URO BASLER

BAZILIKE NA MOGORJELU
DIE BASILIKEN VON MOGORJELO

UVOD
Ova studija je dio elaborata o konzervatorskom
zahvatu na Mogorjelu kod apljine. U elji da se ira
javnost upozna s rezultatima rada na ovom velikom
arheolokom objektu, za ovu je priliku pripremljen
materijal koji se odnosi na bazilike u junom dijelu
vile.
Tragovi crkvenih graevina primjeeni su ve
kod prvih povrinskih istranih radova na osta
cima kasnoantike utvrene vile na Mogorjelu
1893 godine. 1 Tada je, naime, malim zakopavanjem
zahvaen izmeu ostalog i zid polukrune osnove,
to je bila ustvari apsida sjeverne crkve.
U kampanji sistematskog istraivanja ruevina
na Mogorjelu u vremenu izmeu 1899 i 1903 go
dine, ostaci bazilika su iskopani, ali i razoreni.
Njihovo postojanje smetalo je osnovnoj tenji dra
Patscha da za javnost pripremi i izloi veliku
utvrenu vilu s poetka IV vijeka, kojoj je za
pravo i bilo posveeno samo iskapanje. Zanimljive
graevine naih bazilika su tako unitene, a da
nisu bile utvrene sve okolnosti koje su se na
njih odnosile, odnosno bili zabiljeeni svi nalazi u
vezi s njima. Prilikom obnove konzervatorskih
zahvata na Mogorjelu 1954 g. iskrsle su u tom
prostoru neke nejasnoe, koje su nas prisilile da
se pozabavimo problemom ubikacije crkava i
predmetima koji su im pripadali.
Od dokumentarnog materijala o bazilikama
ostao nam je sauvan generalni plan (Slika 1) gra
evina u razmjeru 1 : 200 bez naznaka dimenzija,
zatim nekoliko fotografskih snimaka ruevina na
kon iskopavanja i nekoliko arhitektonskih frag
menata. Materijal je analiziran uz pokuaj da se
1

Glasnik Zemaljskog muzeja 1893, str. 527.

radi konzerviranja preostalih objekata rekonstru

ira stanje zateeno prilikom iskopavanja oko 1900
godine.
Posao je imao svojih tekoa. K. Patsch je ot
kopao Mogorjelo, i konzervirao ga, ali samim tim
nije bila ispunjena obaveza koja je proizlazila iz
takvog jednog zahvata. Dr Patsch je naime elio
da otkopavanjem Mogorjela istrai jedan vojniki
logor dalmatinskog limesa 2 , no ta se elja ovdje
nije ispunila, a to je bio razlog da dokumenti o
nalazu Mogorjela nisu nikad objavljeni, nego su
nekamo odloeni, odakle se vie nisu pojavili. Kon
zervirajui Mogorjelo po drugi put od 1951 godine
pa nadalje, trebalo je u pomanjkanju dokumen
tacije, kamen po kamen istraivati i povezivati u
cjeline onako kako bi po miljenju konzervatora
trebalo da stoje.
Bazilike, koje je K. Patsch nakon iskopavanja
dao razoriti, bile bi sada ve gotovo zaboravljene,
da se u kui uvara nije sauvao onaj maloas spo
menuti generalni plan nalazita na kom su ove
graevine bile nasreu relativno dobro ucrtane.
Uz pomo tri sauvana kontrolna zida i piscine
baptisterija koja nije razorena, omogueno je ubiciranje nestalih objekata. Dijelovi njihove arhi
tekture bili su, istina, razneseni na sve strane Mo
gorjela, ali se veina ipak nala u dvoritu uvara
i magacinu pored stepenica kod tornja uz glavni
ulaz. Odatle su izdvajani kao predmeti koji su se
po svojim stilskim osobinama mogli pripisati
umjetnosti kranskog drutva Kasne antike, a
time s visokim procentom vjerovatnoe i ovim
bazilikama.
2

Glasnik Zemaljskog muzeja 1914, str. 159.

45

OPE

PRIMJEDBE

Crkve su bile smjetene u junom dijelu ka

snoantike vile, blie jugozapadnom ogradnom
zidu (Slika 1). U orijentaciji objekata graditelji
su nastojali da se priblie pravcu istok zapad,
koji je u to doba bio obiajan. Osovine graevina
skreu za oko 10 od istoka prema jugoistoku, to
meutim, ne pretstavlja nikakvu izuzetnost (slika
1a).
Sveukupna duina bazilika iznosi oko 21,40 met.
U tom se podrazumjeva raspon izmeu vanjskih
lica zapadnog proelja i apside. irina sjeverne
graevine iznosi oko 14 metara, june 10,40 me
tara. Izmeu obje graevine postojao je ambitus
od oko 1,60 met irine. Sjeverna bazilika sastoji
se od 9 prostorija razne veliine, koje sa tri strane
okruuju glavnu dvoranu, naos, namijenjenu za
slubu boju. Juna, po povrini neto manja gra
evina sastojala se od svega dvije prostorije. Zi
dovi koji su bili neto preko 60 cm debeli, poi

vali su na temeljima irine izmeu 70 i 80 cm.

Temelji su graeni od relativno manjeg amorfnog
kamenja, gotovo utopljenog u kreni mort. Kod
zidova koji su se izdizali iznad zemlje graditelji
su pokuavali da donekle pritesani kamen sloe u
redove, ali u tome nisu uvijek potpuno uspijevali.
U doba gradnje crkava, zidovi utvrene vile
IV vijeka strili su jo velikim dijelom iz povrine
zemlje, pa su tada mjestimino obruavani za do
bivanje graevinskog materijala, Graevinska teh
nika u to doba nije vie bila na visini starih rim
skih majstora. Dok su naprimjer zidovi vile iz IV
vijeka usjecani u zidove vile iz I vijeka, graditelji
bazilika oslanjaju svoje temelje na ostatke starijih
zidova, ruei ih samo toliko koliko oni ne bi vi
rili izvan povrine zemlje.
Kao materijal posluio je, kako je maloas
reeno, kamen sa ruevina utvrene vile IV vijeka,
koji je djelomino leao razasut, a djelomino do-

Sl. 1. Plan Mogorjela. Razmjer 1 : 600

46

biven razvaljivanjem jo postojeih zidova pored

bazilika i sjeverozapadnog zida. Od razbijanja
nisu ostali poteeni ni fino izraeni stupovi od
korulanskog kamena, koji su svojedobno vjerovatno ukraavali sjeverni trijem glavne palae.
Krov bazilika bio je po svoj prilici izveden na
stari rimski nain, pomou tegula i imbreksa. Si
gurnih podataka o tome nemamo, ali je jo u doba
iskopavanja Mogorjela poetkom XX vijeka na
cijelom prostoru stare vile naena velika koli
ina ove opeke, dijelom u nepolomljenom stanju.
Nije stoga iskljueno da je u doba izgradnje ba
zilika broj raspoloivih tegula bio toliki da bi
posluio i za pokrivanje ovih graevina.
Podovi se nisu sauvali, tako da se o njima ne
moe nita rei.
Kako izgleda, u svoje doba bazilike nisu bile
jedini aktivni graevinski objekti na Mogorjelu.

Pozitivno znamo da su okvirni zidovi stare vile u

to doba jo postojali, tako da su sluili kao sigur
na zatita ograenom prostoru. Zapadna vrata bila
su potpuno zazidana. Za prolaz u ograeni pro
stor sluila su sjeverna vrata gdje su u kuli s
njene istone strane izgraeni neki zidovi zbog
prilagoavanja za stanovanje. Oko 10 met. ispred
bazilika naeni su takoer zidovi neke njima savremene graevine, ali ;su oni razoreni zajedno s
ostacima bazilika. Tragovi jednog zida vidjeli su
se jo 1954 godine na junom zidu palae, u pod
ruju njene velike srednje dvorane. Takoer je
bio izgraen mali pregradni zid pored june crkve
u ambitu izmeu nekadanje palae i vanjskog
zida.
Slobodni prostor Mogorjela bio je od V vijeka
koriten kao groblje, koje se vremenom proirilo
i dalje izvan okvirnih zidina.

Sl. 1a. Plan bazilika na Mogorjelu

SJEVERNA
Vanjski zidovi ove graevine zatvaraju pravo
kutnik veliine 18,15 X 14,05 met, kome s istone
strane ispada jo polukruna apsida u duinu od
3,25 met. Stanje sauvanosti zidova ove graevine
u doba iskopavanja bilo je razliito. Apsida je

BAZILIKA
nadvisavala temelje do 80 cm visine, sjeverni zid
oko 50 cm isto kao i sjeverni dio zapadnog pro
elja. Od june polovine tog proelja sauvali su
se, meutim, samo temelji. Isto su se tako razli
ito sauvali unutranji zidovi. Od etiri uzduna

47

Sl. 2. Pogled na dio portika pretorija vile iz IV vijeka s ostatkom pregradnog zida izmeu narteksa i naosa
(oznaen sa 1), i sauvani dio temelja zapadnog eonog zida (oznaen sa 2) na mjestu gdje presjeca
jedan od zidova pretorija

zida, dva juna bila su sauvana samo u potezi

ma njihovih temelja, a pregrada izmeu prostorija
C, E i F bila je gotovo sasvim razorena. Dr. Patsch
je od ove graevine sauvao samo zid koji dri
prag pred naosom i dio zapadnog proelja na mje
stu gdje on presjeca vilu iz IV vijeka (Slika 2).
Kao dokumenat zateenog stanja slui nam danas
originalna fotografija iz 1902 godine (Slika 3).
P r o s t o r i j e A . Cijelom duinom zapadnog
proelja tee oko 2,40 met iroki trijem (pcrticus),
koga ine tri prema vani otvorene, i slobodnim
prolazima meusobno povezane prostorije. Uski
otvor izmeu sjeverne i srednje prostorije zapa
en je u doba iskopavanja bazilike oko 1900 go
dine, dok je pregradni zid od srednje prema ju
noj prostoriji tada zateen samo u svojim temelj
nim dijelovima na kojima se oblik i veliina pro
laznog otvora, dakako, nisu mogli razabrati.
Prostorija je prema sjeveru bila zatvorena.
Otvor prema zapadu imao je raspon od 2 met. Po
svoj prilici je i juna uglovna prostorija imala
takav otvor, koji se meutim zbog ruevnosti zida
nije sauvao. Srednja prostorija imala je dva
otvora, takoer od po 2 met raspona. Zgrada je,
prema tome na svom zapadnom proelju vjerovatno imala 4 jednaka otvora izmeu 3 stupa od
po 1,35 met frontalne irine i 2 uglovna stupa od
1,00 met irine zapadnog fronta.
Vrlo je zanimljivo da iz srednje prostorije za
padnog portika nije zabiljeen prolaz u narteks
(prostoriju B). Ni na jednoj fotografiji nije naa
lost zahvaen pogled na ovaj zid, tako da ne mo
emo tvrditi da li je u to doba na kritinom mje

48

stu on bio sauvan do visine na kojoj bi se mo

gao ocrtavati obris eventualnih vrata.
Pilastri trijemova bili su izvedeni od lomljenog
i povrno pritesanog kamena (Slika 4), vezanog
krenim nacrtom. Njihova relativno slaba kon
strukcija govori da nisu bili odvie visoki i da
nisu nosili teret vei od obine krovne konstruk
cije.
Portik je vremenom pregraivan. Njegovi su
otvori, naime, jednom prilikom bili zazidani, kako
se to vidi na naoj slici. 4.
Dva uska tamna zidna poteza od opeke, koji
se vide na toj slici, izgraena su s oitom namje
rom da se prvobitno iroki otvor prezida na uski
prolaz u tada zazidani trijem. Vidimo meutim
da je i taj uski prolaz kasnije posve zazidan.
Treba pretpostaviti da su tim pregradnjama umje
sto irokih otvora dobiveni vjerovatno prozori,
to nas dovodi na pomisao da su prostorije mogle
biti upotrebljene za stanovanje.
Interesantan problem namee u nau temu ot
krivanje plana dr-a Patscha. Iz tog se plana na
ime razabire da zapadni portik sjeverne bazilike
nije bio konstruktivno povezan za zidove nar
teksa, a ni sjeverni portik za baptisterij. Ova i
njenica navodi nas na pomisao da su portici nak
nadno dozidani na objekat kojeg su prvobitno sa
injavale prostorije B, C, E i F. U tom je sluaju
jedino nejasan odnos prostorije G prema cjelini.
Njen zapadni dio odijeljen je naime, prema planu
dr-a Patscha, od zida narteksa, dok istoni zid iz
gleda kao da ini jedinstvenu masu sa pregradom
izmeu naosa i apside.

Sl. 3. Pogled od sjevera na tek otkopane bazilike 1902 godine. Oznake slovima i brojevima odgo
varaju oznakama na planu slike 1a

Pitanje dograivanja portika samo po sebi ne

bi pretstavljalo poseban problem. Njegovo even
tualno dodavanje postojeoj bazilici moglo bi se
moda opravdati i injenicama iz historije umjet
nosti. Meutim upada n a m u oi da je juna ba
zilika dimenzionirana prema konanoj plastinoj
redakciji sjeverne bazilike, to znai da je ona
izgraena u zamahu radova kojima je sjevernoj
bazilici dat danas zateeni izgled. Ako je, dakle,
portik sjeverne bazilike zaista kasnije dograen,
onda bismo osnivanje june bazilike morali dati
rati u neto kasnije vrijeme od osnivanja susjedne
crkve. Ovo nas dovodi do pretpostavke, (jer mi
sao ne moemo formulirati kao zakljuak), da na
Mogorjelu nisu prvobitno zamiljene dvije bazi
like, nego su dogradnje june uslovili momenti,
vjerojatno liturgikog karaktera, koji su se iskri
stalizirali nakon to je prva ve dijelom posto
jala. Ovo je nabaeno samo kao otvoreni problem,
jer pokuaj rjeenja tog pitanja prelazi okvir ovog
rada.

kornom stanju. Mislim da i fragment nadvratnika

(slika 7) takoer potjee sa ovog ulaza. Krila
vrata su bila na rimski nain jarbolom usaena
u male okrugle otvore u pragu i dovratniku. Kod
ostalih ulaza i prolaza na prostoriji B (juni otvor
je ranije razoren), nisu ostali sauvani pragovi,
pa izgleda da tu nije bilo vrata.

Prostorija B. Bilo je to predvorje (narthex) u

uem smislu rijei, vratima povezano ne samo
s naosom, nego i bonim prostorijama. Vrata pre
ma naosu bila su posebno ureena, to se jo vidi
na sauvanom kontrolnom zidu. Lijepo izvedeni
prag bio je uzet odnekud iz razvalina stare pa
lae, u asu kada je jo bio sauvan u besprije4

Nae starine V.

49

Temelji pregradnog zida (izmeu naosa i narteksa) sezali su oko 170 cm u dubinu, vjerovatno
do zemlje cjelice. Inae je cijeli meuprostor bio
ispunjen ruevinom, debljine za visinu temelja.
P r o s t o r i j a C.
Ova prostorija pretstavlja
ujedno naos i prezbiterij bazilike. Od 237 m 2 ukup
nog prostora to ga pokriva sjeverna bazilika, na
prostoriju C otpada svega 77 m 2 , dakle samo jedna
treina. Oba crkvena odjela, tj. naos i prezbiterij,
ne mogu se u naem sluaju sasvim sigurno raz
dvajati, budui da se nije sauvao nikakav trag
gradnje koja bi oznaavala granicu izmeu ova
dva crkvena prostora.
Pregradni zid izmeu etvrtastog prostora
naosa i apside bio je, kako se ini, izgraen neto
vie od razine temelja pa se prema tome moe
eventualno da protumai kao septum izmeu naosa
i prezbiterija. Kod veine bazilika toga doba u
Bosni i Hercegovini nema ispred apside prezide u
ovom obliku, koja bi pored vizuelne vrila i sta
tiku funkciju, ali su u nekoliko sluajeva zidovi
apsida neto deblji od ostalih zidova crkve (slika
16). U ovom su dijelu crkve bila naime ponekad
potrebna izvjesna konstruktivna pojaanja zbog
velikog triumfalnog luka izmeu apside i naosa
(Zenica i Klobuk). Kod bazilika na Mogorjelu
zidna masa apsidalnog prostora rasporeena je
kako vidimo neto drugaije, lake i elastinije.
Umjesto da bi pojaali apsidu, graditelji su ovaj
dio crkve statiki osigurali spomenutom zidnom
sponom, kako to vidimo i kod bazilike u Lepenici 3 (slika 17). Raspon unutranjeg luka apside iz
nosio je oko 4,40 met, a debljina zidova neto vie
od 0,60 m.
U dnu apside (slika 5, mjesto 3) primjeuje se
poremeenje lica u obliku etverokuta, na mjestu
gdje je odreeno mjesto za episkopalnu katedru
(thronos). S obzirom na visinu tog poremeenja,
teko bi se ovdje moglo pomiljati na postojanje
kamenog prijestolja s naslonom. Oteenje zida
govori prije u korist nekog zidanog podiuma, na
kojem je kao nadopuna tronosu eventualno moglo
biti jo nekih graevnih dodataka od drveta i tka
nine, o emu se dakako podaci nisu sauvali. Slino
sjedalo otkriveno je u apsidi bazilike u itluku
kod Jajca 4 .
Tragovi kamenih subsellia ne mogu se primjetiti na fotosnimcima kojima raspolaemo.
U takvim n a m se prilikama namee pitanje
smjetaja oltara. Apsidalni prostor je premalen za
smjetanje oltara i vrenje uobiajenih obreda.
Bie, prema tome, prije da se oltar nalazio ispred
pregrade izmeu naosa i apside, moda jednim di
jelom konstruktivno i povezan za njen srednji dio.
Sveenik je u tom sluaju mogao da slubu boju
3

V. kari: A l t e r t m e r von Gradac im d e r Lepenica (Bosnien), Glasnik Zemaljskog muzeja 1932, str.
11.
4
D. Sergejevski: Kasno-antiki spomenici iz oko
lice Jajca, G l a s n i k Zemaljskog muzeja 1938, str. 50.

50

vri okrenut prema narodu. U prezbiterij se u tom

sluaju ulazilo kroz otvore s obje strane oltara.
Dakako da je to tek pretpostavka, za koju nema
mo potpuno sigurne dokaze.
Posebnu, ali danas ve zapravo suvinu temu
u vezi s ovom prostorijom ine stepenice koje se
u razini temelja koso sputaju ispred samog olta
ra. U doba prvih istraivanja na Mogorjelu, po
miljalo se da one pripadaju crkvi, i da vode u
kriptu, koja se meutim nije pronala 1 . Sada je
ustanovljeno da ove stepenice pripadaju graevi
nama iz IV vijeka, i da su sluile za uzlaz u gornje
prostorije glavne palae (pretorija). One, dakle,
kako danas vidimo nisu ni u kakvoj gene
tikoj vezi sa crkvom.
P r o s t o r i j a D. Iz narteksa i zapadnog portika irokim slobodnim prolazom stupalo se u sje
verni trijem (porticus) koji je s vanjske strane bio
otvoren gotovo u cijelom svom rasponu (slika 6).
Kako se moe ustanoviti prema jednoj fotografiji
dr Patscha, sauvanoj iz vremena iskopavanja
prolaz prema sjeverozapadnoj ugaonoj prostoriji
bio je prvobitno takoer irom otvoren, pa kasnije
zazidan. Ozidani stup izmeu dva iroka vanjska
otvora izveden je u istoj tehnikoj obradi kao i
ostali dijelovi sjevernog bonog zida bazilike.
Kroz istoni pregradni zid vodila su u krstionicu
oko 0,80 met iroka vrata, koja su po rimskom si
stemu jarbola (cardo) bila usaena u kameni prag,
dosta masivan ali jednostavne izradbe. Duina
ovog trijema iznosi oko 6,80 met, a irina oko 3,00
met.
Sjeverni portik, izgraen u sistemu atrija (paradisus), imala je kako izgleda bazilika u
Turbetu kod Travnika (slika 18).
P r o s t o r i j a E. Prostorija u kojoj je vren
obred krtenja, bila je oko 2,802,90 m dugaka
i iroka. Duboka i prostrana piscina nalazila se
vjerojatno na sredini sobe, a bila je u prvoj fazi
ugraena u zemlju nie podnice. Donji su joj se
dijelovi i do danas sauvali. Dno je bilo neto
preko 1 metar dublje od nivelete praga izmeu
narteksa i naosa, dakle po svoj prilici neto oko
1 m nie od poda u samoj krstionici. Sudei po
piscini, baptisterij je bio namijenjen pokrtavanju
i odraslih osoba. Raspon dva nasuprotna krina
kraka iznosi 130 em, a irina 60 cm.
Osnova piscine izvedena je u obliku kria, kome
je sa strane svakog kraka bila ugraena po jedna
45 cm visoka stepenica za silazak baptizanta u
kadu. Koso poloeni zidovi bili su izvedeni od iz
lomljenih tegula, povezanih vrlo tankim slojem
finog morta u kome je bilo dodato malo izlomljene
opeke kao izolacija protiv vlage. Stijene su bile
zatim dva puta premazane crvenkastom bukom,
otpornom protiv vode.
Piscina danas stoji osamljena na svom prvo
bitnom mjestu, i bez ostalih dijelova crkve ovdje
je izgubila svoj pravi efekat. Zatiena je malim
natkrovom.

Ne znamo da li je spoetka u baptisteriju bilo

nekog ukraenog kamenog namjetaja koji bi od
govarao oblicima krsnog obreda. Nadalje nije po
znato kako je dugo ova piscina bila u ovakvom
obliku u upotrebi, jer nema sumnje da je vreme
nom preudeavana i prilagoena promjenama u
obiajima krtenja, Tokom VI vijeka kristijani
zacija stanovnitva je nesumnjivo ve bila prove
dena, a time obred krtenja ogranien samo na
djecu. U takvim prilikama duboka piscina nije
vie bila potrebna. K. Patsch nam nije ostavio ni
kakav dokumenat o ranom zatrpavanju piscine i
eventualnim nadgradnjama na tom mjestu, ali
dva kamena fragmenta (slika 12) govore o posto
janju nadzemne krstionice, koju bismo mogli da
tirati u VI vijek. Ovu krstioniku ogradu nema
mo inae kamo staviti nego u baptisterij, na mje
sto gdje danas vidimo jo nerazvaljene donje di
jelove prvobitnog bazena.

Sl. 4. Temelj i dio zapadnog proelja s pilastrima i

naknadno zazidanim otvorima portika sjeverne bazi
like. Snimljeno 1902 godine

Promjenu sistema krstionica vidimo kod bazi

like u Lepenici 5 .
Oba ulaza (prema prostorijama D i F) mogla su
se zatvarati vratima, od kojih su se sauvali ka
meni pragovi koji su ondje pronaeni u doba is
kopavanja.
P r o s t o r i j a F. Istono od baptisterij a na
lazi se jo jedna prostorija u koju su vodila uska
jednokrilna vrata, ije se krilo otvaralo prema
baptisteriju. Vrata su se nalazila u junom dijelu
zida. Prostorija je manjih razmjera, 2,80 X 2,50 m.
U bazilici u Klobuku 6 slina prostorija (oznaena
ondje sa D), sluila je kako izgleda kao memoria.
Prema dokumentarnom materijalu kojim raspola
emo, za ovu prostoriju na Mogorjelu ne moemo
tako to ni tvrditi a ni osporavati. Problem njene
namjene ostaje otvoren, budui da se kod nekih
bazilika toga doba pored baptisterij a nalazi consignatorium. Da postojanje te prostorije nije slu
ajno, vidimo osim u Klobuku i u planu bazilike
u Lepenici (slika 17), gdje se juno od baptisterij a
nadovezuje slina prostorija, i crkve I u Skelanima na Drini (Gl. Z. M. 1907, str. 460), ondje ozna
ena sa D.

Sl. 5. Pogled iz narteksa u naos sjeverne bazilike

preko praga koji je do danas ostao sauvan na licu
mjesta. (Vidi sliku 3). Snimljeno 1902 godine

P r o s t o r i j a G. Od ove su nam se prostorije

sauvali samo obrisi temelja. U opem planu
mjernik nije zabiljeio unutar nje nikakve pre
grade, niti se tako to moe primjetiti na sauva
nim fotografskim snimcima. Ovaj je dio bazilike
kod iskopavanja zateen u toliko razorenom sta
nju da nije mogue dobiti ni priblinu sliku o
bilo kakvim otvorima u okvirnim zidovima, a jo
manje o prezidama ili nekom namjetaju.
Prostorija n a m se pokazuje kao izduena dvo
rana od oko 14 metara duine i 3 metra irine. O
njenoj namjeni teko bi se moglo neto sigurno
5

V. Skari, o. c. str. 14.

Glasnik Zemaljskog muzeja
str. 193.
6

1954,

arheologija,

Sl. 6. Pogled iz sjevernog portika (D) prema baptisteriju (E) i komori (F). Snimljeno 1902 godine

51

utvrditi. Moda je tu bio smjeten diaconicon,

prothesis, ili neka druga prostorija u vezi sa cr
kvenim obredima. Malo je izgleda da je tu mogao
biti pastoforij.
G r o b n e k o m o r e . U z istoni zid crkve, s
obje strane apside, bile su prizidane tri nadzemne
komore (br. 1, 2 i 3), koje su nesumnjivo sluile za
ukop mrtvaca. Prve dvije (br. 1 i 2) izgleda kao da
su bile izgraene u isto doba kada i crkva, budui
da izgledaju kao da su bile konstruktivno pove
zane s apsidom i istonim zidom. Konstruktivnu
cjelinu ovog tipa susreemo i kod bazilike u Tur
betu kod Travnika, gdje je uz manju apsidu prizidana komora (slika 18), i kod manje crkve u Skelanima (slika 19)7. Kod komore br. 3 jasno se vidi
da je naknadno dozidana, isto kao i zidani grob
pored komore br. 1. Zidovi komora su neto tanji
nego crkveni, i ini se da nisu deblji od oko 55
cm. Unutranjost je bila dosta prostrana i relativno
visoka. Duina im se kree oko 2 60 m, irina iz
meu 1,20 i 1,40 m, a visina sigurno 2 metra. Ko
mora br. 2 je bila obukana, a to moemo pretpo

staviti i za br. 1. Prostorije su bile vjerovatno po

lukruno presvoene i pokrivene koso poloenim
krovom.
Negdje u prostoru komora stajao je i sarkofag
(slika 15), koji je danas smjeten na slobodnom
prostoru u Mogorjelu. Sarkofag je od vapnenca,
vrlo uredno izraen i odlino sauvan, ali bez ukra
sa i natpisa. Po svom obliku i nainu obrade bie
da je iz V vijeka nove ere.
O zidanom grobu pored komore br. 1 nemamo
bliih (podataka, osim crtea na planu geometra
(Slika 1a). Nismo zapravo sigurni da li moda taj
grob nije sluajno na maloas spomenuti sarko
fag, koji je pomutnjom snimatelja pretstavljen
kao zidani grob.
Ne raspolaemo nadalje s podacima o nalazima
u komorama 2 i 3. Na sauvanom snimku, slika
br. 3, na kojem se vidi gotovo sva unutranjost
komore, ne primjeti se da su ovdje postojale klupe
za polaganje mrtvaca.
O nainu ulaenja u komore, i njihovog korienja, nije nam se sauvao nikakav podatak.

JUNA BAZILIKA
Ova je graevina po svom planu daleko jedno
stavnija od susjedne. Nacrt pokazuje vrlo uproten tip crkve koju sainjavaju narteks i naos sa
presbiterijem, Od nje je danas ostao sauvan ne
znatni kontrolni zid na mjestu gdje joj je apsida
presjecala pregradu vile iz IV vijeka.
Duina etvrtastog dijela potpuno odgovara sje
vernoj bazilici, tj. 18,00. irina je neto manja, tj.
10,40 m, a raspon apside 6,50 m.
Juna bazilika je u asu iskopavanja bila sa
uvana uglavnom u obrisima svojih temelja. Po
neki k a m e n od zidova ostao je tu i tamo sauvan
na svom prvobitnom mjestu povrh temelja, ali
ga geometar nije snimio, pa je na taj nain propu
tena prilika da se moda doe do nekog, barem
priblinog podatka o razorenom zidu. Pretposta
vljam da se debljina nadzemnih zidova kretala
oko 0,65 m, kao to je to otprilike bilo i kod sje
verne bazilike.
P r o s t o r i j a H. Narteks june bazilike iz
gleda kao da je bio neznatno iri od zapadnog tri
jema (A) sjeverne bazilike; prema planu se ini
oko 2,60 m. Otvoreno je pitanje da li je ova pro
storija, inae u slubi predvorja (pronaosa), bila
zatvorena i proviena vratima, ili izvedena sa zi
danim stupovima koji su drali krovite, poput

trijema (portika) A i D u sjevernoj bazilici. Ko

nano se pitamo da li nisu moda portiri A sje
verne bazilike bili neposredno povezani sa ovom
prostorijom. Prekasno smo pristupili rjeavanju
ovog problema, jer je izbor sauvanog dokumen
tarnog materijala u dananjim prilikama sasvim
nedostatan.
P r o s t o r i j a I. Ova je prostorija sluila kao
naos i presbiterij. Duina joj iznosi oko 16,80 m.
U prostoriju se moglo ulaziti po svoj prilici samo
sa zapadne strane, ukoliko nije postojala neka
ve zagubljena veza sa prostorijom G. Ukoliko je
takva i postojala, ona je mogla samo da slui sve
enstvu za prolaz. Malo je vjerovatno da su i sa
june strane mogli postojati ulazi, budui da je
visoki okvirni zid utvrene vile iz IV vijeka u
doba bazilika jo postojao i vrio funkciju zatite.
I ovdje se, kao i u naosu sjeverne bazilike, po
stavlja pitanje razgraniavanja izmeu prostora
za vjernike i prezbiterija. Rjeenje se moe samo
proizvoljno nagaati, jer nam u tom pravcu nije
ostao nikakav dokazni materijal. Vidimo da su i
ovdje apsidalne zidne mase elastino izbalansirane
izgradnjom punog temelja istonog zida naosa,
koji je na sebe primio teret krovne konstrukcije
i triumfalnog luka.

DIJELOVI ARHITEKTURE
P r a g u v r a t i m a n a o s a s j e v e r n e ba
z i l i k e . Prag je izraen od finog krenjaka. Pr7

Dr. K. Patsch: Iz r i m s k e varoi u Skelanima,

Glasnik Zemaljskog muzeja 1907, str. 462.

52

voklasan rad, sada malo oteen. Nalazi se u sa

uvanom kontrolnom zidu, pa i danas stoji na svom
prvobitnom mjestu. Obe vertikalne strane ukra
ene su profiliranim okvirom. Prag je udeen za

vrata na sistem jarbola (cardo), sa dvostrukim

krilima u ukupnoj irini 1,35 met. Porijeklo je
nesumnjivo iz stare u t v r e n e vile s poetka IV
vijeka.
Duina 175 cm, irina 50, vanjska visina 21,5,
unutarnja 19,50.
F r a g m e n t n a d v r a t n i k a (slika 7). J e
dan od najljepih ostataka bazilika na Mogorjelu
je ovaj, oko 40 cm dugi, 16 cm visoki i oko 18 cm
iroki fragment nadvratnika. Udeeno mu je samo
lice i donja strana, dok su ostali dijelovi grubo
obraeni i predvieni za ugraivanje u zid. U vo
doravno izduenom udubljenju frontalne strane,
irokom 9,5 cm, prikazana je u visokom reljefu
vitica s liem i grozdovima. U lijevom ptica kupi
zrna grozda. S donje strane nadvratnika izvedene
su okapnice za kiu u obliku izduenih kanelura.
Mjesto za priklapanje vrata usjeeno je 4 cm du
boko. Oba kraja su odbijena, tako da se nisu sa
uvale rupe za umetanje stoine (cardo) vrata.
Mjesto nalaza je ostalo nepoznato, pa se stoga
ne zna za koja je vrata bio namijenjen, ali je vrlo
vjerojatno ukraavao ulaz u naos sjeverne bazi
like. Ornament vitice i ptica koje jedu zrna gro
zdova, poznat je iz bazilika u Potocima (slika 20),
a vitice i grozdove bez ptica susreemo na stupu
iz bazilike u Dabravini 8 , zatim sa kapitela u Lepenici 9 (slika 21) i na ploama iz bazilike u erinu, koje su sada uzidane u tamonji upni dvor.
Konano ne smijemo ovdje izostaviti ni slian
ukras na akroterijima sarkofaga iz Baevia kod
Mostara 1 0 .
Motiv vrlo slian naem fragmentu (nalazimo
na tekstilu iz jednog groba IV vijeka u Egiptu 1 1 ,
a vrlo slian nadvratnik iz vremena oko 500 g.
stajao je u episkopalnoj bazilici u Stobima (sada
u Nar. muzeju u Beogradu).
O s n o v a s t u p a , (slika 8). Ovaj j e komad
naen u sjevernom dijelu prostorije C (naosu), na
mjestu gdje je otprilike mogao da stoji septum
prezbiterija (slika 5, mjesto br. 2). Izveden je od
krenjaka, dosta grubo i sa dobro vidljivim za
rezima klesarske zubace. Razlomljen je u tri di
jela. Komad pretstavlja osnovu stupa, kod kojeg
baza i donji dio korpusa ine jednu cjelinu. Ova
kav tip, koji je naen i u uici 1 2 , datira se u V
vijek. Plint baze izveden je u obinim razmjeri
ma, a prilino je oteen. Torusi i trohili, meu8
W. Radimsky: Crkvena (razvalina kod Dabravine
u kotaru visokom u Bosni, Glasnik Zem muzeja 1892.
str. 372287, slike 4, 5, 7 i 8. Isto u Wissenschaftliche
Mittheilungen aus B. u. H. Bd. II, 1894, str. 73 i dalje.
9
V. Skari, o. c, tab. XII.
10
W. Radimsky: Prehistorike i rimske starine kod
Baevia blizu Mostara, Glasnik Zem. muzeja 1892,
str. 11 332336, slika 3.
Fifty masterpieces of textiles, Victoria & Albert
Museum, London 1951, str. 5.
12
Dr. K. Patsch: Die rmische Ortschaft bei uica
(WMBH IX, 1904, str. 226228, sl. 103 i 104.

tim, ovdje su potpuno degenerirali u nezgrapno

zadebljanje, dole ue a prema gore ire, koje zakoenom stranicom prelazi u korpus kolumne.
Na Mogorjelu se nalazi fragment od jo jednog
potpuno istog stupa, koji je meutim otuen sa
svih strana u tolikoj mjeri da se rekonstrukcija
mogla izvriti samo prema opisanom uzorku.
Inae mu u mjerama potpuno odgovara. Sudei

Sl. 7. Fragment nadvratnika

Sl. 8. Osnova stupa

Sl. 9. Osnova za umetanje jarbola

53

Visina komada 26 cm, duina stranice plinta

47 cm, diametar kolumne 37 cm. Visina plinta
7 cm, zadebljanja na mjestu torusa 9,5 cm, a isto
toliko i deblo kolumne.
Meu mnogobrojnim fragmentima stupova, koji
se nalaze uskladiteni na Mogorjelu, bilo je teko
izdvojiti komade koji bi se sa sigurnou mogli
pripisati bazilikama. Zbog toga takvi komadi nisu
uzeti u obzir za opisivanje.
Slika 10. Impost prvog tipa

Slika 10a

Slika 10b.

po irini plinta (47 cm) i diametru korpusa (37 cm),

cijeli stup nije mogao biti vii od 3 metra. Kao
takav, on n a m se ini malo prevelik za oltarsku
pregradu, ali i premalen za eventualno noenje
triumfamog luka ili nekog portika u naosu. S ob
zirom na mjesto nalaza (slika 5, mjesto 2), moe
mu se s izvjesnom rezervom pripisati funkcija u
septumu, u zajednici s nekim drugim njemu pri
kladnim dekorativnim objektima od prolaznog ma
terijala, kao to su drvene grede, zastori od tka
nina i slino.

54

Osnova
z a u m e t a n j e j a r b o l a , (slika
9). Komad potsjea na bazu stupa, ali mu nedo
staje gornji (manji) torus. Lijepo izraen ali dosta
plono izveden primjerak od finog krenjaka.
Okrugla buotina kroz ovu bazu, iroka 7,5 cm,
govori da je sluila za umetanje jarbola, valjda
od nekog pokretnog baldahina. Pretpostavljam da
predmet spada u crkveni inventar, iako je teko
odrediti vrijeme postanka. Osnova je visoka 14,5
cm, stranica plinta iznosi 43 cm, a diametar ko
lumne 28 cm.
I m p o s t p r v o g t i p a (slika 10). Komad j e
izraen od kvalitetnog krenjaka, ali mu je povr
ina pomalo neuredno dotjerana. Obje eone kose
strane ukraene su urezanim ornamentom, moda
simbolinog znaaja. S jedne strane isprepletene
vitice tek izdaleka nas potsjeaju na poznati monogram A i , ali u vrlo stiliziranom obliku (slika
10 a). Na suprotnoj plohi prikazan je krug u kom
se nalaze dvije ravne i tri polumjeseaste crte.
Ovaj znak nije obian u kranskoj simbolici Ka
sne antike, ukoliko nema veze s ukrasom slinog
imposta iz bazilike u ipragama (GZM 1892, str.
78 i WMBH II, 1894, str. 47) (slika 10b).
Osnova imposta iznosi 18 X 22,5 cm, gornji rub
22 X 46 cm, a visina 18 cm. Udubljenje za spone
nalazi se neto blie eonoj strani s ukrasom
kruga. Gornji plint, debeo 5 cm, doista otro iskae
iz piramidalnog dijela, naroito na bonim stra
nama.
I m p o s t d r u g o g t i p a (slika 11). Ovdje j e
rije o dva lijepo izraena i odlino sauvana im
posta koji se danas nalaze u dvoritu uvara Mogorjela. Izvedeni su od finog krenjaka, od ne
kog starijeg rimskog spolija, koji je pribavljen
valjda negdje u ruevinama vile IV vijeka. Mje
sto njihovog nalaza nije nam poznato. Na gornjoj
strani jednog od njih naziru se ostaci starog nat
pisa, koji kod izrade imposta nije bio dovoljno
briljivo uklonjen. Ukrasa nema. Veliina osnove
iznosi 18,5 X 23 cm, a gornjeg ruba 33,5 X 46 cm.
Plint je debeo 3,7 cm. Visina cijelog komada iznosi
16 cm,
Stupovi etvrtastog
oblika
(slika
11). Dva dobro sauvana stupa od krenjaka na
laze se danas u dvoritu uvara. Visina im iznosi
83 cm, irina jedne strane 19, a druge 22,5 cm.
Svaka od dvije ue strane ukraena je na gornjem

i donjem dijelu plono izvedenim profilom, kako

se to vidi na slici. Vodoravni presjeci ovih stupova
u mjerama se slau s osnovama imposta, iz ega
slijedi da su nesumnjivo pripadali jedni drugima.
U k r a e n a ploa i b r i d n j a k s polus t u p o m (slika 12). Oba primjerka izraena su
od muljike (tupine), to je izniman sluaj na Mogorjelu. Materijal i nain obrade potpuno su jed
naki, pa izgleda da su oba komada u svoje doba
bila zajedno postavljena. Sauvani su u fragmen
tima. Ploa je pravokutnog oblika, irine 36 cm,
debljine 12, dok je prvobitna visina ostala nepo
znata. Malo udubljeni srednji dio eone strane za
tvoren je okvirom, dosta rustino obraenim u tra Sl. 12. Ploa i ugaoni kamen oktogonalne korone.
dicijama starih rimskih oblika ove vrste. Sredi
Izgled lica
nom okvira tee vrpca kojoj su s obje strane na
izmjenino usjeena polukruna udubljenja. Do
nji dio ploe nije bio izraen, i oito je bio ugra
en u neki drugi dio arhitekture. Stranice ploe
obraene su vrlo grubim zarezima klesarske zu
bace, da bi se komad mogao to vre povezati
sa susjednim komadom (slika 13).
Uloak s polustupom sluio je kao bridni ka
men ograde koja je zatvarala prostor oktogonalnog oblika. Njegove bone stranice suavaju se,
naime, prema stranjoj plohi koja je ua od lica.
Polustup je krunog presjeka, a ima vrlo nagla

Sl. 13. Ploa i ugaoni kamen oktogonalne korone.

Obrada spojnih strana

Sl. 11. Impost drugog tipa i stup etvrtastog presjeka

en entazis. Bio je relativno nizak, to se moe

zakljuiti po dosta jakom suavanju od entazisa
prema kapitelu. Obje njegove strane (slika 13
gore) proviene su grubim zarezima zubae, zbog
istih razloga kao i kod ploe.
Dimenzije: irina lica 16 cm, stranje strane
9,5 cm, irina strane 12 cm, irina stupa u entazisu 9 a u gornjem dijelu 8 cm. Sauvana visina
komada 30 cm.
Ovi su komadi vjerovatno ostatak ograde krsti
onice. Rekonstrukcija uinjena na temelju ova dva
primjerka, dala je koronu oktogonalnog oblika,
raspona oko 140 cm (slika 14). Pitamo se emu
ova ograda, kada smo na licu mjesta nali duboku,
ukopanu piscinu? K. Patsch nam o tome nije dao
nikakav podatak. Po svoj prilici je duboka piscina
iz druge polovine V vijeka tokom VI vijeka zatr
pana i zamijenjenja nadzemnim bazenom, od ije
su se ograde sauvala ova dva komada.

55

GROBLJE
O groblju oko bazilika imamo malo podataka.
Znamo da je ono zapremalo vrlo veliki areal, i da
su mrtvaci kod polaganja u grob orijentirani od
zapada prema istoku. Ukopi su vreni u crkvama
i na slobodnim prostorima stare vile, sjeverno od
crkava. Prilian broj ukopa izvren je i izvan zi
dina vile, na sve etiri strane oko Mogorjela.
U pogledu tipa grobova, ovdje je vladala ra
znolikost koja je uvjetovana prvenstveno irokim
vremenskim rasponom u kome je vreno ukopa
vanje. Vidjeli smo maloas da su postojale tri ka
snoantike grobne komore, a u jednoj od njih
moda je bio smjeten kameni sarkofag (slika 15).
U naosu sjeverne bazilike, lijevo od ulaza, nalaze
se danas jo vrlo oskudni ostaci jednog groba (na
slici 1a broj 4). Mrtvac je leao oko 1,3 m duboko
ispod podnice crkve, u grobnici koju su sainja
vala dva niza kao krov koso poloenih tegula,

Sl. 14. Pokuaj rekonstrukcije korone p r e m a koma

dima sa slike br. 12. i 13.

koje su na sastavima pokrivene imbricima. Slina

dva groba nalaze se izvan zidina, zapadno od
glavnih ulaznih vrata. Na tim grobovima vidimo
da su i eone strane bile pokrivene sa po jednom
13
tegulom . . Truhelka zabunom spominje na jed
nom mjestu i ukope u amforama na ovom polo
14
aju , ali se taj podatak oito ne odnosi na Mo15
gorjelo nego Naronu .
Uz juni zid vile iz IV vijeka nalazilo se ne
koliko zidanih grobnica koje se takoer mogu da
tirati u kasnoantiki period. One su graene dje
lomino od lomljenog kamena povezanog bukom,
a dijelom od velikih kamenih blokova nekadanje
vile (pragovi, stepenice itd.) Za pokrivanje su ta
koer bile upotrebljene pritesane ploe od neka
danjih kamenih pragova. U zbirkama Zemaljskog
muzeja u Sarajevu nalaze se predmeti koji kao
oznake nose brojeve nekih grobova. Budui da je,
meutim, plan iskopanog groblja zagubljen, na
znaeni brojevi nemaju vie za nas nekog znaaja.
Moglo bi se pretpostaviti da su stariji grobovi
nastajali u najbliem podruju crkava, pa se oda
tle irili na sve strane. udi nas ipak da su neki,
kasnoantikog tipa, t j . onaj kod sjevernog (glav
nog) ulaza, i druga dva izvan junog zida, ve u
tako rano doba bili smjeteni daleko od crkava.
Tome naprotiv vidimo kako se neki grobovi Sred
njeg vijeka i pored toga situiraju u njihovu
blizinu. Nije iskljueno a danas se to vie ne
da ustanoviti da su ponekad kasniji grobovi
ukopavani izmeu starijih, a moda i preko njih.
Negdje u tom prostoru stajala su i 34 steka,
meu kojima je jedna ploa bila bogato ukraena.
Nisu poznati nikakvi grobni prilozi iz kasno
antikog cemeterija. Moda ih je bilo, ali jedan dio
nalaza sa Mogorjela u vrijeme pisanja ovog rada
nije jo proveden kroz inventarske knjige Zemalj
skog muzeja u Sarajevu, kamo su ti predmeti na
kon iskopavanja bili dopremljeni. Prilozi iz kasni
jih slovenskih grobova izuzeti su iz muzejskog
skladita, i ve obraeni u posebnoj publikaciji
(GZM 1951, str. 243244).
Kako sam ve napomenuo, sarkofag za kog
mislimo da eventualno potjee iz grobne komore
br. 1, stoji d a n a s kao jedan od svjedoka starih
bazilika i groblja oko njih (slika 15). On je jedno
stavno ali vrlo uredno izveden. Duina mu iznosi
223 cm, irina korpusa 69,9, a sveukupna visina
111 cm. Njemu slina 3 primjerka naena su po
red samostanske crkve u Slanom, od kojih je je
dan (prezbitera Anastasa) natpisom datiran u sed
mi decenij V stoljea. Slini solinski primjeri
13

Slika 15. Sarkofag

56

Grob istog oblika iz Dabrice kod Stoca obja

vljen je u Glasniku Zem. muzeja 1914, str. 217, sl. 142.
14
Dr T r u h e l k a : S t a r o k r a n s k a arheologija,
Zagreb 1931, str. 43.
15
Dr. K. P a t s c h : Z u r Geschichte u n d Topographie
von Nnarona, Wien 1907.

datiraju se takoer u ovaj period. Lijep sarkofag

ovog tipa, s prikazom crux ansata, naen je na
Crkvini u erinu, gdje se i sada nalazi u dvoritu
upne crkve.
Grobove sa tegulama poloenim u obliku krova
dr. Patch datira u poslijerimski period (nachromische Zeit), do kojeg je zakljuka doao nesum
njivo na temelju nalaza grobnih priloga. Ovaj tip,
dakle, prema njemu ne moe biti mlai od druge
polovine V vijeka, kako je to i zabiljeio u pri
vremenom vodiu po Mogorjelu iz 1904 godine.
Grobovi koje ini kameni okvir poklopljen jednom
ili sa vie ploa, pripadaju irokom vremenskom

rasponu, pa ih je stoga vrlo teko priblino dati

rati. Nekoliko takvih grobova nalo se i na Mo
gorjelu, ali ne znamo da li su sadravali priloge,
pa ih prema tome ne moemo ni vremenski opredjeliti.
Dio groblja koji se sterao sjeverozapadno od
Mogorjela, preko ceste kojom se dolazi iz apljine,
pretraen je 1947 godine, ali se i o tom zahvatu
sauvala nepotpuna dokumentacija. Prevladava
uvjerenje da ono datira iz Srednjeg vijeka. etiri
sauvane grobne stele u lapidariju Mogorjela, po
tjeu sa grobova koji nisu bili vezani uz bazilike.

KULTURNO I VREMENSKO OPREDJELJIVANJE NALAZA

Bazilike na Mogorjelu ine jednu cjelinu i po
red toga to se izmeu obje graevine protee
ambitus od oko 1,6 m irine. S obzirom na ruevnost graevina i nedovoljno dokumentirano isko
pavanje, danas vie nismo u stanju da rekonstru
iramo nain na koji su one meusobno funkcioni
rale, ali se iz tehnike zidanja nesumnjivo vidi da
su graene u isto doba. Takav sistem crkava po
znat je ve otprije u Zenici, u staroj katedralnoj
bazilici (?) BISTUE NOVA.
Kao vrijeme njihovog graenja moemo uzeti
drugu polovinu V vijeka. Neuredno izvedeni zi
dovi odaju doba dravnog i drutvenog rasula u
asu kada Zapadno carstvo propada, a Istono jo
nije doseglo svoju punu mo i zadobilo prevlast
u naim krajevima. Lica zidova niti pokazuju
uredno slojanje kamenih komada u vodoravno zaravnjene nizove kako to vidimo na zidovima
vile IV vijeka ali isto tako ni tehniku koso
poloenog kamenja koju rado pripisujemo justinijanskom dobu. Zidovi bazilika su vjerojatno pro
izvod domaih majstora.

Tip stupova u kome baza ini cjelinu s jednim

dijelom korpusa, takoer se datira u V vijek, kao
naprimjer stupovi u naosu bazilike sv. Anastazija
u Marusincu kod Solina.
Duboka piscina namijenjena je pokrtavanju
odraslih osoba, to se kako izgleda u naim
krajevima u unutranjosti Ilirika dogaalo tek
tokom V vijeka. U prilog tome govori i skromno
opremljeni i u sklopu zgrada nenaglaeni baptisterij, k a k a v se takoer poeo oblikovati tokom
V vijeka 1 6 .
Konano se i sarkofag iz groblja uz bazilike
moe datirati u isti period.
Motiv vitice s liem i grozdovima sa pticom,
na koptskoj tkanini nesigurno se datira u IV vijek.
Nije ipak iskljuena mogunost i njegovog neto
kasnijeg vremenskog
opredjeljivanja.
Nemamo
blieg oslonca za datiranje nalaza iz Potoka kod
Mostara, ali je lepenika bazilika opredjeljena u
drugu polovicu V vijeka. Ne raspolaemo, dakle
nikakvim sigurnim podatkom za odreivanje vre
mena postanka naeg nadvratnika, ali se rado
oslanjamo na dosta uvjerljivu pretpostavku da je
ovaj komad izraen i ugraen u baziliku u vrijeme
16
U tom smislu tumai D. Sergejevski nalaz u
Klobuku (GZM, 1954, str. 204).

Sl. 16. Plan bazilike u Zenici

Sl. 17. Plan bazilike u Lepenici

57

Sl. 18. Plan bazilike u Turbetu kod Travnika

Sl. 19. Plan bazilike II u Skelanima

njenog podizanja. Analogan primjerak prvoraz

redne vrijednosti je ve spomenuti nadvratnik
episkopalne bazilike iz Stoba, sada u Narodnom
muzeju u Beogradu, iji se postanak datira u vri
jeme oko 5'00 god.
S obzirom da je ruenje vile- prethodnice na
ovom lokalitetu dolo tek u prvim godinama V vi
jeka (vjerovatno u pohodima Zapadnih Gota iz
meu 401 i 403 godine), bazilike su mogle biti sa
graene tek nekoliko decenija kasnije, dakle naj
ranije u drugoj polovini tog stoljea.
U razliitim ekonomskim i kulturnim uslovima nastupajuih vijekova, na graevinama se
vre neke preinake. Oito se, naprimjer, vidi, da
su veina otvora portika naknadno zazidani. Ve
ina bosansko-hercegovakih bazilika tog doba pre-

58

trpjela je ne samo razaranja, nego i vie ili manje

obimne pregradnje.
Ovdje nas jo posebno zanimaju stilske veze
bazilika na Mogorjelu sa istodobnim graevinama
u Bosni i Hercegovini. Zapaamo, naime, da nas
izvjesne znaajke ovih graevina vode u pravcu
unutranjosti zemlje.
Sistem dvojnih bazilika poznat nam je ve iz
Zenice, na crkvama za koje mislimo da su stajale
uz rezidenciju betstoenskih biskupa. Izgleda da je
iskopavanje zenike bazilike bilo poneto povrno,
jer ovdje nije otkriven baptisterij, bez kojega si
ne moemo zamisliti ove graevine. Ukoliko je kr
tenje bilo vreno u graevini koja je stajala sa
mostalno u blizini crkve, onda je to za Bosnu izu
zetan sluaj, no to nas ovaj as ne zanima u toli
koj mjeri. Zenike bazilike su povezane u jednu
materijalnu cjelinu, za razliku od naih na Mo
gorjelu, meu kojima vidimo slobodan prolaz.
Po svom tlocrtu nae bazilike su vrlo bliske
graevini u Lepenici, naroito to se tie kon
strukcije apsidalnog prostora. I ondje je naos pri
stupaan samo sa zapadne strane. Prvobitno du
boka piscina za krtavanje, kao i ukrasi sa vino
vom lozom, potsjeaju nas na nalaze u Mogorjelu.
Atrium, exonarthex, i komora pored apside u
Turbetu, pokazuju oblikovanje prostora slino
Mogorjelu. Ukrasna ploa iz bazilike u Potocima 1 7
(slika 20), stilski je bliska nadvratniku na slici 7.
Traka od rozeta s virovitim listovima, to uokvi
ruje ukrasno polje na spomenutoj slici br. 20, po
navlja se kao uspravna traka na podnoju stupa
pregrade bazilike u uici 1 8 , i time ovu nama zasad
jo nepoznatu graevinu povezuje u isti krug.
Arhitektonski ukrasni detalji bazilike u Duvnu
(stari DELMINIUM), koja je kako izgleda
posveena 519 godine 1 9 , neto su drugaiji, i idejno
neto jae povezani za baziliku u Dabravini, koja
vjerojatno datira iz prvih decenija VI vi
jeka.
20
Bazilika u Klobuku spada takoer u red gra
evina ovog doba, ali je po stilu svojih ukrasa
povezana za baziliku u Brezi, o kojoj naalost ne
mamo potpune podatke.
Iz svega izloenog vidimo da bazilike na Mo
gorjelu nose veim dijelom stilske osebrne kasno
antikih bazilika u Bosni i Hercegovini.
U traenju prauzora ovih bazilika, mislim da
nas nee odvesti na stramputicu podatak o jednoj
graevini u staroj Saloni. To je Oratorium A
17
Dr. K. Patsch: Rimsko glavno mjesto u Bijelom
Polju kod Mostara, Glasnik Zem. muzeja 1904, str.
4041, i WMBH IX, str. 271 i slike 143 i
18
Dr. K. P a t s c h : Die rmische Ortschaft bei uica,
o. c. n. 12.
19
V. Klai: Duvanjsko polje, H r v a t s k o kolo III,
1907, str. 66.
20
Glasnik Zemaljskog muzeja 1954, arheologija,
str. 189210.

Sl. 21. Ukrasno polje na impostu iz bazilike u Lepenici

Sl. 20. Ulomak ukrasne ploe iz bazilike u Potocima

kod Mostara

Ejnara Dyggve-a 2 1 . Nesumnjivo starija graevina

nego su nae crkve, Oratorij A u Saloni ini
n a m se kao embrio onog bia koje e se vremenom
razviti u oblik kojeg poprima sjeverna bazilika,
na Mogorjelu. Na salonitanskoj bogomolji nema
jo narteksa, ni portika, a niti su subselija pre
rasla i posebno izgraenu apsidu. I pored toga je
slinost oita. Razmjeri i raspored prostorija su
u tom oratoriju ve potpuno formirani u stilu sje
verne mogorjelske graevine. ini n a m se da je,
tavie, i komora uz oratorij u neku ruku pretea
slinih komora uz istoni zid bazilike.
O sudbini ovih graevina ne znamo mnogo.
Nije osnovana pretpostavka dr. Patscha, zabilje

ena u privremenom vodiu po Mogorjelu (1904

god), da su bazilike propale tek u doba dolaska
Turaka. Do tog vremena one se ne bi mogle sau
vati u obliku u kom su prvobitno postavljene.
Tragova nekih preinaka i nadopuna, koje bi nas
nesumnjivo vodile u poodmakli Srednji vijek,
ovdje se nije nalo. Crkve su vjerovatno propale
ve u doba Ranog srednjeg vijeka. Spomenuta
osnova za umetanje jarbola (slika 9), moe se sma
trati neto mlaim predmetom iz njihove opreme,
ali je njeno vremensko opredjeljivanje nesigurno.
Meu ruevinama nije naen nijedan primjerak
kamene opreme sa pleternim ornamentom, to bi
kao znaajka razbuktale graevinske djelatnosti
izmeu IX i XI vijeka trebalo da nae svog odraza
i u ovim graevinama. Moda se ta okolnost moe
i uzeti kao termin kada vie ne moemo raunati
s njihovim postojanjem.

KONZERVATORSKI PROBLEM
Budui da su opisane bazilike dio kompleksa
Mogorjela, na njih se odnosi ve objavljeni prikaz
okvirnih problema konzervatorskog zahvata na
ovom objektu (Nae starine I, str. 145150). P r e ostaje, prema tome, da se ovdje pozabavimo samo
nekim specifinim detaljima.
Nakon upoznavanja prilika u kojima su se na
li materijalni ostaci ovih bazilika, problem njihove
konzervacije moe se saeti u dva osnovna pita
nja. Zanima nas, naime, da li je bezuslovno mo
ralo doi do njihovog ruenja nakon to su bile
21
E. Dyggve: History of Salonitan Christianity,
Oslo 1951 (prema prikazu Karamana u Peristilu I,
1954, str. 180).

iskopane, a ako je ve do toga dolo, namee nam

se problem odravanja onih objekata koji su nam
ostali sauvani.
Istina je da bazilike na Mogorjelu nisu bile organ
ski najue povezane sa primarnim objektom, u
ovom sluaju s vilom iz IV vijeka. Drugim rije
ima, one nisu bile nainjene adaptacijom posto
jeih zidova, niti iskoritavanjem pogodnih starih
prostorija. Njihovo postojanje na ovom mjestu bilo
je uslovljeno moda, nekim prednostima koje su
pruale ruevine, kao to je naprimjer ogradni
zid stare vile, za kog mislimo da je i poslije rue
nja oko 400 god. n. e. bio dovoljno visok da bi po
sluio kao zatita prostoru u kome su izgraene

59

crkve. To se ipak ne moe smatrati bitnim uslovom i sponom tako razliitih graevina, tim prije
to su stratumski odnosi jedne i druge graevine
vrlo razliiti. Niveleta podnica bazilika nadvisuje,
naime, za oko 1,50 met niveletu stare vile, a zidovi
im osim toga teku u sasvim razliitim pravcima.
Temelji bazilika sezali su upravo do podnice
stare vile, a to znai da nije iskljuena mogunost
da su ipak postojali fiziki uslovi za ostavljanje
njihovih zidova u netaknutom stanju a da to ne
bi ilo na tetu ostataka vile. Dakako samo zidova,
budui da se zbog neophodnog istraivanja starijih
graevina moralo prodirali kroz podnice b a z l i k a
u slojeve koji su eventualno mogli biti dublji od
njihovih temelja.
Svjedoci smo fakta da su mnoge otkopane
stare rimske graevine u Bosni i Hercegovini u
dosta rijetkim sluajevima propisno konzervirane,
bilo da ih se ostavilo otvorene ili da su zatrpane
zemljom. Reprezentativne graevine stare Domavije nakon iskopavanja su preputene propadanju,
a nita bolje nisu proli ni mnogi drugi nama iz
literature poznati lokaliteti s nalazima antike ar
hitekture. (Ilida, Stolac, Zenica, Laktai itd). e
sto puta smo i danas nerado prinudeni da se po
mirimo s injenicom, da zbog prioritetnijih potreba
rtvujemo poneki spomenik stare prolosti. U tom
sluaju umirujemo savjest time to utvrena data
izgubljenog objekta fiksiramo objavljivanjem u
literaturi. Bazilike na Mogorjelu meutim, osuene
su na propast, a da nije nita uinjeno da se po
daci o njima sauvaju.
Mislim da se osnovna zamjerka u sluaju ovih.
bazilika sastoji dakle u tome to one nisu obja
vljene. Mi treba samo da zahvalimo sluajnostima
to n a m je stigao do ruku njihov plan, to smo
bili u prilici da u duem periodu moemo roviti
po h r p a m a odloenog kamenja, i da iz njih izdva
jamo predmete koji su po svojim stilskim osebinama mogli biti pripisani sakralnim graevinama
kasnijim od IV vijeka, i konano to fiziki
rad na konzervaciji zidova nismo ostavljali bez
nadzora. Moramo, ipak, biti svjesni i injenice da
prikazom na prethodnim stranama nismo obuhva
tili sve to je u doba iskapanja stajalo na raspola
ganju arheologu. Mi ne znamo kakav je bio pod
crkava, kako su one bile pokrivene, koje su sve
pregradnje poduzimane u toku njihovog postajanja, i, konano ta je sve izvaeno iz grobova u
njihovoj neposrednoj blizini. Koliko bi nam bilo

60

od pomoi kada bismo znali na kojem su mjestu i

u kakvim stratumskim uslovima pronaeni komadi
obraene arhitekture koje danas pripisujemo ovim
bazilikama.
Mirei se sa zateenim stanjem, mi danas sto
jimo pred problemom kakav stav da zauzmemo
prema sauvanim dijelovima ovih bazilika.
Tri kontrolna zida ne naruavaju opi izgled
ambijenta. To je, ini n a m se, bilo jasno i dru
Patschu. Nije iskljueno da su izabrana upravo tri
manje upadljiva zidna detalja, koji kako nam
praksa pokazuje niti ne izazivaju poseban in
teres posjetioca, nego tu vie stoje kao dokumenat za koritenje u uem krugu strunjaka. Oni
se naime nalaze u konglomeratu zidova iz raznih
perioda, i samo posebno disponirani posjetioci
trae njihovo objanjenje. Ti zidovi su osim toga
i toliko maleni da je gotovo nepotrebno bilo kakvo
vizuelno izdvajanje od ostalih ruevina IV vijeka.
Drugaije smo stali s piscinom baptisterija, koja
je u svom dananjem stanju potpuno izgubila neki
raison d'etre. Liena svog arhitektonskog okvira i
raskopana do dna, ona danas stoji onemoguena
da samu sebe objasni posjetiocu. Rijetki ljudi od
najue struke, u stanju su da si ne bez tekoa
predoe njen prvobitni status. Mislim da bi
bilo vie razloga za njeno prenoenje u zatvorenu
prostoriju kao muzejski eksponat, nego to se po
stie ovim izlaganjem in situ.
Manji, lako pokretni komadi obraene arhitek
ture bez sumnje spadaju u lapidarij jedne muzej
ske zbirke. Svakako bi bilo poeljno da se tako
neto osnuje u okviru samog Mogorjela, u nepo
srednoj blizini nepokretnih objekata, kao nado
puna u objanjenju ostataka sub divo.
Sasvim su minimalni razlozi da se netom opi
sani fragmenti ukraene arhitekture iznesu i iz
loe na licu mjesta, budui da je ruenjem zidova
bazilika uklonjen okvir u kome bi ti objekti mogli
neto da kau. To se odnosi jednako na imposte
kao i nadvratnik, ogradu krstionice ili stupove.
Upravo je konstatovano da i ostavljanje stare krstionike kade na prvobitnom mjestu, nije sretno
rjeenje u ovakvim prilikama.
Zakljuujui misao ne moemo se oteti uvjere
nju da se konzervatorskom zahvatu na ovim objek
tima pristupilo isuvie kasno. Njihovo stanje da
nas je naime takvo, da samo ispriani opis moe
da nam ih predoi, dok su mogunosti vizuelne
prezentacije svedene na najmanju mjeru.

ZUSAMMENFASSUNG
Zwei Kirchenbauten auf dem Mogorjelo

Auf dem antiken Fundort Mogorjelo bei Capljina

in der Herzegovina, sind w h r e n d der umfangreichen
Ausgrabungsarbeiten 18991903 (geleitet von Dr. K.
Patscn), in d e r oberen Schicht Reste von Basiliken
entdeckt worden, die bald darauf abgetragen w u r den. Auf Grund des Generalplanes der w h r e n d der
Ausgrabungen ausgearbeitet wurde, sowie 3 kleiner,
noch erhaltener Kontrollmauern wurde die ursprngliche Lage dieser Bauten festgestellt, welche sich im
Raum der befestigten Villa aus dem Beginn des IV
J a h r h u n d e r t s n. Ch. befand, deren Ruinen konserviert und der ffentlichen Besichtigung ausgestellt
sind.
Die einzelnen Bruchstcke der bearbeiteten Bauteile dieser Kirchen w a r e n nach den Ausgrabungen,
zusammen mit solchen der Villa, an verschiedenen
Stellen Mogorjelos deponiert, nun aber ausgesondert
und fr den vorliegenden Bericht bearbeitet.
Bezglich Raumgestalltung und Beschmckung,
sind die Basiliken von Mogorjelo mehr oder weniger,
der bekannten Kirchenbauten des V und VI J a h r hunderts in Bosnien und der Herzegovina nahe verwandt.
Der Baukomplex besteht aus zwei, den Dimensionen sowie der Bauart nach, gleichartigen Kirchen,
so dass sie ohne Zweifel zur gleichen Zeit und nach
einem einheitlichen Plan gebaut worden sind. Solcher
Verband zweier getrennter Gottesdienstrume ist uns
in Bosnien aus Zenica bekannt, mit dem einzigen
nterschied dass dort beide Gebude verbunden,
whrend sich in Mogorjelo zwischen beiden Kirchen
ein etwas ber 1,5 Meter breiter Ambitus erstreckt.
Die sdliche Basilika ist einfach gestalltet. Sie
besteht aus einer Vorhalle, dem Pronaos, bei welchem
leider nicht festzustellen ist ob es in Form eines
offenen Porticus ausgebildet war, entsprechend dem
naheliegenden Porticus der Nordkirche. An diese Vorhalle schliesst sich der etwas grssere, dem Gottesdienst bestimmte Raum mit einer Apsis an.
Die nrdliche Basilika w a r etwas grsser, jedoch
in 9 Rume geteilt, so dass ihr Naos genau die Hlfte
dessen der sdlichen Kirche betrug. Auf der Westseite, sowie einem Teil der Nordseite, zog sich ein
offener Porticus hin, aus dem m a n zuerst in den Narthex, dann durch eine relativ sorgfltig bearbeitete
Pforte in den Naos gelangte. Ihre Schwelle blieb bis
auf den heutigen Tag in einer Kontrollmauer in situ
erhalten.

Da nicht mehr bekannt ist, welche Gegenstnde

in den Ruinen des Naos gefunden wurden, so ist es
nicht mglich ein vollkommenes Bild ber die architektonische Gestaltung dieses Raumes zu erhalten. Am
Ende der Apsis konnte der Ort festgestellt werden,
an welchem sich der bischfliche Katheder (Thronos)
befand, an dem sich wahrscheinlich von beiden Seiten die Subsellia angeschlossen haben. Die Stelle des
Altars konnte nicht festgestellt werden.
Aus dem Baptisterium gelangte m a n in einen
kleineren Raum, dessen Zweck unbekannt ist, jedoch
zweifellos in Verbindung mit der Zeremonie der
Taufe eine Verwendung gefunden hat. Er fehlt bei
keinem Baptisterium der sptantiken Basiliken in
Bosnien und der Herzegovina.
Der sdliche Seitenraum (G) w u r d e in ziemlich
zerstrtem Zustand aufgefunden, so dass die Daten
sehr unvollkommen sind. An dieser Stelle drfte sich
nach sonst blichen Shemen, das Diaconikon oder
Prothesis befunden haben.
An der Aussenseite der Ostmauer wurden ursprnglich zu beiden Seiten der Apsis je eine G r a b k a m m e r angebaut. Spter w u r d e an der Nordseite
noch eine K a m m e r und an der Sdseite ein Grab
aufgestelt. Es scheint dass sich in der K a m m e r Nr. 1
ein Sarkophag befand. Die Angabe ist jedoch nicht
sicher. Der Anbau von K a m m e r n an der Ostmauer
und Apsis, ist von der Basilika aus Turbe und der
kleinen Kirche (sog. Nr. II) aus Skelani bekannt.
Hinsichtlich der Baukonstruktion steht die Basilika von Mogorjelo besonders jener von Lepenica nahe
Diese Kirche w u r d e in einem sptantiken Refugium
erbaut. Da Aussenmauern der zerstrten Villa aus dem
IV J a h r h . in Mogorjelo ebenso den Basiliken als
Schutz dienten, k a n n m a n auch hier wie in Lepenica
von einem Refugium sprechen.
Unter den erhaltenen Gegenstanden aus den Basiliken von Mogorjelo, sind einige besonders hervorzuheben. Das sind ein Troberstock, Sulenbasis,
Imposte und Teile eines Taufbeckens.
Die Verzierung des Troberstockes stellt ein beliebtes Motiv aus der sptantiken Zeit in Bosnien, und
wird um das J a h r 500 datiert. Das Stck scheint fr
die Kirche bestellt zu sein und ursprnglich in ihr
Mauer eingebaut. Die Sulenbasis die mit einem Teil
der Schaft ein Ganzes bildet, stammt von einer Sule,
die ursprnglich bis cca 3 Meter hoch war. Entsprechend diesen Dimensionen steht sie den Sulen der

61

Basilika im Breza nahe, wo angenommen wurde, dass

sie von einer Empore stammen. Die Sule in Mogorjelo scheint sonst unweit des Altars gefunden zu sein.
Die Typen der Imposten (Kmpfer) sind in Bosnien hufig, Bemerkenswert ist ein Stck, das mit
sehr abgefhrten Symbolen geschmckt ist. Die Kante
und Platte des Taufbeckens scheinen etwas spter
(im Laufe des VI Jahrh.) in das Inventar der Kirchen
gekommen worden zu sein.
Von Sarkophag sind einige hnliche Exemplare
aus der nheren Umgebung von Mogorjelo bekannt
(Cerin und Slano bei Dubrovnik). Einer von der Sarkophagen in Slano wird durch die Inschrift in die
sechziger J a h r e des V J a h r h u n d e r t s datiert.
Der Bau der Basiliken von Mogorjelo wird in die
zweite Hlfte des V J a h r h u n d e r t s gestellt. Zur Zeit
ihrer Erbauung lag die befestigte Villa aus der
Epoche des Diokletian bereits einige Dezennien in
T r m m e r n ; sie w u r d e wie es scheint gelegentlich

62

des Einbruches der Westgoten (401403) vllig zerstrt. Die relativ schlechte Bauweise der Kirchen
weist auf die Zeit des vollkommenen Zerfalls des
Westrmischen Reiches hin, zu welchem diese Gebiete stets gravitierten. Fr diese Zeitstellung der
Bauten spricht auch die tiefe, in den Boden eingebaute Piscine. Scheinbar dem Mithraskult zuneigende Illyrier wurden wahrscheinlich erst im Laufe des
V J a h r h u n d e r t s allgemein christianisiert.
Ebenso der Sulentyp, bei welchem die Basis ein
unzertrennliches Ganzes mit einem teil der Schaft
bildet, wird in das V J a h r h . datiert.
Die Basiliken erlitten im Laufe der Zeit gewisse
Umbauten.
Die Bauten scheinen nicht lnger als bis zum
frhen Mittelalter gestanden zu haben, da sich in
ihrem Invemtar nicht ein ekiziges Stck famd, welches
auf eine sptere Zeit und Kunstform erinnern wrde.