REAKTANTI AKUTNE FAZE je grupa proteina u serumu ija se koncentracija u serumu poveava tokom akutnog odgovora organizma (npr.

tokom infekcije ili bilo koje druge upale). U reaktante akutne faze ubrajaju se Creaktivni protein, serumski amiloid , fibrinogen, !aptoglobin i alfa"-kiseli glikoprotein. FIBRINOGEN #ibrinogen se nalazi u krvnoj plazmi koja se dobiva kada se krv, kojoj je dodan antikoagulans odvoji od krvni! elemenata. $o je izdu%eni globulin koji se sintetizira u jetri. #iziolo&ka mu je uloga u koagulaciji krvi. 'roteolitikim djelovanjem trombina iz fibrinogena odvaja se peptidni ostatak, a iz topivog fibrinogena nastaje fibrilarni ne topivi fibrin koji agregacijom stvara prozirni fibrinski gel. $alog koji nastaje kad krv odstoji sadr%i krvne stanice i fibrin. Odreivanje fibrinogena (a odre)ivanje fibrinogena koriste se njegove osobine* - fibrinogen se pod dejstvom trombina pretvara u fibrin - relativno je nerastvorljiv - osetljiv je na toplotu - kao protein ima imuno!emijsku specifinost i elekro!emijsku pokretljivost +dre)ivanje fibrinogena sastoji se iz dvije faze* ". ,zolacija fibrinogena u vidu nativnog fibrinogena ili fibrina -. +dre)ivanje koliine izolovanog fibrinogena ili fibrina. .etode za odre)ivanje fibrinogena se dijele na funkcionalne i ne funkcionalne #unkcionalne metode za odre)ivanje fibrinogena zasnovane su na prvoj fazi pretvaranja fibrinogena u fibrin pomou trombina, &to odgovara reakciji koja se odvija in vivo. /e funkcionalna odre)ivanja obu!vataju imuno!emijske metode i metode precipitacije fiziko-!emijskim postupcima. ,munolo&kim metodama ne mogu se razdvojiti fibrinogen, fibrini i #0', pa su vrijednosti ne&to vi&e od fibrinogena odre)enog drugim metodama. 'recipitacija solima ili toplotom koje se koriste u nekim metodama mogu dovesti do nespecifine koprecipitacije drugi! proteina. $urbidimetrijsko odre)ivanje fibrinogena ('arfenti metoda) .etoda se zasniva na tome da vi&ak rastvorene soli izaziva precipitaciju fibrinogena. 1od #o2ell-ove modifikacije 'arfentijeve metode koristi se amonijum-sulfat, a kod 3apling i 4affne5 modifikacije natrijum-sulfit. +ve nefunkcionalne metode su brze za izvo)enje, ali male tanosti. Clauss-ova metoda - #unkcionalna metoda $est princip se zasniva na odre)ivanju vremena koje je potrebno da se formira fibrinski ugru&ak poslije dodatka trombina u plazmu. +va metoda ima najvei kliniki znaaj jer je u fiziolo&kim uslovima brzina formiranja fibrina va%nija od koncentracije fibrinogena. 'ostoje brojne modifikacije ove metode, pa se metoda mo%e izvoditi runo, poluautomatski i automatski. (avisno od modifikacije metode koriste se razliite talasne du%ine(678, 697, 867 nm). 'oluautomatski : koagulometar #ibrintimer mjeri stvaranje fibrinskog konca koristei turbodenzitometrijski princip.

utomatska koagulometrijska metoda utomatski koagulometar je centrifugalni analizator koji koristi princip laser nefelometrije. nalizator mjeri intenzitet raspr&ene svjetlosti koja nastaje propu&tanjem mono!romatskog svjetlosnog zraka talasne du%ine ;<- nm kroz uzorak* prije, za vrijeme i poslije formiranja ugru&ka nakon dodatka tromboplastin-kalcijuma ili trombina ako se koristi Clauss metoda. .etoda je na&la primjenu u laboratorijama sa velikim brojem uzoraka, ali ima ogranienja kod pacijenata na oralnoj antikoagulantnoj terapiji kada je '$ veoma produ%eno. 3eferentne vrijednosti* ",=-<,8 g>? 0ijagnostiko znaenje fibrinogen ima u upalnim stanjima i poremeajima koagulacije. #ibrinogen je faktor rizika za koronarnu bolest, a poveanje od 7,; g>? iznad srednje referentne vrijednosti rizik poveava =8@. 3azlike su u koncentraciji pri tome rezultat genskog naslje)a, a vanjski faktori nemaju uticaja. 'oveana koncentracija fibrinogena nalazi se u bla%im o&teenjima jetre, jer u takvim stanjima jetra kompenzatorno stvara vi&e fibrinogena. 'oveana koncentracija nalazi se i u plazmi trudnica ili za vrijeme mjesenice. 1oncentracija fibrinogena poceava se nakon rentgenskog zraenja, kod fokalni! infekcija kao tonzilitisa, sinusitisa i !olecistitisa. 'osebno velike koncentracije, i do "7 g>? mogu se nai u akutnim bakterijskim infekcijama, npr. pneumokokima, pri sepsi, a tako)e u reumatskoj groznici i nefrotskom sindromu, kod kojeg je poveanje fibrinogena rezultat kompenzatorno pojaane sinteze u jetri zbog gubitka albumina. 'oveani fibrinogen uzrokuje i ubrzanje sedimentacije eritrocita. Amanjena koncentracija fibrinogena nalazi se pri funkcionalnoj jetrenoj insuficijenciji, zbog
smanjene sinteze u jetri. To se moe nai pri tekim oteenjima jetre, u toksinom hepatitisu, jetrenoj cirozi ili akutnoj atrofiji jetre. Koncentracija je smanjena i u tekim krvarenjima i kaheksiji pri zloudnim bolestima. ibrinogen je malo smanjen i kod tifusa, to je iznimka jer je inae povean kod infektivnih bolesti. !lago je smanjen pri bolestima kotane sri, mijeloine leukemije, perniciozne anemije, arlaha i palgre. "ostoji i konstitucionalna fibrinogenopatija, a te osobe su sklone krvarenjima.

C - REAKTIVNI PROTEIN CRP! poznat je u laboratorijskoj dijagnostici kao najvi&e ispitivan protein plazme, koji slu%i kao upalni marker, zbog ega je va%an indikator kod upale, nekroze tkiva ili traume. ,ma visoku osjetljivost i malu specifinost. 1od zdravi! osoba C3' je prisutan u vrlo niskim koncentracijama. C3' je glikoprotein kojeg proizvode jetra i masne stanice (adipociti). /jegove vrijednosti strelovito rastu u sluaju akutne upale, pa tako mogu porasti i stotinu puta u roku samo -6 sata, pa se posljednji! godina C3' u dijagnostici esto koristi kao zamjenski test za sedimentaciju eritrocita. U fazi nespecifinog imunog odgovora organizma na neku infekciju, C3' je va%an imunolo&ki protein. 'oveanje njegove koncentracije u krvi nastaje ve &est do devet sati nakon poetka infekcije, a maksimum dosti%e za jedan do tri dana, nakon pret!odnog porasta koncentracije interleukina ;, kojeg izluuju razliite imunolo&ke stanice. /jegovi imunolo&ki uinci su brojni* aktivacija komplementa, supresija ili aktivacija odre)eni! tipova $-limfocita i proizvodnje neki! citokina, mogunost vezanja bakterijski! polisa!arida i fosfolipida iz tkiva o&teeni! upalom, traumom ili infekcijom. /aje&e se koristi za potvrdu postojanja akutni! upala, zatim organski! bolesti, poput infarkta sranog mi&ia, infekcije ili tromboze, te razni! !ronini! bolesni! stanja, kao &to su !ronine upale, reumatske bolesti i maligni tumori. Ba%an je za razlikovanje virusni! od bakterijski! upala. 1od virusni! infekcija koje prate povi&ena sedimentacija i povi&en broj leukocita, C3' ostaje u ni%im granicama vrijednosti nego ako je posrijedi bakterijska infekcija, kada je njegov porast puno vi&i. Uspje&no se primjenjuje i u diferencijalnoj dijagnostici upala zglobova i mi&ia, kod ranog otkria upala zglobni! ovojnica, kao pomo u dijagnostici simptoma i bolesti probavnog sistema,

posebno za razlikovanje iritabilnog kolona od neke organske bolesti crijeva, kao i razlikovanje ulceroznog kolitisa od Cro!nove bolesti. 'rocjene koncentracije C3'-a korisne su i u procjeni napredovanja bolesti, odnosno efikasnosti terapije. $ako e npr. uspje&nom primjenom antibiotske terapije C3' koncentracija u serumu pasti br%e od sedimentacije eritrocita, pa se praenjem njegove koncentracije mo%e sprijeiti nepotrebno uzimanje manje djelotvornog ili nedjelotvornog antibiotika, zamijeniti ga djelotvornijim. U tom smislu odre)ivanje vrijednosti C3'-a od iznimne je va%nosti i u dijagnostici i praenju terapije infekcija u nedono&adi i novoro)enadi. /akon !irur&ki! operacija, koncentracija C3'-a raste za dva do &est sati, a pada do treeg dana nakon operacije. ko ne do)e do pada vrijednosti C3'-a nakon tog vremena, to upuuje na infekciju kao komplikaciju operativnog za!vata. 1oncentracija C3'-a odre)uje se iz seruma bio!emijskim testiranjem raznim metodama (C?,A test, brza imunodifuzija, aglutinacija...), a posljednji! nekoliko godina naje&e metodom imunoturbidimetrije. U serumu zdravi! odrasli! osoba i adolescenata ima manje od 8 mg>? C3'-a 'ozitivan C3' test daje informaciju o postojanju upalni! procesa u organizmu, me)u kojima su naje&a karcinom, bolesti vezivnog tkiva, infarkt srca, infekcije, upalne bolesti creva, lupus eritematodes, pneumokokna upala plua, reumatoidni artritis, reumatska groznica, tuberkuloza, itd /ormalna koncentracija ovog proteina u krvi ipak ne iskljuuje mogunost bla%i! lokalizirani! upala ili !ronini! bolesti, kao &to su ulcerozni kolitis ili sistemski lupus eritematodes. #aktori koji mogu promijeniti vrijednosti C3'-a u serumu mogu biti biolo&ki i analitiki. Diolo&ki faktori su* pojaan fiziki napor, visoka !ronolo&ka dob, trudnoa (posebno posljednji! nekoliko mjeseci), uzimanje oralni! kontraceptiva, pu&enje i visoka nadmorska visina. /aje&a dva analitika faktora koja mogu uticati na vrijednost C3'-a su povi&ene masnoe u serumu (lipemija) i postojanje tzv. reumatoidni! faktora. 'u&ai imaju i statistiki znaajno vi&e serumske vrijednosti C3'-a od nepu&aa, dok u serumu osoba s normalnim i povi&enim vrijednostima !olesterola i triglicerida nema statistiki znaajne razlike u vrijednostima ovog proteina. 'rocjena kardiovaskularnog rizika 'rema vrijednostima visoko osjetljivog C3'-a (tzv. !ig! sensitivit5-!s-C3') mo%e se procijeniti rizik od kardiovaskularni! bolesti* !s-C3' manji od " mg>? - nizak rizik !s-C3' od "-< mg>? - umjeren rizik !s-C3' vei od < mg>? - visok rizik. /erealno sni%ene vrijednosti C3'-a mogu se nai u osoba koje su na terapiji lijekovima za smanjenje masnoa u krvi (statinima) ili na terapiji aspirinom. .jerenje koncentracija C3'-a u serumu pokazalo se vrlo va%nim i dobrim pokazateljem rizika za nastanak infarkta sranog mi&ia u osoba kod koji! istodobno postoji nekoliko faktora rizika za tu bolest, ali i kod oni! koji imaju niske vrijednosti ?0? - !olesterola u krvi. Dudui da je dokazano da C3' potie aterosklerozu, njegove povi&ene vrijednosti mogu pomoi u obja&njenju razloga zbog koji! neke osobe do%ive akutni infarkt sranog mi&ia ili mo%dani udar iako su im koncentracije lipida u krvi normalne. 'rema brojnim istra%ivanjima, ovaj protein pokazao se i kao visoko prediktivan u smislu najave mogueg sljedeeg infarkta, mo%danog udara ili bolesti periferni! arterija, a koristan je i za praenje efikasnosti lijeenja kardiovaskularni! bolesti.

.etode koje se koriste za odre)ivanje nivoa C3' u serumu zasnivaju se na sposobnosti vezivanja za razliite biolo&ke ligande stvarajui C3'-ligand komplekse. 1ada se reagens koji sadr%i anti!umana C3' antitijela doda u uzorak seruma koji sadr%i C3', on se ve%e za antitijela formirajui nesolubilni C3'-ligand kompleks koji se talo%i, &to se mo%e vizualizirati i mjeriti. 1valitativna lateks aglutinacija je prvi laboratorijski metod koji je razvijen za mjerenje C3', a mjeri prisustvo ili odsustvo aglutinacije i precipitacije, ukazujui samo na to da li je C3' prisutan ili odsutan u uzorku seruma. 'ozitivni test ukazuje na prisustvo C3'-ligand kompleksa koji se formira vezanjem C3'-a uzrokujui aglutinaciju i precipitaciju, dok je test negativan kada nema aglutinacije. 'ozitivni test ukazuje da je nivo C3' E ; mg>? ili ak iznad "7 mg>? u zavisnosti od reagensa koji se koristio. Fisto kvalitativne C3' metode se ne koriste za mjerenje nivoa C3' zato &to imaju nisku osjetljivost sa pozitivnim rezultatima kod bilo kojeg stanja sa upalom ili tkivnom destrukcijom. 'ozitivni C3' test bi trebao biti praen sa semikvantitativnim testom. Aemikvantitativna lateks aglutinacija ukljuuje upotrebu serijskog razbla%enja seruma i soli, koji je pomje&an sa lateks reagensom i posmatrano prisustvo aglutinacije. /ajvee razbla%enje u kojem je aglutinacija vidljiva odgovara pribli%nom titru ili koncentraciji C3'-ligand kompleksa. 1vantitativni imunotest je najbr%i, sofisticirani i senzitivni metod za detekciju i mjerenje C3'. ,munoenzimski test i imunoflurescentni kvantitativni test koriste monoklonalna anti-C3' antitijela markirana sa enzimom ili fluorescentnom bojom fiksirani u bunariima na mikrotitarskoj ploi ili epruveti. 1ada se doda razbla%eni !umani serum, C3' se ve%e za imobilizirana markirana anti-C3' antitijela formirajui C3'-ligand komplekse, a nevezana antitijela se isperu iz epruvete. #luorescentno-markirani C3'-ligand kompleks mo%e se vizualizirati i mjeriti pod fluorescentnim mikroskopom. 0odavanje supstrata na enzim-markirane C3'-ligand komplekse koji reaguju sa enzimom uzrokuje obojenu reakciju, a uzorak se oitava sa spektrofotometrom. ?aser i nefelometar koriste diodu koja emituje infracrvene zrake i prolaskom kroz epruvete koje sadr%e fiksirana anti-C3' monoklonalna antitijela sa !umanim serumom, rezultiraju formiranjem C3'-ligand kompleksa od ije koliine ovisi stepen raspr&ivanja svjetla.