Uvod u renesansu

Lorenzo Ghiberti- Abraham žrtvuje Izaka, Filippo Brunelleschi- Abraham žrtvuje Izaka,
1378-1455, bronca, pozlaćeno 1377-1446, bronca, pozlaćeno

Južna vrata- A.Pisano, 1330.- prizori iz života sv. Ivana Krstitelja, titulara Krstionice, te alegorijske figure kršćanskih vrlina

Sjeverna vrata- L. Ghiberti 1403-1424.- prizori iz Novog zavjeta, od Navještenja do Silaska Duha svetoga; Četiri evanđelista;
Četiri crkvena oca: Ambrozije, Jeronim, Grgur, Augustin

Istočna vrata- L. Ghiberti, 1425-1452- prizori iz Starog zavjeta

 Orsanmichele- crkva San Michele in Orto, arhitekti Francesco Talenti, Neri di Fioravante i Benci di Cione, Simone Talenti

Na pročelju prema Via dei Calzaiuoli (1.-3.)

1. Niccolò Lamberti – Tabernacolo dei Giudici e Notai (sudaca i bilježnika; 1403.-6); Giambologna – skulptura sv. Luke,
bronca (1602.);
2. Donatello i Michelozzo – Tabernacolo di Mercanzia il Mercanzia (trgovacka; 1425.); Andrea Verrocchio – Krist i sv. Toma
(Nevjera sv. Tome; 1465./6. – 1483.) bronca; Luca della Robbia, Medaljon (1463.); [on je zamijenio Donatellovu skulpturu sv.
Ludovika Tuluškoga za Guelfe, oko 1423.-5.]
3.Albizzo di Piero po Ghibertijevu na crtu – Tabernacolo dell'Arte di Calimala (suknara; 1414.); Lorenzo Ghiberti – skulptura
sv. Ivana Krstitelja;

Na pročelju prema Via dei Lamberti (4.-7.)

4. Tabernacolo dei Setaiuoli e degli Orafi (svilara i zlatara); Baccio da Montelupo – skulptura sv. Ivana Evanđelista (1515.);
Andrea della Robbia, Medaljon;
5. Simone Talenti (pripisano) – Tabernacolo dei Medici e degli Speziali (liječnika i trgovaca mirodijama; 1399.); Piero di
Giovanni Tedesco (pripisano) – Madonna della Rosa; Luca della Robbia – Medaljon;
6. Tabernacolo dei Pellicciai (kožara); Niccolò i Piero Lamberti (?) – skulptura sv. Jakova i reljef;
7. Perfetto di Giovanni i Albizzo di Piero – Tabernacolo dei Linaioli e Rigattieri (lanara i starinara; 1411.); Donatello –
skulptura sv. Marka (1411.-12);
Na pročelju prema Via dell'Arte della Lana (8.-10.)
8. Nanni di Banco – Tabernacolo dei Manischalchi (potkivača); isti, skulptura sv. Elizeja i reljef Čudo sveca;
9. Tabernacolo dei Lanaiuoli (vunara), Lorenzo Ghiberti – skulptura sv. Stjepana (1428.);
10. Lorenzo Ghiberti – Tabernacolo del Cambio (mjenjača); isti – skulptura sv. Mateja (1419.-22.), bronza; Piero di Niccolò
Lamberti (pripisano) – skulpture Navještenja (Marija – Gabrijel, 1417.);

Na pročelju prema Via Orsanmichele (11.-14.)

11. Donatello – Tabernacolo degli Armaiuoli (oružara / puškara), 1416.); isti – skulptura sv. Jurja (brončana kopija
mramornoga originala u Bargellu) i reljef sv. Jurja i zmaja;
12. Nanni di Banco – Tabernacolo dei Costruttori, Fabbri e Legnaiuoli (Mestri di Pietra e Legname) (graditelja, kovača i
stolara; skulptora i drvorezbara, oko 1413.); isti – skulpture Quattro Santi Coronati i reljef s graditeljima i kiparima;
13. Nanni di Banco – Tabernacolo dei Conciapelli (štrojara); isti – skulptura sv. Filipa (oko 1415.);
14. Tabernacolo dei Beccai (mesara); Donatello – skulptura sv. Petra (pripisano, 1408.-13.).
Nanni Di Banco (Firenca oko 1375. – 1421.)

Quattro Santi Coronati, oko 1413. Reljef s graditeljima i kiparima za Tabernacolo dei Costruttori,
Fabbri e Legnaiuoli (Mestri di Pietra e Legname) Oltar ceha
graditelja, kovača i stolara; skulptora i drvorezbara, oko 1413.

Donatello (Donato di Niccolò di Betto Bardi; Firenca 1386. – 1466.)

David, 1408., Firenca, Bargello Sv. Juraj, s Orsanmichele, 1417.-20.

Izvorni smještaj: Santa Maria del Fiore, Naručitelj: Arte dei Armaiuoli (Ceh oružara / puškara). Firenca,
ali već 1416. prenesen u Palazzo Vecchio. Bargello

Sv. Juraj i zmaj, s podnožja niše sv. Jurja u Orsanmichele, 1415.-17. Madonna Pazzi, 1422.
Prorok Habakuk (Zuccone), 1423.-25. David, 1430.-40., Firenca, Bargello
Sa zvonika Duoma (katedrale), Firenca USPJEŠNO RIJEŠEN KIPARSKI ZADATAK
SAMOSTOJEĆEG AKTA NAKON ANTIKE

Herodova gozba, 1423. 25., Siena, Baptisterij (krsni zdenac).

Donatello u Padovi 1443. – 1453.

Konjanički spomenik Erasma da Narni, zvanoga Gattamelata, Oltar sv. Antuna – Altare del Santo (rekomponiran),
1445.-1450., Padova, Piazza del Santo. 1446. – 50. Padova, Basilica
javni spomenik u modernom smislu

Bogorodica s Djetetom, Marija Magdalena, 1453. – 55., Firenca

sv. Franjom Asiškim i sv. Antunom Padovanskim,
Oltar sv. Antuna, 1446. – 50.,
Padova, Basilica di Sant´Antonio
Jacopo della Quercia (Siena, oko 1371. – 1438.)

Navještaj rođenja Ivana Krstitelja Zahariji, Izgon iz raja i Rad Adama i Eve, s glavnih vratiju bazilike San
1428. 30., Siena, Baptisterij (krsni zdenac). Petronio, Bologna, 1425. – 34.

Lorenzo Ghiberti (Firenca 1378. – 1455.)

Sv. Ivan Krstitelj, 1412.-16. Firenca, Orsanmichele.

 Slikarstvo rane renesanse u Firenci

Oslik kapele Brancacci, Santa Maria del Carmine, Firenca.

● Masolino da Panicale- radi 1424./25.
● Masaccio- radi 1425. i 1427./28.
● Filippino Lippi sin i učenik Filippa Lippija - 1484.

Scene:
Masaccio

Izgon Adama i Eve iz raja Porezni novčić

Sv. Petar oživljuje Teofilova sina i sv. Petar na prijestolju

Sv. Petar liječi svojom sjenom Sv. Petar pokrštava Sv. Petar i sv. Ivan dijele milodare

Masolino

Istočni grijeh (Pad prvih ljudi) Sv. Petra ozdravlja bogalja i oživljuje Tabitu

Propovijed sv. Petra

Lippi

Anđeo oslobađa sv. Petra Uskrsnuće Teofilova sina

Mučeništvo sv. Petra- Sv. Petar i sv. Pavao pred prokonzulom Sv. Pavao posjećuje
sv. Petra u zatvoru
Masaccio (San Giovanni Valdarno 1401. – Rim 1428.)

Santa Trinità, oko 1425. , freska Bogorodica s Djetetom i četiri anđela, s poliptiha u crkvi del Carmine u Pisi,
Analiza prostornoga opisa i očišta 1426., tempera na dasci

Filippo Lippi (Firenca, oko 1406. – Spoleto, 1469.)

Madonna di Tarquinia, 1437., tempera na dasci Bogorodica s Djetetom i prizori iz života sv. Ane, 1452., ulje na
dasci, Palazzo Pitti
Gentile da Fabriano (Fabriano, Marche,oko 1370. – Rim,1427.)

Poklonstvo kraljeva, 1423.,tempera na dasci Rođenje, dio predele oltarne pale Poklonstvo kraljeva, 1423.

Beato Angelico (Guido di Pietro, Fra Giovanni da Fiesole, Fra Angelico; Vicchio di Mugello
1395./1400.– Rim 1455.)

Navještenje, 1439.-1445., fresko

Domenico Veneziano (Venecija 1405./10. – Firenca 1461.)

Pala di Santa Lucia de’ Magnoli, 1445.-47., tempera na dasci

Piero della Francesca (Borgo San Sepolcro oko 1420. – 1492.)

Legenda o križu, 1452.-1466., fresko. Arezzo, San Francesco Pronalazak tri križa i Provjera pravoga križa

Uskrsnuće, oko 1463., zidna slika, Dvostruki portret Battiste Sforze i Federica da Montefeltro, oko 1472.
Borgo San Sepolcro, Pinacoteca Comunale.

Trijumfi, stražnja strana Dvostrukog portreta Battiste Bogorodica s Djetetom i svecima i Federicom da
Sforze i Federica da Montefeltro, oko 1472. Montefeltro, oko 1472. – 74.
Paolo Uccello (Paolo di Dono, Firenca 1397. – 1475.)

Bitka u San Romanu, Niccolò da Tolentino predvodi Firentince, Podvig Micheletta da Cotignola i
oko 1456., tempera na dasci Bernardino della Ciarda pada iz sedla

Andrea del Castagno (Castagno 1419./23. – Firenca 1457.)

Posljednja večera, 1447., fresko, Firenca, Refektorij David, oko 1450., tempera i pozlata na koži, na dasci
samostana Sant’ Apollonia.

Jacopo del Sellaio (Firenca, oko 1441. – 1493.)

Cassone Morelli-Nerli, 1472., tempera na dasci s pozlatom

 Renesansni kipari drugoga i trećega naraštaja (oko polovice Quattrocenta i u drugoj
polovici stoljeća): novi zadatci i nova rješenja

Luca della Robbia (Firenca, 1399./1400. – 1482.)

Cantoria, 1432.-35., mramor, Firenca, Opera del Duomo. Uskrsnuće, 1442.- 1445., glazirana i obojena terracotta,
Firenca, Duomo

Uzašašće, 1442.- 1445., glazirana i obojena terracotta, Firenca, Duomo.

Mino da Fiesole (Papiano - Stia/Arezzo 1429./31. - Firenca 1484.)

Portretno poprsje Piera de’ Medici, 1453., mramor, v. 50 cm. Firenca,

Bargello.

PRVO PORTRETNO POPRSJE U RAZDOBLJU RENESANSE. SKULPTURA

USMJERENA K ZEMALJSKOJ SLAVI POJEDINCA (Usp. GATTAMELATA)
Talijanski naziv ove skulptorske teme: BUSTO-RITRATTO, ZA RAZLIKU OD
DRUGIH FIRENTINSKIH KIPARA – IZBJEGAVA TIRANIJU FRONTALNOGA
POGLEDA
Juraj Matejev Dalmatinac (Zadar, oko 1400. – Šibenik 1473.)

niz Glava, 1441-43. (prva skupina, prvih dvadeset glava); 1456.-62. (druga skupina, ovdje). Šibenik, katedrala sv.
Jakova, vanjski zid svetišta.

Ivan Duknović i Mino da Fiesole

Grobnica pape Pavla II., 1477., mramor. Vatikan, Grotte.

Zajedno s toskanskim majstorom Minom da Fiesole Duknović

preuzima narudžbe u Rimu (tabernakul crkve sv. Marka), a do
1477. dovršava veliki grobni spomenik pape Pavla II. (svjetovno:
Pietro Barbo), razmetnut pri rušenju bazilike Sv. Petra [reljefi
sačuvani]. POJAM SCHIAVONE (tal. Slaven, u
povijesnoumjetničkoj literaturi umjetnik podrijetlom s istočne,
hrvatske obale Jadrana)- Ivan Duknović:

Bernardo Rossellino (Settignano, 1409. – Firenca, 1464.)

Grobni spomenik Leonarda Brunia, 1446.- oko 1450., mramor, v. 600 cm. Firenca, Santa Croce. KRŠĆANSKA I
ANTIČKA TRADICIJA U TEMI GROBNOGA SPOMENIKA U FIRENCI POLOVICE STOLJEĆA DOBIVA NOVA RJEŠENJA
Desiderio da Settignano (Settignano, oko 1430. – Firenca, 1464.)

Sv. Ivan Krstitelj, oko 1455.-60., mramor, visina 160 cm. Firenca, Bargello

Antonio del Pollaiuolo (Firenca 1431. – 1498.)

Herkul i Antej, oko 1475., daska, Firenca, Bitka nagih muškaraca, 1471. – 1472.,
Uffizi; Herkul i Antej, oko 1475., bronca, bakrorez, Firenca, Uffizi, Gabinetto dei disegni
Firenca, Bargello. e delle stampe

Andrea Verrocchio (Andrea di Cioni; Firenca, oko 1435.-88.)

Nevjera sv. Tome, 1467.-83., bronca, Firenca, Konjanički spomenik Bartolomea Colleonia, 1481.-88.,
Orsanmichele. Venecija, Piazza Sant
 Renesansni slikari druge polovice
Quattrocenta

Sandro Botticelli (Sandro Filipepi; Firenca oko 1445. – 1510.)

Rođenje Venere, oko 1483. –1485., tempera na platnu, La Primavera, oko 1478. (?), tempera na dasci,
Firenca, Uffizi. Firenca, Uffizi. Naručitelj: Lorenzo di
Pierfrancesco de’ Medici (?).

Piero di Cosimo (Firenca 1462. – 1521.)

Otkriće meda, oko 1499., tempera na dasci- DRUGAČIJE TUMAČENJE ANTIKE

Domenico Ghirlandaio (Firenca 1449. – 1494.)

Rođenje Marije s ciklusa fresaka s prizorima iz života Poklonstvo pastira, 1485., Portret starca s unukom
Marijina, oko 1486.-90. Firenca, Santa Maria Novella, Firenca, Santa Trinitŕ,
kapela Tornabuoni. Naručitelj: Giovanni Tornabuoni. Cappella Sassetti
Ciklus fresaka u kapeli Tornabuoni najvažnije je
Ghirlandaiovo djelo. Izveo ga je uz pomoć brata
Davida, šogora Sebastiana Mainardia, i radionice
u kojoj je i mladi Michelangelo (r. 1475.).
Pietro Perugino (Pietro Vanucci; Perugia 1445./50. – 1523.)- UMBRIJSKI SLIKAR

Predaja ključeva sv. Petru, 1482., fresko, Zaruke Marijine, 1500ih

Rim, Vatikan, Sikstinska kapela.

Luca Signorelli (Cortona, oko 1445. – 1523.)

Bičevanje Krista, oko 1480., tempera na dasci, ciklus fresaka u kapeli sv. Brizia, 1499.-1502. Orvieto,
Milano, Pinacoteca di Brera. Duomo
Svodni dio oslika radi 1447. Fra Angelico (zajedno s
Benozzom Gozzolijem)

Propovijed Antikrista, s ciklusa fresaka u kapeli Posljednji sud – Prokleti, s ciklusa fresaka u
sv. Brizia, 1499.-1502. Orvieto, Duomo kapeli sv. Brizia, 1499. – 1502., Orvieto, Duomo
 Renesansno slikarstvo u Padovi i Veneciji

Andrea Mantegna

Oslik kapele Ovetari, Padova, crkva degli Erimitani- KAPELA OVETARI-MANTEGNINO MLADENAČKO REMEK-
DJELO

Sv. Jakova odvode na mučeništvo, 1453.-57., Mučeništvo i prijenos obezglavljena tijela sv. Kristofora
Padova, kapela Ovetari. 1457. – 1459., kapela Ovetari

Pala di San Zeno, 1456.-60., tempera na dasci, svaki dio 220 x 115 cm, okvir 440 x 450 cm. Predele su kopije iz
XVIII./XIX. st., originali u Francuskoj od 1797.

Sv. Petar i Pavao, sv. Ivan Bogorodica s Djetetom na Sv. Benedikt, sv. Lovro,
evanđelist i sv. Zeno prijestolju okružena s devet anđela sv. Grgur i sv. Ivan Krstitelj
Krist u Getsemanskom vrtu, oko 1459., tempera na dasci Sv. Sebastijan

Camera Picta (Camera degli Sposi), 1465.-74.

Mantova, Palazzo Ducale.

Camera Picta (Camera degli Sposi) je prostorija

kvadratnog tlocrta (8,1 x 8,1 m) u
sjeveroistočnom tornju vojvodske palače u
Mantovi. Dekorativni oslik izveo je Andrea
Mantegna izmenu 1465. i 1474. godine, kako
svjedoči natpis na prozoru istočnoga zida, te
pozlaćena slikana ploča s posvetom Lodovicu
Gonzagi i njegovoj ženi Barbari od
Brandeburga na zapadnom zidu.
U središtu svoda otvara se iluzionistički prizor
okulusa ispod otvorenog neba, gdje su ženske
figure i putti oko slikane ograde prikazani u
jakom skraćenju, što ovaj prizor čini jednim od
najsloženijih primjera konstrukcije perspektive
u XV. stoljeću. Ograda, vaza, paun i naročito
putti perspektivno su skraćeni na do tada
nezamisliv način, u čemu iluzionističko svodno
slikarstvo XVI. Stoljeća nalazi svoj trajni uzor.
Antonio Vivarini (Murano oko 1418./1420. – Venecija 1476/1484.) i Giovanni d’Alemagna
(djeluje 1441.-1450.)

Triptih Bogorodice s Djetetom na prijestolju, sv. Grgurom i sv. Jeronimom (lijevo) i sv. Ambrozijem i sv.
Augustinom (desno), 1446., tempera na platnu, 339 x 200 (središnji dio), 339 x 138 cm (krila). Venecija,
Accademia.
TRIPTIH BOGORODICE S DJETETOM NA PRIJESTOLJU I ČETIRI CRKVENA OCA SPAJA DUGO TRAJANJE
INTERNACIONALNE GOTIKE U VENECIJI I NOVE RENESANSNE TEŽNJE.
TEMA SACRA CONVERSAZIONE U QUATTROCENTU

Giovanni Bellini (Venecija oko/prije 1430. – 1516.)

Pala di San Giobbe, prije 1478. Triptih Frari, 1488., ulje na drvu, Venecija, Pala di San Zaccaria, 1505., ulje
[oko 1487.], ulje na drvu, Santa Maria Gloriosa dei Frari na dasci, preneseno na platno,
Naručitelj: bratovština sv. Joba, Venecija, crkva San Zaccaria
Venecija, Gallerie dell'Accademia.
 Dubrovačko slikarstvo XV. i XVI. st.

Magister Matko Junčić i magister Lovro iz Kotora sklopili su 27. svibnja 1448. godine ugovor za izradu glavnoga
oltara dominikanske crkve u Dubrovniku s prokuratorima samostana sv. Dominika, Tripunom iz obitelji Bundićā
(de Bonda) i Bartolom iz obitelji
Gučetićā (de Goze).

Lovro Dobričević Marinov (Kotor 1419. – Dubrovnik 1478.; prvi put se spominje u 1444. kao
svjedok oporuke uz Michele Giambona u Veneciji)

Poliptih Krštenja Kristova, 1448., tempera i Poliptih Bogorodice s Djetetom, 1465.-1466.,

pozlata na dasci, 240 x 249 cm. Dubrovnik, tempera i pozlata na dasci, Dubrovnik,
Zbirka dominikanskoga samostana. Crkva sv. Marije na Dančama

Božidar Vlatković (? – Dubrovnik 1521.)

Bogorodica s Djetetom, 1496. Cavtat, franjevačka crkva, glavni oltar.

STRUČNI IZRAZI: quadro riportato (= prenesena slika; Vlatkovićeva Bogorodica s Djetetom);
pala portante (= noseća slika; kasnija oltarna pala s Bogom Ocem, annelima, svecima i vedutom Cavtata koja joj
služi kao okvir).
Nikola Božidarević (Dubrovnik, oko 1460. – 1517.)
Triptih Bogorodice sa svecima, [Triptih obitelji
Bundićā], oko 1500., tempera i pozlata na dasci,
Dubrovnik, dominikanska crkva.
Navještenje, 1513., tempera na platnu, Dubrovnik,
Zbirka dominikanskoga samostana. Naručitelj:
Marko Kolendić, pomorac za dominikansku
crkvu na Lopudu.
Mihajlo Hamzić (sin Hansa iz Kölna i Gjivane Radosalić iz Stona, umro 1518. u Dubrovniku)
Krštenje Kristovo, 1508.-1509., tempera na platnu,
Dubrovnik, Knežev dvor. Prilikom preuzimanja
narudžbe 1508. navodi učitelja – Andrea Mantegna
u Mantovi.
Sveti razgovor [Pala obitelji Dordića], 1513.,
tempera i pozlata na dasci, Dubrovnik, Zbirka
dominikanskog samostana.
Sv. Julijan, sv. Jakov, sv. Dominik, sv. Matej
PRVI SVETI RAZGOVOR (SACRA CONVERSAZIONE)
Triptih Bogorodice s Djetetom i sv. Ivanom
Krstiteljem, sv. Grgurom papom i sv. Martinom,
1517., Dubrovnik, crkva sv. Marije na Dančama
+ Pietro di Giovanni Triptih obitelji Lukarevića,
1512. – 1515., tempera na dasci, Dubrovnik,
Zbrika dominikanskog samostana
Vicko Lovrin, sin Lovre Dobričevića Marinova (umro u Dubrovniku 1517. ili 1518.)

Triptih sv. Mihaela, 1509., tempera i pozlata na dasci, Cavtat, franjevačka crkva. Naručitelj: Dominiko Pucić.
NEOBIČNOST POLIPTIHA: OSLIKANA ZONA VIJENCA I ZONA PREDELE.

Franjo Matijin (sin slikara Matije Milovića. Djeluje od 1504.-1535.)

Mučeništvo sv. Vinka, druga četvrtina XVI. stoljeća, tempera i pozlata na dasci, Dubrovnik, Dominikanski samostan.
Italokretsko slikarstvo, tal. pittura alla greca: jaki grafizam (usp. obrise) i naglašenu hijerarhijsku perspektivu kojom
objašnjava važnost likova, ograničeno korištenje dubinske perspektive.

DUBROVČANI KAO NARUČITELJI

Tiziano Vecellio (Pieve di Cadore 1490. – Venecija 1576.)

Bogorodica s Djetetom, Marija Magdalena, sv. Vlaho, Poliptih Uznesenja Marijina, Dubrovnik,
sa sv. Franjom, sv. Alojzijem i arkanđeo Rafael s Tobijom i katedrala Uznesenja Marijina
donatorom Alviseom Gučetić donatorom, sredina XVI. st.,
 Naraštaj visoke (klasične) renesanse:
Leonardo – Michelangelo – Raffaello

Verrocchio i Leonardo

Krštenje Kristovo (Leonardov dio s lijevim annelom, detalj glave), oko 1474.-75. [oko 1472.], ulje i tempera na
dasci, Firenca, Uffizi. LEONARDO STASA U VERROCCHIOVOJ RADIONICI.
DO 1481.-82. LEONARDO JE U FIRENZI, POTOM ODLAZI U MILANO, GDJE RADI ZA VOJVODU LODOVICA SFORZU
(IL MORO) I TAMO OSTAJE DO 1499. GODINE, KADA FRANCUZI OPSJEDAJU MILANO.

Leonardo da Vinci
Vinci u Toskani, 15. travnja 1452. – Château de Cloux (kasnije zvan Clos- Lucé) kraj Amboise
na rijeci Loire, 2. svibnja 1519.

Poklonstvo kraljeva, 1481., tempera i ulje Studij ljudskih proporcija prema Vitruvijevu djelu
s crvenim i zelenim lakom, Firenca, Uffizi. De Architectura, 1492., lavirani tuš, papir,
Venezia, Accademia

Bogorodica u spilji, 1483.-86 Bogorodica u spilji, 1495.-1508., London, National Gallery.

Pariz, Musée du Louvre
Posljednja večera, 1494.-98., tempera i ulje na žbuci, Sv. Ana, Bogorodica, Isus i janje, 1510., ulje na
Milano, refektorij samostana Santa Maria delle Grazie. dasci, Pariz, Musée du Louvre

1506.-1513. LEONARDO PONOVNO U MILANU

La Gioconda (Monna Lisa; Lisa Gherardini, žena Francesca del Giocondo), 1505.-1514., ulje na dasci, 77 x 53
cm., Pariz, Musée du Louvre.

1516. LEONARDO ODLAZI U FRANCUSKU NA POZIV KRALJA FRANÇOISA I.

Leonardo je ovaj portret ponio sa sobom u Francusku, gdje ga je kupio François I. U kraljevskoj je
zbirci bio do 1805., kada je prešao u Louvre.- SFUMATO U KRAJOLIKU
Michelangelo di Lodovico Buonarroti Simoni
(Caprese, 6. ožujka 1475. – Rim, 18. veljače 1564.)

MICHELANGELO U BOLOGNI IZMEĐU LISTOPADA 1494. I LIPNJA 1496.

Grob sv. Dominika radi Nicola Pisano 1264. – 1267. godine za crkvu San Domenico u Bologni. Niccolò del Arca
dovršava grob figurama proroka i annela, radeći do smrti (+ 1494.). a desnoga anđela (gore) radi Michelangelo

MICHELANGELO U RIMU IZMEĐU LIPNJA 1496. I 1501.

Pietà, 1499., mramor, 174 x 195 cm. Vatikan, crkva sv. Petra.

MICHELANGELO U FIRENCI IZME.U 1501. I PROLJEĆA 1505.

David, 1501.-1504., mramor, v. 410 cm. Firenca, Accademia

MICHELANGELO U RIMU OD PROLJEĆA 1505.

Grobnica pape Julija II., 1505.- 1545., mramor. Mojsije skulptura za grobnicu Julija II., 1515., mramor,
Rim, San Pietro in Vincoli Rim, S. Pietro in Vincoli

Pobunjeni rob, 1513.- 1514., mramor, Umirući rob, 1513.-1514., mramor, Pariz, Musée du Louvre.
Pariz, Musée du Louvre
Sikstinska kapela, oslik svoda, 1508.- 1512., fresko, 13 x 36 m, naručitelj papa Julije II.

Stvaranje Adama (Šesti dan Stvaranja)

Prvi grijeh i Izgon iz raja Libijska sibila

MICHELANGELO PONOVNO RADI ZA FIRENCU U VRIJEME PONTIFIKATA DVAJU PAPA IZ
OBITELJI MEDICI: LAVA X. (BIBLIOTECA LAURENZIANA) I KLEMENTA VII. (SAGRESTIA NUOVA,
TJ. CAPPELLA DEI MEDICI)

Sagrestia nuova [Nova sakristija] Firenca, San Lorenzo

Grobnica Giuliana de’ Medici, 1526.-33., Grobnica Lorenza de’ Medici 1524.-31., mramor,
mramor, Firenca, San Lorenzo, Sagrestia Nuova. Firenca, San Lorenzo, Sagrestia Nuova

OD 1534. GODINE MICHELANGELO JE PONOVNO U RIMU

Posljednji sud, 1535. – 1541., zidna slika, Pietà, oko 1546., mramor, Firenca,
Vatikan, Sikstinska kapela. Museo dell’Opera del Duomo
Pietro Perugino (Pietro Vanucci; Perugia 1445./50. – 1523.),- UMBRIJSKA ŠKOLA

Zaruke Marijine, 1501.-1504., ulje na platnu, Predaja ključeva, 1481.-82., fresko,Vatikan, Sikstinska kapela
Caen, Musée des Beaux-Arts

Raffaello Sanzio (Urbino, 6. travnja 1483. – Rim, 6. travnja 1520.)- UMBRIJSKA ŠKOLA

RAFAELOVO FIRENTINSKO RAZDOBLJE 1504.-1508.

Bogorodica s Isusom i malim sv. Ivanom Krstiteljem (La bella

giardiniera), 1507., ulje na dasci, Pariz, Musée du Louvre.
Stanza della Segnatura, freske, 1509.-1511., Vatikanska palača (naziv prostorije prema pravnome postupku: pomilovanju,
milosti koja se u njoj dodjeljivala; lat. Signatura gratiae).
PROGRAMATSKI ZADATAK OSLIKA – IKONOGRAFSKA POMIRBA KRŠĆANSKIH I ANTIČKIH DOSEGA I VRIJEDNOSTI.

Razgovor o sv. Sakramentu (La disputa del Sacramento), Atenska škola, 1509.-1511., fresko, Vatikanska palača,
1510.-1511., fresko, Vatikanska palača Stanza della Segnatura

Sv. Pavao propovijeda u Ateni, 1515.-16. Trijumf Galateje, 1513., fresko, Papa Lav X. s kardinalima
Rim, Villa Farnesina Giuliom de` Medici i Luigiem de`
Rossiem, 1518. – 19., Uffizi,
Firenca
 Visoka renesansa u Veneciji

Giorgione (Castelfranco, oko 1477. – Venecija 1510.)

La Tempesta, 1506.-1508., + i/ili Tizian, Koncert (Fête champêtre), 1508.-9., ulje na platnu
ulje na platnu,Venecija, Accademia

Tiziano Vecellio (Pieve di Cadore, oko 1490.- Venecija, 1576.)

Bogorodica s Djetetom, sv. Franjo Trijumf Bakha i Ariadne, 1522. – 1523. Pala Pesaro 1519. – 26., naručitelj
i sv. Alvise i donator, Luigi Gozzi Jacopo Pesaro za oltar obitelji Pesaro
[Gučetić], 1520.-21., ulje na dasci u crkvi Santa Maria Gloriosa dei Frari,
Venecija
Portret muškarca, 1508.-10./1512 Autoportret, oko 1562. Muškarac s rukavicom, oko 1520.

Urbinska Venera, oko 1538., ulje na platnu Danaja, 1544.-45., ulje na platnu,
NARUČITELJ KARDINAL ALESSANDRO FARNESE (UNUK PAPE
PAVLA III.)

Papa Pavao III. i njegovi unuci Alessandro i Ottavio Farnese, 1546., ulje na platnu
ZRELI TIZIAN

Krist krunjen trnovom krunom, oko 1542., ulje na platnu

KASNI TIZIAN

Krist krunjen trnovom krunom, oko 1570., Pietà, 1576., ulje na platnu, 352 x 349 cm. Venecija,
ulje na platnu Gallerie dell`Accademia
 La maniera, protureformacija i kriza talijanskoga društva
Tradicija Leonarda i Michelangela u firentinskoj umjetnosti izmenu kontinuiteta i
manirističke inovacije.
Antiklasični manirizam
Venecijanski manirizam
Internacionalni manirizmi

Raffaello Sanzio (Urbino 1483.-Rim 1520.)

Zaruke Marijine, 1504.

Giovanni Battista di Jacopo Rosso zvan Rosso Fiorentino (Firenca 1494./5. – Pariz 1540.),

Zaruke Marijine, 1523. Skidanje s križa, 1521., ulje na dasci, Volterra,

Pinacoteca civica
Giulio Pippi zvan Giulio Romano (Roma 1499.- Mantova 1546.)

Obrezanje Kristovo, 1515.-1519.

Julije Klović (Grižane, 1498.- Rim, 1578.)

Salamon i kraljica od Šabe, sitnoslika iz Časoslova Farnese (1537.-1546.)

Jacopo Carucci zvan Pontormo (Pontormo 1494. – Firenca 1557.)

Prijenos Kristova tijela, 1527.-28., Freska Navještenja, iki 1527. – 28., u kapeli Capponi, crkva
ulje na dasci, 313 x 192 cm. Firenca, Santa Felicita
crkva Santa Felicita, kapela Capponi.
Girolamo Francesco Maria Mazzola zvan Parmigianino (Parma 1503.- Casal Maggiore 1540.)
PARMIGIANINO 1527. GODINE, NAKON PLJAČKE RIMA (SACCO DI ROMA) NAPUŠTA RIM, ODLAZI U BOLOGNU
(1531.), PA NATRAG U PARMU

Autoportret u konveksnom ogledalu, 1524., Bogorodica dugoga vrata, 1534.-40., ulje na dasci,
ulje na dasci, Beč, Kunsthistorisches Museum. Firenca, Uffizi

Polaganje u grob, 1535. ili neposredno prije, tuš i pero, laviranje, papir. 154 x 170 mm. London, Courtauld
Institute of Art Gallery.

Agnolo Bronzino (Agnolo di Cosimo; Firenca 1503. – 1572.)

BRONZINO JE BIO PONTORMOV UČENIK (I POSVOJENI SIN), A NA NJEGA JE SNAŽNO UTJECAO MICHELANGELO.

Alegorija Venere, oko 1546., ulje na dasci Portret Eleonore da Toledo sa sinom Giovanni de’
Medici, 1544.-45., ulje na dasci
Sofonisba Anguissola (Cremona 1532. – Palermo 1625.)

Autoportret za štafelajem, oko 1556., ulje na platnu

MEĐU PRVIM SLIKARICAMA U SUVREMENOM SMISLU (SAMOSTALNE NARUDŽBE, ZARAĐUJE

Giorgio Vasari (Arezzo 1511.- Firenca 1574.)

Perzej i Andromeda, 1570.- 72., ulje na kamenu (škriljavac

Tintoretto (Venecija 1518. – 1594.)

Čudo sv. Marka koji oslobana roba, 1548., Krist pred Pilatom, 1566.- 67., Posljednja večera, 1592. – 94., ulje na platnu,
ulje na platnu ulje na platnu Venecija, S. Giorgio Maggiore
PROSTORNI, KROMATSKI I KINETIČKI
DOJAM SLIKE BEZ PRESEDANA
El Greco (Kreta 1541. – Toledo 1614.)
EL GRECO JE ZAČEO TRADICIJU ŠPANJOLSKOGA PORTRETA

Giulio Clovio, 1571.-72., ulje na platnu Izgon trgovaca iz Hrama, 1571.-75. ?, ulje na platnu
KLOVIĆ DRŽI U RUCI OTVOREN ČASOSLOV FARNESE
S OTVORENIM SITNOSLIKAMA BOGA OCA I ROĐENJA ISUSOVA

Pokop grofa od Orgaza, 1586.-88., Portret Fray Hortensio Félix Paravicino, 1609., ulje na platnu
ulje na platnu, Toledo, Santo Tomé

Giovanni Girolamo Savoldo (Brescia 1480./85. – Venecija 1548.)

Savoldo spaja lombardsko-venetska (Tizian, Pordenone) i firentinska iskustva (Fra Bartolomeo). –
- VENECIJANSKA ŠKOLA- STVARNI IZVOR/I SVJETLA

Sv. Matej i anđeo, 1534., ulje na platnu Odmor na putu u Egipat.

VENECIJANSKA ŠKOLA - REALIZAM U OPISU PASTIRA (ODJEĆA, LICA, NAGOST NOGU) I
ŽIVOTINJA

Jacopo dal Ponte zvan il Bassano (Bassano del Grappa, oko 1510. – 1592.)

Poklonstvo pastira, 1544.-45., ulje na platnu

Paolo Caliari Veronese (1528. – 1588.)

Gozba u Šimunovoj (Levijevoj) kući, 1573., ulje na platnu

Domenico Brusasorci (Busasorzi; Verona oko 1515. – 1567.)

XXIII. sjednica Sabora, 15. srpnja 1563.- jedina koja je održana u

glavnom brodu crkve Santa Maria Maggiore

Sebastiano Luciani, zvan Sebastiano del Piombo (Venecija 1485.-Rim 1547.)

Krist nosi križ, 1535.-40., ulje na kamenu

 PREDBAROKNI SLIKARSKI ILUZIONIZAM

Antonio Allegri zvan il Correggio (Correggio oko 1490.-1534.)

Uznesenje Bogorodice, 1526. 1530., Parma, Zeus i Io, oko 1532., iz ciklusa Zeusovih ljubavi,
Duomo, kupola. ulje na platnu
RAZVIJENI ILUZIONIZAM; VRTLOŽNI UZGON

Giulio Romano (Giulio Pippi; Rim oko 1499. – Mantova, 1546.)

Sala dei Giganti, 1532.-34., fresko oslik. Mantova, Palazzo del Te.
Alonso Berruguete (Paredes de Nava 1488. – Valladolid 1561.)

Sv. Ivan Krstitelj, oko 1540., reljef, drvo, Toledo, katedrala.

ANTIKLASIČNI MANIRIZAM

Benvenuto Cellini (Firenca1500. – 1571.)

Soljenka François I., 1540.-1543., zlato, ebanovina

‘LILIPUTANIZAM’ U MANIRISTIČKOJ SKULPTURI

Rosso Fiorentino (Firenca, 1494. – Pariz, 1540.)

stucco Galerie François I., 1534.-36., Fontainebleau.

TERMINOLOGIJA: Mrtva priroda kao dekorativna tema (stucco u crkvenoj i profanoj arhitekturi, knjižna
ilustracija, oltar, grobnica) – mrtva priroda kao vrsta
Francesco Primaticcio (Bologna 1504. – Pariz 1570.)

stucco, iza 1540. Odaje vojvotkinje d'Étampes u dvorcu Fontainebleau

Giambologna (Giovanni da Bologna; Jean Boulogne; Douai, Flandrija 1524./29. – Firenca

1608.)

Neptunova fontana, 1563.- 1566., bronca i mramor,

Bologna, Piazza di Nettuno.

‘GIGANTIZAM’ U MANIRISTIČKOJ SKULPTURI

GIAMBOLOGNA JE FLAMANAC KOJI SE UKLOPIO U
FIRENTINSKU KULTURU. ON DOVRŠAVA MICHELANGELOVA
ISTRAŽIVANJA VELIKOGA FORMATA (GIGANTIZAM), KOJA SU
OBILJEŽILA FIRENTINSKI MANIRIZAM I OTVARA PUT
BAROKNOJ SKULPTURI, PRIJE SVEGA VIŠESTRUKOME
POGLEDU NA NJU

Merkur, 1550. (pripreme) – 1565. bečka verzija, Otmica Sabinjanki, 1583., mramor, Firenca, Loggia dei Lanzi.
replika Farnese prije 1579. (sada u Napulju, Museo
di Capodimonte), replika iz Firence (ovdje) oko 1580
 Nizozemske slikarske škole u XV. i XVI. stoljeću
- realizam, deskriptivnost i pripovjedni značaj nizozemskih djela

Jean Pucelle (1300. – 1355.)

Prosinac, oslikana stranica kalendara u: Brevijaru de Belleville. Pariz, Bibliothèque Nationale de France

Braća Limbourg – Herman, Jean, Paul, (Nijmegen 1370.-80. – 1416.)

Veljača (detalj), 1412.-16., oslikana stranica kalendara u: Les très riches heures du Duc de Berry, tempera i ulje
na pergamentu

Majstor iz Flémallea Robert Campin (Valenciennes, oko 1375. – Tournai 1444.)

Oltar Mérode, triptih 1427., ulje na dasci, 64,1 x 117,8 cm. New York, Metropolitan Museum of Art.
SAKRALNO (SV. JOSIP) + GENRE (U RADIONICI, VEDUTA GRADA) + SIMBOLIKA (OKRUŽEN ORU.EM BUDUĆE
MUKE, ARMA CHRISTI). USPOREDI PERSPEKTIVU NASLONA JOSIPOVE KLUPE U ODNOSU NA ZID.
Jan van Eyck (Maaseyck ili Maastricht oko 1390. -Bruges 9. srpnja 1441.)

Bogorodica s Djetetom u crkvi, oko 1425.-1430., ulje na dasci

+ Hubert Van Eyck- Ghentski oltar, 1432. druga strana

Čovjek s crvenim turbanom, 1433., ulje na dasci

 Portret Giovannia Arnolfinija i Giovanne Cenami (causa occasionalis: vjenčanje Arnolfinijevih),
1434.

Bogorodica kancelara Rolina, 1435. [Panofsky: 1433.-34. ], ulje na dasci

GRADSKE VEDUTE KROZ OTVORENI PROZOR UVODI MASTOR IZ FLÉMALLEA, ALI IM
JAN VAN EYCK DAJE MONUMENTALNI OBLIK PRETVARAJUĆI PROZORE U KOLONADE I
ŠIREĆI PROSTOR

Sv. Jeronim, dovršen 1442.

Posljednji sud, 1420.-25., ulje na dasci preneseno na platno

Jan van Eyck spaja modernizam Majstora iz Flémallea s profinjenošću djela braće Limbourg.
UTJECAO NA:
Petrus Christus (Baerle, oko 1410. - Bruges 1472. ili 1473.)

Posljednji sud, 1452., ulje na dasci, 134 x 56 cm. Berlin, Staatliche Museen.

Rogier van der Weyden (Tournai 1399. ili 1400. – Bruxelles 18. lipanj 1464.)

Skidanje s križa, 1435.-1436., ulje na hrastovini Oltar Miraflores, ulje na hrastovini

Bečki triptih, 1445., ulje na hrastovini Francesco d'Este, oko 1455., ulje na hrastovini
Hugo van der Goes (Ghent 1435./1440. – Bruxelles 1482.)

← druga strana
Triptih Portinari, prije 1476., ulje na dasci, Tommaso Portinari. Prije: Firenca, Arcispedale Santa Maria Nuova,
crkva Sant'Egidio. Sada: Firenca, Galleria degli Uffizi
• Poklonstvo pastira (središnje polje, 253 x 304 cm)
• Sveta Margareta i Marija Magdalena sa Mariom Portinari
• Sveti Antun Opat i Toma apostol s Tommasom Portinariem

Hans Memling (Seligenstadt, oko 1440. – Bruges, 1494.)

Diptih Martina van Nieuwenhove, 1487., ulje na dasci

Geertgen tot Sint Jans (Leyden 1460./65. – Haarlem oko 1490.)

Rođenje (Sveta noć) 1484.-90., ulje na hrastovini

Prvi optički točnom provedeni nokturno, premda simboličkoga značaja – splendor divinus

Konrad Witz (Rottweil oko 1400. – Basel oko 1447.)

Čudotvorni ribolov, 1443.-1444., tempera na dasci

Jean Fouquet (Tours, oko 1420. – oko 1480.)

Melunski diptih (naručitelj iz mjesta Melun), ulje na dasci, svaki dio 93 x 85 cm

• Étienne Chevalier sa sv. Stjepanom u Staatliche Museen, Berlin;
• Bogorodica s Djetetom
JEAN FOUQUET: FIRENTINSKI CITAT

Fra Angelico (Vicchio del Mugello, 1395./1400. – Rim Jean Fouquet (Tours, oko 1420. – oko 1480.),
1455.), Raspeće, 1441.-42., fresko Raspeće u časoslovu Heures d'Étienne
Chevalier, Chantilly, Musée Condé

JEAN FOUQUET: FLAMANSKI CITAT

Jan van Eyck (Maaseyck ili Maastricht oko 1390. -Bruges 9. srpnja 1441.), Bogorodica kancelara Rolina, 1435.
[Panofsky: 1433.-34. ], ulje na dasci
Jean Fouquet (Tours, oko 1420. – oko 1480.), Krunjenje Louisa X. 24. kolovoza 1315. u: Grandes Chroniques de
France [Velika francuska kronika], pergament, 1455.-1460. Pariz
Jean Fouquet (Tours, oko 1420. – 1480.), Krunjenje Louisa VI. Velikog 3. kolovoza 1108. u istom iluminiranom
rukopisu
Hieronymus Bosch (1450. -1516.)

Triptih Vrt naslada, oko 1510. – 1515., ulje na dasci

Stvaranje svijeta: Treći dan (zatvorene vratnice Triptiha Vrt naslada), oko 1510. – 1515., ulje na
dasci

Enguerrand Quarton (Maître Enguerrand Charreton; Laon oko 1410. – nakon m1466.)

Oplakivanje Krista i donator (Avignonska Pietà), oko 1460.

Michael Pacher (Bruneck oko 1435. –Salzburg 1498.)

Oltar krunjenja Marijina. Sankt Wolfgang, župna crkva. Rođenje i Obrezanje Isusovo, 1479.-81.
SLIKARSKI POSTUPCI I DOJAM KIPARSKOGA DJELA

Uskrsnuće Lazarevo, 1479.- 81., daska

Martin Schongauer Majstor Hausbuch

(Colmar, oko 1430. – Breisach 1491.)

Iskušenja sv. Antuna, oko 1480. 90., bakrorez Sv. Obitelj pokraj ružina grma, oko 1490., bakropis, suha
igla (jedini otisak
 NIZOZEMSKE SLIKARSKE ŠKOLE U XVI. STOLJEĆU

Jan Gossaert zvan Mabuse (Maubeuge, 1478. – Middelburg, 1532.)

Danaja, 1527., ulje na dasci

Joachim [de] Patenier (Bouvignes oko 1480. – Antwerpen 1524.)

Odmor na bijegu u Egipat, oko 1515. (?), ulje na dasci, Zagreb, Strossmayerova galerija starih majstora HAZU

Pieter Aertsen (Amsterdam 1508./9. – 1575.)

Mesnica, 1551., ulje na dasci

SIMBOLIČKO (VJERSKO) TUMAČENJE MRTVE PRIRODE: PROPADLJIVOST MESA, TIJELA (VANITAS);
MANIRISTIČKA PROSTORNA ASIMETRIJA (BIBLIJSKI MOTIV U POZADINI)
OBITELJ BRUEG[H]EL

Pieter Bruegel Stariji (Brueghel oko 1525. – Bruxelles 1569.)

Povratak lovaca (Siječanj), 1568., Popis stanovništva u Betlehemu, 1566., Seoska svadba, oko 1568., ulje na dasci
ulje na dasci ulje na hrastovini

Parabola o slijepcu koji vodi slijepca, 1568., ulje na dasci Babilonski toranj, 1563., ulje na hrastovini
UTJECAJ PUTOVANJA U RIM: KOLOSEUM KAO
MODEL ZA BABILONSKI TORANJ.

Peter Brueghel Mlađi (Bruxelles, oko 1564. – Antwerpen 1638.)

Popis stanovništva u Bethlehemu, ulje na hrastovini

 NJEMAČKA RENESANSA

Matthias Grünewald (Würzburg 1470./80. – Halle 1528.)

Isenheimski oltar, oko 1515. o Sv. Antun opat otvorene vratnice

i sv. Pavao pustinjak (lijevo),
Muke sv. Antuna opata (desno).

otvorene vratnice

Albrecht Dürer (Nürnberg 1471. – 1528.)

Talijanske planine, oko 1495. ili 1505.- 1506., akvarel Blagdan krunice, 1506., ulje na jablanovini
 Adam i Eva, 1504., bakrorez Četiri jahača Apokalipse, oko 1497.-1498., drvorez

Vitez, smrt i đavao, 1513., bakropis Melankolija I, 1514., bakropis

Autoportret, 1500., ulje na dasci Sv. Ivan, sv. Petar, sv. Marko i sv. Pavao, 1526., ulje na lipovini

Lucas Cranach Stariji (Kronach 1472.- Weimar 1553.)

Alegorija zakona i milosti, oko 1530., drvorez Parisov sud, 1530., ulje na dasci

Adam i Eva, diptih, 1528., ulje na dasci. Firenca, Uffizi.

Albrecht Aldorfer (Regensburg, oko 1480. – 1538.)

Aleksandrova pobjeda nad Darijem, 1529., ulje na dasci

Hans Baldung Grien (Schwäbisch- Gmünd 1484./85. – Strasbourg 1545.)

Smrt i djevojka [Tri ljudska doba i smrt], oko 1510.

Hans Holbein Mlađi (Augsburg 1497. – London 1543.)

Erazmo Rotterdamski, oko 1523., ulje na dasci

 BAROK

»Revolucija stila oko 1600.«

Michelangelo Merisi da Caravaggio (Milano, podrijetlom Caravaggio kraj Bergama 1571.-

Porto Ercole 1610.)

Glazbenici, oko 1595., ulje na platnu Bakho, oko 1596., Košara s voćem, 1597., ulje na platnu
ulje na platnu

prizori iz života sv.Mateja, 1599. –1602., Rim, kapela Contarelli, crkva San Luigi dei Francesi ↓

Poziv sv. Mateja, 1599.-1600., ulje na platnu, Sv. Matej piše Evanđelje, 1602.
Rim, kapela Contarelli, crkva San Luigi dei Francesi.
CHIARO-SCURO KAO TEMELJNI ORGANIZATOR
KOMPOZICIJE I TUMAČ PRIZORA

Mučeništvo sv. Mateja, 1599.-1600

 oslik kapele Cerasi, crkva Santa Maria del Popolo, Rim

Mučeništvo sv. Petra (1600.) Annibale Carracci, Uznesenje Obraćenje sv. Pavla (1600.)
Blažene Djevice Marije (1601.).

↑
NIJE CARAVAGGIO!!!!!
Večera u Emausu, 1601., ulje na platnu Nevjera sv. Tome, 1601.-02., ulje na platnu

Polaganje u grob, 1602.-3., ulje na platnu Loretska Bogorodica, 1603.-5., ulje na platnu

CARAVAGGIO NAPUŠTA RIM 1606. GODINE

Pokop sv. Lucije, 1608., ulje na platnu David s Golijatovom Judita i Holoferno, oko 1598., ulje na
glavom, 1609.-10., platnu
ulje na platnu
Jusepe de Ribera (Játiva 1591. – Napulj 1652.)

Sv. Jeronim u pustinji, 1626. Apolon i Marsija, 1637., ulje na platnu

Artemisia Gentileschi (Rim 1597. – Napulj 1651.)

Judita i Holoferno, 1611.-12., ulje na platnu Judita i njezina služavka s Holofernovom glavom, oko
1625., ulje na platnu
Annibale Carracci (Bologna 1560. – Rim 1609.)

Muškarac jede grah, 1580.-90., ulje na platnu

Galerija palače Farnese, fresko ciklus s temama iz Ovidijevih Metamorfoza (Ljubavi bogova),
1597. – oko 1602

Trijumf Bakha i Ariadne

Zeus i Ganimed; Polifem Venera i Anhiz

← nije u Palazzo Farnese

Bijeg u Egipat, 1603., ulje na platnu
Domenichino (Domenico Zampieri; Bologna 1581. – Napulj 1641.)

Sv. Cecilija pred sucem, 1613. – 1614., fresko, Dijana inimfe, 1616. – 1617., ulje na platnu
Rim, San Luigi dei Francesi

Sv. Cecilija, 1617.-18., ulje na platnu Sv. Luka, 1624. – 1628., fresko, Rim, Sant‘
Andrea della Valle – pandantivi kupole

Giovanni Lanfranco (Parma 1582. – Rim 1647.)

Uznesenje Blažene Djevice Marije, 1625. – 1627., fresko, Rim, Navještenje, oko 1616., ulje na platnu,
Sant‘ Andrea della Valle – kupola Rim, crkva Santi Biagio e Carlo ai Catinari
Guido Reni (Calvenzano 1575. – Bologna 1642.)

Aurora (Zora), 1614., fresko, Rim, Casino Rospigliosi, Palazzo Pallavicini

OD 1610. SE OBLIKUJE I KLASICISTIČKA BAROKNA STRUJA KOJU

PODRŽAVAJU PAPE I VELIKA RIMSKA ARISTOKRACIJA. PRIJE 1630. GODINE CARAVAGGISTI
NAPUŠTAJU RIM. SLUŽBENI STIL ODREĐUJU CARRACCIJEVI UČENICI I SLJEDBENICI, PONAJPRIJE
GUIDO RENI I DOMENICHINO.

Guercino (Giovanni Francesco Barbieri; Cento 1591. – Bologna 1666.)

Aurora (Zora), 1621.-23., Casino Ludovisi; naručitelj kardinal Ludovico Ludovisi (Alessandro Ludovisi,
papa Grgur V. pozvao je Guercina u Rim). Niski svod Casina zahtijevao je optičko povišenje slikanom
arhitekturom – quadratura Agostino Tassi (Rim 1578.—1644.), slikar arhitekture i krajolika
Pietro da Cortona (Pietro Berettini; Cortona 1596. – Rim 1669.)

Trijumf Božanske Providnosti / Glorifikacija pontifikata Urbana

VIII., 1633.-39., fresko. Rim, Palazzo Barberini
OBITELJ BARBERINI KUPILA JE 1625. GODINE POSJED OBITELJI
SFORZA I
NAKON SMRTI PRVOGA ARHITEKTA CARLA MADERNE, POVJERILA
PROJEKT GIAN LORENZU BERNINIJU. NJEGOVA ZAMISAO
SREDIŠNJEGA SALONA KROZ DVIJE ETAŽE PALAČE KULMINIRA U
VELIKOM SVODU NA KOJEMU JE PIETRO DA CORTONA UZVELIČAO
DUHOVNE I SVJETOVNE USPJEHE OBITELJI BARBERINI IZ KOJE JE
PAPA URBAN VIII.
SVOD SALONA U PALAČI BARBERINI SNAŽNO JE UTJECAO NA
RJEŠENJA TIJEKO XVII. STOLJEĆA U RIMU. JASNOĆA, RED I
PREGLEDNOST SLIKA KOJE JE ANNIBALE CARRACCI OSTVARIO U
PALAČI FARNESE (1597.- 1602./1604.), PIETRO DA CORTONA
(1633.- 39.) MIJENJA U SLOŽENU KOMPOZICIJU U KOJOJ SPIRALNO
KRETANJE, DINAMIZAM I SNAŽNO SNIŽENO OČIŠTE (TAL. DAL
SOTTO IN SÙ) PREMA CORREGGIOVU PRIMJERU POTIČU
GLEDATELJA NA DUHOVNO I ESTETSKO UZBU.ENJE. U PRIZORU
CORTONA MIJEŠA TRIJUMF POSLIJETRIDENTSKE IKONOGRAFIJE
(BOŽJA PROVIDNOST) SA SVJETOVNOM SLAVOM OBITELJI
BARBERINI (OZNAČENI HERALDIČKIM ZNAKOM PČELA).

Giovanni Battista Gaulli zvan il Baciccio (ili Baciccia; Genova 1639. – Rim 1709.)

Trijumf Imena Isusova, 1678.-1679. [1672.-1685.], fresko. Rim, Il Gesù

KOLORIT, KOMPOZICIJSKA ASIMETRIJA, ILUZIONISTIČKO PRELAŽENJE RUBA OKVIRA, POKRET ČINE OVU SLIKU
JEDNIM OD NAJRAZIGRANIJIH TUMAČENJA TRIJUMFALNOGA KATOLIČANSTVA: ISUSOVCI ŠIRE NOVU
POBOŽNOST PREMA IMENU ISUSOVU
Luca Giordano (Napulj 1634. – 1705.)

LUCA FA PRESTO DJELUJE U NAPULJU, VENECIJI, FIRENCI I MADRIDU. ZAPOČINJE KAO

SLIKAR, U TRADICIJI CARAVAGGIA I JUSEPEA RIBERE (TENEBROSO), A KASNIJE PRIHVAĆA
KOLORIT I IDEJE VENECIJANSKIH SLIKARA XVI. STOLJEĆA TE PIETRA DA CORTONE, S
NOVIM OSJEĆAJEM ZA SVJETLOST, BLJEŠTEĆU BOJU I POKRENUTOST MASA.

Pad pobunjenih anđela, 1666., Trijumf Judite, 1703.-4., fresko. Napulj, Apoteoza obitelji Medici, 1683. – 85.,
ulje na platnu Certosa di San Martino, Cappella del Tesoro fresko, Firenca, Galerija palače Medici
– Riccardi

Andrea Pozzo- NAJVEĆI SLIKAR QUADRATURE- ILUZIONIRANA ARHITEKTURA

Rim, crkva sv. Ignacija

Sv. Ignacije u slavi (Slava isusovačkoga reda), 1691.-1694., fresko Iluzionirana kupola, 1691- 1694., fresko

-traktat Perspectiva Pictorum et Architectorum (1693.)

Po uzoru na slikovni materijal iz tog traktata radio:
Ioannes Baptista Ranger (Götzens/Axams 1700. – Lepoglava 1753.)- Iluzionirani oltar
Navještenja, fresko. Olimje, bivša pavlinska, sada župna crkva, 1739./40.
 Skulptura u Rimu XVII. Stoljeće

Stefano Maderno (okolica Coma?, Lombardija oko 1576. – Rim 1636.)

Sv. Cecilija, 1600., mramor, Rim, Santa Cecilia in Trastevere.

Ponavlja impostaciju tijela mučenice kako je pronađeno tijekom iskapanja 1599. godine.
REALIZAM U SKULPTURI I U TUMAČENJU SVETACA-MUČENIKA

Francesco Mochi (Montevarchi, Toskana 1580. – Rim, 1654.)

Navještenje (Anđeo, 1603. – 1605.; Sv. Marija, 1608. – 1609.), mramor

Konjanički spomenik Alessandra Farnese, 1612. – 1620., bronca, Piacenza

NAKON BORAVKA U PIACENZI (1612. – 1629.), GDJE NA PIAZZA CAVALLI IZVODI

KONJANIČKE SPOMENIKA VOJVODE RANUCCIA FARNESE (1612. – 20.) I NJEGOVA OCA
ALESSANDRA (1620. – 25.), FRANCESCO MOCHI VRAĆA SE U RIM GDJE JE NJEGOVA SLAVA
VEĆ ZASJENJENA ONOM MLADOGA KIPARA GIANLORENZA BERNINIJA. U SKLOPU
BERNINIJEVA PROJEKTA URE.ENJA PROSTORA KRIŽIŠTA U BAZILICI SV. PETRA, MOCHI
IZVODI MONUMENTALNU SKULPTURU SV. VERONIKE.

Sv. Veronika, 1629.-1640., mramor. Rim, crkva sv. Petra.

GIAN LORENZO BERNINI (Napulj 1598. – Rim 1680.)
barokna skulptura
Između 1618. i 1625. godine Gianlorenzo Bernini izrađuje četiri mramorne skulpture (tri
skulptoralne grupe) za zbirku kardinala Scipionea Borghesea – Rim, Galleria Borghese

Eneja, Anhiz i Askanije, 1618. – 1619 Pluton i Perzefona, 1621. – 1622.

Apolon i Dafne, 1622. – 1625 David, 1623. – 1624.

Portretna bista Scipiona Borghese, 1632. Portretna bista Urbana VIII. (Maffeo Barberini, papa:
1623. – 1644.), 1632. – 33., bronca

Baldahin, 1624. - 1633., bronca, drvo, mramor, Rim, crkva sv. Petra.
(Urban VIII. Barberini posvetio ga je 28. lipnja 1633. godine.)
Sv. Longin, 1629. - 1638

Ekstaza sv. Terezije, 1647. – oko 1652. mramor, bronca. Rim, Santa Maria della Vittoria, Cappella Cornaro.
- NARUČITELJ: KARDINAL PATRIJARH FEDERICO CORNARO (VENECIJA 1579. – 1653.) KOJI JE 1644. NAPUSTIO
SLUŽBU VENECIJANSKOGA PATRIJARHA (BISKUPA) I DOŠAO U RIM.
- NOVOST U BERNINIJEVOM TRETMANU DRAPERIJE: UMJESTO DA JU NABIRE S ODREĐENOM PRAVILNOŠĆU
PREMA KLASIČNOM UZORU, ON JU KOVITLA, MREŠKA I POKREĆE TAKO DA POJAČA DRAMATIČNI DOJAM.
- EKSTAZA, VIZIJA, ELEVACIJA SU POVLASTICE POSLIJETRIDENTSKIH SVETACA.
- INTIMNI VJERSKI DOŽIVLJAJ (EKSTAZA) ODABRAN JE KAO GLAVNA IKONOGRAFSKA SITUACIJA SV. TEREZE
AVILSKE, I KAO IKONOGRAFSKO RJEŠENJE OLTARA KAPELE. NO, BERNINI CJELOKUPNU NUTRINU KAPELE
PRETVARA U THEATRUM SACRUM S GLEDATELJIMA UKLJUČENIMA U GORUĆE VJERSKO KAZALIŠTE.
- THEATRUM SACRUM (SVETO KAZALIŠTE) ČEST JE IZRAZ ZA BAROKNE SAKRALNE
AMBIJENTE (OLTARE, DEKORACIJE KAPELA, ZIDNE OSLIKE, ILUZIONISTIČKE OSLIKE), ALI U BERNINIJEVOJ KAPELI
CORNARO ON DOBIJA PUNO ZNAČENJE

Grobnica pepe Urbana VIII., 1627. – 1647., Grobnica pepe Aleksandra VII., 1671. – 78., mramor, pozlaćena
mramor, pozlaćena bronca, Rim, crkva sv. Petra. bronca, Rim, crkva sv. Petra

Portretna bista Constanze Portretna bista Francesca I. d‘Este, Portretna bista Louisa XIV., 1665
Bonarelli, oko 1635 1650. – 51.
Fontana četiriju rijeka, 1648. – 1651., travertin i mramor (u središtu: granitni egipatski obelisk), Rim,
Piazza Navona.

Katedra sv. Petra, 1657. – 1666., mramor, pozla ćena bronca, pozla ćeni štuko, Rim, crkva sv. Petra.

NAKON SMRTI PAPE URBANA VIII. BARBERINIJA, NJEGOVI SU ROĐACI, PREZADUŽENI, NAPUSTILI
RIM, A TIME I OSTAVILI UMJETNIKE KOJI SU S NJIMA BILI VEZANI (BERNINI) U NEPOVOLJNOJ
SITUACIJI. ALGARDIJEVA JE PRILIKA DA OSIGURA SVOJ DOPRINOS ZRELOM BAROKU NASTUPILA
DOLASKOM PAPE INOCENTA X.
Alessandro Algardi (Bologna 1595./98. – Rim 1654.)

Susret pape Lea I. Velikoga i Atile Grobnica pape Lava XI., 1634. – 1644., mramor, Rim, crkva sv. Petra.
(Povijesni događaj iz 452. godine), 1646.-53.,
mramor Rim, crkva sv. Petra
-Veliki reljef dovršen 1653. pokazuje kompromis
izmenu grande maniera koju je zastupao Bernini
i Algardijevih vlastitih klasicizirajućih tendencija

Francesco Duquesnoy (Bruxelles 1597. – Livorno 1643.)

Došao je u Rim 1618. godine. Sudjelovao je na dekoraciji Berninijeva Baldahina

Santa Susanna, 1629.- 33., mramor Rim, Sv. Andrija, 1629.-1640., mramor, Rim, crkva sv. Petra.
crkva Santa Maria di Loreto.

Rim, crkva sv. Petra, skulpture u nišama stupaca križišta:

Gianlorenzo Bernini, Sv. Longin, Francesco Mochi, Sv. Veronika, Francesco Duquesnoy, Sv. Andrija, Andrea Bolgi, Sv. Helena,
1629. – 1638. 1629. – 1632. 1629. – 1640. 1630. – 1639.
 Španjolske i flamanske slikarske
škole XVII. stoljeća – el Siglo de Oro

UTJECAJ CARAVAGGIA I DRUGIH TALIJANSKIH

SLIKARA (TIZIANOV UTJECAJ U PORTRETU);
SLIKARSKE VRSTE

ŠPANJOLSKA

Juan Sanchez Cotán (Orgaz 1561. – Granada 1627.)

Dunja, kupus, dinja i krastavac, 1600., ulje na platnu

SLIKARSKA VRSTA: MRTVA PRIRODA

Diego Rodriguez de Silva y Velázquez (Sevilla 1599. – Madrid 1660.)

Vodonoša iz Seville, 1623., ulje na platnu Portret infante Marije, 1630., ulje na platnu
CARAVAGGIZAM U RANIJEM VELÁZQUEZOVU
RAZDOBLJU: NATURALIZAM U OPISU
(PODERANI RUKAV VODONOŠE), CHIARO-SCURO…
SLIKARSKA VRSTA: GENRE-SLIKARSTVO
Portret Filipa IV. u lovu, 1634. – 1635., Predaja kod Brede (Las lanzas), 1634. – 1635., ulje na platnu
ulje na platnu

SLIKARSKA VRSTA: PORTRET

Portret pape Inocenta X., oko 1650., Portret Juana de Pareja, oko 1650., ulje na platnu
ulje na platnu

SLIKARSKA VRSTA: GRUPNI PORTRET (ZADATAK RIJEŠEN UZ POSUDBU MOTIVA IZ GENRE-

SLIKARSTVA

Las Meninas ili Obitelj španjolskoga kralja Filipa IV., 1656.- 57., ulje na platnu
Francisco de Zurbarán (Fuente de Cantos 1598. – Madrid 1664.)

SLIKARSKA VRSTA: SVETAČKI »PORTRET« (ČESTO MANJIH DIMENZIJA, ZA PRIVATNU POBOŽNOST I MEDITACIJU,
ILI KAO »DODATAK« OLTARU, ILI ZA SAMOSTANSKE GALERIJE SVETAČKIH »PORTRETA«)

Sv. Serapion, 1628., ulje na platnu Sv. Franjo Asiški, 1632., ulje na platnu

Bartolomé Esteban Murillo (Sevilla 1617. – 1682.)

Dječaci koji kockaju, oko 1675., ulje na platnu Bezgrješno začeće, 1678.

SLIKARSKA VRSTA: OLTARNA SLIKA (LITURGIJSKA; CRKVENA). DIMENZIJE UPUĆUJU NA IZVORNI SMJEŠTAJ U
CRKVENOM PROSTORU.
UTJECAJ OD FLAMANSKIH UMJETNIKA: Rubens i van Dyck
NIZOZEMSKA

Pieter Pauwel Rubens (Siegen 1577. – Antwerpen 1640.)

Konjanički portret Giancarla Doria, Portret Brigide Spinola Doria, oko 1606.
oko 1606

Podizanje križa, 1610.

OD 1600. DO 1608. RUBENS JE U ITALIJI. VRAĆA SE S USVOJENIM LEKSIKOM TALIJANSKIH SLIKARA, ALI OSTAJE
VJERAN I FLAMANSKOJ TRADICIJI (DETALJI, DRAMATIKA).

Iskrcavanje Marije de’ Medici u Marseillesu Atena podu čava Mariju de’ Medici, Henriju IV. predstavlja se portret Marije
3. studenoga 1600., 1623.- 25. 1622. – 25. de’ Medici, 1622. – 25.

SLIKARSKA VRSTA: HISTORIJSKOALEGORIJSKI CIKLUS (SLIKA JE DIO NIZA OD 24 SLIKE KOJE VELIČAJU POVIJESNE
OSOBE, A PONAJVIŠE NARUČITELJICU, MARIJU DE’ MEDICI, SUPRUGU FRANCUSKOGA KRALJA HENRIKA IV. I
MAJKU LUJA XIII.)
Vrt ljubavi, oko 1633.
SLIKARSKA VRSTA: ALEGORIJA (NARATIVNOST, MITOLOŠKI MOTIVI, REFERENCE NA ANTIKU)

Jesenski krajolik s pogledom na Het Steen, oko 1635.

SLIKARSKA VRSTA: KRAJOLIK

Tiziano Vecellio (Pieve di Cadore, 1490. – Venecija, 1576.)

Slavljenje Venere, 1516. – 1518. Bakanal, 1523. – 1524. Karlo V. nakon bitke kod Mühlberga, 1548.
Anton van Dyck (Antwerpen 1599. – London 1641.)

Charles I. u lovu, 1635. Rinaldo i Armida, 1629., ulje na platnu

NOVI TIP VLADARSKOGA PORTRETA: LITERARNI PREDLOŽAK ZA SLAVNU
OPUŠTENOST I NADMOĆNA ELEGANCIJA U MITOLOŠKU LJUBAV JE OSLOBOĐENI JERUZALEM (1581.)
NEOBAVEZNOJ SITUACIJI (ZABAVA LOVOM). TORQUATA TASSA.
USP. ULOGU SVJETLOSTI.

Jacob Jordaens (Antwerpen 1593. – 1678.)

Alegorija plodnosti (Počast Cereri), oko 1623., ulje na platnu

AMBICIOZNO I USPJEŠNO JORDAENSOVO RJEŠENJE U KOJEMU SE NAGA TIJELA, SATIRI I FIGURE IZ BAKANALIJA ‘UDRUŽUJU’
S MOTIVIMA MRTVE PRIRODE. NJIH JE IZRADIO FRANS SNYDERS.
ALEGORIJA I MRTVA PRIRODA

Satir i seljaci, 1620. Četvorica evanđelista, 1620. – 25.

Jan Brueghel Stariji, Cvjetni, I. (Bruxelles 1568. – Antwerpen 1625.)

Alegorija Zemlje (Rajski Vrt; Adam i Eva), 1607.-8., ulje na bakrenoj ploči
PRVA OD ČETIRI ALEGORIJSKA KRAJOLIKA (ZEMLJA, ZRAK, VODA, VATRA) KOJE JE 1607. NARUČIO KARDINAL I
NADBISKUP MILANA FEDERICO BORROMEO I KOJE SU POSLANE U MILANO IZME.U 1616. I 1618. GODINE.
NAPOLEONOVA VOJSKA PRENIJELA IH JE U PARIZ 1796. GODINE KAO OSVAJAČKI PLIJEN.
ALEGORIJA I KRAJOLIK

+ Rubens- Alegorija vida, oko 1617. – 1618. Vaza s cvijećem, 1599. – 1607.
ALEGORIJA I GENRE

Frans Snyders (Antwerpen 1579. – 1657.)

Mrtva priroda s ulovom, voćem i povrćem na tržnici, 1614.

MRTVA PRIRODA I GENRE
 Nizozemske slikarske škole
XVII. stoljeća – de Gouden Eeuw

UTJECAJ CARAVAGGIA;
SLIKARSKE VRSTE: GENRE, GRUPNI
PORTRET, MRTVA PRIRODA, KRAJOLIK

UTRECHTSKI CARAVAGGISTI: HEDRICK TERBRUGGEN (DOLJE); GERRIT VAN 29

HONTHORST (UTRECHT 1590. – 1656.); DIRK VAN BABUREN (UTRECHT 1590. - 1624.)

Hendrick Terbrugghen (Deventer 1588. – Utrecht, 1629.)

Poziv sv. Mateja, 1621., ulje na platnu Koncert, 1626. – 27.

Dirk van Baburen (Utrecht 1590. - 1624.)

UTRECHTSKI CARAVAGGISTI PRENOSE NA SJEVER CARAVAGGIOVU POUKU: SLIKA DIRKA VAN BABURENA KAO
CITAT NA DJELIMA JANA VERMEERA

Svodilja, 1622.
Frans Hals (Antwerpen 1582./3. – Haarlem 1666.)

GRUPNI PORTRET U NIZOZEMSKOM SLIKARSTVU

Banket časnika grananske straže sv. Jurja, 1616. Bračni par u vrtu (Isaac Massa i Beatrix
van der Laen, oko 1622.
VJENČANI PORTRET

Veseli pijanac, 1628. – 30. Malle Babbe, 1630.-33.

Upraviteljice staračkoga doma, 1664. Lakrdijaš koji svira lutnju, oko 1623.
»RASTVORENI«, BAROKNI POTEZ KISTA
KARAKTERISTIČAN JE ZA HALSOV RUKOPIS
UTJECAJ FRANSA HALSA – JUDITH LEYSTER (Haarlem 1609. – Heemstede 1660.)

Dječak koji svira flautu, 1630.-35.

KOD HALSA JE VIDLJIV UTJECAJ UTRECHTSKIH CARAVAGGISTA U ODABIRU TEME I U SVJETLOSNIM ODNOSIMA, ALI SU JA ČE
NAGLAŠENI POKRET I TRENUTNOST GESTI.

CARAVAGGIOV CHIARO-SCURO I RUBENSOVA ENERGIJA PRIZORA U REMBRANDTOVIM DJELIMA PRVOGA

AMSTERDAMSKOGA RAZDOBLJA (1631/2. – 1639.). REMBRANDT NIJE BIO U RIMU I O CARAVAGGIU SAZNAJE POSREDNO:
PREKO DJELA UTRECHTSKIH SLIKARA I RUBENSA.

Pieter Pauwel Rubens, Samson i Dalila, 1609. Rembrandt Harmenszoon van Rijn, Filistejci osljepljuju Samsona, 1636.

Rembrandt Harmenszoon van Rijn (Leiden 1606. – Amsterdam 1669.)

GRUPNI PORTRET I GENRE

Anatomska lekcija Dr. Nicolaesa Tulpa, 1632 Izlazak straže kapetana Fransa Banninga Anatomska lekcija dr. Joana Deymana, 1656
PRVO AMSTERDAMSKO RAZDOBLJE (1632.-39.) Cocqa i poru čnika Willema van
Ruytenburch [Noćna straža], 1642.
SREDIŠNJE AMSTERDAMSKO RAZDOBLJE (1640.-47.)

REMBRANDT U POTPUNOSTI U GRUPNOM PORTRETU SUBORDINIRA POJEDINCE ZAJEDNIČKOJ AKCIJI I TAKO

POSTIŽE KOMPOZICIJSKO JEDINSTVO.
CHIARO-SCURO U BAKROPISU

Anđeo se ukazuje pastirima, 1634., Krist propovijeda, oko 1652., bakropis

bakropis i suha igla

SLIKARSKA VRSTA: AUTOPORTRET

Autoportret, 1629 Autoportret, 1640

Autoportret, 1658 Autoportret, 1668. – 69.

Povratak rasipnoga sina, 1669.

ČETIRI RAZDOBLJA KRAJOLIKA:

MANIRISTIČKO DO 1620TIH (ROELANDT SAVERY, HENDRICK AVERCAMP)
RANO REALISTIČNO 1620TE I 1630TE (HERCULES SEGERS ILI SEGHERS) TONALNO (JAN VAN GOYEN,
SALAMON VAN RUYSDAEL, PIETER DE MOLYN, AERT VAN DER NEER)
KLASIČNO (JACOB ISAACKSZON VAN RUISDAEL, ALBERT CUYP, MEYNDERT HOBBEMA, PAULUS
POTTER).

Jan Josephsz. van Goyen (Leiden 1596. – Den Haag 1656.)

Pogled na Pelkus-Poort (luku kraj Utrechta), 1646

Aelbert Cuyp (Dordrecht 1620. – 1691.)

Pogled na Valkhof (Nijmegen) sa sjeverozapada, oko 1655.

Jacob Isaackszon van Ruisdael (Haarlem 1628./29. – 1682.)

Židovsko groblje, oko 1655.-70.

Meindert (Meyndert) Hobbema (Amsterdam 1638. – 1709.)

Aleja na putu u Middelharnis, 1689.

MRTVA PRIRODA I SIMBOLI VANITASA

Willem Claesz. Heda (Haarlem 1593./94. – 1680./82.)

Mrtva priroda, oko 1636

Jan Davidsz. de Heem (Utrecht 1606. – Antwerpen 1684.)

Mrtva priroda s papigom, kraj 1640tih

Rachel Ruysch (Amsterdam 1664. – 1750.)

Vaza s cvijećem, 1706

Jan Steen (Leiden, 1626.– 1679.)

NISKI, PUČKI GENRE

Blagdan sv. Nikole, oko 1660.-1665. U krčmi, 1660-te,

Jan Vermeer van Delft (Delft, 1632. – 1675.)

VISOKI, GRAĐANSKI, UZORNI GENRE

Žena u plavom čita pismo, 1663.- 64. Žena s vagom, oko 1664.

SIMBOLIKA POJEDINIH MOTIVA U GENRE PRIZORU

(Ljubavno) pismo, 1666. [1670.] VERMEEROVA OPTIČKA ISTRAŽIVANJA VIDLJIVA SU U OPISU PROSTORA
(JASNOĆAI NAGLA SKRAĆENJA RUBOM PREREZANIH MOTIVA).
 Francuska
XVII. stoljeće – le Grand Siècle
XVII. STOLJEĆE U FRANCUSKOJ: BAROK VS.
BAROKNI KLASICIZAM; AKADEMIJE

UZ PARIZ I VERSAILLE KRAJ PARIZA, ZNA ČAJNO UMJETNI ČKO SREDIŠTE JE NANCY, U POKRAJINI LORRAINE

Georges de la Tour (Vic-sur-Seille 1593. – Luneville 1652.)

Dječak Isus u Josipovoj stolariji, 1645. Sv. Sebastijan i sv. Irena, o. 1649.
CHIARO-SCURO, UNUTRAŠNJI IZVOR SVJETLA

Louis le Nain (braća Antoine i Mathieu; Laon, rođeni između 1598./1610.; Louis i Antoine
umrli 1648., Mathieu 1677. u Parizu)

Seoska obitelj, oko 1640.

CARAVAGGIZAM U TRETMANU SVJETLA I REALISTIČNOST U OPISU SEOSKOGA
INTERIJERA NIZOZEMSKIH SLIKARA
Simon Vouet (Pariz 1590. – 1649.)
SIMON VOUET ZAPOČINJE KAO CARAVAGGIST PO POVRATKU U FRANCUSKU NAPUŠTA CARAVAGGIZAM I
PRIKLANJA SE KLASICISTIČKOJ STRUJI

Gatalica, 1617., ulje na platnu Ukrašavanje Venere (Venerina toaleta), oko 1640.
Usporedba- Caravaggio, Gatalica, 1596.-96.

Nicolas Poussin (Les Andelys, Normandija, 1593./94. – Rim 1665.)

Kefal i Aurora, oko 1630 Germanikova smrt, 1627. – 1628.

Otmica Sabinjanki, 1634.-35. Krajolik sa sv. Ivanom na Patmosu, 1640.

RIMSKI IZVORi FRANCUSKE KLASICISTIČKE STRUJE U BAROKU:

Raffaello Sanzio- Požar u četvrti Borgo, 1514.
Annibale Carracci- Trijumf Bakha i Ariadne, 1597.-1602.
Claude Lorraine (Chamagne kraj Nancya 1604./05. – Rim 1682.)
»CLAUDOVO SLIKARSTVO NA EUROPSKOJ SCENI JE JASNO. U VRIJEME KADA NIZOZEMSKI SLIKARI NA PRIRODU
PRIMJENJUJU SVOJA NAČELA REALIZMA, CLAUDE POKAZUJE KAKO METODE FRANCUSKOGA KLASICIZMA
MOGU TAKOĐER BITI PRIMIJENJENE NA POETIKU NEŽIVE PRIRODE. KAO ŠTO JE POUSSIN POSLJEDNJI
RACIONALNI TUMAČ KRAJOLIKA, TAKO JE CLAUDE, KREĆUĆI IZ DRUGE TRADICIJE, DOŠAO DO NAJDALJE TOČKE
U PROUČAVANJU
SVJETLA I ATMOSFERE KAO SREDSTAVA STVARANJA SLIKARSKOGA I IMAGINACIJSKOGA JEDINSTVA.« Anthony
Blunt, Art and Architecture in France 1500-1700. New Haven, London: Yale University Press, 1999. [1953.]

Zamišljeni pogled na Tivoli, 1642., Pastirski krajolik, 1648., ulje na bakrenoj ploči
ulje na bakrenoj ploči

Lučki prizor s isplovljavanjem sv. Uršule, 1641., ulje na platnu

 APSOLUTIZAM
APSOLUTISTIČKI DVOR KAO NAJMOĆNIJI NARUČITELJ ZAHTIJEVA PREOBLIKOVANJE SIMBOLA DRŽAVNE MOĆI.
SUBORDINACIJA SREDNJEGA (GRA.ANSKOGA) STALEŽA, VEZANOST UZ KRALJEVSKI (U PRUSIJI I
AUSTROUGARSKOJ MONARHIJI, CARSKI) DVOR, ALI MOGUĆNOST BOGAĆENJA TRGOVINOM, OMOGUĆILA JE I
BROJNIM PRIPADNICIMA SREDNJEGA STALEŽA DA ISKAŽU SVOJE NARUČITELJSKE ULOGE. OPASNOST
KRALJEVSKOJ VLASTI JE VELIKO PLEMSTVO, OBAVEZANO NA POKORNOST.
• Kardinal Richelieu († 1642.), ministar Louisa XIII. († 1643.) i kardinal Mazarin († 1661.),
ministar Louisa XIV. politički su protagonisti apsolutističke politike u umjetnosti (1630.-
1660.), a vrhunac ona dosiže (1660. – 1685.) s utjecajnim savjetnikom Louisa XIV., Jean- Baptiste Colbertom (†
1683.).

Osnutak Akademija povezan je sa željom da se utječe na intelektualni život, apsolutistička kontrola svih
djelatnosti od ekonomske do kulturne:
-1635. Francuska akademija (književnost);
-1648. Kraljevska akademija slikarstva i skulpture (Académie royale de Peinture et de Sculpture), u svojem
izvornom obliku nastala kako bi umjetnicima koji rade za kralja osigurala neovisnost od strukovnih udruga
(cehova, gildi); reformirali su ju 1663. godine Le Brun i Colbert, pretvorivši ju u oružje državnoga aparata;
-1666. Francuska akademija u Rimu pod vodstvom Charles Errarda za nauk mladim umjetnicima iz Pariza.
U Francuskoj je talijanski barok ohlanen dvorski propisanim le bon goût (dobrim ukusom). Ukus dvora u
Versaillesu postaje uzor dvorovima Europe.

Louis Le Vau (Pariz 1612. – 1670.)

dvorac Vaux-le-Vicomte, 1657.-1661. Seine-et-Marne. Nutrinu uređuje Le Brun (Lebrun; Pariz 1619. – 1690.).
On koristi pozlaćeni stucco i zidne slike, dekorativni aparat koji je naučio proučavajući sobe koje je u Palazzo
Pitti u Firenzi radio Pietro da Cortona.
KORISTEĆI BAROKNI LEKSIK FRANCUSKI SU UMJETNICI UVIJEK SUZDRŽANIJI OD TALIJANSKIH (DEMARKACIJSKA
LINIJA TJ. RAZGRANIČENJE IZME.U STUCCO-FIGURA I ORNAMENTIKE U ODNOSU NA SLIKE JE JASNIJA.
ILUZIONISTIČKE VARKE I SKRAĆENJA KOJA SU TALIJANSKI UMJETNICI KORISTILI, FRANCUSKI IZBJEGAVAJU. TO JE
BAROK UKROĆEN SJEVERNJAČKIM UKUSOM.

+ Charles Le Brun Escalier des Ambassadeurs u dvorcu Versailles, započeto 1671.

USPON POSLANIKA PREMA KRALJU: UTJECAJ KAZALIŠNE SCENOGRAFIJE NA DVORSKI CEREMONIJAL.
Jules Hardouin-Mansart, Charles Le Brun, Antoine Coysevox

Salon de la Guerre (1678.), Versailles

BERNINIJEV UTJECAJ NA FRANCUSKU SKULPTURU

BERNINIJEVA RJEŠENJA POSJEDUJU CONCETTO (OSNOVNU ZAMISAO, TEZU), A OVDJE JE TO: PLEMENITOST,
PONOS, HEROIZAM, VELIČANSTVENOST.

Bernini, Modelletto za konjanički spomenik Louisa XIV., 1669.-70., terracotta

COYSEVOX PREUZIMA BERNINIJEVO RJEŠENJE (CITATNA IMPOSTACIJA) I CONCETTO, PRILAGO.UJUĆI NOVOM
ZADATKU: RELJEF, STUCCO, DIO DEKORACIJE REPREZENTATIVNOGA SALONA

Sličnosti:
Bernini- Louis XIV., 1665., mramor. Versailles, Salon de Diane 34
Coysevox- Charles Le Brun, 1676
Pierre Puget (Marseille 1620. –1694.)

Milon Krotonski, 1671. – 1682./83., Naručitelj: Louis XIV.; Versailles

UTJECAJ BAROKNOKLASICISTIČKE STRUJE ALESSANDRA ALGARDIJA NA POPULARNOST RELJEFA U FRANCUSKOJ

Algardi- Susret pape Lea I.Velikoga i Atile, 1646.-53 Puget, Susret Aleksandra Velikoga i Diogenesa, 1692., mramor

BORAVI U RIMU I FIRENZI 1638.-43., RIMU 1661.-62., U GENOVI 1662.-67.

François Girardon (Troyes 1628. – Pariz 1715.)

Apolon i nimfe, oko 1666.-73., mramor, Versailles, Konjanički spomenik Louisa XIV., oko 1699.
Apolonova špilja.

Hyacinthe Rigaud (Parpignan 1659. – Pariz 1743.)

Portret Louisa XIV., 1701., ulje na platnu, 279 x 190 cm. Pariz, Musée du Louvre.
Apsolutistički vladar – politička ikonografija portreta.
 ROCOCO (rokoko)
etimologija: rocaille i barocco
rococo – doba, ornament ili stil?

LOUIS XV. (1710.-1774.) VLADA OD 1715. GODINE (NARUČITELJICE: MME DE POMPADOUR; MME DU BARRY);
DVOR SE VRAĆA IZ VERSAILLESA U PARIZ; UTJECAJ PASTORALNE POEZIJE; PROMJENA U ZNAČAJU SVJETLOSTI
KOJA POSTAJE DEKORATIVNA (UMJETNICI ODUSTAJU OD TENEBROZIZMA ILI OŠTRIH ODNOSA CHIARO-
SCURO), TEME SU FRIVOLNE A NE UZVIŠENE; ROCOCO SE JAVLJA U SLIKARSTVU, KIPARSTVU, ARHITEKTURI I
U UMJETNIČKOM OBRTU (NAMJEŠTAJ, SVJETILJKE I DR.).

ROCAILLE ima oblik nepravilne školjke. Kao ornamentalni motiv javlja se najčešće na mjestima prijelaza. U
arhitektonskoj dekoraciji ima ulogu ublažiti tektoničnost i silovitost pokreta.

GROTESKA (GROTTESCA) JE DEKORATIVNI MOTIV MIJEŠANIH FLOREALNIH, ANIMALNIH I LJUDSKIH FIGURA

KOJI JE POSTAO POPULARAN NAKON ŠTO SU GA UPOTRIJEBILI RAFAEL I NJEGOVI UČENICI U DEKORACIJI
LOGGETTE (1516.-7.) I LOGGIE (1518.-9.). RAŠIRIO SE EUROPOM ZAHVALJUJUĆI DIJASPORI RIMSKOGA STILA
NAKON SACCO DI ROMA 1527. GODINE (ODLAZAK NA FRANCUSKI DVOR FRANÇOIS I.). MOTIV JE PODRIJETLOM
IZ NERONOVE DOMUS AUREA.

Raffaello Sanzio, Loggetta kardinala Bibbiena, Jean Bérain (Saint Mihiel, Ornament groteske, bakrorez
1516.-17., fresko. Vatikan, Palazzi Pontifici.

CHINOISERIE je ukras u kojemu su motivi kineskih ornamenata proizvoljno protumačeni (najčešće cvjetovi i
zmajevi). Najljepši primjeri su u paviljonu Pagodenburg u sklopu dvorca i parka Nymphenburg, prozvanim
»bavarski Versailles«.
PANNEAUX DE BOISERIE- Drvo koje prekriva cijeli zid ornamentalnim ukrasima (trofejni, biljni).
Primjer:
Nicolas Pineau (Pariz 1684. – 1754.)

soba iz Hôtel de Varengeville, Pariz, 1735.

Clodion (Claude Michel; Nancy, 1738. – Pariz 1814.)

Satir i bakantica, terracotta

Jean-Baptiste Pigalle (Pariz 1714. – 1785.)

Grobni spomenik maršala de Saxe, 1753.-1776

PIGALLE JE OD 1736. DO 1739. BORAVIO U RIMU. GROBNI SPOMENIK PRIKAZUJE MARŠALA DE SAXE PRED PIRAMIDOM
BESMRTNOSTI (VJEČNOSTI), KAKO SILAZI PREMA SARKOFAGU KOJI OTVARA PERSONIFIKACIJA SMRTI, DOK GA ALEGORIJSKA
FIGURA FRANCUSKE POKUŠAVA ZAUSTAVITI. HERAKLO (HERKUL) S DRUGE STRANE SARKOFAGA PREDSTAVLJA FRANCUSKU
VOJSKU, A LEOPARD, LAV I ORAO POVRH NJEGA OSVOJENE ZEMLJE: ENGLESKU, NIZOZEMSKU I SVETO RIMSKO CARSTVO.
Antoine Watteau (Valenciennes 1684. – Pariz 1721.)
VALENCIENNES JE SAMO ŠEST GODINA PRIJE WATTEAUOVA ROĐENJA PREŠAO IZ VLASTI
ŠPANJOLSKIH HABSBURGOVACA U VLAST FRANCUSKOGA KRALJA, PA JE WATTEAU OD
SUVREMENIKA TRETIRAN KAO FLAMANSKI SLIKAR. ODUŠEVLJAVAO SE RUBENSOM
(CIKLUS MARIE DE MEDICI U PALAČI LUXEMBOURG).

Polazak na otok Kiteru, 1717., ulje na platnu Gilles, 1718.-20.

FÊTE GALANTE vs FÊTE CHAMPÊTRE.

François Boucher (Paris 1703. – 1770.)

Ukrašavanje Venere (Venerina toaleta), 1751. Rinaldo i Armida, 1734

FRANÇOIS BOUCHER JE BIO OMILJENI SLIKAR FRANCUSKOGA DVORA, PA JE I OVU SLIKU NARUČILA MADAME
DE POMPADOUR KAO DIO DEKORACIJE ZA SVOJU TOALETNU SOBU (FRANC. CABINET DE TOILETTE) U DVORCU
BELLEVUE (FRANC. CHÂTEAU DE BELLEVUE), JEDNU OD REZIDENCIJA KOJU JE DIJELILA S LOUISOM XV..
MITOLOŠKIM PRIZOROM DOMINIRA OSVJETLJENI AKT U KOJEMU JE BOUCHER VRHUNSKI MAJSTOR, A MOTIVI
KOJI UPUĆUJU NA GENRE SLIKARSTVO SU ZAPRAVO SIMBOLIČKI: BISERI ALUDIRAJU NA VENERINO ROĐENJE IZ
MORSKE PJENE, GOLUBICE NA BOŽICU LJUBAVI, A CVIJEĆE NA ZAŠTITNICU VRTOVA.
Jean-Honoré Fragonard (Grasse 1732. – Pariz 1806.)

Kupačice, oko 1765. Ljuljačka, 1766.

UČENIK CHARDINA I BOUCHERA, 1752. DOBIO PRIX DE ROME I OD 1756.-1761. BORAVIO U ITALIJI

Étienne-Maurice Falconet (Pariz 1716. – 1791.)

Amor prijeti (franc. L'Amour menaçant), prije 1757.

Djelo je naru čila Mme de Pompadour, a bilo je izloženo na Salonu 1757. godine. Amor je
resio vrtove Hôtel d'Évreux, koja će kasnije postati pala ča l'Élysée, pariški stan markize.
Ikonografija se odnosi na tišinu koju Kupid (Amor) zahtijeva dok odašilje svoje strjelice.
Jean-Baptiste-Siméon Chardin (Pariz 1699. – 1779.)

Raža, 1728., ulje naplatnu, Pariz, Musée du Louvre.

GODINE 1728. OVOM SLIKOM I SLIKOM LE BUFFET PRIMLJEN JE U ACADÉMIE ROYALE DE PEINTURE ET DE SCULPTURE.

Le Buffet, 1728. ulje na platnu

MIJEŠANJE MRTVE PRIRODE S MOTIVIMA IZ REPERTOARA DRUGIH SLIKARSKIH VRSTA ILI U HIBRIDNOME SPOJU S DRUGIM
SLIKARSKIM VRSTAMA – PONAJVIŠE GENRE – SLIKARSTVOM; KATKADA S PORTRETOM; RJEĐE S KRAJOLIKOM.

Kuhinjska mrtva priroda, 1733.-34

DJELOMIČNO FRAGMENTIRANIM KADROM CHARDIN DAJE DOJAM SLUČAJNOSTI
ODABIRA I UVJERLJIVOSTI POGLEDA. OVA MRTVA PRIRODA NASTAJE U VRIJEME KADA SLIKAR POSTUPNO NAPUŠTA MRTVE
PRIRODE I VIŠE SLIKA GENRE.

Povratak s tržnice, 1739.

Marie-Louise-Élisabeth Vigée-Lebrun (Pariz 1755. – 1842.)

SLIKARIČINA SLAVA ZAPOČINJE GODINE 1779., KADA JE POZVANA U VERSAILLES

KAKO BI NASLIKALA PORTRET KRALJICE MARIE-ANTOINETTE, NAKON ČEGA JE VIGÉE-LEBRUN PORTRETIRALA
KRALJICU JOŠ DVADESETAK PUTA U RAZLIČITIM KOSTIMIMA I POZAMA. U GODINI KADA JE NASLIKAN
REPRODUCIRANI PORTRET (1783.) VIGÉE-LEBRUN JE POSTALA ČLANICA KRALJEVSKE AKADEMIJE. GODINE 1789.
NAPUSTILA JE FRANCUSKU I PUTOVALA DVANAEST GODINA (RIM, NAPULJ, BEČ, BERLIN, SANKT PETERBURG,
MOSKVA). NAKRATKO SE VRAĆA U PARIZ (1801.) ALI GA NAPUŠTA I PRELAZI U LONDON (DVORSKI PORTRETI,
PORTRET LORDA BYRONA), POTOM U ŠVICARSKU (PORTRET MME DE STAËL). OKO 1810. GODINE VRAĆA SE U
PARIZ, NAPUŠTA SLIKARSTVO I SVOJU PERIPATETIČKU SUDBINU OPISUJE U MEMOARIMA USPOMENE MOGA
ŽIVOTA (SOUVENIRS DE MA VIE; 1835.-37.). O POPULARNOSTI ME.U ARISTOKRATSKIM NARUČITELJIMA
SVJEDOČI SAČUVANI OPUS OD 877 SLIKA (622 PORTRETA I OKO 200 KRAJOLIKA).

La Duchesse de Polignac,1783., ulje na platnu, Dvorac Waddesdon.

Identitet portretirane: Yolande Martine Gabrielle de Polastron; Pariz 1749. – Beč 1793.), favoritkinja kraljice
Marije Antoinette, nakon Revolucije omraženi je simbol beskrupulozne aristokracije staroga režima (franc.
Ancien Régime).

Marija Antoinetta i njezina djeca, 1787.

William Hogarth (London, 1697. – 1764.)

Orgija i pijanka (prizor iz poučne pripovijesti o životu razuzdanoga plemića i bogatoga nasljednika Toma
Rakewella, nadahnute parabolom o razmetnome sinu), 1735. LIKOVNO TUMAČEĆI LITERARNI PREDLOŽAK,
HOGARTH POSIŽE ZA UZORIMA U NIZOZEMSKOM NISKOM GENRE SLIKARSTVU (CITAT IZ DJELA JANA STEENA),
A KAO I NJEGOVI UZORI, PRIKAZ PIJANKE (ORGIJE) UJEDNO JE I MORALISTIČKA POUKA: KRITIZIRA
RAZUZDANOST, VULGARNOSTI, UNIŠTAVANJE I RASIPANJE DOBARA.

Thomas Gainsborough (Sudbury 1727. – London 1788.)

Bračni portret Roberta Andrewsa i njegove žene, 1748.-49.

Portret Mrs Sarah Siddons, 1785.

SARAH SIDDONS (1755. – 1831.) BILA JE BRITANSKA TRAGIČNA GLUMICA, NAJPOZNATIJA TRAGEDIENNE XVIII.
STOLJEĆA
Sir Joshua Reynolds (Plympton Earl, 1723. – London 1792.)

Portret Mrs Sarah Siddons, 1783.-84.

Louis François Roubiliac (Roubillac; Lyon 1705. – London 1762.)

MIJEŠANJE MITOLOŠKIH I GENRE ODABIRA U RJEŠENJU JAVNOGA SPOMENIKA

Georg Friedrich Händel, 1738., mramor

JAVNI SPOMENIK IZVORNO JE NARUČEN ZA VAUXHALL GARDENS U LONDONU. SKLADATELJ HÄNDEL (HALLE
1685. – LONDON 1759.) U TUMAČENJU ROUBILIACA SJEDI U POZI APOLONA SVIRAČA, ALI MITOLOŠKO
PODRIJETLO IMPOSTACIJE ZAKRIVA GENRE OPUŠTENOST U ODABIRU ODJEĆE, OSOBITO NOĆNE KAPE. ONO
UPUĆUJE NA SKLADATELJEVO NADAHNUĆE (NOĆU), A NJEGOVU GLAZBU ZAPISUJE PUTTO
 Settecento (XVIII. stoljeće)
u različitim europskim školama
ROCOCO – KASNOBAROKNI MANIRIZAM –
KASNOBAROKNI KLASICIZAM

TENEBROZNI SLIKARI U VENECIJI; KASNI BAROK

Federico Benković (? 1677. – Gorica 1753.)

Abraham žrtvuje Izaka, oko 1715., Zagreb, Strossmayerova galerija starih majstora Hrvatske akademije
znanosti i umjetnosti.

Nicola Grassi (Formeaso di Zuglio, Udine 1682. – 1748.)

Sv. Josip s Isusom, 1729. Sv. Agata,Sv. Lucija, Sv. Filip Neri, Sv. Blaž iz ciklusa devet ovala, 1740te,
Trogir, Zbirka Kairos, Benediktinski samostan sv. Nikole.

VENECIJANSKI POVJESNIČAR UMJETNOSTI RODOLFO PALLUCCHINI NAZVAO JE TO SLIKARSTVO

ROCOCO PATETICO
ROCOCO JE PRISUTNIJI NA SJEVERNOME DIJELU APENINSKOGA POLUOTOKA, POGOTOVO KOD PRIPADNIKA
VENECIJANSKE ŠKOLE (TIEPOLO, GUARDI) I BLISKIH UMJETNIKA, POPUT GRASSIJA IZ FRIULIJA.

Giovanni Battista Tiepolo (Venecija 1696. – Madrid 1770.)

Würzburg, Carska dvorana Rezidencije

Apolon predvodi Friedricha Barbarossu, 1751.-52., fresko,

SLIKARSKA ILUZIJA PROTEŽE SE U STVARNI PROSTOR UZ POMOĆ RELJEFNO OBLIKOVANE I OSLIKANE NOGE I
PLAŠTA. SLIKA PRELAZI OKVIR.
SNAŽNO SNIŽENO OČIŠTE (POGLED): DAL SOTTO IN SÙ

Vjenčanje cara Friedricha I. Barbarosse za Beatricu Burgundsku, 1751.-1752.

HISTORIJSKI PRIZOR KOJI VELIČA POVIJESNI DOGAĐAJ VELIKOGA NJEMAČKOGA CARA I SVETOGA RIMSKOGA
CARA: BISKUP GEBHARD VJENČAO JE 1156. GODINE BARBAROSSU U WÜRZBURGU.
VERONESEOVO NASLIJEĐE U TIEPOLOVU RJEŠENJU (UVJERLJIVOST ARHITEKTURE KAO SCENOGRAFIJE PRIZORA,
MOTIV BALUSTRADE S PROMATRAČIMA

Apolon i alegorija četiriju kontinenata, 1752. - 53.

Corrado Molfetta Giaquinto (Napulj 1703. – 1766.)

Zagrljaj Pravde i Mira, 1753.-54., ulje na platnu, 216 x 325 cm. Madrid, Museo del Prado.
LITERARNI PREDLOŽAK U PSALMU

Antonio Canal zvan Canaletto (Venecija 1697. – 1768.)

Ulazak lane Bucentoro na Molo (Riva degli Schiavoni), 1732., ulje na platnu
CANALETTO TOPOGRAFSKI TOČNO OPISUJE VEDUTU VENECIJE, ALI ONO U ČEMU »KORIGIRA« STVARNOST JE
ATMOSFERA, JER ON U VEDUTAMA HEROIZIRA VENECIJU I VELIČA GRAD KOJI ULAZI U POSLJEDNJA DESETLJEĆA
SVOJE TISUĆLJETNE DRŽAVNOSTI, EKONOMSKI OSLABLJEN I ADMINISTRATIVNO SPUTAN I OKOŠTAO.

Francesco Guardi (Venecija 1712. – 1793.)

Gondola, oko 1790., ulje na platnu Venecijanski capriccio, 1760.

GUARDIJEVO TUMAČENJE VENECIJE PREDSTAVLJA GA KAO NAJBOLJEGA VEDUTISTA: RAZVUČENI I KRHKI OBRIS
GRADA STIJEŠNJEN JE IZMEĐU VELIKIH POVRŠINA MORA I NEBA, A GRADU SE S NAPOROM PRIBLIŽAVAJU
GONDOLE, OD KOJIH NAJBLIŽA UVODI U PROSTOR I PREDSTAVLJA NAJVEĆU MASU, GOTOVO KONKURENTNU
GRADU. ATMOSFERA JE OPISANA UGOĐENOM SKALOM U KOJOJ DOMINIRAJU TONOVI SIVOMODRE MORSKE
POVRŠINE I NEBA, ŠTO JE SUBJEKTIVNO VIĐENJE I RAZUMIJEVANJE GRADA A NE PREDSTAVLJA SE – PUTEM
TOPOGRAFSKE PRECIZNOSTI – KAO OBJEKTIVNA ISTINA. INITIMISTIČKA VEDUTA GRADA.
Giovanni Battista Piranesi (Mogliano kraj Venecije / Mestre 1720. – Rim 1778.)

Pokretni most i okrugla kula (iz nīza Tamnice, Le Carceri), objavljeno 1780tih, bakropis,
bakrorez i suha igla (drugo izdanje, četvrti volumen, stanje V./VI.).

CAPRICCIO – ZAMIŠLJENI PRIZOR, PRIZOR IZ MAŠTE (KRAJOLIK, VEDUTA, INTERIJER, PRIPOVJEDNI PRIZOR S
LJUDSKIM FIGURAMA…)

Francisco José de Goya (Fuendetodo 1746. – Bordeaux 1828.)

Los Caprichos

Otišla zauvijek, 1797.-98., bakropis i akvatinta San razuma proizvodi čudovišta, 1797.-98., bakropis i akvatinta
Vojvotkinja od Albe uređuje kosu, 1796., kist, tuš, papir Autoportret u atelijeru (Autoportret za štafelajem), oko
SLIKARSKI CRTEŽ (TONOVI, SJENA, MEKOĆA POTEZA KISTA). 1795., ulje na platnu

Još učim, 1824.-28., crna kreda na papiru

ROCOCO U SKULPTURI

Veit (Vid) Königer (Sexten, Südtirol 1729. – Graz 1792)

Oltar sv. Križa (1760.), drvo, polikromirano i pozlaćeno, aplikacije u drugim materijalima, Varaždin, nekoć
isusovačka crkva, sada katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije.