Sadraj:

EX PONTO, NEMIRI, LIRIKA ANDRIEVA LIRSKA POTRAGA EX PONTO I II III EPILOG NEMIRI NEMIR OD VIJEKA NEMIR DANA NO U VOZU IZNAD POBJEDA DJECA POGREBNA PJESMA PRIA IZ JAPANA BREGOVI LIRIKA U SUMRAK BLAGA I DOBRA MESEINA LANJSKA PJESMA TAMA POTONULO PRVA PROLJETNA PJESMA NO CRVENIH ZVIJEZDA STROFE U NOI JADNI NEMIR ETRDESETPETA NO ETNJA 1914 JUTRO PSALM SUMNJA BURNA NO

3/237

NO POVRATAK UTEHA SNOVA SAN IZ KNJIGE CRVENI LISTOVI (DEZERTER) 1915 PJESMA VRETENA SAN MARINO PUTNIKA PJESMA JESENI PREDJELI CRVENI LISTOVI GORNJI GRAD JEDAN NOVEMBAR RITMI BEZ SJAJA JUTRO VISINA ZEMLJA SINO SKERCO U CRNINI OBJAVLJENJE SVITANJE STROFA PO JEDNOM STAROM DOBROM REDU SPAS BEZ NASLOVA E NO NJEGOVA PESMA GALEB I OBLAK BEANJE KRAJ REKE M.C. MISAO

4/237

VERA SALUTRIX TA SANJAM I TA MI SE DOGAA (I-IX) SLAP NA DRINI E SAVRENSTVA BEZ NASLOVA SABITOVA PESMA VAJMAR 1932 SUNCE OVOG DANA DJEVOJAKA PJESMA PRED PORTRETOM PREKORNA POGLEDA BEZ NASLOVA LEPA MLADA ENA GOVORI DVE TEME OTKRIVANJE PISMO NIKOME LILI LALAUNA* NEKAD, U ALPIMA JEDNA NO VEO PUTNICI SA ISTOKA BEZ NASLOVA SVE VIE, SVE BLIE KRAJ BEZ NASLOVA RJENIK MANJE POZNATIH RIJEI: KRONOLOGIJA IVE ANDRIA

IVO ANDRI

EX PONTO, NEMIRI, LIRIKA

ANDRIEVA LIRSKA POTRAGA

ExPonto (Zagreb, 1918) i Nemiri (Zagreb, 1920) prve su dvije Andrieve samostalne knjige iako u literaturi o Andrievu stvaralatvu o Nemirima jedva da ima cjelovita teksta za razliku od Ex Ponta o kojem se ipak pisalo dosta i s brojnih pozicija. Sagledane s plana autorova opusa, zakljuak su njegove prve stvaralake faze koja bi se mogla imenovati lirskom. Otpoela je prvim objavljenim tekstom 1911. godine u sarajevskoj Bosanskoj vili (pjesma u prozi V sumrak), da bi do 1914. obuhvatila dvanaest pjesama i da bi s obzirom na njih, to je sigurno kuriozum u knjievnom ivotu, skrenula panju na mladog autora. Dugo se meu prosjeno upuenim vjerovalo da je Andri vrlo brzo prestao s pisanjem lirskih tekstova, ali on e i nakon 1920. pisati i objavljivati pjesnike tekstove u stihu i prozi, dodue, sve rjee, jer e se u cijelosti okrenuti narativnim oblicima: pripovijeci, eseju, putopisu i romanu. Dijelove i prve i druge knjige objavljivao je i prije njihova integralna pojavljivanja na stranicama Knjievnog juga, knjievnog asopisa kojemu je bio jedan od urednika i jedan od najagilnijih knjievnih kritiara a koji je izlazio u Zagrebu tokom 1918. i 1919. godine te u beogradskoj Misli. Tip lirska govora karakteristian za prvu stvaralaku fazu pronalazit e se i u njegovoj kasnijoj novelistici, pogotovo u periodu nakon pedesetih godina prolog stoljea kada objavljuje zbirku kraih proza Staze. Lica. Predeli (1956) i na odreeni nain priziva iskustvo prvog stvaralakog perioda. Traenje dijaloga, ali sada s pozicije autorskog opusa, ponovno e se otvoriti posthumnim objavljivanjem Znakom pored puta (petciklinom kompozicijom pripovjednih i lirskih zapisa, proznih fragmenata, meditativnih minijatura itd.), jer e ova knjiga na mnogim razinama korespondirati s prvim dvjema Andrievim knjigama. Obje knjige doekane su u knjievnoj kritici (D. Prohaska, M. Jankovi, M. Crnjanski i dr.) i osobito italakoj publici s naglaenim odobravanjem. Opi ton i pristup odredit e u znaajnoj mjeri predgovor Ex Pontu Nike Bartulovia Razgovor s duom, ali i izvanknjievni, izvantekstni razlozi i motivi. Vie ih je: ve uoeni knjievni kritiar Knjievnog juga koji je svojim

7/237

kritikama htio utjecati na knjievni ivot, njegova ivotna sudbina (Hrvat iz Bosne jugoslavenske orijentacije, zatvaranje, suenje i interniranje u bosansku provinciju gdje ivi u svojevrsnom kunom pritvoru na poetku i dobrim dijelom 1. svjetskog rata), ali i osobnost kojom je plijenio (fizika krhkost i trajna boleivost, naglaena emocionalnost i introvertiranost, zamjetljiva obrazovanost, uglaenost itd.). Od opeg miljenja razlikuju se procjene i ocjene A. B. imia (Lirski feljtonizam) i Gustava Krkleca (Cvee mastionice) te Milana Bogdanovia (Ivo Andri: Put Alije erzeleza). imi na tragu ve izgraenih ekspresionistikih pogleda i nedvosmislenog luenja poezije od proze odbija Ex Ponto na temelju aporije to ju je Andriev tekst kontinuirano produbljivao: kako, u kom rodovskom i anrovskom kljuu uope itati Ex Ponto kad se ve sam tekst opire i ne da podvesti bilo u tradiciju proznog bilo u tradiciju pjesnikog iskustva? imi, naravno, smatra da se ne dade iitati ni u tradiciji lirskog (pjesnikog) govora niti u tradiciji proznog. To je za njega dovoljnim razlogom da knjigu naprosto odbije ne propitujui konzekvence svoga sagledavanja. Slino misli i Gustav Krklec. Milan V. Bogdanovi pak, sagledavajui ih iz konteksta stilistikog i kompozicijskog (Ex Ponto i Nemiri su fragmentarizirane strukture) i iako ne odrie odreene vrijednosti Ex Pontu i Nemirima, ipak istie da je za autora velika opasnost to se koncentrirao na kratke oblike, jer da bi inzistiranjem na takvu pisanju mogao stvaralaki vrlo brzo da se iscrpi i zauti. Andri kao autor pak sam u odnosu na svoje rane tekstove bio je vrlo odreen; nikada nije dozvoljavao da se oni pretampavaju pa ak ni u sklopu Sabranih djela (1958, IIV, 1963, IX; 1976, IXVI), izdanja na kojima je lino suraivao. Valja ipak spomenuti da je Ex Ponto vrlo brzo bio preveden na eki (1919), a za autorova ivota i na talijanski (1961) i makedonski (1967), da ne spominjemo izdanja pojedinanih pripovjednih zapisa (u originalu ili u prijevodu). Koji su razlozi uvrivali autora u odluci da ne pretampava Ex Ponto i Nemire teko je pouzdano utvrditi, ali se knjievna kritika i interpretatori Andrieva opusa manje vie slau u miljenju da je zreli i afirmirani Andri smatrao da te prve dvije knjige nisu na razini onih njegovih ostvarenja po kojima je doivio ope uvaavanje i da ga ne mogu reprezentirati po mjeri te reputacije. (To e Andri na odreeni nain sam izrei jo davno ranije i donekle proiriti

8/237

vlastiti sklop odbijanja krijui se za opi, nad osobni interes u pismu upuenom M. Markoviu, a u vezi s namjerom francuskog izdavaa da objavi ve dovreni prijevod Ex Ponta 1938. godine; Ali mi izgleda nezgodno i pogreno dati ga (Ex Ponto, o. D. M.) stranoj publici kao primjer nae suvremene knjievnosti i kao sliku moga knjievnog stvaranja. Isto e tom prilikom ponoviti, samo drugaije intonirano, i u pismu predsjedniku Slavistikog instituta u Parizu Andre Mazonu; Bilo bi moda predugako da vam nabrajam sve opte ili line razloge koji mi ne doputaju da odobrim prevod ove knjige, osobito kao reprezentativnog djela nae literature i mog knjievnog rada. Da je Andri bio nesiguran u vrijednost svojih ranih (lirskih) tekstova pa ih zato nije ponovno objavljivao, neovisno o interesu italaca, kritika je dodatno argumentirala i injenicom to Andri nije dozvoljavao da se tampaju ni njegove pjesme koje je takoer pisao tokom cijela stvaralakog vijeka. Da te tekstove ipak nije otpisao za sva vremena kao porod od tmine, dokazuje njegova zaostavtina - u posebnoj fascikli uvao je sve svoje pjesnike tekstove, objavljene i neobjavljene, fascikli pod naslovom Svi moji stihovi i pesme u prozu. Isto tako, prema tvrenju dugogodinje suradnice Vere Stoji, redigirao je i Ex Ponto i Nemire i svoju poeziju nezadovoljan brojnim pogrekama nastalim pri objavljivanju tekstova, moda s namjerom da za ivota ipak zanemareni dio svoga opusa jednom objavi. Ex Ponto, Nemiri i cjelokupna poezija, objavljeni su posthumno kao XI knjiga Sabranih djela 1976. godine. Par mjeseci prije toga kao reprint izdanje objavljena je njegova lirika pod naslovom ta sanjam i ta mi se dogaa 1975. Budui e interpretatori Andrieva opusa nerazmjer u vrijednosti izmeu tekstova iz prve stvaralake faze i kasnijih tekstova, a time i vlastitu interpretacijsku nelagodu, razrjeavati ili izbjegavanjem ili ovlanim prelaskom preko njih ili eventualno upuivanjem na neke zapise i povezujui ih s kasnijim ostvarenjima: Ex Ponto i Nemiri odmjeravaju se o opeuvaenu i opepriznatu izuzetnu vrijednost autorovih pripovijedaka i romana (Milo I. Bandi, B. Milanovi, R. Minde, F. Grevi, P. Dadi, S. Leovac i brojni drugi) te predstavljaju zavretak prve stvaralake faze u kojoj je autor iscrpio svoj lirskomeditativni govor. Sumarno bi se moglo zakljuiti da zatvorenost i svojevrsna ograenost prve stvaralake faze u odnosu na kasniji dio opusa

9/237

nije drugo za njegove interpretatore do slijepi rukavac znaajnog prozaiste. Meutim, iz interpretativnog se obzora isputalo da je Andri iskustvo pisanja 19111920. iskoritavao u svom kasnijem radu, a u poneem jedva da se uope i udaljio pa iz te tragalake faze otkrivamo i ono to e se tek kasnije snano razviti. Andri je otpoeo svoju stvaralaku avanturu pjesmom u prozi i pjesmom u stihovima, u knjievnom periodu u kojem se poezija utekla, bar to se tie primarnog konteksta, visoko formaliziranim simbolistikim i impresionistikim poetikama, i kao takva bila zagovarana i podravana od vrhunskih knjievnoznanstvenih autoriteta. Dovoljno je samo prisjetiti se Antologije novije srpske lirike (MH, Zagreb, 1911) Bogdana Popovia i njezina predgovora u kojemu se dosljedno zastupa larpurlartistika poetika ideja. Mladi Andri, neovisno o dominirajuoj simbolistiko-impresionistikoj paradigmi razdoblja, organizira svoje pjesme ne pridravajui ih se (U meni se buni istina i mrsko mi je to stiliziranje ivota due, ta ljubav za red i to nasilno traenje simetrinosti. rei e lirskoreflektivni ja u Ex Pontu), to svjedoi o njegovoj ranoj stvaralakoj samosvijesti: njegov stih je ve slobodni stih bez rime ili s nepravilnom rimom i s naglaenom tenjom ka prozaizaciji ritmomelodijske strukture pjesme (Jadni nemir. U: Hrvatska mlada lirika. Zagreb, 1914) te uvoenjem slika koje bi da konstituiraju izvan- jezinu zbilju do razine anegdotalne ispovjednosti. U ovom kontekstu od interesa je spomenuti da Andri tokom 1912. godine objavljuje u Bosanskoj vili svoje prijevode slovenskih pjesnika od kojih su neki nezaobilazni slovenski modernisti (Vida Jeraj, Anton Medved, Murn Aleksandrov, Oton upani, Vladimir Levstik) i dvije pjesme Walta Whitmana, da prevodi Augusta Strindberga, da pie o Heineovoj poeziji, Antunu Gustavu Matou, Antonu Akercu i I. Despotu. Dok je na planu razdoblja moderne njegov slobodni stih prepoznat kao obeavajui pjesniki glas, ve e u razdoblju bune ekspresionistike paradigme izgubiti na svojoj zaudnosti. I objavljene i neobjavljene pjesme nastale u toku i neposredno nakon 1. svjetskog rata otkrivaju koliko je Andri traio svoj pjesniki jezik. Zato sva ona istraivanja koja idu za tim da simplificirano tumae Andrievo poetno traganje svodei ga iskljuivo na jednu literarnu tradiciju neminovno iznevjeravaju irinu Andrieva recepcijskog

10/237

iskustva. Upravo u cjelini toga iskustva i u tom kontekstu treba sagledavati i prve dvije autorove knjige. Andri e u nekoliko navrata napominjati da je prisvojio lirskoispovjedni govor u duhu mlade knjievne generacije modernista pred 1. svjetski rat i jasno se odredio prema takvom nainu pisanja kao mladalakoj urbi i ignoranciji prema ozbiljnom knjievnom radu. U romanu Gospoica o toj e temi s pozicije autorskog ja rei: To je bio omiljen oblik pesnikog izraavanja u tom vremenu kad je sve previralo od smelih zamisli i nabujalih oseanja a niko nije imao vremena, znanja i strpljenja da im trai pravi i trajni izraz. Ex ponto (izravna intertekstna pozicija: Ovidijeve Epistulae ex Ponto, ali bez ikakvog snanijeg poveznog motiva s poznatim rimskim pjesnikom i njegovim poznatim epistulama, osim progonstva/kazne) je knjiga pjesama u prozi, lirskih proza, ispovjednomolitvenih zapisa, kratkih pria i lirskomeditativnih zapisa. Podijeljena je u tri nenaslovljena poglavlja (ciklusa): prvi ima 26, drugi 25, trei 88 zapisa (fragmenta); sa zavrnim Epilogom, dakle, 140 zapisa. Zapisi su meusobno odvojeni naglaenim bjelinama i jedino je posljednji (Epilog) naslovljen. Podijeljena su miljenja kritiara i interpretatora kada pokuavaju odrediti rodovsku i anrovsku pripadnost zapisa. Za Crnjanskog su to prije svega pjesme, ali i lirski zapisi. Milan Bogdanovi govori o lirizmu tekstova koji su pisani prozom, tj. proznom reenicom. Nikola Miloevi govori o knjizi stihova i o pesnikoj prozi, a D. ivkovi o lirskim ispovestima, lirskom zapisu, lirici i lirskoj prozi. Za Franju Grevia to su lirske proze, a za Radovana Vukovia pjesme u prozi i dnevniki zapisi. Aleksandar Petrov smatra takoer da se radi o pjesmama u prozi i lirskoj prozi. Sumarno: pojmovi pjesma u prozi za prve dvije Andrieve knjige i termin pjesnika (lirska) proza najei su oblici. Fragmentarna kompozicija teksta i poneke osobine pojedinih zapisa navodila je kritiku da govori o tome kako je Ex Ponto niz prikrivenih dnevnikih zapisa i da se njihovim pukim adiranjem oblikovao svojevrstan hibridni proznolirski tekst. Drugo miljenje zastupa stav da je to zbirka pjesama u prozi i lirske, odnosno lirskorefleksivne proze i da autor nije imao nikakvu namjeru da formira veu jezinu strukturu, nego bi se ona konstituirala tek na razini intencionalnog uitavanja elemenata prozne strukture.

11/237

Kvalifikacijom da su to mahom lirskorefleksivni zapisi pokuao se odrediti njihov anrovski oblik (fragmentarna struktura komponirana malim formama), a odrednicom lirskorefleksivni temeljni stilski kompleks. Da je to modificirani dnevnik moe se govoriti samo uvjetno, jer se karakteristike dnevnike strukture raspruju na razini cjelokupnog djela, tj. vrlo je malo signala kojima se podrava panja na tome da je to lirskomeditativni dnevnik na primjer. Konano, i takav dnevnik obrazuje svojevrsnu priu, jer tematizira motivacijski sklop zapisivake akcije kojom se iskazuje sagledavanje organiziranog iskustva. Broj fragmenata s formalnim oznakama dnevnika nedovoljan je da uvrsti predodbu o ExPontu kao dnevniku. Niti autobiografski aspekti, a kritiku su takoer navodili da uoavajui elemente dnevnike strukture prenaglase njihovu prisutnost, nisu dovoljni da taj sud uine uvjerljivim i prihvatljivim. Autor komponira knjigu na taj nain to e ogranien, zadat mogunostima vezivanja manjih narativnih cjelina naglaene oblikovne dovrenosti ipak rasporediti seriju signala kojima nedvosmisleno upuuje na zahtjev da se zbirka prihvati kao cjelovit i konzistentan tekst pri emu je njegovo vezivanje slobodnoasocijativno i ne podlijee tradicionalnim jasnim kompozicijskim pravilima vezivanja, odnosno razvijanja teksta (prepoznatljivo razvijanje fabulacijskog niza na primjer). /Dodue, to e neto kasnije razgraditi nadrealisti i na razini poezije, ali u sasvim drugaijem poetikom modelu i ne tie se bitno problema o kojem se raspravlja. / Tekst, dakle, implicite trai da se aktiviraju one transtekstualne tenzije svakog pojedinog zapisa koje uspostavljaju ire, obuhvatnije znaenjske komplekse kontinuiranim meusobnim povezivanjem meu zapisima. Upravo aktiviranjem tih transtekstualnih veza i silnica meu zapisima formira se svojevrsni sistem oznaivanja nosioca prie. Autor rauna s tim i zato komponira svoj tekst kao to ga komponira. Strategija konstituiranja vee lirskoprozne strukture ogleda se u svjesno rasporeenim elementima narativnosti u pojedinim zapisima: 1. grupiranje zapisa u cikluse /poglavlja: a) prvim zapisom motivira se budue prianje, neto kao ekspozicija (Svima, irom cijelog svijeta, koji su stradali i stradaju

12/237

radi due i njezinih velikih i vjenih zahtjeva, posveujem ove stranice, koje sam neko pisao samo za sebe, a danas ih aljem svoj brai svojoj u bolu i nadi.), posveta izabranima; b) kraj prvog ciklusa naznaen je opaskom u zagradama: (Svretak mariborskog dijela.);) pri emu se time sugerira protok linearnog vremena na razini autobiografskog iskustva Ja zapisa mariborski period, internacijski period u Ovarevu i u Zenici/; 2. uokvirena struktura od prvog funkcionalno prolonog do posljednjeg zapisa Epilog. Vrlo snaan znak kojim se osnauje sagledavanje Ex Ponta kao pripovjedne strukture je i postupno formiranje lirskomeditativnog i ispovjednog ja zapisa kao svijesti u razvoju, sazrijevanju, samonalaenju (vremenu doivljajno-kontemplativna obrauna sa sobom), one svijesti to u vremenu obuhvaenom zapisima sazrijeva, zastupa brojne, esto neusklaene i diferencirane spoznaje kojima postupno dolazi do bez upitnih stavova i beskompromisnih odluka, pa bi Epilog predstavljao kraj lirskomeditativne prie o tome sazrijevanju. U tom bi se smislu formirala tri tematskomotivska bloka: a) krivnja, b) spoznavanje krivnje ili potraga za autentinom subjektivnou i c) konano pomiren i pronaen ja. Milivoj Solar povezuje Ex Ponto sa strukturom baroknog plaa, ali smatra da je u ovom sluaju izmijenjana barokna topika i dat moderan znaenjski potencijal. U centru se lirskorefleksivne i ispovjedne akcije nalazi ekstatini i stigmatizirani, ali i mesijanski oznaeni Ja koji veoma frekventno koristi kransku leksiku, metaforiku i simboliku: bluditi, iskuavati, moliti, trpjeti, uskrsnuli, izbaviti, prezirati, prezreti, opratati, prokleti itd.; nebo, oholost, grijeh, odricanje, trpljenje, iskuenje, samilost, udo, pokornost, rtva, sumnja, prokletstvo, kajanje itd.; strahovita kataklizma, asovi najvrelijih molitvi, ukleti prud, stara tragedija, kobni simbol, nedokuive odluke promisli, zemni kal, busija kajanja, podla igra udesa itd.; U bogu je svretak misli koja nam se gubi u oajan beskraj.; I to da ne smijem umrijeti bolilo me sve u besanoj svijesti kao neka odve stroga, preteka dunost, gotovo nepravda., Bio sam bespomoan i skrueno sam molio boga da mi pomogne, da poalje mir i svijetlo na moje putove da me izvede i utjei., Ima asova kad gorim mirno kao rtveno svijetlo tek uneeno u hram., Ja, grenik, ovjek od sablazni i

13/237

ovoga svijeta, plijen sumnja i strasti ..., Molitvo u jutro. O, Boe, nemilosrdni stvoritelju, koji me svijetlom svojim budi na muku dana, oprosti mi i budi milostiv meni koji, evo, hulim., Nemogue bi bilo podnijeti ivot sa svim varkama, nesporazumima i zabludama, da ovjeku nije dana misao o Bogu due nae, koji je utoite, istinito, pravedno i isto. itd. Ja zapisa, dakle, ne samo da koristi serije slika i pojmova kranske tradicije da bi artikulirao svoju potrebu misliti/osjeati krajnje istine svijeta i ivota, nego se vlada kao dobar vjernik ak i onda kad huli i kad se eli otrgnuti od boga. Svjetonazorni se obzor ja zapisa pokazuje kao teistiki ma koliko da je njegova vjera -vjera slobodne individue- osloboena bilo kakvog odnosa s konfesionalnim institucijama. Religioznost zna na mjestima prei u misticizam, pa i panteizam. I u tom kontekstu valja spomenuti da dualistiko sagledavanje, esto graeno na binarnim opozicijama, odnosno antitezama (dobro: zlo, pravda: nepravda, mo: nemo, tijelo: dua, bol: radost, strah: sigurnost, svjetlo: tama, dan: no, san: java itd.), smatraju neki, bogumilske je tradicije. Ipak, u tim zapisima pronalazit e se tragova S. Kierkegaarda, F. Nietzschea, R. Tagore i dr. Andri oblikuje poredbom, antitezom, kontrastom, paradoksom i oksimoronom, a sklonost tim figurama misli ima svoj izvor u htijenju da se oblikuje svijet protuslovlja i paradoksa, nemoi da se izie izvan svakom pojedincu zadatih i opevaeih okvira: ljudske sposobnosti su ograniene a sudbina neobjanjiva, pojedinac je sam u univerzumu i drutvu, tajna sebi i drugima, prisiljen da prihvati teret samoe i apsurdno trajanje te neminovnost smrti kao jedinu izvjesnost. U tom smislu ja zapisa ne nastupa samo kao individualni ja nego i kao propovjednik Istine! Svi interpretatori Andrieva opusa slau se u tome da s objavljivanjem Nemira i Puta Alije erzeleza zavrava prva, tragalaka autorova faza, odnosno da je u Putu Alije erzeleza Andri konano pronaao svoj autentini stvaralaki glas. Ipak treba napomenuti da ona dilema koja se postavljala interpretatorima: prve dvije knjige bivaju oznaene autorovim kasnijim djelima koja nisu upitna pa ta prva dobijaju na relevantnosti jer se u njima moe istraiti Andrieva borba kako s lirskog govora prei na prozni.

14/237

Ipak ovakvo nedvosmisleno izjednaavanje Ex Ponta i Nemira nije potpuno precizno, jer: dok u kontekstu Ex Ponta moemo raspravljati o sudaru pjesnikog i pripovjednog na nekoliko razina i dokazivati (u kozekvenciji ne i u cijelosti uvjerljivo!) kako taj tekst pokazuje autorovo lomljenje izmeu dva principa funkcioniranja jezika, to je mnogo tee uiniti na primjeru Nemira. Naime, Nemiri su daleko lirinija, pjesnikija knjiga od Ex Ponta, knjiga daleko harmoninija to se tie koritenja jezika karakteristinog za funkcioniranje jezika u pjesnikim strukturama od one u pripovjednim, pa je opravdano zakljuivati kako je autor bio ispitivao i lirski govor i pripovjedni u periodu od 1918-1920. Naravno, imajui u vidu kompoziciju Nemira kao knjige u kojoj se po ciklusima strogo dijele tekstovi na one koji bi bili pjesme u prozi (Nemir od vijeka, Bregovi) od onih koji bi bili pjesnika, lirska proza (Nemir dana). Radi se o svjesnom autorovom postupku kojim vrlo jasno i bezupitno razdvaja kompozicijske dijelove knjige htijui tako problematizirati odnos izmeu pjesme i proze i nastavljajui tako na ono to je otpoeo u Ex Pontu. Dakle, Andri od rana propituje odnos izmeu proze i poezije pokuavajui pronai svoj glas, oblik u kojem bi iskazao cjelinu iskustva, pronaao sinkretiku formu kojom bi objedinio tradiciju proznog i pjesnikoga govora. Da u tom modelu nije uspio ostvariti vrednijega teksta ne umanjuje njegovu namjeru. Andriev lirski ja, krenuvi iz modernistike paradigme, pronalazio se u impresionistikoj, neosimbolistikoj i ekspresionistikoj organizaciji jezinog materijala i u naporu da iznae onu sinkretiku formu kojom bi objedinio osjeaj i refleksiju o njemu, kojom bi pomirio maksimalnu otvorenost znaenja rijei, sklopova rijei i slika s jedne te s druge da se rije i slika sintagmatski poveu u refleksiju o njima. Tako je iz pjesme u prozi i pjesme u slobodnom stihu gotovo neizbjeno kliznuo u lirski i prozni zapis to e rezultirati Ex Pontom i Nemirima i ostati trajno obiljeje njegove poetike i u velikim proznim strukturama koje e biti komponirane bez vrste fabulacijske osnove i biti pogodne za slobodno uvoenje brojnih mikronarativnih cjelina u osnovnu pripovjednu liniju prie.

15/237

Duan Marinkovi

EX PONTO

I
Je li vam se ikad dogodilo da, baeni iz kolosijeka, reete svagdanjici: zbogom i da se vinete, noeni stranim vihorom, zaprepateni kao onaj kome se tlo izmie? Je li vam se dogodilo da vam uzmu sve a ta se ovjeku ne moe uzeti? i da vam na duu poloe teku odurnu ruku i da vam uzmu radost i vedrinu slobodna duha; i sama sranost, koja ostaje kao posljednji oajni dar sudbine, da vam uzmu i da uine od vas nijemo prezavo rope? Raznoliki su i mnogi bolovi koji zadeavaju ljude na ovoj zemlji, gdje se ljepom duom dublje jeca, ali kog je jedan samo od ovih istinskih velikih bolova zadesio, brat je moj i prijatelj! Svima, irom cijelog svijeta, koji su stradali i stradaju radi due i njenih velikih i vjenih zahtjeva, posveujem ove stranice, koje sam neko pisao samo za sebe, a danas ih aljem svoj brai svojoj u bolu i nadi. Neumoljivo krute i nepomine planine gledaju s oblana visa. Visoko ukoeno nebo. Tvrda nemilosna zemlja. Ne, nita se nee dogoditi! Ne, planine se nee soriti! Nebo e ostati gordo i hladno na visini! Izmie se daljina, gubi zvuk, boje mru u sivom: da se vidi i uje ropsko krvavo srce kako kuca. U grmljavini i oblacima dolaze budua stoljea i gledaju moj sram. Pred oima pokoljenja lei moja dua naga i bespomona kao prelomljen ma. ee me samilostan pogled neroenih. Kud sam ja sve lutao! Kud su padale moje tenje, koliko posrtao, koliko bludio u mislima i grijeio u ivotu! Kako da vam kaem kad to i roeno moje sjeanje

18/237

zaboravlja! Oholost me je nosila kao vjetar. Oganj kojim mi je sagarala dua nije me izjedao nego mi je davao snagu i zamah. Na borbe svijeta ja sam gledao kao to se s vedra visa gleda na magle koje se nabijaju po dolinama. Bio sam nijemi, oholi gost ivota. Trgao sam najvie plodove. Usne su mi bile krvave, ene su mi cjelivale ruke. Prolazile su godine i donosile svoje plodove, a ja sam se nazivao: gospodar ivota. Tada me silan udesni val baci na tvrdu mranu stazu i sva boja i ljepota ivota zgusnu na mrenici mojih oiju. Od svega ne osta ni koliko je pepela na kosi na istu srijedu. Nisam imao suhe kore hljeba ni suze da je pokvasim i, isplakavi je, da mi lake bude. Gladnu mi je bilo zima, bolio me je sram moj i tui, i udarci i tragovi gvoa na rukama. Ko zna od sretnih i slobodnih ta je to samoa? Ni pauka nije bilo da jednom bar protka moju samou, a ovjek ije sam korake uo pred svojim vratima bio je moj neprijatelj. Bojao sam se i krvi koju sam uo kako bije u mom runom zglobu, jer me je uvjeravala da ivim, a to je bilo isto to i patnja. I mislio sam: Bog ne bi trebao da nas toliko iskuava i da nas dovodi na strano mjesto, gdje nam je smrt i ivot jedno te isto. Tada jo, ni u najveoj pokornosti, nisam mogao da shvatim zato je od svih stvorova samo ovjeku dano da moe da zamrzi na svoj ivot. I tada kad se je u kupanju miliona jednolinih minuta, bez ikakve nade i promjene, moja dua pretvarala u pustinju koja vie i ne edni, kad su mi reetke na prozoru bile tako guste da nisam mogao ni ruku pomoliti da mi kane kap kie ili da me omiluje zalutao vjetar, tada je u mojoj dui, kao svjetiljka nad mrtvom radosti, planulo ovo svjetlo.

19/237

Poimam i shvaam nevidljivu logiku svih dogaaja u ovjekovu ivotu. Ne rijeima i ne mislima samo, nego svom dubinom cijelog bia svog osjeam divnu, neumoljivu ravnoteu koja vlada u svim naim odnosima. Ima neznana formula koja odreuje odnos izmeu radosti i bola u naem ivotu. Stradanje i grijeh se upotpunjuju kao kalup i njegov odljevak. ivot nam vraa samo ono to mi drugima dajemo. esto sjedim sate i gledam u hladne jesenje boje. Mir sudbine koja se vie ne da promijeniti ledi mi se na dui i licu. Sve je u meni mrtvo; tako mi je dobro. Ne dopire do mene zvuk, umro mi je oinji vid. Sve je ostalo za velikom kapijom koja se zatvorila muklo za mnom. Izgubio sam sve i nisam vie ovjek nego nemirna besana misao koja je potonula i priutala se na dubokom dnu, a nada mnom su kao neprozirne zelene mase voda, mir, daljina i zaborav. Deset se je tjedana bilo navrilo kad, okruena samoom, po prvi put progovori jasno moja dua. Nakon beskrajnih etnja od est koraka napred i est natrag, kad se ve zamorih i kad oktobarski dan stade da se primie kraju, ja stadoh u udubinu niskih vrata u zidu, kao kip u oltar, i gledajui prozorak sa paretom sive bjeline rekoh glasno. - Evo me, tu sam! Moj glas je imao jak i svijetao zvuk onih koji se odzivaju. I sputan i nemoan, u toj vlanoj jazbini, u poloaju koji me ponizuje do skota, ja po prvi put pojmim u mislima i obuhvatim osjeajem smisao ljudskog ivota i borbe. U meni bijesni iskupljena istina.

20/237

Pokopana u utnji i skromnosti kojoj nas ui nevolja ona gori u meni i ini sjaj u mojoj dui i u mojoj eliji. Kad doe glas o mom svretku uzrujae se na as ljudi to stanuju u malim kuicama na jedan kat i s vrtom do ulice. I moj e spomen, u prianjima zaprepatene eljadi, jo jednom proi ulicama, gdje je prohujalo moje djetinjstvo. Muan e nemir ui u male kue i due gdje je mirno i dobro. Stare ene, koje najbolje razumiju nudu i uviaju potrebu svakog zla, samo e glavom zanjihati, a mlade e majke sklapati ruke mislei na sudbinu svoje djece. ene e govoriti s plaem u glasu a mukarci kratko i krupno krijui osjeaj. apui (da ne uju mladi) priae oni koji se najbolje sjeaju sudbine nesrenika, a djeca e, uhvativi tu i tamo koju rije, nasluivati svijetle i strane daljine; djeaci e imati blijedo lice i zamiljene oi, a djevojice e pobjei u svoje bijele sobe u potkrovlju i plakae u maramicu. Ne, ivot nije istrgao povijesno kako se ini oku naem kratka vida. U Bogu je svretak misli koja nam se gubi u oajan beskraj. Ne nosi nas vjetar kao lie i ova gorka srea da se leti nije smisao i svrha samoj sebi. Mi nismo atomi praine koja se u oblacima bez cilja die ljeti nad drumovima, nego siuni dijelovi beskonanog mozaika kome ja ne mogu ni naslutiti smisao, oblik ni veliinu, ali u kom sam, evo, naao svoje mjesto i stojim pobono kao u hramu. Dva dana me ve ne izvode ni na onaj jedan sat etnje, jer kia bez prestanka sipi.

21/237

Meni se ini da mi neprestano vlaga navire u eliju i da mi pada po licu i rukama kao ljepljiv talog. Moj pokriva je otar i studen, moje jelo ima ukus limene posude i moja elija onaj neopisivi zadah uskog prostora u kom jedan ovjek die i ivi, bez promjene i zraenja. Ali tu za mojim vjeama sklopim li samo oi ivi sva veliina ivota i sva ljepota svijeta. Sve to je ikad samo taklo oi, usne i ruke moje sve je u mojoj svijesti ivo i svijetlo na tamnoj pozadini ove patnje. Rasko i ljepota ivota ive neunitivo u meni. I sad kad sam sve to izgubio puni mi duu beskrajna blagodarnost za sve mnogostruke i divne darove to ih ivot daje onima koji su sretniji od mene. Od kud mi ovaj udni osjeaj? Ja kroza nj prolazim kao kroz tamnozeleni mir i mirisnu tiinu omorikove ume u ljetni dan. I zaboravljam sve oko sebe. Danas, kao i u svim tekim danima zatoenja, meni je ao svih ljudi koji ive dane, onih koji ine zlo jednako kao i onih koji ga snose, ao mi je i sebe i snage koja ili, ali najvie i najtee mi je ao majke. ao mi je majke moje i njenih zaludnih bolova, muka i nadanja. Misle li ljudi ikada kakva je no majci koja zna da joj je jedini sin dopao gvoa i tuinove nemilosne ruke? Bog e oprostiti svima; i ja lako pratam, ali zato ste ucvilili staricu? Ve sam bol majka zazvat e na svijet strahovitu pokoru i stradanje; Bog ne moe da ne vidi te suze i to drhtanje. Tebe boli moja patnja i daljina, a mene tvoja neizvjesnost, dok sjedi kraj male svjetiljke; vee nas krv i bol i svaki me udarac boli dvostruko, jer pada i po Tvom srcu. U sobi, gdje sam se u koban as! rodio. Ti bdije i moli i u pokornosti srca svoga pita: Isuse, zar su nam za suze dana djeca naa?

22/237

Ti nema ta iznijeti do sirotinjsko srce i stare ruke s tragovima rada i bezglasne suze, ali Ti plai i moli, majko, jer ko da me izbavi, ako ne teka suza Tvoja na bojem dlanu? A ja te pozdravljam u muklim noima uzdahom, a jutrom po suncu to zlati moje teke reetke i u isti as sja tebi na bijeloj kaldrmi nae avlije! Prolu je no bilo naroito studeno. Nisam mogao zaspati, obuzeo me je neki bijes na sama sebe i ja sam mislio na samoubojstvo. Sramio sam se i kajao u isti as, ali sam mislio dugo i ivo. Sa nekim crnim zanosom sam mislio o smrti koja je neto divno, lako i lijepo, ali neto to ne smije biti. I to da ne smijem umrijeti bolilo me sve u besanoj svijesti kao neka odve stroga, preteka dunost, gotovo kao nepravda. Zgrijati se nisam mogao, ali sam konano sam protrnuo od studeni i u nekom jednolinom bolu zaspao. Kad sam se probudio bilo mi je kao da sam se po drugi put rodio. To je bila najtea no u samici. O gdje je ona mukla rije, tiha, nerazumljiva, dobra rije, to svijetli u mraku kao mali, mali oganj koji se nikad ne gasi? Gdje je rije utjehe? Juer i sino i jutros jo sam znao, zato se ne javi sada u meni, sad kad mi je gorko teko, zato ne sine kao dalek oganj treptave zvijezde, kao veseli sjaj oka? Kako, kako sam je mogao zaboraviti? Danju dok sunce vlada, bore se u meni zahtjevi tijela sa istinama i savjetima due; i dua je uvijek pobjednica, jer pod utanjem krije vrisak i u odricanju utapa elje i strahove.

23/237

Ponos ovjeje due koje ne mogu da se odreem i smjelost koju dua silom otima tijelu, provode me danju dok sunce vlada. Ali nou, u snovima, kad usne bolna, ali jaka svijest dana i moje osamljene linosti i kad leim bespomono izloen noi i njenim tajnim silama, tada dogaaji dobivaju strahovito lice u snovima; tijelo, koje danju sputava misao i ponos, dolazi do svojih prava; smjela divna dua ovjekova lei mrtva kao kamen na dnu mora, a tijelom gospodari bestijalan strah i nerazumljiva panika ivaca. U kosti mi ulazi studen koja je oko mene kao more. Dlanovima, koji su uvijek vreli, grijem svoje tijelo i jo mi studenije biva. Pokriva mi je otar i ini mi se da iri od sebe studen umjesto da me grije. Studen me poinje ei. Obuzima me bezuman oaj; ja skaem na prstima i trzam rukama u vis, ali osjeam samo bol. Jelo mi se ledi jo dok ga jedem. im sklopim oi otvara mi se iroko snjeno polje. Pred sam suton je prestao snijeg. I nastala je tiina nad umama i bijeli vlani mir visokog, visokog snijega. On je pokrio omorike kao mramorne kapelice i zasuo staze, smrtno bijel i neprohodan. Kuda e, Jelena? Gluho i muklo. (Teko je gaziti kasni snijeg). Ne vidi se nebo ni utalo sunce. Ugasla boja. Zamro zvuk. Neizrecivo tiho, bijelo, zaspalo. I kad se je, duboko u umi, slomila grana pod snijegom bilo je kao da je najveem stablu srce puklo. Kuda e, Jelena? Snijeg ovih uma ledi dah, stine krv, ubijeli put. Ovo je pogreb svih tragova i uspomena. Umorne su noge, ozeble pocrvenjele ruice. Snijeg je zameo ljetonje grobove, samrtni pokrov za ive i mrtve. Jelena, Jelena!

24/237

U naoj kui mora da je ve polumrak, jer su nae sobe niske, a prozore zasjenjuju stabla, puna snijega. Dok sjedim naslonjen na prozor meni se privida; U velikoj kuhinji, poploanoj vjeno hladnim ploama, zamotan su, tek izvaeni, peeni hljebovi u vlane ubruse i sad se pue irei oko sebe jaki miris peenog tijesta. Mama je, kao svake subote, zapalila na mai smrekove bobe i eera i okadila cijelu kuu, a sad, dok u avliji djevojka neto pere i pjeva, umoila je suh bosiljak u svetu vodu i pokropila budake. Ona se postarala. Sad zastaje i, dok je niko ne vidi, krsti se u polumrak jednog raspela u kutu i kazuje mu sve terete koje ona utke kroz ivot nosi i koji po cio dan poivaju u ponosnom bljedilu jednog: ... dobro, hvala Bogu; kako ste Vi? esto sanjam nou da sam slobodan, da putujem (putovati i kretati se to je u mojim snovima najvea srea), da se viam sa znancima i da im pripovijedam kako sam teko ivio prije. Ali buenje je gorko i iza takvih snova sam neveseo cio dan. to sam due ovdje sve to ee sanjam o slobodi i putovanjima. I ta se nona igra toliko puta ponavlja da sad usred sna vidim sebe gdje bolno kimam glavom i sam govorim: ah, da, sve je to samo san koga po bog zna koji put sanjam uzalud. Ima asova kad se u meni dua pjeni i baca, i moje dvadeset i tri godine diu svoj glas, i moja luda elja bije elom o uski udesni krug, kao tica o stablo.

25/237

Ima asova kad smirenou koju donosi nevolja uviam potrebu odricanja i stradanja, kad blagodaran za sve radosti ivota koje su bile uviam da je bilo nuno da jednom bude i njima kraj, da bude ovakav kraj. Ima asova kad gorim mirno, kao rtveno svjetlo tek uneseno u hram. Koga li ljubi sada ona mlada ena? Ona mlada ena koju sam naao jednog ljeta lijepu i dozrelu od esnaest godina, prolazi Bog zna zato jutros mojim sjeanjem. Koga ljubi sada ona mlada ena? Jednom sam na maloruskoj ravni naao crven i krupan cvijet: njegova sona aka, kratka cvata, nudila je, u iroko rastvorenim laticama, svoje nadrasle pranike svim vjetrovima. Koga ljubi sada ona mlada ena? Nikad nije bilo izmeu nas rijei (ja sam teko i razumijevao njen jezik) i na odnos nije imao nikad odreenog imena. Pod zvijezdama sam je ljubio do umora i do ponoi sam leao na travi, s glavom u njenom krilu. To je bila ena stvorena za ljubav i predavala se nijema od strasti i suznih oiju, apui isprekidane rijei o vjernosti. Koga li sada ljubi ona mlada ena? Budui! Slobodna djeco; zoro noi nae, kad se budu slobodni i visoki domovi vai ocrtavali na istom nebu, koje je gledalo patnju nau i sram i smrt, niko nee pomiljati da ti moni temelji poivaju na naim kostima. Srea je bezbrina i misli napred samo. to e vas sjeati otaca vaih koji su bili vei u trpljenju nego u borbi? Va ivot bie na zaborav. Tek u nesvjesnoj suzi vaih ena, u zanosima mladia, matanju djevojaka, nonoj svirci ili rijeima vaih pjesnika, bljesnue moda na as

26/237

spomen otaca vaih iji je ivot bio kratak, a bol ogroman. Tek najbolji meu vama osjetie, moda, da ih tih svagdanjih dogaaja bije, kao vjetar, beskrajna alost mrtvih i nijemih ivota koji su ivili i mrli za vas. Budui! Budui, radosno koljeno, ja vidim kako je runa i grena moja elja da ivim u slavi i ljepoti vae slobode. Tako mora da bude: Va e ivot biti obilje i radost kao to je etva i plod jeseni, a na prolaz velik, teak i muan kao proljetno sijanje i rad. Ne, ne elim spomena, neka budem neznan i nijem kao kamen koji uti u temelju, neka me nestane bez traga i imena, neka moj tamni ivot grijeh i patnja ne baci nikad svoju sjenku na Va bijeli put. Zamara me duina ekanja. U jednom danu po dva put mi klone dua kojoj se mrai vid i postaje ve teko vjerovati. Krv moja juri i bije po damarima u bezumnoj elji da se prospe na suncu. I posljednje snage su bijesne od gnjeva, jer to ekanje vara kao umska staza svojom daljinom. Ja ne nalazim vie oslona u svojoj dui koja se odve razdavala. Ja traim zaboravljene veze krvi i seem u prolost, dozival u pomo snage mrtvih narataja. I gle, kao uvijek u asovima najveeg iskuenja, ja vidim, da mi u dnu due, pod tvrdom korom i sivim talogom praznih rijei i izvitoperenih pojmova koji tako brzo iznevjere, ive vjene, nesvjesne i blagoslovene batine djedova, koji su tijelo svoje poloili u stara rasuta grobita, a jednostavne i jake vrline svoje u temelje naih dua. Sav sjaj to ga Bog svijetom propisa plavi oi moje. Vezani su ilimi od sunca i sjenka. Ognjen miris ima vino ivota. Srce mi pod grlom bije. Za dug ivot i veliku radost!

27/237

Putujte i brodite, ne ostanite eljni burna mora, ni polja, ni gustih uma! Milo je Bogu da vas vidi gdje vam je ivot pjesma i ples! Za ive i za one koji su mladi! Za slobodnu ljudsku djecu je radost ljetnih dana. Gle, kako se negdje njiu grane, kako je nemirno srce u meni! Gle, ptica nee da umakne cijelo jutro, i ceste to svijetom idu hite, hite i zovu, i nebo kog s moga prozora ne mogu da vidim, mora da je veliajno i divno kao jedna jedina beskrajna radost. Dvaput sam u ivotu imao prsten, ali sam ih jadno izgubio. Staro prstenje, njeni pokloni; prvi; biser i tirkiz u ugasitom zlatu, drugi: krvava suza rubina koja spaja obru neobine vitkosti. Ti ljubavni pokloni, oito, nisu imali sree na mojim prstima. Prvi sam izgubio jednog ljeta na putovanju koje sam bio poduzeo od oaja. To je bio jedan od onih dana koji kasnije vjeno ive u nama. Okupao sam se u maloj, dubokoj rijeci tueg kraja. Sunce je izalo. Na stjenovitoj obali je leala topla sjena. Legao sam na stijenu koja je dahnula vrelinom minulog dana kao da ivo tijelo pulsira poda mnom. Pogledao sam svoje ruke. Prstena nema. Nisam ni pokuao da traim. Sa najbeznadnijim gubicima ovjek se najlake pomiri. Zagledao sam se u tamno zelenu vodu. I u slici izgubljenog prstena na pjeanom dnu bi mi jasan ivot ovjekov i mladost i ljubav kako se kida i gubi i prolazi, bez nade i povratka. Osjetio sam da sam se prerano odcijepio od ljudi, da sam osamljen i nesrean. Stijena je bila obrasla debelom mahovinom i liajem; mahovina je naliila malim srcolikim jastuiima u koje ene zabadaju igle. Bio sam go i sam u prvim sjenama sutona, koje uvijek uznemiruju ovjeka nad tuim krajem i tamnom vodom.

28/237

Nigdje nikog. Zalud sam traio u sebi oslona; i pao sam kao kamen na kamen i prislonio lice uz mahovinastu stijenu, koja je grijala kao ivo bie koje die, ali me nije sluala ni razumjela, a zlatna veza s ljudima lei na dnu vode za uvijek izgubljena. Bilo mi je osamnaest godina i priroda me odbijala, jer sam greno prekinuo vezu ljubavi. Ali jo sam jednom obnovio vezu (krvava suza rubina na tankom obruu zlata). Bilo je dino i mnogo radosno, ve su se javljale i nade, ali tada kucnu oaj opet u svoje zvono, die me nemir. Zbogom ravnoteo! Zalutalo se u mislima ogrijeilo, o duu ovjekovu! I jedne noi doe opet znamenje. Kraj se gubio u magli i s njim beskrajan niz svjetiljka. Tada sam imao za prijatelja nasilna i bezbona ovjeka, koga sam zvao Baraba, jer je tako morao izgledati onaj koga su pustili da bi Hrista razapeli. Kosa mu je poinjala rasti odmah iznad obrva tako da nije ostajalo mjesta za elo. Spavao je danju i bio razrok. Pio sam vino, crno i teko kao nesrea. I bilo mi je jasno kojim sam to putem krenuo. Iao sam kao otrovan. A kad me poduzelo pie bjesnio sam svu no. Posljednje to sam vidio u velikom ogledalu: leao sam votana lica, a oko mene bludnice, jedna je drala moju lisnicu i brojila banknote. Kad sam se probudio bilo je u jednom malom tek nasaenom parku moj smoking je bio mokar, a moje ruke krvave od razbijenih aa, krvave i gole. Obijesna djeca su mi natakla napuko, drven obru na vrat i sad se kraj mene samilosno zbunjeno smijei gradski straar koji me probudio. Bilo me je stid sunca. Tako je svrila no u kojoj sam izgubio drugi prsten, posljednju vezu s ljudima. Tirkiz i biser: (tiha vjera, dar krvi i prolost, temelj linosti i batina mnogih narataja) progutala je rijeka u tuini.

29/237

Krvavu suzu rubina: (ponos ovjekov, enska ljubav, jedina srea i smisao ivota) ukrala mi bezimena nona ena. A jesenas me je, prstenom kog neu nikad izgubiti, bolom rtve, usud vezao s ovjeanstvom, koje preko patnje ide istini i dobru u susret. Je li kad bilo narataja i u narataju pojedinca na kom bi poivale ovako teke batine i neminovna prokletstva rase i krvi? Strahovit je hod historije; preteki su tereti prolosti i zahtjevi budunosti na ovim uskim pleima. (Svretak mariborskog dijela)

II
Kad sam se ve drugi dan vozio (u osjeaju kome nema imena, gdje bol prelazi u tupost, kao ar usijana eljeza u bjelinu) uao je u moj kupe jedan sveenik. vrst i mlad ovjek. On je govorio sa suputnicima. Ja sam utio. Njihovi su odgovori bili glupi. On se razljutio i uutao. Najednom se okrenu meni: Vas mora, gospodine, da titi neka velika alost! Odgovorio sam neodreeno i kratko. Uutali smo i ubrzo se rastali. ta li je taj ovjek vidio na mom licu? I ta li ga je gonilo da protiv konvencionalne diskrecije i uljudnosti uini takvu greku? Sigurno je da mnogi ljudi cijelog svog ivota i ne slute kako nesrenih ljudi ima na svijetu. Evo sam dvadeset i jedan dan slobodan i bez prestanka sam. Neprestano promatram pupanje, i cvat a ipak se ne mogu oteti da mislim o ljudima. Jutros, na suncu, doe mi sva ljudska istorija kao jedan pokolj nevinih, kao crni koveg kom je klju baen u more. I radi istog Hrista prvi koji su poginuli bili su nevini. Kad nevolja poraste i stradanja zaredaju, kad bol zaboli odve, onda se u meni dua okrene, ispuni me prkos i drska zlobna ravnodunost i crni ponos onih koji odvie pate. Ne udaraj nas odve, Gospode, i ne daji nam tereta iznad nae snage, da nam se ne pomrai sjaj Tvoj i da se zlo ne zazari nad nama. Leden vjetar s Vlaia koji se die crn i ogroman kao tragina kulisa. Danas sam bio u gradu i vidio sam jedno lice koje me je gledalo takvim zvjerskim oima kakve ne vidjeh ni u najgroznijem snu.

31/237

Vratio sam se znojan i umoran. Sad me proima leden vjetar, dok etam ljivikom, a u dui mi osta nedosanjan san. Mrae se modre sjene po putovima, a mene je strah i sjena i puteva jer ne znam kakve mi goste nosi. Niu studene zvijezde i misli koje ne mogu nigdje da se stane. Tada izie, kao krvav peat na sve moje sumnje, crven, pun i zao mjesec iza brijega. ene, vae bijele ruke lome duu moju kao hljeb. Ritam vaeg hoda i nerazumljiv sjaj oiju vaih klikte u mojoj dui, bue i vrite, zbunjuju mi misli i ne daju usnuti. Pokreti vai i glasovi, u jutro, dok nosite prijesne hljebove ili stojite naslonjene na esmu, ispune me svega i jo u nonim snovima ive u fantastinim oblicima i veliini. ene, vaa sjena lei na uspavanoj elji asketa i besanoj udnji razvratnika. Da svedemo sve misli i tenje ovoga svijeta na njihove prvotne smjerove i istinske motive, ja mislim da bi ih vea polovica stala u toplo duplje vaeg pazuha. ene, ja ne znam kome ste vi bile blaga kia jutarnja, ali u na ivot ulazite kao pljusci noeni vihorima. Preko vaih bijelih tjelesa pjeni se buno ivot na, zaustavlja se u virove i pada strmoglavce. Tu mudrost nije lijek, ni starost ne pomae i kad sve umukne va je glas jo u bilu krvi moje. S ega se mudraeve oi mute i svetake usne blijede? eno, to ne moemo da te jasno vidimo kao praovjek enku na suncu, nego si postala strana vizija i otrov krvi nae, pa bjeimo pred tobom, i dok mislimo da si daleko, ti bdije u naim mislima, i dok hoemo u radu da te

32/237

zaboravimo gle! na svim naim djelima tanke vijugaju linije, tragovi tvojih nevidljivih prsta. ta znai talasava linija vaeg tijela? I ta nijema, bijela, raspjevana ljepota koju nemirno lovimo kao djeca leptira, a ona nam, naizmjence, ili zadaje bol ili se pretvara u gorinu? ene, u oima vaim sja ulomak jednog ljepeg neba koje je sjalo nad sretnijim stvorovima no to smo mi i za neke strahovite kataklizme prsio u parad. Tu je moja brodolomna mladost smrskana u crne minute. Dok govorim sa sobom i svu no stavljam sve glasnije pitanja Bogu koji vjeno uti, ja ujem kako iz daleka, kroz tamu i kroz zdvojne misli, dopire um slobodnog velikog ivota iz svijeta. To je um uenog, slobodnog, dalekog ivota, koji se uje samo nou u asovima najvrelijih molitava i najsmjelijih elja. O, izgubljeni, lijepi slobodni ivote, tek malo na istok ili daleko na zapad, o teko meni, na suhom ukletom prudu, sluajui tvoj daleki um. Huji, huji i buja, da ga uho koje se razboljelo od enje slua kao obeanje osloboenja. Huji, huji i tutnji, kao da milion valova velike plime u propanj ide po mene. Huji, huji i primie se plima dalekog ivota i razvija se uvijek o tvrdi nesreni al, prije neg stigne moju kuu koju vjetrovi biju. Kasno u no. Danas sam uo u razgovoru kako neko ree: on i ne zna to je p r a v a s r e a. Ne znam za kog je to reeno. Ali kako je jadan onaj koji je to rekao! Ja ne znam ta je prava srea, ali za to ja i utim. utim o svojoj srei kao i o tuoj.

33/237

Ljudi su u velikoj veini jadna stvorenja. Svoju sreu grade na varkama, a zlim oima gledaju oko sebe. Knjige su dobre; neka i ljudi; ali mnogo mi je bolje gledati kako kia pada. Moj odnos prema pojavama u prirodi nema nita od ljudskih odnosa, ni tjeskoba, ni obzira, ni sitniavosti. Ja tonem u njima i upijam ih u sebe, u isto vrijeme. Svi gromovi nalaze u meni odziva, sve tiine nalaze u meni svoje mjesto i svi vjetrovi svoja polja i sve magle gudure. Ljudi su mi teki i njina surovost i podlost, a vjetrovi su moji prijatelji, oluje moje radosti, suneva ega moja naslada, muka studena jutra moji najsveaniji asovi. Noi su pune tekih snova. Osviu jutra, polusvjesna, kad se mijea groza jave s grozom sna. Ljepota milije moje oi, ljepota ljetnih dana oprotajnim poljupcima, da mi se raali nebo bez oblaka i daleke planine i tamno zelena stabla u skupovima. Ja koji ivim sam oslukujem noas muk iznad polja. Udes koji mi je sve uzeo darovao mi je ovu utnju da mi bude tit prema ljudima, utjeha u svim dogaajima i iscjeljenje dui. U toj tiini utnje je sve moje: vjera moja, spaena iz tolikih poraza, moja samaka radost i stradalnikova nada. Posljednji izraz svih i najjednostavniji oblik svih najstojanja je utnja. Zavolio sam je za sav ivot, a kad umine ivot, poloie mi utnja, dobra majka, blijede ruke na oi i utonue u tami sva ova jadovita pria, kao to umire kratak i nerazumljiv zvuk u tiini.

34/237

Danas je Veliki petak. Ustao sam rano poslije neprospavane noi. Iao sam u crkvu i gledao nerazumljive obrede i sluao tamne rijei Hristove tragedije. Kroz prozore seoske crkve ulazilo je bijelo svjetlo aprilskog jutra, uo se cvrkut ptica i jek zvona na govedima, ali sve je to bilo muklo, bijelo i prigueno kao pozadina tamnom glasu stare tragedije koja jutros ima svoj praznik. Bol se u meni digao do ekstaze, doao je svijetli as olakanja; vidio sam svu veliku brau kako pognuti pod tekom ognjenom aureolom prolaze i imaju mirno lice u olakanju koje daje veliki bol. I moj roeni bol i patnja dooe mi kao neto to nije besmisleno izdvojeno i osamljeno, nego ivi kao mali djelak velike tragedije ovjeanstva koje se bori. A sav noni nemir i strah bi mi nerazumljiv i dalek kao magla to lei po obroncima ispod mene. Ja hou da zagledam u oi tom strahu to me mui u snovima. Ja ga ekam. Ja bdijem. Ali on ne dolazi kad ga oekujem, nego onda kad mu se najmanje nadam; zaskoi me i pije i grize i tek s jutrom odlazi i ostavlja me iznemogla i puna mraka i tegobe. Ali uporedo s mojim mukama raste i moja oajna snaga; stiem jednu smjelost slabili, jednu samosvijest osamljenih, jedan ponos stradalih. Opkoljen svijetom, koji mi je tu i malo dobrohotan, ja se sabirem u sebi i osjeam sam i naputen, sam pod velikim ravnodunim nebom, van svake cjeline, van svakog drutva, kako sam uvijek ivio, nezatien privilegijama nikakve klase, bez zanimanja, bez budunosti, bez rodbine i prijatelja koji bi mogli pomoi. Sam, prognan, bolestan. Ali dobro je i ovako.

35/237

Nesreni su moja braa. Ja ne razumijem needan sjaj vaih oiju, ja mislim da mi svi imamo podjednako malo razloga da se smijemo. Odve sam dugo sjedio, neko, naslonjen na tamniki prozor. U elo mi je udubilo gvoe dubok trag i crnu prugu u ivot duga samoa. Sve se ja prividno smijeim s vama i govorim, ali iznad vaih glava ja pruam ruku svim nesrenim, osamljenim, svladanim, svoj brai svojoj u patnji. Mirne jutarnje misli. Sad uviam; gubiti je strano samo tako dugo dok se ne izgubi sve, jer gubiti malo donosi alost i suze; i dok god moemo na preostalom mjeriti veliinu izgubljenog teko nam je, ali kad jednom izgubimo sve onda osjetimo lakou za koju nema imena, jer to je lakoa prevelikog bola. Lagan sam, lagan da poletim! Sve izgubljeno je u mojoj svijesti, samo bez teine i gorkosti zemaljskih stvari; ja imam opet sve to izgubih, preobraeno i uljepano u sjeanju. I jo: ja imam veliku slobodu onog koji nita nema i mir onog koji je prealio i konano se rastao. Tako se teko ivi, tako se kratko ivi, pa jo dobra polovica tog tekog i kratkog ivota nam proe u mrnji i nesporazumcima. Oh, ugasite mrnju! Ljudi su nama potrebni i nikako se, nikako ne moe ivjeti bez opratanja. Svi su mi ljudi i te kako potrebni. Svi, od one starice koja me je primila na ruke kad sam doao na svijet, pa do onog nepoznatog prolaznika koji e, kad mene budu nosili na neko groblje neki ljudi, skinuti kapu i prekrstiti se i zaeljeti mi vjeni mir i laku zemlju.

36/237

Vjeni mir! kako je dobra i velika i lijepa ta elja! O, nepoznati dobri ovjee, blagodarim ti za tu elju tvoju! ivite i borite se kako najbolje umijete, molite se Bogu i volite svu prirodu, ali najvie ljubavi, panje i sauea ostavite za ljude, ubogu brau svoju, iji je ivot nestalni pramen svijetla izmeu dvaju beskonanosti. Volite ljude, esto im pomozite i uvijek ih poalite, jer su nam svi ljudi potrebni. U vjetrovitoj noi. Ja, ovjek nestalna srca, koji ivim, bez mira i radosti; gorak ivot u tuem hljebu, nemirne prolosti, pune lutanja, nesnalaenja i stradanja, nestalne, teke sadanjosti i mrane budunosti, iban strastima, potresen dogaajima i muen od ljudi, oboren i gaen na ulazu u ivot, podgrien grijehom i borbom proti grijehu ja udim svom duom mir i molim noas od Boga ivot vedar i tih, da se ne kidam u sebi i ne lomim svijetom. Kad rukom razgrnem mokru travu ugledam na dnu, vlanom i rosnom, bezbroj bubica, gusjenica i puia; kad podignem kamen razmjegne se ispod njega itav jedan svijet stonoga, crvi, liinka. Isprava sam osjeao strah i odvratnost prema tom tamnom svijetu ljigavih ivotinjica, koji ivi u mraku i vlazi, ali se sada, ostavljen od ljudi, sve vie sprijateljujem s njima. Krijepi me misao da je sva zemlja nastanjena i puna oblika, bia i ivotnih klica, da je ivot jai i ustrajniji od smrti, krijepi me i bar na as utauje moju silnu eu vjenosti. Uvijek su noi bile mom ivotu kobne. uda su u meni nicala i kaosi hujali. Obuzdavao sam velike strasti, bio bitke, trpio poraze i slavio pobjede. Krv su mi pile sjene koje nou duh pohode. Rjeavao sam i zamrsivao, naizmjence, bezbrojne zagonetke ivota i umiljene protivnosti.

37/237

Meutim su vani prolazile noki kao boji pozdravi, ljetne noi sa raskonom tamom, mnoge mjeseine i zimske vedrine sa suznim zvijezdama. Zle misli i crne slutnje jednog melanholika imaju svoju stranu tanost pa ma koliko izgledale zdravu ovjeku apsurdne i netane. Melanholici su kao jasika, koja drhti i onda kad druga stabla i ne osjeaju vjetra. Kao glumac koji, dok jo stoji za kulisom, baca sjenu na pozornicu, tako se javljaju dogaaji u snovima i slutnjama melanholika. U zdrava ovjeka je centar miljenja: ivot i njegova pitanja, a u melanholika: smrt i njene tajne. Oni boluju od hipertrofije due. Oni su kao goli spu kog obijesna djeca bace u trnjak pa se gri i previja, ali kud god se makne udari na trn. Oni su iva disonanca ovog borbenog i krutog planeta. Nisu visile zastave na po stupa, ni tukli doboi prekriveni crnom ohom, ni tretali tromboni grcajui bolan mar, ni zvono nije zvonilo, jer mi jo od jesenas nemamo vie zvona; bilo je sve obino i mirno kad je umro teak, Nikola Balta. Njegova ena, utljiva i prije vremena ostarila, plakala je cijelu no i sutradan do iza podne, sluajui kako teu daske pred kuom, a kad su pokojnika digli i ponijeli na groblje ona se zanijela i dvije su ene ostale kod nje da je taru jabukovim siretom i posveenom soli. Sprovod je iao uz brdo i sporo, jer su starci koji su ga nosili nejaki, a bilo ih je malo pa se nisu mogli izmjenjivati. upnik, brian i boleljiv ovjek, je teko vukao svoje izme, ali je psalme pjevao lijepo i glasno. ene su molile krunicu. Nosili su ga seoskim putem po kom su sa strane cvale voke i savijale grane jednako milosno nad svakim prolaznikom.

38/237

Saranili su ga brzo i razili se, a odmah iza tog je pala sitna i obilna proljetna kia; na grobu se je osipala i slijegala zemlja s kojom se je on cio svoj vijek borio i nosio. Tako su saranili teaka, Nikolu Baltu. Bilo mu je tek 54 godine. Veoma su este noi kad nemir ne da usnuti. Nemir koji je isprva sladak i drag, a to due zalazi u no biva sve tei i muniji. Teko je po duu da osjeaji koji su vezani uz dogaaje naeg ivota, ne umiru zajedno s tim dogaajima. Nego i kad nestane lica i krajeva koji su bili podlogom osjeajima, oni ostaju ivi i svjei i to ne u liku sjeanja nego istiniti i moni kao u dan doivljaja. A kako su izgubili svaku realnu podlogu bude bol i enju, tresu duom kao nezatienim stablom, hrane se nemirom srca, kradu sadanjost i truju budunost. I jo se esto u noi pitam: otkud ovaj nemir!? Svaka zatvorena vrata mi se ine kao nijema prijetnja. Izgledaju mi kao podmukla usta. Kad ih na mjeseini gledam meni se na asove priinja kao da se crna linija u kojoj se spajaju oba krila lagano iri, da e se vrata polako rastvoriti i iz njih se pomoliti neto strana i neznana to se pritajilo za svakim zatvorenim vratima i to nas konano sve eka. Do umora i do izbezumljenosti sam se neko nagledao zatvorenih vrata na eliji. Vrata su zatvorena samo na grobljima, na duanima propalih trgovaca, na kuama u kojima je bolest ili kakva druga nesrea i na tamnicama.

39/237

Zviduk vlaka koji odlazi nosi u sebi mnotvo uspomena. U njima ima neeg munog, uvijek na neto podsjea i uvijek na neto drugo. U njemu je nada i bojazan polaska u svijet, bol mnogih rastanaka i sav jad besciljnih putovanja, nemir mladosti i uzaludnost mnogih oekivanja. U njegovom glasu govori (u uspomeni) bjesomunost orgija i ludost godina u kojima se ovjek jo ne snalazi, srdba sudbine, oaj zaputenosti i samoe, jadna vezanost i nemo ljudi. On svaki put rani duu sjeanjem i otruje me enjom, taj crni voz, u ravnici ispod mene, sa bijelom zastavicom dima nad sobom i otegnutim zvidukom.

III
Dani mi prolaze uzalud. Najljepi izvori duini presahnue. Izgubio sam dodir sasvima koji me vole i razumiju, taj spasonosni dodir koji nas krijepi i dri, koji djelima naim daje poticaj i snagu i ivljenju naem smisao. Posve sam odcijepljen. Tonem u zaboravu. Prikriva me alost. Sam sebi dolazim kao svijea koju su zaboravili ugasiti pa izgara svu no na oltaru kao neviena rtva u gluho doba. Najtee je ovjeku kad sam nad sobom osjeti samilost. Kome da kaem kako me je zamorila zemlja? Ko zna koja je to pokora da se ivi gluho i bezizgledno, meu ljudima kojima ne mogu nita kazati i koji mi nemaju nita kazati? I tako uvijek: izmjenjivanje lanih udvornosti i muno skupljanje plitkosti. Nikad topla ni iskrena razgovora, da stare rijei i drame misli zaigraju kao sunana praina na svjetlu smjeka; nikad da se rastaje srdano, pune due, s dragim licima, radujui se ponovnom vienju, nikad da se lijee, usne i budi spokojno. Tako ivot prima masku ukoene, bezglasne tragike i roena dua mi biva kao lijepa daleka uspomena. A izgleda ni odkud. Vidio sam da je, u ova vremena, glavni i esto jedini pokreta ljudskog djelovanja strah, paniki nerazumni, esto posve bezrazloni, ali istinski i duboki strah. Evo druga godina da u svih ljudi gledam na licu taj strani i smijeni izraz, koji ne slii niem to se inae vidi na licu ovjejem. To je neki napregnuti izraz u kom ima opreza, nijeme samilosti i ponajvie sebinosti.

41/237

Taj izraz jo najvie slii onom smijenom i nestalnom izrazu lica u djeteta koje padne i onda gleda one koji su oko njega, neodluno da li da udari u pla ili u smijeh. Moda je u poetku bilo i drugih motiva, ali danas je glavni strah. Od straha su ljudi zli i surovi i podli, od straha su dareljivi, ak i dobri. Sve se nii viega boji. A onaj koji nema nikog da se boji taj preza pred strahom kog mu raa njegova bolesna mata, jer strah je kao zaraza koja ispunja sve mozgove. Kad bih mogao zaviriti u nutrinu ovom ovjeku kom je odreeno da me mui, mislim da bih naao malu, bijednu duu, izmuenu obzirima i strahom pred propustima i ukorima. ao mi ga je i ta me samilost boli. Misao kao voda u gorskom viru, meu stijenama gdje ne dolaze ivotinje i ne dopiru ljudi, grgolji, ponire, vraa se i baca i pjeni od stijene do stijene. Sva tragika mog sadanjeg ivota se moe stegnuti u jednu rije; samoa. Muka i neplodnost mog ivota potiu od ove strahovite duhovne izolacije u kojoj se ledim i kamenim i propadam kao naputene kue u koje nitko ne dira, ali one ba zato jer niko u njima ne stanuje propadaju i rue se stalno i polagano, kao da ih nevidljiva ruka kida. Otiao sam N-im na ples. Tijelo je bilo zadovoljno. A dua je u liku mrave Ciganice zebla i ekala pred portalom s koaricom ljubica. Koijai su je grdili. Kad smo se, u zoru, razilazili nudila je ljubice. Svi su odbili. Odbio sam i ja. Otpratili smo dame, a kad sam doao kui, satrven i umoran od bdijenja i ogavnosti, naao sam na stolu buket ljubica, malo povelih i blijedih, kakve prodavaju ciganske djevojice ispred portala.

42/237

Nikad nas dua naa ne ostavlja. Ona prati tijelo na svim njegovim lutanjima, kao poziv i opomena, a u samoi eka tiha, u ustrpljivoj ljubavi. Tri sam puna sata sjedio veeras nad stolom. Moji su snovi bili od onih koji se rasplinu prije nego zgledaju bjelinu papira i moje misli tamne, strelovite i daleke kao noni vjetrovi. Vie od tri sata sam prosjedio za stolom u mislima i sad idem da spavam, zanesen i umoran. Ugasio sam svjetlo i u tami vidim kako se na stolu sablasno bijeli neispisana artija. Drage moje nekazne elje i carski noni snovi, ostanite sa mnom da u pustim noima vodimo duge razgovore, da budete kraljevska batina meni siromahu, da me tjeite u sune godine i da mi budete jedina nagrada za sve probdjevene noi i samotne i gorke dane. Svi bolni napori da se uzdigne nad sebe i izvan sebe nisu nego jedna muka. Oni se naopako po mene mijeaju s nezadovoljenim zahtjevima ivota i stvaraju nepodnosiv haos. ivim trajno u tami, jedino svjetlo je bljesak rijetkih i kratkih asova koji uskravaju duu zanosom i obeanjem divnih podviga, stvaranja i djela. Ali asovi ne dotiu ni koliko da ovjek posegne rukom za perom, a nada mnom se opet sklapaju mrak i jad kao valovi. A nastojim li protegnuti svijetlu minutu inspiracije i pripeti njena krila svog sna ruga mi se s papira, kao iz ogledala, moje lice i moja sudbina, uje se, samo meni poznat, krvav pla samca i tuba stradalnika. U svakoj provinciji ima jedan oajan strah od dosade. Taj strah je najmoniji faktor palanakog ivota. On je uzrok one bezumne drutvenosti, on ih godi da se ene, da se dueliraju, da ue jezike, tjeraju

43/237

politiku, love ribu ili skupljaju kukce. On se ceri iz njihovih ogovaranja i bdije u njihovim oajnim terevenkama. Taj strah pred amotinjom pusta i mrtva ivota tako je uasan da ga graani i ne priznavaju jedni drugima, nego potajno ivi u njima i grize ih i goni i sve je jai, kao bolest koja se krije, a za kinih sumornih dana, kad zaokupi due kao panika, on se ne da sakriti nego je na licima svih prolaznika kao samoubilako bljedilo. Dvadeset i etiri sata je bio u meni haos. Bio sam rtva muka koje sam sam sebi zadavao. Po sto puta sam preao sve skale duevnih patnja. Pohodile su me sve nesree koje samo moe zamisliti jedna mata. Grijesi, sumnje i kajanja. Bespomonost i strah djeteta, nemir i oaj zloinca. Sve je prolo duom u dvadeset i etiri sata, a danas, sjedei sam za stolom, bi mi odjednom lako i svijetlo u dui. Osmjehnuh se i doekah izbavljenje kao neto to se po sebi razumije. Jesu li ova dvadeset i etiri sata slika mog ivota? Ta ena se je zvala Nepomuena Radost ivota, ali to Je u jeziku kojim je moja dua govorila s njom bila jedna jedina zvonka rije. S tom enom sam urekao sastanak, usred grada, u po bijela dana. Ja sam doao. Ona nije dola. ekao sam je. ekao sam je najpre strpljivo i veselo, a onda sve nemirnije i tee. Sati su prolazili, a ja sam kao uklet etao na uglu gdje me je roila nevjerna ena. Moje ekanje je prelazilo u oaj. Zaklinjao sam se da u otii ne okrenuvi se, ali sam se sa ugla vraao: samo jo jednom! I etao sam ponovno.

44/237

Stalo mi se priviati. ena koja je dolazila imala je njen hod. Druga je imala njenu haljinu. U tree sam vidio njen nakit na vratu. Ali nje, nje nije bilo. To je strana ena. Ja mislim da ona uiva u tuim mukama i da stotinama ljudi zakazuje u isti sat sastanke i dok je na stotine uglova ekaju, nosei mune sate kao eravicu u utrobi, ona stoji, negdje na kraj grada, iza prozora i spokojna lica ukoeno promatra polja koja se mrae. Dok sam ja spavao pala je kia. Sad je nebo svijetlo i puno mrkih pocijepanih oblaka. Stabla su tamna. um je zamukao. Krenu se kratak, lagan vjetar i donese miris zovike koja cvate u komiluku. Po obroncima slaze rudari sa svojim malim svjetiljkama koje ine oko njih drhtav krug svjetla. Mislio sam da je to muan san to me probudio. Ali nije. Na javi kao i u snu glasno i razgovijetno moje to srce meni govori; treba umrijeti, treba umrijeti! Traim utjehu, dozivam jednu nadu, ali moje na smrt sueno srce ponavlja svoju stranu priu. Ni u em se ne opaa apsurdnost dananjeg drutvenog poloaja kao kad se radi o hljebu i eni. I ba to, da u pitanjima ureaja tih dvaju uvjeta ljudskog opstanka vlada toliki nered i nepravda je dokaz kako je drutvo neizljeivo bolesno. Druga no da ne mogu spavati. Mlado stablo koje zareu zacijeli i pod novom korom ostane jedva vidljiva brazgotina. I najudaljeniji krajevi vjenog leda osjete proljee, pa ma kratko bilo.

45/237

I najdublje pilje oute jugovinu i veselo grgorenje vode. Svaka rana zaraste i svaki bol umine, a ja ne mogu da zaboravim; nikad da prebolim, nego sam okruen samoom i uvijek muen i iskuavan. Nije mi dano ni da usnijem radost; ne mogu da osjetim vedru ljepotu ivota koja vani negdje ivi i bije svijetlim ritmom. O, Boe, koji zna sve to biva, ne koristi mi da tajim da ima asova kad s Tobom govorim neistim jezikom ove zemlje. Govorim ovako: O, Boe, zato si mi dao srce koje me bez prestanak vue za daljinom i ljepotom nevienih krajeva? Zato si uinio da srea moja uvijek boravi ondje gdje mene nema? emu mi ovaj strani dar: ljubav za rasko, uitak i promjenu? emu vjeni oganj nestalna srca? emu zanosi koji se kaju i osveuju? O, Boe, emu sva muka vjeno ednog i vjeno svjesnog: ja? Jo uvijek su mi drage noi i nona lutanja. Nikad ne izlazim nou, ali esto u vee, kad poem da spustim zavjes otme mi se pogled i povue me ludo srce kad ugledam iste stare zvijezde koje su sjale nad mojim nekadanjim lutanjima. I svaka cesta, koja se u noi zabijeli na mjeseini meni se ini da je za mene stvorena i neodoljivo me zove, a daljine koje se gube u svijetloj magli uzbune mi uvijek duu. I sad esto biva da u meni kucne stari skitniki damar; ali ja brzo sputam zavjesu i sjedam za sto. Mali bijeli papiri, koji eka spreman na stolu izazove nas tako esto da na njemu oznaimo put svojih misli i lijet svojih osjeaja. Potomstvo ne smije o tom nita znati. Kakav je svijet besposlen i zagriljiv jo bi iz tog izvodio zakljuke u pitanju psihologije umjetnikog stvaranja. Svakako bi itajui kako nas boli

46/237

dua ili kako smo izgubili nadu, mislio na bijeli papiri. Nego to je neuljudno. Zar nije mnogo da se pjesnici udostoje pripovijedati o tom kako ih boli dua ili kako su izgubili nadu. Jedan od munih dana kad oi blude s predmeta na predmet i kad dua ne nalazi nigdje mira. Mislio sam cio dan na ivot svoj, kakav bi imao da bude i kakav ne moe biti. Iza veernje kie bilo je mnogo crvenih oblaka koji u meni digoe slutnju neizrecive sree i visine. udno je, kako je malo potrebno da budemo sreni i jo udnije: kako esto nam ba to malo nedostaje! Ispod mog prozora umi rijeka. Dok je ega nad nepominim granama i tiinom izgleda da i vrijeme stoji, umi ona bez poinka i promjene, i izgleda kao jedan oajan napor da se izmjeri na vrijeme nego neka nepoznata vjenost. um vode u uima zabrinutog ovjeka. Sav teret mog ivota dolazi mi na toj beskrajnoj, jednolinoj noti, kao na velikom modrom nebu bijel oblaak koji ne ivi ni jedan cio dan. Povratio sam se. Opet sam bio meu ljudima. Punom strau due koja se razdaje slavio sam svoj povratak meu ive ljude. A gle sad: kako sam nijem i umoran. Buna je radost silovito pie, otrov koji djeluje tek u samoi. Prekorno uti naputena soba i pojavljuju se samotnike misli, kao uvrijeeni prijatelji koji se ine da me ne poznaju. Povratio sam se, ali bi bolje bilo da nisam iao.

47/237

est je tjedana da kap kie nije pala. Polja gore, po cio dan trepti nad njima crven ar, zemlja je ispucala, a voe zri prije vremena i opada. Teaci prolaze pokraj njiva kao otrovani i okreu glavu u stranu da ne gledaju jad. Kukuruz je zatravio jer se ne moe okopati dok kia ne padne (ta ga hasni zagrtati ovom bojom eravicom!) Procesije hode oko crkve i na groblje, nareuju se molitve s oltara, ali kie nema. Nabolai se i zagrmi katkad, ali tada dune vreo vjetar koji nosi crvenu prainu i rastjera oblake, a nemilosno nebo u boji elika sja opet na doajnom eljadi i njivama koje sagaraju. Otkako sam prisiljen da ivim tu, srasao sam s ljudima i s krajem, pa me boli onaj kukuruz i dbori hranitelj, koji se tek pomolio, a ve vene, na dui mi lei sua kao eravica ljute ei. Popodne dugo i vrue. Popodne mnogih zaborava. Ima ovakih dana i ovakih misli, kao svirka na gama ici ili pjevanje promuklog alta. Sanjam jednu dobrotu bez granica kojom bih htjeo da nekog obaspem, kojom bih htjeo da me neko obaspe. Sanjam, a sam sam. To se u meni njie jedan vers, kao dar i uzdarje, kao prisjen cvijeta koj je procvao, cvao i opao, a da ga nitko vidio nije. Sjedam, umaem pero gle, kakva je ovo knjiga na stolu! Hm! Da, zbilja, ta sam ono htio? Da, stih! Ah, kakav stih! Glava me boli! bacam pero i etam. Ipak, ipak, kako bih htio da ostavim nekoliko reenica koje bi zadrale dugo, dugo brinost duha, neizblijedjelo ljetno popodne, ovo malo tuge i ljepote sa vijugavih staza ivota! Umukla kia. Dua koja je opet stigla svoju ravnoteu otvara sjeanje minulog dana i dua govori:

48/237

Zar je u blatnim ulicam, a po uglovima sumnjivih kua tvoje mjesto bilo? Zato dragovoljno trpi besmisleni teror prilika i stvari? Zato si mir svoj vezao za tvrdu zemlju i krhke ljude? Zato ne pogleda iznad zemlje i preko sebe? Zato misli da sreu svoju mora prstima opipati? Zato ne izie nikad iz sebe? Zato ivi nedostojno, strahujui i prezajui nad kukavnim dobrima koja ti ivot prezirno dobacuje? Zato nema mirne noi ni radosna dana? Zato si vezan i bespomoan? Zato si grjean? Tako govori sa mnom moja dua ove noi, dok je umukla kia. Vi, koji mislite da ste uzeli u zakup istinu ne dolazite mi na oi jer vas ne mogu vidjeti. Zar va korak tako oholo jei po ploama? U jutro ste zadovoljni sami sa sobom, a u vee brojite novac, i kamo god poete stie vaa naduvenost prije vas. Po nedokuivim odlukama promisli dano vam je da vladate, a vi mislite da drite promisao u rukama. Na sve to nije ve sadrano u vama vi odgovarate otrovnom pljuvakom; ko vas se takne dugo vas se sjea! I ma da svaki dan saginjete glavu pred Bogom, srce vae stoji uspravno i sve vae misli glade vau tatinu niz dlaku. O, vidio sam ja vau pravdu i vau istinu, i ne dolazite mi na oi, jer vas ne mogu vidjeti! Dalo mi se na pla. Bio sam na kratkoj etnji i, proavi ispred neke kue, uo sam neoekivano glasovir i niske tonove alta. To je prvi put nakon godinu i po da uh muziku; ponese me talas. Srce mi se stee. Bilo mi je ako da sam kroz svijetao prozorak pogledao u lijepi, nikad nezaboravljeni, a za uvijek izgubljeni svijet. I to da sam se sjetio, da osim ovog svijeta u kom

49/237

ivim sa svojim tihim jadom ima jo jedan ljepi i vii svijet ispuni me ne sreom nego najcrnjom alosti. Bilo mi je da plaem. asovi mirnog zadovoljstva i radosti tako su rijetki. Sjedei pod vokama mislio sam u to mi prolaze godine i kako sva mladost ode, a ne donese vedre minute; tada doe talas vjetra i donese lak miris trave, kao da sam se takao vjenosti, i bez imalo gorine bi mi jasno da je moj dio radosti ispio drugi i da je meni ostalo veoma, veoma malo. A to da je drugi ispio moju au ne ispuni me gorinom nego nekim gotovo radosnim mirom. Sunce zae za velikim jasenom koji kruni brijeg. Umirie se i istakoe najednom boje koje su na suncu titrale i stapale se u svijetlozelen veo. Zaue se novi glasovi, javie se iz ume kosovci i na cesti ispod mene uh razgovor kog dosad nisam uo. Ispoline planina se istakoe otrije na blijedom nebu i udubie se jae doline sjenom koja lei na crnogorici. Kao da se die bljetav veo koji nam je zasjenjivao oi. Jednom sam proveo dan s dvojicom jezuita. udni ljudi, imaju jedan svoj nain ljubaznosti koji je pomalo odvratan. Iznenadila me drutvenost i ivahnost. Oni svedu razgovor na jedno usko indiferentno podruje, tu ga strogo ograde i onda se kreu prividno posve slobodno; smiju se, ale i zabavljaju, tako da se ve zaboravim i zagrijem kao to uvijek inim u iskrenu i toplu razgovoru, dok najednom jedna gesta, jedan pogled ili jedna pauza ne posjete na neto neodreeno neugodno. Neto prije podne. Sjedim u vrtu, na suncu, naslonjen leima o visoku ogradu. Odmah iza ograde je ulica, koja upravo tu ini zavoj. Do mene dopiru usklici, glasovi i ulomci razgovora i zamiru im ljudi zakrenu u ulicu.

50/237

- Tja! to vam je tako, ta ovjek moe? Nita. Eto ja na primjer... Aa, porebrica to nije ala (uvjerava neki stari gospodin). Pasji sin, kila klinaca krunu! A prije... Boe, Boe! (otee jedan enski glas, kao zavretak nekog neveselog razgovora). ... lako je govoriti, ama nek on kua s ovom plaom... - Ne, ona je meni prva rekla, veli, ovjek ti je u vojsci, a ti si otvorila, veli, kafanu da ti lake valeri dolaze... (To vriti neka ena nastavljajui valjda raspru sa suda). ... najpre jedna mobilizacija, pa druga, pa onda rat; starog mu uzeli u taoce, ostale ene i djeca da Bog dragi sauva (govori dubok glas, zastajkujui na uglu i, oito, brojei sve bijede na prste). ... da Bog da mi oba oka ispala ako sam i pomislila. - Dva put je dolazio na urlap i ba posljednji put kad je bio... Tako se razvija preda mnom ovaj uski pojas ivota, a ja sklapam oi, dok iza mojih lea prolaze ovi ljudi svaki sa svojom bijedom i tegobom. Neka ti nije ao rad samoe i utnje to je oko tebe. Moda udes dobro misli s tobom, moda je to stara neija molitva koja te okruuje tiinom kao zatitom, moda u tvom utanju lee pokopane rijei koje nose nemir i nesreu. U samoi je brod tvoj miran, desnu ruku dri na kormilu. Ludo srce zar ti je ao da te ne vitla bura bespuem? Poinimo u tiini i nad mirnom vodom zahvalimo udesu za sve zlo i teko to nije bilo! Pod konac ljeta sve zrije i krv u ovjeku mira ne nalazi; svijest se naseljava slikama radosti koje su visoke kao nebo i jake kao zemlja.

51/237

Ujutro, izmeu stabala i plotova, bljete i njiu se niti pauine i kapi rose (i koji je to samo ritam u kom se njiu stabla i povori grmlja!) i sve to je oko mene izgleda kao preostatak neke igre iz minule noi. Jesen je kao smijeak, pun znaenja, a tajanstven, preko cijele zemlje. Tada krv oboji moj pogled, niknu udnje duboke kao bezdani i stare kao svijet, i pred ovim oima porastu zagonetni oblici enskog tijela do nemile veliine i kobnih simbola neeg veeg, opojnog, smrtonosnog. I krv koja u sebi svemir nosi zaustavi put svoj u glavi. Rastem i bivam velik i bezimen kao podnevno nebo, modri arko beskraj po kom bludi jedna enja bez prestanka; jedno se ogromno ognjeno sunce njie od sljepooice do sljepooice. I te oi su posrnuli meteori, na bespuima traenja. Sve zri uz umu strasne igre, po zakonima vjenim i vjeno istim. Povija me moan vjetar, krim se i zrim kao paprat u osoju. Ima izvjesnih mislilaca ija filozofija nije drugo do neki duevni komoditet, neko rimovanje misli. U meni se buni istina i mrsko mi je to stiliziranje ivota due, ta ljubav za red i to nasilno traenje simetrinosti. O, ti blaeni mislioci, koji se opijaju harmonijom koje nema, oni u tok svih dogaaja unose neki red, cjelishodnost i smislenost, kao naurastenian putnik melodiju u lupanje eljeznikih tokova. Bio sam prisiljen da hodam i govorim s mnogo ljudi. O, tih mnogo ljudi, to uvijek, nikad umorno, ruje lakomim prstima u tkanju mog ivota! O, koliko se puta tako vraah kui, rastresen, razdraen razgovorima i pogledima, uvrijeen, ojaen, orobljena srca i rasplakane due, sa sumnjom u ljubav, u prijateljstvo, u sve osjeaje koje ljudi izmeu sebe izmjenjuju!

52/237

O, tih mnogo ljudi s kojima me zapravo nita ne vee! Kako me kao samca prima moja tiha soba sa svojom prekornom tiinom u kojoj se kao kucanje zla sata uje savjest i ne da usnuti. Kako je dug i teak put koji vodi iz drutva kui, posut podmuklim mislima i busijama kajanja i alosti. I uz cijeli put, u tihoj sobi i jo prije sna uvijek ista misao: da je moglo biti bez toga. Kia u septembru. Prohladan vjetar, zadihan i ozbiljan kao glasnik dolazi sa zapadnih brda, a onda prva kap i s njom prvi suhi list. Iz kuta tamnih brda, gdje se vjeno magli i mrai kad lijeu oblaci na stijene i omorike, jurnu kia. Nervozni ritam pljuska zagrmlje iznad glave; laki jeurci tijelom i vrelina i tjeskoba oko vrata. Poe prvi potoi. Iz gudura meu brdima dahnu hlad zloslutan i nemio. Ladole se pripi vre uz plot. Zanjihae suncokreti starim umornim glavama. Stadoe se otresati i pogledati dva oleandra, to zimuju u podrumima i vjeno se boje hunjavice. Stade apat i dozivanje vrtom, smrtni alarm usahla povra i povaljene trave; neki malen tamno crven cvijet, koji je u lakomo rastvorenu aku primio odve kie, sagne glavu kao neko ko je previe pio pa mu nije dobro. Tarabe potamnie u as. Poda mnom se u ravnici die izmaglica iz tople zemlje, povi se ljivik i vidjeh lijepo kako proe sjena s jednog kraja na drugi. I po pokropljenom putu, u velu od kie, ude u nau kotlinu jesen sa svim bolnim znacima. Jesenje sunce kom se toliko hiti zalo je, jo je za gajem vidan oganj mu, kratak kao uspomena pokojnika.

53/237

Po kaldrmi je razasuto orahovo lie, a u vrtu pokazuju emboji crno sjeme. Isprepletena po kutevima jo uvijek cvate misira, to otrovno cvijee bez mirisa i ljepote to uvijek kiti nae avlije. Nigdje se tako ne osjea dah propadanja i nekog istog, smirenog umiranja kao po avlijama naih starih kua. Ozbiljno veliki i teki krovovi masivni su i pozelenjeli, a na kraju otrcani malko od kie i vjetra, mrazova i sua, kao krila u nekih ogromnih ptica koje su ostarile. I sami zidovi, prozori i vrata, pomnjivo ieni i bijeljeni, ostavljaju dojam neeg vjekovnog i starog, starog kao to je star kamen i zemlja. Stara divahana sa hrastovim trabozanima koji su vidjeli sve goste, zapamtili sve pogrebe i sva veselja u kui; bijela, toliko isprana kaldrma nad kojom je prolo stotina jesenjih kia i cvalo stotina proljea; korektna zagasita bjelina fasade i prozori mrka pogleda, sve to ima jedan uvrijeen uporan izraz koji govori: Oprostite, ali u nas je obiaj ovako! Ja sam uvijek (i kao dijete dok jo nisam druge krajeve ni poznavao) osjeao dah umiranja oko nae kue. I danas ona stoji s licem ovjeka koji mirno slua smrtnu osudu. Sunce me je osmaglo. Moja kosa je opaljena i kruta od vode i sunca. Tjedni, mjeseci su mi proli svijetli i mirni. Jednostavan ivot mi je inio veselje, a samo gibanje miia, zglobova i tetiva ispunjalo me zadovoljstvom. Leao sam sate i sate go na vrelom pijesku, osjeao sam kako moja put mirie onim neodreenim mirisom koji daje zdravo ljudsko tijelo na suncu. Tada sam nou hodio svje, krepak i besan, gazei sjene pred sobom, dok se je dua u meni razlijevala kao sjajne, mirne vode u noi. (Boanstvene su nasmijane snage, linije i ritmi ovjejeg tijela!) Sve je tada u meni bilo jasno, jednostavno i veliko kao to je sjaj neba, huk vjetra i put oblaka; bez sumnja, bez svrhe, bez glasa pitanja.

54/237

A kad je dola magla i kia i prva slutnja jeseni, gle, u najdubljem kutu due stalo se mraiti daleko i zloslutno, kao oblak meu brdima u dnu neba. Strah se javio. O, nikad dovoljno nekazana brzina kojom mladost prolazi! O, jeseni! Kao zid od mraka, vjetra i magle stao je preda mnom umor i strah, taj crni teret s kojim sam se rodio, straan i neprolazan, a ja sam sjeo u njegovu sjenu i zaplakao. Kaite mi, gdje ima ljubavi! Kaite mi gdje da bjeim od zla, kaite: gdje da se sklonim od mrnje! Kao vijenac plamena oko mene je mrnja; ima li mjesta dui nad zvijezdama? Ima li svijetla asa odmora? Ima li ista visoka mjesta gdje ne dopire strahota zemlje? Zao mi je ovjeka. Romoni voda u lijebu, prolaze noni asovi; meni se ini da poivam pod planinama vlanog mraka. Mata mi je umorna, a u polusnu me mui bez prestanka tvoja pojava. U crnom dugom ogrtau ispod kog proviruju bijele ipke, Ti ide mranim hodnikom prema mojim vratima, sa licem rtve, ali ne sa izrazom straha nego teke alosti. Sporo i tiho koraa, u lijevoj ruci Ti podrhtava svjetlo, dok ga desnom zaklanja od vjetra. Tako te uvijek gledam kako se lomi i ulja sa svjetlom u ruci put mojih vrata i prelazi polumranim hodnikom, a nikad ga ne pree. Sva mi dua premire od samilosti i drhti kao svjetlo u tvojoj ruci, ali Ti nit mi moe doi nit se moe vratiti nego se vjeno lomi mranim hodnikom. Romoni kia u lijebu, njiu se noni sati. Kad hou da usnem ili da se vriskom oslobodim strana sna, uas me stee za grlo i otvara mi oi.

55/237

ivot je dug i muan, kako da ga prebrodim, kad na mene naie umor i elja smrti. Nasloni glavu na ije rame, sij njivu, hrani svoju djecu, potrpi i ivot e proi. Godina je duga i oskudna, kako da je predem kad naiu zli mjeseci? Pomisli da je bilo gorih i da e doi bolje i pretrpi; godine brzo prolaze. Mjesec je dug i teak, kako da ga preivim kad mi doteaju brini dani bez kraja? Mjeseci se izmjenjuju, prolaze brzo, a s njima i brige. Dan je dug i siv, kako da ga podnesem kad me zamori i rastui? Dani teku brzo. Potrpi! Donijee radost i odnijeti bol. Sati su dugi neveseli, kako da ih premetnem kad donesu strah i alost sa sobom? Brzo iskucavaju sati; radi i zaboravljaj, imae miran san i radosno buenje. Minuti su dugi i bolni, ko e ih izdrati kad se jave gorke misli i kajanje? Da, moli Boga, sine, da ti u zloj minuti dade utjehu! Sunce zae. Dug niz rijetkih borova ocrtava se kao fina tamna ipka na svijetlo blijedom nebu. I zemlja vidno die. Gle, gdje je jad to me malo prije titao? Za im bih to da tugujem? Hrabra budi, duo, strpljiva u samoi i stalna u kolebanju strasti! Mrai se put i boli me u sjeanju, ali jo nije nita izgubljeno. Sve je tu: staro srce, koje bije po vjenim zakoniam, bre ili sporije, mlada krv struji, plua koja primaju zrak ovaj kao lijek i dua, stradalnica, i snovi, uvani kao zlatno vezivo i sveti zavjeti i carske misli, nesaopene, neokaljane, dobri temelji ivota nepotreeni i spremni.

56/237

Mir. Mir sunaca koja se raaju i zalaze po zakonima vjene strpljive prirode. Dvije godine moja nada pupa; dva proljea je mraz bije, a ona iznova pupa. Nov snijeg lei u utljivoj bjelini, u dugim prugama proviruju ispod njega jesenske brazde kao crna okosnica. Pod olovnim nebom legle u san sive daljine. Groblje i crne omorike stoje pod snijegom kao eta koja je zastala u pohodu. Ma to inio ja se bola svog osloboditi ne mogu; tu nema bijega i nema povratka, jer on je uvijek poda mnom kao beskrajan ocean pod umornom pticom. Pa ipak dok mi traje daha ja kravim ledeno cvijee na svojim prozorima, jer imam duu koja ne moe da iekuje. I iznad hiljadu suanjskih sutona sauvau svijetao predjel u kom moja nada pupa. Ja znam dobro koliko su ene jadne u svojoj sitniavoj pohlepi, tatini i lai. Znam koliko je jadna i plitka prevejanost bludnice, ali nema tako pokvarene ene kod koje nee, nakon odueg razgovora poto prohuji bura lai i uljepavanja za koje ona misli da je duna rei ih bljesnuti traak povjerljivosti i istinskog osjeaja. S mukarcima je veinom obrnuto. Kako je esto da se upoznajemo i mislimo: evo novog prijatelja, a ve nakon dan drugovanja zja gladno ja i komina, odurna sebinost. Ledena no, kad je radost gledati zvijezde, predrage zvijezde, treptave tajne, dobre drugove svih samaca.

57/237

O, Kasiopea, sestrice, na visokom prozoru prokletog tornja, kad nitko za me znao nije i niko nije smio da pita, ti si na mojim reetkama vezla svoj zlatni vez. Osjea li, Kasiopea, kako ti pogledom noas zahvaljuje tvoj blagodaran brat? O, Vlaii, junaka etice, to ste mom djedu kazivali da je prevalila pono, kad se je ugrijan vraao s prela, sarajskim poljem. O, Vlaii, udni putnici, ta kazujete, hoe li skoro moja zora? Da si zdravo, Jupitre, carska zvijezdo, triumfatorski plame, i vi. Mlijeni Puti, nebesko obilje, rasuto sjajnim modrim poljima, i vi, bezbrojne, bezimene sestrice. to vas due gledam, o zvijezde, sve mi je vea tajna vaa, jer se treptav sjaj va splie u zlatan neproziran veo. ta nagovijeta vae sijanje? Oi mi izbijeljee, zanosi mi se glava, umi i bljeti; umor me u san baca, ali u snu sanjam tajnu i traim odgovora. Zvijezde, zvijezde, vi ste zlatna, treperava potka vasionske tajne. Kako to da na svim kobnim pragovima gdje prestaje mo moga saznanja susreem svuda vae drhtavo hladno zlato: na visokom nebu, u dubini mora, kad se nou iskri na mikroskopskom polju, u oima ena koje se smiju ili plau i na stalaktitima mranih spilja? Zvijezde, zar nije vae treptanje kao apat neki koji nas dovodi do oaja, kad ga napregnuto sluamo, a nikad ga ne moemo razumjeti? Zvijezde, sagnuu umornu glavu, uutkat ohola pitanja i moliu Boga da vas poalje na prozore brai mojoj, sunjima, da im donesete utjehu kao to ste meni neko donosile.

58/237

Jedno jutro. Bljeti visok nov snijeg pod rumenim suncem zimskog jutra, na njemu se jasno ocrtava fini ornament vrtnih vrata tankim plaviastim sjenkama. Sanjao sam da me je zadesilo neko veliko zlo, neki bol due, teko stradanje neko. Bio sam bespomoan i skrueno sam molio Boga da mi pomogne, da poalje mir i svjetlo na moje puteve, da me izvede i utjei. Gubi se crvenilo, sunce je sve vie, jae i zlatnije, sjena biva kraa i tamnija. U milionima radosnih iskrica bljeti snijeg pod vedrim nebom i sunanim sjajem. Nijemo gledam. Mnogo bi vie trebali da pripazimo na svoje rijei, ba kad ve u godine zaemo. Kad bi rijei bile kratka vijeka kao to je zvuk koji ih je izgovorio! Ali one esto ive godinama, kao sramne rane bole i egu i truju ivot. Odkud samo ova zlosrena potreba da se govori i zato esto puta imamo tako malo samilosti s roenom svojom duom? Jedna himera za koju je jedan ovjek ivot svoj dao die se u red okrunjenih istina. Svi koji stradaju i umiru za svoje istine jedno su s Bogom i ovjeanstvom, i batinici su vjenosti koja postoji samo za one koji vjeruju i pate, ugaoni su kamen u buduoj zgradi novog ovjeanstva, koja e se, nakon svih muka i zabluda, ipak ostvariti kao misao boja na zemlji. to e nam ovaj ivot od pedeset godina (a jedna tea od druge!) ako mu jedna sveta istina ne daje snagu i ljepotu i ne produuje ga u jednu sjajnu vjenost? Nemojte drhtati kao da je svijet hladna i prazna soba, ne zatajite svoje due nikad, nikad, jer je divno i nerazumljivo uskrsavanje istina.

59/237

Istine su kao onaj kraljiin ispovjednik koji je utopljen zajedno sa svojom istinom, ali je i uskrsnuo; i u stotinu gradova stoji i danas na mostovima u kamenom liku. Svejedno je koja je vaa istina, glavno je pronesite je kroz ivot kao svetinju i ne iznevjerite duu svoju nikad. U nekom drutvu. Imao sam teak osjeaj: ja ne spadam ovamo i nemam nita zajedniko s ovim ljudima. Neki djetinjski osjeaj uasnog straha i izgubljenosti kakav sam osjetio jednom na hodniku neke tamnice u noi. I jo jednom davno, kad sam bilo mi je sedam godina berui jagorevinu zaao za brijeg i izgubio kuu iz vida. Slian osjeaj kao kad ovjeka zatvore u uzak prostor i kad vidi da mu ponestaje zraka i da e se uguiti. Ovo je od svega najtee: kad se osjeti, da se je zalo daleko, da se je na mjestu na koje se ne spada, da su dani koji prolaze zaludni, da izgubljeno vrijeme plae. Ja taj osjeaj kazujem prosto i moda nejasno, ali on mora da je dobro poznat ljudima koji nisu nali svog mjesta ili su ga izgubili. Evo godine su prole, burne i mnoge, i misli se da se je bog zna ta i bog zna gdje, a ono u dnu due, kao u jutro kad sam jagorevinu brao, jeca i zapomae isti osjeaj tjeskobe i izgubljenosti. Prema meni je sjeo Sudija. Izmeu nas se je zrak ispunio dahom oluje koja nas zatee na otvorenom polju i kojoj se ne moe utei. On je bio vei nego to je od neba do zemlje, njegova je snaga bila nad svaku snagu, izmeu palca i kaiprsta drao je sunce kao sitnu svijetlu stvar, a u oima njegovim koje su bile dublje od oceana i vee od nebesa nisam vidio svoj lik, nego samo jedno beskrajno polje modre, neumoljive istine.

60/237

ta mi je koristilo to sam krio podlu rije i sitnu misao ili hranio grijeh u dui kao ivu ranu? Sad sam tu sjedio, malen i zbunjen treptao oima, a dua mi je umirala pod lavinama odgovornosti koju na nas slae svaka rije i svaki in. I tada kad se snizih do zemlje, elei da se sakrijem i ieznem pred licem svemone istine koja kanjava, tada mi ispuni duu nepoznat sjaj i pouzdanje i ja se - malen i go ovjek uspravih i rekoh, nadahnut smjelou onih koji se bore za svoj ivot: - Znam! Znam! Znam! Znam da Bog na nas alje strahote kad mu se raali nad duom naom i kad odlui da je izbavi. U moju visoku sobu sjalo je bistro nebo kroz dva prozora i zimsko sunce otrih kontura. U sobi je bila bijela i dobra tiina skrovitih ednih ivota. ovjek moe podnijeti nevjerojatno i nemogue, napori duha mogu biti neoekivano veliki i daleko iznad snage. ovjek moe da udivljen stane nad veliinom svog djela i odricanja; mnogo moe duh, ali ne bez posljedica. Ne podlegne, ali napukne nevidljivo i izgubi dragocjenu sadrinu, ostane kao suha i prazna posuda, i ovjek se moe ponositi da je podnio sve, ali sree nema, jer je izgubio sposobnost da se svom uspjehu raduje. Kad se pomoli proljee, prostruje sokovi koji veu sve to je stvoreno, onda nas zemlja-majka privlai sebi i razgoliuje kao neposlunu djecu. Sa svakim martovskim danom osjeam kako pada s mene stotinu umiljenijih okova i tatina. Go sam i malen pod suncem koje jaa. Kao u malom jezeru oblaci, prolaze u meni dogaaji proljea; bolno razvijanje pupova, nenadkriljivo njeni pokreti ptica, geste djece u proljetno jutro, kretnje vrelih djevojaka koje se ugiblju i kre pod teretom ploda, nada i vjenih zakona u sebi i sav taj bezbroj malih kratkih dogaaja prvog proljea, koji su trajniji i istinitiji nego ita to sainjava na ivot.

61/237

Dok se izmakne drutvu dok potrai pero, artiju i samou, dok ponovno prepozna duu iznakaenu dnevom, dok se s mukom prisjeti vala koji je duu taknuo i ponio te u samou, u to je i osjeaj rad kog si doao, nesreni pjesnie, davno iezao. I ostane sjeta. Tiha zamiljenost neeg to je minulo za uvijek a da nikad nije ni bilo ili bar nikad ue nego to vjetar pomiluje elo kad hiti poljima. Neka ovaj od Boga poslani bol saee sve moje u meni, neka ispali ognjeno ja kao ranu i neka me iscijeli od posrtanja na putu elja i matanja. Sve, sve to me sputava i to se zove: moje neka iezne da budem ist, jak i slobodan, a na dnu due neka ostane samo ovaj jedini i veliki osjeaj koji mi daruje razumijevanje i samilost za sav jad ovjekov, i mona ljubav koja ublauje bol i stupa, svijetla i prekaljena, putem stvaranja. Ah, ljubav mnogih godina, izvrena promjenama, nemilosrdnim zakonima i brigama bez broja! Ne, ja ne traim ljubav koja traje mnogo godina; ja znam da ljubav ne ivi ni koliko jedno proljee. Ah, ljubav koja traje mjesece, puna iznenaenja i zapreka, ljubomorna ili zasiena, nemirna i samovoljna kao ljetno sijevanje munja! Ja ne elim ljubav mnogo mjeseci; ja znam da bi ona umrla od umora, muena sumnjama, obzirima i sitnim mislima. Ah, ljubav jednog dana! Osamljeni mladii koji matate u nerazdavanoj ljubavi, pozivam vas da se odluite za ljubav jednog dana! Jednom sam proveo jedan dan kod lijenika u provinciji; ja i njegova sestra koja je imala vesele oi i ovratnik a la Robespierre voljeli smo se cio dan. Ljetni dan.

62/237

Nikad nisu dvoje ljubavnika izmijenili njenije dodire ruku, ni dublje poglede, ni vie onih polumranih rijei koje se razumiju prije nego se izgovore i ostavljaju slast jednog milovanja. A kad je doao suton i s njim matanja i mogunosti svih srea, morao sam putovati. Dok su moja kola jurila, na brijegu je leprala djevojaka maramica, kao zastava u slavu ljubavi jednog dana. Sagaraju ljetne vreline. Vidici su bistri i daleki, a samoa, bez kraja i konca, stvara tamna velika polja za snove i uzaludno let nada. Svaki dan otvara nove samoe i pustoi u meni i oko mene. elim svjetove i oceane i vihore i velike ognjene pojave koje lie na udesa, i mnotva elim, buna silna ljudska mnotva koja se povijaju pod zanosima radosti i bljesnila kao klasje pod vjetrom. Htio bih da jo jednom idem s mnotvom koje pjeva, koje plee i bjesni, htio bih da sam sam i nepoznat u tom bezimenom mnotvu kom sam brat samo po liku. Ima asova kad se u meni dua pjeni i baca i moje dvadeset i tri godine diu svoj glas i moja luda elja bije elom o uski udeni krug kao ptica o staklo. Ima asova kad smirenou, koju daje nevolja sama po sebi, uviam potrebu odricanja i stradanja, kad blagodaran za sve radosti ivota koje su bile uviam da je bilo nuno da jednom bude i njima kraj, da bude ovakav kraj. Ima asova kad gorim mirno kao rtveno svjetlo tek uneeno u hram. Dvadeset i etiri sada duva vjetar bez prestanka. Kao da je preao negdje preko ognjenog mora kao da nosi pepeo i sumpor, vru je i zao i otrovan. Laan vjetar kakvog poznaje samo prokleta klima ove zemlje, koji vara eljna stabla, pa otvaraju bezbrojne zelene oi; pod njegovom nemilosrdnom rukom bolno se otvaraju martovski pupovi koji e ubiti aprilski mraz.

63/237

U ovakvim noima su najvee poplave i najstraniji poari. Bekrije se sklanjaju u nevesele krme i kasapski psi se diu ispod epenaka i urliu dugo i bijesno instinktom iva bia proti nerazumnoj sili elementa. Ljudi koji nose danju skriven teret na dui ne mogu usnuti, nego izazivaju sudbinu i okreu vreo jastuk da nadu hladna mjesta nesrenoj glavi. Zvijezde bivaju crvene kao krvave suze Isusove nad sudbinom ovjekovom. I ko ivi za ljepotu duha taj zalud pokuava da mislima smiri tijelo; ognjen vjetar dolazi na mahove kao kucanje silnog zemljina srca i polae mi ruku na tjeme. Zemlja trai svoje. I ko nosi tajnu ranu grijeha na dui, tome je zapali ognjem i nanese otrovne klice, pa bol raste svakim minutom, a kajanje ugasne kao zaboravljeno kandilo. Vjetar, saveznik ognja, nesree i zloina, otvara irom vrata na vrtovima, provaljuje kroz dimnjake i raspiruje iskru na zapretanim ognjitima, budi one koji su usnuli u suzama. Kad pogledam natrag ini mi se da mi preostaje jo samo umrijeti. Kako su brzo ugasli zanosi! Ocvale sree! Pali planovi! Sve je prolo kao brza nona vonja na mjeseini. Sve na pola samo vieno i sve ubrzo zaboravljeno. Toliko toga je bilo da je samo spomen na jedan jedini dan teak i otrovan kao olovo. Noas sjedim nad sjeanjima. Divim se podloj igri udesa i alim se pomalo. Kad pogledam n a p r e d ini mi se kao da sam tek od jue na svijetu. U ta sam proivio ove godine? Je li mogue da se projuri kroz dobar dio ivota, a ne ostvari glavnih zadataka ljudskih? Cio ivot sa svojim neispunjenim zahtjevima i iskrenutim istinama koje se ljuto osveuju, stoji preda

64/237

mnom kao tuitelj. Dobar dio snage je rasut po bespuima, ali ivot neumoljivo eka: pa valja poeti. U ime boje, valja poeti! Ruke mi esto preko dana staju nad poslom i velik dio noi bdijem samo da mogu due misliti o Tebi. Prije ptica se budim, prije zore diem (a kroz sve snove prolazi Ti); u osvit sam naslonjen na prozor kao da Te ekam. Ljepotu cijelog svijeta kriju u sebi moje misli. Neostvariv san je postao sadraj mog ivota. I tako ivot prolazi, ali u asu smrti ja mogu pokazati na svoju enju kao na jedino veliko, istinito i lijepo u svom ivotu. Ima neto, to i one koji su duevno najjai, sili da bar jednom duu svoju poloe u tue ruke i zaigraju va banque. Ima neto to nas goni na taj strani riziko da igramo, a sa vjerojatnou koja je vie nego vjerojatnost, da e nam se narugati, da emo povui u se ranjenu duu i izgubiti prijatelja. Zaudo je kako svi ti ispadi svravaju jednako, kako ih uvijek ponovno i s novim nadama poduzimamo. Svu no grizemo usne, jecamo u jastuk s nemona bijesa i zaklinjemo se na tvrdo samotovanje, a im jutro svane, gle, mi iznosimo duu kao njeni balon maslakova cvata na protivne vjetre ivota i vjetar ga kida i raznosti. Ali ko spasi samo jednu sitnu macicu i unese je u zavjetrinu, taj je spasio cijelu duu svoju. Gorak je to posao, ali onaj koji ne iznosi njeni cvijet due svoje na vjetrove iskuenja, pa mi ga i cijela spasio i pronio do kraja tome je kao da ga nije nikad ni imao. Ja neu vie da ekam ta e mi ljudi kazati, poiviu jo kratko moda, a i to bijedno, ali utjehe vie ne oekujem. A ve ruka koja mi to prua ispunja me strahom i ogavnou kao zmija.

65/237

Ja neu da na licima ena koje prolaze traim sreu svoju koja je iezla. Neka sam sam i neka me boli, ali neka su mi oi otvorene i nijema usta. A u svojoj tiini, satkanoj od bola, priviu misao to nie, kao ljutu travu, na ovu ranu koja mi ne da ni ivjet ni umrijet. Kad umrem (na smrt ne eka niko odve dugo) moda e neko, tu i tamo, spomenuti moje ime. I iv, tat ovjek misli evo i o tom. Moda e na putovima duha, gdje su zagubljena i moja nastojanja i neuspjesi, bljesnut kratko, tu i tamo, moj spomen, kao kratak svjetioniki oganj, kao opomena novim putnicima pred krivim, zaludnim putovima. Moda e spomen na mene ganuti u ijoj dui osjeaj. Ne vjerujem da e mi biti u grobu toplije od toga, ali jutros mislim i na to. Jo sa 39 oC ja mogu da itam. Niko ne bi vjerovao kako za vrijeme temperature mogu da intenzivno i mnogo mislim. ini mi se da mi iz oiju suklja plameni dah, u grudima je neki ne jak koliko neugodan bol, koji u svijesti odgovara od prilike predstavi o sivoj boji i slomljenom komadu drveta sa iskonanim i bodljikavim krajem na oba mjesta gdje je slomljen. Te obe predstave bole runo i otegnuto. ini mi se da mi se neto ogromno uvalilo u usta i svaki as se uvjeravam da li mogu stisnuti zube. Osjeaj gaenja i umor koji ne da ni gledati. Ali mislim, mislim mnogo, brzo i ispravno. Ne bih znao kazati koja se misao prva javlja, jer izgleda da dolaze sve zajedno ili jedna proizlazi iz druge. Svi neispunjeni zadaci, sve to sam namjeravao ili morao poduzeti i uiniti, sve je tu, i za udo kako tano i odreeno znam ta bi trebalo uiniti i u koje vrijeme. Tako u estim groznicama sagaram ubrzano i beskorisno.

66/237

Misao u noi, kad me probudio vjetar. Najgora nesrea i najstranija kazna mog ivota jest u tom to sam osuen da ivim sam. Bez prestanka me titi daljina i boli bol rastanka. U ovoj istoj noi spavaju svi koje volim i koji me ele. Ili moda bdiju? Moda mole? Nikako da se nae sna ni razloga toj ogromnoj nesrei u tami. Beskrajan, beskrajan plat od tame, smrt svih elja i nastojanja, jedan pokrov za svu kobnu igru ljudsku, a na rubu u trzajima: beskrajno maleno srce moje, kao stvar izgubljena u mraku, kao krvav peat sudbine: esto moja soba nalii na grobnicu. To biva pred mrak, kad me zamore asovi puni matanja, pa jo prije tame spustim zavjesu i ueem svjetlo. Tad se kroz zavjesu jasno vidi da je napolju jo dan, a u sobi je neko udo to nije ni dan, ni no, ni svjetlo, ni tama. Mir i neprirodna ukoenost stvari i njihovih sjena. Negdje u Poljskoj sam vidio taku grobnicu gdje je kroz vitra dopirala slutnja svjetla. Evo i sada: etiri siva zida, slutnja svjetla kroz zavjesu, tiina i ukoenost grobnice. Ali metnem li ruku na prsa ujem kako muklo ali stalno bije srce. Pa ipak se ivi. Jo samo katkad biva, da me prevlada bol, pa se savijam kao crv na zemlji i prititem lice u ukavu, hladnu travu i izgovaram u crnu ednu zemlju rijei koje nemam kome da kaem. Jo samo katkad greno udim smrt i alim se nevidljivom Bogu, to sam udaren nepodnosivim prokletstvom, da najbolje misli i najljepe osjeaje prosipam nevieno i zaludno kao pelud na kamen, iskre u tamu, jauk u vjetar.

67/237

Svako jutro osvanu nove voke u bjelini. I sunce jaa i list se razvija i oranice se ire kao tamni valovi preko krajine. Dobre sate preivljujem gledajui ove pojave stare igre, mirne, blagoslovene dogaaje, koji teku bez zvuka ljudskog glasa, bez boje ljudske tuge ili radosti; bez svijesti svrhe buja i dika priroda kao korov u vlanim zaleima kua, ispod zavaljenih ograda. Dani se niu u erdan ljepote: Lagani mali oblaci, koji ive jedno popodne, pa i to provedu zaueno lebdei nad zemljom bijele ovice vezene na plavoj svili. Zvijezda kojoj ne znam imena i koja svake veeri staje na najdaljoj toci mog horizonta i privlai panju svojim osamljenim poloajem i krupnim plamsanjem as crvenog, as zelenog svjetla. Laki, jedva ujni vjetrii kakvi idu samo u mjesecu martu i izgleda da nose miris jo neprocvalih cvjetova i sjaj i toplinu nekog boljeg sunca, da miluju samce ljude po kosi, kako ljudska ruka nikad ne miluje. Niska seoska soba. Mrak i sparina. Pokriveni ebetom i komadima haljetaka lee, jedno do drugog, mati i troje djece. Ispod nogu im prolazi pruga mjeseine koja se iri ili suuje ve prema tome kako mjesec putuje s oblacima. Dijete na kraju se budi i odbacuje pokrivku kao tegobu sna, die glavu, ogleda se i poinje da plae, najpre tiho i prigueno, a onda sve jae i stalnije, kao kia pred zoru. Dijete (kroz pla):... ma-ma, ma-ama!... ja gladan, daj mi ljeba. Mati se budi, ali se ini da ga ne uje. Dijete plae sve glasnije. Dijete: Mama, boli me tibu, ja gladan. Mati; Evo, duo, mame, nemoj plakat, nemoj; de spavaj, zlato, de! Dijete (kroz pla):... gladan... ou ljeba.

68/237

Mati: Ne jede se, duo, po noi, de spavaj, de, pa e sutra mama dati ljeba i eera i pite i svata Marijanu. Dijete: ne u ja pite, ou ljeba (zacene se od plaa) bo-li me ti-bu! Mati: Pst! Eto fra Nikole, eto ga s prutom. Ha, ha! Ko to ne e da spava? (Dijete se zavlai pod pokriva i samo jo plae). Mati: Nemoj, fra Nikola, nemoj bit Marijana, slua on mamu, spava... evo, zaspo je. (Dijete jo jeca samo, kratko i odmjereno kao kia koja staje. Pruga se svjetla suuje. Mati, rasanjena, dohvaa sa zida krunicu i poinje da moli. Brzo, brzo se miu njene usne). Ima saznanja, kasnih, dubokih koja su suena kao dar ljudima koji misle i pate. Nemogue bi bilo podnijeti ivot sa svim varkama, nesporazumcima i zabludama, da ovjeku nije dana misao o Bogu due nae, koji je utoite, istinito, pravedno i isto. Kad nas svijet otruje i zamori kad se, kao posljednji vidan znak oajne ogavnosti, sklope oi, da se bar na as ne gleda zlo i rugoba, onda biva, da u tom asu oaja, iza sputenih vjea, pred unutarnjim pogledom plane, kao nagrada za sve patnje, sunce dragocjenih kasnih spoznaja. Zanimivo je posmatrati njenost s kojom ljudi gledaju sami sebe. Jeste li ve sluali kako ganutljivim glasom pripovijedaju o malim nepravdama koje su im uinjene? Kako su samo do suza dirnuti svojom nezgodom i kako vole da je ine svjetskom i openitom, kako udarcima samo njima namijenjenim podmeu velike namjere samo da sebi dadu veliinu i dostojanstvo rtve.

69/237

Jeste li ve sluali malog ovjeka kako pripovijeda O svom crijevnom kataru i Karlovim Varima? Ili o promaknuima i mimoilaenjima? to vie samuje i uti o sebi, sve ti je plii i lui razgovor tvog susjeda. Danas je bio teak, oblaan dan, od osvita je duvao jug, topal, nemio vjetar. I sad zavija i cvili u dimnjaku i oko prozora. Sva kua mirie dimom i paljevinom. Taj vjetar oko kue i ta no, puna oblaka i nemira, ine da se osjea prisutnost nekih nepoznatih sila koje nisu dobre. ivci se polako razgaraju besanicom. Vjetar zapjeva u dimnjaku. Tremolira prozor. Pokustvo pucketa, kao da se namjeta da zaspe. Napolju gola stabla dobivaju prve pupove i savijaju se kao djevojke koje ne mogu spavati. Sokovi rade i kolaju. Tama je puna klica, pupova, bia, rasta, ploda i elja. Bilo je jedno vrijeme kad sam htio da sluim Istini. Htio sam joj ivot svoj posvetiti i ostati kod njenih nogu. Ali u noima, kad nisam mogao spavati neodoljivo su me zvale ceste i breuljci krajeva koje sam neko, lutajui svijetom, gledao; i ognjena rijeka krvi je umila i nije davala mira ni sna. Muio sam muku i bio poten boj. Tada sam se odluio za ljude, stvari i krajeve koje sam u lutanju gledao. I kad sam poao niz brijeg, mrk i sam, ali slobodan i vedra duha, doekale su me rairenih ruku stare ceste i klicanjem ivice, pune ptica i cvata. Vjetar me je cjelivao u elo. A tamo gore ne znam da li je i opaala Istina da me nema meu mnotvom podno njenih nogu, ali nad cestama i poljima je vladala radost. Jedanaest sati noi.

70/237

Neko je rekao jednu rije, obinu i svagdanju, a moji mrtvi uskrsnue u meni. Val me bola podie i spusti. Razgovor tee dalje, a u grudima bolom boli. Sad, evo, san me svladava, dobri, blagosloveni umor sna, jer kad bih inae zaspao? Slabo mi pokapamo nae mrtve. I tako esto biva da neko, nita ne slutei ree jednu obinu svagdanju rije. Molitva u jutro. O, Boe, nemilosrdni stvoritelju, koji me svjetlom svojim budi na muku dana, oprosti mi i budi milostiv meni koji, evo, hulim. Daj mi u ovaj dan kameno srce koje ne zna samilosti, koga nee taknuti slabost ni pomjeriti udarci. Daj mi u ovaj dan tvrdu, ponosnu duu, da niko ne vidi ni moju asovitu njenost, ni moj vjeiti bol. Daj mi elino tijelo bez strasti i potreba da mogu od svanua do noi ostati u svojoj nepomuenoj samoi, da nita ne trebam od ovih ljudi i da im nita ne moram dati. Boe, ne prezri molitvu napaenog gordog grenika! Da si zdravo, proljee tajno, ljekovito; tvoji vjetrii miluju moju ranu. Ja ne znam da li u te preivjeti i na koliko, ali slava onom koji mi te dao doivjeti! Gle, ja, bolestan samac, otvaram iroko svoj prozor da bljeti na suncu, kao mala zastava jedne due koja se raduje. ta znai crna misao ovjekova na sunevu traku? Hoj! Hoj! Vjetre, nado moja martovska! Nita iv ovjek ne moe izgubiti to mu jedno proljee ne bi moglo povratiti, niti moe biti ovjek trajno nesrean, dok Bog daje da se dua lijei zaboravom i zemlja obnavlja proljeem.

71/237

Da si zdravo proljee nevidljivo, svemono; to zagrijava due i bregove da voda slatko grgolji potocima i radost nas zalijeva svijetlim valom; to se javlja vjetrom i slutnjama u suton i svu no tuguje pod jablanima, dok gore zvijezde i spavaju tupoglavi graani, a sa svanuem otvara rosne oi iroko i puta bez broja svoje eve vesele note put neba! Da si zdravo, proljee, u umu mutnih, vratolomnih potoka, u kratkovjekom cvatu, u nadi ovjekovoj, u ljepljivim pupovima rakita, u damarima djevojica koje ve osjeaju boji zakon, ave, besmrtno proljee, pozdravlja te jedan koji umire. Naslonjeni leima o zid sjede kod stanice dva vojnika. Kraj njih im lei oprema. Jedan savija cigaretu, a drugi je ve zapalio pa dri upaljenu igicu dok drugi savija. Zapale. Nastavljaju neki razgovor. A-a, da su meni tvoje godine ja bih se kutarisao, uvjerava mlai. Ts, jok brate! Ko jednom ue u njihove knjige taj lako ne izlazi. Kaem ti, kad me ono ranilo na Tolminu, laivo je rei, a jest abar krvi iz mene isteko, pa nita. Na suportviziti pita mene onaj tabcarski: - Kako ti stari? - Jesam, star sam ja, gospodine, kako nisam star. A on neto dreknu, dok priskoi onaj mlai to govori Vako ko i mi. Koliko ti je godina, stari, pita on mene. - E, to ti ne bi znao rei de u ja to znati, molim vas? samo znam, velkaki sam bio kad je okupacija dola, u drva sam hodio i nako... Kazujem ja njima sve Vako ko sad tebi, a oni se zgledae i nasmijae; istom onaj najstariji neto ree, daj znaj ta je, a ja skupih gae pa odoh. I kako tada tako i danas; evo ima deseti mjesec; oni mene jednako alju na arbajt, a s arbajta u pitalj, pa ve ne znam dokle e vako. Eh, da ti ima crno na bijelu koliko ti je godina pustilo bi tebe odmah, tvrdi mlai.

72/237

- Ah, ko ti zna njihova posla, moj brate. U to zviznu negdje lokomotiva, obojica vojnika uurbano skoie i stadoe utke prtiti svaki svoju opremu. Ima asova kad pred duhom, jasnou munje, sine sva strahovita nepravda drutva i njegova poretka. Ima istina koje su stare, svagdanje i otrcane dugim ponavljanjem, ali kad te istine sinu ovjeku pred oima nekazivane i nenaglaavane, nego ocrtane na utnji jednog strahovitog asa, odigrane medu ivim ljudima, tada te stare ovetale istine dobivaju nov i strahovit lik i ive u dui naoj kao vjena bolna misao. Ogledalo je simbol sree: Zato da laem? Ja sam danas plakao, kratko i gotovo bez suza; ali sam plakao; tu na ovom stolu s grem u grlu i licem na hladnoj artiji. Ja ne mogu vidjeti u ogledalu oi svoje, koje su imale biti srene, ja ne mogu izdrati taj pogled; i te linije usta i ela, kako da me ne ispune tugom i ta nesrena glava, koja je imala biti srena? Oko mene cvate nov kraj proljeem, sreno sam zaboravio puteve triju godina, ali ogledalo ih je pamtilo i sauvalo. Ja ne smijem da pogledam to hladno staklo koje je imalo odrazivati jednu sreu. Svi koji duevno stvaraju, mora da poznaju ovaj osjeaj: esto se, dok leim polusnen u tami, javi misao svijetla i nova. Kroz taj udni as izmeu jave i sna proleti kao komet. I mada se je inila spasonosna i velika kao objavljenje, pokrije je san i ona se izgubi, kao prsten u moru.

73/237

Upravo za takvim beznadnim gubitcima najmanje alimo. Samo u jutro, kad se probudimo, javi se bol, muklo i duboko, i bezimena alost ne silazi s lica cio dan, a da sami ne znamo zato. Odve sara se prepustio oaju i alosti. Sam sam otrovao izvore duine. Hodao sam sa mislima samoubice. Raalio sam dobrotu boju nad sobom i prelomio stare zavjete ljubavi i strpljivosti, ponosne ovjeje vjere i snage. Molitve onih koji me vole izvrgoe se u porugu, jer se ne nade pred oima bojim dua koja strada i oekuje izbavljenje. Jo jednom moradoh spustiti srce na tle da bude gaeno i da moli. Jo se jednom sa visa samoe zakleh na bdijenje i ekanje, na bezuslovnu strpljivost. esto mi se ini da nije sve izgubljeno na vjetrovima i bespuima. esto me obraduje misao, da je oaj, kaos i bludnja samo nuan prelazni oblik. esto mi se ini da osjeam kako izlazim, jo nesiguran i omamljen, iz svega to je bilo i da stajem na vrsto mjesto, van sebe, odakle poinje pucati vidik, irina i sloboda. esto mi se priinja da sam jak i stalan, da sam ve dovoljan sam sebi, da sam se izvio nad ropstvo tijela i vlast sudbine i da samo treba da sjednem i poloim ruku na djelo i da radim, vedra duha i smirena srca, dugo, ustrajno i oduevljeno kao stari zlatari. esto mi se priinja da sam jak i stalan, da sam ve dovoljan sam sebi, da sam se izvio nad ropstvo tijela i vlast sudbine i da samo treba da sjednem i poloim ruku na djelo i da radim, vedra duha i smirena srca, dugo, ustrajno i oduevljeno kao stari zlatari. esto mi se priinja. Ali me dan jo ee povue sa sobom, pa se lomim i prebijam od nemila do nedraga, od ovjeka do ovjeka, od lai do lai i od bola do bola.

74/237

Veerom, dok miriu trave i zriu turci, ja ti kazujem tiho svoj nauk, najdublji, najtei i najmoniji nauk strpljivosti. Uutkaj ludo srce koje zavidno gleda tue: enu, kuu, djecu ili ma koji posjed. Stegni srce jer ti ne smije nia imati to bi ti mogao neprijatelj oteti neranjivi su samo koji nita nemaju ti si rob i ne posjeduj nita. Ponada li se sav svijet dobru, ti ostani miran i ekaj, ne daj da ti osjeaj smete panju; ti si rob, ti se ne nadaj. Ljudi lako zaboravljaju, pa kad im dou sveani dani neka oni piju, pjevaju, igraju i ljube, neka pozivaju i tebe, ti ne zaboravi da je tvoja radost daleko jo, ti si rob i ne raduj se s njima. Ja, grenik, ovjek od sablazni i ovoga svijeta, plijen sumnja i strasti, drim na svom stolu jednu Gospinu sliku; Mater Redemptoris a Sassoferato. U sjenci su joj oi koje podsjeaju dane mirne radosti; raspelo jo nije bacilo svoju sjenu na njeno lice, nego samo Navjetenje poiva na njemu, kao tanani veo zamiljenosti na licu djevojaka koje su u slutnji. I dok ja piem nemirne retke, njene pealne, nerazumljive oi gledaju u stranu kao blag prekor. I ovi to su mi najblii, to sa mnom vojuju i oni su vjernici glasne radosti. Oni su vojnici, ja sam leventa; u mom grbu je crn veo; oni se bore za pobjedu, a moja borba nema kraja. Kad oni sidu kao pobjednici u ravnicu zapjevae iroku mirnu pjesmu iza boja, a ja u pobiti svoj barjak u samoi i pritezati kolan za nova putovanja. Kasno u noi. Poto sam se naradio cio dan, namuili me ljudi, zabrinuo ivot, nagazio sam se blata, nagledao nevolja i srama, nasluao jada i lai, sad sam sam sa teretom svog ivota i tekim zloslutnim bolom u grudima.

75/237

Slava Ti, Boe, za muku dana i mir noi, za kratki ivot i veliku zagonetnu smrt, neka su blagoslovene odluke Tvoje po kojima dolazimo na svijet i odlazimo s njega poto smo se naradovali i namuili. Ogromni su i neshvatljivi planovi Tvoji i jasno je da im mi ne moemo dogledati ni smjera ni svrhe i da ih moramo smireno priznati; ali teko je biti ovjek, Gospode. Kad se je mali rodio, Usud je nad njim bacio kocke: Bie od jakih i smjelih i kad prvi put uje rije: srea, zaelie da je pribavi cijelom svijetu, ali e na jednog jedinog zaboraviti i nee biti srean nikada. Bie moda pobjednik strasti i visoko nad zemnim kalom osjetie bijelu radost istoe i visine, ali srean nee biti nikada. Bie moda nasmijan sin zemlje i osjetie svu radost uitka, toplu i neizrecivu, kao bilo u njenom zglobu ene, ali srean nee biti nikada. Zaalie moda na svijet, pa svladati i svoju alost i svijet i, ostavi tako pobjednik svega, umrijeti sa smijekom koji sve razumije i sve oprata, ali srean, srean ne e biti nikada. Ja prezirem bljesak gospodstva i lani pjesniki stih, okreem glavu od onih kojima je dobro i u kojima dua uti. Sirotinju ja volim i siromatvo slavim i one koji imaju tihe, edne radosti i nadu u patnji. Tebe, blijeda lijepa djevojko, koja ije bez prestanka cio dan i pola noi jo u sjeni bijelih zavjesa i nada se vedro srei, koju e ti Bog poslati za tvoju ljepotu, za vjernost i dugo samotovanje. Tebe, krupni pognuti teae, koji u mirnim oima nosi po cio dan odraz beskrajnih tamnosmeih brazda i pod tekim plavim brkom istinoljubiva usta u kojima su jednostavne rijei, koji, poto si se naradio, sa sutonom zajedno i s umornim volovima stie kui i, dok ti mlai polijevaju na ruke, osjea kako sva zagrijana proljetna zemlja bije ritmom tvoje zdrave krvi i ima, dok se odmara, pod orahom u avliji, topli i iroki osjeaj svrena rada.

76/237

I tebe, skromni i nepoznati studente kemije, koji sjedi za uskim stoliem, izmeu dva prozora, kraj plinske lampice i gleda kroz otvoren prozor na park i breuljke i slua kako na krovu laboratorija golubovi guu. Tvoje otre oi mirno i samosvijesno gledaju u jutro. Ti si bdio noi i u poslu i odricanju provodio dane, a jutros si pobjednik. Zadatak je rijeen teoretski i praktino. Tu je razvijena formula, tu rastopina sa svim reakcijama, i ti veselo i slobodno eka starog profesora; glava ti poiva na desnoj ruci i u dnu due ti se smijei budunost. I sve, sve vas, koji radite i znoj otirete i muku muite i svoj hljeb jedete, sve vas, nepoznati radenici, koji ponosno prolazite svijetom i asno i smjelo pronosite svojim rukama svoje ivote. Visoka plava gospoo iz Maribora, ako Vas se jutros -sav u radosti vonjaka koji cvate sjeam, vjerujte da je bez gorine neispunjene osvete, jer ja sam sreno zaboravio, a opratati nemam ta, jer sam i onda jednako alio sebe i vas. Da, u Vaem gradu sam, nepoznata plava gospoo, saznao kako je ii blijed, umoran i satrven vlanim ulicama, dok sa rasvijetljenih balkona pljeu beutni mukarci i okrutne ene. Od Vas sam saznao kako je vezanu, nemonu robu kad mu pljuju u lice. To je bilo davno, a ja sam, evo, sve sreno preturio. Ali nevolja redom ide; moda je kakva nesrea pala i na Vau kuu s balkonom; Pa mi Vas je ao, jutros, kad pomislim, da Vam u Vaem bolu moda katkad jo i naa blijeda prekorna lica mute trzav san. Jo kasno u noi (poslije dugog dana u kom sam bio s mnogo ljudi i uo mnogo dogaaja) sjedim u mislima. ao mi se je rastati s njima i nikako ne bih htio spavati. U noi i tiini izlazim lako iz sebe, dobro zagledam u dogaaje i njino nalije. Sama injenica: da ivim, daruje me mirnom radosti.

77/237

Osjeam veliku ljubav za ljude, za njina djela, za sreu i nesreu za grijeh i strast i sav jad to iz njih izlazi, za borbe i posrtanja, za zablude i patnje i rtve, za sve to je ovjekovo na ovoj planeti. Osjeam asovitu, ali neizmjernu sreu i ja pijem kap iz nepresuivog izvora radosti ljudske, da i ja na as ponesem dijelak velikog krsta, to ga nosi ovjeanstvo. I to pogledam sve je pjesma i ega god se taknem sve je bol.

EPILOG
Mnogo samuje i dugo uti, sine moj, zatravljen si snovima, izmoren putevima duha. Lik ti je pognut i lice blijedo, duboko, sputene vjee i glas kao kripa tamnikih vrata. Izii u ljetni dan, sine moj! ta si vidio u ljetni dan, sine moj? Vidio sam da je zemlja jaka i nebo vjeno, a ovjek slab i kratkovjek. ta si vidio, sine moj, u ljetni dan? Vidio sam da je ljubav kratka, a glad vjena. ta si vidio, sine moj, u ljetni dan? Vidio sam da je ovaj ivot stvar muna koja se sastoji u nepravilnoj izmjeni grijeha i nesree, da ivjeti znai slagati varku na varku. Hoe da usne, sine moj? Ne, oe, idem da i v i m.

NEMIRI

NEMIR OD VIJEKA

U djetinjstvu mome izabrao si me i oznaio da idem Tvojim putem. Nisu mi bile pune etiri godine kad sam usnio da mi je sa ikone siao jedan svetac, blijed i okruen cvijeem kao mrtvac i predao mi raspelo koje je njemu dotealo. I nita mi drugo nisi na put dao. Tebi me je zavjetovala majka moja u asu tjeskobe, u jednom od onih asova kad nema ni otkud pomoi i kad su sva vrata zatvorena, osim vrata Tvojih. Ko je jo vidio da se mala djeca tako opremaju u svijet, sa krstom siromatva i teretom velikih zavjeta? A ipak, Ti si me tako poslao i sa licem oca, koji se rijetko smije, strogo oznaio put moj. Pa kako sam mogao biti srean? I jo sam bio lud i samo svoj, otimao sam se putu i pozvanju, trgao sam u stranu i bio sam kao zlo dijete koje ne spava kod kue nego bjega, neisto, sa vlatima sijena na odijelu a pogled ima mutan i nestalan kao niije pseto. Kad Te nisam vidio nad sobom, mislio sam da Te nema. I nita nije ostalo to nisam uinio da Ti se odmem, jer je malo ko ljubio grijeh i grjenu radost kao ja. Prolazio sara svijetom i udarao lijevo i desno na vrata tuih sudbina, ali sva su redom, kao po nekom mukom dogovoru, bila za m e n e zatvorena. Nasrtao sam uzalud na vrata ovjekova, i poslije sam dugo sjedio krvavih ruku, na kamenu. Jer kasno sam uvidio, da se ne otvaraju silom. Nisam mogao shvatiti zato je za mene svaki iv ovjek tajna vlanih treptavih oiju i zato se pred mojim koracima svaka vrata zatvaraju, kao na tajni znak. A to si Ti htio da me odbije od svijeta kao to se djeca od godine odbijaju od sise: da im ogrkne i da im se ogadi. To si Ti, o strani, postavljao svoju

82/237

nevidljivu ruku izmeu mene i svijeta, da me onda inokosna i ostavljena okrui svojom ljubavi koja boli i posveuje.

*
Ja znam da niko iv nije preao svoj put a da mu se Ti nisi pribliio, poloio mu ruku na rame i poao s njim jedan as. Prevelika je i preteka za jednog ovjeka ta snaga i ta mudrost kojom nas iskuava. U asovima kad mi je preteko, ja mislim da si Ti podmukla snaga u hljebu koji jedemo i vodi koju pijemo i da pomalo i potajno proimlje tijelo nae i upija nam se u krv pa tako ravna korake nae da idemo kao na nevidljivom lancu, odreeni da padnemo u as borbe s Tobom. A svaki se iv ovjek bori s Bogom, jedan dulje a drugi krae; i svaki podlegne. Jednog nemirnog proljea kad trava nije htjela iz zemlje ni cvijet iz pupa, i kad je gorak i hladan ivot nosio zadah krvi, postavio si me na tamnom mjestu gdje vjetar ne prestaje, gdje nemir ispunja dan, a strah no; oblaan dan i jezovitu no. Bio sam stari ovjekov boj na koji nas Bog poziva tajnom.

*
Sve to postoji ovdje, prokleto je na borbu bez kraja. More i kr, sjeme u zemlji i vjetar i ivotinje zajedno s ljudima. Redaju se svjetlo i mrak i izmjenjuju vjetri s tiinama, ali borba ne prestaje da se bije. U sjenci jedne grdne tajne i mutna sna to ga sanja i prostire svako bie nad sobom, stalno se uje kako u srcu zemlje ritam ivota ekia izmeu bola i radosti. I jo u toj lomljavi strahovito je njegovo utanje. Vjetar njie granu od bora. Sve stvari zebu i drhte u tamnici zakona. Bog je no u kojoj lei sudbina naa kao stvar tiha i malena. Sa mjesta, gdje se gasi i tone ljudska misao, iri se strahovitim talasima u okrug samoa svega to ivi.

*
Bog izbija kao svjetlo iz svake stvari stvorene i svakog ivota koji se mie. Osamljen kamen na alu ima aureolu njegova duha, i obljeva ga jutrom i veerom, kao ljubiasti fluid, sjaj sunca koje se ne vidi. On je kao toplina u dahu svega to ivi. On je gluh za sate koji izbijaju i cijepaju vrijeme na parad, i On je slijep na dan i no i sve promjene vremena. On je kao miran sjaj i velika tiina u kojoj se uje glas koji ga nijee. On tako dobro uti da se ve pomilja da ga nema. A On je mirno srce svih atoma.

*
Ja moram noas da bijem na Tvoja vrata kao neko ko je ustraen i zadocnio, jer ja sam od onih kojima zemlja nema vie ta da kae. Ja moram nou da se diem, da Te traim i pitam: koje je moje mjesto i moj kraj, jer ne mogu ni ja do vijeka iviti kao siroe bez imena i puta. Kako su slabe ljudske ruke i kako tvrdo moe da spava Bog. Ali ja se nemam kuda vratiti; ne odstupam, i vraam se uvijek ponovno kao talas bez sna. ta sam ja ovdje u svijetu? Stablo na vjetrovitu mjestu. Cvijet ukraj puta. Kameni stup, osamljen na ruevinama, koji ne dri svoda i ne slui niem nego puca na mrazu i gori na egi, i jo onako polomljen i sam kazuje slavu koje vie nema.

*
Ti nisi isti u jutro i vee; sa minutama zrije lik Tvoj; zaludu sam Te jue poznavao, jer Ti raste i o Tebi svaki dan govore drugo. A ja prostirem svoje smrtne godine ispod Tvojih svodova i utim na njima i mrem pored Tebe koji se raa bez prestanka. Dok se raanje i umiranje u silnom zamahu lome i biju oko mene kao dva protivna vjetra, ja zaklanjam rukama i grudima malo ovjekovo svjetlo, malo ovjekovo svjetlo, koje se ne vidi na svodovima i koje ispunja kratkim sjajem jedino dva vlana polja mojih zjenica. Ali ja to osjeam uvijek, ispod mojih nogu i iznad moje glave, u dahu rastvaranja svega, laganom i vjenom, osjeam kako u mraku die Ti, ije se veliine bojim. Tako mi, kao dva nejednaka protivnika, leimo noas uporedo.

*
Ja blagosivljem, a sjen mojih dlanova pada na svijet. Zato je sunce i miso o Bogu, i ostavili me sama. Umor, i zadah praine. Vee. Meni se ini da je ovo as kad u kao ptica koja ima nerazumljiv pogled, odletiti, zajedno s vriskom, sa svijeta.

NEMIR DANA

NO U VOZU
Vozili smo se od podneva, zbijeni u uskim sparnim vagonima, ne znajui kud nas vode ni kako emo svriti. Vojnici koji su nas pratili stenjali su, kupali se u znoju i kriomice poputali kajie na teleacima, koji su bili nabijeni i puni ege. Neki od nas su bili ve obueni u robijako odijelo, oni su irili zadah kuhinje i radionice. Kako se je smrkavalo, inilo se, da se vagon suuje, u utnji i dahtanju inilo mi se, da visoki teleak vojnika do mene raste i da me sve vie titi i pribija uz prozor, koji nismo smjeli otvoriti. Vozili smo se uz more. Svuda je bio razljeven sjaj sunca koje je sada negdje zalazilo. Sve same svijetle plohe i sve same neke udesne boje kakve nikad prije nisam vidio. A kad bih se okrenuo: vagon je bio taman, pun vojnika, opterenih i zlovoljnih mojih drugova, uplaenih ili ravnodunih. Zaguljiv, upljuvan i raskliman vagon se naglo mraio. A napolju je padao sve novi sjaj i nova boja, i nebo i zemlja se prekrivali ljepotom kakve nikad slutio nisam. Bojao sam se da okrenem glavu u vagon, pripio sam lice uz staklo i gledao i pio oima, i zaboravljao ta je za mnom. Tako dok ne iznevjeri i posljednja boja, i ne zgasnu i posljednji oblak. Kad se okrenuh, vagon je bio u potpunoj tami, onoj najteoj tami koja je zla i jo blijeda od uspomena na minuli dan. Pomijean zadah od nae tamnike kae, koe i znoja. Sparina je rasla i nebo je potamnilo. Uoi te noi bez kraja i na rubu mog posljednjeg dana koji me izdade bez milosti, zaludu sam traio u sebi i oko sebe neto to bi mi dodalo ruku da predem preko ponora ili skratilo moju muku. Plamsala je drhtava svjetiljka i u njenom zelenkastom sjaju ja vidjeh, na staklu za kojim je leala no, svoje lice i nita do svoje roeno lice! kako se no ljulja i podrhtava kao lice utopljenika u veernjoj rijeci. Zaludu sam sklapao oi, bio sam osuen i morao sam uvijek ponovno da gledam sebi u oi. Tako cijelu no.

IZNAD POBJEDA
Iz godine u godinu sluam urlik o pobjedi a sve je manje hljeba na svijetu i snage u ljudima, dok zemljom prolazi la o pobjedi. Vaa objeda ima nisko elo i crvene oi. U pobjednika je nemiran pogled. Prokleto je vae ognjeno pobjedniko vino. O, ne okrepljuje ono i ne veseli! Bog dri ruku na tjemenu pobijeenih a pobjednik je sam i njegova radost plamti i gasne. Sve to je nade, utjehe i ljepote na svijetu otkriva se oima pobijeenih; pobjednici su slijepi, drhte i gore, i nemaju nita do svoje divlje plamene radosti iza koje ostaje pepeo. Jer ta su drugo dananje pobjede nego sutranji porazi? U oima ovjeka samca nema dobivenih ni izgubljenih bitaka, nego u svim ratovima jednako: dobivenim kao i izgubljenim, jedno poraeno ovjeanstvo. Vjetrovi putuju i kie idu, dobre i plodne, uvijek jednake, a zastave se polako rastau i cijepaju; i boje blijede i sve se zaboravlja a ovjek ostaje uvijek isti, pognut pod bolom i ustrajan u radu; venu vijenci i trunu zastave a ostaje ovjek koji sije i radi i kia koja mu pomae. Ko e pobijediti ovjeka? To je samo Bog na as okrenuo lice i ostavio svijet u tami, a vi urlate: pobjeda, ali pobjede nema, nego jedna mala krvava la i jedna velika nesrea. Ti pobjednici su blijedi sa velikim runim ustima, a krv im je nasjela na oi, ali e ih postidjeli jednog jutra more svojim mirom i njive svojom svetom tiinom. Sve je to samo kratak ruan san, taj govor o pobjedama. Nema poraza ni pobjeda nego uvijek i svuda, kod poraenih jednako ka i kod pobjednik, napaen i ponien ovjek.

DJECA
Aprila mjeseca godine 1917. kad je drava dijelila svakoj kui kilo kukuruzna brana na tjedan i kad su ljudi pojeli svaku travku od kukuruza i sr od zovike i javorovu koru, dok im nisu noge pooticale i dok nisu redom poeli umirati, toga aprila mjeseca izmilila su na ulice bezbrojna djeca. Ne znam kako je bilo te godine s pticama i ljiljanima, ali tu djecu je Bog oito zaboravio. Djece je bilo po cijelom gradu, po mostovima, oko duana, po jarcima ukraj puta, oko kasarna. Uz gradsku djecu pridolazila su nova sa sela iz okolice. Svakim danom ih je bivalo vie. Mnoga se nisu vie ni vraala na selo, gdje je pored gladi bio i tifus, nego su ostajala u gradu i klatila se danju i nou. Na putevima koji vode u grad stajale su cio dan patrole i vraale ih u sela ali oni su zaobilazili stranputicom, gazili potoke i silazili preko uzoranih, vlanih njiva i stizali u grad onako pocijepani, s korom crvene ilovae na bosim nogama i gladom u lakomim oima. andari su ih tukli i gonili ali ih hapsili nisu, jer ih ne bi mogli hraniti. Na izmralom tijelu i tankim nogama izgledale su njihove glave straivo velike i oi su im postajale staraki tupe a lica mala, smeurana i liajiva kao pipuni koji zimi venu na rafovima. Gradi je vrvio od djece. Ona su gazila po potoku koji je prolazio ispred vojnike klaonice i lovila komadie crijeva i droba, to su ih bacali u vodu; ona su pobrala kotice od suhih ljiva, tukla ih na kaldrmi i jela gorku jezgru iz njih, ona su na ubritu iza oficirskih kuhinja hvatala izbaene prazne kutije od konzerva, ispirala ih vruom vodom i to pila; ona su, da zavaraju glad, vakala sriku od zove tako dugo, dok im krv nije potekala iza zuba; ona su kuala list od jagorevine i hljeb od paprati; ona su se nou zavlaila u tek obraene vrtove i prstima iskopavala jue posijan krumpir iz mekih lijeha; ona su prosila, krala, otimala, ali sve to nije bilo dosta da se nahrani i ostane na ivotu.

93/237

Izgledalo je kao da u gradu gladuju samo djeca. Mukarci su i onako rijetki, ene su radile i utale, ali djeca se nisu dala niim zavarati ni utjeiti nego su lunjala po gradu cio dan, a mnoga su i spavala ispod dasaka od kua poruenih u preklanjskim borbama. U uskoj ulici pred aprovizacijom lei po cio dan, kao snoplje, toliko djece da u prolazu morate gledati da im ne stanete na noge; uzalud ih policija goni, ona se uvijek ponovno vraaju i lijeu uz magazin i vrebaju. Umirali su i stariji, ali ponajvie djeca. Svaki dan bi po neko izostalo od skitanja; lealo bi pred Velikim Hanom ili na ploama kraj mosta, nateklih podonjaka, i zurilo u kaldrmu preda se, bez glasa i pokreta. Otpaci jednog velikog evropskog restorana mogli su spasiti tu djecu, ali hrana je bila te godine nejednako razdijeljena po svijetu i pomoi nije bilo; umiralo se, prvo djeca pa stariji. Onima, koji su preivjeli, iezao je sve se zaboravlja i sve prolazi! odurni okus paprati i memljiva brana davno iz usta, ali tu djecu je teko zaboraviti ko ih je samo jednom vidio kako ue u dronjcima od domaeg sukna i vojnikog odijela i kako vau prijesnu djetelinu a u uglovima s obje strane usta im se cijedi zelena pljuvaka! I strana je pomisao da e moda jednom ta djeca biti sablasni svjedoci na nekom stranom sudu, gdje e se bolje gledati i pravednije suditi nego u aprilu godine 1917.

POGREBNA PJESMA
Njegovu su smrt javile novine koje se nou tampaju i zaudaraju u rano gradsko jutro katranom. I pisali su, da je zlikovac kao to i jest i da je sve u redu i pravo kao to i jest jer ko dira u tue, zasluuje smrt. Ali imena mu se nije znalo, jer su njegovi papiri bili lani, a poznao ga nije nitko, jer ovaki kao to je on nemaju znanaca. On je poginuo za jedne provale, ubio ga je jai od njega a jai imaju pravo! ustrijelio ga je jedan od onih koji sili slui, a ti gaaju dobro. Jedni umiru u postelji tiho i medu svojima, drugi u bolnici ili ubonici ili u kom drugom kanalu humanitarnosti, a trei na poljima sumnjive slave, ali malo ko umire ovako kao on, uhvaen u krai i ustrijeljen kao pseto na tuem mranom tavanu, i malo ko ovako sramno. On nije zasluio bezimen sramotan grob ni prezir kukavica, nego uzdah dobrih ljudi i samilost i pjesnikov stih, jer nije lako nesreniku: kriti svoju mladost danju, na periferiji gradu, po jazbinama, a nou ii na neastan zanat. Bez mape, bez oruja i pijuna, uzdajui se u svoje oi i svoje ruke on je provalio u tuu kuu drugi provaljuju u drave! da uzme to mu za ivot treba, drugi za rasko kradu. Jedni se bore za veliki posjed, drugi za milijune, a trei za priznanja od lana zlata, on se je borio za svoj go ivot, grjean i bolan ko i drugi, tek on je imao manje sree i podlegao je u neravnoj borbi; na tuem mranom tavanu ubio ga je onaj, koji je jai bio i branio svoje. Vi piete: pravo je. Jest. Ali kad bi ta ista pravda svakome od vas koji je jednom dirnuo u tue, dosudila tane, ja se bojim da carski arsenal ne bi imao dovoljno metaka za svu tu rpu potenih hajduka. Opasno je zazivati pravdu!

95/237

Svi ljudi grijee mnogo i teko, tek siromasima Bog lake prata. On je izdahnuo na tavanu i za njim nee niko plakati, a le mu je oskvrnuo urnalist, hulja. U mranom neznanom grobu poiva bezimeni zlikovac, dobro mu je jer ne ivi, a nad njim moja pjesma gori u ogorenju i samilosti.

PRIA IZ JAPANA
Za vlade carice Au-Ung bio je meu osuenim Tristopedesetoricom urotnika prognan i pjesnik Moro Ipo. Tri godine je proivio na najmanjem od Sedam Otoka, u kuici od rogoza. A kad je carica oboljela i njena mo stala sve vie da opada, njemu je uspjelo, kao i veini od Tristopedesetorice da se povrati u glavni grad Jedo. Stanovao je nakraj grada u jednom krilu neke sveenike zgrade. Graani, siti krvavog gospodstva lude i okrutne carice, su zavoljeli pjesnika, a ve oni od Tristopedesetorice bijahu mu nerazdruivi drugovi. Od ruke do ruke su ili njegovi kratki stihovi o junatvu i smrti, a njegov dobri smijeak bio je u njihovim raspravama kao rije koja odluuje. Tada se dogodi da od otrova sveope mrnje umrije carica preko svakog oekivanja naglo. Njeni se nevaljali dvorani razbjegoe, a ona je leala naduvena i grdna u pustom dvoru i nije bilo nikog ko bi je saranio. Brzo se sakupie Tristopedesetorica urotnika i preuzee vlast. Podijelie izmeu se inove i asti i stadoe da vladaju jedinstvenim carstvom na Sedam Otoka. Kad je u dvoru nekadanje carice bilo prvo sveano vijee, prebrojie se Tristopedesetorica i vidjee da jednoga nema, a kad se proita spisak svih zavjerenika vidje se, da nema pjesnika Mori Ipo. Ne htjedoe da vijeaju bez njegova glasa nego odmah poslae roba sa dvokolicom po njega. U neko doba se vrati rob sa praznim kolima; reeno mu je, da je Mori Ipo otputovao i da je za vijee Tristopedesetorice ostavio pismenu poruku. Najstariji u vijeu primi savijenu artiju i predade je naelniku dravnih uenjaka a ovaj je stade na glas da ita: Mori Ipo pozdravlja, na rastanku, drugove svoje, zavjerenike! Blagodarim vam, drugovi moji, na zajednikoj patnji i vjeri i pobjedi i molim vas da mi oprostite to ne mogu da s vama dijelim i vlast kao to sam dijelio borbu. Ali pjesnici su protivno od drugih ljudi vjerni samo u

97/237

nevolji, a naputaju one kojima je dobro. Mi, pjesnici, smo za borbu roeni; strasni smo lovci, ali od plijena ne jedemo. Tanka je i nevidljiva pregrada to me dijeli od vas, ali zar nije i otrica maa tanka pa ipak je smrtonosna; bez tete po svoju duu ne bih mogao preko nje do vas, jer mi podnosimo sve osim vlasti. Zato vas ostavljam, drugovi zavjerenici, i idem da potraim ima li gdjegod koja misao koja nije ostvarena i koja tenja to nije izvojevana. A vi vladajte razborito i sreno, ali doe li ikad na nae carstvo od Sedam Otoka kakva bijeda i iskuenje i bude potrebna borba i utjeha u borbi, potraite me molim vas. Tu je predsjednik vijea, koji je bio malo nagluh, itanje prekinuo i starakom nestrpljivou, s negodovanjem u glasu rekao: - Kakva bijeda moe zadesiti carevinu za pravednog i slobodoumnog vladanja Tristopedesetorice!? Svi vijenici kimnue glavama; stariji se osmjehnue prezrivo i saalno: Kakva bijeda?! itanje se ne nastavi nego zapoe vijeanje o zakonu za uvoz i carinu. Samo naelnik dravnih uenjaka proita do kraja pjesnikovu poruku, ali u sebi, i onda je smota i pohrani u arhivu nekadanje carice.

BREGOVI

Bregovi u daljini, krunjeni snijegom, to se prieujete suncem, jo se jedino za vas nala u meni pjesma. Vi ste napor zemlje jedini vrijedan put neba i visine. Kad mislim na rumen sjaj visina, mene ispunja mir. Znam, tamo cvate vatren ljiljan i tiina. Ili u snijegu kopni oprezan zvjerski trag. I ako se pojavi jedan bol, njega odnesu promjene kao rijeka oboreno stablo. Tamo je smrt: rasuto perje, iste, izbijeljene kosti i crna, plodna zemlja. S tih bregova dolaze ova jutra. Evo, jedno jutro kad ja, koji nema bogova, padam i klanjam se vama, visoki bregovi, na kojima je utnja smrti i ivota, topla i plodna kao utnja dvaju usta u poljupcu. Lien zbunjenih veernjih misli o zvijezdama i daljinama, i pregazivi sve puteve, koji bole u sjeanju, ja padam pred vama vrhovi zemlje na kojima vlada za nas daleka i nerazumljiva harmonija elemenata. Bijela tiina do koje se nije spustio Bog i do koje nije dosegao ovjek. Visoki snijee, sa sjenom tamne omorike i punom mjerom vremena i utljivih zakona u njemu! Krilati snijee, sa likom zvijezde i ljudskog oka, putnie, kom se ne hiti i koji ima pouzdanja u vrijeme i oblike i mogunosti koje ekaju, ti si mi jutros u svijetloj daljini kao boanstvo koje se zaziva. I vrhovi ove zemlje na kojoj patim jo uvijek su mi drai od nekog nepoznatog dalekog neba od koga sam se umoran rodio. Visoki bregovi, vaa je slika u mojim oima koje se ale na prolaznost, vjernija i dulja nego sve to me je u svijetu sretalo, jer sve to je kroz moje ruke prolo ieze u nemiru kojim su proklete stvari i ljudi. Vama pruam moje ruke prazne; i sjen dana koji poiva na njima evo se skrauje i vara.

*
Kad sam vidio kako su svijetle magle u daljini i kad sam uo ta govore ume svojim licem koje se uvijek mijenja i vrhovi planina koji su izgubili zelen i ljepotu ali stoje mirni, goli i vjeno jednaki: Kad sam vidio neumoljivi i dostojanstveni hod sjene i svjetla po dolovima ispod mene i osluhnuo im glas u krvi mojoj, uplaio sam se pred tajnom i zaprepastio pred snagom otkria koja je dana ovjeku. Uvidio sam odmah da u biti lo govornik i nepouzdan svjedok. Zastao sam asak i bio sam malen i sam sa neizrecivom tugom svijetlih kratkih dana, koju samo ovjek poznaje. utao je Bog i svijet.

*
Biju me dani nemirom, san me vara i mladost me boli, a ja utkam otrovanu krv da u tiini bolje ujem huk vremena koje dolazi. Zora koja e sutra svanuti za mene je najvia zapovijed, sve dotle ja sam ovjek koji eka i vojnik na skrovitu mjestu. Oko mene su ume, koje znadu samo jednu zapovijed; da se raste, i samo jednu nudu: da se umire. Nada mnom oblaci, zli, nijemi i alosni. Suen sam na samou, srce mi, ini mi se, ne bije samo oslukujem divlji topot i svetako pojanje godina koje dolaze. U krvi i slavi novih sve ljepih zora iezavam. ivjet u moda jo samo kao tamna opomena u duama, a nitko nee znati kako mi je bilo u suton kad je velik i svijetal oblak na obzoru, kad elja raste, a staze mokre, i nema nade da e iko doi.

*
Kad bih ja mogao da znam kud nou prolaze ta svjetla gorom, i kad bih mogao da znam ko sjedi kod vatara to se svaku no pale visoko u planini, da izgleda da gore u po neba! Kad bih mogao znati kako ive ljudi po svim gradovima i po svim obalama svijeta i kakve su njihove radosti sada pred vee, i kad bih mogao da vidim sve puteve i sve sastanke i svrhe svih vatara i svjetala oko kojih se sada ljudi kupe, i sve veernje radosti i sve sutranje namisli, i kad bih vidio sve svijetle linije i sva smjela gibanja i sve korisne i plodne bolove, i kad bih mogao izmjeriti snagu svih miia i dugovjenost vatre i radosti na zemlji, i kad bih se uvjerio da e biti i dostajati jo dugo, dugo do vijeka! za sva stvorenja, ja bih oprostio svojoj ugaenoj pjesmi i prekinutom vrisku i pun pouzdanja u nevidljive snage ispravio bih se, na as, srean i bogat i velik, za cijelu glavu vii od neba iz prie. A onda bih legao, kao umoran i miran domain, da odspavam jednu vjenost.

*
Jedno vee sam vidio unutranjost svih stvari. Krvavo nalije ivota mi se ukazalo golo i grozno u strahovitom trepetu korijenja, ivaca, miia i damara. Vidio sam jednolino stezanje srca u kome vlada vjeni mrak i obljeveno je svake sekunde krvlju, vidio sam rad modana, jezovit i slijep, i jedva primjetno sijanje ganglija, strahotu organizma koji stari i slabi i ploenje ne manje teko i jezovito od umiranja. U jednom veernjem asu, u zraku zasienom ljudskom blizinom, vidio sam nesvijest i osamljenost u kojoj ivi, radi i troi se materija, i umire elija za elijom, bez svjeta i saznanja, u prokletoj samoi i bolu kojim boluje sve to je stvoreno, to ivi i to se mie. Vidio sam kako sve arterije biju, svi ivci titraju, sve elije diu, kako u zemlji sve vode struje, i sve rude zriju i rastu u utnji stoljea i dubokoj ei za suncem ili vodom.

*
Probudio me nemiran san i zavjesa koja plee. Jutro, puno neke neoekivane mukle studeni i jeze. Kosa je neposluna, voda nemila, odijelo hladno i tue a u oima i na licu san koji se sanja i ne zapamti. Neto nerijeeno i strano ima u danu koji otpoinje. Na polju je sve pomjeteno i uznemireno. Kakvi su to otri i povijeni oblici? Stabla i more i oblaci, sve se to dalo na put. Kud to sve tei prema jugoistoku? Sunce se jutros izgubilo i sve se diglo da ga trai. Palme glasno ume; a li empresima je najgore, kre se i sagibaju bez prestanka. I masline su uznemirene. Jedini brljan, gladak i odvratan kao zmija, ne mie ni listom. More je kao tamno oranje koje putuje. Najprije su veliki valovi sa otrim pjenastim hrptom a po njima prostrta mrea sitnih nabora, kao jeza po tijelu. Sjenka straha lei na valovima koji dolaze da se razbiju. Posve u daljini zaokruuje more tamno-modra pruga koja se savija i priljubljuje uz horizont kao damascenska sablja. Sve dolazi na mahove i iznenada. Kad se ve ini da um i pljusak i fijuk ne moe biti vei, najednom se podie urlik i tutanj, palme se propnu i voda izbezumi od elje da ode preko svijeta. Oblak se kida i gubi. Doao je vjetar koji duva est dana; tri raste a tri opada. Cvile vratnice i kriplju stabla u korijenu. Sve se pripija posljednjom snagom uza zemlju. I cio kraj, dokle mogu dogledati, dobi izraz patnje i mrane odlunosti da se bori i podnese.

*
Ima dana i noi kad tajna ispuni moj kut i posrnem kao ivine krvavih uplaenih oiju, i zaboravim sve, i nemam kome da se uteem, ni glasa da ga zovem. Java i san, kao dva ogledala, dodaju moj bol jedno drugom. Zaspem mislei na bol moga dana, onda ga u snu doivljujem ponovno i s a nj a m, da je bol proao, da nije nikad ni bio, i veseo sam i blagodaran raz zaludna straha. A kad se probudim, gle, bol moj jueranji je na svom mjestu, kao kamen. I sve je istina. I nema druge istine do jedne: bola, ni druge stvarnosti do patnje, bola i patnje u svakoj kaplji vode, i svakoj vlati trave, i svakom bridu kristala, i svakom zvuku iva glasa, u snu i na javi, u ivotu, prije ivota, a valjda i poslije ivota.

*
Ujutro, kad imam oi odmorne i duu iza sna, sastaju se u mojim oima bezbrojne linije, svaka u pratnji svoje boje i ritma koji je nosi. Linije kua, besane i jo jedva primjetno bijele od sinonje mjeseine, tramvajska pruga koja bljeti u svjetlu jutra, ornamenat vinove loze po zidovima i pregradu, mirna stabla, luk obrve neke tue ene, jedan muki profil, izrazit i blag, pokreti djece koja knjige nose, rumeni oblaci koji bacaju ljubiast ton na moje ruke, trag kola u mokroj cesti, sve te linije ulaze u mene, ute i govore i pjevaju i pleu i stoje i njiu se; lome se i slau konano u jedan hram lelujavih i nestalnih oblika, u hram u kom nema vjernika ni sveenika i u kom je vjera i svetinja, i vjernik i sveenik jedno te isto.

*
Jo je malo sjaja na veslima. Na mahove dolazi studen vjetar. Pokidali se tamni oblaci i zalili sjajem sunca koga vie nema. More se zabrinu, potamnje i zbora. Jedro zatrepta nekoliko puta kao srce u uhvaene ptice, onda se okrenu i nadu, sa sjenom veeri po sred srijede. S daleka, iz neke barke doe jedna rije otrgnuta i nerazumljiva. Na moru se mnoga jedra okrenue. Bljesnue vesla. Digoe se pognuti likovi brodara s jednomjernim pokretima. U daljini planu svjetionik. I otpoe bijeg sjena, i jedara, valova, struja i oblaka, pun bojazni, apata i sumranih pokreta. Za nama je padala no, ogromna i svemona no na mora i na ljudske oi; u daljini je gorio svjetionik kao nerazumljiv napor nekog drugog svijeta.

*
Gdje je to sunce to je ugaslo u rijeci Visli, juna mjeseca one lude godine, gdje je to sunce za vodom i poljem visoke rai koja je dozrijevala? Ja petu godinu ve stajem na prozor i rano ranim, i o zapadu se penjem na humke i nadnosim ruku nad oi ali to nije sunce moje radosti. Gdje je to sunce od neko? Soba mi je puna sjaja i na polju trepe i bljeti snijeg. Veliko sunce martovskih dana sja a meni njegov sjaj puni oi suzama, isto kao kad ovjek plae, i ja zastirem dlanom nemiran pogled, a preda mnom gle, je li to krv u mom dlanu ili u istini zalazi jedno mirno veliko sunce u crvenoj rijeci i poljima rai koja zri.

*
Videi mnoge promjene oko sebe, zatrepta elja u meni da ivim dovijek i da padam po svemu kao sjaj i vjetar, i bijela magla koju donosi jesen. Zaeljeh da ivim samo pokretima i samo kao sjenka na bojama zemlje i neba, bez glasa i imena i s malo bola, tek koliko je potrebno da se ivi. Zaeljeh da imam duu svijetlu i hladnu kao oko u ivotinja i povrina voda, duu kojoj je jednaka voka koja trune u travi, a mravi bue u njoj vijugav hodnik kao i klica koja, blijeda od napora probija kaljavu opnu; kojoj je jedno te isto grohot i fijuk burna mora u piljama i topla tiina kad bez trepta i daha izlazi mjesec.

*
Jo ni sunce nije zalo a ve se mjesec pomalja. Uvijek sja jedna tiha svetkovina koja nema kraja. Tiho je danju, (tiho kao u snu i pored jednolinog zrikanja) a no sva buja tiinom, koja je svijetla i prohladna. U kakovoj se samo slavi raa sunce svako jutro, i kakvo je tajno znaenje i neprolazna radost veernjih oblaka! Jo kasno u no umi ito tekim umom zlatna sjaja i masline zare u no bijel sjaj to su ga danju upile.

*
Bio je jedan bijel i kratak jutarnji as kad sam, kao da su mi oi udom umivene vidio da je proao moj cvat, i boja i slava proljetna, i da sam na tvrdu putu, lien svega, da zrim za jednu neizvjesnu jesen, trpko voe za nasmijana usta. Gorim na suncu. Teko je gledati kako se na meni ispunja zakon i mjera koja vrijedi za sve. I zato mi je onda u sjenovitoj crkvi objavljeno, da sam zvan za via djela?

*
Kao zemlja vodu, ja pijem vrijeme koje prolazi. Nita se ne dogaa. Samo zemlja putuje i sunce sja. Kad ne sja meni, sja drugim ljudima. Mnoge snage jaaju i rastu, mnogi se ljudi raaju, rastu i umiru, ali svi hoe vie i bolje. Mnogo smo sami i bijeni sudbinom ali, u stvari, svi se mi ljudi drimo za ruke. Popuhuje vjetar i tiho i resko fijue u travi oko mojih uiju. A ekvatoru plau mala djeca i na Gronlandu cvile mali bijeli medvjedi. Vrijeme i ivot su plima bez kraja. Pocijepali su se i starili smijeni kalendari i satovi su, nenavijeni, davno stali. Svi oblici i ivoti piju vrijeme kao mlijeko. Sve raste i buja; poguit emo se, savit e se ove planete kao tanka grana pod teretom; gdje emo nai mjesta? Stanovat emo u praznim kuicama izginulih pueva. Izjest emo koljke to se kriju u kamenu, prebit emo bodljikava krsta morskim jeevima, kad je pun mjesec, i pojest emo im ikru s ukusom mora. Sve raste i buja; ogromne ume se sijeku i rue, lomi se kamen i biju ivotinje i melje ito. Unitava se i lomi i troi a sve klija i nie i raste i iri se. I zmija koju svi biju, ne gine nego se plodi i ivi u kamenu, s odrazom sunca u tamno-sivom oku. Podne. Ne moe se tu govoriti o mjeri i imenima; jedna je plima od postanka, i mi rastemo, mi rastemo!

*
Najednom, poslije svijetla i radosna dana, i opet ugledah nalije ivota. Jedna mi ena pokaza kotunjavu ruku i sablasno lice i sve stvari se odrazie na pozadini svjetla koje gasne i primie otre predsmrtne oblike. Razbi se dan kao prozor u crkvi i popadae zvijezde, rane i ljiljani. Iza pojava se ukaza ljepak i praina i konci koji sve poteu. Veernja ura. Kad gasne svjetlo svaka je nada bijedna la i svaka utjeha uvreda. Veernja ura, a mene pozdravi smrt tankom i sivom sjenom na licu tue ene.

*
Kad se ispeh strmom goleti, na kosu, ruke su mi bridile i gorili dlanovi od stijena i granja za koje sam se hvatao. Legoh od umora i zaspah u nejasnoj misli, pod omorikama. Probudi me hladan vjetar i tamna jeza. Ugledah prvo svoje ruke, blijede i tue. Neba nije bilo. Posakrile se boje. A po meni napadale kao kia suhe iglice sa omorike. Kosa mi lei na tjemenu kao ledena ruka. Prevarila me smrt: zaspao sam pa je ula studen vlana dana u me, studen to ubija biljke i rastvara kamen. Tada u daljini ugledah ispod sebe kue, poznate, malene i bijele. I prvo mi se oi zgrijae.

*
Oko deset sati prije podne pade magla. Najprije rijetka ko pauina, onda se zgusnu malko i doe ukastozelena od stabala koja se kroz nju provide, pa konano osvoji i pritite sve i zavlada tako da mi se odjednom glas odue i promuknuh i ivot se uini nevjerojatan i svijet doe sablasan, jer sve ieznu. I u meni sve ieznu. Bez uspomena sam i pjevuim u maglu. Najednom se sjetih magle jedne nad Dunavom, osmjehnuh se i onda pomislih: U koliko sam ja ulica ve stanovao, i ivot mi doe dug i raznolik kao nevjerojatna pria.

*
Kad sluam rijei oko sebe ja mislim da su sve one zaludu, jer ni jedna ne nalazi odjeka u meni, i kad sluam danju ili nou, sate koji izbijaju ja znam da ni jedan od tih bezbrojnih sati nije moj. Kad dobro osluhnem ja ne ujem nita do kia i vjetrova u kojima je moja dua kao njiva, tamna i bez glasa. Ali ja se smjekam u vrijeme, a moja strpljivost je sestra vjenosti. Iskucavaju svijetom sati, a moje vrijeme je daleko i moji dani jo ni klice pustili nisu. Ali i ovako, sam i nepoznat, ja bivam vedriji sa svakim danom i jai sa svakom noi. Nisam nikad slutio da ovako umijem ekati i ii polako i stisnutih zuba, dok mi u krvi gori budunost kao groznica i sve to e jo biti vri u meni kao taman bol.

*
U noi. Umara me miso o postojanju tolikih bia i svjetova u mraku. Tako dugo traje sve! I svijetu se otvaraju uvijek novi dani kao rane. Meni od svega to sam vidio plamte oi. Velik svijet. Velik teret i velik umor. Duboka no. A ovjek sam.

*
Jesenja sveanost. Pratajui se nasmijano ja pooh s liem i mirisima, iznad voda koje se sjaju kao nebo. Putujem i ne sjeam se. Ja idem s mirisima i liem u susret tihom asu gdje poiva veliko savrenstvo bez svijesti i nevidljivo. Nit pauine ode u oktobru, s liem i mirisima, iznad vode, izmeu dva sjaja. Ptica polijee sklapajui oi od dragosti. Razbi se jedna saksija pred kuom. Ispod prozora crjepovi, rasuta umorna zemlja i korijenje, i crno sjeme to hiti u pukotinu. Pratajui se nasmijano poosmo, iznad voda i polja, litija bez kraja, svi u stajaim haljinama, stupajui u zanosu.

*
enski je smijeh u jutro kao bijelo platno za kojim se mrtvac krije. Prolazim ulicama tueg grada ali ja znam da je ljudski jad svugdje isti. Na prozorima se cere bjelinom jastuci, perine i pokrivai kao da se utroba ovih tamnih zgrada pomalja kroz prozore; ini mi se da do mene dopiru oduran dah noi, nakaznih ivota i runih briga. Sunce, koje nalii suncu, sja tupo iza kupole kolodvora. U meni ledeno bolno kajanje kao kleanje na studenim crkvenim ploama pod kojima lee uasni grobovi. Na uglu sablasno drhti i plamsa jedna pokvarena svjetiljka i izgleda kao zakasnio pijanica sa svojim histerinim plamenom koji je izgubio ravnoteu i sad plamsa u svjetlu dana posljednjim zamasima i umire jadnom i smijenom smrti. Prilazim straaru to stoji nepomino na raskru i pitam ga za Spasiteljevu ulicu.

*
Predvee. Blijedo-sivo sunce zalazi polako (ne gasne naglo kao ljeti). Zrak je pun praine, muica, dugih niti pauine koja plovi. I kad zaklonim rukom sunce, sve mi titra pred oima kao svijetal veo. Liu vidim sva sitna rebra, i u dlanovima djece koja se igraju na humku, prema suncu vidim rumenu krv. Noas emo rano lei. Ove godine smo mnogo radili. Okreem lice od sunca, po planine je obasjano a na drugoj polovici lei plaviasta sjena, kao praak na ljivama. Kad bi me veeras ko zapitao zato ja ivim, i ta jo oekujem, zbunio bih se pred licem sunca i sjajem neba i visokog brega na kom ivim. utnja i sjaj i igra bez kraja oko mene. Ali ja mislim da se ja u svemu to mi se dogaa pripravljam za jedan oktobar, koji e trajati malo dulje nego je trideset dana i za jedno dugo veer, kad se nee vie izii, i niko mi nee poslati pismo ni zapaliti svjetlo sve dokle moje oi doseu.

*
Odluio sam da se ne trujem alosti i ne satirem vie brigom. Odluio sam sino kad sam leao okrenut zidu u kom je kucala smrt kao sat, da jo jednom potraim ima li gdjegod mjesta, gdje se lako die i mirno ivi. I jutros sam proao sve ulice sa novom eljom i mirnom snagom kojom ponovno raste pogaena biljka.

*
I ovdje dopire nemir. esto zadrhti ova visoka kua na bregu od temelja do krova proe kao jeza lagano i muklo; i uvijek je budna kao sve to je od ljudske ruke stvoreno. U noi kad leim budan najednom osjetim drhat od vjetra, huka mora, dalekog topota ili meni nepoznatog gibanja. Za sklopljenim oima izazivam mir bosanske ume vlana lista, gdje u sjeni koja se ne mijenja, rast i umiranje lee uporedo. Al zemlja svugdje vara! U to da se pouzdam ja, koji traim stalnost? U kamen ili drvo ili ovjeje srce to ropski drhte u vjetru i neizvjesnosti? U more bez oblika? U treptave zvijezde? Ili sunce, putnika? Danas, dokle moja dua ide i dokle moje oko vidi nema mirna mjesta. Kao pramen vjetra i mlaz vode beskrajnih linija, sike, struji i trepe nemir svih svjetova u kom je neko prvi put ovjek pomislio na Boga.

*
Zar nije dua mirisnih krajina u meni? je, ko meni daje ta velika vienja silnih uma i bijelih gradova sa vedrim zrakom i dalekim nebom po kom ja, kao zvijezda u luku, putujem, a sa ruku mi sjaj pada. Boli me, jer samo slutim. Zbunjuje me um. ekaj, jo koja no, jo koji leden put, i zacijelit e moja slutnja kao rana. Dat u rukom znak, da vode ne padaju i zaute ume i suha visoka trava na liticama to cvili u vjetru, a pred umuklim krajem i nijemim oima otkrit e se smisao svih tenja i osnovke svih slutnja i sva e djela i svi razlozi leati kao mirna stada u punom suncu bojeg dana. I danu nee biti kraja.

*
Poto sam u oskudnom sjeanju preao ivot na selu i ivot u gradu, dane samoe i dane burnih ludosti, sad vidim da je jedan te isti nemir to ga unosim na svako mjesto i u svaki oblik ivota, neminovno, kao to se unosi svoje lice ili svoj govor. Tako biva, da se ljudi rode i cio ivot drhte od nevidljiva i nepoznata udarca.

*
S vjetrovima i zimom ja sam vodio borbu sam. Naao sam povjerljivu rije sa sokom u travama. Mnogo sam patio dok sam upoznao sve snage i zahtjeve svoga tijela i toplu samosvijest svih ivota oko mene. Tano sam odredio svoje odnose prema kretnjama, pojavama i promjenama svega oko mene, borio sam se dok me nije sve zavoljelo kao neustraiva stranca, koji ne misli na sebe. Oblaci, ume, izvori, ivotinje i stijene su ispunjali moju svijest, ali ljudskog lica nisam zaboravio nikad, divnog ljudskog lica obasjanog sjajem razuma i samo ljudske tuge radi onog to se vidi. Iza svih mojih gorkih rijei krije se, ipak, uvijek ljudsko lice sa svojom eljom za sreom.

LIRIKA

U SUMRAK
U sumraku pevaju devojke. Njini su glasovi meki i dahnu svjeinom cvea i ljubavi. Njina je pesma blaga, kao kad behar opada. Ona ima neto od mojih ljubavi: davno, toplo i lepo. Ona podsea na sarajske sumrake, kad jablanovi sjaju u crvenu zlatu, kao vitke ponosne ene. Kao rumene latice zasipaju me glasovi. Pevaju devojke. Pevaju lepo. To lii na pozdrav od starih prijatelja, na spomen onoga to proivih u ljubavi i zanosu. One pevaju, u suton, kao srea moja da mi rupcem mae. Ali srce je moje tamno jezero, koga nita ne die i u kom se niko ne ogleda.

BLAGA I DOBRA MESEINA

Blaga i dobra meseina, to pada, ko molitve matera naih po grobovima zaboravljenih milostiva je uteha onih, koji nerado pod suncem hode. Meseina. Kad prome sivi i snudeni oblak i on bude beo i lep, ko latice divnog cveta. I sivi snudeni oblak! I licima usedelih devojaka daje lepotu zaboravljenih noi, mladosti snova i cvea i oima tunim sjaj strasnih, davnih aikovanja. Meseina. Majka nevoljnih, sestrica onih koji se vole, ulazi u srca paenika i die stare, suzne spomene, ko svele rue iz pranih knjiga. Svi koji mnogo stradaju ne vole obesno sunce. Meseina. Njena je molitva srebrena nad grobovima onih, koji su alosno umrli. Ko miris neznana cvea ona je bolesnim, ko bledi prsti devojke

129/237

miluje obraze samotnim, ko ritam starih, starih pesama zvoni u srcu nesrenih. Blaga meseina, sestrica ljubavi milosno zove sebi turobne.

LANJSKA PJESMA
Miriu silno bijeli cvjetovi i pada sitna kia proljetna, ja kisnem sam. O nitko ne zna kako je teko hoditi sam i bolestan, bez ikog svoga, u zlatno proljee. U srcu mome nema ljubavi, u srcu mom su tavni spomeni, davni i muni. Silno miriu bijeli cvjetovi. Kisnem. Bez mira, bez ljubavi Sam i alostan.

TAMA
Ja ne znam kud ovo idu dani moji, ni kuda vode ove noi moje. Ne znam. Ni otkud magla runa na sve to se ekalo, ni otkud nemar jadni na sve to se radilo, ni zaborav otkuda, alosni na sve to se ljubilo. Magla. Ko e da mi kae noas, ta meni znae lica i stvari i spomeni minulih dana? I kuda idu ovi dani moji I zato bije tamno srce moje? Kuda? Zato?

POTONULO
Neki glas, miris neki i jedna lijepa zvijezda ne mogu noas da dignu iz moje dubine sve to je bilo. Ovo mora da su mi popucali svi konci, lijepi konci, tanani, to vezahu mene za moje Jue. Ne dre konci. U dubini svojoj osjeam tegobu mrtvog Lane i alost zaborava. Od svih runih noi ovo mi doe no kad zaboravih znaenje svega. Pa ipak muklo slutim da sve to ima drage i tune veze sa onim to je potonulo.

PRVA PROLJETNA PJESMA

Jutros oblaci nebom idu, a ja slutim radosti: kad procvatu brda stranim sjajem njihova oruja, kad posiju plamene cvjetove na poljima, kad se zauje prva truba, kad se pojave prvi konjanici, umorni, prani: i poprskani pjenom kao u nekoj staroj pjesmi; o radosti! Kad e doi kraljeve vojske? ene tkaju u tiini za njih darove, njih spominju dobri ljudi u molitvama, o njima pjevaju djevojke za prozorima i za njih raste cvijee u malim vrtovima. eka spremnih stotinu njenosti. Kad e doi kraljeve vojske? Oblaci nebom plove kao vojska; ja slutim dane velikih djela. Jutros sam vidio napupalu granu. Kad e doi kraljeve vojske?

NO CRVENIH ZVIJEZDA
Boga moli vjetar oajan. Odmakni, eno, te kukavne zavjese, da vidimo ta nam Bog poruuje po svojim zvijezdama. Za zavjesama ruke sklopljene i budne svjetiljke; neko moli Boga i mir nad vrele postelje. ale grane vriskom, mole grane tiinu rumenog zlata. Zavjese! Zavjese! Ovamo ruke drhtave. Tornjevi igraju, oblaci luduju. No putuje, njeni se vjetri Bogu mole, prokleto tijelo, nitko je nee preivjeti!

STROFE U NOI
Prolaznost U noi zli su vjetrovi, u noi, kad molitve gasnu, tad strahom zelenih jezera ispuni duu mi strasnu miso. Tako se javlja ona, zlokobna stara u no kasnu i kroz nju svaki tuno vidi: smrt svoju bijelu i bezglasnu. Tragedija U noi je gradu s bedema alobna truba zatrubila, u noi su grijesi pjevali, no je svoje grijehe ljubila; duecima krv je planula, -no je svoje grijehe ljubila tad sve su zvijezde potamnjele: junaka je ena ubila.

JADNI NEMIR
Cijelo popodne sjenka na mom licu, cijelo popodne izludjela zvona. Ispod mog prozora su prola mrtvaka kola; vidio sam desnu stranu lijesa i na njoj pisano slovima od zlata: 75 godina stara. Poslije sam dugo mislio. Ipak ima izvjesni red, neki: jest bijedno ivjeti i trudno ovjeku na ovoj zemlji, al konano doe svakom njegovo dobro popodne, kad vrijedni roaci il gradska opina isplate histerinim zvonima za pla i sahrane naih stotinu lai; onda nam duu valjda smiri Bog. a za tijelo se pobrine crv. Olovno popodne: i crv pod zemljom radi i Bog na nebu, on gradi, al ovjek na zemlji strada; mi zalud zidamo toranj do neba, mi zalud skidamo Boga sa neba, mi zalud silazimo u srce zemlji, mi zalud gazimo crva pod zemljom, nas eka stalno nae popodne i jauk zvona i Bog i crv.

137/237

Cijelo popodne sjenka na mom licu, cijelo popodne zvone neka zvona.

ETRDESETPETA NO
Dugo sam brojao promukle sate s ozebla tamnikog tornja. Kad zaspah, u snu mi doe moj otac zlikovac ostaviv svoj prokisli grob (koji ne vidjeh nikad). Bjee dobar ko oni koji su kajali i okajali. Poloi svoju teku ruku na moje rame i govorae: ... a ivot je, sinko, teka stvar; Cio taj va blagosloveni svijet, kao crvotona ahovska daska, podijeljen na crna i bijela polja. Ima po neki pa se rodi na bijelom polju; taj dugo ivi i misli da mu je dobro na zemlji. Ali koji padne na crno polje Eh! kao to naa krv je pala, taj ne zna veselnik! ta je ivot, on pozna samo grenu radost i crnu strepnju i jadni nemir; bez iscjeljenja je; taj polijee, posre i uvijek pada i gazi i gaca, a jede ga zemljino blato, a pije ga nejasan spomen na svijetlo boije krilo. Njegov je ivot sedam neuspjeha, tuga je svojima i teret cijelom svijetu. Al lud je svijet koji je za takve stvorio ludnicu. i zloinac je svijet koji ili alje u tamnicu. Nego, ima, moj ozebli ptiu, ima i za nas jedan kutak. Dvadeset i dvije godine sam gledao kako raste kao platana gradskog parka, pod kojom iparice francuski ue i koju svakog proljea obrezuju glupi vrtlari. Ali sve si bacio jednog dana, kad je bjesnilo jugovo more, i posluao nau krv. I dobro je, golube dobra je nesrena, vlana zemlja bezutjenima... Ili smo urno, ja i moj otac; cvali su tiinom puti. Bijae divan i tih sjajan od rose i mjeseine ukop. Ko oni koji nose zavjetno blago da ga sahrane u rijeci Noas. 1914.

ETNJA
A jutros su me izveli na sunce. Jarboli nekog broda iza zida, puni i dobri sunani minuti, i nita vie ne vidjee oi. Al samo miso da tim istim suncem bljete i tvoji obasjani puti iko topljeno zlato onjeg vida suza za suzom stade da se toi. Zaklopih oi. Mrana i vlana, kad se vratih, bjee elija moja, a straar sa maem i licem onih koji nekog tjee miljae, jadan, da od sunca plaem. Split (stari zatvor), 8. VIII. 1914.

1914
U polutami i tiini Bez snova noi, bez mira dana. Lagano je zaboravljala Moja dua u vijencu rana. Al jutros, s prvim zrakom sunca Zacvilje spomen stranim glasom I krv zapita iz svih rana: Unijeli su mi krag vode I prvi put sam, sa uasom. Na mranoj vodi ugledao Svoj lik, ispijen, blijed, i zao. 1914., Maribor

JUTRO
(Dan jedan praznih oiju i zamagljena ela.) Toga je jutra crna ptica pjevala u srcu mom: bila je bila! tvoja mladost I sve je prolo s njom; ne pohodi nas dvaput radost. Crvljivo voe brzo zre, a suanj ne zna sunca ni neba ve brzo stari i brzo mre. Toga je jutra zlatna ica prepukla u srcu mom. 1915.

PSALM SUMNJA
Toga je jutra pjevala zlatna ptica u srcu mom: koje su tvoje molitve, djeae? A ja sam leao nijem, bez pokreta, ko oni koji oekuju posljednji udarac. I nijema bjehu moja usta, s peatom zaboravljenih molitava; Gdje je ruka koja me slama i dri krte konce moga ivota? Ne, nema ruke koja me bije! Nema grijeha ni oprotenja! Svjetlost kosmosa ja sam pio, tama kosmosa sad me slama. Kosmos! To je vreli glas tijela moga, to krv moja iba i umi i struji. Da, to su molitve, to je polumrani smisao; krv moja moli molitvama, koje su kao jutarnje magle kad se diu bijele i nijeme put bezimenog velikog neba. Neznani! Tvoja je ruka na meni i tebe moli krv moja, koja krui; u polutami elije moje, ali krui! u beznadnosti ivota ovog, ali krui! U bolu i sramu dana mojih, ali krui! U vapaju i krenju prsta i ilenju iz dana u dan, ali krui! 1915.

BURNA NO
No ide. Biju mrana krila lenim valom Tamno nebo i bila planina. No ide. I s njom divska djeca vjetri. Daljina hui. Huk daljina nalazi ove noi udan odjek u dui. Huk daljina to je apat mrtvih, Glas ljubavi koje se nisu javile, Glas srea koje su uvele u pupoljku Huk daljina je istorija velikih misli (O jadni ljudi!) koje su nicale o osvitima etale nebom ne poznav zenita I zalazile naglo u ruju rojene krvi Ko tuna sunca. Huk daljina je pozdrav daleki Dragih lica, s kojim nas uvijek elje veu A sudbina dijeli. Huk daljina je glasan odjek Najtiih duinih razgovora, Buran izraz carskih snova. Koji su nicali, plamtili, gasli, Ko stepni ognji, A ljudsko oko ih je vidjelo nije. Huk daljina je glas harmonije, Koju na zemlji zalud traimo, Koja se samo olujne noi Dui javlja u liku slutnje. Huk daljina je udna nagovijest I plamen daak boijeg daha,

144/237

um nevidljivog svijeta, govor Nejasnih nonih obeanja Huk daljina je skrovit poljubac Tvrde zemlje i visokog neba. Glas izmirenja kosmikih sila. Huk daljina je crno pletivo. Mrak zagonetke duinih dubina: ivota i smrti. Huk daljina je (duboko u no) Pitanje koje se gubi i zamire U dnu duinih svodova. Bolno, bolno pitanje. Maribor 1915.

NO
Ne znam kad je pala ova no i ne pomiljam da e se ikad svriti. Zaboravio sam, da je ikad bio dan. Jedna i velika vena no na oi ljudi i aske cvjetova, u paruke lia, nad ogledala rijeka. Nebo i zemlju je spojila, more i kopno izjednaila; san je java, jer ljudi i stvari imaju boju ljudskih snova. I sjaj rijetkih dalekih zvijezda ne mijenja nita, od njina mirnog, nemonog sjaja no je jo jaa, tama jo tamnija. Dua je svijeta udovica sa crnim velom, a misli ljudske uplaeni noni leptiri. Dan je tek uspomena, a sunce san. Nad vrtom je uas i no. Dogaaju se strahovite stvari; mru pupovi, prosipa se sjeme u mahovinu i trune, biju se bitke za grumen zemlje. Nijemi dogaaji su jednaki glasovnoj kletvi. Ali je nad svim gluha, teka no, prijateljica tajne, i ne vidi se nita. Kao da je i Bog zaboravio svoje stvorove i Njegov je zaborav naa tama, a samo da jednom pomisli na nas, obasjala bi nas Njegova misao kao najsvetliji dan. Zar je i Bog zaboravlja? Zar nikad nee svanuti? U jednom kutu vrta, kao to biva u jesen, raste najraznoliije cvijee zajedno, isprepleteno i bez reda, kako je koga vjetar naneo ili voda naplavila, die se nad svim sitnim sudbinama Suncokret. Visok i ilav kavalir na ogoljeloj miiavoj stabljici, koja se ve dobro pognula, valjda prema onoj strani, gdje je sunce poslednji put zalo. Na grudi mu je pala negda lijepa glava ispijena od ognjene strasti, a od njegova divnog mundira ostalo je jo veoma malo, latice zlatnog ljema danas su trule i lepljive. Njemu je no najtea, ali on je najsranije podnosi. On, vatreni ljubavnik svih zora, sveenik sunca i poklonik ognja, nebeski avanturist, gine i propada u mraku, ali ga nada nikad ne naputa, a prkos mu nije manji nego poslednjeg dana, kad je sjalo krepko jesenje sunce i oko glave mu zujale pele.

146/237

Odmah pod njim je uta Lala; nju je zatekla no u cvatu, na jo nerascvalu aku pala je studen i tama, i njen je uski list dobio blijedu, samrtniku boju cvijea, koje raste u podrumima. Jutro nije odralo obeanje, svjetlo nije cjelivalo list, i vjetar nije donio pelud; prevarena je uta lala i uvenut e u noi s malo albe i malo tuge, kako ve podnose ene svoje velike i male jade. Ladole, koji nikad u ivotu nije bio samostalan, klonu prvi. Pao je i sad lei nevoljno za plotom; niko nee vidjti, kako e poginuti u tami. Crveni karanfil, koji je ponekad, kad bjee dan, bio ohol i plodan i crvenio se u zapucima tisua ljudi, sad je malen i nevidljiv, uvukao latice, da sakrije crvenu boju, i kao da bi najvolio, da se nikad nije ni crvenio. On ima udno miljenje, da je sva ta no i jad samo jedan ne- sporazumak i da bi se sunce dalo nadomjestiti, sad ve ne znam na koji nain. Uostalom, onda je ve davno to prorekao. Rezede, brine mlade domaice, vode svoje kuanstvo u mraku i nastoje da se, kako najbolje umiju, prilagode bijedi. I jo uvijek miriu jedva osjetno. Krupne Ljubice, koje se ne mijeaju nikad ni u to, ali imaju mnogo srca i razumijevanja za sve to se zbiva, obnevidie i umrijee od tuge gledajui plavim oima nesreni Suncokret, u kog su uvijek bile potajno zaljubljene. Tulipani, to rastu uz ogradu, visoki su i tusti kao i prije. Ko zna, otkud oni vuku sok i kako uspijevaju bez sunca. Njih oito ne boli nikad nita, dobro im je i oholi su, ali im cvijet zaudara na ubre. Crna buba, to stanuje u jednom busenu rondoa i ivi od otpadaka cvijea, tui se bez prestanka na teka vremena. Po njenu miljenju je ova no kazna boja, koja pogaa evo i nedune zajedno s krivcima. I bili su dodijali, mrmlja ona, im bi sunce zalo samo za oblaak, a oni svi u jedan glas; Sunce, sunce, sunce, gdje si?! Uvenusmo, izginusmo od vlage i studeni; gdje si da nas izbavi i pridigne, sunce, brate na? Eto im sad! Tako je, ko trai hljeba nad pogau. (Crna buba zna mnogo poslovica i njima podupire obino svoje tvrdnje). O Suncokretu ne govoriti drukije nego kao o usijanoj glavi, koja je dobila ono, to je traila, a i ostali su svi, vie ili manje krivi. Crna buba sabira po

147/237

vazdan mrvice po rondou i vue u svoju jamu pod busenom i po vazdan proklinje as i sat, kad se je rodila. A oko svega cvijea na svakom busiu slobodne zemlje raste sitna trava, koja duboko krije ile. Ona je ublijedela i tavori sada crna vremena, ali nje je mnogo i ona e se, pa ma kako gaena i nitena, podii i klisnuti uvis, im doe bolje vrijeme. Tako izidie vrt u noi. Vi me pitate za ljude. Oduvijek je bivalo, da su iskuenja silazila na svijet i da je ovjek zlo inio, da je cvijee venulo i da su nevini stradali, da su pjesnici govorili jezikom tajnovitim u polujasnim slikama, pa kad vam govorim o cvijeu, zato me pitate za ljude?

POVRATAK
Zato je naa kua tiha, majko? Mrak i utanje. U tami uvire pla i pitanje; Tu ima da se svri lutanje Veselnika sina. Otvoren, nijem grob ve eka, Iza tmina. Rastvoriv oi iroko i pruiv Ruke krvavih prstiju preda se, Pooh mranim domom. U prevarenim oima se gase Minulog svijeta tatina i rug! Posljednji ognji pokojnog sunca; imi, sablasni drug. Tae se krilom moga lica. Pazi! I dotiui zidove i vrata I posru zaboravljeni prazni! Prooh vaim mrakom. A radosno Sutra S vjetrom kad doe i svjetlosnim zrakom, Hvale Boga rad sree i jutra. Vi ete itat na svakome zidu Ma da razagna jutro strah i muku Krvava slova jedne burne prie. Tragove mojih davno mrtvih ruku.

UTEHA SNOVA
Oni to robuju danju Ni nou ne nalaze sna. Ne sea se ovek Onoga to bi hteo, Nego kroz jezu elija I no, Tamne makaze kripe I sablasna odela kroje. Od mog ivota nita nije moje. Nemir u kome drhtim Jedino je to osta neki sati tuku! A sve ostalo posta Tek mala, stara pria O jagnjetu i vuku. Samo kad zora svie - ko zna procese tela! Ko neko vrelo pie to zanosi i krepi, Kratak san potee, i zanos nerazumljiv: Da su sva uda i tajne bez imena i znaka, Istine bez svedoka, U meni sauvane. I jo, pokatkad, dok spavam. Doe dah dalekih mora, Topla ilima, voa, I raskoi nepoznate. (1916)

SAN
Tu snivam. Nada mnom Pod nijemim zvonom u starome tornju Dolijeu tice. Vlat ute slame U kljunu nose I bijelo jutro pune radosnim agorom. Nijemo je zvono na nebeskom platnu Zamrzla alba, Ispod njega se, u mramoru i tami. Kameni mrtva ruka. Na prozoru sunce Bojoj majci svete ruke ljubi, arovit polumrak Nebeskog ognja i Njenog modrog skuta Lego na kamen. Neprinesena rtva je Sva moja snaga i moja krv: Uzalud sam traio za koga da je prolijem I sad tu spava. Vidovit vjetre i u tornju tice, to mojim krajem slobodno letite Recite: Nek loza tiho ispred kue plae. Sporo nek kesten smolav pup zavija I sunev luk nek polagano raste Nebom, Jer crven damar u mramorju igra, Mlaz vrele krvi ve tee potajno Kroza nj; Recite vjetri i tice, zaklinjem vas,

151/237

Nek sporo pupa proljee, polako ljeto zri, Da mi se mrtva iz kamena ruka Ne takne zvona Prije vremena i suena sata, Nego kad dozri ljeto sa vrhunca I ispuni se glas i voja boja. Kad more, polje i gora apatom jeknu; hora je hora! Uskrsnue moja ruka I zazvonie koban as. Kako se zvoni za posljednji put. I moje nikad mrtvo srce Okrenue lice nebu ko crven cvijet, Stae ivanjsko na zenitu sunce I bie ognjen, dug i straan dan. Kasnih rtava. (1917)

IZ KNJIGE CRVENI LISTOVI (DEZERTER)

Svaki dan sretam vezane ljude uz pratnju bajoneta; vezane ljude, siromahe, prate oruani ljudi, siromasi. (ta znate vi, bogati i silni, kako je to, kada se sa tvrdih dasaka die u rano jutro i blijed, gladan i neispavan prolazi izmeu svijeta i ide pred sud, gde se po silnikoj pravdi sudi, u ruke se upija lanac, a ovjeku je studeno i stidno i osjea se ostavljen od Boga i ljudi!) Svaki dan ih sretam, odrpane, blijede; pojedinci, sa rukama otraga kao podrezana krila ili u grupama, vezani sve dva i dva, kao nerazdruivi drugovi u nesrei, a sve ih, po sredini, spaja jedan dugi lanac, kao bratstvo robovanja i zajednikog jada. Ja bih htio da moje oi imaju tu mo da u sebi zadre sve slike ulica i trgova sa gomilama optereenih, iznemoglih i vezanih ljudi i da te slike ostavim kao nevjerojatnu batinu buduim naratajima, da gledaju okrutnost i robovanje naeg vremena i da slobodu vole i ovjeka potuju. Ikad god tako sretnem vezanog brata svoga, prolijem dvije suze (o, ne vidljive, nego u dui, koje se tajno i iskrenije plau) i spustim ih u duu kao na mali grob, jer svaki put kad vidim vezana ovjeka, ja aranim u sebi jedan malen dijelak slobode, pravde i dostojanstva ovjekova. Zaplaem se tako od oaja i stida, to sam malen i nemoan prema tom velikom zlu i sramoti. Ali ja nisam sam. Ja vjerujem, da se tisue dua zaplae na pogled te vezane brae; i bezbrojni prolaznici i nesrenici, koji moraju da prate svoje drugove i sami suci, ja vjerujem da proliju dvije suze nemona gnjeva kao i ja. I u svojoj nemoi i beznadnosti ja vjerujem jo jedino u bratstvo suza, u to gorko more, koje puni i iri i koje e napokon spojiti rastavljene suhe obale i preliti se, ogromno i svesilno. A okupana morem nijemim, dugo kupljenih suza, postidit e se na sunce potlaeni i siromasi i razvezat e se bezbrojne ruke vezanima, da grle, da rade i da se na molitvu sklapaju. Tada e lake biti u mojoj dui, jer e znati, da nije u sirotovanju i ponienju zalud plakala.

1915
Dubok ko mrtvo more san moj bjee, Prenu me neki um, ko mono krilo Silnoga vjetra da kraj mene proe Zastava vaih toliko je bilo. Javi se stari bol i kao spomen Proe mi duu ozeblu i malu i kao drhat pred strujom ivota. Gdje crn val crnu dodaje me valu. San se na vie ni u snu ne sanja. Pa emu um taj! Va ponovni korak emu me budi, a na ivot bez Sna, Na ivot kratak i na ivot gorak? Il moda vaem velikom trijumfu Treba jo slika moga bola i sna? Pa biu uta grana u vijencu Lovora vaeg zelena i lisna. Proite samo pokraj moga dijela, Jer u svom bolu ni ohol ni velik Ja nisam. Ova pusta mrtva vrata Kriju tek duu, vi traite elik, Rav i slomljen da pasete oi, A ja tu sjedim i ekam da zatre Usud sve moje i da budem kao Kratak pram dima vrh ugasle vatre.

154/237

Budem i proem. Ja od Boga molim Kap zaboravi dok jote die I brzu smrt. A knjige uspomena (Razroka la ih krivim srcem pie). Nek ne spomenu nikad moje ime, A neznan grob mi nek prekrije trava I u njoj ljeti za tuinsku djecu Nek raste modar cvijet zaborava.

PJESMA VRETENA
U snijegom zasutoj prosjelini albanskih gora, pao je mrki brat moj sa svojim teretom; na koljenima i dlanovima je briznula krv, ta ista krv to u mom zglobu bije, i otad mi je dua oteala od krvi i suza kao Veronikin rubac. Sestra se moja najmila u tuini ovjeka, gorak hljeb jede, teko slui i, kad je niko ne vidi, plae. Ali mati naa je ostala na svom pragu. Oblak je pao na vinograd, sunce saeglo njivu, travom je zarastao put to vodi naoj kui na pragu, u crnini, prede mati naa, kamena lica, svoju preu bez prestanka. Oko nje je povelo cvijee, etiri ocvala proljea, oko nje je suho lie, etiri opale jeseni. Tu na pragu, nad ispranom ploom na kojoj smo se u djetinjstvu sa smijehom igrali, lagano zuji vreteno i odmata se prea, a nad njim nepomino lice nae majke. Ovo je pjesma vretena na pustom pragu u ruci koja se ne umara: Pobili su obojeno kolje i podijelili zemlju. Odveli su nam mladost, slomili i utrnuli pjesmu, ostala nam je tiha jednolina nota vretena u rukama starica. Izvija se pjesma: Treptavo drvo jasenovo, tanka preo, jadovito platno za ljute rane i udovike marame! Dugo ekanje, dugo ekanje i pusta nado! Strani plau aradski, suzo zenika i marburka! Krvava svadbo kojoj kraja nema; ispunili smo nebo jaukom i zemlju grobovima! Tri put se vihor povraao na nas; nebu se je razalilo; kamen je pukao, ali nije tanka prea u majinoj ruci... Na ispranoj ploi na kojoj smo se u djetinjstvu sa smijehom igrali tihano zuji vreteno i odmata se preda kao jedna nada bez kraja: Ali za mrtve je suza i milostan spomen, a za ive pada. Pali su gradovi, iznemogla carstva, a naa nit se nije prekinula; jaa bi tanka prea samohranih ruku od oholog elika.

156/237

Izvija se pjesma: Tanka preo, sirotinjsko uzdanje, bie mi sjajna zastava na humu suncem obasjanu, nakit za konje svatovske, na tebe e kapati suze poslije dugog rastanka! Bie bijela haljina radosnoj djeci i lagan zavjes junakim oima dok mi umoran spi. Tanka preo, koja se ne kida, krvavo pleme to ne izumire! Pobili su nam sve muko, da nam se zatre ime i trag, ali je utekla trudna ena i u zbjegu je rodila muko edo pst, pst! ne kida se naa prea, ni nae krvi crvena nit. Na ispranoj ploi na kojoj smo se u djetinjstvu sa smijehom igrali tihano zuji vreteno i odmata se prea kao nada bez kraja.

SAN MARINO
al plamti. Lagan daak. Uz kamen pjeva voda; Pozdrav daljina izdie podno mojih nogu, A oi su mi zasjenili sjaj i boja Neba i mora, Tako sam te uvijek sanjao, ivote, u eenom zlatu i hladnoj modrini, U hitrom crvenom ritmu to pod grlom bije, U bogatoj igri zraka, miia, sjajnih voda, U mirnom kretu tetiva i zglobova I u laganom, dostojanstvenom, istom Gibanju sunanih sati. Dahne zemlja vrelinom ivota Bezimenog i silnog; Mene su njegove mone ruke Ko zlatnu au iz tame iznijele, I pun sam slave, ljepote i sile nebesa, mora i zemlje. Ko edan klas u srpanjskom zlatu Ja se povijam i cjelivam rumeni drhtavi rub Modroga morskog plata. Novi, 1918.

PUTNIKA PJESMA
Teko je vino, vreo dan; Stablo je sjenu skupilo. Iza arenog prozora Zaspo je mrki katelan. Groe je sunce upilo I sad u meni plamti Bezbroj podneva estokih. Srce mi bije pod grlom, Srce to slabo pamti. A sutra dalje! Nek Bog blagoslovi ovaj grad Za arko vino i meki log. Za sunce, sjenu i mandole, Za katelana usnulog. I za enu mu bludnu. Dobrinj na Krku, 1918.

JESENI PREDJELI
Lagana magla i blijedo nebo I puno elja. A poljem, kud je polegla trava, Ko daak neijeg sna da lei, Tanana rosa. Noas je tu prenoila jesen. Lagana magla i blijedo nebo I malo dima Vrh starih kua. Izgleda kao Da im to posljednji dah ivota Lebdi nad njima, I stare kue umiru tiho. Lagana magla i blijedi nebo I malo nada.

CRVENI LISTOVI
Ma koliko da sam svijetom hodio i gdje god sam doao udario je moj tap o kamenu cestu i pogled moj o bogataku kuu i misao moja o tvrdo srce. Na pogled vaeg oholog, okrutnog bogatstva ispunjavala mi je duu isprva gorina i strah, a kasnije bijes i mrnja, jer ja sam osjetio kolika je sramota biti ovjek i video da je lice zemlje ruglo u svemiru. Tada sam ostavio ljude, brau po liku a krvnike po svemu drugom i otiao sam u samou stablima koja rastu u velianstvenoj ljepoti, bez rugobe ljudskog lica i ljudske misli. I tu je u moju duu uao mir i velika potreba da vam kaem svoju ljubav, svoje ogorenje, svoj prezir i svoju nadu. Lijepo ste podijelili svijet: Sve je za vas, za vau djecu, za djecu vae djece i za vae sluge. Dobro ste podijelili svijet: Sve to je svjetla i ljepote uzeli ste sebi, a sve to je mraka i tegobe ostavili ste nama, pa sad se svi raamo sa jasno i neumoljivo predodreenim sudbinama, vi sa svijetlim a mi sa tamnim. Priroda se suncem, morem, gleerima i ruama slui kao aren ilim za vas i vau djecu. Religije, umjetnosti, znanosti, izumi i otkria zato su tu da va ivot ine bogatijim, ljepim i lakim, i sama ljubav i dobrota samo su nakit u vaoj velikoj riznici koja se zove svijet. A nama, nama je dan sav teret ivota, sve to je teko, oskudno i tamno. Ni sunce, ni mjesec nisu jednako nai kao vai, jer nai prozori ne gledaju ni na istok ni na zapad nego u prazninu susjedskih prozora, beznadnih kao to su i nai. Dok se prelijeva zemlja mjeseinom, mi spavamo tvrdim snom umornih ljudi i dok se rumene jutra, mi gledamo samo svoje ruke koje, jo od sino umorne, zapoinju rad. Koja je to umjetnost za nas siromahe? ta su nama donijele znanosti? Nama je suena po bogatakom srcu neukost, sirotinja i jad. Mi nemamo

161/237

dijela u svem bogatstvu i ljepoti svijetla, jer ste vi poloili ruku na sve i zatvorili nam vrata i ostavili nas u mraku. Dobro ste podijelili svijet! Ali vaa podjela je samo grozna, ali ne i vjena. Saznae gnjev na i bie vrelo ljeto i trpko voe; djeca vaa e se stidjeti svoga imena i odricati bogatstva jer e im ono biti na teret i propast. Ve se primie dan kada emo posve oboriti pregrade izmeu ljudi i s prezirom odbaciti sve ideje i principe to su ih bogati i njihove sluge bacili meu nas siromahe, kao to se iz saona, koje progone vukovi, baca slamom ispunjena lutka. Ve se primie dan kada se svijet nee dijeliti na vjere i uvjerenja, nego kad e sva zemlja biti podijeljena u dva tabora: u siromahe i bogate, a to e biti i poslednja ura ove velike sramote koja se zobe bogatstvo, jer nas siromaha ima toliko da bismo, kada bi svaki od nas digao desnu ruku, zasjenili ne samo sjaj vaeg bogatstva nego i samo sunce. A dotle, siromasi, trpite i snosite, jer to je vee ponienja nae, to je izbavljenje blie, bre e se prepuniti mera i nabujae bol na kao bujica kojoj niko nee moi odoljeti.

GORNJI GRAD
Kao sat koji iskucava neko crno vrijeme Bije moj tap o plonik. Neija mlada ena, to prekida Pjesmu i pomalja glavu na prozor, Glavu sa licem mladih, rano Ostarelih majki; Ta neija ena me boli kao iva rana. Kako sporo idem! Kako teko mislim Na stvari koje ispunie moj ivot! Kako vjetar navaljuje iza ugla! ta li u tu? Sve mi se ini: Jo u te sresti negdje! O ponose! O snago! O slomljeno krilo i pokislo perje! ta li u tu? I kad bih te sreo ta bih ti mogao rei? Ja sada mogu samo utati Minutima poslednjeg utanja.

JEDAN NOVEMBAR
Studen. Duboka no. Zdaleka prozori kua svijetle. Svjetlost se stazama toi ko mnogih tihih srea vezenih na platnu noi. Vidim kako je dobro imati noas svoj kut, sporo i bez svrhe idem, gola mi stabla biljee put. o dobri ljudi, gorko je meni kad bljete oi vaih srea na moje mrtvo polje, pa ipak sumnjam i ne znam ni noas ni ta je dobro, ni ta li je bolje. Sam svojim dahom grijem smrzle ruke i sluam kako vrijeme neumorno okree toak, vjeno i sumorno, svjetlost i tamu hite da sjedini, i prede pokrov, velik i jedini, za moju sumnju i za vau vjeru, za vau sreu, ko i za moj bol.

RITMI BEZ SJAJA

Marta mjeseca Stara i znana ljepota zemnih stvari I bjedni sjaj prolaznog Ne dira vie moje oi. Ovo Dobro poslanstvo ne nosi ni traga jadnih i praznih dana koje prooh. Meni se sanja oprotajni san Kratkog vienja. Marija gleda, oborene glave, Kako odlazim dugim putima, Kuda je pala magla; Moj ogrta je pokiso i teak, Moj put bez povratka. Marija plae. Mala i znana mjera zemnih stvari I bjedni sjaj prolaznog Ne dira vie moje misli. San o Mariji Ja nisam nikad vidio tvog lica, A pregrt sunca. Jedina to je pala na moj put. Bjee iz tvoje ruke. Sudbina. Snijeg i vjetar i strah. Jedna jedina radosna

165/237

Vijest, to je pala u moj kut Bjee iz tvojih usta. Prataju se putevi tamom i zaboravom. Jedan as je stala Uboga dua, ne znajui kuda s oima, I drhtala. Tako je proao ivot. I nikad nisam vidio tvog lica. Uj dombovar Putujem, ko to putovah Bezbroj puta u tekom snu. Crnim cestama, na sjever, A moji uvari kraj mene. ute i bdiju maevi. Putujem kuda brode Jugovi plani oblaci. Znam da me vode na sjever I znam alosno da mi je Usano korjen na Jugu. Putujem i znam da nema Samoe, mira ni sree Do Velike Samoe. Ve drugi dan je kako me Vode mom grobu na sjever.

JUTRO
Poslije none kie. Svanulo krvavo jutro. Bljete vode niz cestu ko male vatre. Poslije none muke, o, zato mi crvenim jutrima Navjeta nemirne dane? Je li to neka nebeska ala Suncu na njegovom putu? O, lako je suncu, Na nevidljivom koncu Tvoje sile hoditi nebom, Vjeno i isto! A meni je teko drati korak u svirepoj igri Sjaja i mraka nad mojom ubogom glavom, O, ako je nesvjest konac ko i poetak Tog kratkog sna. Zato me budi crvenim jutrima? (1919)

VISINA
Rasplamsala zvezda daleko Dobra tiina. Sanjam Hod plodnih snaga, uvanih mudro, Koje lete ko strele sa zlatnim, beskrajnim tragom, I ne zna im se meta I ne vidi poetak. Duboko ispod mene lei, Ko smrskano, slepo u tami ogledalo. Gorka tatina kojom se hrani Jad svagdanjeg ivota. Ja sam poao beskrajnim, svetlim tragom. Ja sam sam. I ja umirem. Bez oprotaja se sa sveta odlazi. (1919)

ZEMLJA
To od sve svoje ljubavi? O duge mlade godine pune suneva plamena, pune misli i rtava s kletog domaeg kamena! Pa od sve moje ljubavi da mi ba nita ne osta, ba ni plamika jednoga da zgrijem duu ozeblu i ovo srce bjednoga. Od sve te moje ljubavi ne osta nita u meni, tek ove misli sumorne: talog sumnje i kajanja na dnu due umorne. To od sve moje ljubavi. (1919)

SINO
Svu no je kia padala. Da li znate kako je; svu no sluati romon o prozore, i ne moi usnuti? Kia, ko mati, tiho pjeva, a sna nema, tek misli kine noi. Zato na svaki dodir ivota ostaje duom kao jeka bol? (1919)

SKERCO U CRNINI
Ja mislim: kako to biva Nama smrtnim ljudima na zemlji. Nakon mnogo smijenih i munih stvari Pobusaju nam grob i zabiljee ga Paretom kamena. Da pomognu tako kratkom i slabom pamenju svome. Gorke veernje misli. Sluam nadamnom muklu notu: Grude zemlje biju o drveni pokrov, Grobar pjevucka i pijucka. (Sad mu se lopata smae i neto kucka i psuje.) Ta to on mene sahranjuje! A kad bi gotov, odahnu otravi Ruke o skute; Sjede na humku (Ko da nije dosta moga tereta) Izvadi duhan iza pojas, I zapali. (1919)

OBJAVLJENJE
Senka u koju gledam, valovita kao rub lista, postade svjetla i kratka. Tad mi se nenadano opet stara nagovijesti javi. Ovaj put ne preko zvuka nego iz same sutine razvitka mene i svega, iz sivog beskraja vremena jedan tren se oplodi, planu i procvate jarko: Da, ivim u teskobi i tami. Al zaboravljen nisam, tako dobar domain, kad mu se rodi prvenac, naljeva sud dobra vina, peati i zakopava ga, da lei godinama, sve do sinovljeve svadbe, i eka dan veselja. I opet stara nagovijesti Tolika radost brinu, da sve poplavi, prepuni, podie nebo i sad se preliva, dadi po svima svijetovima. (1919)

SVITANJE
Ma, ova zora nikako ne lii Zori mojih dana nekih sanjanih i dragih. Zlo zvono para tamu hodnika; neki potajni vjetar; Budne zlikoveve oi: elik utanja i samoe Na dnu zelenih voda. uti slama loga; Snilo mi se more I suze gorke slane; uti slama loga. Negdje je zora Vani, Bog se kupa u bijelom valu; Bude se golubovi i djevojice I mnogo lijepih stvari obeaje jugovo jutro. I svoje plavo blijedo platno, Zahuknuto slutnjom sunca Razapeto je i na moje reetke, Pa sav personal, od vrhovnog suca pa do krvnika. Ne moe da mi ga otme, Jer ono je za sve ive. Od istog tkiva su bile i sve moje blage uspomene! radosti Posve od istog tkiva: utanje. Blijedo ekanje. Slutnja sunca Iza planina. uti slama loga. Moja je elija duga est koraka, A jedan san u meni govori: Imam ja za tebe erdan zora.

173/237

Sino dva starara govorahu apatom Pred mojom elijom. Jedna misao, udovica, zaplaka teko i jedva ujno. Sanjam. Hladno mi je. Taj dan je bio svean od svitanja do sutona. Okrunjen je bio udesni toranj iz kog je nevidljiv truba trubio: Sreno umiranje! Jugovi oblaci! Teka zemljo! Pregor i ljepota dobrih! Ja sam gledao s prozora na kom je evala pelagonija; Neko je za mnom disao. Zvono zvoni da probudi tamniko svitanje. elije primaju propisani dio svjetla, radost sunjima. uti slama loga: Dva straara neto tiho govore. Straari gase svjetiljke (boji aneli zvijezde!) Sanjam. Hladno mi je. Grane su bile teke od rose i ptica i nisam bio sam. Kad sam poao ali putem, putem sam neto izgubio. Konano: ja sam tu! Pokrili su me da li od stida ili samilosti sa dva teka pokrovca. Kao krupna dobra svjetiljka Njie se jedna misao u meni. Treti zvono. Zvono kljuevi. Bijela pruga sa istoka. Ali ta zora ni malo ne lii Nekoj Zori.

STROFA
Ponavljam svoju staru jutarnju tvrdnju: izraza nema Ovo su udne linije duinih puteva, Tepanje kazuje bludnje (a neravni redci!). Za mene i za moje doba izraza nema: Koraci uskom elijom, bez broja, Dani u nizu, uplaenih oiju, Razbjenjeli pako moga vremena, lom i smak svega. Pjesnici buduih vremena, mladii i djevojke Idila koje dolaze, vae e pjesme biti od sjenki i zlata. Rasuta i neznana pjevana i zaboravljena Istoga jutra bie moja marburka strofa.

PO JEDNOM STAROM DOBROM REDU

Dan, no i druge pregrade Koje biljee komino vano Naeg ivota utvreni red, Kao likovi prolaznog sna. Sad su konano iezle. I nije zlo ovako. Bez prolosti i sjeanja, I budunosti i snova tatih maski i kulisa Koje se zovu sadanjost Sve mi se ini jo u pasti U svoju staru manu i stati Uobraavati! Evo, kako me brino pokriva asna sestra nepomina lica bog zna da li nepomina srca! Konano: zato da me ne pokrije, Dobra eno? Ta i ja sam Nekada bijah ljepi i vri... Znam, dobra sestro, znam: moj smijeak Izgleda esto vrlo needno. Jo i sad kad sam jednom nogom u gdje? Ah, ne, ja vie ne sumnjam ni asak. Samo se nasmijte malko, sestro; Ta vaa je vjera i moja bila. Recite,

176/237

Zato ste tako tuni, sestro? Zimski dan pun bijela utanja Vani i zavjese mojih prozora Ilice ove udne sestre iste su boje. Tu su sve znaci! Jo tako pokatkad Bukne u meni zemaljski plamen njegov odraz, needni smijeak Oko precjelivanih usana. Ali uviam posve jasno: Po jednom starom dobrom redu Mene nestaje. I nije loe! U dobri as, pa neka umine Zamrena i muna ova Istorija. A ivi treba da se smiju, sestro. Tako. Nek srebro tvoga smijeha padne Na moje lice ko srebrni novac to ga davahu milosni roaci Na nepovrati put upokojenim. Mrem kao sunce u ruju svog mira, Dok se ko mladi tajanstveni mjesec Raa tvoj prvi prebijeli osmjeh, Jedini pravi smisao i srea Planeta na kom ivi, eno. Vide Moje sutonske oi, danas, dobro vide, Jer kao likovi prolaznog sna

177/237

Sad su konano iezli Dan, no i druge pregrade. Koje komino vano biljee Naeg ivota utvreni red.

SPAS
Devet je stotina sutona elelo jednu radost, Dok sam iveo Zaboravljen, naputen prezren, Gaen ko most nad vodom. Tek jednog veera Kroz blesak poslednjeg zraka Mlada meseca, sokova i voda, Ugleda duh zanesen Kako veernji oblak dobiva oblik i svest. Kako se ogromno nebo otvara i sjajem Nesluenim Oduzima jednom zauvek nesrean dah. A Spas, kome se gonjena zver kao i ovek nada, govori svetlou, neprolaznom harmonijom: Da niko nije zaboravljen i sam. (1920)

BEZ NASLOVA
Glasno vode ume I biju se vjetri. ujem studen noi gdje ulazi u me I san, prije smrti, zlokoban me hvata. Za im alim? Samac, bez sestre i brata, uvuko sam vesla vali nose amac. Glasno vode ume I biju se vjetri cijele noi ove; u njihovom glasu ujem. Bog me zove. (1920)

E
Ostadoh te eljan jednog letnjeg dana, O, srebrna vodo iz tuega vrela. To je bilo davno. Svaka mi je staza danas obasjana Suncem i lepotom. Srea me je srela. Iz stotinu vrela e moja sad pije, Al mira ne naoh nigde, jer me nikad Vatra prve ei ostavila nije. (1920)

181/237

NO
Nad mojom kuom zvezdan strelac bdije. Urla vetar ledenom vedrinom, led prozore veze. Promuko toranj negde neke sate bije. Nad mojim logom podrhtava vetar iz daleka, pun mraka i jeze. Noi su kao crne kraljice s krunama od zora. Studen strah obilazi. Davno ognjevi krila savie. Spava zemlja. Sjaj na gorama. Zvezde plamsaju. Vetar razgara nesane oi, pune ale i poruge. (1920)

182/237

NJEGOVA PESMA
Ni ja nisam iveo bez ljubavi. Imao sam mnoge dragane, Tek ja ih nisam birao, nego kako je koju sluaj doneo. Kad ih se sada, jedne po jedne, redom seam, i sam se udim kakvih sve ima. Mnoge su mi dugo pisale i nadale se, ali su se konano sve poudale, videi bezizglednost moga ivota. Samo jedna me je odmah ostavila, jer je uvidela da u ljubavi sve uzimam, a to manje dajem. (1921)

183/237

GALEB I OBLAK
Galeb i oblak, Ponad jugova mora mutna sjaja; Zelena im je voda krila orosila. Dooe dani s vlanim snom u skutu. Nabreko liaj na stijeni koju bije Val bez prestanka; u njemu gasnu Glasovi vrelih dalekih cesta Koje me zovu. Sjeanja, ene, vesele vatre! Oktobar zatvara pute, prosipa jezu po kosi. Na sivom nebu vrh beznadne vode brode Galeb i oblak. I rumen je oblak zgasno. Veeras niko nije sa mnom poo na taman i dalek put. Tek, u dnu neba putuje rub mora, otar i hladan ko ma, i miso na kaznu. (1921)

184/237

BEANJE
Kad jesen pogasi umove, i boje u predsmrtnom sjaju stanu polako da mru, kad se suncu otme vlast, ja u se dati na put. Znam da se nee vratiti leto sagorelo, i da je mrtva radost i pogaena e, i da tuina nikom jo sree nije dala, ali znam: da su za nesrene oi novi krajevi lek, i da se svaki bol jedino novim i veim saie i lei. (Rim, 1921)

185/237

KRAJ REKE
Prikrajismo. Splavari stadoe vezivati splav. Iskoili. Sjedoh na obalu. Kameno grotlo, pokropljeno po vrhovima crnom omorikom, i u njemu uklijetena zelena rijeka. Sunce je bilo na po neba. Pomislih da sad u gradovima zvona zvone i svijet ide u rijekama Ali me moja roena misao izdade i u naviklom krugu se vrati: Ko sam? Kuda putujem? Zato? Trae odgovor, bacih pogled niz obalu, i tada ugledah: lagan vjetar skide s omorika, s kra i s vode tanku sjenu, kao prainu, zgusnu je u lik i snese pored mene. Iako uporno obaram oi, dok dva splavara s povicima vezuju dalje, znam: neko etvrti stoji pored mene, i tako je blizu uza me da, i ne diui pogled, nazirem kraj od sivog mu rukava. (1923)

186/237

M.C.
Ostariemo, to od godina to burna ivota, i smiriemo se proti volje; to ne znai da emo biti razoarani Boe sauvaj! i nositi demonstrativno asne sedine, Ne, tek, tako, bie nam drae mesto kraj porozora i stian razgovor; doivljaje e zameniti seanja, i voliemo malo odvie knjige i slike na kojim drugi nee moi bogzna ta da vide. Ostariemo, dabome, al to je daleko. Sada i jo za dugo, volja da se srdimo, volimo, grdimo, burno lomimo, svuda kod ljudi otpor i raspre izazivamo, tugu kod svojih. I u svemu tome esto pomislim, ne bez neke nenosti sa samim sobom: ostariemo. T. J. ako nas opet neka ognjena imera pre vremena ne odnese do avola. (1922)

187/237

MISAO
Tama je nastala i strepnja i sva su sunca zala, kad je Bog, ko blagu munju, poslao utjehu koja dolazi od misli. Utjeha koja dolazi od misli najvii je od svih darova nebeskih krajeva koje ne poznajemo, a ni senka joj nije najvea zemaljska srea. Gle, siromaak, olienje svake zemaljske patnje: nepravdi, stradanja, bola, putuje, sjajan, na oblacima, caruje nad svim harmonijama, noen utjehom koja dolazi od misli. (5. XII. 1922.)

188/237

VERA SALUTRIX
Ni spasa ni sna, vie, o spasenju! Otkako se duboko, i tajno, Rastah sa svim na svetu Oboavam jo samo brzinu i kretnju. Jer tole elje i skrauju daljinu, I vode ivot svaki i stvar svaku Kraju i ispunjenju. Ne ostavlja me jeza od onog dana Kada prvi put ugledah sebe, Kako po tvrdim cestama zemlje. Kao poboan putnik Boga, Traim i jedino slavim Smrt Koja je Mir, Vjera, Nevjesta, i uvir Svakog sna o spasenju. (1923).

TA SANJAM I TA MI SE DOGAA (I-IX)

I Budim se vreo. Neka zora obeana. I kako mi je ostalo od starih: Blagodarim za san i hleb i sekund i pomiso. Ugledah toranj, iza granja, to molitve prima; Od stabla k stablu venci razapeti Lozova lia. (Sveanost se sluti i raduje tajno.) A sjaj preko neba I zemlje, rumen sjaj to raste U oi i misli, putuje, iri se, Vitla, stremi, ako ste gledali, K6 silna magla planinskih ponora. Tek beskrajno vei. I gle, to to snivah, siromah Bosanac i dete. Da se prokljuje jednom modra opna iznad glave I da se vidi? uje? -, sad biva: Smisao. Stalnost. Bez ljage promene, straha. Dobra lepota. Vest iz daleka. Delo koje se sanja, Ono to ovek Jedan drugom ne moe nikad da kae. Al to se samo uzalud pomilja: ni staza ni imena. Vasion presto od nemoga zlata. Novi se sjajevi raaju i rastu. Ni staza ni imena! Sve to Jo ponajvie nalii talasu, i drevnu ritmu i, konano, tiini. II Tanak mesec na Lungarnom. elja. Putnik sam. Gorka praina. Na jednoj klupi tri Jevreja s velikim amrelima,

190/237

Na drugoj mlada ena. Eto kako mene sudbina iskuava i zavodi, eto! Prilazim, pozdavljam, sedam. Vadi neke hartije, ita (pretvara se da ita). Poznanstvo i iv razgovor. etnja. O ne, ne! Za telo ne marim. Duu traim; srodnost i razumevanje. Svet je podal i plitak, a samoa Sudbina otmenih dua. Ja sam patila mnogo. Uvek nezaslueno. Nek ogovaraju! Na imanju ivim. Sa umom razgovaram, sa stablima, gospodine; Takav mi je karakter. Ah, neobine etnje! A Vi koje ste narodnosti? Jermen. Jermen! Ah, volim Armeniju! Pokolji! Strano! Vi mora da ste plemi? Jo u XIV stoleu Razoren je na zamak. Ah, divno. Priajte, molim Vas lepo. Priajte, priajte! ... ne, to ne! Gospodine!! Kako moete tako ta!? Posle, izvrnut mesec tone etam. Jeza noi i nepoznata grada. elim da ivim miran, u poslu, iznad ljivika. III Iza predgraa, daleko, Na kraj uma Koje bojaljivo krue oko grada. Na strmoj i neplodnoj ravni. Bez imena i lepote, Opet te naoh. Zarobljen u jedva ujnom zvuku Koji prolazi osamljen ovim krajem To si ti, Smislu i zaboravu. Svih puteva i snova. Bez sree, Bez rei.

191/237

Same zvezde slaze U skut zaspalu prosjaku. To mi se opet javlja ti, u zvuku, I ovo se udo nee objaviti nikad, Nego e uvek utke rasti u meni, Dok me ne ispuni svega I ne ponese Kao najsnanija krila. IV Ko e znati vremenu kraj, vetru put, tiini ime, i ta je to to meni podgriza misli i razara san? Svake noi podmukli gosti dou, nevidljivi, neujni, i ognjenim peskom mi zaspu usta i oi. I dok se uporno hvatam za seanja svetla neba, mukog hoda, plodne samoe i dela, oni stoje vi moje glave, nevidljivi, neujni, ekaju da budem mrtvo telo u mrtvome mraku. Al mene jutro izbavlja i die nebeskim suncem, vodom, mladim liem. Muzika me vida, I pramen nestalna dima u daljini krepi nadu, sea na dane kad sam znao za radost V Jo kasno u noi nee da se smiri grad. Iz prvog sna me trza divlji krik, U no se rasipa. Jauk ili smijeh? Da l' ljubav kriju pusti parkovi Il vino piju dvojica,

192/237

Gorko vino, u zdravlje iste ene? O znam ja zemlju i njene darove. Ja traim san, Svet, dubok i nepoznat. VI Zaboravljene radosti meseca jula. Sad samo u toploj tini ljivik zaumi, vee se sluti. Stazama koje kui vode po neko hita. Zelen val, riba il ptica prolome tiinu. (Daljino, majko svih elja!) Zaspo je vozar na skeli koju ljulja val rodne rijeke. VII Dani se gase. U ovu jesen niu elje u meni Ko u najlue prolee. Ogromno nebo jesenjeg dana. Kasne ptice. San. San u snu. I snovi gube lice U venoj magli snova. Ogromno nebo i ponor matanja, a nikog nema da mi ruku doda. Tu mi je zemaljski put i ljudsko lice. Samo jo nou, dok prolazim ulicama, pustim i mranim, priini mi se da me neko zove po imenu. VIII Da li su stvarnost sunce i oblaci?

193/237

Il se to svetlom protkan produuje splet Svirepih nonih snova: Jezero nie kulu i buktinju. Mrak, pun busija i bola bez glasa. Movarne staze varaju i lau. Tada se setim sunca, i da sam bio ovek i s jaukom se budim u svetlost siva dana. I jo sa pragova jave gledam kako u lice mom danu, iz neke uasne noi, mrana vlaga sipi. IX Neizrecivu snagu daju duhu i telu utanje, ponos nikada ne reen Znam topal miris koji ima svila ljubavnika, i znam ukoen pogled oprotajni, i slast, i elju smrti koja ide kao senka za njom. Al vee slasti ne poznadoh od misli; Da je nebo, to sja nad nama kao obeanje, Samo grobnica; A dostojanstvo jedino I jedina molitva prava: Oborene oi i usta koja ute. Moja me misao ko sjaj nevidljiv vodi Dok sam idem kroz no i maglu.

SLAP NA DRINI
Vlagom die voda, navire magla dolinom. Pogaen oganj na splavu. Sa mokre gore nad rekom. Neko doziva nekog. U razmacima nejednakim Meu promuklim dozivima, Ponem da zaboravljam studen I ko sam i otkud idem. Da se savijen mirim, Ali se onda odjednom. Ve kad se ponadam da nee. Javi onaj s planine. Korim se: Spavaj, ne zove tebe niko. Ti, koji si sebe zaboravio, zato Da bdije i strepi sad Rad tueg neznana glasa. Al posle krae tiine, koja i nije do ekanje, Opet se javi, pa opet, i opet. A po glasu poznajem da brzo zamie umom. I mislim, kako e skoro Zai za ispolinu I budit drugog oveka il usnulu zver il' samo oajnu jeku. A ja da zaspem. Da spavam.

195/237

E SAVRENSTVA
to esto udimo s ovog sveta hod i misli dii, delei tako ludim srcem veliku boiju vasionu na bolje i gore, to je s asovita nesavrenstva i strane ei duboke i svete. Po toj edi svi smo sveti, jednom zauvek, ovek u svojim lutanjima i stablo u elji za pravim rastom. Jer istina nas ko oganj ispunja, ko oganj optae sve i svakog, ko pravo ide i ko posrne. A to nas varaju oko i duh na kad visoko diemo ruke u elji da budemo stegonoe, u misli da smo svetlonosci. Jer, ognjen okean kojim sve brodi, koji sve proima, ne vidi, ne zna ujetnu umu naih ruku, nit ko belei nit ima traga nemiru naih dana kada bolno udimo s ovog sveta hod i misli dii. (1923)

196/237

BEZ NASLOVA
Kad se meni plakalo, as nije nigde bilo, ni glasa vaeg ni pisane rei koja za nudu tei. Danas, kad vi plaete, Meni se bolno smeje, Ukoliko mi nije otuno i dosadno, Kao pred glupom scenom. Eto, to vam je sve to ljudi jedno drugom Mogu u ovom kratkom ivotu da daju: Potpuno nerazumevanje. (1931)

197/237

SABITOVA PESMA
Kad bi ensko srce bilo milostivo, Kao to kau da je, I kao to izgleda ponekad. Ponekad, Ne bi Sabit bio Izgubljena suza, ludo baen kamen. Jadnik i siroe. Kao to izgleda ponekad. Ponekad. (1932)

198/237

VAJMAR 1932
Tu je jorgovan koji dockan cvate, Zeleni pupoljak upornih usana, I val jo neosloboen, I kia lutalica. Uskrsno jutro zalutalog sunca. To je taj ivot. To sueni sati. I to snivani san Pod dahom zaborava.

SUNCE OVOG DANA

Doe as kad se oblaci ozare i osmehnu kue. Ispravih se na jastucima. Otri bridovi, iljci i bezbrojne izlomljene linije gradske arhitekture koja me uvek zanosila i uzbuivala mnoinom i raznolikou oblika. Stabla ne mogu da sagledam ali vidim kako se visoki prozori redom upaljuju i are. Sjaj putuje. I, za onog ko ne moe da vidi sunce ni danas, kao ni jue, kao ni sutra, ima ujna melodija u tom kako prelazi sa stakla na staklo, s gromobrana na limene kupole i crvene krovove. Svaki se deli sve redom uie i odgovara suncu kao odziv na lozinku. Tako se melodija razvija i izvodi ve prema boji, obliku i prirodi predmeta koji se odziva. To je ta melodija. U onoj starinskoj kui bili su uvek mrani basamaci i na njima ograda sva uglaana od ruku, a mi smo se, kao deca, strelovito sputali niz nju u avliju punu sunca. A uvee bih, spavajui ispod ikona, sanjao da imam krila i da letim s anelima. Posle mi se, u toku godina, izmeao taj esti san i deja igra na basamacima, a seanje na njih me bacalo u zamiljenost. Sjaj putuje, pokatkad se trgne i poskoi. Sad, da sam onaj mali deko to prodaje po sokacima, po vazdan uzalud viui: Kokice!, a pred vee se vraa s neprodanom robom, gladan i s vie izgleda na batine nego na veeru. Da sam mladi koji se teko i uporno izvija ka boljem ivotu, a mui ga i vodi san iz detinjstva o letenju! Da sam eta na morskoj obali, meu hiljadama! Da udim ene! Da opet ujutro otpoinjem posao, strepei svaki put za uspeh! Sjaj putuje. Melodija se sve tia nastavlja.

200/237

ivot prolazi iz godine u godinu, sve do lanjske. Lanjske godine u ovo doba. Leim na alu s licem na mokrim dlanovima dok mi se na koi kori i mreka se i jod. Sunce pripie i sve me vie stee u tu koulju koja ini da nevidljiv i bez misli putujem beskrajnim putevima koje ara krv iza sklopljenih vea. Sluam kako govori Jelena koja, znam, lei na pesku sasvim blizu mene, iako je s asa na as zaboravljam. Svi su jaki mikarci udreni nekim kobnim slepilom. Prebijaju se a da ni sami ne vide o ta ni kako, lome se strasno i unitavaju konano svaki na svoj nain. to je ko jai to je njegovo slepilo vee. Ko je Vas, Aleksandar, zvao u Grku? I ta vi traite ovde? ta ete na nerodnu alu? Ja Vas samo gledam kako, po onom traginom nagonu mukarca, propadate i idete svetom uporno preobuen u obina, mala oveka. Tako vi ma ta pronaete u slepoj elji za unitenjem. ta e Vama ine i kolosek? Dignite se, ovee! Iskoite! Kako ne vidite! Nit ste vi za tajna drutva, ni za uniforme, ni da ekate u predsobljima, ni da primate u salonima, ni da bunite ni da smirujete. Dosta je da jeste. Zar nije alosno da oveka kao to ste Vi tiranie i vee papin kalendar ili carev zakonik? Vi treba samo da se dignete i sve e ostati iza Vas kao vlana loga na pesku, a Vi se sve vie zapliete sa svetom i traite sve nove dodirne take i jo ste ogoreni na sebe to nikad ne uspevate da se dovoljno snizite i ujednaite. Tako uman. Vi jo niste ni tako daleko da biste uvideli da je svetska borba igra za slabe, a posedovanje ma ega, iluzija. Ali to je tako: oni koji vide ne mogu a oni koji mogu ne vide. A napor da se dovie i dokae propada u gluvom oaju. I tu se, kao pred stranim zidom, uvek staje. Iz te more nema buenja ni iz te smrti uskrsnua, i kad bismo se probudili i nali na nekom savrenom sudnjem danu na kom bi se sve objasnilo i uvidelo, mi bismo ponovno svisnuli od uasa i besmislenoti, jedni zbog svoje nemoi, drugi zbog svoga lutanja. I tako, izlaza nema. Svak trati svoje dane u to; da izvrava svoju smrtnu osudu. I tako mi dugo govori ena koja je kraj mene i koju ne vidim. I posle svih zakljuaka opet joj se u govoru vedri i zove me da se dignem i budem to

201/237

treba da sam, na neki let me goni i sve se poziva na mene sama kao na poetnu snagu i glavni razlog. I za sve to vreme sunce se nije ni toliko pomaklo da bi se na senci moglo primetiti. Samo se so na meni krutne i beli. Porumeneo je sjaj i biva tamniji ali putuje s ugla na ugao, samo ga pokatkad prekine senka nevidljiva oblaka, koja je brza kao senka ljuljake. A onda se, posle slasti suspregnuta daha, melodija ponovno nastavlja. I u njoj se vraa sve to je bilo i tako pregledam sve svoje dane, pune udesa, koji se as sklapaju u krug konane harmonije a as svravaju u jednoj sobi i jednoj postelji sa jednom eljom za malo vode i rukom da je doda. Od mog detinjeg sna pod ikonama do ove misli zrela oveka, koja lei veeras kao ostudenila lava u meni, svi dani i svi glasi i svi dogaaji (i sama tiina), sve je samo nemilosrdan poziv da se krenem i letim. Sunce zae za krovove, naglo ugasnue i umukoe predmeti, ali se posle tren sumraka jo jednom odrazi kratkim, kasnim sjajem i sa vrh neba prosu u silnim mlazovima i podie i ponese na tanku talasu moju postelju. Svaka stvar, jo za as osvetljena, ponovno peva. Varo se skrati u prugu a sva svetla u tanak mlean sjaj. Daljine su, ma kako nedogledne, ipak putevi. Teko oboreni letimo.

DJEVOJAKA PJESMA
(kao narodna) Devojka vilu preklinjala: O vilo, svijetla sestro vilo, Tako ne znala ljudskog jada ni enske suze udesnice. Kad vidi gorom da projezde krne levente, pusti momci, Zaustavi mi najmlaega, majina mlada Marijana, Al ne streljaj ga, sestro vilo, ni ljutom strijelom ni pogledom Ni urocima vilinskijem. Samo ga pitaj glasovito. Kud put gazi, mladost troi? ta misli sa mnom suenicom. Sa mojim srcem osuenim i sa ivotom uzabranim? Dokle li misli putovati, carske gradove osvajati? Nek lomi srce, nek kazuje i nek ne ali mene mladu, Kome li e se privoljeti, meni, djevojci aikliji il' prokletom carskom gradu? Il' carskom gradu kog bije ve evo ima tri godine, Sa tri stotine levenata u kamen mu se pretvorili! Pozdravi mi ga, nek se sjeti im sam ga nekad zaklinjala, ta sam mu tada govorila: U mladosti su brza krila. Oi su vatre kratka vjeka, djevojke cvijee urevdansko! A nema, bolan Marijane, gorijega pia od rastanka Ni crnjeg hljeba od samoe, ni tee smrti od ekanja. Tako ga zovi i prizivaj, ne bi li mi ga domamila, Kunu ga mojim zakletvama, a tvojim glasom vilinskijem. (1933)

203/237

PRED PORTRETOM PREKORNA POGLEDA

Da, stara sliko, Da, trebalo je to: ostati pri prvoj rei, Ne odlaziti nikud, i sve to srce udi Traiti u dubini svojoj i svoje zemlje, Umesto u daljini nedokuivih, zlih privienja. Trebalo je trpeti, ekati, bdeti nad usevom. uvati narod, sirotinju, Bosnu. I danas ne bi bilo ovako kako jeste: Ruke prazne, savest nemirna, pogled izgubljen, dua edna. Trebalo je, vaj, znati ono to sad tek se sluti. Jedno je sunce svuda, i voda i kamen i trava. Jedno, i nedostino. U jednom zrnu ita hleb je vaskolike zemlje, U jednom zagrljaju sve ene celog sveta, Divne, i nedostine. Sve ostalo je varka prebujale svesti O sopstvenome biu i lana perspektiva Pustinje koju smo sami saegli u dui. (1934)

204/237

BEZ NASLOVA
I mislim: kako je dobro to smo stvoreni ovakvi, to smo siromasi, sami, tankog zdravlja, i neugledni. Bez ieg privlanog za ostale ljude; I to moemo (besprimerna, dragocena milosti!) tako esto Da zamislimo i oivimo duhom svaku lepotu I svako dobro ove zemlje i nesluenih drugih svetova. A za jad, muku i bol ne prestajemo da traimo smisao I razlog. Pa i kad ne uspemo u tom mi nalazimo uvek Pokornost i saaljenje. (1934)

205/237

LEPA MLADA ENA GOVORI

Da sam voda tekuica U kojoj mnogi e gase, I svaki odlazi zadovoljan, ist i umiven. Sa svojom sreom jedinstvenom Kojoj na svetu nema ravne. Da sam pie silovito i radosno. Koje piju drugari po krmama. Traei sreu o osmejku i zaborav u pevanju. Da im ja elje ostvarujem, i najlue i najsmelije, Pomamnim umom nonih sati, gustim dimom terevenke. Da sam otrov, munjevit i nepoznat, Pie za one koji ne mogu Da saekaju zalazak sunca, Da seem ivot u korenu, bre od munje. Da misli, bie i svetove Briem netragom zaborava. (Beograd, 1937)

206/237

DVE TEME
I Vidim: rano dolazi jesen, i to odjednom na svima putevima. Sobe se ve pune vlagom i jezom koju nita ne moe da istera. Ostaemo potpuno bez cvea. Osetiemo ta znai toliko voleti tako prolazne stvari. Jedino to nam ostaje to su razgovori o oveu koje smo ovde zajedno gledali. II Staze su mokre. Po njima, jesen bi ve bila potpuna. Ali drvee je bujno i zeleno. Kia je stala. Povrina jezera opet je glatka, ali samo na sredini. Uz obalu, sa nagnutih drveta padaju po vodi obilne kapi, kao nova kia. Tako i jo zelena drveta produuju sliku jeseni. (1939)

207/237

OTKRIVANJE
Znajte da nisam onaj to se u samrtnom liku pred vaim oima krio. Pod tim varljivim vidom uvek sam samo bio pesma velike sree koja huji i plavi, kao poplava zrana, mora i kontinente. Pod tim varljivim vidom. uvek sam, uvek bio pesma velikog sna, sna to kao sneg veje i zasipa i gasi mora i kontinente. Znajte da sam ja pesma izvora nepresunog. Pesma velike bede, gladi, bezrazlonog jada, koja oduvek puni mora i kontinente.

208/237

PISMO NIKOME
Na visinama, gde je svee I svetlo i isto i iroko, Borave moje misli, a ovde Dole, gde ove rei piem, Okuen vazduh grudi stee. Odmora nema budno oko. Sputan ivim i teko diem, Sve me je manje, sve sam nie, Sve je mranije i sve tee. A u meni, ko ranjen soko. Melodija se jedna die O visinama, gde je svee I svetio i isto i iroko. To vam piem da se zna, evo. Da sam bedno umiru pevo. (1940)

209/237

LILI LALAUNA*
Lala lula, luna lina Ala luna lani lana Ana lili ula ina Nali ilun liliana Lila ani ul ulana Lani linu ul nanula Anali ni nina nana Ila ala una nula Alauna lul il lala Alilana, lan, lu, li, la. Nalu nilu nun ninala Nala una an anila. (1950) * Tako se zvala jedna Grkinja; od slogova njenog imena nainjena je ova pesma.

210/237

NEKAD, U ALPIMA
Pesma Ona je odjeknula jedno jutra, u Alpima. Nekoliko nejasnih rei koje sam u prolazu uo; muzika za pevanje i igru u isto vreme. Pesma koju e mnogi ne mislei, ne znajui moda otkud dolazi ni kako se zove dugo pevati, i dugo uz nju igrati, u Alpima i daleko od njih, svuda po svetu. I docnije se, godinama, stalno javljala, u odlomcima rei i ritma, i za pevanje i za igru. I sad joj ponekad ujem oslabljen i nejasna odjek. I sam neznam, i ne pitam se, da li zaista jo tee u meni, ili to drugi pevaju i igraju, tamo u Alpima, i svuda po svetu. Susret Topla je, kao iva, zelena belenica, od dugog stajanja u mojoj ruci, a otvorio je jo nisam ni rei zapisao u nju, iako jasno vidim ono to bih hteo da zabeleim. Sav sam vreo i podrhtavam od dugog peaenja. San me hvata. Bojim se da ne zaspim i da ostane nezabeleeno. Ide. Vidim je na planinskoj kosi, struk joj se gubi u livadi a glava stoji prvo, sa visinskim nebom kao pozadinom. Osmehuje se. Tada joj se oi are a razdvojene usne lagano podrhtavaju, kupe se jedva primetno, kao od pomisli na nedozrele voe. Taj retki osmeh, sastavljen od skupocenih protivnosti svetle oi i laki gr usana nestaje brzo i potpuno, i tada meni izgleda da nije nikad ni bilo. Tako je nestvarno kratak i tako se lako brie.

211/237

ta sve nije vieno i reeno i ta sve nee ostati zabeleeno? ta sve nisu ljudi uspeli da kau jedan drugom i sauvaju zauvek? A ovaj osmeh, maiju njegovog kratkog veka i brzog nestanka zar nikad, niko, nikome? Znam, sunca su se raala i kontinenti tonuli a da nikog nije bilo da to vidi i zabelei. Pa neka! Sve se bojim da u zaspati i sve se tee otimam snu. Neu stii da kaem. Zaspau. Zora Sa planine sam video zoru, razlivenu po bezbrojnim vrhovima planina i do polovine neba. Obnevideo od suza, ljutih, bletavih, hladnih suza bez povoda. Pretrnuo, poraenog sluha tiinom. Ni misli, ni elje, ni seanja. Samo, u mati, jedne oi, sjajne, nepoznate, neroene oi koje ovu zoru nikad nee videti.

212/237

JEDNA NO
No tamna, velika. Jedna jedina no i na nebu i na zemlji: svetlosti grada, razasute po strmim stranama, meaju se sa zvezdama; modrina neba prodire duboko u mrak nad zemljom. No svea. Kao da smo jo sa sutonom negde neprimetno uli u drugi klimatski pojas i ve odavno ivimo u njemu, kreemo se i diemo prvi put pod potpuno novim prilikama, i sve oko nas i u nama (tama sa svetlostima, vazduh i misli), sve ima slast i sveinu plemenitog voa koje ovek prvi put okusi. No mirna i dobra. Kao ona velika presudna zatija u ivotu, kad se izmuen ovek (bezumno i svirepo izmuen) odmara i kae sam sebi: Nikad vie!, i u veliini i oajnom prelomu svoje odluke nalazi mogunost da dalje ivi. Mirie no. Bleti mirnom, beskrajnom igrom svetlosti i istim takvim prelivima tame. Buja. I kao da e sada progovoriti, propevati. A posle toga nee vie oveku trebati bolnih odluka nit e imati ta da se kae. Govorie dela. Velika, lekovita, spasonosna no. U njenoj dubini ve die nevidljiva klica dana.

213/237

VEO
Hladno zvezdano nebo, zapenjeno more i severni vetar. Sam ne znam pravo gde sam, kuda bih, ni koga ekam u ovoj noi. Okrenut leima puini, sporo odmiem sve dalje u kopno. Ali kad god se okrenem, vidim; tamo, ivicom mora, vitka i bela ena ide. I stanem i gledam kako njen veo vetar nosi. Ne brzo, ne visoko, ali sve dalje od mene. (Maj 1954)

214/237

PUTNICI SA ISTOKA
Mali grad na dve reke Kao zbijeno gnezdo meu dve ravaste grane, grad je uglavljen na samom uu dveju reka. Ljudi se tu raaju pored vode i celog veka gledaju, sluaju, gaze i udiu vodu. Zato je voda glavni osnov i veiti pratilac njihovog ivota. Voda je u temeljima njhovih kua i u dnu njihove svesti. Na vodi i od vode ive, sa njom raunaju, o njoj pevaju, i zaklinju se njom. I njihova misao, kao voda, verna a nestalna, krotka a razorna, buja, opada, stremi, krivuda i protie. I mnogi od njih, umirui u tuem svetu, na tvrdoj postelji, poslednjim naporom sluha uje talas rodne reke, kako se lomi i rasipa, jer njih do smrti prati zaviajna voda, simbol ljubavi. U amamu U okruglom basenu od kamena miruje svetla, zelena voda. Mirujemo i mi kupai, bez rei, sedei na kamenim stepenicama i dotiui podbratkom povrinu tople vode. Iznad nas kruni kameni svod, izbuen malim, okruglim prozorima. Ceo prostor je ispunjenm mlenom, toplom parom koja u visini, pod kupolom, prima potpuno boju dnevne svetlosti. U sanjivoj tiini uje se kako u nepravilnim razmacima padaju sa svoda kaplje na povrinu vode. utei svi sluamo nejednak odjek koji svaka kap ostavlja za sobom i gledamo njen kratkotajan trag na vodi. Jedan u tome vidi zamagljena strnita svoga zaviaja nad kojima leti zadocnela ptica mukla glasa i mokrih krila. Drugi uje glas mora i zvezdanih sfera. Trei oslukuje, izgubljena pogleda, re ljubavi, voljeni glas koji nikad nije uo. Harfa iz jezera

215/237

Uspeli su da izvade sa dna jezera harfu iz drevnih antikih vremena. Na jutarnjem suncu, preda mnom lei jo vlana, puna mulja, mahovine, ljutura i ljunka. Samo dva izvijena krila odaju nekadanju namenu ove mrtve stvari koja je bila muzika. Dvadeset stolea vlage, mraka i utanja pouzdano jame da nikad niko nee znati zvuk tih ica kojih nema, ni rei zauvek nestale pesme koju je on pratio. Jedna misao u meni govori: Da nikad nisi bila harfa ni znala za ljudski glas i toplu ruku, nego da si postala i tamnovala od iskona do konca nema potopljena na jezerskom dnu, isto bi bilo. Jer zvuk je samo nestalna mea koja prolazi i nepotpuno deli dva beskrajna carstva tiine. Ali ja ne sluam tu misao. Pred nemom, osakaenom harfom zariem se da u pobono sluati muziku prolaznih dana i radosno, zahvalan, primati svaki zvuk koji dolazi od smrtnih bia i stvari oko mene.

216/237

BEZ NASLOVA
Koraam jo kao da idem neem u susret, gledam i mislim, a preda mnom su sve same neminovnosti, bez izlaza, bez odlaganja. Kamen koji moe samo da tone. Zavesa koja se svega jednom sputa, a nikad ne die. Pria o ptici za koju se zna jedino da je odletela. ivota nema, smrt ne dolazi. Neshvatljiva, duga, nepodnoljivo duga, ljudska dubina. (Beograd, maj 1968)

217/237

SVE VIE, SVE BLIE

Vidik se tanji, biva svetliji I od svetlosti, sve vie neproziran. Sve bre i blie dolazi trenutak Kad nee vie ni biti vidika. Jer nee biti ni oiju Koje ga gledaju. (1970)

218/237

KRAJ
Septembar, Skupocena nagnuta aa Kojoj ivicu vino kvasi. Srce bije sve jae, sve dublje. Krv je nemirna, jer predosea Ono to donosi plodna jesen: Odlazak, nestanak, kraj. (1970)

219/237

BEZ NASLOVA
Ni bogova ni molitava! Pa ipak biva ponekad da ujem Neto kao molitven apat u sebi. To se moja stara i veno iva elja Javlja odnekud iz dubina I tihim glasom trai malo mesta U nekom od beskrajnih vrtova rajskih, Gde bih najposle naao ono to sam oduvek uzalud traio ovde: irinu i prostranstvo, otvoren vidik. Malo slobodna daha. (Beograd, 1973)

RJENIK MANJE POZNATIH RIJEI:

ade imenjak aman uzvik preklinjanja i vapaja: pobogu! zaboga! pomo! milost! amida stric; djed; starac apsana zatvor arsenal tvornica ili skladite oruja asura prostirka od trske ili rogoza avet sablast, utvara avlija dvorite ograeno zidom azna blagajna, riznica, blago bankrot steaj, propast bata vrt beli zaista beonjaa bjeloonica bisage dvostruka torba, dvije sastavljene torbe koje se vjeaju o sedlo ili prte preko ramena; dvanjke budak ugao, kut; zakutak ardak drvena ili zidana zgrada na stupovima s izboenim drvenim gornjim katom asovnik sat, ura ivut idov mavati drijemati, spavati alov luda, budala

221/237

amil muko ime; na turskom Savreni ebe grubo izraeni debeli vuneni pokriva elija zatvorska ili samostanska sobica iftica trgovi; krtac; filistar utati utjeti danguba besposliar dejstvo djelovanje deverati prolaziti kroz tekoe, nevolje dilber dragan, miljenik, ljepotan din vjera Divan tursko carsko vijee, vlada doksat dio prostorije izbaen preko vanjskog zida kue; obzidani balkon duek leaj od vune prostrt na podu dumanin neprijatelj davati puhati damija muslimanska bogomolja dinovski divovski dombast neravan, pun rupa i izboina efendija gospodin; gospodar eksdefinitor bivi definitor (lan uprave franjevake provincije) eksgvardijan bivi gvardijan (glavar franjevakog samostana) esnaf ceh; zajednica ljudi istog zanimanja ili drutvenog poloaja garantovati jamiti

222/237

halif vrhovni vjerski poglavar svih (ili velikog dijela) muslimana u svijetu; obino jedan od vladara muslimanskih zemalja hanumica dem. od hanuma;muslimanska gospoa; ena, supruga hapsenici zatvorenici hartija papir iindija trea po redu muslimanska svakodnevna molitva; po njoj se naziva i predveerje, doba kad poinje ta molitva internuncij izvanredni papinski poslanik izlian suvian, nepotreban izvitoperen izoblien; pokvaren Jermenin Armenac Jevrejin idov joaniti ivanovci, pripadnici reda maltekih vitezova kadija erijatski sudac kaldrma kamenom poploani put ili dvorite kapija vrata kapidik mala vrata; sporedna vrata karaoz tursko kazalite lutaka-sjena; ime glavnog lika u tom kazalitu. lakrdijaa koji utjelovljuje puki humor i ironiju kauk kapa od debele vunene ili pamune tkanine oko koje je omotana alma kavga svaa, tunjava kiparis empres konak prenoite; zgrada nekog uglednika kuluk teak, naporan rad; tlaka kurisati udvarati, dodvoravati se

223/237

Latif muslimansko ime; na turskom Njeni, Ugodni mahala dio grada ili sela, etvrt manastir samostan mehana krma minderluk sjedite uza zid prekriveno vunenom prostirkom moti moi, relikvije munara minaret, visoki toranj uz damiju s kojega se poziva na molitvu nabediti obijediti obija provalnik odak dimnjak oka mjera za teinu (1,282 kg) opanjkati potvoriti ostrvo otok osvetan posveen pacov takor pare komad pozorite kazalite predostronost oprez preimustvo prednost promaja propuh rabin idovski sveenik Ramazan mjesec posta u Muslimana rasejan rastresen reen odluan sahaija urar sahan bakrena zdjela ili tanjur

224/237

sahat sat sahaija urar saransak enjak secikesa lopov sevap dobroinstvo siledija nasilnik sopstvenik vlasnik svirep okrutan spolja izvana sujeveran praznovjeran atrovci skitnice, varalice talas val testera pila turbe nadgrobni spomenik; grobnica uboj ozljeda nanesena udarcem utiv uljudan ukoljica estok svadljivac ulema muslimanski vjerski uenjak uslov uvjet usredsreen usredotoen vakat vrijeme, doba valija upravitelj pokrajine (vilajeta) u Turskom carstvu varo gradi, trgovite vaspitanje odgoj vazduh zrak

225/237

vezir visoki dostojanstvenik u Turskom carstvu: ministar, guverner pokrajine vilajet pokrajina, provincija zapt stega; poredak zaptija redarstvenik, policajac zejtin ulje zembilj torba, koara

KRONOLOGIJA IVE ANDRIA

1892.-1893. Ivo Andri roen je 9. listopada 1892. u Travniku u obitelji Antuna Andria, podvornika, i Katarine, kuanice; upisan je u Matici roenih crkve Svetog Ivana Krstitelja u Travniku. U Travniku je proveo samo nekoliko prvih mjeseci ivota jer su mu se roditelji preselili u Sarajevo gdje je otac imao slubu. 1894.-1902. Antun Andri umire od tuberkuloze pa je majka prisiljena povjeriti sina na skrb zaovi Ani i njezinu suprugu Ivanu Matkoviku, andarskom naredniku na slubi u Viegradu. U tom gradu istone Bosne s uvenim mostom Mehmed pae Sokolovia (koji e se kasnije pojaviti u Andrievu najpoznatijem romanu Na Drini uprija) polazit e i osnovnu kolu. 1903.-1911. Zavrivi osnovnu kolu u Viegradu, vraa se majci u Sarajevo, gdje se upisuje u jesen 1903. u Veliku gimnaziju, najstariju bosansku srednju kolu. U viim razredima gimnazije prikljuuje se ilegalnoj politikoj organizaciji Mlada Bosna. Profesor materinskog jezika bio mu je knjievnik Tugomir Alaupovi koji je vrlo brzo prepoznao darovitost mladog Andria i potaknuo ga na pisanje; to e se prijateljstvo nastaviti i u kasnijim godinama. U sarajevskom knjievnom listu Bosanska vila objavio je 1911. svoj prvi knjievni rad, pjesmu u prozi U sumrak. U tim godinama velik utjecaj na njegovo knjievno formiranje imaju Walt Whitman, S0ren Kierkegaard i Johann Wolfgang Goethe. Ui slovenski i prevodi Preerna; s engleskog prevodi Whitmana, a s njemakoga Strindberga. 1912.-1913. Maturira 1912. te dobivi stipendiju Hrvatskoga kulturno-prosvjetnog drutva Napredak iz Sarajeva upisuje se na Mudroslovni fakultet Sveuilita u Zagrebu, gdje studira prirodoslovno-matematike znanosti.

227/237

Upoznaje Matoa, drui se s Vladimirom erinom i krugom mladih intelektualaca koji se okupljaju oko tog prvaka projugoslavenske nacionalistike omladine. Sljedee godine prelazi u Be gdje studira povijest, filozofiju, te hrvatsku i srpsku knjievnost. Lijenici ustanovljuju da mu se pojavio katar na pluima i savjetuju da napusti Be jer mu beka klima ne pogoduje. 1914.-1919. Prelazi u Krakov gdje nastavlja na Jagelonskom sveuilitu studij povijesti. I dalje pie pjesme i odrava veze s krugom svojih zagrebakih prijatelja; kad je u lipnju 1914. objavljena antologija Hrvatska mlada lirika, u kojoj je i Ivo Andri zastupljen sa est pjesama, u lirski intoniranoj biljeci o autoru Ljubo Wiesner ga je predstavio sljedeim rijeima: Najudesniji Sarajlija: bez i najmanjeg turskog atavizma: njean, bijel i bolno-tanko mirisave due kao oni bijeli njegovi cvjetovi to are slatku tugu njegovih enstveno enjivih snova. Odvie bez energije, da bi pisao duge lanke. Kratak kao prolaznost avanturistike ljubavi. Princ bez dvora, paeva i princeza. Zimi se nadie kavanskog zraka, da bi se u proljee lijeio dahovima razbujalih livada. Nesrean kao svi artisti. Ambiciozan. Osjetljiv. Ukratko, ima budunost. Nakon poetka I. svjetskog rata sklanja se kod prijatelja Vladimira erine u Split. Krajem srpnja policija ga uhiuje kao istaknutog pripadnika nacionalno-revolucionarne omladine. Zatvoren je isprva u ibenskom a potom mariborskom zatvoru. U oujku 1915. puten je iz zatvora i interniran u selo Ovarevo kraj Travnika. Tu se drui s upnikom franjevcem Alojzijem Perinliem koji je zavrio studij teologije u Rimu; upoznaje i redovnike iz oblinjih franjevakih samostana; to iskustvo imalo je odjeka u njegovu potonjem stvaralatvu jer se franjevci pojavljuju kao junaci u vie Andrievih proza. Vlasti ga 1916. premjetaju u Zenicu, a u jesen 1917. pozvan je u vojsku. Meutim, zbog bolesti plua ne odlazi na ratite, ve na lijeenje u zagrebaku Bolnicu milosrdnih sestara.

228/237

U toku 1918. sa skupinom pisaca politikih istomiljenika (B. Mai, N. Bartulovi, V. orovi, M. Crnjanski i dr.) pokree i ureuje u Zagrebu projugoslavenski orijentiran asopis Knjievni jug u kojemu e objaviti vie knjievnih priloga. U izdanju Knjievnog juga izlazi mu 1918. zbirka pjesama u prozi Ex Ponto, koju je zapoeo pisati u zatvoru i u internaciji, a zavrio je u proljee 1918. u Krapini, gdje se oporavljao od bolesti. U razdoblju 1917.-1919. drui se prisno i s knjievnom zvijezdom u usponu, Miroslavom Krleom. Krlea ima iznimno visoko miljenje o Andrievoj poeziji, o zbirci Ex Ponto objavio je i prikaz u listu Hrvatska rije 16. 10. 1918. u kojemu Andria naziva jednim od naih prvih verslibrista iji stihovi zvone i imadu svoju boju i svoj oblik primaran i iskren, a samu zbirku Ex Ponto smatra iznimno vrijednim dokumentom stradavanja itave jedne generacije. U drutvu s Krleom Andri je poinio i jedan od rijetkih javnih ispada u svom ivotu: u veljai 1919. na premijeri komedije Petra Petrovia Pecije Andri i Krlea su demonstrativno ustali za vrijeme predstave prosvjedujui protiv loe kvalitete repertoara HNK. Zbirka Ex Ponto 1919. izlazi u Pragu na ekom jeziku (prevoditelj J. Peliek) nagovjeujui tako ve zarana potonju Andrievu svjetsku slavu. U listopadu 1919. Andri se seli u Beograd; njegov srednjokolski profesor Tugomir Alaupovi postao je ministrom vjera u vladi Kraljevine SHS te nekadanjeg uenika upoljava kao inovnika u svome ministarstvu. Zanimljivo je da Andri tek nakon stupanja u dravnu slubu poinje pisati ekavicom, za razliku od glavnine hrvatskih pisaca njegove generacije koji prihvaaju ekavicu ve nakon ujedinjenja (ali je i naputaju tijekom dvadesetih godina, zakljuno s ubojstvom Stjepana Radia). 1920.-1926. U toku 1920. objavljuje novu knjigu, zbirku pjesama u prozi Nemiri, u nakladi zagrebakog knjiara i izdavaa Kuglija. Nemiri su takoer zapoeti u zatvoru i proeti su makabristikim tonovima, a zavreni su u travnju 1919. u Splitu i Sutivanu, gdje se Andri oporavljao od napada tuberkuloze kod prijatelja Dinka Lukia. U toku 1920. godine objavit e kod beogradskog

229/237

izdavaa Cvijanovia kao samostalno izdanje i pripovijetku Put Alije erzeleza. U veljai 1920. prelazi iz Ministarstva vjera u diplomatsku slubu. Najprije je imenovan vicekonzulom III. klase Generalnog konzulata Kraljevine SHS u New Yorku, ali tamo nikad nije otiao ve odlazi u oujku na rad u Poslanstvo pri Vatikanu. u listopadu 1920. prebaen je u Generalni konzulat u Bukuretu, u studenome 1922. u transki konzulat, a u sijenju 1923. u konzulat u Grazu. Budui da zbog dramatinih prilika u kojima je studirao nije dotad zavrio studije, to mu je ometalo napredovanje u diplomatskoj karijeri, boravak u Grazu iskoristio je da dovri studije; u lipnju 1924. zavrio je studij obranom teze iz povijesti Bosne, posveene temi to ga je sve vie zaokupljala i u knjievnom radu: Die Entwicklung des geistigen Lebens in Bosnien unter der Einwirkung der turkischen Herrschaft (Razvoj duhovnog ivota u Bosni u doba turske uprave). U drugoj polovici 1924. vraa se u Beograd na rad u Politiko odeljenje Ministarstva inostranih dela. Istodobno mu Srpska knjievna zadruga objavljuje knjigu Pripovetke I., o kojoj kritika pie pohvalno, dobiva i nagradu Srpske kraljevske akademije; tom knjigom definitivno je utvren njegov knjievni ugled. 15. prosinca 1925. godine umire mu u Sarajevu majka. U veljai 1926. primljen je za dopisnog lana Srpske kraljevske akademije. 1927.-1941. Potkraj 1926. ponovo odlazi na diplomatsku dunost u inozemstvo: postavljen je za vicekonzula u Francuskoj, isprva u Marseilleu, a potom u Parizu. U travnju 1928. premjeten je na dunost vicekonzula u Madridu. Istrauje panjolsku povijest i kulturu; osobito ga zanimaju sudbina i umjetniki opus slikara F. Goye o kojemu e 1929. napisati esej Goja, a lik velikog panjolskog slikara posluit e mu i kasnije u tekstu Razgovor s Gojom (1935.) u kojemu je izloio u obliku imaginarnog razgovora svoju autorsku poetiku.

230/237

Iz Madrida prelazi u Genevu na rad u Stalnoj delegaciji Jugoslavije pri Drutvu naroda. U Beogradu mu 1931. izlazi u izdanju Srpske knjievne zadruge iz tiska zbirka Pripovetke, koja je takoer doivjela pohvale kritike i bila nagraena Nagradom Fonda Kolareve zadubine. U oujku 1933. vraen je u Beograd, na slubu u Ministarstvu vanjskih poslova gdje isprva radi kao savjetnik. Na Kolarevu univerzitetu u Beogradu odrao je 1934. predavanje o Njegou koje je objavljeno kao posebna knjiica; Njego kao tragini junak kosovske misli. U razdoblju boravka u Beogradu postaje lanom urednitva uglednog asopisa Srpski knjievni glasnik (1935.- 1939.), u kojemu je i prije esto suraivao svojim knjievnim prilozima. Godine 1935. postavljen je za naelnika Politikog odeljenja Ministarstva inostranih dela. Objavljuje 1936. godine novu zbirku pripovijedaka: Pripovetke II. U studenome 1937. postaje pomonikom ministra vanjskih poslova. Istrauje povijesnu grau vezanu za zaviajni Travnik, vjerojatno ve tada prikupljajui grau za Travniku kroniku-, putuje u Be kako bi pregledao izvjetaje koje su austrijski konzuli poetkom XIX. stoljea slali iz Travnika u Be. U veljai 1939. primljen je za redovnog lana Srpske akademije nauka. U travnju 1939. imenovan je opunomoenim ministrom i izvanrednim poslanikom Jugoslavije u Njemakoj, na vrlo osjetljivu i vanu diplomatsku funkciju s obzirom na njemake pripreme za rat i sloenost tadanjih njemako-jugoslavenskih odnosa. 1941.-1944. Zbog nesporazuma s beogradskom vladom poetkom 1941. traio je da bude povuen s dunosti, ali njegovu zahtjevu nije udovoljeno. Berlin naputa s osobljem poslanstva 7. travnja 1941., dan nakon njemakog napada na Jugoslaviju i bombardiranja Beograda. Njemake vlasti uputile su ga

231/237

najprije u Konstanz na njemako-vicarskoj granici, a krajem svibnja je deportiran u Beograd. U Beogradu ivi u potpunoj izolaciji, u stanu svojega prijatelja, odvjetnika Brane Milenkovia. Dobiva rjeenje o umirovljenju, ali odbija primati mirovinu od kvislinkih vlasti. Odbija i sve pozive na knjievnu suradnju: jedan je od rijetkih intelektualaca koji su odbili potpisati Apel srpskom narodu kojim se osuuju akcije oruanog otpora okupatoru; zabranio je tiskanje svojih radova u Antologiji srpske pripovetke, ne surauje ni u kakvom knjievnom glasilu. ivi povueno i intenzivno pie: u proljee 1942. godine zavrava rad na romanu Travnika kronika-, 1944. zavrava i drugi veliki roman, Na Drini uprija. 1945.-1962. Socijalistika vlast nastoji pridobiti Andria, on suradnju prihvaa. Postaje poslanik u Republikoj skuptini Bosne i Hercegovine, potom i u Saveznoj skuptini, potpredsjednik je Drutva za kulturnu suradnju Jugoslavije sa Sovjetskim Savezom. U toku 1945. objavljuje tri romana: izdavaka kua Prosveta tiska knjigu Na Drini uprija. Dravni izdavaki zavod Jugoslavije Travniku kroniku, a sarajevska Svjetlost Gospoicu. Godine 1946. izabran je za predsjednika Saveza knjievnika Jugoslavije. Tih poratnih godina putuje u Sovjetski Savez, esto dri predavanja diljem Jugoslavije, obavlja niz protokolarnih obveza uvjetovanih svojim drutvenim funkcijama. Izlazi mu nekoliko knjiga izabranih pripovijedaka (u Sarajevu, Zagrebu i Beogradu), a u izdanju beogradske Kulture 1948. godine tiska i knjigu Nove pripovetke s pripovijetkama nastalim u razdoblju 1944.-1948. Iako u to doba jo nije lan Komunistike partije, sudjeluje 1948. na Petom kongresu KPJ kao predstavnik pisaca i umjetnika Jugoslavije.

232/237

Susree se i s piscima iz svijeta: u Beogradu doekuje Louisa Aragona; u travnju 1949. sudjeluje na Svjetskom kongresu pristaa mira u Parizu gdje upoznaje Picassa, tu se susree jo jednom s Erenburgom i drugim lijevo orijentiranim svjetskim piscima. Iste godine reizabran je za predsjednika Saveza knjievnika Jugoslavije. Godine 1951. izabran je za dopisnog lana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu; na Sveuilitu u Grazu te godine Rosa Mayer brani prvu disertaciju na stranom jeziku posveenu Andrievu djelu (Gehalt und Gestalt seines dichterischen Werkes). Sudjeluje u pokretanju i ureivanju asopisa Nova misao u kojemu je Milovan ilas neposredno prije svojeg politikog pada pokuao okupiti sve reprezentativne pisce ondanje Jugoslavije zagovarajui koncept liberalizacije jugoslavenskoga socijalistikog sustava. Budui da mu je istekao predsjedniki mandat u Savezu knjievnika Jugoslavije, biraju ga 1953. za predsjednika Saveza knjievnika Srbije. U Zurichu iste godine izlazi njemako izdanje Andrieva romana Na Drini uprija, prvi prijevod jednoga njegova romana na Zapadu; u sljedeih sedam godina na njemaki e mu biti prevedena sva vanija djela: etiri romana i izbori propovijedaka. Uza sve drutvene obveze, Andri i dalje pie: 1954. objavljuje u izdanju Matice srpske u Novom Sadu kratki roman Prokleta avlija, koji e svojom alegorijsko-simbolikom semantikom i sloenom narativnom strukturom biti pravi izazov knjievnim kritiarima. Beogradska filmska kua Avala-film snima u reiji Vladimira Pogaia igrani film Anikina vremena prema istoimenoj Andrievoj pripovijetci. Te godine Andri najzad prihvaa pozive da se ulani u Savez komunista; svojim literarnim opusom, privatnim ivotom pa i javnim djelovanjem ostao je reprezentant klasinih graanskih vrednota (s revolucionarnom ideologijom povezivao ga je zapravo jedino izrazit smisao za socijalnu pravdu i solidarnost). Godina 1956. u znaku je Andrieva uspjeha u Francuskoj: prevedena su dva njegova reprezentativna romana Na Drini uprija i Travnika kronika-,

233/237

Andri na proljee putuje u Pariz, kontaktira sa slavistima, izdavaima, kritiarima, pomaui recepciju svojih djela. U drugoj polovici godine mjesec dana provodi u Kini. Godine 1958., u ezdesetestoj godini ivota Andri (kojega unato njegovoj introvertnosti nisu mimoilazile glasine o naklonosti prisnim prijateljstvima sa enama) prvi put ulazi u brak: vjenava se s Milicom BabiJovanovi, kostimografkinjom Narodnog pozorita u Beogradu. Preseljava se sa suprugom u stan u Ulici proleterskih brigada 2a (danas Andriev venac) gdje se sada nalazi Andriev muzej. U izdanju beogradske Prosvete i sarajevske Svjetlosti izlaze mu Izabrana dela u etiri sveska. Te godine Savez knjievnika Jugoslavije predlae Andria i Krleu kao svoje kandidate za Nobelovu nagradu. Andri napokon prodire i na englesko govorno podruje, u Londonu i New Yorku izlazi 1959. prijevod romana Na Drini uprija. Putuje u London na predstavljanje prevedene knjige. Susree se tamo i s prijateljem iz mladosti Miloem Crnjanskim, koji je nakon II. svjetskog rata ostao u emigraciji u Engleskoj. Nakon smrti Aleksandra Belia 1960. Andriu je ponueno da postane predsjednik Srpske akademije nauka i umetnosti, ali on ponudu odbija. Ve te godine Andri je u najuem krugu kandidata za Nobelovu nagradu. Godine 1961. u Londonu izlazi engleski prijevod Travnike kronike-, uestali prijevodi na velike strane jezike, osobito engleski, dobre kritike i ugled u akademskim krugovima, sve vie ga potvruju kao najozbiljnijeg kandidata za Nobelovu nagradu. Doista, 26. listopada 1961. objavljeno je da je Nobelovom nagradom za knjievnost nagraen Ivo Andri. Poetkom prosinca putuje sa suprugom u vedsku gdje 10. prosinca prima nagradu. 1962.-1975. Godina 1962. protjee uglavnom u slavljenikom tonu: premda se uvijek klonio publiciteta, Andri se mora odazvati brojnim novinarima koji ele od

234/237

njega dobiti intervjue i izjave, mora prisustvovati sveanim skupovima prireenima u njegovu ast. Polovicu novanog iznosa svoje nagrade poklanja republici Bosni i Hercegovini za unapreenje narodnih biblioteka. Putuje u Francusku, Grku i Egipat. Sve ga to fiziki iscrpljuje pa mora po povratku otii na lijeenje u beogradsku Vojno-medicinsku akademiju. Stoga odbija poziv da posjeti Sjedinjene Amerike Drave i ljeto provodi u Herceg Novom. U toku godine izlaze deseci prijevoda njegovih knjiga na stranim jezicima. Krajem godine dramatizacija romana Prokleta avlija postavljena je u Jugoslovenskom dramskom pozoritu (autor dramatizacije J. irilov, reija Mata Miloevi). Glavninu godine 1963. posvetio je pisanju romana Omer-paa Latas, koji sljedeih dvanaest godina nee uspjeti zavriti (roman je objavljen nedovren, postumno, 1976. godine). Poljski redatelj Andrzej Wajda pregovara s Andriem o snimanju filma po motivima njegovih djela (ideja je ostala nerealizirana). Izlaze mu 1963. i Sabrana dela u izdanju beogradske Prosvete, sarajevske Svjetlosti, zagrebake Mladosti i ljubljanske Dravne zalobe Slovenije. U oujku godine 1964. putuje u Italiju gdje se susree s Quasimodom, Moravijom i drugim talijanskim piscima; u travnju odlazi u Poljsku, gdje je u Krakovu imenovan poasnim doktorom Jagelonskog sveuilita na kojemu je neko studirao. U srpnju 1965. sudjeluje u radu Pen-kongresa na Bledu, gdje se susree s mnogim poznatim piscima koji su bili na tom skupu. Zdravlje mu se iz godine u godinu pogorava i on sve vie vremena provodi u svojoj kui u Herceg Novom, gdje ga esto posjeuju prijatelji. Vie ne prihvaa drutvene obveze, ak ni one vezane za Bosnu i Hercegovinu prema kojoj oduvijek gaji sentimentalan odnos: tako e 1967. odbiti ponudu zenikog kraja da bude njihov poslanik u Kulturno- prosvjetnom vijeu

235/237

Savezne skuptine SFRJ. Te godine dobiva Nagradu AVNOJ-a, najvie drutveno priznanje u tadanjoj SFRJ. 24. oujka 1968. umire mu u Herceg Novom supruga Milica BabiAndri. Nakon njezine smrti i Andrievo se zdravlje dalje uruava, mue ga nesanice i stanja melankolije; nema fizike energije da privede kraju Omerpau Latasa, pie uglavnom krae meditativne zapise. U sreivanju rukopisa posebno mu je tada dragocjena pomo njegove dugogodinje suradnice i prijateljice Vere Stoji, koja je jo od tridesetih godina pretipkavala njegove tekstove, vodila korespondenciju i brinula se o financijskim poslovima. Godine 1970. putuje u vedsku zbog lijeenja glaukoma. Posljednjih godina ivota prijateljuje uglavnom s Milanom okoviem, Gvozdenom Jovaniem, Ljubom Jandriem (koji e kasnije objaviti knjigu razgovora s Andriem), Aleksandrom Vuom, Meom Selimoviem, Zukom Dumhurom i dr. Vrijeme uglavnom provodi u Beogradu i Herceg Novom, ljeti je esto i u Sokobanji. U izdanju mostarske Prve knjievne komune objavljuje 1974. knjigu lirskih zapisa posveenih Hercegovini Na kamenu, u Poitelju. Radi na zbirci pripovijedaka Kua na osami, u koju je pored starih, manje objavljivanih pripovijedaka, uvrstio i nekoliko novih (zbirka e se prvi put pojaviti postumno 1976. u izdanju Srpske knjievne zadruge, istodobno i u novom izdanju Sabranih dela Ive Andria). Uz pomo Vere Stoji prireuje za tisak i knjigu kratkih meditativnih zapisa Znakovi pored puta, koja e takoer biti objavljena posmrtno u sklopu novog izdanja Sabranih dela 1976. godne. Osjeajui da mu se pribliuje kraj, 5. prosinca 1974. pozvao je u svoj stan prijatelje Gvozdena Jovania i Milana okovia i priopio im svoju elju u vezi s ostavtinom i autorskim pravima. Svojim imutkom i buduim tantijemama Andri je utemeljio zakladu, odn. Zadubinu Ive Andria (a i njegova suradnica Vera Stoji odrekla se u korist zaklade dijela nasljedstva koji joj je Andri namijenio). Svrha je zaklade briga o izdavanju, promicanju i znanstvenom istraivanju Andrieva opusa, ali i poticanje darovitih

236/237

studenata i mladih literata te pomo stranim slavistima u istraivanju Andrieva djela i junoslavenskih knjievnosti uope. 17. prosinca 1974. Andriu je pozlilo i prevezen je na kardiologiju beogradske Interne B klinike, ali je sutradan prebaen na Kliniku za unutranje bolesti Vojno-medicinske akademije. Ustanovljeno je teko oteenje krvnih ila u mozgu, te problemi s funkcioniranjem bubrega i srca. Stanovito vrijeme lijenici su jo odravali Andria u ivotu, ali je prema priopenju Vojno-medicinske akademije 13. oujka u 01,15 sati dolo do poputanja svih vitalnih funkcija organizma s neminovnim smrtnim ishodom. Sahranjen je 24. travnja 1975. u Aleji zaslunih graana na Novom groblju u Beogradu. Velimir Viskovi

@Created by PDF to ePub