TEORIJA GRAFOVA

7. Bojenja grafova

Vojislav Petrović
 7. BOJENJE GRAFOVA

7.1 BOJENJE
ČVOROVA
C = {c1, ... , ck}  skup
boja
bojenje čvorova grafa G  f : V(G)  C
(pravilno) bojenje čvorova grafa G  f : V(G)  C
 uvE(G)  f (u)  f (v)
f : V(G)  C  k-bojenje  |C| = k
G  k-obojiv   l-bojenje , l  k
χ(G)  hromatski broj grafa
G
χ(G) = min {k | G  k-
obojiv}
G  (čvorno) k-  χ(G) = k
hromatski 2
G

6-bojenje 5-bojenje 4-bojenje 3-bojenje

χ(G) = 3

TEOREMA 7.1. χ(Kn) = n.


TEOREMA 7.2. (a) χ(C2n) = 2 ; (b) χ(C2n + 1) = 3.

TEOREMA 7.3. Ako je H  G, tada je χ(G) 
χ(H). 
POSLEDICA 7.1. Ako je Kn  G, tada je χ(G) 

n.
TEOREMA 7.4. Ako su G1, ... , Gs komponente grafa G, tada je
χ(G) = max
1i
χ(Gi).  3
s
TEOREMA 7.5. χ(G) = 1 ako i samo ako je G prazan graf.


TEOREMA 7.6. χ(G) = 2 ako i samo ako je G netrivijalan

bipartitan graf.
Dokaz. () χ(G) = 2  G netrivijalan bipartitan , E(G)  
C = {1, 2} f : V(G)  C
A = {vV(G) | f(v) = 1}  čvorovi obojeni bojom 1
B = {vV(G) | f(v) = 2}  čvorovi obojeni bojom 2
xyE(G  xA, yB ili xB, yA  G(A, B)
)
() G(A, B) netrivijalan bipartitan E(G)   (1)
 χ(G) = 2
(1)  χ(G) > 1 (2) A
1 za vA (1), (2)
f (v) =  χ(G) = 2
2 za vB B
 4
TEOREMA 7.7. χ(G)  3 ako i samo ako G sadrži
neparnu konturu.
Dokaz. () χ(G)   G sadrži neparnu konturu
T 7.5 3
χ(G)  3  G nije prazan T 1.9

T 7.6
 G sadrži neparnu konturu
χ(G)  3  G nije bipartitan

() G sadrži neparnu konturu  χ(G)  3

C  G , C  neparna kontura
T 7.2(b)
T 7.3  χ(G)  χ(C) = 3  χ(G)  3


5
TEOREMA 7.8. Za svaki graf G važi nejednakost
χ(G)  Δ(G) + 1 .
Dokaz. (I dokaz) indukcijom po n = |V(G)|
n=1 G = K1 (K1) = 0 χ(K1) = 1 = 0 + 1 = (K1) + 1 
ind. hipoteza
Za svaki graf G sa m (m  n, n  1) čvorova važi χ(G)  (G) + 1.
|V(G)| = n G' = G  v ,
vV(G) (G')  v
ind. hip.  χ(G')  (G') + (G)
 (G) + 1
1 G'  ((G) + 1)-obojiv f '  bojenje
dG(v)    boja c iz f ' , f ' (u)  c,
(G) uN G(v)
"slobodna boja"
f ' (w) , wV(G') G'
f (w) = c  slobodna boja
c,w=v
f  ((G) + 1)-bojenje G  χ(G)  (G) + 1 6
(II dokaz) algoritamski (sekvencijalno bojenje čvorova)
V(G) = {v1, ... , vn} C = {1, ... , (G) + 1}  boje
 ((G) + 1)-bojenje f grafa G

1. f (v1) = 1
2. v1, ... , vi , i  1, obojeni
f (vi + 1) = prva boja kojom nije obojen nijedan čvor iz
N(vi + 1)  v1, ... ,
vi 
3. i = n STOP
u protivnom ponoviti 2

|N(vi + 1)  v1, ... , vi|  |N(vi +  < (G) + = |C|

)| komanda 2 uvek izvršiva
1
(G) 1

 f  ((G) + 1)-bojenje
 χ(G)  (G) + 1 7

TEOREMA 7.9. (Brooks 1941) Ako je G povezan graf koji nije
ni kompletan, ni neparna kontura, tada je
χ(G) 
Δ(G). 

8
TEOREMA 7.10. (Mycielski 1955) Za svaki prirodan broj k
(k  1) postoji k-hromatski graf G koji ne sadrži podgraf K3.

Dokaz. indukcijom po k
k = 1 G = K1 (K1) = 1 K3  K1 

k = 2 G = K2 (K2) = 2 K3  K2 

k = 3 G = C5 (C5) = 3 K3  C5 

ind. hipoteza
Za k  3, postoji k-hromatski graf H, χ(H) = k, takav da K3  H.

 (k + 1)-hromatski G, χ(G) = k + 1 , K3  G
9
χ(H) = k , K3  H
V(H) = {v1, ... , vn}
V(G) = V(H)  {u, u1, ... , un} u, u1, ... , un  novi čvorovi
E(G) = E(H)  {uu1, ... , uun}  {uiw | wNH (vi) , i = 1, ... , n} ()
u

u1 ui un

v1 vi vn
NH (vi )

H
1o K3  G
2o χ(G) = k + 1
10
1o K3  G
u
pretp.  K3  G V(K3) = {x, y, z}
G[{u1, ... , un}] = Kn (1) u1 ui un
NG (u) = {u1, ... , un} (2)
G
(1), (2)  uV(K3) (3)

(1)  |{x, y, z}  {u1, ... , un}|  1 (4) v1 vi

NH (vi )
vn

K3  H  |{x, y, z}  V(H)|  2 (5)

H

(), (3), (4), (5)  V(K3) = {ui, vj, vl} ij,jl,l

i ui
()  H[{vi, vj, vl}] = K3  H  K3  H
vj vl
 K3  G vi

11
2o χ(G) = k + 1

(a) χ(G)  k + 1   (k + 1)-bojenje G

χ(H) = k   f '  k-bojenje H c1, ... , ck  boje
f ' (vi)  boja vi u f ' u

f : V(G)  {c, c1, ... , ck}

f (vi) = f ' (vi) = f (ui) u1 ui un

f (u) = c  nova boja

G

f  (k + 1)-bojenje G  χ(G)  k + 1 v1 vi vn

12
(b) χ(G) > k
pretp. χ(G) = k
 k-bojenje f : V(G)  {1, ... , k}  boje
(
f (u) = k  boja k "odsutna" u {u1, ... , un}
)

"odsutna" u {u1, ... , un}  f (ui)  k , i = 1, ... , n

u k
χ(H) = k  sve boje 1, 2, ... , k prisutne u H (6)

Hk = {vV(H) | f (v) = k}
u1 un

(6)  Hk  
G

v1 vn
Hk
k
H 13
preslikavanje g : V(G)  {1, ... , k}

 xV(G)  Hk  g(x) = f (x) (7) g=f u k

xHk , x = vi  g(vi) = f (ui) (8)

u1 ui un

g : V(H)  {1, ... , k  1} (9)

G
g  (pravilno) bojenje H

v1 vi vn
Hk
g=f k
H

14
pretp. g nije bojenje H   vivjE(H) , g(vi) = g(vj)

1o vi ,vj V(H)  Hk vi
vj
(7)  g(vi) = f (vi) , g(vj) = f (vj) Hk

 f (vi) = f (vj)  f  (pravilno) bojenje G (i H) H

2o vi ,vj Hk

Hk = {vV(H) | f (v) = k}  G [Hk]  prazan graf

vi
vj
Hk

H
15
 uj
3o vi Hk , vjHk , vivjE(H) g(vi) = g(vj)
(
viNH (vj)  viNG (uj)
)

 uj viE(G) (10)
vi vj
Hk
g(vi) = g(vj)
(10) H
(7)  g(vi) = f (vi)  f (vi) = f (uj)  ujviE(G)
(8)  g(vj) = f (uj)  f  (pravilno) bojenje G

 g  (pravilno) bojenje H

(9)  χ(H)  k  1  χ(H) = k

(a), (b)  χ(G) = k + 1

 16
k=2 G χ(G) = 2
v1 v2

k=3 u1 u2
G χ(G) = 3

v1 v2
v4
k=4
u4
v5 v3
u5 u3
G χ(G) = 4
u

u1 u2

v1 v2
17
 7.2 BOJENJE GRANA

C = {c1, ... , ck}  skup boja

bojenje grana grafa G  f : E(G)  C

(pravilno) bojenje grana grafa G  f : E(G)  C

 e1, e2E(G) susedne  f (e1)  f (e2)

f : E(G)  C  k-bojenje grana G  |C| = k

G  granski k-obojiv   l-bojenje grana G, l  k

χ1(G)  hromatski indeks (klasa) grafa G

χ1(G) = min {k | G  granski k-obojiv}
G  granski k-hromatski  χ1(G) = k
18
C3 C4 G

χ1(C3) = 3 χ1(C4) = 2 χ1(G) = 3

TEOREMA 7.11. χ1(G)  Δ(G).



TEOREMA 7.12. (a) χ1(C2n) = 2 ; (b) χ1(C2n + 1) = 3.


TEOREMA 7.13. Ako je H  G, tada je χ1(G)  χ1(H).

TEOREMA 7.14. Ako su G1, ... , Gs komponente grafa G,
tada je χ1(G) = max χ1(Gi).
1i
s  19
TEOREMA 7.15. (König 1916) Ako je G bipartitan graf,
tada je
χ1(G) = Δ(G) .

Dokaz. indukcijom po m = |E(G)|

m=1 χ1(G) = Δ(G) = 1 

ind. hipoteza
Ako je G' bipartitan graf sa m1 (m1 < m, m >1) grana, tada je χ(G') = Δ(G').

G(X, Y) , |E(G)| = m
X x
e = xyE(G) , xX , yY
e
G' = G  e
Y y
G'  bipartitan , |E(G')| = m  1

20
ind. hip.  χ(G') = Δ(G')

  Δ(G')-bojenje grana G'

Δ(G')    Δ(G)-bojenje grana G'

Δ(G)
G  granski Δ(G)-
obojiv
Δ(G) = k {1, ... , k}  skup boja

f ' : E(G')  {1, ... , k}

f ' se može "proširiti" do f : E(G)  {1, ... , k}

d'(x) = d(x)  1 < Δ(G) = k
X x
  boja i{1, ... , k} "odsutna" u x u f
' G' e

d'(y) = d(y)  1 < Δ(G) = k Y y

  boja j{1, ... , k} "odsutna" u y u f '
21
f : E(G)  {1, ... , k}
X x
(a) i = j G e
i
i odsutna i u x i u y
Y y
f (e) = i 
f (e') = f ' (e') , e'  e

X x
(b) i  i j
j G e
i
(b1) i odsutna i u y
Y y
i odsutna i u x i u y
f (e) = i 
f (e') = f ' (e') , e'  e

(b2) j odsutna i u x X x

j odsutna i u x i u y G e
j
f (e) = j  Y y
f (e') = f ' (e') , e'  e
22
(b3) i prisutna u y , a j prisutna u x X x
Hij = {e'E(G') | f ' (e'){i, j}} G j e i

Gij = G' [Hij] x, y V(Gij) Y y

dij (v){1, 2} , vV(Gij)
L6.1  komp. Gij = alt. putevi ili alt. konture (1)
dij (x) = dij (y) = 1  x i y u alt. putevima

x, y u različitim komponentama Gij (2)

pretp. x, yH  komp. Gij
dij (x) = dij (y) = 1  H = alt. (x-y)-put P = xu1 u2 ... us y
f ' (xu1) = j f ' (u1u2) = i ... f ' (us y) = i P
j i j
... i

x u1 u2 us y
 d(P)  0 (mod 2)
 x, y u istoj klasi G(X, Y)  xX , yY
 (2)
23
 H1 H2
xH1 , yH2 H1  H2  komp. Hij , H1  H2 x e y
(1) i
j
dij (x) = dij (y) = 1  H1, H2  alt. putevi j
i

f "  alternacija (zamena) boja i i

j
f " : E(G')  {1, ... , k}
f"
e'E(H1)  f " (e') = f ' (e') H1 H2
i ako je f ' (e') = j x e y
e'E(H1)  f " (e') =
j ako je f ' (e') = i

f "  (pravilno) bojenje grana

G'
boja j odsutna i u x i u y
f : E(G)  {1, ... , k}
f " (e') ako e'E(G')
f (e') =
j ako e' = e

f  (pravilno) bojenje grana  χ1(G) = k = Δ(G)  24

G
TEOREMA 7.16. χ1(K2n) = 2n  1.
Dokaz. T 6.5  K2n = M1  M2  ...  M2n  1
Mi disjunktni 1-faktori

f : E(K2n)  {1, ... , 2n  1} f (Mi) = i , i = 1, ... , 2n  1

f  (pravilno) bojenje grana K2n

 χ1(K2n)  2n  1
T 7.10
 χ1(K2n) = 2n  1
χ1(K2n)  Δ(K2n) = 2n 
1

v5 v4
v4 v3
v6 v3

v1 v2 v1 v2 v1 v2
K2 K4 K6 25
TEOREMA 7.17. χ1(K2n  1) = 2n  1 za n  2.
Dokaz. (a) χ1(K2n  1)  2n  1
K2n  1 granski (2n  1)-obojiv
V(K2n  1) = {v1, ... , v2n  1} V(K2n) = {v, v1, ... , v2n  1}

T 7.16  f : E(K2n)  {1, ... , 2n  1}

 f : E(K2n  v)  {1, ... , 2n  1}
 f : E(K2n  1)  {1, ... , 2n  1}
 K2n  1 granski (2n  1)-obojiv
 χ1(K2n  1)  2n  1
v5 v4
v v3
v v3

v1 v2 v1 v2
K3 26
K5
(b) χ1(K2n  1)  2n  1

pretp.  bojenje f : E(K2n  1)  {1, ... , s} , s  2n  2 (1)

Mi  E(K2n  1) , f (Mi) = i , 1  i  s
Mi  mečing u K2n  1
2n  1
|Mi| = n (2)
2
 1
 K2n  1 = M1  ...  Ms  |E(K2n  1)| = |M1| + ... + |Ms|

2n  1 (2) (2n  1)(2n  (1)

  s(n  1)  2)  (2n  2)(n  1)
2 2

 2n  1  2n  2 
 χ1(K2n  1)  2n  1

(a), (b)  χ1(K2n  1) = 2n  1


27
TEOREMA 7.18. (Vising 1964, Gupta 1966) Ako je G prost
graf tada je
χ1(G)  Δ(G) +
1. 

28