M, STANKOVIC

M LADOST
VEDFIINE

i
,i
: , :.tl
 M. STANKOVIC

MLADOST VEDRINE

ZAGREB 1944
 Jto da Ti reknem u uuodu cue knjige, d,raga
sestro? Sto da Ti za\elim na pruoj njezinoj stra-
nici,,' draga mlada prijateljice?
Htjela bih Ti reti neEto neobi,ino lzepo z topto.
I{e|to, Eto moZe re6.isumo ona duia, koja uoli na\u
'mladeZ,koja je tako dugo pratt. t, koja je kroz
Dozvolom Nadbiskupskog duhovnog stola u Zagrebu to-
od 16. siednja.7944. broj 540 liki ntz godi,rry u sbbi,nosi.
M jesecima'sam traZila praui, tzraz, prauu rie|
za uuodnu rnisao. Alz neki, dan stigto mt, je i opet
jedno znadajno djeuojatko pismo. Mlq.d.ad.jeuojka
Tiskanje i razpadavanje dopuiteno odlukom Glavnog:
ravnateljstva za promidbu od 4. oZujka 1944. br. 1051 opisuje i.skreno, uprauo preiskreno, suoj Eiuotnt
put, sve bure t. oluje suoga Ziuota. Na kraju pi,sma
n.antzalaje i oue redke: | '

"eesto se sjetam proilosti t mtslim, ito bi po-

stalo od detrnaestgodi\nje djeuojEzcebez nailzora,
FrepuStenesarne sebi, koja je jedua znala za Boga,
rl,a nije btlo Kri^arsttsq. i, suega onoga, Eto mi je
ono dalo. Nikada ne 6u mott, urati,ti taj d.ug. ni.ti
plati,tt. karnate na tu ueliku glauni.cu, ito sam je
primila. Jer ono, Eto sam dobila, to je ono najui\e
|to Eoujek mo\e imati, - Boga u suorn srd,cu.<
Jest! Kri\arstuo Euua Boga u mlad.i,msrdcima. . .
Kri'Zarstuo d,aje Boga mladim srdcirna. . . Kri1ar-
TZDALO VELIKO KRIZARSKO SESTRINSTVO stu_o otuara puteue Bogu u mlada iljeuojaika
s r d c a .. .
NARODNA TISKARA. ZAGREB. KAT{IOL BP'. 27
 To je bitna oznaka Kri1arstua. Sadr1ai Krt'1ar-
il.ua,.Jed.inzcili Kri\arstDa. To ie niegou Eetrnaest
god,iilnji \iuot u Hruatskoi. I njegouo dielouanie
po suim hruatskim kraieuima.
O tome Tr. gouori' ooa kniiga. To 6eE na& na
suakoj. niezznoi stranici.
Treba It, neEto iade, neito snaEniie za uuodnu
misao?Neito, Etobt. bilo jol bli2e Tuoioi duii, Tuo-
1oj mladosti, Tuoiim Ee1niama?
Mtsltm, da nema! I zlato se nadam, da te\ tu O1,u vis krilo!
knjigu pnrnitt, radostno, i da fu Ti bxti uieran sa-
a:jetnik i u Tuome osobnom i organi,zaciiskom2t'-
xotu. Pogotouo kad znal, da u nioj gouori i, Ijubau,
'
kojom Tebe i sue hruatske Kri\arice pratt,

Tuoja sestra

Mart,ca
 t

Neobidon govor

VIak juri, juri prema sjeveru. Izmudio se ved

prolaze6i kraj zelenih Suma, pitomih zaselaka i
srebrne Save. Lokomotiva dah6e, skupija posljed-
nje snage, da ove6u skupinu vedre hrvatske mla-
deZi prebaci u Maribor. U Mariboru je slet
crlovske mladosti, ne3to novo, ne5to znadajno u
Livotu mladoga slovenadkog.katolidkog gibanja.
BiIo je to 1920. godine. S gruporn hrvatske mla-
deZi putovala sam i ja, onda joS maturantica jedne
zagrebadke srednje Skole. Za mene je taj put bio
pogotovo osobit. Sve mi je bilo novo, sasvim novo.
I velike ideje katolidkog preporoda, i prvi napori
Slovenaca; i duboka Lelja za preporodom Hrvatske
u Kristu. U ti5ini moga doma i religioznoj atmos-
feri samostanskeSkole jedva sam Sto znala od onih
divovskih napora, koji su se ulagali, da Hrvatska,
zaraLena liberalizmom, postane opet katoliikom;
da hrvatski narod, tako tradicionalno odan Crkvi,
a sada u svo,rriejavnorn Zivotu umjetno otrgnut od
Crkve, opet postane najodaniji njezin sin. Kroz ti-
Sinu moga dadkog Livota jedva je doprlo do mene
ime velikoga biskupa krdkog dra Antuna lt{ahniCa
i imena tolikih, koji su se borili, da poslijeratna
Hrvatska .bude katolidka, BoZja Hrvatska.
I zato sarn s udivljenjem promatrala sve, Sto se
na mariborskom sletu vidjelo. Slikopisnom brzi-
nom'red"ale su se slike pred mojim bdima: ove6e
grupe muZke mladeZi sa crvenim orlovskim ka-
pama; skupine djevojaka s teZkim planinskim ci-
pelama, ali distim odima, uokvirenim P]aviry
uvojcima; ogromne povorke raznih katolidkih
druZtava, lelijanje vjeZbada i vjeZbadica na ravnini
kraj Maribora, pa skladno i odu5evljeno pjevanje
tisu6a: >>Ho6emoBoga!< Sve je to na nas, a na-
pose na mene, djelovalo snaZno. Sve je to u nama
budilo uviek spremne mladenadke snage za rad,
za.borbu, za osvajanje, za katolidko Osvajanje, za
borbu oko ostvarenja Kristovih nadela u Hrvat-
skoj. Kako me se duboko dojmilo dadko zborova-
nje u nekoln velikom mariborskom slikokazu, pa
tazna-staleZka zborovanja, a napose zbonovanje
udenica, na kome sam se i ja u debati javila i pro-
govorila jedva nekoliko redenica uz neobidno po-
drhtavanje illasa. Nisam pravo ni znala, Sto bih
govorila, ali javila sam se tek to'iiko, da netko i u
ime moje Skole govori.
No jate od likova sviju prelata, voila, govor-
nika, usjeklo mi se u du5u jedno blago, mirno lice
mladoga dovjeka, koji je pred dvoranom, dubkorn
punom iladtva, drLao predavanje o katoiidkoj
dadkoj mealunarodnoj zajednici. ,Gouorio sarn 2a-
rom, kojt, mi je dala presueta Euhari'stijo,< rekao
je sam kasnije. Da, govorio je zapravo o sasvim
obidnom pitanju, ali s nekom neobidnom nutar-
njom snagom, s nekom dqdesnom dubinom. Nje-
gove duboke, podpuno katolidke misli, djelovale su
snaZno na cjelokupno dadtvo. Upravo njegove
riedi dale su jo6 podpuniji sadrZaj svemu onome'
3to se u nama i oko nas zbivalo tih dana.
I kad su davno nestale slike vanjskih proslava
u na5im du5ama, kad je prestao Sum rieti i pje-
sama onih dana, joB uviek kao da nije zamro go-
';or mladoga dovjeka o katolidkom bratstvu i ka-
tolidkoj vezi naroda i cielog dovjedanstva. Nisart
:rnala ni ime toga mladoga govornika, a jo5 manje
satn mogla naslu6ivati, da 6e on jednom biti rre"
lihi skretniiar u katolidkom gibanju Hrvatske.
70
Tko je bio taj mladi iovjek? Tko je odrZao iirj
ne<lbidangovor?
i\aS dragi brat dr. Ivan Merz.
Div so Jodrono
Mariborski slet znadi poietak Orlovstva u Hr-
r.'atskoj, podetak najjadega, najbujnijega kato-
ildkog gibanja medu hrvatskom mladeZi, koja i
danas Zivi i djeluje u KriZarstvu. Prvo desetlje6e
20. stoljeda donielo je u Hrvatsku val liberalizma,
koji se prelio k nama iz susjedpih zemalja, a no-
sioci su mu bili oni hrvatski sinovi, koji su na
stranim sveudiliStima zavriili svoje nauke. Taj Ii-
beralni val zahvatio je na5u javnost silnim nale-
tom, naletom tako svojstvenim za mlade ljude i
mladenadke njihove snage. Dok se naSi dobri, ali
polagani >stari< borci pravq ni ne osviesti5eod toga
novog vihora, koji je stao drmati Hrvatskom,
>mladi< su ve6 zaposjeli sva urednidtva novina r
dasopisa,sveudili5tne katefue, polititke govornice;
profesorska,' odvjetnidka i liednidka najodgovor-
nija mjesta, ukratko, sve one poloZaje, s kojih je
trebalo pucati u tradicionalni katolicizam hrvat-
ske javnosti i unieti borbeno naprednjadtvo, bor-
beni liberalizam u javni i privatni Zivot Hrvatske.
Ta je bujica liberalizma s javnih govornica i
preko urednidtava najuglednijih novina i dasopisa
strujila silnim naleto,m prema ohima, za koje se
otima svaki pokret, ako ho6e uspjeti. To je na5a
sveudiliStna, srednjo5kolska i gradanska mladeZ.
I dok su valovi liberalizma ruSili s jedne strane
posijednje bedeme tradicionalnog katolicizma u
Hrvatskoj, do'tle su s druge strane, u du5ama mla-
deZi, nasilno brisali tragove svega onoga, Sto su
u srdca mladeZi naSe upisale hrvatske Zene i
11
 majke, divne i neustraSive iuvarice na5ega kato-
licizrna kroz stolj e6a.
I tko zna, dokle bi ta bujica liberalizma stigla,
Sto bi sve poruSila i izbrisala,, da nije digao svoj
glas biskup dr. Antun Mahni6. Iz sjedi5ta
svoje male biskupije, iz pitomog Krka, promatrao
je on taj ljuti boj izmetlu dobra i zla, istine i laLi,
katolicizma i liberaiizma. Pobiedi Ii zlo, Hrvatska
6e u mraku liberalizma izgubiti samu sebe, svoju
poviestnu ulogu, svoju znadajnu misiju na medi
dviju kultura i dvaju svjetova. I tada se maknuo
div sa kr5nih goleti Krka, a glas njegov razliegao
se ditavorn Hrvatskom.
>Aut - aut! Ili -
ilx! Ili Krist zli Beti,at!<
Hrvatski nafod mora se opredieliti za Boga ili
protiv Boga. Hrvatska mladeZ mora sliediti bar-
jak Krista iIi barjak Lucifera. Energidno na jednu
il_i-drugu frontu, medu jednu ili drugu vo;sku.
Mlakonje 6e biti pregaZeni. Njih 6e povu6i zi so-
born neprijatelj Krista. Ili 6e biti izbadeni iz dt-
vovske borbe kao zabadenekrpe ili neupotrebijivo
sme6e.
>NaFe geslo neka bude: dioba duhova<, govorio
je Mahni6. >U liednidkoj se praksi dandanai udbi-
q{it" ta}<olzvanaoperacija. To je jedan od najra-
dikalnijih liekova. Nezdravi se ud, ako se ne moZe
liediti, a mogao bi i- ostali organizam zaraziti, od-
siede,izreZe, spali. einimo i mi tako!< (Knjiga Zi-
vota str. 49.).
Na drugorn mjestu pi5e: >USli smo u XX. vielL
Na prielazu iz staroga u novi viek vjerni se sinovi
katolidke Crkve pokloni5e Kralju vjekova, Odku-
piteiju svomu Isukrstu, zaklev3i se na njegov bar-
jak. No i protivnidke se sile okupiSe, da pod bar-
jakom slobodne misli uiine novi juri5 ha kulu
Kristovu. Podvostrudenom snagom ob6enite me-
dunarodne akcije i jedinstvenom organizacijom
napokon 6e se u XX. vieku posti6i, Sto nije uspjelo
12
kroz devetnaest vjekova: da se razvali Kraljev-
stvo BoZje na zemlji!<.(K.Z.str. 75.).
Neprijatelje katolicizma i cilj katolidke borbe
protiv njih crta on ovako: >Javni Zivot! Tu treba
da usredotodimo svoje sile. Liberalizam je oteo
javni Zivot Kristu i Crkvi, proglasiv5i vjeru pri-
vatnom stvari. Pojedinac mole za se vjerovati i
Bo,gu se moliti, dok drZava, znanost, umjetnost,
zakonodavstvo, javna nastava i Skola ne prizna-
vaju nad sobom ni Boga ni Krista, niti se poko-
ravaju idijem viSem zakonu! - Prema to,mu se i
dovjek podielio dvostruko: na privatnog i javnog
dovjeka. Po tomu se iovjeku izkalupio dvostruki
moral, dala mu se dvostruka savjest: javna i pri-
vatna. . .'Javni Zivot valja opet osvojiti za Krista,
koga je Otac postavio Kraljem ne samo pojedin-
cima, nego i narodima i drZavama - dakle i jav-
nom Zivotu.u (K. Z. str. 149.).
A tad je gromko doviknuo svima, a napose mla-
deZi: >Sve se organizira. Organiziraju se masoni,
socialisti, slobodomislioci - organizujmo se ta-
kotler i mi.<
Hrvatska mladeZ, a napose hrvatsko cladtvo, po-
slu5alo je ried velikoga biskupa. Po svim na5im
krajevima niknule su katolidke dadke organizacije.
Mladi borci podeli su provoditi diobu duhova u
Hrvatskoj: Za Krista i protiv Krista. I kad se rad
njihov najviSe razmahao, kad se ve6 stadoie po-
kazivati uspjesi njihove borbe, planuo je svjetski
rat i unio zastoj i u katolidke redove.
Iza rata poieli su se oni ponovno prikupljati i
obnavljati svoje organizacije, no opazilo se, da s
katolidkim organiziranjem treba podeti i medu
radnidkom, graclanskom i seljadkom mladeZi. I
prije rata tragovi liberalizma za5ii su i medu rad-
nidku i seljadku mladeZ, ali iza rata, koji je donio
ob6i meteZ u nadelima i sveob6u krizu duSa, na-
pose du5a mladeZi, ti su razorni elementi postali
joS jadi. Radniike mase stale su se odu5evljavati
13
za komunizam, a u selima su zavist, svade, prav-
daStvo, alkohol i nemoral stali podgrizati zdrave
narodne snage.
Da, i radnidka i gratlanska i se-
Ijadka mladei. morala se organizi-
r a t i, da i ona postane aktivan borac za Kraljev-
stvo Kristovo, njegovu istinu i njegovu pravdu,
Tu potrebu uodio je i biskup Mahni6, pa je kato-
lidkom organiziranom dadtvu upravio ove riedi:
>Bih li mogao gojiti svetiju Zelju, nego da se Sto
skorije oko VaSega barjaka okupi sva hrvatska
mladeL? Dosele VaS je rad obuhvatao dadke re-
dove . . . No uz VaSe bih redove, pod istim barja-
kom, rado vidio gdje koraca takoder ostala hrvat-
ska mladeZ; ona mladeZ, kpju dodu5e ne milujti
muze kao Vas, no koja je zajedno s Vama dionica
prirodnih i nadprirodnih dobara. S Vama ih spaja
ista krv i jezik, ista Kristova milost i vjera, u nji-
hovim grudima plamti ista vatra kr56anskog idea-
lizma kao i u Vama. Jasno je, da imam tuj na umu
na5u seosku i radnidku mladeZ.< (K. Z.str. 249.).
I opet je mladeZ razumjela svoga biskupa. Dadka
mladeZ stala ie okupliati u katolidke redove i mla-
deZ ostalih staleZa. Klice sviju tih gibanja bile su
ve6 tu uodi mariborskog sleta. Iza njega 6e orqe
snaZno proklijati i donieti rod u novoj organiza-
ciji Hrvatske, koja 6e okupiti sve zdrave katolidke
mladenaike snage- u O.rlovstvu.
Upravo u Orlovstvu gledao je biskup Mahnid
onu organizaciju, koja 6e idealnim jedinstvom po-
'tezati svu hrvatsku mladost. Zato je i napisao: >>U
sadanje Vam doba osobito preporudam, da prouda-
,vate i Sirite ideju i organizaciju Orlovstva, i to ne
samo u vlastitim redovima, nego i meclu seoskom
i. gradsko'm mladeZi. Orlovska 6e ideja ne samo
jadati vaie tielo, nego 6e takoder unieti u Vaie
redove jo5 viSe samopriegora i stege, a od van-
redne 6e Vam koristi biti i kasnije u radu medu
.krS6anskim pukcimu (K. Z.str. 259).
14
Ali ostvarenje ovoga svog plana biskup Mhhnid
nije dodekao. IJmro je upravo onda, kad su prva
orlovska druLtva razvila svoju djelatnost.
Div sa Jadrana, umoraR i iicrpijen od tereta Zi-
vota, poZurio se, da boZidni poklon pred Jaslicam4
provede u liepom nebu. Hrvatskoj katolidkoj mla-
deZi ostavio je dvie najve6e vrjednote: ljubav pre-
ma Euharistiji i Papinstvu. Ne3to kasnije Ivan
Merz nastaviti 6e djelo velikoga biskupa, i Orlov-
stvo 6e postati onom organizacijom, koja 6e sva iz-
garati u ljubavi prema Kristu u Euharistiji i prema
Kristu u Njegovom vidljivom Namjestniku.
Nisam poznavala osobno biskupa Mahni6A. Ro-
znajem ga tek iz slika. Tamne oii pod umnim de-
iom i siedorn kosom odaju svu dubinu njegova ve-
likog iika. Pa ipak se jednom sretoh s velikim bis-
kupom. Bilo je to nekoga ki5nog prosinadkog dana,
kad je div sa Jadrana poiivao mirno i sabrano u
ti5ini nadbiskupske kapelice u Zagrebu.
14. XII. 1920.div sa Jadrana smirio se na Srdcu
BoZjemu.
Zoborovljenicilj '
A kako je bilo sa Zenskim svietorn, a napose
Zenskom mladeZi u to vrieme? U Mahni6evo rrred-
ratno razdoblje i iza rata?
Tragovi liberalizma teZko su se osjetili i u na-
Sem privatnom Zivotu: u Zivotu obitelji, u odgoju.
Liberalizam se uvukao u bradna sveti5ta i stao ki-
'dati svetost i nerazorivost njihovu. Bradnoj vezi
oteo je sakramentalni znadaj. A kad njega nema,
nq_mani dvrsto6e, ni jedinstva, ni nerazrje5ivosti
braka. Nadelo liberalistidki shva6ene slobode raz-
trovalo' je duboku i trajnu.privezanost bradnih
d.rugova i stvorilo od medusobnih djelitelja sakra-
inentalnih milosti dvie stranke, koje sklapaju nAj-
7ti
ra)
 obidniji ugovor. Odatle toliko razorenih brakova,
razorenih bradnih ognjiSta kod nas. I to.ne samo u
gradovima, koji su prvi stradali od liberalistidkog
naleta, ve6 i po selima na5im. Crv razsula zavukao
.seu deblo na3eganarodnog Livota i stao podgrizati
najzdravije korienje njegovo.
Svaka je obitetj vaLna narodna stanica. Oboli li
ta stanica, trpi cieli narodni organizam. U svakoj
obiteljskoj stanici nosilac zdravlja i dvrsto6e je
Lenai majka. Treba, dakle, Zenu,nositeljicu te sta-
nice razoriti, pa 6e,se i ditava stanica razpa.sti,za-
hiriti, oboliti.
To je liberalizam i uiinio. Zeni, Zenskoj mladeZi,
podelo se govo,riti o potrebi emancipacije, o jedna-
kosti spolova, o jednakim ulogama u ljudskorn
clruZtvu. Govorilo se javno i privatno. Grlatim na-
dino,m i u tiSini.
I tako su u Hrvatskoj mjesto idealnih Zena naSe
pro5losti najednorn niknule feministkinje. Mjesto U R,inxu g. 7926
poZrtvovnih majka zastupnice emancipacije. Mje-
sto-ozbiljnih odgajateljica mladih hrvatskih poko-
Ijenja, propovjednice jednakosti u zada6i i pravu
spolova.
Zena ne smije biti zatvorena u uzki krug obite-
iji. Ona ne smije biti stroj za radanje, Zrtva hirova
s_vogarnuZa, zarobljena sitnim kudnim poslovima.
Zena,. koja vjedno zaudara mirisorn kuhinje i
djedjim krpama, nije suvremena. Treba L,enuizba-
viti iz tisu6ljetnoga robstva, treba je osloboditi od
tisu6ljetne uloge sluZiteljice, pomo6nice, oso'be
s drugorazrednom ulogom i svrhom.
Tako se govorilo i pisalo u to vrieme. I zato je
sve vi5e izlezavao onaj na5 divni i idealni tik
Zene, koja je velika upravo zato, jer je velika u
Lrtvi, u samopriegoru, u zaboravljanju na sebe, u
ljubavi. A mjesto njega javljao se lik feministki-
nje, emancipirane Zene, tako tutl i na3oj pro5losti,
i na5oj kr5danskoj kulturi, i naBem krS6anskom

16
Preil crkoom sD. Malka u Venecijd

Kroz ulice Sarajeua g, 1927
. Kristovog brata, Kristovu sestru.' Preko Zene bo-
N a sarajetsskonx sleti\tu
Mladost
Y
shvadanju. Taj se novi tip Zene najviSe sretao u
intelektualnim krugovima Zena, ali je za5ao i
medu Zene ostalih naSih slojeva, iako ne u tolikoj
mjeri. -Zena je sve vi5e zaboravljala svoj pravi
Zenski poziv i cilj, tako jasno zacrtan u planu
BoZjemu, tako briZno duvan kr36anskom svie56u
naSe proSlosti.
{
Zena je nositeljica Livota, odga-
j atelj ica novoga dov j eka. Iz njezinoga
krila rada se novobi6e. odretleno za veliku zadatu
u vremenito'm Zivotu, ali i odredeno za vjeinost.
Na njezinbrn se krilu spaja materija i duBa, do-
vjedje i boZansko,vrieme i vjednost. Odkada je u
krilu Zene podivalo BoZje Diete, svaka je
?ena B ogo rodi di na s e stra. Materinstvo
svake Zene slidno je tajni Gospinog materinstva,
jer Zena ne raeta samo dovjeka, ve6 rada pravoga
Zansko je pre5lo u dovjedansko,stopilo s€ s njime
i poboZanstvenilo ljudsku narav, zemaljska tkiva
i sokove dovjeka.
Ali svaki se dovjek rada u mukama Zene..Svaki
se dovjek odgaja majdinim pregaranjirira i odrica-
njima. Svaka se duSa za vjeinost sprema majdi-
nim molitvama, suzama i Zrtvama. I upravo zato
jest poziv Zene, cilj Zenstva - Lrtva, pregaranje,
neprestano pregaranje i neprestano odricanje.
CLI| Zene je materinstvo, biio ono tje-
lesno ili duhovno, odgajala Zena svoj vlastiti po-
rod ili one, koji su ' joj porod po Kristovom
rodenju i Kristovom sinovstvu. Taj pilj je
Zena pod, utjecajem liberalizma zaboravlla, zaba-
cila, prezrela, i zato je nastao onaj nagli pad naSih
Zena,koji je donio zadah truleZi, tugu mraka i sivu
boju ki5nih dana u na5e obitelji i obiteljska
ognji5ta.
A na5 najmladi djevojadki sviet? Taj se nije
mogao dugo odu5evljavati za ideje. feministidkog
vedrine 2 17
pokreta. Sve je to bilo tako strano, tako prazno'
tako bezciljno mladim srdcima i du5ama' Stari su
ideali poruieni, a feminizam im nije mogao niSta
dati, osim razo,daranjai olovne teZine. Tad je naSa
Zenska mladeZ stala lutati i traZiti druge Zivotne
puteve. I naSla ih je. Na5la ih je u izpraznim i ni-
Stetnim stvarima: u zabavama i plesovima, u lju-
bakanju i flirtu, na Setali5tima i zakutcima, u
modnim novostima i odkrivanju mladenadkih dra-
Zi. A sve je tome pogodovalo. I novinstvo, i litera-
tura, i slikokaz, i kazali5te, i ulica. NaBa se Zenska
mladost sve vi5e gubila. Bez cilja, bez vjere u
ne5to veliko, bez sre6e u duSi. Nemirna i trzava,
sa tisu6u nerie5enih pitanja, jurita je bezglavo,
ludo, ni ne slutedi koliku vriednost nosi u sebi i
kako je vaLan njezin cilj.
Tisute mladih djevojaEkih Livota gubile su se
otrovane i jadne u bezdanu grieha, ili su Supljim
i praznim odima gledale u sviet. I danas se mi
nismo oslobodili takvih jadnih djevojaikih likova.
I danas se djevojadka East blati nogama, po5tenje
prodaje za novac, a visoki ideali Zenstva ggbe u
Zarkom crvenilu nokata i usnica; u zbrci svile,
krzna i nakita; u ritmu crnadke muzike; v za-
magljenim plesnim dvoranama i zagu5ljivom dimu
seoskih gostionica.
Trebalo je di6i na5 djevojaiki sviet, pokazati mu
viastitu vriednost, dignuti ga k visinama, k suncu.
Trebalo je probuditi u njemu zaspale mladenadke
snage, trebalo ga oduSeviti, da se iztroii za nai-
boljeg Prijatelja mladosti, za Krista i njegovo
Kraljevstvo. Trebalo je'i Zensku mladeZ organi-
zirati u katolidke redove i svrstati na frontu, na
kojoj se ili hrabro bori, ili junaiki pada za kato-
lidke ideale.
JoSprije mariborskog sleta pisao je biskup Mah-
ni6 Zenskoj mladeZi sliede6e:
78
>Prilike su.modernoga doba tztsktuale- da se
datkt. pokret proiiri takod,er na udenice. Ja pod-
puno odobrauam ouaj VaE korak t. Zelzm, da r, ka-
toltdke uientee prernd suojdj pri.rodt t prema za-
datku, Eto ga je Prouzdnost odredtla \ent. u liud-
skorn druZtuu, sudjeluju u katoltikom d,adkornpo-
.4
kretu, i da se tako priprauljaju za suoj pozni.ji rad
oko rekristiani.zacije na\ega druZtua. Prouidnost
i priroda odred,uje \ent kao glaunu zadatu skrb i
adgoju dii:ce. Zeli,m, da se katolidki, organizoDane
uEenice uz gajenje &tboke i i,skrene pobo1nostt u
suojim posebnim organizactjama prtprauljaiu za
ouaj suoj poziu i misi,ju u narodu. Uz to neku se
prakti.dki.usposobljauaju za k r E 6 a n s k i k a r t-
t a t i u n i , i , p r o s 1 )j e t n o - o r g a n z z a t o r n . i
rad medu katolidkim Zenskim suietom. A nadasue
neka Eitauim suojirn shuatanje Ziuota, no\njom t.
ponaianjern budu suietao i z g I e d k r E 6 a n s k e
Eednostt, suim suojirn drugaricarnai, cielome
sutetu. Neku budu uesele, alt, dedne. Neka ne teEe
za. zzprazntm zabauama i Easouitim uZttcima, nego
neka jadaju duh suoj i. ti.elo po2rtuountm radom,
puntm nadnaraune kr itanske ljub aui.o
(K. Z. str. 2d7).
I Zenska je mladeZ poslu5ala biskupa Mahni6a.
U Maribor je poSao liepi broj hrvatskih katolid-
kih udenica, koje su ve6 uodi sleta poku5ale udariti
temelj katolidkog organiziranja medu Zenskom
m l a d e Z i .T o s u p r v e h r v a t s k e Orlice
udenice. A s njima 6e dignuti svoja orlovska
krila k nebu i na3a radnidka, grailanska i seljaika
Zenska mladeZ, i svojim lietom preko hrvatskih
brda i dolova, sela i gradova, izbrisat 6e pra5inu i
i pliesan sa jednoga zaboravljenog cilja, i on 6e
opet zasjati gorudim plamenom u znaku kriZa i u
kriZu obnovljenog hrvatskog ognji5ta.
19
 Orlovstvo se budi '
Uodi mariborskog sieta stali su se unutar ude-
nidkih organizacija i djevojadkih prosvjetnih druZ-
t a v a u H r v a t s k o jo s n i v a t i g i m n a s t i d k i od-
s j e c i. To jo5 nisu bila samostalna oqlidka druZ-
tva ve6 orlidke sekcije u dotadanjim katolidkim
druZtvima. BiIo je mnogo borbe, dok je stari tip
organizacije iz6eznuo pred novim, suvremenijim
- orlovskim. U to vrieme orlovsko se ime joi
sluZbenone spominje,'ali ono Zivi u du5ama na3ih
djevojaka, i one se mealu sobom ponosno nazivaju
tim imenorn. Odmah iza sleta odrZan je u Mari-
boru, prvi tedaj za nadelnice hrvatskih gimnastid-
kih odsjeka.
>Tedaju je prisustvovalo 25 izaslanica. Zastupa-
ne su bile organizacije u Zagrebu, Sarajevu, Po-
Zegi, Senju i Karlovcu. VjeZbale su se ,,Simbolidne
vjeZbeu i >VjeZbe s viencimau za mlade junakinje,
podmladak gimnastiikih sekcija. Na tom teiaju
u s t a n o v i l as e S . G . O . ( S v e z a g i m n a s t i d -
kih o ds j eka) sa privremenim odborom. Pr.ed-
sjednicom je bila izabrana Loterio Valerija, tajni-
com Kuftinec Anka."
Tako piSe u starom i pra3nom zapisniku prvih
odbOrskih sjednica S. G. O-a iz godine 7920. Pi-
sala ih je nepoznata iuka liepim i gladkim ruko-
pisom, ali bez podpisa. Na prvoj stranici kodi se
veliki B o g it i v i! To 6e biti pozdrav, koji 6e po-
vezati hrvatsko selo i grad. To'6e biti pozdrav,
koji 6e kroz toliko godina, sve do sada5njice, sa
zanosom i toplinom izgovarati tolike na5e djevojke
i djevojdice, a s njima svi oni, koji distu i vedru
mladost Ijube.
Korrcem listopada 1920. driti se tedaj u G o s p i-
6 u, prvi gimnastidki tedaj na hrvatskorn tlu. NaSa
je Lika uviek prednjadila.
11. X. 1920.konstituirao se stalni odbor S.G.O-a
u Z a g r e b u o v a k o : P r e d s j e f l n i c aR u Z a K r a I j ,
20
tajnica Anka Kuftinec, nadelnicaValerija Loterio.
S.G.O-u podredena su tri OkruZja: OkruZje u i e-
lica, OkruZje djevojaiko ( n e u d e n i c ai )
OkruZje MIadih junakinja. Da se ne bi
mislilo, da je broj osnovanih gimnastiikih odsjeka
bio velik, eto malo brojitbenih podataka. Odsjeka
je bilo u godini 1920.svega 14; od toga 11 u orga-
nizacijama udenica, 3 u djevojadkim prosvjetnim
druZtvirya. No osnivadicamase taj broj dinio velik,
jer je odtr5evljenje njihovo bilo veliko. One rade
marljivo, neumorno. U tome radu mnogo ih je po-
,magaosvojim savjqtima i svojim velikim znanjem
vld.g. dr. Dragutin Kniewald. Iza Gospi-
6.a drL,e,segimnastidki tedajevi u Zagrebu i
P o Z e g i. Prva gimnastidka skademija priredena
je 30. I. 1921.u dvorani Hrvatskog katolidkog ka-
sina u Zagrebu sa sjajnim uspjehom. Prvi ve6i
o r l o v s k i j a v n i n a s t u pb i o j e u D a k o v u 1 5 . V I I I .
1921. To je bila prva doma6a smotra orlovskih
snaga.
U zapisniku sjednice S.G.O-a od 2. III. 1922.
spominje se prvi puta sluZbeno naziv Orlica i od-
r e d u j e , d a 3 0 . s v i b a ndj ,a n s v . I v a n e A r S k e ,
bude blagdan svih hrvatskih Orlica. Pravi se na-
crt za odoru. Pitanje odore postaje sve aktuelnije,
Sto je bliZe veiiki orlovski slet u B.rnu.
Sjednice S.G.O-aprema zapisnicima ne drZe se
ba5 desto, ali se iz njih vidi, kako o,rganizacijapo-
lako iz gornjih krajeva Hrvatske prodire u Bosnu,
u Slavoniju, na na5 Jadran. Izlazi i V j es tni k,
koji donosi organizacijske novosti i upute za rad.
Na sjednici od 31. X. 1922. dita se dopis organi-
zacije u VaraZdinu, koja javlja, da je >uslied nove
vladine naredbe, ho,jom se zabranjuje Skolskoj
mladeZi biti dlanom kojega gimnasttdkog druZtva
osim Jugosokola, prekinut rad u odsjeku. Vodstrzo
6e ali i"dalje odgajati udenice u duhu orlovske or-
ganizacije<. Takve viesti stiZu i iz drugih krajeva.
To je prvi progon sa strane bivSih drZarmih vlasti.
21
 AIi orlidka mladost izdry'.at6e ih hrabro. MladeZ,
koja leti u BoZje visine, ne spuita tako lako kriia.
U godini 1922. naivaZniji dogadaj bio je polazak
na slet u Brno. Hrvatska skupina bila je dosta ve-
lika. To je prvi susret hrvatske orlovske mladosti
sa orlovskom mladeZi drugih zemalja. To je prvi
nastup hrvatskih Orlica u novim odorama.
Te iste godine javljaju Orlice iz Sarajeva, da je
16 Orlica udenica izradilo prvi onlovski barjak
Bosne. To je bio ujedno i prvi barjak iitave orga-
nizacije. Na kraju Skolske godine 1922. maturan-
tice su se morale odieliti od ljubljenog barjaka.
Evo kako to,one opisuju:
>NaSa predsjednica Stefica Caratan odrZaia je
govor. Kad je izgovorila riedi - Na razstanku se
spomen daje - spomen dugotrajnog sjetanja, a
Sto da vam mi dadnemo - unesla je jedna Orlica
barjak, prvi barjak orlovski u Bosni, prvi barjak
Seher-Sarajeva. Taj barjak stvorila je ljubav, pre-
, garanje i Lrtve 16 sestara maturantica. Taj barjak
ostavljamo mladim sestrama za spomen. Odu3ev-
ljenje pokazalesu suze,koje su se vidjele na svim
Iicima. Iza to'ga uni5le su Orlice i nara5taj pod
barjakom u dvoranu. Zatim je sliedio nastup. Nai
barjak izgleda ovako: Na bieloj svili izraden je
narodni vez. U sredini slika, koja prikazuje crkvu,
a iznad.nje je kriZ. Orao gleda u knr'- Orlica kledi.
Vidi se joB ptica orao u poletu. Na vrhu drZka stoji
orao razkriljenih krila.<
Znalajna smotra orlovskih snaga bila je na
Euharistijskom kongresu u Zagre-
b u g o d i n e 1 9 2 3 . U v e l l k o j s k u p i n ip r a t i l a j e
orlovska mladeZ euharistijskog Krista ulicama hr-
vatske metropole. Sv. Otac PjlD XI. nazvati 6e tu
mladeZ tjelesno'm gardom Kribta Kralja. I bila je!
I onda i danas!
Za vrieme Euharistijskog kongresa odrZan je
veliki tedaj u samo,stanuss. milosrdnica za dlanice
udenidkih i djevojadkih druZtava, ali Orlica je bila
99
ve6ina. Na orlovskorn nastupu u vrtu Nadbiskup-
skog sjemeniSta, kome su prisustvovali i Nj. E.
Papinski Nuncij, nastupile su i Orlice
Stara knjiga zapisnika svrSava s programom
tedaja, koji je prireden za Orlice 1924. godine u
Zagrebu. I tad je nepoznata ruka odloZila pero.
Dolaze novi dogadaji, nove potrebe. S. G. O. nije
mogla vi5e udovoljiti svim Zeljama Orlica. Po-
g o t o v o ,k a d j e g o d i n e 1 9 2 3 .o s n o v a nH r v a t s k i
Orlovski S a v e z ( H . O . S . ) , s r e d i 5 n j i c az a
muZku mladeZ. I Zenskoj mladeZi trebala je jaia,
podpuno samostalna sredi5njica. Ali to je ve6 nova
stranica u Zivotu orlidkoga gibanja. Nova, svietla,
znadajna stranica.
Redaju6i ovo najstarije poglavlje u Zivotu or-
lidke organizacije posegnula sam i za starim dopi-
sima iz na5ega arhiva. Na5la sam ih sve zajedno
od godine 1.920.-1925. Crveni omot sasvim je ve6
izgubio boju, a debeli sam konopac jedva razrnr-
sila. Iz omota me pozdravi5e biela, Zuta, siva, lju-
bidasta, djevojadka pisma. Neka sa izpisanim ru-
kopisom, a druga sa teZkim i nepravilnim potezi-
ma. Ali sva su pisana srdadno, toplo, sestrinski.
K:iko je odsjeka prema na5em danaSnjem shva6a-
nju bilo jo5 malo, nije S. G. O imao sa dopisiva-
njem previSe posla. Zato pisma nisu bila pisana
sluZbeno,.ve6 su ih Orlice upravljale na pojedine
odbornice vodstva. Pisma redovito podinju sa
>draga druZice<, a u svima se vidi sladka i blizka
ried >>ti<.No neka izvadci pisama sami govore: Iz
njih 6ete vidjeti du5e onih, koje su gradile temelje
Orlovstva.
Vukov ar g. A921.
>>Malo nas je, ali za svaku sam gigurna, da je vjerna
na5im uzvi5enim nadelima.<<
P oZe ga je g. 1922. smisao orlovskih nastojanja liepo
ocrtala:
>>Za nastup, koji kanimo prirediti; moramo sada mar-
ljivo vjeZbati. Ne smijemo osramotiti liepo orlovsko ime.
23

Poput starih Rimljana dignut iemo orla visoko, borit ie-
mo se pod Kristovom zastavom za svoju katolidku vjeru,
dok ne postignemo svo5' cilj.
Kao orao dignut iemo se na krilima vjere nebu pod
oblake, pred pniestolje BoZje, i anolit 6emo Svevi5njega,
da uskori dan na5e pobjede. Onda iemo od srdca-pjevati:
>>Soisa nebeskog orlujska sila
Ubi,t 6e krirsdu, d,oni,et 6e spas.<<
O redovitom svome radu evo Sto Orlice pi5u:
Y araZd.in g. 7922.
>>N4prvom sastanku iitalo.se iz >Nedjelje<, kako hoie
Skoli oduzeti vjeronauk. Zatim su se tumadila pitanja
iz katekizma, da znademo u Zivotu braniti svoju svetu
vjeru.<<
Eakovog.7922.
Svakog tjedna imamo po jednu djevojadku veder. Na
tim vederima u prvorn redu dolazi predavanje duhovnika,
zatim dekla,macije i pjevanje. Juder smo imale zajednidku
sv. izpbvied i Pridest, a danas smo korporativno prisu-
stvovale-procesiji. Idi iemo u Brod i tamo imati javnu
akademiju. Na.Sa nadelnica nalazi se u Babinoj Gredi.
DrZi orlidki tedaj.<
Brdko g.1922.
>Od katolidkih dasopisa drZimo >Glasnik Srdca Isuso-
Va<<,sv. Josipa i sv. Ante,, zatirn >>Hrv. prosvjetu,<< >>Zi-
vot<<,>>Lud<<,
>>Kries<<,
>Mladost<<,>>Vrhbosnu<< i >Nedjelju<.
Split g.7923.
>>fmalesmo na na5oj priredbi veliki posjet. MoZeS radu-
nati po tome, Sto srno dobile preko 3000 kmna.
Senj g.1923.
>Odsjek liepo napreduje, broj Orlica se mnozi uza sve
tc, ito je skoro ditav grad proti. tome,<
Brdko 9.1923.
>Vei je jedan od na5ih protivnika rekao, da se iz na-
6ega dvoriSta ne duje niSta; drugo vei >Dignite Orli< i
^Zlvjela Hrvatska.<
Slidne viesti dolaze iz Osieka, Banje Luke i dru-
g i h m j e s t a . P i s m oF i l e t e Franji6 iz Sinja
\z g. 7922.tako je znadajno, da ga donosimo gotovo
u cielosti, ne mienjaju6i jezik i nadin pisanja.
24
'T
,Nas ima oudje u Sinju lijepa teta Orloua i Or-
ltca, pak ndrn naii prottunicl Dazda srnetaju, jer
nli srno njima trn u olcw. Koliko n&s mrze, to su
dokazalt. t neki dan, nainle na 27. t. mj. Ctjelo or-
Iobsko druEtuo poduzelo je jed,an i,zlet u obliinje
selo kraj Cettne. Tu smo i,male suoje zboroDanje
i uopte cijelu akaderniju u prirodx. MoZeE pornislr,ti.,
kako nam je druno bilo, 12 Siija smo krenuli sui.
u nastupu ue1 u 7 i, pol, uz pratnju naEe glazbe.
Sttgli, srno ncl mjesto oko 9 suti. Tu nan'L je bi,lo
krasnije nego na ijednorn korzu, Zabauil.i se cijeli,
clan, a predueder u 6 t, pol sati stigli sn'Loncl sinj-
sku pi,jacu, gdje su nes dotekqli sokolski razboj-
mici. Nu'Bog je s narna. Juuil,i Eu nan'L bai od nji-
h.oue stranke, da se Sokoli spremaju, neka budemo
Tlripro,Dni,. Kad mi bez straha
-po potelx najtmpozant-
nijirn korakom stupati gl.azbi, koja je suirala
orlpDsku koradnicu, zqlete se niihoui i, sta.nu 6uE-
kutiJra\e. NaKi hura nqpried i bome natukli th pio-
iteno. Sto su trq\ili, to su i dobili. I tako, driga
druZi,ce, nas joi ue1nxq. ouinL napqdajtma turde i
jaEe stuaraju, a i od suoje stranke, koji su pamet-
,n.iji, su prezreni. To scfln Tx htjela bai potanko
cpisati.<
Bog zna, gdje je danas Fileta Franji6? MoZda je
majka brojne'obitelji? MoZda je pgzvana u vjed-
nost? Mnoga pisma, koja sam s toliko paZnje pre-
gledavala, pisale su Orlice, koje su ve6 davno
mrtve.
Zar niesu liepa ta pisma? I zar i danas ne mi-
ri5u distom djevojadkom du5om?
U godini norodne slove
I do5la je 1925..godina.'Godina ponosa,radosti
i sre6e. Godina, u kojoj se slavila iisu6godi5njica,
kako je Tomislav Hrvatsku proglasio krit;evinom.
I orlovska mladost sudjelovala je u toj veliko; na-
25
 rodnoj slavi.U Sibeniku j e u m j e s e c uk o l o -
vozu prireden ob6i orlovski s1et.
Iz sviju krajeva Hrvatske dolazile su Orlice, da
zajedno s Orlovima na zdencu hrvatskog kr5tenja
i kolievci hrvatske drZavne misli proslave ovaj
zna(ajan jubilej.
Gostoljubivi Sibenik primao je na5u mlade? raz-
dragano. Zastave su lepriale s uzkih, i visokih
ku6a, na Subidevcu su gimjeli muZari, Sirokom po.
ljanom orile se pjesme. Kao da su se i lake latle u
Sibenskoj luci njihale u taktu orlovsle korainice"
a stari zvonik sv.'Jakova zanjihao se dobroCudno
i radostno nad glavama na5e mladosti, koja je
mirno ulazila u crkvu.
S orlidkom mladeZi poSle smo ja i moja prijate-
ljica Vika Svigir u Sibenik, premda nismo biie
organizirane u orlidkim redovima. Za vrieme pri.-
pravnih godina u orlovskom radu stajaie smo po
strani, iako smo pratile rad Orlovstva i njegova
pr:voborca dra Ivana Merza.
Ve6 prije odlazka u Sibenik bilo je utvrdeno, da
se prigodom sleta i tedaja Orlica mora osnovati
nova sredi5njica orliEkih druZtava, paralelna Hr-
vatskom Orlovskom Savezu. To je u Zagrebu pred-
Iagao dr. Metz, a istovremeno borio se za to i du-
hovnik Sibenskih Orlica don Ante Radi6. Dvie pa-
ralelne akcije udruZiSe se u jednu, a delegatice
druZtava na sletu podpuno su se slagale s tirne.
.'I tako je 7.V1il. 1925.osnovana Sveza }Ir-
vatskih Orlica (S. O.H.).Prije skup5tine
organiziran je tedaj Orlica. Na tome sam tedaju
odrZala i svoje prvo javno predavanje. Dali su mi
temu: >SamoodgojOrliceu. Sjedam se, da sam ra-
dila prema Foersteru. Da sam jednostavno sasta-
vak proditala, i5lo bi joS nekako. Ali ja sam htjela
svakako govoriti napamet. Naudila sam cielo pre-
d,avanje od riedi do riedi, no kad sam dodla do po-
lovice, ni makac dalje. Izgubila sam redoslied u
papirima, i u dvorani je nastala stravidna stanka-
26
Neka dobra duia pomogla mi je s povikom: >U
dvorani je jako vrude. Bolje bi bilo, da se otvore
prozori! Zatvorite vrata!< Dok je trajalo kretanje
u dvorani, na5la sam kritidno mjesto u mojim pa-
pirima-i unatod golemoga stida prosliedila.
No ni sama ustanovna skupStina Sveze Hrvat-
skih Orlica nije protekla bolje. Dvorana Sibenskog
kazali5ta bila je izpunjena delegaticama iz sviju
krajeva, a bile su prisutne dak i predstavnice ka-
tolidkih gimnastidkih organizaciia iz susjednih ze-
malja. Uvjerena sam, da ustanovna skup5tina ni
najmladeg ni najneupuCenijeg na5eg druZtva ne
izgleda tako jadno, kao Sto je izgledala ova.
Kad je stari odbor podnio svoje izvje5taje, pred-
loZio je listu novoga odbora. Lista je proditana,'
ali novoizabrane odbornice i1i nisu bile prisutne,
ili su se stidile iza1i na pozornicu. Znadem za dvie,
ko'je su od junatkog srdca pobjegle u podrum.
Ipak je najmlada odbornica, gonjena od sviju, do-
Sla na pozornicu i brZe bolje zavr5ila skup3tinu
izmucav5i neko'liko nerazumljivih riedi.
Don Ante Radi6, koji je kao glavni pokretai ta-
koder skup5tini prisustvovao, htio je svojtm govo*
rom ohrabriti odbornice, ali badava. U sredini.go-
vora pozlilo,mu je, pa je i on morao oti6i sa skup-
5tine.
Sam slet proSao je vrlo liepo. Velika grupa Or-
Iica vjeZbala je na sleti5tu vrlo skladno. Na glavni
sletski dan morala sam drZati govor sa balkona
neke crkve. Ne mo,ram sporninjati, kakav me je
strah tek tada uhvatio. Brada mi je vidljivo po-
drhtavala, ali trebalo je i to izdrLati. Neka se zato
na5e podetnice tje5e!
Pa ipak, iako su naSi nastupi bili manje nego
podetniEki, iako je skupBtina SHO-a piotekla
s vanjske strane biedno, s njezinim osnutkom po-
dinje'pravi sustavni rad u orliikoj organizaciji.
Ljubav prema Orlovstvu nadomjestila je nezna-
rrje. A bilo je ljubavi mnogo, vrlo mnogo.
27
 Orlico som mlodo Hrvqtsko
U prvi odbor Sveze Hrvatskih Orlica (SI{O) iza-
brane su ove sestre:za predsjednicu Mila Ja-
g a t i 6 , p o d p r e d s j e d n i cS u t' e f i c a C a r a t a n ,
tajnicu Marija L . j u b i 6 , b l a g a j n i c uA n u n -
ciata Ferlan, g o s p o d a r i c uA n k a Nasu-
r o v i 6 , p r o s v j e t n ur e f e r e n t i c uM a r i c a Stan-
k o v i 6 , r e f e r e n t i c u z ao r g a n i z a c i j uV i k a S v i -
g i r , r e f e r e n t i c uz a c l a d t v oI d a M I a d i n e o ,
nadelnicu Ivka Ljubi6, revizorke Mira
Majetie i Ljuba .TeliSman.
Odmah se podelo Zivo raditi. Izraduju se pravi-
la, izdaje se ponovno Vjestnik, marljivo se dopi-
suje s pokrajinom. Kako je kroz godinu 1924.pa
do osnutka SOH-a dopisivanje bilo zanemareno,
to na sjednici SHO-a od 10. IX. referentica za or-
ganizaciju ponosno izvje56uje, >da je od 13. VIII.
pa do 10. IX. odaslano 45 dopisa, a primljeno 22.<
Taj je broj od sjednice do sjednice, iz mjeseca u
mjesec. iz godine u godinu rasao.
Naruiuju se tiskanice i Zigovi, Stampaju pravi-
1a i preglednice, ureiluje kartoteka, Salju predava-
nja. Danas, nakon toliko godina rada, dini se sve
to sitnicama, ali u ono vrieme bile su to znadajrr.e
si,vari,jer su se tek stvarale. Bez-njih ne bi ni da-
nas mnogo toga u organizaciji postojalo.
Uz ovaj sitan rad organiziraju se prosvjetno-
organizacijski tedajevi te prednjadki tedajevi za
gimnastidarke. Na te tedajeve Saije sredi5njica de-
legatice, i to redovito po dvie: jednu za ideoloZku
str"anutedaja, a drugu za gimnastiku. Za to je tre-
baio dosta novaca, pa su se morale urediti finari-
cije SHO-a. Mnogi dobri ijudi pomogo5e nam u
tcrne, a najviSe bratski HOS i don Ante Radi6.
tlodi ustanovne skupitine SHO bilo je u sverrra
oiio 40 razsijanih jedinica, 40 gimnastidkih orlirl..
l<ih odsjeka."U prv"oi godini rad'a taj broj vidljirrrr
28
raste. Iz gradova, iz uderridkih i gradanskih redovi:,
uii;zi organizacija u naia sela, a ona je primaju
radostno i toplo. Naziv >>Gimnastidkiodsjekn prc-
l a z i u n o v o s l u Z b e n o i m e> > H r v . K a t o l . O r I i -
c ao, i tako od gimnastidkih sekcija postaju samo-
stalna orlidka druZtvi. Vrieme je to traZilo, pri-
like su traliIe, a nutarnja snaga organizacije udi
niia je takotler svoje. Upravo orlidka organizacija
postat €e jedinstvenim ob6im tipom katolidkoga
tijevojadkog organiziranja u Hrvatskoj, tipom, koji
6e skladno povezati hrvatske djevojke sela i gra-
da, naSu Skblsku, radniiku, gradansku i seljadku
Zensku mladeZ. I u selima i gradovima hrvatskim
Oilice 6e sitnim koracima vezti svoje oriidko koio
i iz mladih grla pjevati:
>>Orlict; sam' mladc; kruatska,
Dikc; mi je misa orlouska'
Hajd w kolo, sestrice, skoid lagano,
Dc ro"zt:eilri,J srdce mlail'ano.
Poleti d,omouinom,
Orloustua iluk nosi,, bezujerstua drad kosi,
PolEti ii,rom sui,eta,
OrToustuc iluh nos"t, bezujerstpa ilrai kosi.<<
Doista, nijedna misao, nijedan pokret, nijedna
organizacija nije tako skladno povezala sve slo-
jeve hrvatskih djevojaka kao bna, koja se u orlov-
skom lietu dizala prema Bogu i koja je u Bogu
liubila Hrvatsku.
U jesen g. 1925. podinje organizacija suradivati
u l i s t u > > Z av j e r u i d o m u . U s i e d n j u1 9 2 6 .
predaje Kongregacija uditeljica list sasvim u ruke
SHO, i tako organizacija ve6 u svojim najrahijim
danima dobiva svoje glasilo. To je veliki uspjeh,
veliki dobitak za tako mladu organizaciju. Mislim,
da ni Ljudevit Ga,j i njegovi drugovi njsu s viSe
zanosa nosili iz tiskare prvi broj svojih novina
od nas, kad smo iz tiskare .nosile prvi broj >Za
29
vjeru i domn, kao na5e vlastnidtvo, kao na5e or-
iiiko glasilo.
JoS prije osnutka SHO pred. Episkopat potvrdio
j e O r l o v s t v ok a o o r g a n i z a c i j u c j e 1 o k u p -
ne hrvatske katolidke mladeZi i do-
zvolio, da se prva nedjelja iza blagdana sv. Ivana
Evandelisteu svibnju slavi kao D an. kat oli d-
ke omladine. Izkizii >>Zlatna knjiga<
hrvatskog Orlovstva u redakciji dra Ivana Merza.
>>Zlatnuknjigu< u cielosti preuzimlje i orliika or-
ganizacija, a isto tako u zajednici s Orlovima
slave Orlice Dan katolidke omladine diljem hrvat-
skih krajeva.
Odmah iza osnutka SHO i dvrste uzpostave veza
i z m e d u Z a g r e b ai p o k r a j i n e j a v l j a S a r a j e v o
i S i b e n i k, da ZeIe OkruZje Orlica. Uz ta dva
prva OkruZja u godini 1926. uzpostavljaju se
O k r u Z j au Z a g r e b u , Splitu i Dakovu.
Orlidko OkruZje u Sarajevu uzelo je ime - Okru-
Zje Katarine Bosanske, a u Splitu - OkruZje kra-
ljice Jelene. U Badkoj i ostalim na5im manjim bis-
kupijama nismo imale OkruZja, iako je i tamo bilo
jakih organizacija.
Od prvih dana nakorr skupitine u Srbeniku uvo-
di se u druZtva karitativna akcija. kojoj su se
Orlice svom du3om predale. Ne5to kasnije uvodi
se i misijski rad. Uz svaku orlidku organisaciju
osniva se i organizacija.djece, koja se dieli u dvie
skupine: nara5taj i podmladak. Podinje se sa orga*
r.riziranjem prvih duhovnih vjeZbi za dlanstvo i
odbornice, uVode se,duhcvni sastanci,'gdje ih jo5
rrije bilo, popunjavaju se mjesta duhovnika u or-
ganizacijama,koje ga joSnisu imale. U svemu tome
Srrokom i teZkom radu pomagao nas je duhovnik
SHO pokojni o. Bruno Foreti6 D. I., dr. Ivan Merz
i don Ante Radi6. A radilo se u centrali doista ne-
izrecivo marljivo. Kancelarija nije bila nikada
prazna, iako nismo imale posebne kancelarijske
siIe. Pa ni u vrieme izpita, ta sve smo jo5 bile stu-
30
dentice, rad nije zapinjao. Dolazile smo redovito
ujutro u B sati, da pometemo i uredimo prostorije,
o podne, da pregledamopo3tu i naveder,da je rie-
Simo.
Na glavnoj skup5tini 1926.godine SHO brojio je
ve6, 74 organizacije; od toga 14 dadkih druZtava,
17 seljadkih, 43 gradanska. Ukupni broj dlanstva
13109.Prosvjetnih sastanakabilo je 2520,predava-
nja 2100, gimnastlEkih satova 4560, tedajeva 6.
Kako su tek na toj skupStini delegatice iz sviju
krajeva rado,stnozapjevale:
>>Orlica sum mlada hruatska<<
Dakako, da brojevi u sliede6im godinama rastu,
i Orlovstvo 6e pred svojim slomom u prosincu
1929. predstavljati neobidnu snagu i po moralnim
vrjednotama i po brojkama.
ViSe puta se dulo, a i danas neinformirani go-
vore, da je Orlovstvo biio obidna gimnastidka or-
ganizacija i ni5ta viSe. Gimnastika, 5port, kultura
i higiena tiela bila je previ3e nagla5ena na Stetu
duhovnog i prosvjetnog odgoja. Takve su tvrdnje
sasvlm neosnovane.
VeC u Vjestniku SGO-a od g. 1921. iztaklo se:
>Girnnastika ne smije da bude glavno u gim-
nastidkom odsjeku, ne smije da bude centar rada.
N a j v a Z n i j ji e i d e j n i d i o t j . b r i g a o k o n r t a r -
njeg izgradivanja dlanica i njiho-
vog karaktera.... Nastupineka budu Sto
rjedi, a izticanja se treba duvati. Paradiranja pu-
stimo naiim protivnicirna, kojima je parada jedi-
no sredstvo za Sirenje protukristovih ideja, a mi se
prihvatimo ozbiljnog, tihog, ali koristnog rr.da, jer
jedino koristnim i uztrajnim radom dovinut 6emo
se do na5egacilja. Ne priveZimo na5 duh uz zemlju
paradama i nastupima, nego ozbiljnim radom dig-
nimo ga u olujske visine sunca i svjetlosti.<
U istom Vjestniku g, L922, napisala je jedna
dlanica vodstva ovo:
31
 > > N a Sj e
a svrha unositi, Krista u sva
s rd c a i time pomagati sv. Crkvi u njezinu radu
oko duSa. TjelovjeZba i ostalo tek su nam sred-
stva.(
JoB izcrfivije govorio je o svrsi Orlovstva na3
>Za vj_erdi domn. U broju 7-2 g. 1926. odgovara
s. V- S. na pitairje: U demu sastoji rad orlidke
organizacije?
>U prvom redu traZi se duboki reli-
giozni \ivot i neprestano izgradivanje du5e . .
Prati se Zivo katolidka literatura i katolidki daso-
pisi. Prodire se. u sva pitanja, koja daju naSoj
mladeZi jasan pogled u Zivot i druZtvo, za to oso-
bito zgodno posluZuju razlidita predavanja, koja
oda5ilje centrala pojedinim organizacijama. . . U
na5im organizacijam radi se i na karitativno-'.so-
cialnom polju. " . Mi ho6emo. da bar donekle iz-
briSemo socialne sramo,te,da olakSamo bliZnjemu
svome bol i biedu, koji od napredne kulture nema U Pragu g. 7929
niSta, Sto vi5e ona ga jo5 jade priti3te. . . U na5im
orlidkim organizacijama iztide se i praktidan rad.
Ima druZtava, gdje dlanice skupljaju oko sebe dje-
vojke i ude ih Sivati, vode se analfabetski tedajevi,
razna predavanja kao o ku6anstvu, higieni pruZaju
upute na5im Orlicama za Livot u domu i obiteljil
U >>Zavjeru i dom<<br. 3. g. 1926. pi5e jedna
ilanica vodstva ovako:
>>DanaS rad tede izpravnim pravcemJ to treba
da imamo neprestano na umu-vrhunaravni mo-
rrlenat naS'eg'a pokreta, a taj jest sl av a B oZ j a
i spasenje du5a. Taj vrhunaravnimomenat
treba da prevejava sav na5 osobni i druZtveni Zi-
',/ot;. . Mi u naiim orlidkim organizacijama vjer-
skom odgoju dajemo prvo mjesto i pred:posfav-
ljamo ga prosvjetno-socialnorn odgoju.<
IJostalom, demu nabrajanje iz naSih vjestnika i
glasila? Zar orlovsko geslo: tZrtva, Euharistija,
Apostolat ne govori dosta? Zar euharistijski duh
organizacije i njezina crkvena orientacija nisu

32 Na sleti,Stu u Pragu
 dokumenat nutarnjeg \i.vota te velike katolidke
organizacije?
brlie'e su pravo shvatile lbit ,Orlovs tva, .pa zato
i one iz pokrajine piSu: . .
M o s t a r g . a 9 2 6 .I
>Za, nas je Orlica skup osobitih wlina, djevoJka ,izgrar
dena, . jal<og znadaja,, sa jakorn katolidkorn. sviei6u.<<
ZerrL:un g. 1926.
>>Mi smo orlidku organizaciju uviek smatrale odgoj"
nom.'Nai se rad,kretao u tri pravca: vjersko-odgojni,
prosvl'etni i tjelovjeZbeni.<

Pravi smisao Orlovstva shvatila je i naSa ka-

tolidka 1'avnost,naSi gradani i seljadtvo. Evo Sto
Urlice o tome pi5u:
Prtsi, nastup ry Zagrebw F ojn ica g. 1927.
>>Kako je Fojnica staro pravo kr5Cansko mjesto, tako
i ovo naSe orliiko druZtvo svaki pravi katolik rado po-
rna,Ze.<<
Cerii g. 1927.
>>NaSi siu suseljarri 1'rlo zadovoljni, Sto imaju ovalro lie-
po druZtvo Orlica, koje ie uvesti novi . Livot i nove pu-
teve u na5e ubavo seoce.... Jest, pala je iskra prosvjete
i medu seoske djevojke. I mi srno zitrvalne drlovsivu,
jer nam je dalo ono, za, dim smo deznule dusom. i.tielorh.<
Vrbovsko g. 7927, - >Na na5oj priredbi odaziv
je bio vedi nego dan prije na sokolskom sletu. Vidi se,
da na.Si mje$tani s velikim simpatijama susredu novi rod,
koji se boti z4 vjedne ideale.<
Kako je upiravo vjerski momenat bio u Orlov-
stvu naglaSen, dokazuju ova dva pisma, pisana iz
raznih krajeva domovine.
KobaS g. 1926.
>Na 23. Iistopada slavi se u na.Soj Zupi klei.anje ili dan
moljenja, te su na5e dlanice Isusu u trxew. Euharistiji na
slavu prekrasno okitile glavni olta? i. neizmjenice ado-
rirale cieli dan. . . Zajednidku sv. pridest prii<azale smq
za progonjdne katolike u Meksiku.<< .
I . a lr
Posti ra g. tg27.
>IJz mjeseino primanje sakramenata vrSimo dnevno
pohod UtamniEeniku ljubavi, jer smo podpuno uvjerene,
qa Je'samo u euharistijskom
Isusu na5a, jakost,-.pormo6,i
Orlica, dz Bosne
Mladost vedrine g 3.9
utieha. .. Koliko smo sa, strane protivnika morale pod-
ni6ti eorkosti, crnih kleveta, potvora, predbacivanja'
rczriii Cemera i ku5nja' koje jo5 ni danas ne prestaju'
No Sto vi5e trpimq to viSe za euharistijskim Kristom
Ceznemo.(
Upravo poradi tako snaZno iztaknutih odgojnih
ciljeva organizacije i poradi njezinoga vanjskog
apostolata, vanjske prodornosti, po k-ojoj se Krist
vra6ao u du5e, u domove, u hrvatski privatni i
javni Zivot, Orlovstvo je postalo granom K a t o -
iie te Akcije u Hrvatskoj. Ono je za-
pravo i'bilo jedina o,rganizacija Katoliike Akcije
u Hrvatskoj, podpuno prilagodena onim direkti-
vama. koje je Katotidkoj Akciji dao veliki Papa
Pio XI.
Orlovstvo je prvo uvelo sve6enika kao duhov-
nika, kao zastupnika Crkve, u svoje redove.
C)rlovstvo je i nagla5avalo i provelo izvanstra-
nainost svojih redova, iztidu6i uviek odludno, da
je Katolidka Akcija iznad i izvan politidkih stra-
naka.
C)rlovstvo je uviek izticalo katolidki radikalizam
u riaderima i'Zivotu. Izticalo je podp'uno poznava-
njc katolidke istine, ali i dosljedan Zivot prema toj
istinr.
Da je Oriovstvo postalo ilanom K€rtoliike Ak-
ci.ir.'u-Hrvatskoj i da je Katolidka AJ<cija kod-11s
pioveciena prema direktivama Pia XI., to je djeio
dra'Ivana Merza. To je re2ultat njegovoga uztraj-
njegove
nog proudavanja, njegovoga Zilavog rada,'molitava-
teZke borbe, ali i njegovih poboZnih
Merz se mnogo borio, mnogo patio. Svako veliko
djelo u podet-ku redovito prati nerazumjevanje.
Ali kad nitko Merza nije razumio, hrvatske su ga
Orlice razumjele. Na.5e ga je vodstvo- razumjelo-
Ono je znalo, da BoZji Eovjek govori BoZjim jezi-
kom, i da taj govor treba slu5ati.
Pa kad su- f opet Orlice diljem domovine pje-
vale: >Orlica sam mlada hruatskao, tad je naziv
Orlica znatio, da je svaka dlanica organizacije su-
34
radnica Cqkye, pomodnica biskupa i. svedenika; da
je slidna dobrim i poboZnim Zenama iz doba sv.
Pavla, iz prvih kr56anskih vremena. I tad je sveti
ponos ulazio u du5e Orlica.
Skup5tina SHO-a u Zagrebu 7g26.,na ko-
joj je izabr-anapredsjedrricom SHO gda S o f i j a
Braj 5a, doniela je jednu znadajnu sfyal - 1s-
zolucije -o modi i plesu. Doslovni tekst rezol.ucija,
stvoren-ih na toj skup5tini, glasio ie ovako:
)>1. Clanice orlidkih organizacija protestiraju
pr-oti sabJaT-njivoj suvremenoj modi, koja se na
i,alost uvladi i u katolidke redove, a koja- je jetian
od najve6ih uzroka demoralizacije javnosti. Ujedno
se obvezuju, da 6e u svojoj organizaciji, a i lnade
u djevojadkom svietu, provesti propagandu oko
Sirenja dedne, pristojne kr56anske no5nje.
2. Najodludnije se zabacuju svi nededni plesovi
t9 qe n9, dozvoljava, da ikoja Orlica polazi plesnu
5ko1u. Na orlidkim priredbama neka se ple5e samo
orlidko kolo te dedna narodna kola.<
- Pto tako, glasi prvotni tekst na5ih rezolucija,
koje su toliko puta bile kamen smutnje u naSim
redovima i izvan njih. Ne moramo poiebno izti-
cati, da je kod stvaranja tih rezoiucija imao naj-
vi5e udjela Merz.
__Kad su tedajke iza tedaja i skup5tine po5le na
iI. orlovski slet u po?egu, na kome se
na5lo jo5 vi5e orlovske mladeZi nego na sletu u
Sibeniku, na poZeZkom kolodvoru d,oEekaonas je
Yu.l, i prvo njegovo pitanje bilo je: uDa li ,,, ,r"
skup5tini izglasane rezolucije?< Kad je iuo, da
jesu, tad je primjetio: >>HvaiaBogu! Oiiice pred-
nJace u tome, jer Orlovi nisu jo5 za takve akcije
zreli. <
I tad se dobri Merz izgubio medu mnoZtvom. Si-
gurno- je Zurio u crkvu, da pred SvetohraniStenr
;:ahvali Gospodinu za veliko dlelo hrvatskih Orlica.
. Kad' je- za vrieme sietskog ilavlja pitomom po-
zegom odjekivala pjesma: iorlrca'sim mlad.a hr_
35

aq.tska<,tad je u nazivu Orlica sadrZano jo5 ne5to
novo. Sadri,ana ie borba protiv svega, Sto ruii i
orkvrnjuje ljepotu djevojadkih du5a, dostojanstvo
po Mariji uzdignutog Zenstva, nutarnji i vanjski
sjaj netaknutog djevojadtva.
>>Orlica sarn ml'al'a hrttatska,
Di'ka mi je miso orlouska'.<<
>>VitezZenske dasti< mogao je i opet okrenuti
jednu izpunjenu stranicu u svojoj tako svestranoj
l:orbi za katolidki radikalizam.
U viednomegrodu
U rujnu g. 1926. po5la je skupina od 5Q Orlica
na posebno hododaS6eu R i m. Skupinu je vodio
p r e u z v .d r . J e r o l i m M i l e t a , S i b e n s kbi i s k u p ,
a prikljudili su joj se duhovnici organizacija don
Ante Radi6, dr. Josip Gundevi6, o. dr. Bono Buri6,
o. Ambroz Vlahov, dr. Marko K1ari6 i o. Ivan To-
ma3evi6. S nama je putovao i dr. Ivan Merz, koji
je i5ao na kongres katolidkih novinara. PridruZilo
nam se i nekoliko Orlova, mealu njima poznati or-
Iovski radnik iz Splita Dalibor PuSi6. Godine 1925.
bili su u Rimu hrvatski Orlovi, pa ni Orlice nisu
htjele zaostati.
Kroz godinu dana spremalo se to hodoia36e, a
kad je krenulo, nama se dinilo, da nema za nas
osobno sretnijega, a za organizaciju ponosnijega
dana.
Prolazile smo kroz Trst, Veneciju, Padovu, Bo-
lognu, Firencu, ali srdca su naSa pjevala: Rim,
Rim! Vidjeti kr56anski Rim, oslu5kivati govor
njdgovih crkava, njegovih sveti5ta, njegovih gro-
bova. poljubiti tlo, na koje je padala mudenidka
krv prvih kr56ana, kledati pred bielom pojavom
.36
Otca kr56anstva, to je bio naS cilj, na5a glavna
teLnja. Dr. Merz uZgao je u nama Zarku ljubav
prema Papinstvu, i mi smo Zeljele Sto prije vidjeti
Isusa na zemlji.
Smje5tene smo biie u nekorn samostanu. O na-
5em boravku u. Rimu neka govori hododastnica,
koja je,svoj_edojmove opisala u >>Zavjeru i domn
br. 7-9 god. 1926.:
>eitav na5 boravak u Rimu nije bio nego do-
ticaj s vjeinim, bezkonadnim. prolazeCi kroZ rim-
ske crkve, dolazile su nam na pamet riedi psal-
miste: Gospode, ljubio sam ljepbtu doma tvoga.
Dok smo promatrale bogatu arhitekturu rimskih
crkvi, mnoZinu slikarskih i plastidnih umietnina.
koje su se sakupile u njima, otvarao se u du5ama
na5im novi sviet. Razumjesmo veiikog Eluysmana,
koji je u3ao u katolidku Crkvu.kroz iarene pro-
zore i iitavu grupu konvertita, koje je est-eski
rnomenat doveo u krilo najbolje Majke. papinstvo
nam se udini stienom, na kojoj je sagraitena ire
samo Crkva Kristova, ve6 na kojoj imade uporiite
sve. ono, Sto predstavlja vrjednotu bilo u kojem
smJeru.
No rimske se crkve ne doimlju samo svojom
gradevnom strukturom, ve6 jo5 vi5e obiljem krS-
ianskih svetinja i uspomena. Santa Sca_la,razrte
svetinje u Santa Croce i drugim crkvama izazivltu
rnoZda skeptidan smie5ak ni usnama obidnog pb-
sjetioca, ali kako se posve drugadije
-sedoimljuluie,
koja vjeruje. I kad vidjeh, kiko pobiLna uz-
pinju na5e Orlice stubi5tem Pilatovim, kakovom
se gan_utljivom njeZno56u spu5taju kovrdaste gla-
v'ice,.da poljube obrise stopa Kristovih, tad osje-
tih. jednostavnu ljepotu bne vjere, koja tii"
nastala nakon teZkih du5evnih kriza, koju nije
stvorio ni spekulativni momenat kr56anste filo-
;:ofije, ni esteski momenat na5ih sveti5ta i litur-
gije, ve6 koja je nikla iz bielih djetinjih duSa, u
'37
kojima je vjera plata za bezazlenost i nevinost
srdca.
No nadamo se, da smo ojadale svoju vjeru, kad
smo jednoga popodneva na piesku Coloseja kiede6i
sve zajedno izmolile Credo . . .
Jednaka duvstva kao u Coloseju strujala su na-
iim du3ama i u katakombama. Kako nam se na
tom mjestu, gdje na poseban naiin osje6amo dodir
neba, Eine sidu5nima mnoga na5a svagdanja na-
stojanja: na5a pretjerana briga za tielo, na5a Zelja
da se svidimo svojom spolja5noSdusvietu, naSa
g;roznidava nastojanja za zabavama. Doista, pita-
nje mode, plesa, zabava, mogle bismo najsfetnije
rie5iti uz pomisao na Zivot krS6anskih Zena i dje-
vojaka u katakombama. Ovdje, gdje moZe5 naj-
dubije upoznati i pro6utiti dogmu o ob6instvu sve-
tih, ne moZe biti, a da i sama ne poZeliB,da budei
Sveta.
Dakako, da je sredi5nja toika na5ega hododa56a
bio pohod.Sv. Otcu. Kako smo se obradovale,kad
smo nastojanjem preuzv. g. biskupa Milete dne
5 IX. rano ujutro po5le u orlidkim odorama
Frema Vatikanu, da prisustvujemo Misi Sv. Otca.
I kad se pojavi biela prikaza Sv. Otca, dinilo nam
ffi, kao da sam Krist prolazi medu nama, a
prignute glave hodoiastnika sviju narodnosti kao
da su Zitne vlati. Sto su se sagibale pred Spasite-
ljem, dok je prolazio pcljima Judeje. Kako ra-
dostno zapjevasmo na poietku sv. Mise poznate
naSe hrvatske pjesme. a na5e se pjevanje izmje-
njivalo sa pjevanjem Slovenaca, Niemaca, Holan-
elana i Talijana. A kad za podizanja ugledasmo u
rukama Sv. Otca na5ega Gospodina pod prilikama
kruha, tad razumjesmo, da smo svi mi. udovi mi-
stidnoga Tiela Kristorra, du smo jedno.'
Ne znam. da Ii je ikoji narod tako srdadno
primljen kod Sv. Otca kao mi Hrvati. Kako su
ljubko zvudile njegove riedi, Sto ih je na3im jezi-
ko'm rekao: >>HrvatskeOrliceo, te na koncu: >Do
38
videnjalu Doista biela njegova pojava i toplina
njegovih riedi, kojima je pohvalio na5 pro-
gram i zacrtao nam smjer za budu6nost, ne'6e tako
brzo izteznuti iz naiih du5a. easovi u ku6i Otca
ostati 6e. nam nezabqravni..
{r3tki naSi posjeti u Assisu grobu sv. Franje te
u Padovi grobu sv. Ante biii su i.rgodnii puni nad-
narav,nih pobuda, ali ipak Rim je nadkirilio sve.
U Rimu stvorismo nove odluke za nai rad, koji
6e blagosloyljgn o_dSv. Otca sigurno jo3 bujnijL
napredovati. A zadnji na5 pogled na Rih udvistio
je odluku, da se hrvatske Orlice nikada ne 6e iz-
nevjeriti direktivama sv. Stoiice i njezinih za-
stupnika - biskupa.<
Ali jo5 6e ne5to ostati iz Rima nezaboravno. Lik
dra Ivana Merza. Kroz ditavo vrieme hododaida
gledale smo ga izbliza. U r.azgovoru, u Sali, u smie-
hu, u tumaienjima, u razpravljanjima, u molitvi. I
ne znamo, kad nam se dinio ve6i. Onda kad smo
ga gledale, kako je uronio u molitvu za vrieme
Mise ili pohoda u crkve, ili onda kad nam je tu-
madio kri6anske umjetnine Rima. Kad nas je vo-
dio u centrale katoliikih Zenskih organizatija i
razpravljao s njihovim predstavnicama o Kat6hd-
koj Akciji ili na putu, kad je svakome stajao na
uslugu, od no5enja prtijage do trdanja po stbnica-
ma za vodom. O pono6i je u Rimu trii:io stan za
50 djevojaka, jer nam nekom zabunom nije bio
spremljen. A kad je opazio, da jedna na5a djevoj-
Ia-n3 nekoj stanici trti za vlakom, povukao je za
kodnicu, iako je imao za to mnogo neugodnosli. U
1'jeinome gradu joS smo viSe osjetile, zipaziie, od-
^katolidkog
krile dubinu i svetost srdca po-dpunog
iovieka, rimskog kr56anina, dra ivani Merza.
Htio je, da nis nekoliko razgleda ku6u DruZbe
sv. Pavla. To je svjetovni red, kojega je 1920. os-
novao kardinal Ferrari. I dok nds
ie-vodio kroz
prostorije te ku6e, kroz dvorane za sastanke,
kroz
tonadi5ta za tedajke, kroz urede, u kojima su siro_
39
ma5ni otcevi traL.lli namje3tenje, a biedna djeca
zaklon, dok nas je vodio kroz prostorije svrati5ta,
honadi5ta, kroz tiskaru, da se onda zaustavimo u
ku6noj kapelici, sredi3tu i Zari5tu ove suvremene
ustanove, sigurno je Gospodinu preporudivao
osnutak takvoga reda kod nas. Ta on mu je ve6
zacrtao glavne poteze. Takav je red imao biti
kruna orlovskih nastojanja, njegova najjada pod-
pora, sinteza svjetovnjadkog rada u Katolidkcj
Akciji.
Ovo poglavlje zavr5avamo govorom Sv. Otca,
kojega je 5. IX. 1926. odrZao hododa56uhrvatskih
Orlica. Govor su biljeZili na5i svedenici i Merz, i
u njegovom prievodu iza5ao je u "Za vjeru i dom..
br. 7-9 g. 1926. Taj bi govor svaka na5a dlanica
morala znati napamet, jer misli toga govora zna-
iajne su i za dana5nja vrpmena i za na3e suvre-
mene akcije.
>Htjeli bismo uam kazati, nekoltko rteti, da uz-
mognete razumjeti,, koliko smo otEinskt ueseli i
zadouoljnt., Eto uas uidi.mo, drage kteri t dragt, si-
n,oui, da ste doili. k Nama iz Nama toltko rnile, ko-
liko ujerne Hruatske.
ProEIe godine do\Li,su k Nama Orloui, a ove go-
dine ut. Orlice. Obradouao Nas je i.zujeEtajua\ega
tastnog uoile, presuietlog gosp. btskupa Mi.lete, o
sretno zasnouanoj organizaci,ji,hruatske katoltdke
\enske omladtne: ,Suezt. Hruatskzh Orttca." Culi'
srno t tttali, kol,i.kod,obru z spasonosna ste ur,, mile
Orlzce, u tako kratkom urernenu tzuele, te kako
se uq\a organizaci,ja dtuno razutla, tako, da ste
pro|le godine tmale tek 1300 ilanica, a ove godt'ne
taj broj je poskotto na 3000. To je znak unutarmje
uri,ednosti, Eursto1ez Ztuotne snage ua\e organzza-
cije. Predurd.amo, da 6e broj ua\ih tlanica skoro
porasti, na osan,^i deset ttsuta, pak Zelimo, da uas
presuzetli Mr,Ietatada k Nama opet douede u n't'no-
go uetem broju, po mogutnosti 5to bliZem podpu-
nom broju tlanica.
40
JoE u.i\e nas raduje uaf li,epi i uetiEajni progranx,
te natin, kako ga prouodi:te.
U suom_prograrnu ai. nadasue naglaiujete po-
suetu ua*ih du\a.
Na osobi,ti nadin nastojite, d,a satuuate neoka-
ljanu suoju neui,nosti iisto1u svoga Ziuota, koja je
(uuari,ca suih ostatih kreposti; ina ie oborulana
sr tanoi 6u, strp_lji,u
oE6u, o dtudnoieu, p o stojanoi1u i,
poma\e uam, da sulad.atenapastt.uasih ,ietita, za-
uodljiue zamke uazda uarauog suieta t obzl,r [iurJ"_
ski, koji suq.kakoponizuje di*u, kao i ttelo, r bal
stoga je najoduratnzja stuar za du\e Orlica i Or_
Loua.
_ U progremu to.koder nagla*ujete praui aposto-
lat, i to aposiolat rieEi, a nadasue apostolat Sobro-
ga primjera. Ouaj bez riedi suima gouori, ifo ste
i ito hofete, tirn uiEe, ito ui na zgodan nadin".znate
spojtti otuoreno tzpoutedanje suoje ujere s raznim
druZtuenim zuanji,ma.
Bila je Deonla sretna zanlisao, Kto ui primate u
suoje redoue Elanice bez razlike, kojemu stale\u t.
sloju pripadale. Tako ui, rioEete rnnogo lak\e saud.a
Eirtti duh Crkue Isusa Kri,sta i, posuuda blagotuor-
no djelouati.
Ouo hodota\1e dolazi k Nama u Deorna zgoilan
ias, uprauo kada se slaui,sed,amstogodiEnjica-smrti
-
su..Franje Asiikoga i. dujestagodiYnjica proglaie-
nja suettm su. Alojzija Gonzage.
Su. Franjo uii, nas, kako se morarno otrgnuti od,
stuq.rxoDogs,sui,eta,kako je uzui\eno saur\eno si-
romq.Etuoi, mrtuenje sjettla: uEi,nas prauom duhu
molitue i ljubaui, kojom je posuuda nauteitao >rnir
i dobro<, tako, da se supjom serafinskom ljubaui
tlzdigao d,o mistitnih uzsina i zasluZio poulasticu,
d"a nost uttsnute na suojem tielu rane isusoue.
, Bez ouihkreposti,koje je uriio su. Franjo, nerna
r:rscanskog Ziuota; iako suima nije mogutg, da se
u yiiya izuje\baju na tako saurien naEin,'ipak su
sui dulni da posjeduju bit ouih'kreposti.
41

Su. Alojzije pak predstaulia narn ot'ziiu suega
onoga, Etout na osobxt naEin u su9rn prograrnu na-
qlaiuiete i tra\ite; to jest: Erstotu i neuinost. Ne-
Lrnoti i idealna distota oboru\ane su tolikom sna-
gom r, toh.kom oduaZno\tu i iakoEtu, da su. AIoi'
zija ttne ideal.om katolitke mladeEi i' praui'm atle-
tom ljubaui, jer je on zno,o,da suoitm slabi,mtie-
lom nosr u suorrl narudaju skoro mrhsa tjelesa ne-
moenrka. So. je Alojzije zaista muEenrk liubaui r'
predtuan rdeal.
Ne tteba da oam preporuEim, da se siettte otsih
7Lzora,jer oas sarn ua| prograrn na nii'h upuduie.
Mnogi od uas pi,tat 6e me, kako te i'zur{iti ueli,-
dajni., ali, teZkt,suoj program borbe protiu sotone,
protus srsi,etai, proti,tspoteEkota aaEe burne mlade-
natke naraui.
Saznali srno za steilstua, kojima se slu\iie. To
ta\a sredstua ujedno su i No5o.
Nekoja zzmed.unji,h Zelimo osobito napomenuti:
ova neka oam budu ugodna uspornena na ouai po-
sjet Suome Otcu i spornen no li.epi das, 5to ste ga
sprouele u kuti stsogaOtca.
Dua mjesta u sts.Pistftu, koja govore o orlouirna,
dozlalju no.rn u pamet oeon'Lqkoristne misli.. Kod
proroka lzai,je titamo: >Koji se ufaiu u Gospodn,
dobit 6e krila po'pttt orla, letjet 6e, ne 6e se utno-
riti.; trEat 6e, a ne 6e klonuti< (Is. 40, 31).
Kteri, rnoje! DuEe, koje se uzdaiu u Boga, zado-
bit 6e snagu BoZju. Ufanje se i,zra1aua u moli.tui' i
s njom se uzdz1a\oujek poryt orla. Orloui,, koje
je aidio prorok, to su tjerne du|e, koie su pune
ufanja i pouzdanja; to su du1e, koie duhom i srd-
eem posiaju orl.otsi. Ako hotete da budete praui
Orloui, rnorate moliti i to pouzdancmoliti.
Bog daje po rnolitai srsoju rt'zlost i stsoiu snagu.
Ako ui,, Orltce, budete oboru1ane tom snagom, t:i
ne 6ete posrnuti, jer 6e tada snaga BoEia biti uaEo
snaga. Vi 6ete tako biti prdve Orl.iee Isusa Krista;
42
I
letjet 6ete i. ni,kad se ne 6ete urnori.ti.,ni.ti,6ete klo-
nuti.
Kod su. Mateja nalazi. se jedno drugo mjesto,
koje gouori o orloutma. Kao Eto su u pri.jaEnja ure-
nrena uz kraljeue bil,e potastne straZe, koje su se
nazzuale imenom crueni,h, bielih, crnih i drugth,
orlooa, i,stotako i ui ste tjelesna stra1a suoga Kra-
lja. Sam Isus gouori na usta euand,eltsta su. Ma-
teja, a i kod njega se pod imenorn ofloua razumie-
i:aju du\e, koje lete premq Ti,elu Isusa Krirsta. Kada
nastane korne\anje konca suieta, rnnoge duEe ne
ce znat?.da nadu Isusa. Vjerne te ga nati i prilju-
br.tt.se uza Nj. Pruuedne 6e se du\e ponieti, poryt
orloua. One te znatt., da ga nadu. Gdje te bttz Isus
Krist, tamo (e se okupiti i, Ofloui: >Gdjegod bude
tielo, onamo 6e se i orloui, kupi,ti< (Mat. 24, 28)..
Ktert moje! Ne treba da tekarno konac stsieta,
da nad.emo Isusa Kri.sta i Njegooo sueto Tielo.
F.uaki ga dan moEemo nati.
Gdje 6ete ga dakle na1i?
Ouo boZanskoTi,elo nati, 6ete utiek testim i po-
stojanim pohodi,ma Suetootajstuenorn Isusu, Ee-
stom, po mogutnostz n:agdanjom su. Pritesti,, kako
ste ai to i. dosad urlo pohualno Einile, jer upraoo
r'ko oudga boZanskog Ti.ela treba da se sastanu Or-
lice.
I nadalje tako nastaaite, pak 6ete zbilja tad.abiti
Orh,ce Kristoue. Budete li, tako radi.le, oi i stseoa\e
sestre, koje nose ouo liepo ime, ne 6ete pogri,e9ttt,
Ietjet 6ete sue ur,Eei. utEe poput orlotsa i tako 6ete
biti praua blagodat za porodice, za Ekolu, za ctelu
Ijudsku zajednicu. Vi, Orli,ce,kao k1eri, sestre, za-
*ttdnzce,majke, uditeljice, radntce, nosi.t 6ete u sue
dru|tuene slojeue blagoslou i kritansku obnotsu u
cielo ljudsko druZtuo.
Oue otdinske riedt, koje sam uprauio tama OrLt-
cotrle, uprauljam uz potrebne r.zrnjenei uo1oj bra-
6i po imenu: Orloutma.
13
 Podjetjujem obilnt' blagoslou sutma uama, OrIi-
can'La, kao Eto i' suzma prisutnirna, suoj bratz po
imenu t, po krui, suima uaitrn miltma i dragima,
uaKoj dragoj domouzni t" suoi aeli'koj porodict', kao
Eto Orltca, tako i, Orloua.<
Na to je sv. Otac, kao spomen na ovaj posjet,
podielio svima prisutnima prva izdanja nove slike,
koja prikazuje Kraljevstvo Kristovo. Tom prigo-
dom rekao je ove riedi:
>Dajem, D&nx prue ottske noue sh.ke Krista Kra-
lja. Ouz pruz otisct, goDore uann, da i. Orlzce i Orloui'
t.reba da budu Euuari, Tiela Kral.ja Krtstoua, kao
\to su u stara Dren'uena potastne straZe kralieua
nostle zme orlousko. I ui stoga radtte, dq. se sue
ue1ma pro\iri, Kraljeustuo Kristouo.<
Ut*im stozqmo
Godine 1925.i 1926.bile su godine udvr56ivanja
orlidke organizacije. Sliede6e godine sve do likvi-
dacije Orlovstva 1929. bile su godine nutarnjega
produbljivanja Orlovstva. Dokazao je to sLet, te-
6 a j i g l a v n a s k u p 5 t i n aS H O u S a r a j e v u 1 9 2 7 .
godine.
Na tedaju je bilo oko 120 udestnica. >Glavnoj
skup5tini SHO prilustvovala !u pr,euzv. gg" n-a_d-
biskun dr. I v an S ari 6, biskup dr. Jerolim Mi-
^druZtava,
ieta te mnogi duhovnici orlidkih a meclu
njima i dva najustrajnija borca za orlidku organi-
zaciju don Ante Radi6 i vld. dr. Josip Gundevi6.,,
(>Za vjeru i dom<.g. 1921.br. 9).
U predsjednidtvo SHO izabrane su ove sestre:
Za piedsjednicu Marica Stankovid, podpredsjedni-
cu Marija MaroSevi6, tajnicu Emica.Arnold, bla-
gajnicu Elza Nik5i6, nabelnicu Anka Nasurovi6, re-
ferenticu za prosvjetu Marija Vitkovi6, za organi-
zaciju Vika Svigir, za nara5taj Berta Jantarovi6,
44
odbornice RuZa Miler i Marija Grgi6. Kasnije je
kao odbornica za misije uSIa u SHO Vlasta Arnold.
Na sleti5tu u Sarajevu vjeZbalo je preko 200
Orlica u odorarria, a na akademiji u kazali5tu na-
stupile su Orlice ve6inom s vjeZbama, koje su
sastavile same dlanice. Dok su se prije vjeZbale
vjeZbe drugih katolidkih gimnastidkih organizaci-
ja, a od naiih vjeZbe Du5ana Zanka i Draga Zude-
niga, na sarajevskom sletu nastupaju Orlice s
ovim vjeZbama: >Sapat Bosne< od Mandice Cara-
tan, >>VjeZbes luRovima za, naraitaju od Mandice
Caratan, >>Devetka<od Dobrile Sli5kovi6, >VjeZbe
s viencima i zastavicama< od Matilde Horvat,
t>eergomoja, dergice< od Vite KriZanovid.
eitava orlovska proslava u Sarajevu kao i za-
kljuici tedaja i skup3tine izticali su vrhunaravno
gledi5te u orlovskim ciljevima i odgoju, duh mo-
litve, Zrtve i euharistijski Zivot. Evo, kako je na-
kon proslave u Sarajevu pisalo na3e glasilo >>Za
vjeru
- i domn:
>NaSpokret kroz posljednje dvie godine uistinu
se snaZno razrnahao. Ono, Sto su hrvatske kato-
lidke djevojke dekale kroz dugo vremena, oZivo-
tvorila je oriidka organizacija. Ona je umjela da
ih okupi, da idealno poveZedjevojke iz grada s oni-
ma sa se1a,one iz udenidkih klupa sa tvornidkim
radnicama. Ona je umjela, da njihovom vjerskom
Zaru nade najsretniji izrailaj u euharistijskoj pod-
lozi na3ega pokreta. Njihova teZnja za znanjem i
naobrazbom na"Slaje obilne hrane na na5im pros-
vjetnim sastancima i tedajevima. Vesela i neo-
buzdana ekspanzija mladih du5a njihovih naSla je
odu5ka na na3im priredbama i manifestacijama:
Njihovoj r',elji za osvajanjem, Sirenjem i stvara-
' njem
Kraljevstva Kristova odgovorilo je na5e Or-
Iovstvo, naS,oriidki trokret.'.. ,
Ali pamtimo dobro! NaS najsvestraniji prosVjet-
ni i so,cialno-karitativni rad, najve6i i,ar u Sirenju
orlidke misli meclu djevojkama, na5a girnnastika,
45
nastupi, priredbe, manifest-aclle ne znade niSta,
ako ne 6emo sav taj nai rad gledati s vrhunarav-
nog glediSta...
MoZda ste mislile, da 6emo vam na poietku nove
clruZtvene godine govoriti o velikim podhvatima,
koje imamo provesti kroz ovu godinu, o borbi i
uztrajnosti u radu. . . Za sada vam samo dvie
s t v a r i s t a v l j a m op r e d o d i : d u h m o l i t v e i eu-
h a r i s t i j s k i 7 i v o t . A k o o v o d v o j ei z p u n i t e ,
uvjerene smo, da 6e naBe organizacije postati tako
jake, da ih nikoji vihor, nikakvb oluja ne 6e sle'
miti.< (G. 1927. b". 9.).
To je vrhunaravno gledi5te podrZavao u nama,
neprestano ga izticao^i hranio svojim primjerom
nai dobri Merz. Ali oh ode prerano. U dasu, kad
smo mislili, da ga najbolje razumijemo, da nam
najvi5e treba, da nam je njegova prisutnost uPIa-
vo-nuZdna, BoZji Orao zlatnih krila, stao je pobo-
lievati i spremati se na liet u vjednost.
Nitko od nas nije vjerovao u ozbiljnost Merzove
bolesti. Ta vidjeli smo ga neprestano u radu, u
kancelariji, na sastancima. Pisao je i dalje ne-
umorno, drZao predavanja, sudjelovao na sjedni-
cama HOS-a, vodio obilnu korespodenciju. Po ni-
demu se izvarta nije moglo vidjeti, da se taj ple-
meniti Zivot gasi i da je ve6 blizu kraja'
I kad se proniela. viest, da je Merz oti5ao na kli-
niku, nastalo je ob6e zaprepaBtenje. Bila sam u
pokrajini, kad mi je stigao brzojavn da je Merz_Ila
iimom. Drugo jutro bila sam ve6 u Zagrebu. Ni-
kada ne 6u zaboraviti toga-jutra. S kolodvora oti-
Sla sam ravno u Ivanovu crkvu, isusovadku crkvu.
Njegovo je mjesto doista bilo prazno. Pojurila sam
tada u na5e prostorije na Pejaievidevom trgu 15.
Na putu sretoh poznatoga sve6enika, koji mi po-
tvrdi, da je Merz na umoru i da mu nema spasa.
U kancelarijama SHO i HOS-a na3la sam savr-
6enu ti3inu. Sve su glave bile prignute, sve odi
suzne ,a ramena su podrhtavala i najjadim miadi-
46
tima. Zar 6e zbilja Merz umrieti? Merz, na5 dobri
i sveti Merz. Merz, koji nam je bio tako drag, tako
bliz, iako nam je svojom svetom ozbiljnoS6u bio
kadgod neshvatljiv, tako visoko nad nama. Spomi-
njali smo se svih doZivljaja u vezi s njim. Kako
smo se ljutili mnogo puta na njega, jer je bio
predosljedan u nadelima, a mi smo ih kadgod htjeli
prilagoditi prema sebi. Kako smo se koji puta i
rugali njegovoj ozbiljnosti i Sutnji, da tako lakie
opravdamo svoju neozbiljnost i preveliku razgo-
vorljivost. Kako srno ga draZkali, Sto svoje znanje
crpe tek iz najelitnijih katolidkih listova i ne mari
za dnevnu Stampu, samo da izpridamo svoju Zelju
za novotarijama i senzacijama.I jo5 mnogo, mnogo
Ioga.
A sad taj dobri Merz, dragi Merz, najbolji drug,
najvjerniji savjetnik, IeZi u agoniji na klinici u
DraSkovi6evoj ulici. Kako smo se kajali, za sve
na5e nedelikatnosti prema njemu. Za sve boli, koje
smo mu zadali. f suze su samo tekle, tekle niz
na5e obraze.
Nekoliko dana Zivjeli smo u borbi za njega. Bo-
rili smo se s nebom, s dobrim Bogom, neka lram
ga ostavi, neka ga ne uzme izmedu nas. A tad smo
ulazili u kliniku na prstima, ve6 od ku6nih vra-
tiju, gdje je leZao u bezsviesti Ivan, koji nam vi5e
ni5ta nije mogao re6i. Ali dosta je govorio kroz
onih nekoliko godina medu nama i zato nam ode.
Tek nekoliko minuta smjeli smo ostati u njego-
voj sobi, da onda prosliedirno sa Setnjom po hodni-
cima, pred ku6om, pred Zeljeznom ogradom kli-
nike. I tako gotovo cieli dan, cieli tjedan.
- A dok smo u tetvrtak, 10. V. 7928.,poSle Vika
Svigir i ja, po Zeiji dra Kniewalda, Ivanovoj majci,
da je obaviestimo o teZkom stanju sina, Ivanova
se duSa vinula u naruiaj Trojstva.
FoZji Orao zlatnih krila odletio je, da nam iz
neba pomale na utrtim ve6 stazam-a i putevima.
47
Na putevima, za iije je krdenje on sam uloZio to-
liko svojih snaga, pa i sam Zivot svoj.
JoS iste 1928. godine odrZan je prvi eladki tedaj
na K r k u. Liepi su nam bili ti dani na sunda-
nom otoku, .u sjeni omorika i dempresa, u blizini
gostoljubivog doma6ine preuzvi5enog g. dra S r e-
brni€a.
Uztelaj bio jeinastupu Vrbniku, jedini
nastup,.kojega je SHO organizirala i izvela sasvim
samostalno i bez sudjelovanja muZke organizacije.
Da je Merz bio Ziv, sigurno bi se radovao tome. Ta
on se uviek zalagao za odieljene nastupe i sletove.
Aii BoZji Orao popeo se u visove, k suncu, a hrvat-
ske Orlice smiono su koracale utrtim stazama,nje-
govim stazama.
Vrieme leti. Do5la je i godina "1,929.,posljednja Pouorkom kroz ulice pa,ga
godina u Zivotu hrvatskog Orlovstva. U toj je go-
dini bio veliki orlovski slet u Pragu, u okviru
proslave sv. Ve6eslava. Hrvatska orlovska mladeZ
spremala se na taj slet ozbiljno i kroz gotovo cielu
godinu. Bili su to dani odu5evljenja ! sveorlovskog
bratstva. Uz de5ku i slovensku orlovsku mladeZ
bilo je na sletu Slovaka, LuZidkih Srba, Poljaka,
Bugara, Francuza, Niemaca, Talijana, EngLeza,
Ameridana, a sve je te narode spajala jedna m.isao
- katolidka misao, orlovska misao.
Hrvatske Orlice nastupiie su u svojim odorama
u povorci, na sleti5tu i na akademiji s vjeZbama
Lile Maksa: >Proljetno jutro< i >Djevojka i cvie-
6e<. U povorci je na prvi dan sletskoga slavlja stu-
palo predsjednidtvo SHO, a mealu ostalima i ja,
prvi puta sa trinaest crn Sirokom vrpcom preko
ramena. Uodi sleta odludile smo na odborskoj
sjednidi SHO, da je znak predsjednice SHO tri-
naest cn1 Siroka trobojka, a okruZnih predsjednica
osam cm.Siroka trobojka, Mnoge smo se tim tro-
bojkama ponosile.'Tada'nismo ni slutile, da 6emo
te vrpce kao icielu odoru doskora skinuti zauviek.
Orlovstvo.6e biti zabranjeno po beogradskoj .vladi,

4B Orlooski dorn u Brodskom

VaroSu
 koja je pod svaku cienu htjela hrvatsku mladeZ u
jugosokolskim redovima.
U giavnoj povorci za vrieme sleta u Pragu bilo
AKADEMI]U je 30.000uniformiranih Orlica i Orlova; a 50.000
CRL1CA
' ''
ostalih. Na sleti5tu je nastupilo preko 4.000 vjeZ-
" :;
-''u;'i'i"i badica. Mala hrvatska skupina zapazlla se ipak tih
ciana. U povorci narodnih no5nja sudjelovalo je
50.000 udestnika raznlh narodnosti, a medu njima
fr tt\Jtt i jedna naSa skupina.
Orlovski slet u Pragu, iako je bio posljednji ve-
liki dogadaj u Zivotu hrvatskog Orlovstva, udvr-

{}lt {,L}\rsKI
3:.{iJu3,'rhi stio je na5e redove i dao nam snage u danima kuS-
nje. I u tim najteZim danima mi smo znale, da
t{At.iiNt}AR treba uztrajati na utrtim stazama, na Merzovom
putu.

Vqtreno srdco govore

Ali prije nego 6e zamuknuti orlovska pjesma

i prije nego 6e se saviti orlovski barjaci, pustimo
da mlada orlidka srdca jo5 jednom progovore. Da
progovore u sjaju i zanosu svoje vedre mladosti
i svojoj ljubavi za Boga, Crkvu, Hrvatsku i Or-
lovstvo.

Rastemo.
i mnoiimo se
Ifvar g.1928.
>Mi juZnjaci pod Zarkim na5im suncem, vrele smo kr-
vi, pa se obidno brzo zagrtjemo za wa"hu novost. Kod
Orlovstva nije bilo tako!
Ledeni oklop liberalizma i zagusljiva atmosfera mjesta
ne dado5e nam se maknuti. TeZko je bilo po6eti. f dok
su u nekim bliZnjim mjestima bile ved viSe wemena na5e
organizacije. kod nas je joS sve spavalo.
Trebali smo iovjeka. Taj je doSao u osobi naSega dra-
gog pokojnog Merza.
. BoraveCi on na, oporavku u ovoj naSoj Madeiri, okupio
Je oko sebe nekoliko mladida, odusevio ih i organizirao.
Led je bio probijen, put utrt, pa se nije na tome ostalo.

Orlot;sktt' iad'ania l\{ladost vedrine 4 49

 se za interese druZtva kao za, najdraZe svoje. Dolazit de
otlmahnalronosnutkaorlovskogdruZtva-.zaltievaloje toino i revno na skupStine, sjednice i vjezbe. Starije de
ojevojaka, da osnujemo i.grliit<o druZtvo' - u dasti slu5ati. Sudlanice de paziti i ljibiti
"rX'""?-.rfx.-
Z^:t""ito se, otezalo, bilo poteZloia. radi prostorija' no kao sestre,
sretno^prebrodile te smo se dne 1' pa de.se i sestrama rnedusobno zvati, podnaSati ie tude
;i'".;; siZ zapreke je slabosti, a krotiti Ce svoje, osobito zaviit. u korist obde-
sastale na ustanoinu skupStinu'. Izabran i ga dobra. 4. Uprieti ie svom silom radi sebe, radi druz-
"t"i"""gt S"au iemo napried- poraditi za vj9r1 domovinu
iii". i tva i radi pro5irenja Kraljevstva fsusova, da se izprave
;;;td;""sih nadela. Istina je uz nas' pa cemo i po
mjestne mane u crkvi. Cedno i na vrieme dolaziti ie na
biediti. funkcij_e, k_o_je
-drugi zanemaruju, vladajuii se pristojno
Svesestrediljemditavedornovinepozdravljajunjihove i poblZno. Na. Pridest de pristupati, po mogudnosti, i vise
nove sestre sa Plavog Jadrana'<< od jednog puta u mjesecu..Do 16. godine uviek Ce pri_
sustvovati tumadenju katekizma u crkvi. b. U jav-nosti
ie se vladati, kako dolikuje krSianskoj djevojci i Orlici.
Borimo se, ali ne susiaiemo iuvat ie se ne sarno neurednih nego i sumnlivih druz-
tava i sumnjivih ura, a druZit ie se, po mogudnosti, sa
Rakitovica, Slavonija, g' L927' svojim sestrama. Na Gospin pozdrav Ce se prekrstiti bilo
druZtvo politrko i upereno gdje i pozdraviti Gospu. 6. prisustvovat Ce samo pristoj-
>Mnogi misle, da je'naie
-"-"aie"vstine. -wojih.
Seljani se bune i potidu elanstvo na nim i po5tenlm zabavama i u druZtvu najbliZih
"t"li"
i;il.'N;;;i"Zi-"rr.titog doma, vieZbale smo jednod Plesa ie se duvati, a osobito nedednih plesova. plesati
dr-ugi puta kod- druge sestre,-a za liepa we- ie samo narodna kola. Sastancima i z,abanama protivnid-
'se
r.od-1"0"", kih diuZtava ne Ce prisustvovati. ?. Ne smije
';;d se i vlni u- pollu, gdje smo vjeZbale Orlica
sastajale-smo
No mi se nismo srdiG, kada.smo se okupile nositi gola vra a iiruku, niti suknje povi5e koljena, nego
i-EGru... izpod koljena Prozitrra odiela su tahoder zabranjena kao
';jefi;G- nebom, jer smo se osjeCale bllze 3o"o' Veselo
ooa vearim
i- Jjei"re. Dok nam se nebo smijalo' bilo i bjedve boje koZe. Koja se ne bude drZala ovih propisa,
fi; ne ie i ne smije joj biti mjesta u orlidkom druZtvu -
i.-ii"""o. ali kad-bi se naobladilo, jao na'ma i pomagaj'
smo se i te brige' Danas se mozemo Eto, po tome Ce nas poznati!<<
fi";;fi;;,-riesile
u iznajmljenoj sobi jetlnoga Orla' 2
"ti"lio- "u"tu:ati pu-
eini nam se, kao da smo na uzburkanoj morskoj
plo-
cini-i aa ce nam valovi slomiti jedra i spriediti naSu Mi smo mladosi euharisfiiskih visova
iffi". lfi nel NaSa jedra nesmetano plove i iz na5ih sr- Konjic g. 1928.
se za
Ot"" ttid" liepe nade. Mi Zivimo u Kristu i borimo
orlidka nadela!<< >Za vrieme uzkrsnih praznika pripravljale smo djecu
gnada i sela za prvu sv. pridest. prvopridestnika- su
iz-
bila 72. Gradani su im priredili liep zajtftrik. Tako Sto u
Po Eemu 6e nas Poznati Ko.njicu jo5 nije bilo, a- mi smo tal dan zabiljeZile medu
najljepSe dane na5ega rada. Zatim smo nasioja.le oZIv-
Brusje, o. Hvar, g,1929. jeti poboZnost prema presvetom Oltarskom Sakramentu
1' t nasle smo 95 dlanova svagd4njeg'klanjanja. S ovirn smo
>Na naSoj skupStini od 29. IX' zakljudile smo ovo:
znatno. koraknule napried. Euharistijski
Svata ee Oilica Euvati dast svoju i druZtva rieEju, radom Spasitelj ne 6e
u skladu s na6elima, pravilima i pro-pisima nas ostaviti,nenagradene. Osim toga naSe-dlanic-e prave
i
""it"i""o*.poti5tirrei stare mane i modernu pogan5tinu..u su s.akristanke, brinu se za crkl'u, rede ottare, veiu ol-
a"-"2i"i.,
z. vtaout ce se prema-.wojirna, . osobito tarnike, a uzele su i brigu oko vjednog svieila u crkvi.
u".:oj-ir.'i,ri"i.
s poStovanjem, premi mladima- sestrinski' a 9Yo :u malo dudno, ah fad znatel da ie za na5u crkvu
"t.ii;ii*u,
p""tti" Jtii*t'tao anoLo mila, ljubavi.- i poZrtvovnosti' 3' brine jedlno neki stari z\rona!, moZete razumjeti nas Or-
DruZtvo de smatrati svojim domom i dastiti ga kao neku 3::,
U"
.ne nlozemo gledati ft"a* Co"foa"5i
- neureden-.
svetinju. Uredno ie doliziti i odlaziti' Pazill Ee na knji- zattm siromaSne pombZemq bolestne obilazimo i na
ge, no:vine i sve druZtvene stvari kao na- svoje' Brinut Ce svaRom korahu radimo za slavu BoZju.<<

50 I 51
 Mi uviek pomoiemo bliin;emu Mi nastupamo
g' 1928' Krk g. 1929.
Derventa
progr*" NaSe se- >Krdko Orlovsko OkruZje priredilo je 1. rujna svoju
>Nas deka joi veliki, veliki T9l:?
pa smo .odludile' da ih prvu orlovsku m4nifestaciju u samom gradu Krku. Ova
Iiadke djevojke su nepismene' i ditanja
iiii?i:i"iii,,i--i.o"itt+'i'--*i.'lt"i*i' Bez pisanja riedka svedanost znai.ila je za rras ne5to veliko. ne5to
otvoriti analfabetski Sto Krk nije jo3 doZivio. I ostat ie nam ova oroslava kao
teZko je nesto posf,rcr'- Oatte treba samo dobrovoljci
ffi;i. i troeemot Na taj tedaj iii ie sladka uspomena zauviek.
ju
:;;?; ;Jl;i:".- b"'t" ih "se javilo za tai.telai' T93kg Vei dan prije sleta odry'.ala se u Mahnidevom domu
dosla potrebu ditanja' Ali ftrp- akademija, na kojoj su se osobito izta.kle naSe sestre iz
;';ii;;. i;i: ne uvidaju
i:#'-:*i"L*"l.al.i probijen'.D". t."*"-3ate' kako s Jurandvora sa svojim vjeZbama u narodnoj noSnji.
* veselo po- Dan same pros,lave zapodeo je zajednidkom sv. pridei-
pouzdanjem s narna tilgoviraiu,.\3k" -Dobile
kad nas t""t-"tott' smo ih' a to ie iu, kojoj. su pristupili i Orlovi i Orlice. Istog jutra stigli
il;U"l;,
glavno.<< su Orlovi i Orlice iz Vrbnika. U 9% s. trenuta je po-
vorka gradorn. ZaIirn je bila zajednidka sv. frfisa, to3u
Mi radimo za misiie je odsluZio naS prewietli biskup. Narodito treba iztak-
nuti liepo pona5anje naSih Orlica i Orlova za vrieme sv.
vinkovci g.1929. Mise. Poslije podne prisustvovala je orlovska mladeZ
K tomu blagoslovu sa Presve,tim. Iza blagoslova krenuli smo na
>Na misijskoj izr&bi saku,pile *9-1,109Pin'
ie dodano 1.000 Din. oA p*ait"uu >Krist pobiedujecte je priredeno vjeZbaliSte, gdje je bio nastup. Orlice iz Vrb-
5.;;:; s.boo po"r""a ireto Biskupijskog ' ordinarijata nika i Jurandvora i opet su se izta"hle. Bilo je odrZano i
za nekoliko govora, a medu ostalima govorili slr i dr. iepu-
Osim t"ga t'rodaf--esu orlice-d.evocionalija
"'b*g"fi:" Prodavale su i sredke za gradnju- crkve na Sv' lii i s. Stankovid.<
3.402 Din. joS sabrale nov-
Duhu. Prodale su 43 sreike i medusobno
vaca 460 Din.<
A naii nepriiafelii?
n Mi gradimo svoi dom
Bilo ih je mnogo. Jednorn su obukli liberalnu
Ilrodski VaroS g' 1927' togu. Drugi puta masonsku kukuljicu sa zviezdom
>bomodu i brigom naiega duhovnog vode vld' g' As!a-
-sairup;r:au i Sestarom. Tre6i puta se zamota5e u jugoslaven-
li;;;;;; fitt"" po dinar z'a gradnju do- sku trobojku ili u crven-kapu sa sokolskim perom.
gooi"t gnra-tlSg dlanarinu
ma. Vei podetkom "9:,t1"-i* pazile' Sto Smetali smo im, jer smo ljubili Boga. Izsmijavali
g-oOirrr.r.Nisrno-Eafife truda' niti smo
"u.'ci"f" g&o"", vei za'dosmo-po selq da nas su.nas, jer smo se borili za Papu, za Crkvu. Mrzili
;;;;i-e"otivnici
5-r.o:i- oinarom' Jedni nas dobro primiSe' a su nas, jer smo na orlovskom znaku nosili troboj-
ii;-"ff
t**i"o". na€rdiSe, a'li se ipak sakupila mala svota no- nicu. I jer smo sa zErnosomsvagdje pjevali >Liepu
*obr"-p"a"ti s graon5omdorna' Kad je
ialil ;;-;-i" poslL' Bra6a orlovi ta- na5u<,i onda, kad su je braniii pjevati. I jer su
liif,iti5-pte"i'", p-ifi""tir" s*o r,aSe baklade bile ureitene u boji hrvatsk-e tro-
fioOer. Siaki dan je 8 sestara "6
radilo na domu' te s-ve-
;;ffi ;"kl6;"aan, taa ce na"s dom biti gotov' Dne bojke. Evo Sto.Oriice piSu!
visinom nadma-
1?. D<. podiZe se na3-hom, koji-.sY9jgm Cernik g. 1926.
krovove -J"nre
seoskih kuda' Cieli dan radile smo neu-
Suie sve
iidl"i,'alo"'tl' maik-e pobrinuse te spremise .
>Sokolice iz Cernika, videii liepu orliiku odoru, od za-
g'
""s"
vederu za sve postenitre. Kod vedere pozdravio je vlE' visti i zlobe tazdrazivaJe. su i poOnaaa:e svoje drugove
ih joS vi5e-oduSevio za tad u te im je zbilja ,uspjelo i).azvati gunguiu, r.oji j"
.{"tul"s-"a5" l-1\"t:
tp-ak
o;""J";. ijeva^njerit orlovsliih pjesama zawsismo ovu
"'oOitefje'ie -dastno svrdila po Orlovstvo. Napadad, v-oCa cenridtitr
soKola, morao je uz ogordenje i prezir publike
lreder.<< otiCi sa

52 53
 povuii' u mi3je
vieZbali5ta, a prisutni Sokoli morali su se
t" se o-svete napali su 19 orlove,-koji su se vra-
;i;;.
iiii" poz"g:u, i mnogi su od dlanova i dlanica poLeLkog'
dnt?tva' bili ranieni'<<
Imotski g' 1926.
>Ne5to prije godinu dana mi smo bile izloZene wa-
ki da,s napadajima Sokolb,, a, vlast i redarstvo mudke
je i sudjelovalo kod
i" t" gr"a"i.. riito 3e i sludajeva, kad
organiziranja naPadaja.<<
Tuzla g. L929.
>Dne 12. siednja priredile srno priredbu 'u Hrwatskom
domu s mnogo potelko1a. Kako je moZda i poznato' ovo
druZtvo nemi ni doma ni krova, gdje bi se moglo sa-
stajati, 'senego dobrotorn ovda3njih dastnih -sestara sal<up-
ljamo i samosta.nu. ' . NaSa pak braia lutaju i sa-
s1a3u se na ulici, no ipak su evrsti i jaki. Ipalr smo pri-
reOili priredbu u zaSeOnici s na.Som poZrtvovnom bra-
6om.
Za cielo vrieme prograrna bili smo izazivani sa strane
Sokola. Izmedu.dinbva stavljali su neke nadpise, koje su
na brzrr ruku napravili, o'svjetljivali ih' a mi smo s ve-
likom strpljivo5du i mirom to promatrali'
No taOa-ie svr5io program, nekolicina pijanih Sokola
h.tjelo je uniZi u dvoranu uz pratnju glazbe sa sokolskom
kdradnicom ali su u tom bili zapriedeni od publike, koja
se zgra,Lala na taj njihov postupak-
Mi-ie sestre na3e! Sve je ovo premalq Sto vam opisu-
jemo. Ono Sto smo mi prepatili za I'rieme priredbe, neo-
geslo >Za dastni i slo-
iisivo 5e. Ali nada u Boga i -ktsL
iodu zlatnu< daje nam jakost i nadu, da Cemo
prijatelje pobiediti s liepim primjerom i velikom ,strtrF
ljivoSCu.<
Mali IZ g. L926.
>23. Dl. i 26. X. do6,Ia je k nama nadelnica iz Preka s'
Anka Vidovid te nas je Laudila proste i redovne vjeZbe'
a k tomu simbolidku vjeZbu >>Vjera, ufanje i ljubav'<
Ilroz cielo ovo vrieme sliupljale smo se i vjeZbale u Pr-r
;h.j kuii jedne naie'seslrL' -|Ji za sam nastup trebalo
nadi zgodnilu kuiu i napraviti pozornicu' Dobrotom
5e .rttE- z,ti,oit * i duhovnog vode ustupljena nam je
itx"g"
crkvEna kuCa. bn je sam napravio pozornicu' Sada su se
protivnici stali pititi: HoCe li zbilja Orlice nastupiti' -
l{i smo odludile, i moralo je biti. Podele smo se sakup-
ljati u crkvenoj kuii, i sada je podela prava komedija'
iedne vederi nasao je Zupnik kljudanicu svoga stana i
crkvenih vratiju zatrpanu kamendiiima, i to se opetovalo
svake vederi. Jedne noii bio je razbiien Dtozor crkvene.
kuie. Dok smo u kuii vjeZbale, dulo se'lupanje, trub-
ljenje, dera.nje i svakojaki poklici. Kad su pi.oilvriici vi.
djeli, da mi ne marimo_za njihovo tulenje, n6go rla idemo
nztrajno napried, odluiili su uni5titi i- zgradu i pozor_
nicu. Tu veder 28. X., dok smo bile u crkvf na blag'oslovu
i kruniei, protivnici sll--nastojali prodrieti kroz prozor u
crkv.enu kuiu. Razlupali su dva prozora, aJi u kuiu nlsu
mogli, jer su na prozorima gvozdene reSetke. N; ;; S;:
povima razparali su zastor pozorrrice, ukrali ga te udinitri
jo5 neke male Stete. Kad se na5 duhovni voda
vratio
kuii, imao je Sta vidjeti. Odmah je otiSao u Veli IZ po
Zandare. Jedan je do6a,o istu noi, a dvojica ujutro. Sie_
storica napadada bila su uhvaiena i odve-denia u Veti tZ,
{djg .1"
sve priznali, a naveder su, dopraieni Zandarirna,
donieli ukradeni z,astoya Steta se je procienila, i sve
3e
predano sudu u ruke. Kod protivnika je nastao strah. lvii
smo popravili, Sto je bilo oBtedeno na kuii i pozornici te
uztrajno napried.
DoSao je da.n na.se priredbe, dan Krista Kralja. pe,
slije podne podele smo se skupljati i opa^zile smo, da
nema na5e nadelnice, koja je imala najveiu utqgu. Gdje
je? Sto se s njom dogodilo? protivnici su uloZili zadnie
sile te poslali k njoj njezinu sestru, koja je uda;ta za jL_
dnog:a od najZeSdih na5ih neprijatelja, te su joj prie[iti
-napisati.
svakojakim prietnjama, koje'ovdje ne moZemo
ju je
fqhovnj voda_iSao posvuda tra.iti, dok je na-pokon
nije na5ao u kuii, gdje su je bili zatvorili. samo da ne
bude pniredba. , . Priredba je sjajno uspjela.<<
Tu divnu mladeZ trebalo je smrviti. Tu divnu
svoje ne- organizaciju trebalo je uniStiti. Orlovstvo je mo_
ralo nestati. To je bio zakljudak masonsko-sokol_
sko-jugoslavenskih krugova.
Oroo slomljenihkrilo
u_rujnu
_7929.produlo se,_da predsjednik
,V,ud
:_11d".Y lgg8radu general Petar Zivkovid namje-
rava likvidirati sva gimnastiika druZtva u Jugo_
9la.viji, da tako lak5d-provede jedinstvenu jugoio-
kolsku organizaciju. bovorilo se to, ali nitklo
to
nlJe pravo vjerovao.

51 D.)
 Rad je u rujnu redovito zapodeo.DrZale su s-e
"skup5tine, pravili nacrti za godi3nji rad,
otavne
iriredivale se i manje proslave i priredbe' Nemile
slasine opet stado5ekolati, ali niti smo same pravo
r,:jerovdle u njih, a niti smo htjele, da se dlanstvo
uznemiri. I tako se svagdje, a napose u pokrajini'
radilo kao i prije.
Ipak se u itudenu 1929. ve6 znalo, da je- p-rloy-
stvi kraj, a u prosincu iza5ao je zako-n o ukidanju
gimnastiEkih druZtava, pa i nalega Orlovstva.
"
TeZko je opisati Zalost na5e orlovske mladosti'
Bila je studeia, o5tra zima, ali jo5 je ve6i led bio
u du5ama. Nakon toiikih borba, napora' Zttava,
uspjeha, evo sada rdzlaz' Suze srl kapale niz Iica,
l:aid"suse skidali znakovi, savijali barjaci, odlagale
cirage orlidke bluze i kape s ponosnim orlovskim
per6-, kad su se peEatile p,rostorije uz asisten-
ciju predstavnika drZavnih vlasti.
-Bite
su to suze Zalosti, Sto gubimo ne5to ne-
obidno drago, ne3to, dime smo se srasle, Sto je dio
nas samih. A bile su to i suze radi osje6aja ne-
pravde. Ta uzimaju nam ono' Sto nam je najmi-
iiie. Ortu su slomijena ponosna krila. MoZe li on '
Zivjeti bez njih?
SUO postaio je prije svoje likvidacije -preko
glasila >Za vieru i dom< svim svojim druZtvima
6oZi6no pismo, u kojemu izmedu redaka -up-ozo-
ruje na bol zbog gubitka orgalizacije, ali i na
u.tjehu, koju donose boZi6ne misli.
rl,iuUtiena na5a sestro! JoS nas samo nekoliko
dana-dieii od najljep5e svetkovine crkvene godine'
Znamo, da se svom pomnjom pripravlj,a3- n9 -niu'-
JoS nei<oliko dana, I ti eeS stajati pod boZi6nim
clrvcem. Tvoje 6e se odi Siriti od svietla boZi6nih
s1,je6ica,a liba 6e ti sjati, kad ugleda5 svoje naj-
miti;e okupljene boZi6nim veseljem. I tad 6ete
po6i" u noZinbj tiSini, po bielom putu, uz sjaj
iviezda na tamnome nebu, u crkvu, na pono6ku,
cla proslavite das, u kojoj se ukazala >milost na-
56
Sega Spasitelja<; da proslavite no6 nkoja bje oba_
sjana pravim svietlom< i u koju dode >novo svieUo
boZanske jasnode na5em duhu.<
O, kako 6eSbiti tada sretna! Ciela 6e crkva sa_
bralg ry9-liti, poboZno sklap_atiruke i zanosno pje_
vati boZi6ne,pjesme, a u Tvoju du5u sa6i 6e^val
sre6e i veselja nebeskog. Spaiitetl 6e se smieSiti
s ottara i zvat 6e svoju Oiiicu lbS fUZe. . . Ali
Ti 6eg ovoga Bolita opaziti i neSto neobidno. Na
njeZnim rukama BoZanskog Djedaka tragovi su
davala,_a liepo, mu je ielo oki6eno vien-cem od
ftnja. Zar se i u boZi6no veselje mora umie5ati
misao o kriZu, o muci, o bolu? I"tad 6eS pretraZi_
vati. u. orlidkoj duSi i na6i 6eB, dl se i u
"ygjoj radost uvukla
Tvoju boZidnu bol, Sto Te teZko ti5ti.
I plakati 6e5. S uzklicima radosti mieSati 6e se
suze, sa zanosnim himnama osiedai studeni.
. No niSta zato, ljubljena naS-a!Iiol je potrebna,
jer
se tek njom moZe zasluZiti sre6a. KriZevi su
potrebni, jer se njima dolazi do siobode. potrebna
je i- smrt,_jer se njoine dolazi do slavnog uzkr_
snu6a. . . Pred Jaslicama zakuni se, drafa naSa
"-:.rlro,.q?.6e5
Bogu uviek ostati vjerna, uviEk diete
EuharrstrJe, Zrtve i Apostolata. Budi hrabra i
neslomiva! Maiodu5nost, strah, otaj nisu obiljeZja
Kristovih boraca! Evo to su boZi6ne Zelje i.
ruke, Sto Ti ih Salje Tvoje predsjedniCtvb Svlze f3_
"
Hrv. Orlica.* (God. 1929.br. 12.)
I ditale su te redke Orlice diljem Hrvatske. ei_
tale su.i molile p_redJaslicama
lakost za sebe, za
orlovski rod, za Hrvatsku, za Cri<vu.
Orlu su slomljena krila! MoZe li Zivjeti bbz
njih? MoZe ti se diei opet u visine? U pt".r", ,rrrr-
-
dane visine? MoZe li?
-. BoZansko Diete odgovorilo je samo na upite raz_
ZaloS6enihOrlica.
ct
ry-
o
'tE
)N
o
l-
, -.y
E
.g
ll
o
N
 ' ) Prvi koroci

Ne,, nitko nije rnogao slomiti idealizam naSe

mladeZi, Boi:jg mladeZi. Ni nasilja, ni prietnje, ni
Zandarska tizma, ni' bezumnost vlastodrZaca, Ni-
tko, ba5 nitko!
Jer ideali su visoko, visoko. Do njih ne dostiZtl
prljave ruke. Oni su jadi od krute vlasti. Njih
ne mogu uni5titi ni patnje, ni progoni. Do njih
mogu samo dista i plemenita srdca.
Orlovskih kaila nije mogao skrSiti nitko, Jer to
su krila, kojima se letjelo k Bogu. Slomljena i
izudarana ona su opet izcielila. Promienila su perje
i boju, aii iiet je ostao isti. Liet u visine, Iiet
k suncu.
Odmah nakon razpu5tanja Orlovstva, ve6 u
s i e d n j u g. L930., stvarao se plan za osnutak
noVe organizacije, kriZarske organizacije. Ona 6e
biti idejni baStinik Orlovstva. I ona 6e se u svome
r'adu sasvim naslanjati na Crkvu. I ona 6e voditi
mladeZ hrvatsku u blizinu BoZju. I ona 6e se bo-
riti, da Krist zavlada u Hrvatskoj. I ona 6e se
hraniti bogatstvom duSe Ivana Merza.
Mali krug ljudi stvarao je prva pravila, prve
nacrte za rad. Sastajali smo se ili u maloj kance-
lariji dra Protulipca na uglu Bakadeve ulice iti u
govornici isusovadkog samostana. Trebalo je ti-
tavu akciju sakriti radoznalim odima, napose zlo-
namjernim nju5kalima, koji su na3e saslajanje i
naSe planove mogii prijaviti vlastima.

67
 Ta ditava je Hrvatska bila u to vrieme jedan
veliki konclogor. I dok se malo tko u Hrvatskoj
usudio na svoj nadin disati, a kamo Ii javno izlt-
cati svoje mnienje, mala je skupina ijudi na delu
sa o. Josipom Vrbanekom D. I' spremala
osnutak nove katolidke organizacije u Hrvatskoj,
koja 6e jo5 snaZnije nagla5avati svoju katoliEku
preporodnu misiju i svoju katolidku sluZbu Crkvi,
Zofiovini i narodu. Dakako, da je na tim priprav-
rrim sastancima bio i pionir KriZarstva dr. A v e -
lin e epu1i6.
A pokfajina je dekala. Strpljivo dekala. Ona je
znali, da njezino vodstvo u Zagrebu ne5to snuje,
pa se, kao i-uviek, s mnogo povjerenja pripremala,
da prihvati odluku Zagreba.
Tu i tamo duo se joS koji glas Zalosti i protesta-
Do5lo je i koje tugaljivo pismo. I na5a draga An-
tica Ostoji6 pisala je tih dana:
,Bila jb jedna od posljednjih prosinadkih ne-
djelja. Sunie je sjalo. Krasan dan bez obladka i
Unora. t<ao obidno poljana je Ziva i vesela. Tek
u prikrajku je ne3to neobidno. Ona grupa izab:a-
nih morala je danas da ostavi hladnu sobicu. Da-
nas je za njih nedjelja bez siela. Njihovi su,po-
gledi zabrinuti, delo namr3teno, a mnogo bezazleno
oko orosila je iskrena suza.<(
Ali doskoia 6e srdca na5e mladeZi opet veselo
zakucati. Prostorije 6e opet oZivjeti, i nijedna ne-
djelja ne 6e vi5e biti bez sastanka, bez siela.
Pravila kriZarske organizacije predana su na
podpis pokojnom hrvatskom metropoliti dru An-
lunu gaueru, a nakon njegova podpisa odmah se
podelo s osnivanjem novih organizacijskih je-
dinica.
Nova organizaciia postala je dielom velike svjet-
ske molitvene organizacije - A p o s t o I at a m o-
-sporazumno
i i t v e. UdinjenS' je to s Nadbisku-
pom i upraviieljstriom DruZbe Isusove, da se tako
organizacija lak3e saduva pred vlastima. No
62
KriZarstvo je od prvih svojih dana u svome radu
sliedilo nadela Katolidke Akcije onako, kako ih je
katolidkom svietu predao Pio XI,, kako ih je tra-
:*io naS predastni Episkopat i kako ih je u Oriov-
.stvu proveo dr. Ivan Merz. Udlanjenje KriZarstva
u Apostolat nrolitve bilo je privremeno, a kasnije
ie KriZarstvo biti imenovano sluZbeno Katolidkom
Akcijom, koju je i po svrsi i po nadinu rada uviek
provodilo.
U Zagrebu nije rad gotovo ni prestao, jer se iza
stanke od dva tjedna dlanstvo podelo odmah sa-
stajati. U pokrajini nije bilo svagdje jednako. Bilo
je druZtava, koja su mogla odmah radom pro-
sliediti, a bilo je mjesta, gdje su vlasti kodiie
osnutak KriZarstva. Kao da su naslu6ivale, da
nova organizacija nije ni5ta drugo nego obnov-
ljeno Orlovstvo, samo bez gimnastike i bez orlov-
ske odore.
Prve organizacije nove kriZarske obitelji bile'su
ove: Zagreb, KriZarsko Sestrinstvo I. u Palmoti6e-
voj ulici, KriZarsko Sestrinstvo II. u Zupi sv. An-
tuna, Akademsko KriZarsko Sestrinstvo te druZtva
u Ivani6-gradu, Zaboku, Bjelovaru, Kutini, Ko-
haSu, Lipovljanima, Karlovcu, Kotoribi, podrav-
skoj Slatini, PoZegi.
Brzo iza njih osnivaju se druZtvh. diliem Hrvat-
ske, pa je trebalo ozbiljno misliti na oinutak sre-
di5njice za kriZarska druZtva.
- Od siednja 1930. postoji pripravni odbor sre-
di5njice, a 73. IV., na samu Cvjletnicu, odrZana je
ustanovna skup5tina V e liko g K r i Z a r s kog
Sestrinstva. Z a v o d i t e l j i c ui z a b r a n aj e M a l
rica Stankovi6, z a m j e n i c uV I a s t - a A r -
1-oldr -tajnicu Yilma BieIen, gospodaricu
i jg B i e 1e n, referenticu za- piosvjetu
Y.".r
V i _ k a S v i g i r , z a o r g a n i z a c i jEu I z a i f i t 5 i e ,
z a M a l e K r i Z a r i c eM a r i j a I v e k o v i 6 , o d b o r -
n i c eA n k a N a s u r o v i 6 , Durdica Vitko-
vi6, Lila Maksa i Emica Arnold.
6S
 U dastni sud izabrane su Marica Maro5evid iz
Zagreba, Josipa Nik5ie iz Broda i Ljubica Ulman
iz Vinkovaca. U revizioni odbor Slava Horvat iz
Zagreba, Sofija Braj5a iz Karlovca i Ljubica Ve-
nos iz Rakitovice.
Duhovnidtvo VKS-a preuzeo je msgr. dr. Milan
Beluhan.
Iza ustanovne skupStine VKS-a pripravlja se
osnutak OkruZja KriZarica u Zagrebu i Si-
b e n i k u, jer su u tim biskupijama proradila prva
kriZaridka druZtva, a ne5to kasnije kriZaridka 6e
druZtva procvasti na podrudju sarajevske
nadbiskupije, elakovaike biskupije
i u.Zupama ostalih hrvatskih biskupija.
Znadajnu ulogu u ovim prvim danima kriZaridke
organizacije imalo je na5e glasilo >Za vjeru i U sred,i,Ktuhruatske metropole
domu. Ono je i nakon likvidacije Orlovstva uredno
izlazllo i stvaralo tiesnu vezu izmeelu Zagreba
i pokrajine. Ve6 u prvom broju godine 1930.
napisao je u njemq dr. Avelin eepuli6 kratki, ali
izcrpivi ilanii6 o KriZarstvu u svietu. To je bio
prvi znak dlanstvu u pokrajini, da 6e se organiza-
cija po KriZarstvu obnoviti.
U svibnju g. 1930. slavile smo prvi KriZarski
dan, i tom prigodom ,rZa vjeru i dom< donio je
ilanak: uSto ho6emo?u
u S t o m i h o d e m o ? . . .H o 6 e m o m n o g o i z -
graelenih j e d i n i c a u Z e n s k o ms v i e t u ,Z e h -
skoj katolidkoj mladeZi. Pod tom izgradenoS6u mi-
slimo duboku unutarnju osobnu izgradnju, koja
crpe Zivotvorne sokove iz srdca euharistidkog
Kralja. Ho6emo takvu Zensku mladeZ, Eije 6e du5e
biti vjerom proZete ne samo u teoriJi, ve6 koje 6e
u dnevnom svom Zivotu provoditi vjerska nadela
. o6e mo .2ensku mla-
p o d p u n od o s l j e d n o H
deZ, koja-6e tiesno Zivjeti s Bogom,
koja 6e u neprekidnom giadu du5e za vjednim
vrjednotama traliti sve ono, Sto taj glad gasi, ali
i novu deZnju uzpiruje. To je ona bujica milosti,
Duhoutt,iai ude1aju
64

Tedaj Sruanjo, u Zeni'ci
Iz naEth misiiskih izloEbi
Sto po sakramentima tede iz presvetog Srdca i veZe
rjeprekinutom strujom duSe s Isusom. I{o6emo
ienski nara5taj, koji 6e odbaciti varavi sjaj laZne
estetike, da uroni u neizcrpivo vrelo ljepote, ito
ga pruZa liturgija i liturgijski Zivot. Hodemo dje-
rtojke i Zene, kojima 6e Kempendeva Imitacija biti
svagdanja hrana i putokaz u bilo kojem zvanju.
Trebamo, ho6emo du3e podpuno uronjene u BoZje
bi6e, koje 6e odsjevom BoZje svetosti u sebi vr5iti
tajnu i Sutljivog apostolata.( (g. 1930.br. 4-5).
U prvoj godini hrvatskog KriZarstva bio je 14. i
1 5 .V I I I . E u h a r i s t i jski kongres u Za-
g r e b u. Uz kongres bila je i prva na5a smotra.
Frvi kriZaridki tedaj! Prvi kriZarski zbor u dvorani
Hrv. Sokola! Hode 1i nas biti bar ne5to? Ta tek je
pola godine, kako radimo!
Sa Zeijom i sa zebnjom dekale smo kongres i
telaj. Za tedaj su nam dodielili zgradu pudke Skole
r'. Var5avskoj ulici. U velike Skoiske sobe uniele
smo slamu, a i samo vodstvo je zapremilo jednu
nslamnatu< sobu. Tedajki je bilo preko 100. Od
toga 30 uditeljica. Do kraja ttedajaslame je skoro
lrestalo, pa se spavalo gotovo na golom podu. Ali
Sto je to mladim KriZaricama, dija su se srdca 5i-.
rila od sre6e i ponosa.
Na tom je tedaju don Ante Radi6 prvi puta go-
'rorio o tri Zivotna pravca: brak, redorrnidtvo i
apostolat u svietu. .Sestre uditeljice imale su svoja
posebna zborovanja. Sve je iSlo, kako treba. Tek
Sedna se nezgoda desila. Ove6a grupa KriZarica
iz Sibenika pokvarila je Zeludce zagrebadkim vo-
6em i sladki5ima. Morale smo dozvati Dru?tv' za
spasavanje i odvesti ih nekoliko na Zeleni brieg.
Zalost i bojazan zavladala je meclu tedajkama.
Ali na sve se to zaboravilo, kad je na5e prvo
zborovanje tako sjdjno uspjelo, kad se sva naSa
kriZarska mladost naSla na pono6ki kod euharistij-
skog Stola u crkvi sv. Katarine i kad je euhari-
l\alaalost vedrine S 65

stijskog Kratja pratilo zagrebadkim ulicama preko
S00 KriZarica i KriZara.
Bili su to dani neopisivoga slavlja. >Za vjeru
i dom< . g. 1930. br. 9. ovako opisuje te dane
slavlja:
>Selo je bilo dostojnci zastupano.Gradovi su po-
slali svoje najbolje. Svi se staleZi natlo5e u sklad-
nom jedinstvu. Duga povorka. pomicala se zagre-
batkim ulicama, a zanosan - Bog Livi - duo se
nebrojeno puta. . . U katakombama izrasao je po-
nosan naraitaj, Bo?ji, euharistijski nara5taj, koji
je na svietlo zagrebadkih ulica iznio zastavu svoje
vjere, svoje spreme za rad i Zrtvu. Ni5ta nas nije
slomilo ni uniStilo.<
Da, ni5ta nas nije ni slomilo, ni uniStilo. . . Prvi
su koraci udinjeni smiono i sigurno. Prve su se
KriZarice pokazale hrabre i odvaZne.A za njima,
za tirn prvoborkinjama, koracati 6e stotine i ti-
su6e mladih djevojaka, stotine i tisute hrvatskih
KriZarica. sve do na5ih dana.
Noi sveti brot lvon
Nad na5im prvim koracima u kriZaridkom orga-
niziranju bdio je dr. Ivan Merz. Upravo smo vid-
ljivo osje6ale njegovu prisutnost i njegovu pomo6.
Ivan Merz po svome kratkom Zivotu pripada Or-
]ovstvu, ali po ostvarenju svojih ideja pripada
KriZarstvu: KriZarstvo je obuhvatilo sjaj i bogat-
stvo njegove liepe du5e, njegove neizporedivo ve-
like
'=U lidnosti.
K;;;;tvu Zive Ivanovi ideali. U KriZarstvu
govori njegova nauka. U KriZarstvu je ostvareno
njegovo Zivotno djeto. U KriZarstvo je uzidan on
.sam.na5 sveti brat Ivan.
Sve najbolje, najljep5e, najdublje, Sto i danas
u KriZarstvu imamo, 5to KriZarstvo u sebi nosi I
66
hrvatskoj mladeZi daje, sve je to Ivanovo, plod
njegova rada, porod njegove du5e.
I zato,ne moZemo dalje u prikazivanju kriZar-
skog rada, kriZarske borbe i kriZarskih uspjeha,
trho.se ne zaustavimo na Ivanovorri liku, koji se
poput diva uzdiy'e na razmeitu Orlovstvo-Kri-
iarstvo.
Ivanov je lik, njegovo znaienje, u katolidkom
iivotu Hrvatske, u Katolidkoj Akciji Hrvatske, a
napose njegov utjecaj na du5e naBe mladeLi, ne-
brojeno puta osvietijen kroz 16 godina iza njegove
imrti.
Mi 6emo Ivanov lik ovdje iznieti onako, kako
sr-rse Zenske du5e s njim sretale, kako su Zenske
.!u5e s njim govorile, kako je na Zenske duSe dje-
lovao i Sto je za njih i njihovu izgradnju znadio.
i'o su titraji nevidljivih struna tolikih znanih i
neznanih Zenskih du5a. Kroz 16 godina su se ni'
zah, pa neka sami govore. Neka sloZe dragocjen
"rozaik na grobu na5ega svetca.
Duia lvanova
oTi spava.i?
D u S o .. .
Ti, koja si bila njeZna kao najtanje tkivo
paukove mreZe, u koju sundana ztaka unosi Sare
perzijskih 6ilimova i nesta5ne boje brazilskih ko-
libri6a?
Ti po6ivaS?
D u 5 o .. .
Ti, koja si u velikom zamahu duSevne energije
i poleta kliknula: >,Ulovio bih zemlju i htio ir
prostor, neka jezdi i neka se razprsne. . . <<
Ti mirujeS - Suti5! MoZda bdije3, slu5a3,rnoZda
me duje5?
D u 5 o .. .
Ti, koja si plakala suzama djeteta'i jecala va-
pajem nevinih djevojdica, Sto pladu rosnim ka-
pima ljetnih jutara. . .
67
 Spavai, sPavaj spavaJ
NL nu"al Te nitko, ne uznemiruju Te ljudi, ne
kaljaju Te griesi, \e gazi Te. prezir, ne tiSti Te
samo malo stvorenje stoji kod Tvoga
"aboiav:
groba i jedna sitna ruka gladi sivo_bariunasto
tlsee i tiho Ti tepa i 5ap6u6i pita: >Sje6a51i se,
kako si prislu5kivao Sum Vrbasa, slu5ao pjesmu
zelenih voda; kako Te tje5io dah prirode, riedima
koje se nisu dule; kako Te opajao miris lipa; kako
Te milovala sjena visokih oraha i drhtave gran-
dice breza; kako Te je zanosila deZnja sa visokih
gorskih horizonata?<
DuSo. . . Jutrom Te je budilo tiho capkanje na-
nulica i zveket ibrika malih muslimanka na bu-
naru sa prozirnim zarovima i crvenim noktima'
Mujezin sa vitke munare prekidao bi tiSinu su-
mornoga dana, oro sa bosanskih vrleti zasjenjivao
je Tvoje nebo, a huk ukodene sove sa mrtvim iz-
butjenim odima, Sto vrebaju sa podrtina starih
kula i zaspalih dvorova, prekidao bi no6ni mir,
dok bi se u daljini duo topot laganih jele6ih nogu
i praskanje granja, u koje se zaplitalo rogovlje. . .
Sje6a3Ii se?...
Gledao si Sutljive redovnike i nieme du5e, gdje
ustaju no6u i mole. . . Sto si naslu6ivao u njiho-
vom ,Magnificatu<, Sto si mislio, kad si znao, da
si same kopaju grobove i susre6udi se Sap6u ,Me-
mento mori!<
Sto si osjetao, kad je Tvoja glava poEivala na
grudima ljubavi jedinoga Boga? Sto si naSao u
onim neizmjernirh dubinama Njegove vjedne mu-
drosti? Sto si vidio u odima svoga BoZanskog Pri-
jatelja - Krista? Sto si odkrio u Njegovom miru,
poniinosti? Njegovoj ijubavi? Njegovom djelo-
vaqju?
KaZi'nam! KaZi mi. . .
Ti Suti5... ' lazi pobiednica, oviendana lovorom Euharistije.
MoZda si ve6 onda pjevao himne radu. Ved si
onda s onih prezrenih gora i bosanskih planina
68
zapodeo svoj orlovski liet, ved je onda na onirn
bogumiLskim mogilama zalutalih du5a nikla snaga
Tvoje Katolidke Akcije.
Tko zna, moZda Te je one no6i, kad si duvao
rudnike, posjetio Suianj ljubavi, zaogrnut pla-
Stem brzih dasova, metnuo svoju mekanu probo-
denu. ruku na Tvoje rame i upravio korake Tvoje
iivotne misije: da bude5 duvar euharistijskog
hlaga nebeskog rudnika, te umoran odpodine5 u
sjeni kapele na Mifogoju, kraj Tabernakula, kraj
male Hostije... velikoga Boga.<
(>Za vjeru i dom<<
g. 1930.br. 4-5)
uVrbas Sumi... I
I on je slu5ao Sum njegov. On je uz obalu ze-
ienog Vrbasa stvarao smjernice i planove svoga
kasnijeg zamaSnog rada u Katolidkoj Akciji. I on
'ie uZivao predvederje bosansko i divio se ljepoti
SveviSnjega. . .
Uz 5um Vrbasa tujem sitni glasi6, koji zahtieva
od tate, da izvjesi barjak, jer je mamin imendan,
Zlatno diete! - Du$a puna pjesme!
Mladi6a, s bielih sundanih bregova, Bto se digao
iznad svagdaSnjice poput orla, prikazuje druga
slika - ures moga pisadeg stola.
Vidim ga dista, biela u malenoj atmosferi bedkih
vojnih akademidara.
DuSa!
Kako je liepa! Vidim je, jasno je vidim! Od-
sieva iz dubokog oka, Sto u dalekoj viziji gleda
borbu i Zrtve - a napokon i pobjedu Katolidke
Mladosti.
DuSa!
'Kako
su riedke du5e kao Sto bija5e niegoval
Kao i dragocjeni biser.
DuSa!
- DuSa, Sto proZivljava krizu vjere i Cudoreda i iz-
Euharistijska duSa, puna svete mistike, Sto teii
za sjajem, gdje se slavi Resurectio vjedni!
69

P.iesnik!
Ji volim pjesnike. ViSe manje to su ljudi tihc
boli. Bol stvara najljepSe du5evne produkte.
I on je pjesnik - >romantik, koji je sretan, doii
vjeruje u Boga<, koji osje6a,da je >du5evnonaj-
produktivniji, kada svlada odpore ili kada trpi..r
Patniika du5a, diji je liepi Zivot bio pun tihe
ali vesele boli i pregaranja, koja uviek trati naj-
uLu >>vezus BoZanstvomn.
DuBa!
Vidim je u ratnim rovovima, s krunicom u ruci.
Kako je triepa. U sebi nosi visinu vjere, bjelinu
onih, Sto u Apokalipsi sliede Jaganjca.
Asketa - mistik!
Asketsko * svetadka figura s pariZke univerze,
obljubljeni profesor zagrebadkog sjemeni5ta, duSa
. Katoriike
Akcije
_"ut#fr3";
:?hx?,i;l,lT:;
- >Tvoje tielo je kao podnoZje svetadkog oltara,
Susretina grobliu
>Nisana poznavala dra Ivana Merza. Kad sam
stupila u organizaciju, njega vi5e nije bilo medu
nama. . . Kad je god tko spomenuo njegovo ime,
gotovo nehotice sam ga uviek ponavljala ... Ze-
Ijela sam ne5to vi5e o njemu .duti, Zeljela sam ga
'blize
upoznati. . . Jednoga dana, sasma tiho, pri-
bliZih se velikome kriZu na njegovom grobu.
, > I v a n e . . . s l u S a j t e ? . . .D o S l a s a m . . . < , o d k i n e
mi se s usana. Stala sam bojaZljivo gledati u bieli
kriZ. einilo mi se, da me Ivan razumije i da ode-
kuje, da 6u nastaviti. Bez bojazni nastavio se in-
timni razgovor r. . Dugo, dugo govoriii smo o na-
Soj organizaciji., . Liepoga sundanog dana upo-
znala sam Ivana Merza na grobu sasvim. ., Veselo
poZurih ku6i, nose6i u du5i novo poznanstvo, ali
onakovo, koje se nikada ne 6e prekinuti, koje ni-
kada ne 6e potamni?rl.
.,ri""., r dom<< g. 198?.br. 9.)
70,
>Samo jedanput u Zivotu mi smo se sreli. Tamo
gdje vlada mir i Sutnja tamnih dempresa; tamo
gdje na crnoj granitnoj plodi dominira sivi kriZ;
tamo na poljani iza arkada zagrebadkogMirogoja,
tamo je bio na5 prvi susret na DuSni dan 1931.
Kroz magleno jutro prodiraio je sunce i osvjetiji-
valo jednostavna slova na crnoj granitnoj plodi:
>Vjernom sinu Katoliike Crkve Zivot je bio
Krist, a smrt dobitak, jer je odekivao milosrde
Gospodinovo i vjedni podina\ na Srdcu Isusovu.<
Samo jedan niemi susret!, A onda dvrsti prija-
teljski vez dviju du5a. Jedne, Sto uZiva plamen
bezkrajnih visina i druge, 5to jo5 putuje kroz
maglene poljane.
Od toga prvoga susreta vjerno me prati. On
Rimljanin, rimska duSa, Papin dovjek, vjedni stu-
dent Papinih enciklika i odredbi, on homo catho-
licus' on' nas dragi
&"i,::*,Itf"?: s. 7s*4.br.
b.)
gdje velike du5e nalaze zanos, mala srdca utjehu,
djetinje usne osmieh, pokajnici smirenje!
Oprosti - -,:--',duSo,'Sto gazirn bieli Sljunak
oko Tvoga groba. Ne traZi od mene cvieta. Ne;
mam ga!
Evo grudica zemlje natopljena krvlju bosanskih
ujaka i nesretne raie.<
(>>Za,vjeru i dom< g. 1930. br. 4-5.)
Sto je Merz Kriiorstvu?
Nekolil<o godina iza Merzove smrti provedena
je u nekim kriZaridkim druZtvima pismena anketa
o najvaZnijim pitanjima organizacije. Jedno je- od
tih pitanja glasilo: Sto je Merz KriLarstvu? Izno-
simo samo neke odgovore na to pitanje:'
>Merz je veliki skretnidar u Zivotu hrvatske ka-
tolidke mladeZi.
Zviezda na obzoriu KriZarstva.
71
 Svietla staza, po kojoj treba da stupa ne sanio
organizacija,ve6 i svaki pojedinac' Bez njega bi-
smo tapkali. Sad znamo, kuda se ide i kako.
Meri je divan primjer naS, najve6i ideolog,
svetac.
NaS genij, nai voala.
Za5titnik kod Otca nebeskoga.
U njemu je sadrZan sav na5 program.
Kod njega vidimo, da se aktivan rad dade spo-
jiti sa dubokim duhovnim Zivotorn:
On pokazuje, kako se moZe u svietu sluZiti
Bogu.
Sve dobro, Sto ga ima kriZarska organizacija,
sve to ima zahvaliti dru Merzu. On joj je dao
pravi duh BoZji i duh Crkve. Za mene je dr. Merz
ideal katolidkog inteligenta.
On je upozoravao naSe vodstvo, kakova treba
biti na5a organizacija. On ju je stvorio..On je or-i
mnogih KriZarica, obidnih katolikinja, uiinio iz-
gradene du5e. Upozorio ih je na neke stvari, koje
same nisu opazile i drZale vaZnim na pr. moda.
Merz znadi ono, Sto znadi novi svetac za jedan
narod. Primjer, u koji treba,da se svi ugledaju i
nasljeduju ga i po 6ijem se zagovoru izlieva obilje
milosti na one, koji mu se preporuduju u svome
radu.<
Uviek s naiim lvanom
>>Vjednosam'u druZtvu s njim. Sad mi se smie5i
malo drago petgodiBnje diete; sad me gleda po-
Ietni mladi6 pun ideala i poezije, no kome je >Zi-
vot vi5e od poezije.,, jer >>Livotje silno teZka
borba, koja traZi pregaranja. Radi ove borbe ima
Zivot tovjeka vilu sadrZinu.,i
A7i za mene je svakako najznaiajniji Ivan -
pariZki asketa, Ivan - katolidka lidnost, koja mi
dnevno na pisa6em stolu govori: aut catholicus,
aut nihil. Ovaj Ivan dao je posebne smjernice
72
mome duhovnom Zivotu. Mnoga stranica moga
dnevnika nosi njegovo ime.
Ivan - DuSa!
Ivan - Vitez!
Ivan-Orao-KriZar!
Ivan - redovnidko - sve6enidkog Zivota!
Ivan - Homo catholicusln.
t>Za vterl.:-i dom<g. 1934.br. 5.)
>II. c. bio je razvikan kao najgori razred na
mome zavodu. Svi su ga se nastavnici bojali.
Dobri kateheta brisao je znoj sa dela na samu po-
misao, da mora,i6i u taj razred. S6udurio se prije
sata u zbornici kao kakva velika upla5ena ptica,
a onda teZkim i polaganim koracima ulazio u
tazred. Moji su kolege nosili u razred batinu,
premda su bili sviestni, da dine ne5to, Sto nije u
skladu s pedagoZkim propisima. A kolegice su
crvenih obraza i sa suzama u odima izlazile pod
satom, gdje se viSe nije moglo izdrlati.
Meni su u tqm razredu dodielili poviest . . . Prvi
sat je dobro pro5ao. Ali tad su dolazili satovi, u
kojima su djedaci po starom programu manevri-
rali, kako bi me pokolebali u miru, kako bi me
nagnali u srdbu, pa da poletim razdraZeno iz taz-
reda, a oni da triumfiraju nad svojim novim
uspjehom.
I htjela sam mnogo puta da to udinim. Ve6 sam
se uzrujano dizaia sa katedre, ali se u pravi.d_as
sjetih, da je u toj sobi, upravo u-toj sobi, molio
u isv'ojoj posljednj,oj muci naS Merz, a njegov
samrtni krevet stajao je na istom mjestu, gdje
sam ja, gdje je moja Skolskakatedra.
I tad sam se spustila tiho i tronuto, a stotinu
djedjih odiju gledalo jelzadudeno ,u me.
I svaki put kad bi Branko nemilo nedirn strugao
pod klupom, kad bi Ferdo jogunasto zalupio sto-
licom, a Vitomir iz svega glasa zafi6ukao, pomisao
v3
na Merzovu blagost i strpLjivost umirila me od-
mah. I denje Zivbta. . . da, jer se i u meni tada budio
Ja i II. c postali smo najbolji prijatelji.<
(>Za vjeru i dom< g. 1938. br. 5.)
>Ciela je ova godina bila s njim i uz njega. Od
KriZarskog dana pa dalje. Sve na5e skupStine,
odborrslcesjednice i obidni sastanci. I na5e zabave,
izleti, Setnje. NaSe organizacijske brige, poslovi,
uspjesi i neuspjesi. Borbe i pobjede. Veselje i Za-
losti. On - na5 dragi brat Ivan - pratio nas je
na svakom koraku. Od jutra do veteri. Od crkve
do ku6e, pa kroz cieli dan,ru svim poslovima, svim
duZnostima, svim podhvtitima. Poput anclela pred
Izraelcima njegova je euharistijska du5a nepre-
stano lebdjela pred narna. On nam je govorio,
kada smo ga posje6ivale na Mirogoju. On nas je
poudavao, kada smo ga u duhu gledale u crkvi,
na' ulici, uz stara otca, po dragirrt uspomenama
tihog doma. Svuda smo bile uz 'njega, i on s
nama.. . .
A'kada je Zito podelo sazrievati, trebalo je jo3
pobi na veliki praznidki tedaj .. . . Ove se godine
nije moralo dugo misliti i odiudivati o kraju i
mjestu. Bilo je svima jdsno, da 6e to biti rodno
mjesto naSega Ivand ---+Banja Luka.<
(>Za vjeru i dom< g. 1938. br. ?*9.)
Velik u liubavi
>Ima stvari tako intimnih i svojih, da je teZko
govoriti o njima. Ima tajna tako sladkih, da ih je
nemogu6e odkriti svietu.
Danas 6u ipak neito re6i. Re6i 6u, Sto sam do-
Zivjela pred detiri godine, todno u dan smrti dra-
goga Ivana Merza.
Cvao je svibanj. Sve je cvalo, i svuda se budio
Zivot. O, kako sam toga svibnja ja prislu5kivala
/T
buelenje Zivota drugaiije nego ikada prije. Bu-
Livot... Bog je bio dobar, i u mom tielu sazdao
malo bi6e i ja sam toga svibnja bila sretna - u
E e k a n j u . ..
Ali za das, u tren okao kada se absolutno nije
nadao nitko, moja radost pretvori se u bol, i
moja sre6a u kriZ. A moje dekanje? U bolnici, u
no6i, dok su.munje sievale, i lievala kiSa uz straSnu
grmljavinu, medu tuitima, kasno, ali jo5 1r d a n u
obljetnice Ivanove, d o S a oj e n a s v i e t -
puno, puno ranije, jedva sposoban za Livot
jedan mali, si6uini Ivan.
Moje prvo pitanje je bilo: koliko je sati. Bila
sam sretna, da jo5 nije pro5la pono6 i da joi traje
Ivanov deseti svibanj.
Zatirn sam mnogo tjeskobnih no6i provela, i
mnogo nesavrSenih suza prolila, i nisam tako dugo
prestala moliti Merza, dok mi jednoga dana nije
p o s l a oc r v e n u r u Z u u z n a k , d a 6 e m o j e 'E e d o ,
m a k a r o n a k o p r e s i t n o ,Z i v j e t i . . , .
eesto se pitam; za5to si sve ba5 tako udesio, da
je bilo na Tvoj dan. . .
Ne znam, ali jedno mi je jasno: htio si me jako
upozoriti na sebe, htio si, da djetetu nadjenem
Tvoje ime, ali ne samo ime, nego da i ozbiljno,
do dna shvatim najve6u zada6u: odgajati za nebo,
raelati svetce ' ' '<
(>>Zavjeru i dom<g. 198g.br. b.)
,Ve6 s'e spustio gusti sumrak, a ja joS uviek
stojim kod groba Ivanova. Kad najednom iza spo-
menika gotovo neEujno stupi preda me grobni
duvar. ,
- Oprostite gospodice, ali vas liepo molim,
recite mi, tko je ovaj gospodin, Sto leZi ovdje. . .
- Najbolji dovjek, 5to sam ga su-
srela u svom Zivotu...
 - Takav odgovor joS nisam dobiol
- Znati, da ste ve6 mnoge pitali za toga gospo-
dina?
- Da, mnoge, i ve6 godine sabirem odgovore
na upit: tko je ovaj gospodin...
- Jednom vam je doiao neki svedenik i dugo
je stajao kod groba. Ja mu se pribliZim, kao i
vama sada, i upitam ga ponizno: Veledastni, tko
je ovaj gospodin, *to ovdje leZi? On me pogleda,
n a s m i e Ssi e i r e d e :S v e t e n i k - pravi Kristov
sve6enik. . . On je tako Zivio, radio i irpio, premda
je bio svjetovnjak, kako Zeli Isus, da Zivi, radi i
trpi svaki njegov sve6enik.
Neki mladi6, obidni radnik, kao Sto sam ja, kad
sam ga upitao za ovog gospodina, odgovorio mi je
o v a k o : O v a j g o s p o d i nb i o j e m o j n a j b o t j i
pri jateIj.... O n m e j e i e k a o s k o r os v a k i s u -
bote pred tvornicom, i onda smo zajedno krenuli
u katolidko druZtvo. Koiike sam nedjelje u druZ-
tvu s njim pristupio sv. Pridesti. To su nezabo-
ravni dasovi! Jednom sam i spavao kod njega. I
jeo sam s njim kod istog stola.
N e k i g a n a z i v a j ud o b r i m savjetnikom,
neki andeoskim' mladi6em. redovni-
kom, svetim profesorom, dobrim
uzornim sinom, mudenikom i 2r-
tvom...
Kad dolaze na grob mlade djevojke, one ga na-
zivaju svojimdragim bratom...
O nijednom pokojniku ne znam toliko, koliko
o ovom. . . U no6i kad straZim, na ovom grobu
dulje se zadrLim i osje6am, kao da me ne5to vuie
gore, gore, i tako sam sretan. Sretan sam, iako
sam siromah s brojnom obitelji. Ja i moji doma
z o v e m op o k o j n i k ad o b r i d o k t o r . . . . . <
(>Za" vjeru i dom< 1937. br. 5.)
76
Hvala za sve
naS uditelju, hvalaTi!
"Veliki
Hvala Ti, Sto si nas naudio, kako se vjerno ljubi
ririst.
Itrvala Ti,'Sto si nam pokazao svu slast euhari-
stijskog blagovanja, svu vitalnu snagu boZanske
mane, svu ljepotu prijateljstva s dobrim Pastirom
i Zarudnikom duSa.
Hvala Ti, Sto si nas naudio gledati Krista u Nje-
govu mistidnu Tielu, Njegovoj svetoj zarudnici,
Crkvi katolidkoj.
Hvala Ti, Sto si nas upozorio, da ne moZemo biti
katolici bez ljubavi Papi, biskupima i -sve6enicima.
Hvala Ti, Sto si nam otvorio srdce za one, po
kojima nam govori sam Duh Sveti.
Hvala Ti, Sto nam je danas jasno, da u ljubavi
k njima izkazujemo ljubav i poStovanje samom
tsogu i da preziru6i njih, Gospodapreziremo.
Hvala Ti, Sto u pomazaniku BoZjem gledamo
ne slaba grje5nika, nego drugog Krista, dovjeka
jaka, koji svojom riedju saziva trojednog Boga, da
Ga samo po njegovim posve6enimrukama moZe-
mo primiti u sebe.
Hvala Ti, Sto si nas naudio projicirati sve svoje
i Zelje i nastojanja na transcedentalno,vjedno; Sto
si nas uputio, da u B o g u smirimo nemirna svoja
srdca, da neizmjernu pusto5 njihovu moZemo za-
dovoljiti samo Neizmjernim.
Za sve ovo hvala fi!
Dobri naS prijatelju, hvala Ti!
Hvala Ti, Sto si nam srdca udinio Sirokim, da
obuhvatimo u njih sve ljude, sve sestre i bra6u
svoju, dragu domovinu i cio sviet.
Hvala Ti, Sto si nas oplemenio u shva6anju
onih, koji nas mrze i progone, da budemo ponizni
i blagi, veseli sa sretnima i Zalostni s tu-Znima.
 Hvala Ti, Sto s Tobom, kao s asi5kim Siroma-
hom, pjevamo himnu radosti i zahvale za sunce i
zviezde, za sitna mrava i malenu travku.
Za sve ovo hvala Ti!
e isti naS brate, hvalaTi!
Hvala Ti,-,Stosi bio prema nam tako delikatan,
i suptilan. Sto si razumio sve najfinije vibracije
najsitnije stanice djevojadke du5e.
Hvala Ti, Sto si u svakoj Zeni gledao sliku Na.i-
distije. Ti si bio, liepi brate, jedan metlu tisu6ama,
koji si savr5eno shvatio u saobra6aju s nama, za-
3to je Krist baS po Zeni do5aona sviet.
Hvala Ti, Ivane, Sto si iskreno po5tovao sve svoje
sestre, Sto si u sVakoj od njih gledao Kristoforu,
Bogorodidin nastavak.
Hvala Ti, Sto smo po Tebi uzljubile disto6u dje-
vica, bjelinu Marije i Njezina Sina.
Za sve ovo hvala Ti!
Velida duia naSa Gospodina, jer
nam velike stvari udini onaj, koji
je mo6an...
(Bo*jil dovjek llrvatske, predgorror)
Kroz trku dono i godino
Prvi organizacijski temelji KriZarstva postav-
Ijeni su godine 1930. U sliede6im godinama orga-
nizacija se Siri i produbljuje. Osnivaju se nova
druZtva na mjestima, gdje su nekada bila orliEka
druZtva, a osvajaju se i mnoge nove Zupe, sela i
gradovi.
Da se dlanstvo odmah u poietku Sto solidnije
izgradi, preporuiuju se cieloj organizaciji tedajevi
duhovnih vjeZbi. Neke organizira VKS za zagre-
badko dlanstvo i ilanice iz provincije u Domu du-
hovnih vjeZbi na Vrhovcu, a druge organiziraju
sama druZtva tz pomo6 doma6ih du5obriZnika ili
7tl
im VKS iz Zagreba Salje svoje duhovnike, da
odrZe duhovne vjeZbe. Ako duhovne vjeZbe u po-
krajini ne mogu biti sasvim zatvorene, tad su
djelomidno otvorene, ali glavno je, da se du5e
iiste, smiruju i penju prema Bogu.
Misijski i karitativan rad neprestano se nagla-
iuje. Ve6 godine 1931. priredene su velike misij-
ske izloZbe u Osieku i Sibeniku. OkruZja prire-
tluju za vrieme boZi6nih i uzkrsnih praznika
okruZne tedajeve, na koje redovito dolaze dele-
gatice VKS-a, da veza izmedu sredi5njice i poje-
dinih pokrajina bude Sto ivr56a, a rad jedinstven.
U godini 1932. organizacija se sve vi5e Siri u
sela. Uz duhovne vjeZbe nagla5uju se i provode,
gdjegod se dade, crkveni mjesedni sastanci, na
kojima duhovnici druZtava gbvore dlanstvu o du.
hovnoj izgradnji.
JoS u orlovsko vrieme podeo se unutar na5ih
druZtava slaviti Papin dan. To je Merzovo
djelo. On je razpalio u srdcima naSe mladeZi lju-
'KriZarska
bav prema Papinstvu. organizacija
uvela je sluZbeno proslave Papina dana u svoje
redove.
G o d i n e 1 9 3 2 .b i l a j e p r v a v e l i k a p r . o s l a v a
Papinog dana u Zagrebu. Sihe mase
graclanstva kretale su prema. starom Zagre-
badkom zboru. Donje prostorije napunili su muZ-
karci, medu njima vrlo ugledni zagrebadki gra-
dani, a galpriju Zenski sviet. Po prvi puta dula
se javno i sveiano Papinska himna, a blagi lik
Pia XI. smie5io se sa pozornice prisutnicima. Taj
i takav nastup znadio je prodor papinske ideje u
Siroke slojeve gradanstva.IzZagreba u3le sil pro-
slave Papinog dana i u naiu pokrajinu, a val lju-
bavi i povjerenja u vidijivog Krista na zemlji
rasao je iz godine u godinu. DrZavne vlasti teZko
su podnosile izdizanje katolidke i hrvatske misli,
pa su redovito te proslave, a napose one u Za-
79
 grebu, pra6ene ne samo strogim nadzorom ve6 i
raznim izpadima i progonima gorljive policije.
I p r o s l a v an o v e svetkovine Krista
Kralja p o s t a l aj e s v e d e 5 6 au n a 5 i m r e d o v i m a .
U godini 1932. izaSao je Zivotopis dra Ivana
Merza od dra Dragutina Kniewalda, pa je i taj,
neobidno snaZnopisan Zivotopis, pridonio ne samo
jadem Stovanju Iveinove lidnosti ve6 i unutarnjem
produbljivanju dlanstva.
Te je godine bio i veliki praznidki tedaj u Sibe-
niku za delegatice iz sviju krajeva, i odtada pa
do danas svake godine prireeluje organizacija
takav tedaj. U godini 1932.VKS broji 52 druZtva.
Neka vam se ta brojka ne dini premalenom. Likvi-
dacija Orlovstva udinila je ipak u na5im redovima
rnnogo Stete, a drZavne vlasti, .iako nisu mogle
spriediti razvitak KriZarstva, sqnetale su kod Mlaile railnice izraduju okruEnicu aa I|zkrsnu borbu
osnutka raznih na5ih jedinica u pokrajini i kod
njihovoga redovitog druZtvenog rada. Ne smije se
zaboraviti, da su godine 1930. i dalje godine naj-
jade diktature, i da se u svakoj katolidkoj i hrvat-
skoj stvari vidio antidrZavni i protuzakoniti rad.
Kolika su na5a druZtva na redovitim sastanci-
ma bila podaS6enaZandarskim posjetima" Vlasti
su redovito branile kriZarskim druZtvima u po-
krajini jarrne nas.tup,e,noienje znadki, pa i sasta-
nak u izvancrkvenim prostorijama, Mnogo je
na5ega dlanstva bilo u to vrieme vodeno na koje-
kakva izpitivanja, globljeno, zatvarano. Mladim
djevojkama skidali su kriZarske znakove, pogrtli-
vaii ih najruZnijim riedima. Ali nGta nije mogio
zaustaviti snaZni kriZarski prodor, ni5ta umanjiti
jadinu kriZarske misli.
Uz misijski i karitativni rad osnivaju se u go-
dini 1933. i sekcije Za sluZbenike oltara. Sekcije
i moralno i materialno pomaZu sve6enike i sve6e-
nidki podmladak. Mole i Zrtvuju za svet hrvatski
kler i novdano pomaZu kojega siroma5nog ilaka, Hoiei li clodi
na, uzkrsnu
i,zpotsi,ed,?
80
 da se moZe lakie uzpeti na oltar Gospodnji. Naj-
yi5e poticaja za osnutak te sekcije dala je pokojna
uzorna dlanica AIba Goll, koja se sa sestrama
Anticom Ostoji6 i Jelicom Matijevi6 poZurila, da
u najranijim godinama KriZarstva odleti u liepo
nebo. Godina 1933. doniela narn je i na5e liepe
ponosne kriZarske zastave.
24. XII. 1934. odiukom hrvatskog metropo[te
dra Antuna Bauera, proglaBeno je Kri-
Zarstvo Katolidkom Akcijom, pa je
tako sluZbeno potvrcleno ono, Sto je u praksi po-
stojalo jo5 od osnutka KriZarstva.
U godini 1935. slavile smo desetgodiSnjicu sre-
di5njice SHO - VKS. Povezale smo orlovsku pro-
Slost sa kriZarskom sadainjicom. U toj jubilarnoj
godini VKS broji 108 druZtava, a za svoj jubilej
Et:o ti moli,tua za Veli'ki' peta'k! primile smo mnogo pohvalnih pisama od preuzv.
gg. biskupa.
Broj druZtava porasao je godine 1936. na 195
druZtava. Na Svie6nicu 1936. umro je dobri na5
brat dr. Avelin eepuli6. Po svome radu nije bio
tako povezan sa kriZari6kom organizacijom kao
dr. Ivan Merz, ali kao njegov najbolji p,rijatelj i
on je s nama zaj'edno budno duvao Merzovu
baStinu.
U godini 1937.broj se druZtava pove6ao na 238.
Od prvih podetaka KriZarstvo je okupljalo djevoj-
ke sviju staleZa i slojeva. elanice su metlutim
uviek bile razdieljene po staleZima zato, da svaki
staleZ dobije ono, Sto mu je u dnevnom radu i
ap'ostolatu speci,fidno potrebno.; Ta dioba nikad
nije Skodila pravom sestrinskom odnosu medu
pojedinim staleZima, jer je uviek bilo sastanaka,
priredaba, tedajeva, manifestacija, kad su se sve
dlanice zajedno na5le.
G o d i n e 1 9 3 7 .V K S j e r a z d i e l j e nn a s t a l e Z k e
z_aj e dni c e: radnidko-graclansku, seljadku i
uazmenog Janieta
dadku. Svaka je zajednici stala izdavati lvoj po-
Iza blagouanja

Mladost vedrine 6 8x

sebni mjesedni Vjestnik u kome su izlazile uqute
za tromjesedni rad, prilagodene djelokrugu -dad-
kih, seljidkih i radniikih druZtva. DaEka zajednica
pro,zvalase Merzova D. K. Z. Te godine uvela se
u k r i Z a r i d k er e d o v eB o Z i 6 n a akcija, pomo6
onima, koji su u duhovnoj iti tjelesnoj biedi. Kad
je ta akcija ne samo s mnogo_oduBerlljenja prim-
iiena, ve6 i gorljivo provedena-, uvedena je--.i
TJzkrsna borba. To je borba, da Sto vi3e
duBa u naSim obiteljima i na5oj radnoj sredini
obavi uzkrsnu duZnost. Taj rad nuZdno je traZio,
da se u kriZaridkim redovima postroje pionir-
k e, i u 193?. godini udinjeni su prvi pokuiaji na
tom podrudju.
Godine 1938..1939.i 1940. moZemonazvati go-
dinama kuBnje. Ku5nje su dolazile izvana, a imale
smo ih i unutar kriZarskih redova. Biio je dasova,
kad. nam se dinilo, da 6e KriZarstvo nestati. Ali u
najteZim danima jedno nas je tje3ilo. Pokret, u
koji ie uloZeno toliko napora i Zrtav-a,toliko suza
i moiitava, pokret, u koji je ukopan dr. Ivan Merz,
taj pokret ne moZe nestati. Kad nam je najteZe
biio, naSle smo se kraj Merzova groba. Znale smo,
da 6e on pomo6i. Vjerovale smo, da 6e KriZarstvo
prebroditi i najteZe krize i da 6e Zivjeti. I bilo ie
tako.
DrZave
O b n o v o mN e z a v i s n e
ske do5lo'je i hrvatsko KriZarstvo u novo raz-
doblje tada. 24. iipnja 1941. primljena su vodstva
k r i Z i r s k i h o r g a n i z a c i j oa d P o g l a v n i k a
Ante Paveti6a. T o m z g o d o mr e k a o n a m j e
Poglavnik i o v e z n a d a j n er i e d i :
>Stoga Darna, kojt. ste ne sarrloformalno, nego
i stuar"no pokret Eiito hroatski', koji ste wztmah' za
zad,a6urad"tti na tom poliu, uama koji ste time za-
C.uEiIznarod,, zapada'1,i Auau6-nostt'jedan ueltki
u.d.iou rad,u oko ozdraulienia hruatskog Zi'uota i
h.ruatskog dlu\tua. Ja znam, da 6ete ui i, u budu6-
82
nosti. to izur\auqti, u suakoj Jormi t budite sigurni,
d.a 6ete u meni, naCi ne sarno prijatelja nego i. su-
radnika.n
Od tih poviestnih dana pa do danas hrvatsko
KriZarstvo jo5 je intenzivnije radilo na v j e r-
sko-6udorednoj obnovi hrvatskoga
n a r o d a. Ono zna, da je to njegov poziv u slo-
bodnoj domovini. Ono zna, da je katolidki rad
najdragocjeniji prilog nutarnjoj izgradnji Hrvat-
ske. Ono je uviek sliedilo rieEi svoga prvoborca
dra Ivana Merza:
,Ako u cruen - bieli - plauz upletemo go-
ruti. krst, Hruatska te i,zpuniti suoju histortjsku
ulogu.<
Tri obidno slovo
Jestb li ih vidjeli kadgod? Tri slova na srebr-
nastim znaEkama na5ih djevojdica? Tri slova na
crvenom polju na5ih ilanskih znakova? Tri slova
na odorama KriZarica, kad ponosno stupaju u po-
vorkama i procesijama. Tri slova: Z. E. A.
Koliko puta su pas pitali, Sta ta slova znade.
Tri obidna slova. Tri mala slova. A ipak, koliko
Hrvat- ta tri slova za nas znaie? Koliko nam govore?
Kako dubok sadrZaj u sebi nose!
dra Zrwo, Euhoristijo,Apostolot
Kako zanosno izgovaraju te riedi tisu6e hrvat-
skih djevojaka. fito in poboZno iap6u tolike
htvatske majke, koje su mlidost svoju provele u
Skoli kriZarske lozinke. Kako su ih tiesno s mo-
litvama svojim spojile tolike hrvatske redovnice,
kojima je kriZaridko druZtvo bilo novicijat za
reclovnidki Zivot.
83
 Tri obidna slova. . . Tri neobidno drage riedi ' ' '
A u njima divan,. uzvi5en, nenadkriljivo liep pro-
eram i organizacije i tolikih du5a u njoj' Program,
i" pnn tek za neko razdoblje, za neke staleZe, za
nek-a pokoijenja, ve6 program za sYe' za iitav
Zivot pojedinih du5a, za Livot i sadanjih i budu6ih
pokoljenja.
Mogu li doista te tri riedi izgraditi pqdpuni
Zivotni plan? Izpuniti Zivotnu zadatu? Rie5iti
smisao 2,tvota?
Neka one same govore!
Zrtuo
Zrtva je stalan pratilac dovjedjeg Zivota i rada'
Bez i-rtaia nije stvoreno nijedno veliko djelo. Pa
ni najsitnije dnevne stvari i duZnosti ne moZemo
mnogo puta obaviti bez Lrtava. I zato govorimo- o
sve6enidkoi Zrtvi, majdinskoj Zrtvi, o Zrtvi zvanja,
o Zrtvi duZnosti.
Pa demu onda joS posebno govoriti o kriZarskoj
Zrtvi?
KriZarskom Zrtvom, kriZarskim shva6anjem
Zrtve i kriZarskom spremno56u na Zrtvu opleme-
njujemo, posve6ujemo svoje svagdanje Lrlve.
Zrtve teZkoga tvornidkoga rada.
Zrtve u oblicima kuhinjskog dima i u valovima
zagu5ljivih mirisa.
hrtie u Zivotu slabo izhranjenih i zapu5tenih
naudnica.
Zrtve u jednolidnosti uredskog posla.
Zrtve eladkog Livota.
Zrtve u obitelji.
Zrtve u saobradajus ljudima.
Zrtve rada u javnom Zivotu-
Sve te Zrtve bplemenjuje, posve6uje, daje im
novi smisao, novu unutarnju snagu na5a kriZar-
ska Zrtva. Ona proii36uje mladu du3u, ona izgra-
B4
duje duSu, ona daje miadoj djevojadkoj du5i ne-
obidnu nutarnju jakost.
Ali Zrtva je potrebna i u na5em kriZarskom
radu. I te kako potrebrra. U na5em redovitom
radu i na izvanrednim putevima kriZarskog dje-.
Iovanja. Koliko na5 druZtveni Zivot trali irtava
vremena! Koliko se puta treba odre6i uZitaka i
razonode! Koliko Zrtava traZi kriZarska stega!
Kakve sve Zrtve mora prinositi ona dlanica, koja
u svome zvanju, a desto puta i u svojoj obitelji,
ho6e dosljedno provesti svoje kriZarsko uvjerenje!
A koliko tek Zrtava tra?i kriZ.arski apostolat!
Tko bi izmjerio sve ono vrieme, koje je na5e
dlanstvo Zrtvovalo za organizaciju. Tko bi prebrojio
riedi, koje su izredene radi organizacijskog apo-
stolata. Korake, koji su uiinjeni radi organizacije.
Putovanja, koja su poduzeta radi nje. Novdane
'zrtve, koje su u nju utro5ene.
Tko bi to sve i izbrojio i izmjerio? Tko bi mo-
gao izraditi brojitbene podatke Lrtava, koje su
uloZene u kriZarski pokret, u kriZarsko djelo.
MaIo ima pokreta i zbivanja, i u svietu i u Hr-
vatskoj, u koja je uloZeno toliko Zrtava i napora
kao u KriZarstvo. Vanjskih Lrtava, a i onih jo5
teZih nutarnjih Zrtava. Koliko odricanja, svlada-
vanja sebe, svladavanja raznih neprilika. Onda,
kad je trebalo i6i protiv struje. Kad se pojedina
osje6ala tako sama, dudna okolini, kad nas nisu
najbliZi razumjeli, kad su nam oni, od kojih smo
odekivale pomo6, postavljali stupice.
Svaki se dovjek po naravi buni protiv Lrtava.
Svako se mlado srdce nehotice opire Zrtvama. Ali
u KriZarstvo su svojevoljno ukopane Zrtve totikih
mladih Zivota.
. Po kriZarskoj Lrtvi, kao i po svakoj Lrtvi,
lzpravno shva6enoj, bliZi smo Kristu, slidniji
Kristu. Po Zrtvi zaboravljamo na sebe, prelazimo
preko sebe. A Sto smo manje vezani uz sebe, Sto
85

manje nagla5ujemo sebe, 3to vi.Sepo Zrtvi bri5e-
*o il*be strane svo'ga >ja<, to vi5e Krist Zivi u
nama. Izpateni, prezreni, pop-ljuvqni Krist
Zrtva novoga zavieta -.- naia Lrtva- Ako je On
kao glava bio velika, najveda Lrtva, tad i mi, koji
smo udovi njegovi, moramo razumjeti veLidinu i
misterij Lrtve.
KriZarice su shvatile taj misterij. Na upit: Za-
Sto se u na3em geslu nagla3uje Zrtva, odgovaraju
ovako:
,Svaka je sveta i velika stvar posve6enaZrtvom.
eovjek, naviknut na Zrtvu, sretan je. Nijedan
neuspjeh ne smatra nesre6om, jer je naudio svla-
dati samoga sebe, Zrtvovati se.
Bez 1rtava ne moZe se nositi kriZ, koji nam je
Providnost namienila. A mi smo KriZarice - IjU-
biteljice 'Krii,a - prema tome je nuZdno nagla-
Savati Zrtvu i mrtvenje nas samih.
Krist je bio Zrtva. Ako sam ja drugi Krist, mo-
ram i ja biti Lrtva.
Po Euharistiji dolazi Bog k nama, po Zrtvi mi
dolazimo k njemu. Sa Zrtvom se susreeemo u
svakom dasu svakidanjeg Zivota. KriZarica treba
da bude spremna na sve moguCe Lrtve. Ne samo
na one, koje joj Bog 5a1je,nego i na svojevoljne.<
uharistiia
Na iednom miestu u svome dnevniku napisao
ie Meiz, kako kitolidka organizaeiia ima zada6u,
da uni$tava grieh. Ako Zelimo izkorieniti grieh,
iziupati grieh, izbaciti grieh iz najdubijih i
skrivenijih kuteva naie du5e, trebamo jqko, radi- "1j-
kalno sredstvo, koje sve odi36uje, sve liedi, sve
izcjeljuje u nama i u drugim du5ama.
To je Bog sam. To je Krist u Euharistiji.
Kriit u Euharistiji je najsigurniii Liednik naSih
botesti. NajsavrSeniji Pedagog, jer se nikada ne
moZe prevarili. Najbotji Savjetnik .na sklizkim
B6
putevima mladosti. Najtrajniji Votla u svim ple-
menitim podhvatima na5im. Najvjerniji Drug u
kriZarskom apostolatu na5em.
Jer Euharistija je Bog sam. Bog, koji se sakrio
u Hostiji, jer ne bismo mogli podnieti Njegova
sjaia. Kristovo iovjeEtvo pod prilikama kruha i
vina i Kristovo BoZanstvo, nedjeljivo i jedno sa
psobom Otdevom i Duhom Svetim.
I zato je Euharistija potetna i zavr5na totka
.kriZarskog rada. pez Euharistije niSta, sa Euha-
ristijom sve.
U Euharistiji je dvrstoda na5ih redova, jakost
na5e ideologije, tajna na5ih uspjeha, Zivotna sna-
ga na5ega obstanka.'Svaka stvar izbliedi i izgubi
svoj dar, svoju aktuelnost. Pa i pokreti i organi-
zacije podvrZeni su tome. I oni bliede i nestaju.
Kod KriZarstva nije tako. Ono jednako odu3ev*
ljava du5e kao i u godinama osnutka. To je djelo-
vanje Euharistije . . . Mo6 Euharistije : . . Blago-
slov Euharistije.
KriZarstvo' je uvelo euharistijsku obnovu u
hrvatsku mladeZ. Mjesedna sv. Pritest, koja se
uobidajila u kriZarskim redovima, znadi najve6u
duhovnu revoluciju u Hrvatskoj. Znal| da se rld
godine 1930. do danas nepregledne povorke hfvat-
ske ,mladosti hrane Euharistijom i unose euhari-
stijskog Krista u naSedomove, tvornice, radioniceo
Skole, urede. I da su te povorke hrvatske mladeZi
preporodile obitelji, Zupe, ditava mjesta.
Da, Euharistija je ona, koja daje plodnost na-
Sim akcijama, prodornost naiim nastojanjima,
privladivost i pojedinim lidnostima u na5oj orga-
nizaciji kao i ditavoj organizaciji. Merz je bio
tako privladiv, tako bliz svima, jerrje bio dovjek
Euharistije.
Na upit: Za5to je Euharistija u na5em geslu,
odgovaraju KriZarice:
8,7
 >Bez Euharistije se ne moZe zarnisliti pravi
duhovni Zivot, a kamoli ostvariti one ideje, koje
nroZima-juduh naSe organizacije.
Zato, jer KriTarica treba da je drugi Krist. U
njoj se Krist objavljuje svietu, koji ga je izgubio.
-Euharistija
je u na3em geslu, jer bez nje uob6e
ne bi biio kriZarskog gesla.
KriZarstvo je strogo crkvena organizacija. Kao
takvoj mora da joj je najuzvi5eniji cilj Stovanje
najve6eg crkvenog poklada - Euharistije. Bez
Euharistije i njezine pomo6i na5e je nastojanje
jalovo i ono nikad ne 6e donieti ploda.<
Apostolat
Zasto apostorat?
oTo je zvanje na5e. Iza osobnog posve6enja
jedino potrebno.
Tko Krista posjeduje, ne moZe biti egoista, ne
moZe da Ga zadrli za sebe. On 6e Ga htjeti dati
i'drugima.<
Tako misle KriZarice. Jest, svaka KriZarica
mora biti apostol. Svaka dlanica, svaka odbornica,
svaka pionirka, svaka Mala KriZarica.
To smo duZne iz ljubavi prema Bogu.
To smo duZne iz ljubavi prema bliZnjemu.
To je naSa obaveza po. krstu. Po krstu smo po-
stale udovi Tiela Kristovog. U svima nama teie
ista krv. Dane su nam jednake milosti. Odkuplje-
ne smo jednakom cienom. Pa ako jedan od udova
obamre, zar ga nije drugi duZan oZivjeti? Ako
jedan ne prima hrane, zar ga drugi ne mora hra-
niti? Ako je jedan bolestan i ranjen, zar ga ne 6e
i ne mora drugi liediti?
Apostolat je naSa duZnost po sakramentu po-
tvrde. Po tom smo sakramentu postale vojnici
Kristovi. Vojnik se ne bori zd sebe, ve6,za druge.
I po sakramentu potvrde primile smo jakost Duha
Svetoga ne samo za sebe, ve( i za druge. . . Da
88
poudimo svakoga,tko je u mraku. . . Da dignemo
svakoga, tko je u biedi. . . Da privedemo Bogu
one, koji daleko od Njega lutaju.
KriZarice su i apostolat svoj duboko shvatile.
One vrie apostolat primjera u svojoj okolini, u
sredini u kojoj se kre6u, gdje su zaposlene.To je
tihi, ali sigurni apostolat. Kadgod sigurniji od
najljepSih riedi i najglasnijih propoviedi.
Uz apostolat primjera provodi se i apostolat
riedi. Tu je borba protiv psovke, protiv ne6udo-
recla, Uzkrsna borba. Apostolat riedi obuhvatio je
vrlo Siroko podrudje. Od obazrivih opomena do
Zestokih sav.ieta i ukora.
I apostolat djela kriZarske mladeZi je veoma
mnogostruk. Tko bi ga izbrojio. eitave bi se knjige
mogle napisati o niemu.
Zrtva, Euharistija, Apostolat! NaSa lozinka!
To je na5a plemi6ka povelja! To je na5 plemi6ki
list! List na5e slobode! Naie odlikovanje. Ba5tina
jednoga svetca. Jer Merz je odabrao tu lozinku.
Tri obidna slova. . . Tri mala slova. . . Jesu li
kadra izpuniti ditav jedan Zivot?
I izpunila su. Ne jedan, ve6 tisu6e mladih Livota
u Hrvatskoj.
Djevojde s bojnom zqstovom
To je sv. Ivana Ar5ka, djevica Orleanska, za-
'Stitnica hrvatskih KriZarica. Koliko smo puta gle-
dale njezinu sliku u druZtvenim prostorijama
na5im. I u gradu i na selu. U priprostim i skupo-
cjenim okvirima. AIi svagdje se smie5io njezin
ijubki djevojadki lik, u kacigi i gvoZdu, s bojnom
zastavom, na koju su utkani bieli ljiljani.
MaIa francuska pastirica, rodena 6. L 1412. u
Domrrlmyu, ubavom seocu Francuzke, postala je
spasiteljicom svoje domovine.
89
 Neuko i nepismeno djevojde ponielo se poput
naiizkusnijeg vojskovoele.
Skto-ni I jednos'tarrna kr36anska du3a poka-
zala je neslu6eni heroizam u sluZbi Bogu i bliZ*
niemu.
Slabo i njeZno bi6e izgorjelo je na lomadi za
svoje uvjerenje, za istinu i pravdu.
Sv. Ivana je neobidna djevojka, neobidna sve-
tica. Bog ioj je dao zada6u, koju On redovito ne
namjenjuje Zenskom bi6u. >Ljefota je Kraljeve
keeri iznutra.< A Ivanin lik, iako velik i bogat
iznutra, i izvana sja neobidnim pozivom i ne-
obidnim djelima.
I upravo njezina vanjska djela: spremno odazi-
vanje nebesliim glas'ovima, bieg - i-z- roditeliske
ku6e, susret sa kialjem Karlom VII.' bitka kod
Orleansa, krunitba kralja u Reimsu, sve nas to
neobidno zatuduje, iznenaduje, zadivljuje.
Zalto smo ba5 nju izabrale za za5titnicu?
Liturgija blagdana sv. Ivane 30. V. ovako go-
vori: uBoZe, koji si dudesno potaknuo sv- Ivanu,
da bude na braniku vjere i domovine, podaj, mo-
limo Te, po njezinom zagovoru, da Tvoja Crkva
svlada sve zasjede i uZiva vjeini mir.<
Evo odgovoia, zaito smo sv. Ivanu izabrale za
za3titnicu. Bog je Ivanu dudesno potaknuo. Po-
zvao ju je glaino i rjedito. I nije trpio oklievanja'
TraZio ju je svu. Cielu njezinu du5u' snagu,-mla-
dost. Izibrao ju je izmedu tisu6a' Izmedu milijuna
franctrzkih dievojaka, koje su blistale bistrinom,
ljubkoS6u, sposobno56u.Ali On je izabrao baS nju'
-
Zar varrt ie ne dini, da i u pozivu svake od nas
ima ne5to slidno. U na5em osobnom pozivu i u
pozivu sviju hrvatskih KriZarica.
'
Zar nijd i nas Gospodin pozvao dudesno? Ne
tako glasno kao sv. Ivanu, ali pozvao nqs j9-1u-
tarnjiin, tihim i dudesnim glasovima' Tako tihim,
jedva primjetljivim, a opet tako jasnim i razgo-
90
vjetnim. Glasovima, kojima se nije moglo oglu-
Siti. I odlikovao nas je svojim pozivom, kad nas
je izabrao izmeclu tisu6u hrvatskih djevojaka, da
kao sv. Ivana budemo na braniku vjere i domo-
vine.
O misiji sv. Ivane i misiji svake Orlice i Kri-
y'.aricemnogo je govorio i pisao dr. Merz. Nje-
govim se mislima i sluZimo u daljnjem prikazi-
vanju Livota naSe sv. za5titnice.
Ivana je vojnik vjere i domovine. To je ne-
obiina zada(,a za Lenu, koja je pozvana na tihi
rad, na rad u obitelji. Ali u izvanrednim vremeni-
ma povjerava Bog i Zeni izvanredne zada6e. A
zar nisu dana5nja vremena izvanredna? I zar nije
upravo KriZaricama povjerio Gospodin, da budu
u ovim teZkim vremenima na braniku vjere i do-
movine.
Ivana je u svojoj izvanrednoj teZkoj ulozi ostala
uviek Zena. Prema svojim vojnicima vr5i ulogu
duhovne majke. Brine se za njihov vjerski odgoj,
organizira propoviedi za njih, preporuduje, da se
izpoviedaju i pride3duju. Uz vjerski apostolat ona
vr3i medu njima i 6udoredni apostolat. Z'abranila
je hazardne igre, borila se protiv kletve, uklonila
razpu5tene Zene, koje su iSle za vojskom.
Zar nije na sve to pozvana i KriZarica? Zar i
ona ne mora u svojoj misiji ostati uviek Zena i
duhovna majka prema svima. Onda kad kori, i
onda kad primjerom svojim propovieda. Onda kad
savjetuje, i onda kad se bori protiv zla u duSama.
Sv. Ivana bila je na poseb,annadin odana Crkvi.
IJ svome domu, u svome jarmom djelovanju, pa
i onda, kad -su je odpali sinovi Crkve odsudili na
smrt. I onda, kad je bila sama, ostavijena od
sviju, dak i od nebeskih glasova.
I KriZarica mora biti odana Crkvi. Mora ljubiti
Papu. Mora uviek vjerno suradivati sa sve6eni-
cima.
91
 Sv. Ivana je uzor pravoga rodoljublja. I KriZa-
rica ljubi svoju domovinu. Ljubi je vrhunaravnom
ljubavlju, ljubi je u Bogu, u Kristu Gospodinu.
Sv. Ivana spaljena je na lomadi 30. V. 1431.
eastnor-nje progla5ena 1891., blaZenom 1909, a
svetom 1920. Stovanje sv. Ivane u Hrvatskoj nije
veliko, aLi zato katolidka Francuzka kledi pred
njom. Za zaltitricu su je uzele organizacije Zen-
ske Katolidke Akcije u mnogim zemljama. I mala
Hrvatska pridruZila se tome. Od prvih dana
Orlovstva pa do danas dastimo je kao za5titnicu.
Vojnidka organizacija mora iYnati vojnidku za-
Stitnicu. Junakinje Kristove, hrvatske KriZarice,
predvodi hrabro djevojde s bojnom zastavom i
kriZem u ruci.
Nepoznata ruka napisala je u >>Za vjeru i
domu g. 1931.br. 6-7. neobidno liepe pohvale u
dast sv. Ivane. Evo ih, da uzplamte lar mladih
kriZaridkih srdaca prema svetoj zaStitnici na5oj.
So. Iuano Arika, biela bjelcata kao Ljiljan u do-
Linama,
Su. Iuano Arika, tako marl,jiua t, radzEna u polj-
sktm poslouirna,
Su. luano ArEka, tako gorljiua i pobolna u n'Lo-
lituama,
Su. luana Arika, praua k1ert Bo2ja,
Su. luano ArEka, koja si toliko Ljubila Gospu,
Su. Ipano Arika, koja st.nalazila sue suoje milie
u. Euhari,sttjl,
Su. luano Ar\ka, ratnice samilostna srdca,.
Su. Iuano Arika, pontzna u pobjedi t. sl.aulju,
Su. Iuano Arika, puna pouzdanja u prott'uiti'
nan"La,
Su. Iuano Arika, mudra i pobjedonasna protiu
zasjed,a neu jerni.ka i b ezduKnika,
Su. Iuano Arika, uutek strpljtua za urteme tam-
nouanja,
Sp. Iuano Arika, ujerna do muteniEtua,
92
Su. Iuano Arika, posluina nebesktm glnsouima,
Su. Ixano Arika, istinski odana Crkut.,
Su. launo Arika, uuiek podlo?na uotjt Bo|joj,
moli za nqs!
Nojvede svetinje
'Znak
Kad se u ravnoj Slavoniji iza vedernjice dje-
vojke uhvate u kolo, i kad se kolo lagano zanji5e,
iz djevojadkih grla izvija se jedna neobidna pje-
sma. Jednostavna i mirna kao slavonske ravni. a
topla i zanosna kao klasovi Zita.
>KrdEaricabdla sam i bit Cu,
. Stsojwznaekw d,o smrti nosi,t 6u.<
Jeste li duli tu pjesmu? Ne pjeva se ona danas
samo u Slavoniji. MoZete je duti svagdje, gdje
livi krri,aridki rod.
I jest kriZaridki znak i drag i svet. Drag je, jer
je simbol KriZarstva, kriZarske misli, kriZarskog
opredjeljenja, kriZarskog pnograma. Svet je, jer
nam ga je svedenik dao kod BoZjega oltara.
U sjaju vo5tanica, uz pjevanje crkvenih pjesa.-
ma, pred Svetohrani5tem, primaju KriZarice svoje
znakove. Tiho kucaju mlada srdca, svedano zvone
riedi zavjere, a tad se svetenik okre6e k oitaru,
da biagoslovi znakove.
>Postett, Gospodine, Isuse Kriste, oDe znakoue
muke Tuoje, da budu neprijateljima Toojim za-
Tireka, a onima, koji ujeruju u Te, postanu ojeEita
pob_jedonosna zastaud. Koji ZiuiE t kraljujei u
z'ieke ujekoua. Amen.n
^ Kako si goru6e molila u taj das! Molila si, da
Gospodin primi Tvoju zavjeru, a molila si, da
punina BoZjega biagoslova side na Tvoj dragi
znak, na znakove Tvojih susestara.
93
 A tada je sve6enik Tvojoj predsjednici predao
znakove, a ona Ti ga je prikopdala uz rieii:
>Prr.mi, sestro, znak, kojt, nam pokazuje put do
pobjede'n
^ Sje6aB Li se dana, kad si prvi puta stupala pod
Taj dan bio Ti je uz dan prve sv' Pridesti i dan
sv. potvrde sigurno najljep5i. Ganuta do suza
spustila si se na koljena, da primiB jo3 blagoslov
sa Presvetim. A tad u Zivot, u borbu do pobjede!
Sa dragim i svetim znakom na grudima'!
MoZda ga ve6 nosi5 dvie, tri, pet godina? MoZda
ga nosi5 od osnutka KriZarstva? MoZda si ga _pri-
mila tek nedavno? Ili 6eSga moZda primiti za koji
mjesec?
Kakogod bilo, duvaj ga, voli ga, ne zataji ga
nikada! Jer tko ga zataii, zatajuJe zapravo sebe i
ono najbolje, najsvetije, BoZje u sebi.
>KriEa'ricabdlasaYn,i bi't 6u,
Btsoiuzrwdkuilo smrti nosit 6u<-
Zasfava
>Ima ih ved mnogo'. Plave se kao latice razlidka
u razcvalom Zitu. I crvene kao makove glavice
sred livadnog zelenila. Veselo lepr5aju na rame-
nima diste katolidke mladeZi. Zagledavaju se na
okna seljadkih. kuCica i zovu kovrdaste glavice,
koje ih s udivljenjem promatraju. Kucaju na
srdca gradske mladeZi i kao da govore: Dodite!
Zar ne vidite tko smo? KriZ se bjelasa s na3ih
modrih i crvenih polja, obasjan svjetlucavim boj-
nim kopljem. Mi smo barjaci Kristove dete! Mi
smo zastave vojske nebeskogaKralja!<
Tako je zabilieZeno rr >>Zavjeru i dom< g. 191-3-
br. 10. To je godina, kad je KriZarstvo dobiio
svoje zastave. I od onda do danas kriZarske se
zastave mnoZe.
Na kriZarskim sletovima, zborovanjima, kon-
gresima, vide se Sume kriZarskih zastava. Nosi ih
94
gradanka uz seljakinju, radnica uz udenicu. i " a
njima stupaju smjelim koracima sve one, koje
Boga nose u du5i.
na5om zastavom? Zar Ti nije taj cieli dan bio
vedar, sundan, liep? A sje6a3 li se dana, kad si
poloZila izpruZenu ruku na kriZarsku zastavu i
pred euharistijskim Bogom, Njegovim sveteni-
kom, pred svim sestrama i pred cielom crkvom
rekla:
>U ujernosti neka mi, Bog pomogne!<
Koliko su naSe'zastavestvorile odluka u mladim
duSama! Koliko su plem6nitih osje6aja probudile!
Kolikim su zanosom napunile tolika mlada srdca!
Koliko su se puta prignule pred Presvetim! Ko-
liko su puta pozdravile Gospu!
A koliko su puta naie zastave pratile kriZarske
vjerenice do BoZjega oltara! Koliko puta su naSe
zastave sa crnom vrtrrcom lepr5ale na sprovodima
KriZarica!
>Svete kriZarske zastave! Dignite se smjelo!
Prvi vaS pozdrav euharistijskom Kralju! On vps
je s oltara na5ih blagoslovio. Drugi Namjestniku
Njegovom Sv. Otcu Papi. On vas je na srdce svoje
privinuo. Tre6i domovini naSoj Hrvatskoj! Ona
vas je nepobjedivima nazvala. Prolazite i dalje
kroz sela i gradove na5e. I budite, zovite, vrstajte
u svoje redove sve, koji su vriedni da stupe u detu
Krista Kralja!<
Pozdrav
- Mnogo puta ste .ga duti. Glasni, zanosni: Bog
Ziui! U ku6i, u druZtvenim prostorijama, na ulici,
kraj crkve, uviek i uviek se iuje topti i srdaEni
Bog Zivi!
Bog Ziui!
95
 Jesmo li se zamislile, Sto taj pozdrav znati?
Drag je, neobidno drag, ali jesmo li se zaduble u
njegovo znadenje, u njegov sadrZaj.
"B*og
Zivi! Neka Bog Zivi u du5ama! U Tvojoj,
u mojoj, u svima. Neka bude uviek u du3ama pri-
sutan! Neka bude u nar,na sa svojim milostima i
svojom ljubavlju.
Ima li ljep5e Zelje? Dubljeg znadenja? Ve6e
ljubavi?
Bog Ziui!
Da, Bog Zivi, djevojdice na5a, koja se joS igraS
pra5inom kraj puta i veselo nas pozdravlja5. Neka
Bog Zivi u Tvojoj duii!
Bog Zivi, mala djevojko, koja tjera5 ovce na I uspomene smo d,obile
zelene paSnjake. Neka Bog raste u Tvojoj du5i!
Bog Zivi, dobra naudnice, koja brza5 jutrom
ulicama velikoga grada, da na vrieme stigne5 na
posao. Neka Bog duva danas i uviek Tvoju duiu!
Bog Zivi, sestro radnice, koja ZuriB u tvornicu,
gdje Te deka buka strojeva i dugi naporni rad'
Neka Bog ojada Tvoju duiu!
Bog Zivi, draga Einormice! I Ti Zuri"Su ured na
tvoj,;ngzanqrrivi i dosadni,dnevni rad. Neka Ti
Bog dade danas mnogo striljivosti!
Bog Zivi, ku6na pomo6nice, koja ve6 u najrani-
jirrr jutarnjim satovima nosi3 velike ko5are sa
trga. Neka Ti Bog p'omogne u posiu!
Bog Zivi, marijiva na5a udenice! JoE nije od-
kucalo osam sati, pa ne brzaj tako. Neka Te Bog
prosvietli u Skoli!
Bog Zivi, st"udentice, intelektualko! Neka Bog
dade, da svoje zvanje upotriebiB na dobro svoje i
drugih!
Bog Zivi,'njeZna majko sa sitnom nejadadi!
Neka Bog bude uviek u Tvojoj du5i i u du5ama
Tvojih najmilijih!
Bog i,ivi, skromna redovnice, koja si na
spomen-slidice Tvoga redorrnidkog obladenja sta-
Go36e smo nahrani,le, a sail malo i nama
96
 vila kriZarski znak. Neka Bog po znaku kriZa
proZme ditavo Tvoje djelovanje!
Bog Zivi, si,eda starice, koja svojim unudi6ima
Siva5 kriZarske ko5uljice, a unukama veZe5crvene
kriZarske vrpce\ Neka Bog razveseli breme Tvoje
starosti!
Bog Zivi, po5tovani kriZarski duhovnide! Po-
zdravljamo Te s najljep6im pozdravom katolidke
hrvatske mladeZi. Tebe, koji nas hraniB evande-
oskom naukom i Kruhom Neba. Tebe, preko iijih
ruku dolazi blagoslov BoZji na naie znakove, na
naie zastave, u naie du5e.
Bog Zivi, katolidka Crlrvo, majko ljubljena na5a!
Bog Zivi, domovino Hrvatska; najdraZa zemljo
pod zviezdama!
Bog Ziui!
Tri puta Bog Ziui!
NaS mih'
Uuiek Bog Zioi!
baiki sulrcokret
Himna
Kako si bila iznenadena, sestro, kad si je prvi
puta dula na kriZarskom s'astanku. NaSu Zivahnu,
sadrZajnu himnu.
' Zastave gore, kriEarski roile,
Za ujerw suetu naprded u boj!
Rri,EeDi bieli neka h,as oode,
. Iz mtod,i,h grwd,i nek jekne poj<<.

Na drugi sastanak nosila si papir i olovku, da

zabiljeZi3 riedi himne i da je naudi5 Bto prije.
Tvoja okretna ruka biljeZila je Zurno drugu kiticu:
>>Lugoui Sume| prigiblju glmte,
Urlide burnih oihora bies,
A Kridar gleila w ots bez atraee,
Ne pla,ii, njega gromoua tries.<<
Med,utnurie na56 mal'o' zeleno
Mladostvedrine?, 97

I dalje redom. A kad si prvi puta pjevaia
himnu s ostalim dlanicama, dinilo Ti se, kao da si
iznad zemlje. Zar se ne gane5 u duSi i danas evaki
puta, kad iznova duje5 na5u himnu? Kad duje5
stihove:
>JakoEdw mladom, kreposti nodom,
Cujetna builudnost .ro(Iu smo st)om,
Ra,ilosti puni, znojent d railom, .
uw na stari skupljajmo dom.<<
' A kako je tek dirmo, kad kriZarska glasba
za-
svira prve tonove naBe himne. I kad uz njezine
zvukove stupai p,o ulicama Tvoga grada ili Tvoga
sela, u hranr BoZji, na mjesto zborovanja,"ili u
KriZarski dom. Usta Sute, ali duia Ti se u tiSini
razpjeva:
. >Hruatska mati srilcetn junaka,
Ljubi te krsni KriEar, tuoj sin,
Za krst i narod uolja nam jaka,
' Spremni smo snsed na junadki ii,n,<<
,
Ima s glasbenog, s literarnog gledi5ta .ljepSih
himna od na5e. Ali nema nam draZe, jer je u zvu-
kove te himne, u sadrZaj te himne, ukopana mla-
dost na5a, r4ladost tolikih hrvatskihr pokoljenja.
>>BoEjema auncw iligni,mo srilca,
Vjeiita ljubau doziua nas,
S odsa nebeslcog kriEarska si,tra
Ubit 6e kri,adu, il,onieti spas.
Ne, za nas uz 2liepu na5u< nema ljepBe himne
od kriZarske. Znam jednu KriZaricu, koja ju je
urniru6i "pjevala. Uz riedi kriZarske hirnne gasio
se jedan mladi Zivot, da nastavi na zemlji nedo-
vr5enu himnu u"vjednosti, pred BoZjim Licem.
>ZastaDe gore, kriEa,rski roil,e!
9B
'
Podpuno.
kotcitikinjo
Ve6 nekoliko: puta spominjali smo anketu, koja
je provedena u redovima KriZhrica. Medu ostalim
postavijeno je i pitanje: Kakva mora biti Krii.a-
rica. Evb nekoliko odgovora:
>Uzor katolikinja, k6erka, sestra i budu6a maj-
ka. Treba da najprije izgradi i usavr5i sebe i onda
nastoji, da to pqstigne i kod drugih.
Podpuno duhovno ,.izgradena osoba. Mora u
prvom redu dobro poznavati katekizam i sve
ostale vjerske istine, jer samo, ako dobro pozna
vjerske istine, moZe raditi na spas duSa.
Dobra katolikinja Zivotom, Mora imati smisla
za Lrtvu i sarnozataju,mora biti ponizna, strpljiva,
ljubiteljica siromaha, misija, Siriteljica dobre
Stampe, Siroka srdca za svako dobro djelo.
Duhovno, moralno i intelektualno izgraflena
lidnost, koja 6e raditi svagdje po kriZarskom uvje-
renju.
Onaj, tko gleda pravu KriZa.ricu,"morao bi do-
biti uvjerenje, da Zivot po krBdanskim nadelima
nije nemogut'i nesuvremen, ve6 naprotiv, da' je
svaki Zivot, koji nije kr56anski, prazan, proma5en
i nesuvremen.
KriZarica bi trebala biti onakva; kakav je bio
naB prvi Orao - Kri1pr dr. Ivan, Merz. A biti kao
Merz znali: Ja Zivim, ali ne vi5e ja, ve6 Krist u
meni.< !
Tako o svome pozivu sude same KriZarice. A k
ovim izpravnim i iskrenim zapaZanjima KriZarica
dodajemo jo5 neke iz na5ega glasila.
rMi podinjemo svoj rad unutra, u duSi. Da tu
duSu preobrazimo podpunoma. Da uklo'nimo grieh
iz naSe organizacije, kako bi to pokojni Merz
rekao. Da sazidamo Kraljevstvo BoZje u srdcima
ljudskim. To smo mi. To,je na5 plan, naSa zadata,
.na5a nauka.< (>Za vjet'u i dom< g. 1933. br. 2.)
99
 )NaSa organizacija ne,odgaja mladeZ, koja 6e
svoje vjersko osvjedodenje pokazivati samo u
sakristijama i crkvama, ve6 uviek i svagdje: u
wojoj ku6i, u sluZbi, na ulici, u svakoj javnoj pri-
sodi.u
" (>Za vjeru i. dom<< g. 1932. br. rL-'5.)
Ili jo5 snaZnije o tome govori >>Zavjetui dom<
g. 1933.br. 5.:
>NaBe su ,organizacije 5kola, iz koje moraju
iza6i podpuni katolici. Ako igdje, ovdje se mogu
primieniti riedi Spasiteljeve: Nisam donio mir,
nego mad. Mi 6emo radikalno izdupati, iztrgati,
izsje6i iz duia na5ih sve ono, Sto se ne moZe slo-
Ziti s nazivom podpuna katolikinja. I makar to
traZilo veiikih Lrtava, makar nas "to osjetljivo
bolilo. To je na5 kriZarski pokret. S tim progra-
mom rastemo i padamo. Ili 6emo ga provesti do
sitnica, ili nas ne 6e biti. ni 6e na5a organizacija.
biti skup podpunih katolikinja, ili je nq treba.<<
Iz ovoga se vidi, da je kriZariEka organizacija u
prvome redu odgojna organizacija. CiIj je njezin
preporod druZtva u Kristu, ali taj cilj mogu
ostvariti samo izgradene katolidke du3e, samo
podpune katoiikinje.
U kriZaridku organizaciju stupaju djevojdice od
6-15 godina i djevojke od 1p-30 godina. U na-
Soj se odgojnoj Skoli nalaze djevojdice iz puEke
Skole, djevojiice u p,relaznoj dobi, djevojke u
p,rvim godinama iza prelazne dobe, djevojke u
zrelom djevojadtvu i one, koje ved iz toga djevo-
jadtva izlaze. I- u svim tim Zivotnim razdobijima
kriZaridka organizacija mora spremati podpune
katolikinje, mora davati temeljiti vjerski odgoj.
Taj se vjerski odgoj sastoji u prvom redu u
izgradnji katolidkog svjetovnog na-
z o r a. Uviek i svagdje katolidki misliti. Uviek i
svagdje katoliiki prosutlivati. Uviek i sVagdje
katoliiki nastupati. Nije to lako. Pogotovo to nije
700
lako za mlado bi6e. To mnogo puta znadi, da treba
i6i protiv struje. To znaEi mnogo puta biti sam.
Sama sa svojim katolidkim gledanjem u uredu,
u radionici, u tvornici, u Skoli. Sama sa svojim
katolidkim miSljenjem metlu svojim drugaricama,
svojir.n vr6njakinjama. Sama. dak i desto puta u
svojoj ku6i, u svojoj obitelji.
Katolidki ,svjetovni ttazor stiie naSa KriZarica
na sastancima, predavanjima, tedajevima,'tiskom,
anketama, razgovorima. Ali joB viFe crkvenim
sastancima, nagovorima, vjerskim predavanjima,
duhovnim vjeZbama i duhovnim obnovama, raz-
govorima s duhovnikom druZtva ili osobnim du-
hovnikom, koji se svima preporuduje. Tko bi
izbrojio duhovna predavanja, crkvene sastanke,
duhovne vjeZbe i duhovne obnove, koje su Kri-
larice uprilidile za sebe ili organizirale za druge.
Brojitbeni podatcl u tom pravcu bili bi znaiajni
prilog ne samo vjerskoga rada kriZaridke organi-
zacije, ve6 i djelovanja Crkve meclu hrvatskom
miadeZi. '
Sve je to Skola za o,blikovanje podpune katoli-
kinje. Skola za odgoj radikalnih katolikinja.
Skola, iz koje izlaze katolidke djevojke, koje zna-
du, koji su katolidki ideali, koje poznaju katolidku
nauku, koje sve gledaju katolidkim odima.
>Kad ne bi traZile podpuni katolidki radikaii-
zam od sviju dlanica, ili kad bi dozvolile bar malo
paktiranje, bar sitne kompromise s duhom vre-
mena, tad bi nas. naravno. bilo vi5e. Ali mi ho-
6emo u na5im i po na5im dlanicama disti nepa=
tvoreni bezkompromisni katolicizam svagdje. I
zato za nas wiedi krilatica: Ne kao ostale! Ne
6emo biti kao ostale!'Jzu
ui"r.*i dom<g. 1983.br. 9.)
Ali za katolitki Zivot nisu dosta samo naEela,
ve6 treba ta naEela provesti u djeto. Tko ho6e
uviek katolidki misliti, tko ho6,e uviek katolidki
101
 nastupati, taj mora znati m,o I i t i. Molitva je
na5 razgovor s Bogom. Molitva je na5a najintim-
nija veza s Najsvetijim. Molitva su stepenice,koje
nas vode do gledanja i po'sjedovanjaTrojstva.
Podpuni katolik mora znati moliti. Katolidki
radikalac mora irmati. katolidka koljena. KriZa-
rica, ako hode biti prava katolikinja, .ako ho6e na
druge katoliiki djelovati, rnora moliti, mnqgo
moliti.'
Krist je mnogo molio. eesto se povukao u osamu,
da se po molitvi sav preda svome nebeskom Otcu.
Zivot Gospin nije bio ni5ta drugo nego tiha nepre-
kidna molitva. Antleli BoZji heprestano klede pred
Licem BoZjim u moiitvi. I svetci su mnogo molili.
. I djevice, i mudenici, i uditelji Crkve, i apostoli, i
svete majke i udovice, i izpovjednici, sve su to
nepregledne povorke molitelja. I naS je Merz
mnogo molio. I KriZarice moraju mnogo molit:.
Radi vlastite izgradnje i radi apostolata.
Pa one to i dine. Bez straha da 6e ih netko izsmi-
jati. Bez bojazri, da 6e ih netko prezreti. Bez pla-
Sljivosti, Sto 6e njihova okolina re6i.
KriZarska mibdost moli svoje redovite dnevne
molitve: jutarnju i vedernju molitvu, molitvu
prije i poslije jela, Pozdrav Analeoski. Ona moli,
kad je u potrebi, moli kad zahvaljuje za primljene
darove, moli kad treba izvrSiti koje apostolsko
djelo, moli jer zna, da se molitvom Bog siavi.
Ona moli i za svoje najbliZe, moli za biedne,
siroma5ne, nevoljne.
Moii za obitelji, u koje treba vratiti ftir. Moli
za srdca, koja su nemirna, jer ih nije Bog izpunio.
Moli za misije, za svedenidki podmladak, za
sveti kler.
MoIi za Crkvu, moli za domovinu.
Sve Stogod KriZarice proZivljuju, poduzirnlju,
izvode, za sve mole. Kad se dvie KriLarice raz-
staju, redovito dujete: >Moli za me! Sjeti me se
102
u molitvi!< Ili: >Preporudam Ti u rnolitve na3u
organizaciju. Ukljudi u svoje molitve du5u, za
koju se borim...
Tako .dine KriZarice. A one zrelije upuduju
se i u razmatranje, ditanje duhovnog Stiva, u po-
sebno izpitivanje savjesti, a sve tz Zelju, da du-
boki duhovni Zivot dad,e njihovim du5ama mir, a
krila pravoga pOletalnjihovom apostolatu.
Po kriZaridkoj organizaciji sigr.lrno se molitveni
Zivot hrvatske mladosti pojadao. I nije li moZda
upravo ta kita molitava doniela mnogo puta BoZji,
blagoslov Hrvatskoj ili odvratila desnicu Otdeve
srdbe?
P o d p u n a[ a t o l i k i n j a m o r a b i t i e u h a r i s t i i -
ska duSa. O vaZnosti Euharistije u Zivotu
mladeZi govorili srno ve(; pa ne 6emo ovdje to'
ponovno napominjati. Samo iztidemo, da je na5a
mladeZ shvatila vaZnost Euharistije u Zivotu mla-
dog dovjeka, u Zivotu organizacijeo u apostolatu;,
I zato desto kledi pr€d p,ridestnom kiupom. A iza
nje toliki vjernici, koje je euharistijski Zar kri-
ZariEke mladeZi doveo k oltaru.
A osim propisane mjesedne sv. Pridesti mnoge
se KriZarice prideBrluju svake nedjelje, , a. vrlo
mnogo njih i svaki dan. Vjendi6 sv. Pridesti uobn-
dajena je stvar u na5irn redovima. Svaki mjesec
je i zajednidka sv. Pridest na posebnu nakanu ili
organizacije ili Crkve
Neka je'dno naBe druZtvo samo izprida svoj
euharistijski Zivot.
Hrv. Mitrovica g. 1936.
>Duhovni Zivot. na5ih dtanica je, hvala Bogu, dobar'
Osim zajedniCkih sv. kidesti pristupaju na5e dlanice
deSie, a neke i dnevno Stolu Gospodnjemu. Te sv. Pride.
sti obidno, prikazujemo na 4 nakane: Za na5u orga,rdzaci-
ju i kriZarski pokret, za sluZbenike oltara, za misije i
za nase prostorije. Na KriZarski dan 13. D(. prikazale
smo zajednidku sv. Pridest na nakanu; da kesveto Srd:
ce Isusovo izlije obilje wojih milosti na na.$ cieli dragi
1Q3
kriZarski pokret te smo odmah zapoEele i devetnicu na
tu nakanu. Na naiim mjesednim adoracijama molimo
uviek 5 Otdena5a za sluZbenike oltara. Osim toga smo
iznjenidno adorirale na pokladni utorak i na, Malu
"H;:
je euharistijski Zar KriZarica vetik do-
k a z u j e i s m oi z S u n j e g . 1 9 3 3 .
p sv. Pridest, te u drugim svedanim zgodama. sv.
I{ad Zelimo nedjeljom biti kod sv. Mise, sv.'Pridesti I
na sastanku i jo5 na kakvoj probi, moramo sobom uzeti
zajutrak i rudak. Cieli dan nas nema kod kude. A sve te
na3e sladke duZnosti obavljamo u hladnoj sobi. Mila nam
Je, jer je u blizini Svetohrani5ta. . .
A takvi glasovi dolaze i iz drugih mjesta. Na
svome apostolskom putu po sjevernoj Dalmaciji
Antica Ostoji6 illa je i kilometrima daleko, u sre-
di5te Zupe, samo da se pridesti, a onda se opet
vra6ala u mjesto, na koje ju je jo5 vezao posao.
, Znam Kriiaricu, koja je putovala morem i
ostala sred najve6e bure nataSte,s'amo da se moZe
pridestiti. A druga je putovala od ranoga jutra po
najve6oj sparini, da se joE oko 12 sati priEesti.
Doista Krist u Euharistiji naSao je u KriZari-
cama vjerne pratilice i klanjalice. One Ga posje-
6uiu u zapu5tenim crkvama. One Mu se klanjaju
kod javnih crkvenih svedanosti. One Ga prate u
procesijama. One siplju cvie6e na Tielovo pred
Njegovom bielom pojavorn. One ukraiuju Njegove
oltare. One vezu lastori6,e za vrata5ca Taberna-
kula. One bielom svilom oblaZu ponutricu nje-
govu.
KriZarice! Tjelesna straLa Krista Kralja!
Da.na5u mladeZ sasvim pribliZimo oltaru, Kristu
- Nekrvnoj Zrtvi i Kristu
euharistijskom
Zatodeniku, to-od prvih poietdka organizacije bu-
dimo u na5im dlanicamasmisaoza liturgi ju.
ZeIimo, da sv. Misa bude srediSte dana svake Kri-
Zarice. Ili bar da nedjeljna i blagdanska Misa
bude za KriZaricu doZivljaj.
104
U organizacijama drZ'e se iesto liturgijska pre-
davanja. Na jednom prazniikorn tedaju razprav-
ljalo se samo o liturgijskirn pitanjima, a na sva-
kom tedaju bar je po koje predavanje iz podrudja
liturgije. Veliki broj Elanica ima Misal i prati sv.
Misu po njemu. U nedjeijama, kad su zajednidke
Misa se recitira. Liturgijsko slu5anje sv. Mise na-
stojale su KriZarice uvesti i u svoju okolinu. U
jednoj su Zupi na5e KriZarice nedjeljom razastrle
po klupama male knjiZice Sv. Misa ili Zivot s
Crkvom. KriZarice su sv. Misu recitirale, a ostali
vjernici i nehotice su zavirivali u priloZene knji-
Zice, da vide, kako bi to iilo. Za kratko vrieme
i,upa se naudila recitirati.
Evo Sto o r'ecitiranju Mise pGu sestre U S i b e-
nika g. 1941.
>Recitiranje sv. Mise, koje smo dosada provodile dva-
puta mjesedno, nastojat €emo ito bolje izvjeZbati i nau-
diti sve dlanice. Naroditu pa^Znju posvetiti 6emo shva-
ianju sv. Mise. Moramo dati dobar primjer svojim ne-
organiziranim drugaricarna, da i one shvate wiednost
sv. Mise te je s paZnjom s,lu5aju.<
Da naniZernojo3 riedi sestaraiz Noval je iz
g. 1937. nakon duhovrnih vjeZbi.
Duhovne vjeZbe odrZalo je na3ih 16 ilanica. Ta tri da-
na, odieljene od svieta" sluSale smo divnu nauku Kristo-
wu. Bilo uam je ta,ko liepo, da mo za,boravile Sto se zbiya
u svietu. Nemamo riedi, kojima bi mogle izreii svoju
sreiu za wieme duhovnih vjeZbi. Vrieme nam je brzo
prolazilo. Na zavr5etku mogle smo se samo pitati, zaSto
je tako brzo proslo i zaSto morarno ofiei iz mjesta ti-
5ine.<<
U ti5ini se izgraduju podpune katolikinje. I kad
izgradene udu u vrevu Livota, medu svoje druga-
rice, u svoju radnu sredinu, tad imadu Sto kazati.
Samo podpune katoli,kinje mogu danas ne5to
kazati.
Polovidnjaci, katolidki krZljavci, ne govore da-
nas niSta.
105
 Filio Petri
. tive u pitanju vjere i morala, ve6 i onda, kad'nam
Taj naziv dao je na5oj djevojci dr. Merz. Svaka
K r l Z a r i c at r e b a d a j e , F i l i a Petri!< Kdi Pe-
trova! K6i apostolskog prvaka! K6i Crkvel
Ona je Petrova po velikoj vjeri u instituciju
Papinstva. Po neogranidenom pouzdanju u misiju
Papi,nstva. Po podpunom posluhu direktivama
Papinstva. Po Zarkoj ljubavi prema Kristu, utje-
lovljenom u Papinstvu.
Kri1afica zna, da je institucija Papinstva bo-
Zansko djelo. Ona zna, da je Papinstvu Krist po-
vjerio vodl;tvo i spas duSa. Ona zna, da u papin-
stvu Zivi Krist i da po njemu tjubi samoga Krista.
Ona zna, da kad slu5a Crkvu, slu5a samoga Krista.
>I mi se divimo moralnoj veiidini papinstva. I
ryi.razumijemo znadenje P4pinstva u Zivotu na-
rodb, ulogu Papinstva u izgradnji kulture ditavog
dovjeEanstva. I mi se klanjarno papinskim encikli-
kama i zala?emose za.prcivedbu nJihovu u svietu.
Ali to jo5 nije sve.,,Ovakose moZe Papinstvu diviti
i svaki inovjerac. Vriednost.Papinstia moZe lako
priznati i svaki samo malo objektivan bezvjerac.
Za nes je Crkva i Papinstvo joS viSe, mnogo viie.
Cr"kva je pro5ireni Krist, mistidno Tielb Kii-
stovo, diji smo svi udovi, a Pap,aje vidljiva glava
Kristove Crkve, vidljivi Krist na zemlji.
I zato mi Papinstvo ljubimo, kao Sto ljubimo
samo€a Krista. I zato smo mu svom duiorn odane,
kao Sto smo odane samome Kiistu. I.zato je Papa
za nas najve6i auktoritet, jer sam Krist govori po
njemu i preko njega.
Ali ta naBa ljubav, odanost i po5tivanje papin-
skog i crkvenog auktoriteta nije za nas ne5tb ma-
g_lovito;.ne5tou'zraku, ve6 odanost, vjernost i po-
sluh uviek i svagdje.
Mi giedamo u Papi Krista, ne samo kad ne5to
nalaZe, ve6 kad i samo savjetuje. Mi gledamo
106
Krista u Crkvi ne samo onda, kad nam daje direk-
zacrtava smjernice za na3 obidni svagdanji Zivot,
Zivot dovjeka i Zivot obitelji. Mi gledamo Krista i
u svakom drugom crkvenom predstavniku, jer
Krist govori i preko njih, Darovi Papinstva dani
su u najve6oj mjeri Petrovom nasljedniku, ali Duh
je Sveti saBao nad sve apostole. I zato ne ljubi
Papu onaj, tko prezire biskupe. Nema papinskog
duha onaj, tko prezire biskupe. Nema papinskog
duha onaj, tko ne slu5a svoju prvu zakonitu
crkvenu vlast.<
. (>>Za vie1t i dom< 1938. br. 2.)
,
To je bilo naie gledanje od prvih dana na5e
organizacije. To je gledanje mladeZi, koja je u
prvim godinama svoga Livola prozvana papiry
skom, rimskom mladeZi.
Papinski duh u srdcirna naSe mladeZi postizava
se cjelokupnim kriL,arskim odgo-
j e m. Na redovitim sastancima obraduje se zna-
denje i vaZnost Papinstva, poviest Papinstva, utje-
caj Papa ha razna podrudja u Zivotu naroda i do-
vjedanstva, a napose na kulturu i social:re odnose.
Pbsebno paZnjom proudava se utjecaj Papinstva
na hrvatski narod, na njegov vjerski, prosvjetni,
druZtvovni, Fa i politiiki Zivot. S velikom ozbilj-
no56u prouEavaju se papinske okruZniqe i enci-
klike. Tako se u posljednje vrieme temeljito pro-
uiila enciklika Casti conubii i social::e enciklike
Leona XIII. i Pia XI. Pa i svaki govor, svaka ried
Sv. Otca odmah -je zapaLena u naSim redovima,
prevodi se iz Osservatore Romano ili kojega dru-
gog lista i svestrano tumadi.
Uz pojavu Papinstva proudava se na naiim
sastancima i tedajevima i pitanje Crkve. Njezino
boZanskopodrietlo, njezina obiijeZja, njezino po-
slanje, njezino uztrojstvo. O svim tim pitanjima
107
 mora KriZarica, podpuna katolikinja, >Filia
Petri<, imati izpravan katolidki stav.
Uz ove sasvim nadelne stvari kriZaridka orga-
nizacija udi KriZaricu ljubiti Crkvu, Ijubiti Pa-
pinstvo, ljubiti Sv. Otca najnjeZnijom, najdubljom
ijubavlju. Onako, kako je Papinstvo tjubio borac
za papinski duh u Hrvatskoj dr. Ivan Merz.
Mnogi su se Eudili, kako su se mlade djevojke
mogle odu5eviti za tako saZetu,katoliEki radikalnu
ideologiju kao Sto je kriZarska. I kako su mogle
prema njoj udesiti svoje mladenaiko gledanje i
svoj Zivot, pa i u onim pitanjima, u kojima se
mladost tako teiko prilagotluje stopostotnom ka-
tolidkom gledanju, kao na pr. u pitanju mode,
plesa, koedukacije. To je papinski duh, kakvoga
nam je Merz namro, to je Merzova ba5tina, Mer-
zovo Zivotno djelo.
KriZarica - >Filia Petri!< Taj naziv ukljuduje
u sebi ne samo ljubav i privrZenost Papinstvu, ve6
i ljubav i posluh prema onome, tko Sv. Otca za-
stupa u 3'ednojbiskupiji, ljubav prema bisku-
p u. KriZarstvo se u svome radu uviek drZalo one:
Nihil sine episcopo. Ni5ta bez biskupa. I u svome
detrnaestgodi5njemZivotu KriZarstvo je uviek sta-
jalo uz svoje biskupe, ali je i od njih primilo mno-
go priznanja i poticaja za daljnji rad.
KriZarica - >Filia Petri!< Taj naziv ukljuduje
i privrZenostprema Zupniku. KriZarice mu
spremno pomaZu u svim Zupskim akcijama. One
suraduju s njime, gdjegod ih treba. One su kvasac
katolidkog preporoda Zupe. Mnogi su to Zupnici
priznali i priznavaju. Mnogi Zupnici kriZarsku
mladeZ nazivaju svojim prvim pomo6nicima, svo-
jim kapelanima.
KriZarica - >Filia Petri!< Taj naziv ukljuduje
i posebanstav prema d uhovnik u druLfva. Za
KriZaricu je duhovnik druZtva zastupnik Crkve.
On je'propovjednik njezine nauke. On je djelitelj
108
najve6ega blaga Crkve - sakramenata. On je cd-
gajatelj katolidke savjesti. On je andeo duvar naie
mladeZi. On je briZan otac povjerenih du5a. I zato
ga naSe Elanstvo susre6e uviek s dubokim po5to-
vanjem, povjerenjem i zahvainoitu. KriZarstvo je
uviek davalo svedeniku u organizaciji ono mjesto,
kako to traZe nadela Katoiidke Akcije. Ni drug, ni
odbornik, ve6 zastupnik Crkve. Zastupnik Krista
Gospodina.
Svu svoju ljubav prema Crkvi i Papinstvu za-
svjedodila je naSa mladeZ i vanjskim nadinom
prigodom priretlivanja proslava Papinog dana.
Bai pod uplivom KriZarstva zaredale su te pro-
slave gradovima i selima hrvatskim.
Ho6ete li duti nekoliko primjera, kako je na5a
m1adeZproslavila Papin dan? Evo ih!
Bugojno g. 1934.
>Divan je da.n 11. II. Nedjelja je. I dok poganska, svje-
tina sniva umorna od plesa karnevalske nodi, stupa Pa-
pina garda - naSe KriZarice - k Zrtveniku, a u duSama
im pjesma, sunce i bjplina. Idu i mole sa sveienikorn
divni >>Introibo ad Deum qui laetificat juventutem me-
am.<< Primaju KriZarice u mlada srdca-bieloga Kralja i
prikazuju ga Bogu za bieloga Starca u Vatikanskim vr-
tovima, za Sv. Otpa Papu Pia Xf. .
Topla ried Zupnika fra Emila Milidevida oduSevljeva
na5u katolidku elitu za Namjestnika Kristovh, na zemlji,
a iz mladih se grla ori oduievljeno bugojanskom crkvom
>Jekni pjesmo, Sirom svieta<< pa velidanstveni >Ilodemo
Boga<. Da, djeca BoZja hoie Boga, a suhe gtane strSe
u praadnu, dok ih orkan ne skr5i,,jer nemaju oslon u
Bogu.
18. je veljade. Dan siv - obladan. Papina garda oku-
pila se, da i vanjskim naiinom proslavi dan svoga Otca.
I gle! Dolazi publika, da prisustvuje akademiji u slavu
Sv. Otca Pape. Neodekivano posjeieno. Publika va:rredno.
zadovoljna. . . Program pun topline, skroman i jedno-
stavan, bio je izveden u prostorijama zabavista, dd. ss.
milosrdnica.
Donosim todke ove alrademije:.
L. Iz bro6ure >>Papa Pio XI.<< od preuzv. dra Iv. Ev.
Sariia ditala s. Tinlla Viskovii.
109

2. IJz pratnju harmonija od,pjevale su dleuriee i Male
KriZartce Papinu himnu s puno oduSevljenja.
B. SPszdra,v Sv. Otcu<< deklamirala je zvonkim gla,som
Mrale- KriZaxica lV[ara Gawanovid.
4. >Molitva za Sv. Otca, Papu<< simbolidku gimnastidku
vjeZbtt izvele su 3 Male KriZarice.
5. >Bielom Starcu<< deklamirale su Slavica Juri5ii i
Mira Paldid.
6. I"grpkaz >Isus prijatelj malenih< od Tete Mire odi-
grale su. KriZarice s mnog'o Zivata. Sv. Tereziju odigrala
je voditeljica Malih KriZarica Ana Pleii, a sv. fvanu od
Arka predsjednica KS Bosiljka Juri5ii.
Akademija je svr5ila pjesrnom >>Hoiemo Boga<< uz bur-
ni pljesak publike, koja je bila razdrag:ana.<
Kotoriba g. 1935.
>>1?.veljade imale smo proslavu Papinog dana. Kako,
nam' prilike. niesu dale, da priredimo ja'u-nu priredbu, to
smo se morale ,zadovoljiti s proslavom u ti5ini.
Ujutro . srno irnale zajednidku sv. Misu i sv. Pridest'
Vld. duhovnik odrZao je vrlo liepu propovied o znadenju
toga dana. NaS zbo,r je pjevao Misu od Vilka Novaka.
Poslije sv. Mise zapjevale srno >>TebeBogal hvalimo!<<
ProSlo je podne, i pribliZava se 1 sat. Vidi se uZurba-
nost KriZara i KriLarica, a za niirr.a, ne zaostaju na5e
Vriedne sestre starje5ice. Svi idu na zajednidki sastanak.
Sa svih strana dolaze, i duje se samo Bog Zivi!
r liSina je... Sastanak podinje... Molitva... Sve je
t!ho, duje se svaki dah. Brat zamjenik vode pozdravlja
we prisutne i dita dnevni red. S;liedi deklama,cija >>Himna
Piu- XI:< Vrlo ju je liepo deklamirao Duro Skoda. S.
Dora Balog odrZaJa je predavanje: >NaS Papa Pio
XL<'Svi s najveiom paZnjom prate. Poslije je s. za$tje-
nica voditeljice wlo liepo izvela deklamaciju >Stiena Cr-
kve<<.
Sliddi predavanje brata, vode KriZara-Vojvode Stjepa,na
>Papa i Hrvati<. Brat fvan MatoS deklamirao je >Pio
Xf.<<, a vld. duhovnik govorio je b Katolidkoj Akciji.
Iza" loga smo pjevali na3e kriZarske pjesme i zavrSili
sastanah, Iz stotinu srdaca vinula se molitva pred Sve-
vi5njega, da nam po,Zivi dobrog Otca ktoz mnog6 jo5
sretnih i blagoslovljenih godina.
Murter g. 1936.
>>Ovegodine na, wedan nadin proslavile smo Papin da1.
Javno srno pokazale, koliko ljubimo sv. Otca i na,Su sv'
Crkvu.
110
'Uodi Papina
dana bila je iluminirana glavica gv: Roka.
Tu razsvjetu priredili .su braia Kriiarr; a trosak smo
snosili polovidno.
U nedjelju ujutro pristupile smo sv. Pridesti, koju smo
namienile za Sv. Otca.
, Naveder smo priredile uspjelu prired.bu. To je bila pr-
va afia.demija" odkada postoji na5e druZtvo. Pozornica
je bila divno okiiena. Na pozadini slika Sv. Otca i nje-
gova zastava
Akademija je sliedila ovim redom: Najprije.smo od-
pjevale Sokolovu Papinu himnu. Zatim je vld. Zupnik
'odrZao poudno i potresno predavanje >Odnos Papa prema
na,iem narodu.<<,Da je ovo predavanje bilo liepo, dosta je
iztaJrnuti suze, koje su- mnogima navrle na odi. Treia
to€ka bila je Sariiev >>Hima^n Piu XL< koji je s puno
razumievanja izrekla, s. Neda JeZina". Sliedila je drama
>Nadena kii<. Ovu dramu naSe su diletantice odig?ale
na najve6e zadgvoljstvo i divljenje svih prisutnih.
Po
.cieloj dvorani je bilo p;lada zbog Zalostne sudbine Virgi.
nije. NaSe su sestre pokazale time, Sto mogu organi-
zirane seljaike djevojke. I?"a drame odpjevale , smo
kriZarsku himnu, i time je akademija bila dovr5ena na
podpuno zadovoljstvo svih prisutnih. - Diljern naSe hr-
vatske domovine pozdravljamo sve sa gromkim Bog
Zivi!<
A kako su KriZarice proZivjele susret sa Sv.
. ari j a Herci-
O t c e m ?I t o s u o n e z a b i l j e Z i l eM
g o n j a tz Zagyeba poklonila se Piu XI. g. 1933.
>Kad smo do5li u Rim, bilo nam je prvo pitanje, kad
demo Sv. Otcu. . . I dosao je taj dan. . Uzbudeni krenuli
smo u Vatikan. Uzpinjali srno se stubama puni srede,
kao djeca koja idu pred otca, koji je bio daleko, a sa.d nas
zove, da nas vidi, da nas umiri.
Dugo smo dekali . . . Najednom pojavio se On dostojan-
stveno na r,ratima. Sve odi bile su uprte u nj, i u prvi
ias kao da smo zaniemili. Nediji glas >Zivio Papa< pr'o-
budio nas je, i sad je nastalo klicanje, kojim smo htjeli
izkazati svu svoju odanost prema Otcu kr5danstva.
Mirni i blagi pogled Starca zaokruZio je po narna. Smie-
Sak njegovih usana kao da nam je govorio, da rrlu je dra-
go, Sto smo kod njega. Sve je ljubezno i s puno ljubavi
,gledao. Podao je od jednoga, do ilrugoga i svakom pruZio
ruku na poljubac.. Neobidno me se dojmilo, kad sam.vi-
djela, da mi se pribliZava On, papa,- jedini na svietu, i
da mu smijem poljubiti ruku. Odu5evljeni i vesela
777
srdca zapjevali sno pred njim na-iu liepu pjesnu >>Zdta-
vo Djevo!<< Akordi drage pjesrne brujali su Vatikanom.
I{a.d je pjesma, srrriila" i kad .se sve utihnulo, poEeo je
dragi Starac svoj g:ovor. Sve oii brle su uprte u njega-
Htjeli smo zapanrttLi sva.lru njegovu ried.. . A On nas je
pozdravljao. Pozdravlja,o nas je kao dragu i milu braCu
i sestre iz drage Hrvatske. Spomenuo je, da sr! veseli,
Sto smo do5li u Rim,. sada u ovoj svetoj godini, te se tako
odanra,li njegovoj Zelji. Veseli se, da smo do€li .obaviti
oprost ovdje na tolikim grobovima mudenika. Ovdje neka
prikupimo snagu i neka je ponesemo domu svome, I bla-
goslov neka ponesemo Svima na.iima. Napose je pozdravio
IirtZarice i KriZare, kojima, se osobito raduje. Neka pri-
grlimo kriz, koji je jedina nada. . .
Talo i jos dugo i liepo govorio nam je, a mi smo g'a
zapanjearo sluSa,li.. . Pozdravio je joS jednom sve i tada
se digaq da pode dalje, da obide i drugu svoju djecu.
Sada smo ponovno vikaJi >>Zivio Papa!<< fzglefalo je, kao
da ne Cemo ni presrtati. Na na5e pozdrave olrrenuo se k
na.ma tri puta i malo popoptao, kaor da mu je bilo teZko Nailbisltup dolazi na teiaj
otiii. . . To su bili dasovi, koji se ne zaboravljaju tako
brzo, zapravo nika.d. . .<< (>Za vjeru i dom< g. 1933.
br. 9).
Anka Magdi6 rz Ogulina vidjela je Sv.
Otca Pia XII. g. 7942."Ona to ovako opisuje:
>Moja gal je ma3ta toliko puta gledala. blaga i doibra, a
sada jod nekoliko minuta i vidjet iu ga stvarno. Moje,ig
odi obuhvatiti Njegovu bielu i vitku pojal'u, a du5a ie s€
nasladivati milinom njegova pogleda i odrazom svetosti..
f do5ao je medu nas. Dvora.nom je zavladao wedani
muk. Vjedni grad Rim prisluSkuje, da duje, kakav ie biti
susret iznedu nas i njegq, izmedu mlade Hrvatske, na-
sljqdnice stare i slavn€ proBlosti >>Predzida krSdanstva<< i
Njega, s kojim srno iz davnih vremena vezani vjerno5iu,
ljubavlju i odanodCu. Duboko proZivljujem ove dasove i
kao Hrvatica i kao, I{riZarica,. Biela svetadka pojava pro-
lazi dvoranom lagano i dostoja.nstveno. I(od svakog se
zaustavlja. Svatko proZivljuje susret s njim na woj na-
din. Riedju, pogle om.l Sutnjom izpituje Otac kr5danstva
naSa srdca. Osjedaji, koji su obuzimali moju duSu, odgo-
jenu u sjeni njegova lika, a srada tako bliza Narnjesl-
nika Kristova, sasvim su okupili sve moje biie. Sva oko-
lina je iz6emttla, i moje su odi gledale sarno bieli lik An-
deoskog Pastira. I kad su se na ias naSe oii srele, osje-
tila sarn Kris,ta u njima,,. i to Je bilo tako dirmo, kao da
Sto 6emo kupiti,
na Baiiariiji?
112
 je djelah njegove vjedne lju'ba.vi sa,Bao u duSu niegoYo'g
r4alog nernirnog janjeta. Da, janjeta, koje znade destq'
Fl,' prernda samo i na das, skrenuti s puta i hraJxitisena tr-
\t. niu Zivota, a koje je sada bllzu svoga Pastira, koji: njeZ-
nom brigomi ravna i u,pnavlja koracima milijuna'.<
(>>Za vjeru i dom<<g. 1942. br. 6)-

Tako govore kriZaridke du3e. Da li joS'uviek

neobidno zvudi naslov >Filia Petri?<
Ne, Merz je do,bro znao, kome ga daje.

Neokotjono mlodost

KriZarstvo Zeli distu, neokaljanu mladost. eistu,

neokaljanu Zensku mladeZ. ,Kako je liep dist na-
raBtaj u sjajnosti svojoj!< Davno je to redeno, ali
ta redenica nosi u sebi vjednu vriednost. Kako je
liepo disto djedje oko! A kako je tek dirrno disto
djevojadko oko! Pogotovo, _kad se u njemu zt.ca\l
Mi, smo prue n& sviestna, ponosna disto6a. Cisto6a, koja nije samo
ci,lju
odraz bezazlenosti onih godina, kad joB ni5ta nije
moglo okaljati bieli ljiljan disto6e, ve6 disto6a,
koja je sasvim sviestna, disto6a, ste6ena prvom
borbom i prvim pobjedama.
KriZarstvo duva disto6u na3e mladeZi. Krti,ar-
stvo joj pomaZe u tiorbi za disto6u. KriZarstvo je
upu6uje, kako 6e disto6u saduvati. Sva odgojna
nastojanja KriZarstva idu za tim, da, hrvatska
mladeZ bude BoZja mladeZ. A to je nemogu6e, ako
ta mladeZ nije dista, ako nije netaknuta, ako nije
neokaljana ,
KriZaridka organizacija bori se svom snagom za
iisto6u hrvatske Zenske mladeZi. eisto6a je naj-
ve6i dragulj na du5i djevojke. eista djevojka
moZe se svojinn mladenadkirn zanos.ornvinuti do
zviezda- eista dievojka lako i upoznaje i ljubi
I3oga. Cista djevojka spremna je na Zrtve za ve-
Vo{nja Jailranom
Mladost vedrine I 113

like kriZarske ideale. eista djevojka razumije
vdtit<u Zivotnu,misiju, koju je Bog Zeni i djevojci
namienio.
Mnogoj miadoj neizkusnoj djevojci dine se neke
stranice kriZaridkog odgoja teZke, prestroge, dak
mo1da i nesuvremene, zastarjele. Pa ipak one su
najjadi Stit neokaljanosti mladih Zivota, mladih
bi6a, miadih djevojadkih du5a. Najjadi Stit onoga
najdubljega, najijepSega, najsvetijega u duSi sva-
ke djevojke. Onoga, po demu svaka djevojka i
svaka Zena slidi Gospi, po demu je njezina sestra.
Upravo je zato kriZaridka organizacija dala svo-
jim ilanicama upute, kakav stav da zauzmu pre-
ma mnogim pojavama dnevnog Zivota. Potti'mo
redom!
Citonle
fi Eita5, mnogo ditaS, je Ii! Pa naravno, u Tvo-
jim godinama svaka djevojka mno'go iita. Jedne
ditaju radi naobrazbe, druge iz Sko1skihduZnosti,
a tre6e tadi razonode. Dakako, malo ih je koje
ditaju iz prwog razloga. Iz drugog razloga dita se
vi5e, iz tre6ega najvGe. Je li da je tako?
U Tvojim godinama vrlo se malo ditaju naudne
ili poudne stvari. To su tek izuzetci. Miade dje-
vojke najvi5e ditaju romane. Nismo mi protiv
romana! Nikako! Ima iiepih, sadrZajnih romana.
Ali pogledajmo naslove romana u rukama na5ih
djevojaka! Ili zavirimo u njih, pa 6emo vidjeti, da
se ditajfr gotovo izkljudivo ijubavni romani. Ali
ne oni, u kojima se ljubav prikazuje na ozbiijan
nddin, ve6 ljubav u najgorem smislu. Nedozvo-
ljeni odnosi, sumnjiva prijateljstva, bradne raz-
mirice, razstave, preljubi i kojekakve pikanterije.
. Zalto se ditaju takve stvari?
Iz straha, da ne bi djevojci u ur€du, u Skoli, u
radionici tkogod kazao, da je nesuvremena, ne-
moderna. Iz i,elje, da u romanima nacle uzor, pre-
774
"l
ma kojemu 6e udesiti svoj Zivot. A najviSe iz
znatii.elje.
Kadgod je to obiina djevojadka znatlZ,eLinost. A
kadgod je znatil,elja, u koju se pomie5alo i mnogo
niZe osjetne naravi. S tim se mora iadunati, draga
djevojko! Nitko nije od nje prost, pa makar Ti
du5a ne znam kako letjela k zviezdama i deznula
za bielim' ljiljanima. Kadgod je to i sasvirn sek-
sualna znati?elja. Samo mi to ne 6emo priznati.
Ili ne znamo dobro razglobiti pojave svoje du5e.
Ima djevojaka, ima dobrih djevojaka, pa i Kri-
Zarica, koje tvrde, da knjiga na njih nikako ne
djeluje. Pa ni najgora knjiga. Koliko puta se takve
izjave duju iz djevojadkih usta. ,eitam sve, 6to
mi dode pod ruku, pa ni5ta!< - >Tvrda sam kao
kamen. Nijednu suzu ne izpustim kod najganutlji-
vijih stvari.a - ;$pijem se na ljubavne gluposti
i niSta viSe.< - >Makar ditala najgore stvari ne
mienjam se u du5i.<
A je ii to ba5 tarko, draga djevojko?
Zar lo5e knjige ne prljaju na5u fantaziju? Zar
je du5a nakon proditane IoEe r<nujigetako mirna
kao i prije? Zar nam ne dolaze napasti? MoZda im
se hrab,ro opirem,o, ali one su tu, 'uviek spremne,
da naszaskode.
Tko to ne priznaje, ne pozna sam svoje duSe i
psiholoZkih zakona, od kojih nije nitko izuzet. IIi
zar djevojke, koje redovito ditaju glupe i senti-
mentalne romane, ne postaju i same sentimen-
talne? Nesreclene, fantastifie, dudne djevojke.
Zar takvi romani ne gu5e u mladoj du5i katoliEko
gledanje i katolidke vidike? Zar ne priguftrju ka-
tolidka naEela u ocjenjivanju moralnog dina?
Koliko je puta nemOralno u romanu p'rikazano
kao moral,no. Najgori dinovi prikazani su kao kre-
post. Ono Sto se mora osuditi, p,rikazano je tako,
da u ditateljici ne pobuduje osudivanje, ve6 su6ut
1 SUze.
175
 Ili, ako je ve6 koja na5a djevojka i tvrde du-
Se'u-nekonstrukcije, moZe' li gararrtirati, da lo3a
kniisa ne 6e uob6e probiti njezinu tvrdo6u? Da
ne"6-edjelovati polagano, ali odludno. Svaki otrov
ne djeluje jednako. Mnogi djeluje polagano, ali
ipak smrtonosno.
I Ivka je misliia, da je tvrde duSevne grade'
NaSa vesela, duhovita Ivka. I niS'ta je nije mogio
u tome njezinom sudu pokoiebati.
- Sestro Marice, pa zar vi doista mislite, da
mene mogu knjige pokvariti? To me onda ne po-
znate!
- Ali, Ivka, tko ti jamdi, da si ti baS tako jaka?
- Ja! Ja se svemu smijem! Svemu se izrugu-
jem! O mene se sve odbija.
- Ivka, ne valja ti to! Ne poznai gradu svoje
vlastite du5e. Ope6i 6ei se!
Ivka se smijala Sirokim pustopa5nirn smiehom i
nastavila s titanjem bilo dega. SvrS6tak? Takav,
kakav sam p,ro,rekla.
Izostala je iz organizacije. Podela je zanemari-
vati nedjeijnu Misu, sakramente. DoZivjela je
nekoliko brodoloma. - A Zivot je tekao dalje. . .
I danas kadgod sretnem Ivku. Iz Zivih, nekad
tako vedrih i radostnih oEiju, viri joj prerana zre-
lost, zasi6enost.umor. Iz njezinrh rieEi razabirem,
da je sita svega, da je pila iz pune da5eZivota, i da
joj se Zivot ogadio.
- Ivka, dieli5 li jo5 ono rni5ljenje o ditanju od
prije nekoliko godina?
- Ne, zle knjige su otrov, pravi otrov, ali sad
je ve6 sve svejedno.. .
Pa Sta da onda KriZarica radi?
KriZarica ne dita knjige protiv vjere i dudoreda.
Ne dita knjige, koje su na indeksu.
KriZarica ne dita knjige, koje su joj osobno po-
gibeljne.
116
Ona dita knjige, koje joj daju pobude u vjer-
skom Zivotu, koje su joj potrebne za vjernije
vr5enje zvanja, koje joj pruZaju plemenitu za-
bavu.
Kod svake sumnjive knjige KriZarica pita za
savjet sveCenika ili stariju katolidki izgradenu
osobu.
Slikokaz
Slikokaz je vrlo valna kulturna tekovina. Pro-
tiv slikokaza u nadelu ne moZe biti nitko. Sliko-
pisom se mogu prikazati daleki i nepoz,nati k'ra-
jevi, ljepote na5e domovine, razna poviestna doba,
pro5lost na3ega naroda, dirljive i duboke ljudske
drame, svetost obiteljskog ognji5ta, ljubav maj-
iina.
Ali u slikokazu se prikazuju i umorstva, p+-
kuSaji ubojstva, zavoitenje, pijanstvo, preljub. A
sve je to odjeveno u liepe slike, u rnuziku, u
otmjena odiela. Sve je to poljepiano liepim odima
kakve mlade glumice i skladnom pojavom kojega
glumca. Sve je to obudeno u tajanstvenost tame.
Ako smo za ditanje rekli, da sugestivno djeluje
na mladu duSu, kako tek na mladu du5u djeluje
slikokaz. Ta tu djeluju i slike i muzika i glumaike
pojave. Radnja se odvija pred naiim odima mnogo
uvjerljivije nego u knjigama. Glavni junaci go-
vore, pjevaju, kre6u se, pladu i smiju se. eujemo
uzkiike njihove radosti. SIuSamo njihove jecaje.
Gledamo suze na njihovom licu ili tiho veselje
na nasmie3enim obrazima. Pa da to onda ne dje-
luje na dovjetka,na mlado bi6e! Za5to publika u
slikokazu plade, kad glavni junak stradava? Ili
zar ne plje5du, kad glavna junakinja pobjeeluje
sve zapreke i sretno dolazi k cilju? Cieli put do
ku6e prida se samo o sadrZaju slikopisa. O glum-
cima i glumicama. O haljinama i drugim pojedi-
nostima. A onda se o tom slikopisu cielu no6 sniva,
777
da se ujutro u poslu, u Bkoli, opet povede razgovor
o njemu.
Pa je li onda svejedno kakve slikokaze mladeZ
sleda? Danas su slikokazi puniji nego ikada. Sva-
[i se novi komad mora vidjeti. Svakoj se matineji
mora prisustvov'ati. Napose udenice. Iza Skolske
nedjeljne Mise ravno u slikokaz. Pa makar baS-
bis u to vrieme kriZaridki sastanak. A ostale dje-
vojke, pa i na5e dlanice, pohadaju slikokaz obidno
naveder; posiije posla ili u nedjeljno poslije podne.
Mora li to ba5 tako biti? Mora li KriZarica biti
na svakom novom komadu? Mora Ii za slikokaz
dati i posljednju kunu?
Zar ne bi mogla koristnije upotriebiti vrieme?
Zar ne bi to vrieme mogla provesti u apostolatu?
U karitativnom radu? U ditanju dobrih knjiga?
U Setnji u prirodi?
, Ne, nismo mi protiv toga, da naBe KriZarice, od
vremena do vremena, idu u siikokaz. Ali neka im
to ne p'rieele u strast. Neka ih to ne zarobi kao
ve6inu naie Zenske mladeZi. To vriedi, ako su
komadi i sasvim dobri.
A Sto da tek kaZemo o lo3im komadima? Oni
prljaju fantaziju jo5 stra5nije od knjiga. Oni u,no-
se u mladu duSu neozbiljno shva6anje Zivota
Zaito ima danas sve manje distih djeijih oEiju?
Jer ih majke ve6 u najranijoj dobi vode u sliko-
kaz ha komade za odrasle i na prljave komade.
Zalto ima sve manje bistrih djevojadkih odiju?
Jer im je mrak slikokaznih dvorana i sadrZaj
drama na slikopisnom platnu oteo ljepotu i sjaj.
Pa koje onda slikopise smije KriZarica gledati?
Samo one, koji sluZi kulturi uma i srdca, koji
proSiruju znanje i bude u njoj plemenita duvstva.
Ona ne ide u slikokaz predesto, a kad ide, i6i 6e
s majkom ili s prijateijicom, a nikad u muZkom
druZtvu. Nikad ne 6e dozvoliti, da joj kakav mla-
718
di6 siikokaz piata, jer to njezin djevojadki ponos
ne dozvoljava.
Sto smo rekli o slikokazu vriedi s malorn razli-
kom irza kazali5te. Iako je na umjetniikoj. ljestvici
kazaliBte daleko nad slikokazom, i tu KriZarica
bira komade prema svojoj dobi i ob6oj spremi.
Kad,ne zna rieiiti, da li je jedan komad ia nju
ili ne, a to isto vriedi i za slikokaz, ona pita izku-
sne starije osobe.
__Jednoga proljetnog dana po5la je ove6a grupa
KriZarica u kazaliite. Naslov je kazali5tnog t<b-
mada odgovarao jednom slikokaznom komadu,
koji je bio i pristojan i liep.
Smjestile su se u kazaliBtu kroz ditav jedan red,
toliko ih je bilo. Predstava pode. Ve6 iza nekoliko
dasaka bilo im je sasvim jasno, da su se prevarile.
Korygd je bio sasvim drugoga sadrZaja nego su
mislile. Neke slike iz ulidnog Livota. Jedna slo-
bodnija od druge. Jedna prostija od druge. Prosti
izrazi, proste kretnje.
Sto sad? Da izademo? MoZda 6e se ipak kasnije
popraviti! Sto 6e ljudi re6i, ako sad izademo? Irie
moZemo naru5ivati ti5inu!
Ali na pozornici je bivalo sve gore. Sve mast.
niji izrazi. Sve nepristojnije scene. I konadno
mrak, iz kojega se dulo neko Zivinsko gu5enje.
- Idemo!
- Da; idemo!
- Tu nam nije mjesto! .. I skup,ina se Kri-
Larica digla, da izade.
- No, to su neke guske! Po Sto su i doile u
kazaiiSte?Ili su glupe provincialke ili IiZu oltare...
Tako su im dobacivali. A one su smiono digle
glavu. I Zena kod garderobe ih zapita:
- Zar vam se ne svida komad?
- Ne!
- eudan ukus! Pa to se cielom Zagrebu
svitta.
- Mi imamo svoj ukus. , ;
779
 - Kaka'? je to ukus? ker- Plesaiica je nastupala u jednom zagre adkom
- Katoliil<i! slikokazu u najogavnijim kostimirna, ili joi bolje
- Zat taj jo5 Postoji? bez kostima. Slikokaz se punio iz dana u dan, iako
-_ Eto, vidite da postoji, pa i kod mladih dje- su ciene bile visoke.
vojaka... Ne znam, u dijoj se du5i pojavila misao, da
* treba svakako sprietiti dalnje prikazivanje. Ali
I Lucija je pokazala, da ima svoj ukus, kato- misao se svidjela svima, i udinjen je pravi ratni
lidki ukus, kriZ4rski ukus. Iako je mislila, da ga plan.
mora koji puta Zrtvovati za volju ku6noga mira, KriZari 6e kupiti karte i u6i u dvoranu. Kri-
ipa[< je on progovorio na vrierne. Zarice 6e ostati vani i upasti, kad bude trebalo.
-
l-uciia je-desto i5la u ki.no s roditeljima. I ne- Nastup je podeo. KriZari su vet prije prosuli
davno je iSla s bratom. Roditelji su neki, mnogo 'dvoranom bombice za kihanje. A kad je divljenje
ogla5eni slikopis, ve6 prije vidjeli i proglasili ga ob6instva bilo najvede, kad je nastup Jozefine
dobrim. Becker najvi3e Skakljao senzualnost zagrebadke
Ali komad je bio doista Io3. Sasvim lo5' Lucijini plutokracije, jedan je KriZar uzviknuo: ,Fuj! Sra-
roditelji nisu imali katoliEki ukus. Uostalom, oni mota za Zagreb, da takvoga Sta gleda! Zar je to
misle, da treba sve vidjeti i da to ni5ta ne Skodi. na5a hiljadugodi5nja kultura?<
- Sestro Marice, bilo me je tako stid, Sto sam U taj das nastalo je zviZdanje s fu6kalicama,
po5la na taj kor.nad. Kad sam izlaztla iz slikokaza, koje su KriZari sa sobom ponieli, a mi smo izvana
bojala sam se, da rne tko poznati ne vidi. Najed- htjele provaliti u slikokaz. Vrata su medutim bila
n o m o p a z i mn a d p i s :M l a d e L ' i i z p o d 1 6 g o - zatvorena, i dr. Avelin eepuli6 je uzalud udarao
dina zabranjeno. Z a p e k l om e u d u 5 i - po njima.
Navr5ila sam 16 godina tek nedavno, a brat nema Buka izvana, zviZdaljke i glasni povici iznutra,,
ni 15. udinili su svoje. Predstava je bila prekinuta, i
- Pa Sto si odludila iza toga? Jozefina Becker se viSe nije pokazaia u Zagrebu.
- Rekla sam svojima, da vi6e ne idem u sli-
Eto, tako naia mladeZ duva i svoje du5e i du5e
kokaz; drugih!
- A oni?
- Prietili su mi 6u5kama. No neka me i izduS-
Korzo
kaju.. Ja imam svoj katolidki, svoj kriZarski
ukus i ne prodajem ga viSe. Pa ni za maminu Smije li KriZarica i6i na korzo? Taj se upit desto
volju! duje s ustiju KriZarica.
* A Sto je zapravo korzo? Obidna pra5na ulica,
A sad samo jo5 jedan primjer, da vidite, kako koja postaje jo5 praSnija, kad za vrieme Setnje
se kriZarska mladeZ moZe oprieti zlu, dolazilo ono stotine i stotine nogu produ kroz nju.
ne znam u kojem obliku. Kakav oveii trg, koji bi bio ugodan, kad ne bi
Neki pokvareni tipovi dovukli su jednom u po njemu Setalo toliko ljurdi, te jedan drugome
Zagreb poznatu svjetsku plesaiicu Jozefinu Bec- staje na noge.

720 121
 .IIi k:tkav liepi par\, u kome mladeZ zbboravi na
sav dar zelenila i cwie6a, jer je zaokupljena dru-
gim mishma.
A kakve su to misli? Kakvi razgovori?'I za5to
djevojke idu na korzo? ! :
Da vide nedroga i da budu videne. Da zapale
nedije srdce svojirn pogledima. Da steknu oboZa-
vatelja. Da nadu svog viteza. Ne ozbiljnog Zivot-
nog druga, ve6 udvarada, ,6s6P..
Zar se ba5 zato, samo zato ide na korzo? Da,
moZe se na korzo iei Lz obidaja. MoZe se ,iti tz
razonode. Iz LeLjeza novostirna.Iz znatiLrcije.Zato
jer i druge mlade djevojke idu na korzo. AIi naj-
vi3e se ipa'k ide iz flftta i koketerije.
Ne twdimo mi, da svaka Setnja kroz korzo mora
znaditi flirt i koketeriju. Ali djevojka, koja ide
trajno na korzo, prije ili kasnije napuni se atmo-
sferom korza, postaje povr5na, neozbiljna, prazna.
A praznih djevojaka imamo na Zalost dosta. Mi
ho6emo zdrav, vedar, ozbiljan djevojadki sviet.
Zato, K4i.arice nemoj i6i na korzo! Ni iz znati-
Zelje! Ni iz obidaja!
Ti na korzo ne spada5!
'
slog"r,
Pa zar i Slagerene smijemo pjevati?... Jesi Ii se
interesirala kod glasbenih krugova, koliko Slageri
sa glasbene strane vrisde? Vrlo ih malo ima, koji
mogu podnieti strogu glasbenu kritiku. Slageri su
oponaBanje nekih cr4adkih i amerikanskih ple-
sova. Pa to da pjevaju naSe djevojke kraj tolikih
na^Sihkrasnih melodija? Time da'kvare svoj dje-
vojadki ukus? Da daju prednost na p6 divljadkim
motivima pred biserjem naBenarodne umjetnosti?
A sadrZaj Slagera? Zar se,nisi crvenila, kad si
prvi puta dula riedi mnogih Slagera? A poslije si
se naudila na njih. I nije te viBe bilo stid. Svi te
Slagere pjevaju. I nitko ne vidi u njima ni5ta zla-
722
To je baB ono; 5to se rni. Eestopri;udimo na mno-
go toga, na Sto se ne bi smjeii priuditi. Da nam
ono, protiv iega se u podetku bunimo, postaje
sasvim obidno i razurnljivo.
Smije Ii kod katolidke djevojke, kod KriZarice
biti tako? Odgovorite same! I ne varajmo se kod
tvrdnje: >Pjevam Slagere samo radi melodije. Ne
pazim na sadrZaj.,. Nq, to ne moZe biti! Tko to
tvrdi, laj ne pozna tkiva ljudske duie. Kao Sto
razbludna glasba budi najniZe u dovjeku, tako i
razbludne riedi, bar po,malo, kidaju disto6u duSe,
otimaju joj prvotnu bjelinu i sjaj i stvaraju u njoj
niZa, osjetna razpoloZenja.
Koiiko sam takvih razpoloZenja gledala u Zi-
votu! I u odima djevojadkim! I u kretnjama dje-
vojadkirn! I u duiama djevojadkim!.
KriZarice, ako Zeli5 biti dista, ne pjevaj Slagere!
Nikad i nigdje!
Zeli5 ii saduvati svbju mladost neokaljanom,
budno bdij nad njom i bjeZi od svega, ito bi je
moglo povrioditi, zaprljati, uni5titi.
Modo
Moda je najve6i diktato'r na zemlji. NajstraSniji
tiranin pod suncern, napose tiranin Zenskoga
svieta. Ti otvaraB od duda odi i ne vjeruje5, je Ii?
Pa ipak, 5to sve mordaod nas L,enafua1i? Naravno,
mi to u ,brzini vremena i dogaelaja ni ne zapa-
Zamo pravo. Ali dozvolite, da samo malo razEla-
nim, S,tasve moda od nas zahtieva.
Suknje su na,m jednom tako duge, da njima
upravo distimo ulicu, a drugi puta ne dosiZu ni do
koljena. Zimi nosimo najprozirnije darape, a ljeti
krzno oko vrata. Cipele su nam das Siljaste, da
jedva hodamo, a drugi puta kao dunjevi. Kosa
123
iednom kao u djeiaka, a drugi puta frizure >na
iri kata.n Jednom radi vitkode uzimamo razna
sredstva za mrSavljenje, drugi puta navladi'mo Sto
vi5e tkanina, da izgledamo Punije.
To je samo ne5to iz podru[ja svemo6ne mode.
Sam'o neSto o hirovitosti njezinog veliianstva
mode. O tome bi se dalo mnogo, vrlo mnogo go-
voriti. No dosta je i ovo za djevojku, koja misli'
Jesmo Ii mi protiv mode? Ne! eovjek de mora
drZati bar donekle mode, jer je inade smie5an. Po
staroj modi se svakako ne 6emo odievati. A naj-
manje 6e to diniti KriZarica. Ona mora i vanj5ti-
nom dati izgled suvremene djevojke. Ona 6e se
odievati prema modi, koja je uobidajena. Aii iz te
suvremene mode, nove mode, ona 6e uzimati samo
ono, Sto je dedno.
Zaito odielo mora biti ded'no?
Zaito pokrivamo tielo?
JernasodieloStiti od zime i vremen-
skih nepogoda. To svi razumijemo.
Jer je o{ielo ukra,s tiela. Ne zvudi li to
malo poganski? Ne, ako to ukra5ivanje nije pre-
tjerano. Bog, vjedna Ljepota, dao nam je svima
smisao za ljepotu. Za ljepotu u prirodi, na dovje-
ku, u rukotvorinama 6ovjeka, u du5errnim produk-
ti,ma. Svatko po naravi voli i liepo odielo, i skla-
dan Se5ir, i uredne cipele, i dotjeranu kosu. I na
sebi i na drugima. Onaj, tko nema oka ni smisla
za to, vjerojatno je to u sebi zapustio, zanemario,
pustio, da u njemu zakrZTiajedan veliki BoZji dar.
Treba se liepo odievati. Napose je sasvim naravno,
da se mladi djevojka liepo odieva. Ali ne smije
se tu pretj erati. Za volju liepog odiela upropastiti
ku6u. Ne imati socialnog osje6aja prema drugima'
Svu woju paZnju svoditi samo na odielo. To znadi
biti povr5an. Praviti iz sebe napirlitanu lutkicu.
A koliko ih joS uviek ima! ... KriZarica ne smije
biti takva.
1-24
A l i o d i e l o mS t i t i m o i duSu bliZn jega.
Sto to znait? Kakav je to jezik? . . . Vrlo jedno-
stavan!
Ti se sjedaEprvih ijudi u raju zemaljskom na-
kon grieha. Postidje5e se jedan drugoga, jer su
opazili,,da su goli. I tad im sam Gospodin nadini
odielo iz liBda.Razumije5 li sada? Mi nismo andeli,
mi smo ijudi, sastavljeni od duie i tiela. Zakoni
tiela znadu biti vrlo nasilni. Posljedice iztodnog
grieha svi nosimo, a medu tim posljedicama je i
nerazmjer izrnedu tjelesnih i du5evnih moti. Za-
lac u puti, antleo sotonin, kako kaZe sv. Pavao,
6u5ka nas neprerstano.T'l<oto ne priznaje, taj laZe.
Ili nije normalan. Istina je, djevojka redovito niZu
dovjedju narav ]akSe svladava. AIi Ti mora5 zrratt,
da na svietu ne po,stoje samo djevojke. Na svietu
su i mladi6i, muZkarci. Njihova se niZa narav teZe
sputava, a lak5e razdraZuje. A razdraZuje se i
nedednim Zenskirn odielom.
Ti to ne vjeruje5! Pogledaj na cesti bezposlene
mladi6e. I prislu5kuj razgovore i primjetbe, kad
kraj njih prolazi napirlitana gospojica, u sapetom
odielu, napola obudena. Zar se nisi mnogo puta
zacrvenila slu5ajudi te primjetbe? I zgraLala si se
nad pokvarenoB6u mladi6a. A tko je kriv mnogo
puta, da su mladidi takvi? Zene i djevojke svojim
nedednim odielom. One raz'draZuju niZu narav
muZkaraca. Izazivlju osjetne misli. Razpaljuju
njihove strasti. I,stina, mogu to one diniti i neho-
tice, nesviestno, ne misle6i ni na Sto, ali katolidke
djevojke i Zene ne smiju i6i kroz sviet zavezanih
odiju, ne smiju odi zatvarati ni pred kojim proble-
mom. Glasovita liednica Elizabeta Gnauck-Ktihne
napisala je jednom: >Djevojke, smilujte se du5a-
ma, koje su odkupljene krvlju Kristovom.u Da,
smilujte se duSama mladi6a! Mnogi od njih, koji
je bio odreden, da bude njei,an zarudnik, vjeran
Zivotni drug, dobar otac brojne djece, postao je
125
obidna protuha, razsipni\, propa,],ica,Zenskar, jer
ga je pokvarila, jer je u hiemu-sve najbolje ugu-
Sila nededna Zenska moda. Moda, za koju veli gila
Gnauck-Kilhne, da je odurna trgovina mesa.
Dakle, . odielo mora biti Stit protiv neurednih
s t r a s t i .T o j e n j e g o v as o c i a l n a funkcija.
A k a d o n o n i j e t a k a v S t i t ?K a d i z t i E e die-
love tiela, mjesto da ih pokriva,
kad je prekratko, od prozirnog
materiala, s prekratkim rukavima,
s prevelikim iztezom oko vrata,
bez t arapa ili u preprozirnim dara-
pama.
Ne zaboravi! Odielo moZe biti dosta dugo, s
pristojno dugim rukaVima, od neprozirnog mate-
riala, bez izreza, pa ipak nije pristojno. Kada?
Onda kad je tiesno. eak Sv. Otac u svome govoru
rimskim Zenama g. 19.41. morao je primjetiti:
>Odiela su takva i tako krojena, da vi5e iztidu
ono, Sto bi imala pokrivati.,t U to se napose treba,
zamisiiti!
Ali djevojka se odieva dedno ne samo radi dru-
gih,ve6i radisvo g a vlastito g dost o j an-
stva. Nededno odielo ru5i dostojanstvo Zene.
Prenosi paZnju iz du3e na tielo. S duhovno na
osjetno. S vjednog na kratkotrajno. Ubija u Zeni
dio Marijine ljepote i bjeline.
O nto'me je krasno pisao i govorio na5 Merz.
Uob6e ditavu borbu protiv neiedne mode unutar
na5ih redova poEeo je zapravo dr. Merz. On je to
smatrao jednim od svojih najve6ih.Zivotnih zada-
taka. Neprestano je proudavao to pitanie, iztraZt-
vao kako je u drugim katolidkim zemljama, traLio
crkvene smjernice u tom pravcu. Gotovo svaki
dan donio bi nam okruZnicu kojega katolidkog
biskupa o modi, govor Sv. Otca o tom pitanju i
dokumente, kako se druge katolidke Zenske orga-
nizacije bore protiv nededne mode. Evo Sto o to.me
726
pitanju pige dr. Merz u uZa vjeru I dornu g. 1930.
br. 4-5. ehnak je iza6ao dvie godine iza ijegove
smrti.
>Nista na svietu nema ljepSega od ljudske duse, koja
je zaodjenuta u ruho Kristove neirinosti i-fristovog'sjaia.
Pa ipak se to izvaaa na dovjeku ne vidi. A zaStol pitate
me, zaito se to uobie. mora izvana vidjeti ? Dosta je, da
je. dlrSa zaogrnrtta blistavom odjedom Kristovom, a sve
-ostalo je sporedno. No moZda vaSe misljenje nije posve
'izpravno!
MoZda je i sam tjelesni Zivot vrlo va,Zan za Ziv6t
nevl.dljive_ du3e! Nije vq,qjski sviet bez veze s nevidljivim
svietom du3e! Pnri su ljudi izgubili blistavo rutro Vitosti
posvedujude, i golotinja njihove du5e kao da se odrazivala
na njihovu tielu. A da se ne vidi, dq im je duSa gola
i ranjena, oni sarno pokrivaju woJe tielo, a, isam
Tvorac im pomaze kod toga- Zar nas dakle nase pokriveno
tielo^ne upuiuje na to, da i naSa duSa mora da-je neCim
pokrivena? Zar nije istinita misao kr5danske rirudrosti,
da tjelesnim sredstvima dovodimo do dusevnog svieta.
(Sv. Toma rII. 261, a 1) ? Ako dakle na5e tielo pokrivamo,
zar na taj nadin svemu svietu ne izpoviedamo. da dvrsto
vjerujemo, da i na5a du5a treba da je MiloSCu zaod.ienuta?
Da, ako naSe tielo liepo i dedno odievamo, postajemo
apostolima svetoga Kr5tenja, propoviedamo, Aa se po
svetom KrStenju naSa g'ola, iaanjena duSa obukla blista-
vom i divnom odjedor4 Krista i to upravo onalro, kao Sto
se. naSe golo i od pohote izanjeno tielo zaogrnulo lietrrim
i dednim odjedama.
je i u duhu svete Crkve! To hoie Zivot i osje-
_ Ta to
ianje sa svetom Crkvom! f ona nas vidljivim sred-
stvima vodi u nevidljivi s v i e t t Z a " E i r nd r u g i m
lapokon teZi sveta liturgija? I ona svojom skla.anom i
koralnom glasbom, svojim slikovitim cikvenim ruhom,
miomirisima svoga tamjana hoie da pomoiu sjetila tt u S ri
,digne k Bogu i sjedini s Isusoml ...
Ako vanjskim i nevidljivim sredstvima moZemo postati
apostolima duhovnih istina, zajto to ne bismo postali ?
Zaito da, na"Sa ukusna i dedna noSnja ne bude- slikom
prikladne i liepe odjeie, u koju nas je Bog obukao svetim
Kr5tenjem.- Tako dinimo radi' Isusa i radi nas samihl A
zar da ne mislimo malo na naSe sestre i na nasu braiu?
1{"99i
rutaiu svietom i tra.Ze fsusa i ne mogu da ga nadu.
YoZ_{+ Isus hoie, da ga zalutali nadu ,tpialro na vama;
cta NJegovo- oblidje pronadu i odkriju na vaSoj dednoj i
ulrusnoj no5nji? Za^Sto ne biste propoviedale,
"da se tako
_"ge.va{nu opravo >>radi krotkosti i dednosti
^rlstove<< (II. Kor. 10, 1.), koji je zaodjenuo nasu
127
dusu ? Zasto ne biste svojom lieporn nosnjo-m svemu svietu
iz.noviedale. da je na5a du5a po svetom KrFtenju zaagrntta
Xoii -je >sjaj slavek Otdeve (Hebr. 1'S)Z
" f i - .zir apostolat tedne i liepe no6nje nije za kr5iansku
dievojku vaZan apostolat? Ovaj odgovara Zenskoj naravi
i Sto na tom podrudju muZkarac ne Ce mo6i da udini' tu
je upravo Zeni otvoreno Siroko poljd rada-<

JoE prije, godine 1925., nakon povratka s ho-

doda56aiz Rima piSe Merz o\rako:
>Jeste li ika.d dulje promatrale sliku na5e nebeske kra-
ljice? Znate li na koga mislim? Na malu sv. Tereziju od
O;eteta Isusa. . . Vjekovi ie promatrati njezino irndeosko
liie i ne ie ga se moCi da nagledaju. . . A Sta mislite' d-a
je njena rukl odkrivena i to samo do lakta? Sav taj nad-
narivni dar pada.,. eutiS, da nas pogled na tu ruku, ma-
kar to bila ruka svetice, ne vodi tako neizravno u du-
hovno carstvo Milosti. . .
Vi ste Orlice! Vi radite u Katolidkoj Akciji... Vrhovni
vojskovoda naBe vojske je Papa, a zgfrm dolaze biskupi.
oii su ved rekli svoju. Rukavi izpo{ lakta! . . . Misijska Lakim iamcent, do izuora Bosne
izlotba", koja je tako oiitd manifestacilia triumfa duha nad
m a t e r i j o m , u p u d - u j en a r a d i k a l n i \modni aposto-
lat. Itad su tolike djevice mogle na\dan svojih zatuka
predati svoj Zivot Kristu i umrieti mUdenidkom smr6u,
iat da srno mi tako malodu5ne, da za ljubav I{rista' koji
govori preko Petra i biskupa, ne bismo mogle pridonieti
Zrtvicu od dva centirnetra sukna'<<

Upravo pod utiecajem Merzovim ,podela i" Y96

g. 1-926.Ziiava borba hrvatskih Orlica, a kasnije
kriZarica protiv nededne nosnje. JoS g. 1926. na,
teEaju u Zagrebu stvorene su rezolucije: Suk-
nja bar pieko koljena' rukavi preko
1akta, odielo ni prozirno, ni tiesno.
e arape ne u boji koZe. Ovome'sekasniie
nadodalo-uviek duge darape, a nikad
prozirne.
Je Ii Merz bio prestrog u pitanju mode? Da li je
njegoyo mi3ljenje i danas odrZivo?
Merz nije u pitanju mo e ni iznio, ni zastupao
niSta svoga. On je fuaLio samo orlo, Sto Crkva Zeli
od Zenskog svieta. U korizmenoj propoviedi rim- Kako je iliano poil spli,tski,m palmamal
skim Zupniclma g. 1926.rekao je Sv. Otac ovo:

t2B
 ,Propovjedniei i Zupnici nikad ne 6e dosta gla-
sno podi6i svoj glas protiv ove profanacije ljud-
skog tiela, koje je BoZji hram, tako, da se mnogih,
ovako obudenih, Krist mora sarno stidjeti.<
Koliko je puta-Crkva digla svoj glas protiv ne-
dedne Zenske mo'de. I pojedini biskupi i sv. Otac.
A Crkva se kraj toliko goru6ih pitanja sadaSnjice
sigurno ne bi uplitala u modu, da nema za to
ozbiljne i teZke razloge. Uostalom, pravo je rekla
neka katolidka djevojka: >Doista Zalostno,da smo
se mi katolikinje uob6e dale tako daleko zavesti
nedednom modom, te smo prisilile Crkvu i bisku-
pe, da nam propisuju, kako 6emo se odievati.<
J e s t ,C r k v a odreduje, k a k o 6 e s e Z e n ei
djevojke odievati, kad mi Zene same nismo znale
ureaiii tu stvar. Koliko je strogih uputa dala
Crkva u tom p,ravcu. Spome,nimo samo jednu iz
g. 193'0.,5to j u j e p r o g i a s i l aS v . K o n g r e g a -
ci j a Konc.ila po nalogu sv.-OtcaPia XI.:
Kola su lagano >1. Zupnici i propovjednici, kadgod im se prrZi zgoda,
uozila prema onim riedima apostola Pavla (IL Ttm. 3, 2), neka
nastoje i uztrajno traze, pokaraju, zapriete, mole i. potidu,
d,a Lene nose odiela, koja odiSu iednoSiu, te su uresom i
zaStitom kreposti. Neka opo.minju roditelje, da kierkama
ne dozvoljavaju nositi nepristojna odiela.
2. Roditelji, sviestni svoje teZke duZnosti, koja ih veZe,
da se u prvom redu brinu za vjerski i iudoredni odgoj
svoga poroda, neka osobito uznastoje, da im se djevojdice
vei u najranijoj mladosti temeljito poude u kr5darskom
nauku. A i sarni neka svim marorm, riedju i primjerom u
njihovim du5ama nj€guju i goje ljubav prema kreposti
dednosti i distoie. K tome sliedeii primjer w. Obitelji
neka nastoje, da Svoju obitelj tako urede i upravljaju, da
wi dlanovi njezini sred domaiih zidova nadu uzrok i po-
ticaj, da ljube i duvaju dednost.
3 Roditelji neka kierke odvraiaju od javnih vjeZbi i
gimnastidkih natjecanja. A ako su prisiljene, da u njima
sudjeluju, neka se pobrinu, da im odjeia bude sasvim pri-
stojna- Neka im nikada ne dozvole nositi nepristojno
odielo.
4, Upraviteljice zavoda i uditeljice Skola neka svojski
porade, da duSu djevojdica zadoje ljubavlju prema ded-

Da se razDeseti,mopiesmom i svirkom Mladost vedrine I 129

nosti tako, te se ove uspjaino
i stvarno predobiju za dednu zbaciti svu odgovornost za sebe. Pazi, dovjek nije
no5n-iu. sam na svietu. On je'socialno bi6e, pa ima prema
""?iip"u.niteljice i uditeljice neka ne pripuste u zavode
pa-niti nSihove maike' koje su odjevene tome i' socialnu odgovornost. I moda ima svoju
i -manje-Pristojna
Siofe"i]evojdice,
u- o'diela' socialnu misiju i social:ru odgovornost.
;. ;i"d;""icd neka. u skladu s pismom izda'nim od
za redovnik6 23' kolovoza g' -1928'-ne
Ili, dujem Te, kako tvrdiS, da ne 6eS biti stari
Sniu-Xo.tg"egacije -zavode,
;-.";je skole, oratorije, zabavi3ta" dje- Zurnal. To i ne moraS. To nitko od Tebe ne traZi.
;rfi;i"
',ro:Ai"!, A
koje se ne drZe krS6anskog nadina odievanja' Ni Crkva, ni kriZaridka organizacija. Odievaj se
na-
;;^irl itt-""Le p"i*ile, ne drZe li se toga kr5ianskog ukusno, suvremeno, a ako iz suvremene mode
ih ne trpe' SuviSe-pak neka pri od-
'c"j;ffi
ffi;*.di;;""ja,'neka
s osobitim marom uznastoie' da se u izbaci5 samo ono, 5to je nededno, ne 6e5 zato biti
;;; - ljubav prema svetom stari Zurnal, ved naprotiv novi model, privladiv za
niihovorh srctcu duDoKo ukorieni
sUdu iTirr5dansXoj srameZljivosti'
---i. sa
svakoga, koji ima pravi krStanski ukus.
/leua se uitanove i-promidu 391st<a spriede'takvu ,udruZenja
*-h;i";; a; savjetom, primjerom i djelom Ili moZda misli5, da se ne 6eSudati, ako se dedno
dedno66rr' te
no5nju, koja se ou podoauiu' s krSianskom odieva5. Zapamti, da se iestitom muZkarcu, pogo-
unapr6d,tSu distoiu u nosnji te dednost i
a"-ii'[i,aouii" tovo onda, kad si bira Zivotnu druZicu, vi5e svida
pristoinost, u odievanju.
'^'ir.
iiofu"z"t-zenlta udruZenja neka le ne primaj-u skromna, dedna, jednostavna djevojka od napiirli-
one"zeie'i;ievoik;' koje se nepristojno odievaju' IuiS tl tane namigu3e. Uo,stalom, ako bi Te netko uzeo
i,J ui u""rt""nije u to;r' pogledu osriesile i
ii"irid;, samo radi Tvojih pretjerano suvremenih haljina,
"ti
oporienute
*;";l;;.Jaic"-" ^z"natoi, neka se odstra"ne'
ne bi se popravile, onda bolje, da se ne udaS,jer u tom braku ne 6e
i koje su lepristojno odje-
izktati sv. Pridest-te neka ih se ne
pri- kraljevati trajna sre6a.
",if."-it" i potvrde' Pade' prema prili-
"u"",
;;ti ; kume kod kr3tenja Mnogo puta dujemo naSe KriZarice, gdje se
i<ama, neka im se zabrani i ulazak u crl{vu'
^16: izpriiavaju na svoju majku. - >Mama ne da, da
A;;;dil' kad dodu svetkovine'. koje posebice
p*2":" zgoOrf, Oa se preporuii kr5ianska dednost'
osobito nosim dulju haljiinu.( - >Mama ho6e, da nosim
ilil;;tt?; dr' o. lvi"tiie, neka Zupnici.i sveienici' koji kratke rukave.( >Mama mi ne da, da norsimdara-
ffi.";;?;;1;rji-i auirovniii vode tazna poboLna udruZenja pe.( - Znam, da ima takovih sludajeva. I da ih
prikladnim govorom
i-t"to^riax" aiuztva, ne propuste a da nadin iak mnogo ima. Ali za3to Ti u svim drugim stva-
;;;;;;; poiatnu aj6voike i zene na krsianski
tr"gaa-ti rieigrlesnog zaEeta Bl' Dj' Mariie rima ratuje5 sa svojom majkorn? I ratuje5 i od-
;5i"";;"j;.-I.i;
;;;;;;.p"opu"=ti, kad j6 lo moguie' da se puku dadu nosi5 pobjedu. To je uviek, kad treba i6i u sliko-
zgodne opomene u svedanoj propoviedi'<
kaz. Kad traZi5 novaca za kakvu knjigu. Kad
ozbiljnu
Sto ima5 na ovo re6i, sestro! Na ovu Setnja mora dulje trajati, nego to majka misli. Sta
riee Crkve! NiBta, nego slu3ati, ako ZeIiS biti do- Ti u takvoj borbi sve ne pornaZe?I dokazi, i uvje-
piava Merzova sljedbenica' I ravanje, i suze.Samo u pitanju mode ne moljaka5
L"o Ai"t" Crkve.'l
prava KriZarica' i ne traZi5 niSta, jer Ti majdin stav odgovara,jer
'--ii-ipak
jo5 mrmlja'3 i prigovaraiJ.x"o da Te ie ba5 po Tvojoj volji. Priznaj, da je tako!
dujemi gdje pita5: Za5to da se paZljivo i upravo euj, Sto o modi sude Tvoje drugarice. Donosi-
pa ja ih i ne gle-
p"lfud"6 nai"n"* radi dedki? mo ove misli iz prije spomenute ankete.
i"*, N"f." ne gledaju ni oni u mgni ' ' ' Lako Ti >KriZarica moZe da se odieva po modi, ali po
to govoriS,aii u-modi je ipak sve udesenoradi njih' onoj, koja Stiti dednosti ljepotu.
-"R", Ti to htjeia iii nb htjela' I zato ne moZeS
131
130
 slaZe s radikalnim katolicizmom' sa.Zenskim do-
i najnovijoj stojanstvom, s u'2vi5enorn misljom, koju je Bog
Ako je prava KrtLarica, na6i 6-e u
ono, Sto je liePo i dedno' Zeni dao? MoZemo ii to tvrditi?
*"al1i*.j
"'?riiJtG ee uviet<"gtediti,'da n-lgfng odievanie Suknjq preko koljena uviek, Pa i
b;;;';^;ki"du s odrelbama katoliike Crkve' k'od sjedenja!
"l}""a"o
odievanje, kratki rukavi, -veliki tzrez i Neka na5e drage seljadke sestre ne misle, da se
tkanina izazivliu poglede, kod kojih se glede mode ne bi i njima Sto5ta dalo re6i. I kod
"roit*
ioStena djevojka crveni- njih se sve viBe uvodi gradski drad i korov. Pogo"-
""K;%tiJ; ti"to* da bude hipermoderna, da u
i tovo tamo, gdje nema narodne noinje, ili ona izde-
,rri- ,r"stranostima sliedi modu' Ona moZe biti
"d
zava. Sve modne gluposti grada prodiru i u sela.
;;;J"i;; I unodetna. Dugi rukavi, prlstojan -kroi KriZarice na selima moraju biti brana toj poplavi,
i^;;'t"/"; tkanina ne s:metaju haljini, da'bude
a ne da one podlieZu prve poplavi gradske kaljuZe.
suvren/ena.
"*N/tiiii^o A drugdje opet, pa i tamo gdje se jo5 nosi na-
od KriZarica, da se oblade po-rnodi
rodno odielo, previSe djevojke traZe od svojih ro-
svoiih baka i prabaka. Ne, neka budu i mo'derne' ditelja. Za svaki ve6i blagdan novo ruho. Inade
"bezuvjetno-dednei po Zelji Crkve'
ali ne idu u crkvu. Inade se ne pokazuju pred svie-
Loia, nededna moda izvor je grieha nedisto6e' a tom. TraZe od r'oditelja novo ruho, pa makar naj-
KriZarica mora tuvati ne sam'o svoj, ve6 i tudi nuZdnije stvari iz ku6e morale na prodaju. Pa ma-
bieli lier.<
"'i;il;""ore kar se i zemlja prodavala, ako je vi.Se k6eri. Pa
KriZarice! Upoznaj, da si Ti, baS' makar se u ku6i slabo jeio. I s takvim se obiiajima
t i p o z v f i a , d a b u d e Sa p o s t o l dedne i pri-
treba boriti. I takvu seljadku mddu i obiiaje treba
;;d e. I da si pozvana, da svojom dec-
odsuditi. I na selima moraju KriZarice biti nosite-
,rorn'-oao- duva5 du5e. f da svojim dednim odie-
"-;;i;;-
ljice 6edne mode. I na selima se moraju boriti
zadovoljujeB za griehe onih, koje su sv9-- protiv luksusa. I selo mora razumjeti potrebu
""tj.- t*e"atim
ji*" "odletima- uzrokom rnnogobrojnih
kr56anske jednostavnosti i pravoga krSdanskoga
grieha.
' ukusa.
Kad govorimo o apostolatu mode, laa 1o1a.1o A Sto'daKriZaricamlsli o bojadisanju
i apostolat plistojnog sJe-
lica i kose, o crvenilu na usnama i
i t i Nb sramotu Zenskih redova! Pogte-
"J"p o r ni ea.t tDa! noktima? Neka KriZarice same o tome govore!
;4j;;," k"ko d"tt"t Zene i djevojke.sjede na Setali- >Na Zalostima joS danas mnogo Zena,kojima je
stil;, u munjovozu, rra predavan-jima' u radioni- to ideal. Zalim svaku Zenu, koja u dana5nj,edoba
;;;; na sastbncima, pa-i na kriZarskim, dak i -u misli na takav luksus. Od toga nema koristi ni-
rr"-". Suknla'ne' pokriva kolje,no,-ve6 se od- kakve, ali ima rnnogo Stete. Zena, koja ima ditav
maknula d-alekoiznailkoljena. Kadgod dak toliko'
""t sloj crvenila na usnama i sva je napraiena, nema
a" i mblje. Nekida su majke pokrivale ni stida ni ponosa. Mislirn, da je i gospoda ne po-
r.of:u"" trogodi5niim djevoiicama, a danas ih od-
"" "iai Stuju.
tirivaju odiasle djevoike, Zene- i T?jtq' I 9tt-u _ Sminkanje ne odobravam i ustajem protiv sva-
s boliim oclgojem, i piat<tiene katolikinje, i dak ke Zene, koja tako zavodi muZkarce. Zena tirne
KriZarice. Hoeemo li i opet tvrditi, da se to sasvim
tD

132
 lutke' 'Osob to
sebe ponizuje. Igra ulogu prazne
io r"*1"t"vam intel'ektualkama'
Odurno je i stra3ljivo sastati-set no6i s takvom
nakaze'
oro-fom pri svietlu. To su utjelovljene
Ovako dotjerivanje pristaje samo Zenama iz
polusvieta, a" ne KrlZarici, koja ho6e, da Krist i
ni"gorro Evandelje zavladaju svietom'n
Ozbilina i razborita Ines stala se najednom ma-
;ati. Sto je to? Sto ioi je do5io?Hodu Ii je uPq
joS'
zori.ti, da to nije u reaut Ipa[< sam priiekala
da vidim, nije ii to sludajni i prolazni hir' Ali nije
bio! Kako iL- teZt<oobradunavati s takvim stva-
rima!
- fns5, za5to se maZe5?
- volla me Jel
- Ti znaS, da se organizacija bori protiv toga'
pa t<at<oto onda opraidavaS u svojoj kriZarskoj
savjesti?
Ines se samo smijaia. Drugi dan bio je rub crve-
nila na usnama jo-Sveci i napadniji' AIi, pustila
sam ipak, da vidim Sto 6e vrieme udiniti'
No Ines je do5la namazanih usana i na zajed-
nidku sv. Pridest'
- Ines, to ne ide! To je ,sramotaza obidnu vjer-
nicu, a kamoli za Krilaticu.
Ines se uvriedi i ode ravno iz crkve' Videvala
sam je kasnije vrlo 6esto. Odielo, frizura, 1i"9'
cipele, sve je na njoj vikalo, i- tzazivalo svadije
po^gteae.Kai me je-opazila, digt-aj.e prkosno gla-
.r,rl Oot druge biv5e dlanice i daije srdadno po-
zdravljaj'u, Ines je gledala na drugu stranu'
O Ines! Stani! Ne b'oj se! Ne ljutim se na te!
Neka te andeli duvaju, ako se ti sama ne znaS' ' '
Zar misli5, da 6e ti mradni muZki pogledi, koji te
prate, donieti sre6u?. ..
*
134
Znam, vi bi htjele jo5 nekoliko primjera o modi.
Da znate, kako rni je o modi ve6 teZko govoriti, a
joS teZe pisati. Kotriko sam puta o njoj govorila!
Koliko pisala! A koliko p,uta uredovala! Rukavi su
se produljivali prije procesije na samom sabira-
iiStu. Inade se moralo iz nje! I suknje su se pro-
duljivale! Mnogo su puta dlanice govorile, da ne-
maju materiala za produljivanje, ali se uzposta-
vilo, da je rub na suknji neobidno Sirok ili da je
suknja podvinuta oko pa,sa.
Koliko su se puta dlanice, koje nisu bile obu-
dene, kako treba, ,sakrivale preda mnom. BjeZale
su u ku6ne veZe ili su se okrenulg prema du6anu,
da ih ne uodim. A na V. K. S. su dolazile obudene,
kako treba, pa neka sestra Marica misli, da je sve
u redu.
Ali pustimo sve to! Izpridat 6u vam iz na5e Zi-
lave borbe protiv nastranosti u modi samo dvie
stvari.
Jednu mi je pridala Ljubica iz Nove Gradi6ke.
Njih nekoliko poSle su u nedjeljno poslije podne
u susjedno selo, da osnuju KriZarice. Ob'ukle su
se ba5 putnidki. Neke lagane ljetne haljinice,
kratke i vrlo kratkih rukava, i sandale na bosu
nogu.
Djevojke su ih dekaie. Posiije blagoslova bit 6e
prvi sastanak. Govoriti 6e Ljubica.
I bilo je tako. Ljubica je govorila liepo, odu-
Sevljeno. Ali djevojke su ukodeno gledale i ni5ta
rziSe.Ni jedna iskra odu5evljenja. Ni jedna ried
potvrilivanja. . . Ljubica je svr5ila svoj govor.
- Sto imate na ovo izlaganje re6i, sestre?
- Ni5ta!
- Kako niSta? Da li ste me razumjele? SlaZete
li se s time?
- Da, slaZemose, ali jedno ne razumijemo!
- Sto? KaZi slobodno!
135
 - Kako se vaSeodielo s]aZes onim, Sto ste go-
vorili?
Ljubici je biio dosta. I ostalima. Ta je opazka
djelovala jade od svih govora i dlanaka, od svih
savjeta i okruZnica V. K. S-a.
To je jedna zgoda. A drugu mi nije trebalo pri-
dati, jer sam je sama vidjela.
Jednoga dana uila sam u Nevenkin salon. To
vam je kriZaridki 5iva6i salon. Mala prostorija bila
je puna djevojaka, a svaka s velikim omotom u
ruci. Bile su tu Melita, Blanka, Marija, Ankica,
Ivandica i druge. Doniele su svoje haljine, koje
nisu bile po kriZarskoj modi. Neka ih Nevenka
popravi.
- Sta ti je rekla mama, kad si se odludila na
taj korak, pitala sam Melitu.
- Nije pravo ni vidjela, Sto vu6em sa sobom,
a kad haijine donesem opet ku6i, 5to moZe!
- A kako je kod tebe bilo, Marijo!
- Ja nisam jo5 u svernu uspjela! Danas sam
doniela tek jednu haljinu, a drugi puta 6u ostalo.
Mislim, da je taj put za moju mamu najzgodniji.
- A tvoja mama, Blanka?
- Mrm1jala je u p,o6etku, govorila je, da sam
poludila, a1i na koncu je uSutjela
I druge su medutim nadolazile i pripoviedale
isto. Nevenkin je salon imao tjedan dana posla,
dok je sve haljine uredio.
Evo, KriZarice, to su sudovi, to je rad, to je na-
stojanje Tvojih suseitara. Da li Ti se svidaju?
Ho6eSli i Ti za njima? Ho6eBli u povorku mudrih
djevica, koje ,sliede Mariju, ili onih ludih dievo-
jaka, kojima se svjetiljke ugasi5e.
Ali Sto Te to pitam! Ta Ti si ve6 izabrala put!
Za Marijom! Za Marijom!
736 . 137
Ples
Mi ne kanimo ovdje ob5irno razpravljati o plesu.
Sigurno je, da je ples izraZaj dovjedje radosti. Da
pleSu svi narodi. I divlji i civilizirani. Da je ples
ulnjet-nost_ida sam po sebi nije zao. U svojoj knji-
Lici >Katolici i. noui plesoui< tvrdi dr. Merz: upl-es
postaje u toliko lo51 ukoliko se stavlja- u sluZbu
neurednim strastima.< (Str. B).
Crkveni otci odgovarali su vjernike od plesa.
Zafto? Jer ples, iako nije sam po sebi grie5an,
moZe vrlo lako postati prigoda za grieh. A krS6a-
nin se pornno duva svake takove prigode. I zato u
staro kr56ansko doba >novi obra6enici, da pokaZu,
kako nemaju viSe nGta zajednidko s poganstvom
i njegovirn obidajima, prestali su plesati.< (Isto,
str. 9.).
Sv. Franjo Sale5ki daje ovakove,naputke Filo-
tei: >Ako te koja okolnost, iz koje se ne moZe5ni
najboljom voljorn osloboditi, prisili da idei na
ples, pazi, da ti ples bude kako treba ude5en. A
kako mora da bude udeSen?Mora da je pun L.
6ednosti, 2. dostojanstva, 3. da je s
dobrom nakanom. Ple3i 4. malo i 5.
r i e d k o, jer alko dini5 drugdije, onda ti prieti
oparsnost, da zavaliS ples... Ovakove
z a b a v e1 . r a z t r e s a j u duh poboZnosti;
po njima 2. oslabe sile, 3. ohladni l ju-
b a v i 4. budi se u du5i stotinu vrsta z 1o E e-
stih nagnu6a; stogase njima'treba sluZiti
velikomr azboritoS6u.< (str. 11.).
Da ples ne bude grieh, prigoda na grieh, ni ni-
kakvo sjetilno zadovoljavanje, ne smile daii pri-
liku t>nijednoj rnepristojnoj kretnji, nijednom
previSe slobodnom doticanju, ni-
je'dnomodviSe tintimno,m zbliZenju
izmedu odraslih osoba raznoga spola, nijednom
ruZnom s t a v u , n i j e d n o mo b u h v a t a n j u ,
 nijednom grljenju, koje podraZuje sjetilne
strasti.< (str. 12.).
Dakako, da treba joS naposeiztaknuti, da odielo
plesadica mora biti dedno i pristojno. To su pra-
v1la za stare plesove. Pa i od njih odgovaraju raz-
boriti sve6enici mlade du5e, pogotovo od plesova
u nodi, od maskiranih plesova i neprestanog ple-
sanja s jednom osobom.
A Sto da tek reknemo o modernim plesovima?
O plesovima, koje danas vidamo u plesnirn salo-
nirna, u malim pokrajinskim dvoranama i zagu-
Sljivim krdmama?
Danas malo tko pazi na zakone pristojnosti kod
plesa. Danas nema sv. Franje Sale5kog, da daje
upute mladim djevojkama prije plesa. Danas dje-
vojke dolaze na plesove sam,e,a ku6i ih prate ka-
valiri u rano jutro. Kavaliri, koje je no6, muzika,
alkohol, razbludna atmosfera udiniia neprisebni-
ma, poludivljima.
A kretnje i nadin plesanja kod zabranjenih ple-
sova? >Ovi su plesovi znak moralnog boljBevi-
zrrra.<<(str. 18.). Unose neurednost u mi5ljenje
plesada; zablude u prosudivanje; odtupljuju volju,
izazivaju prevlast niZih nagona. Papa Benedikt
XV. govorio je o pl,esovima,>koji su do31inedavno
iz barbarskih krrajeva u modu elegantnih ljudi i
od kojih se ne moZe na6i ni5ta zgodnije, Sto bi
poni5tilo svaki stid.< (str. 19.).
Jedan svjetski plesad oznadio je moderne ple-
sove ovako: tango, nedist; fox-tratt, cinidan; jiazz,
grub; schottich i espagnole, izazovan; schirnmy i
blue, tup i trzav.
PariZki bistkup Du,bois rekao je, uda ti plesovi
ne tvore samo bliZu prigodu grieh,a, ve6 su sami
po sebi grieh.< (str. 20.). Sami su po sebi grieh,
jer su plesad i plesadica u tiesnoj blizini, jer su
koraci nepristojni i jer ih prati neiednost golo-
tinje.
138
Biskupi pojedinih biskupija osudili su suvreme-
ne plesove poimence i izdali stroge naredbe rodi-
teljima i odgajateljima. Evo ih nekoliko.
,Osudujemo, kaZe kardinal nadbiskup pariZki,
ples stranoga podrietla, poznat pod imenorn
t a n g o, koji je po svojoj nar:avi -bezsraman i
vrieda 6udorede.Kr56ani ga po savjesti ne s,miju
plesati.
T a n g o, kada se izvodi po svojim posebnim
pravilima, veli msgr. Chollet, nadbiskup u Ca-
brai-a, jest ples, koji je do temelja opasan za ,tu-
dorede. . . Stalo nam je do toga, da na taj obidaj
svratirho paZnju kr56anskih obitelji, koje pod ni-
kojirn uvjetom ne 6e kod njega sudjelovati, niti
6e mu otvoriti svojih salona. Upozoravamo tako-
der izpovjednike, koji 6e svom odlu6no56u voje-
vati proti jednom od najrno6nijih razaraEa fran-
cuzkog 6udoreda.o(str. 21.).
>35. poglavlje crkvenih naredaba biskupije u
Quebecu (Kanada) donosi sliede6u odluku: Osu-
d u j e m op l e s o v ek a o t a n g o , f o x - t r o t t , tur-
key-trott, camel-trott, schihhY,
onestep, check-tochek, two-step, i
druge iste vrste, kojega mu drago bili irnena, koji
su sami po sebi bestidni; i takotler plesove, koji se
p l e 5 ub e s t i d n ok a o v a l c € r , polka, koji seda-
nas obidno na bestidan nadin ple5u. Odludno ih
osudujemo kao biiZe prilike grieha i izridito ih za-
branjujemo u cieloj na3oj biskupiji, tako da onaj,
neka nas od toga Bog oduvao, koji bi se usudio,
da u njima sudjeluje, ili bi dopustio, da se ple5u
u njegovoj ku6i, taj bi udinio teZkr grieh nepo-
siuSnosti.<
Godine 1923. austrijski su biskupi zabranili:
onestep, fox trott, tango, schimmy. Biskupi vele,
da je plesanje .tih plesova nespojivo s kr56anstvom,
teZki grieh i teZka sablazante nalaZu izpovjedni-
139
 cima, da uzkrate odrje5enje majkarna, koje dozvo-
ljavaju k6erima polazak ovih plesova.< (str. 22.).
No biskupi ne brane samo nove plesove po-
imence, ve6 brane sve plesove, bili to plesovi sa-
dainjice ili budu6norsti,zvali se oni ne znam ko-
jim imenom, ako u njima dolaze stavovi: lice uz
lice, prsa uz prsa, noge medu nogama.
Biskupske.zabrane mogu vezati pod grieh. >Ako
su vam nepoznate zabrane, ili ako se nalazite u
zemlji, gdje ne postoje takve zabrane, vi pleSu6i
ne podinjate grieh protiv poslu3nosti, a moZda,ne
grieSite ni proti disto6i. No moZete li tvrditi, da ne
grieiite proti ljubavi!?< (str. 25.). Zalto pro,ti Iju-
bavi? Zato, jer ako moda ima socialnu misiju,
onda i kod plesa treba paziti ne samo ha sebe, ve6
i na du5u plesada. Ako Ti ne grie5i5, moZe se do-
goditi, da grie5i tvoj plesad. A Ti mora6 i o tome
voditi raduna.
Mnogo puta duje se iz katolidkih usta, od kato-
liEkih djevojaka: >Svaki se ples moZe pristojno
plesati. To, ovisi o plesadima.< Prema ovome svi
plesovi, pa i tango, mogli bi se plesati u pristoj-
nom obliku, kao Sto se valcer i polka mogu pie-
sati u nepristojnorn. A1i biskupi brane moderhe
plesove i u blaZem, pristojnijem obliku. Evo Sto
navodi o to,me dr. Merz u toliko ve6 puta snome-
nutoj knjiZici.
,Neka se pripitomi, veli msgr. Charost, ako se
moZe, ovaj divljadki kalem modernih plesova ,i
neka se njegova prirodena bezstidno,strnanje ili
vi5e vje5taiki popravi. eim sretne koju srodnu
{ud, uza sve preudesbe, poprimit 6e ipak svoju
vatru i svoj prirodeni bies. On je otrov poganske
putenosti, koji prodire u onaj socialni organizam,
Sto ga je uobiidilo sedamnaestvjekova krS6anskog
spiritualizma i moralnog do,stojanstva.On je vi5e
od , po'bune, on je u svojoj bitnosti i po svojoj
140
teLnjt anarhija najniZih nagona; on
odbacuje stid i disciplinu.<
>Vi znate,Stosudi vaSbiskup o ovim pristo j-
nim preudesbama. D a s e i z b j e g n eo , s u d i ,
nije d,ozvoljeno podrnuklo ,se uticati onom, Sto
sam duo, da se nazivlje pristojnom interpretaci-
jom tih nepristojnih igranki. To je samo taSti po-
ku5aj, da'se uzmognu uvesti u kr56ansko druZtvo.
Izkustva nam i priznanja iskrenih ljudi iz svieta
d o z v o l j a v a j ut v r d n j u , d a s u o v e p r e u d e s b e
nesposobire da poni5te kod duvstvene mladeZi, u
kojoj bukti Zivot, prirodeno bezsramno obiljeZje
ovih tudinskih zabava.( (msgr. Quiiliet). Isto je
mi5ljenje izrekao glasoviti romanopisac i pozna-
valac suvremenog druZtva Paul Bourget: >Ovi po-
sebni plesovi, stvoreni u svojirn rodni,m zemljama
poradi p,osene svrhe, ne mogu biti posve oslobo-
deni od svojih prvih nedostataka i u njima je
, s ep r i j e i I i k a s n i j e p o v r a t e
s k l o n o , sdt a
svojoj prvotnoj naravi, t. j. da Po*
stanu ne6udoredni.o
nI njemadki su biskupi zabranili te pristojne
interpretacije<: Katolidki se krugovi moraju ko'd
njegovanja druZtvenorsti i gostoprimstva povra-
titi staroj, jednostavnosti i dednosti. Razvratnost
se i pijandevanja svake vrsti ne dadu spojiti s ka-
tolidkim naziranjem. Moderni plesovi, koji - jer
su skoro svi najgoreg podrietla - ugroZavaju stid-
ljivost i dednost,ne smiju se podnositi u nikakvu,
pa ni u takozvartorn profinjenom
o b Ii k u.< (str. 26., 27.).
A sad duj, Sto o danaSnjem plesu sude Tvoje
sestre KriZarice. Dosada si slu5ala ried Crkve, a
sad duj njihovu ried.
145 KriLarica odgovaralo je na anketu o plesu.
Na prvo pitanje - Zaito ne uolim ples - evo ne-
koliko odgovora:
141
 ,Pies je nepristojan. Odvratan je i ne6udore-
dan. - Poguban za du5u i tielo. - Skodi zdravlju.
- DuSu ostavlja praznom. - NiSta se dobro ne
naudi na plesu. - Ne bih mogla uditi da ple5em. -
Glup mi je i mrzak. - Ples mi se dini smieSan.-
Ples je smie5novrtenje.<
Tak,o odgovara 68,4odjevojaka.
Na drugo pitanje - Sto mislim o nq.tinu d"anui-
njeg plesa - odgovaraju ovako:
>Ples je prost. - DanaSnji je ples seksualno
razdraZivanje. On je izgubio vriednost kao umjet-
nost. - Ples je igranje neiednih kretnja i kva-
renje savjesti. - Izaziva dudne osjedaje i pobu-
duje strasti. - DanaSnji plesovi u dvoje su kuga
i -za starije djevojlke, a kamoli za mlaalarijrr. I
Ples je uviek neodgojno djelovao. Nikada nije od-
gajao prave karaktere. - Ve6ina plesova uob6e
nije ples, nego natezanje.- Nepristojan je u raz-
ko5nim salonima, kao i skromnim provincijskim
prostoriijama.MoZe izpasti i kao svinjarija. - Da-
na5nji_nadin plesa ide za tim, da ,ojaia senzual-
nost. Cesto se uobde ne pleSe radi plesa, nego iz
er,otidkih motiva. - U plesu ima ne'Stopogansko-
ga. - Opasan je radi sanjarske glasbe. - Da-
na5nji je ples izLivljavanje. - Zgadio mi se pod-
puno.
- Na _plesu su djevojke kao figure. - ples je
kriv, da je dana5nji djevoja(ki sviet tako neozbi-
ljan.- Djevojke su izloZenekojekakovim tipovi-
ma. Cesto mislrim, Sta bi majka rekla svojoj keer-
je u plesnoj pozi vidi pred ku6om iii gale
\i, d?
drug{je; volim liepi ples, ali poSto je to riedkost,
to radije izpu5tam i taj riedki dasak zabave poradi
sati srdbe i gnu5anja.<
Na ove iskrene odgovore nastavlja naS ,rZa
vjeru i domn:
>69a/oje veliki broj. Ima li onda kriZaridka or-
ganizacija prayo, da se bori protiv plesa? I zar 6ei
142
Ti plesati i dalje, iako 6BC/oTvojih sestara osu-
duje ples, truje na plesu svoje duie, a neke pri-
zrtaju, da grieie, ili su bar u blizini grieha? Ti
i.vrdiS, da Te ples ne smu6uje. A zar Ti onih 680/o
Tvojih sestara ne govori, da bi trebala prestati s
plesom poradi njih. Porad'i svih onih djevojaka,
a da o plesadima i ne govorimo, koje ples smu-
6uje i uznemiruje, u grieh dovodi, iako si Tt za
sebe uvjerena, da Ti ples ne Skodi.< (g. 1938. br.
' 11, 12.).
Na pitanje - Bi Ii mogla iza plesamirne so,Ttiesti
i6i istog jutra, kad surir ples, su. Pndesti bez izpo-
ttiedt. - 75 KriZarica odgovorilo je sa >ne<, 47 sa
>>da<, 15 sa nkako kadau, a B ih nije odgovorilo na
to pitanje.
' >Morala bih i6i prije sv. Pridesti na izpovied,
jer se na plesu djevojke sva5tarazgovaraju.- Nq
plesu se sva5ta dogada: prostota, nemoral. - Kod
plesa mi dolaze napamet nediste misli i Zelje. -
Imam ne5to nedista, Sto tereti duSu. - Bojala bih
se, da sam zlo djelovala na onoga, s kime sam
plesala. - Kad mi se plesad previ5e pribliZi, to
rzazivlje u meni nediste misli.<
Nakon ovih odgovora naS ,Za vjeru i domu
ovako proslieduje:
>A 5to ie na, ove odgovore kazati one, kog'e na posta,v-
ljeno pitanje odgovaraju sa >>da<<. Znarn, reei de, da se
takve misli nisu nikad pojavile u njihovoj duSi. Vjeru-
jem, da to moZe biti. I da djevojka s plesa ode s posve
netaknutom duSom. No gdje je garancija, da 6e to tal<o
uviek biti? I ne ie li jednom du5a ipa.k doii u pogibelj,
da se okalja,, ili da izgubi woju kristalnu prozirnost i
snieZnu bjelinu.
Jednom su pokojnom dru Ivanu Merzu isto tako do-
ka.ivali; da se kod plesa, mjeSovitog kupanja i slidnih
stvari ne mora sagrieSiti. A on je ozbiljno odgovorio: >Da,
uviek se ne grieFi, ali se lopta s grjeSnim mislirna.< A na
dudenje prisutnih obrazlobio je to ovako: >>Neuredne misli
kod zdravih i normalnih ljudi redovito dolaz*. Katolidka
djevojka i katolidki mladid ih, dodu5e, odbijaju, ali one
se opet wadaju. Eto, sto znadi loptanje S neurednim mis-
113
 tima. A tko moZe garantirati, da 6e to loptanje uviek
dobro izPasti?<
Budimo iskrene same sebi i odvaZno pogledajmo u
svoju duSu. Ples nije 'nikada nikoga, opametio, popravio'
naobrazio. Naprotiv, on sam po sebi raztresuje, uanemi-
ruje, onesposobljuje za ozbiljan rad. havo ima ona
Tvoja drugarica, koja priznaje, da ples u djevojkama po-
buduje ta"Stinu. Ili: Djevojke pleSu, da pokaZu svoje ha-
ljine i da im se drugi dive. Cieli dan, cieli mjesec, ciela
plesna sezona prolazi djevojkama samo u brizi na ples.
Jedna Tvoja drugarica sa Skolskih klupa pi5e: Djevoike
samor misle, kako Ce iii u plesnu Skolu i na plesni vjen-
did. U Skoli se neprestano dogovaraju, .kakve ie haljine'
imati za ples, s kim 6e plesati i gdje ie biti kakva da-
janka.
Mi danas toliko govorimo, kako sviet, na3 narod, naEe
obitelji treba spasiti. No hoie li spas doii preko ova.ho
neozbiljnog, raatresenog i lakoumnog: Zenskog naraFtaja?
Da li je uobie mogude zamisliti jednu snaZnu apostolsku
djelatnost kod djevojaka, koje ple5ul .... Ako si doista
iskrena. morat Cei odgovoriti sa ne.
A Tvoj ie upliv na druge, TVoj apostolat, Tvoje kato''
. lidko djelovanje, i Tvoj udio u izgradnji Kraljevstva Kri-
stova u hrvatskom narodu biti joS manji, nikakav, ako se
Ti, kako Merz kaie, lopta.S s neurednim mislirna, ako Ti
nije stalo, da saduva5 kristalnu iistoiu i ne brine5 s€,
da uviek moZeB podpuno distog srdca udi u svetinju nad
svetinjama.
KriZarice biraj! Odludi! Ili - ili! Ili iemo biti dista
katolidka Kristova vojska, ili nas ne treba. (9. 1938. br.
7r, 72.).
J.oS g. 1926. odludile su hrvatske
.Orlice, da ne6e plesati niSta osim
dednih narodnih koIa. Taj se je zaklju'
dak toliko puta ponavljao na tedajevirna i u dru-
gim svedanim zgodama i u orlidkoj i u kriZaridkoj
organizaciji. Pa zar 6emo o petnaestgodi5njici
Merzove smrti oboriti zakljudak, za koji se Merz.
tako zalagao.I jo5 u ova teZka ratna vremena, kad
u svakom dasu toliki Zivoti padaju?
Ne, ne 6emo! Nikada i ni za Sto!
Smije li ipak KriZarica polaziti plesnu Sko-
I u? Majka je tjera. Naudit 6e se finom pona5anju
144
i otmjenosti. Polazit 6e plesnu Skolu, samo da po-
stane gibiva i elastidna, a na zabave ne 6e i6i.
MoZe li to ba5 tako biti? Ne poznam nijedne
djevojke, kojd nakon plesne Skole.nije polazila
zabave. Ta plesna Skola jest uvod u zabave.I nitko
ne polazi plesnu Skolu radi same gibivosti i elasti-
inosti, vee zato, da moZe tu gibivost i elastiEnost
pokazati pred nekimi u plesnoj dvorani, pred mla-
dim ijudima, pred udvaradima. A majke? Istina
je, da majke mnogo puta tjeraju kderi u plesnu
5ko1u, ali tu vriedi ona opazka, koju smo ve6 iz-
takli kod mode. Kako to, da je k6i ba5 u tim stva-
rima tako slaba i popustljiva prema majci?
Ne, KriZarica ne ple5e!
>Plesati? ZaSto bih plesala? BlaZena Djevica
nije nikada plesala<, pi3e nam jedna VaraZdinka.
A jedna iz Novalje tvrdi: ,Kod nas ne ple5e nitko.
Ne ple5em; jer drZim do moga kriZa, do moje kri-
Zarske dasti.<
Tako govore KriZarice!
Jedna nam selja6ka sestra iz Dalmacije pi5e:
,Uviek me iudi, a vi5e puta i buni, da naBi kon-
vikti prireduju za svoje udenice ples. S jednom
sam osobom razgovarala o plesu, a ona se branila,
da ples nije z1o, jer kad bi.bilo z1o, dastne sestre
ga ne bi dozvoljavale.<
Da i tu ne bude zabune, biljeZimo naredbu bi-
skupa iz Linza od 9. VIII. 1924., koju je upravio
svim zavodima iastnih sestara: >Isto se tako za-
branjuje obdrZavanje i prireclivanje plesnih teda-
jeva u zavodima, kojima upravljaju redovnice.o
A o n d a j o B j e d n o !K a k o 6 e m o s e d r ? a t i
na krii.arskim priredbama? H o 6 el i i
one, radi druge publike, zavr5iti zabavom, plesom?
I na to se pitanje odgovaralo u anketi. Od 145 Kri-
Tarica, koje su u anketi sudjelovale, 92 su odgo-
vorile sa ))ne(, 41 sa >da<, a 12 >samo s pristoj-
nim plesovima.<
Mladost vedrine 10 145
 Za\t'o ne?
>Jer sve ono idealno, Sto se stekne na p'rogramu,
ples iza programa razru5i.u A druga jedna jo3
energidnije nastupa: >Nije se trebalo ni postaviti
pitanje, da li mogu kriZarske p oslave zavr5iti
plesom. O,ne se mora j u prirediti bez plesa.u
Ti o'dgovori su sasvim u skladu s onim, Sto je
o kriZarskim priredrbama mislio dr. Merz.
U pismu gelici X pi5e on ovako:
,fzkustvo je pokazalo, da na5e ve6e priredbe
lo,Sesvr5avaju. Ako na5i sletovi imadu apostolsku
svrhu, to ne smiju zavr5iti narodnom veselicom.
Time se sav blagotvorni udinak, za kojim idemo,
razvodni. Moje je mi5ljenje, da se sve ove javne
i ve6e produkcije imadu zavr3iti kakvom teofo-
ri6kom procesijom ili piocesijom sa svie6ama ili
pjevanjem Tebe Boga hvalimo. U Rimu je tako u
Coloseju zavr5io Narodni kongres mladeZi i osta-
vio je u du5ama svih neizrecivo liepe dojmove.u
(>BoZji dovjek Hrva,tske<, str. tt.).
U smjernicama SHO (HOS-a) o stvaranju krS-
fanskih obidaja jo3 je to potanje obradio.
>Neka se akademije i javni nastupi nikad ne
zavr5e veselicom. fime se izbri5e ili oslabi idejni
dojam te katolidke manifestacije, za kojirri se u
prvom redu ide, a skre6e se onim putem, kojim
idu protukatolidke, interkonfesionalne i indife-
rentne organizacije.
Kao zadnja todka akademija, javnih nastupa i
drugih javnih p'riredbi neka se redorrno uvrsti
ne5to svedanijega, Sto ostavlja dublji i trajni do-
jam kod gledalaca. Osobito na5i javni nastupi ne-
ka se redovno zavr5e pjevanjem: >Ho6emo Boga<,
nOrtrovskehimne<, >Liepe na5e<, a narodito sve-
dane priredbe i s pjevanjem >Vjerujemu ili ,Tebe
Boga hvalimo.< Time je svr3ena ciela priredba i
ne smije da bude nesluZbenog diela, kod kojega
je, kako je izkustvo kod nas dokazalo, te?ko drZatr
146
disciplinu, ve6 i stoga, Sto se meclu na5e tlanstvo
lako umie5aju nepo6udni elementi, koji onda po-
dinju davati neorlovski ton cielom razpoioZenju
ovoga nesluZbenog diela i tako anatno oslabe
idejni dojam sluZbene javne priredbe, za kojim
se iSlo.<
Za naia druZtva mora biti mjerodavno i ono,
Sto je za katoliike priredbe odredio preuzv. nad-
biskup . zagrebadki i hrvatski metropolita d r.
Alojzije Stepinac.
>A) 6edna, oplemenjena, t liepa narodna kola neka se
dopuBtaju wuda. Ona neka postanu redo.\rne igre na5ih
r.abavni}l prireda,ba.
B) U mjestim4 gdje do,sada nije bilo obidaja da mla-
deZ ple5e nI t. zv. starinske plesove (valcer, polku, kva-
drilu i t" d.), neka se suzbija uvadaaje tih plesova u na-
rod, a posebno u na5a katollika d:ruZl"va.
C) U mjestima, gdje su ti starinski plesovi raz5ireni,
posebno na sellima, gdje su oori postali, makar i loi na-
rod:ri obidaj, treba sve uloditi, da se ti plesovi ple5u pri-
stojno i sanno u prisutnosti starijih. Drihovnici ie su-
stavno uz pomo€ uzgojenih katolidkih svjetovnjala ra-
diti, da se i ovi pleso,vi polal<o iztisnu, i da zabave na5e
mladeZi budu u novom stilu, bez plesova, u dvoje, ma i
starinskih, sa.lno uz crplemdnjena narodna kola i igre. -
Duhovnici svih katolidkih druZtava u mjestima, gdje su
uzgojnim sredstvima i uplivom na mladeZ postigli toliko
spoznanja i zelosti, da to. ne ie Skoditi na3im druZtvima,
dogovorno rrrog:v zat cielo. mjesto, odnosno kraj, dokinuti
uobCe i ovakove starinske plesove, istovremeno za sva
katolidka druZ;tva.
D) Moderni plesovi i. starinski pleswi, plesani neded-
no, ne mogu se uobCe u naSim druZtvima nikada dopustiti.
E) Ovih nadela imadu se drZ.atl Elanovi na5ih organi-
zacija ne samo kod z,abava, u vlastitorn druZtvu, nego i
onda, alro polaze na priredbe drugih druZLava.
F ) Istih nadela neka se drZi i druga publika- na prired-
bama katolidkih ilruZtava.<
KriZarica sluSa glas Crkve ne samo onda, kad
joj to godi, nego i onda, kad Crkva traZi od nje
stanovite Lrtve. Prava KriZarica ne pleBe. prava
KriZarica ne ide u plesnu Skolu. prave KriZarice
l4/
 budno bdiju, da kriZarske priredbe budu kako
treba.
Kad se jedna Orlica tu1lla Merzu, da 6e borba
protiv plesa biti teZka, jer Orlovi fu borbu ne
shva6aju, odgovorio joj je on:
,Slobo'dnose sprijateljite s miSlju, da 6e Orlice
biti u 6udorednom pogledu korektnije o'd Orlova
(moderni plesovi i t. d.) i u tom pogledu moZe
vam lebditi pred odima misao sv. Pavla: Zena
vjerna posve6uje muZa nevjerna. I ako se tu ne
moi.e govoriti o nevjeri u doslovnom znadenju,
ipak Orlice treba da vr5e etidki utjecaj na Orlove.
Za5to bi Orlice klipsale za Orlovima, zaSto se u
njima ne bi uzgajao ponos i sviest, da one u
saobra6aju moraju biti aktivni faktor pridizanja,
a ne pasivnog klipsanja za muZkarcima. Ako vas
je izkustvo uvjerilo, da Orlovi nisu tako radikalni
u tim pitanjima plesa i slidno, to tom realnom
dinjenicom valja radunati i u Orlicama jo5 ve6ma
uzgajati tu sviest, da one moraju biti i prema
Orlovima nositeljicama toga radikalizma. Orlove
6e to moZda izprua malo upe6i, ali je uviek bolje,
da je neki mali razboriti borbeni stav izmedu na-
Sih dviju organizacija i njezina dlanstva, nego li
tiesno prijateljstvo!<
Zamislimo se i danas u to!
A pokladne zabave? Zar ni nemamo
pravo, da se proveselimo, zabavimo? - Imarno!
JoS vi5e nego ostali. AIi takve pokladne vesele
priredbe najbolje, da si djevojke prirede same.
A ako se za javnost udesi kakva priredba, i onda
KriZarica nikad ni ne dolazi ni ne odlazi s nje bez
pratnje roditelja. Todke programa neka budu
vesele,ali pristojne. Iza programa nema plesa. Ne
prodaje se alkohol, ne razbijaju se EaBe.Saljiva
poSta mora pro6i kroz cenzuru. Maske nemaju
pristup, i sve se svr5ava najkasnije do pono6i.
148
Da, i u dasovimaveselja i zabave treba se dr-
Lati kn1arcki, treba razviti svoj posebni kriZarski
stil.
Ati Ti bi htjela i ovdje nekoliko primjera, kako
su se KriZarice odricale plesa! I kako su druZtva
odgovarala na stroge kriZarske propise o plesu!
One KriZarice i ona druZtva, ko.ja- nisu n-ikako
htjela radunati s onih 680/odianstva,J<oieje protiv
plesa.
Jedne zime bila sam u velikom podravskom
selu Virju. Ono je na glasu sa svoje ieliiine, sa
svoga bogatstva i sa mahnitog plesa. Ciela podra-
vina ple5e. Ple5e se i u jeseni i u zimi i na prolje-
6e. U gostionama, u ku6ama, u dvoranama, na pu-
tevima. Ka'd plesna sezona dode, plesni orkan ?a-
hvati sve, obavije sve, poru3i sve. Tu nema vi5e
razvrna, razboritog suilenja. Noge se same okre6u,
a u u5ima neprestano odzvanja plesna muzika.
I tad se mlardeZ vrti divlje, strastveno, do u
kasnu no6,,do jutra. Naravno, i nepristojne se Sale
duju, ali tko bi za to mario! I muZka se mladeZ
opija, no niSta za tol Za djevojadku dast ne mari
nitko! Ta nije ni skupa! Pa to i nije takav grieh,
ako se momci i djevojke sred plesa iluUe I navlade
tako, da bude i poderanih odiela 1 razdupanih
g-tava.
A KriZarice nisu bile skoro niBta boije od osta-
lih.djevojaka. I one su plesale. Razgovaralasam
s njima sasvim otvoreno. priznale su Zle posljedice
plesa. eestitost Zenskoga svieta sve je minli. Ne_
gdgojene djece, raztrovanih obitelji sve vi5e. Ali
Sto..semoZe? Djevojike se ne 6e udati, ako ne
pleSu.
Kroz tri dana tedaja neprestano sa,m se svra_
cala na to pitanje. Pustila iam, da one govore. A
govorila sam i ja. Merzovim riedima i Merzovim
lzvodrma. I mnogo sam molila.
149
 tedaja' prignula dne odi, da vidim, Sta se u njima krije. Zadovolj-
Posljednji dan,. na zavrSetku je stvo ili nemir? Vedrina ili tama?
plesadici, koja prvi dan naj-
sam se strastveno; Mira nije nikad tzdrlala moj pogled. Oborila je
ali-je 'do konca tedaja u5utjela sa-
;!; ;"ara;iia, odiiporumenilaulicu.
svim. Jednih praznilka po5la je Mira na veliki godi5nji
- Marice, ho6eSli biti dobra? - Ona je odmah kriZaridki tedaj. Nakon duhovnih vjeZbi zvala me
shvatila na 5to ciljam. je jednoga poslije podneva.
- Ho6u! - Sestro Marice, imam vam ne5to kazati.
- Marice, kako dugo? - Sto?
- Zauviek!
- Ne3to u detiri oka!
- Doista?
- Doista! - Evo me!
- Sestro Marice, ne 6u viSe plesati. Progledala
- Marice! . ' . I moja se ruka nehotice digla'
da pomiluje Plave Pletenice' sam! Vi se ne 6ete trebati vGe Zalostiti. I sasvim
6u se posvetiti radu za duie.
eti nije ,svagdje i51o tako lako kao u Virju'
Bii;-i"I lj"titt" bolb" i okr5qja' Kad.savjet- nije Primila sam je za ruke. f ne znam, dije su se
piisto se kaznama. N-ajprije- ju V' K' S'
tori.iio, ''droZt,ti-", suze u oiima vi5e caklile nd Zarkom juZnom
koja' se nisu okanila plesa' suncu....
"afra"rio
;;il-;"tiupanje i i"uttu priredb-e'.Na ovakvu Ali nisu samo pojedine duSe bile pobjednice u
Lllo" ozUiflni;e dlanice su se ipak t-rgle' a one borbi protiv plesa. Pobjedivala su i ditava druZtva,
i"t*rgr""; u redovlto izostale' A kadgod sq od- Ove6e mjesto na.ptrmini nad morem. . . Odatrno
i,"i"fa dr,uZtva. Boljelo je to; ali moralo
se se p,oznamo,jo5 iz orlovskih vremena. Ples u dvoje
"Lfa potrebna je mnogo puta i nije ba5 raz5i.ren,ali se mnogo pleSu neka'doista
i"[o. n" se nadela odrZe,
i koja teZka oPeracija. nededna narodna kola."A KriZaric,e? Sastado3ese,
je operacija'bila teZa' Da li ona' dogovoriSe i u nedjelju 6e provesti svoj plan.
Ne koja
-amputirati
",rram,
kad se moralo cielo drrtZtvo, ili kad se Iza veder,njice uhvate se one u'kolo oko crkve,
ukloniti koja blanica' u svoje staro narodno kolo, ali nedednih kretnji
morala
nema. Sve je to izpu5teno, pa ipak se dade liepo
I u mojoj blizini rasla je strastveaa plesaEica' plesati.
za
Mala Mira. Do osamnaeste godine nije marila Ostale djevojke gledaj,u u dudu, a jo5 se vi3e
ples, ali iza osamnaeste nije- bilo desa' dajap]1e'
dude momci. No konadno se i njima to svidi, pa
lrrerr" ili javne zabave, na koj-oj Mira'nije-bila' pomalo ulaze u kolo i oni, i danas je po KriZaii-
A
lvlir". =" desto, bar svake nedjelie- pride56ivala' cama nestalo u mjestuaedednih kola....
sad.ie nakon ne\prospavanenodi i61a na posljednju
Mali grad,i6 bieli se na pospanom zatonu mor-
Misu iii ju je uobde prespavala' skome. Pokladna je zabava, ali u plesnoj dvorani
""a:.f:"t" je n^isamkorila za to' eak joj nisam rekla
Nif."O nema Zivahnosti. MuZke omladine sabralo se mno-
ni riedi. ZnaLa sam, da u toj du5i joS ne5to nije go, ali plesadica nema. Gotovo sve djevojke u
clozorilo, a kad dozori, da 6e ie sama tr$nuti i d1A-i' mjestu KriZarice su i ne 6e da ple5u. PrireelivaEi
Tek od vremena do vremena zavirila sam u nle-
151
750
plesa liute se, psuju, ali Sto mogu! Zabava se pre-
i<ida. mladi6i razodarani odilaze ku6ama.
I kad se to jo5 u nekoliko navrata ponovilo,
plesne
^ su zabave u mjestu ukinute.
A u jednome gradi6u na otoku zaprieti5e se
momci KriZaricama ,Ako ne 6ete plesati, mi se
ne 6emo Zeniti s vamalu Djevojke su neustra3ivo
odgovorile: >Ak-o nas ho6ete takve kakve jesmo,
dobro, ako ne, i opet dobro.u
Momci 3ute, a u du5ama se dive. Jest, u kriZa-
ridkim redovima izrasao je divan Zenski nara-
Staj! To 6e biti Zene! To 6e biti majke!
I to su pobjede! Pobjede Marijine djece! I
Merzovih uEenica!
Do li zoiednidki odgoi?
Zajednidki odgoj Zenske i muZke mladeZi? MoZe
li se to spojiti s odgojnim ciijevima naSe organi-
zacije? I kakva je bila praksa u orlovsko doba,
a kakva danas?
Uviek jednaka. MuZka se mladeZ o'dgaja u svo-
jim organizacijama, a Zenska u svojima. Podpuno
odieljeno. O tome odieljenom odgoju na5e mla-
deZi ovako pi6e dr. Merz u svojim spomenutim
smjernicama:
,O zajednidtvu muZke i Zenske mladeZi pi5u
biskupi ilirske provincije, a medu 'senjima biskup
Mahni6: Ho6emo prije svega, da u katolidkom
omladinskim udruZenjima zapriedi svako upozna-
vanje ili zajednidtvo mladita i djevojaka. Nadalje
veli biskup Mahni6 u svojoj mariborskoj posla-
.nici, da je idejna veza organizaciia katolidkih ude-
nika s organizacijama katolidkih udenica posvema
dovoljna, pa zato Zeli, da se katolidke organizirane
udenice u svojim posebnim organizacijama pri-
pravljaju za svoj poziv. Presv. bisktrp Maru5id
752
hvali one katolidke organizacije, koje imadu po
spolovima odieljene organizacije, odieljene sa-
stanke, odieljena odgojna glasila, odieljene redo-
vite akademije, nastupe i sletove, odieljeno puto-
vanje i odieljeno se zabavlja.<
Tih smo se direktiva uviek drZale. I z at o k o d
nas nije bilo zajednidkih sastana-
k a , p r e d a v a n j a i t e d a j e v a . N e s a m oi z
straha, da se mladeZ prerano ne upozna, ne zalju-
bi i kraj toga i du5ermo ne zakrLlj4 ve6 i zato,
jer su potrebe Zenske naravi i Zenske organizacije
sasvim drugadije. Krivo je mi5ljenje, da se m,uZ-
koj i Zenskoj mladeZi mogu odrZati sasvim ista
predavanja, sasvim jednaki tedajevi. Iako su ko-
naini ciljevi organizacija isti, ipak u samoj na-
ravi Zenske mladeZi i u njihovom Zivotnom ciljrr
ima toliko sasvim Zenskih, sasvim specifidnih crta,
da razboriti uzgajatelj mora s time radunati i kod
predavanja, i kod sastanaka,i kod tedajeva i u
cjelokupnom odgojnom svome radu. Djevojka ne
smije biti kopija mladi6a, jer to tsog nije htio.
Ona ne smije opona5ati mladida ni u svojoj mo-
ralnoj, ni intelektualnoj izgradnji, jer to nrije u
Stvoriteljevom planu. Ona mora biti prava dje-
vojka, prava Zena, kao Sto i mladi6 mora biti pra-
vi mladi6, muZ, dovjek. Svako mie5anje i izjedna-
divanje bilo du5evnih osebina, bilo Zivotnih zada-
taka, bilo vanjskih manifestacija Zenske i muZke
mladeZi znadi diranje u one razlike, u one du5evne
osebine, u one Zivotne zadatke, koje je sam Bog
postavio.
Upravo radi toga razloga Crkva je bil,a uviek
protiv zajednidkog odgajanja. Protiv koedukasije,
u Skoli i u organizacijama. Obitelj je jedina sta-
nica, gdje se moZe Zensko i muZko zajedniEki od-
gajati bez Stete za du,Sevnirazvitak jedne ili dru-
ge strane. ZaSto?Jer je obitelj Bog tako uredio,
da se u roditeljima sas:talusve-speciifidneosebine
153
muZkoga i Zenskogaspola, pa je zato njihovo pre-
davanje mladima razuinljivo, jednostavno i na-
ravno. Ali nagla3ujemo, samo obitelj ima tu spo-
so,bnost.Sve drugo su nevaljane patvorine, nezreli
poku5aji unapried osudeni na neuspjeh. U javnom
livotu Hrvatske ta je pojava ocienjena kako tre-
M, r zato je nadelo naBega Skolstva, bar za bu-
dudrnost,odieljene Skole. Zenske 3ko1esa Zenskirn
nastavnicama i posebnim nastavnim programorn.
No dakako, da je i onaj prvi razlog odludivao
kod odluke o odieljenom uzgoju. MladeZ, ako je
zajedno, redovito se meduso;bnozaljubljuje. I to
u najranijim godinama. Radi toga nastaje u njoi
neko psihidko koEenje. Ta zaljubljena stanja
hrane samo osje6ajnost mladi6a ili mlddih djevo-
jaka, a intelektualna strana njihova, ,snagavolje,
s,asvim otupljuje, zahiri. Znade Crkva dobr'o, za-
ito ne valja koedukacija. I koje joj je krivo ko-
rienje i koji ,su joj nezreli plodovi. I zato se kao
najbolja, najizkusnija majka zalagala uviek, a
zala\e i danas za odieljeni odgoj. Podpuno odie-
ljeni!
Evo, tosu razlozi, r'adi kojih je Orlovstvo i Kri-
Zarstvo uviek energidno tralllo odieljene
sastanke, odieljene tetajeve, odie-
ljene izlete, odieljena putovanja.
Na iziete idu KriZarice same! S,asvojim majka-
ma i duhovnikom! Na putovanja isto tako! Ako
na kakav kongres ili manifestaciju putuju KriZari
i KriZarice, tad su u odieljenim va,gonima ili ku-
pejima.
K r i Z a r , s t v on e v o l i n i m j e S o v i t i h pje-
V a d k i h z b o r o v a . A j o ' 5m , a n j ep r e d s t a v a
s mjeSovitim ulogama. Istinaje, mje'So-
viti zborovi ljep5e pjevaju. Predstave s mjeSovi-
tim ulogama bliZe su Zivotu, realnije. Ali KriZar-
stvo Zrtvuje ono; Sto je umjetnidki jade, snaZnije,
samo da ostane vjerno nadelu: odieljeni odgoj.
154
Mnogi se dirde, Sto branimo mje5ovite uloge.
Sta se tu moZe dogoditi? Ni5ta! Ta na3e su pri-
redbe javne! Da, ali ne radi se tu samo o nastupu
na pozornici. Radi se o nizu pokusa, koji se odr-
tavaju obidno na veder. Pa 5to onda? Zar nije
sve6enik redovito kraj mladell? .. . A je li sve6e-
nik s mladeZi i na putu kudi u kasnim vedernjirir
satima? I moZe Ii njegova prisutnost spriediti rano
zaljubljivanje medu mladahnim glumcima ili
dudnu, neozbiljnu, bolestnu atmosferu, koja na-
staje i mora nastati, kad se m1adeZobojega spola
nade zajedno.
Merz je imao pravo. Ne 6emo mje5ovitih uloga
u naSim redovima. Mi smo protiv njih, jer smo
Merzovi udenici, -Merzovi s,Ijedbenici.
Merz se ne oduSevljava ni za redovite zajed-
nidke priredbe. U svojim smjernicama govori on
ovako:
>>Redovno prireduju Orlovi svoju zasebnu akademiju,
a zasebnu Orliee. - Raaumijese,da.ova nadela ne prieEe,
da prigodom riedkih, obiih, katolidkih, narodnih, pokra-
jinskih, diecezanskih" Zupnih manifestacija u sporazumu
s duhovnikom prirede sletove i akademije, koje se doduse
obdrZavaju na istom mjestu, ali ipah imadu odieljen ka-
raJ<ter.<<(Biskup dr. Maru3id IIOS-u 7. \IIf. 1926.).
A S t o d a k a Z e m oo k u p a n j u ? S a m o s e k u p a j ,
ako Ti je potrebno za zdravlje. Ako se ho6eS u
vodi malo proveseliti, o'dmoriti! Ako se Zeli5, na-
vlaZena valovima rieke ili mora, prosundati. Ali
nikad se ne kupaj u muZkom druZtvu! Uviek u
odieljenom prostoru, u odieljenom kupaii5tu.
Kupali5ta su danas postala mjesta za upomava-
nje. Za koketeriju, flirt. Danas isemalo tko i kupa
ladi zdravlja. To je mjesto, gdje je danas erotika
progovorila glasnije nego igdje i nego ika'da. Ti
ne vjerujeB! logledaj dana5nje kupa6e kostime!
I kod muZkih i kod Zenskih..ViSese ljudsko tielo
ne moZe ogoliti. JoS moZe jedino biti sasvim bez
lCC
odiela. Pa da to ne djeluje na razbuktalu fanta-
zitu. na mladenadku krv? To Ti nekom drugom
dokazuj ! Ili moZda nisi nikad bila na kupali3tu?
Tad pogledaj slikopisne slike s plaZe! Po
gledaj plaZu na na5oj Savi! Pogledaj na5a morska
kupaii5ta! Zar st badava na5i biskupi rnorali izda-
vati pastirska pisma, da ,se naie obale obrane od
razvratnih stranaca? Od polugoiih kupadica, kbje
su iz kupali3ta dolazile i u mjesto, Eak i u crkvu.
Od divljadkih plesova na na5oj obali. Od javnog
bluda. I redar,stvo je moralo uredovati. I na.Bloje
mnogo puta obilan plien.
eista djevojka, KriZarica, ne 6e
se nikada kupati na javnim, neodie-
Ijenim [<upaliStima. Niti u,muZkom
druZtvu. Jer demu da se ona, kako bi rekao Merz,
Iopta s kojekakvim sklizkim mislima, od straha
da na njih ne pristane. A za5to bi se loptala, kad
je stvorena za viSe, za neizmjerne vis,ove,za sun-
6ane visove.
Dapade, KriZarice 6e kao druZtvo poduzeti sve
potrebne korake kod vlasti, da se mjestna- kupa-
iGta odiele i da se na njima spriedi nemoral. Kri-
Zarice rnoraju biti duvarice 6udoreda. Pa i onda,
kad ih to mnogo stoji. Sa svom energijom mla-
dosti. Sa svim dostojanstvom sestara Marijinih.
KriZarica 6e paziti na svoj kupa6i kostim i onda,
kad je sama ili u Zenskom druZtvu. Ne mora on
sizati preko koljena i imati rukave do lakta. Ni-
smo mi zato. Ali neka ne bude ni od nekoliko cen-
timetara oko bokova i od neke kr,pice izpod vrata.
KriZarica je uviek sestra Marijina, pa na to mora
misliti i onda, kad se prepuSta ljetnim radostima.
A kako je Merz gledao na gimnastiku, Z e n s k u
grmnastiku? M e r z s e m n o g ot i m e b a v i o ,j e r
se u orlidkoj organizaciji gimnastika njegovala.
Merz odobrava gimnastiku, kojoj je svrha ja-
danje tiela, zdravlje, porast stege, jadanje volje.
756
Dakako, da i Zenska gimnastika mora imati svoje
specifidno Zensko,obiljeZje.Zato preporuda vjeZbe
u disanju, razne igre, narodna kola, proudavanje
narodnih obidaja, jednostavne i skladne proste
vjeZbe te izbor iz ritmike.
O5tro se obara na onu ritmiku, kojoj je svrha
kult tiela. Bori se protiv gimnastike u kupa6em
kostimu, jer guSi stidljivost Zene. Prema enciklici
o uzgoju mladeZi bori se protiv Zenskih javnih
vjeZbi, jer takove vjeZbe bude kod gledalacaerot-
ska duvstva, a Zen,u iznutra kvare i pomuZkar-
iuju. Tako je Merz govorio pred 15 godina.
A Sto bi Merz danas rekao, kad bi vidio u h I a-
d a m a tolike skijaSice, tolike djevojke na dvo-
kolici? Sto bi rekao, kad bi vidio, kako djevojke
u hladama prolaze po ulicama u po biela dana?
Kad bi vidio na5e hazena5ice?Njihov trener bar
je u dugim hladama, a one u hladicama od neko-
liko centimetara? Sto bi rekao kad bi vidio na5e
rekoderke u plihanju, teniSu, atletici? Sto bi
rekao?
Ne znam! Ali jedno znam. Hrvatski narod ne 6e
obnoviti ni skija3ice, ni hazena5ice,ni rekorderke
na plivadkim utakmicama, ni prvakinje u tenisu,
ni pobjednice u atletici, ve6 one djevojke, Zene i
majke, kojima na delu sja zviezda Marijine disto-
6e, Marijine dobrote, Marijine svetosti.
Samo te i takve obnoviti 6e Hrvatsku!
Spasiti Hrvatsku!
Djevojoiko srdce
I konadno smo doBrl.edo onoga najintimnijega,
najskrivenijega u Tebi, do Tvoga srdca, draga
KriZarice. Do njegovih pokreta, do njegovih vibra-
cija, do njegovog Zivota.
157
 MoZda 6e koja od Vas prezrivo manuti rukom.
I jo6 prezrivije se nasmie5iti. Srdce! Kakvo srdce?
Ono kod mene ne znaii niSta. DrZim ga dvrsto u
rukama i ne bojim ga se. Ono je poslu5no i mirno.
Pa uosfalom! Sto je srdce? Jedan obidan mi51i.
Razum, volja, to je ne5to, a ne srdce!
Tako sigurno misle neke mealu Vama. A druge
ne diZu tako prpo5no glavu. I ne zaklinju se na
svoj razum. MoZda ve6 naslu6uju nemirne vibra-
cije svoga srdca. Trzave po,krete njegove. I ve6 se
pla5e svoga vlastitog srdca. Ta bilo je tako dugo
mirno, sasvim mirno, a sad kao da se pro,budilo.
Kako 6e svr5iti ta borba s vlastitim srdcem? Tko
6e biti pobjednik? Tko pobiedeni?
A tre6ima je ve6 srdce sasvim nemirno posko-
iilo, i one moZda ni ne naslu6uju, kako je zago-
spodarilo u njima. Ni ne slute, kakvog tiranina no-
se u sebi.
Da, to srdce, koje znade biti neizrecivo veliko
u ljubavi, u pra5tanju, u brizi za druge, u pre-
danju, u Lrtvi, to srdce koje moZe bregove di6i i
jaruge izravnati, na kome je toliko toga sagradeno
u obiteljima, u narodu, u sviettt, to sndce moZe
biti nesno,sni tiranin, diktator. MoZe biti sliepo,
maleno, uzko. MoZe biti nerazborito, divlje. MoZe
mnogo toga poru5iti, pokvariti, uni5titi, slomiti
u.nama i u drugima, ako ne pazimo na nj, aiko ne
drZimo njegove uzde, ako p,ustimo, da hara po
svojoj volji.
Kako to? Zaito to? Zaito to ljudsko srdce toliko
mtatl? I za5to mu je Bog dao toliku mo6? Za5to,
je dozvolio, da tako glasno govori?
Sesti je dan stvananja. Posljednji'dan. Iz Bo?je
ruke upravo je iza5ao prvi dovjek - Adam. Kako
mu se divan dinio ovaj sviet! Kako 'se u njemu
divio svemo6noj BoZjoj nuci! Kako je bio sretan
i blaZen! Bog mu je bio tako blizu. Ni5ta se joS
158
nije postavilo izmedu Adama i vjednoga, neiz-
mjernog Boga.
Pa ipak! Adamovo srdce nije bilo sasvim za-
dovoljno. eeznulo ie za ilidnim Ueem. Za bi6em,
kojemu 6e se mo6i.podpuno povjeriti, koje 6e ga
sasvim shva'titi, koje 6e se srdcem za nl"ega pi_
vezati, s kojim 6e se zajedno d;iviti i Bogu i-svemu
Sto je Bqg stvorio
I tad stvori Bog Evu. Eva je srdce Adamovo.
Eva je srdc-edovjedanstva,jer je bila prva rnajka,
prva nositeijica i duvarica djeteta.
ju htio, da se ljudska srdca sretnu,
Fog rsastanu,
i da po spoju tih srdaca stanu kucati nova maIA
srdca.
je srdce ipak vaZno. Bog je stvorio
_ Vidir5, da
Evu, drugaticu, za kojom je Adam i-ako deznuo.
Po Adarhu i Evi stvorio je i zakon davanja Livota
novim bi6ima na zemlji.
- Prva Zena.bila je nnajka. Ried Eva i znadi rnaj-
ka Zivih. Majka mnogih. U majdinstvu je snagt,
mo.6,tast i dostojanstvo Zene. I svi se snovi dje-
vojadki kre6u oko toga. Sve Zelje djevojadkog
srdca. Svi planovi djevojadke du5e. Sve deZnje
mladosti njezine.
_ Y"6 mala djevojiica nosi to nesviestno u sebi,
kad posiZe za lutkicama. Svejedno, bila to vel,ika,
liepa lutka iz bogatog du6ana, ili lutka od l<rpica,
koju je napravila sirotica majka. Nagon je tu,
deZnja je tu.
_Kasnije se taj nagon u djevojiici pojada, kad
gleda i promatra svoju majku i njezin- rad. Joi
je- jaii, kad djevojdica spozna, da je ne5to drugo
od djedaka. JoS jadi, kad kao odrasla, zrela dje-
vojka skriva u svojoj d'u5i Zelju, da nekoga ljubi,
da se za njega Zrtvuje, d,a za nekoga Zivi, di na
svojim ko'Ijenima nji5e svoj porod.
Je li to grieh? Je Ii ta deZirja nesavr5ena?Ne-
Sto, Sto bi trebatro iz du5e izrezati. izbaciti?
159
 Ne! To su sveti osjedaji. Bog ih je stavio u
duSu, u srdce Zene. Iza sve6enidke sluZbe, mai-
iinska je najsvetija.Iza Tabernakula najsvetije je
materino krilo.
I Ti ve6 moZda nosi5 u duBi sliku dovjeka, ko-
jega bi mogla ljubiti, koji 6e tebe ljubiti i s kojim
bi htjela saviti obiteljsko gniezdo.JoS ga i ne po-
znaS, ne zna5 kako izgleda, ali sanjari5 o njemu.
GledaS njegovu pojavu, njegovu du5u, njegove
vrline i sebe promatraS kraj njega. DuSa Ti dezne
za tim bi6em, za ljubavlju.
Je li to grje3no? Je li to nedostojno katolidke
djevojke, KriZarice? Ti titraJi Tvoje du5e i Tvoga
srdca?
Ne, nisu ti titraji grje3ni. Sve je to u redu, sve
je to disto i pred Tvojom savje5du i pred odima
BoZjim. Svi ti Tvoji planovi u,,skladu su s onim, Mi smo djeca uesetct
Sto Bog od Tebe ho6e, Sto ho6e od ve6ine Zenskog
svieta.
Ali Sto ne bi bilo u redu? Kad pokreti Tvoga
srdca ne bi bili opravdani, razboriti, katolidki,
kriZarski?
Onda, kad bi Ti to prerano posve izpunjavaio
duSu. Kad bi se prerano Tvoje srdce privezalo za
nekoga. Dok si premlada. Dok si joS u 5koli. Dok
jo5 nisi svr5ila na,uk ni zanat. Dok jo5 nisi ni du-
Sevno ni tjelesno zrela za terete materinstva.
Za{to? Jer zaljubljena djevojdica nije sposobna
za ozbiljan posao. Ne 6eB mo6i ni uditi ni raditi.
TVoje djevojadtvo ne 6e se modi ni razviti kako
treba, ako se ve6 kao napola diete dade5 terorizi-
rati od srdca. Jer 6eS postati du5ermi krZljavac,
zaostalo deljade. Jer 6e se Tvoja du5evnost razvi-
jati samo u jednom pravcu, samo u nabujalosti
osjetaja, a sve o,stalo 6e zahiriti.
Prerane ljubavi nikud ne vode.
Prerane ljubavi ne svrSavaju brakom. Ti to ne
vjeruje5! Pitaj starije! Mogla bih-Ti nabrojiti sto- Na tedaju ae ruia u priro(Ii

160
 tine primjera, koje znam iz Livota i tz organtza-
ci3e, gdie su, ovakve prerane ljdbavi svr5ile ne
Uiakofti ve6 katastrofoin, Za1o36u,bole56u, tuber-
kulozom, ZivEanim slomom. Jer Zensko bi6e uviek
stvari srdca jade proZivljuje, viBe sv_ojedu5e u to
ulaZe,' pa su-i raiodaranja vrefa. Kari bi netko
slagao Lrojidbene podatke, koliko preranih ljubavi
zivr5i pred oltaroh, rezultat bi bio vrlo malen,
zakljuina brojka vrlo nizka.
No moZda 6eB re6i: Pa ja znam' da se ne 6u
udati za onoga, s kim se u rano svoje pro-liefe
sretnem. Ali to moje srdce ttaL,i. Hotu biti ljub-
ljena! Ho6u da netko za me Zivi! Da me netko
o"r""jtf-b" se netko za me bori. Sve djevojiice
imaju danas dedka. I ja ho6u imati dedka!
Na tragoui,ma hrDatske pro\losti ' Ali pazi! Ljubav nije stvar za igru. Lj,ubav je
sveta itvar. Ona se ne prosipa, ne prodaje, ne
mienja. Ona ima samo jednu svrhu: sklapanje
zakonitog braka i radanje novih bi6a, nov,ih gra-
ilana domovine i neba.
KriZarica ne smije biti lakoumna. Za n j u ne
postoji f lirt, koketerija; igranJe sa
svo jim i tudim srdcem; kvarenJe, ka-
rikiran je svoga i1i tueleg srdca; kva-
renje svega onoga njeZnoga, veliko-
ga, svetoga, 5to je Bog u Zenskom
srdcu stvorio.
I zato moramo odluino redi naBim djevoj6icama
i djevojkama:
Napolje s upoznavanjem na ulici, korzu, Seta-
iiStu!
Napolje s napadnim i namje5tenim pona5a-
njem. KriZarica ne moZe biti koketa!
.Napolje sa Setnjamas mladiCem,,naposesa 5et-
nJama po mradnim i zakudastim mjestima. Sa
Setnjama po Sumama i planinama.
Md Gorani ' Napolje s krokodilskim suzama i glupim sce-
nosinxo srndell nama.
u ilu'anxo,

Mladost vedrine tl 161

 .Napolje s ganutljivim i otrcanim pismima, koja
miri5u po prepisivaniu iz ljubavnih listara.
Napolje sa svim tim! Imati dedka, to nije ni-
kakva umjetnost. Ali nemati dedka, ve6 duvati
svoju du5u za onoga, koji 6e Ti kao Zivotni drug
biti prva i jedina ljubav i Ti njemu prva i jedi-
na, to je umjetnost. Bo?ja umjetnost!
Ne, KriZarica ne 6e ciepati svoje srdce. Ni uni-
Stavati svoju du5u. Ni kvariti svoje najbolje ose-
bine. Ni kaljati svoju djevojadku i kriZarsku dast.
Ona ne 6e biti za filfftite glupa guska. Ni igradka
za lakoumnike. Ni prazna glava za ozbiljna do-
vjeka.
Ona 6e biti uviek ponosna, iista. Ne 6e dovoditi
sebe ni druge u opasnost strasti i opasnost grieha.
Uostalom, to joj je i najbolje jarnstvo, da 6e se
sretno udati. eestite djevojke svatko traZi. Na
iZmikani limun, na djevojku, dija je mladost pro-
tekla u lovljenju deiki, u dieljenju srdca, nitko
se i ne obazire. S ozbiljnim nakanama ne!
Dozvoli, da Ti i i ovdje reknem koju iz toliko
godi5njeg izkustva. Stotine i tisu6e djevojaka pro-
laziile su kraj mene kroz toliki niz godina. Neke
sarn promatrala izdaleka. Druge sasvim izblttza.
Jedne su mi odkrivale svoje srdce, a druge su
briZno skrivale svoje tajne. Ali ja sam ih mnogo-
puta ipak ditala i preko zatvorenih vratiju. I od
svih tih poviesti miadih, prerano zaljubljenih
srdaca, znadem samo za jednu, u kojoj je Skolska
ljubav zavr,Silabrakom. Samo za jednu!
Vjera je podela sa zaljubljivanjem u svojoj Sest-
naestoj godini. Bila je ljepu3astapiavojka, iz do-
bre obitelj'i, ali ne$to neuravnoteZeno bito je u
njoj. Ne znam, da li je to bio utjecaj slikokaza ili
rornana, ali ona se neprestano zaljubljivala. Na
svakom izletu, na svakom sletu, na svakom hodo-
da56uona je prona5labar jednoga udvarada.I tako
je i5lo kroz godine.
162
Zvala sam je mnogo puta.
- Vjera, zaSto to dini5?
- Stot
- Ne zna3, na Sto ciljam?
- Ne!
- Na tvoje pona3anje prema dedkima! Sta
znadi to tvoje neprestano upoznavanje, ruZidasta
pisma, izleti u dvbie, skrivanje po kutevima? Pa
u tvojim godinama!
- Ni5tal Sto ni znadilo?Ho6u si naii dedka! To
mi organizacija ne moZe braniti!
- lav si ti za udaju? Gdje je joS to za tebe?
Izkrvarit 6eSdu5u! Razciepati srdce! Izgubiti nai-
ljepBe biserje svoje duSe! 1 pazlr Ne 6ei se tako
liko udati! benki ne vole djevojke, koje su imale
previ5e poznanstava.
Ali sve je biio badava. Vjera je samo manula
rukom, trznula ramenima, i sve je bilo po starom-
Medutim, godine su prolazile. Gomila udvarada
oko Vjere bila je sve manja. Na kraju je ostal.a
sama. Ogledavala se'oko sebe, ne bi li bila joS za
koga zanimljiva, ali badava. I tad ju je uhvatila
zlovolja, bies, ogord'enost.Liepo lice ukodilo se
od neke nutarnje strave. Zive plave odi postale su
staklene. A usne su se skupile u podnugljiv
osmieh, koji je svakoga odvra6ao od nje.
Ipak se iza tridesete godine nekako udala. Ali
sre6a je biia vrlo kratka. Njezin dom nije bio dom
ljubavi i mira nego pravi pakao. Da je sretnete,
ne biste je prepoznali.'Posve je oronula i posta-
rala se. MuZ je grub prema njoj, kadgod je i tude.
A kad se ona potuZi na njegov postupak, odvra6a
joj, da mu mora biti zahvalma,Sto ju je pokupio
u posljednii das.
Tako je! IzLwikani limun i ne moZe biti u iasti
i cieni!
763
 Danica je bila dobra dje\4ojka.Ali i ona se htjela
Sto prije udati. I ona je poiela prerano. JoB u
srednjo5kolskirn kluPama.
Najprije joj je udvarao jedan srednjo5kolac.Ali
jednoga dana oni se posvadi3e.JoB nekoliko pisa-
ma, nekoliko scena, ki5a suza, i stvar je bila do-
vrSena.
U Zalosti stala se tje5iti s nekim trgovadkim
pomodnikom. Taj je sigurno ne 6e napustiti. Do-
bro 6e ga drlati, da ga tako lako ne izgubi. Uosta-
lom, on je manje obrazovan od nje, pa 6e gledati
u nju kao u vi5e bi6e.
Ali jednoga dana njezin trgovadki pomo6nik ode
u vojsku, i ni glasa vi5e.
Danica osta razodarana, ali ba3 za to pobrza za
novom simpatijorn. Ovaj puta je to bio slu3ad me-
dicine. I opet Setnje i izleti. Polazili su zajednidki
u slastidarne, slikokaz, na Savu. Danica je ma-
nula rukom na sve, 5to je u organizaciji dula. Sve
joj se to dinilo dosadno, zaostalo, nemoderno.
Glavno, da je njezin Vlado kraj nje.
No ne5to tu ipak nije bilo u redu. Opazila je
i ona, da je Vlado nekako prema njoj ohladnio.
Sve je rjede dolazio. Ali bit 6e izpiti krivi, tjeSiia
se ona. No kad su izpiti bili gotovi, kad je Vlado
postigao Zueleni cilj, kad su se mogli na6i pred
ulazom u bradno sveti5,te, Vlado je na,prosto
utekao.
A Danica je ostala ogordena,ojadena, slomlje-
na, razmrskana, srdita, bez volje za Zivot. I ni5ta
vi5e nije ju moglo dignuti. Od organizacije se uda-
ljila. Crkvi se otuelila. A mogla je biti netaknuti
mirisni cviet, pun Zivotnoga veselja i Zivotne
sre6e. MoZda bi se i sretno udala, a moZda bi
vr5ila zvanje, koje je i danas vrii, ali s mnogo viSe
liubavi i unutarnjega mira.
MoZda 6ete me pitati, za5to sam je pustila. Za
Sto se nisam uplela u njezin livot?
164
Danica to nije dala. Inade miia i njeZna, ali u tim
je stvarima bila zatvorena. Kad sam htjela o tome
govoriti s njom, osje6alasam, kao da stojim pred
ogradom od bodljikavih Zica. A kad sam je ipak
poku3ala prie6i, zadrle su se bodljike u me prije
nego 5to sam dohvatila njezino srdce.
Eto, tako je bilo s Danicom! S prerano zalju-
bljenom Danicom!
A m o Z el i p o s t o j a t ip r i j a t e l j s t v o izme-
du d j e v o j ke i ml a di 6 a? To se pitanjemno-
go puta postavlja, a da djevojke odmah na nj i
odgovaraju. MoZe! Dedki su karakterniji. Znadu
duvati tajne. Dobri su drugovi. S prijateljem mo-
gu lak5e sve podieliti nego s drugaricom.
Pustimo, tko je karakterniji i tko znade bo,lje
duvati tajnu. Jedno je sigurno. V 99% sludajeva
prijateljstva izmeclu muZke i ZenSke osobe nema
i ne moZe biti. Ne moZe! Jer to je protunaravno.
To je ne5to mimo onih zakona, koje je Bog stavio
u nas. Poznati njemadki pedagog Foerster rekao
je, da prijateljstvo izmetlu muZke i Zenske osobe
moZe biti samo onda, ako su u poodmakloj dobi,
ako su riedko zajedno i ako su oboje sveti. MoZeS
li Ti koju od ovih todaka i na sebe primieniti?
Nemoj rn-isliti, da kod prijatelj,stva s duhovnim
osobama vriede neka druga pravila. Isto. I sve-
6enik je iovjek. I sva ta duhovna prija,teljstva,
koja redovito podinju jako liepo, sklopljena toboZe,
da diZu dvoje ljudi u svetosti, svrSavaju vrlo
obidno i vrlo jadno.
Dakle, ni prerano zaljubljivanje; ni ljubakanje,
ni prijateljstvo s mladi6em.
Nego kako? Kako 6u ,si muZa na6i, ako moram
biti uviek dedna, smirena, rezervirana?
Na6i 6eSga ako Bog ho6e! I ako se moli5 za to!
Kad odraste5,kad dode5u dobu, da se moZe5-malo
ogledati oko sebe, tad budi i u tim dasovima raz-
borita. Nikad smu5ena! Nikad nasilna! Nikad ne-
165
obuzdana! $ikad preblizu muZkarcu! Nikad pre-
viSe povjerljiva!
Uviek naravna! Uviek dostojanstvena! Uviek
razborita djevojka, koja se ne razme6e sa svojom
ljubavljiu, sa svojim srdcem, ve6 ga duva, da ga
dade pred oltarom onomu, kojega joj je Bog na-
mienio.
Ali jednom 6e Tvoje srdce ipak progovoriti. Ne-
ka ne progovori za bilo koga. To mora biti osoba,
koja Te je vriedna. S kojom 6eSlako ieikroz ?ivot.
Psovadi, alkoholidari, kartaii, raz-
metnicr,2enskari ne dolaze u. obzir.
Ti ne 6eSgledati na vanjStinu i bogatstvo, ali uzet
6eEdovjeka, koji moZe prehranjivati svoju obitelj.
Pazi, da je zdrav, marljv, okretan. I Ti moraS biti
zdrava. Od zdravih r,oditelja radaju se redovito i
z d r a v a d j e c a .I n o v j e r a c ? Taj se izklju-
d u j e! Brak nije samo susretaj dvaju tiela, ve6 u
prvom redu susretaj dviju duSa,koje jednako mi-
sle, jedno lj,ube, za jedno Zive. Bradni drugovi,
koji imaju razrra vjerska gledi5ta, ne mogu biti
sretni. Ni mje5oviti brakovi ne donose sre6u, a da
o brakovima sklopljenim izvan katolidke Crkve
uob6e ne govorimo. To za katoliEku stranku i nije
brak. Zato katolidka djevojka, KriZarica, s ino-
vjercem ne sklapa poznanstva. Isto tako ni s oZe-
njenim ili razstavljenim muZem. Tu Te ne smije
srdce prevariti. Jer kad se ono umieSa, oduSevi,
razigra, onda je teZko kidanje i lom. Zato dr?i
svoje srdce u rukama, i nemoj da ono ravna To-
bom. Razum, prosvietljen vjerom, i katolidka
Tvoja savjest neka Ti bude mjerilom.
Ve6 Te vidim, kako se smije5 na ove moje izvode.
Kakav inovjerac! Kome moZe i pasti na pamet,
da bi KriZarica uzela inovjerca? Pa ipak, slu5aj!
Bila je liepa kao iz pride. S dubokim plavim
odima. S dvie divne pletenice oko glave. Mari-
jina medaljica bila je uviek na njoj. Njezina pre-
166
davanja o Euharistiji bila su upravo ganutljiva'
Bila je prodelnica euharistijske sekcije u svome
druZtvu.
Kad jedne jeseni Meta je nekako podela izo-
stajati sa sastanaka. U mjestu se proEulo, da ima
opasnog udvarada. Nekog inovjerca!
Prve viesti o tome biie su dosta nejasne. Nitko
nije vjerovao. Ta Meta je diete Marijino! Meta je
euharistijrska du5a!
Ali glasovi su postajali sve ozbiljniji. Zab,rinula
se za Metu predsjednica druZtva i po5la je tra-
Ziti. Na5la ju je upravo u du6anu njezinih rodi-
telja.
- Meta, Sto je s tobom?
- Ni5ta! Evo to je moj Boiko, moj zarudnik!
Bo5ko? Zarut:nik? Predsjednica je stajala sva u
dudu. I ime i izgled i govor odavao je i rasu i vjeru
mladi6a.
- Meta, zar doista?
- Jest, i sretna sam!
Tad je Metu i njezine roditelje posjetio duhov-
nik druZtva. A nekako u to vrieme stigla sam i ja
u Z. i potraZila Metu.
Ali sve badava! >Marijino diete<i >euharistijska
kriZariika duSau govorila je ve6 poznate fraze:
Bog je jedan, i sve su vjere jednake.
Metina kriZarska izgradnja nije bila podpu4a.
Izdala je i posve zatajila u pitanju s,rdca. . . Meta
se vjendala u tudoj crkvi. . . Gdje je danas? Ne
znam . . . Je li sretna? Ne znarn. . .
Ali ako joS ima negdje spremljenu Marijinu
medaljicu i kriZarski znak, ne moZe biti sretna-
Bar ne onda, kad ih kod >velikog pospremanja
ku6e< opet nafle, i kad joj te svetinje opet progo-
vore . .
+
, Na jednom tedaju upala mi je u odi crnokosa
Olgica. U njezinim je odima bilo toliko nevinosti
167
i djetinje bezazlenosti. Molila je tako sabrano.
Iz ivake njezine riedi gorio je kriZarski plame,n.
Bila je rloditeljica Malih KriZarica u V. Nisu mo-
sle
- do6i u bolje ruke.
- Olgice, piSi mi, kad se vrati3 ku6il
- Ho6u, sestro Marice!
- I budno bdij nad na,5om djecom!
- Ho6u! Male su mi najve6a radost.
Olgica je doista pisaia. Steta, Sto nemam vi5e
tih pisama, da vidite, kako su bila puna idealizma.
Kad ali jednoga dana i njezina pisma postanu
we rjeda i napokon izostanu_sasvim. A njezine
susesfremi javite, da se Olgici udaje za inovjerca.
Isti dan napisala sam joj sve ono, Sto sam mi-
slila, da joj moram re6i. Pismo je do5lo nekoliko
dana prije vjendanja. Stiglo je prekasno.
I Olgica se vjendala u tueloj crkvi. I djecu je
odgajala u tudoj vjeri. Ali sre6a je sasvim izo-
stala. Ne samo, da ju je grizla savjest, ve6 joj i
djeca poumira5e jedno za drugim, a rrru? joj ne-
s t a d eu v r t l o g u o v o g ar a t a . . . . .
)t
A Tuga? Nije bilo sposobnije djevojke od nje.
Sve vrline i uma i srdca kao da su se sastale u
njoj. Dobro je govorila. Sjajno pisala. Divno se
snalazila mealu djevojkama.
Pa ipak, svoje je srdce priliepila uz dovjeka, koji
nije bio dodu5einovjerac, ali je nije bio dostojan,
- Tugo, taj dovjek nije za tebe. Pusti ga!
- Ne mogu!
- Taj dovjek ne misli ozbiljno!
- Varate se! Njegovi su priedlozi sasvim oz-
biljni!
- Ali on nije nikakav katolik!
- Glavno da je po5ten dovjek! Plemenit Eo-
vjek!
768
I ona je oti5la iz na5ih redova. eovjek je vi5e
od organizacije. Ljubav je vi5e od naEela.Sa strep-
njom sam izdaleka pratila, kako ie se stvar raz-
vijati. Tuga je izgledala sretna. Ali ja nisam ni-
kako vjerovala u trajnost te sre6e. I doista! Kad
se Tuga na tri tjedna odmakla iz Zagreba, javio
joj je taj ne'dostojni udvarad, da se zarudio s ne-
kom drugom gospoclicom.Tuga mi je sama pridala
o tome.
- Da znadete, kako sam to saznala! Jedva sam
prekoradila prag svoga stana, opazila sam njegovo
pismo. Jao! Kako je to bilo stra5no! Htjela sam
oti6i do vas, izplakati se kod vas, ali kako 6u na-
trag! Lutaia sam cielu no6 i razgovarala sa svo-
jim nemirnim srdcem
- A za5to se ne bi opet k naxna vratila?
- Ne, ja se ne vra6am vi5e tamo, gdje sam
jednom bila.
I otiSla je u no6, u tamu, -u mrak. Vidim je koji
puta. Redovite kr56anske duZnosti sasvim je na-
pustila. Moli se kadgod Majci BoZjoj i mnogo po-
Stuje na5egaMerza.
Ho6e Ii je Gospa ipak jednom vratiti k Merzo-
vim idealima?...
Evo, to je poviest triju slomljenih i razmrskanih
srdaca.
Ti ne 6eStako, je li? Ali zato 6uvaj svoje srdce!
Od vjetra i mraza, od vafre i.dima i od njega sa-
moga najvi5e. Ne daj da progovori, gdje mu nije
mjesto!
A kad Tvoje srdce u miru, ti5ini; u prisutno'sti
BoZjoj prog,ovori i ljubavlju svojom ovije drugo
mlado i .iisto srdce, srdce slidno Tvome. tad sa
svetim strahopoditanjem idi u susret velikoj tajni,
koju j9 Bog u raju ustanovio, a Krist u Kani Ga-
lilejskoj posvetio. Idi u susret toj tajni! Na tom
putu pratit 6e Te stotine i tisute mladih djevp-
jadkih srdaca, koja pod zastavama s bielim kri-
1'69
Zem o(uva5e svoju bjelinu. I Ti si je na tome putu,
pod tom zastavom saduvala.
Zato tdi mirno Tvojoj sre6i, sredi Tvoga srdca,
sre6i Tvoga Zivota!
Poziv kotolidke mojke
O majdinstvu, o pozivu majke, o uzviSenoj zad,a6t
majke mnogo se u kriZarskim redovima govorilo i
pisalo. Na sastancima, na tedajevima, na proslava-
ma. Ko1iko je samo ilanaka o tome pitanju napisa-
no u na5em glasilu. Pisale su ih one, koje su s lju-
bavlju promatrale najredovitiji poziv mladih dje-
vojaka, iako same nisu ni Zene ni majke. Pisale su
ih one, koje su se upravo splemale, da udu u brad-
no sveti5te i da na njemu zapale voStanicu mate-
rinstva. A pisale su ih i one, koje ve6 vrSe svetu
materinsku zada1u. Najvoljela bih sve te dlanke
prenieti u na5u knjigu, da budu glasni dokumenat,
Sto je organizacija u du5ama na5ih dlanica upravo
na tom podrudju izgradila. Kako je oplemenila nji*
hovo gledanje, kako je posvetila njihovu majdin-
sku brigu, kako je vrhunaravno digta ljubav nji-
hovih majdinskih srdaca. Neka bar neke od na5ih
majka progovore varna, budu6im majkama.
Raditebe
>Sve Sto te dulje gledam, i vi5e slu5am, i jade
upijam u sebi, to sve bolje svakim danom i dublje
osje6arn,da je sve, sve u mom Zivotu od moga pr-
voga daha bilo tako, ba5 tako i nikako drugadije
ude5eno samo i jedino radi tebe, premilo dedo.
I moje d j etin j stvo. I ona velika lutka, ko-
jom su me obdarili davno, davno jedne Badnje ve-
ieri, i koju sam grlila i nosala kao danas tebe,
diete moje! I onaj mali djedji 5iva6i stroj i moje
prve haljinice za lutku, kao i za tebe danas,jedino!
170
I moje duhovno spreman je. Sve moje
male davne podetnidke vjeZbe u kreposti. Sve
moje molitve. Da i dobro se sjedam, moje prve du-
hovne vjeZbe. Radi tebe, srdce, da imaS m a j k u
i da bude3 Isusovo!
Isva de?nja mladostimojezaIjubavi i
z a rLj i m, sva snatrenja moja i dekanja duga u
sutone meke. . . Da ima5 otca, diete, i da bude5
sretno!
SVe, sve je ve6 davno, davno, od najprve mlado-
sti moje bilo dekanje tebe, priprava u tielu, i duhu,
i duSi, i srdcu za tebe, sve je u svemu bllo zaziva-
nje tebe i sve, sve je bilo tako liepo i dobro, jer je
bilo radi tebe, ljubavi mala!
A danas? Danas, kada jesi, kada Zivi5, kada me
gledaS,svaki das zovei i neprestano tjubiS? O, da;
nas je joS stotinu, tisu6u puta vi5e nego ono davno
- sve moje samo za tebe, sre6o mala! Ja za tebe
ladim, za tebe trpim, za tebe molim, za tebe bdi-
jem, za tebe Zivim. Ni5ta mi nije teZko, jer je za
tebe. eude se, da me ne izdaje strpljivost, Zivci,
zdr-avlje, a1i ne znaju, da je moja snaga straEna,
kada se Zrtvujem za tebe.
Ti si vrhunac mojih radosti i mojih naslada!
Ti si moja najii56a sre6a!
Ti si moja zadovolj5tina za sve!
Ti si zanos i pjesma moje du5e!
Tko 6e me shvatiti? Tko 6e shvatiti majku i nje-
zinu ludost?
Tko 6e shvatiti majdinu sre6u?
Nije vaZno, tko 6e shvatiti. VaZno je: da je sve,
sve bilo i da sve, sve bude uistinu radi tebe,
diete!
(>>Za vjent i dom< g. 1937. br. 5.)
Tako pi5e jedna na3a dlanica nakon poroelaja
prvoga deda.Danas je ona sretna majka dvaju dje-
daka i dviju djevojdica.
Sto je materinstvo u sebi, Sto znadi u oiima
tsoZjim opisuje i opet jedna majka.
171
 Vriednosfmaterinstva
>Materinstvo je milost Bo?ja. Jer postati majka
znati, primiti od Boga u svoje krilo dovjeka, ma-
1og, sitnog, slabaSnog dovjeka, i njegovu malu,
sitnu, ali zato neumrlu du5u, primiti dakie izravno
iz luku BoZjih stvorenje BoZje, najsavr5enije je
djeio BoZje ljubavi - i to na neki natin kao svo-
jinu iii bar kao ne5to tako blizu i tako svoje, da
mu iza Boga nikoga bliZeg nema. Nije li to milost,
kad Bog daruje i to joS, kad ne5totako dragocjeno
daruje. Jer u onoj du5i stanuje iza krStenja mali
Krist, i ona je cienom njegove boZanskekrvi od-
kupljena. Uz ono malo bi6e bdije aneleo,i ona mala
sitna, biela, nevina du5ica vriedi vi5e nego sve
blqgo i sav svemir. Majku, samo majku je Bog tako
odlikovao, da je u njezinu tielu sazdao kolievdicu
za sve sinove ljudske, sve poklonike Ljubavi, za
sve stanovnike neba.
Ako sa ovog stajali5ta promatramo, zaista nam
se materinstvo prikazuje u svem svojem dostojan-
stvu. Ono nam se tini kao dragocjena posuda, kao
blagoslovljena zemlja, kao njiva Gospodnja, iz
koje nidu cvjetovi duSe, koju Bog oploduje svo-
jom mi1o36u, u koju se uzda Bo?ja ljubav i od
koje se nada proslavi svojoj.<
(>Zavjeru i dom<<g. 1935.br. 5).
Maika !e srdce obitelii
uIJz prvu i najglavniju misiju deka katolidku
majku jo5 jedno vaZno polje rada. eeka je njezina
obitelj, deka je muZ, dekaju je i mole je, da im
bude luka okrepe i mira, sunce radosti i vjedne ve-
drine. Da, od majke, toga srdca obitelji, traZi se
danas mnogo. Danas, kada svuda oko sebe vidimo,
kakve su sloga, razumievanje.i ljubav, kafo muZ
vude na svoju, Zena na svoju, a djeca na svoju
stranu, a svi zajedno na stranu daleko od Boga i
tako svi srljaju u propast. . . danas se pitamo, tko
772
6e ovo z1o,ovu rak ranu zaustaviti. Kako? Duboko
smo uvjereni, ako majke ne spasena5e obitelji, da
ih ne 6e spasiti nitko. Velik je stoga i veoma va-
:zan poziv majke u obitelji. One neka tu budu u
prvom redu duvarice mira i ljubavi BoZje. Neka
ne dopuste, da se na ognji5ta njihova useli svada,
razdor, nepo5tivanje zakona BoZjega. Neka budu
andeli mira i utjehe. Neka naroditu paZnju i lju-
bav posvete muZu, koji se ku6i vra6a ulnoran s po-
slova i pun briga za dobro svoje obitelji. Neka mu
budu pravom i razumnom pomo6nicom, snagom i
okrepom, neka ga obodre mirom svojim, radost-
nim i pouzdanim pogiedom u budu6nost. A same
neka ne teLe izvan svoga doma, neka krutu Zivotnu
borbu prepuste njemu, koga je i Bog za to odredio,
a one neka duvaju mir, ljubav i djedicu po volji i
zakonu BoZjemu. Neka mole, neprekidno mole,
neka im sav rad i sve misli budu molitva, neka
l-"udu skromne i dedne, i sa6i_6e blagoslov BoZji
nad krovove naSe,i po katolidkim 6e se majkama
spasiti naS hrvatski narod.<
(>>Za
vjeru i dom<g. 1935.br. 5.)
Spremnosfna irlvu
nSva se velika djela postizavaju Lrtvom... Pa
tako ni katolidka majka ne 6e nikada svoj veliki
poziv mo6i izpuniti bez velikih patnja i Lrtava.
Radanje svetaca i duvanje i spasavanjekr56anskih
ustanova, obitelji, traZi od majke neizkazanl}r Lr-
tava. Tko bi ih sve nabrojio? One su tako velike,
tako liepe, tako nesebiine, toliko vet opisane,opje-
vane, a.opet tako iedne i sakrivene, da se upravo
ne usudujemo dirati u njih. One su tako stvarne
i tako bitne za materinstvo, da pravog materinstva
hez njih uob6e nema. Bilo u kojoj formi, biio da
su patnje tiela, du5e, srdca, bilo sve zajedno, ali
cne jesu, i biti majka zaista znadi slidno, Sto i biti
patnica. To dobro znadu one, koje se danas ponose
173
 nazivom feministkinja i koje se pla5e materinstva.
Tu leZi i kljud za rieSenje zamrSenei dudne zago-
netke liberalnog feminizma. On zna i mnogu kato-
lidku duSu oduSeviti liepim riedima o slobodi Zene,
o navodnoj ravnopravnosti s muZem, o ogranide-
nju djece, toboZe,da jadna ne poginu od gladi -. .
A zar ne vidite i zar ne osje6ate,da sve to, kad Se
prevede jednostavnim katolidkim jezikom znait
bjeZanje od Zrtve.
MoC Zrtve je neizmjerna. I to neka ne zaborave
na3e katolidke majke. Po njoj i samo po njoj mogu
one da.izpune svoj boZanski poziv, ali po njoj mogu
joS ne5to. Ako je proZmu vrhunaravnim svietlom,
t. j. dnevno je prikazuju Bogu, tada 6e po toj nji-
hovoj patnji do6i mir u one obitelji, gdje nema ni-
koga da moli, Zrtvuje; obratit 6e se du5e, za koje
se nitko ne brine, umnaZat 6e se sve6enici, ojadati
rnisije, bit 6e viSe pridestnika, manje grje5nika,
vi5e mira medu narodima, manje nesloge i psov-
ke. . . a sve na vedu slavu BoZanskogaSrdca i Nje-
gove nakane. Na taj 6e nadin katolidke majke po-
stati apostolice patnje, i ova 6e ih ideja sigurno
jo5 jade odu5eviti za Lrtvu, jer 6e sada znati, da
Trtva njihova irna vjeinu cienu.n
(>Za vjeru i dom<<g. 1935. br. 5.)
Kao Mariia
> B i t j e N j e z i n aZ i v o t a t a j n a i f i a t .
Sva je skrivena i zastrta, premda je najve6a
Zena, 5to se ikada rodila na svietu, premda je kra-
ljica neba i mati Sina BoZjega. O, kako bi se ditala
onn knjiga, u kojoj bi u tandine biia opisana njena
lidnost sa svim psiholoZkim pojedinostima. Ali
takve knjige nema. Nihakvim historijskim iztraZi-
r,'anjima, nikakvim ni najduhovitijim rekonstruk-
cijama, nikome, pa ni samoj najZardoj ljubavi nije
poSlo za rukom, da tako obnovi njezin iik. On je
kao koprenom zastrt i vjeiita tajna u Bogu.
174
Bog ho6e, da poput najve6e Zene svaka Zena
bude tajna i kao pod koprenom. Velik je simbol
koprena. Ona zastire Zenu u najve6im momentima
rjezina Livota: zarudnica pred oltarom, redovnica,
udovica nose koprenu. AIi ona nada sve dolikuje
majci. Njezini poslovi, njezine brige, njezine mo-
litve, njezine Zrtve - neka budu tajna. Kada se
diZe, kada iiega" kada pati, kada sve svr5ava, kada
sve dospieva i za sve nalazi rjeSenja - neka se
ne zna. Njezine umorne ruke, njezina klonula ra-
mena, njezine zaplakane odi - neka se ne vide.
Kao izpod koprene, da bude slitna Majci nad maj-
kama.
Bit je Njezina Livota i fiat. SluZbenica Bo?ja.
Neka mi s v e bude po volji BoZjoj. Podpuno pre-
danje. Takva je u cielom Zivotu. Odkako je zadela
Sina, pa sve dok ga nije mrtvoga drZala na krilu.
'Ona, koja bi mogla sve dobiti, sve izmoliti, sve
promieniti, sve udesiti - ne moli ni5ta nego samo
fiat i ne traZi niSta, nego samo volju Otdevu. Ali
zato je velika, najve6a, vjedna.
I Zena je velika, samo kad je predana. Narodito
rnajka. Onda, kad je prva i posljednja njezina ried
fiat. Onda, kad je >ne moja, nego Tvoja volja<, sa-
dri.aj, cilj i filozofija njezinog Zivota. Uviek i u
svakom sludaju: i kad se budu radala, ali i kad
budu umirala djeca; i kad otac bude imao posla,
ali i kad se bieda useli na doma6e ognji5te;
kad budu cvjetale ruZe nepomu6ene obiteljske
sre6e, ali i kad trnje svih mogu6ih kriZeva stane
g u 5 i t ir u Z e . . .
Za takvim majkama vapi naSe doba i u
takve senada.U majke po Mariji!
(>Za vjeru i dom<<g. 1936. br. 5.)
__T?ko piSu, govore, misle i rade katolidke majke-
KriZarice.
175
 Ako se ne udom ?

Koiik_o se puta to pitanje duje s djevojaEkih

rlsana. Sto orida, ako se.ne udam?
Ponajprije, nije tjelesno materinstvo jedino
zvanje Zene, iako je najde56e, najobidnije. Neke
Gospodin zove poput Marije, sestre Martine, da
sjednu do nogu Njegovih i ne odmidu odiju s usa-
na Njegovih. To su one duSe, kojima je Bog dao
redovnidkg z v a n j e i p o z v a oi h u o s a m u ,
da bolje duju Njegov glas i sasvim se posvete
sluZbi Njegovoj. Kolike je Bog tako pozvao i iz
kriZaridkih redova. One danas djeluju diijem na5e
domovine kao odgajateljice, bolnidarke, u siro-
ti5tima, u sluZbi nemo6nih, u ku6nome radu. Svoje
molitve i svoj rad prikazuju one i dalje za Krilar-
stvo, koje je uzgajalo cviet njihova zvanja i po-
rnoglo im, da bolje iuju Kristov poziv i Kristov
glas. Za mnoge su redovnidke poglavarice izjavile, Nad,biskup
da im gotovo ne bi trebalo noviciata, tako ih je meilu Malim
KriZarstvo odgojilo i izgradilo. Kri,Earicanna
Ima jo5 jedno zvanje, koje mogu izabrati na5e
d j e v o j k b , a t oj e a p o s t o l a t u svietu. Cieli
Zivot posvetiti dobru bliZnjega, bilo u kriZarskom
apostolatu, bilo u drugim granama katolidkog rada.
Zene su takvu misiju vrSile i u prvoj Crkvi, a ko-
liko Crkva tek danas treba ovakvih svjetovnih apo-
stola. Oni ulaze tamo, kamo ne moZe sve6enidka
ruka. Oni unose Krista tamo, gdje je svedeniku
pristup zatvoren. Oni posve6uju laidko druZtvo,
jer Zive u svietu. Takve apostolske du5e su u svie-
tu, a nisu od ovoga svieta. One se po nadinu Livota
ne razlikuju od drugih, ali iznutra se dnevno obo-
ga6uju BoZjom blizinom, da tako bogate i pune
mogu davati i drugima. One se bore za kraljevstvo
Kristovo, za Krista Kralja.
Pokojni dr. Ivan Merz odu5evljavao se za ovo
zvanje, za ovaj poziv. On ga je i sanr odabrao, iako
nije bio dlan nikakve zdjednice ovakvih svjetovnih
KoIo kraj obale Dubrounika
776
 apostola, jer ga je smrt spriedila, da to ostvari.
MoZda 6e se o petnaestgodi5njici njegove smrti
biljka, koju je on usadio u du3e razviti, razrasti i
moZda 6e upravo i medu naSim miadim nara5taji-
ma biti onih, koje 6e trajni, doZivotni apostoiat u
svietu, spojen s vr5enjem evandeoskih savjeta,
prihvatiti kaq svoj Zivotni cilj, kao svoje zvanje,
irao svoj poziv, na korist Crkve i neumrlih du5a.
Ati Ti sigurno na ove misli'u du3i nadodaje5: To
je sve liepo, ali to nije za mene. To su odabrane
cluSe,a ja sam obiEna mala djevojka, kojoj Bog
nije nikakve osobite puteve zacrtao, koja bi se
udala i samo udala. Ali Sto onda, ako nikoga ne
nadem?
Da, Sto onda ako djevojadko srdce nikoga ne
nade. Ako se nitko na nj ne obazre. Nitko na'nje-
gove Zelje ne odgovori. A_ takve su pojave vrlo
teste. I bit 6e jo5 de56e. Zena je na svietu vi5e
nego muZkaraca. A iza ovoga rata bit 6e ih joS
vi5e.
Pa i bez obzira na ratne prilike, kolike djevojke
Popele smo ne nadu svoga Zivotnog druga.
se na orh
Lokruma
Zar te nisu izp'unile svoj Zivotni zadatak? Zar
one ne izvr5uju plan, 5to ga je Gospodin odvieka
Zeni namienio?
One na5etihe i slaba5neradnice, koje su jo5 kao
djevojdice odkinute iz obiteljskoga gniezda, da u
pra5nim i zagu5ljivim tvornicama u znoju svoga
lica zaratluju svagdanji kruh.
Ili bliede i pognute krojaEice, koje za ni5ta drugo
ne znadu, do igle i okretanja Siva6egstroja.
Ili naSe dinovnice, dija mladost nestaje u zapari
uteda, po5ta, advokatskih kancelarija, a koje svo-
jom zaradom ne prehranjuju samo sebe, ve6 mo-
Zda i staru majku i otca, a moZda Skoluju i mladu
bradu i sestre. Zar je njihov Zivot bezplodan? Ta u
horbi, u buri i oluji Liiota nisu jadne ni dospjele,
da se ogledaju za svojim Zivotnim drugom. A kaa

Oj d,i,uni gorskd kraju!

Mladost vedrine 12 777
su to ipak htjele, ve6 je bilo prekasno. Mladost je
pro5la!
' njihov Zivot moi,e biti ptrodonosan,dastan, kori-
IIi zar molda nisu Zivotnu zada6u dastno izvr-
Sile na5e uditeljice, osamljene i zapuBtene po za-
bitnim selima. Ta one su bar bile majke mnogima.
IIi zar je izgubljen Zivot jedne ku6ne pomo6nice,
koja kroz godine pomaZe kod odgoja djece jedne
obitelji. Ona Zivi i umire za njth.
Ili Sto da kaZemo o onima, koje su gojile sladku
nadu, da 6e si na6i Zivotnog druga, pa ipak im ga
Bog nije dosudio? Ili o onima, koje se zbog tjeles-
nih nedostataka nisu mogle udati?
Ko1iko samih djevojaka! Koliko osamljenih dje-
vojadkih srdaca?
Zar su svi ti Zivoti bez smisla?
Ho6e Ii ovako osamljeno djevojadko srdce i6i
kroz cieli Zivot ojaeleno, ranjeno, puno gordine,
mraka i boli?
Ho6e li to osamljeno djevojadko srdce govoriti,
da je badava na svietu, da nije izpunilo svoju mi-
siju, svoju zada(u?
A k tim djevojadkim srdcima, koja se nisu ni-
kada.u Zivotu srela.sa srodnim srdcima, treba pri-
brojiti i ona, koja su u Zivotu osjetljivo pogaZena,
slomljena, prevarena. f ona, kojima je rat oteo
ljubljeno bi6e i ostavio ih u crnoj osami.
Hp6e Ii takva srdca nositi oko sebe jad i demer,
bipati odaj i nemir?
Nekada su ljudi bjeZali od starih djevojaka, sta-
rih frajla, usidjelica. Te riedi znadiie su dangrizavu,
hirovitu, nepodnoSljivu staru djevojku. Svatko je
LrjeZaoiz njezine blizinb. Svatko joj se izsmjehivao.
Svatko je mislio, da ima pravo, da se blatom na-
baci na nju.
Dodu5e, vi5e puta su tome starije djevojke bile
i same krive. Zbilja su bile nervozne i nestrpljive.
Sam odaj rigao je iz njih. Nisu mogle -podnositi
tudu sre6u. Zavidale su na tutlem miru. Napose
mlade sretne djevojke nisu mogle Zivjeti kraj
778
njih. A to sve zato, jer ih nije nittko podudio, da i
stan i velik.
Kr56anstvo, koje je podiglo dast i dostojanstvo
Zene, donieio je i nove poglede o ulozi i zadati
Zene. S riedima - Zdravo milosti puna - nastaju
novi dani za i,enu, S Evaneleljem podinje novo raz-
doblje za siromp3ne, poti5tene, nejake, a medu
tima bila je u Starom Zavjetu i Zena. Nema vi5e
sl,obodnihi robova, nema muZkih i Zenskih, svi su
jedno . u Kristu, kaZe sv. Pavao. Zenitba je po-
dignuta na sakramenat. Ali pored Zenitbenog sta-
leZa kr56anstvo pozna i neudatu Zenu - djevicu.
I to ne samo djevicu, koja 6e se zatvoriti u samo-
stanske zidine, ve6 i one, koje 6e u svietu dastno
izpuniti svoju zada6u.
Materinstvo je najvaZnija zadadaZene,ali i bez
braka i tjelesnog materinstva. Zena je doista maj-
ka, ali osim tjelesnog materinstva postoji i du-
hovno materinstvo. Kadgod je ono teZe od tjele-
snoga. U njemu Zena sve daje, a ne prima niSta.
Za sve se Zrtvuje, a ni5ta ne traZi. Na sve je
spremna, a niSta za sebe ne ostavlja. U kojemgod
ona zvanju bila, kakvim se god poslom bavila,
iena mora uviek biti kao majka, rekla je glasovita
njemadka liednica Elizabeta Gnauck - Krihne.
Svaki svoj posao ona 6e shvatiti materinski. I
doi,sta!
Kroz stolje6a je neudata Zena po svome karita-
tivnom, odgojnom, kulturnom radu vr5iia u ljud-
skom druZtvu ulogu duhovne majke.
A kako je danas?Danas je neudatih Zena mno-
g_oviSe nego prije. U budu6nosti bit 6e ih jo5 vi5e.
Koji su tome razlozi? S jedne strane piomjena
dr_uZtvenogporedka. Borba za obstanak niie osta-
vila Zenu poStedenu.Nestalo je idilidnih domovu,
u KoJlmasu Zenskadjeca bila za5ti6enado udaje.
Ve6 za rana, desto jo5 u najnjeZnijim godinama,
.179
t_jerajuje prilike u tvornicu, u sluZbu, u ured. f
ielja za znanjem tjera je u javna zvanja, koja
joj je Crkva uviek Priznavala.
Kadgod im i Zivotna borba otupi srnisao za pc-
rodicu. A kadgod produ neopaZenekroz Zivoi, a
d.a se niiije oko nije zaustavilo nad djevojkom,
patnicom i mudenicom. S druge strane uslied nov-
dane krize, a jo3 vi5e uslied ne6udoretla, koje se
napose iza rata razmahalo,.postoji veliki broj muZ-
karaca, koji se ne 6e Zeniti. I tako postotak Zena,
koji se poradi manjega broja muZkaracane moZe
udati, postaje daleko ve6i.
Priznajemo, sve su to manje vi5e nezdrave po-
jave, ali nemojmo se varati. Stara se vremena ne
rie vratiti. A kakvo stanovi5te imamo prema to-
me zauzeti mi katolikinje? Ono, koje smo i prije
i z t a k l i :M a t e r i n s t v o je najvaZnija zt-
da6a Zene, ali i u duhovnom materin-
stvu i.ena moZe svo j ciI j posti6i i biti
c i o i o v j e k . I z a t o n e v a l j a k o d o d g o j ad j e v o j -
ke tjelesno materinstvo postavljati kao jedini
ideal. Istina, danas se upravo s katolidke strane
taj ideal podcrtava, jer ga se udate Zene vrlo lako
odridu, i jer vriednost njegova nije danas dovoljna
nagla5ena. Ali govoriti o tjelesnom materinstvu
kao jedinom cilju djevojke - pogrje5ka je. Ne
izpuni li se taj djevojadki san, djevojka postaje
nesretnom. Naprotiv, ako je djevojka sviestna, da
i za nju ima bezbroj dastnih zada'6,au ljudskom
druZtvu, to 6e, ako se ne uda, ostati i dalje sre-
elena,vedra i sretna. Pa gdje'i na kojim podrudji-
ma bi mogla na5a katolidka djevojka djelovati?
To je u prvom redu d o m. Bog Ti nije dao, da
osnujeS svoj dom, ali Ti nisi bezkudnica. Zivi5 u
domu svojih najbliZih. U ku6i roditelja, s mla-
dom bra6om i sestrama, da im budeS druga majka.
U ku6i sestre i1i brata, da njeguje5 i odgaja5 ne
svoju, ve6 njihovu djecu. Pa -bila Ti bez ikoga
180
svoga, jo5 Ti uviek ostaje obiielj, kod koje si, kod
koje Zivi5, gdje moZebdjelovati materinski. Znam,
mnogoj na5oj djevojci stegnut 6e se srdce od bola,
kad gleda tutlu,sre6u.Al.i samo za das!Jer mi zna-
md, Sto je futva i najljepSa osebina naSe naravi
je smisao za lrtvu. Klasidan primjer za tu Lrtvu
dala je Bl. Djevica. Ona je dodu5emajka. Ali 5to
ona ima od svoga Sina. On ne pripada njoj, vei
drugima: apostolima, bolestnicima i siromasima.
eak su i farizeji vi3e u saobradaju s Njim od nje,
Majke njegove. I kad Ga moli da pomogne mla-
dencima u Kani, On je tvrd. >Zeno,joS nije doSao
rnoj das.< I kad Ga je deznutljivo dekala, da Ga
samo izdaleka vidi, i kad Ga utenici upozoravaju:
,Gle Mati Tvoja i bra6a Tvoja stoje napolju i tra-
2e Te,<,Isus odgovori: >Tko je mati moja i tko su
bra6a moja? Oni, koji vr5e volju Otca mojega na
nebesima.u - Spasitelj kao da se odride svoje
Majke. On ne pripada njoj. I kad 6e na kriZu
visjeti, ne 6e joj kazati sladku ried Majko, ve6
tvrdu i ozbiljnu: Zenol
Razumiei li Ti to, sestro? I kad se kidalo srdce
najnjeZnije Maj,ke, kad se u srdcu odricala njeZ-
nosti, kojima sin majku obasiplje, kad je stupala
putevima najteZih ?rtava i kriZeva, kojima ju je
vodio Njezin Sin, moZda je ba5 onda mislila na
Tebe, samotna djevojko, na Tebe, koja 6e5 biti
apostol u tudoj obitelji, a ne u svojoj, koja 6eS
pratiti tuelu djecu, a ne svoju rodenu. I Marija
prati rodake Njegove, prati Zene iz naroda Nje-
gova. Nemoj dakle ubijati'onih najnjeZnijih, naj-
ljep3ih, struna svoje du5e, ako nema5 svoje obi-
telji, ve6 zagrli, Zrtvuj se, pokloni najljep5i dio
woje duSe onoj obitelji, u kojoj Zivi5. Koliko tu
dobra moZeSudiniti, samo ako nosi3 apostolsku
duSu. Ta 6e se dobra biljeziti u knjigu Liiota zlat-
nim pismenima, jer to iu prave tr{ve, bez obilja
Tvojih osobnih radosti.
181
 A gdje 6eSjoS materinski i apostoiski djelovati?
U svome zvanju. Koje 6e zvanje odabrati
na5a djevoj_Ea?Svi se slaZu u tome, da djevojke
moraju odabrati ona zvanja, gdje Zenske sposob-
nosti mogu do6i najvi5e do izrai,aja. To su u prvom
redu pedago1ka zvania. Odgojna zvanja.. . Odgo-
jiteljice djece, uditeljice. A onda njegovanje bo-
lestnika, siromaha, djece, .tako zvana socialna
zvanja. Kolika se apostolska djelatnost dade tu
razviti! Sto znadi odgojiteljica, uditeljica u odgoju
djece, o tome ne treba potanje govoriti. Ona for-
mira djeEju duSu za dobro ili zio. Tragovi, 3to ih
odgojiteljica ri ranoj djedjoj dobi ostavlja u du5i
djeteta, neizbrisivi su. Samo treba zvanidnu duZ-
nost svoju shvatiti materinski, a ne kao prosto
kruhoborstvo.
A S t od a k a Z e m oo s o c i a l n i m zvan j ima?
I bolnidarke, sestre pomo6nice, namje5tenice u
pjestovali5tima, djedjim zavodima, u sirotinjskim
i mirovnim domovima mogu mnogo plemenita i
dobra udiniti, ako svoje zvanje shvate materinski.
BaE na ovim, podrudjima Zena je udinila velika
djela. I to ba5 samostalna, neudata ?ena razvila
je tu upravo dudesno djelovanje i pokazala, kako
se moZe Zrtvovati za bliZnjega i kako u bliZnjemu
gleda dio sebe, svoj porod. ILi zar ne moZe Zena
apostolski - materinski djelovati kao lieinica ili
pravnica? Koliko su tu Zene dobra udinile ba5 u
posljednje vrieme.
A S t od a k a Z e m oo o n i m z v a n j i m a , k o j a
su man je viSe mehanidka.
To su uredi, po5te, blagajne u radnjama. A Sto
tek o tvornicama, Siva6em stroju, duCanskom na-
mje,Stenju i sitnim podvorbama? Zar to moi,e za-
mieniti dom, obitelj, vlastitu porodicu? Zar tu irr,a
ne5to idealno? Zar se.tu moZe razviti kakav apo-
stoiat? Zar da se tu djeluje materinski? O i te ka-
ko! Samo treba dobro zapa?ati i gledati. Uredi i
182
po5te pune su dodu5e mrtvih spisa, ali ima tu i
Zivih bi6a. To su kolegice, kolege. Zar bal nikakav
apostolat nije meclu njima podesan? Koliko
bismo mogli navesti primjera iz Zivota osamj
ljenih dinovnica, koje su u svojoj okolini upravo
dudesa-stvorile. Uredi su kao stvoreni za apo-
stolat, dobre Stampe, apostolat riedi, a joS piije
svega apostolat dobroga primjera. Jedna nala
skromna, jednostavna, dedno odjevena dlanica
govori u svojoj okolini vi5e nego knjige, mudri
savjeti, a desto i svedenidke propoviedi. Znam,
moZda 6e joj se tkogod i rugati. pravit 6e se
dosjetke na njezin radun. Nazivat 6e je opaticom
i sveticom. Ali uza sve to u potaji t[vid ee joj
se u du5i. A koliko se i riedju dade du5a spasiti.
Koliko Zenskihsrdaca,koja odajavaju,koja srljaju
u propast, a moZda se ve6 i gu5e u griehu. O, to
je jedno nepregledno polje rada!
Pa i na5e tvornidke radnice, vlasuljarke, kitni-
tarke, Svelje i sve ostale, ako imaju srdca,'ako su
svieFtne katolikinje, mogu u svojoj okolini udiniti
vrlo mnogo. Predobiti svoje drugarice, da idu u
crkvu, odu5eviti ih za koju plemenitu karitativnu
.akciju, preporuditi im da stupe u katolidke redove,
zar to sve nisu velika djela. Kako 6e se Gospodin
veseliti, kad ugleda ovdice, koje riedko dolaze u
Satore njegove. Kako 6e katolidka druZtva briZno
cuvati nevinost mladosti onih, koje se najlak5e
gube. A karitativan njihov rad bit 6e novdi6 udo-
vice, koji se tako dirljivo u Sv. Pismu spominje.
Evo apostolata, plodnog apostolata u zvanju. A
svemu ovqme, Sto smo nabrojili, pridolazi i to, da
naS-edjevojke u svome zvanju, danas u vrieme,
kad je-sve uzkome3anoi nervozno, daju primjer
strpljivosti, da danas u eri bezobzirnosti i mahni-
tog kruhoborstva razvijaju tanko6utnost prema
bliTni"*u, razumievanje i za neizkazane ielje i
neizplakane suze.
183
 To znade duhovne majke.
Duhorrne majke su ures Crkve.
Duhovne majke su dokaz, kako Zenska du5a
moZe biti velika.
Duhovne majke su Zene jake, koje idu same
kroz Zivot, da se na njihovim srdcima ogriju svi,
koji trebaju: siromasi, biednici, mlade neizkusne
du3e u radionama, tvornicama, salonima, ure'dima,
Skolama.
Za njima vape osirotjela djeca, zdvojne majke,
prezrene Zene, umorne drugarice; posrnule dje-
vojke.
Njih traZe muZevi bez posla, zapu5teni starei,
bolestnici.
Svagdje, svagdje se dade apostolski raditi. Sva-
gdje naS rad moZe imati duboki smisao, duboko
znadenje, samo ako ho6emo shvatiti vriednost
duhovnog materinstva.
Tad ne 6e biti mrzovoljastih starih djevojaka,
starih frajla, dangrizavih usidjelica. Tad 6e Zivjet!
uviek dobra Zenska bi6a, uviek ,velika, uviek jaka
u Zrtvi i predanju.
I tad 6e Tvoje sr'dce,Zenskosrdce, na o[<oosam-
ljepo, nikad ljubaviju ogrijano, biti iznutra bo-
gato, puno ljubavi za sve.
Bit 6e bogato, jer 6e biti ogrijano velikom Lju-
bavlju, najve6om Ljubavlju, Bogom.
KriZorico u opostolotu
Prelazimo na veliko i Siroko podruije krila-
ridkog apostolata. KriZarice su uviek' izpravno
shva6ale ried Pia XI: >Katoliika se Akcija ne sa-
stoji samo u tome, da se nastoji, oko vlastitog
usavr5avanja, i ako ovo mora da bude prvi i glavni
cilj, ve6 i u istinskom i pravom apostolatu.< Jako
i prodorno apostolsko obiljeZje bilo je uviek ozfla-
184
ka kriZaridke organizacije i svih njezinih dielova.
Uviek smo ga nagla5avale, i sav na5 odgoj bio je
tako usmjeren, da sve Elanice bez razlike, pa i one
najmlaile, moraju biti zaposleneu bilo kojoj grani
apostolata, da u toj apostolskoj grani dadu sve,
Sto u sluZbouBoZje stvari moZe dati jedno mlado
bi6e i da tako KriZarstvo odgovori onim c'iljevima,
koje je Crkva Katolidkoj Akciji po cielome svietu
namienila. Kako je apostolat KriZarica mnogo-
struk, uviek prilagoden prilikama vremena i sre-
dine, to ga moramo razdieliti u nekoliko smje-
rova, i ako sav ide za istim ciljem: za una5anjem
Krista u na5 privatni i javni Zivot, za.ostvarenjem
Kraljevstva Kristova na zemlji.
Da ti svi budu blizu,Gospodine!
Vjerski apostolat KriZarica ve6 smo prije spo-
minjali, a sad da samo nabrojimo jo5 neka njego-
va podrudja. Uz liturgijski prepo'rod Zupe KriZa-
rice, napose one u selima, preuzele su u svoju
d u Z n o s tb r i p u z a t i s t o 6 u ii ukraiivianje
C r k v e. Svake subote dolaze one u svoju Zupnu
crkvu, metu i peru kameni pod crkve, mienjaju
oltarnike, ukra5uj,u oltare cviedem. One se brinu,
da crkveno ruho bude cielo i uredno. Da sveto su-
de i svb sitne stvari, koje se upotrebljavaju kod
sv. Mise, sjaju od disto6e.One se brinu za cr kv e-
no p jevanje i r e d o v i t os u d j e l u j u u m j e s t n i m
pjevadkim zborovima ili vode p'jevanje u dje-
vojadkirri redovima na5e Slavo.nije. Evo kako rad
svoje pjevadkesekcije opisuje druZtvo u OguIi-
nu g. 7940.
>Sekclja je podetkom druZtvene godine irnala 18 dla-
nica; tokcrm godine odpaJo je 7 ila,nica, a. nadodlo 7, tako
sekcija opet brqji 18 dlanica. ImaJe smo 79 vjeZbi pje-
vanja s poprednim polazkom 10 dlanica. If glavnom smo
njegovale crkveno pjevanje. Svake nedjelje i blagdana
pjevale su dlanice pod sv. Misom i blagosilovom u kapeli
.Krista Kralja, a nastupalo se i u drugim va.Lnijirn zgo-
185
d.ama u istoj kapeli te prigodom na*Bih akademija. Na-
stojalo se uviek, da pjevanje u kapeli bude u liturgij-
skom duhu i da se ne pjevaju neliturgijske pjesme. I ako
nismo pod w. Misom uviek pjevale Misu, pazile smo, da
na >>Gospodinepcrmiluj<, >>Slava<<,>Vjerovanje<, >Svet<<i
>Bla,goslovljen<< pjevamo kitice misnih pjesama, koje po
svojem tekstu odgovaraju dotidnim dielovima sv. Mise.
Najljep5e je to bilo provedeno na blagdan Krista Kralja-
Tada smo pjevale Andeosku Misu kao i sve promjenljivd
dielove na slbarohrvatskom jeziku, a La >Prikazanje< po-
znatu pjesmu: >>Isusu Kristu Kralju<.
U podetku smo pjevale bez orgulja, odnosno harmonija,
pa smo stekle dragocjenu samostalnost u nastupu. Sad
pjevamo u glavnom uz pratnju harmonija. I na disciplinu
na koru se mnog'o pazi. Uz udenje staroga gra.diva naudile
smo i novih 19 pjesama te jednu misnu. Za neke zgcd.e
naudile smo pjevati i Male KriZarlce, ta.ho da i one budu
mogle u bududnosti preuze,ti na sebe ovu duZnost. Na.
prepisivanje nota se uobde nije ni5ta troEilo, jer su same
dlanice crtale papir i prepisivale note.<
U rnnogim mjestima KriZarice. pomaZu Zupni-
cima u kate}:.iziranju djece. I tu ne mi-
slimo sarho na na5e uditeljice, koje vrSe mnogo
puta ulogu vjerouditelja, ve6 i na naie ostale dje-
vojke, pa i na seljadki na5 sviet. KriZarice iz
S u n j e g . 1 9 3 5 .p i 5 u n a m :
>>Dvie naSe ilanice obavljaju katehizaciju u selima, Gra-
dusi i Letini.<
A to su dinila i druga mjesta. Napose se po-
svetila paznja onoj ,djeci, koja su se pripravljala
na prvu sv. Pridest i sv. Potvrdu. Kadgod su Kri-
L,arice uzele tu pripravu sasvim u svoje ruke. f
kod Skolske djece i kod one zapu5tene, u ve6 po-
odmakloj dobi. U selima, gdje nije Zupe,KriZarice
u mjesecu svibnju redovito okupljaju svoje su-
seljane u maloj seoskoj kapelici ili pred kriZem
na razkr36u i tu predmole litanije u iast Gospe.
Pjevanjem Marijanskih pjesama svr5itri bi se takvi
,blagoslovi< za puk, koji je daleko od crkve.
Kad je g. 1938. sredi5njica pozvala svoja drui-
tva na borbu protiv p s o v k e , d r u Z t v as u
se odazivala ovako:
186
dadavica 9.1938.
>Buduii da je advent to su poOele i z,ornice, pa smo
odludile, da po mo,guinosti svaka sestra, a napose pio'
nirke, idu dne',rno na sv. Fridest te je u tu svrhu prikaZu.
Svaka ie nas ojati,, da i u svojoj kuii odstrani tu grdobu.
U seosku gostionu metnut iemo razne nad,pise u tom
smislu (ved su i gotovi), a neke sestre na veliko muku
mude, da sloZe Sto zgodnije stihove za ko;lo. Stihove pro-
tiv kletve. Vei su to jednom i pjevale u kolu, ali su, na-
ravno, bile od nekih izsmija,ne. No to irni je dalo joS viSe
volje.<<
g. 1939.
Bajmok
>Kad je u crkvi izlsZeno keweto, adoriraju dvie po
dvie KriZ;arrce, da nam' Bog pomogne u borbi protiv
psovke, a imale smo i nekolilo zajednidkih sv. Pridesti na
tu nakanu.<<
Sombor g. 1939.
>>Po svim dielovima grada i radionicama dielile smo
letake protrv psovke. Mnogi su nas pohvaUli, Sto smo
prilrvatile ovu boirbu protiv toga ruLnog narodnog po-
roka, a mnogi su nas izsmijavali.<
Subotica g. 1939.
>>Prema uputama, koje smo dule na praznidkom tedaju,
poiele smo u na5em mjestu borbu protiv psovke. Naj-
prije smo na redovitim sastancima imale dva predavanja,
koja su nas upoznala sa zlodom grieha psovke i sred-
stvima u borbi protiv ovog zla. Pojedine dlanice proditale
su i po,slanicu Episkopata o tome. Na jednom sastanku i
odborskoj sjednioi dogorvorrile sno se, Sto iemo udiniti.
Osim molitava pojedinih odrZale smo na poklade jedno-
sa,tnu adoraciju, na kojoj smo glasno molile za uspjeh
borbe. S. blagajnica donesla je iz Za"greba letke i nad-
pise, koje smo poiele dieliti po trgovima i u gradu. Neg-
dje su nas pohvalili, Sto smo s€ prve sjetile na ovlt za'
ista pot.rednu al<ciju. Neki su nann se opet rugali, da srno
preuzetne i umiSljamo si, da ie nas Sadica s ovim pa-
pirima izkorieniti ovu duboku narodnu ma.nu. Ipak su ti
letaci primljeni i jo5 stoje u izlozima ili na vratima. Za-
molile smo vld. gg. sveienike, da u korizmenim propovie-
dima reknu koju ried i o ovome. Na Cvjetnicu smo imale
zajednidku sv. hidest i izpred wih crkvi su dieljeni le-
taci, koje smo dale Sta.mpati. Gotovo wi rado primaju
letke i odobravaju tekst, ali kad im se govori, da to i
cstvare, zbunjeno slegnu s ramenima i vele, da je to zJoa
jedva moguie izl<orieniti.
187
 Po podne s;rno ima"le akademiju, koja je bila posjeiena
preko svakog: odekivanja. Po neke dlanove obitelji trebalo
je go ovo silom, dovuii, jer su se izgovarali, da oni i s,ami
zrraju, koliko je ruZna psovka, pa im ne trebaju joi i
I<riLarice soliti pamet. Dvora.na je bila ul<r{ir<ena prigod-
'maleni
nim nadpisima, a svaki posjetilac dobio je letak,
da ga stavi u svoj stan.
. h:va todka programa bila je pozdrarma
ried s. Dred_
sjednice Tone Kujundiie, koja je toplim riedima poivata
prisutne, da s nama prihvate i nastave ovu borbu orotiv
najruZnijeg narodnog zla. Odmah za;tirrr izvele su *l"au
dlanice prigodni komad u jednom iinu: >pripreme za
borbu protiv psovke.<< S. Ana pavlukovii liepo je reciti-
rala pjesmu A. Kokiia:
>Razpe,lo nad oranicama.<< S.
Zora covii je u oduljem g.ovoru izniela svu strahotu
psovke i sredstva za" njeno izkorjenjivanje. Cesto je bila
prekidana izrazima, odob,ravanja. . . Kao zadnju toiku iz_
vele su dlanice simbolidnu sliku >Tiha adoracija<, u ko-
joj je naglaSeno, da je cilj svih na^Sih.nastojanja
i po-
moinik u borbi euharistijski Krisit.
j" a]<adem.ija uspjela, dokazuju i kasnije izjave po-
. ?u
jedinaca,
da se desto 'zajarnno podsjeiaj,r.r na ono, Sto su
iuli i vidjeli na akad:emiji, i taJro u mnogim kuiama po_
lako nestaje psovke.
je, kako je u jednoj radionici, gdje rade tri
- Zanimljivo
Krii.a:rtce, primljena ova na5a akcija. Najprije su radnici
podeli izrrrgavati nrglu i KriZarice i na.dpGe, koje su sta_
vile u pojedina odjeljenja. Ipak se iz iati izrodila navika,
q"."" pjsovku jednoglasno za,ori o,pomena: >pogle_
rylky
daj na"dpis!< I polako iroirrija i SaJa prelazi u ozbiijnu
dinjenicu, da se u radionici rjede duju pogrde i neprisiol_
ne rieii. Vei samo prisustvo Krii;anca je signalf >eazi
Sto govori5, crvdje su, sluS.aju te KriZarici!<
Ovo su podetci na5e borbe protiv psovke. Za,rnolili srno
1 ostala drtZLva u biskupiji, te ierno uz pomo6 BoZju
na.staviti borbu zajedno.<
Spomenule smo vee, kako su g. 1932. osnovane
sekcije Za sluZbenike oltara unutar
kriZaridkih druZtava. Prvih godina nakon osnutka
te su sekcije i najbolje radile. pravila njihova slo_
Zio je vld. g. Franjo Kralik, danas urednik >Kato-
lii_kog tjednika< u Sarajevu. Donosimo iz tih pra-
vila$ 1.i2.:
]BB
$ 1. Ime i swha.
Sekciji je ime Za sluZbenike oltara. Svrha
joj je KriZarice odu5evljavati za rad: .a) na po-
sve6enju sve6enika,b) na obraCenjuzlih i odpalih
sve6enika i c) za sveeenidki podmladak.
$ 2. Sredstva.
Sredstva, kojima sekcija Za sluZbenike oltara
postizava svoju svrhu jesu:
a) druZtveni sastanci, p'redavanja, akademije,
radni satovi i izloL,beza siro'ma5necrkve, te razne
druge priredbe;
b) molitva u naj3irem smislu rieii, dakle i sv.
Misa, sv. Pridest, adoracija, trpljenja i t. d. (i
irtva) duhovna: samozataja, i materialna: dobro-
voljni prilozi za ciijeve sekcije, darovi za siro-
ma5ne crkve i odgoj sveeenidkogpodmladka);
c) apostolat riedi (braniti ugled sve6enika, oba-
rati predrasude, buditi povjerenje u sve6enike
i t. d.);
d) apostolat primjera (izkazivati po3tovanje
svedenicima, pomagati ih u pastvi i t. d.);
e) apostolat pera (pisati dlanke za na5u itampu
beletristidkog i didaktidkog smjera, izdavati bro-
Sure,.letke, molitve, sve u smislu svrhu sekcije).
Tako pravila. KriZarice su ih shvatile podpuno.
OdrZan.je ditav niz akademija, diji se disti prihod
upotriebio ili za kojega siromaSnog sjemeniStarca,
ili se od tih novaca nabavljalo za siroma5ne crkve.
Neka su druZtva preuzela stalnu novdanu brigu
za jednoga sjemeni3tarca i1i bogoslova i pomagala
ga sve do oltara. A sve s'u sekcije molile i Zrtvo-
vale za sve6enike, da budu )sveti I blagoslovljeni
i posve6eni Gospodinu.< U vjednosti 6emo vidjeti,
koliko su te molitve velikom Sve6eniku, Kristu
Gospodinu bile drage, i koliko je sve6enidkih du5a
oduvao po molitvama KriZarica.
DruZtvo u Vinkovcima i z v j e S 6 u j en a s g .
1934. o radu te sekcije ovako:
189
 >za r:ekane sekcije prikaza.le smo 11 sv. Misa, 180 sv.
Pridesti, 520 molitava. Priredile smo aJra.demiju, a z.z
dobiveni novac izradile smo 1 oltarnik, 2 purifikatora, 3
korporala i 3 Pale.
OdrZale smo nekoliko predava.nja i to: U svetoj sluZbi,
Uloga weienika i l(ako da se pomogne sveienicima i
sirornaSnima crkvama. Iuadeno je nekoliko manjih pred-
meta i posla::o Zupnoj crkvi u DeZevicama u Bosni, a
sada smo im i opet poslale jedan olta"rnik.<
Sekcije Za sluZbenike oltara i danas rade u
nekim druZtvima, ali radi ratnih prilika onaj ma-
terialni dio znatno je izostao. Ali i danas se moli i
Zrtvuje, da Gospodin dade Hrvatskoj i sveto sve-
denstvo i brojan sve6enidki podmladak.
KriZarice u brizi za siroma5ne crkve diljem do-
movine ne zaboravljaju ni svoje crkve. Kolike se
Zupne crkve u Hrvatskoj hvale, da su im KriZa-
rice, negdje u zajednici sa KriZarima, nabavile i
crkvenog ruha, i crkvenog suda, pa Eak i pozla-
6eni kaieZ. KriZarice skupljaju novac za kipove
novih blaZenika Crkve. Tako su ba5 njihovom
brigom u mnogim crkvama nabavljeni kipovi sv.
Terezije od Djeteta Isusa te naSegahn'atskog bla-
ienika Niko1e Taveli6a. KriZarice se brinu. da se
kriZevi stave ni razkrB6a seoskih puteva, da se
za spomen misija postave veliki kriZevi pred
crKve.
D r u Z t v ou S t r i z i v o j n i g . 1 9 3 ? .p i 5 e : .
>Veliko je djelo wih na5ih kriZarskih organizacija, Sto
smo od svojih priredaba nabavili liep harmonij za na5u
crkvu u ianosu od 5.000 Din.<
I to je njeZna paznja prema domu Gospo,dnjem,
u kome je Gospodin blizu du5ama i du5e njemu.
Da svi budu iedno!
Misijski rad bio je uviek obiljeZje na5e organi-
zacije. On je i po svojoj svrsi i po svom nidinu
tako bliz Zenskoj naravi i tako skladno popunjuje
-u
zada6u i program KriZarstva. Bilo je ralabUtja
190
poviesti organizacije, kad nije gotovo bilo druZ-
tva bez misijske sekcije.
OdrZavali su se i posebni misijski sastanci, na
kojima su i predavanja i recitacije i slobodne
radnje bile rrnisijskog Sadr2aja. Organizacija je
izdavala poseban Vjestnik za misijska siela. Napo-
se u vrieme, kad je misijski rad organizacije vo-
dila s. Anica Novakovid, umisijski aneleou, kako
smo je zvale.
KriZarice su priredivale i javna misijska pre-
davanja. Sirile su misijsku Stampu, napose Kato-
lidke misije. Skupljale su marke, srebrni papir
i novac za misije. Priredivale priredpe ,u korist
misija. Organizirale misijske izloLbe, na kojima
se pro'davao rudni rad, 3to su ga izvezle marljive
ruke KriZarica u korist misija, a uza nj se izlagalo
od njih izradeno mi.sno ruho, koje se obidno sialo
u hrvatsku misijsku postaju Bo5onti. .
U korist misija izmoljeno je bezbroj molitava,
prikazano neizmjerno mnoZtvo Lrtava. JoS i da-
nas druZtva sakupljaju novac za pokr3tenje kojega
pogandeta,a pre5lo je upravo u obidaj, da se takav
dar dade duhovniku druZtva iii dlanici vodstva za
imendan.
Pustimo i ovaj puta, da druZtva o svome misij-
sko,m radu sama govore:
Sarajevo g. 1930,
>9. IIf. 1930. osnovana je misijska sekcija. Za z.a$tit-
tdka ove sekcije odabrasmo sv. Franju Ksaverskog. Od
osnutka do danas imala je na5a misijska sekcija 4 sa-
stanka, koji su bili priredeni u Cisto misijskom duhu. Sa-
stancima prisustvovao je prei. g. Marko Nedii i sam
odu3evljen prijatelj misrija, koji bi nas uviek oduSevlja-
vao liepim riedima za misijski rad.
Na podetku sastanka izmolile bi Otdena5, Zdravo Ma-
rijo, Slava Otcu i zaziv >>Sv.F ranjo Ksaverski, moli z,a
nas!< Istom bi molitvom sastana.k zavr5ile. Za vtierrle
sastanka ditale bi razne dlanke iz >Katolidkih misija<,
>Misijskog ka-lendara< i >Katolidkog tjednika<... Bilo
191
je i nekoliko mis'ijskih deklamdcija, a i same ilanice odr-
Zale su nekoliko misijskih referata. ' .
Medu dlanice razdieljeni su Zlatni listiii, na koje je
svaka dlanica zabiljeLlla, koliko je molitava" sv. Misa, sv.
Pridesti i Zrtvica prikazala za naSe misije u Bengaliji.
Da bi i materialnor pornorg'le na3u misijtr" sabinr se i fixilo-
clari. Sabrani novac upotrebljavamo za, izradbu rudnih ra-
dova, koje iemo, kad i-aadimo dovolja.n broj, izlofiti, a
utrZak pokloniti naSoj misiji u Fldnga.liji. . . Podele srno i
sa zajednidkim satovima rudnog' rada. Na tiim satovima
poudavaju se ilanice, kako se moE'e iz bezvriednog ma-
teriala napraviti mnog:a liepa stvarca za na5u izloLbu..
Sabi'remo i marke, pa ih ima,mo sabranih oko 8.000.<
Hrvatska Mitrovica g. 193?.
>Mjesedno drZimo po 1 misijski sastanak- u svemu
smo odrZale 10 sastalaka i na koncu uviek izmolile 5
Otdena5a za potrebe naie misijske postaje u BoEontiju.
Za nikolinjski misijski fu:zar tr Za,grebu lrcslale smo u
novcu 250 Din. I mi iemo prirediti misijsku izloZbu i u
tu svrhu imamo crnie u crkvl U ovoj godini skupile srno
za misije 452 Din, tako da sad u svemu lmamo 1.701.50
Din. O Uzkrsu smo prudavale maslinove gfandice i sku-
pile 156 Di-rr.<
Ogulin g. 1940.
>>Ove godine poslale smo za crkvicu sv. Tereziju u Bo-
Sontiju ST6 Din, koje srno dobile na nikolinjskoj Ta.bavi
za'prodaru tomboil.u. 193 Din dobile smo od maslinovih
gr'ardica, koje smo prodavale na Cvjetrdcu. Na Misijsku
nedjelju prodavale smo misijske razglednice, dasopis >Mi-
sionar<< i tazne misijske broSurice. Razpaiale srno 10 mi-
sijskih kaJendara. . .
Duhovno blago sabiremo ru! zla,tnim listidima, koji se
diele sval<og mjeseca. Prema njima dlanice su prikazale
za Bengaliju: sv. Pridesti 98, duhovnih sv. Pridesti 221,
sv. Misa 208, o;tajstvenih pohoda 333, sv. knrnica 297,
raznilr molita,va 1.818, strjelovitih molitvica 3.995, dobrih
djela 110, ixtvica 427.<<
Donosimo i nekoiiko izvje5taja o uspjehu mi-
sijskih izloLbi naiih KriZarica:
Osiek g. 1931.
>>Na Duhove otvorena je u Osieku prva misijska izloL-
ba. Ukupna je vriednost izloZenih stvari oko 35.000 Din.
IzloZbu je otvorio preuzv. g. dr. A. Akiamovid, biskup
192
dakovadki, koji je preuzeo i pokroviteljstvo. Otvorenju su
prisusrtvovali gg. inspekto'r Perkovii, dr. Hengel, grado'
naielnik- i drugi odlidntci...
Kroz sve daile trajanja izloZbe gradanstvo je s veli-
kim interesom pohadalo izloZbu te jednoduSno izrazilo
svoje priznanje.
eisti prihod 20.000 Din izmden je misijskoj centrali u
Zagrebu u korist naSih misija u Bengaliji i poklonjeno je
jedno misno odielo i neSto drugog crkvenog ruha. u vried-
nosti od 10,.000Din.<
Sibenik g. 1931.
>NaSu izloZbu otvorio je preuzv. biskup dubrovadki dr.
Josip Carevii... Otvorenju ove izloihe,prisustvovao jr
uz ostale i gradonadelnik dr. V. Smoldii te predsjednik
suda dr. K. Pasini.
Odmah i7 o,tvorenja izloLbe podeli su se redati ditavi
nizovi posjetilaca. I talio je bilo kroz ditava tri dana,.
Izmedu neko,liko hiljada osoba, koje su posjetile naSu iz-
'LoZbu,
opazio se jako velik broj odlidne, pa i liberalne
gospode. To je i razumljivo. MoZda sru po pl'vi put duli
ried misija, pa su iz znatiZeljnosLi do5li i s njima se upo-
znali.
Na izloZbi je .bilo raznih rudnih radova, glika, djedjih
igradaka, Jako liepu sliku pruZale su crkvene stvari, kao
stole, korporali, kaleZi, albe. Osobitu pozornost svraiale
su razne misijske stvanri" koje je vld. O. T. Markovii do-
nio iz Zagreba i svaku najmanju stvar liepo i strpljivo
tumadio.<<
Zerrru. n g. 1933.
>>22.X. 1933. na veoma svedan nadin otvoreta je u Ze-
munu prva misijska izloZba. Dvie godine radilo se . zb
'nju
. . . Ono Sto treba naglasiti i Sto je jedinstveno kod
ove izloibe jest to, da su svi radovi izradeni u distim
narodnim Sarama, originalnim po crteZu, vezu i bojama.
Ti motivi nisu svjetski, jer je njih stvorila duSa, i oni su
u stvari izraz jednoga naroda, a veiina njih jod je i2 sa-
moga podetka katolidanstva naSega naroda, kad je bila
duSa naroda joS dista.
IJzorke smo' birale s narodnih noSnja. . . Naglasiti tre-
ba osobito, da. je. svaki narodni yQz uresen Sirokim raz-
pletom, skinutim sa seljadkih koSulja i sukanja i2 Sta-
1o$je. Osim ovih razpleta bio je na jednom oltarniku i
dalmatinski razplet, koji se narodito svidao publici, jer
j e b i o n o v o s Lz i z e , m u n . . .
Mladost vedrine 13
'1,93
 t
Izl&eD.i radovi su sve liturgijski predmeti, divno i
ukusno iz-radeni, tako da im . se svatko mora, d.iviti, pa
i najfiniji ukus zadovoljavaju.
Naglasiti treba i to; da su na ovoj izloZbi bila i 2 ood_
puna misna odiela, koja je izrad.ila gda Anka Sa5novie i
to_po nevjerojatnoj nizkoj cieni od 1.000_1.400 din.
Za rnisije je poslano 1 velika goblenska slika (oltarna),
4 albe, 12 roketa,, 2 koSulje za ministrante, 2b garnitura
z.a kaleZ, 14 oltarnika, 4 stofe, 2 veluma, 3 plaSta
za
ciborij, 2 burze i 2 pokrivada za o\tar. lJza to je poslano
i ne3to novaca, a Skolska djeca su sakupila mnogo
sre_
bnrog papira, maraka i starih pera. Mate KriZa.iice
su
sakupile mnogo svetih slidica, medaljica i krunica.<<
No neka se ne misli, da su to bile jedine misij_
ske izloZbe KriZarica. Ta,kve su izl;ibe priredi_
vala druZtva u Bjelovaru, Sarajevu, Vink^ovcima,
Zagreb, Sveti Duh, i druga.
Evo StoVinkovci p i 5 u o u s p j e h us v o j e m i _
sijske izloZbe:
>UtrZak na5e izloZbe iznosio je g.000 din. T\r smo
svotu
poslale rnisijskoj centrali u Zagrebu, a mislimo
da ie ta
svota iii u fond za ladicu o. l\iesariia i damac o.
Vizjaka.<
je kasnije u Hrvatskoj organizirano DruZ-
. Kad
tvo-za Sirenje vjere, papinska mledunarodnami_
suska organizacija, onda su KriZarice suradivale
i s_njom. Udlanjivale su se u nju, molile i Zrtvo_
vale na nakanu ob6e misije Crlive.
je u kriZaridkoj organjzaeiji niklo koje
.a..d-ati
misijsko zvarrje?
k a H_a_b-u
S, KriZarica iz D on j e g a K r a-
r J e vc a u Medumulj_uroti5la je u misionarke pa
nam iz Englezke g. 193b. ovako piBe:
_,>Ja' znerrb,d.a Vi,, drage sestre, rnislite, d,a satn
Vas zaborauila. Sqdase, huo,la dragom Isusu, nala_
jegouoj kufi, u ku6i. mi,ra-i Ljubaui,.'Skoro
1im-u N
6e 75 mjeseci odkako srno se rd.zstale, ali to
je: -bitz
bi,o samo tjelesni, razstanak. Duhom smo uui,ek
zajedno. Moje skromne moli.tt:e Vas uu,iek prate, i
194
ia Vam od srdca Zeltm, dn VaE apostolskx rad no.-
preduje.
Drage sestre, sada se nalazim u noDicxatuskoro
7 mjeseci. Dan moga oblatenja bto je 10..li.stopada.
Je li,, krasan rnjesec, mjesec na|e nebeske Majke,
Kraljr.ce suete krunice. Najueti kri| za mene je je-
zi.k. Koltko je suza proteklo'niz moje lice. Nje-
nxaEki sam dobro naud.i'Ia, ali englezki,! Kad smo
do\Ie ouamo, Tnorale smo moliti, englezkz OtEenai.
To Vam je bzlo stra\no. Plakale smo z smijal.e se.
Zati.m snxo kazale Isusu: Isuss, pa Ti no,s rqzunxi-
jeE, kako mi, mohmo. - Nitko ne zno,,koliko 1rta-
ua rnora snosxtxjedna mtsi,onarka, ali. trpjetz je
sladko.. . VrIo me ueseh.lo,kad sam proditala, da
su Kri\urxce podele marljiuo rad,itt za misije . . . .
Uzkrs sarrl ueselo sprouela. Bila je urlo suetana
Misa. NaEe tastne seitre prekrasno pjeaaju. Sada
firoran'LzaurEitt.,jer 6e zuono naskoro zuati., da zde-
nlo u crkuu. Pozdrau suim Krt1aricama.n
Anka Habu5, sada sestra Antonija Josipa, biia
je moja udenica, pa mi se nakon dowr5enognovi-
ciata javila iz svoje nove domoyins - Bo5ontija.
>Na 24. ltstopada 1936.krenula je na\a lad,aput
daleke lndije.'Bilo nas je 8 sestara: 3 Englezkrnje,
3 Ni,ernice,1 lndijanka i ja. Putouanje je bilo urlo
ugodno, samo dua dana bila je straina oluja, pa
snlo s'Dxmorali, u kreuet. Soe se ruEzlo u blago-
uaonici od uel,ikoga gibanja. Ali ipak srno sretno
stigl,e na kopno, Osam dana smo ostale u Bandrt,
da se malo'odmorzmo, a poslxje toga krenule srno
prern& Kalkuti. Vet 4. prosinca bila sam poslana
1"t,no.Edragz Bo\onti,. HDala Bogu, zdraulje rni po-
'malo sluZt. Vrutina je bzla uelika, a sad je ue6
rnalo hladntje, osobito kroz noe je urlo hladno.
Ri\a nomalo dozrieua, btt 6e Zetua za 2 tiedna.
ProKIi rnjesec i,mali smo'ueliku oluju oudje, tako
da ntsmo mogle prtsustuouati su. Misi, jer je cesta
bila pod uodom. Tretr, dan ueletqstnx otac poslao
795
nanx je rnali tam,ac: U naioj Skoli imqmo prek6
stotinu djece. Veti,na od njih je urlo siroma|na, pa
ih nti n1.oranlo odieuatt, ali testo je nai orrnar
prazan. Iz Kalkute smo dobtle rnale krpice, t to
naEe djeuojke sa|iju zajedno z praue odtelca. Kad
bi, nam bar sestre Kri1arice poslale kakua stara
od.iela, bile bi im urlo zahualie.o
I dana,ssestra Antonija radi u Bo5ontiju. pisme-
ne veze su radi ratnih pnilika prekinute, ali i p,re-
ko gora i dolova veZe je s KriZarstvom 1jubav
Kristova i deZnja za du5ama
Do pomognemo svetimo!
,A sad tdem u Jeruzalem, da slu\tm s u e-t i m a.
Jer su odluEile Macedoni.ja i Ahaja subrati, zajed-
nitki pri,nos za srronxahe su eti,h. koii su u'Je-
ruzalernu.< (Post. Rimtjanima, lS, 2S-Z'O).
Tako piSe veliki apostol naroda sv. pavao. Slu-
Ziti svetima, pomo6i svetima, znadi pomo6i krS-
6ani,na. Jer su sveti oni, koji su kr5teni u Kristu
j:yrl i koji izpoviedaju vjeru u Njega. Uviek je
bilo biede na svietu, ali uviek je Uilo i onih, koji
su_tu biedu blaiili, umanjivali. Crkva je u tome
radu prednjadila. Od Pavlovih vremena do danas.
U p-rvoj Crkvi nije ni bilo siro,tinje, tolika je bila
medusobna ljubav i medusobno pomaganje prvih
-crlivene
kr56ana. A i kasnije, na svi,rn str-anicama
poviesti, vidimo divne kr56anske du5e, koje su se
sasvim stavile u sluZbu ljubavi prema bliZnjemu
i koje su karitativan rad smatrale svojom krB6an-
skom duZnosti.
I naSoj je orga,nizaciji karitas kr5danska duZ-
nost. U tome duhu odgajala je ona svoje dlanstvo.
U vjestnicima organizacije, u na5em glasilu i na
naSim tedajevima neprestano se govorilo o potrebi
karitasa i provedbi karitativnog rada.
>Karitas traZi djelo. Najprije praksu, a onda
, nicima. Na.Se su dlanice sakupljale po gradu milodare.
teoriju. Karitas traLi ponajprije polje obilnoga
196
rada, pa da na temelju toga rada stvara karitativ'
nu nauku. Tko u karitativnom radu polazi od
nauke do prakse, taj ne dospije daleko.o
(>Za vjeru i dom<<g. 1933. br. 3.).
Unutar organizacijaosnivaju se karitativne sek-
cijb. elanice tih sekcija skupljaju ZiveLne namir-
nice, pono5enaodiela i novac za sirotinju. ZiveLne
namirnice diele se najsiroma5nijima. Pono5ena
odiela prekrajaju se za siromaSne orbitelji. Po-
sebnom ljubavlju bdiju dobre KriZarice nad dje-
com, napose nad prvopridestnicima.Jednoj treba
nabaviti haljinicu, jednoj cipele, jednoj darapice.
Isto tako bdiju nad siroma5nim majkama, nad
starcima i staricama. Karitativan rad ulazi i n
na5a sela.
,U gradu ve6 liepo rade u karitativnom smislu
mnoge organizacije,ali taj rad za selo joS je uviek
veliki problem. . . . Ali karitas mora biti svudg
djelotvoran. Kako u gradu, tako i u selu. Ako
biedni, ljubavi i pomo6i Zeljan Krist na tudirn
vratima kuca, kuca izvan svoga sela, onda u do-
ma6em selu nije sve u redu. Ili je tamo mnogo
bogatih, koj'i su u svome bogatstvu.otvrdnuli i ne
osje€aju tudu biedu, ili je bieda tako ob6enita,da
se razlika izmedu siromaitva i biede izbrisala.
U jednom i u drugom sludaju Kristova vjera ob-
novit 6e sve, oZivjet 6e sve!<
(>>Za,
vjeru i dom< g. 1933. br. 3.).
Navest 6emo samo nekoliko primjera na5ega
karitativnog rada.
Bjelovar g. 1931-
>Prekrojile smo svoje stare haljine za naSe siromaSne
Male KriZarice. Okitile s;rno boZiino drvce i pjevale bo-
Ziine pjesrne, a poslije toga je svaka MaIa KriZarica, bila
nadarena.<<
Sibenik g. 1933.
>>Dosta se na5ih dlanica oda.zvalo, da pomognu bied-
Od toga novca otvorila se pudka kuhinja, koja je do kon-
19'7
 ca svibnja izda.va,la"25 obroka dnevno. Za Bodi( i Uzkrs
odniele srno nekim dbiteljima voia, sladkiSa, a u bolnicu
razr:i}:.-listova, i bielog vina. Oko 40 obitelji na.darile smo
rubljem i odjeiom. <
. Sunja g. 1940.
>Posjetile srno 30 bolestnika, i odniele im dosta knjiga
i dasopisa. Desetak dlanica pomagalo je stalno nekoliko
siromaSnih obitelji s hranom i odielom, a dvie K.riiartee
pomagale su siroma5ne obitelji s novcem. Sa.Sile smo 18
haljina, a jedna je KriZafica dala, jednoj siroti Sivati ka-
prtt za svoje novce.<<
Ogulin g. 1941.
>Na BoZii smo pjevale u kaznionici sv. Misu a iza Mise
nadarile smo kaZnjenike raznim jestvinama.<
Kako je karitativan rad u godini 1g3?. dobio
neke posebne oblike, to ne 6emo ovdje viSe go-
voriti o njemu. Samo jedno iztidemo. KriZarlce
nisu nikada siromaSne i biedne prestale smatrati
svojima, najbliZima, svetima, koje treba pomo6i,
jer su djeca jednoga Otca na nebesimaiZi;i udovi
mistidnog Tieia Kristova
Do se veselimou Gospodinul
KriZarstvo kao odgojna organizacija ulazi u sva .
podrudja mladenadkih htijenja i mladenadkog
Livota. Zato ne zaboravlja pi na pitanje veselja,
razonode, zabave. Mladost ima pravo na veselje.
Mladost ima pravo na vedrinu, na razonodu, na
zabavu. eista, vedra, sundana mladost!
. Da se Sto bolje provesele, priredujg KriZarice
zajednidke izlete, kadgod kratke, a kadgod i kroz
cieli dan. Koliko tu -bude pjesme, svirlie, smieha
i nevine Saie. U BoZjoj prirodi, daleko od grada,
igraju se KriZarice kao djeca. Baca se lopta, pre-
bacuje vle, a one najnesta5nije igraju ie ,skri-
vada( ili >lovica<. Svjetiopisni aparati rade cieli
dan. Harmonike jede do iznemogiosti.
198
Uz tzlete veliko vrelo zabave su zabavni sa-
stanc'i. Ti se u raznim druZtvima tazno provode.
Neka druZtva drZe zabavne sastanke jednom mje-
sedno. Sva*a dlanica donese na taj sa-stanakru8ni
rad, i tad se prida, davrlja j pjeva. Druga opet
druZtva prireeluju takve sastanke u pokladno vrie-
mq i inade preko godine, kad se ZeIe posebnorpro-
veseliti. Program takovih sastanaka je redovito
Saljiv.
U zimi prireduju naSa druZtva i dajanke. Male
dajanke za sat'ne dlanice. Na tim dajankama nije
glavna stvar ni daj, ni koladidi, ve6 veselo yazpo-
loZenje, kraj kojega se sve dlanice jo5 bolje upo-
znaju i poveZu. Na takovim se dajankama redo-
vito igra tombola, SaljiVa po5ta i. druge igre. O
Nikolinju dolazi i medu dlanicg sv. Nikola, dariva
ih, biago kori za njihove mane i hvali vrline.
Javnim priredbama daje se u organizaciji ve-
lika paZnja. Te priredbe vesele naBe dlanstvo. U
njih je redovito uloZeno mnogo vremena, mnogo
truda, rnnogo Lrtava. Ni3ta zato! NaEe dlanstvo
znade, da su takove priredbe ne samo veseije ve6
i apostolat. I da na5e p,riredbe mnogo puta upravo
tale otvrdnula srdca i unose BoZje svietlo u du5e,
koje su se dugo pred njim zatvarale.
Donosimo nekoliko programa naiih priredaba.
OdrZarie su u raznim prigodama i na raznim mje-
stima, ali po njima i kroz njih govori uviek vedra
kriZaridka mladost. Neke su od tih priredaba pri-
redile KriZarice same, a neke u zajednici sa Kri-
lartrr,a.
Pa zar nije liepo kod nas? I zar se na5a mladeZ
ne veseli, ne raduje? Da, raduje se, ali distom,
BoZjom rado56u.
KriZarice, mlada apostirlko Hrvatske, duvaj
uviek svoj polet i svoja krila.
799
 Prosvietnizodotci Kriiorstvo svjetni rad izdaje V. K. S, posebneupute, jednorn
u obliku kratkih nacrta, a drugi puta putem Vjest-
Prosvjetnim radom KriZarstva nazivamo onaj nika, 11kojima su razratlena pojedina predavanja,
rad, koji podiZe i upodpunjuje naobrazbu na5egi a naznaden je i nacrt za ostali prosvjetni i orga-
dlanstva te po kojemu i iz kojega struje rieiie
nizacijski rad.
zdrave naobrazbe u Zivotno bilo hivatskog naroda. Evo kako je svoj prosvjetni program za godinrt
Taj se rad odvija u prvom redu na na5im s a: 1 9 3 9 . - 4 ' 0 .i z r a d i l o d r u Z t v o u S u b o t i c i :
stancima. P o z n a t o j e , d a k r i Z a r i d k ad r u Z t v a Liturgija:
drZe svoje redovite sastanke svake sedmice. Za 1. Sveti znakovi (kriZ, stajanje, itd.).
program tih sastanaka brine se podpredsjednica, 2. I{r:Stenje
i on 3. Krizmanje
-s9ug_lavljuje tjedan dana unipried. program 4. Sv. Priiest.
sastoji od zapisnika pro5loga sastanka, pieda_
5. Sv. izpovied
s debatom, slobodnih radnja, recitacila i 6. Zadnja pomast
"-"1j1
slutajnosti. Mjesto slobodnih radnja drZe se koji 7. Sv. red
puta i slobodn! govori. Mjesto predavanja s debi_ 8. Zenitba
tom vodi se kadgod sastanak u bUtiku ankete. Kod 9. Sv. Misa.
d_ebatejavljaju se dlanice dobrovoljno za ried. Obitelj:
Kod anrketemora svaka govo,riti. Ankete se obidno 1. Djevojadtvo
poved-u o kojemu vrlo vaZnom pitanju na pr. mo_ 2. Svetost braka
^plijaieljstvu, 3. Zamdnidtvo i obdenita pripra,va za brak
di, plesu, ditanj.u, kod 4. Vjerska. i odgojna uloga obitelji
-slikokaz,u,
ueenrcao kojem Skolskompitanju, kod dinovnica i 5. Socialra i ekonomska uloga Zene u obitelji
radnica o onome, Sto zasieca u njihov Zivot i u .8. NerazrjeSivost Zenitbe
nj,ihovo zvanje. Ako doele okruZnica V. K. S.-a ili 6. Neprijatrelji obitelji
OkruZja, onda se i ta dita. U sludajrnostimauviek 7. Narodni grieh - biela kuga
8. NerazrjeSivost Zenitbe
se pretresu najvaZnija druZtvena pitanja i stvore 9. Mje5ovite Zenitbe
se zaklj,udci za rad u sliede6oj sedmici. 11. I(u3nje i pobjede u obitelji
Na ,sastancima se obraeluju sva pitanja, koja 10. Dom privladiv po Zeni
mogu zanimati mladu djevojku I koja pro5iruju Organizacija:'
njezinu nao,brazbu.Dakako, da se prbsvjetni rid 1. Poviest i razvoi l{atolidke Akcije
prilagoduje naobrazbi i potrebama dlanica, pa ee 2. Obl,ici i druZtva K. A.
3. DuZnqst i sudjelova:aie u K. A'
dr.ugadiji biti u grad_u,a drugadiji na selu. bi..rg"_ 4. Uredenje na5e organizaciie
diji kod radnica, a drugadiji-kod udenica. Ali Jav 5. DuZnost i Prava dlanica.
prosvjetni material daje se u posve katolidkom Razno:
duhu, s katolidkih viciika i s n^erazorivim peda_ 1. vladanje KriZatice u kuii (kii, sestra, roclakinja)
tom katolidke istine. 2. na ulici
Prosvjetni se program za cielu godinu zapravo 3. nat radu
uglavljuje na glavnoj skup5tini druZtva, a onda se 4. u druZtvu s drugaricama
5.udruZtvusmladiiima
razraduje po mjesecima.i tlednima. Za taj pro- 6. na zabavi

200 201
 '7. na izlet]u
8. redenje i Ci5ienje dorna Duhovni starjeSina govorio je: O utjecaiu dobre i zle
9. o demu da razg'ovaramo knjige, ViSe svietla,. Korizma i KriZarica, O majci, O
1O. potreba dit4nja , duhovnirn vjeZbama, Apostolat sada i kas'nije, O na-
11. kako, i S:to da ditamo Sim idealima, Starokatolicizam, Putevi'k na5im ide-
12. psovka kao sramota i grieh alima.
13. borba protiv psovkb (pral<tidno) Neke su sestre odrZale predavanja i-kod sestara ne-
14. dr. fvanr Merz udenica, a priredile smo i dvie priredbe. - Pratimo re-
15. w. Ivana dovito sru naSu katolidku Stampu i svraia^mo se na sa-
16. ra.dnidko pitanje sta.ncima na najznadajnije dlanke.< .
17. istina o Bunjevcima. Tako javlja jedno na5e druZtvo. A tko bi izbro-
jio, koliko je predavanja odrZano u svim organi-
,._9 "uo-"^eiglokgnp-om
scuJe nas Dacko KriZarsko _prosvjetnom radu izv je- zacijama kroz 14 godina? To bi bili neobidno veli-
Sestrinstr4ou S i be_
n i k u g . 1 9 3 0o. v a k o : ki brojevi.
>Od ustanovne skupStine naBega dnrZtva Na kraju druZtvene godine mnoga druZtva pri-
odrZasmo 2L retluju izpit iz.graale, koja se proSla kroz jednu
sastanak. Na sastancima je odrza^na 21
deklamaiija, 27
radnja i 10 govora duhovtrog starje3ine. Navest
6emo ih
godinu. Sve dlanice moraju poloZiti takav izpit.
redom. Kadkada se takvi'izpiti upriliduju i prije prirna-
Deklamacije su odrZale sestre:
BaraJ<a Rina: Rodu o jeziku, SveCenik
nja u dlanstvo. Gratlu za takav izpit izdaje
deti, Slavenska V. K. S. ili ga izradi odbor druZtva.
tipa.
JuriSiC Darinka: Stara slika, petar Sva.iid. Recitiranje na sastancima odgojilo je u na5im
Ka.Stelan Mira: Robkinja. redovima liepi broj izvrstnih recitatorki. VjeZba-
Kurtin Milica: pod KriZem. nje u slobodnom govoru u poEetku je dlanicama
Tanaiiuk Marija: panem et circenses. uviek malo poteZko, ali ipak ide. Bude i treme i
Eabec Anka: BoZji sud.
zupanovid Ladislava: Majci. suza, ali jakom voljom sve se moze. Danas orga:
Sarin Ma^rica: Zvonimirova la.da. nizacija razpolale velikirn brojem dlanica, koje
Radnje su odrZale sesf,re: mogu javno govoriti i nastupati. Imamo ih mecfu
Kris-tid Ana: Emancipacija Zene, Organizacrjski udenicama, dinovnicama, radnicama i seljadkim
' rad Kri_
iarice, IfditeJjica na selu.
Barafa Vjekoslava: prijateljstvo, djevojkama, a sve se to postiglo vjeZbom na sa-
O zraCenju Majdinog stancima.
dana, Uzor KriZaxica-
Cvrlje.-Anka: Utjecaj druLtva na dovjeka" Ljubav bliZ_ Isto tako imamo liepi broj dlanica iz sviju sta-
nJeg'a. leZa, koje dobro piSu, a to se postiglo time, Sto su
Antunac Anka: Liepa vrlina. se vjeZbale u sastavljanju predavanja i slobodnih
KrlZina Korina: Moda, O majci, NaSa budnica.
selamarie Mileva: Ljudski obzir, O duZnostima. radnja na redovitim sastancima.To je prilog na5e
s€rnn Ma"rica: I(rSiansl<i ponos. organizacije ob6oj uijudbi hrvatskog naroda, na-
Kristii Josipa: NaSa poviest. pose njegovoga Zenskog diela.
Babec Anka: Mo6 moiitve, NajljepSi cviet. NaSe organizacije, napose one u pokrajini, pri-
leg'arii Marija: Kultura duha. r e e l u j uv i 5 e p u t a i j a v n a predavanja o
e_osii Ema: Duhovni starjb5ina.
Ka5tela:r Mira: progon katolika, Bdijte vaZnim pitanjima sadaSnjice. lfa su
i molite, da ne redovito dobro posje6ena, pa je i to jedan prilog
p4dnete u napast.
organizacije.pridizanju prosvjete u Hrvatskoj.
202
203

Za nepismene ilanice i ostale nepismene dje-
vojke prireduju KriZarice tedajeve nepi-
s m e n i h, koji su jednom zatvoreni na kriZaridki
krug, a drugi p,uta javni za sve nepismene djevoj-
ke u mjestu.
Posebna se paZnja u naSim organizacijama po-
sve6uje iitanju i Sirenju dobrog tiska. KriZarice
moraju mnogo ditati. No kako pojedine dlanice
obiino ne mogu same nabavljati knjige, to druZtva
osnivaju druZtvene knjiZnice. Ne5to se knjiga do-
bije na dar od katolidkih nakladnih zavoda ili po-
jedinaca, a ostale se nabavljaju novcem skuplje-
nim na kojoj priredbi. Liepi broj naSih druZtava
imade svoje k n j ii. n i c e. Za njihovo uredenje i
izdavanje knjiga odgovara knjiZnidarka.
U na5em arhivu na5la sam Piavilnik o uredenju
knjiZnice i izdavanju knjiga iz knjiZnice KriZar-
skog Sestrinstva u Mikleu5u. To je malo selo
blizu Podravske Slatine. Evo toga Pravilnika:
1. KnjiZnica je podieljena u dva diela: I. dio za lVlale
KriZance, II. dio za dlanice.
2. II. dio dieli se na: a) odio za kriZarske knjige, Za
vjem i dom, vjerske iasopise i ostale duhovne knjige;
b) Poudne knjige, napose iz podrrrdja gospodarstva; c)
Zab.avne knjige, koje su u skladu sa kriZarskim propisi-
3. Knjige ima pravo posudivati svaka dlanica w za to
odredeno vrieme.
4. Posudena .knjiga ne smije se daJje' posudivati.
5. Knjiga moZe kod jedne dlanice najdulje biti 1,4
dana.
6. Ako se knjiga u odredenom roku ne vrati, plada
se globa i to za svaku nedjelju b0 para.
7. U sludaju da se knjiga iz6ubi,"duZna je ona dla-
nica, koja je to udinilq, Stetu nadoknaditi.
8. Ako se posudena knjiga izgubi,.duZna je ona dla-
1u91, kojoj se to desilo, nadoknaditi vriednosi knjige ili
dati u zamjenu drugu knjigu, odprilike iste vriednosti.
- 9. Najednom se moZe uzeti po jed.na knjiga iz sva-
koga odjela.
204
a
10. Knjigu izdaje knjiZnidarka, u sludaju da je ona za-
priedena, voditeljica KriZarica ili dlanica koju ona od-
redi.
11. Ovaj Pravilnik stupa na snagu, kada ga potwdi
V. K. S. t Zagrebu, i moZe se jedino mienjati na njegov
zahtiev.
u Mikleusu 30'
"ttl;j?3tur;"": Anica Banrrii, s. r.
KnjiZnidarka: Elza" Sakad, s. r.
Zar nije ganutljivo ozbiljan taj Pravilnik?
KriZarice Sire katolidke knjige i dasopise,uobde
katolidki tisak, i u svojoj okolini. Poznato je, ko-
liko KriZarice i po selima i po gra'dovima p,ro5ire
raznlh glasnika, kako'marljivo razprodavaju )Ne-
djelju<,' >Katolidki tjednikn, te ostale katolidke
knjige i dasopise.KriZarice iz Gu56a, mirnog
sela na Savi, piSu nam g. 1935.:
Sirile s;mo katolidku Starn u od kuie do kuie i u uda-
ljena sela. Prije godinu dana u naSem selu n-ije bilo ka-
tolidke Stampe. Danas imamo pored na5ega glasila i
>Nedjelje< i 18 kornada katolidkog dnevnika. Ra^zpadale
smo nekoliko stotina kornada >>Jeronimskog svietla.<<
Zagrebadke pionirke, njih 30, dobile su ove go-
dine zadatak, da kroz mjesec siedanj razpadaju
svaka bar dvie katolidke knjige. A one su u mje-
sec dana razpadalepreko 600 knjiga.
I na5e organizacijskoglasilo <<Za vjeru i
d o m< ima veliki udio u prosvjetnom radu Kri-
Zarstva.Ono prati o'rganizacijuod 1930.do danas.
U njemu piSu najiztaknutije naSe dlanice. U nj
Salju izvje5taje sve na5e organizacijske jedinice.
Ono ulazi u svako na5e druZtvo, u svaku kriZar-
sku ku6u. Ono je prozivjelo sve naie slomove i
pobjede. A u danima progona ono jd bilo gotovo
jedina veza izmeilu na5ih druZtava i sredi5njice.
Naslov njegov simbolizira rad lrrvatskih KriZa-
rica. Ta sve one rade za vjeru i dom.
Db godine 1936.uretlivala ga je s. Marica Stan-
kovi6, od 1936.-1942. s. Durtlica Vitkovi6, a za-
tim sestre Janja Magdi6 i Mara eovi6.
205
 >Nedjelju<, kriZarski tjednik, KriZarice takotler
i ditaju, i Sire, i pi5u u nju. A isto tako i ostalu
kriZarsku Stampu.
Prosvjetni zadatci KriZarstva moZda nisu nigdje
tako uspjeli kao na naSem selu. Kroz godine kri-
'
Zarska organizacijabila je meclu riedkima, koje su
dizale prosvjetu sela. I zato je selo KriZarstvo za-
voljelo i stopilo se s njim. I zato ga je selo opje-
valo u stihovima, koji 6e Zivjeti trajno medu na-
rodom. Njihov sadrZaj pokazuje ne samo ljubav
sela prgma KriZarstvu, ve6 i pr.irodnu bistrinu
na5ega seljadkog svieta, kojoj je KriZarstvo dalo
jadi prosvjetni i uljudbeni.karakter.
Boiiino okcijo
Spomenuli smo ve6, kako je karitativni rad
h,rvatskih KriZarica dobio u kasnijim godinama
novo ime.'Okrstile smo ga BoLi6nom akcijom.
Sto ie BoZi6na akcija? Radanje novor:oclenog
Kralja u srdcima mnogih. Radanje Njegovo preko
djela milosrda. Treba pristupiti briednima i siro-
ma5nima, pomodi im, udiniti im BoZi6 ljep5im,
ugodnijim, pa 6e'i Spasitelj lak5e u ta srdca do6i.
Ili zar pomaganjem sirotinji ne pomaZemo Njemu
samome?>U bosom djetetu,,Isus je bos. U gladnoj
oslabljenoj majci Isus sam trpi glad i slabost.<
Tako smo pisale za prve BoZi6ne akcije 193?. god.
_ >Propitajte se o,ko sebe, za5to tolike du5e odpa-
daju od vjere, pitajte zaSto se komunizam toliko
Siri. Odgovor 6e vam biti jasan: bieda, skrajnje
siroma5tvo. Badava mi drZimo govore o komu-
nizmu, upozorujemo na pogibao, ito nam ga do-
nosi! Pomozimo ljudima, pokaZimo im svoju lju-
bav, i komunizmu 6e iz ruku izpasti glavno sred-
206
stvo agitacije. I tu mi katolici moramo prednja-
Eiti. Mi nauiavamo najve6u Ljubav, od nas je svi
i o d e k d j u ! . . .-
Zato 6emo po svim druZtvima organizirati
skupljanje novianih priloga starih i novih o'diela,
Livey',a,i dieliti to siroma5nim obiteljima. Rad svo-
jih vlastitih ruku stavit 6emo u sluZbu siromaha!
Ali ne 6emo ni du5e zaboraviti! Osvajat 6emo obi-
teljt za Isusa! Najprije svoju! Ove godine mora
na5a obiteij osjetiti, da se Isus i za nju rodio, da
s e r o d i o u n j e n o j s r e d i n i t . Z a t o 6 e m ou n j u
unositi boZidne pjesme, boZi6no veselje! Nastojat
6emo, da se sva obitelj naSa izpoviedi i primi z a-
j edniiki Isusa u sv. Hostiji! Da ta sv. Pridest
bude u istinu Isusovo rodenje u na5oj obitelji!
Uniet 6emo u svoju obitelj jaslice, Sto 6emo ih sa-
me napraviti, da nas one sje6aju, do koje nese-
bidnosti je po5ao lsus iz Ljubavi prema nama!
Priredit 6emo roditeljsko vede, da skupa sa svim
na3im prijateljima i roditeljima proZivimo pravi
BoZit i sjetimo ih, da je Isus i za njih do5ao na
ovaj sviet. (>Za vjeru I dorn<<g. t937. br. 2.).
A kad 6emo s na5im boZi6nim darovima zare-
dati metlu siromaSnim obitelj;ima, i njirna 6emo
donieti izki6eno boZidno drvce, i za njih 6erno
izraditi jaslice, i s njima 6emo zapjevati svete bo-
Zi6ne pjesme. U tom veselju dovest'6emo ih i do
oltara, do Hostije. To je cilj BoZitne akcije.
Tako je i bilo. KriZarice su se dale ha posao.
Najprije je trebalo obitelji prona6i, posjetiti, zabi-
tjeZiti njihove prilike, njhove potrebe i tad mar-
ljivo skupljati sve ito se dade. Izvidi i biljeZke
bile su provedene po stalnom planu. Savjestno i
ozbiljno. U veiikoj Zutoj ko,yerti naila sam mnogo
biljeZaka ove vrste, pa iz njih vadim neke, pisane
nepoznatorn rukom. Neka sve KriZarice vide, kako
se u takvim prilikama radi.
207
 >12. Xrr. 1937.<
I. G...i .Josip, bolestan, ruke su mu ranjave, Zena
vei dva mjeseca u bolnici. On je postolar bez posla, a.
zena" pralja u vojnoj bolnici. Plaia stan. mjesedno 150
dinara. Ima troje djece, tri djevojdice" stare 14, 10 i 2 "go-
dine. Moli neSto odjeie i obuie za sebe i djecu. Zena je
nekako snabdjevena, zatim moli ZiveLne namirnice, rrrb-
lja" za njega, i neSto drwa. Stanuje u Rabskoj ulici br....
2. H....k Sofija. Ima troje djece, 6, 3! godina staro
i jedno dvomjesednb diete. MuZ radi na gradu kao rad-
nik i ima 150 dinara tjedno. Stan plaia 100 din. na mje.
sec. Djeca dobiju na gradu obui"u, a ona moli za, sebe ci-
pele br. 37, a za muZa cipele i kaput, zatirr. drva i Li-
veZne Damirnice. Stan Njivice bb.
3. M.....i Stef a. MuZ bez posla, inade po zanima-
nju radnik, a Lena slaba poslije poroda. Ima troje djece i
to: 3 godine staru djevojdicu, 15 mjeseci starog: djedaka.
i jedan mjesec staru djevojdicu. Stan plate 110 din. Sta-
nuju u podrumu. Moli za veiu djevojdicu odielo i cipelice,
a za sebe cipele br. 39. Najglavnije je, da muZ dobije
posla. On je zdrav i mlad stanuje u Mljedkoj ul. br. . . . .
4. B . .. . .i I v a n, po zanimanju postolar. Radi neSto Vje2be s lutkama u Vukouaru
malor kod kuie, a Zena radi u jednoj tekstilnoj tvornici i
ima 2O din. na dan. Sta;0.plate 150 din. fma dvoje djece:
djevojdicu od 4 god. i djedaka ad 2% godine. Moli za.
djecu kaputiie i muZkog rublja. Stan PaSmanska ulica
!r...'.u
Rezultati? KriZarice su ih same zabiljeZile:
>>Dne18. XII. odputile smo se s darovima u sirornaSnu
obitelj K., koja broji 9 dlanova, a od toga sedmero djece.
Dvie djevojdice su Male Kriiafice, pa smo ih pozdravile s.
naSim dragim Bog Zivi. Nakon pozdrava predale smo im
darove, a uz njih borove gra"ndice, neSto boZiinog nakita
te jaslice. Majka, vrlo prijazna Zena, otvorila je paket, a
sva djeca okupila su se oko nje i nestrpljivo dekala, Sto.
de koje dobiti. Divna je to, bila slika! Majka nam je kas-
nije p,r'idala, da, su joj htjeli uzeti jedno diete, ali ona ga
nije nikako dala, iako teZko prehranjuje obitelj. Svako.
diete do,bilo je ne5to, a veselju i radosti nije bilo kraja.
Dobivene stvari navukli su na sebe i bezbriZno skakutali
po kuhinji. Majka ih je suznih odiju promatrala, a otac
je takoder zadovoljno pravio janjdiie, koje ie za blag-
dane prodavati. On je sofer, ali bez namjeStenja. . . Malo.
smol razgovarale s djecom, koja su neobidno draga, i tad.
se trebalo, razs;tati. Zaieli\e srno im sretan Bozii: naDo-.
Tetom Mi,rom
208 na koloniji

Prtzor iz >>SumeStrdboroue<<
S na\im >>uiakom<<u borbu za kri4anske
rnenule im koju o boZanskorn Djete5cu, o ponoiki, zamo-
lile, da se mole za Kiihatstvo, a napose smo se preporu-
dile u molitve djece. JoS jedan zaJrvaJan pogled majke, i
mi smo nestale u tami. Premda je.va.i- djuvao hla,clan
vjetar, a zirna je oStro pritisla, mi 3'e nisrno osjeiale.
BiIe smo sretne i zddovoljne, Sto smo ,pomog:le Kiistu
u bliZnjemu.
Dru,g'a na.Sa dlanica, pi5e:, U po,la Sest r" o.d"" u5te srno
u jednu malu sobicu gdje stanuje oibite,lj ,S. kepozna,li
su, nas, jer srno kod njih bile,na izvidu,,a joS s.u.se vi5e
obradovali, kad su opazili, da imamo prilidno veliki pa-
ket u rukama.
Kad srno se malo ugrijale, pridala nam je gospoda S.
o svojoll biedi. Ka"d smo otvorile pakete, i kad je gospoda
vidjela, sto je sve dobila za woju malu kCerku, veselju
nije bilo kraja. Nije znala, ka,ko bi zahvalila. U wgjoj
sreii govorila je, da bi nam mogla,ruke i noge izljubiti.
Obeialaje, da €e na Bor',ie, prikaza,ti sv. pri-
dest za kriZarsku org'anizacij.rt, dije je
dlanice poslalo k njoj samo nebo. A mi smo opet bile
sretne,Sto smo pomo,gle, da nekoliko srdaca
osjeti blizinu BoZju.
Posjetile smo i obitelj P. Nakon pozdrava predale $mo
im .odredene stvari. Spomenule smo im, da im to SaJje
kriZarska organizacija" za, koju neka mole, da irir moZe
drugi puta i vi5e pornoii.
Razg'ovor se odvijao o BoZiiu. Pozabavile smg se s dje-
coi.n'. Roditeljima smo govorile, kako treba u duSe djece
usaditi ljubav prema Bogu. Vesele smo se vratile. kuda-
rna, Veselje siroma5ne obitelji izpunilo je i na.Sa srdca.<<
Ivka je o $vojim posjetima izpisala cielu biljeZnicu:
Evo nekoliko odlomaka:
<<Silazim u podrum. Odmah na desno dujem djedju vi-
ku. Pokuca"m i odmah ulazim. Obitelj me poznaje. Otac
ne radi, majka Do;lestna, a troje sasvim male djece.
Zena pobcl;na-, mu? ide kadkada u crkr,"u na n&govor
Zene, inade daleko od svega, Sto je vjersko. Djecu odgaja
zena u krSianskom duhu. U razgovoru tuZi se Lena na
susjede i kuievlastnike, koji joj se nrgaju pora.di djece i
odkazuju sta,n radi njih.
Okolina, u kojoj L,ivi, ne drZi ni5ta do Boga. >)JOSni-
sam naisla na susjedu, koja bi bila crkveno vj.endana.
Sve vam to Livi tako dugo, zajedno, dok im se svidi. Sa.
mnom se samo prepiru i grde me, Sto.drZim s popovima.
i,ileale Rugaju. mi se, Sto mi Bogt ne pomaZe, i ako sam'u biedi.
Illadost vedrine l4 209
Ja inl se sada svimn uklanjarn, a da Zivim sto.godina u
tahvoj biedi, ne bih se odrekla woje vjere.<<
Uoii BoZida dolazim sa ZiveZnim na.mirnicama. Zurirn
se, morarn i drugdje'dospjeti. Iionadno stigrrem u tamni
prostor, do poanatih vrata. Pokucam. Djeca vidu, da su
sama i zalljudana. Dosjetim se, da bi se moglo kroz pre
zor, ali taj je previ5e duboko, u zemlji, pa se treba oprez-
no uvuii sa svom prtljagom. Ipak se odludim. Djeca su
otvorila prozor i znatiZeljno promatraju, kako ulaz-im i
puZem unutra. U sobi tr)od prozorom stoji ormar, ja sre-
tno stigrrem na njega i skpCim u sobu.
Djeca su bosa, skadu oko mene. U kutu je mala polica"
na njoj nekoliko komada suda, inade sve prazno. Nigdje
niSta od jela. Upita.rn djecu, gdje su roditelji. >>Mama ra-
di, a tata je malo prije otiSao od kude i zalrljudao nas.<
PolaZem stvari na stol, ostavljam listii, u kojem im
porudujem, da im KriZarice Zele sretan Bozii. Djeci sam
podielila sladkiSe, zabra"nila dirati u stvari i izvukla se
k;l.oz prozor. Djeca su se skupila oko jaslica, a,ja odoh.
Nekoliko dana iza. B,oZiea"do5la je Zena sva sretna, da se
zahvali za dar. Da joj nismo mi pomogle, ne bi imali za
BoZii upravo nKta. .
Obitelj u Petrovoj ulici najbjednija je od sviju. Znala
sam prije njihove prilike, ali ih nisam posjeiivala. Slabo
koriste liep,e riedi, kad je Zeludac praz,afi' JoS su bjedniji
u duhovnom pogledu. Jedna podpuno zapuStena obitelj.
ga i psu-
-I{e zna, se tu za Boga kao dobrog Otca. Mrze
lu ga.
S djecom sarR se najprije sprijateljila, i ona su mi
otvorila. Cetiri dana, pred Badnjak obonrZam se odielima
i ZiveZnirr. namirnicama pa se na oko hrabra odputim
tim biednicima. Znala sam kuCu, u kojoj stanuju, pa sam
bila sigurna, da du ih lako nadi. U.blizini opazim njihovu
djevojdicu. Upitam je, da li je mama lrod kude.< >>Nije,
tata je doma<< Tako! Bilo bi mi draZe, da je mama kod
kuie. >>A Sta radi tata?l - >LeZi!< Zarirolim je, da me
odvede kuii,
Ulazimo na Siroka vtata,, zatim u dvoriSte, pa se pe-
nje{no pd uzkim strmim stubama.. eini mi se, kao da me
vodi u koko5injac. Napokon kroz drveni mostii dolazimo
do otvora u kuiu.
Pozdravim, udem u slabo osvietljenu neprozradenu so-
bu. U tami opazim jedan Zeljezni krevet, na korne je le-
Lao oLac pokriven nekim krpama. KaZem tko sam, spo-
menem na5u organizaciju i za3to sam doEla, stavljam
odielo i ostale stvari na stol, koji je zbit od dasal<a. Ce
210
vjeku mora da je bilo vrlo neug'odno, jer se neprestano
u razgovoru smijao, da prikrije veliko uzbudenje.
>Oprostite, Sto je ovako kod nas, Izvolite sjesti!< Sve
je to govorio kratko, i zadihano. Ogledavam se, ali stolac
ne vidim. Konadno m.i mala dade stolac. U tami nisam
odmaJr opaz1la, -da je stolac pun mokrog odiela, kojega je
valjda otac svukao, da se susi. Morala sam sjesti kraj te
mokre krpe, da se dovjek ne bi uvriedio.
Zapoie razgovor. On je sluZnik. Svaki dan stoji pred
kolodvorom u slabom. odielu, s razkva5enim cifelam"a i
deka posao. Zena radi od %6 ujutro do 7 sati na ve6er,
a zasluZi toliko, da plate stan. eetvero.djece. Najstarije-
mu je 14 godina. Spavaju na podu bez idesa.
Doniela sam dobrog odiela i odmah podielila. Bili su
razdragani. Otac gleda, dudi se, a zttim reie mekim gla-
s o m k a o z a s e b e :> ) V i d i 3 . k a k o se oni brinu
z a n a s. Poljubi rlku gospodidni.<
Najmlatti se mali5 zaielio sladkiSa, pa s.arn obeiala,
da iu mu drugi puta donieti. Otac mi tad rede, da mali
vei mjesec dana nepresta.no bunca o boru, a ujutro vei
u 4 sata traZi kruha. >Sta mu mogu reii, nego neka spa-
va, jer kruha nemamo.<<
VeC je bilo vrieme, da odem. PruZim mu ruku, a on je
stisne i reCe: >Gospojice, vi imate dobru duSu. Molim
vas dodite, da vas vidi moja, Zena.<<Obeiam, da iu dodi
dan prije Badnjaka. Kupim jo6 masti, bor, ne5to slad-
ki5a; cedulju z,a dwa,, ponesem glasnike i Misijsku biblio-
teku te se odputim pohovno toj obitelji. Vei je .bilo pri.
lidno kasno, pa su mislili, da me ne ie biti. Kad sam
otvorila wata, wi su u isti das zaviknuli: >Evo je!<
Zena skodi sa stolca. Djevojdice su stale buditt djeda-
ka, koji je spavao na pletenoj ko5ari, slabo obuden,-ne'
pokrit. Rekla sam djeoi, neka ga ne bude, ali uzalud.
Probudile su g'a, jer ih je on. za to molio. Odekivao je
sladkiSe.
MuZ je ovaj puta bio ozbiljan. Ni traga smiehu. Gc
vorio je ozbiljno, kako je rnislio, da de neSto zaraditi za,
B&iC, ali nije uspio- Nakon duljega vremena dignem se
a on rede: >Mi iemo imati kruha. Hvala
Bogu!<
Zadudilo me, .!a to govori tal<o poznati fsovad. . .
Ivkini zapisci su gotovi. A joi ih je mnogo slid-
nih. OkruZena sam papiri6ima svih mbgu6ih veli-
dina i oblika, a na svakom poviest boZi6nog apo-
stolata.
211
'
Tako se radilo za vrieme BoZi6ne akcije u Za-
grebu. A sad neka govori i pokrajina.
Brod g.1939.
>NaSe Male KriZarice iSIe su na .BoZii u betlema5e'
Bila je zima, snieg, ali one su ipal< veselo iSIe' Za skup-
tjeni novac odludile smo im kupiti haljinice. Sve su siro-
iraSne, sve trebaju pomo6i, pa zaSto da traZimo biedne
dalje, kad ih imamo kod nas, u na5oj organizaciji' Ku-
pile smo material za deset haljinica, a same, koje zna-
bemo Siti, saSile smo ih i time razveselile i-Isusa i na*ie
Male KriZarice.
Oh, kako su bila vesela mala djedja srdca. Razvesplile
smo ih, a s, njima i njihove roditelje.
To sve nije moZda veliko, ali je pred Kristom veliko,
Jer Stogod smo udinili najmanjoj braii Njegovoj, Njemu
smo udinili.(
Daruvar.
>>ZaBodie nam je uspjelo, da smo dvie odrasle, ali za-
pu.itene djevojke, privele prvoj sv. izpoviedi i Pridesti'
Dva mjeseca prije BoZiia jedna ih je sestra upoznala i
to je izniela na sielu. Poslije siela sestra podpredsjednica
posjetila je te djevojke i podudila ih u svemu, Sto je po-
Prwi puta osjetile su
trebno za primanje sakrametata.
slast i veliku milos't. svete vjere, ier ih je BoZanski Spa-
sitelj pohodio na sarn BoZii. DoSao je kao novorodeno
Diete pod prilikom kruha.<<
Nova GradiSka.
>>19.prosinca napravile smo boZiino sielo, na koiemu
smo darivale sve one, kojimi je zbilja trebala obuia.
LieDo smo okitile naSu sobu, u kojoj obidno drZimo sa-
stanke. Pod razpelom okitile smo mali bor, a pod bor
smo stavile darove. U krugu sirotinje, koja je bila po-
zvana, sjetile smo se Onoga, koji je najviSe volio siro-
tinju, a to je na5 &agi I$rs. Sve naSe uzvanice bile su
oduSevljene, kad su vidjele, kako ie sve liepo uredeno.
Otvorile smo naSe boZiCno sielo molitvom, a onda smo
podastile na5e drage sestre iajem i koladima. Dvie Male
KriZarice deklamirale su prigodne deklamacije, a jedna
je sestra r,'rlo liepo g:ovorila o adventu. Kada smo podie-
lile darove, nastalo je pravo veselje. Pjevajuii bodidne
pjesme zavrSile smo na5u malu svetanost.
Nagovorile smo nekoliko djevojaka, da se pred BoZid
izpoviede i prideste. Bile smo vrlo vesele, kad smo za-
jedno s njima dista srdca dodekale dragog Spasitelja.<
212
JoS samo'neSto malci o BoZi6noj akciji zagte-
baikih KriZarica radnica: O tome je napisan dlan-
ii6 u ,Zivotun g. 1939.br. 1.
>>Dietenann se rod.ilo, i Sin nam je darovan. . . Jest,
rodio se i daroven nam je, da bude jednak s nama...
Sirotinja.. je narodito Njegova, jer je On sam bio, siromah.
Svi nezaposleni otcevi i majke, svi tuberkulozni hrani-
telji obitelji, sve zabaiene i nesretne Zene, sva prljava i
gola djeca zagrebatke periferije, sve je to Njegovo. I za
Njih je roden i u Njima treba da se utjelovi. Svi zabadeni
i nepoznati putevi grada Zagreba, Sto vonjaju po blatu i
truleZi, a prezasiieni su odajem, kletvama i griehom, i ti
su Njegovi, i poradi Njih je do5ao, i u Njima hoie da
Zivi.
Sve On hode da proLme i posveti. Od trrrlih i golih
bradnih postelja pa do prljavih krpa, na kojima se sti5du
polugola djeca. Od zamrzlih Stednjaka i razbitih prozora,
kroz koje struji hladan zrak pat do stolne daske, uz koju
sjedi brojna obitelj, da razdieli nekoliko kuhanih krum-
pira i komadii suhoga krulia. Od staraca i starica, koje
nevolja i bieda udini suludima, pa do bied.ne rahitidne
djece, koju nitko ne ljubi i nitko joj se ne raduje.
IJ svemu i svima hoie da Zivi, da raste, da kraljuje-
Ali tko ie ga odnieti na periferiju nasu bez straha, da
ne z.amaZe finu obu6u, da neugodnim vonjem ne napuni
bogate krznene. kapute, a osj€tljive uSi ne povriedi rje-
dnikom periferije?
Pa ipak, naSlo se du5a, koje su Ga i tamo odniele, a"li
ne dame u krznenim kaputima i finim cipelicama. Rad-
nice, male radnice, koje se grbe ditav dan u svojim radio-
nama, nosile su novorodenog Kralja na zogrebadku peri-
feriju. NaSe mlade KriZarice, koje svake subote lako
prebroje svoju malu plaiu, odkinule su i posljednji nov-
dii, da ga dadu jod bjednijima. One, od kojih mnoge ho-
daju u izlizanirrl kaputiiima, naile su ipak ne5to, dim de
obuii djecu siromaha. One, koje same Zive u tudim ku-
iarr.a, bez ljubavi roditeljske, htjele su, da po jelovim
grandicama, boZiinim nakitima i jaslicama pruZe tu lju-
bav drugima.. ..
NaSe radnice dale su se na posao. . Molile su ZiveZne
namirnice po duianima. Ni5ta zato, Bto u 10 duiana ne
dobivaju niSta, a u sliedeiem ih odpravljaju sa 3 dinara.
Mole i novdane doprinose kod imuinijih obitelji, a sarne
daju koliko najvi3e mogu. Popravljaju stara odiela. Siju
haljinice za djecu od novih tkanina, Sto su ih izprosile
213
Do duianima. A' KriLarice kudne pomoCnice dolaze na
-orieinatnu
misao. Odilaze ravno u kava.ne, obilaze oko
stolova i mole na sabirne al"kie 7a' sirotinju. f sabrale su
tal<o prilidnu svotu novaca.
A kad je vei BoZii bio blizu, tad marljive ruke radnica
stavljaju darove u velike zamotke, a uz svaki je borova
granEica, nakit za", bor i male jaslice. I tad ih nose obi-
teljima.
DoFle su k obi.telji, u kojoj otac prodaje >>Znirance<.I
k onoj, gdje petero djece spava na jednom krevetu; troje
s glavonrr dolje, dvoje gore. Na5le su i obitelj u stanu bez
poda, sa crnim krpaJna na razbitim prozorima. Nisu pro
pustile uii u stan, gdje bolestni otac leZi na slami, po'
krit wedama. Nisu zaboravile na obitelj, koja stanuje u
Supi na TreSnjevki, ni na majku, koja svojoj djeci pravi
odielo od samih krpica, Majka pred porodom dobila ie
sve, Sto treba" z,a novorodende, a bolestni starac s Ka-
nala odpremljen je u bolnicu. . .
Kudgod su u5le naie KriZarice, nastalo je veseljg a
suze su oblievaJe lica sirotinje.<<
Rade Ii tako KriZarice i danas? Rade! Samo Bto
je posljednjih ratnih godina biede toliko, da nji-
hove snage nisu dostatne. Ali one dine, koliko
mogu. Negdje su se stavile sasvim u sluZbu Zup-
ske karitativne akcije, negdje suraduju s drZav-
nom Pomo6i, negdje s raznim karitativnim i hu-
manitarnim organizacijama. Negdje Sivaju za iz-
bjeglidku djecu, negdje posje6uju ranjenike po
bolnicama, negdje njeguju osamljene majke s
novoroalenirn djetetom.
Ali kraj ublaZivanja tjelesne biede one ne za-
bo,ravljaju na ono najvaZnije. Na ratlanje Krista
u neumrlim dusama.
Uzkrsnoborbo
I ona je.uve'dena1937.godine. I prije su hrvat-
ske KriZarice poticale i vodile du5e na uzkrsnu
duZnost, ali od g. 1937. do danas dine to one po
posebnom planu i s posebnlm odu5evljenjem. Ne-
214
ke su metode Uzkrsne borbe preuzete od belgij-
skih Zosista, ali za5to da se ne uzme i od drugih
pokreta ono, Sto je dobro i prokuSano. Ipak smo
u qrnogim pojedinostima dale Uzkrsnoj borbi svoj
pedat i svoje obiljeZje. Drugadije i.ne moZe biti"
Na podetku g. L937:progla5enaje ob6a ofenziva
kriZaridkih redova. Treba pre6i u borbtr, u osva-
janje. Ljudske duSe su previ5e dragocjene, da ih
se pu5ta, da utonu u grieh, u kal, u beznadelnost,
u beznadajnost. Treba ih pouditi o vlastitom do-
stojanstvu, treba im odkriti vrhunaravnu metu,
treba pro,buditi boZanski Zivot u njima.
Stvoreni su prvi planovi. Sjednice odbornica
sviju druZtava drZe se u Zagrebu vrlo dest,o.Na .
njima se plan u sitnice razraduje. Svaka oba-
vje56uje, Sto je doZivjela u svome domu, Sto u
svojoj radnoj sredini. Kako su primljeni prvi su-
sreti, prvi razgovori. Sve su KriZarice u poslu, a
na poseban nadin na5a radnid'ka druZtva. Prema
onome, Sto se provodilo u Zagreb,u, davale su se
upute i pokrajini. Radriidki Vjestnik lzaiao je u
povetanom obsegu s todnim uputama, kako i 3to
treba raditi.
Tiskaju se prvi promidbeni letaci. Glasilo
>Za vjeru i domu izlazi u poseibnomruhu, jer i
ono 6e se dieliti u promidbene svrhe. Izraduju se
pozivnice za uzkrsni zajutrak.'Izlaze prve sliEice
s molitvama za Veliki petak. A iznad gvega, mno-
go se moli. I dlanice, i njihovi najbliZi, i druge
poboZrredu5e, a organizira se molitva i medu bo-
lestnicima, u'samostanima, u siroti5tima, svagdje.
Donosimo nekoliko primjera iz prve Uzkrsne
borbe hrvatskih KriZarica, da se vidi, kako su
KriZarice osvajale.
>Gra.d je jo6 obavijen jutarnjom maglom, kad na3e ra.d-
nice odilaze na svoj svagdaSnji posao. VeC nekoliko ge.
dina ide istim putem, istim ulicama, jedna naSa radnica.
Stare,-sive kude dobro su joj poznate, a isto tako i svi
prola,znici: mljekarice s.velikim posudama u mci i grad-
215
ski pometadi, koji jo6 u mrkoj noii podinju s diSienjem na to cielu korizmu. Nakon molitve sjedaju ozbiljno l
gradskih ulica. Poznaje dobro i jednu djevojku, koja zami5ljeno, a posao se odvija i dalje.
svako jutpo odmiie pred njorn na posao. *
Dugo je vei protma,tra,. Mlada je. Tko zna, da li Bog
Zivi u njezirLoj duii ? TrebaJo bi to vidjeti. Kako bi bilo, NaSa znanica iz tra,fike danas je opet na^r:odito sprem-
da je na€:ovori! Ipak je to malo teZko i nezgodno. No na za osvajanje. Zna;de ona dobro: danas de joj doii jed_
tako pnolaze dani. PoznanstvO jo5 nije sklopljeno. No do- na_ poqnata mu5terija, koja vei dugo nije povirila u
lazi vrieme lJzkrsne borbe. Sad je kocka pala, djevojka crkvu, a kamo li na izpovied. Treba se dobio soremiti za
mora bitr naSa. borbu.
Jednoga jutra, kad je padala gusta i sitna jutarnja ki- T doista! MuSterija ulazi polaganim korakom, a naBa
5a, nada je radnica opet i5la poznatim putem. Njezina je KriZarica razvila svoj ratni'ptan faS pravom Zenskom
znattica brzala je pred njom u lakom troSnom kaputidu, lukavoSdu.
a bez kiSobrana. NaSa se radnica osmjeli. Njezin kiSo- - Zamislite, gOspodine, Sto sam danas doZivjela. Bio
bran -moZe za5tititi dvie djevojadke glavb. j9 jedan dovjek, koji se ved 10 godina nije izpo-
- Smijem li ponuditi malu za5titu, - zapita briZno. - 9y<tje
viedio. To je stra5nO! Kako taj dovjeh rrroZe rrrirrlo Zi-
O, od srdca hvala, odgovori mlada djevojka. vjeti? Zdr je njegova savjest taXo uipavana? Zar je po-
Poznanstvo je sklopljeno. Odsada njih dvie svakoga ju- sve 2a... Ali sto vam je, gospodine? Vi blieditel Zan: varn
tra idu zajedno. Jednoga ranog jutra zajedno su kledale je zlo?
kod euharis.ijskog Stola . . . MuSterija Suti i grize usne.
- Sto vam je, recitel Ili zar ste moZda i vi jedan ocl
*
takvih, koji se nisu 10 godina izpoviedili? No, to nisam
Petak je. Tvornidki rad je u najveioj brzini. Sarno du- rnislila o vama! T?eba to popraviti, Sto irrije popraviti.
jeS okretanje strojeva, koje 'kadkada prekida smieh iz Ja 6u vas nauditi kako.
djevojadkih grla i joS glasniji razgovot susjeda. Nadzor- I tad naSa Krilar'ca prelazi u prav'u ofenzivu. ViSe
nik nije u blizini. :puta joj sva rjeditost ne pomaZe, ali viSe puta su tspjesi
Tad se najednom zaluju zvu.ci zvoraova sa breZuljka. vidljivi i trajni.
To dobri otci" konventualci zvbne petkom u 3 sata kroz *
cielu korizmu. Neka se ljudi sjet.e rnuke i smrti Spasite-
ljeve. TVoqnica se ne oba,zire na to. Svaki das je drag'o- Jedne vederi eto male krojadke naudnice. JoS je nedav-
cjen. IJ groznidavoj Zurbi samo napried, samo napried! no nosila kratke suknjice i igrala se medu Malim Kri},a-
Ali u jednom odjeljenju zbiva se neSto neobidno. Lupa Ticama. Do5la je vedro i nasmijano. Otvara notes.
strojeva, duje se i dalje, no smieh i glasni povici prestaju. - Eto, to su imena onih, koje sam predobila u wojoj
Radnice misle na raryetag Krista i sjedinjuju se u mo- najbliZoj okolini.
litvi s Njim. ditava stranica notesa bila je izpisana. Njezine su odi
I(ako to! U tom je odjeljenju jedna KriZarica. Njezin sjale od sfetogiveselja. Ta kako i ne bit 14 djevojaka do-
je primjer Sutnje i sabranos;ti djelovao i na drug:e. Bilo vela je uzkrslom Kristu.
je najprije smieha i ruganja, ali KriZ,afica je ipak po". - Svi mi u naSoj ulici govore, da sam luda, Sto toliko
biedila. Sve rad,nice Sute petkorn kroz 5 minuta. obilazim kuie i zovem djevojke. No niSta zato, ako do-
vjeka proglase ludim poradi ljubavi. k Isusu.
*
i(
Gla,ve dinovnika jednog ureda duboko su sagnute. Ruke
kao da lete po bielorn papiru. Prsti marljive tipkadice Podne je pro6lo. IJpravo sam htjela ostaviti nasu kan-
pomidu se nevjerojatnom brzinom. celariju, no netko .joS kuca. Treba sasluSati; moZda je Sto
Odbija 3 sata. Tipkadica otvara svoju ladicu i vadi vaZno.. Ulazi jedna radnica s oveiim papirom u rukama.
kartu s molitvom Velikog petka. Ustaju dinovnici. Ustaje - Ztn.adete, u mojoj blizini je jedna tvornica, u kojoj
posluga. Svi g'lasno mole. NaSa ih je KriZarica spremala je mnogo djevojaka. Nikako ne mogu doii s njima u ve-

216 217
zu. Sa.d Cu ir-n poslati po jednoj poaratoj ovo pismo. ho-
ditajte, mo6da, ne3to valja.
Sjela sam i ditala. Pismo je puno ljubavi i prave dru-
garske pahrje, Govori o teZkom staniu radnica, o slabim
plaiama, o dostojanstvu Zene radnice i o jedinom Prija-
telju radnidkog svieta, o Kristu Gospodinu.
Pismo je odneSeno u tvornicu, i sedam se radnica oda-
zvalo. Sedam ih je bilo na uzLrsnoj sv. Pridesti i zaju-
tarku s KriZaricama". Dvie od njih Ziviele su u divl5em
braku, ali na3a KnZArtca brine se i dalje za njih. U naj-
skorije vrieme bit ie sklopljeni zakoniti brakovi.
)i
Bila sarn na nekoliko zajutral<a, Sto su ih zagrebadka
kfiLari[ka drultva priredila svojim uzkrsnim goSiama-
Bieli prostrti stolovi okiCeni su zelenilom i prvim pro-
ljetnim cvieiem. hed wakim mjestom goSde ukusne ko-
Sarice s uzkrsnirn pisanicama, liepe knjige ili wetp sli-
6ice. Na zidovima nadpisi, koji glasno govore o sreCi onih,
koje ku3aju Gospodina. Medu svima, vlada vedrina, ra- ,
dost Cistih srdaca i veselje uzkrsnih du5a.
Pristupa se zajednidltom dorrrdku. Molitva KriZariEke
radnidke zajednice uannja iz duSa Kriiaxica. Go5ie su
ganutre. Suze im'se vrte u udima, kad ih sestre KriZariee
toploai iskreno pozdravljaju. Ne stide se suza.. PuStaju'
da im se skliZu niz obraze, Ta to je dan, moZda jedini u
godini, kad ih netko tako toplo i sestrinski prima.
)r
I naSe udenice ra.de. Razborito razdieliSe posao. Jedna
grupa obilazi domove na teritoriju Zupe. Druga skuplja
lrlovac ?.a, uzkrsni zajutrak. Treda marljivo vjeZba pro-
gra.:m za, malu priredbu. de;tvrba ri3e plakate s uZlkrsnim
nadpisima i prireduje ukrase za. uzkisnii stol. fz plavog i
crvenog: kartona iu.ezuiu se pisanice i zvonea, na kojima
marljive ruke izpisuju progT€un priredbe. A sve grupe'
na delu sa svojim pionikama, love du5e. ' '
A naSe akademidarke stoje na vratima sveudiliSta vei
o'd rarog: jutra. U rukama im mnoZtvo letaka. Dolaze pr-
ve slu5adice, Diele im letake. Neke ga znatiZeljno ditaju
i bacaju odmah. Druge ga polaga:ro slaZu u woje ruine
torbioe. TreCe Zivahno odgovaraju: >>Hvala, doCi, Cu!<<
Naie KriZarice ne sustaju. Dolaze i kolege. Zanimaju se
Zivo ?a stvar. Neki se glasno smiju. Padaju i kojekakve
primjetbe, ali KriZarice aladernidarke odvaZno stoie. Ta
to je za duSe, za Kristove duEe. T\r ne smije biti ni stra-
ha, ni stida, ni obzirA ni umora-<
218
__9.to su primjbri iz Uzkrsne borbe zagrebadkih
KriZarica. Pokrajina je o tome radu javljala u pi-
smima. Veselo pridaju ta pisma. ISla Su od ruke
do ruke. eitate su ih odbolnice sredi5njice. Ali i
druge dlanice zapitkivale su za njih. Kad smo ih
sv-akapo nekoliko puta proditale, tad smo ih spre-
mile u poseban pretinac s nadpisom: Uzkrsna
borba g. 1937. No neka pisma sama priEaju!
Kod nas je bilo mnqgo poteZkcd;a, jer je komunizam
zallatio dobar dio radnidtVa. No na5e KrrZadce radnice.
neustra^Sivo su dielile letake za uzkrsnu izpovied. Dielilo
se u tvornicama. Dielile smo g'a i po ulicam"a onim Ze-
nama i djevojkama, za koje srno bile sigrrne, da rade u
tvornici. Ti su letaci senzacionabro odjeknuli u na5em
mjestq, i mnog'i su odobravali nasu borbu.
I{nogo smo molile za uspjeh ... . Nekoliko konkretnih
primjera Zelite? Evo ih! Jedna, mlada sedamnaestg'o-
di5nja djevojka stanuje s jedno,m na5om KriZaricom u
istoj kuCi. Stalni je gost Radnidke komore. Vei 4 godine
nije ni z.avirila u crkvu. Na.Sa joj I<riLaxica- dala uzkrsni
letak i >Zat vjeru i dom.< Djevojka se poorugljivo smijata
i pokazivala te stvari komunistima. Pa ipak je milost po.
biedila. Pridestila se s nalna i nakon toga rekla, da se
osjeia vrlo sretnom.
Jedna druga KrtZartca privela je Gospodinu sirotu pra-
lju, koja. z-a crkvu ni dragog Boga >>nije imala vremena<.
Jedna KriZarica obratila je svoga brata,, dnrga obraCa
otca, koji se vei 26 godina nije izpoviedio.
I rnnog'o drugih primjera,t ima,. U molitvama pomogle su
nam mnog:o na5e dastne sestre. Cieli samostEi.n molitva-
ma je pratio na.i rad.<<
I Stavonija se javlja. Sitna mala okrugla
slova dozivaju nam pred odi sliku jedne savjestne
na5e odbornice iz srdca Slavonije.
>Prekor Malih Krizarica razpitala sarn se za adrese rad-
nica na periferiji gr:ada. fSla -s€un s joS nekim sestrama
od kuie do kuCe, i to q ono vrieme, kad smo znale, da su
radnice ved izaile iz tvornice. U kuCama smo obidno za-
tekle cielu obitelj. Odmah smo preSle na gtvar, Rekle
smo, da .smo dosle u ime KriZarica; da se s njlma upo-
znarno. Ujedno smo ih dosle upitati, ne bi li htjele s na-
219
 I.tredi-listii bogat je molitvama i ZrLvarna, a zawsuje
ma zajedno obaviti uzkrsnu izpovied i sv. Pridest. Neke ovako: >Nagovarala sam jednu svoju drugaricu, da i ona
su nas najprije dudno pnomatrale, no ipak smo se brzo ide na izpovied. Kako j_e na prvi
'mo;
nagovor pokazala,
sprijateljile. Neke su bile malo zbunjene. Mi smo im upu- <ia nije nimalo razpolo6ena za tu stvar, poCela- sarn jo5
tile nekoliko pobudnih riedi i rekle, da demo kroz viSe moliti za nju. Skoro svaki dan motila sam za nju
koji dan opet doii s pozivnicama. Neke kao da su jbdva Zalostnu krunicu. Dala sarn joj letak, glasilo i poziv na
dodekale^ da ih netko pozove i odazvale su se sprelmo.... zajednidku sv. izpovied, no sve mi je vratila bez riedi.
Jedna mi je priznala, da ne ide nikada u crkvu i da vei Jedna je od naSih sestara ipak nag'ovori, i drugarica se
16 godina nije bila na, izpoviedi, jer je prezaposlena. Dru- izpoviedila.<<
ga se nije 4 godine izpoviedila. Neke su od njih iz dobrih *
katolidkih obitetji, ali su ih otrovali komunisti. Na5le
smo jednu, koja se dugo opirala. Dale smo joj ndkoliko KriZariee iz jednoga poznatog kupali5tnog mje-
staxih brojeva >>Za vjent i dom<. Kad smo je po drugi sta na Jadranu p i s a l es u o v a k o :
puta pbsjetile, primile su nas ona i sestra r,'rlo prijazno i >>Za Uzkys smo se pripravljale razrtirrr Zrtvama i mo-
obeials su doii na sv. izpovied. Preuzele su ia"k tazpaaa' litvama. Neke su odludile, da ne ie ciele korizme pjevati
vanje letaka u svojoj tvornici. Sada su KriZarice. svjetske pjesme, ni smijati se. Neke su viSe molile nego
Uodi Cvjetnice bila je sv. izpwied, prije koje je vli. obidno. Molitva za Veliki petak izrnolila se kod mnogih.
Zupnik odrZao pripravu. Na sveianom zajutarku bile su U viSe kuia bio je prireden oltarii, pred kojim je ciela
24 goSie. Upisalo ih se 14.< obitelj mo,lila...
* Lovile smo djevojke, vi5e po ulicama nego po kudama.
Ipak, hvala Bogu, naS trud nije bio uzaluda:r, jer smo na
Iz B a dk e je do5ao veliki listovni omot, iz ko- Veliki detr,r'tak vidjele na zajednidkoJ sv. pridesti liepi
jega je izpalo mnogo sitnih izpisanih papirita. Bez broj djevojaka i Lena, koje inade uoibie ne bi do6le.<<
podpisa, naravno. Ali iza svakog papiri6a kuca ,r
jedan mladi Livot. Iz svakog govori liepa kato-
I selj adke sestre p i s a l es u o s v o j i m b o r -
lidka du5a.
bama i uspjesima.
>S jednom dlanicom popisala sam imena djevojaka iz >Na Veliki petak u 3 sata, sasta.Ie su se seljaike nase
naSe okolice. Kad smo dobile leta^ke iz Zagteba, poSle sTno djevojke s na,ma I(rr'i,aricarna u Domu.- Zajednidki smo
do njih s krunicom u ruci. Bojala sam se, jer nisam ni- po.5le u crkvu pred Spasiteljev grob i. izmolile'propisanu
kako spretna. No svaka me je liepo primila, ali nisu niSta molitvu... Kod nas se sve djevojke izSroviedaju, pa smo
obeiale . . . Podvostmdila sam svoje molitve i Zrtve. Or- zato svoje sv. Pridesti prikazivale Gospodu za uspjeh

fi1
ganizirala sam mo'litvu i u svojoj okolini. Ne znam, da li
sam ika.da tako vruie molila, kao ono vede, kad je bila
sv. izpovied. I Gospodin me je usli5ao. Do5le su sve.<<
A drugi listii prida ovako: >Na Veliki petak u mojoi
se porodici svedano molila p,ropisa.na moliva. Razpelo visi
u mojoj sobi na zidu. Iz,pred njega napravila sam oltarii
sa svieiama i vaz.;arna punim ruZidastog zumbula. Molili
smo svi zajedno. I brat je moj molio s nama kledeii na
oba koljena. Podeo je zapuStati Zivot duSe, a malo je i
IJzkrsne borbe u drugim .mjestima.<
T a k o p i S ej e d n o d r u Z t v o i z P o d r a v i n e . A
drugo iz istoga kraja nadovezuje:
>>IJzelesmo za posebnu zad,altt, da djevojke uputimo u
valjanu sv. izpovied, jer je Zalostna dinjenica, da se sve
ne znaju izpovieda,ti. Postigle smo to kod vedine. I mi
smo na Veliki petak molile u crkvi pred mnoZtvom na-
roda, koji je tu novu poboZnost primio radostno.<<

#l
crveno obojadisan. No.za lJzkrs s€ izpoviedio.
Da se sama bolje pripravim za uzkrsnu borbu odrekla
sam se Setnja buinim ulicama, nisam ditala ni jednu za-
bavnu knjigu, rawnattala sam gotovo svaki dan, u ko-
rizmi nisam uobie jela mesa i proditala sam Zivot tlra
Iz Po savine piSu oval<o:
>Mi smo organizirale duhovne vjei,be za sve djevojke
nase Zu:pe. Najprije smo podielile pozivnice svakoj po-
jedinoj djevojci. Zatim smo ih jo6 Jednom posjetile, da ih

fi1
l['fetza, koji mi je uzor odavna.<<

220 221
podsjetimo, da dodu. BiIo je to lako udiaiti s djevojkama,
koje su u na5oj blizini, ali imade djevojaka u naSoj Zupi,
koje su i yt 72 km. od'nas. Pa ipak, i'te smo posjetile i
po blatu, i po nevremenu. Tako srno posietile oko 300 dje-
vojaka. I molile smo mnqg'o z.a' rl-jlh.
Do5lo ih je oko 180, ali od tih 16 iz najudaljenijih sela
naSe Zupe. Dodle su i 3 odrasle djevojke, koje nisu pola-
zile Skolu, pa nisu jo5 bile na sv. izpoviedi i sv. Pridesti.
Mi smo ih pripravljald za. taj veliki din, i one su sretne i
vesele primile prvu sv. Priiest. Pobrhule smo se i za bo-
lestnike, pa je 30 bolestnika primilo. u svojim kuiama
Spasitelja.<
Pismo iz Primorja prida:
>Cielu korizrnu pravile srno Zrtvu za jednu duSu,,koja
se vei 26 godina nije izpoviedila, A kad srno ga nagovo-
rile, taj je dovjek od srede priredio veliku gozbu, jer to
mu je doista bio najljepdi dan.<
A male u dimijama piBu: >>Na Cvjetnu nedjelju oigani-
zirale su Clanice zajedniEku sv. Pridest zajedno sa goSCa-
m4 djecom i velikim brojem mjeStana i mje5tanki u nak-
nadu za one, koji ne vrSe te svoje osnovne . kr5ianske
duZnosti. Svi su zajedno stupali od mjesta sastaja^nja do
crkve i natrag. Povorka je bila velika, a pratili su je suz-
nim oCima oni, koji joj se radi posla nisu mogli pridru-
ilti.<
Pa opet iz Slavonije:
>Mi nisrno trebale na'govarati djevojke na uzkrsnu iz-
povied, veC smo obilazile oko odraslih ljudi' za koje smo
Lnale, da ne vrSe svojih kr5ianskih duZnosti. Nagovorile
smo ta}o 11 odraslih ljudi' Najznatnije Je obraienje jed-
noga dovjeka, koji se nije od 1911. izpoviedio. Nije bilo
dana, da ga koja od nas nije posjetila. Iza sv. izpoviedi
taj dovjek sva.ko vede moli pred raapetim Kristorr4 koji
se nalazi nedaleko njegove kuie.<
U godini 1938. rad'ilo se na isti nadin, samo, se
uz duhovnu stranu mnogo pazilo na materialnu
pomo6, napose na pomoe radnidkim obiteljima.
Neka i ovdje progovori na5e glasilo.
>Bila je neobidno, hla.dna nedjelja u mjesecd oZujktl Iza
nekoliko toplih sundanih dana oBtri vjetar donio nam je
snieg. Ali 2agrebadke Kri?atice stoje odludno na uglo-
vima ulica i sabiru za najbjednije, za siroma3ne radnidke
obitelji, za siroma3nu radnidku djecu. Prolaznici daju i ne
222
gfedaju ih sa, simpatijom i podrugljivo se smiju,
fajg,
hvale ih i stavljaju neslane upadice, a v;etar brije i ne-
milo Siba slabo obuiene djevojke. Ruke iu veC piomrzle,
noge se ukoiite od stajanja, ali nema druge! Tfeba izdr-
Zati do vederi, kad ie se wi ukloniti u kuCe pred hlad-
nimr zimskim danom.
Sate i sate prostajale su taJro iste l(riZarice na hladnim
ploinicima Zagreba. Ali Sto je to njima! Ta sabire se za
one, kojima ie se pre[o uzkrsnog da.rivanja Krizarica
nasmijati uzkrsli Krist i privuCi ih k svojoj izpovieda-
oqici i k wojoj euha.ristijskoj Gozbi.<
ri
>Ki5ni ie dan. Po blatnim ulicama tetufaju neka kola-
Oveia rudna kolica, a guraju ih dvie djevojke. Mokri su
im kaputi, mokre plave kapice na glavama, ali one od-
vaZno proslieduju i drZe se propisno deshe strane.
Prometni. straZar iz daleka im se srnije. )No, vas bi
propustio i po lievoj strlnl.<< - >NiSta, ni5ta; i rni znamo
Sto je red.<
To su dvie KrrZarice. Na kolima vuze nekoliko ove€ih
'omota, a u njima bra3no, Seder, sol, soda, slaninao sapun.
A sve to za siroma5ne Kristove.prijateljd, za siroma5ne
obitelji Tre5njevke.<
+
>Kuiice Barutanskog jarka utonule su u popodnevni
mir. U jednu od najmanJih i najbjednijih ulaze KriZarice.
IJlaze u stan. Kakav stan! To je rrrpa, obidna rupa bw
staftla na prozorima, bez pedi. Dva kreveta, praz.\a, bez
posteljine, a na jednome bolestan otac kraj Sestero djece.
A gdje spavaju? Na nekim starim krpama u"kutgvima
sobice.
KriZarice vade svoje omote i pruZaju ih uz utjeSljive
kr3danske riedi. A blieda lica sirotinje radostno se srniju
kroz suze, Uzkrsli Krist pozdravio ih je po milosrdnim
Srdcima i dobrim rukanna.<<
*
>Sokolgradska ulica. Ne znam gdje Je, morala bih je
txaZitiupopizu zagrebadkih ulica. Ali na5e KriZarice su je
prona5le. Siroma5ni pometad zagreba;tki stanuje tamo sa
svojom obitelju. Plada stan- 70.- dinara mjesedno. Mo.
Zete i sami zamisliti, kal<av je taj sta.:r, pa ipak, u njemu
stanuje Sestero ljudi. Plada mu je mala, a kako je za-
duZen kod Zidava", susteZe mu se od nje.
223
 Jedna naia I{rt1arica hode da upravo ude, .kad za,Lvie
iznutra, ra.zgovor. >Niti na Uzkrs ne iemo imati .Sto jes-
ti.< To otac 8:ovori svojoj obitelji.
KriLarica pokuca. Obitelj u dudu gleda. NaSa Katica
motri dtednjak, na kojemu se kuha krumpir u izlizanom
loncu, a tad im nudi ornot pun ZiveZnih namirnica.
>O, sad vjerujem u BoZju pomod,<< rrz drhtavi glas.
Sapie otac. A Katica ih upozorava na korizmene kon-
ference, koje se daju u oblihrjoj crkvi zL muZeve i mla-
dide.
Otac bez rieti navladi troSni kaput i zove najstarijeg
sina. >>Ajde,.obuci se, pa idemo. Dotle ie se i krumpir
skuhati.<<.
U godini 1939. ditava se akcija ponavijala sta-
rim utrtim putevima.
>>Ovesu godine sabirale KriLarice za radniCke obitelji
po zagrebadkim ulicama. Nadpis - Za siromaine rad-
nidke obitelji - privukao je u poEdtku prolaznike, ali kad
se saznalo, tko zapravo sabire, dule zu se glasne primjet-
' be: Nek vam dadu popovi... Idite na Kaptol... Sabi-
rate z.a g:enerala X.ranka. . . Promienite boje trobojke,
pa iemo vam dati.<<
A tad se kroz tjedan trdka.lo po dudanima. Kupovalo
se braSno, slanina, riZa, Seier, jaja. Sve to treba sirotinji.
A u nedjelju pred Uzkrs, mjesto poslije podnevnog od-
mora, KriZar"ice su po"Ble u radniika naselja. . .
Mnogo su kuia naSe KrZarice obaSle. NaiSle su na
diete, koje nije bilo mjesec dana na krstu, jer ga maj-
ka nije imaJa u Sto obuii. Na otca obitelji, koji veC 6
godina leii u krevetu. Na porodicu od 4 dlana obitelji,
koja stanuje u jednoi maloj sdbici, e drZi i podstanare.
Nije dudo, da djevojdice od 13 i 15 godina sva3ta znadu,
a psuju, da te jeza hvata. . . Nisu KriZarice za,boravile ni
duSe . . . Majka mnogobrojne djece na5la .je opet u uz-'
krsnoj izpoviedi woj mir. SedamnaestgodiBnje djevojde
pristupilo je boZanskbj Trpea Zarom svoje prve sv. Pri;
desti. Izgubljeni brat na-iao je opet naj;boljeg Prijatelja.
Dobri otac naslonio se opet na najvjernijeg Savjetnika.
A kad se otac jedne dlanice tvrdokorno opirao, da ide u
crkvu, nasa KriZarica nadini se bolestnom i legne u kre-
vet, da sveienik ipaJ< dode u kudu, a dragi otac sklopi s
njim poznanstvo. Ostalo de doii samo po sebi.
Sve su Krii,arice radile. Udenice su dovele preko sto
neorganiziranih drugarica na uzkrsne konference. Aka-
demidarke su pokazale naroditu akti'"'nost. Sam Nadpa-
224
siir naS pohvalio ih je, kad je iza Uzkrsne borbe dosao
rnedu njih.
A naSe kuine pomoinice ? Na5le su i takvih drugarica,
'koje po 7,70,75 godina nisu bile na uzkrsnoj izpoviedi.<
A tako je bilo i godine 1940., pa 1941., sve do
danas. Tako 6e i biti, dok bude hrvatskih KriZarica.
Otvorila
'Uzkrsnoj
sam i veliki sveZanj s izvje5tajima o
borbi od 1938. do danas. Donosirrro i iz
njega nekoliko primjera.
Valpovo g. 1938.
>1. Prije godinu dana do5lo je u naSe mjesto jedna
trinaestgodiSnja djevojdica. Bila je kao divlja. JoS niSta
nije znala o Bogu, jer uobie nije iSla u Skolu. U istoj
kuii s njom stanovala je i jedna naSa pionirka. Ona je
malu svaki dan udila ditati i pisati i upoznavala ju je s
Bogom. Dnevno ju je strpljivo, pripravljala za prvu sv.
Pridest. Na Uzkrsr se mala, sretna i vesela, prvi puta pri-
aestila. Da joj ostane taj dan u sjeianju, kupile smo joj
trlepu krunicu i prvopridestnu sliku.
2. Mladi radnik - strojobravar - nije se vei 3 godine
izpoviedio. Jedna ga je na5a KriZarica privela k sre6i.
Sam je rekao: Nisam neprijatelj vjere, ali me nije imao
tJio opornenuti na moju krSiansku duZnost... . Dakle,
trebala mu je opomena, i KriZarica ju je dala.
3. SedamdesetgodiSnja starica, baka jedne naSe Kri-
inrice, Zivjela je nevjendano u drugom selu. I-sada, kad
joj je nevjeneani muZ umro, do6la je k o,tcu naSe Kri-
i,trice. I premda se 50 godina nije izpoviedila, unuka je
opomene, i ona se izmiri s Bogcm.
4. Kod ,jedne starice, koia se nije 17 godina izpoviedila,
naSa je KriL,at:ica kuina pomoinica. Starica je gluha, no
KriZarica joj rede, da ie joj dovesti sveienika u kudu.
I tako je i bilo. Svei6nik je doSao, da baku odrieii od
grieha.
5. Jedna mlada djevojka nije se 3 godine izpoviedala
iz predrasude, da sveienici he duvaju izpovjednu tajnu.
Nato sam joj dala knjigu - Zt:tva izpovjedne tajne - i
tc ju je razorttZalo. Po5la je sa mnom na izpovied.
6. Moj komSija, inade dobar dovjek, nije bio na izpo-
viedi vei 10 godina^ jer demu da se gorem od sebe izpo-
vieda. -ra sam ga svaki dan nagovarala, pa se izpoviedio
i on i Zena njegova.
Za uspomenu dale smo svakome jednu malu slidicu, na
kcjoj je bilo napisano: DuSa ti je uzkrsnula s. Kristom
225
l,tladost vedrine 15
- veseli se za to; Isus neka ti bude uzkrsno veselje;
I(ada te svi ostave, Bog de te primiti; Svrha i cilj Zi-
vota jest spas du5e.
I{arte Velikog pelka podielile smo mnogima, a kako
se kod nas na Veliki petak poslije podne ide na gt:oblje,
gdje se moli kriZni put, dale smo jednu kartu s molit-
vom vld. g. kapelanu, i, on ;u je molio sa cielim pukom.<<
Novigrad Podravski g. 1939.
>Moj otac nije se izpovieclio vei punih 7 godina. Skoro
se sasvim udaljio od crkve, a srdce mu je bilo malo cr-
veno obojano. Neki dovjek donosio mu neprestano neke
knjiZice, koje je on briZno duvao, da ih nijedan od uku-
iana ne nade. I prodle godine poku5ala sam ga obratiti,
ali bez uspjeha. Nekoliko puta opomenula sam ga i ove
godine, no on ni da duje. - Neka ide onaj, koji je grjeS-
nik, a ja nisam - tako mi jp govorio. Podvostrudila sam
woje molitve i opet podela s nag'ovare.njem. Hvalar Isusu,
uspjela sam. Moj otac postao je sasvim drugi iovjek.<<
Karlovaq g. 1939. - >U naSoj radionici ima nas 5.
Dvie su naudnice, dvie pomodnice i Sefica. detrnaest da-
na prije Uzkrsa podela sam govoriti o uzkrsnoj duZno.sti.
Nisam ni dovrSila, kad mi starija pomoinica rede, da su
to popovske glutr)osti, da se s Bogom jo5 samo djeca
zavaravaju, a u erkvu da dolaze samo stare bake. Ipak
joj drugi dan donesem naSe glasilo >>Za vjent i dom<,
>>Zivot s Crkvom<< i >>Socialni rad.< A ona meni dade ne-
koliko komunistiikih knjiga kao: >>Kako je iovjek po.
stao<<i >Da li postoj! drugi wiet<. Ona je sve moje da-
sopise dobro proditala i traZila razna razjainjenja.
Drugi tjedan, na Veliki petak, molila sam je, neka s
nanna u 3 sa,ta poslije podne zajednidki moli, a ja
iu joj donieti Zivotopis dr. Iva"na Metza., U 3 sata Sefica,
obadvie naudnice i ja ustale smo, a ustala je i ona i mo-
lila s nama.
Kad smo i5le kuii, stala sam je nagovarati, da se izpa
viedi. Ona se neikala, jer da nije grieSna, da nije nikoga
ubila, nikoga prevarila, i da nema Sta sveienikn kazati.
Rekla sarn joj -joS nekoliko pobudnih riedi, i mi srno se
razstale. Drugu veder ipak smo sve zajedno sa Seficom
na delu otiSle na sv. izpovied, a na sam Uzkrs primile
fflo zajedno sv. hidest.<<
Osiek g.1939.
>Za uspjeh lJzkrsne borbe napravile smo najpriie ve-
liki iuri5 na nebb. Dnevno smo molile i sastavile si
za, t; dene posebno izpitivanje savjesti. Svake ne-
226
djelje imalb smo zajednidku sv. pridest, svakog de-
tvrtka zajednidku molitvu i razmatranje Muke Kristove
u katrrelici Presv. Srdca trsusovas ar svaki dan i3la je druga
ila.nica na sv. Priiest. Sve se to obavljalo s velikbm
revnoSiu. Uz ove molitve udihjeno je mnogo Lrtava. To
su gorke kave, usluge na ulici i u poslu, pomoi u ku-
ianstvu. Jela zu se jela, koja se ne vole, ranije se u.sta-'
jalo, na golim koljenima obavljala se veiemja molitva.
Jedna naSa voli sladki5e. fdemo ona i ja, i dujern, kalro
joj novac zvedi u dZepu. U to evo slastidarne poput
ogromne napasti. Qdi su joj zasjale. Najednom me uhvati
izpod ruke i rede: Idemo dalje. - Nakon nekoliko ko-
laka, pljune ona na zemlju. - Pa Sto radi5? - Mani me
se, slina mi se skupila. - Kasnije je njezina skupina
imala nekoliho dinara viSe u blagajni.
NaS rad razdielile smo u gaupe, a svaka grupa imala
ie utorkom svoje sastanke. elanice su doniele napisana
imena i prezimena svojih dnrgarica, gdje rade i koliko
godina nizu bile na sv. izpoviedi. Tu smo imale Sta vi-
tljeti! Brojke su se redale od 8' do 15, pa dak i do 20 go-
<lina. No naSe su najvi5e lovile ove iz teZke ka,tegorije,
ili jubilarke, kako su i]l zva"Ie. Pa ipaJ< dlanice nisu kod
toga naiSle na velike poteZkoie ili neugodnosti. I{ao dasu
djevojke deka.Ie, da ih se pozove. Ipak se nisu sve one
odazvale, oko kojih smo se vrtjele tih dana. . .
I(onadno je owanulo uzkrsno jutro. Dogovorile srno se,
da iemo se sastati t %,8 pred naSorn Zupnom crkvom, a
onda idemo sve zajedno k sv. Misi. UstaJe smo vrlo rano,
jer trebalo se jo$ mnogo toga prirediti. U % 8 evo nas
pred crkvorri. No koje Ii razodaranje za na,s. Nema ni
KnZarica, ni naSih go6ia. Srdce narn se stisnulo. Sta €e-
mo s tolikim jelom, koje smo spremile z go36e. No ode-
kivale smo ipak pravo dudo BoZje. . . 10 dasaka priie 8. . '
Gdje su?... Nas 10 ne znaii ni5ta... Podele smo se
tjeSiti. Uzkrs je, pa i u razodaranjima moramo biti ve-
sele... Ali eto najednom se pokazuju i KriZarice i go5ie.
Pojavljuju se iz svake ulice kao gljive iza kiSe. Od na3e
Zalosti nastalo je veliko veselje. Od veselja nismo mog:le
ni pratiti Misu iz Misala, jer nam se iz du5e neprestano
dizao onaj jednostavni: Hvala!
'Dosao je das sv. Pridesti. Isuse, evo Ti dusa! Podima-
mo moliti: Izpoviedam se... Radnice mole za rr ma, a
rtedi smo im prije joS razdielile. Najprije idu pridestnoj
ogradi KriZarice, a onda goiie. Iza sv. Mise jedna je
predmolila kdzaxidku radnidku molitvu, a druge su ope-
tovale za njorn. To je iza sv. Pridesti bio najljep5i pimr-
227
 Izlazimo iz crkve, a na vratima stoje KriZarice na
Dil;em domovine
strazi, da nam nijedna drugarica ne ode kuii, vei da
pode s narna na zaiutrak u IIrv. dom. fSlo se liepo u tro- Osim redovitih tjednih sastanaka, kojima mo_
redu kroz Zupanijsku i. Desatidinu ulicu do naSeg cilja.
raju prisustvovati sve dlanice, odbornice kriZarid-
StiZemo sve bliZe. Kroz pr:ozor doma proviruju glave na-
Sih kuharica. Dvorana je liepo ukra5ena. Na stolovima kih druZtava sastaju se bar jednom mjesedno na
nadpisi, cice mace, cviede i Sarena jaja, mnoZtvo bielih odborsku sjednicu. Sjednice vodi p,red-
Salica, a pred svakom tanjurii s posveienim , jelom. sjednica, a prisustvuje im uviek i duhovnik druZ-
Ovako je moralo biti i kod prvih krSiana. tva. Sjednice mogu biti redovite i izvanredne. Na
NaSe kuharice doniele su vruiu kavu s riedima: Na redovitim odbornice iznose svoje mjesedne izvje-
molitvu, izvolite k stolul Nudimo mjesta. GoSie sjedaju
gore, a mi kud stigaremo. elanice, koje sviraju g:lasovir,
Staje, razpravlja se o onom, Sto je kroz mjesec
zasvirale su uzkrsne pjesrne. Dvorana je orila od glasova. dana u druZtvu udinjeno, prave planovi za sliede6i
Mi smo zapravo u podast naSih godia pripravljale, mali mjesec. Na izvanrednim odluduje se o stvarima,
program, ali do njegove izvedbe nije doSlo, jer su dru- koje treba jako brzo rie5iti. Odbornice dolaze,na
garice htjele samo pjevati od silne radosti. sjednice vrlo ozbiljno, s biljeZnicom i olovkom
Polako se pribliZavao konac, ali nijedna ne ie kuii. u rukama. Sve treba zabiljeZiti i provesti u djelo.
Opet stupa glasovir u akciju, uklanjaju se stolovi, i Kri-
Zarice se rihvate sa svojim go5_cgma u kolo. Koliko je odborskih sjednica odrZano u 14 go-
Sat je poka;zao 11 sa;ti. Vrieme je, da idemo kuii. Na dina Zivota kriZaridke organizacije! Koliko dobrih
korzo nije nitlio viSe mislio. JoB jedaom zalrvalismo Bogu odluka! Koliko zakljudaka! KriZarski Zivot i iznu-
i dode ias razstanka. Nastalo je veliko rukovanje, gr- tra i izvana vrlo je bujan i Sarolik. On se jednako,
ljenje i uvjeravanje, da iemo se na godinu opet vidjeti. u svoj svojoj Sirini i podpunosti, odvija na sjeveru
Pripoviedat iemo u tvornici, kako je liepo bilo! Vitljele
i jugu, na iztoku i zapadu na5e domovine. Diljem
smo, kako KriZarice znadu biti vesele.
Hrvatske! A sve se to u glavnom skroji i zakljudi
Ne znamo, tko se, osjeiao sretnijim. Mi ili one. MoZda
iete se duditi, odkale nam novaca za, zajutrak. Evo naSe na odborskim sjednicama.
tajne. Svaka grupa imala je svoju blagajnicu, koja je U jesen, kad podinje nova druztvena godina,
skupljala novac medu dlanicama. I to su bile njihove drZe se godiSnje glavne skupStine.
Lrtvice. Od wojih malih plaia joS su odkidale za druge. Obidno to biva u mjesecu rujnu. Malo iza toga
Ne5to se novaca sabralo i medu prijateljima organiza-
cije. A na5e sestre iz Valpova poslale su darove u naravi.
drZe svoje godiSnje skup5tine OkruZja te V. K. S.
JoS samo da navedemo brojke . . . Nagovarale smo 150
Godiinje skup5tine pojedinih druZtava u prvom
radnica. Odazvalo se 112 radnica. . . su redu ogledalo rada toga druZtva u pro5loj
Evo, to je na5 izvje5taj. Ved me boli ruka i vrat od pi- druZtvenoj godini. IzvjeStaji odbornica ob5irni su
sanja, a Vas ie zabo'liti odi od ditanja . . .< i izcrpivi. Iz njlh se vidi, Sto je sve druZtvo u
Zar to nije divan rad? I zar KriZarstvo nije roku od godine dana uradilo, koji su uspjesi, koje
upravo radi Uzkrsne borbe zasluZilo da Zivi, da slabe strane, kako je s brojem dlanica, kako se
r:aste i napred'uje medu hrvatskom mladeZi? radilo s djecom, kakvo je stanje blagajne. Na go-
di5njoj skup5tini progla5uju se nove dlanice i bira
Kad bi ono spasilo samo jednu jedinu du5rr,
imalo bi pfavo na Zivot, na obstanak. A Gospodin se druZtveni odbor za sliede6u godinu. Da izne-
je dao, da se preko KriZarica spase mnoge, mnoge semo samo jedan primjer, kako se na glavnim
( : u s c. . . skup5tinama ozbiljno radi. Seljadko druZtvo u

9'()
99u

DraLkovcu u M e i l u m u r j ' ug o d i n e 1 9 3 3 .j a v l j a
tok svoje godi5nje skup5tine ovako:
>Birale smo novi odbor. Za voditeljicu izabrana, je Ani-
ka Mardetko sa 17 glasova, z,a z.amjenicu Anika SokaE sa
11 glasova, za tajnicu Marica Mihalii sa 17 glasova, za
blagajnicu Franca KaniZaj sa 15 glasova, za voditeljicu
Italih KriZarica Agna Horva,t sa, 18 glasova, za revizorke
Katica Sokad sa 13 glasova i Bara Kavran sa 12 gla-
sova,<<
Bog sam znade, gdje su danas te medumurske
grlice i fijolice! Sigurno su savile ve6 svoja obi-
teljska g,niez'dau malim ku6icarna, kraj zelenih
ravni oko Mure, od kojih sladih na svietu nema. . .
Kako izgledaju odbornidki izvje5taji na glavnoj
skup5tini, neka posluZi izvje5taj predsjednice iz
O m i 51j a na Krku iz godine 1937.
>NaSe druZtvo sad broji 83 dlanice. Mjeseine izpoviedi
i Pridesti vrSe dlanice od postanka druZtva.redovito, ta-
ko isto i svagdanje klanjanje, te zlatne krunice poslije
sastanka. dlenice su radile i van svoga druZtva.
26. I.X. 1936. slavile smo.na svedani nadin KriZarski
rlan.
15. X. suznim smo odirrra dopratile do groba pokojnog
brata Mirka Zuvi6,a.
19. X. neke su dlanice prisustvovale proslavi KriZar-
skog darra u Zagrebu.
8. XI. imale smo sa I{riZarima zajednidki sastanak, na
kojemu smo se oprostili od na-iega duhovnog vode vli.
l\fihe Boloniia, koji je osnovao na.Se KriZarsko Sestrin-
stvo te mnog'o truda uloZio za dobro i napredak na5ega
druZtva. U ime l{riLara zahvalio mu se predsjednik Kri-
Zarskog Bratstva Franjo Zuvid, a u ime KriZarica ja kao
predsjednica. Za rnalu uspomenu darovali srno mu raz-
pelo.
9. X. izpratio ga je skoro cieli OmiSaJj uz suze i STom-
ki Bog Zivi! Isti dan doSao narn je novi duhormik vld.
Franjo Duda, te se rad nastavlja istim redom.
5. Xn. priredile smo nikolinjsko vede. Najprije je iz-
veden mali program, a onda je do5ao sv. Nikola i podie-
lio darovq. Dvorana je bila dubkom puna, kako to obidno
biva na kriZarskim priredbama.
14. IL 1937. proslavili smo Papin dan. Ujutro je bila
rajednidl<a sv. Pridest, a na.veder priredba, koja je iz-
230
pala na obie zadovoljstvo. Na toj je priredbi prvi puta
svirala glasba KriZarskog Bratstvq koju je poklonilo
druZtvo sv. Ivana iz New-Yorka naiim Krizaricama.
4. fV. na skrom.ni nadin proslavile srno godiSnjicu ob-
stanka na5ega; druZtva. Ujutro bila je zajednidka sv. Pri-
dest, a poslije podne sastanak, na kojemu su pro{ita^ni
izvje3taji, a duhovni voda odrZao je prigodarx govor.
18. IV. priredili smo akademiju u podast Petra Zinj-
slrog i Krste Frankopana.
U zadnjim danima lipnja teZko je obolio na3 duhovni
voda. To je bila velika ku"Snja za na3e mlado druZtvo.
Ostali smo sami kao djeca bez otca i to u najgore doba
godine, u ljetnoj sezoni. Bolest je bila jako opasna, te
smo se odmalr obratile devetnicom Presv. Srdcu Isusovu
i Gospi Lurdskoj. Zdravlje mu je, hvala Bogu, krenulo
na bolje. UIoZile smo sve sile, da drrrZtvo -uzdrZimo na
istoj visini. Molitve smo podvostrudile. Prije sval<oga sa-
stanka molimo jedan Otdena5, da mu dragi Bog powati
zdravlje.
20. VI. bile srno na proslavi KriZarskog dana u Vrbni-
ku i to u narodnim nosnjama.
29. I;'I. Na blagdan sv. Petra bile su neke I(riZarice u
I{rku na redenju mladomisnika. Naveder je priredena
akademija u podast mladomisrfka. Na akademiji sal<up
ljaJe smo dobrovoljne prinose, koje smo poslale na5em
duhovniku, da mu olallGamo troiak za liedenje.
4. VII. i 11. VII. bile su dvie mlade Mise. 4. VI[. re-
kao je mladu Misu vld. Nikola I'abijanid, kojega je u
ime KriZarica pozdravila Dumica Sudid, a u ime KriZara
Mitan NiSIer. Za dar srno mu poklonile wileni jastudid i
bielu Stolu. 11. VIL rekao je mladu Misu vld. Nikola lli-
ji6. I njega je u ime KriZanca pozdravila Dinka Rubini6.
a u ime KriLara Milan Ni5ler.
Narodna poslovica kaZe: >Bog svojih ne ostavlja< pa i
nas nije ostavio. 1. X. do5ao nam je novi duhovni voda
vld. Ivan Vitezi'. Nestrpljivo smo g'a oiekivali, a sada
ga s radoiiu gledamo medu nama.
Proslava KriZarskog dana bila je u Orni5lju 5 i 9 ruj'
na. 5. X. u jutro bili smo svi na. zajednidkoj w. Pridesti,
a u 10. sati iSli smo k svedanoj sv. Misi pod zastavama.
Poslije sv. Mise bila je povorka kroz gra.d. L X. prire'
dile smo akademiju.
To bi bio vanjski rad naSega druZtva.
Predsjednica: Jerka Turato<.
231
 Prije godi5nje glavne skupStine stari odbor na-
pravi nacrt rada za sliede6u godinu, a na samoj
skup5tini taj se nacrt pretrese i stvore se zakljudci.
Evo zakljudaka dvaju seljadkih druZtava:
Predrijevo g. 1938.
1. Nabavit iemo nove druZtvene knjige;
2. Razpa|at iemo bar 10 komada Misijske
biblioteke;
3. Izradit iemo neke stvardice za misije;
4. Za sluZbenike oltara podet iemo vjendii molitava;
5. Platit iemo dlanarinu V. K. S.-u, dim dobijemo ra-
aun;
6. Na Papin dan preuzet iemo jednu toiku na pro-
slavi;
7. Naudit iemo recitirati sv. Misu prigodom mjesetnih
zajednltikih sv. Pridesti;
8. Uvest iemo u Zupi liturgijsko vjendanje; .
9. Ni jedna se ne ie Sminkati.
S u n j a je godine 1940. na svojoj glavnoj skup-
Stini zakijudiia ovo:
1. DruZtveni sastanci treba da se polaze todno i redo-
vito, jer iemo jedino tako ostvariti u svakoj dlanici kri-
Zarski program;
2. Pristupajmo Sto deSie sv. Pridesti, da tako ostvari-
mo u prvorn redu Zivot I(ristov u nama samima;
3. Uvadajmo u kuie zajednidke molitve. Ne bi smjelo
biti kuie, u kojoj se nalazi KriZarica, a da se u njoj ne
bi zajednidki molilo;
4. Osobitu brig'u posvetit iemo odrZavanju i udenju
vjeronauka u pojedinim selima, u kojima ie.to biti sada
preko zime moguie;
5. Pomagat iemo kod priredivanja crkvenih svedanosti
koje ie biti priredene u ovoj Sv. Godini;
6. Osobitu paZnju posvetit iemo ove zime pitanju plesa
te se u torn pogledu drZati onih smjernica, koje su nam
dali naSi biskupi;
?. Uvest iemo kratko duhovno Stivo, koje ie ditati na
sastanku svaki puta druga;
8. Predavanja za sastanke savjestno iemo izradivati,
a ne samo p,repisivati ili proditati tude.
9. Nabavit iemo Jeronimske knjige iz raznin. struka i
redovita izdanja za g. 7947.
232
Osim godiSnjih glavnih skup5tina drZ,e se I
radne skupStine, obiino u mjesecu siec-
nju i lipnju. Te su skup5tine zapravo mali izpit
savjesti za odbornice i cielo druZtvo. Mali izpit
savjesti sviju druZtava diljem domovine.
Dakako, da i redoviti sastanci i odborske sjed-
nice i glavne skup5tine lraZ,e uzorno posiovanje
druZtvenih odbornica, napose druZtvene tajnice"
Uz ostale druZtvene knjige ona vodi i druZtvenu
Spomenicu.
To je ove6a biljeZnica, kadgod posebno priprav-
ljena i briZno izkiCena za tu svrhu. U Spomenicu
se unosi Zivot ditave organizacije i iz godine u
godinu. Svi najvaZniji dani! Sve proslave, svi
izleti, svi tedajevi, sve akcijel Izvadci iz redovitoq
rada na sastancima, duhovni dnevnik druZtva i
konaino brojitbeni podatci.
Kako je to vaZno za one, koje dolaze u to druZ-
tvo! Kako je vaZno za poviest ciele organizacije!
Nedavno je D. K. S. II. U Zagrebu slavio svoju
desetgodi5njicu. Iznosimo podatke iz njihove Spo-
menice, da vidite, kako je vazno, da se Spomenica
vodi.
U 10 godina obstanka D. K. S. II. odrZano je ?6
zajednidkih sv. Pridesti, 345 druZtvenih sastanaka,
a od toga 74 duhovna sastanka, na sastancima je
odrZano 286 predavanja i 47 anketa.
Odborskih sjednica bilo je 118, druZtvenih
skupStina 15, svedanih primanja 3, akademija 3,
priredaba 3, javno predavanje 1, nutarnjih prire-
daba 9, izleta 14, priredaba Malih Krll.arica 4.
IzaSIa su 4 broja lista >D. K. S. II. govori.<
DruZtvo je sudjelovalo u 7 uzkrsnih borbi.
Kroz 10 godina kroz druZtvo je proSlo 277 (la-
nica, iz ovih Skola: I.2. r. gimn., IL:2.. r. gimn,
III. Z. r. gimn., gimn. d. ss., drZ. udit. Skola, uiit.
Skoia d. ss., trg. akad., doma6. i strud. udit. Skola.
233
 Do danas je dinovnica B, uditeljica 7, profeso-
rica 6, sada studentica 13. Udaio se 30. umrle B.
u samostan oti5la 1. Biie i jesu odbornice V.K.S.-a
7, rade u nacionalnim oiganizacijama 6.
To je kratka poviest D. K. S.-a II. u Zagrebu.
A takvi bi se zanimljivi podatci na5li po druZtvi-
ma i diljem domovine, kad bi druZtva Spomenicu
vodila. Diljem ciele Hrvatske!
MoZda se kadgod taj na5 nutarnji rad, sve te
sjednice i skup5tine dine mladim du5ama sitnica-
ma, malo vriednim sitnicama prema apostolskim
zadatcima organizacije. eak i forma1no56u, koja
sapinje mladenadku snagu i polet. Pa ona todnost
u poslovanju, koja se traZi o.d svake odbornice. . .
Uredne druZtvene knjige tajnica. . . Uredno bla-
gajnidko poslovanje . . . Pa brojitbeni podatci. . .
Izpunjavanje preglednice . . . Dopisivanje s OkruZ-
jem i Y. K. S-om. . . TromjeseEni izvje5taj .. .
Pa ona vjeina hontrola. Sad od predsjednice, sad
OkruZja, sad sredi5njice.
Ali zapamtimo! Na sitnicama mnogo puta sve
podiva. One su izvrstno odgojno sredstvo. Samo
ona dlanica, koja redovito izpunjava svoje.redo-
vite duZnosti, samo ona odbornica, koja vr5i svoje
odbornidke duZnosti u svim sitnim pojedinostima
sasvim savjestno, samo takva dlanica i takva od-
bornica sposobna je i za Siroke akcije i za velika
djela. Inade se dogodi, da vanjski apostolat, kako-
6od bio snaZan i jak, najednom izhlapi, nestaje,
ako se te na oko sitne stvari ne odvijaju kako
treba. Uostalom, na5a organizacija i tim sitnim,
tehn{dkim stvarima daje dublji, duhovniji zna(aj.
Ne samo po tome, Sto todno vr3enje duZnosti dje-
luje na odgoj ditave mladenadke osobnosti, napose
na odgoj karaktera, ve6 i po tome, Sto se u svakoj,
i u najsitnijoj stvari, gledaju pomo6ne ljestve za
izgradnju Kraljevstva BoZjega u svietu.
2:]4
Da, i izpunjavanjem pregletlnica, i urednim taj-
nidkim zapisnicima, i savjestnim ubiranjem dla-
narine, i uredivanjem druZtvenih prostorija, i
,svirnr najobidnijim I najneugledniji'm poslovima
moze se izgradivati Kraljevstvo BoZje ba5 tako
kao i vidijivim i zama3nim akcijama. Dakako, ako
radimo u dobroj nakani, na slavu BoZju, za du5e.
U torne vidu svaki je naS posao dragocjen. Svaka
sitnica plodna. Svaka, pa i najneznatnija, ima od-
kupiteljsku mo6. Kroz 14-godi5nji na5 kriZarski
Zivot nastojale smo, da ovakvo gledanje prodre u
na5e redove i izpuni du3u svake naSe dlanice. Sve
za Krista i duSe! Sve, ba5 sve!
Da takvo gledanje doista vlada u na5im redovi-
ma, nanizat 6emo nekoliko izvje5taja i dopisa na-
iih organizacija. Pisale su ih jednom vjeSte, a
jednom nevje5te ruke; jednom Skolovane dlanice
iz naSih gradi6a, a jednorn naSe seljadke sestre iz
malih i zatitnitr sela. Jednom Zuljave ruke na3ih
radnica, a jednom brze i spretne ruke naSih
dinovnica. Ali iz svih govori ista'duBa, djevojaEka
du5a, kriZaridka du5a diljem domovine'
Nai osnuiak
Vinagora g.1931.
>Poticaj, da se na Vinagori osnuju l{riZarice, dale su
zagyebaike KriZariee. Do5le su na Vinagoru 30. srpnja
1930. sa zagrebaikim hododa5iem. Na javnom zborova-
nju pozvane su preko sestre Marice Stankovid i naSe
djevojke, da stupe u KriZarice. Kako su neke djevojke
dobile volju, da budu KriLarice, zakljudilo je vieie Ma*
rijine kongtegacije djevojaka, da 6e se osnovati kriZa-
ridka sekcija. R.adi mnogih poslova stvar je zapela sve do
IJzkrsa, dok se nije pribliZio dan blagoslova barjaka
Krii,ara.
Na sastanku kongreg:acije og'Ia5eno je, da, se osnivaju
KriZarice, pa se djevojke mogu prijaviti. Brzo se prija-
vilo preko 20 djevojaka, bez onih iz kongregacije' Zato
je viede kong'regacije zalrljudilo, da se osnuje posebno
kriZaridko druZtvo.
q24
 Prvi sastanak za dogovor o druZtvu bio je na, Spasovo.
Na taj prvi sastanak doilo je preko 20 djevojaka, vii; 6. >Bl. Nikola pomaZe<<- govorila predsjednica Se-
sve iz
Zupe vinagorske. G. Zupnik razl&io je svima, kal<vo je strinstva Adela Bakuni6; 7. A. Kokii: >Bt. Nikoli Tave-
to druZtvo, koja mu je svrha i koje su duZnosti u torne liiu,<< zborna deklamacija - izveli Mali KriZari; g. Dr. J.
druZtvu. Andrii: >BI. Nikoli Taveliiu<< - pjevao zbor Ma1ih Kri-
KriZarice su na Vinagori dosada odrZale 8 sastanaka. Zarica.
Kako su sve dlanice Zeljele, da kao KriZarice ima u po- Sastanke drZimo redovito. Isto tako redovito rade i
sebni znak, dogovorile su se, da ie na svedancstima Male KriZarice. Iza, duhovnih vjeZbi osjedamo se joS odu-
sve
nositi crvene rubce na glavi.< Sevljenije u kriZarskom radu i stalnije u kriZarskoJ
Zrtvi.<<
PrimoSten g. 1.932.
.>Vei smo javile, da smo osnovale druZtvo 16.
VII. ove
Pag g. 1938.
godine. Odmah smo podele ozbiljno raditi uz pomoi na-
>Na godiSnjoj skup5tini izabrale smo novu upravu i to:
Sega duhovnog starjeSine don Sreika paviia. NaSe je
predsjednica Marica Kurilii, tajnica Antica Valetii, bla-
odu5evljenje joS vi5e poraslo, odkako su bile kod nas Kri- gajnica Mandica Fabijanii, prodelnica misijske sekcije
Zarice s tedaja u Sibeniku. lza toga je dolazila k nama Antica Ognjii, voditeljica M. K. Mandalena Pastordii,
dva puta izaslanica iz OkruZja, ddrZala kod nas nekoliko njezina pomodnica, Slavka Bedii.
predavanja i uputila nas u rad. elanica nas ima 28, nara5tajki 40, podmladka 71. Sva-
S Malira KriZaricama podele smo liepo raditi. Osnovale ki prvi petak imademo zajednidku sv. Misu, Pridest i pro-
smo misijsku sekciju i sekciju Za sluZbenike oltara. Eu- povied, a uveder sat klanjanja s duhovnom obnovom.
haristijski Spasitelj pomodi ie nam. S Njim polazirno
Prisustvovaile smo devetnici u dast Bezgrje5ne u bene-
cduSevljeno na rad i borbu za kri?arske ideale. BosZivi:( diktinskoj crkvi, a na sam blagdan inrale smo svedanu
Misu uz propovied i zajednidku sv. Pridest. Poslije podne
prisustvovale smo sastanku Marijine kongregacije, jer su
Nai rad sve KriZarice i kongreganistice. Zatim su detiri Male
Feridanci g. 1987. Krii,arice sa gcruiim svieiama, prigodom blagoslova u
crkvi, doniele do velikog oltara srebrno srdce. Darovale
^_>>If.-zadnje \,.r'ieme imale smo nekoliko javnih nastupa.
Obavile smo trodnevne duhovne vjeZbe, koje je vodio vld. su ga Bezgrje5noj, da ga Ona preda Isusu. U tom srdcu
o. Sidonije Solc iz NaSica. Dne 4. XL sakupile smo se u su napisana imena 71. Male KriZarice grada Paga. One
domu sa sestrama iz Crkava, da obavimo, duhovne vjeZbe su obeiale, da ie svako jutro moliti: Dragi Isuse, po Ma-
- nas preko 80 na broju. Svaki dan primale r'iji darujem Ti svoje srdce. Prikazujem Ti ditav ovaj dan,
smo nove
snage za duhovni Zivot u razmatranjima. 7. XI. zavrsile sve Sto du misliti, g:ovoriti i raditi.
smo duhovne vjeZbe, Na Nikolinje MaIe KriZarice odrZale su kuinu zabavu.
28. XI. imale smo proslavu KriZarskog dana. priredba i liepo se pozabavile.
.
je iznad svakog odekivanja dobro uspjela. t{ajveia Karitativna sekcija na"Sega druZtva, sakuplja dobro-
za,slu-
ga, da je program u najljepSem skladu izveden, ide na_ voljne prinose i darove za pomoi najbjednijima u mjestu.
Sem duhovniku vld. Branku Birtu, koji je uloZio mnogo Fiuhat ie d. s. benediktinke, a, davat ie se oko 500 toplih
truda i,lremena, da program bude Sto bolji i ljepSi. obroka mjesedno.
Dne 21. XI. odrZana je svedana akademija u dast Bl. U mjesecu prosincu odrZan je tedaj za naSe pionirke.
Nikole Taveliia. Na programu su bile ove todke: 1. >>pro- OdrZana su ova predavanja: Duhovni Livot pionirke,
slov - govorio vld. Zupnik; 2. Dr. J. Andrii: >>Mudenide Apostolat Katolidke Akcije, Biskup.Mahnii i poviest hrv.
Jer rzalemski<< - dvoglasno su pjevale Male KriZarice; hatol. pokreta, DuZnost i koristi apostolata Kartolidke Ak-
3. >>Za5to Hrvati nemaju svetaca< - g:ovorio g. Ivan cije, Razvoj Katolidke Akcije, Orlovs;tvo i KriZarstvo,
tajnik druZtva<< II. K. MuZeva; 4. p. Grlec: Bl.
Nutarnji Zivot je du5a apostolata, Hrvatska KatoliCka.
lajcur,
Nikoli Taveliiu< - recitirao Mali KriZar Mato Lovako_
Akcija, Iz kriZarskog Prinrdnika, Sredstva nutarnjeg Zi-
rrota, NaSa lozinka, NaSe zabave. Pionirke su marljivo
Yie; S. V. Violii >Na putu u Kristovu domovinu<< _ de-
klamirale Male KriZarice Manda Sto5ii i Julka Vidako_ pohadale tedaj, a doskora 6emo tz pomoi F,oijtt odrLati
i socialni tedaj. Bog Zivi:<
236
237
 Sve;ano primanie
- sunca. Ljepota toga dana nametnula nam je misao, da
Donj i Kraljeve c g. 1932.
>Govore, da su Medumurke odvi5e mekane duSe. Da,
mekane su, ali kako te duSe znadu biti dvrste, odluCne,
neslomive, ako ih z.agrije jedna plemenita stvar. Govore,
da nisu stalne, da vole pro,mjenu, da se mogu lako pre-
dobiti. MoZe to biti, a^li samo doUe, dok srdca njihova ni-
su naSla ne5to trajno, I'riedno, ne5to Sto nosi u sebi lje-
potu neba i svjetlost sunca,. Dai ste 22. VII. do5li u Kra-
ljevec, vidjeli bi, Sta mladost moZe. Vidjeli bi, da moZe
biti stalna kao kamen, dvrsta kao Deiina. a zanosna i
oduSevljena za dobru stvar kao riedko gdje.
22. VII. KriZarice u Kraljevcu imale su blagoslov svoje
druZtvene zastave te svedano primanje. Vei u rano jutro
primilo je mjesto svedani izgled. Nije se samo mladeZ
spremala na riedku svedanost, vei i roditelji i prijatelji
naSe org'a.nizacije. ObliZnja druLtva doii ie u posjete. Iz
VaraZdina ie stiii sam presvietli Prostenik, da proslavu
pove€a. I zbilja! Sestre dodoSe s toplim sestrinskim
srdcem. DoSla su i braia. Najprije eto se5tara, i braee iz
Dra5kovca. Ti su najbliZe, u istoj Zup| 7za nJih doSli su
oni iz Male Subotice. Neki vlakom, a veiina pjeSice. No-
vaca nema, no na proslavu se mora. I vld. Zupnik je sti-
gao. Kotoriba je joS dalje. Ona dolazi viakorn s mlado-
misnikom vld. Knezom. A sestre iz Goridana pod svojom
zastavom polako kreiu, mole i pjevaju poboZne pjesme.
Bilo ih je, koji su ih smetali putem, ali one idu neustra-
Sivo napried. I kad se svi sakupiSe, bilo ih je 500. Kad
je stigao presvietli ProStenik, obrddovalo mu se srdce.
I{aJ<o ne ie salzvati blagoslov BoZji na ovu divnu i od-
luinu mladeZ! Sv. Misa je pred crhvom, jer sav narod ne
moZe u nju. Propovieda vld. Malek, kako sarno orL ?.rra.
Sliedi primanje. Stotinu mladih srdaca ponavlja riedi kri-
Zarske zavjere, rieli iz kojih bukti ljubav k Bogu, Crkvi
i narodu na5em.
Poslije podne bila je prva priredba mjestnog druZtva...
Kad je prograrn bio gotov, kad se ved sviet razi5ao, kad
su seoski drumovi ostali pusti, da ste pro5li kroz njih, joS
bi dugo u noi duli, gdje gotovor u svakoj kuii mlado dje-
vojadko grlo odu5evljdno pjeva: Sto KriZar moZe nema
tog, jer s njim je vjera, s njim je Bog.<
Sisak g. 1931.
>>Iako je nastupilo jesensko doba sa svojim hladnim
kiSovitim danim,a, dan nasega primanja osvanuo je upra-
238
vo onakav, kako srno Zeljele. Bez ijednog obladka, s puno
je SveviBnjemu milo, Sto smo se i mi sal<upile pod barjak
Kristov.
Rano ujutro primile $no sv. Pridest, da uanognemo
iistim srdcern poloZiti z-avjeru Kristu Kralju.-U pol 10
sati krenula, je iz Zupne crkve procesija do kapelice Bla-
Zene Djevice Marije na obliZnjem capraZkom brdu. NaSi
kriZarski redovi pobudili su obiu paZnju gradanstva, koje
je gledalo tu najnoviju katolidku organizaciju s nekim
ponosom, stavljajuii u tu organizaciju najljepie nade.
U propoviedi prigodom svedane sv. .Mise, koju je sluZio
na3 Zupnik pred. dr. J. Borkovi6, iztaknuo je potrebu, da
se katolidka mladeZ orgarn.izira u kriZarske redove. ko-
povied je dirnula sve, napose nas, koje smo sakupljene
oko oltara Majke BoZje radostno odekivale das, kad ie-
mo se smjeti nazvati u podpunom smislw KriZarice.
Poslije sv. Mise otlavljen je sam din naSega svedanog
primanja. Zakletvu smo shvatile podpunoma, te iemo
BoZjorn pomodu nastojati, da je do smrti vjerno odrZimo.
Poslije zakletve zapjevasmo iz dubine svoga srdca: Zdra-
vo Djevo!<
Zabo k g. 1934.
>Na naSe primanje doputovao je iz Zagreba vld. g. dr.
Marko Klari6; da pomogne naSem Zupniku pred. g. dru
Gjurancu. Ujutro primile smo sv. Pridest, a u 10 sati
odriao je prekrasn" propovied u dubkom punoj crkvi dr.
Klarii. Iza toga je na5 Zupnik obavio prvo svedano pri-
manje KriZarica u druZtvo. Bilo je milina sluSati, kako
28 mladih djevojaka izgovana- svedane riedi posvete i obe-
daje, da .ie se boriti pod Kristovom zastavom.
Pod veder se svrstaia velika procesija, gdje su sva na-
Sa kriZarska druZtva sa zastavama sudjelovala te Djevo-
jadko druZtvo Srdca Isusova, BratovStina sv. Kruhice,
Vatrogasno druZtvo iz Zaboka i trebeZa, da se tako de
stojno zavrSi mjesec lipanj, posveien Presvetom Srdcu
Isusovom. DoSle su i KriZarice iz Zadretja i Bedekovdine.
lza procesije priredila su sva na5a druZtva bakljadu
u slavu Zupnikovog imendana. Iza nekoliko g'ovora ra-
zisli smo se, da se ito prije opet . sastanemo na na5em
zajednidkom radu, koga obiljeZuje naSe geslo: Zrtva, Eu-
haristija, Apostolat.<
239
 Blagoslov domova
Posveta zasiave
Sopje g.7925. Valpovo g. 1938.
>,Dne 21. VII. doZivjelo je naSe Sopje veliku sveda-
>U nedjelju 13. XI. joB u 5 sati ujutro bili su valpo-
nost. Taj dan bile su posveiene tri nove zastave: Kri-
i,arica iz Sopja i Predrijeva
vadhi mjeStani na nog:ama. Glasba je sve probudila i
i Kt:iZaxa iz Predrijeva. Za
ovu svedanost vladao je veliki interes medu kriZarskom
ujedno dozvala sve KriZare i KriZarice k Stolu Gospod-
mladeZi i medu narodom. Vei dan prije podignut je ve- njemu, kod rane sv. Mise. To je skromni, ali najljepsi dio
liki slavoluk u glavnoj
na5e proslave.
ulici, izkiieni su stupovi zeleni-
lom i viencima, a kriZarske zastave leprSale su veselo na- Iza toga; bila je velika povorka, koja je po5la na kolo-
vie5tajuii svedani da,n. dvor, da dodeha g'oste i izaslanike VKS-a i VKB-a. Za-
Vei u 7 sati ujutro stigla su sva obliZnja kriZarska stupana su bila druZtva iz Yo6ina, Slatine, eadavice, Do-
druZtva iz Slatine, Sladoje'r'aca, Velike Bukovice, Mikleu- njega Miholjca, Petrijevaca, Osieka i Gardina. VKS je
5a, Suhopolja, Virovitice i Podravske Moslavine. U 8 sati zastupala s. Ivanka Dokoupil. Povorka se na staltici svr-
ujutror bila je sv. Misa i zajednidka sv. Pridest. Zatim se stala i krenula na svedanu sv. Misu u 10 sati, koju je
u Zupnom dvoru formirala ogromna povorka kriZarske sluZio duhovnik KriZarstva vld. g. F ranjo Stamberger.
mladeZi, koja je pod vodstvom glavnog funkcionera pred.
g. Pavuniia, Zupnika vld. Ziniea te dra Pro u-
Iza sv. Mi3e blagoslovio je darovatelj KriZarskog doma
domaieg
lipca i s. Marice Stankclvii krenula kroz glavnu ulicu se-
prei. g. Zupnik dr. Balidevii novo sag'raderri dom, a. pG
la do pred crkvu. Pred. g. Pavunii odrZao je liepu pro-
slije toga odrZalo se u Zupnom dvoriStu zborovanje. Prvi
povied te je nakon toga biagoslovio je je govorio naS veliki dobrodinitelj pred. Zupnik izrazivli
zastave. Zatim
sliedila sv. Ilisa. Pod Misom pjevao je domaii pjevadki svoje veliko veselje, Sto vidi ovoliki broj mladeZi svoje
zbor pod ravnanjem g. Simona, uditelja, Vilharovu misu. Zupe pod kriZarskom zastavom. Zatim su govorili br.
Poslije sv. lVlise bilo je zborovanje. Rajdevac i s. Dokoupil.
Otvorio ga je predsjednik druZtva Katolidkih muZeva Poslije podne bila je priredba, na kojoj se kriZarska
u Sopju Milan Andro5. Zatim je odrZao govor voda mjes- rnladeZ zahvalila svojim dobrodiniteljima, obiteljima Wolf
tnog KriZarskog Bratstva Josip Rastija i voditeljica Se- i Burian, vli. duhovniku i pred. Zupniku. U mak zahval,-
strinstva Jana Rastija. Zatim su sliedili govornici pred. nosti predala je Zupniku kriLarska mladeZ liepu spomen
g. Franjo Kralik iz Sarajeva, gdja Brkii, uditeljica iz sliku s riedima: I{acla Vas snadu ku5nje, pogledajte na
Pitomade, s. Marica Sta.nkovii i dr. Protulipac. Pjevanjem ovu sliku i sjetite se, da se u tom dasu uviek za Vs.s
Liepe na5e i uz poklike Sv. Otcu Papi, na5im biskupima, moli VaSa zahvalna kriZarska mladeZ.
sveienstvu i KriZarstvu zavrSeno je ovo zborovanje. Po-
podnevnorn priredbom zavr5ena je svedanost.<< Toga dana ]-ili srno wi neizmjerno sretni.<
Senj g.1937.
PrimoSten g. 1934.
>2. svibnja bila je posveta naSega barjaka i primanje
dlanica. Primanje i posvetu obavio je sam preuzv. g. bis- >2. VIII. ove godine posjetio nas je preuzv. g. dr. Jero-
kup dr. Viktor Buri6 u crkvi sv. Franje, koja je bila pu- lim Mileta te obavio blagoslov temeljnog kamena. Cielo
na svieta. Sve su odi bile uprte u mlade KriZarice, koje ga je selo dodekalo, a Krizari i KriZarice svrstali su se
su se okupile u svetiStu. IJsred svedane ti5ine razliegala u.red i dopratili ga do Zupskog stana. U 5 i pol sati sku-
se blaga ried preuzv. g. biskupa, koji je divno razlodio piii smo se u Zupskom dvoru, ponovno se sl'rstali u red
znadenje lozinke: Zrtva, Euharistija i Apostolat. Prim- 1 u povorci doSli do mjesta bududeg KriZarskog doma.
ljeno je bilo 11 ilanica. Zastavi je kumovala g:da Kristina Svedanost je zapodeo preuzv. biskup s liepim govorom.
Mogu5, koja je pokazala veliku ljubav prema KriZarstvu. Toj svedanosti prisustvovalo je oko 2000 ljudi, zavrSila
Ovaj ie narn dan ostati u nezaboravnoj uspomeni i na- je s >Tebe Boga hvalimo<< i drugim pobofoiim .pjesrna-
damo se, tia iemo odsada s veiim ponosom i oduSevlje- 'nta.(,
njem raditi u l(riZarstvu.<

210 Mladost vedrine 16 211

 Proslave Kriiarskog dana
PoZega g. 1937.
>18. listopada proslavili smo na svedani nadin KriZax-
ski dan. Ujutro toga dana, sve su sestre prisustvovtle sv.
Misi i sv. Frid'esti. Vei u samu zoru prodavale smo pa-
pirnate znakove za taj dan. Poslije podne bio je blagoslov
sa Presvetim, a. iza njega na trgu pred crkvom zboro-
vanje, na kojem je govorio g. Majer i pred. g. Beluhan.
Naveder je odrZana akademija u Vatrog:asnom domu,
na kojoj.je govorio pred. g. Beluhan o Zivotu i radu dra
Ivana" Mdrz.a. KriLarice su izvele na, sveobde zadovoljstvo
simbolidku igru >>Liepa naSa<<,a braea KriZari igtokaz
>Meksidki mudenik.<<
Morij.mo iztaknuti, da je cieli na.S rad zato tako bujan,
jer je uz nas savjestni i neumorni radnik na polju Kri-
Zaxstva na5 Zupnik pred. g. Franjo Pipinii.<
Slunj g.1938.
>Slunj je doZivio 20. i 21. studenoga veliko slavlje, koje
je priredila kriZarska mladeZ. Tiho se spu5tala noi uodi
na5ega KriZarskog dana. Svi su se spremali na pgdinak,
a odu5evljena kriZarska mla eZ po5la je u povorki do ku-
mova wojih zastava. Zvona su brujala, glasba je svirala,
a KriLa"ri i KriZarice podli su s bakljama do stanova
kumova barjaka, da ih.tamo pozdrave. Bilo je divno gle-
dati oko L70 Krraaricat i Kriaata, gdje stupaju prvi puta
ulicama Slunja. Cielo je mjesto oZivjelo. DoBli su i prija-
telji i neprijatelji, da vide, Sto se krije u toj maloj i neu-
straSivoj Iftistovoj vojsci.
Drugi dan bila je ujutro crkvena svedanost, a poslije
podne u 5 sati svedana akademija. Osim g'ovora, koji su
naSim mjeStanima razodkrili svrhu KriZaxstva, izvele su
KiiZarice igrokaz; >>Bog je spor, ali dostiZan.<< Djeiji
igrokarz:' >>Procvali su ljiljani< izvadalo je oko 20 Malih
KriLarica, medu kojima su se napose lztakle Rozalija
Skukan i Milkica Turkalj.. .
KriZarstvo je prvi puta dostojno izstupilo i steklo medu
destitim mje5tanima paZnju i udivljenje. Pokazali smo
na5oj mladeZi, na5im prijateljima i neprijateljima tko
smo, 5to Zelimo i hodemo.
Zenica g. J.936.
>Na 13. IX. odrZali smo veliku kriZarsku proslavu, na
kojoj su sudjelovaia skoro sva draZtva u Bosni. Ova naSa
svedanost zapodela je vei u s,ubotu 12. IX. naveder. Oko
242
7 i pol sati stigoSe nam prvi nasi gosti iz Sarajeva. Iza.
toga odmah je podelo wrstanje te smo pradeni zvukovima
kriZarske gla,s;be iz Sarajeva krenuli prema Gornjoj Ze-
nici u Zupsku ba5du, da dujemo uvodnu rie1 i zazovemo
Du]:a Svetoga. Oboje je obavio duhovnik
KriZarskog
OkruZja u Sarajevu vld. Franjo Kratik. Sutradan u g
sati imale smo tihu w. Misu sa zajednidkom sv. pride5iu,
Misu je sluZio pred. g. Franjo Vrebac. poslije toga bilo
je zborovanje. Na popodnevnom prog'rarnu bila je iXade_
mija s predstavom. S njome smo stekli novu ljubav i
ugled kod naiih prijatelja i sugradana. Bog Zivi!<
Mlodo Miso
Bajmok g.1938.
>17. srpnja bila Je kod nas mlada Misa. Radi toga smo
mi l(riZarice 3 mjeseca prije spremale sve ono, Sto je bilo
potrebno, da svedanost.bude Sto ljepSa. Dva dana prije
mlade Mise sakupile smo se Male KriZarice i dlanice, pa
smo oiistile crkvu, oltare opra5ile i Sto ljep5e cviedem
okitile. 17. srpnja ujutro sve smo se skupile u svojem do-
rr.ru, odakle srno krenule s naSom zastavom pred crkvu:
Tu smo dodekale sveienike i poSle mladornisnikovoj kuii.
Napried je bila papinska zastava, za zastavorn 8 djevoj-
iica s goruiim svieiama, dvanaest djevojdica u bjelini
i djevojdice sa simbolidkim sveienidkim znakovima. Za
njima su iSle KriZarice, brojno sveienstvo, vld. mladomis-
'nik, njegova majka, sestre i ostala rodbina. . .
Poslije podne priredile smo aka emiju sa sliedeiim pro.
gramorn: 1. Govor predsjednice; 2. >Mladomisnik bud po-
zdravljen<< - pjevao dvoglasni zbor KnLarica; 3. >MlaQo-
misniku<< - govorila Krista Dujii; 4. >>Pozdrav mlado-
misniku<<, trialog - izvele Male KriZarice: Stana I5tva-
novii, IIka Morler i Stana Ferenci; 5. >Miloj majci<< -
govorila Terezka Be5lii; 6. >Molitva Majci Mariji< - go-
vorila Jelena Feher; 7. KriLarcka himna - pjevale Kri-
Zarice.<<
Koko doEekulemo svo;e Nodpostire
Mala Subotica g . 1 9 3 5 .- > > D n e
7. rujna na5eselo
poprimilo je svedani izgled. Okiieni prozori, okiiene kude.
NaSe l{riZarice Iiepo su okitile Gospin oltar, da onako liep
clodgka sutraSn'ii dan, kad ie biti kod nas sv. potvrcla.
Doii ie mladi na5 preuzv: g. Nadbiskup! Ta-ried lzazvala
je nestrpljivost naroda, koji je jedva" dekao das,,kada de
213

zabrvjlti zvoma u Znak, da se pribliZuje dragi Nadpasitir.
:F.:i?arice su htjele na osobiti nadiq dodekati svog Nad-
oastira. Obudene u narodne noBnje, s kitorn cvieia u ru-
kama, poredale su se oko slavoluka, a za njima mnoZtvo
naro<la.
Oko 4 sata zabruji5e zvona, zatutnji5e muZari. Pribli-
Zuju se kola s mladim Nadbiskupo,m. Kraj kola bicik-
listi, a 2a, njirna konjica kao pratnja. Krlaarice posuse
cvieiem put pred nogama njegovim. Mala KriZartca Ma-
rica Lorrdari1 pozdravlla, ga je i predalS._mu kitu cvieia.
Na to povorka krene u crkvu, da primi sv. blagoslov.
Naveder prirediSe KnZan s vatrogascima bakljadu, u
kojoj su sudjelovale KriZ.artce. I{riZarski pjevadki zbqr
cidpjevao je nekolikor liepih medumurskih pjesama, a Nad-
biskup se zahvalio i podielio svima blagoslov. Razidosrno
se veseli kuiama svojim pjevajuii kriZarske pjesme.<
Misiie u selu
Noskovci g. 193?. - >>Usrpnju odrZane su kod nas
sv: misije, kojima su prisustvovali ljudi i iz drugih mje-
sta.. Poietkom sv. misija po$li smo sa procesijom np kraj
sela, gdje je bio podignut slavoluk u dast misiona,ra. Tu
je misionare pozdravio seljak Marko Horwat. Zatim smo
krenuli u povorci do naSe kapelice. T\r je bio na injen
oltar od samih rudnih rado'va i cvieia. Dakako, to je bilo
naie djelo. Prvi da;rr misija imale smo predstavu >>Nadena
kdi<. Drugi i treii dan i51e smo na. sv. Misu i sv. Pridest,
a u nai su se primjer ugledali i mnog:i drugi. Sudjelovale
smo i u liepoj lurdskoj procesiji sa svieiama i u narod-
nom odielu. I posljednji dan misija bila je procesija, na
koju sm-o poSle s na5om dragom kriZarskom zastavom.
Da koncu procesije op'rostio se misionar sa svima, a na-
pose je pqhvalio na5e druZtvo i rekao narn, da smo bile
njegovi najbo,lji pornagadi za vrieme misija.<
Maidin dan
Strizivojna g . A 9 3 7 .- - > > N i j et o m e d u g o S t o p o -
stojimo. Imade nas 18 dlanica. 9. svibnja odrZale smo
Svedanu akademiju u podast naSim majkaina. Ujutro smo
prikaz,ale sv. Misu i sv. Pridest za na5e majke. G. Zup-
nik odrZao je dirljivu propovied o majci.
Poslije podne u 6 sati podela je akademija. Pozornica
ie bila divno uredena. Krasne i raznobojne rlarodne po-
njave i ponjavci posluZili su mjesto kulisa. Sviet je na-
241
grnuo na akademiju (,ak iz srsjednih mjesta. Zapodele
smo je pjesrnom Ivana pl. Zajca: >Majdice<. Nakon te
pjesme odrZala je.predsjednica druZtva RuZa Damjanovii
liep govor o majci. S. Anica Vragolovii deklamirala je
pjesmu Ivana Trnskog: >Majka je majka<. Prizor se opet
mienja, i na pozornicu dolaze we sestre Krizarice, d.a s
pjesmorn >Marijo, Majko ljubljena< uzvelidaju najveiu
majku. Poslije toga izlazt na pozornicu s. Marija Damja-
novii s dirljivom pjesmom Huge Badaliia: >Diete koie
ne pozna" majku<<. Sad je usliedio igt:okaz u 3 dina: >>86z
majdina blagoslova<<. Iza predstave stupaju na pozornicu
sestre Evica Damjanovii i Koleta Kelii te u svojem dia-
iogu >Sto je majka?< podaju svim prisutnima sliku za-
Sto se slavi Majiin dan. Pjesmom >>Zdravo Djevo<< zavr-
Sena je akademija.<
U naSoj se organizaciji mnogo pazi na p o s j e-
6ivanje druLtava. P o s j e 6 u j ui h o d b o r n i c e
OkruZja i odbornice V. K. S.-a. Posjeduju ih pod
Sl<olskomgodinom, a joS vi5e pod velikim Bkol-
skim praznicima. Tad se na3e odbornice doista
razilaze diljem domovine. Prolaze na5im krajevi-
ma, na5im selima, gradi6ima i gradovima, a Kri-
larice ih dekaju s odu3evljenjem, s ljubavlju, sa
sestrinskom paznjom. Delegatice odrZe o,bidnosa-
stanak s dlanicama i Malim KriZaricama, poraz-
€lovore se posebno s odborom i duhovnikom
druZtva, pregledaju druZtvene knjige i cjelokupno
poslovanje, a tad ih ista duZnost ponese u drugo
mjesto. Na ra2stanku bude, suza i cvie6a. Na raz-
stanku, iza koga su jo5 dvr56e veze izmedu druZ-
tava i sredi5njice,izmedu mladahnih dlanica i nji-
hovih starijih sestara.
Delegatice shvadaju svoju dqZnost ozbiljno, se-
strinski i materinski. Mnogo mole i Zrtvuju, da
njihovi posjeti ostave u du5ama Sto jade tragove.
Znarn za jednu naiu mladu delegaticu,koja je za
vrieme svojih posjeta po juZnim dielovima naie
,domovine spavala na podu, da izprosi Sto vi5e mi-
iosti za svoj rad. A euharistijski Krist svagdanja
3e hrana na5ih delegatica. Trai,e Ga u velikim
245
 sradskim i malim seoskim crkvama, traZe Ga u
iianelicama na5ih redovnidkih ku6a i kato-
lidi<ih zavoda. A On ih svagdje deka. On je onaj,
koji govori preko delegatica. 9" j" gnaj, koji pre-
ko-nj1h privija k sebi mlade kriZaridke du5e. On
-je onaj, koji duva svagdje naSu kriZaridku mladeZ'
Jest, Krist i Gospa duvaju na5u mladeZ diljem
domovine.
VelikegodiSniesmotre
Znadete li Sto je to? To su naSi veliki praznidki
tedajevi. Svake ih godine drZimo u drugom di.elu
'Svake ,se godine okupljaju na
rraSe ,domovine.
njima KriZarice iz sviju na5ih krajeva. Dolaze
udenice, seljanke, iinovnice, radnice. Dolaze pet-
naest4odi5njedjevojke, one Sto su iz naraStajatek
preSle u dlanicd. Dolaze KriZarice, koie ve6 po
koju godinu rade u apostolatu. Dolazi naSe ilan-
stvo, koje je ve6 prokuSano u borbi. Dolazi orga-
nizacijsko vodstvo. Dolaze duhovnici organizacija'
Tedajevi su doista na3e godiSnje smotre.
eitavu godinu sprema se dlanstvo za tedaj. I
pojedine dlanice i ciela druZtva, jer svako druZtvo
Zeli, da bar po kojoj izaslanici bude zastupano.
Stede se novci, up,riliduju sabirne akcije, daju pri-
redbe, samo da se namakne Sto vi5e novaca. A
pred sam tedaj srediSnjica u Zagrebu primi vi3e
pisama ne$o ikada. Prijave stiZu svaki dan. DruZ-
tva stavljaju razne up,ite, tra1e razjaSnjenja. Sre-
di5njica marljivo i izcrpivo odgovara, a kraj toga
sreduje program tedaja, dogovara se s predavadi-
ma, a ujedno vodi sve tehnidke poslove. Brine se
za prehranu i stan i sve ostale pojedinosti tedaja'
I tad se, konadno, putuje na tedaj u ve6im ili
manjirir skupinama. U, mjestu tedaja dekaju ve6
tlanice vodstva, da ukonade tetajke. Prije samoga
246
tedaja redovito tedajke obave zatvorene duhovne
vjeZbe, da r-m du5e budu pripravnije na tedajski
rad. Teiajevi, osim predavanja, uputa u praktidni
rad, donosei mnogo vedrine, Saljive vederi- A sve
to odi3e pravim kriZarskim duhom.
Kako su tedajevi kao godi5nja na5a smotra zna-
dajni za Zivot ditave organizacije, nanizat 6emo ih
redom od 1930.do dahas.
P r v i t e d a j b i o j e 1 9 3 0 .g o d . u Z a g r e b u . O
njemu smo ve6 pisale, pa zato odmah prelazimo
na druge* 1931.god. nije bilo velikoga praznidkog
t e d a j a ,a 1 9 3 2 .o d r Z a n j e u S i b e n i k u . Kre5i-
mirov grad prirnio nas je vrlo liepo. Sva predava-
nja kre.tala su se oko Euharistije kao srediSta dita-
voga na5eg rada. Za vrieme tedaja bile smo na
dva Euharistijsl<a kongresa: u Tiesnu i na Hvaru.
U Tiesno se otisnusmo laga.no,a na Hvar nas je
pratila teZka bura. Ali Sto je to prema danu sla,-
vlja na Hvaru! Po5le smo i na slapove Krke. S
nama su bili i don Ante Radi6, pred. dr. Josip
Gundevi6 i don Joso Felicinovi6, stalni posjetioci
na5ih tedajeva. Bile smo na izletu i u Vodicama,
gdje je kao uditeljica bila namjeStenapok. Antica
Ostoji6, pa na otoku Krapnju i u PrimoStenu.
ZavrSni ,Te Deum< na5e godiSnje smotre odri,an
je u crkvi benediktinki, u dijem se samostanu
tedaj odrZao.Otvorenju tedaja kao i zavrinoj sve-
danosti prisustvovao je preuzv. g. dr. Jerolim Mi-
leta, mjestni biskup i na5 vetiki prijatelj.
JoS i danas si naSestarije dlanstvo razbija glavri
s dva pitanja: eime je don Ante napla6ivao tro-
Skove izleta? Jer tedajke ih nisu pla6ale. I gdje je
don Joso Felicinovi6 namaknuo novce za tolike
svjetlopisne snimke, koje je on sam i snimao i
izradivao i tedajkama dieiio.
G o d i n e 1 9 3 3 .b i o j e t e d a j u V a r a L , d i n u . S
nama je bio i dugogodi5nji duhovnik organizacije
o. Bruno Foreti6 D. I. Tedajke su smjeitene u
947
ur5ulinskom samostanu. Na ovom smo se tedaju
bavile liturgijskim odgojem na5ih tlanica. Ve6inu
predavanja odrZale su same dastne matere ur5u-
linke, poznate po svome liturgijskom shva6anju i
radu. Udile smo i recitirati sv. Misu, pjevati koral,
te dielove jutarnje i vedernje molitve. Uz liturgij-
ska predavanja biio je i nekoliko predayanja iz
redovitoga kriiaridkog rada, koje su odrZale dla-
nice vodstva. Na izlet smo i5le u Malu Suboticu,
k na5im dragim medumurskim grlicama. Taj je
tedaj unio jako liturgijsko gibanje u na5e redove,
i od njega smo dugo Zivjele.
Sliede6egodine 1934. tedaj je odrZan u S a r a-
j e v u. S nama su i opet na5i redoviti.,duhovnici,
a medu njima po prvi puta dr. Franjo Seper, tada
tajnik nadbiskupa-koadjutora i vld. Franjo Kralik,
tajnik nadbiskupa sarajevskog. Smje5tene smo
bile u zavo'du sestara K6eri BoZje Ljubavi na
Banj,skom briegu. NaSe hrvatske redomice svake
su nam godine otvarale svoje ku6e, da omogu6e
teEaj i teEajski rad. Tako redovnice i moraju po-
magati Katolidku Akciju.
Tetaj se i opet pozabavio jednim pitanjem. Ovaj
puta dogmatikom. Odludilo se tako, da KriZarice
dobe 'u jednom pitanju zaokruZeno znanje, kako
bi bile za apostolat 5to spremnije. Predavali su u
glavnom sarajevski sve6enici, poznati kriZarski
radnici.
I na ovom telaju i51e smo na izlete: na llidZu,
na Stup, a i samo Sarajevo sa svojom dar5ijom te
sarajevska okolica bili su vrelo iznenailenja za
naie teiajke. Na kraju tedaja posjetile smo preuzv.
Nadbiskupa, da mu uzvratimo posjet, koji je ranije
udinio teEaju. I to je bio osobiti dan.
T e d a j u ' S a m o b o r u g . 1 9 3 5 .n i j e b i o u s a m o -
stanu, ve6 u nekoj posebnidkoj vili, koju je pro-
na5la s. Mira Urli. Spavale smo na sla.mnatim
leZajima, ali i to je imalo svoj dar. Na tedaju se
248
razpravljalo o Crkvi. Kao i uviek svaki tedajski
dan podeo je zajedniikom sv. Misom i prideSdu.
Misa se recitirala. Naudile smo to u VaraZdinu. i
to 6e postati naSa svakogodi3njatedajska praksa.
Izleta je na samoborskom tedaju bilo vrio mno-
go: na Sv. Lenart, Sv. Vid, piramidu, Kalvariju.
ISlo se ve6inom pje5ke, a nekad i seljadkim koii-
ma.-A kad su jednom tedajke htjele, da se pogo-
spode i autobusom povezu, pratile su ih takve ne-
zgode na putu, da su poZalile svoju gospodsku
voZnju.
Godine 1936. pozvao nas je dr. Gundevid, da
odrZimo tedaj u Zemunu, u samostanuSkolskih
sestara. Kuhale su nam zemunske KriZarice. Na
tedaju su osvietljena u predavanjima razna pita-
nja iz moralke. >TeEajka<,tedajski list, koji je
podeo izlaziti joS na tedaju u Sarajevu, izlazio je
u Zemunu svaki dan. Sve teiajke posjetile su
Novi Sad, Petrovaradin i Hrvatske Karlovc e, a iza
toga smo jedan dan i dvie no6i putovale liepim
plavim Dunavom.
I taj nas je tedaj u Sriemu, q ,zemlji mudeni-
ka<, jo5 vi5e zagrijao za kri1arski rad, za borbu,
za izdrLljivost u poteZko6ama,pa i u mudenidtvu.
Kao da smo znale, da idemo u susret teZkim vre-
menima.
NaSe more opet nas je zvald, i mi smo se tom
pozivu odazvale 1937. godine. Tedaj je bio u
S p I i t u, u samostanu SluZbenica milosrda. Pro- .
gram tedaja neobidno je zadovoljio tedajke. Raz-
pravljalo s,e o pozivu djevojke, o duvanju djevo-
jadke disto6e, o slikokazu, ditanju, prijateljstvu,
modi, plesu, zarudnidtvu i braku. U posljednji te-
dajski dan doiao je medu nas splitski biskup
preuzv. g. Kvirin Klement Bonefadi6 i govorio
nam o Merzu. S don Lovrom Kati6em po5le smo
u Solin, a napravile smo izlet i u Trogir te Su-
martin, gdje su nas neobidno srdadno dotekale
249

dlanice novoosnovanog druZtva. Iza tedaja krenu-
smo sve zajedno u hrvatsku Atenu' u na5 Dubrov-
nik, na pokrajinski Euharistijski kongres. Llepo
nam je bilo u Splitu, u kolievci naie i katolidke i
hrvatske misli. Liepo nam je bilo napose u tihoj
zaVodskoj kapelici. Tamo nas je svakoga jutra
tekala i starica majka pok. otca Foreti6a.
O 10-godi5njici Merdeve smrti po5le smo na
tedaj u njegov rodni grad Banju Luku. Bilo
je to g. 1938. Smjestile smo se u Nazaretu neda-
leko Banje Luke, u samostanu sestara Predra-
gocjene Krvi. Toga se tedaja dobro sje6a i mlaile
na5e dlanstvo. Sje6a se dugih aleja sa zelenim
drve6em i grmovima bielih ivandica, tihogS samo-
stanskog groblja, zlatnih Zitnih po1ja, piavih brda
u daljini. Sjeda se i sjenovitih stabala, pod dijim
smo kro5njama drZale tedaj, biele Lurdske Gospe
sred busova crvenih ruZa te Sirokog dvori.Sta sa
Sljunkom, tako podesnog za igru i zabavu.
Predavanja su bila vrlo ozbiljna, neka iz po-
drudja liturgije, neka iz organizacije, a neka o
obitelji. VeC se uobidajilo, da teiajke donose na
tedaj posebnu biljeZnicu i biljeZe misli predava-
nja i svoje odluke.
eesto smo i5le u Banju Luku, i uviek pokrai
Merzove rodne ku6e. Jednom smo na povratku u
Nazaret, ve6 u kasnu veder, zapjevale pred Iva-
novom ku6om: ,Credo in unum Deuma i ,Chri-'
stus vincit, Christus regnat, Christus imperat<.
Ta tko je imao jadu vjeru i tko se za Krista odu-
Sevljenije borio od na3ega Ivana! U Banjoj Luci
odrZale smo i akademiju u dast dra Ivana Merza.
Pa i 6itav tedaj bio je u blizini njegove du5e.
Po5le smo kraj z,elenog Vrbasa i u samostan
trapista, pa u Jajce i na slapovePlive. A seljadke
sestre iz okolice Banje Luke do5le su desto k na-
ma, da im pomognemo,da i one postanu KriZa-
250
rice. Za spomen tedaja zasaetenasu u samostan-
skom dvori5tu tri jablana. KaZu, da su danas ve6
visoki i neobiino granati.
Tedaj u Drel,niku kod PJitvi(kih jezera
1939.g. bio je jedinstven. I po ukonai'ivanju i po
ostalim okolnostima.Putovalo se najprije vlakom.
onda autobusom, a najposlije koiima. DreZnidki
Zupnik, danas ve6 pokojni vld. Dragutin Stimac,
morao se izseliti iz Lupnog dvora, da se mi moZe-
mo useliti u nj. I opet se spavalo na strunja6ama.
Selo maleno i u takvorn zatiSju, da kad bi koia
tedajka htjela malo pobje6i, nije imala kuda. Ali
zato su ledine i vo6njaci bili neprispodobivoliepi
i Sto je glavno, mogle smo se po njima kretati,
kako smo htjele.
Program tedaja bio je liturgijsko - socialno -
organizacijski. Ali s duhovnim vjeZbama bila je
neprilika. Tedajke su ve6 putovale u DreZnik, a
jo5 se nije znalo, tko 6e duhovne vjeZbe drZati. U
zadnji das morao ih je odrZati dr. Gunievi6, iako
sasvim nepripravan. Pa ipak su sve tedajke bile
zadovoljne
Veliki dan tedaja bio je onaj, kad s\r nas.posje-
tila preuzv. gg. hrvatski metropolita dr. Alojzije
Stepinac i senjski biskup dr. Viktor Buri6.
Cetiri su ve6 godine pro3le od toga tedaja. Da-
nas je na5 doma6ina vld. Stimac mrtav, ali nikad
ne 6emo zaboraviti ni njega, ni njegove ku6e, ni
njegove seoske crkvice. Prisustvovale smo jedne
nedjelje i krStenju malih LiEana
Ljubice.
1940g. o d i n ep o 5 l es m o u S u b o t i c u . T e d a jj e
priredilo Badko OkruZje KriZarica. Sve je bilo
divno. I tedajska predavanja,. napose ono pre-
svietlog Blaika Raji6a, i otdinska dobrota p,reuzv.
biskupa Budanovi6a, i duhovne vjeZbe, i na5e
Setnje meclu badkim vinogradima i zelenim sala-
Sima. ProZivljavale smo liriku mladog sve6enika
251
A1ekse Kqki6a, koji se dva mjeseca nakon
tedaja preselio u vjednost. NaS izlet u Bajmok bio
je kruna svega.I toga se tedaja na5e dlanice dobro
sje6aju.
P o s i j e d n j i t e d 4 j e v i ,u P o L e g i 1 9 4 1 . ,u V i n -
kovcima 1 9 4 2 .i u K o p r i v n i c i 1 9 4 3 .t a k o
su blizu, da ih ne moramo potanje opisivati. Po-
Zrtvovni Zupnik poZe5ki predastni Pipini6, dobre
dastne sestre milosrdnice, kod kojih smo odsjele,
izlet u nepoznato pod vodstvom vld. Eugena Be-
luhana, pa izlet na Jankovac pod vodstvom pred.
Zupnika, sve je to ostalo nezaboravnou na5im du-
Sama.
Na poZeZkomtedaju uvelo je vodstvo organiza-
cije vesele vederi, na kojima su nastupala poje-
dina druZtva i pojedini krajevi, pa se ta novost
prakticirala i u Vinkovcima.
Tedaj u Vinkovcima bio je i opet u naroditim
okolnostima. Taj je tedaj postigao prvenstvo u
broju tetajki. A1i 250 teiajki moralo se strpati u
jedva nekoliko prostorija mjestne gradanske
5ko1e.Pa ipak je sve bilo dobro. Pomogao je Go-
spodin, koji se nastanio medu nama i koji je u
maloj Skolskoj soibi svakoga jutra, a i pr,eko dana,
slu5aokucaje 250 srdaca.
Tedaj u Koprivnici odrZan je sred velikog rat-
nog vihora, pa ipak se oko 100 teiajki odvaZilo u
kraj, koji nije bio posve miran. Ah za vrieme
teEaja sve je bilo ri redu.
To su naii godi5nji praznidki tebajevi. No orga-
nizacija prireeluje i manje teEajeve:okruine, kra-
jevne, dak i za jednu Zupu ili za jedno druZtvo.
U Eetrnaest godina kriZaridkog rada odrZano je
mnoZtvo takvih tedajeva. Napose su OkruZja pred-
njadila. Ti su tedajevi slidni po programu praz-
nidkim tedajevima, samo su joS vi5e prilagodeni
potrebama jednoga druZtva ili jednoga kraja. Te-
dajevi su ideoloZki, socialni, za pionirke, za vodi-
252
teljicer Malih KriZarica, domaeinski. Kadgod se
prireduju i za pojedine staleZe.
Zapisnik giavne skupStineV. K.-S.-a biljeZi, da
je u godini 1936.odrZano 17 takvih tedajeva. Za-
pisnik glavne skup5tine V. K. S.-a iz god. 1940.
iznosi, da su pored velikoga prazniikog tedaja u
Subotici odrZani okruZni tedajevi u Sarajevu, Si-
beniku, Subotici i Dakovu te manji tedajevi u
Bjelovaru, PoZegi, Suhopolju, Petrinji, Andrijev-
cirna,,BoSnjacima,Rajevom Se1u,Brodu, Karlov-
cima, Podgajcima, Tavankutu, Bajmoku, Somboru
i Slu.nju. A tako je bilo i drugih godina.
Osim velikih godi5njih smotra, postoje evo i
male organizacijske smotre. I one su vaZan din-
benik u izgradnji kriZaridke organizacije. One su
Skola za kriZarski rad i kriZarski apostolat.
Sretno zqmisoo
>>BiIa je urlo sretna ?amisao, Sto ui, primate
I i
u suoje red,otse ilani,ce bez razlike,
, staled:u ili sloju pri,pa.dale.<
kojemu
Te su riedi upravljene bile Orlicarna, ali one u
cieiosti vriede i za Krilarice. I kriZariika organi-
zacija okuplja djevojke bez razlike, kojemu sta-
leZu i sloju pripadaju. I zato je ona svuda prodrla
i svuda unosi Krista i Njegovu nauku.
)F
>Sakupile srno se pod zastavorn l(ristovom. Hodemo
unesti Krista u nade Sko,le. Zelimo. da Sto viSe naiih dru-
garica pr:edobijemo za Krista. IJvjerene smo, da ie biti
mnogo poteZkoda, ali mi se niSta ne bojimo. Spasitelj ie
nam dati snag'e, s Njim moZemo sve. Malo nas je, samo 7,
ali ako Bog da, bit ie nas viSe. Okolina na5a je teZka.
Bit ie borbe i sa suudenicima i s profesorima. No ne
bojimo se. Savjestno iemo vrSiti svole Skolsbe duZnosti,
pa nam ne mogu niSta.<<
+ fz govora Sv. Otca Pia XI. dne 5- IX. 1926.
253

Tako su nam pisale udeniceiz P etrin j e kod
svoga osnutka 1939. godine. Svoj poloZai i svoje
planove crtaju'i druga druZtva.
g. 1939. - >>Otvaranam se Siroko polje
Sarajevo
rada medu drrrgaricama, koje treba da privudemo u na$e
redove i d;. tako stvorimo jaku frontu, kojom ie radunati
Siritelji loBih ideja po na5im Skolama. Treba da steknemo,
ako ni5ta drugo, a ono simpatije na5ih kolegica. NajvaZ-
nije je, naravno, na5a vlastita izgradnja, ali gotovo isto
tako vaZan i apostglski rad.<
S i s a k g. 1938. - vl64 nas 25. Nastojat iemo, da se
odgojimo u pravom kriZarskom duhu, da u sebi izgra-
dimo dobre katolikinje i llrvatice.<<
B r o d g. 1939. - ;$4v rad usredotodile srno oko vlas-
tite izgradnje, a u borbi protiv komuniana na naSoj
Skoli.<
Udenice rade, ali smetnja ima mnogo. Nekad su
to protivnici, a nekad oni, koji bi'trebali za5ti6i-
vati na5u mladeZ.
S e n j g. 1939. - >Radi toga. Sto smo bile na sastanku,
na kojemu je govorio pred. dr. Beluhal, htio nam je di-
rektor gimnazije podieliti ukor.
Sastanci se odrZavaju tajno od direktora i profesora u
prostoriji, koja slidi na katakombe.<<
Nova GradiSka g . 1 9 3 7 . - > > S a s t a n csiu n a m l i t e -
rarni, prosvjetni i za,bavni, a duhovni zajednidki s om,la-
dinkarha. Neumomo radimo na Skoli, da steknemo Sto
viSe prijatelja i dlanica organizacije, ali nam rad ometaju
komunistidki fal<tori. kojih je ovdje mnogo.<<
I tako bismo mogli dugo nizati. KriZarice ude-
nice borile su se s mndgim poteZkodama kao i
ostale sestre.Ali s jednot'n su se borile napose.S
komunizmom. S komunizmom kao socialnom
strujom i s komunizmom u svojoj okolini. Kad-
gdd je bila zaraZenaona u Skolskim klupama, a
jo5 je gore bilo, kad je govorila .izpre\I Skolskih
klupa. Zilava je to bila i energidnaborba, ali ude-
nice su se i pripravljale na nju.
Koliko su udqnice budno pazile na svoju spre-
mu, neka budu dokaz i ovi'zakljudci, stvoreni na
jednom tladkom sastanku:
251
>Zapamtit 6emo temeljne ideje, koje nas mo-
raju voditi i koje moramo provesti:
1. Soiidna vlastita f,uhovna izgradnja,
sluZedi
-duhovnim
se za to molitvom, sv. sakramenfima,
Stivom, izkorjenjivanjem svojih pogreSakai nedo-
stataka, stidu6i kreoosti u Stg ve6oj mjeri.
2. Solidna katolidka i kriZarska obrazovanost u
religijskom,. kulturnom'i socialnom pogledu.
3. Uporedo davati se na apostolski rad, da suz-
bijamo komunizam i iiberalizam i da privudemo
duie k Bogu.
Doista, Krii,arice udenice drZale su se u divov-
skoj borbi hrvatskog naroda protiv liberalizma i
komunizma sjajno. No dosta o njima!
Sva udenidka druZtva okupljena su u Merzovu
kriZaridku zajednicu .u(enica u Zagrebu, koja po-
vezuje rad udenidkih druZtava te izdaje Vjestnik
s nacrtom rada za 3 mjeseca.
Zajednicu su od osnutka do danas vodile sestre:
Bosiljka Jugovi6, Silva Radej, Mira Dugadki, a
danas je vodi s. Hela Znidarij1.
*
Uz uienice prve su se naSle u na5oj organizaciji
dinovnice, namje5tenice, doma6ice, naudniee,
ku6ne pomo6nice i najposlije tvornidke radnice.
Njihova druZtva saEinjavaju KriZaridku radnidko-
gradansku zajednicu. Najprije ju je vodila s. Lju-
bica Arvaj, zatirn s. Slavica Stankovit, a sada je
vodi s. Nevenka Sarin. U zajednici joS rade sestre
Danica Milinkovi6, Cilika Vudrag, Emilija Hlava-
dek i Slavica Glogad.
Ta je zajednica i brojem druZtava i raznim zva-
njima vrlo obseZna,i trebalo bi je svakako odieliti
na radnidku i gradansku skupinu, aIi to jo5 nije
mogu6e. Ta je zajednica jaEe proradila u g. 1937.
Tad je podeo izlaziti Vjestnik zajednice, podele su
se drZati duhovne obnove kao priprava zaBolifnu
akciju i Uzkrsnu borbu. I ako u tim akcijama su-
255
 djeluje tlanstvo sviju zajednica, ipak radnidko-
gradanska zajednica vodi. BaS u to vrieme zajed-,
nica je do5la u veze sa Zosistiikirrr pokretom u
Belgiji, ali rat je te veze prekinuo.
Ako smo za udenicerekli, da su se morale boriti
protiv komunizma, Sto da tek reknemo za radnice,
naudnice i dinovnice. To su bili herojski napori
hrvatskog KriZarstva i herojski napori mladoga
kriZaridkog nara3taja u Hrvatskoj. Dakako, da se
pazilo na vjersku, ob6u, kulturnu i socialnu na-
obrazbu i ovoga diela na5ega dlanstva. DrZala su
se predavanja, teiajevi, pruZala im se podesna
literatura, da se dlanstvo prije ulazka u borbu pod-
puno spremi.
I tad se u31ou borbu. Rezultati odlidni. Mlade
radnice doskora vode u pojedinim tvornicama
glavnu ried. Poplavljuju tvornice do,brim tiskom,
pa gdje nije mogla ni3ta ni dobra ried, ni dobar Duhoune ojeEbe u Rasi,nji
primjer, dobra knjiga irtinila je svoje.
Mlade naudnice i namje5tenice,osvajaju svoje
radionice, vlasuljarske i kiojadke salone, du6ane.
Novi duh struji prekd njih u mjesta, koja su do
nedavna bila baru5tina zLa.
Ku6ne pomo6nice!Kako je njih bilo teZko oku-
piti! U Zagrebu smo ih osnivale tri puta, i tek tre6i
put podhvat je uspio. A danas ih je tako liep broj!
Javljaju se i one iz Sarajeva, pa iz Gospi6a, iz
Tuzle, iz Bjelovara i Osieka. Apostolat kriZaridke
organizacije su ozbiljno shvatile. Spasile su toliko ,
mladih du5a, koje bi zalutaie u gradu bez dobre ;
ruke starijih sestara.A mora ih se napose pohva-
liti, da najurednije pla6aju dlanarinu u ditavoj
organizaciji.
A onda naSe dinovnice! I njih je mnogo u na-
Sim redovima. Danas ima KriZarica dinovnica po
svim uredima, po svim nadleZtvima.MoZda im se
u organizaciji joS nije dalo ono specifidno,Sto bi
iinovnice morale primiti. Ali one svoj apostolat
Godi,Snja smotra u PoEegi,
256
 uspjeSno vrSe. Dao Bog, da upravo gr njima iz-
deznu iz aaBih ureda ostatci liberalizma, balkan-
Stine i labavog morala.
+
NaSe selo nije htjelo zaostati za gradom. I onc.
je otvorilo svoju du5u KriZarstvu. U podetku je
broj seljadkih druZtava bio dosta malerr. No do-
skora je selo po jakosti druZtava stalo uz grad,
a danas je pred njim. I razumljivo, kad smo narod
sa seljadkom ve6inom.
NaSe selo voli KriZarstvo. I ono se borilo s
mnogim poteZko6ama i iznutra i iz'n'ana. Razne
predrasude, nerazumievanje roditelja i starijih,
iiberalna inteligencija na selu, prevelika zaposle-
nost sve6enika, sve je to kodilo porast KriZarstvd
na selu, ali ono je ipak prodrlo neobidnom sna-
gom. Neobidnom, jer ne dolazi od ljudi, ve6 od
Onoga, dije je sve. Samo nekoliko dokaza, kakc
se selo borilo za KriZarstvo.
B a k i i g. 1936. - >>lrf41n4je teZko. G. Zupnik ne mo'Ze
EFrZ4sr| 8&raARlc€ svaki puta doci. Uditelja imamo, afi taj ne treba Boga
G N A S AZ A 6 S T B i
|i.%
niti u Skoli. Uditeljice nemamo vei godinu dana, a koja
dode, ta je protiv nas. I tako se mi same seljakinje bo-
rimo za r,jeru Kristol'u!<
c a g I i i g. 1933. -- >Uditelj O. smeta naSoj vjerskoj
obuci u Skoli. T?aZio je od djece, da mu u zapisnik iz-
jave, Sto su dula na kriZarskom sastanku Ali liepo
k-riZarsko ime napunja zanosom ovda5nji hrvatski kato-
Iidki sviet.<
Kotoriba g. 1933. - >Velikih poteZkoda imamo, ali
strpljivo we podnosimo. KriZarice su spremne za svoju
vjeru i Zivot Zrtvovati.<
Mala Subotica g . 1 9 3 4 . - > > K r i Z a r s t v joe u M e d u - .
murju, a napose na5e druZtvo, u teZkim prilikama. Ne-

**':::."T:S;; prijatelj je tiekom proSle godine raz5irio pandZe, da nas

proZdre. Ali mi ostajemo, odane KriZarstvu i ne iemo se
nikad od njega odieliti.<

*;**,,l,f*'#triffi- Tako govori naie selo. Mogli bi njihovu riel

d-":.:trr
'*r'hrild'
'&
r.l:**';|ifi,::::;",_, slu5ati jo5 jako dugo. To je odludna i zanosnakri-
iarska riet. Ta na selima su djevojke vezle kri-
Naie prireilbe
]\Iladost vedrine 1? 257
Zarski znak na svoje rubce i na svoja odiela. Na
selirna je.nastao niz kriZarskih pjesama. Seljadke
djevojke izpjevale su i onu:
>>KrdEarica
bilc sam i bit iu,
Buoju znadhwd,o,smrtinosit 6u!<<
Sva seljadka druZtva udlanjena su u KriZaridku
seljadku zajednicu unutar V. K. S-a. I ona izdaje
svoj Vjestnik, obilazi svoja druZtva i dopisuje s
njima. Prva predsjednica zajednice bila je s. Vla-
sta Arnold, a danas je vodi s. Jurka Huljev.
* oru katolidku njivu u svojim zvanjima, a uviek
Od prvih dana organizacije postoje I KriZarice
akademidarke u Zagrebu. Nema ih rnnogo, ali ovo
druZtvo vr3i znadajnu ulogu u kriZaridkom po-
kretu. elanice Akademskog KriZarskog Sestrin-
stva (AKS) imaju veliku apostolskumisiju na sve-
udiii5tu. One su duvarice vjere u duSama svojih
drugarica. One su propovjednici Evandelja, koje
se baS u vrieme sveudili5tnih nauka tako lako za-
boravi. One su savjetnice drugaricama, dija je
vjera do5la u krizu. One obnavljaju vjeru u du-
Sama onih,.koje su je zaboravile, izdale. Velika je
to i teZka zada(.a,i njoj je dorasla samo podpuno
izgradena katolidka duSa. Za tu se sluZbu, za tu
zadatu dlanice AKS-a u svome druZtvu marljivo
spremaju. I dubokim nutarnjim vjerskim Zivotom
i ozbiljnom katolidkom intelektualnom spremom.
Akademidarke,nakon zavr5enih studija, odlaze na
odgovorna mjesta u na5em javnom Zivotu, i tu se
tek mora vidjeti katolidki odgoj i katolidka spre-
ma njihova
I konadno. po akademskim se redovima ve6i-
nom obnavljaju odbornidka mjestva VKS-a, pa je
i s te strane pripravni katolidki i kriZarski rad
toga druZtva vrlo va1an.
Od osnutka A. K. S.-a godine 1930.pa do danas
izmienio se u tom druZtvo niz predsjednica.Evo
258
njihovih imena: Zdenka Latkovic, Durdica Vit-
kovi6, Ida Liko, Irena Javor, Bosiljka Jugovi6,
Hela Ti5ljari6, Jelka Mareti6, Marta LabaS,Ermi-
nija Kancelart6.,Zlatka Kostanjevac i danas Vjera
Horvat.
Na AKS prislanja se organizacija intelektualki.
u koju ulaze akademidarke nakon svr5enih stu-
dija te absolventiceutiteljskih, trgovadkih i strud-
nih uditeljskih Skola.
Jedan dio naSih intelektualki Zivi i djeiuje u
Zagrebu, a druge su u pokrajini. Jedne i druge
su spremne na poziv V. K. S.-a, da mu pomognu
u radu svojim savjetima, naposeu odgajariju mla-
doga na3eg Zenskognara5taja.
Danas vodi A. K. S. intelektualki prof. Hela
Znidar(,it., a od dlanstva spomenut 6emo samo one,
koje su ve6 poznate,u kriZarskom apostolatui kri-
Zarskoj borbi.
To su naSedrage sestre uditeljice Jelisava Mo-
d.rijan u Zagrebu, Ljubica Venos u Rakitovici,
Katarina Ili6 u Brodancima, Ela Zesto u Sarajevu,
Jelka Vani6 u Veiikoj Kopanici, Petra Zetovid u
Glogovcu, Marica Skansi u Sumartinu, Jelka Ra-
di6 u Postirama i mnoge druge.
Medu ostaiima napose se iztidu prof. Adica
Skrljac u Sisku, ing. Stana KriZanovi6 u Za-
grebu i dr. Jozefina Deseiar, prva KriZarica
doktorica medicine; sada klinidni asistent u Bre-
slau. Ovdje moramo spomenuti i bolestnu prof.
Anicu Bodako5,b.ivSupredsjednicu OkruZja u Da-
kovu i bivSu odbornicu V. K. S.-a.
Ovaj moj prikaz ne bi bio podpun, da ne spo-
menem jo5 jednu znadajnu osobu u na5oj organi-
zaciji. To je Antonija Haiger tz Zerrluna.Ne spada
dodu5epo Skolskomosposobljenjuu druZtvo inte-
lektualki, ali spada u nju po duhu i po svome ra-
du. Petdesetajoj je proSla, ali do pred koju go-
259
 dinu ona je joS uviek doiazila kao pratilica naiih
mladih dlanica na na5e godi5nje tedajeve. A ze-
munske KriZarice bi znale priEati, koliko znali za
njih!
Tonika, dobra Tonika! Koliko si sastanaka pro-
pustila od 1925. godine do danas! Koliko si satova
vjeZbi odrZala za crkveno pjevanje u Zemunu! A
koliko si puta svirala na prvoj Misi jutra, pa ma-
kar je trebalo i6i po cidoj zimi i crnom miaku!
Odgovori, Tonika!
Na kriZarskim zborovima i povorkama opaZa se
jedna znadajnai jedinstvena pojava. Kad se dlan-
stvo vrsta u povorku, ne odluduju staleZi, ne od-
luduje zvanje, ve6 samo visina. I tako se uz aka-
demidarku natle nauinica, kraj dinovnice ku6na
pomo6nica, kraj intelektualke tvornidka radnica.
To je kriZarska jednakost, kriZarski demokrati-
zam. Svi smo jedno, jer smo svi kr5teni u istom
imenu i svi vjerujemo u jednoga vodu, Krista Go-
spodina.
Da li je bila sretna zamisao, da u kriZariEke
redove" okupljamo mladeZ sviju staleZa i sviju
slojeva?
Pravo je imao veliki Papa Pio XI.
. Sujemo, da pionirke vode ozbiljan duhovni Zivot.
U prvim borbenim redovimo
Tko su te? Zar nije cielo KriZarstvo sa svim
svojim dlanstvom u prvim borbenim redovima?
Ta uviek govorimo, da u KriZarstvu ne.moZe biti
dlanstva, koje promatra, koje stoji po strani, koje
oklieva i deka. KriZarstvo je akcija, rad, gibanje.
Da, to je todno. Aii i u najelitnijoj, najsjajnije
izvjeZbanoj vojsci postoje prvoborci, postoje pio-
niri. Oni idu pred redovitim detama, krde im pu-
teve, pripravljaju prolaze. Oni im omoguCuju,da
260
razviju svoje borbene planove, da izvrSe odredenu
zada6u. Tako je i kod nas.
je organizacija Katolidke Akcije.
^ KriZarstvo
On-o je. elitna organizacija.- Iako prima u ,voi"
redove desto i surov, neizbru5en m-aterial, o.ro g"
brusi, izraduje, izgraduje, miesi, dok od obidie
sirovine ne postane sjajni, izbru5eni, BoZji dia_
mant. Taj proces je kod jedne ,duSekratai<. toa
druge dug. To ovisi o ku6nom odgoju, o Zivotnim
prilikama, o prirodnim darovima, a najvi5e o mi-
lostima, koje du5a viSe ili manje vjerno prima i s
njima suraduje.
Ali, iako sve na5e dlanstvo mora biti katolidki
elitno, aktivno, borbeno, uviek spremno na rad,
na osvajanje, na Lrtve, ipak u njegovim prvim re-
{oyiry stoje one, koje su se na poieban naiin pre-
dale Bogu i Crkvi, iiji idealizam nikad ne zataji,
dija poZrtvovnost nema kraja, dija se aktivnolt
nikad ne umori.To su pionirle.
- Pionirke ponajprije prednjade u ozbiljnom du-
hovnom Zivotu. One razmatraju, ditaju duhovno
Stivo, mole krunicu, po mogu6nosti svaki dan pri-
sustvuju sv. Misi i prideS6uju se bar nedjeljno.
Svagdanja sv. Pridest toplo se preporuEa. nagla-
Ne od vremena do vremena, tek neposredno iza
duhovnih vjeZbi, nego uviek. Svaki dan, srecleno,
sustavno, po pianu. O svome duhovnom Zivotu
pionirka redovito izvjeS6uje svoga izpovjednika.
Pionirka najsavjestnije vrsi svoje Elanske duZ-
nosti. Uredno dolazi na sastanke. Sudjeluje u sve-
mu, Sto se na sastancima zbiva. Uredno dolazi na
zajedniEke sv. Priiesti. Uredno pla6a dlanarinu.
Uredno vr5i duZnosti, koje joj diuZtvo ili odbor
povjeri. U redovitom druZtveqom radu pionirka
je uviek prva. Uviek pripravna na sve^. Uviek
spremna na ono, Sto dru$e ne 6e, Uviek pri-
pravna na vr5enje najsitnijih .i najneznatnijih
261

duZnosti.A nigdje se ne name6e,nikad se ne bori
za dast, za vidljive poloZaje.Ako je u odboru, ona
se ne diZe nad ostale,isto tako kao Sto se ne smije
ni nadmetati ni hvalisati zato, Sto je pionirka.
Ona je mnogo puta u pozadini, ali ipak sve po-
kre6e. Ona je nevidljivi andeo duvar redovitoga
druZtvenog rada. Ona je Zrtva za nemar mnogih.
Ona je Zivi primjer .savjesnostii todnosti.
U apostolatu pionirka se ne da nadkriliti. Ona
je du5a svegei.U BoZi6noj akciji ona posje6uje si-
roma5ne obitelji u -sve slobodno vrleme. U Uzkr-
snoj borbi ona moli, radi i Zrtvuje se podpuno
Ako treba tko raditi oko pro5irenja katolidkog
tiska, ona je prva. Ako treba oti6i u susjedno
mjesto, da sg osnuje druZtvo, ona ,se sama javlja.
Ako treba odrZati predavanje iIi govor, ona prima
bez prigovaranja. Ako misijski ili karitativan rad
traZi duBu, koja 6e mu se posve predati, tu je
pionirka. Ona se'nikad ne izvladi iz posla, nikad
ne odmara, nikad ne spava, nikad ne odilazi u
priduvu. Ona je uviek u prvim redovima, uviel<
na fronti. A opet, ponovno naglaSujemo,bez buke,
bez namje5tenosti,uviek skladna i mirna, smiona,
ali i ponizna.
Pionirka se strogo drZi organizacijskih propisa
o modi, pleSu,kupanju, i u svim ostalim delikat-
nim pitanjima djevojadke du5e i iasti. Ne kao da
KriZarice dlanice smiju raditi Sto bilo, kao da za
njih ti propisi ne vriede. Ali pionirka u tim stva'
rima prednjati, ona ih je usvojila sasvim sviestho,
ona je sasvim u5la u idejnu stranu tih propisa, ona
iza njih stoji cielom svojom duSom.
Pojava pionirki u organizaciji nije nova. Ona
je zapravo tako stara kao ! orgirnizaciia. Pionirskih
du$a bilo je uviek medu nama, ali sluZbeno.se
stalo pitanje pionirki pokretati 1938, g. Dakako,
da pionirke imaju svoje posebnepionirske'sastan-
ke, na kojima se stvara plan za njihov rad i izvie-
262
S6uje, 5to su od zadnjega sastanka udinile, Svaka
pionirka ima posebnu biljeZnicu, u kojoj biijeZi
sav svoj apostolski rad, svoje opazke, priedloge,
zamisli. Sredi5njica u Zagrebu izdaje nacrt rada
za pionirke kroz jedan mjesec, a izvjestiteljiea za
pionirke u VKS-u redovito dopisuje s njima.
Zagrebadke pionirke prij,e svoga progla5enja
polaze poseban tedaj, na kome se u tandine raz-
raduje nauka o duhovnom Zivotu, ideologija Kri-
Zarstva, metode rada te Prirudnik. Pionirske pri-
pravnice vjeZbajp se u sastavljaqju, predavanjim:r
i govorima. Na kraju tedaja polaZu izpit iz ditavog
tedajskog materiala. eitav je taj ledaj kao tro-
mje5ednavedernja Skola.
'Ima li organizacija dosta pionirki? Ima ih liepi
broj, ali jo3 uviek ne dosta. Broj njihoV mora po1
rasti i u Zagrebu i u pokrajini. I porasti 6e sigur-
no. Jer ih po duhu i po duZnostima ima liep broj,
tek sama organizacija pionirki i pripravna Skola
nije joS preduzeta.
U irionirstvu je bududnost organizacije. U pio-
nirstvu je prodornost organizacije. Pionirstvo je
suvremena potreba KriZarstva, suvremena potre-
ba Crkve, koja u prvim svojim borbenim redovima
mora imati katolicizmom podpuno proZete i apo-
stolskim Zarom razbuktale mlade dir5e.
"Ne 6emb ovdje iznositi imena ,naBih pionirki.
Njihova je slava Gospodin, i one od Njega odekuju
pla6u. Ali izniet demo imena onih; koje su u bii-
ioj'i daljnjoj pro5losti bile u prvim borbenim re-
dovima KriZarstva. Neke smo ve6 spomenuli, e
sad sporninjemo i, ostale. To su: M a ri j a B i e-
ie,n; Anka Cerov'ac r. Nasur, ovi6, Ema
Kasparek, dr. Elza MikoIdi6 r. Nik-
5i6,: ,M,ira Preis.ler; Katica Cerovac,'
Z.denka' Zanko r. Lat'kovi6, Marija
Ramljak r. fvekovi6, Ida Liko, Irena
Javor, Anica Fegi6, Nada Vitkovi.€
263
r. GLazer, Jelka Mareti6. Ima.ih joi
mnogo, ali mi smo nabrojili tek one, koje su ra-
diie u samoj sredi5njici.
Neke su se od njih povukle na svoja obiteljska
ognji5ta, a druge rade u raznim kulturnim, social-
nim i nacionalnim ustanovama. No i na novim
podrudjima svojim crpu one joS uviek iz Livotne
snage KriZarstva.
Prijoteljumolenihnoibliie
To su na5e Male KriZarice. To su one, koje jo5
trte za vama. Koje se hvataju vaie suknje, koje
se ponose, kad drZe va5u ruku kod igre. To su one,
koje se joi bore za svete slidice.
>Sestro, sestro! I meni jednu! Meni jo3 niste
dali!< A kad joj u desnu ruku spustite slidicu, tad
',/am s obiestnim smiehom pokazuje u lievoj ruci
jo5 dvie, koje ste joj dale, a da ni same ne znate
I:ako. I tad s tri slidice odskakuCu na jednoj nozi
dalje, valjda svojoj mami, kojoj svakako treba
pokazati to veliko blago.
To su naie Male KriZarice. Isusove miljenice. I
na3e miljeniae. A koliko ih ima u selima i grado-
vima na5irn. Od Sestedo petnaeste godine. A ima
i manjih. Ima ih izpod Sest godina. Ima ih, koje
ve6 sa 3 godine njihove mamice nama Sa1ju.
,Neka se samo rano dobru nauee.( - >Neka bude
KriZarica kao njezini mama i tata.<
A u organizaciji ih prima druga njihova mami-
ca, voditeljica Malih KriZarica. Ona ima veliku i
odgovornu ulogu. Najodgovorniju u druZfvu, jer
u njezinim je rukama pddmladak naie organiza-
cije. elanice, koje dolaze iz redova Malih KriZa:
rica, redovito su najbolje i kriZarski najizgratle-
nije.
264
A nije s djecom uviek lako. Treba mnogo
strpljivosti, mnogo poZrtvovnosti, mnogo priro-
dene spretnosti. Nije svaka dobra KriZariia odmah
,sposobnai za voditeljicu,Malih KriZarica. Treba
birati mealu najsposobnijima, aii i najboljima, naj-
izgraclenijima, _najsavjestnijima i medu najpo-
boZnijima. Voditeljica Malih KriZarica mora biti
duboka euharistijska du5a. Kako 6e malene voditi
k Spasitelju, ako On nije u njezinoj du5i iesti
.gost. Kako 6e ih uditi da mole, ako njezina du5a
nije na molitvu navikla. Kako 6e ih uditi, da se
.svladavaju, ako onarsama puSta uzde svojim stra-
stima. Kako 6e njegovati biele ljiljane u djedjim
,srdcima, ako sama briZno ne pazi na njih.
Voditeljica Maiih KriZarica mora biti doista
prava pionirka. Najbolji njezin savjetnik u odga-
janju djedjih srdaca jest Prijateij malenih, Krist
Gospodin. T zato se ona posve u svome radu osla-
nja na Nj.
Voditeljica Malih KriZarica stoji u uzkoj vezi s
dornom, s roditeljirna djece. Ona poznaje rodite-
1je djece, napose majke. Ona ih posje6uje, savje-
tuje se s njima, da zajednidki odgoje malene. Ona
prireduje roditeljske sastanke, na kojima se rodi-
teljima prikazuju na5i odgojni ciljevi i na5 rad s
djecom. Ta predavanja na roditeljskim sastancirna
drZi iii ona sama, ili ih povjeri duhovniku organi=
zacije. Na roditeljskom sastanku jedan dio progra-
ma mogu izvesti i djeca, da tako roditelji vide,
Sta su djeca naudila: Tako se stvara dvrsta veza
izmedu doma i organizacije, pa je rad i lakii i plo-
donosniji.
Voditeljica M. K. stoji u vezi i sa Skolom. Ona
se savjetuje sa Skolskim odgajateljima djece, zove
ih na na5e priredbe i uob6e nastoji ih Sto vi5e
pribliZiti organizaciji. Voditeljica se brine ia .Skol-
ski napredak djece, slabije pouiava sama, ili se
brine, da ih netko poudava. Jer na5a djeca, kao i
.265
na5e udenice, moraju biti u Skoli uzorna i meilu
prvima.
Dakako, da se voditeljiea M. K. u svome odgoj-
nom radu savjetuje i s onim, koga je Prijatelj
malenih odredio za svoga zastupnika, a to je sve-
6enik, duhovnik organizacije.
Utje5no je, da se u na5oj organizaciji svaka ila-
nica rado prihva0a vodstva djece i teZko ih puSta
iz ruke. To je znak, da je duh materinstva ne-
obidno budan i jak u na5im redovima.
Organizacija se brine za naobrazbu voditeljica
M. K. i pomaZeih u radu. Vodstvo Malih KriZa-
rica u Zagrebu izdaje nacrt rada, u koj'emu je
skica za sav vjerski, odgojni i zabauri rad s dje-
com kroz tri mjeseca.A prireduju se i tedajevi za
voditeljice M. K., a na velikim godi5njim tedaje-
vima bar po jedno predavanje posveduje se vod-
stvu' i odgoju na5e djece. Mnoge su voditeljice
priznale, kako im je rad s Malim KriZaricarna
mnogo koristio u Zivotu i kako su kasnije mogle
uspjeSnije vr5iti svoje uditeljsko zvanje, a kao
majke snaSlesu se u njemu upravo savr'Seno.
Danas je na delu Vodstva Malih KriZarica u
Zagrebu s. Marija Grgi6, a uz nju su ,sestreMira
Preisler, Mimica Glovatzky, Danica Kumbatovi6,
Pavica Hep i d. s. Augusta.
No predimo od voditeljice k djeci, Voditeljica
duva, njihovo djetinjstvo, pravo djetinjstvo. Da
bud,e onakovo, kakvim ga je Bog zamislio, Da se
ne napra5i ve6 u najranijim'ggdinama uplivom
ulibe, slikokaza i kojekakvog tiska. Zato sastanci
Malih KriZarica moraju biti takvi, da podpuno
zadovolje male djedje duSe,Zanimivi, sasvim pri-
lagodeni naravi djeteta. Na sastancima se daje
djeci Sto viSe prilike za sarnoradi samoodgoj:Za-
to svako druZtvo Malih KriZarica ima *svoj odbor-
Mala predsjednica vodi sastanke, odreduje pro'
gram, podjeluje sluZbe. Mala tajnica;marljivo bi-
266
ljeZi u knjigu zapisnika, Sta se sve na sastancima
zbiVa. Ona na podetku sastanka i proziva svoje
male sestre. Mala blagajnica ubire dlanarinu i
biljeZi je u knjigu dlanarine. Sve je to, dakako,
pod nadzorom voditeljice M. K. ali tako, da nje-
zina ruka nikad ne kr3i i ne lomi djedju samo-
stalnost, djedji samorad, koji ovako briZno njego-
van donosi liepih plodova.
Na saStancima Malih KriZarica kratko odgojno
predavanje drZi duhovnik druZtva ili voditeljica,
a'onda sliede radnje, sastavci samih djevojdica-
Pridaju se pri6e, recitiraju.pjesme, a kad sluZbeni
dio prode, tad zaori iz sitnih grla himna Malih
I{riZarica: oDodite djeco!< lzatogu ozbiljna pitanja
u kraj, da moZe poieti igra. U zimi stolne igre,
ljeti igre u kolu i razne druge djedje igre. Da-
kako, da i,Matre KriZarice idu na izlete, zim'i prire-
duju dajanke, na koje pozivaju svoje male dru-
gariee, svedano proslavljuju Nikolinje, a jo5 sve-
danije Majiin dan.
Mnogi misle, da djeca nisu sposobna za Zrtvu,
za odricanje, aii to je sasvim krivo. Misijski rad
medu Malim'KriZaricama dokazao je sasvim
obratno.' Nitko nije tako vjerno sabirao marke
kao na5e male. Nitko nije kupovao toliko doko-
lade, ali nitko nije tako briZno spremao. srebrni
d,okoladni papir kao naia djeca. Nitko s toiiko uz-
hita ne sakuplja novac,za pokr5tenje male pogan-
slce djece; A duhovni darovi za misije! Neka broj-
ke same govore!
Grohote o. Solta g. 7932. - >>Krozposljednja tri
mjeseca Male KriZarice prikazale su za misije sv. Pri-
desti 30, sv. Misa 62, poboZnih uzdaha 303, pohoda Sveto-
otajstvenorn Isusu 90; zlatnih krunica 37, Gospinih krU-
nica 80, molitvica 316, Zrtvica 2O0,dobrih djela 127.<
I{rdul ji kod Primo5tenag. 1935.- >lfsls Male Kri-
Zariee .izmotile su:i prikazale za misije:'
26V
 Sv. Prideti 48, sv. Misa 50, dobrih djela 60, irtvica 800,
strjelovltih molitvica 20O0, knrnica 1200, zl&tnih
nica 6O0."
Tako isto bismo mogli govoriti i o karitativnom
radu. Upravo djeca, na3e Male KriZarice, marljivo
su skupljale ZiveZnenamirnice, odje6u i novac za
sirotinju, a napose za siroma5ne Male KriZarice.
Tu su se odricale desto najosjetljivijih stvari, svo-
jih igradaka, sladki5a, haljinica. Jedno zagrebaiko
druZtvo Malih KriZarica napravilo je dak svoj
sabirni arak i sabiralo po podrudju svoje Zupe, da
svojoj najsiromainijoj dlanici nabavi zimski
kaput.
A koliko su Male KriZarice dokazale spretnosti,
i poZrtvovnosti kod Uzkrsne borbe. One mnogo
mole i Zrtvuju za njezin uspjeh, ali one su se upu-
stile i u samu borbu. To je bila prava navala na
otdeve, strideve, djedove - i u najviie siudajeva
svr5ila je pobjedom. KriZarstvo ve6 u najranijoj
dobi upu6uje djecu na aktivan katolicizam, na
apostolat,na borbu za Kraljevstvo Kristovo. I tako
ono zaposluje sve du5evne mo6i djeteta, napose
njegovu i,elju za radom, za aktivno56u. pa je Kri-
Zarstvo i s te strane vaZan odgojni dinbenik.
Male KriZarice diele se na kola. I. kolo prima
djevojEice od 6 - 11 godina, II. kolo od lL - 13
godina, III. kolo od 13 - 15 godina. ZaStitnica
I. kola je bl. Imelda Lambertini, II. kola sv. Agne-
za, IlI. kola sv. Terezija od Djeteta Isusa. MaIe
KriZarice Stuju svoje za5titnice, upoznavaju se s.
njihovim Zivotom i na njihove biagdane prirettuju
male svedanosti.
Voditeljica M. K. izvje56uje o radu s Malim Kri-
Zaricama 'na odborskim sjednicama druitava kao
i na glavnim skup5tinama.
eitavom orghnizacijom Malih KriZarica ravna
Vodstvo Malih Kri?ariea u Zagrebu.
268
To je vodstvo izdalo dosta liepu zbirku djedjih
kru-
igrokaza,pjesama i igara. Naposese iztidu izdanja
Tete Mire: Moja abeceda, Ciee mace, earobna
ried.
Glasilo Malih KriZarica je >Vrti6< u Sarajevu.
U nj Salju svoje izvje5taje same Male KriZarice,
a kadkada se naile u njemu i ostalih djedjih
radova.
MaIe KriZarice imaju svoje zastave. Prvo kolo
crvenu, drugo Zutu, tre6e plavu s bielim kriZem.
Male zastavnidarke ponosne su na svoje zastave.
Zastava je simbol njihova uvjerenja.
Prije nekoliko godina, u vrieme najstra5nijih
reZima u Hrvatskoj, provaiilo je redarstvo u Za-
grebadki zbor, gdje se odrZavala neka kriZarska
proslava. Redarstvenici su nahrupili na pozornicu,
gdje su stajali zastavnidari i zastavnidarke, a s
njima i Male KriZarice sa svojim zastavicama.
Jedan redarstvenik pribliZio se k maloj zastavni-
darki, da joj otme zastavu, ali ona se opirala svom
snagom. Kad je konadno bila svladana, i kad joj
je redarstvenik slomio Stap zastave, digne mala
ponosno glavu i dovikne mu: >Zastavu ste mi
oteli! Ali zar mislite, da 6u prestati biti KriZari-
com?<
Za MaIe KriZarice organizirano je nekoliko
tedajeva,obidno za jedno druZtvo ili jedno mjesto.
\re6i tedaj za djevojdice iz sviju na5ih krajeva bio
je organiziran Dz ferialnu koloniju, koju je vodila
Teta Mira. Tri godine u praznicima i5la su na5a
djeca u Gorski Kotar, najprije u Lokve, a onda u
Brod-Moravice. U divnom gorskom kraju djeca su
se odmarala. zabavljala, ojadala, ali i napuniia
kriZarskog odu5evljenja i joS vi5e stopila sa Kri-
Zarstvom.
, Rekli smo ve6, da voditeljice moraju duvati dje-
tinjstvo Malih KriZarica. Da njihovo djetinjstvo
bude slidno djetinjstvu Isusovom.Da se nidim ne
269
 zamrale diste djetinje odi. Da se ne zasjeni bjeli-
na djedjih du5a. Pa kome 6e ih onda voditi, ako
ne k Prijatelju malenih. K Onome, koji je po
Piu XI. pozvao svu djecu k sebi, k svome Stoiu,
k svome Srdcu.
Sve Male KriZarice pride5tuju se bar jednom
mjesedno,a desta,pa i svagdanja sv. Pridest, pre-
poruduje se mnogo. Ako je u ditavom KriZarstvu
tako snaZno nagla5en euharistijski duh, kako'ne
bi onda taj duh provejavao i na5e djedje redove.
Djeca s euharistijskom' du5om bit 6e jednom
destite djevojke; uzorne Zenei majke. To je temelj
svega na5ega rada. To je konadni cilj u odgoju
na5ih Maiih KriZarica. Odgojiti Krista u njihovim
du5ama, Kristovom biizinom i Kristovom Ijubav-
Iju natopiti njihova djedja srdca.
Spomenuli smo ve6, koliko su sv. Pridesti pri:
kazala djeca za misije i Uzkrsnu borbu. A koliko
su ih prikazala za sv. Otca, za Crkvu, za otganiza'-
ciju, za mir u svietu.
Jednoga jutra pozvonilo je zvonce na vratima
VKS-a. Sestra, koja je otvorila vrata, zastala je
u dudu. Pred vratima je nekoliko Malih KriZarica,
a jedna je na konopcu drZala bielo pseto.
>Sestro, molim vas, pridrZite nam ovoga psa!<
:rZalto<, tudila se ona. >Imamo kod isusovaca
zajedniiku sv. Pridest. Majka je oti5la od ku6e,
a mi nismo imale gdje psetanceostaviti!<
Sestra se jo3 viSe zadudila, kakve se to usluge
od VKS-a traZe. Ali Prijatelj malenih nije za-
mjerio, da su se malo prije sv. Priiesti djevojdice
tako briZno zauzeleza svoje pseto. Bile su to Male
I(riZarice iz jedne radnidke detvrti.
Kako su Male KriZarice njeZno odane Prijatelju
malenih neka posluZei ova dva primjera!
Sarajevo g . 1 9 3 0 . - > > Z a b v Z i ( n id a r M a l o m e I s u s u
nadinile smo jaslice i koSuljicu. Dar taj je vienac malih
Zrtvica, kojima ie MaIe Krilartce na ponoiki okruniti
Betlehemsko eedance.<
270
A .D a k o v o g. 1938. javlja: >>U korizmeno vrieme
ukra5ivale smo trnovu krunu s duhovnim cvjetiiima.
Bilo ih je vllo mnogo. To je .dar Malih KriZarica uzkr-
slom Spasitelju.<
Zar nije liepa ta djetinja paZnja? I kako djeca
jednostavno i s pouzdanjem pristupaju k velikim
stvarima, od kojih smo se mi odrasli udaljili i pod
utjecajem naduvene mudrosti izgubili za njih
smisao. ,Ako ne budete kao djeca. . .n
Posebnom se paZnjom pripravljaju Male Kri-
Zarice na prvu sv. Pridest, i to je za cielu.organi-
zaciju vrlo svedani dan. A i inade, kadgod se daje
podast euharistijskom Kristu, Male KriZarice su
prve.
One kite Njegove oltare, one rado mole, one se
ve6 priudavaju ha liturgijsko slu5anje sv. Mise.
One svoga najvedeg Prijateija desto i rado po-
sje6uju u crkvi, one Ga prate u uzkrsnoj proce-
siji, one siplju ruZine latice u tielovskom obhodu.
A Prijatelj malenih svojom desnicom miluje
:rjihove kovriaste giavice i blagosivlje njih i sve
one, koje ih vode k Njemu.
Koliko se puta iztaklo, kako pored svetih ljudi
t iena trebamo i svete djece! HoCe 1i ih odgojiti
KriZarstvo?
Ho6e, ako' na5a djeca budu uviek Prijatelju ma-
-Ienih blizu, najbliZe.
U tisinidomo
Mnogo ih je iz na5e organizacije otiSlo u tiSinu
^doma.Stotine su to, koje izgaraju u bradnom sve-
tiStu, na obiteljskom ognji5tu, kao vjerne Zene,
kao dobre majke. Organizacija ih je spremila na
to. U njoj su naudile moliti, pregarati, Zrtvovati
se, zaboravijati sebe, a Zivjeti za druge. U orga-
nizaciji su iuie o svetosti bratne veze, o surad-
271
nittvu s Bogom u stvaranju novih bi6a, o uzvi5e-
nosti majdinstva. A dule, su i o vriednosti Livota
u zati5ju, u pozadini. O vriednosti Zene, diji se
Zivot tro5i nevidljivo, sakriveno, ali na dijoj du5i
i na dijem srdcu Zive i rastu mnogi. Pa su zato i
oti5le u ti3inu doma, da ostvaruju ono, 3to su na-
udile. Oti5le su da ljube, da se Zrtvuju, i da budu
majke.

Mamice
Anka se udala prva. BiIa je dugogodi5njanadel*
nica u orlidkoj organizaciji, a u KriZarstvu je ta-
koder radila u sredi5njici. Jedne zimske nedjeije
pok. o. Foreti6 blagoslovio je njezinu vezu s po-
znatim kriZarskim radnikom. Krii, dar o. Fore-
ti6a, i danas ukra5uje njihovu blagovaonicu, a mi
smo,je nadarile svime, Sto mladoj domadici u ku- Preil BoEjim
6anstvu treba. Dakako, pokojni dr. Avelin eepu- oltarom
li6 bio je kum, ja kuma.
Kad se trebalo roditi prvo diete, sve smo ga sa
Zeljom i strepnjom iekale. I tamo negdje uoii
Josipova mali je Hrvoje ugledao svietlo BoZje-
Za nas je on bio najdraZe i najkrasnije diete na
svietu. Gotovo svaki dan po koja od nas doSla je
da vidi, koliko je napredovao, a tad smo ga vozale
u kolicima, svaki dan druga. Hrvoje je imao toliko
ieta, da se nije znao sna6i.
Za Hrvojem je do5ao sitni i pladljivi Marijan,
pa dvrsta i jogunasta'Dragica; a ove godine, kad
se Hrvoje ozbiljno spremao za , prvu sv. Pridest,
dobio je malu sekicu Branku.
eetiri mala srdca griju se na toplini uzorne kri-
Zarske obitelji. eetiii ilatne glavice privijaju se
uz svoju majku, prvu nadelnjcu SHO-a.
>i

DoSla je u Zagreb na sveudiliStnenauke iz po-

znatoga pokrajinskog grada. eedno obudena, s
KriEari,ce uienice iesti,taiu
272
 toplim smiehom u crnim oEima. I upisala se na
pravo. Bilo je to u ono vrieme jo3 malo neobidno,
ali kad je Elza ne5to odiudila, moralo' je i6i. Pre-
uzela je blagajnu sredi3njice, pa ve6 i po tome
vidite, da je bila okretna i energidna.
Elza je svr5ila studij, poloZila doktorat. Nai je
ponos rastao, a i Elza se sama mnogo radovala.
AIi novo zvanje oduzme je na5oj sr€dini, i Elza
ode. u pokrajinu. Neprestano se javljala' vodila
druZtva u mjestima sluZbovanja i opet dolazila
medu nas na ve6e kriZarske manifestacije i pri-
redbe. Jednoga dana stiZe viest: Elza se udaje za
izgradenog katoliEkog intelektualca.
Danas je Elza opet u svome rodnom gradu. Crne
njezine kose preplele su prerano srebrne niti, a
visoki stas ne$to ie pogurio. Ali ona ne.mari! Krai
nje je njeZni plavokosi Kreiimir, crnooka i crno-
kosa Ivandica,- pa mali hrdbri Hrvatin. Debeljka-
sta Cika smieii joj se s narudaja i deka zajedno s
S kridarskim
znakom u noud majdicom, da joj ove godine dobri Bogo i opet
Ei,uot po5alje brata ili sekicu, . . . I poslao je malu Stan-
ku, ali ona brzo ode k anclelima.
*
Kad se Zdenka udavala, gotovo da mi je bilo
Zao. U svojoj dri3i nekako sam je opredielila za
trajni organizacijski rad. Ali >Mala Kraljica<,,koju
ie Zaenka toliko Stovala, povede je na svoj blag-
dan 3. X. do oltera, da s prvoborcem kriZarskih
redova sklopi brak po uzoru Terezijinih roditelja.
Avelin je i opet bio kum.
,Mala'Kraljicau i danas se jednako Stuje u nji-
hovoj ku6i. Njezina slika, uviek u cvie6u, resi spa-
vaonicu, a pred njom je klecalo, gdje Zenitbeni
drugovi obavljaju vedernju molitvu. Kraj kreveta
roditelja eto i malih kreveti6a, u kojima spavaju
Ivica, Marica i Andica. Mali Ante podiva joi u ple-
tenoj visokoj ko3ari sa modrim ukrasima.

PoIa sata prije ojenianja u Baikoj Mladost. vedrine 18 273

 Nedavno sam bila u njihovoj ku6i. Zdenka,
svjeZa kao proljetrra tuLa, drZala je nasmijanog
Antu na krilu. Andica i" Marica obavijale su joj
ramena, a Ivica se penjao po stolcu, da i on ma-
micu nekako dohvati. A kad se mamica maknula
u kuhinju, sve se detvero premjestilo k tati.
A >Mala Kraljica< darobno se smie5i sa svoje
slike i baca mirisave ruZe na roditelje i djecu.
,i
Marija je bila najjogunastija odbornica VKS-a.
Nije ni dudo. Bila je najmlada, pa smo je svi-ma-
zili. Imala je kod ku6e ditavu zbirku cvie6a i kak-
tusa, mnoZtvo ptica u krletkama i jednookog ruZ-
nog psi6a. AIi za nju je to bilo najdraZestnije pse-
tance.
Bavila se ona i ozbiljnim radom u sredi3njici. I
te kako! Bila je jedno vrieme i izvjestiteljica za
Male KriZarice. Metlutim, godine su prolazile, i
netko je traZio svoju->kr56ankun. Jedan poznati
Kri?,ar iz Bosne. I na5ao ju je u Mariji.
Ni cvie6e, ni kaktusi, ni ptidice nisu bile manje
njegovane u novom Marijinom domu, a1i naskoro
je do51ojo5 ljep5e cvie6e, naskoro su do5le jo3
slade ptidice. Do3ao je mali Tunica, koji ozbilj-
nim i sjetnim odima gleda u Zivot. Mali Jurica
poletio je odmah u nebo. Kao da je zaboravio,Eo:
iiko je muke stajao svoju mamicu. Svaki porodaj
nova teZka operacija. A onda je doSla mala Vla-
sta, koja je bar nekako izliediia ranu na srdcu
svojih roditelja.
Jbgunasta Marija postala je junakinja majdin-
stva, majdinskih i-rtava i duZnosti.
Susreti
Iznieli smo majdinski rad na3ih ietiriju iz
VKS*a. I k tome jo5 Ljubidina Vjerica, koju maj-
ka voza u kolicima po sundanim putevima Vrhov-
274
ca i koja je takoder cieloga ovog ljeta dekala seku
ili bracu. I dodekalaje maloga Vladu.
A gdje su druge bezbrojne materinske Zrtve na-
5ih Orlica i KriZarica iz dlanskih redova? Svaki
dan sretam koju poznatu znanicu.
>Sestro Marice, pogledajte moga Darka<, vide
za mnom na ulici neki poznati glas. Zaustavljam
se pred bielim kolicima. Darku joB nema jedna go-
dina, a drugo diete ve6 je na putu
,Sestro Marice, niste joi vidjeli r4oga lvicu<, i
opet dujem drugi poznati glas. I opet gledam u ko-
Iica, iz kojih se smie5i Sesnaestmjesednimali5an.
Ili idem u Setnju, ali me prestiZe cieli mali
internat, detiri podjednako obudene djevojdice.
Elza, Durda, Biserka, Maja. Za njima mama i ba-
ka, a tata je negdje zaostao.
Prolazim trZnicom, a na suncu se igraju Ivo i
Vjerica. A ja znam, da je kod ku6e joS ove6a dje-
vojdica Betika i brat Jurica, poznati deklamator
s kriZarskih priredaba.
Koliko se puta pred V. X. S-om zaustave djedja
kolica, a koliko ih puta majke doguraju u hodnik
pred na5a vrata.
Jednoga je dana pozvonila na vratima mlada
majka sa dedom u narudaju. Bila je nekad ku6na
pomodnica,a on pekarski pomo6nik. >Sestro Ma-
rice, zar nije zlatan moj Miroslav? A kako tek do-
bar mora biti! On 6e biti sve6enik. To je naSa
vru6a Zelja!<
A nedavno je bila na naSim vratima Albina -*a-
svojom malom Dubravkom. Zdrava, u bielo, obu-
dena djevojEica, izgledala je kao mali BoZi6njak,
a doSla nam je ba5 pred BoZi(,.
U neke obitelji idem nekad i sama. I ti su su-
sreti vrlo radostni. U liepoj ku6i na Sv. Duhu iz-
vedljivo me dbdekuju crne odi Ane Marije, a mali
plavokosi Andrija Siri rudice prema meni. U Ilici
275
br. 90, dodekuje me toliko djedice, da moram uviek
iznova uditi njihova imena-
U Meduii6evoj ulici igra se pod borovim gra-
nama troje plavokose djece - Vanda, Stanko i
Neda. Izgledaju kao mali plavo|<osi andel6i6i.
Igraju se i ne obaziru na nas, tek ako najmanju
Nedu dirnete, u tudu 6e vas pogledati svojim ve-
likim odima i dignuti ruku na obranu'I to su
djeca kriZarskih roditelja. A tete uZivaju".I prave
tete, koje pomaZu odgajati djecu, i tete prido3lice.
Eto, to su susreti, na kojima se odmaram. Su-
sreti, koji dokazuju, da se nije u organizaciji uza-
1ud govorilo, radilo, Zrtvovalo. Ne, nijedna Lttva
nije prine5ena uzalud.
Bebena Mirogoiu
A tko je mogao biti tako mudar, da malu djecu
vozi i vodi na Mirogoj? Tko?
NaSi starje5ine. MnoZtvo kriZarskih otaca i maj-
lii na5lo se oko jednoga groba. A kraj njih mnogo,
rnnogo djece. Ove6e, srednje, manje, najmanje. U
narudaju majki, na rukama otceva - i konadno
bebe u kolicima. eitava hrpa kolica naslagala se
oko toga groba. Iz njih izviruju male glavice u
modrom ili ruZidastom odielu. Neke spavaju, neke
se pridiZu, da vide, 5to je to.
eili ;e to grob? . . . Grob Ivana Merza. Sad razu-
mijete, kako su bebe do51ena'Mirogoj. Mamice
su ih dovele na grob svetog brata Ivana.
A iza kolica, majka i djece stajali su muZevi.
eitave obiteiji na3le su se tu. Obitelji KoLi6., Ju-
govi6, Las1o, Mi1i6, Malinar, Krsnik, Bortas, Ru-
san, Bistridkr, Bingula, Kemfelja, . Du5ak, Budi6.
GerZi6, Horvat. MoZda sam koju zaboravila! Neka'
mi oprosti!
Ne znam, da li sam ikada vidjela ne5to ganutlji-
vije. Otcevi su skinuli Seiire i u molitvi micali
usnicama. Majke su vlaZnih odiju sklapale ruke
276
svojoj djedici. A male bebe u kolicima molile su
takocler na svoj nadin. Neke smiehorn, a neke i
pladem.
Svi su ti otcevi bili Orlovi ili KriZari, udenici
pokojnog o. Foreti6a. Sve majke bile su Orlice iii
KriZarice. A Sto 6e onda djeca biti, ako ne Orii6i,
Male KriZarice i Mali KriZari?
Pismasiiiu
A stiZu nam i.iz pokrajine glasovi na3ih Kri-
',arica majki. Najprije dolaze vjendane obaviesti,
kao Elze iz Nove Gradi5ke, Nade iz Zavidovida,
Adele iz Feriianaca, Margite iz Bjelovara, Mari-
jane iz PoZege,Marice iz Sunje, Rine iz Si,benika.
Zagrebadkim vjendanjima redovito prisustvujem.
Neke me sluZbeno pozovu, kao Slavicd iz Gornje-
ga grada, a neke taje dan vjendanja, pa ipak na-
ba5emna nj kao kod RuZice. Aiza glasova o vjen-
danju dolaze viesti o rodenju djeteta.
Mandici iz Valpova rodila se k6erka, i kad ju je
slala na krst, pribola joj je na jastuk kriZarski
znak, neka se znade, da je diete KriZarice: Beta iz
Margedana Salje pozdrave svoje djece Alice, Vjere
i Zeljka. Poznata kriZarska obitelj Pendid i2 Osie-
ka javlja, da joj se rodilo detvrto diete, a i Jellii
iz Novske rodila se nedavno mala djevojdica.
Krundica, Zeljko i Marijan radostno su pozdravili
svoju malu sekicu, koja nosi mamino ime Jelka.
Poznata kriZarska radnica iz Vinkovaca Salje nam
sliku svojih pet curica. Prvo diete, djedak, nije
bio kod ku6e u vrieme slikanja.
A kad posjetujemo druZtva, i tad se upoznaje-
mo s biv3im na5im dlanicama i njihovom djecom,
Manda iz Brodskog Varo3a pokazuje mi kroz
prozor svoje kteri i razplakanog sina. Na kolodvo-
ru u Mitrovici deka me znanka iz Karlovaca sa si-
no.m Ivicom. Dobio je ime po dru Ivanu Merzu. U
277
VaraZdinu upisuje se u KriZarice udenica uditelj-
ske Skole.
- Odakle si, Greta?
- Iz eakovca. Moji roditelji biii su Orlovi.
. - Je ii va5a kuda kraj potoka?
- Jest!
- Zove li se tvoja majka Elizabeta?
- Da!
- Sad se znamo. Pozdravi mamu. I ona mene
zna.
- Tako to biva neprestano. Tako govore pisma.
Tako izgledaju usmeni izvje3taji.
KriZarice majke shvatile su svoju duZnost.
U odekivaniu
Ve6 kasno uvede uSla sam u tihu i malu
kapelicu. Mrak je, samo pod korom gori jedna Za-
rulja. Neko malo bi6e stisnulo se u klupu i moli
dasoslovBl. Djevice Marije. To je Mira, koja deka
diete i molitvom se sprema na njegov dolazak.
>Meni je kao da sam u Nazaretu. Molim Sto vGe
mogu. . . Neka mi diete bude dobro i sretno . . .
Molite i vi sa.mnom. . <
Pa zar se moZemo oglu5iti toj molbi?
Uz molitvu Mira je priniela Boga za svoje diete
veliki broj Zrtava. KrojaEica je kod krojenja krst-
ne ko5uljice morala paziti na to. Koliko Lrtava,
toliko uboda. A Zrtava je bilo toliko, da se jadna
krojadica upravo mudila, kako 6e ih sve izkori-
stiti na tako'malom platnu. U nevolji se utekla
malim nabori6ima, kojih je bila krstna ko5uljica
puna.
+ koje u svakom braku
Slavica je dugo Eekaiana diete. Bila je ona do-
bro poznata u redovima KriZarica radnica. Uviek
na kriZarskim radnidkim zborovima. Neumorna u
ladu. Neumorna u Uzkrsnoj borbi. . . I konadno
278
je dodekala. . . Diete 6e se roditi za nekoliko, mje-
seci.
- Veseli5 se. Slavice?
,-.I. joS.pitate! Pripravljam se ve6 dvie godine!
*-A.Ii. u njezinoj radosti posjetita ju je i?alost-
MUZ joj je morao u bolnicu, a ona je ostala sama..-
u odekivanju. . . TeZko je to, ali KriZarica majka
znade, gdje 6e tua1iti pomo6.
.rf
.,Jako je proSle godine odekivala diete i Anica-
Bila je vezllja. Radila je. u radionici cieli dan. a
je pripravljala ko5uijice, kapice, pelenice.
l.19ei
Stotinu puta :ih je sloZila, pritiinita svoj6 lice na
njih i njeZno poljubila.
Liednici. su joj rekli, da ne 6e izdrtati no5enje
poradi bubreZne bolesti, aii Anica se nije aban_
jedno ju je mudiio. Bila ju ,"-".
I3]a.nu.to. Tek
Njezin je Rudo ve6 dugo na bojiitu Bosne.
Ali diete se rodilo prerano, nesposobno,za Livot,
oti5Jo je u. nebo odmah, a i oni s njim. Umrla
i
je.u iasu najsretnijega.odekivanja.Rudo je nakon
nekoliko dana doSao iz Bosne i na5ao teli gomilu
svjeZe zemlje na Anidinorn grobu.
A w-eZnji6i ko5uljica i kapica ostali su netak-
nuti.. Tko zna, dije 6e se malo dedo jednom grijati
u njima!
,|
Nedavno
. mi je pisala Maca. Moja Zivahna i do_
bra Maca iz ravne Slavonije.
smo oboje dobro. U braku nam vlada sloga
.r lJubav.
,]Yi
Tek sada uvidam, koliko nam je koristi'ia
organizacij-a. Sve poteZko€e i male nesuglaSice,
ryoraju do6i, mi laklo pre_
brodimo. Tek obadvole izpunla Zalost, t<o;u naito_
'je
s35ri1i jedno pred drugim. To EeLnjaza
ilnlo
sto Je s_v.akoj KriZarici_ideal, kada stupa u
::]T,
brak, a to je diete.
2V9

Kada sam bila voditeljica Malih KriZarica, uviek
sam zamiSljala, kako 6u ja imati svojq vlastitu
diecu,
-Mnogoodgajati ih i bdjeti nad njima'
se molim malom Isusu, a napose !,Po-
uzdanjEm zazivam najdi56u Majku lVlariju' Neka
Ona prikaZe moje molitve i- pro3-nje-Gospodinu'
Pa alio je Njegova sveta volja, da imam, diete,
sigurno 6e me usli5ati-<
U JuriSi6evoj ulici ,roel *itounja srela sam Ve-
selu. To je dan, kad majke kupuju darove svojim
mali5ima. A Vesela ih nema kome kupiti, jer u
l0-godiinjem braku jo5 nije biio djeteta.
- Kako je, Vesela?
- Dobro, samo jedno manjka!
- Diete?
- Da, diete! - I suze se zacakle u liepim
odima.
- Bit 6e, Vesela, bit 6e! JoS nije prekasno!
- lrrsrn, da nije. Neprestano lietam od liedni-
ka do liednika, a i molim mnogo. Vrlo mnogo!
I opet suze zasjaju u odima. To su teZke suze'
Ho6e li ih izbrisati dobra Gospina ruka?
Mi smo ponosne. . . NaSe su KriZarice doista
shvatile svoju .majdinsku duZnost. . . .
Zar to nije veliki prilog kriZaritke organizacije
Bogu, Crkvi i Narodu?
Skloplienihruku
To su ruke naiih redovnica' Onih, koje su iz
na3ih rgdova oti5le, da se sasvim pogvete Gospo-
dinu i da unutar samostanskih zidina svojim mo-
litvama grade KriZarstvo.
Iztakli smo ve6, kako je naSa organizalija aata
vrlo veliki broj redovnica. Na5alio se netko, da
280
bismo rrogie sazvati kongres redovnica KriZarica.
I doista! Nema jednoga reda u Hrvatskoj, jedne
redovnidke kongregacije, u koju nismo dale bar
po kojq dlanicu. Bilo je'sludajeva, napose u Dai-
maciji,'gdje je ditav odbor otiSaou samostan.fza-
brao se drugi, ali i te su za koju godinu nestale
iza samostanskih zidina.
JoS u orlovsko doba bila sam u Preku u Dal-
maciji. Predsjednico,mdruZtva bila je tada Petrica
Sikiri6, tajnica Joska Jurin, nadelnica Anka Vido-
vi6. Ve6 su dugo sve tri u samostanu.Dvie u Dal-
maciji, jedna u Slavoniji.
Da, svagdje, u svim samostanima ima na5ih
dlanica. Barica iz Medumurja oti5ia je u karme-
li6anke.'Monika i Blanka iz Yaraldina i Ivanka iz
Sarajeva u ur5ulinke. K njima se pridruZila i
Herta iz Zemuna, Ljubica iz Zagreba i Marija jz
Josipdola. Darinka iz Sibenika u51a je u sestre
milosrdnice. Tu ima svakako najve6i broj na5ih
ilanica iz gornjih krajeva. Marica iz Strizivojne
poSla je u Dakovo, a Zora iz Zagreba u Banju
Luku. Marija iz Krka u SluZbenice milosrila, a
iianice iz Badke u kongregaciju NaSe Gospe.
I tako bismo mogle dugo, dugo nabrajati! Da
prevrnemo sav arhiv V. K. S-a, da prolistamo sve
stranice na3ega glasila, jo5 ne bismo naSle imena
sviju onih, koje su oti5le u samostan. Na3le bi
mnoga imena, susrele bi se s mnogim poznatim
likovim4, nai5le bi na dirljive oproBtaje na$ih
druZtavi od onih, koje je.Bog izabrao, ali todnih
podataka ne bi dobile ni onda. Tako ih je mnogo
upravo na svakoj stranici na5e poviesti, na5e pro-
SIosti.
I kad jako napreZem pam6enje, tad se sjetim
pojedinih veselih i vedrih djevojadkih likova, kad-
god i prpoSnih i jogunastih, a eto ih sad preda
mnom u redovnidkoj kopreni. I.sklopljenih ruku-
281
 Kad posje6ujem druZtva, svra6am se reclovito i
u samostane. I tad obitno dujem glasove iznena-
denja: O vi ste to! Zar me se ne sje6ate?. . . Bila
sam na sletu u Dakovu. . . . Na kriZarskoj proslavi
u Sarajevu. . . Na tedaju u VaraZdinu. . . iZar me
se zbilja ne sje6ate?tsila sam tajnica druZtva...
Rekli ste mi, da sam mala zlo6estota. . . Prigo-
varali ste mi, da nisam dosta stroga kod biagaj-
nidkih poslova. . . Pa mo ate me se sjetiti.
Jest, mnoge je organizacija dopratila do samo-
stana. Usadila u njihove du5e ljubav prema Bogtl,
Razvila smisao za molitvu. Potakla na nesebidnost
i poZrtvovnost. Njegovala i zaliev:rla njihovo
zvanje. I rado ih Zrtvovala Bogu. No moZda su
organizacijske Zrtve bile ipak teZke kod Stefice,
Franjice i Marte. Jer organizaciia misli, da ima
neko pravo na djevojadke Zivote, na njihovo opre-
djeljenje i budu6nost. I organizacija treba radnica
sposobnih za borbu, za apostolat.
AIi Gospodin ima svoje puteve. Prva nam je
uzkodila Stefica. Rarmo s univerze u samostan. Na
zaprepa3tenje sviju, a najvi3e njezinih. BiIa je
vatrena, okretna, poduzetna, sposobna za akciju i
malo je tko naslu6iyao za njezinu odluku. Ab Za-
rudnik je zvao; i trebalo je po6i. Za godinu dbna
dobila sam spomen-slidicu sa redovniEkog oblade--
irja s nadpisom: I za Maricu, diinu predsJednicu,
rnolila sam danas. . . Sliiica je danasdobro sprem-
Ijena, a Stefica je u samostanu sestara K6eri
BoZje Ljubavi u Tuzli. Vodi KriZarice Jrdenice-
Nije ona zaboravila. organizaciju. Ona jo Orlica,
KriZarica, u redovnidkom'ruhu.
Franjica je oti5la nakon .zavrienih studija u
samostan klarisa u Splitu. Bila je uviek neobidno
ozbiijna, pozvana na duboki Livot molitve, ali
imala je mnogo smisla,i za vanjsku akciju. BiIa je
voditeljica jedne male skupine Malih KriZarica u
Zagrebu, i tu su se odkrile njezine sjajne odgoji'
282
teljske- sposobnosti. Bila je izvrstan predavaE"
MoZda 6e se koja dlanica i sje6ati njezinoga vrlo
Iiepog predavanja s tedaja u Splitu. Malo iza
tedaja otiSla je u zatvoreni samostan. Jednih sam
prazni(a obilazila oko toga samostana. Nisam je,
dodu5e,vidjela, nisam je ni zvala, ali sama misao,
da iza tih zidina, u neprestanoj blizini BoZjoj,
uviek sklopljenih ruku, )ivi jedna KriZarica, uno-
sila je radost u moju duSu.
U listopadu 1943. polagala je Franjica, sada s-
Marija Koleta, vjedne zavjete pa mi je uz neko-
liko slidica poslala pismo:
>Mir i, dobro! - Draga sestro Marice! Da Varn
gouorim o milosti, koju sarn dobila? Tko razumije
d.uhounoznadenje odabranja Bo2jega, taj tek moie
razumjeti, blago, koje sarn dobtla.. . Jedno molim
Gospodzna,da i Vama dade onakouo stsi,etloo nu-
tarnjoj uriednosti lrtue, kao ito je i meni dao.
Dukako, Vama za VaE put.. .o
No moZda je organizacija i ja osobno priniela
najve6u Zrtvu kod na5e Marte, tajnice VKS-a i
predsjednice AKS-a. U svojoj du5i gledala sam Jr
njoj svoju nasljednicu. Poznavala sam je pobliZe
od ranog djevojaitva, od 5 razreda gimnazije, i
ona je rasla i razvijala se upravo pred mojim odi-
ma. Kad su se u njoj pojavile prve klice zvanja,
mi smd ga gotovo niekale, predodivale joj drugi
Zivotni put i molile, da je Bog zadrLi na tom putu.
No jednih praznika ona ode u duhovne vjeZbe, i
iza njih usliedi pismo: uOdludila sam. Gospodin
zove. MoZda 6e vam biti teZko, ali moram.<<Po-
slala sam joj slidicu, na kojoj Marija u hramu
prikazuje svogi Sina za znak, da je i ta Zrtva pre-
nesena.
I Marta nija zaboravila Krii,arstvo. lJviek se
zanima za sve, piSe desto, a kroz proSlu Skolsku
godinu vodila je KriZarice udenice u samostanu
sestara Kderi BoZje Ljubavi u Sarajevu. A danas
283

sigurno sklopljenih ruku kledi u samostanskoj
kapelici Koprivnice i moli za kriZarski rod.
Ilt zar su zaboravile na KriZarstvo one naBe re-
dovnice, koje joS uviek na podastnom mjestu u
svojim sobicama drZe drage kriZarske znqdke.
Ili one, koje vas na ulici tako srdadno iz daleka
pozdravljaju sa Bog Zivi.
Ili one tri male iz Badke, koje su na slidice svoga
redovniikog obladenja dale otisnuti. kriZarsku
znadku.
Ili one, koje u svojim molitvenicima nose Mer-
zovu sliku.
Jednom sam sludajno zavirila u .Misal mlade
redovnice. Na jednoj slidici naSla sam naslov: Moja
svagdanja molitva: ZnatlLeljno ditala sam dalje:
,Preporudujem Ti, Gospodine, moga otca, majktt,
brata Ivu, sestru Maru, Marinog Josu, Sv. Otca,
na5e biskupe, moje redovnidke poglavare, KriZar-
stvo. ..< I u taj das ugledala sam i opet sklopljene
ruke te mlade redovnice, i bilo mi je tako lako u
duSi.
Osim Franjice imamo joS nekoliko redovnica u
strogim zatvorenim redovima. Slavka iz Sibenika
i Ankica iz Ogulina otiSle su u benediktinke, gdje
ve6 dugo Zivi Orlica Lena iz Mirca na Bradu.
U stiogi Karmel u Brdovici u51a je Marica iz
Zagreba. Bila sam na njezinom redovnidkom obla-
denju. A nedavno je uSla u Brezovicu i na5a draga
petnaestgodi5nja Ana. Jednoga poslije podneva
iznenadilo me malo pisamce, pisano sasvim djeE-
jom rukom. Evo ga: I svetih! .Ier Orlice i KriZarice sveto umiru. Ne boje
,Draga sestro Marice! Eao du Vant se s neko-
Iiko riedi jauim prije nego ito odem, u samostan u
Brezouicu. Oprosti,te, Eto ntsam doila osobno k Va-
rna, DeCVam se jauljam ouim putem.
Draga sestro Marice, ja Vam se na svefitu naj-
liep\e zahualjujem. Na VoSoj sestrinskoj ljubaui
prer-na menz. Ja znarn, Vi \elite suaku priuesti do-
284
brom putu. Ja sam posluiala VaEe rieEi i nadam se,
da..sam na pr&Dorn ptltu. I sada odtazirtuu sarno-
stan, pq, sam htjela, da Varn se s nekol,tko nett
zahuali,m na suernu. Vama, don Anti i, s. Emil,iji.
A sada,^pola je no(i,, i ja rnoram zauriitt. Pozdra-,
uite don Antu, s. Emiliju i sue druge sestre. Mnogo
Vas pozdraulja sa Bog Zzui - Ana.o
Nisam znala za Aninu odluku, a joS manje sam
sudjelovala kod toga. Aii mi je neobidno drago,
kad se sjetim, da i opet jedna KriZarica kledi
sklopljenih ruku. K1edi iza zatvorenih vratiju Kar-
mela, iza reSetaka i crne zavjese, koja je dieli od
svieta, ali radi koje joj je bliZe Bog sa svojim
andelima.
Sklopljene ruke naSih redovnica! Tko bi znao
koliko imade KriZarstvo vama zahvaliti. .
To je tajna, koju 6emo odkriti u vjednosti.
Samo to' znam, da se za KriZarstvo ne trebamo
bojati, dok iza njega stoje brojne redovnice sklop-
ijenih ruku.
Koje otidoie pred nomo
so zn-omenjemvjere
Orlovim lietom
, i
Tko bi izbrojio sve tihe i liepe djevojadke Livote,
koji su odilaziii pred nama u vjednost. Sa zname-
njem vjere. To bi bila dugadka lista svetih. Da
se smrti, ve6 je dekaju kao oslobodenje.Ne umiru
s tugom, ve6 radostno ulaze u novi Zivot. Odilaze
mirno, jer ne putuju u vjednost same, ve6 s Kri-
stom, Votlom svojim. On ih posje6uje u bolesti,
On stoji kraj njihovog kreveta i u tasu smrti. U
Njegov kriZ upiru se p'osljednji djevojadki po-
gledi, Do posljednjeg dana 4animaju se na5e bo-
285
lestnice za drultvene viesti, a zadnja je njihova s a m n a g r o b u m l a d a h n eD e n k e K a t u n a r i 6
Ze1ja,da ih se ukopa sa znakom ili u odoti. iz Bakitovice, koja je takoder umrla 1929.godine.
Tko bi izbrojio sve na5e pokojnice! Poku5at 6e- I danas nisu bivBe Orlice zaboravile na 9ro6 svoje
mo nabrojiti bar neke prema biljeZkama u na5em predsjednice. PoZegaje te godine izgubila vriednu
glasilu. \ d l a n i c uS' i d o n i j u _ Z a l a r a n i 6 , a u Zagrebu
Na sarn BoLi(.1926. preminula je u Cerniku Or- j e u m r l a u d e n i c aM a t i l d a RoZi6.
l i c a A 7 o j z i j a T e r z i 6 . . P o k o p a n aj e u o r l i E k o j Tako govore biljeZke u naSem glasilu. To su
odori. U 7927.godini umrla je L j ub ic a V u di 6 na5e pokojnice iz orlovskih vremena. To su du5e.
iz Zagreba od nagle prehlade i Mi c i k a J u r k o- koje su se orlovim lietom dizale prema .nebu.
v i 6, predsjednica druZtva na Sv. Duhu. JoB 3 da-
na prije smrti bodriia je svoje drugarice, da uztra-
ju u orlovskom radu. U 16-godini Livota podlegla lz kriiarskebaiie
j e t e Z k o jg r i p i K a t i c a F i l a j d i 6 u B r o d .V a - Poznati kriZarski duhovnik napisao je v ,rza
r o 5 u ,t e A d e l a K a n i u Z a g r e b u . vjeru i dom< godine 1935.liepu pjesmu, koju do-
Andlelka Brali6, m a t u r a n t i c au S p l i t u , nosimo u cielosti.
umrla je godine 1928.I ona je pokopanau orlidkoj MOLITVA ZA BOLEBTNTJ KR,IZAR,ICU
odori. Posljednje su joj riedi bile: ,isuse, Marijo Isuse, nieEni Gospodine,
i Josipe, primite me u svoje okrilje.< Te iste godi- Tebi su draga djeca,
ne usnula je u Gospodinu uzor Orlica s Sarajevu A uolim dh i ja -
Elza Tomi6, te krojadica u tvornigi rubija u Srni,l,uj se Vinki,, \to se u bolima suija!
Brodu Adela IfaLui,an. Anka Zigmun- Jer ona je oeldHo, neudno iliete,
d i t. iz Rakitovice poZurila se u liepo nebo za Mer- I odi su joj krupne i suete,
zom. Umrla je nekoliko dana iza njega. 19. lipnja Na usnama karanfi,li.
umrla je Bara Gertner i z P r i v l a k e ,> m a l i , Isuse, BoEe mili,
uviek nasmijani andeo<. U srpnju iste godine Smiluj se Vinki, ito bolestno jeca,
umrla je u Stivici Kata Spani6, sirota bez I majcd, ito joj uz postelju coi,li;
roditelja. Ali dlanarinu je uViek todno pla6ala, Jer oil,kad je ona u postelju tegta,
urednije od imu6nih. Na same Svi Svete oti5la je TeEka se tuga slegla
m e d u s v e t eE v i c a M e I h e r i z C e r i 6 a . Na malene sestre i bra€w,
U prolje6e 1929. odselila se u vjednost A n k a Dok slu\ajw majku d sestre gilje plaiu.
IJrL,e n j ak iz Dervente. Znala je, da 6elumrieti, I Eal.ost ih je gledati same
pa je govorila: >Kad trava zazeleni i 1i56eprolista, Bez starije sestre i manle.
odohja.< Katicu K r a F e v a c i z Z a g r e b ap o -
zvao je Gospodin,da se u vjednosti sastane.sdra- Pred, ku6om joi loza opojno miri,
gom majkom. U poZe5kojbolnici umrla je od tifu- I sonjioo Sturci zri6u u noti,
s a a k a d e m i d a r k Iav k a Sodanin. Umrla je Mlailak w sobu joi udri,
sama, sasvim sama, da valjda zadovblji za po- Al onu teEko otuara odi
sljednje svoje sitne krivice. Pred godinu dana bila I usnice jeilua propu9tajw riedi,

286 287
 Nezrele, drg'ge rulee
Mole Te, da ie i'zbaoi,S muke
I suse, blagd Gosgtod'i'ne'
Na niene obazri se god'i'ne'
Otuort ioi usta i odi'
Pa te ti u hrant, zahoalna d'oti.
IZA EMRTI
Bktopdla si, Vdnka, srsoie mile o1l,
I usni,ce nieEne ko ruEi,ne lati
Anitreo bl'i'edd xseti,
Andeo boEji zlatd
Do tuog stana sl'eti *
Trebal,o ti s nidme w oi'sine Poct'.
Klonwl,e su ruloe, 5to moliahw Gospa -
TuEne il,rwge tuoie
Oko tebe stoie,
Da ti mlad'o bdde I'iilianim$ ospu.
' Sl,omlieni, lii'I'iane u pruonxe a)atu,
(Joenula,ruEo w prol'ieda zlatu....
Vi,nka, n;,l*-d, ui,5e duti. tooga glasa,
Gleilat ultkog sfoso.t ! . . .
O, BoEe, ito nam Vinkw iz sred'ine uae
- Pogl'eitrai na tagu i' na'Se su'ze'
' . U godini 1933. najprije nam je Gospodin uzeo
Da njezino dietinie
I neuino tdel'o,
' vaLna seljaika djevojka biia je du5a ditavog sela,
Da niezino tisto, sniedno djet:iianstoo
Bude kao Zrtva za na,Se KrtEarsh:o|
No nije Vinka jedina, koja je u kriZarskom raz-
dobtju oti5la pred nama sa znamenjem vjere.
VeC 1930.,u prvoj godini KriZarstva, pozvao ie
G o s p o d i nL j u b i c u e i i . m i 6 i z B j e l o v a r a ,v r l o
revnu i agilnu dlanicu.
1931.godine preminule su u Zagrebu Mari ja
Dumbovi6, Ankica Badali6
ka Zagar. U Dolcu kraj Travnika umrla je
a g i l n a d i a n i c aZ o r a D u i 6 .
288
'i Subotidke KriZarice zaplakaie su gorko nad
smr6u svoje dlanice Roze Skenderovi6.
Odletila je u nebo, kad je nad 2elenim salaSima
zvonio Andeo Gospodnji. U Sibenskoj bolnici
umrla je Jelka Pavi6, uditeljica. poloZila je
posljednje izpite ve6 u bolesti, ali nije bila nikad
upravo radi nje namjeStena. eetiri godine leZala je
u Sibenskoj bolnici i ditavo to vrieme upotriebila
na apoqtolat medu bolestnicima. Uviek, i u' naj-
teZim bolima, bila je vedra i nasmijana. Svaki
dan se pride36ivala. Udinila je zavjet disto6e, naj-
prije privremeni, a kasnije vjedni. 13. kolovoza
1931. odmah nakon sv. Priiesti umrla je tiho i
smireno. U listopadu te godine umrla je na Trsatu
Franjica Ti6ak, upravo kad je izgovarala
zadnje redke pozdrava Gospi.
Te godine umrla je i biv3a. nadelnica OkruZja
K - r i Z a r i c au D a k o v u B r a n k a Novoselovi6.
Pokopana je u odori, u kojoj je toliko puta nastu-
pala i vodila u orlovsko vrieme okruZne sletove.
G o d i n e 1 9 3 2 .u m r l a j e u F e r i d a n c i m a A n k i c a
S t o 5 i 6. U bolesti je neprestano, govorila: >Kako
Isus ho6e! Ili da ozdravim, ili da umrem!<
Anku Bikdevi6 i z B r o d . V a r o S a .B i s t r a i o d *
b napose' lkriZarskog apostolata. Nijednra akcija
nije se poduzimala bez Anke, pa tako ni izgradnja
KriZarskog doma u Varo5u. Upravo Anka okupila
je oko sebe mladi6e i djevojke, dobrovoljne radni-
ke, i dom je bio doskora gotov. Tko sretniji od.nje!
No tajna bolest ve6 ju je tada podgrizala. Apka
se nije dala. ,{li Bog ju je uzeo u dasu, kad je Krist
pod euharistijskim prilikama saSao na oltar male
seoske kapelice.
i Neven- U Zaboku je iste godine umrla 16-godi5nja vo-
diteljica Malih KriZarica Nada Zalar. Na
Trsatu je qmrla Marica Muchtin, na ruka-
Mladost vedrine 19 289
 Godine 1938. umrla je u Vinkovpima dugogo-
m a brata svedenika,a u Zagrebu udenica Anki- di5nja ilanica i voditeljica organizacije ku6nih
c a Gr ad anin, takoder sestra sve6enika. p o m o 6 n i c aF - l i z a b e t a J a p u n d Z i 6 .
Godine 1933. i opet nam ode jedna Spli6anka U godini 1939. preseliie su se u vjednost M a-
A n k a J u r e v i 6 . M n o g oj e v o l j e l aM e r z ai o v a - rija Br.be u Veloj Luci, Jela Tanarut u
ko je govorila: nVotm, mnogo volim divnu du5u Novaljii Marica MaroSevi6 u eagli6u.
dra"M6rza, jer on je bio zaljubljen u krii, p?tnje Godine 1940.nije izlazllo na5e glasilo, a u 1941.
i boli.< Na samu Blagoviest doSlaje nebeska Maj- nije zabiljeZena nijedna pokojnica.
k a p o d o b r o s v o j ed i e t e A n k u M a t i j e v i 6 iz
U godini 1942. Gospodin je pozvao tri njeZna
Sarajeva. cvieta iz redova zagrebadkogdlanstva.Marica
Broj"U9. naiega glasila iz 1933. donosi kratku V u g 1e c, umrla je pjevaju6i neku marijanskrr
viest: Brod. Varo5u umrla je sestra D a r i n k a pjesmu, a malo pred smrt zay',eljelaje, da joj za-
VaroSkovi6, u G r o h o t a m aM a r i j a Buri- pjevaju kriZarskuhimnu. Miiica Spiljak
ca, u V o d i c a m aM i l e v a C r l j e n j a k , u Sa- ostavila je razplakane roditelje u 17. godini. Na
m o b o r uA m a l i j a R u s a n . 26. srpnja sahranilismo pionirku An d e iku K o-
U godini 1934. nije Gospodin - traZio mnogo s t a n j e v a c, uienicu VII. razreda klasidne gim-
LrAv{ ali je uzeo izrnedu nas dva dragocjena nazije. Ona je prva oti5la iz redova zagrebadkih
pionirki, i one se ponose 's njom. Medu bielim
l|vota, o kolima govorimo na drugom mjestu'
cvie6em leZala je u kriZaridkoj odori, a biela du5a
1935. umrla je u Kotoribi mladahna dlanica njezina sigurno se ve6 bliZila priestolju Krista
A m a l i j a G r - e g u r e c ' a u S a r a j e v uD a n i c a Kralja, kome je u apostolatu tako vjerno sluZila.
V u k a d,"in. Zal'elila je, da bar mrtva prode kraj U j e s e n 1 9 4 2 .u m r l a j e u p o r o d u A n k i c a
crkve, kad radi bolestinije taJ<odugo mogla u nju' Horvatiiek, a n a p o d e t k u1 9 4 3 a
. kademidarka
1936. preminuia je Eianica Akademsk-ogKriZar- Hermina Smontara.
s k o g S e i t r i n s t v au Z a g r e b uM a r i j a S r d o k , u To su one koje smo naSle zabiljeZeneu naSem
G u 5 " 6 uK a t i c a - S u d i 6 , n a T r s a t u A n k i c a glasilu. A ima ih, diju je smrt javila tajnica
M a j e r , u D r a d e v i cP i avica Iliji6, u Virju druZtva obidnim dopisom, koji driema negdje u
Stetica Segradji, u Molvama Marica arhivu V. K. S-a. A za neke nije uob6ejavionitko,
e e i i k , u K r i Z e v c i m aB o Z e n a GrIoci, u tek smo kasnije saznaleza njihovu smrt iz uSfir€:
Maloj S u b o t i c L
i i n i k a L o v r e n d i 6 ' U Z a g r e- nih obaviesti ili iz zapiSnikallavne godiSnjeskup-
b u j 6 u m r l a n e s r e t n i m s l u d a j e mV i k i c a ' D u - 5tine.
i
e a dk i, dugogodi5nja pripadnica organizacije Sve one otielo5epred nama sa znamenjem vjere.
Einovnica u kancelariji V. K. B-a. I vjerujemo, da su pribrojene u one stoietrdeset i
u detiri tisu6e, koje prate uviek nebeskoJanje i pje-
G o d i n e 1 9 3 7 .u m r l a j e E v a G j u r i d i 6 vaju pjesmu novu.
V r b o v i ,A n k i c a S t i m a c u M o l v a m a ,J a n j a
Ha^djinac q Ve6 gotovo kod zakljudka ove knjige izgubile
Rastija u S o P j u ,A n k i c a smo jo5 ietiri uzorne kriZarske radnice. f rano
Vinkoviima, J u l k a P o l g a r u O k u d a n i m a i
prolje6e, upravo kad je u Zagrebu zavriavala do-
Ankica Kovadevi6 u Re5etarima.

290 291
bro spremljena Uzkrsna borba, umrla je u Suaji
Marica Borkovac. Za niu je i prikazivala
boti svojih posljednjih dana. Od rane mladosti
Marica je bila u kriZaridkim redovima. K.ad je iz
Malih KriZarica preSla u dlanice, odmah' je iza-
brana u druZtveni odbor, a nekcjliko godina pa sve
do svoje smrti bila je i predsjednicom druZtva.
Marica je bila riedka euharistijska du3a. Euhari-
stija joj je dala i apostolski Lar, a napose se izti-
cala u Sirenju liturgijskog duha u svojoj Zupi i
medu sunjskom mladeZi.
U l i p n j u j e p r e m i n u l aA n i c a Lackovi6,
uditeljiia u Hrvatskim Karlovcima. Kroz veliki
niz godina ona je vodila kriZarsku mladeZ, iako je
bila mnogo zaposlena svojim zvanjem. Umrla je,
kad su je Karlovci u novoj Hrvatskoj najvi5e
trebali.
Koncem kolovoza umrla je u Dubrovniku N i-
kica B e a s i 6 . M l a d a d j e v o j k a o s t a l aj e , b ' e z
majke i bez odinjeg vida. Polagano je gubila vid
ona, koja je morala biti podporom i otca i mlaile
sestre. Pa ipak je bila.na svakom sastanku,a i u
ku6i je radila sve, Sto je mogla. Tje5ila se, da e-e
joj Djevica iz Lurda vratiti vid, ali Ona je povede
u nebo, :da joj tamo dade podpuno zdravlje.
Podetkom rujna pala je kao Zrtva hrvatske na-
r o d n e m i s l i u e i t e t l i c ai e l k a Santi6. Kroz
dugi niz godina Jelka ie organizirala mladeZ Me-
tlumurja u kriZarskim redovima, a kasnije je ra-
dila u Lici i'u Vrbovskorh kod Oguiina. BiIa je
riedko poboZna du5a, uviek puna povjerenja 'u
dobru Otdevu ruku.
Kad je knjiga ve6 bila u tisku, Gospodin je joS
neko,liko divnih kriZarskih du5a pozvao k sebi.
,Prigodom odrrretnidkihnapadaja na Banju Lu-
ku poginula je dugogodi5nja predsjednica KtlZa-
rica u Brddu Maca Iveki6 r. Pencinger.
U S e n j u j e p o g i n u l au d e n i c aN e d a K o s i n a .
292
U zagrebadkoj'bolnicina Rebru umrla je upravo
svetom smr6u predsjednica dubrovadkih KriZarica
.Mira Bani6. Upravo d ova teZka vremena
Gospodin bira najbiranije cvjetove iz naSih redo_
va, da budu Zrtva i zadovolj5tinaza mnoge. Tako
je izabrao i Miru Bani6.
Cvie6eBosne
Tri bosanska cvieta ubrao je Gospod: M,andicu
Caratan, Albu Goll i Jelicu Matijevi6.
Mandica Caqatan, u i i t e l j i c a ,u m r l a i j e
30. X. 1929. Njezin je mladi Zivot bio, neobidno
plodan i bogat. Ve6 u II. rairedu vi5e ikole po-
stala je Orlicom i ostaje vjerna Orlovstvu do
smrti. U uditeljskoj Skoli bila je ne samo revna
dlanica, VeC i tajnica organizacije, pa naielnica.
Svoje duZnosti u organizaciji vr5i izvanrednom
todno56u,a da zato nije ni5ta zaostala u Skoli. Za
tjelovjeZbu je imala posebni smisao. Kao naiel-
nica vodi prednjadki zbor i sastavlja vjeZbe za
djecu i dlanice. Najpoznatije su joj >Hrvatskoj< i
,Sapat Bosne.n
Nakon zavrSeneuditeljske Skole Mandica je dc-
bila uditeljsko mjesto najprije u katoiidkom mje-
stu, a onda u malo,mpravoslavnom selu pribini6u.
Metlu inovjercima nije mogla raditi u orlovskom
smislu, ali ona i u njima izgraduje destite ljnde.
Mandica je u Sarajevu, dok je joS bila u Skoli,
svaki dan prisustvovala sv. Misi, primala sv. pri-
dest i nosila u du3i Zelju, da se zaogl'nekoprenom
redovnice.
Kako u pravoslavnom selu nije bilo katolidke
crkve, ona svaki dan iz Misala dita misni obrazac
toga dana. Razmatrala je takoder svaki dan i di-
tala duhovno Stivo. Jednom ju je kraj duhovnog
Stiva na5ao dak nadzornik prije Bkole.
_Uviekje bila u Zivom dopisivanju sa Zagrebom
i Sarajevom, slala je dopise u ,Za vjeru i domo,
293
a zadnju njezinu dlanarinu primile smo nekoliko
dana prije smrti.
Mandica umre nakon kratke bolesti. Bolovala je
tek 4 dana. Posljednje su joj riedi bile: >Antleli
dolaze.< I do5li su po nju. Mi dvrsto vjerujemo
u to.
Alba G o 1 1 r o a l e n aj e u Z e p d u 1 9 0 3 .g o d i n e .
Sje6am se tako Zivo njezine slabe i krhke pojave
u posljednjim godinama bolesti. Bolovala je dugo,
kroz godine, od kodenja LILa.Na Palama kraj Sa-
rajeva naSla sam je jednoga ljeta, kako 56u6urena
na naslonjadu gleda kroz prozor obrise plavih bo-
sanskih gora. Kosa joj je bila sasvim kratko
podrezana, jedva ne5to porasla iza teZke ope-
racije na glavi. Ruke su joj bile ve6 tako
ukodene i klonule, da nisu mogle ni pefo dry'.ati.
A ,bakan je tako rado pisala. Nazivala se od
5a1e bakom. Ta kako 6e se drugadije i zvati,
kad je prosjedila kao starica tolike dane, a
mladi organizam deznuo je za kretanjem, za Li-
votom. Od rane mladosti Alba se bavila pisanjem.
Voljela je ona i Orlovstvo i KriZarstvo i Marijinu
kongregaciju, aii njezin prilog tim organizaciia-
ma nije bio u budnom radu, vee u pisanju. Ona
izraduje mjesedna predavanja, sastavlja dopise i
piSe pjesme i dlanke u na5em glasilu. Suratluje i
u ostalim katolidkim dasopisima,napose u franje-
vadkom tisl:u. Mnogo je voljela sv. Franju.
Kad nije vi5e mogla pisati, prikazuje za orga'
nizaciju svoje patpje i bolove. Dok je bila zdra-
vija, svaki dan se pride56ivala,.ai u bolesti donose
joj Gospodina vrlo desto. Redovito razmatra,.dita
duhovno Stivo, i neprestano se bavi 'vjerskim stva-
rima. Slabo zdravlje nije joj dopu5talo, da stupi
u samostan, i ona u svietu polaZe zavjete poslu5-
nosti, siromaStvai disto6e.
Neobidno je StovalaMerza. Spomenuli smo ve6,
kako je Alba davala organizaciji pobudu za osni-
201
vanje sekoije Za sluZbenike oltara i u tu svrhu
izradila je predavanje za tedaj KriZarica u Sibe-
niku godine 1932.
Zadnju no6 pred smrt snosila je straSne bolove.
Cielu je no(, zazivala: >Majko fsusova, pbgledaj
mel< I Gospa ju uzme u osmini Bezgrje5nogZa-
-1.2.
Eefa XII. 1933.
>Bake< ve6 dugo nema. NaSe mlado dlanstvo
ne pozna ni nje ni njezinih prida. Ali po jednoj
stvari znadu je sve. Po pjesmi, koju je izpjevala
dru Ivanu Merzu, i koja se.o 15-godi3njicinjegove
smrti po svim na5im krajevima dula.
10. IV. 1934. umrla je u sarajevskoj bolnici u6i-
t e l j i c aJ e l i c a Matijevi6. I ona je bila Ei-
sta, djevidanska dGa. Bila je iz izvjestnog kruga
djevojaka, koje su se bavile miSiju, da otvore
dom, u kojemu bi zajednidki Zivjele i bavile se
dobrim djelima.
Kao,svr5ena uditeljica bila je namjeitena u Za-
vodu sv. Josipa u Sarajevu, a dulje vremena bila
je i tajnicorh OkruZja KriZarica. Sa Zagreborn i
svojim okruZnim druZtvima izmienila je bezbro;
pisama, a sve rukom, jer Okruije jo5 onda nije
imalo pisaceg stroja. IJ svemu svome radu bila je
uviek jednostavna, skromna i ponizna. Prava Bo-
Zja.duSa! I ona jd svoju snagu i traZila i nalazila
u euharistijskom Kristu, odgajatelju distih djevo-
jadkih duSa.
Bisers no5ih obolq
T o j e n a 5 aA n t i c a Osto ji6.
>Hoiu da budem apostolica.Uvjerana sam, da
to mogu biti svagdje, u svakoj zgodi i na svakom
mjestu<, zapisala je ona u svoj dnevnik. I poiela
je svoj apostoiat vrlo rano. Mudri bi i raiboriti
ljudi rekli prerano. No Gospodinu se svidjelo
upravo ovo darivanje cvjetne mladosti.
295
 Podela je apostolatom u oUltet;i, najnaravnijim
i za prave apostolske du5e prvim. Ostala je vrlo
rano sirota bez roditelja, pa je \ao najstarija po-
.stala majkom mlaale bra6e i sestre. Dok su njezine
Skolske drugarice imale samo jednu duZnost -
udenje, a ostalo slobodno vrieme provodile u za-
bavi i Setnji, a neke dobre djevojke u katolidkoj
organizaciji, Antica je imala tri velike duZnosti
i trebalo je mnogo mudrosti i naddovjednesnage,
da mlada l?-godiBnja djevojka izvr5i sve troje
podpuno, da doibrorazporedi vrieme i na pve stigne.
Ustajala je vrlo rano. Trebalo je prije Skole
spremiti dorudak brafi i sebi, Eesto oprati rublje
i prirediti svakomu, Sto 6e na sebe obu6i. A nije
htjela, da bez sv. Mise i Pridesti prolaze njezini
dani, za koje kao da je slutila, da su kratkotrajni.
U Blioli je bila medu najboljima, a u organiza-
ciji nenadoknacliva. Svu odgovornost za Sibensko
orliiko, kasnije kriZaridko OkruZje snosila je
Antica. Ocl-govorila je Zivotom onome, Sto je rekla:
apostolica u Svakoj zgodi. I onda kad je u krugu
svoje bra6e krpala njihove darape, i onda kad je
u dvori3tu prostirala oprano rublje, i onda kad
je na trgu neStokupovala, i onda kad je s druga-
ricama polazila u Skolu, kad je 7a vrieme odmora
pokazivala zadate slabijim udenicama, kad je
prije podetka sastanlia iekala u druZtvenim pro-
storijama; spremala sa sestrama Orlicama koju
priredbu, razgovarala s duhovnicima, braCom
Orlovima, ili svojim znancima. Uviek i na svakom
mjestu Antica je podizala srdca.
Kao mlada uditeljica odmah je shqatila, da je
prvo mjesto njbzina apostolata Skola, savjestno
vr3enje Skolskih duZnosti, pa se zato velikom paZ-
njom spremala za Skolu. Radila je po najboljim
metodama, posje6ivala djedje roditelje i s njima
se savjetovala o radu i napredku njihove djece.
Za to joj polteni protivnici nisu mogli prigovoriti
296
za rad u Orlovstvu, kasnije u KriZarstvu. Namje-
Stena je u Vodicama, blizu svoga dragog Sibenika.
Selo ju jc zavoljelo. I ona je zavoljela selo. Sa-
svim naravno. ona je prva pionirka orlovskc misli
medu seljacima. Osnovala je 13 seo,skih druZtava
po sjevernoj Dalmatiji i otocima, od kojih mnoga
j danas Zive i rade
Vidjev5i velike darove, koji se kriju u njeZnoj
djevojci, pozvalo je vodstvo organizacije Anticu
u Zagreb, da nastavi studij te da pro5iri svoj rad
na ditavu domovinu. No Antica je odgovorila: >Ja
volim selo i moje maliSe.< I ostala ie u selu uz
obalu svoga Jadrana, medu Zivahnim mali5anima,
vatrenim i ratobornim seljanima i brbljavim se-
ljankama. Ostala je, da podpuno izvr5i svoju za-
da6u, da posveti mnoge iz svoje okoline, da po-
sveti selo, u kome je djelovala.
Iako vrlo nadarena i sposobna, da se zadubljuje
u najteZe probleme, nije se bavila pustim prouda-
vanjem, nego je ved rie5ene probleme i divnu ka-
tolidku nauku provodila u djelo. JoS 18. VIil. 1927.
zapisala je ovo: >Nastojat 6u, da svoS'ezvanje ni
u kojem sludaju ne podcienim, a svoju volju pod-
loLit tu auktoritetu. Nastojat 6u, da se svojirn
umom Sto vi5e pribliZim istini, a svojom voljom
dobroti. Za dastima u svome zvanju, organizaci'ii,
kongregaciji ne 6u htepiti, a joS manje upotreblja-
vati kakovo sredstvo, da do njih dodem. Dozvoli
li pak Bog, da me dopadnu, tada 6u se prihvatiti
posla, ne,6u oklievati i ne6kati se, imajudi na umu,
da je to volja BoZja i da 6e mi Bog dati milosti,
da svoje duZnosti todno i savjestno vr5im
Ukore 6u primati strpljivo. Prigovore, makar i
nezasluZene, prikazat 6u Bogu.za naS orlovski po-
kret, slavu BoZju, obraCenje grle3nika, du5e u di-
stiliStu, katolidke misije i sve potrebe Crkve. Po-
radit 6u svakim danom da postinem Sto ponizrnija.
297
zatajiyanjem same sebe. Kritizirati ne 6u nikada,
s ironijom, omalovaZavanjemnikome pristupiti,
nego 6u uviek uzeti u obzir prilike i tude manj-
kavosti, nastojati 6u opravdati, eventualno po-
raditi da se Poprave.(
Mjesec dana prije nego Sto je zabiljeZila odiuke
o nastojanju oko vlastitog usavr5avanjabiljeZi iz
knjige DuSa apostolskogadjelovanja ove divne
misli: >DuSaapostolskatreba najprije, da se svjet-
lo56u natopi i ljubavlju uZeZe,da onda ona odra-
zuju6i tu svjetlost i tu toplinu razsvietljuje i ogrie-
va druge duSe.<
Zato marljivo natapa svoju du5u boZanskom
svjetlod€u razmatraju6i dnewro Zivot Kristov i
Njegovu svetu nauku. Zato uZiZe ljubavlju svoje
srdce, primaju6i u njega svakog jutra euharistij-
skog Gosta. Ne prie6i je u tome ni bolest, ni po-
sao, ni umornost, ni daljina crkve, ni prerana sv.
Misa njezinog Zupnika u Vodicama, koji ju je de-
sto morao odsluZiti u osvitku ljetnoga dana. A na-
veder se nije znala odkinuti od klecala pred Sveto-
hrani5tem, gdje je svome Spasitelju predavala
minuli dan, gdje je slu5alaNjegove savjete i upute
za sutraSnji dan.,
Svi koji su je poznavali tvrde, da je od svoga
kr5tenja pa do posljednjeg 6asaZivota kao mudra
djevica duvala upaljenu lud milosti i dekala Za-
rutnika, koji je do5aopo nju 22. VI. 1933. Dode-
kala Ga je uz Marijino sveti3te u Vinagori.
Antica nije doBla u Zagreb na nauke, ali je po-
slije smrti po5la u Zagreb, da udi. Do3la je, da udi
svoje sestre KriZarice u Zagrebu i Sirom domo-
vine, kako 6e biti apostolice svagdje, u svakoj
zgodi i na svakom mjestu. Do5la je, da nas udi,
kako duSa apostola treba biti natopljena svjet-
io56u i uZei.enaljubavlju, ,kako bi odrazuju6i
svjetlost i toplinu ogrievala druge du3e.u
298
Misiiskiandeo
Tako su na jedno.rn tedaju prozvali dragu po-
kojnu Anicu Noval<ovi6. U 15. godini je
oboljela, a umrla je 5. VIII. 1941. Punih 15 godina
bolovala je od su5ice, a posljednjih 6 mjeseci ne-
prekidno je leZaia. Pa ipak, kroz svih tih petnaest
godina pokazivala je dudesnu energiju i Zilavost.
Ljubav prema organizaciji i prema misijama bila
je veda od svih njezinih patnja.
Vrlo rano postala je dlanicom K. S. i. >Du-
bravken u Zagrebu. Nekoliko posljednjih godina
bila je i predsjednica toga druZtva. Uviek prva
na sastanku, uviek spremna na Zrtve. U saobra-
iaju s dlanicama bila je vrlo ljubezna i taktidna,
ali kad je trebalo i vrlo odvaZna. Red se mora
drZati, i s nadelima nema nagadanja, to je bilo
Anidino gledanje kroz cieli Zivot. Kad joj je koju
sriedu, kad se drZao sastanak >Dubravke<,-bilo sla-
bije, tad je pozvala k sebi podpredsjednjcu i s njom
utanadiia program sastanka. Aniqa je uviek htjela
sve znati i sve je iz svoje bolestnidke sobice ruko-
vodila. Odborske sjednice drZale su se obidno, po-
gotovo za teL,ebolesti, kod nje. eim je u5la u Kri-
zarstvo, poieo, je i njgzin radza misije, najprije u
svome druZtvu, onda u zagrebadkim druZtvima, a
najposlije kao referentica V. K. S-a za misije u
cieloj organizaciji. Pohrenula je Vjestnik za misij-
ska siela, marljivo dopisivala s druZtvima i da-
vala upute plodelnicama za misijske sekcije, a n
Zagrebu je organiziraia i nekoliko vrlo uspjelih
misijskih izloLbi.
Anica je voljela Zivot. I nije mislila, da joj je
smrt tako blizu. Godine 1939. poS1a je Anica s
grupom hrvatskih hodoiastnika u Lurd, da od
Gospe izmoli zdravlje. Ciela organizacija pratila
ju je molitvom, i ciela ju je organizacija novdano
pripomogla. Anica nije u Lurdu ozdravila, ali je
299
ojadala i obogatila svoju duSu i sasvim se prepu-
stila dobrim BoZjim rukama.
Kad je nakon nagloga porasta bolesti rriorala
napustiti i mjesto predsjednice uDubravke< i duZ-
nost misijske referentice V. K. S-a, ni onda Anica
nije neaktivna i ne prestaje podrZavati veze s
organizacijom. Odbornice i dlanice >Dubravke< te
odbornice V. K. S-a i dalje dolaze k njoj, u njezi-
nu skromnu sobicu u Dra3kovi6evoj ulici i .traZe
od nje savjela u mnogim grganizacijskim stvari-
ma. Anica je uviek spremno odgovarala, ili ako
nije znala odgovoriti odmah, tad je ditavu no6
mislila o stanovitoj stvari i konadno rekla svoj
sud.
eesto sam posjeCivala Anicu. Kraj njezinoga
bolestnidkogkreveta bila je slika GospeLurdske i
Merzova slika. Jednom mi je tiho povjeriia, ba5
onda kad se mislilo, da KriZarstvo viSe ne 6e po-
stojati, da svaki dan moli za mene. Da izdrZim u
borbi. Da duvam Merzov duh u KriZarstvu.
Lfpravo, kad smo bile na.tedaju u PoZegi, dode
nam viest, da je Anica umrla. Kad smo se vratile
u Zagreb, na5le smo na malom grobnom humku
mnogo bielog cvieda, a SnieZna Gospa ve6 je
sigurno zagrlila svojim bielim pla5tem svoju lurd-
sku hododastnicu.
Crkvo vodi
I prije nego je KriZarstvo sluZbenoprogla5eno
Katolidkom Akcijom ono je sve6eniku dalo ono
mjesto, na koje po nadelima Katoliike Akcije ima
pravo. To je ba5tina Orlovstva, koje je prvo usvo-
jilo natela Katoliike Akcije u Hrvatskojl To je
ba5tina Merzova, koji je uviek izticao vode6u ulo-
gu sve6enika u'druZtvima Katoliike Akcije. U
Orlovstvu sve6enik nije bio nikada drug, su-
300
radnik, prijatelj, ved zastupnik Crkye, odgajatelj
savjesti, duhovni pomo6nik mladih du5a. On im
pomaZeda nadu svoj pravi put k vjednom cilju i
da u borbi za duSe, u izgradnji Kriljevstva Kri-
stova na zemlji, upotrebljuju najproku5anija
sredstva. t
Iako dlanovi Katolidke Akcije najaktivnije rade
na svim .podrudjima, gdje treba obnoviti kr36an-
.ski-Zivot, iako zalaze na podrudja, koja su desto
puta zatvorena i.pred svedenikom, ipak sve Crkva
vodi, svemu daje duh, smisao,pravac. Jer rad Ka-
tolidke Akcije ne podinje iz.vanave6 unutra,,u du-
Sama, koje su preobraZeneu Bogu, koje su se
obukle u Krista Gospodina,koje'sVoj vanjski rad
naslanjaju na dudesno vrelo BoZjih milosti.
Iz ovoga se vidi, kako rad u Katolidkoj Akciji
mora biti naslonjen na Crkvu, jer je ona duvarica
milosti. Kako mora biti u tiesnoj vezi s briskupi-
ma, jer oni predstavljaju Krista Gospodina,daro-
vatelJa milosti. Kako mora biti u sinovskom po-
Stovanju prema sve6enicima,jer oni su djelitelji
milosti.
Ni5ta mimo Crkve! Ni5ta bez biskupa! Nikad
bez savjetovanja sa sve6enikom!To u praktidnom,
dnevnom Zivotu znadi suradnja sa Crkvom u hie-
rarhijskom apostolatu.To znadi, da smo mi svje-
tovnjacj produZene sveCenidkeruke.
KriZarstvo je uviek tako i gledalo i shvatalo
poloZaj svedenika unutar na5ih organizacija. I zato
su sve,6enici,duhovnici kriZaridkih druZtava, bili
uviek mnogo daS6enii Stovani. A ima ih divna
kita tih BoZjih svedenikadiljem Hrvatske. Brojna
kita slugu BoZjih, koji uz ostali sveCenidki posao
toliko paZnje posveCujumladeZi. Velika kitJ sve-
6enidkih duSa, koje su zavoljele KriZarstvo i sav
svoj sve6enidki Zar ulaZu u izgradnju kriZarskih
. nadela u duSamamladeZi.
301
 Neki od njih ve6 godinama rade u KriZarstvu
i stoje iza njega i svojim iskustvom i ditavim sve-
cenidkim ugledom. Drugi su mu dali svoje mlade-
nadke godine. A neki su odmah iza prvoga sve6e-
nidkog blagoslova po5li da oru kriZarsku njivu.
Ne 6emo ih redom nabrajati. Velika bi to i du-
gadka lista bila, jer ih ima u svim na5im kraje-
vima. Spomenut 6emo samo one, koji su radili i
rade u srediSnjici ili koji su poznati s na5ih teda-
jeva.
Najprije se sqsre6emo s jednirn neobidno dra-
. o je otacBruno
g i m p o k o j n i k o mT Foreti6
D. I. Zvale smo ga obidno >Pater<,a i bio nam je
pravi otac. Od prve sjednice 20. X. 1925.,kad je
jo5 u orlidkoj organizaciji doSaomedu nas, pa sve
do svoje smrti u siednju 1941.godine. Uviek pa-
Zljiv, uviek obziran, uviek otdinski. Razumio je'
sve bolove i sve patnje pojedinih du5a kao i sva
mnogo puta teZka i zakudasta organizacijska pi-
tanja. Njegova ruka bila je uviek meka i draga.
-uviek
Njegov pogled blag i briZan. Njegova ried
ni pravom rnjestu.
Dolazio je redovito na sjedniceF.H.O. i V.K.S-a
kao duhovnik srediSnjice.Pustio je,'da mlade du-
Se same razpravljaju, odluduju, tek onda, kad ne
bi ne3to bilo sasvim u skladu s najiztandanijim
katoliEkim giedi5tem, progovorio bi, ali i to tako
blago, tako obazrivo, samo da nikoga ne uvriedi i
da nikoga ne odbije od svoga sve6eniikog srdca.
I zato su se njegove opazke rado slu5ale,njegovi
savjeti cienili.
Budno je pazio na euharistijski duh organiza-
cije i neprestanopoticao na nj. Rado je i neumor-
no drZao duhovne vjeZbe, vjerske konference,
vjerska predavanja. S Merzom zajedno govorio je
o velidini Papinstva i u du5arna mladeZi razpiri-
vao ljubav prema Papinstvu. Iza Merzove smrti
glas o. Foreti6a postao je joi jadi, jo5 snaZniji, jo3
302
prodorniji, jer Merzovu je baStinu trebalo sadu-
vati pod svaku cienu. A on ju je i iuvao, dok ga
jednoga snieZnog zimskog dana ne pokopasmo na
Mirogoju. Dobri otac podiva u skrbmnoj isuso-
vadkoj grobnici, a njegova kriZarska djeca dolaze
mu u posjete vrlo desto.
Danas je generalni duhovnik V. K. S-a pred.
dr. Milan Beluhan, kanoniki Zupnik sv.
Marije u Zagrebu. Svojim sve6enidkim ugledom
u Zagrebu i Hrvatskoj on je mnogo pridonio, da
se KriZarstvo raz5irilo i da je steklo krug uglednih
prijatelja. U borbama za i protiv KriZarstva on je
uviek odlutno nastupao u prilog KriZarstva i mno-
go mu puta pomogao u teZkim okolnostima. Sa
i,enskom se organizacijom nije posebno bavio, ali
je s interesom pratio, sve Sto se u njoj zbiva, a
novdani njegovi prilozi u korist organizacije biii
su uviek veliki.
Zamjenik generalrlog duhovnika V. K. S-a jest
dobro poznati pred. don Ante Radi6. Mislim,
da nema KriZarice, koja bar nije dula za njegovo
ime. Kroz dugi niz godina stoji on uz orliiku i
kriZaridku organizaciju, a da ni jedan dasak nije
sustao, malaksao. On je radio u Zenskoj organiza-
ciji i onda, kad se jo5 nitko nije zanimao za njrr.
Kad su mnogi prezirno mahnuli rukom nad prvim
njezinim podetcima. Kad su rnnogi misliii, da je
Steta tro5iti vrieme u tako bezplodap posao.
Don Ante nije tako mislio. On se svim Zarom
sve6enidke du5e predao organiziranju Zenske mla-
deZi u orlidke redove. Spomenuli smo ve6 njegove
zasluge za osnutak Sveze Hrvatskih Orlica. On
organi.zira veliki oriovski slet u Sibeniku 1925.
godine. Kad se osnovalo Orlidko OkruZje u Sibe-
niku, on postaje njegovim duhovnikom, dok je
duhovnik mjestnih druZtava bio jo5 prije. Ne-
umorno posje6uje druZtva OkruZja, organizira
303
okruZne tedajeve,daje smjernice orlidkom radu u
ditavoj biskupiji.
Nakon ounutka KriZarstva nastavlja u njemu
jednako svestran i uspje5an rad. Kao duhovnrik
OkruZja u Sibeniku povezao je i opet rad okruZnih
druZtava, s jednakim oduSevljenjem pristupio
osnivanju novih i izgradnji starih druZtava, a
organizirao je i ditav niz okruZnih kriZaridkih
tedajeva. Kroz godine je bio u neprekidnoj vezi sa
sredi5njicom u Zagrebu, koja se u zalubastim pi-
tanjima redovito obra6ala na njega i pitala ga za
miSljenje.
NaSe dlanstvo pozna. don Antu s velikih. godi-
Snjih tedajeva i skup5tina V. K. S-a. Od prvoga
tedaja pa do danas nije bilo tedaja, kojemu nije
prisustvovao, a na skup5tini V. K. S-a nije bio
samo onda, kad je vlak, kojim je putovao, zapeo
negdje medu snieZnim vijavicama Like.
Od godine 1941. don Ante je u Zagrebu, gdje
vrii duZnost zamje4ika generalnog duhovnika Anka na Eetnii
V. K. S-a. On je duhovnik i mnogih zagrebadkih
druZtava. Kao duhormik sredi5njice obilazi druZtva
u pokrajini, vodi tedajeve duhovnih vjeZbi, sudje-
luje na organizacijskim tedajevima." U Zagrebrr
drZi predavanja, piSe u naSeglasilo, vodi dane du-
hovnih obnova, a mnogo paZnje posve6uje i poje-
dinadno svim onim duSama, koje ga traLe. Uviek
neumoran, uviek sirreman-na sve, ba5 kao i prije
20 godina.
Dr. Josip .Gundevi6, danas upravitelj
gimnazije u Brodu, drugi je nerazdfuZivi duhovnik
na5ih godi5njih tedajeva. U Zemunu se kao sred-
njoSkolski kateheta podeo baviti orlidkom organi-
zacijom. U KriZarstvu nastavlja jednako neumor-
no. Dugi niz godina drZao je i katolidku i kriZar-
sku i hrvatsku'straZu na na5oj iztodnoj granici. I
danas zemunska organizacija mnogo njemu za-
hvaljuje. I svoj postanak i svoj daljnji rad. Nje-
Zd,enkino, mezimiatl'
304
 gov se danaBnji kriZarski rad razvio u glavnom u
Brodu, u vodstvu tamoSnje kriZarske mladeZi na
gimnaziji. S tom mladeZi radio je i radi dr. Gun-
devi6 na pokrS6anjenju os.tale brodske srednjo-
Skoiske mladeZi. S tom se mladeZi borio protiv
komunizma, kojega su neki profesori prija5njih
godina obilato i posijali i uzgajali.
Dr. Gundevi6 je u prvom redu odgajatelj, sa-
vjetnik, voda mladeZi i njegov pedagoZki rad po-
znat je i cienjen u naSqj javnosti. Napisao je ne-
koliko zanimivih razprava iz podrudja mlade-
nadkog Livota, koje se mnogo ditaju u kriZarskim
i nekriZarskim redovima.
Osim ovoga odgojnog rada na Skolskom i kriZar-
skom podrudju dr. Gundevi6 mnogo pomaZe vod-
stvu kriZaridke organizacije u stvaranju njezine
ideologije i u praktidnom odgajaiadkomradu. Vod-
Elztn prui,enac stvo je s njima u neprestanoj pismenoj vezi, i on
po svojim savjetima i priedlozima sudjeluje u
svakoj vaZnijoj organizacijskoj pojavi. A tedajke
naSepoznaju ga najviSe kao sjajnog debatera.Ne-
ma toga pitanja, koje dr. GunEevi6 ne bi znao
rieBiti.
O . A m b r o z Y I a h o v , p r o v i n c i a lo t a c ak o n -
t ventualaca, nije tako poznat najmladem'na3em
tlanstvu, ali ga zato starije dlanstvo i sav kriZar-
ski Zagreb izvrstno poznaje.
Kad su oo. konventualci do3li u Zagreb i nasta-
nili se na Sv. Duhu, taj, se breZuljak pod njihovim
vodstvom stao vjerski preporatlati. Stara crkvica
na breZuljku, prije uviek,prazna, stala se puniti,
a mladeZ je postajala svaki dan sve pitomija i
ozbiljnija. Izpodetka je tek iz daleka promatrala
dobre otce, a tad se stala primicati bliZe, dok se
napokon nije na5la na pragu njihove skromne re-
dovnidke ku6e.
O. Ambroz je znao, da je sad do5ao das, da tu
mladeZ okupi i organizira. I on je odmah osnovao
Marijin Tunica 305
.Mladost vedrine 20
nuild bonbone
Orlove, a uz njih i Qllice omladinke te Orlice ude-
nice. Kako su oo. konventualci bili protjerani iz
fstre, to je druZtvo Orlica omladinki nazvano
>Istranka<, a uEenica >Mirna<.
A uz ta druZtva brinuo se o. Ambroz i za brojni
orlidki i orlovski podmiadak na Sv. Duhu. Prvi
orlovski nastupi u'Zagrebu bili su na Sv. Duhu.
Pater Ambroz bio irh je du5a. Prve orlovske aka-
demije davala su druZtva na Sv. Duhu. Pater Am-
broz redovito je uvjeZbao sve todke. I tako redom
kroz godine.
.A kad je 1930. niknuio KriZarstvo, ono je ve6
u prvim podetcima u patru Ambrozu na5lo svoj
najjaEi oslon. Sve dotle, dok ga njegova redov-
nidka obitelj nije pozvala na druge duZnosti. Ali
i danas, iako se kao provincial oo. konventualaca
ne bavi izravno kriZarskom organizacijom, on je
uviek prati i pomaZe i svojim ugledom i svojom
ljubavlju i Sirinom jednostavnoga Franjina sina-
Dr. e e domil e e k a d a , k a n o n i ku S a r a j e v u ,
predstavnik je one skupine bosanskih sve6enika,
koji su od prvih dana naie organizacije stajali uz
nju. NaSe ga dlanstvo poznaje po pisanju u >Ka-
tolidkom Tjednikuu. Ali malo tko od dlanstva iz-
van Bosne naslu6uje; da je naEelni >dr. Ins.< i pod-
rugijivi >Liber.. sve6enik, koji mnogo voli Kri-
Zarstvo i koji u njemu djeluje od prvih poEetaka.
On je i danas duhovnik nekih kriZaridkih druZ-
tava, a suraduje u cjelokupnom kriZarskom radu
Sarajeva i Bosne.
Kad treba odrZati propovied na KriZarski dan,
ili govor na kojoj kriZarskoj manifestaciji, tko 6e
ga odrZati? Dr. eekada. Kad treba napisati dianak
o KriZarstvu i njegovim ciljevima, napisat 6e ga
dr. eekada. Kad treba savjeta u svagdanjem kri-
Zarskom radu, dat 6e ih dr. eekada.
Uviek dr. eekada. Danas kao i pred 20 godina.
E, pa neka mu bude hvala! Njemu i po njemu
306
svim sve(enicima, svim prijateljirna KriZarstva u
Bosni.
U nizu najstarijih kriZaridkih duhovnika mora-
mo spomenuti pred.dr. Franju Sepera,
rektora zagrebadke bogoslovije. Kao u6enik po-
kojnog o. Foreti6a preuzeo je ravno prije 10 godi-
na vodstvo novoosnovanogD. K. S-a II. na I. Zen.
realnoj gimnlziji.u Zagrebu. 10 godina vodi on
to druZtvo. Clanstvo se druZtva danas sasvim
izmiehilo, ali on jednako kao i pred 10 godina do-
lazi na sastanke.Iz toga je druZtva kroz 10 godina
iza3ao 6itav niz poznatih kriZarskih radnica, uzor-
nih majki i jedna redovnica. Koliki je broj tih
uzornih majki, vidi se najboije po tome, Sto je
dr. Seper'neobidno zaposlen s vjendanjima, kr5te-
njima i ostalim duhovnim uslugama, koje moZe
sve6enik vjerniku pruZiti.
Ne5to kasnije od D. K. S-a II. preuzeo je dr. Se-
per i duhovnidtvo A. K. S-a i tu duZnost do danas
vr5i. Dr. Seper sudjelovao je i na nekoliko na5ih
praznidkih tedajeva, sve dok ga nove duZnosti
nisu spriedile.u tome.
Od ostalih duhovnika sporninjemo samo duhov-
nike na5ih staleZkih zajednica i to vld. o. J o s i p a
D u j m o v i 6 a, duhovnika KriZariike seljadke
z a j e d n i c ei v l d . J o s i p a S a n k o v i 6 a , duhov-
nika Vodstva Malih KriZarica.
A tko bi izbrojio sve ostale? One koji rade u
jadim kriZaridkim sredi5tima. Oire koji rade u ma-
Iim zagorskim seocima, u slavonskim ravnima, u
gorskim krajevima Bosne i kraj na5ega Jadrana.
One koji su poznati i naSoj Siroj javnosti i one za
koje znade samo vodstvo organizacije.
fko bi ih sve nabrojio? Nije ni potrebno. Ta sva-
ka na5a ilanica, svako na5e druZtvo i sva na5a
katolidka javnost, zna, da su sve6enici oni, koji
njeguju KriZarstvo u du3ama mladeZi, i da je
Crkva ona, koja vodi.
307

Noii biskupi nomo i o nomo
Od podetka naSega organizacijskog zbivanja
vodstvo organizacije stajalo je u tiesnoj vezi s
dlanovima pred. Episkopata. Redovito smo slale
izvje5taje ilanovima pred. Episkopatao radu na5ih
druZtava na podrudju jedne biskupije, a Biskup-
ske konferengije izvje56ivale sm,oo radu ciele or-
ganizacije. Od pred. Episkopata traZi\e smo smjer-
nice za organizacijski Zivot.
Godine 1935. V. K. S. je slavio 10 godiSnjicu
obstanka, ako uzmemo u obzir, da organizacija
radi od 1925. godine. Tom prigodom namjeravale
smo izdati Zlatnu knjigu za hrvatske KriZarice. To
je imala biti nadopuna Merzove Zlatne knjige.
Svoj preuzv. gg. biskupima poslale smo.kratki sa-
dfi,aj Zlatne knjige i zamolile, da nam za predgo-
vor po5alju nekoliko svojih misli i neku poprat-
nicu na3im sjernicama o radikalnom katoiidkom'
odgoju mladeZi.
Na tu smo molbu primile nekoliko divnih pisa-
ma, koja donosimo redom.
A Zagrebu, 29. VIII. 7984.
Na tamoEnjt cienjent. dopzs od 27. VIII. 7934. br.
992 dast mi je odgouoriti sliedete:
1. Pi.tanje plesa. Istrna je, da stuar nt je laka. AIi
tu odmah retz i to, zaEto' nije laka. Po rnom du-
bokom uujerenju zato, jer je touieEanstuo uee
skoro sasuun tzgubtlo onaj proJinienr, kri6anski i
katoltdkt. osje1aj z bojt.'se odludno oprieti, se zlu,
koje i,z dana u dan btua sve gore. Ako Kri1arsko
Sestrinstuo hote da bude elita, kao Eto i mora biti,
onda drEtrn, da ualja pttanje pleEa rieEi.tt,na nattn,
kako ste ga lzloZili u doptsu. eemu uje|ni kompro-
rnisi t kome za uolju? Jedino misl,im, da se ne moZe
rqzurnno prigouoritz, ako bi, Krt1ari,ca-rnladenka na
rlan suoga ujentanja, kao Eto je obitaj na na\im se-
308
lima, plesala u daoje sa suojim zaruEnikom, odno-
smo oet suojim m,u\etn. Inaie jedino nafia narodna
fu,ola:za seljanke na selu, ako je kolo jauno po da-
nu, pred crkuom, uz prisustuouanje starijzlt: za
grad,anke san'Lo na prtredbuma katoli,tkth r.Ii, ro-
doljubnzh ilru\taua, uz prisustuouanje starijih naj-
dulje do ponotL Jaunih pri:redaba s plesom neka
Krt\arice ne prired,uju nikada.
2. Moda. Mislim,, tko imade rnulo estetskog uku-
sa, da te rnorati priznati, da su krutke suknje ne-
ukusne i bez obzira, da ih kriianska stidljiuost ne
moZe odobrttt. DrZim, da je z sa stanouiita ljepote,
o, pogotouo sa stanouiYta kri|.anske Eednosti., naj-
bolje dugatka suknja se dugadkr,m rukautmq. Sto
se trde darapa, u gradu ni,kad bez njih. Seljadka
djeuojka mora desto puta bez njth, jer traZi. narau
posla tako, r to zdrau ukus naEega nepokoarenoga
seljadkog sui,eta ni, najmanje ne zamjera, al,i, in-
stinktiuno tuti, da djet:ojka u gradu bez darapa na
ulici nt je najbolje moralne kualitete. Narodna noi-
nja u pitanju mode daje nam najbolje rje{enie i
zato je ualja propagtati. sui,rn silama, pa je odlu-
ka, da Kri1ari,ce na suetanzm nastuptmq. dolaze u
narodnitn no\niama. suake huale urtedna.
Cuo sam d,od.u|e jed,an prigouor, d,a ee pitanje
plesa i, mode teZko i6i, jer 6e mnogim Kri,\aricama
majke brap.rti dugatke odnosno zahti,euati, kratke
rukuue i da polaze plesoue. No mislim a) da tih
rnajka bai ne 6e biti tako mnogo, b) ako bi ih i
brlo, kao Etogod je drzkost nekojih pari.Zkih pokua-
renth dama uuela pogansku'modu iak i u naEu do-
rnouznu, da 6e tsto tuko oduaEnost hruatskih kato-
li\kih djeuojaka s urernenonl i. tzjuriti i, poslati je
opet tam,o, odakle je doEla. Zar mtslite, da ntje
trebalo dosta odua2nosti zo. one, koji su prui put
izstupile sq netednorn modom? A ual,jda se ne 6e
hruatske katolitke djeuojke datt. posrarniti u od-
z;q.Znosti,kad se radi, o stuari tako ua2noi! Junaki-
nje suatko poiltuje, a Lukau?ce suaiko piezire.
s09
 3. Glede kupania sanl'o se po sebi' razumlie, da
ne snvi,jebtti nikad zaiedno s muZkarcima niti u
nepristojnoj halji.ni,. Drugo ie dakako tamrli,ia
odieljena za sebe kod' kuPanja.
4. Odnos prenxa organizaciji KriZara. Pri.redbe
odt elj ene. N a sueEani.mmani.festaci.jama,mo gu biti
zajedntEke, ali ne i.stodobntm nastupom zajedni.t-
kim.
Ako se ouo tini mnogim preo\tro, ja,ponaoliarn,
da je to samo znak,kako smo oel daleko pali,, a da
niti. ne osjeeamo toga. Zato ual.ja radtkalno okre-
nuti. natrag k staroj t. uiedno nouoi diunoj kr\tan-
skoj jednostaunosti naii,h diedoua i pradjedoua,
koju danas na \alost nalaznno joi samo u knji-
gama z muzeji,ma.
Saljuti Vam od srdca suoj nadpastzrski. blago-
slou \elim, da Zlatna knjiga bude iedan aeliki, ka-
rnen 7r izgradnji, isttnske kulture naEega naroda.
Dr. Alojztje Stepi.nac,
nadb i skuyr- k oad'i ut o r
t
U Eara,jeou, 25. tratsnia 7935.
Kad sam pregledao poslanu rnt od Vas sadrZinu
Zlatne knjrge hruatskih Kri.\arica, proiaptao sam
samome sebi: >Doista, noui, rod, notsa mladost!
Mlad,ost nalik na onu u arenama sta,roga Ri.ma!
Mtadost puna junatkog, rnuEeniEkog t' apostolskog
duha! Mladost istinita, otDorena' Eista, oierna, Po-
irtuouna, kao sunce Earka i siajna!<
Takouu mladost trebamo danas. Takoua noD&
mlgdost prebtuat 6e na nebeskorn St'onuz napuEt't
te Vjetnost.
Zlatna knjzga hruatskih KriZart'ca razuija zasta-
uu nase noue rnladosti. Kristoue mladosti! Zlatna
knjtga hote, da duEa hraatske Krt\arzce bude za-
staua, razuijena, sjajna, suima uidliiua zastaua. A
310
na sredini te zastaue da bude sjajan i biel krt? Kri-
sta Kralja.
Takoua nas rnlailost od,uEeuljauai sr,li,nas, da je
cienimo i, dasttmo. I nagoni nam suze na oii. I na
s'[are, uet ugasle odi, nagoni, suze.
Kristoua rnladosti,!Subta, u uatri presuete Euha-
ristije, kao \eljezo skouana noua mlad,osti/ Ti. d"a-
\!e, jo\ niesi, izumrla u Liepoj Naioj' Domndnz!
Ne! li nam joi ZiDiE.I ti, nam-ne \e{-nikaila ugi-
nuti. Tt, 6eEnam rasti,, cuasti,,ujekouati, kako nam
\gzy.ie lyoio Zlatna knji.ga. Ti si nam sueto pro-
Iiete. Ver sacrurn. I osaoii.ttei za Kiista
Kralja na\e grddoue i, naia sela.
Ti si nai kuasae i, djelouat te| u na\em tiestu.
eitat 6emo Ztatnu knitgu hruatskih Kri1artca i
ustat 6emo osuje1eni,,i oes€li, i oduieuljenr,, i puni
nade u budu(nost, u pobjedu suete stuari:,Kristoue.
Ziuimo u uelikirn uremenima. Ta su ueltka ure-
nzena stuori.la i ouu Zlatnu knjigu. I njezin upo-
stolski duh. I tko bude Ziuio i radto po toj knjizi,
postat 6e praui apostol. Prodihat 6e duhom, koji
oEiuljaua i dint,da uidimo, Eujemo, radirno i napre-
dujemo.
Krist, sueta Crkua, suett Otac najut\i su i naj-
suetijz pojmaut u Zlatnoj knjizt hruatskih Kri1a-
ri,ca. Velike misli Suetoga Otca o Katoli,dkoj Akciji
n.jezi,na su najljepEa zadata. Ona i, na srdce i, na
du1u staulja apostolat primjera, riedt, rada, mo-
Iitue, Zrtoe, nekrune Zrtue i naile ulastite Zrtue.
Ona na*im Kri\aricarna pokazuje staze orleanske
Djeoice.
BaZe, blagosloui ouu doi,sta Zlatnu .knji,gu hr-
t:atskth Kri\arica!
tr neka je blagosloueno'Ime Gospodnje!Sit No-
men Dornini benedictum! Amen!
f luan,
nad,bdskugr or kb osan ski
371
 Dakouo, 70. suibnja
Su. Pa.uao je testo oponlinjao prDe kri6ane:
Obnouite se u duhu i u srdcu! Ouaj apostolski po-
ztu na duhounu obnouu ujernzka uluda neu4utkan
kroz sue ajekoue u su. katolz\koj Crkur^ On je po-
stao deuizq,urhounth poglauara na\e Crkue, a se-
d,anjr Su. Otac Papa Pio Xl. daje mu i, konkretne
oblzke u obtem progrdnxu Katoli.tke Akcije.
U ouoj untuerzs.Lnoj organtzactji,, tolzko dragoj
kqtolxcima suake dr1aue t suakoga naroda, sakup-
ljaju se kao organi,zatorna skupina naEa kri,1qrska
druZtua, med,u kojtma Kri\arsko Sestri,nstuoza-
uzimlje odlt (no mjesto.
KrzZarice su podpuno shuutxle suuremenr,za.da-
tak suojth organtzacija pak se natjeEu u plenxenx-
tom radu za prtdzzanje ujerske sui,estzi, duhounog
napr edka suojih tlanxca.
Iako su metode rada u pojedtnim druZtuima Ka-
tolidke Akci,je t. u pojedintm brskupijama mo1dn
razltdtte, tpak one sluEe istoj sursi, tstom Ztuotu.
Iako su tlanci ti.elu razlxEiti,te obauljaju razltdite
tunkcije, ipak oni sluie zstom ttelu i jedtnstuenom
njegouom Ziuotu. Tako i, dlanour, suete katolidke
Crkue, kakogod btlt brojnt. t, razlzEtti po.osjeeaju i.
po suojoj Ztuotnoj djelatnosti., sluEe sui istoj sut'si:
i,nteresima Kraljeustua Boijeg na zemlji i. jedin-
stuenom Zr,uotusu. katol.idke Crkue. Saukoliki rad
suth tlanoua z suth skupzna u katoliikoj Crkui,
rno\e se organtzatornim metodamu usredotoEiti u
oua tri apostolska djela: apostolatu molztue, aposto-
latu pontzne Zrtue i. apostolatu dobroga primjera.
Suakt,je od our.htemeljen na. naucx i, na prirnieru.
Gospodzna lsusa Knsta te nam donaEaobtlne mi-
Iosti, u duhounom r dru2tuenom Ztuotu.
Uzut\ent. pozzu lsusa Kri,sta: Vt. ste sol zemlie,
ui ste suietlo suteta - upraulja Crkua u prvorn
redu na sue(.entke, ali odmqh iza toga na organi-
zuDqne tlqnoue u druEtutma KatoliEke Akcije.
312
1955. Kri1arice! Ujedtntte se u apostolatu molitue.
Isus nairne rete: Stogod"zamotiie od, Otca u rnoje
i,m,e, dati, 6e Vam! Natjetite se u apostolatu po-
rntrbene Zrtue po uzui.Eenomprzmjeiu Gospodzna
Isusa Kri,sta, koji se moli za giie|nitte: Oprosti tm,
Otd,e,jer ne znaju ito dine! Nosite uisoko zajed.-
ntdku zastauu dobroga primjera u kreposnom Ei-
uotu! Tako 6ete uid,no zasujedoiiti,, da ste blzzu
dragom Spasitelju, koji nas oporni,nje:Tko prtzng
rnene pred ljudirna, toga tu i ja priznati, pred
Otcem suojim nebesktm.
x Krz\arskom Sestrimstuu podjeljujem biskupski
$ blagoslou.
"I
Bog Ztui!
, + Antun Ak\amoui1,
biskup, ap. afl,m.
*
je"oi,';:":::::'Ju"^r",iilil",-'i)"u"
osobitome
Zlstne knjige. Ved iz sdnxoga njezinog kraikog sa-
drZaja, koji ni poslaste, uidr,m, da ee fu bzti za
Vas uzsttnu Zlatna knjiga, praui \iuotnt, putokaz,
koji,m se rno1ete ponositi.
Odkad se upr&uo pred 70 godtna buE u ns,Kem
Sibeniku pritikom uelebnog orlouskog sleta osno-
uq.la VaEa nrua centrala >Suezq,Hruatskih Orli.ca<
imao sam ut{e pril.il+a, d,a zz blt\ega upoznam Vaiu
lrzornlr organtzaczju te dosadaEnji VaE zamjerni
apostolski rad i \ar. S Vama sclm br.o na orlouskom
slaulju u Pragu. Vodto s&m VaEe hodoEa\te u Rlrn.
Sudielouao sanL na Va{irn tedajeuima i sletouima
w. Zagrebu, Po\egr,, Sarajeuu, Sibentku. Pozndte
su mt, dcrkle dobro VaEe plementte osnoue i Zelje:
Sue uetim t. djelotuornzjim apostolskzm duhom,
mohtuom, riedju, dobroyn itampom, dobrim prt-
mjerom suega suog Ziuoia, sutm mogutim nadtni=
ma krECclnske ljubaui i, poZrtuounosti uuiek ste se
313
t;
-,: ii,-{*
 trudtle, da Krist bude Kralj Va\ih duia i srd,acai,
ila ito t:i\e du\a pred,obr,jeteza N jega. U tom suom
uzutienorn radu oko obnoue sebe i suoje okoline
u Kristu niste uzmicale ni pred najteZim poteEko-
6ama i. zaprekama, ni,ste \alile ni najuetth Zrtaua.
To je nse ltepo, ueliko, sveto, diuno i Eto je
glauno, Bogu milo. No od prDog poEetka napose
sam uuiek odobrauao VaEu odlutnost, ideali,zam r,
radikq.lxzamu pogledu rnode, plesa, kupanja i. od.-
nosa prerna muZkarcin'ua, pa i oni,m organi,zoaa-
nrrn. BaE zato mi, je osobito milo, ito ste ssda sDq
te suoje izpraune poglede i odnosne propise uza-
konile u suojoj Zlatnoj knjizi. Time najbolje odgo-
tarate odekzuanjima i Zeljarna Crkue i. suojth bi-
skupa. Najuetorn odluEno\eu i uztrayno\tu nasta-
uzte taj suoj sueti,boj, jer se tu ne rqdi samo o Ea-
sti.BoZjoj z su. Crkue, uet ujedno i. o Va\oj 6asti.,
o Va1em dostojansturr, o suerlTr onorne, Eto irnate
najljepEega, najdragocjentjega, a ito moderna, po-
ganska bezstidnost tako straino ugro1aua t ruii.
Fredista Djeuica Marija i. VaEa za\titntca neka
Vam u tome bude uzor.
U ouoj VaEoj Zlatnoj knjizi, tako liepo je na-
glaEen Zttsot suih Kri\aiica u Bogu, s Crktsom, u
duhu Kutalt\ke Akctje. Iztaknuta su urlo i.zprauno
i pi,tanja praktiEnog Ziuota Zenskogasuzeta. Sue je
to rze\eno prenla uputanna Su. Stolice i. VaYi,h bts-
kupa. Kako da se ondu ouoj VaEoj Zlatnoj knjizi
ne obradujem! Kako da je u Zxelosti ne odobri.ml
To outm urlo rado Ei,nimsa \eljom, da nakon i,zda-
nja ooe VuEe Zlatne knjtge dneuno bud,e sue oiEe
KriZartca, tako da ne bude Zupe,ne sarlo u dujema
mojim bi,skupi,jama, ve1 u titatsoj na\oj li.epoj do-
mouini bez Kri.Zari,ca te da one ilneuno budu sue
bolje: Euharistijski, pobo2ne, and.eoski'Eiste i ne-
tine, apostolski reune
Tom Zeljom Ealjem Vam suoj pasttrski.blagoslou-
Dr. Fra Jerolim Miteta,
bdskwp
314
Krk, 21. ruina 7934.
U uezi s Va*im cienjenim pzsmorn, u kojern
tra\ite, da Vam razjasnirn stsojestanouiSteu stuari
nekojih pitanja uladanja Va\ih ilantca u d,ru\tuu,
rnogu Vam na sooje ueselje samo saob(iti, da se
moji pogledi, posue slaZu s Va\ima.
U pztanju kupanja moje je stanoutEte,da se ni-
kako ne mo\e dopustzti,, da se porodi,ca (rodttelji i
djeca, odrasla bra6a i, sestre) kupaju zajedno, 'ma-
kar se kupala odi,eljeno od ostalih. Takuo kupanje
ne moZe uroditi dobrim posljedicama, a stalno ntje
niti moZe biti sredstuom zajedrlitkog medusobnog
posueti,uanja, Eto treba da je ci.Ij Ziuota uet u sua-
koj krilanskoj obi.telji.uobte, a napose u obiteljt.
koja hote da se pouodi, u suemu za Ztuotom suete
nazaretske Obitelji.
,Toplo pozdrauljam VaEu suetu namjeru izdali
Zlatnu knji.gu kao idejnt rukouod. KriZari,canro i
dobrim katolidkirn djeoojkama u hruatskorrl na-
rodu uob6.e.Radujem se VaEem podhuatu, jer ui-
dim u njemu ne sarno odraz jakog Ziuota, nego i
adludno uujerenje, da toga Zu:ota ne e.e nestati,
nego da 6e se sue ljep\e razuijati. Zaprauo ne
moZe biti, drugEije. On irna suoje temelje u pre-
suetoj Euhartsttjz, u Isusu, od, kojega neprestante
izlazi, sila, koja soe zzci.eljuje (Luka'Lk. 6, 79), te
jamdi radi, toga Zi,uotu obstanak, rast i razui.tak.
Jer je poDezan s fsusorn u presu. Euhari,sti,ji, ne
straii, se ni zapreka ni Zrtaua, te se s Isusom oii-
tuje u apiostolatu, koji, ne traZi, sebe, nego jedino
interese Bo1jega Kraljeustua u ulastitoj du{i; u
d.u\ama drugr.h, u druZtau uobte,
Sunce su. kri1a uodi VaE pokret; suesrdi'ce ga
pozdraul,jarn i rado 6u uEinitr, s7te, da se u niemu
idealna ZenskamladeZ, koja teZt.za Erstotom srdca,
315
koia hote dq,Isusu sluZi i i,nteresekatolidke Crkue
promiie, i na tlu-krtke biskuptje okupz.
Bog s Vama! Zelim Vam najljepEe uspjehe! Od
srdca Vum Ealjem moj blagoslou!
U Presu. Srdcu odqni
f ioszp dr. Srebrenit,
biskun
* katoli.tku \ensku omladrnu,koja bz tako mogla da
Huar, na d,an Eu, Iuana Eoandeldste 6. suibnja 7935.
Radostno pozdrauljam VaSu nakanu, da naskoro
tiskate Zlatnu knjtgu za hruatske Kri,Zari,ce,koja
fu biti suagdanji. rukouod, suim na\tm Elantcama.
Iz przkazanog mt sadr\aja jasno proizlazi, da udeni,
ptsac ho1e da u njoj obuhuati iitaui, Ztuot Kri,1a-
rtce, u, prDonx redu nutarnji, duhouni, Zzuot,zattm
socialnz, stauljajuti joj pred oti uaZnu duZnost
apostolata, ito je tmade u Ljudskoj zadruzz. Tu su
za.nosnimstilom prtkazane poglauite duZnostzpra-
uih Kri\artca, koje trebu,da budu preporodni kua-
sac kod naie Eenske mladeZt,,tzlo\ene dandanss i
u na{tm strunurnq,pogubntm utjecajtma mekoput-
nog lazcizi.ranogambtenta. KrtZarice imadu teltku
m.isiju u nuEenrZenskom sutetu: one su na\a Zen-
ska eltta, koja tma da sui,etli druEima u suen"Lusoo-
jim izgledntm krE1ansknn Ziuotoffi, pd stoga mo-
raju da prednjade suojnn drugartcama u kri1anskoj
odludnosti i neustraEr.uostt,prouadaju(.i uazda i
suud,au prakst.bez ikakuog ljudskog obztra sposo-
nosne upute su. Crkue. Stguran sam, d,a 6e na|e
triedne Kri,1arice ueselo prthuattti dtiektiue oue
Zlatne knji,ge o uaZnzmprakttdnim pztanjtrna mo-
de, plesa r, sli,(no,t, da fu se one suojim odluEnim
iztupanjem u suakoj prigod,t,,u duhu kr\tanskr'h
nadela, kako to proptsuje Zl.atna knjiga, nametnutt'
drugom \enskom, sur,etu,odua1no se suprostauttt
duhu suteta, te slo2no borbom skupa s ostaltm na-
Eim katolidki,m Eensktm druEtuuna zaustautti po-
316
Kast nedednostr. i. nemorala, Eto ho1e i kod nas da
preulada. Suuda u suietu, kako uidimo, alada od-
uaEna, odludna i prodorna rnanjr,na, koja znade
suoj cilj r dosljedno ga prouad.a, pa 6e i nu\e Kri-
Zartce, suiestne suoje uelzke druZtuene mtsije u
dana\njem nlornentu,, szgurno se nadamo, suojim
lcr\1anskim zanoson'Lt. borbenoEtu, rtetju i, prtmje-
rorrt znatt, da odu\eue za sDete BoZje rdeale naEu
doprtnese ueltki ud,to pn. radtkalno-kr\1anskoj ob-
noui danaEnjeg omh.tauljenog Ztuota mnogih kato-
Iiktnja. Kako su u pruo doba kri1anstDa, u tada-
njem poganskom dru\tuu, n'Lnoge katolidke \ene i
djeuojke bile neumorne i srdane pomoenice pruih
apostala i njrhourh nasljednika, btskupa i sue1e'
nzka, tako 6e i, danas na\e'katolidke djeuojke, koie
se kupe pod dttnorn zastauonx Kri,\orstua u duhu
nadela suojeg duhounog osntuada, nepreEalienog
dra luanq, Merza, dtunog uzora apostola Katolitke
Akctje, bzti za.stalno odane t, reune suradnice su.
Crkue, za ujersko-moralnt preporod ljudskog dru1-
tua u dana{njim teZktm uremenima, kada sue ut\e
prodtruti, noDopoganski la.xdki duh hole da zago-
spoduje r u naEoj domoutnt. One 6e sigurno takoue
bitr,, ako se budu u slernlr to\no ulqdale po uputa-
'm,a suoje Zlatne kniige, koia je sastauljena i nji-
houim a.ktiunxm sudielouanjem.
Zelim, da se krt\arski pokret, koji baE oue godi'
ne slaui desetgodi\nitcu suoga blagotuornog dielo-
t:anja, sue uiEe proiiri u naioi biskupijt' t' u it'ta-
uom hruatskom narodu, o, ton'I'e 6e mnogo doprt'-
nieti. i pornno dttanje i razmatranje oue Zlatne
kniige. Toplo preporutam, da iu nabaue ne samo
KrtEarice, nego z sue druge naEe kutolidke djeu,oi-
ke, udru\ene u Djeuojadkirn druZtuima Presu.
Srdca Isusoua,, koja postoie skoro u suim Zupamri
oue btskupije i spadaiu u pro\irenu Katolidku
Akciju, jer 6e se tzme sue ui1e oduKeut'tt,, kolz za
kreposntji djeuojatki. Ziuot, tolt, t. za suetu kato'
317
lidku stus,r, za koju su suekolike duEne d,jelouati,
u danainje teZko doba. Stauljam na srdce suoji.m
suetentcima da ih na ouu baf Zlatnu knjzgu Kto
prtje upozore.
Udteljujem od suega srdca suoj pastirski blago-
slou Vam,a i titauorn VaEern nokretu.
+ Miho puEi6,
biskwp
.*
Banja Luka, 6, suibnia 7955.
Va\oj Zelji, da napi\ern koju riei kao utsod Va-
ioj Zlatnoj knjr,zi, Eto ju kanite tzdati, rado se odn-
zi.uam.
Da se obnoui i popraui d.anainje ljud.sko d.ru|- -
tuo, koje je duboko'palo, od. potTebe je najprije'
p,reporoditi i uzgojiti podmladak. Poslouzca naia
ka\e: na mlad.imasuiet, ostaje. A u toj obnoui,Ijud,-
skoga druZtua - napose hruatskoga na\eg naroda
- glauno i najuaEnije mjesto zauzima Zenski,na-
ra|taj.
Suui.Enoje izticati, od kolikoga je utjecaja i upli-
Da. Zena na ljudsko druZttso. Jedan ueliki t. udeni.
francuzki bi,skup rede, da je \ena podetak i Zi,uot
obitelji, zzuor i, ternelj druEtua. Jer ako je ona
dobra i, krepostna kr\tanka, pod njeztnun upliaom
rasti Ce obi,telj i, odr1ati 6e se Eista; druZtuo bit 6e
zdraoo, krepko i jako. I zakljuEuje: Sto je i.kad
bilo od ueCeuri,ednosti,,negoli, bdjetz nad uzgojem.
2ene?
Zato je i, na\a su. Crkua od pruog poEetka po-
klanjala najue1u paZnju i ljubau Zeni. Ona nije
ddbijala njezine suradnje i pomoei u suome uzui-
Senom zadatku, oeC ju je traZila.
I doista uidi,mo, kako su pobo1ne \ene, kao Eto
su ujerno sluZile naiem Gospodinu, i apostoli,ma
s najue1irn samopriegororn pornagal,ei pri ruci, im
318
btle. Kad sa. Petar po Bo1joj odredbi dod,eu Rim,
priestolnicu rimskog poganskog carstDa, nade
skloniite i pomoti kod jedne plementte poganke,
Prtscile, \ene uglednog rirnskog senatora Pudensu.
Ona je bila prua meilu rtmskim matronarna, koja
je sa suoje duie kterke prigrtila sa. Euand,elje. U
n.jezrnoj ku& okupljali su se prui kri(anL N jeztna
je kuta bila prua crkua, gdje je su. Petar nau\a-
ud,o,sluZbu Bo7ju drZao i sa. Tajne dteh.o.
A su. Pauqn u suojtm poslanicam,auzdiZe u De-
'like zasluge pobo2nih Zena. Ns,ziuaih: suojim su-
radnrctma u Isusu, suojim pomofni,cama, koje su i
suoj \iuot za nj zalagale. Veli, da su u slu\bi
Crkue. U suojoj poslanzci Fi.Lipljanima huali, 1ene,
koje da su s nji.me z s Klementom te ostalim po-
mo6,ni.ci,maradi,Ie u Euand.elju.
Tako je eto \ena oduutek stajala uz bok doujeku
r.r.sluZbi sts.Crkue i, njezi,ne zasluge ntEta nxsu ma-
nje za raz\irenje Kral.jeustua BoZjega od onih Eo-
ajeka.
Zato ja pozdrauljarn VaEe pregnute, drage na\e
Kri,\ari,ce, da okupzte \to ar,Eena\ih Eena, osobi,to
djeuojaka,te da i. same obnouljene duhom suim 2a-
rorn poradite, da i. sue drttge u suojoj okolini pre-
d,obtjete za Isusa t za stuari, BoZje.
A dobro ste uEzntle,da ste odabrale su. Iuanu od
Arka za suoju za\tttni.cu. Tu aeliku sueti,cu BoZju
restle su meilu ostalim krepostima: su. ttstoea
srdca i tzela, te duboka poboZnost.A nema ljep\eg
uresa za \enu od tih dtunih urlina. One diZu 1enu,
u kojem bila zuanju, do nebeskih uisina i 6ine je
a.nd,elomna zemlji. To je praua i najaeta ljepota
1ene. I sa. Ptsmo uznost,i uelita suet i hst nara-
Etaj, koji, da je u najue6oj cteni i pred Bogorn i
pred ljudi,ma. A hrana i obrana ouih osobito suetih
kreposti prott suim pogibeljima jest presu. Euha-
rrstija, tai izuor ztuota r, suetosti. I kad je jednom
srdce ljudsko proEeosuetr,plam pobo7nosti k Bogu,
kad je ono s Bogom u ljubaui. sjed:tnjeno,onda mu
319
ni.jedna Zrtua ni.je'teZka, nijedan rail rnudan, nt-
jedna pogcbelj aelika, radilo se o slaui,Bo1joj i do-
bru du1a.
Napokon sD.Iuena od, Arka ljubtla je uanredno
suoj francuzki narod i suoju domouinu. Vru1a je
moja proinja, da i u tom sueta ZaEtitnica bude
uzororn naiim Kri1artcama.
Neka Vas sue Gospodinblagoslorsii u suojoj sue-
toi ljubaui uturdi!
j fra Jozo Gart6,
bi,skup

Zlltna knjiga radi nepredvidivih poteZko6a nije

mogla izati, ali ostala su nam divna nadpgstirska
i pastirska pisma, koja tako krasno uokviruju ono,
Sto mi zovemo kriZarskom naukom i Merzovom
baStinom. Takva su pisma stizala i u drugim zgo-
dama.
Mi,rina najueda
Godine 1940. navrSilo se 10 godina kriZarskog sreda
rada. Pred glavnu skup5tinu V. K. S-a primile smo
opet niz pisama od na5ih pastira. I njih donosimo
redom.
*
tJ Zagrebu, na dan Prikazanja Bt. Gospe,
27. stu,ilenoga 7940.

U oti VaEeglaune godtEnje skup1tine \eltm sue-

rnu dlanstuu staui,ti,na srdce, da sada, kad je od-
pad od Boga u suzetu najuett,, uznastojt joi uiEe
oko suoje duboke duhoune i,zgradnje. Ntkad ne bi
suiet pao u takouu u1asnu biedu, da je prauo spo-
znao Boga, ljepotu Euandelja Kristotsa z du se tru-
di.oprouesti ga u priuatni i jaunt Ziuot.
>Oganj nikada ne ka1e: dosta je<, ueli, sDeto
Pisrno (Prou. 30, 76). Nikadu ne smi,jeprestatz ni, u
VaEim duEama da plamtl oganj su. ujere z liubaui.
BoZie, nego biuati suakt dan sue jadi, ako \elite da
upalite okolinu t. da prtuedete i druge Kristu. To
Hild,a iz Vdnkooata

320
 je ujedno t, najuett, patriotizanx, o kojemu se danos
toliko gouori, d u pro,ksi ga je tako malo.
Zeleti do se to podpuno ostDarxkod suega Va-
Eegatlanstaa SD. hruatskoj jubilarnoj godini, po-
dr,eljujem suernu dlanstuu suoj nqdposti,rskt bla-
goslou.
*n*1",:#:'
*
Barajeuo, itne 28. stud,enoga 7940.
Vrlo me obrq.doualoVaie pismo, br. 495. od 75.
o. Tnj. Vzdzm, da na.Eepoletne Krt\arice ozbiljno
na.stoje, da ouogodiinjoj glaunoj skupKttnx V. K.
S-a dadnu onaj znaEaj, kojt. joj doista i prtpada.
Ta glauna skup\tina paQ.aw Suetu Godinu hruat-
skog naroda i u d{setgodi\nji,cu obstanka krr,\arske
argantzacr,je.I zato ons, ima da znadznouu epoltu
Braco se nije htio s nu,n'La u Ziuotu Kn\arskog Sestri.nstuqdiljem Ltepe na|e
Domoutne. Ima du ubi.ljeii,'nouo doba snaZnogdje-
Louanja z bujnog razuoja cjelokupne krr,Zarskeor-
ganizacije.
Drage Kri1at"rce!Moja je dqstna du2nost, du Vq-
Eemu trudu z radu za sueta nqiela Kristoua kroz
proili,h deset godtna odam suoje puno prtznanje t'
izrazzm toplu zahualnost. Bog'Varn stostruko pla-
tto i. dqo Vam noue snage za daljnje djelouanie!
Vt ste ostal.e ujerne oni.m tdealima, kojt, uode
hruatski narod kroz dugi.h tnnaest uiekoua: sue-
tom Krtiu Krr,stouu,po kojern nam je stedeno spa-
senje, i turdoj stieni, PetroDoj, nukojoj je zazidana
Crkuu BoEja na zenxljx.Uuiek ujerne Bog4.r', ujerne
Crkut Kristouoj, ujerne Petrouoj Stolici. Gdje je
Petar, tu je Crkua. A ne moEetmati Boga za otca,
tko nema Crkue za majku. I zato KriZarzce, hra-
ne1i duEesuoje presu. Euharistt jom, 2rtuuju se po-
put suieee, koja zzgara na oltaru BoEjem, i, poput
cuteta pred SuetohraniYtem, jer postadoste >do-
brr,m m,trzsomKristotsim< (II. Kor. 2, 15). A sue

Ante i,e Bjelouaro, Mladost vedrine 21 321

to ut. dinite u apostolske surhe, rqdi dobra bli,1nje- Sibeni,k, 25. XI. 1940.
ga, koji sluEu VaKu blagu krEtansku rieE i gleda
Vq.Ea dobra djela i. tako huuli Otca VaEega, koji je __Drage moje Kri\arice! Pouodom ouogodi*nje
Vaie glaune skupitine, kad, ujedno slaui,te i, deset-
na. nebesxma. Suoj apostolat ri.eii i, djela ueZete godi|njicu suoga idealnog i uspje1nog rada, i.zjau-
za Namjestnika Kristoua na zemlji i, za btskupe,
ljujem Vqm ouim suoju osobitu rqdost i prtznanje
koji su, u uezt, sa Suettm Otcem, nostoct apostolske
za sue ono ogrorrlno dobro, \to ste ga u suonx qpo-
6astr i sluibe. Huala Vam i na tom! Ostani.te i da-
stolskom Zaru udinile u ouorn desetlie1u Sirom Hr-
Lje na posue1enr,m stazama Vaie kri1arske organi-
uatske, a. napose u onim Zupama mojih d,uiju bts-
zacije.
kuptja, u koji.ma postoje VaKa druituq. Istodobno
Drage Kri\arice! U ouoj Suetoj Godini podrgnt-
\elim Vam ito bolji uspjeh u buduCem radu i, Va-
te utsoko suoje zastaue, poduostrud.tte suoje na-
\un plemenitim nastojanjima oko duhounog pre-
T)ore, razn'Lahnite suojtm sna2nnn krili,ma! Neka poroda sebe t, suoje okoli,ne u Kri,stu.
lram Krtst Kralj dadne, da VaSe organtzaczje po-
S najue1irn zanimanjem i ueseljem od pruoga
rastu brojem na duostruko, r, da se VaEe ilanstuo
podetka pratio sam i. pratirn so,uVuE rad. VtEe puta
ne satno umnoit,, nego i. produbi. i pro1me nadelt-
sam przsustuouao Va\tm ted.ajeuirna i, manifestaci-
rna su. Euand,elja! Obuhuatite suu naEu nepokua-
jarna. Redoutto sam htto biti izuje\tiuan o Va\em
renu hruatsku Zensku mladeZ! Dajte narn prave
obseZnom radu i, plemenitim nastojanji.ma. Dobro
odu\euljene katoliktnje! Dajte nam junaktnje ujere
mi je stoga poznata Vaia uprquo rdealna i, posto-
i disto6,e u ouoj poplaui. bezujerja i pokuarenostr.!
janaborba protiu nepristojne mode, neEednih ple-
Dajte nam nout., krilarski naraEtaj, srdcem i du-
soua, Emtnkanja, fltrta, mje\outtilt uloga u pred-
Som odani. Kristu, Bogu na\emu! Ondq.6emo imatt.
stauanta, mjeiouttog kupanja, na Eto na \q.Iost i
po7rtuounth radnicu u jaunom Ziuotti. Onda (.emo
rnnoge katolikinje, pa x organtzouane, rnnogo ne
imati suetth, redouni,ca po na|im samostanima.
paze i urlo lako t nepromi\ljeno postaju robinja-
Onda temo imati prauih krEtanskih m,atera po pri-
mu x Zrtuarna danaEnjega dneuno sue ueCega ra.z-
mjeru jed.ne su.-fulonzke i su. Eli.zqbete. Zena d.r\i
arqta. Dobro zns"rn, s koli.ko ste se uprauo nesaula-
tri ugla kute, ueli na\a narodna mudrost. Kad
diur,h poteikoCa prl tom morale boritt, kako su se
ima dn em o pr osu i etl j enzh, juna(kih kr E6qn skih m a-
ba5 zato t, sam.o zato riedili VaSt, redout.. No ui ste
tera, tmat terno nouu generaciju u hruatskorrL na-
ipak bile odlutne, radrkalne i. nepopustljiue. Do-
rodu: generaciju ujernu Bogu, stalnu u ttstott', ju-
bro rnt je poznat i VaE tako pohualan rqd za mx-
nadku u Zrtui, prtpratsnu i Zi,uote poloZt'ti' wt oltar
sije. Koliko misijskih izlo1aba, lutrija, pmredaba,
V jere i Domoutne. O Varna, Kri1arice, uelikim die-
d,uhounoga cuie6.a! Dobro rni je po;znat i. VaE ttht,
Iom ouisi budulnost naEega katolztkog hruatskog
s, srlnx karitatiuni rad, napose o BoZi1u i kroz tt-
naroda!
tauu ziyrvu, kao t, Vai tako dragocjent r, urlo ua2nz
U to ime ja Vam od suega srdca 1elim sretnu i
apostolat za uzkrsnu su. Pritest ne sarno rned.u
blagoslouljenu novu radnu godinu t' podt'eliujem
suim djeuojkama, koje ste n'Lnoge tako di,sto spa-
Varn suoj nadpastirski blagoslou.
sile i,z otite moralne t, du\eune propasti, u koju su
f luan, srljale, ue6 urlo oduaino t, poErtuouno i medu suim
nailbiskup d metropoli'taVrhbosanski ostalim ujerni,ci,ma. Dobro mi, je poznat i VaE za'
+ mjerni rad s naiim najmanjimo .- s LIq.Lim Kri-

322 323

Zartcama. S koliko ljubaut,, palnje i, polrtuounosti,
i,h okupljate, (uuate, odgajate, oduEeuljauate za
Kristu i BI. Djeuicu. Dobro mi, je poznat i, so;uVaE
1ar t, nastojanje oko ito bolje i temeljitije euh.q.-
ristijske i. duhoune izgradnje suojth dlanica, da th.
odgoji.te za Etste duuance neokaljanth bradnih sue-
tiEta, dotidno Eto uzorntje redounzce ili Kto reunzje
apostolke u suxetu, ue1 prema tome, kojom Zr,uot-
nonl. stazom krenu. Dobro mt Je poznata r. VaKa
neogranidena odanost t, ujernost Crkui z Su. Otcu
Papi, direkti.uarna na\eg episkopata z pojedinih.
ordinarzja, te nadelima Katolttke Akcije.
BaE zato tzm uetu hual,u i przznanje zasluEujete,
Eto Vam th ja euo ouom prilikon'L ponouno izritem.
BaE zato, jer mi, je sue to dobro poznato, najtopltje
preporutam mom du\obrr,1nom sueCenstuu, da u,
ouoj suetoj jubtlarnoj godtni, godint duhoune
obnoue titauog hruatskog -naroda, u suzm 2upama
rnojih dutju btskupija'osnuju tim przje kri1antka-
dru2tua, pak 6e se onda sui, ont, brzo uujeritt, ko-
hko te Krt\arzce doprintett duhounom preporodtt
pojedinih 1upa.
Koju dtrektiuu da Vam dadem za budutt rad?
Dosadainjirn putem i, \arom sarno junaikt naprted!
Euhartstrjski poboEne, and.eoskr,tiste, apostolski,
reune! Odlutne, radtkalne, neumorne! Hruatska
Vas zoue, treba - bai takue! Uzdrrnani su temelji,
naEth obitelji, ugro\ena je dast, poEtenje, neutnost
naEi.h djeuojaka; cruenq. auet proglasila je i. kod
nas slobodnu ljubau kao mamac za nxnoge rno-
derne lutke, bez ulastite uolje, suiesti, i znataja.
Kri1arice! Vi di.gni.te ui.soko barjak distole z do-
stojanstua Zene, te neustra9tuo naprted na taj
sueti uzui|ent i, ueomq. ua1nt rad"! Odgojtte nam Eto
ui\e idealnrh majki budutih hraatskih pokolienja!
Crkuu i hruatski narod tzm 6ete silno zaduZtti! VaS
po??.osz uzor, dragi, i nezaborauni nai Dr. Iuan
Merz, kako 6e se tornu radouati!
324
Za ouakau rad, Ear i, duh urlo rado udteljujem
suoj biskupski. blagoslou Veh.kom KrtEarskom Se-
strinstuu i suemu kri,\artdkorn dlanstuu.
VaE u Presu. Srdcu
Dr. Jerontrn, Mileta,
bi,skuf, d apost. adm,
+
Huar, 2'1. stuclenoga, 7940.
Obauzeiten sam, da VaEa d?tna kriZarska orga-
nizactja odr1auq, dne 7. prosinca suoju glaunu
skup\tznu, a r,stodobno i, slaut desetgodi{njicu suo-
ga obstanka. Rado prthuatam ouu pri,godu, da iz-
ta.knem VaE blagotuorni rud kod naSe Zenske omla-
dine. Vt ste dobro shuqtile ua2nost Zene u ljud-
skom druEtuu, pa ste htjele suojom organtzactjom
oteti na\e hruatske djeuojke dana4njern tzkuare-
nom ambtentu z datt. i,m prauo shuatanje njthouog
Zi,uotnog pozluaqt duhu jedtno spasonosnth Kristo-
uih nadelu pod uodstuom Crkue. Ti,tne ste kroz
ouo deset godzna rnnogo zuduZil.e i Crkuu t domo-
uinu. U VaEim su druZtuima dotsta rnnoge djeuoj-
ke dobzle lursti ujersko-moralni uzgoj, koji th je
odrZao jakzm u ujerz z kreposti u modernorn ro.z-
tlratnom sujetounom urtl.ogu i tako ih doltdno uz'
posobio za uzui\eno zuanje, na koje ih je predobrt
Stuoritelj odredio,'nazme du budu dobre kridan-
ske majke, koje ne 6e zazi.ratt, od Zrtaua, da dadu t
odgoje noui nara\taj Crkui i narodu.
Napomlnjem joi, d,a ste se Vt, u Et'tauom suom
dielouanju uazda to(no dr\ale direktiua crkuene
hierarht je, po uputama t, primjeru uaieg pruog po-
kr etada, n epr eZaIj eno g katoli(ko g pru ob or ca, Delx-
kog dra Iuana Merza, t. stoga je Gospodin obilno
blagoslouio VaS rad.
Dotim Varn usrdno destitgm nq, dosadaniem bla'
goslounom djelouanju, Zelim, da VaKa toli koristna
325
orgs,ni,zo.cija,I'De to oi\e napreduje u istorn duhu,
te se sue uiEe proii,rz u suim naii,m hruq.tskim bxs-
kupijama, pa je toplo preporutam suojim duilo^
briZntcirna.
Nastautte reuno t poZrtuouno istirn putern. U
ouoj pak Suetoj Godtni, uz ostalo poradite kod
suojih dlanicq i, u jaunostr, ito tsr,ieza prauo kr-
Ktansko shuatanje \enztbe r, njezinth duEnosti, i
ttme 6ete najbolje kortstiti ujeri, i domouini.
Istodobno bih 1elio, da uznastojite joi ui\e oko
liturgijskog odgoja Va\ih Elanica, demu je i do-
sadu VaEa organizaciju hualeurxedno posuettuala
suoju paEnju, znajuti, da nas to najtjesntje sjedi-
njuje s Kristom,i s Crkuom.
Nq. koncu rado udi.eljujem suoj pastirski blago-
slou, koli, dttnom i,.uriednom uodstuu, toh, dttauoj
organizaciji.
Odani u Kristu
j Miho pr,:5i(,
biskup
* Jostp dr. Srebrni|,
Krk, 28. XI. 1940.
Pouodom glaune godt*nje skup\tine, koju 6ete
odrEati u nedjelju 7. prosinca, sntatram suojom
ugodnom du2noEtu, dq. kri\ari,dkoj organtzactji zz-
razim suoje priznanje radi rada, Sto ga je teEajem
suog dosadanjeg obstanka neutrudiuo razui.jala.
Brlo je desto urlo uelikih zapreka, bil.o je i, pro-
gonstaa r, zapostauljanja, bilo je t nerazumieuanja
r. tak izrugtuanja, ali, je kri\aritka organizacija
uztrajala, jer je bila usqdena u Ziuot Presu. Euha-
ristije r u odanu posluinost pren'La crkuenom Po-
glauarstuu. U toj uztrajnostt Zela je pl.odoue Bo2-
jeg blagosloua, koji, se od,itouao u tolzkim krasnim
primjertrna, Eto zh je njeztno tlanstuo daualo u
jaunom priznauanju katoltEkih, ujerskih i rnoral-
326
nih nadela z njthouu primjenjiuanju u Ziuot; pre-
krasnih primjera u apostolatu, kojt se Zrtuouao, da
traii zalutale du\e, te ih uodt ka Kristu i distom
2iuotu.
Zahualnost prenla Bogu puna suete radostt neka
bude odraz razpoloZenja, s kojim sla.uite d.esetga-
diEnjtcu suog plodnog Zi.uota; i, tursta sui,est neka
to razpoloEenje popratuje, da je tlo, i.z kojega je
krt1ariEka organizacija nikla t rasla, tlo od Boga
blagosloueno i odred,eno, da se hruatska \enskn
omladinq. na njemu okuplja t. za suete uzui\ene ci-
ljeue KatolzEke Akcije u hruatskom narodu od-
gela.
Dtuno sur\aua kri1aridka organizacija suoju de-
setgodt1njicu u Suetoj Godini uelikog hruatskog
jubileja, da crpe u zstoj Suetoj Godzni rnilosti od
Boga za sliedetu desetgodtEnjicu Bogu na slauu i
ltruatskom djeuojatkom suietu u posue6.enje!
Bog Ziui! Toplo Varn Ealjem suoj blagoslou
U Presu. Srdcu Isusouu
odant,
biskup
*
Banja, I'uka, ilne 78. stualenogd,1940.
Prirnio saTn VaEetpismo, u kojern mr, jauljate, da
(ete dne 7. prosinca t. g. odr\ati suoju glaunu
skup\tinu.
Ouorn zgodom nlogu Vam reti, da od poEetka
s ueli,ktm interesom pratim rq.d na\ih KriZartca,
kako u mojoj brskupiji, tako Eirom ctel.e naie do-
moutna Dosada je, Bogu huala, br.o taj VaE rad
prerna smjernicamn su. Crkue t. naieg Episkopata.
Zato nastojte suzm stlama, da i, u budu(e VaE trud
bude na slauu Bo2ju z spas na\e 1enske mladeit,,
koja je u ouzm teZkim, uremenima izlo1ena najue-
trm pogibeljima.
32?
 (J to ime Saljutz Vam quoj pastirski blagoslou
Eelim, da Gospodin izlije obi.Ije suoje su. Milostt.
na cteli, VaE rad i. sue podhuate u organizaciji.
Sue Vas u Presu. Srdcu Isusouu po2draulja
odant u Kristu
fra Jozo,
btskup
+
Kotor, 23. XL 19+0.
Prirnto sam Vaie cienjeno pismo. Rad.o se oda-
zl,uarn t prostm u Boga Vaioj upraui t suemu dlan-
stvu obxlje nebeskih dobara. VaEa, znadajna deset-
godi\njica, koja sada uporedo s uelr.kim jubilejom
hruatskog naroda, neka Vum dade pobude, da uz-
trajete nepokolebzvo na sur,etloj stazi, samozataje t
Euhari,sti,je, odanosti, Bogu, Crkul i rodu, nepomu-
6ene stege z kqtol?dke kompaktnosti, da se tz re-
doud, Kri\arxca odgoji, nou nara\taj, nara\taj tt-
sto(,e, znadaja t, snage.
Uz n"r,nogosrdatnth pozdraua
odani
+ Pauao Buturac
To su biskupska pisma. A koliko smo primile
usmenih uputa i savjeta! Koliko podstreka u radu,
koliko poticaja u dobru! A primale smo i pohvala.
Toplih otdinskih pohvala.
Savjeti na5ih biskupa duvali su nas na putu isti-
ne. Poticaji su jadali na5e mladenadke snage. Po-
hvale su hranile na5e oduSevljenje i zanos. A svete
molitve naiih pastira dizale su se kao mirisni kad
pred lice Gospodnje.
Ako je KriZarstvo po Ivanu Merzu probudilo u
srdcima hrvatske katolidke mladeZi ljubav prema
Papinstvu, donieio je i djetinju privrZenost, oda-
328
nost i ljubav prema biskupima. A uz ljubav i ve-
Iiko povjerenje i podpuni posluh. Uviek i svagdje.
Katolidki dosljedno i kriZarski podpuno.
I tu je progovorilo KriZarstvo na svoj poseban
nadin i svojim posebnim jezikom.
Zoito su nos ipok progonili
Jest, progonili su nas. Ciela je orlovsko-kriZar-
ska borba u Hrvatskoj protkana progonima. Sad
tihim, sad budnim, sad skrivenim, sad javnim.
Progonili su nas svi oni, kojima je kr56anski
svjetovni nazor bio stran, kojima jadanje katolid-
kog Zivota nije bilo po 6udi, koji se otudi5e Kri-
stovoj nauci, koji se odmetnu5e od Krista Gospo-
dina. Jednom su to bili pojedinci, jednom skupine
i organizacije, a mnogo puta su doSli udarci i sa
sasvim sluZbenih strana. Mnogima je smetao ka-
tolidki pravac organizacije, a smetao im je i nje-
zin hrvatski karakter.
KriZarstvo se nije nikada bavilo politikom. Ono
je kao grana Katolidke Akcije u Hrvatskoj iznad
i izvan politidkih stranaka i borbi. NaS je poziv
borba za duSe,ostvarenje Kraljevstva Kristova na
zemlji. Ali u na3im se redovima uviek njegovala
ljubav prema domovini i'narodu hrvatskom.
Uviek se budno pazilo, da osje6aj na3e narodne
pripadnosti bude dist i delidan. Da hrvatsko ime
bude na5 ponos. Da hrvatski jezik bude na5a sve-
tinja. Da hrvatska zemlja i njezino dobro bude
naSa brisa. Da hrvatska domovina bude na(a i'iu-
, --;,
bav. Velika na5a'Ijubav. Tako velika i tako jaka,
da je ne moZe ni5ta izcrpsti, ni5ta izsuSiti, ni5ta
umanjiti.
Velika, jer dolazi iz punine du5e.
Velika, jer izvire iz mladih i poletnih srdaca.
Veiika, jer je katolidka.
329
 ditelje i prijatelje. Najavili smo priredbu Sresko.m naiel-
Velika, jer je ljubavlju prema Bogu, gospodaru stvu na sliedeii nadin:
sviju naroda i sviju zemalja, natopljena.
KriZarska mladost bila je ona, koja se nazivala Br. 31/36.
hrvatskim imenom onda, kad je bilo zabranjeno. Sreskom nadelstrru u Biogradu n/moru
Koia je pjevala hrvatske pjesme onda, kad se nisu
Male KriZarice podpisanog KriZarskog Sestrinstva u
nigdje gotovo dule. Koja se kitila hrvatskom tro- Biogradu n/moru prireduju dne B. svibnja 1936. u ? sati
brojkom onda, kad se radi nje do azilo u zatvor. poslije podne u druZtvenim prostorija,ma zabavnu veEet
I zato su nas progonili. KriZarstvo je mnogo puta za roditelje i prijatelje s ovim razporedom:
bilo strpano u sakristije, u katakombe, a dianstvo 1. >>Izvan programa<<, igrokaz izvode MaIe KriZarice.
njegovo progonjeno, zatvarano i sudeno, a sve 2. >>Ajera ovce djevojka<<, pjeva zbor M. K.
samo radj, svoje katolidke i hrvatske sviesti. 3. >Andeli sv. Terezije od M. Isrusa<<,zborrr deklama_
cija
Donosimo samo nekoliko dokumenata iz te na5e 4. >Prisjela mu Sala<<,igrokaz
borbe. 5. >TYi koraka<<, igra
DruZtvo u Veliko j k o d P o Z e g ep i s a l o j e 2 7 . 6. >>Radoznalo diete<<, igrokaz
7. >>KriZarska himna<<,pjeva zbor M. K.
XI. 193,0.: Molimo, da to primite do, znanja.
>IzvjeSiujemoVas, da smo danas primile dopis Sreskog U Biogradu, dne 27. travnja 1936.
Nadelstva u Slav. PoZegi od 17. novembra 1930. br. 1573,
kojim nam se zabranjuje no5enje kriZarskih znakova. Za KrtZarsko Sestrinstvo
Priepis glasi ovako: duhovnik
Saznajemo, da dlanovi tamoSnjeg crkvenog udruZenja
KriLafi nose znadker i to: beli krst na crvenorn poljri. Puni vjere, da 6e nam srez dati dozvolu,'spre-
PoSto kriZarska pravila ne predvidaju no6enje nikako- mili smo se joS bolje na samu priredbu i nabavili
vih znadki i po5to prema torne no5enje istih predstavlja kod porezke uprave ulaznice. Takoder smo stavili
pojavu, koja ne odgovara ni njihovim pravilima, ni na- program pri,redbe u neke nase trgovine. Kad bi
dinu njihovog postanka, imade se no6enje tih znadki smje-
sta zabraniti. - Sreski nadelnik.<< iza dva dana, eto od sreza dopisa:

Dakako, da je zabrana kriva i nepravedna. Po- Nadelstvo sreza Biogradskog

sve kriva, jer je u kriZarskim pravilima izridito Br. 8802/36
spomenuto, da pripadnici kriZarske organizacije 28. aprila 1936. god.
nose znakove. Ali nekome je smetao ili bieli kriZ u Biogradu nim.
ili pojava kriZarske mladeZi uob6e. KriZarskom Sestrinstvu
Kakve smo poteZko6e imale s odrZavanjem kri- na ruke duhovnika don Ante Soia,
Zaridkih priredaba, dokazuje sliededi dopis, koji
Biograd.
nam je 13. V. 1936. poslao duhovnik KriZarskog
Na Va^5u prijavu br. 31/36, ov. m1., da i,e KriZa"rice na
S e s t r i n s t v ua B i o g r a d u namoru: dan 3. maja t. g. u d"ru5tvenim prostorijama prirediti za-
>>Potrebno je, da Vas izviestimo o jednoj neprilici, koja Iravnu veder za roditelje i prijatelje s predodenim zabav-
nas je zadesila ovih dana. Naudili srno narime s Malim nim programom upozoravate se, da jedno disto religiozno
KriZaricama nekoliko kraiih komada, nekoliko deklama- udruZenje nema pravo na zabavne priredbe svetormog zna-
cija i pjesama, i odludismo prirediti zabavnu veEer za, ro- eaja. Ovo tim pre, 5to kriZarska udruZenja ne potpa aju

330 331
 pod propise Zakona o udruZenjirna, zboiovima i dogovo-
rima ved kao iskljudivo relig'iozna udruZenja spadaju pod
nadzor i kontrolu sarno duhovnih a ne i svetovnih vlasti.
bosadaSnje iznimne dozvole ovaJrvih priredaba su bile
sa:mo znak tolerancije, a^li ne i kao povoljan presedaJr za
buduie priredbe. Usled to,ga a na osnovu El,67. Z. U. U.
.zabranjuje se priredba najavljene zabavne vederi za ne-
dlanove kriZarskog druZtva.
'ima
Protivu ove zabrane KriZarsko Sestrinstvo pravo
Zalbe Kralj. Ban. upravi u Splitu putem ovoga nadelstva
u roku od petnajst dana po prijei.ru iste.
Sreski nadelni.k v. r.<<
- S l i d n os e d o g o d i l oi u e a d a v i c i u Slavoniji.
Javila nam je to predsjednica organizacije 19. XiI.
1938.
>Kako je i Vama poznato, priredivale smo se za aka-
.demiju, koju smo htjete davati 18. o. mj. To smo naja-
vile Vama, sreskom nadelstvu, porezkoj upravi, i s'"rrda
kamo joS treba, i odasvud smo dobile odobrenje. Naba-
vile smo sve potrebno za igrokaz, kostime, kulise i osta.le
sitnice, a sve iz Osieka i Valpova, Sto sarn teZkom mu-
kom dovukla kuii. Svaku veder dolazile su moje marljive
glumice na probu, koju smo odrZavale u hladnom Kri-
Zarskom domu. U subotu, dakle dan uodi akademije, do5le
su sve k meni, da se jos jednorn, za sve dogovorimo. di-
tavo selo znaio je za na5e spremanje. VId. g. Zupnik vei
je u crkvi najavio, plakati su vei svuda bili izloZen| a.
bakice su spremale jaje po jaje, da ih,prodaju, pa da onda
mogu iii na predstavu.
I(ad najednom u subotu pred podne dobijem ja poziv
u obiinu. ,Brzo odem tamo, a jedna dinovnica mi pokaZe
dopis, kojim je sreski nadelnik zabranio priredbu... Bilo
mi je grozno. Navedeni razlozi su samo onako iz zraka
pohvatani, a s'tvarno se samo usrneno moZe reii. Da se
joS bolje uvjerim, odem na Zandarmerijsku stanicu, da i
tamo pitam. Prva ried narednika bila je: Zabranjeno.
Zamislite, kako mi je bilo pri du5i. Za Eas se skupi5e
'oko mene KriZari i KriZarice, da se posavjetujemo, Sta
iemo raditi. Ali, nema drug'e, nego odgod.iti. Dokle? Ne
znarno, kada, ie se gospodinu sreskomu svidjeti, da nam
priredbu ipak dozvoli.
Sutradan t. j. u nedjelju naviestio je vtd. g. Zupnik u
,crkvi, da je akademija zabranjena.<<
332
Najve6e poteZko6eimale smo sa dvoranama. Evo
d o p i s ai z B a S k e n a o . K r k u o d 1 6 . X I . 1 9 3 2 . :
'svim
>Tu postoji dvorana, koja sluZi organizaciiama u
mjestu. Sokol je svojata za sebe. AIi mi smo se ipak
uvukli unutra. \,rjeZbamo sada s Malim KriZaricama i
KriZarima svake vederi za priredbu prije BoZiia. Starje-
Sins'tvo Soko,la je juder si oruZnidtvom doSlo u dvoranu,
da smo im toboZe ra;zhili sprave. Kao na razbojnikel
Htjeli su valjda zas;traSiti djecu. Valjda im smeta, Sto
imamo svu djecu, a oni g'otovo nikoga. . .
Zandarmerija me je juder izviestila, da je dobila. nare-
denje od sreza, da se KriZari smiju sastajati sarno u bo-
gomoljama.<
A kako su komunisti napadali na5e, opisale su
d l a n i c e i zR e 5 e t a r a 2 9 . X I . 1 9 3 6 . :
>>PiSemi javljam Varn, da smo u vrlo teZkom stanju"
jer ved i kod nas dolazi komunizaf,n. Nismo Vam javile'
kako je za TJz.krskod nas bilo. Nismo smjele imati pred-
stavu. Izkitiie smo selo s hrastiiima i napravile slavo-
Iuke. Na njima bila je narisana z\alkl, a, pod njorn naS.
divni pozdrav Bog Zivi. Predveder je do5la grupa ljudi, za-
pravo komunista. RuSiIi su granje, pucali, i razderali pa-
pir tamo, gdje je bilo ime Bog. Sad smo dobili novog
nadelnika, koji govori, da se I{riZarstvo mora raztepsti.
,Mi medutim po zapoviedi sestre predsjednice idemo
desto na z,ornicu, samo da nam Bog dade Sto vi5e Zive
vjere, da se nikoga ne bojimo i da moZemo di6i visoko'
svoj kriZaxski barjak.<
No na5e dianstvo nije za sve te progone marilo.
Ono je doista visoko diglo i kriZarski i hrvatski
barjak, jer je od podetka Zivjelo Bogu i rodu svo-
me. Iz Privlake k o d V i n k o v a c ao v a k o s u n a m
pisale sestre 27. XL 1935.:
>>Posvetu na,5e zastave obavili srno' u ponedjeljak 11. XI"
na Martinje, kada slavimo za5titnika naSe Zupe sv. Mar-
tina. Posvetu je obavio na svedan nadin pred. g. dekarl
Ivan Cwkovii, Zupnik iz Otoka, a zastavu je poklonila
kuma Pavka Odevdii, na demu joj i ovdje hvala.
AIi izpunila se ona na5a liepa kirwajska redenica: Dode
god, da se vidi rod. Na"sa je wedanost bila brojno posje-
iena. Hrvatske trobojke vijonile su na mnogim kuiama
333
u znak crkvene slave. Buduii da je u naSim Vinkovcima
proslavljena 10. XI. stogodiSnjica Hrvatske him_ne, izvje-
Sene su zastave joS istoga dana. ujutro, a na nekim ku-
iama vijorile su i poslije goda jo5 cieli dan, koje su krat-
kovidnima pokazale, da nam svieili od Zlagreba zora^ da
ie biti dana i da narn svanuti mora. A kako je obidaj,
da o. slavi pucaju topovi, to su nam i to priustili. fvfani_
festirale nisrno kroz selo, ali kada budu braea KriZarI
obavili posvetu, onda iemo imati ve6i i ljepSi prograrn,
jadu kriZarsku promidbu, a to ie biti malo lieka i glu-
hima. Neka duju, da nas jo5 ima Hrvata katolika.<
Tako na3e Slavonke. A tako je bilo i drugdje.
tI Medumurju, u Zagorju, u Posavini, u Lici, u
Bosni, na Jadranu. Svagdje!
Pjesma Slavonije prodrla je i opet u sve kra-
jeve Hrvatske, gdjegod ima KriZarica. Topla i
rneka kao slavonski sutoni, vesela i vedra kao sla-
vonske ravni, snazna i zanosna kao mladost na5e
Slavonije.
Oj, trobojko, ti, sd md na glasu,
Tebe nosi,m o aDome pojasu.
Cruen-biela, i joi k tomu platsa,
Sui mi kaEu, Hruati,ce pr&u&.
Ja iu sebi sloua izuezati.
Izoezati, Eiuili, Hruati !
Tvoj V. K. S,
Tvojg mjesto KriZaridko Sestrinstvo, ta najma-
nja jedinica kriZarske obitelji, dio je ve6ih orga-
nizacijskih jedinica, koje ujedinjuje V e 1i k o
K riL,aridko Sestrinstvo u Za1rebu.
DruZtva u jednome kraju mogu stvoriti svoi
Krajevni o d b o r , koji ima svoje predsjed-
334
nidtvo. Potvrduje ga V. K. S. Njegova je duZnost,
napose to je duZnost predsjednice Krajevnog od-
hlora,da povezuje, da posje6uje, da se brine za sva
kriZaridka druZtva u jednome kraju.
DruZtva u jednoj biskupiji udruZuju se u
OkruZje K r t i , a r i c a , k o j e i m a s v o j es j e d i 5 t e
u sielu biskupije. I ono ima svoj odbor s predsjed-
nicom OkruZja na delu. OkruZje povezuje i brine
se za sva kriZaridka druZtva u jednoj biskupiji.
A u Zagrebu je Tvoj V. K. S., sredi5njica ciele
organizacije. Za njegovo ime rekli su Ti odmah,
kad si prekoradila prag organizacije. JoB nisi znala
niSta o naSoj kriZarskoj nauci, o naSemkriZarskom
programu, ali znala si, da postoji V. K. S. u Zagre-
bu. I da tom V. K. S-u i Ti pripada5.Da je to srdce,
Zila kucavica organizacije. Pa kad Te koja sre6a
ponese u Zagreb, Ti najprije krene3 u V. K. S., u
Palmoti6evu uI. 3. Da vidiS, Sto je to u njemu i za-
Sto je on tako privezao tolike mlade du5e.
Koliko sam puta gledala na5e sestre iz pokraji-
ne, kako po prvi puta ulaze u prostorije V. K. S-a.
Neki je posebni sjaj u njihovim odima, neko po-
sebno oduSevljenje na licu. To se odu5evljenje ne
gasi ni onda, kad vide, kako su na5e prostorije
male, biedne, neugledne.
Dvie male kancelarijske prostorije sa zbirkom
pokudtva svih mogu6ih boja i iz svih mogu6ih
doba. Jedna ove6a, druZtvena prostorija, soba s.
Marice i soba, u kojoj stanuju sestre, koje su se
stalno posvetile apostolatu. I to je sve. BaS biedno
i. otrcano. A1i neSto ipak daje Zivot, daje svjeZinu
toj biedi. Eno tamo proviruje skup na5ih dragih
l:riZaridkih zastava.Tamo je kartoteka na5ih druZ-
tava. Tamo pisaCi stroj i Gestetner aparat, na
kome se izraduju na5e okruZnice. Tamo lik sv.
Otca. Tamo slika zagrebadkog Nadbiskupa. A na
stoiu kip na5e junaike zaStitnice sv. Ivane Arike.
335
 Ne, sjaj u odima naSih sestara nije postao sla_ DanaSnji odbor V. K. S-a je ovaj:
!iji, a o.du5evljenje.nijl zamrlo. Ta to le V. K. S.
N!9Su njegove pros_torijebiti malene i neugiedne, Predsjednica Marica Stankoui1.
ali to je dragi-V K.. S. D1a_gasrediSnjic", .ti t oioj Podpredsjednica Vilma Bielen.
se. stva-raju zakljudci za cielu organizaciju. U kol
joj se daju smjernice z_asav na5 vjerski,"prosvjet_ T'ajnica Zlatka Kostanjeuac.
ni,_organizacijski rad. U kojoj se grade pianovi ra Blagajnica Jelka Molnar.
na5 apostolat. Izvjestiteljica za prosvietu Mara eoui'6.
Svakoga tjedna sastaju se odbornice V. K. S-a izvjestiteljica za organizaciju Olga JanEi6.
na _redovitu sjednicu, a i inade, prostorije nisu ni_ Izvjestiteljica za misije Janja Magdzi.
kada prazne. Odbornice dolaze-na posao, zagte- Izvjestitetjica za karitas luanka Dokoupil'
baike dlanice na sastanke, vodstva italeZkih"za_
jednica na sjednice. Dolaze i duhovnici zagrebad- Izvjestiteljica za dadku zajednicu HeIo Zni-
k-ih druZtava, a don Ante Radi6 svagdanji je po- durtx6.
sjetiiac srediSnjice. Dolaze i duhovniii iz-pokrili_ Izvjestiteljica za seljadku zajednicu Jurka
ne, doiaze tlanice, i tako je na V. K. S-u uvi6k Il.uLjeu.
zlvo. Izvjestiteljica za radnidko-gradansku zajednicu
Ne, ne bliedi sjaj u odima naSih dlanica, iako su Neuenka Sarin.
prostorije neugledne i malene. Ne bliedit Napro- Izvjestiteljica za Vodstvo Malih KriZarica
tiv! Vidjela sam ga, kako je pojadao i kako se u Nlarifa GrgiL
odima mladih djevojaka cakle suze g4nu6a. Nadelnica Draga Fegi6.
- A J<adse vrataju ku6i, salietaju ih susestre: Jesi Preelednidki odbor: Mira Preisler, Monia
li bila na V. K. S:u? Jesi li sve pozdravila? Koie V hrcelr,s, Srniliko Sribar.
si sestre vidjela? Sto rade? Je li ive zdravo?
eastni sud: Dorinka Dugaiki iz Zagteba, Marijo
Takvim i sliEnim pitanjima salietaju ih, a one ,rrinnn.in. iz- 7,esreba. ja Globinko
Globinka iz Sara-
H er cigonja iV Zagreba', Msliia
cdgovaraju dugo, ob5irno. A na koncu- dodaje koja jeva,"Juliea Stauiringer iz Dakova, Zlata Sauano-
od najmladih: Da mi je samo jednom oii6i na
r:it iz Daruvara.
V. K. S. pa makar umrla iza toga!
Predsjednica OkruZja K{Zarica u Zagrebu je
_ Zaljo ta ljubav, ta privrZenost, to odu5evljenje? Jwarija brgr,6, u Sarajevu, SteJica Mihali6, u Da-
.Ier V. K. S. je Tvoj, VaS drugi dom, sredi5te ve-.
Iike kriZarske obitelji. Jer V. K. S. povezuje sve kovtr Stsno Kri2anoui6. Posljednja predsjednica
duSe, sve razbacane jedinice,
ouse, OkruZja u Sibeniku bila je Dobrtla Bujas, a u
Jedinice, sva organizacijska
or
srediSta u odu5evljenu Kristovu vojsku, koja se Subotici Vita KrtEanouie.
okuplja kadgod je Crkva treba i koj'a slu3a ivoga t
vojskovodu - Papu.
Da, to je Tvoj dragi V. K. S. I neka Ti bude
._V,K, S. je prestavnik kriZarske misli, predstav- uviek drag, kao Sto si i Ti draga njemu i kao Sto
nik kriZarske borbe.
mu je draga svaka kriiariika duSa diljem domo-
* vinc i izvan nje.
336
Mladost vedrinc 22 337
 ' ' Viednomeuzoru

Oprosti,Gospo, EtoTi na posljed,njoj stranirci oue

knji,ge posuetujemo tako malo rzeEi.,tdko maLo re.
d.aka.
AIi Ti si.suagdje, gdjegod bila, i liepa, i, aeli,ka i
sjajna. Li,epa si u liku od skupocjenog nvrarTlora,a
liepa si i u jednostaunornobliEju u seoskoj crktsici.
Liepa si u sjajnoj kated,rali, a liepa si i na razkr\1u .
poljskih puteua.
Mi 2aprauo i, ne znarno odredr.ti, kad si ljepEa,
kad, st ue1a, ksd si sjajni.ja.
Da li onda; kaC si iznenaileno raz\irila o\i ryg
and,eloupozdrtu ili onda, kad si na putu k roda-
kinji suojoj Elizabeti zapjeaala Magnificat.
Da li ond,a,kad si,sa sladkim Bremenom u tielu
pulouala u Betlehem ili onda, kad se smieflii Cedu
u svome naruEaju.
Da Ii. onda, kad si,se tako bri.Zna jedini, puta po-
jaui,la sa Sinorn u jaunom Zi,tsotu,u Kani Galilej:
skoj, ili, onda,lgad ureduje| skromnu suoju kuticit I ,
u Nazaretu, sasutrn'potsuEena,gotouo nepoznata. .:
Da Ii, onda, kad. kao \ena jaka stbjif na'Kalua- , '. ;
riji ili, onda, kad Te gledcirno u slatsi,Djeteta Toon ,:',.,;,;
ga, so.oienc|m zlatnih zuiezda oko tela i, sui,etlim',,','.,::,
rnjesedeui,mlwkorn pod nogamo,
 Ne znamo, kad si, Ijep\n, jer si uuiek prelieTta,
p,resjajna;premtla, Ti najuela Zeno, najslad.aMaj-
ko, Gospo na\a.
Tr, Eije je ti,elo posueleno najzrelijim zemalj-
skun Plodom, Bogom - Coujekom.
Tt, pred. ti.jom se duSom blago nasmieiito bri.Zno
lice ujeinog Rodttelja
Ti tije je dobro srdce podpuno izpunio dah
uje|ne ljubaui - Duh Suett..
Ti, si u sDon'Lebztu spojtla su.a obilje.Eja, sl)e
strune \enskoga bi,6a: i djeuiianstuo, i, Eenstuo t,,
majEinstao.
Zato si uzor suima za sve ujekoxe.
Djeuice u Tebt traEe do,r Eistote i, nalaze ga u
rteizka,zanom obil,ju.
Zene u Tebi traEe ujernost i brilljiuost t, nalaze
ih u saurEenomobliku.
Majki'u Tebi traEe junaEtuo u Ertuz i nalaze
ono, Eto nema ni,iedna ma3ka, nt, sue majke suieta
zo.jedno.
Dobra Gospo, Suspasi,teljice sui,eta,Posrednice
suih milosti, Djeliteljice sui,hSinouljeuih zasluga,
Xtiti, hiDatski djet:ojatki suiet, Eti.ti na*u kri\a-
da|e, lcad.im ie trebalo dati obtik i sadrlai' Da
Tebenerna,ne bi krtEam\kipokret ni postoiao,ier
ne bt btto Llzora,prerna kome se rnogao t'zgrad,iuati'
Spomtniemo Te, Gospo, nu posljednioi strant'ei
oue knjige zato, ila ie d'jeuoinike,ruke ne zaklope
prtje nego se sretnu s Tuojim imenom, s Tuojom
Cuiom, s Tuoji.m maiiinskirn'srd'cem. Da posljed-
n ja njihoua rnisao budei Ti. Da posljednia niihoaa
\etja bud,e,d,a Tebe slt'ed'e.Da posliednia njihoua
odluka bude, da se suakt,dan prt'mitu suorne uzoru
- Tebi.
Sad znadeE,'Gospozaito Te spomt'niemo na po'
stjed,njoj strantci oue knjige. Sad znade|, da st'Tt'
na pruoj stranici kri\aridkth du\a, i da pred To-
bom, ujeini. na.Euzore, kleti ct'elt'krt'\antkr' rod.

"::;:'f;7*o no posrjed.njojstrani,ci,oue knjt'ise,

u posljednjim red.cirna'na\e potsi,esti,.Bud,i joj uzor,
budi joj za\tita, budi, joj obrana, budi ioj Majka.
Oprosti, Gospo, Yto Ti na posljednjoj stranici oue
knjige posuetujemo tako rnalo ri,eEi,tako malo re-
d.aka. AIi Ti si gouorila na sui,tn strantcama, u
suim redei,maoue knjige. Jer da Tebe nema, ne bt,
bil.o ni liepih krilarilkih d,wia. U T.ebe su one gle-

340 341
 SADRZAJ
OJ, I.r VIS KRILA!
Neobida.n Boytr ,. I
.;
Div sa Jadnana . . 11
Zaboravljenicilj . .t. 15
Orlovstvo se budi 20
U godini narodne 'slave , 25
Orlic.a sam m,lada hrwatska 28'
U vjednorne !'radu .\ 36
Utrtim stazarna 44
Vatrena strdca g'ovore 49
Orao slomljenih krila 55

ZA BIELIM KRIZEVIMA
Prvi koraci 61
NaB sveti brat fvan . 66
Kroz trku dana i godina 78
T?i obidna slova 83
DjevoJde s bojnom zastavom 89
Najveie svetinje 93
Podpuna katolikinja 99
Filia Petri 106
Neokaljana mladost. 113
Moda LzB
Ples 1.37
Da li zajednidki odgoj? r52
Djevojadko srdce ].57
Poaiv katolidke majke . : .. L?0
Akoseneudarn? i i ; i i ' 176

Kriaar1lca u aposlolatu 184

200 r,i
Prosvjetni .z*.'datci Kriza,rstva
206 '..,
BoZi6na. akcija
Uzkrsna borba
Diljem dornovine
274
229
'r

f#
Velike godi3nje smotre 246
Sretna zamisao 253
U prvim bo,rbenim reclovima 260
Prijatelju rnalenih najbliZe 264
U tiBini doma 276
Sklopljenih ruku 280
28i
Koje otidoie Pned na,ma sa znalneniem viere
Crkva vodi
Naii biskupi o nama
Za5to su nas ipak Progonili
300
308
329
$
:
Tvoj V. K. S. 334
Vjednome uzoru 339

i:r
,ii
,ii
,11'

,*

''.