BATINA

SJEVEROISTONE BOSNE
BROJ 3, 2010.

ASOPIS ZA BATINU, KULTURNO-HISTORIJSKO I PRIRODNO

NASLIJEE
Northeast Bosnia's Heritage
Number 3. 2010.
Heritage magazine, Culture-historical and natural heritage
Glavni i odgovorni urednik:
doc. dr. sc. Edin Mutapi
Urednik u redakciji:
mr. sc. Rusmir Djedovi
lanovi redakcije:
Benjamin Bajrektarevi, prof., direktor Zavoda; prof. dr. Ivan Balta;
prof. dr. sc. Amira Turbi-Hadagi;
Samir Halilovi, prof., doc. dr. sc. Adnan Tufeki, doc. dr. sc. Izet aboti;
doc. dr. sc. Omer Hamzi; Munisa Kovaevi, prof. (sekretar)
Lektor: Sanja Duki
Izdava: JU Zavod za zatitu i koritenje kulturno-historijskog i prirodnog
naslijea Tuzlanskog kantona
Za izdavaa: Benjamin Bajrektarevi, direktor Zavoda
Grafika obrada naslovne strane: Draen Kosec, dipl. ing. arh.
Naslovna strana: Unutranjost brani kule utvrde Srebrenik
ONLINE

ISSN 2232-7665

Tuzla, 2011.

Saradnici broja 3 asopisa Batina sjeveroistone Bosne

1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.
24.
25.
26.
27.
28.
29.
30.
31.
32.

Benjamin Bajrektarevi, prof., direktor Zavoda, Tuzla

Doc. dr. sc. Edin Mutapi, prodekan Pravnog fakulteta, Tuzla
Mr. sc. Rusmir Djedovi, Zavod, Tuzla
Dr. Thomas Butler, Harvard University, USA
Doc. dr. sc. Omer Hamzi, Univerzitet Travnik
Prof. dr. sc. Edin Jahi, RGG Fakultet Tuzla
Mr.sc. Nikola ia, KC, Tuzla
Mr. sc. Kemal Bai, Tuzla
Mr. sc. Nusret Kujrakovi, Medlis IZ Gradaac,
Mr. sc. Kemal Nurki, Gradaac
Edhem Omerovi, Tuzla
Mr. sc. Mensur Husi, Behrambegova Medresa Tuzla,
Hasan Gazibegovi, Graanica
Munisa Kovaevi, prof., Zavod, Tuzla
Senad Begovi, prof., Zavod, Tuzla
Seudin Muratovi, prof., ivinice
Elvis Beirovi, prof. O Sjenjak, Tuzla
Mr. sc. Edna Klimenti, Biblioteka Filozofskog fakulteta, Tuzla
Almedin Ibriimovi, prof., Srebrenik
Samir Halilovi, prof., O Memii
Ljubica Beirovi, O Rapatnica
Ifeta Jahi-Begovi, dipl. ing. arh., Kompanija irbegovi
Mr. sc. Almira Beirovi, O Branska Malta, Tuzla
Edin akovi, prof., Filozofski fakultet, Tuzla
Orhan Jai, prof., Tuzla
Zehrudin Muhedinovi, prof., O Rapatnica
Esada Grabus, prof., Medicinska kola Jezero, Sarajevo
Mr. Nedim Rabi,Institut za istoriju Sarajevo
Esaf Levi, prof., Arhiv TK, Tuzla
Osman Kavazovi, Tuzla
Mirsad Omeri, prof., Graanica
Almir Muovi, prof., O Novi grad, Tuzla

SADRAJ
PROLOST
Dr. sc. Edin Mutapi, docent
Gradaac i okolina u srednjem vijeku ....................................................................10
Dr. Thomas Butler
Bogomil cultural syncretism...................................................................................38
Mr. sc. Rusmir Djedovi
Vakufi u gradu Srebrenici od 15. do 20. stoljea...................................................42
Seudin Muratovi, prof.
ivinice i okolna naselja u prvoj polovini 16. stoljea...........................................56
Mr. sc. Kemal Nurki
Tapu zabit defteri 1290-92. H. Gradaac ..............................................................64
Mr. sc. Nusret Kujrakovi
Inicijativa graana za rekonstrukciju
sultan Fatih Mehmed-hanove damije u Gradacu................................................70
Elvis Beirovi, prof.
90 godina Husinske bune 1920-2010.....................................................................78
Edin akovi, prof.
Arnautsko brdo u Gornjoj Orahovici kod Graanice:
prahistorijska gradina i antiko nalazite...............................................................84
Samir Halilovi, prof.
Novoistraena srednjovijekovna nekropola Groblje kod Kalesije.......................92
Mirsad Omeri, prof.
Sahat kule sjeveroistone Bosne ..........................................................................100
Almir Muovi, prof.
Arheoloko istraivanje lokaliteta Trg slobode u Tuzli.....................................112
TRADICIJA
Orhan Jai, prof., Zehrudin Muhedinovi, prof., Esada Grabus, prof.
Religijski fenomen dovita Prisadi u Brnjianima pored Srebrenika....................120

Mr. sc. Kemal Bai

Kulturno-historijsko naslijee Gornje i Donje Tuzle
u radovima Refika Hadimehanovia ..................................................................132
Mr. sc. Rusmir Djedovi, mr. sc. Almira Beirovi
Razvoj naselja Avdibaii i porijeklo stanovnitva,
antropogeografska i etnografska istraivanja........................................................144
Edhem Omerovi
Nepoznate srednjovjekovne nekropole u Sapni....................................................158
PORODICE I LIKOVI ZAVIAJA
Mr. sc. Mensur Husi
Hafizi Husii iz Lipovica kod Kalesije ................................................................170
Hasan Gazibegovi
Kratak osvrt na istraivanje porijekla familije Gazibegovia...............................180
Seudin Muratovi, prof.
Muratovii iz Baigovaca......................................................................................184
NASLIJEE BATINA
Mr. sc. Nikola ia
Povjest Franjevakog samostana u Tuzla
s posebnim osvrtom na izgradnju kulturnog centra Sveti Franjo......................196
Ifeta Jahi-Begovi, dipl. ing. arh.
Revitalizacija historijskog jezgra Sokola .............................................................202
Esaf Levi, prof.
Izlobe arhivske grae Arhiva Tuzlanskog kantona.............................................210
Dr. sc. Omer Hamzi
Centralno spomen-obiljeje poginulim borcima/ehidima i civilnim rtvama
rata u odbrambeno-oslobodilakom ratu 19921995. u Graanici.......................216
Mr. sc. Edna Klimenti
Mikrotoponimija Tuzle..........................................................................................232
Osman Kavazovi
Bosanski grb na nianu u Jelove Selu..................................................................242
Edhem Omerovi
Turbe Veiz dede u Teoaku..................................................................................246

Munisa Kovaevi, prof.

Brateljevika ili Djevojaka peina,
zatita kulturno-historijskog i prirodnog dobra....................................................250
Ljubica Beirovi, prof.
Etimoloka i semantika interpretacija hidronima na podruju
opine Srebrenik...................................................................................................258
AKTIVNOSTI ZAVODA
Benjamin Bajrektarevi, prof.
Nauni skup Kulturno-historijsko i prirodno naslijee opine Banovii..........270
Senad Begovi, prof.
Historijat zidne dekoracije u Hotelu Bristol u Tuzli
akademskog slikara Ismeta Mujezinovia............................................................276
Munisa Kovaevi, prof., Senad Begovi, prof.
Mogunosti osnivanja muzeja odbrane Bosne i Hercegovine u Gradacu..........284
Benjamin Bajrektarevi, prof.
Izvjetaj o radu Zavoda za zatitu i koritenje kulturno-historijskog
i prirodnog naslijea TK za 2010. godinu............................................................294
PRIKAZI RECENZIJE OSVRTI
Dr. sc. Edin Jahi
Tuzla sjeanje na bisere stare gradske jezgre....................................................300
Mr. Nedim Rabi
Nauni skup u Graanici o lokalnoj historiji........................................................302
Munisa Kovaevi, prof.
Zbornik radova o Banoviima..............................................................................306

PROLOST

Doc. dr. sc. Edin MUTAPI

GRADAAC I OKOLINA U SREDNJEM VIJEKU
Abstrakt:
Arheoloki i pisani tragovi nas upuuju da se jo u ranom srednjem
vijeku na rijeci Savi formirala granica srednjovjekovne bosanske drave.
Upravo iz tog razloga, podruje Gradaca i okoline ima veoma znaajnu
strateku ulogu, kao pogranino podruje prema rijeci Savi, odnosno
susjednom ugarsko-hrvatskom kraljevstvu. Navedeno podruje se nalazilo u
upi Nenavite (koja je pripadala zemlji Usori) koje se spominje na samom
poetku vladavine bosanskog bana Stjepana II (iza 1323. godine). Ofanzivna
ugarska akcija poetkom XV stoljea, dovodi do demografske praznine na
navedenom podruju. Tako se Gradaac i okolina tokom XV i prve polovine
XVI stoljea nalaze najprije pod ugarskom vlau (od 1408. do 1443.
godine), a zatim bosanskom (od 1443. do 1463.), te kao sastavni dio
Srebrenike banovine pod ugarskom vlau (od 1464. do 1520. godine). Sam
naziv Gra/da/ac se prvi puta spominje u historijskim izvorima (sauvanim u
prepiskama iz franjevakih samostana) 18. septembra 1461. godine u povelji
kralja Stjepana Tomaevia. Bez obzira na ovaj dosta relativno kasni spomen
Gradaca u pisanim izvorima, ne moemo zaobii injenicu da se upravo na
podruju dananjeg gradskog centra vrlo rano formiralo utvrenje i sredite
srednjovjekovne upe Nenavite.
Kljune rijei: Gradaac, Nenavite, Bosna, upa, nahija
UVOD
Novija historiografska istraivanja sasvim opravdano su pomjerila
nastanak srednjovjekovne bosanske drave u IX stoljee. Tu prije svega
mislimo na naune doprinose Nade Klai i Muhameda Hadijahia.1 Prema
naem miljenju, pogodan momenat za nastanak bosanske drave jeste raspad
avarskog kaganata, kada se uopte stvaraju predispozicije na samostalno
politiko organizovanje na junoslavenskim prostorima. Na bosanskim
prostorima se ve od kraja XII stoljea odigrava proces feudalne
1

Nada Klai, Srednjovjekovna Bosna, Politiki poloaj bosanskih vladara do Tvrtkove

krunidbe (1377.g.), Eminex, Zagreb, 1994.; Muhamed Hadijahi, Povijest Bosne u IX i X
stoljeu, Preporod, Sarajevo, 2004.

10

dezintegracije koji dovodi do formiranja bosanskih zemalja. Svakako, meu

njima od posebnog znaaja za vladarsku porodicu Kotromania bila je
sjeverna bosanska zemlja Usora gdje se od ranog srednjeg vijeka formira
institut mlaeg vladara, ili nasljednika (vicebana, vladanija).2
Upravo taj proces decentralizacije nastavlja se kontinuirano tokom
XIII i prve polovine XIV stoljea. Taj proces dovodi do toga da se nekada
jedinstvena zemlja Usora cijepa na Usoru i Sol kako se to i navodi
pri prvom terminolokom pomenu ovih zemalja u dokumentima iz 1225.
godine.3
Naime, rije je o pismima pape Honorija III kalokom nadbiskupu
Ugrinu. U prvom pismu je papa zahvalio ugarskom prelatu na njegovoj
rijeenosti da uniti heretike de Bosna, Soy, et Wossora dok je drugim
pismom potvrdio odluku kralja Andrije II da kalokom nadbiskupu preda
terras quasdam, videlicet Bosnam, Soy et Wossora, da bi ih oistio od
heretika.4

Pratei historijske izvore, moemo u potpunosti opovrgnuti ono to je dosadanja

historiografija pokazivala kada je u pitanju odnos Usore i Soli, odnosno da je Usora u
XIVstoljeu u sebi apsorbovala i zemlju Sol. Naime, kao to smo ve konstatovali, proces
koji se odvijao bio je suprotan od toga. Jo od ranog srednjeg vijeka, na sjeveru Bosne se
javlja zemlja Usora koja se od zemlje Bosne razdvajala starom granicom pokrajina Panonije i
Dalmacije. Naime, sjeverno i juno od navedene granice, koja je u prolosti razdvajala dvije
rimske provincije Panoniju i Dalmaciju, jo u vrijeme avarske prevlasti nad ovim prostorima
naselila je brojna avarsko-slavenska masa (u kojoj su, svakako, Slaveni dominantni u
brojnosti), tako da je usljed kasnije podjele izmeu doseljenika dolo do posezanja na onu
granicu koja je imala svoj historijski, ali i prirodno-geografski aspekt. Uostalom i
Porfirogenit spominje neovisnu sklaviniju, koja ubuhvata prostor Dalmacije i Panonije.
Navedena injenica nas neupitno upuuje na zakljuak da u periodu nastajanja prvih drava
na junoslavenskim podrujima imamo obrnute, odnosno dezintegracione faktore, odnosno
injenice da se usljed podjele nasljedstva i sl. odreena teritorija dijeli. Miljenja smo da se
upravo jedan takav proces odigrao i u prvoj polovini XIII stoljea, odnosno da se s
vremenom od matice Bosne otcijepila Usora sa Soli kao jedinstven prostor. Pri tome je
dobila novonastala zemlja Soli izraeniji stepen individualiteta, omoguivi plemstvu iz
navedenih krajeva da u potpunosti uestvuju na najvioj razini u politikom ivotu
srednjovjekovne Bosne. Meutim, neto kasnije e doi do izdvajanja i Donjeg Podrinja,
odnosno Trebotia kao zasebne oblasti. (O svemu vie: Edin Mutapi, Mjesto i uloga Usore
u dravno-pravnoj tradiciji srednjovjekovne Bosne, Pregled, asopis za drutvena pitanja,
Godite L, Broj 2., Sarajevo, 2009., str. 133-147).
3
T. Smiiklas, Codex Diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, JAZU, Zagreb,
1906., svezak III, (dalje: T. Smiiklas, CD) str. 242-243;
4
T. Smiiklas, CD, III, str. 242-244; Jelena Mrgi, upe i naselja zemlje Usore, JI, br. 12., Beograd, 2000., str. 29.

11

Sav a

Vr
bas

Vrb a s

l a

l a

a
rin
Uk

So ko l

Tea nj
Ma g la j

S a va
nj a
Ti

Kora j

Sre b renik

Viso ri
D. Soli

G. Soli
Sp re ca

Dra me in
Go stilja

Sa p na

Krivaja

Tre bo tic

Dr
ina

a
nic
ca

ir

Kla d anj Dri n ja a

Go

nj a
s na
o
B
Bosanske srednjovjekovne
zemlje:
USORA, SOLI I PODRINJE
sa njihovim upama

e a

Vr
ba

Nena vite

na
dri
Mo

Po sa vlje

r
Sp

Usora

a
kr in

os u

O s
a t

Karta br. 1. Bosanske srednjovjekovne zemlje: Usora, Soli i Podrinje

Iz svega se jasno vidi da ove sjeverne bosanske zemlje imaju i

zajedniki vjerski izraz s zemljom maticom i da su zaraene herezom. To
ipak govori o teritorijalnom prisustvu srednjovjekovne bosanske drave juno
od rijeke Save jo od ranog srednjeg vijeka. To svakako potvruje i mrea
ranosrednjovjekovnih utvrenja koncentrisanih uz rijeku Savu.5 Naposljetku,
to e potvrditi i bosanski ban Stjepan II u svojoj povelji, konstatovavi da
vlada od Save do mora i od Drine do Cetine.6 U nekoliko uvodnih reenica
eljeli smo konstatovati da se podruje dananjeg Gradaca i okoline jo od
ranog srednjeg vijeka nalazilo u okviru zemlje Usore, odnosno
srednjovjekovne bosanske drave.
GRADAAKO PODRUJE DO POETKA VLADAVINE
STJEPANA II KOTROMANIA (1314-1353)
Prva stoljea izgradnje bosanske drave, uostalom kao i cijeli evropski
rani srednji vijek, su vrlo oskudna historijskim izvorima. U ranijem tekstu
smo dali elemente koji pokazuju da je rijeka Sava jasna granica
5

Arheoloki leksikon Bosne i Hercegovine, tom 2, Sarajevo, 1988.

Ludwig Von T h a l l c z y ; Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter,
Mnchen und Leipzig 1914. (dalje: T h a l l c z y , S t u d i e n ) s t r . 1 3 - 1 5 .

12

srednjovjekovne Bosne. Upravo takve podatke nam je sauvao i bizantijski

hroniar (u pratnji cara Emanuela Komnena) Ivan Kinam. Opisujui pokrete
bizantijske vojske 1150. godine on konstatuje: Kad stigoe blizu Save,
odatle zaokrenu prema drugoj reci po imenu Drina koja izvire negde odozgo i
odvaja Bosnu od ostale Srbije. Bosna nije potinjena arhiupanu Srba nego
narod u njoj ima poseban nain ivota i upravljanja.7 Kako dragocjeni
podaci. Dakle, u vrijeme vladavine prvog imenom poznatog bosanskog bana,
bana Boria, granica je i na rijeci Savi, ali i Drini. Takoer, slavenski
doseljenici koji ive zapadno od rijeke Drine imaju samostalan nain ivota
i upravljanja.8 To se odraava i u narednom periodu u bitkama oko
Branieva 1154-1155. godine kada bosanski ban 'Bori' (egzarh dalmatske
zemlje Bosne kao saveznik /simahos/ ugarskog kralja) predvodi bosanske
ete u borbama protiv Bizanta kod Branieva.9 Meutim, ovi uspjesi nisu
sprijeili privremeno potpadanje Bosne pod bizantijsku vlast (1167-1180) u
periodu vladavine Emanuela Komnena. Ponovno osamostaljenje bosanskog
prostora vezano je za vladavinu bana Kulina, ija diplomatska aktivnost je
prepoznatljiva po njegovoj povelji od 29. avgusta 1189. godine.10 O veliini
Kulinove Bosne govore nam izvori iz prepiske papskog legata Ivana de
Kazamarisa. U pismu koje je on, nakon skupa na Bilinom polju, uputio papi,
navodi se da je Bosna prostrana zemlja dest dana hoda, te predlae da se na
njenoj teritoriji formiraju tri-etiri nove biskupije.11 Svakako da u ovo
vrijeme znaajnu ulogu u Usori imaju knez Sibislav i njegova majka Ancila,
7

Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije, knjiga IV, Beograd, 1971., str. 26-29.
Mustafa Imamovi, Historija Bonjaka, BZK Preporod, Sarajevo, 1997., str. 31
8
M. Imamovi, Historija Bonjaka, 1997., str. 31; Vizantijski izvori za istoriju naroda
Jugoslavije, Knjiga IV, str. 26-29.
9
Koliko je panje privlailo ovo bosansko svrstavanje na ugarsku stranu najbolje govori
injenica da car Emanuel Komnen u potjeru za Boriem alje najhrabriji dio svoje vojske
predvoen carevim hartularijem (visokim oficirem) Vasilijem (Vizantijski izvori za istoriju
naroda Jugoslavije, Knjiga IV, str. 49-52).
10
Gregor remonik je konstatovao da se original povelje Kulina bana danas nalazi u
Dubrovniku, da je to ustvari ranije pogreno definirani stariji prepis - koji ima devet redova
latinskog teksta (Opirnije: Gregor remonik, Orginal povelje Kulina bana, GZM, Nova
serija, Sarajevo, 1957., str. 192-215).; Najstarije miljenje, a u posljednje vrijeme i u
bosanskohercegovakoj javnosti opeprihvaeno, da je petrogradski primjerak original,
zastupao je najznaajnije Josip Vrana. (Vidi: Josip Vrana, Da li je sauvan original isprave
Kulina bana, Radovi Staroslavenskog instituta 2, Zagreb, 1955., str. 5-56; Isti, Koji je od
triju sauvanih primjeraka original isprave Kulina bana?. Radovi Zavoda za slavensku
filologiju 4, Zagreb 1961, 73-86). Pomirljivo rjeenje nudi u posljednje vrijeme Milko
Brkovi. Svojom analizom Brkovi upotpunjuje remonikovo miljenje, ali napominje da
nije ni vano koji je od tri primjerka original, jer su sva tri primjerka nastala u priblino isto
vrijeme, pa su time svi originali. Milko Brkovi, Srednjovjekovne latinske isprave bosanskih
vladara izdane u Dubrovniku, Anali Zavoda za historijske znanosti JAZU, broj 28, Zadar,
1990., str. 41-61.
11
T. Smiiklas, CD, III, str. 36.

13

sin i supruga pokojnog bana Stjepana, koji se spominju u korespodenciji sa

papom Grgurom IX 1236. godine i koji ih uzima pod zatitu Svetog Petra.12
Poznato je da je u prvoj polovini XIII stoljea navedeno podruje pod
kontrolom bosanskih banova, a svakako najdue Mateja Ninostava. To
potrvuje i boravak kralja Bele IV od 14. do 21. juna 1244. godine u gradu
Glau, na mei zemlje Usore13, odnosno sjeverozapadnoj granici bosanske
drave.
U tradicionalnoj historiografiji prvim pomenom podruja u neposrednoj
blizini Gradaca smatrala se Belina darovnica iz 1244. godine. Navedeni
dokument donedavno je smatran temeljnim dokumentom ugarskog
patronata nad Bosnom. Meutim, hrvatska historiarka Nada Klai je
uspjeno dokazala da se radi o falsifikatu.14 Naravno, prihvatajui
navedeno miljenje, vrlo je bitan vremenski okvir nastanka (krivotvorenja).
Svakako se radi o srednjem vijeku, te nam navedeni dokumenat
(krivotvorina) ostavlja znaajne tragove o geografskim nazivima mjesta u
podruju naeg interesa. Tako se u navedenom dokumentu u Usori
potvruje kralj bosanskoj biskupiji one posjede, koje joj je darovao Ban
Ninoslav, radi raznih nepravdi i teta,. Biskup i njegov kaptol imaju pravo
pobirati desetinu, kunovinu i druge poreze u Usori, Solima, Donjim
Krajevima i drugim nespomenutim upama na nain ugarskih biskupa. Taj je
posjed takoer prostoran iako manji od onog u Slavoniji. On ide od ua
rijeke Tolise u Savu Tolisom i Suhom Tolisom do izvora rijeke zatim brdom

12

Sima irkovi, Istorija srednjovekovne bosanske drave, Srpska knjievna zadruga,

Beograd, 1964., str. 60.
13
Vjekoslav Klai, Povijest Hrvata - Od najstarijih vremena do svretka XIX stoljea,
Knjiga prva, Nakladni zavod MH, Zagreb, 1974. (dalje: V. Klai, Povijest Hrvata, I) str.
261-262; U glakom podgrau je bila crkva Sv. Nikole, za koju se u popisu upa zagrebake
biskupije iz 1334. g. kae da je na granici Usore (ecclesia sancti Nicolai de Gallas in metis
Wzore). Franjo Raki, Popis upa Zagrebake biskupije, Starine, JAZU, knjiga IV, Zagreb,
1872. Raki nije uspjeo proitati de Gallas. Vidjeti str. 213; Nada Klai, Srednjovjekovna
Bosna, str. 111.
14
Belina darovnica danas se smatra grubim falsifikatom koji nema nikakve veze bilo s
kraljem Belom IV ili s banom Ninoslavom (kako to konstatuje znamenita hrvatska
historiarka Nada Klai). Meutim, uzmemo li u obzir prilike u bosanskoj biskupiji i u samoj
Bosni u drugom i treem desetljeu XIV. stoljea kad nastaje rat izmeu franjevaca i
dominikanaca, onda se naravno ne ini iskljuenim da se u bosanskoj biskupiji, dakle u
akovu, sastavlja spomenuta krivotvorina. Ona je trebala vratiti dominikancima ona prava
u Bosni koja tada uivaju od njih mnogo spretniji franjevci. Najzad, nije iskljueno niti to da
falsifikat naruuje Peregrin kad iz Bosne odlazi na biskupsku stolicu u akovo. On je imao
dosta razloga da se u tom trenutku, dakle kao bosanski biskup, bori za izmiljena prava
bosanske biskupije (Nada Klai, Srednjovjekovna Bosna, str. 112-115).

14

do izvora Modrie, te niz taj potok do rijeke Bosne, zatim Bosnom do njezina
ua u Savu i konano Savom, dok ne primi Tolise.15
Tradicionalna historiografija nastojala je da pod svaku cijenu svrsta
Bosnu pod okrilje ugarske krune. Za to je vrlo pogodan period druge
polovine XIII i poetak XIV stoljea. Naime, mirne politike prilike izmeu
Bosne i susjednih drava zasnovane na meusobnim rodbinskim vezama, a
uzavrele unutarpolitikom borbom vladara i plemstva, zasigurno su uticale na
tu stabilizaciju odnosa izmeu Bosne i susjedne Ugarske. Novonastali
politiki odnosi protkani Zlatnom bulom, ograniavali su samovoljno
vladarevo ukljuivanje odreenih porodica u politiki ivot. Za tu priliku
itekako pogodni su dobri odnosi sa bosanskom vladajuom porodicom, koja
je zauzvrat konstantno imala posjede u Slavoniji, da se ljudi bliski kralju
odravaju u politikom ivotu formalnim titulisanjem banom Bosne,
banom Usore i Soli i sl. Tako se ugarska plemkinja vojvotkinja Ana, pri
potvrdi oeve darovnice iz 1264. godine, titulira kao vojvotkinja Bosna et de
Mazo (Bosne i Mave).16 U povelji ugarskog kralja Stjepana V od 3. maja
1271. godine, spominje se Belam ducem Machow et de Bozna.17 U dvije
povelje kralja Ladislava IV od 27. novembra 1272. godine, spominju se
pored ostalih: Henrico bano de Wozora ot de Sou... Stephano bano de
Bozna.18 Istom titulacijom se spominje pomenuti Henrik u potvrdi darovnice
Bele IV manastiru Sv. Mihajla, koju 3. decemra 1272. godine potvruje kralj
Ladislav IV.19 On takoe u potvrivanju privilegija oca Stjepana V (iz 1271.
godine) to ini i za patris sui Stephani banu Bosne (?) 2. januara 1273.
godine.20 Prvog marta 1273. godine posljednji put se meu svjedocima u
poveljama Ladislava IV spominje Stephano bano de Bozna.21 Ve u junu

15

Grupa autora, Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do

godine 1463., knjiga Prva, HKD Napredak, Sarajevo, 1942 (dalje: Napretkova Poviest)., str.
745-746; Uporedit: T. Smiiklas, CD, IV, str. 236-240.
16
Eusebio Fermendin, Acta Bosnae, Potisimum ecclesiastica cum insertis editorum
documerum regestis (925-1752) Zagrenae, 1892., str. 15.
17
E. Fermendin, Acta Bosnae, str. 15.
18
Emericus Nagy, Codex diplomaticus patrius Hungaricus, vol. VIII, Budapestini, 1891., str.
148-149; U obje navedene povelje radi se o ovjerama prepisima ranijih povelja, kojima je
kralj Stjepan V izvrio odreena darivanja. Navedena darivanja su uinjena 1263. i 1265.
godine.
19
G. Fjer, Codex diplomaticus Hungariae ecclesiasticus ac civilis, Budae, 1834-1844; V/2
str. 56-57; E. Fermendin, Acta Bosnae, str. 15.
20
G. Fjer, Codex diplomaticus Hungariae..., V/2, str. 70-72; E. Fermendin, Acta Bosnae,
str. 16. Meu svjedocima spominju se i Henrico bano de Vozora et de Sou i Stephano bano
de Bosna. U gore pomenutom tekstu ne navodi se zemlja pomenutog bana Stjepana.
21
T. Smiiklas, CD, VI, str. 21-22.; irkovi, u ovom sluaju ini se ispravno, uvia da je
pomenuti Stjepan ugarski velika, a ne Prijezdin sin istog imena koji se pojavio znatno
docnije (S. irkovi, Isorija Bosne, str. 74), ali sline zakljuke ne eli donijeti u svojim

15

iste godine (7. juna) spominje se Egidio bano et de Macho et de Bosna.22

Navedena osoba se sa pomenutom titulom spominje jo u etiri povelje, koje
su izdate tokom juna i jula 1273. godine.23 Ukoliko ovako brze smjene
uzmemo da su stvarne, a ne fiktivne, kako to mislimo, onda se neminovno
kao zakljuak namee da dolazi do neto izraenijeg spajanja Bosne, a
naroito Usore i Soli sa Ugarskom.24 Stoga, nimalo ne udi miljenje nekih
historiara da je bosanski ducatus sastavni dio ugarske krune. Tako je
historiografija iskonstrisala da prognanik sa srpskog prijestolja (bez vojske
i zemlje) Dragutin, postane gospodarem sjeverne Bosne, tj. Usore i Soli.
Naravno tu fiktivnu titulu nosio je da bi se odrao u plemikom ivotu
zahvaljujui prije svega rodbinskim vezama sa ugarskom i bosanskom
vladarskom porodicom.25
Donoenjem Zlatne bule u Ugarskoj, dolazi do procesa pojaane
uloge stalekog plemstva. Na taj nain, vlast kralja je u velikoj mjeri
ograniena, a samim tim je i kraljeva mogunost da, shodno dotadanjoj
politikoj praksi, dijeli plemike pozicije i staleku ulogu u velikoj mjeri
ovisila o snazi feudalnih monika.26 Upravo iz tog razloga nimalo ne
kasnijim analizama, kada se takoe nameu u isto vrijeme stvarni bosanaki banovi, i oni koji
su tu titulu nosili deklerativno.
22
Marko unji, Izvori za istoriju Bosne i Hercegovine, knjiga I, Sarajevo, 1977. (rukopis),
str. 198-199.
23
E. Nagy, Codex diplomaticus patrius Hungaricus, vol. VIII, str. 153-155,
24
S. irkovi, Istorija, str. 72.
25
Mladen Ani, Putanja klatna, Ugarsko-hrvatsko kraljevstvo i Bosna u XIV stoljeu,
ZIRAL, Mostar, 1997. str. 73-74.; S. irkovi, Istorija, str. 75; Naime, Dragutinova ki
Jelisaveta udaje se za Prijezdinog sina (1284. godine) i nasljednika bosanskog banskog
prijestolja Stjepana I Kotromania. Ova bosansko-srpska alijansa pokazala je znaajne
politike rezultate jedno stoljee kasnije, jer je dala banu Tvrtku pravni osnov da se
proglasi za srpskog kralja. Dakle, Prijezdi uope ne smeta da otac supruge njegovog sina
Stjepana nosi titulu koja je ve ustaljena na ugarskom dvoru za one kojima je, uostalom, bila
potrebna titula radi linog statusa. Da u ugarskoj pravno-politikoj praksi je postojala
intitulacija zemalja koje su se samo djelimino nale pod njenom vlau najbolje nam govori
praksa sa poetka XV stoljea kada su zauzimanjem nekoliko gradova na sjeveru Usore
proglaavali odreene velikae vojvodom Usore. Tako npr. od 1411.1415. godine Ivan
Gorjanski, vazal kralja Sigismunda, nosi titulu usorskog vojvode koju istovremeno nosi i
Vukmir Zlatonosovi kao pripadnik bosanskog plemstva. (P. Aneli, O usorskim
vojvodama, str. 34; P. ivkovi, Usorska vlasteoska porodica Zlatonosovii i bosanski
kraljevi (posljednja decenija XIV i prve tri decenije XV stoljea), Historijski zbornik, god.
XXXIX (1), Zagreb, 1986. /dalje: P. ivkovi, Zlatonosovii/ str. 147-161; ivkovi, Pavao;
Tvrtko II Tvrtkovi Bosna u prvoj polovini XV stoljea, Sarajevo, 1981.
26
O Zlatnoj buli i njenoj ulozi vidjeti vie u: Istorija Maara. U navedenom tekstu posebno
obratiti panju na dio koji govori o veliini kraljevog domena u vrijeme kralja Stjepana i
doba donoenja Zlatne bule. Zatnom bulom dolo je do sljedeih krupnih promjena na
ugarskoj pravno-politikoj sceni. Masa nezadovoljnika, na saboru u Stonom Beogradu 1222.
godine, prisilila je Andriju II da jednom sveanom poveljom obea promjenu stanja. Ta
povelja je, po svom viseem zlatnom peatu, nazvana Zlatnom bulom. Zlatna bula nije

16

iznenauje esto upotrebljavanje Bosne, odnosno njenih sjevernih zemalja

Usore i Soli, kao posjeda odreenim plemiima, lojalnim ugarskom dvoru, i
to uglavnom stranaca kojima je dijeljenje plemikih titula bilo zabranjeno
Zlatnom bulom.27 Naime, na taj nain kralj je omoguio da u prilino
sloenim okolnostima u svojoj neposrednoj blizini dri sebi odane i bliske
ljude, kojima je, uglavnom, za takvu ulogu nedostajala titula. Na taj nain,
imamo situaciju da se gospodari pri ugarskom dvoru smjenjuju, kada je u
pitanju Bosna prebrzo i za suvremene izborne procese, a kamoli za jedno
privilegovano staleko drutvo kakvo je bilo srednjovjekovno.28 Sa druge
strane, gotovo svi bosanski vladari imaju svoje posjede i u Ugarskoj. Dio tih
posjeda drao je i ban Prijezda.29 S tim u vezi, postavlja se jo jedno pitanje,
a to je: Da li bi se u politikom ivotu Ugarske ukljuio bilo ko iz prikljuene
(osvojene, pridruene) zemlje?
Iako, konkretan odgovor teko moemo nai, pokuat emo ga dati
teoretski. Neminovno je da, bez obzira na svu sloenost feudalnog sistema,
na prostoru Usore i Soli imamo vrstvo izgraene bosanske dravne
institucije, koje se, kako je to u nauci zakljueno, nisu mogle stvoriti tako
brzo30, samim time kod svih slojeva stanovnitva se stvara osjeaj bosanske
pripadnosti pogotovo ukoliko imamo u vidu specifinost vjerskog
organizovanja i povoljniju poresku politiku. Jedno je sigurno, u navedenoj
situaciji ugarski dvor bi traio sebi odane predstavnike tadanjeg usorskosolskog politikog (plemikog) ivota iz reda domaih snaga, a poto to nije
inio, sa velikom sigurnou moemo konstatovati da je njihova vlast nad
dijelom Bosne, odnosno Usorom i Soli, bila samo fiktivna u plemikim
sauvana u originalu, iako je izdata u sedam primjeraka, nego samo u prepisima. Zlatnom
bulom se zabranjuje kralju da strance imenuje na visoke dravne poloaje, da poklanja itave
upanije, da kraljevske prihode daje nevjernicima u zakup, da prodaje so, osim u Solnoku i
Segedinu, da njegova pratnja odsjeda na imanjima plemia i njihove livade koristi za ispau
svojih svinja. Zabranjuje se, takoe, gomilanje funkcija. Odreuje se da se novac, i to od
dobrog metala, mijenja godinje jedanput i da se redovno odravaju sabori, na praznik
Svetog Stjepana kralja (20. augusta), kojim e predsjedavati kralj ili, ako je on opravdano
sprijeen, palatin (Grupa autora, Istorija Maara, Clio, Beograd, 2002., str. 64-70).
27
Vidjeti prethodnu napomenu. Analiziranjem imena koja se spominju sa titulama iz
bosanskih zemalja, jasno se moe vidjeti da dominiraju oni koji su izvan stvarnog ugarskog
dravno-politikog prostora, kojima je, prema tome, Zlatnom bulom bilo to zabranjeno.
28
Evo jednog primjera kako to izgleda u ranijoj historiografiji: U poetku svoga vladanja nije
Ladislav popunio vojvodsku ast mjesto Bele. U to se vrijeme spominje Matija, ban itave
Slavonije, Henrik, ban Usore i Soli, palatin Roland, ban mavanski, Pavao, ban severinski,
Grgur, ban Kueva i Branieva, te Stjepan, ban bosanski (Stephano bano de Bozna). Tokom
g. 1273., banom itave Slavonije postade Henrik Gisingovac, a banom mavanskobosanskim (de Macho et de Bozna) Egidije, ali ve slijedee godine njega nestaje, Egidijev
je naslov bosanskog bana bio samo poasni. (Napretkova Poviest, str. 234)
29
T. Smiiklas, CD, IV, str. 594.
30
P. Aneli, O usorskim vojvodama i politikom statusu Usore, str. 30

17

zvanjima kralju odreenih bliskih ljudi.31 Cijelo to vrijeme sjevernom

Bosnom vlada porodica Kotromania, a njen ban Prijezda, 8. maja 1287.
daruje upu Zemljanik svom zetu Ladislavu Baboniu (sinu slavonskog bana
Stjepana III) kao miraz svoje kerke Katarine prilikom njene udaje za ovog
slavonskog velikaa.32
Tome u prilog ide i zakljuak maarskog historiara P. Engela da ne
smije se bez zadrke tvrditi da je Bosna tijekom cijelog srednjeg vijeka bila
vazalna zemlja ugarske krune, te svoje istraivanje o takvim (vazalnim)
odnosima usmjerava tek od vremena poslije vladavine Stjepana II
Kotromania. 33
UPA NENAVITE
Osmanski defteri iz 1533. godine registruju Gradaac kao samostalnu
nahiju koja je najveim dijelom nenaseljena.34 Meutim, u popisu iz 1548.
godine Gradaac se nalazi u nahiji Nenavite i to je naziv nahije i u kasnijim
popisima. N. Filipovi je miljenja da je do uspostavljanja nahije Nenavite
dolo ve u toku 1536. g., u koju su ule zemlje i naselja koja su zbog
ranijih prilika bili u sastavu nahije Gradaac, a nahija Nenavite je
inicijativom zvornikog sandak-bega Dafer-bega, naseljena velikom
grupacijom Vlaha.35 Ukoliko uzmemo da kada je u pitanju ovaj nivo
organizovanja, imamo tedenciju na cijelom bosanskom prostoru da se
srednjovjekovne upe potpadanjem pod osmansku upravu tranfsormiu u
nahije. Na taj nain, posredstvom osmanskih izvora, dobijamo formu
organizacionog ustrojstva gradaakog podruja tokom srednjeg vijeka,
odnosno pripadnosti upi Nenavite. Ovo je svakako jedna od najsjevernijih
bosanskih upa i obuhvatala je podruje neposredno uz sjevernu bosansku
granicu, odnosno rijeku Savu.36
Prvu informaciju o Nenavitu (upi?) imamo iz jedne povelje koja
govori o enidbi bosanskog bana Stjepana II Kotromania. Naime, saradnja
izmeu Bosne i Bugarske, koja je uvrena sklapanjem dinastikog braka
izmeu bosanskog bana Stjepana II Kotromania sa kerkom bugarskog cara
31

O tim promjenama tzv. vladara i upravnika Bosne vidjeti vie u: Napretkova poviest, str.
232-249.
32
Pejo okovi, Susret sa zagubljenom povijeu, podruje Bosanske Gradike u
razvijenom srednjem vijeku, Zagreb, 2001., (dalje: P. okovi, Gradika), str. 42.
33
P. Engel, Neki problemi, str. 58.
34
Adem Handi, Dva prva popisa Zvornikog sandaka (iz 1519. i 1533. godine), ANU
BiH SANU, Sarajevo, 1986., str. 146, 154, 167.
35
Nedim Filipovi, Islamizacija u Bosni i Hercegovini, Centar za kulturu i obrazovanje
Teanj, Teanj, 2005. (nadalje: N. Filipovi, n. dj.), str. 315.
36
Isto

18

Mihaila negdje iza 1323. godine, imat e znaajnog odraza i na prilike u

Usori. O tome govore vrlo interesantni detalji iz navedene povelje. Uloga
dovoenja mlade princeze i budue banice iz Bugarske u Bosnu, povjerena je
velikom knezu Grguru Stjepaniu. Zbog svog savjesnog i uspjenog
obavljanja navedenog zadatka, ban Stjepan II, za osvjedoenu vjernu
slubu, nagrauje kneza Grgura sa pet sela (to je i razlog izdavanja
navedene povelje). Darovana sela se u navedenoj povelji poimenino
nabrajaju, te se saoptava i ve spomenuti razlog navedenog poklona:

Meu darovanim selima pominje se Modri, dananja Modria na

desnoj obali donje Bosne i selo Jak, dananje selo Jake na lijevoj obali
Bosne, nasuprot Modrie. Za selo Jake, a svakako i Modriu, naglaava se
da su u Nenavii. Iako u navedenom pomenu nema izriitog spominjanja
upe Nenavite, mi na osnovu ranije nae konstatacije, kao i organizacione
strukture tog perioda, moemo konstatovati da se u navedenom sluaju radi o
upi pod nazivom Nenavite. Ova je upa zahvatala teritoriju sa lijeve i desne
obale donjeg toka rijeke Bosne. Na kraju isprave o kojoj je rije, Pribisav
dijak s ponosom istie da je on dijak bana Stjepana koji drae od Save do
Mora i od Cetine do Drine.37
Ovo je svakako nepobitan dokaz da je granica bosanske drave tada, a
vjerovatno i u ranijem periodu, bila na Savi. U nauci je dobro poznata i
opteprihvaena injenica, da je granica izlazila na Savu izmeu ua Drine i
ua Vrbasa, odnosno cijelim obuhvatom ove upe sjeverna granica je rijeka
Sava.38 Danas je vrlo teko precizno definirati prostorni obuhvat koji je
obuhvatala ova upa. Jedino sa velikom sigurnou moemo konstatovati da
se ova upa od svog prvog pomena nalazila u zemlji Usori.39
Navedena povelja bana Stjepana II nam, takoe, otkriva da je na
podruju upe Nenavite bio vrlo izraen vladarev domen, odnosno zemlja na
kojoj je on imao neogranieno pravo raspolaganja, te je on u ovoj prilici
daruje velikom knezu Grguru Stjepaniu. U pisanim izvorima nema spomena
o naselju i utvrenju sa imenom Nenavite.40 Jedino zahvaljujui opirnom
37

Thallczy, Studien, str.13-15.

Milo Blagojevi, Severna granica bosanske drave u XIV veku, Bosna i Herecgovina od
srednjeg veka do novijeg vremena, Meunarodni nauni skup, 13. 15. decembar 1994.,
Istorijski institut SANU, Beograd 1995. (nadalje: M. Blagojevi, Severna granica), str. 59
76.
39
Pavao Aneli, O usorskim vojvodama i politikom statusu Usore, Prilozi instituta za
istoriju u Sarajevu, broj XIII, Sarajevo 1977. (dalje: Aneli, O usorskim vojvodama), str.
17-44.
40
Sam naziv upe Nenavite vrlo je teko odrediti. U historijskoj literaturi o tome ne postoje
valjani tragovi. U nauci je prihvaeno miljenje da su imenice sa zavretkom -te, -e
staroslavenskog porijekla. Izgleda da toponim ima znaenje: (utvrenje) NE-NA- (visokom)
38

19

defteru Osmanskog sandaka iz 1548. godine, znamo da se navedeno naselje

nalazilo u blizini dananjeg Skugria (Karye-y Iskagri maa Nenavite-i
ovasi tabii Nenavite / Selo Skugrii s poljem Nenavite u nahiji
Nenavite).41
Meutim, poznato je da su upe, po pravilu, imale sredinje upno
naselje i da je ono bilo zatieno utvrenjem. Vrlo esto se radilo o jednoj te
istoj lokaciji.42 U nauci je prisutno miljenje da prvobitno sredite upe
Nenavite treba traiti u ranoslavenskom utvrenju Gradina u Skugriu, a
tek krajem XIV stoljea, u vrijeme prve pojave vatrenog oruja, ulogu
upnog sredita preuzima tvrava Gradaac.43 Meutim, nae miljenje je da
prvobitno sredite srednjovjekovne upe Nenavite traba traiti u Doboru, a
VIJEM (mjestu, poloaju u prostoru), odnosno NE-NA-VIJE - NENAVITE (Modria
sa okolinom u prolosti, Modria, 1986, str. 23).
41
Najstariji katastarski popis bosanskog, zvornikog i klikog sandaka (rukopis), Knjiga
IV, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1978., str. 336.
42
Modria sa okolinom u prolosti, str. 21.
43
U navedenom periodu iz osnova se mijenja sistem odbrane tvrava, pa bedemi od nasute
zemlje staroslavenskog gradita iz ranog srednjeg vijeka sada vie ne mogu raunati na
ozbiljnu odbranu. Kamena kula, koja je moda neto ranije, ili ba tada sagraena, takoe
nije u novom vremenu pruala neke ozbiljne anse pri odbrani. Zato je upno sredite postala
tvrava Gradaac, ije je utvrenje na prirodno uzdignutom poloaju ba i graeno zato da
odgovori potrebama odbrane u novom vremenu. Stara Gradina u selu Skugriu je i dalje odravana, jer je u lokalnim prilikama mogla posluiti kao prvo pribjeite i privremena zatita.
Kasnije, tokom dugih vijekova, mogla je imati i neku drugu funkciju, nama danas nepoznatu.
Keramiki nalazi upuuju na vrlo dug vremenski period ivota na Gradini - od ranog do u
kasni srednji vijek. Mogunost istog takvog hronolokog rjeenja prua i arhitektura Gradine.
Jer, izmeu odbrane tvravskog ulaza humkom od nasute i peene zemlje, pa do odbrane tog
ulaza kamenom kulom, bez sumnje stoji razlika od itave jedne epohe. Ipak, nuno je
ponoviti i sve ranije izreene rezerve oko ovih zakljuaka, jer, jednostavno, arheolokih
ispitivanja ovdje nije bilo, pa se svi zakljuci temelje jedino na povrinskom pregledu ovog
zanimljivog fortifikacionog objekta.
Poloaj Gradine je na prostranoj terasi, koja je u geolokoj prolosti bila obala Panonskog
jezera, a koja je sada oko 10-15 metara izdignuta iznad doline Posavine. U pozadini je terasa,
naslonjena na posljednje, najnie ogranke masiva planine Trebave. Sa ove visije pritie
irom dolinom rjeica Tolisa. Terasa sa Gradinom je na lijevoj obali Tolise, a rjeica se
okolo nje povija i time stvara jeziasti ispust, prema jugoistoku isturen u movarnu dolinu.
Tako je poloaj Gradine dobrim dijelom okruen vodom, a stranice terase tu su strme. Na toj,
jugu i istoku okrenutoj strani, nasuti bedem utvrenja je uoljiv kao povieni rub platoa
terase. Na ostalom dijelu bedem se samo mjestimino zapaa, a kao cjelina lii na velik i
nepravilan prsten, samo mjestimino blago naglaen u ravnini platoa terase. Na jugoistonoj
strani je prostrana uzviica-humka. Na njenoj povrini je obilje uruenog graevinskog
materijala-kamena i crvenkasto nagorenih komada peene zemlje. Oito je ovdje bila
centralna taka odbrane, jer je branjen ulaz u tvravu. U ranom srednjem vijeku je taj
uzvieni poloaj-humka-ojaan nasutim i peenim zemljanim bedemom. Kasnije je, tokom
srednjeg vijeka, na tom mjestu sagraena kamena kula. Prilikom oranja nailazi se na temelje
zidova od kamena, a izvan obima humke nema kamena, ve jedino komada peene zemlje,
svakako dijelova starih bedema (Modria sa okolinom u prolosti, str. 20-22).

20

da kasnijim cijepanjem ove upe na dvije kasnosrednjovjekovne (Nenavite i

Dobor) sjedite Nenavita postaje Gradaac, a Dobor sjedite istoimene upe
(nahije na poetku osmanske uprave). Naime, kako vidimo iz darovnice
Stjepana II, podruje sa obje strane rijeke Bosne nalazilo se u Nenavitu, dok
na poetku osmanske uprave navedeno podruje je graninom linijom na
navedenoj liniji odvojeno na nahije Nenavite i Dobor. Ta granica je imala i
jo znaajnije odredite, jer je ona predstavljala razgranienje i izmeu
Zvornikog sandaka, kome pripada Nenavite, i Bosanskog sandaka u
ijem sastavu je nahija Dobor.44
U nauci se smatra da se jo neka mjesta koja spominju srednjovjekovni
dokumenti mogu svrstati u neposrednu gradaaku okolinu. Tako se u
vrijeme ugarsko-bosanskih ratova na poetku XV stoljea, spominju i nazivi
castrum Branich (Brani, 1408. godine) i Kova (1415. godine). Branko
Beli ubicira navedene lokalitete u ouvanim arheolokim tragovima na
ovom podruju u tzv. utvrenja Gradac u selu Vranjak, na sjevernom rubu
visoravni Duge njive. Na navedenom lokalitetu ouvani su temelji
srednjovjekovnog utvrenja (Kova?),45 dok bi prema navedenom miljenju,
Brani mogla biti gradina Brania (Gradina Vitaa) u okolini Obudovca
(zaselak).46
44

Nedim Filipovi, n. dj., 127-354;

Na sjevernom rubu visoravni Duge njive, na teritoriji sela Vranjak, nalaze se u temeljima
ouvani tragovi utvrenja Gradac. Blie hronoloko opredjeljenje utvrenja Gradac na
Trebavi nije mogue dati bez arheolokih istraivanja. Kako su na povrini, naroito oko
humke na junoj strani, naeni rijetki fragmenti nae domae keramike zrelog srednjeg
vijeka, to bi, zasada bio i osnovni pokazatelj da je tvrava bila koritena od kraja 13. do prve
polovine 16. stoljea. U cjelini gledano, Gradac je sasvim malo utvrenje, jer je plato na
grebenu irok samo 6-8 metara. Rastezanje izmeu dva poprena rova, ako je sjeverno
udubljenje uopte rov, nije vee od 20-25 metara. Preko raskra na visoravni Duge njive,
dolinom rjeice Babenice ide se u dolinu rijeke Bosne, a dolinom rjeice Tolise stie se u
Posavinu, dok se dolinom rjeice Rajske dolazi u dolinu rijeke Tinje. Oito je da utvrenje
Gradac zatvara i kontrolie najvanije trebavske putne pravce, zbog ega je i sagraeno na
ovom voritu putova. (Modria sa okolinom u prolosti, str. 26-27).
46
Lokalitet je utvreni poloaj u movarnom predjelu. Znatno poviena greda nad okolinom
(ima kotu 95 metara, a okolina 90-91 metar) irine je oko 50-60 metara i prua se pravcem
istok zapad, sa znatnim povijanjem od zapada prema sjeverozapadu, odnosno june strane
prema jugoistoku. Gredu je, sa june i sjeverne strane, omeila bara. To su meandri rjeice
aavice, koja je jedan od brojnih transportera trebavskih voda preko posavskih movara, pa
se neto sjevernije i gubi u tok oko rjeice Tolise. Korito aavice je juna obala nae grede,
a uz sjevernu obalu je krak rijenog meandra koji se slijepo zavrava. Na taj je nain
prirodnim putem zatien jedan dio poviene grede. Kada je prokopan iri jarak na
zapadnom, jako suenom dijelu grede, dobijeno je izdueno poluostrvo. Uzdu june i
sjeverne strane, koje ine obalu grede iznad movare, postoje tragovi nasipa. Na svojim
krajevima oba nasipa se meusobno pribliavaju i spajaju. Na zapadu je na njihovom dodiru
jedna nasuta humka. Na istoku se i juni i sjeverni nasip bedem zavravaju po jednom
nasutom humkom. Meusobno se dvije humke ne dodiruju, a taj razmak u irini oko deset
metara su vrata utvrenja. Mjetani kau Vidaka ili Vitaka vrata, i na itavom ovom
45

21

ini se da je to podruje u prelaznom periodu dugo ostalo nenaseljeno.

Naravno, postavlja se pitanje od kada je nastala ta demografska pusto na
navedenom teritoriju. Ona je svakako prisutna jo na samom poetku XV
stoljea o emu govori jedan ugarski izvor iz tog perioda. Rije je o darovnici
ugarskog kralja Sigismunda, kojom on nagrauje Ivana Morovikog. U
navedenom dokumentu se, pored ostalog, govori o opustjelim krajevima u
districtum Wzura, poto su oni (Ugri) u jednoj akciji popalili, raselili i
unitili (omni sui parte coneremavit, depopulavit et devastavit) navedeno
podruje.47
Bavei se istraivanjem prijelaznog perioda srednjovjekovne bosanske
historije, Taib Oki dolazi do zakljuka da u predjelima koji su bili pod
vlau Maarske tj. u sjevernim dijelovima Bosne ne spominju se pristalice
Crkve bosanske (bogumili). Prema navedenom miljenju ova utnja
moe se objasniti represivnim mjerama protiv 'bogumila' od strane maarskohrvatskog kraljevstva i Vatikana. Nije sporno da su kraljevi te carevine i
Vatikan pokretali krstake vojne pohode i inkvizicijske reperkusije protiv
'bogumila'. 48 Navedena pusto e trajati kontinirano tokom XV i prvoj
polovini XVI stoljea.
Sa dananjeg aspekta, usljed oskudnosti izvora, vrlo je teko rei kada
je dolo do podjele nekada jedinstvene upe Nenavita na dva dijela. Nama se
nameu dva alternativna zakljuka. Prvi zakljuak se odnosi na pridobijanje
posjeda na ovom teritoriju porodice Hrvatinia i rekonstrukcijske radove na
doborskoj tvravi krajem XIV stoljea kada je, moda, dolo do stvaranja
feudalnog domena navedene porodice i u skladu sa time do mogueg
organizovanja nove upe upe Dobor.
Druga mogunost namee da je dolo do nove podjele kao rezultat
razliitih osmanlijskih osvajanja u ovom dijelu nekadanje usorske zemlje.
Tako su podruja sa istone strane rijeke Bosne ula neto ranije u sastav
Osmanskog carstva, te su s vremenom prihvatila stari naziv Nenavite.
Podruje sa lijeve strane je u sastav ovog carstva ulo najmanje jednu i po
deceniju kasnije i tada se javlja pod nazivom nahije Dobor. Isti naziv nosi i
glavno strateko utvrenje, a samim time i administrativni centar ove nahije
velikom objektu dvije humke i vrata izmeu njih se do danas u ravnici dobro daju zapaziti.
Mjetani itav ovaj prostor zovu Polje brania ili Polje vitaa. Zatim se kae i Gradina
brania i gradina Vitaa. Ime Brania e biti izvorno i prvobitno, jer je zaselak, dio sela
Obudovca oko lokaliteta, jo od davnina Brania . Lokalitet je naseljen jo u prahistorijsko
doba. (Modria sa okolinom u prolosti, str. 26-28)
47
Ferdo Sii, Nekoliko isprava iz poetka XV st., Starine, JAZU, Knjiga XXXIX, Zagreb,
1938. str. 259-263.
48
Tajib Oki, Bosanski kristijani (bogumili) prema nekim neobjavljenim osmanskim
izvorima (prevod: Kemal Bai), Anali, Gazi Husrev-begove biblioteke, Knjiga XXI-XXII,
Sarajevo, 2003., 147;

22

varo Dobor.49 Interesantno je da tek sa zauzimanjem Dobora dolazi do

ponovne upotrebe Nenavite kao naziva za Nahiju. 50
Ovom prilikom iznosimo miljenje jednog od vedeih istraivaa
medijevalnih prilika na prostoru sjeverne Bosne, Pave Anelia. Prema
njegovom miljenju, upa Nenavite se ve u kasnom feudalizmu dijelila na
dva manja kotara, sa sjeditima u Gradacu i Doboru.
Znaajniji gospodarski centri razvili su se u podgraima utvrenih
gradova i u Modrii, za koju se pretpostavlja da je ve u XIV stoljeu kultno
sredite ire okoline.51
Posljednje dvije decenije, tj. od 1443. godine pa do pada
Srednjovjekovne bosanske drave pod Osmansku vlast 1463. godine,
Gradaac e biti sastavni dio bosanskog kraljevstva.52
Upravo u tom periodu dolazi i do prvog spomena Gradaac u
historijskim izvorima. Rije je povelji-darovnici kralja Stjepana Tomaevia
njegovom stricu knezu Radivoju, koja je sauvana u prepiskama iz
franjevakih samostana. On u navedenoj povelji stricu potvruje one posjede
koje je on u Usori imao za vrijeme njegovog oca kralja Stjepana Tomaa.
Meu njima i grad Graac sa svim seli koja mu je bio dao gos/podin/ kralj
Toma. Povelja je pisana u kraljevskom gradu Bobovcu, 18. septembra
1461. godine.53
Na podruju Gradaca evidentirano je i nekoliko lokaliteta steaka:
Jelove Selo, Srnice, Tramonica, Gornje Ledenice, Donji Hrgovi i Gornja
Meea. Na ovom posljednjem lokalitetu Greblje u G. Meei sauvan je
jedan steak sa polovinim natpisom, na kojem je sauvano ime Dragoslava,
vjerovatno unuka neke znaajne osobe jer je to istaknuto na steku, ali
naalost u unitenom dijelu. Steak su podigli Dragoslavovi sinovi.54
Moramo napomenuti da je ovaj lokalitet, vjerovatno, pripadao
kasnosrednjovjekovnoj upi Soko, kao uostalom i navedeno naselje na
periferiji upe Nenavite.

49

Hazim abanovi, Bosanski paaluk, Postanak i upravna podjela, Svjetlost, Sarajevo,

1982., str. 58, 172-173.
50
N. Filipovi, n. dj., str. 315.
51
Pavao Aneli, O usorskim vojvodama, str. 22.
52
P. Engel, n.dj., str. 67-72.
53
Fra Nikola Lavanin, Ljetopis, Sarajevo-Zagreb, 2003, str. 262-266; iro Truhelka,
Fojnika kronika, GZM za BiH, broj XXI, Sarajevo, 1909., str. 446448.
54
Nedim Rabi, Mjesto i znaaj Gradaca u srednjovjekovnoj Bosni i njenoj teritorijalnoj
organizaciji, Prilog izuavanju Gradaca u doba srednjovjekovne Bosne, Graaniki
glasnik, br. 24, Graanica, 2007., str. 52-54.

23

POLITIKE PRILIKE U GRADACU I OKOLINI TOKOM

XIV I XV STOLJEA
Vladavina bosanskog bana Stjepana II Kotromania (1314-1353), za
posljedicu je imala politiku stabilnost Bosne koja je trajala pune tri decenije.
Ovaj vladar, naposredno po dolasku na vlast, uspio je da pripoji bosanskoj
dravi humsku zemlju, te da eleminie i najmanje mogue kalkulacije u
pogledu stabilnosti politikih prilika na sjeveru drave. Ve u prvim
poveljama iz 1322. godine, kao svjedoci javljaju se predstavnici Usore, sa
Soli i Trebotiem.55
Da su politike prilike vrlo sigurne, potvruje nam i injenica da on
boravi u neposrednoj gradaakoj okolini u gradu Srebreniku, te u njemu
doekuje roenje svog sina i prima poslanike Dubrovake repubike, kojima
daruje Rat, Ston, Prevlaku i otoke oko Rata.56
Sa susjednom Ugarskom razvijaju se dobrosusjedski odnosi, iji krajnji
rezultat e biti udaja banove kerke za ugarskog kralja Ludovika. 57 Svakako
sve ovo se moralo pozitivno odraziti na politike, a pogotovo privredne
prilike na podruju Bosanske posavine.
Promijenjena politika situacija kada je u pitanju sjeverna Bosna,
nastaje dolaskom na vlast Tvrtka I (1353-1391). Na poetku njegove
vladavine prostor sjeverne Bosne (Usore), u koji svakako spada i
gradaaki kraj, ne spominje se u njegovoj vladarskoj tituli. Meutim, ubrzo
su se prilike stabilizovale, te je Usora ponovno prisutna u intitulaciji mladog
bana.58 To saznajemo i iz povelje bosanskog bana Tvrtka I (Bobovac, 1. XI
1356.), kojom on potvruje bosanskom biskupu Petru posjed (Dubicham)
Dubica za crkvu Sv. Petra u Usori.59 Takoe, svojom darovnicom iz 1374.
55

Thallczy, Studien, str. 7-8; 14-15.

Fr. Mikosich, Monumenta Serbica, Spectantia Historiam Serbiae Bosnae Ragusii,
Viennae, 1858. str. 105-107.
57
S. irkovi, Istorija, str. 121.
58
I u dosadanjoj nauci nije odgonetnuto zato se svjedoci iz Usore, sa izuzetkom Trebotia,
ne pojavljuju u prvim poveljama bana Tvrtka. Teko je odgovorit da li je rije o pobuni Pavla
Kuliia, o emu nam saoptava M. Orbini, ili je rije o prvom sukobu izmeu Tvrtka i
Vukca (N. Klai). Svakako da manje uporita ima miljenje M. Ania, da se radi o prelazku
trojice Stjepania-Hrvatinia pod vlast ugarsko-hrvatskog kralja. Nae miljenje ide u prilog
Orbinijevom, da se ipak radi o pobuni jednog od lanova kue Kotromania (Pavla
Kuliia?) koji se nije mogao pomiriti sa injenicom da se na banskom prijestolju nalaze
mladi vladari Tvrtko i Vukac (Vidjeti: N. Klai, Srednjovjekovna Bosna, 217-222.; M.
Ani, Putanja klatna, str. 158.; Mavro Orbini, Kraljevstvo Slovena, Beograd, 1968., str.
148-149.
59
Thalloczy, Studien, str. 331-332. Tu se navodi i to da je bosanski biskup dokumentirao to
darivanje originalnom darovnicom koju je izdao ban Prijezda. Od Tvrtka se trailo da
obnovi tu darovnicu, to je on i uinio. U pomenutoj povelji Tvrko I potvruje posjed Dubicu,
56

24

godine, Tvrtko I daruje Bosanskoj biskupiji podruja u samom susjedstvu

Dubice pod nazivom Jelsauicha (Jelavica). On tom prilikom istie da se
upravo u navedenoj crkvi, u narodu zvanoj Zhentilije, on i vjenao. 60 U
nauci je prisutno miljenje da se Tvrtko I sa bugarskom princezom
Dorotejom vjenao u crkvi Svetog Ilije kod Modrie, u upi Nenavite. Pavao
ivkovi smatra da je rije o podrujima koja su spadala u neposredno
modriko podruje (podnoje Vujaka), gdje pronalazi i odreene
toponomastike slinosti.61
Gradaako podruje nije moglo biti poteeno ratnih razaranja
prilikom velikog sukoba kod Srebrenika, septembra 1363. godine, u kome su
bosanske snage razbile vojsku maarskog kralja Ludovika koju je predvodio
dravni kancelar Nikola Kont.62 Opstanak na vlasti banu Tvrtku I bio je 1366.
godine u potpunosti ugroen, usljed pobune njegovog brata Vukca. Situacija
je svakako imala dinamine reperkusije i u ovim krajevima.63 Tom prilikom
Tvrtko se, uz pomo ugarskog kralja Ludovika, odrao na vlasti. Ujedno, to
je prvi put da jedan bosanski vladar priznaje potinjenost ugarskom kralju.64
Ali, kako e se uskoro pokazati, to je bila samo epizoda pred velikim
vladarskim uspjesima koji su u narednom periodu obiljeili njegovu
vladavinu.65 Vrhunac svoje vladavine Tvrtko I obiljeava krunidbom u
Mileevu kod Prijepolja 1377. godine.66 Kao vjet dravnik, pronalazio je
saveznike i izvan ranijih bosanskih posjeda. Tako je negdje oko 1387. godine
svojim saveznicima u borbama u Hrvatskoj brai Horvat dodijelio grad
Dobor u Usori. Oni ubrzo poinju organizovati svoje pohode prema sjeveru,
odnosno Sremu.67
Ovoj uspjenoj epizodi Tvrtkove vladavine dolazi kraj njegovom smru
1391. godine. Na prijestolju ga zamjenjuje stari Stjepan Dabia. Dolazi do
ponovnog zatezanja situacije, posebno na sjeveru Bosne, oko Dobora
vlasnitvo crkve sv. Petra u Usori, koje su ranije potvrdili ban Prijezda i njegov stric Stjepan
(II), bosanski banovi (...quamdam possessionem ecclesie sancti Petri in Vsura, nomine
Dubimcham, concessam a nostris predecessoribus, scilicet a magno Prezda olim Bano,
avo Stephani magni pridem similiter patrui nostri, necnon et confirmatam per eundem
Stephanum magnum similiter Banum patruum nostrum carissimum...).
60
Fermendin, Acta Bosnae, 40-42.
61
Pavao ivkovi, Studije iz povijesti Bosanske posavine, Usore i Soli, HKD Napredak
podrunica Osijek, Osijek, 2000., 37-40.
62
F. ii, Vojvoda Hrvoje Vuki-Hrvatini i njegovo doba (1350-1416), Zagreb, 1902., str.
18.
63

S. irkovi, Istorija, str. 129-132.

. urmin, Hrvatski spomenici, I, Zagreb, 1898. str. 83-84.
65
S. irkovi, Istorija, str. 135-157; 160-166.
66
Vladimir orovi, Tvrtko I Kotromani, SKA, BeogradZemun, 1925., str. 40-42.;
Napretkova poviest, str. 35.; Vjekoslav Klai, Poviest Bosne do propasti kraljevstva, Zagreb,
1882., str. 25-26.
67
S. irkovi, Istorija, str. 158-160.
64

25

naroito, kojeg su drala braa Horvat.68 To je dovelo do otvorenog sukoba u

kojem su ugarske snage osvojile ovaj tvrdi bedem Bosne u gradaakom
okruenju. Nakon osvajanja utvrde Sigismund ju je spalio, napustio i
povukao se iz ovog podruja. U razdoblju poslije 1398. godine, kada je
Hrvoje Vuki Hrvatini pristao uz kralja Ladislava Napuljskog i time
ponovno postao Sigismundov neprijatelj, u izvorima ponovno nailazimo na
podatke o nizu manjih sukoba izmeu njih dvojice. Iz svih vijesti u tim
izvorima jasno proizlazi da je ugarska granica tada ila du Save. Upravo
na tom podruju, Ugarska podie jednu liniju manjih utvrda, uglavnom
poznatih kao castella, koji su, kao mostobrani, trebali sluiti u obrani od
Hrvojevih napadaja.69 U tim pograninim sukobima najvie su stradali
posjedi Nikole Gorjanskog. Tako je 1398. godine u Bosnu bila upuena jo
jedna ugarska vojska, ija je odrednica napada bila Usora. Bosanci, predvoeni kraljem Stjepanom Ostojom, spremno su je doekali.70 Ni u toku
naredne dvije godine (1400. i 1401.) sjever Bosne nije bio poteen ugarskih
pljaki i napada. Ovoga puta inili su to odredi Nikole Gorjanskog i Ivana
Morovikog. Tek poslije 1401. godine moe se rei da su nastupili mirniji
dani za ovo podruje. Ugarska je bila zaokupljena unutranjim previranjem,
pa je Sigismund morao za izvjesno vrijeme napustiti aktivnu politiku prema
Bosni, sve do 1404. godine.71 U samoj Bosni, kao i Usori, dolazi do pojaane
feudalne anarhije. Upravo to je imalo za posljedicu da se stvaraju razliite
unutranje i spoljanje koalicije koje e esto prouzrokovati i smjene
bosanskih vladara. Jaanje krupnih feudalaca i njihovo samostalnije istupanje
zahvatilo je i sjeverne krajeve Bosne. Tamo su vodeu ulogu u drutvenom i
politikom ivotu zemlje imali Zlatonosovii, Dinjiii, Stanii i Tihoradii.
72

68

Pavo ivkovi, Usora i Soli poprite znaajnih dogaanja u XIV i XV stoljeu, lanci i
graa za kulturnu istoriju istone Bosne, Muzej istone Bosne u Tuzli, knjiga XV, Tuzla,
1984., str. 35.
69
P. Engel, Neki problemi, str. 67. Nekoliko decenija kasnije, u julu 1394. godine, kada je,
nakon dugotrajnih sukoba, dolo do sklapanja mira izmeu kralja igmunda Luksemburkog
i Tvrtkovog nasljednika Dabie, ranija praksa je obnovljena. Vjerojatno je dio ugovora bila i
pogodba da kralj Dabia dobije upravu nad upanijom omo (ma. Somogy) kao ugarski
dostojanstvenik. Ovu je slubu obnaao do svoje smrti u septembru 1395. godine.
70
P. ivkovi, Usora i Soli poprite historijskih dogaaja, str. 36.
71
Vidi: S. irkovi, Istorija, str. 174. Ovo datiranje sada se moe potvrditi prema jednom
neobjavljenom pismu koje je kralj sastavio 20. srpnja 1394. godine sub castro Dobro (P.
Engel, Neki problemi, str. 67).
72
P. ivkovi, Usora i Soli poprite historijskih dogaaja, str. 35. U drugoj deceniji XV
stoljea, usorski vojvoda Vukmir Zlatonosovi (maj 1415. do august 1420. godine) on je
posjedovao, iako ne kao nasljedno dobro ve kao kraljevski honor, tvrdi grad urevac
(ma. Szentgyorgy), kojem je pripadao jedan od najveih posjeda u Slavoniji. Kao njegovi
katelani spominju se u tri isprave Franko, odnosno Vukain i Radoin. Ne zna se kada i
zato je Vukmir dobio ovaj posjed, ali je poznato da je grad bio u njegovom posjedu i nakon

26

Smirivanju unutranjih prilika u Ugarskoj i pobjeda Sigismundove

struje dovodi do novih sukoba 1405. godine, tako da se sa ugarskom
opasnou ubrzo suoio i novi bosanski kralj Tvrtko II Tvrtkovi. Te godine
dolazi do ugarskih napada iz dva prvaca, tako da je Ivan Moroviki sa svojim
odredima provalio u sjeverne dijelove Bosne, te u prodoru dolinom Bosne
vezao dio bosanskih snaga u ovom dijelu. Drugi dio ugarske vojske, koju su
predvodili Nikola Gorazdi i Ladislav Silagy, prodro je u sjeveroistone
dijelove Usore, zahvativi sigurno i podruje upe Nenavite na svom putu, i
krenuo do Srebrnika, kao glavni cilj ovog osvajakog pohoda.73
Kratkotrajnost njihovih uspjeha ogleda se u tome da se u ljeto 1407.
godine Sigismund priprema za napad na Bosnu.74 Krajem maja 1408. godine,
Sigismund sa vojskom prolazi kroz sjeverne dijelove Usore i zaustavlja se u
utvrenom Doboru. Tu boravi i poetkom juna, a onda se iznenada vraa u
Ugarsku preko Srijema i Bake.75 Tamo ga je ekala sakupljena nova vojska,
koja je brojala blizu 60.000 vojnika. Sa cjelokupnom vojskom, Sigismund je
septembra te godine provalio u Usoru dolinom rijeke Bosne. Prodor je iao
ubrzanim tempom, tako da je ve 20. septembra bio sa logorom pod
Maglajem. Potkraj toga mjeseca bila je ugarska vojska na povratku prema
Doboru, koji je Sigismund napustio sredinom oktobra 1408. godine. Jedan
dio vojnih formacija zasigurno je ostao u Bosni da uva novoosvojena
podruja. 76
U jesen 1410. godine, Sigismund se posljednji puta okrenuo k Bosni,
krenuvi na jug sve do Srebrenice.77 Kroz krae vrijeme, Ugarska je
kontrolirala i istonu Bosnu na gornjem toku rijeke Drine.78 Nakon to je bio
izabran za cara Svetog rimskog carstva, Sigismund je svoje zanimanje
usmjerio prema zapadnim problemima. Od tog vremena malo je panje
posveivao bosanskom pitanju. Vjerojatno je posljedica takvog odnosa bila i
njegova kobna pogreka koju je poinio u vezi s Hrvojem Vukiem
Hrvatiniem. Naime, u junu 1413. godine Sigismund je zbog Hrvojevog
napada na zemlje vojvode Sandalja Hrania, proglasio odluku o oduzimanju
svih njegovih dobara, koja je imao u Ugarskoj i Slavoniji. Ve u augustu
1413. godine, bila je u toku ofanziva slavonskog bana Pavla upora i
1420. godine, vjerojatno do njegove smrti 1425. godine, kada ga je kralj poklonio jednom
ugarskom velikau. (P. Engel, Neki problemi, str. 61)
73
F. ii, Vojvoda Hrvoje, str. 185.
74
S. irkovi, Istorija, str. 207-210.
75
S. irkovi, Istorija, str. 207-210; P. ivkovi, Usora i Soli poprite historijskih
dogaaja, str. 38.
76
P. ivkovi, Usora i Soli poprite historijskih dogaaja, str. 38-39.
77
P. Engel, Neki problemi, str. 68.
78
P. Engel, Neki problemi, str. 69.; Mihajlo Dini, Za istoriju rudarstva u srednjovekovnoj
Srbiji i Bosni, knjiga I, SANU, Odjeljenje drutvenih nauka, Beograd, 1955., str. 31-84.

27

usorskog vojvode Ivana Gorjanskog protiv Hrvoja.79 Hrvoje se, pak, nakon
to se uzalud nastojao opravdati kod kralja, okrenuo Osmanlijama i pozvao
njihove jedinice protiv Ugarske. Posljedica toga bila su pustoenja
osmanlijskih trupa u Slavoniji od poetka 1414. godine, kao i istovremena
propast ugarskog gospodstva u Bosni.80 Time, ustvari, viegodinji ugarskobosanski sukobi, koji su sa razliitim intenzitetom trajali sve do 1415. godine,
dobijaju svoj konani epilog. Naime, te su godine udruene bosanskoosmanske snage vjerovatno na podruju Lave razbile ugarsku vojsku.81 Time
su Ugari za due vrijeme iskljueni iz politikih prilika u Bosni. Od
bosanskih podruja, oni su drali neposredno gradaako okruenje sa
glavnim stratekim centrom u Srebreniku, sve do 1443. godine.82
Na ovom podruju, svojim brzim i iznenadnim akindijskim napadima,
prisutne su Osmanilje koje su u ljeto 1426. godine pustoili po Bosni i
nesmetano prodirali sve do Hrvatske.83 Politike prilike tridesetih godina XV
stoljea ponovo su ove sjeverne bosanske krajeve stavile u epicentar
politikih dogaanja. Naime, tada je ugroen poloaj kralja Tvrtka II zbog
sukoba sa vlastitim plemstvom koje je okupljeno oko usorskog vojvode
Vukaina Zlatonosovia.84 U taj sukob se umijeao uz pomo Osmanlija, kao
pretedent za kralja, Radivoj Ostoji (Kotromani).85 U novonastaloj situaciji,
imuni ne ostaju ni Maari, koji preduzimaju pohod na Bosnu, u cilju davanja
podrke kralju Tvrtku II. Ugarsku vojsku, koja je u ljeto 1434. godine u svom

79

P. Engel, Neki problemi, str. 68-9.

P. Engel, Neki problemi, str. 69. Naime, Srebrenik je bila jedina od ove tri utvrde koje su
ostale pod ugarskom kontrolom. Pored utvrde Srebrnik, okrug je obuhvaao i utvrde Brko i
Grabovac. Ova posljednja se kasnije vie ne spominje, dok su prve dvije poslije smrti
Gorjanskoga 1428. godine, ostale u posjedu njegove udovice. Kasnije su Srebrnik i Brko
bili u vlasti Matka Talovaca sve do prvih osmanlijskih osvajanja, koja su uslijedila kratko
prije 1443. godine. Maari su drali u Bosni jo i utvrde Vrbas i Kozara koje su 1413. godine
oduzete vojvodi Hrvoju.
81
G. Fejr, Codex diplomaticus Codex diplomaticus Hungariae ecclesiasticvs ac civilis,
/X/5, str. 670-671; Vj. Klai, Povijest Hrvata, knjiga III, str. 90-91; S. irkovi, Dve godine
bosanske istorije (1414-1415), Istorijski glasnik, Organ istorijskog drutva NR Srbije, broj 34, Beograd, 1953.; Dubravko Lovrenovi, Na klizitu povijesti, Sveta kruna ugarska i Sveta
kruna bosanska 1387-1463.,Synopsis, Zagreb-Sarajevo, 2006., str. 198. U jednoj ispravi
kralja Sigismunda za nekog sluenika magistra kraljevskih konjuara Lovre Hedervarija od
29. septembra 1433. godine spominje se da je on bio ranjen u bici protiv Osmanlija prope
castrum Dobay in eodem regno nostra Bosneac districtu de Vzura situation. (P. Engel, Neki
problemi, str. 70)
82
P. Engel, Neki problemi, str. 70-72.
83
Vladimir orovi, Historija Bosne, Beograd, 1940., str. 434-435.
84
Pavao ivkovi, Tvrtko II Tvrtkovi, str. 163-169.
85
O pokuaju Radivoja da doe na bosanski prijesto vidi vie: T h a l l c z y , S t u d i e n ,
str. 83-85.
80

28

prodoru u Bosnu prola kroz Usoru, predvodio je tadanji ugarski upravnik

Gradaca i okruenja Matko Talovac.86
Zasada je nepoznato kako je okonana ugarska vlast u ovim sjevernim
dijelovima Bosne. Jedino je poznato da je Srebrenik kratko vrijeme prije
1443. godine pao u osmanlijske ruke, da je Jajce kasnije pripalo bosanskom
kralju, a da je Komotin bio posjed Radivoja Ostojia. Nepoznato je, meutim,
kada je i pod kojim okolnostima Talovac izgubio ove utvrde.87
Najvjerovatnije da je kralj Tvrtko II Kotromani nagradio Matka Talovca
zbog podrke pruene 1434. godine posjedima koje je, vjerovatno, ovaj drao
za ivota Tvrtka, ali dolaskom na vlast Radivojeva brata Stjepana Tomaa,
navedena situacija se mijenja. Vjerovatno su posjedi kao porodino dobro
vraeni Radivoju.
Od 1448. godine poinje stalan boravak Osmanlija u Bosni, koji sa
centrom u Hodidjedu (Vilajet Hodidjed) u upi Vrhbosni formiraju tzv.
Bosansko krajite.88 To svakako doprinosi poboljanju odnosa izmeu
Ugarske i Bosne. Kralj Stjepan Toma, usljed ugroenosti od Osmanlija, sve
vie boravi u sjevernoj Bosni. Sredinom novembra 1449. godine nalazimo ga
u Doboru, gdje se susreo sa mavanskim banom Ivanom Morovikim. Tom
prilikom je sklopljen sporazum o saveznitvu izmeu obje strane svakako
usmjeren na zajedniku odbranu od Osmanlija. Toma se odluno stavlja na
stanovite antiosmanlijske politike. Upravo u elji da pridobije simpatije
zapada, poinje da progoni sljedbenike Crkve bosanske. Osmanlije su ve bili
zagospodarili centralnom i istonom Bosnom, drei, uz to, sve klance koji
su vodili na sjever. Za njih je od posebnog znaaja bio sjever Bosne, radi
prodora u Slavoniju. Tih posljednjih godina, bosanski kraljevi Stjepan Toma
86

P. ivkovi, Tvrtko II Tvrtkovi, 172-176.; P. Engel, Neki problemi, str. 71-72.; On je tom
prilikom 1434. godine uspio zauzeti utvrde Boac, Jajce i Vranduk, koji su od ranije poznati
kao posjedi pretendenta Radivoja Kotromania. Jajce, Boac kao i utvrda Komotin ostali su
u posjedu Talovca, koji je ove 1437. godine utvrde posjedovao kao kraljevski honor (O
posjedima Radivoja Ostojia (Kotromania) vidi: T h a l l c z y , S t u d i e n , s t r . 7 9 - 8 3 ) .
Meutim, i pored tih prvobitnih uspjeha, njegova vojna ekspedicija nije se proslavila u
Bosni. tovie, morala je brzo da napusti june krajeve. Sa njima se povukao i kralj Tvrtko II
Tvrtkovi, koji se vraa na bosanski prijesto tek poslije smrti vojvode Sandalja, koji je bio
glavni oslonac privremenog Radivojeva uspjeha (Pavao ivkovi, Tvrtko II Tvrtkovi, 172176).
87
P. Engel, Neki problemi, str. 72.
88
Pojam Bosansko krajite oznaavao je onaj teritorij kojim su Osmanlije vladali od poetka
njihove stalne vlasti u upi Vrhbosni (1448) do pada Bosanskog kraljevstva i osnivanja
Bosanskog sandaka (1463). Taj teritorij nazivao se u naem jeziku Bosansko krajite, kako
to vidimo iz spomenutog hercegovog pisma od 19. jula 1453. g. u kome se to krajite prvi
put spominje. U osmanskim izvorima ono se prvi put spominje u ovome popisu iz 1455. g.
prvo pod imenom Vilajet Hodidjed, svakako po glavnoj utvrdi, a zatim pod imenom Vilajet
Saray-ovasi, prema novom trgovitu u tome vilajetu (H. abanovi, Bosansko krajite (14481463), GID, broj IX, Sarajevo, 1957., str. 181. )

29

i njegov sin Stjepan Tomaevi su odbijali plaati danak sultanu. Poetkom

maja 1463. godine Osmanlije su preplavili istone dijelove Bosne. Najprije
su napali na posjede Tvrtka Kovaevia u Podrinju, a zatim su se uputili u
Gornju Bosnu, u kraljeve neposredne posjede. Opustoili su tom prilikom i
neke dijelove Usore, ali se tamo nisu dugo zadravali. Krenuli su u potjeru za
bosanskim kraljem u zapadne dijelove zemlje.89 Ubrzo su osmanlijske snage,
predvoene sultanom Mehmedom II i glavnokomandujuim u ovom
bosanskom pohodu Mehmed-paom Aneloviem, slomile otpor Bosanaca.
Poslije toga, Mahmud paa je poslije trodnevne opsade zauzeo Bobovac, a
zatim je krenuo u potjeru za kraljem, kojeg je zatekao kod Kljua. Time je
srednjovjekovna Bosna dola pod osmansku vlast.90 Podruje Gradaca i
okoline je ve naredne 1464. godine dolo pod ugarsku vlast kao sastavni dio
Srebrenike banovine. Ova banovina nastala je kao rezultat ofanzivnih
akcija, koje je vodio ugarski kralj Matija Korvin na ovom podruju.91 U
sastavu Srebrenike banovine, pored Srebrenika, nali su se gradovi: Soko,
Barka (Brko) i Waja (neutvreno). U poetku su Srebrenikoj banovini,
svakako, pripadali i gradovi Teoak i Gradaac.92 U navedenom poloaju
gradaako podruje e ostati do konanog pada ove banovine neto prije
1520. godine.93
89

P. ivkovi, Usora i Soli poprite historijskih dogaaja, str. 41-42.

Ner Tarihi, str. 762-763; O padu Bosne vidjeti: Gavro krivani, Vojnike pripreme
srednjovjekovne bosanske drave pred propast, GDI, Godina XIV, Sarajevo, 1964., str. 221228; Desanka Kovaevi, Pad bosanske srednjovjekovne drave prema dubrovakim
izvorima, GDI, Godina XIV, Sarajevo, 1964., str. 205-220; A. S. Kovaevi, Pad Bosne i
Hercegovine pod Turke u spisima bosanskohercegovakih franjevaca, Nova et vetera, svezak
1, Sarajevo, 1979., str. 117-142; Marko unji, Trogirski izvjetaji o turskom osvajanju
Bosne, Glasnik arhiva i drutva arhivskih radnika, br. 29, Sarajevo, 1989., str. 139-157.
91
uro Basler, Stari grad Srebrenik u Majevici, Biljeg Srebrnika, br.l., Srebrenik, 2003., str.
83 (nadalje; . Basler, n. dj.) O samom nastanku Srebrenike banovine postoje i drugaija
miljenja. Tako je Boris Nilevi, svakako, u dosadanjoj nauci osoba koja je izuavanju
historije Srebrenika posvetila najvie panje kae: Maari su u sjevernoj Bosni osnovali
1465. godine dvije banovine: Jajaku, sa sreditem u istoimenom gradu, koja je obuhvatala
porjeje Vrbasa sve do ua u Savu sa gradovima: Jajce, Banjaluka, Greben, Soko, Jezero,
Vinac i dragi, i Srebreniku, sa sjeditem, u gradu Srebreniku." (Boris Nilevi, Srebrenik u
srednjem vijeku na historijskoj sceni, Biljeg Srebrnika, br. l., Srebrenik, 2003., str. 39).;
Ovdje emo navesti i miljenje ure Baslera, objavljeno u jednom njegovom ranijem radu,
koji konstatuje da kralj Matija Korvin 1463. godine preuzima grad Srebrenik i da na njemu
formira jedno od arita borbe za odbranu Madarske od turskih nasrtaja" (. Basler, Stari
grad Srebrnik i problematika njegove konzervacije, Nae starine, Godinjak zemaljskog
zavoda za zatitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR Bosne i Hercegovine, br. IV,
Sarajevo, 1957., str. 120; nadalje: . Basler, Srebrnik)
92
B. Nilevi, n. dj., str. 50., Adem Handi, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, Svjetlost,
Sarajevo, 1975., str. 36, 46.
93
S. Kulenovi-R. Djedovi-E. Mutapi, Srebrenik historijsko-etnografske skice, Srebrenik,
2007., str. 123-125.
90

30

NAHIJA NENAVITE (GRAAC)

U nauci je ve poznato miljenje da se granice upe Nenavita priblino
poklapaju s podrujem predratnih opina (do 1992. godine): Gradaca,
Modrie, Oraja, Bosanskog amca i Odaka. Navedeni zakljuci su rezultat
analize osmanlijskih deftera iz XVI stoljea.94 Ve smo konstatovali da
Osmanlije zadravaju postojeu administrativnu strukturu, s tim da se upa
sada naziva nahija. Jo pada u oi da prema navedenoj literaturi osmanski
defteri ne spominju utvrenje, tvravu Nenavite. Meutim, oni granice
nahije Nenavite u XVI stoljeu vrlo sigurno ocrtavaju to su rijeke Bosna,
Sava i Tinja, a juna granica je duboko u podruju Trebave, gdje su njena
najjunija sela Koprivna i Rajska. Sredite upe je, ve prema prvom popisu
iz 1533. godine, u varoi grada Graca (Gradaca).95
Za navedeno podruje danas se upotrebljava naziv Bosanska Posavina.
Pod ovim nazivom se podrazumijeva uopte nisko zemljite na desnoj strani
Save poevi od Bosanskog amca, odnosno od donjeg toka rijeke Bosne, pa
dalje na istok. Meutim, u samoj Posavini kau da je Posavina samo ona
povrina to je plavi Sava, dakle, pojas niskog zemljita pored Save, a
izmeu Bosanskog amca i Brkog. Na sjeveru, Posavina u irem smislu se
prostire od Save pa sve do Trebave i Majevice planine na jugu. Stanovnike
predjela na lijevoj strani Bosne ovi iz Bosanske Posavine zovu Prekobonjaci
ili Prekobosanci, a taj kraj je Vujak; juno od Posavine su im, u Trebavi i
podgorini Majevice uopte, Brani, Brdnjaci ili Brnjaci, ija se oblast uopte
zove Brda.96
Prostrana nahija Nenavite (Gradaac), koja se prostirala zapadno od
nahije Koraja, a sjeverno od Srebrenika i Sokola, tj. podruje koje su
zatvarale rijeke Tinja, Sava i Bosna, ije je sjedite bio grad Gradaac, koji se
u prvim osmanskim izvorima obino nazivao ,,kala-i Graac dugo je
vremena zadrala raniju nenaseljenost. Tako saznajemo da je jo 1533.
godine ta nahija pusta. Postojala su u njoj tada samo etiri slabo naseljena
mjesta: varo grada Graaca, Biha Glavica, Koprivnica i Modria sa
svega 49 kua poreskih obveznika sa 10 mudereda.97 U toj varoi grada
Graaca evidentirano je bilo svega 11 muslimanskih kua i 6 kranskih, sa
2 mudereda, a u dananjoj Modrii 2 muslimanske i 14 kranskih kua sa 4
mudereda. Navedeni popis biljei i franjevaki samostan Sv. Ilije u

94

Pavao Aneli, O usorskim vojvodama, str.21.

Modria sa okolinom u prolosti, str. 22.
96
Milenko S. Filipovi, Prilozi etnolokom poznavanju sjeveroistone Bosne, ANU BiH,
Graa, Knjiga XVI, Odjeljenje drutvenih nauka, Knjiga 12, Sarajevo, 1969., str. 111
112.
97
Dva prva popisa Zvornikog sandaka, str. 154- 167, 201.
95

31

Modrii.98 Tih 13 kua (u Gracu i Modrii) predstavljalo je cjelokupno

oporezovano muslimansko stanovnitvo u toj nahiji (muslimani 26,5%).99
Tako je osmanska vlast navedeno podruje zatekla opustjelim, to je
svakako rezultat brojnih etnikih promjena u minulom periodu. O
demografskim promjenama kao rezultat uspostave osmanske vlasti govore
mnoga pusta, kasnije kultivisana zemljita (mezre) u cijeloj nahiji, oito,
ranija naseljena mjesta. Te godine spominje se 13 takvih nenaseljenih mezri.
100

Za nesigurnost u nahiji Nenavite na poetku osmanskog perioda i vrlo

kasno sistematsko naseljavanje koje su Osmanlije inile u novoosvojenim
krajevima, razloge treba traiti i u injenici da se oblinja tvrava Dobor sve
do 1535. godine nalazila van osmanskih ruku, kada ju je zaposjeo bosanski
sandak-beg Gazi Husrev-beg, nakon to je u borbi sa Husrev-begom
poginuo njen posjednik despot Stefan Berislavi. Ubrzo iza toga, vjerovatno
ve u toku 1536. g., uspostavljena je nahija Nenavite, u koju su ule zemlje i
naselja, koja su zbog ranijih prilika bila u sastavu nahije Gradaac.101 Naredni
period obiljeava vlaka kolonizacija. Tako je jo 1548. godine Dafer-beg
(zvorniki sandakbeg) pozivao vlake knezove i primiure da nasele ovo
podruje svojom rajom, uz znatne poreske povlastice. Do te godine nahija je
bila uglavnom nenaseljena, a spomenuti poziv odnosio se, bez sumnje, na
ravniarska i vodoplavna podruja prema Savi u koja se niko nije urio. To se
vidi i po tome to je taj sandak-begov poziv prilikom popisa evidentiran uz
selo Hajsie (Hasii), koje se nalazi blizu utoka Bosne u Savu. Do te godine
nastala su u nahiji sljedea nova, odnosno naseljena stara opustjela naselja
(sela): Crkvica ili Krievac (vjerovatno dananje selo Crkvina, jugozapadno
od Bosanskog amca), Vukovac ili Tinjica (vjerovatno dananje selo
Vukovci, jugoistono od Gradaca), Slatina, selo Slatnica sa bunarom
Svibovac" (vjerovatno danaenje selo Sibovac), remonica (danas
Tramonica), abar, Orahova Rika, Milutinovo Selite, Petrosalii,
98

Isto, 154; Mezra crkve Ilinska Polja

A. Handi, O irenju islama u sjeveroistonoj Bosni u XV i XVI vijeku, Studije u Bosni ,
Istambul, 1994., str. 6163. Rad je objavljen i u Prilozi za orijentalnu filologiju, br. XVI
XVII, Sarajevo, 1977. Isti, Tuzla, str. 548.
100
A. Handi, O irenju islama u sjeveroistonoj Bosni u XV i XVI vijeku, str. 61-63.; Isti,
Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, Svjetlost, Sarajevo, 1975, str. 138-140. Te mezre su:
mezra Dvorska kog grada Graaca, Sapna, Dolska, Mihaljevac, Moranica, Dinica, mezra
Tolisa i Vrbina Lokva (kod dananjeg Oraja), Gornji i Donji Skugrii, Nenaviko Polje
(Nenavite ovasi), koja se mezra, odnosno nekadanje naselje i sjedite ranije upe Nenavita
nalazilo kod dananjeg sela Skugria, zapadno od Gradaca, mezra Brestovo Polje u blizini
sela Modrie, mezra crkve Ilinska Polja, Rajska i mezra Dubrave. Neke od tih mezri
kasnije su ponovo naseljene i tako postale sela, dok neke nisu, pa im kasnije i imena
iezavaju.
101
N. Filipovi, n. dj., str. 314-316.
99

32

Domanovci (Domaljevac), Ledenice, Poznojevii, Koprivna, Hajsii, selo

Gornji i Donji Boki (danas selo Bok, jugozapadno od Oraja), Jakii,
Rupanovii (upanovii?), Kojasii, selo Ogudovac sa Orlovim Poljem
(danas Obudovac), Babenica, Rajska, selo Brestovo Polje, blizu sela
Modrie, Tolisa (kod Oraja), Gornji i Donji Skugrii, selo Skugrii sa
Nenavikim Poljem, i Tolisa (kod Skugria).102

Domaljevac
Tolisa

Ti/i/n/a/ica/?
Hasi

Milutinovo Crkvina
selite?

DOBOR

Koprivna

Graac
Babenica

Skugri Gornji

Ledenice

NENAVITE POLJE
Skugri Dolnji

Gornji Boki

abar

OK
O

remonica

in

ja

GRA(DA)AC

Dvorska
T r
Rajska
e b
N ah
a v
i ja
a
S

Vrbina
Lokva

Ogudovac sa
Orlovim poljem

MODRI

N a h ija

Donji Boki

O
B
D
a
j
hi Gornja Ginojnica
Na
Jake

Ljubioa?
Podnovje

Sava

R na
O
B os

T o li s

Lenica ?

Dubrave
Vukovac

Nahija S R E B R E N I K

Karta br. 2 . Nahija Nenavite

Da su tu nahiju zaista naselili vlasi, svjedoi vie naziva novih sela,

koja se ranije ne spominju ni kao mezre, a koja nose isto rodovska imena
vlaha (Poznojevii, Petrosalii, Jakii, Kojasii, Skugrii; posljednje
nalazimo i istono od Vlasenice), kao i to to je veina tih sela bila ili carski
ili sandak-begov has. Vlaki knezovi kao sitne spahije imali su tu i svoje timare, u koje su spadala sela: remonica, Hajsii i Petrosalii, Ogudovac sa
Orlovim Poljem, mezra Tvrdkovite kod Save, Skugrii, Tolisa (kod
Skugria), dok je u nekim od tih sela jo i 1548. godine naplaivana filurija
(vlaki porez), umjesto ispende (Tolisa, Ogudovac, Orlovo Polje, Hajsii i
102

A. Handi, O irenju islama u sjeveroistonoj Bosni u XV i XVI v., str. 61-63. Isti, Tuzla,
str. 138-140.

33

Petrosalii).103 Tako dolazi u narednom periodu do demografskog, ali i

ekonomskog oivljavanja.
U narednih pola stoljea dolazi do izraenijeg napredovanja Modrie,
koja do poetka XVII stoljea, ili tanije do 1600. godine, prerasta u kasabu.
Naime, tada je u kasabi Modrii bilo 97 muslimanskih i 107 kranskih
kua. U navedenoj kasabi odravan je pazarni dan, dok se u njenoj gradskoj
damiji petkom odravala molitva. Status stanovnika kasabe uivao je kvart
oko damije sa arijom - demat muslimanske asne damije sa 50 kua, a
ostalo stanovnitvo i dalje je imalo status seoskoga rajinskog stanovnitva.104
Na drugoj strani u navedenom periodu, Gradaac jo uvijek stagnira,
zadravi status varoi. Navedene demografske okolnosti su uticale da je od
svih nahija na podruju sjeverne Bosne proces prihvatanja islama najslabije
izraen u ovoj nahiji. 105
IZVORI I LITERATURA:
Ani M., Putanja klatna, Ugarsko-hrvatsko kraljevstvo i Bosna u XIV
stoljeu, ZIRAL, Mostar, 1997.;
Aneli Pavao, O usorskim vojvodama i politikom statusu Usore, Prilozi
instituta za istoriju u Sarajevu, Broj XIII, Sarajevo 1977.;
Arheoloki leksikon Bosne i Hercegovine, tom 2, Sarajevo, 1988.;
Basler ., Stari grad Srebrenik u Majevici, Biljeg Srebrnika, br.l.,
Srebrenik, 2003.;
Basler ., Stari grad Srebrnik i problematika njegove konzervacije, Nae
starine, Godinjak zemaljskog zavoda za zatitu spomenika kulture i
prirodnih rijetkosti NR Bosne i Hercegovine, br. IV, Sarajevo, 1957.;
Blagojevi M., Severna granica bosanske drave u XIV veku, Bosna i
Herecgovina od srednjeg veka do novijeg vremena, Meunarodni nauni
skup, 13. 15. decembar 1994., Istorijski institut SANU, Beograd
1995.;
Brkovi M., Srednjovjekovne latinske isprave bosanskih vladara izdane u
Dubrovniku, Anali Zavoda za historijske znanosti JAZU, broj 28, Zadar,
1990.;
remonik G., Orginal povelje Kulina bana, GZM, Nova serija, Sarajevo,
1957.;
irkovi S., Dve godine bosanske istorije (1414-1415), Istorijski glasnik,
Organ istorijskog drutva NR Srbije, broj 3-4, Beograd, 1953.;
103

A. Handi, O irenju islama u sjeveroistonoj Bosni u XV i XVI v., str. 61-63. Isti, Tuzla,
str. 138-140.
104
A. Handi, Tuzla, str. 160-161.
105
A. Handi, O irenju islama u sjeveroistonoj Bosni u XV i XVI vijeku, str. 138-140.

34

irkovi S., Istorija srednjovekovne bosanske drave,Srpska knjievna

zadruga, Beograd, 1964.;
orovi V., Historija Bosne, Beograd, 1940.;
orovi V., Tvrtko I Kotromani, SKA, BeogradZemun, 1925.;
okovi P., Susret sa zagubljenom povijeu, podruje Bosanske Gradike
u razvijenom srednjem vijeku, Zagreb, 2001.;
Dini M., Za istoriju rudarstva u srednjovekovnoj Srbiji i Bosni, knjiga I,
SANU, Odjeljenje drutvenih nauka, Beograd, 1955.;
Djedovi, R., Srednjovjekovne feudalne familije iz okoline Graanice,
Graaniki glasnik, br. 2, Monos, Graanica, 1996., str. 8-14.
Lovrenovi D., Na klizitu povijesti, Sveta kruna ugarska i Sveta kruna
bosanska 1387-1463., Synopsis, Zagreb-Sarajevo, 2006.;
Engel Pal, Neki problemi bosansko-ugarskih odnosa, Zbornik odsjeka za
povijesne znanosti Zavoda za povijesne i drutvene znanosti HAZU,
Volumen 16, Zagreb 1998.;
Fejr G., Codex diplomaticus Codex diplomaticus Hungariae ecclesiasticvs
ac civilis, Budae, 1834-1844.;
Fermendin E., Acta Bosnae, Potisimum ecclesiastica cum insertis editorum
documerum regestis (925-1752), Zagrenae, 1892.;
Filipovi Milenko S., Prilozi etnolokom poznavanju sjeveroistone Bosne,
ANU BiH, Graa, Knjiga XVI, Odjeljenje drutvenih nauka, Knjiga 12,
Sarajevo, 1969.;
Filipovi N., Islamizacija u Bosni i Hercegovini, Centar za kulturu i
obrazovanje Teanj, Teanj, 2005.;
Grupa autora, Istorija Maara, Clio, Beograd, 2002.;
Hadijahi M., Povijest Bosne u IX i X stoljeu, Preporod, Sarajevo, 2004.;
Handi A., Dva prva popisa Zvornikog sandaka (iz 1519. i 1533.
godine), ANU BiH SANU, Sarajevo, 1986.;
Handi A., Studije u Bosni , Instambul, 1994.;
Handi A., Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, Svjetlost, Sarajevo, 1975.;
Imamovi M., Historija Bonjaka, BZK Preporod, Sarajevo, 1997.
Imamovi M., Historija drave i prava Bosne i Hercegovine, Magistrat,
Sarajevo, 2003.
Klai N., Srednjovjekovna Bosna, Politiki poloaj bosanskih vladara do
Tvrtkove krunidbe (1377.g.), Eminex, Zagreb, 1994.;
Klai V., Poviest Bosne do propasti kraljevstva, Zagreb, 1882.;
Klai V., Povijest Hrvata - Od najstarijih vremena do svretka XIX stoljea,
Knjiga prva, Nakladni zavod MH, Zagreb, 1974.;
Kovaevi A.S., Pad Bosne i Hercegovine pod Turke u spisima
bosanskohercegovakih franjevaca, Nova et vetera, svezak 1, Sarajevo,
1979.;
35

Kovaevi D., Pad bosanske srednjovjekovne drave prema dubrovakim

izvorima, GDI, Godina XIV, Sarajevo, 1964.;
Kulenovi S. - Djedovi R. - Mutapi E., Srebrenik historijsko-etnografske
skice, Srebrenik, 2007.;
Lavanin N., Ljetopis, Sarajevo-Zagreb, 2003.;
Mikosich Fr., Monumenta Serbica, Spectantia Historiam Serbiae Bosnae
Ragusii, Viennae, 1858.;
Modria sa okolinom u prolosti, Modria, 1986.;
Mrgi J., upe i naselja zemlje Usore, JI, br. 1-2., Beograd, 2000.;
Mutapi E., Mjesto i uloga Usore u dravno-pravnoj tradiciji
srednjovjekovne Bosne, Pregled, asopis za drutvena pitanja, Godite L,
Broj 2., Sarajevo, 2009.;
Nagy E., Codex diplomaticus patrius Hungaricus, vol. VIII, Budapestini,
1891.;
Najstariji katastarski popis bosanskog, zvornikog i klikog sandaka
(rukopis), Knjiga IV, Orjentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1978.;
Nilevi B., Srebrenik u srednjem vijeku na historijskoj sceni, Biljeg
Srebrnika, br. l., Srebrenik, 2003.;
Oki T., Bosanski kristijani (bogumili) prema nekim neobjavljenim
osmanskim izvorima (prevod: Kemal Bai), Anali, Gazi Husrev-begove
biblioteke, Knjiga XXI-XXII, Sarajevo, 2003.;
Orbini M., Kraljevstvo Slovena, Beograd, 1968.;
Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do
godine 1463., knjiga Prva, HKD Napredak, Sarajevo, 1942.;
Rabi N., Mjesto i znaaj Gradaca u srednjovjekovnoj Bosni i njenoj
teritorijalnoj organizaciji, Prilog izuavanju Gradaca u doba
srednjovjekovne Bosne, Graaniki glasnik, br. 24, Graanica, 2007.;
Raki F., Popis upa Zagrebake biskupije, Starine, JAZU, knjiga IV,
Zagreb, 1872.;
Smiiklas T., Codex Diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae,
JAZU, Zagreb, 1906.;
abanovi H., Bosansko krajite (1448-1463), GID, broj IX, Sarajevo,
1957.;
abanovi H., Bosanski paaluk, Postanak i upravna podjela, Svjetlost,
Sarajevo, 1982.;
ii F., Vojvoda Hrvoje Vuki-Hrvatini i njegovo doba (1350-1416),
Zagreb, 1902.;
ii F., Nekoliko isprava iz poetka XV st., Starine, JAZU, Knjiga XXXIX,
Zagreb, 1938.;
krivani G., Vojnike pripreme srednjovjekovne bosanske drave pred
propast, GDI, Godina XIV, Sarajevo, 1964.;
36

unji M., Izvori za istoriju Bosne i Hercegovine, knjiga I, Sarajevo, 1977.

(rukopis);
unji M., Trogirski izvjetaji o turskom osvajanju Bosne, Glasnik arhiva i
drutva arhivskih radnika, br. 29, Sarajevo, 1989.;
urmin ., Hrvatski spomenici, I, Zagreb, 1898. str. 83-84.
T h a l l c z y Von Ludwig; Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im
Mittelalter, Mnchen und Leipzig 1914.;
Truhelka iro, Fojnika kronika, GZM za BiH, broj XXI, Sarajevo, 1909.
Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije, knjiga IV, Beograd, 1971.
Vrana J., Da li je sauvan original isprave Kulina bana, Radovi
Staroslavenskog instituta 2, Zagreb, 1955.;
Vrana J., Koji je od triju sauvanih primjeraka original isprave Kulina
bana?, Radovi Zavoda za slavensku filologiju 4, Zagreb 1961.;
ivkovi P., Studije iz povijesti Bosanske posavine, Usore i Soli, HKD
Napredak podrunica Osijek, Osijek, 2000.;
ivkovi P., Usora i Soli poprite znaajnih dogaanja u XIV i XV
stoljeu, lanci i graa za kulturnu istoriju istone Bosne, Muzej istone
Bosne u Tuzli, knjiga XV, Tuzla, 1984.;
ivkovi P., Usorska vlasteoska porodica Zlatonosovii i bosanski kraljevi
(posljednja decenija XIV i prve tri decenije XV stoljea), Historijski
zbornik, god. XXXIX (1), Zagreb, 1986.;
ivkovi, P., Tvrtko II Tvrtkovi Bosna u prvoj polovini XV stoljea,
Sarajevo, 1981.;

37

Dr. Thomas BUTLER

BOGOMIL CULTURAL SYNCRETISM
In order to understand the cultural phenomenon referred to as
Bogomilism in the Slavic lands, Patarenism in Italy, and Catharism in
France, it is essential to recognize that this belief system some would call
it heresy - existed in Europe from the late tenth to the fifteenth centuries. An
agglomeration of written and oral influences, some Christian and some
pagan, Bogomilism was more a syncretism than a synthesis.
At the root of this belief system was the idea that there were two coexisting principles in the cosmos, one totally good or spiritual (God the
Father) and the other evil and material (Satan). This belief was woven of
many strands including Gnosticism, Manicheism, Messalianism and
Paulicianism. It had two variants, one that was absolute, recognizing an
eternal balance between Good and Evil, and another that was mitigated,
viewing the Father as supreme and Satan as his inferior rival. Both variants
held that Satan (the evil one) had created man and all material things.
It was natural that such a heresy would take root in the disordered
society that tore apart Bulgaria at the end of the tenth century. In the
Presbyter Cosmass Sermon Against the Newly-Appeared Bogomil Heresy
(ca. 970 A.D.) we find a veritable Jeremiad over the woeful state of the
Bulgarian nation. From his Sermon we have the picture of a population
deserted by its ruling class and intelligentsia. Cosmas decries husbands who
desert their families for the safety of monasteries, and monks who live in
relative comfort or travel abroad, while the rest of the population suffered.
The domestic chaos was exacerbated by the war wth Svjatoslav of Kiev (968969 AD), followed by the capture of the capital of Preslav, and the
subsequent conquest of the country by Byzantium. It was within such
disorder that the bogomilism put down its roots.
A further contributor to the national disharmony was the persistence
of traditional pagan customs; although Christianity had been officially
sanctioned by Khan Boris a century earlier (865 A.D.), it was not readily
accepted. We learn from Boriss correspondence with Pope Nicholas I that
the boyar class revolted against the new faith, preferring their time-honored
rituals. Their protest was brutally suppressed by Boris, who boasted to Pope
Nicholas that he had annihilated fifty-two boyar families, including their
children. Boriss son, Vladimir, who ruled for only four years (887-891) led a
38

second revival of paganism, for which he was deposed and blinded by his
father. Such desperate attempts to return to the old pagan customs illustrated
that the ancient Slavo-Bulgar rituals were deeply embedded in the nobility as
well as in the people, who were willing to risk their lives for their
preservation. In time, many of the ancient pagan heroes were adopted as
Christian martial saints, who are depicted in military dress in the manuscripts.
The conflict between the old religion and Orthodox Christianity
provided ideal conditions for the fertilization of the Bogomil heresy, which
incorporated elements of both religions, while also including elements of a
dualist faith called Paulicianism, popular among Armenian immigrants in
Bulgaria. Although Bogomilism drew some basic tenets from Paulicianism,
there developped an essential difference in their dualistic beliefs, the
Bogomils favoring a mitigated version in which the Father was supreme,
while the Paulicians favored an absolute dualism in which the two principles
Good and Evil - were co-equal. Obolensky in his book on the Bogomils
surmised that the new Bulgarian ideology was also influenced by
Messalianism with its anti-materialist views and conviction that mans
spiritual efforts should be directed at eradicating his inherent evil through
constant prayer.
In addition to such external influences as Paulicianism and
Messalianism, Bogomilism assimilated native pagan mythology as well,
including myths about the dragon who is Satan. In the Interrogatio
Johannis, an original bogomil work written under the influence of mitigated
dualism, Christ tells John that after Satan created Adam and Eve, he assumed
the form of the dragon and had intercourse with Eve through his tail. Satan is
also referred to as the dragon in the Vision of Isaiah, where a mighty battle
takes place between him and the armies of Heaven led by Michael the
Archangel, as in the Apocalypse.
The frequency of the dragon motif in Bulgarian folklore helped
prepare the acceptance of the dualist division of the world between darkness
and light, earth and sky, God and Satan. Folk belief in nature spirits also
contributed to this syncretic cosmology. For example, the samodivas and
vilas of folklore - the spirits of streams, woods, and winds - cross back and
forth between the spirit world and the material universe, sometimes
befriending a hero, and at other times enchanting a maiden.
In the peasant mind the spirit world was beyond death, but was not
divine Paradise. The peasant is aware of the existence of this second world
which he links to nature. In folklore the spirits move back and forth between
their world and the natural world. The peasant knows that he must beware of
the dead, who will try to lure him into their world. Spirit maidens were
believed to set traps for innocent young men. Communication with the
departed inhabitants of the other world was attempted at weddings, when the
39

mother of the groom went into an upper room to send messages to departed
relatives. She asked about the welfare of the departed. Some peasants
believed that this was the world where the events described in the Old
Testament actually took place.
In discussing bogomilism as a syncretic phenomenon, we should of
course recognize the role of fundamental Christianity. As Paul Duvernoy
pointed out in discussing the related Provencal sect called Cathars, we need
to remember that this was basically a Christian belief system. Inspired by the
apostolic mission, bogomilism drew its teachings from the four Gospels,
which it accepted in their canonical form, even while providing highly
esoteric interpretations of some of the parables, as reflected in the glosses on
gospel manuscripts, such as the Sreckovic gospel. For example, the
dishonest steward is interpreted as Satan.
The main bogomil prayer was the Lords Prayer, in its Greek version,
with the closing for thine is the kingdom, and the power, and the glory. The
fourteen opening lines of St. Johns Gospel (In the beginning was the
Word) were an especially revered text, playing a crucial part in the
spiritual baptism called the Consolamentum. Bogomils carried these
opening fourteen lines with them. Although they originally rejected most of
the Old Testament, branding it as Satans handiwork, they did accept the
Psalms, along with the New Testament. Over the centuries more of the Old
Testament became part of their canon.
Although there was never a Bogomil art of note, other than the
illuminations in some of their gospels, there is reason to believe that at least
some of the monumental gravestones in medieval Bosnian graveyards may
have been inspired by Bogomil beliefs. I have visited the graveyards at
Radimlja near Stolac, and Glumine, near Klek on the Adriatic Coast, as well
as the truly amazing stele in a graveyard high above Cavtat in a place called
Brotnice.
The spirituality of some of these massive stones is undeniable, but
the code for their decipherment is long forgotten. At Radimlja, for example,
the warrior statues have a disproportionately large right hand, making us
conjecture that this is the good right hand that the Manicheans believed
would rescue lost souls from the darkness of oblivion. Then, too, in the
garden of the State Museum in Sarajevo there is a gravestone showing a man
in a simple tunic with a rope belt, rising toward some doves. He radiates the
demeanor of one of the perfect (savrseni), but we will never know for sure
who he is. This sculpture is the fourth side of a stone that seems to illustrate
the stages of a mans life.
In my opinion the most important of the Bosnian grave monuments is
an obelisk in the State Museum garden, transported by Ciro Truhelka in 1913
from a graveyard at Donja Zgosca, near the medieval Bosnian capital of
40

Visoko. On one side of this column is depicted a cosmos that matches almost
perfectly the cosmos described in the Interrogatio Johannis, as pointed out
originally by Vakarelska. Its base is hell fire, above which lies the earth,
under water, supported by two yoked leviathans. Also depicted are the seven
heavens. In his collected writings, Carl Jung has commented on the cosmos
described in the Interrogatio and he places the origin of the myth to the
Middle East. He mentions, specifically, the Bulgarian version and points to
the presence of an Old Bulgarian word (osob) in the Latin translation.
Probably the translator did not know the Latin translation for this word which
means person or individual.
The ancient Eastern cosmology described above was adapted for the
Interrogatio by an eleventh or twelfth century Bulgarian writer to provide a
setting for his story of the seduction of one-third of the angels by Satan, their
fall, Satans drying of the earth, and his creation of man. It continually
amazes me that this ancient myth, as depicted in the Donja Zgosca stone
column, should be depicted on a gravestone in a fourteenth-century Bosnian
graveyard. The stones closeness to the comos of the Interrogatio, as well
as the latters reflection of its Middle Eastern antecedents, remind us again of
the rich, multi-layered syncretism that contributed to the development of
dualistic belief systems in Bulgaria, Italy, Provence, and Bosnia.

41

Mr. sc. Rusmir DJEDOVI

VAKUFI U GRADU SREBRENICI OD 15. DO 20. STOLJEA
Abstrakt
Poznato je da institucije vakufa i raznovrsni njihovi sadraji bitno a
ponekad i presudno, doprinose ukupnom, pa i urbanom razvoju naih
gradova tokom osmanske uprave. Vakufi su najee namijenjeni izgradnji i
funkcionisanju muslimanskih vjerskih i prosvjetnih ustanova, ali oni
obuhvataju i brojne druge urbane, javne i ekonomske sadraje.
Grad Srebrenica, od srednjeg vijeka pa sve do danas, predstavlja
znaajno strateko, politiko i ekonomsko (rudarsko, zanatsko i trgovako)
sredite Podrinja. Za oekivati je da su i vakufi ostavili vidan trag u razvoju
grada od uspostavljanja osmanske uprave, sredinom 15. stoljea, pa sve do
20. stoljea.
Vakuf, a pogotovo njegov uticaj na urbani razvoj Srebrenice, nije do
sada detaljnije istraivan. U nauci je dobro poznata znaajna uloga
institucije vakufa u urbanom razvoju osmanskih, ali naravno i
bosanskohercegovakih gradova. Cilj ovog rada je istraiti i ukazati na
osnovne karakteristike svih do sada poznatih vakufa grada Srebrenice tokom
osmanske uprave i ukazati na znaaj i ulogu vakufa u urbanom razvoju grada
Srebrenice u zadnjih 500 godina.
Kljune rijei: Srebrenica, vakuf, urbani razvoj.
Na podruju sjeveroistone Bosne i Hercegovine su tokom cijelog
perioda osmanske uprave po gradovima postojali brojni i bogati vakufi. Oni
postoje i kasnije, pa sve do danas. Ovi vakufi su ostavili vidan trag u razvoju
i izgledu svih gradova. Naroito veliki broj i bogate vakufe imaju gradovi
Donja Tuzla (Tuzla) i Graanica (preko etrdeset), zatim: Zvornik, Brko,
Gornja Tuzla, Bijeljina, Gradaac, Kladanj, Srebrenica...
O vakufima u nekim gradovima sjeveroistone Bosne je do sada
pisano.106 O vakufima grada Srebrenice do sada nema posebnih istraivanja.

106

Halima Korkut, O vakufima u sjeveroistonoj Bosni, Anali Gazi Husrev-begove

biblioteke, Knjiga V-VI, Sarajevo, 1978.; Rusmir Djedovi, Uloga i znaaj Turalibegovog
vakufa u urbanom razvoju grada Tuzle, Stav asopis za drutvena pitanja, kukturu i
umjetnost, br. 2, februar 2003., Narodna i univerzitetska biblioteka Dervi Sui, Monos,
Tuzla; Edin akovi, Znaaj vakufa u razvoju graanike arije, Graaniki glasnik 17, maj

42

U gradu Srebrenici se osnivaju vakufi i postoje vakufski objekti od

poetka osmanske uprave. U narednom izlaganju donosimo osnovne podatke
o vakufima Srebrenice do austrougarskog perioda.
VAKUFI
Sredstvima i zalaganjem vakifa (dobrotvora) u Srebrenici, kao i u
drugim mjestima Osmanskog carstva, podizani su brojni objekti vjerskog,
javnog i ekonomskog karaktera. Prve dvije srebrenike damije su podignute
i uzdravane sredstvima drave.
DAMIJA U UTVRDI SREBRENIK
Najstarija je damija u naselju, a nalazila se u srednjovjekovnom
gradu a potom osmanskoj utvrdi Srebrenik, na brdu iznad sredita naselja.
Ureenje i podizanje najstarijih damija unutar ili neposredno pored
osvojenih gradova-utvrdi, bio je uobiajen postupak osmanskih vlasti.
Primjer su: Zvornik, Kulat, Teoak, Srebrnik (na Majevici)... Tako je bilo i
u sluaju ovog grada-utvrde, koji je odmah po osvajanju ureen i stavljen u
funkciju.
Poetkom 16. stoljea kao slubenici ove damije se spominju
Mevlana Abdi, hatib i imam i Velija, mujezin.107
DAMIJA SULTANA BAJEZIDA II (ASNA DAMIJA)
Izgraena je prije 1533. godine, odnosno jo za vladavine sultana
Bajezid II (1481-1512.), zvanog Velija (Sveti). Odatle je Evlija elebija
prolazei kroz Srebrenicu 1660. godine, naziva Bajezid Velijina damija i
opisuje je kao jednostavnu bogomolju u starom stilu s jednom munarom a
pokrivenu eremitom.108
Ova damija se u popisima iz 16. stoljea navodi samo kao asna
damija. Godine 1533. kao slubenici ove damije se spominju Mevlana,
hatib i Ahmed, mujezin.
Da su ove dvije najstarije damije u Srebrenici iz druge polovine 15. i
poetka 16. stoljea izgraene i uzdravane od dravnih sredstava govori i
podatak iz 1533. godine, kada je za rashode osvjetljenja i prostirke u damiji
utvrde Srebrenica bio odreen iznos 360 aki godinje od dravnih prihoda
(poreza) sela Draevine u nahiji ubin.109

2004., Monos, Graanica, str. 69-81; Rusmir Djedovi, Vakufi u Tuzli od XVI do XX
stoljea, Zbornik radova Veliki vakifi Bosne, BZK Preporod, Tuzla, 2006., str. 71-76.
107
Adem Handi, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, Svjetlost, Sarajevo, 1975. str. 150.
108
Evlija elebi, Putopis, Sarajevo Publishing, 1996., str. 99.
109
Adem Handi, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, Svjetlost, Sarajevo, 1975. str. 150.

43

VAKUF ARIJSKE DAMIJE

Jedan je od najstarijih vakufa u Srebrenici, a vjerovatno je vezan za
Sultan Bajezidovu damiju iz 15/16. stoljea. Bit e da je stradala u ratovima
na prelazu sa 17. na 18. stoljee, pa obnavljana. Zna se da je zgradu damije
obnovljao i Hadi Selman-aga 1836. godine.
1890. godine kao musakafat ovog vakufa donosi prihode od kirije u
iznosu od 35 forinti a kao mustagelat su registrovani prihodi od vakufske
zemlje u iznosu od 50 forinti, ukupno 85 forinti. Prihodi Vakufa arijske
damije u Srebrenici su 1890. godine potroeni na plae imama i mujezina
damije od 16 i 50 forinti. Na trokove rasvjete damije potroeno je 15
forinti. Prema proraunu vakufa realizovana potreba je iznosila 81 forintu, a
suviak te godine je u vakufu iznosio 4 forinte.110
Vakuf arijske damije u Srebrenici, prema prvim gruntovnim
evidencijama 1894. godine posjeduje kao nekretninu zgradu damije sa
gradilitem i dvoritem, k.. 1/451, povrine 140 m. 111
Vakuf arijska damija prema proraunu iz 1913. godine, ima
prihode od mlina i zemlje u iznosu od 190 kruna. Trokovi su ili na plae
imama i mujezina damije od 30 i 160 kruna. Te godine mutevelija vakufa je
Ahmetaga Paagi.112
Vremenom vakuf arijske damije je uveavan novim nekretninama.
Tako su 1936. i 1938. godine kupljena parcele Bojna (k.. 519 i 516) od Alije
Selmanagia.113 Godine 1936. u ovaj vakuf je familija Kovaevi poklonila
parcelu na k.. 156.114
Zgrada arijske damije koja je sruena u julu 1988. godine, zbog
izgradnje nove zgrade, bila je skromnijih dimenzija 6x8,5 m i sa drvenom
munarom. Do tada je damija, u stvari mesdid, bila bez minbere u kome se
obavljalo pet dnevnih namaza, dok su se duma i bajrami klanjali u oblinjoj
Bijeloj damiji.115
VAKUF ARIJSKE ESME (VODE)
Ovaj vakuf je iste starosti kao i prethodni.
110

Prorauni vakufa u Bosni i Hercegovini za godinu 1890., Sastavljeni po zemaljskom

vakufskom povjerenstvu u Sarajevu, Drugi svezak, str. 75.
111
Gruntovne knjige iz 1894. godine za k.o. Srebrenicu. Gruntovna knjiga X, uloak broj
458. Gruntovnica optinskog suda u Srebrenici. Svi brojevi katastarskih estica (k..) se
danas nazivaju stari premjer, za razliku od brojeva k.. novog premjera od prije nekoliko
decenija.
112
Proraun vakufa u Bosni i Hercegovini za godinu 1913., Sarajevo, str. 287.
113
Gruntovna knjiga XI, uloci broj 516 i 519.
114
Gruntovna knjiga X, uloak broj 494.
115
Hifzija Suljki, Spomenici islamske kulture u Srebrenici, Sabrani tekstovi knjiga II,
BMG, Bosanska medijska grupa, Tuzla, 2007., str. 286.

44

Prema proraunu vakufa iz 1890. godine, Vakuf arijske esme

(vode) je prihode u iznosu od 40 forinti imao kao musakafat na ime kirije od
pekarne. Ovi prihodi su troeni na uzdravanje esme.116
Hamam je u Srebrenici postojao jo poetkom 16. stoljea (tanije 1533.
godine). Tad se spominje kao Carski hamam i donosio je godinji prihod od
333 ake.117
Prema tradiciji ovaj hamam se nalazio u mahali Crvena rijeka.
VAKUF CRVENA RIJEKA ESME (VODE)
Spominje se 1890. godine, a vjerovatno je vezan za prethodni ili
iskoritavanje ljekovitih voda Gubera.
Te godine musakafat ovog vakufa donosi prihode od kirije duana u
iznosu od 25 forinti. Stvarni izdaci Vakufa Crvena rijeka esme (vode) u
Srebrenici 1890. godine iznose 20 forinti i troe se na uzdravanje esme.
Suviak vakufa je iznosio 5 forinti.118
TEKIJA
Kao i u ostalim gradovima tokom 17. stoljea, i u Srebrenici postoji
tekija. Spominje je i elebija. Morala je imati svoj vakuf za uzdravanje, a
odavno je nestala.
VAKUFI TRI MEKTEBA IZ PERIODA 16-17. STOLJEE
Sredinom 17. stoljea se u gradu Srebrenici spominju tri mekteba.119
Morao je svaki od njih obavezno imati svoj poseban vakuf. Ovi vakufi su
osnovani, a mektebi izgraeni tokom 16. ili u prvoj polovini 17. stoljea.
Do sredine 19. stoljea u Srebrenici je postojala zgrada jednog starog
mekteba, koji je vremenom postao sasvim troan. Vakuf koji ga je opsluivao
je izgleda odavno bio propao, pa nije ni bilo vakufskih sredstava za njegovo
odravanje, niti za plau za hode, koji su nastojali da ue djecu.120 Na
mjestu ovog mekteba je 1866. godine izgraena medresa.
Vjerovatno se na mjestu jednog od mekteba iz ovog perioda, krajem
19. stoljea nalazi mekteb za kolovanje enske djece. To vidimo iz
spominjanja posebnog vakufa pod nazivom Vakuf mejtefa za ensku djecu u
1894. godini.121 Ovaj vakuf tada ima kuu sa kuitem i dvoritem na k..
116

Prorauni vakufa u Bosni i Hercegovini za godinu 1890., str. 75.

Nedim Filipovi, Islamizacija u Bosni i Hercegovini, Centar za kulturu i obrazovanje
Teanj, Teanj, 2005., str. 199.
118
Prorauni vakufa u Bosni i Hercegovini za godinu 1890., str. 75.
119
Evlija elebi, Putopis, Sarajevo Publishing, 1996., str. 99.
120
Hifzija Suljki, Spomenici islamske kulture u Srebrenici, Sabrani tekstovi knjiga II,
BMG, Bosanska medijska grupa, Tuzla, 2007., str. 288.
121
Knjiga - abecedni popis vlasnika nekretnina za k.o. Srebrenicu. Gruntovnica optinskog
suda u Srebrenici.
117

45

362/3 povrine 70 m2 (izgleda u mahali Crvena rijeka) i duan sa gradilitem

u ariji na k.. 1/62 povrine 30 m2.122
Vakufski prihod enskog mekteba 1912. godine je bio 160 kruna.123
Prema proraunu iz 1913. godine Vakuf enskog mekteba u
Srebrenici ima ukupne godinje prihode od 207 kruna. Oni dolaze od
vakufske pekare i vakufske zemlje u iznosu od 187 i 20 kruna. Izdaci su ili
na plau mualimu od 40, kiriju za mektebsku zgradu od 120 i paual od 40
kruna. Te godine je viak vakufa iznosio 7 kruna, a mutevelija je bio
Ahmetaga Paagi.124
Zgrada enskog mekteba bila je u Skender mahali. Imala je sprat, a
ispod njega je bio duan. Mekteb je radio do 1941. godine, a poslije Drugog
svjetskog rata je sruen kao dotrajao. Mualimi mekteba su bili imami
arijske damije.125
Posebni Vakuf mejtefa u Srebrenici, 1894. godine ima sljedee
nekretnine: zgradu mekteba, koja se vodi kao kua sa kuitem na k.. br.
1/449 i povrinom od 160 m; zatim parcelu ljivik pod mejtefom na k..
1/450, povrine 230 m i voar u srebrenikoj ariji na k.. 1/686, povrine
od 130 m.126
Analizom katastarskih planova grada Srebrenice sa kraja 19. stoljea,
dobro se vidi da je zgrada mekteba veih dimenzija, neposredno sa istone
strane arijske damije (danas je na tom mjesti velika zgrada Islamskog
centra). Takoer, vakufski voar (vea zgrada) se nalazi u sjevernom dijelu
arije (u visini Policijske stanice, preko Krievice rijeke).127
VAKUF PETRI DAMIJE
Ovaj vakuf je osnovan u prvoj polovini 17. stoljea, a vezan je za
uzdravanje damije u Petri mahali. Bit e da je stradao na prelazu 17-18.
stoljee.
Vakuf Petri damije 1890. godine, ima prihod kao musakafat od
kirije u iznosu 10 forinti. Prihod kao mustagelat od treine jedne kue ifija
122

Gruntovna knjiga VIII, uloak broj 375.

Hifzija Suljki, Spomenici islamske kulture u Srebrenici, Sabrani tekstovi knjiga II,
BMG, Bosanska medijska grupa, Tuzla, 2007., str. 289. Ovaj autor, dobar poznavalac
islamske batine sjeveroistone Bosne, ovdje ne navodei izvor, spominje prihode te godine i
drugih srebrenikih vakufa: Bijela damija 250, arijska damija 140, Crvena rijeka
damija 150, Petria damija 50, musala 50, mektebi-ibtidaija 2240, enski mekteb 160 i
medresa 1050 kruna.
124
Proraun vakufa u Bosni i Hercegovini za godinu 1913., Sarajevo, str. 289.
125
Hifzija Suljki, Spomenici islamske kulture u Srebrenici, Sabrani tekstovi knjiga II,
BMG, Bosanska medijska grupa, Tuzla, 2007., str. 287
126
Gruntovna knjiga V, uloak broj 239.
127
Katastarski plan iz 1883-1885. godine, za k.o. Srebrenicu, razmjera 1:3.125. Katastar
Srebrenica.
123

46

i od vakufske zemlje je 20 i 4 forinte. Ove godine rashodi vakufa odlaze kao

berivo na plae imama damije (24 forinte) i mujezina (2 forinte). Za rasvjetu
damije potroeno je 5 forinti. Suviak vakufa je iznosio 3 forinte.128
Vakuf Petrike damije pri osnivanju gruntovnice kotara Srebrenica
1894. godine, ima vie nekretnina. Zgradu damije sa gradilitem i dvoritem
na k.. 1/291 povrine 140 m2; ljivik kod damije na k.. 1/290 povrine 350
m2; gradilite blizu damije na k.. 1/279 povrine 30 m2. Zatim, vakuf ima
vee zemljine posjede u vrh mahale Petri: groblje Uina baa na k.. 247/1
povrine 26.000 m2, groblja na k.. 205 i 1/312 povrine 1.830 i 500 m2 i
oranicu kod groblja na k.. 240 povrine 1.980 m2.129
Prema proraunu vakufa iz 1913. godine Vakuf Petri damije ima
prihode od vakufske zemlje u iznosu od 40 i vakufskih nekretnina od 5 kruna.
Izdaci su ili na plae imama i mujezina od 40 i 5 kruna. Mutevelija vakufa je
bio Ahmetaga Paagi.130
Zgrada damije je imala vee dimenzije od veine ostalih damija
Srebrenice. Osnovica je pravougaonik sa stranicama 10x7,5 m. Zidana je od
lomljenog kamena sve do krovne konstrukcije, 6 metara visine i 98 cm
debljine. Pokrivena je etvorovodnim krovom koji je u novije vrijeme
prekriven crijepom. Munara je drvena, a damija je imala i mahfil.
Obnovljena je 1983. godine.131
VAKUF DAMIJE CRVENA RIJEKA
Odnosi se na damiju iz prve polovine 17. stoljea u istoimenoj
mahali, a prema nekima i sa prelaza 15-16. stoljee (vezan za Sultan
Bajezidovu damiju).
Iz prorauna za 1890. godinu vidimo da Vakuf damije Crvena rijeka
ima sljedee prihode: kao musakafat 25 forinti od kirije, a kao mustagelat 65
forinti od prihoda vakufskih zemalja. Rashodi su ili kao berivo za plae
imama i mujezina damije od 70 i 2 forinte. Za rasvjetu damije je ilo 15
forinti. Suviak vakufa je iznosio 3 forinte.132
Vakuf damije Crvena rijeka zvane arena damija 1894. godine
posjeduje sljedee nekretnine: zgradu damije sa gradilitem na k.. 1/400
povrine 40 m2, groblje na parceli k.. 1/399 od 360 m2 povrine i duan sa
gradilitem u ariji na k.. 1/49.133

128

Prorauni vakufa u Bosni i Hercegovini za godinu 1890, str. 77.

Gruntovna knjiga X, uloak broj 460.
130
Proraun vakufa u Bosni i Hercegovini za godinu 1913, Sarajevo, str. 288.
131
Hifzija Suljki, Spomenici islamske kulture u Srebrenici, Sabrani tekstovi knjiga II,
BMG, Bosanska medijska grupa, Tuzla, 2007., str. 286-287.
132
Prorauni vakufa u Bosni i Hercegovini za godinu 1890, str. 73
133
Gruntovna knjiga X, uloak broj 457.
129

47

Vakuf damije Crvena rijeka prema proraunu iz 1913. godine ima

prihode od vakufske zemlje i kiriju u iznosu od 190 kruna, od kojih je 160
ilo na plau imama damije, a 30 kruna je bio viak. Tada je mutevelija
vakufa Ahmetaga Paagi.134
Zgrada damije je imala dimenzije 6x8,5 m, graena od lomljenog
kamena i drveta, s drvenom munarom i pokrivena crijepom. Ima miljenja da
je najstarija damija na ovom mjestu izgorila, pa je podignuta ova manja.135
TRI VAKUFA NEPOZNATIH DAMIJA IZ 17. STOLJEA
Vakufi tri damije koje spominje elebija sredinom 17. stoljea,
usljed stradanja Srebrenice u 17-18. stoljeu, nisu se odrali, a lokacija tih
damija je u nauci nepoznata.
VAKUF MUSALE
Musala u Srebrenici je osnovana jo poetkom osmanske uprave.
Uzdravao ju je posebni vakuf, a obuhvata veliki kompleks zemljita
sjeverno od arije.
Kada je podignuta musala u Srebrenici i ko joj je vakif nije poznato, a
gledajui po konstrukciji zida, mogla je nastati u 16. stoljeu.136
Musala, je dugo bila vei slobodni prostor u gradu (namijenjen za
masovne javne i vjerske skupove). Vremenom se udaljeniji dijelovi
pretvaraju u groblje a na nekim poinje izgradnja stambenih, javnih i drugih
objekata.
Krajem osmanskog perioda na Musali se nalazi desetak kua i
ureena musala (kao graditeljska cjelina za molitve). Ovaj prostor je posebno
postao zanimljiv za izgradnju (puteva, javnih objekata) dolaskom
austrougarske uprave i kasnije.
Vakuf Musala u Srebrenici pri osnivanju gruntovnice kotara
Srebrenica 1894. godine ima evidentiranu samo jednu parcelu od
nekadanjeg velikog zemljinog kompleksa koji se nalazio sjeverno od
arije u Srebrenici. Tada vakuf musale ima parcelu zemljita na k.. 98
povrine 650 m2, a nalazi se izmeu novoizgraenih zgrada kotarske uprave i
osnovne kole.137
Musala u Srebrenici je imala mihrab koji je bio ugraen u zid a
minbera je bila od drvene grae, pokrivena i ograena daskom. Nalazila se na
jednom ravnom platou dimenzija 20x15 m a bila je ograena kamenim zidom
134

Proraun vakufa u Bosni i Hercegovini za godinu 1913, Sarajevo, str. 287.

Hifzija Suljki, Spomenici islamske kulture u Srebrenici, Sabrani tekstovi knjiga II,
BMG, Bosanska medijska grupa, Tuzla, 2007., str. 286.
136
Hifzija Suljki, Spomenici islamske kulture u Srebrenici, Sabrani tekstovi knjiga II,
BMG, Bosanska medijska grupa, Tuzla, 2007., str. 287.
137
Gruntovna knjiga X, uloak broj 459.
135

48

visine dva metra i irine 100 cm, pokrivena perdom. Ova musala se nalazila
udaljena od arijske damije oko 100 m. Sve ovo je postojalo do 1953.
godine.138
Vakuf Musala u Srebrenici prema proraunu vakufa iz 1913. godine
ima prihode u iznosu od 200 kruna. Oni dolaze od kirija vakufskog zemljita,
to se nalazi kod centrale (odnosi se i na upu na tom zemljitu) u iznosu od
150, kao i od prodate bae u iznosu od 50 kruna. Za popravak musale je
troeno 100, a viak u vakufu je te godine iznosio 100 kruna. Mutevelija
vakufa, kao i veine drugih vakufa u Srebrenici, bio je Ahmetaga Paagi.139
Prema narodnom pamenju na musali se klanjao Bajram i bila je
aktivna sve do 1935. godine. Musalu je sruila umska uprava i na njoj
podigla svoju zgradu, u kojoj je bila ambulanta, obdanite.... Posljednji imam
musale u Srebrenici je bio Abid ef. ozi. Ova cjelina, pod kronjama raznih
starih voaka, bila je rijedak kulturno-historijski spomenik ovog grada.140
VAKUF SKENDER (BIJELE) DAMIJE
Ovaj vakuf je po svemu sudei osnovan na prelazu 17-18. stoljee,
kada je Hadi Skender izgradio damiju na mjestu katolike crkve, poslije
velikih stradanja Srebrenice. O ovome govore narodna tradicija, arhitektura i
historijski podaci. Nije sigurno da li se radi o crkvi franjevakog samostana
sv. Marije ili dubrovakoj crkvi sv. Nikole.141
Prema proraunu Skender damije vakufa u Srebrenici iz 1890.
godine, osnovni prihod kao musakafat je dolazio od kirija u znaajnom
iznosu od 112 forinti. Prihod od vakufskih zemalja kao mustagelat je iznosio
70 forinti. Rashodi su ili kao berivo na plae imama i mujezina damije, po
122 i 43 forinte a na rasvjetu damije je troeno 15 forinti. Suviak je te
godine u vakufu iznosio 2 forinte.142
Osnivanjem gruntovnice u kotaru Srebrenica 1894. godine, Vakuf
Hadi Skender damije u Srebrenici ima znaajne nekretnine. Zgradu
damije sa gradilitem i dvoritem na k.. 362/2, povrine 270 m2; dvije
parcele groblja pored damije na k.. 358/1 i 362/1, povrine 500 i 3.300 m 2;
groblje koje se nalazi preko rijeke na k.. 186, povrine 7.300 m2; oranica
138

Hifzija Suljki, Spomenici islamske kulture u Srebrenici, Sabrani tekstovi knjiga II,
BMG, Bosanska medijska grupa, Tuzla, 2007., str. 287.
139
Proraun vakufa u Bosni i Hercegovini za godinu 1913., Sarajevo, str. 288.
140
Hifzija Suljki, Spomenici islamske kulture u Srebrenici, Sabrani tekstovi knjiga II,
BMG, Bosanska medijska grupa, Tuzla, 2007., str. 285-286.
141
O tome i vie o arhitekturi damije vidjeti u: Adem Handi, Tuzla i njena okolina u XVI
vijeku, Svjetlost, Sarajevo,1975. str. 149-153.; Mehmed Mujezinovi, Islamska epigrafika,
knjiga II, Veselin Maslea, Sarajevo, 1974., str. 137. i Hifzija Suljki, Spomenici islamske
kulture u Srebrenici, Sabrani tekstovi knjiga II, BMG, Bosanska medijska grupa, Tuzla,
2007., str. 287.
142
Prorauni vakufa u Bosni i Hercegovini za godinu 1890., str. 77

49

Landia njiva na k.. 159 sa 14.500 m2. Vakufu tada pripadaju i nekretnine u
ariji: duan na k.. 1/48, povrine 15 m2 i voar na k.. 1/484, povrine
1.700 m2. Navedenom vakufu pripada i vei kompleks zemljita na Musali
(sjeverno od dananje zgrade Optine), a u statusu groblja. Radi se o
parcelama na k.. 1/164, 1/521 i 118/1 sa povrinama od 740, 2.640 i 12.560
m2.143 Ovaj vakuf je 1901. godine kupio od familije Ibrahimagia parcelu na
k.. 1/681 povrine od 20 m2.144
Vakuf H. Iskender (Bijela) damija godine 1913. kao prihod od
vakufske zemlje i kirija duana ima 250 kruna. Rashod je na plae imama i
mujezina damije u iznosima od 160 i 80 kruna. Viak je iznosio 10 kruna.
Mutevelija vakufa je tada Ahmetaga Paagi.145
VAKUF MEDRESE
Srebrenica je mogla imati medresu jo u vrijeme svog zlatnog doba,
tokom 17. stoljea. Tada je u gradu bilo oko 800 kua, blizu 5.000
stanovnika, razvijena arija, est muslimanskih mahala, est damija, tri
mekteba, tekija, hamam, i bila je sredite prostranog kadiluka...146
Poznato je da je na mjestu jednog starog i zaputenog vjerskoprosvjetnog objekta, iji je vakuf bio odavno propao, godine 1866. izgraena
nova zgrada za medresu.147 Zgrada je sagraena prizemno, na cokli od
lomljenog kamena i drveta. Imala je pet uionica i hodnik, dimenzija 20x 8x3
m, i bila je pokrivena crijepom. Ovu akciju je izvela grupa uglednih
stanovnika Srebrenice, koji su sporazumno, izmeu sebe, skupili priloge i
izgradili medresu sa vie odaja, a pobrinuli su se i za muderiza. Takoer,
pobrinuli su se i za budui opstanak medrese, tj. trokove uzdravanja.
Osnovali su poseban vakuf u koji su uvakufili nekoliko itluka, od ijih
prihoda se uzdravala medresa i muderizi (plaa, ogrev zimi...).148
Selman-aga, rodonaelnik poznate srebrenike familije Selmanagia
koja je odigrala znaajnu ulogu u istoriji Srebrenice, najvaniji je vakif
(dobrotvor) za medrese u Srebrenici, tokom 19. stoljea.
Vakufu koji je namjenjen za uzdravanje medrese u Srebrenici
poklanjalo je nekretnine vie poznatih i bogatih Srebreniana i Srebrenianki.
Iz slubenog naziva ovog vakufa krajem 19. stoljea koji glasi Vakuf hadi
Selmanage, hadi Rustembega i hadi Ruki hanume medrese, to dobro
vidimo. Pored Selman-age, u vakuf medrese u Srebrenici su vakufili i
143

Gruntovna knjiga X, uloak broj 461.

Gruntovna knjiga VIII, uloak broj 382.
145
Proraun vakufa u Bosni i Hercegovini za godinu 1913., Sarajevo, str. 287.
146
Evlija elebi, Putopis, Sarajevo-Publishing, Sarajevo, 1996., str. 99.
147
Ovo je zabiljeeno u jednoj vijesti u asopisu Bosna, 1866. godine.
148
Hifzija Suljki, Spomenici islamske kulture u Srebrenici, Sabrani tekstovi knjiga II,
BMG, Bosanska medijska grupa, Tuzla, 2007., str. 288.
144

50

Rustem-beg i Ruki(ja) hanuma. Ovaj Rustem-beg je rodonaelnik poznate

srebrenike familije Rustembegovia. I jedina za sada poznata ena vakif u
Srebrenici, Ruki(ja) hanuma, vjerovatno je iz neke znaajne familije ovog
grada.
Prema proraunu iz 1890. godine, Vakuf hadi Selmanage, hadi
Rustembega i Hadi Ruki hanume medrese u Srebrenici ima prihod kao
mustagelat od znaajnih 300 forinti. Dolazio je na ime treine od 12 kua
ifija. Ovaj prihod su uvakufili navedeni vakifi, oito od svojih nekadanjih
kmetova u nekom od sela okoline Srebrenice. Detaljnijim istraivanjima se
svakako mogu nai kmetovska selita od kojih su ti prihodi i dolazili.
Svih 300 forinti godinjeg prihoda vakufa medrese u Srebrenici
odlazilo je na plau muderiza (profesora) navedene medrese.149
Ova medresa se poetkom 20. stoljea naziva i Hadi Hasanagina
medresa. Vjerovatno ju je obnavljao hadi Hasanaga Selmanagi, pa se
poslije opravke zvala po sahibi-hajratu.150
Vakuf Medresa u Srebrenici prema proraunu vakufa iz 1913. godine
ima prihode od vakufske zemlje od znaajnih 810 kruna i bio je drugi po
ekonomskoj snazi u gradu i kotaru Srebrenici. Sav ovaj iznos je iao na plau
muderiza medrese. Mutevelija vakufa Medrese tada je bio Haki ef. ozi.151
Prema jednom izvjetaju o radu Uleme-medlisa u Sarajevu iz 1932.
godine, vidimo da je medresa u Srebrenici prestala da radi.
Vakuf hadi Sulejman-age sina hadi ejh Osman-age,
Nepoznata je godina izdavanja vakufname152, kao i njegov sadraj.
Vakuf Avdije Rustembegovia
Vakufnama je iz 1892. godine.153

149

Prorauni vakufa u Bosni i Hercegovini za godinu 1890, str. 77.

Ovdje vrijedi ukazati da se u navedenom proraunu na strani 73., spominje i Bratunci
damije vakuf. Ova damija se nalazi u mjestu Bratunac u okviru kotara Srebrenica. Vakuf
damije u Bratuncu 1890. godine ima prihode od 35 forinti, a dolaze kao mustagelat od
nekoliko vakufskih njiva i jedne bae (vonjaka). Rashodi vakufa su ili kao berivo na plau
imama damije u iznosu od 25 forinti i na popravak damije u iznosu od 7 forinti. Suviak
vakufa je iznosio 3 forinte.
Vakuf Bratunac damije prema proraunu vakufa iz 1913. godine ima prihod od
vakufske zemlje u iznosu od 208 kruna. Ova suma je ila na plau imamu damije od 131
krunu a 77 kruna je bio porez i ekvivalent. Mutevelija ovog vakufa je tada bio Avdibeg
Rustenbegovi (Proraun vakufa u Bosni i Hercegovini za godinu 1913, Sarajevo, str. 286.).
150
Hifzija Suljki, Spomenici islamske kulture u Srebrenici, Sabrani tekstovi knjiga II,
BMG, Bosanska medijska grupa, Tuzla, 2007., str. 288-289.
151
Proraun vakufa u Bosni i Hercegovini za godinu 1913, Sarajevo, str. 287.
152
Zejnil Faji, Popis vakufnama iz Bosne i Hercegovine koje se nalaze u Gazi
Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, Knjiga IX-X,
Sarajevo, 1983., str. 291.

51

Vakuf hadi Hasana i hadi Avdije Selmanagia

Vakufnama iz 1902. godine.154 Vjerovatno se radi o sredstvima za
obnavljanje medrese u Srebrenici.
Vakuf Mekteb ib-tidaije
Mekteb ib-tidaija je u Srebrenici otvorena poetkom 20. stoljea.
kolske 1908/1909. godine mekteb je imao 95 uenika, radila su dva
mualima: Husejn ef. ozi i Ali ef. Klanevi sa godinjom plaom od 640,
odnosno 240 kruna.155
Prema proraunima vakufa iz 1913. godine, Vakuf Mektebi ib-tidaije
u Srebrenici je bio najbogatiji i imao je najvee prihode. Znaajni prihod od
940 kruna je dolazio od vakufske kue, a odnosio se na 1912. godinu. Izdaci
ovog vakufa su bili brojni, a najkrupniji su: plaa podvornika od 360,
mektebski paual od 100 i kuna kirija od 360 kruna. Manji izdaci su bili:
ienje odaka u vakufskoj kui u godini 1912. sa 10, popravak vakufske
kue u godini 1912. sa 20, plaa za osiguranje vakufske kue pripadajue
Mekteb ib-tidaije sa 14, ienje odaka u godini 1913. sa 10, kune
popravke za godinu 1913. sa 50 i osiguranje u godini 1913. sa 14 kruna.
Ukupni izdaci vakufa su te godine 938, a viak je 2 krune. Mutevelija vakufa
koji se o svemu brinuo je bio Ahmetaga Paagi.156
Vakuf Ali-ef. Selmanagia sin hadi Hasan-age
Vakufnama iz 1936. godine.157
ZNAAJ VAKUFA U RAZVOJU GRADA SREBRENICE
Kako vidimo, grad Srebrenica je od poetaka osmanskog perioda, pa
do austrougarskog perioda imao, koliko je poznato, preko dvadeset posebnih
vakufa.
Kontinuirani rast grada Srebrenice od kraja 15. stoljea, kulminira
poetkom druge polovine 17. stoljea. Tada (1660. godine) Evlija elebija u
Srebrenici registruje: razvijenu ariju sa 70 duana i zanatskim radnjama,
est muslimanskih mahala, est damija, tekiju, tri mekteba, hamam, han.
153

Zejnil Faji, Popis vakufnama iz Bosne i Hercegovine koje se nalaze u Gazi

Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, Knjiga IX-X,
Sarajevo, 1983., str. 291.
154
Zejnil Faji, Popis vakufnama iz Bosne i Hercegovine koje se nalaze u Gazi
Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, Knjiga IX-X,
Sarajevo, 1983., str. 291.
155
Hifzija Suljki, Spomenici islamske kulture u Srebrenici, Sabrani tekstovi knjiga II,
BMG, Bosanska medijska grupa, Tuzla, 2007., str. 287-288.
156
Proraun vakufa u Bosni i Hercegovini za godinu 1913, Sarajevo, str. 288.
157
Zejnil Faji, Popis vakufnama iz Bosne i Hercegovine koje se nalaze u Gazi
Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, Knjiga IX-X,
Sarajevo, 1983., str. 291.

52

Svakako tada postoji i vojna utvrda, varo sa nemuslimanskim

stanovnitvom, panaurite i samostan sa crkvom. Nije do sada u nauci
razjanjeno gdje bi se danas nalazilo svih est mahala i est damija
Srebrenice tog vremena. Svakako se radi o dananjim mahalama: arija,
Crvena rijeka i Petri sa damijama u njima. Ostale tri mahale i damije su
potpuno nepoznatog poloaja.
Teki ratovi na kraju 17. i tokom 18. stoljea, kao i epidemije bolesti,
nerodne godine i gladi, ostavljaju traga u stagnaciji urbanog razvoja grada
Srebrenice. Gotovo nestaje katoliko stanovnitvo, a na mjestu katolike
crkve (sruene 1690. godine) se gradi damija. Strada i dosta muslimanskog
stanovnitva.
Posebno stradaju urbani, ekonomski, kulturni i vjerski sadraji u
Srebrenici. Od nekadanjih est damija, tri nestaju sa historijske pozornice.
Nema ouvanih izvora, niti tradicije o vakufima i vakifima iz 16. i 17.
stoljea. Ne zna se za postojanje velikih vakifa toga doba, kao to znamo za
neke susjedne gradove (Nova Kasaba, Zvornik, Tuzla, Kladanj). Tako, npr.
oblinje naselje Novu Nasabu je u 17. stoljeu osnovao i uglavnom svojim
vakufskim objektima izgradio poznati vakif Musa-paa, budimski vezir.
Od poznatih znaajnijih vakifa grada Srebrenice znamo za sljedee:
Hadi Skender, koji je vjerovatno poetkom 18. stoljea od svojih
sredstava i svojim vakufom napravio dananju Bijelu damiju. Vjerovatno je
uvakufio i druge sadraje. Zbog toga se kasnije cijela mahala oko te damije
naziva Skender mahala.
Hadi Selman-aga, rodonaelnik Selmanagia, je tokom prve
polovine i sredine 19. stoljea bio najvei vakif u Srebrenici. On je obnovio
arijsku damiju, uestvovao u izgradnji medrese, a dosta toga je dao u
vakuf.
Familije Selmanagi i Rustembegovi su takoer dosta vakufili.
Od druge polovine 15. stoljea pa do austrougarskog perioda, vakufi
grada Srebrenice imaju brojne i raznovrsne sadraje. Radi se o vjerskim,
prosvjetnim, javnim, ekonomskim i drugim objektima i zgradama. To su:
sedam damija, najmanje tri mekteba, medresa, tekija, hamam, mlin, vie
esama (vodovoda), dvije pekare, vie duana, kue, voari i magaze, musala
i brojna groblja.
Vakufe Srebrenice uzdravaju prihodi od: kirija brojnih objekata,
itluka i ivija, zakupa raznih zemljita (gradilita, oranica, ljivika...).
Vakufski rashodi su ili na: odravanje i opravke vakufskih objekata,
rasvjetu, prostirke, ienje odaka, osiguranja, pauale, zakupe zgrada...
Svakako, najvie su vakufi izdavali na plae slubenika vakufskih sadraja,
kao to su: imama i mujezina u damijama, muderiza, mualima i podvornika
u medresi i mektebima, mutevelija (upravnika) vakufa.
53

SAETAK
Kako vidimo iz prethodnog, grad Srebrenica je u zadnjih 500 godina
imala preko dvadeset vakufa koji su imali brojne sadraje (vjerske,
prosvjetne, javne, ekonomske...). Ope historijske prilike su uslovile i njihova
velika stradanja, pa i potpuna nestajanja. Meutim, uvijek je u Srebrenici
stanovnitvo i pojedinci ulagalo u nove vakufe, kako bi gradske funkcije
Srebrenice podiglo na odgovarajui nivo.
Svakako, i ovo istraivanje potvruje sa su vakufi imali brojne
sadraje i znaajan uticaj i ulogu u urbanom razvoju grada Srebrenice u
zadnjih 500 godina.
IZVORI I LITERATURA
1.

Gruntovne knjige iz 1894. godine za k.o. Srebrenicu. Gruntovnica

Optinskog suda u Srebrenici.

2.

Katastarski planovi iz 1883-1885. godine, za k.o. Srebrenicu, razmjera

1:6.250 i 1:3.125. Katastar Srebrenica.

3.

Knjiga Abecedni popis vlasnika nekretnina za k.o. Srebrenicu.

Gruntovnica Optinskog suda u Srebrenici.

4.

Prorauni vakufa u Bosni i Hercegovini za godinu 1890. sastavljeni po

zemaljskom vakufskom povjerenstvu u Sarajevu, Drugi svezak.

5.

Proraun vakufa u Bosni i Hercegovini za godinu 1913, Sarajevo.

6.

Evlija elebi, Putopis, Sarajevo-Publishing, Sarajevo, 1996.

7.

Adem Handi, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, Svjetlost, Sarajevo,

1975.

8.

Mehmed Mujezinovi, Islamska epigrafika, knjiga II, Veselin Maslea,

Sarajevo, 1974.

9.

Zejnil Faji, Popis vakufnama iz Bosne i Hercegovine koje se nalaze u

Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu, Anali Gazi Husrev-begove
biblioteke, Knjiga IX-X, Sarajevo, 1983.

10. Halima Korkut, O vakufima u sjeveroistonoj Bosni, Anali Gazi Husrevbegove biblioteke, Knjiga V-VI, Sarajevo, 1978.

54

11. Rusmir Djedovi, Uloga i znaaj Turalibegovog vakufa u urbanom

razvoju grada Tuzle, Stav asopis za drutvena pitanja, kukturu i
umjetnost, br. 2, februar 2003., Narodna i univerzitetska biblioteka
Dervi Sui, Monos, Tuzla.
12. Edin akovi, Znaaj vakufa u razvoju graanike arije, Graaniki
glasnik 17, maj 2004., Monos, Graanica.
13. Nedim Filipovi, Islamizacija u Bosni i Hercegovini, Centar za kulturu i
obrazovanje Teanj, Teanj, 2005.
14. Rusmir Djedovi, Vakufi u Tuzli od XVI do XX stoljea, Zbornik radova
Veliki vakifi Bosne, BZK Preporod, Tuzla, 2006.
15. Hifzija Suljki, Spomenici islamske kulture u Srebrenici, Sabrani tekstovi
knjiga II, BMG, Bosanska medijska grupa, Tuzla, 2007.

55

Seudin MURATOVI, prof.

IVINICE I OKOLNA NASELJA
U PRVOJ POLOVINI XVI STOLJEA
Najraniji podaci o ivinicama i okolini vezani su za prostor
sjeveroistone Bosne. Oni govore o eksploataciji soli u Tuzli, kao i ostacima
ilirskih naselja sojenikog tipa, rimskog novca, gradina i raznih drugih
predmeta.
U periodu srednjovjekovne bosanske drave ovi prostori su pripadali
upi Usore i Soli, ali bez detaljnijih podataka o naseljima sa podruja
dananje opine ivinice. Iz tog vremena znaajni su, prije svega, materijalni
ostaci koji svjedoe o prolosti ovih krajeva, meu koje spadaju gradine i
steci, ali za neto detaljnije podatke potrebno je izvriti arheoloka
istraivanja na itavom prostoru dananje opine ivinice.
Tek od perioda osmanske uprave u Bosni i Hercegovini (od 1463. do
1878. godine) ostali su detaljniji podaci o oblastima i naseljima. U nauci je
opeprihvaeno stajalite da je potpuno zauzimanje teritorije upe Soli od
strane Osmanlija izvreno tek 1512. godine. Zauzimanjem Bosne i ostalih
susjednih krajeva, Osmanlije su izmeu 1478. i 1483. godine osnovale
Zvorniki sandak, koji se u svom teritorijalnom obimu u poetku sastojao od
nekoliko nahija, da bi znatno proirenje doivio padom Srebrenike banovine
(1512-1515) 158. Zvorniki sandak u XVI stoljeu ima 31 nahiju u osam
kadiluka. Ovaj sandak je uao u sastav Bosanskog ejaleta kada je i osnovan,
1580. godine.
Porijeklo naziva ivinice i vrijeme nastanka ovog naselja nije
pouzdano utvreno. Analizirajui dosadanje verzije o nastanku naziva
ivinice najrelevantnije je miljenje Adema Handia, koji smatra da se
ivinice do dolaska Osmanlija uope nisu nazivale tako, nego Tatarice, i da
su se nalazile u nahiji Drametin (Dramein)159, to je potpuno izvjesno jer se
ovo naselje nalazi u blizini dananjih ivinica160.

158

Hazim abanovi, Bosanski paaluk postanak i upravna podjela, Sarajevo, 1982., str.
171.
159
Adem Handi, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, Sarajevo, 1975., str. 23.
160
Vidjeti vie: Seudin Muratovi, Zehudin Masli, Steci na podruju opine ivinice,
Hamgraf ivinice, 2008., str. 17.

56

Na osnovu popisa Zvornikog sandaka (iz 1519. i 1533. godine),

podruje ivinica i okoline pripadalo je Zvornikom sandaku i prostiralo se
u okviru etiri nahije, i to: Sprea, Drametin, Gostilj, Donja Tuzla.
U okviru tih nahija bila su sljedea sela:
nahija Sprea: Dedino (Djedino), Svojat, Dubrave;
nahija Drametin: Tatarice (ivinice), Donja Via, Gornja Via, urevik,
odorovii (Odorovii);
nahija Gostilj: Crijevii, Dedino161, Lukavica, Gvozdovii, Dunajevii,
Kulenii (Kuljan), Matijevii, Tuval (Zelenika);
nahija Donja Tuzla: Priluk162.

Karta iz XVI stoljea sa nahijama Sprea, Dramein, Gostilj, Donja Tuzla

Didino (dananje Djedino) je pripadalo Gostilju, a sastojalo se od: pet

muslimanskih kua, 11 hrianskih kua, neoenjenih jedan i dvije batine.
Ukupan prihod iznosio je 1400 aki. U drugom osmanskom popisu iz 1533.
godine, selo Dedino je pripadalo nahiji Sprea, a sastojalo se od: 13
muslimanskih kua, dva neoenjena; hrianskih kua 38, neoenjenih osam,
batina osam; primuura jedan i neoenjenih tri. Navodi se da je tu imao
timar163 Hamza iz Hercegovine sa drugovima, jenier Mahmud, Dafer
tobdija - posadnik u tvravi Zvornik, Alija nedara (zidar) - posadnik u
161

Selo Dedino (Djedino), prema osmanskom popisu iz 1519. godine, nalazilo se u nahiji
Gostilju, a u popisu iz 1533. g. u okviru je nahije Sprea.
162
Adem Handi, Dva prva popisa Zvornikog sandaka (iz 1519. i 1533. godine). Graa
knjiga XXVI., Odjeljenje drutvenih nauka, Knjiga 22, Sarajevo, 1986.
163
Potie od perzijske rijei timar, ije je osnovno znaenje njegovanje, ienje i uredno
hranjenje konja. Odatle je u prenesenom smislu timar zemljini posjed koji je svom
uivaocu, spahiji ili timarliji, tj. vojniku-konjaniku trebalo da osigura prihode za vlastito
izdravanje, opremu i izdravanje konja. Timar je kao feudalni posjed bio iskljuivo u
funkciji vojnih potreba drave. Drugim rijeima, timar je bio feudalno leno, koje je
dodjeljivano za vrenje vojnike slube.

57

tvravi Zvornik, Husein (sin Hokadema) - posadnik u tvravi Zvornik.

Ukupan prihod iznosio je 7013 aki164.
Svojat se nalazio u nahiji Sprea, a pripadao je kao timar posadniku u
tvravi Zvornik -Rustemu, sinu Alije, sa prihodom od 1400 aki. Takoer je
u njemu i timar imao Ahmed, sin Alije, ali u manjoj vrijednosti. Pomenuto
naselje se sastojalo od: est muslimanskih kua, dva neoenjena; hrianskih
kua dvije i neoenjenih dva.
Dubrave165 pripadaju nahiji Sprea i brojale su: 27 muslimanskih
kua, 18 neoenjenih i pet batina; hrianskih kua 60, neoenjenih 24, po
jedan mezri, primuur, ifluk. Ukupni prihod ovog naselja iznosio je 7469
aki.
Tatarice (dananje selo Gornje ivinice) su pripadale nahiji
Drametin, a sastojalo se od: sedam muslimanskih kua, jednog neoenjenog;
hrianskih kua 12, neoenjenih pet, batina devet; jednog primuura i
jednog neoenjenog. U ovom naselju timare su posjedovali Mustafa posadnik u tvravi Zvornik, u vrijednosti od 1500 aki, Rustem, sin Alije,
takoer posadnik u tvravi Zvornik, u vrijednosti od 1400 aki, zatim
Mehmed, sin Huseina, i drugi Mehmed kao naknadu to idu u rat na konju i
za izgubljene posjede u Smederevskom i Hercegovakom sandaku, u
vrijednosti 1890 aki. Ukupni prihod ovog naselja iznosio je 4790 aki.
Dolnja Viha (Donja Via) pripadala je nahiji Drametinu, i brojila
je: dvije muslimanske kue, dva neoenjena; hrianskih kua osam,
neoenjena tri, batine etiri i primuur jedan. Tu je imao timar Musa, sin
Kasima, posadnik u tvravi Zvornik. Ukupni prihod ovog naselja iznosio je
1400 aki166. Prema navodima Adema Handia, samo ime sela Via potie
od vlakog stanovnitva koje ga je i donijelo sa sobom, navodei da u
sluajevima gdje postoje dva imena za jedno naselje, kao npr. Koprivac i
Via, da su prvi naziv tog naselja zatekli naseljavajui taj prostor, a kasnije
mu dali svoje ime, tj. ime njihovog ranijeg naselja.
Gornja Viha ili Koprivac (Gornja Via)167 pripadala je nahiji
Drametinu, sastojala se od: 21 kue, etiri neoenjena i etiri batine. Ukupni
prihod ovog naselja iznosio je 1980 aki168. Pripadalo je kao timar Ahmedu
Bosni, starjeini oklopnika sa drugovima, sa prihodom 2388 aki169.
164

Aka srebreni novac, kovao se od vremena Orhana Gazija (1326-1360) do kraja XVII
stoljea, a u Evropi uobiajen naziv aspra ili jaspra.
165
Dubrave su vjerovatno dobile naziv po Dubravi ije je znaenje uma.
166
Adem Handi, Dva prva popisa Zvornikog sandaka (iz 1519. i 1533. godine). str. 32
167
Ve od drugog osmanskog popisa iz 1533. godine, Gornja Viha se spominje pod
imenom Koprivac.
168
Moe se primjetiti da se ukupni iznosi prihoda ne slau jer su dati podaci iz oba popisa
1519. i 1533. godine.
169
Adem Handi, Dva prva popisa Zvornikog sandaka (iz 1519. i 1533. godine). str. 32

58

urevik je pripadao nahiji Drametin, sastojao se od: est

muslimanskih kua, jednog neoenjenog i jedne batine; hrianskih kua 30,
neoenjenih osam, batine 15. Ukupni prihod ovog naselja iznosio je 3330
aki170. Timare u ureviku imali su sljedei: Jusuf iz Zvornika - posadnik u
tvravi Telak (Teoak), u iznosu 1400 aki, Alija - posadnik u tvravi
Telak u iznosu 1400 aki, Fetija, sin Alijin - posadnik u tvravi Telak u
iznosu 1400 aki i Hasan, sin Hamze, posadnik u tvravi Telak u iznosu
1400 aki. Ukupni prihod ovog naselja iznosio je 5600 aki. Ujedno se
spominje i naselje Drabii (koje se nalazilo pored urevika) u vezi
ukupnog prihoda.
Lukavica se nalazila u nahiji Gostilj, pripadala je Mehmedu, sinu
Hasana vojvode, kao timar u vrijednosti 2400 aki. Pomenuti timar je dobio
kao nadoknadu to ide na konju u rat. Lukavica se sastojala od: sedam
muslimanskih kua, sedam batina; hrianskih kua 32, neoenjenih 12 171.
Kasnije se navodi da je taj posjed dobio jer je bio lien timara od 3527 aki u
istom sandaku (Zvornikom sandaku) i da ide 5 demaza II 936. godine, na
konju u rat172. Takoer se navode njegovi prihodi u nahiji Gostilj:
Selo Lukavica, prihod
3492
Mezra Milii, prihod
440
Mlinovi na rijeci Lukavici, prihod
65
Ukupno: 4097
odorovii173 (dananji Odorovii) pripadali su nahiji Gostilj, a
sastojali su se od: jedne muslimanske kue; hrianskih kua 21, neoenjenih
etiri. U ovom naselju timar je imao Ahmed Bosna, starijeina oklopnika sa
drugovima - posadnik u tvravi Zvornik, sa prihodom 2412 aki, zatim Alija,
sin Ahmeda, posadnik u tvravi Zvornik.
Brnjica se nalazila u nahiji Gostilj pod nazivom Brdnica, a sastojala
se od: pet muslimanskih kua, est neoenjenih; hrianskih kua 11,
neoenjenih sedam, batine sedam. U ovom naselju timare su imali: Dafer
tobdija - posadnik u tvravi Zvornik, Alija nedara (zidar) - posadnik u
tvravi Zvornik, i Husein, sin Hokadema, posadnik u tvravi Zvornik.
Ukupni prihod ovog naselja iznosio je 2275 aki.
Graanica se nalazila u nahiji Gostilj, a sastojala se od: 12
muslimanskih kua, tri neoenjena, jedna batina; hrianskih kua etiri i 14
batina. Timare su imali u ovom naselju Hamza iz Hercegovine sa drugovima
- posadnik u tvravi Zvornik, Dafer tobdija - posadnik u tvravi Zvornik,
170

Isto, str. 32
Adem Handi, Dva prva popisa Zvornikog sandaka ( iz 1519. i 1533. godine). str. 36
172
Preraunavanjem 936. hideretske godine dobijemo 1530. godinu, po gregorijanskom
kalendaru.
173
odorovii ili Odorovii zajedno sa Gornjom Vihom, jedno vrijeme su nosili zajedniko
ime Koprivac.
171

59

Alija nedara (zidar) - posadnik u tvravi Zvornik, i Husein, sin Hokadema,

posadnik u tvravi Zvornik. Ukupan prihod iznosio je 2525 aki.
Tuval (vjerovatno dananja Zelenika)174 se nalazio u nahiji Gostilj, a
sastojao se od: dvije muslimanske kue; hrianskih kua pet i jedna batina.
Ukupni prihod ovog naselja iznosio je 500 aki. Timar je tu imao Sulejman,
Arnauta, koji je lien timara u Smedrevskom sandaku od 4961 aku. Ide na
konju u rat. Dana 22 rebia II 932. godine u vrijednosti 807 aki.
Kulenii175 (Kuljan) su pripadali nahiji Gostilj, koje je brojalo: 12
muslimanskih kua, dva neoenjena; hrianskih kua jedna, batina sedam.
U ovom naselju su posjedovali timare: Isabalija, Mehmed, sin Huseina, i
drugi Mehmed (kao naknadu to idu u rat na konju) i za izgubljene posjede u
Smederevskom i Hercegovakom sandaku, u vrijednosti 1092 ake.
Matijevii su bili u nahiji Gostilj, a sastojali su se od: dvije
muslimanske kue; hrianskih kua osam, batina pet. U ovom naselju
takoer su posjedovali timare: Mehmed, sin Huseina, i drugi Mehmed, kao
naknadu to idu u rat na konju, i za izgubljene posjede u Smederevskom i
Hercegovakom sandaku u vrijednosti 1254 ake176.
Crijevii su pripadali nahiji Gostilj, a sastojali su se od: jedne
muslimanske kue, jedne batine; hrianskih kua 13, neoenjenih dvojica,
batine jedna. Ukupan prihod iznosio je 2000 ake. U daljem popisu se
navodi da su u selu Crijevii timar dobili Husrev i Mehmed, sinovi Ilijasa,
jer je njihov otac imao timar u Bosanskom sandaku i umro. Takoer se
navodi da idu na konju u rat dana 6. sefera 938. godine.
Njihovi prihodi:
Selo Crijevii
2117
90
Mlinovi na rijeci Gostilji
Ukupno: 2.207
zakupom: 2.895
Husrevov dio: 1447; Mehmedov dio: 1447.
Gozdovii (Gvozdovii) su bili u okviru nahije Gostilj, a sastojali se
od: jedne kue i etiri batine. Tu je imao timar Isabalija, a bio je i jedan
nerasporeeni timar (Mahmul), koji je naknadno dodijeljen u posjed
spahijinog sina Abdulaha, sina Jusufa. Dana 2. zilkade 937. godine u
vrijednosti 533 ake177.
Priluk se nalazilo u nahiji Donja Tuzla. Sastojao se od: etiri
muslimanske kue, jedne batine; hrianskih kua 24, neoenjenih est,
batine est. Ukupni prihod ovog naselja iznosio je 1636 aki
174

Zelenika se nekad jo nazivala Zloselo.

U popisu Zvornikog sandaka iz 1519. i 1533. godine, Adem Handi je Kulenie
(anie) ubicirao kao Kuljan.
176
Adem Handi, Dva prva popisa Zvornikog sandaka (iz 1519. i 1533. godine). str. 40
177
Isto, str. 43
175

60

nahija

br

selo
naselje

1
2
3

Didino
Svojat
Dubrave

ukupno:

Sprea
neoe
njenih

batina

primuu
ra

ifl
uk

hrian
skih
kua
38
2
60

8
2
24

8
-

1
1

100

34

neoe
njenih

batina

primuu
ra

ifl
uk

5
3

9
4

1
1

muslima
nskih
kua
13
6
27

neoe
njenih

bati
na

2
2
18

46

22

nahija
selo
naselje
1
2
3
4

Tatarice
Dolnja
Viha
Gornja
Viha
urevik
ukupno:

Drametin
muslima
nskih
kua
7
2

neoe
njenih

bati
na

1
2

hrian
skih
kua
12
8

21

30

15

36

50

16

28

neoe
njenih

batina

primuu
ra

ifl
uk

12

nahija
br

selo
naselje

Lukavi
ca
odorov
ii
Brnjica
Brdnica
Graani
ca
Tuval
Zelenika
Kulenii
Kuljan
Matijevi
i
Crijevi

2
3
4
5
6
7
8

Gostilj
muslima
nskih
kua
7

neoe
njenih

bati
na

hrian
skih
kua
32

21

11

12

14

12

13

61

i
Gozdovi
i
Didino
Djedino

9
1
0

ukupno:

11

48

11

13

106

26

37

nahija

Donja Tuzla

br.

selo
naselje

muslima
nskih
kua

Priluk

ukupno:
18
Svega:
-1

neoe
njenih

bati
na

hrian
skih
kua

neoe
njenih

batina

primu
ura

ifl
uk

24

24

134

41

24

280

82

79

Tabelarni prikaz nahija i naselja za ivinice i okolinu

ZAKLJUAK:
Prolost ivinica i okolnih naselja od najranijeg doba su vezani za
prostor upe Usore i Soli, ali ta prolost nije jo dovoljno istraena kako bi
se dobila zaokruena cjelina o ivotu, broju stanovnitva, obiajima i kulturi
ovih krajeva. Znaajnije i detaljnije podatke za ove krajeve dobivamo tek iz
perioda osmanske uprave u Bosni i Hercegovini, a posebno iz prva dva
popisa Zvornikog sandaka (iz 1519. i 1533. godine), o naseljima, broju
kua, stanovnitva i ostalog. Na osnovu pomenutog popisa u ivinicama,
okolna naselja u XVI. stoljeu nalazila su se u okviru Zvornikog sandaka i
bila su podijeljena u etiri nahije, i to: Sprea, Drametin, Gostilj, Donja
Tuzla. Sumirajui podatke iz ovog popisa, podruje dananjih ivinica i
okoline sastojalo se od: 17 naselja (sela), u okviru kojih je bilo: 134
muslimanske kue, 41 neoenjeni, 24 posjeda batine; 280 hrianskih kua,
82 neoenjena, 79 batine, 4 primuura, 1 ifluk i 1 mezri.

62

IZVORI I LITERATURA:
1. Adem Handi, Dva prva popisa Zvornikog sandaka (iz 1519. i
1533. godine). Graa, knjiga XXVI., Odjeljenje drutvenih nauka,
Knjiga 22, Sarajevo, 1986.
2. Adem Handi, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, Sarajevo, 1975,
str. 23.
3. Seudin Muratovi, Zehudin Masli, Steci na podruju opine
ivinice, Hamgraf ivinice, 2008.
4. Hazim abanovi, Bosanski paaluk postanak i upravna podjela,
Sarajevo, 1982.
5. Grupa autora, ivinice kroz istoriju, revoluciju i socijalistiku
izgradnju,
ivinice, 1988.
6. Pavao Aneli, Doba srednjovjekovne bosanske drave - Kulturne
istorije do pada ovih zemalja pod osmansku vlast, Veselin Maslea,
Sarajevo, 1983.
7. Sima irkovi, Istorija srednjovekovne bosanske drave, Beograd,
1964.
8. Grupa autora, Istorija naroda Jugoslavije, knjiga I, do poetka XVI
veka,
9. Beograd, 1953.
10. Desanka KovaeviKoji, Gradska naselja srednjovjekovne
bosanske drave,
Sarajevo, 1978.
11. Noel Malcolm, Povijest Bosne Kratki pregled, Zagreb Sarajevo,
1995.

63

Mr. sc. Kemal NURKI

TAPU ZABIT DEFTERI 1290-92. H. GRADAAC
Preturajui po Arhivu TK, rukopise, deftere i berate koji su pisani na
osmanskom jeziku i poneke od njih namjeravajui prevesti na bosanski jezik,
pronaao sam jedan katastarski defter koji je stigao iz Turske dravne
direkcije katastarskog arhiva pod nazivom 'Tapu Zabit Defterieri', Gradaac,
iz 1870-tih godina.
Prije nego to objasnim o kakvim se zabiljekama radi i kako se taj
defter naao u Arhivu TK, podsjetio bih na najvanije podatke o Gradacu
kroz historiju.
Gradaac se prvi puta spominje 1461. godine u jednoj darovnici, koju
je izdao bosanski kralj Stjepan Tomaevi na Bobovcu 18.9.1461. godine178.
U toj darovnici se navodi da kralj Stjepan Tomaevi za zasluge vjernom
stricu Radivoju, knezu, dariva '... i na Usori grad Tean sa svim to god mu je
sluio gnemu do smrti gna. Kragla Tomaa i grad Graac sa svim seli, koja
mu je bio dao kragl Toma...'179 Nema sumnje da je taj Graac ba dananji
Gradaac, jer u upi Usori nije bilo grada sa slinim imenom.
Nakon pada Bosne pod osmansku vlast, Gradaac je bio u okviru
srebrenike banovine. Vojnom akcijom bosansko-sandakog Firuz bega,
cijeli ovaj prostor ulazi u sastav osmanske drave. U poetku osmanske
vladavine u Bosni je bilo pet (5) sandaka i to: Banjaluki, Kliki, Zvorniki,
Hercegovaki i Novopazarski. Meutim daljom reorganizacijom, broj
sandaka se poveao na devet. Kada su osmanlije osvojile srebreniku
banovinu, te iste godine su je pripojili Zvornikom sandaku, od kada je u
njegovom sastavu i Gradaac sa svojom okolinom.
Najstariji osmanski katastarski defter iz ovog kraja potjee iz 1533.
godine. U tom defteru se spominje graaka nahija, koja se u kasnijim
defterima ne pojavjuje pod tim imenom, ve pod imenom Nenavite. U to
vrijeme Gradaac je prazan i naputen. U defteru iz 1548. godine spominje se
Nenavite i u njemu naselje Modria u kojem se tada odrava sajam180.

178

Prepiska ove darovnice se nalazi u Fojnikoj hronici.

Fojnika hronika, priredio iro Truhelka, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH, Sarajevo
1909. god., str. 447.
180
Istanbul Basbakanlik Arsivi
179

64

Podruje Gradaca u prolosti mijenjalo je svoje granice zavisno od

vremena. Tako je upa Nenavite181 svojevremeno obuhvatala ire podruje
bosanske Posavine.
Nahija Graac182 pripada zvornikom sandaku i u prvom popisnom
defteru za zvorniki sandak se spominje selo Modria gdje je bilo
muslimanskih kua dvije, nemuslimanskih 14 i neoenjenih etvorica, te
mezra183 crkve Ilinska Polja, Nenavite, Brestovo polje184 u blizini sela
Modria, Gornji i Dolnji Skugrii, Tolisa i Grbina Lokva. Sve je to
zabiljeeno u timaru Mehmeda sa ukupnim prihodom od 5.000. U timaru
Vuka zabiljeene su slijedee mezre: Dinica, Moranica, Mihaljevac, Dolska
i Sapna sa ukupnim prihodom od 1.852.185
Da je dolaskom Osmanlija na tom podruju dolo do velikih etnikih
promjena, govore mnoga gore navedena pusta mjesta. Jo i 1548. godine
zvorniki sandakbeg je pozivao vlake knezove i primiure da nasele ovo
podruje svojom rajom uz znatne poreske povlastice.186
Prije sredine druge polovine XVI. stoljea u Zvornikom sandaku
bilo je uspostavljeno osam kadiluka. Tada Gradaac pripada Graanikom
kadiluku.
Po uvedenom tanzimatu 1851. godine, Bosna je podijeljena u sedam
sandaka i to; Sarajevski, Travniki, Banjaluki, Tuzlanski, Bihaki,
Novopazarski i Mostarski. Ovi sandaci su podijeljeni u kaze ili nahije
(opine). Gradaac je tada pripadala Tuzlanskom sandaku sa jo est kaza
kojima je sjedite bilo u Tuzli.
O DEFTERIMA OPENITO
Brojni i najvaniji izvori iz osmanskog perioda historije Bosne i
Hercegovine najee su van nae drave. Defter je naziv za sve zapisnike,
protokole, zvanine knjige osmanske administracije, ali i pojedinane akte
koji ine neku listu, popis ili obraun.
Ovaj defter je doao u Arhiv TK zahvaljujui naporima ove ustanove
da to vie priblii historiju ovih krajeva iroj javnosti. Svakako treba kazati i
181

Nenavite se prvi put spominje 1323. god. sa mjestom Jakeom i Modriom. Takoer,
Nenavite se spominje u gradaakom kraju kroz cijelo vrijeme osmanske vladavine sve
do XIX st. Danas u samom jezgru grada, nedaleko od kompleksa starog grada, ulica nosi
ime Nenavite.
182
Stari naziv ove nahije je Nenavite. Naselje Nenavite nalazilo se kod sela Skugrii, jer je
1548. god. zabiljeeno: 'Selo Skugrii sa poljem Nenavie' (BBA, TD No- 260, str. 168).
183
Selita
184
Kasnije (1548), to je selo Brestovo Polje
185
Dva prva popisa zvornikog sandaka iz 1519. i 1533. god., ANU BiH, Sarajevo 1986.
186
Adem Handi, 'Studije o Bosni'. Istanbul 1994.

65

da je ova ustanova zahvaljujui njenom menadmentu postala otvorena za

istraivae koji ele da istrae ovaj period.
Znaaj deftera kao izvora ne lei samo u njegovoj historiografskoj
dimenziji, nego i mjestu koje bi imao u onomastikim, topografskim,
etnolokim i drugim istraivanjima. Iako je bilo istraivaa koji su svoje
znaajne studije zasnovali upravo na ovim prvorazrednim izvorima, do danas
je put do italake javnosti nalo tek nekoliko deftera. Meutim, graa iz 19.
stoljea, ne samo da nije dola na red za publikovanje, nego je tako malo i
koritena, da ovaj defter tim vie dobija na vrijednosti, jer po svim
pokazateljima datira iz godina neposredno pred austrougarsku okupaciju
Bosne i Hercegovine.
Forma u kojoj je napravljen ovaj popis je u direktnoj vezi sa
pokuajem Porte da izvri klasifikaciju i registraciju zemlje i poreza prema
Zemljinom zakonu iz 1858. godine, te fermanom od 28. safera 1284. h.g. ili
1. juli 1867. godine, kojim Porta nalae bosanskim upravnim organima da
izvre popis nekretnina i obradive zemlje u vilajetu.
O SAMOM DEFTERU
Defter sadri pojedinana mulkovna dobra, dobra koja pripadaju
cijeloj zajednici podjednako, a nakon toga su popisane zemljine povrine.
Meu navedenim vrstama nekretnina se pojavljuju kue, kolibe, konak, tala,
hambar, vodenica, sunica, ardaci, damija, mekteb, crkva, groblje, duan,
magaza, kahvana, njiva, uma, baha, vrt itd. Analizom popisa moe se
napraviti rekonstrukcija veliine naselja, jer su nekretnine popisivane prema
mahalama i sokacima u kojima se nalaze. Podaci o broju duana pruaju
vizuru gradske i seoske privrede.
S obzirom na to da je u ovom defteru samo 115 listova, treba
napomenuti da su pomenute samo odreene gradske mahale. Vremenski
opseg koji pokriva ovaj defter se kree od 1873. do 1875. godine.
Pomenute su slijedee mahale: mahala Svirac, mahala Kiptijan,
mahala Kala, mahala Varo, mahala arija, mahala Bukva i Gornja Azizija
kao kaza. Ovdje treba imati u vidu mogunost slinog ili eventualno
drugaijeg itanja naziva. Defter je pisan na orginalnom osmanskom jeziku.
Na poetku, defter daje katastarske podatke o mahali Svirac i
spominje oko 180 kua, mahala Kiptijan (Kptyan) gdje je registrovano oko
90-tak kua, Kala mahala187 koja je brojila nekoliko desetina duana, mahala
Varo koja je brojila oko 83 kue uglavnom nemuslimanske, arijska
mahala koja je brojala oko 180 kua, mahala Bukva koja je tada brojala oko
187

Kala mahala je bila otprilike dio dananjeg centra i oko dananje kule.

66

200 kua, Gornja Azizija188 gdje se ne spominju mahale i tada je brojila oko
273 kue. Defter, kada govori sa ime neki posjed granii, govori i o tome da
na pojedinim mjestima granii sa vakufom189, ali ne daje ime vakufa ili
vakifa190.
Letiminim uvidom u podatke koji su uneseni, primijetili smo da se u
pogledu nositelja vlasnitva pojavljuju i ene kao nosioci imanja. Naime, kod
drugih pogledanih deftera sa ovog podruja kao to su Bijeljina, Brko,
Graanica itd. nositelji imanja ili posjeda su uglavnom mukarci.
to se tie onomastike, u izvorima iz starijih razdoblja rijetko
moemo pronai dananja prezimena. Ovaj defter je utoliko dragocjeniji to
su u njemu ve prisutne dananje forme prezimena u velikoj mjeri, tako da se
mogu prepoznati i danas postojea u gradaakoj regiji. Pored slavenskog
dodatka i, moemo naii na vlastito ime + perzijski dodatak zade, odnosno
osmanski termin olu, a sve u znaenju rijei sin ili potomak.
Pregled popisa sadri kolone sa jasno utvrenim znaenjem: ime
posjeda, ime mahale ili mjesta, duina posjeda (zira-korak), klasa posjeda,
drugi okolni posjedi sa kojima granii, ime vlasnika posjeda, procjena
vrijednosti.
Navest emo nekoliko primjera iz ovog deftera:
Nahija Gradaac, mahala (Isvirica) Svirac
1. Hafiz Osman, sin Osmana, posjeduje: kuu, talu, hambar, veliine 100
zira191, koji granie sa javnim putem, Hasanom i Mustafom. Ukupnom
vrijednosti od 300 kurua192.
2. Ahmed, sin Alije avuovia, posjeduje: kuu, talu, hambar, bahu,
veliine 100 zira, koji granie sa javim putem, vakufom, Hasanom.
Ukupne vrijednosti 500 kurua.
3. Mehmed, sin Hasana Durakovia, posjeduje: kuu, talu, hambar,
veliine 30 zira, koji granie sa javnim putem i Mustafom. Ukupne
vrijednosti 800 kurua.
4. Osman paa, zade Hasan bega, posjeduje: kuu, talu, hambar, veliine
240 zira, koja granii sa javnim putem i Omerom. Ukupna vrijednost
8500 kurua.
1.

Nahija Gradaac, mahala Kiptijan

Husejn, sin Mustafe, posjeduje: kuu, veliine 5 zira, koja granii sa
Alijom, Begom, javnim putem, Kulom. Ukupna vrijednost 500 kurua.

188

U vrijeme osmanske vladavine ime Gornja Azizija je nosila dananje naselje Bosanski
amac
189
Zadubina
190
Dobrotvor
191
Zemljina mjera u Osmanlija (jedan korak)
192
Novana jedinica

67

2.
3.

1.
2.
3.

1.
2.
3.

1.
2.
3.
4.

1.
2.

Omer, sin Husejna Baalia, posjeduje: kuu i talu, veliine 10 zira, koji
granie sa Mustafom, Mahmudom, javnim putem i kulom. Ukupna
vrijednost 400 kurua.
Mehmed, sin Mehmeda Inkia, posjeduje: kuu i talu, veliine 10 zira,
koji granie sa Ibrahimom, Selimom i javnim putem. Ukupna vrijednost
200 kurua.
Nahija Gradaac, mahala Varo
Lazi Petko posjeduje samo kuu koja granii sa Jovanom, putem i
Mehmedom. Ukupna vrijednost 100 kurua.
Niko Simi posjeduje kuu i talu koji granie sa Jozom, Stankom,
javnim putem i Perom. Ukupna vrijednost 200 kurua.
Simo sin Sime posjeduje kuu, pekaru, hambar, koji granie sa Lazom i
javnim putem. Ukupna vrijednost 1500 kurua.
Nahija Gradaac, mahala arija
Mustafa Sarajli posjeduje kuu i hambar veliine 15 zira, granii sa
javnim putem i Mehmedom. Ukupne vrijednosti 500 kurua.
Hanifa, kerka Hasana, posjeduje kuu i bahu veliine 40 zira, granii
sa Mahmudom, putem, Abdulahom. Ukupna vrijednost 500 kurua.
Ahmed, sin Husejna, posjeduje kuu, talu, bahu, veliine 110 zira, koja
granii sa Mustafom, Husejnom, hadi Kasimom. Ukupna vrijednost 450
kurua.
Nahija Gradaac, mahala Bukva
Merjema, kerka Husejna, posjeduje dio bahe, veliine 20 zira, koja
granii sa Omerom, Abdiem, Derviom. Ukupna vrijednost 100 kurua.
Abdulah, sin Husejna Abdia, posjeduje dio bahe, veliine 80 zira, koja
granii sa hadi Salihom. Ukupna vrijednos 200 kurua.
Fatima, kerka Hasana, posjeduje dio bahe, veliine 80 zira, koja
granii sa Mustafom, Muradom, Mustafom i Omerom. Ukupna
vrijednost 200 kurua.
Hava, kerka Mustafe, posjeduje kuu i bahu, veliine 40 zira, koja
granii sa Ibrahimom, Bajramom. Ukupne vrijednosti 200 kurua.
Nahija Gradaac, mahala Kala
Osman, sin Osmana, posjeduje kuu, hambar i sunicu, veliine 30 zira,
koja granii sa hadi hafizom, putem i Azizom. Ukupna vrijednost 300
kurua.
Mustafa, sin Husejna Mulaalia, posjeduje kuu i bahu, veliine 30 zira,
koja granii sa Hasanom, Mulamehmedom, Ahmedom i javnim putem.
Ukupna vrijednost 1500 kurua.
68

1.
2.

Nahija Gradaac, kaza Gornja Azizija

Mustafa i Mahmud Mahmudovi posjeduju kuu veliine 70 zira, koja
granii sa javnim putem, Ibrahimom i Hasanom. Ukupna vrijednost 150
kurua.
Imam Hasan efendija posjeduje dio duana, veliine 15 zira, koji granii
sa javnim putem, Mehmedom, Arifom i Osmanom. Ukupne vrijednosti
150 kurua.

69

Mr. sc. Nusret KUJRAKOVI

INICIJATIVA GRAANA ZA REKONSTRUKCIJU SULTAN
FATIH MEHMED-HANOVE DAMIJE U GRADACU
(povodom 300 godina od njenog prvog spomena u arhivskim izvorima)
UVOD
Osnovano je pretpostaviti da poeci organiziranog vjerskog ivota i prvih
molitvenih objekata u Gradacu seu do 1548. Godine, stacioniranjem u
gradaakoj tvravi prve stalne vojnike posade od 10 mustahfiza193, koji su
sa stanovnitvom podgradskog naselja formirali prvi gradaaki demat.
Shodno tadanjim potrebama i broju muslimana194, ali i injenici da je do
1548. godine ve bila izgraena Carska damija u Modrii koja je, kao i
Gradaac, pripadala jedinstvenoj upravno-teritorijalnoj oblasti/nahiji
Nenavite, opravdano je zakljuiti da prvi vjerski objekat vjerovatno nije bila
damija, ve mesdid195, kao separatno izgraen objekat ili kao posebna
prostorija, namjenski ureena za vjerske obrede unutar jedinstvenog
tvravskog kompleksa. U prilog ove pretpostavke govori i podatak da od
samog poetka Osmanske vlasti u Bosni, od dvanaest tvrava koje su
odravali Osmanlije u Zvornikom sandaku196, u osam su bile podignute
damije za posade u tvravama i evidentirani su vjerski slubenici, dok u
etiri zbog malobrojne posade, posebne bogomolje nisu bile ni podignute

193

Mustahfiz (ar.): pripadnik stalne posade u gradovima; pozadinska vojska koja je sluila
kao posada grada i brinula se o opkopima i utvrenjima oko grada. Teufik Mufti, Arapskobosanski rjenik, III izdanje, El-Kalem, Sarajevo, 2004, str. 311. Abdulah kalji, Turcizmi u
srpskohrvatskom-hrvatskosrpskom jeziku, peto izdanje, Svjetlost, Sarajevo, 1985, str. 477478.
194
U nahiji Nenavite 1533. godine bilo je ukupno 49 kua: u Gradacu 11 muslimanskih i 6
kranskih kua, u Modrii 2 muslimanske i 14 kranskih, a ostalo u selima (26,5 %
muslimana), a 1548. godine bilo je ukupno 436 kua, od toga 56 (58) muslimanskih (13%):
10 muslimanskih u varoi Gradaac, 26 u varoi Modria i 20(22) u selima. Adem Handi,
Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, Svjetlost, Sarajevo, 1975, str. 138-140.
195
Mesdid (ar.) je manja muslimanska bogomolja u kojoj nema minbera, a obino ni
munare i u kojoj se, usljed toga, ne klanja duma-namaz i bajram-namazi. To je sluaj u
Bosni. Meutim, u muslimanskom svijetu ovaj termin oznaava damiju. Teufik Mufti,
nav.dj., str. 629. Abdulah kalji, nav.dj., str. 460.
196
Sandak: oblast ili okruje u bivoj Turskoj carevini. Abdulah kalji, nav.dj., str. 548.

70

(do 1548. godine, op.a.), ali je u tadanjim uslovima svakako i tu postojao

vjerski ivot i obavljana je molitva.197
Jedna od etiri tvrave u kojima prvobitno nisu podignute damije, bila je i
gradaaka tvrava - Kala'i Graac.
Ipak, ne treba posve iskljuiti ni pretpostavku da je to mogla biti i
damija. I ova mogunost moe se temeljiti na samom nazivu prve poznate i
spomenute gradaake damije, koja se zvala Sultan Fatih Mehmed-hanova
damija, a koja je bila sagraena unutar gradske tvrave.
Dostupni i poznati arhivski izvori i znanstvena literatura spominju je
prvi put tek 1123. godini po Hidri, odnosno 1711. godine. O tome nam
govori jedna biljeka iz 1123. godine, (po Hidri 1711.) u kojoj se kae da je
Sultan Fatih Mehmed-hanova damija u tvravi Gradaac dobila gedik timar
u nekom selu u nahiji Soko graanikog kadiluka.198 Dodatno, o tome govori
carski berat199 iz 1291. godine po Hidri, odnosno 1874. godine200, kao i
podaci iz svjedoenja uglednih Gradaaana iz ranijeg perioda.
Tim beratom se za imama-veila (zastupnika) malodobnom
Osmanu201, sinu umrlog imama tvravske damije hafiza Osmana
Sadikovia202, postavlja mula Ahmed Tufeki203 u Svetoj damiji koju je
Fatih Car Mehmed Han lahka mu zemlja bila sagradijo i u ivot stavijo,...204
Kroz historiju svog postojanja, u narodu je koriteno vie naziva za
ovu damiju: Carska damija, Fatihova damija, Gradska damija, Kal'a
damija, Gornja damija Damija je izgraena na dravnom/erarskom
197

Adem Handi, nav.dj., str. 144.

Mahmut Tralji, Iz vjerskog i vjersko-prosvjetnog ivota Muslimana u Gradacu, Odbor
Islamske zajednice Gradaac, Gradaac, 1974, str. 5.

198

199

Berat: carski dekret (ukaz, povelja) kojim se dodjeljuju zvanja i odlikovanja. Abdulah
kalji, nav.dj., str. 137.
200
Peraunavanje hidetskih godina u godine nove ere u ovom radu uraeno je po knjizi
Zejnila Fajia, Tabelarni pregled hidretskih godina peraunatih u godine nove ere,
Starjeinstvo Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Sloveniji, Sarajevo,
1982.
201
Veil, vekil (ar.): zastupnik, punomonik. Teufik Mufti, nav.dj., str. 1667. Abdulah
kalji, nav.dj., str. 639.
202
Hafiz (ar.): onaj koji zna cijeli Kur'an napamet. Teufik Mufti, nav.dj., str. 311. Abdulah
kalji, nav.dj., str. 297.
203
Mula, mulla, munla (ar.): 1. uen ovjek, teolog; 2. titula koju je sultan dodjeljivao
uenim ljudima; 3. titula koja se dodaje ispred imena ovjeka koji je uio vjerske kole.
Teufik Mufti, nav.dj., str. 1672. Abdulah kalji, nav.dj., str. 472.
204
Husnija Kamberovi, Sudbina damije u Gradaakoj tvravi i pokuaj njene obnove
1891-1909. godine, Prilozi za orijentalnu filologiju, 49/1999, Sarajevo, 2000, str. 256.
Graditelj damije nije mogao biti Fatih Mehmed II., jer je on umro 1481. godine. Nahija
Nenavite tada nije bila osvojena od strane Osmanlija. Blie je istini da je damiji iz poasti
dato njegovo ime. Vidi: Joseph von Hammer, Historija Turskog Osmanskog Carstva 1.,
Zagreb, 1979, str. 230.

71

zemljitu unutar tvrave, a njeno funkcioniranje finansirala je drava. Shodno

tome, ova damija je imala status carske damije. Prvobitno, imami su za
vjersku slubu od drave dobivali timare - zemljine posjede, a nakon
ukidanja timarskog sistema vjerskim slubenicima dodjeljivane su plate iz
dravne blagajne.
Danas nije poznata ak ni lokacija nekadanje damije unutar tvrave,
jer se iz dostupne grae to ne moe odrediti. Nepoznata je njena veliina i
kakav joj je bio prvobitni izgled.
Prema hafizu Mustafi ef. Imamoviu, dugogodinjem imamu damije
Husejnije205, koji je ivio u periodu postojanja damije, tvravska damija je
bila izgraena od klesanog kamena, bila je pokrivena daskom, poput
dananjih gradskih kapija, a iz krova je sagraena drvena munara. Na temelju
ovog opisa, bilo bi dobro da se u budunosti izradi slikovna rekonstrukcija
izgleda ove damije.
Zaposjedanjem Gradaca od austrougarske vojske 1878. godine i
stacioniranjem austrougarske vojske u tvravi, damija je prestala sa radom,
jer je bio zabranjen pristup i dobar broj dematlija preao je u druge demate.
Austrougarska vojska je pomalo skidala drveni krov i koristila ga kao ogrev,
a poslije i ostalu drvenariju - prozore, minber i munaru. Ostali su zidovi od
kojih je kasnije djelomino pravljena Reuf-begova damija. Dakle, damija je
i fiziki nestajala postepeno od 1878. do 1909. godine. Sredinom 1909. od
damije su ostali samo temelji. Naalost, danas se ne zna mjesto gdje je bila
damija, a budua arheoloka iskopavanja mogla biti utvrditi njezinu
nekadanju tanu lokaciju. Zanimljiva je sudbina damijskog kamena, koji je,
po kazivanju hafiza Mustafe ef. Imamovia, sudionika tih dogaaja i dobrog
poznavaoca onovremenih prilika u Gradacu, djelomino iskoriten u
izgradnji zgrada privatnika, javnih uprija, pravoslavnih i katolikih crkava i
Reuf-begove damije.206
U svojoj viestoljetnoj historiji Sultan Fatih Mehmed-hanova damija,
zbog vrste materijala, vie puta je popravljana i adaptirana, posebno njezina
drvenarija: vrata, prozori, ulazni dio, daani krov i drvena munara. O tim
ranijim adaptacijama nije mogue dati vie detalja, jer su izvori jo
neistraeni. Sigurno je da je dolaskom austrougarske vlasti u Bosnu 1878.
godine, ova damija bila u solidnom stanju. Od te godine pa do 1909. godine
damija je bila izloena konstantnom propadanju. Nezadovoljni takvim
stanjem damije, grupa gradaakih muslimana pokrenula je akciju obnove
damije, a Kotarsko vakufsko povjerenstvo u Gradacu 17. juna 1891. godine
205

Detaljnije o damiji Husejniji vidi: Nusret Kujrakovi, Husein-kapetanova damija i

demat Husejnija u Gradacu, monografija povodom 180. godinjice od izgradnje, Medlis
Islamske zajednice Gradaac, Gradaac, 2006.
206
Husnija Kamberovi, nav.l., str. 361.

72

taj njihov zahtjev dostavilo je Zemaljskom vakufskom povjerenstvu za Bosnu

i Hercegovinu u Sarajevu.207
Kadija Mustafa ef. Dubinovi208 je 7. maja 1892. godine proslijedio 2.
maja 1892. zaprimljenu obnovljenu molbu graana Zemaljskom vakufskom
povjerenstvu u Sarajevu. Od mjeseca maja do septembra 1892. godine
voena je intenzivna diskusija o potrebi obnove tvravske damije izmeu
Zemaljskog vakufskog povjerenstva u Sarajevu, Kotarskog vakufskog
povjerenstva u Gradacu, Zemaljske vlade u Sarajevu, Kotarskog ureda u
Gradacu, okrune vlasti u Tuzli i grupe gradaakih muslimana - inicijatora
akcije obnove damije. U konanici, akcija obnove i rekonstrukcije zavrena
je neuspjehom.
Nakon 16 godina, odnosno krajem aprila 1908. godine, Gradaaanin
po imenu Ali-beg Gradaevi H. Alibegovi, u okviru pregovora vostva
Muslimanskog autonomnog pokreta i Zemaljske vlade ponovo je aktualizirao
pitanje obnove damije u tvravi. Sredinom 1909. godine, Zemaljska vlada je
definitivno odbila mogunost izgradnje nekadanje damije u tvravi, koja je,
kako tvrdi Zemaljska vlada, za vrijeme osmanske vlasti sluila samo za vojnu
posadu i da danas nema potrebe da se ona ponovo gradi pored ve postojeih
damija u njenoj neposrednoj blizini. Poetkom 20. stoljea neuspjeno je
zavrena pria o obnovi Sultan Fatih Mehmed-hanove damije u tvravi.209
Oko ove damije formirao se i prvi gradaaki demat Kala-demat ili
Gradski demat, koji je obuhvatao vojnu posadu tvrave i stanovnitvo
gradske/tvravske mahale-Kala' mahalesi.
U razdoblju od 1891. do 1909. godine demat je brojao izmeu 200 i
300 kua. Ovaj demat je od oko 1835. godine koristio dva vjerska objekta:
Tvravsku damiju i Begefendia damiju/mesdid, koja je bila sagraena na
mjestu dananje Reuf-begove damije. S obzirom na viestoljetno postojanje
i rad damije, veliki broj imama je obavljao u njoj vjersku slubu.210 Do
danas su poznata imena samo nekih od njih i ovdje ih navodimo kako slijedi:
Mehmed-halifa, od prije 1711. do smrti 1726/1727. godine, Hasan-halifa, sin
Mehmeda-halife, od 1726/1727. godine. Husejn, sin Mustafe, 1803/1804. 211
Hafiz Osman Sadikovi, nepoznato od kada pa do smrti 1874. godine, Mula
207

O organizaciji Islamske zajednice vidi: Ustavi Islamske zajednice, priredio Muhamed

Salki, El-Kalem, Sarajevo, 2001.
208
Kadija: erijatski sudija. Teufik Mufti, nav.dj., str. 1208. Abdulah kalji, nav.dj., str.
378.
209
Detaljnije o ovome vidi: Husnija Kamberovi, nav.l., str. 254-263.
210
Mahmut Tralji, nav.dj., str. 5.
211
Halifa: izvorno ova rije oznaava izabranog vjerskog poglavara svih muslimana u
svijetu. U prvim stoljeima Osmanske carevine ovaj izraz se koristio iza imena vjerskih
slubenika na koje je ejhu-l-islam prenio imamsku slubu. U ovom sluaju rije -halifaznai zastupnik ejhu-l-islama u vjerskim stvarima u odreenom mjestu u dravi. Abdulah
kalji, nav.dj., str. 304.

73

Ahmed Tufeki, od 1874. do 1878. godine, imam - veil malodobnog

Osmana Sadikovia, koji je naslijedio imamet od umrlog oca hafiza Osmana,
stupio bi na dunost nakon punoljetnosti.
OBILJEAVANJE 300 GODINA OD PRVOG SPOMENA
TVRAVSKE DAMIJE
Ove, 2011. godine, navrava se 300 godina od prvog spomena ove
damije 1711. godine u dosadanjim dostupnim arhivskim izvorima i
literaturi. Tim povodom, u okviru manifestacije Dani islamske duhovne
kulture u Gradacu, u organizaciji Medlisa Islamske zajednice Gradaac, na
Dan damija 7. maja 2011. godine odrana je javna tribina pod nazivom
Damije u historiji Bonjaka. Na tribini su izlagali dr. Ismet Buatli, dekan
Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, dr. Nusret Isanovi, mr. Rusmir
Djedovi i mr. Nusret Kujrakovi. Buatli i Isanovi akcentirali su
estetskoumjetnike i arhitektonske aspekte damije, kao i opi odnos
Bonjaka prema damiji. Djedovi je problematizirao postojanje stare uz
novoizgraenu damiju u jednom dematu na podruju Tuzlanskog kantona,
a Kujrakovi je prikazao kratak historijat poruene Sulan Fatih Mehmedhanove damije u kompleksu gradaake tvrave i naznaio potrebu njene
rekonstrukcije. Na prijedlog Nusreta Kujrakovia, usaglaeni su i usvojeni
sljedei zakljuci:
1. Djela islamske arhitekture i umjetnosti u Bosni i Hercegovini ine
znaajan dio kulturnohistorijskog graditeljskog naslijea Bosne i
Hercegovine. Izuzetan je njihov umjetniki i arhitektonski znaaj u naoj
islamskoj i bosanskoj kulturi, umjetnosti i arhitekturi. Mnoga od tih
remek djela su u loem stanju i prijeti im mogunost postupnog nestanka,
a mnoga su u ranijem periodu potpuno unitena. Na temelju toga,
naglaena je potreba njihove obnove, revitalizacje, rehabilitacije i
rekonstrukcije. Ukazano je na dananji problem poricanja vjerskog,
estetsko-umjetnikog i duhovno-povijesnog realiteta islamske
tradicionalne umjetnosti koji je zahvatio i sakralnu arhitekturu muslimana
u Bosni i Hercegovini. Sve je vie novoizgraenih damija iji je prostor
desakraliziran i deestetiziran, lien ljepote i duhovnosti. Naglaava se
vanost oivljavanja svijesti o kulturnim, umjetnikim i historijskim
vrijednostima muslimana u Bosni i Hercegovini.
2. Istie se vanost djela islamske arhitekture i umjetnost u Gradacu.
Gradaac spada u red onih gradova u kojem su u krugu od 400 metara
smjetena: dva nacionalna spomenika Bosne i Hercegovine - graditeljske
cjeline Stari grad i damija Husejnija, zatim Murat-kapetanova medresa i
Gradaevia kua. U saradnji sa nadlenim dravnim i vjerskim
74

institucijama, potrebno je sainiti projekte njihove zatite, revitalizacije i

rehabilitacije. Posebno se akcentira da budui graevinski zahvati na
ovom prostoru prilikom ureenja gradaakog trga moraju uvaavati ovu
injenicu i prilagoditi svoju arhitekturu ve postojeim objektima kako bi
bilo sprijeeno naruavanje estetsko-umjetnike i ambijentalne vrijednosti
ukupnog prostora oko gore navedenih objekata.
3. Nuno bi bilo pokrenuti akciju obnove/rekonstrukcije sruene Sultan
Fatih Mehmed-hanove damije u gradaakoj tvravi. Njenom
rekonstrukcijom povratio bi se autentini izgled i sadraj graditeljske
cjeline Stari grad, nacionalnog spomenika Bosne i Hercegovine.
4. Podrava se pokrenuti projekat rekonstrukcije i rehabilitacije Huseinkapetanove damije (Husejnije) u Gradacu, nacionalnog spomenika
Bosne i Hecegovine.
5. Nuno je zatititi i sauvati od propadanja i ruenja stare damije uz
novoizgraene damije u veem broju demata u Bosni i Hecegovini.
One imaju historijsku, estetsko-umjetniku i kulturnu vrijednost u
islamskoj i bosanskoj kulturi, umjetnosti i arhitekturi. Njihove
fukcioniranje treba posebno osmisliti.
INICIJATIVA GRAANA ZA REKONSTRUKCIJU DAMIJE
Na spomenutoj javnoj tribini pokrenuta je inicijativa graana za
rekonstrukciju poruene Sultan Fatih Memed-hanove damije u gradaakoj
tvravi. Usvojen je sljedei tekst Inicijative:
Mi, uesnici javne tribine pod nazivom Damije u historiji Bonjaka,
odrane u Gradacu 7. maja 2011. godine, smatramo da kulturna batina
predstavlja vaan segment u ivota jednog naroda i svojevrstan je historijski
prikaz njegovog historijskog razvoja. Sultan Fatih Mehmed-hanova damija
u tvravi vaan je dio graditeljskog sakralnog naslijea Bonjaka, ali i
sastavni, ali trenutno nedostajui dio graditeljske cjeline Stari grad, koji je
proglaen nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Rekonstrukcija
damije na nekadanjem mjestu povratila bi Starom gradu njegov prethodni
autentini izgled i uveala njegovu kulturnohistorijsku i orijentalnu
ambijentalnu vrijednost. Povrh toga, kulturnohistorijska vrijednost i znaaj
ove damije, kao dravne/carske i prve damije u Gradacu, izuzetno je
velika. Takoer, nemjerljiva je njena uloga i doprinos u odgoju i obrazovanju
mnogih generacija Bonjaka i njihovom meusobnom upoznavanju,
zbliavanju i ujedinjavanju. Ove, 2011. godine, navrava se 300 godina od
prvog njezinog spomena u istraenim arhivskim izvorima.
Povodom tog znaajnog jubileja i nakon 120 godina (1891-2011), u
povoljnim novonastalim drutvenim prilikama, pokreemo ovu inicijativu za
75

njenu ponovnu izgradnju. Pokreemo je ba na Dan damija 7. maj 2011.,

simbolino se vezujui za nae vrijedne i hrabre pretke koji su 7. maja 1892.
inicirali istu akciju. Nastavljajui njihovu zapoetu, a nedovrenu akciju,
iskazujui protivljenje onima koji su 7. maja 1993. poruili Ferhadiju i
Arnaudiju u Banja Luci, iskazujemo opredijeljenost da gradimo, ne da
ruimo, zalaui se za suivot i religijsku toleranciju meu narodima u Bosni
i Hercegovini uz meusobno uvaavanja i potivanje.
Ovu inicijativu dostavljamo svim nadlenim dravnim i vjerskim
institucijama i traimo od njih da poduzmu konkretne korake s ciljem njene
realizacije u doglednoj budunosti.
Na dan tribine Inicjativu su potpisali: prof.dr. Ismet Buatli, dekan
Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, prof.dr. Nusret Isanovi, Husein ef.
Kavazovi, muftija tuzlanski, mr. Nusret ef. Kujrakovi, Ishak ef. Kavazovi,
predsjednik Medlisa, mr. Fadil Imirovi, naelnik opine Gradaac, Hasan
Nezi, Edis Derviagi, predsjedavajui OV, Halil Nezi, Enir aki, mr.
Mustafa Prljaa, Omer Heimovi, Senad Vukovi, Hajrudin Mehanovi, mr.
Esad Sarajli, Salih Smajlovi, Bejamin Bajraktarevi, direktor Zavoda za
zatitu i koritenje kulturnohistorijskog i prirodnog naslijea TK, mr. Rusmir
Djedovi, mr. Kemal Nurki, mr. Nedim Rabi, Ferida Buatli, Admir
Terzi, Nisad Drndi, Halil Subai, Emir ef. Smajlovi, Mujo ef.
Durmievi, Nermin ef. Unki, Izudin ef. Meanovi, Muharem ef. Djedovi,
Demal Deli, Edin Omeragi, Memedalija Smajlovi, Subhija Smajlovi,
Bahrudin Ahmetagi, Ahmet Mehi, Tasin Oki, Ismet Oki, Huso Jakeki,
Safet Rami, Hasib Rabi, Esad Zuki, Abdulah Udvini, Hasan Huski,
efik Haselji, Amra Rabi, Mahira Rabi, Bahrija Kujrakovi, Mediha
Kujrakovi, Redep Deli, Hajro Pezerovi, Behija Durgutovi, Suada
Durakovi, Adila Durmievi, Elmedina Unki i Abdulah Isanovi.
Radi realizacije ove inicijative, u prvoj fazi, bilo bi nuno animirati iru
javnost i nadlene vjerske i dravne institucije i ustanove, izraditi slikovnu
rekonstrukciju mogueg izgleda damije, postaviti info-pano u Starom gradu
sa osnovnim informacijama o damiji i osmisliti njeno funkcioniranje.
IZVORI I LITERATURA
-

Arhiva Medlisa Islamske zajednice Gradaac

Faji Zejnil, Tabelarni pregled hidretskih godina preraunatih u

godine nove ere, Sarajevo, 1982.

Hammer von Joseph, Historija Turskog Osmanskog Carstva 1.,

Zagreb, 1979.
76

Handi Adem, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, Svjetlost,

Sarajevo, 1975.

Kamberovi Husnija, Sudbina damije u Gradaakoj tvravi i

pokuaj njene obnove 1891-1909. godine, Prilozi za orijentalnu
filologiju, 49/1999, Sarajevo, 2000.

Kujrakovi Nusret, Husein-kapetanova damija i demat Husejnija u

Gradacu, monografija povodom 180. godinjice od izgradnje,
Medlis Islamske zajednice Gradaac, Gradaac, 2006.

Mufti Teufik, Arapsko-bosanski rjenik, III izdanje, El-Kalem,

Sarajevo, 2004.

kalji Abdulah, Turcizmi u srpskohrvatskom-hrvatskosrpskom

jeziku, peto izdanje, Svjetlost, Sarajevo, 1985.

Tralji Mahmut, Iz vjerskog i vjersko-prosvjetnog ivota Muslimana u

Gradacu, Gradaac, 1974.

Ustavi Islamske zajednice, priredio Salki Muhamed, El-Kalem,

Sarajevo, 2001.

77

Elvis BEIROVI, prof.

90 GODINA HUSINSKE BUNE 1920-2010.
Apstrakt:
Ovaj rad govori o Husinskoj buni kao najveem radnikom i
socijalnom buntu bh. radnitva. Bio je to trajk i oruani otpor rudara rudnika
uglja ''Kreka'' zbog Vladinog krenja sporazuma o visini rudarskih nadnica.
Uee u ovoj buni uzelo je preko sedam hiljada radnika, a glavni organizator
bila je tada jo legalna Komunistika partija preko Saveza rudara na ijem se
elu nalazio istaknuti predratni tuzlanski radniki i sindikalni aktivista Mitar
Trifunovi Uo.
Zbog represalija monarhistike vlasti koje su prethodile generalnom
trajku rudara od 21. do 28. decembra 1920. godine, 300 rudara je iseljeno iz
tuzlanske etvrti Kreka, te su se povukli sa trajkakim odborom u tuzlansko
prigradsko naselje Husino. Njihov otpor je u krvi uguen i to osam dana
nakon pobune.
Svi uesnici su pohapeni, njih 350. U optunici, koja je uslijedila
godinu dana kasnije, jedan od glavnih aktera pobune, husinski rudar Jure
Keroevi, optuen za ubistvo andara, osuen je na smrt vjeanjem, a ostali
uesnici bune na dugogodinje zatvorske kazne.
Protiv ovog suenja i optunice prema Keroeviu, u tadanjoj
Kraljevini SHS ali i u inostranstvu, voena je velika akcija radnike
solidarnosti, pa su monarhistike vlasti bile prinuene da smrtnu kaznu Juri
Keroeviu preimenuju na 20 godina teke robije.
Cilj ovog rada je da u kraim crtama prikae drutveni ambijent prvih
godina nove drave Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca nakon kraja Prvog
svjetskog rata, ekonomsku situaciju u zemlji, uzroke, tok i zavretak
Husinske bune, te posljedice koje je ona ostavila na istoriju radnike klase i
na istorijska zbivanja uopte u Tuzli i BiH.
Kljune rijei: Husinska buna, Tuzla, BiH, Kraljevina SHS, rudnik,
radnika klasa, trajk, Zemaljska vlada, Jure Keroevi, Dimitrije Grudi,
KPJ.
I UVODNE NAPOMENE
Kraj Prvog svjetskog rata BiH i tuzlanski kraj doekali su sa velikim
ekonomskim problemima izazvanim prije svega voenjem ratnih operacija u
78

graninom pojasu sa Srbijom i Crnom Gorom 1914. i 1915. godine. Veliki

broj bh. vojnih obveznika bio je ukljuen u vojsku Austrougarske monarhije,
a nemali broj ih je izgubio ivot irom evropskih frontova (Galicija,
Bukovina, Drava, Soa). Veliki broj ratne siroadi, manjak radne snage kao i
potpuna anarhija u prvim godinama vlasti nove drave Kraljevine SHS, u
periodu od 1918. do 1924. godine, agrarna reforma - sve ovo je imalo za
posljedicu katastrofalnu ekonomsku situaciju u BiH, glad i neimatinu, a
povrh svega i izuzetno visok procenat nepismenog stanovnitva. ak 87%
stanovnitva BiH nije znalo da ita i pie.
Nova vlast Kraljevine SHS na elu sa srpskom dinastijom
Karaorevi, nije se puno razlikovala od veine dinastikih reima tadanje
Evrope. To su naizgled bile parlamentarne demokratije, meutim kasnije,
sredinom 20-tih godina prolog vijeka, ove drave e postati manje-vie
totalitarne, reakcionarne i diktatorske tvorevine (Musolini u Italiji, Horti u
Maarskoj, kralj Zogu u Albaniji, kralj Karol II i kasnije Antonescu u
Rumuniji, car Boris III u Bugarskoj, vojna hunta Metaksasa u Grkoj).
Ne treba zanemariti ni uticaj Oktobarske revolucije 1917. godine na
revolucionarno-radnike pokrete irom Evrope.
Vlast Kraljevine SHS za prvih godina nije uspjela znaajnije
stabilizovati prilike u zemlji, drava je bila duboko podijeljena na
velikosrpski unitaristiki blok (Demokratska stranka, Radikalna stranka) i
federalistiki blok (Hrvatska republikanska seljaka stranka). Vladalo je
opte bezakonje i anarhija, naroito u Istonoj Bosni i Sandaku. Zemlja je
bila bez ustava, a kralj-regent Aleksandar I Karaorevi nije krio
diktatorske ambicije.
Na prvim parlamentarnim izborima u Kraljevini SHS odranim 28.
novembra 1920. godine u prividno demokratskoj atmosferi, najvie glasova
osvojili su Demokratska stranka - DS sa 92 mandata, Radikalna stranka - RS
sa 91 mandatom, Komunistika partija Jugoslavije - KPJ sa 58 mandata,
Hrvatska puka republikanska stranka - HPRS sa 50 mandata,
Zemljoradnika stranka - ZS sa 30 mandata, Slovenska ljudska stranka - SLS
sa 27 mandata, te Jugoslavenska muslimanska organizacija - JMO sa 24
mandata.
Konstituisanje nove vlasti teklo je sporo, a ekonomska situacija se
dodatno uslonjavala. Sve fabrike su bile u veini sluajeva u vlasnitvu
stranog kapitala, nova drava jo nije bila monetarno suverena (tek e 1923.
godine dinar postati zvanina valuta nove drave), banke su bile u stranom
vlasnitvu a drava nije imala vlastitu ekonomsku strategiju, uvoz je bio
izrazito visok a izvoz neznatan, drava se zaduivala stranim kreditima i sve
to je imalo za posljedicu pad ivotnog standarda radnika i loe uslove rada u
fabrikama i rudnicima.
79

Sindikalni pokret u BiH, a naroito u Tuzli bio je tek u formiranju.

Veliki doprinos razvoju sindikata i zatite radnikih prava u Tuzli bilo je
formiranje Radniko sportskog drutva ''Sloboda'' 1919. godine, kroz koje se
radniki pokret razvijao, solidariui se sa ugroenom radnikom klasom
irom nove drave.
Glavni ekonomski subjekat koji je zapoljavao radnitvo u
tuzlanskom kraju poetkom prolog vijeka, bio je Rudnik mrkog uglja
''Kreka''. Ovaj rudnik je 1885. godine otvoren od tadanjih austrougarskih
vlasti, budui da su Tuzla i njena okolina leali na velikim zalihama mrkog
uglja potrebnog za rad industrije u BiH. Vremenom se rudnik irio
zahvaljujui projektima mladih ininjera koji su u Tuzlu stizali iz itave crnoute Carevine.
Kraj Prvog svjetskog rata rudnik ''Kreka'' je doekao bez radne i
strune snage. Zbog toga je vlast bila prisiljena dovesti nove rudare za
tuzlanske rudnike. Budui da je Slovenija poslije Prvog svjetskog rata imala
viak rudara, jer su neki rudnici zatvoreni, nekih stotinu slovenakih rudara
dolo je u Tuzlu 1919. godine. Slovenaki rudari su u Tuzli primljeni sa
velikom dobrodolicom, a neki njihovi potomci i danas ive u tuzlanskom
naselju Kreka.
II POETAK HUSINSKE BUNE
Poetak 1920. godine nije obeavao nita dobro za tuzlanske
komorate. Cijena rada, to jest rudarska nadnica je strmoglavo padala, uslovi
rada u rudnicima bili su katastrofalni, zdravstvena zatita rudara bila je
takoer slaba, rasle su cijene osnovnih prehrambenih potreptina.
Unato ovakvoj looj ekonomskoj situaciji, Zemaljska vlada u
Sarajevu nije se puno obazirala na teak poloaj tuzlanskih rudara. ak je
poslala ''Pravilnik'', tanije nepravedni tarifni ugovor Povjerenitvu za
socijalnu politiku u Sarajevu 16. januara 1920. godine. Ve prije ovog dopisa
Pokrajinsko radniko sindikalno vijee za BiH i Crnu Goru uputilo je zahtjev
za poveanje plata Rudarskom odsjeku Zemaljske vlade 28. oktobra 1919.
godine.
Tokom cijele 1920. godine trajali su dugi i mukotrpni pregovori
izmeu vlasti i rudara, meutim dogovora nije bilo. Tadanji naelnik
Sreskog naelstva Todorovi izvjetava Zemaljsku vladu o pripremi opteg
trajka rudara u BiH. Vlada u Sarajevu daje upute u sluaju trajka ili
pasivnog dranja rudara, da se po kratkom postupku pritvore i protjeraju
radnike i sindikalne voe. Takoer, sreske vlasti u Tuzli su imale
informaciju da e iza eventualnog trajka stajati istaknuti kadrovi tada jo
uvijek legalne KPJ. Zbog toga, policijski naelnik Tuzlanskog sreza
80

Dimitrije Grudi, inae u familijarnom srodstvu sa ministrom unutranjih

dela Kraljevine SHS Miloradom Drakoviem, alje depeu Zemaljskoj vladi
u Sarajevu u kojoj izmeu ostalog stoji: ''Pozvao sam sebi komunistike voe
i saoptio im sa njihovim potpisom da e oni lino odgovarati ako radnici
budu koristili nasilna sredstva''.212
U ljeto 1920. godine, pokrajinska vlast je odgovorila represalijama te
je u rudarskim centrima Tuzla, Zenica, Kakanj i Breza naredila izbacivanje
rudarskih porodica iz radnikih stanova. Situacija se dodatno zakomplikovala
najavom generalnog trajka rudara BiH za 21. decembar 1920. godine. Poto
je trajk visio u zraku, policijska vlast Tuzlanskog sreza je na silu pokuala
da sprijei obustavu rada u tuzlanskom rudniku, te je trajk zvanino
zabranjen a svakom trajkau je uruen otkaz. Budui da se veinom radilo o
trajkaima rodom iz Slovenije, vlast je naredila njihovu deportaciju u
Sloveniju. Meutim, slovenaki rudari su zahvaljujui solidarnou rudara sa
Husina zbrinuti po kuama svojih rudarskih kolega. Inae, Husino i
Moranani su bili sela sa veinskim katolikim ivljem. Husino se nalazi
zapadno od Tuzle i udaljeno je od grada 8 km.
Ova akcija solidarnosti husinskih rudara dodatno je razbjesnila vlast u
Tuzlanskom srezu, te je hitno na Husino poslana andarmerijska patrola sa
ciljem da se na silu istjeraju Slovenci iz kua husinskih domaina - rudara.
Rudari iz sela Husino, Moranani, Ljubae, Lipnica, Par Selo i Pasci
agitovali su na obian svijet protiv vlasti i andara. andarska patrola poslana
na Husino brojala je 20 ljudi (12 andara i 8 policista). Oni su na Husino
stigli u ranim poslijepodnevnim satima, ne oekujui nikakav oruani otpor.
U obostranoj pucnjavi koja je uslijedila ubijen je jedan andar, a jedan
andarski narednik i dva policista su zarobljeni. U kasnijem sukobu ivot je
izgubio jedan rudar, a dva andara su ranjena.
III REAKCIJA VLASTI I SLOM HUSINSKE BUNE
Na vijest o incidentu na Husinu odmah je reagovao policijski naelnik
Tuzlanskog sreza Dimitrije Grudi, koji je zatraio hitnu intervenciju Vojske
Kraljevine SHS. 27. decembra 1920. godine, Zemaljska vlada trai od
komande Bosanske divizijske oblasti u Sarajevu hitnu intervenciju vojske u
Tuzli. U skladu sa ovim zahtjevom, u Tuzlu je poslana jedna eta pjeadije sa
mitraljeskim odjeljenjem, a sve u cilju kako je u depei reeno ''povraaja i
odranja reda, koji je jako poremeen usled oruanog sukoba izmeu
radnika-trajkaa iz okolnih sela i andarmerije''. U noi 27. na 28.
212

Boo Madar, ''Generalni trajk rudara u BiH i Husinska buna 1920. '', ''Univerzal'' Tuzla i
Regionalni istorijski arhiv Tuzla, Tuzla, 1984., str. 175.

81

decembar 1920. godine, rudari sa Husina naoruani sa nekoliko lovakih

puaka i revolvera, sa sjekirama i vilama, doekali su vojno-policijsku
kaznenu ekspediciju.
Husinska buna je u krvi uguena, oko 500 rudara je uhapeno a 35 ih
je izgubilo ivot. Kraljevska vojska, to jest oficiri, nisu bili za izvoenje
veih represivnih mjera prema trajkaima. Zato je civilna vlast na elu
naelnikom Grudiem angaovala paravojnu dobrovoljaku jedinicu
''Narodnu gardu'', koja je surovo postupala prema uhapenim rudarima.
IV ODNOS DOMAE
HUSINSKOJ BUNI

STRANE

TAMPE

PREMA

Cjelokupna reimska buroaska tampa dreknula je kao bijesna na

trajk rudara u BiH. Dnevni listovi ''Jugoslavenski list'', ''Narodno jedinstvo'',
''Sloboda'', kao reimski listovi, donose tekstove o neuspjehu bh. rudara,
njihovim neopravdanim zahtjevima, te zahtjevima za drakonskim kaznama
kolovoama trajka i bune.
S druge strane, komunistika tampa i listovi ljeviarske ureivake
politike daju veliki prostor trajkaima i njihovim opravdanim zahtjevima, te
posebno ukazuju na nemanje sluha od strane vlasti da se rijee rudarski
problemi. Naroito je agilna KPJ sa svojim istaknutim lanovima u BiH,
Mitrom Trifunoviem Uom i urom akoviem. Pokrenuta je iroka
meunarodna sindikalna kampanja za oslobaanje uhapenih rudara.
Tadanji mladi novinar - urednik zagrebake ''Nove Evrope'',
Miroslav Krlea, uinio je dosta na upoznavanju domae i strane javnosti o
pravom stanju stvari, te o istinskim uzrocima generalnog trajka rudara u BiH
i izbijanja Husinske bune. 1922. godine, na sudskom procesu u Tuzli,
osueno je 350 husinskih rudara na viegodinje zatvorske kazne. Jedan od
voa Husinske bune Jure Keroevi, osuen je zbog ubistva andara na smrt
vjeanjem, a ostali uesnici bune na viegodinje robije (kao naprimjer
rudarski lider Karlo eleznik).
Zahvaljujui medijskoj i politikoj kampanji, te meunarodnom
pritisku na pravosue Kraljevine SHS, smrtna kazna rudaru Keroeviu
preimenovana je na dvadesetogodinju robiju.
V ZAKLJUAK
Treba posebno istaknuti posljedice Husinske bune na kasnija
drutvena zbivanja u Tuzli i BiH. Tadanji monarhistiki reim shvatio je da
je situacija ozbiljna te je poveao pritisak na voe tadanjih radnikih
82

sindikata, a naroito je represivno djelovao prema aktivistima i lanovima

KPJ.
Ve 29. decembra 1920. godine, donesena je ''Obznana'' a u ljeto
1921. godine nakon atentata na ministra unutranjih dela Kraljevine SHS
Milorada Drakovia u Delnicama (Slovenija) od strane atentatora Alije
Alijagia, uslijedila je i vladina energina reakcija novim zakonom ''Zakon o
zatiti drave'' kojim se KPJ-u zabranjuje rad kao parlamentarnoj politikoj
stranci. KPJ e u narednom vremenskom periodu 1921-1941, dakle punih 20
godina, djelovati u potpunoj ilegali.
Na lokalnom tuzlanskom planu, Husinska buna e Tuzli dati u
narednim decenijama istaknuti, naroito tokom Drugog svjetskog rata,
radniko-revolucionarni i politiki lijevi background koji je ovaj grad zadrao
do dananjih dana.
Iako je socijalistika istoriografija Husinsku bunu definisala kao
prvenstveno klasni sukob vladajue buroazije i potlaene radnike klase,
neki istoriari mlae generacije Husinsku bunu definiu i kao nacionalni
sukob, budui da su rudari uesnici bune bili listom Hrvati i Bonjaci, a
andari iskljuivo Srbi.
Kako god da bilo, Tuzla i njeni graani su i dan danas ponosni na
svoje pretke koji su prije ravno 90 godina zapoeli borbu, prije svega za ivot
dostojan ovjeka. Zatititni znak Husinske bune je figura husinskog rudara,
rad vajara Ivana Sabolia uraenog 1956. godine (spomenik se nalazi u
parku BKC-a u Tuzli).
1980. godine, tadanja Televizija Sarajevo je snimila dugometrani
igrani film na temu Husinske bune, a glavne uloge su igrali doajeni bh.
glumita Dragan Jovii u ulozi Jure Keroevia i Vlado Keroevi,
dananji dekan Akademije scenskih umjetnosti u Tuzli, inae i sam roen na
Husinu.
Prole godine, tanije u decembru 2010. u galeriji ''Ismet
Mujezinovi'' u Tuzli odran je nauni skup na temu ''90 godina Husinske
bune 1920-2010.'', u organizaciji Optine Tuzla, Arhiva Tuzlanskog kantona i
Odsjeka za historiju Filozofskog fakulteta u Tuzli. Uz zapaene referate na
temu Husinske bune, na ovom skupu je promovisana i prigodna broura o
Husinskoj buni.
KORITENA LITERATURA:
1.
2.

Dr. Boo Madar, ''Generalni trajk rudara u BiH i Husinska buna 1919'',
''Univerzal'' Tuzla i Regionalni istorijski arhiv Tuzla, Tuzla, 1984.
''Enciklopedijski istorijski leksikon'', ''Interpres'' Beograd, 1970.
83

Edin AKOVI, prof.

ARNAUTSKO BRDO U GORNJOJ ORAHOVICI KOD
GRAANICE: PRAHISTORIJSKA GRADINA I ANTIKO
NALAZITE
Saetak: Lokalitet Arnautsko brdo nalazi se u selu Gornja Orahovica
kod Graanice. U arheolokoj literaturi je evidentiran kao nalazite iz
prahistorijskog i antikog doba, ali blie kulturno i hronoloko odreenje i
detaljniji podaci o samom lokalitetu nisu dati. Uvidom u keramiki materijal
prikupljen na ovom lokalitetu, ustanovljeno je da on pripada razdoblju
kasnog bronanog doba i da se moe svrstati u kulturnu grupu Vis-Pivnica.
U ovom radu se objavljuju i podaci o danas izgubljenoj ostavi rimskog novca
pronaenoj na istom lokalitetu.
Kljune rijei: Arnautsko brdo, Gornja Orahovica, Graanica,
prahistorijska gradina, grupa Vis Pivnica, antiko nalazite, ostava rimskog
novca.
Lokalitet Arnautsko brdo predstavlja uzvienje dosta strmih strana,
koje se uzdie iznad sastava Raljevske rijeke i Sjerkovakog potoka, izmeu
Donje Orahovice (zaseoka Rijeka) i Gornje Orahovice. Uz njegove june,
jugoistone i istone padine uspinje se dionica regionalnog puta Donja
Orahovica Faleii Srebrenik (R461a).

Slika 1 - Gradina Arnautsko brdo - satelitski snimak (Google Earth)

84

Sami vrh uzvienja predstavlja dosta iroku i blago valovitu zaravan,

pretvorenu u livadu i obradivo zemljite, dok su strme padine veim dijelom
obrasle umom i ikarom. Pristup platou je najlaki iz pravca sjevera,
odnosno sjeveroistoka, gdje se Arnautsko brdo prijevojem vee za susjedno
uzvienje. Pored naziva Arnautsko brdo, pod kojim je lokalitet oznaen na
katastarskim planovima, susreu se jo i nazivi: Arnautovo brdo, Bilalovo
brdo i Prisjeka (sl. 1 3).213

Slika 2. Gradina Arnautsko brdo - topografsko-katastarski plan

Prvi nalazi na Arnautskom brdu su zabiljeeni 1954. godine, kada je

jedan zemljoradnik izorao ostavu rimskog novca. Par desetljea kasnije za
ovo se nalazite zainteresirao Branko Vaji, prosvjetni radnik i arheologamater iz Graanice, rukovodilac zaviajne zbirke u nastajanju, koji je dugi
niz godina istraivao najstariju prolost graanikog kraja. Vaji je u periodu
od 1979. do 1983. godine vie puta obiao lokalitet Arnautskog brda,
prikupljajui povrinske nalaze keramike, te informacije od mjetana,
213

Na katastarskom planu 1:2.500, sekcije 6 H 21-14 i 6 H 21-24 toponimom Prisjeka su

oznaene jugozapadne padine tog brda i kompleks zemljita u njenom podnoju na
sjeverozapadu, u pravcu Sjerkovae. U Arheolokom leksikonu Bosne i Hercegovine, (tom II,
Sarajevo: Zemaljski muzej, 1988., 105), ovaj lokalitet je evidentiran kao "Bilanovo brdo"
vjerovatno je u pitanju tamparska greka.

85

vlasnika zemljita i svjedoka koji su bili prisutni pri pronalasku novca 1954.
godine.214

Slika 3 - Gradina Arnautsko brdo,

pogled sa sjeveroistoka

Na Vajiev nagovor, 31. maja 1981. godine, lokalitet je posjetio i

Branko Beli, kustos-arheolog muzeja u Doboju, koji je prikupio vie nalaza
keramike i zakljuio da se primarno radi o prahistorijskom lokalitetu,
naseljenom kasnije i u antiko doba. Ubrzo nakon toga, lokalitet je obila i
dr. Milica Kosori, iz Muzeja istone Bosne u Tuzli, koja je poduzela probno
sondano iskopavanje. Keramiki materijal prikupljen tom prilikom,
pouzdano je datiran u prahistorijsko razdoblje, ali su pronaeni primjerci bili
nedovoljno tipini i kao takvi nedostatni za blie hronoloko i kulturno
odreenje.

Slika 4. i 5. Gradina Arnautsko brdo - plato gradine

Rezultati tog istraivanja nisu objavljeni, izuzev krae natuknice u

Arheolokom leksikonu Bosne i Hercegovine, koju potpisuje Milica Kosori i
214

Vajieve opirne biljeke o tome su sauvane u njegovoj ostavtini u zaviajnom fondu

Narodne biblioteke "Dr. Mustafa Kamari" u Graanici.

86

u kojoj se istie da je nalazite "blie neodredivo" (Arheoloki leksikon BiH,

II, 105). U naredne dvije godine nakon spomenutih istraivakih radova,
Branko Vaji je i dalje posjeivao Arnautsko brdo, pronaavi vie novih
ulomaka keramike, koji su tako dospjeli u zaviajnu muzejsku zbirku u
Graanici. U maju 2010. godine, te martu i aprilu 2011. godine, autor ovog
teksta je u vie navrata obiao lokalitet i na manjoj parceli oranice, na
sjeverozapadnoj strani, prikupio vie povrinskih nalaza keramike. Na
osnovu njih, te uvidom u keramiki materijal u zaviajnoj muzejskoj zbirci u
Graanici, mogu se ipak dati neki odreeniji zakljuci o samome nalazitu.

Slika 6 i 7. Keramiki nalazi

Najvei broj pronaenih fragmenata keramike pripada prahistorijskom

periodu. Radi se o ulomcima posuda nainjenih slobodnom rukom od
pjeskovite zemlje, ija boja varira od crvenkaste, ukasto-smee i svijetlosmee pa sve do tamno-sive i crne boje. Ornamenti su izvedeni u vidu
pravolinijskih i kosih crta, te valovitih i cik-cak linija (sl. 6 i 7). Javljaju se i
motivi u vidu zareza, a na jednom fragmentu se zapaa ukras nastao
utiskivanjem uzice u posudu prije peenja. Obodi su veinom razgrnuti,
ukraeni plastinom trakom s otiscima, a pronaen je i fragment uvuenog
oboda ukraenog plitkim kosim kanelurama (tzv. turbanski obod).
Ornamentalni motivi keramike sa gradine Arnautsko brdo pokazuju
najvei stupanj slinosti su keramikom ostalih gradina u blioj i iroj okolini,
poput Vuknia u Graanici (KOSORI, 1980: T-X, 59, 59a, 61), Tulovia kod
Banovia (KOSORI, 1980: T-XI, 66) i Stupara kod Lukavca (KOSORI,
1980: T-XII, 75), a takoer i poznatih nalazita Vis kod Dervente i Pivnica
kod
Odaka
(BENAC,
1962:
T-I;
OVI,
1965:
T-III).
Hronoloki, ova keramika potjee iz mlae faze kasnog bronanog doba, a u
kulturnom pogledu pripada grupi gradinskih naselja Vis-Pivnica, koju je
izdvojio Borivoj ovi jo 1965. godine, nazvavi je po dva najpoznatija i
najranije istraena lokaliteta na prostoru izmeu rijeka Bosne i Ukrine
87

(OVI, 1965: 86; 1988: 21; 1988a: 102). Kao to je poznato, radi se o
kulturnoj pojavi koja u irem smislu pripada kulturi polja sa arama, ali u
kojoj su izraeni jaki utjecaji bosutske kulturne grupe na jednoj, te
srednjobosanske grupe na drugoj strani.
Kulturna grupa Vis-Pivnica na prostorima sjeveroistone Bosne je
smijenila stariju kulturnu grupu Barice-Greani, koja je ponikla na
autohtonom suspstratu ranog bronanog doba i koja se na prostoru od Lijeve
polja pa sve do Semberije, kao i u pripadajuim dijelovima Slavonije,
razvijala se sve do kraja Ha A1 perioda (OVI, 1988b: 60-61; 2010: 279283; KALJANAC-AKOVI, 2009: 78-90). Eponimno nalazite Barice, inae,
otkriveno je i istraeno 1956-1957. upravo na podruju Gornje Orahovice
(OVI, 1958: 77-96). Od kraja XI. stoljea p.n.e., ova se kulturna grupa gasi
i dezintegrira, usljed novih etnokulturnih prodora sa sjevera. To je popraeno
i pojavom veeg broja skrivenih ostava bronanih predmeta to se obino
tumai kao odraz nemirnih vremena, ratova i sukoba koji su uslijedili
(KALJANAC-AKOVI, 2009: 88). Prostore sjeverne Bosne tada naseljavaju
nove populacije koje osnivaju itav niz utvrenih gradinskih naselja, kojima
pripadaju i sve prethodno spomenute gradine, pa svakako i Arnautsko brdo.
Daljim etnokulturnim razvojem koji je uslijedio, u zapadnom dijelu sjeverne
Bosne, u porjeju Vrbasa i Sane razvija se kulturna grupa Zecovi - Donja
Dolina, dok se od doline Ukrine prema istoku razvija grupa Vis-Pivnica
(OVI, 1965: 86; 1988: 21; 1988a: 102; 2010: 283-284). Razvoj prve od
spomenutih grupa je u arheologiji dobro dokumentiran i nastavio se i tokom
starijeg eljeznog doba, kroz kulturnu grupu Donja Dolina Sanski Most. Na
istoku, pak, grupa Vis-Pivnica se gasi poetkom starijeg eljeznog doba, u
VIII stoljeu p.n.e., kada i prestaje ivot na svim do sada istraenim
gradinama sjeveroistone Bosne (OVI, 1988c: 24).
Inae, o kulturnoj grupi Vis-Pivnica se malo zna, a sav materijal
potjee uglavnom sa gradina. Nekropole koje bi se mogle povezati sa ovom
grupom potpuno nedostaju. S obzirom na dosta brojne sluajne nalaze
nekropola starije kulturne grupe Barice-Greani, ta pojava se ne moe
tumaiti samo arheolokom neistraenou, nego je vjerovatno u pitanju
prisustvo specifinog pogrebnog rituala, moda spaljivanja i prosipanja
pepela umrlih u rijeke, to je zabiljeeno u nekim drugim zajednicama
prahistorijske Europe. Nosioci grupe Vis-Pivnica po svoj prilici nisu inili
organiziranu, integriranu i vre povezanu etnopolitiku zajednicu, jer
brojne utvrene gradine, kao i ostave koje se tokom Ha B perioda javljaju
irom sjeveroistone Bosne (TRUHELKA, 1906: 265-275; BENAC, 1954: 163168 up. VINSKI-GASPARINI, 1983: 620 i ALBiH, II, 106; OVI, 1955: 91102; JOVANOVI, 1958: 23-35), ukazuju ne samo na opu nesigurnost, nego i
na svojevrsnu razbijenost na politikom planu. Kod svih gradina na ovome
prostoru mogu se uoiti dvije stvari: prvo, podignute su na poloajima dosta
88

pogodnim za lahku organizaciju odbrane, i drugo poloaj svake gradine u

svom prirodnom ambijentu i predjelu je takav da su u neposrednoj blizini
dostupni svi prirodni resursi neophodni za samostalan ivot jedne manje
zajednice od zemljita pogodnog za obradu, preko panjaka, pitke vode pa
sve do prirodnih sirovina poput glinita. To se moe zapaziti i kod gradine
Arnautsko brdo. Ona je, osim toga, dominirala i jednim od prirodnih
komunikacijskih pravaca koji povezuje prostor Sprekog polja sa dolinom
Tinje, kuda su se moda kretali i prahistorijski trgovci. Nekoliko nalaza zgure
na Arnautskom brdu ukazuju na mogunost da je na ovom lokalitetu
postojala i metalurka djelatnost.
Kao to je prethodno istaknuto, na prijelazu iz kasnog bronanog u
starije eljezno doba (u Ha B3 i poetkom Ha C faze, po Reinneckeovoj
periodizaciji, odnosno sredinom VII. stoljea p.n.e.), prestaje ivot na svim
do sada istraenim gradinama sjeveroistone Bosne. Ne zna se uzrok toj
pojavi, ali postoje pretpostavke da je rije i o depopulaciji iji uzrok nije
ustanovljen (OVI, 1988c: 24). Svakako, ni Arnautsko brdo nije bilo
izuzetak. Neke od ovih gradina su, meutim, ponovo naseljene tokom mlaeg
eljeznog doba, to svjedoe nalazi karakteristine latenske keramike. Takvi
nalazi su za sada ustanovljeni na Vukniu kod Graanice (KOSORI, 1980:
108-109) i Kreia gradini u Par-Selu kod Tuzle (Arheoloki leksikon BiH,
II, 107), iako postoji mogunost da su naseljene bile i neke druge, slabije
ispitane gradine, u prvom redu one na kojima su ustanovljeni naseobinski
slojevi iz antikog vremena. Takve su, recimo, dvije gradine u okolini
Kalesije (RADIMSK, 1893: 483-484; FIALA, 1893: 152-153), a takoer i
sama gradina Arnautsko brdo, na kojoj su prilikom rekognosciranja
ustanovljeni fragmenti rimske keramike i graevinskog materijala iz antikog
vremena (ulomci opeke, ostaci krenog maltera i rasutog kamenog
materijala). Po svoj prilici, ovdje je bila podignuta neka manja vojna utvrda,
najvjerovatnije nakon smirivanja Panonsko-dalmatinskog ustanka 6-9. godine
n.e. Ona je postojala barem do III stoljea n.e., emu je svjedoio i znaajan
numizmatiki nalaz koji je, na alost, u meuvremenu propao.
Naime, godine 1954. godine jedan je zemljoradnik iz Donje
Orahovice prilikom obrade zemlje na Arnautskom brdu, izorao zemljanu
posudu napunjenu rimskim novcem. Prema podacima koje je od svjedoka
pronalaska i vaenja novca prikupio Branko Vaji (1980: 15), u ostavi se
nalazilo nekoliko kilograma srebrnog i bakarnog novca, po slobodnoj
procjeni negdje oko 1.500 primjeraka. Pronalaza je sav novac podijelio s
rodbinom i rasprodao u Tuzli privatnim kolekcionarima i zlatarima.
Zahvaljujui Asimu Devdetbegoviu, tadanjem predsjedniku sreza
Graanica, pet primjeraka je bilo sauvano u Graanici, u zbirci tadanje
osmogodinje osnovne kole u Graanici (danas Druga osnovna kola).
Meutim, kako su se ti novii zajedno sa drugim arheolokim predmetima
89

nalazili u obinoj kolskoj vitrini, bez nadzora i zatite, neki od uenika su ih

u meuvremenu ukrali i svi kasniji pokuaji da im se ue u trag su ostali
bezuspjeni. Prema sauvanom inventaru, od tih pet primjeraka jedan je
identificiran kao novac Gaja Julija Cezara, jedan Antonija Pija, dva novia
sa likom Faustine Starije, te jedan novi cara Septimija Severa.
Ostava bi se, na osnovu toga, mogla oprezno datirati u III stoljee,
dakle u razdoblje iz kojega ovakvi nalazi nisu rijetkost. Bilo je to vrijeme
kada je, pokuavajui ublaiti finansijsku krizu, car Septimije Sever
obezvrjeivao novac oduzimanjem udjela plemenite kovine. Stariji novac se
tako pretvarao u blago i zakopavao u zemlju. No, ini se da bi se nalaz novca
s Arnautskog brda mogao povezati s neim drugim naime, u blizini
rimskog castruma kod Doboja takoer je (1969) otkrivena vea ostava novca,
od kojeg najmlai primjerci potjeu iz III stoljea. Gojko Kraljevi, koji je
ostavu obradio i publicirao, ponudio je zanimljivo objanjenje. Naime, car
Aleksandar Sever je u svom pohodu protiv Perzijanaca 231. godine poveo i
dio trupa iz garnizona u ilirikim provincijama, te bi i spomenuta ostava
vjerovatno predstavljala skrivenu uteevinu nekog vojnika upuenog na taj
pohod koji se s njega nikada nije vratio (KRALJEVI, 1973: 300-301). Isto to
objanjenje moda moemo prihvatiti i za izgubljenu ostavu sa Arnautskog
brda, naravno ukoliko bi spomenutih pet primjeraka realno oslikavali
raspon novca u cjelokupnoj ostavi. Mogue da je u njoj bilo i primjeraka iz
kasnijih emisija, te da i ova ostava potjee iz druge polovice III stoljea,
odnosno vremena unutarnjih kriza u Rimskome carstvu i sve izraenijeg
barbarskog pritiska, iz koga su ovakvi nalazi takoer esti. Ipak, sve to ostaje
u domenu pretpostavki.
U svakom sluaju, prahistorijski i antiki lokalitet Arnautsko brdo
predstavlja interesantno arheoloko nalazite koje svakako zasluuje
detaljnija istraivanja u budunosti. To se posebno odnosi na antiki sloj,
budui da je dolina Spree je u pogledu nalaza iz antikog doba potpuno
neistraena.
LITERATURA
-

Arheoloki leksikon Bosne i Hercegovine, tom I-II, Sarajevo:

Zemaljski muzej, 1988.
BENAC, A. 1954: Prilozi za prouavanje neolita u sjevernoj Bosni.
Glasnik Zemaljskog muzeja (dalje: GZM), nova serija, Arheologija
(dalje: n.s. A.)., XIX, 1964, 129-149.
OVI, B. 1955: Preistoriski depo iz Lukavca. GZM, n.s., A., X,
1955, 91-102.
90

OVI, B. 1957: Nekoliko manjih preistoriskih nalaza iz Bosne i

Hercegovine. GZM, n.s., A, XII, 1957, 245-253.
OVI, B. 1958: Barice Nekropola kasnog bronzanog doba kod
Graanice. GZM, n.s., A, XIII, 1958, 77-96.
OVI, B. 1965: Uvod u stratigrafiju i hronologiju praistorijskih
gradina u Bosni, GZM, n.s., A., XX, 1965, 27-145.
OVI, B. 1988: Bronzano doba. ALBiH, I, 21-23.
OVI, B. 1988a: Kultura polja sa urnama. ALBiH, I, 100-102.
OVI B. 1988b: Barice-Greani kulturna grupa. ALBiH, I, 6061.
OVI, B. 2010: Bronzano doba sjeverne Bosne u svjetlu novih
istraivanja. GZM, n.s., A., LII, 277-286.
FIALA, F. 1893: Prilozi arheologiji Bosne i Hercegovine. GZM, V/1,
1893, 152-153.
JOVANOVI, R. 1958: Dve preistoriske ostave iz severoistone
Bosne. lanci i graa za kulturnu istoriju istone Bosne (dalje: IG),
II, 1958, 23-35.
KALJANAC, A. AKOVI, E. 2009: Barice-Greani: kulturna
grupa kasnog bronanog doba u sjevernoj Bosni i junoj Slavoniji,
Graaniki glasnik, XIII, 27, 2009, 78-90.
KOSORI, M. 1980: Praistorijska naselja u dolini Spree. IG, XIII,
1980, 103-116.
KRALJEVI, G. 1973: Skupni nalaz rimskih carskih denariusa u
Usori kod Doboja, GZM, n.s., A., XXVII-XXVIII, 1972.-1973., 297302.
RADIMSK, V. 1893: Arheoloke crtice iz Bosne i Hercegovine.
GZM, V/3, 1893., 483-484;
RADIMSK, V. 1895: Arholoke crtice. GZM, VII/2, 1895, 220-222.
TRUHELKA, . 1906: Prehistoriki nalazi u BiH, GMZ, XVII/2,
1906., 265-275
VAJI, B. 1980: Rimski novac u Gornjoj Orahovici, Delegatski
bilten, br. 61/62, Graanica, 15. V. 1980, 15.
VINSKI-GASPARINI, K. 1983: Ostave s podruja kulture polja sa
arama, Praistorija jugoslavenskih zemalja, III Bronzano doba,
Sarajevo: Centar za balkanoloka ispitivanja, 1983., 647-667.

91

Samir HALILOVI, prof.

NOVOISTRAENA SREDNJOVJEKOVNA NEKROPOLA
"GROBLJE" KOD KALESIJE
UVOD
Steci su srednjovjekovni kameni nadgrobnici spomenici. Oni
predstavljaju jednu od najzanimljivijih i najznaajnijih pojava u kulturi i
umjetnosti srednjovjekovne Bosne.
Gornja Sprea ima bogatu kulturnu prolost, o emu svjedoe brojni i
raznovrsni spomenici materijalne kulture kroz sve periode ljudske prolosti.
Posebno bogatstvo ine steci. O stecima ovog podruja ranije su pisali: T.
Dragievi, V. Vuleti-Vukosavljevi, Lj. Stojanovi, . Truhelka, D.
Vidovi, . Belagi, Samir Halilovi i Mujo Zuli.
Autori knjige Kalesija (Crtice iz kulturno-historijske prolosti) Samir
Halilovi i Mujo Zuli, radei na detaljnijem istraivanju steaka Kalesije u
periodu od 2000. do 2003. godine, istraili su sve do tada poznate lokalitete.
Nakon istraivanja otkriveno je i sedam novih lokaliteta, pa je u opini
Kalesiji broj steaka povean za 263.
Treba naglasiti da neki zanimljivi predjeli u vie naselja opine Kalesija
nisu bili pristupani za snimanje i detaljnije istraivanje zbog zaostalih mina
iz vremena agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992-1995. godine).
Istraivanje je nastavljeno tokom 2008. godine i tada je Samir Halilovi
otkrio jo dva lokaliteta na kojima je pronaeno 11 steaka, kao i 2010.
godine na podruju opine Osmaci kada je otkriven i istraen lokalitet
Mramorak sa 40 steaka.
Danas na podruju opine Kalesije postoji 38 lokaliteta sa 428 steaka.
Ako uzmemo u obzir i podruje opine Osmaci (nekanji dio opine Kalesija)
gdje je do registrovano 134 steaka na devet lokaliteta, moe se zakljuiti da
ovo podruje ima 562 steka rasporeena na 47 lokalieta. Po broju steaka,
Kalesija je prepoznatljiva u Tuzlanskom kantonu i Bosni i Hercegovini.
U knjizi Kalesija (Crtice iz kulturno-historijske prolosti) iz 2003. godine,
prvi put su u naselju Gojin evidentirane i opisane tri nekropole steaka sa
ukupno 67 steaka i to: Mramorje 39, Baica 25 i Vonjak 3 steka.
Nakon to su neka podruja deminirana, a pouen iskustvom iz ranijih
istraivanja i otkriem novih nekropola sa stecima na podruju opine
Kalesije, dalo se povoda da se detaljnije istrae steci na ranije
nepristupanom predjelu u naselju Gojin.
92

GOJIN

Naselje je smjeteno jugozapadno od Kalesije, a udaljeno je oko 6,5 km.

Do 2003. godine u naunoj literaturi su evidentirane i istraene tri nekropole
sa 67 steaka i to: Mramorje 39, Baica 25 i Vonjak 3 steka. Steci
na ovim nekropolama su masivni i dobro graeni od kvalitetnog kamena.215
NOVOISTRAENA SREDNJOVJEKOVNA NEKROPOLA GROBLJE"

Srednjovjekovna nekropola Groblje216 nalazi u naselju Gojin.

Smjetena je juno 300 metara od lokalnog puta Gojin Repuh iznad dijela
zaseoka Makalii. Na nekropoli je i pravoslavno groblje. Jugoistono od
nekropole 700 metara su srednjovjekovni lokaliteti Mramorje, Baica i
Vonjak.
U naselju pored navedenih nekropola sa stecima evidentirano je vie
srednjovjekovnih toponima, meu koijma i toponim Trzna.217
Nekropola je na istaknutom i obraslom breuljku.218 Okruen je
obradivim parcelama Srakovine. Sa jugoistone strane je umski predio od
215

Samir Halilovi - Mujo Zuli, Kalesija (crtice iz kulturno-historijske prolosti), Kalesija,

2003., na strani 51-55. prvi put u naunoj literaturi evidentiraju lokalitete sa stecima u
naselju Gojin.
216
Naziv lokaliteta Groblje je utvren u Slubi za geodetske i imovinsko pravne poslove i
infrastrukturu opine Kalesija u saradnji sa geometrom Suadom Kuaniem. Lokalitet je na
parceli K broj: 7508 - novi premjer, a 1458 - stari premjer. Na osnovu podataka iz
Zemljinoknjinog ureda Kalesija utvreno je da je parcela u prvom upisu 1896. godine
upisana kao bosanskohercegovaki zemljini erar. Kasnije, 13. 1.1921. godine proknjiena je
u korist dravnog erara KSHS, a 7.10.1930. godine, kao vlasnitvo Kraljevine Jugoslavije.
Zadnji put parcela na kojoj se nalazi lokalitet Groblje je uknjiena 29. juna 1949. godine
(Dn-310/49) kao optenarodno vlasnitvo.
217
Samir Halilovi - Mujo Zuli, Isto, na strani 117 i 118 navode da se toponim Trzna na
kalesijskom podruju postoji u tri naselja: Gornjoj Kalesiji, Gojinu i Caparde - Metkovac.
O tome vie u n.d. i djelu Muhameda Hadijahia, Jedan bogumilski relikt u kulturi
Bosanskih Muslimana, Pregled LIX, 4-5, Sarajevo, april-maj 1969., str: 558-566 i knjizi
istog autora: Islam i Muslimani u Bosni, Sarajevo, 1991., str: 85.
218
Breuljak na kojem se nalaze steci je bio nepristupaan za istraivanje 2003. godine jer
je tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu bio u zoni borbenih dejstava i miniranih podruja
sa naglaenim tablama MINE, tako da se tada odustalo od istraivanja. Nakon saznanja da se
uklonjena zaostala eksplozivna sredstva u blizini lokaliteta, dana 21. juna 2011. godine
lokalitet je posjeen sa ciljem snimanja stanja i istraivanja. Zabiljeeno je da je lokalitet
upotpunosti obrastao korovom i da su vidljivi brojni ostaci od eksplodiranih mina i table za
oznaavanje istih. Meutim, i pored daljnjeg rizika pristupilo se pregledu lokaliteta kroz
obrasli korov.

93

kojeg ga odvaja put koji ide od Makalia ka njivama Srakovine.219

Raspored steaka na nekropoli

Juno od nekropole Groblje na krajnjim sjevernim padinama planine

Javornika, odnosno u umskom predjelu Raevske strane, postoji mala
peina. Peina je najvjerovatnije bila naseljena u prethistorijskom periodu, a
danas su u peini vidljive forme stalaktita.220
Na nekropoli Groblje221 je prilikom istraivanja utvreno da postoji 16
steaka. Najvie ima stubova 11, sanduka etiri i jedan sljemenjak. etiri
stuba su ukraena.
Veliki broj steaka je vidno oteen. Neki steci su masivni i dobro
graeni od kvalitetnog kamena. Orijentisani su pravcem istok-zapad.
Nekoliko steaka je oboreno i pomjerano, a vjerovatno su imali istu
orijentaciju. Iz navedenog se moe zakljuiti da je u prolosti na ovoj
nekropoli bio vei broj steaka.
S obzirom na to da je nekropola upotpunosti obrasla u korov, kao i na
219

Parcele Srakovine po starom premjeru iz 1986. godine u jednom dijelu se nazivaju

Smreke.
220
Naziv peina je evidentiran u prvom zemljinom upisu 1896. godine.
221
Uvidom u Gruntovne knjige iz 1896. godine KO Gojin Zemljinoknjinog ureda
Kalesija pored lokaliteta Groblje evidentirano je jo najmanje etiri puta naziv Groblje,
zatim groblje Mramorje i uma groblje.

94

potekoe prilikom istraivanja, moe se pretpostaviti da vjerovatno ima jo

utonulih steaka.
Opis ukraenih stubova:
- Steak oblika stuba dimenzija 60x20x60 cm.222 eona istona strana
ukraena je motivom dvostruke biljne stilizacije koje se izvija iz jedne
osnove. Steak nije precizno isklesan. Na svim ivicama vidljiva su oteenja,
a posebno na krovnoj povrini. (Slika 1.)223 Neposredno je iza sljemenjak
veih dimenzija.

Sl. 1 - eona strana ukraenog stuba

(6,5x5,5 + okvir za natpis)

Sl. 2 - Ukraeni stub

(5,5x4cm+okvir za natpis)

- Steak oblika stuba dimenzija 65x20x60 cm. eona istona strana

ukraena je motivom dvostruke biljne stilizacije. U sljemenu iznad biljne
stilizacije primjeuje se zanimljiv elipsasti krug. Steak nije precizno
isklesan, a vidljiva su oteenja i pukotine posebno u sljemenu. (Slika 2.)
- Slian steak oblika stuba dimenzija 75x25x75 cm. eona istona strana
ukraena je motivom dvostruke biljne stilizacije. Steak je preciznije isklesan
i dobro ouvan. Utonuo je u tlo i naget je ka zapadu, a neposredno iza nalazi
se steak sanduk koji je utonuo u tlo. (Slika 3.)

222

irina steka x irina bonih strana x visina iznad zemlje.

Fotografije steaka na obrasloj nekropoli snimio prof. Samir Halilovi, 21. juna 2011.
godine.

223

95

Sl. 3 - eona strana stuba

(5,5x4cm+okvir za natpis)

Sl. 4 - Ukraeni stub

(5,5x4cm+okvir za natpis)

- Steak u obliku stuba dimenzija 40x25x60 cm. eona istona strana je

ukraena sa dvije vertikalno udubljene linije u razmaku od 5 cm, koje su
isklesane cijelom visinom steka. Na steku su vidljiva oteenja, a posebno
na krovnoj povrini. (Slika 4.)
- Steak stub veih dimenzija 100x45x180cm iznad tla. Karakteristian
je po preciznom klesanju, ouvanosti i to je najmasivniji od svih stubova na
lokalitetu. Nije ukraen. (Slika 5.)

Sl. 5 - Najvei stub

(12,2x7,8cm+okvir za natpis)

96

REZIME
Podruje Kalesija i gornje Spree ima bogatu kulturnu prolost o emu
svjedoe brojni i raznovrsni spomenici materijalne kulture kroz sve periode
ljudske prolosti, a posebno steci.
Istraivanjem u 2011. godini otkrivena je i istraena nova nekropola
Groblje sa 16 steaka u naselju Gojin.
Ukljuujui i steke sa ovog lokaliteta na podruju opine Kalesija, do
sada je u naunoj literaturi registrovano ukupno 444 steka na 39 lokaliteta.
Ako bi ovom broju dodali 134 do sada evidentirana steka na 9 lokaliteta iz
naselja opine Osmaci (nekadanji teritorij opine Kalesija), postoji ukupno
578 steaka rasporeenih na 48 lokaliteta.
Poueni iskustvom iz ranijih istraivanja novih nekropola sa stecima,
postoji vjerovatnoa da i na ovoj teritoriji postoji jo neregistrovanih i
neistraenih steaka.
Stanje u kojem se nalaze steci na lokalitetima je zabrinjavajue.
Lokaliteti su obrasli u korov. Veina steaka je utonula u tlo, djelimino ili
potpuno, neki su oboreni. Veliki broj steaka je oteen ili razbijen tako da
postoje brojni ostaci. Zub vremena, a sigurno i ljudski nemar, nisu tedjeli
ove spomenike koji svjedoe o ivotu Bonjana u srednjem vijeku.
Ta ljudska nebriga o ovom kulturnom blagu u dosadanjem periodu
trebala bi podstai institucije koje su nadlene za zatitu spomenika
meterijalne kulture da uine neto na ureenju i zatiti ovih dobara kako bi
postali pristupani posjetiocima i ljubiteljima kulture.
Nadati se da e ovakvi istraivaki poduhvati posluiti drugim strunim
entuzijastima da nastave sa istraivanjima, kao i mlaim naratajima te iroj
italakoj javnosti da jo bolje spoznaju kulturno-historijsko naslijee
Kalesije i Gornje Spree.
BIBLIOGRAFIJA
-

iro Truhelka, Natpisi iz sjeverne i istone Bosne, GZM, Sarajevo,

1895.
Drago Vidovi, Srednjovjekovni nadgrobni spomenici u okolini
Zvornika, Nae starine III, Sarajevo, 1956.
Devad Tosunbegovi, Gornja Sprea, Prilozi za monografiju sa
posebnim osvrtom na prolost kalesijskog podruja, Kalesija, 2007.
Snagovo i okolina kroz vijekove, Zvornik, 2010.
Enver Imamovi, Korijeni Bosne i Bosanstva, Sarajevo, 1995.
Milenko Filipovi, Prilozi etnolokom poznavanju sjeveroistine Bosne,
97

Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Graa, knjiga XVI,

Sarajevo, 1969.
Samir Halilovi, Mujo Zuli, Kalesija (crtice iz kulturno-historijske
prolosti), Kalesija, 2003.
Samir Halilovi, Novootkrivene nekropole steaka u Kalesiji, Didaktiki
putokazi, asopis za nastavnu teoriju i praksu, broj 48, Zenica, 2008.
Samir Halilovi, Nekropola steaka Mramorak, eherdik, asopis za
kulturnu historiju gornje Spree, godina II, broj 2, Kalesija, 2009.
Samir Halilovi, Ureene nekropole steaka na podruju Kalesije,
Batina sjeveroistone Bosne, broj 1, Tuzla 2010.
Seudin Muratovi, Zehrudin Masli, Steci na podruju opine
ivinice, ivinice, 2008.
efik Belagi, O stecima u okolini Kalesije, lanci i graa za kulturnu
istoriju istone Bosne, knjiga VIII, Tuzla, 1970.
efik Belagi, Steci, kataloko-topografski pregled, Sarajevo, 1971.
efik Belagi, Steci - kultura i umjetnost, Sarajevo, 1982.
T. Dragievi, V. Vuleti-Vukosavljevi, Starobosanski natpisi, GZM,
VII, Sarajevo, 1981.

98

99

Mirsad OMERI, prof.

SAHAT-KULE SJEVEROISTONE BOSNE
UVOD
Mehaniki satovi se javljaju u Evropi i to najprije na tornjevima. Sve do
XIX stoljea depni satovi su bili skupi, pa su ih mogli nabaviti samo bogatiji
ljudi, dok su se drugi sluili javnim satovima na tornjevima.
Izgradnja sahat-kula224 na podruju Osmanske imperije zapoela je
sredinom XVI stoljea. Urbani razvoj, ali i potreba obavljanja pet vakat
namaza molitvi koje su muslimani obavezni obaviti u odreeno vrijeme
dana, uvjetovali su rasprostranjenost sahat-kula.
Prva sahat-kula podignuta je u Skoplju izmeu 1566. i 1572. godine, a
sat je bio dovezen iz zauzetog Sigeta.
Sahat-kule predstavljaju osmansku varijaciju zapadnoevropskog oblika
gradskog zvonika. Graene su najee u centralnim zonama arije, i to uz
damije, kao zadubine pojedinih vakifa, mada ih ima i na drugim mjestima,
poput sahat-kule u Maglaju koje je podignuta u oboru maglajske utvrde, ili
onih u Tenju, Gradacu ili Poitelju.
Uopte, sahat-kule su visoke i vitke zgrade sa satom, kvadratine, rjee
osmougaone osnove. Graene su od kamena i pokrivene atorastim krovom.
Sve sahat-kule imaju vrata, unutranje drveno stepenite sa podestima,
otvore za svjetlost i na vrhu etiri sata sa satnim mehanizmom. Brigu o sahatkulama vodili su vakufi. Svaka je imala po jednog slubenika muvekita, koji
je navijao sat, a popravku su vrili sahaije ili urari.
U periodu osmanske uprave u Bosni i Hercegovini, sa urbanim razvojem
pojedinih gradskih centara, izgraena je 21 sahat-kula.
U Bosni i Hercegovini do agresije 1992-1995. godine je bilo 19 sahatkula, i to po dvije u Travniku, i po jedna u Banja Luci, Donjem Vakufu, Foi,
Gornjem Vakufu, Graanici, Gradacu, Livnu, Jajcu, Maglaju, Mostaru,
Nevesinju, Poitelju, Prozoru, Pruscu, Sarajevu, Tenju i Trebinju.

224

Sahat je arhaini oblik rijei sat.

100

SAHAT-KULA U GRAANICI
Graanika sahat-kula je najmasivniji i najvii225 autentini objekat te
vrste u Bosni i Hercegovini. Kroz historiju je doivljavala itav niz promjena,
najvie u izgledu, a pri tome je dolazilo i do promjena na izvornom materijalu
od kojeg je graena. Danas se nalazi u prilinom dobrom fizikom stanju.
Ima oblik tornja koji se postepeno suava prema koti vrha. U odnosu na
najniu taku objekta, ta kota ne stoji potpuno vertikalno, ve je djelomino
nagnuta na zapadnu stranu. Visoka je 27,0 m to je ini drugom po visini u
Bosni i Hercegovini. Predstavlja jednoprostoran objekat sa skoro kvadratnom
osnovom ije su stranice dimenzija priblino 3,60 x 3,60 m226. Fasada ove
sahat-kule je neomalterisana, izuzev dijela od cca 2,0 m ispod vijenca. Na
zidovima se vide tragovi malterisanja iz prolosti. Unutranje strane objekta
su takoe neomalterisane. okovi u donjim dijelovima graevine su znatno
oteeni, odnosno orunjeni. Zidovi su vrlo masivni i prosjene su debljine 80
cm. Unutranji promjer sahat-kule u podnoju iznosi 1,95 x 1,95 m.
Izgraena je od runo obraenog, grubo klesanog kamena vapnenca,
nepravilnog oblika i razliitih dimenzija. Kao vezivni materijal (malter ili
buka), prilikom zidanja, koriteno je odstajalo zagaeno vapno (gaeni kre),
kao i kod svih u to vrijeme bolje zidanih zgrada.
Ulaz u sahat-kulu nalazi se na junoj strani objekta. Vrata su drvena,
dimenzija 90 x 200 cm, zasvoena i jednokrilna, sa obinom bravom.
Otvaraju se prema vani. Na graevini se nalaze tri otvora-prozora. Na
istonoj strani nalazi se obian pravougaoni otvor blie temelju objekta,
dimenzija 88 x 109 cm. Iznad njega se nalazi otvor u obliku pukarnice,
unutranjih dimenzija nepravilnog oblika cca 59 x 73 cm, a vanjskih cca 10 x
60 cm. Na sjevernoj strani objekta nalazi se takoe otvor u obliku pukarnice,
unutranjih dimenzija 62 x 66 cm, a vanjskih cca 15-20 x 60 cm. Na otvorima
se nalaze zatitne mreice koje spreavaju ulazak ptica u sahat-kulu. Ispod
krova su okrugli otvori u kojima su smjeteni plastini satovi sa metalnim
okvirima radijusa 1,0 m sa dvije kazaljke i rimskim brojevima, koji
predstavljaju posljednje modele elektronske tehnike i navijaju se i kontroliu
digitalnim mehanizmom. Kao i veina tih objekata i graanika sahat-kula je
imala zvono koje je bilo spojeno sa satnim mehanizmom. Sat je nekada
pokazivao vrijeme a la turca, a danas ide po srednjoevropskom vremenu.
O funkciji muvekita u prolosti Graanice nema nikakvih pouzdanih pisanih
225

Graanika sahat-kula je najvii autentino izgraen objekat te vrste, budui da je

sarajevska sahat-kula, koja trenutno vai za najviu sa visinom od 28 m, dograivana 1874.
godine.
226
Dokumentacija Komisije/Povjerenstva za ouvanje nacionalnih spomenika Bosne i
Hercegovine, Sahat-kula u Graanici, Maj 2003., str. 5.

101

izvora. Graevina se zavrava etverovodnim krovom, sa jednom badom

(mali krov na samom vrhu na etiri stubia) u centralnom dijelu, koja se od
ostatka krovne plohe izdie za 70 80 cm227. Krovna konstrukcija je od
drveta, a krov je najvjerovatnije izvorno bio pokriven indrom ili tzv. biber
crijepom. Kasnijim je intervencijama umjesto tih materijala postavljen lim. U
unutranjosti objekta se nalazi strmo drveno stepenite, irine 60 cm sa
podestima na svakih 1,60 m. Na fasadi objekta se primjeuju pukotine, a
posebno na istonoj strani gdje se nalazi povea pukotina uglavnom
vertikalnog pruanja na pravac zidanja, koja je najvjerovatnije samo u sloju
ostataka maltera. Takoe treba istai da su arhitektonskim rjeenjem 2003.
godine na sahat-kuli ugraena etiri reflektora u podnoju objekta, a isto tako
se na samom vrhu u unutranjosti objekta nalazi jedan reflektor koji u nonim
satima osvjetljava mali krov na vrhu i satove, stvarajui na taj nain lijep
prizor228.
Na dananjem prostoru i sa sadanjim osnovnim urbanim svojstvima,
graanika arija poela se razvijati 1697. godine kada je austrijska vojska
pod vostvom princa Eugena Savojskog, na svom pohodu dolinom Bosne, do
temelja opustoila i spalila Graanicu i mnoge druge gradove i naselja
(Doboj, Maglaj i Sarajevo). Ovaj dogaaj je bio prekretnica u prostornom i
urbanom razvoju graanike kasabe i njene arije, poslije ega ona dobija
novi izgled, koji je djelimino sauvan do danas.
Nakon pada Budima 1686. Godine, u Graanicu je doselio Ahmed-paa
Budimlija (po nekima e kasnije postati bosanski valija), za ije se ime
vezuje izgradnja nekoliko znaajnih objekata, po kojima je graanika arija
i danas prepoznatljiva. Pored damije (1693-1695) hamama i velikog hana,
Ahmed-paa je utemeljitelj i sahat-kule koju s pravom smatraju simbolom
dananje Graanice. Ne zna se pouzdano godina njene izgradnje. Meutim,
kako su sahat-kule u Bosni i Hercegovini obino podizane u vrijeme ili malo
poslije izgradnje damija u urbanim centrima, a uzimajui u obzir da je
Graanica krajem XVII stoljea bila prostrani kadiluk, trgovako-zanatski i
kulturno-obrazovni centar ire regije, graanika sahat-kula je izgraena
najvjerovatnije u zadnjih pet godina XVII ili na samom poetku XVIII
stoljea i tako predstavlja kulturno-historijski objekat star oko 300 godina.
Analizirajui godine izgradnje drugih sahat-kula, koje u pojedinim
sluajevima nisu tano utvrene, dolazi se do zakljuka da je ovo dvanaesta
ili trinaesta po redu izgraena sahat-kula u vremenu osmanske vladavine u
Bosni i Hercegovini.
Prvi historijski podaci o sahat-kuli seu u 1812. godinu kada je graaniku
ariju zahvatio veliki poar. U tom poaru je ona znatno oteena. U jednom
227

Isto.
Ovom prilikom izraavam zahvalnost opinskim vlastima Graanice na ustupanju kljua
od Sahat-kule.
228

102

arapskom rukopisu, koji se uvao u graanikoj medresi 1940. godine,

zabiljeeno je kako je ova sahat-kula popravljena nakon velikog poara, koji
je to mjesto zadesio 1812. godine. ak 1940. godine vidio se na tom objektu
trag od vatre229. Godine 1878. austrijske vlasti su nabavile satove iz Bea i
montirale ih na sahat-kulu. Do Drugog svjetskog rata sahat-kula je bila u
funkciji. Njemaki okupator je s nje skinuo zvono i postavio na jedan bunker
da slui za uzbunu. Sat je u tom periodu prestao kucati, a i krov je bio znatno
oteen. Godine 1952. Zemaljski zavod za zatitu spomenika kulture i
prirodnih rijetkosti NR BiH u saradnji sa Gradskim narodnim odborom
izvrio je popravke na objektu. Tom prilikom izmijenjen je pokrov,
prepravljena su stepenita, izvreno je malterisanje fasada i montiran je sat230.
Intervencije na sahat-kuli vrene su i 1970. godine, kada su postavljeni satovi
koji su skinuti 1986. godine radi popravke i poslije toga nisu vie
postavljani231. Sahat-kula je obnavljana i renovirana i 1974. godine232.
Rjeenjem Zavoda za zatitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijea
Bosne i Hercegovine objekat je stavljen pod zatitu drave i upisan u Registar
spomenika kulture. Komisija za ouvanje nacionalnih spomenika Bosne i
Hercegovine je na sjednici odranoj 11. marta 1998. godine donijela odluku o
stavljanju sahat-kule u Graanici na privremenu listu nacionalnih spomenika
Bosne i Hercegovine, pod rednim brojem 257233. Prostornim planom Bosne i
Hercegovine do 2002. godine sahat-kula u Graanici je bila evidentirana i
valorizirana kao objekat II kategorije. Posljednji radovi na sahat-kuli izvreni
su 2003. godine u organizaciji Opine Graanica. Uraena je rekonstrukcija
krova, stavljen novi bakreni pokrov, popravljeno unutranje stepenite i
ugraen novi satni mehanizam koji je nabavljen u Francuskoj i kojeg su
ugradili francuski majstori.
Sahat-kula je imala, a i danas ima, veoma veliki znaaj u kulturnohistorijskom ivotu grada Graanice. Kao i veina objekata sline namjene
nalazi se u samom centru stare arije, u izravnoj blizini Bijele, arijske ili
Ahmed-paine damije. Zajedno s njom spada u najznaajnije objekte grada
iz osmanskog perioda. Predstavlja bitan elemenat identifikacije stare arije.
To je specifian objekat, nezaobilazan u arhitektonsko-urbanistikom razvoju
naselja. Objekat je integralni dio arije i svojom vertikalnou predstavlja
dio ukupne vizure grada234.
229

Hamdija Kreevljakovi, Sahat-kule u Bosni i Hercegovini, str. 25.

Isto.
231
Dokumentacija Komisije ...., Sahat kula u Graanici, str. 5.
232
Omer Hamzi, Listovi graanikog kalendara od 1. novembra 2002. do 16. maja 2003.
godine, Graaniki
glasnik, Broj 15, Maj 2003.
233
Dokumentacija Komisije ..., Sahat kula u Graanici, str. 3.
234
Isto, str. 5.
230

103

O velikoj ulozi sahat-kule u drutvenom ivotu opine Graanica,

svjedoe i grbovi kao trajna oznaka opine iz 1996. i 2003. godine. Kao znak
ili motiv i na grbu iz 1996., a takoe i na grbu iz 2003. godine, sahat-kula
zauzima istaknuto i centralno mjesto. Na 4. sjednici Komisije za ouvanje
nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine odranoj od 3. do 9. septembra
2002. godine, proglaena je nacionalnim spomenikom.

Slika 1. Sahat-kula prije renoviranja

2002-2003. godine u Graanici

Slika 2. Dananji izgled sahat-kule

SAHAT-KULE U GRADACU
Sahat-kula u Gradacu je etverospratna graevina, kvadratne osnove,
duine stranice kvadrata oko 5,50 m. To je ini najirom sahat-kulom u Bosni
i Hercegovini. Visoka je 22,0 m. Ozidana je od lijepo tesanog kamena,
priblino pravilnog pravouganog oblika, neto veeg u donjem dijelu
graevine. Gornji dio objekta u visini od pola metra sagraen je od cigle koja
je dobavljana preko rijeke Save iz Slavonije. Na tri oka je zaobljena, a na
jednom nije. Neomalterisana je.
Ulaz u objekat se nalazi na sjeverozapadnoj strani. Ulazna vrata su
odignuta od zemlje, eljezna su i otvaraju se unutra. U objekat se ulazilo uz
pomo ljestava koje danas nedostaju. Iznad ulaznih vrata nalazi se kamena
ploa sa natpisom na staroosmanskom jeziku arapskim nesh pismom koja
svjedoi o vremenu osnivanja objekta. Tekst natpisa glasi: Osniva objekta
je Husein-kapetan, sin Osman-kapetanov, kapetan gradaake tvrave.
104

Godina 1240 (1824)235. Sahat-kula ima tri prozora u kamenom i est u dijelu
konstrukcije od cigle. Ima badu odnosno mali krovi na vrhu. Svojom
irinom i visinom predstavlja izuzetno masivan objekat. Objekat je nagnut na
jugozapadnu stranu pa ga nazivaju krivi toranj Gradaca, aludirajui na
krivi toranj u Pizi.
Sahat-kula se nalazi u samom centru grada. Njena specifinost je to se
nalazi u oboru tvravskog kompleksa koji je graen u periodu od 1765. do
1821. godine. Izgradnja sahat-kule pada u vrijeme kada je Osmansko carstvo
bilo ve u opadanju. Jaanje mjesnih feudalaca, kulturni uticaji Austrije i
udaljenost od centara osmanlijske kulture uvjetovali su prilinu specifinost
arhitektonske djelatnosti u ovom mjestu. Zato ni sahat-kula u Gradacu nije
kao ostale u Bosni i Hercegovini236.
Ba kao i u Travniku, i u Gradacu su se nekada nalazile dvije sahat-kule.
Jednu je podigao Osman-kapetan Gradaevi i ona se spominje u vakufnami
Murat-kapetana Gradaevia od 24. aprila 1810. godine. Do danas se
sauvala jedna sahat-kula. Gradaaka sahat-kula je najmlai objekat te vrste
u Bosni i Hercegovini.
Nakon sloma Prvog srpskog ustanka 1813. godine, doneseno je iz apca
zvono koje e kasnije biti ugraeno u gradaaku sahat-kulu. To zvono je
ponovo vraeno u abac 1919. godine. Novo zvono za ovu kulu sa sajma
zvona iz Zagreba nabavila je Vasvi-hanuma Osmanbegovi, udata
Uzeirbegovi. Poznato je, isto tako, da su sat za ovu sahat-kulu 1878. godine
nabavile austro-ugarske vlasti u Beu. Sat koji je tada ugraen pokazivao je
srednjoevropsko vrijeme za razliku od dotadanjeg koji je pokazivao a la
turca vrijeme. Gradaaka sahat-kula je radila do 1942. godine, tj do
odlaska Ahmeda Ademovia u vojsku. Ahmed, njegov otac Ibrahim i stric
Ajdin su se niz godina brinuli o sahat-kuli i u zadnje vrijeme Ahmed je od
vakufa za tu slubu primao 100 dinara mjeseno237. Njemaki okupator je
pretvorio sahat-kulu u benzinsko skladite, pa je tada pokvaren i njen sat, a
samim tim ni sahat-kula nije bila vie u funkciji.
Godine 1953. izvrene su opravke na sahat-kuli. Te opravke je inicirao
Zavod za zatitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR BiH. Na sahatkuli je prezidano oko 0,5 m visine zida pri zavretku, obnovljena krovna
konstrukcija, dotrajali limeni pokrov zamijenjen indrom, popravljeno
stubite, napravljena vrata, popravljen i ponovo postavljen stari sat koji je bio
demontiran i pohranjen kod nekog privatnika, a zapaeno je da se kula nagela
235

Mehmed Mujezinovi, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, IP Veselin Maslea,

Sarajevo, 1977., str. 182.
236
Demal eli, Arhitektura Gradaca i restauratorski zahvat na kuli Husein-kapetana
Gradaevia, Nae starine, Knjiga II, Sarajevo, 1954, str. 167.
237
Hamdija Kreevljakovi, Sahat-kule u Bosni i Hercegovini, str. 31.

105

i da su se na zidu pojavile pukotine238. Godine 1982, od est kulturnohistorijskih spomenika koliko je Zavod za zatitu spomenika kulture SR BiH
registrovao na podruju gradaake optine najugroeniji kulturno-historijski
objekat bila je sahat-kula. Te godine, Skuptina optine u Gradacu je
obezbijedila sredstva i izvreni su konzervatorsko-zatitni radovi na sahatkuli239. U toku agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992-1995. godine, objekat
sahat-kule je oteen gelerima granata. U dananje vrijeme objektu sahat-kule
u Gradacu nedostaje sat, ispisana je raznim grafitima i nalazi se u vrlo loem
fizikom stanju. Potrebno je pokrenuti mjere za zatitu tog zaista
reprezentativnog kulturno-historijskog objekta opine Gradaac i Bosne i
Hercegovine.

Slika 3. Ulazna vrata, natpis i oteenja

od gelera na gradaakoj sahat-kuli

Slika 4. Sahat-kula u Gradacu

SAHAT-KULA U TUZLI
U Tuzli se, na prostoru ispred stare zgrade optine, na mjestu sadanjeg
Trga slobode, a u okviru tuzlanske tvrave, nekada nalazila kula sa satom
koja se po zapovjedniku tvrave zvala Dizdareva. Iako je imala i tu funkciju
nije bila kategorisana kao sahat-kula, nego kao skladite za municiju
(barutana). Kako je tuzlanska tvrava graena od tesanog kamena koji je
238

Izvjetaj Zemaljskog zavoda za zatitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR BiH

za 1953. godinu, Nae starine, Knjiga II, Sarajevo, 1954., str. 266.
239
Front slobode, 16. februar 1982., broj. 2172., str. 8.

106

dovlaen iz majdana kod urevika i Banovia u periodu od 1760. Do 1768.

godine, najvjerovatnije je i Dizdareva kula sagraena od istog materijala kao
sastavni dio kompleksa tvrave. Dizdareva kula je u to vrijeme bila najvii
objekat u Tuzli. Imala je devet spratova, a na vrhu kule je bio sat alan (sat
koji iskucava svakog sata ili svako pola sata), koji je izbijao satove a la
turca, tako da se uo moda unaokolo jedan sat daljine kada izbija240.
Unitena je 1858. godine udarom groma u objekat, u kojem se nalazilo oko
10.000 oka baruta koji je bio u buradima i fiecima. Sat koji se nalazio na
Dizdarevoj kuli odletio je nekoliko stotina metara, pa su ga seljaci donijeli
upniku koji ga je poslao u samostan u Kraljevoj Sutjesci, gdje se nalazio do
1981. godine241.

Slika 5. Sahat-kula u sjeverozapadnom dijelu

tuzlanske tvrave (crte D. Trifkovi)

SAHAT-KULA U GORNJOJ TUZLI

U izvjetaju Republikog zavoda za zatitu spomenika kulture SR BiH iz
1980. godine, meu spomenicima koji su upisani u registar objekata
kulturno-historijskog naslijea na podruju opine Tuzla spominje se i sahatkula u Gornjoj Tuzli242. Meutim, taj se objekat u tabeli koja prikazuje
240

241
242

Milenko S. Filipovi, Memoari ivka Crnogorevia, Akademija nauka i umjetnosti

Bosne i Hercegovine, Graa, Knjiga XIV, Odjeljenje istorijsko-filolokih nauka,
Knjiga 10, Sarajevo, 1966., str. 47.
Dragia Trifkovi, Tuzlanski vremeplov, Pres kliping, Beograd, 1981., str. 42.
Front slobode, 5. august 1980., broj 2014, str. 6.

107

kulturno-historijsko i graditeljsko naslijee optine Tuzla iz 1986. godine

navodi kao magaza-barutana i kao spomenik II kategorije, odnosno objekat
regionalnog znaaja243. Isto tako, nigdje se u poznatoj literaturi koja govori o
sahat-kulama u Bosni i Hercegovini ne spominje sahat-kula u Gornjoj Tuzli.
SAHAT-KULA U ZVORNIKU
Pretpostavlja se da je i u Zvorniku nekada postojala sahat-kula. Na osnovu
predanja porodice Hadiabdi, koja se brinula o sahat-kuli u Gornjem
Vakufu, neki njihov predak Abdija koji je bio ehbender (predstavnik Porte)
u Rimu, poslao je iz Rima po jedno zvono za sahat-kule u Gornjem Vakufu,
Poitelju i Zvorniku. O sahat-kuli u Zvorniku osim tog predanja nema
nikakvih pouzdanih pisanih tragova, kako to istie uveni istraiva sahatkula i uopte osmanskog perioda Bosne i Hercegovine Hamdija
Kreevljakovi.
SAHAT-KULA U DOBOJU
Prvog avgusta 2004. godine u prisustvu vie od 10 000 vjernika islamske
vjeroispovjesti iz cijele Bosne i Hercegovine, u Doboju je otvorena
rekonstruisana damija Donje mahale Trnjak. Sveano ju je otvorio reisu-lulema IZ BiH Mustafa ef. Ceri. Materijalna sredstva za Trnjak damiju
obezbijedili su vjernici, Skuptina optine Doboj, te izmeu ostalog i Vlada
Malezije. Damija je prvobitno izgraena 1756. godine, popravke su vrene
1938. i 1965. godine, a zadnja rekonstrukcija je poela 1989. godine i
zavrena ve pomenute 2004. godine. Ima munaru visoku 36 m.
Na glavnom ulazu u harem, s desne strane, nalazi se i sahat-kula po prvi
puta u historiji Doboja stavljena u funkciju na ve pomenuti dan otvaranja
damije 2004. godine244. Pozicionirana je kao i damija na breuljku preko
puta dobojske pijace, odnosno na poetku stare dobojske arije. Moderno je
osmiljena i predstavlja objekat koji se prelijepo uklapa u panoramu grada.
Iako nema, to se i podrazumijeva, vei kulturno-historijski znaaj,
upotpunila je novu, ljepu i primamljiviju urbanu sliku Doboja i zasigurno e
se svrstavati u jedan od vanijih dijelova ukupnog mozaika prepoznatljivih
obiljeja Doboja.
243

Prostorni plan optine Tuzla za period 1986-2000/05., Nacrt, Izvrni odbor Skuptine
optine, Optinski zavod za urbanizam, Tuzla, 1986., str. 345.
244
Osnovne podatke o sahat-kuli sam prikupio terenskim obilaskom objekta, a takoe i u
telefonskom razgovoru sa arhitektom Asimom Hotiem.

108

Odlikuje se specifinim graevinsko

- arhitektonskim stilom. Nema slinog
primjera u Bosni i Hercegovini.
Projektovao ju je zajedno sa
damijom arhitekta Asim Hoti.
Sagraena je od cigle, omalterisana i
fasadirana u dvije boje: bijelu i roze.
Spojena je na visini od 2 m sa
glavnim ulazom. Visoka je 24 m, a
irina joj iznosi 2,5 m x 2,5 m.
Slika 6. Sahat-kula u vizuri grada

Vrata se nalaze na jugoistonoj strani objekta, drvena su, sa gornjim

trouglastim dijelom, sa halkom (zvekirom), i imaju trouglasti betonski
nadvratnjak debljine 10 cm. Dva mala otvora za svjetlost smjetena su na
istoj strani kao i vrata, nalaze se na sredini objekta i imaju betonske
natprozornjake debljine 10 cm.
Sahat-kula nema unutranje stepenite nego su u unutranjosti
ugraene eljezne penjalice kojima se penje do terase. Terasa je osmougaona
sa plitko isturenim balkonima. Na nju se ulazi na etvera drvena vrata sa sve
etiri strane objekta i osim kao ukras slui i kao podloga za eventualne
popravke sata i krova sahat-kule. Iznad terase u visini od cca 2 m, sahat-kula
se proiruje u kockasti dio na kome su sa sve etiri strane postavljeni satovi
prenika 1 m sa dvije kazaljke i polugom. Satni mehanizam je solarni i
nabavljen je u Italiji.
Objekat sahat-kule se zavrava etverovodnim limenim krovom sa
alemom na vrhu. Kao i veina bosanskohercegovakih sahat-kula, zaobljena
je na okovima. Na zapadnom oku ima ugraen oluk a ima i gromobran.
SAHAT-KULA U KLADNJU

Na sjednici Opinskog vijea Kladanj odranoj 31.3.2010. godine,

donesen je zakljuak o prihvatanju inicijative za realizaciju projekta:
izgradnja sahat-kule u Kladnju. Raduje injenica da e i ovaj grad biti
ukraen i obogaen jednim ovako lijepim spomenikom. Vrlo je nezahvalno i
neutemeljeno pisati o objektu koji jo nije izgraen, niti je na njegovoj
gradnji uinjeno neto, ali elim istaknuti da je prema internetski raspoloivoj
projektnoj dokumentaciji vidljivo da je kladanjska sahat-kula prilino
jednostavan objekat koji se zavrava kockasto i koji e biti pokriven biber
crijepom. Projektovao ju je arhitekta Nedim Sulji. Pozicionirana je tako da
109

se prelijepo uklapa u panoramu Kladnja i svakako da e predstavljati

nezaobilaznu destinaciju prilikom turistikog obilaska grada.

Slika 7. Izgled budue sahat-kule

u vizuri sa mostom

Slika 8. Opti izgled

sahat-kule

ZAKLJUAK
U periodu osmanske vladavine u Bosni i Hercegovini je izgraena ukupno
21 sahat-kula. Do agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992-1995. godine
sauvano je 19 objekata ove vrste. Petnaestog decembra 1993. godine u
organizovanoj kampanji urbicida od strane srpskog agresora, minirana je i
do temelja sruena banjaluka sahat-kula, kao biser islamske arhitekture i
najstariji objekat te vrste u Bosni i Hercegovini. Znaajno je istaknuti da su u
periodu 2004-2011. godine u Bosni i Hercegovini, pored brojnih manjih
satova u centrima bosanskohercegovakih gradova, sagraene i tri nove
sahat-kule i to u: Doboju, Zenici i Kaknju. Danas ih je, ba kao i u osmansko
doba, dvadeset i jedna.
Na prostoru sjeveroistone Bosne sa sigurnou se moe tvrditi da su
nekada postojale etiri sahat-kule: u Tuzli, Graanici i dvije u Gradacu. Do
dananjih dana sauvane su dvije: u Graanici i Gradacu. U novije vrijeme
izgraena je i ve spomenuta sahat-kula u Doboju, a u perspektivi je i
izgradnja sahat-kule u Kladnju. Sve nabrojane sahat-kule imaju i neke svoje
specifinosti, odnosno prepoznatljive elemente.
Sahat-kula u Graanici je najmasivnija i najvia autentina graevina tog
tipa u Bosni i Hercegovini. Jedna je od etiri sahat-kule koje su proglaene
nacionalnim spomenicima Bosne i Hercegovine. Predstavlja jednu od
najbolje sauvanih i ureenih sahat-kula u Bosni i Hercegovini. I nakon oko
tri stotine godina postojanja odoljela je vremenu i danas se nalazi u punoj
funkciji.
110

Sahat-kula u Gradacu je najiri objekat te vrste u Bosni i Hercegovini.

Takoer predstavlja zadnju sahat-kulu podignutu u naoj dravi za vrijeme
osmanske vladavine. Odlikuje se specifinim graevinsko-arhitektonskim
stilom. Graena je kombinovanjem kamena i cigle. Sahat-kula u Gradacu je
jedini objekat tog tipa sa natpisom na turskom jeziku, koji svjedoi o vremenu
njenog osnivanja, za razliku od ostalih natpisa na bosanskohercegovakim
sahat-kulama koji svjedoe o popravkama na tim objektima. Naalost,
gradaaka sahat-kula nije vie u funkciji.
Zajednika karakteristika obiju sahat-kula je da su nagnute i ta je
nagnutost vidljiva golim okom, to je takoer njihova specifinost u odnosu
na druge sahat-kule u Bosni i Hercegovini.
Dobojska sahat-kula je prvi objekat tog tipa izgraen u Bosni i
Hercegovini u XXI stoljeu i ve sada predstavlja ukras Doboja. Jedina je
izgraena na samom ulazu u harem damije sa kojim je spojena, za razliku
od ostalih bosanskohercegovakih sahat-kula koje su najee graene u
centru arije, u neposrednoj blizini damija ili u oboru (podnoju) nekih
tvrava. Ima solarni satni mehanizam. Jedina je sahat-kula sa terasom.
Nema unutranje stepenite, a ima oluk, to su takoe njene specifinosti.
Sahat-kule sjeveroistone Bosne imaju svoju simboliku i funkciju,
ukraavaju gradove u kojima se nalaze i predstavljaju znaajne kulturnohistorijske spomenike koji pruaju i mogunost koritenja i prezentacije u
turistike svrhe.

111

Almir MUOVI, prof.

ARHEOLOKO ISTRAIVANJE LOKALITETA
TRG SLOBODE U TUZLI
UVODNI DIO
Arheoloka istraivanja na prostoru ueg gradskog jezgra Tuzle su
vrlo rijetko vrena, zbog guste naseljnosti i nemogunosti pristupa lokacijama
na kojima se vre graevinski radovi, uslijed inenziteta izgradnje i rokova
koji se postavljaju pred izvoae radova. Tokom radova na izgradnji zgrade
Barok, dolo se do spoznaje, na osnovu fragmenata kermike koji su se
pojavili na mjestu iskopa temelja zgrade, da postoji velika mogunost da e se
tokom radova na rekonstrukciji Trga slobode naii na materijalne ostatke
neolitskog sojenikog naselja.
JU Muzej istone Bosne Tuzla je uputio dopis izvoau radova
Tehnograd ininjeringu, da obustavi graevinske radove kada naie na
arheoloki materijal. U subotu, 16. avgusta 2008. godine, prilikom
iskopavanja kanala za postavljanje podzemnih instalacija, izvoa je naiao
na velike koliine fragmenta keramikih posuda i odmah je obavijestio
Muzej.245

Trg slobode ljeto 2008. godine, radovi na rekonstrukciji

245

Izvor: Mirsad Bakalovi, kustos arheolog, Izvjetaj sa zatitnog arheolokog istraivanja

na lokalitetu Trga Slobode, Tuzla, JU Muzej istone Bosne Tuzla, 15.10.2008. godine,
Tuzla

112

U saradnji sa Optinom Tuzla investitorom radova rekonstrukcije

Trga slobode u Tuzli, JU Muzej istone Bosne Tuzla je povjerio
nadgledanje graevinskih radova i prikupljanje otkopanog arheolokog
materijala, kao i pripremu za otvaranje probne istrane sonde kustosu muzeja
Mirsadu Bakaloviu.
Tipolokom analizom prikupljenog arheolokog materijala
(uglavnom se radi o fragmentima keramikih posuda i zdjela manjih i veih
dimenzija grube frakture, te nekoliko primjeraka kotanog i kamenog orua),
utvreno je da pripada mlaem kamenom dobu neolitu, tanije vinanskoj
neolitskoj kulturnoj grupi Vina Tordo II (druga polovina srednjeg
neolita).
Rekognosciranjem ovog lokaliteta utvrdili smo da je gornji sloj,
odnosno sloj koji se prua od povrine Trga do dubine od 1,00 do 1,50 metara
recentni sloj, tj. sloj koji je godinama prekopavan i u kojem nalazimo na
izmijeane ostatke neolitske kulture, kao i ostatke iz srednjeg vijeka i
osmanskog perioda vladavine na ovim prostorima.
Primijeeno je da koliina otkopanog arheolokog materijala opada
idui ka arijskoj esmi, ka istoku, kao i prema zgradi Privredne komore, na
sjeveru, to je potvrdilo i kopanje kanala u ulici izmeu Privredne komore i
barake koja vodi ka Muzikoj koli.
Arheoloki materijal je najvie skoncentrisan u zapadnom dijelu Trga,
ispred stare zgrade Opine Tuzla, te na junom dijelu uz zgradu Barok, i iri
se ka sjeveru do zgrade Privredne komore.246
Na osnovu navedenog, zakljueno je da se pristupi otvaranju sonde
dimenzija 4x4 metra u centralnom dijelu Trga, to je i uinjeno 20.8.2008.
godine.

Sonda iskopana u centralnom dijelu Trga slobode,

mjesto na kojem se danas nalazi fontana
246,

Izvor: Bakalovi Mirsad, kustos arheolog, Izvjetaj sa zatitnog arheolokog istraivanja

na lokalitetu Trga Slobode, Tuzla JU Muzej istone Bosne Tuzla, 15.10. 2008. godine,
Tuzla

113

Povrinski i recentni sloj skinut je mainskim putem. U recentnom

sloju koji je nastao postavljanjem cijevi za oborinske vode a prua se do
dubine od 1,20 do 1,40 m, naili smo na ostatke neolitske kulture i fragmente
keramikih posuda iz srednjeg vijeka i osmanskog perioda. Ispod recentnog
sloja pruao se sterilan sloj, prethistorijski humus, debljine od oko 0,30 do
0,50 m. Daljim iskopavanjem otkriven je kulturni neolitski sloj koji se prua
sve do zdravice sloja sive gline na dubini do 4,00 m.
Poetkom radova na sondi, kustosu Mirsadu Bakaloviu pridruio se i
profesor historije i geografije Adem ehidi, a neto kasnije sam se i sm
ukljuio u istraivanje lokaliteta.

Kustos Mirsad Bakalovi i profesor historije i geografije Adem ehidi

ANALIZA PRIKUPLJENIH PODATAKA SA PROBNE

ISTRANE SONDE SA CENTRALNOG DIJELA TRGA SLOBODE
U vertikalnom profilu jasno se izdvaja nekoliko kulturnih slojeva iz
kojih moemo pratiti razvoj naselja. Za nas je posebno zanimljiv bio sloj na
dubini od 3,50 m, kada smo u horizontalnom profilu uli u dio nastambe,
odnosno u dio ognjita i podnice. Oko i ispod ognjita pruao se sloj kunog
ljepa, a podnica je dijelom bila izgraena od stare i oteene keramike i kao
takva zajedno s nabijenom zemljom i dodacima sitnog kamena sluila kao
izvrsna drenaa. Ono to je posebno vano, jer pomjera granice nastanka
ovog neolitskog naselja, jeste otkrie fragmenata keramike (finoglaana i
bojena keramika, kao i ostaci drki-tunelaste) koja pripada prelaznom periodu
iz kasnog stareva u ranu vinu. Radi detaljnije analize i tanije hronologije
starosti i nastanka ovog neolitskog naselja uzeli smo nekoliko uzoraka gari i
ljepa iz ognjita, te kostiju koje su pronaene u ognjitu za buduu analizu
C14.
114

Analiza C14 koja je 2007. godine uraena za arheoloki materijal koji

je pronaen tokom arheolokih istraivanja u Gornjoj Tuzli, a radi se o
materijalu koji pripada vinanskoj kulturnoj grupi, hronoloki je smjeten u
4700. godinu prije nove ere. Materijal iz Gornje Tuzle je u popunosti
tipoloki identian s materijalom koji je otkriven na Trgu slobode.
Lokalitet i arheoloke radove na Trgu slobode obila je i Zilka
Kujundi-Vejzagi, muzejski savjetnik i arheolog Zemaljskog muzeja BiH.
Gospoa Kujundi-Vejzagi je potvrdila da se radi o ostacima velikog
neolitskog naselja i da materijal pripada vinanskoj neolitskoj kulturnoj grupi,
ali da otkriveni materijal iz ognjita u sondi I pripada kasnom starevu, tj.
prelaznom periodu izmeu ove dvije neolitske kulturne grupe. Gospoa
Kujundi-Vejzagi zakljuuje da bi, da nema graevinskih radova,
sistematska istraivanja na ovom lokalitetu trajala nekoliko godina i dovela
do novih saznanja o nainu ivota, posebno proizvodnji soli neolitskog
stanovnitva.
Tokom istraivanja i graevinskih radova meu mnogobrojnim
ostacima keramikog posua, svojim kvantitetom posebno se izdvajaju ostaci
nogu, te neto slabije i obodi, posuda koje su sluila za isoljavanje slane vode
i proizvodnju soli.

Nogica posude za isoljavanje

Fragment ruba posude za isoljavanje

To je jo jedna potvrda o prvobitnoj ekspolataciji slanice i proizvodnje

soli na prostoru dananje Tuzle, koja je bila osnov, uz tradicionalne naine
privreivanja, nastanka, razvoja i kontiniuteta ivota na ovim prostorima od
neolita do danas.
Od pronaenog arheolokog materijala najmalobrojniji su fragmenti
ornamentisane keramike. Kod ornamentisanih fragmentata najbrojniji su
fragmenti oboda posuda koji su ukraeni otiscima prstiju ili drvenog tapa
prilikom modeliranja posude, tj. prije njenog suenja i peenja. Rjei su
linijski ornamenti i oni se javljaju kod svega par fragmenta keramikih
posuda koje su finije izrade.
115

Kod plastike najvie su zastupljeni ostaci raznih oblika drki za

posude. Izdvajaju se velike tunelaste i bradaviaste drke.
Pronaeno je i nekoliko primjeraka kamenog i kremenog orua i
oruja. Radi se o kamenoj sjekiri kalupastog tipa i nekoliko manjih, uglavnom
istroenih ostataka, strugaa i rezaa.

Posuda za isoljavanje slane vode i proizvodnju soli

Tokom graevinskih radova nailo se i na ostatke temelja i zidova

kamenog utvrenja. Pretpostavljamo da se radi o osmanskoj tvravi iz XVIII
vijeka. Tvrava je graena u peridu od 1760. do 1768. godine na prostoru
dananjeg Trga slobode. U osnovici je bila pravougaonog oblika (100x70
metara) sa visokim zidovima. Na etiri ugla bile su kule sa topovima, a u
dvoritu su bile dvije barutane, hambar za ito i konjunica. Tvrava je prvi
put naeta eksplozijom groma u barutanu u jesen 1858. godine, a potpuno su
je sruile austrougarske okupacione snage poslije 1878. i njen kamen ugradile
u regulaciju desne obale rijeke Jale i u izgradnju Kamenog suda.
Predloili smo investitoru i projektantu rekonstrukcije Trga slobode,
Opina Tuzla i Zavod za urbanizam Tuzla, da u okviru Trga bude dio koji e
svjedoiti o neolitskoj prolosti grada Tuzle, kao i dio temelja stare osmanske
utvrde. Projektant je pristao da se u okviru Trga projektuje i izgradi tzv.
arheoloki izlog u kojem bi posjetioci mogli vidjeti arheoloki materijal
kroz horizontalni i vertikalne profile, onako kako su i pronaeni - in situ.
Sav prikupljeni arheoloki materijal deponovan je u JU Muzej
istona Bosna Tuzla.247

247

Izvor: Mirsad Bakalovi, kustos arheolog, Izvjetaj sa zatitnog arheolokog istraivanja

na lokalitetu Trga Slobode, Tuzla JU Muzej istone Bosne Tuzla, 15.10.2008. godine,
Tuzla

116

ZAKLJUAK
Prolost naeg grada zasluuje da se javno publikuje i da se ponosimo
time to smo dio viemilenijumskog kontinuiteta ivljenja na ovim
prostorima.
Nekada nije dovoljno da se rezultati rada naunika i istraivaa na
polju spoznaje ivota na podruju Tuzle i istone Bosne dokumentuju u
okviru muzejskih zbirki, tim prije to, naalost, Tuzla nema namjenskog
objekta muzeja.
Zbog svega toga, potrebno je raditi na tome da se informacije o
prolosti naeg grada, materijalni dokazi i muzejske postave otvore i priblie
javnosti, kada ve uenici i drugi zainteresirani nemaju mogunost da na
jednom mjestu imaju priliku vidjeti i osjetiti duh prolosti Tuzle i istone
Bosne na najbolji mogui nain.

LITERATURA
Izvor:
- Bakalovi Mirsad, kustos arheolog, Izvjetaj sa zatitnog
arheolokog istraivanja na lokalitetu Trga Slobode, Tuzla JU
Muzej istone Bosne Tuzla, 15.10.2008. godine, Tuzla
Prilozi (fotografije):
- iz baze fotografija JU Muzej istone Bosne Tuzla,
- fotografije iz privatnog fundusa autora rada profesora historije i
geografije Muovi Almira

117

TRADICIJA

118

119

Orhan JAI, prof.

Zehrudin MUHEDINOVI, prof.
Esada GRABUS, prof.
RELIGIJSKI FENOMEN DOVITA PRISADI U
BRNJIANIMA PORED SREBRENIKA
Saetak
U ovom radu prikazana je historija dovita Prisadi u Brnjianima
pored Srebrenika, jednog od najstarijih dovita u Bosni i Hercegovini. U
prvom dijelu rada obraeni su religiozni pojmovi svetog (numinoznog),
svetog prostora i molitve u svjetskim religijama s posebnim osvrtom na islam.
Predstavljen je dolazak islama u Srebrenik i izneseni su historijski
podaci u vezi s dovitem Prisadi. Informacije o dovitu dobivene su metodom
intervjua, jer ne postoje pisane zabiljeke o ovom hodoasnikom mjestu.
Fenomenolokim metodama ukazano je na bitnost i osebujnost dovita
Prisadi za podruje sjeverne Bosne, a i ire.
Kljune rijei: fenomenologija religije, dovite, Prisadi
UVOD
Svaku religiju karakterizira nekoliko elemenata koji su u vezi s
pojmom svetog. Sveto je sve ono to izaziva strahopotovanje u ovjeku, to
je ono pred ime ljudsko bie drhti i to istinski potuje. Putem razumijevanja
i doivljaja svetog, numinoznog, homo religiosus (religiozni ovjek) otkriva
vrijednosti ivota, potom shvata dunost, grijeh, poslunost, slubu, potrebu
za iskupljenjem, zatim neophodnost pomirenja, oprosta i pokajanja.
Ljudi su oduvijek posjedovali kulturnu, civilizacijsku ili pak religijsku
tradiciju. Zadatak tradicije jeste odgovoriti ovjeku sadanjice na osnovu
prolosti o njegovim duhovnim i kulturnim korijenima.
U suvremenom svijetu uvelike dolazi do povratka svetog na scenu, pri
emu je jedna od manifestacija takovrsnog povratka ponovna revitalizacija
religijskih hodoaa. Do toga je dolo i na naim podrujima, tanije na
podruju Srebrenika, gdje je ponovo oivljena religijska tradicija posjete
hodoasnikom mjestu Prisadi u selu Brnjiani.
120

1. FENOMEN RELIGIJE I POTRAGA ZA SVETIM

ovjek je od svog postanka imao potrebu za vjerom, bilo u
nadnaravna bia, vie boanstava, ili pak svjedoenja vjere u Jednog Jedinog
Boga, vjere u Allaha s.v.t.a.248 Potom bi se uz pojam vjere uobliila religija,
koja u svom semantikom polju obuhvata puno ire znaenjsko podruje.
Religija je, po definiciji znamenitog francuskog antropologa i sociologa
Emilea Durkheima, vrsto povezan sustav vjerovanja i obiaja koji se odnose
na svete, to jest izdvojene i zabranjene stvari, naime sustav vjerovanja i
obiaja koji sve svoje pristalice sjedinjuje u istu moralnu zajednicu.249
Zadatak opisivanja religijskih pojava spada u religioloku disciplinu
fenomenologije religije.
Fenomenoloki postupak jeste pokuaj razumijevanja biti i struktura
religijskih fenomena, shvaenih u isto vrijeme u svojoj historijskoj
uvjetovanosti i kroz prizmu ponaanja homo religiosusa. Radi se o tome da se
prodube artikulacije i znaenja tog ponaanja deifriranjem religijskih
injenica kao ovjekovih iskustava u njegovom pokuaju da nadie prolazno i
da stupi u kontakt s krajnjom Stvarnou.250 Fenomenologija religije daje
prvenstvo vjernikom doivljaju nad znanstvenim tumaenjem tog doivljaja.
Mjerodavan je sadraj religioznoga, a ne drutveni uvjeti njegovog postanka.
Ne zaboravimo da zapravo ne postoji druga religija, osim one koju ive
vjernici.251 Pojam svetog neodvojiv je od termina religija.
Iskustvom svetog, ljudski duh spoznao je razliku izmeu onog to se
ispoljava kao stvarno, mono, bogato i znaenjsko i onoga to je lieno tih
osobina, odnosno haotinog i opasnog toka stvari, njihovog sluajnog
pojavljivanja i iezavanja lienog svakog smisla. Ukratko, sveto je samo
element strukture svijesti, a ne neki stupanj historije te svijesti. U najstarijim
slojevima kulture ivjeti kao Ijudsko bie samo po sebi religiozni in, jer
prehranjivanje, seksualni ivot i rad imaju svetu vrijednost. Drugim rijeima,
biti, ili ak, postati, ovjek - znai biti religiozan252. Uz pojam svetog
direktno se veu sveta mjesta, sveti objekti i sveto vrijeme. Sveto vrijeme
ogleda se i zbiva kroz poseban kalendar poznat kao religijski kalendar, a kao
takvo vrijeme ono moe biti ciklino i pravolinijsko, dok sveta historija
248

S.V.T.A. je skraenica od arapskog: Subhanehu ve te ala, to znai: Neka je slavljen

On.
249
Emile Durkheim, Elementarni oblici religijskog ivota totemistiki sustav u Australiji,
Jasenski i Turk, Hrvatsko socioloko drutvo, Zagreb, 2008, str. 101.
250
Paul Poupard, Religije, Jasenski i Turk, Zagreb, 2007, str. 26.
251
Jakov Juki, Budunost religije, Matica hrvatska, Split, 1988, str. 174.
252
Mira Elijade, Istorija, verovanja i religijskih ideja 1, Od kamenog doba do eleusinskih
misterija, Prosveta, Beograd, 1991, str. 1.

121

predstavlja poseban moment u svetom vremenu, jer ona pripovijeda,

promatrano iz islamskog rakursa, ivot odabranika Bojih. Bilo je to vrijeme
Boijih poslanika, ljudi koji su odgojeni posebnim odgojem - to jest
Boanskim odgojem. Sveta historija kao takva za Jevreje se zavrila
sputanjem Rijei Dekaloga na Sinaju, za krane na Kalvariji, a za
muslimane ona je zapeaena sa smru najodabranijeg ljudskog bia,
posljednjeg boijeg poslanika, Muhammeda, a.s.
Sveta mjesta su osobiti dijelovi prostora koji u sebi sadre
blagoslovljenost, pa se tako na stranicama presvetog kur'anskog teksta
spominje Hram daleki, blagoslovljena dolina. Pojam svetog prostora vee se
uglavnom uz gradove, rijeke, mjesta ili graevine. Solomonov (Sulejmanov,
a.s.) hram predstavlja sveto mjesto u judaizmu, ali i u islamu, no danas je od
njega ostao samo zapadni zid. Jerusalem je, naprimjer, sveti grad svih
monoteistikih, ibrahimovskih, religijskih tradicija. Meu svete gradove,
svakako, spadaju Meka i Medina na Arapskom poluotoku. Sveta planina Fuji
u intoizmu predstavlja sveto mjesto u japanskoj svetoj historiji i svetom
prostoru. Na svetim mjestima zbivala se sveta historija, pa je tako Musa, a.s.,
primio Dekalog na Sinaju. Muhammed, a.s., na planini Debelul rahmeh
poeo je primati Boiju objavu. Tokom izuavanja religijskih fenomena
vano je uzeti u obzir i okruenje. Sveti prostor odreen je pojmom
hijerofanije, a ona je manifestacija svetog. Pri takvom javljanju svetog dolazi
do podjele prostora na sveti i profani. Profano je ono to je suprotno od
svetog.
Prostor moe biti obiljeen svetou na razliite naine. Pojam svetog
prostora u vezi je s disciplinom koja se naziva geografija religije. Njen
osnovni cilj jeste ukazati na injenicu da se svi religijski procesi odvijaju u
prostoru, te da posjeduju prostornu dimenziju svetog.
Sveta mjesta i sveti prostori postoje gotovo u svim religijama: Nazret
i Jerusalim u Izraelu, odnosno Palestini, Hilandar u Grkoj, Kijevska lavra u
Ukrajini, Mekka i Medina u S. Arabiji, Vatikan, Fatima u Portugalu,
Santijago di Kampostela u panjolskoj, estahova u Poljskoj, Lourd u
Francuskoj, rijeka Ganges i Ind u Indiji, mjesto roenja Budhe, planinski
vrhovi itd.253 Svetih mjesta ima i u naoj regiji: Djevojaka peina kod
Kladnja, Diva graboveva kod Jablanice, Ozren kod Doboja, Meugorje u
Hercegovini, Ajvatovica, mnogobrojna turbeta itd.
Pojam svetog prostora u islamu ne poima se na isti nain kao u drugim
svjetskim religijama. Naime, turbeta, dovita, razni sakralni objekti nemaju u
sebi sadraj udesa jer takvo poimanje svetog prostora u suprotnosti je s
istinom tevhida (islamskog monoteizma). Muslimanu nije dozvoljeno moliti
253

Ivan Cvitkovi, Socijalna nauavanja u religijama, Nacionalna i univerzitetska biblioteka

u BIH, Sarajevo, 2007, str. 304.

122

se nekoj svetoj osobi, to je jedna od karakteristika mnogih religija, te takvo

poimanje svetog biva strano islamu. U islamu se potuje i voli posljednji
Boiji poslanik Muhammed, a.s., ali se njemu muslimani ne mole, nego ine
molitvu (dovu) direktno Allahu, s.v.t.a. Ljubav i potovanje prema nekim
stvarima iskazuje se i u islamu, ali ne u smislu da im se pokorava, ve da im
se ibadet ini.
1.1. DOVA
Molitva je prava sutina religije. Molitva je religija na djelu, to jest
molitva je prava religija. Molitva je ono po emu se religiozne pojave
razlikuju od slinih pojava isto moralnog ili estetskog osjeaja. Religija nije
nita ukoliko nije taj ivotno vaan in kojim se cijeli ovjekov duh nastoji
spasiti prijanjanjem uz naelo iz kojeg crpi ivot. Taj in jeste molitva, a pod
tim ne razumijevam tatu vjetinu rijei, puko ponavljanje odreenih svetih
formula, nego samo pokret due koja se uputa u osobni odnos tajnovitom
silom ije prisustvo osjea, moda ak i prije no to je nala ime kojim e je
nazvati. Gdje god nema te unutarnje molitve, nema ni religije.254
Isto tako, naa molitva Bogu predstavlja nae oitovanje u zrcalu
Njegova bitka srazmjerno naem duhovnom stanju i naim duhovnim
pripravama, oitovanje koje je znak naeg zaostajanja u molitvi iza duhovnog
stupnja na kojem se u punini ozbiljuje Boansko ime Posljednji.255 Zazivanje
s rukama okrenutim gore (Du') jeste osobit obzir molitve srca kojom slik
(duhovni putnik na putu istinske spoznaje) izravno i usrdno trai konkretne
darove Boije ili barem duhovnu pripravu koja e osigurati priskrbljenje
takvih darova. Ta vrsta zazivanja moe biti razliito motivirana, katkada ak
moe dolaziti u asovima tjeskobe kao nain da se nagovori Boanska Volja
da promijeni trenutni poredak stvari i da napreac promijeni postojeu
situaciju. Al-Gazali misli da ovaj obzir molitve srca ni na koji nain ne
osporava zakonomjerno djelovanje i uplive Preodreenja, jer i izravni Boiji
odgovori na moliteljeve zazive oduvijek su ukljueni u Boansku Providnost
i providiteljsku preodredljivost Boanske djelatne Volje.256
Dova kao muslimanska molitva zauzima osobito mjesto u islamu, jer
Allah, d.., trai od ljudi da Mu ine dovu pojedinano ili u skupu, to jest u
dematu. Posebnost dove ogleda se u tome da molitelj treba biti ponizan,
ustrajan, iskren inei dovu Allahu, d.. Upustvo iz asne i svete knjige
Kur'ana svjedoe o vanosti dove: A kad te robovi Moji za Mene upitaju, Ja
sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka
254

William James, Raznolikost religioznog iskustva, Zagreb, Naprijed, Zagreb, 1990, str.
317.
255
Abdulah-efendija Bonjak, Tumaenje dragulja poslanike mudrosti I, Ibn Sina, Srajevo,
2008, str.164.
256
Reid Hafizovi, Temeljni tokovi sufizma, Bemust, Sarajevo, 1999, str. 259.

123

oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na Pravome

putu (2, 186); Gospodar va je rekao: "Pozovite Me i zamolite, Ja u vam
se odazvati! Oni koji iz oholosti nee da Mi se klanjaju - ui e, sigurno, u
Dehennem ponieni. (40, 60)
Znameniti drug Boijeg poslanika Muhammeda, a.s., Ebu Hurejra,
r.a., prenosi da je Glasonoa Rijei Boije rekao: Nema nita to je asnije
kod Allaha od dove; ovjek od svoje dove ima, zasigurno jedno od troga:
ili grijeh koji e mu biti oproten, ili neko dobro na dunjaluku ili dobro koje
e mu se ostaviti (na ahiretu). Ebu Hamid Muhamed el Gazali biljei da je
h. Ebu Zerr rekao: Dova je za dobroinstvo kao to je so za hranu.257
1.2. DOVITE I RELIGIJSKA HODOAA
Dovite je poseban dio prostora koji se smatra svetim, te se na tom
mjestu ue dove (molitve), obavljaju obredi (namazi). Jedna od osnovnih
karakteristika dovita jeste ta da su ona zapravo hodoaa na kojima se
okupljaju vjernici zarad zajednike ili pojedinane molitve. Hodoae je
velika molitva naroda na putu prema vjenoj nadi. U tom smislu, ono je
povezano s naom sudbinom i spasenjem, u skladu s time paradigma je svake
ljudske bitne situacije. Sam je ivot golemo hodoasniko putovanje.
Dubljim se, dakle, uvidom otkriva kako je hodoae, zapravo, hod i pohod
pojedinaca ili vjernikih skupina svetome mjestu. 258
2.

DOLAZAK ISLAMA U SREBRENIK

Dolazak islama u Bosnu i Hercegovinu, pa tako i u Srebrenik,

uglavnom je povezan s osmanlijskim vojnim jedinicama. Srebrenika
tvrava, poznatija kao Srebrenika gradina, pala je u ruke Osmanlija 1512.
godine. Tada je u Srebrenikoj tvravi kao i u mnogim drugim utvrdama
irom Bosanskog sandaka ustanovljena i damija. ira islamizacija na
podruju Srebrenika zbiva se u 16. i 17. stoljeu. Na datim podrujima ivjeli
su prethodno bogumili, o emu svjedoe i nazivi naselja poput Babunovii,
to se moe povezati s bogumilskom religijskom tradicijom gdje su babuni
bili klerici (vjerski slubenici) unutar bogumilske vjerske zajednice.
irenje islama u Srebreniku u prvom periodu prvenstveno je bilo u
vezi s derviom ejh Sinan-babom. Drugi val islamizacije zbiva se s
naseljavanjem srebrenikih krajeva mnogobrojnim izbjeglicama koje su dole
na ta podruja s izgubljenih osmanlijskih teritorija, kao prognanici iz
vremena posljednjeg Bekog rata (1683. godine).
257
258

Ebu Hamid el-Gazali, Ihjau ulumid-din, Libris, Sarajevo, 2004, knjiga 2, str. 215.
eljko Mardei, Rascjep u svetome, Kranska sadanjost, Zagreb, 2007, str. 748-749.

124

Iz osmanlijskog vremena ostalo je nekoliko mjesta koja se mogu

okarakterizirati kao sveta mjeta, kao to su tri turbeta, od kojih se osobito
istie ejh Sinanovo turbe u Gornjem Srebreniku, potom Rahin mezar, voda
Sibovac, dovita Rati i Prisadi.
2.1. RELIGIJSKI FENOM DOVITA PRISADI KROZ
HISTORIJU
Kroz posjete dovitima manifestira se i puka religioznost i u tim
trenucima dolazi do duhovnog ispunjenja religiozne osobe. Jedna od odlika
tog ispunjenja jeste i dolazak na dovita, tj. injenje muslimanskog
hodoaa, obavljanje skupne molitve, kad se istinska bliskost meu ljudima
u zajednikoj molitvi i obredima moe osjetiti. To je, nesumnjivo, s
teolokog aspekta promatrano, i vie nego pozitivna strana dovita, jer se
ljudi imaju priliku nakon dugo vremena susresti, uti recitiranje Kur'ana,
obaviti namaz, doivjeti istinski osjeaj zajednice to jest demata. Takoer,
postoji i negativna strana ovih manifestacija, koja se ogleda u iekivanju
kojekakvih udesa, poimanje vjere bez rada samo na molitvi i slino, to je
apsurdno.
Dovite Prisadi nalazi se na brdu Prisadi iznad malog srebrenikog
sela Brnjiani. Predpostavlja se da je na tom podruju jo za vrijeme
srednjovjekovne Bosne postojao trg na kojem su se okupljali stanovnici tri
bitna bosanska utvrenja, a to su: Srebrenik, Doboj i Soko. Prije dolaska
islama na spomenutom podruju nalazilo se bogumilsko svetite, gdje su
bogumili obavljali religijske obrede. S pojavom islama na podruje
Srebrenika dogaa se postupna transformacija bogumilskog hodoasnikog
svetita u dovite. Tom prilikom na dovitu biva sveprisutna istinska
dijaloginost izmeu stare religije bogumilstva i islama. Znaajno je i to da
su se u tim poetnim trenucima irenja islama na ovom teritoriju deavali
istinska koegzistencija i dijalog religija. Ovo se ogledalo u tome to su na
spomenutom tlu obavljali molitvu bogumili, te su istovremeno dervii inili
zikr, tj. slavili su Uzvienog Boga. Ovo muslimansko hodoasniko mjesto
smatra se jednim od najstarijih dovita u Bosni i Hercegovini, jer, prema
narodnim predanjima, prva dova odrana je 1511. godine. Zanimljivo
narodno predanje kazuje da je skupina tada pobonih ljudi, dervia,
predvoena starim ejhom, odabrala visoravan Prisadi za injenje zikra i dove
zahvalnosti. U tom trenutku dobili su izuzetnu podrku tadanjeg
stanovnitva, uglavnom bogumilskog, koje je kasnije i prihvatilo islam.
Nerijetko su na ovoj dovi viani ljudi koji nisu bili pripadnici islama, nego su
esto dolazili i pripadnici drugih abrahamovskih religijskih tradicija.
U prvoj polovini prolog stoljea na dovi su prisustvovali najvii
zvaninici tadanje Islamske zajednice Kraljevine Jugoslavije. Prostor na
Prisadima bio je ispunjen do posljednjeg mjesta. ene nisu klanjale podne125

namaz zato to im je to bilo zabranjeno, ve zbog toga to nije bilo dovoljno

mjesta, te nisu imale gdje stati. Tokom Drugog svjetskog rata dova se, to je
posebno zanimljivo, odravala svake godine, i nije smetala ni jednoj
tadanjoj vojsci.
Zanimljiva su sjeanja iz vremena Kraljevine Jugoslavije i
Narodnooslobodilakog rata, dugogodinjeg srebrenikog poslijeratnog
naelnika gospodina Husejna Lelia o dovitu Prisadi: Sjeam se, kad bi se
pribliavalo odravanje dove, istovremeno bi se poveala radost u naoj
porodici. Na dovu bi dolazili ljudi iz svih krajeva nae dananje drave. Ali
ono to treba posebno istaknuti jeste da su oni bili razliite vjeroispovijesti.
Dova na Prisadima je dova svih dova, dova zahvale na Boijim darovima,
usjevima i dova zdravlja. Kao djeak bio sam prisutan na nekoliko dova, i
dobro se sjeam da su tim dovama prisustvovali najugledniji i najpoznatiji
tadanji alimi. Iskreno reeno, od svih njih meni se duboko u duu i sjeanje
urezala linost imama Mustafe Muhedinovia, koji je predvodio odravanje
dove. Mladi imam Mustafa bio je partizanski aktivista i veliki ljubitelj
odravanja dove na Prisadima. Za vrijeme Drugog svjetskog rata dova se
odravala svake godine. Dovu je predvodio, kako sam ve rekao, na tadanji
imam rahmetli Mustafa. Prisadi su bili srednjovjekovni trg koji je povezivao
tadanja tri grada: Srebrenik, Doboj i Soko. Moji stariji priali su da se niko
ne sjea kad se poela odravati dova. Svake godine uoi dove dervii bi
zajedno s dematlijama uili zikr. Ljudi iz drugih demata dolazili bi
organizovano sa zastavama i uei ilahije. Ono po emu je posebno bila
poznata dova na Prisadima jeste dolazak velikog broja drugih naroda. Prije
podne-namaza uio se Kur'an, ilahije i obavljao se zikr. Poslije podnenamaza, koji su obavljali samo mukarci na prostoru Prisada, koji otprilike
obuhvata pet duluma, pravi se mala pauza. Nakon nekoliko minuta, kad se
skupe ene, djeca i ostali gosti koji nisu obavljali namaz, proui se dova
zahvale Allahu, d.., na blagodatima. To je bila dova zahvale, ali isto tako u
narodu je bila ova dova popularna kao dova zdravlja, i dova ispunjenja elja,
a ja bih dodao jo i dova tolerancije i zajednitva. Poslije prouene dove
narod bi obiavao zadrati se na ovom uzvienju sve do akama, pa i do iza
jacije. esto bi dervii inili zikr poslije ikindije ili poslije akama. Jedan dio
mase ostajao bi da zikri ili jednostavno da upuuje dove, a drugi dio naroda
spustio bi se na takozvane Doline, gdje bi se igralo, pjevalo, sviralo i veselilo.
Kad bi se odravala posljednja dova, partizani su saekali da se odri dova, a
zatim su narod upozorili da odu svojim kuama iskljuivo iz sigurnosnih
razloga. Sjeam se kasnije, kad sam bio naelnik Srebrenika, u jednom
razgovoru s tadanjim uvaenim muftijom rahmetli Mujiem, da smo
razgovarali o ovoj dovi. On je tada, zaista, na moje veliko divljenje,
nevjerovatno hrabro traio obnavljanje ove dove, ali ipak do toga nije dolo.
Muftija Muji je kao uenik dolazio na Prisade, a za vrijeme rata svake
126

godine dolazio bi kod svog kolskog prijatelja rahmetli Mustafe, koji je tada
bio na imam. Sjeam se da su mi neki moji prijatelji koji su tada bili na
visokim pozicijama priali kako se muftija naljutio na tadanje obrazloenje,
hajde da kaemo, vrhovne vlasti. Oni su odbili njegove zahtjeve za
obnavljanje odravanja ove dove uz obrazloenje da bi ovo obnavljanje dove
moglo zatalasati i ostala dovita, svetita, pa ak i ona okupljanja na kojima
se poticalo na ubijanje i mrnju. Muftija im je tada izuzetno odluno i hrabro
rekao da je ta dova posebna i da ona predstavlja istinsko bratstvo i jedinstvo.
Od njega sam uo da je ova dova, dova svih dova i da je ovo dovite
najsjevernije dovite u tadanjoj Jugoslaviji.259
Osebujna i informativna takoer su sjeanja dematlije Mehmeda
Muhedinovia o dovitu Prisadi, koji je kazao sljedee: Kao dijete, poto
sam trideset i tree godite, prisustvovao sam na nekoliko dova. Posebno se
sjeam dove kad je prisustvovao muftija Kurt, koji je rekao odreene
reenice koje pamtim. Muftija Kurt je na posljednjoj dovi rekao: 'Ako bude
neko zabranio dovu, mjetani nisu krivi. Ako mjetani ne odre dovu, onda
znajte da vas eka velika katastrofa. Ako vladar bude na vlasti, bez obzira da
li je vjernik, a pravedan je, duni ste ga potovati, ali kad preseli, nemojte
vie drati njegove slike.' Dolazili su ljudi iz svih krajeva na prenoite, pa bi
nai roditelji bili posebno paljivi. Voda bi se dovlaila u buradima a dovite
ureivalo i istilo. Ljudi su bili oaloeni to je dova bila zabranjena, jer je
ona za njih predstavljala radost, i jo dosta toga. Mome bratu rahmetli
Mustafi njena zabrana bila je izvor smrti. Niko nije upamtio od kada je
poela ta dova. U avgustu sve prispijeva, i ba sredinom ovog mjeseca
odrava se dova. Poslije dove narod se sputao na Doline, gdje bi se igralo,
pjevalo i druilo. Ova dova koja se odrava na ovom uzvienju jeste posebna.
Ljudi su esto u hladovini treanja uili Kur'an, obavljali namaz, ali i isto
tako, svirali argiju i pjevali. Jedan stari efendija kae da dove uvaju ove
prostore od katastrofa. Moj brat je predvodio tri posljednje dove. Vjerujte da
se na dovi posteljina znala donositi iz drugih sela kako bi se to bolje ugostili
gosti, te njihovi konji, na kojima bi oni najee dolazili. Ova dova bila je
velika radost za tadanji narod, zato su bili ucviljeni poslije Drugog svjetskog
rata, nakon njene zabrane. Dova je donosila djeci radost, ona bi tada uila
ilahije i bila posebno vesela. Pomrli su mnogi ljudi na ovom mjestu ali su
ostale mnoge prie o dovi na Prisadima. Priao mi je moj rahmetli babo Adil
da je rekao jednom prilikom na dovi tadanji reis da su Prisadi mjesto gdje se
ljudi prisauju, odnosno kaleme. Bio je obiaj da ljudi upravo na tom mjestu

259

Intervju obavljen s gospodinom Huseinom Leliem dana 25.5.2010. godine. Ovim

putem mu se srdano zahvaljujemo na ukazanoj pomoi.

127

kaleme, najee, trenje i upuuju molbu Allahu, d.., da im oprosti

grijehe.260
Od 1511. godine, odravanje ovog skupa imalo je kontinuitet sve do
1946. godine, kad su onovremene vlasti zabranile odravanje tradicionalne
dove na Prisadima. Tuzlanski muftija iz vremena socijalistike Jugoslavije
hafiz Husein ef. Muji nekoliko puta pokuavao je obnoviti odravanje dove
zahvale na Prisadima. Inae, muftija Muji je mnogo zasluan za izgradnju
mnogih damija u vrijeme SFRJ na podruju tuzlanske regije, od kojih se
osobito istie njegov doprinos u izgradnji Bijele, Gradske, damije u gradu
Srebreniku.

Vjernici obavljaju namaz na dovitu

Reaktivacija dove dogodila se nakon posljednjeg rata, 1996. godine.

Od tada pa naovamo dova se neprekidno odrava na Prisadima u avgustu. U
poslijeratnom periodu odravanja dove uspjelo se izbjei iskoritavanje
dovita u politike svrhe. Takoer su dematlije ovog skromnog bosanskog
mjesta krenuli u proces izgradnje musale, ija gradnja jo uvijek traje.
Karakteristika dove u posljednje vrijeme, poto se odravala tokom svetog
muslimanskog mjeseca ramazana, ogleda se u tome to su dematlije mjesta
Brnjiani organizirali opi iftar za sve sudionike dove, ime je nastavljena
gostoprimljiva tradicija njihovih prea.
ZAKLJUAK
Hodoae ima znaajnu ulogu u mnogobrojnim svjetskim religijama,
od Kine, Koreje, Japana, islamskog svijeta, Evrope i nekih udaljenih krajeva
june Amerike. Hodoae predstavlja prelazak odreena prostora na jedan
260

Intervju obavljen s gospodinom Mehmedom Muhedinoviem dana 18.1.2010. godine.

Ovom prilikom mu se najtoplije zahvaljujemo na uloenom vremenu.

128

drukiji nain. Na hodoae se moe putovati pojedinano ili pak u

skupinama.
Dovite Prisadi jedno je od najstarijih dovita u Bosni i Hercegoni, jer
se dova ui na tom mjestu od 1511. godine. To dovite poznato je u narodu
jo kao i dovite mira.
Posjeta ovom hodoasnikom mjestu, zatim injenje pojedinane i
skupne molitve, predstavlja dovu zahvale Allahu na Njegovim blagodatima.
Primjetno je da je ova dova koja se odrava posljednja u Bosni i Hercegovini
i stoga je s razlogom prozvana dova svih dova i peat svih dova.
LITERATURA
-

Kur'an, Orijentalni institut Sarajevo, Sarajevo, 1977, preveo: Besim

ef. Korkut.
Ebu Hamid el-Gazali, Ihjau ulumid-din, Libris, Sarajevo, 2004.
Jakov Juki, Povratak svetog, rasprava o pukoj religiji, Crkva u
svijetu, Split, 1988.
Jakov Juki, Budunost religije, Matica Hrvatska, Split, 1991.
eljko Mardei, Rascjep u svetome, Kranska sadanjost, Zagreb,
2007.
William James, Raznolikost religioznog iskustva, Zagreb, Naprijed,
Zagreb, 1990.
Paul Poupard, Religije, Jasenski i Turk, Zagreb, 2007.
Emile Durkheim, Elementarni oblici religijskog ivota totemistiki
sustva u Australiji, Jasenski i Turk, Hrvatsko socioloko drutvo,
Zagreb, 2008.
Mira Elijade, Istorija, verovanja i religijskih ideja 1, Od kamenog
doba do eleusinskih misterija, Prosveta, Beograd, 1991.
Ivan Cvitkovi, Socijalna nauavanja u religijama, Nacionalna i
univerzitetska biblioteka u BIH, Sarajevo, 2007.
Abdulah-efendija Bonjak, Tumaenje dragulja poslanike mudrosti I,
Ibn Sina, Sarajevo, 2008.
Reid Hafizovi, Temeljni tokovi sufizma, Bemust, Sarajevo, 1999.

Intervjui:
1. Intervju obavljen s gospodinom Huseinom Leliem 25.5.2010. god.
2. Intervju obavljen s gospodinom Mehmedom Muhedinoviem 18.1.2011.
god.
3. Intervju obavljen s gospodinom aban-efendijom abiem 5.8.2005. god.
129

RELIGIOUS PHENOMENON OF PILGRIMS PLACE PRISADI IN

BRNJIANI BY SREBRENIK TOWN
SUMMARY
This paper presents the history of Pilgrims place called Prisade in
Brnjiani near Srebrenik town in Bosnia. It is one of the oldest Muslims
Pilgrimages place in Bosnia and Herzegovina. First part of the article talks
about the religious notions of holly (numinous), sacred space, and the
prayers in the world religions with special reference to Islam.
The arrival of Islam in Srebrenik is further presented in this work as
well as historical informations related to Pilgrims place Prisadi.
Information about Prisadi was obtained using an interview because there are
no written records about this place of pilgrimage. Phenomenological
methods have indicated the relevance and uniqueness of Pilgrimages place
Prisadi for the area of Northern Bosnia and further.
Keywords: phenomenology of religion, Pilgrimage, Prisadi.

130

131

Mr. sc. Kemal BAI

KULTURNO-HISTORIJSKO NASLIJEE GORNJE I DONJE
TUZLE U DJELIMA REFIKA HADIMEHANOVIA
UVOD
O kulturno-historijskom naslijeu dvije Tuzle napisan je znatan broj
radova. Naravno, taj broj nije konaan nego se na tom polju nastavlja rad.
Ipak, neki ljudi su u toj oblasti dali svoj veliki doprinos, a da se o tim ljudima
ili o njihovim radovima na tu temu nije reklo gotovo nita. Jedan od njih je i
Refik Hadimehanovi koji je napisao i objavio desetine stranica na temu
kulturno-historijskog naslijea dvije Tuzle iako ni on ni njegovi radovi nisu u
dovoljnoj mjeri vrednovani. Zato je to tako ovom prilikom ne elimo
odgonetati ali emo se zadrati na radovima u vezi sa tom temom. Moramo
odmah da istaknemo injenicu da je Refik Hadimehanovi pored izuavanja
kulturno-historijskog naslijea dvije Tuzle, dao svoj veliki doprinos i
izuavanjem kulturno-historijskog naslijea Konjica, Visokog, Ohrida,
Srebrenika. To nije sve jer je Refik Hadimehanovi objavio vei broj
knjievnih priloga, putopisa, kraih informativnih lanaka itd.
Prema naem istraivanju broj njegovih objavljenih radova zajedno sa
nastavcima dostie 109. To je svakako veliki broj radova.
Mi emo se ovom prilikom ograniiti na njegove radove iz oblasti
kulturno-historijskog naslijea dvije Tuzle i na taj nain pokuati popuniti
prisutnu prazninu.
Moramo da napomenemo injenicu da se Refik Hadimehanovi nije
svaki put potpisivao svojim punim imenom i prezimenom nego je to esto
radio samo inicijalima svoga imena i prezimena tako da nije svaki put bilo ni
lako odgonetnuti autora.
Ipak, prepoznatljiv tekst, kao i vie radova na sline teme, itekako je
olakalo rjeavanje tog problema. Nekada je izmeu svoga imena i prezimena
stavljao veliko slovo M to bi vjerovatno ukazivalo na ime njegovog oca:
Mehmed, nekada je stavljao slovo A to bi po naem miljenju ukazivalo na
ime njegove majke: Almasa.

132

RIJE O REFIKU HADIMEHANOVIU

Refik Hadimehanovi je roen 30. marta 1916. godine u Donjem
Polju, Konjic. Otac mu se zvao Mehmed, a majka Almasa Hadimehanovi r.
Hadizuki. Njegov otac je nekada radio kao eljezniki slubenik, a majka
je bila domaica. Refik Hadimehanovi se nakon zavrene osnovne kole u
rodnom mjestu upisao u erijatsku gimnaziju u Sarajevu, ali je nije zavrio.
Kako kae, pao je na popravnom ispitu iz arapskog jezika pa je morao prei u
drugu gimnaziju na kojoj je poloio trei razred. Daljnje kolovanje je
prekinuo radi slabijeg zdravstvenog stanja. Zavrni IV razred gimnazije je
zavrio 1941. godine. Zaposlio se 1934. godine u umskoj upravi u Konjicu
gdje je radio na administrativnim poslovima potpuno besplatno oekujui
namjetenje. Dana 31. VIII 1936. godine, zaposlio se u svojstvu dnevniara
kod Glavne radionice Sarajevo. Osim ovog grada radio je jo na istim ili
slinim poslovima u Doboju, ponovo u Konjicu, Brkom, da bi kasnije radio
u Tuzli na eljeznici u svojstvu referenta materijalnog knjigovodstva od 15.
januara 1953. do 7. februara 1973. godine, kada je penzionisan. Ovaj zadnji
podatak je veoma vaan zbog injenice da je Refik Hadimehanovi imao
sasvim dovoljno vremena da bolje upozna kulturno-historijsko naslijee dvije
Tuzle, to e se jasno uoiti u njegovim radovima. Umro je u rodnom
Konjicu 1995. godine.261
RADOVI REFIKA HADIMEHANOVIA O KULTURNOHISTORIJSKOM NASLIJEU DVIJE TUZLE
lanak pod naslovom: Mesdidi i damije u Gornjoj Tuzli, objavljen
je u Glasniku VIS-a br. 5-6, Sarajevo 1981., str. 510-534. Kao to se vidi
prema broju stranica, ovo je jedan od veih radova Refika Hadimehanovi
objavljenih u ovom glasilu. Takoe se prema naslovu samog rada moe
pretpostaviti o emu on govori. Rad ima nekoliko podnaslova koji ga blie
objanjavaju. Ti podnaslovi su: Uvod, koji se nalazi na stranicama 510-513,
gdje se daje solidna historijska podloga prijanjim mesdidima, damijama i
uopeno historiji Gornje Tuzle. Nakon toga slijedi podnaslov: Hadi
Iskenderova (arijska) damija. Tu se pored ostalog spominju i imami i
hatibi ove damije poslednjih godina, kao i mujezini iste damije. Slijedi
podnaslov: Bijela damija, koji se nalazi na stranicama 515-520. Kao i u vezi
s prethodnom damijom, tako se i u vezi sa ovom damijom spominju njeni
261

Za neto vie podataka o Refiku Hadimehanoviu zahvaljujem dipl. ing. ma. g. Refiku
Avdiu

133

imami, hatibi i mujezini poslednjih godina. Slijedi podnaslov: Amil Alije

(Zagradaka) damija, koji zauzima tri stranice. Iza njega je podnaslov:
Hadi Huseinova (Potur) damija, koja zauzima oko dvije i pol stranice.
Slijedi novi podnaslov: Nestale damije (mesdidi) u Gornjoj Tuzli. U njemu
se pored kraeg uvoda ukratko govori o: Dragin damiji, Hadi Hasanovom
mesdidu (abljak) damiji, Musalli damiji, Hadi Hajdarovom mesdidu,
Mesdidu sandak-bega Mustafa-bega i mesdidu Hasana, sina Alije. Slijedi
novi podnaslov: Groblja (mezaristani) u Gornjoj Tuzli, u kome se govori o
grobljima: Izgon, anan mahali i Tursunovcu. Slijedi podnaslov Medresa, a
iza njega je podnaslov Tekije, nakon kojega ide posljednji podnaslov u ovom
radu: Djevojako turbe u Gornjoj Tuzli. U radu se nalaze brojne fotografije
koje sa dananje distance ovom radu daju jo veu vrijednost. To su: Hadi
Iskenderova (arijska) damija, Balibegova (Bijela) damija, Kameni nian
hadi Jusufa Jusufovia u haremu Bijele damije, Amil Alije (Zagradaka)
damija, Hadi Bajazidova (Potok) damija, Hadi Hasanova (Potur) damija
i Turbe nepoznate djevojke u Gornjoj Tuzli. Kao autor ovog rada
Hadimehanovi se potpisao sa: Refik M. Hadimehanovi.
Rad koji ima naslov: Ljetopis tuzlanskih damija. Objavljen je u
Takvimu za godinu 1982. u Sarajevu, na stranama 106-141. Kao to se vidi
prema broju stranica u pitanju je jedan vei rad iz ijeg samog naslova
moemo razumijeti o emu on govori. Rad ima nekoliko svojih podnaslova
koji ga blie odreuju: Uvod, 1. Turali-begova ili Poljska damija, 2. Hadi
Hasanova ili arijska damija, Natpis na Hadi Hasanovoj damiji, 3. AtikBehrambegova ili arena damija, 4. Husejna aua ili Dindijska damija,
5. Sagrdijan ili Bijela damija, Natpis na Sagrdijan damiji, 6. Amber
Hatun ili Tuanjska damija, 7. Kizler - Djevojaka ili Jalska damija, HafizHanuminaili Jalska damija, Groblje uz Jalsku damiju, Natpis na nianu
Dervi-Husejin-bega, Natpis na nianu kapetana Ahmed-bega, Natpis na
nianu tobdije Husejin-age, Natpis na nianu Mehmed-bega Kapetanovia,
Natpis na nianu Sulejman Kapetana, Natpis na nianu Mehmed-bega
Kapetanovia, Natpis na nianu Mehmed-age, sina tuzlanskog kapetana,
Natpis na nianu hadi Fatime ene Mahmud-paine, Natpis na nianu Bakirbega Tuzlia, 8. Kosunde Osman-begova ili Brdanska damija, 9. Kethode
- Arapica ili Brdo damija, 10. Vaiz Ali-efendina ili Mejdanska damija, 11.
Mosnika ili Potok damija, 12. Arslanagina ili Vikaljska damija i 13.
Musalla - otvoreni prostor u Donjoj Tuzli.
lanak koji ima naslov: Turbe nepoznate djevojke u Gornjoj Tuzli
(zapis). Objavljen je u Preporodu, islamskim informativnim novinama br. 16,
Sarajevo 15. augusta 1981., str. 11.
Iz samog naslova lanka moe se pretpostaviti o emu on govori. Kao
to vidimo ovoga puta Refik Hadimehanovi govori posebno o ovom
turbetu iako se kako smo vidjeli on njega i prije doticao u jednom svom
134

radu. Kao to mu i sam naslov kazuje, rije je o turbetu koje je smjeteno

iznad same glavne ceste, na mjestu zvanom Damite gdje se nalazi i
muslimansko mezarje. Turbe je kvadratnog oblika zidano od kamena. U radu
je donesena i jedna fotografija: Turbe nepoznate djevojke u Gornjoj Tuzli.
Kao autor ovog rada Refik Hadimehanovi se potpisao inicijalima svoga
imena i prezimena: R. H.
Rad pod naslovom: Dva nepoznata mezara u Tuzli. Objavljen je u
Preporodu broj 23, Sarajevo 1. decembra 1981., str. 11. Ovo je jedan od
kraih radova ovog autora objavljenih u ovom listu. U njemu se govori o dva
mezara koji se nalaze pri vrhu u tuzlanskom mezarju Musafirovac. Tu su
navodno ukopani momak i djevojka. Hadimehanovi navodi jednu legendu
vezanu za vlasnike tih mezara. U radu se nalazi i jedna fotografija: Dva
nepoznata mezara u groblju Musafirovac u Tuzli. Kao autor ovog rada
Refik Hadimehanovi se potpisao inicijalima svoga imena i prezimena: Rh.
lanak koji ima naslov: Turbe ejh Hasan efendije. Objavljen je u
Preporodu broj 4, Sarajevo 15. februar 1982., str. 12. Iz naslova samog rada
moe se pretpostaviti o emu je u njemu rije. Konkretno, u ovom sluaju
rije je o turbetu ejh Hasana malo u strani sa desne strane u aniima na
putu Tuzla - Srebrenik. U radu je donesena i jedna fotografija: Turbe ejh
Hasan efendije u aniima kod Tuzle. U ovom radu Hadimehanovi se
potpisao samo inicijalima: Rh.
Rad pod naslovom: Junak zasluuje turbe. Objavljen je u istom broju
ovih novina kao i prethodni rad: Preporod broj 4, Sarajevo 15. februar 1982.,
str 12. Kao to vidimo ovaj rad je objavljen na istoj i stranici kao i prethodni
rad. U njemu se govori o potrebi podizanja turbeta Salihu Tuiu zvanom
sahaija. Ova osoba je bila prva rtva Austro-Ugarske okupacije u Tuzli. U
radu je donesena i jedna fotografija: Spomenik grobnica Saliha Tuia
sahaije, prve rtve austro-ugarskog terora u gradu Tuzli. Kao i u prethodnom
lanku, Refik Hadimehanovi se kao autor ovog rada potpisao svojim
inicijalima: Rh.
lanak pod naslovom: Tuzlanske muftije. Objavljen je u Takvimu za
1983. godinu, Sarajevo, str. 161-171. Iz naslova samog rada vidi se o emu
on govori. U ovom radu Refik Hadimehanovi govori o slijedeim
tuzlanskim muftijama: 1. Hadi hafiz Mehmed Tevfik ef. Azabagi, 2. Hadi
Muhamed ef. oki, 3. Hadi hafiz Ibrahim ef. Maglajli, sin hadi Smaila,
4. Muhammed efket ef. Kurt, sin Fadil efendije, muderisa iz Mostara, 5.
Hadi Ibrahim ef. oki, sin hadi Muhamedov ef. muderisa i tuzlanskog
muftije i Hadi hafiz Husein ef. Muji. Rad je vrlo znaajan jer prvi put na
jednom mjestu daje pregled prolih tuzlanskih muftija. Autor ovog rada se
potpisao sa: Refik M. Hadimehanovi.
Rad koji ima naslov: Tuzlanski hafizi. I on je kao prethodni rad
objavljen u Takvimu za 1983. godine, Sarajevo, a nalazi se odmah poslije
135

lanka Tuzlanske muftije na stranicama 173-191. Iz naslova samog rada je

jasno o emu on govori, a u njemu je Refik Hadimehanovi govorio neto
vie o slijedeim tuzlanskim hafizima: Abdulovi hafiz Abdurahman,
Aganovi hadi hafiz Sabit, Azabagi hadi hafiz Mehmed-Tevfik ef.,
Azabagi hafiz Abdulah, Azabagi hafiz Hamdi, Berbi hafiz Jakub, Berbi
hafiz Mustafa, oki hafiz Mustafa-Sidki ef., enanovi (enan) hafiz
Muhammed ef., Damadi hafiz Sulejman ef., Dukatar hafiz Muhamed-Ali
ef., ozi hafiz Salih ef., Fejzagi hafiz Bekir, Hodi hadi hafiz Nuri,
Husi hadi hafiz ahbaz ef., Husi hafiz Muhammed ef., Hrusti hafiz Salih
ef., Ibriimovi hadi hafiz Zekerija ef., Ibriimovi hafiz Abdurahman ef.,
Jahi hafiz Sinan ef., Kifi hadi hafiz Tosun ef., Krlakovi hafiz Demal
ef., Maglajli hadi hafiz Ibrahim ef., Mehinagi hafiz Ibrahim ef., Muji
hadi hafiz Husein ef., Mujezinovi hafiz Osman ef., Mulahalilovi hafiz
Mehmed ef., Mulali hafiz Ahmed ef., Nali hadi hafiz Mustafa ef., Prci
hafiz Osman ef., Redebai hafiz Ahmed ef., Sarai hafiz Ali-Osman ef.,
Seleskovi hafiz Halil ef., Sivevi hafiz Salih ef., Smajlovi hafiz Hasan ef.,
Sofi hadi hafiz Abdulah ef., Sulji hadi hafiz Salih ef., Sui hafiz
Mustafa ef., Trnovljakovi hafiz Abduselam ef., Vilovi hafiz Osman ef.,
una (uni) hadi hafiz Muhammed ef.
Due vremena ovo je bio jedini cjeloviti tekst o tuzlanskim hafizima.
Kao autor ovog rada Hadimehanovi je napisao: Sakupio i pribiljeio:
Refik Hadimehanovi.
METOD RADA REFIKA HADIMEHANOVIA
Kako je Refik Hadimehanovi pisao svoje radove koji su ostali
znaajan izvor u prouavanju kulturno-historijskog naslijea dvije Tuzle,
moemo najbolje vidjeti upravo u tim njegovim radovima. Tako on u svom
radu: Mesdidi i damije u Gornjoj Tuzli koji smo prije spomenuli
(Glasnik VIS-a br. 5-6, Sarajevo 1981., str. 510-534) govorei o Hadi
Iskenderovoj (arijskoj) damiji pored ostalog navodi:
Ova damija se nalazi u sreditu grada (arije) sa desne strane
rjeice Jale, u Hadi Iskenderovoj mahali. Sagraena je po svoj prilici 1525.
godine, pa se tako 1533. godine spominje kao Mesdid Hadi Iskendera.
Ovaj mesdid je i prvi islamski objekat u Gornjoj Tuzli. Damija je zidana od
kamena sa krovom na etiri vode i pokrivena crijepom (moda je ranije krov
bio pod daskom indrom). Njena veliina je po svoj prilici 8x8 metara. Uz
damiju se sa desne strane nalazila niska drvena munara sve do 1971. godine.
U toku 1971. godine izvrene su temeljite opravke damije, pa je
tako sagraena i nova munara od betonskih elemenata i sa erefom u
eljeznoj ogradi. Munara skladno djeluje po svojoj visini i ljepoti. Uz
136

damiju je nadgraen trijem (natkrivene sofe) zatvoren sa prozorima i

ulaznim vratima, tako da je damija dobila dosta slobodnog prostora za
obavljanje dnevnih i nonih namaza, a naroito za vrijeme dume i bajrama,
kada je broj vjernika povean. Oko damije se nalazi prilino prostran harem
(mezaristan) sa vrlo starim i dekorativnim kamenim nianima. Uzglavni
niani su mahom sa turbanom, a tarih ispisan arapskim pismom. Meu starije
niane spomenuo bih niane Salih (Salih-baa) Hajdarevi. Harem je u
eljeznoj ogradi i odrava se vrlo uredno. Harem je zasaen voem i drugim
zelenilom, tako da damija u ovom zelenilu izgleda vrlo privlano.
O Iskenderu se ne zna skoro nita. Vjerovatno je identian sa onim
hadi Iskenderom koji se spominje 24. maja 1525. godine prilikom popisa
mukata u Zvornikom sandaku, kao opunomonik (havala) 6. demata
azapa, kojima je kao plaa pripadao porez ovarine u tom sandaku, te se
hadi Iskenderova sluba sastojala u tome da taj porez ubire za vojsku.
Pomenuti vojni odred je bio stacioniran u Gornjoj Tuzli kao vojno osiguranje
privrednih vanih pograninih mjesta, jer Gornja Tuzla nije imala klasino
utvrenje. Osniva mahale i damije hadi Iskender je umro prije 1548.
godine. Od mukih potomaka imao je sina Jusufa, koji je te godine kod
popisa evidentiran kao stanovnik mahale.
Ova damija se spominje kao stara (atik) damija, a kasnije se
prozvala i arijska jer se oko nje formirala arija sa trgovinskim i
zanatskim radnjama. Uz ovu damiju se nalazio i mekteb, gdje su se djeaci
obuavali u vjeri.
U Hadi Iskenderovoj damiji se danas redovno klanja svih pet vakatnamaza, duma, preko ramazana teravija i bajrami. Za vrijeme ramazana se
redovno ui mukabela, odravaju godinji mevludi, obavlja vjerska pouka, a
na kraju svake godine, obino u mjesecu junu, ini imtihan, gdje se pored
polaznika iskupe roditelji i veliki broj dematlija, a najbolji polaznici vjerske
pouke budu i nagraeni skromnim poklonima u knjigama i novcu. U ovoj
damiji se redovno ini ikrar dova prilikom odlaska mjetana na had.... 262
U svom radu koji ima naslov: Ljetopis Tuzlanskih damija koga smo
takoer spomenuli prije a koji je objavljen u Takvimu za 1982. godine,
Sarajevo, str. 106-141, Refik Hadimehanovi u podnaslovu: Turali-begova
ili Poljska damija pored ostalog navodi slijedee:
Turali-begova mahala razvila se na ravnom terenu, relativno
udaljena od palanke (utvrenja), naspram Poljskoj kapiji, upravo u polju, pa
se po tome jo naziva i Poljska mahala. Godine 1600. evidentirana je kao
Mahala mesdida rahmetli Turali-bega. Mahala se razvila oko glavnog puta
koji prolazi kroz palanku, tj. kroz dvije glavne kapije, Poljsku i Staru, i dalje
262

Refik M. Hadimehanovi, Mesdidi i damije u Gornjoj Tuzli, Glasnik VIS-a br. 5-6,
Sarajevo 1981., str. 513-515.

137

kroz Sagrdijan mahalu niz Jalu. Zbog toga su, zapravo, te dvije mahale i bile
znaajne.
Od mahala, odnosno kulturnih ustanova u kasabama Donjoj i Gornjoj
Tuzli, najvie znamo o onoj koja nam se sauvala. Tu povelju je objavio H.
Kreevljakovi. Damiju i do nje osnovnu kolu (mekteb) podigao je Turalibeg prije februara 1572. godine, kada je bila legalizovana zakladna povelja.
Oko tih ustanova razvila se mahala i krajem stoljea predstavljala je drugu
mahalu po veliini. Brojala je 53 kue poreskih obveznika.
Turali-beg je podizanjem i drugih znaajnih ustanova znatno doprinio
graevnom i privrednom razvitku te kasabe. Kako je ve istaknuto, u ariji
je podigao i zavjetao 38 duana, javnu banju, vodovod i jedan han. Takoe
je zavjetao cijelu etvrtinu, koja je njegovo vlasnitvo u samoj slanoj vodi u
spomenutoj kasabi i gotov novac u iznosu 300 000 dirhema, to u zlatu iznosi
2.286 gr. On je ranije morao dobiti spomenuto sudionitvo u solani, odnosno
morao je to pravo da zakupi kao malikanu, ili ga je zadobio od drave
poklonom. Zavjetan gotov novac, opet je igrao znaajnu ulogu u razvitku
gradske privrede. Upravitelji vakufa davali su ga zanatlijama i trgovcima uz
prilino visoku kamatnu stopu (murabeha), od 10-15% na godinu. Na taj
nain su vakufi donekle vrili ulogu dananjih banaka.
Premda se ouvala zakladna povelja, o Turali-begu znamo vrlo malo.
Njegovo porijeklo nije razjanjeno. Umro je prije 1572. godine kao
umirovljeni smederevski sandak-beg. Na temelju podignutih ustanova i
zavjetanih dobara u sandacima: Sremskom, Smederevskom, Bosanskom,
Hercegovakom i Zvornikom, moe se sigurno rei da je u svim tim
sandacima obnaao visoke slube. Vrlo je vjerovatno da je bio sandak-beg,
osim u Smederevskom, jo u Sremskom i Zvornikom sandaku.
Na temelju toga to je Turali-beg podigao most na rijeci Prai,
Kreevljakovi je pretpostavljao da bi mogao biti i rodom iz tog kraja, kao
to su jo neki sandak-bezi i veziri podigli mostove u rodnom kraju.
Meutim, jae su indicije da je Turali-beg bio iz tuzlanskog kraja. Ne samo
to je najznaajnije zaklade ostavio u Tuzli, nego mu je tu stalno ivio i sin
Mehmed-beg. On je naslijedio veliki ifluk u selu Kozjaku, kao i ifluk u selu
Humci, oboje u visorskoj nahiji i 1600. godine lino ih drao. Dalje je
vjerovatno da je Turali-beg bio u srodstvu sa Isa-begom jednim begom koji je
u etvrtoj deceniji bio emin tuzlanske mukate i osniva istoimene mahale.
Isto tako je vjerovatno da je savremenik Mehmed-begov, Bali beg, osniva
mahale i ustanova u Gornjoj Tuzli, bio sa Mehmed-begom, odnosno Turalibegom u srodstvu. Prema tome, postoji vie indirektnih dokaza da bi Turalibeg trebalo da bude rodom iz tuzlanskog kraja.
Turali-beg je osnovao samostalni vakuf u Iloku, podigavi uz damiju
10 duana pod samom likom tvravom. Taj vakuf je propao najkasnije
1688. godine. U aku je sagradio damiju i mekteb. Te ustanove su propale
138

za vrijeme srpskog ustanka. U Sarajevu je zavjetao 10 duana, dva mlina u

selu Podgradu u viegradskom kadiluku i podigao most preko rijeke Prae. U
Foi je podigao mekteb i u ajniu je zavjetao dva mlina, posjed u selu
Babin Dol u zvornikom kadiluku i cijeli jedan stan (posjed) u nahiji Visore
u istom kadiluku, kao i spomenute ustanove u Donjoj Tuzli. Na pozajmljeni
novac (zanatlijama i trgovcima) odredio je stopu od 10% godinje.
Kako je navedeno, Turali-beg je sagradio damiju 1572. godine, to je
vidljivo iz natpisa nad ulaznim vratima. Damiju Turali-bega zovu jo i
Poljskom damijom, gdje je nekada bilo polje i uma. Damija je locirana
pokraj glavne ulice (M. Tita) nedaleko od bive eljeznike stanice. Oko
damije je dosta prostran harem sa zelenilom (ranije je bio neto vei), te
zauzima prostor od 1.250 m2, a vodi se u katastru pod k.. 9/215. Damija je
zidana od kamena, kvadratnog oblika veliine 10x10 m sa krovom na etiri
vode i pokrivena crijepom. Pored damije se uzdie dosta visoka kamena
munara. U svemu ima 12 prozora, ugraen mihrab u zidu pravilnih dimenzija
sa skromnom dekoracijom. urs, minber i mahfil su drveni. Ispod krova je
visoko kube (drvena kupola), a sa sredine kupole sputa se prema dolje
povei luster sa sijalicama. Na ulazu u damiju su drvena vrata na dva kanata,
a povrh tih vrata su jo polustaklena vrata na dva kanata. U damiju je
uvedeno elektrino svjetlo 1910. godine. Unutranjost damije je vrlo
dekorativno omalovana, kao i samo kube (strop) u raznim mustrama i
nijansama, to privlai panju posjetioca. Mihrab je obojen masnom bojom u
raznim nijansama. Od ulaza na lijevu stranu ograen je prostor i zastakljen,
pa se tu nalazi abdesthana sa pet esama, to dobro doe putniku namjerniku
radi uzimanja abdesta prije namaza. Ispred ulaznih vrata nalazio se trijem
(natkrivene sofe) sa deset drvenih stubova na koje se oslanjao krov sa jedne
strane, a sa druge na zid damije iznad ulaznih vrata, sa strane sofe su bile
ograene od letava, a iznad njih ie od daske, koji se skladno uklapao u
ambijent damije i njene okoline. Meutim, vremenom je nestao, pa pri
obnovljenju damije nije drugi izgraen.
Turali-begova damija u svojoj dugoj prolosti u vie navrata je
opravljana i sanirana, ali njen vanjski izgled ostao je skoro isti. Navodno, ona
je toliko usljed nesigurnog terena bila upala, niska, pogotovo poslije 1878.
godine kada se proirivala i nadopunjavala glavna cesta, da je morala biti
nadzidana, kao i njena munara. Sadanji donji prozori ranije su bili gornji,
oko damije teren je poravnat, pa je i to jedan od razloga to su tom prilikom
i nestali stariji kameni niani. Damija je temeljito opravljena, krovna
konstrukcija izmijenjena i krov pokriven crijepom eremitom (crijep kopitar),
a moda je ranije krov damije bio pokriven olovom. Svakako da se ta
opravka mogla desiti pri kraju XIX stoljea oko 1890. godine. Tom prilikom
sagraeno je i ono prekrasno kameno turbe od tesanog kamena, sa krovom
osmerokutnim na kojem se pri kraju nalazi alem. Ovo turbe zauzima prostor
139

2x2 m, sa dva visoka prozora okrenuta prema glavnoj ulici i jednim eljeznim
vratima. Moda je to turbe ranije bilo zidano, pa se i ono tokom vremena
sleglo.
U turbetu se nalazi drvena kupola (sarkofag) prekrivena zelenom
ohom. Meutim, ne postoje kameni niani pa se tano i ne zna tko je ovdje
ukopan. Postoji verzija da je ovdje ukopan dobri ovjek (evlija) ejh
Abdurahman efendija, dok druga pria kae da je ovdje ukopan majstor koji
je gradio ovu damiju. Za ovog graditelja se pria da je pogubljen (zadavljen)
po nalogu Turali-bega iz razloga to je Turali-beg naredio da s sagradi
damija onakva kakva je Ali-paina u Sarajevu. Majstor je, naime, izmijenio
plan na svoju ruku i za to bio optuen kod Turali-bega. Meutim, kada je
Turali-beg poslije toga vidio kako je divna damija, on je dao nalog da se
podigne turbe tom majstoru. Mjetani ovom turbetu pridodaju veliku panju i
potovanje, zijaret ga ine i daruju novcem. Poneko donosi pekire i haljinku
da to u turbetu prenoi radi ozdravljena, murada, onako kako je na istihari mu
palo, odnosno kakav se san usnio. Turbe je pod kljuem i nije dostupan
ulazak u njega. Istina je da ovo turbe donosi pozamani prihod Islamskoj
zajednici, jer njega ne posjeuju samo muslimani, nego i drugi mjetani
raznih vjera.
Poslednja temeljita opravka Turali-begove damije je izvrena
1967/1968. godine uz pomo fonda za slijeganje terena kao i dobrovoljnih
novanih priloga mjetana. Radovi su izvedeni kvalitetno i damija je
sanirana, izvrena izolacija temeljnih zidova, izmijenjena sva drvenarija,
opravljen strop, tako da je nanovo izgraen drveni urs, minber, mahfil
prozori kao i polustaklena vrata na dva kanata. Damija je ukusno
omolovana, tako da je novi moleraj sa mustrama odgovarao ranijem
moleraju, a naroito strop (kube) ispod krova. Ova opravka u ono vrijeme je
stajala skoro 26.000.000 st. dinara. Damija je dobro zastrta, uredna i
besprijekorno ista. Oko damije se nalazi dosta prostran harem i tu je
ukopan Hadi Osman-beg Azabagi, otac biveg reis-ul-uleme h. Mehmeda
Teofik ef., vrlo ugledan graanin (umro 1271-1854. ili 1855.). U njegovoj
blizini je pokopan i efkija Gluhi (1878-1927) poznat kao politiar
predratnog i poratnog vremena, a za damijom je ukopan jedan od
Mutevelia. Svi ovi kameni niani su tokom vremena nestali.
U blizini damije je bio i mekteb sa abdesthanom i on je bio podignut
na mjestu gdje je ranije postojao mekteb (oko 1890. godine). Ovaj novi
mekteb je sluio iskljuivo kao enski mekteb, pa je tako 1940. godine
mekteb pohaalo 280 uenica. Danas zgrada mekteba vie ne postoji.
U zakladnici Turali-bega stoji da se vri sedam slubi. Imam, hatib i
mualim mora biti isto lice s plaom od 8 dirhema dnevno. Dva mujezina po 3
dirhema dnevno, jedan od njih jo i kalfa u mektebu, duzhan i kajjim, te za
sve etiri slube ima 7 dirhema dnevno. Onog vremena ovaj potonji je bio
140

neki Muhamed. Iste slube vrit e poslije njegove smrti njegovi

nasljednici.... 263
UMJESTO ZAKLJUKA
Kao to vidimo, Refik Hadimehanovi je objavio vei broj radova u
vezi sa kulturno-historijskim naslijeem dvije Tuzle. Neki od njegovih
objavljenih radova se i te kako dotiu dvije Tuzle, ali nisu direktno vezani za
naslovljenu temu pa ih nismo ni uvrstili u ovaj rad. Ipak, po naem miljenju,
rad pod naslovom: ast ahmediji..., koji je objavljen u tri nastavka u
Preporodu, u tom pogledu predstavlja izuzetak pa se na njega ovom prilikom
malo vie osvremo.
Rad govori o jednoj linosti: Hafizu Salihu. Rad je koncipiran u formi
prie koja ima historijsku podlogu pa je i zbog toga uvrtavamo u ovaj rad.
Prvi dio ovog rada sa prije spomenutim naslovom: ast ahmediji... objavljen
je u Preporodu br. 11, Sarajevo 1. juna 1983., str. 13. Objavljen je u rubrici:
Preporodova pria. Ovaj prvi nastavak zauzima itavu stranicu. U njemu
Refik Hadimehanovi pored ostalog navodi:
Hafiz Salih efendija pria da je u mladim godinama zavrio hifz i
Osman-kapetanovu medresu u Graanici. To je, kae, bila elja njegovih
rahmetli roditelja, a i njegova. Uvijek sam udio da neto nauim, pa da se i
ja naem u krugu uleme i eto, dragi Allah mi je makar donekle ispunio elju.
Salih je u medresi pokazao izvanredan uspjeh, a naroito su mu bili dragi
arapski i turski jezik, ulagao je dosta truda da ih savlada. Nije ilo lako, jer
neki kitabi su pisani arapskim jezikom, koji je opet bio mjeavina na arapskoperzijsko-turskih rijei. Ipak, njega je to sve zanimalo pa kada bi muderis
drao ders njegove misli su bile preokupirane svakom izgovorenom rijei
muderisa....
Drugi nastavak ovog rada, ast ahmediji..., objavljen je u Preporodu
br. 12, Sarajevo 15. juna 1983., str. 13. Ovaj nastavak zauzima itavu stranicu
i u njemu Hadimehanovi pored ostalog pie:
Nafaka je bila osrednja, ali ja sam bio zadovoljan. Imao sam od
vakufa besplatno stan, jednu staru prizemnu kuicu sa dvoritem i baom, pa
sam tako u slobodnom vremenu obraivao bau i zasijavao povre. Tako
sam uspio da sastavljam kraj s krajem. Na tako skrpljenu nafaku nisam se
mogao potuiti. Iako sam, nisam imao kravu, mlijeka i mrsa, bilo je dovoljno,
jer uvijek bi mi neko iz komiluka donio po au mlijeka na peke i nije htio
da naplati. Obino bi mi govorili: 'Ti efendija nema krave, a mi opet imamo
263

Refik M. Hadimehanovi, Ljetopis tuzlanskih damija, Takvim za 1982. godinu,

Sarajevo, str. 110-113.

141

mlijeka na pretek!' Ja sam, da pravo kaem, morao biti zadovoljan, jer u to

vrijeme bio je dobar broj uenih ljudi, pa se lako mogla nai zamjena. Iz tog
razloga ja nisam zanovijetao. Bio sam privren tom poslu, a i volio sam ga.
Zdravlje me je, hvala Allahu, dobro sluilo pa sam bio hitar na nogama. Nita
mi nije bilo teko, niti sam kad osjeao umor....
Trei i poslednji nastavak ovog rada pod istim naslovom ast
ahmediji, objavljen je takoe u Preporodu i to u broju 13, Sarajevo 1. jula
1983. godine, str. 17. U ovom nastavku Refik Hadimehanovi pored ostalog
navodi i slijedee:
Kada smo se drugi put sreli, hafiz Salih efendija mi ree: 'Doao sam
u svoj zaviaj da provedem ostatak svog ivota. Sluio sam dok sam mogao,
ali godine ine svoje, zdravlje jenjava, a noge pomalo izdaju. Glas se gubi a
mlai dolaze, pa neka oni nas starije zamijene, to je red. Dobro sam jo, a
dokle e me zdravlje sluiti to dragi Allah jedino zna. Do sada je bilo dobro,
Allahu uur, a ja ti mogu rei, ovu ahmediju nosiu na glavi dok sam iv,
dok mogu micati, sve dok je budem dostojan, a kada umrem neka mi je stave
na tabut i neka me ona doprati do mog vjenog poivalita. Ahmediju sam
davno zavolio. Ona me je itavog ivota idaretila i ja sam s njom proveo sav
svoj ivot. Zato uvijek kaem: ast i potovanje ahmediji'.
Hafiz Salih efendiju sam i kasnije poesto susretao. Hitio je u
damiju i odupirao se na tap, ali uvijek sa ahmedijom na glavi. Poesto mi je
priao svoje doivljaje. Hafiz Salih efendija je preselio na ahiret prije
dvadesetak godina, da mu se dragi Allah smiluje. Predeverao je mnogo u
ivotu, ali se nikada nije odvajao od ahmedije. ivio je ivotom skromnog
bogougodnika sa tankom nafakom, ali velikim srcem prepunim panje i
dobrote. Hafiz Salih efendija mi je priao jo o mnogo emu, ali mene je
ponukalo da napiem o onome to mi je priao o ahmediji....
Kao to vidimo, Refik Hadimehanovi je objavio devet radova u tri
razliita glasila Islamske zajednice u vezi sa kulturno-historijskim naslijeem
dvije Tuzle. Ti radovi se razlikuju kako po broju stranica koje zauzimaju,
tako i po temama koje obrauju. Oni zajedno zauzimaju nekoliko desetina
stranica. Ipak, ono to im je zajedniko jeste elja da se neto kae o onom o
emu do tada nije kazano i napisano u dovoljnoj mjeri.
Kao to vidimo, Refik Hadimehanovi nije u dovoljnoj mjeri imao
akademsko obrazovanje potrebno da se bavi naunim radom i da pie o
temama o kojima je pisao.
Meutim, moemo sasvim slobodno kazati da je on to u velikoj mjeri
nadoknaivao svojom upornou, predanou i pedantnou. Bez njegova
rada kulturno-historijsko naslijee u ovom sluaju dvije Tuzle bilo bi mnogo
siromanije. Stil Refika Hadimehanovia je razumljiv iroj italakoj
publici. Njegova je elja da otrgne od zaborava ljude ili dogaaje ili nijeme
142

svjedoke vremena kao to su turbeta i slino. To ini tiho, nenametljivo i

uspjeno.
OSNOVNA KORITENA LITERATURA:
-

Bai Kemal, Refik Hadimehanovi ivot i djela, rad je u rukopisu i

nalazi se kod autora lanka.

Hadimehanovi Refik, Tuzlanski hafizi, Takvim za 1983. godinu,

Sarajevo, str. 173-191.

Radovi Refika Hadimehanovia na gore navedenu temu objavljeni u:

Takvimu, Glasniku i Preporodu.

143

Mr. sc. Rusmir DJEDOVI

Mr. sc. Almira BEIROVI
RAZVOJ NASELJA AVDIBAII I PORIJEKLO
STANOVNITVA, ANTROPOGEOGRAFSKA I
ETNOGRAFSKA ISTRAIVANJA
UVOD
Historijsko-geografska i etnografska istraivanja u naselju Avdibaii
kod Tuzle su nastala kao elja da damo skroman doprinos istraivanju ovog
kraja koji je u ovom pogledu gotovo potpuno neistraen.
U ovom radu su obraene i prezentirane neke antropogeografske
(geografski poloaj, fizikogeografske odlike naselja, razvoj naselja kroz
historiju, privredni razvoj) i etnoloke odlike.
Pri izradi rada, znaajnu potekou predstavljao je nedostatak
literature i izvora o naselju, a takoe, i tradicija se slabo odrala. Neto vie
podataka ima u knjizi Idriza Hodia264 i radovima A. Beirovi i R.
Djedovi265.
Ovom prilikom izraavam veliku zahvalnost informatorima Hasi
Aliji, Hasi Nuri, Hrusti Aganu i Ibrievi Muhamedu266, za svesrdnu
pomo koju su nam pruili prilikom izrade ovog rada.
POLOAJ, VELIINA, GRANICE I TIP NASELJA
Naselje Avdibaii se nalazi na krajnjem sjeverozapadnom dijelu
opine Tuzla, u podnoju planine Majevice. Zapravo, naselje se nalazi na
264

Idriz Hodi, Obodnica u zagrljaju Majevice 1528-2008, Izdava autor, Sarajevo, 2009.
Rusmir Djedovi, Almira Beirovi, Novotkrivena nekropola steaka u okolini Tuzle,
Batina sjeveroistone Bosne, br. 1, 2008., Zavod za zatitu i koritenje kulturno-historijskog
i prirodnog naslijea Tuzlanskog kantona; Almira Beirovi, Etnoloka istraivanja u
Avdibaiima kod Tuzle, Batina sjeveroistone Bosne, br. 2, 2009., Zavod za zatitu i
koritenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijea Tuzlanskog kantona; Rusmir Djedovi,
Urbane prilike i razvoj naselja u nahijama Srebrenik i Jasenica tokom XVI i poetkom XVII
stoljea, u S. Kulenovi, R. Djedovi, E. Mutapi, Srebrenik historijsko-etnografske
crtice, JU Centar za kulturu i informisanje Srebrenik, 2007.
266
Kazivai Agan Hrusti i Alija Hasi su prije nekoliko godina umrli.
265

144

niskim breuljcima jugozapadnih padina planine Majevice i u dolini gornjeg

toka rijeke Tinje.
Avdibaii su dio starijeg i veeg naselja Donja Obodnica, koji se za
austrougarske uprave u popisima naziva i Turska Obodnica. Naselje zauzima
sjeverozapadni dio katastarske opine, a ranije demata Donja Obodnica.
Razvilo jo krajem osmanskog perioda, kada se na jugozapadnim padinama
brda Guvno formiralo naselje od oko pet kua.

Avdibaii, satelitski snimak 2007.

Sa zapada se Avdibaii granie sa naseljem Osoje, sa sjeverozapada

Donjom Dragunjom, sa sjeveroistoka Gornjom Obodnicom, a sa jugoistoka
se iroko naslanja na matino naselje Donju Obodnicu i njene dijelove
Repuevac i Kamenjae.
Avdibaii su tip zbijenog seoskog naselja, sa prvobitno zbijenim
kuama na jugozapadnim padinama brda Guvno, a u zadnjih nekoliko
decenija naselje se kontinuirano sputa u aluvijalne ravni rijeke Tinje i njenih
pritoka Marinovi potoka i potoka Viganj.
FIZIKO-GEOGRAFSKE KARAKTERISTIKE NASELJA
Avdibaii se nalaze na niskim breuljcima i brdima jugozapadnih
padina planine Majevice. U osnovi su mlai i meki sedimenti, uglavnom
miocene i pliocene starosti, to je uslovilo jake denudaciono-erozione procese
145

sa posljedicom blago zatalasanog reljefa. U dolini rijeke Tinje i njenih

pritoka Marinovi potoka i potoka Viganj su kvartarni aluvijalni nanosi
ljunak, pijesak i mulj.
Najnie nadmorske visine su u dolini rijeke Tinje, prema Donjoj
Dragunji, oko 330 m, a najvie na sjeveroistoku brdo Otrila 468 m.
Najvaniji oblik reljefa na ovom prostoru je dolina rijeke Tinje, iroka
prosjeno od 300 do 500 m, pravca zapad-istok. Nadmorska visina mu je od
360 do 330 m, sa vrlo blagim dolinskim stranama.267

Avdibaii na karti oko 1980.

Ovo podruje ulazi u areal umjerenokontinentalne klime, zbog malih

nadmorskih visina i zaklonjenosti grebenom Majevice prodorima hladnih
sjevernih vjetrova.
Naselje raspolae relativno velikim koliinama kako povrinskih, tako
i podzemnih voda. Od povrinskih voda za ovo naselje najvei znaaj ima
rijeka Tinja, te njene pritoke Marinovi potok i potok Viganj ili Vis. Osim
povrinskih, znaajne su i podzemne vode koje se javljaju u vidu izvora:
Miljevac, Domba, Luka, Paluak, a u aluvijalnim ravnima podzemna voda
je bliska povrini.
U vegetacionom pogledu u preostalim umama, na toplim
ekspozicijama rastu ume hrasta kitnjaka i obinog graba (Quercocarpinetum), a na hladnim ekspozicijama ume bukve (Fagetum montanum).
U dolini rijeke Tinje i njenih pritoka karakteristina je formacija obalnih
uma, koju sainjavaju joha, vrba i topola.
Najrasprostranjeniji tipovi tala na ovom podruju su dolinska tla
razvijena na aluvijalnim nanosima koja zauzimaju nizijske terene, te
267

Topografska karta R=1:25.000.

146

breuljkasto-brdska tla na viem terenu.268 Najei narodni nazivi za

pojedine tipove tala na ovom podruju su sionica, prahulja i kum.
TOPONIMI
Avdibaii i okolina su bogati toponimima razliite historijske
starosti, lingvistikog porijekla i semantikih karakteristika.
Najstariji toponim je hidronim Tinja, za koji jedni smatraju da je
predantiki, a drugi da je staroslavenski. Inae, u staroslavenskom jeziku tinja
znai blato, kal. Toponim Vardica bi mogao biti iz perioda rimske uprave u
ovim krajevima (od lat. quarda straarnica).
Nesumnjivo, srednjovjekovne starosti su i toponimi Luka i Luke, to
znai nisko zemljite u okuki rijeka, zatim Dubrave uma, potie od
staroslavenske rijei dub, to znai hrast. Zanimljiv je i toponim Vina - njive
desno od puta za Donju Obodnicu, koji podsjea na nekada razvijeno
vinogradarstvo u srednjem vijeku.
Naziv potoka Viganj je veoma star, jer je to stari naziv za kovanicu.
Od toponima iz osmanskog perioda interesantan je toponim Terzije,
njive na sjeveroistoku sela. To je naziv za krojae u osmanskom periodu. Od
toponima interesantni su jo Guvno brdo i zaravan iznad sela, mjesto gdje
se po predanju vrhla penica, zatim Paulov do, prema Donjoj Obodnici,
zabiljeen na austro-ugarskim planovima, te Zeva polje poznato u narodnom
izgovoru kao iva polje i dr.
NASTANAK I HISTORIJSKI RAZVOJ NASELJA
U kasnom srednjem vijeku ovo podruje je bilo naseljeno, to
potvruju neki toponimi, te ostaci materijalne kulture steci, kameni
nadgrobni spomenici u vidu ploa i sljemenjaka.
Nekropole steaka se nalaze na dva lokaliteta i to Otrile i Terzije.
Lokalitet Otrile se nalazi sjeverozapadno od naselja Avdibaii, na
udaljenosti od oko 800 metara zrane linije. Na tom lokalitetu se nalazi oko
20-ak steaka razliitih veliina. Svi steci na ovom lokalitetu su u vidu
ploa, osim dva steka, od kojih je jedan je u vidu sljemenjaka, a drugi u vidu
sanduka. Svi steci su graeni od kvalitetnog kamena. Na sebi nemaju
nikakvih motiva. Dosta su utonuli u tlo. Orijentisani su pravcem
sjeverozapad-jugoistok.

268

Pedoloka karta R=1:50.000, list Tuzla.

147

Lokalitet Terzije se nalazi istono od lokaliteta Otrile, na udaljenosti

od oko 200 metara. Ova nekropola broji samo tri steka i oni su u vidu ploa.
Steci su veoma masivni. Graeni su od kvalitetnog kamena. Na ovom
lokalitetu steci takoe nisu ornamentisani. Orijentisani su pravcem istokzapad. Dosta su utonuli u tlo. Na ovim lokalitetu jedan steak je potpuno
oteen, tj razbijen je. Oba ova lokaliteta nisu evidentirana. 269
U srednjem vijeku podruje dananjih Avdibaia se nalazi u okviru
srednjovjekovne seoske opine Obodnica. Samo ime kae da se nalazilo na
obodu srednjovjekovne upe Jasenica.
OSMANSKI PERIOD
Dolaskom osmanske uprave na ova podruja oko 1520. godine,
naselje Obodnica je u sastava nahije Jasenica i nalazi se na krajnjem
jugoistonom dijelu nahije. Prema popisu iz 1533. godine, ima 61 kuu, od
toga 6 muslimanskih i 55 nemuslimanskih (1 batina), sa prihodom od 4.558
aki i ulazi u has (najvei posjed) zvornikog sandak bega Ahmed-bega.
Sredinom 16. stoljea naselje pripada hasu zvornikog sandakbega
Mehmed-hana. Obodnica 1548. godine ima 59 kua, od toga, muslimanskih
4, nemuslimanskih 54 (sa 6 batina) i jednu primiura Stipana, sina kneza
Mate. Godinji prihod naselja je 13.101 aka, najvie od proizvodnje ire
vinove loze (5.100) i uzgoja penice (3.296). Registrovana su tri mlina. Uz
naselje je popisan ifluk vojvode Hasana, od 100 aki.
Prema popisu iz 1604. godine, Obodnica ima 65 kua, 2 muslimanske
i 63 nemuslimanske (18 batina). Prihod je 16.198 aki, najvie od
proizvodnje penice (5.040), zobi (2.400) i ire vinove loze (2.000). I dalje
ima tri mlina.
Brojni su samostalni posjedi u blizini naselja: zemin Hasana vojvode,
koji obuhvata zemlje Radice, Mula Alije i Ferhada, sina Jusufa i polovinu
dijela zemlje Radisava i Lopihia, u posjedu Jahje, sina Mehmeda, od 100
aki; nekoliko vinograda; zemin u posjedu janiara Dafera od 100 aki;
ifluk sa vinogradima uraja, sada u posjedu Hasana, sina Mustafe, od 150
aki; ifluk sa vinogradima Nesuha, sina Jusufa, od 50 aki; ifluk sa
vinogradima Mustafe dindije, od 150 aki; zemin kneza Mate, sada u
posjedu aua Husejna od 100 aki.
Blizu Obodnice, poetkom 17. stoljea je i veliki ifluk (gotovo
posebno selo) sa 12 kua (8 muslimanskih sa 3 batine i 4 nemuslimanske) i
prihodom od 4.500 aki. To je ifluk kneza Vukasa, u posjedu spahije
269

Rusmir Djedovi, Almira Beirovi, Novotkrivena nekropola steaka u okolini Tuzle,

Batina sjeveroistone Bosne, br. 1, 2008., Zavod za zatitu i koritenje kulturno-historijskog
i prirodnog naslijea Tuzlanskog kanton, str. 170-177.

148

Mehmeda, sada u posjedu njegovog sina Dervia. U tom ifluku jednu

batinu dri Ferhad-havade (hoda).270
Sudei prema spominjanju hode Ferhada i Mula Alije, u Obodnici
postoji muslimanska bogomolja (damija ili mesdid), jo na prelazu sa 16.
na 17. stoljee. To bi bila i najstarija muslimanska bogomolja ovog dijela
majevikih naselja.
U Obodnici je 1711. godine zijamet (vei posjed) Mehmeda od
18.800 aki, timar (manji posjed) Huseina od 6.000 aki i timar Abdulaha od
3.500 aki prihoda.
Sredinom 18. stoljea, podruje jedinstvenog naselja Obodnica se
poinje spominjati kao odvojena naselja Donja i Gornja Obodnica,271
vjerovatno usljed diferenciranja konfesionalne strukture stanovnitva. U
gornjem dijelu naselja smjetenom na obroncima planine Majevice ivi
preteno novodoseljeno katoliko stanovnitvo a u donjem, pitomijem i
smjetenom u dolini Velike Tinje, ivi staro muslimansko stanovnitvo.
U osmanskom periodu na lokalitetu Terzije je postojalo naselje, ije je
stanovnike prema predanju unitila kuga.272 O postojanju tog naselja svjedoe
i nadgrobni spomenici niani. Veina niana na ovom lokalitetu je oteena
i utonula u tlo. Meu njima je posebno interesantan uzglavni muki nian sa
maem oborenim ka zemlji.
U drugoj polovini turske vladavine u sjeverozapadnom dijelu sela
Donja Obodnica, odnosno tadanja Turska Obodnica, naselili su se preci
dananjih najstarijih familija u naselju.
Krajem turskog perioda novoformirano naselje Avdibaii, koje je
nazvano najvjerovatnije po ve sada nepostojeem i zaboravljenom
prezimenu Avdibai, prema kazivanju je imalo oko pet kua.273
Krajem 19. stoljea, prema austrougarskim izvorima, naselje je imalo
jedanaest kua i to:
- kua Huseina Avdibaia, zvanog Osmanovi, umrlog Osmana, koja se
nalazi na katastarskoj estici (k..) 180.
- kua Mehmeda Beirovia, umrlog Beira, k.. 181/2.
- kua Atifa Osmia, umrlog Omera, k.. 186.
- dvije kue Mehmeda Avdibaia, umrlog Abdulaha, k.. 189/1 i 189/2.
- kua Ragiba, Mustafe i erifa Rustia, umrlog Ahmeta, k.. 185.
- dvije kue Avde Ibrievia, zvanog Avdibai, umrlog Ibriima, k..
177/2 i 177/5.
270

Rusmir Djedovi, Urbane prilike i razvoj naselja u nahijama Srebrenik i Jasenica tokom
XVI i poetkom XVII stoljea, u S. Kulenovi, R. Djedovi, E. Mutapi, Srebrenik
historijsko-etnografske crtice, JU Centar za kulturu i informisanje Srebrenik, 2007., str. 25.
271
Idriz Hodi, Obodnica u zagrljaju Majevice 1528-2008, Izdava autor, Sarajevo, 2009.
272
Informator, Agan Hrusti, sin Mehe (1927.g.).
273
Isti.

149

kua Huseina Ibrievia, zvanog Avdibai, umrlog Ibriima, k.. 188.

kua Mejre Avdibai, umrlog Smajla, k.. 194.
kua Begana Hasia, umrlog Ibrahima, k.. 196.274

Austrougarski plan sela Avdibaii

274

Podaci preuzeti iz Gruntovnih knjiga za katastarsku opinu Obodnica. Gruntovnica suda

Tuzla. U prilogu dostavljen austrougarski plan naselja iz 1883./85. g. R=1:6.250.

150

NOVIJI PERIOD
Prema kazivanjima starijih stanovnika, jezgro Avdibaia je oko
1930. godine imalo 12-13 kua i to:
Beirovii su imali jednu kuu koja je bila u vlasnitvu Avde
Beirovia,
Hrustii su imali etiri kue u vlasnitvu Hruste, Muana i Ahme, dok
su Meho i Paan imali zajedniku kuu,
Hasii su imali etiri kue u vlasnitvu Nede, Hasana, Mehe i Muje i
Ibrievii su imali etiri kue u vlasnitvu amila, Halila, Osme i
Jaara.275
U starom jezgru naselja danas se nalazi vei dio kua i moemo
izdvojiti njegove dijelove prema preovlaujuem prezimenu stanovnitva:
1. Beirovii 7 kua, naseljavaju jugozapadni dio naselja, brdo
Guvno.
2. Hrustii 13 kua, naseljavaju sjeverozapadni dio naselja.
3. Hasii 9 kua, naseljavaju sjeveroistoni dio naselja.
4. Ibrievii 6 kua, naseljavaju jugoistoni dio naselja.

Avdibaii krajem 60-tih godina prolog stoljea

Od starog jezgra naselje se postepeno irilo na sve strane. Zadnjih

nekoliko decenija naselje se kontinuirano sputa u aluvijalne ravni rijeke
Tinje i njenih pritoka Marinovi potoka i potoka Viganj.
Novoformirani dijelovi naselja su slijedei:
Kovaevac, tu su naseljeni Huremovii (3 kue) i Ibrievii (7 kua).
Luka, prostor oko kole, naseljavaju Hrustii (1 kua) i Hasii (3
kue).
Lazine naseljavaju Beirovii (3 kue) i Hrustii (1 kua).
Lug naseljavaju Ibrievii (7 kua).
275

Informator, A. Hrusti.

151

Bori naseljavaju Hasii (7 kua) i Ibrievii (3 kue).

Barika gdje su naseljeni Hrustii (5 kua).
Luka, oko mosta na Velikoj Tinji, tu su naseljeni Ibrievii (6 kua),
Huremovii (1 kua) i Hasii (4 kue) i
Vardica, mahala izbjeglica (5 kua), a naselili su se tokom proteklog
rata, radi se o familiji Korkutovii iz okoline Bratunca. Ima i jedna kua
Hrustia od ranije.
Od javnih objekata u naselju postoji damija i itaonica, kao i sada
pusta zgrada nekadanje podrune kole.
Damija se nalazi u starom jezgru naselja na mjestu ranijeg mekteba.
Najstariji mekteb od drvene konstrukcije ispunjene erpiem sluio je sve do
osamdesetih godina prolog stoljea, kada je sagraen novi.
Osim vjerske obuke, u
mektebu je za vrijeme II svjetskog
rata, a i kasnije do izgradnje
osnovne kole, djelovala pomona
puka kola.
Radovi
na
izgradnji
damije zapoeli su tokom 2005.
godine, a njeno proklanjanje je
bilo 11. avgusta 2007. godine.
Dimenzije damije su 12x9 m, a
predulaz 4x2 m. zidana munara sa
jednom erefom je visoka 25 m.

Damija u starom jezgru naselja

kola je sagraena 1953/1954. godine i djelovala je kao podruna

kola do etvrtog razreda O Breke.276 Zbog smanjenja broja uenika
zatvorena je devedesetih godina prolog stoljea. Tokom rata i neposredno
poslije sluila je za smjetaj raseljenih lica. Danas je prazna.
itaonica u naselju je izgraena krajem devedesetih godina i slui za
razne aktivnosti i manifestacije stanovnitva.
Danas naselje Avdibaii ima 100 kua i oko 300 stanovnika. Oni
ive u 119 domainstava. Takoer, imaju 4 prazne kue i 2 vikendice.
Naselje ima tri imenovane ulice: Obod, Palih boraca i kolska.
kolska i Obodd ulica su asfaltirane, a ulica Palih boraca kao i ostali sokaci
su makadamski.
Tokom 2007. i 2008. godine uraena je javna rasvjeta u sve tri ulice i
u sokacima.
Danas naselje Avdibaii ima brojne infrastrukturne probleme,
izmeu ostalog nema rijeenu kanalizaciju i nema gradski vodovod. Ima
276

Informator, Muhamed Ibrievi, sin aira (1947.g.).

152

jedan lokalni vodovod sa izvora iva polje, koji koristi oko 20

domainstava, a ostalo stanovnitvo vodom se snabdjeva iz vlastitih bunara.
Avdibaii danas imaju dva aktivna groblja (mezarja), Glavica i Luka,
koji se nalaze pored puta za Obodnicu Donju. Porodica Beirovi ima vlastito
mezarje Lazine, uz mezarje Glavica.
PORIJEKLO STANOVNITVA
O porijeklu familija koje su nekad ivjele i koje i danas ive u naselju,
tradicija se slabo odrala.277 Krajem 19. stoljea u naselju su ivjele tri
familije. Najbrojniji su bili Avdibaii, zatim Osmanovii, te Osmii.278
Prema nekim kazivanjima familija Avdibai je najstarija familija u
naselju i po njoj je naselje najvjerovatnije i dobilo ime. O porijeklu ove
familije nije sauvana tradicija.
Pored familije Avdibai, stara familija su bili i Osmanovii. Izumrli
su otprilike prije stotinjak godina.
Otprilike ubrzo iza toga izumrla je i familija Osmi. Posljednji lan
ove familije je bila Zula Osmi, koja se kasnije udala za Hasana Hasia.279
Danas u naselju ive sljedee familije: Beirovii, Hasii, Hrustii,
Ibrievii, Fejzii, Huremovii, Saletovii i Korkutovii.
Beirovii (10 kua) su se u Avdibaie naselili jo krajem
osmanskog perioda. Prema kazivanjima starijih lanova familije, Beirovii
su porijeklom iz Crne Gore. Genealogija familije na ovom prostoru se moe
pratiti od Beira (ivio oko 1810. do oko 1870. godine). Ne zna se da li se on
prezivao Beirovi ili je prezime nastalo od njegovog imena. On je imao sina
Mehmeda od kojeg se nastavlja porodino stablo familije Beirovi.
Hrustii (20 kua) su se u naselje doselili krajem XIX stoljea. Prema
kazivanju Agana Hrustia, familija vodi porijeklo iz Gornje Tuzle. Naime,
njegov pradjed Osmo Hrusti je oenio kerku tinjskog bega, Zlatku
Alibegovi i naselio se na enino imanje.
Hasii (23 kue) i Ibrievii (32 kue) su danas dvije najbrojnije i
ujedno najstarije familije u naselju. O njihovom porijeklu nije sauvana
tradicija. Na osnovu podataka pronaenih u gruntovnim knjigama oni su se
sve do dvadesetih godina prolog stoljea prezivali Avdibai. Oni su se
izrodili i danas izmeu njih postoje enidbene veze.
277

Vie o etnolokim karakteristikama Avdibaia u: Almira Beirovi, Etnoloka

istraivanja u Avdibaiima kod Tuzle, Batina sjeveroistone Bosne, br. 2, 2009., Zavod za
zatitu i koritenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijea Tuzlanskog kantona.
278
Podaci preuzeti iz Gruntovnih knjiga za katastarsku opinu Obodnica. Gruntovnica suda
Tuzla .
279
Isto.

153

Saletovii (jedna kua) su bliim porijeklom iz Donje Obodnice, a

doselili su se dvadesetih godina prolog stoljea. Predak ove familije Meho
Saletovi se doselio na enevinu. Posljednji lan ove familije u naselju je
Hasiba Saletovi.
Huremovii (etiri kue) su bliim porijeklom iz Kamenjaa. Doselili
su se pedesetih godina prolog stoljea. lan ove familije Bego Huremovi je
doao na majino imanje.
Fejzii (jedna kua) su porijeklom iz Humaca. Doselili su se
ezdesetih godina prolog stoljea.
Korkutovii (pet kua) su porijeklom iz Podrinja, okolina Bratunca, a
u naselje doselili su se tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu.280
TRADICIONALNA PRIVREDA
U prolosti je osnovna privredna djelatnost stanovnitva ovog kraja
bila poljoprivreda, koja se odlikovala ekstenzivnou. Od ratarskih kultura
najvie su se uzgajali kukuruz i penica, te u manjim koliinama zob i jeam.
Kukuruz se nije sijao kao monokultura, nego su se uz njega sijale i
druge kulture, kao to su grah, bundeva i metlika. U prolosti u ovom kraju
najvie se sijao uti bosanac i bijeli kukuruz, dok danas este razne sorte
hibrida.
Nekada se kukuruz brao sa stabljike neoljuten, a danas se uglavnom
ljuti na stabljici. Poslije berbe klasura se ela eljeznim srpom nasaenim
na drveni lijen, ali samo do visine koljena. Zatim se klasura vezala u
snopove, a oni su se slagali oko stoine u tzv. klaevnjak. Kukuruz u klipu se
skladiti u koeve, a u zrnu u hambare.
Penica se sijala kao ozima. Sijale su se iskljuivo domae sorte, od
kojih je najpoznatija na ovom podruju bila brkulja. Penica se ela
eljeznim srpom i to prvo u rukoveti, a zatim su se rukoveti vezale lozom u
snopove. U jedan snop se moglo sloiti od tri do pet rukoveti. Zatim, su se
snopovi slagali u granice, a jedna granica ima devet snopova. Kasnije su se
granice trpale u kladnju ili u stogove, koje su se nalazile uz guvno. Penica se
vrhla na guvnu, tj. na zemljitu sa kojeg se prethodno oguli trava, a zatim se
uzmu koladvokolica i volovi i tjeraju se u krug dok se zemlja dobro ne
stvrdne. Zatim se na sredinu guvna udarao jedan direk-stoer, za kojeg su se
vezali konji kako bi razgazili klasje.
Neposredno prije vridbe snopovi se poredaju u krug oko stoera, a
klasje se okree u pravcu stoera. Vridba se obavljala sa dva, a ponekad i sa

280

Informator, A. Hasi.

154

vie konja, koji su ili u krug oko stoera, prvo na jednu, a zatim na drugu
stranu.
Kad se klasje razgazi, drvenim
vilama se odvajala slama i kupila
na jednu stranu.
Nakon odstranjivanja slame,
zrno i pljeva su se zgrtali u gomilu
oko stoera, a zatim se zrno
provejavalo na viharu ili runo,
drvenom lopatom na vjetru, gdje
se proces ponavljao nekoliko puta
dok ne bi ostalo isto zrno.
Ko za skladitenje kukuruza

Od industrijskog bilja uzgajao se lan ili eten. Od njega se pravilo

platno, koje se koristilo za izradu odjevnih predmeta koji su se nosili
svakodnevno, a to su gae, pelengae, koulje i dr.
Svako domainstvo je sijalo eten za vlastite potrebe. Sijao se u
proljee, a eo se u ljeto kad sazri. Vezao se u male snopove. Sjeme etena se
odstranjivalo udaranjem pomou motke. Jedan dio sjemena obino se
ostavljao za sjetvu, a viak sjemena se koristio u ishrani stoke.
Snopovi lana se pokisele u vodu i pritisnu kamenjem. U vodi je lan
ostajao oko dvije sedmice, da bi se odstranila vlakna jer je drvenast. Kad
odstoji u vodi, snopovi se tanko prostru na osunani dio terena, da se osui.
Nakon suenja, odstranjivalo se vlakno na spravi zvanoj stupa, a nus proizvod
pozder se bacao jer je drvenast.
Da bi izvadili ostatak pozdera iz vlakna, ono se upalo na grebai
(daska sa ekserima). Od istog vlakna se pravilo kanelo. Vlakno se
namotavalo na prelu, a zatim su se na vretenu pravili konci. Kada se konac
naprede na vretenu, mota se u klupko, a zatim se vri prepredanje, tj.
povezivala su se dva konca u jedan, radi vrstoe. Tako dobijen konac
koristio se za tkanje. Danas ovu kulturu vie niko ne uzgaja.
Stoarstvo je od davnina bilo razvijeno. Stanovnitvo je uzgajalo
stoku iskljuivo radi vlastitih potreba. U prolosti, kao i danas, osnovu
stonog fonda su inila goveda i ovce. U prosjeku svako domainstvo je u
prolosti imalo 10 goveda i 10 do 20 ovaca. Pred kraj prolog stoljea se
osjea opadanje stonog fonda. Danas skoro svako domainstvo ima po jedno
ili vie goveda.
155

Konji su bili zastupljeni od davnina. Koriteni su uglavnom za

zapregu, kao i za obavljanje poljoprivrednih radova, vridbu, transport drva i
dr. Danas ih u naselju rijetko ko dri.
Pelarstvo je bilo malo zastupljeno. Prema kazivanju, prvi koji se u
naselju poeo baviti pelarstvom bio je Ibrahim Ibrievi, a neto kasnije i
Avdo Beirovi.
Od povrtlarskih kultura najvie se uzgaja krompir (bijeli i crveni),
bijeli i crveni luk, krastavci, paradajz, paprike, kupus, kupusrepa i dr. Sve ove
povrtlarske kulture uzgajaju se iskljuivo za vlastite potrebe, dok se niko od
stanovnika ne bavi proizvodnjom za prodaju na tritu.
U prolosti je bilo razvijeno i voarstvo. Uzgajale su se razne sorte
jabuka, od kojih su najpoznatije senabije, masnjae, smoluke,
ranke, baovanke, bjeline, arenike i druge, zatim razne sorte
kruaka kanjuke, poljanke, babunovke, takie, tikvenjae i druge.
Od treanja najpoznatije sorte su mostarke, alame, mrkice, bjelice, a
od ljiva najzastupljenije bile su poegaa, bjeloljiva turgulje,
ljivci i druge.
Od ljive se u ovom kraju uglavnom pravi pekmez. Meutim, one se
sue u punicama, a u manjim koliinama se prerauju u rakiju.
Od jabuka i kruaka takoe se pravi pekmez. Jabuke i kruke se prvo
utuku u stupama zvanim torkula, zatim se iz njih iscijedi sok ira, na
spravi zvanoj eka, od kojeg se pee pekmez u bakarnim loncima.281
KUNA RADINOST
U prolosti je u naselju bila razvijena i kuna radinost, tkanje i
pletenje i spadala je u djelokrug enskog rada.
ene su tkale boe282, mahrame, platno za koulje, ponjave, ilime i
sl. Sprava za tkanje platna se zvala stan. Za osnovu se koristio kupovni
pamuni konac, a za potku prepredeni konac od lana. Kvalitet platna se
cijenio po vrstoi, tj. ako se platno teko motalo bilo je kvalitetno. Platno
se tkalo u strukama irine 60 do 80 cm, zavisno od veliine stana.
Kad se platno otka, poto je bilo vrsto, ilo je na dalju preradu.
Stavljalo se u parjenice i zalijevalo lukijom. Kad odstoji u parjenici, platno

281

Informator, Alija Hasi.

Abdulah kalji, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, VI izdanje, Svjetlost, Sarajevo,
1989., boa (boha, boka) f. (pers.) pokriva za glavu, rubac, stolnjak, platno
etvorougaonog oblika u koje se neto zamotava, str. 149.
282

156

se nosilo na rijeku i pralo se. Za pranje se koristila drvena prakljaa. Da bi se

dobila mekoa platna, ono se pralo nekoliko puta, a zatim se suilo na srgu.283
Laneno platno bilo je pogodno za izradu odjevnih predmeta, koji su se
nosili u ljetnom periodu, jer je hladno i od njega su se krojile koulje, gae,
pelengae i sl.
Osim tkanja, bilo je zastupljeno i pletenje. Od vune su se plele arape,
poe vuneni alovi, koji su se zimi omotavali oko glave, sviteri demperi i drugi odjevni predmeti.284
ZAKLJUAK
Naselje Avdibaii kod Tuzle nalazi se na jugozapadnim padinama
planine Majevice i u gornjem toku rijeke Velika Tinja. Naseljeno je jo u
srednjem vijeku o emu govore brojne starine. Od srednjeg vijeka do 19.
stoljea se formalno razvija u okviru veeg naselja Obodnica.
Posle razdvajanja tog naselja na Gornju i Donju, tokom 19. stoljea
se postepeno izdvaja i razvija naselje Avdibaii kao posebno.
Danas su Avdibaii po svojim antropogeografskim, etnolokim,
urbanim i drugim karakteristikama jedno tipino naselje sjeveroistone
Bosne, naseljeno bonjakim stanovnitvom.

283

Isto, srg m (tur.) duga motka objeena sa krajeva na dvije uzice o tavanu preko koje se
prevjese odijela i tako slui mjesto iviluka, str. 571; u ovom sluaju srg je motka u avliji
preko koje su se vjeali oprani haljeci.
284
Informator, A. Hrusti.

157

Edhem OMEROVI
NEPOZNATE SREDNJOVJEKOVNE NEKROPOLE U SAPNI
Zaseok. Srednjovjekovna nekropola Kuine sa prisutnim
fragmentima od devet steaka, koji su bili u obliku sarkofaga i sanduka. Po
kazivanju Ismeta Husejnovia, ova nekropola je bila prilino velika sa preko
40 steaka. Danas se na mjestu ove nekropole nalaze graevinski objekti:
kua sa pomonim objektima,285 oko kojih se da uoiti veliki broj unitenih
steaka. Koliko je uniteno steaka prilikom izgradnje ovih objekata, niko iz
kue vlasnika nije mogao potvrditi. Danas su na mjestu nekropole izgraeni
objekti domainstva i ureeno dvorite.

Sl. 1. i 2. Oteeni steak sljemenjak u Zaseoku - slika lijevo snimak mart 2011. i
desno oktobar 2003.

Osreak-Zaseok. Neposredno u selu nalazila su se dva steka u

obliku stele. Na jednoj steli vidljivo je bilo ukresano plastificirano rebro, ali
koje vie daje oblik savijenog maa, odnosno sablje. Ova prva stela sa
ukresom rebra ili sablje, unitena je od strane mjetana, bacanjem u klizite,
tokom 80-tih godina 20 vijeka.
Na drugoj ouvanoj steli isklesan je epitaf, iji kratki sadraj govori o
tragediji porodice Tvrdojevi. Na ovoj ploi u Zaseoku koja je i danas
ouvana uprkos razaranju koje je izvreno od strane agresora tokom rata
1992-1995. godine, na epitafu se da proitati slijedee: Ase lei Braja

285

Ismet Husejnovi zajedno sa mnom na licu mjesta u Zaseoku 5.10.2003. godine.

158

Tvrdojevi na zemlji tudi A postavi na njem kamen Prohtjen Radosali,

pastorak mu, i Ozerko sin mu dobri iv i umre Ase pisa Dragoje dijak.286
Pored nedaa koje je pretrpjela ova stela i sadraja epitafa, i njoj je
1996. godine, bila predviena ista sudbina kao i prvoj. Sluajnim prisustvom
u Zaseoku, opazio sam da je ova stela nala svoje mjesto na kamionu,
spremnom da je odveze na smetlite iste provalije, gdje se nalazi prva.
Mojom intervencijom i pojanjavanjem o kulturnom znaenju tog
steka i epitafa, stela je skinuta sa kamiona i postavljena priblino na svoje
staro mjesto. Sa ovim kratkim epitafom, Dragoje dijak opisao je jednu
alosnu sudbinu koja je zadesila Braju Tvrdojevia u odbrani svoje
domovine, na prostoru grobnog mjesta i na zemlji koja gori tudi (tu
gori m.p.), ali koja nije u njegovoj batini, jer se ne pominje, da lei na zemlji
plemenitoj. Takoer, epitaf govori o neizdrivoj boli Ozerka sina Brajinog,
koji od tuge umrije, ne doivjevi da majstor na ploi, epitaf isklee. Pored
alosne sudbine koja je zadesila porodicu Tvrdojevi, znaajno je
napomenuti ime Ozerko i upravo nas to ime podsjea i na dananje tursko
ime Ozer, kao to je i pisac Kulduk na steku u Glumini.
Ova imena na stecima upe Sapna potvruju naseljenost Halisija u
sjeveroistonoj Bosni, koja su svoj ivotni trag zabiljeili na
srednjovjekovnim stecima.

Sl. 3. Stela na Osreku Zaseok sa epitafom o alosnoj sudbini porodice Tvrdojevi

286

Mak Dizdar, Alef , Sarajevo, str. 126.

159

Gaj. Na prostoru ovog naselja nalazi se srednjovjekovna stuba u

duini od 2,60 metra i etverougle irine oko 0,80 metra. Izgraeni oblik u
osnovi je iri, a pri vrhu sueniji i zavren u obliku sljemena.
Po kazivanju mjetana Avde i Beira Memia,287 ova stuba nije bila
na dananjem prevrnutom mjestu, nego se nalazila oko pet metara zapadno u
uspravnom poloaju. Nekada, davne 1935. godine, grupa nestanih mladia
naila je u pijanom stanju sa svadbe i tom prilikom, dokazujui mladalaku
snagu oborila steak - stubu.
Osamdesetih godina 20 vijeka, gradnjom puta kroz selo, buldoerom
je stuba potisnuta na dananji leei poloaj. Prema historijskim podacima,
na ovom prostoru je bio zvorniki vlastelin Marnavi, pa je mogue da ova
stuba obiljeava njegovo grobno njesto.
Kralj Tvrko II svojom poveljom od 7. oktobra 1426. godine, dodijelio
je krajeve u upi Sapna Ivanu Marnaviu.288
Roanj. Srednjovjekovna nekropola ploastog oblika, iji su biljezi
osim dva izraena od stijene krenjaka, izraeni od slabe stijene
konglomerata (sigovca), sa trouglim sljemenastim oblikom ploa. Zbog slabe
tvrdoe stijene, pod utjecajem vremena, ali i fizikim sredstvima biljezi su
skoro potpuno uniteni. Ipak imamo dovoljno materijala da zakljuimo da je
na ovoj nekropoli bilo oko 30 grobnih biljega.
Intersantno je da se na ovoj nekropoli i danas mogu vidjeti ukopani
fragmenti donjeg dijela niana, estouglog oblika, iji su nadzemni dijelovi
nasilno polomljeni. Gornji dijelovi od niana su nekoliko metara odbaeni od
temeljnih dijelova i oni nam pokuzuju svjesno fiziko unitavanje ljudskom
rukom.
Ukopani prizemni fragmenti prednjih i zadnjih niana i danas
pokazuju duinu te dvije grobnice. Kao i veina nekropola i ovdje se
potvruje kontinuitet grobnog mjesta, sa promjenom kulture obiljeja
grobnog biljega.
Starokua-Godu. U ovome dijelu na vrhu breuljka nalazila se
rimska i srednjovjekovna nekropola, iju veliinu i oblik nadgrobnih biljega
nisu zapamtile dananje generacije, osim preneenih kazivanja. Meutim,
fragmente nadgrobnih obiljeja moemo nai oko mjesta ugraene u poljski
put i svaljane u potoku, kao to se isto da uoiti kod ostataka grobnih
fragmenata pa i cijelih niana, koji datiraju iz poetnog perioda turske
vladavine pa sve do kraja 18. vijeka.
287

Usmeno saoptenje, meni lino, 26.7.2004. godine, prilikom posjete selu Gaj.
Mikloi, Monum, str. 329, 330. Opisno je gospodarenje u zvornikom kraju, kao i
povelja od bosanskog kralja Tvrtka II koji daruje posjed Ivanu Marnaviu. Toponim sela
Marnii nas podsjea na prezime Marnavi.

288

160

Ova nekropola potvruje kako se kroz historiju mjenjala stara i

prihvatala nova kultura kod autohtonog stanovnitva, koje je, prihvatajui
novu kulturu, mijenjalo i obiljeja grobnog mjesta, a lokaciju tog grobnog
mjesta zadravalo na istom prostoru ukopavajui umrle jedne do drugih, sa
novim grobnim obiljejem.
Grobno mjesto, i nakon promjene kulture i vjere, ostalo je naslijeena
tradicija, na kojoj se dograivalo novo kulturoloko obiljeje i to do kraja 18.
vijeka, kada ovo selo raseljava via sila izraena u poasti epidemije kuge.
Mramori-Kobilii. Sauvani ostatak fragmenta od jednog steka
izraenog od sedimentne stijene sige, danas nam potvruje da je na ovom
prostoru bila jedna nekropola i da je na jednom od njenih steaka bio ispisan
epitaf. Naime, ostatak kamena i na njemu fragmenti od slova ispisani
bosanicom daju nam podatak o rijetko sauvanim epitafima, posebno
dolinom rijeke Sapna.
Zahvaljujui Kemi Durakoviu roenom u ovom selu, sauvan je
jedan dio steka i na njemu slova, koja ukazuju da je na ovoj nekropoli bilo
moda i vie steaka sa epitafom ili plastinim ornamentima.
Po kazivanju Rahmana Durakovia, mjesto na kojem su bili steci u
Kobiliima i danas uva svoj naziv Mramori. On se takoer sjea ovog
steaka dok nije bio uniten i pomjeren sa ove nekropole, te navodi da je
imao duinu preko 150 centimetara, na jednoj strani urezani ornamenti u
liku zeca, luk i strijela, a na drugoj strani ispisan epitaf.289 Ovaj ostatak
steka veliine 30x50 centimetara pronaen je u ugraenom stepenitu
jednog mjetanina u selu Kobilii.
Shvatajui znaaj srednjovjekovnog kulturnog naslijea, Kemo
Durakovi je svojim sredstvima isplatio obeteenje stepenita, a kameni
fragment osigurao od propasti predajui ga pod kontrolu u dvorite
administrativne uprave opine Sapna. Kemina spasilaka namjera je mnoge
mimoilaznike podstakla na podsmjeh, a manjinu kao ozbiljno shvaenu dobru
namjeru uvara kulturnog, pa i politikog hiljadugodinjeg polazita i
ishodita. Ostatak nepotpunih slova veoma je teko identifikovati, a posebno
od njih sklopiti neku potpunu rije, sa tog oteanog itanja priblino u
prestaviti ouvane slovne znakove:
prvi red; ...A S E L E ..., drugi red; ...U I D J A..., trei red; ...E G R N I...,
etvrti red; ...V B R A D O...
Mramori-Nezuk. Naziv lokacije nas upuuje da je na ovom mjestu
postojala nekropola srednjovjekovnih steaka. Kada i sa kojom svrhom su

289

Razgovor na licu mjesta u Kobiliima 9.3.2004. godine.

161

nestali, dananjem stanovnitvu nije poznato, kao to nikome nije poznat

njihov oblik ni veliina nekropole.
U dostupnim izvorima o srednjovjekovnim nekropolama nisam uspio
pronai nikakvog traga, to ne znai da u nekoj novoj ili u stranoj grai, ne
postoji podatak o ovoj nekropoli, nama poznatoj samo na osnovu
mikrotoponima. Broj grobnica na ovoj lokaciji bi mogao dati pribline
podatke o veliini nekropole, pa priblino i oblik steaka, ali za potrebe
sistemskog arheoloskog pretraivanja ne samo ove lokacije, nego i vie njih
na ovom prostoru, neophodno je ire drutveno angaovanje.

Sl. 4. Steak sa lokaliteta Mramori-Kobilii

Podkojnice-Baljkovica. Na ovoj lokaciji i danas se daju zapaziti

fragmenti ostataka od kamena konglomerata, koji ukazuju na postojanje
jedne od srednjovjekovnih nekropola u Baljkovici. Na jednom steku koji je
bio u obliku stube, primijete se uklesavane linije oko cijelog kamena u
razmaku jedne od druge oko pet centimetara. Na osnovu poruenih i
potonulih steaka i po tragovima kamena u zemlji, primijeti se da je na ovoj
nekropoli bilo najmanje 30 steaka. Uz ove steke, neposredno je bilo i staro
mezarje, to potvruju fragmenti unitenih niana. Od nianskih fragmenata
pronali smo jedan dio vrha uzglavnog biljega na kome se vidi da je nian
izraen od skopskog mermera, a oblik vrha pokazuje da je to bio biljeg od
162

ugledne linosti. Naalost, ova nekropola je potpuno unitena i pretvorena u

livadu za koevinu ili ispau stoke.
Arheolokim iskopavanjima ueg i ireg prostora bi se najvjerovatnije
pronali tragovi iz starijeg perida od srednjovjekovnog, a na to nas upuuje
naziv mjesta nekropole Podkojnica.

Sl. 5. Fragmenti grobnog biljega u Baljkovici

Mramorovi-Kovaevii. Srednjovjekovna nekropola, nalazi se

neposredno uz sjeverozapadni dio sela, a iznad ravanja puteva iz pravca
Krsca prema Oenku i Kovaici. Znakove ove srednjovjekovne nekropole
predstavljaju dva steka sljemenjaka izraena od bijele stijene krenjaka.
Iako su ova dva steka prije do mjesec dana bila u potpunom svom
prvobitnom obliku, danas, u toku mog istraivanja, se primijeti da je ove
steke nepoznato lice (vjerovatno vlasnik), namjerno radi iskrivanja prostora
u velikoj mjeri otetilo, dok je jednog u obliku stube uspio potpuno unititi.
Inae, na ovoj nekropoli se danas po ostatku razbijenih steaka vidi da
je ovdje bila mnogo vea nekropola, sa neto vie steaka, iji tragovi govore
da ih je bilo najmane preko dvadeset. Po prii Hamdije Kahrimanovia, ove
steke su unitili osamdesetih godina radnici firme Bujica iz Zvornika, koja
je ovdje uspostavila pozajmite kamena za nasipanje makadamskog puta kroz
Vitinicu.
Groblje-Mahmutovii. Na vrhu ove prostrane srednjovjekovne
nekropole i dananjeg mezarja na sjevernoj strani, prije nekoliko godina
primjeivali su se fragmenti od razbijenih steaka izraivanih od sedimentne
stijene sive sige. Ostaci razbijenih steaka bili su potonuli u zemlju, a na
povrini se dobro primijetio uinak unitavanja fizikim razbijanjem.
Po zaostalim tragovima na ovom prostoru je mogla biti velika
nekropola sa preko 70 steaka. Naalost, ne moe se utvrditi u kojem su
163

obliku bili izgraeni, niti se uopte moe utrditi broj steaka, pogotovo u
dananje vrijeme, jer je na prostoru nekropole unazad dvije godine sagraen
vei objekat sa turbetom, a okolni kameni fragmenti odneseni. I ovdje se
nastavio kontuitet grobnog mjesta, sa promjenom kulture obiljeja grobnog
biljega.

Sl. 6. Sljemenjak orijentiran I-Z

Sl. 7. Polomljeni i razbijeni steci

Groblje-Han u Vitinici. Unutar ove nekropole i danas se vide ostaci

srednjovjekovnih steaka, a od mnogih unitenih jedan je bio izraen od
stijene vreg krenjaka i moe se primijetiti utonue u obliku stube. Njegov
pravougli oblik pribline irine iznosi 100x50 centimetara. Na osnovu
fragmenata i na ovoj nekropoli je mogao biti vei broj steaka, za koje danas
ne moemo utvrditi u kojem obliku su bili raeni.
Bahatost ljudi ne samo da se primijeti u odnosu na srednjovjekovne
steke, nego i u odnosu na stare niane, koji su isto tako izloeni unitenju.
Ova nekropola potvruje kontinuitet grobnog mjesta, sa promjenom
kulturne simbolike obiljeja grobnog biljega.
Mramori-Nezuk. Naziv lokacije nas upuuje da je na ovom mjestu
postojala nekropola srednjovjekovnih steaka. Kada i sa kojom svrhom su
nestali, dananjem stanovnitvu nije poznato, kao to nikome nije poznat
njihov oblik ni veliina nekropole.
U dostupnim izvorima o srednjovjekovnim nekropolama nisam uspio
pronai nikakvog traga, to ne znai da u nekoj novoj ili u stranoj grai ne
postoji podatak o ovoj nekropoli, nama poznate samo na osnovu
mikrotoponima. Broj grobnica na ovoj lokaciji bi mogao dati pribline
podatke o veliini nekropole, kao priblino i oblik steaka, ali za potrebe
sistemskog arheolokog pretraivanja ne samo ove lokacije, nego vie njih na
ovom prostoru, neophodno je ire drutveno angaovanje.

164

Podkojnica-Meea. Srednjovjekovna nekropola sa ouvanih 17

steaka u obliku sljemenjaka, sanduka i stube, izraenih od stijene
konglomerata (sige), orijentiranih I-Z i S-J. Na ovoj nekropoli vidljivo je
ispravnih 17 steaka i 3 oteena poravnjena sa zemljom, te nekoliko
razbijenih, iji fragmenti se opaaju oko nekrople.

Sl. 9. Nekropola Podkojnica-Meea Sl. 10. Steci sljemenjaci na orijentirani I-Z

Od ouvanih steaka 13 je sljemenjaka, 1 stuba i 3 sanduara.

Nekropola je imala preko 25 steaka, to nam potvruju i fragmenti razasuti
oko nekropole. Pored potrebe za ureenjem nekropole, bilo bi poeljno i
arheoloko otkopavanje, odnosno podizanje steaka iz utonua kako bi
nekropola dobila svoj priblino prvobitni izgled, jer je nekoliko steaka
pomjereno iz svoje prvobitne postavke.

Sl. 11. Prevrnuti sanduar,

orijentiran S-J

Sl. 12. Potonula i nakoena stuba

Mramorje-Braci. Sauvano 27 steka u obliku ploa, sanduka,

sarkofaga, kao i nekoliko do tla sravnjenih steaka, odnosno razbacanih
kamenih fragmenata, koju ukazuju da su odlomci steaka. Stei su
orijentirani u razne strane, to pokazuje da su pomijerani sa grobnih mjesta.
Nekropola se nalazi na ravitu puta prema Haneliima. Danas je na
ovoj nekropoli ukupno sauvanih 27 steka. U obliku sanduka 5, u obliku
165

stele 4, u bliku sarkofaga 18 steaka. Pomjerenih sa svog prvobitnog grobnog

obiljeja ima oko 10 steaka, a tri su razbijena. Stei koji lee pored puta
potvruju da je kroz nekropolu prosjeena putna komunikacija, a pet steaka
pored puta nam potvruju da su pomjereni sa svoga prvobitnog grobnog
mjesta. Navodno je na ovoj nekropoli nekada postojala jedna stuba na kojoj
je bio ispisan epitaf.290
Po saznanju dobivenom od mjetana zaselka Braci, tokom rata 19921995. godine, u vremenu kopanja traneja i zemunica, nekoliko tih
srednjovjekovnih grobnica je uznemireno, ali te grobnice nisu bile obiljeene
grobnim biljegom, to nam govori da su upravo steci pored puta bili na
mjestu iskopavanja ljudskih skeleta. Iskopane kosti sakupljene su i zajedniki
pokopane, ali izvan stare grobnice. Mjesto gdje su preneseni skeleti nije
obiljeeno. Potonuli steci, ali i mnogi fragmenti, zahtijevaju hitnu sanaciju i
zatitu nekropole.
Inae, prostor Braka zapostavljen je od strane istraivaa, naroito
arheologa. Naselje je arheoloki veoma interesantno, s obzirom na dokaze iz
neposredne blizine nekropole, gdje je pronaeno nekoliko zlatnika iz doba
ugarskog kralja Ludovika I, kao i kovani novii iz austrougarskog i perioda
SHS.
Pored zlatnika i kovanih novia na arheoloki neistraenoj lokaciji,
pronaeni su mnogi fragmenti glinenih predmeta. Prostor nekropole nas
uvjerava da je ovdje bilo mnogo vie steaka nego to se danas moe utvrditi,
s obzirom na to da su prosijecani putevi kroz i oko nekropole, te da su na njoj
izgraeni kua i okunice.
Konfiguracija terena i vidljivi fragmenti na ovoj nekropoli upuuju
nas na uvjerenje da je ovdje bila vea nekropola s najmanje 40 steaka.

290

Tvrdnja vlasnika parcele 17.3. 2011. godine, iz preuzete prie od svojih predaka.

166

167

PORODICE I
LIKOVI ZAVIAJA

168

169

Mr. sc. Mensur HUSI

HAFIZI HUSII IZ LIPOVICA KOD KALESIJE
UVOD
Mnoga mjesta na podruju sjeveroistone Bosne poznata su po
odreenim tradicijama koje su nepoznate iroj javnosti. Brojne sociokulturne
vrijednosti Bonjaka jo uvijek su daleko od javnosti, smirene na utim,
vremenom oronulim listovima. S obzirom na injenicu da su za vrijeme
otomanske vladavine djela i dogaaji zapisivani na orijentalnim jezicima,
podrobnije informacije o kulturnim djelatnicima ili jo nisu ugledale svjetlo
dana ili su zauvijek unitene. Drugi razlog koji je producirao nedostatak
informacija o kulturnim pregaocima je nepostojanje spisateljskog
senzibiliteta kod naeg naroda.
Ovaj rad o hafizima Husiima iz Lipovica kod Kalesije ima za cilj da
ukae na tradiciju uenosti u sferi islamistike u ovom mjestu, koja see skoro
dva stoljea unazad. Ova tradicija se zadrala do dananjih dana, i to ne samo
u familiji Husi nego i u familijama Imamovi i Jakubovi. Lipovice291 su
mjesto na podruju Kalesije koje je poznato po znaajnom broju svrenika
vjerskih kola: Gazi Husrev-begove i Behram-begove medrese, te teolokih
fakulteta. U periodu od 1975-2010. godine, sa ovog podruja kolovanje u
medresi je okonalo oko 25 svrenika. Mnogi od njih su danas istaknuti
alimi, profesori, uitelji i vjerouitelji u Bosni i Hercegovini i izvan njenih
granica. U ovom radu u se, na temelju dostupnih informacija u literaturi i
informacija koje su mi prenesene usmenim putem, ograniiti na ivot i djelo

291

Lipovice mjesto udaljeno 8 kilometara od Kalesije. Prema popisu stanovnitva iz 1991.

godine, u Lipovicama je ivjelo 1158 stanovnika. Veliki broj stanovnika se odselio u oblinja
mjesta. Danas u Lipovicama ive familije: Husii, Jakubovii, Imamovii, Zulii i nekoliko
porodica Hasanovia. Do prije ratnih deavanja protiv bosanskohercegovakog drutva dio
Lipovice su bila i oblinja mjesta Mekovii, Petrovice i Bukvari.
Stanovnitvo Lipovica, prema usmenim predajama, doselilo se u jednoj od seoba
muslimanskog stanovnitva nakon opadanja moi Otomanske imperije iz Srbije. Husii od
svojih predaka prenose podatak da potiu iz jednog od mjesta u blizini Beograda. Mjesto
Lipovica se nalazi i u junoj Maarskoj, nedaleko sa granicom Hrvatskom. Znaajan broj
stanovnika mjesta Lipovice je zavrio fakultete, meu kojima dominiraju svrenici fakulteta
islamskih nauka.

170

dvojice hafiza: hfz. ahbaz ef. Husia i hfz. Muhamed ef. Husia.292 Imajui
u vidu da su bili istakniti muderrisi u Behram-begovoj medresi u Tuzli i da je
znaajan broj hafiza koji su djelovali u Tuzli 1878-1982. godine poloili hifz
pred njima, smatram vanim da se ira javnost upozna sa njihovim ivotnim
opusom.
HAFIZ AHBAZ EF. HUSI
Hafiz ahbaz ef. Husi je roen 1847. godine u Lipovicama.293 Potie
iz familije Husia koji su se za vrijeme jedne od seoba muslimanskog
stanovnitva iz Srbije doselili u Lipovice iz okoline Beograda. Osnovnu
kolu hafiz ahbaz Husi zavrio je u Lipovicama. Behram-begovu medresu i
hifz je zavrio u Tuzli. Nakon to je okonao kolovanje u Behram-begovoj
medresi, brai preputa dio svoje imovine i zahtijeva od njih da mu osiguraju
sredstva za kolovanje u Stambolu. U Stambolu je diplomirao teoloke
nauke. Po povratku iz Stambola postavljen je na mjesto muderrisa u Behrambegovoj medresi u Tuzli.294 U Medresi je predavao turski jezik i gradivo na
292

Govor o mlaoj ulemi iz Lipovica, iz porodice Husi, Imamovi i Jakubovi prevazilazi

okvire teme ovog rada, te s obzirom na njihov broj zavreuje studiozniji pristup.
293
Informacije o hfz. ahbaz ef. Husiu i hfz. Muhamed ef. Husiu, muderrisima, pronaao
sam u arhivskoj grai Medlisa IZ Tuzla i Behram-begove medrese. Neke od informacija
preuzeo sam od ljudi koji su pamtili hfz. Muhammed ef. Husia, koji je bio upravitelj
Behram-begove medrese od poetka 1942. do kraja 1943. godine.
294
Behram-begova medresa u Tuzli je najstarija obrazovna institucija u sjeveroistonoj
Bosni i meu najstarijim je medresama naega podneblja. Relevantni historijski izvori
navode da je poela s radom prije 1626. godine. Zgrada Medrese u 19. stoljeu je sagraena
u arapsko-maurskom stilu, a tokom svoje povijesti je vie puta restaurirana i dograivana.
Prijelomni dogaaj u radu Medrese je dolazak hafiza Salih-ef. Sivevia na mjesto
upravitelja 1922. godine.
On je uveo reforme koje su imale za cilj da poboljaju njen rad, a najznaajnije su:
- uvodi se razredna nastava, prvo dva razreda 1923., a kasnije pet razreda;
- kolske 1923/24. obnavlja zgradu Medrese i u nju smjeta i internat za uenike;
- osniva kuhinju za uenike, u spavaonice unosi krevete, a u uionice klupe;
u nastavni program uvodi svjetovne predmete;
- uvodi internatske propise i pravila;
- od 1923. godine uvodi prijemni ispit iz kiraeta i uslovljava upis zavrenom osnovnom
kolom;
- 1924. godine formira savremenu biblioteku.
Ovaj nain rada u Medresi primjenjivao se sve do prekida njenog rada 15. januara 1949.
godine. Nastavni plan i program se stalno usavravao to je znatno uvealo i zainteresiranost
uenika za pohaanje Medrese. Pred Drugi svjetski rat Medresa je imala ukupno dvadeset
prostorija u kojima se moglo smjestiti 120 uenika.U nastavi je koriteno preko 100
udbenika, a izuavalo se 25 nastavnih predmeta. Medresa je radila i tokom rata, ali u veoma
tekim uslovima.kolske 1948/49. godine, uenici su nakon povratka sa zimskog odmora,
15. januara, obavijeteni da se rad Medrese obustavlja do daljnjeg. Medresu je tada pohaalo

171

turskom od 1882. do 1908. godine, te poduavao uenike i hifzu. Jedno

vrijeme je bio muderris Hadi Bede-kadun medrese295 u Tuzli.

Skver, 1895. godine kada je zavrena prva faza u izgradnji medrese

Zajedno sa muderrisom h. Muhamed Haki-ef. okiem, bio je

najzasluniji za izgradnju medresanske zgrade u prve dvije etape, 1893. i
1907. godine.296
Pred hfz. ahbaz ef. Husiem, hifz je zavrio hfz. Sulejman ef.
Damadi, 297 hfz. Bekir ef. Fejzagi, 298 hfz. Abdullah ef. Ibriimovi, hfz.
Osman ef. Vilovi,299 hfz. Jakub ef. Berbi, hfz. Mustafa ef. Berbi.

oko 100 uenika. Od tog broja 24 uenika nastavili su kolovanje u Mektebi-nuvabu

(erijatska sudaka kola) u Sarajevu i neki su postali i kadije. Zgrada Medrese je sruena
1974. godine. Od cijelog objekta ostala je samo porta (kapija) koja je restaurirana prvi put
1975. godine, a potom i 1990. i 1997. godine. ( <www. medresatz. edu.ba.> Pristupljeno
31.1.2011.)
295
Hadi Bade-kadunu i njezinu medresu u Tuzli prvi je spomenuo profesor Abdurahman
Adil oki (1888-1954), koji kae slijedee: "Iz toga doba u Tuzli poznate su hadi Badekadun, koja je u Tuzli podigla medresu i ostavila vee vakufe za njezino izdravanje, te
Amber-hatun, koja je podigla mekteb i damiju i ostavila vakuf za njih. O ivotu ovih ena
nije nita poblie poznato.''(Abdurahman-Adil oki, Muslimanka u domu i javnom ivotu
kroz istoriju, Glasnik VIS-a, Sarajevo, god. III/1952., broj 8-12, str. 220-230)
296
Prva zgrada Behram-begove medrese o kojoj imamo podatke je zgrada koja je postojala u
vrijeme austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine. U periodu
austrougarske vladavine u Bosni i Hercegovini sagraena je nova zgrada Medrese, sagraena
u arapsko-maurskom stilu. Sveano otvorenje izvreno je 29. novembra 1893. godine.
Sveano otvorenje nakon druge faze izgradnje Medrese bilo je 29. aprila 1907. godine.
(Hikmet, god. III/1931, broj 27, str. 75). U prvoj fazi Medresa je bila prizemnog oblika, a u
drugoj je dobila sprat i novi krov radi funkcionalnosti. I ovom periodu Behram-begova
medresa je bila kola internatskog tipa.
297
Hfz. Sulejman ef. Damadi je zavrio Behram-begovu medresu u Tuzli. Dugo godina je
bio muallim mekteba na Mejdanu. Takoer je bio imam Jalske damije u Tuzli i vjerouitelj

172

U vremenu u kojem je hafiz ahbaz ef. Husi predavao u Medresi,

nastava nije bila organizirana po predmetima. Umjesto predmeta u
svjedodbe uenika upisivani su udbenici koje su uenici sluali iz oblasti
akaida, fikha, arapskog jezika. To su: Kafija (iz sintakse arapskog jezika),
Multeka (iz erijatskog prava) i Tarikati-Muhammedijja (iz islamske
tradicije-hadisa). Hafiz ahbaz ef. Husi je umro 1908. godine u Tuzli.
HFZ. MUHAMED EF. HUSI
Hafiza ahbaz ef. Husia je u Behram-begovoj medresi naslijedio
njegov sin od prve ene hfz. Muhamed ef. Husi.300

Hfz. Muhamed ef. Husi

Hfz. Muhamed ef. Husi je zavrio Behram-begovu medresu u Tuzli,

poloio hifz pred svojim ocem hfz. ahbaz ef. Husiem, a fakultet u
Stambolu.301
na Graanskoj koli u Tuzli. Umro je 14.5.1954. godne. (Refik Hadimehmedovi, Tuzlanski
hafizi, Takvim 1983. godine, str. 176.)
298
Hfz. Bekir ef. Fejzagi je roen 1880. godine u Tuzli. Zvrio je Behram-begovu medresu
u Tuzli. kolovanje je nastavio na erijatsko sudakoj koli u Sarajevu, koju je zavrio 1900.
godine. Slubovao je kao kadija, a poslije toga vanredno polagao profesorski ispit. (Podaci
su preuzeti iz spomenice erijatsko sudake kole iz 1937. godine, str. 81, red. br. 64)
299
Hfz. Osman ef. Vilovi je roen 1870. godine u Tuzli. Zavrio je Behram-begovu
medresu u Tuzli. Zavrio je erijatsko sudaku kolu u Sarajevu !903. godine. Vrlo mlad se
opredjelio politikom ivotu, pa je tako bio naelnik opine Tuzla u vremenu od 1908-1922.
godine. (Refik Hadimehmedovi, Tuzlanski hafizi, Takvim 1983. godine, str. 188.)
300
Rodila je samo njega i umrla.
301
Za vrijejme Otomanske vladive u Bosni i Hercegovini, svrenici medresa su kolovanje
nastavljali u Stambolu. Ova tradicija je biti nastavljena i u periodu Austro-Ugarske vladavine

173

Nakon povratka iz Carigrada dolazi na mjesto muderrisa u Behrambegovoj medresi u Tuzli gdje je predavao nastavni predmet kiraet, a pored
kiraeta predaje i nastavni predmet akaid i turski jezik.
Godine 1940. biva postavljen od strane Ulema medlisa u Sarajevu na
mjesto imama hadi Hasan damije u Tuzli.
Hafz. Muhamed ef. Husi je bio istaknuti muhafiz u Tuzli, pred kojim
su hifz zavrili hfz. Salih ef. ozi302, hfz. Hamdi ef. Azabagi,303 hfz.
Abdullah ef. Azabagi,304 hfz. Sinan ef. Jahi, hfz. Osman ef. Mujezinovi, h.
hfz. Mustafa ef. Nali, hfz. Ali-Osman ef. Sarai, hfz. Abdurahman ef.
Ibriimovi i mnogi drugi.
U periodu od poetka 1942. do kraja 1943. godine, obavljao je
dunost upravitelja Behram-begove medrese.305 Dunost upravitelja Medrese
je preuzeo od Salih ef. Sivevia, a predao ju je Hasan ef. Smajloviu. U
vremenu kada je haf. Muhamed ef. Husi predavao u Medresi, nastava u
Medresi je krajnje modernizovana. Inicijator ovih reformi je bio hfz. Salih ef.
Sivevi koji je na elo upravitelja Medrese doao 1922. godine.
Pored vjerskih predmeta, u Medresi su se izuavali i opeobrazovni
predmeti: logika, zemljopis, matematika, prirodopis, gospodarstvo, fizika,
higijena, metodika vjerske nastave, administracija, krasnopis, crtanje,
gimnastika.

Bosnom i Hercegovinom, iako je Austro-Ugarska otvaranjem erijatsko sudake kole u

Sarajevu nastojala da se slubenici Islamske zajednice obrazuju u Bosni i Hercegovini.
Ukoliko situiramo ovaj projekat u iri kontekst, shvatit emo da je on dio veeg projekta,
projekta Aneksije Bosne i Hercegovine Austro-Ugarskoj carevini.
302
Hafiz Salih ef. ozi, roen je krajem XIX stoljea. Zavrio je Behrambegovu medresu u
Tuzli i hifz pred muderisom hfz. Muhamed ef. Husiem 1912. godine, a zatim je nastavio
kolovanje u erijatsko-sudakoj koli u Sarajevu koju je zavrio 1915. godine. Kao uenik
je bio hafiz. Slubovao je kao kadija u Tuzli i Derventi (1931. godine). Hafiza Salih ef.
ozia, 1916. godine, nalazimo kao erijatskog pripravnika (vjebanika) u Kotarskom
erijatskom sudu u Tuzli. Hafiz Salih ef. ozi, umro je kao erijatski sudija u penziji. (Refik
Hadimehmedovi, Tuzlanski hafizi, Takvim 1983. godine, str. 176.)
303
Hfz. Hamdi ef. Azabagi je roen u Tuzli. Zavrio je Behram-begovu medresu u Tuzli i
hifz. 1922. godine. kolovanje je nastavio na erijatsko-sudakoj koli u Sarajevu koju je
zavrio 1927. godine. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu i jedno vrijeme se
bavio odvjetnikim poslovima u Tuzli. (Refik Hadimehmedovi, Tuzlanski hafizi, Takvim
1983. godine, str. 175.)
304
Hfz. Abdullah ef. Azapagi je roen u Tuzli 1907. godine. Zavrio je Behram-begovu
medresu u Tuzli i hifz. pred hafizom Muhamedom Husiem 1922. godine. kolovanje je
nastavio na erijatsko-sudakoj koli u Sarajevu. Slubovao je kao kadija u Prizrenu, Pritini
i Tuzli. (Refik Hadimehmedovi, Tuzlanski hafizi, Takvim 1983. godine, str. 175.)
305
U nizu reformi, Behram-begova medresa je u tom periodu bila preimenovana u Niu
okrunu medresu u Tuzli.

174

Medresa je tada bila jedna od prestinih kola, a njeni svrenici su se

upisivali na fakultete FNRJ.306

Svrenici Behram-begove medrese u Tuzli sa svojim profesorima.

Sjede slijeva: efket ef. abi, h. Ibrahim ef. oki, hfz. Salih ef. Sivevi, hfz.
Muhammed ef. Husi i hfz. Ahmed ef. Redebai.
Slika je snimljena 3. juna 1939. godine u dvoritu Medrese.
(Hikmet, br. 12., 30. XI1994. god., str. 423)

Godine 1949. Izvrni odbor Povjerenitvo za prosvjetu i kulturu

Gradskog narodnog odbora Tuzla je 15. januara 1949. godine donijelo
RJEENJE br. 439/49 kojim je zabranjen dalji rad Nie okrune Medrese u
Tuzli Behram-begove medrese u Tuzli.
Iste godine je umro Hafiz Muhamed ef. Husi. Pokopan je u Tuzli, a
poslije njegove smrti u mahali iznad Jalske damije ivjeli su potomci hafiza
Muhameda ef. Husia. 307

306

Dr. Omer Nakievi je zavrio Behram-begovu medresu 1947. godine. Iste godine je
nastavio studij na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu.
307
Zadnju godinu svoga djelovanja i rada, 1948/1949. godine, Behram-begova medresa je
provela u Husein-auevoj (Dindi) damiji, kada je definitivno prestala s radom, odnosno
15. januara 1949. godine. Nakon 44 godine prekida, rad Medrese je reaktiviran 1993. godine.
Prijemni ispiti su odrani 28. augusta, a nastava je poela 6. oktobra iste godine. Nastavu je
poelo pohaati 77 uenika i 40 uenica, a organizirana je iznajmljenim prostorijama. U
kolskoj 2010/2011. godini, Behram-begovu medresu pohaa 500 uenika.

175

Hafiz Muhamed ef. Husi je imao i polubrata Muhameda Husia koji

je roen 1905. godine u Tuzli. Predavao je historiju, zemljopis i biologiju u
Medresi, Graanskoj i Tehnikoj koli. Umro je 9. jula 1973. godine u
Sarajevu.
.

176

Hafizi koji su poloili hifz pred hafizom ahbaz ef. Husiem i hfz.
Muhamed ef. Husiem su ljudi koji su nastavili kolovanje na
visokokolskim ustanovama u Sarajevu, Beogradu i Zagrebu. Pored toga to
su bili kadije, imami, muallimi, meu njima je bio i hfz. Osman ef. Vilovi,
koji je bio naelnik opine Tuzla u periodu od 1908. do 1922. godine.

Nakon smrti hfz. Muhameda Husia tradiciju uenosti u sferi

islamistike u ovom ogranku familije Husi nastavio je Smajl ef. Husi, sin
Haimov, koji je roen 1895. godine u Lipovicama. Smajl ef. Husi je
amidi hfz. Muhameda ef. Husia. Osnovnu kolu je zavrio u Lipovicama,
a dalje kolovanje je nastavio u Behram-begovoj medresi u Tuzli. Imamsku
dunost je zapoeo u dematu Seljublje, a nastavlja u dematu Lipovice, gdje
je radio od 1925. do 1932. godine. Vrijeme od 1932. godine, pa sve do svoje
smrti proveo je radei na poslovima sibjani muallima u lipovakom mektebu.
Prema svjedoenju polaznika vjerske poduke, od kojih su mnogi danas ivi,
nastava u mektebu se izvodila sa poetkom u 8:00 sati, a zavravala se poslije
ikindije-namaza u ljetnom periodu, a u zimskom periodu je trajala i poslije
177

ikindije-namaza. Vjersku poduku je izvodio na bosanskom i dijelom na

turskom jeziku. Pored toga, djecu je poduavao arebici, latininom i
irilinom pismu i matematici.308 Poslove sibjani muallima je obavljao sve
do pred svoju smrt. Veliki broj ljudi je preuzeo vjerska i osnovna ivotna
znanja od Smail ef. Husia. U vremenu kada je bilo zabranjeno izvoenje
vjerske poduke, on ju je izvodio u svojoj kui.

Nakon Drugog svjetskog rata, ne prihvata prijedlog reisul-uleme

Ibrahim ef. Fejia da se preseli u Sarajevo i da se angaira u neku od slubi u
Islamskoj zajednici. Usprotivio se i kalesijskim komunistima koji su od njega
traili da uestvuje u projektu otkrivanja ene muslimanke, zbog ega je
odreeno vrijeme boravio i u zatvoru. Iza Smail ef. Husia je ostala
biblioteka na arapskom, perzijskom i turskom jeziku. O Smail ef. Husiu sa
oduevljenjem govore njegovi uenici koji su jo danas ivi, a koji su roeni
u periodu od 1920. do 1955. godine. Posebno istiu njegovu metodinost u
poduavanju. Smail-ef. Husi je umro 1966. godine u Lipovicama, a pokopan
je u haremu Stare damije u Lipovicama, koja se ubraja u red najstarijih
damija na ovim prostorima, poslije damije u Debarima i stare damije u
Tojiima. Iz reda potomaka Smail ef. Husia, njegovih sinova, keri i unuka,
308

Na spisku predmeta koje je polagao na kraju imamskog teaja nalazi se i predmet pod
nazivom raun.

178

Gazi Husrev-begovu medresu je zavrilo 15 potomaka. Prema svjedoenju

njegovih sinova, Smail ef. Husia je znao Kur'an, a.., napamet, ali to nikada
nije formalizirao pred komisijom. Tradicija uenosti u ovom ogranku familije
Husi je i danas nastavljena. Jedan od potpmaka Smail ef. Husia je autor
ovog rada.309
LITERATURA
1.

Fazli Fadil: Hafizi u Bosni i Hercegovini u posljednjih 150 godina, ElKalem, Sarajevo 2006. godine.

2.

Hifzija Suljki, Kratke biljeke o Behram-begovoj medresi u Tuzli,

Hikmet, br. 12., 30.XI 1994.)

3.

Refik M. Hadimehanovi, Tuzlanski hafizi, Takvim 1983.,

4.

Spomenica erijatsko-sudake kole u Sarajevu od osnutka do kraja

kolske 1916/1917. godine, Zemaljska tamparija, Sarajevo, 1917.

5.

Hifzija Suljki, Jalska damija u Tuzli, Glasnik VIS-a Sarajevo, god.

XLI/1978., broj 3.

6.

Adem Handi, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, Tuzla, 1975.

7.

Adib ozi, ozii iz Srebrenice, Batina sjeveroistone Bosne, br.1.,

Tuzla, 2010.

8.

www. medresatz.edu.ba

309

Prof. Mensur ef. Husi, zavrio Behram-begovu medresu u Tuzli kolske 1996/1997.,
diplomirao na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu kolske 2001/2002. Zaposlen je u
Behram-begovoj medresi u Tuzli, gdje predaje nastavni predmet akaid islamska teologija.

179

Hasan GAZIBEGOVI
KRATAK OSVRT NA ISTRAIVANJE PORIJEKLA
FAMILIJE GAZIBEGOVIA
Dugi niz godina bavio sam se istraivanjem porijekla familije
Gazibegovi. Za prikupljanje podataka koristio sam: matine knjige,
gruntovne knjige opinskih sudova, greblja familije Gazibegovi, sauvana
predanja predaka familije Gazibegovi i niz historijske i kulturoloke
literature poznatih i priznatih bh. naunika, doktora, profesora i publicista.
Aprila mjeseca 2004. godine u organizaciji DD Grin Graanica tampano
je prvo izdanje knjige Familija Gazibegovi u prostoru i vremenu u tirau
od 500 primjeraka. U dokumentaciji prikupljenoj za prvo izdanje knjige
nisam mogao doi do preciznih i pouzdanih podataka kada su i odakle prvi
preci familije Gazibegovi doli na ove prostore BiH. Ovo je bio osnovni
razlog to sam odluio nastaviti dalje istraivanje porijekla familije
Gazibegovi nakon prvog izdanja moje knjige 2004. godine.
U pisanim dokumentima prezime Gazibegovi prvi put se pominje 1711.
godine. Na bazi dosadanjih istraivanja, zabiljeen je podatak da je naselje
Orahovica 1711. godine bilo vei posjed, tj. zijamet Sulejmanbega
Gazibegovia. Zanimljivo je da se i danas pored niza topomina u kartama
pominje Sulejmanbegova kosa, a to je upravo dio umskog i zemljinog
prostora zvanog kosa (zapadni dio prema donjoj i gornjoj Lohinji), koji je i
danas u vlasnitvu nekih porodica familije Gazibegovi.
U dokumentima o popisu stanovnitva u nahiji Soko (Zvorniki sandak)
iz 1604. godine, Orahovica se pominje kao jedno od veih naselja. U tom
popisu, pored ostalih pominju se Gazija Hurem i Ibrahim, to bi se moglo
dovesti u bliu vezu s moguim nastankom prezimena Gazibegovi.
U nastavku istraivanja novih podataka, pronaao sam nekoliko
uzglavnih niana iz turskog doba u mjesnom greblju Mehtefite u Gornjoj
Orahovici. Na nekima su uspjeno deifrovani podaci natpisa tariha, dok
kod nekih, zbog veih oteenja, nije bilo mogue izvriti prevod sa natpisa tariha. Asidin ef. Muratovi iz Gornje Orahovice, uspjeno je izvrio prevod
na uzglavnom nianu iz 1838. godine, a rije je o umrlom Osmanbegu, ocu
Ibrahimbega Gazibegovia, vojskovoe i bliskog saradnika Husein-bega
kapetana Gradaevia, poznatih iz pobune za autonomiju BiH.
180

U pisanom dokumentu iz 1858. godine, izmeu ostalog se navodi da je

Sulejmanbeg Gazibegovi jedan od veih vakifa i graditelj prve damije u
Gornjoj Orahovici 1847. godine i da je imao tri zakonite vjenane ene:
Hanifa ki Mehmeda, Mejrema ki Imira i Melika ki Arifa.
Kada je rije o familiji Gazibegovi koja ivi u Prnjavoru, opina
Kalesija, podaci do kojih sam doao tokom dosadanjih istraivanja
uglavnom se vezuju za period od 1858. godine na ovamo, iz ega proizilazi
da je njihovo porijeklo iz Orahovice.
Podaci mojih istraivanja objavljeni u prvom izdanju knjige Familija
Gazibegovi u prostoru i vremenu iz 2004. godine, kao i istraivanja
prikupljena poslije prvog izdanja knjige, upuuju na pouzdan zakljuak da je
destinacija naseljavanja familije Gazibegovi Gornja Orahovica.
Pouzdano se takoe moe tvrditi da familija Gazibegovi postoji na ovim
prostorima vie od 350 godina.
Familija Gazibegovi koja se nalazi u Prnjavoru, opina Kalesija, ovo
podruje je naselila dolaskom iz Gornje Orahovice u periodu izneu 1860. i
1890. godine. Najvjerovatnije da se tu doselio Muratbeg Gazibegovi, sin
Osmanbega, koji se u pisanim dokumentima pominje da je bio iv 1858.
godine.
Na kraju ovog kratkog osvrta na istraivanje porijekla familije
Gazibegovi, ostajem u nadi da e, akobogda, moj unuk Faris sa svojom
sestrom Denanom, u narednom periodu, a u znak sjeanja na svog djeda,
napisati drugo izdanje knjige Familija Gazibegovi u prostoru i vremenu.
Moj unuk Faris je roen poslije prvog izdanja pomenute knjige, tanije roen
je 28. aprila 2005. godine.
Molim Boga da im podari zdravlje i energiju da nastave moj rad i moda
daleko dublje istrae geneaoloko stablo predaka nae familije i dou do
novih imena. Posebno e biti interesantno genealoko stablo potomaka
roenih poslije juna 2003. godine do drugog izdanja knjige.

181

182

183

Seudin MURATOVI, prof.

MURATOVII IZ BAIGOVACA
Porodica Muratovi danas je druga po broju od ukupnog stanovnitva
naselja Baigovci i, kao takva, ini znatan dio stanovnitva ovog naselja.
Dosadanje prouavanje ove familije bilo je zanemareno, ba kao i veina
ostalih porodica iz spomenutog naselja310. Ovim radom elim dati doprinos u
rasvjetljavanju njene prolosti, broja domainstava, rodbinskih veza i drugog,
kako bi se u narednom periodu moglo izvriti sveobuhvatnije istraivanje
familije Muratovi.
S obzirom na to da potiem iz pomenutog naselja, imao sam priliku
da neposredno razgovaram s najstarijim osobama iz ove familije, te da na taj
nain prikupim odreene informacije i predanja o pomenutoj porodici,
odnosno da popunim prazninu koju nisam mogao potkrijepiti relevantnim
dokumentima.
Na osnovu informacija do kojih sam mogao doi, postoje dvije verzije
o naseljavanju pomenute familije u Baigovce.
Jedna od verzija glasi da familija Muratovi potie iz Hercegovine, da
su se raselili u pravcu Sarajeva i Olova, i da se jedna porodica odatle dalje
raselila na podruje dananjih Baigovaca. Nosilac te porodice bila je osoba
po imenu Fehrat311.
Prema drugoj verziji, Fehrat je u Baigovce doao iz Budima sa svoja
dva pratioca, gdje dobiva zemljine posjede kao osmanski inovnik. Tu
nagradu dobiva kao zaslugu za odanost i sluenje Osmanskom carstvu. Fehrat
nije bio oenjen. Tek dolaskom na ovaj prostor e formirati porodicu.
Prvobitni posjedi Ferhatovia bili su u dananjim Gornjim Baigovcima.
Kako se broj lanova poveavao, tako su naseljavani i ostali dijelovi
Baigovaca. Danas su Muratovii naseljeni gotovo po cjelim Baigovcima.
Uzimajui u obzir gore navedeno, familija potie od nosioca te
porodice pod imenom Fehrat. Pomenuti Fehrat je imao samo jednog sina
310

Vie o naselju Baigovci vidjeti u: Batina sjeveroistone Bosne: asopis za batinu,

kulturno-historijsko i prirodno nasljee, br.1. 2008., Tuzla 2010. godine, str. 178-183.
311
Ove informacije, kao i sve podatke o porijeklu dobio sam od sljedeih osoba: Mehe
Muratovia, Jusufa Muratovia, abana Muratovia, Ahmeta Muratovia, Demile
Muratovi i Rame Muratovia. Ovdje moramo uzeti u obzir da su to svjedoanstva koja se ne
mogu uzeti kao potpune relevantne historijske injenice, ali njihova svjedoanstva su
identina, i u veoj ili manjoj mjeri se podudaraju sa podacima koje sam uspio skupiti iz
dokumenata.

184

(Murata). Murat e imati dva sina, Ferhata i Salku. Od njegova dva sina
razvila se vremenom dananja familija Muratovii. Tako e se vremenom od
ova dva brata izdvojiti dvije porodine loze Muratovia.
Porodina loza od Fehrata do danas e postati vea i mnogobrojnija u
odnosu na drugu lozu, koja potie od Salke.
Ferhat e imati etiri sina i to: Fehru, Avdiju, Aliju i Mustafu, koja e
se dalje nastaviti iriti i granati neto veim intenzitetom. Daljnji razvoj ove
porodine loze moe se pratiti iz podataka koje u prezentovati u nastavku
teksta.
Druga porodina loza (od Salke), kao to sam ve naveo, slabije se
razvijala. On e imati samo jednog sina (Saliha), a ovaj abana. Daljnji
razvoj i ove loze takoe se moe analizirati u nastavku teksta.
Doskora je itava pomenuta familija nosila prezime Ferhatovi, to
svjedoe stare gruntovne zemljine knjige312. Tek od druge polovine 19. i
poetkom 20. Stoljea, porodica uzima prezime Muratovi, ali e se
prvobitno prezime zadrati gotovo do Drugog svjetskog rata 313. Polovinom
19. stoljea bilo je ukupno pet domainstava ove porodice iz kojih e se
razviti mnogobrojna familija Muratovia.

Putna isprava Muratovi Mehe iz 1938. godine

Na slici je prikazana putna isprava (paso) iz 1938. godine, kojeg su

izdali nadleni organi uprave (tadanja Kraljevina Jugoslavija), Muratovi
312

Gruntovne knjige danas se nalaze u Opinskom sudu ivinice.

Prezime Ferhatovi dobilo je ime po Ferhatu, Muratovom, ili po Fehratu osnivau ove
porodice.

313

185

Mehi roenom Ferhatovi, prilikom odlaska na had u Meku. Kao to se

moe vidjeti iz ovog dokumenta, pomenuta osoba rodila se sa prezimom
Ferhatovi. Uvidom u Domovnicu za Baigovce, Meho je roen 1881.
godine, tj. u drugoj polovini 19. stoljea, s tim to nisam uspio utvrditi taan
datum promjene prezimena.
U nastavku rada prilaem detaljnije informacije o ovoj porodici,
gdje su obuhvaeni sljedei podaci: ime i prezime, ime oca i majke, datum
roenja i zanimanje lanova ove familije.
I. Muratovi (oca Saliha i majke Gare) aban, roen 1889., umro
22.6.1942. godine, po zanimanju teak, ena Fatima roena Podgorevi
(1890. 1945.);
sinovi:
1. Redo (Sejfo) (25. 6.1913.), ena imka, roena Meanovi (1910. 1963.); sinovi: Salko (4.4.1940. - ), njegovi sinovi: Hasan (10.7.1961. ), njegova djeca: Hamza (10.7.1961. - ), Lejla (15.5.1998. - ); Husein
(21.7.1964. - ); keri: -Nezira (1937. ),
2. Bajro (5.9.1916.); ena Munira ro. Mujabai (18.1.1914. - 20.5.1932.)
iz Pasaca, sinovi: - Ismet (17.7.1947. - ), njegovi sinovi: Amir
(10.1.1968. - ), njegova djeca: Lejla (30. 10.1989. - ), Amra (14.1.1997. ); Asmir (9.8.1972. - ), njegovi sinovi: Ismet (27.8.1996. - ); - Rifet
(17.3.1950. - ), njegovi sinovi: Edin (21.2.1976. - ).
keri: Mevlija (22.5.1939. - ), Fatima (1.1. - ), Bahira (24.2.1945. - ).
3. Mustafa (6.7.1917. ); ena Demila, roena asurovi (3.5.1918.
2007.) sinovi: -Mehmed (1.4.1940. 28.6.1994.), njegovi sinovi: Hariz
(12.9.1960. - ), njegova djeca: Harisa (1.6.1997. - ), Mehmed (8.3.1999. );
Hazim (2.1.1965. - ), njegove kerke: Demila (30.7.1984. - ), Merima
(11.5.1994. - ); Midhat (1.2.1971. - ); -aban (5.1.1944. - ), njegovi
sinovi: Safet (3.6.1963. - ), Seudin (3.5.1978. - ); Salvedin (5.5.1984. - );
Ramo (22.11.1947. - ), njegove keri: Nevresa (10.6.1971. - ), Enesa
(17.9.1974. - ), i Mejrem (6.2.1980. - );
keri: Kadira (15.6.1942. 2008.), (udata za Bajru Jahia iz Djedina),
Safija, Hanifa, Fatima.
4. Salih (22.10.1918. - ); ena Mejra, roena Halilovi iz Baigovaca
(19.3.1925. - ) sinovi: Jusuf (1950. 28.3.1993.), njegova djeca: Hasan
(16.10.1971. - ), Lutvija; Hasanova djeca: Jusuf (23.12.2000. - ), Lutvija;
Asim (1.5.1954. - ), njegova djeca: Halid (17.11.1979. - ), njegova djeca:
Asim (7.5.2001. - ); Sakib (15.9.1962. - ), njegova djeca: Jusuf
(15.8.1984. - ), Mejra, Mirela.
5. Ahmet (6.5.1929. - ), ena ahza, ro. Seli iz Gornje Lukavice
(1.4.1927. - ), sinovi: efket (23.6.1958. - ), njegovi sinovi: Mevludin
(10.12.1977. - ).
186

keri:
Hanifa, roena 26.1.1914. godine, udata za Ibrahima Trumia iz
Baigovaca, Haska roena 16.9.1923. godine, udata za Ibru Huskia iz
Gornjih Dubrava, Hava (5.1.1923. - ), ahza (3.10.1927. - ), udata za
abana Umihania iz Baigovaca314.
Fatima ( 1890. - ), udata bila nekada za Saliha, nosioca porodice, ro.
Handi iz Noajevia Kladanj.
II. Muratovi (oca Fehre i majke Fatime) Ahmet, roen 1875., umro
29.1.1933. godine, po zanimanju teak; ena Nesiba, roena Bei iz sela
Graanice (1890. - );
sinovi:
1. Hasan (2.4.1916. 15.1.1944.), ena Fatima, roena Begi (12.2.1914.
7.1.1944.) iz Baigovaca, sinovi: Abdullah (15.5.1940. );
2. Avdija (13.12.1918. 20.3.1941.), ena Ferida, roena ljivi
(28.1.1916. ), sinovi: Bajro (2.2.1939. 3.4.1940.), Mehmed
(23.12.1939. 23.12.1939.), Muharem (1.2.1941. - ).
3. Fehro (15.9.1928. ), ena Hanifa (1928.) iz aavaca.
sinovi: Hasan, Avdija, Husein, keri: Mevlija i Fatima.
4. Ahmo (22.4.1911. ), ena Hanifa, roena Umihani (15.9.1928. ),
sinovi: - Mujo (25.9.1928. ), ena Fatima, roena ii (25.9.1927. )
iz ivinica; njegovi sinovi: Zijad, Hasan (26. 5.1964. - ), Husein, Zikrija,
- Ahmet (18.11.1934 ) njegovi sinovi: Kemal, Ahmo i Avdija, Alija
(25. 9.1948. ), njegovi sinovi: Senad.
5. Abdulah (7.8.1932. 18.2.1933.), keri: Fatima (20.7.1931. ), Hana
(15.7.1937. ), Nesiba (6.1.1941. ), Ajia (18.8.1945. ).
keri: Mina (6.6.1909. ), Mevla (10.8.1930. ) 315.
III. Muratovi (oca Alije i majke erke) Osman, roen 7.12.1898., umro
19.5.1943. godine, po zanimanju teak, ena Hadira, roena ehaji; iz
sela Gornja Lukavica.
sinovi:
1. Mustafa (12.2.1929. ), ena Rahima Bojagi (3.3.1928. ), sinovi:
Osman, njegovi sinovi: Mirsad, Ismet, njegovi sinovi: Mustafa.
2. Abdulrahman (11.11.1941. ), sinovi: Edhem.
keri:
Refija (09.4.1926. ), udata za Salku Trumia iz urevika.
Mejra (15.12.1931. ),
Fata (20.3.1935. 9.11.1935.),
314
315

Domovnica, Imamat demata u Baigovcima, prepis iz 1930. godine, str. 20, 21.
Domovnica, Imamat demata u Baigovcima, prepis iz 1930. godine, str. 18, 19.

187

Emina (15.5.1936. 9.11.1935.),

Hanifa (27.2.1940. 10.3.1940.).316
IV. Muratovi (oca Alije i majke erke) Aljo, roen 31.12.1890., umro
1.6.1940. godine, po zanimanju teak, ena Fatima, roena ehaji
(1888. 25.12.1932.) iz sela Gornja Lukavica.
sinovi:
1. Salko (Adem) (17.4.1918. ), ena Hava Selimovi (1917. ) iz
Svojata, njegovi sinovi: Abdo (12.3.1939. ), Jakub (10.6.1947. ),
Salih, njegova kerka: Fata (1.4.1937. )
2. Alija (18.11.1919. ), ena Hata, roena Tursunovi (13.8.1926. ) iz
sela Gornja Lukavica; njegove kerke: Fatima (8.8.1945. ),
3. Ibro (5.2.1922. ), poginuo.
4. Jakub (12.4.1926. ), poginuo.
5. Bajro (2.6.1929. ).
keri:
Ajka (28.9.1932. )317.
Muratovi (oca Alije i majke Eme) Meho, roen 1881., umro ?, po
zanimanju teak, ena Paa, roena Kalajac (1875. 1.2.1939.) iz sela
Donja Lukavica.
sinovi:
1. Imir (22.6.1921. ), ena Munira Hadi (5.10.1923. ),
2. Mustafa (11.5.1926. 26.6.1944.)
3. Mehmed (23.5.1903. ), od majke Hurije; ena Hanifa, ro. Butkovi
(10.7.1899. 1963.) iz Baigovaca; njegovi sinovi: Mehmedalija
(15.10.1927. ), Husejn (15.12.1933. 11.6.1939.), Ismet (19.3.1936.
19.3.1936.), Husejn (8.4.1937. 25.4.1937.), njegove keri: Emina
(12.9.1924. ), udata za Ahmeta Krbuljia iz Gvozdovia, Hurija
(4.2.1931. ), Demila (19.3.1936. 19.3.1936.), blizankinja sa
Ismetom, Paa (2.12.1939. ), Ajia (25.5.1942. ).
4. Halil (8.12.1911. ), od majke Hurije; ena Halima roena Selimovi
(-) iz Svojata, vjenana 6.11.1920., rastavljena 22.3.1933. godine. Druga
ena Emina, roena Trumi (1. 1.1915. ) iz urevika, njegovi sinovi:
Ibrahim (7.6.1938. ), od majke Emine, Hasan (1.4.1942. ), od
majke Emine.
keri: Mejra (6.8.1927. 15.2.1931.).
V.

316
317

Domovnica, Imamat demata u Baigovcima, prepis iz 1930. godine, str. 16,

Isto, str.17

188

VI. Muratovi (oca Alije i majke erke) Ibrahim, roen 1894., umro ?, po
zanimanju teak, ena Kada, roena Alji (1885. 1. 2.1939.) iz sela
Gornja Lukavica.
sinovi:
1. Mehmed (14.4.1926. ), ena Hava, roena Hodi (25.4.1918. - ) iz
Baigovaca, njegovi sinovi: Enver, njegovi sinovi: Mirza; Sezajija,
njegova djeca: Nedim i Selma.
keri:
Munira (10.2.1929. ), udata za Ahmeta Hodia iz Baigovaca, Ajia
(2.12.1932. ), ahza (11.12.1935. -), Hanifa (2.5.1941. - ).
VII.Muratovi (oca Mustafe i majke Hae) Murat, roen 1901., umro
21.7.1940. godine, po zanimanju teak, ena aza, roena Goleti
(11.5.1905. ) iz sela urevika (Nevrena).
sinovi:
1. Mustafa (25.11.1929. 18.3.1932.),
2. Rasim (14.7.1931. ), njegovi sinovi: Hazim, Asim, Ibrahim, Husein.
3. Husejn (15.5.1940. 23.8.1940.).
keri:
Haska (19.4.1927. ), Hasima (15.12.1927 ) udata za Adema iia iz
ivinica, Naza (10. 1.1934. ), Aja (5.6.1937. )318.
VIII. Muratovi (oca Avdije i majke Zade) Suljo, roen 28.4.1896., umro
15.5.1943. godine, po zanimanju teak, ena Rahima, roena Vrtagi
(1896. ) iz sela Graanice.
sinovi:
1. Avdija (17.10.1921. ), ena Fatima, roena Bojagi (19.1.1922. ) iz
sela Baigovaca,
- njegovi sinovi: Jusuf (18.9.1940. ), njegovi sinovi: Enver, Sead, Enes;
- Suljo (1947. ), njegovi sinovi: Said; Muharem, njegovi sinovi: Nusret;
Mustafa, njegovi sinovi: Muhamed; Hamdija, njegovi sinovi: Edin.
- njegove keri: Zada (4.5.1939. ), Hava,
2. Ahmet (17.4.1926. ), ena Fatima, roena Mujagi (1.1.1927. ) iz
sela Kovaa, njegovi sinovi: Sefer, njegovi sinovi: Sakib; Ismet, njegovi
sinovi: Asmir, Fikret; Omer, njegovi sinovi: Selmir, Jasmin.
keri:
Zada (12.4.1914. ), udata za Ahmeta Mujia iz Kovaa319.

318
319

Domovnica, Imamat demata u Baigovcima, prepis iz 1930. godine, str. 12,

Domovnica, Imamat demata u Baigovcima, prepis iz 1930. godine, str. 11,

189

IX.

1.
2.

X.

1.

2.

Muratovi (oca Avdije i majke Zade) Muharem, roen 23.1.1906.,

umro ?, po zanimanju teak, ena Sabira, roena Selimovi (1906. )
iz sela Svojat.
sinovi:
Meho (2.7.1934. ),
aban (25.12.1938. 7.6.1940.), umro.
keri:
Emina (10.10.1931. ), Zada (3.7.1936. ), Fatima (8.1.1941. )320.
Muratovi (oca Avdije i majke Zade) Avdo, roen 23.1.1900., umro
?, po zanimanju teak, ena Duda, roena Deli (12.5.1900. ) iz sela
Donja Lukavica.
sinovi:
Omer (9.1.1924. ),
ena Hava, roena Kamenjakovi (1.5.1922. ) iz sela Donja
Lukavica. Njegovi sinovi: Sulejman (23.2.1948. ), njegova djeca:
Suad (1974), i Suada (1978); Demal (10.5.1955. - ), njegove kerke:
Dana i Azra.
Redo (12.11.1930. ), njegovi sinovi: Rasim, njegova djeca: Asim,
Jasmila i Asija; Hasan, njegova sinovi: Redo, Ibrahim i Nermin; Avdo
(8.9.1964. - ), njegova djeca: Namka.
keri:
Ema (1.6.1927. )321, Rahima i Refija.
ZAKLJUAK:

Istraivanje genologije za svaku porodicu je od iznimne vanosti, pa

tako i za porodicu Muratovia. Pomenuta porodica naseljava se na podruje
Baigovaca u 18. stoljeu. Osniva porodice Muratovi je Fehrat. Od tog
prvog ovjeka pa do danas ova porodica e imati znatan demografski rast
stanovnitva. Vremenom se izdvajaju dvije porodine loze od kojih e jedna
imati vei broj populacije u odnosu na drugu.
Prvobitno, porodica je nosila prezime Ferhatovi, da bi ve krajem 19.
stoljea preovladalo prezime Muratovi, vjerovatno po Fehratovom sinu
Muratu. Danas se od starijih ljudi u Baigovcima moe uti za Muratovie
da su svi Ferhatovii, naroito kad se opisuju neki dogaaji iz prolosti, ili
stariji ljudi. Tako se danas u Gornjim Baigovcima jedan dio naselja naziva

320
321

Domovnica, Imamat demata u Baigovcima, prepis iz 1930. godine, str. 8

Isto, str. 9,

190

Ferhatovii, odnosno prvobitni posjedi ove porodice. Dananji znatan dio

stanovnitva Baigovaca ine Muratovii.
IZVORI I LITERATURA:
1.

Domovnica, Imamat demata u Baigovcima, prepis iz 1930. godine.

2.

Gruntovne zemljine knjige za Baigovce.

3.

Putna isprava Muratovi Mehe roenog Ferhatovi iz 1938. godine.

4.

Matina knjiga za Baigovce.

5.

Batini sjeveroistone Bosne: asopis za batinu, kulturno-historijsko i

prirodno nasljee, br.1. 2008. Tuzla, 2010.

6.

Iljas Hadibegovi, Bosanskohercegovaki gradovi na razmeu 19. i

20. stoljea, Sarajevo, 1991.

7.

Enver Imamovi, Porijeklo i pripadnost stanovnitva Bosne i

Hercegovine, Sarajevo, 1998.

8.

Mehmed Handi, Islamizacija Bosne i Hercegovine i porijeklo

bosansko- hercegovakih muslimana, Sarajevo, 1940.

9.

Omer Hamzi, Rusmir Djedovi, Lukavica kod Graanice - historijska

monografija, BKC, Graanica, 2008.

191

192

193

NASLIJEE BATINA

194

195

Mr. sc. Nikola IA

POVIJEST FRANJEVAKOG SAMOSTANA U TUZLI
S POSEBNIM OSVRTOM NA IZGRADNJU KULTURNOG
CENTRA SVETI FRANJO
Katolianstvo u Bosni i Hercegovini tokom svoje duge povijesti bilo
je usko povezano s djelovanjem franjevakog reda, koji je poetkom 13.
stoljea utemeljio sv. Franjo iz Asiza. Na tlu Bosne franjevci su prisutni od
1291. godine, od kada kao duhovnici neprekidno djeluju sve do naih dana.
Prvobitno su doli sa zadatkom da u okrilje katolianstva vrate bosanske
krstjane - pripadnike Crkve bosanske, poznate i pod imenima bogumila i
patarena. Kasnije je djelatnost franjevaca, stjecajem povijesnih okolnosti,
postala puno obuhvatnija nego to je to proizlazilo iz same naravi njihova
poziva.
Ubrzo nakon svojeg dolaska, oni su se duboko ukorijenili na
bosanskom tlu, prije svega u gradskim naseljima. Postali su nezaobilazna
duhovna snaga, to vie utjecajni i na vladarskom dvoru. Godine 1340.
osnovali su Bosansku vikariju, koja se pod konac 14. stoljea prostirala od
june Italije do Crnog mora. Na tlu Bosne, Vikarija je imala vie desetaka
samostana. Time su postavljeni organizacijski okviri franjevakoga
djelovanja.
Zbog nepostojanja pouzdanih pisanih i materijalnih izvora, vrlo teko
je tono odrediti kada su se franjevci nastanili u Solima. Najvjerojatnije su
tamo podigli samostan krajem 14. ili u prvoj polovini 15. stoljea. Za neto
kasnija vremena postoje pojedini podaci, pa se tako 1447. godine spominje
samostan sv. Marije u Gornjim Solima (Gornjoj Tuzli). Franjevaki
povijesniar za godinu 1506. navodi samostan u Gornjoj i Donjoj Tuzli, a
1514. godine spominje gornjotuzlanski samostan. Iz pisma Mustafe Jurievibega, datiranog izmeu 13. i 22. lipnja 1515. godine, saznajemo da je u to
vrijeme u samostanu Gornja Tuzla bilo 10 laika. Crkva u Donjoj Tuzli
spominje se u osmanskim dokumentima 1533., a 1548. godine spominje se i
samostan s crkvom posveen sv. Petru.
O mjestu na kojem se nalazila crkva (samostan) govori nam sumarni
tefter Zvornikog sandaka od 1553. godine. Prema tome izvorug saznajemo
da su se crkve nalazile u selu Dvoritu i u Donjoj Tuzli u sreditu varoi.
196

Kako je Dvorite kasnije postalo mahala kasabe, znai da se crkva nalazila u

neposrednoj blizini varoice (juno od dananjeg sredita grada).
Zbog sve veeg zaotravnja neprijateljstva izmeu Habsburke
monarhije i Osmanskog carstava, u prvim desetljeima 16. stoljea, bosanski
franjevci izloeni su tekim progonima. Tako je 1538. razoren samostan u
Zvorniku, a crkva pretvorena u damiju. Franjevci su napustili Zvornik,
ponijeli sa sobom udotvornu Gospinu sliku i nastanili se u Gornjoj Tuzli.
Godine 1541., zvorniki franjevci s gornjotuzlanskim franjevcima morali su
napustiti taj samostan, te su se nastanili na Gradovrhu. Samostan Gradovrh
podigla je bogata plemika obitelj Maglaevi (ta se obitelj spominje pod vie
prezimena: Si, Soi, Pavievi, Paveevi). Samostan na Gradovrhu, u
blizini Tuzle, neko se vrijeme nazivao gornjotuzlanskim. Priblino u to
vrijeme franjevci samostana sv. Petra u Donjoj Tuzli morali su se preseliti iz
sredita na rubni dio grada.
Godine 1580. samostan u Donjoj Tuzli je izgorio, ali je potom
obnovljen. Ubrzo je, meutim, podignut novi, to govori da poar nije izbio
zbog nasilnog podmetanja, pa je lake bilo dobiti doputenje za gradnju. U
prvoj polovici 17. stoljea, franjevci su opsluivali tri upe: Tuzla, Graanica
i Pojalje. Ova zadnja je do sredine stoljea nestala, tako da su kasnije
preostale samo dvije.
Godine 1581. pohodio je Bosnu i bosanske katolike apostolski
vizitator, stonski biskup Bonaficije, te se 6. lipnja 1581. godine nalazio u
Donjim Solima. Tom prigodom napisali su predstavnici tuzlanskih katolika
pismo papi Grguru XIII zahvaljujui mu to je poslao u pohode stonskog
biskupa, ujedno ga molei da im potvrdi za prokuratora Aleksandra
Kumulovia DalamatuSplianina, koga su izmolili od biskupa Bonaficija.322
Pismo je svojom rukom napisao gvardijan od Donjih Soli fra Stipan Nileti, a
potipisali su ga jo neki franjevci i seoski kneevi. Na prvom mjestu potpisao
se i sam bosanski biskup Antonius de Matneeis, koji se potpisao latinski, dok
su se ostali potpisali irilicom i hrvatskim jezikom kao to je i cijelo pismo
pisano.323
Iz izvjea biskupa fra Nikole Ogamia-Olovia, koji je 1674.
godine u posjetu samostanu u Donjoj Tuzli, saznaje se da se usred grada
322

U pismu se jo moli da se ubnudue alju ovakvi ljudi, kako e vam njegovo gospodstvo
s druinom svojom sve kazti, koje nevolje trpimo meu Turcima nevirnici vire nae, kako su
oni dobro vidili i molimo vau svetinju, da nam potvrdi gospodina potovbanog Aleksandra
Kumuloovia dalmatu splianina za prokaratura, za to smo ga svi openito pitali od reenog
gospodina Bonaficija.
323
U pismu se izriito istie da su to elje i molbe svih katolika iz cijele okolice: mi svi, puk
od crkve od gornjih i donjih soli, i od svih sela, koji su okolo obiu soli, okolo pedeset mila
karstiani slavne rimske vire od Isukrista dane, od svetog Petra i Pavla pripovidane, ponizno i
smirno poklonjene tebi. Acta bosnae, str. 319.

197

nalazila crkva Sv. Petra s etiri oltara. Franjevci su pored crkve imali i
samostan u kojem su tri sveenika, dva klerika i nekoliko djeaka u koli.
Za ivot i rad franjevaca u Bosni Srebenoj, veliko znaenje imao je
tzv. Beki rat (1683-1699), koji je zapoeo neuspjelom osmanskom opsadom
Bea, a nakon toga povlaenjem Osmanlija. On je uvelike izmijenio politike
odnose osobito na zapadnom rubu Osmanskog carstva.
I u Bosni je Beki rat donio velike promjene: l) dolo je do iseljivanja
velikog broja katolikog stanovnitva i do useljavanja muslimana s podruja
s kojeg su se Osmanlije povlaili; 2) dosadanja velika provincija Bosna
Srebrena podijeljena je na tri manja podruja: dalmatinsko, prekosavsko i
bosansko, to e prouzroiti s vremenom i podjelu Provincije; 3) osnovan je
apostolski vikarijat u Bosni.324
Godine 1688. u jeku Bekog rata, franjevci su prisilno napustili
Gradovrh i preselili se u Ba, a njihov se novi samostan sve do 1705. nazivao
gradovrkim. Oni su sa sobom iz Gradovrha ponijeli Gospinu sliku, naslikanu
1685. godine, koja je do danas ouvana. S njima je iselilo i oko 3.000
katolika.
Kako se krajem 17. stoljea dosta katolika iz Tuzle i Graanice
preselilo u Slavoniju, sutjeki samosatan je preuzeo pastorizaciju preostalih
vjernika i posalo im za upnika fra Jaku Tomia, koji je 1699. godine kupio
komad zemljita od Mustafe Mehmedovia, na kojem su franjevci podigli
kuu i predali je na uvanje jednom katoliku, poto upnik radi progonstva
nije smio u njoj stanovati nego je bjeao od sela do sela. Naime, upnik je
stanovao u Kosacima, Grabovici, te u Lipnici gdje je bila mala kua i
Gospina kapelica. U kasnije doba stanovali su upnici najee na Husinu.
Ipak, upnici su morali uz stalnu opasnost dolaziti u Tuzlu, gdje su esto
dolazei u svoju kuu bili poniavani i maltretirani.325
Poslije zavretka Bekih ratova, kada su franjevci morali napustiti
Gradovrh i Donju Tuzlu, s njima su poli i imuniji katolici preko Save, a u
Donjoj Tuzli i okolici je ostalo nekoliko siromanijih tuzlanskih obitelji.
upnik je u to vrijeme morao pastorizirati i Gornju Tuzlu i upu Dragunju,
jer su se sve tri ove upe sjedinile u jedinu. Meutim, uvidjevi da je
pastorizacija tako velikog podruja izuzetno teka, osnovale su se samostalne
upe sa sjeditem u Brekama i Moraanima, postala je tuzlanska upa
premalena, ali je ipak zadrala titulu rezidencije. Godine 1858. u sastav upe
324

Fra Ignacije Gavran, Suputnici bosanske povijesti, Svjetlo rijei, Sarajevo 1990, str. 65
upnik fra Anto Tomi iz Kreeva, branei slobodu sakramenta enidbe, bio je 1752.
godine od Turaka toliko izubijan da je od zadobivenih udaraca nakon nekoliko godina umro.
Ista sudbina zadesila je i njegovog nasljednika fra Franju Blekia, iz Poljana kod Sutjeske,
kojeg je, iz istog razloga, tuzlanski kapetan sa svojim slugama toliko ispebijao da je od
zadobijenih bolova nakon etri godine umro u Sutjesci. Filip Latri, Epitome vetustatum
Provinciae Bosnensis (1765), str. 93.

325

198

Tuzla bila su vraena sela Lipnica (zaseoci Varekie, Dolie i Jasici), a na

istoku Kolovrat, Kriani, Grabovica, Gornja Tuzla, Tetima, Kosci i Solina.
Godine 1852. prenio je fra Marijan Semunovi sjedite upe s Husina
u Tuzlu i od te godine upnici stanuju u Donjoj Tuzli. Fra Marijan je
pokuavao od tadanjih vlasti da dobije dozvolu da sagradi komotniju kuu i
crkvu na starom franjevakom zemljitu koje se nalazilo kod tadanje
tvrave, ali dozvolu nije dobio to zbog blizine tvrave, to zato to je to
mjesto bilo izmeu muslimanskih kua. Ubrzo poslije ovog fra Marijanovog
neuspjeha, kupio je sutjeki samostan 1856. godine zemljite na Trnovcu s
kuom i jo jednom zgradom od Beir efendije za 150 zlatnika na kojem je
fra Augustin Slikovi, dobivi od Porte ferman, postavio 1872. temelje
crkve sv. Petra i produivi svoj rad i na sljedeu godinu crkvu uspio pokriti,
a njen zavretak su okonali njegovi nasljednici upnici.326 Crkva koju je
gradio fra Augustin Slikovi dijelom je bila finacirana od Osmanske vlade s
kojom je on imao dobre odnose, zatim uz pomo biskupa Strosmayera, cara
Franje Jospia I, te dobrovoljnih priloga upljana. Meutim, kako su zidovi
ove crkve u vrijeme vladavine austrougarske bili dosta popucali i prijetilo joj
je ruenje, zapoela je 1. kolovoza 1893. godine gradnja nove crkve kod
mjesta starog samostana koja je dovrena 1896. godine, a blagoslovio ju je 4.
listopada nadbiskup Stadler. Kod ove crkve podigao je 1898. godine upnik
fra Rao Babi dosta veliki upni stan koji je na kapitulu na Plehanu 25.
travnja 1967. godine proglaen samostanom. Ovim je proglasom obnovljen
stari franjevaki samostan u Tuzli.
Stari upski stan bio je 90-tih godina 19. stoljea veom slab. To je u
sutini bila malo popravljena seoska kua prizemnica, slabog temelja, zidova
i krova koji je prokinjvao. U gradnju nove kue fra Rafo Babi je utroio svu
svoju uteevinu, te je iz banke digao 13.000 kruna, jer mu upljani nisu dali
niti jednu paru.327
Ono to je zanimljivo za Crkvu koju je podigao fra Slikovi je to da
je 1884. godine kupljen harmonij za 180 forinti. Novac je bio skupljen od
ausrijskih vojnika, te drugih Austrijanaca koji su u to vrijeme bili u Tuzli, a
veliku ulogu u skupljanju priloga imao je tadanji vojni kapelan Josip
Valentin Chocholua. U isto vrijeme, na molbu tadanjeg upnika fra Stijepe
Ikia, Josip pl. Mohr iz Bea poklonio je crkvi veoma lijep ciborij. Meutim,
nedugo poslije toga, zbog velikih pukotina koje su se pojavile na zidovima
crkve, komisija koja je bila odreena od austrougarskih vlasti je crkvu
zatvorila u jesen 1890. godine, a umjesto nje, malo nie, napravljena je za
300 forinti privremena kapelica koja je bila 9,5 metara duga i 5 metara iroka.
Kako je ova crkva bila mala, vjernici su u veini sluajeva morali stajati i
326
327

Berislav Gavranovi, Kronike samostana Kraljeva Sutjeska, knjiga II, str. 300.
B. Gavranovi, nav.dj. str. 302.

199

vani. Kako bi se to hitnije rijeilo pitanje nove crkve, fra Stjepan Iki je
sruio ovu crkvu na Trnovcu u studenom 1891. godine i poeo graditi novu
crkvu na mjestu dananjeg crkvita.
Nova crkva je projektirana u neogotikom stilu 1893. godine po
projektu arh. Frane Mihanovia. Brzo je bila realizirana i to od dosta
nekvalitetnog materijala opeke. Sve unutarnje ureenje je realizirano fazno,
a posebno se isticalo enterijersko rjeenje objekta. Kako se nekontrolirano
eksploatiralo solno leite u gradu Tuzli, kontinuirano su se pojavila manja
pa vea oteenja na objektu. Isto tako, ta su se oteenja sanirala
jednostavnim postupcima i poslije, i radikalnim ugradnjom kotrafora a poslije
i ruenjem zvonika. Konano je 1983. godine izdato rjeenje za ruenje
crkve, a 1987. godine provedeno.328
Ope je poznato da je revitalizacija starog povijesnog centra u Tuzli u
tijeku. Jedan od repera staroga centra je svakako bio objekt Katolika crkva
na staroj lokaciji staro crkvite koje ima neprocjenjivu vrednotu za katolike
ovoga kraja. Na zahtjev fra Zdravka Ania, gvardijana i upnika u
samostanu i upi sv. Petra i Pavla u Tuzli, izvren je pregled terena lokacije
na kojem se nalazila poruena crkva. Kako je razlog ruenja objekta bila
nekontrolirana eksploatacija soli koja za posljedicu ima slijeganje terena,
trebalo je utvrditi osnovne inenjersko-geoloke karakteristike terena i
izvriti analizu trenutnih parametre slijeganja od strunjaka iz te oblasti.
Struno miljenje sadri preporuke i uvjete za odabir koncepcije ureenja
ovog prostora. Jasno je da se mora voditi rauna o trasama oiljaka (pukotina
u tlu), gdje su maksimalne deformacije, na tim prostorima ne treba graditi.
Preporuka je bila da se rade lagane, montane konstrukcije, na posebno
oznaenim dijelovima terena.329

Isto tako kako se radi o zahtjevnom objektu, pregledana je sva

povijesna graa, originalni projekti, stare fotografije, kronike, a dodatne
328
329

Juro Pranji, Projektna dokumentacija za izgranju KC Sveti Franjo

Isto.

200

informacije dao je i fra Josip Zvonimir Bonjakovi, gvardijan i upnik u

vrijeme ruenja crkve i ivi svjedok svih zbivanja u i oko crkve u Tuzli. Kao
projektant angairan je Juro Pranji, dipl. ing. arh.
Osnovni dio objekta init e univerzalna multifunkcionalna dvorana,
koncipirana otvornotransparentno, koja prua raznolike mogunosti
koritenja: od dvorane za predavanja, za glazbene susrete, za knjievne
veeri, za nastupe folklora, predstave i sl.
Scenografija objekta se prilagoava potrebama, svi prostori su
otvoreni, a sredinji dio otvoren dodatno i napolje, i spaja dva dijela objekta.
Pratei objekt (nekad upni stan) prua potporu osnovnom sadraju, slui za
prijem i susret sa gostima, ima malu dvoranu za predavanje, za probe
tamburaa, zbora u prizemlju, na katu ga ini cafe bar za druenja i na
drugom katu knjinica, dvorane za sastanke i pratei uredi. Veza izmeu dva
objekta je aleja franjevaca, biste zaslunih franjevaca u prirodnom okoliu,
uokvirene valovitim drvenim podom koji sugerira uzburkanu povijest koja je
uvijek izdigla pojedinu duhovnu vertikalu u liku bosanskog franjevca. Ostali
dio parcele je rijeen tradicionalno, sa etnicom oko objekta i klupama ispod
lipa, a ispred objekta je postavljen kri raspelo na spomen na sve franjevce i
na sve one koji su ovaj objekt toliko voljeli.330

330

Juro Pranji, Projektna dokumentacija za izgranju KC Sveti Franjo

201

Ifeta JAHI-BEGOVI, dipl. ing. arh.

REVITALIZACIJA HISTORIJSKOG JEZGRA SOKOLA
Selo Soko smjeteno je 7-8 km od grada Graanice, na padinama koje
se sputaju od izvorita rijeke Sokolue, pa do saobraajnice koja povezuje
Graanicu sa Srebrenikom.
U samom selu Sokolu sve mahale su meusobno povezane internim
saobraajnicama. Na raskrsnicama tih, ne tako prometnih saobraajnica,
oformljeni su trgovi za okupljanje i igru djece.
Od javnih objekata u centru se nalazi vie malih ugostiteljskih
objekata, prodavnica, pekara te objekat mjesne zajednice. Na samom ulazu u
selo su osnovna kola i nogometno igralite.

Pogled na Soko sa tvrave

Osnovno obrazovanje je zastupljeno jo od 1971. godine. Od

sportskih terena u Sokolu se nalazi jedno nogometno igralite sa tribinama.
Neki historiari smatraju da to igralite potjee jo iz rimskog perioda, tako
da je ostao naziv Trzna trg. Na igralitu, koje je inae jedini ravan teren u
selu, igrala je i vjebala malonogomentna ekipa Sokola koja je postala prvak
BiH.

202

Godina popisa
1878
1885
1895
1910
1921
1948
1953
1961
1971
1981
1991

Broj
stanovnika
761
794
795
983
1019
1332
1386
1499
1510
1640
1920

Broj
domainstava
153
153
159
200
252
239
278
335
418
532

Tabela popisa stanovnitva preuzeta iz

Graanikog glasnika br. 11, maj 2001. god.

Prema popisu iz 1991. godine, selo Soko uestvuje sa 4% u ukupnom

broju stanovnika opine Graanica. Gustina stanovnitva bila je 202
stanovnika po km2 ili 3,6 stanovnika po domainstvu, to je priblino na
nivou opinskog prosjeka.
Po nacionalnoj strukturi na podruju ovog sela ivi iskljuivo
bonjako stano-vnitvo.
Od 523 radno sposobna
stanovnika, prema podacima iz
avgusta 1993. godine, izvan
poljoprivrede bila su zaposlena
253 radnika, od ega 130 na
opini i u Republici BiH, a 123
u inostranstvu, to ini 14,7% u
ukupnom broju stanovnika
ovog sela, dok je prosjek
opine bio 22,6%.
Prema popisu iz 1971.
godine, uee poljoprivrednog Imanje Tide Topagi: kua, tala i hambar
stanovnitva
u
ukupnom
stanovnitvu sela bilo je 26,4%, da bi se deset godina kasnije smanjilo na
19%. Sredinom osamdesetih godina, proces smanjivanja poljoprivrednog
stanovnitva je zaustavljen na itavom podruju optine, pa i u ovom selu.

203

U mahali Otrikovac
nalazi
se
kua
Tide
Topagi. Njena kua je
tipina dimaluara ili kua
na magazu.
Naziv
dimaluara
potjee
od
specifinog
odvoenja dima sa loita
(ognjita). Prostorija u kojoj
se najvie boravilo i kuhalo
zvala se kua i u njoj se
nalazilo ognjite. Ta prostorija
Kua Tide Topagi
nije imala stropa, pa je dim
slobodno kruio po tavanu i
izlazio na otvorima u krovu koje vidimo na slici. Tako su se na tavanu suile
namirnice, a i kua je bila toplija zbog kruenja toplog vazduha.
Ostale prostorije sluile su za spavanje i imale su strop.Kako je teren
u ovom podruju u padu, taj pad iskoriten je za gradnju magaze ostave sa
ulazom izvana.
Kasnije, da bi se iskoristio veliki prostor tavana, nastala je kua na
sprat ardaklija. U poetku su se spratne prostorije koristile samo kao
ostave, da bi se kasnije koristile za spavanje. Interesantan je nain
zagrijavanja tih prostorija: u podu su se ostavljali otvori koji bi se naveer
otvarali da bi se prostorije zagrijale.

Zidovi su najee bili od erpia sa ukrutom od drvenih gredica

hatula na svakih 1-1.5 m visine zida. Takav nain ukrute smo ve
spominjali i kod gradnje kamenih zidova tvrave. Stropovi su bili od drvenih
gredica izmeu kojih su se postavljale daske aavci debljine 2,4 cm, irine
10-15 cm i duine 80-100 cm. Daske uepljene izmeu gredica preuzimaju
204

dio naprezanja. Krov se gradio od hrastove daske dugake 1 ili 1,20 m,

debljine 2-2,5 cm.
Kua Tide Topagi, zajedno sa pomonim objektima, najbolje je
ouvana i odslikava seoski nain ivota, te bi zbog toga bila interesantna za
posjetioce Sokola. to se enterijera tie, kua je pretrpjela promjene u smislu
pilagoavanja dananjim uslovima ivljenja. Osim ove kue, u selu se nalazi
jo 15 kua tipa dimaluare (prizemna kua na magazu) i kua na sprat ardaklija.
Hambar

tala na imanju Tide

Topagi

Funkcionalnost i prirodni materijal

ak i ovakvom objektu daju posebnu
ljepotu.
Drveni klju hambara

205

Bosanska pe sa tanjiriima u jednoj od

naputenih kua
Tanjirii sa stare bosanske pei

Hambar (ostava namirnica)

na istom imanju

Najstarija ardaklija u Sokolu, trenutno naputena i preputena vremenu.

206

Kua bi mogla da se uredi kao etno kua sa tradicionalnim

namjetajem i narodnom nonjom, tako da bi i to bila jedna od zanimljivosti
za posjetioce. Tipian primjer razvoja dimaluare kada ona dobija sprat, u
prizemlju je kua, prostorija u kojoj se kuha, boravi preko dana, dok su na
spratu prostorije za spavanje. Prostorija zvana kua protee se i na sprat
objekta.
U selu Soko este su zrakaste saobraajnice na kojima se okupljaju
djeca i omladina, kao reperne take. Saobraajnice su prilagoene terenu i
nastajale su tako to su se pojedine mahale irile, pa se javila potreba da se te
mahale poveu.

Slika 2.1. stranica 36 iz knjige Muhameda Hamidovia Gramatika Bosne.

207

Centar Sokola ne zadovoljava potrebe stanovnika, nema sve potrebne

funkcije centra i postojei objekti su u loem stanju. Kulturnih sadraja nema,
jer nema objekata kulture. Sadraji u centru su: objekat mjesne zajednice,
pekara, caffe i manja prodavnica.
Osim ovih objekata, u centru se nalazi i objekat mjesne zadruge koji
je u loem stanju i ne koristi se.
Osim potreba stanovnika Sokola, centar mora imati sadraje za
planirano aktiviranje historijskog jezgra i razvijanje seoskog turizma. Tom
problematikom se bavi i asocijacija Soko.

Asocijacija Soko, sa sjeditem u Graanici, bavi se zatitom

kulturnog i naunog stvaralatva. Soko je neprofitna dobrotvorna
organizacija za zatitu kulturno-historijskog jezgra starog grada Sokola sa
statusom pravnog lica. Jedan od zadataka asocijacije Soko su i nauna
istraivanja o Sokolu (historijski, arheoloki, etnoloki i urbanistiki podaci).
Pored toga, ciljevi asocijacije su (taka 5): izrada idejnog nacrta
regulacionog plana centra Sokola i definisanje prostora znaajnih objekata za
regulacioni plan kulturno-historijskog jezgra Sokola. Uz animiranje i podrku
javnosti kod opinskih organa, inicirali su izradu navedenog regulacionog
plana i davanje strune podrke. Taka 7: izrada i obezbjeivanje sredstava
za konkretne projekte hitne sanacije i zatite od daljnjeg propadanja
odabranih kulturno-historijskih spomenika ().
Plan asocijacije Sokola je i () zatita izvorita Vrela i Ilida,
korita potoka Vrela i Ilida i mjesta nekadanjih vodenica potoara na njima,
centra Sokola, naselja sa zgradama opedrutvenog znaaja (Drutvenog
doma, prodavnice, platoa za parking i javne skupove, ulice i puteva oko tih
208

objekata. Na prijedlog je da se saobraajnica u centru zatvori za

automobilski saobraaj, a da se kolska saobraajnica kojom se dolazi u centar
spoji sa onom koja vodi do damije i spaja sa saobraajnicom koja vodi do
srednjovjekovnog dvora i tvrave. Uz tu saobraajnicu potreban je parking
prostor, naroito za posjetioce historijske jezgre Sokola.
Objekat mjesne zajednice je u prilino loem stanju i ne koriste se sve
prostorije. Na mjestu mjesne zajednice predlaem gradnju kulturnog centra u
kome bi i mjesna zajednica imala
svoje kancelarije. Kulturni centar
imao bi slijedee sadraje:
dvoranu za kino projekcije i razne
kulturne manifestacije, biblioteku,
te prostorije mjesne zajednice.
Zgrada seoske zadruge
vie nije u funkciji i na njenom
mjestu bio bi objekat u ijem
CENTAR SOKOLA. VIDI SE OBJEKAT
prizemlju
bi
bila
prodaja
MJESNE ZAJEDNICE I ZADRUGE.
proizvoda iz Sokola, a na spratu bi
bio restoran u kome bi se sluila zdrava hrana.
Od novih objekata u centru bi bile zanatske radionice za potrebe sela,
ponovno afirmisanje starih zanata, kao to su izrada zemljanog posua,
predmeta od prua, izrada runih radova (tkanje, pletenje) itd.
Kroz centar je nekada prolazio potok Vrelo i na njemu je bilo oko 50
vodenica potoara. Naalost, nije se sauvala nijedna vodenica. Potok danas
prolazi ispod saobraajnice i kod tvrave se spaja sa potokom Ilida.
Ponovno otkrivanje potoka i
gradnja caffea na vodi bila bi memorija
mjesta nekadanjih vodenica.
Revitalizacijom historijskog jezgra
Sokola
javlja
se
potreba
za
ugostiteljskim sadrajima. Prostor ispred
Doma kulture i u neposrednoj blizini
caffea, pogodan je za okupljanje
mjetana, razne kulturne manifestacije i
POGLED NA CENTAR SA MEZARJA
PORED STARE DAMIJE
okupljanje
omladine.
Razvijanjem
seoskog turizma i prezentacijom
historijskog jezgra Sokola, centar bi ponudio pratee sadraje za posjetioce, a
i zadovoljio potrebe mjetana za kulturnim, ugostiteljskim i drugim
sadrajima.

209

Esaf LEVI, prof.

IZLOBE ARHIVSKE GRAE ARHIVA TUZLANSKOG
KANTONA
Abstrakt: Izlobe arhivske grae vaan su kulturno-obrazovni sadraj i
nezaobilazan sektor rada svakog arhiva. Svi bosanskohercegovaki arhivi, od
nastanka do danas, imali su dosta teke uslove za rad, to je, neminovno,
njihovu djelatnost svodilo na najneophodnije oblike rada (zatita, uvanje i
sreivanje arhivske grae), dok je manje prostora ostajalo za kulturnoobrazovnu djelatnost. Veina arhiva je, ipak, uspijevala da se bavi i ovim
sadrajima, naroito od poetka 80-tih godina, mada ne i u potrebnoj mjeri.
Arhiv Tuzla se rano poeo baviti postavkama arhivskih izlobi. U
poetku je to raeno povremeno, a od 1984. godine veoma intenzivno, tako
da je do kraja 2010. godine u prosjeku postavljena po jedna izloba godinje.
Kljune rijei: kulturno-obrazovna djelatnost, arhivska graa, izlobe,
Arhiv Tuzlanskog kantona.
UVOD
Izlobe, kao jedan od vidova prezentacije arhivske grae, doprinose
popularizaciji arhivske djelatnosti u cjelini. One mogu biti razliite, zavisno
od svoje namjene, vrste arhivske grae, vremena i mjesta izlaganja.
Najuobiajenija je podjela na ope (prezentacija arhivske grae jedne
ustanove, registrature, fonda i slino) i tematske (izlaganje arhivske grae o
odreenoj temi, dogaaju, pojavi, pokretu, linosti i slino).
IZLOBE ARHIVSKE GRAE ARHIVA TK
Svaka vrsta izlobe pogodna je za uspostavljanje neophodne saradnje
izmeu arhiva i drutvene sredine. Da bi izloba postigla svoj cilj, bilo da se
radi o tehnikoj opremljenosti ili o unutranjoj tj. sadrajnoj strani, potrebno
je da bude kvalitetno uraena. Za arhivske izlobe vei problem predstavlja
tehnika strana. Priprema izlobe zahtijeva odgovoran, predan i sistematian
rad. Svaka izloba predstavlja originalan istraivaki projekat. To je sloen i
210

veoma struan posao koji uspjeno moe obaviti samo tim kompetentnih
arhivskih strunjaka. Improvizacije nanose vie tete nego koristi.
Meu najznaajnijim izlobama, koje su strunjaci Arhiva pripremili
samostalno ili u saradnji sa kolegama iz drugih arhiva ili drugih institucija,
spadaju:
Izloba 50 godina Partije i SKOJ-a, postavljena 1969. godine.
Izloba Tuzla nekad i sad, postavljena 1979. godine u povodu 25.
godinjice rada Arhiva.
Izloba Radniki pokret u Tuzli, postavljena decembra 1979. godine u
Domu kulture u Lukavcu.
Izloba Kroz arhivske fondove i zbirke (autori: A. Koar i E. Begovi)
nastala u povodu obiljeavanja 30 godina rada Arhiva. Otvorena je 12.
decembra 1984. godine, na Dan arhivske slube Bosne i Hercegovine, u
prostorijama Narodnog pozorita u Tuzli. Dislocirana je u gotovo sve
opinske centre na podruju regije, te u neke registrature.
Izloba Izbori za Ustavotvornu skuptinu DFJ na podruju Okruga
tuzlanskog 11.11.1945. godine (autori: A. Koar i P. Arsi) prireena u
povodu obiljeavanja 40 godina od sprovoenja prvih izbora poslije
oslobodilakog rata. Otvorena je ba na godinjicu odravanja izbora 11.
novembra 1985. u prostorijama Doma JNA u Tuzli. Nakon 15 dana,
dislocirana je u oblinje opinske centre (Lukavac, Srebrenik, Graanica,
Brko, ivinice i dr., uglavnom u domove kulture).
Izloba Svjedoanstva prolosti (autori: A. Koar, N. Muovi-Tadi,
P. Arsi) otvorena je 16. oktobra 1986. godine u prostorijama RKUD
Mitar Trifunovi Uo u Tuzli. Dislocirana je u vie mjesta
sjeveroistone Bosne.
Izloba Tito u sjeveroistonoj Bosni (autori: A. Koar, P. Arsi),
pripremljena je i postavljena u povodu 50-te godinjice dolaska J. B. Tita
na elo KPJ. Izloba je otvorena 18. juna 1987. godine u Hotelu Tuzla
u Tuzli, a potom je postavljena u vie opinskih centara sjeveroistone
Bosne i u vie registratura.
Izloba Blago Arhiva Tuzla (autori: A. Koar, P. Arsi) otvorena je 7.
novembra 1988. godine u Domu JNA u Tuzli. Poslije deset dana
postavljena je u Domu kulture u Lukavcu, a potom je obila mnoge
opinske centre i registrature na podruju regije. Neto izmijenjena i
dopunjena, ova izloba je prezentovana posjetiocima u vrijeme
obiljeavanja 35 godina Arhiva u Tuzli, jula 1989. godine.
Izloba Dokumenat kao istorijski izvor (autori: A. Koar, P. Arsi)
pripremljena je u saradnji sa strunim radnicima Arhiva Srem iz
Sremske Mitrovice, a kao rezultat meuarhivske saradnje dvaju susjednih
regionalnih arhiva. Otvorena je 8. maja 1989. godine u Domu JNA u
211

Tuzli, u prisustvu radnika oba arhivska kolektiva i stotinjak pozvanih

posjetilaca. Nakon nedjelju dana izloba je dislocirana u druge sredine na
prostoru sjeveroistone Bosne. U jesen 1989. godine postavljena je i u
Arhivu u Sremskoj Mitrovici.
Izloba Ratna 1992. na Tuzlanskom okrugu (autor: A. Koar) otvorena
je 8. januara 1993. u holu objekta Arhiva. Potom je postavljena u
domovima kulture Srebrenika, Graanice i Lukavca. Osim graanstva,
organizirano su je posjetili uenici i vojnici.
Izloba Ratna 1992/1993. na Tuzlanskom okrugu (autor: A. Koar)
otvorena je 2. februara 1994. godine u holu Arhiva. Potom je postavljena
za graanstvo u domovima kulture Graanice i Srebrenika.
Izloba Kulturno blago Arhiva Tuzla (autori: A. Koar i E. Begovi)
prireena je u povodu 40 godina postojanja i rada Arhiva. Izloba je
svojevrsna smotra strunog (arhivistikog) uinka arhivskih radnika u
toku etiri decenije rada Arhiva. Otvorena je 12. decembra 1994. godine,
na Dan arhivske slube Bosne i Hercegovine i Arhiva Tuzla, u holu
objekta Arhiva. Postavljena je u domovima kulture Srebrenika, ivinica i
Banovia.
Izloba Sjeveroistona Bosna u ratnom vihoru (l992-1995) (autori: A.
Koar, E. Begovi), otvorena je januara 1996. godine. U toku navedene
godine dislocirana u vie opinskih centara na podruju Tuzlanskopodrinjskog kantona. Izloba je u toku 1997. godine dopunjena i potom
postavljena u vie opinskih centara Tuzlanskog kantona. Nakon novih
dopuna, 1998. godine je postavljena u Domu kulture Lukavac.
Izloba Jevreji u Bosni i Hercegovini, Legenda tradicija ivot
(autori iz Arhiva Bosne i Hercegovine Sarajevo) otvorena je 22. oktobra
1997. u Domu Armije u Tuzli.
Izloba Dokumenti o zloinima u Srebrenici, koju je pripremila
Komisija za savremenu grau.
Izloba 45 godina rada Arhiva Tuzla (1954-1999) (autori: A. Koar, E.
Begovi), otvorena je u holu objekta Arhiva 23. decembra 1999. godine.
Izmjetena je u vie opinskih centara.
Izloba Bosna i Hercegovina na geografskim kartama (autori iz Arhiva
Unsko-sanskog kantona) postavljena je u Domu Armije u Tuzli 15. aprila
2003. Godine.
Izloba Tuzla kroz vijekove (autori: I. aboti, E. Begovi, V. Begovi,
S. Selimovi, H. Turbi) otvorena je 3. jula 2003. u Muzeju istone
Bosne u Tuzli, a u okviru manifestacije Ljeto u Tuzli. Zbog svojih
arhivsko-muzejskih osobenosti, posjeena je od strane velikog broja
posjetilaca (organizirane posjete kola i dr.).

212

Izloba ire tuzlansko podruje na starim fotografijama (autori: I.

aboti, H. Fetahagi i S. Adrovi) otvorena je 18. novembra 2004.
godine u holu objekta Arhiva Tuzla. Izazvala je interesovanje graana
upravo zbog faktografskih vrijednosti.
Izloba Pedeset godina Arhiva u Tuzli (1954-2004) (autori: I. aboti,
E. Begovi, H. Fetahagi, S. Adrovi) pripremljena je i postavljena u
povodu obiljeavanja pedeset godina postojanja i rada Arhiva. Izloba je
otvorena u Hotelu Tuzla 23. decembra 2004. godine, a u vrijeme
odravanja sveane akademije posveene ovom jubileju.
Izloba Razvoj potanskog saobraaja u Bosni i Hercegovini sa
posebnim osvrtom na ire Tuzlansko podruje (autori: I. aboti, S.
Gui, E. Begovi, S. Sari, O. Baji) otvorena je za javnost 2005.
godine.
Izloba Srebrenica genocid koji nije sprijeen (autori: I. aboti, E.
Begovi) uraena je u povodu obiljeavanja 11-te godinjice genocida u
Srebrenici. Otvorena je 7. jula 2006. godine u Bosanskom kulturnom
centru u Tuzli. Postavljana je i u Srebrenici (Dom kulture, 8-13. jula
2006. godine), Srebreniku (Dom kulture, 1218. avgusta 2006. godine),
Teoaku (BZK Preporod Teoak, 18. juli 2007. godine).
Izloba Mogu li se jo spasiti? Konzervacija i restauracija pisanog
blaga (grupa autora iz Zemaljskog arhiva tajerske u Gracu) otvorena je
u Bosanskom kulturnom centru u Tuzli 27. juna 2006. godine.
Postavljena je u organizaciji Arhiva Tuzlanskog kantona, Istorijskog
arhiva Sarajevo i Zemaljskog arhiva tajerske iz Graca.
Izloba Kulturno-nauno i izdavako stvaralatvo Arhiva Tuzlanskog
kantona upriliena je i postavljena u prostorijama Arhiva Tuzlanskog
kantona, a povodom obiljeavanja 12. decembra Dana arhivske slube
Bosne i Hercegovine.
Izloba Dvadeset godina Arhivske prakse u Tuzli otvorena je u Hotelu
Tuzla 18. oktobra 2007. godine, u sklopu odravanja 20.
meunarodnog savjetovanja Arhivska praksa 2007.
Izloba Orijentalna zbirka Arhiva Tuzla Izbor iz dokumenata (autor:
N. Hodi) otvorena je 17. decembra 2007. godine u Meunarodnom
ateljeu Ismet Mujezinovi u Tuzli.
Izloba Dokumenti na udaru ratnog unitenja za vrijeme agresije na
Hrvatsku od 1991. god. postavljena je, u saradnji sa Dravnim arhivom
u Osijeku, u Katolikom kolskom centru Sveti Franjo u Tuzli, 10.
marta 2007. godine.
Izloba Srebrenica da se ne zaboravi (autori: I. aboti, E. Begovi)
otvorena je za javnost 2008. godine u povodu obiljeavanja godinjice
genocida u Srebrenici. Postavljana je i u Kalesiji (28. juna 2010. godine),
213

Gornjoj Tuzli (2. jula 2010. godine), te na trgu rtava genocida u

Srebrenici u Tuzli, 11. jula 2010. godine.
Izloba Industrijsko naslijee treba li nam? (autori: S. Adrovi, O.
Zuli, S. Isi) postavljena je povodom obiljeavanja 12. decembra Dana
arhivske slube Bosne i Hercegovine, u prostorijama Arhiva Tuzlanskog
kantona 11. decembra 2008. godine.
Izloba Fotografijom protiv zaborava (autori: I. aboti, S. Adrovi, H.
Fetahagi) otvorena je u prostorijama Arhiva Tuzlanskog kantona 1. jula
2009. godine, a povodom obiljeavanja 55-te godinjice postojanja i rada
Arhiva Tuzlanskog kantona. Izloba je postavljena i 20. novembra 2009.
godine, u Arhivu Tuzlanskog kantona, povodom odravanja okruglog
stola Fotografska graa historiografska i umjetnika vrijednost .
Izloba Ka obnovi potisnutog identiteta: Slovenci u Bosni i Hercegovini
1530.-2010. (autor: Stanislav Koblar), otvorena je u Arhivu Tuzlanskoga
kantona 14. juna 2010. godine.
Izloba Holokaust, genocid... (I. aboti, E. Begovi, S. Gui i M.
Gai,) otvorena je 7. jula 2010. godine u izlobenom paviljonu
Zgodovinskog arhiva Celje povodom obiljeavanja 11. jula Evropskog
dana sjeanja na genocid u Srebrenici.
Izloba Culture Matters, u organizaciji Ambasade Republike Austrije u
Bosni i Hercegovini i Arhiva Tuzlanskog kantona, uz podrku Narodne i
univerzitetske biblioteke i Austrijske biblioteke u Tuzli, otvorena je u
prostorijama Arhiva Tuzlanskog kantona 26. jula 2010. godine. Rije je o
izlobi koja prikazuje 18 spomenika kulture koje je UNESCO proglasio
svjetskom batinom. Spomenici se nalaze u jugoistonoj Evropi i
svjedoe o ukrtanju razliitih znaajnih kultura na ovim prostorima.
Izloba Husinska buna 1920.-2010. (autori: S. Adrovi, H. Fetahagi,
E. Levi, N. Peri) raena je u saradnji sa Muzejom istone Bosne Tuzla,
a otvorena je 21. decembra 2010. godine u Meunarodnoj galeriji portreta
Tuzla.
Arhiv je, osim izrade vlastitih izlobi, uzimao uea i u pripremi i
postavljanju izlobi koje su nastale u drugim bosanskohercegovakim
arhivima, a najee na nain da su ih kod postavljanja u Tuzli dopunjavali
dokumentima koji se odnose na Tuzlu i tuzlansku regiju.
Otvaranje svake izlobe je bilo propraeno kraim sadrajima kulturnoobrazovnog programa (muzikom numerom, dramskim tekstom i sl.), potom,
obraanjem predstavnika Arhiva i/ili autora izlobe, prigodnim izlaganjem
promotora izlobe (o znaaju arhiva, arhivske grae, te o znaaju historijskog
datuma u povodu kojeg se izloba otvara).
Izlobe je redovno pratio katalog (najee u vidu prospekta) i plakat.
Sredstva javnog informisanja (tampa, radio, televizija) redovno su pratili
214

otvaranje svake izlobe, o emu su, u informativnim ili tematskim emisijama,

sainjavani prigodni prilozi i saopenja.
ZAKLJUAK
ira demokratizacija drutvenih odnosa, omoguila je otvaranje Arhiva
prema javnosti animiranjem sadraja arhivske grae i uspostavljanjem
tjenjih uzajamnih odnosa sa konzumentima kulturno-obrazovnih sadraja.
injenica je da koritenje arhivske grae podie obrazovni nivo ljudi, to
dovodi do konstatacije da su kulturni i obrazovni aspekti arhivske djelatnosti
neodvojiva cjelina. Sav taj proces pokrenut je aktivnim odnosom Arhiva, koji
se svojim sadrajima nametnuo i programski osmiljeno radio na
popularizaciji arhivske djelatnosti, ubrzavajui time proces razvijanja
arhivske kulture u drutvu. Meu spektrom raznovrsnih kulturno-obrazovnih
aktivnosti, Arhiv Tuzlanskog kantona je neto vie panje posveivao
arhivskim izlobama, ali nisu zanemarena ni predavanja, te razliiti oblici
saradnje sa obrazovnim ustanovama i masmedijima.

215

Dr. sc. Omer HAMZI

CENTRALNO SPOMEN-OBILJEJE POGINULIM
BORCIMA/EHIDIMA I CIVILNIM RTVAMA RATA U
ODBRAMBENO-OSLOBODILAKOM RATU 1992. 1995.
U GRAANICI
Vaa je zasluga to Bosna i ovdje slobodu uiva
Abstrakt: Nakon viegodinje aktivnosti borakih organizacija i
nadlenih organa Opine Graanica, te definitivnog izbora lokacije i
provedene propisane procedure izbora idejnog rjeenja, gradnja Centralnog
spomen-obiljeja poginulim borcima/ehidima poela je 2009. godine (I faza)
i nastavljena poetkom aprila 2010. godine (II faza). Sveano otkrivanje ovog
spomen-obiljeja obavljeno je na Dan odbrane opine Graanica, 25.5.2010.
godine. Pored lanova porodica poginulih, sveanosti su prisustvovali bivi
borci Armije BiH, omladina i graani sa svih podruja opine Graanica. U
ovom prilogu opisuje se tok izgradnje spomen-obiljeja - od ideje do konane
realizacije, procedure i postupci, te simbolika i generalna poruka spomenika.
Izlaganje je propraeno sa nekoliko dokumentarnih priloga, fotografija i
crtea, koji se odnose na proceduru donoenja odgovarajuih odluka, u
prvom dijelu, kao i na sam in i ceremoniju otkrivanja spomenika, te njegovu
simboliku u drugom dijelu ovog teksta. Radi se o jednom dobro osmiljenom
projektu i pristupu, za koji smatramo da moe posluiti kao primjer ili
pozitivno iskustvo u naoj svakodnevnoj praksi obiljeavanja znaajnih
dogaaja iz nee blie i dalje prolosti.
Kljune rijei: Centralno spomen-obiljeje, Graanica, Komisija za
izbor lokacije, borci, ehidi, rat
1. UVODNE NAPOMENE
O potrebi izgradnje Centralnog spomen-obiljeja, kojim bi se odala
poast i potovanje poginulim borcima i rtvama odbrambenooslobodilakog rata na podruju opine Graanica, poelo se govoriti odmah
poslije zavretka neprijateljstava i otpisivanja Dejtonskog mirovnog
sporazuma ili preciznije reeno, nakon definitivnog postavljanja nadgrobnih
spomenika (ehidskih niana) i ureenja ehidskih (borakih) mezaristana na
216

podruju opine. Iz vie opravdanih razloga izgradnja Centralnog spomenobiljeja odgaala se i prolongirala vie od 10 godina. U meuvremenu,
takva obiljeja podizana su (mahom stihijski) po mjesnima zajednicama kao i
u mnogim susjednim i drugim opinama. Borake organizacije (a naroito
Organizacija ehidskih porodica) opravdano su negodovale to se izgradnja
spomenika odlagala u nedogled. Nerijetko su neke politike stranke to
nezadovoljstvo koristile u politike svrhe i prolongiranje izgradnje spomenka
upisivale u grijeh aktuelne lokalne vlasti ili protivnike politike opcije.
Da bi se pristupilo izgradnji tog spomenika, pored obezbjeenja
potrebnih finansijskih sredstava, lokalna vlast je morala rijeiti jo dva vrlo
vana problema: obezbijediti (odabrati) adekvatnu lokaciju u centru
Graanice (gdje je takvih prostora jako malo) i odabrati odgovarajue idejno i
estetsko rjeenje spomen-obiljeja.
2. PRIPREME ZA IZGRADNJU SPOMEN-OBILJEJA
Konkretnije pripreme za podizanje Centralnog spomen-obiljeja u
Graanici poele su krajem 2004. godine razgovorima o moguim lokacijama
u gradu. Kako je bilo vie ideja i razmiljanja, ti su se razgovori i diskusije
otegli u nedogled. Da bi sve to ubrzao, Opinski naelnik Nusret Heli,
poetkom maja 2005. godine, formirao je estolanu komisiju koja je svoj
prvi radni sastanak odrala 23.6.2005. godine.331 Govorilo se o ozbiljnosti
zadatka Komisije i razmatrano vie opcija i rjeenja. Time su otvorene
rasprave o lokaciji spomenika u borakim strukturama, mjesnoj zajednici
Graanica i iroj javnosti
Tokom javne rasprave, dolo se do vie prijedloga i rjeenja, od kojih
je svako imalo i svoje prednosti i nedostatke. Dio lokalne javnosti i borakih
struktura snano se zalagao za lokaciju spomenika u Centralnom parku, pored
spomen-obiljeja poginulim borcima u Drugom svjetskom ratu. Glavni
argument je bio da poginuli borci za Bosnu i Hercegovinu u ratu 1992.
1995. zasluuju najatraktivniju lokaciju u centru Graanice (kad se ta lokacija
331

Slubeni naziv tog tijela bio je: Komisija za utvrivanje lokacije Spomen-obiljeja
ehidima i poginulim borcima i utvrivanje projektnog zadatka. Svoj rad Komisija je poela
u sljedeem sastavu: Aida Hodi, dipl. ing. gra., efica Opinske slube za urbanizam,
imovinske odnose i katastar, predsjednica komisije, Kadir Mehanovi, predsjednik
Udruenja ehidskih porodica, Muniba ikui, dipl. ing. urbanista u Opinskoj slubi za
urbanizam, Rusmir Djedovi, prof. geografije, istraiva kulturno-historijskog i urbanog
naslijea Graanice, Ibrahim Nuriki, predstavnik borakih organizacija, visoki ratni
dunosnik (naelnik komande OG 2), Jusuf Kadi, predstavnik Mjesne zajednice
Graanica, dugogodinji aktivista u mjesnoj zajednici i Reidbegovi Sead, gra. inenjer.
(Rjeenje opinskog naelnika broj 02-23-1505/05 od 04. 05. 2005. godine)

217

mogla dodijeliti partizanima, zato ne bi i naim ehidima). Razgovaralo se

i o slobodnoj zelenoj povrini ispred Osman-kapetanove medrese (preko
puta Ahmed-paine damije), takoe u centru grada, s obrazloenjem da bi se
takvo spomen-obiljeje najbolje uklopilo, upravo izmeu spomenuta dva
sakralna objekta (medrese i damije). Kao o treoj opciji, u raspravama se,
ipak, najvie govorilo o lokaciji u parku ispred zgrade opinske
administracije u Graanici (Konak). Uz odreene prednosti, sve tri ove
lokacije imale su i svoje nedostatke. Lokacija u Centralnom parku bila je
isuvie mala za dva tako znaajna spomenika, koje je, kako su govorili
strunjaci, jako teko uklopiti u jednu funkcionalnu cjelinu i osmiljen urbani
i arhitektonski ambijent. Za lokaciju ispred Medrese cijenilo se takoe da je
malih dimenzija za objekat te veliine i znaaja. Osim toga, lokacija je u
vlasnitvu vakufa, pa bi njeno izuzimanje i uz pristanak njenog vlasnika (koji
nije dobijen), zahtijevalo jako komplikovane procedure, koje nisu obeavale
pozitivan ishod. Kao glavna mahana lokacije u parku ispred opine, isticala
se udaljenost od centra (to spomenik tog tipa ne zasluuje), nemogunost
adekvatnog uvanja i odravanja, prolazak omladine kolskog uzrasta
pjeakom stazom prema koli, koja bi mogla devastirati spomenik (sic)...
Pitanje lokacije za spomen-obiljeje koje je, kako su kritiari lokalne
vlasti govorili, Graanica isuvie dugo ekala, po obiaju, vrlo brzo izalo je
iz okvira struke i prisvojeno od strane pojedinih politikih opcija, postalo vrlo
pogodno za predizborna i druga politika potkusurivanja u graanikoj
ariji. To, naravno, nije doprinosilo rjeavanju problema lokacije i nije bilo
primjereno namjeri da se ozbiljno pristupi gradnji spomen-obiljeja takvog
znaaja i simbolike. Jedan od razloga je to se o tome najmanje govorilo na
zvaninim organima i na otvorenim raspravama sa graanima.
Nakon vie sastanaka, na kojima se raspravljalo o moguim
lokacijama, Komisija u spomenutom sastavu, iako izloena pritiscima
zagovornika pojedinih opcija, opredijelila se konano za lokaciju u parku
ispred Opine, koja je, sa stanovita struke, jedino zadovoljavala sve kriterije
za podizanje takvog Spomenika. To opredjeljenje podralo je i Opinsko
vijee, usvojivi, krajem novembra 2006. godine, Odluku o izmjenama i
dopunama Regulacionog plana "Centar (objavljena u Sl. glasnik Opine
Graanica br. 11/06), kojom je ozvaniena spomenuta lokacija i poetak
konkretnih priprema za izgradnju spomenika.
Polazei od tog opredjeljenja, na sastanku Komisije, odranom
23.3.2007., potvreno je ranije opredjeljenje veine lanova da se spomenobiljeje ehidima i poginulim borcima podigne u parku ispred Opine, a
prema izmjenama i dopunama Regulacionog plana Centar iz novembra
2006. godine. Stav Komisije bio je da se izbor najboljeg idejnog rjeenja
izvri putem javnog konkursa. U tom smislu, Komisija je utvrdila smjernice
za izradu projektnog zadatka u kojima se na prvom mjestu istie da
218

Spomen-obiljeje mora odraavati univerzalni karakter borbe za slobodu i

dravu BiH i da mora imati odgovarajui umjetniki karakter. (vidi prilog
1.)
Na sljedeem sastanku, odranom 4.4.2007. godine, Komisija je
konano utvrdila Projektni zadatak za izradu idejnog rjeenja centralnog
spomen-obiljeja ehidima i poginulim borcima, koji je objavljen 7.4.2007.
godine kao podloga za raspisivanje konkursa za idejno, prostorno i oblikovno
rjeenje spomenika na prostoru parka ispred zgrade Opine Graanica. (vidi
prilog 2)
3. IZBOR IDEJNOG RJEENJA SPOMENIKA
Javni anonimni konkurs za izradu idejnog rjeenja centralnog
spomen-obiljeja ehidima i poginulim borcima, Komisija je raspisala
10.5.2007. godine. Konkurs je raspisan i u potpunosti proveden prema lanu
43. i 44. Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine. Vrijeme
predvieno za predaju radova bilo je 30 dana od dana objavljivanja Konkursa
u Slubenom glasniku BiH. Kao glavni cilj, u konkursu je navedeno
dobijanje kvalitetnog urbanistiko-arhitektonskog rjeenja Centralnog
spomen-obiljeja ehidima i poginulim borcima. Konkretnije, trailo se
prostorno i oblikovno rjeenje spomenika, a prema uslovima u projektnom
zadatku. Pravo uea imala su sva fizika lica, dravljani Bosne i
Hercegovine i pravna lica ije je sjedite u Bosni i Hercegovini. Pored
ostalih tehnikih i proceduralnih detalja, naznaeno je da e poseban iri za
odabrane radove dodijeliti: jednu prvu nagradu, u iznosu od 2.000 KM,
jednu drugu u iznosu od 1.200 KM i jednu treu u iznosu od 700 KM, uz
napomenu da se nagrade nee dodjeljivati ukoliko Konkursna komisija
ocijeni da pristigli radovi nisu zadovoljili sa stanovita estetsko-oblikovne
funkcije ili nekog drugog elementa Konkursa.
U meuvremenu, opinski naelnik je formirao Komisiju, koja je po
zakljuenju konkursa i detaljnog pregleda svih pet prispjelih radova, na
sastanku odranom 28.6.2007. godine, donijela Odluku da dodijeli dvije
druge nagrade u vrijednosti od 1.200 KM, a da prvu i treu ne dodjeljuje.332
Dvije ravnopravne druge nagrade dodijeljene su radovima pod oznaenim
iframa: AS 2161, autora Amera Sulejmanagia, dipl. ing arh. iz Sarajeva i
AC 0002 autora Amara udia dipl. ing arh iz Graanice.
332

Komisija za izbor najboljih idejnih rjeenja Centralnog spomen-obiljeja ehidima bila je

u sljedeem sastavu: Nusret Heli, predsjednik, Nihad Halilbegovi, Aida Hodi, Nijaz
Omerovi, Abdulah ef. Hodi, Ibrahim Nuriki, Edin akovi, Zikreta Kari i Muhibija
Alji. (Rjeenje Opinskog naelnika broj 02-05-4141-1/07 od 07.06. 2007.)

219

Radovi kojima su dodijeljene nagrade stavljeni su na javni uvid i

objavljeni na web stranici Opine Graanica kako bi se i graani o njima
mogli izjasniti. Graani su pozvani da se izjasne o nagraenim radovima
(koje od nagraenih rjeenja biste vi odabrali) i da svojim sugestijama
doprinesete da doemo do to kvalitetnijeg glavnog projekta Centralnog
spomen-obiljeja. U javnoj raspravi koja je obavljena u borakim
organizacijama i mjesnoj zajednici Graanica data je puna podrka
ponuenim rjeenjima. Za ilustraciju, navodimo podrku Organizacije
porodica ehida i poginulih boraca Graanica, koja je, kako stoji u pismenom
obavjetenju, kontinuirano bila ukljuena u izbor najpogodnije lokacije za
izgradnju Centralnog spomen-obiljeja ehidima i poginulim borcima,
sainjavanje projektnog zadatka kao i u izbor najboljih idejnih rjeenja
spomen-obiljeja na javnom anonimnom konkursu.
Nakon okonanja konkursne procedure i javne rasprave o odabranom
i nagraenom idejnom rjeenju spomen-obiljeja, Komisija se opredijelila za
idejno rjeenje pod ifrom AS2161 (autor: Amer Sulejmanovi), po kojem se
pristupilo izradi Glavnog izvedbenog projekta i ostale potrebne urbanistikotehnike dokumentacije za izgradnju spomenika. Prvo je Komisija za izbor
najboljih idejnih rjeenja na svom sastanku, odranom 9.11.2007. godine,
utvrdila i proslijedila neke svoje konkretnije smjernice i preporuke
projektantu, koje je bio duan slijediti pri izradi glavnog projekta spomenobiljeja. Projektni zadatak za izradu izvedbenog glavnog projekta, nakon
obavljenih potrebnih konsultacija sa projektantima, konano je definisan i
utvren 10.1.2008. godine. (vidi prilog 3) U meuvremenu, uslijedile su jo
neke intervencije na projektu (u pravcu pojeftinjenja radova), tako da je
predmjer i predraun za raspisivanje izvoakih tendera bio zavren tek
poetkom naredne, 2009. godine.
Kamen temeljac za ovaj spomenik poloen je na sveanosti povodom
Dana odbrane, 25.5.2009. godine. U prvoj fazi izvedeni su zemljani i
betonski, a u dugoj, zavrni i ostali radovi, koji su okonani sredinom maja,
naredne, 2010. godine. Uz veliku narodnu sveanost, Spomen-obiljeje je
otkriveno za Dan odbrane opine Graanica, 25.5.2010. godine. (vidi prilog
4)
4. SIMBOLI I PORUKE
Spomen-obiljeje je locirano na radijalnom platou u parku ispred
zgrade Opine i objekata graanikih srednjih kola. Zajedno sa kruno
postavljenim klupama na suprotnim stranama, taj plato je irine 16 metara.
Spomeniku se prilazi novouspostavljenom etnicom iz ulice Mula Mustafe
Baeskije s jedne i iz samog parka s druge strane. Osovina prilaznih staza
prolazi kroz osovinu spomen-obiljeja i tako simbolizira kontinuitet.
220

Spomen-obiljeje se sastoji iz tri funkcionalne cjeline: centralnim dijelom

dominira slavoluk, kao simbol pobjede (prva cjelina). Sa lijeve bone strane
slavoluka (gledano sa magistralne ceste) locirani su kameni panoi sa
ispisanim imenima civilnih rtava rata (ukupno etiri ploe), dok su na
suprotnoj, lijevoj bonoj strani ispisna imena poginulih boraca/ehida na
osam kamenih panoa.
Plato na kojem je lociran slavoluk je radijusa 16 metara, dok je oko
platoa kruno postavljen urbani mobilijar - klupe od klesanog kamena, visine
45 cm kao stilizacija amfiteatra. Sam plato je poploan prefabrikovanim
dvoslojnim betonskim ploama, zelene boje, tako da svi geometrijski
elementi nalaze ishodite u centru slavoluka. Ukupna dimenzija spomen
obiljeja je: irina 360 cm, duina 160 cm i visina 508 cm. irina prolaza
slavoluka je 140 cm kao i duina, dok je visina 395 cm. S obzirom na visinu
drvea u parku, spomen-obiljeje je primjerene visine kako naspram poruke
koju simbolizira, tako i naspram okolia i ukupnog ambijenta u kojem se
nalazi. Obje kule i slavoluk, kao najizraeniji simboli ovog spomenika
uraeni su od betona obloenog odgovarajuim vrstama bijelih mermernih
ploa.
Ovo spomen-obiljeje je zamiljeno kao simbol slobodarske tradicije
Graanice i graanike opine, koje se podie u znak trajne zahvalnosti i
potovanja za sve borce s podruja opine Graanica koji su poginuli u ratu
za Bosnu i Hercegovinu na strani Bosne i Hercegovine, njene slobode i
dravne nezavisnosti. Spomen-obiljejem odaje se i trajno obiljeava
stradanje civila-ena, djece, starih i iznemoglih-tokom agresije i rata, koji
nisu bili poteeni u divljakim granatiranjima po kuama, mahalama,
kolskim objektima i bolnicama.
Izraajna forma slavoluka predstavlja tradicionalno i jedino
primjereno obiljeje herojske borbe, otpora i stradanja vojnika i civila u
naem kulturnom krugu. Svojim arhitektonskim izgledom, smjeteno u
adekvatan prirodni ambijent jednog veeg gradskog parka, Spomen-obiljeje
predstavlja kapiju svjetlosti i slobode koja je dominantna na tom prostoru i
jako uoljiva kako sa regionalnog puta, tako i sa ostalih saobraajnica u irem
okruenju spomenika. Obrisi bedema ili kule koji se vide na spomeniku,
podsjeaju na uspjenu odbranu grada i refleks su srednjovjekovne utvrde u
Sokolu nedaleko od Graanice, kao svojevrsne, u historijskom smislu,
tvrave slobode. Sam po sebi, koncept spomenika zasnovan je na generalnoj
poruci: trajno pamenje i zahvalnost, poast i potovanje za one koji su dali
ivot za BiH, za one koji su u tim sudbonosnim danima stavili sve na kocku,
osim Bosne i naroda.
Spomen-obiljeje simbolizuje dio povijesti opine Graanica,
podsjea na vrijeme prelomno i veliko, podsjea na historijske injenice...
kao svojevrsna otvorena knjiga za generacije koje dolaze U onoj drugoj
221

Uzvienoj knjizi stoji poruka: Doputeno je braniti se onima koje

napadnu (Kur'an 22). Smisao te uzviene poruke (koja se nalazi na
spomeniku) je u ideji samog spomen-obiljeja na ovom mjestu. Ovdje je
ispisano 326 imena boraca koji su branili svoj kuni prag i obraz svog naroda
i imena 148 ubijenih civila, koji su ostali na svom kunom pragu, u svojim
avlijama, mahalama i ulicama, da budu podrka i ohrabrenje svojim
sinovima, svojoj brai i svojim najmilijim, da budu podrka i ohrabrenje
onima koji su stali na put maineriji zla i zaustavili sile mraka koje su krenule
da Bosne ne bude.333
Dio te poruke je u ovom i na ovom mermeru.
5. UMJESTO ZAKLJUKA
Na je dug, naa je obaveza da potujemo ove rtve, da se pomolimo i
poklonimo pred ovim golemim spiskovima na spomeniku, Bosne radi, sebe
radi i svog dostojanstva. Njima zahvaljujui, Bosna ovdje die punim
pluima, njima zahvaljujui, Graanica je svjetla obraza doekala kraj rata
za BiH. Ni jedne mrlje, ni jedne optube, slubene i neslubene nema ni jedan
borac ili starjeina slavnih graanikih brigada Armije BiH. Nisu ovo bili
osvetnici i ruitelji, ve branioci i graditelji slobode. Dugujemo im vjenu
zahvalnost za slobodu koju danas uivamo. To je neka univerzalna poruka.
Kao izraz narodne zahvalnosti, bit e ovo uzvieno mjesto koje e se s
dunim potovanjem posjeivati i sa kojeg e se prenositi uspomene na
najbolje likove bosanske historije, mjesto susretanja bosanskih patriota i svih
dobrih ljudi, koji budu dolazili ili prolazili ovim gradom i zemljom Bosnom.

333

Vidi opirnije: Omer Hamzi, Ibrahim Nurki, Osman Pukar, Knjiga ehida, poginulih
boraca i civilnih rtava rata Graanica, 1992. 1995., Graanica, 2004.; Omer Hamzi,
Vama zahvaljujui, Bosna i ovdje slobodu uiva spisak imena poginulih boraca/ehida i
civilnih rtava u odbrambeno-oslobodilakom ratu (1992. 1995.), na Centralnom spomenobiljeju u Graanici, Graaniki glasnik, XIV/29, Graanica 1910., 123-131

222

Prilozi
Prilog 1

Bosna i Hercegovina
Herzegovina
Federacija Bosne i Hercegovine
Bosnia and Herzegovina

Bosnia and

Tuzlanski kanton

Canton of Tuzla

Federation of

Opina Graanica
Graanica Municipality
TELEFONI:Centrala: 035/700-800, 700-801 TELEFAX: 035/706-679
KOMISIJA ZA LOKACIJU SPOMEN
OBILJEJA EHIDIMA I POGINULIM BORCIMA
Datum, 23. 03. 2007. godine
ZAPISNIK
sa sastanka komisije
Sastanak komisije odran je u prostorijama Opine, 23.03.2007.
godine u 1400 h. Sastanku su prisustvovali lanovi komisije: Kadir
Mehanovi, Muniba ikui, Rusmir Djedovi, Jusuf Kadi, Ibrahim
Nuriki i Aida Hodi, a odsutan je bio lan komisije Sead Reidbegovi.
Sastanku komisije kao gosti su prisustvovali naelnik Opine Nusret Heli i
ef kabineta Omer Hamzi.
Kao prva taka sastanka razmatran je izbor lokacije za spomen
obiljeje. Nakon diskusije i izjanjavanja svih prisutnih lanova komisije
odlueno je da lokacija spomen obiljeja ehidima i poginulim borcima bude
u parku pored Opine, a prema prijedlogu iz Regulacionog plana Centar
izmjene i dopune 2006. Lokacija je odabrana jednoglasno.
Kao druga taka sastanka razmatrane su smjernice za projektni
zadatak. Stav komisije je da se putem javnog konkursa mora odabrati
najbolje rjeenje spomen obiljeja, a smjernice za projektni zadatak su:
Spomen-obiljeje mora odraavati univerzalni karakter borbe za
slobodu i dravu BiH,
223

Mora imati odgovarajui umjetniki karakter;

Mora se uklopiti u ambijent parka i njegovog ireg okruenja;
Treba imati samo pjeake prilaze,
Rjeenje spomen-obiljeja ne treba sadravati nikakav objekat,
Treba biti izraen od od izuzetno kavalitetnih materijala otpornih na
atmosferske i mehanike uticaje;
Visina sagledavanja svakog spomenikog elementa ne treba prelaziti
visinu ljudskih oiju;
Ukupna povrina spomen obiljeja ne treba prelaziti povrinu od 200
m2 , a potrebno je sauvati visoko zelenilo parka;
Prostornim rjeenjem (mali amfiteatar) omoguiti da se spomenobiljeje moe koristiti u edukativne svrhe za odravanje asa
historije za 1-2 razreda uenika;
Na spomen-obiljeju trebaju biti upisana imena poginulih branitelja
(360) i imena civilnih rtava rata (160) koja e na primjeren nain
biti razdvojena.
Sastanak je zavren u 1600 uz obavezu da se Komisija sastane prije usvajanja
konanog teksta projektnog zadatka.
Prilog 2
PROJEKTNI ZADATAK
ZA IZRADU IDEJNOG RJEENJA CENTRALNOG SPOMENOBILJEJA EHIDIMA I POGINULIM BORCIMA
1. ZADATAK KONKURSA
Ponuditi idejno prostorno i oblikovno rjeenje Centralnog spomenobiljeja ehidima i poginulim borcima u Graanici na prostoru parka
pored zgrade Opine Graanica, a prema prijedlogu lokacije iz Izmjena i
dopuna regulacionog plana "Centar (Sl. Glasnik Opine Graanica br.
11/06).
2. USLOVI
Spomen-obiljeje mora simbolizirati univerzalni karakter
borbe za slobodu i dravu BiH,
Rjeenje spomen-obiljeja treba imati umjetniki i estetski
karakter,
Spomen-obiljeje mora se uklopiti u ambijent parka i
njegovog ireg okruenja;
Ne treba sadravati nikakav objekat;
224

Za izradu spomenikih elemenata potrebno je odabrati

izuzetno kvalitetne materijale otporne na atmosferske i
mehanike uticaje;
Visina sagledavanja svakog spomenikog elementa ne treba
prelaziti ravan ljudskih oiju;
Ukupna povrina spomen-obiljeja ne treba biti vea od 200
m2 ;
Rjeenjem omoguiti da se spomen-obiljeje moe koristiti u
edukativne svrhe, za odravanje asa historije za jedan do dva
razreda uenika (mali amfiteatar);
Hortikulturnim ureenjem spomen-obiljeja sauvati visoko
zelenilo parka;
Na spomen-obiljeju trebaju biti upisana imena ehida i
poginuh boraca (370) i imena civilnih rtava rata (170) koja e
na primjeren nain biti razdvojena.
3. PODLOGE ZA IZRADU
Izvod iz Izmjena i dopuna regulacionog plana "Centar (Sl.
Glasnik Opine Graanica br. 11/06);
Situacija terena u M 1:500 sa naznaenim obuhvatom spomenobiljeja;
Fotografije postojeeg stanja;
Prilog podlogama za rad: Knjiga ehida i poginulih boraca opine
Graanica 1992. -1995., koju se uesnici na Konkursu, na svoj
zahtjev, mogu dobiti na revers.
Prilog 3
PROJEKTNI ZADATAK
ZA IZRADU IZVEDBENOG GLAVNOG PROJEKTA
CENTRALNOG
SPOMEN-OBILJEJA EHIDIMA I POGINULIM BORCIMA U
GRAANICI
1. OPTI PODACI
VRSTA OBJEKTA: SPOMEN OBILJEJE EHIDIMA I
POGINULIM
BORCIMA

225

LOKACIJA:
SREDNJE KOLE
PARCELA:
POSJEDNIK:

PARK ISPRED OPINE I MJEOVITE

k.. br. 3036 n. pr. K.O. Graanica
Opina Graanica

Glavni-izvedbeni projekat Centralnog spomen-obiljeja ehidima i

poginulim borcima u Graanici treba biti izraen u skladu sa odredbama
Zakona o graenju ("Sl. novine TK "br3/05), a prema prijedlogu lokacije
iz Izmjena i dopuna regulacionog plana "Centar (Sl. Glasnik Opine
Graanica br. 11/06) nalazie se na prostoru parka pored zgrade Opine
Graanica.
Nosilac izrade projektne dokumentacije spomen-obiljeja mora
ispunjavati uslove za obavljanje poslova projektovanja prema Zakonu o
graenju.
2. USLOVI
Glavni-izvedbeni projekat mora biti uraen
prema
odabranom i nagraenom idejnom rjeenju spomen-obiljeja
koje je uraeno pod ifrom AS2161
Za izradu spomenikih elemenata potrebno je odabrati
izuzetno kvalitetne matrijale otporne na atmosferske i
mehanike uticaje;
Ukupa tlocrtna povrina spomen-obiljeja ne treba biti vea
od 200 m2;
Hortikulturnim ureenjem spomen-obiljeja potrebno je
sauvati visoko zelenilo parka;
Na spomen-obiljeju trebaju biti upisana imena ehida i
poguniluh boraca (370) i imena civilnih rtava rata (170), a
koja e na primjeren nain biti razdvojena.
3. OBAVEZNI SADRAJ GLAVNOG - IZVEDBENOG
PROJEKTA
Izvedbeni projekat mora biti izraen u skladu sa odredbama Zakona o
graenju ("Sl. novine TK "br3/05) i sadravati:
I. Arhitektonski projekat,
II. Projekat konstrukcije,
III. Projekat elektroinstalacija (osvjetljenja i dr.),
IV. Druge vrste projekata karakteristinih za ovu vrstu
objekta (npr. projekat hortikulturnog ureenja i sl.),
V. Predmjer i predraun svih radova i opreme.
226

Sastavni dio arhitektonskog projekta trebaju biti i :

VI. Situaciono rjeenje ureenja prostora spomenobiljeja,
VII. Nacrti urbanog mobilijara spomen-obiljeja u
razmjeri 1:10 ili 1:20,
VIII. Nacrti svih karakteristinih detalja u razmjeri 1:10
ili 1:20.
Rok za izradu i isporuku projektne dokumentacije je 20 dana od dana
potpisivanja ugovora.
Projektna dokumentacija naruiocu se isporuuje u 6 primjeraka.
4. PREPORUKE KOMISIJE PROJEKTANTU
Lokacija spomen-obiljeja prema nagraenom idejnom rjeenju
pod ifrom AS2161 nije odgovarajua. Spomenik locirati kako je
to predvieno Regulacionim planom Centar-Graanica, izmjene i
dopune.
Na jednoj od kula spomenika, na visini do 180 cm, treba biti
uklesan ljiljan.
Imena ne ispisivati na kulama spomenika nego u amfiteatru, na
zidu ili sl. Zid ne smije biti prenizak. Potrebno je stilizirani
amfiteatar prilagoditi ovim zahtjevima.
Imena ehida i poginulih boraca trebaju biti razdvojena od imena
civilnih rtava rata. Razdvajanje izvriti ispisivanjem teksta ajeta
iz Kur'ana u prevodu na bosanski jezik: " Ne recite da su mrtvi
..............."
Redoslijed ispisivanja imena treba biti prema godini pogibije.
5. PODLOGE ZA IZRADU
Sve podloge za izradu projektne dokumentacije date su u elektronskoj
formi na CD-u i ine sastavni dio projektnog zadatka. Na CD-u se
nalaze fajlovi:
Skenirano idejno rjeenje Centralnog spomen-obiljeja pod
ifrom AS2161
Izvod iz Izmjena i dopuna regulacionog plana "Centar (Sl.
Glasnik Opine Graanica br. 11/06);
Situacija terena u M 1:500 sa naznaenim obuhvatom spomenobiljeja;
Fotografije postojeeg stanja lokacije na kojoj bi trebao biti
izgraen spomenik;
227

Imena ehida i poginulih boraca i civilnih rtava rata ispisae se

prema podacima iz Knjige ehida i poginulih boraca opine Graanica
1992-1995. koju projektant moe dobiti u Opini Graanica.
Prilog 4
Scenario
otkrivanja Centralnog spomen obiljeja poginulim borcima/ehidima i
civilnim rtvama rata u Graanici, 25. 5. 1910. u 17.00
(skraena verzija)
17.00: Himna BiH,
17.03: Ilahija ehidi,
17.07: Recitacija Jarbol
17.12: Spiker: kratka najava skupa,
Kratka obraanja i govori:
17.14: Opinski naelnik Nusret Heli,
17.18: Belma Hamzi, kerka poginulog borca Sajiba,
17.21: General Hazim adi,
17.24: Muftija tuzlanski Husein ef. Kavazovi
17.28: Ilahija,
17.32: Poziv da se pristupi sveanom otkrivanju spomenika (itaju se imena
lica koja otkrivaju spomen-obiljeje. (dodatak a),
17.33: Otkrivanje spomen obiljeja,
17.38: Poziv na fatihu ili odavanje poasti na drugi nain,
17.38: Solo-gitara (Elvis)
17.40: Poziv zvaninim delegacijama da poloe cvijee (ita se redoslijed
zvaninih delegacija (dodatak b),
17.41 18.00: zvanine delegacije polau cvijee,
18.00: Poziv ostalim da pristupe polaganju cvijea: (dok se polae cvijee
itaju se imena poginulih, muki i enski glas, uz odgovarajuu muziku
podlogu, s tim to se ubacuje recitacija Poruka nakon proitanog spiska
poginulih boraca/ehida, a prije poetka itanja imena civilnih rtava rata),
18.25: Zavretak i odjava manifestacije.
Spisak
lica koja otkrivaju spomen obiljeje (po protokolu)
Dodatak a
A. Ploe sa imenima poginuh boraca/ehida
1.

Nusret Heli, opinski naelnik,

228

2.
3.
4.
5.

Zikreta Kari, predsjednica Optinske organizacije porodica

ehida/poginulih boraca,
Bajro Fazli, otac dva sina borca poginula u istom danu za BiH,
Fatima Mei, majka dva poginula sina, borca za BiH, te kerke i unuke
koje su ubijene kao civili,
Osman Pukar, komandant Operativne grupe 2 A BiH (OG-2,
Graanica),

B. Ploa sa imenima ubijenih civila

1.
2.
3.
4.

Sead Begovi - Duna, predsjednik Opinske organizacije civilnih rtava

rata,
Emina Hamzi, majka ubijenog sina Edina, maturanta Gimnazije,
Mustafa ilji, sin ubijene kerke Sedije iz Lukavice,
Razija Bei, kerka Adema Mustajbaia, zvanino prve civilne rtve
rata u Graanici.

Protokol
polaganja cvijea slubenih delegacija (sa spiskom lanova)
Dodatak b
1. Opina Graanica, (naelnik opine Graanica Nusret Heli,
predsjedavajui Opinskog vijea Muharem Musi i Mirsada oli,
radnica opine, majka ubijene kerke, civilne rtve rata),
2. Ratno predsjednitvo Opine Graanica (inenjer Hazim Vikalo, inenjer
Reuf Sokolovi i inenjer Faruk irbegovi),
3. Vlada Tuzlanskog kantona (Ministar za boraka pitanja Bahrija Mehuri,
Ministar unutranjih poslova Sead Omerbegovi, direktor kantonalne
direkcije inspekcija Besim Durakovi),
4. Udruenje porodica ehida/poginulih boraca opine Graanica
(predsjednica Zikreta Kari, Abid osi, otac poginulog borca ehida i
Jasim Ahmetovi, otac poginulog borca ehida),
5. Savez udruenja porodica ehida/poginulih boraca Federacije BiH i TK
(Bahrija Kitua, predsjednica Federalnog saveza udruenja porodica
poginulih boraca/ehida)
6. Udruenje civilnih rtava rata opine Graanica (Sead Begovi,
predsjednik Udruenja, Emina Hamzi, Mustafa ilji, Razija Bei),
7. Drugi korpus Armije R BiH (gen. Hazim adi, gen. Ramiz uvali, gen.
Sead Deli),
8. Teritorijalna odbrana opine Graanica, (pukovnik Galib Ahmetaevi,
major Bahrija Brii, kapetan Ibrahim Bajraktarevi i major Asim
Mehi),
229

9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
-

Operativna grupa 2 Armije R BiH Graanica, (brigadir Osman Pukar,

pukovnik Ibrahim Nurki, pukovnik Rasim Saki, kapetan Tarik
Reidbegovi, kapetan Amir Kari)
22. divizija KoV Armije BiH (pukovnik Hasan Mostarli, pukovnik
Demal Jukan, major Faruk Smajlovi, pukovnik evko Tihi),
111. graanika brdska brigada, (pukovnik Smajl Mei, major Tarik
Nuhanovi, brigadir Smajl Otrakovi, kapetan Bilal Begovi i major
Amir Zejnilagi),
212. oslobodilaka brigada (pukovnik Bahrija Dananovi, kapetan
Zajim Oki, major efik amdi, borac Muhibija Alji),
Manevarska jedinica MUP-a Graanica (Faruk Huskanovi, Muhamed
Paali, Asim aji,)
Delegacija Zlatnih ljiljana Graanica (Almir Dafo i Fikret Okanovi)
Borake organizacije opine Graanica:
Unija veterana: Fikret uvali, Sadeta Gopo, Hajrudin Beganovi,
Udruenje antifaista: Mehmed Kruki, Husein Devedevi, Ahmet
Bajri,
Savez ratnih vojnih invalida Graanica: Admir Gazibegovi, Mirsad
Mujaki, Mersudin Zahirovi,
Patriotska liga: Husein Serhatli,

230

231

Mr. sc. Edna KLIMENTI

MIKROTOPONIMIJA TUZLE
Abstract:
The main task of this study was to collect as many microtoponyms located
on the right side of the river Jala from Branska Malta to the Mine ''Kreka''
Head Quarter. We approached them from the linguistic point of view while
analyzing etymology of the names, the phonetic composition and methods of
formation. The paper also presents classification of microtoponyms
according to etymology, semantics and structural organization.
Key words: microtoponyms, etymology, formational modes,
classification, Tuzla
Tuzla se nalazi u sjeveroistonoj Bosni, u zoni spreko-majevikog kraja.
Opina Tuzla prostire se na 307 kvadratnih km i u svom sastavu ima oko 66
naselja. Ovo podruje bilo je naseljeno jo u prahistorijsko doba, to su
utvrdila arheoloka ispitivanja. Kroz Tuzlu protie rijeka Jala koja izvire na
planini Majevici. Od izvora Jala tee na jug kroz Gornju Tuzlu, Simin Han,
kroz grad Tuzlu, a svoj tok zavrava kod Lukavca ulijevanjem u rijeku
Spreu.
Prvi pisani trag o Tuzli potjee jo iz 950. godine. Te godine je car
Konstantin Porfirogenit, vizantijski pisac i historiar u svom geografskohistorijskom djelu spomenuo Tuzlu pod imenom Salines (Castron de
Salenes). Budui da je naziv latinskoga porijekla, pretpostavlja se da su ga
dali Rimljani jer su znali za slane izvore koje su po svoj prilici i koristili. U
srednjem vijeku spominje se naziv Soli odnosno Gornje i Donje Soli, to se
prevodi kaomjesto gdje se nalazi so. Kada su Turci osvojili ove krajeve, tu
konstrukciju doslovno su preveli na arapski jezik kao Memlehatejn, odnosno
Memleha-zir i Memleha-bala, a onda i na turski Tuzlai-zir i Tuzlai-bala.
Ovakav naziv zadran je i u vrijeme austro-ugarske vlasti, s tim da je naziv
skraen na Tuzla, ali je ostala podjela na Gornju i Donju Tuzlu. Tek u
prolom stoljeu Donja Tuzla je preimenovana u naziv Tuzla, a Gornja Tuzla
zadrala je stari naziv (Baum 1957: 7-32).
I naziv rijeke Jale dovodi se u vezu sa prirodnim bogatstvom kojim
raspolae ova regija. Hidronim Jala po svome postanku je stariji od toponima
Tuzla. Ovaj naziv Slaveni su zatekli na ovom podruju, a petpostavlja se da
je nastao zahvaljujui rimsko-grkim kontaktima s prastanovnicima
232

Balkana (Kasumovi 1990: 26). Uz ovu rijeku, Tuzla ima jo jednu manju
rijeku sa nazivom Solina. I ovaj hidronim u sebi sadri odrednicu so. Ovdje je
rije o slavenskom porijeklu naziva, a uz ovu rjeicu formirano je i naselje sa
istim imenom. Mineral soli je, dakle, izvrio presudan utjecaj na formiranje i
razvoj naselja na ovom prostoru.
O mikrotoponimiji Tuzle ne moe se govoriti u onome smislu u kojem
se govori kada je rije o seoskim sredinama. U uem jezgru grada nekadanje
njive, oranice, vinogradi, panjaci, odavno su pretvoreni u saobraajnice,
parkove, stambene zone i sl. U prostornome smislu Tuzla se sve vrijeme
svoga postojanja irila, te su danas sastavni dijelovi Tuzle nekadanja sela
oko Tuzle (npr., Dragodol u vrijeme turske vlasti). I oronimi poput Boria,
Trnovca, Kicelja, danas su gotovo u potpunosti naselja. Sve to odraava se i
na stanje u pogledu imenovanja manjih lokalnih estica koje su u svrhu
irenja grada postale javno dobro i, u veini sluajeva, naselja.
KLASIFIKACIJA I JEZIKE ODLIKE
Openito se o toponimima moe rei da su sainjeni iz dva dijela. Uvijek
se tu radi o osnovnom dijelu ili morfemu koji direktno upuuje na objekt i o
drugom dijelu kojim se jedan toponim razlikuje od drugih sa istom osnovom.
U jednolanom toponimu osnova je nositelj te obavijesti, a afiks (prefiks ili
sufiks) stvara razliku u odnosu na drugi toponim. U dvolanome toponimu
imenica nosi osnovno znaenje, a atribut stvara navedenu razliku. Tako su
mikrotoponimi Trnovac i Trnovaa potekli iz istoga korijena, ali je razlika
meu njima uspostavljena sufiksima. Iz navedenoga primjera jasno je zato
tvorbeni modeli ne daju iste rezultate u apelativima i u toponimima. Naime,
kada se u gramatici jednoj osnovi dodaju razliiti sufiksi onda se modificira
znaenje te osnove. U tvorbi toponima to znaenje se ne modificira nego se
novim morfemom oznaava novi sadraj (imunovi 2004:9-14). To znai da
Trnovaa nema modificirano znaenje u odnosu na Trnovac ve je to drugi,
novi toponim sa drugaijim sadrajem.
U semantikoj klasifikaciji toponima polazi se od pojma kojim su
motivirani toponimi. S obzirom na taj kriterij, sve toponime mogue je
podijeliti na dvije velike skupine. U prvu, koja je uvijek brojnija, spadaju oni
koji su nastali po prirodnim svojstvima regije, a u drugoj su oni koji
izraavaju ovjekovu djelatnost.
U prvu grupu mikrotoponima mogli bismo svrstati slijedee: Rovine,
ljivice, Vodice, Bori, Batva, Kreevac, Trnovac, Tuanj, Brdo, Baa,
Solina, Kozlovac, Podgradina. Meu ovim imenima, iako pripadaju istoj
veoj grupi, postoje razlike u odnosu na pojam kojim su motivirane. Pod
pojmom nomina topographica prepoznaju se oni toponimi koji su nastali od
233

toponimske terminologije, a meu navedenim primjerima takvi su Brdo i

Baa. Mikrotoponimi mogu da odraavaju i poloaj, oblik i izgled tla pa se
nazivaju nomina metaphorica i takav je naziv Rovine. Mikrotoponimi Solina
i Slatina upuuju na sastav tla na tom podruju, a Vodice, ljivice upuuju na
povrinska svojstva tla. Neka od imena iz ovog korpusa motivirana su
fitonimima: Bori, Trnovac, Batva, Tuanj, a ime Kozlovac motivirano je
zoonimom. Ponekad mikrotoponimi nastaju u relaciji sa drugim objektima.
Tako je mikrotoponim Podgradina motiviran mikrotoponimom Gradina.
U drugu grupu mikrotoponima spadaju oni koji koji ukazuju na neko
ljudsko djelovanje. Takvi su Gradina, Zavraj, Paabunar, Kojino, Djedak,
ovinac, Dumani, Kapija, Hendek i sl.
U pogledu etimologije osnova od kojih su nastajali ovi mikrotoponimi
mogla je biti trojaka:
1. Staroslavenska: Bori, Dragodol, Gradina, Djedak, Slani bunar, ovinac
2. Orijentalna: Karaula, Meraja, air, Paabunar, Baa, Hendek, Kapija,
Pazar, Slani bunar
3. Germanska: Bukovi, Dumani, Branska malta, Gradski park, Skver.
Da u pogledu odreivanja porijekla nije sve tako jednostavno pokazuju
primjeri u kojim je jedan dio rije slavenskoga porijekla, a drugi dio je neka
od rijei stranoga porijekla. Takvi su primjeri: Branska malta, Gradski park,
Slani bunar. U sva tri primjera pridjevi su tvoreni od slavenskih apelativa a
drugi dio je rije germanskoga porijekla (Branska malta, Gradski park) i
turskoga porijekla (Slani bunar).
Budui da je ovdje rije o prostorno ogranienom korpusu u klasifikaciji
mikrotoponima, najpodesnijom se ini strukturalna klasifikacija. Ova
klasifikacija tie se tvorbenih modela koji se koriste pri stvaranju toponima
openito. Prema tom osnovu, mikrotoponime emo podijeliti na tri skupine:
Prvu skupinu ine mikrotoponimi nastali od apelativa, tj. opih imenica
bez ikakvih dodataka. Takvi su: Baa, Brdo, air, Gradina, Hendek, Kapija,
Meraja, Pazar.
Drugu grupu ine imena koja nastaju dodavanjem atributa: Branska
malta, Slani bunar, Partizansko groblje, Dragodol, Paabunar334.
U treoj su skupini imena koja nastaju dodavanjem afiksa (prefiksa i
sufiksa) raznim osnovama. Ovakvih je najvie: Bori, Bukovi, Djedak,
Gradina, Kreevac, Kojino, Kozlovac, Ljeevica, ljivice, Vodice,
Piskavica, Pavkua, Podgradina, Rovine, Zavraj, Solina, Trnovac, Trnovaa,
unua. U primjerima se mogu utvrditi i esto koriteni sufiksi. Nabrojat
emo ih prema frekventnosti upotrebe: ina/o/e, -ica/e, -ac, -ua, -i, -i, ak.
334

Nap.: Posljednja dva primjera nastala su slaganjem. U imenu Dragodol dvije osnove
spojene su interfiksom pa je rije o slaganju. Paabunar je ime nastalo srastanjem jer su dvije
osnove srasle jedna sa drugom to se oituje i u prozodijskome smislu.

234

REGISTAR MIKROTOPONIMA SA ANALIZOM

Btva Ime ovog naselja je fitonimskoga porijekla. Postoje razliita
tumaenja. Prema jednome, ovo ime nastalo je od naziva za zimsku kruku, a
drugo tumaenje izraza vezuje se za pojam stabljika, struk biljke.
Ba Naziv je perzijskoga porijekla sa znaenjima ''vrt, vonjak''; bae >
be deminutiv od b: vonjak (kalji 1989:123). Mikrotoponim je
nastao onimizacijom poljoprivrednoga termina.
Bri naziv fitonimskoga porijekla (bor: naziv vrste drveta). Osnova rijei
je indoevropska sa znaenjem striti, otrica, iljak. U praslavenskome jeziku
bhor >bor (Kasumovi 1991:110). Oronim Bori tvoren je dodavanjem
sufiksa i koji najee znaenjski transponira imenicu u ''neko/neto malo''
ili konkretnije, ''mladune''. U naem sluaju naziv oronima vjerovatno se
odnosi na ''mali bor''. Ovako tvoren naziv pripada imenicama vrste A i u
padenoj paradigmi ne mijenja akcent. Budui da je to danas i naseljeno
podruje zanimljivi su ktetici i etnici vezani za ovaj lokalitet: Borian,
Borika, Boriani, Borike, boriki.
Brdo - Apelativ je dobio slubu vlastitoga imena.
Bransk mlta Ovo ime sastoji se iz dva dijela. U prvome dijelu stoji
prisvojni pridjev od vlastite imenice Brko to upuuje na znaenje da je
neto povezano sa ovim toponimom. To je, po svemu sudei, stari put koji je
iz Brkog vodio do Tuzle i tu se zavravao. U drugom dijelu stoji imenica
koju Petar Skok dovodi u vezu sa njemakom rijeju Maut < lat. Mta i sa
znaenjem ''mjesto gdje se ubire gradska daa, carina''. To je prema
historijskim izvorima bilo mjesto gdje se vrila kontrola ljudi i stoke pri
ulasku u grad. U jezikome smislu to je jedan sloeni naziv u kojem se
inicijalni pridjev ponaa kao kogruentni atribut uz imenicu uz koju stoji to se
moe potvrditi deklinacijom.
Bkvi U osnovi imena nalazi se osnova buk za koju se pretpostavlja da
je u staroslavenski posuena iz germanskih jezika /buk<germ.*bokaz,
bukva<germ. *bk/. Izrazu se pridruuje sadraj za vrstu drveta. Ista osnova
esta je u toponimima: Bukovlje, Buje. Konkretan mikrotoponim nastao je
preko pridjeva /buk+ov>bukov+i/, a na kraju je evidentna deminucija.
ir - Naziv je turskoga porijekla sa znaenjem livada, sjenokos, panjak
(kalji :159). Toponimski termin dobio je ovdje ulogu vlastitog imena.
vinac - Osnova imena je u izrazu ovik sa ikavskim refleksom glasa jat,
na koju je dodan sufiks nac.
Djdk Osnovu imena ini prsl. naziv za oevog ili majinog oca. Na ovu
osnovu dodan je sufiks ak.
Drgodl Etimologija ove rijei upuuje na praslavensku osnovu nastalu od
korijena drg > drag. U drugome dijelu imena stoji toponimski termin dol to
235

je skraenica od dolje ili doli. U tvorbenome smislu ovo je, dakle sloenica
spojena interfiksom o-.
Dmni Mikrotoponim je antroponimskoga porijekla. Rije je o prezimenu
Duman koje je ovdje upotrijebljeno u pluralu. Stara posuenica iz
germanskog: *doms dumati sa znaenjem govoriti, razgovarati, razmiljati
(Skok 1971:1/456).
Grdina Oronim Gradina nastao je od stcslav. rijei grad. Zapravo se u
rijei dogodila metateza likvida to je mogue utvrditi poreenjem sa ruskim
primjerom gorod:grad (Skok 1971:1/603). U tvorbenome smislu tu se
pojavljuje i sufiks ina iji je zadatak da osnovi da znaenje augmentacije veliki grad. Mnogo je ovakvih lokaliteta po cijeloj Bosni i Hercegovini.
(Grdsk prk) Ime je tvoreno od dvije osnove. Prva rije imena je pridjev
nastao sufiksacijom praslavenske imenice grad, a drugi dio je po porijeklu
internacionalizam sa znaenjem ''uma pretvorena u etalie ili gradski vrt
zasaen cvijeem'' /eng. park, franc. parc, tal. parco/.
(Hndek)335 Lokalitet u blizini Gradske pijace. Rije turskoga porijekla sa
znaenjem opkop, jarak.
(Kpija) U osnovi imena je turska rije sa znaenjem vrata /kapi>kapija/.
Lokalitet je jo iz turskog vremena poznat pod tim imenom to je vjerovatno
posljedica postojanja etiriju kapija u gradu Tuzli.
Karula Ova rije je turskoga porijekla sa znaenjem straarnica, policijska
stanica. Ono to je interesantno spomenuti je akcent ove imenice. Naime, pri
izgovoru se oituje kratkosilazni akcent u unutranjem slogu /Karula/ iako
standardni jezik ne dozvoljava ovakvu distribuciju silaznih akcenata. Tako u
rjenicima nalazimo kratkouzlazni akcent na istome mjestu /Karula/, ali u
govoru na terenu to se ne primjenjuje.
Kcelj Oronim kicelj je rije maarskoga porijekla. Na to upuuje finalni
morfem elj. Znaenje se dovodi u vezu sa imenima brdace, glava, uzvisina,
brdeljak.
Kjino U Dalmaciji postoji selo sa istim imenom. U naem sluaju rije je
o oronimu koji je ve odavno naselje. Sufiks u drugome dijelu upuuje na
pridjevsko porijeklo ovog imena.
Krevac naziv ovog lokaliteta nastao je od turske osnovne rijei kire.
Pored toga u literaturi se navode i bugarska rije kire te arbanaska qere.
Znaenje rijei dovodi se u vezu sa vapnom iz graevinarske terminologije.
Na tvorbenu osnovu dodan je sufiks ev za tvorbu prisvojnih pridjeva, a onda
i sufiks ac.
Kzlovac Jedno selo u Dalmaciji nosi isto ime, a poznato je i prezime.
Mogua su dva razliita tumaenja ovog imena. U prvom sluaju rije je o
imenu fitonimskoga porijekla jer postoji biljka sa imenom kozlova brada. U
335

Toponimi u zagradama nisu ekscerpirani iz karte ve su preuzeti iz razgovirnoga jezika.

236

drugom sluaju rije se moe dovesti u vezu sa zoonimom. Budui da je i

sam naziv za biljku animonimskoga porijekla rei emo da je presudno
znaenje rijei koza, kozle, kozli-mladi jari. U padenoj paradigmi uoava
se pojava nepostojanoga A /N Kozlovac, G Kozlovca, D Kozlovcu.../.
Tvorbeni model je est na ovom prostoru. Od osnovne rijei koza najprije
smo dobili pridjevsku izvedenicu kozlov, a zatim pomou sufiksa ac
ponovno imenicu.
Ljevica porijeklo ovog toponima vjerovatno je od lijeska preko ljesa.
Nema usporednicu u indoevropskim jezicima. Mogua su dva znaenja: 1.
vrata od plota sainjena od tanjeg prua prevuenog preko debelih pritaka 2.
pleter koji slui za suenje voa, kukuruza i sl. (Skok 1972:336). Tvorbeni
koraci mogu se predstaviti ovako: lijeska>ljesa>ljes+ev+ic+a, s tim da je
lj=l+j<.
Merja Toponimski termin preuzeo ulogu vlastitoga imena. Rije je
arapskoga porijekla sa znaenjem ledina, panjak.
Pabunr336 naziv naselja u uem dijelu grada Tuzle. Prvi dio ovoga
sloenog naziva moe da se odnosi na glagol pasti (travu)- pa. Prema
tumaenju Petra Skoka rije je o praslavenskom poljoprivrednom terminu. U
drugom tumaenju rije paa moe da se odnosi na titulu turskoga porijekla
sa akcentom pa. Budui da je lokalitet dobio ime prema imenu nekadanjeg
izvora moe se rei da su mogua dva znaenja:
1. bunar nekog pae
2. bunar na kome se stoka napajala nakon ispae.
Dilema u pogledu ovog imena rezultat je nepostojanja pridjeva. Naime, u
veini drugih toponima koji u svojoj osnovi imaju imenicu paa, ta je imenica
posluila kao osnov za stvaranje prisvojnog pridjeva: Pain potok, Painbrdo
i sl. Analogno tome u naem bi primjeru bilo Pain bunar ili Painbunar. To
se nije dogodilo ve je imenica ostala okamenjena to se vidi i u padenoj
paradigmi. Naime, u deklinaciji ovog imena prvi dio ostaje neizmijenjen, a
drugi dio dobija nastavke /Paabunar, Paabunara, Paabunaru, Paabunar,
Paabunaru, Paabunarom, Paabunaru/. S druge strane, akcenatsko obiljeje
navodi nas na stav da je ipak u pitanju naziv za titulu preuzet iz turskog
jezika /pa/.
Drugi dio ovog imena rije je turskoga porijekla sa znaenjem ''vjetaki
iskopana duboka jama'' (kalji 1989:154).

336

Nap.: U radu se u vezi sa ovim imenom pojavila i ortografska dilema. Naime, u kartama
koje su posluile kao izvor za ekscerpiranje toponima ovaj naziv pie se rastavljeno (Paa
bunar). To bi znailo da su to dvije rijei sa dva akcenta Pa bnr. Meutim, slika na
terenu je drukija jer se ove sastavnice izgovaraju kao jedna prozodijska cjelina. U ovom
smo se radu opredijelili za tu varijantu slijedei stav da ovakva imena treba uvati u onome
obliku u kojem ih izgovaraju mjetani.

237

Pvkua U osnovi se nalazi rije papak (ivotinjski noni zavretak). Danas

je ta rije izgubila svoje prvobitno znaenje tako to je najprije poremeen
izraz: Papkua > Pavkua. Interesantno je i to da je imenica papak mukoga
roda, a ime je preoblikovano u enski rod.
(Pzr) Porijeklo ovog imena vodi od perzijskog bazar preko turskog
pazar. Koristi se sa dva znaenja: 1. novac steen trgovinom, 2. pijaca,
mjesto na kojem se prodaje (kalji 1989:512). U naem sluaju rije je o
mjestu gdje se prodaje pa je lokalitet dobio ime upravo po tome. U padenoj
paradigmi oituju se akcenatske alternacije /Pzr, Pazra, Pazru, Pzr,
Pazru, Pazrom, Pazru/.
Pskavica Postanak ovog apelativa izvodi se iz indoevropskog
korijena*pisq-. U praslavenskom se znaenje svodi na vritati, vikati, ciatipitati (Skok 1972:2/663). Moe se dovesti u vezu sa oponaanjem zvuka to
znai da je osnova imena onomatopejskog porijekla. Tvorbeni uzorak tvoren
je sufiksima av i ica.
Partznsk grblje Lokalitet nastao nakon Drugog svjetskog rata. Rije je
o dvolanome nazivu u kojem je prvi dio pridjev a drugi dio toponimski
termin. U padenoj paradigmi pridjev se ponaa kao kongruentni atribut pa se
mijenja zajedno sa imenicom groblje.
(Pannika) Ovaj mikrotoponim ne nalazi se na katastarskim kartama, ali je
u komunikaciji evidentan. Podruje koje pokriva ovaj naziv odnosi se na
prostor nekadanje Pinge. Danas je tu vjetako jezero koje se puni vodom
slanicom. Ovdje je postojanje limnonima Panonsko jezero uvjetovalo i
nastanak mikrotoponima posredstvom preduzea koje vodi brigu o ovoj
turistikoj lokaciji u samom sreditu Tuzle.
Pdgradina Mikrotoponim je nastao po uzoru na mikrotoponim Gradina
predmetanjem prefiksa pod-. Ovaj naziv motiviran je poloajem u odnosu na
lokalitet Gradina.
Rvine Ovaj mikrotoponim nastao je od osnove rov- sa znaenjem
prerovljene zemlje. Na tu osnovu dodan je sufiks za tvorbu augmentativa u
obliku plurala koji ukazuje na to da je rije o mikrotoponimu a ne o apelativu.
(Skvr) Noviji mikrotoponim po porijeklu anglizam square > skver.
Apelativ je poprimio znaenje vlastitoga imena. Termin je iz toponimije sa
znaenjem mali javni park.
Sln bnr Lokalitet na kojem se nalazi stari slani bunar. Ponovo jedan
naziv koji se vezuje za ime minerala koji je obiljeio ovaj prostor. Ime je
sloeno od rijei slavenskoga porijekla /slan/ i turcizma /bunar/. Pridjev slan
dat je u odreenome vidu /Slani/ i u paradigmi kongruira sa imenicom.
Sltina i Sltina Znaenje ove rijei rijei moe se dovesti u vezu sa
praslavenskim korijenom sal (Skok 1973:3/303). Danas je to est naziv za
mnoge geografske pojmove. Ukoliko uzmemo u obzir ovo tumaenje onda je
uoljiva metateza likvide pa smo tako od sal dobili sla.
238

Slina Ovaj lokalitet nalazi se neposredno uz rijeku Solinu koja se ulijeva u

Jalu. Podrazumijeva se da je najprije nastao hidronim, a tek onda
mikrotoponim. U osnovi rijei nalazi se staroslavenska rije sol na koju je
dodan sufiks -ina. Ovim sufiksom tvore se augmentativi.
ljvice prostor njiva i obradivih povrina. Naziv je fitonimskog porijekla:
ljiva - vrsta voa. Sama leksema ljiva je sekundarni tokavski oblik prema
primarnome sliva. U slovenskome jeziku sliv ima znaenje ''plavkast''. Rije
je nastala po plavoj boji ploda (Skok 1973: 405). Mikrotoponim ljivice
zapravo je izvedenica nastala od tvorbene osnove ljiv- i nastavka koji se
koristi za tvorbu deminutivnih oblika ica. Ovako tvorena imenica pripada
vrsti E, to znai da se deklinira kao i druge imenice takve vrste. U
konkretnom sluaju naziv lokaliteta obiljeen je oblikom mnoine - ljivice.
Kako se kao toponim koristi samo u mnoini rei emo da pripada pluralia
tantum imenicama. Padena paradigma u pluralu pokazuje da je naziv u svim
oblicima zadrao isti akcent /N ljvice, G ljvc, D ljvicama, A ljvice,
V ljvice, I ljvicama, L ljvicama/.
Tanj naziv naselja u uem podruju Tuzle. U znaenjskome smislu
tumai se kao naziv fitonimskoga porijekla jer u osnovi ima rije tuac: trava
koja je puna ulja i kiselasta, a moe imati vezu i sa rijeju tuak: ''slabo ito
to kod vijanja izlazi zajedno sa pljevom'' (JAZU 1967:1). Tuanj je imenica
mukoga roda i prema nastavku u genitivu singulara pripada vrsti A. U
padenoj paradigmi moe se uoiti i nepostojano A337/N Tuanj, G Tunja, D
Tunju, A Tuanj, V Tunju, I Tunjem, L Tunju/.
Trnovac U etimolokome smislu naziv potjee od imenice trn, trnje. To
znai da je ovaj naziv fitonimskoga porijekla. Danas se na ovoj lokaciji nalazi
lokalno groblje. U tvorbenome smislu osnovu ini upravo imenica trn na koju
se dodaje najprije sufiks za tvorbu prisvojnoga pridjeva ov, a zatim sufiks
ac koji je vratio ovom nazivu status imenice u gramatikome smislu. U
deklinaciji je mogue uoiti pojavu nepostojanoga A /N Trnovac, G Trnovca,
D Trnovcu.../
Trnovaa U etimolokome smislu ovaj naziv objanjava se na isti nain
kao i Trnovac. Razlike su meu njima u gramatikome smislu u rodu to je
vjerovatno posljedica uspostavljanja razlika u zvuanju meu ovim
lokalitetima. Tako je jedan mukoga (to po etimologiji i odgovara), a drugi
je transponiran u enski rod. U Rjeniku JAZU ovaj pojam vezuje se za vrstu
ljive ili kruke. U svakom sluaju mikrotoponim je fitonimskoga porijekla.
Vno vrlo est toponimski naziv, npr. Vina, Vinogora, Vinodolski... U
osnovi se nalazi staroslavenska rije kojim se imenuje vrsta alkoholnoga pia.
Zapravo je rije o praslavenskoj posuenici kojoj je nesigurno stvarno
337

U paradigmi ne iznosimo oblik mnoine jer nije uobiajeno da se vlastita imena koriste u
mnoini, osim u sluajevima kada su sama svojim oblikom data u mnoini, npr. ljivice.

239

porijeklo (gotski, latinski ili traki jezik). U svim padenim oblicima ima istu
akcentuaciju.
Vdice Apelativ koji se nalazi u osnovi ovog imena sveslavenskoga je
porijekla. Konkretni toponim je nastao izvoenjem, tj. dodavanjem sufiksa
ica na osnovu rijei. Neobinim ga ini i oblik plurala u kojem se koristi kako
bi se napravila distinkcija izmeu obinog deminutiva i toponima.
Zvrj U osnovi ovog imena stoji praslavenski poljoprivredni termin
/vrijei, vri, vrem/. U prolosti je ovdje izvrena metateza likvide R
/*verhti>vrhQ>vrhe>vre/.
Konaan oblik za ovo ime je vraj, a onda je izvoenjem nastala prefiksalna
tvorenica-zavraj /vrh+aj>vraj>za+vraj>zavraj/. U primjeru je izvrena
prva palatalizacija /h+a=h>/.
nua Porijeklo ovog mikrotoponima vezuje se za prezime uni.
Antroponim je nastao od prsl. lna > una sa temeljnim znaenjem ute
boje, zlata. Samo prezime tvoreno je deminutivnim sufiksom i, a naziv
lokaliteta sa sufiksom ua ima prije pejorativno znaenje.
ZAKLJUAK
Openito uzevi onomastika istraivanja su sa stanovita lingvistike
jedan od najvanijih segmenata izuavanja u pokuaju da se rekonstruira i
oivi vrijeme koje na jednom prostoru neumitno tee i za sobom ostavlja
tragove. Toponimija odraava reljef, povijest i utjecaj ovjeka na svoje
okruenje.
Mikrotoponimi predmetnoga podruja ukazuju na karakteristike podruja
na kojem su nastali pa je esta njihova izrazna i sadrajna veza sa rijeju so.
U toponimima nastalima iz apelativa imenski oblik upozorava na postojanje
neke vane prirodne odlike, a plural slui kao obavijest da je rije o
toponimu. Deminutiv odreenih mikrotoponima upuuje na nedostatak one
osobine koja se izrazom istie.
Ta je toponimija uglavnom nastajala od slavenskih osnova. Odmah iza
njih su turske, tj. orijentalne osnove, a ostale su rijetke. Iz toponimije se
mogu iitati kontakti kultura i povijest podruja. Vievijekovna prisutnost
turske vlasti na ovim prostorima naroito se osjea u toponimima. Ovdje su
uoene dvije pojave. Jedna se odnosi na uzimanje cijeloga apelativa i
pretvaranje u onomastiki repertoar: Meraja, Hendek, Karaula, Paabunar i
sl. Druga pojava u vezi je sa kombiniranjem usljed kojeg nastaju
mikrotoponimi tipa Slani bunar i sl. gdje je jedan dio imena slavenska rije,
a drugi dio rije orijentalnog porijekla.
Proces nastanka mikrotoponima viestruko je motiviran. Imena nastaju
od fitonima, zoonima, toponimskih termina, na osnovu blizine nekome
objektu i sl. Toponimija predstavlja sloj jezika koji je najmanje podloan
240

promjenama. Meutim, i pored toga ne moe se rei da su toponimi

okamenjeni izrazi. Svaka promjena ivotnih uvjeta stvara nove toponime ili
mijenja i prilagoava postojee. Tako je, na primjer, cijelo jedno podruje
svojevremeno nosilo ime Srpska varo. Na mjestu koje se nekada tako
imenovalo dogodile su se brojne promjene koje su potpuno desemantizirale
toponim i uinile ga nespojivim sa ambijentom na koji se odnosio. Novi uvjeti
ivljenja stvorili su novi toponim (Panonika) motiviran prastarim
pelagonimom (Panonsko more).
IZVORI
Karte grada Zavod za geodetska istraivanja, Tuzla
1. Katastarska karta - Tuzla 106
2. Katastarska karta - Tuzla 110
LITERATURA
1. Baum Milica (1957). upa Soli (Prilog za poznavanje prolosti
tuzlanskog kraja). lanci i graa za kulturnu istoriju istone Bosne. Knj.
I, Tuzla, Muzej istone Bosne u Tuzli. (7-32).
2. Handi Adem (1975). Tuzla i njena okolina u XVI vijeku. Sarajevo,
Svjetlost (15-26).
3. Halilovi Senahid (1995). Pravopis bosanskoga jezika. Sarajevo, KDB
Preporod.
4. Jahi Devad, Halilovi Senahid, Pali Ismail (2000). Gramatika
bosanskoga jezika. Zenica, Dom tampe.
5. Kasumovi Ahmet (1991). Toponimi, etnici i ktetici Tuzle i okoline. Tuzla,
DP Grafiar.
6. Kasumovi Ahmet (1990). Jezik i folklor. Tuzla, Univerzal
7. Kreevljakovi Hamdija (1953). Stari bosanski gradovi. Nae starine.
Godinjak zemaljskog zavoda za zatitu spomenika kulture i prirodnih
rijetkosti N. R. Bosne i Hercegovine. Sarajevo, Knj. I (7-47).
8. Skok Petar (1971-1973). Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga
jezika I-III Zagreb, JAZU.
9. kalji Abdulah (1989). Turcizmi u srpskohrvatskome jeziku. Sarajevo,
Svjetlost
10. imunovi Petar (2004). Braka toponimija. Zagreb, Golden marketingTehnika Knjiga (9-14).
11. Tanovi Ilijas (2009). Oznake materijalne i duhovne kulture u govoru
Sarajeva: Lingvokulturoloki aspekt. Govor grada Sarajeva i razgovorni
bosanski jezik. Sarajevo. Slavistiki komitet. (67-111).

241

Osman KAVAZOVI
BOSANSKI GRB NA NIANU U JELOVE SELU
U zemlji Bosni ima mjesta koja nisu ba naruku putniku namjerniku, a
posebno hroniaru i novinaru, te u njih rijetko navrate. Kad vas put od
Ormanice prema Gradacu na drugom skretanju odvede lijevo, pa izmeu
Kerepa i Zelinje Donje naiete na putokaz gdje pie Jelove Selo. Sela ne
vidite sve dok se uz Havie ili Heriku ne popnete na obronke Trebave,
gdje se izmeu Gajeva i Brezika smjestilo ovo lijepo i pitomo bosansko selo.
Ipak, ne trudite se da selo pogledom obuhvatite sve dok sa Humke ne doete
na Eski greblje /tur. eski=staro, op.a/ gdje lee ehidi iz mnogobrojnih ratova
za odbranu dna i zemlje Bosne. Sa Eski greblja pogled se stere na Gornju i
Donju Mahalu sa prelijepom damijom u sredini sela, koja je podjednako
daleko i blizu Golaima i Sinanoviima, Mahmutoviima i Djedoviima kao i
onima s Humke i Brezika, anda i Kostrea.
Nema pouzdanih podataka o
imenu i vremenu nastanka Jelove
Sela, ali kad s mjetanima
povedete razgovor, mnogi e rei
da su ovdje nekada davno ivjeli
Huni, mislei pri tom na Maare,
te da je pomen na njih ostao u
nazivu puta Hundekae.
U Gornjoj Mahali kau da su
Golai starosjedioci, te da su se
Kavazovii i Selimovii doselili iz
Hercegovine, dok u Donjoj Mahali
Udvinii kau da su oni nekada
davno doli s Udbine, iz ljute Like.
Mapa ulaza u Jelove Selo

242

Isto tako, o svom porijeklu s ponosom e priati Tokii i andii, koji

su se ovdje nastanili odmah poslije pada Budima i Boja kod Sente 1686.
godine i kako im je porijeklo iz Tokaja, odnosno anada u Maarskoj.

Stara damija u Jelove Selu - izgraena 1922. godine

Bilo kako bilo, austro-ugarska administracija je prilikom popisa

stanovnitva 1895. godine zabiljeila da Jelove Selo ima: mekteb, 95 kua i
501 stanovnika, te da su sastavni dijelovi mjesta: andii, Golai, Tokii i
Udvinska. U listu Gajret broj 6, koji je izaao u oktobru 1922. godine
zabiljeeno je da je u Jelove Selu otvorena novoizgraena damija.
BOSANSKI GRB NA NIANU
Uz pomenuto Eski greblje je kaburistan Kavazovia u kojem je mezar
neznanom ehidu na ijem nianu nema tariha, ali ima srednjovjekovni grb
Bosne s ljiljanima koji vam govori o gazijama i ehidima ovog mjesta koji su
stoljeima stajali na braniku svoje jedne i jedine domovine.

243

Nian obiluje veoma zanimljivim dekoracijama na turbanu, ali i

pletenicama
na
rubovima
niana.
elja
mi
je
da
naoj javnosti, a prije svega ljudima od struke, ukaem na, kako ree profesor
dr. Enver Imamovi, vjerovatno jedinstven nian u naoj zemlji. Naime, radi
se o nianu u porodinom mezarju Kavazovia u Jelove Selu kod Gradaca.
Koliko se sjeam kazivanja starijih ljudi, radi se o nianu Hasana
Kavazovia, sina Husejna.
Kada je profesor dr. Enver Imamovi bio u Tuzli, na promociji
Porodinog stabla dinastije Kotromania, pisac ovih redaka obratio se
uvaenom profesoru i zamolio ga da pogleda fotografiju niana i d svoje
miljenje. Nakon nekoliko dana profesor se javio i u prvom elektronskom
pismu kazao: ... Pogledao sam ovaj snimak sa nianom. Vrlo je zanimljiv,
jer je nepoznato da se oznaka grba ovakvog izgleda javlja na nianima
Naalost, snimak nije jasan ... Nakon to sam 9. juna 2008. godine
nasnimio i poslao nekoliko kvalitetnijih snimaka, u drugom pismu prof. dr.
Imamovi je napisao: Zahvaljujem na trudu da se sazna vie o ovom nianu.
Moj je utisak da je rije o nianu iz starijeg razdoblja. Zanimljiv je zbog svog
oblika i naina ukrasa to je neuobiajeno za niane sa naeg prostora. ()
to se tie grba i to je neobino za niane. Koliko mi je poznato, to je prvi
takav sluaj kod nas. Zbog istroenosti teko je razabrati njegov sadraj, ali je
svakako interesantan jer je rijedak u bosanskohercegovakoj umjetnosti
niana.

244

Noen eljom da neto vie saznam o pomenutom nianu, obratio sam

se i poslao nekoliko fotografija uvaenom umjetniku Damiru Nikiu, koji
izmeu ostalog kae: na prvi pogled kada sam vidio nian, podsjetio me je
na niane koje sam vidio u Istanbulu. Izgleda kao kopija tih elaboriranih
"rokoko" niana u Istanbulu.
Meni se nekako uinilo da bi mogao biti kraj osamnaestog, poetak
devetnaestog vijeka, ali nisam siguran, moda i kasnije, jer tada Osmanlijska
imperija prolazi kroz period modernizacije i uvodi evropske grbove sa
orujem i zastavama po ugledu na engleske itd Imat u ih u vidu kada
budem imao susrete sa grbovima ubudue.
Dokoni svijet, koji se godinama okuplja na raskru ispod Humke da
u predahu promuhabeti o ljudima i dogaajima, te otrgne od zaborava
kazivanja s koljena na koljeno, s ponosom e vam rei da se nalazite u selu
sela. Zatim, kako u blizini Eski greblja ima negdje zakopan zlatni stan i da ga
samo Maari mogu i znaju nai, zatim da je sedamdesetih godina, sada ve
prolog vijeka, Hasan Kavazovi na Ceriku nedaleko od Eski greblja, izorao
srebreni novi s ljiljanima iz 1699. godine, koji je pripadao Luju XIV
Kralju Sunca.

245

Edhem OMEROVI
TURBE VEIS DEDE U TEOAKU
Polazei od potrebe objanjenja znaenja kod nas upotrijebljenog
pojma turbe, za nae razumijevanje u kratkim crtama: pojam oznaava
naziv za mauzolej ili natkrivenu grobnicu.338 Naime turbe (tulbe), turbetun
je arapska rije koja znai grob, grobnica, groblje, mauzolej.339 Bosanska
upotreba arapske rijei turbe i ouvana u nekim krajevima Bosne njegova
varijanta tulbe, oznaava graevinu nad grobnim mjestom umrloga, a koja
se gradila od razliitog materijala i izvedbenih oblika. Turbeta su podizana
hrabrim gazijama, palim ehidima, dareljivim vakifima, uenim ejhovima,
odnosno Bogu predanim i odanim ljudima, kroz dugi historijski slijed, poev
od druge polovine 15. pa sve do poetka 20. vijeka, oko bosanskih damija i
tekija, u mezaristanima, na slobodnim povrinama zelenog pejzaa, gdje je u
posljednji as klonulo ivotno tijelo i na mjestu ostalo zauvjek nepomino i
tu sahranjeno. Na ovim mjestima turbeta danas predstavljaju raznovrsna,
arhitektonski vrijedna, a za pogled zanimljiva ostvarenja islamske
sepulkralne arhitekture. U Bosni i Hercegovini se mogu u gradnji turbeta
primjetiti tri osnovna tipa: Prvi ine zatvorena turbeta, koja su po svom
prostornom rjeenju slina potkupolnim damijama, ali nemaju kvadratni
tlocrt ve oktogonalnu osnovicu. Zidana su, kao i damije, od kamenih
klesanaca i pokrivena olovnom kupolom. Drugi tip ine otvorena turbeta kod
kojih su stubovi spojeni zidanim lukovima koji nose nizak osmostrani tambur
s kupolom pokrivenom olovom ili bakrom. Trei tip ine sasvim jednostavne
graevine kvadratne osnove, zidane od drveta i erpia sa krovom od indre
ili eremide, ija je strana prema ulici od razmaknutih letvica, da se mogu
vidjeti kaburi u turbetu prilikom uenja fatihe.340
U neposrednoj blizini stijene na kojoj je sagraen stari grad Teoak,
na uzvienijem brijegu na sjeveroistonoj strani, nalazi se mikrotoponim
ehid, na kojem se uoava nekoliko grobnih mjesta sa obiljejima niana iz
nedavne prolosti, a nekoliko metara nie od ove grupe grobova, vide se
tragovi sa skromnim nianom kojim je obiljeena mnogo starija grobnica. Po
sredini ove grobnice iznikao je i odrastao veliki cer, ija kronja see pod
338

Abdulah kalji, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, str. 624.

Dr. Ismet Buatli, Sarajevska turbeta, str. 1.
340
Ibidem.
339

246

oblake, a njegova starost neodreene ivotne dobi primorala ga je da popusti

na pravljenju debele hladovine nad grobnim mjestom Veis Dede. Tako danas
nezatieni na istome mjesu ekaju svoju daljnu sudbinsku opstojnost,
odnosno cerovom drvetu je dotrajala ivotna dob i odredila njegov konani
kraj. Sa krhkim odolijevanjem na vjetrometini eka dobroinitelje, da obnove
grobno mjesto, kojeg je pod skutima svoje kronje od nemara i zaborava
brino ouvao.
Predanja kod ljudi u ovome selu kau da je cer iznikao tano iz
pupanice sahranjenog dobroga ovjeka, te da je time postakao elju za
ouvanjem zanemarenog grobnog mjesta, a koje je nekada bilo obiljeeno u
vidu turbeta. Nekadanje postojanje turbeta unutar kojeg je bilo grobno
mjesto Veis Dede danas je zaboravljeno, ali u ovome kraju postoje indicije o
pokretanju inicijative za izgradnju jednog turbeta, ali na dugoj lokaciji, mimo
ovog u nae doba za nas neznanog starog turbeta, a koje je nekada u davno
vrijeme ba na ovome mjestu postojalo. Prema tome, nije li grobno mjesto tu
dobru ljudsku namjeru ve odavna osujetilo i zauzvrat njihovoj elji
prekinulo napajanje ivotne snage ostarjelom svome zatitniku, kako bi
upravo ugodilo inicijativi da se bez dvoumljenja sprovede u djelo. U namjeri,
prema provejaloj inicijativi mjetana, ovaj lanak o turbetu Veis Dede eli
dati svoj skromni doprinos na identifikaciji mjesta za novu gradnju i podrati
dobronamjernike na izgradnji turbeta na ovome mjestu, sa kojeg e prestati
njegov diskontinutet i otpoeti kontinuitet obnovljene kulturne batine.
U vezi ovoga ehid groba i napisanom svjedoenju o nekada
davnonjem postojanju turbeta, zabiljeeno je 8. jula 1932. godine slijedee:
U selu Teoaku u Srezu Zvornikom, nalazi se jedno turbe za koje se pria
da je u njemu sahranjen pravednik Veis Dede. Bio je to tako poboan ovjek
da je jo od petnaeste godine poeo da redovno posti i postio je sve do svoje
smrti. Poginuo je kada je sultan Mehmed II Fatih osvojio grad Teoak. Tom
prilikom bitka je bila tako velika da je rijeka Tavna protekla krvava. Veis
Dede, poto je poginuo, donio je u rukama svoju glavu na vrh jednoga brda,
pa je tu pao i tu mu je nainjeno turbe. Kod ovog turbeta muslimani ine
dovu za kiu. Sem toga turbetu dolaze bolesnici i drugi nevoljnici te se mole
Bogu za oprost umrlome. Na turbetu nema nikakve zgrade.341
Tim kratkim opisom zabiljeeno je da je nekada u davna vremena
postojalo turbe, na danas znanom ehid grobu, odnosno kako u Teoaku
narod kae ehidu. Ovaj ehidski mezar i danas posjeuju oajni ljudi
zapali u zdravstvene i druge tekoe, kako bi svojim linim dolaskom
poklonili Fatihu dobrome Veis Dedi, a zauzvrat zamolili da njegova dua
posvjedoi kod Uzvienog Svemogueg Dobroinitelja o njihovom jadu,
molei da se u svojstvu ehida u ime njih, zaloi za to bre prevazilaenje.
341

Tihomir R. orevi, Na narodni ivot, knjiga osma, Beograd 1933. str. 52.

247

Pria se da ljudi donose vodu na mezar i ostavljaju da prenoi, a nakon

svanua odnose posudu sa vodom nemonom ovjeku da je pije, jer, kako
kau: bolesnik kada se napije vode ili brzo ozdravi ili ga brzo snae hajirli
smrt. Ovdje ljudi priaju da znaju mnoge nevoljnike koji su ozdravili i
kojima su njihove nevolje otklonjene. Uenjem dova za umrle na ovome
mjestu, kako kau predanja, najefikasnije se lijee ranjene due mnogih
traumom i strahom zahvaenih ljudi. Oni ljudi koji su zapali u teku
nesreu, a da bi se je rijeili, klanjem kurbana u ime Allaha, namijenog da
kurban i kurbansko meso, koje se dijeli prvenstveno sirotinji, kao poklon od
ehida Veis Dede, a nakon toga po kazivanjima postaju sreni zajedno sa
svojom porodicom.342
U posmatranju ovoga grobnoga mjesta i njegove neposredne okoline,
moe se ustanoviti na osnovu razmetanih kamenih ploastih fragmenata, da je
ovo turbe bilo ograeno sa tvrdim sedrenim kamenom koji je vaen na
objektu Toila, a iz ijeg majdana je nekada vaen kamen za izradu mlinskog
kola, koje je u vodenicama mljelo neophodne itarice.
U razmatranju prethodno pomenutog citata primjeti se, da i tada,
1932. godine, ovo turbe nije bilo ograeno, to znai da je prije te godine
izvreno ruenje ovoga turbeta, jer ovi razbacani kameni fragmenti i jesu trag
od nekada ozidane graevine. S obzirom da ne postoje podaci kada je srueno
turbe Veis Dede i nije ouvano neko predanje, ovo turbe je moglo biti
porueno jo za vrijeme osmanskoga perioda, kada su voene mnoge bitke na
ovim prostorima protiv austro-ugarskih prodiranja u Bosnu najkasnije u toku
18. vijeka. Inae u vezi gradnje i podizanja turbeta, postoje razna narodna
predanja kao to su da umrli nije elio, da mu turbe bude potpuno zatvoreno
i kada se zida da ima otvoren stranski ulaz, a neki opet da turbe ne smije
biti pokriveno itd. Meutim, kako je gore navedeno turbeta u Bosni su
poluograivana, ograivana, pokrivena i imaju svoja ulazna vrata koja se i
zatvaraju.
Na kakav nain je bilo sagraeno turbe Veis Dede ne moe se ni
priblino dokuiti, ali se moe dobiti uvjerljiva potvrda da je ono postojalo na
njegovom grobnom mjestu koje se nalazi na brdu ehid, bilo ono otvorenog
u vidu adrvana ili zatvorenog tipa. Na ovome ehidskom grobnom mjestu,
umjesto turbetom, danas je oznaeno biljegom suhoga cera, a grob zarastao u
trnju iz kojeg viri dotrajala skromna drvena ogradica. Nju je uradio neki
dobroinitelj koji danas vjerovatno nije meu ivima, jer da jeste sigurno ne
bi dozvolio da njegova panja ostane zaputena u zaraslom trnju. Tako bi se
moglo rei i za ovaj skromni nadgrobni biljeg kojeg je vjerovatno opet

342

Preuzeta kazivanja 21.11.2006., od vie mjetana Starog Teoaka, u ijem selu se nalazi
ovaj ehidski mezar.

248

postavio jedan od brinih ljudi, a prema prii mjetana, taj brinik bio je
Zarki Abdulah, imam u mjesnom dematu u damiji Teoak.
Naime, za njegova ivota on se trudio, u skladu sa svojim skromnim
mogunostima, da uva narodnu tradiciju posjeivanja i odravanja biljega
grobnog mjesta, koje svjedoi o dobroinstvu Veis Dede, za kojega ne znaju
ni njegovi potomci, da njihov predak ovdje nad starom tvravom Teoak jo
uvijek stanuje i dri vjeitu strau bez zahtjeva, da ga neko zamijeni.
Dakle, ouvano ime Veis Dede i njegov hrabri poduhvat, uvan
obiljeenom humkom preko 500 godina, i pronaeni zabiljeeni trag o
postojanju turbeta na toj humci, zasluuje panju da se obnovi to kulturno
bonjako naslijee podignuto u vidu turbeta, na ovome grobnom mjestu,
ovdje na ehid brdu u Teoaku, gdje ga je linom rukom sultan Fatih u
vjenom mjestu uvarem postavio i turbe mu nainio. Neka je vjeiti rahmet
Veis Dedi i svima znanim i neznanim ehidima Bosne ponosne.
I za kraj ovoga lanka, a drei jo na umu provejalu inicijativu
mjetana Teoaka, ovaj pisani rad je samo jedan od pokuaja za pomo na
ubikaciji nekadanjeg turbeta, njegovog predoavanja o nekadanjem
moguem izgledu, dananjem stanju i upoznavanju naroda ovoga kraja da je
tu mezar ehida Veis Dede, te da se staro turbe nalazilo na brdu iznad starog
grada Teoak, danas narodu poznatom ehid mezar. Neka ovo bude prilog
za jedan mali, ali vaan djeli nae historije, kako zbog spoznaje tako i radi
aktualnog nam vremena.

Mjesto gdje je bilo turbe Veis Dede

249

Munisa KOVAEVI, prof.

BRATELJEVIKA ILI DJEVOJAKA PEINA

(ZATITA KULTURNO-HISTORIJSKOG I PRIRODNOG DOBRA)

UVODNI HISTORIJSKI OSVRT
Brateljevika peina ili kako je u narodu jo zovu i Djevojaka peina
se nalazi u selu Brateljevii, opina Kladanj, visoko iznad desne obale rjeice
Bukovica, pritoke rijeke Drinjae. Peina je od Kladnja udaljena 6 kilometara
sa veoma zanimljivim ulaznim dijelom visine 10 m, a irine 8 m.
Djevojaka
peina
je
jedna
od
bosanskohercegovakih
najinteresantnijih peina. Ova peina nema peinskih ukrasa, osim manjih
saliva koji prikazuju manje oblike stuba ili gljive meutim, crtei-gravure
koje su pronaene na bonoj strani na ulaznom dijelu u peinu upuuju na
epohu starijeg kamenog doba paleolitika, starosti od preko 10.000 godina.

Sl. 1. Djevojaka ili Brateljevika peina, prilazni dio

Pronaeni crtei-gravure na lijevom dijelu stijene na ulazu u peinu,

zauzimaju prostor od oko 15 m duine. Tu su smjetene razne scene sa
jahaima na kojima je jedna scena lova.
250

Sl. 2. Crte-gravura na bonoj strani

na ulaznom dijelu u peinu

Dalje prema unutranjosti niu se

ostale teme - jeleni, ljudske figure,
povrine sa takicama. Lijevo od
ove skupine simbolinih predstava,
lee pravougaona polja ispunjena
takicama, sematizovana predstava
ovjeka, falusi, strelice, krugovi i
drugi nedefinirani oblici.
U svakom sluaju, meu likovnim
predstavama izdvajaju se tri tipa:
konjanici, stojee muke i enske
figure, kao i prikazi ivotinja kao
to su jeleni i konji. Jedan od
najzanimljivijih prikaza je svakako
i lik ene, koji je prikazan sa
dugom kosom ili ogrtaem preko
glave koji see do zemlje.

Sl. 3. Crte-gravura, lik ene

Na ovom prikazu najizraenije je to to je pored ogrtaa prikazano i

lice ene gdje vidimo oi i nos. Pored lika ene zanimljiva je i predstava
ovjeka kako ga zovu i ovjek sa krilima.

Sl. 4. Crtei na ulazu u peinu

Crtei na stijeni u Djevojakoj peini izazivaju opravdano zanimanje

arheologa i historiara, a takoer i ostalih zaljubljenika u kulturno-historijsko
naslijee.
Do danas je u Bosni i Hercegovini poznato sedam lokaliteta s
peinskim crteima, odnosno crteima na stijeni. To su: Badanj kod Stoca,
251

Peina pod lipom kod Sokoca, Ledenjaa kod Miljevine, Djevojaka peina
kod Kladnja, Vjetrenica u Popovu polju, Kozlogradske stijene kod Foe,
Stijena pod pismom kod Viegrada.
Pored zanimljivih i neprocjenjivih crtea-gravura koji su oslikani na
bonoj strani stijene na ulazu u peinu, posebno je zanimljiva jo i tradicija
okupljanja vjernika u i oko peine. Brateljeviko dovite je specifino i po
tome to je vezano za peinu, a islam ne prihvata kult peine, pa ga s
razlogom svrstavamo u predislamski period. Poznato je da su se u ovoj peini
okupljali dervii radi ibadeta i zikra, a kasnije se potivanje ovog mjesta
nastavlja u ulozi dovita bosanskih muslimana.
O tome da je ivot u peini bio neprekidan od prahistorije pa do
dananjih dana, svjedoi upravo i dananje tradicionalno okupljanje vjernika
poznatije kao Dovite kod Djevojake peine.343 Nakon okupljanja vjernika
u Kladnju, u jutarnjim satima, ispred Hadi Bali-begove Kurumlija damije,
prema Dovitu se ispraaju konjanici u narodnoj nonji, koji do Brateljevia
imaju oko dva sata jahanja.

Sl. 5. Prema Dovitu ispraaju se konjanici u narodnoj nonji

Obiaj okupljanja vjernika, uenja dove i klanjanje namaza kod

peine spada u red najstarijih dovita na ovim prostorima, koja u posljednjim
godinama okuplja i po 20.000 hiljada vjernika.
Dani Djevojake peine odravaju se tradicionalno zadnje sedmice u
avgustu mjesecu, budui da je centralna vjerska manifestacija dova, zadnje
nedjelje u avgustu.

343

Dova znai (tur. dua, arapski du'a) = molitva, blagoslov, a mjesta na kojima se obavlja
molitva, nazivaju se dovita, koja esto kao toponim nose isto ime.

252

Dovite kod Djevojake peine je uz Ajvatovicu najvee dovite u

BiH. Za Djevojaku peinu vezana je i legenda o djevojci iji se mezar nalazi
na uzvienju na kraju peine. Pored mezara se nalazi izvor, kako kau, koji
nikad ne presuuje. Po narodnom kazivanju legenda datira i unazad i ak do
400 godina, gdje se ona prenosi s koljena na koljeno da dananjih dana.
Legenda kae (a lokalitet, kult i mezar dokazuju) da su se jedne veeri
na seoskom prelu, momci opkladili, kako bi dokazali svoju hrabrost, da sa
izvora u peini donesu vr hladne vode. Kako niko od prisutnih momaka nije
pokazao hrabrost, da donese vode iz peine, javila se jedna od djevojaka.
Kako bi uvjerila prisutne da e uistinu izvriti opkladu i donijeti vodu iz
peine kao dokaz je ponijela i vreteno, koje e zabosti neposredno pored
izvora u peini.
Kako je vani bio mrak a u
peini jo i vei vreteno je zabola
u dio svoje odjee. Zahvatila je
hladne vode sa izvora te u trenutku
kad je htjela ustati osjetila da je
"neto" u tome spreava. Od
velikog straha djevojka je umrla.
Na tom mjestu je sahranjena o
emu svjedoi mezar i nian.

Sl. 6. Nian u peini

Upravo je na ovom mjestu veliki broj vjernika prije uenja kine

dove, klanja namaz i pomoli se za duu djevojke po kojoj je peina i dobila
ime. Vjernici koji dolaze vjeruju da e molitvom na mezaru prizvati sreu i
otjerati zlu sudbinu.

Sl. 7. Klanjanje namaza kod

Djevojake peine

Sl. 8. Okupljanje vjernika

U narodu ovoga kraja vai i uvjerenje da umivanjem vodom koja curi

niz zidove peine donosi zdravlje.
253

Odravanje dove u mjesecu avgustu svake godine prati i

sedmodnevna manifestacija. Cilj manifestacije je afirmisanje cjelokupne
vjerske i kulturne batine stvorene na ovom podruju sa tenjom da se to
bolje prezentuje tradicija i kultura ovog podruja.
I pored svega gore navedenog, poev od same ljepote peine sa
impozantnim ulazom, njenim crteima-gravurama koji nam dokazuju nau
postojanost od davnina na ovim prostorima i takoer tradicije koja se
ukorijenila u drutvu Bonjaka, ipak postoji nekolicina onih ljudi kojima to
nita ne znai. Tako danas moemo nai oteenja ulaznog dijela u peinu.
Ta oteenja odnose se na odreene crtee napravljene raznim bojama i
sprejevima, a koje naruavaju sam ambijent i unitavaju i crtee-gravure koji
se nalaze na stijenama.

Sl. 9. i 10. Oteenja ulaznog dijela u peinu

Isto tako imamo i onih koji vole da urezuju svoja imena na stijeni tik
uz same crtee-gravure po kojima je i ova peina i znaajna i prepoznatljiva,
a koji, kako smo i rekli, upuuju na epohu iz starijeg kamenog doba.
Meutim, postoji i nekolicina onih koji se bore da zatite ovo blago to smo
naslijedili od naih predaka koje bismo mi mogli kasnije dati naoj djeci.
Tako u Kladnju postoji Udruenje graana pod nazivim Djevojaka peina
Kladanj-Brateljevii, koji se u okviru svojih mogunosti bore da zatite
Djevojaku peinu od daljeg propadanja. Svakako treba pomenuti i lokalno
stanovnitvo iz sela Barateljevii.
Neki crtei-gravure su odavno poznati u narodu sela Brateljevii, a i
ire i na njih se gleda drugim oima ili tanije, tek ih se danas konano
prepoznaje kao znaajno kulturno-historijsko dobro. Isto je dobilo i na
vanosti jer je svijest o potrebi ouvanja i razumijevanja kulturne batine, ali
i njezinog mogueg turistikog i drugog vrednovanja ipak porasla, makar
samo u dijela domaeg stanovnitva.
Crtei i simboli urezani na stijene peina ili brda u Bosni i
Hercegovini i okolnom prostoru svjedoe o drevnom stanovnitvu koje se ni
izbliza nije bavilo (samo) "lovom i sakupljanjem plodova".
254

ZATITA KULTURNO-HISTORIJSKOG I PRIRODNOG DOBRA

Sagledavi opu sliku same ouvanosti peine kao kulturnohistorijskog i prirodnog naslijea koja je od neprocjenjivog znaaja, moe se
zakljuiti da je ope stanje peine loe, neodravano i djelomino
devastirano.
Na osnovu Protokola o saradnji u realizaciji projekata iz oblasti
kulturno-historijskog naslijea, kulture i sporta kojeg su 31.3.2005. godine
potpisali Fondacija za odrivi razvoj OdRaz Sarajevo i Federalno
ministarstvo kulture i sporta, zakljuen je Ugovor o realizaciji projekata
kulturno-historijskog naslijea izmeu, sa jedne strane, Federalnog
ministarstva kulture i sporta i Zavoda za zatitu spomenika i, sa druge strane,
Fondacije za odrivi razvoj Odraz Sarajevo. U projekte iz oblasti kulturnohistorijskog nasljea predviena su i sredstva za zatitu Djevojake peine u
opini Kladanj u ukupnom iznosu od 65.000,000 KM.344
Zavod za zatitu i koritenje kulturno-historijskog i prirodnog
naslijea Tuzlanskog kantona, uvidjevi opu sliku ouvanosti peine,
pokrenuo je inicijativu za zatitu peine kao kulturno-historijskog i prirodnog
dobra. Zavod je uputio Elaborat sanacije Djevojake peine sa predmjerom
radova Federalnom ministarstvu kulture i sporta Zavod za zatitu
spomenika Sarajevo.
U okviru ukupnih mjera zatite koje bi obezbijedile potpunu
funkcionalnost i egzistenciju lokaliteta, imajui u vidu znaaj i mogunosti
upotrebe i vienamjenske prezentacije lokaliteta, Zavod za zatitu i koritenje
kulturno-historijskog i prirodnog naslijea Tuzlanskog kantona je u saradnji
sa Federalnim Zavodom za zatitu spomenika obezbijedio sredstva za
realizaciju Projekta zatite.
Na osnovu pomenutog Elaborata dostavljen je Nalog br. 07-40-42327-1/10 od 8.7.2010. g. Fondaciji za odrivi razvoj OdRaz da izvri
uplatu sredstava namjenjenih za Djevojaku peinu u Kladnju u iznosu
65.000,00 KM na raun Zavoda za zatitu i koritenje kulturno-historijskog i
prirodnog naslijea Tuzlanskog kantona u svrhu sanacije objekta. Po prijemu
sredstava Zavod za zatitu i koritenje kulturno-historijskog i prirodnog
naslijea Tuzlanskog kantona je donio Odluku br. 133/10 o pokretanju
postupka Javne nabavke za izbor najpovoljnijeg ponuaa za vrenje radova
Sanacija prilaznog i ulaznog dijela Djevojake peine kao i zatita prastarih
peinskih gravura. Po izboru najpovoljnijeg ponuaa krenulo se ka
344

U skladu sa Protokolom o saradnji u realizaciji projekata iz oblasti kulturno-historijskog

naslijea, kulture i sporta br. 06-14-871/05 od 31.3.2005. i Ugovorom o realizaciji projekata
zatite kulturno-historijskog naslijea br. 01-14-1300/05 od 5.5.2010., zakljuenog i
potpisanog izmeu Fondacije za odriv razvoj OdRaz i Federalnog ministarstva kulture i
sporta.

255

realizaciji sanacije Djevojake peine.

Poto je sam ulazni i silazni dio u peinu bio dosta oteen, dio sa
stepenicama i ogradom, da li pod uticajem vandala ili zuba vremena, uraen
je novi stepenini dio na ulazu u peinu sa adekvatnom ogradom. Ureen je
prilazni plato sa prilaznim stepenitem i prilaznim podestom kod ulaza u
peinu, kao i silazna povrina - ulaz u peinu. U okviru radova uraena je i
fizika zatita gravura na zidu peine.
Povrine sa crteima-gravurama koji se nalaze na lijevoj bonoj strani
stijene ulaza u peinu, zatiene su tako to je iskopan kanal izmeu
stubinog dijela i stijene. Takoer je povrina sa crteima fiziki ograena
eljeznom mreom.

Slika 11. i 12. Ureen je prilazni plato i fizika zatita gravura na zidu peine

Doprinos za zatitu ove nae ljepotice koji su dale institucije kulture,

ali i graani sela Brateljevii i opine Kladanj jesu mali, u skladu sa svojim
mogunostima, meutim, nadati se ipak da ovo predstavlja mali korak koji bi
moda mogao pokrenuti iru zajednicu koja bi mogla da pomogne
kompletnoj obnovi i zatiti ove, ali i ostalih peina i kulturnih dobara u naoj
Bosni i Hercegovini.
UMJESTO ZAKLJUKA
Djevojaka peina u Brateljeviima predstavlja znaajno, prije svega
prirodno a tako i kulturno-historijsko dobro. Peina sa svojom ljepotom,
prije svega ulaznim dijelom, zanimljiva je i po svojim peinskim crteima koji
su stari i preko 10.000 godina. Tu moemo nai razne likovne prikaze, od
ljudskih figura do prestave lova ili slike ivotinja. Takoer je Djevojaka
peina zanimljiva po svojoj tradiciji okupljanja vjernika, poznatije kao
Dovite kod Djevojake peine.
Manifestacija Dani Djevojake peine, koja se tradicionalno
256

odrava svake godine u periodu od 25. do 31. avgusta, prestavlja tradiciju

masovnih okupljanja, te je time udarila i temelj razvoja vjersko-kulturnog
turizma kako za opinu Kladanj tako i ire.
Djevojaka peina tokom cijele godine privlai veliki broj turista,
novinara, TV ekipa i drugih znatieljnika. Danas Djevojaku peinu obilaze
posjetioci iz zemlje i regije, bez obzira na vjeru.
Razvijanje svijesti graana, djece i omladine o znaaju dobara
kulturno-historijskog i prirodnog naslijea i neophodnosti njihove zatite,
trajan je zadatak vaspitno-obrazovnih, kulturnih i drugih organizacija i
zajednica.
LITERATURA
-

Elaborat Kulturno-istorijsko i prirodno naslijee optine Kladanj, Zavod

za zatitu i koritenje kulturno-istorijskog i prirodnog naslijee Tuzla,
Tuzla, januar 1990.
Elaborat Sanacija Djevojake peine sa predmjerom radova, Zavod
za zatitu i koritenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijee
Tuzlanskog kantona, Tuzla, oktobar 2010.
Hifzija Suljki, Islamska batina u Bosni i Hercegovini i njenoj okolini,
Sabrani tekstovi, knjiga II, BMG, Tuzla, 2007.
Jasminko Mulaomerovi, Bosanske svete peine, Speleo'zin, br. 16,
Karlovac, 2003.
Rusmir Djedovi, Dovita i kultna mjesta opine Banovii, Zbornik
radova Kulturno-historijsko i prirodno naslijee opine Banovii, Zavod
za zatitu i koritenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijea TK,
Opina Banovii, Tuzla, Banovii, 2010.
Rusmir Djedovi, Muris Hajdarevi, Amir Ahmetovi, Sakralni objekti
Kladnja, Pogledi, BZK Preporod BiH. Opinsko druvo Tuzla, 2010.,
broj 13-14.

257

Ljubica BEIROVI, prof.

ETIMOLOKA I SEMANTIKA INTERPRETACIJA
HIDRONIMA NA PODRUJU OPINE SREBRENIK
Saetak:
Hidronim je ime rijeke ili druge vode. Hidronomastika je disciplina
koja prouava hidronime i naine na koji vode dobivaju svoje ime, kao i na
koje se naine ti nazivi mijenjaju ili opstaju kroz historiju. Hidronim kao
lingvistiki element predstavlja najstariji sloj meu toponimima narodi koji
se doseljavaju na odreeno podruje esto zadravaju imena koja su dana
vodama. Hidronomastika (tj. onomastika openito) je dugo smatrana
pomonom historijskom (ili geografskom) naukom, prije nego to se u
dvadesetom vijeku oblikovala kao lingvistika disciplina.
Ovaj rad pokuava objasniti porijeklo hidronima koji se nalaze na
podruju opine Srebrenik i okolice. Pokuava odrediti jesu li ti hidronimi
preteno slavenskog porijekla, kao to bi se moglo pretpostaviti. Koriste se
metode komparativne lingvistike pri usporeivanju rijei od kojih bi mogla
potjecati imena hidronima, a kako bi se ustanovila historijska povezanost tih
rijei. Openito je iroko prihvaeno stajalite da su hidronimi ovoga
podruja indoeuropskog porijekla.
Kljune rijei: onomastika, toponimi, hidronimi, etimoloka i
semantika interpretacija.
UVOD
U 20. stoljeu javlja se niz novih nauka i naunih disciplina u
okvirima ranijih, te se i lingvistika u tom periodu, razvijajui svoje metode i
produbljujui predmet i polje svojih istraivanja, preobrazila od metode za
opisivanje jezika u pravu nauku o jeziku.
U razdoblju pozitivizma onomastika je tretirana kao pomona
historijska disciplina. Nedostatak lingvistike analize i interpretacije, doveo
je do mnogih pogreaka u tumaenju naziva. (Vujii, 1982: 14).

258

Poimanje onomastike345 kao jezike discipline razradio je Poljak

Taszycky koji iznosi argument da je onomastiki materijal samo dio jezikog,
leksikog materijala, da se pri nastanku toponima iskoritavaju sva jezika
sredstva i svi jeziki elementi, da se u analizama onomastikog materijala
uzimaju i upotrebljavaju lingvistike, prije svega historijskojezine metode.
Onomastiki nazivi su jezini znaci; oni su tvorevina jezika, podlijeu
njegovim promjenama, njegovom razvoju, zakonitostima i sl. Oni moraju
pripadati sistemu kakav je jezik. U svakom jeziku onomastiki nazivi ine
podsistem vezan za sistem apelativa346 jer je rije o specifinoj
(onomastikoj) upotrebi leksema, a ne o nekoj drugoj funkciji. Ti jezini
znaci se ne mogu promatrati samo na sinhronijskoj ravni, za njihovu
identifikaciju su potrebna dodatna znanja, osim lingvistikih. Tako
metodologija postaje sloenija, nije samo historijsko-jezina ili samo
dijalektoloka ili usporednojezina, ve je potrebno koristiti sve te
metodologije.
Vujii (1982) predstavlja onomastiku kao iroku oblast tim
terminom i pojmom se obuhvaa nekoliko po mnogo emu specifinih
oblasti, koje se u vidu vie ili manje specifinih ili ak i izdiferenciranih
grana ili podsistema ukljuuju u onomastiku kao opi pojam. Kad ovo
kaemo, onda imamo u vidu injenicu da se onomastika grana i ralanjuje na
dvije oblasti: toponomastiku347 i antroponomastiku348, od kojih se opet svaka
dalje grana i ralanjuje na ue oblasti i podsisteme. Toponimija obuhvaa
sveukupnost geografskih naziva, gdje su, naravno, ukljuena i imena voda.
Svi ti nazivi od osobite su vanosti za prouavanja u razliitim pravcima, i,
kako je primijetio imunovi, s pravom tvrdimo da su spomenici ljudskog
pamenja, jezine i historijske okamine koje u sebi sabijaju bitne spoznaje o
prolosti krajeva i naroda (imunovi, prema Vujii, 1982: 26).
Svakako, hidronimi na tom planu imaju osobito znaenje, iako ne svi;
ovdje mislimo na one najstarije slojeve, na slojeve u dijahronim
perspektivama. Mnogi od tih naziva uvali su klju za objanjenja
prethistorijskih jezinih veza, za objanjavanje etnikih grupa na pojedinim
podrujima i sl.
Brozovi-Ronevi (1995) smatra da je polazite svih rasprava o
imenima voda u strunoj literaturi toliko ponavljana konstatacija da
345

Onomastika je nauna oblast koja se bavi prouavanjem geografskih naziva i vlastitih

imena. U prvom se redu shvaa kao jezina nauna oblast, odnosno kao lingvistika
disciplina (Vujii, 1982: 21).
346
Apelativ zajednika, opa imenica, oznaava sve predmete iste vrste nasuprot vlastitom
imenu.
347
Toponomastika je grana lingvistike, bavi se prouavanjem geografskih imena, imena
mjesta (toponima). Od gr. tpos: mjesto, kraj, podruje + onomastiks: koji pripada imenu.
348
Antroponomastika je grana onomastike, bavi se prouavanjem antroponima (vlastitih
imena). Od gr. nthrpos: ovjek + onomastiks: koji pripada imenu.

259

hidronimi predstavljaju najstariji onomastiki sloj. Najsnaniji je poticaj

prouavanju vodnih imena na europskom prostoru dao Hans Krahe
pretpostavivi staroeuropski hidronimski stratum, koji je nazvao
Alteuropische Hydronymie.
Kraheovo je jezino vienje Stare Europe danas uglavnom
odbaeno od veine indoeuropeista. Schmid, koji je nakon Krahea najvie
pisao o zajednikim karakteristikama europskih imena voda, smatra da se pod
pojmom staroeuropski ne radi o jezikom ve o onomastikom pojmu, o
klasi vodnih imena, te da se niz indoeuropski staroeuropski pojedinani
jezik nikako ne smije shvatiti kao vremenski slijed jezinoga razvoja
(Brozovi-Ronevi, 1995: 81 82). Klasifikacije hidronima mogu biti
etimoloke i semantike. Ipak, teko je povui jasnu granicu jer etimoloka
klasifikacija podrazumijeva, pored ostalog, i valjano identificiranje osnovnih
znaenja leksema, odnosno naziva (etimon=osnovno znaenje rijei), a bez
tog elementa ne moe se praviti nikakva semantika klasifikacija (Vujii,
1982: 191).
Skokova je klasifikacija isto lingvistika i sadri sljedee kategorije
naziva: pridjevi, supstantivizirani pridjevi, toponimski apelativi i prijedloki,
prefiksalni, sloeni nazivi.
Taszycki je izrazio miljenje da je Skokova klasifikacija nepotpuna i
da ne moe udovoljiti ciljevima kojima treba sluiti. On dijeli nazive u etiri
kategorije: nazivi koji su uvijek bili nazivi naseljenih mjesta; nazivi koji su
nekad imenovali ljude pa kasnije postali toponimi; dvosmisleni nazivi
(postoji mogunost dvojakog tumaenja) i nejasni nazivi.
Vujii (1982) komentira da velike razlike izmeu klasifikacija Skoka
i Taszyckog odraavaju pravo stanje stvari u onomastici u sredinama u
kojima su ti naunici ivjeli i radili. Skok je pribjegavao lingvistikim
analizama bez preciznijih dijahronijskih omeavanja jer je pred sobom imao
nazive bez objelodanjene bogatije dokumentacije ili historijskih izvora kakve
je imao na raspolaganju Taszycki.
HIDRONIMI NA PODRUJU SREBRENIKA I OKOLICE
Hidronimi razmatrani u ovome radu bit e klasificirani prema
Vujiievoj podjeli, a to je da se po porijeklu mogu razdijeliti u dvije velike
grupe:
A) Hidronimi apelativnog i terminolokog porijekla hidronimi koji
nastaju od opih imenica, tj. imenica koje oznauju sve predmete iste vrste;
hidronimski nazivi dati po mjestu, poloaju, geografskim osobinama terena
kroz koje vode protiu; hidronimi dati po boji ili nekoj drugoj osobini vode;
260

hidronimi fitonimskog porijekla; hidronimi zoonimskog porijekla (Vujii,

1982: 8).
Meu nazivima apelativnog porijekla u srebrenikom kraju (Vodopad,
Vrelo) interesantan je hidronim Siga voda. Skok (1971) tumai da se
semantiki leksem siga vezuje sa sedra, sadra, ali izgleda nije etimologijski
ista rije. ini se da etimologija leksema siga nije sasvim jasna i
identificirana, ali bi se moglo pretpostaviti prvotno znaenje nanos,
naplavina. Siga dolazi u znaenju 1. sidra, sedra, kapnica, stalactites; 2.
tanki dugi uokolo rubovi u vodi kad se odbija od obale prema matici
(Posavina); 3. sitna prina; 4. toponim. Siga se takoer javlja u znaenju
inje na gvou ili na suknenim stvarima. Pridjev na av: sigav siv, boje
kad vuna osijedi, s umetnutim n singav mrk, siv. Prema Elezoviu
turcizam arapskog podrijetla (ar. sibga bija za maenje platna, bojenje).
Voda je imenica indoeuropskog porijekla, odakle dolazi u
praslavenski i sveslavenski jezik; ima gr. korijen , gen. , a u
prasrodstvu je s rijeima Wasser i internacionalnom rijei hidrant. Za nju
nema usporednice u baltikim jezicima. Pridjevi se tvore nastavkom n>-an
(vodan).
Ie. je korijen prijevoj perfektuma *od- od *ed-: *od, zastupljeno
u got. wat, praslav. vody, to je osjeano kao genitiv sing. eny, odatle novi
nominativ voda, zacijelo zbog vodnih boanstava (Skok, 1971: 611).
Nazivi dati po mjestu, poloaju i geografskim osobinama terena kroz
koje vode protjeu, a koje susreemo na srebrenikom podruju su sljedei:
Jasenika rijeka, Lunika rijeka, ojluka rijeka, Huremska rijeka, Kugika
rijeka, Seonski potok.
Razmotrimo analizu interpretacije hidronima Jasenika rijeka. Brojni
su toponimi i hidronimi s fitonimskom opeslavenskom i praslavenskom
bazom *asen. Jasenika rijeka protie kroz selo Jasenica (esto se ovaj
toponim u lokalnom govoru naziva Jesenica, a prema tome i Jesenika
rijeka), iji je nastanak jednostavno objasniti : jasen + -ica. Od toponima je
izveden pridjevski dio vodnog imena: Jasenic + sk > Jasenika (rijeka)
(Skok, 1971: 173).
Skok (1971) konstatira da apelativ rijeka vodi porijeklo od rka =
rka = rka, sveslav. i praslav. rijei rka, bez baltikih i ostalih ie.
usporednica. esto ima znaenje toponima. Pridjevi na n odreeno rijeni,
na ski rijeki = kapitan riki (od ktetika toponima Rijeka). Deminutiv
rjica, toponim u sg. i pl. Riica, Reica. Upor.i e. kolektiv por =
porjeje i isti prefiks u bugarskom porj.
Jat se u prasl. rka tumai nastankom iz ie. diftonga oi, to znai da bi
ishodni oblik bio *roi-qa. to se tie ie. pretpostavke *roi-qa za praslav.
rka, treba ipak istaknuti znaajne izvanindoeuropske usporednice iz kojih
izlazi da bi praslav. rka mogla pripadati predindoeuropskom supstratu.
261

Nazivi dati po boji ili nekoj drugoj osobini vode, po obliku, veliini i
slino su Bistrica, Bjelivoda, Crni potok, Dubokovac, Kiseljak, Skakavac,
Donja voda, Mala voda.
Hidronim Kiseljak rairen je naziv za sve vode koje posjeduju osobinu
kiselosti. U osnovi je pridjevska izvedenica (od korijena *kys-) na el, -l:
kisel, kisl (ti oblici se esto mijeaju). Od pridjevske izvedenice kisel (i
< y) i nastavka jak dobija se kisel-jak. Isto tako, od praslavenskog korijena
kys- pomou nastavka ia izvedeno je kia. Prevojni oblik kvas- dolazi i u
brojnim naim leksemima i u leksici drugih slavenskih jezika pa nema
sumnje da se radi o praslavenskoj rijei. Indoeuropski korijen je *qut- (na
sanskrtu kuthita znai smrdei) Glagol kisjeti ima vie znaenja: 1. biti
pomalo kisela okusa, 2. (o kii) pomalo i tiho padati. Potjee od
praslavenskog *kys- prema kisnuti, kisnem u znaenju postati kiseo, skisnuti
se i skisnuti. Od znaenja kiselina izvedenice su na ica: kiselica, naziv
razliitih kiselih stvari, odatle na jak: kiseljak (Skok, 1971: 84).
Nazivi fitonimskog porijekla na ovome podruju su Bukovik i
Jasenika rijeka.
Bazu hidronima Bukovik Skok (1971) nalazi u fitonimskom apelativu
bukva, koji je, pretpostavlja se, germanska posuenica *boko, got. boka.
Nominativ buky dobio je va prema genitivu ve. Prema tome, Bukovik <
buk-ov-ik, kao to je inae uobiajena tvorba od fitonimskih baza. Radi se,
dakle, o izvedenici na ik od pridjeva bukov. Korijen hidronima je rije buk
(lat. fagus) koja se nalazi u gotovo svim slavenskim jezicima. Odatle pridjev
bukov i izvedenice u kojima se poimeniuje sufiksima c: bukovac, gen.
vca; -aa: bukovaa; -ina: bukovina. Po rodu odgovara drugim
opeslavenskim nazivima za drvee mukog roda kao grab, dub, drijen, klen.
U metaforikom znaenju bukva i bukvan oznaavaju glupana.
Rairen je kao toponim, odatle kol. Bukvlje.
Najrairenije je tumaenje postanja iz germanskoga, i to buk < germ.
*bkaz, bukva < germ. *bk, nvnjem. Buche istog znaenja. Koje su
kulturne potrebe prisilile Slavene ve u praslavensko doba da posude ovu
rije od susjednih Germana, ne zna se. Znaajno je da se ovaj germanizam ne
nalazi u baltikim jezicima. (Skok, 1971: 230-231).
B) Hidronimi antroponimskog, patronimikog i toponimskog
(nepatronimikog) porijekla - hidronimi izvedeni iz vlastitih imena i
hidronimi koji su nastali prema drugom, starijem toponimu (po nekom mjestu
kroz koje voda protie, po kraju, planini).
Hidronimi antroponimskog i patronimikog porijekla na teritoriji
opine Srebrenik su Ajina voda, Fakin potok, Fazlika voda, Kasimovac,
Marica potok, Milanac, Mrkina voda, Omeragina voda, Paina voda,
Ragibova voda, Sarajlieva voda, abika voda.
262

Hidronim Omeragina voda je nastao spajanjem possessivuma i

apelativa. Possessivum je po tvorbi sloenica linog imena Omer ija je
etimologija nejasna (pretpostavlja se da je arap. Umr prelo u turski jezik) i
rijei aga.
Aga se javlja u razliitim znaenjima: a) gospodar zemlje (Bosna,
Kosmet), sinonim itluk-sahibija (Bosna) = iflik saibija (Kosmet); b)
zapovjednik janjiara; odatle bosanska prezimena kao onlagi, Belagi; c)
najstarije tursko znaenje srodstva stariji brat ouvano je i kod Vuka
djever, muevljev brat, ali tada postaje hipokoristik po akcentu i doetku:
go = ga. Ovaj oblik ouvan je u Bosni u prezimenu Agai, u toponimu
Agaia Majdan. Posvojni je pridjev agin. Osnovno aga vee se kao drugi
element s linim muslimanskim imenima, a odatle dolaze brojni muslimanski
patronimici tipa Smailagi (Skok, 1971: 12).
Hidronimi toponimskog nepatronimikog porijekla koje nalazimo na
teritoriji srebrenike opine su Osite, Slanska rijeka, Sovinjak, Tinja,
Zmajevac.
Hidronim Osite vjerojatno ima porijeklo od rijei osa = os;
indoeuropskog, baltoslavenskog, sveslavenskog i praslavenskog je porijekla.
Kao os osovina, tako je i osa dola u homonimijski sukob s os u razliitim
znaenjima. Homonimija se uklanja i ovdje sufiksima; deminutivom na ica
ili augmentativom na ina. Na nac (sloeno od pridjevskog n + -c):
osnac, gen. aca alac u ose. Praslavenska je inovacija gubitak poetnog v: osa mjesto *vosa. Taj je gubitak nastao unakrtanjem sa praslav. osnovom
os- u otar. Rije os, gen. osi nalazimo u znaenju bodljika na klasu,
arista, stcslav. os; rus. os pljeva, palea. Razlikovanjem u rodu stvorena
je semantika varijacija: s na goveetu rijetka dugaka dlaka. S pomou
sufiksa t odatle je praslav. naziv ost > osat 1. bodljika na klasu, 2.
toponim (Osat, Osatica, Osatno). Nalazi se u stcslav. ost, e, polj. i rus.
Rije os javlja se i u drugoj varijanti, gen. a pored s, gen. si,
indoeuropski, baltoslavenski, sveslavenski i praslavenski po deklinaciji na i.
Rije je dola u homonimijske sukobe: kao os(a) insekt s os bodljika od
klasja, i sa s rijetka dugaka dlaka na goveetu. Zbog toga je rairena
sufiksom ovina: osvina, da bi se bolje razlikovala. Homonimija se uklanja i
deminutivnim sufiksom ica: osica. Po deklinaciji i nalazi se u baltikoj
grupi kao i u drugim ie. jezicima. (Skok, 1971: 568).
Mogue je da je na vodu s ovim nazivom dovoena stoka na pojilo pa
je po tome dobila ime, a druga je mogunost da je hidronim nastao prema
osobinama vode koje su se mogle i promijeniti.
Rijeka Tinja je, kako tumai Skok (1971), dobila ime po mineralu
tinjcu, mineralu iz skupine silikata, nazvanog po praslav. *tinj, to znai
mulj (pridjev tinjav znai mutan). U Rjeniku JAZU navodi se da u staroslav.
tyna i tyne, a u ruskom tina znae blato. Vjerojatno je rijeka dobila naziv po
263

karakteristici svoje vode koja je mutna, kakve i jesu vode ravniarskih

krajeva. Rije tinja oznaava mulj. Nalazi se jo u stcslav., rus. tina, ukr.
tyna, brus. tyn pored tvan movara. Pridjev tinjav (~a voda) mutan.
Rumunji posudie iz dalmato-slav. tin blato na ulici, isto to: noroiu.
Tako izvrena klasifikacija potvruje da se u osnovi velikog broja
hidronima nalaze geografski apelativi i termini, to namee osnovni
metodoloki pristup pri prouavanju hidronimske leksike potrebno je
krenuti od savremenog dijalekatskog geografskog termina i apelativa prema
historijskom, od geografskog termina i apelativa prema toponimu i
hidronimu, a ne obrnuto (Vujii, 1982: 8 9).
Mnogim hidronimima je teko odrediti znaenje jer ustvari ine
sintagme sastavljene od vlastitih imena uz vodni apelativ. Za tumaenje
takvih sintagmatskih hidronima koristi se narodna onomastika koja obuhvaa
narodna objanjenja nastanka pojedinih imena, a time dakle i toponima i
hidronima.
Takvih je naziva mnogo, po postanku su vrlo stari i po sastavu su
labavi spojevi.
Kada su izvjesne stare pridjevske forme, odnosno neki njihovi
nastavci poeli u jezinom osjeanju gubiti derivacionu funkciju, sama po
sebi se nametala potreba dometanja apelativa uz possessivum pa susreemo
konstrukcije Ivanpotok (=Ivanov potok). Svakako da e i ove forme kasnije
biti potiskivane i potisnute kao tvorbeni modeli od strane novih pridjevskih
formi na ov, -ev, -in i slino, tako da forme Ivanpotok, Ivan-sedlo ostaju kao
manje-vie okamenjeni modeli. Bokovi (citirano prema Vujii, 1982: 61)
ima pravo kad konstatira da se u kasnijoj upotrebi pridjevski dio nekih od tih
naziva toponimizira i gubi pridjevski karakter, tako da je ostao, ukoliko se
nije stopio sa sljedeom rijei u sloenicu, sa statusom substantivum
indeclinabile masculini. Toga ima i kod kasnijih pridjevskih tvorbi koje su se
nale u sintagmatskim toponimima.
Jedan od frekventnijih modela u imenovanju hidronima je forma s
posesivnom funkcijom uz toponimske apelative, kao to vidimo u primjeru
Omeragina voda. U srebrenikom kraju ima jo hidronima tvorenih na slian
nain, to znai da se za njihovo tumaenje koristi narodna onomastika:
Ajina voda, Admirova voda, Brakika voda, Carica,349 Fakin potok,
Fazlika voda, Hajr voda, Katino jezero, Marica potok, Mrkina voda,
Omievika voda, Paina voda, Smajika voda, abika voda
Dio hidronimske batine stanovnici na prostoru srebrenikog kraja
donijeli su iz praslavenske domovine to je vidljivo u nainu motiviranja
hidronima i nainu njihove tvorbe. Kako su hidronimi najpostojaniji sloj
349

O ovom hidronimu postoji legenda da je grijeh ne napiti se vode s tog izvora i da

povremeno nou izbacuje zlatnike.

264

toponimske grae, esto im je porijeklo potrebno traiti u dalekoj i nejasnoj

prolosti. Stanovnitvo nekog prostora nasljeuje i prilagoava ve zateene
nazive voda, a kad se seli iz jednog kraja u drugi, sa sobom nosi svoje rijei,
apelative, svoje nazive za sline konfiguracije. U korijenu apelativa su dokazi
da su imena iz staroeuropske hidronimije zadrana u nacionalnim
hidronimijama.
Hidronimske imenice stranoga porijekla su preteno turskoga (koji je
opet mnoge rijei preuzeo iz arapskoga jezika), to je posljedica dugog
jezinog kontakta, a motivirane su svojstvima objekta ili ljudskim
djelovanjem. Hidronimi turskoga porijekla analizirani u ovom radu su
ojluka rijeka, Hajr voda, Huremska rijeka, Omeragina voda, Sarajlieva
voda i Urvenica, a mogue ih je svrstati u narodnu onomastiku.
Raznolikost znaenja skrivenih u hidronimima i prisutna u
hidronimskim apelativima najvie je uvjetovana ulogom vodnih objekata u
ivotu jezine zajednice.
S aspekta onomastikog znaka, dihotomija apelativa i hidronima
svodi se uglavnom na to da hidronimijska imenica svojim obiljejima
obuhvaa skupinu istovrsnih predmeta (potok je svaka kratka tekuica), dok
hidronim (Fakin potok) imenuje odreene objekte, svaki posebno. Veza s
predodbom mu je nevana, a znaajno je direktno pridruivanje objektu.
Zato su este metonimije (Rijeka moe biti grad, a Oko vrelo). Hidronimski
apelativi metaforikog postanja motivirani su predmetima ljudske upotrebe ili
anatomskim dijelovima ljudskog tijela.
UMJESTO ZAKLJUKA
Razmatranja iznesena u ovom radu objasnila su porijeklo hidronima
koji se nalaze na podruju opine Srebrenik i okolice. Koristei se metodama
komparativne lingvistike ustanovljena je historijska povezanost rijei u
imenima hidronima.
Potvreno je opeprihvaeno stajalite da su hidronimi ovog
podruja indoeuropskog porijekla, to se oituje u sljedeim razmatranim
hidronimima: Bistrica, Bjelivoda, Crni potok, Kiseljak, Osite voda, Siga,
Slanska rijeka, Sovinjak, Vodopad i Zmajevac. Mnogobrojni pridjevi
indoeuropskog porijekla postali su vremenom opeslavenska jezina batina
esto zastupljena u hidronimiji (bijel, brz, crn i drugi).
Osim toga, analizom porijekla imena uoeno je i da su brojni
hidronimi kojima je mogue utvrditi iskljuivo praslavensko i opeslavensko
porijeklo, kao to su Brka, Bukovik, Dubokovac, Lunika rijeka, Milanac,
Motanica, Raljanska rijeka, Tinja i Vrelo.
265

Rad je pokazao da su hidronimi dobivali imena po apelativima, po

patronimicima, po naseljima kroz koja protiu ili po nekoj izraenoj
karakteristici vode, a to semantiko znaenje tee je odrediti od etimolokog
porijekla hidronima.
LITERATURA
1. Brozovi-Ronevi, D. (1995). Staroeuropska hidronimija. Filologija 24
25, str. 8186.
2. Jahi, D. (1999). Bonjaki narod i njegov jezik. Sarajevo: Ljiljan.
3. Jahi, D. (1999). kolski rjenik bosanskog jezika. Sarajevo: Ljiljan.
4. Jahi, D. Halilovi, S. Pali, I. (2000). Gramatika bosanskoga jezika.
Zenica: Dom
tampe.
5. Kasumovi, A. (1987). Etimologija hidronima Jala u narodnom predanju i
lingvistici.
Zbornik radova XXXIV Kongresa Saveza udruenja folklorista Jugoslavije.
str. 263 267.
6. Kasumovi, A. (1991). Toponimi, etnici i ktetici Tuzle i okoline. Tuzla: DP
Grafiar.
7. Skok, P. (1971). Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika I-III.
Zagreb:
Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti.
8. imunovi, P. (2009). Uvod u hrvatsko imenoslovlje. Zagreb: Golden
marketing-Tehnika
knjiga.
9. kalji, A. (1966). Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo: Izdavako
preduzee
Svjetlost.
10. Vujii, D. (1982). Hidronimi (imena voda) u lijevom slivu Drine.
Sarajevo: Akademija
nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.

266

267

AKTIVNOSTI
ZAVODA

268

269

Benjamin BAJREKTAREVI, prof.

NAUNI SKUP
KULTURNO-HISTORIJSKO I PRIRODNO NASLIJEE
OPINE BANOVII
I AKTUALNA PROBLEMATIKA
Suvremeni drutveni i ekonomski procesi su znaajno devastirali i
ugrozili kulturno-historijsko i prirodno naslijee u svim segmentima.
Opina Banovii nema dovoljno istraeno i valorizovano kulturnohistorijsko i prirodno naslijee (nepostoji elaborat, nije kategorisano
naslijee, neureena lista evidentiranih i potencijalnih dobara i naslijea...).
Trenutno je niz dobara i lokaliteta jako ugroeno.
Poetak dugoronog procesa istraivanja, evidentiranja, kategorisanja,
zatite, koritenja i obnove kulturno-historijskog i prirodnog naslijea opine
Banovii je zapoeo istraivanjem potencijalnih kulturno-historijskih i
prirodnih dobara opine Banovii, a zatim i odravanjem kvalitetnog
naunog skupa u Banoviima. Nauni skup odran je u proljee 2010. godine
na okvirnu temu Kulturno-historijsko i prirodno naslijee opine Banovii.
Nosilac svih ovih aktivnosti je JU Zavod za zatitu i koritenje
kulturno-historijskog i prirodnog naslijea Tuzlanskog kantona u saradnji sa
opinom Banovii.
Za nauni skup Zavod je obezbijedio uee istaknutih naunih i
strunih radnika sa odgovarajuim temama.
II RADNI ELABORAT
Tokom 2009. godine Zavod za zatitu i koritenje kulturnohistorijskog i prirodnog naslijea Tuzlanskog kantona je uz pomo
Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta Tuzlanskog kantona izvrio
preliminarno istraivanje potencijalnih kulturno-historijskih i prirodnih
dobara opine Banovii.
Struni tim Zavoda za ovo istraivanje su inili: dr. sc. Edin
Mutapi; Benjamin Bajrektarevi, prof.; mr. sc. Rusmir Djedovi; Munisa
Kovaevi, prof.
270

Nakon istraivanja (terenskog i kabinetskog), sainjen je radni

elaborat Kulturno-historijsko i prirodno naslijee opine Banovii.
III NAUNI SKUP Kulturno-historijsko i prirodno naslijee
opine Banovii
Obrazloenje:
Pored toga to je problematika zatite i koritenja kulturnohistorijskog i prirodnog naslijea na podruju Tuzlanskog kantona
nedovoljno istraena i valorizovana, injenica je i da su pojedini dijelovi
Kantona vrlo neujednaeno istraeni i valorizovani. Takav primjer je i opina
Banovii, koja je sa aspekta naslijea vrlo slabo istraena i nema uraen
Elaborat o kulturno-historijskom i prirodnom naslijeu. Navedena je
nepremostiva prepreka u bilo kakvoj kvalitetnoj zatiti, koritenju i obnovi
naslijea, kako ukupno, tako i u pojedinanim sluajevima.
Nauni skup na temu Kulturno-historijsko i prirodno naslijee
opine Banovii, znatno je doprinio kvalitetnom poznavanju i
rekognosciranju terena opine u pogledu dobara naslijea. Istraivaki
rezultati i zakljuci navedenog naunog skupa su posluili kao osnova za
izradu Zbornika radova sa naunog skupa Kulturno-historijsko i prirodno
naslijee opine Banovii.
Okvirni sadraji problematike koja se razmatrala na skupu su:
1. Kulturno-historijski razvoj podruja Banovia
2. Prahistorijski i antiki arheoloki lokaliteti i gradine
3. Srednjovjekovni arheoloki lokaliteti, nekropole, crkvine...
4. Vjerski objekti: damije, mektebi, crkve, mezarja, groblja....
5. Industrijsko, geoloko i rudarsko naslijee
6. Stara eljeznica (iro) kao naslijee
7. Spomenici iz ratova 1941-1945. i 1992-1995. godine
8. Ostalo: graditeljsko, umjetniko, pisano, duhovno naslijee, jezik,
toponimi, genealogija (rodoslovlja)...
9. Prirodno naslijee (peine, vrhovi, izvori, reljefni oblici, ume, stabla,
flora, geoloko...)
10. Zatieni pejza Konjuh
11. Etnoloko naslijee (obiaji, predanja, nonje, tradicionalna arhitektura,
stari zanati...).
Uesnici
Na naunom skupu uestvovao je veliki broj istaknutih naunih,
strunih i kulturnih radnika i istraivaa. Navodimo slijedee: Benjamin
271

Bajrektarevi, prof. orijentalistike, direktor Zavoda za zatitu i koritenje

kulturno-historijskog i prirodnog naslijea Tuzlanskog kantona, Tuzla; dr. sc.
Bego Omerevi, docent, odsjek za historiju, Filozofski fakultet, Tuzla; Edin
akovi, prof., magistrant ilirologije-arheologije, Filozofski fakultet,
Sarajevo; dr. sc. Edin Mutapi, docent, Pravni fakultet, Tuzla; dr. sc. Amira
Turbi-Hadagi, docent, Odsjek za bosanski jezik i knjievnost, Filozofski
fakultet, Tuzla; Zumreta Jamakosmanovi, dipl. urnalist, postdiplomac
komunikologije, Filozofski fakultet, Tuzla; mr. sc. Rusmir Djedovi, Zavod
za zatitu i koritenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijea Tuzlanskog
kantona, Tuzla; dr. sc. Edin Rami, Gimnazija, Brko distrikt; dr. sc. Izet
aboti, direktor Arhiva Tuzlanskog kantona, Tuzla; Mina Kujovi, arhivist,
vii struni savjetnik, Arhiv Bosne i Hercegovine, Sarajevo; prof. dr. Azem
Koar, profesor na Odsjeku za historiju, Filozofski fakultet, Tuzla; Devad
Hodi, dipl. ing. mainstva, tehniki rukovodilac eljeznikog transporta
RMU Banovii; Anita Petrovi, dipl. pravnik, asistent, Pravni fakultet, Tuzla;
dr. sc. Ibrahim Buatlija, profesor-emeritus, odsjek za geografiju, Prirodno
matematiki fakultet, Sarajevo; dr. sc. Salih Kulenovi, redovni profesor,
odsjek za geografiju, Prirodno-matematiki fakultet, Tuzla; dr. sc. Refik
Buli, docent, odsjek za bosanski jezik, Filozofski fakultet, Tuzla; Edin
Hadimustafi, prof., asistent, odsjek za geografiju, Prirodno-matematiki
fakultet, Tuzla; mr. sc. Semir Ahmetbegovi, vii asistent, odsjek za
geografiju, Prirodno-matematiki fakultet, Tuzla; mr. sc. Fadila Kudumovi,
vii asistent, odsjek za geografiju, Prirodno matematiki fakultet, Tuzla; dr.
sc. Adnan Jahi, docent, odsjek za historiju, Filozofski fakultet, Tuzla; dr. sc.
Omer Hamzi, Redakcija Graanikog glasnika, Graanica; mr. sc. Safer
Muanovii, RMU Banovii; Idriz Alihodi, prof., pomonik naelnika
Opine Zavidovii; mr. sc. Nihad uni, RMU Banovii; Munisa Kovaevi,
prof., struni saradnik za historijsko naslijee, Zavod za zatitu i koritenje
kulturno-historijskog i prirodnog naslijea Tuzlanskog kantona, Tuzla.
Takoer, na ovaj skup su bili pozvani da uestvuju svi oni koji se
bave prouavanjem batine, kulturno-historijskog i prirodnog naslijea
opine Banovii. Naprimjer: predstavnici Ministarstava za prostorno ureenje
i zatitu okolice; poljoprivrede, vodoprivrede i umarstva; obrazovanja
nauke, kulture i sporta. Zatim, predstavnici srodnih institucija kao to su:
Dravna komisija za nacionalne spomenike BiH; Federalni i kantonalni
Zavodi za zatitu naslijea; Univerzitet Tuzla; Muzej istone Bosne Tuzla;
Arhiv TK. Zatim: predstavnici Opine Banovia, Rudnika Banovii...
Organizatori ovog naunog skupa su bili Opina Banovii i Zavod za
zatitu i koritenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijea Tuzlanskog
kantona, a organizacioni odbor su inili: doc. dr. Edin Mutapi
(predsjednik), mr. sc. Rusmir Djedovi, direktor Zavoda Benjamin
272

Bajrektarevi, naelnik Opine Banovii mr. sc. Bego Birpari; pomonik

naelnika za drutvene djelatnosti Fuad Brigi.

PROGRAM SKUPA
Program naunog skupa Kulturno-historijsko i prirodno naslijee
opine Banovii, koji se odravao, 15. aprila 2010. godine u prostorijama
Radnikog doma u Banoviima je bio slijedei:
Otvaranje skupa je u 12 sati obraanjem organizatora i gostiju, a zatim
je prva sesija (moderator Anita Petrovi, Univerzitet Tuzla), sa slijedeim
uesnicima i temama: direktor Zavoda Benjamin Bajrektarevi, Aktivnosti
Zavoda na zatiti i koritenju kulturno-historijskog i prirodnog naslijea
podruja Banovia; doc. dr. Bego Omerevi, Gradina Tulovii kao
kulturno-historijski spomenik; Edin akovi, prof., Arheoloka slika ire
okoline Banovia.; doc. dr. Edin Mutapi, Banovii i okolina u srednjem
vijeku; doc. dr. Amira Hadagi-Turbi, Zumreta Jamakosmanovi, dipl.
urnalist, Natpis Boika Banovia kao medij i njegove jezine osobitosti;
mr. sc. Rusmir Djedovi, Dovita i kultna mjesta na podruju Banovia; dr.
sc. Edin Rami, Nahija Dramein u osmanskom periodu; dr. sc. Izet
aboti, Historijski izvori za prouavanje prolosti Banovia; dr. sc. Omer
Hamzi, Politike prilike na optini Banovii sreza Tuzle dvadesetih godina
20. stoljea; Mina Kujovi, Prilog historiji izgradnje Banovia (1947273

1951); prof. dr. Azem Koar Problematika valorizacije kulturnog

naslijea; Devad Hodi, dipl. ing. mainstva, Banoviki iro.
Druga sesija (moderator Benjamin Bajrektarevi, dir. Zavoda): prof.
dr. emeritus Ibrahim Buatlija, Znaaj istraivanja, zatite i koritenja
kulturno-historijskog i prirodnog naslijea; prof. dr. Salih Kulenovi, Edin
Hadimustafi, prof. Steci Banovia i okoline kao kulturno-historijsko
naslijee; doc. dr. Refik Buli, Zamjena dugog jata u govoru naselja
Repnik; Munisa Kovaevi, prof., Pregled dosadanjih historiografskih
istraivanja kulturno-historijskog naslijea opine Banovia; mr. sc. Semir
Ahmedbegovi, Neke karakteristike prirodno-geografskog naslijea
podruja Banovia; mr. sc. Nikola ia, Djelovanje HKD Napredak na
podruju Tuzlanskog kraja s posebnim osvrtom na ire podruje Banovia;
mr. sc. Fadila Kudumovi, Toponimi na prostoru opine Banovii; doc. dr.
Adnan Jahi, Stanje u opinskom komitetu KP Banovii uoi Rezolucije
Informbiroa 1949. godine; dr. sc. Omer Hamzi, Izgradnja pruge BrkoBanovii 1947. godine; mr. sc. Safer Muanovi, Starine naselja Seone;
Idriz Alihodi, prof. Historijska batina podruja Krivaje; mr. sc. Nihad
uni, Geoloko i rudarsko naslijee podruja Banovia; mr. sc. Rusmir
Djedovi, Problematika istraivanja i evidentiranja kulturno-historijskog i
prirodnog naslijea opine Banovii, nakon ega je uslijedila diskusija i
zakljuenje skupa.
Nakon prikupljanja zavrenih priloga sa naunog skupa u organizaciji
Zavoda, izdata je posebna publikacija - Zbornik radova sa naunog skupa pod
nazivom Kulturno-historijsko i prirodno naslijee opine Banovii.
Zbornik radova sadri oko trideset strunih i naunih radova sa
odgovarajuim prateim prilozima.
Istraivaki rezultati i zakljuci sa navedenog naunog skupa kao i
struno-nauni tekstovi koji su objavljeni u Zborniku radova, danas mogu
posluiti kao jedna od osnova izrade cjelovitog elaborata pod nazivom
Kulturno-historijsko i prirodno naslijee opine Banovii.

274

275

Senad BEGOVI, prof.

HISTORIJAT ZIDNE DEKORACIJE
U HOTELU BRISTOL U TUZLI,
AKADEMSKOG SLIKARA ISMETA MUJEZINOVIA
AKTIVNOSTI NA ZATITI ZIDNE DEKORACIJE U HOTELU
BRISTOL
Zavod za zatitu i koritenje kulturno-historijskog i prirodnog
naslijea Tuzlanskog kantona je inicirao zatitu zidne dekoracije koja se
nalazila u tuzlanskom hotelu Bristol. Prema podacima Komisije za ouvanje
nacionalnih spomenika iz 2006. godine350 umjetnika djela Ismeta
Mujezinovia koja se nalaze u Domu Vojske Federacije BiH, Domu Armije u
Sarajevu, zajedno sa zgradom Oficirske kasarne, proglaena su nacionalnim
spomenikom. Djela se nalaze u Sveanoj dvorani Doma Armije. Slike su
tematski vezane za NOB.
Radi se o platnima sa sljedeim nazivima:
1. Ustanak 1941.
2. Prelaz preko Neretve
3. U slavu boraca Sutjeske
4. Osloboenje Jajca 1943.
Na inicijativu Zavoda za zatitu i koritenje kulturno-historijskog i
prirodnog naslijea Tuzlanskog kantona (u daljem tekstu: Zavod) zapoet je
proces zatite zidne dekoracije u hotelu Bristol, akademskog slikara Ismeta
Mujezinovia. Ve u aprilu mjesecu 2010. godine novi vlasnik hotela je
poeo sa ruenjem postojeeg objekta, u cilju izgradnje novog na istoj
lokaciji. Zavod je uputio dopise svim nadlenim institucijama, kako bi se to
kvalitetnije napravio plan zatite slike od unitenja prilikom izvoenja
graevinskih radova. Osim upuivanja dopisa opinskim i kantonalnim
vlastima, Zavod je kontaktirao i Komisiju za ouvanje nacionalnih
spomenika (dalje: Komisija), sa sjeditem u Sarajevu, kako bi to strunije, a
na osnovu steenog iskustva prilikom zatite gore pomenutih slika u Domu
Armije, pristupilo zatiti zidne dekoracije u hotelu Bristol. Komisija je za
razliku od svih drugih institucija (Meunarodna galerija portreta, Muzej
350

Odluka o proglaenju nacionalnog spomenika objavljena u Slubenom glasniku BiH, br.

97/07.

276

istone Bosne, opinskih slubi) jedina odgovorila na poziv i poslala

suradnika za historiju umjetnosti Aleksandru Buni koja je izala na teren i
utvrdila postojee stanje, te se predstavnicima Zavoda dogovorila daljnje
pravce kretanja u cilju zatite dekoracije. Komisija je predloila da se
angauje struni tim za izmjetanje zidnih slika, ali vrijeme ostavljeno za
spaavanje slike nije bilo dovoljno, jer je u meuvremenu ruenje hotela ve
poelo.
DEKORATIVNO SLIKARSTVO 60-TIH I 70-TIH GODINA XX
STOLJEA
U Bosni i Hercegovni dekorativno slikarstvo ima dugu tradiciju.
Predosmansko i osmansko doba, kao i austrougarski period karakteristini su
uglavnom po oslikavanju sakralnih objekata.
U vremenu poslije Drugog svjetskog rata u Bosni i Hercegovini javio
se trend oslikavanja enterijera javnih objekata poput hotela, radnikih
domova, vojnih kasarni, kino zgrada itd. Poetkom ezdesetih godina XX
stoljea, poinje period tzv. dekorativnog slikarstva.351
U Tuzli su likovni umjetnici poput Ismeta Mujezinovia, Mensura
Dervievia i Mevludina Ekmeia radili na ukraavanju prostora javnih
objekata. Tako je Ismet Mujezinovi u Zdravljaku oslikao zid, zatim
unutranjost novosagraenog hotela Bristol, kao i hol Radnikog doma u
Banoviima.
Mujezinovi je, osim to potpisuje zidnu dekoraciju nastalu u hotelu
Bristol, i pokreta inicijative da se novosagraeni objekti u Tuzli obogate
dekoracijom, slikom ili skulpturom. 352
Ismet Mujezinovi je jedan od najznaajnijih umjetnika u Bosni i
Hercegovini XX stoljea.353 Njegov stvaralaki rad moe se podijeliti u tri
faze:
- prva faza je trajala od 1926. do 1941. godine,
-druga faza od 1941. do 1945. godine,
-trea faza je poslijeratna od 1945. do kraja slikarske karijere354
Period dekorativnog slikarstva Ismeta Mujezinovia moe se datirati
u estu deceniju XX stoljea. Sin Ismeta Mujezinovia, Ismar, u jednom
351

Autor prvog murala u Tuzli, koji je krasio enterijer Zdravstvene ekaonice, nekadanjeg
Doma zdravlja (sruen), bio je Franjo Leder, poznati tuzlanski vajar. Prema tome, Franjo
Leder je bio prvi tuzlanski likovni dekorater. Vie o tome: Vitomir Pavlovi, Loza ivopisca
Georgija, Meunarodna galerija Tuzla, Tuzla, 2004. str. 184 -186.
352
Ibrahim Krzovi, Ismet Mujezinovi, likovna monografija, Ljubljana 1985. str. 268.
353
Detaljnu biografiju u djelu, Ismet Mujezinovi, likovna monografija, Ljubljana 1985. i u:
Ismar Mujezinovi, Portret sa spomenicom.
354
I. Krzovi, Ismet Mujezinovi, str. 17.

277

dijelu svoje knjige tvrdi kako je to bilo vrijeme dekorativnog slikarstva,

mislei na izvedbu dekoracije u hotelu Bristol. On pie dalje: Neto slino je
radio i u Banoviima.355
Novosagraeni objekat u Tuzli koji je predstavljao mjesto okupljanja
tuzlanske intelektualne i politike elite bio je Hotel Bristol. On je sagraen
1960. godine kao zamjenski objekat za istoimeni hotel koji je postojao jo u
vrijeme Austro-Ugarske. Ismet je bio i lino vezan za Bristol, jer je mnoge
veeri provodio u njemu okruen poznanicima i prijateljima. U Bristolu je
poslije lijeenja zbog problema sa pluima nakon povratka iz Gorskog kotara,
imao izlobu slika. Njegova inicijativa za dekoracijom objekata imala je
velikog odjeka meu tuzlanskim umjetnicima. Tako je Mensur Dervievi
1960. godine izradio mozaik pod nazivom Donju Tuzlu opasala guja356, a
1968. godine zidnu dekoraciju Mujo ogu po megdanu voda357, kao i
dekoraciju u restoranu Expres u Tuzli. Prilikom sveanog otvaranja kina
Mladost u Tuzli uradio je zidnu dekoraciju Kamena s ramena u foajeu
pomenutog objekta. U hotelu Bristol Ismetu je prilikom izvedbe dekoracije
pomogao Mevludin Ekmei. Sam Mevludin je oslikao nekoliko zidova
scenama iz prirode. U Sarajevu je Vojo Dimitrijevi naslikao u Park kafani
zidnu dekoraciju, koja je kasnije prefarbana od strane novog vlasnika.358
Ismet je jo 1952. oslikao jedan zid u bivem hotelu Beograd, a dekoracija je
kasnije od strane novog vlasnika prefarbana, bez odobrenja i konsultacija sa
autorom ili nadlene ustanove, u ovom sluaju Zavoda za zatitu prirodnog i
kulturnog naslijea.359
Unutranjost hotela Bristol bila je ukraena prema inicijativi
Mujezinovia (Dervievi, Ekmei, Mujezinovi), dok se na ulazu u hotel
nalazila skulptura Sama, vajara Dragie Trifkovia.360
Slika koju je naslikao Ismet Mujezinovi, a koja se nalazila u hotelu
Bristol, tematski se nije odnosila na NOB i revoluciju, kao to je to bio sluaj
sa onom u Radnikom domu u Banoviima.
Bez ambicije da vrim detaljnu analizu slikarskog umijea i tehnike
izvedbe navodim nekoliko osnovnih podataka o predmetnoj dekoraciji. Slika
355

I. Mujezinovi, nav. djelo, str. 123.

Mensur Dervievi, Retrospektiva 1955-1981, Galerija jugoslovenskog portreta, 1981, str.
30.
357
Isto, str. 32.
358
Ismar Mujezinovi, Ismet Mujezinovi, Portret sa spomenicom, Zenica-Tuzla, 2008, str.
110-111.
359
Nezavisni magazin Dani, 12. maj 2000. br. 154.
360
Trifkovieva skulptura Sama, je na inicijativu sestrine vajara D. Trifkovia, Danice
Jovii, a uz pomo i saradnju Meunarodne galerije portreta Tuzla, Muzeja istone Bosne,
Opine Tuzla i vlasnika hotela Bristol, prebaena u park u blizini Muzeja istone Bosne; vie
o tome: www.tip.ba Premjetena skulptura Sama umjetnika Dragie Trifkovia, 5. april
2010. g.
356

278

je raena u dimenzijama 17m/2 m, na zidu. Dimenzijama i tehnikom se esto

uporeuje sa slikom u Radnikom domu u Banoviima. Iako slina njoj
postoje i neke razlike. Slika u Radnikom domu, nastala 1967. godine, sa
dimenzijama 12m/3 m, za razliku od one u hotelu Bristol, podijeljena je na
etiri medaljona, ili etiri zasebne cjeline, koje sukcesivno prikazuju
revoluciju naroda Bosne i Hercegovine. Rije je o velikoj kompoziciji
istorijske vokacije.361 etiri medaljona prikazuju; Husinsku bunu, odlazak
Husinjana u NOB, Osloboenje zemlje i poslijeratnu izgradnju.362 Slika ima
izraeniji kolorit i kompleksniju kompoziciju i perspektivu u odnosu na sliku
u Bristolu.363 Pomo Ismetu prilikom izrade dekoracije u Bristolu i
Radnikom domu pruili su Mevludin Ekmei i Pajo Garev.364
Na zidnoj dekoraciji u hotelu Bristol predstavljeno je nekoliko
ljudskih likova, mukih i enskih u vremenu dokolice, djece u trenucima igre,
te neizbjena predstava konja, kojeg se Ismet sjea sa sjetom iz vremena
najranijeg djetinjstva.365
Za ovu vrstu slikarstva Mujezinovi kae: Rad na veim
kompozicijama je dugotrajan i zamoran i mali broj slikara se time bavi
Neke od tih studija i crtea imaju umjetniku vrijednost, a neke nemaju.366
Azra Begi tvrdi kako se Ismet u cilju prikazivanja akcije i kretanja velikog
broja figura mogao osloniti na dekoracije kratkog vijeka koje je izveo po
barovima.367 Sam Ismet je jednom prilikom izjavio kako slikanje prizora
seljanki na pijaci, kola i drugih detalja dou kao osvjeenje, u odnosu na
studije i skice koje predstavljaju pripremu za velike kompozicije.368 Autor
monografije o Ismetu Mujezinoviu i veliki poznavatelj njegovog lika i djela,
Ibrahim Krzovi nije posvetio neku veu panju u svom kapitalnom djelu o
Ismetovom djelu. Ipak, nedavno je potvrdio da sliku treba zatititi i sauvati
koliko god je mogue i bie mi drago ako se dekoracija spasi. Ovako sa
vremenske distance reeno, ona vrijedi utoliko jer govori o poetici jednog

361

azim Sarajli, 40 godina Meunarodne galerije portreta u Tuzli , 1964-2004. str. 9.

I. Krzovi, Ismet Mujezinovi, str. 271.
363
Vie o tome: Senad Begovi, Zidna dekoracija u Radnikom domu u Banoviima,
Zbornik radova sa naunog skupa Kulturno-historijsko i prirodno naslijee opine
Banovii, Tuzla-Banovii, 2010. str. 241-244.
364
Vitomir Pavlovi, Loza ivopisca Georgija, Pripovijesti o slikarima, Tuzla, 2004. str. 208.
365
Isto, str. 201.
366
Nijaz Alispahi, Iz kazivanja Ismeta Mujezinovia, Front slobode, Tuzla, 4. februar 1983.
367
Azra Begi, Uvodna rije u knjizi I. Krzovia, Ismet Mujezinovi, likovna monografija,
Ljubljana 1985., str. 12.
368
U dnevnom listu Front slobode od kraja decembra 1982. do poetka februara 1983.
godine, u feljtonu je objavljivana rubrika pod naslovom Iz kazivanja Ismeta Mujezinovia
koju je prireivao Nijaz Alispahi.
362

279

vremena, elji umjetnika, a i ondanjih vlasti da oplemeni prostore koje su

posjeivali rudari i graani Tuzle i Banovia.369
RESTAURACIJA I KONZERVACIJA IZ 1991.
U prilog naporima na ouvanju zidne dekoracije u Bristolu govori
proces njene restauracije i konzervacije poetkom 1991. godine.
Zavod za zatitu i koritenje kulturno-historijskog i prirodnog
naslijea Tuzla, je traio struno miljenje o potrebi ienja zidne slike u
Hotelu Bristol u Tuzli. Ljiljana Tei se, u svojstvu strunog saradnika za
istoriju umjetnosti, obratila Ismaru Mujezinoviu, sinu Ismeta Mujezinovia,
kao zakonskom nasljedniku djela i kao saradniku prilikom izrade slike, te mu
ponudila da izvri manje restauratorske zahvate, ukoliko se za to ukae
prilika, nakon ienja slike.370 U arhivi Zavoda nije sauvan odgovor na
molbu o restauraciji slike. Tako je Zavod, kao to je u istom dokumentu
navedeno, u sluaju nemogunosti saradnje sa Ismarom, naao adekvatnu
zamjenu.
Konzervatorski poslovi na dekoraciji su zapoeti na inicijativu
Zavoda za zatitu i korienje kulturno istorijskog i prirodnog nasljea
Tuzla a u saradnji sa Udruenjem likovnih umjetnika Srbije Beograd u
periodu februar-mart 1991. godine. Konzervatorske i restauratorske poslove
su izveli mr. Jovan Panti, vii restaurator i Slobodan Kajtez, restaurator, a
nakon konsultacija sa prof. Miloradom Mediem, restauratorom savjetnikom.
Zbog oteenja slike koja je raena na kredno-gipsanoj podlozi na zidu kao
nosiocu, javila se potreba za njenom restauracijom i konzervacijom. Kao
mogue uzroke propadanja i oteenja slike navedeni su spoljnja vlaga,
sumporna jedinjenja (zbog blizine banjskog ljeilita), kao i neodgovarajui
mikroklimatski uslovi. Konzervacija i restauracija zidne dekoracije je
okonana 20. marta 1991. godine.371 U sluaju da dekoracija nije imala ni
umjetniki i estetski kvalitet sigurno ne bi bila podvrgnuta procesu
restauracije i konzervacije.
Nakon zavretka restauratorsko-konzervatorskih poslova imenovana
je Komisija za prijem zidne slike Ismeta Mujezinovia u ljeilitu Slana
Banja u Tuzli, u sastavu Began Turbi, akademski umjetnik, Zdravko
Mianovi, akademski slikar, azim Sarajli, likovni kritiar, predstavnik
369

Iz korespondencije autora teksta sa prof. Ibrahimom Krzoviem, od 8. jula 2010.

Dokument u arhivi Zavoda br. br. 89/90, datiran 5. juli 1990. godine.
371
Podaci preuzeti iz: Izvjetaj o izvrenim konzervatorskim i restauratorskim radovima na
zidnoj slici Ismeta Mujezinovia koja se nalazi u restoranu hotela Bristol. Izvjetaj se
nalazi u arhivi Zavoda za zatitu i koritenje kulturno-historijskog i prirodnog nasljea
Tuzlanskog kantona.
370

280

Zavoda bila je Ljiljana Tei dipl. ist. umjetnosti. Na osnovu uvida u

restauratorske i konzervatorske radove komisija je konstatovala:
- da su radovi obavljeni struno, vodei rauna o autentinosti
originalnog djela Ismeta Mujezinovia,
- zadrana je tamna umbra za pozadinu jer je zlatna bronza vremenom
patinirala
- da se prilikom projekta enterijera kafane posveti panja integritetu djela:
da ispod slike bude zid bez detalja,
- da se podesi diskretno, stropno osvjetljenje sa vee distance, istog
intenziteta,
- da se itav enterijer podredi umjetnikom djelu,
- da se prilikom adaptacije kafane djelo fiziki zatiti od moguih
oteenja.372
Mujezinovieva elja bila je da napravi sliku dugu etiri stotine
metara i visoku pet, na kojoj bi predstavio est hiljada likova, a na kojoj bi
predstavio nau revoluciju od prvih dana pa do danas. 373 Cjelokupan
Mujezinoviev rad na slikama sa tematikom iz NOB-a je imao za cilj izradu
jedne takve slike. Da li je izrada dekoracija u Banoviima i Tuzli imala za cilj
pripremanje za tu sliku. Koliko se zidna dekoracija u Tuzli razlikuje od one u
Banoviima, po pitanju tehnike izrade slike; da li su ideoloki imale identian
sadraj; da li dekoracije smjetene u kontekst kretanja likovne umjetnosti u
regionalnim i europskih okvirima zasluuju veu panju? Sve su to pitanja
koja zasluuju detaljnije prouavanje i evaluaciju od strane strunjaka iz
oblasti likovne kritike i historije umjetnosti.
ZAKLJUAK
Zidna dekoracija je sauvana uprkos velikom broju problema
zahvaljujui novim vlasnicima hotela i nastojanjima Zavoda da aktualizira
pitanje zatite ne samo Mujezinovieve slike, ve i svih drugih likovnih
ostvarenja, kao i historijskih spomenika, kojima je potrebna zatita, a ne
nalaze se na spisku nacionalnih spomenika Komisije za ouvanje nacionalnih
spomenika Bosne i Hercegovine.
Pohvalno je to to je novi vlasnik odluio konsultovati nadlene
ustanove kako bi se slika zatitila, ali se mora naglasiti da je slika trebala biti
dislocirana, nikako samoinicijativno bez konsultacija i pomoi strunih lica.
Slika I. Mujezinovia je sauvana u fragmentima. Trenutno se nalazi u
372

Broj. 17-1/91, Tuzla, marta 1991. Rjeenje o imenovanju komisije za prijem zidne slike
Ismeta Mujezinovia u ljeilitu Slana Banja u Tuzli, Dokument se nalazi u arhivi Zavoda za
zatitu i koritenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijea Tuzlanskog kantona.
373
Isto.

281

privatnom posjedu, a nakon izgradnje novog hotela predvieno je da se vrati

u prostor hotela, gdje bi eventualno mogla uljepati neki restoran koji e se
tematski urediti prema liku i djelu Ismeta Mujezinovia. Proces zatite zidne
dekoracije je pokazao probleme u nadlenosti opinskih, kantonalnih,
federalnih i dravnih ustanova iz oblasti kulture.
Posebno pitanje je proces tranzicije u kojem se nalazi
bosanskohercegovako drutvo i pitanje prava vlasnitva. U tom smislu, ovaj
primjer je pokazao kako je potrebno prilikom prelaska dravne u privatnu
imovinu, zatititi ugovornim takama kulturno-historijske spomenike.
Problem zatite zidne dekoracije Ismeta Mujezinovia, otvorio je
mnoga pitanja u oblasti zatite kulturno-historijskih spomenika.

Fragment zidne dekoracije - april 2010. neposredno prije poetka graevinskih

radova

Privremena zatita slike nakon

poetka graevinskih radova

Fragmenti zidne dekoracije

zatieni i pripremljeni za transport

282

BIBLIOGRAFIJA
1.

Ibrahim Krzovi, Ismet Mujezinovi, likovna monografija, Ljubljana

1985.

2.

Izvjetaj o izvrenim konzervatorskim i restauratorskim radovima na

zidnoj slici Ismeta Mujezinovia koja se nalazi u restoranu hotela
Bristol. Izvjetaj se nalazi u arhivi Zavoda za zatitu i koritenje
kulturno-historijskog i prirodnog naslijea Tuzlanskog kantona.

3.

Slubeni glasnik BiH, br. 97/07.

4.

Ismar Mujezinovi, Ismet Mujezinovi, Portret sa spomenicom, ZenicaTuzla, 2008.

5.

Mensur Dervievi, Retrospektiva 1955-1981, Galerija jugoslovenskog

portreta, 1981.

6.

Nezavisni magazin Dani, 12. maj 2000., br. 154.

7.

azim Sarajli, 40 godina Meunarodne galerije portreta u Tuzli ,

1964-2004.

8.

Vitomir Pavlovi, Loza ivopisca Georgija, Pripovijesti o slikarima,

Tuzla, 2004.

9.

Nijaz Alispahi, Iz kazivanja Ismeta Mujezinovia, Front slobode, Tuzla,

4. februar 1983.

10. Senad Begovi, Zidna dekoracija u Radnikom domu u Banoviima,

Zbornik radova sa naunog skupa Kulturno-historijsko i prirodno
naslijee opine Banovii, Tuzla-Banovii, 2010.
11. www.tip.ba Premjetena skulptura
Trifkovia, 5. april 2010. g.

Sama

umjetnika

Dragie

283

Munisa KOVAEVI, prof.

Senad BEGOVI, prof.
OSNIVANJE MUZEJA ODBRANE BOSNE I
HERCEGOVINE U GRADACU

(Elaborat o opravdanosti osnivanja muzeja odbrane Bosne i Hercegovine u

Gradacu)
UVODNI DIO
JU Zavod za zatitu i koritenje kulturno-historijskog i prirodnog
naslijea Tuzlanskog kantona je u saradnji sa Opinom Gradaac i
Koordinacionim tijelom borakih organizacija opine Gradaac izradio
Elaborat o opravdanosti osnivanja muzeja, prema kojem bi se u Gradacu kao
simbolu odbrane Bosne i Hercegovine kroz historiju, uskoro osnovao Muzej
odbrane Bosne i Hercegovine.
Muzej odbrane u Gradacu bi sa ve postojeim sadrajima (utvrda sa
kulom Husein kapetana, Spomen obiljeje ehidima, palim borcima i civilnim
rtvama rata 1992-1995., Spomenik iz Drugog svjetskog rata, Sahat kula,
Oklopni voz i mnogi drugi sadraji) predstavljao jednu zaokruenu cjelinu u
oblasti zatite i prezentacije kulturno-historijskog naslijea.
AKTIVNOSTI OKO OSNIVANJA MUZEJA
Glavne aktivnosti koje su voene oko izrade elaborta koji je ujedno
bio i prvi korak ka osnivanju muzeja su: definisanje inicijative, podrka
Opinskog vijea, lokalne uprave i borakih organizacija, dogovor i ugovor
sa Zavodom za zatitu i koritenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijea
Tuzlanskog kantona, istraivanje, prikupljanje i analiza dokumentacije,
nekoliko javnih rasprava, sistematizacija dokumentacije i izrada Elaborata o
osnivanju muzeja, usvajanje Elaborata o osnivanju muzeja, struna podrka u
izradi glavnog projekta i procesu zaivljavanja muzeja...
U programu rada za 2010. godinu Opinske slube za borakoinvalidsku zatitu Gradaac, jedna od predvienih aktivnosti je podrka
Opine i borakih organizacija u izradi elaborata Muzej odbrane Bosne i
Hercegovine u Gradacu. Opinskim sredstvima je predviena i podrka za
izradu elaborata Muzej odbrane Bosne i Hercegovine u Gradacu.
284

Tokom 2009. godine predstavnici koordinacionog tijela borakih

organizacija Opine Gradaac kontaktirali su sa predstavnicima Zavoda za
zatitu i koritenje kulturno-historijskog naslijea Tuzlanskog kantona u vezi
sa potrebom ozbiljnijeg pristupa sagledavanju problematike zatite naslijea
iz odbrambeno-oslobodilakog rata, koje se nalazi na podruju opine
Gradaac. Prije svega, tu se misli na ozbiljno ugroene vrijednosti oklopnog
voza i njegovu stalnu devastaciju. Pokrenute su neke aktivnosti oko
mogunosti njegovog zbrinjavanja kroz formu muzeja.
Kroz stalne kontake i radne sastanke borakih organizacija i Zavoda
postepeno se kristalisala ideja i potreba zbrinjavanja ukupnog naslijea
Gradaca i okoline, koje govori o viestoljetnoj borbi za opstojnost i odbrani
Bosne i Hercegovine kroz specijaliziranu ustanovu, odnosno muzej.
Sagledavanjem stanja naslijea i drugih mogunosti infrastrukture Gradaca,
a posebno utvrde Gradaac, iskristalisala se ideja da postoje realni osnovi da
se prie strunom i naunom istraivanju eventualnog osnivanja muzeja
odbrane Bosne i Hercegovine u Gradacu.
Predstavnici Zavoda ovakvu ideju ve kulturnoj i drugoj javnosti
Gradaca prezentuju u avgustu mjesecu 2009. na tribini BZK Preporod
Gradaac.
Tokom ljeta 2009. godine, predstavnici koordinacionog tijela
borakih organizacija Gradaac, predstavnici Zavoda za zatitu i koritenje
kulturno-historijskog naslijea Tuzlanskog kantona i predstavnici Opinske
slube za borako-invalidsku zatitu Gradaac, dogovorili su da se krene u
aktivnosti oko strune podrke u pripremama osnivanja Muzeja odbrane
Bosne i Hercegovine u Gradacu.
Na osnovu ove inicijative, Opinsko vijee Gradaac je na svojoj
sjednici odranoj 29.12.2009. godine donijelo Odluku o davanju saglasnosti
opinskom naelniku za potpisivanje protokola o saradnji za Zavodom za
zatitu i koritenje kulturno-historijskog naslijea Tuzlanskog kantona. Njime
se predvia izrada elaborata o osnivanju muzeja, kao i da se sredstva za njega
obezbijede u budetu Opine Gradaac za 2010. godinu.
Na osnovu navedenog, 25.5.2010. godine je u Gradacu potpisan
Protokol o saradnji izmeu opine Gradaac i Zavoda za zatitu i koritenje
kulturno-historijskog naslijea Tuzlanskog kantona.
Ovim protokolom definisana je saradnja izmeu Opine i Zavoda na
izradi Elaborata o opravdanosti osnivanja muzeja odbrane Bosne i
Hercegovine u Gradacu. Zavod je bio duan da pristupi izradi elaborata o
tom muzeju u saradnji sa Koordinacionim tijelom borakih organizacija
Gradaac.
Nakon tog protokola je 03. 06. 2010. godine izmeu Koordinacionog
tijela borakih organizacija opine Gradaac i Zavoda za zatitu i koritenje
kulturno-historijskog naslijea Tuzlanskog kantona potpisan ugovor o izradi
285

Elaborata o opravdanosti osnivanja muzeja odbrane Bosne i Hercegovine u

Gradacu.
Zavod je odmah izvrio krau
prezentaciju nacrta i sadraja
Elaborata o opravdanosti osnivanja
muzeja
odbrane
Bosne
i
Hercegovine u Gradacu, pred
predstavnicima
Koordinacionog
tijela borakih organizacija opine
Gradaac.
Naredne mjesece struna ekipa Zavoda za zatitu i koritenje
kulturno-historijskog naslijea Tuzlanskog kantona u sastavu: direktor
Zavoda, Benjamin Bajrektarevi, prof. orijentalistike, dr. sc. Edin Mutapi,
doc. Prodekan Pravni fakultet Tuzla, Draen Kosec, dipl. ing arh., Zavod, mr.
sc. Rusmir Djedovi, Zavod, Munisa Kovaevi prof. hist., Zavod, Senad
Begovi, prof. hist., Zavod, je provela obimno istraivanje elemenata
naslijea i mogunosti njegove prezentacije kroz specijaliziranu ustanovu
muzeja u Gradacu.

Krajem septembra 2010. godine (24.09.), Zavod je u okviru

obiljeavanja dana II Korpusa AR BiH u Gradacu, izvrio iru prezentaciju
Elaborata o opravdanosti osnivanja muzeja odbrane Bosne i Hercegovine u
Gradacu.
Na prezentaciji su bili prisutni predstavnici: Skuptine Tuzlanskog
kantona, naelnik Opine Gradaac, ratnih jedinica iz Gradaca, udruenja
286

proizalih iz zadnjeg rata i drugih kulturnih, politikih i javnih radnika iz

Gradaca.
Struni tim Zavoda tokom
istraivanja za potrebe ovog
Elaborata izvrio je obimno
istraivanje izvora, terena i
literature na tu temu, prikupio
znaajnu dokumentaciju i izvrio
analizu i sintezu prikupljenih
podataka. Ostvarena je saradnja sa
brojnim subjektima koji su dali
odgovarajue podatke (opinske
slube, institucije kulture iz Gradaca, jedinice oruanih snaga Bosne i
Hercegovine...)
Posebno istiemo saradnju sa 2. pjeadijskim renderskim pukom
oruanih snaga BiH koji batini tradiciju Armije BiH i II korpusa ARBiH.
Takoe, ostvarena je saradnja i konsultacije sa brojnim naunim i
strunim radnicima iz oblasti kulture i historije Gradaca i okoline. Kulturni i
nauni radnici koji su dali podrku osnivanju muzeja: dr. sc. Esad Kari,
direktor Biblioteke; mr. sc. Kemal Nurki; istraiva Bego Gradaevi;
mr.sc. Esad Sarajli, istraiva; mr. sc. Nusret ef. Kujrakovi, glavni imam;
Mirsad Djedovi prof.; direktor Gimnazije; mr. sc. Rajmon Imirovi
Filozofski fakultet Tuzla; Adnan Begovi, dipl. ing. arh.; Elmir Tuki prof,
Ministarstvo obrazovanja nauke, kulture i sporta TK; Mirsad Omeri prof,
muzejski kustos.
Zavod za zatitu i koritenje kulturno-historijskog i prirodnog
naslijea Tuzlanskog kantona 28. 02. 2011. godine prezentirao je sadraj
Elaborata o opravdanosti osnivanja muzeja odbrane Bosne i Hercegovine u
Gradacu, na redovnoj 22. sjednici Opinskog vijea Gradaac.
Cilj ove prezentacije bio je upoznati opinske vijenike o aktivnosti
Zavoda na izradi navedenog Elaborata. Na pomenutoj sjednici Opinskog
vijea usvojena je Odluka o prihvatanju Elaborata o opravdanosti osnivanja
Muzeja odbrane BiH u Gradacu. U Odluci je predloeno da se nadlenosti
vezane za aktivnosti i realizaciju projekta Muzeja odbrane BiH u Gradacu
prenose na JU Centar za kulturu Ahmed Muradbegovi.
Nakon provedbe predvienih aktivnosti, na jednoj od narednih
sjednica Opinskog vijea predloit e se donoenje zakljuka o podnoenju
zahtjeva Skuptini Tuzlanskog kantona.

ELABORAT O OPRAVDANOSTI OSNIVANJA MUZEJA

ODBRANE BOSNE I HERCEGOVINE U GRADACU
Struna ekipa Zavoda za zatitu i koritenje kulturno-historijskog
naslijea Tuzlanskog kantona u sastavu: direktor Zavoda, Benjamin
Bajrektarevi, prof. orijentalistike, dr. sc. Edin Mutapi, doc. prodekan,
Pravni fakultet Tuzla, Draen Kosec, dipl. ing. arh., Zavod, mr. sc. Rusmir
Djedovi, Zavod, Munisa Kovaevi prof. hist., Zavod, Senad Begovi prof.
hist., Zavod, izradila je elaborat O opravdanosti osnivanja muzeja odbrane
Bosne i Hercegovine u Gradacu. Nauni konsultanti su prof. dr. Salih
Kulenovi i prof. dr. Bego Omerevi.
Elaborat se sastoji od 58 strana sa prateim fotografijama i prilozima.
U sadraju elaborata O opravdanosti osnivanja muzeja odbrane
Bosne i Hercegovine u Gradacu, obraene su razne teme kroz poglavlja:
U uvodnom dijelu govori se o muzejima i njihovom znaaju. Muzej je
ustanova koja uva i brine se o kolekcijama artefakata i drugih predmeta i
objekata koji imaju naunu, umjetniku i historijsku vanost. Muzej
omoguava javno predstavljanje navedenih predmeta (muzejskih eksponata)
kroz organizovanje izlobi, koje se dijele na stalne i privremene. Veliki broj
muzeja je lociran u glavne gradove pojedinih drava, ali postoje i muzeji koji
su smjeteni u manje administrativne centre.
Sam naziv muzeja Muzej odbrane Bosne i Hercegovine u Gradacu
adekvatno je prestavljen tako to govori o viestoljetnoj borbi za opstojnost i
odbranu Bosne i Hercegovine sa posebnim osvrtom na ulogu Gradaca i
znaaj zadnjeg odbrambeno-oslobodilakog rata 1992-1995.
Drugo poglavlje Elaborata govori o zatiti naslijea kroz muzeje u
Tuzlanskom kantonu i sjeveroistonoj Bosni. Zatita kulturno-historijskog
naslijea u Bosni i Hercegovini predstavlja poseban problem. Kulturnohistorijsko naslijee ima presudnu ulogu u ouvanju identiteta naroda i
drave. U Bosni i Hercegovini se jo uvijek osjeaju posljedice rata 19921995. godine. Osim ljudskih i materijalnih gubitaka, veliku tetu u toku ratnih
aktivnosti pretrpjeli su objekti od kulturno-historijskog znaaja. Zbog toga je
primarni cilj zatititi postojee kulturno-historijske spomenike, poto je u
svim drutvima najznaajnija komponenta jednog drutva, a time i drave,
upravo kulturno-historijsko naslijee.
Od postojeih muzeja na podruju Tuzlanskog kantona ubrajaju se se:
Muzej Istone Bosne, Muzej solarstva, Zaviajne zbirke, Dom knjievnosti,
Muzeji u okolini Tuzlanskog kantona, Muzej genocida u Srebrenici (u
sastavu Memorijalnog centra Potoari), Muzej u utvrdi Kastel u Banja Luci,
Historijski muzej Bosne i Hercegovine, Muzej Teanj, Muzej grada Zenice,
Regionalni muzej Bijeljina, Regionalni muzej Doboj, Zaviajna zbirka
Zvornik, Muzej slijeganja. Takoer treba pomenuti i planirane muzeje i to:
288

Muzej Oraje, Muzej rudarstva i eljeznice Banovii, Muzej Panonskog mora

Tuzla, Muzej Brko.
Tree poglavlje obuhvata sadraje koji govore o odbrani Bosne i
Hercegovine. Gradaac predstavlja simbol odbrane Bosne i Hercegovine od
najstarijih vremena do danas. Gradaac je jo u srednjem vijeku bio utvreni
grad koji je pripadao upi Nenavite. Gradaac krajem XVII stoljea dobija
na znaaju nakon poraza Osmanlija u ratu koji je okonan Karlovakim
mirom 1699. godine, u vrijeme kada se granica Osmanskog carstva povlai
na Savu, kao prirodnu granicu izmeu Austrije i Osmanskog carstva.
Gradaac je i u toku tridesetih godina 19. stoljea bio u centru
zbivanja na evropskom dijelu Osmanskog carstva, zbog Pokreta za
autonomiju na elu sa Husein kapetanom Gradaeviem.
Sa austro-ugarskom okupacijom Bosne i Hercegovine, Gradaac nije
bio na pravcu kretanja vojnih snaga Austro-Ugarske, ali su njegovi borci bili
na linijama odbrane u Graanici, Tuzli i Brkom.
U toku Drugog svjetskog rata, Gradaac je dao veliki broj boraca koji
su izgubili ivote u borbi za slobodu. Njima u ast je podignuto nekoliko
spomenika u uem centru grada.
Odbambeno oslobodilaki rat 1992-1995. je naglasio ulogu Gradaca
kao izrazito bitne strateke pozicije za cijelo podruje sjeveroistone Bosne.
Peto poglavlje daje podatke o znaaju i funkciji budueg Muzeja
odbrane Bosne i Hercegovine u Gradacu kroz njegove naune, memorijalne,
edukativne i turistike funkcije.
U estom poglavlju obraene su teme vezane za pravne i drutvene
funkcije koje su potrebne za osnivanje muzeja. Treba pomenuti
Internacionalno udruenje muzeja (ICOM), koje je ujedno i nevladina
organizacija osnovana na meunarodnom nivou, a sa ciljem uvoenja
standardizacije u rad muzeja.
Pored dravnih (nacionalnih) zakona i zakonskih odredbi u oblasti
kulture i kulturnog naslijea (u sluaju Bosne i Hercegovine), republikih,
federalnih i kantonalnih, na meunarodnom nivou postoji nekoliko
konvencija i preporuka koje tretiraju pitanja iz ove oblasti. Takoer i Haka
konvencija za zatitu kulturnih dobara u sluaju oruanog sukoba (prvi
protokol iz 1954. i drugi iz 1999.), zatim Konvencija o sredstvima zabrane i
zatite od nedozvoljenog izvoza, uvoza i prenosa vlasnitva kulturnih dobara
(UNESCO, 1970.) i Konvencija o ukradenim i nezakonito izvezenim
kulturnim dobrima (1995).
Svakako za izradu elaborata konsultovani su: Zakon o zatiti i
koritenju kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea. Ovaj Zakon detaljno
obrauje problematiku istraivanja, evidentiranja, kategorizacije, zatite,
obnove, koritenja i prezentacije ukupnog naslijea kao i pojedinih dobara
naslijea.
289

Ovu problematiku u dijelu prezentacije naslijea kroz specijalizirane

kulturne ustanove tipa muzeja dalje razrauju drugi zakoni i akti.
Zakon o kulturi iz 1998. godine regulie pitanja iz oblasti kulture na
nivou kantona. U lanu 3. ovog Zakona, predvieno je obezbjeivanje uslova
za stvaranje, prenoenje i dostupnost kulturnih vrijednosti, ouvanje
kulturno-historijskog nasljea, afirmisanje kulturnih vrijednosti kantona u
zemlji i svijetu, u okviru ukupnih kulturnih vrijednosti Bosne i Hercegovine,
kulturni odgoj u obrazovanju i obrazovanje kadrova za pozive u oblasti
kulture i kulturoloka istraivanja.
Zakon o muzejskoj djelatnosti Tuzlanskog kantona koji je donesen
2002. godine, detaljnije utvruje uslove osnivanja i rada muzeja na nivou
Tuzlanskog kantona.
Sedmo poglavlje govori o samom sadraju budueg kompleksa koji
e pokrivati muzej. Tu se ubraja: Kula Husein kapetana, Kompleks utvrde
Gradaac, Spomenik iz Drugog svjetskog rata, Spomen-obiljeje ehidima,
palim borcima i civilnim rtvama rata 1992-1995., Oklopni voz, Turbe
Husein kapetana, Centralna zgrada Muzeja, muzejska graa iz Drugog
svjetskog rata, muzejska graa II korpusa ARBiH i pojedinih brigada u
okviru Vojnog parka.

Od ostalih sadraja se izdvaja: Arheoloki park I-kala, Sahat kula,

zgrada Biblioteke i radio stanice, Husejnija damija, Biblioteka Fadil-pae
erifovia, medresa Muradija, stara bosanska kua Gradaevia, park sa
bistama, spomenik iz Drugog svjetskog rata u utvrdi, Spomen obiljeje djeci
290

rtava rata Gradaca, damija Fethija, Budui kulturni centar u Gradacu,

Hadiefendijin mezar, te drugi sadraji koji kroz razne forme i medije govore
o odbrani BiH.
Kroz ostala poglavlja govori se o aktivnostima oko osnivanja muzeja,
razvojnim fazama, finansijskim sredstvima i slino.
ZAKLJUAK
Sveobuhvatna istraivanje i analiza ukupnog naslijea grada
Gradaca i okoline nedvosmisleno ukazuje na izvanredno bogatstvo i
raznovrsnost brojnih elemenata naslijea, a koji govore o viestoljetnoj borbi
za opstojnost ne samo Gradaca i sjeveroistone Bosne, ve i drave Bosne i
Hercegovine.
Utvreno je i da na podruju grada Gradaca, a osobito u utvrdi
Gradaac, postoji neophodna infrastruktura koja prua zadovoljavajui
osnov za zatitu i prezentovanje navedenog naslijea kroz specijaliziranu
ustanovu Muzej.
Takoer, postoji zadovoljavajua pravna i drutvena osnova za
osnivanje i zaivljavanje Muzeja u Gradacu.
Na osnovu svega navedenog u Elaboratu, sasvim je utemeljena akcija
za osnivanje Muzeja u Gradacu, u utvrdi i oko nje, koji bi govorio o
viestoljetnoj borbi za opstojnost Bosne i Hercegovine, a koji bi se
najadekvatnije nazvao Muzej odbrane Bosne i Hercegovine u Gradacu.
IZVORI
- Elaborat O opravdanosti osnivanja muzeja odbrane Bosne i Hercegovine
u Gradacu, Zavod za zatitu i koritenje kulturno-historijskog i
prirodnog naslijea Tuzlanskog kantona, Tuzla, 2010.
- Zakon o muzejskoj djelatnosti Tuzlanskog kantona, Slubene novine
Tuzlanskog kantona, 10/02.
- Zakon o kulturi, Slubene novine Tuzlansko-podrinjskog kantona, br, 7/97.
- Pravilnik za osnivanje i rad muzeja, Slubene novine Tuzlanskog kantona,
31.12.2009.
- Stari grad Gradaac sa Gradaevia kulom, historijsko podruje,
Komisija za ouvanje nacionalnih spomenika, Odluka o proglaenju
nacionalnog spomenika, Slubeni glasnik br.85/05.
- Husejnija damija, graditeljska cjelina, Husejnija (Husein-kapetana
Gradaevia damija) u Gradacu, Komisija za ouvanje nacionalnih
spomenika, Odluka o proglaenju nacionalnog spomenika, Slubeni
glasnik br.84/05.
291

- Urbanistiki plan Gradaac, izmjene i dopune plana, 2020. godina

- Regulacioni plan Centar, Zavod za urbanizam i prostorno planiranje
Zeniko-Dobojskog kantona
- Urbanistiki projekat Trga Alije Izetbegovia, Arhitektonski fakultet
Sarajevo, Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje 2009.
- Haris Bradi i Adnan Begovi, Obrazloenje ideje i idejni projekat spomen
obiljeja ehidima, palim borcima i civilnim rtvama rata 1992. 1995.
godine opine Gradaac
- Jedinstvena organizacija boraca unija veterana opine Gradaac, Dopis
br. 27-06-01/10
od 27.06.2010.g. Zavodu za zatitu kulturnohistorijskog i prirodnog naslijea Tuzlanskog kantona
- Razni planovi i karte
- Dokumentacija Zavoda za zatitu i koritenje kulturno-historijskog i
prirodnog naslijea Tuzlanskog kantona
- Terenska istraivanja Gradaca i okoline, intervjui i konsultacije sa
kulturnim i drutvenim radnicima Gradaca
- Google earth, satelitski snimci Gradaca

292

293

Benjamin BAJREKTAREVI, prof.

IZVJETAJ O RADU ZAVODA ZA ZATITU I
KORITENJE KULTURNO-HISTORIJSKOG I PRIRODNOG
NASLIJEA TUZLANSKOG KANTONA ZA 2010. GODINU
Izvjetaj o radu JU Zavoda za zatitu i koritenje kulturno-historijskog i
prirodnog naslijea Tuzlanskog kantona za 2010. godinu je sainjen na
osnovu zakonskih ovlatenja Zavoda, planova rada Zavoda, zakljuaka
strunog kolegija i intencija Upravnog odbora Zavoda. U 2010. godini
izvreni su slijedei projekti i aktivnosti:
Tokom cijele 2010. godine permanentno smo radili na institucionalnom i
strunom jaanju Zavoda, prije svega, na:
1. pravnom i administrativnom ureenju rada Zavoda
2. jaanju materijalno-tehnike osnove Zavoda
3. strunom usavravanju radnika Zavoda
4. nastojanju da se barem za jedan povea broj strunih radnika Zavoda
5. doregistracija djelatnosti Zavoda, u smislu nauno istraivake
djelatnosti, projektovanja, izvoenja radova, nadzora
6. ukljuenje Zavoda u aktivnosti oko donoenja Zakona o zatiti
kulturno-historijskog i prirodnog naslijea Tuzlanskog kantona
ISTRAIVAKI PROJEKTI
Zavod je nastavio zapoete i pokrenuo nove istraivake projekte na
nivou Tuzlanskog kantona iz oblasti istraivanja, evidentiranja, kategorisanja,
zatite, obnove, koritenja i prezentacije kulturno-historijskog i prirodnog
naslijea. Navodimo samo neke od projekata:
- Istraivanje naslijea Tuzlanskog kantona za potrebe monografije pod
radnim nazivom Kulturno-historijsko i prirodno naslijee Tuzlanskog
kantona (kulturno-historijsko, graditeljsko i prirodno izbor), koja na struan
i estetski nain kvalitetno prezentuje stotinjak najvanijih lokaliteta i objekata
iz svih trinaest opina Kantona.
Nosilac projekta (koncept, istraivanje, prikupljanje dokumentacije,
analiza i sinteza) je bio Zavod.
294

Autorske tekstove o opim karakteristikama pojedinih kulturnih perioda

i konkretnih lokaliteta i spomenika su uradili struni radnici i suradnici
Zavoda. Struno-nauni odabir lokaliteta i spomenika Zavod. Fotografski,
kartografski i drugi materijal obezbjedio je takoer, Zavod.
- Zavod je pripremio detaljniju reviziju Elaborata Kulturno-historijsko
i prirodno naslijee opine Tuzla.
- Izraen je Elaborat O opravdanosti osnivanja muzeja odbrane Bosne
i Hercegovine u Gradacu. Zavod je u suradnji sa opinom Gradaac i
udruenjem borakih organizacija izvrio sve poslove oko priprema i izrade
navedenog elaborata.
- Uraen je Elaborat Kulturno-historijsko i prirodno nasljee opine
Banovii. On obuhvata rezultate istraivanja na terenu, prikupljanja
dokumentacije, analize i kulturno-historijskog i prirodnog nasljee opine
Banovii
- Tokom godine je u vie terenskih istraivanja obavljeno
multidisciplinarno istraivanje ireg podruja Tuholja. Prikupljena je
znaajna graa i dokumentacija
- Preliminarna istraivanja Konaka Mahmut pae Tuzlia u kojem je
Husein kapetan Gradaevi izabran za vou autonomnog pokreta 1831.
godine.
ZAVRETAK
OBNOVE

KONKRETNIH

PROJEKATA

ZATITE

Tokom 2010. godine Zavod je uloio maksimum napora da neke

pripremljenje i aplicirane projekte zatite i obnove pojedinih lokaliteta
kulturno-historijskog i prirodnog naslijea, kao i neke projekte iji su radovi
u toku, uspjeno privede kraju. Na taj nain je Zavod na najkvalitetniji nain
odigrao svoj zadatak i svoju ulogu. Zavod je svojim aktivnostima na tom
planu konano priveo kraju slijedee projekte zatite i obnove pojedinih
lokaliteta:
- Zvanino predat u upotrebu obnovljeni Rusov mlin na rijeci
Oskovi kod ivinica. Navedeni mlin u tradicionalnoj narodnoj
arhitekturi obnovljen uz nadzor Zavoda
- Zvanino stavljene u funkciju tri nekropole steaka u okolini
Kalesije. Te tri nekropole je uz nadzor Zavoda uredila U.G.
Ornamenti.
- Zavreno je ureenje prilaza Djevojakoj peini kod Kladnja i
zatieni crtei po zidovima peine.

295

STRUNO-NAUNI SKUPOVI
Tokom 2010. godine Zavod je organizovao ili bio suorganizator
nekoliko struno-naunih skupova na teme koje istrauju i afirmiu kulturnohistorijsko naslijee u najirem smislu sa podruja Tuzlanskog kantona. Neki
od skupova su slijedei:
- Zavod i uposlenici Zavoda su organizovali veliki nauni skup
Zatita i koritenje kulturno-historijsko i prirodnog naslijea
opine Banovii. Ovaj nauni skup znatno je doprinio
kvalitetnom poznavanju i rekognosciranju terena opine u pogledu
dobara naslijea. Istraivaki rezultati i zakljuci navedenog
naunog skupa e posluiti kao osnova cjelovitog elaborata o
naslijeu opine Banovii i izradi posebne monografije opine
Banovii. Skup je odran 15.4.2010. godine u Banoviima.
Takoer, navedeno e posluiti i kao jedna od osnova planiranja
razvoja lokalne zajednice i dokumentacija pri aplikaciji radi
dobivanja sredstava pojedinih kulturno-historijskih i prirodnih
dobara u projektima zatite, koritenja i obnove. Nosilac svih ovih
aktivnosti je JU Zavod za zatitu i koritenje kulturno-historijskog
i prirodnog naslijea Tuzlanskog kantona u saradnji sa opinom
Banovii.
Za nauni skup Zavod je obezbijedio uee istaknutih naunih i
strunih uesnika sa odgovarajuim temama:
- Zavod je u saradnji sa Pravnim fakultetom Univerziteta u Tuzli
organizovao nauni skup o srednjovijekovnoj Bosni i Povelji
Kulina bana, a povodom 820 godina povelje Kulina bana.
Povelja bosanskog bana Kulina je napisana 29. augusta 1189.
godine. Ovaj dokument je ne samo najstariji dosad pronaeni
ouvani bosanski dravni dokument, nego je Povelja bosanskog
bana Kulina i najstariji dravni dokument kod svih
junoslovenskih naroda i drava. Povelja Kulina bana je prvi
diplomatski dokument pisan na domaem jeziku, i kao takav
zasluuje panju kako jezikoslovaca, tako i historiara.
IZDAVATVO
Tokom 2010. godine Zavod je po prvi put u svojoj 25-ogodinjoj
historiji uradio intenzivniju izdavaku djelatnost kako bi nadoknadio dui
vremenski period bez njegovog vlastitog izdavatva.
Radi se o:
296

Kao prvo izdanje Zavoda je uraen i izdat asopis pod nazivom

Batina sjeveroistone Bosne. Prvi broj Batine je izaao 2010.
godine. asopis e izlaziti jednom godinje u pet stotina primjeraka.
tampat e se u formatu B-5 sa polutvrdim koricama. Pored tekstova
ima razne priloge: fotografije (crno-bijele ili u boji), planove i karte,
faksimile dokumenata, itd. Prvi broj asopisa ima 200 stranica. Prilozi u
asopisu su struni i nauni. Nauni prilozi imaju naunu metodologiju
i aparaturu.
Monografija Kultuno-historijsko i prirodno naslijee Tuzlanskog
kantona izbor je u pripremi i po obezbjeivanju preostalih sredstava
ide u tampu. Zavod je nosilac projekta uz saradnju sa nadlenim
ministarstvom MONKS. Kompletnu uredniku i tehniku pripremu
Monografije je uradio Zavod. Izdava Monografije je Zavod (uz svaku
suradnju sa Ministarstvom). Promociju i medijsku prezentaciju
Monografije e izvesti Zavod.Tira Monografije je 1000 primjeraka,
format B-4 ili slian, tvrde korice, kvalitetan papir, prilozi u boji.
Zbornik radova sa naunog skupa u Banoviima: Zatita i koritenje
kulturno-historijsko i prirodnog naslijea opine Banovii. Ovaj
zbornik Zavod je izdao u 2010. godini, poslije odranog istoimenog
naunog skupa, a koji obuhvata tridesetak radova na tu temu. Zbornik
ima 260 strana.
Tokom 2010. godine Zavod je skupio novih dvadesetak priloga iz
oblasti kulturno-historijskog i prirodnog naslijea i izvrio pripremu
drugog broja asopisa Batina sjeveroistone Bosne.
OSTALE AKTIVNOSTI

Tokom 2010. godine Zavod je kontinuirano obavljao i druge redovne i

povremene aktivnost
- Redovne aktivnosti: stalni terenski rad, saradnja sa sredstvima
informisanja, saradnja sa slinim organizacijama i javnosti, odravanje javnih
tribina, okruglih stolova, press konferencija na teme iz oblasti kojim se Zavod
bavi, prigodno obiljeavanje znaajnih datuma i dogaaja iz oblasti batine,
kulturno-historijskog i prirodnog naslijea Tuzlanskog kantona i ire, revizija
postojeih elaborata kulturno-historijskog i prirodnog naslijea pojedinih
opina Tuzlanskog kantona.

297

PRIKAZI
RECENZIJE OSVRTI

298

299

Dr. sc. Edin JAHI

TUZLA SJEANJE NA BISERE STARE GRADSKE
JEZGRE

(Suad i Nihad Buljugi, Geografsko drutvo TK, JU Arhiv TK, Tuzla, 2010.)
Svaki pokuaj da se zabiljee urbane vrijednosti nekadanje Tuzle
predstavlja in koji treba biti prihvaen i pomognut. Oslikavanje upamenih
ulica, zgrada i drvoreda, rijeju, fotografijom ili crteom, oznaava iskreni
trud dvojice Tuzlaka koji nastoje da iskau izgubljene ljepote ovog grada.
Slike koje su ostale upamene trebaju biti dostupne i mlaim
generacijama kako bi znale cijeniti ono to je izgubljeno, a jo vie ta treba
sauvati.
Ilustrovana monografija Tuzla, sjeanje na bisere stare gradske
jezgre, autora Tuzlaka Suada i Nihada Buljugia, sainjena je iz 48 crtea i
prateeg teksta koji ilustruju graditeljske vrijednosti Tuzle u etiri historijska
perioda od 16. do 20. stoljea (osmanski, austrougarski, izmeu dva svjetska
rata, od Drugog svjetskog rata do kraja prolog stoljea).
Period nakon Drugog svjetskog rata pa do kraja prolog stoljea je
period izrazitih i naglih promjena potaknutih privrednim razvitkom grada i
regije.
Meutim, to je period intenzivnog iskoritavanja prirodnih bogastava,
to je uvjetovalo iznimno velike tete u fizikoj strukturi grada. Slijeganje
terena dovelo je do ruenja mnogih zgrada koje su autori naveli. Grad je
izgubio zaokruenu fizionomiju i poprimio oblije loe planirane i ishitrene
gradnje.
U Monografiji su zastupljeni veim dijelom izgubljeni objekti i ulice
ali i oni koji su odoljeli prisilnim urbanim promjenama, te ostali izolirani i
izdvojeni iz nekadanjeg urbanog konteksta. Crtei raeni tuem veoma
vjerno doaravaju tuzlanske slike.
Tekstualni opis koji prate ilustracije daju korisne injenice o ulicama i
objektima. Oni su saeti i jezgroviti, te u cijelosti predstavljaju jednu malu
historijsku retrospekciju urbanog ivota Tuzle.
Nestale i pomalo zaboravljene fasade teko se mogu vratiti, ali one
koje jo uvjek krase ue jezgro grada potrebno je hitno spaavati.

300

301

Mr. Nedim RABI

NAUNI SKUP U GRAANICI O LOKALNOJ HISTORIJI
Istraivanje lokalne historije u Bosni i Hercegovini, Graanica,
10. decembar 2010.

Historija nije samo neto to se desilo nekada davno i daleko.

Historija se deava svima nama u svako doba. Lokalna historija unosi
historiju u dom, dodiruje tvoj ivot, ivot tvoje porodice, tvoga
susjedstva, tvoje zajednice.
Thomas J. Noel
Povodom petnaeste godinjice od izlaska asopisa Graaniki glasnik
i njegovog tridesetog broja, u Graanici je 10. decembra 2010. godine odran
nauni skup pod nazivom Istraivanje lokalne historije u Bosni i
Hercegovini. Pored domaina, redakcije Graanikog glasnika, organizaciji
naunog skupa veliki doprinos je dao Institut za istoriju u Sarajevu ispred
kojeg dolazi najvie izlagaa.
Tokom proteklih petnaest godina Graaniki glasnik je postao
respektabilan i cijenjen struni asopis, prepoznatljiv u cijeloj Bosni i
Hercegovini. Otkako se na internetu kontinuirano pojavljuje u elektronskoj
formi, postao je lahko dostupan, to mu je omoguilo da stigne do itatelja
irom svijeta. Ve sada okuplja preko 250 saradnika iz zemlje i inostranstva.
Pored autora koji su dali svoj doprinos afirmaciji ovog asopisa, posebno se
izdvaja njegov ureivaki dvojac: Omer Hamzi i Rusmir Djedovi bez ijih,
uistinu predanih angamana, Graaniki glasnik ne bi imao ugled kakav
danas uiva. Teme koje se u njemu mogu nai veoma su raznolike.
Pored historijskih i kulturnih tema, zastupljeni su radovi iz
knjievnosti, umjetnosti, ekonomije, pravnih nauka, sociologije i dr., u
meuvremenu, rasporeenih na preko etiri hiljade stranica.
Naglaavamo da se uputao i u teme o kojima se spore nauni
krugovi. Kao valorizator kulturne prolosti graanikog kraja, on nije ostao
zatvoren, zaahurivi se u vlastitoj sredini, nego je od samih poetaka bio
otvoren prema drugima. Stoga je iz godine u godinu irio krug saradnika i
tema koje obrauje. Tako je u njemu mogue nai vrijedne i korisne podatke
iz prolosti Gradaca, Srebrenika i drugih gradova regije.
Kada prelistamo samo jedan broj Graanikog glasnika, steknemo
dojam kao da smo proli gore i vode naih predjela, izuili historiju, prisno
302

upoznali vladare i junake, upoznali itav jedan svijet, saznali na emu

stojimo, ko smo i kakvi smo.
Nauni skup su sveano otvorili: glavni i odgovorni urednik asopisa
Graaniki glasnik, Omer Hamzi i direktor Instituta za istoriju u Sarajevu
Husnija Kamberovi, koji je u svom izlaganju istakao ulogu lokalne historije
u globalnoj slici historiografije. Prema njegovim rijeima Graaniki
glasnik je, unato lokalnim temama koje obrauje, postao globalan i nije se
sveo na ponavljanje ope historije. Pri kraju svog izlaganja Kamberovi
apelira da i druge nauke, kao to su primjerice antropologija i etnologija,
uestvuju zajedno sa historijom u osvjetljavanju prolosti ne samo Graanice
i njene okoline, ve i drugih sredina.
Skup je podijeljen u tri tematske cjeline: Opi pristup temi,
Graaniki glasnik i lokalna historiografija i Teme iz lokalne historije. U
prvoj sesiji izlaganja svoja istraivanja su saopili Husnija Kamberovi
(Institut za istoriju, Sarajevo), Historiografija u BiH i istraivanja lokalne
historije, Salih Jalimam (Pravni fakultet, Zenica), Mikrohistorija, Adnan
Jahi (Filozofski fakultet, Tuzla), Znaaj lokalne historije za razumijevanje
historijskih procesa u Bosni i Hercegovini 20. stoljea, Bego Omerevi
(Filozofski fakultet, Tuzla), Pristup problemu prouavanja antike historije u
lokalnim okvirima, Edin akovi (Graanica), Arheoloka istraivanja u
lokalnoj sredini: mogunosti i perspektive, Mina Kujovi (Arhiv BiH,
Sarajevo), Mogunosti istraivanja podataka o lokalnoj historiji u arhivskim
fondovima pohranjenim u Arhivu Bosne i Hercegovine, Rusmir Djedovi
(Zavod za zatitu i koritenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijea TK,
Tuzla), Multidisciplinarnost u istraivanju lokalne sredine i Azem Koar
(Filozofski fakultet, Tuzla), Metodoloki aspekti istraivanja lokalne
historije.
Historiografsku analizu tema iz Graanikog glasnika izvrili su:
Omer Hamzi (Graanica), Graaniki glasnik u funkciji razvoja lokalne
historiografije pristup, rezultati, iskustva, Izet aboti (Arhiv TK, Tuzla),
Historijski izvori arhivskih fondova i zbirki Arhiva TK na stranicama
Graanikog glasnika, Elmedina Kapidija (Institut za istoriju,
Sarajevo), Srednjovjekovna Bosna na stranicama Graanikog glasnika,
Sedad Belija (Institut za istoriju, Sarajevo), Doprinos Graanikog
glasnika izuavanju historije Bosne pod osmanskom vlau do kraja 18.
stoljea (s posebnim osvrtom na historiju Graanice), Enes Omerovi
(Institut za istoriju, Sarajevo), Period izmeu dva svjetska rata na stranicama
Graanikog glasnika, Aida Liina (Institut za istoriju, Sarajevo),
Socijalistiki period na stranicama Graanikog glasnika, i Idriz
Duranovi (Institut za istoriju, Sarajevo), 1992. 1995. u Graanikom
glasniku.
303

Posljednja sesija (Teme iz lokalne historije) dala je i nekoliko

vrijednih radova utemeljenih na izvornoj grai: Esad Kurtovi (Filozofski
fakultet, Sarajevo) i Emir O. Filipovi (Filozofski fakultet, Sarajevo), etiri
bosanska Sokola, Amir Duranovi (Filozofski fakultet, Sarajevo), Odjeci
Brionskog plenuma 1966. godine u BiH: Prilog poznavanju lokalne historije,
te Adnan Velagi (Fakultet humanistikih nauka, Mostar), Djelatnost
Akcionog odbora u Mostaru 1942. godine. Ostali radovi iz ove sesije su:
Edin Mutapi (Pravni fakultet, Tuzla), Graanica i Srebrnik sredine sa
razvijenom lokalnom historiografijom, Mirko Babi (Muzej Semberije,
Bijeljina), Monografije naselja Semberije i Podrinja i lokalna istorija, Edin
Omeri (Institut za istoriju, Sarajevo), Grad i historiar: Zavidovii i Jusuf
H. Mujki i Esaf Levi (Arhiv TK, Tuzla), Znaaj fonda Kotarski erijatski
sud Tuzla, kao primarnog historijskog izvora, za rekonstrukciju prolosti.
Na samom kraju skupa zapaen nastup je imao i Nihad Halilbegovi
koji je van programske eme u kratkim crtama iznio rezultate svojih
istraivanja o partizanskim zloinima 1945. godine.
Izlaganja sa naunog skupa bit e objavljena u posebnoj publikaciji ili
u narednim brojevima Graanikog glasnika.
Istraivanje lokalne historije u Bosni i Hercegovini predstavlja temu
koja se zbog aktualnosti skoro sama od sebe nametnula. Izlagai sa naunog
skupa su u svojim radovima detektirali irok spektar problema, vezanih
prvenstveno za metodologiju dosadanje historiografske produkcije koja
tretira teme lokalnog karaktera. Neizostavne su bile i primjedbe zbog
uestalijeg zanemarivanja pruanja finansijske podrke ovakvim
istraivakim projektima. Posebna je panja poklonjena iznalaenju rjeenja
na koji nain organizirati lokalne arhivske fondove i kako ih sauvati od
propadanja. Isto tako su istaknuti pozitivni trendovi koji prate razvoj lokalne
historiografije, a ogledaju se prvenstveno u doprinosu ovih malih tema
velikoj i opoj historiji, kao i ouvanju kulturne batine manjih sredina.
Sumirajui zakljuke svih izlagaa, ako je to mogue, dolazimo do
univerzalne teze koja najsigurniji put do historijske istine vidi u izuavanju
lokalnih tema kao temelja za nastanak opih koje e sintetizirati dotadanja
istraivanja.
Smatramo da historiografiji u Bosni Hercegovini tek predstoji
iznalaenje jedne teoretske i praktine sistematizacije metodologije lokalne
historiografije kao i njeno precizno definiranje. U tom smislu nezaobilazni su
dometi svjetske historiografije koja je kod nas jo uvijek velika nepoznanica.
Ova historiografija je ve uoila probleme koje prate savremenog lokalnog
historiara - istraivaa i ustanovila razliku prilikom pisanja tradicionalnih
historijskih tema, odnosno velikih dogaaja i lokalnih tema koje se znatno
drugaije razvijaju i oblikuju oteavajui istraivau da tu prolost olahko
uokviri u sintezu.
304

Iz gore navedenih razloga, ostaje da se nadamo da e objavljivanje

zbornika radova temeljno pretresti dosadanju metodologiju istraivanja i
pisanja lokalne historije u Bosni Hercegovini to je, ve ranije, postepeno,
tokom trideset brojeva, inio Graaniki glasnik.

305

Munisa KOVAEVI, prof.

ZBORNIK RADOVA O BANOVIIMA
(Prikaz)
Sagledavajui opu historiografsku istraenost, naroito kulturnohistorijskog i prirodnog naslijea uoljiva je injenica da su na podruju
Tuzlanskog kantona Banovii i njegova okolina najmanje istraeni i u
naunoj javnosti poznato podruje. Suvremeni drutveni i ekonomski procesi
su znaajno devastirali i ugrozili kulturno-historijsko i prirodno naslijee u
svim segmentima.
Opina Banovii nema dovoljno istraeno i valorizovano kulturnohistorijsko i prirodno naslijee (nepostoji elaborat, nije kategorisano
naslijee, neureena je lista evidentiranih i potencijalnih dobara i naslijea...).
Trenutno je niz dobara i lokaliteta jako ugroeno.
Grad i opina Banovii se esto u javnosti doivljavaju kao rudarski
kraj i podruje izraene novije historije. Ali, naravno da nije tako - opina
Banovii i ljudi u njoj imaju dugu i raznovrsnu historiju, a samim tim i
bogato naslijee.
Vjerovatno je ovakvoj percepciji Banovia kod ire javnosti,
doprinijelo i nedovoljno struno i nauno poznavanje kulturne historije,
batine, kulturno-historijskog i prirodnog naslijea ovog podruja.
Poetak dugoronog procesa istraivanja, evidentiranja, kategorisanje,
zatite, koritenja i obnove kulturno-historijskog i prirodnog naslijea opine
Banovii je zapoet istraivanjem potencijalnih kulturno-historijskih i
prirodnih dobara opine Banovii. Tako je tokom 2009. godine Zavod za
zatitu i koritenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijea Tuzlanskog
kantona, uz pomo Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta
Tuzlanskog kantona, izvrio preliminarno istraivanje potencijalnih kulturnohistorijskih i prirodnih dobara opine Banovii.
Izvrena su detaljna istraivanja na terenu, prikupljena dokumentacija,
analiza i sinteza kulturno-historijskog i prirodnog naslijea opine Banovii.
Istraivaki rezulatati su ukazali na nesumnjivo bogatstvo i raznovrsnost
kulturno-historijskog i prirodnog naslijea opine Banovii.
Opina Banovii prva je opina na podruju Tuzlanskog kantona koja
je pristupila temeljnim univerzitetskim i naunim istraivanjima prostora
svoje opine.
U saradnji Zavoda za zatitu i koritenje kulturno-historijskog
naslijea Tuzlanskog kantona i Opine Banovii u aprilu mjesecu 2010.
306

godine, u Banoviima je odran nauni skup pod nazivom Kulturnohistorijsko i prirodno naslijee opine Banovii. Nauni skup je odran u sali
Radnikog doma u Banoviima.
Za nauni skup, Zavod je obezbijedio uee 25 istaknutih naunih,
strunih i kulturnih radnika i istraivaa sa odgovarajuim temama, koji su
dali veliki doprinos promociji Banovia. Takoer, na naunom skupu su
prisustvovali svi oni koji se bave prouavanjem batine, kulturno-historijskog
i prirodnog naslijea opine Banovii, zatim predstavnici ministarstava TK,
srodnih institucija kao i predstavnici opine Banovii i RMU Banovii.
Uesnici na naunom skupu predstavili su rezultate svojih istraivanja
iz raznih oblasti, izmeu ostalog i
- Kulturno-historijski razvoj podruja Banovia
- Prahistorijski i antiki arheoloki lokaliteti i gradine
- Srednjovjekovni arheoloki lokaliteti, nekropole, crkvine...
- Vjerski objekti: damije, mektebi, crkve, mezarja, groblja....
- Industrijsko i rudarsko naslijee
- Stara eljeznica (iro) kao naslijee
- Spomenici iz ratova 1941-1945. i 1992-1995. godine
- Ostalo: graditeljsko, umjetniko, pisano, duhovno naslijee
- Prirodno naslijee (peine, vrhovi, izvori, reljefni oblici, ume,
stabla, flora, geoloko...)
- Zatieni pejza Konjuh
- Etnoloko naslijee (obiaji, predanja, nonje, tradicionalna
arhitektura, stari zanati...).
Nauni skup na temu Kulturno-historijsko i prirodno naslijee opine
Banovii znatno je doprinio kvalitetnijem poznavanju i rekognosciranju
terena opine u pogledu dobara naslijea.
Svi nauno-istraivaki radovi koji su prezentirani na ovom skupu su
objavljeni u Zborniku radova sa naunog skupa Kulturno-historijsko i
prirodno naslijee opine Banovii, u izdanju Zavoda za zatitu i koritenje
kulturno-historijskog i prirodnog naslijea TK i Opine Banovii.
U Zborniku je objavljeno 30 nauno-istraivakih radova, objavljenih
na 249 stranica, u tirau od 500 primjeraka.
Direktor Zavoda, Benjamin Bajrektarevi, sumirao je aktivnosti
Zavoda na zatiti i koritenju kulturno-historijskog i prirodnog naslijea
podruja Banovia 2009. - 2010. godine.
Doc. dr. Bego Omerevi, u radu Gradina Tulovii kao kulturnohistorijski spomenik dao je odreene podatke o poloaju i fizikom opisu
lokaliteta kao i razvoju Gradine kroz prahistorijski, srednjovjekovni i
osmanski period. Takoer, imajui u vidu vanost ovog vieslojnog lokaliteta
za kulturnu historiju Banovia, ire okoline, odnosno Tuzlanskog kantona
307

uope, te uzevi u obzir ugroenost koja nije zanemarljiva namee se

zakljuak da je lokalitetu potreban odreen stepen zakonske zatite
Edin akovi, prof., Prahistorija ire okoline Banovia: arheoloka
slika i etnokulturni kontekst. U ovom prilogu se prezentira arheoloka slika
ire okoline Banovia, s naglaskom na prahistorijske lokalitete, te se
razmatraju pitanja vezana za njihovo hronoloko i kulturno odreenje. Na
uem podruju Banovia otkriveno je i djelomino istraeno svega jedno
prahistorijsko nalazite (gradina u Tuloviima), ali je na irem podruju
ustanovljen vei broj ostalih lokaliteta, ije poznavanje omoguava
djelominu rekonstrukciju etnikog i kulturnog razvoja na ovome prostoru u
prahistoriji.
Doc. dr. Edin Mutapi, upa Dramein u srednjem vijeku. U ovom
radu daje se kratak prikaz organizovanja podruja dananjih opina Banovii
i ivinice u srednjem vijeku. Ovo podruje je bilo objedinjeno pod
prostranom upom Dramein, o kojoj je jedini trag iz perioda samostalne
bosanske drave sauvan na steku Boika Banovia, iako se na periferiji
politikih dogaanja na ovom podruju razvio znaajan vjerski centar Crkve
bosanske, to dokazuje bogata toponomastika i simbolika na stecima. Poslije
zauzimanja Bosne od strane Osmanlija, podruje upe Drametin
transformisano je u istoimenu nahiju koja je najprije pripadala
Smederevskom, a poslije formiranja Zvornikog, Zvornikom sandaku.
Navedeni prostor je krajem XV i poetkom XVI stoljea bio zahvaen
izrazitom vlakom kolonizacijom koja poslije sloma Srebrenike banovine
dobija jednu novu dimenziju, kada raniji kolonizatori kreu ka sjeveru i
sjeverozapadu.
Doc. dr. Amira Hadagi-Turbi, Zumreta Jamakosmanovi, dipl.
urnalist, u koautorstvu u prilogu Natpis Boika Banovia kao medij i
njegove jezine osobitosti. Steak kao medij nudi komunikaciju sa naom
prolou, s ciljem oblikovanja nae sadanjosti, a radi komuniciranja nas sa
naom budunou. Natpis Boika Banovia pisan je u 14. stoljeu na
kamenu ustavnom bosanicom; transliteriran je prvi put u historiji
bosanskoga knjievnog jezika latininim pismom i zapoinje, kao i veina
bosansko-humskih natpisa, formulacijom a se lei. Jezine osobitosti
pokazuju supostojanje staroslovenske norme.
Mr. sc. Rusmir Djedovi, Dovita i kultna mjesta na podruju
Banovia. Podruje Banovia u strunoj i drugoj javnosti se smatra sredinom
samo sa izraenijom novijom historijom i naslijeem. Meutim ovim radom
je potvreno da okolina Banovia ipak ima dugu i bogatu kulturnu historiju i
da se na ovom podruju i sada mogu uoiti ivi tragovi ranovrsnog duhovnog
naslijea. Prije svega drevnih kultnih mjesta, dovita i nekropola.
Doc. dr. Edin Rami, Upravni status nahije Drametin (Dramein) u
osmanskom periodu. Pitanja formiranja, ureenja i administrativno-upravne
308

podjele pojedinih provincija Osmanskog carstva, kao i pitanja ureenja i

administrativne organizacije Carstva uope, imaju viestruku vanost za
historijsku nauku. Rasvjetljavanje ovih pitanja vano je sa stanovita historije
svih onih zemalja i naroda koji su due ili krae vrijeme ivjeli u sklopu
Osmanskog carstva. Ovaj rad daje podatke o upravnom statusu nahije
Dramein u vrijeme osmanske uprave.
Doc. dr. Izet aboti, Izvori za historiju Banovia u Arhivu
Tuzlanskog kantona. Rad sadri okvirni pregled, opis i vrednovanje
historijskih izvora koji se nalaze u Arhivu Tuzlanskog kantona, a mogu biti
od znaaja za rekonstrukciju prolosti Banovia. Izvori su po strukturi i
sadraju raznovrsni, a datiraju od sredine 17. stoljea pa sve do dananjih
dana.
Dr. sc. Omer Hamzi, O politikim prilikama na podruju Banovia u
periodu izmeu dva svjetska rata. Teite teme ovog rada je politika
situacija na prostoru koji danas, najveim dijelom, zauzima opina Banovii u
periodu izmeu dva svjetska rata. Slika politikog ivota na tom prostoru u
periodu izmeu dva svjetska rata data je uglavnom na osnovu rezultata
izbora, kako opih, tako i lokalnih, i pomou tih podataka date su odreene
injenice o politikim prilikama na podruju opine Banovii izveu dva
svjetska rata.
Mina Kujovi, savjetnik arhivist, Prilog historiji izgradnje Banovia
(1947-1951). Rad se odnosi na period izgradnje Banovia (1947-1951)
nakon to je 1946. godine izgraena eljeznika pruga Brko-Banovii i
otvoren rudnik Tito Banovii u Staroj Litvi. Napisan je na originalnim
arhivskim izvorima koji jo nisu koriteni za istraivanje historije razvoja
izgradnje Banovia.
Devad Hodi, dipl. ing. mainstva, u radu Banoviki iro daje
podatke iz vremena nastanka rudnika u Banoviima, i razvoj uzanog
kolosijeka banovikog rudnika. Takoer, autor iznosi spisak parnih
lokomotiva banovikog rudnika, koje se danas nalaze u arhivu eljeznica u
Beogradu, te trenutno stanje banovikih parnih lokomotiva.
Prof. dr. Ibrahim Buatlija, Znaaj istraivanja, zatite i koritenja
kulturno-historijskog i prirodnog naslijea. Rad govori o znaaju
istraivanja, kao i zatite i koritenja kulturno-historijskog i prirodnog
naslijea na jednom podruju, u ovom sluaju opine Banovii. Takoer,
autor iznosi zanimljive podatke o nekadanjem prostoru, o ledini na kojem
je danas izgraen grad Banovii.
Prof. dr. Salih Kulenovi, Edin Hadimustafi, Steci na prostoru
opine Banovii kao kulturno-historijsko naslijee. Cilj ovog rada je da se
utvrdi geografski razmjetaj nekropola steaka na ovom prostoru, stanje
njihove ouvanosti, te njihove vanosti i znaaja. Takoer, ovim radom se
309

pokuava potaknuti ira bosanskohercegovaka javnost na jaanje svijesti o

ovom segmentu nae kulturno-historijske batine.
Prof. dr. Refik Buli, Zamjena dugog jata u govoru naselja Repnik.
Pitanje zamjene dugog jata jedno je od nasloenijih pitanja u bosnistici, pa
esto i onda kada se odnosi na ijekavske govore koji pripadaju jednom
dijalektu. Cilje je ovoga rada pokazati kakva je zamjena dugog jata u govoru
Bonjaka Repnika, kako bi se tako opisano stanje moglo usporediti sa stanjem
u pogledu zamjene dugog jata u drugim ijekavskoakavskim govorima.
Munisa Kovaevi, prof., Pregled dosadanjih historiografskih
istraivanja kulturno-historijskog naslijea opine Banovia. Sagledavajui
opu historiografsku istraenost, naroito kulturno-historijskog i prirodnog
naslijea, uoljiva je injenica da Banovii i okolina ulaze u red najmanje
istraenih i u naunoj javnosti poznatih podruja Tuzlanskog kantona. U
ovom radu dat je krai pregled historiografskog istraivanja koja se odnose na
naslijee banovikog kraja.
Mr. sc. Semir Ahmedbegovi, Neke karakteristike prirodnogeografskog naslijea opine Banovii. Cilj ovog rada jeste da se bolje
upoznamo sa svim prirodnim ljepotama i raznolikou koje nam pruaju neki
dijelovi prostora opine Banovii.
Mr. sc. Fadila Kudumovi, Toponimi na prostoru opine Banovii.
Ovim radom autor pomou dostupne literature, terenskog istraivanja,
geografskih karata i drugih metoda, pokuava razjasniti barem dio etimologije
toponima na prostoru opine Banovii, koja je sa geografskog aspekta skoro u
potpunosti neistraena. Svrha rada jeste dati prilog prouavanju geografskih
imena Bosne i Hercegovine kao i naglasiti potrebu da se toponimi izuavaju,
ujednaavaju i ouvaju, a to je, pored ostalih, zadatak i geografske nauke.
Doc. dr. Adnan Jahi, Stanje KPJ na podruju Banovia u prvim
poslijeratnim godinama (1945-1949.). Ovaj rad govori o prilikama u KPJ na
podruju Banovia nakon Drugog svjetskog rata, u vremenu kada se partija
borila da izvue zemlju iz naslijeene bijede i zaostalosti, ali i da se etablira
kao jedina rukovodea politiko-drutvena snaga u Jugoslaviji. Na osnovu
izvora prvog reda, autor otvara zanimljiva pitanja poslijeratnih tenji partije
da odgovori na izazove u privredi i drutvu i izgradi imid stvarne avangarde
radnike klase i narodnih masa u maloj lokalnoj zajednici, koja usljed
vanosti za jugoslavensku industriju stie vano mjesto u poslijeratnom
poretku.
Dr. sc. Omer Hamzi, Neke naznake o ekonomskom i politikom
znaaju izgradnje pruge Brko-Banovii. U ovom prilogu date su neke
naznake o ekonomskom i politikom znaaju izgradnje pruge Brko Banovii kao jedinstvenog poduhvata, u to vrijeme mlade drave i njene
omladine koja e po tom obrascu i nadalje rjeavati krupna pitanja
industrijalizacije i kapitalne izgradnje svoje privrede.
310

Mr. sc. Safer Muanovi, u prilogu Starine naselja Seone daje neke
kulturno-historijske vrijednosti Seone koje su uglavnom vezane za vjerske
objekte koji su dugo vremena bili pokretai duhovnog i svjetovnog razvoja
stanovnitva Seone. U ovom radu je takoer dato i porodino stablo porodice
Muanovia.
Mr. sc. Rusmir Djedovi, Munisa Kovaevi, prof., Softii iz
Podgorja. Cilj ovog rada je da na struni nain u osnovnim crtama prikae
razvoj familije Softi iz Podgorja.
Idriz Alihodi, prof., Opina Banovii i dolina Krivaje neke
injenice o vezama u prolosti. Cilj autora u ovom radu je da dovede
teritorijalno-upravne i kulturno-historijske veze prostora opine Banovii i
dijela srednjeg toka rijeke Krivaje kroz srednji vijek i osmanski period.
Mr. sc. Nihad uni, O geolokom i rudarskom naslijeu podruja
Banovia. Teite teme ovog rada jesu u geolokim karakteristikama leita,
geolokoj grai terena i podacima o ugljenom sloju bazena na podruju
opine Banovii.
Mr. sc. Rusmir Djedovi, Munisa Kovaevi, prof., Etno lokalitet u
Makovcu. Formiranje etno lokaliteta u privatnom vlasnitvu od strane
zaljubljenika u etno naslijee i kulturnu historiju, postaje u zadnje vrijeme sve
izraenija pojava. Etno lokaliteti i sami postaju jedna vrsta kulturnog dobra,
sa manje ili vie izraenim vrijednostima. Cilj ovog rada je da se ukae na
potrebu znatno ozbiljnijeg pristupa nauke i strunih ustanova na ouvanju i
promociji raznovrsnog i bogatog etno naslijea.
Almira Dani, prof., Orijentalizmi Banovia i okoline. U ovome
radu je istraen utjecaj orijentalizama na bosanski jezik sa posebnim osvrtom
na orijentalizme u Banoviima i okolini. Svim orijentalizmima u govorima
Banovia pokuano je prii sa vie aspekata: semantikoga,
sociolingvistikoga, lingvostilistikoga itd.
Munisa Kovaevi, prof., Dva arheoloka predmeta pronaena kod
Banovia. Ovaj rad daje podatke o dva arheoloka predmeta pronaena kod
Banovia. Odnose se na arheoloki predmet pronaen na lokalitetu Zelenika,
a rije je metalnom predmetu u obliku blage kuke koji je pronaen prilikom
premjetanja steaka. Drugi predmet su rimski novii pronaeni u rijeci Litvi
i naselju Banovii Selo.
Nuraga Softi, u svom radu Crtice iz kulturnog naslijea Banovia i
okoline, daje nam podatke o prvim damijama u opini Banovii, njihovom
nastanku a i nestanku, Tulov gradu i svom rodnom mjestu Podgorje.
Senad Begovi, prof., u svom radu Zidna dekoracija u Radnikom
domu u Banoviima, osvrnuo se na historijat i problematiku zatite zidne
dekoracije u Radnikom domu u Banoviima, djelo akademskog slikara
Ismeta Mujezinovia.
311

Mina Kujovi, savjetnik arhivist, kola uenika u privredi - Rudnik

Banovii (Prilog istoriji kolstva u Banoviima 1947-1957). Prilog se odnosi
na kolovanje uenika u privredi u Banoviima u koli koja je prvo djelovala
u sastavu preduzea Litva-Banovii (1948-1950), a onda kao samostalna
kola u prostorijama osmogodinje kole u Banoviima (1950-1957).
Zbornik radova Kulturnohistorijsko i prirodno naslijee
opine Banovii u izdanju Zavoda
za zatitu i koritenje kulturnohistorijskog i prirodnog naslijea
Tuzlanskog kantona i Opine
Banovii, sadri veliki broj radova
eminentnih strunjaka sa prostora
Federacije Bosne i Hercegovine.
Bogatstvo sadraja radova u ovom
Zborniku radova predstavlja veliki
doprinos i poticaj u daljem
prouavanju kulturno-historijskog i
prirodnog
naslijea
opine
Banovii a i ire.

312