Dubravko Lovrenovi

STECI
BOSANSKO I HUMSKO

MRAMORJE

SREDNJEG VIJEKA

Rabic, Sarajevo, 2008.

Uspomeni na efika Belagia (1908. 1990.),

Dobrog Bonjanina srednjovjekovnih bosanskih
i humskih nekropola steaka, ovjeka posveenog
znanstvenoj istini.

SADRAJ........3
PREDGOVOR.........8

I.
HISTORIOGRAFSKA DEKONSTRUKCIJA
VREMENSKO-PROSTORNI OKVIR:
Historika Bosna, politiki okvir srednjovjekovne
Bosne, Bosna i Hercegovina, Hum (Hercegovina)........................................................13
STARI PUTOVI NOVI PUTOKAZI
Bogumilska interpretacija Arthura Evansa i Janosa von Asbtha.....................17
Srbizacija i kroatizacija steaka.....................................................................................22
Demontiranje bogumilske teze o stecima: od Koste Hrmanna i Vladislava Skaria
preko Alojza Benca i efika Belagia do Marka Vege, Sime irkovia, Ljube
Sparavala, Nedima Filipovia, Johna Finea, Noela Malcolma i Marian Wenzel..........23
Steci i crkve steci i ehidska groblja.......27
Kronologija ukapanja: od groba bez steka do groba sa stekom.........31

II.
UMJETNIKA RASPJEVANOST I RAZIGRANOST SMRTI NA STEKU

Mnotvo izvornih naziva steak kolokvijalni naziv....................................................33

Evolucija oblika: od ploe do sarkofaga (sljemenjaka) i kria......................................35
UKRASNI MOTIVI
Socijalni simboli....... 43
Religiozni simboli......43

Tehnika izrade steaka i klesarski centri:

kovai i dijaci (pisari)............51
POSMRTNA KOLA "Ka smrti hitamo mi"
alobni mar u kamenu..................................................................................................55
Trizna igrite...............................................................................................................57
ok-igrokaz u katehetskom kontekstu ...........................................................................58
FIGURALNE KOMPOZICIJE
Repertoar figura iz zapadno-europske sepulkralne prakse............................................61
Figure konjanika............................................................................................................63
Dvoboj viteki turnir...................................................................................................64
Scene lova......................................................................................................................65
Ptica, pijetao, pas, lav, konj, jelen, zmija i zmaj............................................................67
Ljudske figure testament u slici..................................................................................70
ISTI ORNAMENTI.............................................................76
ESTETIKA I SIMBOLIZAM UMJETNOSTI STEAKA
Vjeni dom komunikacijski posrednik iznmeu zemlje i Neba..................................78
Steci bosanske i humske katedrale srednjeg vijeka..................................................81
EPITAFI "Knjiga ivota"
Od arhajske kratkoe i anonimne tiine do biografske retorike..................................82
Tematska klasifikacija epitafa na stecima, pogrebna i memorijalna funkcija...........85
Epitafi s vjerskim formulama: Va ime Otca i Sina i Svetago Duha............................88
Ase (sije) lei motiv junake (viteke) smrti i vjerna sluba....................................93

ivotopis (itije) na plemenitoj batini, meu bratijom i rodbinom:

molju vas, ne nastupajte na me; i ne popirajte me nogama.......................................100
Ime pokojnika ime kovaa-dijaka...........................................................................105
Sublimiranje ivotnih iskustava..................................................................................107
Personalizacija steka kao grobnog spomenika: ime pokojnika, kovaa i dijaka,
itije, titule, zvanja, rodbinske veze, mjesto ukopa, okolnosti i datum smrti.............114
Zdenac zaboravljenih pojmova i rijei: geografija zagrobnog ivota........................120
Neke paralele s grobnim natpisima srednjovjekovne Europe.....................................123
irilski epitafi na nianima muslimanskim grobnim spomenicima.........................128
U ovom grebu eka dan uskrsnutija slavnoga tilo......................................................132
UMIJEE UMIRANJA:
INDIVIDUALIZACIJA I HUMANIZACIJA SMRTI
Prisnost sa smru samostanski senzibilitet o smrti...................................................133
Kulturoloki utjecaj Biblije i ideje Sudnjega dana......................................................135
DRAMA KOZMIKOG KRANSTVA
Izmirenje uene i puke kulture kroz steak: zaokupljenost smru.............................138

III.
NEKROPOLE "GRADOVI MRTVIH"
Zajednica ivih i mrtvih monumentalnost smrti.......................................................142
PORODINE NEKROPOLE
Nekropola Sankovia na lokalitetu Grka Glavica u selu Biskup......144
Nekropola Miloradovia-Hrabrena na Radimlji (Batnogama)............................149
Nekropola u Donjoj Zgoi.....154

Nekropola na Pavlovcu............157

ZONE RASPROSTIRANJA STEAKA I KLESARSKE KOLE

HERCEGOVINA
Istona Hercegovina.........161
Nekropole okolice Stoca
Radimlja (Batnoge)......................162
Nekuk Tanoge.......162
Bitunja Zabre......164
"Deminov krst" u Burmazima..........165
Boljuni.........166
Gornje Hrasno..........168
Opliii.........170
Vranjevo Selo.......171
Nevesinje......172
Popovo.....174
Trebinje........178
Gornji tok rijeke Trebinjice: Panik-Mirue........180
Ljubinje........181
Gacko.......184
Kalinovik..........185
Trnovo......187
ZAPADNA HERCEGOVINA
iroki Brijeg.........188
Ljubuki.......190
ISTONA BOSNA
Olovo........192
Kladanj.........194
Ludmer.........195

Zvornik.........198
Mramorje zapadne Srbije i oblasti Rasa......................................................................199
SREDINJA BOSNA..............200
ZAPADNA I JUGOZAPADNA BOSNA
Kupres..........206
Duvanjsko polje.......209
Blidinje.........211

IV.
BOSANSKA "KOLA SMRTI":
INTERKONFESIONALNOST STEAKA
Steak kao odraz "klerikalizacije" smrti......................................................................213
Premjetanje sjedita bosanske biskupije u akovo sredinom XIII.
stoljea i uspostava patronatskog prava nad crkvama u Bosni:
patronatsko pravo = pravo pokopa..............................................................................216
Odnos crkava i nekropola sa stecima.........................................................................219
Steci u kriitu triju Crkava........................................................................................222
Ideja istilita i monumentalnost grobnog spomenika:
steak kao posrednik kulturoloke kompaktnosti........................................................228
Steak kao dio srednjovjekovnog urbanog krajolika i
mauzolejno-memorijalnog kompleksa primjer Jajca................................................232
Reformacija i konceptualna izmjena strategije smrti..................................................234
JEDINSTVENO OBILJEJE PROSTORA I VREMENA.........236
REZIME.......................................................................................................................240
KRATICE................246
IZVORI........................................................................................................................246
LITERATURA........247
KAZALO IMENA.......................................................................................................272
KAZALO ZEMLJOPISNIH IMENA..........................................................................287

PREDGOVOR
Od uspostave Muzejskog drutva Bosne i Hercegovine 1884., preko utemeljenja
Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine 1888., to znai od prvih sustavnih nastojanja
na znanstvenoj valorizaciji steaka, ovi su bosanski i humski srednjovjekovni nadgrobni
spomenici postali predmetom multidisciplinarnih istraivanja domaih i inozemnih
strunjaka, poevi od historiara i arheologa do historiara umjetnosti, etnologa,
jezikoslovaca, folklorista i znanstvenika drugih usmjerenja. Ni pjesnika ni slikarska
imaginacija nije ostala imuna na njihovu tajnovitu monumentalnost, koja je proizvodila i
jo uvijek proizvodi najfantastinije predodbe o njihovom podrijetlu te umjetnikoj i
vjerskoj funkciji.
Na samim poecima istraivanja svijeta steaka na izmaku XIX. stoljea stoje
pionirska imena ljudi koji su svojim entuzijazmom i zalaganjem otvorili jedno veliko
poglavlje junoslavenske i bosanskohercegovake historiografije: Vid Vuleti Vukasovi,
Luko Zore, Frane Radi, Petar Kaer, Stjepo Trifkovi, iro Truhelka, Vaclav Radimsky i
Kosta Hrmann (Belagi, 1980., 639.).
Nakon 1918. godine pojavila se skupina istraivaa steaka okupljena oko Glasnika
Zemaljskog Muzeja BiH, meu kojima je svojim angamanom i obujmom prikupljene
grae prednjaio kustos Vejsil uri (Belagi, 1971.a, 18.-19.).
Gradei na njihovim spoznajama, istovremeno ih korigirajui i dopunjavajui, jedna je
generacija izuzetno plodnih znanstvenika, meu ostalima Alojz Benac, Drago Vidovi,
Dimitrije Sergejevski, Marko Vego, uro Basler, Marian Wenzel, efik Belagi, Pavao
Aneli i Nada Mileti, nakon Drugog svjetskog rata, umjesto paualnih ocjena i politiki
motiviranih postavki, na svjetlo dana iznijela pregrt dokaza za jednu novu sliku ovoga
povijesnog fenomena, uglavnom odgonetnuvi njegovu pojavu, razvoj i osnovnu
umjetniku te vjersku poruku. To ne znai da su sva pitanja vezana za svijet steaka nala
i svoje konane odgovore, ali svakako znai da se prastari bogumilizirajui stereotipi i
romantine fabule danas definitivno mogu smatrati otpisanima. Pri tome arheoloko
istraivanje grobova ni izdaleka nije pratilo kompleksno izuavanje samih steaka.
Oslanjajui se na dosadanje rezultate, zapravo prezentirajui najvanija dostignua
izuavanja steaka sabrana tijekom vie od jednoga stoljea, ova monografija nastoji otii

korak dalje uklapajui fenomen steaka u kontekst europske sepulkralne umjetnosti, bolje
reeno u kontekst srednjovjekovnoga govora o smrti. Tijekom prvih trinaest stoljea
kranstva doktrinarni i dogmatski okvir smrti temeljno je bio dvojan ili dualistiki
(Binski, 1996., 166.). U vrijeme kada taj govor mijenja svoja izraajna sredstva najprije
sredinom XII., zatim sredinom XIII. st., kada se s afirmacijom gradova i graanstva
mijenja odnosno modernizira cjelokupna struktura europskoga drutva dolazi do
tektonskog poremeaja u crkveno-politikoj povijesti Bosne: do premjetanja sjedita
bosanske biskupije u akovo i nastanka izmatike Crkve bosanske s kojom su steci
dugo bili pogreno poistovjeivani i u nekim se krugovima jo uvijek poistovjeuju.
Profil ove monografije odreen je dvojakim razlozima: na jednoj strani potrebom da u
punoj mjeri slijedi znanstvene rezultate jedne historiografije kojoj svi mnogo duguju i
koja e jo dugo imati orijentacijski karakter, na drugoj strani nastojanjem da svoj izriaj
formira u znanstveno-popularnom obliku razumljivom najirem krugu itatelja. Tekst
prvotno nije planiran u ovom opsegu i obliku, nego je namjera autora bila ograniena na
istraivanje natpis sa steaka i problema njihove interkonfesionalnosti. Kako je
istraivanje napredovalo, od te se namjere ipak odustalo i umjesto toga pristupilo izradi
teksta koji steke nastoji obuhvatiti u cjelini. U tako zamiljenoj strukturi monografije
osnovno polazite predstavljalo je pitanje historiografske dekonstrukcije, tj. dugog puta
to ga je historiografija o stecima prola od bogumilske interpretacije Arthura Evansa
koncem XIX. stoljea do suvremenih znanstvenih elaboracija koje su najprije dovele u
pitanje a zatim odbacile tezu o bogumilskoj naravi steaka, prepoznavi u njima
kranske grobne spomenike. Na ovu istraivaku platformu oslanja se analiza estetike i
simbolizma steaka, analiza vieznane strukture epitafa kao civilizacijske tekovine,
poevi od njihove arhajske kratkoe do biografske retorike, tematska klasifikacija
epitafa s njihovom pogrebnom i memorijalnom funkcijom, analiza epitafa s vjerskim
formulama povezanim s motivom junake (viteke) smrti i vjernom slubom, ivotopis
kao komponenta epitafa izravno povezan s plemenitom batinom, epitafa koji daju samo
ime pokojnika i ime kovaa-dijaka, pitanje personalizacije steka kao grobnog
spomenika, epitafa kao zdenca zaboravljenih pojmova i rijei, neke paralele s natpisima
srednjovjekovne Europe, uloga irilskih epitafa na nianima muslimanskim grobnim
spomenicima te naposljetku veza izmeu srednjovjekovnih i kasnijih grobnih kranskih

natpisa. Kao dio ove sloene problematike obraeno je pitanje individualizacije i

humanizacije smrti, odnosno utjecaj samostanskog senzibiliteta, Biblije i ideje Sudnjega
dana na koncept grobnog spomenika i jezini izriaj epitafa, pitanje monumentalizacije
smrti kao europski fenomen ostvaren kroz steak te interkonfesionalnost steaka kao
odraz "klerikalizacije" smrti, uspostava patronatskog prava nad crkvama u Bosni nakon
premjetanja sjedita bosanske biskupije u akovo sredinom XIII. stoljea, odnos
crkvenih graevina i nekropola sa stecima u kriitu triju Crkava, ideja istilita i
monumentalnost grobnog spomenika sa stekom kao posrednikom kulturoloke
kompaktnosti, steak kao dio srednjovjekovnog urbanog krajolika i mauzolejnomemorijalnog kompleksa na primjeru Jajca, konano Reformacija i konceptualna izmjena
strategije smrti.
U prikazu ukrasnih motiva na stecima i njihove regionalne distribucije nije se ilo
dalje od postignutih rezultata, predstavljenih u mjeri koju je diktirao obim monografije.
Ovaj dio studije, s tematikom podlonom razliitim interpretacijama, koje esto vode u
mitsko-politike konstrukcije, velikodravne projekte i fantastiku tipa bogumilstva
(Palameta, 1995., 188.), predstavlja tek inscenaciju za onu vrstu istraivanja koja ine sr
monografije nastojei unaprijediti postojea znanja. Bilo kako da se pristupi
ornamentalnom repertoaru steaka i njihovom sadraju, bilo kako da ih se klasificira, ni
najminucioznija analiza ne moe ih obuhvatiti u cijelosti niti moe ponuditi sve odgovore
na pitanja vezana za nebrojene varijante pojedinih motiva i beskrajne kombinacije
razliitih ukrasa. Jedno, meutim, ostaje sigurno naime to da kroz svoje oblike i motive
steci ine organski dio korpusa europske srednjovjekovne umjetnosti (Mileti, 1982.a,
236.). Zato se kljune odgovore na pitanja vezana za vjersku pripadnost steaka ovdje
primarno nee traiti u sferi ukrasnih motiva, nego u podruju epitafa i
interkonfesionalnosti ovih grobnih spomenika. Osim toga, steci su do sada najvie
istraivani upravo kroz prizmu ukrasnih motiva to je nekad ciljano, nekad po inerciji
i rodilo kontroverze. Ostavljajui po strani sva brojna, ponekad divergentna tumaenja
pojedinih likovih ukrasa, ostaje injenica da znaajan dio fonda ukrasnih motiva na
stecima pokazuje naglaenu motivsku, tematsku i stilsku slinost s kamenim reljefima
romanikih i gotikih crkava, istina, ocvalim i rustificiranim oblikom te umjetnosti
(Palameta, 1996.a, 255.). Ovu vezu naglaava smjetanje brojnih nekropola sa stecima u

sjeni crkvenih graevina, pravoslavnih kao i katolikih, te crkava ija konfesionalna

pripadnost jo uvijek nije definirana.
Europska umjetnost srednjeg vijeka nije ni mogla biti drukija nego kranska.
Nemogue je, naime, bilo posegnuti za umjetnikim izriajem to ga je posredovala
profana umjetnost antike ili mnogo kasnije moderna umjetnost, mogue su bile samo
razliite forme i naini posredovanja vjerskih ideja (Knstle, 1979., 66.). U tom okviru
treba promotriti umjetnost steaka koja je iako teko ranjena i oskvrnjena izloena
nemaru i onih koji se danas u nju zaklinju nekim udom, moda najvie iz pukoga
sujevjerja vlastitog etniko-vjerskog okruenja, s duom u nosu ipak nadivjela sve
kasnije kataklizme.
Uzme li se u obzir to da se radi o jednom od malobrojnih tekstova takve vrste,
unaprijed e biti jasno s kakvim se, esto nepremostivim, problemima autor morao suoiti
tijekom svoga rada, tim prije jer je prostor odreen za njegovu realizaciju unaprijed bio
strogo limitiran. To je, s obzirom na opsenost bibliografije o stecima, u prvom redu
znailo sueljavanje s ogromnim brojem podataka sabranih tijekom jednoga stoljea,
zatim postupak njihove znanstvene selekcije i, konano, uklapanja u izbalansiranu
cjelinu. Okolnost da je sve to u novi sustav trebala pretoiti ruka historiara presudno je
odredila profil cijeloga teksta. Ako u odnosu na arheologe i historiare umjetnosti
pozicija historiara pati od odreenih slabosti, ona je s druge strane zahvalnija jer
stecima pristupa integralno, to znai osposobljena za formiranje slike neoptereene
brojnou detalja, ali koja istovremeno uva vlastitu znanstvenu vjerodostojnost. Ovakav
pristup rezultat je sazreloga uvjerenja da se umjetnost steaka, i onda kada je usmjerena
prema vrednovanju povijesno-kronolokih i kulturnih detalja, kao i onda kada je teite
na njihovom estetskom vrednovanju, moe razumjeti samo kao cjelina (Mileti, 1982.a,
233.). Osim toga, vokacija historiara daleko je blagorodnija za izuavanje tako
osjetljivih aspekata steaka poput epitafa i njihove interkonfesionalnosti, posebno ako ih
se, kako e ovdje biti sluaj, postavi u europski kontekst.
Na kraju, ne i najmanje vano, jedan od razloga za pristupanje izradi ove monografije
lei u namjeri nakladnika da je prijevodom na engleski jezik uini dostupnom inozemnoj
itateljskoj publici, u emu ovo timsko ostvarenje, kao prvi pokuaj te vrste, nosi
pionirski karakter. Odgovornost cijelog tima strunjaka ukljuenih u ovaj ambiciozni

projekt, poevi od nakladnika, autora teksta i fotografa, do dizajnera, glavnog urednika,

savjetnika i recenzenata, time je postala veom od uobiajene.
Monografija je posveena efiku Belagiu koji je svojim sustavnim radom tijekom
vie decenija postavio znanstvene osnove za izuavanje bosanskog i humskog mramorja
srednjega vijeka, samozatajnome ovjeku i autoru ije mjesto u junoslavenskoj i
bosanskohercegovakoj medijevalistici tek treba biti valorizirano sukladno najviim
standardima povijesne znanosti. Taj bi dug bosanskohercegovaka historiografija trebala
oduiti to prije.
Moja je pak prijatna kolegijalna dunost najtoplije se zahvaliti recenzentima prof. dr.
Ivani Prijatelj-Pavii, prof. dr. Ljiljani evo, prof. dr. Stjepanu Kuaru i prof. dr.
Miroslavu Palameti na korisnim sugestijama i pomoi tijekom rada na ovoj
monografiji.
Autor
Sarajevo, 8. IX. 2008.

I.
HISTORIOGRAFSKA DEKONSTRUKCIJA
VREMENSKO-PROSTORNI OKVIR
Historika Bosna, politiki okvir srednjovjekovne
Bosne, Bosna i Hercegovina, Hum (Hercegovina)
Pod Bosnom i Hercegovinom danas se misli na meunarodno priznatim granicama
omeen dravni prostor, iako on ve u samome imenu odraava stanoviti dualizam koji
se kao prirodna posljedica povijesnog razvitka uklinio izmeu ova dva naziva. Bosna je,
naime, naziv stoljeima stariji od Hercegovine, a povijesna ih je sudbina u ovoj
kombinaciji spojila nakon uspostave vlasti Austro-Ugarske 1878. godine. Tijekom svoje
sedam stoljea duge povijesti srednjovjekovna Bosna nikad nije obuhvaala cijeli teritorij
dananje drave Bosne i Hercegovine koji je, uz male preinake, odreen mirom
sklopljenim u Srijemskim Karlovcima 26. I. 1699. izmeu Osmanskoga Carstva s jedne,
te Austrije, Mletake Republike i Poljske s druge strane (Zirdum, 2001., 162.).
Kada iz kinog i prohladnog Sarajeva na putu za Mostar putnik prijee Ivan-sedlo i
pone se sputati u Konjic, sunce ga upozori da je stigao u Hercegovinu i tu se, osim
klimatskih, osjeti i golim okom vidi cijeli niz drugih promjena. Ne treba sumnjati da je
tako bilo i u srednjem vijeku, kada su Bosnu i Hum osim razliitih klimatskih odlika
karakterizirali i razliiti politiki identiteti. Jednom politikom cjelinom Bosna i Hum
(Hercegovina) postali su tek dvadesetih godina XIV. st. to su, uz odreena teritorijalna
kolebanja i uz uvijek prisutan politiki dualizam, ostali do gubitka politike neovisnosti
1463., odnosno 1482. godine.
Do ujedinjenja s Humom naziv Bosna proao je svoj nekoliko stoljea dug, krivudav
povijesni put, od male oblasti koju sredinom X. st. spominje bizantski car Konstantin
Porfirogenit, smjetene u dolini istoimene rijeke izmeu dananjeg Sarajeva i Zenice
linijom jug sjever te izmeu Zec Planine i rijeke Drine juno od Zvornika do Gorada
pravcem zapad istok, do prostrane drave koja je koncem XIV. st. pod prvim

bosanskim kraljem Tvrtkom I. Kotromaniem poprimila svoj najiri opseg izmeu rijeke
Save, srednjodalmatinske jadranske obale i rijeke Drine, koji e uz stanovita osipanja
oblasti u Dalmaciji i Hrvatskoj zadrati do konca svoje samostalnosti 1463. godine. Na
taj se teritorijalni okvir misli pod sintagmom srednjovjekovna Bosna. Gornja ili
historika Bosna cara Porfirogenita imala je sve odlike sredinje oblasti, matice ili
organizacione jezgre, predstavljajui prirodno omeaenu individualnost kojoj
geopolitiki razlozi omoguuju irenje u sve pravce. Leei na najvanijoj prometnoj
komunikaciji rijek Bosna Neretva preko Ivan-planine prema Jadranu, matica
teritorijalnog irenja historike Bosne vodila je tim pravcem. Nijedna druga oblast, koja
je kasnije postala dijelom srednjovjekovne Bosne, nije mogla zamijeniti tu sredinju
regiju, kao to je nije mogla iskljuiti kod organizacije drave (Lukas, 1991., 61.-63.). Na
toj se prometnoj liniji danas nalaze glavni gradovi Sarajevo i Mostar. Slijedei prije svega
svoje ekonomske interese, vjeto koristei politiku konjunkturu u okruenju,
inkorporirali su bosanski vladari u ovu dravnu maticu podruja s vlastitim politikim i
crkvenim tradicijama, due ili krae vrijeme uklopljenim u druge dravno-feudalne
organizme Humsku kneevinu, Duklju, Raku (Srbiju), Hrvatsku, Dalmaciju i Ugarsku
protegnuvi na njih prvotno ime Bosne, iz izvora XIV. i XV. st. poznato kao rusag
bosanski, Bosansko kraljevstvo, ije je politiko jedinstvo bilo olieno u stalekom
predstavnitvu (dravnom saboru) i kruni kraljevstva kao transpersonalnom simbolu tog
jedinstva (Lovrenovi, 2006.a, 451.-460.).
Olakavajua je i nimalo sluajna okolnost da se umjetnost steaka, bolje reeno
njezina najnaprednija faza izmeu polovice XIV. stoljea i pada Bosne pod osmansku
vlast 1463., vremenski i prostorno poklapa s politikim prostorom srednjovjekovne
Bosne, to znai da su steci kameni nadgrobni spomenici koji su karakteristini za
podruje stare Bosanske drave (Belagi, 1982., 32.). Izraz srednjovjekovna Bosna
poklapa se s njezinim politikim prostorom koji je, nastajui irenjem iz sredita u
koncentrinim krugovima inkorporirao teritorije s dugom tradicijom vlastite politike
individualnosti naprimjer Huma, kasnije Hercegovine. Ovdje e se, ovisno o kontekstu,
oba ova naziva koristiti simultano Hum kada se govori o srednjem vijeku, Hercegovina
u modernom znaenju te rijei, podrazumijevajui da se uglavnom radi o podruju koje
se granalo istono i zapadno od rijeke Neretve, od upe Rame i Sedla Ivan-planine na

sjeveru do ua Neretve na jugu, zatim do Dubrovake rijeke ukljuujui poluotok

Peljeac, na istok i sjeveroistok do Travunije (Trebinja), na zapad do rijeke Cetine, a na
sjeverozapad do Duvanjskog, Livanjskog i Glamokog polja (ivkovi, 2002., 91.-93.).
Taj je teritorij sa svojim autonomnim politikim formacijama poput Trebinja i
Neretvanske kneevine, usprkos razliitoj politikoj prolosti i lokalnim osobenostima,
inio s Bosnom jedinstveno kulturno podruje (P. Aneli, 1984., 441.), emu je
presudno pridonijela njihova jezina srodnost i irilometodijevska crkvena batina. U
lea ovim okolnostima puhao je politiki zakon koji je vrijedio u ivotu drave, naime da
se "promjenom jednoga dijela dravnog teritorija mijenja i ukupna struktura i dinamika
cijele drave, i da se ta promjena odrazuje na svaki dio dravnog teritorija" (Lukas,
1991., 69.). Skrojen po ovim drevnim povijesnim zakonomjernostima, uza sve
centrifugalne tenje prisutne uostalom u politikom ivotu cijele Europe, teritorij
srednjovjekovne Bosne prua upravo jedan takav primjer.
Na takvom je vieslojnom, ali istovremeno i kompaktnom kulturolokom humusu
izniknula umjetnost steaka, iji su prvi izdanci sredinom XII. stoljea isklesani upravo u
Trebinjskoj oblasti. Prostrano podruje slavenskog jezika i irilske pismenosti, koje se od
"latinske" jadranske obale preko svih politikih granica i feudalnih partikularizama u
dubinu steralo sve do rijeke Drine i dalje na istok, kulturoloko je "postolje" steaka. to
je to znailo u konkretnom vremenu i prostoru neka kae i podatak da se nakon nekoliko
dana jahanja iz Pariza stizalo u podruje drugoga jezika i kulture u Bretagnu koja je
ipak inila sastavni dio francuske srednjovjekovne drave. Anglo-saksonsko-normanske
jezine i kulturoloke razlike na Britanskom otoju u isto vrijeme nisu bile manje i nisu
proizvodile manje opreke. Slini su germansko-slavenski jezini i kulturoloki
antagonizmi potresali eku u sklopu Svetog Rimskog Carstva.
Od Save do mora, od Cetine do Drine, i prema istoku sve do Bugarske, putnika je
posvuda pratio razumljiv, irilinim slovima na steak uklesan slogan: Ase lei. Koliko u
samome ivotu, bilo je ovo prostrano slavensko podruje, zahvaljujui ponajprije jeziku
kao integrirajuem komunikacijskome sredstvu, u znatnoj mjeri duhovno ujedinjeno i u
govoru o smrti. Tek su kasnije ideoloke naplavine XIX. i XX. stoljea, kada se postavilo
pitanje ija je Bosna i kada je bosansko srednjovjekovlje preko noi pretvoreno u
orijentacijsku epohu suvremenih nacionalnih homogenizacija, pomutile ovu sliku i

njezinu povijesnu vjerodostojnost. Na svu sreu i ono to je preivjelo od steaka sasvim

je dovoljno da se uz primjenu komparativne analize na ovom palimpsestu utvrdi izvorni
sadraj. Takav napor, osim isto znanstvenih razloga koje nije potrebno posebno
tumaiti, na teini dobiva u aktualnim okolnostima sve izrazitije duhovne otuenosti triju
sastavnica bosanskohercegovakog kulturnog mozaika, naime srpskopravoslavne,
bonjakomuslimanske i hrvatskokatolike, s povijesnim rekonstrukcijama zasnovanim
na ideologijskim stereotipima i "disparatnim percepcijama zemlje, historije i kulture",
koje cijelo drutvo guraju u ivo blato statinosti, liavajui ga minimalnih izgleda da
izgradi svoj stabilan kulturni i politiki identitet (usp. I. Lovrenovi, 2008., 137.-150.).
Historiografija, drugim rijeima, jeste ili nije to ponajprije s obzirom na njezinu ulogu u
izgradnji politike kulture.

STARI PUTOVI NOVI PUTOKAZI

Bogumilska interpretacija Arthura Evansa i Janosa von Asbtha
Ulazak srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika popularno nazvanih stecima u
svijet znanosti nije se odigrao u najsretnijim okolnostima. To se desilo stotinama godina
nakon to je ovaj kulturoloki fenomen postao reliktom jedne povijesne epohe, odnosno
na prijelazu iz XVIII. u XIX. stoljee kada su u zapadni svijet poele prodirati vijesti o
postojanju jedne neobine umjetnosti na nadgrobnim spomenicima iz Bosne i
Hercegovine i Dalmacije. To su najprije bile putne zabiljeke nedovoljno dokumentirane
da bi na Zapadu pobudile znaajniji odjek, posebno jer je zapadna znanost tada bila
zauzeta analizom potpuno drukijih umjetnikih djela, tako da realistini pa i nezgrapni
prizori sa steaka tada nisu mogli izazvati ni panju ni oduevljenje. S druge strane, u
tadanjoj osmanskoj Bosni nije bilo snaga sposobnih za samostalno prouavanje i
prezentiranje ovog umjetnikog blaga (Benac, 1963., XVII., XXIX.). Od tada nad
nekropolama bosanskih i humskih steaka lebdi magla tajanstva, legende, mita, magije i
nacionalne romantike, s bogumilima "koji se bore za zemlju preienu od vanjskih
utjecaja, a protive se vjerskoj netrpeljivosti toliko svojstvenoj vjerskim monopolima
istoka i zapada", poput "onovremenih partizana to u svojim planinskim gnijezdima
uvaju nezavisnost i dostojanstvo naroda" (Wenzel, 1999., 31.). Tome je znatno
pridonijelo i to to nije sauvan ni jedan suvremeni opis pogreba u srednjovjekovnoj
Bosni. S obzirom na razinu tadanje kulture pismenosti osnovano se moe pretpostaviti
da je takvih opisa itekako bilo, kao to se moe pretpostaviti da ih je, kao i toliko drugih
tragova onovremene duhovnosti o ijem postojanju pouzdano znamo, iz Bosne otplavila
povijesna bujica. Tako je preivio tek jedan, na nekom srednjovjekovnom predloku
zasnovan, Orbinijev opis pogreba bana Stjepana II. Kotromania, a i on tiskan tek 1601.
godine u Pesaru na talijanskom jeziku. Oteavajua je okolnost to autori steaka nisu
ostavili nikakvo pismeno obrazloenje o svojim motivima i umjetnikoj poruci njihovih
djela, kao to su to uinili tvorci nekih drugih srednjovjekovnih spomenika (Basler,
1976., 79.). Zato se i ne moe rei da je bilo koja teza o podrijetlu steaka openito
prihvaena, kao to se moe rei da osnovnu prepreku na tom putu predstavljaju razliite

polazne pozicije. Da prilikom njihova prouavanja "treba uvaavati mnoge sline ili
srodne pojave u Istonoj i Zapadnoj Evropi" (Kujundi, 1980., 237.), jedan je od
preduvjeta za izgradnju stabilne istraivake platforme.
Zapadnoeuropski kasnosrednjovjekovni kontekst funerarne umjetnosti kao nain
obiljeavanja grobova, uzimajui u obzir specifinosti niza malih radionica u samoj
srednjovjekovnoj Bosni i razliit repertoar dekorativnih motiva (Palameta, 2000., 125126.), polazite je koje osigurava vjerodostojan interpretacijski okvir ovih nadgrobnih
spomenika. To, meutim, ne znai sagledavanje steaka iz europocentrine ili
ekleziocentrine perspektive, nego iz perspektive kranstva organski orijentiranoga
prema diverzitetu pojedinih kultura i regija od kojih je svaka imala svoju osobenu
predkransku sudbinu i povijesno naslijee na ijim je temeljima kranstvo zidalo
zgradu novih ideja i odnosa. Temelji su, koliko god slini, bili i razliiti, koliko god
sline toliko i razliite bile su zgrade podignute na tim drevnim temeljima koji su
"pamtili" povijest ljudske duhovnosti milenijima unazad. Jedna takva monumentalna
"zgrada", u koju su ugraene tisue i tisue tona kamena, izidana je od steaka u
srednjovjekovnoj Bosni.
Najblae reeno, udi da jedna od najstarijih poznatih zabiljeki o stecima potjee tek
iz 1530. i to iz pera jednog stranca, Slovenca Benedikta Kuripeia, koji je kao tuma i
lan poslanstva austrijskog cara Ferdinanda I. upuenog osmanskom sultanu Sulejmanu
II. te godine proputovao Bosnom (Boba., 1985., 103.). udi, naime, da tijekom cijelog
srednjeg vijeka, podjednako iz domaih kao i stranih izvora, o stecima ne moemo
saznati ba nita, iako je Bosna bila izuzetno otvorena zemlja, viestrukim nitima
povezana s bliim i daljim okruenjem, kao to udi i utnja kasnijih franjevakih
kroniara o ovim nadgrobnim spomenicima koji su ve samom svojom pojavom
privlaili panju. Dva stoljea nakon Kuripeia za steke se zainteresirao talijanski
prirodoslovac Alberto Fortis, zatim poljski knez Aleksandar Sapieha, beki geolog i
lijenik Ami Bou, pruski konzul Otto Blau, uveni engleski egiptolog I. Gardner
Wilkinson, austrijski asnik Henrich Sterneck, vojni lijenik i antropolog dr. Felix von
Luschan te beki arheolog dr. Moritz Hoernes. Posebnu teinu ima injenica da najstariji
podaci o stecima, kada su u pitanju domai autori, potjeu tek od Andrije Kaia
Mioia iz druge polovice XVIII. stoljea (Belagi, 1971.a, 18.).

Nita manju zagonetku ne proizvodi karakter narodne tradicije o tim spomenicima koji
nisu pripadali nekom dalekom nepoznatom podneblju nego su stoljeima stajali tu, pred
oima, da bi se o njima na koncu sauvala tek mutna mitska predodba dovodei ih u
vezu s pradavnim ljudima svijeta ili s nekim gorostasnim neprijateljima (Truhelka, 1891.,
368.-369.). Putnici u regiji XVIII. i XIX. st. izvjetavaju da lokalni seljaci poistovjeuju
igrae u kolima na stecima s vlama (Wenzel, 1961., 27.). O dubini te praznine na svoj
nain svjedoi i to da koncem XIX. st. bosanski kmet nije prezao od toga da prostor za
uvanje krumpira nae nigdje drugdje do u grobnici pod jednim stekom u Starom Selu
kod Jajca (Hrmann, 1891., 51.). Sve to nedvojbeno ukazuje na diskontinuitet povijesnog
pamenja kod sve tri glavne bosanskohercegovake konfesije podjednako, odnosno na
odsutnost batinjenja bilo kakve vre zasnovane tradicije povezane sa svijetom steaka
i pokojnicima ije su vjeno poivalite oznaavali. Kao rezultat etnikih migracija i
vjerskih konverzija kroz osmansko razdoblje "savez" izmeu ivih i mrtvih srednjega
vijeka bio je raskinut, to barem djelomino objanjava zato su tijekom stolje mjesto
dobile puke legende i to je najbolji pokazatelj o raskidu izmeu dviju povijesnih epoha
srednjovjekovne u kojoj su steci nastali, i osmanske u kojoj je umjetnost izrade steaka
doivjela svoj kraj.
Tako su pred oima vie domaih generacija steci stoljeima ekali da ih "otkriju"
stranci i da upravo oni o njima povedu rasprave koje se ne stiavaju ni danas. U takvim su
okolnostima ve od sredine XIX. st., kada su se zahuktavali procesi modernih
nacionalnih integracija, a pitanje ija je Bosna sve vie poprimalo politiko pa i
apokaliptiko znaenje, istraivai su bili skloni umjetnost steaka tumaiti kao
posljedicu bogumilskog uenja (Benac, 1963., XXIX.). Osnovni smjer ovakvom
promiljanju dao je Franjo Raki svojim studijama o bogumilstvu i bosanskim
patarenima (Benac, 1982., 195.). To miljenje dodatno se hranilo jednom, dugo vremena
neobjanjivom i neobjanjenom okolnou, da u povijesti kulture srednjovjekovna Bosna
zauzima posebno mjesto kao zemlja steaka nadgrobnih spomenika koji su toj
njezinoj kulturi utisnuli crtu ekskluzivnosti. Tako se mogla roditi iluzija o "izvornoj
primitivnosti steaka" i naivnom karakteru srednjovjekovne bosanske kulture za koju se
sve doskora vjerovalo da nije pripadala krugu dostignua gotike umjetnosti. Bilo je to
vrijeme pionirskih poetaka moderne historiografije u Bosni i Hercegovini, kada je i

naizgled skromni prilog o tehnici "snimanja" natpisa sa steaka znaio mnogo, kada je
tek zapoela sistematizacija nekoliko stotina danas poznatih epitafa (Truhelka, 1891.a,
41.-43.; 1891.b, 86.-94.; 1892., 24.-31.; 1892.a, 107.-116.; 1892.b, 215.-220.; Dragievi
Vuleti-Vukasovi, 1891., 193.-195.; 1892., 248.-249.).
Smatra se da je u zaivljavanju teze o stecima kao bogumilskim nadgrobnicima
presudnu ulogu odigrao Englez Arthur Evans koji je, putujui kao mladi novinar po
Bosni u vrijeme ustanka 1875., zabiljeio da markantni steci mogu biti bogumilski
nadgrobni spomenici (Evans, 1973., 161.-164.). Nedugo zatim Evans je postao arheolog
svjetskoga glasa, to je znatno pridonijelo da se teza o stecima kao bogumilskim
nadgrobnim spomenicima ukorijeni u europskoj i junoslavenskoj historiografiji.
Znaajan doprinos daljnjoj razradi Evansove teze dao je Maar Janos von Asbth,
inovnik rane austrougarske administracije u Bosni i Hercegovini i lan maarskoga
parlamenta. Asbthova knjiga o bosanskoj kulturi, s centralnom bogumilskom tezom,
bila je i prva literatura o toj temi na stranim jezicima, objavljena u Budimpeti 1887., u
Beu 1888., a u Londonu 1890. (Asbth, 1888., 94.-118.). Nastanak ove lane povijesti
svojedobno je ocijenjen kao rezultat spoznaje Austro-Ugarske o nunosti odvajanja BiH
od Srbije, te u skladu s time kao rezultat potrebe za stvaranjem neke vrste ideoloke
podrke toj politikoj opciji (Wenzel, 1996., 64.-65.). Asbthova knjiga "proireno [je]
politiko izlaganje" i uputa dravnom inovnitvu u provoenju programa bonjatva, sa
stecima kao vanim elementom koji je toj politikoj opciji trebao dati kulturni sadraj.
Ako se i moe prihvatiti ocjena da je znanost u Asbthovu djelu "funkcionalizirana
politiki i [da je] napravljena oruem bonjakluka", isto tako ostaje ocjena da je "to bio
poetak angairanja nove vlasti u masivnom i sustavnom organiziranju znanstvenih i
kulturnih prilika u Bosni" (Pederin, 1982., 466.-468.). Dok su Osmanlije naveli Bosance
da zaborave steak, Austrijanci su im pomogli da ga sauvaju od zaborava (Buturovi,
2002., 68.). Tu se kao dalekosena tema postavlja problem procjene spomenika i
njihovog utjecaja na okolinu za kasnije generacije, tj. pitanja: Koliko dugo je spomenik
preivio i koliko je od ranijih spomenika bilo vidljivo za kasnije generacije? (Oliver,
2000., 6.). Od istog je znaaja pitanje: Kakav su odnos sljedee generacije uspostavile
prema stecima kao grobnim spomenicima? Ovo pitanje dobiva na vanosti posebno u
svjetlu injenice da je briga o smrti bila u skladu s brigom o ivotu (Oliver, 2000., 7.).

Upravo kada se koncem XV. stoljea umjetnost steaka gasi, nakon to su jo od VIII.IX. stoljea uinjeni pokuaji na formiranju kolekcija grobnih natpisa iz Rima, napravio
je rimski profesor humanistikih znanosti Petrus Sabinus prvu zasebnu kolekciju od
nekih 200 kranskih natpisa (Northcote, 1878., 10.-11.).
Nakon Asbtha bogumilskoj su tezi pored ostalih bili naklonjeni iro Truhelka i Vejsil
uri (Belagi, 1982., 492.). Meutim, ak je i tada bilo pojedinaca poput mitropolita
Hadi-Save Kosanovia koji je u Bosanskoj Vili (1891.) ukazao na pojavu bogumilizacije
steaka (Wenzel-Koji, 1981., 210.). etiri decenija kasnije istu je tezu osporio Vladislav
Skari, ukazavi da je u tu rabotu svoje prste iz politikih motiva uplela Austro-Ugarska
(Skari, 1932., 356.-357.).
Evansova je teza gotovo cijelo stoljee presudno odreivala nain razumijevanja
svijeta steaka, iako je u nju ve 1899. godine razlono posumnjao tadanji direktor
Zemaljskog muzeja iz Sarajeva Kosta Hrmann (Belagi, 1980., 643.). Tako se moglo
desiti da joj, pored brojnih drugih autora, podlegne ak i Miroslav Krlea (1975., 359.369.). Teza o bogumilskom karakteru steaka naslonila se na teoriju o bogumilskom
podrijetlu bosanskohercegovakih muslimana Bonjaka. Tako su steci kae jedna od
najboljih poznavateljica ovog jo uvijek do kraja neistraenog fenomena dani na poklon
Muslimanima, naglaavajui njihova nasljedna prava na zemlju i implicirajui da su
kasniji krani, usporedno, 'pridolice' (Wenzel, 1996., 67.). Bitna je odlika suvremenih
bogumilizacija da jednu historiografsku krivotvorinu nastoje pretvoriti u "svetu priu"
(Eliade, 1970., 8., 9.) i podlogu za hegemoniju, dok je Krleina bogumilizacija
"transnacionalna i transkonfesionalna i imala je dalekoseniji cilj ili poruku" (Tadi,
2007., 197.-210.). Opravdana je, stoga, kritika ideologizacije steaka koja stvara
iskrivljenu sliku prolosti (Dodig, 2006., 244.-249.).
Najnoviji pokuaji reanimacije arhaine teze o bogumilskom karakteru steaka
podudarili su se s poetkom rata u BiH 1992. (D. Lovrenovi, 2005.; 2006.), iako ve
sam naziv za nekropole steaka "kaurska groblja" uobiajen kod muslimana/Bonjaka
demantira njihov navodni bogumilski karakter (Stratimirovi, 1891., 122.; orovi,
1956., 127.). Ni usmene predaje steke nikad ne dovode u vezu s bogumilima (Softi,
2002.), to bi se s obzirom na znaaj kulta mrtvih i ukupno patrijarhalno naslijee s
pravom oekivalo da je takva veza uistinu postojala. Mit o bogumilskom karakteru

steaka jo uvijek se podgrijava i u dijelu meunarodne historiografije (Wenzel-Koji,

1981.; Challet, 1965.), emu je znaajno pridonijelo to to je taj isti mit tijekom zadnjih
pola stoljea na iroka vrata kroio u razna enciklopedijska izdanja, gdje su njegovu
validnost jamila afirmirana znanstvena imena. Ta ideja poivala je na koliko jo do juer
vaeoj tezi o navodnim kriarskim ratovima voenim iz Rima i Ugarske protiv tzv.
bosanskih bogumila, ija je umjetnost promatrana kao "umjetnost jednog naroda koji
nee da se pokori katolikim silama" (Challet, 1965., 23.). Nakon to je utvrena
ideoloka, a ne vjerska pozadina ratova voenih prvenstveno iz Ugarske protiv Bosne (N.
Klai, 1989., 287; D. Lovrenovi, 2006.a, 587.-613.), svijetu bosanskih i humskih steaka
moralo se pristupiti s drugoga polazita. U tom pravcu ve su odranije vodili rezultati
komparativne analize domaih historijskih izvora i arheolokih spomenika kulture (Vego,
1963., 195.).
Srbizacija i kroatizacija steaka
Osim bogumilizaciji (bonjakizaciji), bili su steci izloeni naknadnim pokuajima da
ih se ubiljei i u neke druge nacionalne "gruntovne knjige". Tako su nastale
pseudoznanstvene teze o njihovom ekskluzivno srpskom i hrvatskom karakteru. Pri tome
moe izgledati paradoksalno to da ni srpska ni hrvatska "slubena" kolektivna memorija
(uostalom, kao ni muslimansko-bonjaka) do tada nisu uspostavile bilo kakav aktivan
odnos prema stecima preputenim asimilaciji u prirodi i od prirode (Buturovi, 2002.,
68.), ali i ljudskoj destrukciji koja je njihov broj, najblae reeno, prepolovila.
Tendenciju dokazivanja srpsko-pravoslavnog karaktera steaka biljei ve Truhelka
(1891., 382.), zapazivi da je bogumilska teza "nala protivnika koji te spomenike
proglasie srpskopravoslavnim". Nakon referata proitanog na XI. Ruskom arheolokom
kongresu u Kijevu 1899. godine, kada je svjetska znanstvena javnost prvi put informirana
o stecima, Redakcija asopisa Trud u kojemu je taj prilog objavljen prigovorila je Kosti
Hrmannu da je propustio istaknuti njihov srpski karakter (Belagi, 1980., 644.).
Nadahnut idejom dokazivanja srpsko-pravoslavnog karaktera izmatike Crkve bosanske,
Vaso Gluac je i bosanske srednjovjekovne nadgrobne spomenike smjestio u isti idejni
kalup, smatrajui ih "direktnim dokazima" koji govore u prilog njegovoj osnovnoj tezi.

"Da to nisu bogomilski ili patarenski spomenici", kae Gluac, "oiti su dokazi i to, to se
esto puta nalaze oko pravoslavnih crkava i u blizini njihovoj, a gde danas takovih nema,
nalaze se po neki put u samome groblju tragovi crkvenog temelja, koje narod naziva
crkvinama." Zato je on i mogao ustvrditi da su "nai stari Bonjani bili pravoslavne
vere", da se Crkva bosanska nakon nestanka bosanske drave "utopila u velikoj
vaseljenskoj patrijariji", odnosno da je "pravoslavna 'crkva bosanska' stara upravo
toliko, koliko je staro i hrianstvo u Bosni i Hercegovini" (Gluac, 1924., 31.-35., 36.37., 50.).
Prvi sustavan pokuaj da se stecima utisne iskljuivo hrvatski nacionalni ig
objelodanjen je 1918. u knjizi Junoslavensko pitanje Ive Pilara, koji je pisao pod
pseudonimom Sdland. Ono to je prije njega na srpskoj strani uradio Boidar Petranovi
poistovjetivi Crkvu bosansku s pravoslavljem, a na bonjako-muslimanskoj Safvet-beg
Baagi otkrivi u tzv. bogumilstvu prasupstancu nacionalnoga bonjatva (D.
Lovrenovi, 2005., 244.-246.), radikalizirao je Sdland na hrvatskoj strani proglasivi
cjelokupnu prolost srednjovjekovne Bosne (ukljuivi i Crkvu bosansku) derivatom
hrvatske povijesti. U duhu rasnih teorija Sdland smatra da "bogumilska rasa, koja
vladae u Bosni od 12. do 15. st. bijae hrvatskog podrijetla, i itavo podruje zapadnog
Balkana, u kome nailazimo na bogumilske steke, pripadae nekada hrvatskom narodnom
posjedu". Upravo u stecima vidio je on "neoborivi dokaz da ti bosanski bogumilski
plemii bijahu ba Hrvati" (Sdland, 1990., 95., 96.). Teza o hrvatskom karakteru
bosanskih srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika ostala je u hrvatskoj historiografiji
iva i nakon Sdlanda, a zastupali su je ili su joj naginjali inae zasluni povjesniari
poput Dominika Mandia (1982., 119.-125.) i Franje anjeka (1975., 190.-191.).
Demontiranje bogumilske teze o stecima: od Koste Hrmanna i Vladislava
Skaria preko Alojza Benca i efika Belagia do Marka Vege, Sime irkovia,
Nedima Filipovia, Ljube Sparavala, Johna Finea, Noela Malcolma i Marian Wenzel
Postupno je ipak, nakon to je 1878. vlast Osmanskoga u Bosni i Hercegovini
zamijenila vlast Austro-Ugarskog Carstva, posebno osnivanjem Zemaljskog muzeja u
Sarajevu, oivio znanstveni interes za ove nadgrobne spomenike, to je urodilo

objavljivanjem mnogobrojnih podataka o njihovim oblicima, ukrasima i natpisima

(Belagi, 1982., 13.-16.). To je znatno proirilo osnovu za njihovu daljnju znanstvenu
valorizaciju, ali se i tada jo uvijek osjeala potreba "njihovog sistematskog opisa"
(Sergejevski, 1942., 97.). Zvui pomalo nestvarno da je prije 1899. godine u
Zemaljskomu muzeju postojala detaljna statistika steaka, odnosno da se raspolagalo
brojem od 59.500 nadgrobnih spomenika, kao i geografskom kartom njihove
rasprostranjenosti. Ove podatke iste je godine na XI. Ruskom arheolokom kongresu u
Kijevu prezentirao direktor Zemaljskog muzeja Kosta Hrmann, poklonivi Carskom
ruskom arheolokom drutvu geografsku kartu razmjetaja steaka s priloenim
statistikim podacima (Solovjev, 1955., 217.-218.). Raunajui sa svim nedostacima tog
teksta, njegovi su rezultati bili zasnovani na opsenoj akciji Zemaljske vlade poduzetoj
tijekom 1897. i 1898., kada je preko kotarskih ureda, tj. preko andara, lugara, cestara,
knezova-muhtara, uitelja i sveenika bio obavljen popis steaka, utvreno njihovo
brojno stanje i teritorij rasprostiranja. Nastup Koste Hrmanna u Kijevu 1899. i prisutnost
Zemaljskog muzeja na brojnim prestinim meunarodnim znanstvenim i izlobenim
manifestacijama koncem XIX. st. znatno su pridonijeli afirmaciji steaka, ali i ukupne
kulturno-historijske batine Bosne i Hercegovine, koja je sve vie poela zanimati
europsku znanstvenu i kulturnu javnost (Belagi, 1996., 640.).
Nakon to je u razdoblju izmeu Prvog i Drugog svjetskog rata taj istraivaki zamah
donekle splasnuo, odnos prema stecima iz korijena je izmijenjen poslije 1945. godine,
kada su poduzeta sustavna istraivanja pojedinih nekropola ili skupina nekropola, tako da
je tijekom dvadesetak godina objavljen niz monografskih studija koje predstavljaju
osnovu znanstveno sreene grae za njihovo daljnje istraivanje. Taj kompleksni
program obuhvaao je etiri etape: anketno prikupljanje opih podataka o stecima,
njihovu provjeru i dopunu, sistematsku timsku obradu vanijih lokaliteta i regija te
publiciranje rezultata prikupljene grae. Iza cijele akcije stajali su tadanji institucionalni
dravni mehanizmi sa svojim materijalno-financijskim sredstvima, kao i prominentna
imena historijske znanosti (Belagi, 1982., 18.-23.).
Tako sabrani rezultati omoguili su potpuno novi pristup ovim nadgrobnim
spomenicima, da bi prva sintetska studija o ukrasnim motivima na stecima i slubeno
oznaila novi iskorak prema njihovoj debogumilizaciji (Wenzel, 1965.). Meu prvima je

u tom duhu razmiljao Benac (1952., 41.) ukazavi da je potrebno "jednom definitivno
ukloniti bogumilsku pozadinu sa ukrasa na ovoj vrsti spomenika i umjetnost na njima
[stecima] staviti u sklop opeg prouavanja folklora". Premda nije pisan sa znanstvenim
ambicijama, jedan je prilog Franje Horvata decenij ranije (1941., 178.) otkrinuo vrata
revalorizaciji steaka istaknuvi da "razjanjenje o tim oblicima [nadgrobnih spomenika]
u samostalnoj bosanskoj crkvi neemo nai."
Na istom je tragu u to vrijeme bio Belagi (1954.a, 175.), uoivi da pojava motiva
kria na stecima "sve vie govori protiv teze nekih naunih radnika (Solovjev, Truhelka)
da su steci iskljuivo bogumilski grobovi". Nekoliko godina kasnije, istraujui steke u
dolini rijeke Trebinjice, isti je autor zapisao: "Zbog navedenih okolnosti, ne bi se moglo
tvrditi da je kod krana ovoga kraja, koji su se u kasnijim vijekovima ukopavali na
mjestima srednjovjekovnih nekropola, vladalo uvjerenje da su pod stecima zakopavani
kranski jeretici, odnosno ljudi koji su po vjeri bili sasvim neto drugo od novijih
generacija koje su ovdje ivjele. U vezi s tim vana je i okolnost da sve crkve i svi noviji
grobovi na mjestima srednjovjekovnih nekropola pripadaju iskljuivo pravoslavnima"
(Belagi, 1962.a, 33.). Izuavajui niz godina taj fenomen Marko Vego (1961.a, 111.;
1963., 196.) je doao do zakljuka da je patarene i bogumile "stvorila tuinska vlast i
propaganda rimskih papa i ugarskih biskupa", te da "vezivanje nadgrobnih spomenikasteaka za pojavu patarena u Bosni nema osnova na terenu jer se oni u raznim oblicima
upotrebljavaju na irem podruju od onoga na kome su ivjeli lanovi bosanske crkve".
Bavei se stecima u okolici Trebinja Ljubo Sparavalo (1979., 135.) je ustanovio "da su
na podruju ume trebinjske nekropole sa stecima nastale uz crkve", to "znai da su
steci nadgrobni spomenici hriana", odnosno da "nisu mogli biti bogumilski spomenici,
kako se to u naoj nauci donedavno mislilo". Ukorijenjeni stereotipi, meutim, sporo su
ustupali mjesto novim, znanstveno fundiranim stajalitima, tako da je Nedim Filipovi
(1974., 218.) mogao zapisati: "Iako je u posljednje vrijeme prilino nauno raieno
pitanje grobnih spomenika-steaka, ipak i tu u naunoj praksi jo preovlauje
bogumilizirajua interpretacija tih monumenata".
Osim spomenutih, i drugi su autori, meu ostalima irkovi (1964., 235.), kobalj
(1970.), Fine (1975.), Mileti (1982.), Mandi (1982., 117.-119.), P. Aneli (1984.),
Malcolm (1995., 41.), Palameta (1995., 187.-188.), Wenzel (1996., 67.; 1999.) i Zeevi

(2005.) odbacili tezu o bogumilskom karakteru steaka. Bio je to rezultat razvojnog puta
jedne historiografije koja se od samoga poetka morala hrvati s utvarama ideologije i
predrasuda, puta duljeg od jednog stoljea na ijem je kraju bilo jasno to to steci nisu,
ako ve do kraja nije bilo jasno ono to jesu. Danas se kao znanstveno verificirana idejavodilja u ovom segmentu korpusa steaka moe uvaiti konstatacija Nade Mileti
(1982.a, 239.): "Argumenti za dokaz eventualne bogumilske pripadnosti svekolikog
raznorodnog ivlja srednjovekovne Bosne moraju se traiti mimo steaka i ukrasa na
njima.". U punom suglasju s ovom postavka je Johna Finea (1982., 132.), autora jedne od
najboljih studija o Crkvi bosanskoj: "I najzad, ako Bosanska crkva nije bila dualistika
onda termin 'bogumilski' za ove nadgrobne kamenove [steke] postaje u jo veoj meri
irelevantan. Mislim da se moemo nadati da e ova oznaka uskoro biti naputena i u
popularnoj literaturi.". Usprkos mukotrpno dosegnutoj razini istraivanja steaka, u koji
su poduhvat svoje najbolje energije uloile generacije znanstvenika razliitih usmjerenja,
jo uvijek su ivi recidivi njihove bogumilizacije s pozivom na "historijske vertikale",
"povijesni legitimitet" i "politiki legitimitet" naroda najpogrenije od svih postavki na
koje se moe pozvati povijesna znanost (Durakovi, 2008.). Dovodei je u vezu s
umjetnikom formom suvremenih ornamentalnih srebrnih i posrebrenih zdjela izraenih
rukama bosanskih majstora, najnovija istraivanja umjetnost steaka nastoje obuhvatiti
pod pojmom bosanskog stila kao "mjeavine gotikog, mediteransko-islamskog i
bizantskog" umjetnikog naslijea, "kao jedan ogranak evropskog korpusa gotikih
nadgrobnih spomenika" (Wenzel, 1999., 12.-13.).
Ako se steci ne mogu objasniti bogumilizirajuom teorijom, jednako kao ni tezom o
njihovom srpskom i hrvatskom karakteru, onda jedino preostaje vratiti ih u njihov izvorni
svijet u kom su nastali, razvijali se i, s nestankom srednjovjekovne bosanske drave,
doivjeli svoj kraj. Uspostava vlasti Osmanskoga Carstva 1463. uvjetovala je brzi silazak
sa scene ovih monumentalnih grobnih obiljeja, odnosno promjena politikih okolnosti
donijela je druge drutvene odnose i druge obiaje. Jo je Truhelka (1914., 230.)
ustanovio da su steci preteito vezani za planinska mjesta koja su vremenom opustjela
budui da ih je stanovnitvo napustilo, ali je isto tako ustanovljeno da je nestanak steaka
prethodio samome raseljavanju i da je bio uvjetovan novim ivotnim okolnostima
(Benac, 1951., 61.). To ukazuje da su steci izraz jedne mnogo rasprostranjenije

materijalne i duhovne kulture, pri ijem su nastanku odluujuu ulogu odigrali davni kult
mrtvih, karakter zemljita, socijalni odnosi i utjecaji iz kulturno razvijenog susjedstva
(idak, 1937., 134.). Uza sve ove imbenike i kranska umjetnost, odnosno kransko
razumijevanje smrti i zagrobnog ivota.
Steci i crkve steci i ehidska groblja
Danas ve i sama karta rasprostranjenosti steaka svjedoi da njihov karakter nije
mogao biti bogumilski, jer ih nema u Bugarskoj kao domovini bogumilstva, isto tako u
"patarenskim" podrujima Italije i june Francuske (kobalj, 1970., 235.). U prilog tome
govori i okolnost da su nekropole steaka u kasnijim vremenima sluile kao mjesta ukopa
za pripadnike Katolike i Pravoslavne crkve, to sigurno ne bi bio sluaj da su na tim
mjestima poivali heretiki bogumili. To, meutim, u svim takvim sluajevima ne
podrazumijeva konfesionalni kontinuitet novovjekovnih crkava i srednjovjekovnih
nekropola, budui da je srednjovjekovni kontekst steaka tijekom stoljea viestruko
preoblikovan i razoren te zato ovaj podatak upuuje na oprez, premda ponekad moe
predstavljati vaan indikator. U svakom sluaju, sekundarna upotreba steaka, odnosno
njihova ugradnja u temelje i zidove crkava u oblasti Popova (Belagi, 1966., 63.), ali i
mnogi drugi slini primjeri poput ugradnje 19 steaka u sofe (trijem) i dvorinu ogradu
damije u Ostrocu na rijeci Neretvi (Belagi, 1954., 198.) ne svjedoe o bogumilskom
karakteru ovih grobnih spomenika.
Nakon to se pokazalo da mnoge nekropole sa stecima lee upravo oko ruevina
istovremenih crkava, odnosno da steci, iako ne iskljuivo, slijede crkvenu arhitekturu,
demantirana je teza o navodnoj nespojivosti steaka i crkvenih graevina. Do sada
evidentiranih 445 mjesta kranskog kulta na podruju BiH i karta rasprostranjenosti
srednjovjekovnih crkava koja govori da je gotovo svako naseljeno mjesto tada imalo
crkvu, da ih je u veim gradovima bilo po nekoliko te da su tadanje crkve uglavnom bile
upne (Zirdum, 2001., 161., 163.), tezu o povezanosti steaka i sakralnih graevina
dodatno podupire. Postavljanje groba bilo je izuzetno vano. Preminuli sahranjeni u crkvi
ili u njezinoj neposrednoj blizini nastavili su na odreeni nain biti lanovima zajednice;
njihova blizina nije doputala da ih se zaboravi i znaila je da tijekom mise i ostalih

obreda crkvena zajednica ivih koegzistira s njima (Bogucka, 2006., 130.). Model
srednjovjekovnoga kranskoga groblja povezan s crkvom model je koji zapadna drutva
koriste do XVIII. stoljea. To je antropoloka injenica goleme vanosti jer je
kombinacija crkve i groblja postala jedan od esencijalnih elemenata urbane i seoske
topografije (Aris, 1985., 12.). Poetak obiaja sahranjivanja pokojnika u neposrednoj
blizini crkve see u rani srednji vijek. Taj prostor bio je opasan zidom i posveen od
biskupa s ciljem da se odstrane svi utjecaji koji bi mogli uznemiriti pokojnike (Curl,
1980., 71.). To je bio rezultat evolucije ne samo u praksi nego takoer u doktrini i pravu
ime je potpuno nova koncepcija svetosti mrtvih zamijenila antiku. Dok su pagani bili
sahranjivani posvuda, krani su pokapani jedino u tovanim i javnim mjestima
odreenim za tu namjenu i posveenim s tim ciljem (Aris, 1981., 40.-41.). U
srednjovjekovnom govoru rije "crkva" nije znaila samo crkvene graevine nego cijeli
prostor oko crkve. U obiajnom pravu Hainaulta "parohijalna" ili upna crkva ukljuivala
je lau crkve, zvonik i groblje (Aris, 1974., 18.). Tako je groblje postalo "krilo crkve",
kao to je krilo Abrahamovo predstavljalo mjesto pokoja due.
Natpis na steku s lokaliteta Ocrkavlje kod Miljevine u istonoj Bosni otkriva da je sin
podigao grobni spomenik ocu, koji je pak sagradio ili obnovio crkvu sv. Georgija
smjetenu

blizini

nekropole

(Kajmakovi,

1984.,

71.-72.).

Na

jednom

srednjovjekovnom lokalitetu kod Bugojna pokojnici su se do XIII. st. ukopavali bez

ikakvih trajnih nadgrobnih obiljeja, da bi se tek oko crkve izgraene u tom stoljeu
poeli redati grobovi sa stecima. Slojevitost ovoga grobnog lokaliteta pokazuje da steci
stoje u izravnoj genetikoj vezi s grobnim spomenicima ranog srednjeg vijeka (Vego,
1963., 196.), odnosno da se moe povui jasna vremenska linija izmeu ukopa bez
spomenika napravljenog od vrstog materijala i onih koji su taj znak imali.
Teorija o nespojivosti steaka i crkvenih graevina dodatno je obesnaena nakon to je
utvreno da se iznad groba prvoga bosanskog kralja Tvrtka I. Kotromania smjetenog na
poasnom mjestu u sredini oltara krunidbene i grobne crkve Kotromania u Milima
(Arnautoviima) kod Visokog posveene sv. Nikoli nalazio upravo steak-sljemenjak (P.
Aneli, 1980., 211., 227.-231.). Takvih je primjera u srednjovjekovnoj Bosni, poput
oslikane mauzolejne crkve vjernika Crkve bosanske tepije Batala antia, na ijoj
sredini je stajao masivni steak u obliku sljemenjaka, ili mauzolejne crkve podignute

nedaleko od grada Sokola na epan-Polju na sastavu Tare i Pive pripisane hercegu

Stjepanu Vukiu-Kosai koji se kolebao izmeu triju konfesija, a iju je unutranjost
krasio sljemenjak s postoljem (Kajmakovi, 1971., 53., 56.) sasvim sigurno bilo mnogo
vie nego se to danas zna. Svi ovi primjeri ukazuju na to da su steci efektivno pomagali
u procesu urbanizacije mrtvih, kao to su sudjelovali u formiranju ukupne vizualne
kulture smrti. Ulaskom u kraljevsku mauzolejnu, ujedno i krunidbenu crkvu
Kotromania, kao i u mauzolejne crkve bosanskih velikaa, steak kao grobni spomenik
postaje neizostavnim dijelom javnoga dogaaja od najvieg znaaja kakav je
predstavljala kraljevska i vlastelinska sahrana, znakom politike i vjerske simbolike. Na
taj je nain, predstavljajui socijalne i kulturne norme svoga vremena, steak vizualno i
simboliki izmirivao plemensku solidarnost, politiku privrenost i individualnu
pobonost. Sve to predstavlja kranstvo kao religiju stalnih mjesta: mjesta za molitvu i
bogosluje, mjesta za naseljene vjerske zajednice i mjesta za pogreb (Fletcher, 1997.,
260.).
Kao nezaobilaznu komponentu tome treba pridodati i kompleksne vjerske prilike u
srednjovjekovnoj Bosni obiljeene paralelnim postojanjem triju kranskih crkavakonfesija: katolike, pravoslavne i vjere bosanske, koje su svoj duboki peat utisnule i na
steke kao zajedniki (interkonfesionalni) biljeg. Obino se smatralo da se na podruju
koje su pokrivali steci ne javljaju istovremene nekropole s nekim drugim grobnim, jo
manje konfesionalnim obiljejima, meutim to se miljenje donekle mora korigirati.
Postoje, naime, specifini sluajevi poput nekropole u selu Mihaljevii kod Sarajeva
koritene kroz izuzetno dugi vremenski period izmeu III./IV. i prve polovice XVI. st. od
strane tri razliite etnike skupine Romana, Ostrogota i Slavena pokazujui da su
paralelno uz nekropole sa stecima postojale i nekropole bez steaka. O tome, pored
ostalih nalaza, svjedoe grobne konstrukcije od ploa sloenih u vidu krova, kako je to
utvreno u istovremenim grobovima ispod steaka (Mileti, 1955., 151.-155.; 1956., 33.37.; 1961., 256.-257.). Ovdje se moe govoriti o nekoj vrsti podzemnih "steaka".
Lokaliteti poput Mihaljevia, s milenijskim kontinuitetom ukopavanja, daleko su od toga
da predstavljaju iznimku u europskoj sepulkralnoj praksi. Winchester u Englskoj s
tradicijom sahranjivanja dugom 2000. godina, poevi od kasnog eljeznog doba, jedno
je od takvih mjesta (Kjlbye-Biddle, 1992., 210. i dalje).

Osim grobova sa stecima u vidu ploe, sanduka i amorfnog kamena, na lokalitetu

Steci u Rakoj Gori kod Mostara vie grobova je bilo bez spomenika. Ako ih je izvjestan
broj i stradao, odreeni dio grobova izvorno nije imao nikakvog obiljeja osim moda
drvenih krieva koji su vremenom nestali (Atanackovi-Sali, 1989., 98.). Slina pojava
istovremeno postojanje grobalja sa stecima i bez steaka zabiljeena je na podruju
srednjeg toka rijeke Cetine u susjednoj Hrvatskoj, s tim to su grobovi bez steaka
pripisani Hrvatima (starosjediocima), a grobovi sa stecima Vlasima (doseljenicima)
(Miloevi, 1991., 57.). Drugo je pitanje to to su kasnija meusobno odvojena katolika,
pravoslavna i muslimanska groblja nastala u neposrednoj blizini ili ak na samoj
nekropoli steaka (I. Lovrenovi, 1994., 78.-79.). Upravo na tim rijetkim nekropolama s
ouvanim crkvama moe se pratiti kako steci nestaju, kako ploe postaju sve nie i
grupiraju se oko crkava, dok se u posljednjoj etapi poetkom XVI. st. ploe ne ponu
postavljati ili pored zidova crkve ili se pak unose u samu crkvu. Ovi "unutarnji" steci
postepeno bivaju zagueni u malim prostorima grobljanskih crkava, ploe se tanje, a
reljefi postaju sve plii.
Paralelno s prvim muslimanskim grobljima, javljaju se u Bosni i prve varijante
steaka-niana u izravnoj zavisnosti od oblika muslimanskih nadgrobnih spomenika
(Belagi, 1978.). Srednjovjekovna mramorja i ehidska groblja esto se nalaze jedna
pored drugih, odraavajui rodovsku svijest o tome da se lanovi porodice obino
sahranjuju na jednom groblju (orovi, 1956., 145.). U muslimanskom selu Kosae
nedaleko od Gorada na malom su prostoru rasporeeni muslimansko groblje i etiri
skupine steaka, vie steaka ugraeno je u okolne kue, nedaleko od tree i etvrte
skupine spomenika nalazi se lokalitet Krievac a uz prvu skupinu lokalitet Crkvine, to
navodi na pretpostavku da se u srednjem vijeku ovdje nalazilo znaajnije sredite
(Belagi, 1959.a, 243.-246.). Na istonoj strani Sarajeva, u mjestu Hrea, nalazi se
srednjovjekovna nekropola s preostala 24 steka od nekadanjih stotinjak. Nastavak ove
nekropole ini nekropola muslimanskih niana vremenskih i tipolokih potomaka
steaka ukazujui na rodovski slijed s pokojnicima iz srednjovjekovne nekropole.
Kulturoloku i konfesionalnu kompleksnost ovog lokaliteta zaokruuje pravoslavno
groblje (Mueta-Aeri, 1979., 223.-229.).

Kronologija ukapanja: od groba bez steka do groba sa stekom

Mogunost sklapanja sline vieslojne kulturoloke slike prua se u Grborezima kod
Livna, lokalitetu smjetenom uz prometni put koji povezuje ovu oblast s Primorjem, s
tipinim srednjovjekovnim slavenskim grobljem tzv. ravnim i na redove zvanim
"Mramorje", na kojemu se izmeu 265 istraenih grobova nalazi 86 primjeraka sa
stecima kao nadzemnim grobnim oznakama. Kronologija ukapanja vidljiva na osnovi
bogatog arheolokog materijala pokazuje tri vrste ukopa u raki bez ikakvih dodataka
(38%), u raki formiranoj ograivanjem pokojnikova tijela daskama (10%) i u grobovima
iji je prostor s pokojnikovim tijelom oblagan kamenjem i pokrivan kamenim ploama.
Tih je grobova ukupno 138 (52%), meu njima i spomenutih 86 primjeraka sa stecima.
Analiza grobnih nalaza pokazuje da su ukopavanja u Grborezima vrena izmeu X. i XV.
stoljea, najintenzivnije izmeu XII. i XIV. st. (Belagi, 1964.b, 93.-97.). Ovu arolikost
oituje i nekropola u selu abii smjetenom na jugoistonim padinama planine
Bjelanice sa tri vrste ukopa: u kamenom ograenom grobu, u drvenim sanducima
zakovanim eljeznim klinovima te polaganjem pokojnika u zemlju (Fekea, 2007., 204.,
215.).
Kako su steci u jednom povijesnom trenutku zamijenili dotadanji skromni nain
obiljeavanja grobova postalo je jasnije prilikom iskopavanja srednjovjekovnih grobova
u Gornjoj Bijeloj kod Konjica, gdje je ispod jedne nadgrobne ploe otkriven kostur s
postkarolinkim mamuzama (IX.-XI. st.) i jednim prizmatinim stupom ugraenim u
kamenu ogradu uz noge pokojnika. Jednog dijela postavljenog u grob, drugog dijela
ostavljenog iznad zemlje, stup je naen in situ (Vego, 1963., 196.). Jedan je grob s
amorfnom ploom i pobodenim kamenovima datiran u XII. stoljee, ime je
dokumentiran nain prerastanja humka u grob s ploom koja daljnjom evolucijom prelazi
u oblik sanduka (P. Aneli, 1975., 224.).
Svim ovim ukopima ranosrednjovjekovnim bez spomenika i kasnijim sa
spomenikom prethodila je faza spaljivanja mrtvaca karakteristina za slavensku
pagansku religiju. To otkriva slavenski grob sa spaljenim mrtvacem u Sultiima kod
Konjica iz VIII. st. koji odgovara opoj periodizaciji spaljivanja mrtvaca kod Junih
Slavena do X. st. kada se zavrava proces kristijanizacije (P. Aneli, 1959., 200.-209.).

Krani obino nisu prakticirali spaljivanje izuzev u kasnijim stoljeima kada je

spaljivanje heretika definirano sukobom sistema to ih je obuhvaalo kranstvo
obiljeilo periodine krize koje su kranstvo identificirale kao vjeru netolerancije u
njezinim razliitim oblicima (Binski, 1996., 10.). Kremacije su po definiciji paganske i
crkva ih nije odobravala. Iako se ponekad vjerovalo da je svrha spaljivanja tijela
oslobaanje due, specifino znaenje kremacije variralo je u tradicionalnim drutvima, a
za anglo-saksonsko drutvo praktiki je unepovrat izgubljeno. Treba takoer znati da je
postojao vie nego jedan nain paganskih ukopa (Meaney, 2003., 238.). Za ilustraciju
moe posluiti podatak da se na sjeveru Rusije stari obiaj kremacije pokojnika
prilagodio ukopu pod kranskim utjecajem tek u XIII. stoljeu (Nazarova, 2006., 149.).
Rizino bi, meutim, bilo spaljivanje mrtvaca uzimati kao apsolutni kriterij vjerske
lojalnosti pokojnika jer arheologija koja se bavi pitanjem konverzije poznaje i atipine
sluajeve gdje nije mogue razlikovati paganski od kranskoga groba. Kristijanizacija
rijeke koju svi moraju prei bila je jedno od najznaajnijih dostignua u polaganom
razvoju europske konverzije. To objanjava podatak da prije zabrane kremiranja u
saksonskom kapitularu iz 785. godine nije bilo ni svjetovne ni crkvene osude nijednoga
posebnog pogrebnog obiaja. Zato je tradicionalna pogrebna praksa s njezinim socijalnim
obredima i emocionalnim nabojem mogla preivjeti prijelaz od paganstva na kranstvo
(Fletcher, 1997., 124.-125., 258.-260.). Susreemo je, kako emo vidjeti, u razliitim
oblicima, i na stecima i u grobovima ispod njih, tako da se moe govoriti o nekoj vrsti
"paganskog kranstva" u koje su sporo prodirale monoteistike norme. To je bio sistem
vjerovanja satkan od tri sloja: kranskog, lokalnoga nekranskog i polukranskog (usp.
Valk, 2003., 577.) i zato u nekim sluajevima, ak i onda kada su u grobu bili otkriveni
krievi u vidu privjeska, nije bilo mogue odgonetnuti tko je kranin a tko paganin, jer
su nalazi takvih grobova dvoznani (Meaney, 2003., 241.). Openito uzevi, razliitost
pogrebnog obiaja ranog srednjeg vijeka prevelika je da bi se objasnila religijom (Halsall,
1995., 63.).

II.
UMJETNIKA RASPJEVANOST I RAZIGRANOST SMRTI NA STEKU

Mnotvo izvornih naziva steak kolokvijalni naziv

Na osnovi razborite generalizacije moe se tvrditi da su spomenici u srednjem vijeku
imali tri glavne namjene: komemoraciju umrlog lana obitelji, ime se znaajno
pridonosilo procesu alosti i odravanju dobre obiteljske reputacije, iskazivanje potpune
funkcije u izrazima slube ili u genealokom tijeku odatle znaaj simbola poloaja ili
zvanja i heraldika, te konano treu i najvaniju svrhu, da se odgovarajuom
komemoracijom pokua osigurati stalni tijek molitava u korist preminulog i tako donese
utjeha dui u istilitu i skraenje razdoblja proienja (Norris, 1992., 184.).
Jedan od prvih problema skopanih s pravilnim razumijevanjem tako sloene povijesne
materije poput steaka odnosi se na sam naziv. Postoje, naime, tri vrste naziva koji se
paralelno koriste za njihovo obiljeavanje, meu kojima esto dolazi do preklapanja, to
raa nove nejasnoe i nesporazume. Prva vrsta su izrazi koji se oslanjaju na autentine
povijesne izvore mahom natpise sa steaka: "bilig", "km", "zlamen", "kua" i "vjeni
dom". Nazivi ukorijenjeni u narodu su: "mramorje", "grko groblje", "kaursko groblje" i
"divsko groblje". iro Truhelka (1891., 369.) plasirao je tezu prema kojoj rije "maet"
kao oznaka za steak dolazi od turske rijei "mehed", po narodnom "meit", koja
oznaava grob junaka ili muenika palog za vjeru. Vejsil uri povezao je naziv
"maet" s talijanskom rijei "massetto" u znaenju veliki kamen, to je prihvatio i
Belagi (1954.a, 191.), primijetivi da se termin "maet" najvie upotrebljava na
Kupresu i podruju oko Duvna, Livna i Bosanskog Grahova tradicionalno povezanim s
Dalmacijom. Najee koriten naziv steak od zadnjih je decenija XIX. st. u
izdanjima Glasnika Zemaljskog muzeja iz Sarajeva meu ostalima afirmirao Truhelka
(1891., 373.). Smo ime steak dolazi od njegove glavne namjene da "stoji" iznad groba
kao spomenik; to je particip prezenta od glagola stajati stojei ili, kako se govorilo u
staro vrijeme: "stei" (kobalj, 1970., 220.-221.). Novija istraivanja na vidjelo iznose

sve manjkavosti ovakvog naziva ukazujui na problem kategorizacije srodnih nadgrobnih

spomenika susjednih teritorija (zapadne Srbije), oblika ploe, koji se javljaju u vrijeme
kad steaka u Bosni gotovo i nema. Sam naziv steak pokazuju ova istraivanja
najprije se sree u Srpskom rjeniku Vuka Stefanovia Karadia iz 1852., dok u prvom
izdanju istog Rjenika iz 1812. godine taj termin jo uvijek nije postojao (Zeevi, 2001.,
144.).
Steci se ne javljaju kao usamljena, izolirana pojava, ve kao dio neprekinutoga
sepulkralnoga kontinuiteta na bosansko-humskome podruju iji korijeni seu duboko u
pretpovijesno vrijeme. Tako postaje kristalno jasna vrsta vezanost steaka za lokalitete
starijih epoha pretpovijesna naselja i kultna mjesta, antike aglomeracije i groblja,
kasnoantike i ranosrednjovjekovne crkve i utvrene gradove. Vaan, neizostavan
element ovoga kontinuiteta ogleda se u injenici da nekropole steaka pripadaju tzv.
grobljima na redove, ija je pojava oznaila epohalnu promjenu u pogrebnoj praksi
europskoga srednjeg vijeka (Mileti, 1982., 22.-23.). Zato se pojava steaka oituje
prvenstveno kao odreena faza u sublimiranju milenijskih pogrebnih tradicija i njihovu
prenoenju u budunost, poevi od nadgrobne gomile do sljemenjaka i kria kao
konanog obiljeja kranskog groba uope (kobalj, 1970., 223.-224.). U svemu tome
ne smije se zanemariti injenica da posmrtni obiaji u vjerovanjima mnogih etnikih
skupina odraavaju one najarhainije i najdublje ukorijenjene obiaje koji se mijenjaju
izuzetno teko i sporo. Jasno je takoer, kako to pokazuju artefakti na antikom lokalitetu
Crkvine u ipuljiu kod Bugojna sa srednjovjekovnom nekropolom i 520 grobnih nalaza
(IX.-XIV. st.), da su ve u prvim stoljeima naseljavanja na Balkan Juni Slaveni
preuzeli i dalje razvijali obiaje posmrtnoga kulta starosjedilaca, meu ostalima
romanskog stanovnitva i romaniziranih Ilira, to je najtjenje bilo povezano s procesom
etnogeneze (Vukanovi, 1974., 214.-215.). U tom je kontekstu razumljiva upotreba
ilirskih grobnih humki za kasnije ukope, to osim praktine strane ovog obiaja ukazuje
na etniko stapanje Ilira i Slavena (Belagi, 1971.a, 78.).

Evolucija oblika: od ploe do sarkofaga (sljemenjaka) i kria

U nizu pitanja vezanih za umjetnost steaka od presudne je vanosti pojavu sagledati u
razvojnim fazama, tj. utvrditi osnovne linije njezine evolucije. Jasno je ve na prvi pogled
da su steci poput ive materije, od jednostavnih oblika koji su najbrojniji, rasli i
mijenjali se, sazrijevali i postajali otmjenijima, pratei u stopu kako opa kulturna i
umjetnika kretanja europskoga prostora tako i razvojnu liniju bosansko-humskoga
drutva na politikom, ekonomskom i kulturnom planu. Na stecima su sva ta proimanja
razvojne plime i oseke irih i lokalnih razmjera unutar romanike i gotike umjetnosti
i uklesana i ispisana. Pandan ovoj pojavi nalazimo u razvoju bosansko-humskog
minijaturnog slikarstva (P. Aneli, 1984., 511.).
Razvoj, rast i metamorfoza od jednostavnijih i manjih k sloenijim i veim oblicima,
jedna je od prvih znaajki steaka. Oblikovanje nadgrobnog spomenika u prvom je redu
uvjetovano teolokim shvaanjima vremena i sredine odnosno kultnim potrebama
njihovih poruioca (Erdeljan, 1996., 113.). Iako sistematizacija steaka jo nije razraena
do kraja, moe se poi od ukupno devet njihovih razliitih oblika zastupljenih u Radimlji
kod Stoca, to znai od ploe, ploe s podnojem, sanduka, sanduka s podnojem i
visokoga sanduka do visokoga sanduka s podnojem, sarkofaga te sarkofaga s podnojem
i kria. Ni oko samih naziva za pojedine oblike steaka jo uvijek nema suglasja,
primjerice oko termina sarkofag, to izvorno znai krinja koja jede tijelo (sarks tijelo i
fagein jesti), koji se spominje i pod nazivom sljemenjak (kobalj, 1970., 222.-223.). S
obzirom na sve razlike meu istraivaima opravdanom se ini opa klasifikacija steaka
na leee i stojee koju je 1952. godine uveo D. Sergejevski (Zeevi, 2005., 25.).
Najstariji i najrasprostranjeniji, poetni oblik steka, poloeni monolit ploa
predstavlja zajedniki oblik srednjovjekovnoga grobnoga spomenika u cijeloj Europi
(Wenzel, 1962., 109.). Za razliku od vertikalnog groba s niom, ovaj tip ravnog groba
nema izravan prototip u paganskoj ili kranskoj starini i po svemu sudei izravno je
povezan sa sistematskim pokapanjem tijela, kao i s velikom idejom povratka zemlji.
Pojava ravnoga groba neupitno predstavlja vaan kulturni dogaaj, svjedoei o mirnijem
prihvaanju pokojnik koji prestaju ulijevati strah i prisnijoj kohabitaciji s njima.
Horizontalne ploe bile su nesumnjivo prve s namjenom da budu i vidljive i ponizne.

Ravni grob u svakom je sluaju izvorna kreacija srednjovjekovnoga genija i njegova je

ambivalentna senzibilnost simbol kompromisa izmeu tradicionalne osamljenosti u
posveenom tlu i nove potrebe za mirnim dokazivanjem neijeg identiteta. U razdobljima
velike monumentalnosti u pogrebnom dizajnu XIV., XV. i XVI. stoljea to je bio
omiljeni izbor onih koji su eljeli pokazati svoju poniznost (Aris, 1981., 238.-239.).
Bilo da su pripadale podruju zapadne (latinske) pogrebne prakse, bilo da su nastale u
sredini izloenoj bizantskoj funerarnoj tradiciji ploe su sadravale simboliku smrti,
uskrsnua i vjenog ivota (Zeevi, 2005., 29.). Gravirane ploe posvuda su u Europi od
velikog znaaja kao umjetnika djela i historijski zapisi (Curl, 1980., 78.). U Njemakoj
se u veem broju javljaju od XIII. stoljea koliko u laikoj toliko i u duhovnoj sferi
(Kloos, 1992., 74.), to se poklapa s opim razvojem sepulkralne arhitekture na
europskom prostoru. Mnogi ranosrednjovjekovni grobovi u Dalmaciji imali su grobne
ploe postavljene neposredno nad pokojnicima, da bi se kasnije razvio obiaj postavljanja
ploe i na gornju povrinu kao vidljiv znak raspoznavanja grobova (Vego, 1963., 197.).
Najstarija ploa koja se moe smatrati stekom je ploa iz druge polovice XII. st. s
natpisom trebinjskog upana Grda (P. Aneli, 1984., 488., 490.). Novina u odnosu na
zapadnoeuropski i srednjoeuropski prostor nastaje deriviranjem iz ploe i stvaranjem
novog tipa nadgrobnog spomenika spajanjem pukih interpretacija, autohtonih tradicija i
oslobaanjem stega "oficijelne" umjetnosti (Sokol, 1980., 275.). Jo prije pojave klesane
ploe, kako to pokazuju istraivanja u Hercegovini, nadgrobni spomenici u vidu obine
lomljene ploe postavljani su u ranom srednjem vijeku pod utjecajem ilirskih i gotskih
obiaja (Vego, 1961.a, 94.). Ovakav slijed obiljeavanja grobnih mjesta logian je
rezultat oblikovanja ukupne kulturne slike na podruju rasprostiranja steaka od vremena
naseljavanja Slavena, to se vidi po nalazima nakita i oruja u nekropolama izmeu IX. i
XII. st. obiljeenih proimanjem utjecaja franakog kulturnog kruga, bjelobrdske i
dalmatinsko-hrvatske kulturne skupine (Mileti, 1963., 155.-178.).
Pojava steaka kao monumentalne grobne arhitekture u izravnoj je vezi s naraslim
ekonomskim potencijalima bosanskog feudalnog drutva, odnosno sa eljom pojedinaca
da vanjskim znakom na grobu afirmiraju svoj ugled i svoju mo (Benac, 1950., 5.). Broj
steaka, s druge strane, sasvim jasno upuuje na pretpostavku da su pod ovim grobnim
spomenicima bili isto tako sahranjivani i pripadnici slobodnog seljatva, pa moda ak i

kmetova (Benac, 1951., 72.-73.). Drutvo sposobno u tolikom broju podizati tako
monumentalne nadgrobne spomenike poput steaka, ija je izrada predstavljala sloen
proces i zahtijevala nemala financijska sredstva, bilo je bogato i ekonomski stabilno
drutvo. Vei broj grobova i grobalja bez steaka upuuje na duboku klasnu
diferenciranost tog istog drutva, to znai da su steci u kronolokom pogledu pratili
razvitak pa i propast feudalizma (P. Aneli, 1975., 225.). Za razliku od drevnog
vremena, kao i naih industrijskih kultura, u srednjem vijeku bio je uspostavljen
meusobni odnos izmeu stava prema bogatstvu i stava prema smrti (Aris, 1981., 193.).
Ako preciznim podacima te vrste za Bosnu i Hum i ne raspolaemo, solidnu
orijentaciju u procjeni trokova vezanih za sahranu, izradu i postavljanje steka
predstavlja iznos od 40 libara, koliko je cetinski Vlah Ostoja Bogovi 1377. platio za
izmirenje trkova sahrane Vlaha Priboja Papalia. Astronomsku visinu ove sume ilustrira
podatak da je prosjean ukop u to vrijeme u Splitu kotao 4-8 libara, a da se za cijenu od
40 libara u crkvi ibenskih franjevaca mogla dobiti cijela obiteljska grobnica (Miloevi,
1991., 45., nap. 100.). O tome da je podizanje steka predstavljalo opsean i teak posao
praen veim novanim izdacima, u selu Kongori kod Duvna sauvana je narodna pria u
rimovanoj prozi:
"Vukla steak Sestra Marta na svog brata Marka,
miseca veljae, priko polja Svinjae.
Vuklo ga stotinu volova, izilo se stotinu ovnova." (Belagi, 1956.-57., 385.)
Zaokupljenost smru i zagrobnim ivotom posvuda je bila praena velikim trokovima
sahrane i podizanja grobnih spomenika. Poljski magnati esto su na sahrane znali
potroiti cijeli imetak (Bogucka, 2006., 132.). Ova industrija smrti povezana s izradom i
prodajom monumentalnih nadgrobnih spomenika doivjela je u sjevernoj Europi
(Engleska, Francuska, Njemaka, Poljska) izmeu 1250. i 1560. ogromne razmjere,
obuhvaajui u razliitim stupnjevima sve utjecajne razine drutva i donosei majstorima
u najmanju ruku respektabilan poloaj i prihod (Norris, 1992., 185. i dalje).
Poetak klesanja veih i otmjenijih steaka podudara se s proirenjem dravnog
teritorija srednjovjekovne Bosne, oivljavanjem rudarske proizvodnje i daljnjim
unapreenjem trgovakih veza posredovanjem Dubrovnika i drugih jadranskih komuna u
vrijeme bana Stjepana II. (1322.-1353.), zatim bana i kralja Tvrtka I. Kotromania

(1353.-1391.). Paralelno s ovim, odvijao se proces raslojavanja starog drutva, pri emu
se srednje i nie plemstvo nastojalo ugledati na vie feudalne slojeve, poveao se broj
slobodnih seljaka i sve to snano se odrazilo u arhitektonskom poletu iji izraz
predstavljaju i steci (Belagi, 1971.a, 92.-93.).
Sljedei, napredniji oblik steka zastupljen je tzv. sandukom i sarkofagom
sljemenjakom. Prvi steci u obliku sanduka susreu se oko polovice XIV. st. najavljujui
poetak zrele razvojne faze umjetnosti steaka. Uz zraenja drevnih kultura na pojavu
ovog oblika steka uzdignutog do "snane monumentalnosti" utjecali su antiki sarkofazi
i romanika umjetnost dalmatinskog Primorja. Posebna varijanta ovog oblika potencirana
je prisutnou postolja, da bi se u tzv. dvostrukim sanducima na dvostrukom postolju
dodatno usavrila i poetkom XV. st. pripremila pojavu tzv. visokog sanduka
prijelaznog oblika k sarkofagu (Mileti, 1982., 33.-34.). Najstariji steci u obliku sanduka
su spomenici Nikolia u Vranjevu Selu kod Neuma i steci Sankovia u Biskupu kod
Konjica (P. Aneli, 1984., 490.).
Najsloeniji oblik steka sarkofag javlja se prvih decenija XV. st. Dug put preao
je ovaj nadgrobni spomenik do tog vremena kada je najee u sklopu odreenih
nekropola poeo krasiti pejzae srednjovjekovne Bosne. U iru upotrebu sarkofag ulazi
u vrijeme egipatskih piramida, da bi se preko Mezopotamije, Krete, Grke, Etrurije i
Rima sredinom III. stoljea pojavio u kranskoj umjetnosti. Iz Italije se sarkofag rairio
po cijeloj srednjovjekovnoj Europi, preuzimajui u svojim ukrasima repertoar kranske
umjetnosti od klasinih biblijskih motiva do romanikih i gotikih ilustracija (Die Kunst,
Brockhaus, 406.-407.; Duvnjak, 1989./90., 32.-34.). Antiki sarkofazi s bosanskohumskog podruja, ali i iz dalmatinskih gradova, po svemu sudei znaajno su pridonijeli
pojavi ove forme steka koji je obiljeavao kuu kao temeljni element ljudske
egzistencije (Karaman, 1991., 623.-624.). Antiki svijet promatrao je sarkofag kao vrstu
vjenog boravita (domus aeterna), kao znak vjenog ivota koji, u njegovom potovanju
domae pojedinosti, otkriva znaaj preciznosti simbola (Binski, 1996., 86.).
U Bosni i u dalmatinskim komunama humanistikog razdoblja primjetno je oivljeno
zanimanje za rimske grobnice i sarkofage, prema ijim su modelima izraivani grobni
spomenici kasnog srednjovjekovlja. U brojnim dalmatinskim komunama dokaziva je
sekundarna upotreba rimskih sarkofaga jo od ranoga srednjeg vijeka, pa ih se "u

pomodnoj obradi sauvalo iz predromanikog, romanikog, a i gotikog vremena" (I.

Fiskovi, 1990., 41., 67.-68., 81.; C. Fiskovi, 1973., 158.; Mandi, 1982., 120.). Slina
pojava primjetna je u Njemakoj, posebno kada su u pitanju biskupske grobnice (Kloos,
1992., 73.). Postojala je, meutim, bitna razlika izmeu rimskog i srednjovjekovnog
sarkofaga. U Rimu bi se nakon spaljivanja pokojnika pepeo sahranjivao u sarkofag, u
Bosni se mrtvac polagao u grob a iznad se postavljao sarkofag, u Rimu je sarkofag
predstavljao grob, u Bosni je to spomenik. Uza sve to ostaje otvorenim pitanje to ga je
postavio jo Truhelka (1891., 370.): zato je ovaj oblik spomenika u takvim razmjerima
oivljen upravo u Bosni gdje rimski utjecaj ni u doba najveeg uspona Carstva nije bio
najsnaniji, a nije u zemljama poput Francuske i panjolske, gdje je zraenje rimske
kulture bilo kudikamo jae. Ovu iroku primjenu grobnog spomenika oblika sarkofaga na
bosansko-humskom podruju, pogotovo injenicu da oni "nisu kao u ostalom svijetu
zahvatili irih slojeva naroda", odnosno da "nisu nigdje postali obiajem osim u nas",
primijetili su i kasniji istraivai (Horvat, 1941., 184.). Kronoloko-stilski most izmeu
rimskih i srednjovjekovnih bosanskih i humskih sarkofaga predstavljaju predromaniki
sarkofazi dalmatinskih gradova Zadra, Trogira, Splita, Dubrovnika i Kotora (VIII.-XI. st.)
klasificirani u tri kategorije: sarkofage s grobnim natpisima bez dekoracije; sarkofage
ukraene u bas-reljefu koji nose natpis; sarkofage bez ikakvog natpisa ukraene iskljuivo
u bas-reljefu (Jaki, 2004., 7.).
Posebno je zanimljiv, meu poznatim sarkofazima, primjerak s lokaliteta Hrea na
istonoj strani Sarajeva s udubljenjem na gornoj strani vjerojatno obrednog karaktera
(Mueta-Aeri, 1979., 224.). Ovaj oblik steka koji poprima oblik kue s krovom na
dvije vode "vjenog doma" kako kau neki epitafi ublaava dramu rastanka ivih i
mrtvih postajui obitavalitem pokojnika pored njegove dojueranje kue (Koroec,
1952., 395.). Predodba o grobu kao o kui pokojnika vue tradiciju jo iz
prethistorijskog doba, o emu svjedoe prethistorijske urne u obliku kue u sjevernoj
Njemakoj, Italiji i Kreti. Tradicija o grobu-kui nikad nije prekinuta pa su tako grobovi
kasnoantikog i ranokranskog doba formirani od opeka u obliku krova, kao i grki i
rimski sarkofazi s poklopcem (Karaman, 1954., 178.). U tom svjetlu panje je vrijedna
hipoteza prema kojoj je pojavi steka oblika sarkofaga znaajno pridonio obiaj
pokrivanja grobnih humki drvenim kuicama s krovom na dvije vode, rairen kod

Slavena prije dolaska na Balkanski poluotok (Skari, 1928., 141.-144.). Kao dopuna
drevnim znaenjima sarkofaga, ovaj oblik steka svojim iljatim krovom snano asocira
na gotike sarkofage i krinje, dok njihova dominantnost u vrijeme ope prevlasti
gotikog stila ovoj tvrdnji daje dodatnu vjerodostojnost (Palameta, 2004., 132.).
Spomenici ovog tipa obino pripadaju linostima iz vrha drutvene piramide, najbogatije
su ukraeni, esto sadre natpise i predstavljaju najzrelija likovna ostvarenja (Mileti,
1982.a, 235.).
Pogrebna praksa Rimskog carstva s obiajem klesanja natpisa nad grobom i koritenje
starokranskih crkava za groblja u srednjem vijeku, uz upotrebu rimskih sarkofaga i
lociranje slavenskih grobalja neposredno uz rimska, ne smije se gubiti iz vida kao faktor
koji je odigrao ulogu u formiranju sepulkralne kulture kod slavenskih plemena
nastanjenih na podruju srednjovjekovne Bosne. Sama rije raka kao oznaka za grob
izvedena je od rimske rijei arca (orovi, 1956., 142., 144.). To potvruje i lokacija
mauzoleja tepije Batala antia nedaleko od utvrde Torian u Lavi na mjestu rimskog
vojnog logora opasanog opkopom, koji je tu funkciju, osim zatrpane zapadne strane,
zadrao i stoljeima kasnije kada je ovdje podignut mauzolej sa stekom sljemenjakom
iznad groba u kom su, poloene u kameni sarkofag, poivale kosti ovog poznatog
bosanskog vlastelina. Samo nekoliko stotina koraka dalje otkrivena je ranokranska
bazilika, a istoni dio ovog prostora u novije vrijeme sluio je kao pravoslavno groblje
(Mazali, 1959., 241.).
U kasnijoj, zreloj fazi, polovicom XV. st., javlja se oblik kria klesan u raznolikim
formama u osnovnoj konturi ili antropomorfnoj i forma stele i cipusa koja oito
podrava starije antike oblike. Posljednjim godinama izrade steaka, smjeteni poput
steaka pored samoga puta nedaleko od lokaliteta pod imenom Crkvina, nosei na sebi
ukrasne motive karakteristine za steke, ali i za tzv. "ehitske niane" iz prvog razdoblja
osmanske vlasti na prijelazu iz XV. u XVI. stoljee, pripadaju etiri monumentalna kria
iz Drenice sjeverno od Mostara (Belagi, 1956., 179.-188.). Iz svoje prvobitne oblasti
iz Hercegovine i primorja ovaj se tip grobnog spomenika iri prema sredinjoj Bosni,
prelazei iz ukrasa nadivljava ostale oblike steaka i nastavlja svoje postojanje do naih
dana (Mileti, 1982.a, 235.). Kao nadgrobni spomenik kri je na europskom prostoru bio
poznat znatno ranije, kako pokazuje spomenik tog oblika iz prve polovice X. stoljea u

sjevernom Yorkshiru na grobu vikinkog ratnika koji je prihvatio kranstvo (Fletcher,

1997., sl. 31. i 32.).
Oblici orijentalnog podrijetla stup, obelisk i nian obiljeili su kraj jednog i
otvaranje novog poglavlja povijesti steaka, postajui uz kri trajni znak grobnog
spomenika (Mileti, 1982., 35.-36.). Jedan takav primjerak koji pripada najstarijem tipu
muslimanskih niana s prijelaza iz XV. u XVI. st. stela s natpisom "Ase lei Skender" i
urezanim kriem-rozetom stoji na staromu mezarju u Fatnici na lokalitetu Miljua
Glavica (Belagi, 1967.a, 42.). Slian je ovome, ali monumentalniji od njega, nian iz
Bakia kod Olova "jedan od najzanimljivijih starih bosanskih spomenika" visine oko
4 m, sa stranicama od 90 cm u osnovi, neznatno suen prema vrhu u obliku razmjerno
visoke piramide ukraene kamenom kuglom. Meu bogatim ornamentima istie se
udovite u obliku zmaja, stilizirani cvijet, motiv ueta i grozd. Ornamentika nesumnjivo
potjee iz srednjeg vijeka, a da li je pod ovim spomenikom sahranjen bosanski vlastelin
iz prvog razdoblja irenja islama, na to bi ukazivalo oblinje muslimansko groblje zvano
Svatovsko Greblje koje predstavlja nastavak onoga iz srednjeg vijeka pod nazivom
Kaursko Greblje (M. Filipovi, 1928., 72.-76.), pitanje je na koje tek treba nai cjelovit
odgovor.
Niani su u Bosnu doli s Osmanlijama, a najznaajniji su oni iz najstarijeg
vremenskog perioda, to znai iz XV. i XVI. st., koji odraavaju veze sa stecima. Te se
veze na jednoj strani zrcale u repertoaru figuralnih predstava, na drugoj strani u natpisima
pisanim irilicom na tadanjem narodnom jeziku. Meu najstarijim nianima ima i takvih
koji su postavljeni iznad grobova krana, poput obeliska vojvode i "potenog viteza"
Radivoja Opraia (Belagi, 1982., 530., 534.-535.).
Pored umjetnikih zraenja iz bliih i daljih krajeva Europe, i domai narodni genij
koji je oslonjen na slavensku batinu vremenom izvrio uu selekciju motiva, prilagodio
ih svojim shvaanjima, mogunostima i potrebama, sudjelovao je u oblikovanju
nadgrobnih spomenika. Nesumnjivo je da je svaka od ovih komponenti na svoj nain bila
vana u procesu transformacije i stapanja razliitih utjecaja, ali prednost nesumnjivo
pripada domaoj komponenti, to pored ostalog potvruje i naglaena slinost nekih
ornamenata sa steaka s ornamentima dananjeg narodnog veza i rezbarstva (P. Aneli,
1984., 490.-491.).

Znakovito je kako su vei i grandiozniji steci smjenjivali manje i jednostavnije i kako

se ta razvojna linija podudara s linijom ekonomskog uzdizanja bosansko-humskog
feudalnog drutva. O ovoj pojavi rjeito govore i natpisi s imenima koja se na prijelazu iz
XIV. u XV. st. zadravaju u krugu vlastelinskih porodica. U to je vrijeme skupi nain
obiljeavanja grobova jo uvijek bio privilegij viih drutvenih slojeva, da bi oko sredine
XV. st. steke poeli podizati i Vlasi preivjeli romano-ilirski starosjedioci. Uzori su
bili tu, pred oima, i im je ekonomsko stanje to dopustilo, i iri slojevi su na taj nain
poeli obiljeavati mjesta gdje su poivali mrtvi, odajui im poasti do kojih se mnogo
dralo (irkovi, 1964., 233.-234.).
Nije sluajnost da se steci u velikoj mjeri odomauju ba kod Vlaha. Ovaj odnos
izravno je potvren u Humu, gdje je najpoznatija nekropola steaka u Radimlji kod Stoca
vezana za vlaku porodicu Miloradovia-Stjepanovia iz roda Hrabrena. Osamdesete
godine XV. st. vrijeme nastanka ove najpoznatije i najcjelovitije nekropole, s gotovo
svim oblicima steaka irokog raspona ukrasa, od istog ornamenta do ljudskog portreta
podudara se s najveim drutvenim usponom Vlaha (irkovi, 1964., 234.; Vego,
1973., 307.-326.).
Evolucija oblika otkriva da su se steci kao nadgrobni spomenici razvili iz nadgrobne
ploe i da su tek vremenom dobili vie i masivnije forme, to znai da se sam poetak u
njihovom razvoju temelji na obliku poznatom u mnogim zemljama, posebno
mediteranskim. To govori da sm po sebi steak nije nikakva originalna tvorevina
bosanskog i humskog srednjovjekovnog podneblja, nego prilagoena i masovno koritena
forma nadgrobnog spomenika jedne epohe (Benac, 1982., 199.).
UKRASNI MOTIVI
Meu ukrasnim motivima na stecima, uz njihov naglaeni simbolizam svojstven
srednjovjekovnoj umjetnosti, raspoznaje se pet skupina koje se meusobno prepliu i
upotpunjuju: socijalni i religiozni simboli, predstave posmrtnih kola, figuralne predstave i
tzv. isti ornamenti (P. Aneli, 1984., 488.). Postoji i esta skupina tzv. neklasificiranih
motiva motivi simboline funkcije, znakovi geometrijskog oblika, predstave nekih
neobinih predmeta i oteeni motivi ije znaenje nije mogue odgonetnuti (Wenzel,

1965., 413.-421.). Openito uzevi, ornamentika steaka otkriva shvaanja i osjeanja

cijele jedne epohe, kako ljud koji su sudjelovali u njihovoj izradi tako i pokojnika koji su
tu nali svoja zadnja odredita, po ijoj su elji kako kau pojedini natpisi steci i
klesani. Sama ova klasifikacija nije i konana, koliko zbog meusobnog preplitanja
pojedinih motiva toliko i zbog njihove vieznanosti.
Socijalni simboli
Meu socijalnim simbolima najistaknutije mjesto zauzimaju heraldiki motivi od kojih
su najvaniji grbovi. Odreeni manji broj tzv. potpunih grbova izraen je u duhu
zapadnoeuropske heraldike, dok ostali, njih nekoliko stotina, kao nova i specifina
pojava, pripadaju kompozicijama tita s maem (P. Aneli, 1984., 488.). Od drugih
socijalnih simbola vrijedno je spomenuti jednostavne heraldike ambleme ili figure
(ivotinje, ljiljani, rozete) i predstave maa i koplja. esta je takoer predstava lka sa
strijelom; uz ma ili tit pojavljuje se i u kombinaciji s kriem i polumjesecom. Rjee su
prikazani koplje, ponekad sa zastavom, angon ili harpun klasini motivi iz europske
heraldike. Rasprostranjen po cijeloj Europi na nakitu, peatima i novcu krin (ljiljan)
kao heraldika komponenta vezan u Bosni za vladarsku dinastiju, doivio je u razliitim
transformacijama iroku primjenu i na steku. Heraldiki oblik ljiljana impozantnih
proporcija iz Uzdolja, Proloca i Vranjeva Sela upadljivo je slian obliku s luksuzne
haljine na Palajuolovom portretu Galeaza Sforze i s peatnog prstenja iz Ugarske. Ovim
simbolima, preteno heraldikim predstavama umjesto neposredne predstave umrlog koja
je bila shematizirana, obiljeavalo se pokojnikovo zanimanje i drutveni rang i u tom
pogledu uloga nadgrobnika nije se mijenjala od rimskih vremena (Mileti, 1982., 61.63.).
Religiozni simboli
Dok Aneli (1984., 488.) smatra da je najraireniji religiozni simbol, ujedno najei
ukras na stecima, znak kria, koji se pojavljuje u tri osnovna oblika: kao obini i
ukraeni kri i kri-raspelo, kobalj (1970., 229.) tvrdi da su meu neto vie od 3000

ukraenih steaka najei motivi polumjeseca i zvijezda. Wenzelova (1965., 91.) je, pak,
dola do broja od 638 steaka na kojima kri predstavlja osnovni ili sporedni ukras, dok
Belagi (1982., 387.) meu pojedinanim ukrasnim motivima s nekih 700 primjeraka na
prvo mjesto stavlja kri.
Ovdje je nuno poi od toga da je meu navedenim vrstama krieva teko postaviti
jasnu granicu, pored ostalog i zato to, sa isto religijskog stajalita, sva tri oblika imaju
istu vrijednost (Vidovi, 1954., 119.-120.). Kao est motiv u kranskoj umjetnosti, pa
time i na grobnim spomenicima, kri se javlja od IV. st. kada je tovanje kria bilo
pojaano otkriem Pravoga Kria pripisanog carici Heleni majci cara Konstantina
(Fletcher, 1997., 56.). Najprije kolektivan, zatim postepeno individualan, kri je postao
esencijalan element novog prototipa groba kreiranog u XVII. i XVIII. stoljeu. ak i
meu onima koji ne vjeruju, vie ili manje odvojen od svog historijskog kranskog
znaenja, kri je maglovito priznat kao simbol nade i zatite. Ljudi su povezani s kriem
bez znanja zato je to tako, ali su ipak povezani. Kri ne priziva drugi svijet nego neto
slino, ponekad misteriozno, duboko, neizrecivo, ega smo samo nejasno svjesni (Aris,
1981., 271., 276.).
Najei su na stecima tzv. grki i latinski kri, a uz njih se pojavljuju: kalvarijski
(kri s postoljem), Andrijin kri (X oblik), Petrov kri, ljiljanov kri, kri u obliku
trozuba ili dvozuba, T-kri koji se povezuje s Antunom pustinjakom, kri jednakih
krakova, malteki kri, dvostruki patrijarijski (lorenski) kri, kao i znatan broj njihovih
varijacija (Vidovi, 1954., 120.-123.; Wenzel, 1965., 91.-125.). Specifini oblik kria,
tzv. ankh, u istom ili antropoidnom obliku, pojavljuje se na stecima u junom pojasu;
povezan je sa spiralama i grozdovima u kompoziciji preromanike skulpture poznate u
Ventimigli (sjeverna Italija) od VIII. stoljea, a u svojim najzrelijim formama
predstavljen je na sanducima i sarkofazima u okolici Stoca (Mileti, 1982., 60.). Motiv
cvjetnog kria, koji osobito "cvjeta" na podruju od Cavtata do nekropola Blidinja,
najkvalitetnije primjerke oituje od Stoca do Opliia, Bivolja Brda i Mogorjela. Kako to
pokazuju najblie analogije iz Pridrage kod Novigrada s namjetaja starohrvatske crkve
iz IX. stoljea i stariji primjerak iz sv. Marka u Veneciji iz VI. stoljea, ujedno ukazujui
na razvojni put ovog motiva, njegova je upotreba vrlo stara i trajala je stoljeima
(Palameta, 1996.a, 258.).

Svi ovi oblici, ak i oni najneobiniji, bili su ustaljeni i u drugim europskim zemljama.
Krievi u obliku trozuba upotrebljavaju se u kranstvu jo od II. stoljea. Slini oblici
nalaze se na ciglama iz Cariinog grada i na jednoj slici Berlinghierijeve kole. Kri Toblika predstavljen je na slici Fra Angelica "Raspee sv. Kuzme i Damjana", na jednoj
slici P. Lorenzettija u crkvi sv. Franje u Assisiju, a kasnije na nekim Rembrandtovim i El
Grecovim slikama (Vidovi, 1954., 120.).
U mnogim sluajevima krievi su ukraeni grozdovima koji u kranskoj umjetnosti
simboliziraju euharistijsko vino; ovi oblici prevladavaju u sredinjoj Bosni, ali ih ima i na
jugu. Kri je esto predstavljen kao rajsko drvo ivota; jedan T-kri (Kupres) s brojnim
ukrasima, kao da ini najbolju ilustraciju ovakvog shvaanja. Ponekad se s ukraavanjem
ilo dotle da je kri predstavljao manji dio ornamentalne cjeline. Uz razne oblike
ukraenih krieva na stecima se esto nalazi i vie vrsta znakova na sredini izmeu kria
i ljudskog lika s rairenim rukama. Na jednoj ploi u Knepolju kod irokog Brijega
isklesan je antropomorfni kri, a vie njega drugi kri iji se horizontalni kraci otro lome
nadolje; on je slian krievima s pojedinih bosanskih povelja i nekim merovinkim
oblicima krieva (Vidovi, 1954., 120., 123.).
U krievima antropomorfnog oblika nema nieg heretikog, kako je to opsesivno
nastojao dokazati Solovjev (1948., 89.-100.), vezujui ovaj oblik za vjerovanje
srednjovjekovnih Bosanaca koji su kao navodni bogumili time htjeli prikazati samo
Kristovo raspee, dok su kri kao vjerski amblem prezirali. udi, najblae reeno, da je
ovaj zasluni povjesniar europske reputacije zapao u ovakvu kontradikciju.
Solovjevljevoj teoriji izravno proturjei predstava lika sa steka iz Rake Gore kod
Mostara, u obliku antropomorfnog kria koji u lijevoj ruci dri kri (Belagi, 1956.a,
250.). Jo u merovinko doba bilo je mnogo takvih krieva: poznat je obini kri
latinskoga tipa s glavom krunog oblika iz koje, okrenute prema dolje, izviru dvije ruke.
Predstava antropomorfnog kria esta je pojava na novcu nekih maarskih vladara,
osobito od Geze II. do Ludovika Velikog. Slian znak, vrlo stiliziran, nalazi se na ilingu
biskupa iz Wrzburga iz XV. stoljea. Jedan stari njemaki crte ustolienja korukog
vojvode predstavlja ga s kriem u obliku stupia iz kojeg izlaze valovite preage sline
rukama. Ove predstave kria, gotovo identine, nalaze se krajem srednjeg vijeka u S.
Petroniju kod Bologne, u Garofallu u Ferari i na slikama Hansa Friesa u Fribourgu. I u

ranosrednjovjekovnoj irskoj kranskoj umjetnosti esto se susreu sline predstave.

Uope uzevi, likovne predstave razliitih krieva neizostavan su motiv srednjovjekovne
sakralne umjetnosti, a kao heraldiki simboli uvedene su u praksu osobito preko
duhovno-vitekih redova nastalih u vrijeme kriarskih ratova (Vidovi, 1954., 125.-127.,
135.).
Skupini religijskih simbola pripadaju takoer znaci obnavljanja i uskrsavanja u vidu
sunanoga kruga, polumjeseca, svastike, zvijezde, spirala svih oblika, vijenca, rozete i
elise koji, bilo sami ili u raznim kombinacijama, esto ukraavaju steke. Ovi znaci
ponekad se nalaze uz razne oblike kria s kojim su ili povezani ili su pak isklesani u
njegovoj blizini. Najee, oni ipak ine samostalan, jedini ornament, a u kombinacijama
obino dolaze polumjesec i jedan solarni znak. Na svim oblicima steaka ovi simboli
imaju vidno i istaknuto mjesto: na ploi s gornje strane, a na sljemenjacima obino sa
zabata. Kao simbol prastaroga paganskog vjerovanja, prizor izvanredne ljepote i radosti
cijele zemlje, mladi Mjesec znaio je obnavljanje ivota i kao takav vrlo je blizak
kranskom vjerovanju (Vidovi, 1954., 128.; Mileti, 1982., 97.; Grakali, 1991., 20.).
Spajanje polumjeseca i kria na stecima odraava spajanje starog paganskog vjerovanja
s kranstvom, i ova scena zorno svjedoi da se pokrtenje jednog naroda odvija kao
viestoljetni proces te bi se prije moglo nazvati "odgajanjem" nego "pokrtenjem"
(kobalj, 233., 235.). Ukrasi mjeseca i rozete obvezan su pratilac Raspela u romanikoj
umjetnosti (Basler, 1990., 131.).
Solarni simboli vode podrijetlo od paleolita, zatim se susreu u asirskoj umjetnosti,
kod Etruana, Ilira, u nordijskim krajevima i na grkim vazama. Lunarni znaci javljaju
se uz slike babilonskih bogova, uz predstave fenike boginje Astarte, kod Grka i Kelta. U
rimsko doba, polumjesec koji je bio atribut Dijane (Artemide) i mjeseeve boice Lune,
naroito je est na nadgrobnim stelama Panonije i Galije, ali i na posmrtnim urnama i
sarkofazima uz druge sline znakove. Openito uzevi, solarno-lunarni simboli bili su
jako zastupljeni kod Indoeuropljana, ali se javljaju i u kulturama koje su s njima jedva
mogle imati ikakve veze (Vidovi, 1954., 130.; Mileti, 1982., 97.; Hall, 1991., 208.).
Oboavanje Sunca i Mjeseca u staroj slavenskoj religiji imalo je istaknuto mjesto;
pretpostavlja se da je vrhovni bog Zapadnih i Istonih Slavena bio poistovjeen sa
Suncem, a jaki relikti takvih shvaanja bili su prisutni i nakon primanja kranstva

(Elijade, 1991., 34.). Slavenski narodi, uostalom kao i drugi narodi toga vremena, teko
su naputali stara shvaanja svijeta ostajui jo dugo napola kranima, kako Ljutie
imenuje jedan izvor iz XII. st. (Vidovi, 1954., 132.). Toma Arhiakon zabiljeio je u
XIII. st. da su prilikom Mjeseeve mijene Hrvati izvodili obredne plesove i dizali galamu
lupajui u sve metalne i drvene predmete kako bi otjerali demone koji razdiru i jedu
mjesec (Grakali, 1991., 19.).
U kransku umjetnost solarni znaci ulaze preko svetkovanja Boia, koje je
zamijenilo dotadanju proslavu preporaanja Sunca. Prve predstave Sunca i Mjeseca uz
slike raspea pojavljuju se na rukopisima iz ranog srednjeg vijeka, kada postupno
potiskuju uobiajenu kompoziciju raspela bez Kristova lika. Njihov odnos uspostavljen je
ve u Bibliji kazivanjem o Postanku (Sunce, Mjesec i zvijezde nainjeni su etvrtog
dana) i u prii o pomraenju, a potom i kod teologa. Prema sv. Augustinu, Sunce i Mjesec
simbolizirali su odnos dvaju Zavjeta: Stari zavjet (Mjesec) mogao se razumjeti samo s
pomou svjetlosti kojom ga obasjava Novi (Sunce). Uz raspee, Sunce i Mjesec se
pojavljuju u alegorijskom znaenju Crkve i Sinagoge; po miljenju kranskih
komentatora razdiranje zavjese u hramu u asu Kristove smrti oznailo je trijumf Crkve
(Sunca) nad Sinagogom (Mjesecom) (Vidovi, 1954., 133.-134.; Hall, 1991., 285., 323.).
Sunce i mjesec ine harmoniju dvaju suprotnih principa; mjesec je prema suncu, kao
pasiv prema aktivu (Challet, 1965., 31.).
Solarni znaci nalaze se i na merovinkim sarkofazima gdje su, prema nekim
miljenjima, imali amblematski i talismanski karakter (Vidovi, 1954., 132.). Na jednom
bareljefu iz Quintanille de las Vinas kod Burgosa u panjolskoj iz VII. st. prikazana su
dva anela koji dre Sunce (Lopez, 1978., 54.). esta je njihova pojava u romanikoj
umjetnosti, osobito uz predstavu raspela i Krista, kao na jednoj zlatom, dragim kamenjem
i rezbarijom u slonovoj kosti ukraenoj Bibliji s konca X. stoljea. U Bibliji koju je
1475./76. u Augsburgu tiskao Gnther Zainer, uz predstavu Krista, Adama i Eve, nalazi
se kompletan repertoar solarnih znakova Sunce, Mjesec i zvijezde (Wegener, 1985.,
120.-121., 135.-136.). Sunani zraci koji se kao ukras javljaju na kacigi iznad grba grada
Geneve, vuku svoje podrijetlo iz kulta to su ga, prikazujui Isusovo ime u vijencu zraka,
rairili glasoviti propovjednici poput Bernardina Sijenskog i Dionizija Kartuzijanca.
Crkva je, ne bez otpora pa i zabrana, naposljetku nala nain da tovanje Gospodina

sankcionira u prikladnom obliku: posveena hostija smjetena je u monstrancu koja je

umjesto oblika kule, poznatog iz XIV. st., dobila izgled sunca s vijencem zraka
(Huizinga, 1991., 189.).
Predstave mladog Mjeseca i zvijezd postale su sastavnim dijelom brojnih plemikih i
gradskih grbova irom Europe u Nizozemskoj, Njemakoj, Poljskoj, Italiji, panjolskoj,
Engleskoj, Rusiji i Ugarskoj (C. A. von Volborth, 1992., 34., 43., 51., 59. i dalje). Ovi
znaci nali su iroku primjenu u junoslavenskoj numizmatici i heraldici. Na peatu
bosanskog franjevakog vikara poetkom XVI. st. nalazile su se predstave Sunca i
Mjeseca. Solarni znaci nau se i na stoljee-dva starim katolikim grobljima u okolici
Travnika i na pravoslavnim spomenicima iste starosti iz Sarajeva. U nekim krajevima
Poljske zadrao se do modernog vremena srednjovjekovni obiaj da se klekne prema
mladomu Mjesecu i ita molitva, a tovanje mladog Mjeseca kod nas sigurno je
pridonijelo tovanju kranske Mlade nedjelje (Grakali, 1991., 25.-26.; Vidovi, 1954.,
128., 132.-133.; Solovjev, 1954., 93.; Rengjeo, 1943., 280.-286.; Vego, 1973., 322.).
Solarno-lunarni simboli na stecima imali su religiozni karakter i formirali su se pod
zajednikim utjecajima starih slavenskih vjerovanja i kranstva. Njihova veza sa
znakom kria nedvojbena je i logino je zakljuiti da su imali istu simboliku vrijednost.
Ne moe ih se, meutim, vezivati iskljuivo za posmrtni kult u komu su simbolizirali
umiranje i uskrsnue jer su oni, oigledno, imali mnogo iri religiozni karakter (Vidovi,
1954., 134.-135.). Sunce, polumjesec i zvijezde pojavljuju se na likovnim predstavama
Kristova roenja i uznesenja Bogorodice na Nebo. Narodni pogrebni obiaji u Latviji
tijesno su bili povezani sa zalaskom sunca, tj. s vjerovanjem da due mrtvih odlaze sa
sunevim zalaskom, a sunce je predstavljalo jednu od sredinjih tema latvijskih narodnih
pjesama (Vba, 2006., 140.-141.).
U prastare kranske simbole pribrajaju se predstave vinove loze i groa. Na temelju
biblijske metafore, posebno Isusove prispodobe o lozi "Ja sam trs, a Otac moj
vinogradar"; "Ja sam trs, vi loze" (Iv 15, 1.5) ovaj znak se upotrebljavao kao ukrasni
motiv u umjetnosti i graditeljstvu od ranih kranskih sarkofaga i zidnog slikarstva u
rimskim katakombama do bizantskih mozaika i srednjovjekovnih vitraila. Groe u
kranskoj umjetnosti simbolizira euharistijsko vino i Kristovu krv (Wenzel, 1965., 203.;
Leksikon, 1979., 585.; Hall, 1991., 186.-187.).

Uz svoje osnovno heraldiko znaenje, ljiljan je kao glavni motiv kranske

ikonografije imao dublju religioznu simboliku. Ponekad je ljiljanov cvijet prikazivan kao
pravi ljiljan ili perunika koja se u srednjem vijeku nazivala "gladiolus", od ega je
izveden njemaki naziv "Schwertlilie". Oba ljiljanova oblika ubrajala su se u
srednjovjekovnim didaktikim prirunicima u red "cvijea dobra", kome se
suprotstavljalo "cvijee zla" (Wenzel, 1962.a, 90.). esto je ljiljan poistovjeen s
Kristovim mukama, a simbolizirao je i Bogorodiinu bol to ga je osjetila u srcu dok je
gledala Krista na kriu (Wenzel, 1965., 163.). Na pojedinim stecima postoje
kompozicije sline kombinaciji ljiljana i predstave Krista na kriu, koje naglaavaju
njegovu religioznu simboliku. U sluaju gdje su, kao na ploi iz Biskupije kod Knina,
predstavljeni kri, ljiljan i ma, zrcali se puna ikonografska poruka "ponovno roenje
pokojnika kroz Krista" (Wenzel, 1965., 163.; Hall, 1991., 190.).
Specifina religiozna poruka zrcali se iz predstave tzv. drveta ivota poznatog u
svojoj arhajskoj formi Kozmikoga drveta jo u neolitskoj epohi ija simbolika, usko
povezana s Rajem i Kriom, stoji u izravnoj vezi s biblijskim motivom o "drvetu ivota" i
"drvetu spoznaje". Kao takvo, drvo ivota je u kranskoj simbolici usko povezano s
kriem, ili pak funkcionira kao heraldika predstava ljiljana koji je u zapadnoj umjetnosti
vaio kao umjetnika abrevijatura za drvo ivota (Sachs-Badstbner-Neumann, 1994.,
236.). U vezi s ovom predstavom, u sklopu razraene srednjovjekovne simbolike cvijea,
funkcionira prikaz vree kao simbola raja i trolista kao simbola trojstva. Sve ove varijante
zastupljene su na stecima (Mileti, 1982., 99.; Wenzel, 1965., 169.-175.), a jedan se od
ljepih primjeraka nalazi u Tasoviima za kojim ne zaostaje slian ukras na Radimlji
(Palameta, 1996.a, 262.).
Novija istraivanja steaka iznijela su na vidjelo jo jednu skupinu religijskih simbola,
tj. ikonografske motive, koji su na steke najlake mogli biti preneseni iz kranskog
ikonografskog materijala s fresaka, ikona, metala i iluminacija. Smatra se da toj skupini
motiva pripada karakteristini portret pokojnika s podignutom desnicom i rairenim
dlanom preuzet, najvjerojatnije, s ktitorskih kompozicija iz oslikanih crkava. Na tijesnu
vezu izmeu oslikanih crkava i plastike na stecima upuuje i arhitektonsko rjeenje
samog steka koji je u svojoj najsavrenijoj formi tek idiom hrama, zapravo mauzolejne
crkve (Kajmakovi, 1973., 297.-306.). Poruilac i klesar eljeli su steak doarati kao

istinsku kuu i time ga pribliiti viziji crkvice kao mjesta sahrane pripadnika vodeeg
drutvenog sloja (Belagi, 1971.a, 31.). Natpis na steku gdje se on poistovjeuje s
"vjenim domom" o tome najbolje govori. Ovoj interpretaciji blisko je miljenje prema
kom figure s podignutom rukom simboliziraju pokojnika u molitvi za svoju duu, te bi se
one odnosile na prikaz pokojnika za ivota ili spremnog za ukop (Raki, 1984., 57.).
Ovaj motiv dovodi se takoer u vezu s rukama koje se, tijekom liturgije, uzdiu k
nebu, a ova se tradicija kod katolika u Bosni i Hercegovini odrala sve do danas. W.
Holmquist ukazuje na predstave viteza s uzdignutom rukom (tzv. Orantenreiter) i tvrdi
da ih je ve u VII. st. bilo mnogo po Francuskoj i Zapadnoj Europi. Na jednoj ploi
katedrale u Ventimiglii u Italiji predstavljeni su aneli s rukama uzdignutim kao kod
franjevaca kada mole Pater noster. Uzdignuta ruka na pojedinim nadgrobnim
spomenicima, osobito u kombinaciji s predstavom Sunca, moe simbolizirati in
obraanja Bogu da bi se umilostivio dui pokojnika (ali i vijenac muenika kako to
pokazuju kasnorimski i bizantski mozaici ako se, umjesto Suncu, krugu dadne to
znaenje). Dakako, primjena ikonografskih motiva nije bila ograniena samo na sakralnu
arhitekturu. Nalazimo ih i na sudakoj kamenoj stolici iz Bukovice na kojoj su, pored
drveta ivota, prikazani plemkinja i vitez predstava koja svoj pandan ima u starom
ikonografskom motivu "koji se vezuje za dekoraciju poznatog kamenog prestola u
mletakom Svetom Marku" (Vego, 1973., 313.-314.; Radojkovi, 1973., 228.). Ne smiju
se, takoer, pri prenoenju ovog motiva na steke, iz vida izgubiti utjecaji likovnih
predstava iz srpskih manastira (Raki, 1984., 62.), ali isto tako ni utjecaji freskoslikarstva
srednjovjekovne Bosne. Istoj skupini motiva pripada i nedavno evidentirana predstava
molitelja s podignutim rukama na lokalitetu Gizdave u Rotimlji kod Stoca od mjetana
nazvana Dominus vobiscum (Gospodin s vama), uklesana na ploi koja je mogla
predstavljati dio nekropole od pedesetak nadgrobnih spomenika ili ranosrednjovjekovne
crkve kao sredita ove nekropole. Ova se predstava dovodi u vezu s romanikim
tradicijama, a prostorno joj je najblia predstava svetakog lika u Rakoj Gori kod
Mostara (Palameta, 1999., 32.-34.).

Tehnika izrade steaka i klesarski centri:

kovai i dijaci (pisari)
Mjesta za vaenje kamena od kojeg su klesani steci redovito su se nalazila u blizini
nekropola i esto je postojanje kamenoloma presudno utjecalo na formiranje nekropola
(Belagi, 1982., 38.). Tehnika izrade steaka odvijala se u nekoliko faza, poevi od
odvajanja i vaenja kamenih blokova i grube obrade, do klesarske finalizacije osnovnog
oblika steka na samome kamenolomu ili na nekropoli. Pri tome su se majstori sluili
eljeznim i drvenim klinovima, velikim ekiima i polugama, da bi na red dolo
prevlaenje spomenika do same nekropole uz pomo drvenih plazova, oblica ili greda
(Belagi, 1966., 92.). Odvajanje i vaenje kamenih blokova najee je obavljano zimi,
kada je u niz prethodno napravljenih rupa nalijevana voda koja je irila svoju zapreminu i
tako stvarala pukotinu po kojoj se blok odvajao od ostale kamene mase (Belagi, 1971.a,
71.). U tadanjim vie nego skromnim tehnikim uvjetima postupak transporta nije bio
nita manje zahtjevan postupak od odvajanja kamenih blokova, jer se u pojedinim
sluajevima radilo o stecima od 29 tona koliko je teio grobni spomenik Vlatka
Vlaevia, a ima ih i znatno teih (Truhelka, 1991., 630.). Tehniku te sloene operacije
otkriva toponim pod imenom Plazaljke u Cetini, na podruju kamenoloma odakle su
vaeni blokovi. Taj naziv dolazi od glagola plaziti ili plazati, odnosno od imenice plaz
koja znai i saonik, to govori da toponim Plazaljke potjee od radnje povezane s
plaenjem, puzanjem, smucanjem, vuenjem i potezanjem od postupka prevoenja
steaka. Pri svemu tome se blok steka nije micao neposredno po terenu, nego je bio
postavljen na spojena brvna u obliku saonica pod kojim su se, transverzalno postavljene,
nalazile plosnate grede, kao to se postavljaju eljezniki pragovi, samo u guem
rasporedu. Jedino na taj nain bilo je mogue svladati kreviti teren i kameni blok dovesti
na odredite do nekropole (Gunjaa, 1955., 143.-145.). Slina je tehnologija, uz
angairanje dovoljnog broja snanih i tom poslu vinih ljudi, koritena u unutranjosti, a
podrazumijeva se da su saonice s kamenim blokom vukli konji ili volovi. Prijevoz
najmasivnijih kamenih blokova zahtijevao je vie pari konja i jarmova volova, kao i
brojnu ljudsku radnu snagu (Belagi, 1982., 40.). Saonice su bolje klizile po snijegu, ali

su koritene u svako doba godine i na svakoj vrsti terena, pa i onoj najteoj poput
kamenjara (Belagi, 1971.a, 72.).
Na samoj nekropoli, uz koritenje nazubljenih ekia i raznih eljeznih dlijeta,
obavljana je zavrna obrada te izrada reljefa i natpisa (Belagi, 1966., 92.). Na jednom
steku u Papratskom kod Foe isklesani su simboli kovaa: eki, dlijeto i klin. Kvaliteta
steaka u znaajnoj je mjeri, uzimajui u obzir njihove sklonosti i umjetnike
preokupacije, zavisila od poruioca. Nekropole s bolje klesanim i ukraenim stecima
postavljaju se u blizini utvrenih gradova i dvoraca, a oni s bogatijim ukrasima i
natpisima javljaju se i uz srednjovjekovne crkve zadubine feudalaca (Belagi, 1982.,
465.-466.).
Autori figuralnih scena mahom su domai majstori koji su svoje vjetine, pogotovo
oni iz Hercegovine, stjecali u primorskim gradovima, preteno u Dubrovniku. I bosanski
su klesari bili usmjereni na primorske komune, ali su mnogo toga nauili i od majstora iz
Hercegovine. Poznati su sluajevi da je sin nasljeivao oca u zanatu i da je vjetina
klesarskog umijea ostajala u istim obiteljima. Prema naravi njihova posla, majstori
steaka mogu se podijeliti na one koji su se bavili klesanjem oblika i ukrasa, i one koji su
izraivali natpise (Belagi, 1982., 460., 482.).
Ljudi koji kleu steke, koji ponekad u sklopu zapisa na spomeniku ostavljaju uklesano
i vlastito ime, zovu se "kovai", u znaenju latinske rijei "faber" koja oznaava majstora
uope. Dananja rije "majstor" potjee od latinske rijei magister uitelj; rije "kova"
na stecima znai isto to i dananja rije "majstor", "obrtnik" (kobalj, 1970., 266.267.). Natpisi sa steaka spominju razliite termine vezane za poslove oko njihova
oblikovanja i izrade ukrasa, najee termin sijei, to znai i klesati. Slian mu je termin
usijei to bi znailo osigurati financijska sredstva i brinuti se oko klesanja i postavljanja
spomenika. U istom se znaenju koriste izrazi: postaviti, pobiliiti i pokamenovati
(Belagi, 1982., 460.). Od imena (i prezimena) kovaa-klesara, kojih je primjereno broju
steaka sigurno bilo neusporedivo vie i koji su predstavljali neku vrstu
srednjovjekovnog "esnafa", iz natpisa na spomenicima poznata su 33, meu ostalima:
Radi u Slipiima kod Mostara, Pribil Bjelopelanin u Donjem Selu kod Konjica, Boko
Semjunovi u Gracu kod Hutova, Gruba u Opliiima i Boljunima kod Stoca, Milgost u
Radimlji kod Stoca, Mileta Krili u Nekuku kod Stoca, Mili i Zelija u Boljunima kod

Stoca, Radoje u akovu kod Trebinja. Osim po kvaliteti njegovih ostvarenja, poasno
mjesto meu kovaima pripada Grubau koji je ne samo klesar nego i pisar-dijak. Gruba
koji je djelovao u okolici Stoca zabiljeen je na etiri steka u Boljunima i na etiri
primjerka u Opliiima. Najvei postotak, ukupno 87% klesara, rasporeeno je u
Hercegovini, preteito u istonom dijelu (Belagi, 1982., 462., 472.; P. Aneli, 1984.,
491.). Osim to je poznat po nekoliko natpisa na stecima, o visokoj razini Grubaeva
majstorskoga umijea svjedoi i to da je sijekao steak vojvodi Radivoju Vlatkoviu
zadnji put spomenutom 1458. godine (Hrabak, 1953., 325.-326.).
Otvoreno je pitanje, jer tekstovi na stecima o tome obino ne govore, jesu li kovai
"sjekli" i grobni kamen i slova natpisa, ili samo jedno od ovoga (Skari, 1934., 6.). Natpis
na steku Dabiiva Drakovia u Kalesiji koji kae da "kami usie Milutin Kablovi a
pisa Nikola Dragolevi" ukazuje na podjelu ovih poslova (Dragievi VuletiVukasovi, 1891., 193.). Ovaj, ali i drugi pojedinci, koji se poput Semorada izriito
nazivaju dijacima, upuuju na specijalizirano zvanje dijaka pisara epitaf nadgrobnih
spomenika koji su zajedno s dijacima pisarima crkvenih knjiga i dijacima u slubi
banova, kraljeva i feudalaca inili bazu pismenosti srednjovjekovne Bosne i Huma,
igrajui nezamjenjivu ulogu u razvoju pisma i irenju pismenosti (T. Aneli, 1983., 81.,
94.-98.). Krugu ovih dijaka pripada pop Pribislav koji se "potpisao" na steku iz Kaljine,
selu opine Sokolac (Belagi, 1967.a, 48.). Iako na pet natpisa u upi Brono izraenih
za lokalnu vlastelu Komlinovie i Vukovie izmeu sredine XIV. i sredine XV. stoljea
nisu ostavili svoja imena, moe se pretpostaviti da su njihovi autori uili ovu vjetinu u
istim radionicama ili kovanicama i da su bili bliski spomenutoj feudalnoj eliti (Vego,
1959., 221., 235.). Sve to daje potvrdu o postojanju posebnih narodnih klesarskih i
pisarskih kola iji su majstori putovali po zemlji i po narudbi izraivali nadgrobne
spomenike s natpisima i bez njih, to se vidi po istovjetnosti ukrasa te po imenima kovaa
i dijaka. Budui da nisu znali pisati, pojedini kovai urezivali su natpise prema predloku,
ali je bilo kovaa koji su poznavali obje vjetine i klesanja i pisanja (Vego, 1961.a, 95.).
Titula dijak, u jednom sluaju gramatik, ukazuje na obrazovane pojedince kojima
posao sastavljanja epitafa nije bio i jedini, ije je zanimanje obuhvaalo druge
intelektualne djelatnosti poput pravnih, diplomatskih i savjetnikih. Bilo njihovo ime
poznato ili ne, autori epitafa ipak su ostavili vrijedne "otiske" o stilsko-formalnim i

grafikim znaajkama natpisa. Oblik natpisa obino je istovjetan s etvorinom papira to

jasnije dolazi do izraaja u tekstovima s duim sadrajem koji zauzimaju cijelu stranu
steka, poput natpisa Vignja Miloevia s Koerina, Ivana Mria iz Dabra i Radojice
Bilia iz Starog Sela. Pojedini natpisi koje odlikuje razdvajanje rijei tokama i
dvotokama, ucrtavanje ravnih crta u funkciji osiguranja ujednaenog razmaka teksta na
kamenoj podlozi, odaju rukopis iskusnog dijaka vinog izradi sloenijih tekstova od
samih epitafa i primjeni suptilnijih pisarskih tehnologija bliskih ondanjim rukopisima.
Poloaj natpisa na steku kvalitetnije izrade obino je primjeren poloaju potencijalnog
itaa i prilagoen njegovom rakursu, poput uvenog steka iz Zgoe iji je izbrisani
natpis bio urezan u posebna, reljefno istaknuta polja, slino antikim tabulama za natpise.
Istu funkciju kod kasnijih steaka vrilo je polje tita unutar kojeg je smjeten natpis.
esto su to rustine kopije poloaja suvremenih natpisa po gradskim primorskim
grobljima. Pojedini natpisi kruno prate rub ploe, poput mnogih daleko rafiniranijih
natpisa gotikih nadgrobnih ploa diljem Zapada. Kruno smjetanje natpisa s
prepoznatljivom estetskom funkcijom izvedeno je na nekoliko kvalitetno izraenih
sanduka XIV. i XV. stoljea u Hercegovini, navodei itaa da jednom ili vie puta
napravi cijeli krug oko grobnog spomenika. Ako natpisi u kompozicijsko-estetskom
smislu i ine cjelinu s drugim ukrasima, njihov se sadraj u pravilu ne odnosi na reljefne
prizore prisutne na stecima (Palameta, 2003., 114.-115.). Iako su ih "sjekli" kovai nisu
malobrojni primjeri obratno postavljenih slova, koja odaju da su ih u kamen rezale
nepismene zanatlije s teksta koji je netko pismen ispisao na papiru diplomatikom
minuskulom (irkovi, 1964., 234.).
Na samom poetku klesanja steaka malo je bilo pravih majstora i taj su posao
uglavnom obavljali priueni seljani, da bi se tek kasnije pojavili obueni i dobro plaeni
majstori (Belagi, 1971.a, 74.). Krug pisara-dijaka bio je ogranien na odreeni broj
pojedinaca, regrutiranih prvenstveno iz vlastelinskog i sveenikog stalea, to je
razumljivo za razdoblje kada je bilo malo pismenih ljudi. Tako postaju razumljivi
sluajevi isticanja imena dijaka u natpisima na stecima, a da se pri tome ne spominju
imena pokojnika. Uzimajui u obzir ponovljena imena, pisari se na stecima pojavljuju
68 puta. S obzirom na geografski raspored pisara stanje je sljedee: sredinja Bosna 12,
istona Bosna 21, zapadna Hercegovina 6, istona Hercegovina 27, Crna Gora 1,

Hrvatsko primorje sa zaleem 1 pisar. U zapadnoj Bosni i u Srbiji nisu zabiljeena

imena pisara, to ne znai da ih stvarno nije bilo. Najvie pisara je u istonoj
Hercegovini, zatim u istonoj Bosni. Ta dva podruja zajedno imaju 72% ukupnog broja
imena. U odnosu na Bosnu, Hercegovina ima 49% pisara, a sama istona Hercegovina
40% od ukupnog broja (Belagi, 1982., 474.-475.). Slino klesarskim, postojala su i
pisarska sredita meu kojima je, vjerojatno s nekoliko centara ili radionica, vodee
mjesto pripadalo hercegovakoj koli. Jako arite ove epigrafske pismenosti nalazilo se
u okolici Stoca sa Semoradom kao najistaknutijom figurom (Belagi, 1982., 479.-482.).
Zahvaljujui potpisima kovaa i pisara umjetnost steaka nije ostala anonimna umjetnost,
jer imena svojih tvoraca ona biljei istom ambicijom kojom su umjetnici helenske,
rimske i renesansne epohe signirali svoje radove (Truhelka, 1991., 635.).
irilini natpisi na stecima dio su iriline epigrafije zapadnih oblasti Balkana iji se
poeci mogu pratiti od konca XII. st. Zastupljeni su kroz primjere grupirane u stilsku
cjelinu poput Povaljskog natpisa s Braa, natpisa upana Grda iz Polica kod Trebinja i
natpisa kneza Miroslava na crkvi sv. Petra u Bijelom Polju, kojima je donekle blizak
natpis Kulina bana s crkve iz Muhainovia kod Visokog (J. Kovaevi, 1961., 309.316.).
POSMRTNA KOLA "Ka smrti hitamo mi"
alobni mar u kamenu
Postoje tri osnovna tipa posmrtnih kola na stecima: muka, enska i mjeovita.
Mukih kola, tj. kola u kojima sudjeluju samo mukarci, zabiljeeno je 23, enskih 40 i
mjeovitih 69 ukupno 132. Najvei broj ovih motiva evidentiran je u istonoj
Hercegovini 51, u zapadnoj Bosni 16, u sredinjoj Bosni 12, u zapadnoj Hercegovini
18, u jadranskom primorju sa zaleem 31 i u Crnoj Gori 4. Broj osoba u kolu varira od
dvije do jedanaest, najee od est do osam (Belagi, 1982., 319.). U najrazliitijim
kombinacijama igraa, istie se prikaz ene izmeu dva mukarca formula identina
prikazu na skupocjenom suvremenom tekstilu iz Perugie (Vidovi, 1954.a, 275.-276.;
Mileti, 1982., 79.-80.). Sudei po zapaenom mjestu en u prikazu posmrtnih kola na

stecima, ona unekoliko odudaraju od slinih slika na Zapadu u kojima je eni posveen
skroman prostor (Delimo, 1986., 117.).
Ove likovne predstave ponajprije pripadaju irim krugovima plemstva, a s obzirom na
njihovu rairenost u okviru sepulkralne prakse zapadne i srednje Europe opravdano je
zakljuiti da kola na stecima predstavljaju jednu varijaciju posmrtnog kultnog plesa
"pantomimsku ilustraciju propovedi o smrti najdublje i najdostojanstvenije oblikovanje
bola, alobni mar u kamenu" (Delimo, 1986., 105.; Huizinga, 1991., 248.). Crkva se,
kako to pokazuju odluke sabora u Avignonu (1209.), Parizu (1212.-1213.), Ruenu (1214.)
i Trieru (1227.) najprije odluno opirala prakticiranju plesova po grobljima i crkvama
smatrajui ih paganskim reliktima, ali je na kraju ipak morala promijeniti stav (Vego,
1973., 322.).
Vjerovanje u predstave smrti bilo je raireno u mnogim pretkranskim civilizacijama,
a njihovi prikazi susreu se po cijeloj Europi u aragonskoj panjolskoj gdje su se,
pomijeane s maurskim pogrebnim obiajima, izvodile prilikom krunjenja vladara
poetkom XV. stoljea; u Montseratu, gdje je narodna tradicija povezana s
gregorijanskim stilom; u dominikanskom samostanu u Wrzburgu; u Alzasu, Austriji,
Estoniji, Danskoj, vedskoj, Istri, vicarskoj, Nizozemskoj, Francuskoj, Engleskoj,
Dubrovniku, Italiji (Delimo, 1986., 106., 108.-109., 111.-112.; Vidovi, 1954.a, 277.;
Vego, 1973., 322.-323.).
Upravo zbog dokazane drevnosti ovog motiva ne treba iskljuiti mogunost da su
posmrtna kola sa steaka na neki nain povezana s onim igrama-kolima ije predstave
nalazimo na kamenim spomenicima antikoga Ilirika, s kojih su u svijet bosanskoga
srednjovjekovlja mogla dospjeti posredovanjem iliro-romanskoga etnosa (Saria, 1959.,
9.; Vidovi, 1954.a, 277.-278.). Slian obiaj zabiljeio je Herodot kod Traana.
Posmrtno kolo bilo je poznato kod Slavena prije njihove kristijanizacije, te se moe
pretpostaviti da su ta "bezbona kola nad mrtvim" koje spominje Kuzma Prezbiter trebala
pomoi pokojniku u njegovoj daljnjoj egzistenciji odraavajui shvaanja o smrti i vid
borbe protiv nje (ovi, 1984., 176.; Vidovi, 1954.a, 277.-278.). Iako su ih crkveni
sinodi iz 1338. i 1339. strogo zabranili, posmrtnog plesanja i alosnih igara kod
Slovenaca bilo je jo i u XIV. st. (M. Filipovi, 1965., 188.).

Trizna igrite
Etnoloka istraivanja kod Junih Slavena pokazuju da se radi o jednom duboko
ukorijenjenom pretkranskom obiaju povezanom s posmrtnim kultom, odnosno s
obiajem prireivanja pogrebnih sveanosti koje su pod nazivom trizna zabiljeene kod
starih Rusa u Kijevskom ljetopisu (XI.-XII. st.). Nema detaljnijeg opisa staroruske trizne
u crkvenoslavenskom jeziku raznih redakcija rije trizna oznaavala je borbu, a u
ivom ukrajinskom jeziku pogrebnu gozbu. Ova se rije pod raznim oblicima trznatrzan kod Junih Slavena javlja od poetka XVI. stoljea, to daje osnovu za
pretpostavku da je rije "trzna" ili "trzan" postojala u njihovu govoru jo prilikom
doseljenja na Balkan. Danas se pod rijeju trzan ili trzna i u toponimima oblika Trzan u
sredinjoj Bosni, djelomino i izvan ovog podruja, misli na manju ravan pod kratkom
travom, tj. ledinu ili ugar, u sredini ili na kraju sela koja slui za sastanke ili zabavu, ali
isto tako i na blizinu groblja, to govori da je pod ovim nazivima sauvana uspomena na
staroslavensku triznu (M. Filipovi, 1965., 176.-177., 185.-186.).
Umjesno je stoga pretpostaviti da kola na srednjovjekovnim stecima predstavljaju dio
pogrebnoga rituala, u nekim sluajevima popraenog vitekim igrama i borbama, tim
prije to u nekim predobama kola muki igrai na sebi nose dijelove ratnike opreme.
Okolnost da se predstave kola na stecima nalaze na neto proirenoj teritoriji na kojoj se
u BiH zna za "trzan" o tome takoer neto govori. Ostataka ili uspomena na triznu ima i u
ivim narodnim obiajima kao to je obiaj da se sahrana pokojnika, nakon to se
sudionici najedu i napiju, zavri veseljem, dok se u Bosni i nekim susjednim oblastima
pogreb znao zavriti igrama tzv. "alostivim kolom" poznatim na Kupresu, odnosno
"alosnim kolom" u Hercegovini voenim naopako, tj. udesno umjesto ulijevo (M.
Filipovi, 1965., 187.-192.). U starije vrijeme veina je naroda u Hercegovini poslije
pogreba drala dau, i tada se na grobu jelo, pilo, pa i igralo. Na steku iz Brotnice kod
Dubrovnika prikazana je ena koja dri korpu na glavi vjerojatno s hranom za goenje
na grobu (Vego, 1954., 42.). Na nekim od takvih mjesta pod nazivom igrite ili trzan
donedavno su se odravala narodna veselja, primjerice u selu Veii kod Kotor-Varoi,
gdje na lokalitetu Trzan postoji srednjovjekovna nekropola s 80 steaka, a uz nju
muslimansko groblje. Tu se prireuju teferii i vre muslimanski vjerski obredi mevludi

i dove (Belagi, 1971.a, 79.). O irokoj rasprostranjenosti obiaja aenja za vrijeme

pogreba ili nakon sahrane govori i to da je propaganda rane Reformacije optuila
katoliko sveenstvo zbog deraine nad mrtvima (Gordon-Marshall, 2000., 9.). To je u
Poljskoj esto dovodilo do tunjave izmeu sudionika pogreba, ali ne i do naputanja
starih obiaja (Bogucka, 2006., 131.-133.), to je sigurno pridonijelo pojavi kasnijih
osuda. Nije nevano to ako se problem sagleda u njegovoj vremenskoj pojavnosti da
je praksa i polemika u mediteranskom svijetu tijesno povezala ideje jela i ideje pogreba.
Krani su najprije odbili, ali su zatim usvojili rimski pogrebni obrok (Walker Bynum,
1995., 55.).
Kultni plesovi, dakle, nisu nestali u kranstvu ve su, u sukladu s novim shvaanjem
smrti, samo doivjeli stanovitu metamorfozu; kroz cijeli srednji vijek odrao se u
crkvama, osobito oko Uskrsa, vjerojatno kao simbol uskrsnua, obiaj izvoenja plesova.
Relikti ovih obiaja prisutni su i danas, ili su doskora bili poznati, u panjolskoj, Italiji,
Irskoj, Maarskoj, Grkoj, Egiptu, na otocima Samoa, Borneu, Novoj Irskoj, kod niza
afrikih plemena, kod plemena istone Brazilije i Sjeverne Amerike, u Kini i Japanu
(Vidovi, 1954.a, 276.-277.).
ok-igrokaz u katehetskom kontekstu
Iz shematskih prikaza kol oito je stapanje prastarih pogrebnih obiaja s kranskim
shvaanjima. To je jasno raspoznatljivo u sluajevima gdje je slika kola kombinirana sa
znakovima svastike, kria, polumjeseca, heraldikoga tita, antropoidnih ljiljana, lova na
jelene, vinorodnog ambijenta, frizovima jelena, kouta i ptica, pasa i konja u trku. Na
nekim predstavama igrai nose dijelove ratne opreme (oklop i tit) ili iljaste kape na
glavama, ponekad se u rukama igraa nalazi znak slian ljiljanu ili u obliku pletenog
krunog vijenca. Na jednoj upeatljivoj kompoziciji kolovoa jae na jelenu, drugi put na
konju, u tri navrata u ruci dri ma, a u jednoj sceni je maskiran "u duhu mistinih
metamorfoza" (Mileti, 1982., 80., 93.; Vidovi, 1954.a, 275.-276.). Ponekad je u
povezanim rukama igraa prikazana djetelina predstava uobiajena posvuda u
srednjovjekovnoj Europi ali bez vodeih figura zajednikih stecima. Kola na stecima
imaju tri glavna tipa predvodnika; to je najprije osoba koja jae na jelenu, zatim osoba

koja jae konja i na koncu ena iznad koje se nalazi veliki prsten ili kruni vijenac
(Wenzel, 1961., 27.).
Tako je unutarnja drama cijelog tog ok-igrokaza, postavljenog u katehetski kontekst,
kroz sliku mnemotehniki dodatno pojanjena, upravo onako kako je to na jednoj vioj
umjetnikoj razini raeno i u cijeloj slikarskoj umjetnosti Europe onoga vremena.
Prizori kola toliko su sugestivni da se u njima snano osjea ritam; figure se skladno
njiu, pokreti nogu ujednaeni su te se dobiva osjeaj da se odnekle uje priguen zvuk
tamburice ili pastirske frule koji prati ove igrae uklesane u kamenu (Benac, 1963.,
XXIV.). Posmrtni plesovi na bosansko-humskom podruju ponajprije predstavljaju jednu
od regionalnih varijanti pogrebnoga rituala posveenog "velikoj kosaici" i po svemu
sudei, kao u cijeloj Europi, donekle se razlikuju od tzv. plesova mrtvaca (inspiriranih
legendom o tri iva i tri mrtva). U plesovima mrtvaca koji se odvijaju s lijeva na desno
obino se na elu povorke nalazi papa, dok je na kraju procesije s jedne strane seljanka, a
s druge majka i dijete (Delimo, 1986., 116.-117.).
Postojala su dva kanala kojima su se irile teme i slike plesa mrtvaca francuski i
njemaki s Baselom kao centralnom tokom u kojoj su se ukrtala dva europska puta.
Kao to su se Danska i vedska s ovom temom upoznale preko njemakih knjiga i
gravira, kao to su posmrtni plesovi u sjevernoj Njemakoj formirani prema parikome
uzoru, tako su predstave iz vicarske, Alzasa, june Njemake i sjeverne Italije
prepoznatljive po svojim predlocima iz Wrzburga. S ovom temom franjevake
inspiracije srednjovjekovna se Bosna mogla upoznati ponajprije preko franjevakih
krugova, kao to u njihovu prenoenju ne treba iskljuiti ulogu dubrovakih trgovaca i
njemakih rudara Sasa. Postanak, tonije reeno oivljavanje ovog obiaja u sepulkralnoj
praksi katolike Europe, dovodi se u izravnu vezu s demografskim okom to ga je oko
1350. izazvala Crna smrt koja je "omoguila da se jasno formulira jedna tema koja je
traila svoj izraz" (Delimo, 1986., 142.; Tuchman, 1984., 209.-211.; Sachs-BadstbnerNeumann, 1994., 340.). Po ovom svom aspektu, nita manje od gotikih katedrala i
iluminiranih knjiga, kola mrtvaca predstavljaju univerzalnu europsku temu simbol
jednoga vremena i jednoga prostora.
Alegorijsko znaenje plesa mrtvaca procesija razliitih ljudskih sudbina u
neprestanom kretanju k smrti, egzorcizam i kajanje samo je opi, zajedniki okvir u

koji se, sukladno vremenu i prostoru, uklapaju brojne lokalne varijante. Uz razliite
asocijacije, plesovi mrtvaca kao omiljena europska tema sve do XVIII. stoljea, naroito
asociraju temu zrcala predstavu ovjeka koji sebe unaprijed vidi onakvog kakav e biti
u trenutku smrti. Franjevci, posebno zasluni za irenje ove ideje, stalno su upotrebljavali
izraz "ogledalo" u znaenju "moralna pouka". Najtonije je, ini se, ove plesove definirao
G. Wirth, smatrajui ih "samo nepostojanom sintezom narodnih ak paganskih verovanja
i moralnih obiaja uzgredno obojenih hrianstvom". I Delimo misli "da je Crkva
preuzela stare plesove i hristijanizovala ih kao to je to uinila sa svetovnim pesmama
koje je pretvorila u crkvene menjajui im rei a zadravajui arije" (Delimo, 1986., 105.,
125.). Ova snana alegorija koja je na jednoj strani brutalno izraavala fatalnost ljudske
sudbine podlone smrti, na drugoj strani doputala je homogenizaciju lanova zajednice
pred tom vjenom tajnom, rasplamsavajui igru, njezin kolektivni ar, troenje vitalne
energije u kolektivnom pothvatu (Challet, 1965., 31.-32.).
Brojne analogije na cijelom europskom prostoru takoer pokazuju "stapanje
pedagogije propovednika sa starim pogrebnim plesovima i akulturaciju drugih od strane
prve". U XV. stoljeu, nalazei se "u vazduhu u svim krajevima crkvene Evrope", ova je
"pastorala straha", kao znak kolektivne senzibilnosti i vladajue kulture, postala "slavni
strip" mimohoda ljudskih sudbina i mono sredstvo pedagogije umiranja (Delimo, 1986.,
90., 105., 108.-109., 111., 115., 131.). Tema mrtvakoga plesa ivjela je u nerazrjeivoj
opoziciji izmeu radosti i alosti; ona je upozoravala na iznenadnost smrti i jednakost
sviju pred njom pozivajui ljude na krepostan ivot (Palmer, 1993., 316.). esta
umjetnika i tiskarska obrada na Zapadu izmeu XV. i XVIII. st. rije je o svojevrsnoj
katalogizaciji tekstoloke i slikovne tradicije dokaz je da je publika to traila, dokaz je,
naposljetku, vrstoga mjesta koje je tema plesa mrtvaca zauzela u kranskome
mentalitetu ovoga vremena (Palmer, 1993., 313.). Tako je kultna alost za pokojnikom,
povezana s liturgijskim doivljajem, nala snaan izraz u jednom trajnom i velebnom
obliku umjetnosti u nadgrobnom spomeniku. Upravo u "zlosretnom XIV. stoljeu",
tonije 1376. nakon velike kuge u Parizu, pojavio se izraz danse macabre koji je, bez
obzira na razliita tumaenja njegove etimologije, oznaavao veliku kulturnu misao
"svekoliku viziju smrti kasnog srednjeg vijeka" (Palmer, 1993., 316.; Tuchman, 1984.,
209.; Hall, 1991., 314.; Huizinga, 1991., 133.).

Ona je, na drugoj strani, predstavljala prirodan nastavak grandiozne umjetnike teme o
"Susretu tri iva i tri mrtva" ija se prva dramatska slikarska izvedba susree sredinom
XIII. st. u glavnoj crkvi (kasnijoj katedrali) gradia Atri na Siciliji. Ovoj temi bila je u
XIV. st. dosuena velika budunost nakon to se preko june Italije proirila sve do
Francuske i Engleske gdje je zauzela zapaeno mjesto na freskama, iluminacijama,
skulpturama i u knjievnim djelima. Varijacija na ovu temu nalazi se i u crkvi u Assisiju
posveenoj sv. Franji, gdje je u treoj deceniji XIV. st. na Giottovoj slici "Asianin" u
potpunomu miru predstavljen pored jednog okrunjenog skeleta. Poznata djela "Trijumf
smrti" iz Pise i "Sveta spilja" iz Subiaka, gdje je smrt predstavljena kao apokaliptini
jaha, profetski nagovjetavaju veliku europsku katastrofu (Crnu smrt) i veliku
umjetniku temu Danse macabre (Pace, 1993., 355., 363., 367.-369.). Brojna su bila i
ostala ovjekova nastojanja da se odredi prema smrti "prema onom to je izmicalo
kontroli svijesti" i u tim je nastojanjima cijeli ritual bio "podvrgnut traenju besmrtnosti
due" (Challet, 1965., 36.).
Koji putevi, koje umjetnike forme i koji su izrazi koriteni da se putem posmrtnoga
kola prikae ta vjena ovjekova potreba za "besmrtnou" tema je koja zaokuplja i koja
e jo zaokupljati sve one koji nastoje nai klju razumijevanja za jednu takvu osebujnu
pojavu poput steaka.
FIGURALNE KOMPOZICIJE
Repertoar figura iz zapadno-europske sepulkralne prakse
Najee figuralne kompozicije su: predstave konjanika, dvoboja, vitekih igara, lova i
raznih ivotinja, relativno mali broj portreta konjanika, te predstave ljudske glave,
polufigura, figura i parova. Ove kompozicije koje ilustriraju pojedine detalje iz
pokojnikova ivota ili imaju dublje religiozno-mitoloko znaenje, uobiajene su u
sepulkralnoj praksi europskoga prostora (Wenzel, 1965., 307.-309.; P. Aneli, 1984.,
488.-489.; Mileti, 1982., 76.-96.). Od znaaja za nau temu je motiv franakog ratnika
prikazanog s orujem na spomeniku iz VII. st. nedaleko od Bonna u Njemakoj (Fletcher,
1997., sl. 13. i 14.), koji se tematikom i donekle naivnom ikonografskom izradom

pribliava slinim predstavama na stecima. Sline motive rado slikaju majstori

renesanse, a tapiserije po zidovima zamaka u zapadnoj i srednjoj Europi pokazuju koliko
su ovakve scene zaokupljale duh tadanjeg ovjeka kojim je vladala prava "opsesija
lova". U ovim scenama prevladava grubi realizam reflektirajui viteku atmosferu
srednjeg vijeka i duh slobodnih feudalaca s ratnikim navikama u epohi kada su vile i
vukodlaci bili prisutni gotovo kao i realna bia. Predstave lova, igara i turnira na stecima
ne razlikuju se mnogo od naivno komponiranih prizora iz plemikog ivota s grubih
draperija njemakog podrijetla XIV. i ranog XV. st. (Radoji, 1961., 4.). Na stecima se
najee vidi plemika odjea krojena po tadanjoj modi, kao to se na zapadnim
nadgrobnicima prepoznaju viteki rekviziti pokojnika, a na freskama odjea ktitora
(Belagi, 1982., 506.).
Na uvenom steku iz Donje Zgoe najplastinije se odraava u isto vrijeme i sloen i
jednostavan obrazac podrijetla ovih motiva na bosanskim grobnim spomenicima. Poevi
od sveane konjanike povorke kao opeg mjesta kasnogotike umjetnosti s bezbroj
srodnih paralela, preko rozete s kriem od ljiljana identine sa slikanim rozetama u ii,
sv. Nagoriinu i Deanima, motiva izvrnutog srca s dva ljiljana predstavljenom kao na
ukrasu tkanine u Sopoanima i Komu na Skadarskom jezeru, do srednje ornamentalne
trake koja nainom izrade podsjea na jednu traku Simeona Dubrovanina na njegovom
portalu crkve sv. Andrije u Barletti, te pasa, strijelaca i lavova koji u otro rezanim
profilima podsjeaju na predstave mozaika na zapadnom zidu dvorca u Palermu (tzv.
normanska soba zvana i sala Rogera II.), cjelokupni repertoar umjetnikih motiva otkriva
izrazito zapadnjake elemente u izvedbi plastike ovoga glasovitog steka, danas
smjetenog u dvoritu Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Prisutnost ovih motiva ne moe se
objasniti nekom izravnom vezom izmeu umjetnosti steaka i sicilijanskih mozaika
kasnog XII. st. i prije e biti da se radi o primjeni odreenih klieja specifinih za
tadanju zapadnu umjetnost u cjelini koji se mogu nai jo na mozaicima Rimskog
Carstva (Radoji, 1961., 8.-9.).

Figure konjanika
U "jedva sagledivoj likovnoj arolikosti kao spoj dvostruke simbolike, pradavne
vezane za smrt, i savremene, iz sveta feudalnih odnosa", oslanjajui se na bezbrojne
antike, ranosrednjovjekovne i suvremene motive izraene u skulpturi, mozaicima,
slikarstvu, bjelokosti, nakitu i tekstilu, plohe steaka krase figure konjanika. Zapaeno
mjesto pripada prikazima konjanika s vitekim atributima (kopljem, maem, titom
lukom i kacigom) i konjanika sa sokolom u ruci koji se kao mitoloki detalj susree kod
mnogih indoeuropskih naroda, posebno u umjetnosti langobardskog i franakog kruga.
Markantne su predstave konjanik pod nimbom, svetih ratnika, od kojih jedan kopljem
probada zmaja pod konjskim kopitima a drugi ovjeka; ovaj motiv est je u srednjem
vijeku, samo u razliitim krajevima sveci nose razliita imena. U vie sluajeva prikazan
je vitez koji ubija zmaja i oslobaa enu iz njegovih eljusti (prikaz legende o sv. Jurju),
dok je na jednoj sceni predstavljeno udovite-reptil pod nogama konja. Svoj pradavni
uzor ovaj motiv ima na brojnim rimskim spomenicima karakteristinim za Podunavlje s
predstavama Dioskura boanstva svjetlosti i mraka, ivota i smrti iji je kult po svoj
prilici bio jako rairen u Iliriku. U svojoj daljnjoj evoluciji on je iz skulpturalne
dekoracije timpana crkava bizantskog umjetnikog kruga naao svoju primjenu u
umjetnosti steaka. Ove scene veinom prate bogati floralni i vegetabilni ukrasi, prikazi
lova i borbe, koji se nalaze jo na rimskim mozaicima, stelama, votivnim ploicama i
gemama, preko bizantskih zodia i romanikih bestijarija preneseni u medievalnu
simboliku. Scena karakteristina za bosansko-humsko podneblje sa enom (takoer s
jelenom ili enom i jelenom) izmeu dva konfrontirana konjanika, bez bliih ili daljih
analogija, vjerojatno predstavlja autohtoni relikt iliro-romanske tradicije. Nije bez
znaaja da je motiv koji simbolizira natprirodnu enu s jelenom zastupljen u gotskoj
mitologiji (Mileti, 1982., 78.-79., 95., 98.; Wenzel, 1965., 363.-365., 371.-393.; Raki,
1984., 54.).

Dvoboj viteki turnir

Dvoboj, univerzalna tema europske umjetnosti i vitekoga drutva, posebno je u
razliitim varijacijama odomaen na stecima junoga pojasa; tu je, uz borbe pjeaka
naoruanih maevima, esta tema dvoboj vitezova s maem, lukom i kopljem. Scena dva
konfrontirana konjanika i inae je jedna od najstarijih datiranih figuralnih kompozicija na
stecima (Wenzel, 1965., 363.; Mileti, 1962., 94.). Da se radi o klasinom
srednjovjekovnom vitekom motivu svjedoi i natpis na jednom steku sa spomenom
ratnika koji je umro u slubi Sandalja Hrania (Wenzel, 1965., 363.). Ponekad se unutar
scene dvoboja pojavljuju enski likovi; enske figure-orante, dvije ene s cvijeem, ena
pred portalom koja u irokom pokretu povezuje borce, niz enskih figura kojima se
proiruje scena, a u Radimlji dvije ene s gradskih kula koje slue kao turnirske loe
motiv est u umjetnosti Zapada prate borbu. Ova scena stilski i sadrajno odgovara
prikazima "Opsade grada ljubavi" izraenim na poklopcima od slonove kosti. Scena s
Mirkove kose kod Kalinovika u kojoj ene naoruane lukovima napadaju konjanike,
analogna je prikazu u Peterburkom psaltiru. Mogue je da se u ovom sluaju radi o
prikazu natprirodnih bia vila koje strijelom pogaaju konjanika. U jednoj sceni
borbe koja se odvija pod gradom, pojavljuju se dva zastavnika (paa). Puna scena turnira,
ispunjena s vie likova u pokretu, prikazana je na tri steka (Wenzel, 1965., 364.; Mileti,
1982., 95.-96.; Radoji, 1961., 9. usp. Raki, 1984., 52.). Pariske teme na stecima u
Radimlji logian su rezultat duhovnih veza srednjovjekovne Bosne s burgundskovitekom kulturom kasnog srednjeg vijeka (irkovi, 1973.), uspostavljanih i izravnim
angairanjem flandrijskih umjetnika poput zlatara Rambota Vachtera iz Bruggesa koji je
sa svojim sinom Rajmondom radio za hercega Stjepana Vukia Kosau (Radoji,
1961., 9.-10.; C. Fiskovi, 1973., 169.). Tom krugu pripadao je i potkiva konja Johannes
de Francia koji je po odobrenju dubrovake vlade jednom prilikom osam dana boravio
kod hercega Stjepana (. Petrovi, 2002., 533.).

Scene lova
U matovitim likovnim kompozicijama, izravno vezan za simboliku smrti, lov je kao
uestali motiv na bosanskim i humskim stecima u njihovoj najzrelijoj fazi preuziman s
nekoliko izvora: sa spomenika u dalmatinskom primorju, monumentalne skulpture
bizantskog, romanikog i gotikog kruga, s minijatura brojnih rukopisa, graduala i
antifonara, sa scena na diptisima i izraevina u bjelokosti, sa ara luksuznih tkanina
istonjakog i talijanskog podrijetla. Obino je predstavljen lovac, pjeak ili konjanik,
naoruan maem, kopljem ili lukom, u lovu na jelena, medvjeda ili vepra, esto
potpomognut psom ili sokolom (Mileti, 1982., 94.; I. Fiskovi, 1990., 81.). Od ukupno
181 scene, njih 166 (92%) se odnose na lov na jelene, scen s prikazima lova na vepra
ima 11, dok je lov na medvjeda zastupljen u 4 sluaja. Ovaj reljefni motiv s ukupno
evidentiranih 69 primjeraka, najei je u istonoj Hercegovini (Belagi, 1982., 329.).
Jedna od najstarijih takvih kompozicija urezana je na nadgrobnoj ploi kaznaca
Nespine otkrivenoj na lokalitetu Grad u selu Graanici pored Visokog na pravoslavnom
groblju gdje se nalaze jo etiri jednostavna steka. Po svemu sudei ova je ploa
predstavljala dio mauzoleja, iji su tragovi otkriveni na lokalitetu njezina pronalaska.
Sm motiv lova prikazan na ploi muka bradata figura koja kopljem nastoji ubosti
vepra, u emu joj pomau tri psa od kojih je jedan ranjen pao pod noge razjarene zvijeri
pripada fondu predromanike umjetnosti koja je u unutranjost Balkana zraila iz
jadranskog primorja. Likovna predstava lova na vepra i lava ima u kranskoj simbolici
dublji smisao, a motiv se javlja iskljuivo na nadgrobnim spomenicima, najee na
sarkofazima. Bliske analogije sceni s nadgrobne ploe kaznaca Nespine nalaze se na
sarkofazima iz Toulouse i Clermonta u Francuskoj, kao i u starokranskoj koptskoj
umjetnosti. Scena slina onoj s ploe kaznaca Nespine prikazana je na jednom
starokranskom sarkofagu iz Galije (J. Kovaevi, 1961.a, 317.-321.).
Putove i naine kojima su ovi motivi stizali na plohe steaka otkriva i jedan ugovor
sklopljen 1438. prema ijim se odredbama dubrovaki slikar Ivan Ugrinovi obvezao da
e naslikati platno 13 lakata dugo, 7 iroko, s predstavom dva grada, lova, ume, figura u
kolu te sv. Stjepana ili sv. Jurja. Ovaj dubrovaki umjetnik bio je 1429. angairan u
slubi vojvode Sandalja Hrania. Istu ovu neobinu kombinaciju lova i svetakoga lika

spomenutu u dubrovakom ugovoru iz 1438. nalazimo na jednom sanduku na nekropoli

Barevite (Radoji, 1961., 6.-7.). Kompozicije lova i divljih ivotinja preuzete iz prirode
javljaju se i na dubrovakim srebrnim aama iz XV. st. (Radojkovi, 1966., 57.).
Ve odavno je zapaeno da u scenama lova na stecima, u razliitim kombinacijama,
dominira motiv s jelenom. Napajana s izvora srednjovjekovnih legendi o njegovu
gonjenju, kojom je prilikom jelen bjeao u pravcu Zapada u Bogorodiin vrt s Izvorom
ivota, Crkva je jelena esto poistovjeivala sa simbolom kranske due. Zato je jelen
rano dobio mjesto u ikonografiji krtenja. Kao relikt paganske prolosti jelenu su
pripisivana svojstva sunanoga bia koje se progonjeno od lovaca pretvorilo u
natprirodnu enu i pobjeglo na zapad (Mileti, 1982., 94.-95.; Wenzel, 1965., 397.-398.).
Teko je kazati treba li injenicu da je veina predstava lova na stecima okrenuta prema
zapadu tumaiti kroz prizmu ovih mitolokih shvaanja. Pojedini autori takvo tumaenje
eksplicitno odbijaju, videi u ovoj sceni "prepoznatljivu kransku temu" (Palameta,
1995., 190.). Na kapitelima romanikih crkava brojne su predstave jelena, esto
prikazanog ranjenog strijelom koju je odapeo kentaur. Motiv s jelenom pokazuje kako
simboli sobom kroz vrijeme nose mitove i rituale kao odreeni nasljedni potencijal, kako
se kontekst mijenja dok slika stalno ostaje (Challet, 1965., 26.-28.).
Lov na jelena dovodi se u vezu s antikom i kranskom srednjovjekovnom zapadnom
tradicijom, ostavlja se mogunost da predstavlja isti ukras ili likovnu predstavu epskog
sadraja, takoer i lik iz tradicije prikazivanja godinjih doba Zodijaka ali i sv. Eustahija
(Palameta, 1996., 169.). U tom kontekstu moe se razumijeti vrijedno nastojanje cjelovite
interpretacije motiva lova na stecima s tenjom da ga se udjene u sklop likovnog i
kulturolokog mediteransko-europskog naslijea kasne antike i srednjeg vijeka, dakle
izvan standardnog tumaenja kao scene iz pokojnikova ivota (Palameta, 2002.). Jedno
takvo objanjenje odnosi se na scenu u kojoj vitez kriolikim orujem probada glavu
medvjedolike zvijeri, koja se dovodi u vezu s prikazom silaska u limb iji je sredinji
motiv unitenje Zvijeri (Palameta, 1995., 197.).

Ptica, pijetao, pas, lav, konj, jelen, zmija i zmaj

U duhu klasinih romanikih fantazmagorija, reminiscencija i apstraktnih vizija
proetih alegorijom, fond figuralnih kompozicija bogat je predstavama razliitih ivotinja
koje u nemirnom pokretu simboliziraju religiozne, kozmike i ezoterine sadraje. Jedna
od eih je predstava ptica u njihovoj funerarnoj simbolici, podrijetlom iz staroga
Egipta, poznata u poetku kranstva, kada je koritena kao simbol "krilatog bia" (due)
i nematerijalnih prirodnih pojava. U slinom znaenju, s osloncem na Bibliju, doivjele
su predstave leteih bia (aneli, simboli evanelista) iroku primjenu u kranskoj
umjetnosti (Sachs-Badstbner-Neumann, 1994., 363.-364.). Ptica na steku nala je
mjesto u razliitim vidovima, rjee sama, mnogo ee na kriu ili na grani, uz
polumjesec, spiralu, tit, jelena ili figuru pokojnika. Par afrontiranih ptica na nekoliko
steaka podsjea na predstave s ranokranskih ploa iz Kartage, teme euharistije sa
sarkofaga i bizantsku, preromaniku i romaniku skulpturu primorskog pojasa izmeu
Zadra i Kotora. U sluaju kada flankiraju drvo one predstavljaju eho mita vezanog za
drvo ivota, dok drvo samo simbolizira nebeski Jeruzalem. Na leima jelena ptice
oznaavaju prastari motiv udvojene simbolike, odnosno duu pokojnika na putu prema
drugom svijetu. Kompozicija u kojoj ptica-grabljivica dri plijen primarno je
orijentalnoga podrijetla i kao motiv preuzeta je sa skulptura, mozaika i minijatura iz
kruga bizantske umjetnosti na prostoru od Armenije do Venecije. Krugu tzv. fantastine
faune pripadaju predstave bliske pticama koje se susreu na nekim nekropolama junoga
pojasa (Mileti, 1982., 64., 73., 74., 97.; Wenzel, 1965., 253.). Dvije afrontirane golubice
s kriem u sredini, predstava esta na stecima, simboliziraju sliku Kristova uskrsnua, a
prisutna je od katakomba i ranokranskih sarkofaga do starohrvatskih crkava i steaka
(Palameta, 1996., 165.).
Kao simbol budnosti i pripravnosti, a uz apostola Petra kao znak izdaje, kajanja i
Isusove muke, pijetao je kao prastari simbol predstavljen na nekoliko nadgrobnih
spomenika. Kao znak Krista, pijetao istie njegov solarni simbolizam: svjetlost i
uskrsnue (Leksikon, 1979., 459.). Na sarkofazima iz Oevije i Banje Stijene, uz portrete
odabranih linosti, prikazan je na postamentu u duhu kompozicija ranokranskih

sarkofaga (Mileti, 1982., 73., 98.). Izdvaja se i miljenje da prikaz pijetla na stecima
prije simbolizira rtvenu pticu nego sv. Petra (Wenzel, 1965., 254.).
Barem ponek od alegorijskih znaenja predstave psa oznake budnosti i vjernoga
uvara ognjita koje su mu dodijelili stari crkveni oci (Leksikon, 1979., 450.) nalazi se
na brojnim stecima bosanskih i humskih nekropola na kojima je pas ee ukljuen u
kompoziciju nego kao samostalan motiv. Afrontirani i prikazani u trku neodoljivo
podsjeaju na dinamiku preuzetu s arhivolti preromanikih i romanikih crkava ili s
luksuznog tekstila iz Lucce XIV. stoljea. Kao heraldiki amblem javlja se na titu, poput
psa s razlistalim repom, estog motiva u skulpturi, minijaturama, tekstilu, prozorima i
portalima bizantsko-romanike provenijencije (Mileti, 1982., 73.; Wenzel, 1965., 258.).
Prikazan na nekoliko steaka u okviru grba, s karakteristinim razlistalim repom, lav
funkcionira u svojstvu klasinog heraldikog simbola. Ovoj vrsti ornamenata pripadaju i
udni etvoronoci otre grive i rascvjetanog repa preuzeti iz fabulozne faune (Mileti,
1982., 73.). Simbolika lava u kranskoj umjetnosti vieznana je, od oznake za snagu,
velianstvo, sranost i hrabrost do simbola uskrsloga Krista, a u srednjem vijeku osobito
simbola budnosti. Malobrojniji su sluajevi u kojima se lav koristio kao oznaka za Kneza
tame (Leksikon, 1979., 373.-374.; Hall, 1991., 182.).
Sa svojim brojnim mitolokim osobinama preuzetim iz antike, u kojoj je prema
Platonu simbolizirao na Nebo uspinjuu duu, povezan s kranskim simbolom Kristova
uspona na Nebo, organski ukljuen u funerarni misaoni sklop, pogrebnu umjetnost i
rituale srednjovjekovnog ovjeka kao simbol Uskrsnua (Sachs-Badstbner-Neumann,
1994., 282.-283.), konj je meu figuralnim kompozicijama steaka dobio zapaeno
mjesto. U mnogobrojnim metamorfozama, meu ostalim u okviru dualistikih shvaanja,
konj je svojom maginom snagom titio ive i mrtve. U sluaju kada je, kao na steku u
Gvoznu, povezan s pticom, naglaena je njegova kompleksna simbolika i metamorfoza
na relaciji ktonsko-uransko. Ovo simbolino svojstvo borba dvaju principa zrcali se i
u prikazu borbe Pegaza sa zmijom na jednom steku u Dugom polju. Jedna kompozicija
na sarkofagu u Varoitu, u kojoj se kvadriped slian silueti konja napaja na rijeci,
vjerojatno predstavlja modifikaciju poznate i likovno bogate razraene ranokranske
teme (Mileti, 1982., 74.).

Prema sv. Augustinu, Ps 42,2 ("Kao to kouta udi za izvor-vodom, tako dua moja
ezne, Boe, za tobom"), simbolizirajui ovjeka u potrazi za Bogom, prema Pysiologusu
simbol Krista, neprijatelj Zmije, vjerojatno u jo ponekom od svojih primordijalnih
mitskih svojstava simbola due, neraskidivo vezan za posmrtni kult, bilo unutar skupnih
scena, bilo pojedinano, jelen je u bogatoj fauni, na nadgrobnicima svih formi osim
visokoga sanduka, zauzeo najistaknutije mjesto (Leksikon, 1979., 296.). Od IV. stoljea
simbol krtenja, jelen, se u srednjovjekovnim knjigama povezuje s vodom motiv
raspoznatljiv na steku iz Mesia. U raznovrsnim kombinacijama esto je prikazan uz
kri, polumjesec, rozete, svastiku, spiralu i vijenac, nerijetko u pratnji psa, ponekad
koute i laneta. Udvajanje simboline poruke, i inae esto zastupljeno u figuralnim
kompozicijama steaka, snano je istaknuto u prikazu ptice na leima (motiv poznat ve
na etrurskim situlama) ili meu razgranatim rogovima jelena. Ispunjavajui gledatelja
dojmom trenutka, snano zrae predstave jelena u frizu, kouta u frizu, jelena s koutama,
koute i laneta, statinih ili u ivom trku, koji ponekad ine jedini ukras ili su, pak, dio
vee cjeline uz znake ptice i kola (Mileti, 1982., 74., 97.; Wenzel, 1965., 257.).
Realistini ili fabulirani reptili sa svojim pradavnim ktonskim, magijskim i kultnim
svojstvima, zastupljeni su na plohama veeg broja steaka. Obino je to zmija, koja kao
jedini ukras sanduka u Vrulji formira borduru ili je, kao na nianu iz Turova, usmjerena k
jabuci. U jednom sluaju to su etiri izvijene zmije koje uz krieve i rozete ine ukras na
ploi u Cisti. Osim ovih, poznate su scene u kojima krilate zmije napadaju ivotinje i
ene ili, pak, kada njih napadaju psi i vitezovi na konjima. Snaan dojam ostavlja par
zmija vezanih u vor u figuri rairenoj u skulpturi, minijaturi, tekstilu i nakitu ranog
srednjeg vijeka. Ova predstava pokazuje upadljivu slinost s langobardskom fibulom iz
Nocera Umbra (VII. st.) i zmijom vezanom u vor prikazanoj vie puta u Miroslavovom
evanelju u duhu romanike minijaturne umjetnosti. I ovdje se radi o transformaciji
jednog pradavnog mitolokog motiva; zmija je uvarica groba jo iz vremena starog
egipatskog carstva, a kasnije nalazi mjesto u germanskoj, osobito langobardskoj
mitologiji (Mileti, 1982., 75.; Wenzel, 1965., 258.-259.). Misao srednjovjekovnog
ovjeka najee je za zmiju, kao personifikaciju istonoga grijeha, vezivala negativne
osobine; u Bibliji zmija je poistovjeena sa Sotonom (Leksikon, 1979., 592.). ini se da
ovom anru pripada scena sa steka u Boljunima s prikazom zmijolikih bia kao simbola

podzemlja (Wenzel, 1965., 258.-259.). Uza sva ostala tumaenja ovog umjetnikog
motiva na stecima u obzir treba uzeti i ono koje prikaz isprepletenih zmajeva preslikan
iz neke iluminacije vidi kao stilizirano prvo slovo Kristova imena oblikom bosanske
irilice kao opeslavenskog pisma (Hristos), ali i kao simbol sv. Teodora, zatitnika od
zmijskog ujeda, iji je kult bio rasprostranjen u naim krajevima (Palameta, 1999., 36.37.).
Zmaj, simbol Sotone i demona, udovite koje, prema tumaenju crkvenih otaca,
zbaeno s Neba nastavlja rat protiv Boga, podjednako zastupljen u umjetnosti Istoka i
Zapada, reminiscirajui daleka paganska vjerovanja i kultove vezane za poetni kaos, u
bogatoj skali metamorfoza stigao je ukrasiti i plohe nekih steaka (Leksikon, 1979., 592.).
Afrontirani par upletenih repova jedna je od kompozicija ije analogije nalazimo u
bosanskom bliem i daljem susjedstvu. Ponekad je zmaj predstavljen sm ili u borbi sa
psom, dok u jednoj sceni prodire jelena. Poznata je i predstava reptila iz roda gutera,
repa vezanog u vor, kojeg u jednom sluaju prate rozeta i polumjesec, a u drugom konji
i fantastine zvijeri (Mileti, 1982., 75.). U umjetniki repertoar steaka predstava zmaja
stigla je najvjerojatnije s romanikih kompozicija Pakla prisutnih na crkvenim portalima i
kapitelima posebno omiljenim kod franjevaca (Sachs-Badstbner-Neumann, 1994., 100.101.). Motiv demona krilatih udovita nalazi se na dubrovakoj kamenoj plastici na
kapitelima franjevakog samostana, susree se u etveroevanelju Divoa Tihoradia, na
bosanskom etveroevanelju Narodne biblioteke u Beogradu na prostorno i vremenski
bliskim paralelama koje pokazuju srodnost s repertoarom motiva steaka (Radojkovi,
1966., 54.). Ovu umjetniku stvarnost satkanu od zbunjujuih i udovinih likova u svoje
je vrijeme, poetkom XII. stoljea, kao "udno mnotvo razliitih stvorenja" osudio
Bernard od Clairvauxa (Kujundi, 1980., 250.-251.).
Ljudske figure testament u slici
S obzirom na kvalitetu umjetnike obrade, ljudske figure na stecima daleko su od
portreta pod kojim se misli na prikaz individualnog izgleda odreene osobe, tako da se
moe govoriti jedino o tipskim i ematskim likovnim predstavama pokojnika budui da je
najee dan samo obris glave, a ne i lice. To predstavlja teko savladivu prepreku u

nastojanju da se za svaki pojedinani sluaj precizira koje od figura predstavljaju

pokojnike, koje imaju simboliko ili dekorativno znaenje, a koje pak pripadaju
prikazima svakodnevnog ivota (Raki, 1984., 47.). Tako se u veem broju sluajeva
kao prilikom odgonetanja znaenja likova na krievima u okolini Travnika ne moe
poi dalje od pretpostavke da se tu radi o portretima pokojnika (Raki, 1984., 48.).
Za neke od figura u ovoj grupi motiva ipak se moe odrediti koga predstavljaju, kao
to je to sluaj sa stekom gosta Milutina Crnianina iz Humskog kod Foe prenesenim
1934. u dvorite Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Steak ima oblik stupa monolita visine
254 cm sastavljenog od dva dijela: osnove i stupca s ornamentima i natpisom. Na istonoj
strani spomenika u plitkom je reljefu predstavljen ovjek koji u desnoj ruci dri tap, a u
lijevoj knjigu. Na istoj se strani nalazi natpis koji kazuje ime i titulu pokojnika, kao i neke
zanimljive detalje iz njegova ivota. Gost Crkve bosanske predstavljen je u pojasom
stegnutoj ravnoj haljini koja se sputa do koljena slinoj nonji feudalaca. Panje vrijedna
je teza prema kojoj su episkopski tapovi u obliku slova T, kakav gost Milutin dri u ruci,
u istonoj i zapadnoj crkvi bili u upotrebi do XII. stoljea i da je konzervativna Crkva
bosanska uvala upravo taj stari oblik episkopskog tapa. Knjiga i tap gosta Milutina
drevni su atributi kranskog sveenstva, a na stecima se osim djedu i gostu openito
pripisuju sveenstvu Crkve bosanske (Raki, 1984., 50.). Druga autorica koja
argumentirano zastupa tezu da je Crkva bosanska slijedila regulu sv. Bazilija i ovaj oblik
tapa kao simbola pastoralne slube dovodi u vezu s istonom crkvenom tradicijom i
bazilijancima, donosei sliku bazilijanskog eremita iz Kozibe s tri povezana tapa iste
Tau forme u lijevoj ruci (M. Mileti, 1957., 131.-132., Tav. VII.). Ova predstava, osim
toga, snano asocira na predstavu sv. Nikole koji se na Istoku prikazuje kao biskup s
bradom, mitrom i tapom, a na Zapadu u biskupskoj odori s otvorenom knjigom i gestom
blagoslova. Sv. Nikola svoju je pravu slavu stekao na grkom Istoku gdje je slavljen kao
"Hyperhagios" supersvetac (D. Lovrenovi, 2006.a, 656.).
Nee biti daleko od istine da je kao velikodostojnik Crkve bosanske gost Milutin
pripadao nekoj vlastelinskoj porodici (M. Mileti, 1957., 125.), moda iz dananjega sela
Crnice 12,5 km sjeveroistono od Humskog. Milutin je, kako kae natpis na steku,
ivio u blizini ("u asti") bosanske gospode, a od "velike gospode i vlastele i od grke
gospode" je primao darove, to govori da je bio blizak dvorskim krugovima svoga

vremena i da je uivao materijalne privilegije feudalne sredine. Grob su 1933. raskopali

seljaci i prema njihovom kazivanju raka se nalazila na dubini od 1,5 m; u njezinu dnu
izidana je oko pokojnika ograda od dobro uklopljenog kamenja, preko koje je bila
poloena poklopna ploa duine oko 2 m. Prema naenim predmetima vidi se da je
mrtvac bio sahranjen u sanduku od orahova drveta i da je bio odjeven u brokatnu haljinu.
Glava mu je leala na zapadnoj strani (ispod spomenika), a tijelo je bilo isprueno prema
istoku. Brokatno tkanje imalo je na sebi utkane figure u obliku lavova i zvjezdica, a
raspoznaju se i spletovi ica u formi irokih pletenica sve izvezeno od zlatne ice
(Skari, 1934., 81.-82.). Natpis na steku gosta Milutina Crnianina oito je kazivao
istinu o materijalnom poloaju pokojnika koji je sa sobom u grob "ponio" zlatom
proiven brokat simbol materijalne moi i drutvenoga ugleda isti onaj statusni
simbol kojim je bio prekriven koveg bosanskog kralja Tvrtka I. Kotromania u njegovu
grobu u crkvi sv. Nikole u Milima (P. Aneli, 1980., 227.-231.). U zlatom opiveni
brokat, sa svim znacima carske vlasti u crkvi u Velikom Varadinu, bio je krajem 1437.
sahranjen ugarski kralj Sigismund Luksemburki (Hoensch, 1996., 461.). Gost Crkve
bosanske na onaj je svijet otpremljen odjeven poput okrunjenih glava njegova vremena.
Ukrasi na haljini gosta Milutina figure lava i rozete simboli su ili motivi
romanikoga doba preneseni iz Italije ili izraeni u nekoj od tamonjih radionica
poetkom XIV. st. Gost Milutin je, kako kae natpis, ivot izgubio nesretnim sluajem, a
je li to bilo ba 1318. u vojnom pohodu bosanskoga bana Mladena II. ubia voenom na
Drini protiv srpskog kralja, otvoreno je pitanje. Rije iz natpisa "itije" upuuje na pisara
iz redova Crkve bosanske, tj. na samostansko lice (Vego, 1964., 207.-208.). Ostaje
dvojba da li izraz "grka gospoda" oznaava plemiki sloj Bizanta s kojim je gost Milutin
tijekom ivota mogao ostvariti kontakte i to po svemu sudei tjenje naravi, ili pak ova
sintagma oznaava domau vlastelu odanu Crkvi bosanskoj, budui da katoliki pisci
Orbini i Farlati za bana Stjepana II., kralja Tvrtka I. Kotromania i Stjepana Tomaa veu
izraze grki obred, grka krivovjerja i zablude Grka (Lovrenovi, 2006.a, 689.-690.).
Muke figure na stecima najprije predstavljaju pokojnike onako kako su izgledali za
ivota, dok portret u mrtvakome platu nesumnjivo upuuje na portret pokojnika. Muki
portreti prikazani su u razliitim pozama od figure s jednom podignutom rukom i tzv.
oransa, do figure s obje podignute ruke i s orujem u ruci. Mogue je da portreti s jednom

podignutom rukom i oransi predstavljaju pokojnika u preobraenom stanju. Predmeti u

rukama figura obrui, krievi, tapovi i knjige najprije simboliziraju pokojnikov
drutveni poloaj. Postoje u nekim sluajevima i figure koje ne simboliziraju pokojnika;
takav primjer prua predstava sv. Kristofora s malim Isusom koji nosi kri (Mileti,
1982., 76.; Wenzel, 1965., 307.-308.; Kajmakovi, 1973., 297.-306., usp. Raki, 1984.,
53.-67.). Sv. Kristofor slovio je za patrona osoba poput putnika, koje su strahovale za
svoju sigurnost, titei ih posebno od iznenadne smrti. tovanje sv. Kristofora kao
zatitnika protiv iznenadne smrti bilo je izmeu XII. i XIV. st. na cijeni osobito u
Centralnoj Europi (Wenzel, 1961., 29.), iji je organski dio u podruju feudalne kulture
predstavljala i srednjovjekovna Bosna (D. Lovrenovi, 2006.a, 397.-565.). Vaan putokaz
u odgonetanju simbolike poruke koju odailje figura pokojnika s uzdignutim rukama
nudi njezin prikaz u slikarstvu katakombi i na sarkofazima druge polovice III. stoljea
gdje personificira molitvu, zapravo ovjeanstvo koje se u molitvi okree prema olienju
spasa u vidu Dobrog pastira. Tijekom IV. stoljea ova predstava postaje metaforom
spasene due, tj. portret animae beateae (Erdeljan, 1996., 120.). Stav figure u molitvi
anticipira spasenje, kao to dranje leee figure izraava uitak vjenog spokoja.
Vjenost je zastupljena u oba sluaja, ali ovdje je naglasak na drami spasenja dok je tamo
na pasivnosti poinka. Sve dok figura u molitvi klei sa sklopljenim rukama, ne postoji
vidljiva granica izmeu ovog i drugog svijeta (Aris, 1981., 256.).
Tek u nekoliko sluajeva enske figure na stecima mogu se identificirati s
pokojnicom; kada su predstavljene izmeu konjanika ili ivotinja enski likovi gotovo
sigurno oznaavaju boanstvo (boginju podzemlja), ena s kriem po svoj prilici
simbolizira sv. Jelenu, dok se enama s rozetama ili zvijezdama u rukama pripisuje
nadzemaljsko znaenje. Prikaz ena koje se mole ispod lea u pogrebnoj povorci
univerzalni je motiv kranske umjetnosti inspiriran dogaajem na Kalvariji. Susree se i
mnogo ranije u staroj egipatskoj umjetnosti i na etrurskim urnama ali i u suvremenim
scenama poput one na grobnoj ploi iz Burgosa u XIV. stoljeu (Wenzel, 1965., 308.309.; Mileti, 1982., 79.). Scena sa steka iz Nekuka kod Stoca prikazuje kolo s mukim
figurama i ene koje oplakuju pokojnika (Wenzel, 1961., 29.).
Posebno mjesto u sepulkralnoj umjetnosti steaka zauzima poznata likovna predodba
pokojnika sa steka iz Radimlje, kojoj se uz ostala objanjenja pridaje znaaj realistino

prikazanog ratnika sa simbolima svoga "zvanja": lukom, strijelom, maem i titom. Dok
mu je lijeva ruka povijena prema pojasu, desna je s neprirodno uveanom akom
ispruena prema plastinom krugu koji, sukladno jednom tumaenju, simbolizira pun
mjesec i njegovo predkransko (pagansko) znaenje stanita umrlih prema kojemu se
uputio i na pokojnik (P. Petrovi, 1955., 19.).
Novijeg je datuma i pravo osvjeenje interpretacija koja ovaj likovni motiv povezuje s
nadnaravnim ili svetakim likovima, odnosno sa legendarnim svecima i muenicima iz
vremena rimskih progona krana te koja, povlaei odgovarajue paralele s
predromanikim slikarstvom Italije, ovaj likovni prikaz na Radimlji tumai kao lik sv.
Vida. Toponomastiki tragovi ime polja na kojem se nalazi Radimlja poznato kao
Vidovo polje, ime rijeke Bregave koja protie kroz to polje a u srednjem vijeku se zvala
Vidotica, ime Stolake utvrde u vrijeme klesanja steaka znane kao Vidoka utvrda, ime
Vidotak za izvor i okolni prostor u blizini Radimlje gdje je otkrivena
ranosrednjovjekovna crkva s uvenim Gospinim likom u kamenom reljefu ovom
tumaenju idu na ruku. Na takvo miljenje navode i osobna imena mnogih mukaraca u
naseljima oko Radimlje i u bratstvu Hrabrena u XV. stoljeu, kako se moe vidjeti iz
popisa datiranog 1475. godinom. Vie nego zanimljivu paralelu prua kopija lika s
uzdignutom rukom s Radimlje na jednom od steaka u Barevitu kod irokog Brijega,
pod kojim je sahranjen izvjesni Vitko. Kult sv. Vida bio je rairen na Istoku i Zapadu,
posveene su mu bile brojne crkve u srednjem vijeku, smatran je zatitnikom
gluhonemijeh, kotlara, glumaca i lijenika, dok je pored sv. Jurja i sv. Nikole na uem
hercegovakom prostoru bio tovan u krugu uzgajivaa sitne stoke. Svemu tome govori u
prilog i to to se predstava ljudskog lika s otvorenim i u visini glave uzdignutim dlanom
desne ruke na samoj Radimlji javlja pet puta, dok se na mlaim nekropolama prepoznaje
u rustikalnijim izvedbama s odreenim izmjenama (Palameta, 2002./03., 45., 46.-47.).
Predstava pokojnika s rukama prekrienim na grudima ili stomaku karakteristina je za
spomenike oko Srebrenice i Bratunca u istonoj Bosni, ali je isto tako zabiljeena na
jednoj nekropoli kod Imotskog u Hrvatskoj. Na ovim spomenicima nisu prikazani ivi
ljudi nego pokojnici u duhu tada vaee sepulkralne prakse na irim europskim
prostorima koja odraava jedno ope prisutno duevno raspoloenje da se uspomena o
pokojniku to due zadri na zemlji. To znai da su predstave figur pokojnika na

stecima suvremene istovjetnim nastojanjima u Europi, ako ne kvalitetom izrade, onda

svakako sadrajem, s tim to su se za razliku od naih krajeva figure pokojnika na
nadgrobnim spomenicima u Europi zadrale sve do najnovijih vremena (Sergejevski,
1953., 133.-137.; Raki, 1984., 57., 59.). Ovaj tip nadgrobnog spomenika s leeom
figurom pokojnika sklopljenih oiju u rajskom blaenstvu javlja se u zapadnoj Europi
XI./XII. stoljea u duhovnoj klimi rastueg individualizma (Erdeljan, 1996., 120.). Ovdje
su kombinirane dvije esencijalne teme: na jednoj strani ideja ravnog groba, bliskost sa
zemljom, kontinuitet s tlom, na drugoj strani tema leee figure, spokoja u drugom
svijetu, poinka koji nije ni kraj ni praznina niti puna svjesnost, niti memorija niti
anticipacija. Leea figura blia je smrti od figure predstavljene u molitvi, ona predstavlja
sveanu smrt liturgijskog prikaza ili podzemnu smrt raspadanja. (Aris, 1981., 243.,
267.). Paralelno s predstavom leee figure na povijesnu scenu stupaju epitafi.
Lik pokojnika prikazuje se ve na nekim prethistorijskim menhirima u Francuskoj i
Liguriji, poznat je u arhajskoj i zreloj grkoj umjetnosti, a nadgrobna stela s likom
pokojnika i lanova njegove obitelji najomiljeniji je i najraireniji skulptorski motiv
Rimskog carstva (Karaman, 1954., 179.). U Francuskoj se od XI. st. na spomenicima
umjesto natpisa i vjerskih simbola pojavljuju ljudske figure, najprije ivoga ovjeka, da
bi kasnije prevladale predstave pokojnika. I u Njemakoj se figure pokojnika na
nadgrobnim spomenicima javljaju u XI., a u Engleskoj polovicom XII. st. (Sergejevski,
1953., 136.). U itiju Konstantina (irila) iz IX. st. spominje se raka i na njoj sveev lik.
Poznata je nadgrobna ploa s prizorima iz pokojnikova ivota ispod koje je u Bologni
sahranjen sv. Dominik. U nae krajeve ovaj se motiv iz Italije proirio preko Dalmacije
(Vego, 1973., 313.; Hall, 1991., 74.).
Budui da se figure s prekrienim rukama kao tipian znak za pokojnika kranske
vjere na stecima pojavljuju tek iznimno, otvarao se prostor za spekulacije o tobonjem
laicistikom karakteru ovih spomenika. Takva shvaanja ipak su ustuknula pred
otkriima poput onog vezanog za lokalitet Grborezi kod Livna gdje su prilikom
istraivanje jedne vee nekropole od ukupno 218 grobova u 120 sluajeva kod pokojnika
ruke bile prekriene na grudima ili trbuhu, kao to je to sluaj s figurama u istonoj Bosni
(Raki, 1984., 53., 56.). Istina, tu se otvara pitanje poloaja ruku kod preostalih pokojnika
u 51 sluaju ruke su sasvim opruene niz tijelo kao na nekim likovnim prikazima, dok

je u 39 sluajeva jedna ruka bila opruena a druga prebaena na grudi ili trbuh, to
takoer ima svoje likovne pandane na nekim stecima. Pitanje se zapravo odnosi na ove
razlike u poloaju ruku, koje teko mogu biti samo tehnike naravi.
Djeje figure prikazane su na stecima tek iznimno, kao to je inae bilo vrlo rijetko
portretiranje djece u pogrebnoj umjetnosti ili monumentalnim nadgrobnim ploama prije
ranog XV. stoljea (Daniell, 1997., 43.). Izostanak na stecima likovnih predstava koje
izravno komemoriraju smrt naglaavajui ljudsku podlonost smrti i nadu u uskrsnue i
tako uzgredno reflektirajui puke koncepte anatomije i fizikog propadanja ne treba
uditi. Nadgrobne ploe ovoga tipa koje slikaju misteriozne figure ili leeve zastupljene
su u Europi malim procentom. Isti je sluaj s predstavom smrti kao kostura (Norris,
1992., 195., 203., 206.).
Bogatstvo figuralnih motiva kombiniranih s razliitim prizorima prije predstavlja
osobeno "slikovno pismo" nego istu ornamentiku, njihova je namjera prije da neto
"kau" ili "opiu" nego da jednostavno "ukrase" (kobalj, 1970., 229.). Tako je
funkcionirao ovaj "testament u slici" s predstavama u kojima je teko, ponekad
nemogue, razlikovati utjecaj kranstva od utjecaja ranijih miljenja i vjerovanja
(Challet, 1965., 20., 25.).
ISTI ORNAMENTI
isti ornamenti mogu se podijeliti u tri skupine: arhitektonske koji ve time to
donekle objanjavaju smo podrijetlo steaka, pobuuju najveu panju (arkade, okviri
od tordiranih traka, krovovi, predstave kue) biljne (loza-vitica s trolistom i ljiljan) i
geometrijske (cik-cak linija, krug, spirala, rozeta). Unutar ove podjele, izmiui svakoj
preciznijoj klasifikaciji jednog teko sagledivog obilja, uz niz prijelaznih formi, jasno su
raspoznatljive dvije skupine: isti geometrijski oblici i motivi preuzeti iz vegetabilnog
svijeta.
Arkade pripadaju vrsti ukrasa posebno prisutnoj u junome pojasu rasprostiranja
steaka; u raznovrsnim prikazima raspoznatljive su polukrune-romanike, iljastegotike i potkoviaste-saracenske koje u cjelini ukraavaju spomenike zamiljene kao
zgrade (Mileti, 1982., 40.).

Meu stecima ukraenim polukrunim arkadama izdvajaju se spomenik monahinje

Polihranije iz Veliana datiran oko 1391. i dva primjerka iz Boljuna i Opliia s konca
XV. st. Prostor izmeu polukrunih arkada zapadnoga pojasa ponekad ispunjavaju rozete.
U cjelini uzevi, pojavu arkada ovoga i gotikoga tipa najvie su inspirirale dalmatinske
crkve poput crkve sv. Mihovila u Stonu ukraene polukrunim lukovima, ali isto tako i
ukrasi gotikih relikvijara, koveia i krinja (Mileti, 1982., 40.; Wenzel, 1965., 57.).
U uskom pojasu jadranskoga zalea, na manjem broju spomenika i na uem prostoru,
uglavnom na sanducima, rjee na sarkofazima, neto loije umjetnike izrade, gotovo u
pravilu s tordiranim lukovima, zabiljeene su gotike arkade (Mileti, 1982., 40.).
Nadilazei i prostorno i brojno arkade polukrunoga tipa, takoer vezane za juni
bazen steaka, potkoviaste arkade u gustom nizu i izdiferenciranoj izradi, razliito
formiranih kapitela i lukova, obino krase visoke sanduke i krieve (Mileti, 1982., 40.,
57.; Wenzel, 1965., 57.). U neprekinutom procesu kruenja najrazliitijih umjetnikih
stilova i pravaca koji se na Mediteranu odvijao kroz dugi niz stoljea, u procesu
prirodnoga preuzimanja, stapanja i metamorfoza, ovaj tip arkada na bosanske i humske
steke preuziman je s motiva umjetnosti mediteranskoga bazena, monumentalne
arhitekture i skulpture ponajprije (Mileti, 1982., 57.).
Osim njihove arhitektonske funkcije podrijetlo arkada dovodi se i u vezu s obiajem
izdavanja dae na "mrtvakom stolu" antropomorfnog oblika oblika pokojnika u
njegovim osnovnim konturama. Na takvom stolu koji je zamjenjivao pokojnika
postavljalo se jelo i pie, prostiralo se njegovo odijelo i oruje (za pokojnice nakit), tu se i
naricalo. Mrtvaki stol oblika mrtvaca na odru s rukama ispruenim niz tijelo ili
prekrienim na grudima staroslavenskog je podrijetla, to znai da su graevinske arkade
znatno mlae od motiva mrtvakog stola. Motiv narodnog mrtvakog stola nastao je iz
shvaanja o obvezama ivih potomaka prema pokojnicima, dok arhitektonske arkade nisu
mogle predstavljati predmet posmrtnoga kulta (P. Petrovi, 1958., 196., 198.-199., 203.,
205.). Iako ovo objanjenje podrijetla arkada nije steklo pristalice (Belagi, 1982., 371.),
ono se ipak u cijelosti ne moe odbaciti.
Motiv "rozete" na steku poznat i kao motiv obrednog kruha dovodi se u vezu s
prastarim slavenskim obiajem polaganja hrane u grob, ali i s obiajem goenja na grobu
koji je tijekom njegova putovanja po Dalmaciji sedamdesetih godina XVIII. st., na

stecima nekropole sv. Spasa kod rijeke Cetine, kao "morlaki ruak" opisao Alberto
Fortis. Likovna predstava rezanja obrednog kruha u Hrvojevu misalu poetkom XV. st.
sasvim jasno ukazuje na njegovu aktualnost u drutvu srednjovjekovne Bosne (Miloevi,
1986.-1987., 91.-96.). Obiaj goenja sudionika pogreba sa socijalnim i vjerskim
simbolizmom i konotacijama, kao to je dijeljenje kruha asociralo na kruh i vino tijekom
mise, bio je poznat u Engleskoj (Daniell, 1997., 57.) i Estoniji (Valk, 2003., 576.).
Kao samostalan ukras ili dio sloenijega ornamenta, uklesane na stecima gotovo svih
oblika, najee na rubovima ploha, iroku upotrebu doivjele su trake razliitih formi
podrijetlom iz vegetabilnog svijeta, ali su isto tako este i klasine geometrijske trake
(Mileti, 1982., 38.-39., 62., 99.).
Podrijetlom iz fonda prahistorijskih umjetnikih ukrasa, o emu uvjerljivo svjedoi
njihova slinost sa spiralama na grkim nadgrobnim stelama, samostalno ili u
kombinaciji s kriem, grozdom, ljiljanom, rozetom, polumjesecom i pticama, istaknuto
mjesto meu ornamentima pripada spirali s njezinim posebnim izvedbama u obliku
spirale-osmice, tzv. S-spirale, spirale s lozom i spirale s grozdovima u kombinaciji s
kriem. Teko je dokuiti njihovu stvarnu simboliku, a razrjeenju ovog problema
donekle pridonosi prikaz dvostruke spirale na jednom srednjovjekovnom kamenom
sarkofagu iz Nizozemske gdje je oznaavala magine znakove vezane za zagrobni ivot
pokojnika i njegovo ponovno roenje (Mileti, 1982., 58.; Wenzel, 1965., 180.).
Gotovo u pravilu uz Mjesec, neto rjee uz spiralu, na svim vrstama steaka osobito na
krievima, u pojedinim sluajevima uklesane su brojne rozete. Za kompozicije dviju
rozeta s dva konjanika i polumjeseca izmeu rozeta takoer s dva konjanika, postoje
uvjerljive paralele iz antikoga doba. Meu poznatim tipovima istie se rozeta-turban na
krovu spomenika iz Maoe koja najavljuje novu, istina kratku islamsku epohu u
ornamentaciji steaka (Mileti, 1982., 59; Wenzel, 1965., 145.-146.).
Bogati umjetniki repertoar steaka s obzirom na pojedinane motive, ali isto tako i na
sloene kompozicije zrcali dostignua romanike i gotike umjetnosti srednjovjekovne
epohe. Arheoloki artefakti romanikih obiljeja snano podupiru pretpostavku da je na
podruju srednjovjekovne Bosne tijekom XI. i XII. st. djelovalo nekoliko
kamenorezakih radionica kao nosilaca romanskoga stila, koji je zatim svoj ivot
produio na stecima sve do kasnog XV. st. (Kujundi, 1980., 246.-249.). Viestruka

otvorenost srednjovjekovne Bosne, intenzivne gospodarske, politike i kulturne veze s

bliim i daljim okruenjem, pokretljivost ljudi, roba i ideja, daju odgovor na pitanje otkud
na stecima ukrasi gotikoga stila koji je tokom XIV. i XV. st. poprimio meunarodno
obiljeje (Palameta, 2004., 130.-143.). I na toj razini svoje pojavnosti, spajajui u sebi
europske gotike stilske preokupacije s narodnim umjetnikim izriajima, steci
predstavljaju organski dio sveukupnih duhovnih stremljenja koja su utisnula svoj ig na
cijelu epohu, pa tako i na srednjovjekovnu Bosnu, prirodom svoga geopolitikog poloaja
predodreenu za posredniku ulogu izmeu raznih kulturolokih i umjetnikih sustava (I.
Fiskovi, 2005., 12.-56.).
ESTETIKA I SIMBOLIZAM UMJETNOSTI STEAKA
Vjeni dom komunikacijski posrednik izmeu zemlje i Neba
Uz svoju osnovnu funkciju da kultu pokojnika kao jednoj od sredinjih toki
religioznosti d vidljivo i svima prepoznatljivo obiljeje steak je, kako to pokazuje
ornamentika koja nije bila liena umjetnikih ambicija, trebao kod gledatelja pobuditi
estetski osjeaj osjeaj za lijepo. Ova estetska funkcija najvie je dola do izraaja u
formama tzv. visokih sanduka i sarkofaga u kojima su ljepota, njenost i bjelina postizali
svoj najpotpuniji izraz. Poput mnogih drevnih umjetnosti u kamenu, steci su "raeni i
postavljani u vrlo sraunatoj meuzavisnosti od dnevne i sezonske suneve putanje" (I.
Lovrenovi, 1994., 83.; Mileti, 1982., 22.). Steci su, poput nekih crkvenih vitraila,
"ivjeli" od svjetlosti, od sunca, koje se, uostalom, i javlja na samome steku kao jedan
od estih simbola. Tako je umjetnost steaka, potpuno u duhu srednjovjekovne epohe u
ijoj je kolijevci odnjihana, kao i samo slikarstvo, ljudima prezentirala ljepotu ponajprije
u sjaju i svjetlosnim efektima stavljajui akcent na ono to Huizinga naziva "dojmom
trenutka". Oni kao da su raeni u skladu s poimanjem ljepote Tome Akvinskog, koji je
bitnim komponentama ljepote smatrao integritet ili savrenost, razmjernost ili sklad i
jasnou (Asunto, 1975., 103.). Ovdje se sasvim izvjesno radi o kriteriju koji zadovoljava
na dui rok, o tome da se estetska vrijednost oituje kao kvaliteta nekog oblika, oblikovna
vrijednost (Vrani, 1984./85., 215.).

U velikom broju sluajeva nekropole steaka su postavljane uz crkve, naselja i putove,

to sasvim neposredno, i mnogo jae od bilo ega drugoga, kazuje o njihovoj tijesnoj
sraslosti s novim, gradskim drutvom srednjovjekovne Bosne u XIV. i XV. st. Kroz
ovakvo lociranje nekropola izravno se zrcali opa sepulkralna praksa srednjovjekovne
Europe gdje se od afirmacije kranstva groblja smjetaju uz bogomolje, u samom
naselju i u njegovoj neposrednoj blizini. Tako se u gradu mogao ispunjavati savjet o
potrebi meditiranja u blizini grobova i misao o smrti stalno drati na umu (Delimo, 1986.,
56., 62.; I. Fiskovi, 1990., 39.).
Nerazrjeivo povezan s estetskim, s lijepim, u njihovoj izravnoj slubi, jest simbolizam
steaka koji se, projiciran u realizam, asocijacijom ideja, kondenzira u svoj vrhunski izraz
u alegoriju. Srednjovjekovni mentalitet osobito je privlailo takvo tumaenje u jednom
vremenu "kada su ideje nejasne, a obavjetenja netona" (Huizinga, 1991., 192.-193.).
Otuda potjee ljubav srednjovjekovnog ovjeka za fantastino, otuda se moe objasniti
popularnost Physiologusa, knjiice "moralizirane prirodne znanosti" namijenjene
egipatskim kranima u II. st. (Lopez, 1978., 322.).
ivotna vrijednost simbolikog objanjavanja svega to postoji bila je neprocjenjiva.
Simbolizam je stvorio nerazmjerno stroe jedinstvenu i dublje povezanu sliku svijeta
nego to bi je moglo stvoriti kauzalno-prirodoslovno miljenje. Simbolizam svetoga i
nepatvorenoga, kojim je srednjovjekovna umjetnost sva bila proeta, koji je "obuhvatio
iroko carstvo prirode i svu povijest", stvorivi mogunost da se "svijet, koji je sam po
sebi bio zazoran, ipak cijeni i uiva i da se i zemaljsko djelovanje oplemeni", izraen je
na stecima kao religiozni individualizam u pripremanju due za vrlinu i blaenstvo.
Tako se simbolizam steaka, kao "harmonini akord simbola" u jesenskoj simfoniji
srednjega vijeka, javlja poput posebne vrste "okamenjenog cvijea" u velikom vrtu
europskih simbola, fantazmagorija i ushienja prosvjetljujui poput mlaza svjetlosti
bosanski srednjovjekovni duh (Huizinga, 1991., 192.-194.).
Simbolika steaka vjerni je odraz srednjovjekovnog mentaliteta, pokuaja da se kroz
alegoriju izmire razum i vjera, da se aluzijom na prirodne pojave nepismenom ovjeku
priblii i rastumai Biblija, da se mikrokozam (ovjek) i makrokozam (svemir) predstave
kao dijelovi jedne te iste partiture u melodiji vjenosti. Uenje o mikrokozmu koje je na
Zapadu u prvi plan izbilo u XII. st, nije europska ve egipatska tvorevina posredovana

grkim, arapsko-islamskim i idovskim duhom, kao metoda njegova nadahnutog

pojanjenja (Lopez, 1978., 324.). I vie od toga, steak je vrio funkciju komunikacijskog
simbola ne samo izmeu Boga i mrtvih nego, moda jo i vie, izmeu Boga i ivih.
Tako se odvijalo viestoljetno kransko pripitomljavanje smrti u vremenu kada se
ivjelo tee, ali se umiralo lake, humanije, jer se umiralo u krugu vlastite obitelji, u
prirodi s kojom je ovjek ivio i osjeao se organskim dijelom njezinih razvojnih ciklusa,
to e rei raanja i umiranja, za razliku od industrijaliziranoga drutva u kom je ovjek
otuen od prirode i od drugih ljudi, u kome umire ili u bolnici ili nenadano kod kue,
nerijetko iznevjerenih oekivanja da mu moderna medicina otkloni bol, trpljenje,
prazninu i, konano, izbavi ga od smrti (I. Sivri, 1978., 253.-254.).
Steci bosanske i humske katedrale srednjeg vijeka
Svijet bosanskih i humskih steaka, prebogat simbolima, ispunjen krievima,
polumjesecima, solarnim krugovima, svastikama i zvijezdama, scenama razigranih kola,
predstavama turnirskih dvoboja, povorkama konjanika, bojnim orujem, titovima i
arkadama, lozama i grozdovima, stiliziranim ljiljanima i rozetama, jelenima i veprovima,
grbovima, maevima i kopljima, portretima pokojnika s uzdignutom desnicom
neproporcionalno uveanog dlana i knjigama, krovovima i predstavama kua,
episkopskim tapovima, znalaki uklopljen u nedirnuti ambijent bosanskih uma,
bistrih voda i polja, jo i danas zrai neokrnjenom evokativnou i originalnom
izvornou ivo svjedoei o jednom davnom svijetu zaokupljenom pitanjima spasenja i
zagrobnoga ivota. Ako su velebne katedrale svojom gracioznou, visinom i
monumentalnou obiljeile ista nastojanja na Zapadu XIII. stoljea u bosanskom XIII.
stoljeu kada je propao pokuaj gradnje katedralne crkve sv. Petra u upi Vrhbosni
onda su bosanski i humski steci XIV. i XV. stoljea svojom toplinom "vjenog doma",
svojom eljom da se "pobilii" i ne padne u zaborav mjesto pokoja na Zemlji, svojim
natpisima formuliranim u duhu ivoga narodnoga govora iz kojih zrcali izvorna
duhovnost svetopisamskih poruka njihov nita manje vrijedan pandan, potekao s istoga
duhovnog vrela. Ako su velike francuske katedrale personificirale svjetlosnu hijerarhiju
Dionisija Areopagita koji je u prvome redu slavio jedinstvo vaseljene (Dibi, 1989., 226.),

onda su steci na svoj nain obiljeili jedan rubni prostor europskoga srednjovjekovlja
utisnuvi mu ig univerzalnih umjetnikih stremljenja. Jo su u neemu steci usporedivi
s katedralama. Za razliku od samostana koji je u odreenom smislu bio suprotstavljen
svijetu, katedrala je kao moan simbol stajala unutar rastuih urbanih zajednica XIII.
stoljea (Camille, 1992., 77.), simbolizirajui ne samo sakralne nego i profane tenje
jednoga drutva u punom usponu. Sline se tendencije, pomirujui na izvjestan nain
ivot i smrt, zrcale iz umjetnosti steaka.
Bilo bi i vie nego zanimljivo sve one tisue tona kamena upotrijebljene za izradu
steaka "pretvoriti" u zidove i zvonike katedrala i tako jezikom matematike izmeu njih
uspostaviti egzaktan odnos. Tek tu bi do kraja postao jasan golemi materijalni i duhovni
razmjer ove "investicije" transetnikog i interkonfesionalnog karaktera, kojom se
zatvaralo jedno i otvaralo drugo poglavlje ljudske egzistencije. Zato umjetnost steaka
vjerno zrcali misao Burckhardta da "istinski nain ivota jedne religije [lei] u tome da se
ona na vlastitu pogibelj u svako doba preplie s kulturom". Jedna je takva simbioza
najvelianstvenije ostvarena upravo u srednjovjekovlju u kome su "arhitektura, muzika,
znanost, umjetnost i literatura zahvaljivale kranskoj religiji svoj izraz u raznovrsnim
formama kulture" (Lwith, 1990., 58.).
EPITAFI "Knjiga ivota"
Od arhajske kratkoe i anonimne tiine do biografske retorike
Od najranijih vremena i na svim stupnjevima civilizacije ljudi su pomou natpisa
nastojali sauvati memoriju od propadanja, posebno pomou natpisa uklesanih na
grobove (Northcote, 1878., 1.). U razdoblju II. i III. stoljea prije Krista dvije su
mediteranske civilizacije egipatska i minojsko-mikenska unutar kompleksne
ideologije smrti koja je ukljuivala opsesiju identitetom i identifikaciju mrtvih usvojile
sustav pisanja nadgrobnih natpisa, premda na razliite naine (Petrucci, 1998., 3.-9.).
Potreba da se zatite tijelo i dragocjenosti pohranjene u grobu vodila je u Egiptu do
podizanja grobnih spomenika, dok je glavni natpis na spomeniku molio prolaznika da
uputi molitvu za preminulog (Ball, 1995., 28.-29.). Svakidanja je stvar da kulturna

povijest sebe otkriva u groblju, posebno u epitafima. Epitafi su pratei dio ljudske
povijesti vie od 2000. godina. Epitafi razliitih perioda i razliitih dijelova svijeta bitno
su isti jer je ljudska priroda ista svugdje i kroz vrijeme (Guthke, 2003., 325.-326.).
Vrijednost epitafa kao historijskog materijala tolika je da jedva moe biti prenaglaena
(Handley, 2003., i.).
Rim ostaje epicentrom kranske epigrafike s oko 35.000 do sada otkrivenih natpisa.
Po brojnosti kasnoantikih i ranokranskih natpisa na treemu mjestu na Zapadu iza
Rima i Kartage nalazi se Salona u Dalmaciji (Handley, 2003., 14.-15., 18.)
mediteranskoj regiji s kojom je srednjovjekovna Bosna njegovala stoljetne ive
gospodarske, crkvene i politike veze. Dio tog milenijskog kontinuiteta u konvencijama
epitafa ine i natpisi sa steaka. Uza sva svoja ostala znaenja epitafi su nepogrjeiv
pokazatelj kulturoloke vieslojnosti jednoga podruja, osobito kad se na istom podruju i
u istom vremenu dodiruju i proimaju, kad se ak i sudaraju, razliite kulture i duhovni
obrasci, to znai da su grobni natpisi pouzdan indikator vjerskog i drutvenog konteksta
koji danas imenujemo pluralnim, a kojemu su za ivota pripadali pokojnici (Palameta,
2003., 95.).
Jasno je samo po sebi da se epigrafija smrti ne moe promatrati izolirano od spomenika
i ireg povijesnog konteksta u kome je spomenik bio postavljen. Uzeti u obzir samo
natpis gubei iz vida spomenik kao cjelinu znailo bi izgubiti znaajnu komponentu
razumijevanja grobnog spomenika. Za cjelovito objanjenje funkcije i informacije natpisa
esto je epigrafiju potrebno izuavati u njezinom fizikom okruenju kao i unutar ire
formuliranih problema pogrebne prakse. Sve to, istina, ne umanjuje injenicu da sami
natpisi predstavljaju posebnu vrstu spomenika (Oliver, 2000., 3.-5., 18.). Grobni
spomenik meutim komunicira kao cjelina; njegova veliina, ukras i lokacija, takoer i
epitaf, privlae panju gledatelja zajedno teei da kau priu, ma kako jednostavnu
(Hope, 2000., 155.). Od iznimne je vanosti da epitaf, kao i u rimskom razdoblju, ne
egzistira u izolaciji. Epitaf je bio povezan s grobnim spomenikom, spomenik s grobljem,
a groblje s naseljem (Hope, 2000., 158.).
Poevi od XI. i XII. stoljea, zatim upadljivo rastui u XIV. stoljeu, epitaf je postao
najobiajnije sredstvo za ljude srednjeg vijeka pojavivi se iz anonimnosti, zadobivi
grob kao specifino svoj. Epitaf je mogao biti kratak ili dug, jednostavan zapis identiteta

ili duga biografija, poziv za meditaciju o smrti ili apel za molitvu upravljen strancu
prolazniku (Aris, 1985., 40.). Nakon to su grobni spomenik i epitaf u njihovom starijem
znaenju gotovo u cijelosti izumrli u razvijenom srednjem vijeku izmeu XI. i XIII. st.
malo ih je vrijednih spomena u XIV. stoljeu pojavio se tip spomenika s natpisom kao
grobni spomenik, iako u promijenjenim uvjetima (Kloos, 1992., 76.). Tada se desio
prijelaz od arhajske kratkoe, od anonimne tiine do biografske retorike (Aris, 1981.,
217.). Upravo u ovo vrijeme na povijesnu scenu stupaju humski i bosanski steci sa
svojim epitafima. Sagledani u najirem vremensko-prostornom i povijesnom kontekstu
natpisi

sa

steaka

predstavljaju

organski

dio

kranske

epigrafske

kulture

srednjovjekovnog europskog prostora, odnosno nekoliko njezinih razvojih faza izmeu

IV. i XV. stoljea (usp. Favreau, 1997., 293.-310.).
Do XIV. stoljea obini se epitaf sastojao od dva dijela starijeg kao zabiljeke o
identitetu s imenom, zanimanjem, ponekad s kratkom pohvalom i datumom smrti. U
veini sluajeva epitaf nije ukljuivao ivotnu dob pokojnika ili datum roenja. Drugi dio
koji je postao zajedniki u XIV. stoljeu bila je molitva upravljena Bogu za duu
preminulog. Epitaf je u stvarnosti uspostavljao dva naina komunikacije: poruku
upravljenu preminulom za pokoj njegove due i poruku preminulog za religiozno
uzdizanje ivih. Na taj nain epitaf je postao lekcija i apel. Epitaf XIII. i XIV. stoljea ne
sadri uvijek iznimnu kratkou koju je imao u srcu srednjeg vijeka, dok epitaf kasnog
XIV. stoljea jo uvijek ne daje ivotnu dob preminulog (Aris, 1981., 218., 220.-221.).
Podruje rasprostiranja natpisa, uza sve "praznine" i "skokove", raunajui na njihovu
fragmentarnu ouvanost koja je prije rezultat sretnog sluaja nego sustavne brige, u
najveoj se mjeri poklapa s rasprostranjenou samih steaka. Areal natpisa ogranien je
na istoku Podrinjem i starom Hercegovinom, Konavlima na jugu, Cista Provom i
Glamoem na zapadu te Bijeljinom na sjeveru, dok je njihova glavnina identina sa
sredinjim podrujem steaka pruajui se u Hercegovinu do nekropola irokog Brijega,
Stoca i Neuma. Iako u nevelikom broju, natpisi su zastupljeni u istonoj Bosni oko
Srebrenice i Bora, kao i u sredinjoj Bosni od Vrhbosne do Travnika i Zenice. Na tom
prostranom podruju sauvano je tijekom stoljea nekoliko stotina natpisa ija je jezina
struktura dobila svoju prepoznatljivu formu prisutnu u primjeni relativno uoblienih i
poetiziranih formulacija (Palameta, 2003., 96.).

Tematska klasifikacija epitafa na stecima, pogrebna i memorijalna funkcija

Osim posredno, kroz simbolizam i sliku, steci svojim natpisima kao da ele odagnati i
najmanju moguu nedoreenost, govore i poruuju izravno; oni mole i opominju,
zaklinju, upozoravaju i podsjeaju. Tako slika nalazi svoju nadopunu u rijei, u duhu
formuliranom kod sv. Bazilija iz grke kulture: "Ono to pripovijedanje prua
posredstvom sluanja, to slika utei pokazuje oponaanjem." U odnosu slike i epitafa na
steku se uspostavlja odnos izmeu umjetnika i povjesniara, ali s istim ciljem. Autor
epitafa tako preuzima ulogu povjesniara, kako to tumai Plutarh: "Djela koja slikari
prikazuju kao da se sad dogaaju, povjesniari izvjetavaju i piu kao prole" (Duvnjak,
1990., 237.-238.).
S obzirom na njihov osnovni sadraj, intenciju i intonaciju, natpisi na stecima mogu
se podijeliti u nekoliko skupina na natpise s vjerskim formulama, na natpise koji
ilustriraju motiv junake (viteke) smrti, a koji obvezno sadre biografske detalje i
poetnu eshatoloku formulu ase (sije) lei, na natpise koji daju informaciju o pokojniku,
ponekad o njegovoj rodbini i okolnostima njegove smrti veliajui ukop pokojnika na
"plemenitoj batini", natpise koji biljee samo pokojnikovo ime (ponekad i ime kovaadijaka), konano natpise s moralnom (vjerskom) poukom. Kao posebna grupa unutar ove
cjeline izdvajaju se natpisi s verbalnom i(li) simbolikom invokacijom, tj. s prizivom
Svetoga Trojstva ili znakom kria formulama preuzetim iz suvremenih irilskih
povelja. Neki od natpisa imaju na kraju formulu sankcije (kazne za oskvrnitelje groba),
takoer preuzetu iz diplomatikoga materijala. U veini od ovih varijanti natpisi na
stecima predstavljaju funkcionalan spoj davnih formula i realistinih podataka o
pokojniku i njegovom vremenu (Mileti, 1982.a, 238.). Epitafi na nianima
muslimanskim grobnim spomenicima pisanim na srednjovjekovnoj bosanskoj irilici
tijekom prvog stoljea osmanske vlasti u Bosni izmeu sredine XV. i sredine XVI.
stoljea pod snanim uplivom umjetnosti steaka predstavljaju prijelaznu formu prema
epitafima pisanim arapskim pismom na orijentalnim jezicima. Ova je klasifikacija
orijentacijska i njezina daljnja razrada predmet je novih istraivanja za ije e polazite
posluiti desetine i desetine antologija epitafa sroenih po najrazliitijim kriterijima

(Guthke, 2003., 70.-71., 77., 86.). Za koju god se klasifikaciju opredijelili uvijek treba
raunati s tim da je sadraj epitafa odraz odreenih obiaja komemoracije, kao i to da
epitaf u odreenom drutvu rijetko ostaje statian (Hope, 2000., 157., 178.). Natpisi su na
neki nain otisci stopala prethodnih generacija na pijesku vremena. Natpisi srednjeg
vijeka posebno su korisni za pregled i rekonstrukciju nekih aspekata regionalne povijesti
(Ahmad, 1974., 59.).
Svi natpisi, manje ili vie, odraavaju osnovni karakter steka kao nadgrobnog
spomenika, koji se ogleda u razlici izmeu spomenika antike i kranskog vremena: dok
je antiki spomenik bio usmjeren retrospektivno, kranski je grob, postavljen unutar
novoga znaenja protoka vremena, esencijalno bio usmjeren prema budunosti, odnosno
bio je ciljno orijentiran. Slike i epitafi na nadgrobnim spomenicima stajali su kao dokaz
vjerske nutrine komemorirane osobe, isto tako puteva na koje je bio upleten promatra
(Binski, 1996., 72., 113.). Dok je rimski epitaf uz nihilistike tendencije zagrobni ivot
shvaao kao produenje ovozemaljske egzistencije bez ekanja, kranski je epitaf akcent
stavljao na iekivanje, dok su rimske slike mrtvih bile predodbe mrtvih ili poluivih
duhova, kranska slika mrtvog bila je slika onoga koji mirno poiva u grobu (Handley,
2003., 9.). Krajem V. stoljea odigrao se prijelaz od rimskoga prema kranski
intoniranom epitafu, kada je specifino vjerska komemoracija postala rairenija, to je
imalo eshatoloki karakter koji se tie drugog svijeta (Samellas, 2002., 116.-117., 121.).
Vie nego ostale, rimska je civilizacija kao civilizacija pisane rijei bila civilizacija
epitafa (Aris, 1985., 31.) i odatle potjee njezin utjecaj na kulturu epitafa srednjeg
vijeka. Sigurnim se moe smatrati to da je proirenje kranstva u Europi ohrabrilo rast
crkvene arhitekture, to je znailo i adaptaciju paganskih pogrebnih spomenika za
kransku sahranu (Curl, 1980., 75.). Tu sudbinu doivjeli su i nadgrobni natpisi budui
da kranski natpisi naglaavaju injenicu da samo tijelo poiva u zemlji. Kristov pogreb
bio je model i prototip za pogreb krana. Kranska misao gledala je na tijelo kao na
neto sveto, tijelo je bilo smatrano hramom due, hramom Duha Svetoga. Zato je
potovanje tijela kao instrumenta due bio motiv da se tijelo ne podvrgne spaljivanju
(Rush, 1941., 242., 246.-247.). Odluujua promjena koju u interpretaciji smrti donosi
kranstvo njezina je univerzalizacija jer u paganstvu besmrtnost nije smatrana
univerzalnom sudbinom ljudskog roda. Besmrtnost je bila privilegija boanstva i

malobrojnih izuzetih od ope sudbine ovjeanstva koji su zbog toga bili jednaki
bogovima poput kraljeva, pobonih sveenika, filozofa i teologa (Rush, 1941., 4.).
Pojedini natpisi na stecima u znatnoj mjeri ipak jo uvijek zadravaju duh
retrospektivnosti rimskih epitafa koji u obliku autobiografije istiu slavu prolosti visoko
cijenjenog lana drutva. Ova njihova "karakterna" crta odgovara novim povijesnim
okolnostima nastalim nakon legalizacije kranstva, periodu mira i sigurnosti, kada su
lijepe formule natpisa u katakombama, tako jednostavne i spontane, pune vjere i ljubavi,
brzo bile zamijenjene vie ili manje retorikim jezikom i drugim formulama historijskog i
konvencionalnog tipa. Zato se meu kasnijim epitafima nalazi obilje panegirika mudrosti,
dobroti i nevinosti preminulog, ali malo molitvi za njegovo uvrtenje meu svete
(Northcote, 1878., 181.).
Po svojoj osnovnoj strukturi i porukama natpisi na stecima objedinjuju dvije funkcije
i inae prisutne u grobnim natpisima: pogrebnu i memorijalnu. U grafitima rimskih
katakombi ove su funkcije bile razdvojene; dok su pogrebni grafiti naglaavali vrijeme
pogreba, memorijalni ili historijski grafiti esto su nastajali dugo nakon stalnog
zatvaranja groba (Marucchi, 1912., 53.). Uza sve to natpisi zrcale novu strategiju
komemoracije umrlih, iji se nastanak vee za teoloku promjenu koja se u pogledu smrti
i pogreba desila s pojavom istilita, to je znailo izmjenu strategije spasa ljudskih dua
koje e tek na Posljednjem sudu biti razvrstane na spaene i osuene. Uvoenje istilita
kao doktrine u XII. st., slubeno priznatog od pape 1254., teko moe biti prenaglaeno
za srednji vijek kao i injenica da je najmonije "oruje" sjeanja, a time i molitve
predstavljala pisana rije. To je bilo dokazano samom Biblijom, jer je Krist bio upamen
preko knjige. Za ono to je jednom zapisano, anse da bude zaboravljeno bile su daleko
manje nego kroz usmenu tradiciju. Knjiga u koju su bile zapisane due znakovito je
nazvana "Knjigom ivota" (Daniell, 1997., 175., 178.-179.). Kao socijalnoj i povijesnoj
kategoriji mrtvima se moglo pribliiti kroz iskazanu i zabiljeenu memoriju, nade i
strahove ivih (Gordon-Marshall, 2000., 1.). Zato su sahrane bile od prvorazredne
vanosti, ponajprije za ive kao sredstvo kojim je ivua zajednica kompenzirala gubitak
jednog od svojih lanova. Sama sahrana moe se promotriti u njezinoj dvostrukoj funkciji
kao "obred rastanka" i kao "obred reintegracije" nakon sahrane, to je pomagalo obnovi

kohezije razliitih grupa i zajednica kojima je mrtva osoba pripadala (Hadley, 2001.,
174.).
U cjelini uzevi nadgrobni natpisi svojstveni su pogrebnoj praksi srednjovjekovnog
Zapada predstavljajui sastavni dio kako obinih nadgrobnih ploa, tako i
reprezentativnih vladarskih spomenika. U Bizantu je pogrebna praksa usvojila drukija
rjeenja, s epitafima kao iznimkom. Osnovna funkcija nadgrobnog natpisa bila je da u
epohi rastueg individualizma sauva uspomenu na odreenu osobu i njezin posebni
identitet, to se postizalo navoenjem pokojnikova imena, njegove ivotne dobi, njegova
podrijetla, statusne pripadnosti i posebnih zasluga. Sve se to, ponekad uz portret
pokojnika, objedinjuje u pogrebnoj cjelini sa znaenjem povijesne memorije (Popovi,
1992., 178.-179.). Njihova javnost i otvorenost natpise adresira prolaznicima
uspostavljajui s njima stalnu komunikaciju: dijalog o drutvenim, etikim i vjerskim
normama vremena. Tako steak preuzima ulogu govornog spomenika. Ti prolaznici nisu
roaci, prijatelji ili osobe bliske pokojnicima, nego prvenstveno stranci koji prolaze kroz
groblje, idu u crkvu radi molitve ili prolaze tu zato to se groblje nalazi na njihovom putu
(Aris, 1981., 220.). U natpisima se jasno oituje narodno shvaanje smrti i buduega
ivota jer tu ljudi pokazuju ono to istinski osjeaju i vjeruju u pogledu neizbjene
realnosti smrti (Rush, 1941., 8.). U smrti, naime, nema "politike" i "diplomacije", nema
dvoznanosti i nedoreenosti, njezina konanost ultimativno trai kristalno jasan govor i
umjetnika sredstva izraavanja. Jedino u odnosu prema smrti ovjek je uistinu ono to
on jest: paganin, kranin, agnostik, musliman, budist vjernik ili nevjernik.
Epitafi s vjerskim formulama: Va ime Otca i Sina i Svetago Duha
Meu natpisima koji najee sadre vjerske formule posebno mjesto zauzima natpis iz
Donje Drenice, nedaleko od ua Dreanke u rijeku Neretvu, epigraf o vlasnitvu poput
natpisa na sudakim stolicama, pojedinih grafita ili natpisa na crkvenim objektima, koji
glasi:
"VA IME OTCA I SINA I SVETAGO DUHA. A SE DVOR VOJEVODE
MASNA I NJEGOVIJU SINOVA RADOSLAVA I MIROSLAVA. SE

PISA RAB BOI I SVETAGO DIMITRIJA U DNI GOSPODINA KRALJA

UGARSKOGA LOJA I GOSPODINA BANA BOSANSKOGA TVRTKA.
TKO BI TO POTRAL, DA JE PROKLET OTCEM I SINOM I SVETIM
DUHOM." (Vego, 1962./I., 33.).
Uklesan u liticu, kao jedan od najstarijih i najljepih spomenika po duktusu slova, po
pravilnim ligaturama i ostalim jezinim osobinama, ali i po mjestu nalaza, ovaj natpis
predstavlja jedinstven primjer u povijesti pismenosti srednjovjekovne Bosne. Iako sadri
formule karakteristine za epitafe, za ovaj se natpis ne moe tvrditi da predstavlja upravo
takvu vrstu spomenika, jer u njegovoj blizini nema grobnog mjesta niti ima bilo kakvih
znakova koji na to upuuju. Premda se u zavrnoj reenici snano naglaava
nepovredivost mjesta natpisa, kao to je to sluaj u nekim grobnim natpisima (Belagi,
1956.b, 68., 76.-77.), ovaj natpis ipak ne pripada fundusu grobnih natpisa, predstavljajui
izvanredan primjer proimanja svjetovnih i vjerskih sadraja. Ime lokaliteta (Crkvina) s
temeljima neke starije graevine, nedaleko od mjesta natpisa, upuuje na nekadanje
crkveno zdanje moda i porodine (dvorske) crkve (Belagi, 1956.b, 71.). Natpis
spominje dvor humskog vojvode Mes[te]na koji nije, kako se vjerovalo, identian s
bosanskim knezom Mastanom Bubanjiem, svjedokom na poveljama bana Tvrtka
Kotromania 1354. i 1355. godine. Oblik vlastitog imena Mesten, kao i prezimena
Mesnovi za njegovog sina Radoslava, zabiljeeni su u dubrovakim latinskim pisanim
izvorima 1381. i 1382. godine (P. Aneli, 1982., 79.-84.).
Cijeli bi ovaj tekst, sa svim podacima i formulacijama, mogao stajati i na steku kada
bi se rije dvor, kao oznaka mjesta prebivanja titulara, zamijenila s rijeju grob ili
grobnica. Kvadratina forma teksta ija slova u sreditu drugog dijela tvore kri,
sroenog po diplomatikim uzorima kraljevskih darovnica s invokacijom, dispozicijom,
titularima, hijerarhijski postavljenim imenima suverena, potpisom pisara, vremenom
pisanja i kletvom iskljuuje svaku vrstu dvojnosti i drukiju interpretaciju (Palameta,
2003., 97.). To daje osnovu za pretpostavku da su isti pisari bili autori kancelarijskih
isprava i epigrafskih spomenika. Jedinstvenost ovoga natpisa zrcali se i u broju
upotrijebljenih rijei u 13 redaka (isto kao Baanska ploa) 50 rijei, to nadilazi
prosjek kada je u pitanju ovakva vrsta spomenika (imi, 2006., 44., 51.).

Sljedei natpisi iz ove grupe posveeni su velikodostojnicima Crkve bosanske

gostima Milutinu Crnianinu i Miljenu:
"VA IME TVOJE PRIISTA TROJICE! GOSPODINA GOSTA MILUTINA
BILIG, RODOM CRNIAN. POGIBE INO, NEGO LI MILOSTI BOIJEJI.
ITIJE: A IH U ASTE BOSANSKE GOSPODE. PRIMIH DAROVE OD
VELIKE GOSPODE I VLASTEO I OD GRKE GOSPODE. A VSE VIDOMO."
(Vego, 1964./III., 53.)
"A SE LEI DOBRI GOSPODIN GOST MILJEN KOMU BIE PRIREDIO
PO UREDBI AVRAM SVOJE VELIKO GOSTOLJUBSTVO. GOSPODINE
DOBRI, KADA PRIDE PRID GOSPODINA NAEGA ISUSA HRISTA
JEDNOGA, SPOMENI I NAS SVOJIH RABOV. PISA GRAMATIK."
(Vego, 1970./IV., 61.)
Ako je suditi prema ova dva sluaja onda se dostojanstvenici Crkve bosanske za
razliku od Katolike crkve u kojoj je "moda" sahranjivanja sveenih osoba unutar crkava
prevladala vrlo rano (Binski, 1996., 72.) nisu pokopavali unutar crkvenih graevina. Na
osnovi ovih primjera nisu mogue generalizacije, ali ih se istovremeno ne smije ni
ispustiti iz vida. Na to upozorava primjer dostojanstvenika Crkve bosanske gosta Radina
koji je svojom oporukom sastavljenom u Dubrovniku 1466. godine ostavio 140 dukata za
grob i hram, gdje mu kosti budu i legu, odnosno za grobnu kapelu i raku (Truhelka 1991.,
779.). Treba pri tome raunati s tim da je u vrijeme sastavljanja ove glasovite oporuke
organizacijska struktura Crkve bosanske bila razorena, da je srednjovjekovna bosanska
drava doivjela svoju koninu u osvajakom pohodu Osmanlija 1463. i da je u spletu tih
okolnosti svoje posljednje poivalite gost Radin poetkom 1467. godine naao u
franjevakoj crkvi sv. Nikole u Stonu (Sopta, 2000./2001., 49.-60.). Na ovu vrstu opreza
upuuje i to to u svojoj oporuci gost Radin niti ovu niti neku drugu crkvu nije izrijekom
odredio za mjesto svoga groba. Neka crkva jest bila u pitanju, a koja, pak, iz teksta
njegove oporuke nije jasno jer se tu spominje samo hram.
Svojim vjerskim formulama sroenim u duhu slubenog kranskog nauka, natpisi
gosta Milutina i gosta Miljena izravno govore protiv bogumilizirajuih stereotipa koji se
veu za Crkvu bosansku. Srodan im je stilom i porukom natpis na steku gospoje Radae,

kerke Miltena Draivojevia, ene Nenca ihoria iz Popova, poznate i pod monakim
imenom Polihranija, sahranjene ispod visokog sanduka u Velianima u vrijeme kralja
Tvrtka I. Kotromania (1377.-1391.):
"V IME OTCA I SINA I SVETAGO DUHA SE LEI RABA BOIJA
POLIHRANIJA A ZOVOM MIRSKIM GOSPOJA RADAA, UPANA
NENCA IHORIA KUNICA, A NEVISTA UPANA VRATKA
I SLUGE DABIIVA I TEPIJE STIPKA, A KI UPANA MILTENA
DRAIVOJEVIA A KAZNACU SANKU SESTRA, A POSTAVI SI
BILIG NJEN SIN DABIIV S BOIJOM POMOTIJU SAM SVOJMI
LJUDIMI A V DNI GOSPODINA KRALJA TVRTKA." (Vego, 1964./II., 49.).
Natpisi gosta Milutina i gosta Miljena eksplicitno upuuju na tri doktrinarne toke
kranskog nauka. U prvome natpisu to je spomen sv. Trojstva, teoloke formule prisutne
podjednako u Katolikoj i Pravoslavnoj crkvi, to jo jednom pokazuje da su bosanski
krstjani prihvaali dogmu o sv. Trojstvu. Natpis gosta Miljena referira se na gospodina
naega Isusa Hrista jednoga to je u punome suglasju s naukom obje velike Crkve o
Isusu kao jedinoroenome Sinu Bojem (M. Mileti, 1957., 113.), sredinje osobe za koju
se veu ovozemaljske nade u zagrobni ivot. Konano, to da isti natpis spominje
starozavjetnog oca Abrahama u ije se krilo nakon smrti vraa gost Miljen, govori u
prilog tome da bosanski krstjani nisu odbijali Stari Zavjet (M. Mileti, 1957., 114.-115.).
Ako je gost Miljen identian sa starcem Miljenom koji je 1404. uz druge bosanske
krstjane nosio jedno pismo djeda Radomira u Dubrovnik, to ne moe biti daleko od
istine (L. Petrovi, 1999., 245.), onda je i njegov grobni natpis nastao nekako u to vrijeme
prvih decenija XV. stoljea, kada se ovaj dostojanstvenik Crkve bosanske "zaputio" u
krilo Abrahamovo. Doktrinarne toke sadrane u epitafima gosta Milutina i gosta
Miljena, koje otkrivaju njihova shvaanja o smrti i ivotu nakon smrti, nalaze svoju
paralelu u oporuci gosta Radina iz koje biva jasno da gost Crkve bosanske, svodei
raune na kraju svog ivotnog puta, vjeruje u strani sud vjeku vjekoma, u uskrsnue
mrtvih i posmrtni ivot due namijenivi za duu svoju i na slubu Boju 600 dukata
(Truhelka, 1991., 779.) Sintagma iz oporuke gdje mu kosti budu i legu identina je

sintagmi iz epitafa sa steaka - Ase lei dok prava vjera apostolska koju gost Radin
ispovijeda upuuje na izvorni oblik kranstva iz vremena Krista i apostola.
Odgonetajui to se zbiva s duom izmeu smrti i Posljednjeg Suda, neki su autori
vjerovali da ona prebiva u grobu, dok su drugi smatrali da dua moe poivati na jednom
od brojnih mjesta. Jedno od najpopularnijih bilo je krilo Abrahamovo, ija je mo
prvotno dola iz Biblije na osnovi prispodobe koju o Lazaru u krilu Abrahamovu biljei
evanelist Luka u 16. poglavlju. Krilo Abrahamovo, mada nije predstavljalo Nebo, ipak
je bilo mjesto odmora i mira u tami bez materijalne patnje. Slika povezana s pojmom
Abrahamova krila bila je gola i aseksualna dua noena na Nebo u ubrusu ili plahti
obino stojei ili kleei (donji dio tijela je pokriven plahtom) i molei. Slika je bila
popularna u cijeloj Europi, a pojavljuje se na spomenicima i rukopisima. Biblijska snaga
krila Abrahamova znai da je tema ostala u pukoj upotrebi kroz srednji vijek i kasnije u
protestantskoj teologiji. O Abrahamovom krilu u nekoliko svojih drama pisao je ekspir
(Daniell, 1997., 176.-177., 198.). U Richardu II., koristei staromodnu formulu, jedan od
ekspirovih likova (Bolingbroke) kae: Daj Boe da aneli dovedu njegovu duu do
grudi dobrog, starog Abrahama (Boase, 1972., 53.). Iz navedenoga epitafa, odnosno na
osnovi sintagme "dobri gospodin", saznajemo da je gost Miljen pripadao plemikom
staleu, to znai vrhu drutvene piramide (usp. Daja, 2006., 125.-126.).
Razvoj obreda i interpretacija smrti izvorne su odgovornosti organizirane religije
(Jupp, 1997., 2.), u konkretnom sluaju kranstva u okrilju izmatike Crkve bosanske.
Teoloko uporite o tome kako sljedbenici Crkve bosanske razumijevaju ljudsku sudbinu
poslije smrti nudi spoznaja da svoga velikodostojnika, gosta Miljena, nakon krila
Abrahamova, zamiljaju pred Kristom, preporuujui mu se da i njih "spomene". Tu se
zrcali vjerovanje krana da je Krist nadvladao smrt i da oni takoer mogu postii
spasenje ispunjenjem uputa koje on jami. Smrt i komemoracija pitanja su u samoj jezgri
kranstva (Burgess, 2000., 44.). U ovim vjerskim terminima smrt je predstavljala
idealno roenje: roenje u "istinskom" ivotu "u Bogu" i Kristu (Guthke, 2003., 127.).
Prikaz Lazara u Abrahamovu krilu prisutan je u ranim sakramentarima u molitvama za
mrtve kao i umjetnosti istonog i zapadnog kranstva. Sv. Augustin pisao je o svom
umrlom prijatelju Nebridiusu koji "sada ivi u Abrahamovu krilu". U XII. stoljeu, bez
obzira na prisutnu ideju o istilitu, vjerovalo se da su due pravednika noene izravno u

Abrahamovo krilo ili ak pred samoga Krista. Nakon to je na koncilu u Firenzi 1439.
ideja istilita u diskusiji s Pravoslavnom crkvom dodatno afirmirana, lik Abrahama
postupno nestaje iz vizualne umjetnosti. Abraham je, meutim, zadrao svoje mjesto u
liturgiji dugo ostajui svakidanjim imenom u narodnom govoru (Boase, 1972., 28.-30.,
39., 46., 51., 53.).
Natpis gosta Miljena ne istie znaaj pokojnikova tijela nego spas due u onom
svjetlu kako to naglaava jedan epitaf iz Engeske 1400. godine: O Kriste, ovaj kamen
ovdje nije poloen da ukrasi tijelo, nego da dua moe biti spomenuta (Norris, 1992.,
184.). Osnovna poruka naega epitafa opis je umrloga koji iekuje uskrsnue, to je
pokuaj da se pokae njegova pobonost istodobno sluei za utjehu ivima (Handley,
2003., 9.). Ovo razumijevanje ljudske sudbine nakon smrti daleko je od paganskog
vjerovanja koje se esto javlja na grobnim natpisima spominjui "ljute bogove", "gorku
sudbinu" i "okrutnu smrt" (Rush, 1941., 23.). Isto tako ono je udaljeno od katarskog
miljenja o dui koja se zadrava "u zraku" do Posljednjeg suda te negiranja uskrsnua
obino povezanog s katarskim negiranjem braka, pretvaranja kruha i vina u tijelo i krv
Isusovu, konzumiranja mesa i pune ljudske prirode Kristove. Ovome takoer treba
pridodati negiranje istilita, molitava za mrtve i grobalja. Najprije etvrti lateranski
koncil 1215., zatim Drugi koncil u Lionu 1274. godine zahtijevali su od Katara i drugih
heretika da pristanu uz tvrdnju da "svi uskrsavaju sa svojim vlastitim individualnim
tijelima, tj. tijelima koje sada nose" (Walker Bynum, 1995., 215.-218., 229.-230., 282.).
Pogrebna poezija steaka oslikava suvremeni mentalitet vezan za smrt i zagrobni ivot
sadran u pokuaju da se ljudima pomogne u prihvaanju neizbjenosti smrti kao
prirodnog dogaaja koji vodi u bolji vjeni ivot (Bogucka, 2006., 122.). Ova vrsta
natpisa, ali i brojni drugi, emaniraju spoj drutvenih vrijednosti i nadnaravnog svijeta.
Nadnaravno tako postaje mjesto pohrane objektiviranih vrijednosti jedne grupe (Caciola,
2000., 81.).
Ase (sije) lei motiv junake (viteke) smrti i vjerna sluba
Drugu grupu predstavljaju natpisi iju osnovu ini motiv junake (viteke) smrti,
odnosno vjerna sluba pokojnikova za njegova gospodara (seniora) s njezinim politikim

posljedicama natpisi koji obvezno sadre biografske detalje i poetnu eshatoloku

formulu ase (sije) lei:
"A SE LEI UPAN JUROJE KOJNO POGIBE NA POTENOJ
SLUBI ZA SVOGA GOSPODINA, A POBILII GA KNEZ."
(Vego, 1962./I., 61.)
"A SE LEI BOGDAN HATELJEVI, RADIA VOJEVODE SLUGA,
U DOBRI AS RODIH SE U DABRI, U DRUINI PRAVO INEI I
UMRIH GOSPODINU VIRNO SLUEI. A SAJ BILEG SINOVI MOJI
POSTAVIE." (Vego, 1964./II., 41.).
"A SE LEI RADONJA RATKOVI. POGIBOH POD GRADOM POD
KLJUEM ZA SVOGA GOSPODINA VOJEVODU SANDALJA."
(Vego, 1964./III., 33.)
"SIJE LEI VUKA MITROVI. UBIE ME NA SLUBI GOSPODINA
MOGA, MA OSVETI ME RADE PRIBISALI KAKO JE VIDITO DOBROM
I GOSPODINOMU." (Vego, 1964./III., 41.)
"A SE LEI DOBRI PRIBISLAV PETOJIVI NA SVOJ ZEMLJI NA
PLEMENITOJ. SLUIH BANU TVRTKU, GOSPODINU VIRNO. NA
TOM POGIBOH. PISA BRATOJE." (Vego, 1964./III., 49.)
U sklopu kompleksnog odnosa pagansko sakralno funkcionira i tema junake
(viteke) smrti, est motiv srednjovjekovne knjievnosti, poput epa o Rolandu i
Nibelunzima. Epitafi ove vrste, relativno brojni, nedvojbeno svjedoe da je ideja vitetva,
ta univerzalna fikcija zapadnoeuropskoga srednjovjekovlja, snano proela bosanskohumsko feudalno drutvo u trenutku njegove pune zrelosti s jeseni srednjega vijeka. U
veini tih natpisa epske raspjevanosti sadran je klasian motiv vitekoga poziva vjerna
sluba i smrt u slubi gospodara. U ovim se sociolokim kategorijama zrcali religiozna

dimenzija viteke slube na jednoj, ali i svojevrsna revalorizacija paganskog naslijea, na

drugoj strani, odnosno sakralizacija feudalne drave, kraljevske vlasti i viteke slube od
strane Crkve koja je sve oblike vjerovanja i drutvenih obrazaca nastojala integrirati u
"svetu istoriju hrianstva" (Elijade, 1991., 80.-83.).
Vjerna (potena) sluba i smrt u slubi za gospodara jedan je od najee isticanih
motiva epitafa na stecima podrazumijevajui hijerarhijski odnos izmeu seniora i
tienika, poevi od vladara i plemikih magnata do sitnoga plemstva koje se esto nije
razlikovalo od slobodnih seljaka. Ponekad su oni u vezi s plemenitom zemljom i
batinom, a njihova jezgrovitost i ritmika pobuuju kod recipijenta znatielju i doivljaj
kakav izazivaju snaniji umjetniki tekstovi. Svojom strukturom ovi natpisi bliski su
kontekstu epskih pjesama obveznom segmentu duhovnog i kulturnog ivota iji su
organski dio tvorili i steci. Slino plemenitoj zemlji i batini sintagma vjerna (potena)
sluba takoer predstavlja sastavni dio tadanje pravne terminologije, to znai pravni
termin administrativne provenijencije. Na njezin iri europski kontekst ukazuje sintagma
quorum officio et fedelitatibus prisutna u suvremenom diplomatikom materijalu pisanom
latinskim jezikom (Palameta, 2003., 109.-110.). Nasuprot ovome "svetom" politikomu
modelu osobnih veza funkcionirao je u feudalnom drutvu pojam sotone koji je sa svojim
slugama pravi tip nevjernog vazala izdajnika (Le Goff, 1974., 197.). U sloenom
odnosu pagansko kransko javlja se motiv (krvne) osvete kako to istie natpis Vuke
Mitrovia, motiv suprotan kranskom razumijevanju "naplate" dugova izmeu ljudi,
pravu rezerviranom za Boga.
Ovi natpisi panegiriki sroene biografije koje sadre pohvalu (laudatio) pokojniku
(Truhelka, 1991., 639.) ukraeni su poetnom eshatolokom formulom ase lei koja
takoer krasi ranokranske spomenike rimskog razdoblja: hic iacet (ovdje poiva), hic
iacet in pace, hic in pace quiescit (ovdje u miru poiva) (Okasha, 1993., 15., 34.-35.).
Isto znaenje zrcale epitafi ispisani grkim jezikom i pismom tijekom kasne antike i u
praskozorje srednjeg vijeka rasijani po obalama Mediterana s istim karakteristinim
poetkom u obliku grkog glagola kitein, zapravo u sintagmi endate kitai pokrivajui ista
semantika polja kao latinski glagol iacere (Palameta, 2003., 101.). O njezinoj ivotnoj
snazi i univerzalnosti najbolje govori to da je ista formula prisutna i na grobnim

spomenicima ireg europskog prostora od ranog do kasnog srednjeg vijeka ukljuujui

svjetovna i duhovna lica (Favreau, 1997., 293.-295., 297.-298., 301., 303., 305.).
Rairenost

ove

sintagme

meu

Junim

Slavenima

ponajprije

reflektira

irilometodijevsku tradiciju, dok najstariji primjer s tim obrascem predstavlja natpis

kneza Miroslava Kaia iz XIII. stoljea otkriven u Omiu kod crkve Gospe Snjene,
isklesan varijantom zapadne irilice, iji duktus zrai Povaljska listina i epigraf s
nadvratnika stare povaljske crkve sv. Ivana na Brau, Humaka ploa, natpis trebinjskog
upana Grda, kao i natpisi sa steaka poevi od kraja XIV. stoljea. Situiran u jedno od
sredita iriline pismenosti poput omikog kraja, prvi na kronolokoj skali pojavljivanja
na prostoru obiljeenom stecima, epitaf kneza Miroslava moe se smatrati prototipom
epitafa na stecima jer e se sintaktiki i leksiki oblik ove najave ovdje lei kao
jezina spona u tradiciji epitafa ponavljati dva idua stoljea od Primorja do
kontinentalnog Balkana (ukljuujui podruje zapadne Srbije i Bugarske) kao
najprepoznatljivija stilska znaajka u epitafima steaka. Tom korpusu natpisa s formulom
ovdje lei pripada epitaf na grobu duvanjskog biskupa fra Ivana de Hoia iz 1317. godine i
jednog hrvatskog plemia iz XVI. stoljea u crkvi sv. Ante u Bihau, dananjoj Fethiji
damiji.
Iako omiki tekst iz vie razloga, posebno s obzirom na jezino-stilske, vremenske i
prostorne odrednice nosi znaajke prototipa, postoje i mnogo starije, prostorno udaljene
analogije, poput irilinog epitafa s kraja X. stoljea urezanog na grobnoj ploi Mustia
rgubila, iz Selita u Preslavu, dvorskog slubenika makedonskog cara Samuila, koji je
postao redovnik, dok drugi pripada knezu Presijanu iz 1061. godine, odnosno grobnom
kamenu iz Ostrunice u istonoj Slovakoj ocijenjen kao tekst makedonske iriline
kole na grobu prognanoga Samuilova unuka. Oba ova natpisa poinju formulacijom
istovjetnom omikom natpisu kao stariji oblik sintagme koja se ustalila u epitafima na
stecima. Izranjajui iz tame stoljea, kao spona izmeu makedonsko-hrvatsko-bosanskih
najranijih staroslavenskih veza, Miroslavov epitaf u isto vrijeme ukazuje na iroki
duhovno-povijesni kontekst u kojem se formirala, a zatim poprimila svoje ustaljene
forme kultura nadgrobnih natpisa (Palameta, 2003., 100.-101.). Kultura pismenosti
zajedno sa slavenskim bogoslujem dolazi sjevernim i junim putem iz Moravske i

Panonije sa sjevera, iz Bugarske i Makedonije s juga s tim to junim putem do XII.

stoljea dolaze glagoljica i irilica, a od XII. stoljea samo irilica (imi, 2006.a, 57.).
O rairenosti ove formule u srednjovjekovnoj Bosni dovoljno govori to to se nalazi na
epitafima nepoznatih ili malo poznatih osoba ali i na natpisima javnih linosti i nosilaca
vlasti, slavnih poput tepije Batala antia, iji je epitaf na maloj ploi u njegovom
mauzoleju zapoinjao ovom formulom.
Prvi put ovaj se izraz susree u Rimu 356. godine oznaivi dolazak nove ere u
kranskim natpisima (Petrie, 1878., 148.). Ova sintagma puka je varijacija klasinog
izraza sit tibi terra levis standardnog u rimsko doba, koji se ponekad moe nai u
suvremenom groblju. Formula ase lei (u oekivanju uskrsnua) pomjerena je izmeu
XVI. i XVIII. stoljea prema svjetovnoj formuli: U sjeanje na. Kao materijalni
dokumenti puke pobonosti epitafi nisu precizan odraz doktrine koja u sebi nije bila
nedvosmislena te zato nema puno prijepora u nagaanju to znai ova uvodna formula s
obzirom na konanu sudbinu tijela u ije se uskrsnue vjerovalo (Guthke, 2003., 327.,
336., 340.-341.). U ovom tipu natpisa sa steaka komemorativni je motiv pridodan
eshatolokom, kao to se to ogleda u drugim natpisima s uvodnim trinitarnim
eshatolokim formulama Va ime otca i sina i svetago duha, Va ime tvoje priista trojice
i dodatnim komemorativnim dijelom svjetovnog karaktera. Historijska stvarnost
izmiruje dva koncepta besmrtnosti eshatoloki i komemorativni koji nisu u cijelosti
odijeljeni jedan od drugog. Time se uspostavlja revalorizacija tradicionalnog kanona
morala tako to nova religija (sudjelujui u prethodnom kultu pamenja kojeg naelno
potresa sa svojim primarnim eshatolokim preokupacijama) ostavlja znak na
komemorativnu kulturu koja je nedvojbeno njezina vlastita, stvarno znaei proglaenje
"nove moralnosti" (Guthke, 2003., 332., 334.). Navedene eshatoloke formule ne govore
u prilog spekulaciji da je dualizam prije nego trinitarizam rukovodio sistem vjerovanja
bosanskog srednjovjekovnog stanovnitva kako to tvrde pojedini autori (Buturovi,
2002., 72.). O tome izravno svjedoi i rairenost trinitarnih formula na grobnim
spomenicima panjolske i Francuske (Favreau, 1997., 165.).
Naprotiv, ukupna sepulkralna epigrafika steaka u najmanju ruku ukazuje na jednu
kransku doktrinu doktrinu budueg uskrsnua. Smisao formule ase lei odgovara
latinskim rijeima kranskog znaenja depositus i depositio koja je zamijenila rimski

izraz sepultus naglaavajui privremeni karakter pohrane (usp. Northcote, 1878., 180.),
to znai da je tijelo povjereno zemlji na uvanje do dana uskrsnua (Marucchi, 1912.,
56.). Najvanija odlika kranskog uenja zrcali se u shvaanju smrti kao sna u
oekivanju uskrsnua u koje se nije sumnjalo. Pripovijest o smrti i uskrsnuu Lazarovu
nudila je dokaz za to (Rush, 1941., 12.-13.). Jedan iz sljedee grupe natpisa natpis
Stipka Radosalia istie upravo tu dimenziju, naime da pokojnikovo tijelo lei i da e
ubudue leati, tj. poivati. Sagledani u ovom kontekstu, natpisi na stecima prije bi se
uklapali u zapadni nego u istonokranski govor o smrti i razumijevanju uskrsnua.
Temeljna razlika potjee odatle to je bizantski motiv uskrsnua bio povezan s
predodbom izbacivanja udova iz grobova u kontekstu kozmoloke obnove, tema koja je
izblijedila na Zapadu do ranog XIII. stoljea kada je zamijenjena predodbom o
uskrsnuu kao povratku iz groba pod budnim okom Krista suca (Walker Bynum, 1995.,
307.).
Otvoreno je pitanje jesu li ovakve slavne smrti u okviru pogrebnih ceremonija u
srednjovjekovnoj Bosni ukljuivale i odgovarajue pogrebne panegirike, poznate jo u
staroj Grkoj, odakle su ih preuzeli Rimljani. Oni koji su ivote dali za dravu bili su
poaeni takvim govorom od strane govornika kojeg je birala drava. Ovaj je obiaj vrlo
rano preuzelo kranstvo s naglaskom na dogmatskom i doktrinarnom karakteru
pogrebnoga govora (Rush, 1941., 258., 261.-262., 265.), namijenjenog ne samo
pokojnikovoj rodbini i onima koji su se brinuli za grob i prostor oko groba, nego drutvu
u cijelosti. Bilo takvih govora ili ne, navedeni natpisi na stecima u duhu nekadanjih
rimskih shvaanja snano reflektiraju javnu ulogu pogrebnih ceremonija koje su za
posljedicu imale ne samo to da nadahnu sljedeu generaciju pokojnikove porodice na
politiku i vojnu slavu nego i ukljuivanje svih Rimljana u alost za preminulim. Kao to
je pogreb u Rimu za uinak imao ojaanje dvaju kljunih elemenata republikanskog
sistema, naime ideologije aristokratske ekskluzivnosti i aristokratskog pouzdanja u
narodnu podrku (Patterson, 1992., 15.), tako su ovi natpisi o smrti i vjernoj slubi jaali
ideju politike lojalnosti vazala prema senioru, politiki i socijalni identitet, a samim tim i
ukupnu politiku stabilnost drutva na jednoj, te osjeaj rodovske solidarnosti, na drugoj
strani, koja ostaje kao trajna obveza prema preminulom. Oni su nastojali nametnuti
moralnost i norme ponaanja sudjelujui u formiranju politike ideologije (usp. Schmitt,

1994., 171.). Najprije Grci, zatim Rimljani, afirmirali su ideju nadgrobnog spomenika
javne linosti koja je poprimila simboliku vrijednost modela, a njegova postojanost
tijekom stoljea jo uvijek je utjecajna u epigrafiji moderne i suvremene Europe
(Petrucci, 1998., 6.-7., 17.). Velika junaka vojna djela bila su vjerojatno najee
slavljena djela u pogrebnoj epigrafici ratnike Francuske XVI. i XVII. stoljea (Aris,
1981., 226.).
Dostupan uvijek i u svako vrijeme svima, sm natpis na steku preuzimao je ulogu
govornika s porukom iji je smisao bio nedvosmislen. Tako je jedan politiki sustav
samog sebe predstavljao u kategoriji "vjenosti" "do zgorenja svijeta", kako to kau
odredbe bosanskih irilskih povelja kao to je kroz uvodnu formulu ase lei iskazana
eshatoloka dimenzija pokojnikove sudbine. Tim se putem vrilo ujednaavanje
zemaljskog i nebeskog vremena: kao to na Nebu vlada jedan Bog, tako kao njegov
opunomoenik na zemlji, preko mree vazalne lojalnosti, upravlja jedan vladar vladar
po milosti Bojoj. ivot rtvovan na "oltaru" vazalne vjernosti, ovjekovjeen kroz vojni
presti pokojnika, zalog je trajnosti politikog sustava personificiranog u "gospodaru".
Time smrt i rtva dobivaju i svoj politiki i svoj vjerski smisao u nesekulariziranoj epohi
poput srednjovjekovne.
Danas bi se reklo: ivot poloio na oltaru domovine. Ovdje do rijei dolazi
nacionalizam kao politika religija koja vri sakralizaciju imanentno historijskih entiteta
poput nacije, drave, rase ili klase, tako to je u nacionalnom religija sekularizirana, a
sekularno je sakralizirano (Merdjanova, 2002., 73.-75.). To na odreen nain
problematiku epitafa vraa u period ranog kranstva, kada je ponekad bilo teko odluiti
je li neki epitaf paganski ili kranski. Ranokranska epigrafska kulturna memorija
izrasla je iz klasinog uvjerenja da e odlike preminulih ivjeti i nastaviti nadahnjivati
generacije nakon generacija, ali ipak razliita od paganskog kulta pamenja (Guthke,
2003., 332., 334.).

ivotopis (itije) na plemenitoj batini, meu bratijom i rodbinom:

molju vas, ne nastupajte na me; i ne popirajte me nogama
Treu skupinu ine natpisi klasinog biografskog karaktera, koji u nekim sluajevima
takoer iskau iz okvira uobiajenih grobnih formula, esto proslavljajui ukop
pokojnika na "plemenitoj batini":
"VA IME OCA I SINA I SVETAGO DUHA AMIN. SE LEI VIGAN
MILOEVI. SLUI BANU STIPANU. I KRALJU TVRTKU, I
KRALJU DABII, I KRALJICI GRUBI I KRALJA OSTOJU. I U TO
VRIME DOJDE I SVADI SE OSTOJA KRALJ S HERCEGOM I Z
BOSNOM I NA UGRE POJE OSTOJA. TO VRIME MENE VIGNA
DOJDE KONINA I LEGOH NA SVOM PLEMENITOM POD
KOERINOM, I MOLJU VAS, NE NASTUPAJTE NA ME! JA SAM
BIL KAKO VI JESTE, VI ETE BITI KAKO JESAM JA."
(Vego, 1962./I., 13.)
"A SE LEI KNEZ VLADISLAV, UPANA NIKOLE SIN, BANA STIPANA
NETIJAK, LEI NA SVOJ ZEMLJI NA PLEMENITO, A PISA POMOAN."
(Vego, 1962./I., 43.)

"I SE LEI STIPKO RADOSALI. BOE, DAVNO TI SAM LEGAO

I VELE TI MI JE LEATI." (Vego, 1964./II., 39.)
"V DNI GOSPODINA VOJEVODE SANDALJA A SEJ LEI KNEZ
POKRAJAC OLIVEROVI. BRATIJO I VLASTELE, JA POKRAJAC
GOSPODINU MOMU SLUGA, TO MOGOH V PRAVDI TOLIKO
HOTIH. U MOM DOMI BOG MI PODILI, JA MOGAH GOSPODINA
MOGA I DRUGA MOGA U POTENIJE PRIJETI, I U TOM MOM
DOBRI DOE SMRT, U VREME IVOTA DOM MOJ OALOSTIH."
(Vego, 1964./II., 61.)

"A SE LEI GOSPOJA GOJISAVA, KI JURIJA BAOIA A KUANICA

VOJEVODE RADIA, A PRISTA U KUI KAZNACA SANKA I UPANA
BILIJAKA S POTENIJEM I PRIJA SVOJU VIRU I VINJU SLAVU."
(Vego, 1964./III., 45.)
"A SE LEI HRELJA [RADOGOSTI?]. MNOGE ZEMLJE OBIDJOH I
DOMA DOJDOH. POTENO POSTAH I NA SVOJI BATINI LEGOH."
(Vego, 1970./IV., 13.)
"A SE LEI BOGIN KNEZA STIPKA UGARIA SIN NA SVOJOJ ZEMLJI
NA PLEMENITOJ. DRUINO, ALITE ME! MLAD SI SEGA SVITA
OTIDOH, A JEDAN BIH U MAJKE. A SE PISA UGARAK."
(Vego, 1970./IV., 13.)
"VA IME OTCA I SINA I SVETAGO DUHA AMIN. SE LEI KNEZ
BATI MIRKOVI NA SVOJEJI ZEMLJI NA PLEMENITOJ, MILOSTIJO
BOIJOM I SLAVNOGA GOSPODINA KRALJA TVRTKA KNEZ
BOSANSKI. NA VISOKOM SE POBOLIH, NA DUBOKOME ME DAN
DOJDE. SI BILIG POSTAVI GOSPOJA VUKAVA S MOJIMI DOBRIM,
I IVU MI VIRNO SLUAE I MRTVU MI POSLUI." (Vego, 1970./IV., 57.)
"V IME OTCA I SINA I SVETOGA DUHA AMEN. SE JE KAMI RADOJICE
BILIA. MILOSTIJU BOIJOM I S POMOIJU RODA MOGA IZIDAH
MNOGO ASNU GROBNICU I POSTAVIH SI KAMI NA GROBNICI
MOJEJI I UGOTOVIH SI VINI DOM ZA IVOTA SVOJEGA, KAKO
HOE GOSPODIN BOG, SEBI I DRUGU MOJEMU. MOLJU BRATIJU I
STRINE I NEVISTE, PRISTUPAJTE I ALITE ME I NE POPIRAJTE ME
NOGAMA JERE ETE VI BITI KAKOV JESAM JA, A JA NEU BITI
KAKOVI JESTE VI. A SE PISA VESEOKO KUKULAMOVI."
(Vego, 1970./IV., 97.)

Uzimajui u obzir sve razlike u detaljima, ovi natpisi odraavaju promjenu u

funerarnoj epigrafiji koja se povremeno javlja tijekom XIV. stoljea i gotovo uvijek u
XV. stoljeu. Ovdje su sabrani svi formalni elementi epigrafske literature: biljeka o
identitetu, apel prolazeemu strancu, pobona formula, retoriki razvitak i ukljuenje
rodbine. Ovi elementi u cijelosti e biti razvijeni tijekom XVI. i XVII. stoljea. Pokojnik
izlae zahtjev za posmrtnom slavom koju su mu ljudi uskratili za vrijeme njegova ivota
tako da epitaf postaje javno svjedoanstvo. Tu je uspostavljen meusobni odnos izmeu
osjeaja za obitelj (rodbinu) i elje za produenjem sjeanja odnosno njihova
proslavljanja. Nakon ustupanja anonimnosti pred osobnim i biografskim sada je epitaf
postao obiteljski. Svaka od ovih faza bila je jako duga i nikad u cijelosti nije zamijenila
ranije prakse (Aris, 1981., 222., 224., 233). Najbolje se to vidi usporede li se epitafi
kasnog srednjeg vijeka s natpisima nastalim izmeu VI. i XI. stoljea koji ponavljaju iste
fraze ukop u blizini muenika i svetaca (Aris, 1981., 33.).
Na ovim se i brojnim drugim epitafima posijanim izmeu Neuma i itluka, preko
Konjica do istone Bosne (i dalje preko Drine) susreu sintagme: na svom plemenitom;
na svojoj zemlji na plemenitoj; na svojoj batini. Ova vrsta natpisa prua informacije o
zemljinom posjedu, o imanju kao statusnom simbolu obiljeenom vlasnikovim grobom i
stekom kao vidljivim znakom nad grobom, to znai da u pitanju nisu samo obini
epitafi ve specifini dokumenti o plemikom nasljednom pravu na zemlju u kojoj
poivaju njezini vlasnici. Time se uspostavlja prisan odnos izmeu vlasnika zemlje i
smrti: "vjenih" kategorija koje ne podlijeu promjeni.To pokazuju primjeri dvaju epitafa
iz istone Bosne sa jasnom distinkcijom: da pokojnik lei na tuoj zemlji prvi je natpis
Braje Tvrdojevia iz Zaseoka kod Zvornika koji lei na zemlji tudi, drugi pak na stupu
Radivoja Opraia kod Rogatice takoer na tuoj zemlji, s kenotafom tj. stekom na
batini. Ove formulacije pripadaju srednjovjekovnoj pravnoj terminologiji vrelu iz
kojeg su preuzete i uvrtene u natpise na stecima a u pravilu ih sadre dokumenti
kojima se reguliraju zemljini odnosi izrazima: dasmo im u batinu i u plemenito, da jest
za plemenito viku vikoma. Slavenski termin za zemljini posjed batina odgovara
latinskom izrazu hereditas ili patrimonium, a kao takav se sauvao u Bosni i u razdoblju
turske vlasti (Palameta, 2003., 102.-103.).

Meu ovim natpisima koji ostavljaju upozorenje i utjehu oaloenoj rodbini posebnu
panju privlai epitaf Vignja Miloevia kao "najranija knjievna cjelina humanizma na
tlu Hercegovine". Vignjev natpis, naime, u duhu renesanse u sebi pomiruje i ostvaruje
ravnoteu izmeu sakralnog i profanog, duhovnog i tjelesnog, izmeu starog i novog,
antikog i suvremenog, on ovjeka novog duha prikazuje podjednako i kao ovjeka
akcije i ovjeka kontemplacije. Ovdje je, osim toga, uspostavljen odnos izmeu opeg
tijeka povijesti personificirane u likovima bosanskih vladara i osobne sudbine pojedinca
suoenog s "koninom", tj. sa smru. Dok pojedini meu natpisima zrcale staro
prokletstvo koje je u srednjem vijeku lealo na individualizmu, Viganj bez ikakvih
skrupula istie svoje vrijednosti i vrline postavljajui natpis na itavom jednom dijelu
nadgrobnog spomenika. Upotrebom oblika ja naglaena je individualnost, a zamjenom
singulara s pluralom antikoj je formi dano novo humanistiko lice. U epitafu Vignja
Miloevia odraava se puna pokojnikova svijest o sebi kao individui, o vremenu u kom
ivi, dok je potpuno iezla ona lana skromnost karakteristina za srednjovjekovno
shvaanje ovjekova ivota i njegove sudbine nakon smrti (Knezovi, 2004., 130.-134.).
Po ovoj svojoj dimenziji Vignjevu je epitafu slian natpis gosta Milutina Crnianina koji
u jednakoj mjeri slavi i sakralnu i profanu stranu ivota. Ova se kombinacija sakralnog i
profanog susree tek u 14 natpisa (Knezovi, 2004., 129.), to prije svega govori o
klasinoj srednjovjekovnoj naravi bosanskih i humskih epitafa, ali i o prodoru novog
humanistikog svjetonazora u nain promiljanja vjenih pitanja ivota i smrti. Ti natpisi
sadre osnovnu razliku izmeu crkvenih nekrologija i mnemotehnikog duha zapisa o
smrti novog trgovakog stalea koji se na europskoj povijesnoj sceni javlja u XIII.
stoljeu, oslikavajui profil novih birokratski ustrojenih kraljevstava i nove aristokracije
kulture i vjere koja upravlja dravom i novcem. Dok je ova nova vrsta zapisa smjetena u
kontekst vrei svoju memorijalnu funkciju, nekrolozi to ine autonomno, dok su prvi u
odnosu s vremenom, drugi su u odnosu s liturgijom, konano prvi su pisani narodnim
jezikom ukljuujui formule narodne pobonosti koje nekrolozi pisani na latinskom
prirodno zapostavljaju (usp. Petrucci, 1998., 64.). Koliko ova vrsta natpisa ide ukorak s
vremenom kazuje i sljedei podatak: dok gotovo sve ranije vizije zagrobnog ivota
potanko navode due prema spolu i religijskom poloaju, dok ih je bilo vrlo malo koje

nisu spominjale prelate ili sveenike kao posebnu grupu, za vizije XIII. i XIV. stoljea
bilo je mnogo vanije istaknuti poloaj i srodstvo (Walker Bynum, 1995., 297.).
S obzirom na drutvene norme epohe u svemu sklonim mukarcu-ratniku u vojniki
ustrojenom poretku od posebnog su interesa dva natpisa koji spominju ene i njihove
mueve. U jednom je to sluaju grobni natpis ene uz ije se ime pridodaje ime mua, u
drugome je to mu uz ije se ime, meu osobama koje podiu spomenik, spominje
njegova ena. Ova brana atmosfera steaka reflektira neto od duhovnosti
ranokranskih natpisa posveenih memoriji mua i ene ak i u smrti, memoriji koja se
ini izrazito kranskom (Creaghan-Raubitschenk, 1947., 6.-7.). ini se da su i ivi i
mrtvi smatrali da je ono to svaki kamen ima kazati bilo od univerzalnog interesa i da
njihove poruke zato treba uputiti svima (Samellas, 2002., 123.). Epitaf je sjeme biografije
(Guthke, 2003., 143.). U sreditu biografije pokojnikovo je ime nastojanje da se kroz
ime sauva vlastiti identitet. Komemoracija imena u liturgiji, njihovo ouvanje u
nekrolozima i memorijalnim knjigama i sjeanje na djela prolih generacija omoguavalo
je mrtvima da ive u drutvu ivih. Izgovaranje imena mrtvih bilo je vie od pukog
sjeanja to je bilo sredstvo kojim se mrtve inilo prisutnima. Imena su bila oblik
nematerijalnog nasljea (Geary, 1994., 87.-88.).
Ovoj grupi natpisa pripada spomenuti epitaf gosta Milutina lapidarni ivotopis
jednog od dostojanstvenika Crkve bosanske itije iza kojeg se nazire jedan neobian
ivotni put ispunjen diplomatskim i intelektualnim aktivnostima, iz kojeg izranjaju
njegova osobna ivotna naela, uvjerenja, moralne odrednice, tko zna to jo, jer gost
Milutin za sebe kae da je sve vidio. To sve moglo je znaiti ivotni put uvenoga gosta
Radina koji je oporuno ostavio golemo bogatstvo svojoj rodbini odredivi jedan dio za
govorenje misa u dubrovakim crkvama za spas due, moglo je znaiti uzbudljivu priu o
blagu to ga je stekao i zbog kojeg je poginuo Juraj Ivanovi iz Slipia nad Neretvom
kod Mostara, moglo je znaiti pogibiju i osvetu, ljubav i mrnju, stradanje i nenadanu
smrt sve ono to je ivot nenajavljeno donosio i odnosio.
Titulacije isklesane uz imena pokojnika esto oznaavaju drutveni, crkveni, vojniki
ili neki drugi status kao to je knez, vitez, veliki vojvoda bosanski, dobri, dobri junak,
gost, krstjanin, dijak, kova, ak i zanimanje zlatar. To je takoer i sintagma sluga svom
gospodinu tamo gdje se spominju batina i plemenito, odnosno virna sluba,

oznaavajui osobe visoko rangirane na hijerarhijskoj drutvenoj ljestvici, od krupnoga

plemstva i crkvenih dostojanstvenika do malih zemljoposjednika u vojnoj slubi
(Palameta, 2003., 105.-106.).
Jedna od najsnanijih sekvenci sadranih u ovoj grupi epitafa ona je u kojoj pokojnik
moli i upozorava, ponekad proklinje, da ga se ne dotie i ne gazi nogama, tj. da se ne
skrnavi njegov grob odnosno kostur. Uzimajui u obzir niz razloga psiholoke i religijske
naravi, nuno je istaknuti da se ovdje radi o staroj tradiciji koja korijeni u pogrebnoj
praksi kasne antike i ranog srednjeg vijeka. Slian primjer pruaju kasnoantiki kranski
epitafi iz Salone i Zadra koji sadre zapreke sahranjivanja u grobove pravog vlasnika
postavljanjem prepreke u vidu visoke cijene koja bi se isplaivala obino u crkvi uz koju
se ili u kojoj se nalazio pokojnikov grob ili sarkofag. Kao dio tadanjih natpisa i zapisa,
povelja i ugovora, zakletve su refleks opeg odnosa prema jeziku i tradiciji. Neka bude
proklet Ocem i Sinom i Duhom Svetim tko bi god tu sahranio nekog stranca sadraj je
ranog kranskog grobnog natpisa iz Takare (Palameta, 2003., 106.-107.).
Vanu stavku biografije, toliko znaajnu da je na steku uz pokojnikovo ime uklesana
za "vjenost", predstavlja informacija o tome da je on za ivota putovao da je vidio
svijeta kako se to kae i, kako se istie na steku Hrelje, da je obiao (proputovao)
mnoge zemlje te da se vratio na svoju postojbinu, ili na steku Vlatka Vlaevia iji
natpis takoer naglaava to da je pokojnik obiao mnoge zemlje a da je poginuo u svom
zaviaju. Dobro poznat u svome vremenu i prostoru, moan i samosvojan, suvremenik i
podlonik kneza Pavla Radinovia, Vlatko Vlaevi putovao je iz Bosne preko
Dubrovnika, gdje se spominje njegov slubeni doek i odlazak laom koju su mu na
raspolaganje stavili Dubrovani (Truhelka, 1991.a, 785). Ova obavijest, isto svjetovnog
karaktera, podizala je drutveni ugled pokojnika u oima suvremenika i zato nije sluajno
nala mjesto u sadraju epitafa na grobnim spomenicima.
Ime pokojnika ime kovaa-dijaka
Sljedea grupa natpisa sadri standardizirane informacije pokojnikovo ime, u nekim
sluajevima i ime kovaa-dijaka koji sijee, odnosno pravi bilig:

"A SE LEI STIPAN OZRINOVI" (Vego, 1970./IV., 19.)

"VA IME BOIJE A SE [KAMI] GOSPOJE STANE."
(Vego, 1964./III., 47.)
"A SE LEI TVRTKO VUKAC. A SI BILIG SEE UNUK MU IVANKO
I PISA." (Vego, 1964./III., 63.)
"SAJ KAMI OSTOJIN, I OVO PRAVI RADOJE. O, DA JE PROST."
(Vego, 1964./III., 47.)
"VA IME OCA I SINA I SVETAGO DUHA A SE LEI RADOMIR JORISALI
NA SVOJEJI ZEMLJI PLEMENITOJ." (Vego, 1970./IV., 49.)
Arhajska kratkoa ovih tekstova svedenih uglavnom na esencijalni minimum na ime
pokojnika snano asocira na ranokranske natpise s opeusvojenim mjestom: imenom
pokojnika. Svoje uzore oni imaju jo iz vremena stare Grke kada su manje ili vie
natpisi ukljuili ime pokojnika, okolnosti njegove smrti te ime osobe odgovorne za brigu
o grobu (Petrucci, 1998., 7., 25.). Njihova kratkoa upuuje na osobe dobro poznate u
lokalnoj zajednici, tako da i namjena natpisa odgovara nastojanju da se sjeanje na njih
odri prvenstveno u najuem krugu roaka, prijatelja i poznanika. Ova vrsta epitafa
rairena je na Zapadu s ponovnim otkriem epigrafije u XI. st. Jedan takav primjer nalazi
se na ponovno upotrijebljenom antikom sarkofagu redovnika Arduina crkve sv. Viktora
u Marseillesu: Hic requiescit arduinus monachus (Aris, 1985., 40.). Grobni spomenici s
ovakvim jednostavnim natpisom postali su u XVIII. stoljeu rastue brojni na Zapadu,
najmanje u gradovima, gdje su zanatlije srednja klasa tog razdoblja nastojali sauvati
svoj identitet nakon smrti (Aris, 1974., 49.).

Sublimiranje ivotnih iskustava

Moralna i vjerska pouka u funkciji objanjenja smrti i zagrobnog ivota ini okosnicu
sljedee grupe natpisa:
"A SIJE VELI MILAT PRIPINI: IJEM SLUIH, TEM POKOJEN BIH."
(Vego, 1964./III., 47.)
"SE LEI IVAN NA SVOJEJI ZEMLJI. BRATIJA I DRUINO, ALITE
ME. JA SAM BIL JAKO, VI ETE BITI KO I JA. SE PISA RADI."
(Vego, 1970./IV., 11.)
["A SE OVOJ] KAMENIJE UZVUE RADOVAN S MILIM [BRATOM] S
KRSTIJANINOM S RADAINOM [ZA ]IVOTA NA SE."
(Vego, 1970./IV., 15.)
"VA IME OTCA I SINA I SVETAGO DUHA SE LEI VOJEVODA
MIOTO SA SVOJIM SINOM STIPKOM SVOMU GOSPODINU
VLATKU VLAEVIU KON NOGU KOJI MU POSLUI IVU A
MRTVA POBILII BOIJOM POMOIO I KNEZA PAVLA MILOSTIO.
A I SEJ KOPAJTE NA PLEMENITOM! I PRAVI VOJVODA MIOTO:
'I MNOGO NA ZEMLJI BI (UBIJENO) A JA NI OT (JEDNE), I NIKOR
OT MOJE RUKE NE BI MRTAV. NE [HTE]H GA UBIT[I]'."
(Vego, 1970./IV., 31.)
"SIE LEI MIHOIO GRAHOVI PRAVE VIRE RIMSKE KOI
POTENO HOAE I BOGU SE MOLJAE I DOBRO KNJIGU
ZNAE. DAJ MU BOE DUI DA BUDE SPASEN" (Boba, 1985., 105.)
Iako lapidarni, s osnovnim podacima o imenu pokojnika, lokaciji na kojoj je pokopan
ili njegovoj blioj rodbini, meu natpisima ima prilian broj onih koji su izraz najdubljih
osobnih emocija izazvanih nekim traginim dogaajem, ili, jednostavno, spoznajom o

neminovnosti smrti i suoenja s drugim oblikom ivljenja u koji se oito mnogo polagalo
(Dizdar, 1990., 24.). U trenutku kada se u okviru strategije zagrobnog ivota pravila
ovozemaljska rekapitulacija, smrt je kao tema najee prisutna u mislima
ovjekovjeenim na kamenu; tu se sublimiraju ivotna iskustva, tu se lamentira nad
prolaznou svega to je vezano za materijalni oblik ljudskog postojanja. Natpisi vojvode
Miotoa i Mihovila Grahovia reflektiraju predodbu spasenja kroz dobra djela, a slini
su jednom ranokranskom epitafu iz Armenije to govori o ovjeku koji je "postupao
dobro, nikog nije povrijedio i nikog uvrijedio" (Guthke, 2003., 334.-335.). Oni su
formulirani u duhu Umijea umiranja rasprave nastale u XV. st. koja se u rijei i slici
bavi "tehnikom" primjerenog kranskog umiranja. Knjiga je umnoena u tisue
primjeraka i njezine su ilustracije obino bile izloene na zidovima kua (Ball, 1995.,
57.).
Ova vrsta teoloke refleksije o smrti nenadano zabljesne iz dubrovakih i bosanskohumskih irilskih povelja koje govore o "caru nebesnom", o "velikom vladiki caru
gospodu Bogu naem Isusu Hristu", o "caru nebesnom Bogu", o "slavnom Bogu, caru
nebesnom". Najblii duhu rezignacije nad materijalnim svijetom koji emaniraju pojedini
tekstovi sa steaka, potpuni pandan velikoj biblijskoj misli "Sjeti se ovjee da si prah,
i da e se u prah pretvoriti" iskaz je Draeslava, dijaka bana Tvrtka I. Kotromania
koji on, bez ikakve stvarne veze sa sadrajem banove povelje izdane Dubrovanima 1.
VI. 1367., unosi u tekst: "A se pisa Draeslav dijak svoiom rukom malokoristnom, rodom
Boi, zemla mi e mati, a otaastvo mi e grob, ot zemle esmo, i u zemlu unidemo"
(Miklosich, 1858., 176., 242., 257., 294., 309., 322.). Kad bi se umjesto a se pisa stavilo
a se lei cijela bi se ova sintagma mogla prenijeti na steak, ponovno upozoravajui na
organsku vezu izmeu diplomatikih tekstova i epitafa. Neke formule u natpisima jako
slie antikim i srednjovjekovnim talijanskim formulama na grobnim natpisima, to
odraava utjecaj zapadne kulture kako u materijalnoj tako i u duhovnoj sferi (Benac,
1951., 71.-72.).
Takav je natpis na steku gosta Miljena koji se preporua starozavjetnome ocu
Abrahamu, kao to su to od IV. st. inili krani u slinim aklamacijama na nadgrobnim
spomenicima (Radoji, 1961., 11.). On poiva u Abrahamovom krilu kako glasi jedan
ranokranski natpis znai to da, za razliku od paganskih shvaanja, ovdje prevladava

ton povjerenja i vedrine koji rezultira iz sigurnosti u uskrsnue tijela i osobne

besmrtnosti, ton koji revolucionira stav ljudi prema smrti (Guthke, 2003., 323.). Jedan
meu njima, epitaf Vignja Miloevia "Ja sam bil kako vi jeste, vi ete biti kako jesam
ja" samo je prijevod rairene sentencije koju je veliki Masaccio iznad naslikanog
kostura na slici La Trinita 1427. ispisao povie groba fjorentinskog mladia u crkvi Santa
Maria Novella u Firenzi: Bijah ono to vi jeste, a ono to ja jesam vi ete biti. Ova
formulacija esta je na grobovima vanih crkvenih osoba diljem Zapada nekoliko stoljea
prije nego je dospjela u epitafe na stecima. Uz savrenu sintaktiku uoblienost, njezina
rasporeenost na epitafima srednje Bosne, Podrinja i Hercegovine uinila ju je
prepoznatljivom stilskom odrednicom jednoga univerzalnoga govora o smrti u njegovoj
lokalnoj izvedbi (Palameta, 2003., 114-115.).
Ovo je svojevrsni podsjetnik na nau moralnost i apel da ivot ivimo s milju na smrt:
upoznaj sebe, ui umirati. Univerzalnost ove poruke ne poznaje politike i geografske
granice. Pored brojnih drugih nalazimo je na grobu Williama Chichelea, erifa i gradskog
vijenika Londona i njegove supruge Beatrice (1425.), sahranjenih u crkvi u
Northamptonshireu: Takvi kakvi ste vi, mi smo bili, takvi kakvi smo mi, vi ete biti. Ovaj
srednjovjekovni memento mori sa svojom uobiajenom opomenom zato se pripremi da
me slijedi preivjet e sve do kasnog XIX. stoljea, uz jasnu tendenciju prenoenja
naglaska s eshatoloke na komemorativnu svrhu nadgrobnog natpisa. Na samom koncu
XVIII. stoljea javlja se natpis kao ista negacija srednjovjekovne eshatoloke
usmjerenosti: to sam bio prije dobro je poznato mojim susjedima, to sam sada nije vaa
briga. Ovakva provokativnost bez sumnje je aljiva. Najkasnije do XVII. stoljea humor
je kao manifestacija svjetovnosti solidno utemeljen, zapravo rairen u groblju. Neki
natpisi XX. stoljea namjerno su bizarni poput grobnog natpisa amerikog glumca Joana
Hacketta u Memorijalnom parku Hollywooda: Odlazi ja spavam. (Guthke, 2003., 13.,
336.-339., 344.-346.). Ovakva vrsta epitafa nije bila mogua u vrijeme pojave steaka.
Detaljniji uvid u natpise ove vrste dodatno izotrava sliku o srednjovjekovnim
epitafima, meu njima i onih sa steaka. Povei je broj natpisa koji zrcale zapadne
utjecaje na bosanske i hercegovake epitafe (Vego, 1963., 204.-205.), a svi oni
naglaavaju kranski osjeaj individualnosti u vremenu, odnosno povezuju poetak i
kraj ivota: ovjek naputa svijet kao to je i uao u njega gol, bijedan i ranjiv (Binski,

1996., 30.). Tu postaje jasno kako sigurnost smrti provocira odgovor, kako smrt i strah od
smrti poprimaju razliite forme u razliitim vremenima i drutvima, kako odluka da se
suprotstavi smrti zahtijeva postupak izbora, kako smrt prisiljava na uspostavljanje skale
vrijednosti, kako smrt jami promjenu (Jupp, 1997., 1.).
Kao svojevrstan vjerski dokument, natpisi esto izraavaju prisan odnos pokojnika i
zemlje u kojoj je pokopan, svjedoei tako o osnovnom poimanju bogatstva vezanom u
srednjovjekovnoj epohi za zemljini posjed kao statusni simbol, ali donosei i refleksije
paganskog sustava vrijednosti, s njegovim shvaanjem zemlje kao plodne majke i
roditeljice. Odnos pokojnika i zemlje u koju je sahranjen imao je i svoje dublje znaenje
jer je bio skopan sa znaajem izbora mjesta pogreba. Zemlja i drutveni poloaj bili su
tijesno povezani te je zato bilo prirodno nastojati imati grob u svojoj vlastitoj zemlji i tu
ekati na konano uskrsnue (Boase, 1972., 113.). Mjesto ukopa u zemlji roenja
predstavljalo je vaan detalj pokojnikove biografije. Posebno tijekom kriarskih ratova,
kada je smrt nastupala daleko od pokojnikova zaviaja, ustalio se u Europi obiaj
prenoenja kostiju u zemlju podrijetla odreene osobe za kranski pokop (Ball, 1995.,
56.). Pogrebna praksa bosanskog srednjovjekovlja, posebno raspored nekropola na
"plemenitim batinama", u svemu slijedi ovaj rasprostranjeni obiaj koji istie prisan
odnos pokojnika i zemlje u kojoj nalazi vjeni pokoj.
Iz nekih se epitafa razaznaju dva odnosa prema mrtvima: paganski i kranski. Dok su
pagani molili mrtvima da bi se zatitio ivot, krani su naprotiv najvie molili za mrtve.
Ono to je u paganskom svijetu bio sistem asti koji je jamio sreu, u kranstvu je
pretvoreno u ugovorni odnos izmeu ivih i mrtvih zasnovan na konanom, objanjivom
pojmu kranskog vremena (koji je kulminirao u opem Uskrsnuu mrtvih na
Posljednjem sudu), nasuprot nemjerljivom, ciklikom karakteru paganskog vremena
(Binski, 1996., 24.). Pagansku komponentu epitafa, izmeu ostaloga, snano zrcali kletva
kao najei, zapravo jedini, oblik (samo)obrane nadgrobnog spomenika (Ivankovi,
2004., 232.). Epitafi su bili istaknuti na javnim mjestima pristupanim svima da ih vide i
itaju. U takvim su okolnostima naglaeni mir i poinak pokojnika (Handley, 2003., 8.).
Zato su od ranih vremena epitafa prijetnje ili kletve protiv onih koji bi mogli otvoriti i
otetiti grob predstavljale zajedniku crtu kasnih paganskih i ranokranskih natpisa.
Karakteristina razlika izmeu paganskih i kranskih primjera iz Atene ranokranskog

razdoblja lei u injenici da najvie od ovih prvih za prekritelje namee globe, dok
kasniji openito insistiraju na drugim kaznama (Creaghan-Raubitschenk, 1947., 9.-10.).
Rimska pravna doktrina uspostavila je izravnu vezu izmeu groba i nadgrobnog natpisa
tako to je oteenje natpisa smatrano oskvrnuem groba. Povezani s religijom grobovi i
prostor oko njih smatrani su nepovredivim, a nadgrobni su natpisi takoer sudjelovali u
toj priznatoj svetosti. Pravno sankcionirani nada u vjenost i nepovredivost predstavljali
su ne samo osiguranje nepovredivosti tijela poloenog u grob, nego su takoer znaili
jamstvo da e ime pokojnika, njegova memorija, njegova osobnost u svim razliitim
oitovanjima, privatnim i javnim, ostati neokrnjena tijekom vremena. Kult memorije
povezan s odranjem potovanja oitovanim u opstanku imena antiki je ovjek smatrao
vrstom besmrtnosti (Petrucci, 1998., 18.-19.).
Sve ove komponente kulta posmrtne memorije, nadahnute kranskim govorom o
smrti, reflektiraju natpisi sa steaka dodatno osnaeni centralnim kranskim simbolom
znakom kria. Jedan od "zatitnih" znakova kako groba tako i epitafa znak je kria
uklesan na samome poetku ili na kraju natpisa, ali je tekst mogao biti postavljen i oko
sredinjeg, velikog kria. Moe se vjerovati da je znak kria na epitafu svima govorio to
to znai (Handley, 2003., 11.). Znak kria na stecima uklesan je ispred natpisa, iako ne
uvijek. Da sam kri i nije obvezno morao govoriti o vjerskoj pripadnosti pokojnika
govori izostanak ovoga znaka na natpisima gosta Milutina i gosta Miljena, kao i
Mihovila Grahovia pripadnika dviju suprotstavljenih crkvenih organizacija: Crkve
bosanske i Katolike crkve.
Kad se sve ovo zna, postaje razumljivo zato 108 izmeu neto manje od 300 natpisa s
grobnih spomenika, koliko ih je svojedobno sabrao i objavio Vego, nosi uklesan znak
kria (Vego, 1962./I; 1964./II./III; 1974./IV.), istovjetno nainu kako je taj znak klesan na
epitafima dubrovakih i inae primorskih crkava i samostana, u kratkim natpisima na
novcu, nakitu i peatima, kako se to ustalilo diljem tadanjeg kranskog svijeta gdje je
naznaavanje kriem na poetku natpisa vrilo ulogu grafike abrevijacije zazivanja
imena Bojeg ili zazivanja sv. Trojstva. U nekim je natpisima na stecima uz simboliku
invokaciju upisan i ovaj tekstualni oblik: Va ime Tvoje, priista Trojice; Va ime Boje; Va
ime Boga; Va ime Boga, cara nebeskoga i milosnoga; Va ime Boga i svetog Ivana
(Palameta, 2003., 99.-100.). Rairenost ovih i slinih formulacija ukazuje na neke

ustaljene elemente koritene u epitafima, na njihov jezini obrazac iz knjievnih i

crkvenoslavenskih oblika. Struktura epitafa, s druge strane, takva je da su u odnosu na
obimnije kodekse dublji i prisniji, da su uronjeni u maticu svakodnevnog ivota, to znai
da snanije reflektiraju narodni govor i dijalekatske osobenosti svoga vremena (imi,
2007., 111., 114.).
Tamo gdje je postojao, znak kria nije obvezno morao stajati na poetku teksta, uz ime
pokojnika, nego je mogao biti uklesan samo uz ime kovaa kako pokazuje sljedei epitaf:
"A SE LEE BOGAVAC I TARAH BOLJUNOVI S JAME.
A SE SIE GRUBA. MOLJU SE, BOE, POMILUJ ME MILOSTI TVOJE!"
(Vego, 1964./II., 19.)
Sam postupak unoenja znaka kria uz epitafe ne oituje neku pravilnost jer negdje
dolazi samostalno, negdje uz vjerske formule, nema ga uz epitafe visokih
dostojanstvenika Crkve bosanske niti uz epitaf Mihovila Grahovia prave vire rimske,
neredovito se koristi uz formulu ase lei a esto se sree na epitafima upana, knezova i
vojvoda. U svemu tome ne nazire se nikakav razraen sustav, posebno s obzirom na
eminentno kranski znaaj steka kao spomenika i epitafa koji ga je svojim sadrajem,
operairenim formulama i strukturom u cijelosti pratio. Kazano rjenikom diplomatike,
epitaf je s kriem i bez kria predstavljao koroboraciju steka kao umjetnike cjeline
u slubi vjere i zagrobnog ivota. Da je to upravo tako potvruje deset epitafa iz Bihaa
isklesanih izmeu 1519. i 1565. godine na latinskom jeziku bez znaka kria, najprije
postavljenih u crkvi sv. Ante, kasnijoj Fethiji damiji, koji komemoriraju pokojnike
katolike vjere, hrvatske plemie (Vego, 1970./IV., 83.-91.).
Govorna forma natpisa sa steaka prozna je forma, dok se u isto vrijeme na grobnim
natpisima njemakoga govornog podruja mijeaju proza i stih (Kloos, 1992., 41.). Po
svojoj blagosti i lirskoj opijenosti, po iskriavoj dramatskoj poanti, probijajui klieje
konvencionalnih nadgrobnih formula, izravno nadahnuti Biblijom, pojedini epitafi vjerno
zrcale kransko poimanje Krista kao utjelovljenja Svjetlosti i prijateljskog pomonika u
dnevnim nevoljama ovjekova ivota. Iz ove vrste natpisa zrcali se puka predodba
drugoga svijeta, kakva je mogla biti formirana ponajprije pod izravnim utjecajem

franjevakih propovijedi s naglaskom na izmirenju razuma, vjere i prirode. Oko sredine

XIV. stoljea franjevaka je vizija ubrajala u Nebo 20.000 pustinjaka i redovnika sv.
Ante, 100.000 benediktinaca, 50.000 dominikanaca, mnoge tisue klarisa i franjevaca
treoredaca te 100.000 samih franjevaca (Walker Bynum, 1995., 297.). Svijet je tada,
kako kae Huizinga, ivio u prirodnim kontrastima svjetla i tame, tiine i buke, pa je
"iva rije [propovjednika] ostavljala silan utisak na prostoduan i neuk duh" (Huizinga,
1991., 179.). Uklopivi je u kozmiki kontekst stapanjem tisuugodinjeg vjerovanja u
duhove s kranskim objanjenjem, nameui meditaciju o smrti kao glasni poziv na
ispovijed i obraenje, Crkva je postigla to da se paganski strah od biolokog nestajanja
preobrazi u kransko poimanje smrti koje je s optimizmom i nadom oekivalo rastanak s
ovim i susret s drugim svijetom. Iz natpisa se zrcali kranska kronologija bremenita
idejom spasenja koja vrijeme dijeli na dvoje: prije i poslije Krista. Iz njih progovara
odnos ovjeka prema kategoriji vremena, na jednoj strani kao izraz kolektivnih
odgovornosti ijom je mreom bilo gusto premreeno tadanje rodovsko drutvo, na
drugoj strani pak shvaanje srednjovjekovnog vremena kao stvaralakim Bojim inom
omeenoga vremena eshatolokoga usmjerenja (Le Goff, 1974., 165. i dalje). U tom se
kontekstu otvara pitanje odnosa izmeu usmene kranske predaje i svetopisamskih
poruka, na jednoj, te suvremenog diplomatikog materijala, na drugoj strani, kao izvora
iz kojih su se napajali natpisi na stecima. O tome da su natpisi izravno nadahnuti s oba
ova izvora ne moe biti sumnje, ali u drugom smislu nego je to sluaj s prvim kranskim
natpisima u katakombama, koji u znatno veoj mjeri zrcale aluzije na Stari i Novi Zavjet i
pisanu ostavtinu apostola (usp. Fox, 1920., 15.-21.).
Vrijedi se, koristei usporedbu kao mono sredstvo svoenja svih pojava na njihovu
istinsku mjeru, podsjetiti na nekoliko stihova iz Danteove Boanstvene komedije te se
osvjedoiti da je veliki pisac bio zaokupljen istim mislima kao i autori naih epitafa:
"Mislite rekoh na vae postanje!
Nije vam ivjet ko to skot je sviko,
ve vam je krepost traiti i znanje.
Njegova je volja mir svih to tu sjede,
i sve se kree u pravcu tog mora,
to stvori on ili narav proizvede" (Lopez, 1978., 320.).

Formulirani, dakako, na neusporedivo vioj knjievnoj razini, Danteovi stihovi,

zaokupljeni grijehom kao sredinjom temom, ogoljeni na istu jezgru poruke, govore
jezikom i tonom identinim onomu sa steaka. U njima su razum i vjera pomireni kao
boanske pobude, u njima se zrcali misao Tome Akvinskog da ljudski rod ima
"potencijalnu snagu" da se naui mudrosti i kreposti, a da onaj koji eli tu snagu provesti
u djelo vri volju samoga Spasitelja (Lopez, 1978., 320.).
Eho epitafa prelijee granice stoljea i dopire do uiju suvremenog ovjeka koji moda
jest sposobniji za ivot, ali zato nita manje nije osamljeniji pred smru. Ovi svojevrsni
testamentarni zapisi svjedoe o ljudima ispunjenim vjerom i nadom u zagrobni ivot.
Jednako je to Mihovil Grahovi iz okolice Travnika koji se nada da e mu dua biti
spaena, kao i Sir John d' Abernon ( 1327.) iz Engleske iji epitaf glasi: "Gospodin John
d' Abernon, vitez, lei ovdje, Boe smiluj se njegovoj dui". U teoriji, iako ne i u praksi,
poniznost je bila mnogo primjerenija epitafu nego patos (Binski, 1996., 113.-114.). U bilo
kojoj varijanti, meutim, epitaf uza sve druge elemente grobnoga spomenika snano
pridonosi njegovoj personalizaciji.
Personalizacija steka kao grobnog spomenika: ime pokojnika, kovaa i dijaka,
itije, titule, zvanja, rodbinske veze, mjesto ukopa, okolnosti i datum smrti
To posebno dolazi do izraaja u sluajevima gdje je vjetijim dijacima i kovaima za
rukom polo formirati jednako velika i ujednaena slova, klesana na briljivo
isplaniranom prostoru tako da pojedini natpisi, kao i sam spomenik, djeluju lijepo i
skladno poput kaligrafskih djela, neki meu njima ak kao pravi ornamenti (Belagi,
2004., 130.). Tako grobni spomenik u drutvu nepismenih, sa stotinama svojih epitafa,
postaje mono sredstvo opismenjavanja, neka vrsta srednjovjekovnog bukvara, koji
kulturu pismenosti posreduje u sve slojeve drutva, kojima je uostalom i namijenjen.
Personalizaciju koliko grobnog spomenika kao vidljivog znaka izdvajanja iz mase,
toliko i same smrti kao ina rastanka s ovozemaljskim ivotom, na osobit nain pojaava
izgradnja grobnice jo tijekom ivota, o emu govore pojedini epitafi. Isticanje da je ta
gradnja izvedena bez tue pomoi upuuje na ekonomsku mo titulara, odnosno na
drutveni status pojedinca i cijeloga roda, u krajnjoj liniji na onu najvru i istovremeno

najuu zajednicu bliskog srodstva koja prva pomae u svemu u svemu, pa i u gradnji
grobnice. Ta se injenica esto istie kao sastavni dio pokojnikove biografije, ali i kao
stvar ugleda njegovih nasljednika, onih koji e se brinuti o grobnom spomeniku. Iako
vremenski odve daleko da bi automatski podrazumijevala kontinuitet tradicije, ali ipak
toliko slina da se kao uzor ne moe eliminirati s nokta, ovakvu obavijest o gradnji
grobnice donose latinski epitafi iz rimskog vremena koje se moe nai i u zoni
rasprostiranja steaka, ali i izvan nje. S jednim od tih latinskih stereotipa vivus sibi
suisque fecit (uinih sebi i svojima za ivota) pojedini epitafi na stecima pokazuju
naglaenu slinost, poput epitafa Radojice Bilia koji izida mnogoasnu grobnicu i
postavi si kami na grobnici i ugotovi si vini dom za ivota svojega, kako hoe Gospodin
Bog, sebi i drugu mojemu. Iako uzgredne, obavijesti o gradnji grobnice tijekom ivota
istiu pokojnikovu volju kao obiajno-pravnu instituciju koja je u svim kulturama, i kao
usmena i pismeno zasvjedoena, bila uvaavana (Palameta, 2003., 110.-111.). ivjelo se,
dakle, s milju na smrt, za smrt se pripremalo izgradnjom grobnice, paralelno s
izgradnjom kue u kojoj se obitavalo. Tako je vjeni dom leao gotovo u sjenci doma
ovozemaljskog. Ta je simbioza rodila i jedinstvene pojave poput grobnog natpisa Pavla
Komlinovia, zapravo dva natpisa na njegovom grobnom spomeniku kraem
smjetenom na stranama sljemenjaka, a duljem na postolju (imi, 2006.a, 62.).
Uza sve ostale elemente gusto posijane u epitafima na stecima ime pokojnika,
kovaa i dijaka, itije, titule, zvanja, rodbinske veze, mjesto ukopa, okolnosti smrti
personalizaciju spomenika takoer istie ukljuivanje datuma smrti preminule osobe u
tekst natpisa detalj koji se u konceptualizaciji smrti vee za kristijanizaciju epitafa
(Handley, 2003., 110.). Preteno izostavljanje datuma smrti osoba komemoriranih u
epitafima na stecima trai i posebno objanjenje.
Vano polazite ini spoznaja da se tradicija datiranja epitafa mogla razviti i odrati
iskljuivo u sredinama poput redovnikih zajednica ili vladarskih dvorova s razvijenom
kalendarskom kulturom gdje su postojali slubeni kroniari. Zato se ovu strukturalnu
sastavnicu preteno nalazi na grobnim obiljejima redovnika i visokih dostojanstvenika,
u grobnim crkvama i u grobljima naslonjenim na samostanske zajednice, i zato obiaj
datiranja izvan tih okvira uglavnom predstavlja iznimku, to znai da je vrijeme nastanka
natpisa posredno i neprecizno. Uporite za ovako formuliran zakljuak pruaju datirani

pisani dokumenti koji spominju iste osobe kao i na epitafima. Osim toga, u kolektivnoj
memoriji srednjeg vijeka dogaaji su se na prostornoj i vremenskoj ljestvici pamtili
sasvim drukije, premda i u samim grobnim natpisima na stecima postoje tragovi
kulture pamenja koji se odnose na ureivanje groba i spomenika, ivotnu dob pokojnika,
na trajanje bolesti i razloge smrti. Na nekoliko epitafa trenutak pokojnikove smrti
naznauje se vremenom vladanja njegova kralja ili sizerena pripovjednom vremenskom
sintagmom kojom zavrava epitaf na grobu Polihranije ihori iz Veliana s kraja XIV.
stoljea (u dni kralja Tvrtka), kneza Pavla Komlinovia na Bakrima kod itluka te
Pokrajca Oliverovia iz Vrhpolja kod Trebinja, datiranih vremenom vladanja vojvode
Sandalja Hrania. Prototipom ove vrste datiranja u uim bosansko-humskim okvirima
smatraju se natpisi iz Polica kod Trebinja iz XII. i XIII. Stoljea, jer oba zapoinju
takvim strukturalnim elementom iako je razlika meu njima stotinjak godina: U dni kneza
veliega Mihoila V dni pravovjernago krala Vladislava (Palameta, 2003., 116.). Nikako
se ne moe podvesti pod sluaj, nego je prije odraz odreenih zakonomjernosti i
meusobne uvjetovanosti to da na slinu epsko-biblijsku dataciju "u one dane"
nailazimo i u rukopisima Crkve bosanske: u dni krala Dabie, od rojena sina bojeg
1393. po smrti krala Tvrtka drugo lito kako stoji u evanelju tepije Batala antia
pisanog rukom dijaka Stanka Kromirjanina, ili pak: u dni krala Tomaa i dida Ratka
kako biljei rukopis krstjanina Gojsaka (Truhelka, 1991.a, 786.-787.). Uza sve ostale, ovo
su nedvojbeni pokazatelji povezanosti kraljeva Dabie i Stjepana Tomaa sa Crkvom
bosanskom, osim toga vani indikatori njihove konfesionalne orijentacije koja istina nije
bila jednoznana, posebno kada je rije o kralju Tomau.
Do sada jedini datirani epitaf na steku iz XV. stoljea otkriven je u Gornjem Turbetu
kod Travnika, s godinom naznaenom prema zapadnoeuropskom nainu raunanja
vremena, kako se to uobiajilo u banskim i kraljevskim poveljama pisanim upravo u srcu
bosanske drave. Njihova gotika stilizacija istovjetna je s izvedbama legendi na
bosanskom novcu i na banskim, kraljevskim i velikakim peatima raenim u duhu
meunarodne gotike. Inae dvovrsnost datiranja koliko od poetka stvaranja Svijeta,
toliko od Kristova roenja imala je i u podruju epitafa dugu tradiciju, od kojih jedna
oznaava duh irilometodijevskih obrazaca, dok druga ukazuje na kulturna dostignua
europskoga Zapada (Palameta, 2003., 117.). Natpis na grobnoj ploi vojvode Radosava

Hrabrena ispred crkve sv. Petra u Oaniima kod Stoca datiran Z. G [= 7013. = 1505.]
lito aprila 24. (Vego, 1964./II., 13.) za sada je jedini pouzdano klasificiran epitaf koji
sadri godinu, mjesec i dan smrti pokojnika i to prema godini stvaranja Svijeta. Posredan
nain "datiranja", daleko vie kao iznimka nego kao pravilo, predstavljalo je navoenje
starosne dobi pokojnika, kako je to prema starom nainu raunanja vremena naznaeno u
epitafu Ivana Maria iz Krueva kod Mostara koji je ivio lit PI [=88] mnogo. (Vego,
1962./I., 19.), ili u natpisu Bogina, sina kneza Stipka Ugaria, gdje se kae da mlad sa
ovoga svijeta ode, i to kao jedan u majke (Vego, 1970./IV., 13.). Iz mnotva nedatiranih
epitafa izdvaja se epitaf Ozrina Kopijevia, upana kneza Pavla Radinovia, u kome se
kao datum pokojnikove smrti navodi Boi rostvo Hristovo (Vego, 1970./IV., 35.).
Poe li se od utemeljene pretpostavke da je upan kneza Pavla Radinovia, vjernika
Crkve bosanske, i sam slijedio istu konfesiju, navedeni podatak iz njegova epitafa morat
e se prihvatiti kao svjedoanstvo da su bosanski krstjani poput vjernika Katolike i
Pravoslavne crkve takoer svetkovali Boi.
Iako takva analiza u obzir uzima samo podruje Hercegovine, iako obuhvaa samo 195
natpisa, ona ipak pokazuje socijalni sastav pokojnika, meu kojima se moe izdvojiti 8
vojvoda, 14 knezova, 6 upana i upanica, 18 ostalih feudalaca, 6 gospoja i vladika
(gospoa), 116 slobodnih ljudi, 7 vojnika i junaka, 6 monaha i monahinja te 5 s
neproitanim ili nejasnim imenima. Statistika oituje da 1/3 ovih spomenika s natpisima
pripada feudalnoj klasi, blizu 2/3 slobodnim ljudima, dok se neznatan broj odnosi na
anonimne ili ljude neidentificiranih imena (Vego, 1963., 203.-204.).
Daljnja analiza steaka s natpisima otkrila je 18 primjeraka, od kojih 8 nosi dekoraciju
s imenima odreenih historijskih linosti uz spomen nekih bosanskih vladara, jedan od
najranijih natpisa na steku-ploi datira izmeu 1233. i 1242., a najkasniji nosi godinu
1505., dok se na stecima u obliku sanduka i sarkofaga natpisi javljaju izmeu 1353. i
1477. godine. Datirani spomenici govore da su najraniji steci pravljeni za feudalce koji
su ih ponekad ukraavali arhitektonskim obiljejima ili grbovnim (heraldikim)
titovima. Kasnije su ovaj obiaj preuzeli Vlasi koji su uveli bogatu figuralnu dekoraciju.
Natpisi daju naslutiti da su u drugoj polovici XV. st. temeljito ukraene steke gotovo
iskljuivo podizali upravo Vlasi. Socijalna raspodjela natpisa, kako se vidi, bila je
iznimno iroka obuhvaajui praktino sve drutvene slojeve. Predstavljajui suvremene

izvorne dokumente epitafi su vano povijesno vrelo za politiku, vjersku, socijalnu i

kulturnu dimenziju jednog drutva i jednog povijesnog razdoblja. Neki od natpisa
reflektiraju suvremene povijesne dogaaje poznate iz diplomatikog materijala dajui o
njima potvrdne ili dopunske podatke drugi pak, poput natpisa Radojice Bilia, iz tog
bogatog materijala preuzimaju odreene izriaje poput sintagme milou boijom, koja se
u suvremenim poveljama javlja uz imena kraljeva i krupne vlastele s ciljem da naglasi
njihovu vladarsku neovisnost.
Primjena ovog postupka na cijelo podruje srednjovjekovne Bosne rezultira spektrom
izraza koji obuhvaaju zvanja, zanimanja i naslove reflektirajui staleku dimenziju
bosanskog drutva: banovi, dijaci, gospoe (gospoje), gospodin, herceg, junaci, kaznaci,
kovai, knezovi, kraljevi, kraljica, kunica (ena), majstori, popovi, sluge, sudija, tepija,
titor (ktitor), vitezovi, urun (gospodin), vladika, vladikovka, vlastela, vojvode, zidari,
zlatar, upani i upanica (Vego, 1970./IV., 166.-167.). Slini se rezultati dobiju
sistematizacijom rijei i izraza koji odraavaju rodbinske veze poevi od brat, brati,
bratija, dica, ki, mu, neti (neak), nevista, otac, pabrat, pastorak i porod do sestra, sin,
sinovac, stric, strina i podruie (ena) (Vego, 1970./IV., 153.-163.).
Prema novijim istraivanjima na podruju Stoca nalaze se 52 lokaliteta s 1954 steaka,
dok su na 16 mjesta, odnosno na 44 steka (2,25%), otkriveni natpisi (utalo, 1999, 420.426; Gali, 1999., 436.). Svaki natpis sadri najmanje po dva imena, prije svih osobna, ali
i prezimena i nadimke prema imenu mua. Meu osobnim imenima razlikuju se imena
kranskog sloja Ivan, Juro(je), Marija, Marta, Nikola, Stjepan (Stipan, Stepan,
Stapjan), Petar, zatim slavenska imena Vesela, Veselica, Miogost, Radosav, Vukosav,
Vuk, Vukac, Vukui, Vuka, Ratko, Radoje, Semorad. Od 30 osobnih imena 7 su enska:
Jerina, Ljubica, Ljuba, Stana, Marija i Veselica. Prezimena su, kao najmlai dio
antroponimije i refleks razvijenog drutvenog ureenja, uglavnom formirana prema
oevom imenu: Petrovi, Vukovi, Bogavac, Boljunovi, Vladislavi, Tridanovi,
Miloradovi, Dabiiv i Radievi (Gali, 1999., 437.). Jerina Erina zapravo je Irena
izvedeno iz grke osnove, ime potvreno od XV. stoljea, poznato i u Dubrovniku
(imi, 2007., 121.).
Slian pregled za oblast Pavlovia na matinom prostoru oko Sarajeva, Sokoca, HanPijeska, Olova, Pala, Rogatice i Viegrada otkriva na nekih davadesetak natpisa

povijesne linosti i dogaaje. U tri epitafa spomenuti su knez Pavao Radinovi i njegovi
vjerni ljudi Vlatko Vlaevi i vojvoda Mioto sa sinom Stipkom s Laevina kod
Rogatice, kao i upan Ozrin Kopijevi. Datirani u prvi decenij XV. stoljea, njihovi
grobni spomenici i natpisi takoer su svjedoci prisnog odnosa kneza Pavla prema ovim
pokojnicima od kojih je neke svojom milou i pokopao. Premda neizravno, priblino se
moe odrediti vrijeme smrti Grubae, kunice vojvode Miotoa, pokopane sa sinom
(kerkom?) Dejanom pod sarkofagom sandukom u Seljanima kod Rogatice, kao to se
moe otkriti neka veza u obitelji Ozrinovia prema natpisu kasnije uzidanom u
pravoslavnu crkvu u Rogatici, a datiranom iza 1486. Dok je poznato ime samo jednog
klesara Vladimira znana su imena etvorice pisara: popa Pribislava iz druge polovice
XIV. stoljea, Ugarka (autora natpisa na steku Bogina, sina kneza Stipka Ugaria),
Mitrovia i Milosalia Barojevia. Prema invokaciji i zazivu sv. Trojstva ovi se natpisi
uklapaju u strukturu natpisa s drugih podruja. U jednom se natpisu spominje krstjanin, u
drugome formula o prolaznosti, dok se u treem izrie kletva za onoga tko bi otetio
spomenik. Dva kenotafa Muhmuta Brankovia i Radivoja Opraia oblikovani istom
klesarskom rukom, oslikavaju drutvene okolnosti prvih decenija osmanske vlasti na
podruju Rogatice. U junim oblastima Pavlovia jugoistonom dijelu Hercegovine, u
okolici Bilee, Trebinja i dijela Popova polja kao i sjeverozapadnog dijela Konavala
kojima su gospodarili izmeu 1391. i 1427. oko tridesetak natpisa okvirno datiranih u
XV.-XVI. st. sadre brojna imena, meu kojima imena lokalne vlastele, ali bez spomena
glavnih gospodara. Od devet natpisa nekropole na Radmilovia Dubravama jedan je
posveen monahu. U nekoliko natpisa je spomenut rab boiji, jednom dijak rab boiji
Vujan Dragii, invokacije sa spomenom imena boijeg su izostale, a sauvana su i
imena drugih pisara poput Ratka Utjeenia. U natpisima s ovog podruja dva puta se
ponavlja poznata formula o ljudskoj sudbini, jednom kletva (Mileti, 2003., 455., 465.467., 474.).
Natpisi u pravilu, ak ni oni bogatog sadraja, ne govore nita o konfesionalnoj
pripadnosti pokojnika, o kojoj neto moemo saznati tek posredno, kao u sluaju
trebinjskog upana Pribile sahranjenog "v dni pravovjernago krala Vladislava". Epitaf
spominje srpskog kralja Vladislava (1233.-1242.), to govori da je trebinjski upan bio

pravoslavni, kao to se za neke druge u natpisima spomenute linosti moe naslutiti da su

pripadali Crkvi bosanskoj (Wenzel, 1962., 120.-141.) ili Katolikoj crkvi.
Zdenac zaboravljenih pojmova i rijei: geografija zagrobnog ivota
Natpisi isto tako pruaju obilje prvoklasnog materijala za studij jezika i pisma,
reflektirajui snaan utjecaj potisnute glagoljake pisarske tradicije oble i uglate
glagoljice ali i latinine grafije na irilino pismo epitafa. Ne udi zato da je od svih
irilinih pisama upravo irilica steaka najslinija glagoljici, budui da su neka slova
esto blia glagoljici nego irilici, dok se iz latininog sustava u natpise steaka
preuzimaju ak i pojedina slova (V. K., 1976., 267.-270.). Predstavljajui na jednoj strani
neodvojivi dio likovne strukture grobnoga spomenika, epitafi s druge strane zrcale ive
oblike izvornoga narodnoga govora, dosegnuvi najuoljivije likovne i grafijske
osobenosti uncijalne bosanske irilice (I. Lovrenovi, 1980., 77.). Pretenost tokavske
ikavice u ovim tekstovima govori o jedinstvenom jeziku na relativno irokom prostoru,
jeziku kojim su ispisivani tekstovi suvremenih povelja i evanelja (Palameta, 2003., 96.).
Izrazita ikavska jezina obiljeja i jednostavna grafija predstavljaju most izmeu grobnih
natpisa Huma i suvremenih bosanskih rukopisa i diplomatike grae, spajajui ih u
jedinstven pojam izvorne bosansko-humske iriline pismenosti XIV. i XV. stoljea
(Raukar, 1973., 121.-122.).
Natpisi sa steaka prvi su zdenac za izuavanje povijesti jezika, jer sadre brojne
arhaine rijei i izraze odavno izile iz upotrebe kao to su ase, asie, sie u znaenju
ovdje, tu i to, zatim poleg u znaenju pokraj, pored, oblik vje od glagola vjesti ili
vjedjeti, tj. znati, oblik priste kao zapovjedni nain za drugo lice mnoine u znaenju
pristupite, priite. Tu su takoer mnogi izrazi koji se danas mogu uti samo iznimno:
vsi (svi), ini (drugi, ostali), tioe (itaoe), kuanica (supruga), zlamenie (znamenje),
konina (konac, kraj), ugotovih si (stvorih sebi), domom dooh (domu dooh). U nekim
je oblastima po natpisima na stecima mogue slijediti upotrebu ikavskoga govora
(Belagi, 1971.a, 54.), odnosno za podruje Huma ili Hercegovine preplitanje ikavske
(Opliii, Radimlja i Premilovo polje) i ikavsko-ijekavske tokavtine (Boljuni) (Raukar,
1973., 121.). U ovoj vrsti istraivanja, kako to pokazuju keltski natpisi Britanije nastali

izmeu 400. i 1200. godine (Williams, 2003.), te grobni natpisi na irskom jeziku ranog
srednjeg vijeka (Petrie, 1872.; Petrie, 1878.) druge su historiografije ve daleko odmakle.
Natpisi su podesni i za druga povijesno-socioloka, prosopografska, demografska i
etnoloka istraivanja. Tako znamo da rije vladika spomenuta na jednom natpisu u
Boljunima uz ime "dobre Jerine" dakle plemenite ene u Dubrovniku oznaava enu
vlastelina, plemia (Belagi, 1961., 195., 205.). Rije vladika oznaavala je kod
slavenskih naroda naziv za starjeine, potvrena je u staroslavenskim tekstovima, a moe
biti i enskog roda (imi, 2007., 120.). Nadgrobni natpisi ne sadre osobne refleksije
pokojnika nego njegove rodbine s osnovnim ciljem da ga ovjekovjei, oni pokazuju
tenje potomstva da ouvaju uspomenu na svoje vlastite pretke (Kati, 1954., 157.).
Postavlja se pitanje: je li to sve skupa predstavljalo dio jednog "razraenog sistema" u
kome je pojedinac jo za ivota sudjelovao u formiranju sadraja vlastitoga epitafa i na
taj nain oblikovao kulturu smrti svoga vremena, moda ak sam zavjetajui sadraj
epitafa kao svoju poruku potomstvu. U svakom sluaju, bilo da su natpisi djelo onih koji
su nadivjeli pokojnika, bilo da su ih sroili sami pokojnici tijekom ivota, oni ostaju
svjedoanstvo o tome kako su pokojnici eljeli da ih se vidi s jedne strane kao osobene
linosti, s druge pak kao nosioce kolektivnoga identiteta (usp. Oliver, 2000., 12., 15.).
Isto tako, otvara se pitanje: jesu li i u kojoj mjeri pogrebnu praksu personificiranu u
stecima upranjavali brojni stranci prisutni u srednjovjekovnoj Bosni, prije svih
Dubrovani i Sasi? Kakav su odnos prema ovim grobnim spomenicima njegovali
bosanski franjevci, jednako stranci kao i ljudi potekli iz domae sredine? To to do sada
nije pronaen ni jedan natpis koji bi na ova pitanja dao potvrdan odgovor ne znai da
takvih primjera uistinu nije i bilo. Istu pozornost zasluuje pitanje: je li tako iroko
rasprostranjena aktivnost poput podizanja steaka bila popraena odgovarajuim
zakonskim propisima svjetovnoga kao i crkvenog karaktera?
Umjetnost steaka svoj je zenit doivjela u suton bosanskoga srednjovjekovlja, da bi
nakon uspostave vlasti Osmanskoga Carstva, s promjenom politikih i vjerskih odnosa,
doivjela svoju koninu. Natpisi su istrajavali due od samih spomenika nadovezujui se
na srednjovjekovnu tradiciju najprije pismom, a zatim idejama batinjenim iz jednoga
grandioznog opusa koji se doticao posljednjih pitanja ljudske egzistencije (Truhelka,
1895.a, 567.-571.). Ova se vrsta bosanskohercegovake epigrafike, odnosno epitafi kao

njezin najvrjedniji dio, moe pratiti sve do XVIII. st. (Ivankovi, 2004., 230.), pa i
kasnije.
Svejedno o kojoj od spomenutih vrsta natpisa na stecima bila rije, svi su oni uvijek i
nuno biografskog karaktera, to govori o tome kako je ovjek postavljen historijski i
socijalno u odnos s njegovim precima i potomcima. Ono to je definiralo linost bila je
njezina historija u kontinuitetu njezina vlastitog drutva: bit osobnosti bila je biografija.
Kroz natpise na stecima mogu se identificirati dva razliita koncepta pokojnikove
biografije, to znai dva razliita koncepta razumijevanja smrti: rimski i kranski,
ponekad isprepleteni i teko odvojivi jedan od drugoga. U rimskom modelu ljudska se
srea ispunjavala u dobrom glasu nakon smrti, u kojemu je slava bila vrsta trijumfa nad
smru, tako da su rimski grobovi nosili istaknute javne natpise oblika curricula vitae i
portret pokojnika kao znakove slave. Kranski je model, naprotiv, bio nerazdvojiv od
ideje spasenja; linost je netko tko je, slino Kristu, pretrpio seriju preobraujuih kriza
primjerice: obraenje, krtenje i smrt. Kransko naziranje linosti zato je bilo
progresivno povezano s kranskim shvaanjem vremena i historije kao svrhovitosti
usmjerene naprijed prema konanome, ija je priroda odreena super individualnim, tj.
Bogom. Ukratko: srea ne lei u slavi, nego u spasenju (Binski, 1996., 22.-23.).
Formiranje geografije zagrobnog ivota nije bio periferan nego sredinji proces tadanjih
vjerskih i eshatolokih preokupacija. Nasuprot tome, u modernomu kranskomu
miljenju ivot nakon smrti tei se zamisliti u pojmovima neke vrste korjenite
transformacije svijesti, prije nego kao iskustvo prostornog premjetanja na drugo mjesto
u svemiru. U kasnom XX. stoljeu Nebo je postalo stanje maglovitog identiteta
(Marshall, 2000., 110.). Izuzetno produenje ivota tijekom XX. stoljea i mijeanje
iluzije i stvarnosti da medicina moe izlijeiti sve bolesti, zavelo je razvijeni svijet u
poluvjerovanje u ljudsku besmrtnost (Johnson, 1997., XIII.).
"Portretima" pokojnika i epitafima steci zrcale globalno iskustvo europske
sepulkralne prakse prijelaz s modela ranog srednjeg vijeka, kada je sahrana bila
anonimna, na novu pogrebnu praksu od XI. st. obiljeenu povratkom epitafa i portreta.
Tako je srednjovjekovni grob postao okosnica za slike i tekstove koji su priopavali
rastuu mnoinu informacija o pokojniku u odnosu na zagrobni ivot. Tekstualne
komponente srednjovjekovnih grobova u formi epitafa i votivnih natpisa znatno su se

rairile posebno u XV. stoljeu, budui da je lozinka groba sluila u komemorativnu i

pokajniku svrhu (Binski, 1996., 92.-93.). Kao najpostojaniji prirodni materijal kamen u
sebi nosi simboliku trajnosti i neprolaznosti, kao to je u sebi nose Deset zapovijedi ili
Hamurabijev zakon, takoer uklesani u kamen (Ivankovi, 2004., 232.). Odnos likovnih
predstava i teksta na stecima uglavnom odraava normu usvojenu u Grkoj tijekom
druge polovice V. stoljea prije Krista, vidljivu u strogoj odijeljenosti izmeu prostora
odreenog za nadgrobni natpis i prostora za slike. To je rezultiralo u horizontalnoj
linearnosti, to znai u jednom pravcu pisanja, slijeva na desno, rasporedom u
horizontalnim linijama jedne iznad druge, proredom izmeu slova i slova prije nego
izmeu rijei i rijei. Gotovo sve ove opcije ostale su neizmijenjenom batinom javno
izloenog natpisa tijekom milenija sve do danas, a vrlo vjerojatno su preuzete iz modela
pisanja knjige (Petrucci, 1998., 10.).
Neke paralele s grobnim natpisima srednjovjekovne Europe
Dok natpisi sa steaka izmeu sredine XIV. i konca XV. st. komemoriraju pojedince
jednoga odavno kristijaniziranoga, osim toga viekonfesionalnoga drutva, dok oni to
ine jezikom i pismom koji su u uporabi jo i danas, nadgrobni natpisi pisani runskim
pismom u vedskoj javljaju se ve u IV. i V. stoljeu, seui do vremena pojave
kranstva. Taj prelazak iz paganstva u kranstvo runski natpisi biljee kao prekid stare
pogrebne prakse i poetak ukopavanja u crkvama, za razliku od vikinkog vremena kada
se sahranjivanje vrilo u neolitskim grobovima (mogilama) blizu zemlje odreene za
obradu. Iako je poetkom XI. st. kranstvo steklo stalno rastui broj pristalica, posebno
iz vodeega socijalnog stalea, mentalitet stanovnitva nije se, openito uzevi, znaajnije
promijenio. Upravo je u tom stoljeu nastalo nekoliko tisua runskih natpisa na kamenju,
stijenama i gromadama, a pojava kranstva vrlo vjerojatno je bila jedan od razloga
njihova nastanka. Neki od tih natpisa kazuju da je pokojnik umro u "bijeloj odjei", to
upuuje na bijelu haljinu noenu na krtenju i tjedan nakon toga. Drugi natpisi zazivaju
Kristovu milost u spaavanju pokojnikove due, neki mole da se njegovoj dui pomogne
"vie nego je on zasluio", trei se pak pouzdaju u Krista i njegovu majku Mariju. Jedan
od tih natpisa slavi kralja Haralda koji je, kako se kae, kristijanizirao Dance. Jedna od

osnovnih funkcija tih spomenika, kao i kod steaka, velianje je uspomene na pojedince,
esto na okolnosti njihove smrti koja ih je znala zadesiti daleko od zaviaja, ak u
Bizantu i Estoniji, na njihovu rodbinu i njihova slavna djela. Kao i kod steaka primjetna
je podjela poslova oko postavljanja spomenika: jedni podiu sm spomenik, drugi su
zadueni za urezivanje natpisa (Erikson-Strid, 1991., 12.-13., 18.-19. i dalje).
U XI. st. razvila se karakteristina ornamentika na spomenicima s runskim pismom i
oko 50% ih dobiva krieve, tako da se u pogledu kranstva oni mogu uzeti kao terminus
post quem za konverziju. Zato ovi spomenici sadre najvanije suvremene informacije o
prvim kranskim stoljeima u vedskoj, kako kroz njihove natpise tako i kroz
ornamentiku (Lager, 2003., 498., 500.). U cijelosti uzevi, germanski narodi na sjeveru
Europe svoje su runsko pismo izmeu IX. i XI. st. primijenili na potpuno originalan
nain, s funerarnim jezikom u cijelosti neovisnim od kasnoantikih i paleokranskih
tradicija. Nije iskljueno da je ovaj jezik, prije nego je iezao, izvrio odreeni utjecaj na
grafiku kulturu mrtvih u centralnoj Europi (Petrucci, 1998., 42.-43.). Tako se na dva
europska ruba, na dvije periferije, u razliitim okolnostima razvijala epigrafska
knjievnost kao jedan od najstarijih oblika knjievnog stvaranja. U Bosni ona dodatno
dobiva na znaaju u svjetlu injenice da se ovdje nije sauvalo ni jedno izvorno
srednjovjekovno literarno djelo kronika, biografija, roman, pjesma (Ivankovi, 2004.,
229.-230.) i da u tom kontekstu sagledani epitafi, uz iriline povelje i manuskripte
Crkve bosanske, predstavljaju jedini preivjeli oblik domae pisane tradicije cijele epohe.
Natpisi na stecima jo uvijek su neproitano "tivo" s obiljem informacija o
pokojnicima i sredini njihova ivljenja, "tivo" koje znanstveno tek treba valorizirati,
primjereno njihovu znaaju. Rjeavanju tog zadatka na svoj e nain pridonijeti
arheoloko pretraivanje grobova, koje daleko zaostaje za analizom samih steaka. To
potvruju rezultati arheolokog pretraivanja grobova na lokalitetu Steci u Rakoj Gori
kod Mostara koji izmeu ostalog kao neka vrsta podzemnih "natpisa" otkrivaju
mnoge detalje o pokojnicima, kao to je njihova starosna dob u trenutku smrti, spol i
prosjean ivotni vijek. Tako se pokazuje da izmeu neto vie od 100 ispitanih kostura
45 pripada mukarcima, 39 enama, 24 djeci dok se za 8 kostura spolna pripadnost nije
mogla utvrditi. ivotna dob pokojnika prua sliku o jednoj zatvorenoj rodovskoj
zajednici na grub nain svakodnevno suoenom sa smru i umiranjem, to se jasno vidi iz

sljedeih podataka: 24 kostura otkrivaju starosnu dob pokojnika do 15 godina, 8 kostura

pripada pokojnicima ivotne dobi izmeu 16 i 20 godina, 22 kostura pokojnicima izmeu
21 i 30 godina, 22 kostura izmeu 30 i 40 godina, 7 kostura od 41 do 50 godina, 14
kostura od 51 do 60 godina, 9 kostura ivotnoj dobi preko 60 godina, dok 10 kostura nije
obuhvaeno pregledom. Prosjean ivotni vijek na 100 ispitanih kostura iznosi 41
godinu. ene su u prosjeku ivjele oko 34, mukarci oko 43 godine, kod oba spola
najvie se umiralo u ivotnoj dobi izmeu 31 i 40 godine, to se kod ena tumai slabim
higijenskim i medicinskim uvjetima prilikom poroaja, a kod mukaraca ratovima,
pogibijama i bolestima (Atanackovi-Sali, 1989., 95.).
Rezultati arheolokih pretraivanja nekropole Steci u Rakoj Gori kod Mostara,
zapravo tek jedan dio koji se odnosi na kosture, pokazuju opravdanost pretpostavke da e
tek paralelno izuavanje sadraja natpisa i grobnih nalaza dati puni rezultat u analizi
okolnosti koje su pratile ivot i smrt ljudi sahranjenih pod stecima.
Putevi oitovanja potovanja i spomena mrtvih u natpisima kasnosrednjovjekovne
Europe zbog mnogih su razloga poprimili brojne razliite forme, razlikujui se od sluaja
do sluaja, od podruja do podruja, ali ipak uz primjetnu pravilnost (Petrucci, 1998.,
67.-68.). U kojoj je mjeri takva vrsta pravilnosti prisutna u irilinoj epigrafskoj
pismenosti junoslavenskog srednjovjekovlja i koliko su natpisi na stecima predstavljali
dio te pismenosti, pitanje je na koje odgovor trebaju ponuditi budua komparativna
istraivanja. Jedan takav postupak koji natpise sa steaka postavlja u vremenski kontekst
s natpisima srpskih i bugarskih nadgrobnih spomenika srednjeg vijeka oituje i slinosti i
razlike.
Iako je na podruju zapadne Srbije sauvan mali broj grobnih natpisa ukupno 24, od
kojih je tek 15 itljivo i ovakav skroman epigrafski materijal oituje neke markantne
zajednike crte, ali i liniju razdvajanja s bosanskim i humskim epitafima XIV. i XV.
stoljea. Slinost se, prije svega, zrcali u uvodnoj eshatolokoj formuli ovdje lei (rab
boji) uobiajenoj na grobnim spomenicima s obje strane rijeke Drine. Osim ovog
detalja povezuje ih prisustvo formule sankcije kojom se proklinje oskvrnitelj groba.
Zajedniku crtu predstavlja i spomen plemenite zemlje u kojoj je pokojnik pokopan.
Isticanje moralno-etikih vrijednosti (dobrih djela) kao "popudbine" na drugi svijet i
alost rodbine za pokojnikom takoer predstavljaju neke od zajednikih odlika obje

grupe ovih natpisa, kao i spomen pokojnikova osobnog i monakog imena. Razlika se
zrcali u prisutnosti nekih formula u natpisma zapadne Srbije, kao to su prestavi se i Bog
da ga prosti, kojih na epitafima srednjovjekovne Bosne uglavnom nema, ako to nisu
izrazi o da je prost na spomeniku Ostojinom koji je pravio Radoje i pomiluj me milosti
tvoje na steku Bogavca i Taraha Boljunovia koji sie Gruba. Dok se u srpskim
natpisima samo jednom spominje ime majstora klesara koji je uklesao natpis, dok nije
poznato ni jedno ime majstora koji je isklesao spomenik, u Bosni ih je poznato
neusporedivo vie (Zeevi, 2005., 75.-80.).
Kada je o bugarskim srednjovjekovnim natpisima rije slinost pokazuje uvodna
eshatoloka formula (ovdje poiva, ovdje lei) antika grobna formula prisutna u
slavenskom prijevodu i na stecima. Poput natpisa na stecima i bugarske spomenike
krasi rairena misao o neizbjenosti smrti: Ja sam bio kao vi, vi ete biti kako jesam.
Slinost pojaava prisutnost verbalne invokacije, odnosno zazivanje Svetoga Trojstva kao
i sankcije (duhovne kazne) formule proklinjanja onih koji bi oskvrnuli grob. Kao
reminiscencija na Sveto Pismo (Rim. 12:14; Luk. 23:42) u bugarske grobne natpise
uselila se sintagma rab boji (Smdovski, 1993., 48.-49., 52.-53., 55.-57., 215.), koja uz
ime pokojnika (iako tek kao iznimka) dolazi i na grobnim natpisima steaka. Sv. Pavao
samog je sebe rado opisivao sintagmom "rob Kristov" (Fox, 1920., 17.). Vidljivu razliku
predstavljaju dva elementa kojih u natpisima na stecima gotovo da i nema: bugarski
natpisi u veini biljee dan i godinu smrti (prema raunanju vremena od postanka Svijeta
5508. godine) te sadre poetnu pogrebnu formulu prestavi se. Obje ove pojedinosti
karakteristine su za diplomatike formule i govor o smrti pravoslavnog svijeta.
Preciznije: datiranje natpisa na stecima prema raunanju vremena od postanka Svijeta,
barem u korpusu objavljenih epitafa kojim se ovdje sluimo, zabiljeeno je est puta
(Vego, 1964./II., 53., 55., 114; Vego, 1964./III., 29.; Vego, 1970./IV., 43., 145.), dok
sintagma prestavi se ini sastavni dio epitafa u etiri sluaja (dva puta zajedno s
formulom rab boji) (Vego, 1964./II., 11.; Vego, 1964./III., 11., 15.; Vego, 1970./IV.,
27.). U povelji datiranoj 17. V. 1395. bosanski kralj Dabia spominjao je pristavlenije
(smrt) svoga prethodnika kralja Tvrtka I. Kotromania (Miklosich, 1858., 226.), to
ponovno ukazuje na to kako se leksik epitafa prelijevao s jedne na drugu stranu granice
dviju sfera kulture dvorske i puke.

Uzimajui sve ovo u obzir na formule grobnih natpisa srednjovjekovne Bosne

primjenjiv je zakljuak ve odavno izreen za grobne natpise na irskom jeziku ranog
srednjeg vijeka, naime da oni predstavljaju sastavni dio velikog pokreta ija je snaga bila
odreena inspiracijom onog duha koji je kolao u Zapadnoj crkvi nakon njegove prve
pojave iz katakombi i kroz ona stoljea koja su okonala tamno doba (Petrie, 1878.,
170.). Ako srednjovjekovna Bosna i nije, kako je to reeno za Irsku, predstavljala Ravenu
jednog zaboravljenog kutka Europe, ona je ipak unutar standarda sepulkralne prakse
europskog prostora kroz epitafe na stecima razvila jedan osoben govor o smrti, govor
koji je doticao nutrinu tadanjeg, ali i dananjeg ovjeka pred tajnom veom od svih
ostalih pred tajnom smrti.
Uza sve ostale drevne jezine izriaje i kovanice crkvene i pravne naravi, apostolska
svetopisamska sintagma rab boji koju osim na stecima nalazimo i na ktitorskome
natpisu hercega Stjepana Vukia iz 1454. godine (datiranom prema starom nainu
raunanja vremena) u njegovoj crkvi u Sopotnici kod Gorada az rab Hristu Bogu
gospodin herceg Stefan (Vego, 1964./III., 55.) jedna je od formula koja je diljem
jezino kompaktnoga prostora od jadranskog zalea do zapadne Srbije, ureenoga
stecima poput nekih putokaza, pronosila ideje kranskoga govora o smrti, ideje kojima
prevoditelji i tumai nisu trebali. Kada se pojavljuje na stecima, uz sintagmu rab boji
obino dolazi ime pokojnika, osim u sluaju drenikoga natpisa vojvode Mes[te]na gdje
ime pisara ostaje skriveno iza njegovog nebeskog zatitnika sv. Dimitrija (imi, 2006.,
55.). Indikativno je da istovjetnu sintagmu rab boji i svetoga Grgura rab koriste
bosanski banovi Stjepan II. i Tvrtko I. Kotromani (Lovrenovi, 2006.a, 651., 654.), a
stoljee prije njih rab bo[j]i Matej imenom ban bosanski Ninoslav (Miklosich, 1858.,
29.). Pridruuje im se aaz smirni prid boastvom ti rab Radoslav [Pavlovi] (Miklosich,
1858., 313.). Osim njezine svetopisamske osnove to ponovno ukazuje na povezanost
epigrafske pismenosti s kancelarijskim centrima bosanskih vladara i velmoa. To to je
pri tome koriste laike i crkvene osobe, vladari i velmoe, jednako kao i obini ljudi,
sljedea je karakteristika koja upuuje na njezinu rairenost du cijele drutvene ljestvice.
Dvije stotine i jedanaest lokaliteta na kojima su identificirani natpisi i karta njihove
rasprostranjenosti diljem Bosne i Hercegovine, s Derventom kao krajnjom tokom na
sjeveru, Bosanskim Petrovcem na zapadu, Stocem, Ljubinjem i Bileom na jugu te

Bijeljinom, Zvornikom, Bratuncem i Viegradom na istoku (Vego, 1970./IV., 174.-175.)

na ostavlja puno dilema o razini epigrafske pismenosti jednoga drutva i jedne povijesne
epohe. Kronologija srednjovjekovnih epitafa, koja pokriva razdoblje izmeu XII. i XVI.
vijeka dakle etiri stoljea prua kristalno jasnu sliku o jednoj pojavi dugoga trajanja
koja je u svoj djelokrug uvukla najire slojeve drutva, utisnuvi na njih svoj neizbrisiv
peat, kao to je to isto drutvo kroz epitafe iskazalo svoje najdublje osjeaje vezane za
smrt i zagrobni ivot. Tako grobna formula Ase lei, sa svim svojim dodacima
eshatoloke, biografske i komemorativne naravi, postaje memento mori podsjetnik na
smrt i na prolaznost ivota i to usred svjetovne uurbanosti za profitom kao idejom
vodiljom za kojom su se povodili koliko kraljevi i velmoe, toliko talijanski, dubrovaki i
bosanski trgovci, ekajui da i sami budu "izvagani" na "vagi" na koju su svi morali stati,
lieni ovozemaljskog sjaja i tatine.
irilski epitafi na nianima muslimanskim grobnim spomenicima
Prvenstveno zbog svoje vjerske dimenzije, budui da se veinom radi o pokojnicimamuslimanima, izdvojenu grupu epitafa nastalih pod snanim utjecajem natpisa sa steaka
predstavljaju natpisi na nianima muslimanskim grobnim spomenicima klesanim u
Bosni tijekom prvog stoljea osmanske vlasti, izmeu sredine XV. i sredine XVI.
stoljea, dakle u razdoblju konsolidacije novog upravnog i drutvenog sustava. Da se radi
o prijelaznoj formi prema klasinom muslimanskom grobnom spomeniku govori i to to
je muslimanski grob u pravilu obiljeen s dva niana, jednim kod glave, drugim kod nogu
umrloga, i to je njegov epitaf ispisan arapskim pismom na orijentalnim jezicima, dok se
u spomenutim sluajevima radi o jednome nianu, epitafa ispisanog irilicom na ivom
narodnom jeziku. S obzirom da u to vrijeme nema niana ispisanih na drugim jezicima i
drugome pismu, osim malobrojnih tzv. "skopaljskih" niana koji nisu domae
provenijencije a ispisani su arapskim pismom, epitafi ispisani bosanskom irilicom na
narodnom jeziku glavna su osobina ovih nadgrobnika. Distinkciju izmeu ovih dviju
vrsta spomenika i njihovih epitafa, osim samih irilinih natpisa, istih oblika slova,
pojaava umjetnika dekoracija ranih muslimanskih niana sukladna standardima
postavljenim u vrijeme zamaha umjetnosti steaka, ime su objanjivi reljefni motivi

ljudskih figura, polumjeseca, oruja (luk sa strijelom, tit, buzdovan, ma, sablja, sjekira,
koplje), kruga, rozete, zvijezde, sunca, tordiranih vrpci, raznih ivotinja (ptica, konj,
jelen, vepar, lav, zmija, pas).
Reprezentativan u ovoj skupini natpisa irilini je epitaf na 3 m visokom nianu oblika
obeliska Mahmuta Brankovia s Petrova polja kod sela Brankovii iz okolice Rogatice,
koji danas krasi vrt Zemaljskog muzeja iz Sarajeva, a glasi:
"I POGIBE NA BOJU DESPOTOVU
A SIE (BIL(E)G' MAHMUTA BRANKOVIA
NA SVOI BATINE NA PETROVU POLU
DA E BLA(GO)SOVENA RUKA KOJA SIEE I PISA."
Osim pisma i likovnih predodbi lava, maa, koplja, diska, polumjeseca, buzdovana,
jabuice i friza od cik-cak linija, niz je stilsko-jezinih elemenata koji ine vrstu sponu
izmeu ovoga i klasinih srednjovjekovnih epitafa na stecima: naziv biljeg za spomenik
prisutan takoer u ranijim epitafima, administrativno-pravni termin batina kao oznaka
zemljinog posjeda, konano sintagma siee i pisa takoer karakteristina za epitafe sa
steaka u oznaavanju osobe koja je klesala steak i natpis na njemu. Zavrna fraza
kojom se zaziva boji blagoslov za tvorca spomenika jedinstvena je pojava u oblasti
steaka i niana, a ta reenica govori da je isti majstor klesao ne samo nian i njegove
ukrase, nego da je pisao i uklesao natpis. Nian je postavljen na imanju ovog turskog
gospodara u Brankoviima kod Rogatice, vjerojatno kao kenotaf, dok je stvarna lokacija
groba ostala nepoznata. Oblik slova i samoga spomenika, jezini izrazi, povijesni podaci i
sve druge okolnosti upuuju na to da je ovaj nian nastao oko 1480. godine. Nian je po
svemu sudei bio postavljen na osamljeno mjesto, pored steaka na Petrovom polju, u
ijoj su se blizini vjerojatno nalazili muslimanski niani koji su vremenom iezli. Istoj
skupini pribrajaju se irilini epitafi na nianima Hasana i Ahmata dva Radilovia sina
iz adovine kod Rogatice, natpis Skendera iz Fatnice, Sulimana Okopice iz
Dumanjia, seoceta nedaleko Berkovia sjeverno od Rogatice, b(i)elig Radoni(n) iz
Govedovia kod Trnova te natpis dva Miloevia, Alije i Jusupa iz Graanice, sela
smjetenog pokraj ceste GackoNevesinje.

Epitafi na nianima ovoga razdoblja, koji isto tako snano reflektiraju vezu izmeu
srednjovjekovnog steka i tog oblika grobnog spomenika, nisu ostali ogranieni samo na
muslimane, nego su obuhvatili i krane. Takav je epitaf na nianu Radivoja Opraia s
lokaliteta Biljeg kod sela Opraii sjeveroistono od Rogatice, poput niana Mahmuta
Brankovia takoer prenesenog u vrt Zemaljskog muzeja, koji kae:
"ASIE BILEG' POTENOGA VITEZA VOEVODE
RADIVOJA OPRAIA DOKLE BIH' POTENO
I GLASITO PREBIH' I LEGOH' U TUOJ ZEMLJI
A BILEG MI STOJI NA BATINI."
Radivoj Oprai nesumnjivo je pripadao bosanskom srednjovjekovnom plemstvu,
nosio je titule viteza i vojvode, o emu govori impozantan grobni spomenik oblika
obeliska pravilne etverostrane prizme s prikraenom piramidom i poluloptom na vrhu,
ukraen reljefnim motivima lava, maa, koplja sa zastavicom, topuza, diska, polumjeseca
i nekoliko polujabuica. Njegovi roaci podigli su mu spomenik na lokalitetu sa
stecima, to simbolizira njegovu duhovnu ukorijenjenost u bosansko srednjovjekovlje.
Tu vezu na jezinoj razini povruju termini asie, bileg, poteni vitez, tua zemlja i
batina poznati iz srednjovjekovne funerarne leksike. Budui da je nian Radivoja
Opraia gotovo identian nianu Mahmuta Brankovia jer je klesan i ukraen na isti
nain, budui da su im batine u neposrednom susjedstvu, moe se pretpostaviti da su oba
niana djelo jednog majstora i da su oba pokojnika suvremenici. Zajedniko im je i to to
su oba nadgrobna spomenika kenotafi (Belagi, 1978., 11.-13., 36.-65., 73.-77.). Sve to
govori da grobni spomenici i epitafi ranog osmanskog perioda imaju niz zajednikih
elemenata sa srednjovjekovnim grobnim spomenicima i njihovim natpisima i da
oznaavaju grobove islamiziranih stanovnika Bosne (Mujezinovi, 1998/I., 11.).
Sagledani unutar cjeline umjetnosti steaka, posebno s obzirom na pismo i jezik te
upotrebu njihovih osnovnih oblika, niani ranog osmanskog razdoblja u Bosni ukazuju na
jo uvijek prisutno irilino pismo i leksiku, ali i na potpuni odmak od ranije dominantnih
leeih oblika steaka ploe, sanduka i sljemenjaka te izraziti pomak prema
uspravnom obliku grobnog spomenika prema nianu koji je postao osnovnim oblikom

muslimanskog nadgrobnog spomenika. Potpuni raskid sa srednjovjekovnom pogrebnom

praksom oznaio je nestanak irilinih i pojavu epitafa pisanih arapskim pismom na
orijentalnim jezicima, ija se struktura pismo, leksik i datiranje zasnivala na drugome
kulturolokom predloku. Raskid se zrcali i u formiranju posebnih muslimanskih
grobalja, najee naslonjenih na srednjovjekovne nekropole steaka, zapravo na njih se
nadovezujui (Mujezinovi, 1998./I., 13.). U prvi plan ovdje dolazi pitanje pisma koje
stoji pod utjecajem vjere (Tentor, 1991., 823.), zatim pitanje datiranja koje se sada vri
prema islamskoj eri prema hidretskoj 622. godini. Jedan meu brojnim primjerima te
vrste natpis na nianu muftije Hadi-Ahmeda datiran hidretske 1218. godine to u
cijelosti potvruje:
"ALLAH, O BOE, KOJI MNOGO PRATA. PONOS ASNIH UENIH
KAPACITETA, KOJI POSTUPA PO NAUCI, MUFESIR I MUHADIS, MEVLANA
HADI AHMED, MUFTIJA, NEKA ALLAH NA NJEG IZLIJE OBLAKE SVOJE
MILOSTI I OPROSTA I NEKA GA NASTANI U PROSTRANSTVA RAJA,
PRESELIO MILOSTI BOIJOJ GODINE HILJADU DVIJE STOTINE I
OSAMNAESTE 1218." (Mujezinovi, 1998./III., 166.)
Bosansko-humska irilica, koja se razvijala sukladno grafiji zapadne irilice, tako
nestaje s muslimanskih grobnih natpisa, dok se u javnoj korespondenciji kod vladajueg
bosanskohercegovakog muslimanskog sloja, u franjevakim samostanima, kao i na
grobnim natpisima krana u upotrebi zadrala jo stoljeima. Ovim tipom irilinog
pisma, od 1861. u znanosti nazvanog bosanicom, pisalo se na podruju Dubrovake
republike, u nekim njezinim varijantama u Boki Kotorskoj i dijelovima Crne Gore, s tim
da je njezinim najizrazitijim podrujem ostala srednja Dalmacija, posebno teritorij Poljica
(Raukar, 1973., 109., 121., 137.-138).
Sukladno ovim drutvenim promjenama i novim povijesnim okolnostima dolazi do
diferencijacije u grobnim obiljejima triju konfesija katolike, pravoslavne i islamske
ime je srednjovjekovni pogrebni obrazac bio razbijen (Horvat, 1941., 185.-186.).

U ovom grebu eka dan uskrsnutija slavnoga tilo...

Raunajui s tim da se kompleksna umjetnost steaka kao najmarkantnija kulturna
pojava srednjovjekovne Bosne uglavnom gasi s njezinim politikim nestankom i
nastankom novih drutvenih, vjerskih i politikih odnosa donesenih na osvajakome valu
Osmanskoga carstva, treba naglasiti da u nekim svojim formama ta umjetnost ipak
preivljava, da i dalje ilavo traje kroz sva stoljea i mijene koje su preoblikovale
bosanski duhovni krajolik. Materijalni dokaz toga kontinuiteta, nesvakidanje a
zanemarene kulturne pojave, predstavljaju epitafi jo i danas vidljivi na antropomorfnim
ploama bosanskih katolikih grobalja likovnoj mutaciji srednjovjekovnog steka na
jednome drevnom i homogenom kulturnom prostoru; na istoku obrubljenom Mrkonji
Gradom (Varcar Vakufom) i Liskovicom, na zapadu Vareom, Oevijom i Olovom (na
sjeveru Posavinom, na jugu Ramom i susjednim oblastima). Oslunemo li njihov ton, ton
tih poruka i oporuka jednoga potonulog svijeta, osjetit emo u njima, osim formalnih
karakteristika, niz upeatljivih sadrajnih i stilskih osobina koje su krasile i bosanski
srednjovjekovni epitaf. Zastanimo na trenutak, oslunimo eho stoljea koji s katolikog
groblja u Varcar Vakufu jo i danas dopire do naih uiju teroriziranih decibelima turbofolka, do nas stijenjenih u vrevi i urbi prenapuenih gradova, da bi prepoznali njegovu
srednjovjekovnu intonaciju "u lipoj ikavici, u nevjetoj i nenormiranoj latinici, s puno
iriline grafije":
"U OVOM GREBU EKA DAN USKRSNUTIJA SLAVNOGA TILO POKOINE
MARE ZARUNICE PEJE STIPANEVA, KOJA XIVILA GODINA 20 A
PRIMINU NA 10. RUJNA"
"OVDI POIVA TILO DOBRE KRSTJANKE MARE ERI POKOINOGA S. B. A
ZARUNICE M. S., OGRADI BRAT MIJO."
"OVDI LEXE DVA BRATA ROENA ILKO I IVI, OBA SINA XALOSNOGA
OCA MARIANA LOKMIA, OBA MLADA"

"U OVOM GROBU EKA DAN USKRSNUTIA SLAVNOGA TILO POKOINOGA

MATE STIPANIA KOIE XIVIO 50. G. A PRIMINU NA 20. OXUIKA 1866."
(I. Lovrenovi, 2002., 49.).
U jednoj retrospektivi, pod ruku sa srednjovjekovnim epitafima, ovi grobni natpisi
XIX. stoljea, ali i stoljea koja su mu neposredno prethodila, predstavljaju dio
milenijske kranske kulture epitafa na tlu Bosne i Hercegovine iji se daleki tragovi
mogu pratiti jo od V.-VI. stoljea, od vremena konsolidacije kranstva. Na samom
njegovom poetku stoji grobni natpis pronaen u Donjim Mujdiima kod ipova na
lokalitetu Crkvina, gdje su otkriveni temelji starokranske bazilike s kasnoantikim
grobljem koje su, osim jednog sanduka i sarkofaga, krasile i presvoene grobnice. Na
nevelikoj, tankoj ploi izraenoj od muljike (laporca), razbijenoj na nekoliko komada,
pronaen je oteen natpis "prvi sigurni starokranski natpis iz Bosne":
"MAXIMINO CARISSIMO QUEM POSUIT IN [P(ACE?)] VIX(IT) VINCENTIA."
(Sergejevski, 1938., 57.-59; Bojanovski, 1964., 103.).
Tako se izmeu Maximina sa Crkvine u Donjim Mujdiima i Mate Stipania s
nedalekog groblja u Varcaru ije tilo ekae dan uskrsnutija slavnoga sklapa milenijski
kulturoloki luk kojim je uza sve metamorfoze prola kranska interpretacija smrti na tlu
Bosne i Hercegovine, u osnovi ostajui uvijek ista, ista po nadi koju je ulijevala, bivajui
uvijek drukijom drukijom po svom umjetnikom ruhu.
UMIJEE UMIRANJA:
INDIVIDUALIZACIJA I HUMANIZACIJA SMRTI
Prisnost sa smru samostanski senzibilitet o smrti
Svojim tonom i nainom promiljanja epitafi ine neraskidivi dio velike teme umiranja
koja je na Zapadu snano zavladala duhovima, "naroito elitom, izmeu Crne kuge i
kraja vjerskih ratova" (Delimo, 1986., 60.). irenje refleksije o smrti bilo je osobito
pospjeeno kroz propovijedi prosjakih redova, ali i kroz samostansku knjievnost
posveenu preziranju svijeta. Njihov stalni motiv "Teko onima koji umru u smrtnim

grijesima" variran na bezbroj naina, sadran je u radosnoj Pjesmi bratu suncu koju je
1225.-26., pri samom kraju ivota, gotovo slijep i shrvan groznicom, sastavio sv. Franjo
(Delimo, 1986., 58.). Jasnoom, jezgrovitou i stilom svojih poruka ova "knjievnost",
uei o prisnosti sa smru, svrstava se u vladajui anr srednjovjekovnog literarnog
izraza napajanog izravno iz Biblije. To dodatno potvruje tezu o jakim zapadnim
utjecajima na funerarne natpise sa steaka, odnosno injenicu da scene sa steaka u
cijelosti odraavaju ive kontakte to ih je bosansko drutvo XIV. i XV. stoljea
odravalo sa zapadnom kulturom. Dramatino pitanje svih pitanja ovjekova ivota
pitanje smrti i vjenoga ivota europska srednjovjekovna knjievnost batinila je preko
djela crkvenih otaca: sv. Augustina, sv. Prospera Akvitanskog i Izidora Seviljskog. Ovaj
refren posebno istrajno ponavljan je u francuskim djelima XIV. i XV. stoljea, poput
balada Eustachea Deschampsa (1346.-1406.), genijalnog pjesnika ije djelo zrcali veinu
tema koje je zapadna kultura onda nosila sobom (Delimo, 1986., 69.-70., 72., 169.-171.).
U istom duhu rezignacije nad materijalnim svijetom, u duhu europske kulture govora o
smrti, pisao je, uz papu Inocenta III. (De contemptu mundi) i nebrojene druge autore,
uveni humanist i politiar Collenuccio u djelu znakovita naslova Canzone alla morte:
"Zar ono to se lanim imenom zove ivot na zemlji,
Nije drugo do zamor, brige, odricanja,
Uzdasi, pla i jadikovke,
Bolovi, slabosti, nasilja i ratovi?" (Delimo, 1986., 88.).
Trajno zaokupljen kranskom besjedom o svrsi ovjekove egzistencije, Collenuccio,
potpuno u maniri nekih epitafa sa steaka, u posljednoj strofi preklinje "onoga koji je na
krstu stiao bijes strane zmije" da ga "pokropi i oisti svojom pomiriteljskom i
blagoslovljenom krvlju" (Delimo, 1986., 88.). U istom tonu pisao je u svojoj Pripremi za
smrt slavni Erazmo koji podsjea da je "itav ivot samo hod ka smrti", ponavljajui
misao biblijskoga psalmista (Ps 142): "Izvedi iz tamnice duu moju, da zahvaljujem
imenu tvojemu" (Delimo, 1986., 86., 89., 91.). Stavljajui pitanje smrti u sredite
religiozne pedagogije na svim njezinim razinama, Crkva je, skupa s brojnim autorima,
dosljedno razvijala svojevrsno obuavanje za smrt koje je svoj zajedniki odraz nalo u
psihologiji pojedinaca i kolektiviteta. uveni Belarmin cijeli je problem saeo u

kondenziranu misao pravi recept za kransku smrt kranski je ivot, ivot ispunjen
vrlinom (Delimo, 1986., 91., 94.).
Upravo o takvom ivotu, ispunjenom potenjem, pripovijeda natpis koji kao da je
pisala ruka poznatih europskih mislilaca i kontemplativaca. U jednom drugom natpisu
"Jere ete vi biti kako on, a on ne moe biti kako vi" identinim razmiljanjima o smrti
Huga od sv. Viktora ("Ono to sam ja, oni su bili; ono to su oni, ja u biti"), vidljivo je
kako se samostanski senzibilitet o smrti snano irio u laiki svijet. Ova slavna izreka,
moda arapskoga podrijetla, bila je ope mjesto crkvene besjede o smrti: susree se u
pogrebnome epitafu Petra Damijanskog 1072. godine i djelu Disciplina clericalis Petra
Alfonsa (XII. st.). Ovdje, kao u rukopisnim iluminacijama, smrt ima antitetiko znaenje
za ivot, i zato se objanjava u moralnome kontekstu (Delimo, 1986., 67.; Pace, 1994.,
363.).
Kulturoloki utjecaj Biblije i ideje Sudnjega dana
Raunajui sa snanim nabojem rezignacije nad materijalnim svijetom, imajui u vidu
njihovu sadrajnu slinost s opeeuropskim govorom o smrti, ipak je teko pouzdano
odrediti koji su biblijski tekstoloki predloci nadahnuli sadraj epitafa sa steaka. Ne
smije se zanemariti utjecaj Psalama jedne od knjiga na Zapadu najee prevedenih na
narodni jezik, takoer ni Pjesme nad pjesmama. U srednjem vijeku se smatralo da Biblija
posjeduje snagu izvedenu izravno od Boga. Smatralo se razumljivim da je Bog "napisao"
Bibliju, diktirajui njezin sadraj izravno autorima ija su imena pridodana razliitim
knjigama Biblije. Od patristikog perioda do reformacije, Biblija je bila najvanija knjiga
u svakoj samostanskoj i katedralnoj knjinici (Ward-Evans, 1999., 119., 121.). Njezin
kulturoloki utjecaj u cijeloj srednjovjekovnoj Europi teko se moe precijeniti. U svemu
treba raunati s rastuim uvjerenjem historijskih antropologa koji puku religiju vide ne
kao vulgarizaciju slubenog kranstva nego kao sastavnu pojavu kulturalnog sustava
koji ujedinjuje drutvo. Elementi kulturalnog sustava meusobno se dijele, ali svaka
grupa elite i mase, laika i sveenika artikulira sustav na svoj vlastiti nain zavisno
od svojih drutvenih, politikih i intelektualnih okolnosti (Geary, 1994., 33.).

Jedan meu epitafima "Rodih se u veliku radost, a umrijeh u veliku alost" pisan je
u duhu jobovsko-propovjednikove kantilene ("Zato si se dakle rodio od majke, da tako
alosno umre"; "Sretniji je dan smrti nego dan roenja"), dok je drugi ("Da je znati
svakomu oviku, kako stekoh blago, i s njega pogiboh") isklesan u maniri
Propovjednikova prezira ljudske tatine ("Tatina nad tatinama, sve je tatina"). Svi ti
natpisi, generalno uzevi, mogu se svrstati u kontekst Augustinove misli: "Slagati godine,
znai slagati grijehe". "Vrijeme je na isteku" poruuje sv. Pavao u Prvoj poslanici
Korinanima (Delimo, 1986., 65.-66., 71.-72., 76., 93., 99.-100.). Crkvena misao kasnoga
srednjeg vijeka poznavala je samo dvije krajnosti "tualjku zbog prolaznosti i slavlje
zbog spasa due u njenom blaenstvu" (Huizinga, 1991., 139.). Strah od "velike
kosaice" tako je u srednjovjekovnome drutvu mogao poprimiti uistinu kozmike
dimenzije.
Ista pouka strah, ili barem zamiljenost nad smru izbija iz onih nebrojenih slika
leeva koje su europski umjetnici od XV. st. rado slikali, osobito u Engleskoj, Francuskoj
i njemakim pokrajinama. Realna je pretpostavka o izravnoj vezi izmeu tekstova koji su
pratili slike u XV. stoljeu i monake meditativne prakse koja je bila proirena na iroku
publiku (Palmer, 1993., 321.), to znai da ne moe biti manje realna pretpostavka o isto
tako snanom utjecaju bosanskih franjevaca i njihove propovjednike prakse na
uobliavanje dijela naih nadgrobnih epitafa. Uostalom, likovni prikazi posmrtnih
plesova bili su ve sami po sebi jedna vrsta propovijedi; njihova funkcija nije primarno
estetska nego didaktika (Delimo, 1986., 126.). Omiljenost ove teme kod franjevaca
doputa pretpostavku da je tema posmrtnoga kola nala svoje mjesto i u crkvenome
slikarstvu srednjovjekovne Bosne, na to upuuju i ostaci freskoslikarstva iz crkve sv.
Marije u Jajcu s prikazom Stranoga suda teme srodne posmrtnom kolu (Kajmakovi,
1971., 89.-90.).
Grandiozna tema Sudnjega dana (Dies irae), nadahnuta biblijskim izvorima
kranskoga govora o smrti, s preziranjem svijeta, dramatizacijom umiranja i isticanjem
vlastitoga spasenja, preplavila je cijelu kulturu povezujui sve europske narode u jednu
veliku zajednicu. Crkva je, sa irokim spektrom sredstava koja su joj stajala na
raspolaganju, odigrala kljunu ulogu u svojevrsnom "pripitomljavanju" smrti, prirodnom
nainu njezina doivljavanja i njezinoj individualizaciji, potpuno stranoj starijoj povijesti

ljudskoga drutva. Uklopivi je u kozmiki kontekst, stapanjem tisuugodinjeg

vjerovanja u duhove s kranskim objanjenjem, nameui meditaciju o smrti kao glasni
poziv na ispovijed i obraenje, Crkva je postigla to da se paganski strah od biolokoga
umiranja preobrazi u kransko poimanje smrti kao dogaaja s pozitivnim znaenjem.
Praktino, to je znailo: ako netko, poput muenika, umre u Bojoj milosti, nee doivjeti
"stvarnu smrt" u suprotnom, smrt je tragedija (Pace, 1993., 359.; I. Fiskovi, 1990., 42.;
Duvnjak, 1989./90., 33.-36.). Premaujui okvire samostana, preplavivi cijelu europsku
kulturu, motiv Sudnjega dana doivio je raznovrsne transformacije u tadanjoj europskoj
umjetnosti u kojoj bosanski i humski steci, kao obiljeja "stalnog saveza ivih i mrtvih",
zauzimaju istaknuto mjesto. Steak tako postaje slubeni izraz potrebe za "vjenim
ivotom", materijalni oblik egzistencijalne istine da se smrti stane "ukraj", da pokojnik
"ivi u svom grobu" (Challet, 1965., 36.). Jedno od pitanja tie se doktrine istilita kao
srednjeg puta spasenja koja je na latinskom Zapadu stekla veliku popularnost, dok je
Pravoslavna crkva tu istu doktrinu odbila, tako da je bizantska kultura razvila razliite
predodbe mrtvih i odavanja pomena (Binski, 1996., 25.-26.).
Vie od kranske simbolike, vie od epitafa s njihovim pozivima na bdijenje i
odbacivanje ovozemaljske tatine, markantni broj steaka koji je prema realnim
procjenama prelazio 100.000 zorno svjedoi o trajnoj zaokupljenosti tadanjeg bosanskog
drutva kolektivnom eshatologijom. Sagledani u ovom obzorju, natpisi s bosanskih i
humskih mramorova ukazuju se kao dio jedinstvene teoloke cjeline umijea umiranja,
kao svojevrsni molitvenik posveen mrtvima koji nije navodio na oajanje, ve je
pozivao na bdijenje, budio nadu i zagovarao pokajanje. Ovom svojom osobinom oni se
svrstavaju u onaj nain zapadnoeuropskoga promiljanja smrti koji je, naspram
insistiranja na njezinoj jezovitoj komponenti, iz smrti uklanjao negativnu dimenziju. Put
takvom promiljanju smrti utro je sv. Toma Akvinski svojim djelom Summa theologiae
(Delimo, 1986., 59.-60., 101., 111.).
Sva iskustva ove grandiozne europske teme, kao "glavnog oruja za odgoj masa",
sublimirana su u djelu Ars moriendi (XV. st.) iji je autor vjerojatno anonimni
dominikanac iz Konstanza. Smrt se tako u religioznom govoru toga vremena nalazila u
samome sreditu ivota, ime je praktina namjena umjetnikog djela u grobnom
spomeniku doivjela svoje najjasnije oitovanje. Neprestano propovijedanje o smrti, i

rijeju i slikom, bilo je, na koncu, u logici kristijanizacije, koja je samostansku etiku
nastojala nametnuti drutvu izloenom opasnostima bogatstva i pomame za ivotom
(Huizinga, 1991., 238., 245., 252.; Delimo, 1986., 56.-57., 92., 137.).
DRAMA KOZMIKOG KRANSTVA
Izmirenje uene i puke kulture kroz steak: zaokupljenost smru
Jo po neemu vanom steci ine izuzetnu pojavu junoslavenskog i europskog
srednjovjekovlja: odstupajui od okotale i otro polarizirane sheme puke i tzv. visoke
(dvorske) kulture, to je sasvim neobino za srednji vijek, u fantazmagorinoj mjeavini
igre i zbilje u kojoj se praiskonske puke kreacije duha skladno prepliu s rafiniranim
vitekim idealom gotike manire, steci spajaju i pomiruju ove dvije, inae teko
pomirljive, sfere kulture (I. Lovrenovi, 1994., 86.-87.).
Pomno, poput kakva arhivara, sabirui duhovno-umjetnika iskustva od ilirskopoliteistikih, magijsko-mitolokih vjerovanja, do suvremenih bizantsko-romanskogotikih kranskih obrazaca nepregledne hijerarhije pojmova steci vjerno zrcale
mukotrpnu duhovnu evoluciju bosansko-humskoga podneblja milenijskog raspona.
Autentinije i vjerodostojnije od bilo koje druge umjetnike grane oni u slikovno-jezinoj
igri na kamenu, tom srednjovjekovnom "filmskom platnu", reprezentiraju duhovnu
dramu jednoga formalno kranskoga drutva, jo uvijek raspetoga izmeu paganskomitolokih i kristolokih tema. ovjek koji duboko zaokupljen milju o smrti podie
nadgrobni spomenik osoba je kranskoga mentalnoga sklopa, ali je to istovremeno
podvojena linost u kojoj jo uvijek ive pretpovijesni relikti tzv. "prirodne religije". To
se, moda ponajbolje, zrcali iz nepreglednog niza ornamentalnih motiva predantikog i
antikog podrijetla, ija pojava na stecima nedvojbeno govori o ilavosti davno
ukorijenjenih, praktino neizbrisivih modela kolektivne psihologije, izvana tek ogrnutih
platom kranstva. Ovdje do rijei dolazi jedan drevni religijski obrazac, dva prividno
slina izraza religijskog i magijskog kulta monoteistiki model i sklonost tovanja
prirodnih sila koji se meusobno prepliu (kobalj, 1970., 393.).

Upravo na plohama steaka, kao na podnevnome suncu, postaje sasvim vidljiv odnos
dviju kultura srednjeg vijeka: klerike ili uene kulture i puke ili folklorne kulture, te
proces njihove unutranje akulturacije, tj. uzajamnog prilagoavanja. Tu se pred
promatraem, u svoj prebogatoj slojevitosti ornamentalnih motiva, u njihovoj
nedokuivoj tematskoj, horizontalnoj i vertikalnoj strukturiranosti, otvara slika svijeta
srednjovjekovnoga ovjeka, njegovi "duhovni instrumentariji", i skriveni modeli svijesti i
ponaanja (Gurevi, 1987., 9.-10.). Bez obzira na sve manjkavosti izraza "puka kultura"
ini se prikladnim ostati mu vjernim budui da on oznaava kulturnu svojinu svih slojeva,
kako obrazovanih tako i neobrazovanih, za razliku od kulturne produkcije intelektualne
elite kao svojine povlatenog drutvenog sloja. Tako je mogao biti roen pojam pukoga
katolicizma koji u sebe ukljuuje paganske misaone stereotipe poput magije i
praznovjerja, potpuno tue kranskim vjerovanjima i shvaanjima. Budui da se puka
magija nije mijenjala tijekom stoljea i milenija, ni steci nisu u stanju do kraja
precizirati u kojoj je mjeri homo naturalis postao homo christianus (usp. Gurevi, 1987.,
152., 159., 169.).
U toj naglaenoj ambivalenciji, u duhu Bahtinove sheme o "karnevalsko-pukoj i
ozbiljnoj crkvenoj" kulturi srednjeg vijeka, u dijalektikoj povezanosti ovih ozakonjenih
suprotnosti, u neprekinutu dijalogu dvaju kulturnih naela koji nije bio "spor gluvih"
(Gurevi, 1987., 274.-275., 277.), nastala je umjetnost steaka. U stoljetnom
usuglaavanju razliitih religijskih predodbi, u nikad dovrenom pokrtavanju arhajskih
vjerskih tradicija, nastalo je srednjovjekovno kozmiko kranstvo jedna vrsta biblijski
reinterpretirane paganske kozmike religioznosti. Tako se na cijelom europskom prostoru
a steci su upravo kolski primjer toga procesa uspostavlja "ekumenska kulturna
unifikacija", jedna vrsta liturgijske dimenzije ovozemaljske egzistencije prispodobljene
pukome poimanju eshatoloke zagonetke, koja je ivjela usporedo sa stvaralatvom
teologa, mistika i dvorskih umjetnika (Elijade, 1991.a, 315.-318.; Lopez, 1978., 320.324.).
Na plohama steaka pred promatraem se i danas odvija sekvenca jedne jo uvijek
aktualne drame dvomilenijske jednoinke preobraenja mitolokih bogova i heroja u
kranske svece, drama koja je u univerzalizaciji kranske poruke srednjovjekovnome
ovjeku, barem i na trenutak, barem i sporadino, usred uasa ratova, gladi i epidemija,

omoguavala uivanje jednoga drukijeg paralelnog svijeta ispunjenog vrlinom i

ljepotom. U svijetu jedne ovakve "izmatane ikonografije", skrojenom od religioznih i
pseudoreligioznih sadraja, vjernik "postepeno ulazi u jedan svet vrednosti i znaenja
koji za neke na kraju postaje mnogo 'stvarniji' i dragoceniji od sveta svakodnevnog
iskustva" (Elijade, 1991., 88.-89.).
Na drugoj pak strani, svojim unekoliko zakanjelim, dominantno romanikim fondom
umjetnikih ukrasa, afirmirajui opeprisutni razbueni interes kasnog srednjeg vijeka za
ovjeka i svijet prirode, obiljem floralnih i ivotinjskih motiva koji odiu nekom
sablasnom vitalnou, oivljavanjem portreta i pejzaa kao relativno nove teme europske
umjetnosti nakon kraha antike (Janson, 1986., 228.; Baltruaitis, 1991., 7.), steci
nepogreivo ukazuju na uskipjelu snagu razbuenih energija bosansko-humskog drutva
XIV. i XV. stoljea.
Ljudskost te umjetnosti, njezina zaokupljenost podrujem vrline i grijeha, njezina
naglaena eshatoloko-humanistika dimenzija, sva je u slubi ovjeka jer ona odgovara
svojoj osnovnoj namjeni ljepotom ukrasiti ivotni ambijent. Nalazei se u samome
sreditu

ivota,

darujui

mu

novi

sjaj,

uspostavljajui

vrsti

most

izmeu

srednjovjekovnoga miljenja i drevne, praiskonske senzibilnosti, ona obilje svojih ideja

slae u "graevinsku kupolu" srednjeg vijeka, u kozmike raspone univerzalnosti,
traginosti i uzvienosti ljudske egzistencije. Ona u redu prirodne hijerarhije u jednu
cjelinu slae sve egzistencijalne pojmove; svete, profane i imaginarne (Delimo, 1986., 88.
usp. Baltruaitis, 1991., 24.-27.).
Brojnost steaka koji su gustom mreom pokrili bosansko-humsku zemlju sama za
sebe govori o opoj zaokupljenosti smru o ogranienosti svih ljudskih napora onim
temama koje su tako snano proele europske duhove u osvit nove povijesne epohe.
Bujanje ove jedinstvene sepulkralne umjetnosti podudara se s epohom najvee
ekonomske moi bosansko-humskoga drutva, s vremenom njegova materijalnoga zenita.
Bilo je to feudalno drutvo na izmaku, koje je u procjepu izmeu sakralnog i profanog
tragalo za novim rjeenjima nagomilanih unutarnjih oprenosti.
Nain grupiranja steaka doputa da se na terenu prati nekoliko vanih historijskih
pojava, procesa i odnosa. To znai da se prema smjetaju velikih nekropola mogu locirati
sjedita kultnih i politikih zajednica; prema smjetaju nekropola srednje veliine moe

se pratiti razvitak tzv. rodovskih sela; manje skupine steaka pokazatelj su uznapredovale
feudalizacije i socijalnog raslojavanja kada se pojedini ekonomski ojaali rodovi vie ne
ele pokopavati sa svojim siromanim i neuglednim roacima i susjedima (P. Aneli,
1975., 224.).

III.
NEKROPOLE "GRADOVI MRTVIH"
Zajednica ivih i mrtvih monumentalnost smrti
Prvi ovjek na Adam, Homo sapiens, neandertalski lovac-sakuplja bio je takoer
prvi koji je svoje mrtve smjestio u kolektivna groblja koja datiraju unatrag gotovo 40.000
godina. Od toga vremena groblje ili grobni spomenik postao je stalnim znakom ljudskog
prebivanja, svjedoei o kontinuiranom odnosu izmeu smrti i kulture. Smrt je takva da
voli predstavljanje (Aris, 1985., 1.). Osoben izraz ove milenijske monumentalizacije
smrti predstavljaju nekropole steaka kao materijalni dokaz svetog aspekta smrti.
Nekropole istovremeno svjedoe o dva velika preokreta u srednjovjekovnoj
konceptualizaciji smrti: prvome koji se odigrao u II. i III. stoljeu nakon Krista, te
drugome vezanom za XI. i XII. stoljee (Aris, 1985., 4.). Drugi konceptualni preokret
zrcali se u pojavi veih grobalja nakon XII. stoljea, u istom vremenu kada su ljudi
prestali s koritenjem antikih kamenih sarkofaga (Aris, 1981., 61.).
Pored regionalne diferenciranosti vidljive u upotrebi oblika, ornamentalnih motiva i
kvaliteti izrade, njihovim sustavnim prouavanjem zapoetim koncem XIX. stoljea
uvidjelo se da se steci obino nalaze koncentrirani u skupinama u grobljima pojedinih
obitelji sa svega nekoliko primjeraka, u grobljima itavih rodova prosjeno s 30 do 50
steaka, konano u velikim nekropolama seoskih opina ponekad i s vie stotina
primjeraka (P. Aneli, 1984., 487.). Najvei broj nekropola smjeten je u junom pojasu
u Hercegovini i dijelu Dalmacije zatim u sjevernom pojasu s jugozapadnom,
srednjom i istonom Bosnom te zapadnom Srbijom (Mileti, 1982.a, 238.). Ovdje emo
se osvrnuti na neke od reprezentativnih porodinih nekropola, koje odraavaju razvojni
put steaka u cjelini, ali i njihove regionalne osobenosti. Nekropole su pouzdan
pokazatelj naseljenosti pojedinih dijelova srednjovjekovne Bosne i oituju s jedne strane
mo i bogatstvo, s druge pijetet i slavu (Koroec, 1952., 375., 378.). Ovi "gradovi mrtvih"
u punom su znaenju te rijei pandan gradovima ivih, tj. tadanjim feudalnim
gradovima, ime stvaraju sliku uravnoteenosti ivota u prostoru (I. Fiskovi, 2005., 39.).

Smjetanje nekropola u neposrednoj blizini naseljenih mjesta odraava znaaj

paradoksalne potrebe uklanjanja mrtvih kako bi ivi mogli obnoviti svoju normalnu
aktivnost, ali isto tako i potrebe da se mrtve "dri ive" u cilju odravanja drutvenih veza
usprkos smrti (usp. Geary, 1994., 78.). Nekropole takoer potvruju opu kransku
praksu, zajednikih prije nego pojedinanih mjesta ukopa, koja je vrlo rano postala
pravilom. Tijekom srednjeg vijeka groblje je zajedno s crkvom predstavljalo centar
drutvenog ivota, tu su ljudi stoljeima obavljali duhovne i svjetovne poslove, tu se
trgovalo i donosile se presude, tu su se odvijale njihove igre i ljubavne afere (Ball, 1995.,
45., 58.-59.). Svaki grobni spomenik pripovijeda priu, dok su unutar groblja spomenici
ujedinjeni da kau jo iru pripovijest. Grobni spomenici su zato metod za pristup
ivuemu drutvu (Hope, 2000., 181.). Funkcija grobnih spomenika bila je da za sebe
veu due umrlih i da zajednici ivih slue kao zamjena za pokojnike i medij
komunikacije s duama predaka (Erdeljan, 1996., 115.). Zato je, koliko mjesto smrti,
groblje bilo mjesto ivota. Ovaj promiskuitet ivih i mrtvih bila je karakteristika drutava
zapadnog latinskog svijeta (Aris, 1985., 19.), ali isto tako i drutava bizantske kulturne
sfere.
Nekropole, meutim, rapidno iezavaju pred naim oima tako da danas ni izdaleka
ne vrijedi ocjena da se "po broju i krasoti nadgrobnih spomenika" nekropola u Starom
Selu nedaleko od Jajca "moe ubrojiti meu najljepa sredovjena groblja u Bosni i
Hercegovini", kako je to koncem XIX. st. tvrdio Kosta Hrmann (1891., 48.). S istim
ushienjem napisao je oko Mazali (1939., 28.-31.) da nekropola kneza Batia u
Kopoiu kod Ilijaa predstavlja "najljepi na spomenik ove vrste srednjeg vijeka" i da
bi zbog toga trebalo "njezinom uvanju posvetiti vie panje". Njezino dananje stanje,
meutim, ne govori da je ovaj apel ikad dopro do uiju onih koji bi o tome po logici
stvari morali brinuti.

PORODINE NEKROPOLE
Nekropola Sankovia na lokalitetu Grka Glavica u selu Biskup
Meu porodinim nekropolama istie se nekropola Sankovia u Biskupu kod Konjica,
koju je izmeu 1955. i 1957. istraio i javnosti predstavio za bosanskohercegovaku
medijevalistiku iznimno zasluni Marko Vego.
Sankovii

pripadaju

krugu

bosanskih

feudalnih

magnata

ija

se

povijest

dokumentirano moe pratiti kroz etiri generacije od spomena Draena Bogopeneca

1306. godine, najstarijeg poznatog lana porodice, do smrti vojvode Radia Sankovia
1404., koja je oznaila i njezin kraj. U tom vremenskom rasponu, irei svoje posjede iz
brdovitih predjela oko gornjeg toka Neretve i Nevesinja prema moru, do Popova polja,
Bosanskog primorja (izmeu Stona i Petrova sela) i Slanog, zatim prema istonim i
sjevernim dijelovima dananje Hercegovine i konano do Konavala, Sankovii su drali u
svojim rukama sudbinu ovoga dijela bosanske drave. Svoj politiki znaaj izgradili su
najvie zahvaljujui graninom poloaju svojih zemalja izmeu Srbije i Bosne, budui da
je Hum ulazio u okvir pretenzija obje drave. Ova pozicija do punog je izraaja dola ve
u vrijeme upana Miltena Draivojevia (1332.-1343.), jedno kratko vrijeme poput
njegovih roaka iz Trebinja u slubi srpskog cara Duana, zatim ugledne linosti na
dvoru bana Stjepana II. Kotromania. Miltenova se kerka Radaa udala za lokalnog
feudalca Nenca ihoria, a poznata je i po tome to je kasnije uzela monako ime
Polihranija, kao i po nadgrobnom natpisu naenom u Velianima (Popovo polje). Pod
Sankom Miltenoviem (1335.-1372.) dubrovakim graaninom i bosanskim barunom s
uglednom dvorskom titulom kaznaca postali su Sankovii mona poluga u rukama
nositelja ojaale sredinje vlasti u Bosni. Za njegovu su se naklonost otimali ne samo
Dubrovani s kojima je njegovao tijesne poslovne veze, nego i drugi susjedi. Sinovi
Sankovi Bjeljak i Radi (1379.-1404.) posljednje su linosti ove porodice za iji se
tragini kraj vee neuspjela prodaja Konavala Dubrovanima 1391. i vojna intervencija
Vlatka Vukovia i Pavla Radinovia koji su zaposjeli ovaj teritorij i meusobno ga
podijelili (Mijukovi, 1961.).

Centar Radievih posjeda nalazio se kod Konjica s dvorom u Zaboranima nedaleko od

sela Biskup, gdje je na lokalitetu Grka Glavica Vego istraio nekropolu Sankovia
sastavljenu od 16 masivnih steaka u obliku sanduka lociranih unutar jedne poruene
crkve, te preostalih 73 steka u obliku ploe, sanduka i sarkofaga smjetenih oko same
crkve dimenzija 12,10 x 6,20 m.
Jedan od prvih istraenih grobova, sa stekom ukraenim natpisom, pripada gospoji
Goisavi keri zetskog vlastelina Jurja Balia, eni Radia Sankovia sahranjenoj
koncem 1398. godine. Goisava je pokopana u drveni sanduk s rukama prekrienim na
grudima, s dubrovakim dinarom u ustima, a i svilene vrpce naene u grobu takoer su
dubrovake provenijencije. Upravo njezin steak kazuje da i ostali grobovi unutar crkve
pripadaju Sankoviima.
U jednom od grobova poloenim uz apsidu, ukraenim stekom teine oko 8 tona,
naeni su ostaci zlatotkane brokatne haljine i okrugle kape izraene od istoga materijala.
Brokat je bio ornamentiran jer se jo uvijek vidi vie figura pasa s ogrlicom,
raspoznatljive su palmete koje izlaze iz kapitela, spiralni geometrijski motivi te glava
guske s dijelom vrata. Razaznaje se dio kule i neke luksuzne zgrade, takoer u zlatnom
brokatu izraen grb srcolika oblika, sa etiri grede od 13 zlatom vezenih nepravilnih
kockica. Po svemu sudei, grb je kombiniran prema svim heraldikim pravilima. I ostali,
uglavnom geometrijski motivi, skladno se uklapaju u cijelu ovu kompoziciju. Brokat
raen u romanskom stilu, smatra se u Lucci u Italiji pod utjecajem Saracena, datiran je u
XIII. st. Na osnovi svih indikacija moe se pretpostaviti da se ovdje radi o grobu nekog
od starijih predaka Sankovia, moda i samog Draena Bogopeneca.
U grobu smjetenom u sredini crkve, s najimpozantnijim stekom teine oko 9 tona,
naen je kameni sarkofag do tada prvi poznati primjerak ove vrste ispod steka i u
njemu kosti oito prenesene s nekog drugog mjesta. Uz lubanju mukarca otkrivena je
staklena aa u vertikalnom poloaju s ostatkom priloga, a na cjevanici desne noge
primjetan je duboki urez od maa. S obzirom na okolnosti pod kojima je tragino izgubio
ivot, zatim prema lokaciji steka u sredini nekropole moe se pretpostaviti da se radi o
grobu kaznaca Sanka, ije je tijelo nakon njegove pogibije naknadno moglo biti
preneseno na njegovu plemenitu batinu. Staklena aa izraena na otoku Murano
(Venecija) koncem XIV. st., sarkofag od miljevine i masivni nadgrobni spomenik ovu

pretpostavku ine jo ozbiljnijom. Uloga pehara (ae) ili zdjelice u grobu nije jasna; u
nekim sluajevima mogli su sadravati posveeno vino ili kruh. U srednjovjekovnoj
Engleskoj uobiajila se praksa stavljanja ae vina u sanduk uz samo tijelo pokojnika.
Pijui iz te ae ivi su osjeali da uspostavljaju neku vrstu zajednitva s mrtvom osobom
(Ball, 1995., 48.). Kada su na kranskom grobu koriteni simboli penice bilo je
pridodano priesno znaenje. Groe i penica u kranskom grobu predstavljaju vino i
kruh pod kojim se okolnostima rtvuje sam Krist, a koji vjernici primaju na kranskim
oltarima (Ball, 1995., 30.).
Drugi grob iz sredine crkve zanimljiv je po nalazu 111 srebrnih puceta okruglog oblika
s petljom, po nekoliko dijelova brokatne trake, tri fragmenta svilene haljine te svilenoj
kianki od kape izvezenoj zlatnom icom. U grobu s desne strane groba gospoje Goisave
poivao je kostur okrenut licem prema zemlji s rukama na leima, s istim dubrovakim
dinarom u ustima. Ovaj grob Vego smatra posljednjim poivalitem Radia Sankovia.
Kao da se radilo o nekoj popudbini, organizatori pogreba u Latviji uz pokojnika su u grob
stavljali i novac (Vba, 2006., 139.). Stavljanje novca uz pokojnike ostatak je starog
praznovjerja da je novac potreban za plaanje prijevoza na drugi svijet (Curl, 1980., 72.).
Svi ovi nalazi, ukljuujui venecijanski i drugi talijanski novac iz XII., XIII. i XIV. st.
kao i dubrovake monete iz XIV. st. govore da se radilo o bogatim feudalcima (Vego,
1955., 1957.). Kada bi mogli biti sasvim sigurni da srebrna aa sa irilinim natpisom i
imenom njezina vlasnika "Sinaka" koja se uva u Metropoliten muzeju u New Yorku
pripada upravo kaznacu Sanku Miltenoviu, kako je to pretpostavila Bojana Radojkovi
(1966.), dojam o bogatstvu i prefinjenom ivotnom stilu Sankovia bio bi jo izotreniji.
Budui da je smjetanje grobova u crkve vrlo rano postao operairen kranski obiaj,
pa time i u srednjovjekovnoj Bosni, injenica da se cijela ova nekropola nalazi unutar
jedne crkvene graevine ne bi sama po sebi budila posebno zanimanje kada ne bi bilo
rijei o tome da su se steci pojavili tek nakon to je crkva prestala biti aktivna. O tome
svjedoe sarkofazi oko same crkve vremenski mlai od sanduka unutar crkvenog
prostora, to govori da crkva prvotno nije graena kao mauzolej Sankovia, nego je od
konca XIII. st. koritena kao njihova nekropola.
Pokuaj da se nae odgovor na ovo sloeno pitanje tijesno je povezan s rjeavanjem
problema konfesionalne orijentacije Sankovia humskih magnata koje je Konstantin

Jireek oznaio pravoslavnima. Povod za ovakvo miljenje dao je Jireeku dubrovaki

kroniar Rasti koji je, opisujui odnose izmeu Radia Sankovia i Dubrovana, Radia
optuio za dvolinost osobinu koju je pripisao ostalim slavenskim knezovima otkako su
primili "grku izmu" (Rasti, 1893., 178.). Pitanje je, meutim, je li Jireek u ovom
sluaju bio na pravom tragu budui da izrazi grki obred, grka krivovjerja i zablude
Grka koje katoliki pisci Orbini i Farlati veu uz bana Stjepana II. i Tvrtka I.
Kotromania oznaavaju njihovu pripadnost Crkvi bosanskoj, a ne pravoslavlju. Isto
znaenje imao je atribut raskolnik kojim je Tvrtka I. poastio Raynaldi (D. Lovrenovi,
2006.a, 689.-690.). Stoji li, pak, ime lokaliteta Grka Glavica na kome se nalazila
crkva s nekropolom Sankovia u izravnoj vezi s navedenim konfesionalnim atributima za
sljedbenike Crkve bosanske, pitanje je za budua istraivanja. U pravcu rasvjetljavanja
ovog problema vodi i naziv samoga sela Biskup koji asocira na visoku slubu u
velikim crkvama, ali i u Crkvi bosanskoj, koja je upravo u oblasti Konjica imala svoja
snana uporita. Ovaj naziv kao to je sluaj s Praom Biskupinom i Biskupiima kod
Visokog ponajprije ima vezu s biskupskom rezidencijom ili biskupskim posjedom.
Sluajno ili ne, ostaje da se istrai, na jednoj od nekropola Velikog jezera ispod Ljeljena
na Visoici iznad Konjica na proelju velikog sljemenjaka nalazi se lik mukarca s
biskupskim tapom u lijevoj ruci spirale okrenute prema vani, simbolizirajui moda sv.
Nikolu, takoer biskupa, a ne treba iskljuiti ni mogunost da je ovu likovnu predstavu
nadahnuo lik sv. Grgura Nazijanskog, (jednog od otaca istone Crkve) prisutnog na
bosanskom novcu XV. stoljea (Palameta, 1999., 37.-38.).
Starinska groblja u selima oblasti Takovo u okolici Gornjeg Milanovca u Srbiji nose
takoer naziv "grka", iako Crkva bosanska ovdje nije mogla ostvariti bilo kakav utjecaj,
ali isto tako i "maarska groblja", iako se zna da ovdje nije moglo biti etnikih Maara. U
ovom sluaju naziv Maar oznaavao je uope katolika sa sjevera (M. Filipovi, 1962.,
153.-154.), to upuuje na zakljuak da ni naziv "grka groblja" za nekropole bosanskih i
humskih steaka nije imao etniku, nego prije vjersku podlogu. Naziv "grka groblja"
rairen u isto pravoslavnom podruju Srbije ne bi mogao postati tradicionalnim da se
radilo o hereticima, kao to o tome govori i injenica da se isti naziv sauvao meu
kranskim stanovnitvom Hercegovine (Vego, 1963., 201.). Ne izgleda, stoga,
uvjerljivom pretpostavka da su naziv "grka groblja" za srednjovjekovne nekropole u

narod uveli katoliki sveenici koji su odvraali narod od starih obiaja obiljeavanja
groba, proglaavajui ranija groblja grkim i izmatikim (orovi, 1956., 127.), jer bi se
taj naziv ustalio samo kod katolikog ivlja, to nije sluaj.
U prilog tome da su Sankovii bili bliski Crkvi bosanskoj, to je nagovijestio i Vego,
govori povelja Bjeljaka i Radia Sankovia izdana Dubrovanima 15. IV. 1391., kada su
"na sveto pismo Hristovo... prisegli naom vjerom i duom", to je izraz identian onom
koji koristi Stjepan Vuki Kosaa 19. VII. 1453. pozivajui se na "svjedoke i sreditelje
vjere nae djeda bosanskoga i s njim dvanaest poglavitih krstjana" definirajui svoju
konfesionalnu pripadnost u trenutku izmirenja sa sinom Vladislavom. U tom pravcu vodi
i spomen "318 svetih otaca ie nikejskih" navedenih u sankciji povelje koju Sankovii
izdaju Dubrovanima (Miklosich, 1858., 219., 461.), jer ovaj izraz upuuje na utjecaj
istonoga kranstva. Neto o tome kae i grobni natpis na steku gospoje Goisave,
supruge Radia Sankovia, naime da "prija svoju viru i vinu slavu". Goisava je na dvor
Sankovia dola iz pravoslavne porodice zetskih Balia te se ini prirodnim to istie
brigu za svoju vjeru u drukije obojenoj konfesionalnoj sredini. Ovo ne bi bio usamljen
sluaj u tadanjoj branoj politici da udajom i dolaskom u drugu konfesionalnu sredinu
supruga zadrava pravo ispovijedanja svoje vjere. Sam irilini natpis na steku izraen
majuskulnim slovima s dvije strane u dva reda, a s druge dvije strane u jednom redu,
djelo je vjetog kovaa.
Krsno ime Sankovia, kako sami kau u navedenoj povelji, vee se za arkanela
Mihovila zatitnika vitetva i sv. Jurja kojemu se takoer pripisuju viteke odlike.
U rjeavanju ovog pitanja od pomoi je druga nekropola s nekih 100 steaka, veinom
u obliku ploe, smjetena uz ruevinu crkve na oblinjem lokalitetu Razii, koji je kao i
Biskup pripadao srednjovjekovnoj upi Kom. Crkva rustinog romanskog stila dimenzija
bez apside 11,07 x 5,93 m, podignuta u XII. ili XIII. st., starija je od crkve u Biskupu, u
njoj se moda sluio istoni obred, a injenica da u crkvi nema naknadnih ukopa i steaka
govori da je naputena znatno kasnije nego crkva u Biskupu, to znai u vrijeme
osmanske vlasti, o emu svjedoe i stilske karakteristike portala iz XV. st. Nekropola oko
crkve, moda posveene sv. Mihovilu Arkanelu i sv. Jurju starija je od nekropole u
Biskupu (Vego, 1958., 159.-166.).

Nekropola Sankovia vaan je indikator o tome kako tijekom veeg dijela XIV. st.
najmonija porodica srednjovjekovnog Huma kao nadgrobne spomenike koristi upravo
steke. Iako u okolici Konjica ima nekoliko, vjerojatno i najljepih, nekropola koje se
mogu pripisati Vlasima, one pripadaju mlaem razdoblju kada su se Vlasi afirmirali kao
znaajan ekonomski i politiki faktor u srednjovjekovnoj Bosni a naroito u Humu, tako
da steci Sankovia ne govore u prilog tezi o vlakom podrijetlu steaka koja je
odnedavno zaivjela u jednom dijelu historiografije (P. Aneli, 1975., 224.).
Nekropola Miloradovia-Hrabrena na Radimlji (Batnogama)
Dok nekropola Sankovia odraava poetnu i srednju fazu izrade steaka, razdoblje u
kome jo ni izdaleka nisu bile iscrpljene sve mogunosti ove sepulkralne umjetnosti,
nekropola pravoslavne vlake porodice Miloradovia-Stjepanovia iz roda Hrabrena na
Radimlji kod Stoca iz druge polovice XV. st., na lokalitetu u to vrijeme poznatom pod
nazivom Batnoge, zrcali sami vrhunac njezina razvoja.
Rodonaelnik porodice Miloradovia izvjesni je Milorad, koji je kao starjeina vlakog
roda ili neke skupine ivio u drugoj polovici XIV. st. (Hrabak, 1956., 34.). Dubrovaka
alba upuena 23. III. 1416. knezu Petru Pavloviu spominje Stipana Miloradovia,
Miloradova sina, koji se ratujui na strani Pavlovia protiv Sandalja Hrania zajedno s
Turcima pojavio na dubrovakoj granici oko Slivna i izazvao bojazan od ratnih
pustoenja (Stojanovi, 1929., 530.-531.). Stipan Miloradovi imao je trojicu sinova:
Petra, Radoja i Vukia (Toi, 1998.a, 97.). Petar Stjepanovi Hrabren javlja se u
dubrovakim izvorima sredinom 1473., a posljednji put svibnja 1486. (Hrabak, 1956.,
35.). Radoje Stjepanovi umro je izmeu 1475. i 1477., dok se Vuki Stjepanovi zadnji
put spominje 1496. godine (Toi, 1998., a, 103.).
Kitei se titulama vojvoda i knezova, drei posjede u oblasti izmeu Stoca i Mostara,
Miloradovii-Stjepanovii zapovijedali su vlakom vojnikom ustanovom ozakonjenom
u srednjovjekovnim dravama Balkana (Bogievi, 1952., 140., 142., 148., 159.). Poloaj
njihovih zemalja doveo ih je u tjenje veze s Dubrovanima, rezultirajui njihovim
ekonomskim jaanjem karakteristinim za iru vlaku populaciju u oblasti Huma (D.
Kovaevi, 1963.). U osmanskom defteru iz 1477. spominje se vojvoda Petar Hrabren

kao timarnik, to znai da se u jednom kritinom vremenu tranzicije uspjeno integrirao u

novonastajui politiki i drutveni okvir. Katunska formacija vojvode Petra Hrabrena
pripadala je vlakoj grupaciji Donjih Vlaha nahije Blagaj najveoj takvoj grupaciji na
podruju Huma s ukupno 37 katuna koji su obuhvaali 1383 kue i 177 neoenjenih.
Izmeu ovih 37 katuna najvei je bio katun vojvode Petra i Vukca (iz njegove "bratije")
sa 127 kua i 16 neoenjenih (N. Filipovi, 1974., 154.-157.). Upravo tih godina
vjerojatno kao odgovor na osmansko osvajanje Huma nakon to se rotie na svetom
evangeliju boiem, primljen je vojvoda Petar Stjepanovi-Hrabreni sa "svojom bratijom",
knezovima Vukcem, Pavkom, Stipanom i Radivojem Popratoviem u red dubrovakih
graana (Stojanovi, 1934., 201.-202.). Ova dva vremenski bliska podatka, koji Petra
Stjepanovia-Hrabrena prikazuju kao osmanskog timarnika i dubrovakog graanina,
oslikavaju godine nastanka nekropole na Radimlji. Ekonomski, vojni i drutveni
potencijali Stjepanovia-Hrabrena, vana uloga u uspostavi i uvrenju timarskoga
sistema u Humu, stabilan poloaj u odnosu na nove vlastodrce koji se zrcali i kroz
izgradnju crkava u Oaniima, Trijebnju i Klepcima, a kasnije manastira itomisli,
pravoslavna vjera kao specifian faktor kolektivne patrijarhalne solidarnosti vlakih
skupina, sva ta silina vlake ekonomsko-socijalne evolucije traila je svoj prostor za
realizaciju (N. Filipovi, 1974., 217.-221.). Jedno od reprezentativnih podruja rodovskoplemike slave predstavlja nekropola na Radimlji "bez sumnje jedna od najljepih ako
ne i najljepa kolekcija steaka", nastala na izmaku srednjovjekovne i na poetku
osmanske epohe u vremenskom okviru XV. i XVI. st. (Benac, 1950., 3., 41.).
Nastanak jezgre ove nekropole novija istraivanja pomjeraju u kraj XIV. stoljea kada
su isklesana tri velika sanduka, od kojih su dva opremljena bogatim ukrasima i likovnim
motivima u plitkom reljefu. Sljedea faza zastupljena je jednostavnim sanducima i
sljemenjacima sa cvjetnim krievima na proeljima i bordurama od akantusova lia.
Odvojena skupina od dvadesetak steaka nastala u zadnjoj fazi irenja nekropole,
kvalitetne izrade i raznovrsnih oblika, nedvojbeno predstavlja groblje MiloradoviaStjepanovia zasvjedoeno i odgovarajuim epitafima (Palameta, 2002./03., 36., 38.).
Danas nekropola u Radimlji broji ukupno 133 steka, dok ih je nekad moralo biti
barem oko 150, budui da je 15-20 komada uniteno 1882. prilikom gradnje puta koji
presijeca nekropolu. Vlaka porodica Miloradovia-Stjepanovia jedno je od svojih

naselja imala na brdu Oanii sjeveroistono od nekropole. U dvoritu stare crkve na

Oaniima nalaze se dvije kamene stolice iz srednjeg vijeka; prema natpisu jedna je
pripadala najprije Stipanu Miloradoviu, a zatim njegovu sinu Petru. Ispod jednog lijepog
steka na radimskoj nekropoli ukopan je sin vojvode Stipana, "dobri" (plemeniti mu)
Radoje, "na svojoj batini na Batnogah", kako se ita na "biligu" koji je postavio njegov
brat, vojvoda Petar. Sudei prema veem broju ilirskih grobnih gomila u neposrednoj
blizini nekropole, ovo je mjesto od ranije koriteno kao poivalite mrtvih, tako da su
stanovnici Batnoga samo nastavili tu davnu tradiciju. Osim grobova sa stecima, postoji i
itav niz grobova bez spomenika, oznaenih samo manjim krugom kamenica koji su
pripadali siromanijim slojevima drutva, a moda su i kasnijeg datuma.
Od devet oblika steaka zastupljenih na ovoj reprezentativnoj nekropoli plo ima 36,
ploa s podnojem 1, sanduka 27, sanduka s podnojem 24, visokih sanduka 4, visokih
sanduka s podnojem 5, sarkofaga 2, sarkofaga s podnojem 31, dok je steaka u obliku
kria 3. Od spomenutih 133 steka ornamentirana su 63, to znai da je u usporedbi s
drugim ova nekropola umjetniki izuzetno bogato ukraena, jer je ukraen svaki drugi
steak. Osim bogate ekonomske osnove, tome su svakako pridonijeli kvalificirani
kamenoresci "kovai" meu kojima su iz natpisa na secima poznata trojica: Miogost,
Volain Vogai i Ratko Brativo(n)i. Bogatstvu ornamentike nesumnjivo je pridonio i
izotren umjetniki ukus naruitelja steaka. Najvie su ornamentirani visoki sanduci s
podnojem i sarkofazi s podnojem koji pripadaju tadanjoj drutvenoj eliti.
Meu ornamentima istie se zavojita linija s trolistom, ornament u obliku pletenog
ueta, plastini cik-cak ornament, zrakasti krug, rozeta, predstava plastinih krugova,
grozda, tapa u obliku slova T i spiralnih zavoja. Predstava luka i strelice na
"vojvodskim" stecima, prema starijoj interpretaciji, oznaava vojniku funkciju
Miloradovia-Stjepanovia, kao i predstave titova s maem.
Figuralne predstave mogu se razvrstati na predstave mukih figura s podignutom
desnom rukom na tzv. "vojvodskim" stecima (ili stecima koji simboliziraju sv. Vida) i
na predstave kojima dominiraju pojedine scene poput lova, posmrtnog kola i borbeturnira. O prvoj vrsti ovih figuralnih predstava ve je bilo govora i one su vjerojatno
oznaavale pojedince koji su pripadali kui Miloradovia-Stjepanovia. Druga vrsta
figuralnih predstava lov, posmrtno kolo i borba-turnir koje su izvedene krajnje

dinamino, takoer je opisana sa svojim osnovnim umjetnikim i religioznim porukama

koje odraavaju tijesno preplitanje paganskih i kranskih modela miljenja. U scenama
lova predstavljeni su luk i strelica, od ostalog oruja javljaju se ma i koplje, u jednom
sluaju buzdovan, dok su neki od boraca zatieni titom ija je proizvodnja po svemu
sudei tipizirana.
Pored imena Stipana Miloradovia i njegovih sinova Radoja i Petra, iz pet natpisa na
stecima saznajemo jo tri imena itelja Batnoga, kao i imena trojice kovaa.
Steci na Radimlji izraeni su od krenjaka sjeenog iz stijene Oanikog brda, na
mjestima vidljivim jo i danas. Steci su i klesani upravo tu, na samome majdanu, a zatim
prevoeni do nekropole gdje su vreni zavrni radovi i ornamentiranje (Benac, 1950., 28.41.).
Nekropola u Radimlji, barem onaj dio koji se nesumnjivo vee za Miloradovie, jedna
je od nekropola iji se konfesionalni karakter moe odrediti, budui da je pripadala
pravoslavnim kranima. Stoljetne plime i oseke katolianstva i pravoslavlja u Humu
pitanje konfesionalnog sastava stanovnitva ove oblasti u srednjem vijeku jo uvijek
ostavlja otvorenim, jer se ocjene kreu izmeu ekstrema od toga da je krajem XIV. st. i
kasnije katolianstvo prevladavalo u oblasti donje Neretve dok je pravoslavlje zadralo
primat u unutranjosti (irkovi, 1964., 108.), do toga da je u vrijeme hercega Stjepana
Kosae puanstvo Huma ipak bilo "veinsko katoliki", da su oblasti istono od Trebinja
bile pravoslavne, s tim da su krstjani imali prevagu na sjeveru Huma i u Podrinju (Pulji,
2005., 264.).
Likovi i portreti na ovoj, ali i na drugim humskim i bosanskim nekropolama srednjeg
vijeka nisu mogli pripadati manihejcima, jer se kako to kae crkveni sabor odran 563.
u Bragi u panjolskoj to kosilo s njihovim uenjem o demonskom karakteru ljudskog
tijela, u ije se uskrsnue nije vjerovalo. U kranstvu je, naprotiv, sukladno Kristovu
uskrsnuu, vladalo uvjerenje o Sudnjem danu kao danu uskrsnua tijela, zbog ega je
1048. ustanovljen Dan mrtvih kada se moli za njihove due i kada se pale svijee na
grobovima (Vego, 1973., 313., 318., 321., 324.-331.). Jedno takvo mjesto, po cijeloj je
svojoj ikonografiji, predstavljala nekropola u Radimlji (usp. Palameta, 2002./03).
Drugo je, meutim, pitanje do koje su mjere kranski obrasci prodrli u mentalitet
tadanjeg vlakog drutva, odnosno u kojoj su mjeri zamijenili drevne paganske

predodbe i rituale. Ako bi se o tome sudilo na osnovi poslovne knjige dubrovakog

trgovca ivana Pripinovia koja za vremenski period izmeu 1456. i 1479. sadri
informacije o 12 hercegovakih vlakih grupacija obuhvaenim imenom Donji Vlasi s
podruja Ljubinja, Stoca i Bilee, meu kojima i Miloradovia-Stjepanovia, onda
odgovor ne moe biti jednoznaan. Naime, izmeu 156 navedenih vlakih imena,
romanska imena (Bil, Bol, Baleta, Bul) predstavljala su pravu iznimku, od kranskih
imena zabiljeeno je tek 14, dok je broj patronimikih imena jo manji (9) i sveden samo
na jedno ime Stjepan koje je meu kranskim imenima jedino uhvatilo dublji
korijen. Veina ostalih imena reflektira varijaciju nekih u narodu rairenih imena s
osnovom Rado, Vuk i Mili (Hrabak, 1956., 37.-38.).
Kao to je po svemu neobina njihova nekropola na Radimlji, tako je bila neobina i
sudbina Miloradovia-Stjepanovia (Hrabrena). Oni koji su ostali u itomisliu uzeli su
zajedniko prezime Ljoljia i Kuzmana, dok su neki primili islam te pod imenom Opijaa
i danas ive u stolakim Dubravama (Toi, 1998.a, 105.). Jeronim Miloradovi-Hrabren
od Dubrava emigrirao je u Austriju i u drugoj polovici XVIII. st. spominje se kao
austrijski oficir na Kordunu. Grof Grigorije Miloradovi-Hrabreni, ruski pukovnik iji su
preci emigrirali u Rusiju, autor je broure o manastiru itomisliu u kojoj se dotie i
Jeronima Miloradovia za kojeg kae da je od carice Marije Terezije 1760. dobio
plemstvo. Miloradovii se u Rusiji spominju ve od XVII. st., a pojedinci su dolazili u
Hercegovinu i darivali crkvene knjige i stvari svojim zadubinama. Od svih Miloradovia
u Rusiji se najvie istaknuo Mihailo Miloradovi-Andrejevi, koji je u doba cara Pavla I.
(1796.-1801.) dobio najvia ruska odlikovanja, a kao posljednji spominje se grof
Grigorije Miloradovi koji je 1883. posjetio manastir itomisli (Bogievi, 1952., 143.,
157.-158.; Hrabak, 1956., 34.). Vijest objavljena u zadarskom "Srpskom listu" ne kazuje
je li ruski grof tom prilikom posjetio Radimlju i odao poast svojim dalekim precima.
Nije iskljueno da je proces postupnoga gaenja nekropole na Radimlji zapoeo ve
prvih decenija XVI. stoljea, kada je u crkvu na Oaniima (1505. godine) bio sahranjen
vojvoda Radosav Hrabren. To odgovara promjeni opih drutvenih okolnosti
uzrokovanih uspostavom osmanske vlasti na ovom podruju i promjeni srednjovjekovne
konfesionalne "karte". Nakon to su mnogi Vlasi vremenom prihvatili islam njihova je

djelatna plemenska organizacija nestala, ime je istovremeno prestalo podizanje steaka

(Wenzel, 1962., 119.).
Oujka 1960., deset godina nakon izlaska iz tiska Beneve monografije o Radimlji,
prilikom kopanja kanala za navodnjavanje koji je proao kroz nekropolu na Radimlji,
otkriveno je na dubini od 120 do 135 cm devet grobova sedam sa svih strana obloenih
netesanim prirodnim ploama muljike, preostala dva u gornjem dijelu pokrivena ploama
u obliku dvoslivnog krova. Pokojnici nisu sahranjeni u drvenim sanducima niti su
oblagani daskama, a iznad grobova morali su stajati steci, to znai da se broj unitenih
primjeraka penje ak do 50. Analiza naenih kostura pokazuje da se, poput nekropole na
Pavlovcu, radi o ljudima visokog rasta s dosta razvijenim grudnim koem (Zelenika,
1962., 172.-173.).
Nekropola u Donjoj Zgoi
Meu nekropolama srednjovjekovne Bosne, nekropola steaka u Donjoj Zgoi kod
Kaknja od iznimnog je znaaja ve time to je smjetena u samom srcu bosanske drave,
gotovo podjednako udaljena od dviju kraljevskih rezidencija, u Sutjesci i na Bobovcu.
Ovim lokalitetom dominirao je monumentalni sljemenjak teine oko 14 tona po
umjetnikoj kvaliteti izrade i ornamentici bez premca meu poznatim nadgrobnim
spomenicima "dokumenat neprocjenive vrijednosti" (Truhelka, 1991., 636.), "sredinji
spomenik u galaksiji steaka" (Palameta, 2004., 138.). Za njegovom teinom i ljepotom
ne zaostaju ni dimenzije: duina 265, irina na bazi 139, a na rubu strehe 147, visina do
krova 146, a do vrha sljemena 169 cm. Ploa na kojoj je poivao sljemenjak takoer je
masivna: 335 x 199 x 40 cm.
Uz rame mu stoji stupac visok 245 cm iznad zemlje (donji dio 145, a gornji 100 cm),
irine gornjeg dijela 52, debljine 46 cm. Poput steka ukraen sa svih strana, stupac
pripada istoj nekropoli.
Jo koncem XIX. st. krasila je lokalitet Crkvinu zvanu i Grko groblje na brdu Kri
nekropola sa 14 steaka 4 sljemenjaka, 9 ploa i 1 stupac. Spomenuti sljemenjak i
stupac preneseni su u sarajevski Zemaljski muzej, dok su ostali primjerci vremenom
nestali, bilo da su ugraeni u oblinje kue, bilo da su razbijeni i ugraeni u cestu

(Belagi, 1967., 46.; Stratimirovi, 1891., 134.). Danas ovo devastirano mjesto
predstavlja jo samo "monument" barbarogeniju.
Ovdje je, na temeljima antike zgrade podignuta, crkva sruena prije nego su u njoj bili
postavljeni steci, to samo po sebi ne predstavlja iznimku u sepulkralnoj praksi
bosanskog srednjovjekovlja (remonik, 1950., 415.). Od mnotva steaka spomenutih
koncem XIX. st. (Stratimirovi, 1891., 128.-129.), pola stoljea kasnije vidljivo ih je bilo
jo samo dva ispred zgrade, dok su se tri jedva nazirala ispod zemlje. Ostaci brokata i
dviju staklenih posuda uz avle iz mrtvakog sanduka vani su indikatori da je u grobu
ispod najveeg steka bio sahranjen pripadnik tadanjeg drutvenog vrha (remonik,
1950., 416.). Kamen od kog su isklesani ovi steci vaen je iz dva kamenoloma udaljena
4, odnosno 5 km od same nekropole. Koncem XIX. st. veliki je steak bio razlomljen na
dva dijela, a meu lokalnim stanovnitvom ostala je svjea uspomena da su ga prije nekih
60 godina klinovima razbili neki ljudi iz Varea, jer je "zveio" i obeavao da u njemu
ima blaga (Stratimirovi, 1891., 134.-136.). Ovakvi i slini vandalski postupci, uz
njihovu sekundarnu ugradnju u sakralne i svjetovne objekte, u najmanju su ruku
prepolovili broj steaka. Slina je sudbina zadesila i tisue nadgrobnih ploa iz rimskih
katakombi koje nisu unitavali samo barbari nego i krani, koristei ih izmeu XI. i XV.
stoljea za poploavanje crkava (Northcote, 1878., 4.).
S obzirom na visoku estetsko-umjetniku kvalitetu ovog sljemenjaka i izdanu
ornamentiku kojom dominiraju zapadni geometrijski i figuralni motivi, s obzirom na to
da je "ornament jezik kojim nam predmet progovara", ne moe biti daleko od istine to da
je u izradi umjetnikog ukrasa ovdje kljunu ulogu odigrao neki dalmatinski majstor iz
druge polovice XIV. st. (Stratimirovi, 1891., 139.). Osim to nainom svoje izrade zrcali
sintetiziranje razliitih stilova, romanikog i gotikog ponajprije, ovaj sljemenjak odaje
umjetnika koji je u punoj mjeri poznavao europske i mediteranske kiparske i slikarske
tradicije, kojemu nisu bile strane ni lokalne vizure sadrane u djelima rezbarskog i
klesarskog zanata, iji tragovi vode sve do monumentalne dvorske arhitekture,
heraldikih motiva i minijaturnog slikarstva (Palameta, 2004., 137.-141.). Dok je
sljemenjak lijep ornamentikom, stupac je plemenit oblikom, ukrasima blizak narodnoj
umjetnosti raenoj u drvetu (Stratimirovi, 1891., 139.).

Ve sam njezin poloaj i njezini spomenici govore da je ova nekropola znamenita i da

se, po svemu sudei, moe pribrojiti meu porodine nekropole srednjovjekovne Bosne,
bez obzira na to je li na steku bilo uklesano "ban Stefan" ili "Stefan ban", to se na
osnovi sauvana dva slova "n" i duine polja natpisa moe pretpostaviti. Za sudbinu
natpisa vee se pria kako su se "za turskoga vakta" pravoslavci i katolici sukobili oko
groblja pri emu je stradao natpis, tako da su se 1891. mogla raspoznati jo samo dva
zadnja slova. Toponomastiki pokazatelji, ponajprije oblinji lokalitet pod nazivom
"Stipan-grad", naveli su na pretpostavku (koja se nije pokazala odrivom) da bi se pod
najveim sljemenjakom ove nekropole mogao kriti grob bana Stjepana II. Kotromania
(Stratimirovi, 1891., 140.; Stratimirovi, 1926., 45.-46.). Svojedobno je Truhelka
(1991., 636.) uoio trag natpisa u ostatku rijei "pan" na osnovi ega je takoer
pretpostavio da se radio o banu Stjepanu. Tvrdnja da etiri ljudske figure na sljemenjaku
dvije muke i dvije enske predstavljaju lanove neke lokalne feudalne porodice
djeluje uvjerljivije (Stratimirovi, 1891., 141.).
I na stupcu s ove iste nekropole nalazio se prvotno irilini natpis u dva retka, ali je
koncem XIX. st. bio "okrnjen, izlizan i neproitan" (Stratimirovi, 1891., 140.). Truhelka
je ponudio transkripciju natpisa s nekoliko imena meu kojima i imenom bosanskog bana
Stjepana Prijezde (Belagi, 1967., 97.). Belagi (1978., 79.) je pak ime Dragia iz
jednog dijela natpisa povezao s imenom brata velikog vojvode bosanskog Hrvoja
Vukia Hrvatinia, kojemu je kralj Dabia koncem XIV. st. darovao selo Kakanj u
Trstionici. Jo uvijek se ne moe bezrezervno prihvatiti ni jedno tumaenje, tako da e za
sada ostati tajnom ije su kosti ovdje u srcu banske i kraljevske Bosne, u prirodnom
ambijentu dostojnom monumentalnosti i ljepote ovih nadgrobnih spomenika, poloene u
grobne rake, odakle su ih na kraju raznijele ljudske ruke i olujna vremena.
Udaljena od ove u pravcu sjevera oko 150 m, na susjednom se brijegu takoer nalazila
nekropola koja je nekad brojila znatno vie od 10 dobro obraenih sanduka i fragmenata
utonulih u zemlju, koliko ih je na koncu preostalo (Belagi, 1967., 51.).

Nekropola na Pavlovcu
Na zaravni breuljka Pavlovac u neposrednoj blizini Sarajeva, odakle se prua prelijep
pogled na okolicu, nalazila se do 1980. godine nekropola steaka u tipinom poloaju na
redove. Te godine obavljeni su radovi na dislokaciji nekropole i djelimino arheoloko
iskopavanje grobova. Tada su steci s Pavlovca prebaeni u krug vojarne u oblinjoj
Lukavici. Znanstveno zanimanje za ovu nekropolu znatno je starije i datira od 1881. kada
ju je obiao dr. Ivan Zoch i utvrdio da broji oko 100 steaka (Fekea, 2003., 495.).
Breuljak Pavlovac krajnji je, izdueni ogranak brda Kri, odakle su isklesani
spomenici transportirani do nekropole ija je glavnina zauzimala povrinu od oko 4500
m (55 m x 85 m). Od nekadanjih vie od 100 steaka, na sjeveroistonom dijelu
nekropole preostalo ih je 40, od kojih 31 sauvanih u cijelosti i 9 fragmenata. Najvie su
zastupljeni sanduci (21) od kojih jedan s postoljem, sljemenjaka na dvije vode je 8, a
sljemenjaka na etiri vode su 2 primjerka. Budui da je po broju i oblicima steaka
nekropola na Pavlovcu najmonumentalnija izmeu 25 istraenih nekropola iz okolice,
moe se rei da je pripadala istaknutim linostima. Odreena pravilnost prilikom
paralelnog postavljanja steaka srodnih oblika upuuje na mogue rodbinske i vremenske
veze izmeu lanova jedne vee srednjovjekovne porodine zajednice. S obzirom na to
da je nekropola na Pavlovcu nastala na plemenitoj batini Pavlovia jedne od vodeih
vlastelinskih porodica srednjovjekovne Bosne pretpostavlja se da ova skupina steaka
pripada upravo njoj.
Nain obrade i tehnika klesanja kamena ujednaeni su na svim stecima, osim na dva
najmonumentalnija spomenika koji pokazuju briljiviju tehniku izrade upotpunjenu
postupkom glaanja. Kronoloki raspon nastanka steaka na Pavlovcu kree se izmeu
sredine XIV. i druge polovice XV. stoljea, a odlikuje se tipskom izradom bez ukrasa i
natpisa, koja govori o specifinoj umjetnikoj tradiciji ovoga podruja srodnoj tiplogiji
steaka sredinje Bosne. Najmarkantnijom se doima njihova monumentalnost profilirana
u meusobnom odnosu obiaja, vjere i vlasti unutar razvojnih ciklusa srednjovjekovnog
bosanskog drutva (Mutapi, 1982., 168., 170.-171., 174., 176.; eravica, 1982., 179;
Fekea, 2003., 511.).

Po rasporedu ukopa i poloaju pokojnika u 25 otkopanih i arheoloki istraenih

grobova, nekropola na Pavlovcu ne izdvaja se od ostalih srednjovjekovnih grobalja na
podruju Bosne i Hercegovine. Posebnost ovog lokaliteta zrcali se u tome to su
pokojnici ispod steaka sahranjivani u kamenim i drvenim sarkofazima 9 pokojnika u
kamenim, 15 u drvenim (Fekea, 2003., 497.). Sjeverna granica do sada istraene oblasti
s kamenim sarkofazima see do Jajca, istona do Drine, juna do Konjica, a zapadna do
linije Turbe-Jajce. Najvie kamenih sarkofaga naeno je u oblastima oko Travnika i
Sarajeva, a u sarkofagu takvoga tipa s poklopcem od dvije ploe postavljenim u obliku
krova na dvije vode sahranjen je Viganj Miloevi, poznat po grobnom natpisu o kom je
bilo rijei (Zelenika, 2004., 186.).
Obiaj sahranjivanja pokojnika u kamene sarkofage nije bio specifino bosanski, kako
to pokazuju merovinki sedreni sarkofazi otkriveni prilikom iskopavanja u crkvi StGermain u Parizu 1876. godine, ukraeni rozetama i predstavama kria (Halsall, 1995.,
11.). Upotreba kamenih sarkofaga razliite forme i dekoracije zabiljeena je u anglosaksonskoj Engleskoj. Ponekad su bili izuzetno dekorirani, pravljeni za svete ili druge
vane osobe, i mogli su biti namijenjeni prije za izlaganje nego za sahranu. Kameni
sarkofazi bili su pogodni i za ponovnu uporabu. Razliiti tipovi drvenih i kamenih
sarkofaga koriteni su u kasnom srednjem vijeku. Na jednom lokalitetu naeni su drveni
sarkofazi napravljeni od baltikog hrasta (Hadley, 2001., 115., 179.). Upotreba kamenih
sarkofaga bila je povezana s kranskim vjerovanjem u uskrsnue tijela i nastojanjem da
se posmrtni ostaci to due sauvaju od potpunog nestanka (Curl, 1980., 72.), ali isto tako
je predstavljala i psiholoku posljedicu nestanka antikog sarkofaga (Aris, 1981., 206.).
Veina ukopa kroz povijest obavljana je polaganjem tijela umotanog u jednostavni
sukneni mrtvaki pokrov u zemlju. Ova se praksa nastavila do sredine XVII. stoljea
kada je u modu poeo ulaziti pokop u lijesu (Ball, 1995., 50).
Osim u kamenim sarkofazima, pokojnici na Pavlovcu sahranjivani su u drvenim
sarkofazima i drvenim kovezima. Nalazi u grobovima, meu kojima posebnu panju
zasluuju staklo, dijelovi luksuzne odjee, pozlaena srebrna kopa za pojas, dubrovaki
novac kovan izmeu 1356. i 1421., dugmad od upletenih snopova filigranske pozlaene
ice i brokat, kao i sami masivni steci, nesumnjiv su dokaz ekonomske moi pokojnika
sahranjenih na Pavlovcu. Sve ovo, kao i samo ime lokaliteta Pavlovac navodi na

pretpostavku da je svoje vjeno poivalite, nakon to je 1415. godine kao rtva

politikog ubojstva skonao u Kraljevoj Sutjesci, ovdje naao bosanski knez Pavao
Radinovi (eravica, 1982., 186., 191., 195.-196; Fekea, 2003., 499.), s tim da su kao
njegov grob oznaene dvije razliite lokacije. Ovu pretpostavku podupire i narodna
pjesma iz okolice Bora u kojoj se kazuje da Pavao Radinovi nije bio sahranjen na
nekropolama oko ove sredinje utvrde Pavlovia (Fekea, 2003., 496.).
Prva se lokacija vee za najreprezentativniji steak oblika sljemenjaka s postoljem, ija
usporedba s regionalnim kneevskim nekropolama stecima kneza Bogina iz Kotorca
(Ilida), kneza Batia iz Kopoia (Ilija), velikog kneza Radoja iz Zabra kod Tarina i
stekom iz Donje Zgoe (Kakanj) pokazuje da je oblik sljemenjaka na postolju
zajedniki za kneevske grobove, kao to su to i veliki sanduci u Laevini (Rogatica)
Vlatka Vlaevia i vojvode Miotoa (Mutapi, 1982., 173., 176.).
Nakon to su arheoloka istraivanja nekropole na Pavlovcu na svjetlo dana iznijela
drveni sarkofag smjeten u grobu ispod steka oblika masivnog sanduka u sredinjoj
skupini spomenika, to mjesto je oznaeno kao grob zlosretnoga Pavla Radinovia.
Pokojnik u dobi od nekih 50 godina sahranjen je u drvenom sanduku koji imitira oblik
duguljaste kue s tekim krovom na dvije vode, izraenim od polovice punog hrastovog
drveta. Sam ovaj oblik snano asocira na vjenu kuu pokojnikovu, kao i na osnovnu
funkciju samog steka personifikaciju kue. Pavao Radinovi je ubijen u Kraljevoj
Sutjesci 24. VIII. 1415., a njegovo je tijelo u Vrhbosnu prenio krstjanin Vlatko Tumurli.
Oblik i teina grobnice na Pavlovcu odgovaraju drutvenome rangu pokojnika, ali isto
tako i konkretnim okolnostima koje su zahtijevale hitan ukop, to znai da nije bilo
vremena za izradu kamenoga sarkofaga. U grobu je naeno est dubrovakih dinara
emitiranih izmeu 1372. i 1421, dok ostaci pozlate na lubanji govore o sahrani u bogatoj
opremi (eravica, 1982., 192.-194.).
Ako je suditi po analizi 11 kostura iz grobova na Pavlovcu rije je o autohtonom
etnikom elementu s naglaenom robusnou oba spola, koji odlikuje dinarski
antropoloki tip bez primjesa i upliva drugih antropotipolokih elemenata (Miki, 1982.).
Dinarski antropoloki tip jedne zatvorene rodovske cjeline prevladava i meu
pokojnicima ukopanim na mjestu Steci u Rakoj Gori kod Mostara (Atanackovi-Sali,
1989., 95.), kao i na nekropoli steaka u Riici kod Kaknja u sredinjoj Bosni (Fekea,

2003., 499.). Ova slika odgovara informacijama nekih, na latinskom jeziku pisanih,
srednjovjekovnih izvora koji Bosance spominju kao korpulentne ljude. Na podruju
srednjovjekovne upe Vrhbosne gdje se nalazio i lokalitet Pavlovac steci s natpisima i
lijepom ornamentikom pripadaju vlasteli ili najuem vlasteoskom krugu (MuetaAeri, 1986., 229.).
Sve ove, ali i brojne druge nekropole, gusto posijane irom srednjovjekovne Bosne i
Huma, snano zrcale ideju komunalne solidarnosti u ivotu i smrti koju je, osobito od
XII. st. u grkom i latinskom svijetu kao visoko sofisticiranu ideju vjerske prakse i
pobonosti, razvilo redovnitvo. Ova pomijeanost ivota i smrti, poznata rano kao
osobnost kranske religije, bila je mnogo dublja od pukog fizikog ili topografskog
odnosa; ona je odmah postala duhovna i ekonomska, i njezino meusobno djelovanje
pogodilo je cijeli poredak ljudske osobe (Binski, 1996., 26., 28.). Umjesno je postaviti
pitanje: jesu li velike porodine nekropole u isto vrijeme predstavljale i svojevrsne
teritorijalne granice, odnosno jesu li vrile i tu osjetljivu politiku funkciju u drutvu
duboko podijeljenom upravo rodovskim vezama?
ZONE RASPROSTIRANJA STEAKA I KLESARSKE KOLE
Steci su preteno vezani za prostor srednjovjekovne Bosne i Huma. Istona granica
Huma (Hercegovine) ujedno je istona granica njihova rasprostiranja, jer ih dalje u
manjem broju ima samo oko Velimlja, Nikia i avnika u Crnoj Gori. Najzapadniju
granicu pruanja steaka ine otok Pag, Seline pod Velebitom i Plaki u Gorskom Kotaru
u Hrvatskoj. U Srbiji ih ima u pojasu uz rijeku Drinu, a sainjavaju jednu cjelinu s onima
zapadno od te rijeke (kobalj, 1970., 235., 257.).
Uz specifine politike, ekonomske i kulturne prilike pojedinih regija, umijee klesanja
steaka dovelo je do formiranja posebnih lokalnih stilova i umjetnikih kola. Vodee
mjesto meu njima pripada klesarskoj koli na podruju Hercegovine, sa sreditima u
okolici Stoca, na podruju Trebinja i Bilee, zatim Gacka i Nevesinja. etvrta radionica
djelovala je u iroj oblasti Konjica, a peta u okolici Litice. Glavni klesarski centri u
zapadnoj Bosni pokrivali su podruje izmeu Kupresa i Duvna, a u sredinjoj Bosni
okolicu Travnika. U istonoj Bosni zapaeno je djelovanje etiriju radionica jedne

izmeu Kladnja, Olova i Ilijaa, druge oko Zvornika, tree na Ludmeru i etvrte u okolici
Rogatice (Belagi, 1982., 467.-468.).
Ova regionalna izdiferenciranost oituje se takoer i u odabiru oblika i motiva; dok se
hercegovaka kola odlikuje svojim monumentalnim sarkofazima i visokim sanducima
formiranim pod snanim utjecajem arhitekture jadranskog primorja i Zapada u cjelini, u
istonobosanskoj se jako razvio oblik steka uspravnoga tipa. Dok u hercegovakoj koli
do izraaja dolazi bogatstvo figuralnih predstava, u istonobosanskoj primarno mjesto
pripada biljnim motivima. Dok u hercegovakoj koli vidimo likove ljudi u akciji, u
istonobosanskoj preteu portreti pokojnika ili siluete ljudi s karakteristinim motivom
prekrienih ruku. Za razliku od hercegovakih, na stecima u istonoj Bosni nema scena
iz svakodnevnog ivota, nema razigranosti i one iskonske snage koja izbija iz predstava
steaka junoga pojasa, ovdje vlada neka tiina stoljetnih bosanskih uma (Benac, 1963.,
XVIII.-XXVI.). Iako ne tako detaljno istraena i prezentirana kao prve dvije, postoji jo
jedna zaokruena zona rasprostiranja steaka teritorij sredinje Bosne, koji se uglavnom
poklapa s podrujem tzv. Kraljeve zemlje u XV. stoljeu. Osim dva raskono
ornamentirana steka iz Zgoe i spomenika s grbom velikog bosanskog kneza Radoja,
najei ukras na stecima ovog podruja simboli su kria, polumjeseca i zvijezde (P.
Aneli, 1984., 490.).
HERCEGOVINA
Istona Hercegovina
Vjetina klesanja steaka razvila je na podruju Hercegovine svoje najbolje
mogunosti, prepoznatljive u ostvarenjima izuzetne estetske vrijednosti. Iako ova oblast
prua primjer jedne prilino homogene regije u izradi nadgrobnih spomenika, pojedine
mikrosredine formirale su osobit umjetniki izraz i zato ima smisla geografska, ali i
stilsko-umjetnika podjela na istonu i zapadnu Hercegovinu na dvije oblasti iju
prirodnu granicu predstavlja rijeka Neretva. Tome treba pridodati tijesne kontakte obje
ove regije s Dalmacijom, kao i meusobno, to je uza sve razlike meu njima rodilo i
naglaene stilsko-umjetnike slinosti (Vego, 1954., 3., 7., 29., 43.).

Nekropole okolice Stoca

Radimlja (Batnoge)
Nekropola na Radimlji kod Stoca prua reprezentativan primjer visokih umjetnikih
dostignua u podizanju ovih "gradova mrtvih", i to ne samo kada je rije o istonoj
Hercegovini, nego i kada se radi o cijelom podruju rasprostiranja steaka. Zato jo i
danas pogotovo ako se rauna s rapidnim propadanjem steaka ova nekropola ima
kultni kulturoloki karakter. Uzevi u obzir njihovu brojnost, kvalitetu klesanja i
umjetnike obrade, originalnost reljefnih motiva kao i vei broj natpisa, podruje Stoca u
cijelosti predstavlja najbogatije i najkompletnije podruje steaka (Belagi, 1964., 79.).
Nekuk Tanoge
Juno od Stoca, oko 3 km od Radimlje, na ravniarskom terenu Kuk nalazi se vea
nekropola srednjovjekovnih steaka sa zanimljivim ukrasima i jednim natpisom. Na
nekropoli je 78 steaka, od ega je ploa 25, sanduka 51 (6 s postoljem) te 2 sarkofagasljemenjaka s postoljem. Ovdje nema visokih sanduka kao na nekim drugim
hercegovakim nekropolama, niti tzv. stajaih oblika spomenika, tako da svi steci na
ovoj nekropoli, osim kria, pripadaju tipu leeih spomenika. Ukraena su 22 steka
(28%), to je visok postotak. S istone strane, odmah do nekropole, prostiru se plodne
njive zvane Crkve, gdje se prema predaji nekad nalazila crkva ili samostan. U
sjeveroistonom dijelu nekropole smjeteno je manje, kamenom ograeno, muslimansko
groblje koje se smatra ehitskim, zbog ega se cijeli lokalitet naziva ehiti i ehitluci.
Oko 800 m jugoistono od nekropole u Nekuku, blizu zaseoka Tanoge, u neposrednoj
blizini muslimanskoga groblja, nalazi se srednjovjekovna nekropola od 11 dobro klesanih
steaka oblika sanduka, od kojih 3 nose ukrase.
Meu ornamentima steaka u Nekuku najbrojnije su tordirane vrpce, povijena linija s
trolistima, figuralne predstave, stilizirani krievi, rozete, kruni vijenci itd. Meu
figuralnim predstavama istie se slika oklopljene ruke koja zabada ma u grlo razjarene

ivotinje (risa ili lava), koja krasi gornju stranu sanduka dimenzija 158 x 63 x 38 cm.
Slian prikaz takve ivotinje susree se u Opliiima i Boljunima, a moe se pripisati
Grubau jednom od najboljih kovaa XV. stoljea. Na junoj bonoj strani nalazi se
prikaz kola s 5 ena i 2 mukarca od kojih jedan jae na konju, kolovoa je mukarac, a
mukarac na konju krajnja je figura kola. Slian motiv kolo od 3 ene i 2 mukarca od
kojih jedan kao kolovoa jae na jelenu poznat je s nekropole u Hrasnom 15 km juno
od Stoca. Na drugom sanduku nekropole u Nekuku prikazano je 9 ljudskih dobro crtanih
i klesanih figura (vjerojatno u kolu) i 5 kouta. Kompozicija je vrlo uspjela, a cijeli rad
pripada koli iji se utjecaj osjea u istonoj Hercegovini, najvie na podruju oko Stoca
(Boljuni, Radimlja, Nevesinjsko Polje). Tehnika izrade osobito je dola do izraaja u
prikazu mukih figura sa iljastim kapama, meko povijenih ruku, s pojasom na struku,
kratkim i prema dolje neto irim haljetkom te u dranju nogu. Takva je tehnika
primijenjena i u prikazu ivotinja, a sline scene prisutne su na Radimlji i u
itomisliima.
Svi krievi na Nekuku su stilizirani, jedan meu njima rava se prema dolje slino
kriu u Tanogama, a mogue je da su ovakvi krievi s postoljima postavljani pod
utjecajem Pravoslavne crkve. Stilizirani krievi susreu se na Radimlji, ima ih i u Ubosku
kod Ljubinja to sve upuuje na jednoga majstora ili na istu kolu. Krievi koji u svome
izgledu idu prema rozeti specifikum su stolakoga kraja, ali se nalaze ak i na Blidinju
izmeu vrsnice i Vran-planine, pa i u zapadnoj Bosni. Ovi rozeta-krievi poznati su
nekoliko stoljea prije nastanka steaka, pa je njihovu pojavu u naem sluaju teko
precizno odrediti. I jedan od sljemenjaka Nekuka ima svoga dvojnika na Radimlji, neto
je vei i preciznije obrade s neobino kombiniranim frizom i zanimljivom pojavom tzv.
Andrijinog kria. Ornamentika Nekuka ima malo slinosti s Bosnom, njezina veza sa
zapadnom Hercegovinom minimalna je, ali je oigledna veza s nekropolama istone
Hercegovine, najee s nekropolama Stoca. Scena s lavom ili risom i kolo s jahaem, ali
i neki motivi kria ine Nekuk originalnim i upuuju na vjete majstore.
Pored svih ostalih detalja, jedan od krieva nekropole na Nekuku sadri natpis s tri
imena: pokojnika Radosava Vlahovia, pisara Radia Radosalia i klesara-kovaa Milete
Krilia. Vlahovii su poznata vlaka porodica podrijetlom iz sela Vlahovii, 3 do 4 sata
hoda istono od Nekuka. U dananjoj pravoslavnoj crkvi u Vlahoviima kod Ljubinja

posveenoj Svetom knezu Lazaru nalaze se grobne ploe kneza Vlaa Bijelia i njegova
sina, vojvode Vukosava Vlaevia ktitora crkve dok Crjep i Rako Vlahovi lee u
Radmilovia Dubravama kod Bilee. Radosav Vlahovi je najvjerojatnije od ovih
Vlahovia s batinom u podruju Nekuka, gdje je naao i svoj smiraj. Spomenik je po
svemu sudei nastao u XV. ili poetkom XVI. stoljea, dok cijela nekropola preteno
pripada XV., dijelom i XIV. stoljeu (Belagi, 1958., 156.-157., 165.-174.).
Bitunja Zabre
U seoskom naselju Gornja Bitunja, 10-12 km zrane linije jugozapadno od Stoca, kod
zaseoka Zabre nalaze se etiri lokaliteta sa stecima Zakuk, Potkuk, Lokve i Baba. Od
ukupno 282 spomenika ploa je 6, sanduka 273, sljemenjaka 2 i krieva 1 to govori da je
sanduka ak 97%. Ovdanji steci prosjenih su dimenzija, dobre obrade, u blizini
kamenoloma, na mjestima briljivo odabranim za njihovo smjetanje vrenim u pravilu
po pravcu zapad-istok. Nijedan steak Zabra nema natpisa za razliku od nekropola u
Uboskom i Premilovom polju udaljenim samo 5 do 8 km. Ukraena su 62 spomenika
22% to je daleko iznad prosjeka, najvie ploe 67%, sljemenjaci 50% (od 2 primjerka
ukraen je 1) te sanduci 21%.
Rauna li se svaka ukraena stranica steka kao jedan motiv, onda se na stecima
Zabra javljaju 34 razliita reljefna motiva u vie od 160 primjeraka meu kojima su:
kri, polumjesec, "svastika", rozeta, kruni vijenac, tit s maem, ruka s maem, motiv
tapa, predstave ptica, predstave lava, lov, kolo, arkade, frizovi od povijene linije s
trolistima i tordirane vrpce. Jedinstvena pojavu predstavlja motiv mukarca sa tapom na
sanduku Potkuka, koji po ogrtau, poloaju tapa i posebno po plastinom okviru
podsjea na ilirsko-rimsku stelu. Posebno je, u odnosu na ostale tri nekropole, zanimljiva
nekropola u Zakuku, u ijoj su samoj sredini locirani temelji nekadanje crkve dimenzija
10,5 m x 5,5 m orijentirane u pravcu zapad-istok. Nije poznato tko je i kada podigao ovu
crkvu, ali se po rasporedu steaka oko graevine moe zakljuiti da je crkva bila aktivna
kada i nekropola. Dvadesetak metara sjeverozapadno od crkve nalazi se bunar koji
mjetani zovu Grki bunar.

U izradi steaka Zabra, koji po svojim osobinama pripadaju krugu stolakih

nekropola poput Boljuna, Opliia, Radimlje, Nekuka i Gornjeg Hrasna, datiranih u XIV.
i XV. stoljee, sudjelovalo je vie majstora nejednakih kvaliteta (Belagi, 1964., 77.85.).
"Deminov krst" u Burmazima
Usred predjela Burmazi, najbrojnije grupacije stoara i kiridija meu Donjim Vlasima
Hercegovine, raznim poslovnim nitima povezanim s Dubrovanima, 8-9 km zrane linije
juno od Stoca na putu za Hutovo i Neum-Klek, na dominantnom mjestu odakle se otvara
pogled na Burmaze, smjeten je jedan vie nego zanimljiv sepulkralni lokalitet:
vjerojatno prethistorijski tumulus na kom se izdiu dva velika kamena kria s ploama.
Na itavom tumulusu, okruujui krieve, rasporeeno je oko 70 grobnih oznaka od
kamenja naslaganog u ovalne humke, dok se sjeverno od tumulusa nastavlja aktivno
pravoslavno groblje. Neki od ovih grobova jo uvijek imaju na istonoj i zapadnoj strani
kod nogu i glave pokojnika usaen ovei, amorfni duguljasti kamen visine 50-70 cm.
Prostor tumulusa s krievima, kao i pravoslavno groblje, ograeni su suhozidom, tako da
ine jedinstveno sepulkralno mjesto. Izvan te ograde lee ostaci muslimanskog groblja.
Tumulusi ili njihovi ostaci inae se nalaze kako u neposrednoj blizini naega lokaliteta,
tako i irom Burmaza.
Tzv. "Deminov krst" monumentalnih je proporcija visine 330, debljine 45, raspona
krsnica 137, irine lijeve i desne krsnice po 50, duine krsnica po 40 te irine stabla kria
57 cm. Nita manje monumentalna nije ploa pod kriem 230 x 190 x 50 cm. Dok se
meu ornamentima na kriu istiu osmokraka rozeta, polumjesec rogova okrenutih navie
i dvije manje estokrake rozete, ploa je ukraena plastino izvedenom bordurom i
predstavom etvrtastog tita s prorezom za koplje ispod kog se nalaze ma i dvije
estokrake rozete.
Iako manje masivan od prvog i drugi je kri monumentalnih razmjera visine 170,
debljine 25, raspona krsnica 94, desne i lijeve krsnice po 30 i irine stabla kria 34 cm.
Ukraen ornamentima, meu kojima prevladavaju rozete, kri poiva na ploi dimenzija
200 x 130 x 40 cm, dok je na njezinoj sredini prikazan etvrtasti tit s prorezom za koplje

ispod kog se takoer nalazi ma. Dva znatno manja, oteena kria, obiljeavaju grobove
iz najmlaeg perioda sahranjivanja u samome tumulusu.
Nae krieve, po svemu sudei, nije klesala ista ruka jer se prvi kri odlikuje
monumentalnou i plastinim ukrasima, dok su na drugome primjerku svi ukrasi
izvedeni urezivanjem ili udubljivanjem, ime se postizala odreena reljefnost.
Neke od legendi kazuju da cijelo groblje osim krieva predstavlja tzv. "kuno groblje",
zatim da je pod veim kriem sahranjen neki Demin kapetan, a u okolnim grobovima
njegovi vojnici izginuli u borbi, isto tako da je oba spomenika na groblje donijela ena
Demin kapetana, odnosno da su tri brata po okolici postavila krieve velikih dimenzija.
Lokalitet "Deminov krst" sepulkralno je mjesto viestoljetnog kontinuiteta, dok dva
monumentalna kria po svim svojim osobinama pripadaju kasnom srednjem vijeku,
moda ak prvoj polovici XVI. stoljea. Pravoslavno groblje pripada najmlaoj etapi
koritenja ovoga grobnoga mjesta (Palavestra, 1965., 195.-201.).
Boljuni
Petnaest kilometara jugozapadno od Stoca u zaseoku Boljuni nalazi se nekropola s 269
steaka raznih oblika rasporeenih u dvije skupine. Prema narodnoj predaji u neposrednoj
blizini nekropole u srednjem vijeku se nalazila crkva.
Od spomenutog broja steaka ploa je 76, sanduka 176, sljemenjaka 12 i krieva s
ploom 3. Osim 3-4 primjerka, nema ploa veih dimenzija, sanduci su obino sueni
prema dolje, desetak primjeraka su visoki, dvostruko ih je toliko koji najee imaju
monolitna postolja, dok sljemenjaci nisu ni izrazito veliki niti izrazito visoki. Ako bi se
imovinsko stanje pokojnika mjerilo prema oblicima i dimenzijama steaka, onda bi
pokojnici Boljuna predstavljali imuan drutveni sloj.
Ukrase nose 92 spomenika ili 34% najvie je ukraeno sljemenjaka 43% zatim
ploa 33% i sanduka 32%, a od evidentiranih krieva svi su ukraeni. Nekropola u
Boljunima pripada natprosjeno ukraenim nekropolama, a meu ukrasima najznaajniji
su motiv povijene linije s trolistima, motiv tita s maem, motiv rozete u vie varijanti,
plastine vrpce, razne bordure, krievi, polumjeseci, figuralne predstave kao to su
ljudske i ivotinjske figure, scene lova na jelene, scene kola, fantastine ivotinje, figure

lava. Meu figuralnim kompozicijama istie se kolo ena s mukarcem na jelenu kao
kolovoom, identino sceni sa steka iz desetak kilometara udaljenog Gornjeg Hrasna,
zatim u Nekuku i Nevesinjskom polju, s tim to je u Nekuku umjesto jelena prikazan
konj. Posebnu panju privlai prikaz ene s djetetom u naruju, koji vjerojatno
simbolizira njihov zajedniki grob (ili Bogorodicu s malim Isusom), kao i prikaz
fantastine ivotinje dugog trupa karakteristian samo za Boljune.
Vei broj natpisa na stecima Boljuna spominje nekoliko majstora "kovae"
Grubaa, Milia, Dragiu i Zeliju, kao i "dijake" Semorada, Radoju i Vuka, po emu ova
nekropola predstavlja jedinstven primjer na cijelom prostoru rasprostiranja steaka. Meu
svim tim imenima poasno mjesto pripada "kovau" Grubau.
On je istaknuta majstorska linost, ne samo Boljuna nego i ire regije, kako to
pokazuju umjetniki motivi na nekropolama u oblinjim Opliiima i Nekuku. Gruba se
specijalizirao za visoke sanduke koje ukraava preteno ljudskim i ivotinjskim figurama,
ali koristi i druge motive i ornamente. Njegove kompozicije uravnoteene su i jasne,
figure na sebi nose peat realizma, pri emu umjetnikova fantazija ne trpi od
prekomjernih ogranienja. Razdoblje njegova najaktivnijeg angamana pada izmeu
1430. i 1470. godine, kada je radio u Opliiima, Nekuku i Boljunima. Na osnovi
sadraja jednog od epitafa koji je pisao Obrad "na Grubau" pretpostavlja se da je upravo
ovdje, u Boljunima, na mjestu njegove najvee klesarske slave, i sam Gruba naao svoje
posljednje poivalite. Ako je tako, onda mu je sudbina bila nesvakidanja, naime takva
da je ivotni put okonao tako rei u svojoj klesarskoj radionici pod vedrim nebom,
izmeu nadgrobnih spomenika koje je sam klesao, moda ak ispod steka oblikovanog
njegovom spretnom majstorskom rukom.
Drugi umjetnik aktivan u Boljunima je Semorad koji se potpisuje na est steaka, od
toga u dva sluaja kao "dijak". Ako i ostaju nejasnoe u pogledu toga oznaava li termin
"dijak" osobu koja urezuje slova u steke ili samo daje uzorke slova, Semorada bi se ipak
prije moglo smatrati pisarom nego klesarom. Gotovo svi natpisi u Boljunima pripadaju
Semoradu ili njegovim uenicima, a nije iskljueno da je neki od dvorskih dijaka kao
dijak nastupao i na stecima. Ne moemo znati je li svoje natpise Semorad najprije pisao
na nekom drugom materijalu i odatle ih prenosio na kamen, ili ih je izravno pisao na
kamenu, kao to se neto odreenijega u tom pogledu ne moe rei ni za ostale dijake

Boljuna. Jasno je jedino to da su natpisi pripadali kasnijoj etapi klesanja, odnosno da su

najprije raeni ukrasi da bi zatim na red doli dijaci i natpisi. Dok podrijetlo njegova
imena ostaje zagonentno, razdoblje Semoradove aktivnosti u Boljunima pada u drugu
polovicu XV. i na sam poetak XVI. st. Ako se ve ne bi mogli smatrati posebnom
kolom, Boljuni svakako pripadaju krugu znaajnijih radionica u kojoj je osim Grubaa i
Semorada bilo zaposleno vie drugih starijih i mlaih majstora, pri emu su Boljuni
odigrali znaajnu ulogu u odgoju niza kovaa koji su svoja umijea primjenjivali na
drugim nekropolama.
Steci Boljuna pokazuju veliki stupanj slinosti sa stecima istone Hercegovine,
posebno s Radimljom, Opliiima i Nekukom. Broj od 269 preostalih spomenika na ovoj
nekropoli nekad je sigurno bio mnogo vei, tako da uz malo imaginacije nije teko
zamisliti ovaj sepulkralni prostor iji "ivotni" vijek nije bio kratak cijelih 150 godina
izmeu sredine XIV. i prvih decenija XVI. st. (Belagi, 1961., 175.-177., 198.-205.). Po
svojim likovnim kvalitetama Boljuni se ubrajaju meu dvije-tri najinteresantnije
nekropole, a 19 natpisa stavlja ih na prvo mjesto u cijeloj Bosni i Hercegovini (Belagi,
1959., 136). Svjestan njezine unikatnosti Belagi je (1959., 135.-142.) jo prije pola
stoljea predloio program i projekt ureenja ove nekropole, ocijenivi njezino tadanje
vie nego bijedno stanje "nedolinim". Od tada do danas, od planirane etiri, zavrene su
tri faze njezina ureenja krenje raslinja izmeu steaka, ispravljanje prevrnutih i
nagnutih spomenika i djelomini radovi na izmjetanju seoskog puta koji prolazi kroz
grupu steaka prema Hutovu Blatu dok etvrta faza koja se odnosi na ienje liaj s
reljefa i natpisa jo uvijek eka na svoju realizaciju.
Gornje Hrasno
Sa svoje tri nekropole Podgradinjem, Toplicom i Meugorjem i ukupno 237
evidentiranih steaka, podruje Gornjeg Hrasnog, locirano desetak kilometara juno od
Stoca, u srednjem je vijeku moglo predstavljati jednu manju upu s katunima tzv. Donjih
Vlaha.
Meu stecima ovog podruja prevladavaju sanduci (137), ploa ima 71, sljemenjaka
28 i 1 kri. Ukraeno je ukupno 49 spomenika, znai 21%, to je znatno iznad prosjeka,

pri emu ploe nisu uzimane u obzir jer je ukraena samo jedna, sljemenjaci su relativno
najukraeniji, dok najvei broj ukrasa, budui da su najbrojniji, nose sanduci. Spomenici
su precizno klesani, preteno su velikih dimenzija, mnogo ih je visokih, a veina bez
postolja. Ovdje nema neuglednih, pogotovo ne amorfnih spomenika, svi su ili prosjenih
ili veih dimenzija, a svojom masivnou i obradom izdvajaju se sljemenjaci
Podgradinja. Sve su nekropole locirane uz putove, dok je u Podgradinju uz nekropolu
pravoslavno groblje s crkvom, a na druga dva lokaliteta katolika groblja. Steci su
orijentirani po pravcu zapadistok, s ponegdje primjetnim tendencijama stvaranja
njihovih posebnih porodinih skupina.
Meu ukrasnim motivima 40 ih je zajednikih mnogim drugim podrujima steaka, ali
ih ima desetak vezanih za ovaj lokalitet. Najbrojnije zastupljen motiv je plastina vrpca,
odmah za njim dolaze vijugasta linija s trolistima i arkade koje pripadaju uglavnom
sanducima. Gornje Hrasno bogato je figuralnim kompozicijama o emu svjedoe 22
predstave cijelih kompozicija i 5 pojedinanih figura, meu kojima je najvie scena lova i
raznih motiva s pticama danih s mnogo originalnosti, zatim kola i fantastinih ivotinja.
Najsnanije se doimaju kolo u kom kolovoa jae na jelenu, scena lova na medvjeda na
Podgradinju u kojoj je dramatino prikazana borba ovjeka s razbjenjelom zvijeri i
prikaz fantastinih ivotinja u Meugorju motiv romanike umjetnosti est u susjednoj
Dalmaciji. Ostali motivi poput obinih krieva, rozeta, titova s maevima, pojedinanih
predstava jelena, bordura i "kamenica" pripadaju u standardni fond ukrasa na stecima.
Poloen na postolje veliine 180 x 183 x 30 cm, srednje duine 168, srednje irine 66,
visine do vrha zabata 160 cm, osebujan u toj mjeri da "predstavlja jedan od
najzanimljivijih steaka u BiH, moda likovno najvredniji, pored onoga iz Zgoe",
sljemenjak iz Podgradinja ukraen je na sve etiri strane scenom lova na medvjeda u
kojoj ovjek kopljem probada trbuh ivotinje, plastinom stilizacijom kria, neobinim
biljnim motivom s dvije ptice, srnom na kojoj stoji ptica, fantastinom ivotinjom velike
glave, scenom koju ine jelen s izdignutom glavom i dobro razvedenim rogovima, pas,
dvije ptice i lovac s lukom i strijelom, te konano osedlanim konjem kog pridrava
mukarac s kopljem u ruci. Podgradinje je jedini lokalitet s natpisima. Na stecima
Meugorja nema turnira ni arkada, specifine su predstave stiliziranih zmajeva i friz od
rozeta, s lovcima na konjima koji vode pse.

Nekropole Gornjeg Hrasna odlikuju se bogatstvom izbora motiva, dobrim crteom,

sigurnom klesarskom rukom, smislom za proporcije i kompoziciju te pravilnim
zapaanjem prirode i ljudskih obiaja. Na ovom podruju djelovalo je vie majstora
najvie povezanih s okolicom Stoca, ije rukotvorine pripadaju razdoblju izmeu XIV. i
poetka XVI. st. (Belagi, 1960., 92.-95., 106.-110.).
Opliii
Steci u Opliiima, veem seoskom naselju smjetenom 12 km jugozapadno od Stoca,
u neposrednoj blizini vrela pod imenom Petrovnik, rasporeeni su u grupe i grupice.
Najvie ih je ukupno 61 na lokalitetu Ploe, dok su ostali ratrkani u neposrednoj
blizini, dijelom s druge strane seoskog puta koji presijeca nekropolu.
Opliii su od davnina pripadali plodnom podruju Dubrava srednjovjekovne upe
koja se pruala na zapad sve do rijeke Neretve. Moda su Opliii bili centar upe, jer je
upravo u Opliiima sahranjen "najbolji mu u Dubravah". Samo vrelo Petrovnik ime je
vjerojatno dobilo po sv. Petru, a predaja o manastiritu na mjestu dananje damije to
dodatno potkrjepljuje. U tome mogu biti sadrani i razlozi pojave nekropole steaka ba u
Opliiima.
Ovdje su evidentirana 102 spomenika 57 sanduka, 37 ploa, 6 sljemenjaka i 2 kria;
ukraena su 32 primjerka 31% to je iznad prosjeka. Najznaajnija je nekropola Ploe s
28 ploa, 27 sanduka i 6 sljemenjaka. Nekad je ovdje bilo vie spomenika, a Truhelka je
1895. objavio natpis s jednog od steaka koji je u meuvremenu nestao.
Veina steaka u Ploama veih je dimenzija, od kvalitetnog vapnenca, paljivo
klesana, u jednom sluaju u obliku tzv. dvostrukog groba. Od 61, ukraena su 22
spomenika 36% to je respektabilan postotak. Meu motivima dominiraju povijena
linija s trolistima, zatim razne plastine vrpce i okviri od razliito stiliziranih linija i
geometrijskih likova, tu su i dva plastina polumjeseca, tit s maem, stilizacije rozetekrievi, dok su neki oblici rozeta evidentirani jo jedino u Boljunima djelo majstora
Grubaa kojemu se pripisuje i autorstvo scene s lavom i srnom. To omoguava da se
takve i sline ivotinjske figure u Boljunima i Nekuku takoer pripiu Grubau, dok
usporedba slova na steku Radivoja Vlatkovia u Opliiima sa slovima u natpisu Taraha

Boljunovia iz Boljuna otkriva da se Gruba bavio i izradom natpisa, tj. da su oba natpisa
njegov rad. Grubau i njegovim suradnicima pripisuje se autorstvo najljepe isklesanih i
bogato ukraenih steaka nekropole u Opliiima datirane u XV. i poetak XVI. st.
(Belagi, 1960.a, 145.-153.).
Vranjevo Selo
Niz nekropola gusto posijanih ovim podrujem zavrava u neposrednom zaleu
jadranske obale s nekropolama poput one u Vranjevu Selu kod Neuma uza staru cestu
Metkovi Dubrovnik, 22 km jugozapadno od apljine. Rije je o poveoj nekropoli s
preostalih 145 steaka (70 ploa i 75 sanduka) rasporeenih u dvije skupine, solidne
obrade, od kojih su neki razbijeni i ugraeni u kolobrane i ograde. Nekad je, po prianju
mjetana, ovdje bilo barem dva puta vie spomenika, a iva je i tradicija o
srednjovjekovnoj crkvi. Arheoloki artefakti svjedoe o rimskom naselju uz koje se
nalazila i nekropola. Istraivanjima novijeg datuma, nakon to su otkrivene jo 4 ploe
(sanduka) i 3 sljemenjaka, broj steaka na ovom lokalitetu popeo se na 152.
Meu ukrasnim motivima javljaju se: polumjesec, rozeta, kri, ljiljan, povijena loza s
trolistima, ruka s maem, scene lova na jelene i koute, scena borbe s medvjedom, kolo i
scene s konjima i jahaem koji dri sokola, scena sa enom i konjanikom te s konjima i
vodiem. Bogati repertoar bordura i likovnih motiva na dva ukraena sanduka dovodi se
u vezu s jednom od lokalnih klesarskih radionica, iji se radovi odlikuju plitkim reljefom
slinom izvedbama duborezaca (Palameta, 2004., 136.-137.).
Srednjovjekovna nekropola, iji je prvotni izgled zbog pustoenja teko zamisliti,
podijeljena je na dva dijela, s tim da manja skupina od 30 uglavnom sauvanih
spomenika, na neki nain izdvojena iz cjeline, predstavlja porodinu nekropolu knezova
Nikolia, prema Orbiniju potomaka Nemanjia. Tri sanduka koji ine jezgro nekropole
zasluuju posebnu panju i mogu se smatrati najstarijim. Iz natpisa se zna da su pripadali
Katarini (Katalini), sestri bosanskog bana Stjepana II. Kotromania i supruzi upana
Nikole iz Huma, zatim knezu Vladislavu, jednom od dvojice Nikolinih i Katarininih
sinova i knezu Petru Nikoliu, sinu Vladislavovom. Arheoloki je istraen grob kneza
Petra Nikolia u kom osim slabih tragova bronane ili srebrne ice u predjelu pojasa nije

bilo drugih nalaza. Nad grobom je stajao steak oblika sanduka i na njemu natpis u tri
reda ("Ase lei knez Petar, kneza Vladislava sin"). Ispod natpisa uklesana je kompozicija
s heraldikim motivima titovima, zastavicom i orlovima poluotvorenih krila grb
Nikolia (Glava, 1989., 143.-144., 147.-150.). Tehnika izrade i ukraavanja pojedinih
slova odaje vjetog klesara (Vego, 1961., 269.-270.).
Knez Vladislav Nikoli, neak bosanskog bana Stjepana II. Kotromania, zajedno je s
bratom Bogiom gospodario dijelom Huma i Popova polja. Natpis na njegovom steku,
datiran u prvu polovicu XIV. st, kada je ovaj dio primorja doao u sklop bosanske drave,
omoguava i datiranje veeg dijela nekropole u drugu polovicu istoga stoljea. Na
drugom sanduku ukraenom na svim slobodnim stranama istie se prikaz kola
sastavljenog od 5 mukih i 5 enskih figura, dok se na sljedeem sanduku raspoznaje
kolo od 12 figura, mukaraca poredanih odvojeno od ena tako da najprije dolazi 6 ena,
a onda 6 mukaraca (Benac, 1953., 64.-69.; Belagi, 1971., 323.; Glava, 1989., 146.).
Nevesinje
Najvei broj steaka opine Nevesinje smjeten je u Nevesinjskom krakom polju
duine 23, irine 7,5 km, poloenom uglavnom pravcem sjeverozapadjugoistok izmeu
planine Velea na zapadu, Bukovice, Trusine i Nekudine na jugu, Crvnja i Morina na
istoku i Crne Gore na sjeveru. Sama opina Nevesinje sa svojih 117 nekropola i
evidentiranih 4109 steaka svrstava se na prvo mjesto po brojnosti ovih nadgrobnih
spomenika u Bosni i Hercegovini. O tome govori jo jedan pokazatelj: dok u BiH na 100
km dolazi prosjeno 115 steaka, u Nevesinju se taj broj penje do 430 primjeraka.
Nekropole s manje od 50 steaka zauzimaju 80% svih nekropola, od ukupnog broja ak
je 23 s vie od 50 spomenika, a meu njima je 13 nekropola s preko 100 primjeraka.
Nekropola u Krekovima sa 452 primjerka najbrojnija je u Bosni i Hercegovini na
drugome mjestu iza nekropole kod crkve sv. Spasa u Cetini (Hrvatska) koja broji 700
spomenika.
Izmeu 4109 primjeraka ploe su zastupljene s 39%, sanduci 56%, sljemenjaci 4%,
stupovi 0,1% i krievi 0,8%. Najvie panje prilikom klesanja majstori su posvetili
najbrojnijim spomenicima, tj. sanducima, meu kojim se istiu visoki sanduci, esto bez

postolja, to ovo podruje donekle razlikuje od Bilee i Trebinja gdje ima mnogo visokih
sanduka s postoljem, a ini ga slinim Kalinoviku i istonoj Bosni.
Ukraen je 391 steak 9,5%, to je prosjek vei od bosanskohercegovakog koji
iznosi 7,8%. Od pojedinanih oblika ukraenih ploa je 5,7%, sanduka 10,9%,
sljemenjaka 14,6%, a krieva 65%. Najizrazitije su ukraeni sanduci daleko iznad
prosjeka na podruju Bosne i Hercegovine koji dostie 6,8%. Fond ukrasnih motiva na
stecima Nevesinja relativno je visok zabiljeeno je 78 raznih motiva koji se ponavljaju
neto manje od tisuu puta.
Zastupljeni s 21 vrstom poput povijene lozice s trolistima, tordirane vrpce, obine
vrpce i vrpce od kosih paralela ili od cik-cak crta, motiva arkada kao i biljne stilizacije u
vidu ljiljana, dvostruke spirale i simetrinih grana, dekorativni motivi javljaju se 483
puta. Od simbolikih motiva zapaeno mjesto imaju zvijezde (same ili s polumjesecom i
kriem) i tit (obvezno etverokutan, najee s maem, ponekad s rozetom,
polumjesecom i siluetom kule). Jedinstvenu pojavu predstavlja kombinacija maa,
polumjeseca, rozete i oklopljene savijene ruke. Ukupno 56 puta u razliitim stilizacijama
na stecima Nevesinja javlja se motiv kria. Meu ee motive pribrajaju se polumjesec,
motiv obinog i tordiranog krunog vijenca te motiv "vodenice", a znatno su manje
prisutni polujabuka, koplje, luk sa strijelom, tap, nakovanj sa ekiem, eki i aa.
Obino ispunjavajui cijele stranice steaka, redovno paljivo klesane, djelujui
impresivno, zastupljene s 30 razliitih motiva ukupno 66 puta, figuralne predodbe
obuhvaaju pojedinane ljudske i ivotinjske figure. Najbrojnije meu scenama su
predodbe lova obino je to lov na jelena u ijoj se izvedbi, posebno onih
najuspjelijih ostvarenja, prepoznaje potez majstora Grubaa i njegovih suradnika. Scene
kola, po sastavu igraa to su muka, enska i mjeovita, zastupljene su 8 puta s 2 atipina
primjera, najprije kolom od 11 mjeovitih figura i enskim likom kao kolovoom te
kolovoom koji jai na jelenu, slino prikazima u Boljunima i Gornjem Hrasnu kod Stoca
i Zaplaniku kod Trebinja. I 5 scena turnira djela su kvalitetnih majstora. Jedna meu
njima koja prikazuje po 2 viteza sa svake strane s konjima i kopljima razlikuje se od
fonda slinih predodbi srednjovjekovne Bosne.

S obzirom na ukupnu masu evidentiranih steaka, 7 otkrivenih natpisa od kojih je

veina stradala i ne moe se itati ne predstavlja posebno velik broj, ali su i kao takvi
ipak znaajan pokazatelj kulture pismenosti ovog podruja.
Steci Nevesinja locirani su pokraj putova, na ilirskim tumulima i uzviicama,
nedaleko od naselja i kamenoloma, obino su orijentirani po pravcu zapadistok, posvuda
su svrstani u nizove. Kao to je to sluaj u drugim podrujima, i ovdje su uz vei broj
nekropola niknula kasnija kranska (pravoslavna) i muslimanska groblja. Na vie mjesta
kranski su grobovi pomijeani sa stecima, ponegdje se primjeuju temelji starih
crkava, a na nekim nekropolama nalaze se aktivne pravoslavne crkve.
Na pojedinim se nekropolama istaknutiji steak esto kreio jer su seljani vjerovali da
e ih to potedjeti vremenskih nepogoda leda, sue i kie. Zanimljivo je da se za
kreenje steka obino birala siromana djevojka bez roditelja, koja bi zauzvrat bivala
darivana odjeom, obuom ili neim slinim.
Sudei po kvaliteti klesarskih radova, nevesinjski steci variraju od amorfnih
primjeraka, preko povrnog klesanja do sasvim lijepih ostvarenja. Po oblicima i ukrasima
steci ovog podneblja preteno su vezani za istonu Hercegovinu, ali u nekim
segmentima pokazuju i vlastitu individualnost. Od drugih oblasti najblia im je istona
Bosna s kojom ih veu motivi stiliziranih biljaka. Veini steaka okolice Nevesinja po
svim svojim osobinama slini su steci porodine nekropole Sankovia u Biskupu kod
Konjica.
Spomenici Nevesinja preteno pripadaju XIV. i XV. stoljeu, svoj ivotni vijek
vjerojatno zapoinju jo u XIII. stoljeu, a gase se, po svemu sudei, tijekom prvih
decenija XVI. stoljea (Belagi, 1972., 97., 113.-121.).
Popovo
Sredinji dio Popova u uem smislu predstavlja krako polje uzdu donjeg toka rijeke
Trebinjice podesno za razvoj ratarstva, dok se u irem smislu ova oblast na sjeveru i
jugu protee na podruja s osobinama hercegovakog kra pogodnog za uzgoj stoke.
Najstarije kultno sredite popovske upe je Zavala, istovremeno geografski centar
Popova i prirodna spojnica izmeu unutranjosti srednjovjekovnog Huma i Primorja,

poznata po katolikoj crkvi sv. Petra podignutoj u XI./XII. stoljeu i po oblinjem

pravoslavnom manastiru s crkvom iz XVI./XVII. stoljea. U Popovu polju roen je 1610.
sv. Vasilije, mitropolit hercegovaki i udotvorac ostroki, o ijem se ivotu sauvala
predaja kod tamonjih pravoslavaca. Za razliku od sredinje Bosne posijane gustom
mreom utvrda i gradova, na podruju Popova nije dolo do formiranja jaega gradskoga
naselja, a mali broj gradova karakteristian je i za ostale humske, pa i trebinjske upe.
Kroz Popovo su od davnina prolazili putovi i ovuda je u srednjem vijeku tekao glavni
promet izmeu Dubrovnika i Huma (P. Aneli, 1983., 65., 71., 73.-74.; Belagi, 1966.,
15.-16.). Ovdje su se od ranog srednjeg vijeka smjenjivali i sudarali utjecaji katolianstva
i pravoslavlja, ali i razliiti politiki utjecaji, koji su podruje Popova dovodili u razne
dravno-dinastike okvire, da bi pod Tvrtkom I. Kotromaniem ono dospjelo unutar
granica bosanske drave (Vego, 1959.a, 192.-199.).
Duine oko 31 km, irine izmeu 0,3 i 3,5 km, povrine oko 50 km, oblast Popova
polja po svojim prirodnim osobinama, historiji i kulturi, kao granino podruje spaja
steke istone Hercegovine sa stecima Dubrovakog primorja.
Na 88 nekropola ovog podruja evidentirano je 1559 steaka, meu kojima 714 ploa,
794 sanduka, 11 sljemenjaka, 24 kria i 16 stupova. Ovdje su, kako se vidi, najvie
koriteni osnovni oblici sanduka 51%, odmah zatim dolaze ploe 46%, sljemenjaka je
iznenaujue malo 1%, isto kao krieva i stupova.
Najvei broj ploa, pogotovo onih masivnijih od kojih je veina ukraena, izuzetno je
kvalitetne izrade, amorfnih gotovo i nema, to govori da je ovom osnovnom obliku steka
ovdje poklonjena dostojna panja.
Sanduci ovog podruja veinom su prosjenih dimenzija, nekoliko primjeraka istie se
veim gabaritima, dva su neobino visoka i doseu 160 odnosno 178 cm, dok na nekim
nekropolama ima i malih sanduka koji se pripisuju djeci.
Sljemenjaci su u pravilu kvalitetno isklesani, ukraeni su ili imaju natpise, redovito su
odvojenih postolja i predstavljaju najznaajnije primjerke ovdanjih nekropola, pripadaju
tzv. visokim sljemenjacima jedan primjerak dostie visinu od 192 cm i po svemu
sudei krase grobove najuglednijih linosti lokalne feudalne piramide.
Krievi rasporeeni na 17 lokaliteta ukraeni su i posjeduju natpise, ima ih iznimno
velikih proporcija (300 x 123 x 30 cm), obino im pripada ploa ili sanduk, skoro uvijek

se nalaze na periferiji nekropole, to upuuje na kasniji vremenski period njihova

postavljanja kada se nekropola ve gasila, a pripisuju se sveenicima ili uglednijim
lanovima zajednice.
Stupci kao oblik steka nisu karakteristini za Hercegovinu nego za istonu Bosnu, pa
ve po tome 16 stupaca Popova predstavljaju osobenu pojavu. Poput krieva i stupci su
postavljani na rubni dio nekropole ili su osamljeni, a smatra se da su nastali pod
utjecajem muslimanskih nadgrobnih spomenika niana.
Od 1559 evidentiranih steaka ukraeno ih je ili posjeduje natpise 297 ukupno 19%
to cijelu ovu oblast svrstava meu dobro ukraena podruja. Usporedbe radi, stupanj
ukraenosti steaka u nekim drugim oblastima je sljedei: Olovo 23%, iroki Brijeg
40%, Kupres 10%, Ludmer 12%, Ljubuki 46%, Kalinovik 11%, dolina Neretve
4% i Ljubinje 17%. Stvaranju izotrenije slike o ovom pitanju pridonosi i postotak
ukraenosti osnovnih oblika: ploe 11%, sanduci 22%, sljemenjaci 82%, krievi
100% i stupci 100%. Atipina je pojava da su ba svi krievi ukraeni, dok su od leeih
oblika najvie ukraeni sljemenjaci, kako je to posvuda uobiajeno. Izuzimajui plohe s
natpisima, ukraeno je 465 strana steaka s ukupno 72 vrste motiva u 929 primjeraka.
Broj ukraenih spomenika iznad je prosjeka tako da Popovo pripada meu bolje
ukraena podruja, s velikim i raznovrsnim repertoarom motiva. Na cijelom podruju
mnogo je toga zajednikog, ali i znatnih razlika, to govori da su ovdje uz domae
majstore poznate kao vjete u svom poslu radili poznatiji "kovai" i "dijaci" iz
Hercegovine i Primorja.
Meu dekorativnim simbolima na stecima ove oblasti istiu se: povijena linija s
trolistima, kose paralelne linije, tordirana vrpca, vrpca od cik-cak linija, niz rozeta u
krunim vijencima, niz ljiljana, jednostavna i dvostruka linija, mrea rombova te povijena
linija, paralelni urezi i peroliki dodaci.
Simbolini motivi obuhvaaju: rozetu, kri, motiv tita i tita s maem, motiv krunog
vijenca, polumjesec, motiv polujabuke, motiv "kamenice" ili "vodenice", luk sa strijelom,
ruku, motiv maa, motiv cvijeta, motiv zmaja, "svastiku", motiv zastave na koplju,
klesarski eki i motiv ae.
Meu figuralnim kompozicijama javljaju se: kolo, scene lova, turnira, nekoliko
ljudskih figura, predstave ptica, kouta i nekoliko ivotinjskih figura. Posebnu panju

zavreuju scene kola, neka usmjerena ulijevo, druga udesno, najee sastavljena od 6 do
8 naizmjenino poredanih mukih i enskih figura.
Od ostalih motiva panje su vrijedni: motiv arkada, kvadrat ili pravokutnik, buzdovan,
motiv paralelnih uzdunih rebara i element sveenike ili enske nonje.
Popovo je proarano motivima koji se ne sreu esto u ostalim dijelovima
Hercegovine, poput arkada sa zailjenim lukovima, srcolikih titova, scena maevanja,
kola u kome kolovoa jae na jelenu, motiva stiliziranih zmajeva, scena lova na jelene s
lovcima koji koriste lukove te motiva dekorativnih mrea od rombova i neobinih
zastava. Ovdje su zabiljeene jedinstvene pojave poput titova sa sabljom, nekoliko
primjeraka pokuaja portreta pokojnika i antropomorfnih krieva kao, i 3 primjerka
predstave velikoga tita iza koga gore viri ljudska glava, a dolje se proteu noge.
Najmanja je slinost ovih steaka sa stecima istone Bosne, dok ih sa zapadnom
Bosnom donekle veu prikazi stiliziranih krieva i scena maevanja.
Nekropole Popova najee su orijentirane po pravcu zapadistok ili s neznatnim
otklonom od toga pravca. Locirane su pored putova, na breuljcima ili ilirskim grobnim
gomilama, u blizini ilirskih gradina, u nekoliko sluajeva blizu kamenoloma kao u
Velianima, gdje je nedaleko od nekropole jo od vremena Rimljana bilo aktivno
klesarsko radilite koriteno i kasnije u srednjem vijeku. Veinu nekropola obino prate
crkve, bilo da su nekropole nastale uz crkve bilo da su neke crkve podizane na
nekropolama ili u neposrednoj blizini, to vrijedi za brojnije pravoslavne, ali i za
katolike crkve od kojih su neke i danas povezane s nekropolama steaka.
Ovim podrujem dominiraju manje ili srednje nekropole samo jedna ima preko 100
steaka to govori o grobljima manjih naselja ili grobljima koja nisu dugo trajala.
Masivniji i bolje obraeni steci pripadali su imunijim lanovima drutva, dok izdvojene
skupine steaka vjerojatno oznaavaju porodice koje su se poele izdvajati iz bratstava. U
odnosu na Hercegovinu broj od 18 natpisa veoma je znaajan, dok u odnosu na Bosnu,
gdje su cijela podruja poput Kupresa bez ijednog natpisa, predstavlja veliku razliku.
Nalazi u jednom od malobrojnih istraenih grobova nekropole u Velianima, lokalnom
centru blizu manastira Zavale fragmenti tkanine od srebrnog brokata, dubrovaki dinar
kovan u XIV./XV. st., te ovalna aa visine 8 cm, isturenog oboda s dekorativnim
kapljicama na trbuhu i tordiranom vrpcom na stopi upuuju na pokojnika kao

pripadnika vieg drutvenog sloja. Ovdje se sahranjivao, vjerojatno i ivio, feudalni rod
ihoria, nasljednih upana Popova iz vremena prevlasti Sankovia. Kako je poznato, za
Nenca ihoria se udala Radaa, kerka Miltena Draivojevia kasnije poznata pod
monakim imenom Polihranija, sahranjena u vrijeme kralja Tvrtka I. Kotromania pod
visokim sandukom upravo u Velianima. Briljiva komparativna analiza ae iz Veliana
naene desno od glave pokojnika, to s obzirom na sline sluajeve upuuje na ire
rasprostranjeni pogrebni obiaj, na ovo je podruje kao kasnobizantsko staklo iz Apulije
ili nekih drugih bizantskom utjecaju bliskih mediteranskih oblasti, dospjela vjerojatno
preko Dubrovnika (Koji-Wenzel, 1968., 147.-148., 152.). Osim kralja Tvrtka,
zahvaljujui ponajprije dokumentima dubrovake provenijencije XIV. stoljea, ak
sedam od osam osoba spomenutih na natpisu u Velianima poznato je u svojstvu
pripadnika vlastelinskih porodica iz Huma i Trebinja. Iz tih, uglavnom fragmentarnih,
podataka saznaje se i to da je 18. VIII. 1375. upan Nenac ihori u Dubrovniku od
vlastelina Jakova Menetia primio natrag svoj depozit, zlatne okrugle minue raene
"po nainu slovenskom", koje su vjerojatno krasile njegovu suprugu Radau-Polihraniju
sahranjenu u Velianima (Jireek, 1892., 281.). ihorii su pripadali irem krugu
humsko-trebinjskog rodovskog plemstva, iju su violentnu narav na svojoj koi esto
znali iskusiti njihovi prvi susjedi Dubrovani (Dini, 1967., 99.-101.).
Znatan broj steaka Popova potjee preteno iz druge polovice XIV, relativno najvei
broj pripada XV., a manji se dio protee kroz prvu polovicu XVI. stoljea (Belagi,
1966., 63.-95.). Sluajno ili ne, pojava steaka na ovom podruju poklapa se s poetkom
isplate mogoria danka koji su Dubrovani dugovali vladarima Huma bosanskim
vladarima ili njihovim vazalima, a kraj im je podudaran s prvim decenijima turske uprave
(P. Aneli, 1983., 77.-78.).
Trebinje
Vei broj srednjovjekovnih nekropola Trebinjske upe oblasti izrazite kulturne
slojevitosti nastao je na lokalitetima ilirskih grobnih gomila ili uz njih, takve grobne
gomile sauvane su u 9 nekropola, dok crkvine smjetene na vrhovima pojedinih gomila
znae to da su uz brojne crkve na grobnim gomilama podizani i steci. Ovdje je u

srednjem vijeku bilo 28 crkava vie nego danas a od 26 nekropola, samo na 3 nisu
evidentirani steci. Stanovnitvo se u konfesionalnom pogledu dijelilo na pravoslavne i
katolike, a uz njih su zabiljeeni i pripadnici Crkve bosanske sa svojim gostima
Radivojem Priljuboviem i Vukom Radivojeviem, u dva sela meusobno udaljena
desetak kilometara Uskoplju i Bijeloj (Toi, 1998., 46.-48., 227.).
U zapadnom i jugozapadnom dijelu Trebinjske upe prostire se oblast uma trebinjska
sa 17 nekropola, aktivnih sve do konca XV. st. Na njima su vidljive razlike u nainu
sahranjivanja i obiljeavanja grobova koji su na 9 lokaliteta izravno naslonjeni na ilirske
prethistorijske gomile, to znai da je ova vrsta sahranjivanja nastavljena i nakon
oficijelnog primanja kranstva. Na vrhovima nekih grobnih gomila nalaze se
srednjovjekovne crkve ili crkvine, to govori da su kranske bogomolje podizane na
temeljima paganskih hramova. Samo na dvije grobne gomile sa crkvom ili crkvinom nije
bilo steaka, ime je veza izmeu srednjovjekovnih crkava i steaka na ovom podruju
zajamena. Na 4 od ukupno 17 nekropola nisu postavljani steci primjerice, na jednom
od ovdanjih grobalja na kome nema ni grobne gomile ni crkvine, a gdje su pokojnici
sahranjivani u obine zemljane rake, dok su im grobovi obiljeavani manjim amorfnim
kamenim ploama.
Na podruju ume podignute su u srednjem vijeku 24 crkve etiri puta vie nego to
ih ima danas. Samo su tri bile ljepe, zidane malterom, dok su ostale predstavljale male
jednobrodne graevine povrine od 5 do 16 m, zidane uglavnom od neklesanog kamena,
bez upotrebe maltera. Unutar tri crkvine, gdje su se nekad nalazile grobne crkvice,
sauvani su ukraeni steci. U tri srednjovjekovna groblja nale su se po dvije crkvine,
dok su se na nekropoli u Zaplaniku, naizgled sasvim neuobiajeno za pogrebnu praksu,
nale dvije srednjovjekovne crkve jedna pravoslavna posveena sv. Petru i Pavlu, i
druga katolika posveena sv. Petru, svojedobno lijepa graevina ukraena freskama.
Nije manje zanimljivo ni to da se steci nalaze samo uz pravoslavnu crkvu, dok ih uz
sruenu katoliku crkvu nema. Danas se ovdje nalazi jedino katoliko groblje u umi
trebinjskoj. U crkvici groblja Ljubovo smjetenoj na rimskom lokalitetu nalaze se tri
groba pokrivena kamenim ploama, dok su pred crkvom dva steka u obliku sanduka
postavljeni u istom smjeru kao crkva jedan sa sjeverne, drugi s june strane ulaza.
Izmeu ova dva steka, pred samim crkvenim pragom, nalazi se trei steak oblika ploe.

I u nekim drugim ovdanjim crkvicama steci su bili postavljeni pred sama vrata iz ega
je jasno da se najprije morala ozidati crkva, a tek onda, prema njezinom pragu i ulazu,
postavljati steci. Na nekim su crkvinama steci i crkve prvenstveno grobne crkve s
grobnicama pokrivenim stecima nastali istovremeno.
Budui da je 10 od 17 nekropola ume trebinjske uvrteno u detaljan opis steaka
Popova one daju osnovnu orijentaciju kada je rije o oblicima, kvaliteti klesanja i
motivima na stecima preostalih 7 nekropola koje se uklapaju u ope karakteristike
spomenika Popova (Sparavalo, 1979., 74.-78., 128.-136.).
Meu stecima Trebinja svih oblika i varijanti posebno mjesto zauzimaju krievi tzv.
krstae meu kojima se svojom markantnou istie kri iz sela Bihovi 5 km juno od
Trebinja, smjeten u blizini crkve sv. Petra izvan ograde aktivnog groblja. Kri je visok
210, irok 110, irine donjeg vertikalnog kraka 57, debljine 35 cm, a predstavlja razvijeni
primjerak sa ovjekolikom stilizacijom. Klesarska obrada spomenika je solidna, plastina
dekoracija kvalitetna, dok je ikonografijska kompozicija jedinstven primjerak na
trebinjskom podruju (M. Sivri, 1978., 32.-37.).
Iako po dimenzijama i umjetnikoj obradi zaostaje za slinim nadgrobnim
spomenikom iz Donje Zgoe, ipak budi panju steak oblika stupa u mjestu Djedii
visine preko 2 m, zaokruen u donjem dijelu, dok se gore zavrava duguljastom
etverokutnom prizmom irine 40, a visine 80 cm. Prizma je na tri strane ukraena na
jednoj strani predstavom tita s maem, na druge dvije s krievima dok je na etvrtoj
uklesan natpis Radoja Mrkia (Truhelka, 1895.b, 263.-264.).
Gornji tok rijeke Trebinjice: Panik-Mirue
Idui od Trebinja na sjever, u pravcu Bilee, stie se u oblast gornjeg toka rijeke
Trebinjice, izmeu njezinog izvora i Crnogorskih Mirua, s 9 nekropola i ukupno
registriranih 467 steaka, od kojih je 360 ploa, 102 sanduka, 3 sljemenjaka i 2 kria.
Dok je 77% ploa i 22% sanduka, sljemenjaci i krievi prave su iznimke, malo je steaka
s postoljem, meu njima najei su sanduci. Veina spomenika prosjenih je dimenzija,
premda ima i primjeraka poput ploe u Mistihalju nestandardnih dimenzija (240 x 205 x
35 cm). Kao veina drugih i steci ovog podruja orijentirani su po pravcu zapadistok,

uz nekropolu je esto graena crkva, a moda su ve od ranije postojee crkve bile

razlogom nastanka nekropola uz koje su niknula suvremena pravoslavna groblja i crkve.
Po nainu lociranja nekropola i rasporedu spomenika ini se da su na ovom prostoru
formirana zajednika groblja po bratstvima, unutar kojih su vjerojatno nastajale i skupine
steaka odreenih porodica.
Broj ukraenih steaka po pojedinim nekropolama neujednaen je, repertoar motiva
velik je i raznovrstan i ukupno ih se 40 oituje 180 puta, raunajui na pojedinane
ukraene stranice steaka. Meu dekorativnim motivima prevladava plastina povijena
linija s trolistima, tu su i izvanredno lijepo klesane arkade, od motiva simbolinog
karaktera izdvajaju se motiv kria, tit s maem, "kamenice" ili "vodenice" i polumjesec,
a meu figuralnim motivima panje su vrijedne predstave kola i mukarca kojeg napada
neka ivotinja, vjerojatno vepar.
Tehnika klesanja ovdanjih steaka neujednaena je, natpisi su iznimni i njihova slova
od male su pomoi u dataciji spomenika, koji se sa stanovitom sigurnou ipak mogu
datirati izmeu konca XIV. i prve polovice XV. stoljea (Belagi, 1962.a, 17., 32.-35.).
Ljubinje
Ovo je podruje, slino zapadnoj Hercegovini, predstavljalo pozornicu kojom su
stoljeima defilirali razliiti, esto suprotstavljeni, politiki protagonisti travunijski
upani, dukljanski vladari, Nemanjii, Kotromanii, Hranii-Kosae, Osmanlije s
domaim kranskim slavenskim i vlakim stanovnitvom kao nosivim stupom na kom je
poivala umjetnost steaka. irenje kranstva odvijalo se u znaku borbe izmeu Rima i
Bizanta za uspostavu crkvene, a s njom i politike prevlasti (Toi, 1998., 70.-71., 77.,
83., 87., 129.)
S 13 istraenih nekropola i ukupno 633 evidentirana steka, meu kojima je ploa 85
(13%), sanduka 526 (83%), sljemenjaka 9 i krieva 13, oblast Ljubinja predstavlja dobro
istraenu mikroregiju rasprostiranja steaka. Od ovog broja ukraeno je 109 primjeraka
(17%), to je iznad prosjeka ploa 13, sanduka 77, sljemenjaka 7 i krieva 12 (Belagi,
1965., 149., 151.). Vie je nego zanimljiv postotak ukraenih steaka po pojedinim
oblicima krieva 92%, sljemenjaka 78%, te ploa i sanduka 15%. Kako se vidi, na

nekropolama Ljubinja, s najudaljenijom od gradskog centra oko 15 km, prevladavaju

sanduci i to velikim dijelom kvalitetne izrade. Najvea meu nekropolama sa 149
sanduka i jednim sljemenjakom smjetena je u selu Duboici, a nastala je najkasnije u
XIV, najranije izmeu XII. i XIII. st. (Ratkovi, 2002., 57., 59.).
Meu specifinim primjercima izdvaja se kri iz sela Kapavica smjeten u aktivnom
pravoslavnom groblju Miljanovia, visok 165, irok 100, a debljine 25 cm. Osim visoke
kvalitete ukrasa, istie se natpis s imenom pokojnika Tvrtka Vukasa i njegovog unuka
Ivanka koji je "sijekao" spomenik i ispisao tekst jedan od rijetkih na krievima ovoga
tipa. Oblici slovnih znakova otkrivaju visoki stupanj obrazovanja pisara (klesara), ije se
ime nalazi zajedno s imenom sahranjenog vlastelina. Jedinstven je poloaj spomenika na
usamljenu mjestu, moda u okviru manjega groblja, to ukazuje na poodmakli proces
drutvenog raslojavanja. Paleografske i jezine osobine natpisa upuuju na drugu
polovicu XV. st. kao vrijeme njegova nastanka. On istovremeno svjedoi da nositelji
pismenosti u ovoj oblasti nisu bili samo dijaci u slubi feudalaca, poput kneza Vlaa
Bijelia sahranjenog u pravoslavnoj crkvi sv. Lazara u Vlahoviima ispod ploe koju je
krasio natpis, u istoj crkvi u kojoj je svoje zadnje poivalite naao i njegov sin, vojvoda
Vukosav Vlaevi. Gornja vremenska granica izgradnje crkve sv. Lazara vjerojatno je
oko 1465. godine kada je katun Pocrnje kod Ljubinja dospio pod vlast Osmanlija.
Na samom jugoistonom rubu Ljubinja, unutar pravoslavnoga groblja s crkvom,
smjetena je srednjovjekovna nekropola s ostacima nekadanjega veega groblja. Danas
se ovdje nalazi 41 spomenik 10 ploa, 27 sanduka i 4 sarkofaga, od kojih su ukraeni 2
sanduka i 3 sarkofaga.
Od veeg je znaaja nekropola u Premilovom polju s 87 steaka natprosjene veliine i
brojnim ukrasima, meu kojima su 64 sanduka, 19 ploa, 1 sarkofag i 3 kria. Ukraeno
je 14 sanduka, 4 ploe i 1 sarkofag. Ova nekropola neuobiajena je po 7 natpisa na 3
sanduka, dvije ploe i dva kria. Jedan od natpisa uklesan na bonoj strani visokog
sanduka spominje Stipka Radosalia iz poznatoga bratstva iji su lanovi radili u
Dubrovniku kao klesari i zidari.
Napokon, u selu Ubosku udaljenom nekih 13 km od Ljubinja u pravcu sjevera,
smjetene su na malom prostoru etiri nekropole steaka meu kojima se izdvajaju visoki
sanduci kvalitetne dekorativne obrade po emu prednjae u odnosu na sve ostale

nekropole ovoga podruja. Po broju natpisa (3) Ubosko zaostaje samo za stecima
Premilova polja.
Ornamentalni fond na stecima Ljubinja, bogat kako tematski tako i po nainu izrade,
odraava ope umjetnike tendencije ovog podneblja, ali i neke isto lokalne
karakteristike. Meu umjetnikim motivima zapaeno mjesto imaju: prikaz ruke od lakta
do prstiju poznat u istonoj Hercegovini s 27 nekropola, prizor s krilatim zmajem i
kozom, prikaz antropomorfnog kamenog kria, heraldiki motivi, kri sa etiri rue,
rukom i maem, iljasti lukovi i stilizirani krievi, animalni prizori meu kojima i oni s
fantastinim ivotinjama, scene lova, rozete, arkade polukrunih lukova, pravokutni tit s
maem, motiv tita s maem i prekom, povijena, izlomljena i kosa paralelna linija,
polujabuke (polulopte), mreasti rombovi, kri s polumjesecom i luk sa strijelom.
Upeatljiva je crta ovdanjih nekropola da su vrlo esto smjetene uz crkve, u pravilu
pravoslavne, uz aktivna pravoslavna groblja ili na lokalitetima koji svojim nazivom
(Crkvine) podsjeaju na nekadanje crkve. Jedna meu njima je crkva posveena sv. Iliji
gospodaru gromova, munja i oblaka u selu Gradac, kao zatitniku stoke i stoara od
vremenskih nepogoda. Raznovrsnost nadgrobnih oblika, kvaliteta njihove izrade, bogata
dekoracija i esto nadprosjena veliina odraz su opeg ekonomskoga blagostanja koje je
u XIV. i XV. st. pokucalo i na vrata ove oblasti u jadranskom zaleu (Ratkovi, 2002.,
14., 16.-17., 21., 24., 48., 79.-80., 105.-106., 109.-111., 135.).
I ovdje su mjesta za postavljanje steaka odabirana briljivo, u blizini kamenoloma, na
ilirskim grobnim gomilama, u blizini naselja, pokraj putova. Osim kranskih, i poneko
kasnije muslimansko groblje locirano je uz nekropole steaka. Na nekim nekropolama ili
u njihovoj neposrednoj blizini i danas postoje crkve redovito pravoslavne s apsidama
i oltarima na istonoj strani kao kod starijih bogomolja s ovdje otkrivenim temeljima.
Veina steaka preko 550 primjeraka (oko 95%) orijentirana je po pravcu zapad
istok ili s malim otklonom po pravcu sjeverozapadjugoistok. I ovdje su grobne rake
orijentirane prema sunevoj putanji, to znai da je glava pokojnika bila okrenuta na
zapad, a noge na istok.
Na nekropolama Ljubinja evidentirano je 15 natpisa, od toga 12 itljivih 6 na
ploama, 4 na sanducima i 5 na spomenicima u obliku kria. Steci ove oblasti najvie
zajednikog imaju sa stecima Hercegovine, naroito sa stecima okoline Stoca. Izuzevi

nekropolu u Duboici iji se poeci veu za XII./XIII. st., moe se pretpostaviti da veina
ovdanjih steaka potjee iz XV. i protee se do prvih decenija XVI. stoljea (Belagi,
1965., 150.-152., 157., 162.).
Gacko
Premda nisu tako dobro istraene poput nekropola steaka u okolici Stoca, Ljubinja
Trebinja i Popova, srednjovjekovna groblja Gatakog polja vano su vrelo informacija o
davnim obiajima vezanim uz kult mrtvih. Na samome polju i u njegovoj neposrednoj
blizini identificirano je oko 500 steaka najee oblika ploe, ali isto tako prijelazni
oblici sarkofaga i masivni krievi. Sarkofazi su neobini po svojoj duini koja dosee i do
175 cm, irine su oko 65 cm, dok im je visina neto manja od irine tako da izgledaju
poput suvremenih mrtvakih sanduka. Meu ornamentalnim motivima izdvajaju se
predodbe kola poput one na steku u dvoritu pravoslavne crkve u Gacku, koje krasi i
predodba lova na jelena. Na jednom steku, putem prema selu Cernici, predstavljeno je
takoer kolo s dva muka i dva enska lika, dok je ispod kola uklesana predstava dvoboja
dvaju konjanika s kopljima. Ovom fondu motiva koji oslikavaju viteki ivot pripada
predodba dvoboja na uskoj strani jednog visokog sarkofaga lokaliteta Dernjak u kojem
sudjeluju dva konjanika, ali sada s maevima, dok meu njima stoji ena drei konje za
uzde. Ispod ove scene prikazan je lovac koji ubija medvjeda, dok se na iroj strani
sarkofaga nalazi vitez na konju s kopljem na ramenu.
Steci Gatakog polja s relativno bogatim ornamentalnim fondom kojim dominiraju
arkade, spirale, cik-cak linije, maevi, predstave maa i tita, ljudske figure, kolo, dvoboj,
lov, heraldiki motivi, kri te mladi mjesec sa zvijezdom, uklapaju se u ope stilskoumjetnike karakteristike steaka ovog podneblja, s lokalnom kolom koja je razvila i
neke osobenosti. Ovdanje nadgrobne spomenike narod ne zove stecima nego
"grobnicama", a smjeteni su obino na vidnim mjestima, naroito oko starih crkvina.
Odreeni broj nadgrobnika nosi natpise, meu kojima najpoznatiji pripada Radonji
Ratkoviu ovjeku vojvode Sandalja Hrania, u ijoj je slubi i poginuo. Idui prema
istoku steaka je sve manje, ali Gacko ne predstavlja njihovu graninu oblast u strogom
znaenju te rijei (Slijepevi, 1928.).

Kao posljedica geografske izoliranosti ovog podruja tradicija srednjovjekovnih

nadgrobnih spomenika sauvala se ovdje sve do konca XVIII. stoljea, a vidljiva je u
ponavljanju starijih umjetnikih motiva karakteristinih za steke, meu ostalima
paleografskih, jezinih i stilskih osobina natpisa. U sklopu niza utjecaja orijentalne
kulture na domau materijalnu kulturu odvijao se i utjecaj muslimanskih niana na
krieve gatakog podruja, odnosno pribliavanje krieva nianima i niana krievima i
stecima (Kajmakovi, 1964., 160.-165.). Slina pojava utjecaj umjetnosti steaka na
kasniju sepulkralnu praksu katolikog svijeta primjetna je u Jelakama, selu
smjetenom izmeu Olova i Zavidovia (Belagi, 1964.a, 140.).
Kalinovik
Oblast planine Treskavice i njezinih obronaka predstavljala je granini pojas izmeu
Bosne i Huma. Unato nepovoljnim klimatskim okolnostima, ovo je podruje bilo
naseljeno od davnina o emu svjedoe ostaci antikih kultura i ilirskih gradina na koje su
esto smjetani steci. Ovuda su prolazili karavanski putovi povezujui bosanska
rudarska i trgovaka mjesta s Humom i Dubrovnikom. Slino nekim drugim oblastima
Hercegovine, ni ovdje gradski ivot nije razvio znatnije mogunosti.
Na 28 nekropola evidentirano je ukupno 1170 steaka ploa 278, sanduka 839,
sljemenjaka 49 i krieva 4, iz ega se vidi da je sanduka uvjerljivo najvie, tj. 72%, zatim
ploa 24% i sljemenjaka 4%, dok je krieva zanemariv postotak. Po broju ukraenih
primjeraka 20 ploa, 90 sanduka, 16 sljemenjaka i 1 kri, to ukupno iznosi 127
spomenika kalinovika oblast uz rame je kuprekoj. Prema pojedinanim oblicima
najvie su 33% ukraeni sljemenjaci, sanduci tek 11%, a ploe 7%. Ukrasi su
neravnomjerno rasporeeni prema nekropolama, a rauna li se svaka ukraena strana
steka pojedinano, broj ukrasnih motiva respektabilan je i iznosi preko 600 uz 60
razliitih vrsta.
Meu ukrasnim motivima kalinovike oblasti prednjae motivi u vidu plastine
tordirane vrpce, plastine vrpce s urezanim kosim ili cik-cak linijama ili obine plastine
vrpce. Za njima dolaze vijugasta linija s trolistima, motiv kria s nekoliko varijanti
stiliziranog kria meu kojima i kriem u krunim vijencima, kriem-rozetom i

"svastikom", polumjesec, sunce i zvijezde, rozete i zvijezde, scene lova na jelene i srne,
sokolovi, scene kola, scene turnira, druge predstave ljudskih figura, scene s ljudima i
ivotinjama, predstave ivotinjskih figura, konj, pas, fantastine ivotinje, biljne
stilizacije, motiv arkada, uzdune paralelne vrpce (rebra), motiv ratnike i viteke
opreme, motiv "vodenice", ruke s ispruenim prstima i po sredini urezane linije. Fond
motiva je bogat poevi od standardnih do originalnih, dok je u njihovom izboru i obradi
sudjelovao znatan broj majstora i radionica neujednaenih kvaliteta. Po likovnim
osobinama steci Kalinovika, zvani u narodu "grka groblja" i "mramorja", mnogo su
blii stecima Hercegovine, posebno stolakog, ljubinjskog i nevesinjskog kraja, nego
stecima Bosne. Tu se prvenstveno misli na motive kao to su titovi s maevima, arkade,
ptice, scene lova, kola i turnira, dok na veze s Bosnom upuuju brojne bordure, krievi,
polumjeseci, kruni vijenci, ljiljani, maevi, osobito ruka s maem, jeleni i konji. Postoji,
osim ovih, i veza s istonom Bosnom koja se zrcali u upotrebi biljnih stilizacija i
"jabuka".
U ovom obilju motiva istiu se 4 steka s natpisima, meu ostalima natpisom "gospoe
Beoke krstjanice, keri Pribisava Kosae", s imenom pisara Vukaina.
U mnogim sluajevima nekropole su postavljane na ne vie od 50, a najvie 200 m
udaljenosti od kamenoloma. I na kalinovikom podruju nekropole sa stecima su
postavljane vrlo briljivo, obino na uzvienjima odakle se pruao lijep pogled na
okolicu, na ilirskim grobnim tumulima ili u blizini ilirskih i srednjovjekovnih naselja. Na
vie mjesta su kasnija kranska groblja locirana uz nekropole, a isti je sluaj i s
muslimanskim grobljima sa ehitskim nianima. Otuda je objanjiv utjecaj steaka na
izbor i klesanje motiva na vremenski bliskim krievima i nianima. Za razliku od nekih
drugih podruja gdje je povezanost nekropola steaka sa crkvama ili crkvinama pravilo, u
oblasti Kalinovika to je prije iznimka. Veina nekropola sadri izmeu 20 i 50 steaka,
prilian ih je broj s manje od 20, a najmanje sa 100 ili vie primjeraka. Oko 90% steaka
orijentirano je po pravcu zapadistok, 8% u pravcu sjeverozapadjugoistok, a tek 2% u
pravcu sjeverjug. Kao drugdje, i ovdje se na pojedinim nekropolama mogu primijetiti
izdvojene skupine steaka, ali i pored toga nekropole Kalinovika djeluju kompaktnije
nego u nekim drugim oblastima Bosne i Huma.

Arheolokim pretraivanjem 15 grobova na 4 razliite lokacije dolo se do spoznaje da

su u nekim sluajevima pokojnici sahranjivani u kovezima od izdubljenog hrastovog
stabla zvanim korita koritenim i u nekim drugim oblastima Bosne. U nekoliko grobova
naeno je ugljevlje koje, po svemu sudei, govori o loenju vatre prilikom daa i
paganskog obiaja da se vatrom rastjeruju zli dusi na groblju.
Uzimajui u obzir sve prepreke poput nedostatka povijesnih podataka, te mali broj i
oskudnost sadraja natpisa, steci kalinovike oblasti mogu se okvirno datirati izmeu
poetka XIV. i kraja XV. st. (Belagi, 1962., 7.-11., 87.-105.).
Trnovo
Sjeverno od Kalinovika, na putu prema Sarajevu, spajajui dvije oblasti steaka
istonu Hercegovinu i sredinju Bosnu nalazi se Trnovo s 11 istraenih lokaliteta i na
njima 17 nekropola. Na ovom ivopisnom gorovitom prostoru evidentiran je 1041 steak,
od tog broja 5 je ploa (0,5%), 922 sanduka (89%), 108 sljemenjaka (10%) i 6 krieva
(0,6%). Najvei broj spomenika prosjenih je dimenzija, ali ipak ima poneki koji svojom
monumentalnou odskae od ostalih. Takav je ogromni sljemenjak s postoljem na
nekropoli izmeu Ledia i Dujmovia dimenzija 220 x 110 x 150 cm, kao i jedan sanduk
iz Trebeaja koji svojim gabaritima 260 x 140 x 140 cm dominira cijelom nekropolom.
Iznenauje da samo 66 steaka (6%) nosi ukrase i da je taj procent manji od
Kalinovika, Kupresa i nekih drugih oblasti. Steci u obliku ploe nemaju ukrasa, sanduka
je ukraenih 5%, sljemenjaka 13%, dok su nerazmjerno broju krievi sa 67% najbolje
ukraeni. Na 116 stranica steaka javlja se 48 vrsta ukrasnih motiva zastupljenih 230
puta.
Meu dekorativnim motivima dominira tordirana plastina vrpca, meu simbolinim
motivima kri (obian, stiliziran, "svastika" i kri-rozeta), rozeta, polumjesec i ma,
meu figuralnim motivima istiu se scena lova na jelena i kola, a evidentirana su i dva
natpisa.
Kao u veini drugih oblasti, steci Trnova postavljani su po pravcu zapadistok u
blizini naselja i putova, uz kamenolome i na podesnim uzvienjima. Velike nekropole
bile su zajednike za jedno ili vie naselja, ponekad za cijelo bratstvo, to se moe

raspoznati po njihovoj kompaktnosti dovedenoj u pitanje tek na periferiji nekih nekropola

na kojima se raspoznaje odvajanje pojedinih porodica. Ti steci su paljivije klesani,
obino su vii i barem poneki nosi ukrase.
Srednjovjekovne nekropole i ovdje su vezane za kasnija kranska i muslimanska
groblja. Tijesna vremenska povezanost izmeu krieva i niana vidljiva je pored ostalog i
po tome to neki od niana nose ukrase, poput onih u selu Govedovii na kojima je
prikazana scena lova na jelena, a tu se javlja ak i natpis u bosanskoj irilici. Na nianima
sela Turovi blizu Trnova prikazani su ljudska figura, zmija i drugi motivi sa steaka. Na
visokom sljemenjaku nekropole u abancima, s predodbom jabuke, sablje i kijae, moe
se pratiti i obrnut utjecaj koji je od niana iao prema stecima.
Ne izlazei iz okvira veine ostalih podruja steci Trnova pripadaju XIV. i XV.
stoljeu, dok njihov manji broj prelazi u prve godine XVI. stoljea, ne iskljuujui
mogunost da im poetke treba traiti ak u XIII. stoljeu (Belagi, 1967., 128.-135.).
ZAPADNA HERCEGOVINA
iroki Brijeg
Okolica irokog Brijega s 9 istraenih nekropola i 157 evidentiranih spomenika sadri
veinu od karakteristikih tipova steaka zapadne Hercegovine. Najvie je ploa
ukupno 91 zatim sanduka 46, visokih sanduka 7, sarkofaga 1, sarkofaga s podnojem 6,
krieva 3, te kombinacija ploe i kria 3. Iz ovog se pregleda vidi da su niski oblici
dominantni i da odslikavaju umjetniki ukus ovdanjeg stanovnitva i majstora u
vremenu podizanja steaka. Dok su u olovskom kraju daleko najvie zastupljeni sarkofazi
s podnojem, na nekropolama irokog Brijega ovaj se tip spomenika sree samo iznimno,
manje nego je to sluaj sa stecima ovog oblika na Radimlji, to znai da se uz istu ideju
kamenog nadgrobnog spomenika u izvoenju oblika i ukrasa javljaju individualne
razlike.
Tehnika obrade spomenika neujednaena je i varira od precizno izraenih oblika
uglaanih povrina, do grubo naznaene osnovne forme. Iako je tehnika ukraavanja
jednostavna, to ne umanjuje estetsku vrijednost ornamenata nego im ak daje notu

originalnosti. Ako i nije vreno arheoloko istraivanje grobova, kopai blaga pobrinuli
su se da otvore neke od grobnica koje predstavljaju lijepo zidane etvrtaste prostorije
visine izmeu 0,80 m i 1 m, sazidane od netesanog kamena bez upotrebe maltera. Ova
tehnika zidanja grobnica odaje spretnu majstorsku ruku vinu upotrebi kamena, u emu je
blizina Primorja s dugom tradicijom obrade kamena morala odigrati vanu ulogu.
Od 157 steaka, ukraena su 63 primjerka ploa 28, sanduka 18, visokih sanduka 5,
sarkofaga (sa ili bez podnoja) 6 i krieva 6. Najvie su ukraeni oni spomenici koji su
zastupljeni u najmanjem broju, primjerice sarkofazi meu kojima nije ukraen samo
jedan, od 7 visokih sanduka ukraeno je 5, dok svi krievi na sebi nose bilo kakav ukras.
Od ploa ornamentirano je blizu jedne treine, meu sanducima vie od jedne treine.
Generalno uzevi, ornamenti se mogu podijeliti u tri skupine: geometrijske, ukrasne
znake (meu kojima su socijalni simboli i neki s religijskim znaenjem), te figuralne
kompozicije.
Od geometrijskih motiva prisutni su: cik-cak linija, spiralni zavoji, zavojita linija s
trolistom (vinova loza), zavojita linija (jednostruka i dvostruka) sa spiralnim
kovrdicama, pleteno ue (tordirana traka), motiv sidra te plastine i udubljene linije. Svi
ovi motivi pradavnoga podrijetla, koji pripadaju fondu narodne umjetnosti i izraavaju
umjetniko shvaanje ljudi ovoga podneblja, imaju izrazito ornamentalnu funkciju i ne
mogu se dovesti u vezu s bilo kojim simbolikim znaenjem.
Ukrasni motivi javljaju se u irokome spektru, a to su: polumjesec, rozeta, zrakasti
krug, plastini krugovi, kota od pletenog ueta, kri, kukasti kri, motiv vodenice, trolist
i etverolist, kljuevi, pentagram, motiv drveta, stilizirani ljiljan i tap, ruka s maem, tit
s maem i arkadni stupovi. Motiv ruke s maem snano asocira na heraldiki motiv
rasprostranjen u zemljama istono-centralne Europe, tj. motiv oklopljene ruke s maem
ili nekim drugim orujem, koji je predstavljao znak vitekog dostojanstva (D.
Lovrenovi, 2006.a, 534.).
Figuralne predstave lov na jelena, sv. Kristofor s djetetom, kolo, turnir, samostalne
muke figure, ljudska maska i ivotinjske figure prisutne su na deset spomenika ovog
podruja. Od posebnog je znaaja figura sv. Kristofora s djetetom u naruju, gotovo
identina predodbi s peata opine otoka Raba. Sv. Kristofor zatitnik je otoka Raba, a
njegov je kult veoma rairen na Zapadu.

Iako je u ovom sluaju rije o relativno malom prostoru na kojemu je lociran vei broj
nekropola, jedna od njihovih odlika zrcali se u prisutnosti lokalnih varijanti koje jednu
cjelinu ine razliitom od druge. Najvei dio nekropola i spomenika iz okolice irokog
Brijega pripada drugoj polovici XIV. stoljea, neki detalji s pojedinih nekropola vode u
XV. stoljee kao vrijeme njihova nastanka, dok je na dvije nekropole primjetno mijeanje
umjetnikih tekovina oba ova perioda.
Od devet istraenih nekropola spomenici u obliku sarkofaga nalaze se na etiri na
svakoj od njih po dva takva primjerka. Da se pri tome ne radi o sluajnosti, nego o pojavi
dubljeg znaaja, vidi se iz injenice da ovi sarkofazi zauzimaju sredinje mjesto na
nekropoli i da su umjetniki izvanredno ukraeni. Otuda objanjenje da su to grobni
spomenici vodeih linosti poglavara roda, plemena ili nekih drugih drutvenih
formacija. Ova pojava, ali i stilsko-umjetnike osobine spomenika na razliitim
nekropolama jasno ukazuju da se na stecima odraava cijela drutvena hijerarhija od
kmetova i slobodnih seljaka do feudalaca i crkvenih linosti to nije sluaj samo sa
spomenicima ove regije.
Najvei broj steaka orijentiran je u pravcu zapadistok, to znai da su postavljani
prema sunevoj putanji. Dva natpisa pronaena na dvije razliite nekropole ne pruaju
znaajnije podatke o historijskoj epohi njihova nastanka, dok se njihove epigrafske
karakteristike uklapaju u iznesenu periodizaciju (Benac, 1952., 35.-56.).
Ljubuki
Okolica Ljubukog poznate srednjovjekovne utvrde jo i danas obiluje stecima, a
u srednjem vijeku ih je moralo biti neusporedivo vie. Marko Vego opisao je sedam
nekropola detaljno, dvije nekropole sumarno, neki pojedinani spomenici nisu opisani, ali
je ovom analizom ipak obuhvaeno oko 90% spomenika.
Na sedam nekropola registrirano je 224 spomenika, od toga ploa 88, sanduka 78,
sanduka s postoljem 1, sarkofaga 9, te ploa i sanduka koji nisu pojedinano opisani 48
primjeraka. Od 176 opisanih nadgrobnih spomenika, polovica je ploa, polovica sanduka,
dok je sarkofaga relativno malo, ali umjetniki kvalitetnije ukraenih od ostalih. Oblici
nekropola ljubuke kotline gotovo su isti kao onih s Radimlje i drugih nekropola

Hercegovine, uz napomenu da su ploe na dvije nekropole velikih dimenzija. Od 176

primjeraka 81 je s ukrasom, od toga 33 sa simbolom kria, znai vie od jedne treine, to
je do izraaja dolo naroito u Gornjim Studencima. Fond ukrasa obuhvaa: motiv tita s
maem, simbol kamenice, ljudske figure s antropomorfnim ukrasom, tordirano ue i
trake, polumjesec, rozete, vitice trolista, kolo, motiv spirale, scene lova, simbol sokolova
i turnir. Meu spomenicima ima i izuzetno lijepih primjeraka poput sanduka iz Gornjih
Studenaca, visine 90 cm, ija je gornja povrina isklesana u vidu triju stepenica visine 4 i
5 cm, s kompliciranim kriem na gornjoj stepenici. Izrada steaka na ovoj nekropoli
ukazuje da su briljivije izraeni primjerci pripadali bogatijem drutvenom sloju, a
pojedine su ih porodice postavljale po skupinama, odnosno prema srodstvu.
Na ovom je podruju bilo aktivno vie klesarskih radionica kao nositelja razliitih
utjecaja, a majstori-kovai jedne od nekropola pripadaju istoj koli kao klesari aktivni na
podruju irokog Brijega. Veina spomenika pripada XIV. i XV. stoljeu, pojedini
primjerci, meutim, mogli su nastati i znatno ranije, moda ak u XII. st. Oblast
Ljubukog pripadala je od najstarijih vremena tzv. Paganiji (Neretvanskoj Krajini), a
sukcesivne izmjene politikih garnitura, poevi od srpskih Nemanjia i hrvatskih ubia
do bosanskih Kotromania, Sankovia, Hrania-Kosaa i Radivojevia-Jurjevia koji su,
kako je poznato, pripadali Pravoslavnoj i Katolikoj crkvi, ali i Crkvi bosanskoj, nisu
ostavile dublji trag na ornamentalni fond steaka. Ovome treba pridodati izmijeanost
slavenske i vlake etnike skupine, kao i injenicu da je u crkvenom pogledu podruje
Ljubukog pripadalo makarskoj biskupiji, koja je potpadala jurisdikciji splitskog
nadbiskupa, a graniila je s duvanjskom biskupijom. Unutar ovih kompleksnih crkvenopolitikih i etnikih okolnosti nastala je i razvijala se umjetnost steaka u oblasti
Ljubukog (Vego, 1954., 41.-45.). Steci Ljubukog i njegove okolice rubno su podruje
ove grobne umjetnosti, podruje proimanja srednjohercegovakih i dalmatinskih kola
(Palameta, 1996., 163.).
Kao granina regija izmeu Hercegovine i Hrvatske, Imotska krajina sa svojih 593
registrirana steka, meu kojima s 316 primjeraka dominiraju sanduci, predstavlja sponu
sa Cetinskom krajinom drugom hrvatskom oblasti rasprostiranja steaka. Iako po
umjetnikoj obradi zaostaju za Radimljom, brojnost, nain formiranja i postavljanja
nekropola uglavnom uz putove, ornamentika, figuralne predstave s turnirima, scenama

lova i kola, dimenzije i nazivi, sve to steke Imotske krajine ini organskim dijelom
jedinstvenog korpusa na prostoru "od Cetine do Drine". Imota i Cetina obiluju stecima,
dok se u primorskom pojasu sreu tek sporadino, tako da njihov broj vidljivo raste s
pribliavanjem Bosni (Kati, 1954., 152.-167.).
ISTONA BOSNA
Olovo
Pored velikih, "slavnih" nekropola, kakve su u Biskupu, Radimlji, Zgoi i na
Pavlovcu, kao mjest ukopa lanova vlastelinskih porodica, poznat je i cijeli niz
"anonimnih" nekropola, poput onih u oblasti Olova, koje zbog relativno visoke razine
istraenosti pruaju dragocjene spoznaje o lokalnoj primjeni jedne sepulkralne umjetnosti
irih razmjera.
U oblasti rasprostiranja steaka spomenici olovskog kraja pruaju se u tampon zoni
izmeu sredinje i istone Bosne, s odreenim specifinostima u odnosu na oba ova
podruja. Na registriranih 26 nekropola jednoga zatvorenog brdskog areala prenika od
nekoliko kilometara, 13 je malih obiteljskih skupina steaka, a ak na 17 je primijenjena
dobra i briljiva obrada spomenika ukupno ih je 460. Prisutni su svi oblici steaka; od 4
stupa, te ploa s postoljem i bez njega zastupljenih s 20%, do sanduka kojih je u
postocima kao i ploa (s postoljem jedna treina) i sljemenjaka iji se broj penje do 167
(64%), od kojih je samo 7 bez postolja. Zabiljeeno je i nekoliko monolitnih dvostrukih
sarkofaga s podnojem, koji u manjem broju uglavnom krase istonu Bosnu, Podrinje i
zapadnu Srbiju. Olovski su steci obino niski, dugaki i uski, a specifini su i po
suavanju donjeg dijela spomenika izvedenim preteno po duini. Ukraenih je
spomenika 84 (18%), ponajvie spiralama (jednim od najeih motiva na stecima
Olova, Kladnja, Vlasenice i Zvornika), rozetama (najvie prisutnim oko Zvornika i
Olova), tordiranim vrpcama, i neto rjee krievima (zabiljeenim na podruju Breze,
Varea, Olova, Kladnja, Vlasenice, Sokoca i epe). Od pojedinanih motiva dominiraju
vrpce sa cik-cak linijama, krugovi, zvijezde, polumjesec, polujabuka i vodenica. Oruje
je zastupljeno prikazima maeva i koplja, najee s rukom savijenom u laktu i

ispruenim dlanom. Prikaz ruke i maa specifian je za olovsko i kladanjsko podruje,

Ludmer i Gornje Podrinje. Na tri lokaliteta ustanovljena su etiri natpisa (Fekea, 2008.,
65.-80.).
Ornamentalni sustav na olovskim nekropolama otkriva postojanje jedne posebne
umjetnike kole, sa svojim principima ukraavanja i svojim nainom rjeavanja
ornamentiranih povrina. Veliki dio ovih steaka tehniki je dobro isklesan, a veina
grobova nema dosljedno provedene orijentacije. Postanak olovskih nekropola od kojih
je najvie locirano u Bakiima, gdje se nalazila varoka crkva podignuta vjerojatno
sredinom XIV. st. stavlja se u vremenski raspon od kraja XIV. do kraja XV. stoljea, s
tim da najvie spomenika pripada prvoj polovici XV. st. Sedam od naznaenih 12
nekropola pripadaju nastanjenim mjestima, selima ili zaseocima, dok se u najvanijim
naseljima Bakiima i Krieviima, gdje su stanovale jae feudalne porodice, nekropole
izdvajaju u posebne skupine. Unutar zajednikih nekropola postoje odvojene grupacije
steaka rezervirane za imunije feudalne porodice, dok su u ostale dijelove sahranjivani
vojnici i slobodni seljaci. Ovdje je izniknuo cijeli "sistem grobita", koji upuuje na
zakljuak da se radilo o gue naseljenom kraju, poznatom po razvijenom rudarstvu i
prisutnosti franjevaca. Jedna od ovih nekropola na Klisi u Bakiima smjetena je u
neposrednoj blizini katolike crkve. Preteni izostanak natpisa i drugih slinih indikacija
na stecima olovskog kraja ostavljaju nas bez odgovora na pitanje o konfesionalnoj
pripadnosti ljudi koji su svoje vjeno poivalite nali pod ovim nadgrobnicima, ali je
ipak izvjesno da "stanovnitvo koje je postavilo ove steke nije pripadalo heretikoj
sekti". Karakteristika je ovdanjih steaka da, poput rebrastog plata na pobonim
stranama jednoga primjerka s Klise, koji imitira drvene oblice od kojih se gradila prava
kua, oni pruaju predstave o izvornoj srednjovjekovnoj kui ovoga kraja graenoj
preteno od drveta, kao to su od istoga materijala zasigurno bile graene i mnoge crkve
kojima se u meuvremenu trajno izgubio svaki trag. Steci olovskog kraja donose
imitaciju domae, planinske kue, dok hercegovaki steci s arkadnim stupovima
imitiraju junjaku kuu (Benac, 1951., 51.-52., 55.-56., 58.-60., 62.-68., 71.). I prikaz
drvenih kua na markantnom sarkofagu iz Zgoe prua obilje detalja o tadanjoj
stambenoj arhitekturi. To jo jednom potvruje da je planinska drvena kua izvrila
odluan utjecaj na majstore koji su pokojnicima u ovim krajevima klesali "vjeni dom", a

da su geografski poloaj, odnosno karakteristike tla i smjetaj na kriitu puteva, imali

itekako vanu ulogu pri oblikovanju ovih nadgrobnih spomenika (Benac, 1963., XXVI.).
Kladanj
Prepoznatljivu mikroregiju steaka istone Bosne, s nekim karakteristikama prijelazne
zone koja se naslanja na oblast Olova, ini podruje opine Kladanj, gdje je na 52
lokaliteta u 17 naseljenih mjesta evidentirano 430 spomenika. Najbrojniji su steci oblika
sljemenjaka ukupno 211, to iznosi 49%, sanduka ima 114 ili 27%, stupova je 79 to
znai 18%, ploa je ukupno 15 primjeraka ili 3%, dok je steaka amorfnih oblika 11. U
ovoj se oblasti javljaju uspravni steci ija brojnost raste idui dalje prema istoku, dok
spomenika u obliku kria nema. Jedna od osobina ovdanjih steaka ogleda se u tome to
ih se veina, kao i steci Olova, prema dnu suava, to su neto manjih dimenzija,
pogotovo oni u obliku sljemenjaka. Sljemenjaci su u veini s postoljem (monolit), kao to
je to sluaj i sa sanducima. Svi su veoma niski, a sljemenjaci u veini imaju niske, pri
krajevima malo povinute, krovne plohe. Uspravni spomenici redovno su oblika
pravouglog paralelopipeda, a mnogi se prema vrhu ire i zavravaju na dvije vode.
Od ukupnog broja steaka ukraeno je 60 primjeraka (14%), to je u odnosu na neke
druge regije Kupres 10%, Kalinovik 11% zadovoljavajui procent, a ukraeni su
iskljuivo sljemenjaci (67%) i stupovi (33%). Najei dekorativni motiv je tordirana
vrpca, zatim obina vrpca, te niz plastinih trokuta, dok se meu simbolinim motivima
brojnou istie spirala u raznim varijantama, kao i motiv stilizacije stabla u vie oblika.
Relativno je est prikaz polumjeseca, zvijezde i rozete, kruga, krunog vijenca i jabuke.
Upravo po brojnim spiralama, esto originalnim varijacijama i kombinacijama, steci ove
oblasti predstavljaju prirodan nastavak slinih umjetnikih tendencija zabiljeenih na
podruju Olova. Uzimajui u obzir originalne stilizacije stabala, oblast Kladnja ima
mnogo zajednikog s dvije granine oblasti istone Bosne Ludmerom i Zvornikom.
U razliitim izvedbama, iskljuujui stilizirane i antropomorfne oblike, na stecima
kladanjskog podruja prisutan je motiv kria. Panje su vrijedni motivi plastinih rebara
(kanelira) i mree od plastinih trokuta. Oruje je predoeno 8 puta u dva navrata to je
prikaz dugakog i pravog maa s krsnicom i rukohvatom, jednom je to sjekirica, jednom

srp kao iznimna pojava na stecima uope, dok u 4 sluaja oruje dri ruka savijena u
laktu. Na dva spomenika javlja se motiv tapa. Predodbe stiliziranih stabala i imitacije
kue ovo podruje razlikuju ne samo od Hercegovine, nego i od mnogih oblasti Bosne.
Jedna od specifinosti steaka Kladnja ogleda se i u potpunom izostanku ljudskih figura,
dok su predodbe ivotinjskih figura zabiljeene samo dva puta. Ova njihova osobina
ovdanje steke povezuje s ostalim podrujem istone Bosne, a razdvaja ih od
Hercegovine. Datirani u prvu polovicu XV. st., na dva sljemenjaka javljaju se natpisi.
Pri izradi ovih steaka koritene su standardne klesarske tehnike i po svemu se ini da
je ovdje bilo aktivno nekoliko majstora i njihovih uenika. Kao i u drugim oblastima
steci su postavljani po breuljcima i uzvienjima, pokraj putova, nedaleko od naselja i
kamenoloma. Uza same steke ili u njihovoj neposrednoj blizini locirana su suvremena
muslimanska ili kranska redovito pravoslavna groblja. Za razliku od Hercegovine,
na samim nekropolama ili u njihovoj blizini nisu otkriveni temelji ili drugi ostaci crkava.
Od ukupno 52 nekropole nema nijedne s preko 50 spomenika, samo 6 nekropola
posjeduje izmeu 20 i 50 steaka, 8 nekropola krasi izmeu 10 i 20 primjeraka, na 28
nekropola nalazi se izmeu 2 i 10 steaka, dok je na 10 lokaliteta samo po jedan
spomenik. Steci ovog podruja mogu se datirati izmeu XIV. i XVI. stoljea, po emu
ne iskau iz opih vremenskih okvira (Belagi, 1969., 170.-175.).
Ludmer
Udaljena 15 km od Srebrenice, smjetena pored dva prometna putna pravca jednoga
uz Drinu i onoga koji iz Rogatice preko Glasinca i Kulata vodi do iste rijeke Ludmer
je specifina istraena oblast rasprostiranja steaka u istonoj Bosni. Usprkos blizini
Srebrenice i prometnih putova ova je mikro-regija zbog konfiguracije terena ipak ostala
slabo pristupana, tako da su njezina mnogobrojna stara groblja za razliku od
Srebrenice gdje im nije ostalo ni traga do danas ostala poteena.
Istraivanjem je obuhvaeno sedam nekropola s ukupno 297 spomenika od kojih je
sarkofaga 13, sanduka 5, ploa 17, cipusa i stela 128, obeliska 5, amorfnog kamenja 125,
te antikih spolia 4. Dok nekropole olovskog kraja sadre samo jedan primjerak
"stajaeg" spomenika, takva forma u Ludmeru je dominantna, to predstavlja osnovnu

razliku u duhu sepulkralne arhitekture ove dvije mikrooblasti jedne vee regije. Razlika
je jo primjetnija usporede li se spomenici Ludmera s onima u Hercegovini gdje takoer
dominira "stojei" tip steka, ali potpuno drugoga oblika (sanduk, sarkofag, kri) nego su
to stele i cipusi. Osim to su malobrojni, sarkofazi u Ludmeru potpuno odudaraju od tipa
prisutnog u sredinjoj Bosni i Humu, to je vidljivo ve iz njihove visine koja ne
premauje m. Izrada ovih sarkofaga slabija je od olovskih, pogotovo od hercegovakih,
jer njihovi oblici nikad nisu potpuno simetrini, to kazuje da se u Ludmeru tip sarkofaga
nalazi u propadanju. Sanduci i ploe takoer su prisutni u minimalnom broju, za razliku
od sredinje Bosne gdje su ovi oblici esti, dok su u Hercegovini cijele nekropole
sastavljene od lijepo ornamentiranih ploa. Pored toga to ine veinu spomenika
nekropola Ludmera, pretean dio cipusa i stela pokazuje izraeni, sloeni tip u nekoliko
varijacija. Meu obeliscima se nalaze najljepi primjerci steaka, dok upotreba amorfnog
kamenja za grobne spomenike, tako karakteristina za srebreniki kraj, prije signalizira
narodni obiaj nego to je odraz siromatva i nemara. Ovdje zabiljeen obiaj
postavljanja antikih spolija na srednjovjekovne grobove prisutan je takoer u Humu,
jugozapadnoj Bosni i Srbiji.
Nekropole ove oblasti smjetene su na uzvienjima u blizini sadanjih puteva koji su
prema konfiguraciji tla postojali i u srednjem vijeku. U kakvom su odnosu nekropole bile
prema tadanjim naseljima teko je odrediti jer nije poznat njihov poloaj. Kada je rije o
karakteristinim crtama raznovrsnosti oblika, veliini i izradi nekropole Ludmera
bitno se razlikuju od nekropola u Bosni, posebno od onih u Hercegovini koje imaju
homogeni karakter, esto s velikim brojem spomenika. Nekropolama Ludmera nedostaje
ona vrsta harmoninosti primjetna na nekropoloma Hercegovine i iz okolice Olova, one
su strukturirane tako da pojedini spomenici unutar skupine spomenika ne samo da stoje
jedan uz drugi, nego su i istog oblika, dok su steci susjedne nekropole esto drugoga
oblika. Da su pojedine porodice koristile razne forme spomenika tek je jedno od
moguih objanjenja ove neobine pojave. U dva sluaja od opisanih sedam u
Banjeviima i Opravdiima pravoslavno je stanovnitvo na nekadanjim nekropolama
nastavilo sahranjivanje pokojnika i u novije vrijeme, to govori u prilog tome da se radi o
starosjediocima. Sama izrada spomenika odlikuje se velikim razlikama kako po kvaliteti

tako i po dimenzijama, uz karakteristinu upotrebu neizraenih ili povrno izraenih

komada i odlomaka stijena za spomenik.
Ornamentalni fond steaka iz Ludmera ne razlikuje se samo od ornamenata
hercegovakih steaka bogatih scenama iz svakodnevnog ivota, nego se po svojim
osobinama izdvaja i od naina ukraavanja spomenika ostalih dijelova Bosne. Ovdje
ornament obino nema veze s oblikom spomenika, moda i zato to sam oblik spomenika
ne igra takvu ulogu kao u Hercegovini ili u olovskom kraju. Meu specifinim
ornamentima Ludmera izdvajaju se religijski simboli (polumjesec, "jabuka" ili zvijezda,
disk ili veliki kolut, kri i svastika), socijalni simboli (ma, koplje i luk sa strjelicom),
figuralni ornamenti (predstave ljudi i ivotinja), te isti ukrasni motivi (geometrijski i
biljni). Zapaena je i predstava ljudske podignute ruke, savijene u laktu s otvorenim
dlanom. Ne zaboravljajui ono to je o ovom motivu ve reeno, treba u obzir uzeti jo
jednu mogunost, naime da je ovaj gest ljudske ruke savijene u laktu s otvorenim dlanom
prisutan jo u antiko doba na kranskim sarkofazima i u figuralnom ornamentu
bazilika. Kranski su ga umjetnici mogli preuzeti iz carskog dvorskog ceremonijala u
kom je taj gest imao smisao sveanog pozdrava, a kakvo je znaenje ovaj motiv dobio u
kranskoj umjetnosti, za sada se ne moe precizirati. Od posebnog je znaaja predodba
velike plastine figure mukarca en-face, sa ematskim prikazom lica, ruku prekrienih
na prsima, koji prije simbolizira pokojnika nego ivog ovjeka, a pripada fondu motiva
sepulkralne umjetnosti europskog kasnog srednjeg vijeka. Geometrijski ornament, ak i
spirale koje dominiraju u olovskom kraju, jedva se sreu na stecima Ludmera, za razliku
od biljnoga ornamenta koji krasi najljepe spomenike ovoga podruja.
Iako na stecima Ludmera nema natpisa, standardni oblici sanduk i sarkofag mogu
se datirati u vremenski okvir izmeu druge polovice XIV. i poetka XV. stoljea, dok
"stojei" oblici pripadaju kasnijem vremenu XV. i XVI., pa moda ak i XVII. stoljeu
(Sergejevski, 1952., 4.-37.). O dataciji amorfnog kamenja moda e se neto odreenije
moi kazati nakon arheolokih istraivanja grobova.

Zvornik
etverokut koji zatvaraju Zvornik, Osmaci, Sapna i Kozluk sljedea je oblast istone
Bosne s nekropolama steaka. Osim to lociraju jednu specifinu subregiju bosanskih
srednjovjekovnih spomenika, ostvareni rezultati upotpunjuju sliku formiranu na temelju
stilsko-umjetnike analize steaka i nekropola olovskog kraja i Ludmera, bolje reeno tu
sliku ine bogatijom i kompleksnijom.
Svih 45 lokaliteta na kojima su identificirani pojedinani steci ili nekropole ovoga
podruja, smjeteni su na uzvisinama odakle se otvara irok vidik, obino prema istoku.
Na istraenom terenu evidentirano je polovicom XX. stoljea 254 stela, 204 sljemenjaka,
36 ploa i 19 sanduka. Ukraeno je ukupno 38 spomenika, to znai oko 6%, a veina ih
je solidne izrade.
Ova oblast ne oskudijeva u ornamentima, ali su oni koncentrirani na nekoliko
lokaliteta, dok u cjelini uzevi ipak prevladava relativno siromatvo u ornamentalnim
motivima: ovdje nema likovnih predodbi, ni scena iz svakodnevnog ivota. Gotovo na
svim ukraenim spomenicima prisutne su kombinacije sa spiralama i grozdovima, samo
se u tri sluaja javlja ukras u obliku polumjeseca, jedanput ma, a na dva spomenika
kruni solarni simboli. Po ovoj svojoj karakteristici steci iz okolice Zvornika gotovo su
identini s nekim spomenicima s druge obale Drine u Srbiji to govori da se ovdje
formirala jedna klesarska kola. Sama kombinacija spirale i grozda u svojoj umjetnikoj
izvedbi snano asocira na predstavu kria zasnovanu na biblijskim motivima. To
potvruje i jedan spomenik s istone obale Drine, iz Banje Koviljae, gdje je u ornamentu
zadran oblik "drvceta", ali se u sredini nalazi pravi kri. Na sarkofagu Konstancije, keri
cara Konstantina, takoer se nalazi znak sastavljen od tri spirale i grozdova, slian
ukrasima na ovdanjim stecima (Vidovi, 1956., 221., 236.-238.). Ne samo steci
zvornike oblasti, nego openito uzevi steci Podrinja, posebno s obzirom na
prevladavajui oblik stele, naslanjaju se na susjednu oblast Srbije koja je znaajno,
moda i odluujue, utjecala na usvajanje ove forme spomenika na zapadnoj strani Drine
(Truhelka, 1895., 338.).

Mramorje zapadne Srbije i oblasti Rasa

Kao manje-vie stalna granica srednjovjekovne bosanske drave, rijeka Drina nije
predstavljala i granicu rasprostiranja steaka. Naprotiv, u dvjema prostranim oblastima
u zapadnoj Srbiji i Rasu umjetnost izrade ovih nadgrobnih spomenika takoer je
cvjetala i granala se u vie pravaca.
Uz postojanje posebne umjetnike radionice u Podrinju najnovija istraivanja
potvruju bliskost oblika i naina ukraavanja steaka zapadne Srbije s onima nastalim
pod utjecajem bosanske kole. Mala visina i brojnost tzv. stojeih spomenika, ukoenost
strana sanduka i sljemenjaka, dvojnost oblika, brojnost motiva spirale kombinirane s
kriem i grozdom, rozete, polumjesec, krievi, maevi i biljne stilizacije uz iznimnu
pojavu figuralnih motiva i odsutnost scenskih predodbi, osobine su steaka u sustavu
ukraavanja na istonoj strani rijeke Drine. S obzirom na fond ornamenata i oblika
izdvajaju se tri zone rasprostiranja steaka koje u veoj ili manjoj mjeri pokazuju
slinosti i razlike s nadgrobnim spomenicima susjednog bosanskog podruja. Na sjeveru
ove oblasti na nekropolama Loznice, Krupnja i Malog Zvornika primjetne su izravne
analogije u oblicima i sustavu ukraavanja sa stecima na podruju Zvornika i Olova, u
srednjem Podrinju (Ljubovija, Bajina Bata i Uice) slika je donekle drukija, dok idui
dalje prema jugu razlike postaju naglaenije (Zeevi, 2005., 86., 178.-179.).
U najirem okviru korpusa steaka, posebno s obzirom na tipologiju oblika i motiva,
osobenu cjelinu ove umjetnosti predstavlja oblast stare srpske drave (Ras), gdje je od
konca XIII. i poetka XIV. stoljea bilo aktivno vie samostalnih lokalnih radionica. Po
oblikovanju i nainu klesanja, posebno po visokoj postotnoj zastupljenosti ploa i krieva
(naroito antropomorfnih), nadgrobni spomenici Starog Rasa najsliniji su spomenicima
istone Hercegovine i Crne Gore, dok pojava trostrukoga grobnog obiljeja sklopljenog
od poloene ploe i dva uspravna oblika (jednog esto u obliku tzv. srpskog niana)
predstavlja jedinstvenu pojavu. Uza sve posebnosti po izboru motiva i klesarskom
oblikovanju, nadgrobni spomenici Starog Rasa predstavljaju spoj odlika sjevernog i
junog pojasa rasprostiranja steaka od doline Vrbasa prema centralnoj i istonoj Bosni
te dalje prema istonoj Hercegovini i Crnoj Gori. Razlike postaju primjetnije uzme li se u
obzir odsutnost scenskih predodbi poput lova, turnira i kola te malobrojni prikazi oruja,

biljnih i ivotinjskih motiva. Brojni krievi i solarni motivi govore o visokom stupnju
metaforikog izraavanja. Slino srednjovjekovnoj Bosni period postavljanja ovih
spomenika poklapa se s vremenom samostalnosti srpske drave (XIV.-XV. st.), a razlika
se zrcali u snanom utjecaju studenikih klesarskih radionica na razvoj lokalnih
radionica. Stanovnitvo Starog Rasa ivjelo je u neposrednoj blizini vladarskih mauzoleja
Nemanjia u Sopoanima i urevim Stupovima te grobne crkve rakih episkopa u
katedralnoj crkvi Svetoga Petra i Pavla, odakle su zraili poticaji za razvoj narodne
sepulkralne umjetnosti (Erdeljan, 1996., 141., 144.-148.).
SREDINJA BOSNA
Sam naziv sredinja Bosna nije do kraja precizan, ali on markira podruje u izvorima
srednjeg vijeka poznato pod imenom "contrata del re" Kraljeva oblast s politikog
stajalita sredinju regiju srednjovjekovne Bosne. Ovo je podruje od davnina, pa i
tijekom srednjeg vijeka, predstavljalo vanu raskrsnicu putova, ovdje je bio podignut vei
broj utvrenih gradova, meu kojima i bansko-kraljevske rezidencije, ovdje su otvoreni
mnogi rudnici uz koje su se razvila naselja i kolonije dubrovakih trgovaca, na ovom se
podruju do sredine XIII. st. nalazilo sredite bosanske katolike biskupije, a kasnije
sredita Crkve bosanske i Franjevake vikarije, ali i politika sredita drave s grobnom i
krunidbenom crkvom Kotromania u Milima kod Visokog, konano ovdje su ivu
aktivnost razvili njemaki rudari Sasi (Belagi, 1967.b, 5.-12.). Sve je to rodilo izuzetno
kulturoloko, etniko, vjersko i privredno arenilo, s Visokim kao svojevrsnom
kulturnom metropolom centrom pismenosti, politikog i vjerskog ivota te bogate
umjetnike i graevinske djelatnosti, bez premca u tadanjoj Bosni (P. Aneli, 1984.a,
293.-294.).
S 23 opine i 330 lokaliteta (uz 216 naselja), podruje sredinje Bosne s ukupno
evidentiranih 4758 steaka predstavlja jednu od najreprezentativnijih oblasti ove
sepulkralne umjetnosti srednjovjekovne Bosne. Steci su rasprostranjeni po svim
dijelovima ove regije, a najvie ih je oko Ilijaa, Visokog, Kiseljaka, Travnika i Gornjeg
Vakufa. Posebnu vrijednost imaju primjerci s natpisima ukupno 20 spomenika
preteito originalnim i zanimljivim epitafima.

Prema oblicima najvie su zastupljeni sanduci 3659 primjeraka ili 77%, sarkofaga je
669 ili 14%, ploa ima 358 ili 8%, krieva je registrirano 35 odnosno 0,7%, dok je
uspravnih oblika samo 8, tj. 0,2%. Amorfne oblike teko je iskazati, ali ih sigurno ima
vie od 29. Vei broj sanduka i sarkofaga utonuo je u zemlju, zbog ega je njihov toan
broj teko ustanoviti. Ovo podruje sadri sve osnovne oblike steaka, ali i 5 natpisa s
mauzoleja u Graanici, Riici, Podbreju, Malom Mounju i Turbetu. Ploe velikih
dimenzija iznimne su, veina sanduka je na postoljima, kao i sljemenjaci koji su preteito
niski (s niskim krovnim plohama), raunajui s dva primjerka iz Zgoe i Zabra kod
Kiseljaka monumentalnih dimenzija. Specifina je pojava nekoliko dvostrukih
sljemenjaka na podruju Ilijaa, kao i pojava sljemenjaka s dva postolja, tj. sljemenjaka s
postoljem na posebnom postolju. Steci oblika stupa modelirani su donekle drukije od
takvih u istonoj Bosni, a poseban sluaj predstavlja stupac iz Zgoe kod Kaknja,
oblikom klesanja motiva blii spomeniku od drveta nego od kamena. Pojava steaka u
obliku kria, prepoznatljivih po velikoj okrugloj glavi, teritorijalno je ograniena
iskljuivo na travniko-zeniko podruje, dok su amorfni spomenici najsliniji slabo
obraenim sanducima.
Od ukupnog broja evidentiranih steaka ukraeno je 185, to iznosi 4%. Najvei broj
ornamentiranih steaka imaju opine Travnik, Ilija i Vare, meutim najvei postotak
ukraenih spomenika nalazi se na podruju Zenice (19%), Teslia (11%) i Travnika
(10%). Meu pojedinanim nekropolama najvei postotak ukraenih primjeraka nalazi se
u Kopoiu (Ilija 20%) i u Blai (Vare 15%). Odnos ukraenih i neukraenih
spomenika prema osnovnim oblicima je sljedei: krieva 80%, uspravnih steaka
50%, sljemenjaka 17%, ploa 1,4% i sanduka 0,9%.
Ukupno 840 puta, na 391 stranici steka, javlja se 120 raznovrsnih ukrasnih motiva,
raunajui pri tome i njihove varijante. Meu dekorativnim motivima zapaeno mjesto
imaju tordirana vrpca, obina plastina vrpca, vrpca sa cik-cak crticama, vrpca od
paralelnih kosih crtica, povijena lozica s trolistima, vrpca od stiliziranog akantusovog
lia, vrpca od stiliziranih peto- i sedmolista, vrpca od stiliziranih ljiljana, te frizovi
kombinirani od krugova i trokuta. Uestalo se javljaju obine i tordirane vrpce, dok motiv
povijene lozice s trolistima ovo podruje uveliko razlikuje od drugih oblasti, posebno od
Hercegovine. Peat izvornosti nose brojni motivi vrpca od stiliziranih akantusa, ljiljana i

peto- odnosno sedmolista iz Donje Zgoe kod Kaknja, emanirajui najvii umjetniki
domet predstavljen na stecima.
Javljajui se ukupno 593 puta u 30 varijanti, skupina simbolinih motiva ujedno je i
najbrojnija, a predstavljena je kroz: motiv rozete, polumjesec, motiv kruga i krunog
vijenca, motiv polujabuastih ispupenja, motiv kria, biljnu stilizaciju sa simetrinim
spiralama, motiv S-spirale, druge biljne stilizacije, predstavu groa, motiv tita, maa i
zastave, motiv ruke s kopljem ili buzdovanom, motiv tapa, motiv ae, ekia,
"vodenice", stola s ribama i aama, predstavu ruke, motiv arkada, motiv jabuke na krovu
sljemenjaka, motiv paralelnih rebara ili kanelira te motiv indre i uzduno urezane linije
sredinom jedne vee plohe.
Relativno su najmanje zastupljene figuralne predstave koje se 21 put javljaju u 18
raznovrsnih motiva, pri emu je vie scena nego pojedinanih figura. Brojem figura istiu
se dvije scene s 2 niza od po 5 konja i konjanika na masivnom sljemenjaku iz Donje
Zgoe, scene lova zastupljene su 3 puta kao i scene s ljudima i konjima, ostale scene s
ljudima meu kojima i scena kola od 9 figura na sanduku u Vrsama prikazane su 4
puta, predstava ovjeka i konja zabiljeena je u jednom sluaju, ptice su prikazane dva
puta dok predstavama pojedinanih figura pripadaju svi ostali sluajevi ove skupine,
meu ostalima osamljena muka figura s knjigom i tapom u Hoevlju kod Breze iznad
koje stoji pijetao, figura leoparda vezanog za drvo te figura stiliziranog zmaja na
sljemenjaku u Donjoj Zgoi. Meu svim ovim motivima, mnogo vie povezanim s
istonobosanskim nego hercegovakim podrujem, 40 ih je izuzetne umjetnike
vrijednosti.
Na cijelom tom podruju, preteno na potezu IlijaKakanjZenicaTravnik,
evidentirano je 20 natpisa, meu kojima 4 primjerka pripadaju ploama mauzoleja, dok
su ostali uklesani na steke. Osim toga to sami po sebi predstavljaju iznimnu umjetniku
i kulturoloku vrijednost, grobni natpisi sredinje Bosne do punog izraaja dolaze kao
cjelina nudei dragocjene informacije o pokojnicima i njihovoj rodbini, o dvorskim
titulama i feudalnoj hijerarhiji, o autorima natpisa (dijacima) i suvremenom narodnom
jeziku, o vjerskim odnosima i toponomastici. Obuhvaajui vremenski raspon izmeu
konca XII. i konca XV. stoljea, ovi natpisi uklesani u kamen pripovijedaju jednu
zanimljivu pa i uzbudljivu lokalnu povijest, iji su protagonisti izmeu ostalih knez Bati,

gospodar grada Du(a)brovnika u Bosni "milou bojom i slavnoga gospodina kralja

Tvrtka knez bosanski" sahranjen ispod sljemenjaka "na svojoj zemlji, na plemenitoj" u
Kopoiu kod Ilijaa, "veliki kaznac Nespina" iji je spomenik u obliku ploe (210 x 106
x 7-10 cm) naen uz grobnu kapelu na dananjem pravoslavnom groblju u Graanici,
naselju istono od Visokog, "veliki knez bosanski Radoje" sahranjen ispod markantnog
sljemenjaka s postoljem (240 x 110 x 120 cm) na nekropoli Brdanjak iznad sela Zabra u
gornjem toku rijeke Lepenice, Radovan Pribilovi koji je poivalite naao vjerojatno u
mauzoleju "na svojoj zemlji, na plemenitoj, na Riici" kod Kraljeve Sutjeske, "dobri
gospodin gost Miljen", velikodostojnik Crkve bosanske ukopan ispod sanduka s
postoljem u selu Puhovcu 12 km udaljenom od Zenice, kasnije uzidanom u zgradu
mekteba, "Mihovio Grahovi, prave vire rimske", sahranjen ispod jednog kria na
nekropoli u selu Grahovii 11 km istono od Travnika, Radojica Bili koji je za vjeno
poivalite izabrao grob ispod masivnog sljemenjaka s postoljem (215 x 123 x 108 x 160)
u Starom Selu nedaleko od Jajca, kojemu je natpis na njegovom "vinom domu" uklesao
Veseoko Kukulamovi, te konano "bana velikoga Kulina" sudac Graea, sahranjen u
crkvi "svetago Jurja" u selu Podbreju kod Zenice, gdje je iskopan kamen u obliku stupa
s natpisima na dvije strane. Ovaj natpis znaajan je i po tome to spominje prvog
poznatog bosanskog arhitekta Drau Ohmuanina koji je sazidao mauzolejnu crkvu, dok
se natpis Radovana Pribilovia istie po prvom slovu stiliziranom kao inicijal, kako je to
prakticirano kod starih manuskripata i povelja. Spomenika s natpisima na ovom je
podruju sigurno bilo mnogo vie, ali su ih olovna vremena i vandalska ruka sveli na
poznatih 20.
Kamenolomi za steke nalazili su se u pravilu blizu nekropola, ali su kameni blokovi,
esto slabije kvalitete, prevoeni i s udaljenijih lokacija. Podruje sredinje Bosne imalo
je svoje majstore i radionice koji su u cijeli posao klesanja i ornamentiranja steaka
unijeli dosta osobnog i izvornog. U tom pogledu odskakala su dva centra jedan oko
srednjovjekovnoga grada Du(a)brovnika nedaleko od Ilijaa, drugi oko Travnika dok je
u Donjoj Zgoi mogao raditi majstor angairan i za potrebe bansko-kraljevskih dvoraca
u Sutjesci i na Bobovcu. Usprkos zamanoj klesarskoj aktivnosti razvijenoj pod utjecajem
dalmatinskih umjetnika, nije primjetan rad posebne klesarske kole steaka u okolici
Jajca. Sama izrada steaka odvijala se prema predloku i uz koritenje razliitih tehnikih

pomagala, u emu je, osim kvalitete kovaa-majstora, presudnu ulogu imao naruitelj. Tu
se

najvie

mogunosti

otvaralo

pripadnicima

feudalne

klase

vjerskim

dostojanstvenicima, zbog ega se rad klesara najjasnije oituje oko gradova i feudalnih i
crkvenih rezidencija Kopoia, Hoevlja, Donje Zgoe, Zabra i Batine. Natpisi to
samo dodatno potvruju.
Steci sredinje Bosne veim su dijelom postavljani po pravcu zapadistok ili s
neznatnim otklonom od toga pravca. Mali broj steaka, ali i itave nekropole, postavljani
se po pravcu sjeverjug, to ne predstavlja iznimku u odnosu na druga podruja steaka,
nego mnogo ei sluaj. Na veim nekropolama steci su redani u nizove po svojim
bonim stranama, na nain kako se to radilo i u drugim oblastima. Osim to su spomenici
sredinje Bosne postavljani na uzvisinama, u vie su navrata za takva mjesta koritene
ilirske grobne humke, dok su uz same steke kasnije nastajala pravoslavna i katolika, ali
i muslimanska groblja. Iako ne tako esto kao u Hercegovini, steci su na ovom podruju
postavljani i uz crkve, o emu govore imena lokaliteta Crkvina, Crkvenjak, Klisa, potok
Crkvenica u neposrednoj blizini nekropola steaka.
Broj steaka na pojedinim nekropolama razliit je i varira od lokaliteta s jednim
primjerkom takvih je 17 sluajeva preko lokaliteta kojih je ukupno 159, a broje od
jednoga do 10 steaka, zatim veih nekropola s 50 do 100 spomenika kojih ima 16,
konano do onih najveih nekropola s preko 100 steaka, kojih je samo 3 (Koritnik kod
Breze, Rostovo kod Novog Travnika i Bistrica kod Gornjeg Vakufa). Na podruju
sredinje Bosne dominiraju manje nekropole pojedinih porodica i manjih bratstava, dok
su plemenske i zajednike nekropole iznimne, pri emu treba raunati i s tim da su cijele
nekropole unitene. Kada se zna da su steci esto postavljani pored naselja i
srednjovjekovnih utvrenih gradova ostaje nejasno kako to da ih nema posebno onih
visoke kvalitete izrade i ukrasa oko banskih i kraljevskih rezidencija kao to su Visoko,
Sutjeska, Bobovac i Jajce ili najveih rudarskih centara i trgovita poput Fojnice, Kreeva
i Varea. U visokoj okolici, na podruju "upe" Bosne, broj spomenika ne prelazi 360
steaka, to je i pored razaranja izuzetno malo. Dio se odgovora krije u injenici da je na
takvim mjestima bilo najvie pomjeranja stanovnitva i graenja objekata, to je moglo
prouzroiti mnogo ruenja, pa time i unitavanja steaka. O tome izravno svjedoe
lokaliteti pod nazivom Mramorje, iako na njima ve odavno nema steaka. Neto slino

se desilo s nekropolom uz mauzolej tepije Batala koji je sruen dok su od povee

nekropole preivjela samo 3 markantna primjerka 1 sljemenjak iznad Batalove grobnice
i 2 sanduka na lokalitetu pod nazivom Crkvina. Od 40 srednjovjekovnih grobalja, samo
na 27 lokaliteta u oblasti Visokog jo i danas postoje steci.
Iako skromni, rezultati arheolokog istraivanja nekoliko grobova na razliitim
lokacijama ipak upotpunjuju sliku o stecima ove regije. To se, prije svega, odnosi na
pronalazak kamenih sarkofaga u kojima su na nekim mjestima ispod steaka bili
sahranjeni pokojnici. Panje su vrijedni nalazi u grobu za sada jo uvijek nepoznatog
bosanskog velmoe ispod najveeg steka sljemenjaka u Donjoj Zgoi: ostaci
brokata i dviju staklenih posuda, te avli kojima je bio zakovan drveni sanduk. U jednom
od kamenih sarkofaga pronaenih kod Han-Bile pored ceste za Guu Goru, uz kostur
jedne uglednije linosti, naena je lijepo vezena ipkasta kapica i 5 novia, meu kojima
4 sjevernotalijanska pikola kovana od XII. do XIV. stoljea. Iznad sarkofaga koji ima
svoje brojne analogije u srednjovjekovnoj zapadnoj Europi, nekad je stajao steak, dok je
sama kapica, vjerojatno dalmatinskog ili dubrovakog podrijetla, bila izraena od
ipkaste materije i postave od svile, oblika koji se obino naziva scuffia, a pokriva cijelu
glavu i ui veui se ispod brade. Osim zlatne ipke, njezin glavni dio izraen je od sivozelenih i smeih niti isprepletenih zlatnom niti. Scuffia je na irim prostorima bila
popularna posebno kod ena u XV. stoljeu i obino je bogatija od muke. U selu Vruici
kod Teslia, u grobovima ispod tri monumentalna steka, osim nekoliko fragmenata
brokata, komada eljeza i kovanog avla, naena su 2 zlatna i jedan srebreni prsten sa
irilinim natpisom: VIRNIMA BOG POMAE. Izmeu 20 natpisa posebnu panju
privlai irilini natpis s nadgrobnog spomenika iz okolice Turbeta uklesan na ploi (133
x 60 x 30 cm), koji se ljepotom pisma vidljivo naslanja na gotiki stil.
Uzimajui u obzir sve poznate parametre, posebno vei broj steaka izrazito slabe
obrade i amorfnog oblika, zatim natpise, steci sredinje Bosne mogu se datirati u
vremenski period izmeu XIII. i polovice XVI. stoljea. Biljne stilizacije s ljiljanom, uz
predstave ruke i polujabuka, ine steke sredinje Bosne srodnim s ornamentima steaka
zapadne Bosne, motivi biljnih stilizacija sa spiralama, S-spirale i motivi indre i brvana
ovu regiju pribliavaju ukrasima istone Bosne, dok je takva veza s Hercegovinom

najtanja (Belagi, 1967.b, 87.-112.; P. Aneli, 1984.a, 189.; Krajinovi, 1943., 231.233.; remonik, 1952., 111.-119.).
ZAPADNA I JUGOZAPADNA BOSNA
Kupres
Oblast visokih polja Kuprekog, Rilikog, Vukovskog i Ravanjskog s preko 40
nekropola i vie primjeraka izdvojenih spomenika, s evidentiranih 1055 steaka
reprezentativna je i najbolje istraena oblast zapadne Bosne. Broj nadgrobnih spomenika
i nekropola govori da je kupreki kraj, smjeten na prometnici koja povezuje unutranjost
s Dalmacijom, u davno doba bio gusto naseljen i da je predstavljao pozornicu intenzivnog
ivljenja.
Od notiranih 1055 primjeraka najvie je ploa 572 (54%), sanduka i visokih sanduka je
315 (30%), sljemenjaka 69 (7%), fragmenata i amorfnih spomenika 97, dok je krieva
samo 2.
Kako u ukupnom zbroju, tako i na veini pojedinanih nekropola dominiraju ploe,
sanduci su u prosjeku malih dimenzija i tek je manji broj s postoljem, dok je nerazmjerno
malo sljemenjaka. Slino je stanje sa sljemenjacima u irokom Brijegu i u Ludmeru, dok
olovskim krajem dominira upravo ovaj oblik steka. Kupreki su sljemenjaci sliniji
hercegovakim nego olovskim, a veina ih je s postoljem u vidu zasebnih ploa ili
monolita sa stekom. Kupresom kao i irokim Brijegom dominiraju ploe, Olovom
sljemenjaci, Radimljom sanduci, a Ludmerom stajai oblici. Ako oblik i monumentalnost
steka odraavaju socijalni poloaj pokojnika, onda je veina pokojnika kuprekog kraja
pripadala slobodnim seljacima ili kmetovima. Od 975 steaka (bez fragmenata) ukras
nosi 100 (uz 1 amorfni), to znai neto preko 10%, a najvie je ukraenih sanduka i
visokih sanduka 39, zatim sljemenjaka 31, ploa 28, krieva 2, te fragmenata 1.
Ornamentika kuprekih steaka relativno je bogata i obuhvaa tzv. iste ukrase,
socijalne i religijske simbole te figuralne predstave: bordure, stilizirani ljiljan, rozete,
zvijezdu, polumjesec, kri, okrugla ispupenja, tordirano ue, ruku s maem, tit s

maem, ma, arkade, djedovski tap, ruke, sidro, turnir, kolo, lov, pojedinane ljudske
figure, figure ivotinja, te ostale scene.
Usporedba s ornamentalnim fondom drugih istraenih regija omoguava precizniji
uvid u slinosti i razlike koje su obiljeile ukraavanje steaka po pojedinim oblastima.
Tako je motiv zavojite-vijugaste linije osoben za steke Hercegovine, dok ga u Olovu
nema, u Ludmeru se javlja samo jednom, a na Kupresu na onim nekropolama koje po
kvaliteti likovne tehnike odskau od ostalih. Stilizirani ljiljan u razliitim je oblicima
jedna od karakteristika ove oblasti, dok ga gotovo nikako nema u Radimlji, Olovu,
irokom Brijegu i Ludmeru. Pojava stiliziranog ljiljana na nekropolama Kupresa teko se
moe povezati s njegovim heraldikim znaenjem, jer je malo vjerojatno da se na
jednomu manjem podruju, osobito na jednoj nekropoli, nae vie ljiljana kao heraldikih
znakova. Pojedinano, zajedno ili u kombinaciji s drugim motivima poput krunog
vijenca, kria i oklopljene ruke, rozeta, polumjesec i zvijezda est su ukras steaka
Kupresa, ali isto tako irokog Brijega, Radimlje, Olova i Ludmera. Najei motiv na
stecima Kupresa poslije rozete predstavlja kri, koji nije rijedak ni u ostalim oblastima
njihovog rasprostiranja. Karakteristian je kri koji se rava prema dolje, motiv koji se
susree i u drugim oblastima sa stecima, ali isto tako na tatuaama i narodnom vezu
katolikog svijeta iz okolice Travnika.
Motiv oklopljene ruke s maem javlja se na etiri sanduka i dvije ploe, na
nekropolama irokog Brijega susree se u 2 sluaja, na stecima Olova 4 puta, dok
potpuno izostaje na Radimlji i u Ludmeru. tit s maem na kuprekim se nekropolama, i
to iskljuivo na Ravanjskim Vratima, susree 5 puta na 5 spomenika, na stecima
irokog Brijega u 12 sluajeva, na Radimlji 15 puta dok u Olovu i Ludmeru ovaj znak
nije zabiljeen. Arkade koje se javljaju na tri kupreka sljemenjaka razliite su od onih na
Radimlji i u irokom Brijegu, dok Olovo i Ludmer i u ovom sluaju ostaju po strani.
Motiv ruke, koji se u razliitim varijantama na stecima Kupresa javlja 3 puta, na
Radimlji je zabiljeen u 2 sluaja isto kao u Olovu, slian motiv nalazi se u okolini
Srebrenice, a nema ga u irokom Brijegu.
Figure ljudi i ivotinja uz scenske prikaze pojavljuju se 28 puta na 25 steaka razliitih
nekropola, to govori o jednoj od znaajnih osobina ovoga podneblja. Turnir koji je
zapadnoeuropskog podrijetla s poetkom u Francuskoj XI. stoljea, prikazan je 6 puta na

6 spomenika, u pravilu s 2 naoruana oklopljena viteza-konjanika. Predstave turnira na

stecima vie su osobina Hercegovine nego Bosne, a na Kupresu su relativno najbolje
zastupljene.
Kolo se na kuprekim stecima javlja na 2 spomenika jednom je to ensko kolo od 7
figura, drugi put kolo od 3 enske figure. Oba ova kola na Kupresu po svemu sudei
predstavljaju alostiva pogrebna kola jer se kreu naopako, tj. udesno umjesto ulijevo
("naoposun"). Kolo openito pripada rjeim motivima, u Olovu i Ludmeru ga nema, na
Radimlji i u irokom Brijegu se javlja po 5 puta. Poput predstava turnira, i scene lova
karakteriziraju Hercegovinu vie nego Bosnu, na Radimlji su ovakve predstave
zabiljeene na 2 steka, kod irokog Brijega na 5, dok ih u Olovu i Ludmeru nema.
U izradi steaka kuprekoga kraja koriten je uglavnom krenjak svijetle boje koji se
moe nai na brojnim ovdanjim kamenolomima, ponekad udaljenim od nekropole ne
vie od 50-100 metara. Gruba ploha spomenika oblikovana je "ekiem sa picom" i
"runom picom", zatim je koritena tzv. "zubaa" (rjea i gua), onda i nazubljeni eki
s rjeim i guim "zubima". Osnovno oblikovanje je pravilno, klesanje ploha uglavnom
ujednaeno, dok su s najvie panje obraivani sljemenjaci.
Kada je rije o smjetanju kuprekih nekropola postavljenih obino pored ranijih
rimskih i srednjovjekovnih putova, na zemljanim humkama i tumulima, kada se openito
radi o nainu njihova uklapanja u prostor, vrijedno je podsjetiti na misao Vejsila uria:
"Nai srednjevjeni prei izabirali su veinom mjesta za svoja grobita s
najromantinijim pogledom, tako da im se zaista moramo diviti s koliko estetskog smisla
su oni konsekventno traili i nalazili takva mjesta." Na izbor mjesta u dosta je sluajeva
odluila blizina kamenoloma jer je transport velikih kamenih blokova bio teak i tehniki
kompliciran postupak. Slino drugim oblastima rasprostiranja steaka, i na kuprekim se
nekropolama mogu primijetiti skupine steaka, ili samo jedan primjerak, koji oznaavaju
njihovo sredite. Pored sluajeva njihove orijentacije po pravcu sjeverjug, sjeveroistok
jugozapad, pa i takvih primjera kada je orijentacija vrena nasumice ili prema uvjetima
terena, veina steaka orijentirana je u pravcu zapadistok, bolje reeno sjeverozapad
jugoistok, kao to je to i u oblasti Radimlje, irokog Brijega, Olova i Ludmera.
Raunajui s veinom poznatih elemenata koji slue za njihovo datiranje, steci Kupresa

mogu se smjestiti u razdoblje izmeu kraja XIV. i poetka XVI. st. (Belagi, 1954.a, 7.8., 159.-196.).
Oblast Kupresa kao i neto junije Duvanjsko polje krasi dalmatinski tip sljemenjaka
koji se izvorno javlja u kasnosrednjovjekovnim grobljima Cetinske i Imotske krajine,
prethodei pojavi istog oblika u poljima zapadne i jugozapadne Bosne. Dok je ovaj tip
steka karakteristian za srednji tok rijeke Cetine, steci gornjeg toka istoimene rijeke
svojim se stilskim i tipolokim odlikama veu za nadgrobne spomenike Knina i Drnia u
Hrvatskoj i Livanjskog polja u Bosni i Hercegovini. U ovoj regionalnoj grupi sljemenjaka
dalmatinskog tipa prepoznatljivi su proizvodi nekoliko klesarskih radionica, od kojih je
veina locirana u okolici Imotskog. U prostornom rasporedu sljemenjaka dalmatinskog
tipa uoljiva je njihova koncentracija u dvije regije, Trilj-Imotski i Duvno-Kupres, pri
emu iznenauje to da ih nema u oblasti Posuja. Moda i presudan znaaj za
razumijevanje pitanja rasprostranjenosti ovog tipa sljemenjaka krije se u injenici da se
susree samo u onim oblastima Dalmacije i jugozapadne Bosne kojima je gospodario
herceg Stjepan Vuki Kosaa (1434.-1466.), koji je ratoborne i dobro organizirane
Vlahe koncentrirao u najugroenijim dijelovima svog teritorija. Pojava i rasprostranjenost
sljemenjaka dalmatinskog tipa vee se za migracije Vlaha na ovom podruju, to
potvruju i pojedinani primjerci ovih steaka na Blidinjskoj visoravni. U tome se zrcali
jedinstvena kulturna povezanost ire regije s Vlasima kao glavnim nositeljima jedne jo
uvijek djelomino zagonetne sepulkralne umjetnosti (Miloevi, 1991., 39., 42., 44., 45.,
54., 55., 57.).
Duvanjsko polje
Smjeteno izmeu Ljubue planine na istoku, Liba na jugoistoku, Grabovice i Tunice
planine na zapadu i sjeverozapadu, duine oko 20 km, najvee irine oko 9 km, povrine
122 km, nadmorske visine izmeu 860 i 900 m, Duvanjsko polje povezuje u zaokruenu
cjelinu dvije oblasti steaka zapadne i jugozapadne Bosne Kupres i Blidinje.
Na ukupno 16 lokaliteta ovog podruja evidentirano je 879 ploa, 210 sanduka i 15
sljemenjaka. Uglavnom prosjenih dimenzija i slabe obrade, ploe dominiraju ne samo u
ukupnom zbroju nego i na pojedinim nekropolama, sanduci su neto bolje izrade dok su

sljemenjaci paljivije klesani, redovito su visoki, imaju postolja, povijeni su po duini,

imaju hrbate i nadstrenice. Na cijelom podruju nema ni jednog tzv. stojeeg steka.
Nekropole su u pravilu postavljene na neto uzdignutom terenu, esto na gomilama,
pokraj srednjovjekovnih putova, dok se u vie sluajeva zajedno sa stecima nalaze
kasnija i suvremena katolika i muslimanska groblja. Osim grobova obiljeenih stecima
brojni su grobovi oivieni samo manjim, u zemlju zabodenim kamenjem, to se susree i
u ostalim dijelovima zapadne Bosne. Steci Duvanjskog polja orijentirani su po pravcu
sjeverozapadjugoistok, odnosno zapadistok, s iznimkom 11 spomenika orijentacije
sjeverjug.
Samo 32 spomenika, meu kojima je najvie sljemenjaka, posjeduju ukrase u vidu
bordura i frizova, krieva, polumjeseca i zvijezda, snopova povijenih linija, polujabuka,
krunih vijenaca, biljnih stilizacija itd. Kao ukrasni ornamenti za ovo su podruje
karakteristine bordure i frizovi. Osim ovih, za Duvanjsko polje od znaaja su biljni
ornamenti sa stilizacijama koje slie jedna drugoj, a svima im je osnova ljiljan. One su
gotovo identine stilizacijama na Kupresu, Blidinju, Livanjskom polju i Imotskoj krajini
u Hrvatskoj, to ponovno govori o zajednikim regionalnim osobinama ove umjetnosti.
Najznaajnije i najzanimljivije kompozicije prisutne na stecima Duvanjskog polja su
figuralne predodbe poput scena lova na jelena i vepra.
Tehnika oblikovanja i ukraavanja steaka ovog podruja kree se unutar standarda
dostignutih u ostaloj Bosni i Hercegovini, posebno u zapadnoj Bosni, a u cjelini uzevi
sliniji su stecima Hercegovine nego Bosne. Veina spomenika slabo je obraena, na
ukraenim se primjercima opaaju potezi razliitih majstora, dok su s najvie panje i
umjenosti obraeni sljemenjaci s figuralnim predstavama i biljnim stilizacijama.
Vremensko odreenje steaka Duvanjskog polja oteava okolnost da ne posjeduju ni
jedan natpis, ali se na osnovi analogija i povijesnih podataka s mnogo sigurnosti mogu
smjestiti u razdoblje izmeu prve polovice XIV. i prvih decenija XVI. stoljea (Belagi,
1956.-57., 375., 393.-396.).
U zapadnoj oblasti junog pojasa rasprostiranja steaka istiu se tri zaokruene
mikroregije sa svojim specifinostima: podruje blie Neretvi i njezinim pritokama,
Imotska Krajina, Duvanjsko i Kupreko polje i dalje prema Livnu, te priobalni pojas do
Trogira sa zaleem i podrujem oko Cetine (Mileti, 1982., 142.).

Blidinje
Jugoistono od Kupresa, pruajui se izmeu Vran-planine i vrsnice po pravcu
sjeveroistokjugozapad, komunikacijski i zemljopisno povezujui dva podruja steaka
zapadnu Bosnu i zapadnu Hercegovinu nalazi se kraka visoravan Blidinje. U srednjem
vijeku ovaj je kraj pruao optimalne uvjete za ivot stoara, klima je vjerojatno bila
povoljnija nego danas, a meu tadanjim iteljima bio je znatan broj feudalaca i
slobodnih seljaka o kojima i danas svjedoe njihovi nadgrobni spomenici steci.
Na ukupno pet obraenih nekropola ovoga podruja evidentirane su 103 ploe, 100
sanduka, 23 visoka sanduka, 11 sljemenjaka s postoljem, 3 sljemenjaka bez postolja, 3
fragmenta i 1 kri, to ukupno iznosi 244 spomenika. Veina ploa normalnih je
dimenzija, ali ih ima i manjih prilino nepravilnih oblika kao i oteenih, odnosno
amorfnog oblika. Meu spomenicima oblika ploe kojih ima 43% istie se primjerak na
nekropoli u Donjima Barama neobino velikih dimenzija 220 x 192 x 32 cm. Steci u
obliku sanduka, kojih je 51%, dominiraju Blidinjem, 3 su na nekropolama u Barama,
Dugom polju i Risovcu izuzetno velikih dimenzija, a 7 ih je poloeno na postolje.
Sljemenjaka je kao i u drugim oblastima najmanje tek 6% svi su dosta visoki, veina
ih je s postoljem, pravilno su oblikovni i normalnih su dimenzija. Na Blidinju nema tzv.
stajaih oblika spomenika karakteristinih za istonu Bosnu, a nema ni niskih
sljemenjaka. Za steke manjih dimenzija smatra se da oznaavaju djeje grobove.
Na 5 nekropola ovog podruja ukraena su 62 spomenika, to iznosi 25%. Usporedba
pokazuje da Radimlja, iroki Brijeg i Ljubuki imaju vei, a Olovo i Ludmer manji
postotak ukraenih spomenika. Najvei postotak od 79% ukraenih spomenika pripada
sljemenjacima, zatim sanducima i ploama.
Zabiljeene 56 puta na 27 spomenika, bordure u raznim varijantama jedan su od
uestalih motiva Blidinja, dok se stilizacija ljiljana koja podsjea na ovjeka rairenih
ruku ili na antropomorfni kri javlja u dijelu ove oblasti povezane s Duvanjskim poljem i
dalje s Kupresom i Livnom, to svjedoi da je stilizacija ljiljana karakteristina za
zapadni i jugozapadni dio Bosne. Kao jedan od najbolje zastupljenih ukrasa motiv rozete
obino se, u kombinaciji s polumjesecom, takoer eim motivom, javlja na cijelom
podruju Blidinja, dok stilizirane rozete podsjeaju na tu vrstu ukrasa s Radimlje. Kao

samostalan motiv ili zajedno s rozetom i polumjesecom, u znatnom broju varijanti

ukljuujui i stilizacije, kri se javlja 30 puta na 20 spomenika raznih oblika. Osim ovih
motiva, iako ne tako esto, prisutni su: kruni vijenac, okrugla ispupenja, ruka, tit s
maem, ma, arkade, sidro, motiv arhitekture, simboli "kovaa", motiv alata i svastika.
Figuralne predodbe javljaju se 32 puta na 31 spomeniku, to ih ubraja u red
omiljenijih motiva Blidinja. Meu markantnijim su predodbe turnira s originalnom
scenom maevanja pjeaka i scenskim prikazima vitezova, konja i ena koji reflektiraju
veze s Radimljom i Ravanjskim vratima na Kupresu. Scene lova na jelena, vepra i risa, s
jednim ili dva lovca konjanika odnosno pjeaka opskrbljenih kopljem ili lukom i
strelicom, krase sljemenjake i visoke sanduke, a u dva sluaja ove scene upotpunjuju
prikazi kola. Kao jedna od standardnih tema umjetnosti steaka na ovom je podruju
prisutno i kolo u 4 sluaja to su enska kola, jednom prilikom kolo je kombinirano od 3
mukarca i 2 ene, a prikazano je i jedno mjeovito kolo koje formiraju 3 muke figure.
Kombinirano i muko kolo kreu se udesno, dok se kod enskih kola to moe samo
naslutiti. U figuralne predstave Blidinja mogu se jo pribrojiti: pojedinane ljudske
figure, scene s dvije ene, scena s 3 ene, pojedinane ivotinjske figure, scena s
fantastinim ivotinjama i ostali figuralni prikazi poput jedinstvenog i donekle udnog
prikaza 3 ljudske figure s rukama na prsima. Sve ovo govori da oblast Blidinja po fondu i
tehnici klesanja ornamentalnih, simbolinih i figuralnih prikaza na jednoj strani
predstavlja zasebnu cjelinu u okviru ukupne vjetine umjetnosti steaka, dok na drugoj
strani svojim vezama sa zapadnom Hercegovinom i zapadnom Bosnom ini spojnicu
izmeu ovih regija. Na polju tehnike obrade spomenika Blidinja ipak je prisutniji utjecaj
Hercegovine, imajui pred oima i veze s graninim dalmatinskim oblastima oko
Imotskog i Ciste.
Locirane pored putova, naselja i kamenoloma nekropole Blidinja predstavljaju
homogena grobna mjesta u ijoj su blizini, kao u Risovcu i Dugom polju, nastala kasnija
groblja. Za ovo podneblje karakteristina je orijentacija steaka po pravcu jugozapad
sjeveroistok, a njihova najira vremenska granica obuhvaa cijelo XIV. i XV. stoljee
(Belagi, 1959.b, 9.-13., 49.-70.).

IV.
BOSANSKA "KOLA SMRTI":
INTERKONFESIONALNOST STEAKA
Steak kao odraz "klerikalizacije" smrti
Do vremena znanstvenog napretka ljudska su bia prihvatila ideju neprekidne
egzistencije nakon smrti. Kranstvo je usvojilo tradicionalne ideje obinih ljudi i
stoikih filozofa o postupnom kvarenju ljudskog tijela od trenutka roenja, ali isto tako
ideje o moralnom sudu i fizikoj smrti kao pristupu vjenom ivotu. Ideje o smrti i
besmrtnosti gajene u krilu kranstva varirale su kroz vrijeme. Do XI. stoljea pojavila su
se dva razliita stava prema ivotu nakon smrti. Tradicionalni stav, zajedniki velikoj
masi laika, ostao je vjeran slici itave porodice ivih i mrtvih, ujedinjene na zemlji i u
vjenosti. Drugi stav bio je svojstven zatvorenom drutvu redovnika i sveenika
svjedoei o novoj, individualnijoj psihologiji. Nakon XIII. stoljea, i zadugo u
budunosti, ovaj se mentalitet do tada razvijen u ambijentu "staklenika" samostana rairio
na cijeli svijet, ime je smrt "klerikalizirana". To je bila velika promjena, najvea do
sekularizacije smrti u XX. stoljeu (Aris, 1981., 95., 161.). Kransko razumijevanje
smrti u srednjem vijeku na taj nain je opisalo svoj puni krug, od poetka kada su krani
bili pokapani u iste nekropole s paganima, zatim uz pagane u odvojena groblja (Aris,
1981., 30.).
Odraavajui na jednoj strani opi kranski govor o smrti i zagrobnome ivotu,
sluei kao neka vrsta njegova "rjenika", zadravajui na drugoj strani tu svoju
najmarkantniju crtu koja ih izdvaja kao jedinstvenu skupinu grobnih spomenika na irim
europskim prostorima, interkonfesionalnost steaka zrcali ne samo "klerikalizaciju"
smrti, nego mnogo vie, nadilaenje nekih crkvenih kanona u praksi inae teko ili
nikako premostivih. Po toj svojoj osobini, kao naistaknutija (zapravo jedina) pojava te
vrste u cijeloj bosanskohercegovakoj povijesti, iskrsavaju steci pred oima modernog
promatraa kao materijalni dokaz "ozakonjene" multikulturalnosti dananjim rjenikom
kazano, meke multikulturalnosti koja doputa i ak podupire jednu vrstu nadidentiteta

definiranog zajednikim jezikom i nekim osnovnim prihvaanjima vjerskih ideala, koja

ujedinjuje ljude razliitih svjetonazora i drutvenih poloaja (usp. Auer, 2004., 40.-43.).
To je znailo otvorenost za razliitost i komunikaciju u kojoj jedan identitet zavisi od
dijaloga s druga dva, od procesa u kom sva tri identiteta postiu svoju humanu dimenziju.
Ako je suditi po stecima i njihovoj interkonfesionalnosti smrt je tada uistinu ujedinjavala
ljude razliitih kranskih identiteta, koliko na vizualnoj toliko i na teolokoj razini.
Steci

univerzaliziraju

shvaanja

smrti

unutar

razliitih,

esto

nepomirljivo

suprotstavljenih, kranskih konfesija.

Pitanje vjerske pripadnosti steaka zaokupljalo je od poetka njihova izuavanja
panju i strunjaka i nestrunjaka, i sluajnih prolaznika i samoprijegornih pojedinaca
koji su, poput efika Belagia, cijelu znanstvenu karijeru posvetili ovom kulturolokom
fenomenu. Pri tome je ve u samome startu predstavljalo potekou to to su religiozne
crte steaka na neki nain bile "skrivene" u "umi" ukrasnih motiva, ije znaenje je tek
trebalo odgonetnuti, tj. to su te crte konfesionalno obojene tako da nisu ukazivale na
njihovu iskljuivu pripadnost nekom od varijeteta kranstva (usp. I. Lovrenovi, 1980.,
68.). Tome treba pridodati okolnost to su steci koncem XIX. st. olako poistovjeeni s
bogumilskim nadgrobnim spomenicima, to im je prikaeno antikransko zvono koje je
zvonilo tim jae to ih kolektivna memorija bosanskohercegovakih pravoslavnih i
katolika nije mogla smjestiti u svoje vlastite okvire. Dugo vremena je od tada potroeno
na ispravljanje ove "krive Drine".
Domovina steaka oblast je Hercegovine (Basler, 1990., 130.), gdje je njihova
umjetnost dosegnula i svoje vrhunce. Grobne ploe trebinjskih upana Grda (1151.1178.) i Pribile iz 1241., koje se mogu smatrati prvim poznatim stecima, ne govore u
prilog o njihovom navodnom bogumilskom karakteru. Oba trebinjska upana ivjela su u
vrijeme kada su Humom i Travunijom upravljali pravoslavni srpski vladari i kada o Crkvi
bosanskoj ovdje nije moglo biti ni govora (Vego, 1963., 196.). U Grborezima kod Livna
steci su se pojavili mnogo prije nego je ova oblast, kao dio hrvatske a zatim ugarske
drave, pod banom Stjepanom II. Kotromaniem dola u sklop Bosne. Treba raunati i s
desetinama mjesta koja potvruju kontinuitet ukopavanja na prethistorijskim grobnim
tumulima ili u njihovoj blizini, ali u kranskoj maniri uza same crkve, to podrazumijeva
i podizanje grobnih spomenika od kamena i formiranje nekropola. Samo u okolici

Konjica postoji 31 lokalitet s nazivom crkve, crkvice, crkvine ili s imenom nekog
vjerskog obiljeja, to govori o intenzivnoj izgradnji crkava od kamena i drveta (Vego,
1963., 207.-208.).
Krani od samoga poetka nisu dirali u cjelovitost tijela ve su razvili posmrtni obred
koji je vremenom iznjedrio obiljeavanje grobnih mjesta kamenim spomenicima ili
mauzolejima (Stratimirovi, 1891., 122.). Vjerovalo se da tijela u grobovima ekaju na
drugi Kristov dolazak i na uskrsnue i zato krani nisu spaljivali svoje mrtve kako su to
inili pagani. Ideja i slike kojima je izraeno vjerovanje u uskrsnue tijela bili su razliiti
i imaju dugu povijest od ranog III. stoljea kada se pojavila polemika rasprava na tu
temu Tertulijana iz Kartage, prvog velikog teologa koji je pisao na latinskom jeziku
(Walker Bynum, 1995., 21.-22.). Tijekom III. i IV. st. sve su vie uzimala maha
pokapanja na odvojenim mjestima, u grobovima pokrivenim ili uokvirenim kamenim
ploama, ili pokrivenim opekama sloenim u obliku krova. Od III. st. u upotrebu ulaze
sarkofazi, preteno kao privilegij viih drutvenih slojeva i crkvenih osoba, a stoljee
kasnije ve su raireni i mauzoleji. U starijim razdobljima ukopi su obvezno vreni tako
da pokojnik licem bude okrenut prema istoku, odakle dolazi izlazee sunce, tj. Krist
(Basler, 1990., 35., 37., 43.). Crkveni sabor u Liftini zabranio je 743. ili 745. godine
pokopavanje mrtvaca oko kua i dvorova, to je raeno s namjerom da se otjeraju
vjetice. Pitanjem ukopa bavio se crkveni sabor u Paderbornu koji je 785. godine u l. 22.
zabranio pokrtenim Sasima pokopavanje ispod humki poput pagana, odredivi da se
pokopavaju u crkvena groblja (Vego, 1963., 199.). Da je Katolika crkva i u
srednjovjekovnoj Bosni polagala panju ovom pitanju vidi se iz teksta tzv. Bilinopoljske
abjuracije od 8. IV. 1203. kojom su se bosanski krstjani obavezali da e "pored
bogomolja imati groblja u kojima e se pokapati braa i doljaci ako ondje sluajno
umru" (anjek, 1975., 60.). Valdenzi i Husiti naprotiv vjerovali su da nema razlike u
tome gdje e netko sahraniti mrtve, bilo da je zemlja posveena ili ne (Aris, 1981., 41.).

Premjetanje sjedita bosanske biskupije u akovo sredinom XIII.

stoljea i uspostava patronatskog prava nad crkvama u Bosni:
patronatsko pravo = pravo pokopa
Sredinom XIII. st. ostala je Bosna bez svoje katolike biskupije, to je uz pojavu
nekanonske biskupije pod imenom Crkve bosanske za posljedicu imalo nastanak pojava
neusklaenih s crkvenim propisima koji su definirali pogrebnu praksu na Zapadu
standardiziranu u XI. i XII. st. preko monastikog pokreta (Daniell, 1997., 30.). To je, po
svemu sudei, znailo zamiranje tradicionalnog biskupskog monopola nad sakramentima
krtenja i krizme, prelazak crkvenih graevina u privatni posjed feudalaca na teritoriju
dojueranje biskupije i pojavu sistema laikog patronatstva nad crkvama. Kasnija
povezanost bosanskog plemstva s Crkvom bosanskom, ponajprije Pavlovia koji su joj do
kraja ostali privreni, zatim Kotromania, Kosaa-Hrania, Hrvoja Vukia-Hrvatinia,
tepije Batala antia..., tome govori u prilog. Iz toga jasno proizlazi da je institucionalnu
prazninu nastalu odvajanjem bosanske biskupije od bosanske drave Crkva bosanska
efektivno iskoristila za uspostavu vlastitih ingerencija na teritoriju dojueranje katolike
biskupije i da je bosansko plemstvo znala pridobiti na svoju konfesionalnu stranu. Iza
svega toga, iza neprozirnog zastora vremena, nazire se povijest jedne konverzije.
Kako se taj proces odigravao u konkretnom vremenu i na konkretnom prostoru zbog
hijatusa u izvorima nije mogue pratiti, ali kada od treega decenija XIV. vijeka izvori
prekinu vie od pola stoljea dug zavjet utnje pred istraivaem se poinje otvarati
novo konfesionalno polje "proarano" novim detaljima. Ovu tijesnu povezanost izmeu
patronatskog prava i prava na pokop otkriva sadraj epitafa vojvode Miotoa koji je sa
sinom Stipkom sahranjen svomu gospodinu Vlatku Vlaeviu kon nogu, prethodno mu
sluivi i pobiliivi ga (dakle: podigavi mu grobni spomenik) uz pomo kneza Pavla
Radinovia njihova zajednikoga feudalnoga gospodara. Ovdje, zapravo, postaje jasno
to kako se pravo na ukop prenosi kao generacijska obveza kao uputa potomstvu da se
takoer kopa na plemenitom (Vego, 1970./IV., 31.). Tu vrstu obveze, s feudalnim
gospodarom kao sredinjom linou koja se brine za ukop svoga virnoga, zrcali epitaf
upana Juroja na steku nekropole sela Krueva koji kae da pokojnik pogibe na potenoj
slubi za svoga gospodina a pobilii ga knez [Petar Pavlovi] (Vego, 1964./II., 13.; Toi,

1998.a, 97.). O istom procesu govori epitaf Ozrina Kopijevia, upana kneza Pavla
Radinovia, u kom se istiu njegove vojne zasluge za moga gospodina vojvodu
[Radoslava Pavlovia] koji ga okrili i ukopa i pobilii (Vego, 1970./IV., 35.). Tek ovih
nekoliko epitafa ne ostavljaju nimalo dvojbe oko toga da se u dvije generacije Pavlovia
jedne od najmonijih feudalnih porodica srednjovjekovne Bosne odane Crkvi bosanskoj
pravo pokopa zadrava u najuem krugu odabranih linosti povezanih institucijom
vjerne slube. Mnogo vie nego zanimljivu pojedinost predstavlja okolnost da se ni na
jednom sauvanom epitafu, uz desetine drugih, ne spominje ime crkvene osobe koja je
pokopala pokojnika, ak ni u sluaju feudalnih magnata, pri ijem bi pokopu prisustvo
visokih crkvenih dostojanstvenika bilo oekivano i vrijedno spomena.
Samo po sebi ostanimo i dalje kod Pavlovia to nije dovodilo u pitanje vjersku
dimenziju pokopa kao ni samoga epitafa, jer su uz oslonac na Crkvu bosansku ti isti
Pavlovii razvili koncept dinastike svetosti karakteristian za cijeli europski prostor. Da
se to ilustrira konkretnim primjerom ne treba ii dalje od toga da je u ispravi adresiranoj
Dubrovniku dakle: jednoj katolikoj dravi knez Pavao Radinovi na Blagoviest 25.
III. 1397. svoga oca spominjao kao sveto poivago gospodina i roditela mi, gospodina
kneza Radina Jablania (Miklosich, 1858., 229.). Kranski srednji vijek predstavljen
kao historiografski problem pokazuje kako se teite u pristupu kretalo prema izuavanju
teritorijalnih crkava, biskupskim u strukturi, razliitim u tradicijama, pravu, liturgiji i
pobonoj praksi, prevladavajuim najmanje do 1050. godine, kao i nacionalnim
crkvama kasnog srednjeg vijeka ojaanim u krizi tzv. velike izme (Engen, 2004., 533.).
Crkva bosanska proizvod je upravo takvoga razvitka.
Na Zapadu se tijekom XI. i XII. st. odvijao obrnut proces: prelazak privatnih crkava u
biskupske ruke (Fletcher, 1997., 466., 477.). Nasljedno patronatsko pravo u
srednjovjekovnoj Njemakoj za laike je bilo povezano s pravom na pokop unutar
crkvenih zidina, odnosno ius patronatus znaio je ius sepulturae. Patronatsko pravo
moglo je obuhvaati cijele crkve, manje kapele ili samo oltare. Tako su zemaljski
knezovi i visoko plemstvo svoj patronat i s njim povezano pravo na ukop mogli ostvariti
u vlastitoj crkvi ili vlastitome samostanu (Kloos, 1992., 72.). Ova je pojava, dakle, imala
svoj iri europski kontekst, a to kako e biti realizirana zavisilo je u prvom redu od
konkretnih lokalnih okolnosti. U srednjovjekovnoj Bosni to je pravo, po svemu sudei, u

prvom redu znailo pravo pokopa na plemenitoj batini, koje je ukljuivalo isto pravo
vezano za crkvene graevine. Plemenita batina i pravo na ukop tako postaju sinonimi.
Moda u sklopu ovih okolnosti, nastalim nakon institucionalnog raskida s Rimom
olienim u premjetanju sjedita bosanske biskupije u akovo i pojave Crkve bosanske
kao nekanonske biskupije, treba traiti objanjenje pojave da se pojedine nekropole
javljuju unutar zidina naputenih crkava.
Kulturoloke posljedice ove "privatizacije" crkvenih graevina u srednjovjekovnoj
Bosni bile su nesagledive, u prvom redu po tome jer su "vjeno" pitanje to znai biti
kranin? postavile na drugi nain koji je podrazumijevao i drugi odgovor u vidu
pojave jednog izmatikog umjesto dotadanjeg rimski orijentiranog kranstva.
Povijesni izvori rimske provenijencije toga vremena govore o naputenim i ruevnim
crkvama, to je bez sumnje bilo zasnovano na realnim pokazateljima. Arheoloka
istraivanja potvruju takvo stanje i ukazuju na proces zamiranja bogosluja u nekim od
tadanjih crkava, primjerice u Vrutcima na vrelu Bosne i u Biskupu kod Konjica. Ako se
zna da su za veliku veinu vjernika uenje i sluba kranstva zraili iz upnih crkva
(Burgess, 2000., 46.), postat e jasnije kakavu je promjenu u tom pogledu donio odlazak
biskupa iz Bosne. Nestankom katolike biskupije iz Bosne sredinom XIII. st. mehanizmi
centralizacije crkvenog ivota zatajili su, to je u novim historijskim okolnostima za
posljedicu imalo oivljavanje nereformiranih oblika vjerske prakse personificiranih u
Crkvi bosanskoj. To je u sebi nuno moralo nositi i novi obredni odgovor na pitanje
smrti, jer je proces kulturalnog prenoenja obuhvaao dvor, samostane i crkve
"poredak" koji je nestankom biskupije bio razbijen. Sve skupa to dobiva na znaaju u
svjetlu injenice da je osnovni kontekst pogrebnog obreda predstavljala lokalna upna
crkva, budui da su se pokojnici uglavnom sahranjivali unutar upe svoga prebivanja
(usp. Dinn, 1992., 165.). Spomenuta karta rasprostranjenosti srednjovjekovnih crkava sa
445 evidentiranih mjesta kranskog kulta u BiH koja govori da je gotovo svako
naseljeno mjesto tada imalo crkvu, odnosno da ih je u veim gradovima bilo po nekoliko
te da su crkve uglavnom bile upne, o tome ne ostavlja mnogo dvojbi.
Od godine 1000. do XVIII. stoljea blizina prostora ivih prostoru mrtvih bila je
najvanija osobina historije tradicionalnih drutava i mentaliteta Europe. U mnogim
europskim selima u sreditu se nalazila upna crkva, a oko nje nadgrobni spomenici u

groblju. Groblje je predstavljalo prijelazni prostor izmeu crkve i sela te je igralo

posredniku ulogu: ivi su stalno morali ii kroz groblje, ne samo kada su ili u crkvu ili
se iz nje vraali, nego takoer kada su ili s jednog na drugi kraj sela, u grad, iz jedne
etvrti u drugu. Prilikom posjeta selu biskup je uvijek isticao da upljani moraju drati
odijeljenim sveti prostor groblja od profanoga prostora (Schmitt, 1994., 182.-183.).
Promotren u ovom kontekstu, razmjetaj srednjovjekovnih nekropola steaka na
"plemenitim batinama", dakle na privatnim posjedima, postaje znatno razumljiviji, to u
osnovi podsjea na slinu pojavu u Estoniji gdje su bila poznata brojna seoska groblja
polukranskog karaktera, koja su paralelno s crkvenim postojala sve do kasnog XVII. i
poetka XVIII. st. (Valk, 2003., 575.). Naravno da se ovakva pogrebna praksa nije mogla
pomiriti sa strogim crkvenim propisima usvojenim na sinodi u Riezu 1285. koji su
prijeili pokopavanje u groblja koja nije blagoslovio biskup. Na zapadu su sabori
zabranjivali pokopavanje heretika u kranska groblja, koja su se morala ograivati. Prva
je odredba konano ula u novi katoliki Codex, a na slian je nain postupala i
Pravoslavna crkva.
Odnos crkava i nekropola sa stecima
Dok nam u tom pogledu ornamentika steaka ne moe biti od pomoi, natpisi ponekad
otkrivaju konfesionalni sastav pojedinih nekropola, odnosno pripadnitvo pokojnika
jednoj od triju crkvenih organizacija prisutnih u srednjovjekovnoj Bosni i Humu
Pravoslavnoj, Katolikoj i Crkvi bosanskoj (Belagi, 1971.a, 96.-99.). Odnos izmeu
pojedinih crkava i srednjovjekovnih nekropola na podruju Hercegovine vidljiv je iz
podatka da se od 284 registrirane nekropole 36 nalazi u dananjim katolikim grobljima,
57 u pravoslavnim, dok je 5 locirano kod poruenih crkava ija se vjerska pripadnost nije
mogla odrediti. To znai da su od ukupnog broja 93 nekropole bile smjetene uz
katolike i pravoslavne crkve, dok za 191 nekropolu, kao i za desetine ruevina crkava
konfesionalnu pripadnost nije mogue odrediti (Vego 1963., 198., 200.-201.). Ova
statistika, naravno, predstavlja odraz kasnijih vremena kada je konfesionalna karta ovog
podruja, prvenstveno kao posljedica migracijskih kretanja i konverzija, bila temeljito
izmijenjena i zato ne moe sluiti kao pokazatelj konfesionalnih odnosa u srednjem

vijeku. Ima valjanih razloga za vjerovati da su nekropole ispod ijih se steaka u

natpisima spominju krstjani, krstjanice i gosti (Belagi, 1982., 510.) pripadali upravo
vjernicima Crkve bosanske. U kojoj mjeri je to bio sluaj sa spomenutim nekropolama u
Hercegovini, otvoreno je pitanje ije e rjeenje zavisiti od detaljnih interdisciplinarnih
istraivanja, ali veze gospodara ovog podruja, Sankovia, Pavlovia i Hrania-Kosaa sa
Crkvom bosanskom takvoj mogunosti govore u prilog, pogotovo to i osmanski izvori
pokazuju prilinu rairenost krstjana u Hercegovini (N. Filipovi, 1974., 219.). To bi
posebno vrijedilo za ona podruja u kojima je, poput okolice Visokog, Crkva bosanska
imala svoja jaa uporita. Ovakav raspored nekropola u Hercegovini, i pored
interkonfesionalnosti koja je krasila steke, govori da su pojedinane nekropole teko
mogle biti interkonfesionalne, jer se tome protivio cijeli niz razloga praktine naravi
meu kojima sam pogrebni obred nije i jedini, ali je bio ivotno vaan budui da je obred
predstavljao oblik socijalne kontrole te da je izraavao i ojaavao ideje grupnog sklada.
Ni religija ni drutvo nisu predstavljali iste kategorije same po sebi; oni su se mijeali u
kompleksnom poretku simbolizma, a taj je simboliki poredak izraen u obredu (Binski,
1996., 50.-51.). Obredni proces stvarao je veze izmeu ivih i mrtvih, izraavajui
potrebu za pokajanjem i oprotenjem, kao i optimizam kranina povezanog s nebeskim
domom (Paxton, 1990., 203., 208.). To s druge strane nije iskljuivalo paralelno
postojanje nekropola razliitog konfesionalnog profila, ponekad i u neposrednoj blizini.
Orijentacija veine grobova i samih steaka po pravcu zapadistok (Belagi, 1982., 42.)
potvruje stav velikog liturgiara Durandusa (XIII. st.) o potrebi sahranjivanja pokojnika
glava okrenutih na zapad, a nogu na istok (Binski, 1996., 56.-57.). Ova ideja
kompatibilna je s kranskim anticipacijama Uskrsnua i sa tovanjem Nepobjedivog
Sunca (Sol Invictus) koje je podupirala obitelj cara Konstantina (Harries, 1992., 56.).
Prema nepotpunoj statistici na podruju Hercegovine, od 195 natpisa na kamenim i
ostalim spomenicima, 7 ih je u sadanjim katolikim grobljima, 68 u aktivnim
pravoslavnim grobljima, iz katolikih crkava 4, iz pravoslavnih 3, dok ih je uz poruene
crkve neodreene vjerske pripadnosti 3. Analiza sadraja natpisa otkriva da ih je 133
pravovjernog karaktera, to znai vie od 2/3, kao i to da se daleko vei broj spomenika s
natpisima nalazi u pravoslavnim grobljima nego u katolikim, vie u istonoj nego u
zapadnoj Hercegovini (Vego, 1963., 202.-203.). Kao i u sluaju pojedinih nekropola ova

nam statistika, kada je u pitanju veina epitafa, danas ne moe biti od pomoi pri
utvrivanju njihove izvorne konfesionalne provenijencije, budui da predstavljaju odraz
konfesionalne slike stoljeima udaljene od srednjeg vijeka.
Dok je u uoj Bosni s tijesno isprepletenim franjevakim samostanima i hiama Crkve
bosanske po osobnim imenima i veini drugih oznaka teko odrediti vjersku pripadnost
pokojnika, u istonoj Hercegovini to je razmjerno lake zbog brojne pravoslavne vjerske
zajednice koja je, ukljuujui i Vlahe, predstavljala dominantnu vjersku snagu. Tamonje
katunske grupacije inile su integralne pravoslavne zajednice u kojima je vjera igrala
kohezijsku ulogu kolektivne patrijarhalne solidarnosti vlakih skupina, o emu svjedoe i
brojni sveenici, popovi, esto pripadnici vodeeg vlakog sloja, pa ak i katunske
starjeine (N. Filipovi, 1974., 218.-220.). S mnogo vie sigurnosti se moe odrediti
konfesionalni karakter onih nekropola u kojima su prema pouzdanim svjedoanstvima
pokopani neki od dostojanstvenika i vjernika Crkve bosanske. Takva je manja nekropola
u Zgunji, na lijevoj obali Drine, u iroj okolici Srebrenice, gdje se na steku oblika
sanduka od oteenog natpisa sauvala rije strojnik (Belagi, 2004., 185.). Postoje i
izdvojeni sluajevi poput spomenutog natpisa vojvode Mes[te]na iz Donje Drenice koji
se ne moe pribrojiti meu grobne natpise, ali ima neke elemente epitafa, dok prizivom
sv. Trojstva ovoga feudalca i njegove sinove predstavlja kao krane koje pak konfesije
za sada nije jasno. Pisar ovoga natpisa naao je za potrebno naglasiti svoju privrenost sv.
Dimitriju mueniku pogubljenom u blizini Sirmija 9. IV. 304. godine, zatitniku Soluna
iji se kult rairio po cijelom Istoku, posebno meu pravoslavnim Slavenima. Osim meu
Nemanjiima, kult sv. Dimitrija bio je rairen meu bosanskim Kotromaniima, a
njegovo ime nosio je i hrvatski kralj Zvonimir (D. Lovrenovi, 2006.a, 519., 616., 622.,
654., 777.).
Sve to nije od presudnog znaaja u odreivanju konfesionalne pripadnosti vojvode
Mes[te]na, kao to se to sa sigurnou ne moe rei ni za pokojnike sahranjene ispod 80
steaka oblika sanduka poredane uz crkvu sv. Stjepana Prvomuenika u Vrutcima na
vrelu rijeke Bosne, podignutu u IX./X. st. na kasnijem posjedu bosanske biskupije.
Sudei po nalazima iz nekoliko istraenih grobova crkva je poetkom XIV. st. poruena
ili je naputena, a nain njihovog postavljanja govori da su se steci ovdje pojavili tek
nakon zamiranja crkve (Glava, 1982., 110.-117.). Jesu li u ovoj nekropoli uz nekadanju

katoliku crkvu sahranjeni katolici, to bi se najprije moglo oekivati, pitanje je na koje

tek treba nai pouzdan odgovor.
Sljedei istraivaki zadatak, moda i najtei kada je ovaj problem u pitanju,
preciziranje je, koliko je to mogue, konfesionalnog sastava pojedinih nekropola sa
stecima, posebno u oblastima na koje se prostirala vlast bosanskih i humskih magnata
privrenih Crkvi bosanskoj, u kojima su od sredine XIV. stoljea egzistirali franjevaki
samostani i crkve, u istonim dijelovima Bosne i Huma, takoer i pravoslavne crkve.
Solidnu orijentaciju pri utvrivanju konfesionalne pripadnosti pojedinih linosti
spomenutih u epitafima, a time i nekropole gdje im se nalazio grobni spomenik, svakako
predstavlja to da su u odreenom trenutku primili prestino dubrovako graanstvo. Sam
postupak dodijeljivanja dubrovakog graanstva ukljuivao je davanje zakletve pred
knezom i Malim vijeem polaganjem ruke na Evanelje (Mijukovi, 1961.a, 122.). To
znai da se nesumnjivo radilo o kranima, koje pak konfesionalne pripadnosti u svim
pojedinim sluajevima tek treba utvrditi, jer se politika dodijeljivanja dubrovakog
graanstva nije zasnivala na toj odrednici, nego se prije svega rukovodila ekonomskim,
politikim i sigurnosnim razlozima.
Steci u kriitu triju Crkava
U gotovo svim kulturama i svim vremenima pogreb je predstavljao jednu od glavnih
toaka vjerskog rituala, tako da su religije koje uope imaju bilo koju vrstu dogme obino
ukljuivale prikladno i jasno definiranu eshatologiju ili skup vjerovanja o zagrobnom
ivotu (Wenzel, 1962., 111.). Takva shvaanja u svakom su, pa i u bosanskom sluaju
podrazumijevala

obredna

ispraanja

posmrtnih

ostataka

uz

sudjelovanje

triju

"registriranih" crkvenih organizacija Katolike crkve, Crkve bosanske kao i

Pravoslavne crkve. Danas moemo tek slutiti kakvu ivopisnost je to raalo u tadanjoj
svakodnevici koja, koliko se zna, nije bila optereena konfesionalnim iskljuivostima
irih razmjera. Odgovarajua sahrana mrtvih s ciljem da ih se poasti i zadovolji, kao i
obred sveanosti na groblju, bili su davno uspostavljeni ne samo u interesu mrtvih nego i
ivih. Kultura smrti bila je vana zato to je iznosila na vidjelo socijalne i etnike veze
izmeu onih koji su ostajali iza mrtvih (Binski, 1996., 26.). Radilo se o tome da je pogreb

predstavljao posebno prikladno vrijeme za podsjeanje ivih na prijelaznu narav ivota,

kao to su bavljenje pitanjem due i godinjice smrti ili pogreba znaili da je podsjeanje
na mrtve postalo kljuni element sveanog sluenja misa zadunica u crkvi (Daniell,
1997., 2., 13.). Kako se to odigravalo u svakoj od pojedinih crkava u Bosni, kako se to
odraavalo na ukupnu kulturu smrti, tko je bio odgovoran za pogreb, tko za mjesta
pokopa, od koga su zavisili obrasci i promjene u pogrebu, odnosno tko je ostvario
socijalnu kontrolu nad inom pogreba? pitanja su od krucijalnog znaaja za svako
drutvo, a u viekonfesionalnim drutvima poput bosanskog ono je osim vjerske imalo i
politiku teinu. Realno je pretpostaviti da se svaka od crkvenih organizacija, sukladno
vlastitim pravilima i tradicijskim obrascima, brinula za svoje pokojnike, a koliko su
obredi pokopa bili slini ili su se meusobno razlikovali, kakvu su poruku posredovali?
pitanja su bez odgovora. U njihovu odgonetanju od pomoi moe biti komparativna
analiza koja e u obzir uzeti pogrebnu praksu ireg europskog prostora sa svim
slinostima i razlikama, kao to se to oituje u pogrebnoj praksi Engleske, razliitoj po
nekim detaljima od kranskih pogrebnih praksi drugih dijelova Europe (Geake, 2003.,
259.-267.). U Poljskoj je sjaj pogreba magnata i bogatih plemia bio slian sahranama
imunijih graana, ali je opsluivanje pogrebnih obiaja od najveeg znaaja bilo i za
bolje stojee seljake. U poljskom drutvu ljudski je ivot uvijek zavravao velikim
simbolikim spektaklom, koji je ljudima zasigurno pomagao da prihvate smrt i da se s
njom suoe sa stoikim mirom (Bogucka, 2006., 132.-133.).
Pogrebni obred ukljuivao je neizostavnu i vodeu ulogu Crkve, budui da od trenutka
svog zadnjeg daha pokojnik vie nije pripadao prijateljima i obitelji nego crkvi. Nakon
bdijenja u kui koje se ponekad nastavljalo u crkvi, ceremonija procesije imala je
znaajnu ulogu u simbolizmu pogreba. Noenje pokojnika do mjesta pokopa, u emu su
sudjelovali prijatelji i roaci, bila je posljednja manifestacija alosti, suzdrljiv i sekularni
akt u kom je aenje mrtvaca pretezalo nad izraavanjem alosti. U kasnom srednjem
vijeku, posebno nakon osnivanja propovjednikih redova, karakter ove ceremonije se
promijenio tako to je mala skupina pratnje postala sveana crkvena procesija s
redovnicima i sveenicima koji su esto nosili tijelo. Nakon XIII. st. sveana procesija
oaloenih postala je simbolika slika smrti i pokopa koja se vie puta javlja u
funerarnoj umjetnosti Zapada prije renesanse. Pokop tijela pretvorio se u glavni kulturni

dogaaj, kao i sve sline stvari povezane sa smru ispunjen simbolizmom koji je
primarno crkveni (Aris, 1981., 165.-166.). Cijeli taj razraeni scenarij ukljuivao je
pogrebne mise na dan pogreba i nakon toga kao i karitativne darove (Aris, 1981., 173.183.).
Pogrebna praksa na europskom prostoru prola je svoj dugi povijesni razvoj pri emu
je u veini tadanjih regija vjerski ivot prije XII. st. bio vie obiljeen razliitou nego
jednolikou. Irska crkva ranog srednjeg vijeka razvila je raznolikost praksi svojstvenu
sebi. Na otoku bez gradova to je rodilo administrativne strukture organizirane oko
neovisnih samostana, iji je ivotni stil prije teio asketizmu pustinjskih otaca nego
pragmatinijem stilu sv. Benedikta. Kristijanizacija obreda koji su se odnosili na bolesne,
umirue i mrtve ogleda se u tome da je merovinka Galija, kao jedan od centara ovog
procesa, kulturalno i geografski jednom nogom stajala u mediteranskom jugu, a drugom u
barbarskom sjeveru. Pri tome je misa u ime preminulih lanova zajednice od konca VI.
st. poela igrati rastuu ulogu u komemoraciji mrtvih, kao i u posthumnim obredima
okajanja. Novi pristup komemoraciji moe se vidjeti u obrednim knjigama tog perioda. U
kasnom VIII. stoljeu franaka crkva usvojila je temeljne inovacije u reorganizaciji
obreda za bolesne, umirue i mrtve u vidu obrednih knjiga. U sreditu svih tih razvoja
stajalo je sveenstvo. Reforma, meutim, nikad nije uspostavila jedinstven pogrebni
obrazac, tako da se prije moe govoriti o razliitoj vrsti jedinstva zasnovanoj na
koegzistenciji reformiranih i ve postojeih lokalnih obrazaca. Zato reformna dostignua
kasnog IX. stoljea nisu uinila kraj razliitosti obrednih odgovora na smrt i umiranje na
latinskom Zapadu (Paxton, 1990., 1., 47., 66.-67., 78., 126.-127., 207.). Premda je nakon
1290. domicilno stanovnitvo zvanino bilo kransko, usprkos strogih propisa
kanonskog prava da se mrtvi sahranjuju samo u blagoslovljenoj zemlji, veina domaeg
stanovnitva u Latviji jo dugo je odbijala slubenu pogrebnu ceremoniju predvoenu
sveenikom ili njegovim zamjenikom, drei se starih pogrebnih tradicija (Vba, 2006.,
137.-138.). Usprkos prisutnome arenilu obredna praksa srednjeg vijeka ipak pokazuje
male kronoloke, regionalne i socijalne varijacije (pogrebni ritual i komemoracija sasvim
su druga stvar), a odgovor zato je to tako lei u kranstvu. U politeistikom paganstvu
rimskog perioda nije bilo ni vjerske ni svjetovne snage koja je mogla nametnuti
univerzalnu normu (Cleary, 1992., 39.).

Uza sve to se o tome moe iitati iz njihove simbolike koja govori o paralelnom
postojanju dviju tradicija paganske i kranske cjelovite odgovore na ta pitanja, kada
je o srednjovjekovnoj Bosni rije, kronino pomanjkanje povijesnih izvora jo uvijek dri
nerijeenim.

vie

sigurnosti

moe

se

govoriti

tome

da

zbog

svoje

interkonfesionalnosti, u vrijeme estokih animoziteta na relaciji izmeu istonog i

zapadnog kranstva, steci pomiruju "jalovi razdor" izmeu Rima i Bizanta u prijelaznoj
zoni europske srednjovjekovne kulture. Ova ocjena dobiva na teini kada se zna da je
meusobno udaljavanje istonog i zapadnog kranstva pojaano podizanjem jezine
granice izmeu grkog i latinskog jezika rezultiralo ogromnim posljedicama za crkvenu
povijest, odnosno evolucijom dva vrlo razliita miljenja (Ward-Evans, 1999., 111.).
Nerazumijevanje izmeu dva pola kranstva vremenom se "pretvorilo u mrnju, ker
neznanja". Na koncu je "latinskoj mrnji" odgovarao "grki prijezir" (Le Goff, 1974.,
173.-175.).
U klimi ove latinsko-grke pizme, oito snana i dubinska, ali jo uvijek nedovoljno
valorizirana interkulturalna i interkonfesionalna, dimenzija steaka postaje znatno jasnija
rauna li se s tim da je konfesionalni razdor u Engleskoj izmeu katolika i anglikanaca
1550. rezultirao slubenom naredbom o unitenju grobova iz vremena prije reformacije.
Tada su povremeno podnoene molbe plemstva u cilju spasavanja predaka, neki su u
tome uspijevali, ali mnogi nisu bili te sree (Daniell, 1997., 201.). Nova vjerska klima
rodila je u Engleskoj duh fanatizma i destrukcije, to se ne moe rei za srednjovjekovnu
Bosnu koja je sa svoje tri konfesije predstavljala podruje njihove mirne koegzistencije i
primjer ujednaenoga stava prema smrti. Sagledana na onoj najvanijoj, politikoj razini,
ova injenica otkriva jednu od markantnih crta srednjovjekovne Bosne po kojoj se ona
strukturalno razlikovala od ostalih europskih zemalja, naime da u njoj nije bio na snazi
princip cuius regio, illius religio ("ija vlast, onoga i vjera"), budui da su u poslovima
drutva i drave nastupale sve tri crkvene organizacije Crkva bosanska, Katolika i
Pravoslavna crkva (Daja, 2006., 125.-126.) a da su vladari i vlastela lavirali ponekad
ak izmeu triju konfesija (D. Lovrenovi, 2006.a, 643.-646., 651.-652. i dalje). Izmeu
triju konfesija pravoslavne, katolike i vjere bosanske bio je podijeljeno i tadanje
vlako stanovnitvo Bosne i Huma (Belagi, 1982., 525.).

Dovedene u meusobnu vezu konfesionalna karta srednjovjekovne Bosne s

rasporedom crkvenih organizacija (irkovi, 1964., 284.) i karta regionalne distribucije
ukrasnih motiva i oblika steaka (Wenzel, 1965.) ukazuju da se nekropole s bolje
klesanim i ukraenim stecima postavljaju u blizini utvrenih gradova i dvoraca, a oni s
bogatijim ukrasima i natpisima javljaju se i uz srednjovjekovne crkve zadubine
feudalaca (Belagi, 1982., 465.-466.). To znai da su razvijeniji kulturni centri po logici
stvari utjecali na ornamentalni fond i epitafe steaka, ali osmotrene u cijelosti ove dvije
povijesne datosti ipak nisu bile izravno uvjetovane, odnosno izbor umjetnikih motiva na
stecima i njihovi oblici, pogotovo epitafi, nisu zavisili od toga kojem je podruju
crkvene jurisdikcije unutar Bosne pripadala odreena nekropola ili spomenik. To da je
romanika i gotika umjetnost susjednih primorskih crkava kao i udaljenijih oblasti poput
Italije presudno utjecala na izbor umjetnikih motiva steaka nedvojbena je injenica, ali
nju treba razumjeti u kontekstu opih kulturnih strujanja koja nikad nisu bila prekinuta i
koja su na plohe steaka preslikavana snagom inercije primjetne u ukupnoj duhovnoj slici
srednjovjekovne Bosne. Budui da je umjetniki imaginarij, sukladno internacionalnom
znaenju romanike i gotike u cijeloj srednjovjekovnoj Europi uza sve nijanse bio isti,
teite se ovdje ne postavlja toliko na izbor umjetnikih motiva, koliko na obiaj klesanja
steaka. Umjetnost se na zapadu Europe daleko vie iskazivala na kulturno-regionalnoj
nego na nacionalnoj ili etnikoj razini (Karaman, 1991., 617.).
Izrada steaka nije openito katoliki ili pravoslavni obiaj (kao to nije specifino
vezan ni za Crkvu bosansku) i zato objanjenje steaka podrazumijeva odgovor na pitanje
zato ih nema u susjednim oblastima poput Albanije, gdje je takoer bilo dovoljno
kamena (Wenzel, 1962., 105.). S obzirom da steci cijelom svojom pojavnou nadilaze
striktne, davno utvrene konfesionalne granice i dogme, oni se mogu shvatiti kao
"globalna manifestacija miljenja cijelog jednog naroda", odnosno "lokalizacija [koja]
nije vie samo religiozna nego etnoloka" (Challet, 1965., 20.). Pri svemu tome steci ne
dovode u pitanje injenicu da je kranstvo prije svega smrt postavilo u sredite svoje
drame spasenja (Binski, 1996., 9.). Ova integrativna kulturoloka uloga steaka svoj
snaan izraz je nala u epitafima jezino i sadrajno ujednaenim na irokom prostoru
rasprostiranja slavenske pismenosti u njezinom bosansko-humskom izdanju. Grobni
spomenici Engleske sadravali su epitafe ispisane na nekoliko jezika: na latinskom jeziku

uglavnom za sveenike, na narodnom jeziku za laike, a za Anglo-Normane najprije na

francuskom, zatim na engleskom (Binski, 1996., 113.). Visok stupanj kulturoloke
kompaktnosti podruja rasprostiranja steaka na znaaju dobiva u svjetlu injenice da od
doseljenja Slavena u VI./VII. st. sve do XVI. stoljea ono nije bilo izloeno radikalnim
etnikim promjenama poput Engleske, gdje je invazija Vikinga izmeu IX. i XI. st.
sobom donijela i nove pogrebne obiaje (Daniell, 1997., 186.). Pored toga idovska
pogrebna praksa u Engleskoj otkriva znaajne kontraste u odnosu na neidovske
pogrebne obiaje, primjerice u nainu postavljanja grobova u pravcu jugozapad
sjeveroistok (Hadley, 2001., 122.-123.). Bosanski i humski steci postavljani su u sve tri
svoje konfesionalne varijante preteno po pravcu zapadistok, sukladno kranskoj praksi
jednako rairenoj na Istoku i na Zapadu.
Interkonfesionalnost steaka, ime i njihov kranski karakter, zrcale takoer svetaki
likovi raspoznatljivi na cijelom podruju njihova prostiranja, poput sv. Jurja, sv.
Dimitrija, sv. Kristofora, sv. Eustahija, sv. Jelene, Gospe s Isusom te samoga Krista
prikazanog na steku u Rakoj Gori nedaleko od Mostara (Palameta, 2002./03, 49.-50.).
Ove dvije dimenzije steaka njihovu interkonfesionalnost i kranski karakter
naglaavaju vjerski izrazi sadrani u epitafima: amin (amen), blagosoviti, Bog, car
nebeski, dua, mili Bog, milost boija, pet rana (Hristovih), prestaviti se, proklet Bogom i
Sinom, Satan, da je prost, ase lei, V ime boije, vini dom, vinja slava te zaziv sv.
Trojstva (Vego, 1970./IV., 168.).
Pretenom dijelu motiva sa steaka, pa i onima paganske provenijencije, dubok je
peat utisnula kranska umjetnost pridodavi im kransko znaenje budui da se stara
znaenja mijenjaju i da im se pridruuju novi kodovi. Tako i kranstvo uzima starije
kulturoloke forme i kristijanizira ih, kao to je to sluaj s drugim monoteistikim
sustavima (Palameta, 1995., 1996.a, 2002./03.), kao to je to uostalom sluaj sa
strukturom epitafa koji je zadrao neka svoja antika svojstva, ali u kranskom
kontekstu. Stav prema mrtvima u razdoblju predmodernih i starinskih drutava esto je
bio kompleksan, ako ne i kontradiktoran, obuhvaajui brojne razliite faktore od
zvanine doktrine o zagrobnom ivotu do obveze na sjeanje (Gordon-Marshall, 2000.,
8.).

Usprkos svemu onome to se o njima zna, steci jo uvijek ostaju "komplikovan

problem" Mileti (1964., 223.). Oni su to prije svega jer istraivai nisu nali odgovor na
kljuna pitanja: otkud steci u tolikom broju, odakle ba u srednjovjekovnoj Bosni? Ako
se i moe prihvatiti objanjenje (Wenzel (1962., 137.-138.) kako su steci podizani da
poslue kao pouka potomstvu, da bi se osnaila vjera, da bi se uinilo neto za dobro
pokojnika, da bi se kletvama i naslikanim zatitnim znacima zaplaili potencijalni
pljakai grobova, odnosno da bi se potaknulo ponovno roenje pokojnika slikanjem
maginih simbola spomenuta pitanja jo uvijek nisu dobila zadovoljavajue odgovore.
Pitanja se uslonjavaju uzme li se u obzir to da u cijeloj toj, vie ivotnoj nego posmrtnoj
simbolici, nema prikaza nekog obiaja vezanog za pogreb pokojnika, primjerice
iznoenje mrtvaca, naricanje nad njim, goenje nad grobom itd. (Karaman, 1954., 181.).
Danas se ipak pokazuje neodrivim miljenje da na stecima nema, barem ne u
znaajnijem broju, umjetnikih predodbi koje reflektiraju vjerske nazore o buduem
ivotu (Truhelka, 1891., 380.-381.), jer se takvo shvaanje iitava ve iz same brojnosti
steaka koji su kulturoloki dominirali jednim prostranim krajolikom, o umjetnikim
motivima da se i ne govori. Spomenik je sam po sebi bio mono sredstvo "komunikacije"
kako to pokazuje obiaj podizanja monumentalnih spomenika u anglo-saksonskoj
Engleskoj (VIII.-IX. st.) s isklesanim scenama Utjelovljenja i Kristova ivota, to je
predstavljao crkveni konstrukt s ciljem da se svakom vjerniku omogui udionitvo u
otajstvu Kristove smrti i uskrsnua (Hawkes, 2003., 351.-352., 365.).
Ideja istilita i monumentalnost grobnog spomenika:
steak kao posrednik kulturoloke kompaktnosti
Srednjovjekovnom kranskom formom zagrobnog ivota dominirala su dva, zatim tri
glavna pojma Raj, Pakao i istilite (Binski, 1996., 166.). Do XV. stoljea Posljednji
sud nije vie bio istaknut kao u prethodnim stoljeima, tako da su ikonografija i uvjerenja
uzmaknuli pred vjerom u istilite. Pakao je bio vjean, istilite za ogranieno trajanje i
zato su ivi posveivali rastue koliine energije, novca i napora da skrate vrijeme koje
e njihove i due drugih provesti u istilitu. S formalnim prihvaanjem istilita nestali
su mnogi od starijih razloga pogrebne prakse, a na vanosti su dobile molitve, tako da je

pogrebni obred postao vie fokusiran na ideju dugotrajne uspomene i molitava. to je

spomenik bio vii, to je bio vidljiviji i znamenitiji, rezultirajui njegovim uzdizanjem od
tla (Daniell, 1997., 10.-12., 202.). Dok je misao o smrti najprije bila zaokupljena
rezignacijom prema kolektivnoj sudbini ljudskog roda koja se moe saeti u frazu da
emo svi umrijeti, druga faza koja zapoinje u XII. stoljeu otkriva znaaj svoga "ja",
pojedinane egzistencije, i moe se izraziti frazom o vlastitoj smrti. Ideja Posljednjeg
suda povezana je s individualnom biografijom, ali ta biografija zavrava na posljednji
dan, a ne na asu smrti (Aris, 1974., 33., 55.). Rimska civilizacija nazvana
"civilizacijom epigrafije" bila je mnogo specifinije civilizacijom epitafa i pogrebnog
portreta civilizacijom individualnog identiteta. Vladavina identiteta u rimskoj antici bila
je popraena u ranom srednjem vijeku vladavinom anonimnosti koja se oduila
stoljeima (Aris, 1985., 31., 36.). U XII. stoljeu uslijedio je obrat koji je rimskom
epitafu vratio njegovu individualnu dimenziju.
Ova strukturalna promjena u obrednoj praksi korijeni u europskoj renesansi XII.
stoljea s otkriem znaaja osobe kao jednim od najznaajnijih kulturalnih dostignua
izmeu 1050. i 1200. godine. Rastua promjena vodila je idejama individualizma i jaoj
svijesti o sebi, to je zauzvrat rodilo naglaskom na portretiranju, autobiografiji i
romantinim priama. U nainu izraavanja smrti i zagrobnog ivota dramatini uinak
ovog kretanja bio je na sve veem razvoju istilita, najprije kao ideje, zatim u
konkretnom znaenju fizikog mjesta izmeu Neba i Pakla. Sudbina individualne due
pomjerila se u prvi red zanimanja, prije nego daleki Posljednji sud za sve due. Trenutak
smrti i njezine posljedice bili su sada od najvee vanosti. Do sredine XIII. st. postali su
laici mnogo svjesniji muka u istilitu koje ih ekaju, a najbolji put da se izbjegnu
paklene kazne bile su molitve za duu. istilite je dramatiziralo kraj zemaljske
egzistencije ispunivi ga estinom sastavljenom od pomijeanog straha i nade. To je
zauzvrat rezultiralo u rastuoj vidljivosti grobova i likova pokojnika da privuku panju
prolaznika. Doktrina istilita brzo je postala vana koliko za pobone svrhe toliko i za
drutvenu kontrolu. Kako je XII. stoljee odmicalo, pogrebi su postali uniformniji, te su
poeli predstavljati sahrane kasnog srednjeg vijeka. U kasnom srednjem vijeku sahrane
su manje ili vie dosljedno jednoobrazne (Daniell, 2002., 251.-253.; Walker Bynum,
1995., 280.; Rowell, 1997., 21.).

Time je oznaen kraj perioda anonimnosti grobova koji u kranskom svijetu, uz

malobrojne iznimke, zapoinje u V./VI. stoljeu. Nesumnjivo je znakovito da se ova
anonimnost zavrava u vrijeme razvoja ikonografije Posljednjeg suda tijekom XI./XII.
stoljea. Kada su se kranski natpisi ponovno pojavili, eshatoloki osjeaji (briga za
vjeno spasenje) opet su postali razgovjetni, ali su oni ponovno ili pod ruku s osobnom
komemoracijom i zemaljskom slavom (Guthke, 2003., 334.-335.). To je ukljuilo vie
rasprostranjenu pismenost nego u prolosti i to preteno gradsku, rezultirajui
kvantitativnim porastom grobnih natpisa sada takoer posveenih svjetovnjacima,
enama, obiteljima i trgovcima. U gradovima irom Europe pravo na pismeno obiljeenu
smrt postepeno se rairilo na neprestano rastue dijelove populacije i vie nije bilo
ekskluzivna privilegija "velikih" i vieg sveenstva (Petrucci, 1998., 52. usp. Kloos,
1992., 71.). U to vrijeme odigrava se i promjena vidljiva u prelasku sa "slikovne"
predstave na isklesanu formu grobne ploe, kada se stil europske umjetnosti razvio od
rane do visoke romanike, od visoke romanike do gotike integrirane s crkvenom
arhitekturom (Panofsky, 1964., 52.). Prihvaanje ovog umjetnikog pravca u
srednjovjekovnoj Bosni oituje se na raskonim grobnim ploama bosanskih kraljeva
smjetenim u pogrebnoj kapeli na Bobovcu od poetka XV. stoljea.
S pojavom prvih nadgrobnih spomenika u drugoj polovici XII. st. kao rezultatom ovih
novih strujanja, zatim njihovim brojnijim ulaskom u upotrebu od prvih decenija XIV.
stoljea, odraavajui upravo taj, novi koncept grobnog spomenika, prije svega kroz
brojne monumentalne primjerke, nekropole steaka s imenima poznatih vlastelinskih
figura, ovozemaljskih monika i crkvenih dostojanstvenika na jednoj, te anonimnih
pojedinaca na drugoj strani, snano zrcale tenju izjednaavanja ljudi (barem pred
Bogom) prisutnu u novom arhitektonskom konceptu crkvenoga prostora i prevlasti tzv.
dvoranskih crkava kod propovjednikih redova franjevaca i dominikanaca (Ivanevi,
2000., 65., 67.). Ova kolosalna promjena u pogrebnom obrascu poklapa se s rastuom i
sve ubrzanijom urbanizacijom bosanskog srednjovjekovnog drutva pojavom koja je
zapadnu Europu zahvatila i iz temelja preobrazila cijelo stoljee ranije. Kao to je
odlazak grobova u anonimnost ranog srednjeg vijeka objanjiv redukcijom pisane kulture
u cijelosti, propau antikog kolskog sustava, rastuom nepismenou i opadanjem
gradova i javne administracije (Petrucci, 1998., 35.), tako je povratak grobnog spomenika

s natpisom u javnost podudaran s novim duhovnim i gospodarskim strujanjima na Zapadu

XII./XIII. stoljea. Do tada su groblja ranog srednjeg vijeka, ak i groblja kasnijih
vremena gdje su se odrali stariji obiaji, predstavljala akumulaciju kamena, ponekad
isklesanog, gotovo uvijek anonimnog, tako da ih je veoma teko datirati osim ako nisu
otkriveni grobni nalazi (Aris, 1974., 47.).
Kako objasniti interkonfesionalnost steaka u svjetlu ove markantne injenice, posebno
kada se zna da je od XI. stoljea i Pravoslavna crkva nametnula svoje kranske pogrebne
obrede (Nazarova, 2006., 149.). Uz pretpostavku da su pravoslavni vjernici u Bosni i
Humu slijedili odgovarajue pravoslavne pogrebne vjerske obrasce, otvara se pitanje:
moe li se prihvaanje jedinstvenog koncepta pogrebnog spomenika od strane triju
tadanjih konfesija takoer smatrati organskim dijelom interkonfesionalnosti steaka?
Ovo pitanje dobiva na znaaju u svjetlu teze njemakog antropologa Waltera Burkerta da
je religijski poredak u ovjekovoj povijesti stariji od bilo kog poznatog dravnog
ureenja ili politikog pokreta to ih do danas posreduje historiografska memorija
(Burkert, 1998.).
Zona rasprostiranja steaka izmeu jadranskog zalea i rijeke Drine te dalje prema
istoku predstavljala je ve na vizualnoj razini kulturoloki kompaktno podruje. Uz
postojee lokalne razlike o svemu tome jasno govori jednak nain izrade spomenika i
pokopavanja mrtvih, ujednaene formulacije nadgrobnih natpisa, kao i narodna vlastita
imena mnogo ea od kalendarskih, u emu se moe prepoznati utjecaj narodnih
sveenika privrenih liturgiji na domaem jeziku. Zato se steci uistinu mogu smatrati
"openarodnim spomenicima" koje su koristili pripadnici Pravoslavne, Katolike i Crkve
bosanske (Vego, 1961.a, 108., 110.) i koji su u svim sluajevima odslikavali osnovni
karakter grobnoga spomenika: stabilnost, trajnost i pristupanost. Svejedno kojoj
konfesiji pripadali, steci su predstavljali sredstvo "komunikacije" izmeu ivih i mrtvih
ojaano crkvenim autoritetom. Podruje rasprostiranja steaka nije bilo optereeno onim
tipom etnosocijalne polarizacije prisutne u Estoniji izmeu domaeg nieg sloja i vie
klase (ukljuujui kler) s njemakim kao govornim jezikom, tako da je socijalni status
osobe izravno bio odreen njezinim jezikom (Valk, 2003., 571.).

Steak kao dio srednjovjekovnog urbanog krajolika i

mauzolejno-memorijalnog kompleksa primjer Jajca
Postoje sigurni pokazatelji da su osim ruralnog, iako neto kasnije, steci postali
sastavnim dijelom bosanskog urbanog krajolika, odnosno pokazatelji o njihovom
smjetanju unutar gradskih zidina. Takav primjer prua kraljevski grad Jajce s katolikom
crkvom sv. Marije u ijem se dvoritu s june strane nalazilo groblje, iji jedini vidljiv
trag danas predstavlja monumentalna nadgrobna ploa (226 x 105 x 30 cm) na kojoj su
urezani tit s dvije koso poloene trake, polumjesec (?) i veliki dvoruni ma tip poznat
sa steaka. Postojanje groblja, ak i nakon to je ono nestalo, jame kranski u ovom
sluaju katoliki grobovi otkriveni prilikom gradnje kua u blizini crkve (Mazali,
1952.). Osim ovog imalo je Jajce jo jedno groblje izvan gradskih zidina, vjerojatno
smjeteno na mjestu dananjega katolikoga groblja, prvotno poznatog pod nazivom
Maet koji asocira na srednjovjekovnu nekropolu steaka. To je znailo usvajanje
opeeuropske

pogrebne

prakse

kako

to

pokazuju

primjeri

nekih

engleskih

srednjovjekovnih gradova unutar ijih su zidina, u pravilu uz crkve, bila smjetena

groblja (Barrow, 1992., 78.-100.). Srednjovjekovni su gradovi bili intimno povezani sa
smru i boleu odnos koji je formirao poticaj za utemeljenje srednjovjekovnih bolnica
(Gilchrist, 1992., 101.). Da se taj karitativni duh nastanio i unutar monumentalnih zidina
Jajca govori postojanje gradskog leprozorija kojim su upravljali franjevci. Uza sve razlike
koje su izmeu 1000. i 1600. godine razdvajale gradsko i seosko drutvo srednjeg vijeka,
o stecima kada je rije, moe se govoriti o jednom snanom faktoru njihove vjerske i
socijalne povezanosti.
Jo jedan aspekt srednjovjekovnog kranskog razumijevanja smrti sa svojim dubokim
povijesnim korijenima, posredno povezan sa stecima, dokumentiran je injenicom da su
bosanski vladari posjedovali svetake moi. Na moi, sveta Evanelja i asni
(ivotvorei) krst Hristov (Gospodnji) na najvee kranske svetinje pozivaju se
okrunjeni Kotromanii dajui garancije da e potivati odredbe svojih povelja (Thallczy,
1906., 407., 411.; Miklosich, 1858., 176., 190., 222., 236., 256., 273., 284., 318., 428.,
488.). Ako se i ne zna koje su svetake moi bosanski vladari posjedovali, zna se za
raireno vjerovanje da muenici zapravo nisu umrli, da su slino Kristu bili historijske

osobe, umrle kao svjedoci svoje vjere, tako da su tada bili ivi. Njihove svete moi zato
nisu mogle biti klasificirane meu ostatke umrlih ljudi jer nisu irile zagaenje nego
blagoslove kada su ih donosili meu ive. Posjedovanje relikvija, bilo da se radilo o
gradu ili pojedincu, osiguravalo je osobnu prisutnost, posebni interes i zatitu patrona
sveca (Harries, 1992., 59.). Kada su 1459. godine u crkvu sv. Marije u Jajcu, kasnije i u
crkvu sv. Katarine, bile pohranjene moi sv. Luke evanelista, zapoelo je javno tovanje
ovoga glasovitoga sveca iji su zemni ostaci smjeteni u crkvu ispunjenu grobovima,
nadomak nekropole sa stecima. Ekskluzivno katoliki karakter ove srednjovjekovne
inscenacije ne umanje nego, naprotiv, dodatno istie interkonfesionalni znaaj steaka.
Samo pretvaranje crkve sv. Marije u mauzolejnu crkvu odraava europski obrazac
istinskog pretvaranja brojnih crkava u mauzoleje pojedinih obitelji, odnosno "invaziju"
laika na crkve (Hadley, 2001., 144.). Tako je, u rujnu srednjeg vijeka, stablo bosanskog
srednjovjekovlja raalo svoje zrele plodove plodove vezane za razumijevanje smrti kao
sastavnog dijela ljudske egzistencije, tajnu pred kojom su zastajali svi oekujui prijelaz
na drugu obalu modre rijeke.
Organski dio ove svojevrsne muzejske postavke posveene smrti predstavljala je
stotinjak metara od crkve sv. Marije udaljena podzemna grobnica-mauzolej (katakombe)
Hrvoja Vukia Hrvatinia, velemajstorski izdubljena u stijeni i tako prilagoena za
proslavu smrti. Moda su, kako je to svojedobno pretpostavio fra Josip Markui, ovaj
prostor pod zemljom najprije koristile pristalice Mitrina kulta, da bi ga na prijelazu iz
XIV. u XV. stoljee za potrebe svoje mauzolejne crkve preuredio Hrvoje Vuki.
Novija istraivanja pokazuju da svod jajakih katakombi podsjea na svodove nekih
crkava u Italiji (San Zeno u Veroni), to upuuje na postojanje nekog dalmatinskog uzora
pri njihovoj gradnji-adaptaciji (Mikuli, 1997., 209.). injenica da koncem XIX. st.
domicilno stanovnitvo za ovu sakralnu graevinu jo uvijek nije koristilo naziv
katakombe govori da je on novijega datuma. Otvoreno je pitanje to da se jedan ovakav
"izvanredan spomenik bosanske prolosti", za ije je oblikovanje bilo potrebno znoja,
novanih sredstava i ne manje vremena, ne spominje u povijesnim izvorima srednjeg
vijeka, kao i to da ne postoji predaja o njegovoj gradnji i namjeni. Cjelokupni ambijent
ove jedinstvene podzemne graevine mauzolejne namjene pojaan postojanjem oltara
takoer isklesanog u ivoj stijeni u kripti ispod kripte snano asocira na podzemni

kranski hram ili grob hipogeon (od gr. hypo=ispod, gaia=zemlja) i na kranske
katakombe u Rimu s oltarom u blizini grobova. Neke od najljepih katakombi izvan Rima
nalaze se u Napulju i Sirakuzi. Napuljske katakombe bile su dvokatne (Curl, 1980., 67.,
69.), kao to su to i katakombe u Jajcu. U zenitu svoje politike karijere, na prijelazu iz
XIV. i XV. stoljee, Hrvoje Vuki njegovao je ive politike veze s napuljskim kraljem
Ladislavom, a 1388. godine i sam je iao u Apuliju (D. Lovrenovi, 2006.a, 39.). Ne
treba iskljuiti mogunost, dapae vrlo je vjerojatno, da su umjetniki poticaji za
izgradnju Hrvojevih katakombi doli upravo od nekog napuljskog uzora.
Reformacija i konceptualna izmjena strategije smrti
Promjena u srednjovjekovnoj konceptualizaciji smrti nastupila je s protestantskim
reformatorima koji su svoje ideje bazirali jedino na Bibliji, a ne na kombinaciji Biblije i
tradicije graene stoljeima. Jedno od sredinjih pitanja bila je sudbina due neposredno
nakon smrti. Reformator John Fritz odbio je 1531. ideju da molitve za mrtve mogu imati
bilo kakav pozitivan uinak, smatrajui Kristovu krv jedinim sredstvom oienja grijeha.
Budui da istilite vie nije postojalo, sistemi vjerovanja utemeljeni na njemu propali
su. U tom kontekstu poniteni su teoloki razlozi za neprekidni tijek molitava samostana,
redovnika i misa zadunica. Proces raspada samostana bio je sistematski i potpun; zemlje
i prihodi samostana, asnih sestara i redovnika preli su kruni. Tijekom dvadeset godina
srednjovjekovna struktura Engleske crkve i razlozi za njezin opstanak onesposobljeni su i
razoreni. Ukratko kazano: ove teoloke promjene proizvele su razliite modele ponaanja
i radikalnu promjenu u pogrebnoj praksi. Predreformacijske biblijske pripovijesti ili
vjerske scene zamijenjene su prigodno satiriziranim svjetovnim slikama (Daniell, 1997.,
196.-199.). Godine 1560. engleska kraljica Elizabeta izdala je proglas protiv daljnjeg
unitavanja grobova i brisanja natpisa, posebno ako oni poinju s molite za duu (Guthke,
2003, 340). U protestantskim zemljama pogrebna arhitektura zato je postala isto
socijalna manifestacija tako da je dizajn bio odreen uskusom i individualnim zahtjevom
(Curl, 1980., 103.). U odnosu na to kako je ona unutar strategije smrti bila prisutna
tijekom srednjeg vijeka, Reformacija je raskinula zajednicu ivih i mrtvih, to je znailo
"sekularizaciju" ili najmanje "naturalizaciju" sjeanja na mrtve (Gordon-Marshall, 2000.,

9.-10.). Protestantska doktrina znaila je da svaka generacija moe biti indiferentna

prema duhovnoj sudbini njezinih prethodnika (Gittings, 1997., 21.). Svi reformacijski
crkveni propisi sahrane mrtvih predstavljali su otro pojednostavljenje srednjovjekovnih
pomno razraenih pogrebnih ceremonija (Rowell, 1997., 22.). Protestantizam je na kraju
u nekim svojim ograncima iznjedrio teorije o predodreenom prokletstvu i ovaj je
ikonoklazam razorio vizualnu pomnjivost koja je zastraila katoliki svijet (Boase, 1972.,
125.). Tako je srednjovjekovni koncept smrti ali bez grobnoga spomenika i epitafa
bio "sahranjen". Prva posljedica detronizacije i desanktifikacije smrti bila je nestanak
njezine gotovo magine i iracionalne snage, srednjem vijeku tako karakteristina blizina
crkve i groblja postepeno nestaje njihovim fizikim odvajanjem dok kraljevi najmonije
europske dinastije nemaju grobove niti ih ele imati. Francuski Valoi imali su kapelu,
Bourboni meutim nemaju, ak dozvolivi da se razori kapela njihovih predaka a njihovi
se grobovi prenesu u Saint Denis (Aris, 1981., 307., 320., 333.). Tijekom Francuske
revolucije gotovo svi su lijepi grobni spomenici Francuske bili uniteni (Ball, 1995., 49.).
Upravo u ovom okviru konceptualne izmjene strategije smrti koja se s promjenom
njezine konfesionalne slike odigrala u Engleskoj, potvruje se koliko su steci kao
nadgrobni spomenici u sve tri svoje konfesionalne verzije pripadali srednjovjekovnom
shvaanju smrti. Pojava Crkve bosanske, ako je suditi po stecima, nije izazvala bilo
kakvu, najmanje radikalnu promjenu u pogrebnoj praksi i konceptualizaciji smrti u
odnosu na velike crkve, tako da je nemogue steke podijeliti na heretike i neheretike.
Do istog se zakljuka dolazi analizom grobnih nalaza ispod steaka (Belagi, 1982.,
495.). Iako je svoj poloaj Crkva bosanska izgradila na jurisdikcijskoj neovisnosti o
Rimu, po emu je anticipirala kasniji pokret Reformacije, ona je u svojoj ekleziologiji
ostala duboko srednjovjekovna, za razliku od Reformacije koja se upravo na tom polju
pojavila s novim radikalnim zahtjevima. Dok su pojavu Crkve bosanske, kojoj je
prethodila dislokacija biskupskog sjedita iz Bosne u akovo, iznudili Rimska kurija i
ugarski dvor (Lovrenovi, 2006.a, 587.-588., 612.-613.), Reformacija se pojavila kao
organizirani znak otpora tadanjem crkvenom poretku i njegovim zloporabama
(Peetagree, 1999., 238.-281.). Steci koji oznaavaju grobove vjernika Crkve bosanske
svojim nainom izrade, umjetnikom dekoracijom kao i tekstualnim i epigrafskim
referencama o tome neosporno svjedoe, predstavljajui dio velike teme umiranja koja je

tako snano zaokupljala srednjovjekovnoga ovjeka i na istoku i na zapadu. Steci se isto

tako mogu razumjeti i kao pokazatelj umjetnikog ukusa i moralnih shvaanja irih
slojeva konfesionalno razliitog stanovnitva, upravo preko ovih nadgrobnih spomenika
najefikasnije privedenog u umjetniko i duhovno ozraje zrelog srednjovjekovlja (I.
Fiskovi, 2005., 37.).
JEDINSTVENO OBILJEJE PROSTORA I VREMENA
Steci predstavljaju osebujnu pojavu i vrlo specifinu sintezu jezika i pisma, vjere i
obiaja, povijesti i kronologije, kulture, umjetnosti i estetike (Boba, 1985., 103.). Steci
su preteno vezani za bosansko-humski srednjovjekovni krajolik i teko je, zapravo
nemogue, nai slinu pojavu koja bi na takav markantan nain obiljeila kulturni pejza
neke srednjovjekovne europske zemlje. Od ukupno 69.356 evidentiranih steaka na 3162
lokaliteta, u Bosni i Hercegovini ih na 2687 mjesta ima 59.593, u Hrvatskoj 4447, u
Crnoj Gori 3049 i u Srbiji 2267. Meu pojedinanim oblicima evidentirano je 12.884
ploa, 37.955 sanduka, 5606 sljemenjaka, 2550 stupova, 305 krieva te amorfnih oblika
293. Ukraenih steaka, odnosno steaka s reljefima, evidentirano je ukupno 4638
primjeraka (Belagi, 1982., 67., 130.). Zahvaljujui novijim istraivanjima broj
evidentiranih steaka na prostoru Srbije narastao je na 4118 primjeraka, tj. 3090
spomenika utvrenog oblika s 203 lokaliteta (Zeevi, 2005., 23.-24.).
S 3000 do 4000 primjeraka prvo mjesto po brojnosti steaka zauzimaju hercegovake
opine Nevesinje i Konjic, dok se od bosanskih opina s 2628 steaka istie Rogatica. I
brojnost steaka na pojedinim nekropolama vaan je pokazatelj kretanja u drutvu
srednjovjekovne Bosne XIV. i XV. st. Budui da najvei broj nekropola sadri manje od
10 steaka, a da je broj nekropola s 300 i vie primjeraka koje pripadaju veim
zajednicama izniman, mala se groblja openito mogu smatrati porodinim, to govori o
poodmaklom procesu rastakanja starog rodovskog drutva i izdvajanju malih porodinih
zajednica koje, kao znak "novoga" identiteta, organiziraju svoja vlastita groblja. Zato su
nekropole poput one smjetene na lokalitetu Kalufi blizu zaseoka Mijatovci nedaleko od
Nevesinja sa 452 steka prava rijetkost. Ovoj kategoriji pripada i nekropola s 344 steka

u selu Bjelosavljevii nedaleko od ceste SarajevoRogatica, na 6 km udaljenosti od

Sokoca kao sredita opine.
Od dekorativnih motiva najvie je koritena povijena lozica s trolistima, od
simbolinih/religioznih motiv kria, polumjeseca, zvijezda (rozeta) i titova s maevima,
dok od figuralnih predodbi najvie ima pojedinanih figura ljudi i ivotinja, zatim scena
lova na jelene, kola i borbi (turnira).
Zajedniki gotovo svim oblastima su solarno-lunarni motivi i motivi krieva.
Hercegovako podruje najvie krase motivi povijene lozice s trolistima, arkade i
tordirane vrpce, zatim titovi s maevima, predodbe jelena i konja, kao i scene kola i
turnira. Bosanske steke krase vrpce i bordure od kosih i cik-cak crtica, spirale i biljne
stilizacije. Podruje gotovo svih ukraenih steaka ukljuuje cijelu dananju
Hercegovinu, kao i dijelove Bosne i Dalmacije.
Jednako vrijedni su natpisi na stecima pisani bosanskom irilicom vaan izvor za
izuavanje razvoja pisma i narodnog jezika u srednjovjekovnoj Bosni, isto tako pouzdan
oslonac u datiranju steaka. Od ukupno 384 grobna natpisa, najvie ih je naeno u Bosni i
Hercegovini (326), posebno u okolici Trebinja, Bilee, Gacka i Stoca. Od pojedinanih
nekropola s 19 natpisa prednjae Boljuni kod Stoca, od majstora-kovaa na prvom je
mjestu Gruba, a meu dijacima-pisarima Semorad (Belagi, 1971.a, 105.-106.;
Belagi, 1973., 279.-285.; Wenzel, 1962., 114.-115.; Belagi, 2004., 15.).
Iako bosansko-humski mramorovi nemaju istinsku paralelu u sepulkralnoj praksi
srednjovjekovne Europe, rairena pojava postavljanja tzv. visokih i biblijskih krieva na
grobljima i odreenim "svetim mjestima" ranosrednjovjekovne Irske moe se, barem u
nekim elementima, usporediti s ovim fenomenom. Spajajui u sebi prastare paganske
keltske motive, kranske simbole i biblijske teme, usvajajui ornamentiku onodobnog
bronanog i zlatnog nakita, imitirajui teke procesijske krieve oni su, poput steaka u
Bosni, postali "zatitnim znakom" osebujnog irskog kranstva i tamonje sepulkralne
prakse (Cunliffe, 1992., 174.-175.). Slina se paralela moe povui izmeu steaka i
armenskih nadgrobnih spomenika hakara (ha na armenskom jeziku znai kri a kar
znai kamen, to u prijevodu glasi kameni kri), podizanih izmeu IX. i XVII. stoljea.
Uzimajui u obzir sve njihove slinosti, posebno kada se radi o oblicima i nekim
likovnim rjeenjima, ipak se ne moe rei da su hakari utjecali na pojavu i razvoj

steaka, koji u svim svojim bitnim osobinama ostaju autohtona umjetnika pojava
(Belagi, 1981., 77.-83.). Ako je grobni spomenik vaan kroniar ukusa u cijelom
svijetu i ako je postupanje s mrtvima odraz veliine jednog drutva (Oliver, 2000., 2.),
onda su upravo steci jedan od takvih pokazatelja.
Ostaje, istina, kljuno i nezaobilazno pitanje: zato je pogrebna umjetnost steaka tako
snano ukorijenjena ba u Bosni i Humu? injenica da se steci bar u pretenom dijelu
nalaze na isto ilirskom podruju (Vego, 1973., 307. usp. Mileti, 1982., 19.) bez sumnje
predstavlja dragocjen putokaz za budua istraivanja. Tu, na podruju antikog Ilirika, od
davnina su se prelamali i ukrtali utjecaji mediteranskog i panonskog kulturnog kruga, u
kasnijem razdoblju utjecaji bizantskog Istoka i latinskog Zapada da bi, filtrirani kroz
duboko ukorijenjene tradicije, misaone i emotivne obrasce, rezultirali sasvim osebujnom
pojavom poput steka (Mileti, 1982., a, 234.).
Iako obuhvaaju samo 8 nekropola lociranih u uskoj zoni izmeu jadranskog primorja i
sredinje Bosne, to potvruju i rezultati antropolokih istraivanja populacije steaka koji
govore da se radi o autohtonom stanovnitvu dinarskog antropolokog tipa. Dodatna
analiza koja obuhvaa stanovnitvo historijskog perioda Grke, Bugarske, Rumunjske i
Jugoslavije pokazuje da se populacija sahranjivana ispod steaka izmeu kraja XIII. i
poetka XVI. stoljea po svojim osteometrijskim karakteristikama, odnosno po
specifinosti svoje antropoloke grae, razlikuje od navedenih grupa stanovnitva (Miki,
1990., 16.-26.). Rezultati fizike atropologije, znanosti iji je izvorni materijal ljudski
kostur, govore da su ilirska plemena autohtonog podrijetla i da je za njih na
sredinjebalkanskom prostoru vezan postanak i razvoj dinarskog antropolokog tipa. Za
starije eljezno doba utvreno je jedno jezgro dinarizacije, odnosno brahikranizacije, tako
da se daljnja etnogeneza moe pratiti sve do najnovijih vremena. Pokazalo se zapravo da
je kod populacije sahranjene ispod steaka samo nastavljen ranije zapoeti proces
dinarizacije, da je njezin antropoloki sadraj veza izmeu kasnog prahistorijskog i
recentnog stanovnitva, odnosno da je ona tijekom srednjeg vijeka u svoje bioloko
jezgro asimilirala sve migrante, pa i Slavene (Miki, 2002., 529., 533.). U tom se sluaju
moe govoriti ponajprije o vlakom stanovnitvu, uz otvoreno pitanje radi li se o pojavi
opeg karaktera. Daljnja antropoloka istraivanja nekropola, posebno u junoj
Hercegovini i istonoj Bosni, trebala bi barem u nekoj mjeri rasvijetliti odnos izmeu

nekropola i vlakog etnikog elementa (Benac, 1982., 202.). Sagledani kao cjelina,
malobrojni arheoloki nalazi iz grobova pod stecima ni po emu se ne razlikuju u
odnosu na iste takve nalaze u grobovima nad kojima nisu postavljeni steci (Mileti,
1982.a, 239.).
Ako je rije o jednoj etnikoj skupini onda se misli na odreen broj ljudi koji su
konstruirali ideju o zajednikoj pripadnosti, a time i vlastitoj razliitosti od drugih.
Budui da je takvo shvaanje esto uokvireno predodbama o zajednikom podrijetlu, to
je stvarno daleko fleksibilnije nego to se uobiajeno misli. Pitanje etniciteta esto je
povezano s nacionalistikim predodbama, kako je to bilo svojstveno nacionalizmu
kasnog XIX. stoljea koji je izjednaavao pojmove naroda i nacija. Iako su takve rasne
historije uveliko odbaene u akademskim krugovima tijekom prvih decenija XX. stoljea,
ideja rase bila je zamijenjena idejom kulture (Lucy, 2002., 73.-75.).
Osim svih naznaenih isto tako vrijedan putokaz u daljnjem izuavanju steaka
predstavlja spoznaja da "ova umjetnost zauzima dostojno mjesto u balkanskom, pa i
evropskom umjetnikom naslijeu" (Benac, 1963., XXXV.). Kompleksna umjetnost
steaka ne moe se u cijelosti sagledati ni pravilno razumjeti samo u okviru uske
perspektive odnosa izmeu Jadranskog primorja i unutranjosti unutar kratkih relacija
na kojima se vrio proces davanja i primanja s obalom kao prividno jaim partnerom.
Slika postaje znatno jasnija ako se proces primopredaje proiri na Zapadnu Europu jer se
tek onda pokazuje da srednjovjekovna Bosna sa svojim graninim oblastima nije samo
posljednja stepenica provincijske umjetnosti Zapadne Europe, nego podruje specifinog
umjetnikog izraza baziranog na izvornim nadahnuima (Radoji, 1961., 12.).
Nastali kao osebujno umjetniko djelo, kao skulptura, s namjenom da besmrtnom
uine uspomenu na pokojnika, danas naoigled tzv. kulturne javnosti prisustvujemo inu
umiranja steaka. "Tuna i stroga monumentalnost steaka" lako moe zavarati. Izloeni
rapidnom propadanju, ispranih, glatkih povrina koje su nekad nosile ivo slikane scene i
natpise, u epohi kada su grobni spomenici predstavljali dio ukrasa ivotnog ambijenta,
steci svojom divovskom snagom izraza jo uvijek odolijevaju i ljudskom nemaru i
ruilakoj stihiji vremena ekajui upis na listu svjetske batine UNESCO-a, kao zadnju
mjeru koja ih jo moe izbaviti od nestanka, od konine. Nacrt takvog prijedloga koji se
odnosi na nekropole s podruja Stoca (Palameta, 2000.) ne samo da je pozitivan znak koji

vodi u tom pravcu, nego i solidno polazite za izradu elaborata koji e steke obuhvatiti u
cijelosti.
REZIME
Nakon to su etiri stoljea od kraja bosanskog srednjovjekovlja do prvih decenija
XIX. stoljea bili preputeni zaboravu, ljudskoj destrukciji i "umiranju" u prirodi,
bosanski i humski nadgrobni spomenici steci probudili su najprije zanimanje putopisaca
i znatieljnika koji su pohodili Bosnu i Hercegovinu. Bez primjerenog poznavanja
srednjovjekovne sepulkralne umjetnosti, s maglovitim predodbama o bosanskoj
srednjovjekovnoj povijesti, istraivai su od sredine XIX. st. umjetnost steaka bili skloni
tumaiti kao posljedicu bogumilskog uenja. Openito se smatra da je zaivljavanju teze
o stecima kao bogumilskim nadgrobnicima najvie kumovao Englez Arthur Evans koji
je, putujui kao mladi novinar po Bosni u vrijeme ustanka 1875., zabiljeio da markantni
steci mogu biti bogumilski nadgrobni spomenici. Nakon to je Evans postao arheolog
svjetskoga glasa, teza o stecima kao bogumilskim nadgrobnim spomenicima ukorijenila
se u europskoj i junoslavenskoj historiografiji. Doprinos daljnjoj razradi Evansovih
postavki dao je Janos von Asbth, inovnik rane austrougarske administracije u BiH i
lan maarskoga parlamenta. Evansova je teza gotovo cijelo stoljee presudno odreivala
nain razumijevanja svijeta steaka, iako je u nju ve 1899. godine posumnjao tadanji
direktor Zemaljskog muzeja iz Sarajeva Kosta Hrmann. Tako se moglo desiti da teza o
bogumilskom karakteru steaka na pogrean put zavede brojne autore. Ova teza naslonila
se na teoriju o bogumilskom podrijetlu bosanskohercegovakih muslimana Bonjaka.
Gotovo istovremeno s njihovom bogumilizacijom (bonjakizacijom) zapoeo je
koncem XIX. st. proces pripajanja steaka srpskoj odnosno hrvatskoj nacionalnoj kulturi.
Paradoksalno je pri tome to kolektivna memorija ni jednog od bosanskohercegovakih
naroda steke izvorno ne "pamti" kao svoje, to znai da se radi o naknadnim
konstruktima kojima se nastojala podariti znanstvena uvjerljivost.
Zahvaljujui naporima plejade znanstvenika poelo je od sredine XX. st. kriti put
drukije razumijevanje steaka i naputanje duboko ukorijenjenih shvaanja o njihovoj
bogumilskoj naravi. Meu prvima na tom tragu je bio Alojz Benac, zatim efik Belagi,

Marko Vego, Sima M. irkovi, Marijan Wenzel, John Fine, Ante kobalj, Nedim
Filipovi, Nada Mileti, Dominik Mandi, Pavao Aneli, Miroslav Palameta, Noel
Malcolm i Emina Zeevi.
Pojavu steaka kao nadgrobnih spomenika i specifinoga izraza sepulkralne umjetnosti
srednjega vijeka mogue je promotriti unutar dva konteksta: zapadnoeuropskog i
bosanskog. Prvi kontekst odreen je promjenom u obrednoj praksi koja korijeni u
europskoj renesansi XII. stoljea s otkriem znaaja osobe kao jednim od najznaajnijih
kulturalnih dostignua izmeu 1050. i 1200. godine. Rastua promjena vodila je idejema
individualizma i jaoj svijesti o sebi, to je zauzvrat rodilo naglaskom na portretiranju,
autobiografiji i romantinim priama. U nainu izraavanja smrti i zagrobnog ivota
naglasak ovog kretanja bio je na sve veem razvoju istilita, najprije kao ideje zatim u
konkretnom znaenju fizikog mjesta izmeu Neba i Pakla. To je oznailo kraj perioda
anonimnosti grobova koji u kranskom svijetu, uz malobrojne iznimke, zapoinje u
V./VI. st. a zavrava u vrijeme razvoja ikonografije Posljednjeg suda tijekom XI./XII.
stoljea. Natpise na grobnim spomenicima pratili su eshatoloki osjeaji (briga za vjeno
spasenje) idui pod ruku s osobnom komemoracijom i zemaljskom slavom.
Bosanski kontekst pojave steaka odreen je naraslim ekonomskim snagama
bosanskog feudalnog drutva, odnosno eljom pojedinaca da vanjskim znakom na grobu
afirmiraju svoj ugled i svoju mo. Vei broj grobova i grobalja bez steaka upuuje na
duboku klasnu diferenciranost tog istog drutva, to znai da su steci u kronolokom
pogledu pratili razvitak, pa i propast feudalizma.
Iako sistematizacija steaka jo nije razraena do kraja, moe se poi od ukupno devet
njihovih razliitih oblika zastupljenih u Radimlji kod Stoca, to znai od ploe, ploe s
podnojem, sanduka, sanduka s podnojem i visokoga sanduka do visokoga sanduka s
podnojem, sarkofaga te sarkofaga s podnojem i kria.
Uz njihov naglaeni simbolizam svojstven srednjovjekovnoj umjetnosti, pripadajui
fondu romanike i gotike umjetnosti, meu ukrasnim motivima na stecima raspoznaje
se pet skupina koje se meusobno prepliu i upotpunjuju: socijalni i religiozni simboli,
predstave posmrtnih kola, figuralne predstave i tzv. isti ornamenti. Postoji i esta
skupina tzv. neklasificiranih motiva motivi simboline funkcije, znakovi geometrijskog
oblika, predstave nekih neobinih predmeta i oteeni motivi ije znaenje je nejasno.

Na samom poetku klesanja steaka malo je bilo pravih majstora i taj su posao
uglavnom obavljali priueni seljani, da bi se tek kasnije pojavili obueni i dobro plaeni
majstori. Ljudi koji kleu steke, koji ponekad u sklopu zapisa na spomeniku ostavljaju
uklesano i vlastito ime, zovu se "kovai", u znaenju latinske rijei "faber" koja oznaava
majstora uope. Natpisi sa steaka spominju razliite termine vezane za poslove oko
njihova oblikovanja i izrade ukrasa, najee termin sijei, to znai i klesati. Slian mu
je izraz usijei, to bi znailo osigurati financijska sredstva i brinuti se oko klesanja i
postavljanja spomenika. U istom se znaenju koriste izrazi: postaviti, pobiliiti i
pokamenovati. Od imena (i prezimena) kovaa-klesara, kojih je primjereno broju steaka
sigurno bilo neusporedivo vie i koji su predstavljali neku vrstu srednjovjekovnog
"esnafa", iz natpisa na spomenicima poznata su 33. Budui da nisu znali pisati, pojedini
kovai urezivali su natpise prema predloku, ali je bilo kovaa koji su poznavali obje
vjetine i klesanja i pisanja. Uzimajui u obzir ponovljena imena, pisari se na stecima
pojavljuju 68 puta. irilini natpisi na stecima dio su iriline epigrafije zapadnih
oblasti Balkana iji se poeci mogu pratiti od konca XII. st.
Markantno mjesto meu umjetnikim simbolima pripada posmrtnim kolima. Postoje tri
osnovna tipa posmrtnih kola na stecima: muka, enska i mjeovita. Kola na stecima,
po svemu sudei, predstavljaju dio pogrebnoga rituala, u nekim sluajevima popraenog
vitekim igrama i borbama. Iz shematskih prikaza kol oito je stapanje prastarih
pogrebnih obiaja s kranskim shvaanjima. Ove likovne predstave ponajprije pripadaju
irim krugovima plemstva, a s obzirom na njihovu rairenost u okviru sepulkralne prakse
zapadne i srednje Europe opravdano je zakljuiti da kola na stecima predstavljaju jednu
varijaciju posmrtnog kultnog plesa.
Najee figuralne kompozicije su: predstave konjanika, dvoboja, vitekih igara, lova i
raznih ivotinja, relativno mali broj portreta konjanika, te predstave ljudske glave,
polufigura, figura i parova. Ove kompozicije koje ilustriraju detalje iz pokojnikova ivota
ili imaju dublje religiozno-mitoloko znaenje, uobiajene su u sepulkralnoj praksi
europskoga prostora. Znaajno mjesto pripada ornamentima: arhitektonskim koji ve
time to donekle objanjavaju smo podrijetlo steaka pobuuju najveu panju (arkade,
okviri od tordiranih traka, krovovi, predstave kue) biljnim (loza-vitica s trolistom i
ljiljan) i geometrijskim (cik-cak linija, krug, spirala, rozeta). Uz svoju osnovnu funkciju

 da kultu pokojnika kao jednoj od sredinjih toki religioznosti d vidljivo i svima

prepoznatljivo obiljeje steak je, kako to pokazuje ornamentika koja nije bila liena
umjetnikih ambicija, trebao kod gledatelja pobuditi osjeaj za lijepo. Ova estetska
funkcija najvie je dola do izraaja u formama tzv. visokih sanduka i sarkofaga u kojima
su ljepota, njenost i bjelina postizali svoj najpotpuniji izraz.
S obzirom na njihov osnovni sadraj, intenciju i intonaciju, natpisi na stecima mogu
se okvirno podijeliti u nekoliko skupina na natpise s vjerskim formulama, na natpise
koji ilustriraju motiv junake (viteke) smrti, na natpise koji daju informaciju o
pokojniku, ponekad o njegovoj rodbini i okolnostima njegove smrti veliajui ukop
pokojnika na "plemenitoj batini", natpise koji biljee samo pokojnikovo ime (ponekad i
ime kovaa-dijaka), konano natpise s moralnom (vjerskom) poukom. Kao posebna
skupina unutar ove cjeline izdvajaju se natpisi s verbalnom i(li) simbolikom
invokacijom, tj. s prizivom Svetoga Trojstva ili znakom kria formulama preuzetim iz
suvremenih irilinih povelja, kao i napisi koji obvezno sadre poetnu eshatoloku
formulu

ase

(sije)

lei.

Nadgrobni

natpisi

svojstveni

su

pogrebnoj

praksi

srednjovjekovnog Zapada predstavljajui sastavni dio kako obinih nadgrobnih ploa,

tako i reprezentativnih vladarskih spomenika. Osnovna funkcija nadgrobnog natpisa bila
je da u epohi rastueg individualizma sauva uspomenu na odreenu osobu i njezin
posebni identitet, to se postizalo navoenjem pokojnikova imena, njegove ivotne dobi,
njegova podrijetla, statusne pripadnosti i posebnih zasluga. Sve se to, ponekad uz portret
pokojnika, objedinjuje u pogrebnoj cjelini sa znaenjem povijesne memorije. Historijska
stvarnost izmiruje u napisima dva koncepta besmrtnosti eshatoloki i komemorativni
(svjetovni) koji nisu u cijelosti odijeljeni jedan od drugog. Natpisi sa steaka pruaju
obilje materijala za izuavanje povijesti jezika, jer sadre brojne arhaine rijei i izraze
odavno izile iz upotrebe, a podesni su i za druga povijesna i etnoloka istraivanja.
Njihova usporedba s grobnim natpisima srednjovjekovne (zapadne) Srbije i Bugarske
otkriva neke njihove zajednike crte, ali i primjetne razlike u stilizaciji pojedinih formula.
Pored regionalne razliitosti vidljive u upotrebi oblika, ornamentalnih motiva i
kvaliteti izrade steci se obino nalaze koncentrirani u skupinama u grobljima pojedinih
obitelji sa svega nekoliko primjeraka, u grobljima itavih rodova prosjeno s 30 do 50
steaka, konano u velikim nekropolama seoskih opina ponekad i s vie stotina

primjeraka. Reprezentativnim porodinim nekropolama pripadaju nekropola Sankovia u

Biskupu kod Konjica, nekropola Miloradovia-Stjepanovia (Hrabrena) u Radimlji kod
Stoca, nekropola Pavlovia nedaleko od Sarajeva te nekropola jo uvijek nepoznate
velikake porodice u Donjoj Zgoi kod Kaknja. Uz specifine politike, ekonomske i
kulturne prilike pojedinih regija, umijee klesanja steaka dovelo je do formiranja
posebnih lokalnih stilova i umjetnikih kola. Vodee mjesto meu njima pripada
klesarskoj koli na podruju Hercegovine, sa sreditima u okolici Stoca, na podruju
Trebinja i Bilee, zatim Gacka i Nevesinja. etvrta radionica djelovala je u iroj oblasti
Konjica, a peta u okolici Litice. Glavni klesarski centri u zapadnoj Bosni pokrivali su
podruje izmeu Kupresa i Duvna, a u sredinjoj Bosni okolicu Travnika. U istonoj
Bosni zapaeno je djelovanje etiriju radionica jedne izmeu Kladnja, Olova i Ilijaa,
druge oko Zvornika, tree na Ludmeru i etvrte u okolici Rogatice.
U gotovo svim kulturama i svim vremenima pogreb je predstavljao jednu od glavnih
toaka vjerskog rituala, tako da su religije koje uope imaju bilo koju vrstu dogme obino
ukljuivale prikladno i jasno definiranu eshatologiju ili skup vjerovanja o zagrobnom
ivotu. Takva shvaanja su, u svakom pa i bosanskom sluaju, ukljuivala obredna
ispraanja posmrtnih ostataka uz sudjelovanje triju "registriranih" crkvenih organizacija
Katolike crkve, Crkve bosanske, kao i Pravoslavne crkve. Realno je pretpostaviti da se
svaka od crkvenih organizacija, sukladno vlastitim pravilima i tradicijskim obrascima,
brinula za svoje pokojnike, a koliko su obredi pokopa bili slini ili su se meusobno
razlikovali pitanja su bez odgovora, ali se moe smatrati sigurnim da steci kao
nadgrobni spomenici u sve tri svoje konfesionalne varijante pripadaju srednjovjekovnom
shvaanju smrti. Sudei po stecima pojava Crkve bosanske nije izazvala bilo kakvu,
najmanje radikalnu promjenu u pogrebnoj praksi i konceptualizaciji smrti u odnosu na
velike crkve, tako da je nemogue steke podijeliti na one koji su pripadali ovoj
autokefalnoj crkvenoj organizaciji i one koji nisu. Dok nam u tom pogledu ornamentika
steaka ne moe biti od pomoi, natpisi ponekad otkrivaju konfesionalni sastav pojedinih
nekropola, odnosno pripadnitvo pokojnika jednoj od triju crkvenih organizacija prisutnih
u srednjovjekovnoj Bosni i Humu Pravoslavnoj, Katolikoj i Crkvi bosanskoj. Ova
interkonfesionalnost steaka jedna je od njihovih najmarkantnijih crta koja ih, uz njihovu

brojnost i rairenost, predstavlja kao pokazatelj visokog stupnja kristijaniziranosti

bosanskog srednjovjekovnog drutva.
Promjena u srednjovjekovnoj konceptualizaciji smrti nastupila je u zapadnoj Europi s
protestantskim reformatorima koji su svoje ideje bazirali jedino na Bibliji, a ne na
kombinaciji Biblije i tradicije graene stoljeima. Pogrebna praksa personificirana u
stecima, nakon kraeg prijelaznog razdoblja obiljeenog pojavom jedne varijante stekaniana, gasi se u decenijama nakon uspostave osmanske vlasti u Bosni i Humu kada
grobna obiljeja poprimaju razliite konfesionalne oznake.

KRATICE:
ANU BiH.................... Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine
BF................................ Bosna Franciscana
DB................................Dobri Pastir
GDI BiH...................Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine
GID BiH...................Godinjak istoriskog drutva Bosne i Hercegovine
GZM BiH.................Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine
GZM, NS (A).. Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, Nova
Serija, Arheologija
I..................................Istorijski asopis. Organ Istorijskog instituta SANU
JAZU........................... Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti
LMS. Letopis Matice srpske
MHMatica hrvatska
MSMatica srpska
MSHSM....................... Monumenta Spectantia Historiam Slavorum Meridionalium
NEV............................. Nova et vetera
NS.................................Nae starine. Godinjak Zavoda za zatitu spomenika
kulture, prirodnih znamenitosti i rijetkosti BiH
PIZIS............................ Prilozi Instituta za istoriju Sarajevo
SANU...........................Srpska akademija nauka i umetnosti
SBIEK......................Radovi sa simpozija: Srednjovjekovna Bosna i evropska
kultura. Izdanja Muzeja grada Zenice, III, Zenica, 1973.
SKZ.............................. Srpska knjievna zadruga

IZVORI:
Miklosich, 1858. Franjo Miklosich, Monumenta serbica spectantia historiam Serbiae,
Bosnae, Ragusii, Viennae.
Rasti, 1893. Chronica Ragusina Junii Restii (ab origine urbis usque ad annum 1451)
item Joannis Gundulae (1451.-1484.), MSHSM, Volumen vigesimum quintum,
Scriptores, II, Zagrabiae.
Stojanovi, 1934. Ljubomir Stojanovi, Stare srpske povelje i pisma, I/2, BeogradSremski Karlovci.
Thallczy, 1906. Lajos Thallczy, Istraivanja o postanku bosanske banovine sa
naroitim obzirom na povelje krmendskog arkiva, GZM, XVIII, Sarajevo.
Vego, 1962./I.; 1964./II., 1964./III., 1970./IV. Marko Vego, Zbornik srednjovjekovnih
natpisa Bosne i Hercegovine, Izdanje Zemaljskog muzeja, Sarajevo.

LITERATURA:
Ahmad, 1974. Qeyamuddin Ahmad, A Review of The Political History of Bihar
During The Sultanate Period Based on Epigraphic Sources, u: Proceedings of the
Seminar on Medieval Inscriptions (6-8th Feb. 1970), Centre of Advanced Study
Department of History, Aligarh Muslim University, Aligarh.
P. Aneli, 1959. Pavao Aneli, Dva srednjovjekovna nalaza iz Sultia kod Konjica,
GZM, NS, (A), XIV., Sarajevo.
P. Aneli, 1975. Pavao Aneli, Historijski spomenici Konjica i okoline, I.,
Skuptina optine, Konjic.
P. Aneli, 1980. Pavao Aneli, Krunidbena i grobna crkva bosanskih vladara u
Milima (Arnautoviima) kod Visokog, GZM, NS, (A), XXXIV./1979., Sarajevo.
P. Aneli, 1982. Pavao Aneli, Mesnovii, Masnovii, Bubanjii humska i
bosanska vlastela, Hercegovina, 2, Mostar.
P. Aneli, 1983. Pavao Aneli, Srednjovjekovna upa Popovo. Izvori i literatura,
Tribunia, 7, Zaviajni muzej, Trebinje.
P. Aneli, 1984. Pavao Aneli, Doba srednjovjekovne bosanske drave, u:
Kulturna istorija Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do pada ovih zemalja pod
osmansku vlast. Drugo preraeno i dopunjeno izdanje, Biblioteka Kulturno nasljee,
Veselin Maslea, Sarajevo.
P. Aneli, 1984.a Pavao Aneli, Srednji vijek doba stare bosanske drave, u:
Visoko i okolina kroz historiju, I., Visoko.
T. Aneli, 1983. Tomislav Aneli, Dijaci u srednjovjekovnoj Bosni i Humu,
Tribunia, 7, Zaviajni muzej, Trebinje.
Aris, 1974. Philippe Aris, Western Attitudes toward Death: From the Middle Ages
to the Present, The Johns Hopkins University Press, Baltimore and London.
Aris, 1981. Philippe Aris, The Hour of our Death, Oxford University Press, New
York Oxford.
Aris, 1985. Philippe Aris, Images of Man and Death, Harvard University Press,
Cambridge-Massachusetts-London.
Asbth, 1888. Johann von Asbth, Bosnien und die Herzegowina. Reisebilder und
Studien, Wien.

 Asunto, 1975. Rozario Asunto, Teorija o lepom u srednjem veku, SKZ, Beograd.
Naslov originala: Rosario Assunto, Die Theorie des Schnen im Mittelalter, Verlag M.
DuMont Schauberg, Kln, 1963.
Atanackovi-Sali, 1964. Vukosava Atanackovi-Sali, Zatita srednjovekovne
nekropole u Gnojnicama kod Mostara, NS, IX., Sarajevo.
Atanackovi-Sali, 1989. Vukosava Atanackovi-Sali, Zatitno arheoloko
istraivanje srednjovjekovne nekropole Steci u Rakoj Gori kod Mostara, NS, XVIII.XIX., Sarajevo.
Auer, 2004. Stefan Auer, Liberal Nationalism in Central Europe, RoutledgeCurzon,
London and New York.
Baltruaitis, 1991. Jurgis Baltruaitis, Fantastini srednji vijek, Svjetlost, Sarajevo.
Naslov originala: Jurgis Baltruaitis: Le Moyen Age Fantastique antiquits et exotismes
dans l art gothique, Flammarion, Paris, 1981.
Ball, 1995. Ann Ball, Catholic Book of the Dead, Our Sunday Vistor Publishing
Division, Huntington, Indiana.
Barrow, 1992. Julia Barrow, Urban cemetery location in the high Middle Ages, u:
Death in Towns. Urban Respones to the Dying and the Dead, 100 1600. Edited by
Steven Bassett, Leicester University Press, Leicester, London and New York.
Basler, 1976. uro Basler, Orfiki elementi u simbolici steaka, DP, XXVI.,
Sarajevo.
Basler, 1990. uro Basler, Kranska arheologija, II. izdanje, Crkva na kamenu,
Mostar.
Benac, 1950. Alojz Benac, Radimlja. Srednjevjekovni nadgrobni spomenici Bosne i
Hercegovine, I., Zemaljski Muzej, Sarajevo.
Benac, 1951. Alojz Benac, Olovo. Srednjovekovni nadgrobni spomenici Bosne i
Hercegovine, II., Savezni institut za zatitu spomenika kulture, Beograd.
Benac, 1952. Alojz Benac, iroki Brijeg, Srednjevjekovni nadgrobni spomenici
Bosne i Hercegovine, III., Zemaljski Muzej, Sarajevo.
Benac, 1953. Alojz Benac, Srednjevjekovni steci od Slivna do epikua, Anali
Historijskog instituta u Dubrovniku, II., Dubrovnik.
Benac, 1963. O. Bihalji-Merin Alojz Benac, Steci, Prosveta, Beograd.

 Benac, 1982. Alojz Benac, Jedan istorijski pogled na izuavanje steaka, u:

Bogumilstvoto na Balkanot vo svetlinata na najnovite istrauvanja, Makedonska
akademija na naukite i umetnostite SANU ANU BiH, Skopje.
Belagi, 1954. efik Belagi, Steci u dolini Neretve (s podruja Jablanikog
jezera), NS, II., Sarajevo.
Belagi, 1954.a efik Belagi, Kupres. Srednjevjekovni nadgrobni spomenici
Bosne i Hercegovine, V., Zemaljski zavod za zatitu spomenika kulture i prirodnih
vrijednosti BiH, Sarajevo.
Belagi, 1956. efik Belagi, Stari krstovi u Drenici, NS, III., Sarajevo.
Belagi, 1956.a efik Belagi, Steci kod Rake gore, NS, III., Sarajevo.
Belagi, 1956.b efik Belagi, Mastan Bubanji, GID BiH, VII., Sarajevo.
Belagi, 1956.-57. efik Belagi, Steci Duvanjskog polja, Starinar, Nova Serija,
VII.-VIII., Beograd.
Belagi, 1958. efik Belagi, Steci na Nekuku kod Stoca, Glasnik Etnografskog
muzeja u Beogradu, knjiga XXI., Beograd.
Belagi, 1959. efik Belagi, Ureenje nekropole steaka u Boljunima, NS, VI.,
Sarajevo.
Belagi, 1959.a efik Belagi, Selo Kosae i njegovi spomenici, NS, VI.,
Sarajevo.
Belagi, 1959.b efik Belagi, Steci na Blidinju, JAZU, Zagreb.
Belagi, 1960. efik Belagi, Steci u Gornjem Hrasnu, NS, VII., Sarajevo.
Belagi, 1960.a efik Belagi, Steci u Opliiima, NS, VII., Sarajevo.
Belagi, 1961. efik Belagi, Boljuni. Srednjovjekovni nadgrobni spomenici,
Starinar, Nova Serija, XII., Beograd.
Belagi, 1962. efik Belagi, Kalinovik, Srednjovjekovni nadgrobni spomenici
Bosne i Hercegovine, VII., Zavod za zatitu spomenika kulture BiH, Sarajevo.
Belagi, 1962.a efik Belagi, Srednjovjekovni nadgrobni spomenici steci, NS,
VIII., Sarajevo.
Belagi, 1964. efik Belagi, Steci u Bitunjoj, NS, IX., Sarajevo.

 Belagi, 1964a. efik Belagi, Novopronaeni natpisi na stecima, NS, IX.,

Sarajevo.
Belagi, 1964.b efik Belagi, Grborezi. Srednjovjekovna nekropola, Zavod za
zatitu spomenika kulture SR BiH, Sarajevo.
Belagi, 1965. efik Belagi, Ljubinje Srednjovjekovni nadgrobni spomenici, NS,
X., Sarajevo.
Belagi, 1966. efik Belagi, Popovo. Srednjevjekovni nadgrobni spomenici Bosne
i Hercegovine, VIII., Zavod za zatitu spomenika kulture BiH, Sarajevo.
Belagi, 1967. efik Belagi, Trnovo Srednjovjekovni nadgrobni spomenici, NS,
XI., Sarajevo.
Belagi, 1967.a efik Belagi, Nekoliko novopronaenih natpisa na stecima, NS,
XI., Sarajevo.
Belagi, 1967.b efik Belagi, Steci centralne Bosne. Srednjovjekovni nadgrobni
spomenici Bosne i Hercegovine IX., Zavod za izdavanje udbenika, Sarajevo.
Belagi, 1969. efik Belagi, Steci okoline Kladnja, NS, XII., Sarajevo.
Belagi, 1971. efik Belagi, Steci. Kataloko-topografski pregled, Veselin
Maslea, Sarajevo.
Belagi, 1971.a efik Belagi, Steci i njihova umjetnost, Zavod za izdavanje
udbenika, Sarajevo.
Belagi, 1972. efik Belagi, Nevesinjski steci, NS, XIII., Sarajevo.
Belagi, 1973. efik Belagi, Neki noviji rezultati istraivanja steaka, u: SBIEK,
Izdanja muzeja grada Zenice, III., Zenica.
Belagi, 1978. efik Belagi, Niani XV i XVI vijeka u Bosni i Hercegovini, ANU
BiH, Djela, knjiga LIII, Odjeljenje drutvenih nauka, knjiga 30, Sarajevo.
Belagi, 1980. efik Belagi, Jedan austrougarski popis steaka (I. referat Koste
Hrmanna na Arheolokom kongresu u Kijevu 1899. godine), Prilozi povijesti umjetnosti
u Dalmaciji, 21, Fiskoviev zbornik I., Split.
Belagi, 1981. efik Belagi, Armenski hakari i nai steci, NS, XIV.-XV.,
Sarajevo.
Belagi, 1982. efik Belagi, Steci kultura i umjetnost, Veselin Maslea,
Sarajevo.

 Belagi, 2004. efik Belagi, Leksikon steaka, Svjetlost, Sarajevo.

Binski, 1996. Paul Binski, Medieval Death. Ritual and Representation, British
Museum Press, London.
Boase, 1972. T. S. R. Boase, Death in the Middle Ages. Mortality, Judgment and
Remembrance, McGraw-Hill Book Company, New York.
Boba, 1985. Mirko Boba, Steak Mihovila Grahovia, Juki, 15, Sarajevo.
Bogucka, 2006. Maria Bogucka, Death and Funeral Ceremonies in Poland in the 16th
17th Centuries, u: Tod und Trauer. Todeswahrnehmung und Trauerriten in Nordeuropa.
Torsten Fischer/Thomas Riis (Hrsg.), Verlag Ludwig, Kiel.
Bojanovski, 1964. Ivo Bojanovski, Kasnoantike grobnice na svod u itluku i njihova
prethodna konzervacija, NS, IX, Sarajevo.
Burgess, 2000. Clive Burgess, Longing to be prayed for: death and commemoration
in an English parish in the latter Middle Ages, u: The Place of the Dead. Dead and
Remembrance in Late Medieval and Early Modern Europe, Edited by Bruce Gordon and
Peter Marshall, Cambridge University Press.
Burkert, 1998. Walter Burkert, Creation of the Sacred: Tracks of Biology in Early
Religious, Harvard University Press.
Buturovi, 2002. Amila Buturovi, Stone Speaker. Medieval Tombs, Landscape, and
Bosnian Identity in the Poetry of Mak Dizdar, Palgrave, New York.
Caciola, 2000. Nancy Caciola, Spirits seeking bodies: death, possesion and communal
memory in the Middle Ages, u: The Place of the Dead. Dead and Remembrance in Late
Medieval and Early Modern Europe, Edited by Bruce Gordon and Peter Marshall,
Cambridge University Press.
Camille, 1992. Michael Camille, Image on the Edge. The Margins of Medieval Art,
Harvard University Press, Cambridge, Massachusetts.
Challet, 1965. Jean Challet, Bogumili i simbolika steaka, NS, X., Sarajevo.
Cleary, 1992. Simon Esmonde Cleary, Town and country in Roman Britain?, u:
Death in Towns. Urban Respones to the Dying and the Dead, 100 1600. Edited by
Steven Bassett, Leicester University Press, Leicester, London and New York.
Creaghan Raubitschenk, 1947. John S. Creaghan, S. J. A. E. Raubitschenk, Early
Christian Epitaphs from Athens, Theological Studies, Woodstock, Maryland.

 Cunliffe, 1992. Barry Cunliffe, Die Kelten und ihre Geschichte, Gustav Lbbe
Verlag, Regensburg.
Curl, 1980. James Stevens Curl, A Celebration of Death. An introduction to some of
buildings, monuments, and settings of funerary architecture in the Western European
tradition, Charles Scribners Sons, New York.
ovi, 1984. Borivoj ovi, Bronzano i eljezno doba, u: Kulturna istorija Bosne i
Hercegovine, Veselin Maslea, Sarajevo.
remonik, 1950. Irma remonik, Iskopavanje Crkvine u Zgoi 1948. g, GZM, NS,
IV.-V., 1949.-1950., Sarajevo.
remonik, 1952. Irma remonik, Srednjevjekovna kapa iz Bile kod Travnika,
GZM, NS, VII., Sarajevo.
irkovi, 1964. Sima M. irkovi, Istorija srednjovekovne bosanske drave, SKZ,
Beograd.
irkovi, 1973. Sima M. irkovi, Odjeci ritersko-dvorjanske kulture u Bosni krajem
srednjeg veka, SBIEK, Zenica.
orovi, 1956. Vladimir orovi, Prilog prouavanju naina sahranjivanja i
podizanja nadgrobnih spomenika u naim krajevima u srednjem vijeku, NS, III., Sarajevo.
Daniell, 1997. Christopher Daniell, Death and burial in medieval England 10661550, Routledge, London and New York.
Daniell, 2002. Christopher Daniell, Conquest, Crime and Theology in the Burial
Record: 1066-1200, u: Burial in Early Medieval England and Wales. Edited by Sam
Lucy and Andrew Reynolds, The Society for Medieval Archaeology, London.
Delimo, 1986. an Delimo, Greh i strah. Stvaranje oseanja krivice na Zapadu od
XIV. do XVIII. veka, I., Dnevnik, Novi Sad. Naslov originala: Jean Delumeau, Le Peche
et la Peur. La culpabilisation en Occident (XIIIe-XVIIIe sicle), Paris, 1983.
Dibi, 1989. or Dibi, Vreme katedrala, Nolit, Beograd. Naslov originala: Georges
Duby, Le Temps des cathdrales. L art et la societ 980-1420, Editions Gallimard, 1976.
Dini, 1967. Mihailo Dini, Humsko-trebinjska vlastela, Posebna izdanja SAN,
knjiga CCCXCVII., Odeljenje drutvenih nauka, knjiga 54, Nauno delo, Beograd.
Dinn, 1992. Robert Dinn, Death and rebirth in late medieval Bury St Edmunds, u:
Death in Towns. Urban Respones to the Dying and the Dead, 100 1600. Edited by
Steven Bassett, Leicester University Press, Leicester, London and New York.

 Die Kunst, 2, Brockhaus, Wiesbaden, 1983.

Dizdar, 1990. Mak Dizdar, Stari bosanski tekstovi, III. izdanje, Svjetlost, Sarajevo.
Dodig, 2006. Radoslav Dodig, Vulgarizacija steaka, Status magazin za politiku
kulturu i drutvena pitanja, 10, jesen 2006., Mostar.
Dragievi Vuleti Vukasovi, 1891. Tomo Dragievi Vid Vuleti Vukasovi,
Starobosanski natpisi u Kalesiji, GZM, III., Sarajevo.
Dragievi Vuleti Vukasovi, 1892. Tomo Dragievi Vid Vuleti Vukasovi,
Starobosanski natpis iz Vlasenice (Bira), GZM, IV., Sarajevo.
Durakovi, 2008. Sabahudin Durakovi, Odnos patarena prema kriu/krstu u
srednjovjekovnoj Bosni, Osloboenje, 17. VIII. 2008.
Duvnjak, 1989./90. Stjepan Duvnjak, Razvoj teologije slike u otakom razdoblju,
Juki, 19/20, Sarajevo, 1989./90.
Duvnjak, 1990. Stjepan Duvnjak, Mjesto slike u teologiji prema govorima o slikama
Ivana Damaanina, Strojopis doktorske disertacije, Katoliki bogoslovni fakultet
Zagreb.
Daja, 2006. Sreko M. Daja, "Dobri Bonjani" i "Boni Homines", Dijalog asopis
za filozofska i drutvena pitanja, 1-2, Sarajevo.
Eliade, 1970. Mircea Eliade, Mit i zbilja, Matica Hrvatska, Zagreb. Naslov originala:
Aspects de Mythe, Gallimard.
Elijade, 1991. Mira Elijade, Istorija verovanja i religijskih ideja, II., Beograd.
Naslov originala: Mircea Eliade, Histoire des Croyances et des idees religieuses, 2,
Payot, Paris, 1980.
Elijade, 1991.a Mira Elijade, Istorija verovanja i religijskih ideja, III., Beograd.
Naslov originala: Mircea Eliade, Histoire des Croyances et des idees religieuses, 3,
Payot, Paris, 1983.
- Engen, 2004. - Van John Engen, The Christian Middle Ages as an Historiographical
Problem, u: Religion in the History of the Medieval West (I), Asghate Variorum, 2004.
Erdeljan, 1996. Jelena Erdeljan, Srednjovekovni nadgrobni spomenici u oblasti Rasa,
Arheoloki institut Beograd, Posebna izdanja, 31 Muzej Ras Novi Pazar, Beograd.
Erikson-Strid, 1991. Olof Erikson Jan Paul Strid, Rune Stones, Edition Erikson,
Malm.

 Evans, 1973. Artur D. Evans, Pjeke kroz Bosnu i Hercegovinu tokom ustanka
avgusta i septembra 1875., Ispravljeno i popunjeno drugo izdanje, Veselin Maslea,
Sarajevo. Naslov originala: Arthur J. Evans, Through Bosnia and the Herzegovina on
Foot during the Insurrection, August and September 1875, Longmans, Green, and Co,
London, 1877.
Favreau, 1997. Robert Favreau, pigraphie Mdivale, Brepols, Turnhout.
Fekea, 2003. Lidija Fekea, Jezgra nahije (upe) Tilave i nekropola dijela porodice
Pavlovia na Pavlovcu u Kasindolu, u: Zemlja Pavlovia srednji vijek i period turske
vladavine, Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske i Univerzitet Srpsko
Sarajevo, Nauni skupovi, knjiga V., Odjeljenje drutvenih nauka, knjiga 7., Banja Luka
Srpsko Sarajevo.
Fekea, 2007. Lidija Fekea, Arheoloka istraivanja i rekonstrukcija groblja sa
stecima na lokalitetu Han u selu abiima na planini Bjelanici (Opina Trnovo),
Godinjak centra za balkanoloka ispitivanja, knjiga 34, ANU BiH, Sarajevo.
Fekea, 2008. Lidija Fekea, Steci olovskog kraja, u: Zbornik radova sa
Znanstvenog skupa: Tristota obljetnica stradanja samostana i crkve u Olovu (1704.2004.), Franjevaka teologija, Sarajevo.
M. Filipovi, 1928. Milenko S. Filipovi, Starine u Bakiima kod Olova, GZM, XL,
Sarajevo.
M. Filipovi, 1962. Milenko S. Filipovi, Starinska groblja u predjelu Takovo
Prilog prouavanju steaka, NS, VIII., Sarajevo.
M. Filipovi, 1965. Milenko S. Filipovi, Tragovi staroslovenske (staroruske) trizne
kod Junih Slovena, Radovi, Nauno drutvo BiH, knjiga XXVI., Odjeljenje istorijskofilolokih nauka, knjiga 9, Sarajevo.
N. Filipovi, 1974. Nedim Filipovi, Vlasi i uspostava timarskog sistema u
Hercegovini, Godinjak centra za balkanoloka ispitivanja, XII./10, ANU BiH, Sarajevo.
Fine, 1975. John V. A. Fine, Jr., The Bosnian Church: A New Interpretation. A Study
of the Bosnian Church and Its Place in State and Society from the 13th to the 15th
Centuries, East Eeuropean Monographs, No. X, East European Quarterly, New York and
London.
Fine, 1982. John V. A. Fine, Jr., Zakljuci mojih poslednjih istraivanja o pitanju
Bosanske crkve, u: Bogumilstvoto na Balkanot vo svetlinata na najnovite istrauvanja,
Makedonska akademija na naukite i umetnostite SANU ANU BiH, Skopje.
C. Fiskovi, 1973. Cvito Fiskovi, Dalmatinski majstori u srednjovjekovnoj Bosni i
Hercegovini, SBIEK, Zenica.

 I. Fiskovi, 1990. Igor Fiskovi, Nadgrobna plastika humanistikog doba na naem

primorju, u: Dalmatinski prostori i stari majstori, Biblioteka znanstvenih djela, 40,
Knjievni krug, Split.
I. Fiskovi, 2005. Igor Fiskovi, Umjetnost gotikog doba na tlu Bosne i Hercegovine,
Kolo asopis Matice hrvatske, 2, Zagreb.
Fletcher, 1997. Richard Fletcher, The conversion of Europe. From Paganism to
Christianity 371 1386 AD, Harper Collins Publishers, London.
Fox, 1920. H. E. Fox, Christian Inscriptions in Ancient Rome. Their Message for ToDay, Morgan and Scott, London.
Gali, 1999. Stjepan Gali, Steci govore svojim jezikom (prilog prouavanju
hrvatskog jezika na stecima stolakog kraja), u: Humski zbornik IV. Stolac u povijesti i
kulturi Hrvata, Zagreb Stolac.
Geake, 2003. Helen Geake, The Control of Burial Practice in Anglo-Saxon England,
u: The Cross goes North. Processes of Conversion in Northern Europe, AD 300-1300,
Edited by Martin Carver, York Medieval Press, The University of York.
Geary, 1994. Patrick J. Geary, Living with the Death in the Middle Ages, Cornell
University Press, Ithaca and London.
Gilchrist, 1992. Roberta Gilchrist, Christian bodies and souls: the archaeology of life
and death in later medieval hospitals, u: Death in Towns. Urban Respones to the Dying
and the Dead, 100 1600. Edited by Steven Bassett, Leicester University Press,
Leicester, London and New York.
Gittings, 1997. Clare Gittings, Expressions of Loss in Early Seventeenth-Century
England, u: The Changing Face of Death. Historical Accounts of Death and Disposal.
Edited by Peter C. Jupp and Glennys Howarth, Macmillian Press, London.
Glava, 1982. Tihomir Glava, Iskopavanje preromanike crkve u Vrutcima kod vrela
Bosne, GZM, NS (A), 37, Sarajevo.
Glava, 1989. Tihomir Glava, Nekropola knezova Nikolia u Vranjevu Selu kod
Neuma, GZM, NS (A), 42/43, 1987./88., Sarajevo.
Gluac, 1924. Vaso Gluac, Srednjovekovna "bosanska crkva", u: Prilozi za
knjievnost, jezik, istoriju i folklor, IV., Beograd.
Grakali, 1990. Marijan Grakali, Hrvatski grb (grbovi hrvatskih zemalja), Matica
Hrvatska, Zagreb.

 Gordon-Marshall, 2000. Bruce Gordon and Peter Marshall, Introduction: placing the
death in late medieval and early modern Europe, u: The Place of the Dead. Dead and
Remembrance in Late Medieval and Early Modern Europe, Edited by Bruce Gordon and
Peter Marshall, Cambridge University Press.
Gunjaa, 1955. Stipe Gunjaa, Prinos poznavanju porijekla i naina prijevoza steaka,
I, V., Beograd.
Gurevi, 1987. Aron Gurevi, Problemi narodne kulture u srednjem veku, Grafos,
Beograd. Naslov originala: Aron Gurevi, Problemi srednevekovoi narodnoi kulturi,
Iskusstvo, Moskva, 1981.
Guthke, 2003. Karl S. Guthke, Epitaph Culture in the West. Variations on a Theme in
Cultural History, The Edwin Mellen Press, Lewiston-Queenston-Lampeter.
Hadley, 2001. D. M. Hadley, Death in Medieval England, Tempus Publishing Ltd.
Hall, 1991. James Hall, Rjenik tema i simbola u umjetnosti, Zagreb. Naslov
originala: James Hall, Dictionary of subjects and symbols in art, 1974.
Halsall, 1995. Guy Halsall, Early Medieval Cemeteries. An Introduction to Burial
Archaeology in the Post-Roman West, Cruithne Press, Glasgow.
Handley, 2003. Mark A. Handley, Death, Society and Culture: Inscriptions and
Epitaphs in Gaul and Spain, AD 300 750, Basingstoke Press.
Harries, 1992. Jill Harries, Death and the dead in the late Roman West, u: Death in
Towns. Urban Respones to the Dying and the Dead, 100 1600. Edited by Steven
Bassett, Leicester University Press, Leicester, London and New York.
Hawkes, 2003. Jane Hawkes, Sacraments in Stone: The Mysteries of Christ in AngloSaxon Sculpture, u: The Cross goes North. Processes of Conversion in Northern Europe,
AD 300-1300, Edited by Martin Carver, York Medieval Press, The University of York.
Hrmann, 1891. Kosta Hrmann, Starobosanski natpis iz XV. vijeka, GZM, III.,
Sarajevo.
Hoensch, 1996. Jrg K. Hoensch, Kaiser Sigismund Herrscher an der Schwelle zur
Neuzeit 1368-1437, C. H. Beck, Mnchen.
Hope, 2000. Valerie Hope, Inscription and Sculpture: the Construction of Identity in
the Military Tombstones of Roman Mainz, u: The Epigraphy of Death. Studies in the
History and Society of Greece and Rome, Liverpool University Press.
Horvat, 1941. Franjo Horvat, "Si bilig postavi na me brat moi... ", Vrhbosna,
Godina LV., 9. 10., Sarajevo.

 Hrabak, 1953. Bogumil Hrabak, Prilog datovanju hercegovakih steaka, GZM, NS,
VIII., Sarajevo.
Hrabak, 1956. Bogumil Hrabak, O hercegovakim vlakim katunima prema
poslovnoj knjizi Dubrovanina ivana Pripinovia, GZM, NS, Istorija i etnografija, XI.,
Sarajevo.
Hrvatski enciklopedijski rjenik, Novi Liber, Zagreb, 2002.
Huizinga, 1991. Johan Huizinga, Jesen srednjeg vijeka, Naprijed, Zagreb. Naslov
izvornika: Johan Huizinga, Herfstij der Middeleeuwen.
Ivanevi, 2000. Radovan Ivanevi, Od Romanike do secesije. Stilovi, razdoblja,
ivot, II., Profil, Zagreb.
Ivankovi, 2004. eljko Ivankovi, Knjievnost bosansko-humskih steaka, u: Viganj
i njegovo doba, Gral, iroki Brijeg.
Jaki, 2004. Nikola Jaki, Pre-Romanesque Sarcophagi in Early Medieval
Dalmatia, Hortus Artium Medievalium, Journal of the International Research Center for
Late Antiquity and Middle Ages, Vol. 10., Zagreb-Motovun.
Janson, 1986. H. W. Janson, Istorija umetnosti, Prosveta, Beograd. Naslov originala:
History of Art.
Jireek, 1892. Konstantin Jireek, Vlastela humska na natpisu u Velianima, GZM,
IV., Sarajevo.
Johnson, 1997. Malcolm Johnson, Foreword, u: The Changing Face of Death.
Historical Accounts of Death and Disposal. Edited by Peter C. Jupp and Glennys
Howarth, Macmillian Press, London.
Jupp, 1997. Peter C. Jupp, Death as a Social and Historical Actor, u: The Changing
Face of Death. Historical Accounts of Death and Disposal. Edited by Peter C. Jupp and
Glennys Howarth, Macmillian Press, London.
Kajmakovi, 1964. Zdravko Kajmakovi, Natpisi i krstae sa Gatakog polja, NS,
IX., Sarajevo.
Kajmakovi, 1971. Zdravko Kajmakovi, Zidno slikarstvo u Bosni i Hercegovini,
Veselin Maslea, Sarajevo.
Kajmakovi, 1973. Zdravko Kajmakovi, Neki ikonografski motivi na stecima, u:
SBIEK, Zenica.

 Kajmakovi, 1984. Zdravko Kajmakovi, Novi natpisi na stecima, NS, XVI.-XVII.,

Sarajevo.
Karaman, 1954. Ljubo Karaman, O bosanskim srednjovjekovnim stecima,
Starohrvatska prosvjeta, 3, Zagreb.
Karaman, 1991. Ljubo Karaman, Starohrvatska umjetnost u Bosni i Hercegovini, u:
Povijest Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463., Knjiga I., Drugo
izdanje, Hrvatsko kulturno drutvo Napredak, Sarajevo.
Kati, 1954. Lovre Kati, Steci u Imotskoj Krajini, Starohrvatska prosvjeta, III.,
Zagreb.
Kjlbye-Biddle, 1992. Birthe Kjlbye-Biddle, Dispersal or concentration: the
disposal of the Winchester dead over 2000 years, u: Death in Towns. Urban Respones to
the Dying and the Dead, 100 1600. Edited by Steven Bassett, Leicester University
Press, Leicester, London and New York.
N. Klai, 1989. Nada Klai, Srednjovjekovna Bosna. Politiki poloaj bosanskih
vladara do Tvrtkove krunidbe (1377. g.), Grafiki Zavod Hrvatske, Zagreb.
Kloos, 1992. Rudolf M. Kloos, Einfhrung in die Epigraphik des Mittelalters und der
frhen Neuzeit, Wissenschaftliche Buchgesellschaft, Darmstadt.
Knezovi, 2004. Pavao Knezovi, Pogled na europske knjievnosti u doba Vignja
Miloevia, u: Viganj i njegovo doba, Gral, iroki Brijeg.
Koji-Wenzel, 1968. Ljubinka Koji Marian Wenzel, Veliani srednjovekovna
nekropola i pregled srednjovekovnog stakla Bosne i Hercegovine, Starinar, Nova Serija,
knjiga XVIII.-1967., Beograd.
Koroec, 1952. Paola Koroec, Srednjevjekovne nekropole okoline Travnika, GZM,
NS, VII., Sarajevo.
D. Kovaevi, 1963. Desanka Kovaevi, Srednjovjekovni katuni po dubrovakim
izvorima, u: Simpozijum o srednjovjekovnom katunu odran 24. i 25. XI. 1961., Nauno
drutvo SR BiH, Posebna izdanja, knjiga II., Odjeljenje istorijsko-filolokih nauka, knjiga
1, Sarajevo.
J. Kovaevi, 1961. Jovan Kovaevi, Prvi klesari irilikih natpisa na Balkanu,
GZM, NS, (A), XV.-XVI., Sarajevo.
J. Kovaevi, 1961.a Jovan Kovaevi, Nadgrobni natpis i reljef kaznaca Nespine,
GZM, NS, (A), XV.-XVI., Sarajevo.

 Krajinovi, 1943. Jakov Krajinovi, Tri revidirana nadpisa iz okolice Travnika

(Sredovjeni spomenici u bosanici), GZM, LV., Sarajevo.
Krlea, 1975. Miroslav Krlea, Bogumilski mramorovi, u: Panorama pogleda, pojava
i pojmova, Osloboenje Mladost, Sarajevo.
Kujundi, 1980. Juraj Kujundi, Problematika steaka i romanike u Bosni i
Hercegovini, NEV, XXX./I., Sarajevo.
Knstle, 1979. Karl Knstle, Symbolik und Ikonographie der christlichen Kunst. Zur
Methodologie der christlichen Ikonographie, u: Ikonographie und Ikonologie. Theorien
Entwicklung Probleme. Bildende Kunst als Zeichensystem, Band 1., Ekkehard
Kaemmerling (Hrsg.), DuMont Buchverlag, Kln.
Lager, 2003. Linn Lager, Runestones and the Conversion of Sweden, u: The Cross
goes North. Processes of Conversion in Northern Europe, AD 300-1300, Edited by
Martin Carver, York Medieval Press, The University of York.
Le Goff, 1974. Jacques le Goff, Srednjovekovna civilizacija zapadne Evrope,
Jugoslavije, Beograd. Naslov originala: La civilisation de l occident medieval, B.
Arthaud, Paris, 1965.
Leksikon, 1979. Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva,
Kranska sadanjost, Zagreb.
Lopez, 1978. Roberto Lopez, Roenje Evrope. Stoljea V.-XIV., kolska knjiga,
Zagreb. Naslov originala: La nascita dell Europa. Secoli V-XIV, Armand Colin, Paris.
D. Lovrenovi, 2005. Dubravko Lovrenovi, Bonjaka recepcija bosanskog
srednjovjekovlja (Geneza bogumilskog mita i njegove suvremene politike implikacije),
u: Zenike sveske, asopis za drutvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku, br. 2, Opa
biblioteka Zenica, Zenica.
D. Lovrenovi, 2006. Dubravko Lovrenovi, O historiografiji iz Prokrustove postelje
(Kako se i zato kali(o) bogumilski mit), u: Status magazin za politiku kulturu i
drutvena pitanja, broj 10, Mostar.
D. Lovrenovi, 2006.a Dubravko Lovrenovi, Na klizitu povijesti. Sveta kruna
ugarska i Sveta kruna bosanska (1387.-1463.), Synopsis, Zagreb-Sarajevo, 2006.
I. Lovrenovi, 1980. Ivan Lovrenovi, Bosna i Hercegovina, Svjetlost-Jugoslovenska
Revija, Sarajevo-Beograd.
I. Lovrenovi, 1994. Ivan Lovrenovi, Labirint i pamenje. Kulturnohistorijski esej o
Bosni, Bosanska biblioteka, Klagenfurt-Celovec.

 I. Lovrenovi, 2002. Ivan Lovrenovi, Bosanski Hrvati. Esej o agoniji jedne

evropsko-orijentalne mikrokulture, Durieux, Zagreb, 2002.
I. Lovrenovi, 2008. Ivan Lovrenovi, O kulturnome identitetu Bosne i Hercegovine,
Dijalog asopis za filozofiju i drutvenu teoriju, 1., Sarajevo.
Lwith, 1990. Karl Lwith, Svjetska povijest i dogaanje spasa, Zagreb-Sarajevo.
Naslov izvornika: Karl Lwith, Weltgeschichte und Heilsgeschehen. Die Theologischen
Voraussetzungen der Geschichsphilosophie, Verlag W. Kohlhamer, 1953.
Lucy, 2002. Sam Lucy, Burial Practice in Early Medieval Eastern Britain:
Constructing Local Identities, Deconstructing Ethnicity, u: Burial in Early Medieval
England and Wales. Edited by Sam Lucy and Andrew Reynolds, The Society for
Medieval Archaeology, London.
Lukas, 1991. Filip Lukas, Bosna i Hercegovina u geopolitikom pogledu: u: Povijest
Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463., Knjiga I., Drugo izdanje,
Hrvatsko kulturno drutvo Napredak, Sarajevo.
Malcolm, 1994. Noel Malcolm, Povijest Bosne kratki pregled, Erasmus Gilda-Novi
Liber-Dani, Zagreb-Sarajevo. Naslov izvornika: Noel Malcolm, Bosnia. A Short History,
Macmillan, London.
Mandi, 1982. Dominik Mandi, Etnika povijest Bosne i Hercegovine, III., 2.
izdanje, Zajednica izdanja ranjeni labud, knjiga 5, Toronto-Zrich-Roma-Chicago.
Marshall, 2000. Peter Marshall, The map of Gods word: geographies of the
afterlife in Tudor and early Stuart England, u: The Place of the Dead. Dead and
Remembrance in Late Medieval and Early Modern Europe, Edited by Bruce Gordon and
Peter Marshall, Cambridge University Press.
Marucchi, 1912. Orazio Marucchi, Christian Epigraphy. An Elementary Treatise with
a Collection of Ancient Christian Inscriptions Mainly of Roman Origin, Translated by J.
Armine Willis, Cambridge University Press.
Mati-Gavran, 1987. Bernardin Mati Ignacije Gavran Kraljeva Sutjeska,
Bobovac i okolina, Zagreb.
Mazali, 1939. oko Mazali, Starine po okolini Sarajeva, GZM, LI., Sarajevo.
Mazali, 1952. oko Mazali, Stari grad Jajce, GZM, NS, VII., Sarajevo.
Mazali, 1959. oko Mazali, Konzervatorski zahvat na Batalovoj grobnici i njezin
dananji izgled, NS, VI., Sarajevo.

 Meaney, 2003. Audrey L. Meaney, Anglo-Saxon and Early Christian Attitudes to the
Dead, u: The Cross goes North. Processes of Conversion in Northern Europe, AD 3001300, Edited by Martin Carver, York Medieval Press, The University of York.
Merdjanova, 2002. Ina Merdjanova, Religion, Nationalism, and Civil Society in
Eastern Europe. The Postkommunist Palimpsest, Studies in Religion and Society,
Volume 58, The Edwin Mellen Press, New York.
Mijukovi, 1961. Jovanka Mijukovi, Humska vlasteoska porodica Sankovii, I,
XI./1960., Beograd.
Mijukovi, 1961.a Jovanka Mijukovi, Dodeljivanje dubrovakog graanstva u
srednjem veku, Glas SANU, CCXLVI, Odeljenje drutvenih nauka, nova serija, knjiga 9.,
Nauno delo, Beograd.
Miki, 1982. ivko Miki, Dinaridi srednjovekovne nekropole Pavlovac kod
Sarajeva, GZM, NS (A), 37, Sarajevo.
Miki, 1990. ivko Miki, Prilog antropolokoj problematici steaka, Glasnik
Srpskog arheolokog drutva, 6, Beograd.
Miki, 2002. ivko Miki, O fizikoj antropologiji u Bosni i Hercegovini, Godinjak
Centra za balkanoloka ispitivanja, knjiga 30, ANU BiH, Sarajevo-Frankfurt am MainBerlin-Heidelberg.
Mikuli, 1997. Planinka Mikuli, Elementi gotike u sakralnoj arhitekturi Jajca, BF, 8.,
Sarajevo.
M. Mileti, 1957. Maja Mileti, I "krstjani" di Bosnia alla luce dei loro monumenti di
pietra, Orientalia Christiana Analecta, 149., Pont. Institutum Orientalium Studiorum,
Roma.
Mileti, 1955. Nada Mileti, Nalaz ranosrednjovekovnih fibula iz Rajlovca, GZM,
NS, (A), X., Sarajevo.
Mileti, 1956. Nada Mileti, Nekropola u selu Mihaljeviima kod Rajlovca, GZM,
NS, (A), XI., Sarajevo.
Mileti, 1961. Nada Mileti, Nekropola u selu Mihaljeviima kod Rajlovca (Rezultati
naknadnih iskopavanja), GZM, NS, (A), XV.-XVI., Sarajevo.
Mileti, 1963. Nada Mileti, Nakit i oruje IX.-XII. veka u nekropolama Bosne i
Hercegovine, GZM, NS, (A), XVIII., Sarajevo.

 Mileti, 1964. Nada Mileti, Marian Wenzel, Bosnian and Herzegovinian

Tombstones Who made them and why, Sdost Forschungen, XXI., R. Oldenbourg,
Mnchen, 1962., 102.-143. (recenzija)
Mileti, 1982. Nada Mileti, Steci, Umetnost na tlu Jugoslavije, Beograd-ZagrebMostar.
Mileti, 1982.a Nada Mileti, Steci arheoloki i likovni aspekt, u: Bogumilstvoto
na Balkanot vo svetlinata na najnovite istrauvanja, Makedonska akademija na naukite i
umetnostite SANU ANU BiH, Skopje.
Mileti, 2003. Nada Mileti, Neke karakteristike steaka zemlje Pavlovia, u: Zemlja
Pavlovia srednji vijek i period turske vladavine, Akademija nauka i umjetnosti
Republike Srpske i Univerzitet Srpsko Sarajevo, Nauni skupovi, knjiga V., Odjeljenje
drutvenih nauka, knjiga 7., Banja Luka Srpsko Sarajevo.
Miloevi, 1986.-1987. Ante Miloevi, Preitak poganskog obreda sahranjivanja na
stecima, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 26, Regionalni Zavod za zatitu
spomenika kulture u Splitu, Split.
Miloevi, 1991. Ante Miloevi, Steci i Vlasi. Steci i vlake migracije 14. i 15.
stoljea u Dalmaciji i jugozapadnoj Bosni, Regionalni Zavod za zatitu spomenika
kulture, Split.
Mujezinovi, 1998./I.-III. Mehmed Mujezinovi, Islamska epigrafika Bosne i
Hercegovine, "Sarajevo Publishing", Sarajevo.
Mueta-Aeri, 1979. Vesna Mueta-Aeri, Hreanski mramorovi, GZM, NS, (A),
XXXIII./1978., Sarajevo.
Mueta-Aeri, 1986. Vesna Mueta Aeri, Ostaci srednjovjekovne toponomastike
na podruju upe Vrhbosne, GZM, NS (A), 40/41, Sarajevo.
Mutapi, 1982. Snjeana Mutapi, Pavlovac (nekropola steaka), GZM, NS (A), 37,
Sarajevo.
Nazarova, 2006. Eugenija Nazarova, Funeral Traditions in the Russian North (13th
19th Centuries), u: Tod und Trauer. Todeswahrnehmung und Trauerriten in Nordeuropa.
Torsten Fischer/Thomas Riis (Hrsg.), Verlag Ludwig, Kiel.
Norris, 1992. Malcolm Norris, Later medieval monumental brasses: an urban
funerary industry and its representation of death, u: Death in Towns. Urban Respones to
the Dying and the Dead, 100 1600. Edited by Steven Bassett, Leicester University
Press, Leicester, London and New York.

 Northcote, 1878. J. Spencer Northcote, Epitaphs of the Catacombs or Christian

Inscriptions in Rome during the first four Centuries, Longmans, Green and co., London.
Okasha, 1993. Elisabeth Okasha, Corpus of Early Christian Inscribed Stones of
South-west Britain, Leicester University Press, London and New York.
Oliver, 2000. Graham J. Oliver, An Introduction to the Epigraphy of Death: Funerary
Inscriptions as Evidence, u: The Epigraphy of Death. Studies in the History and Society
of Greece and Rome, Liverpool University Press.
Pace, 1993. V. Pace, "Dalla morte assente alla morte presente": Zur bildlichen
Vergegenwrtigung des Todes in Mittelalter, u: Tod im Mittelalter, Konstanz.
Palameta, 1995. Miroslav Palameta, Kranska simbolika na stecima, Napredak
Hrvatski narodni godinjak za 1996., godina XLIV., Hrvatsko kulturno drutvo
Napredak, Sarajevo.
Palameta, 1996. Miroslav Palameta, Steci i njihov kulturoloki kontekst (Prilog
reinterpretaciji kulturoloke tradicije), u: Uz 600. obljetnicu Dabiine povelje i spomena
Veljaka (1395. 1995.). Ljubuki kraj, ljudi i vrijeme Zbornik, ZIRAL, Mostar.
Palameta, 1996.a Miroslav Palameta, Kranska simbolika na stecima u okolici
Poitelja s obzirom na neke povijesne probleme, u: Zbornik znanstvenog simpozija:
"Povijest hrvatskog Poitelja" apljina 16. 17. II. 1996., Humski zbornik, apljina
Zagreb.
Palameta, 1999. Miroslav Palameta, Rotimlja ime i batina, u: Od Hrguda do
Huma. Rotimlja i Stjepan Krst, Biblioteka Crkve na Kamenu Mostar knjiga 50.,
Monografije knjiga 3., Mostar.
Palameta, 2000. Miroslav Palameta, Nacrt mogueg prijedloga za kandidiranje
kompleksa nekropola steaka, srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika s podruja Stoca,
na Listu UNESCO-ove svjetske batine, Motrita, 16., MH, Mostar.
Palameta, 2002. Miroslav Palameta, Steak na Crljivici kod Lovrea, Motrita, 25,
Mostar.
Palameta, 2002./03. Miroslav Palameta, Kranska likovnost na stecima s Radimlje,
Hercegovina, 8.-9. (16.-17.), Mostar.
Palameta, 2003. Miroslav Palameta, Strukturalni elementi u epigrafici sa steaka,
Motrita, 26., MH, Mostar, oujak, 2003.
Palameta, 2004. Miroslav Palameta, Odjeci gotike na stecima, Status magazin za
kulturu i drutvena pitanja, 2, veljaa/oujak 2004., Mostar.

 Palavestra, 1965. Vlajko Palavestra, Nekropola "Deminov krst" u Burmazima kod

Stoca, NS, X., Sarajevo.
Palmer, 1993. N. F. Palmer, Ars moriendi und Totentanz: Zur Verbildlichung des
Todes im Sptmittelalter, u: Tod im Mittelalter, Konstanz.
Panofsky, 1964. Ervin Panofsky, Tomb Sculpture. Its Changing Aspects from Ancient
Egypt to Bernini. Edited by H. W. Janson, Thames and Hudson, London.
Patterson, 1992. John R. Patterson, Patronage, collegia and burial in Imperial Rome,
u: Death in Towns. Urban Respones to the Dying and the Dead, 100 1600. Edited by
Steven Bassett, Leicester University Press, Leicester, London and New York.
Paxton, 1990. Frederick S. Paxton, Christianizing Death. The Creation of a Ritual
Process in Early Medieval Europe, Cornell University Press, Ithaca and London, 1990.
Pederin, 1982. Ivan Pederin, Austrijska putopisna djela o Bosni i Hercegovini, Radio
Sarajevo Trei program, 39, Sarajevo.
Pettegree, 1999. Andrew Pettegree, Reformation and Counter-Reformation, u: A
World History of Christianity, Edited by Adrian Hastings, Cassell, London.
Petrie, 1872. George Petrie, Christian Inscriptions in the Irish Language, I.,
University Press, Dublin.
Petrie, 1878. George Petrie, Christian Inscriptions in the Irish Language, II.,
University Press, Dublin.
. Petrovi, 2002. urica Petrovi, Glavno oruje epohe i oruari u zemlji Stefana
Vukia Kosae, u: Srpska proza danas. Kosae osnivai Hercegovine. orovievi
susreti proznih pisaca u Bilei. Nauni skup istoriara u Gacku (20.-22. IX. 2000.),
"Prosvjeta" Bilea "Prosvjeta" Gacko Fond "Vladimir i Svetozar orovi" Beograd,
Bilea-Gacko-Beograd.
L. Petrovi, 1999. Krani bosanske crkve ("Krstiani crkve bosnske"), Drugo
izdanje, Svjetlo rijei ZIRAL, Sarajevo Mostar.
P. Petrovi, 1955. Petar . Petrovi, Motivi na bosansko-hercegovakim stecima,
Zbornik Matice srpske, 10, Novi Sad.
P. Petrovi, 1958. Petar . Petrovi, Motiv arkada i stolova na stecima, Starinar,
Nova Serija, VII.-VIII., 1956.-1957., Beograd.
Petrucci, 1998. Armando Petrucci, Writing the Death. Death and Writing Strategies in
the Western Tradition, Stanford University Press. Naslov izvornika: Le scritture ultime:

Ideologia della morte e strategie dello scrivere nella tradizione occidentale. Translated
by Michael Sullivan.
Popovi, 1992. Danica Popovi, Srpski vladarski grob u srednjem veku, Institut za
istoriju umetnosti Filozofskog fakulteta, Studije 9, Beograd.
Pulji, 2005. Ivica Pulji, Crkvene prilike u zemljama hercega Stjepana Vukia
Kosae, u: Fenomen "krstjani" u srednjovjekovnoj Bosni i Humu. Zbornik radova, Institut
za istoriju u Sarajevu Hrvatski institut za povijest Zagreb, Sarajevo Zagreb.
Radoji, 1961. Svetozar Radoji, Reljefi bosanskih i hercegovakih steaka, LMS,
knj. 387/1, Novi Sad.
Radojkovi, 1966. Bojana Radojkovi, Srebrna aa vlastelina Sanka, Poseban otisak
iz zbornika za likovne umetnosti, 2, MS.
Radojkovi, 1973. Bojana Radojkovi, Zapadni uticaji na primenjenu umetnost Bosne
u XIV. i XV. veku, SBIEK, Zenica.
Raki, 1984. Svetlana Raki, Predstave figura pokojnika na stecima, NS, XVI.XVII., Sarajevo.
Ratkovi, 2002. Aleksandar Ratkovi, Ljubinje srednjovjekovne nekropole i
crkvita, Ljubinje.
Raukar, 1973. Tomislav Raukar, O problemu bosanice u naoj historiografiji, u:
Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura, Izdanje Muzeja grada Zenice, Radovi III,
Zenica.
Rengjeo, 1943. Ivan Rengjeo, Novci bosanskih banova i kraljeva, GZM, Sarajevo.
Rowell, 1997. Geoffrey Rowell, Changing patterns: Christian beliefs about death and
the future life, u: Interpreting Death. Christian Theology and Pastoral Practice. Edited
by Peter C. Jupp and Tony Rogers, Cassell, London and Washington.
Rush, 1941. Alfred C. Rush, Death and Burial in Christian Antiquity, The Catholic
University of America Press, Washington.
Sachs-Badstbner-Neumann, 1994. H. Sachs E. Badstbner H. Neumann,
Christliche Ikonographie in Stichworten, Mnchen-Berlin.
Samellas, 2002. Antigone Samellas, Death in the Eastern Mediterranean (50 600
A.D.), Mohr Siebeck, Tbingen.

 Saria, 1959. Balduin Saria, Die antiken Grundlagen der sdosteuropischen Kulturen,
Sdosteuropa. Schriften der Sdosteuropa Gesellschaft, Bd. 1, in: Vlker und Kulturen
Sdosteuropas. Kulturhistorische Beitrge, Mnchen.
Schmitt, 1994. Jean Claude Schmitt, Ghosts in the Middle Ages. The Living and the
Death in Medieval Society, The University of Chicago Press.
Sergejevski, 1938. Dimitrije Sergejevski, Kasno-antiki spomenici iz okolice Jajca,
GZM, god. L, Sarajevo.
Sergejevski, 1942. Dimitrije Sergejevski, Srednjevjekovna groblja u Stuparima i
Rastiku, GZM, LIII./1941., Sarajevo.
Sergejevski, 1952. Dimitrije Sergejevski, Ludmer, Srednjevjekovni nadgrobni
spomenici BiH, IV., Zemaljski Muzej, Sarajevo.
Sergejevski, 1953. Dimitrije Sergejevski, Slike pokojnika na naim srednjevjekovnim
nadgrobnim spomenicima, GZM, NS, VIII., Sarajevo.
I. Sivri, 1978. Ivo Sivri, Smrt i umiranje u svjetlu nekih mislilaca, knjievnika i
teologa, NEV, godina XXVIII., svezak 1-2, Sarajevo.
M. Sivri, 1978. Marijan Sivri, Nekoliko srednjovjekovnih krstaa iz okoline
Trebinja, Tribunia, 4, Trebinje.
Skari, 1928. Vladislav Skari, Jedan slovenski uzor bosanskih mramorova (steaka),
GZM, XL., Sarajevo.
Skari, 1932. Vladislav Skari, Bogumilski grobovi i bosanica, "Narodno jedinstvo",
almanah-kalendar, Sarajevo.
Skari, 1934. Vladislav Skari, Grob i grobni spomenik gosta Milutina na Humskom
u foanskom srezu, GZM, XLVI., Sarajevo.
Slijepevi, 1928. Pero Slijepevi, Staro groblje po Gacku, GZM, XL., Sarajevo.
Smdovski, 1993. Stefan Smdovski, Bulgarska kirilska epigrafika IX. XV. vek,
Studia Clasica, Agata, Sofija.
Softi, 2002. Aia Softi, Usmene predaje Bonjaka, Bonjaka Zajednica Kulture
"Preporod", Sarajevo.
Sokol, 1980. Vladimir Sokol, Srednjovjekovni nadgrobni spomenici neretvanskog
podruja, u: Dolina rijeke Neretve od prethistorije do ranog srednjeg vijeka, Split, 1980.

 Solovjev, 1948. Aleksandar Solovjev, Jesu li bogomili potovali krst?, GZM, III., NS,
Sarajevo.
Solovjev, 1954. Aleksandar Solovjev, Prinosi za bosansku i ilirsku heraldiku, GZM,
NS (A), IX., Sarajevo.
Solovjev, 1955. Aleksandar Solovjev, Broj grobnih spomenika u Bosni i Hercegovini,
GZM, NS, (A), X., Sarajevo.
Sopta, 2000./2001. Josip Sopta, Gost Radin (Radivoj) Butkovi i njegov grob,
Hercegovina, br. 6.-7. (14.-15.), Mostar.
Sparavalo, 1979. Ljubo Sparavalo, Srednjovjekovna groblja, crkvine i crkve na
podruju ume trebinjske, Tribunia, 5, Trebinje.
Stratimirovi, 1891. Gjorgje pl. Stratimirovi, Srednjevjekovno groblje kod Zgoe,
GZM, III., Sarajevo.
Stratimirovi, 1926. Georg Stratimirovi, Zgoanski steak, GZM, XXXVIII.,
Sarajevo.
Sdland, 1990. L. V. Sdland, Junoslavensko pitanje. Prikaz cjelokupnog pitanja,
Varadin. Naslov izvornika: L. v. SDLAND, Die Sdslawische Frage und der
Weltkrieg. Ubersichtliche Darstellung des Gesamt-Problems, Wien.
anjek, 1975. Franjo anjek, Bosansko-humski (hercegovaki) krstjani i katarskodualistiki pokret u srednjem vijeku, Kranska sadanjost, Zagreb.
idak, 1937. Problem "bosanske crkve" u naoj historiografiji od Petranovia do
Gluca (Prilog rjeenju tzv. bogumilskog pitanja), Rad JAZU, 259., Zagreb.
imi, 2006. Marinka imi, Natpis vojvode Masna iz Donje Drenice, Hercegovina,
20., Mostar.
imi, 2006.a Marinka imi, Jezik natpisa na stecima u Brotnju, Brotnjo Zbornik
4., MH, Brotnjo itluk.
imi, 2007. Marinka imi, Natpisi na stecima u Boljunima kod Stoca, Hrvatska
misao, god. XI., br. 2.-3./07 (43.-44.), nova serija sv. 31., MH, Sarajevo.
kobalj, 1970. Ante kobalj, Obredne gomile. Na temelju arheolokih nalaza
povijesno-teoloka rasprava o religiji i magiji, Sveti Kri na iovu.
utalo, 1999. Marko utalo, Nekropole steaka u stolakom kraju, u: Humski zbornik
IV. Stolac u povijesti i kulturi Hrvata, Zagreb Stolac.

 Tadi, 2007 Ladislav Tadi, Miroslav Krlea i bogumilski mit, Bosna franciscana,
27, Sarajevo.
Tentor, 1991. Mate Tentor, Bosanica, u: Povijest Bosne i Hercegovine od najstarijih
vremena do godine 1463., Knjiga I., Drugo izdanje, Hrvatsko kulturno drutvo Napredak,
Sarajevo.
Toi, 1998. uro Toi, Trebinjska oblast u srednjem vijeku, Istorijski institut
SANU, Posebna izdanja, knjiga 30, Beograd.
Toi, 1998.a uro Toi, Porodica Miloradovi-Stjepanovi iz vlakog roda
Hrabrena, Istorijski zapisi, LXXI./3.-4., Podgorica.
Truhelka 1891. iro Truhelka, Starobosanski mramorovi, GZM, III., Sarajevo.
Truhelka, 1891.a iro Truhelka, Novi postupak pri snimanju natpisa, GZM, III.,
Sarajevo.
Truhelka, 1891.b iro Truhelka, Stari bosanski natpisi, GZM, III., Sarajevo.
Truhelka, 1892. iro Truhelka, Nekoliko hercegovakih natpisa, GZM, IV., Sarajevo.
Truhelka, 1892.a iro Truhelka, Stari hercegovaki natpisi, GZM, IV., Sarajevo.
Truhelka, 1892.b iro Truhelka, Stari hercegovaki natpisi, GZM, IV., Sarajevo.
Truhelka, 1895. iro Truhelka, Natpisi iz sjeverne i istone Bosne, GZM, VII.,
Sarajevo.
Truhelka, 1895.a iro Truhelka, Stari bosanski natpisi, GZM, VII., Sarajevo.
Truhelka, 1895.b iro Truhelka, Starobosanski natpisi, GZM, VII., Sarajevo.
Truhelka, 1914. iro Truhelka, Osvrt na sredovjene kulturne spomenike Bosne,
GZM, Sarajevo.
Truhelka, 1991. iro Truhelka, Sredovjeni steci Bosne i Hercegovine, u: Povijest
Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463., Knjiga I., Drugo izdanje,
Hrvatsko kulturno drutvo Napredak, Sarajevo.
Truhelka, 1991.a iro Truhelka, Bosanska narodna (patarenska) crkva, u: Povijest
Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463., Knjiga I., Drugo izdanje,
Hrvatsko kulturno drutvo Napredak, Sarajevo.

 Tuchman, 1984. Barbara Tuchman, Daleko zrcalo. Zlosretno XIV. stoljee, II.,
Grafiki zavod Hrvatske, Zagreb. Naslov izvornika: A Distant Mirror. The Calamitous
14th Century, Penguin Books, 1978.
V. K., 1976. V. K., Grafija srednjovjekovnih bosansko-hercegovakih natpisa, DP,
XXVI., Sarajevo.
Valk, 2003. Heiki Valk, Christianisation in Estonia: A Process of Dual-Faith and
Syncretism, u: The Cross goes North. Processes of Conversion in Northern Europe, AD
300-1300, Edited by Martin Carver, York Medieval Press, The University of York
Vego, 1954. Marko Vego, Ljubuki, Srednjevjekovni nadgrobni spomenici BiH, VI.,
Zemaljski Muzej, Sarajevo.
Vego, 1955. Marko Vego, Nadgrobni spomenici porodice Sankovia u selu biskupu
kod Konjica, GZM, NS (A), X., Sarajevo.
Vego, 1957. Marko Vego, Nadgrobni spomenici porodice Sankovia u selu biskupu
kod Konjica (Nastavak), GZM, NS (A), XII., Sarajevo.
Vego, 1958. Marko Vego, Crkva u Raziima kod Konjica, GZM, NS, (A), XIII.,
Sarajevo.
Vego, 1959. Marko Vego, Novi i revidirani irilski natpisi iz upe Brono u
Hercegovini, GZM, NS, (A), XIV., Sarajevo.
Vego, 1959.a Marko Vego, Arheoloko iskopavanje u Zavali, GZM, NS, (A), XIV.,
Sarajevo.
Vego, 1961. Marko Vego, Novi i revidirani natpisi iz Hercegovine, GZM, NS, (A),
XV.-XVI., Sarajevo.
Vego, 1961.a Marko Vego, Historija Brona od najstarijih vremena do turske
okupacije, Sarajevo.
Vego, 1963. Marko Vego, Patarenstvo u Hercegovini u svjetlu arheolokih
spomenika, GZM, NS (A), XVIII., Sarajevo.
Vego, 1964. Marko Vego, Novi i revidirani natpisi iz Hercegovine (nastavak), GZM,
NS, (A), XIX., Sarajevo.
Vego, 1973. Marko Vego, Kulturni karakter nekropole Radimlje kod Stoca, SBIEK,
Zenica.
Vba, 2006. Solvita Vba, Funeral Traditions in Medieval Latvia: Sources and
Problems for Research, u: Tod und Trauer. Todeswahrnehmung und Trauerriten in
Nordeuropa. Torsten Fischer/Thomas Riis (Hrsg.), Verlag Ludwig, Kiel.

 Vidovi, 1954. Drago Vidovi, Simboline predstave na stecima, NS, II., Sarajevo.
Vidovi, 1954a. Drago Vidovi, Pretstava kola na stecima i njihovo znaenje,
Poseban otisak iz GZM, NS, IX., Sarajevo.
Vidovi, 1956. Drago Vidovi, Srednjevjekovni nadgrobni spomenici u okolini
Zvornika, NS, III./1955., Sarajevo.
C. A. von Volborth, 1992. C. A. von Volborth, Eine Einfhrung in die Welt der
Wappen, Stuttgart-Zrich.
Vrani, 1984./85. Josip Vrani, Umjetnost izmeu ivota i njegove apstraktne
formule, Peristil Zbornik radova za povijest umjetnosti, 27-28, Zagreb.
Vukanovi, 1974. Tatomir Vukanovi, Etnogeneza Junih Slovena, Vranje.
Walker Bynum 1995. Caroline Walker Bynum, The Resurrection of the Body in
Western Christianity, 200 1336, Columbia University Press, New York.
Ward-Evans, 1999. Benedicta Ward G. R. Evans, The medieval West, u: A World
History of Christianity, Edited by Adrian Hastings, Cassell, London.
Wegener, 1992. Gnther S. Wegener, 6000 Jahre und ein Buch, Oncken Verlag,
Wuppertal/ und Kassel.
Wenzel, 1961. Marian Wenzel, Some Reliefs Outside the Vjetrenica Cave at Zavala,
Starinar, Nova Serija, XII., Beograd.
Wenzel, 1962. Marian Wenzel, Bosnian and Herzegovinian tombstones who made
them and why, Sdost Forschungen, XXI, R. Oldenbourg, Mnchen.
Wenzel, 1962.a Marian Wenzel, O nekim simbolima na dalmatinskim stecima,
Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 14, Konzervatorski Zavod Dalmacije u Splitu,
Split.
Wenzel, 1965. Marian Wenzel, Ukrasni motivi na stecima, Veselin Maslea,
Sarajevo.
Wenzel, 1996. Marian Wenzel, Bosanska povijest i austrougarska politika: Zemaljski
muzej u Sarajevu i bogumilska romansa, Erazmus - asopis za kulturu demokracije, Broj
15. (Prevela s engleskog: Maja Lovrenovi)
Wenzel, 1999. Marian Wenzel, Bosanski stil na stecima i metalu Bosnian Style on
Tombstones and Metal, Biblioteka "Kulturno naslijee BiH", Sarajevo-Publishing.

 Wenzel-Koji, 1981. Marian Wenzel Ljubinka Koji, Osvrt na tri inostrane knjige o
stecima. Austro-Ugarska i nauka o "bogumilskim" stecima, u: Starinar, Nova serija,
Knjiga XXXI./1980., Beograd.
Williams, 2003. Patrick Sims Williams, The Celtic Inscriptions of Britain: Phonology
and Chronology, c. 400 1200, Publications of the Philological Society, 37, Blackwell
Publishers, Oxford Boston.
Zeevi, 2001. Emina Zeevi, O pojmu steak, Glasnik srpskog arheolokog
drutva, 17., Beograd.
Zeevi, 2005. Mramorje. Steci u Zapadnoj Srbiji, Srpsko arheoloko drutvo,
Posebna izdanja, 3., Beograd.
Zelenika, 1962. Anelko Zelenika, Prilozi za prouavanje srednjovjekovnih
nekropola steaka na Radimlji i Oanikoj Gorici kod Stoca, NS, VIII., Sarajevo.
Zelenika, 1994. Anelko Zelenika, Steci Livanjskog podruja, u: Livanjski kraj u
povijesti, Muzej Hrvatskih arheolokih spomenika Opinsko Hrvatsko vijee obrane,
Split-Livno.
Zelenika, 2004. Anelko Zelenika, Prijenos koerinske ploe koncem 19. stoljea i
arheoloko istraivanje groba Vignja Miloevia, u: Viganj i njegovo doba, Gral, iroki
Brijeg.
Zirdum, 2001. Andrija Zirdum, Karta srednjovjekovnih crkava na tlu Bosne i
Hercegovine, BF, 15, Sarajevo.
eravica, 1982. Lidija eravica, Grobovi ispod steaka na Pavlovcu kod Sarajeva,
GZM, NS (A), 37, Sarajevo.
ivkovi, 2002. Pavo ivkovi, Iz srednjovjekovne povijesti Bosne i Huma, Hrvatsko
kulturno drutvo Napredak Podrunica Osijek, Osijek.

KAZALO IMENA
A
Abraham, hebr. "otac mnotva", "otac mnogih naroda", po Bibliji praotac idova i Arapa
Adam, (hebr. ovjek nainjen od zemlje), po Bibliji ime prvom ovjeku
Akvinski, Toma (sv.), skolastiki filozof i teolog (1225. ili 1226.) Podrijetlom iz porodice
talijanskih grofova. Uenik Alberta Velikog. Najistaknutiji nauitelj dominikanskog reda
Akvitanski, Prosper (sv.), Tiro Prosper, vatreni branitelj i ugledni tuma Augustinova
nauka o milosti i preodreenju, rodio se oko g. 390. u Limogeu, u pokrajini Akvitaniji u
Galiji. Njegovi spisi odaju ovjeka s visokom klasinom kulturom
Alfons, Petar, (Petrus Alfonsy) izvorno Moses ha-Sefardi, roen 1062., a umro 1140.
Dvorski lijenik kralja Alfonsa I. Aragonskog
Alighieri, Dante, talijanski pjesnik iz XIII. i XIV. st., autor Boanstvene komedije
Andrija (sv.), apostol, brat imuna Petra, glavni zatitnik kotske; svetaka oznaka sv.
Andrije je "Andrijin kri" (X), sredstvo njegova muenitva
Aneli, Pavao, (1920. 1985.), pravnik, arheolog, povjesniar i muzealac
Angelico, fra Beato Angelico, Guido di Pietro. Redovniko ime Giovanni da Fiesole.
Talijanski slikar (Vichio, izmeu 1395. i 1400. Rim, 18. II. 1455.)
Anglo-Normani
Anto (sv.)
Arduin, redovnik crkve sv. Viktora u Marseillesu
Areopagit, Dionisije (Pseudo Dionizije) grki filozof (V. st.). Pripisuju mu se spisi iz V.
st. ija je autentinost sporna. Mistiar i neoplatonist
Arhiakon, Toma, splitski kroniar
Asbth, Janos von, inovnik rane austrougarske administracije u BiH i lan maarskog
parlamenta
Astarta, fenika boginja
Augustin, Aurelije (sv.), latinski teolog, filozof, crkveni otac (354. 430.)
B
Bahtin Mihail Mihailovi, (1895. 1975.) istaknuti ruski teoretiar knjievnosti,
utjecao na znanost o knjievnosti i u zapadnim zemljama. Veliki poznavalac i analitiar
Dostojevskog (Problemi poetike Dostojevkog)
Balii, zetska vlastela
Bali, Juraj, (1378.), oblasni gospodar u Zeti (Duklji)
Barojevi, Milosali, pisar
Basler, uro, (1917. 1990.), arheolog, konzervator i znanstveni savjetnik Zemaljskog
muzeja Bosne i Hercegovine
Baagi, Safvet-beg Redepai, (1870. 1934.), pjesnik, jezikoslovac, kritiar, esejist,
prozni i dramski pisac
Beatrica (1425.), supruga Williama Chichelea
Belarmin (Bellarmino Roberto), talijanski katoliki teolog, crkveni nauitelj
(Montepulciano, Siena, 4. X. 1542. Rim, 17. IX. 1621.) Neak pape Marcela II.,
isusovac, studirao u Rimu; profesor i propovijednik u Louvainu, profesor polemike
teologije u Rimskom kolegiju, Rektor tog uilita od 1592. Provincijal Napuljske

pokrajine od 1594., kardinal 1599., nadbiskup Capue (1602. 05.). do smrti u papinskoj
kuriji
Benac, Alojz, (1914. 1992.), arheolog, klasini filolog, sveuilini profesor, kulturni,
znanstveni i politiki djelatnik
Benedikt (sv.) iz Nursije (oko 480. 21. III. 543.), roen u talijanskoj Nursiji (Norcia).
Budui da se smatra ocem zapadnoeuropskog redovnitva i zapadnoeuropske kranske
kulture uope, papa Pavao VI. proglasio ga je 1964. svecem zatitnikom Europe. Njegov
je blagdan 11. srpnja
Beoka, gospoa, krstjanica, ki Pribisava Kosae
Berlinghieri (Berlinghero), talijanski slikar (Milano, oko 1190. prije 1243.), jedan od
dugentista koji se pridravao bizantskih likovnih shema. Djeluje u gradu Lucca gdje je
sauvano glavno njegovo djelo "Raspelo" s nekoliko figuralnih prikaza i simbola.
Dvojica njegovih sinova slikali su franjevake teme
Bernard od Clairvauxa, (1090. 1153.). Francuski redovnik, osniva i nadstojnik
samostana Clairvaux, filozof i teolog, protivnik Abelardova racionalizma, mistik,
pokreta Drugog kriarskog rata. Njegovi su redovnici bernardinci
Bernardin, Sijenski (sv.), roen u plemikoj obitelji u Sijeni (XV. st.), osniva pobonosti
svetom imenu Isusovu, redovito se slika u franjevakom habitu
Belagi, efik, (1908. 1990.), uitelj i nastavnik, diplomirao na Vioj pedagokoj koli
u Zagrebu, bavio se povijeu kulture i umjetnosti
Bili, Radojica, pokopan u Starom Selu kod Jajca
Bizant, naziv za Istonorimsko Carstvo
Bjeli, Vla, knez, sahranjen u pravoslavnoj crkvi sv. Lazara u selu Vlahovii
Bjelopelanin, Pribil, kova-klesar
Blau, Otto von, pruski konzul
Bogin, knez
Bogopenec, Draen, najstariji poznati lan porodice Sankovia prvi put spomenut 1306.
Bogovi, Ostoja, cetinski Vlah
Bogumili (bogumilstvo), sljedbenici dualistike kranske sekte koja je od X. st. cvjetala
u Bugarskoj odbijajui najvei dio Starog Zavjeta, razvijajui strogi antiklerikalni stav u
politici, pogreno od starije historiografije ali i od suvremenih pseudohistoriara i
publicista poistovjeeni s krstjanima Crkve bosanske
Bojanovski, Ivo, (1915. 1993.), arheolog, antiki topograf, epigrafiar, konzervator,
znanstveni savjetnik
Bolingbroke, lik u Richardu II. Williama Shakespearea
Boljunovi, Bogavac, sahranjen na nekropoli u Boljunima
Boljunovi, Tarah, sahranjen na nekropoli u Boljunima
Bou, Ami, beki geolog i lijenik
Bourboni, francuska dinastija
Brankovi, Mahmut, pokojnik sahranjen pod jednim od najstarijih muslimanskih niana
na prijelazu iz XV. u XVI. st. na Petrovu polju kod sela Brankovii nedaleko od Rogatice
Brativo(n)i, Ratko, kova-klesar na nekropoli u Radimlji
Bratoje, dijak, autor natpisa na steku Pribislava Petojivia
Bubanji, Mastan, vojvoda prisutan u politikom ivotu Bosne od sredine XIV. st.,
gospodar oblasti Blidinja

Burckhardt, Jacob, povjesniar umjetnosti i kulture, (25. V. 1818 8. VIII. 1897.),

osniva formalno analitike metode u povijesti umjetnosti
Burkert Walter, njemaki antropolog
C
Chichele, William, erif i gradski vijenik Londona
Collenuccio, Pandolfo, Pesari (1444. 1504.). Po zavretku studija prava u Padovi
smjestio se na dvor u Pesaru, gdje je pohaao klasike u humaniste. Njegova dvorska i
diplomatska karijera dovela ga je u kontakt s Lorenzom Medici e Polizianom. Meutim,
dogodila se tragedija i on je optuen za izdaju. Sudio ga je Giovanni Sforza. Napisao je
originalno naturalistiko djelo "La Pliniana defensio" da bi obranio Plinija od optubi
Nikole Leonicena
Crkva bosanska, izmatika crkva viena kao heretika iz perspektive Katolike i
Pravoslavne crkve, nastala nakon premjetanja sjedita Bosanske biskupije u akovo
sredinom XIII. stoljea, eliminirana politikom intervencijom bosanskog kralja Stjepana
Tomaa (1443. 1461.) pred sami konac njegove vladavine
Crnianin, Milutin, gost Crkve bosanske

ihorii, feudalni rod, nasljedni upani Popova

ihori, Nenac, upan iz Popova
ihori, Vratko, upan iz Popova
ihori, Dabiiv, sluga
ihori, Stipko, tepija
ingrija
rgubil, Musti
uri, Vejsil, (1868. 1959.), arheolog i etnolog

irkovi, M. Sima, povjesniar, doajen historiografije o srednjovjekovnoj Bosni

D
Dabia (1391. 1395.), bosanski kralj
Dabiiv, sin gospoje Radae (monahinje Polihranije)
Damjanski, Petar crkveni nauitelj, kardinal. Roen u Raveni 1006. ili 7., umro u Faenzai 1072.
Deschamps, Eustache, (1346. 1406.), pjesnik
Dijana, starorimska boica lova i mjeseca identina Artemidi iz starogrke mitologije,
keri Zeusovoj, sestri Apolonovoj
Dimitrije (sv.), muenik, pogubljen u blizini Sirmija 9. IV. 304.; zatitnik Soluna iji se
kult rairio po cijelom Istoku posebno meu pravoslavnim Slavenima
Dionizije, Kartuzijanac (sv.), rodio se godine 1402. ili 1403. u Rijkelu u dananjoj
Belgiji. Humanistike je nauke svrio u oblinjim gradovima Saint-Trond i Zwolle.
Godine 1424. zadobio je na Sveuilitu u Klnu naslov "magister artium" (doktorat iz

filozofije). Njegovo se upisano ime u spisima Klnskog sveuilita uva u sveuilinom

arhivu jo i danas. Vrativi se u Nizozemsku, u Roermond, bio je primljen u kartuziju
Dioskur, boanstvo svjetlosti i mraka, ivota i smrti
Dominik (sv.), osniva dominikanskog reda (XIII. st.), potjee iz panjolske plemike
obitelji Guzmn, odgojen na sveuilitu u Valenciji, umro u Bologni 1222.
Dragia, kova-klesar, aktivan na nekropoli u Boljunima
Dragia (Vuki), brat Hrvoja Vukia Hrvatinia
Dragii, Vujan, dijak
Dragolevi, Nikola, dijak
Drakovi, Dabiiv
Draeslav, Boi, dijak bana Tvrtka I. Kotromania
Draivojevi, Milten, (1332. 1343.), upan iz Huma
Dubrovani
Dubrovanin, Simeon
Durandus, Guillaume, liturgiar iz XIII. st.
Duan, Stefan, (1331. 1355.), kralj, od 1346. car Srba i Grka
D
Daja, M[atko] Sreko, povjesniar, roen 1935. u Gornjem Malovanu kod Kupresa.
Filozofsko-teoloki studij zavrio je u Sarajevu i Zagrebu, gdje je i doktorirao. Povijest,
politiku filozofiju i slavensku filologiju studirao je na sveuilitu u Mnchenu, gdje je
po drugi put doktorirao. Bio je profesor na franjevakim bosanskim uilitima u Visokom
i Sarajevu. Napustivi redovniki poziv, od 1975. ivi u Mnchenu. Prije umirovljenja
radio je kao znanstveni suradnik pri Katedri za povijest istone i jugoistone Europe, te
na Sdost Institutu. Bio je stipendist najprije Alexander von Hamboldt Stiftung, zatim
Stiftung Volkswagengewerk te Deutsche Forshungsgemeinschaft. Za doktorsku
disertaciju (Konfesionalitt und Nationalitt Bosniens und Herzegovina) dobio je nagradu
Sdosteuropa Gesellschaft. Osim knjiga objavio je vie rasprava, filozofsko-teolokih
eseja, kritikih recenzija i prijevoda u domaim i inozemnim publikacijama
E
Elizabeta (7. IX. 1533. 24. III. 1603.), kraljica Engleske i Irske, esti i posljednji
monarh iz porodice Tudora
Erazmo, Roterdamski, (lat. Erasmus Desiderius, pravo ime Geert Geerts), (1469.
1536.), nizozemski pisac latinskog izraza, zagovornik slobodarskih ideja i duhovne
tolerancije, najistaknutiji autor razdoblja humanizma i prosvjetiteljstva, smatra se
duhovnim zaetnikom tenji prema europskoj integraciji, majstor latinskog stila, blistav
polemiar i satiriar (Pohvala ludosti)
Etruani, stanovnici pokrajine Etrurije u staroj srednjoj Italiji (dananja Toscana),
pretpostavlja se da su iz svoje pradomovine s Istoka oko X. st. p.n.e. u Italiju donijeli
znatnu kulturu osobito u graditeljstvu i slikarstvu
Eustahije (sv.)
Eva, hebr. "majka ivota"; po biblijskoj prii ime prve ene (s muem Adamom pramajka
ljudskog roda), danas osobno ime i simbol enstva uope
Evans, Arthur, engleski arheolog, "zasluan" za neznanstveno-mitsku tezu o
bogumilskom karakteru steaka

F
Farlati, Danijel, crkveni povjesniar
Filipovi, Nedim, osmanist
Ferdinand I. Habsburgovac, (1526. 1564.), eki i ugarski kralj, austrijski i njemaki
car
Fethija, damija u Bihau
Fortis, Alberto, talijanski prirodoslovac
Franjo, Asiki (sv.), roen 1182. u Assisiju kao Giovanni Bernardone, osniva
franjevakog reda, umro 4. X. 1226., proglaen svetim 1228. godine
Fries, Hans, vicarski slikar, (Fribourg, oko 1465. Bern?, oko 1518.). Uio u Bernu kod
Heinricha Bichlera, radio u Fribourgu. Izraivao oltarske slike, a poznat je i niz njegovih
crtea perom koji su rezultat pronicavog sagledavanja stvarnosti. Najznaajniji je
predstavnik vicarskog slikarstva u poetku XVI. st.
Fritz, John, crkveni reformator (1531.)
G
Gza II., (1141. 1162.), ugarski kralj
Giotto, (puno ime Giotto di Bondone), talijanski slikar i graditelj, (Vespognano, oko
1267. Firenza, 8. I. 1367.). Oko 1290. samostalno radio u donjoj crkvi sv. Franje u
Asizu. 1297. u toj bazilici (gornja crkva) radio ciklus u 28 prizora. U Rimu radio freske
Gluac, Vaso, srpski povjesniar, (Slatina kraj Sanskoga Mosta, BiH, 1. V. 1879.
Beograd, 5. X. 1955.), studirao na Filozofskom fakultetu u Beu (1901.-05.). Doktorirao
1905. Radio u gimnazijama u Banjoj Luci i Tuzli. Poznat po radovima o crkvi bosanskoj
koju je smatrao pravoslavnom
Gojsak, krstjanin
Go(j)isava (1398.), ki zetskog vlastelina Jurja Balia, ena vojvode Radia Sankovia
Gospa (v. Marija, sv.)
Graea, sudija u vrijeme bana Kulina
Grahovi, Miho(v)io
Grci, narod indoeuropske skupine u jugoistonoj Europi te skupni naziv za indoeuropska
plemena koja su se od II. tisuljea prije Krista poela naseljavati na podruju dananje
Grke. Sami su sebe od VIII. stoljea prije Krista nazvali Helenima, a zemlju Heladom
Grd, (1151. 1178.), upan trebinjski
Greco, El (pravo ime Domenikos Teotokopulos), panjolski slikar grkog podrijetla,
roen na Kreti oko 1541., umro u Toleadu 6. ili 7. IV. 1614.
Gruba, kova-klesar, aktivan na nekropoli u Boljunima
Grubaa, ena vojvode Miotoa
H
Hackett Joan, ameriki glumac
Hamurabi, babilonski kralj, (1729. 1686. p.n.e.), poznati zakonodavac iji je zbornik
zakona uklesan klinovim pismom na stupu od crnog diorita
Harald, danski kralj
Hateljevi, Bogdan, sluga (ovjek) vojvode Radia (Sankovia)
Helena (sv.), majka rimskog cara Konstantina

Herodot, najstariji grki historiar (V. st. p. n. e.)

Hoernes, Moritz, beki arheolog
Holmquist, W.
Hrmann, Kosta, (Bjelovar, 1850. Be, 1921.). Kulturni radnik, od 1878. visoki
inovnik austrougarske vlade u Bosni i Hercegovini. Prvi upravitelj i organizator
Zemaljskoga muzeja (1888.), u kojemu je utemeljio muzejsku knjinicu i ureivao (od
1889.) Glasnik Zemaljskog muzeja. Pokrenuo izuzetno znaajan knjievni asopis Nada
(1895.), koji je ureivao Silvije S. Kranjevi. Osniva Balkanolokog instituta u
Sarajevu (1908.). Uza sve ostalo to je neobinom energijom i ustrajnou uinio za
strukturiranje kulturnoga ivota u Bosni i Hercegovini, Kosta Hrmann ostaje veoma
zasluan na polju folkloristike, kao sakuplja, autor i izdava monumentalne zbirke
Narodne pjesne muhamedovaca u Bosni i Hercegovini, I.-II., 1888. 89.
Hrabri-Dobrievich, obitelj koja se prema ingrijinoj genealogiji 1360. godine iz Zvornika
doselila u Dubrovnik
Hrabren, Radosav, vojvoda, 1505. sahranjen u crkvi na Oaniima
Hranii-Kosae, humska vlastelinska porodica
Hrani, Sandalj, (1396. 1434.), veliki vojvoda bosanski
Hrvati, slavenski narod iz junoslavenske skupine koji ivi preteno u Hrvatskoj, Bosni i
Hercegovini, Crnoj Gori (Boka Kotorska) i Vojvodini (Srijem, zapadna i sjeverna
Baka).
Hrvatini, Vukac, (1330. 1380.), veliki vojvoda bosanski, sin Hrvatina Stjepania
Hrvatini-Vuki, Hrvoje (1416.), veliki vojvoda bosanski, herceg splitski
Hugo od Svetog Viktora, Hugo Graf von Blankenburg, (1076. ili 1078. 1141.), nazvan
Hugo od sv. Viktora po augustinskom samostanu St. Victor blizu Pariza, ijom je
glasovitom kolom ravnao od 1133.
Huizinga, Johan, povjesniar, nizozemski kulturni historik, (Groningen, 7. XII. 1872.
De Steeg, 1. II. 1945.). Profesor univerziteta u Groningenu (1905. 15.) i Leidenu (1915.
42.) predsjednik filoloko-historijskog razreda Akademije u Amsterdamu. Posebno se
bavio prouavanjem povijesti srednjeg vijeka i dovodio je u tijesnu vezu s umjetnou
I
Ilija (sv.), starozavjetni prorok, borac protiv idolopoklonstva, isposnik, pustinjak,
udotvorac, jedan od malobrojnih starozavjetnih pravednika tovanih i u zapadnoj i u
istonoj Crkvi
Iliri, pripadnici plemena koja su naseljavala starorimsku provinciju Illyricum na Balkanu
Inocent III., (1198. 1216.), papa (pravo ime Gregorio Papareschi). Studirao u Parizu i
Bologni, uen pravnik i teolog. Postigao vrhunac papinske moi, reformirao kuriju i
potvrdio prosjake redove. Odrao IV. lateranski sabor 1215.
Ilko, pokojnik s groblja u Mrkonji Gradu
Ivahni, Tvrtko, vojvoda trebotiki (usorski)
Ivan (sv.)
Ivan de Hoi, duvanjski biskup
Ivan, pokopan ispod steka iji je epitaf pisao dijak Radi
Ivanko, kova i dijak, autor epitafa na steku njegova djeda Tvrtka Vukca
Ivanovi, Juraj
Ivi, pokojnik s groblja u Mrkonji Gradu

J
Jelena (sv.), vidi sv. Helena
Jelena (Gruba), bosanska kraljica, (1395. 1398.)
Jerina, vladika (gospoa), pokopana ispod steka u Boljunima
Jerina (Erina), Irena
Jireek, Konstantin, povjesniar
Johannes de Francia, potkiva konja
John d' Abernon, sir, (1327.)
Jorisali, Radomir, feudalac
Juraj (sv.), rimski vojni asnik, muenik godine 303. u Kapadociji za Dioklecijanova
progonstva krana; svetkovina 23. travnja; jedan od najpopularnijih svetaca srednjeg
vijeka
Juroje, upan kneza Petra Pavlovia
K
Kablovi, Milutin, kova-klesar
Kai Mioi, Andrija, (Brist kraj Makarske, 17. IV. 1704. Zaostrog, 12. XII. 1760.),
puki pjesnik i fratar, ivotom vezan uz franjevaki samostan u Zaostrogu
Kai, Miroslav, knez
Kaer, Petar, sveenik, (Makarska, 10. XII. 1848. Makarska, 24. IX. 1919.)
Katarina (Katalina), sestra bosanskog bana Stjepana II. Kotromania, ena upana Nikole
iz Huma
Kelti, narod koji je naseljavao Galiju
Klai, Nada, (1920. 1988.), povjesniarka
Komlinovii, vlastela u upi Brono
Komlinovi, Pavao, vlastelin u upi Brono
Konstantin Veliki, (306. 337.), rimski car
Konstancija, ki cara Konstantina Velikog
Konstantin (iril sv.), apostol slavenskih naroda, isticao se uenou zbog ega je dobio
nadimak Filozof, umro u Rimu 869. godine
Kopijevi, Ozrin, upan
Kosaa Vuki, Stjepan, (1434. 1466.), humski vlastelin, herceg od sv. Save
Kosanovi, Hadi-Savo, mitropolit
Kotromanii, srednjovjekovna bosanska vladarska dinastija
Kotromani, Stjepan II., (1322. 1353.), bosanski ban
Kotromani, Stjepan Tvrtko I., bosanski ban, (1353. 1377.) i kralj (1377. 1391.)
Kotromani, Stjepan Dabia, (1391. 1395.), bosanski kralj
Kotromani, Stjepan Ostoja, (1398. 1404.; 1409. 1418.), bosanski kralj
Kozma, Prezviter, srednjovjekvni bugarski knjievnik i visoki crkveni dunosnik (druga
polovica X. st.)
Krili, Mileta, kova-klesar, sahranjen na Nekuku
Krist (Hrist), Isus, utemeljitelj kranstva, (Betlehem, 4. pr. Kr. Jeruzalem, 30.). Prema
kranskom vjerovanju utjelovljeni Sin Boji, utjelovljena Boja Rije Mesija, Spasitelj
i Otkupitelj svijeta

Kristofor (sv.), ( = koji nosi Krista), ranokranski muenik, (Palestina?

Sam 250.). Muenitvo podnio u Liciji za Decijeva progona: baen je u vatru i zatim mu
je odrubljena glava. Njegov se kult pojavio u V. stoljeu na Istoku, a potom na Zapadu. U
srednjem vijeku jedan od najtovanijih svetaca. Prema predaji nosio dijete Isusa preko
rijeke, zatitnik je putnika i vozaa
Krlea, Miroslav, (Zagreb, 1893. Zagreb, 1981.). Autor najznaajnijih tekstova
hrvatske knjievnosti XX. stoljea i pokreta mnogih kulturnih inicijativa zasnivanih na
kritikom osvjeivanju hrvatskog drutva
Kromirjanin, Stanko, pisar evanelja tepije Batala antia
Kukulamovi, Veseoko, dijak, autor epitafa na steku Radojice Bilia
Kulin, (1180. 1204.), ban bosanski
Kuripei, Benedikt, Slovenac, 1530. proputovao Bosnom kao tuma i lan poslanstva
austrijskog cara Ferdinanda I. upuenog osmanskom sultanu Sulejmanu II.
Velianstvenom (1520. 1566.)
Kuar, Stjepan, teolog
Kuzma, Prezbiter
L
Ladislav (1377. 1414.), napuljski kralj
Lazar iz Betanije, prijatelj Isusov, kojeg je prema Svetom Pismu Krist podigao iz mrtvih
Lazar (sv.), srpski knez
Lokmi, Marian,
Lorenzetti, Pietro, talijanski slikar s bratom Ambrogiom znaajni predstavnik sienske
kole u prvoj polovici XI. st.
Ludovik I. Veliki, (1342. 1382.), ugarski kralj od 1342., poljski kralj od 1370. Sin
Karla I. Roberta i njegov nasljednik. Oenio se Elizabetom, keri bosanskog bana
Stjepana II. Kotromania
Luka (sv.), evanelist
Luksemburki, Sigismund, (1387. 1437.), brandenburki markgrof, ugarski, njemaki i
eki kralj, car Svetog rimskog carstva
Luna, mjeseeva boica
Luschan, Felix von, vojni lijenik i antropolog
LJ
Ljutii, slavensko polapsko pleme
M
Malcolm, Noel, povjesniar
Mandi, Dominik, crkveni povjesniar, (Lise, iroki Brijeg, 2. XII. 1889. Chicago, 23.
VIII. 1973.), franjevac. Njegove su povijesne knjige nezaobilazna literatura za stariju
povijest Bosne i Hercegovine
Mara, krstjanka
Mara, zarunica Peje Stipaneva
Marija (sv.), Majka Boja (aramejski Mirjam, grki M, lat. Maria), (Bogorodica,
Blaena Djevica Marija, Gospa, Majka Boja), mati Isusa Krista, (?, oko 20. pr. Kr.
Jeruzalem, oko 35.)

Marko (sv.), pisac jednog od etiriju Evanelja, gotovo redovito prikazan uz krilatog lava
Mari, Ivan
Masaccio, roen kao Tommaso Cassai, u nekim izvjetajima Tommaso di Ser Giovanni
di Mone. Prvi veliki slikar Quattrocenta talijanske renesanse. Njegove freske najraniji su
spomenici humanizma, uvodei plasticitet prije nevien u figuralnom slikarstvu
Masnovii-Bubanjii, potomci bosanskog kneza Mastana Bubanjia, rusaka (dravna)
gospoda, nositelji visokih titula na dvoru bosanskih kraljeva, neki od njih dubrovaki
graani
Mazali, oko, slikar i historiar umjetnosti, (Bos. Kostajnica, 23. IV. 1888. Sarajevo,
1975.)
Maximin, pokojnik sa Crkvine u Donjim Mujdiima
Meneti, Jakov, dubrovaki vlastelin
Mesten, humski vojvoda spomenut na natpisu iz Drenice
Mihajlo (sv.), sv. Mihovil Arkanel, kao sveca potuje ga istona i zapadna Crkva,
"vojskovoa vojske nebeske", voa i pobjednik u borbi protiv pobunjenih anela
Mihajlo (Mihoilo), knez trebinjski
Mijo, brat krstjanke Mare
Mileti, Nada, arheolog, viegodinja djelatnica Zemaljskog Muzeja u Sarajevu
Milgost, kova-klesar
Mili, kova-klesar, aktivan na nekropoli u Boljunima
Milorad, druga polovica XIV. st, rodonaelnik pravoslavne vlake porodice Miloradovia
Miloradovii-Hrabreni, pravoslavna vlaka porodica
Miloradovi, Stipan, sin Miloradov spomenut 1416. godine
Miloradovi-Hrabren, Jeronim, austrijski asnik na Kordunu u drugoj polovici XVIII. st.
Miloradovi-Hrabren, Grigorije, grof, ruski pukovnik, autor broure o itomisliu
Miloradovi Andrejevi, Mihailo, u doba cara Pavla I. (1796. 1801.) dobio najvia
ruska odlikovanja
Miloevi, Viganj, slubenik bana Stjepana II. Kotromania, kralja Tvrtka I., kralja
Dabie, kraljice Jelene i kralja Ostoje
Miloevi, Alija, pokojnik sahranjen pod jednim od najstarijih muslimanskih niana na
prijelazu iz XV. u XVI. st. u Graanici, selu pored ceste Gacko-Nevesinje
Miloevi, Jusup, pokojnik sahranjen pod jednim od najstarijih muslimanskih niana na
prijelazu iz XV. u XVI. st. u Graanici, selu pored ceste Gacko-Nevesinje
Miltenovi, Sanko, (1335. 1372.), bosanski barun s dvorskom titulom kaznaca
Miogost, kova-klesar na nekropoli u Radimlji
Mioto, vojvoda
Mirkovi, Bati, knez bosanski u vrijeme kralja Tvrtka I. Kotromania, sahranjen na
nekropoli u Kopoiu kod Ilijaa, gospodar grada Dubrovnika u Bosni
Miroslav, humski knez, brat srpskog upana Nemanje
Miroslav, sin humskoga vojvode Mestena
Miljen, gospodin, gost Crkve bosanske
Mitrovi, Vuka
Mitrovi, pisar
Mri, Ivan
N

Nebridius, prijatelj sv. Augustina

Nemanjii, srpska srednjovjekovna vladarska dinastija
Nespina, veliki kaznac
Nibelunzi, prema germanskoj prii sjevernjako pleme patuljaka koje je posjedovalo
silno blago; Pjesma o Nibelunzima naziv glasovitog staronjemakog epa
Nikola (sv.), biskup u lukom gradu Miri u IV. stoljeu; slavi se 6. XII., glavni zatitnik
Rusije
Nikola, upan u Humu
Nikolii, humska vlastelinska porodica, prema Mavri Orbiniju potomci Nemanjia
Nikoli, Vladislav, knez, sin upana Nikole i Katarine, neak bana Stjepana II.
Kotromania
Nikoli, Bogia, brat Vladislava Nikolia
Nikoli, Petar, knez, sin Vladislavljev
O
Obrad, dijak vjerojatni pisar epitafa na steaku majstora Grubaa na nekropoli u
Boljunima
Ohmuanin, Drae, prvi poznati bosanski arhitekt (XII. st.)
Oliverovi, Pokrajac, knez
Oprai, Radivoj, pokojnik sahranjen pod jednim od kranskih niana na prijelazu iz
XV. u XVI. st. na lokalitetu Biljeg kod sela Oprai nedaleko od Rogatice
Orbini, Mavro, (Dubrovnik, sredinom XVI. st. 1611.), povjesniar. Opat
benediktinskog samostana na Mljetu, a neko vrijeme i u Stonu i na Brau. 1601. izdao je
u Pesaru djelo "Il regno degli Slavi", u kom je pokuao prikazati povijest svih Slavena
Osmanlije (Turci), (tur. Osmanli Osmanovi potomci) u prvotnom znaenju naziv za
dinastiju tur. sultana (do 1922. prema imenu sultana Osmana I.). U irem smislu i u
povijesti uobiajenom znaenju izraz Osmanlije sinonim je za Turke od XIV. do poetka
XX. stoljea. Njihov imperij se zove Osmanlijsko ili Otomansko carstvo, a jezik
osmanlijski
Ostoja, pokopan ispod steka koji je klesao Radoje
Ostrogoti, stari germanski narod iju je dravu unitio bizantski car Justinijan (527.
565.)
Okopica, Suliman, pokojnik sahranjen pod jednim od najstarijih muslimanskih niana na
prijelazu iz XV. u XVI. st. u Dumanjiima
Ozrinovi, Stipan
P
Palajuolo
Palameta, Miroslav
Papali, Priboje, cetinski Vlah
Pavao (sv.), apostol, budui da je kransku poruku prenosio neidovskom svijetu stekao
je naslov "Apostol narod", uz sv. Petra smatra se pravim utemeljiteljem kranske Crkve
Pavko, knez, iz "bratije" Petra Stjepanovia-Hrabrena
Pavle, knez, spomenut na epitafu vojvode Miotoa
Pavle I., (1796. 1801.), ruski car

Pavlovii, bosanska vlastelinska porodica

Pavlovi, Petar, (oko 1395. 1420.), knez, oblasni gospodar
Pegaz 1. mitoloki krilati konj, iskoio iz Meduzina tijela kad joj je Perzej odrubio
glavu; pod udarom njegova kopita izbio je izvor vode posveen muzama, nadahnue
pjesnika. 2. simbol pjesnikog nadahnua uzjahati pegaza postati pjesnik. 3. veliko
zvijee na nebu
Petar (sv.), apostol, na veini slika prikazan kako dri kljueve Neba
Petojivi, Pribislav
Petranovi, Boidar, hrvatski Srbin, pravnik i pisac koji je ivio i radio u Zadru; autor
knjiice o Crkvi bosanskoj u kojoj zagovara njezin srpskopravoslavni karakter, (ibenik,
18. II. 1809. Venecija, 12. IX. 1874.)
Pisa, grad u Italiji
Platon, jedan od najveih starogrkih filozofa, (427. 347. p. n. e.)
Plutarh, grki historiar i filozof (oko 46. 125.)
Polihranija, monahinja, (gospoja Radaa), ki Miltena Draivojevia, ena Nenca
ihoria
Pomoan, dijak, autor natpisa na steku kneza Vladislava Nikolia
Popratovi, Radivoj, knez, iz "bratije" Petra Stjepanovia-Hrabrena
Porfirogenit (Konstantin VII.), bizantski car (913. 959.), autor djela "De administrando
imperio" (O upravljanju carstvom)
Presijan, knez
Pribilovi, Radovan, sahranjen u mauzoleju u Rjeici kod Kraljeve Sutjeske
Pribila, trebinjski upan iz prve polovice XIII. st.
Pribisali, Rade
Pribislav, pisar
Prijatelj-Pavii, Ivana, historiarka umjetnosti
Pripini, Milat
Pripinovi, ivan, dubrovaki trgovac ivan Pripinovi, poznati zakupac turskih carina
Pura, vojvoda bosanski iz druge polovice XIV. st.
R
Radain, krstjanin, brat Radovanov
Radi, kova-klesar
Radi, dijak, autor epitafa na steku izvjesnog Ivana
Radi, Frane
Radilovi, Ahmat, pokojnik sahranjen pod jednim od najstarijih muslimanskih niana na
prijelazu iz XV. u XVI. st. u adovini kod Rogatice
Radilovi, Hasan, pokojnik sahranjen pod jednim od najstarijih muslimanskih niana na
prijelazu iz XV. u XVI. st. u adovini kod Rogatice
Radimsky, Vaclav
Radin, gost Crkve bosanske
Radinovi, Pavao, (oko 1370./75. 1415.), knez, bosanski oblasni gospodar
Radivojevii-Jurjevii, feudalna porodica u zapadnom Humu
Radogosti, Hrelja
Radoje, dijak pisar epitafa nadgrobnih spomenika steaka na nekropoli u Boljunima
Radoje, kova-klesar, klesao steak izvjesnog Ostoje

Radoje, veliki knez bosanski

Radojkovi, Bojana, historiarka umjetnosti
Radona, pokojnik sahranjen pod jednim od najstarijih muslimanskih niana na prijelazu
iz XV. u XVI. st. u Govedoviima kod Trnova
Radosali, Stipko, sahranjen na nekropoli u Premilovom polju
Radosali, Radi, pisar, sahranjen na Nekuku
Radoslav (Mesnovi), sin humskoga vojvode Mes[te]na
Radovan, brat krstjanina Radaina
Rajmond, sin Vachtera Rambota
Raynaldi, Odoricus, crkveni povjesniar
Rasti (Resti), Junije, (1669./71. 1735.), dubrovaki kroniar
Ratko, djed Crkve bosanske
Ratkovi, Radonja, ovjek vojvode Sandalja Hrania
Rembrandt, punim imenom Remntant Harmensoon van Rijn, nizozemski slikar i
bakropisac, (Leiden, 15. VII. 1606. Amsterdam, 4. X. 1669.), najznaajniji nizozemski
umjetnik XVII. st., jedan od najveih stvaralaca svih vremena
Richard II., naslov djela Williama Shakespearea
Roger II., (1101. 1153.), normanski kralj Sicilije
Roland
Romani narodi koji govore jezicima proisteklim iz pukog latinskog jezika (francuski,
panjolski, talijanski, rumunjski i dr.). Stanovnici istonojadranskog priobalja koji govore
latinskim (ili eventualno grkim) jezikom, lingvistiki razliiti od Slavena
Rusi, narod koji pripada istonoslavenskoj jezinoj skupini, najvei slavenski narod
S
Sabinus, Petrus (XV. st.), profesor humanistikih znanosti na rimskom univerzitetu,
prijatelj i kolega Pomponija Leta (Pomponius Letus)
Samuilo, makedonski car (976.-1014.)
Sankovii, humska vlastelinska porodica
Sankovi, Radi, (1379. 1404.), vojvoda
Sankovi, Bjeljak, (1379. 1404.), upan
Sapieha, Aleksandar, poljski knez
Sasi, njemaki rudari
Semjunovi, Boko, kova-klesar
Semorad, dijak pisar epitafa nadgrobnih spomenika steaka na nekropoli u Boljunima
Sergejevski, Dimitrije, (Lenjingrad, 1886. Sarajevo, 1965.) arheolog, znanstveni
savjetnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu
Seviljski, Izidor (sv.), roen oko 1070. u panjolskoj, umro 1150. i pokopan u
madridskoj crkvi sv. Andrije, 1618. proglaen blaenim, a kanoniziran 1622., zatitnik
ratarskih poslova i dobre etve
Sforza, Galeazo, milanski herceg
Shakespeare, William (1564. 1616.) engleski pjesnik i dramatiar
Skari, Vladislav, (Sarajevo, 10. VI. 1869. Sarajevo, 6. VIII. 1943.), historiar,
akademik SANU
Skender, ime pokojnika sahranjenog pod jednim od najstarijih muslimanskih niana na
prijelazu iz XV. u XVI. st. u Fatnici

Slaveni, velika skupina indoeuropskih naroda povezanih jezinim izvorom. Podijeljeni su

na istone, zapadne i june skupine odreene njihovim zemljopisnim poloajem
Slaveni juni
Slaveni istoni
Sol Invictus (Nepobjedivo Sunce), dravno boanstvo u kasnoantikom Rimu. Kult je bio
zasnovan pod carem Aurelijanom 274. godine, a trajao je do ukinua paganstva pod
carem Teodozijem I.
Solovjev, Aleksandar, (1890. 1971.). U Varavi je zavrio Pravni i Historijsko-filoloki
fakultet. Val revolucije ga je zbog neprihvaanja komunistikih ideja odveo u
Konstatinopolj, zatim u Sofiju, pa u Njemaku. Godine 1920. doao je u Kraljevinu SHS
gde je postavljen za profesora Istorije slovenskog prava na Pravnom fakultetu u
Beogradu. Protjeran iz Jugoslavije nakon Drugog svjetskog rata, nastavio je ivot u
Genevi gde je radio kao profesor slavenskih jezika i ruske literature
Sparavalo, Ljubo
Stana, gospoja
Stefanovi, Karadi Vuk (7. XI. 1787. 7. II. 1864.), srpski jezikoslovac
Sterneck, Henrich, austrijski asnik
Stipan, knez, iz "bratije" Petra Stjepanovia-Hrabrena
Stipanev, Pejo
Stipani, Mate
Stipko, sin vojvode Miotoa
Stjepan (sv.), (Stevan), Prvomuenik, zatitnik Nemanjia
Stjepan, Prijezda, bosanski ban
Stjepan, Toma, (1443. 1461.), bosanski kralj, sin Stjepana Ostoje.
Stjepanovi (Hrabren), Petar, vojvoda, sin Stipana Miloradovia
Stjepanovi (Hrabren), Radoje, sin Stipana Miloradovia
Stjepanovi (Hrabren), Vuki, vojvoda, sin Stipana Miloradovia
Sdland, (Pilar, Ivo)

anti, Batalo (1392. 1400.), feudalac iz Lave (srednja Bosna) s dvorskom titulom
tepije
anjek, Franjo, crkveni povjesniar, akademik. Roen 1. IV. 1939. u Poljani (Varadin),
baccalaureus filozofskih (Dubrovnik, 1962.), magistar teolokih (Zagreb, 1966.) i
pomonih povijesnih znanosti (Vatikan, 1968.), doktor povijesnih znanosti (ParisSorbonne, 1971.), redovni lan Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (30. I. 1997.)
evo, Ljiljana, historiarka umjetnosti
kobalj, Ante, katoliki sveenik, arheolog (Due, 2. VII. 1914.)
ubii, hrvatska vlastelinska porodica
ubi, Mladen II., (1304. 1322.), bribirski knez, hrvatski i bosanski ban, hrvatskodalmatinski ban i gospodar Bosne (1312. 1322.), najstariji sin Pavla ubia.
T
Terezija, Marija, (1717. 1780.), njemako rimska carica, ugarska kraljica. Kerka i
nasljednica Karla VI. Vladala apsolutistiki i centralistiki, provodila germanizaciju, ali i
socijalne reforme, unaprijedila kolstvo i zakonodavstvo, ukinula progon vjetica, u

Hrvatskoj uvela kraljevsko vijee. Imala deset keri i est sinova koje je udavala i enila
prema politikim interesima monarhije
Tihoradi, Divo, usorski knez (Divoevo evanelje)
Traani, stanovnici Trakije u antiko doba zemlje sjeverno od Helade, mnogo
spominjane u starogrkoj povijesti i knjievnosti
Trifkovi, Stjepo
Truhelka, iro, arheolog, (Osijek, 1865. Zagreb, 1942.), po zavretku studija povijesti
umjetnosti na Sveuilitu u Zagrebu kratko vrijeme kustos Strossmayerove galerije starih
majstora, a od 1886. u Sarajevu sudjeluje u osnivanju Zemaljskog muzeja (1888.).
Godine 1921. odlazi privremeno u mirovinu, no ubrzo potom preuzima katedru za
arheologiju na Filozofskom fakultetu u Skoplju. Prvi je kustos Zemaljskog muzeja u
Sarajevu, urednik i direktor "Glasnika" istog muzeja
Tumurli, Vlatko, krstjanin, poznat kao diplomat i poslanik u slubi porodice Pavlovia
Tvrdojevi, Brajo
U
Ugarak, dijak, autor natpisa na steku Bogina Ugaria
Ugari, Stipko, knez
Ugari, Bogin, sin kneza Stipka
Ugrinovi, Ivan, dubrovaki slikar, (? Dubrovnik, oko 1461.). Pretpostavlja se da je
uio u Veneciji. Radio je oltarne slike, ikone, titove, krinje, zastave i kune oltarie po
narudbi cehova dubrovakih plemia i bosanske vlastele
Utjeeni, Ratko, dijak
V
Vachter, Rambot, flandrijski zlatar iz Bruggesa
Valois, francuska dinastija
Vasilije (sv.), mitropolit hercegovaki, udotvorac ostroki
Vego, Marko, (apljina, 8. I. 1907. Sarajevo, 26. II. 1985.), arheolog, epigrafiar i
historiar. Od 25. VIII. 1950. do 9. XII. 1957. direktor Zemaljskog muzeja Bosne i
Hercegovine u Sarajevu. Najznaajnije rezultate dao je na polju arheologije,
numizmatike, epigrafike i topografije historije srednjovjekovne Bosne
Vid (sv.)
Vidovi, Drago
Vikinzi, staroskandinavski ratnici (VIII. do XI. st.), vjeti pomorci
Vitko, pokojnik u sahranjen Barevitu kod irokog Brijega
Vitruvije
Vlaevi, Vukosav, vojvoda, sin kneza Vlaa Bijelia, sahranjen u pravoslavnoj crkvi sv.
Lazara u selu Vlahovii
Vladimir, klesar
Vladislav, (1233. 1242.), srpski kralj
Vladislav Hercegovi, (1426. 1487./89.), herceg, sin hercega Stjepana Vukia Kosae
Vlaevi, Vlatko
Vlahovii, vlaka porodica
Vlahovi, Radosav, sahranjen na Nekuku

Vlahovi, Crjep, sahranjen u Radmilovia Dubravi kod Bilee

Vlahovi, Rako, sahranjen u Radmilovia Dubravi kod Bilee
Vlasi, etnika skupina podrijetlom od iliro-romanskih starosjedilaca
Vlatkovi, Radivoj, vojvoda, sahranjen na nekropoli u Opliiima
Vogai, Volain, kova-klesar na nekropoli u Radimlji
Vuk, dijak pisar epitafa nadgrobnih spomenika steaka na nekropoli u Boljunima
Vukac, Tvrtko
Vukac, knez, iz "bratije" Petra Stjepanovia-Hrabrena
Vukas, Tvrtko
Vukain, autor natpisa ne steku Beoke krstjanice
Vukava, ena Batia Mirkovia, kneza bosanskog
Vukovii, vlastela u upi Brono
Vukovi, Vlatko, veliki bosanski vojvoda iz porodice Kosaa, stric Sandalja Hrania
Vuleti Vukasovi, Vid, pisac, sakuplja arheoloke grae (Brseine kod Dubrovnika, 16.
XII. 1853. Dubrovnik, 10. VII. 1933.). Bavio se prouavanjem starobosanskih natpisa
te pojedinim problemima iz srednjovjekovne bosanske povijesti
W
Wenzel, Marian, engleska povjesniarka umjetnosti i slikarica, (Pitsburgh, USA, 18. XII.
1932. 6. I. 2002.). Studirala umjetnost na University of California u Santa Barbari
(USA), doktorirala 1962. u Londonu. Dui period bila suradnica u Warburg and
Courtauld Institute u Londonu. Njezin istraivaki rad posveen je dugi niz godina
umjetnikoj obradi steaka, naroito ornamentike, njihovu podrijetlu i uklapanju u
umjetnika strujanja na irokom europskom i mediteranskom prostoru
Wilkinson, I. Gardner, engleski egiptolog
Wirth, G.
Z
Zainer, Gnther
Zelija, kova-klesar, aktivan na nekropoli u Boljunima
Zirdum, (Josip) Andrija fra, crkveni povjesniar, lan Franjevake provincije Bosne
Srebrene, rodio se 8. II. 1937. u eravcu kod Dervente
Zoch, Ivan
Zore, Luko, Zore Luka (Cavtat, 1846. Cetinje, 1906.), filolog, studirao u Beu
slavistiku, kao profesor u Dubrovniku osnovao literalni list "Slovinac" kojem je svrha
bila "knjievno suenje sveze meu Hrvatima i Srbima"
Zvonimir, Dimitrije, (1076. 1089.), hrvatski kralj

eravica (Fekea), Lidija, arheolog, radi u Zemaljskomu muzeju BiH u Sarajevu

KAZALO ZEMLJOPISNIH IMENA

A
Alzas (Elzas), pokrajina u Francuskoj, glavni grad je Strassbourg
Apulija (tal. Puglia), regija u jugoistonoj Italiji
Armenija, neovisna drava s glavnim gradom Erevanom
Assisi, grad u Italiji, rodno mjesto sv. Franje utemeljitelja Franjevakog reda
Atena, glavni grad Grke, u prolosti moni grad-drava, centar umjetnosti i filozofije
Atri, gradi na Siciliji
Austrija (Habsburko carstvo), u prolosti kulturno sredite Europe osobito u glazbi i
knjievnosti, poznata i po baroknoj arhitekturi i slikarstvu
Austro-Ugarska, Austro-Ugarsko Carstvo, dvojna monarhija (1867. 1918.)
Avignon, grad u jugoistonoj Francuskoj, od 1309. 77. sjedite papa
B
Baba (v. Bitunja Gornja), breuljak iznad glavne bitunjske nekropole
Bakii, selo kod Olova
Bakri (Visoica) kod itluka
Balkan (Balkanski poluotok), povijesna i zemljopisna regija jugoistone Europe
Banja Stijena
Banja Koviljaa, grad i toplice (ljeilite) na desnoj obali rijeke Drine, oko 145 km
jugozapadno od Beograda
Banjevii (v. Ludmer), selo u iroj okolici Bratunca
Bare, Donje (v. Blidinje)
Barevite, lokalitet kod irokog Brijega
Barletta, grad i luka u Italiji na zapadnoj obali Jadranskog mora, pokrajina Bari
Basel, grad u vicarskoj
Batina
Batnoge (v. Radimlja)
Be (Wien), glavni grad Austrije
Beograd, glavni grad Republike Srbije
Berkovii, gradi na jugoistoku BiH
Biha, grad u sjevrozapadnoj BiH
Bihovi (v. uma trebinjska), selo
Bijela (Gornja), mjesto kod Konjica
Bijela (v. Trebinjska upa), selo
Bijelo Polje
Bijeljina, grad u sjevroistonoj BiH
Bilea, grad u istonoj Hercegovini na raskrsnici putova koji s juga, jadranske obale i
Dubrovnika (60 km) vode prema Gacku (na sjeveru), Nikiu (na istoku) i Mostaru (na
zapadu)
Biljeg, lokalitet kod sela Oprai
Biskup, selo udaljeno oko 22 km zrane linije od Konjica na jugoistok
Biskupii, lokalitet kod Visokog koji je s gradom Visokim, naseljem Podvisokim, Milima
i Motrama inio teritorijalnu opinu pod nazivom Bosna

Biskupija, lokalitet kod Knina, vaan po arheolokim nalazima iz neolitikoga, antikoga

i posebno ranosrednjovjekovnog razdoblja. Nosi ime po nekadanjem posjedu i sjeditu
hrvatskog biskupa. Od XI. do XVIII. st. zvala se Kosovo
Bistrica, selo udaljeno oko 3 km zrane linije od Gornjeg Vakufa na sjeveroistok
Bitunja Gornja, seosko naselje 10-12 km udaljeno od Stoca
Bivolje Brdo, slo u opina apljina
Blagaj, grad u Hercegovini, 7 km juno od Mostara. U blizini Blagaja nalazi se izvor
Bune, najvei kraki izvor u Europi i uvena sufijska tekija
Blai (v. Vare)
Blidinje, kraka visoravan izmeu Vran-planine i vrsnice koja se prua po pravcu
sjeveroistokjugozapad
Bobovac, stolno mjesto srednjovjekovne Bosne gdje se uvala bosanska kruna
Bologna, glavni je grad istoimene pokrajine i oblasti Emilia-Romagna u Italiji
Boljuni, zaseok (nekropola) Bjelojevia, nadomak Hutova Blata, u okolici Stoca
Bonn, bio glavni grad Zapadne Njemake, ima dugu povijesnu i kulturnu tradiciju
Bora, utvrda u istonoj Bosni
Borneo, najvei otok u Malajskom arhipelagu, trei otok po veliini na Zemlji
Bosansko Grahovo, grad u zapadnom dijelu Bosne i Hercegovine
Bosansko primorje, oblast izmeu Stona i Petrova Sela
Bosna, srednjovjekovna drava
Bosna, sredinja smjetena u sredinjem dijelu Bosne i Hercegovine na povrini od
3189 km
Bosna, istona
Bosna, zapadna/jugozapadna
Bosna i Hercegovina (BiH), drava u jugoistonoj Europi
Bra, otok u Jadranskomu moru
Braga, mjesto odravanja crkvenog sabora u panjolskoj 563. godine
Brankovii, selo u okolici Rogatice
Bratunac, gradi i sjedite opine
Brazilija, grad projektiran i izgraen po svim zahtjevima suvremenog urbanizma
Brdanjak, nekropola iznad sela Zabra
Bregava, rijeka
Bretagna, pokrajina u Francuskoj
Breza, grad sjeverno od Sarajeva
Britansko otoje
Brono (Brotnjo), upa u zapadnom Humu
Brotnice (Brotnjice), selo u sjeverozapadnom dijelu Konavala u iroj okolici Cavtata
Bugarska (Republika Blgarija; Pe ), drava u jugoistonoj Europi
Bugojno, grad u Bosni na utoku Porinice u Vrbas
Bukovica, selo u slivu Neretvice, u okolici Konjica u Hercegovini
Burgos, glavni grad istoimene pokrajine (regija Castilla y Leon) u sjevernoj panjolskoj
Burmazi, oblast juno od Stoca
C
Cavtat, najjuniji primorski grad u Republici Hrvatskoj
Cernica (v. Gacko), selo

Cetina, rijeka u Hrvatskoj u srednjoj Dalmaciji, 100,5 km, selo pored glavnog vrela
istoimene rijeke u okolici Vrlike na podruju opine Sinj u Republici Hrvatskoj
Cetinska krajina, naziv za upravno i vojniki ustrojeno podruje u Dalmatinskoj zagori
koje je prvotno (rani srednji vijek) obuhvaalo prostran teritorij uz gornji tok rijeke
Cetine
Cista Provo, naselje 25 km sjeverozapadno od Imotskoga u Republici Hrvatskoj
Clermont, grad u Francuskoj
Crkvina, lokalitet u Drenici sjeverno od Mostara
Crkvina, zvana Grko groblje na brdu Kri u Donjoj Zgoi
Crkvina, lokalitet u Donjim Mujdiima kod ipova
Crkvine, lokalitet u selu Kosae kod Gorada u istonoj Bosni
Crkvine, lokalitet u ipuljiu kod Bugojna
Crna Gora, drava u jugoistonoj Europi
Crvanj, planina u sjeveroistonoj Hercegovini, na sjeveru omeena Neretvom, s juga i
jugozapada Nevesinjskim poljem, s istoka prostranom visoravni Morine

adovina, selo u okolici Rogatice

apljina, grad u junoj Hercegovini na desnoj obali Neretve
eka, drava u sredinjoj Europi
itluk, grad u zapadnoj Hercegovini
vrsnica, planina u sjeverozapadnoj Hercegovini u porjeju srednjeg toka Neretve
D
Dabra, rodno mjesto Bogdana Hateljevia
Dalmacija, povijesno-zemljopisna regija
Danska (Kongeriget Danmark), drava u sjevernoj Europi
Deani, srpskopravoslavni srednjovjekovni manastir i vladarski mauzolej pored Pei,
Kosovo, podignut u XIV. st.
"Deminov krst" (v. Burmazi)
Denis-Saint, grobna crkva francuskih kraljeva u Parizu
Dernjak (v. Ljubinje), lokalitet
Djedii (v. uma trebinjska)
Donje Selo, lokalitet kod Konjica
Dreanka, rijeka
Drenica (Donja), mjesto sjeverozapadno od Mostara
Drina, rijeka na istonoj granici Bosne i Hercegovine, desna i najvea pritoka Save,
dijelom pogranina rijeka izmeu BiH i Srbije, duga 346 km
Drni, grad u Republici Hrvatskoj u Dalmatinskoj zagori, 47 km sjeverozapadno od
ibenika i 24 km juno od Knina
Duboica (v. Ljubinje), selo
Duboko, mjesto smrti Batia Mirkovia kneza bosanskog
Dubrave, srednjovjekovna upa koja se na zapad pruala do rijeke Neretve
Dubrovnik, grad i luka na Jadranu na jugoistonom dijelu hrvatske obale
Dubrovaka rijeka
Du(a)brovnik, grad u sredinjoj Bosni na rijeici Ljubini, prvi put spomenut 11. VI. 1404.

Dugo polje (v. Blidinje)

Dujmovii (v. Trnovo)
Duklja, ranosrednjovjekovna drava
Dumanjii, seoce kod Berkovia
Duvno (Tomislavgrad), grad na zapadu Bosne i Hercegovine na mjestu rimskog
Delminiuma
Duvanjsko polje, krako polje povrine 120 km, juno i jugoistono od Duvna

akovo, grad u Slavoniji u Republici Hrvatskoj, od sredine XIII. st. sjedite bosanske
biskupije
E
Egipat, Arapska republika Egipat, glavni grad Kairo
Engleska, najprostraniji dio Ujedinjenoga Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske
Estonija, neovisna drava u sjeveroistonoj Europi na obali Baltikoga mora s glavnim
gradom Talinom
Etrurija, pokrajina u srednjoj Italiji (Toscana) izmeu Tibera, Tirenskoga mora i Arna
Europa (sem. Ereb zapad); ime kontinenta, zapadni dio velike kopnene mase Eurazije
Europa, zapadna
Europa, istono-centralna
F
Fatnica, srednjovjekovna upa u istoimenom polju u Hercegovini izmeu Stoca i Bilee
Ferara (Ferrara), glavni grad istoimene pokrajine u regiji Emilia-Romagna, sjev. Italija
Foa, grad na utoku ehotine u Drinu, jugoistona Bosna. Kao trgovaka i karavanska
postaja u koju su pristizale karavane iz Dubrovnika na putu za Srbiju, prvi se put pod
imenom Hota spomnje 1366. Osobito se razvila u XV. st., kada je postala najvee
trgovako sredite u istonoj Bosni, gdje su domai i dubrovaki trgovci trgovali voskom,
koama i ostalim stoarskim proizvodima te suknom, a bio je razvijen i obrt
Fojnica, gradi u sredinjem dijelu BiH. U izvorima se javlja 1365., a poetkom XV. st.
razvila se u jedno od glavnih rudarskih i trgovakih sredita srednjovjekovne bosanske
drave s obrtnikom obradom eljeza, srebra i zlata
Francuska, drava u zapadnoj Europi
Fribourg, grad u vicarskoj
G
Gacko (Gatako polje), gradi na jugoistoku Bosne i Hercegovine
Galija (ant. Gallia), povijesno podruje na zapadu Europe izmeu Rajne, Alpa,
Sredozemnoga mora, Pireneja i Atlanskog oceana
Garofallo (v. Ferara)
Geneva, grad u vicarskoj
Germain (St.), crkva u Parizu
Gizdave, lokalitet u Rotimlji kod Stoca
Glamo, grad i opina u zapadnoj BiH

Glamoko polje, prostrana kraka ravnica na zapadu BiH koja se izduila pravcem
sjeverozapad-jugoistok oko 45 km, najire 12 km u svom sredinjem dijelu
Glasinac, visoravan istono od Sarajeva uvena po pretpovjesnim nekropolama, grobnim
tumulima (vie od 20.000) od nasutog kamenja i zemlje te po utvrenim gradinama
Gorade, grad u istonoj Bosni, uz gornji tok rijeke Drine. Prvi se put spominje 1379. kao
postaja na putu dubrovake karavanske trgovine
Gornji Vakuf (Uskoplje), grad u sredinjoj Bosni, 19 km jugoistono od Bugojna
Gorski Kotar, planinski kraj u Republici Hrvatskoj u zaleu Rijekoga zaljeva
Gospa Snjena, crkva kod Omia
Govedovii (v. Trnovo), selo
Grabovica, planina
Grac, lokalitet kod Hutova
Graanica, naselje istono od Visokog
Graanica, selo uz cestu Gacko-Nevesinje
Grad, lokalitet u selu Graanici kod Visokog
Gradac (v. Ljubinje), selo
Grahovii, selo 11 km istono od Travnika
Grborezi, selo 10 km zrane linije udaljeno od Livna u pravcu jugozapada
Grka, drava u junom dijelu Balkanskoga poluotoka
Grka Glavica, lokalitet s nekropolom u selu Biskup kod Konjica
Grko groblje (v. Crkvina na brdu Kri u Donjoj Zgoi)
Gua Gora, selo pored Travnika, prvi spomen iz 1425. godine
Gvozno
H
Hainault
Han-Bila (v. Gua Gora)
Han-Pijesak, grad i opina u BiH
Hercegovina, istona
Hercegovina, zapadna
Hoevlje (v. Breza), selo
Hollywood, centar amerike filmske industrije
Hrasno, Gornje, lokalitet sa nekropolom juno od Stoca
Hrea, selo sjeveroistono od Sarajeva
Hrvatska (Republika Hrvatska), drava u jugoistonoj Europi
Hum (Hercegovina), najprije neovisna politika oblast, zatim dio srednjovjekovne
bosanske drave
Humsko, lokalitet kod Foe
Hutovo (Blato), submediteranska movara u junoj Hercegovini, 7 km jugoistono od
apljine u podruju rijeke Neretve
I
Ilija, gradi nedaleko od Sarajeva
Ilirik (lat. Illyricum), antiki naziv za podruja na Balkanu nastanjena Ilirima
Imotski, grad u Dalmatinskoj zagori, Republika Hrvatska

Imotska krajina, oblast

Irska, otok u britanskoj otonoj skupini
Irska Nova, otok
Istra, najvei poluotok istone obale Jadrana sa oko 90% povrine u Hrvatskoj
Italija, drava u junoj Europi
Ivan-planina, jugozapadno od Sarajeva, izmeu Bitovnje i Bjelanice, najvii vrh Veliko
ljeme (1534 m)
J
Jajce, stolno mjesto srednjovjekovne Bosne do 1463. godine
Japan, otona drava u istonoj Aziji
Jelake, selo izmeu Olova i Zavidovia
Jeruzalem, (arapski Al-Quds, hebr. Yerushalayim, Jerualajim), grad u sredinjem
Izraelu, kranski, idovski i muslimanski hodoasniki grad
Jugoslavija, drava nekoliko junoslavenskih i drugih naroda koja je u razdoblju od 1918.
do 2003. imala razliit dravni ustroj i naziv
K
Kakanj, grad u sredinjem dijelu BiH
Kalinovik, naselje 70 km juno od Sarajeva
Kalufi, lokalitet kod zaseoka Mijatovci nedaleko od Nevesinja
Kalvarija, (lat. Calvaria, od calva: lubanja) ili Golgota (gr. Golgota, prema aramejskom
gulguta, lubanja). Breuljak izvan jeruzalemskih zidina na kom su se izvravale smrtne
kazne i gdje je bio razapet Isus Krist; na tome je mjestu podignuta bazilika Groba
Isusova. Odatle se rije kalvarija i golgota upotrebljava kao simbol patnji i ispatanja
Kaljine, selo u opini Sokolac
Kapavica (v. Ljubinje), selo
Kartaga, (feniki Kart-Hadat: Novi grad, gr. , lat. Carthago), antiki grad i
drava na sjevernoj obali Afrike, danas predgrae grada Tunisa
Kijev, (Kyiv, ukr. Ki), glavni grad Ukrajine
Kiseljak, gradi 36 km sjeverozapadno od Sarajeva, na utoku Lepenice u Fojniku rijeku
Kladanj, gradi na obali rijeke Drinjae, 43 km juno od Tuzle, sjeveroistona Bosna
Klepci
Klisa, lokalitet u Bakiima (v. Olovo)
Klju, utvrda u Humu
Knepolje, mjesto kod irokog Brijega, zapadna Hercegovina
Knin, jedna od najznaajnijih utvrda srednjovjekovne Hrvatske, 71 km sjeverozapadno
od ibenika
Koerin, mjesto u zapadnom Humu nedaleko od Litice gdje je pokopan Viganj
Miloevi
Kom, srednjovjekovna upa uz desnu obalu gornjeg toka rijeke Neretve
Kom (v. Skadarsko jezero)
Konavli (Konavle, prema lat. cannabula: jarak za odvodnjavanje zemljita), kraj
jugoistono od Dubrovnika, podno Orjena
Konstanz, grad i luka na obali Bodenskoga jezera u Baden-Wrttembergu, uz granicu sa
vicarskom, Njemaka

Konjic, grad u Hercegovini, na obali rijeke Neretve i sjevernim padinama Prenja. Na

podruju Konjica tijekom srednjeg vijeka postojala su dva naselja: Biograd na lijevoj
obali rijeke Neretve te naselje Neretva na desnoj obali rijeke koje se 1382. prvi put
spominje pod imenom Konjic. Sredite je srednjovjekovne upe Neretve i znaajna
trgovako-tranzitna toka na putu od june Dalmacije do srednje Bosne
Kopoii (v. Ilija), selo
Koritnik (v. Breza)
Kosae, selo nedaleko od Gorada
Kotor, grad i luka u crnogorskom primorju u Boki Kotorskoj
Kotor Varo, utvrda/grad u Bosni na rijeci Vrbanji, jugoistono od Banje Luke
Kotorac, naselje kod Ilide (Sarajevo)
Koziba, grko-pravoslavni manastir sv. Juraja u Jerihonu (Izrael) sazidan na stijeni
Kozluk (v. Zvornik)
Krekovi (v. Nevesinje)
Kreevo, utvrda/grad u sredinjoj Bosni, 48 km sjeverozapadno od Sarajeva, prvi put se
spominje 1435. U XV. st. mjesto s kraljevskim dvorom i utvrdom ispred koje se nalazi
podgrae s trgom. Razvilo se kao rudarsko mjesto (eljezo, bakar, srebro i iva).
Trgovake veze odravalo je u prvom redu s Dubrovnikom
Kreta, otok u istonom dijelu Sredozemnoga mora
Kri, (v. Pavlovac)
Krievac, lokalitet u selu Kosae
Krievii, naselje kod Olova
Kruevo (v. Mostar), selo pored ceste prema itluku
Kulat, utvrda kod Srebrenice
Kuk, nekropola steaka kod Stoca
Kupres, grad u zapadnoj Bosni
(Kupreko polje), polje u kru zapadne Bosne okrueno visokim planinama
L
Laevine (Rogatica), ime dobila od Vlaevine, selo oko 3 km juno od Rogatice
Latvija, drava na Baltikomu moru
Ledii (v. Trnovo), selo u sjevernom podnoju Treskavice planine udaljeno od Trnova
oko 9 km zrane linije na zapad
Lesnovo, manastir u Makedoniji juno od Kratova sa crkvom posveenom arhanelu
Mihailu i pustinoitlju Gavrilu
Lib, planina
Liftina, mjesto odravanja crkvenog sabora 743./45. godine
Ligurija, regija u sjeverozapadnoj Italiji
Liskovica, selo kod Mrkonji Grada (Varcar Vakufa)
Litica, (iroki Brijeg), gradi u zapadnoj Hercegovini
Livno, grad. U sastavu srednjovjekovne Hrvatske bilo je do 1326. kada je prvi put ulo u
sklop srednjovjekovne Bosne, trajno 1387.
Livanjsko polje, prostire se u jugozapadnom dijelu BiH izmeu krakih planina Dinare i
Kamenice na jugu, Tunice na istoku, Cincara i Golije na sjeveru, te atora i Staretine na
zapadu. Ima povrinu od 405 km, dinarski je izdueno 65 km (najdue meu krakim

poljima kod nas), prosjeno iroko 6 km (najvea irina 12 km), te na prosjenoj visini od
720 metara iznad mora
Lokve (v. Bitunja Gornja)
London, prijestolnica Ujedinjenoga Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske i
britanskog Commonwealtha
Lucca, glavni grad istoimene pokrajine u Toskani, 61 km zapadno od Firenze
Ludmer, oblast 15 km udaljena od Srebrenice na jug
Lukavica, prigradsko naselje kod Sarajeva
LJ
Ljeljen, lokalitet na Visoici iznad Konjica
Ljubinje, gradi u istonoj Hercegovini uz cestu MostarTrebinje
Ljubovo (v. uma trebinjska)
Ljubua, planina u zapadnoj Bosni istono od Duvanjskog polja
Ljubuki, utvrda u zapadnoj Hercegovini, prvi spomen 1452.
M
Maarska (Magyar Kztrsasg), drava u srednjoj Europi
Mali Mounj (v. Turbe), selo u dolini Lave kod Travnika
Maoa
Maria Novella Santa, crkva u Firenzi
Marko (sv.), crkva u Veneciji
Marseilles
Masna luka (v. Blidinje)
Mediteran "meu zemljama" v. Sredozemno more
Meugorje (v. Hrasno Gornje)
Mesii
Metkovi, grad i luka na obali Neretve 20 km uzvodno od njezina utoka u Jadransko
more
Mezopotamija, podruje u jugozapadnoj Aziji izmeu rijeka Eufrata i Tigrisa
Mihaljevii, selo kod Sarajeva
Mijatovci (v. Nevesinje), zaseok
Mili (Arnautovii), lokalitet kod Visokog s franjevakom crkvom posveenom sv. Nikoli,
grobnom i krunidbenom crkvom Kotromania. Arheoloki je utvren grob kralja Tvrtka
I. Kotromania, a dri se da je tu pokopan i ban Stjepan II. Kotromani
Miljanovii (v. Kapavica), pravoslavno groblje
Miljua Glavica, lokalitet u Fatnici
Mirkova kosa, lokalitet kod Kalinovika
Mirue, crnogorske
Mistihalj (v. rijeka Trebinjica)
Mletaka Republika (Venecija), od poetka XIII. st. vodea pomorska sila Mediterana
Mogorjelo, antiki arheoloki lokalitet nedaleko od apljine
Montserat (Montserrat), planina u Kataloniji, 60 km sjeverozapadno od Barcelone, s
benediktinskom opatijom i protenitem Majke Boje
Moravska, jezgra Velikomoravske drave uz koju je bilo vezano djelovanje brae irila i
Metodija

Morina Morine, seoce i planinski predio udaljen od Nevesinja oko 16 km zrane linije
na sjeveroistok
Mostar, najvei grad u Hercegovini, gospodarsko, kulturno i prometno sredite
Mrkonji Grad (v. Varcar Vakuf)
Muhainovii, selo kod Visokog. Tu je 1899. naena ploa s natpisom iz kojeg se vidi da
je ploa stajala nad ulazom crkve (do danas neotkrivene), koju je dao podii ban Kulin
Mujdii, Donji, selo kod ipova
Murano, otok kod Venecije, sjeveroistono predgrae Venecije
N
Nagoriin (sv.), pravoslavni manastir kod Kumanova, Makedonija
Napulj, grad u Italiji
Nekudina
Nekuk, lokalitet s nekropolom kod Stoca
Neretvanska kneevina, (Neretvanska krajina), primorje izmeu ua Neretve i Cetine u
Jadransko more
Neretva, rijeka
Nerezi, manastir u selu Gornom Nerezi, zapadno od Skoplja, Republika Makedonija, s
crkvom sv. Pantelejmona koju je dao podii car Aleksije Komnen 1164.
Neum (Klek), naselje na obali zaljeva Klek-Neum
Nevesinje (Nevesinjsko polje), grad u istonoj Hercegovini, 41 km jugoistono od
Mostara
New York, gospodarsko, prometno i kulturno sredite SAD-a
Niki, grad u Crnoj Gori
Nizozemska, (Kraljevina Nizozemska), drava u zapadnoj Europi
Nocera Umbra, malo naselje u Umbriji
Northamptonshire, pokrajina (grofovija) u sredinjoj Engleskoj
NJ
Njemaka, (Bundesrepublik Deutschland), drava
O
Ocrkavlje, lokalitet kod Miljevine u istonoj Bosni
Oevija, selo istono od Varea
Olovo, grad. Gospodarski procvat doivjelo tijekom XIV. i XV. st. U drugoj polovici
XIV. st. podignut je franjevaki samostan sv. Gospe koji je do unitenja 1687. bio jedno
od glavnih sjedita bosanskih franjevaca
Omi, primorski grad u Dalmaciji (Republika Hrvatska)
Opliii, seosko naselje (nekropola) 12 km jugozapadno od Stoca
Opraii, selo kod Rogatice
Osmaci (v. Zvornik)
Osmansko Carstvo, islamska drava koja je na vrhuncu moi (XV. XVI. st.) zauzimala
vei dio jugoistone Europe: Irak, Siriju, Izrael, Egipat, Sjevernu Afriku do Alira i
Arapski poluotok
Ostroac, mjesto na rijeci Neretvi nizvodno od Konjica
Ostrunica, mjesto u Slovakoj

Oanii, selo sjeveroistono od nekropole u Radimlji

P
Paderborn, mjesto odravanja crkvenog sabora 785. godine, grad u NordrheinWestfalenu, Njemaka
Pag, otok u Jadranskomu moru
Paganija (v. Neretljanska oblast)
Pale, gradi nedaleko od Sarajeva
Palermo, sredite istoimene pokrajine, najvei grad i luka na Siciliji
Panonija, antiki naziv za podruje kome je na sjeveru i istoku, od Beke ume do ua
Save u Dunav, bila granica desna obala Dunava; na jugu je granica bila neto junije od
Save i Kupe, dok je na zapadu graniila s Norikom
Papratsko, lokalitet kod Foe
Pariz, glavni grad, kulturno, intelektualno, politiko i gospodarsko sredite Francuske
Pavlovac, mjesto nekropole u blizini Sarajeva
Peljeac, poluotok
Perugia, grad u Umbriji
Pesaro, grad u Italiji
Petronije San, mjesto kod Bologne
Petrovo Selo
Petrovo polje (v. Rogatica)
Petrovnik (v. Opliii)
Piva, rijeka
Plaki, mjesto u Gorskom Kotaru u Hrvatskoj
Plazaljke, toponim u Cetini
Ploe (v. Opliii)
Pocrnje, katun kod Ljubinja
Podbreje, selo kod Zenice
Podgradinje (v. Hrasno Gornje)
Podrinje
Podunavlje, nizina uz Dunav. Zadire u vie europskih drava: Njemaku, Austriju,
Slovaku, Maarsku, Hrvatsku, Srbiju, Bugarsku, Rumunjsku, Moldaviju i Ukrajinu
Police, lokalitet kod Trebinja, naselje na lijevoj obali Trebinjice
Poljska, drava u sjeveroistonom dijelu srednje Europe, uz obalu Baltikoga mora
Popovo (polje), kraka oblast u istonoj Hercegovini
Premilovo polje (v. Ljubinje), naselje koje pripada Gleevcima u opini Ljubinje
Posavina, ravniarska oblast na sjeveru Bosne i Hercegovine
Potkuk (v. Bitunja Gornja)
Praa (Biskupina), naselje u dolini istoimene rijeke 35 km istono od Sarajeva
Preslav, glavni grad Prvog bugarskog carstva od 893. do 972. godine, jedan od
najvanijih gradova srednjovjekovnog jugoistoka Europe
Pridraga, mjesto kod Novigrada u Republici Hrvatskoj
Primorje
Proloac, otoi na Prolokom jezeru gdje je smjeten samostan
Puhovac, selo 12 km udaljeno od Zenice

Q
Quintanilla de las Vinas, mjesto kod Burgosa u panjolskoj
R
Rab, otok u Jadranskom moru u Kvarneru (Republika Hrvatska)
Radimlja, nekropola steaka u Vidovom polju kod Stoca
Radmilovia Dubrave, nekropola
Rama, upa
Raka (Srbija), srednjovjekovna drava
Raka Gora, lokalitet (nekropola) kod Mostara
Ravanjska vrata (v. Kupres)
Ravanjsko polje (v. Kupres), visoka kraka ravnica juno od Kupresa
Razii, lokalitet u upi Kom
Riica, selo kod Kraljeve Sutjeske
Riez, mjesto odravanja crkvenog sinoda 1285. godine
Riliko polje (v. Kupres)
Rim (Rimsko Carstvo)
Risovac (v. Blidinje)
Rogatica, grad u BiH
Rostovo (v. Novi Travnik)
Rotimlja, selo kod Stoca
Ruen, grad u Francuskoj
Rumunjska, drava u jugoistonoj Europi
Rusija, zemlja i dravna tvorevina u kojoj preteno ive Rusi
S
Salona, glavni grad rimske provincije Dalmacije (u blizini dananjeg Splita)
Samo (Samoa), otoje, drava u istoimenoj otonoj skupini (Polinezija, Tihi ocean)
Sapna (v. Zvornik)
Saraceni, ime kojim su u srednjem vijeku u Europi nazivali Arape
Sarajevo, glavni grad Bosne i Hercegovine
Seline, mjesto podno planine Velebit
Sirakuza (Siracusa), talijanski grad na istonoj obali Sicilije
Skadarsko jezero, najvee jezero na Balkanu smjeteno u zetsko-skadarskoj kotlini; Crnoj
Gori pripadaju 2/3 jezera dok 1/3 pripada Albaniji
Slano, naselje i luica u istoimenom zaljevu, 37,5 km sjeverozapadno od Dubrovnika
Slipii, selo kod Mostara
Slivno, lokalitet u Donjoj Neretvi
Slivno Ravno, selo u okolini Metkovia u Hrvatskoj
Sokol, utvrda na epan-Polju
Sokolac, manje gradsko naselje na Glasincu u istonoj Bosni
Sopoani, srpskopravoslavni manastir
Sopotnica, mjesto crkve hercega Stjepana Vukia Kosae kod Gorada
Spas (sv.), crkva i nekropola steaka kod vrela rijeke Cetine u selu Cetina
Srbija, drava

Srebrenica, grad u istonoj Bosni. Veliko rimsko rudarsko podruje Argentaria s

municipijem Domavia kao sredinjim gradskim naseljem
Srijemski Karlovci (Sremski Karlovci), grad na desnoj obali Dunava, Vojvodina
Staro Selo, mjesto nekropole kod Jajca
Steci, lokalitet u Rakoj Gori kod Mostara
Stipan-grad, lokalitet u Donjoj Zgoi
Stolac, gradi na rijeci Bregavi u istonoj Hercegovini
Ston, gradi na uskoj prevlaci koja spaja poluotok Peljeac s kopnom
Studenci, Gornji, opina Ljubuki
Subiak (Subiaco), mjesto u centralnoj Italiji gdje je u kolibi ivio sv. Benedikt
Sultii, mjesto kod Konjica, selo u upi Podhum itae, rodno mjesto Pave Anelia
Sutjeska, Kraljeva, stolno mjesto srednjovjekovne Bosne
Sveto Rimsko Carstvo

abanci (v. Trnovo), selo

abii, selo na jugoistonim padinama planine Bjelanice
avnik (v. Crna Gora)
epan-Polje, selo i predio kod ua Tare i Pive u Crnoj Gori
ehiti (ehitluci), muslimansko groblje
iroki Brijeg, mjesto u zapadnoj Hercegovini
uma trebinjska, kamenita zaravan od Trebinja do Poljica duga 23 km, prosjene irine 4
8 km i povrine oko 115 etvornih kilometara
vedska, drava na istonom dijelu Skandinavskog poluotoka
vicarska, drava u zapadnoj Europi
T
Takara
Takovo, selo, oblast, u okolici Gornjeg Milanovca u Srbiji
Tanoge, zaseok kod Stoca
Tara, rijeka
Tarin, mjesto u opini Hadii kod Sarajeva
Tasovii, gradi u opini apljina
Tesli, gradi u dolini rijeke Usore, 20-ak km jugozapadno od Doboja
Toplica (v. Hrasno Gornje)
Torian, utvrda u Lavi kod Travnika
Toulous, grad u jugoistonoj Francuskoj
Traani, naziv za oko 200 plemena trako-ilirske skupine Indoeuropljana, nastanjenih
oko 2000. godine prije Krista na podruju jugoistone Europe, izmeu Karpata, Egejskog
mora, Crnog mora te Vardara i Morave. Sredite im je bilo podruje dananje Bugarske.
Pod rimsku vlast doli su 46. godine.
Travnik, utvrda/grad u sredinjoj Bosni, jedan od najbolje ouvanih starih bosanskih
gradova
Travunija, jedna od najstarijih teritorijalno-politikih jedinica formiranih po dolasku
Slavena na Balkan, koja se prostirala: na jugu od Trebinja do Dubrovnika, na

sjeverozapadu preko Veliana do Gacka i Pive i na jugoistoku do Risna. U ovoj oblasti

nalazilo se pet gradova meu kojima i Trebinje
Trebeaj (v. Trnovo)
Trebinje, grad
Trebinjska upa
Trebinjica, rijeka-ponornica u Hercegovini, najvea u dinarskom kru
Treskavica, planina u junoj Bosni, jugoistono od Bjelanice
Trijebanj, naselje izmeu Stoca i Blagaja, mjesto srednjovjekovne nekropole i crkve
Miloradovia
Trilj, naselje u Republici Hrvatskoj, uz rijeku Cetinu
Trnovo, gradi u iroj okolici Sarajeva
Trstionica (Trstivnica), mjesto dvora bosanskih kraljeva u upi Sutjesci
Trusina, naselje upe itae Podhum
Turbe, vee naselje u okolini Travnika
Turovo
Turovi (v. Trnovo), selo
Tunica, planina izmeu Bukog blata i Duvanjskog polja
U
Ubosko, naselje i polje sjeverno od Ljubinja
Ugarska (Maarska)
UNESCO, Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu
Uskoplje (v. Trebinjska upa), selo
Uzdolje, selo
V
Varcar Vakuf (v. Mrkonji Grad)
Vare, rudarski grad, 46 km sjeverno od Sarajeva i 77 km istono od Zenice
Varoite, selo u okolici Rogatice, u blizini srednjovjekovne utvrde Bora
Veii, selo kod Kotor Varoi
Velebit, planina u Hrvatskoj
Vele, planina u zapadnoj Hercegovini istono od Neretve i Mostara
Veliani, selo, nekropola u Popovom polju istona Hercegovina
Veliko jezero, lokalitet ispod Ljeljena na Visoici iznad Konjica
Veliki Varadin, grad u Transilvaniji
Velimlje (v. Crna Gora), vee naselje i centar podruja Banjana
Ventimiglia, grad i morsko kupalite uz francusku granicu u zapadnoj Italiji
Vidovo polje
Vidotica
Vidoka utvrda
Vidotak
Visoica, lokalitet iznad Konjica
Visoko, grad u sredinjoj Bosni
Vlahovii, selo u iroj okolici Ljubinja
Vran-planina, nalazi se na podruju opine Tomislavgrad, na pola puta do Jablanice,
juno od Ramskog jezera.

Vranjevo Selo, selo na podruju opine Neum, uz staru cestu Metkovi-Dubrovnik

Vrbas, rijeka u Bosni, desna pritoka Save, duga 253 km
Vrhbosna, srednjovjekovna upa oko izvora rijeke Bosne i jezgra srednjovjekovne
bosanske drave s gradovima Vrhbosna, Hodidjed i Kotorac
Vrhpolje (v. Trebinje), selo
Vrse
Vruica, selo u okolici Teslia u blizini poznate istoimene radioaktivne banje
Vrulja
Vrutci, selo kod vrela rijeke Bosne sa srednjovjekovnom crkvom sv. Stjepana
Prvomuenika
Vukovsko polje (v. Kupres)
W
Winchester, povijesni grad u junoj Engleskoj
Wrzburg, grad i luka na rijeci Majni u sjeverozapadnoj Bavarskoj
Y
Yorkshir (Yorkshire), grofovija u sjeveroistonoj Engleskoj
Z
Zabre (v. Kiseljak), selo u gornjem toku rijeke Lepenice u okolici Kiseljaka
Zabre (v. Bitunja Gornja), zaseok
Zabre (v. Tarin)
Zaborani, lokalitet kod Konjica gdje se nalazio dvor Radia Sankovia
Zadar, grad u Dalmaciji (Republika Hrvatska)
Zakuk (v. Bitunja Gornja)
Zaplanik
Zaseok (v. Zvornik)
Zavala, kultno sredite upe Popovo
Zec-Planina
Zenica, industrijski grad u sredinjoj Bosni
Zgoa, Donja, nekadanje selo, danas periferija grada Kaknja
Zgunja, mjesto na lijevoj obali Drine, u iroj okolici Srebrenice
Zvornik, utvrda/grad u istonoj Bosni na lijevoj obali Drine

akovo, selo kod Trebinja u jugoistonom dijelu Popova polja

epa, selo u istonoj Bosni u opini Rogatica smjeteno na istoimenoj maloj rijeci koja
utjee u Drinu
ia, srpskopravoslavni manastir s glavnom crkvom sv. Spasa kod Kraljeva u Srbiji
itomislii, manastir s crkvom Blagovetenja na Neretvi juno od Mostara
Kazalo izradili: Dubravko Lovrenovi i fra Anto Cvitkovi