TITOVI istoriari i novinari, karijeristi i zanesenjaci, koje injenice nisu mnogo interesovale,

decenijama su govorili da je on do kraja Drugog svetskog rata veoma malo znao ne samo
ta se stvarno deava u Jasenovcu, ve i o masovnim pokoljima ustaa nad Srbima i o
stvarnom karakteru nacistiko-faistike Nezavisne Drave Hrvatske (NDH). To je samo po
sebi nelogino, jer je on najvei deo Drugog svetskog rata, od kraja 1941. do kraja maja
1944, proveo na teritoriji NDH, a i od maja do kraja 1941, dok se nalazio u Srbiji, znao je
kako su ustae u NDH organizovale lov na Srbe.
Krajem tog meseca, on je u depei svom "Dedi", kako je zvao Staljinovu Kominternu,
moskovsku centralu svih komunistikih partija u svetu, prvi put pomenuo ustae. One su,
kako je rekao, samo od aprila do kraja maja 1941. streljale i poklale hiljade Srba, a "po
selima NDH strijeljano je na stotine Srba, seljaka i radnika bez ikakvog razloga". Tvrdio je da
su Hrvati toliko ogoreni zbog toga to su ustake vlasti "Srbima i Jevrejima oduzele sva
prava da nije iskljueno da zbog toga u Hrvatskoj doe do sukoba izmeu ustaa i naroda".
DO SUKOBA nije dolo ni do kraja rata, a Tito je tih dana o karakteru NDH obavestio i
lanstvo svoje partije. Rekao je da taj reim predstavlja samo "aicu frankovake
gospode", pri emu je mislio na pristalice hrvatiziranog Jevrejina, srbofoba Josipa Franka,
koji je, uz hrvatskog ekstremistikog politiara Antu Starevia, bio uzor i pretea ustaa.
Tvrdio je i da poglavnik NDH Ante Paveli protiv sebe u Hrvatskoj ima "itavu radniku
klasu", ak "99 posto hrvatskog naroda". To je bilo veliko preterivanje, jer se u takvim
okolnostima ne bi mogao odrati na vlasti ni do kraja 1941, a kamoli sve do kapitulacije
Nemake. A pogotovo ne bi mogao, sve do nemake kapitulacije, ostati najverniji saveznik
Adolfa Hitlera izvan nacistike Nemake.
Uostalom, ta "aica" je krajem 1941. narasla na oruanu silu od 262.326 boraca. A strah
od te "aice" bio je toliki da u Hrvatskoj, za sve vreme rata, nije zabeleen nijedan javni
protest protiv bestijalnih ustakih klanja srpske dece, ena i staraca!
Tito jo sredinom aprila 1941. apelovao na svoje simpatizere da "sauvaju svoju
hladnokrvnost". I tvrdio da se ba tada, kada je Jugoslavija morala da kapitulira, i kada su
hrvatski naci-faisti ve proglasili NDH, "narodi Jugoslavije, ukljuivi i veinu Hrvata,
herojski bore za svoju nezavisnost protiv mnogobrojnih neprijatelja", a tada se protiv
faizma u Hrvatskoj nije borio niko. A ni u Jugoslaviji tada nije bilo nikakvih borbi, zemlja je
ve bila kapitulirala, Mihailovi se sa ostacima jugoslovenske vojske potucao po Bosni i
sporadino borio protiv Nemaca.
DRUGI put Tito je u svom obraanju "Dedi" pomenuo ustae 23. avgusta 1941. godine. Javio
im je da su ustae "samo kod Sanskog Mosta poubijale oko hiljadu ena, dece i staraca", da
su "sela Omarska i Piskavica potpuno istrebili", da su stotine mrtvih i ranjenih seljaka
"bacale u jame i zatrpavale", ali iz samo njemu znanih razloga nije rekao da su ustake
rtve bili Srbi.
Zloin kod Sanskog Mosta, koji se tada, kao i gotovo cela Bosna i Hercegovina, nalazio u
sastavu NDH, bio je mnogo vei od brojki koje je on pominjao.
Ustae su samo u Sanskom Mostu 2. avgusta 1941. streljale oko 800 ljudi, a u nekoliko
narednih dana u okolini ovog mesta u zapadnoj Bosni pobijeno je jo 2.200 Srba. U
oblinjem Prijedoru, 3. avgusta ustae su likvidirale 700 Srba, a u selima Omarskoj i
Piskavici jo nekoliko stotina Srba.
SAMO dve nedelje posle slanja ove depee, Tito je 8. septembra 1941, u "Biltenu" svog
glavnog taba koji je uglavnom distribuiran njegovim simpatizerima u Srbiji, drugaije
govorio o ustakim zloinima nad Srbima. Pisao je da je "pod noem Pavelieve ustake
bande poginulo stotine hiljada Srba: ena, djece i staraca".
Krajem leta 1941, i u Beogradu, u kome se Tito tada nalazio od maja 1941, uveliko se znalo
o koncentracionom ustakom logoru u Jasenovcu, koji se sa svojim stratitima i drugim
logorima smrti prostirao ak na 210 kvadratnih kilometara. A znalo se o masovnim ustakim
pokoljima i bacanju hiljada ivih Srba u krake jame irom Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Znao je to i Tito, ali ni u mnogobrojnim depeama koje je tada slao svom moskovskom
"Dedi", niti u obraanju sopstvenim pristalicama u Jugoslaviji, nije pominjao ni Jasenovac ni
druge ustake logore.
TITO tek 4. aprila 1942. godine javlja Moskvi da se "najstraniji koncentracioni logor u
Hrvatskoj nalazi u Jasenovcu". Rekao je da je "delat Paveli", a ne NDH, "u ovaj
koncentracioni logor bacio vie od 10.000 najboljih sinova Hrvatske", ne pominjui da je u

Jasenovcu zatoeno najvie Srba iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a pogotovo nije

spominjao da su oni oterani u ovaj logor smrti zato to su Srbi. Izvestio je i da je od tih
10.000 "najboljih sinova Hrvatske ostalo svega jo hiljadu i po ivih ljudi", a da su "svi ostali
bili podvrgnuti uasnim muenjima i ubijeni". A na kraju je dodao kako "same ustae
priznaju da je od poetka njihovog dolaska na vlast u Hrvatskoj ubijeno pet stotina hiljada
ljudi, veinom Srba"!
USTAKE logore Tito je drugi put pomenuo tek pet meseci kasnije, 15. septembra 1942,
kada je svom "Dedi" javio da su njegovi borci iz logora Jastrebarsko kod Zagreba oslobodili
"600 [srpske] djece s Kozare". etiri dana kasnije, ispravio se, govorei da je osloboeno
"900 kozarake djece, a ne 600, a istina je da su partizani tada iz logora u Jastrebarskom
spasili 272 kozaraka deteta".
U drugoj depei Tito je, dodvoravajui se svojim moskovskim efovima, napisao kako su ova
kozaraka deca, koja tad verovatno nisu ni znala za Staljina, bila spremna da za Staljina, svi
do jednoga, izginu:
- Ustae su ih (u logoru) podvrgavali muenju i htjeli da ih vaspitavaju u duhu faizma. Kada
je faistiki andarm-vaspita naredio da uzviknu "ivio Paveli!", iz djejih redova zaorilo
se "ivio Staljin!". Na pitanje ko je to uzviknuo, sva djeca su podigla ruke!
II
SREDINOM 1942. Titova vojska je na Kozari doivela jedan od najveih poraza u celokupnom
Drugom svetskom ratu. Potpomognute Nemcima, ustae su samo u jednom selu na Kozari
zaklale 450 civila, "uglavnom ena i djece". Jednog dana masakrirali su 500 ranjenih
partizana, a partizani su likvidirali 283 zarobljenih ustaa.
Ustae su za vreme ofanzive na Kozaru, u Jasenovac i druge logore NDH odvele desetine
hiljada Kozarana, meu kojima je bilo i nekoliko hiljada dece. Do sada je poimenino
popisano 33.398 pobijenih kozarakih Srba stradalih u ovoj ustakoj operaciji, koja je trajala
35 dana.
NA ovu tragediju uticala je i injenica da partizanske komande Banije i Slavonije, odakle se
oko 30.000 ustaa i Nemaca, sa avionima i tenkovima, ustremilo prema Kozari, o tome
uopte nisu obavestile krajike partizane.
U kaznenoj ekspediciji na Kozaru uestvovao je i nacistiki obavetajni oficir Kurt Valdhajm,
koga e Paveli zbog zasluga u ovoj operaciji odlikovati Srebrenom kolajnom kralja
Zvonimira. Titov reim e Valdhajma posle rata proglasiti ratnim zloincem, a 1968. e ga
odlikovati Ordenom jugoslovenske zastave s lentom!
U LETO 1942. Tito je znao mnoge pojedinosti o masovnim ustakim zloinima nad Srbima u
NDH, jer su izbeglice iz okoline Duvna u julu te godine detaljno informisale glavnog
propagandistu Vladimira Dedijera o masovnim zloinima ustaa nad Srbima. Pored ostalog, i
o tome kako su ustae u Kavurmi kod Duvna bacile u jednu duboku jamu 40 zavezanih Srba,
u Puicu 20, Redepovki izmeu 300 i 400, u Prologu u Livanjskom polju 473 Srbina.
- Ni pas iz tih sela nije ostao - izvetavale su izbeglice iz okoline Duvna.
POSLE jednomesene inspekcije u zapadnoj Bosni, Titu je o zloinima ustaa tih dana
referisao i Milovan ilas:
- Ono to sam vidio tog jutra (u selu Urija u zapadnoj Bosni), a o emu sam i itao i sluao,
tako me je zapanjilo svojim uasom. Sve je to ipak izgledalo drugaije nego kada se ita.
Najprije smo kraj puta, pod kronjom ogromne kruke, naili na dva seljaka. Leali su na
travi, u hladu. Ubijeni su u potiljak, kurumi su izili ispod desnog uha i otvorili rane, tako
velike da je iz njih iscurio mozak. Tu je ubijeno jo est seljaka.
- Poli smo dalje putem, s obje strane ivice od ljeskovog bunja i paprati, i, najednom,
nasred puta, deset-dvanaest leeva. ini mi se samo dva sredovjena ovjeka. Ostalo ene,
djevojke, djeaci, djeca. Na tri-etiri koraka od ove gomile krvi i mesa - kolijevka prazna, bez
pelena, bez djeteta, sa slamom uvotanom od djeije mokrae. inilo se da je slama jo
topla od djeijeg tijela. Dijete je lealo u gomili leeva. Ali glava je bila zdrobljena, bez
poklopca, bez kapi krvi u upljoj lobanji. Mozak - da li tog djeteta? - upravo malo guste bijele
kae, lealo je pored glave, s komadima mesa. Dijete bez lobanje.
- I ostali leevi bili su unakaeni.
- Krenuo sam dalje. Na raskru dvadeset pet do trideset leeva, bijahu tu dvije majke s
djecom, s dojenadima.

- Jedan sedamdesetogodinji starac luta po kui ispreturanih stvari i izlomljenog posua. U

sobi dva mrtva sina i ena. Mlai sin lei nasred sobe, prosuta mozga.
- I tako redom od kue do kue. ivih nema da sahrane mrtve.
- U cijelom biu kod mene, a sigurno i kod svih: ne vrijedi ivjeti na ovom svijetu dok ima
ljudi koji rade takva neovjetva.
SEPTEMBRA 1942, ako ne i ranije, Tito i njegovi najblii saradnici znali su praktino sve i o
tome ta se deava u Jasenovcu.
O tome su ih nairoko obavestili lider hrvatskih komunista Andrija Hebrang i njegov
saradnik Mladen Ivekovi, koje su ustae septembra 1942, sa tridesetak drugih logoraa,
pustile iz Jasenovca u zamenu za oslobaanje dvojice ustakih funkcionera.
Ivekovi je opisao neke od najpotresnijih scena u Jasenovcu:
- Nema pera koje bi bilo u stanju opisati strahote i uasnu atmosferu Jasenovca.
- Mjeseca juna i jula u Jasenovcu su se obavljale masovne likvidacije idovskih ena i djece.
Transporti su dolazili iz logora u akovu i Staroj Gradiki. Vagoni sa rtvama stajali su na
pruzi pred logorom esto puta vie dana. Bila je strana ega, ene i djeca umirali su u
vagonima bez vode i bez hrane. Zapomaganje i pla djece "Vode, vode", "Ubijte nas!", znale
su vikati oajne majke i ene. Odgovor je bila ustaka psovka.
- Gledao sam kako iz vagona unose ljenice djece; gledao sam iznemogle i izbezumljene
majke i nemonu preivjelu djecu kako pod udarcima ustake toljage posru na putu za
Gradinu, u smrt.
- Svako vee donosili su grobari pred magazine haljine, rublje, cipele i druge stvari ena i
djece koji su ubijeni maljem po glavi.
- Kako je uasan i jezovit bio koncert koji su Cigani jedne nedjelje mjeseca juna [1942]
priredili zatoenicima i sebi! Uprava logora je Cigane i druge zatoenike nagonila da
prireuju koncerte...
- Koncert je odran u doba kad je klanje Cigana bilo u punom jeku. U logoru su se jo kretale
zaplaene i uasnute grupice Cigana, a meu posljednjima i jedan ciganski zbor pjevaa i
sviraa. Pjevali su due, pjevali su sa suzama u oima, pjevali su svima nama i nebu u
bezumnoj nadi da e ih pjesma njihova spasti od smrti.
- Kako su se demonski cerekali ustaki delati, koji su se vjerovatno ve naslaivali kako e
ciganske lubanje pucati pod udarcima krvavog malja!... Drugog dana odvedeni su na
klanicu.
JEDAN od najokrutnijih jasenovakih koljaa bio je fratar Katolike crkve Miroslav Filipovi,
kome je Paveliev poverenik za sve logore u NDH Vjekoslav Luburi, zbog "majstorstva" u
klanju logoraa, 1942. dodelio i drugo prezime - "Majstorovi".
Zagrebaki Jevrejin, koji je u Jasenovcu proveo 44 meseca, svedoio je o jednom od
najmonstruoznijih zloina fra Sotone, kako su u Jasenovcu zvali fra Filipovia Majstorovia:
- Sveeniko lice fra Majstorovia, obuenog u elegantno odijelo, naminkanog i
napudranog, u zelenom lovakom eiru, sa nasladom je posmatralo rtve. Priao je djeci,
ak ih je i pomilovao po glavi. Drutvu se prikljuio Ljubo Milo i Ivica Matkovi. Fra
Majstorovi ree majkama da e biti krtenje njihove djece. Oduzeli su majkama djecu, a
dijete koje je nosio fra Majstorovi u svojoj djeijoj nevinosti milovalo je naminkano lice
svoga ubojice. Majke, izbezumljene, nude svoje ivote traei milost za maliane.
- Dvoje djece su metnuli na zemlju, dok je tree baeno kao lopta u zrak, a fra Majstorovi,
drei u ruci bode okrenut prema gore, tri puta je promaio, dok je etvrti put, uz alu i
smijeh, dijete ostalo nataknuto na bode. Majke su se bacale po zemlji upajui kose, a kad
su poele strahovito vikati, ustaki straari 14. osjeke satnije odveli su ih i likvidirali. Kad je
sve troje djece tako svirepo stradalo, tri dvonone zvijeri su meusobno davale novac, jer
izgleda da su se kladile tko e prije nataknuti dijete na bode.
III
NOVEMBRA 1942. Titova zagrebaka prijateljica Vanda Novosel, koja je nekoliko meseci
1942. provela u Jasenovcu, svedoila je Titovim bliskim saradnicima o onome to je videla
svojim oima:
- U junu (1942), u logor je dola njemaka komisija za odailjanje radnika na rad u
Njemaku. Uzimali su pravoslavne mukarce i ene.
- Tada je poelo sistematsko istrebljivanje pravoslavki, "ienje" onih koje Njemcima nisu
bile potrebne za rad. Ubijali su sve ene starije od 50 godina, zatim one koje nisu bile

zdrave i one koje nisu htjele da ostave djecu u djejem logoru u Staroj Gradici. Sve ostale
odailjali su i dalje u Njemaku.
- Nije potrebno posebno isticati kako su sve te ene pravoslavke izgledale. Dovoljno je kad
se kae da su te ene gladovale ak i po dva mjeseca, sa po jednim obrokom na dan.
- DJECA su najveim dijelom ve poumirala. Preostala djeca su bila pregledana od lijenika i
bolesna su se odvajala. Bilo je odvojeno vie od 70 odsto djece... Za vrijeme svakog
pregledavanja umiralo je dnevno po tridesetoro djece. Djeca koja su bila odvojena kao
bolesna bila su poubijana u dva navrata.
- Prvi put su ustae zaklale oko hiljadu djece uoi imendana Ante Pavelia (1942), a drugi
put su oko 1.200 djece zaguile novopronaenim otrovnim plinom - ciklonom.
- Zdravu pravoslavnu djecu odvojenu u logoru poeli su odgajati u ustakom duhu. Djeca su
stupala, pozdravljala uzdignutom rukom i pjevala ustake pjesme. Za najmanji prekraj
dobijala su batine remenom i gladovala su.
- U djejem logoru pojavile su se zarazne bolesti: pjegavac, trbuni tifus, difterija, arlah,
gria. Ponovno su djeca poela masovno umirati.
- Posredstvom Crvenog kria bolesna djeca prevezena su u Zagreb u zaraznu bolnicu. Od
ovog transporta djece umrla su u bolnici sva, to jest oko stotinu djece. Od drugog
transporta, oko 80 djece, ostalo je ivo svega dvoje.
Zato je Vanda Novosel izbegla da pomene nacionalnu pripadnost srpske dece i srpskih
ena i devojaka, ostae bez odgovora, ali injenica da je i u jednom i u drugom sluaju, kao
komunistkinja, pominjala samo versku pripadnost, mogla bi da govori o izvesnoj distanci
koju je imala prema Srbima.
AVGUSTA te 1942. u Jasenovcu je zabeleena jedna od najveih drama. Jerko Marii, jedan
od najogrezlijih ustakih glaveina, poslao je jednog dana na klanje u Gradinu oko 4.000
ljudi. Pred poetak masakra, etvorica koljaa koje je posle klanja u Jasenovcu ekalo
peeno prase, a najvrednije i Pavelieva odlikovanja, opkladili su se ko e zaklati vie
logoraa.
O tome svedoi jedan od najkrvolonijih jasenovakih koljaa ile Frkovi, alijas Mile
Friganovi, koji je za veoma kratko vreme zaklao hiljadu ljudi:
- Obuzeo me te veeri neki neobini zanos; inilo mi se kao da sam na devetom nebu ispovedao se on posle klanja jasenovakom psihijatru dr Nedeljku Zecu.
- Nikad u ivotu nisam osjetio takvo blaenstvo, i ve poslije nekoliko sati zaklao sam 1.000
ljudi, dok su ostali jedva stigli da zakolju po 300 - 400.
- I TADA, dok sam bio u najveem zanosu, sluajno sam bacio pogled u stranu i tu ugledao
jednog postarijeg seljaka koji s nekim neshvatljivim mirom stoji i spokojno gleda kako ja
koljem i kako se rtve u najveim mukama preturaju. Taj njegov pogled nekako me
presjekao: uinilo mi se kao da sam se iz onog najvieg zanosa najednom skamenio i nisam
mogao da se maknem.
- Zatim sam otiao do tog seljaka i od njega saznao da je on neki Vukain od Klepaca kod
apljine, kome su u kui sve poubijali, a njega s nekih umskih radova poslali u Jasenovac.
On je sve to govorio s nekim nedokuivim mirom, koji je mene tee pogaao nego sva
stravina kuknjava oko nas.
- Gledajui i sluajui ga, u meni se najednom razbuktala elja da mu mir i spokojstvo
razbijem najsvirepijim muenjima i da u njegovim mukama, bolu i koprcanju povratim zanos
i blaenstvo uivanja. Izdvojio sam ga i stavio na jedan panj. Naredio sam mu da vikne:
"ivio poglavnik Paveli!", a ako to ne kae da u mu odsjei uho. Vukain je utio. Otkinuo
sam mu uho. Nije rekao ni rijei. Ponovo sam mu rekao da vie "ivio Paveli!" ili u mu
otkinuti i drugo uho. On je i dalje utio. Otkinuo sam mu i drugo uho. Vii "ivio Paveli!" ili
u ti otkinuti nos. A kad sam mu i po etvrti put zapovjedio da uzvikne "ivio Paveli!" i
zaprijetio da u mu noem izvaditi srce iz grudi, on me pogledao i, uperivi pogled nekako
kroz mene i preko mene, polako i razgovjetno mi je dobacio:
- Radi ti, dijete, svoj posao!
- Poslije svega, te njegove posljednje rijei potpuno su me izbezumile, skoio sam i iskopao
mu oi, isjekao mu srce, preklao grlo od uha do uha i nogama ga sjurio u jamu. Ali tada je i
u meni neto prepuklo i te noi nijesam vie mogao da koljem. Pero Brzi je pobijedio, jer je
zaklao 1.350 logoraa, i ja sam mu bez rijei platio opkladu. Od te noi nemam vie mira.
SVETI arhijerejski sabor Srpske pravoslavne crkve proglasio je 1998. Vukaina Mandrapu
Svetim muenikom, koji se svake godine obeleava 29. maja.

Na katoliki Boi 1941. ustaa Ljubo Milo u Jasenovcu je to ubio to zaklao 27 Srba iz
Pakraca. Nekoliko meseci kasnije Milo je postao upravnik jasenovakog logora.
Prvog januara 1942. u Jasenovcu su ustae maljevima ubile 66 Srba, a narednog dana u
jednoj jasenovakoj baraci ubijeno je etrdesetak bolesnih i iznemoglih logoraa, a
maljevima su pobili njih 136.
Jednog proleenog jutra 1942. ustae su 200 Srba iz jasenovakog logora odvele u oblinje
polje i tako ih zakopale da su im iz zemlje virile samo glave. Nekoliko puta su preko njih
preli drljaom i valjkom i vedra ela vratili se u logor.
- Dogodine emo imati lijepu etvu Srba, jer smo ih danas posijali! - hvalili su se vinovnici
ovog zloina.
JASENOVAKI logor su i same ustae zvale "logorom smrti". S razlogom:
- Cilj formiranja logora bio je taj da se izvri likvidiranje Srpstva kao cjeline - svedoio je
neposredno posle rata komandant koncentracionog logora Jasenovac Ljubo Milo.
Taj cilj je ostvarivan tako sistematino da je 27. aprila 1942. iz "glavnog stana poglavnika"
irom NDH poslata okrunica u kojoj je reeno da sabirni i radni logor Jasenovac u svako
doba moe primiti "neogranieni broj zatoenika"!
Objanjenje ove na prvi pogled nelogine tvrdnje da neki, ma koliko veliki, a prostorno ipak
ogranieni logor, moe primiti "neogranieni broj zatoenika", krije se u usmenoj direktivi
da se hiljade zarobljenih Srba, Jevreja, Roma i Hrvata-antifaista ubijaju i pre nego to kroe
u Jasenovac. A kad to nije izvodljivo, no pred dolazak novih zatoenika vre se masovne
egzekucije i oslobaa prostor za prijem novih stradalnika.
Uprava jasenovakog logora, u kome je u poetku bilo stalno zaposleno od 70 do 80, a
kasnije ak 200-300 grobara, esto je ive Srbe trpala u jedan veliki kotao ispod koga su
loili vatru, pa "od njih nije ostajalo nita, osim pepela".
Jednog dana, krajem 1942, logora dr Josip Riboli iz Zagreba, u crnoj rupi Jasenovca, logoru
III-c, ugledao je najstraniji prizor:
- est-sedam logoraa osuenih na smrt glau na vatri su pekli ljudsko meso! Od drugova
koji su prethodne noi umrli odrezali su noge i ruke i pekli ih na vatri da se time nahrane.
Malo podalje od njih leale su odrezane glave i ostali komadi tijela, koje su odbacili.

IV
U PROLEE 1942. Krunoslav Draganovi, profesor bogoslovskog fakulteta u Zagrebu, doveo
je u Jasenovac specijalnu meunarodnu komisiju, koja je trebalo da ispita da li ustae
"postupaju humano sa logoraima". Meu lanovima komisije najvie je bilo zvaninika
Vatikana. Posle tronedeljnih priprema uprave Jasenovca da aranira lanu sliku logora, ak i
organizovanja jedne generalne probe, lanovi komisije su dva dana razgledali logor i
zakljuili da je u Jasenovcu "sve u najboljem redu"!
Tri godine kasnije Draganovi je, zahvaljujui svojim vezama u Vatikanu, organizovao da
Paveli iv i zdrav doe u Rim, a odatle je uspeo da svojim "pacovskim kanalima" u Junu
Ameriku prebaci i Pavelia i Jozefa Mengelea i druge najokorelije zloince. Dvadesetak
godina kasnije Draganovi se vratio u Jugoslaviju i u njoj mirno proveo ostatak ivota, do
1983. godine.
O nevine rtve Jasenovca Tito se jo vie ogreio u sluaju Antuna Akamovia. Zbog
zasluga u prisilnom prevoenju Srba na katoliku veru i drugih usluga koje je uinio za NDH,
njega je tokom Drugog svetskog rata Ante Paveli odlikovao "ordenom reda za zasluge velered sa zvezdom", a maja 1959. Tito ga je nagradio Ordenom bratstva i jedinstva prvog
stepena!
O ZBIVANjIMA u Jasenovcu Titovi borci su zvanino neto odreenije saznali tek krajem
1942. Tada je Titova "Borba", koja je izlazila u jednom selu kod Bosanskog Petrovca, najavila
tampanje svog specijalnog izdanja:
- Uskoro izlazi iz tampe broura "Jasenovaki logor", koja otkriva najstranije zloine
ustakih zlikovaca u ovom ratu.

Broura je bila napravljena na osnovu potresnih iskaza desetak logoraa iz Jasenovca, koji
su uspeli da pobegnu iz logora. tampana je na ezdesetak stranica omanjeg formata
12h16,5 sm, a svedoenja jasenovakih logoraa priredio je krajiki novinar Nikola Pavli.
Titova "Borba" je 16. decembra javila da je "izala iz tampe broura o neuvenim zloinima
ustaa u logoru Jasenovcu, gdje je pobijeno 300.000 dua".
Iz ratne arhive Partije saznajemo da je knjiica tampana u tirau od 2.000 primeraka, a da
je u Srbiju poslat samo jedan!
LIKVIDIRANjE SRPSTVA KAO CELINEOd dolaska ustaa na vlast njihove glaveine nisu krile
da je glavni cilj stvaranja svih logora u NDH "bilo likvidiranje srpstva kao cjeline". I da je taj
"plan stvoren ve za vrijeme emigracije" u Italiji, pre Hitlerove okupacije i komadanja
Jugoslavije. Zato su ustae, na kunim pragovima, u Jasenovcu i petnaestak drugih logora
smrti i oko hiljadu jama irom Hrvatske i Bosne i Hercegovine zaklale, ubile i ive bacile u
jame nekoliko stotina hiljada Srba, proterali 180.000, a samo do prolea 1943. na katoliku
veru nasilno preveli 240.000, odnosno 250.000 Srba. To Tito nije pominjao ni u jednoj svojoj
depei poslatoj u Moskvu. Isto kao to ni svoje moskovske patrone, a preko njih ni svetsku
javnost nikad nije obavestio o odluci Ante Pavelia od 12. jula 1942. da u NDH formira tri
deja logora smrti, to je bio jedinstven sluaj u celoj Evropi.
U BROURI je opisano kako su logorai toliko mueni glau da su neki od njih "iz izmeta
kupili i jeli zrna graha", kako je u Jasenovcu osnovan krematorijum u koji su ustae "bacali
ive i poluive ljude", kako su ustae klali logorae, ubijali ih maljevima i gvozdenim
ipkama, kako su u polnom organu jedne nesrene logoraice otresali pepeo i gasili
cigarete, sekli logoraima ui, jednom detetu vadili oi pred njegovom majkom, pekli ljude,
pili krv zaklanih logoraa.
Jedan zagrebaki Jevrejin pominjao je i broj jasenovakih rtava. Rekao je da je za nepunih
godinu dana, od kraja 1941. do jeseni 1942, "kroz Jasenovac otprilike prolo od 200.000 do
300.000 ljudi", a da je od toga broja "na slobodu puteno jedva 20-30 ljudi".
PREMA ovom izvoru, do kraja 1942. "hiljade i desetine hiljada Srba, Srpkinja i njihove djece
izdahnulo je pod noevima i maljevima jasenovakih zvijeri", a "hiljade hrvatskih i
muslimanskih rodoljuba palo je od (ustake) plaenike krvnike ruke".
Prireiva broure naveo je da se "rauna da su u Krapju i Uicama (stratitima pored
Jasenovca) zatrpane desetine hiljada leeva", a da je na glavnom jasenovakom stratitu,
"u Gradini, u crnoj Gradini (u severnoj Bosni, odnosno Republici Srpskoj), zatrpano i do
dvjesta hiljada".
Tri meseca kasnije, kada su njegovi borci oslobodili Biha od ustaa, Titov Operativni tab za
Bosansku Krajinu izdao je saoptenje u kome je reeno da su ustae "za vrijeme svoje
vladavine (Bihaom) ubijali stotine hrvatskih i muslimanskih rodoljuba". Iako su ustae u
ovom gradu ubile ak 3.000 Srba, daleko vie nego "hrvatskih i muslimanskih rodoljuba",
Operativni tab Bosanske Krajine nije ih ni pomenuo!
PO ODLASKU ustaa iz Bihaa otkriven je podatak da su oni, pored oko 3.000 bihakih Srba,
za neto vie od godinu dana u okolini Bihaa ubili jo 9.000 Srba. Samo jedan ustaa Juso
Paagi ubio je 2.000 Srba! Neke od svojih rtava kasapio je sekirom.
Kad su ga partizani uhvatili, Jusuf Paagi je Titovim saradnicima priznao da je uestvovao i
u najveem pokolju u ovom kraju, na planini Garavici, na kojoj su hrvatske i muslimanske
ustae zaklale oko 8.500 Srba.
- Pokolj je - priao je on - trajao oko 20 noi.
O Paagievim zloinima Titovim saradnicima svedoio je i oevidac Mehmed Mii:
- Jusuf je dolazio kod mene u kafanu s krvavim noem. Meho Salihodi, zvani Strani,
dolazio je s ljudskim mozgom na ramenu i traio rakiju uz "ovo meze"... Frankovac Nikita
Vivkovi je na korzu pokazivao djevojkama u jednoj ruci odsjeeno uvo, u drugoj odsjeen
nos.
- Najgoru sam stvar vidio kad je Mujo Matijevi, kafedija iz Vrhpolja, odsjekao jednom
seljaku kaiprst i dao mu da ga pojede. Seljak je stavio taj svoj odsjeeni prst u usta, a
poslije mu je Matijevi odsjekao i drugi prst.
Zbog ovih udovinih zloina, Titovi borci su tih dana u Bihau osudili na smrt i streljali oko
stotinu ustaa.
KRAJEM 1942, osam meseci posle prve, Tito i njegov Centralni komitet su u Moskvu poslali
drugu, poslednju depeu u kojoj su pomenuli logor smrti u Jasenovcu. Podatak je utoliko
vaniji ako se zna da je Moskva veinu Titovih depea objavljivala preko sovjetske radio-

stanice Slobodna Jugoslavija, jedne od najjaih u Evropi, a mnoge je svojim razgranatim

obavetajnim kanalima irila po svetu.
U depei je reeno da "ustaki sadizam ide tako daleko da su u Jasenovcu izgradili lomau i
na njoj spalili ive ljude", a opisani su i neki od najjezivijih ustakih zloina. Recimo, kako su
ustae na jasenovakoj lomai spalile dvojicu bezimenih komunista i jednu nepoznatu
komunistkinju, a pomenuto je i kako su jasenovaki delati pred oima jedne majke njenom
"djetetu iz kolijevke vadili oi". Reeno je i kako su ustae u Jasenovcu ubile dve "mlade
Hrvatice" i kako su streljali i spalili jednu mladu radnicu, ali meu opisanim sluajevima
monstruoznih ustakih zloina nije se nala nijedna srpska rtva. Niti je reeno da Srbi ine
najvei broj jasenovakih stradalnika.
V
KRAJEM 1942, osam meseci posle prve, Tito i njegov Centralni komitet su u Moskvu poslali
drugu, poslednju depeu u kojoj su pomenuli logor smrti u Jasenovcu. Podatak je utoliko
vaniji ako se zna da je Moskva veinu Titovih depea objavljivala preko sovjetske radiostanice Slobodna Jugoslavija, jedne od najjaih u Evropi, a mnoge je svojim razgranatim
obavetajnim kanalima irila po svetu.
Iz poslednje depee koju su Tito i Centralni komitet Jugoslavije, krajem decembra te 1942.
godine, poslali svom "Dedi" u Moskvi moglo bi se zakljuiti da je on imao razliit odnos
prema srpskim, hrvatskim i muslimanskim rtvama u NDH.
U ovom dokumentu je navedeno da su etnici Drae Mihailovia "pobili oko 2.000 dua u
hrvatskim i muslimanskim selima sreza prozorskog, konjikog i vakufskog". Reeno je i da
su ustae "prvi puta zaklali oko 1.000 djece uoi imendana Ante Pavelia, a drugi puta su
oko 1.200 djece zaguili novopronaenim otrovnim plinom - ciklonom", ali iz neobjanjivih
razloga izostavljen je podatak da se i u prvom u drugom sluaju radilo o srpskoj deci. A pre
toga je, opisujui zloine etnika, s pravom reeno da se radilo o hrvatskim i muslimanskim
rtvama.
NI LOGOR Gospi-Jadovno, u kome je samo za 132 dana njegovog postojanja ubijeno i u
okolne velebitske jame-bezdanke baeno vie od 30.000 ljudi, meu kojima je bilo najvie
Srba, Tito u svojim izvetajima poslatim u Moskvu nije nijednom pomenuo.
Isto kao to ni u jednoj od nekoliko hiljada ratnih depea razmenjenih sa Moskvom i
Slobodnom Jugoslavijom nije pominjao kako su ustae u desetine krakih jama masovno
bacale hiljade ivih Srba, a samo u jednu, prebilovaku, prvih dana avgusta 1941. gurnule
su 606 srpske dece, ena i mukaraca.
Ni u jednoj depei nije govorio ni o masovnim likvidacijama dece u Jasenovcu i drugim
logorima i genocidnim stratitima u NDH, u kojima je, "prema dosad utvrenim podacima,
stradala najmanje 60.234 deteta, meu kojima je najvie ubijeno srpske dece - 42.791".
TITO ni u jednoj od oko 2.000 depea koje je poslao svom "Dedi" i Slobodnoj Jugoslaviji nije
govorio ni o razaranju hiljada srpskih domova i bogomolja irom NDH. A u srezovima
Otoac, Brinje, Ogulin, Glina, Kostajnica, Dvor na Uni i Bosanska Krupa uniteno je vie od
50 odsto srpskih kua, u srezu Graac vie od 70, a u srezovima Lapac, Korenica, Gospi,
Biha, Cazin i Vrgin Most porueno je i spaljeno 90 odsto srpskih kua.
Gornjokarlovaka eparhija je 1940. imala 440.000 pravoslavnih kua, a 1945. bilo ih je
samo 240.000. U ovoj eparhiji uniteno je 188 od ukupno 220 crkava, a upotrebljivo je
ostalo samo etrnaest. Od 189 srpskih crkava u Lici, Baniji i Kordunu, ustae su unitile 173,
a ostalih 16 bilo je opljakano. U Eparhiji zahumsko-hercegovakoj unitene su bile sve
crkve i manastiri, Eparhija banjaluka ostala je bez 100.000 Srba, a arhijerejsko
namesnitvo u Bosanskoj Dubici je sa 32.687 dua, koliko je imalo 1940, na kraju rata spalo
na 13.286 ljudi.
U NEZAVISNOJ Dravi Hrvatskoj je izvren i veliki zloin i nad svetenstvom Srpske
pravoslavne crkve. U Eparhiji zvorniko-tuzlanskoj za vreme rata ustae su ubile 40
svetenika, u bosanskom delu Eparhije dalmatinske 20 svetenika, a u Eparhiji
gornjokarlovakoj likvidirali su 70 svetenika. Iz ove eparhije proterano je 86, a posle rata u
svoje manastire vratilo se samo 17 svetenika. Od 21 episkopa, koliko je ih je bilo uoi
proglaenja NDH, kraj rata je u svojim eparhijama doekalo samo njij devet, a ostali su bili
proterani ili ubijeni ili zatvoreni. Tokom rata iz Hrvatske su proterana 334 svetenika Srpske
pravoslavne crkve, 254 popadije i 467 svetenike dece.

Povrh svega, ustae su umorile i jednog mitropolita i trojicu episkopa, a Nemci jednog
episkopa. Jedan mitropolit i jedan episkop umrli su od posledica ustakog terora, po jednog
su uhapsili i internirali Nemci, Italijani i Albanci, a nacisti su ve na poetku rata izolovali i
patrijarha Srpske pravoslavne crkve Gavrila Doia, koji e kraj rat doekati u Dahauu.
U DEPEAMA slatim za Moskvu, "Dedi" i Slobodnoj Jugoslaviji, ni u jednoj Tito nije pomenuo
da su muslimani u Prijedoru, Sarajevu, Mostaru, Banjaluci, Bijeljini i Tuzli izmeu 23.
septembra i 12. novembra 1941. godine, za razliku od Hrvata, objavili posebne rezolucije u
kojima su osudili i ogradili se od ustakih zlodela prema Srbima.
Nije pomenuo ni protest estorice muslimanskih prvaka Banjaluke, koji su 12. novembra
1941. potpredsedniku Pavelieve vlade Daferu Kulenoviu skrenuli panju kako hrvatske
ustae ire ratni poar izmeu Srba i muslimana u Bosanskoj Krajini:
- Mi znamo dosta primjera gdje su ustae pristupale klanju i ubijanju pod fesovima na glavi.
To je bilo u Bosanskom Novom, gdje su etiri kamiona ustaa dola pod fesom na glavi,
udruili se sa muslimanskim oloem i izvrili klanje hriana u masama.
- Isto se desilo u Bosanskoj Kostajnici, kad je na isti nain i za jedan dan poklano 862
hriana. I u Kulen-Vakufu isto tako su uradili. Tu je poklano 950 hriana, to je dalo povoda
za osvetu etnika od 6. rujna (septembra) kada je popaljen Kulen-Vakuf i gdje je glavom
platilo 1.350 muslimanskih ljudi, ena i djece.
Bosanski muslimani inili su 30 odsto celokupne ustake vojske, musliman je bio doglavnik,
dvojica muslimana su bili potpredsednici vlade NDH, njihovi sunarodnci vodili su etvrtinu
ministarstava NDH, a bosanskih muslimana je bilo i meu ambasadorima i na svim drugim
vanim mestima u ovoj nacistiko-faistikoj tvorevini.
RE USTA SE VEZIVALA ZA SRPSKE USTANIKE
IRONIJOM sudbine, re usta(a) potie od rei ustanik. Prvobitno se vezivala za Srbe u
Hercegovini i Hercegovaki ustanak protiv Turaka. O tom nazivu svedoi i Nacrt zakona za
hercegovake ustae naslov knjige Petra Karaorevia, potonjeg srpskog kralja: "Dnevni
zapisi jednog ustaa o bosansko-hercegovakom ustanku 1875-1876. godine".
Izraz se upotrebljavao i u drugim srpskim krajevima. Re ustaa je u tom znaenju koristio
jo Vuk Karadi u svojim delima za srpske ustanike.
Hrvatska ustaka organizacija bila je klerofaistika i teroristika, osnovana 1929. godine
radi stvaranja Nezavisne Drave Hrvatske oruanim sredstvima i njenog otcepljenja od
Kraljevine Jugoslavije.
Njihova ideologija je bila meavina faizma, nacizma, hrvatskog ultranacionalizma i
katolikog verskog fundamentalizma.
VI
U NEKIM proklamacijama s prvog zasedanja Antifaistikog vea narodnog osloboenja
Jugoslavije, odranog krajem 1942. u Bihau, teko je nai bar zrno principijelnosti u
Titovom odnosu prema Srbima i Hrvatima. AVNOJ je tada pozvao Hrvate da ustanu "protiv
etnika, ustaa i okupatora", a Srbe da "odluno, snano i slono udare protiv faistikih
osvajaa, protiv etnikih i ustakih izdajica".
Da ova formulacija nije bila sluajna, vidi se i iz Titovog poziva Srbima i Hrvatima iz
februara 1943, da jo vie rasplamsavaju graanski rat u zemlji. Srbima je tada poruivao
da "unitavaju etnike, jer se u njihovim rukama nalazi ustaki no", a Hrvatima da se bore
protiv "okupatora i etnika", a tek na treem mestu i protiv ustaa.
MESEC kasnije, marta 1943, Tito je saradnju s Hitlerovim i Pavelievim zvaninicima o
razmeni zarobljenika, zapoetu u drugoj polovini 1942, uzdigao na vii nivo. Razgovori su
obuhvatali ne samo razmenu zarobljenika, ve i privremeno primirje u veem delu Bosne i
Hercegovine i du pruge Zagreb-Beograd, koja je prolazila pored Jasenovca. U prvoj polovini
marta te godine Tito je nacistikim izaslanicima u NDH, a preko njih i reimu Ante Pavelia,
pismeno ponudio primirje, koje bi on iskoristio da se "u obostranom interesu" obrauna sa
svojim "glavnim neprijateljima" - etnicima.
Za protivuslugu, Tito od Nemaca nije zahtevao nita. Jedino je molio Nemce da vlastima
NDH naloe da mu iz zatvora puste predratnu ljubavnicu Hertu Has, inae majku njegovog
mlaeg sina Mie, i nekoliko drugih pristalica. Za tu uslugu ponudio je da oslobodi 25
zarobljenih nemakih vojnika, jednog nemakog majora, sve zarobljene jugoslovenske
Nemce folksdojere, a Paveliu je ponudio oslobaanje posade jednog ustakog aviona i oko

stotinu oficira, podoficira i slubenika NDH, a Italijanima 615 Musolinijevih vojnika,

podoficira i oficira.
TITOVU delegaciju u ovim superpoverljivim razgovorima s Nemcima i predstavnicima NDH,
organizovanim u Gornjem Vakufu, sainjavali su lan Politbiroa CK KPJ Milovan ilas,
komandant Prve proleterske divizije Koa Popovi i vodei partizanski obavetajac Vladimir
Velebit, a pored Hitlerovih izaslanika, pregovorima o primirju povremeno je prisustvovao i
Paveliev izaslanik, inspektor ermak. Nemci su razgovorima pridavali toliki znaaj da je
zbog njih u zabit Gornji Vakuf doleteo ak i general Aleksandar fon Ler, koji je 6. aprila 1941.
komandovao nemakim razaranjem Beograda.
Ubeujui prisutne u svoje iskrene namere, Titovi emisari su izjavili da se NOVJ "ne bori
protiv hrvatske drave (NDH) i ni u kom sluaju protiv Nemaca, ve iskljuivo protiv
etnika". Precizirali su da su se partizani borili protiv Nemaca "samo kada su nas nemake
snage napadale".
PREKO svojih emisara, Tito je hitlerovcima ponudio i otvorenu kolaboraciju:
- Partizani su spremni da sa orujem u ruci istupe protiv svakog neprijatelja na kojeg Nemci
ukau, pa isto tako i protiv Engleza prilikom iskrcavanja (na Jadransko more).
- Molimo da se sve ovo dri u tajnosti.
Kad su se uverili u ozbiljnost Titovih namera, Nemci su predloili da se pregovori podignu na
vii nivo. Tito je to prihvatio, pa su ilasa i Velebita avionom prebacili u Zagreb, na
viednevne razgovore s Hitlerovim poslanikom u NDH Zigfridom Kaeom i s nacistikim
generalom Glezom fon Horstenauom.
U razgovorima uprilienim krajem marta 1943, uz prisustvo italijanskih i ustakih
predstavnika, Titovi pregovarai su rekli da Titova vojska "nema vie nikakvog povoda da se
bori protiv nemake vojske, niti da nanosi tete nemakim interesima u itavoj zemlji". I da
je "spremna da bez ikakvih protivusluga" obustavi neprijateljstva u Slavoniji i istonoj Bosni.
AUTOMATSKI, to je znailo obustavu neprijateljstava ne samo prema Nemcima, ve i prema
NDH, jer su obe ove oblasti bile u sastavu NDH.
Da bi dokazao da misli ozbiljno, Tito je 29. marta svom partijskom povereniku za Bosnu i
Hercegovinu, Srbinu Isi Jovanoviu, naredio da se partizani istone Bosne "ne sukobljavaju s
Nemcima" i da protiv njih "ne preduzimaju ma kakve akcije", ve da se bore samo protiv
"etnika Drae Mihailovia".
Pre nego to ga je u pratnji jednog nemakog oficira predao efu komunista BiH, Velebit je
sa ovim Titovim nareenjem upoznao oficire Obavetajnog odeljenja 718. nemake divizije
u Sarajevu!
Pretposlednjeg martovskog dana 1943. Tito je i tabu bosanskog korpusa, najjae svoje
jedinice u BiH, naredio da ne sme "praviti nikakve akcije" ne samo protiv Nemaca, ve ni
protiv domobrana i ustaa NDH. I da "svu svoju borbu upotrebi protiv etnika", a da se bore
protiv ustaa samo ukoliko ih napadnu.
U ISTO vreme, Koa Popovi je jednoj svojoj brigadi naredio da se "nipoto ne sukobljava s
nemakim trupama", a petnaestak dana kasnije Tito je Popoviu javio da se i dalje "ni po
koju cijenu" ne uputa u borbu s Nemcima.
Tih dana Tito je partizanskim formacijama u Slavoniji naloio da svojim diverzantskim
grupama "s mjesta narede da ne vre diverzije na prugama, a osobito ne na pruzi BeogradZagreb".
To je odgovaralo Nemcima zbog slanja vojske i oruja na sovjetski front, a ustaama zbog
zatite njihovih logora u Jasenovcu i Staroj Gradiki.
Tek 23. maja 1943, Tito je svojim jedinicama u Slavoniji dozvolio da mogu ponovo da vre
diverzije na pruzi Beograd-Zagreb.
TAKTIZIRANjA u borbi protiv ustaa bilo je i godinu ranije, kada je Tito partizanima u istonoj
Bosni naredio da zbog obrauna s Mihailoviem "izbegavaju borbu sa ustaama".
ak i septembra 1943, pola godine posle pregovora u Gornjem Vakufu i Zagrebu, Tito je
glavnom tabu svojih snaga u Hrvatskoj poruivao:
- Neke jae borbe s Nijemcima izbjegavati dok ne doe do jae demoralizacije kod njih.
To je automatski znailo i da njegove snage u Hrvatskoj obustave neprijateljstva i prema
39.000 Hrvata dobrovoljaca koji su kao borci 330, 373. i jedne Hitlerove SS divizije nosili
nemake uniforme.

Koliko su Titovi pozivi Hrvatima da se najpre bore protiv etnika, a tek potom protiv ustaa i
okupatora irile graanski rat meu Srbima u Hrvatskoj, a ili naruku i ustaama, pokazuje i
nacionalna struktura partizana u Hrvatskoj.
Krajem 1941. meu Titovim partizanima u Hrvatskoj nalazilo se 5.400 Srba, a samo 800
Hrvata, a u oruanim snagama NDH, Hrvata je bilo dve stotine puta vie nego u
partizanima! Krajem 1942, meu partizanima je bilo 15.100 Srba, a 5.280 Hrvata, a krajem
leta 1943, pred kapitulaciju Italije, odnos je bio 19.500 Srba i 10.500 Hrvata. I krajem 1943,
kad je Tito matao da bi, posle masovnog prelaska domobrana na njegovu stranu,
"procenat Hrvata u naim jedinicama u Hrvatskoj mogao uskoro nadmaiti Srbe", Srba je
meu partizanima bilo znatno vie nego Hrvata. Odnos se promenio tek krajem 1944, posle
saveznikog iskrcavanja u Normandiju, kada je u Titovoj vojsci u Hrvatskoj bilo 73.327
Hrvata, a Srba 34.753, ali poto su Srbi tada predstavljali tek estinu stanovnitva Hrvatske,
onda je njihovo uee i dalje bilo nekoliko puta vee od hrvatskog.
U Bosni i Hercegovini, Srbi su i pred kraj rata, u prolee 1944, inili "ogromnu veinu
partizana" u odnosu na Hrvate i muslimane zajedno.
VII
U PROLEE 1944, Tito je u jednom svom opirnom lanku, poslatom u Moskvu, nelegitimno
drugo zasedanje AVNOJ-a u Jajcu, na kome nije uestvovala ni polovina izabranih delegata,
pretvorio u legitimno. Tvrdio je da je "na plenumu", kako je nazvao ovaj skup, "uestvovalo
240 delegata iz svih krajeva nae zemlje", a ne 142, koliko ih je stvarno bilo.
Njegovi moskovski sponzori su ovaj lanak sa srpskohrvatskog preveli na engleski, ruski,
bugarski, albanski i niz drugih jezika i preko svojih obavetajaca objavili ga u Sovjetskom
Savezu, SAD i Velikoj Britaniji, a maja 1944. tampan je i u Jugoslaviji. Tako je poluistina o
legitimnosti zasedanja AVNOJ-a u Jajcu veoma brzo obila svet i stalnim ponavljanjem sve
vie postajala nesporna injenica.
U tom svom tekstu Tito je pomenuo i odluku "da e poslije rata narodi na slobodnim
izborima sami rijeiti pitanje monarhije i definitivnog dravnog ureenja", a iz onoga to
dalje kae vidi se da narod nema o emu ni da odluuje:
- Danas mi imamo svoju pravu narodnu vladu koju je narod sam izabrao!
IDEJA vodilja ovog Titovog teksta bila je da pokae kako je iskljuivi krivac za graanski rat
u zemlji Draa Mihailovi, a da je on, Tito, od prvih dana rata u svemu to je radio bio u
pravu.
Toliko se ustremio da dokae i jedno i drugo da nije ni primetio kako je sam sebi i u jednom i
u drugom sluaju pucao u nogu.
U ovom tekstu jo direktnije je priznao da je on izazvao graanski rat u Srbiji 1941. Rekao je
kako je "na vreme" saznao da etnici 2. novembra 1941. treba "u pet sati ujutro da se
okupe u jednoj umi, deset kilometara od Uica". I da je iz te informacije zakljuio da etnici
"spremaju oruani napad na Uice", pa je naredio da njegovi borci 2. novembra "u etiri
sata ujutru izvre protivnapad" na taj neizvreni etniki napad.
AUTOGOL, i to jo vei, postigao je kada je u istom ovom radu amerikoj, engleskoj i
sovjetskoj javnosti objanjavao kako je bio u pravu to je "narodni ustanak" 1941. digao na
vreme, "prije nego to je neprijatelj uspio sa svojim paklenim namjerama", a pritom je
dodao da je ustanak digao kada je neprijatelj na teritoriji NDH, "pomou zlikovakih ustaa,
unitio preko pola miliona Srba"! Evo, uostalom, kako ta udovina konstatacija integralno
glasi:
- Iz svega se vidi koliko smo bili u pravu to smo digli narodni ustanak odmah u poetku,
prije nego to je neprijatelj uspio u svojim paklenim namjerama. Neprijatelj je samo u roku
od tri mjeseca 1941. godine, u Hrvatskoj, Bosni, Hercegovini i Vojvodini, pomou zlikovakih
ustaa, unitio preko pola miliona Srba.
Najpre taj zloin nije poinio nikakav imaginarni neprijatelj, makar pod tim eufemizmom
mislio i na Nemce, ve su ga inile "zlikovake ustae".
SPORNI su i Titovi motivi da tvrdi kako su "zlikovake ustae", "samo u roku od tri mjeseca
1941", dok on nije "digao narodni ustanak", uspele da pobiju "preko pola miliona Srba".
Tree, ak i da su "zlikovake ustae" do Titovog "narodnog ustanka" stvarno pobile "preko
pola miliona Srba", kako to oni, onda, nisu uspeli u svojim "paklenim namjerama"?
Protivrean odnos prema ustaama Titovi najblii saradnici su, svakako s njegovim
odobrenjem, pokazali juna 1942. u selima na granici izmeu Hercegovine i Bosne. Opisujui

kako su Titovi borci u njegovom prisustvu kod Kalinovika iz zasede ubili 22 etnika, a
desetoricu ranili, Titov biograf Vladimir Dedijer pie kako su se partizani ponaali kad su uli
u tri oblinja ustaka sela:
- Zali su na teren gde ima ustakih elemenata - Rakitnica i Bjelimii, a u Lediima neka
ustaka straa. S etnicima smo zavrili u prvoj etapi puta.
- Jednog seljaka u ustakoj kapi uhvatismo u umi. Sela (Rakitnica, Bjelimii i Ledii) nalaze
se sat i po odavde. Poslali smo pismo tim selima da mi idemo svojim putem i da ih neemo
dirati.
TITO je ustae delimino amnestirao za zloine nad Srbima i poetkom januara 1943, kada
je metanima jednog podgrmekog sela rekao da "njemaki osvaja upotrebljava ustae
kao orue da pomou njih istrijebi sve Srbe".
U prolee te 1943. slinu poluistinu lansirali su i njegovi glasnogovornici u Srbiji, koji su
pisali kako su ustae "zajedno sa Nemcima poklale stotine hiljada nevinih Srba".
A istina je da su "krvolotva ustaa protiv pravoslavaca" u NDH, Nemcima, zapravo,
smetala, jer su im oteavala pacifikaciju Srbije, pa je jedan visoki nemaki zvaninik oficiru
za vezu NDH pri nemakoj komandi u Beogradu krajem 1942. saoptio da "Nemci nee
krvariti radi krive hrvatske politike". I da radi toga razmiljaju da "njemaka vojska okupira
Nezavisnu Dravu Hrvatsku".
Da su ustaka zverstva nad Srbima u sutini odgovarala Titu i njegovim najbliim
saradnicima, najbolje pokazuje pismo koje je Svetozar Vukmanovi Tempo 12. avgusta
1941. uputio efu komunista Bosanske Krajine uri Pucaru. Komentariui vest kako su
ustae u okolini Prijedora poklale 650 Srba, ena i dece, Tempo u ovom pismu kae:
- Mnogo vie me je zabrinula vijest da su okupatori ili na ukidanje ustake vlasti u Prijedoru
i da je itavu vlast u gradu preuzela regularna (domobranska) vojska NDH! Ukoliko okupator
pone stvarati stanje prema Srbima u kome e se prema njima primenjivati neki pravedniji
zakoni, to moe da pokoleba veliki dio seljakih masa i da ugrozi razvoj nae oruane
borbe!
GENERAL Ler je NDH nazivao umezom, a ni Fon Horstenau nije bio neniji prema ovoj
nakaznoj dravi:
- Od poetka ravo ustrojen, ustaki reim, sa svojom ludom politikom genocida i svojim
kriminalom, postao je simbol ove rune drave.
Herman Nojbaher, specijalni nemaki izaslanik za Balkan,bio je jo konkretniji kada je re o
Pavelievoj dravi:
- Hrvatski osvetniki pohod unitavanja pravoslavnih Srba spada u najuasnija masovna
ubistva tokom cele svetske istorije.
Nemaki generala Paul Bader je 20. marta 1942. svojim pretpostavljenim javljao kako su
Pavelieve ustae i Titovi borci spreili pokuaj majora Jezdimira Dangia, etnikog
komandanta istone Bosne, pripadnika revolucionarne organizacije Mlade Bosne, da istonu
Bosnu oslobodi od NDH i pripoji je Srbiji:
- Izmeu hrvatskih komunista, ustaa i nastupajuih delova proleterske brigade iz Crne
Gore, izgleda da je sklopljen sporazum po kome se ove grupe ne bore jedne protiv drugih.
Deset dana kasnije, izvetaj je bio jo konkretniji:
- Ustae, domai partizani i na kraju nastupajue bande iz Crne Gore bore se ovde rame uz
rame protiv borbenih srpskih snaga pod Dangievom komandom.
Deset dana posle ovog izvetaja, Bader je svoje pretpostavljene obavestio da je okonana
ustako-partizanska ofanziva na Dangieve borce:
- Izgleda da je etnika grupa Dangia teko razbijena u borbama s hrvatskim oruanim
snagama i ustaama, u sadejstvu s komunistima, tako da Dangi, po svoj prilici, nije u
stanju da postigne vie od lokalnih uspeha.
A 20. aprila 1942. Bader javlja da se "na srpsko-hrvatskoj granici (na Drini) partizani ne bore
protiv ustaa ve samo protiv Dangievih pristalica".
Za vreme borbi protiv Dangia "ustae su dva puta isporuile municiju partizanima".
VIII
MEU brojnim pozdravnim telegramima koje su venici Titovog AVNOJ-a krajem 1943.
poslali iz Jajca, bio je i onaj koji je upuen "zatoenicima faistikih tamnica i logora" u
porobljenoj Jugoslaviji.

Ve u prvoj reenici ovog dokumenta napravljen je previd. Reeno je da se AVNOJ obraa

onim Jugoslovenima koji su "pali u tamnice i koncentracione logore njemakih zloinaca i
njihovih ustakih i etnikih sudionika", a etnici ni tad ni u bilo kom drugom periodu rata
nisu imali nijedan koncentracioni logor. Nemci su u Jugoslaviji vodili samo logor Sajmite, na
levoj obali Save, u Beogradu, i logore u apcu i Niu, a preostalih petnaestak drale su
ustae na teritoriji NDH. Ovaj podatak je vaan i zbog toga to su Jasenovac i drugi ustaki
logori bili jedini u okupiranoj Evropi kojima nisu komandovali Nemci. I to su bili jedini u
Evropi u kojima su masovno ubijana i deca.
Malu senku na ovaj dokument baca i pretposlednja reenica u kojoj Tito i njegovi saradnici
obeavaju zatoenicima ustakih logora da e se i dalje "boriti protiv njemakih zlikovaca i
njihovih etnikih i ustakih najamnika". Pri emu su ustae, koje su najvei broj tih
nesrenika zatoile u svoje logore i masovno ih ubijale, navedene na poslednjem mestu.
LOGORAE Stare Gradike, Jasenovca i drugih ustakih logora u NDH posle zasedanja
Titovog AVNOJ-a u Jajcu prvi i jedini put tokom rata obasjalo je sunce. A kako i ne bi kad su
im Tito i njegovi najblii saradnici poruili da misle na njih, da "nisu ostavljeni i
zaboravljeni". I da se "herojska Oslobodilaka vojska naeg naroda pribliuje ili ve stoji
pred vaim tamnicama".
- Sa oduevljenjem smo primili pozdrav upuen svim zatoenicima ustakih logora sa
Drugog zasjedanja AVNOJ-a - uzvratili su zatoenici ustakih logora u Hrvatskoj,
Predsednitvu Titovog AVNOJ-a.
- Va drugarski pozdrav uvrstio je jo vie u nama vjeru da nismo zaboravljeni ni
preputeni naoj sudbini.
- Ponosni na velike uspjehe nae herojske Narodnooslobodilake vojske pod genijalnim
vostvom Marala Jugoslavije, naeg druga Tite, mi vam uz ovaj pozdrav upuujemo izraze
naeg oduevljenja i nae vjere u bliu konanu pobjedu.
- Hiljade naih najboljih drugova palo je od noa po ustakim klaonicama ili istrunulo od
gladi u memljivim samicama, ali nikakve muke nisu mogle da nas slome.
- Mi koje je zadesila najvea nesrea, to moe pogoditi borca, a to je da mora bez puke u
ruci, goloruk i bespomoan, svakodnevno gledati smrti u oi i trpjeti ponienja - mi smo
pratili paljivo i s pouzdanjem vau teku borbu, a nae su misli bile s vama u vaim
napredovanjima kao i u vaim uzmacima. S vama smo podnosili sva stradanja i djelili sve
slavne pobjede, a naa vjera u konani uspjeh nije nijednog asa bila uzdrmana.
- Naa vrua elja u ovim sudbonosnim danima jest da nam se jo jedanput prui
mogunost da zajedno s vama doprinesemo svoj udio u proganjanju, unitenju i kanjavanju
krvolonog okupatora i ustakih zloinaca koji su u svoje razbojnike i pljakake svrhe
iskoristili nesreu to je snala na narod kad je prljava vapska faistika izma uskrsnula
nau svetu zemlju.
- Pa i ako nam se ova vrua elja ne ispuni, ako nas ustake zvijeri u svom nemonom
bijesu goloruke u neravnoj borbi unite, mi emo do posljednjeg daha dijeliti s vama radost
konane pobjede, svjesni da e to biti poslednji znak ivota faistike nemani i da je doao
dan potpunog osloboenja napaene domovine.
- Ovaj veliki dan pribliuje se, pa ako ga mi ne doivimo, izruite nae pozdrave svima
onima koji budu sreni i dostojni uivati plodove naih zajednikih rtava.
- Imajui puno povjerenje u naeg Marala, druga Titu, i u vas, kao jedine predstavnike svih
naroda Jugoslavije okupljenih u AVNOJ-u, i znajui da ete mudrim rukovodstvom, a uz
pomo bratskog Sovjetskog Saveza i ostalih saveznika, sa uspjehom dovriti ovu teku
borbu, mi zahvaljujemo na poslanom pozdravu i kliemo: ivio AVNOJ.
BIBLIJSKA SLIKA SA DRINE
U ISTO vreme, u prolee 1942, Nemci i ustae, uz saradnju Rogatikog partizanskog
odreda, Glasinakog partizanskog bataljona i drugih partizanskih snaga, borili su se protiv
jedinica etnikog komandanta Jezdimira Dangia, lana revolucionarne organizacije Mlada
Bosna, koji se borio da Sarajevo i istonu Bosnu oslobodi od NDH i pripoji Srbiji. U zavrnici
ove bitke, Nemci i ustae su u Starom Brodu na Drini, 7. aprila 1942, pobili i u Drinu bacili
vie od 4.000 etnika i srpskih civila, koji su pokuavali da preu Drinu.
Meu onima koji su nameravali da se dokopaju Srbije bilo je i 320 srpskih devojaka, koje
su masakr svojih sunarodnika posmatrale sa jednog breuljka iznad Drine. Kad su shvatile

da ih ustae ne diraju, jer su planirali da ih pre klanja siluju, sve su poele da skau u
hladnu Drinu. Kad su ugledali taj biblijski prizor, Nemci su obustavili paljbu, a ustae su
nastavile sa klanjem preostale nejai.
Slino saveznitvo ostvareno je i oktobra 1943, kada su etnici posle oslobaanja Rogatice
i Viegrada od ustaa krenuli na Sokolac, poslednje ustako uporite pre Sarajeva. S lea
su ih napale Titove snage, a ustae i Nemci su pokrenuli ofanzivu na njihovu prvu borbenu
liniji i tako je Sokolac i dalje ostao u Pavelievim rukama.
OBEANjE da e ih uskoro osloboditi od ustakog noa, Tito i njegovi borci nisu ispunili. A
jasenovaki nesrenici su ozbiljno poverovali ovom i ranijim obeanjima Titovih boraca da
e ih osloboditi, pa su zbog toga jo 1942. formirali specijalnu udarnu grupu jasenovakih
logoraa koji bi pomogli Titovim borcima u njihovom oslobaanju. Grupu, koja je ubrzo
prerasla u organizaciju od 450 lanova, predvodili su dr Milo Bokovi i elektriar Remzija
Rebac.
O postojanju te udarne grupe, koja je nabavila i neto oruja, ak i bombi, Tito je bio
obaveten jo godinu dana pre odravanja "plenuma" AVNOJ-a u Jajcu.
Za sve vreme rata Tito je samo jedanput, i to operativnom tabu svojih pristalica u
Bosanskoj Krajini, u post skriptumu pisma pisanog 31. marta 1942. rekao da "ispitaju
mogunost eventualnog napada na koncentracioni logor u Jasenovcu". Tvrdio je da je u tom
logoru "bilo oko 10.000 naih(!) zatvorenika, a sada je ostalo svega jo oko 1.500 ivih
drugova".
NA KRAJU je rekao da bi "taj napad trebalo organizovati zajedno sa tabom iz Hrvatske", u
kojoj se Jasenovac nalazio, ali u Titovoj ratnoj arhivi uopte nema dokumenta iz koga bi se
moglo videti da je on tu naredbu izdao ili o tome bar obavestio tab svojih snaga u
Hrvatskoj.
est meseci kasnije, oktobra 1942, dvojica vodeih krajikih partizana Boko iljegovi i
Josip Maar predloili su svojim slavonskim kolegama da zajedno napadnu Jasenovac i Staru
Gradiku, ali Slavonci su taj predlog odbili. Rekli su da "te akcije za sada nisu mogue" i da
e to "doi u obzir malo kasnije", ali do kraja rata nije vie zabeleena nijedna slina
inicijativa, iako je jasenovaki logor uvalo samo 1.500 ustaa.
IX
U OSLOBAANjU Srbije od nje same, u jesen 1944, uestvovale su i dojueranje Pavelieve
ustae, pripadnici 369. "vraje" ustake pukovnije, koju je Crvena armija 1943. porazila kod
Staljingrada. Godinu dana kasnije, Sovjeti su im, uz Titovu saglasnost, predloili da se
pokaju to su s Nemcima juriali na njihovu zemlju, a da im Staljin i Tito zauzvrat omogue
da uestvuju u zavrnim operacijama u Jugoslaviji. Tito je Veljku Vlahoviu, jednom od
svojih moskovskih izaslanika, naredio da im preda ratnu zastavu, kojom e "uveliati slavu
Narodnooslobodilake vojske Jugoslavije".
I u nemakom pohodu na Staljingrad i u Staljinovom i Titovom oslobaanju i osvajanju
Srbije ovom jedinicom komandovao je isti ovek, vitez Marko Mesi, oficir predratne
jugoslovenske vojske, koji se 1941. prikljuio Pavelievim ustaama. Ponudio se Nemcima
da za njihov raun ratuje na Istonom frontu, pa je posle zavrene obuke ve krajem te
1941. uestvovao u borbama za Besarabiju i Ukrajinu. Od oktobra 1942. borio se za
Staljingrad, a nepuna tri meseca kasnije, 14. januara 1943, postavljen je za komandanta
369. pukovnije, ali su ga Sovjeti zarobili ve posle dve nedelje.
PRILIKOM opkoljavanja kod Staljingrada, svojim borcima je govorio:
- U vas su uprte oi nae domovine, budite svjesni da ovde izgraujemo temelje svoje
domovine. Ako doe as da ovdje moramo pasti, padnimo hrabro, kao junaci - kao Hrvati uvijek za Poglavnika i za dom spremni.
Slino je govorio i dan-dva kasnije, kad su njegovi ranjeni borci izvlaeni iz staljingradskog
grotla i avionom vraani u NDH:
- Pozdravite domovinu i kaite da je (369) legija izvrila svoju dunost prema Poglavniku,
Fireru i prema Hrvatskoj.
Godinu dana pre nego to ga je Tito promovisao u oslobodioca Srbije, Mesia je Hitler
odlikovao dva, a Paveli tri puta. Hitler eljeznim krstom drugog stepena i eljeznim krstom
prvog stepena, a Paveli Vojnikim redom eljeznog trolista etvrtog stepena, Vojnikim
redom eljeznog trolista drugog stupnja sa pravom na naziv Vitez i Velikim vitezom

hrvatskog eljenog krsta, ime je automatski stekao pravo da titula "vitez" postane sastavni
deo njegovog imena i prezimena.
PO POVRATKU iz Moskve u Rumuniju, Tito je Mesiu u Krajovi priredio i ruak, a samo
desetak dana poto je Mesieva vojska poela da "oslobaa" Srbiju, ispostavilo se da u
Mesievoj 369. ustakoj pukovniji, preimenovanoj u Prvu jugoslovensku brigadu, "ima
mnogo ustakih elemenata".
Tek tri meseca kasnije, 1. decembra 1944, Odeljenje zatite naroda, Ozna, pripremila je
strogo poverljivi dosije, u kome se pominje i zagrebaki "Hrvatski narod" od 27. juna 1943,
gde su objavljeni najvaniji biografski podaci o "Mesi Vitez Marku".
O Mesievom ustaluku i Pavelievim ordenima kojima ga je okitio, sasvim sigurno je, bar,
preko "Hrvatskog naroda", bio dobro upoznat i Ivan Krajai, glavni Titov i Staljinov
obavetajac u Zagrebu.
Titova vlast dozvolila je Mesievoj "vrajoj" pukovniji da mirno napusti Srbiju, a njeni borci
su se u NDH prikljuili Nemcima, s kojima su krajem januara 1945. zauzeli Metkovi,
apljinu i Gabelu.
POETKOM novembra 1944. Tito je svojim izaslanicima u Srbiji dozvolio da sa "politiki
dobro obraenim delegatima" poslednji u Jugoslaviji organizuju svoju propartizansku
Antifaistiku skuptinu narodnog osloboenja Srbije, ASNOS. Na etvorodnevnom
zasedanju u Kolarevoj zadubini u Beogradu Titovo izlaganje, koje je trajalo samo pet
minuta, delegati su dvanaest puta prekidali klicanjem i burnim i dugotrajnim aplauzima.
Komunistima Hrvatske obeano je da e Srbija "uloiti sve svoje snage za osloboenje svih
hrvatskih krajeva, isto onako kao i Hrvatska".
Zlatiborski prota Milan Smiljani tvrdio je da "nema nikakve opreke izmeu crvene zvezde
petokrake i njegovog crkvenog krsta", ve, "naprotiv, da ta zvezda petokraka sa zemlje na
nebo die njegov krst, die ga od srpskog Svetosavlja do Jevanelskog svehrianstva"!
Jedna nepismena seljanka iz Toplice izjavila je da joj je kod Kraljeva, ba kad je krenula na
ASNOS, poginuo sin, ali da se ona "nije vratila sa svoga puta da mu sveu zapali":
- Zapalio mu je sveu trgovac Prvulovi od Prokuplja, veliku sveu od 100 dinara, i hvala mu
na tome.
AANSKI student Dobrivoje Vidi, koji e pred kraj Titovog ivota dogurati i do predsednika
Srbije, oprostio je ustaama genocid nad Srbima iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i istonog
Srema:
- est stotina pedeset hiljada streljanih Srba u Bosni i Hercegovini, to je dug koji je srpski
narod platio za zloinaku politiku beogradskih vlastodraca!
Hrvatsku je u Kolarcu zastupao Titov stari partijski drug Andrija Hebrang, za koga genocid
nad Srbima, u kome su ustae ubile gotovo svakog petog Srbina u Hrvatskoj i Bosni i
Hercegovini, nije predstavljao nikakav poseban problem:
- Sprijeili smo ustake planove o pokolju Srba!
Mesec dana pre dolaska na ASNOS Tito je na Kardeljev predlog Andriju Hebranga smenio s
funkcije sekretara CK KP Hrvatske zbog "nacionalistikog zastranjivanja prema Srbima".
Nije se dao ni delegat iz Trstenika, koga e tridesetak godina kasnije srpski nacionalisti
proglasiti "ocem nacije":
- Ovo je svakako najvaniji datum u naoj istoriji!
PREDSTAVU kojom je reciklirana celokupna novija istorija Srbije, overio je Edvard Kardelj, a
jedan profesor Beogradskog univerziteta, preporuujui se novim vlastima, rekao je:
- Srbija je glavni stub reakcije na Balkanu i u itavoj Evropi!
Peat ovom skupu dao je jedan od najbliih Titovih saradnika, Sreten ujovi:
- Mi prvi put u istoriji stvaramo svoju roenu, voljenu zemlju!
- Nikad Srbija nije bila Srbija srpskog naroda kao to je danas!
- Srbija je dola na vlast tek kad je i Srbin posumnjao u srpsko ime!
Na skupu na kome je ustaama oproten genocid nad Srbima, i na kome je Srbija prvi put
postala "roena, voljena zemlja" srpskog naroda tek kad su srpski komunisti "posumnjali u
srpsko ime", Kosovo i Metohija i Sandak nisu ni pomenuti.
LANO SAOPTENjE O JASENOVCU
VIE od est meseci posle oslobaanja Beograda, 2. maja 1945, Titovi borci su uli u
Jasenovac. Jo veu senku na odnos Titovog reima prema najveoj ratnoj grobnici Srba
baca injenica da su njegovi borci uli u Jasenovac tek poto su ga ustae mirno napustile. I
tek poto su desetak dana sistematski zatirali tragove svog velikog zloina: otkopavali

posmrtne ostatke logoraa i spaljivali ih na lomaama, unitavali arhivu logora, ruili

zgrade, postrojenja i muilita na kojima su ubijali hiljade i hiljade svojih nikad izbrojanih
rtava, meu kojima je najvie bilo Srba, ali i mnotvo Jevreja, Roma i hrvatskih antifaista.
Jedan od retkih preivelih logoraa, in. Risto Stjepanovi, dva meseca po izlasku iz
Jasenovca, pred Zemaljskom komisijom za utvrivanje zloina okupatora i njihovih
pomagaa u Bosni i Hercegovini je izjavio:
- Svi mi u logoru smo eljno ekali da na napad partizana na logor i bili donekle i
pripremljeni za to, ali do tog oekivanog napada nikad nije dolo.
Veliku mrlju nad Jasenovcem jo vie je pojaao Titov generaltab, koji je 4. maja 1945, dva
dana po ulasku njegovih snaga u ve naputeni i potpuno devastirani Jasenovac, domaoj i
inostranoj javnosti obznanio da su njegove trupe "brzim prodorom na zapad zauzele i
oslobodile Jasenovac".
X
PREMA nemakim izvorima, nacionalna struktura stanovnitva nacistiko-faistike
Nezavisne Drave Hrvatske 1941. bila je: 52,51 odsto Hrvata, 30,63 odsto Srba, 11,14 odsto
muslimana, 2,39 odsto Nemaca, 1,19 Maara, 0,64 odsto Jevreja, 0,48 odsto Slovenaca i
nepoznat broj Roma.
Odnose Srba i Hrvata pred kraj Drugog svetskog rata jo vie su naruavali nesporazumi
oko Jasenovca. Ustae su 22. aprila i 1. maja 1945. do temelja sruili jasenovaki logor i
spalili arhivu, a jedino nisu uspeli da spale sve tek pobijene logorae i pe u ciglani, u kojoj
su spaljivali ive ljude.
- Na prostoru logora imali smo to vidjeti - svedoio je Pero estanovi, referent za
poljoprivredu i domainstva optine Jasenovac.
- Leevi po poljima i na svakom koraku, a kako je bilo proljee i suno, brzo su se tjelesa
raspadala.
- Leevi u logoru i na Savi (gde su ustae minirale lau punu logoraa) toliko su zaudarali da
se nije moglo proi ako ne stavi maramicu na usta.
Ono to nisu stigle da srue ustae, uradila je tek uspostavljena komunistika vlast u
Hrvatskoj. Naloila je da se do temelja ukloni zid oko jasenovakog logora, porue sve
straarnice i osmatranice, iane ograde i poljski bunkeri. Uskoro je sruena i ciglarska
pe, koju su ustae bile pretvorile u krematorijum.
Prilikom ekshumacije nekoliko grobnica pored Stare Gradike, aprila 1946, otkopano je 528
rtava, od kojih nijedna nije bila ubijna metkom, ve maljem, sekirom ili noem. Meu
rtvama se nalazila 371 ena, 107 mukaraca i 50 dece.
JEDNOG dana te 1945. Titov intimni prijatelj, ef hrvatske tajne policije, visoki sovjetski
obavetajac Ivan Krajai, poslao je dvojicu svojih agenata u zagrebaki dom Diane
Budisavljevi, poreklom Austrijanke, koja je za vreme Drugog svetskog rata iz ustakih
logora smrti spasla 15.336 dece. Uglavnom se radilo o srpskoj deci sa Korduna, Kozare i iz
srpskih sela pored desne i leve obale Save.
Bila je to jedna od najteih i najobimnijih humanitarnih akcija u ovom ratu, ne samo u
Jugoslaviji, ve i u celoj Evropi.
Za vreme spasavanja ili odmah po izlasku iz logora, od torture i bolesti, umrlo je 3.254
dece, a vie od 12.000 izbavljene dece preivelo je rat.
SPASENA deca bila su smetena kod mnogih hrvatskih porodica i u objektima Katolike
crkve, a neki i u zgradama u kojima su uslovi bili malo bolji od koncentracionih logora iz
kojih su spasena. Mnoga od ove dece vaspitavana su u hrvatskom i ustakom duhu, kako je
zahtevao Paveli, elei, tako, da zatre svaki trag o njihovom poreklu, veri i nacionalnom
identitetu.
KRAJAEVII agenti su od Diane Budisavljevi, navodno po nalogu hrvatskog Ministarstva
socijalne politike, traili da im preda celokupnu kartoteku o spasenoj deci.
- Kad moram predati kartoteku - govorila je spasiteljka - onda u mu (glavnom agentu) dati
sve. Kaem mu da sam oajno uvrijeena. Predajem kartoteku, biljenice za nalaenje
nepoznate djece, registar za fotografije i biljenicu s popisom osobnih oznaka na djeci.
- Znali smo da e sada mnoge majke uzalud traiti svoju djecu. Strano rastajanje u
logorima, dugogodinja enja za njima u Njemakoj (gde su majke ove dece u
zarobljenitvu), a sada nee nai svoje najdrae.

Tako je onemoguena identifikacija velikog broja spasene dece i njihov povratak svojim
kuama, a mnogima i vraanje svom nacionalnom i verskom identitetu.
DVADESET godina kasnije, poetkom jula 1966, na otvaranju spomenika u Jasenovcu nije se
pojavio glavni domain, predsednik Sabora Hrvatske Ivan Krajai, koji je umesto u
Jasenovac otiao u oblinji Lipik u lov. Po zavretku lova u Jasenovcu pripiti Krajai je
predsedniku borake organizacije Srbije, Radisavu Nedeljkoviu, koji je predvodio delegaciju
Srbije na otvaranju jasenovakog spomenika, rekao:
- Malo smo vas ovdje pobili!
Titov intimni prijatelj nikad nije pozvan na odgovornost zbog ove vie nego skandalozne
izjave.
TITO je 27. jula 1952, na godinjicu jednog od najteih ustakih zloina nad Srbima, u Glini,
u kojoj su ustae 29. jula 1942. zaklale oko hiljadu Srba, izvrio istorijsku reviziju i ono malo
istine o genocidu nad Srbima u NDH. Pavelia je formalno nazvao zverju, ruglom i
izdajnikom, ali je odgovornost za genocid nad Srbima, Jevrejima i Ciganima, izvren u NDH,
skinuo s lea ove zloinake drave i pripisao ga nemakom okupatoru!
DRUGI, nita manji greh poinio je tako to je, tom prilikom, NDH okrivio samo za likvidacije
"na stotine i hiljade ljudi"! Time je samom sebi skoio u usta, jer je deset godina ranije,
1942, u "Biltenu" svog Vrhovnog taba, pisao da su ustae samo "na Kordunu, u Lici, Bosni i
Hercegovini", ne raunajui Baniju, Slavoniju, zapadni Srem i druge oblasti Hrvatske,
"popalili hiljade sela i varoi i poubijali stotine hiljada nedunih stanovnika ovih oblasti". U
jesen 1945. tvrdio je da je u "stranim klanjima Srba u Hrvatskoj izginulo stotine i stotine
hiljada ena, djece i ljudi", da su ti zloini "uli za vjeita vremena kao najvea mrlja u
historiju hrvatskog naroda", a da je logor u Jasenovcu bio "najstranija ljudska klaonica". Ali
opet nije mogao bez blefa, govorei da su ustae u Jasenovcu "podjednako unitavali i Srbe
i Hrvate"!
TREI, jo vei previd Tito je tog dana napravio u Glini, kada je pokuao da za nezapamene
ratne masakre oslobodi ogromnu veinu ratnu maineriju NDH, koja je krajem 1941. imala
262.326 ustaa i domobrana. Uinio je to tako to je genocidu dao klasno, a ne nacionalno
obeleje, tvrdei da za te strane masovne zloine nisu krivi "ljudi iz naroda", ve ustae pojedinci "koji su htjeli da se bogate i da vladaju na raun naroda"!
PORED "nacionalistikog zastranjivanja prema Srbima" Titovog glavnog ratnog poverenika
za Hrvatsku, Andrije Hebranga, podozrenje prema Srbima, koji su bili glavni nosioci
antifaistikog pokreta u Hrvatskoj, nije krio ni nominalni ef partizanskog dela Hrvatske,
Vladimir Nazor. On je jo 1944. "kao Hrvat i predsjednik hrvatske drave" traio da se ak i
u "Biltenu" Titovog poverenitva za informacije, koji je tada izlazio u Hrvatskoj, zabrani
upotreba srpskog, a da se svi tekstovi tampaju na hrvatskom jeziku. Nazivajui srpski jezik
"jezikom beogradske arije", on je efu Pres-biroa Poverenitva za informacije Prvoslavu
Vasiljeviu otvoreno rekao:
- Nas Hrvate to vrijea i mi neemo jezik beogradske arije. Dok ste ovdje na naoj
teritoriji imate da piete hrvatski, a kad odete u Srbiju piite i govorite kako god hoete,
mene se to nita ne tie.
XI
JEDNA od najotunijih stranica jasenovake tragedije svakako je licitiranje brojem rtava,
koje traje, evo, ve punih 75 godina. Manipulacije su najpre zapoele same ustae, koje su
se jo tokom Drugog svetskog rata hvalile da u zaklale ak milion Srba, Ljubo Milo,
komandant logora u Jasenovcu, govorio je o "par stotina hiljada ljudi", a njegov kolega fra
Miroslav Majstorovi Filipovi, zvani Sotona, pominjao je "oko pola milijuna Srba". Jedan
preiveli logora tvrdio je da se "broj moda kree i do milijun i pol ljudi", drugi da "prelazi
jedan milijun", trei da je "usmreno najmanje 800.000", etvrti da je "kroz logorake knjige
prolo 840.000 pobijenih ljudi, ena i dece".
Anketna komisija Zemaljske komisije Hrvatske za utvrivanje zloina okupatora i njegovih
pomagaa maja 1945. zakljuila je da je u Jasenovcu "nasilno usmreno otprilike 1.400.000
ljudi". A Zemaljska komisija Hrvatske za utvrivanje zloina okupatora i njegovih pomagaa,
prijavila je Meunarodnom sudu u Nirnbergu da je u Jasenovcu ubijeno 600.000 ljudi.
CRNOGORSKI general pukovnik Velimir Terzi bio je siguran da je u Jasenovcu "ubijeno
najmanje 1.000.000 Srba, a crnogorski publicista dr Radomir Bulatovi pisao je da je "u

Jasenovcu stradalo 1.110.929 ljudi, ena i djece". Herman Nojbaher, opunomoeni Hitlerov
ministar za jugoistok, pisao je da je u logoru Jasenovac ubijeno 225.000 Srba. Nemaki
komandant jugoistoka general Aleksandar Ler navodio je 400.000 rtava u NDH, a istu cifru
pominjao je nemaki general hrvatskog porekla Lotar Renduli. Njegov kolega Ernest Fik je
idejnom tvorcu Holokausta, generalu Hajnrihu Himleru, 16. marta 1944. pisao je da su
ustae pobile "600.000 - 700.000 Srba".
BIVI zagrebaki nadbiskup Franjo Kuhari sumnjiavo je februara 1981. u zagrebakoj
katedrali pomenuo "onih 40.000 rtava koje se pripisuju Jasenovcu", a prvi predsednik
samostalne Hrvatske, Franjo Tuman, pred raspad bive Jugoslavije pisao je da je u
Jasenovcu "stradalo oko 30.000-40.000 osoba".
Tek 2013, 33 godine posle Titove smrti, saradnici Spomen podruja u Jasenovcu sainili su
privremeni, nepotpuni spisak od 83.145 jasenovakih rtava, a Muzej genocida u Beogradu
registrovao je imenom i prezimenom vie od 88.000 rtava logora u Jasenovcu.
U NEZAVISNOJ Dravi Hrvatskoj 1941. ivelo je od 1.885.943 do 1.966.000 Srba, a prema
popisu stanovnitva iz 1948. na teritoriji Bosne i Hercegovine bilo je 1.610.000 Srba.
Na osnovu dosadanjih istraivanja, beogradski istoriar Dragan Cvetkovi procenjuje da
konani broj rtava u Jasenovcu iznosi izmeu 122.300 i 131.100 ljudi, ena i dece. I da su
ustae, pored Jasenovca, u drugim logorima i na kunim pragovima irom Bosne i
Hercegovine i Hrvatske pobile i u jame bezdanke bacili jo 345.000 Srba.
POASNO mesto meu manipulatorima brojem jasenovakih rtava pripada Josipu Brozu
Titu, koji se od prolea 1944, kada je pisao o vie nego uvelianoj cifri kako je u NDH samo
za prva tri meseca od njenog osnivanja, "uniteno preko pola miliona Srba", stalno
poigravao s brojem ustakih zloina. Posle revizionistikog govora u Glini, 7. jula 1952, kada
je, uz nekoliko oiglednih neistina, broj ustakih rtava sveo "na stotine i hiljade ljudi", Tito
je devet godina kasnije, jula 1961, u Titovom Uicu izjavio da su ustae pobile "na stotine i
hiljade Srba i hrvatskih rodoljuba".
RAVNODUNOST najvieg hrvatskog, srpskog i jugoslovenskog rukovodstva prema
jasenovakom stratitu 28. juna 1961, na godinjicu velikih ustakih pokolja na Kozari i
Potkozarju, doli u Jasenovac da odaju potu svojim najdraim.
Tek tad se poelo razmiljati o eventualnom trajnom obeleavanju logora u Jasenovcu.
Jedna delegacija Jasenovca je, zahvaljujui linim vezama sa nekolicinom Titovih saradnika,
uspela da izdejstvuje da bude primljena na razgovor sa maralom Titom. Tito se sloio s
predlogom da Jasenovac treba dostojanstveno obeleiti, ali da od toga, kako je rekao, ne
treba praviti, "jadikovku", jer je u Jasenovcu izvrena "odmazda neprijatelja na ustanak
naroda Jugoslavije"!
IDEJI za podizanje spomenika uporno se suprotstavljao Titov intimni prijatelj, predsednik
Sabora Hrvatske Ivan Krajai, pa je odluka o podizanju spomenika doneta tek na
intervenciju hrvatskog generala, saveznog sekretara za narodnu odbranu Ivana Gonjaka:
- Nemojte tamo skrivati ustake zloine - rekao je on hrvatskom rukovodstvu. - Ako vi
neete da podignete spomenik, onda e to uiniti Armija i Federacija.
Tako je spomenik, na jedvite jade, poetkom jula 1966, najzad, podignut, ali tenzije izmeu
Srba i Hrvata oko nezaleenih ratnih rana jo su tinjale.
OD DOLASKA na vlast, ni Tito ni njegovi najblii saradnici, nisu ni pokuali da nagovore vrh
Katolike crkve u Hrvatskoj da poniti nasilno pokatolienje desetina hiljada Srba, koje je
tokom rata izveo nacistiko-faistiki reim NDH. I da, tako, zaponu zatvarati bar jednu od
najtamnijih stranica u odnosima izmeu dva najbrojnija naroda Jugoslavije. A i optunica
protiv Ante Pavelia, podignuta tek 11 godina posle zavretka Drugog svetskog rata, vie je
podgrevala nego leila ratne traume. Najpre zbog toga to Paveliu po toj optunici nikad
nije sueno, a nita manje ni zbog injenice da je u njoj navedeno desetak puta vie
svedoka Hrvata nego Srba.
NE SHVATAJUI da se Drugim svetskim ratom i genocidom nad Srbima u NDH duboko
poremeeni odnosi izmeu dva najbrojnija naroda Jugoslavije mogu prevazii samo
suoavanjem sa svim dimenzijama tog velikog zloina, a ne njegovim ignorisanjem, Tito je
uinio medveu uslugu i Srbima i svojim sunarodnicima. Licitiranjem brojem jasenovakih i
drugih zloina, koje je sam zapoeo, dao je ideju i srpskim i hrvatskim nacional-ovinistima
da umanjivanjem ili poveavanjem broja srpskih rtava u Endehaziji, odravaju i s vremena
na vreme poveavaju podozrenja izmeu dva naroda. inili bi to oni, naravno, i bez njegove
pomoi, ali njegovo uee u toj avoljoj raboti imalo je pogubniji uticaj nego sve ono to su
inili i ine hrvatski i srpski ekstremisti i nekrofilski politiari.