Vežba 30.

Složenice “ESSE”

1. Taurunum non longe a Singiduno abest./Taurun nije daleko od Singidunuma.

2. Ulixes ab Ithaca viginti annos afuit./Odisej je sa Itake bio odsutan 20 godina.
3. Duo consules rei publicae Romanae praeerant./2 konzula bila su na čelu r. države.
4. Magnus numerus navium Xerxi in pugna Salamina non profuit, sed obfuit./Veliki broj lađa Kserksu u bici kod
Salamine nije koristio, već je škodio.
5. Praecepta sine exemplis non proderunt./Pravila bez primera neće koristiti.
6. Nunc multa possumus, quae olim non potuimus./Sad možemo mnogo, što nekad nismo mogli.
7. Felix, qui potuit rerum cognoscere causas!/Srećan je onaj ko zna uzroke stvari.
1. Mnogi škode onima kojima žele koristiti./Multi eis obsunt quibus prodesse volunt.
2. Velika persijska vojska ne mogaše odoleti malom broju Makedonaca./Magnus exercitus Persarum non resistere
poterat parvo numero Macedonum.
3. Marljivim radom koristićeš čitavoj zajednici./Diligento labore totae communitati proderis.

Vežba 31. Prezent pasiva

1. Magister discipulum laudat.A magistro discipulus laudatur./Učitelj hvali učenika. Učenik je hvaljen od strane
učitelja.
2. Egregii poetae leguntur et ediscuntur./Izvrsni pesnici su čitani i napamet učeni.
3. Omnes natura trahimur ad scientiae cupiditatem./Sve nas u prirodi privlači želja za znanjem.
4. Bonis libris erudimur et delectamur./Veselimo se i obrazujemo dobrim knjigama.
5. Certamine in labore ad res praeclaras mevemini./Takmičenjem u poslu za sjajne stvari pokrenuti ste.
6. Tertium non datur./Trećeg nema(treći nije dat).
1. Naši narodi ljube slobodu./Libertas a nostris populis amatur.
2. U našoj domovini grade se mnoge velike fabrike./In nostra patria multae magnae officinae aedificantur.
3. More sa tri strane opasuje Evropu./Europa mari tribus partibus cingitur.

Vežba 33. Imperfekat i futur I pasiva

1. Ab Aristonico exercitus Romanus victus et ipse consul captus est./Rimska vojska je bila pobeđena i sam konzul je
bio zarobljen.
2. Mensis Quintilis ad honorem Iulii Caesaris Iulius dictus est./Mesec Kvintil je u čast Julija Cezara nazvan jul.
3. Romulus et Remus eodem loco, ubi expositi erant, Romam condiderunt./Romul i Rem na istom mestu gde behu
ostavljeni osnovali su Rim.
4. Carthago, quae a Scipione deleta erat, ab Augusto renovata est./Kartagina koja bejaše bila razorena od strane
Scipiona, od Avgusta je bila obnovljena.
5. Non damnaberis, priusquam accusatus eris./Nećeš biti kažnjen pre no što budeš optužen.
1. Romul izabra 100 senatora koji su bili nazvani oci./Romulus centum senatores eligebat qui patres appellati sunt.
2. Naša je domovina od Rimljana bila razdeljena na provincije./Nostra patria a Romanis (in) provincias divisa est.
3. Zločinstva koja ne budu kažnjena biće izvor novih zločinstava./Scelera quae non punita erunt fons novorum
scelerum erunt.

Vežba 34. Perfekat, pluskvamperfekat i futur II pasiva

1. Vivat, floreat, crescat schola nostra!/Neka živi, cveta, raste naša škola!
2. Nihil faciamus irati!/Ništa ne radimo ljuti!
3. Utinam frater meus viveret!/ Kamo sreće da je moj brat živ!
4. Utinam populus Romanus unam cervicem haberet!/Kamo sreće da rimski narod ima 1 vrat!
5. SIT TIBI TERRA LEVIS./ Neka ti je laka zemlja.

Vežba 35. Konjuktiv prezenta i imperfekta (aktiv)

1. Ne id feceris!/Da nisi učinio to!(Ne čini to!)

2. Nullam Caesaris virtutem magis laudaverim quam celeritatem./Nijednu Cezarovu vrlinu nisam više hvalio nego
brzinu.
 3. Demosthenem perfectum oratorem facile dixeris./Demostenov savršen govor lako si govorio.
4. Utinam ne triumviri Ciceronem interfecissent!/Kamo sreće da trijumviri nisu ubili Cicerona!
5. Utinam Vercingetorix omnes Gallos contra Romanos duxisset!/Kamo sreće da je V. vodio sve Gale protiv Rimljana!

Vežba 36. Konjuktiv u pasivu (…)

1. Audiatur et altera pars./Neka se čuje i druga strana.

2. Secernantur probi homines ab improbis!/ Neka se odvoje pošteni ljudi od nepoštenih.
3. Utinam ego tertius vobis amicus ascriberer!/Kamo sreće da se ja pripišem vama kao 3. prijatelj (da vam ja budem 3.
prijatelj)!
4. Nimia miseracordia commotus ne sis!/Nemoj biti ganut prevelikim milosrđem!
5. Utinam Spartacus a Romanis victus non esset!/Kamo sreće da Spartaka nisu pobedili Rimljani!

Vežba 37. Participi

1. Sero venientibus ossa./Onima koji dolaze kasno ostaju kosti.

2. Romani cubantes cenabant./Rimljani su ležeći ručali.
3. Aliena calamitate docti multa mala vitabamus./Izbegavavali smo mnoga poučeni tuđom nesrećom.
4. Errata corrige!/Ispravi greške!
5. Gentius, rex Ill(=илл)yriorum, patriam defensurus cum Perseo, rege Macedonum, societatem fecit./Gencije,
ilirski kralj, je, kako bi otadžbinu odbranio, napravio savez sa Persejem, makedonskim kraljem.
6. Apparent rari nantes in gurgite vasto./Pojavljuju se retki mehuri u pomućenom vrtlogu.
1. Stari Sloveni hrabro se boreći osvojiše velik deo Evrope./Antiqui Slavi fortiter pugnantes magnam partem Europae
capiebant.
2. Stanovnici razorenog Epidaura osnovaše grad Dubrovnik./Incolae deletae Epidauri urbem Ragusium condebant.
3. Neprijatelji, hoteći pokoriti naše narode u domovinskom ratu, uzalud preduzeše 7 ofanziva./Hostes, volentes
subigere nostros populos in bello patriae, frustra septem incursiones faciebant.

Vežba 51. Akuz. + inf.

1. Spartacus fortiter pugnavit. Scimus Spartacum fortiter pugnavisse./Spartak se hrabro borio. Znamo da se Spartak
hrabro borio.
2. Aesopum, clarum fabularum scriptorem, servum fuisse narrant./Pričaju da je Ezop, slavni pisac priča, bio rob.
3. Iam Aristarchus docebat terram circum solem moveri./Već je Aristrah podučavao da se zemlja okreće oko sunca.
4. Socrates dicebat se nihil scire./Sokrat je govorio da ništa ne zna.
5. Apud Homerum legimus Patroclum ab Hectore interfectum esse./Kod Homera čitamo da je Hektor ubio Patrokla.
6. Xerxes putabat se facile Athenienses victurum esse./Kserks je mislio da će lako pobediti Atinjane.
1. Znamo da je materija vječna. /Scimus materiam aeternam esse.
2. Vergilije pripoveda da je Eneja dugo lutao./Vergilius narrat Aeneam diu erravisse.

Vežba 52. Akuz. + inf.

1. Gaudeo te valere./ Radujem se što si zdrav.

2. Augustus dolebat Varum magnam cladem accepisse./Avgust je žalio što je Var pretrpeo veliki poraz.
3. Spartiatae puerorum corpora labore firmari volebant./Spartanci su hteli da tela dečaka jačaju radom.
4. Lycurgus maluit Spartam fortitudine civium quam moenibus muniri./Likur je više voleo da se Sparta utvrđuje
hrabrošću građana nego zidinama.
5. Caesar milites castra munire iussit./ Cezar je zapovedio da vojnici utvrde logor.
6. Ceasar pontem rescindi vetuit./ Cezar je zabranio da se most razori.
7. Dignum laude virum Musa vetat mori./ Muza ne da umreti čoveku vrednom slave.
1. Želim da budeš marljiv./ Cupio te diligentem esse.
2. Nećemo dopustiti da naša domovina robuje neprijatelju./Non permittemus nostram patriam hostibus servire.

Vežba 53. Akuz.+ inf.

 1. Omnes bonos inter se amicos esse oportet./ Treba da su svi među sobom dobri prijatelji.
2. Tragurium a Graecis conditum esse constat./ Poznato je da su Grci osnovali Trogir.
3. Iudicem irasci dedecet./ Ne dolikuje da se sudija ljuti.
4. Fama est Sabinas a Romanis raptas esse./Priča se da su Rimljani otimali Sabinjanke.
5. Necesse fuit inter Octavianum et Antonium aemulationem intercedere./Moralo je da izbije rivalstvo između
Oktavijana i Antonija.
6. Notum est Pompeios terrae motu vastatos esse./Poznato je da je potres razorio Pompeju
1. Jasno je da bez truda nećeš ništa postići./Apparet te sine labore nihil adepturum esse.
2. Priča je da je Romul osnovao Rim./Fama est Romam a Romulo conditam esse.

Vežba 54. Nom. + inf.

1. Thales primus solis defectionem praedixisse dicitur./Govori se da je Tales prvi prorekao pomračenje sunca.
2. Hippocrates et Galenus peritissimi medici fuisse existimantur./Smatra se da su Hipokrat i Galem bili najveštiji
lekari.
3. Fulvia, Antonii uxor, linguam Ciceronis acubus laceravisse traditur./Priča se da je Fulvija, Antonijeva supruga,
rascepala Ciceronov jezik iglama.
4. Xanthippe, Socratis philosophi uxor, morosa fuisse fertur./Priča se da je Ksantipa, žena filozofa Sokrata, bila
mrzovoljna.
5. Discipule, errare videris. Discipuli, errare videmini./Učeniče, čini se da grešiš. Učenici, čini se da grešite.
6. Malorum societatem vitare iubemur./Zapoveda se da se društava loših klonimo.
7. Helvetii per porvinciam Romanam iter facere vetiti sunt./Zabranjivalo se da Helvećani putuju preko rimskih
pokrajina.
1. Smatra se da su Feničani bili prvi mornari./Phoenices primi nautae fuisse existimantur.
2. Pripoveda se da je car Dioklecijan bio sin pisara./Imperator Diocletianus filius scribae fuisse fertur.
3. Vojnicima je bilo zapovjeđeno da iskopaju jarak./Militibus fossam ducere iussi sunt.

Vežba 55. Upotreba participa

1. Leonidas pro patria fortissime pugnans occisus est./Leonida boreći se najhrabrije za otadžbinu, ubijen je.
2. Nihil agenti dies longus est./Onome ko ništa ne radi dan je dug.
3. Ciceronem ex exsilio redeuntem amici salutaverunt./Cicerona koji se vraćao iz izgnanstva prijatelji su pozdravljali.
4. Romani compluribus proeliis victi non desperaverunt./Rimljani u mnogim bitkama u kojima su bili pobeđeni nisu
izgubili nadu.
5. Iugurtha pacem petiturus in urbem Romam profectus est./Jugurt tražeći mir putovao je u grad Rim.
6. Spartacus suos cohortatus in hostium aciem irruit./Spartak je svoje kohorte probio u neprijateljske bojne redove.
7. Obliti privatorum publica curate./Zaboravite lične stvari i brinite se za javne.
1. Mnogi ljudi više koriste ako ćute nego ako govore./Multi homines plus prosunt tacentes sed narrantes.
2. Atenjani obnoviše razrušene zidove./Athenienses dirutos muros restituerunt.
3. Prešavši Dunav, Trajan pobedi Dačane./Transens Danuvium, Traianus Dacos vicit.

Vežba 56. Aps. abl. + particip

1. Teuta regnante Illyrii L. Coruncanium, legatum Romanum, necaverunt./ Dok je Teuta vladala Ilirima L. Korunkanija,
rimskog legata su ubili.
2. Vere ineunte eadem diei noctisque longitudo est./Kad počne proleće dužina dana i noći je ista.
3. Duobus litigantibus tertius gaudet./ Dok se dvojica svađaju treći se raduje.
4. Corintho capta milites Romani immensam copiam signorum et tabularum rapuerunt./ Pošto su osvojili Korint
rimski vojnici su oteli neizmerni broj statua i slika.
5. Hostibus victis imperator triumphans in urbem rediit./Kad je pobedio neprijatelje imperator se slaveći (pobedu)
vratio u grad.
6. Omnium rerum natura cognita liberamur superstitione./ Kada upoznamo prirodu svih stvari bivamo oslobođeni
praznoverja.
 1. Kada je Darej vladao, Grci pobediše Persijance kod Maratona./Dareo regente, Graeci Persas ad Marathonem
vincebant.
2. Osvojivši Troju Grci se vratiše u domovinu./Capta Troia, Graeci in patriam rediebant.
3. Pošto su ubili Cezara, urotnici se povukoše na Kapitolij./Caesare necato, coniurati in Capitolium se receperunt.

Vežba 57. Aps. abl. bez p.

1. Augustus natus est M. Tullio Cicerone C. Antonio Hybrida consulibus./ Za vreme konzulovanja Cicerona i Hibrida
rodio se Avgust.
2. Pausania duce Graeci Persas ad Plataeas fugaverunt./ Kad je Pauzanije bio vođa Grci su Persijance kod Plateje
naterali u beg.
3. Cicerone puero Marius Cimbros Teutonosque vicit./ Kad je Ciceron bio dečak Marije je Cimbre i Tevtonce pobedio.
4. Romani Hannibale vivo semper timuerunt./Rimljani su se uvek plašili kad je Hanibal bio živ.
5. Helvetii Caesare invito iter per provinciam Romanam temptaverunt./Helvećani su kada je Cezar bio nerad kušali
put kroz rimsku pokrajinu.
1. Pod Batonovim vođstvom Iliri pograbiše oružje protiv Rimljana./Batone duce Illyrii arma contra Romanos
capiebant.
2. Uz pomoć Apolonovu Paris je ubio Ahileja./Auxilio Apollinis Paris Achillem interfecit.

Vežba 67. Nezav. i zav. pitanja; slaganje vremena

I
1. Legistisne Aesopi fabulas?/Da li ste čitali Ezopove knjige?
2. Nonne servi in Sicilia, Euno et Cleone ducibus, pro libertate fortiter pugnaverunt?/Zar se robovi na Siciliji, Eun i
Kleon, sa vođama hrabro nisu borili za slobodu?
3. Num aliqui sensus post mortem in corpore est?/Zar je neki osećaj u telu posle smrti?
4. Utrum Demosthenes an Cicero eloquentior fuit? Demosthenes./Da li je Demosten ili Ciceron bio rečitiji? D.
1. Je li čoveku potrebniji vid ili sluh?/Homini visus an auditus magis necessarius est?
II
1. Ego, quid futurum sit, nescio; quid fieri possit, scio./Ja, šta će biti, ne znam; šta se može desiti, znam.
2. Notum est, cur Galli a Caesare victi sint./Poznato je zašto je Cezar pobedio Gale.

Vežba 68. Namerne, zahtevne

1. Do, ut des./Dajem da daješ.

2. Romani primo bellabant ideo, ut liberi essent, postea, ut aliis imperarent./Rimljani su najpre ratovali stoga da
budu slobodni, zatim da drugima vladaju.
3. Penelopa textam vestem noctu retexuit, ut procos molestos falleret./ Penelopa je rastkala noću istkanu haljinu da
prevari dosadne prosce.
4. Cato sibi ipse mortem conscivit, ne Ceasarem totius civitatis principem agnosceret./ Katon se ubio da ne prizna
Cezara kao ( ne znam sta pise?) svih država.
5. Romani militibus, quo fortius pugnarent, praemia proponebant./ Rimljani su vojnicima obećali nagradu da se
hrabrije bore.
6. Vercingetorix suos hortatur, ut communis libertatis causa arma capiant./ Vercingetoriks hrabri (opominje) svoje da
uzmu oružje zbog zajedničke slobode.
7. Graeci a Troianis postulaverunt, ut Helenam redderent./Grci su od Trojanaca zahtevali da vrate Helenu.
8. Pluto a love petivit, ut sibi Proserpinam Cereris filiam, in matrimonium daret./Pluton je tražio od Jupitera da
Prosorpinu, Celerijevu ćerku, oženi.
1. Marljivo učite da budete korisni svome narodu./Diligenter discitis, ut utiles suo populositis.
2. Hanibal pobeže iz Kartage da ne bude predan Rimljanima./Hannibal effugit (effugiebant) e Carthagine ne traditis
Romanis esset.
3. Senat odluči da se Kartažanima navjesti rat./Senatus decrovit (decernebat) Cathaginienses bellum indicerent.

Vežba 70. Vremenske

1. Cum Romam venero, ad te scribam./Kad budem došao u Rim, pisaću za tebe.

 2. Oracula evanuerunt, postquam hominess minus creduli esse coeperunt./Proročanstva su propala, pošto su ljudi
manje počeli da budu lakoverni.
3. Iudex non iudicabit, priusquam verum exploraverit./Sudija neće da sudi, pre nego što ispita istinu.
4. Pompeius, ut equitatum suum pulsum vidit, acie excessit./Pompej čim je video svoje brze konjice, izašao je u boj.
5. Dum Epaminondas rei publicae praefuit, Thebae caput totius Graeciae fuerunt./Dok je Epaminonda upravljao
državom, Teba je bila glavni grad cele Grčke.
6. Nero, cum moreretur, dixisse traditur:Qualis artifex pereo!/Neron je umirao, priča se da je rekao: Kao kakav
umetnik ginem!
7. Agamemnon, cum domum redisset, a Clytaemnestra conigue interfectus est./Agamemnon, kad se vratio kući, od
Klitamestre žene je ubijen.
8. Cum Troia a Graecis diruta esset, Aeneas cuin paucis comitibus in Italiam migravit./Kad je Troja od Grka bila
razorena, Eneja se sa malobrojnim pratiocima preselio u Italiju.
1. Čim je Filip bio ubijen, Atenjani se odmetnuše od Makedonaca./Ut Philippus necates est, Athenienses ab
Macedinibus dedecerunt.
2. Kad je Pir jurišao na grad Argos, ubijen je udarcem crijepa./Cum Pirrhus oppugnaret urbem Argos, iectu tegolae
necatus est.
3. Kad je Epaminonda pao, propala je sva slava Tebe./Cum Epaminondas cecidisser, omnes gloria Thebarum interit.

Vežba 76. Pogodbene: realne i potencijalne

1. Si vis esse sanus, ablue saepe manus. / Ako hoćeš da budeš zdrav, često peri ruke.
2. Si laboraveris, habebis. /Ako bi radio, imao bi.
3. Nisi errorem confessus eris, magister tibi irascetur. /Ako nećeš da priznaš grešku, učitelj će ti se ljutiti.
4. Si dicamus mindum creatum esse, erremus. /Ako bismo govorili da je svet stvoren, grešili bismo.
5. Tempus me deficiat, si Hannibalis proelia describere velim. /Nedostajalo bi mi vreme, ako bih hteo da opišem
Hanibalove bitke.
6. Haec si tecum patria loquatur, nonne impetrare bebeat? /Ako ovo sa tobom o otadžbini priča, zar ne treba da
vlada?
1. Ako neprijatelji pređu naše granice, navalit ćemo na njih. /Si hostes nostros fines transent, eos adoriemur.
2. Ako ne bismo suzbijali praznoverje, ne bismo bili razboriti. / Si superstitionem non repellamus, prudentes non
simus.

Vežba 77. Irealne pogodbene

1. Si velles, posses. Si voluisses, potuisses./Da hoćeš, mogao bi. Da si hteo, bio bi mogao.
2. Nisi Alexander essem, vellem esse Diogens. /Da nisam Aleksandar, hteo bih da budem Diogen.
3. Si tacuisses, pholosophus manisses./Da si ćutao, bio bi ostao filozof.
4. Galli urbe Roma potiti essent, nisi clangor anserum subito ortus esset./Gali bi bili osvojili grad Rim, da gakanje
gusaka nije počelo iznenada.
5. Si diligentor esses, a magistro laudareris./Da si pažljiviji, od strane učitelja bio bi pohvaljen.
6. Nisi concordes essemus, res publica nostra valida non esset./Da nismo složni, naša država ne bi bila jaka.
1. Da ljudi ne rade, ne bi bili ljudi./Si homines laborabent, homines non essent.
2. Da nisam primio tvoje pismo, ne bih bio otputovao. /Si tuam epistulam non accepossem, non profectus essem.

Vežba 78. Odnosne (u konjuktivu)

1. Populus tribunos plebis creavit, per quos a patriciis tutus esse posset. /Narod je stvorio narodne tribine, za koje
od patricija može biti siguran.
2. Caesar equites praemittit, qui videant, quas in partes hostes iter faciant. Cezar šalje napred konjanike, koji vide,
one koji putuju u neprijateljske krajeve.
3. O fortunate adulescens, qui tuae virtutis Homerum praeconem inveneris! /O srećni mladiću, koji si pronašao
glasnika Homera tvoje hrabrosti.
4. Quis non admiratur pulchritudinem Helenae, quam numquam viderit? /Ko se ne divi Heleninoj lepoti, koju nikada
nije video?
5. Fuerunt, qui crederent Caesarem non ignarum Catilinae consilii fuisse.
6. Ea fuit Romana gens, quae victa quiescere nesciret.