Umaški Statut / Statuto Di Umago

UMAŠKI
STATUT
•
STATUTO
DI UMAGO
•
MDXXVIII
UMAŠKI
STATUT
•
STATUTO
DI UMAGO
•
MDXXVIII
UMAŠKI STATUT / STATUTO DI UMAGO
Nella Lonza – Jakov Jelinčić
UMAŠKI
STATUT
•
STATUTO
DI UMAGO
MDXXVIII
Grad Umag – Città di Umago

Kolana od statuti | Collana degli Statuti
Knjiga V | Volume V
UMAŠKI STATUT | STATUTO DI UMAGO
Izdavač | Editore
Grad Umag | Città di Umago
Za izdavača | Per l’editore

Vili Bassanese
Izvršni izdavač | Editore esecutivo

Humaniora d. o. o., Zagreb
Urednik | Redattore
Neven Budak
Recenzenti | Recensori
Prof. dr. sc. Miroslav Bertoša
Prof. dr. sc. Dalibor Čepulo
Stručni odbor Kolane od statuti | Comitato scientifico della Collana degli Statuti
Marino Budicin, Ivan Jurković (predsjednik – presidente), Nella Lonza, Marino Manin
Urednički odbor Kolane od statuti | Comitato di redazione della Collana degli Statuti
Neven Budak, Maurizio Levak, Robert Matijašić (predsjednik – presidente),
Vladimir Torbica (tajnik – segretario), Tajana Ujčić
Prijevod na talijanski | Traduzione in italiano

Atinianum d. o. o.
Lektura hrvatskog teksta | Revisione dei testi in croato

Neli Mindoljević
Grafičko oblikovanje | Soluzione grafica

Tvrtko Gregurić
Tisak | Stampa
Denona d. o. o., Zagreb
© Grad Umag – Città di Umago

Nijedan dio ove knjige ne smije se umnožavati, fotokopirati ni na bilo koji
drugi način reproducirati bez nakladnikova pismenog odobrenja
È proibito copiare, fotocopiare o riprodurre il presente volume

senza l’autorizzazione dell’editore
ISBN 978-953-56327-2-6
CIP zapis dostupan u računalnome katalogu

Sveučilišne knjižnice u Puli pod
brojem 150315024.
Tiskanje dovršeno u listopadu 2019. | Uscito dalle stampe nel mese di ottobre 2019
SADRŽAJ / INDICE
UVODNE STUDIJE KAZALA
SAGGI INTRODUTTIVI INDICI
Jakov Jelinčić – Nella Lonza Jakov Jelinčić – Nella Lonza
8 RUKOPISI I IZDANJA 466 STVARNO KAZALO

UMAŠKOG STATUTA INDICE DELLE MATTERIE
18 I MANOSCRITTI E LE EDIZIONI 479 KAZALO MJESTA
DELLO STATUTO DI UMAGO INDICE DEI LUOGHI
Jakov Jelinčić
479 KAZALO OSOBA
INDICE DELLE PERSONE
28 STOLJEĆA MLETAČKE
VLADAVINE U UMAGU
480 INDEX RERUM
48 I SECOLI DELLA DOMINAZIONE
VENETA A UMAGO 495 INDEX LOCORUM
Rino Cigui 495 INDEX NOMINUM
69 UMAŠKI STATUT – ČUVAR 498 IZVORI I LITERATURA

VIŠESTOLJETNE PRAVNE BAŠTINE FONTI E BIBLIOGRAFIA
I POVIJESNOG IDENTITETA
93 LO STATUTO DI UMAGO, 506 POKRATE
CUSTODE DEL PLURISECOLARE ELENCO DEGLI ACRONIMI
PATRIMONIO GIURIDICO E
DELL’IDENTITÀ STORICA
Nella Lonza
UMAŠKI STATUT
STATUTO DI UMAGO
121 PRESLIK IZVORNIKA

COPIA DELL’ORIGINALE
268 TRANSKRIPCIJA
TRASCRIZIONE
Jakov Jelinčić
269 PRIJEVOD S LATINSKOGA

TRADUZIONE IN CROATO
Nella Lonza
UVODNE
STUDIJE
SAGGI
INTRODUTTIVI
UVODNE STUDIJE
RUKOPISI I IZDANJA
UMAŠKOG STATUTA
Jakov Jelinčić
U Prologu se navodi da je Statut 30. listopada 1528. godine odobrio dužd Pietro Lando
te je time stupio na snagu.
Prema odredbi glave 80a IV. knjige Umaškog statuta koja nosi naslov De habendo
duo volumina statutorum u Umagu su se, kao i u drugim istarskim općinama, trebala
čuvati dva istovjetna primjerka Statuta, od kojih je jedan trebao imati umaški kancelar,
a drugi načelnik.
S obzirom na činjenicu da je sačuvan samo jedan kodeks ili jedan vrlo stari prijepis,
zaključujemo da se barem jedan zagubio ili je uništen.
Izvornik označavamo s (A), a kodekse pisane talijanskim jezikom s (B), (C) itd.
SLUŽBENI PRIMJERAK UMAŠKOG STATUTA
Gradska knjižnica „A. Hortis” u Trstu (Biblioteca Civica „A. Hortis”, Trieste) (A)
Opis izvornika
Inv. broj ß EE 19. Bilješka ispod naslova otkriva da je 1861. kodeks stigao u Archivio
diplomatico di Trieste kao dar privatne osobe. Jezik latinski; pismo humanistika; ko-
rice drvene moderne. Format: korice 255 × 185 × 30 mm; listovi pergamenta i papir
– format 245 × 180 × 10 mm. Naslov na prednjim koricama na mesinganoj pločici:
Statuti di Umago M. D. XXVIII. Na prednjim koricama i na stražnjoj strani stražnjih
korica po četiri mesingane zakovice; na hrptu dvije mesingane kopče povezane de-
belim konopom. Rukopis oštećen. Na prednjoj strani stražnjih korica nalijepljene su
dvije tiskane ceduljice o restauraciji. Lijeva: Restauro effetuato a cura ed a spese della
Soprintendenza Bibliografica per il Veneto Orientale e la Venezia Giulia VENEZIA;
desna: Restauro del libro ~ Benedettini S. Giorgio M VENEZIA. Restauracija je prove-
dena 1930-ih ili poslije, otkad je djelovala spomenuta Soprintendenza.1
1 Elisabetta ARIOTI, „Gli archivi delle Soprintendenze bibliografiche: riflessioni a margine di alcuni interventi di in-
ventriazione”, Quaderni Estensi, IV (2012) http://www.quaderniestensi.beniculturali.it/QE4/14_QE4_sopr_arioti.pdf
(pristupljeno 3. lipnja 2019.).
8
RUKOPISI I IZDANJA UMAŠKOG STATUTA
Folijacija recentna olovkom: 1-69. Nakon prednjih korica slijedi list na čijoj se
prednjoj strani nalazi kazalo I. knjige, a na stražnjoj dio kazala II. knjige do uključivo
glave 22, odnosno do 14r stare folijacije (prema novoj folijaciji 16r). Slijedi f. 2r i v; f.
3r prazan; f. 3v dukala dužda Pietra Landa. Pri novijem uvezivanju kodeksa došlo je
do pogreške te je nakon f. 3 uvezan f. 12. Nakon njega slijede f. 4 do 11, a zatim 13
do 60r do kraja teksta Statuta. Slijedi nastavak kazala na f. 60v do 62v, koji je velikim
dijelom izblijedio i vrlo teško čitljiv. Novo kazalo pisano na papiru, vjerojatno krajem
XVIII. st., f. 63r do 68r.
SAČUVANI RUKOPISI NA TALIJANSKOM JEZIKU
Sačuvani su sljedeći kodeksi pisani talijanskim jezikom. U svim tim kodeksima broj
glava odgovara broju glava u izvorniku (207).2
Gradska knjižnica „A. Hortis” u Trstu (Biblioteca Civica „A. Hortis”, Trieste) (B)
Inv. br. EE II na hrptu. Na prednjim koricama nalijepljena ceduljica s brojem 169 (na
vrhu), a na dnu naljepnica 39. ms. Korice su tvrde kartonske obložene pergamentom.
Format: korice 315 × 235 × 50 mm; listovi: 310 × 225 × 45 mm. Paginacija: 1-425. Naslov
na f. I: Statuto della Terra d’Umago 1795; f. IIIr – Cattastico delli Dazi della Magnifica
Communità d’Umago che si vende; f. IIIv – prazan. Slijede f. IV – XIII (oznaka lista br.
V previdom je preskočena) na kojima se nalazi kazalo glava Statuta (Tavola de Capitoli
in lo Statuto d’Umago contenuti del (!) primo Libro confirmazion dello Statuto, ed
autorità del Sindicato de’Eccellentissimo Podestà e Capitanio di Capodistria). Na str.
1. nalazi se prijepis iz Prve knjige Umaga (Libro Comune I), str. 16., isprave o predaji
Umaga Veneciji 3. prosinca 1269. godine3; jezik latinski. Na str. 2. nalazi se potvrda o
prihvaćanju Statuta iz 1541. Na str. 3-98. slijedi tekst Statuta; na str. 99. dukala dužda
Pietra Landa od 3. travnja 1545. kojom se ukida odredba Statuta kojom se zabranjuje
stanovanje odnosno podizanje stana na umaškom području. (IV, 77); na str. 100. i
101. zabrana sječe drva od 6. srpnja 1511.; str. 102. i 103. zabrana izbora jednog člana
Vijeća na dvije dužnosti od 15. travnja 1659.; str. 104. i 105. terminacija Francesca
Priulija, kapetana rašporskog od 2. ožujka 1613. u svezi s novim stanovnicima; str.
106-140. razni prijepisi iz knjiga umaške općine iz mletačkog razdoblja; str. 142-259.
razni predmeti Privremenog suda u Umagu (Tribunale provisorio d’Umago; Tribunale
giustiziale d’Umago) i ostalih umaških sudova, 1798. – 1803.; str. 260-379. odredbe o
mjesnoj upravi (Superiorità locale) i sudovima, 1800. – 1804. Prazne str. 141., 175., 203.,
2 Prilikom izrade prijepisa pojedine su statutarne glave premještene na mjesto kamo bi sadržajno pripadale pa zbog toga
slijed glava na nekim mjestima nije posve jednak kao u izvorniku.
3 Piše pogrešno: milesimo sexagesimo nono (tj. 1069.) umjesto milesimo ducentesimo sexagesimo nono (1269.).
9
UVODNE STUDIJE
219., 235., 249., 277., 279., 314., 316., 318., 346., 354., 356., 358., 362., 366., 370., 372-
380.; 388.; str. 389-394. dvije odluke maršala Marmonta, guvernera Ilirskih pokrajina
iz 1810. o ukidanju starih nameta i ukidanju obveze desetine kaptolima i kolegijalnim
crkvama; str. 395-415. Na kraju: INDICE delle Circolari normative, publicate nell’Istria
ex Veneta dal dì della sua occupazione dalle ces. reg. Armi austriache fino a tutto
l’anno 1800 (A-T), f. (1) – (10). Slijedi nekoliko praznih listova.
Glave u Statutu teku od od I. do CCVII.
Knjižnica Muzeja Correr u Veneciji (Biblioteca Museo Correr, Venezia),

Statut Cicogna 2060 (C)
Na rukopisu s unutarnje strane korica označene su stare signature: Provenienza

Cicogna n. 1194; Collocamento Rip.o Commissioni, ms. III, n. 411. Uvezan je u karton
formata 288 × 205 mm. Na hrptu je u 19. stoljeću nalijepljena ceduljica Stat. Uma[go],
mlađa naljepnica na kojoj piše Umago i naljepnica sa starim signaturama. Stranice
nisu numerirane, a kodeks sadrži 6 neispisanih stranica na početku, zatim 63 na
kojima je prepisan Statut, nakon kojih slijedi 35 neispisanih. Statut je na talijanskom
jeziku i riječ je o prijepisu iz 18. stoljeća. Tekst Statuta ne nosi naslov. Počinje kratkim
dodatkom naputku umaškog podestata iz 1540., nakon kojega slijedi 207 glava Statuta
iz 1540. Glave u Statutu teku od I. do CCVII.
Knjižnica Muzeja Correr u Veneciji (Biblioteca Museo Correr, Venezia),

Statut Cicogna 2489 (D)
Statut je uvezan u kartonske korice na kojima piše 1804 Statuto della Terra d’Umago,
a na hrptu Statuto di Umago. Format 314 × 220 mm. Starije signature rukopisa su
1953 (na hrptu), 1952 (olovkom na naslovnici), a na naljepnici s unutarnje strane korica
Provenienza Cicogna n. 1953, coll. MS. III, n. 423. Na prvoj stranici nalijepljena je
tiskana vinjeta s lavom sv. Marka, ispod koje stoji Ad uso del Nobile Signor Vicenzo
Conte de Franceschi Avvocato di Umago e suo Foro Dipartimentale, il quale hà copiato.
Tekst je na talijanskome. Stranice nisu numerirane, a osim izvornih brojeva glava,
na marginama su uneseni brojevi po naknadnoj podjeli na knjige i glave. Sadržaj
je sljedeći: str. 3-6 Indice alfabettico (!) delle materie contenute nella Tavola dei
Capitoli del Statuto della Terra di Umago; str. 7-120. tekst Statuta koji sadrži 207
glava i počinje dopunom podestatovu naputku kao u Cod. Cicogna 2060; str. 120-
121. dukala iz 1541. kojom se ukida glava o zabrani doseljavanja u Umag; str. 122.
dopuna naputku podestata iz 1511.; str. 122-141. izvodi iz raznih odluka umaškog
vijeća iz 17. i 18. stoljeća bez predmetnog i kronološkog reda; str. 142-219. nepoznati
je pravnik, označen monogramom I. C. odnosno G. C., prepisao 1806. god. usporedno
dijelove iz izvornog teksta na latinskome i talijanskog prijevoda (Nonnulla Capita
ex authenticis civilibus Humaghensibus Statutis deprompta et in italicum translata
sermonem a i. u. D. I. C. anno Domini 1806; Parecchi capi tratti dagli autentici statuti
10
civili di Umago e trasportati in lingua italiana dal D. i. u. G. C. an. del Signore 1806).
Budući da se nakon pada Mletačke Republike nisu primjenjivale odredbe o ustroju
vlasti, ponovno prepisani dijelovi odnose se većinom na građansko pravo. Slijede razne
naknadno upisane bilješke i izvodi iz statutarnog teksta: str. 220-221. Annotazione in
materia de danno, djelomice prekriženo; str. 222. Riflessi di un autore circa i ripari
dei campi; str. 223-225. Dei Libri de’ negozianti all’ingrosso et al minuto; str. 226. Dei
registri e carte domestiche che non fanno prova secondo il nuovo Codice, vjerojatno
prema novouvedenome Code civil; str. 227-229. mletački zakon od 12. svibnja 1523.
o obveznim odnosima; str. 230-243. ispisi odredaba nasljednog prava iz Umaškog
statuta; str. 244. Ordinatione delle inquisitoriali 1674 per Verona; str. 245-246. presuda
Vijeća Četrdesetorice (Consiglio di Quaranta) iz 1764. Nakon praznih str. 247-248.
privezani su presavijeni prilozi: uredba privremene istarske vlade iz 1800., vremena
prve austrijske uprave (Editto del Ces. Reg. Governo Provvisorio dell’Istria); tiskana karta
Istre iz 1805. po predlošku Giovannija Valle; tiskani pregled institucionalnog ustroja
Istre u Kraljevstvu Italiji iz 1807. (Regno d’Italia, Organizzazione del Departimento
dell’Istria). Stranice 254-264. su prazne.
Riječ je, dakle, o prijepisu iz 1804. za osobne potrebe Vicenza de Franceschija, koju
je 1806. dopunio nepoznati pravnik (iuris utriusque doctor), a nakon njega drugi koji
su rabili ovaj primjerak Statuta. Prilozi i dijelovi teksta podcrtani crvenom olovkom
svjedoče o uporabi u pravnoj praksi ranoga 19. stoljeća.
Numeracija glava teče od 1 do 207, ali je na vrhu svake stranice označeno o kojoj je
knjizi riječ (I., II., III. ili IV.), a s lijeve strane naslova svake glave naveden je broj glave
u određenoj knjizi.
Državni arhiv u Trstu (Archivio di Stato di Trieste) (E)
Smještaj: Corte d‘Appello di Trieste 721; korice: novi uvez s trima trakama. Korice
formata 293 × 220 × 18 mm; papir: format: 291 × 216 mm; prijepis iz kraja 18. st. (?).
Statut je restauriran.
f. 1r: Naslov: Statuto della Terra d‘Umago d‘Istria; f. 1v: prazan; f. 2r-7v: Tavola di
capitoli in lo Statuto di Humago contenuti del Primo libro confirmation del Statuto
et autorita del sindicato de Clarissimo Podesta et Capitanio di Capodistria; f. 8r-65r
Statut (207 glava); f. 65v i 66r prazan; f. 66v dukala dužda Pietra Landa od 10. trav-
nja 1545., kojom izvještava umaškog načelnika Aloisija Boldùa da su on i Senat 31.
ožujka iste godine ukinuli glavu IV, 77; f. 67r prazan; f. 67v i 68r dopis iz Venecije od
6. srpnja 1511. kojim se zabranjuje sječa drva: f. 69r terminacija rašporskog kapetana
Francesca Priulija od 2. ožujka 1713. u svezi s novim stanovnicima; f. 69v i 70 prazni;
f. 71r Tarifa della cancelaria de Humago secondo l’antica e vera consuetudine fin hora
osservata; f. 71v i 72 prazni; f. 73: Catastico delli Datii della Magnifica Comunità
d‘Umago che si vende; f. 73v i 74r prazni; f. 74v i 75r Copia tratta dal Libro de Datii
Vecchio a carta 112; Capitolo del Dacio del Vino al condutor; f. 75v Copia tratta dal
Libro Vecchio de Datii carta 104; Capitolo del Dacio del Pan; f. 76r Copia tratta dal
Libro de Datii Vecchio Capitoli del Datio della Becaria; f. 76v i 78r prazni; f. 78v i 79r
11
UVODNE STUDIJE
jedan građanski spor 1716. godine; f. 79v jedan zakup iz 1727. i jedna potvrda o dugu
iz 1718.; f. 80r-81r prazni; f. 81v Copia tratta dal Libro Comune I, Pagina 16; Qualiter
Terra Humaci recepta fuit ad Dominium Venetiarum millesimo ducentesimo sexage-
simo nono indictione 124 die tertio exeunte Decembris; f. 82r odredba Vijeća desetorice
od 31. kolovoza 1778.; f. 82v-87v prazni; f. 88r Copia tratta dal Libro Consegli esistente
la (!) Cancellaria di Comun a carta 75 tergo, Adi 20 Settembre 1750. – Davanje prava
građanstva novim obiteljima; f. 88v odluka Vijeća općine Umag od 12. rujna 1750.
kojom se zabranjuje primati nove osobe za građane ako ne uplate u općinsku kasu 200
dukata i ne zadovoljavaju druge uvjete; f. 89r Copia tratta dal Libro Consegli a carte
93 od 16. siječnja 1752. kojom se predviđa novčana kazna za one koji odbiju dužnost
za koju su izabrani na sjednici Vijeća; f. 89v potvrda koparskog načelnika i kapetana
gornje odluke Vijeća; od 16. siječnja 1752. M. V. (1753.); f. 90r odluka Vijeća od 3. trav-
nja 1800. o molbi Domenica Calderarija za dobivanje umaškog prava građanstva; f.
90v do 93 prazni.
Glave (bez naslova) teku od 1 do 207.
Knjižnica Senata u Rimu (Biblioteca del Senato, Roma) (F)
Sign. Statuti Mss. 484. Naslov na prednjoj strani prednjih korica: Statuto della terra
di Umago; jezik talijanski; folijacija recentna 1-36. Prijepis vjerojatno iz kraja 19. st.;
prednja strana označena kao f. 1; f. 1v prazan; f. 2r Catastico; f. 2v prazan; f. 3r – 9r:
Tavola di capitoli; f. 9v prazan; f. 10r – 36v Statut. Glave (bez naslova) teku od 1 do
207.
Pokrajinski arhiv u Kopru (Pokrajinski arhiv, Koper) (G)
Fond: Rodbina Gravisi; signatura fonda: SI_PAK KP 299; signatura sveska: SI_
PAK/0299/007/001_00003; Stara signatura: SI PAK KP 299/127; prijepis iz kraja 18.
st. (?); korice kartonske. Naslov na prednjoj korici: DOM – STATUTA HUMACI; Na
poleđini prednje korice pečat (vodoravni): Fratelli Gravisi – Barbabianca Capodistria;
kartonski ovitak: 270 × 220 mm. Nakon prednjih korica i prije stražnjih korica ubačen
je pergament s dukalom dužda Domenica Contarena iz 1673. (310 × 435 mm). Nakon
dukale slijedi ‘izjava’ Pietra Napolija, koja glasi: Questo Statuto e di me pietro napoli
(bez god.). Na listovima 1-7v nalazi se Kazalo na talijanskom jeziku (250 × 175 mm).
Slijedi prijepis Statuta na 56 listova (225 × 210 mm); nedostaje list 41 na kojem su bile
pisane sljedeće glave IV. knjige: dio glave 16 te glava 17-22 uključivo.
Naslovi glava pisani su latinskim, a sam tekst talijanskim jezikom; numeracija
glava teče prema knjigama arapskim brojevima.
4 Kao da piše III.
12
NAPOMENA
Iz bilješke u rukopisu A može se zaključiti da je 1861. primjerak Statuta koji se čuvao

u Monfalconeu prepušten Istarskome saboru. Nije poznato gdje se sada nalazi5.
Tiskano izdanje iz 1892. godine
Rad pod naslovom Lo statuto del Comune di Umago objavio je Bernardo Benussi u
Atti e Memorie della Società Istriana di Archeologia e Storia Patria.6 Uvodna studija
proteže se na str. 227-241., a sam Statut na str. 242-310. Benussi je na kraju dodao
tri priloga: Copia tratta dal Libro Vechio de Dacij C 104 Capitoli del Datio del Pan;
Copia Trata dal Libro de Datii Vechio a C 107 Capitoli del Datio della Becaria, i Copia
Tratta dal Libro de Datii Vecchio a C. 112, str. 311-313.
ZNAČAJKE JEZIKA I PISMA
Statut je pisan latinskim jezikom s rijetkim primjesama istarskih govora.

Rijetke su jezične pogreške:
Pogrešna uporaba roda
quilibet persona umj. quaelibet persona
Ovo bi se eventualno moglo pojasniti pretpostavkom da pisar misli na imenicu homo

muškog roda (quilibet homo).
Pogrešna uporaba padeža
Faciendo aliquem... cadere in terra umj. ... in terram
5 U Monfalconeu se čuva i rukopisni pergamentski kodeks iz 1559. koji sadrži istarske statute i zakone. U Biblioteca
Isontina u Gorici čuva se jedan izvadak iz gornjeg rukopisa: Anno 1559. Estratto da un Codice manoscritto in carta
pecora dell'anno 1559, che si conserva nella Comune di Monfalcone. Questo Codice a cui manca il frontespizio contiene
statuti e leggi dell'Istria, e particolarmente per Umago. Vi stanno impresse sul carton dorato dall'una parte le parole –
Andrea Zane, e dall'altra l'anno MDLIX). Uvidom u kopije isprava dade se zaključiti da se ne radi o Umaškom statutu,
nego o Commissiones upućenima novoimenovanu načelniku Umaga Andrei Zaneu. Vidi popis umaških načelnika u:
http://www.statodamar.it/mare.php?ly=3&ar=1&rt=32&pe=130&sid= (pristupljeno 3. lipnja 2019.)
6 AMSI, 8/3-4, , 1892., str. 227-313.
13
UVODNE STUDIJE
Pogrešna uporaba oblika
anarem i anares umj. anatem i anates (od anas, anatis, f); in ecclesia maiori umj. in
ecclesia maiore7; meda feni umj. meta foeni8
PogrešnI oblici
destrictus umj. Districtus; Matharada umj. Matterada9; propinqum umj. propinquum;

sylalaba umj. sylaba
Zanimljiv je slučaj imenice taberna odnosno tabernarius: u II/26 nalazimo četiri

puta oblik tarbena i tarbenarius, a u ostalim slučajevima u istoj glavi, ali i u drugim
glavama, nalazimo ispravne oblike: taberna i tabernarius.
Uporaba jednog oblika za drugi
solvisse umj. solvere (infinitiv perfekta aktivnog umj. infinitiv prezenta aktivnog: na
pr. teneatur solvisse umj. teneatur solvere).
Uporaba sinonima u leksiku
U tekstu su dosta česti sinonimi. Npr.: arbiter – arbitrator; bestia – animal; cambium
– permutatio; actor – citator; aut – vel; civis – habitator; codicillus – testamentum;
cuiuscumque – cuiuscunque; defunctus – mortuus; deminutio – callus; denarius –
pecunia; dimidium – medietas; dominus – patronus; furtum – robaria; ingenium –
modus; iudicium – tribunal; latro – fur; ligonizator – zapator; mulier – uxor; nuntius
– orator; opera – opus; paga – salarium; pars – proposta; potestas – rector; quicumque
– quicunque (i drugi oblici zamjenice qui, quae, quod); res furticia – res furtiva; (bona)
stabilia – immobilia; tempus – terminus; utile – utilitas.
Rjeđe tri riječi za isti pojam, npr.: angaria, gravamen, onus; blada, bladum, bladus;
commissio, legatio, negotium; iter, trata, via.
7 Pisar uzima oblik ablativa pridjeva za ablativ komparativa.

8 Meta foeni – stožasti snop sijena. Jozo MAREVIĆ, Lexicon latino-croaticum enciclopedicum / Latinsko-hrvatski en-
ciklopedijski rječnik, sv. II, Zagreb, 2000., str. 1907.
9 Crkva u Istri, 3. dopunjeno izdanje, prir. Marijan BARTOLIĆ – Ivan GRAH (i suradnici), Pazin, 1999., str. 224.
14
Manji broj dijalektizama
angusigula umj. angusiola10; sapon11
Talijanizmi
proposta
Novostvorene riječi
electionarius umj. elector; codicillare, pecuniare
Nepoznate riječi
foenor i foneratio
Imenicu admenatio ne nalazimo u rječnicima. S obzirom na kontekst mogla bi se

prevesti kao prijetnja, prema čemu bi bila izvedenica od glagola aminare – groziti se,
prijetiti.12 Moglo bi također značiti zadavanje udarca; amenare unum culpum (ital.
vet. ammenare), zadati udarac.13
10 Angusiola – vrsta ribe, igla, iglica, jagla, jaglica (Lexicon latinitatis medii aevi Iugoslaviae, Zagrabiae MCMLXXIII,
str. 42.) – tal. aguglia – iglica, jaglica (Mirko DEANOVIĆ – Josip JERNEJ, Talijansko-hrvatski rječnik, Zagreb, 142002.,
str. 32.)
11 Sapòn, s. m. Zappa pesante, adoperata sul terreno nudo per lavoro in profondità, u: Marino DUSSICH, Vocabolario
della parlata di Buie d’Istria, Centro di Ricerche Storiche di Rovigno, Collana degli Atti 29, Rijeka – Trst – Rovinj,
2008., str. 226. Riječ nalazimo i u: Maria BALBI – Maria MOSCARDA BUDIĆ, Vocabolario del dialetto di Gallesano
d’Istria, Centro di Ricerche Storiche di Rovigno, Collana degli Atti 20, Rijeka – Trst – Rovinj 2003., str. 215, u značenju
teška motika (zappa pesante) za okopavanje vinograda.
12 MAREVIĆ, Lexicon latino-croaticum enciclopedicum / Latinsko-hrvatski enciklopedijski rječnik k, sv. I., Zagreb,
2000., str. 144.
13 Isto, str. 34.
15
UVODNE STUDIJE
Neke pravopisne značajke
Neujednačenost pisanja velikog i malog početnog slova.

U tekstu Statuta ponekad nalazimo nazive lokaliteta pisane malim početnim slo-
vom (npr. flandra umj. Flandra, humagum).
Pisanje velikog i malog početnog slova nije ujednačeno. Osobna imena, kao i nazivi
mjesta, pišu se, u pravilu, velikim početnim slovom, ali nalazimo i ime anna, antonius,
giusto, pa čak i dio, pisane malim početnim slovom.
S druge strane, nalazimo opće imenice pisane velikim početnim slovom, kao npr.
Prezzo, Entrata, Collina, Estate.
Velikim početnim slovom počinju i imenice koje označavaju bliski rod: Frater,
Avus, Avunculus te imenice koje označavaju dužnost, položaj u društvu, kao Cancela-
rius, Fonticarius, Judex, Justitiarius, Potestas...
Velikim se početnim slovom uvijek pišu Communis i Castellum.
Ispred tvrdih samoglasnika, bilo na početku riječi, bilo unutar riječi, često se do-
daje slovo h (npr. Humagum i Humagensis – bez iznimke – ili unutar iste riječi (npr.
alhora, anchora, cathaver, ronchono).
Ponekad su riječi pisane na dvojak način: npr. abreviare – abbreviare; banum –
bannum; barca – barcha; becaria – becharia; comittere – committere (razni glagolski
oblici); daciarius – datiarius; districtus – destrictus; falsus – falssus (i drugi oblici);
maseria – masieria; negocium – negotium; pena – poena; porcus – porchus; quicunque
– quicumque; salssum – salsum; teraticum – terraticum; Michael – Mihael...
Dvostruki (dugi) suglasnik ponekad stoji ondje gdje ne treba stajati. Npr. abrassa
umj. abrasa; decurssi umj. decursi; falssatus umj. falsatus; salssum umj. salsum.
Jednostruki (kratki) suglasnik zna se naći na mjestu dvostrukog (dugog): quinqu-
enium umj. quinquennium.
Dočetak se donosi u obliku -e umj -ae: ponende umj. ponendae; publice utilitati
umj. publicae utilitati.
Umjesto slova v piše se konsonantni u.
U rukopisu često stoji dugo i (j): loquendj, justa, judex, jurare, defferentijs, jura-
mentj, officij i dr.
Interpunkcija je često proizvoljna.
16
NAČELA PRIREĐIVANJA
Prijepis je moderniziran prema novome načinu priređivanja tekstova za tisak.14

Modernizirano je i pisanje velikog i malog početnog slova, tako da su opće imenice
pisane malim početnim slovom, a vlastita imena i imena mjesta velikim.
Imenice Communis i Castellum ostavljene su velikim slovom i u transkripciji.
Dugo i (j) transkribirano je kao i.
S obzirom na činjenicu da je interpunkcija u izvorniku često stavljana proizvoljno, u
transkripciji je osuvremenjena kako bi korisnik mogao lakše pratiti tekst.
Konsonantni u transkribiran je kao v.
Sve su kratice razriješene.
Redaktorske oznake
() ponavljanje iste riječi u tekstu

(!) neuobičajen ili pogrešan oblik
(?) nesigurno čitanje ili prijevod
14 Jakov STIPIŠIĆ, Pomoćne povijesne znanosti u teoriji i praksi, Zagreb, 31991., str. 175-180.
17
SAGGI INTRODUTTIVI
I MANOSCRITTI E LE EDIZIONI
DELLO STATUTO DI UMAGO
Jakov Jelinčić
Nel Prologo si legge che lo Statuto venne approvato il 30 ottobre 1528 dal doge Pietro
Lando, e in tale data entrò anche in vigore.
Nel rispetto delle disposizioni riportate al capitolo 80a del IV Libro dello Statuto
di Umago, intitolato De habendo duo volumina statutorum, ad Umago, come del resto
anche negli altri comuni dell’Istria, andavano conservate due copie identiche dello
Statuto, una da destinare al cancelliere e l’altra al podestà.
Considerato il fatto che a noi è pervenuto un unico codice, oppure una sua copia
molto vecchia, si può supporre che almeno una delle due sia andata persa o sia stata
distrutta.
L’originale viene contrassegnato con la lettera (A), mentre i codici scritti in italiano
con (B), (C), ecc.
LA COPIA UFFICIALE DELLO STATUTO DI UMAGO
Biblioteca Civica „A. Hortis”, Trieste (A)
Descrizione della versione originale
N. inv. ß EE 19. La nota posta sotto il titolo rivela che nell'anno 1861 il codice arri-
vò all'Archivio diplomatico di Trieste come donazione da parte di persona privata.
Lingua latina; scrittura umanistica; copertine in legno, moderne. Formato: copertine
- 255 x 185 x 30 mm; fogli di pergamena e carta - 245 x 180 x 10 mm. Titolo sulla co-
pertina anteriore scritto su targhetta di ottone: Statuti di Umago M. D. XXVIII. Sulla
copertina anteriore e sul verso della copertina posteriore quattro rivetti d’ottone; sul
dorso due fibbie di ottone legate tra di loro con un grosso spago. Il manoscritto è dan-
neggiato. Sul recto della copertina posteriore sono stati incollati due foglietti, relativi
ai restauri eseguiti: quello sul lato sinistro: Restauro effettuato a cura ed a spese della
Soprintendenza Bibliografica per il Veneto Orientale e la Venezia Giulia VENEZIA; a
destra: Restauro del libro ~ Benedettini S. Giorgio M VENEZIA. Si tratta di interventi
18
I MANOSCRITTI E LE EDIZIONI DELLO STATUTO DI UMAGO
di restauro eseguiti negli anni Trenta del XX secolo o successivamente, considerando

l’epoca in cui operava la suddetta Soprintendenza.1
Foliazione recente a matita: 1-69. Dopo la copertina anteriore, un foglio con l’indi-
ce del I Libro sul recto, e sul verso parte dell’indice del II Libro, fino al capitolo XXII
compreso, ovvero fino al 14r dell’antica foliazione (fino al 16r di quella nuova). Segue il
fol. 2r e v; il fol. 3r bianco; il fol. 3v con la ducale del doge Pietro Lando. Durante la più
recente rilegatura del codice è stato commesso un errore: dopo il fol. 3 è stato rilegato
il fol. 12. Seguono i fogli da fol. 4 a 11, e poi da 13 a 60r fino alla fine del testo dello
Statuto. A seguire sui fogli 60v e fino a 62v la parte mancante dell’indice, in gran parte
sbiadita e difficilmente leggibile. Il nuovo indice è stato scritto su carta, probabilmente
verso la fine del XVIII secolo, fol. 63r fino a 68r.
MANOSCRITTI ESISTENTI IN LINGUA ITALIANA
Sono pervenuti a noi i seguenti codici scritti in lingua italiana. In tutti il numero dei
capitoli corrisponde a quello dell’originale (207).2
Biblioteca Civica „A. Hortis”, Trieste (B)
Sul dorso il numero di inv. EE II. Sulla copertina un foglietto incollato con scritto
il numero 169 (in cima), e in fondo un’etichetta adesiva: 39. ms. Le copertine sono
di cartone rigido ricoperto con pergamena. Formato: copertine 315 x 235 x 50 mm;
fogli: 310 x 225 x 45 mm. Numerazione: 1-425. Titolo sul fol. I: Statuto della Terra
d’Umago 1795; fol. IIIr – Cattastico delli Dazi della Magnifica Communità d’Umago
che si vende; fol. IIIv – bianco. Seguono i fol. IV – XIII (la segnatura del foglio numero
V è stata saltata per errore) che riportano l’indice dei capitoli dello Statuto (Tavola de
Capitoli in lo Statuto d’Umago contenuti del (!) primo Libro confirmazion dello Statuto,
ed autorità del Sindicato de’Eccellentissimo Podestà e Capitanio di Capodistria). A
pag. 1 si trova la trascrizione dal Primo libro di Umago (Libro Comune I), pag. 16,
i documenti sulla sottomissione di Umago a Venezia del 3 dicembre 12693; lingua
latina. A pag. 2 si trova la conferma dell’approvazione dello Statuto del 1541. Alle
pagine 3-98 segue il testo dello Statuto; a pag. 99 la ducale del doge Pietro Lando
del 3 aprile 1545, con la quale viene invalidata la disposizione statutaria sul divieto
di abitazione, rispettivamente di eleggere dimora nell’Umaghese. (IV, 77); alle pagg.
100 e 101 divieto di taglio della legna dal 6 luglio 1511; pagg. 102 e 103 divieto di
1 Elisabetta ARIOTI, „Gli archivi delle Soprintendenze bibliografiche: riflessioni a margine di alcuni interventi di in-
ventriazione”, Quaderni Estensi, IV (2012). http://www.quaderniestensi.beniculturali.it/QE4/14_QE4_sopr_arioti.pdf
(ultimo accesso 3 giugno 2019).
2 Durante la copiatura singoli capitoli dello Statuto sono stati spostati nel punto di appartenenza per contenuto e per
tale motivo in alcune parti l’ordine dei capitoli non è identico a quello dell’originale.
3 L’anno milesimo sexagesimo nono (ovvero 1069) sta scritto erroneamente invece di milesimo ducentesimo sexagesimo
nono (1269).
19
SAGGI INTRODUTTIVI
elezione di un membro del Consiglio a due cariche dal 15 aprile 1659; pagg. 104 e 105
terminazione di Francesco Priuli, capitano di Raspo, del 2 marzo 1613 in materia di
nuovi abitanti; pagg. 106-140 vari testi ricopiati dai registri del Comune di Umago del
periodo veneziano; pagg. 142-259 diverse pratiche del Tribunale provvisorio di Umago
(Tribunale provisorio d’Umago; Tribunale giustiziale d’Umago) e dei restanti tribunali
della città, 1798-1803; pagg. 260-379 regole sull’amministrazione locale (Superiorità
locale) e sui tribunali, 1800-1804. Fogli bianchi pagg. 141, 175, 203, 219, 235, 249,
277, 279, 314, 316, 318, 346, 354, 356, 358, 362, 366, 370, 372-380; 388; pagg. 389-394
due delibere del maresciallo Marmont, governatore delle Province Illiriche, del 1810
sulla cancellazione di vecchi tributi e sull’esenzione dalla decima ai capitoli e alle
chiese collegiate; pagg. 395-415. Alla fine: INDICE delle Circolari normative, publicate
nell’Istria ex Veneta dal dì della sua occupazione dalle ces. reg. Armi austriache fino
a tutto l’anno 1800 (A-T), fol. (1) – (10). Seguono alcuni fogli bianchi.
I capitoli dello Statuto vanno dal I al CCVII.
Biblioteca Museo Correr, Venezia, Statuto Cicogna 2060 (C)
Sul manoscritto, nella parte interna delle copertine, si trovano le vecchie segnature:
Provenienza Cicogna n. 1194; Collocamento Rip.o Commissioni, ms. III, n. 411. La
rilegatura è in cartone di 288 x 205 mm. Sul dorso si trova un foglietto Stat. Uma[go]
incollato nel XIX secolo, un’etichetta adesiva più recente sulla quale sta scritto Umago,
e una seconda con le vecchie segnature. Le pagine non sono numerate e il codice ha
sei pagine bianche all’inizio, seguite da sessantatré fogli sui quali è stato ricopiato lo
Statuto, e da altre trentacinque bianche, senza testo. Lo Statuto è in lingua italiana ed
è una trascrizione del XVIII secolo. Il testo dello Statuto non ha titolo. Inizia con una
breve aggiunta alla commissione al podestà di Umago del 1540, seguita da 207 capitoli
dello Statuto del 1540. I capitoli della raccolta vanno dal I al CCVII.
Biblioteca Museo Correr, Venezia, Statuto Cicogna 2489 (D)
Lo Statuto ha una rilegatura con copertine di cartone sulle quali sta scritto 1804
Statuto della Terra d’Umago, e sul dorso Statuto di Umago. Formato: 314 x 220 mm.
Segnature più vecchie del manoscritto scritte a mano sono: 1953 (sul dorso), 1952 (a
matita sulla copertina), mentre su un’etichetta sul verso della copertina Provenienza
Cicogna n. 1953, coll. MS. III, n. 423. Sul primo foglio, incollata, una vignetta stampata
con il leone di San Marco e sotto il testo: Ad uso del Nobile Signor Vicenzo Conte de
Franceschi Avvocato di Umago e suo Foro Dipartimentale, il quale hà copiato. Il testo
è in italiano. Le pagine non sono numerate ed, eccetto i numeri originali dei capitoli,
sui margini sono stati riportati i numeri di una successiva suddivisione in libri e in
capitoli. Il suo contenuto è il seguente: pagg. 3-6 Indice alfabettico (!) delle materie
contenute nella Tavola dei Capitoli del Statuto della Terra di Umago; pagg. 7-120
testo dello Statuto costituito da 207 capitoli, il quale inizia con l’integrazione della
20
commissione al podestà, identica al Cod. Cicogna 2060; pagg. 120-121 ducale del 1541
con la quale viene invalidato il capitolo sul divieto di immigrazione ad Umago; pag.
122 integrazione alla commissione al podestà del 1511; pagg. 122-141 estratti di varie
delibere del Consiglio di Umago del XVII e XVIII secolo, senza ordine cronologico e di
materia trattata; pagg. 142-219 un avvocato sconosciuto, indicato con il monogramma
I. C., rispettivamente G. C., ha ricopiato nel 1806, confrontandole, parti del testo
originale in latino e della traduzione italiana (Nonnulla Capita ex authenticis civilibus
Humaghensibus Statutis deprompta et in italicum translata sermonem a i. u. D. I.
C. anno Domini 1806; Parecchi capi tratti dagli autentici statuti civili di Umago e
trasportati in lingua italiana dal D. i. u. G. C. an. del Signore 1806). Visto che dopo la
caduta della Repubblica di Venezia non venivano applicate le norme sull’ordinamento
del governo, le parti di testo ricopiato si riferiscono per lo più al diritto civile. Seguono
diverse note successive ed estratti del testo statutario: pagg. 220-221 Annotazione in
materia de danno, parzialmente barrata; pag. 222 Riflessi di un autore circa i ripari
dei campi; pagg. 223-225 Dei Libri de’ negozianti all’ingrosso et al minuto; pag. 226 Dei
registri e carte domestiche che non fanno prova secondo il nuovo Codice, probabilmente
attingendo al nuovo Code civil; pagg. 227-229 legge veneziana del 12 maggio 1523
sui rapporti obbligatori; pagg. 230-243 annotazioni di disposizioni sul diritto di
successione dello Statuto di Umago; pag. 244 Ordinatione delle inquisitoriali 1674 per
Verona; pagg. 245-246 sentenza del Consiglio dei Quaranta (Consiglio di Quaranta)
del 1764. Dopo le pagine bianche 247-248 sono aggiunti, ripiegati, i seguenti allegati:
l’ordinanza sul governo provvisorio dell’Istria del 1800, dell’epoca del primo governo
austriaco (Editto del Ces. Reg. Governo Provvisorio dell’Istria); una cartina stampata
dell’Istria del 1805 su modello di Giovanni Valle; un’analisi stampata dell’ordinamento
istituzionale dell’Istria nel Regno d’Italia del 1807 (Regno d’Italia, Organizzazione del
Departimento dell’Istria). Le pagine 254-264 sono vuote.
Trattasi dunque di una trascrizione del 1804, eseguita per esigenze private di Vi-
cenzo de Franceschi, integrata poi nel 1806 da un avvocato sconosciuto (iuris utriu-
sque doctor), e usata dopo di lui da altre persone. Gli allegati e le parti di testo sot-
tolineate con la matita rossa testimoniano l’uso del codice nella prassi all’inizio XIX
secolo.
La numerazione dei capitoli va da 1 a 207; in cima ad ogni singola pagina viene
riportato il numero del Libro (I, II, III o IV), mentre a sinistra rispetto al titolo di ogni
capitolo viene pure riportato il numero del capitolo del singolo libro.
Archivio di Stato di Trieste (E)
Sede: Corte d’Appello di Trieste 721; copertine: nuova rilegatura con tre nastri.
Copertine: formato 293 x 220 x 18 mm; carta: formato 291 x 216 mm; trascrizione di
fine XVIII sec. (?). Lo Statuto è stato sottoposto a restauro.
fol. 1r: Titolo: Statuto della Terra d’Umago d’Istria; fol. 1v: bianco; fol. 2r-7v: Ta-
vola di capitoli in lo Statuto di Humago contenuti del Primo libro confirmation del
Statuto et autorita del sindicato de Clarissimo Podesta et Capitanio di Capodistria;
21
SAGGI INTRODUTTIVI
fol. 8r-65r Statuto (207 capitoli); fol. 65v e 66r bianco; fol. 66v ducale del doge Pietro
Lando del 10 aprile 1545, con la quale viene comunicato al podestà di Umago Aloisio
Boldù che il 31 marzo dello stesso anno lui e il Senato avevano invalidato il capitolo IV,
77; fol. 67r bianco; fol. 67v e 68r comunicato arrivato da Venezia, datato 6 luglio 1511,
che vietava il taglio di legna: fol. 69r terminazione del Capitano di Raspo Francesco
Priuli del 2 marzo 1713, relativa ai nuovi abitanti; fol. 69v e 70 bianchi; fol. 71r Tarifa
della cancelaria de Humago secondo l’antica e vera consuetudine fin hora osservata;
fol. 71v e 72 vuoti; fol. 73: Catastico delli Datii della Magnifica Comunità d’Umago che
si vende; fol. 73v e 74r bianchi; fol. 74v e 75r Copia tratta dal Libro de Datii Vecchio
a carta 112; Capitolo del Dacio del Vino al condutor; fol. 75v Copia tratta dal Libro
Vecchio de Datii carta 104; Capitolo del Dacio del Pan; fol. 76r Copia tratta dal Libro
de Datii Vecchio Capitoli del Datio della Becaria; fol. 76v e 78r bianchi; fol. 78v e 79r
una causa civile del 1716; fol. 79v una locazione del 1727 e un certificato di debito del
1718; fol. 80r-81r bianchi; fol. 81v Copia tratta dal Libro Comune I, Pagina 16; Qua-
liter Terra Humaci recepta fuit ad Dominium Venetiarum millesimo ducemtesimo
sexagesimo nono indictione 124 die tertio exeunte Decembris; fol. 82r disposizione del
Consiglio dei Dieci del 31 agosto 1778.; fol. 82v-87v bianchi; fol. 88r Copia tratta dal
Libro Consegli esistente la (!) Cancellaria di Comun a carta 75 tergo, Adi 20 Settembre
1750 – Concessione del diritto di cittadinanza alle nuove famiglie; fol. 88v delibera
del Consiglio municipale di Umago del 12 settembre 1750, che vietava di concedere la
cittadinanza ai nuovi arrivati che non avessero versato nelle casse comunali 200 ducati
e che non rispondessero ad altri criteri; fol. 89r Copia tratta dal Libro Consegli a carte
93 del 16 gennaio 1752 con la quale viene prevista un’ammenda pecuniaria per chi
rifiutasse la carica assegnata in sede di riunione del Consiglio; fol. 89v conferma del
podestà e capitano di Capodistria della summenzionata delibera del Consiglio; del 16
gennaio 1752 M. V. (1753.); fol. 90r delibera del Consiglio del 3 aprile 1800 in risposta
alla domanda di Domenico Calderari di ottenimento del diritto di cittadinanza di
Umago; fol. 90v fino a 93 bianchi.
I capitoli (senza titolo) vanno da 1 a 207.
Biblioteca del Senato, Roma (F)
Sede: Statuti Mss. 484. Titolo sulla copertina anteriore: Statuto della terra di Umago;
lingua italiana; foliazione recente 1-36. Probabilmente una trascrizione di fine XIX
secolo; la prima pagina è segnata come fol. 1; fol. 1v bianco; fol. 2r Catastico; fol. 2v
bianco; fol. 3r-9r: Tavola di capitoli; fol. 9v bianco; fol. 10r-36v Statuto. I capitoli (senza
titolo) vanno dal numero 1 al 207.
4 Come se fosse scritto III.
22
Archivio provinciale di Capodistria (Pokrajinski arhiv, Koper) (G)
Fondo: Famiglia Gravisi; segnatura del fondo: SI_PAK KP 299; segnatura del volume:
SI_PAK/0299/007/001_00003; vecchia segnatura: SI PAK KP 299/127; trascrizione
di fine XVIII sec. (?); copertine di cartone. Titolo sulla copertina: DOM - STATUTA
HUMACI; sul verso della copertina anteriore il timbro (orizzontale): Fratelli Gravisi
– Barbabianca Capodistria; custodia di cartone: 270 x 220 mm. Dopo la copertina
anteriore e prima di quella posteriore è stata introdotta una pergamena con il testo
della ducale del doge Domenico Contareno del 1673 (310 x 435 mm). Alla ducale segue
la seguente „dichiarazione” di Pietro Napoli: Questo Statuto e di me pietro napoli
(senza anno). Sui fogli 1-7v viene riportato l’indice in lingua italiana (250 x 175 mm).
Segue la trascrizione dello Statuto su 56 fogli (225 x 210 mm); manca il foglio numero
41 sul quale si trovavano i seguenti capitoli del IV libro: parte del capitolo 16 e capitoli
17-22.
I titoli dei capitoli sono scritti in latino, mentre il testo in lingua italiana; la nume-
razione dei capitoli in numeri arabi segue l’ordine dei libri.
NOTA
Dalla nota del manoscittto A si evince che nel 1861 una copia dello Statuto custodito
a Monfalcone venne ceduta alla Dieta Istriana. Dove si trovi attualmente, è un dato
ignoto5.
Edizione stampata del 1892
Il lavoro intitolato Lo statuto del Comune di Umago è stato pubblicato da Bernardo

Benussi in Atti e Memorie della Società Istriana di Archeologia e Storia Patria.6 Lo
studio introduttivo occupa le pagine 227-241, mentre lo stesso Statuto le pagine 242-
310. Alla fine Benussi ha aggiunto tre allegati: Copia tratta dal Libro Vechio de Dacij
C 104 Capitoli del Datio del Pan; Copia Trata dal Libro de Datii Vechio a C 107
Capitoli del Datio della Becaria, e Copia Tratta dal Libro de Datii Vecchio a C. 112,
pp. 311-313.
5 A Monfalcone è custodito anche un codice manoscritto in pergamena del 1559, contenente statuti e leggi dell’Istria.
Alla Biblioteca Isontina di Gorizia troviamo un estratto del manoscritto di cui sopra: Anno 1559. Estratto da un
Codice manoscritto in carta pecora dell’anno 1559, che si conserva nella Comune di Monfalcone. Questo Codice a cui
manca il frontespizio contiene statuti e leggi dell’Istria, e particolarmente per Umago. Vi stanno impresse sul carton
dorato dall’una parte le parole - Andrea Zane, e dall’altra l’anno MDLIX. Con la lettura delle copie dei documenti si
è potuto assodare che non si tratta di Statuto, ma di Commissiones inviate al podestà di Umago Andrea Zane. Vedi
l’elenco dei podestà di Umago in: http://www.statodamar.it/mare.php?ly=3&ar=1&rt=32&pe=130&sid= (consultato
il 3 giugno 2019).
6 AMSI, 8/3-4, 1892.
23
SAGGI INTRODUTTIVI
PECULIARITÀ LINGUISTICHE E ORTOGRAFICHE
Lo Statuto è scritto in lingua latina con rare infiltrazioni tipiche degli idiomi istriani.
Sono pochi gli errori linguistici:
Uso scorretto del genere
quilibet persona al posto di quaelibet persona.
Si potrebbe spiegare supponendo che lo scrivente pensasse al sostantivo homo di

genere maschile (quilibet homo).
Uso errato del caso
Faciendo aliquem... cadere in terra invece che ... in terram
Uso scorretto della forma
anarem e anares invece di anatem e anates (da anas, anatis, f); in ecclesia maiori al
posto di in ecclesia maiore7; meda feni invece che meta8 foeni
Errori di scrittura
destrictus al posto di Districtus; Matharada per Matterada9; propinqum invece che

propinquum; sylalaba al posto di sylaba
È interessante il caso del sostantivo taberna rispettivamente tabernarius: in II/26,

viene riportato per quattro volte nella forma tarbena e tarbenarius, nei restanti casi
dello stesso capitolo, come pure in altri capitoli troviamo le forme corrette: taberna e
tabernarius.
7 La persona scrivente usa la forma ablativa dell’aggettivo come ablativo comparativo.

8 Meta foeni – fascio conico di fieno, Jozo MAREVIĆ, Lexicon latino-croaticum enciclopedicum / Latinsko-hrvatski
enciklopedijski rječnik, volume II, p. 1907.
9 Crkva u Istri, III edizione integrata, a cura di Marijan BARTOLIĆ – Ivan GRAH (e collaboratori),Pazin, 1999, p. 224.
24
Uso di una forma per l’altra
solvisse invece che solvere (infinito del perfetto attivo al posto dell’infinito presente
attivo: p.es. teneatur solvisse invece che teneatur solvere).
Uso di sinonimi nel lessico
Sono frequenti nel testo vari sinonimi, come ad es.: arbiter – arbitrator; bestia –
animal; cambium – permutatio; actor – citator; aut – vel; civis – habitator; codicillus –
testamentum; cuiuscumque – cuiuscunque; defunctus – mortuus; deminutio – callus;
denarius – pecunia; dimidium – medietas; dominus – patronus; furtum – robaria;
ingenium – modus; iudicium – tribunal; latro – fur; ligonizator – zapator; mulier
– uxor; nuntius – orator; opera – opus; paga – salarium; pars – proposta; potestas
– rector; quicumque – quicunque (e altre forme dei pronomi qui, quae, quod); res
furticia – res furtiva; (bona) stabilia – immobilia; tempus – terminus; utile – utilitas.
Rari i casi di tre parole per lo stesso termine, ad es.: angaria, gravamen, onus; bla-
da, bladum, bladus; commissio, legatio, negotium; iter, trata, via.
Rari anche i casi di parole dialettali
angusigula al posto di angusiola10; sapon11
Italianismi
proposta
Neologismi
electionarius invece che elector; codicillare, pecuniare
10 Angusiola – tipo di pesce, pesce ago, aguglia (Lexicon latinitatis medii aevi Iugoslaviae, Zagrabiae MCMLXXIII,
p. 42.) – tal. aguglia – iglica, jaglica (Mirko DEANOVIĆ – Josip JERNEJ, Talijansko-hrvatski rječnik, Zagreb 142002,
p. 32.)
11 Sapòn, s. m. Zappa pesante, adoperata sul terreno nudo per lavoro in profondità, in: Marino DUSSICH, Vocabolario
della parlata di Buie d’Istria, Centro di Ricerche Storiche di Rovigno, Collana degli Atti N. 29, Rijeka – Trst – Rovinj,
2008, p. 226. Troviamo la parola anche in: Maria BALBI – Maria MOSCARDA BUDIĆ, Vocabolario del dialetto di
Gallesano d’Istria, Centro di Ricerche Storiche di Rovigno, Collana degli Atti 20, Rijeka – Trst – Rovinj 2003, p. 215,
nel significato di zappa pesante che veniva usata nelle vigne.
25
SAGGI INTRODUTTIVI
Parole sconosciute
foenor e foneratio
Il sostantivo admenatio non c’è nei vocabolari. Leggendolo nel suo contesto, potrebbe
venire tradotto come minaccia, e pertanto come derivazione del verbo aminare –
detestare, minacciare.12 Potrebbbe anche significare affibbiare un colpo (amenare
unum culpum (ital. vet. ammenare), menare.13
Alcune peculiarità ortografiche
Incoerenze nell’uso delle lettere iniziali maiuscole e minuscole.

A volte nel testo dello Statuto troviamo i nomi di località scritti con la minuscola
(p.es. flandra invece che Flandra, humagum invece che Humagum).
Non c’è uniformità nell’uso della maiuscola e della minuscola. I nomi propri di
persona, come pure i toponimi, vengono di regola scritti con l’iniziale maiuscola, ma
troviamo però i nomi anna, antonius, giusto, e addirittura dio, scritti con la minuscola.
D’altro canto si notano sostantivi, o meglio nomi di cose, scritti con la maiuscola:
Prezzo, Entrata, Collina, Estate.
Vengono scritti con la lettera iniziale maiuscola anche i sostantivi indicanti il gra-
do di parentela: Frater, Avus, Avunculus e quelli che indicano la professione, la posi-
zione sociale, come Cancelarius, Fonticarius, Judex, Justitiarius, Potestas...
Sono sempre scritti con la c maiuscola Communis e Castellum.
Davanti alle vocali chiuse, sia ad inizio parola che al suo centro, viene aggiunta
la lettera h (es. Humagum e Humagensis – senza eccezioni – oppure all’interno della
stessa parola (es. alhora, anchora, cathaver, ronchono).
A volte troviamo due versioni della stessa parola: abreviare – abbreviare; banum
– bannum; barca – barcha; becaria – becharia; comittere – committere (varie forme
verbali); daciarius – datiarius; districtus – destrictus; falsus – falssus (e altre forme);
maseria – masieria; negocium – negotium; pena – poena; porcus – porchus; quicunque
– quicumque; salssum – salsum; teraticum – terraticum; Michael – Mihael...
Le consonanti doppie (lunghe) a volte vengono messe nel punto sbagliato. P.es.
abrassa al posto di abrasa; decurssi invece di decursi; falssatus al posto di falsatus;
salssum invece che salsum.
In certi casi le consonanti singole (brevi) vengono scritte dove invece dovrebbero
essere doppie (lunghe): quinquenium invece di quinquennium.
Il suffisso viene scritto come -e invece che -ae: ponende al posto di ponendae; pu-
blice utilitati per publicae utilitati.
12 MAREVIĆ, Lexicon latino-croaticum enciclopedicum / Latinsko-hrvatski enciklopedijski rječnik, I volume, Zagreb,

2000, p. 144.
13 Ibidem, p. 34.
26
La lettera v viene sostituita dalla u consonantica.

Nel manoscritto c’è spesso la i lunga (j): loquendj, justa, judex, jurare, defferentijs,
juramentj, officij, ecc.
Spesso la punteggiatura viene usata in maniera arbitraria.
PRINCIPI DI REDAZIONE
La trascrizione segue le regole moderne della redazione dei testi da pubblicare.14

Anche le iniziali maiuscola e minuscola seguono i principi odierni e pertanto i
nomi comuni iniziano con la minuscola, mentre quelli personali e dei luoghi con la
maiuscola.
I sostantivi Communis e Castellum vengono riportati con la maiuscola anche nella
trascrizione.
La i lunga (j) è stata trascritta come lettera i.
Considerato il fatto che nel codice originale la punteggiatura viene spesso usata in
modo arbitrario, nella trascrizione si sono seguite le regole attuali, per permettere al
lettore di seguire il testo con più facilità.
La u consonantica è stata trascritta come lettera v.
Tutte le abbreviazioni vengono scritte per esteso.
Simboli usati
() ripetizione della stessa parola

(!) forma inusuale o errata
(?) lettura o traduzione incerta
14 Jakov STIPIŠIĆ, Pomoćne povijesne znanosti u teoriji i praksi, Zagreb, 31991, pp. 175-180.
27
UVODNE STUDIJE
STOLJEĆA MLETAČKE
VLADAVINE U UMAGU
Rino Cigui
„quod Vobis placeat terram Humagi ad mandata vestra recipere eo modo et forma
quibus recepistis terram Parentii, et pro mano vestra nobis dare Rectorem”.
(Priznanje mletačke vlasti u Umagu, 1269.)
PREMISA
Problematika s kojom se susreće svatko tko bi želio podrobnije proučiti povijest Umaga
jest nesigurnost dokumentarnih izvora uzrokovana ponovljenim uništavanjem arhiva
grada.1 Mjesto su, naime, za osvetu 1370. opljačkali Đenovljani te je u požaru koji je
uslijedio uništen općinski arhiv; u ljetopisima je zabilježeno da se i 1729. općinska
zgrada zapalila u dijelu iznad pisarnice koji je služio kao kuhinja, uzrokujući uništenje
mnogih svezaka i isprava.2 Ako ovim dvjema epizodama pridodamo vandalizam
Engleza koji su u ožujku 1810. na javnom trgu zapalili sve dokumente Vicedominarije,
te još jedan požar koji je u noći između 29. i 30. siječnja 1924. uništio povijesnu
gradsku palaču, možemo zasigurno tvrditi da je u razdoblju od nešto više od dva
stoljeća Umag ostao bez pisane povijesti. U svjetlu tih događaja svaki pokušaj povijesne
rekonstrukcije prošlosti mjesta danas izgleda prisilno sažetim.
UVOD
Početkom 9. stoljeća Istra je pridružena Furlanskoj marki te je dijelila njezinu sudbinu

do 1040. kada ju je car Svetoga Rimskog Carstva Henrik III. izdvojio izravno pod
svoju ingerenciju kao samostalnu marku. Dodijelio ju je u feud markgrofovima koji su
tek rijetko boravili na poluotoku, omogućujući tako stvaranje lokalnih gospodstava i
uprava. Od 10. stoljeća započeli su prvi kontakti između istarskih obalnih gradova i
1 Rino CIGUI, „Alcuni aspetti della vita socio-economica a Umago nei secoli XVI e XVII”, Histria, 3, 2013., str. 39.
2 Župni arhiv u Umagu, Cronaca della parrocchia di Umago 1928 -1932 (rukopis).
28
STOLJEĆA MLETAČKE VLADAVINE U UMAGU
Venecije. Potonja, iako više nije bila sjedinjena s Istrom ovisnom o kraljevima Italije,
zadržala je bliske trgovačke odnose, i to ne samo s poluotokom, intervenirajući u više
navrata protiv saracenskih i neretvanskih napada (u napadu 876. nasrnuli su na Rovinj,
Novigrad, Umag i Sipar). Istovremeno se odvijalo sporo propadanje moći biskupa
koji su u Istri imali brojne feude koje su im dodijelili kraljevi Italije. Taj je fenomen
potaknuo proces stvaranja slobodnih komuna; u međuvremenu, u unutrašnjosti
provincije jačale su ruralne komune.
Mletačka Republika koja je već 932. godine Kopru nametnula danak, godišnji
porez od sto amfora vina i svoje trgovačke povlastice, oko tisućite godine preuzela
je vlast nad otocima Kvarnera te je, kako bi zaštitila svoje mnogobrojne interese na
poluotoku, pokušala gradovima nametnuti vinculum fidelitatis, prisegu vjernosti
koja je podrazumijevala jamstvo sigurnosti Mlečana u Istri, oslobađanje mletačkih
trgovaca od carine na izvoz te dodjeljivanje jedne galije za svaku vojnu ekspediciju
koju Mlečani budu vodili.
Kao i ostali istarski gradovi i Umag je 1150. prisiljen prisegnuti na vjernost duždu.
„Nos omnes de Humago” – prisegnuli su predstavnici grada – „juravimus super sancta
Dei quatuor Evangelia fidelitatem Beato Marco Apostolo, et Evangelistae, et Domenico
Mauroceno Inclito Duci, et eius successoribus in perpetuum Sacramentum singulis
Ducibus renovare, et omnes Veneticos salvos, et securos sine omni datione in omnibus
partibus sicut nostros Concives habere, et manutenere debemus, et si commune
Venetum stolum fecerit ad Jadram, vel ad Anconam, Nos vobiscum stolum fecere
promittimus, nisi per nos remanserit. Et Domino Ducis omni anno in mense Septembris
Romanatos duos persolvere debemus, et eius successoribus.”3 Potpisivanjem tog akta,
Umažani su se obvezali osloboditi mletačke trgovce od svakog davanja, sudjelovati
u vojnim ekspedicijama Mletačke Republike sve do Zadra i Ancone, plaćati godišnje
dva romanata (novac ekvivalentan zlatnom dukatu) duždu, kao i davati četrdeset urni
ulja crkvi sv. Marka.4
Piratski napadi i nestašice koji su okarakterizirali posljednja stoljeća ranoga
srednjeg vijeka, nemalo su doprinijeli pogoršanju ekonomske situacije mjesta koje se
zbog sigurnosnih razloga moralo zatvoriti unutar zidina. Poboljšanjem ekonomske
situacije počevši od 11. stoljeća, područje se proširilo na kopnu i povećao se broj
stanovnika. Promijenila se pravno-administrativna struktura obalnog središta koje
se 1029. spominje kao „Villam Humagi juxta eadem Aemoniensem Civitatem sitam”5,
1149. kao „civitas Humagi quidem fidelitatem iuravit”6 i 1230. kao kaštel (Castrum
Humagensem)7. Demografski rast smanjio je prostor na raspolaganju pa se između
3 Gian Rinaldo CARLI, Antichità Italiche, vol. V – Dodatak dijelu IV, Milano, 1791., str. 31.
4 Bernardo BENUSSI, „Lo statuto del comune di Umago”, AMSI, 8, 1892., str. 231.
5 Ernesto FUMIS, Pagine di storia umaghese, Trieste, 1920., str. 25.
6 BENUSSI, „Lo statuto”, str. 231.
7 FUMIS, Pagine, str. 30.
29
UVODNE STUDIJE
Moele i luke morao sagraditi još jedan pojas zidina koji je stvorio predgrađe o kojem
postoji siguran zapis iz 1333. godine.8
Umag, koji se u međuvremenu oslobodio zadnjih feudalnih veza, postao je
samostalnom komunom s vlastitim statutom u kojem je administrativna i pravna
vlast bila u rukama magistrata koje je odabrao narod. Godine 1208. car Oton IV.
dodijelio je Istru Akvilejskom patrijarhatu pa su istarske komune, u strahu da ne
padnu pod vlast goričkih grofova koji su bili u sukobu s Akvilejskim patrijarhatom,
radije potražile zaštitu i pomoć Mletačke Republike, koja je 3. prosinca 1269. preuzela
Umag te poslala kao rektora venecijanskog plemića Marina Bemba.
VLADAVINA VENECIJE: PODESTAT
U sporazumu kojim je Umag priznao mletačku vlast definirani su uvjeti koje su

Umažani bili spremni ispuniti da bi plemić, kojeg će Venecija poslati, čuvao zemlju kao
podestat. Suprotno od uobičajenih šesnaest mjeseci za kopnena područja, stanovnici
su tražili da rektor ostane na dužnosti dvije godine uz naknadu od „libras CCL,
omni anno, quia isto tempore plus dare non possumus”9, obećavajući povećanje iste
ako se poboljšaju ekonomski uvjeti. Venecijanskom upravitelju pripadale su ujedno
„libras III pro naulo ad redendum Venetiis” i smještaj u gradu bez plaćanja stanarine.
Također, ako bi zbog svoje dužnosti morao putovati morem iz Umaga, uz plaću bi
dobio dnevnicu od deset solada, koja se dizala na dvanaest u slučaju da je putovanje
bilo per terram10; na račun komune imao je, ujedno, pravo na pratnju dviju naoružanih
osoba koje su skrbile o njegovoj sigurnosti.
Ipak, zbog nastavka teških uvjeta, Republika je 1285. morala naknadi podestata
nadodati „soldos XL grossorum in anno de nostro Comuni pro salario”11 te je ujedno
na zahtjev građana 1314. odlučila da rektor ostane na dužnosti „per unum anno (!), (…)
addendo ei de salario libros L omni anno, sicut petunt, et hoc duret ad beneplacitum
domini ducis”12. Naknadu je stoga isplaćivala umaška komuna i dijelom središnja vlast,
uz povećanja ovisno o okolnostima: godine 1325. Venecija je, na primjer, povećala
naknadu za dodatnih sto lira, obvezujući podestata da uzdržava na svoj račun „unum
alium equum ultra id quod tenere consueverunt per suas commissiones”13, dok je
1376. odlučeno da se „dohodak podestata u Umagu od 300 lira koji plaća komuna, i
lira 152, solda 4, soldina 4 u groševima koji plaća država” poveća za dodatnih „100
lira u groševima jer isti mora imati tri sluge i dva konja”14. U sljedećim stoljećima
8 Orniteo LUSANIO, Sopra le monete de’ Vescovi di Trieste, Trieste, 1788., str. 234. „Item simili modo in Humago,
exceptis quadam domo nunc discoperta cum suis pertinentiis e juribus sita in burgo dictae Villae”. Usp. Giuseppe
MARTINELLO, Umago d’Istria. Notizie storiche, Trieste, 1965., str. 14.
9 Pietro KANDLER, Codice Diplomatico Istriano, vol. II, Trieste, 1986., str. 576.
10 Isto.
11 Andrea BENEDETTI, „Il podestà veneto a Umago”, La Porta Orientale, 2, 1966., str. 228.
12 Isto, str. 229.
13 Andrea BENEDETTI, Umago d’Istria nei secoli, vol. I, Trieste, 1973., str. 104.
14 „Senato Misti”, AMSI, 5, 1889., str. 64.
30
plaća rektora stalno je rasla, okolnost koja je postala nužnom uzevši u obzir teškoće
u pronalaženju nekoga tko bi pristao na upravljanje područjem s obzirom na male
prihode.
Prilikom kretanja iz Venecije budući bi upravitelj dobivao one posebne upute o
ponašanju prema središnjoj vlasti i prema komuni, poznate pod nazivom Commissioni.15
Podestat nije smio napustiti posjed (terra) prije isteka svog mandata niti prije dolaska
zamjenika bez dozvole Republike, što je ista dopuštala u slučaju bolesti rodbine i „in
casu mortis aut gravis infirmitatis patris sui fratris filij vel filiae”.16 Tijekom posebno
dugih odsutnosti nije se isplaćivala naknada. Prilikom suđenja pomagali su mu lokalni
suci koje je izabralo vijeće među svojim članovima, ali nije morao uvažavati njihovo
mišljenje pa je njihova uloga bila isključivo savjetodavna. Rektor nije smio sa sobom
u Umag dovesti obitelj niti ulaziti u bilo kakve odnose sa stanovnicima područja da
ne bi ugrozio nepristranost prosudbe; s tim u vezi bilo mu je čak zabranjeno ići na
ručak kod građana ili pozvati koga kod sebe na obrok.
Podestatu je bilo zabranjeno bilo kakvo ulaganje, posjedovanje, donacija ili druga
usluga u mjestu kojim je upravljao17 i bila je njegova dužnost javiti u Veneciju o
rođenoj djeci mletačkih plemića koja bi bila krštena, kao i javiti u roku od osam dana
o možebitnim brakovima sklopljenim među pripadnicima mletačkog plemstva; budući
da je bio pod prisegom, on sam nije smio „per totum tempus regimis, nec per annum
unum post contrahere matrimonia, nec contrahi facere”18. U svakom slučaju, jedna
od temeljnih obveza kojih se trebao držati bila je informiranje providura i providura
za zdravstvena pitanja „de peste in sua terra, et de omni eo quod esset morbi tam
in suo territorio, quam in quocunque alio loco, quem intelligeres esse infectum”19 te
bila je predviđena smrtna kazna u slučaju da preda grad neprijatelju ili se nagodi za
predaju. U slučaju da grad padne u neprijateljske ruke, u roku od petnaest dana morao
se vratiti u Veneciju i staviti se na raspolaganje Vijeću desetorice za presudu koja bi
se u suprotnome donijela u njegovoj odsutnosti.20
Na kraju mandata, podestat je morao predati sucima komune popis prognanih
osoba zbog krađe ili teških kaznenih djela, naznačivši njihova imena, kazneno djelo
za koje su osuđeni i dan kada su prognani. Imao je, ujedno, obvezu dostaviti javnom
bilježniku potvrde koje su dokazivale administrativnu pravilnost njegove uprave,
pisma predaje dužnosti, dobivenu nagradu, dokazujući da njegovi službenici ne
ostavljaju dugove spram komune.21
15 Bernardo BENUSSI, „Commissioni dei dogi ai podestà veneti nell’Istria”, AMSI, 3, 1887., str. 3-109.
16 BENEDETTI, „Il podestà”, cit., str. 229.
17 „Senato Mare”, AMSI, 9, 1893., str. 328. Odluka od dana 16. svibnja 1609. zabranila je da rašporski kapetan dodijeli
određene terene podestatu Giorgiu Benzoniju i poništila „bilo koje drugo slično dodjeljivanje koje su dogovorili rektori
one provincije”.
18 „Commissione al Podestà di Umago, AMSI, 9, 1893., str. 30.
19 Isto, str. 32.
20 BENEDETTI, „Il podestà”, cit., str. 234.
21 Isto, str. 237.
31
UVODNE STUDIJE
U razdoblju u kojem je grad bio pod venecijanskom vlašću, po strukturi je vlasti na

vrhu bio podestat „koji je sam imao izvršnu vlast u svim njezinim dijelovima, sastavljač
odluka Vijeća, odobravatelj istih”22, na dužnosti šesnaest mjeseci; slijedili su kancelar
i zamjenik upravitelja koje je imenovao sam podestat i koji su, kao i on, bili stranci; tri
suca, od kojih je dva biralo Vijeće i jednog narod, koji su vršili dužnost procjenitelja
i verifikatora težina i mjera; kavaljer „vođa žbira”; tri suradnika u pravosuđu pod
nazivom kataveri; dva odvjetnika „dodijeljena za privatne sporove”; dva upravnika
crkve i tri zastupnika zadužena da „paze i osiguravaju stanje i čast Komune”23.
Nakon prelaska grada pod mletačku vlast, pojavila se i potreba veće zaštite naselja
pa su stoga učvršćene stare utvrde gradnjom kule i bastiona s bombardama na
jugozapadu; drugi radovi na gradskim zidinama odrađeni su u 17. stoljeću istodobno
s Uskočkim ratom (1615. – 1617.) i Kandijskim ratom (1645. – 1669.), nakon čega su
napuštene i dijelom srušene zidine koristile kao temelj za kasniju izgradnju.24
PAZENATIK „CITRA AQUAM QUIETI”
Predajom grada i istarskog područja, Mletačkoj Republici nametnulo se temeljno

pitanje zaštite novih posjeda jer se taj prelazak odvio u različitim razdobljima, izolirano
i bez ikakve teritorijalne blizine. Zabrinuta za zaštitu novostečenih teritorija, Venecija
je još 1276. definirala da među podestatima poslanima na poluotok moraju postojati
stalni kontakti i aktivna suradnja u zaštiti istarskih centara i u primjeni uputa koje
su im bile dane.
Venecija je nepokolebljivo branila osvojena područja pobjeđujući goričke grofove,
akvilejske patrijarhe te ponovno goričke grofove u nizu ratova koji su se od 1279.
odvijali sve do 1291. kada je mirovnim ugovorom iz Trevisa i posljedičnom podjelom
Istre sav obalni dio od Kopra do Rovinja, uključujući Motovun, dodijeljen Mlečanima.25
Širenje teritorija natjeralo je Veneciju da utvrdi jedinstvo u vojnoj organizaciji svojih
istarskih posjeda dodjeljujući vojno zapovjedništvo Kapetanu Istre ili Generalnom
kapetanu Istre sa sjedištem u Kopru (1291.).
Oprezna politika koju je Mletačka Republika prvotno vodila u zaštiti svojeg
istarskog vlasništva napuštena je 1300. nakon sporazuma s patrijarhom Pietrom
Gerrom, koji je Mlečanima privremeno odobrio prava i nadležnosti nad okupiranim
istarskim područjima, a što je postalo konačno 1307. s patrijarhom Ottobonom de’
Razzijem. Novonastala situacija natjerala je Veneciju da 1301. uspostavi jedinstvenu
vojnu organizaciju zvanu societas Paysanatici terrarum (nostrarum) Istriae, na čije
22 Rino CIGUI, „Omago. Cenni storici di Pietro Kandler”, ACRSR, 34, 2004., str. 426. Vidjeti od istog autora: Heraldički
Umag – Umago araldica, Umag, 1995., str. 13-14.
23 Isto.
24 Rino CIGUI, „Contributo all’araldica di Umago”, ACRSR, 24, 1994., str. 244.
25 Egidio IVETIĆ (uredio), L’Istria nel tempo. Manuale di storia regionale dell’Istria con riferimenti alla città di Fiume,
Rovinj, 2006., str. 221. (Collana degli Atti br. 26). Mirovni je ugovor iz Trevisa Veneciji vratio što je posjedovala i
nametnuo gradu Trstu plaćanje poreza i ratnih troškova. Patrijarhu su vraćeni Muggia, Castelvenere, Buje (koje su
1268. dobrovoljno prešle od akvilejske pod goričku vlast) i Dvigrad kojima je vladao tijekom mletačkog sukoba.
32
je čelo postavljen Capitaneus Paysenatici Istriae biran na godišnjoj razini među

mletačkim plemstvom.26 Rezidencija kapetana prvotno je bila u Poreču, ali je od
1304. odlučeno da se premjesti u Sveti Lovreč zbog njegove strateške pozicije koja je
dopuštala bolju komunikaciju s ostalim područjima pod mletačkom vlašću, odnosno
s onima koji će, po planovima vlade, poslije prijeći pod njihovu vladavinu.
Promjena u politici teritorijalnog upravljanja pazenatičkog kapetana dogodila se
od 1331. do 1335. kada se, pripajanjem Pule i Bala Mletačkoj Republici, nadležnost
kapetanata rastegla od tršćanskog zaljeva do južnog dijela poluotoka, što je kontrolu
nad tako velikim područjem činilo sve nesigurnijom. Tek nakon teške pobune u
Kopru 1348., Mletačka je Republika shvatila da jedinstveno vojno zapovjedništvo
nije dovoljno za osiguravanje reda u njezinim istarskim posjedima: tada je odlučeno
da se pojača vojni karakter koparskog rektora dodjeljujući mu kvalifikaciju potestas et
capitaneus Justinopolis, i da se oformi, 21. ožujka 1356., novi pazenatik citra Aquam
quieti u Umagu „pro conservazione nostrorum fidelium subditorum Justinopolis,
Pirani, Emonie, insule, et Humagi”27.
Novom rektoru dani su jednaki uvjeti onima kapetana Svetog Lovreča: da bi
smanjio troškove upravljanja novom strukturom, osim uloge kapetana dobio je
i upravu nad Umagom i Novigradom u koje je, za pravosudna pitanja, slao svojeg
vikara.28 Među kapetanima je trebala postojati suradnja i međusobna pomoć, a u
slučaju nesuglasica među dvojicom, odluke su se morale donijeti s pulskim grofom
za pitanja vezana za teritorij de ultra aquam i s podestatom Pirana za ona de citram
aquam.29 Ipak, boravak kapetana u Umagu bio je kratak: zbog strateških je razloga
1359. Venecija odlučila premjestiti kapetanat u Grožnjan, koji je u međuvremenu
prešao pod njihovu vladavinu.
Lišen vojnoga kontingenta, u drugoj polovici 14. stoljeća grad je trpio česte napade
Đenovljana, koji su, pod vodstvom Paganina Dorie, prodrli na Jadran već 1354.
godine. Napadnut i opljačkan 1370., Umag je ponovno napala 1379. vojska Pietra
Dorije koja je, usprkos dogovorenoj mirnoj predaji, zauzela grad i predala ga snagama
Patrijarhata.30 Predaja kaže da su tada Đenovljani iz Umaga odnijeli relikvije svetog
Nicifora i Maksimilijana.
Katastrofi koju su počinili Đenovljani veoma se brzo pridružila ona izazvana
čestim epidemijama kuge i malarije u razdoblju od 15. do 17. stoljeća, odgovornima
26 Albino BANI, San Lorenzo del Pasenatico roccaforte della Serenissima in Istria. Dalle origini alla caduta della
Repubblica di Venezia con appunti sulle vicende sino al 1943, Trst, 1994., str. 65.
27 „Senato Misti, Cose dell’Istria”, AMSI, 4, 1888., str. 109-110. Kao što je razvidno iz Odluke Senata, sjedište pazenatika
de citra aquam quieti prvotno je bila Šterna. Ipak, područje je zahtijevalo rekonstrukciju pa je odlučeno da kapetan
privremeno boravi u Umagu do kraja radova: „Item quod provideatur de rehedificando locum sterne (…) Qui Locus
sic constructus et rehedificatus sit esse debeat continua mansio capitanei predicti de citra aquam gentis sue, et quod
interim dominium Retifficabitur ipse locus, dictus capitaneus debeat permanere in Humago, vel Hemonie ubi et
equis ipsorum locorum sibi melius placuerit cum gentibus suis ad damna inimicorum et derrobatorum, habendo
eandem condicionem, quam habet capitaneus sancti Laurentij de eundo stando et redendo per totam Istriam pro
bono agendorum (!).”
28 Isto, str. 113.; „1356., 24. svibnja: Quod socio dicti Capitanei qui debet stare in Emonia pro jure reddendo, dentur
omni anno de bonis comunis libre Sexagintaquatuor parvorum in monetis (…).”
29 Andrea BENEDETTI, Umago d’Istria nei secoli, vol. I, Trieste, 1973., str. 164.
30 Andrea BENEDETTI, „Un episodio umaghese della guerra di Chioggia”, La Porta Orientale, 2, 1966., str. 299.
33
UVODNE STUDIJE
za depopulaciju i gospodarski kolaps umaškog područja. Kako bi smanjila posljedice,

Mletačka je Republika poduzela intenzivnu kolonizaciju ljudima koji su dolazili
iz drugih geografskih predjela i kojima su dodijeljena sredstva i seoska imanja te
odobreno dvadesetogodišnje izuzeće od bilo kakva osobnog ili stvarnog tereta.
14. – 17. STOLJEĆE: KUGA, MALARIJA I REPOPULACIJA TERITORIJA
Područje koje je nakon 11. stoljeća proživljavalo umjereno razdoblje ekonomskog i

demografskog prosperiteta, što potvrđuje širenje naselja na kopnu, u vremenu od
14. do 17. stoljeća izloženo je strašnom demografskom i ekonomskom osiromašenju,
koje se povezuje s ratovima, te cikličnim epidemijama i nestašicama što je pridonijelo
lošem glasu kužnog i malaričnog mjesta.
Zapušteno stanje u kojem se tada nalazio grad zasigurno je ubrzalo njegovu
degradaciju, a zakonske odredbe javne higijene, koje su zabranjivale držanje „porcos
aut porcas in terra Humagi” i bacanje „aquam mundam aut immundam de alto in via
Communis de die vel de nocte a balconis, fenestris, aut scalis” nisu ničemu služile.31
Te odredbe, koje su pozivale stanovništvo da se pridržava zdravih pravila čišćenja,
pokazale su se nedovoljnima i nisu smanjile loše higijenske navike koje su, stoga,
presudile javnom zdravlju pretvarajući grad u potencijalno leglo epidemija.
Dokumentacija koju posjedujemo dopušta nam prilično sažetu rekonstrukciju
fenomenologije bolesti koje su zahvatile područje. Što se tiče kuge, prvi sigurni
podaci potječu iz 1424. kada je, tijekom lipnja i srpnja, zaraza bjesnjela do te mjere
da je podestat Jacopo Duodo dobio propter epidemiam sevientem, dozvolu da „se na
dva mjeseca preseli iz te zemlje”.32 Njemu je odobrena dozvola odlaska u Veneciju na
deset dana za liječenje temperature, rok koji je produžen do 15. kolovoza jer je bio
bolestan „per unam panochiam”.33 Nakon kratke pauze od tri godine, 1427. zaraza
kuge ponovno je bjesnjela Umagom. Dolazeći naizgled iz Veneta, najprije je poharala
Trst da bi se poslije proširila duž cijele istarske obale od Savudrije do Pule desetkujući
stanovništvo.34
Godine 1507. kuga se ponovno pojavila, ovog puta donesena venecijanskim
brodovima koji su se zaustavljali u luci. 35 Osim ove nevolje, grad je trpio i strašnu
neimaštinu, koja je natjerala stanovništvo da zatraži pomoć od Venecije te je ista
odobrila zajednici „odgodu plaćanja duga… za 80 stara brašna: zatim dodjelu 10
dukata godišnje od poreza na ulje za 5 godina koje je potrošila za obnovu pristaništa
u luci: ujedno imunitet i izuzeće na 5 godina od svakog stvarnog i osobnog tereta: na
31 Umaški statut, Knjiga IV, glave 36 i 39.

32 „Senato Misti”, AMSI, 6, 1890., str. 24. Također u: Bernardo SCHIAVUZZI, „Le epidemie di peste bubbonica in Istria.
Memorie storiche raccolte da Bernardo Dott. Schiavuzzi”, Pagine Istriane, 11-12, 1912., str. 262-263.
33 „Senato Misti”, AMSI, 6, 1890., str. 25.
34 Statuti municipali di Rovigno, prir. Pietro KANDLER, Trieste 1851., str. 83.
35 FUMIS, Pagine, str. 40.
34
kraju dozvolu sakupljanja petsto stara pšenice s područja izvan Venecije za prodaju
umaškom fontiku”.36
U sljedećim desetljećima 16. stoljeća, barem prema dostupnim izvorima, u
Umagu više nije bilo drugih zdravstvenih kriza povezanih s kugom, iako ne možemo
u potpunosti isključiti uključenost područja u ciklične epidemije koje su obilježile
razdoblje. Katastrofalne su bile posljedice zaraze koja se proširila 1630. zbog mletačkih
mornara koji su se zaustavljali u luci; teška situacija i depopulacija grada koji je, po
Kandleru, imao nešto više od desetak duša, mogu se potvrditi činjenicom da je nakon
šezdeset godina, odnosno 1690. godine, područje imalo tek 380 stanovnika.37
Upravo su zbog čestih epidemija kuge stanovnici Umaga razvili posebno štovanje
i kult sv. Roka kojem su se molili kada bi se pojavila fatalna bolest i u čiju je čast
utemeljena istoimena bratovština (Scola S. Rochi). Po volji iste, 1514. izgrađena ja mala
zavjetna crkva smještena „extra oppidum et in Burgo Umagi”, koju je sljedeće godine
posvetio novigradski biskup Marc’Antonio Foscarini u poprilično napetoj situaciji
zbog stalnih svađa između tršćanskog i novigradskog biskupa zbog posjeda umaške
župe.38 U unutrašnjosti su i danas vidljive dvije nadgrobne ploče gdje su se sahranjivali
bratimi i na kojima su reljefno isklesani karakterističan štap i kapa sveca s natpisom:
„Confraternitas S. Rochi MDXCIIII T. D. M. B.”39
Osim kuge, Umag je posebno patio i zbog malarije koja ga je pretvorila iz nobile
oppidum40 u malarično područje u pravom smislu riječi. „Već je u davnim vremenima
ovo mjesto bilo dobro nastanjeno” – prisjećao se Prospero Petronio u svojem djelu
Memorie sacre e profane dell’Istria (1681.) – „ali sada zbog lošeg zraka, zbog vjetrova
oštra, široka i grbina koji ga kvare, ostaje kao uništen, prepun užasa. Ljudi kao brojni
mrtvaci, otečeni, žućkasti, nemalo zbog toga žaljeni od gosp. Abb. Grilla koji je u
prolazu položio na zemlju, ali hitro podigao nogu”41.
Tijekom 16. i 17. stoljeća grad je uključen u skupinu nezdravih područja provincije,
koja je uključivala cijelu obalu od Savudrije do rta Kamenjaka. Svjedočanstva pisaca
po tom pitanju mnogobrojna su: u svojem horografskom djelu De situ Istriae (1540.)
piranski liječnik Giovan Battista Goineo naglasio je bijedne uvjete u kojima su se
36 Senato Mare, AMSI, 9, 1893., str. 86-87.

37 Luigi PARENTIN, Incontri con l’Istria la sua storia e la sua gente, vol. II, Trieste, 1991., str. 23. Usp. Sergio CELLA,
„Studi sull’Istria del ’600”, AMSI, Venecija, 69, 1969., str. 10.
38 Zanimljive informacije o crkvici sv. Roka nalaze se u: Antonio ALISI, Istria. Città minori, Trieste, 1997., str. 214.;
Chiara VIGINI CONTI, „La chiesa di San Rocco e i restauri artistici”, Umago Viva, 83 (2002.), str. 10.; PARENTIN,
Incontri con l’Istria, str. 24.; FUMIS, Pagine, str. 39. Crkva sv. Roka pravokutnog je oblika (9,20 x 5,60 m), s pravilnim
redovima simetrično raspoređenog bijelog kamena; ima jednu dvoranu kojom dominira oltar s tri niše od bijelog
kamena, koji je krajem 19. stoljeća zamijenio onaj drevni, fino obrađen i ukrašen zlatnim listićima. U nišama se nalaze
kipovi u boji sv. Roka (1,50 m), sv. Kristofora (1,20 m) i sv. Sebastijana (1,30 m) koji potječu iz 17. stoljeća; sa svake
strane oltara, položeni na police, postavljeni su kipovi sv. Antuna (0,90 m) i sv. Pelegrina s modelom župne crkve u
ruci, ovaj potonji podrijetlom iz 15. stoljeća. Strop je ukrašen drvenom oblogom na kojoj je Domenico Martinelli
1788. naslikao sv. Roka u molitvenom stavu; dva od četiri anđela oslikana u kutovima drže valovitu traku s natpisima:
„Hic est qui multum orat pro populo et universa civitate” i „Peregrinus a nobis susceptus est ut pater noster vocaretur
et adoraretur ab omnibus”, Vidjeti: Narcisa BOLŠEC-FERRI – Branka MILOŠEVIĆ, „Baština Umaga i okolice – Il
patrimonio di Umago e dintorni”, Monografia storica Umag-Umago, Umag, 2012., str. 77-78.
39 BENEDETTI, Umago d’Istria, str. 167. Također: CIGUI, „Contributo”, str. 255.
40 Flavio BIONDO, „Italiae Illustratae undecima regio Histria”, AT, 2, 1830., str. 21.
41 Prospero PETRONIO, Delle memorie sacre e profane dell’Istria, Trieste, 1968., str. 202.
35
UVODNE STUDIJE
nalazili Umag i Novigrad „civitates ambae ob aeris intemperiem haud omnino tutae.
Humacum tamen est portu (!), et clementiori coelo alteri praestat”42, dok ga je mletački
izvjestitelj Giovanni Battista Giustiniano, koji je posjetio grad tijekom putovanja koje
ga je 1553. odvelo u Dalmaciju, definirao kao „gotovo nenaseljen i napušten”43.
Godine 1625. mletački je providur Francesco Basadonna naglasio da su Umag i
ostali istarski posjedi i gradovi na moru, iako su imali luke, bili „gotovo pusti, puni
ruševina, otpada, bolesnog zraka, slični jedan drugom po broju stanovnika”. Po
mišljenju providura, pročišćavanju zraka bilo bi pomoglo „donošenje odredbe kojom
će se ti gradovi i posjedi očistiti od ruševina i otpada, te isto tako ona skupljena kišnica
koju koriste zbog nedostatka žive vode, koju u mjestu zovu jezera, i koju koriste na tom
području za sve što je potrebno, iako je zbog otpada pokvarena i gnjila”.44 Nasljednik
Basadonne, Giulio Contarini, naredio je isušenje određenih bara u Poreču i Umagu,
„koje su zbog pokvarene vode činile zrak teškim”, i otklanjanje otpada s ulica i gradskog
područja.45
Čak je i opskrba pitkom vodom za potrebe stanovništva predstavljala u to vrijeme
teško rješiv problem. Za rješavanje problema nestašice pitke vode, jer je Istra u prvoj
četvrtini 17. stoljeća imala samo „četiri male rijeke, jedan potok, i na različitim
mjestima nekoliko izvora, ali u pravilu pati od nestašice vode”46, Basadonna se ponadao
izgradnji cisterni na područjima gdje ih nije bilo, jer bi takvi radovi u odnosu na
poprilično suzdržane troškove izazvali „ako ne i odlične rezultate posebno za zdravlje
ljudi i u odnosu na druge izuzetno velike dobrobiti koje su poznate”47. Tek je 1678.,
nakon što je stoljećima kaštel Umag „žedan trčao prema smrdljivim vodama obližnjeg
jezera koji je koristio tamošnjim pijavicama za gašenje žeđi”48, podestat i kapetan
Kopra Angelo Morosini naredio izgradnju cisterne „lijepe i koja će osigurati osvježenje
onim stanovnicima”49.
Izgradnja javne cisterne, iako je doprinijela smanjivanju žeđi stanovništva, nije u
potpunosti riješila problem gradske opskrbe vodom, koja je u narednim desetljećima
nastavila najviše zabrinjavati stanovništvo. U 18. stoljeću situacija je ponovno bila
toliko dramatična da je podestat i kapetan Kopra Antonio Dolfin, nakon inspekcije
obavljene u Umagu i Novigradu 1777., pričao o mjestima „potpuno uništenih građevina
i nenaseljenima dok bi nepotreban i uzaludan bio svaki pokušaj ponovnog naseljavanja,
bilo bi dovoljno samo da se Javno milosrđe potrudi osigurati vodu kao osvježenje tom
malobrojnom stanovništvu, posebno Umagu koji se spašava stajaćicom zajedničkom
ljudima i životinjama”.50
42 Giovan Battista GOINEO, „De situ Istriae”, AT, 2, 1830., str. 64.
43 Ljerka ŠIMUNKOVIĆ, Dalmacija godine gospodnje 1553.: Putopis po Istri, Dalmaciji i Mletačkoj Albaniji 1553. godine.
Zapisao Zan Battista Giustinian, Split, 2011., str. 149.
44 „Relazioni di provveditori veneti in Istria”, AMSI, 5, 1889., str. 94.
45 Isto, str. 110.
46 Isto, str. 93.
47 Isto, str. 95.
48 PETRONIO, Delle memorie, str. 204.
49 „Relazioni”, str. 135.
50 BENEDETTI, Umago d’Istria, str. 126.
36
Kao što smo utvrdili iz horografija, iz izvještaja mletačkih providura u Istri i od

podestata i kapetana Kopra, tijekom 16. i 17. stoljeća Umag i njegov teritorij bili su
gotovo u potpunosti pusti, i to je bila okolnost koja je nagnala Mletačku Republiku
da poduzme intenzivnu akciju kolonizacije u nadi da će ponovno naseliti napuštena
područja sprečavajući na taj način neizbježan gospodarski slom.
Prvi mletački pokušaji ponovnog naseljavanja istarskih teritorija potječu iz 1376.
kada je „pro bono et habitatione terrarum et locorum nostrarum Istriae”, Venecija
odlučila na pet godina osloboditi od osobnih i stvarnih podavanja sve one koji bi
se unutar godine dana preselili u bilo koji dio istarske provincije. 51 Takve odredbe,
međutim, kao i sve druge slična sadržaja izdane tijekom 14. i 15. stoljeća, bile su
sporednoga karaktera i ulazile su među one uobičajene norme „koje su regulirale
smještaj stranaca ili ljudi iz okolice okupljajući ih, ili su lokalno ciljale vezivanju puka
za zemlju mjerama liberalizacije trgovine kako bi se ograničilo iseljavanje, često u to
vrijeme izazvano pooštravanjem desetina i restrikcijama nametnutima prometu od
strane gotovo stalnog ratnog režima ili izvanrednog zdravstvenog stanja”.52
U svakom slučaju, mjere koje je poduzela Venecija dovele su do priljeva etnički
heterogenih ljudi prema istarskom poluotoku koji su dolazili iz različitih geografskih
područja i koji su, nerijetko, imali problema s privikavanjem na tako neprijateljsko
i ponekad tako različito okruženje od onoga koje su napustili. U drugoj polovici 15.
stoljeća, s druge strane, upravo su epidemije, oskudice i pustoši uzrokovane ratovima
te koje su odredile neuspjeh pokušaja kolonizacije mletačkim podložnicima s područja
Padove, Trevisa i Friulija. Istima je najteže bilo prilagoditi se istarskoj zemlji siromašnoj
vodama, koja je zahtijevala snalaženje i metode rada veoma drukčije od onih na
plodnim venecijanskim i furlanskim ravnicama, te ogroman trud da bi se dobilo
malo pšenice, ulja i vina.53 Mletačka je Republika tada na napuštenim dijelovima Istre
pokušala dati utočište stanovništvu iz južnoslavenskih, grčkih i albanskih etničkih
regija koje su iz balkanskih regija protjerali Turci na vrhuncu svoje ekspanzivne
snage pa je već 1463. Savudrija, opustošena kugom, ponovno naseljena kolonijom
južnoslavenskih migranata.54
Drukčije je značenje imalo pokretanje takozvane organizirane kolonizacije počevši
od 1520., proces koji se protezao gotovo stoljeće i pol tijekom kojeg je učestalost
ratova i pošasti nad stanovništvom odigrala, vjerojatno, ključnu ulogu u određivanju
faza stagnacije i ubrzanja migracijskog fenomena.55 Ova druga kolonizacija značajno
se razlikovala od prve, kako po intenzitetu migracijskog tijeka koji je oblikovao sve
51 Carlo DE FRANCESCHI, L’Istria. Note storiche, Poreč, 1879., str. 208.

52 Giulio CERVANI – Ettore DE FRANCESCHI, „Fattori di spopolamento nell’Istria veneta nei secoli XVI e XVII”,
ACRSR, 4, 1973., str. 94.
53 Ernesto SESTAN, Venezia Giulia. Lineamenti di una storia etnica e culturale, Bari, 1965., str. 54.
54 Guerrino Girolamo CORBANESE, Il Friuli, Trieste e l’Istria dalla preistoria alla caduta del patriarcato d’Aquileia,
Udine, 1983., str. 320. Za kronološku rekonstrukciju migracijskog fenomena vidjeti: Angelo MARSICH, „Gli Slavi in
Istria, quando e come vennero”, AT, 13, 1887., str. 411-429.
55 Egidio IVETIĆ, La popolazione dell’Istria nell’età moderna. Lineamenti evolutivi, Trst – Rovinj, 1997., str. 170.
(Collana degli Atti br. 15). Za podrobniju analizu raznih čimbenika koji su odredili proces kolonizacije vidjeti radove:
Miroslav BERTOŠA, Mletačka Istra u XVI. i XVII. stoljeću, Pula, 1986., str. 46-52. te isti: Istra: Doba Venecije (XV.-
XVIII. stoljeće), Pula, 1995., str. 49-55.
37
UVODNE STUDIJE
veći broj naselja, tako po relevantnim troškovima koje je snosila Mletačka Republika
za organizaciju raseljavanja doseljenika iz područja njihova podrijetla na istarska
područja, sredstva kojima je djelomično upravljao rašporski kapetan, koji je imao
isključivu sudbenu nadležnost nad novim stanovnicima.56
Tijekom 16. i 17. stoljeća umaški je teritorij, kao uostalom i ostali dijelovi Istre,
zahvaćen naseljavanjem drugih naroda u nadi da će se oporaviti od nedaća koje su
ga pogodile. Mletački je Senat dana 13. svibnja 1539. odlučio da „budući da se dvije
tisuće kuća Morlaka vratilo odanosti našoj Državi, a koji su živjeli pod Turcima, i
sada žele živjeti u našim područjima u Istri (...) nisu dužni plaćati nikakav porez za
pašnjake; da mogu izgrađivati izvan gradova i kaštela velike kuće da bi se lakše bavili
stočarstvom i poljoprivredom, i da dvije godine budu oslobođeni poreza na prijevoz,
ili drugoga što se nameće našim podanicima.”57 Morlaci koje se spominje u odluci,
više nego etnografski definiran narod, bili su zapravo mješavina ljudi koji su živjeli u
brdovitim dijelovima Bosne, iz kojih su se, bježeći pred osmanskom vojskom, slijevali
u dalmatinsko područje; u to se vrijeme termin koristio općenito za pastire koji su
došli s turskih granica.58 Treba podsjetiti da su novija i temeljita istraživanja njihove
etnogeneze nagnala znanstvenike da ih se smatra paleobalkanskim narodom, autoh-
tonim i romaniziranim, koji se izvorno nalazio na multietničkom području između
Trakije, Makedonije i Dardanije, rezultat etnokulturne integracije i dezintegracije
različitih elemenata.59
Mletačka Republika veoma je dobro poznavala taj narod jer su se brojne skupine
Morlaka smjestile već odavno na poluotok pa stoga ne iznenađuje da je odobrila
preseljenje. Odluka mletačkog Senata da udovolji morlačkim ljudima koji su željeli
doći živjeti na poluotok odmah je urodila plodom pa su 1540. – 1541. Morlacima i
Dalmatincima ponovno naseljena napuštena sela u blizini Umaga.60
Zemlja koju su ovi ljudi dolazili kolonizirati bila je suha i slabo plodna, veoma
slična onoj koju su napustili, zemlja koja je kod obrade zahtijevala veliku sposobnost
prilagođavanja i značajnu fizičku snagu. Ovi su ljudi, za razliku od onih podrijetlom
s obližnjega talijanskog poluotoka, koji se nisu uspjeli naviknuti na novu stvarnost,
naizgled posjedovali sve potrebne uvjete za brzu integraciju, počevši od jake fizičke
konstitucije koja im je dopuštala „svaki napor i naročito na galiji” te obrađivanje
terena koje im je dodijelila Venecija „koji su izuzetno neplodni, ali sve rade velikom
mukom obzirom da se radi o planinama i kamenu”61.
56 Egidio IVETIĆ, „Finanza pubblica e sistema fiscale nell’Istria veneta del Sei – Settecento”, ACRSR, 28, 1998., str.
152-153.
57 „Senato Mare, Cose dell’Istria”, AMSI, 9, 1893., str. 122. Vidi također: Bernardo SCHIAVUZZI, „Cenni storici
sull’etnografia dell’Istria”, AMSI, 18, 1902., str. 95.
58 Oscar RANDI, „I Morlacchi”, Rivista Dalmatica, 11, 1929., str. 27. Za problem Morlaka vidjeti rad: Egidio IVETIĆ,
L’Istria moderna 1500-1797. Una regione confine, Verona, 2010., str. 138-140.
59 Zef MIRDITA, „Vlasi, polinomičan narod”, Povijesni prilozi, br. 33 (2007.), str. 256.
60 CORBANESE, Il Friuli, str. 322.; SCHIAVUZZI, Cenni storici, str. 96. Usp. Miroslav BERTOŠA, „L’Istria veneta nel
Cinquecento e nel Seicento”, ACRSR, 7, 1976.-1977., str. 147. Morlaci su se naselili između 1534. i 1554. te su sredinom
16. stoljeća činili oko 17 % ukupnog stanovništva mletačke Istre.
61 Giovanni NETTO, „La terraferma veneziana nel 1555”, Archivio Veneto, 126, 1986., str. 33. Godine 1607. rašporski
kapetan Costantin Renier priznao je da je „provincija u jako dobrom stanju, tako je procvala da na mnogim mjestima
38
Da se radilo o naseljima određene važnosti, koja su ispunjavala demografsku

prazninu izazvanu čestim epidemijama i ratovima spašavajući selo od potpune
depopulacije, dokazuje činjenica da je 25 morlačkih obitelji dokumentiranih 1554. na
području komune, oko 125 pojedinaca, predstavljalo 17,5 % ukupnog stanovništva koje
je dosezalo 715 duša.62 U narednim desetljećima tim su se dolascima ubrzo nadodali i
drugi: godine 1581. rašporski kapetan Alessandro Zorzi obavijestio je mletačku vladu
o nazočnosti 120 Morlaka na umaškom području,63 a 1599. i drugi su se habitanti novi
naselili na područje između Umaga i Buja.64
Posebno mjesto zaslužuje problematika iseljavanja iz Umaga, i općenito s polu-
otoka, takozvanih Karnijaca, ljudi podrijetlom iz planinskih područja Karnije, koji
su se već u razvijenome srednjem vijeku nastanili u Istru i čiji je dotok, počevši od
16. stoljeća, dobivao sve značajnije razmjere.65 To iseljavanje, koje je imalo isključivo
individualni karakter jer njime nije upravljala Mletačka Republika, dovelo je Karnijce
koji su se naselili prvenstveno u unutrašnjosti poluotoka gdje su na pretežno poljo-
privrednom području podložnom uzgoju nadoknadili potpuni nedostatak obrtničke
radne snage.
Naseljavanje se odvijalo putem investiture, dodijeljena su im sredstva i kuće sa
zemljištem te su dvadeset godina bili oslobođeni svih osobnih i stvarnih tereta, oslo-
bođeni nadležnosti komuna u kojima su živjeli. Velike kulturne i vjerske razlike među
starosjediocima i strancima bile su ipak često predmetom snažnih sukoba, na koje su
također utjecali podjela kolektivno korištenih dobara, porezna oslobođenja i zakonske
privilegije u kojima su uživali kolonisti.66 Novi su se stanovnici, naime, preselili u Istru
noseći sa sobom kȏd morala i ponašanja koji nije uvijek bio kompatibilan s lokalnom
tradicijom i venecijanskim zakonom. Učestale probleme stvaralo je, iznad svega,
provođenje samovlasti, sustav rješavanja sporova unutar pojedinih zajednica veoma
raširen unutar morlačke populacije, a koji je Mletačka Republika čvrsto osuđivala
jakim sankcijama, ali i pokazujući kako se samim zainteresiranim osobama isplati
pribjeći mletačkim sudovima gdje su se njihovi zahtjevi slušali.67
više nalikuje vrtovima nego poljima, i cijela sela koja su napravili ti novi stanovnici uz nevjerojatnu muku i iznimnu
vrijednost (…)” te zbog toga pridošlice zaslužuju zaštitu Venecije. Vidjeti: Miroslav BERTOŠA, Pisma i poruke istarskih
rektora, Zagreb, 1979., str. 9.
62 Miroslav BERTOŠA, „Istarski fragment itinerara mletačkih sindika iz 1554. godine”, VHARP, 17, 1972., str. 42-43.;
isti, Mletačka Istra, str. 311; isti, Istarsko vrijeme prošlo, Pula, 1978., str. 203.
64 „Senato Mare, Cose dell’Istria”, AMSI, 12, 1896., str. 84. „Budući da su podestat Umaga i onaj Buja izrekli presudu
protiv Martina Villanovicha i Paola Glamovicha, a budući da su njih dvojica bili novi stanovnici, naređuje se gore
spomenutim dužnosnicima da pošalju odmah predmetne postupke rašporskom kapetanu koji donosi takve odluke.”
Te još 28. kolovoza 1603.: „budući da je podestat Umaga prognao iz ove zemlje na šest godina Martina Villanovicha,
koji kao novi stanovnik spada pod nadležnost Rašpora, i budući da mu je i promijenio zabranu u novčanu kaznu,
naređuje mu se da vrati dobiveni novac te ga se poziva da se ne miješa više u postupke koji se odnose na nove
stanovnike” (str. 103). Usp. BENEDETTI, Umago d’Istria, str. 118-121.
65 Dean BRHAN, „In partibus Carsi et Istriae: l’emigrazione dalla Carnia verso l’Istria (XVI-XIX secolo)” ACRSR, 34,
2004., str. 474.
66 Giuliano VERONESE, „L’immigrazione nell’Istria veneta tra ‘500 e ‘600: problemi giurisdizionali, contese tra
comunità, conflitti etnici tra originari e forestieri”, AH, 3, 1994., str. 183.
67 Claudio POVOLO, „Rappresentazioni dell’onore nel discorso processuale (da una vicenda degli inizi del Seicento)”,
AH, 10, 2000., str. 513-534.
39
UVODNE STUDIJE
Mnogi su izvori opisivali te osobe kao svadljive, nasilne i veoma loše kvalitete, koje
su „ostali stanovnici provincije univerzalno mrzili” i koje su pribjegavale „tisućama
ideja da bi ih ucjenjivali i neovlašteno mučili”.68 U izvještaju rašporskog kapetana
Giacoma Reniera (1594.) Morlaci su opisani kao „barbarski ljudi, beskorisni zbog
svoje bezvrijednosti i pohlepnosti i bježanja od truda na veslima, maču, zemlji, rođeni
samo za opijanje, stajanje na ulicama i ubijanje naroda, osnovni razlog za njihove
beskrajne krađe životinja i druge štete koje rade”69, dok je podestat i kapetan Kopra
Marin Gradenigo izvještavao 1608. godine o žalbama autohtonih ljudi zbog „lošeg
ponašanja novih stanovnika prema njima koji, osim što preuzimaju mnoge terene
na koje nemaju pravo tjerajući stare stanovnike vlasnike, vrijeđaju ih i drski su jer,
budući da ti novi stanovnici ne mogu biti optuženi ni građanski ni kazneno osim pred
presvijetlim rašporskim kapetanom, njihovim imenovanim sucem, [...] ti novi stanovnici
se ohrabruju i bahato uništavaju i na teritoriju na kojem žive čine mnoge uvredljive
stvari ne samo na štetu starih stanovnika [...], nego s malo poštovanja i prema samim
Rektorima, na području gdje dolaze živjeti”.70
I trideset obitelji koje je kapetan Vincenzo Chiucchel 1603. preselio iz Šibenika
u Đubu i Seget proglašene su krivima za smrtonosno ozljeđivanje starih stanovnika,
napada na teretni brod na Mirni te za druge zločine.71 Sažeto je mišljenje koje je 1625.
iznio mletački providur Francesco Basadonna o pridošlicama: „Najnoviji, treći izvor
novih stanovnika, budući da su izrazito siromašni i bijedni, većinom su lopovi, stvaraju
značajne štete nad životinjama i urodom starih stanovnika”.72 Godine 1612. osam
albanskih obitelji, podrijetlom iz mjesta Kunja Ljut, smjestilo se u Petroviju. Dana 12.
siječnja te godine rašporski kapetan Pietro Bondumier prihvatio je preklinjanje Nice
Babicha, Pietra Nica i njihovih prijatelja koji su dobili sedamsto polja „neobrađenih, tr-
novitih i kamenitih u nadležnosti Umaga u predjelu Malladelle uz obvezu da ih savršeno
obrađuju, a one koji nisu za obradu čuvaju za pašnjake za životinje”.73 Dodjela tako zna-
čajnog broja terena od Mlečana ne treba iznenađivati s obzirom na to da su napuštena i
neobrađena područja na umaškom teritoriju, koje je naznačio vještak geometar (perito
et ingegnero) Camillo Bergami, 1613. iznosila „po padovanskim mjerama 187 polja
(campi), 3 kvarte (quarte), 8 tabula (tavole)”, što odgovara površini od 72,5 hektara.74
68 BERTOŠA, Pisma i poruke, cit., str. 15.

69 Carlo DE FRANCESCHI, L’Istria. Note storiche, Poreč, 1879., str. 369.
71 SCHIAVUZZI, Cenni storici, str. 368. Venecijanska vlada plaćala je Chiucchelu šest dukata mjesečno doživotno i
obećavala je dati na posudbu trideset dukata po obitelji za potrebno zbrinjavanje. Zemljište dodijeljeno trideset obitelji
imalo je opseg od oko četiri milje. Godine 1623. Cuchich je prodao imanje Valierima iz Venecije koji su ga predali,
nakon jednog stoljeća, obitelji de Franceschi. Usp. „Senato Mare, Cose dell’Istria”, AMSI, 12, 1896., str. 101.
72 Bernardo BENUSSI, L’Istria nei suoi due millenni di storia, Venecija – Rovinj, 1997., str. 344.
73 KAU, Scritture Spettanti al Gius Episcopale e Capitolare d’Umago uniti l’anno 1706. Li abitanti, XVII. – XVIII.
stoljeće (rukopis).
74 Miroslav BERTOŠA, „I catastici di Umago e di Cittanova (1613-1614). La modesta realizzazione di un grandioso
disegno nell’Istria veneta (XVI-XVII sec.)”, ACRSR, 9, 1979., str. 430. Da se takva situacija nastavila i u 18. stoljeću
potvrdio je kanonik umaške crkve Francesco Roselli (1739. – 1798.): „većina zemljišta koja spadaju pod moju Župu su
neobrađena, ili kao što se kaže Bared, s obzirom na oskudicu izbjeglica i na obeshrabrenost u obradi zemljišta koja su
velikim djelom kamenita ili trnovita, te iznad svega sklona sušama, kao svugdje u ovoj tužnoj Provinciji, te zapuštena
zbog kvalitete suhih zemljišta i zbog nezdrave prirodne ljetne klime; na svakih dvadeset komada zemljišta obradi se
40
Drugi Albanci nastanili su se u Petroviju 1627.: novim je stanovnicima Senat 1640.

odobrio izgradnju jedne jednostavne kapelice.75
Novi kontingent Morlaka rašporski je kapetan smjestio 1647. na područja Pule,
Svetog Lovreča i Umaga. Dana 17. kolovoza Senat je registrirao ukrcaj od 1500 muš-
karaca i 3450 žena i djece s 5000 velikih i 65 000 malih životinja, jedan od najvećih
premještaja u dugoj povijesti repopulacije Istre. Morlaci koji su stigli do Istre smje-
šteni su „ne duž obala, već u unutrašnjosti gdje su veće udobnosti”. Ne samo da su
novopridošlima dodijeljena neobrađena zemljišta i javna dobra, već i mogućnost da
se udome kao doseljenici na tuđem zemljištu.76 Treba naglasiti da je Mletačka Repu-
blika, naklonjena dolasku novih populacija na bilo koji način, nametala prihvaćanje
katoličke vjere kao osnovni uvjet da bi bili prihvaćeni na mletačkim teritorijima. Senat
je, naime, doznao da „mnogi u Istri prakticiraju tursku religiju” 77 i želeći „prekinuti
taj loši učinak”, već od 1651. objavio je u Valturi, na Puljštini, u Svetom Lovreču i u
Umagu proglas koji je naređivao udaljavanje iz Istre onih koji ne budu prihvatili novu
religiju.78 Naposljetku, doseljenici podrijetlom iz Crmnice, u Crnoj Gori, smjestili su
se na umaškom području 1657. godine.79
Nakon naseljavanja Albanaca 1627. vlasti su zadužile javnog mjernika (perticatore)
Giacoma Viuchioa da izmjeri još uvijek dostupna zemljišta i da možebitno dodijeli
ista. Iz izvještaja sastavljenog 1633. doznajemo da je „izmjereno 783 polja 641 tabula,
a od toga prodano 185 polja 638 tabula gdje je smješten posjed pod nazivom Petrognia
i njegovi vrtovi”; ostalo je još uvijek slobodno „za investituru novih stanovnika na
spomenutom posjedu petsto devedeset osam polja 3 tabule odnosno 598 T.le 3”.80
Ljudi iz Petrovije za svoje su životinje koristili šumu Picudo, Velu Bošku i Rožac.
Dana 6. svibnja 1693. Catterina Bernardo, supruga gospodina Pietra Valiera, iznajmila
je Mattiju Jurzanu, Mattiju Uscu, Zuanneju Marcouichu, Marini Vitanouichiji
i Antoniji kćeri pokojnog Mattija Jona „svi podanici posjeda novih stanovnika, za
njihove životinje pašnjak u Veloj Boški (...) i prolazak kroz Rožac do mora i to za sto
lira godišnje plativo u tri rate počevši od prve na dan prvi svibnja”.81
Iako je već prošlo dvadeset godina od oslobođenja od osobnih i stvarnih podavanja,
novi stanovnici su odbijali plaćati potrebno umaškoj komuni i tršćanskom biskupu.
otprilike jedan koji se odabere među manje lošim, i koji po nalogu vlasnika obrađuju na vlastiti trošak dnevni radnici
koji se po danu važu i plaćaju. Među tim dobrima uključen je Sipar koji je također pod mojoj župom, i tako je sa svim
zemljištima teritorija više ili manje sličnima.” Usp. Archivio privato Benedetti, Stampa dell’L.L. C.C. Conti Rotta al
Taglio, XVII - XVIII secolo. Svezak sadrži dokumente koji potvrđuju komplicirane događaje i korake u parnici između
obitelji Bratti i obitelji Rota za, u pravilu definirana, vlasništva u Siparu. Ti dokumenti, osim što opisuju predio Sipara
i situaciju teritorija i njegovih nasada, usredotočuju se na poboljšanja u poljoprivredi nerealizirana od obitelji Rota
na stancijama Bašanija, Zambratija, Gavardija, Romanija, Kortina, Boška, Kolombera i Juricanija. U tu svrhu obavile
su se procjene javnih vještaka te je također izrađen topografski crtež – nažalost nije pronađen u fundusu – od kojeg
se čuva detaljan opis specifičnosti zemljišta. Zahvaljujem dr. Marini Paoletić na dragocjenoj informaciji.
75 „Senato Mare – Cose dell’Istria”, AMSI, 15, 1899., str. 21.
76 Isto, 18, 1902., str. 241. usp. SCHIAVUZZI, Cenni storici, str. 233.
77 „Senato Mare. Cose dall’Istria”, AMSI, 15, 1899., str. 333.
78 BENEDETTI, Umago d’Istria, str. 125.
79 Ibid., str. 115.
80 KAU, Scritture Spettanti al Gius Episcopale, dokument 18. 12. 1633.
41
UVODNE STUDIJE
„Podanici s područja Umaga, Krasa i Materade” – navodio je kancelar Michiel

Rosello 1706. – „plaćaju svi porez na zemlju i travarinu te druge desetine uobičajene
za ovu zajednicu iz Umaga kao tridesetinu i četrdesetinu crkvi ovog područja, i to već
kao drevni običaj plaćaju svi osim onih iz komune Petrovija koji zbog jedne privatne
investiture iz 1612. ne plaćaju ništa”.82
Prvih godina 18. stoljeća mletačke su vlasti, umorne zbog ponavljanih neispunjenja
obveza, naredile Mattiju Puisi iz Petrovije, da preda umaškom kancelaru listu svih
glava obitelji koji posjeduju kuće ili zemljišta „protivno uvjetima za imovinu koja
je dodijeljena investiturom 1612. stanovnicima tada pridošlima iz Albanije, kako bi
ubrzo platili umaškom fontiku tridesetinu i četrdesetinu od pšenice”.83 Imena svih
glava obitelji bila su sljedeća: gosp. Gio. Marquiz i obitelj, Stane Radesigi, Mattio
Giorizan, Mattio Poiza, Mattio Vocouiz, Zuane Sossa, Capo Luca Giorgiouigi, Mattio
Giorgiouigi, Gasparo Codam, Zorzi Sestaco i Antonio Usco ili Vocassino.
GOSPODARSKA AKTIVNOST
Uporišna točka za svaku trgovačku djelatnost bila je luka, dovoljno velika i zaklonjena
od vjetra, koja je zbog svojega geografskog položaja nasuprot Mletačkoj Republici
postajala gotovo obveznom postajom za one koji su željeli doći do istarskog poluotoka
ili nastaviti prema kvarnerskim otocima i Dalmaciji.84 Luca da Linda definirao ju
je dostojnom pažnje,85 Nicolò Manzuoli značajnom,86 Giacomo Filippo Tommasini
odličnom,87 po riječima Prospera Petronija mogla je primiti „svaki brod, od ribarskog
do jedrenjaka, kojih je ponekad bilo trideset ili četrdeset”,88 te isto tako Fortunato
Olmo, „zimi se često moglo vidjeti više od sto brodova pristiglih iz raznih krajeva”89.
Za manja plovila bio je jedan mali mol, čiji je most restauriran u prvom desetljeću 16.
stoljeća zahvaljujući mletačkom odobrenju od „10 dukata godišnje od daće za ulje za
5 godina”.90 Budući da se u njoj koncentrirala trgovina gotovo cjelokupnog umaškog
teritorija, bilo je u interesu Venecije i lokalnog stanovništva da bude učinkovita i
sigurna jer bi smanjenje prometa izazvalo dodatno osiromašenje grada i posljedično
smanjenje beneficija koje su stanovnici mjesta imali zbog iste.

84 Egidio IVETIĆ, „La classe dirigente veneta e i piani di risanamento dell’Istria – ruoli e prospettive di sviluppo per
Pola in un discorso del primo Seicento”, ACRSR, 22, 1992., str. 298. Autor citira izvješće Pietra Matteaccija iz 1625.
u kojem se podsjeća na luke u Novigradu, Umagu, Piranu i Kopru, koje su vrijedile samo za trgovački promet i kao
odmorište prije prelaska zaljeva.
85 Luca DA LINDA, „Relazioni e descrizioni universali e particolari del mondo”, AT, 2, 1830., str. 93.
86 Nicolò MANZUOLI, Nova descrittione della provincia dell’Istria, Venezia, 1611., str. 34.
87 Giacomo Filippo TOMMASINI, Commentari storico geografici della provincia dell’Istria, Trieste, 2005., str. 293.
88 Prospero PETRONIO, Delle memorie sacre e profane dell’Istria, Trieste, 1968., str. 202.
89 Fortunato OLMO, „Descrittione dell’Histria”, AMSI, 1, 1885., str. 149-172.
90 „Senato Mare – Cose dell’Istria”, AMSI, 9, 1894., str. 87.
42
Seosko područje bilo je prvenstveno ravno i okruženo ugodnim brežuljcima,

„plodno s divljim stablima i žitaricama” kako ga je opisao Coppo, „vrlo bogato
pšenicom, vinima, uljima, pašnjacima, šumama” u opisu koji je dao Petronio.91
Tršćanski biskup Andrea Rapicio, u svojem spjevu Histria, hvalio je slatko pjenušavo
vino i raznolikost riba njegova mora.92 U to vrijeme vinogradi su se sadili niskim
uzgojnim oblikom, s karakterističnim grmolikim izgledom, a tek početkom 17. stoljeća
počeli su se širiti oni povišenog uzgojnog oblika, koji su se od prethodnih razlikovali
po višim biljkama i redovima koje su pridržavali kolci da bi se bolje iskoristila zemlja
za sadnju žitarica. Maslina se pak, čiji je uzgoj u Istri imao drevnu tradiciju, raširila
na umaškom teritoriju u velikoj mjeri tek počevši od 1650. – 1660.93
Iskorištavanje šuma kojima je, kao što smo utvrdili, umaško područje bilo bogato,
predstavljalo je značajnu stavku u lokalnoj, ali i široj ekonomiji. Šume su, osim što
su nudile drva za ogrjev stanovništvu, prvenstveno opskrbljivale drvom za izgradnju
Mletačku Republiku, koja je još od 1476. izdala jednu od najučinkovitijih regulatornih
intervencija na području šumarskog zakonodavstva.94 Taj je propis bio usmjeren
sprječavanju uništavanja šuma od ljudi i životinja, izbjegavanju opasnosti od požara,
promoviranju obnove i racionalnog iskorištavanja s ciklusima rezanja od pet i osam
godina.95
Počevši od 16. stoljeća Venecija je naredila uspostavljanje katastra, dokumentacije
o istarskim šumama, zahvaljujući kojem je postojao cjelovit pregled dimenzija i, iznad
svega, procijenjeni prinos svake pojedine šume.96 Katastar koji je 1556. sastavio Pro-
vidur nad šumama Istre i Dalmacije Fabio da Canal davao je preciznu sliku stanja šuma
na području Umaga.97 Bilo je devet komunalnih šuma: Fratarska šuma (dvije milje u
opsegu) od koje „će se posjeći dvije tisuće stropa98 drva budući da je zaliha dobra”; šuma
Val Castagna kod Svete Marije na Krasu (šest milja u opsegu) od koje „će se posjeći
šest tisuća stropa, i svakih četiri godine isto toliko budući da je zaliha izuzetno dobra”;
šuma Picudo (tri i pol milje u opsegu) od koje „trenutno će se posjeći tristo stropa drva
ali u četiri dijela, u ovoj šumi svake će se godine posjeći tisuću stropa drva više, i sječa
će biti stalna, budući da je zaliha dobra i može proizvesti u gore navedenom roku”;
šuma Martello (jedna milja u opsegu) od koje „trenutno će se posjeći trideset stropa
91 PETRONIO, op. cit., str. 204.

92 BENUSSI, „Lo statuto”, cit., str. 235.
93 Egidio IVETIC, L’Istria moderna. Un’introduzione ai secoli XVI - XVIII, Trst – Rovinj, 1999., str. 78 (Collana degli
Atti Centra za povijesna istraživanja Rovinj, br. 17).
94 Emanuela CASTI MORESCHI – Elena ZOLLI, Boschi della Serenissima. Storia di un rapporto uomo - ambiente,
Venecija, 1988., str. 11. Usp. Ivone CACCIAVILLANI, Istria veneziana, Milano, 2012., str. 115-118.
95 Vincenzo MOROSINI IV, Catastico generale dei boschi della provincia dell’Istria (1775 - 1776), Trieste, 1980., dio V
(uredio Vjekoslav BRATULIĆ – Collana degli Atti Centra za povijesna istraživanja Rovinj, br. 4).
96 Ivan PEDERIN, „Il registro dei boschi dell’Istria occidentale del 1541-42”, ACRSR, 14, 1983.-1984., str. 153. Kneževo
pismo od 2. travnja 1534. naredilo je uspostavljanje registara šuma za Istru te je 1538. uspostavljen Ured providura nad
šumama Istre, kvarnerskih otoka i Dalmacije. Registar Giammaria Spuazze iz 1541. – 1542. najstariji je na poluotoku
i jedan od najstarijih u Europi.
97 Danilo KLEN, „Katastik gorivog drva u istarskim šumama pod Venecijom (sastavljen od Fabija da Canal, god. 1566.)”,
VHARP, 11-12, 1966.-1967., str. 25-29.
98 Stropa (stroppa) je mjera za količinu i ekvivalent je napunjenim kolima. Codice metrico-siculo diviso in due parti,
Palermo 21835., str. 173.
43
UVODNE STUDIJE
drva”; šuma Lama (četvrtina milje u opsegu) od koje „sada će se posjeći sto stropa, i
svaka četiri godine će donositi sto pedeset stropa”; Vela Boška od koje „posjeći će se šest
tisuća i više stropa drva”; šuma zvana Punta comunale kod Lovrečice (dvije i pol milje u
opsegu) u kojoj „za pet godina nakon sada postavljene zabrane, posjeći će se dvije tisuće
stropa drva”; šuma Carobia (tri milje u opsegu) u kojoj „po isteku pet godina zabrane,
posjeći će se dvije tisuće i petsto stropa drva, i tako u budućnosti”; šuma Rožac (dvije
milje u opsegu) od koje „po isteku pet godina zabrane posjeći će se dvije tisuće stropa
drva i tako u budućnosti”. Na feudu Sv. Ivan Kornetski gospode Verzi bila je zabranjena
sječa na pet godina, nakon kojih bi se bilo dobilo dvije tisuće stropa godišnje; bilo je i
brojnih privatnih šuma koje su, međutim, davale mnogo manje drva.
Velike poslove sječe stabala koje je naredila Venecija obavljali su stanovnici kao
carratada99, važna organizacija koja je uključivala ljude i sredstava koji su imali za
cilj skupljanje i prijevoz ogromnih građevnih stabala Istre. Prijevoz su obavljala
poljoprivredna kola (carezi) prema ukrcavalištu (carigador), gdje je bio ukrcaj za
Veneciju; carigadori na području Umaga bili su smješteni u luci, u Sv. Ivanu Kornetskom
(na lokalitetu Karigador) i u Lovrečici. Broj careza korištenih u prijevozu ovisio je
o količini sječenih stabala: 1542., na primjer, za prijevoz dvjesto osamdeset i osam
posječenih stabala u umaškim šumama procijenilo se da je potrebno četiristo kola,
iako je volova za vuču bilo samo dvjesto četrdeset i sedam.
U narednim desetljećima venecijanska se vlast morala obračunati s drastičnim
smanjenjem životinja za prijevoz predviđenih za područje Umaga i drugih istarskih
komuna za potrebe Venecije, smanjenje koje se može objasniti željom stanovništva da
izbjegne carratade prodajom volova ili selidbom s mletačkog teritorija na austrijski
teritorij. U razdoblju od 1542. do 1552. broj radnih volova registriranih u umaškoj
komuni smanjio se, u skladu s tim, s dvjesto četrdeset i sedam na sto pedeset i tri, da
bi pao na sto dvadeset i tri 1560. (50 % manje u odnosu na dvadeset godina prije) i
srušio se na trideset i četiri 1660. godine.100
UMAŠKA ZAJEDNICA U 18. STOLJEĆU
Dovoljno precizna slika društveno-ekonomske i demografske situacije u Umagu u

drugoj polovici 18. stoljeća može se dobiti iz mletačkog popisa stanovništva Anagrafi
Venete, premda prevladava mišljenje da te podatke, koje su vodili župnici u svojim
župama i župnim crkvama, treba uzeti s rezervom te usporediti i potvrditi drugim
izvorima, pouzdanijim i izravnijim.101
99 Silvio FACCHINI, La grande carratada istriana, Trst, 1997., str. 45.

100 Danilo KLEN, „Mletačka eksploatacija istarskih šuma i obvezan prevoz drveta do luke kao specifičan državni porez
u Istri od 15. do kraja 18. stoljeća”, Problemi Sjevernog Jadrana, 1, 1963., str. 244-245.
101 Andrea SCHIAFFINO, „Contributo allo studio delle rilevazioni della popolazione della Repubblica di Venezia: finalità,
organi, tecniche”, Le fonti della demografia storica in Italia, vol. I, dio I, Rim, 1977., str. 285-354.
44
Umaška zajednica u 18. stoljeću po popisu stanovništva Anagrafi Venete
1766. 1771. 1790.

OBITELJI
Plemićke obitelji 1 1 -
Gradske obitelji 16 16 12
Seoske obitelji 130 138 169
Ukupno obitelji 147 155 181
1766. 1771. 1790.

STANOVNIŠTVO
Djeca do 14 godina 161 185 147
Muškarci od 14 do 60 253 284 273
Stari od 60 i više godina 9 8 21
Žene svih dobi 387 393 422
Ukupno duša 810 870 863
1766. 1771. 1790.

CRKVENE OSOBE
Svećenici s beneficijem 4 4 5
Svećenici bez beneficija 3 2 1
Klerik 1 - 1
Regularni redovnici 2 - -
Klauzurne i neklauzurne redovnice - - -
Bolnica 1 1 1
1766. 1771. 1790.

RADNI LJUDI
U slobodnim umijećima 3 4 6
Trgovci 3 4 7
Oružari za vatreno oružje 53 - -
Obrtnici i drugi radnici 9 11 18
Radnici na poljima 155 173 241
Osobe bez zarade i bez posla - - -
1766. 1771. 1790.

ŽIVOTINJE
Zaprežna goveda* 167 188 319
Goveda za meso** 12 6 86
Konji 85 78 30
Mazge - - -
Magarci 90 84 50
45
UVODNE STUDIJE
1766. 1771. 1790.

ŽIVOTINJE
Ovce 1131 1256 66
Koze 1 - 6
1766. 1771. 1790.

GRAĐEVINE
Mlinovi za žitarice 2 1 2
Preše za ulje i vino 1 1 2
Pile za drvo - - -
Stupe za vunena platna - - -
Razboji za tkanje lana i pamuka - - -
Razboji za tkanje platna 5 4 4
Tangarije - - -
Brus 19 - -
*Podaci iz 1790. sadrže kategoriju: Goveda muška i ženska za bilo koju upotrebu.
** 1790. uvedena je kategorija Telad
Od devetnaest okruga na koje je bio podijeljen istarski poluotok u drugoj polovici

18. stoljeća, onaj Umaga sa svojih 61,95 km² procijenjenih u popisu 1766., ulazio je
među istarske komune srednje veličine, dok je među pet okruga na koje je bio podijeljen
teritorij između Dragonje i Mirne, bio drugi iza Grožnjana (86,82 km²).
Stanovništvo grada, iako nije doživjelo velike oscilacije u posljednjoj četvrtini
stoljeća, palo je s obzirom na ono cijele komune sa 63,72 % 1766. na 56,25 % 1790.
godine. Podatak se vjerojatno može povezati s krizom smrtnosti, intenzivnijom u
urbanim aglomeracijama, i s čestom glađu koja je pogađala istarski poluotok u drugoj
polovici 18. stoljeća. Kao i većina drugih tadašnjih istarskih stvarnosti, područje je
bilježilo veći broj muškaraca od žena (52 – 54 % naspram 45 – 47 %), a razlika je gotovo
nestala krajem stoljeća (51,10 % muškaraca i 48,89 % žena 1790. godine) i u potpunosti
je okrenuta tijekom 19. stoljeća. Slično kao i stanovništvo, smanjio se i broj članova
obitelji koji je krajem stoljeća iznosio 4,7 (nasuprot 5,5 iz 1766. i 5,6 iz 1771.); radilo
se, u svakom slučaju, o proširenoj obiteljskoj skupini koja je predstavljala seoski ideal
„jer je racionalnija u društvu niske tehničke razine i u kojoj je rad najjači produktivni
instrument”.102
Za zdravstvenu zaštitu zajednica je imala na raspolaganju i jednu bolnicu koja
je, međutim, bila u jako lošem stanju „zbog jadnog prihoda od L. 13:07 koje godišnje
nisu bile dovoljne za održavanje građevine”,103 dok je o vjerskom životu brinulo šest
svećenika, od kojih je pet „imalo beneficije” te jedan klerik. S tim u vezi, podsjetit
ćemo da je krajem 18. stoljeća napokon riješen dugogodišnji spor između umaške
102 IVETIĆ, La popolazione, cit., str. 277.

103 RinoCIGUI, „Alcuni aspetti dell’organizzazione sanitaria in Istria durante la dominazione francese (1806 - 1813)”,
ACRSR, 36, 2006., str. 221.
46
i tršćanske biskupije koji se odnosio na crkvenu nadležnost nad Umagom. Godine

1784., naime, nakon niza događaja u kojima je bila nadležna čas jedna, a čas druga
biskupija, mletački je Senat odlučio da umaška crkva i njezin teritorij napokon prijeđu
pod nadležnost novigradske crkve te je 19. listopada novigradski biskup Giovanni
Domenico Stratico svečano preuzeo kolegij koji je pripadao biskupiji sve do gašenja
iste (1831.).104
Umaška je zajednica, u svakom slučaju, bila uglavnom ruralna jer su poljoprivredni
radnici očito nadjačavali druge profesionalne profile. Poljoprivrednici su 1766. činili
19,13 % ukupnog stanovništva, postotak koji je dodatno porastao na 27,92 % krajem
stoljeća; poljoprivreda je okupljala u prosjeku 60 % radnog stanovništva, iako je
zabilježeno da je 1790. čak 88,27 % otpadalo na istu. Poljoprivrednici su, ujedno,
mogli računati na priličnu imovinu u uzgoju životinja (2,39 goveda po obitelji), koja
je, iako više puta desetkovana epizootijom u 18. stoljeću, bila značajan društveni
i ekonomski čimbenik kao stvaratelj blagostanja i vrlo učinkovit instrument za
poboljšanje poljoprivrede.
Kao što se može vidjeti, umaško društvo koje proizlazi iz Anagrafi Venete bilo je i
dalje snažno vezano za zemlju, ali su se unutar istog polako počele razvijati aktivnosti
poput obrtništva, pomorstva i ribolova, koji će se konačno afirmirati u 19. i 20. stoljeću.
104 RinoCIGUI, „La visita pastorale del vescovo di Cittanova Antonio Lucovich alla parrocchia di Umago”, La Ricerca,
52, prosinac 2007., str. 5-8.
47
SAGGI INTRODUTTIVI
I SECOLI DELLA DOMINAZIONE

VENETA A UMAGO
Rino Cigui
„quod Vobis placeat terram Humagi ad mandata vestra recipere eo modo et forma
quibus recepistis terram Parentii, et pro mano vestra nobis dare Rectorem”.
(Atto di dedizione a Venezia del castello di Umago, 1269)
PREMESSA
Una delle problematiche a cui va incontro chi volesse approfondire le vicende storiche
di Umago è la precarietà delle fonti documentarie dovuta alle ripetute distruzioni che
interessarono gli archivi della cittadina.1 La località, infatti, venne saccheggiata nel
1370 dai Genovesi per rappresaglia e, nell’incendio che ne seguì, l’archivio comunale
andò distrutto; la cronaca registra che anche nel 1729 il palazzo pubblico s’incendiò
nella parte superiore alla cancelleria, che fungeva da cucina, causando la distruzione
di molti volumi e carte.2 Se a questi due episodi aggiungiamo il vandalismo degli
inglesi che, nel marzo del 1810, bruciarono sulla pubblica piazza tutte le carte della
Vicedominaria, e l’ennesimo incendio che nella notte tra il 29 e 30 gennaio 1924
distrusse lo storico palazzo comunale, possiamo certamente affermare che nello spa-
zio di poco più di due secoli Umago rimase senza storia scritta. Alla luce di questi
episodi, ogni tentativo di ricostruzione storica del passato della località risulta oggi
forzatamente sommario.
INTRODUZIONE
Agli inizi del IX secolo l’Istria fu incorporata nella marca del Friuli e ne condivise le
vicende fino al 1040, quando l’imperatore del Sacro Romano Impero, Enrico III, fece
della penisola una marca a sé, dipendente direttamente da lui, e che concesse in feudo
1 Rino CIGUI, „Alcuni aspetti della vita socio-economica a Umago nei secoli XVI e XVII”, Histria, 3, 2013, p. 39.
2 Archivio Parrocchiale di Umago, Cronaca della parrocchia di Umago 1928 -1932 (manoscritto).
48
I SECOLI DELLA DOMINAZIONE VENETA A UMAGO
a dei marchesi i quali solo raramente risiedevano nella penisola, consentendo così la
formazione di alcune signorie e autonomie locali. A partire dal X secolo ebbero inizio
i primi contatti tra le città costiere istriane e Venezia. Quest’ultima, sebbene non più
unita all’Istria che dipendeva dai re d’Italia, continuava ad avere stretti rapporti com-
merciali e non solo con la penisola, intervenendo a più riprese contro le scorrerie dei
Saraceni e dei Narentani (nell’incursione dell’876 questi ultimi attaccarono Rovigno,
Cittanova, Umago e Sipar). Si assistette contemporaneamente al lento deterioramento
del potere dei vescovi, che possedevano in Istria numerosi feudi concessi loro dai
re d’Italia, un fenomeno che accentuò quel processo destinato a dar vita al libero
comune; nell’interno della provincia, intanto, si andavano affermando i comuni rurali.
La Serenissima, che già nel 932 aveva imposto l’atto di omaggio, un tributo annuo
di cento anfore di vino e privilegi commerciali a Capodistria, verso il Mille s’insediò
nelle isole del Quarnero, e per tutelare i suoi molteplici interessi nella penisola tentò
di imporre alle città il vinculo fidelitas, un giuramento di fedeltà che comportava la
garanzia di sicurezza dei veneziani in Istria, l’esonero di dazi doganali di esportazione
a mercanti veneti e la fornitura di una galera per ogni spedizione militare condotta
dalla Dominante.
Come le altre città istriane, anche Umago fu costretta, nel 1150, a giurare fedeltà
al doge: „Nos omnes de Humago – proclamarono i rappresentanti della città –
juravimus super sancta Dei quatuor Evangelia fidelitatem Beato Marco Apostolo, et
Evangelistae, et Domenico Mauroceno Inclito Duci, et eius successoribus in perpetuum
Sacramentum singulis Ducibus renovare, et omnes Veneticos salvos, et securos sine
omni datione in omnibus partibus sicut nostros Concives habere, et manutenere
debemus, et si commune Venetum stolum fecerit ad Jadram, vel ad Anconam, Nos
vobiscum stolum fecere promittimus, nisi per nos remanserit. Et Domino Ducis omni
anno in mense Septembris Romanatos duos persolvere debemus, et eius successoribus”.3
Con la sottoscrizione di tale atto gli umaghesi s’impegnarono a esentare i mercanti
veneti da ogni dazio, a prendere parte alle spedizioni militari della Dominante sino
a Zara e Ancona, a pagare annualmente due romanati (moneta equivalente al ducato
d’oro) al doge nonché versare quaranta orne d’olio alla chiesa di S. Marco.4
Le incursioni piratesche e le carestie che avevano caratterizzato gli ultimi secoli
dell’alto medioevo contribuirono non poco ad aggravare la situazione economica
della cittadina, che per motivi di sicurezza dovette chiudersi entro le mura. Con il
miglioramento delle condizioni economiche a partire dall’XI secolo, la località si
espanse sulla terraferma e crebbe il numero degli abitanti: cambiò anche l’assetto
giuridico-amministrativo del centro costiero, citato quale „Villam Humagi juxta
eadem Aemoniensem Civitatem sitam”5 nel 1029, come „civitas Humagi quidem
fidelitatem iuravit”6 nel 1149 e come castello nel 1230 (Castrum Humagensem)7.
3 Gian Rinaldo CARLI, Antichità Italiche, vol. V - Appendice alla parte IV, Milano, 1791, p. 31.
4 Bernardo BENUSSI, „Lo statuto del comune di Umago”, AMSI, 8, 1892, p. 231.
5 Ernesto FUMIS, Pagine di storia umaghese, Trieste, 1920, p. 25.
6 B. BENUSSI, „Lo statuto”, cit., p. 231.
7 FUMIS, Pagine, p. 30.
49
SAGGI INTRODUTTIVI
La crescita demografica ridusse però lo spazio a disposizione, per cui tra la Valle
della Moela e le acque del porto si dovette costruire una seconda cinta di mura che
diede vita al borgo, di cui si trova sicura menzione nel 1333.8
Umago, che nel frattempo si era liberata degli ultimi legami feudali, divenne
comune autonomo con proprio statuto in cui il potere amministrativo e giudiziario
era esercitato da magistrati eletti dal popolo. Nel 1208, però, l’imperatore Ottone IV
infeudò l’Istria al Patriarcato di Aquileia, ed i comuni istriani, nel timore di cadere
sotto il dominio dei Conti di Gorizia in lotta con il patriarcato aquileiese, preferirono
ricercare la protezione e l’aiuto della Serenissima che, il 3 dicembre 1269, prese
possesso di Umago e inviò in qualità di rettore il nobile veneziano Marino Bembo.
IL DOMINIO DI VENEZIA: IL PODESTÀ
Nel patto di dedizione con il quale Umago si dava a Venezia furono subito specificate
le condizioni che gli umaghesi erano pronti a fare al nobile veneziano che la Domi-
nante avrebbe inviato a reggere la terra quale podestà. Contrariamente all’uso veneto
dei sedici mesi per i luoghi di terraferma, gli abitanti chiesero che il rettore rimanesse
in carica due anni con un salario di „libras CCL, omni anno, quia isto tempore plus
dare non possumus”9, promettendo però di aumentarlo qualora fossero migliorate le
condizioni economiche. Al reggitore veneziano spettavano inoltre „libras III pro naulo
ad redendum Venetiis” e un’abitazione in città senza pagamento di affitto, mentre
se per ragioni d’ufficio si fosse allontanato via mare dalla „Terra d’Umago” avrebbe
percepito, oltre la paga, un’indennità giornaliera di dieci soldi, che sarebbe salita a
dodici qualora il viaggio fosse avvenuto per terram10; egli aveva altresì il diritto di
essere accompagnato, a spese del comune, da due uomini armati che provvedevano
alla sua incolumità.
Tuttavia, dato il persistere di condizioni difficili, non solo la Repubblica fu costretta
nel 1285 ad aggiungere alla retribuzione del podestà „soldos XL grossorum in anno de
nostro Comuni pro salario”11, ma su richiesta della cittadinanza decise nel 1314 che il
rettore rimanesse in carica „per unum anno (!), (…) addendo ei de salario libros L omni
anno, sicut petunt, et hoc duret ad beneplacitum domini ducis”12. Il compenso venne
pertanto erogato dal comune umaghese e in parte dal governo centrale, subendo
degli aumenti secondo le circostanze: nel 1325, ad esempio, Venezia lo incrementò
di ulteriori cento lire, obbligando il podestà di mantenere a sue spese „unum alium
equum ultra id quod tenere consueverunt per suas commissiones”,13 mentre nel 1376
8 Orniteo LUSANIO, Sopra le monete de’ Vescovi di Trieste, Trieste, 1788, p. 234. „Item simili modo in Humago, exceptis
quadam domo nunc discoperta cum suis pertinentiis e juribus sita in burgo dictae Villae”. Cfr. Giuseppe MARTI-
NELLO, Umago d’Istria. Notizie storiche, Trieste 1965, p. 14.
9 Pietro KANDLER, Codice Diplomatico Istriano, vol. II, Trieste, 1986, p. 576.
10 Ibidem.
11 Andrea BENEDETTI, „Il podestà veneto a Umago”, La Porta Orientale, n. s., 2, 1966, p. 228.
12 Ibidem, p. 229.
13 Andrea BENEDETTI, Umago d’Istria nei secoli, vol. I, Trieste, 1973, p. 104.
50
fu deciso che „il salario del podestà di Umago, di 300 lire pagato da quel comune e di
lire 152, soldi 4, piccoli 4 a grossi dallo stato” venisse aumentato di ulteriori „100 lire a
grossi, dovendo egli tenere tre servi e due cavalli”14. Nei secoli successivi lo stipendio del
rettore crebbe continuamente, una circostanza che si rese necessaria viste le difficoltà
nel trovare chi accettasse la reggenza della podesteria a causa delle esigue rendite.
Alla partenza da Venezia, il futuro reggitore riceveva dal governo centrale quelle
speciali istruzioni sul comportamento da tenere verso il potere centrale e verso il
comune, conosciute con il nome di Commissioni.15 Il podestà non poteva abbandonare
la „terra” prima della scadenza del suo mandato né prima dell’arrivo del sostituto senza
il permesso della Dominante, che lo concedeva in caso di malattia dei parenti e „in
casu mortis aut gravis infirmitatis patris sui fratris filij vel filiae”16; durante permessi
particolarmente lunghi il salario non veniva erogato. Nel giudicare era assistito dai
giudici locali eletti dal consiglio fra i suoi membri, ma non era tenuto a seguirne il
parere, per cui la loro funzione era solo consultiva. Il rettore non doveva condurre con
sé a Umago la famiglia né stringere alcun tipo di relazione con gli abitanti del luogo
per non comprometterne l’imparzialità di giudizio; a tal scopo gli era persino vietato
andare a pranzo dai cittadini o invitarne qualcuno alla propria mensa.
Al podestà era preclusa ogni investitura, possessione, donazione o altro servizio
nel paese amministrato,17 ed era suo dovere notificare a Venezia i figli nati da nobili
veneti che venivano battezzati, nonché informare entro otto giorni gli „Avvocati de
Comun” di eventuali matrimoni contratti da esponenti della nobiltà veneta; poiché
vincolato da giuramento, egli stesso non poteva „per totum tempus regimis, nec per
annum unum post contrahere matrimonia, nec contrahi facere”18. Ad ogni modo, uno
degli obblighi fondamentali cui doveva attenersi era quello di informare i Provveditori
e Sopraprovveditori alla Sanità „de peste in sua terra, e de omni eo quod esset morbi
tam in suo territorio, quam in quocunque alio loco, quem intelligeres esse infectum”,19
ed era prevista la pena di morte qualora avesse consegnato la città al nemico o
patteggiato la resa. Nel caso la città fosse caduta in mani nemiche, entro quindici
giorni doveva far ritorno a Venezia e mettersi a disposizione del Consiglio dei Dieci
per il processo, che altrimenti avveniva in contumacia.20
Allo scadere del mandato, il podestà era tenuto a presentare agli „Avvocati del
Comun” l’elenco delle persone bandite per furto o delitti efferati, specificandone il
nominativo, il reato commesso e il giorno del bando. Era altresì in dovere di consegnare
al notaio incaricato le bollette che garantivano la regolarità amministrativa della sua
14 „Senato Misti”, AMSI, 5, 1889, p. 64.

15 Bernardo BENUSSI, „Commissioni dei dogi ai podestà veneti nell’Istria”, AMSI, 3, 1887, pp. 3-109.
16 BENEDETTI, „Il podestà”, p. 229.
17 „Senato Mare”, AMSI, 9, 1893, p. 328. Una disposizione del 16 maggio 1609 vietò l’investitura di alcuni terreni fatta
dal Capitano di Raspo al podestà Giorgio Benzoni, che annullava „quante altre investiture di simil genere fossero state
accordate dai Rettori di quella provincia”.
18 „Commissione al Podestà di Umago, AMSI, 9, 1893, p. 30.
19 Ibidem, p. 32.
20 BENEDETTI, „Il podestà”, p. 234.
51
SAGGI INTRODUTTIVI
gestione, le lettere della consegna della carica, la commissione ricevuta, dimostrando

che i suoi ufficiali non lasciavano debiti verso la podesteria.21
Nel periodo in cui la cittadina fu sottoposta al dominio di Venezia, la struttura
del potere vide dunque al vertice il podestà „esercente da se il potere esecutivo in
ogni sua ramificazione, rogatore delle deliberazioni del Consiglio, approvatore delle
medesime”22 in carica sedici mesi; seguivano il cancelliere e il vice gerente, nominati
dallo stesso podestà e come lui stranieri; tre giudici, di cui due eletti dal consiglio; il
camerlengo, economo del comune; due giustizieri, uno scelto dal Consiglio e uno dal
popolo, che svolgevano la funzione di stimatori e verificatori dei pesi e delle misure; il
cavaliere „capo della Sbirraglia”; tre collaboratori nell’amministrazione della giustizia
denominati cataveri; due avvocati „dati per le liti di privati”; due camerari della chiesa
e tre deputati incaricati di „uegliare e provvedere allo stato ed onore del Comune”23.
Dopo il passaggio della città alla Dominante si avvertì pure la necessità di una
maggiore difesa dell’abitato, per cui furono consolidate le vecchie fortificazioni con
la costruzione, a sud - ovest, della torre e del bastione munito di bombarde; altri
interventi sulla cinta muraria furono eseguiti nel XVII secolo in concomitanza con
le guerre di Gradisca (1615 - 1617) e di Candia (1645 - 1669), dopo di ché le mura,
abbandonate e in parte demolite, servirono di base alle costruzioni successive.24
IL PASENATICO „CITRA AQUAM QUIETI”
Con la dedizione delle città e delle terre istriane, per la Serenissima si pose la questio-
ne fondamentale della difesa dei nuovi possessi, giacché tale passaggio era avvenuto
in tempi differenti, isolatamente, e senza che vi fosse, in alcuni casi, contiguità ter-
ritoriale. Preoccupata quindi per la difesa dei nuovi territori acquisiti, la Repubblica
stabilì sin dal 1276 che tra i podestà inviati nella penisola vi dovessero essere continui
contatti e una fattiva collaborazione nella difesa dei centri istriani e nell’applicazione
delle direttive impartite loro.
Venezia difese strenuamente le posizioni conquistate, sconfiggendo i conti di
Gorizia, il patriarca di Aquileia e nuovamente i goriziani in una serie di guerre che
dal 1279 si trascinarono sino al 1291 quando, con la Pace di Treviso e la conseguente
ripartizione dell’Istria, tutta la zona costiera tra Capodistria e Rovigno, compresa
Montona, fu assegnata ai veneziani. 25 Le acquisizioni territoriali spinsero la
Dominante a dare un carattere unitario all’organizzazione militare dei suoi possessi
21 Ibidem, p. 237.
22 Rino CIGUI, „Omago. Cenni storici di Pietro Kandler”, ACRSR, 34, 2004, p. 426. Si veda pure dello stesso autore il
volume Heraldički Umag - Umago araldica, Umago 1995, pp. 13 - 14.
23 Ibidem.
24 Rino CIGUI, „Contributo all’araldica di Umago”, ACRSR, 24, 1994, p. 244.
25 Egidio IVETIC (a cura di), L’Istria nel tempo. Manuale di storia regionale dell’Istria con riferimenti alla città di Fiume,
Rovigno 2006, p. 221 (Collana degli Atti n. 26). La pace di Treviso restituì a Venezia quanto possedeva, e impose alla
città di Trieste il pagamento dei tributi e delle spese di guerra. Al patriarca furono ridati i centri di Muggia, Castel-
venere, Buie (che nel 1268 era passato volontariamente dalla sovranità aquileiese a quella goriziana) e Duecastelli
controllati durante il conflitto dalla Serenissima.
52
istriani, affidandone il comando militare a un Capitano dell’Istria o Capitano generale

dell’Istria che aveva sede a Capodistria (1291).
La politica di prudenza adottata inizialmente dalla Dominante nella tutela dei
suoi possessi istriani fu abbandonata nel 1300 in seguito agli accordi col patriarca
Pietro Gerra, che concesse provvisoriamente ai veneziani i diritti e le giurisdizioni
sulle località istriane occupate, diventati definitivi nel 1307 con il patriarca Ottobono
de’ Razzi. La nuova situazione venutasi a creare spinse Venezia a istituire, nel 1301,
un’organizzazione militare unitaria, la societas Paysanatici terrarum (nostrarum)
Istriae, a capo della quale fu posto un Capitaneus Paysenatici Istriae scelto
annualmente tra il patriziato veneto.26 La residenza del capitano fu inizialmente posta
a Parenzo, ma, a partire dal 1304, si decise di spostarla a S. Lorenzo al Leme per la
posizione strategica di questo centro, che consentiva una facile comunicazione con le
altre località già sottoposte al dominio veneziano o che, secondo i disegni del governo,
sarebbero passate in seguito.
Una svolta nella politica di gestione territoriale da parte del capitano del
Pasenatico avvenne negli anni 1331 - 1335 quando, con le dedizioni di Pola e Valle
alla Serenissima, la giurisdizione del capitanato si estese dal golfo di Trieste alla parte
meridionale della penisola, rendendo in questo modo sempre più precario il controllo
di un territorio così ampio. Ma fu dopo la grave ribellione di Capodistria del 1348 che
la Repubblica si rese conto di come un unico commando militare non fosse sufficiente
a garantire l’ordine nei suoi possessi istriani: fu deciso allora di rafforzare il carattere
militare del rettore di Capodistria, attribuendogli la qualifica di potestas et capitaneus
Justinopolis, e di istituire, il 21 marzo 1356, un nuovo Pasenatico citra Aquam quieti
a Umago „pro conservazione nostrorum fidelium subditorum Justinopolis, Pirani,
Emonie, insule, et Humagi”27.
Al nuovo rettore furono attribuite le stesse condizioni del capitano di S.
Lorenzo: per contenere le spese di gestione della nuova struttura, oltre alla funzione
di capitano, ebbe in reggenza le podesterie di Umago e Cittanova nelle quali, per
l’amministrazione della giustizia, inviava un suo vicario.28 Tra i capitanati vi dovevano
essere collaborazione e aiuto reciproco, e nel caso fossero sorte divergenze tra i due, le
decisioni andavano prese assieme al conte di Pola per le questioni attinenti al territorio
de ultra aquam e al podestà di Pirano per quelle de citra aquam.29 La permanenza
del capitano a Umago fu però breve: per motivi di ordine strategico, nel 1359 Venezia
26 Albino BANI, San Lorenzo del Pasenatico roccaforte della Serenissima in Istria. Dalle origini alla caduta della Repu-
bblica di Venezia con appunti sulle vicende sino al 1943, Trieste, 1994, p. 65.
27 „Senato Misti, Cose dell’Istria”, AMSI, Parenzo, 4, 1888, pp. 109-110. Come si evince dalla Deliberazione del Senato,
la scelta della sede del Pasenatico de citra aquam quieti cadde inizialmente su Sterna. La località abbisognava però di
una ricostruzione, per cui fu deciso di far soggiornare il Capitano temporaneamente a Umago in attesa della conclusi-
one dei lavori: „Item quod provideatur de rehedificando locum sterne (…) Qui Locus sic constructus et rehedificatus sit
esse debeat continua mansio capitanei predicti de citra aquam gentis sue, et quod interim dominium Retifficabitur ipse
locus, dictus capitaneus debeat permanere in Humago, vel Hemonie ubi et equis ipsorum locorum sibi melius placuerit
cum gentibus suis ad damna inimicorum et derrobatorum, habendo eandem condicionem, quam habet capitaneus
sancti Laurentij de eundo stando et redendo per totam Istriam pro bono agendorum (!)”.
28 Ibidem, p. 113; „1356, 24 maggio: Quod socio dicti Capitanei qui debet stare in Emonia pro jure reddendo, dentur omni
anno de bonis comunis libre Sexagintaquatuor parvorum in monetis (…)”.
29 BENEDETTI, Umago d’Istria, vol. I, p. 164.
53
SAGGI INTRODUTTIVI
decise di trasferire la capitanìa a Grisignana che nel frattempo era passata sotto il
suo dominio.
Privata del contingente militare, nella seconda metà del Trecento la città soffrì le
ripetute scorrerie dei genovesi che, al commando di Paganino Doria, erano penetrati
nell’Adriatico già nel 1354. Attaccata e saccheggiata nel 1370, Umago fu nuovamente
aggredita nel 1379 dalle soldatesche di Pietro Doria che, pur avendo trattato la resa
pacifica, occuparono la località e la consegnarono alle truppe patriarchine;30 la
tradizione vuole che in tale occasione i genovesi asportassero da Umago le reliquie
dei santi Niceforo e Massimiliano.
Al disastro perpetrato dai genovesi se ne aggiunse, ben presto, quello causato
dalle frequenti epidemie di peste e malaria dei secoli XV - XVII responsabili dello
spopolamento e del tracollo economico dell’agro umaghese, per arginare il quale
la Repubblica di Venezia intraprese un’intensa azione colonizzatrice con genti
provenienti da altre aree geografiche che furono investite di fondi e casali e godendo,
per vent’anni, esenzione da ogni gravame personale e reale.
I SECOLI XIV – XVII:

LA PESTE, LA MALARIA E IL RIPOPOLAMENTO DEL TERRITORIO
La località, che aveva vissuto nei primi secoli dopo il Mille un discreto periodo di
prosperità economica e demografica, testimoniata dall’espansione dell’abitato sulla
terraferma, nei secoli XIV - XVII fu soggetta a un profondo depauperamento demo-
grafico ed economico ascrivibile alle guerre, alle cicliche incombenze epidemiche e
alle carestie, che contribuì ad alimentarne la fama di luogo pestilenziale e malarico.
Anche lo stato d’indecenza in cui versava allora la città accelerò sicuramente
il degrado della stessa e a nulla servirono le disposizioni statutarie in materia di
igiene pubblica che proibivano di tenere „porcos aut porcas in terra Humagi” e di
gettare „aquam mundam aut immundam de alto in via Communis de die vel de
nocte a balconis, fenestris, aut scalis”.31 Tali disposizioni, che dovevano richiamare la
popolazione all’osservanza di salutari regole di pulizia, si rivelarono però insufficienti
e non arginarono le cattive abitudini igieniche, che pregiudicarono pertanto la salute
pubblica trasformando la cittadina in un potenziale focolaio epidemico.
La documentazione in nostro possesso ci permette una ricostruzione alquanto
sommaria delle fenomenologie morbose che hanno interessato la località. Per quanto
concerne la peste, le prime notizie certe risalgono al 1424 quando, nei mesi di giugno
e luglio, il contagio infierì a tal punto che il podestà Jacopo Duodo ottenne, propter
epidemiam sevientem, il permesso di „piantar per due mesi stanza fuori di quella
terra”.32 Allo stesso fu concessa licenza di andare a Venezia per dieci giorni a curarsi
30 Andrea BENEDETTI, „Un episodio umaghese della guerra di Chioggia”, La Porta Orientale, 2, 1966, p. 299.
31 Statuto di Umago, Libro IV, cap. 36 e 39.
32 „Senato Misti”, AMSI, 6, 1890, p. 24. Anche in Bernardo SCHIAVUZZI, „Le epidemie di peste bubbonica in Istria.
Memorie storiche raccolte da Bernardo Dott. Schiavuzzi”, Pagine Istriane, 11-12, 1912, pp. 262-263.
54
dalle febbri, termine che slittò però sino al 15 di agosto perché malato „per unam
panochiam”. 33 Dopo una breve tregua di tre anni, il morbo pestilenziale infierì
nuovamente a Umago nel 1427. Proveniente a quanto sembra dal Veneto, invase
dapprima Trieste, per estendersi in seguito lungo tutta la costa istriana da Salvore a
Pola decimandone la popolazione.34
Nel 1507 la peste fece nuovamente la sua comparsa, portata questa volta dalle
navi veneziane che facevano sosta nel porto.35 Oltre al flagello, la cittadina dovette
sopportare pure una tremenda carestia, che costrinse la popolazione a invocare il
soccorso della Serenissima, la quale concesse immediatamente alla comunità „una
dilazione di tempo per il pagamento del debito contratto… per 80 stara di farina:
quindi l’assegno di ducati 10 all’anno del dazio dell’oglio per 5 anni da essa spesi
nel ristauro del pontile del porto: inoltre l’immunità ed esenzione per 5 anni de ogni
angaria real et personal: finalmente il permesso di estrar cinquecento stara di frumento
da luoghi fuori di Venezia per venderli nel fondaco di Umago”.36
Nei decenni successivi del XVI secolo, stando almeno alle fonti disponibili, non
vi sarebbero state a Umago altre emergenze sanitarie connesse in qualche modo alla
peste, anche se non possiamo escludere del tutto un coinvolgimento della località
nelle cicliche incombenze epidemiche che contrassegnarono il periodo. Disastrose
furono invece le conseguenze del contagio propagatosi nel 1630 per opera dei marinai
veneziani che facevano scalo nel porto; le tristi condizioni e lo spopolamento della
città, ridotta, secondo il Kandler, a poco più di una decina d’anime, si possono dedurre
dal fatto che a sessant’anni di distanza, nel 1690, la località contasse appena 380
abitanti.37
Fu proprio a causa del frequente imperversare delle pestilenze che il popolo
umaghese tributò speciale devozione e culto a S. Rocco, alla cui intercessione ricorse
ad ogni manifestarsi del morbo funesto, in onore del quale fu costituita l’omonima
confraternita (Scola S. Rochi). Per volontà della stessa, nel 1514 venne edificata una
chiesetta votiva sita „extra oppidum et in Burgo Umagi”, consacrata l’anno seguente
dal vescovo emoniense Marc’Antonio Foscarini in un clima molto teso a causa delle
continue liti tra il vescovato tergestino e quello cittanovese per il possesso della
parrocchia di Umago;38 all’interno, sono visibili ancora oggi le due pietre tombali in
33 „Senato Misti”, AMSI, 6, 1890, p. 25.

34 Statuti municipali di Rovigno, a cura di Pietro KANDLER, Trieste, 1851, p. 83.
35 FUMIS, Pagine, p. 40.
36 „Senato Mare”, AMSI, 9, 1893, pp. 86 - 87.
37 Luigi PARENTIN, Incontri con l’Istria la sua storia e la sua gente, vol. II, Trieste, 1991, p. 23. Cfr. Sergio CELLA, „Studi
sull’Istria del ’600”, AMSI, 69, 1969, p. 10.
38 Notizie interessanti sulla chiesetta di S. Rocco si trovano in Antonio ALISI, Istria. Città minori, Trieste, 1997, p. 214;
Chiara VIGINI CONTI, „La chiesa di San Rocco e i restauri artistici”, Umago Viva, 83, 2002, p. 10; PARENTIN, Incon-
tri con l’Istria, p. 24; FUMIS, Pagine, p. 39. La chiesa di S. Rocco si presenta nella sua forma rettangolare (9,20 x 5,60
m.), a corsi regolari di pietra bianca disposti simmetricamente; ha un’aula unica dominata dall’altare, con tre nicchie
di pietra bianca, che ha sostituito a fine Ottocento quello ligneo antico finemente lavorato e lumeggiato a foglia d’oro.
Nelle nicchie trovano posto le statue policrome di S. Rocco (1,50 m.), S. Cristoforo (1,20 m.) e S. Sebastiano (1,30
m.) risalenti al XVII secolo; ai lati dell’altare, appoggiate su mensole, sono poste le statue di S. Antonio (0,90 m.) e S.
Pellegrino col modello della chiesa parrocchiale in mano, quest’ultima risalente al XV secolo. Il soffitto è decorato
con un rivestimento ligneo sul quale Domenico Martinelli dipinse, nel 1788, un S. Rocco in atteggiamento di orante;
55
SAGGI INTRODUTTIVI
cui venivano sepolti i confratelli, che recano scolpiti in rilievo il caratteristico bordone
e il cappello del Santo con la scritta: „Confraternitas S. Rochi MDXCIIII T. D. M. B.”39
Oltre la peste, Umago ebbe a soffrire particolarmente la malaria, che la trasformò
da nobile oppidum40 in località malarica per eccellenza. „Fu già ne tempi andati
questo Luogo molt’habitato – rammentò Prospero Petronio nelle sue Memorie sacre
e profane dell’Istria (1681) – ma hora per l’aria cattiva, per li venti ostro, siroco, garbin
che l’offendono resta com’annichilito ripieno d’horrore. La gente come tanti cadaveri
spirati, tumida, giallastra, non poco perciò compassionata dal sig. Abb. Grillo allorché
di passaggio pose à terra, ma con prontezza ritirossi il piede”.41
Nei secoli XVI e XVII la cittadina venne inserita nel novero delle zone insalubri
della provincia, comprendente tutta la costa da Salvore a Capo Promontore. Le
testimonianze degli scrittori in tal senso sono numerose: nella sua opera corografica
De situ Istriae (1540), il medico piranese Giovan Battista Goineo non mancò di
sottolineare le meschine condizioni in cui versavano Umago e Cittanova „civitates
ambae ob aeris intemperiem haud omnino tutae. Humacum tamen est portu (!), et
clementiori coelo alteri praestat”,42 mentre l’ispettore veneziano Giovanni Battista
Giustiniano, che visitò la cittadina nel corso del viaggio che lo portò nel 1553 in
Dalmazia, la definì „quasi inabitata e dessolata”43.
Nel 1625 il provveditore veneto Francesco Basadonna sottolineò che Umago e le
altre terre e città marittime istriane, seppure dotate di porti, erano „quasi spopolate,
ripiene di rovine, dimmonditie, d’aria morbosa, poco differenti luna dall’altra nel
numero degli abitanti”. Secondo il provveditore, alla purificazione dell’aria avrebbe
giovato „instituire qualche ordine per far tener nette quelle Città e Terre dalle rovine
et immonditie, et medesimamente quelle radunanze d’acque piovane, che s’usano per
mancamento d’acque vive, che vengono nel paese chiamati laghi, et che s’adoprano in
quella provintia in tutte le cose necessarie, se bene per le immonditie sono corrotte et
putrefatte”.44 Fu il successore del Basadonna, Giulio Contarini, che ordinò la bonifica
di alcuni stagni a Parenzo e a Umago, „i quali per l’acqua corrotta rendeano gravezza
all’aria”, e l’asporto delle immondizie dalle strade e dal territorio.45
Anche il rifornimento di acqua potabile per le necessità della popolazione
rappresentava al tempo un problema di non facile soluzione. Per sopperire alla
penuria d’acqua potabile, visto che l’Istria nel primo quarto del XVII secolo disponeva
due dei quattro angeli dipinti agli angoli tengono un nastro ondulante recante le iscrizioni: „Hic est qui multum orat
pro populo et universa civitate” e „Peregrinus a nobis susceptus est ut pater noster vocaretur et adoraretur ab omnibus”
(Narcisa BOLŠEC - FERRI - Branka MILOŠEVIĆ, „Baština Umaga i okolice - Il patrimonio di Umago e dintorni”,
Monografia storica Umag-Umago, Umag, 2012, pp. 77-78.
39 BENEDETTI, Umago d’Istria, p. 167. Anche CIGUI, „Contributo”, p. 255.
40 Flavio BIONDO, „Italiae Illustratae undecima regio Histria”, AT, 2, 1830, p. 21.
41 Prospero PETRONIO, Delle memorie sacre e profane dell’Istria, Trieste, 1968, p. 202.
42 Giovan Battista GOINEO, „De situ Istriae”, AT, 2, 1830, p. 64.
43 Ljerka ŠIMUNKOVIĆ, Dalmacija godine gospodnje 1553: Putopis po Istri, Dalmaciji i Mletačkoj Albaniji 1553. godi-
ne. Zapisao Zan Battista Giustinian [Dalmazia anno del signore 1553: Itinerario per l’Istria, la Dalmazia e l’Albania
veneziana scritto da Zan Battista Giustinian], Split, 2011, p. 149.
44 „Relazioni di provveditori veneti in Istria”, AMSI, 5, 1889, p. 94.
45 Ibidem, p. 110.
56
solamente di „quatro piccoli Fiumi, un torrente, et in diversi lochi vi sono alcune

Fontane, ma del resto patisce in estremo d’acque”,46 il Basadonna auspicò la costruzione
di cisterne nelle località che ne erano prive, poiché tali opere, a fronte di una spesa
tutto sommato contenuta, avrebbero determinato „se non ottimi effetti per la sanità
de’ corpi in particolare, et rispetto agli altri grandissimi beneficij, che convengono esser
noti”.47 Appena nel 1678, dopo che per secoli il castello di Umago „sitibondo correva
per avanti all’acque fetidi del Lago vicino atto solo a trar la sete alle sanguisuche
che vi stagnano”48, il podestà e capitano di Capodistria Angelo Morosini ordinò la
costruzione di una cisterna „bella e capace di sicuro refrigerio a quei habitanti”.49
La costruzione della cisterna pubblica, tuttavia, per quanto contribuisse
ad alleviare l’atavica sete della popolazione, non risolse del tutto il problema
dell’approvvigionamento idrico della città, che nei decenni successivi continuò ad
essere la preoccupazione più sentita dagli abitanti. Nel XVIII secolo la situazione
tornò ad essere talmente drammatica che il podestà e capitano di Capodistria
Antonio Dolfin, dopo un sopralluogo compiuto a Umago e Cittanova nel 1777, parlò
di luoghi „totalmente rovinosi nel loro Fabricato e spopolati mentre superflua e vana
si renderebbe ogni attenzione onde rimeterli, bastando soltanto, che la Publica carità
s’impegni a provvederli di acque a suffragio di quelle ristrette popolazioni, specialmente
Umago che si ripara col mezzo di una stagnante comune alli Uomini et agli animali”.50
Come abbiamo potuto appurare dalle corografie, dalle relazioni dei provveditori
veneti in Istria e dei podestà e capitani di Capodistria, nei secoli XVI e XVII Umago
e il suo territorio erano quasi del tutto deserti, circostanza che spinse la Serenissima
ad intraprendere un’intensa azione colonizzatrice nella speranza di ripopolare le
campagne abbandonate e scongiurarne in tal modo l’inevitabile tracollo economico.
I primi tentativi veneziani di ripopolare i territori istriani stanziandovi nuove
genti risalivano tuttavia al 1376 quando, „pro bono et habitatione terrarum et locorum
nostrarum Istriae”, la Dominante decise di liberare per cinque anni da ogni tributo
e prestazione personale e reale tutti coloro che entro un anno si fossero insediati in
qualsiasi parte della provincia istriana.51 Tali disposizioni, tuttavia, come del resto
tutte le altre di contenuto analogo emanate nel corso dei secoli XIV e XV, avevano per
lo più un carattere contingente e rientravano in quelle norme consuetudinarie „che
regolavano la sistemazione degli stranieri o delle genti del contado riunendoli nella
vicinia, o mirarono localmente a vincolare alla terra le plebi rustiche con delle misure
di liberalizzazione commerciale per limitarne l’emigrazione, provocata spesso in quei
tempi dall’inasprimento delle decime e dalle restrizioni poste ai traffici da un regime
quasi permanente di guerra o di emergenza sanitaria”.52
46 Ibidem, p. 93.
47 Ibidem, p. 95.
48 PETRONIO, Delle memorie, p. 204.
49 „Relazioni”, p. 135.
50 BENEDETTI, Umago d’Istria, p. 126.
51 Carlo DE FRANCESCHI, L’Istria. Note storiche, Poreč, 1879, p. 208.
52 Giulio CERVANI - Ettore DE FRANCESCHI, „Fattori di spopolamento nell’Istria veneta nei secoli XVI e XVII”,
ACRSR, 4, 1973, p. 94.
57
SAGGI INTRODUTTIVI
In ogni caso, i provvedimenti messi in atto da Venezia decretarono l’afflusso verso

la penisola istriana di genti etnicamente eterogenee provenienti da aree geografiche
differenti che, non di rado, incontrarono problemi ad acclimatarsi in un ambiente così
ostile e a volte così diverso da quello che avevano lasciato. Nella seconda metà del XV
secolo, d’altronde, furono proprio le epidemie, le privazioni e le desolazioni recate dalle
guerre a determinare il fallimento di un tentativo di colonizzazione con sudditi veneti
del Padovano, del Trevisano e del Friuli, i quali trovarono soprattutto grandi difficoltà
di adattamento alle terre istriane poverissime d’acqua, che richiedevano accorgimenti
e metodi di lavoro ben diversi da quelli delle fertili pianure venete e friulane ed enormi
fatiche per ricavare un po’ di grano, d’olio e di vino.53 La Serenissima cercò allora
di dar rifugio nelle plaghe deserte dell’Istria a popolazioni provenienti delle regioni
etniche slavo-meridionali, greche e albanesi cacciate dalle regioni balcaniche dai
Turchi nel pieno della loro forza espansiva, e già nel 1463 Salvore, desolata dalla peste,
fu ripopolata con una colonia d’immigrati slavo-meridionali.54
Ben altro significato assunse, a partire dal 1520, l’avvio della cosiddetta
colonizzazione organizzata, un processo che si protrasse per circa un secolo e mezzo,
nel corso del quale l’incidenza delle guerre e delle pestilenze sulla popolazione giocò
probabilmente un ruolo cruciale nel determinare fasi di stasi o di accelerazione del
fenomeno migratorio. 55 Questa seconda colonizzazione si diversificò nettamente
dalla prima, sia per l’intensità del flusso migratorio, che determinò un numero
sempre crescente di insediamenti, sia per le ingenti spese sostenute dalla Serenissima
nell’organizzare lo spostamento dei coloni dalle regioni di origine alle campagne
istriane, fondi che furono in parte gestiti dal Capitanato di Raspo cui spettò l’esclusiva
competenza giurisdizionale sui nuovi abitanti.56
Nel secoli XVI-XVII anche l’agro umaghese, come del resto gli altri territori
dell’Istria, fu interessato dall’importazione di popolazioni allogene nella speranza di
risollevarlo dalle vicissitudini che l’avevano colpito. Il senato veneto, in data 13 maggio
1539, aveva decretato che „essendo ritornate alla divotione del nostro Stato due mille
Case de Murlachi, le quali viveano all’obbedienza del Turco, ed ora vogliono abitare
nei nostri luoghi dell’Istria (...) non siano tenuti a pagar tassa alcuna per i pascoli;
che possano fabbricare fuori della città e castelli dei Casoni per meglio attendere alla
pastorizia ed agricoltura, e che per due anni siano esenti dalle gravezze di carriaggi,
53 Ernesto SESTAN, Venezia Giulia. Lineamenti di una storia etnica e culturale, Bari, 1965, p. 54.
54 Guerrino Girolamo CORBANESE, Il Friuli, Trieste e l’Istria dalla preistoria alla caduta del patriarcato d’Aquileia,
Udine, 1983, p. 320. Per una ricostruzione cronologica del fenomeno migratorio si veda Angelo MARSICH, „Gli Slavi
in Istria, quando e come vennero”, AT, 13, 1887, pp. 411-429.
55 Egidio IVETIC, La popolazione dell’Istria nell’età moderna. Lineamenti evolutivi, Collana degli Atti n. 15, Trieste-
Rovigno 1997, p. 170. Per una più attenta analisi dei vari fattori che determinarono il processo di colonizzazione si
veda in particolare i lavori di Miroslav BERTOŠA, Mletačka Istra u XVI i XVII stoljeću [L’Istria veneta nel XVI e XVII
secolo], Pula, 1986, pp. 46-52 e Istra: Doba Venecije (XV-XVIII stoljeće) [Istria: l’epoca veneziana, XV-XVIII secolo],
Pula, 1995, pp. 49-55.
56 Egidio IVETIC, „Finanza pubblica e sistema fiscale nell’Istria veneta del Sei - Settecento”, ACRSR, 28, 1998, pp.
152-153.
58
o di altro che si sogliono imporre ai sudditi nostri”.57 I Murlachi citati nel decreto, più
che a definire etnograficamente un popolo, rappresentavano in realtà un miscuglio di
genti abitanti le aree montuose della Bosnia, dalle quali, sotto l’incalzare dell’esercito
ottomano, si erano riversate nell’area dalmata; il termine, all’epoca, era adoperato per
indicare generalmente i pastori venuti dai confini turchi.58 Bisogna però ricordare
che studi recenti e approfonditi sulla loro etnogenesi hanno portato gli studiosi a
considerarli una popolazione paleo-balcanica, autoctona e romanizzata, stanziata in
origine su un territorio multietnico compreso tra la Tracia, Macedonia e Dardania,
frutto dell’integrazione e disintegrazione etnoculturale di svariati elementi.59
La Serenissima conosceva molto bene questa popolazione in quanto vari gruppi di
morlacchi si erano stabiliti già da tempo nella penisola, per cui non deve stupire che
ne avesse approvato il trasferimento. La decisione del senato veneto di assecondare
le genti morlacche desiderose di venire ad abitare la penisola ebbe un immediato
riscontro e, negli anni 1540-41, con morlacchi e dalmati furono ripopolate le campagne
abbandonate nei pressi di Umago.60
Le terre che queste genti venivano a colonizzare erano aride e poco produttive,
molto simili a quelle che avevano abbandonato, terre che per essere lavorate
richiedevano una grande capacità di adattamento e una notevole forza fisica. Queste
genti, differentemente da quelle provenienti dalla vicina penisola italiana che non
erano riuscite ad assuefarsi alla nuova realtà, sembravano invece possedere tutti i
requisiti necessari per una rapida integrazione, a partire dalla robusta costituzione
fisica che permetteva loro di „far ogni fatica et masime nella galìa” e di lavorare
i terreni concessi da Venezia „li quali sono sterilissimi, ma tutto fanno a forza di
grandissima fatica per esser montagne e sasso”.61
Che si trattasse d’insediamenti di una certa consistenza, che colmavano il vuoto
demografico causato dalle frequenti epidemie e guerre salvando le campagne dallo
spopolamento totale, è dimostrato dal fatto che le 25 famiglie morlacche documentate
nel 1554 nel comprensorio comunale, circa 125 individui, rappresentavano il 17,5%
della popolazione complessiva che assommava a 715 anime.62 Nei decenni successivi a
questi arrivi se ne aggiunsero ben presto altri: nel 1581 il Capitano di Raspo Alessandro
57 „Senato Mare, Cose dell’Istria”, AMSI, 9, 1893, p. 122. Vedi anche Bernardo SCHIAVUZZI, „Cenni storici sull’etnografia
dell’Istria”, AMSI, 18, 1902, p. 95.
58 Oscar RANDI, „I Morlacchi”, Rivista Dalmatica, Venezia, 11, 1929, p. 27. Sul problema dei morlacchi rimandiamo al
lavoro di Egidio IVETIC, L’Istria moderna 1500-1797. Una regione confine, Verona, 2010, pp. 138-140.
59 Zef MIRDITA, „Vlasi, polinomičan narod”, Povijesni prilozi, 33, 2007, p. 256.
60 CORBANESE, Il Friuli, p. 322; SCHIAVUZZI, Cenni storici, p. 96. Cfr. Miroslav BERTOŠA, „L’Istria veneta nel
Cinquecento e nel Seicento”, ACRSR, 7, 1976-1977, p. 147. L’elemento morlacco immigrò tra il 1534 e il 1554 e verso la
metà del XVI secolo formava circa il 17 % dell’intera popolazione dell’Istria veneta.
61 Giovanni NETTO, „La terraferma veneziana nel 1555”, Archivio Veneto, 126, 1986, p. 33. Nel 1607 il Capitano di Raspo
Costantin Renier riconobbe che „la prouincia è ridotta in assai buon stato, et così florida, che paiono, in molti lochi,
più tosto giardini, che campi, et le ville intiere, fatte da essi noui habitanti, con fatica incredibile, et diligenza esen-
tissima (…)”, e che pertanto i nuovi venuti meritavano la protezione di Venezia (Miroslav BERTOŠA, Pisma i poruke
istarskih rektora [Lettere e communicazioni dei rettori istriani], Zagreb, 1979, p. 9.
62 Miroslav BERTOŠA, „Istarski fragment itinerara mletačkih sindika iz 1554 godine” [Il frammento istriano
dell’itinerario dei sindici veneziani del 1554], VHARP, 17, 1972, pp. 42-43; idem, Mletačka Istra, p. 311; idem, Istarsko
vrijeme prošlo [L’Istria dei tempi passati], Pula, 1978, p. 203.
59
SAGGI INTRODUTTIVI
Zorzi informò il governo veneto della presenza di 120 morlacchi nell’agro umaghese63
e, nel 1599, altri habitanti novi si insediarono nelle campagne tra Umago e Buie64.
Un discorso a parte merita l’emigrazione nell’Umaghese, e più in generale nella
penisola, dei cosiddetti Cargnelli, genti provenienti dalle regioni montuose della
Carnia che sin dal basso medioevo si erano stanziate in Istria e il cui flusso, a partire
dal XVI secolo, assunse proporzioni sempre più rilevanti65. Tale emigrazione, che
ebbe un carattere prettamente individuale in quanto non fu gestita dalla Dominante,
portò i carnici ad insediarsi prevalentemente nelle aree interne della penisola dove
in un’area prevalentemente agricola e dedita all’allevamento supplirono alla totale
mancanza di manodopera artigianale.
L’insediamento dei coloni si effettuava mediante investitura, per cui venivano
concessi loro fondi e casali e godevano, per vent’anni, esenzione da ogni gravame
personale e reale, affrancati dalla giurisdizione dei rispettivi comuni di residenza.
Le profonde differenze culturali e religiose tra originari e forestieri furono tuttavia
frequentemente oggetto di una forte conflittualità, sulla quale incisero altresì la
ripartizione dei beni sfruttati collettivamente, le esenzioni fiscali e i privilegi giudiziari
di cui godevano i colonizzatori.66 I nuovi abitanti, infatti, si erano trasferiti in Istria
portando con sé un codice morale e comportamentale non sempre compatibile con
la tradizione locale e con la legislazione veneziana. A creare frequenti problemi fu
soprattutto il ricorso alla violenza privata, un sistema di regolazione dei contenziosi
all’interno delle singole comunità ampiamente diffuso tra le popolazioni morlacche,
fermamente condannato dalla Repubblica di Venezia sia con dure sanzioni sia
mostrando come convenisse agli stessi interessati ricorrere ai tribunali marciani, dove
potevano veder ascoltate le loro richieste.67
Molte fonti descrivevano queste persone come rissose, violente e di pessima
qualità, „uniuersalmente odiati dall’altri habitanti nella Prouincia”, i quali ricorsero
a „mille inuentioni, per estorguerli, et indebitamente trauagliarli”68. Nella relazione
del Capitano di Raspo Giacomo Renier (1594) i morlacchi vennero raffigurati come
„barbara gente, inutile per la dappocaggine e crepula e fuga della fatica al remo, alla
spada, alla campagna, solo nota per ubbriacarsi, stare alle strade ed assassinare i

64 „Senato Mare, Cose dell’Istria”, AMSI, 12, 1896, p. 84. „Avendo il podesta’ di Umago e quello di Buie pronunciate
sentenze contro Martino Villanovich e Paolo Glamovich, ed essendo questi due del numero dei nuovi abitanti, si
commette alle cariche suddette d’inviare tosto i processi relativi al Capitano di Raspo, a cui spettano tali giudizi”. E
ancora il 28 agosto 1603 „avendo il podestà di Umago bandito per sei anni da questa terra Martino Villanovich, che per
essere nuovo abitante dipende dalla giurisdizione di Raspo, ed avendogli ancora mutato il bando in pena pecuniaria,
gli si ordina la restituzione del denaro ricevuto intimandogli che non s’intrometta più oltre nelle cause relative ai nuovi
abitanti” (p. 103). Cfr. BENEDETTI, Umago d’Istria, p. 118-121.
65 Dean BRHAN, „In partibus Carsi et Istriae: l’emigrazione dalla Carnia verso l’Istria (XVI-XIX secolo)” ACRSR, 34,
2004, p. 474.
66 Giuliano VERONESE, „L’immigrazione nell’Istria veneta tra ‘500 e ‘600: problemi giurisdizionali, contese tra
comunità, conflitti etnici tra originari e forestieri”, Acta Histriae, 3, 1994, p. 183.
67 Claudio POVOLO, „Rappresentazioni dell’onore nel discorso processuale (da una vicenda degli inizi del Seicento)”
Acta Histriae, 10, 2000, pp. 513-534.
68 BERTOŠA, Pisma i poruke, p. 15.
60
popoli, caione principale per li loro infiniti furti di animali, ed altri danni che fanno”,69
mentre il podestà e capitano di Capodistria Marin Gradenigo riferiva, nel 1608, le
lamentele delle genti autoctone per „il mal trattamento che ricevono dalli novi habitanti
li quali, oltra che si fanno investir di molti terreni che non gli aspettano scacciando
li habitanti vecchi che li possedono, li fanno anco molti affronti et insolenze, perché
non potendo essi novi habitanti esser chiamati in giuditio né civil né criminalmente se
non inanzi l’Ill.mo S.r Capitano di Raspo loro giudice delegato, [...] essi novi habitanti
s’inanimiscono e prendono fomento di strussiarli e di far nelli territorij dove habitano
molte insolenze a danno e pregiudizio non solamente delli vecchi habitanti [...], ma con
poco rispetto anco degli istessi Rettori, nel distretto de’ quali vengono ad habitare”70.
Anche le trenta famiglie trasportate nel 1603 a Giubba e Seghetto dal capitano
Vincenzo Chiucchel da Sebenico71 si erano rese colpevoli di mortali ferimenti a danno
dei vecchi abitanti, di arrembaggio a una nave da carico sul Quieto e di altri delitti.
Lapidario fu il giudizio espresso nel 1625 dal provveditore veneto Francesco Basadonna
sui nuovi venuti: „I nuovissimi, terza fonte di abitanti nuovi, essendo poverissimi e
miserabili, sono per la maggior parte ladri, fanno danni notabili agli abitanti vecchi
negli animali e nei raccolti”.72 Nel 1612 otto famiglie albanesi provenienti da Cugnia
si stanziarono a Petrovia. Il 12 gennaio di quell’anno il Capitano di Raspo Pietro
Bondumier aveva accolto la supplicazione di Nico Babich, Pietro Nico e dei loro
compagni i quali ottenevano settecento campi „inculti spinosi e sassosi nelle pertinenze
di Umago nella contrada di Malladelle con l’obbligo di ridur quelli a perfetta coltura,
e li non habili a coltura risseruar per pascolo delli Anemalli”.73
L’assegnazione di un numero così cospicuo di terreni da parte veneta non
deve sorprendere in quanto le aree abbandonate e incolte del territorio umaghese,
evidenziate dal perito et ingegnero Camillo Bergami nel 1613, ammontavano „alla
misura padovana a campi 187, quarte 3, tavole 78”, corrispondenti a 72,5 ettari.74
69 DE FRANCESCHI, L’Istria, p. 369.

71 SCHIAVUZZI, Cenni storici, p. 368. Il governo veneto remunerava il Chiucchel con sei ducati al mese vita natural
durante, e prometteva di dare in prestito trenta ducati per famiglia perché provvedessero agli animali necessari. Il
terreno concesso alle trenta famiglie aveva una circonferenza di circa quattro miglia. Nel 1623 il Cuchich vendette
la tenuta ai Valier di Venezia, che la cedettero, un secolo dopo, dalla famiglia de Franceschi. Cfr. „Senato Mare, Cose
dell’Istria”, AMSI, 12, 1896, p. 101.
72 Bernardo BENUSSI, L’Istria nei suoi due millenni di storia, Venezia-Rovigno, 1997, p. 344.
73 ACU, Scritture Spettanti al Gius Episcopale e Capitolare d’Umago uniti l’anno 1706. Li abitanti, XVII-XVIII secolo
(manoscritto).
74 Miroslav BERTOŠA, „I catastici di Umago e di Cittanova (1613-1614). La modesta realizzazione di un grandioso dise-
gno nell’Istria veneta (XVI-XVII sec.)”, ACRSR, 9, 1979, p. 430. Che tale situazione perdurasse ancora nel Settecento lo
confermò il canonico della Collegiata di Umago Francesco Roselli (1739 - 1798): „la maggior parte delle Terre soggette
alla mia Parrochia sono incolte, o come si dice in Baredo, atteso la scarsezza della gente profuga, e disanimata in
lavorar i Terreni che sono in gran parte sassosi, o spinosi, e soprattutto soggetti alla siccità, come ovunque abbastanza
consta esser di tutta questa Provincia infelice sempre, e desolata per la qualità de Terreni arridi, e per la costituzione
naturale del clima nell’estate insalubre; cosicché ogni venti campi di terra se ne mette a coltura per uno circa, che si
sceglie tra i meno cattivi, e che d’ordinario dai Proprietarj si fà lavorare a proprio conto con Opere di Lavoratori gior-
nalieri, che alla giornata vengono spesati, e pagati. Tra questi beni è compreso il Luogo di Sipar soggetto pure alla mia
Pieve, e così s’intende delle Terre di tutto il Territorio del più e del meno consimili”. Cfr. Archivio private Benedetti,
Stampa dell’L.L. C.C. Conti Rotta al Taglio, XVII - XVIII secolo. Il fascicolo contiene documenti attestanti le compli-
cate vicende e i passaggi della causa protrattasi tra la famiglia Bratti e quella dei Rota per le possessioni, in generale
61
SAGGI INTRODUTTIVI
Altri albanesi presero dimora a Petrovia nel 1627: ai nuovi abitanti venne concesso
dal Senato, nel 1640, di fabbricarsi una semplice cappelletta.75
Un nuovo contingente di morlacchi venne collocato dal Capitano di Raspo nel 1647
nei territori di Pola, S. Lorenzo e Umago. Il 17 agosto il Senato registrò un imbarco di
1.500 uomini e 3.450 donne e bambini con 5.000 animali grossi e 65.000 minuti, uno
dei più grossi trasferimenti nella lunga storia della ripopolazione dell’Istria. I morlacchi
che raggiunsero l’Istria furono sistemati „non lungo le marine, ma entro terra ove
maggiori sono le comodità”. Non solo ai nuovi venuti furono accordati terreni incolti
e beni pubblici, ma anche la possibilità di accasarsi quali coloni su terreni altrui.76
Va però sottolineato che la Repubblica di Venezia, propensa a favorire in ogni modo
l’arrivo di nuove popolazioni, poneva l’accettazione della religione cattolica quale
condizione essenziale per essere accolti nei territori veneti. Il Senato, infatti, venuto
a sapere „che molti nell’Istria praticano la religione Turchesca” 77 e volendo „troncare
questo pessimo effetto”, sin dal 1651, aveva provveduto a far pubblicare ad Altura,
nella Polesana, a S. Lorenzo e a Umago un proclama che imponeva l’allontanamento
dall’Istria di chi non si fosse adattato a professare la nuova religione.78 Infine, coloni
provenienti da Cermnizza, in Montenegro, si stabilirono in territorio umaghese nel
1657.79
Dopo l’insediamento degli albanesi nel 1627, le autorità incaricarono il pubblico
perticatore Giacomo Viuchio della misurazione dei terreni ancora disponibili a
eventuali assegnazioni. Dalla relazione stesa nel 1633 veniamo a sapere che „furono
perticati campi 783 Tauole 641 e di questi venduti campi 185 Tauole 638 nel sito
della Villa intitolata Petrognia et suoi Horti”; rimanevano ancora liberi „per ragioni
d’Investitura alli noui Habianti in detta Villa campi cinquecento nouanta otto Tauole
3 cioè 598 T.le 3”.80
Gli uomini di Petrovia usufruivano, per i loro animali, del Bosco di Pizzudo, del
Bosco Grando e della Punta di Rosazzo. Il 6 maggio 1693 Catterina Bernardo, consorte
del sig. Pietro Valier, affittava a Mattio Jurzan, Mattio Usco, Zuanne Marcouich,
Marina Vitanouichia e Antonia figlia del fu Mattio Jon „tutti sud.ti della Villa di
Habitantia, per li loro Animali il pascolo del Bosco grande (...) e il transito per rosazo
al mare e ciò per lire cento all’anno da pagarsi in tre rate principiando la prima il
primo di Maggio”.81
definite, di Sipar. Questi documenti, oltre descrivere la „contrà di Scipar” e la situazione del territorio e delle sue colti-
vazioni, focalizzano i miglioramenti agricoli e non realizzati dai Rotta nelle stanzie di Bassania, Zambrattia, Gavardia,
Romania, Cortina, Bosco, Colombera e Giurizania. A questo scopo vengono effettuate delle stime dai publici periti e
viene anche realizzato un disegno topografico – purtroppo non ritrovato nel fondo -, del quale si conserva però una
dettagliata descrizione sulla specificità del terreno. Ringrazio la dott.ssa Marina Paoletić per la preziosa segnalazione.
75 „Senato Mare - Cose dell’Istria”, AMSI, 15, 1899, p. 21.
76 Ibidem, 18, (1902), p. 241. Cfr. SCHIAVUZZI, Cenni storici, p. 233.
77 Senato Mare. Cose dall’Istria”, AMSI, Parenzo, 15, 1899, p. 333.
78 BENEDETTI, Umago d’Istria, p. 125.
79 Ibidem, p. 115.
80 ACU, Scritture Spettanti al Gius Episcopale, documento 18/12/1633.
62
Nonostante fossero ormai scaduti i vent’anni di esenzione da ogni gravame

personale e reale, i nuovi abitanti si rifiutavano di versare il dovuto alla podesteria
e capitolo umaghesi e al vescovo di Trieste. „Li suditi del teritorio d’Umago, Carse
e Materada – osservava il cancelliere Michiel Rosello nel 1706 – paghano tutti il
Teradico ed erbaticij et altre decime solitte a q.ta Comunità di Umago come il Trentese
e quartese alla Mensa Episcopalle e Capitollo di questa Terra e questo per Antichissima
consuetudine uiene contribuitto da tutti come sopra fori che quelli del Comun di
Petrouia che per hauer certa Investitura priauta del 1612 non pagano Cosa”.82
Nei primi anni del Settecento le autorità venete, stanche delle ripetute
inadempienze, intimarono a Mattio Puisa, zuppano di Petrovia, di consegnare alla
cancelleria di Umago una lista di tutti i capifamiglia in possesso di case o terre „contro
i termini delli beni assegnategli nella investitura 1612 fatta alli Abitanti all’hora
uenuti dall’Albania, affinchè deuano presto nel fontaco di Umago il Trentesimo e
quarantesimo de grani pretesi da essa mensa”83. I nominativi dei capi di casa tutti
erano: Sig.r Gio. Marquiz e famiglia, Stane Radesigi, Mattio Giorizan, Mattio Poiza,
Mattio Vocouiz, Zuane Sossa, Capo Luca Giorgiouigi, Mattio Giorgiouigi, Gasparo
Codam, Zorzi Sestaco e Antonio Usco o Vocassino.
L’ATTIVITÀ ECONOMICA
Il punto di riferimento per ogni attività commerciale era rappresentato dal porto,
sufficientemente spazioso e al riparo dai venti, che per la sua posizione geografica di
fronte alla Serenissima diventava una tappa quasi obbligata per chi volesse raggiun-
gere la penisola istriana o spingersi verso le isole quarnerine e la Dalmazia.84 Definito
porto considerevole da Luca da Linda,85 notabile da Nicolò Manzuoli,86 buonissimo
da Giacomo Filippo Tommasini,87 poteva ricevere, stando alle parole di Prospero Pe-
tronio, „ogni Vascello dal quale alle volte faranno paranza o vella trenta o quaranta
Legni”88 e, così Fortunato Olmo, „nel Verno vi si vederanno alle fiate più di cento
vascelli venuti da diverse parti”89. Per le imbarcazioni minori c’era un piccolo molo
verso terra, il cui pontile, nel primo decennio del XVI secolo, venne restaurato grazie
alla concessione veneziana di „ducati 10 all’anno del dazio dell’oglio per 5 anni”.90

84 Egidio IVETIC, „La classe dirigente veneta e i piani di risanamento dell’Istria - ruoli e prospettive di sviluppo per Pola
in un discorso del primo Seicento, ACRSR, 22, 1992, p. 298. L’autore cita una relazione di Pietro Matteacci del 1625
nella quale si ricordano i porti di Cittanova, Umago, Pirano e Capodistria validi solo per i traffici commerciali e per
la sosta prima di attraversare il golfo.
85 Luca DA LINDA, „Relazioni e descrizioni universali e particolari del mondo”, AT, 2, 1830, p. 93.
86 Nicolò MANZUOLI, Nova descrittione della provincia dell’Istria, Venezia, 1611, p. 34.
87 Giacomo Filippo TOMMASINI, Commentari storico geografici della provincia dell’Istria, Trieste, 2005, p. 293.
88 PETRONIO, Delle memorie sacre e profane, p. 202.
89 Fortunato OLMO, „Descrittione dell’Histria”, AMSI, 1, 1885, pp. 149-172.
90 „Senato Mare - Cose dell’Istria”, AMSI, 9, 1894, p. 87.
63
SAGGI INTRODUTTIVI
Dato che in esso si concentrava il commercio di quasi tutto il territorio umaghese,

era nell’interesse di Venezia e della popolazione locale che fosse efficiente e sicuro in
quanto una diminuzione dei traffici avrebbe causato un ulteriore depauperamento
della città e il conseguente venir meno dei benefici che gli abitanti del luogo traevano
dallo stesso.
L’agro colonico era in prevalenza pianeggiante e circondato da amene colline,
„ferace da natura de Arbori silvestri et biave” per il Coppo, „molto pingue di frumenti,
vini, ogli, pascoli, boschi” nella descrizione che ne dà il Petronio.91 Il vescovo triestino
Andrea Rapicio, nel suo poema Histria, ne lodava il vino dolce spumante e la varietà
di pesce del suo mare.92 All’epoca i vigneti venivano coltivati a piantada bassa,
dalla caratteristica forma a cespuglio, e appena dal primo Seicento cominciarono a
diffondersi quelli a piantada alta, diversi dai precedenti per il fusto più elevato ed i
filari sostenuti da pali in modo da sfruttare meglio il terreno sottostante per la semina
dei cereali. L’olivo, invece, la cui coltivazione in Istria aveva un’antica tradizione, si
diffuse sul territorio umaghese su vasta scala solo a partire dagli anni 1650 – 60.93
Lo sfruttamento dei boschi, di cui, come abbiamo potuto appurare, il territorio
umaghese era ricco, rappresentava una voce importante dell’economia locale e non
solo. I boschi, infatti, oltre a offrire legna da ardere alla popolazione, fornivano
soprattutto legname da costruzione alla Serenissima che, sin dal 1476, aveva emanato
uno dei più organici interventi normativi in materia di legislazione forestale.94 Tale
regolamentazione era diretta a prevenire i danni causati ai boschi da persone e da
animali, a scongiurare i pericoli di incendio, a promuoverne il rinnovamento e lo
sfruttamento razionale con cicli di taglio quinquennali ed ottennali.95
A partire dal XVI secolo la Repubblica di Venezia ordinò la stesura dei catasti,
le verifiche documentate dei boschi istriani, mediante i quali si aveva una visione
completa delle dimensioni e, soprattutto, della resa preventiva di ogni singolo bosco.96
Il catasto compilato nel 1556 dal Provveditore sopra legne in Histria et Dalmatia
Fabio da Canal forniva un quadro preciso della consistenza forestale nel territorio di
Umago.97 Nove erano i boschi comunali: il Bosco Comun (due miglia di circonferenza)
dal quale „si trazzerà doi mille stroppe98 di legne per esser bon fondi”; il bosco Val
91 PETRONIO, Delle memorie sacre e profane, p. 204.

92 BENUSSI, „Lo statuto”, p. 235.
93 IVETIC, L’Istria moderna, p. 78.
94 Emanuela CASTI MORESCHI - Elena ZOLLI, Boschi della Serenissima. Storia di un rapporto uomo - ambiente, Ve-
nezia, 1988, p. 11. Cfr. Ivone CACCIAVILLANI, Istria veneziana, Milano, 2012, p. 115-118.
95 Vincenzo MOROSINI IV, Catastico generale dei boschi della provincia dell’Istria (1775 - 1776), Trieste 1980, p. V (a
cura di Vjekoslav BRATULIĆ - Collana degli Atti del Centro di ricerche storiche di Rovigno, n. 4).
96 Ivan PEDERIN, „Il registro dei boschi dell’Istria occidentale del 1541-42”, ACRSR, 14, 1983-1984, p. 153. Una lettera
ducale del 2 aprile 1534 ordinava l’istituzione di registri di boschi per l’Istria, e nel 1538 veniva istituito l’Ufficio del
Provveditore sopra le legne in Istria, Isole del Quarnero e Dalmazia. Il registro di Giammaria Spuazza del 1541-42 è
il più vecchio della penisola e uno dei più antichi d’Europa.
97 Danilo KLEN, „Katastik gorivog drva u istarskim šumama pod Venecijom (sastavljen od Fabija da Canal, god. 1566)”
[Il catastico della legna da ardere nei boschi istriani durante il dominio veneto, compilato da Fabio da Canal, nel 1566],
VHARP, 11-12, 1966-1967, pp. 25-29.
98 Stropa è una misura della quantità e l’equivalente è pieno di carri. Codice metrico-siculo diviso in due parti, seconda
edizione, Palermo 1835., str. 173.
64
Castagna presso la Madonna del Carso (sei miglia di circonferenza) dal quale „si
trazzeà sei mille stroppe di legne, et ogni quatro anni altrettante per essere bonissimo
di fondi”; il Bosco Pizzuda (tre miglia e mezzo di circonferenza) „al presente si farà
stroppe tre cento di legne, ma diuidendosi i tagli in quatro parti, da esso bosco ogn’anno
se ne taglierà stroppe mille in più, et il taglio sarà continuo, perché il fondo è buono ed
attissimo a produre nel termine sodetto”; il Bosco Martello (un miglio di circonferenza)
„si farà al presente stroppe trenta di legne”; il Bosco Lama (un quarto di miglio di
circonferenza) „hora si farà stroppe Cento, et ogni quatro anni renderà stroppe cento
cinquanta”; il Bosco Grande „si farà stroppe Seimille, et più di legne”; il bosco detto
Punta comunale di S. Lorenzo di Daila (due miglia e mezzo di circonferenza) „fra
cinque anni doppo la prohibitione hora fatte si farà stroppe doimille di legne”; il Bosco
Carobia (tre miglia di circonferenza) „fra termine delli anni cinque delle prohibitioni
si farà stroppe doi mille cinquecento di legne, et così per l’auuenire”; il bosco Punta di
Rosaz (due miglia di circonferenza) „frà termine delli anni cinque delle prohibitioni
si farà stroppe doimille di legne e così per l’auuenire”. Nel feudo di S. Giovanni della
Cornetta dei signori Verzi era bandito il taglio per cinque anni, scaduti i quali, si
sarebbero fatte duemila stroppe annue; vi erano poi numerosi boschi di proprietà
privata che fornivano però una quantità di legname decisamente inferiore.
Le grandi operazioni di abbattimento degli alberi ordinate dalla Repubblica erano
svolte dagli abitanti come carratada,99 un’imponente organizzazione che coinvolgeva
uomini e mezzi e che aveva lo scopo di raccogliere e trasportare l’ingente legname
dell’Istria. Il trasporto avveniva per mezzo di carri agricoli (carezi) verso uno scalo
marittino (carigador) dove si eseguiva l’imbarco per Venezia; i carigadori nel territorio
di Umago erano siti nel porto, a S. Giovanni della Cornetta (in località Carigador)
e a S. Lorenzo di Daila. Il numero di carezi impiegati nel trasporto dipendeva dalla
quantità di alberi tagliati: nel 1542, ad esempio, per il trasporto di duecentottantotto
tronchi abbattuti nei boschi dell’Umaghese si stimarono necessari quattrocento carri,
nonostante i buoi da traino a disposizione fossero solo duecentoquarantasette.
Nei decenni successivi, però, le autorità veneziane dovettero fare i conti con la
drastica riduzione degli animali da trasporto predisposti dalla terra di Umago e dagli
altri comuni istriani per le necessità della Serenissima, riduzione che andava ricercata
nella volontà della popolazione di sottrarsi all’onere della carratada con la vendita dei
buoi o con il trasferimento dal territorio veneto in quello austriaco. Nel periodo 1542-
1552, i buoi da lavoro registrati nella podesteria umaghese scesero di conseguenza da
duecentoquarantasette a centocinquantatré, per attestarsi a centoventitre nel 1560
(il cinquanta per cento in meno rispetto a vent’anni prima) e crollare a trentaquattro
nel 1660.100
99 Silvio FACCHINI, La grande carratada istriana, Trieste, 1997, p. 45.

100 Danilo KLEN, „Mletačka eksploatacija istarskih šuma i obvezan prevoz drveta do luke kao specifičan državni porez u
Istri od 15. do kraja 18. stoljeća” [Lo sfruttamento veneziano dei boschi istriani e il trasporto della legna come imposta
statale specifica in Istria dal XV alla fine del XVIII secolo], Problemi Sjevernog Jadrana, 1, 1963, p. 244-245.
65
SAGGI INTRODUTTIVI
LA COMUNITÀ UMAGHESE DEL SETTECENTO
Un quadro sufficientemente preciso della situazione socio-economica e demografica

a Umago nella seconda metà del Settecento si può desumere dalle Anagrafi Venete,
quantunque prevalga l’opinione che questi rilevamenti, effettuati dai parroci nelle
loro singole parrocchie e pievi, siano da prendere con cautela e vadano confrontati e
comprovati da altre fonti più attendibili e dirette.101
La società umaghese nel Settecento secondo le Anagrafi Venete
1766 1771 1790

FAMIGLIE
Famiglie nobili 1 1 -
Famiglie cittadine 16 16 12
Famiglie popolari 130 138 169
Totale delle famiglie 147 155 181
1766 1771 1790

POPOLAZIONE
Ragazzi sino agli anni 14 161 185 147
Uomini dalli anni 14 sino alli 60 253 284 273
Vecchi dagli anni 60 in su 9 8 21
Donne d’ogni età 387 393 422
Totale delle anime 810 870 863
1766 1771 1790

PERSONE RELIGIOSE
Preti provvisti di benefizio 4 4 5
Preti non provvisti di benefizio 3 2 1
Chierici 1 - 1
Religiosi regolari 2 - -
Religiose in clausura e senza - - -
Ospitali 1 1 1
101 Andrea SCHIAFFINO, „Contributo allo studio delle rilevazioni della popolazione della Repubblica di Venezia: finalità,
organi, tecniche” Le fonti della demografia storica in Italia, Roma, vol. I, parte I, Roma, 1977, pp. 285 - 354.
66
1766 1771 1790

PERSONE INDUSTRIOSE
Professori d’arti liberali 3 4 6
Negozianti e bottegari 3 4 7
Armaroli d’armi da fuoco 53 - -
Artigiani ed altri manifattori 9 11 18
Lavorenti di campagna 155 173 241
Persone senza entrata e senza mestiere - - -
1766 1771 1790

ANIMALI
Bovini da giogo* 167 188 319
Bovini da strozzo** 12 6 86
Cavalli 85 78 30
Muli - - -
Somarelli 90 84 50
Pecorini 1131 1256 66
Caprini 1 - 6
1766 1771 1790

EDIFIZI
Ruote di molini da grani 2 1 2
Macine da oglio e torchi 1 1 2
Seghe da legname - - -
Folli da panni di lana - - -
Telari da lino e bombace - - -
Telari da tela 5 4 4
Tintorie - - -
Mole 19 - -
*Il rilevamento del 1790 contempla la categoria: Bovini maschi e femmine di qualunque uso.
** Nel 1790 è inserita la categoria Vitelli e vitelle
Delle diciannove circoscrizioni in cui era suddivisa la penisola istriana nella

seconda metà del XVIII secolo, quella di Umago, con i suoi 61,95 kmq stimati nel
censimento del 1766, rientrava tra le podesterie istriane di media grandezza, mentre
tra le cinque circoscrizioni in cui era suddiviso del territorio compreso tra il Dragogna
e il Quieto era seconda solo a Grisignana (86,82 kmq).
La popolazione della città, pur non subendo particolari oscillazioni nell’ultimo
quarto del secolo, scese, rispetto a quella dell’intera podesteria, dal 63.72 % del 1766
al 56.25 % del 1790, un dato che presumibilmente è da mettere in relazione con le
crisi di mortalità, più intense negli agglomerati urbani, e con le frequenti carestie che
colpirono la penisola istriana nel secondo Settecento. Come gran parte delle altre
67
SAGGI INTRODUTTIVI
realtà istriane di allora, la località vedeva una netta preponderanza dell’elemento

maschile su quello femminile (52 – 54 % contro il 45 – 47 %), un divario che venne
quasi annullato alla fine del secolo (51.10 % di uomini e 48.89 % di donne nel 1790)
e che sarà ribaltato completamente nel corso del XIX secolo. Analogamente alla
popolazione scese il numero dei membri componenti in nucleo famigliare, attestatosi,
a fine secolo, a 4.7 (contro i 5.5 nel 1766 e i 5.6 nel 1771); si trattava, comunque, di
un aggregato famigliare allargato, che rappresentava l’ideale contadino „perché più
razionale in una società a basso livello tecnico e in cui il massimo strumento produttivo
è il lavoro”.102
Per l’assistenza sanitaria la comunità aveva a disposizione pure un ospedale
che, tuttavia, versava in uno stato di desolazione „per la miserabile rendita di sole
L. 13:07 le quali non bastano a mantenere annualmente il Fabbricato”,103 mentre la
vita religiosa era curata da sei preti, cinque dei quali „provvisti di benefizio”, e da
un chierico. A questo proposito ricorderemo che alla fine del Settecento fu risolta
finalmente l’annosa diatriba tra la diocesi di Cittanova e quella triestina riguardante
la giurisdizione ecclesiastica di Umago. Nel 1784, infatti, dopo una serie di alterne
vicende che avevano visto il possesso ora dell’una ora dell’altra, il Senato veneto
decretò che la Chiesa di Umago e il suo territorio passassero finalmente sotto la
giurisdizione della Chiesa emoniense, e il 19 ottobre il vescovo cittanovese Giovanni
Domenico Stratico prese solennemente possesso della Collegiata che appartenne al
vescovato sino all’estinzione dello stesso (1831).104
Quella umaghese, ad ogni modo, era una comunità prettamente contadina, giac-
ché i lavorenti di campagna soverchiavano nettamente gli altri profili professionali.
Gli agricoltori costituivano, nel 1766, il 19.13 % della popolazione complessiva, percen-
tuale destinata a salire al 27.92 % alla fine secolo; l’agricoltura assorbiva mediamente
il 60 % della popolazione in età lavorativa, anche se nel 1790 questa si attestò addi-
rittura all’88.27 %. I contadini, inoltre, potevano contare su un discreto patrimonio
zootecnico (2.39 bovini per famiglia) che, quantunque fosse stato decimato a più
riprese dalle epizoozie del XVIII secolo, costituiva un fattore sociale ed economico di
notevole portata in quanto produttore di ricchezza e strumento efficacissimo per il
miglioramento dell’agricoltura.
Come si può evincere, la società umaghese che traspare dalle Anagrafi Venete
era ancora fortemente legata alla terra, ma al suo interno si stavano lentamente
affermando attività quali l’artigianato, la marineria e la pesca, destinate ad affermarsi
definitivamente tra Otto e Novecento.
102 IVETIC, La popolazione, p. 277.

103 RinoCIGUI, „Alcuni aspetti dell’organizzazione sanitaria in Istria durante la dominazione francese (1806 - 1813),
ACRSR, 36, 2006, p. 221.
104 Rino CIGUI, „La visita pastorale del vescovo di Cittanova Antonio Lucovich alla parrocchia di Umago”, La Ricerca,
52, dicembre 2007, pp. 5 - 8.
68
UMAŠKI STATUT – ČUVAR
VIŠESTOLJETNE PRAVNE BAŠTINE
I POVIJESNOG IDENTITETA
Nella Lonza
DVIJE OSI VLASTI
U mreži istarskih gradova u sastavu Mletačke Republike Umag se redovito navodi kao
trgovište (terra).1 U pravno-političkom smislu samo su se Kopar, Novigrad, Poreč i
Pula nazivali „gradovima” (civitates), a čini se da je za taj status presudna bila antička
tradicija naselja kao municipija i biskupskog sjedišta. Trgovišta nisu nužno bila manja
površinom ili malobrojnija stanovnicima, a među njima je bilo i gospodarski vrlo
snažnih gradova, poput Pirana.2 No unatoč tim razlikama u formalnom statusu,
uprava je u svim istarskim gradovima pod mletačkom vlašću bila prožeta jednakim
načelima, uz poneku posebnost od grada do grada.
Javna vlast u Umagu, kao i u drugim istarskim gradovima, bila je artikulirana kroz
dvije „osi” (ili „stupa”) vlasti, od kojih su jednoj pripadale institucije umaške općine,
a drugoj načelnik, kao predstavnik središnjih mletačkih vlasti u Umagu, i njegovo
osoblje.3
1 Vidi: Darko DAROVEC, Pregled istarske povijesti, Pula, 21997., str. 43-44. Zanimljivo da je u uvodu Statuta Umag
nazvan kaštelom, izrazom koji se rabio za gradiće manje razvijena ustroja. Ako se ne utvrdi da je Umag mijenjao
status, možda je dio teksta s tim terminom prepisan iz nekog predloška za drugi grad bez potrebne prilagodbe.
2 Marino BUDICIN, „Contributo alla conoscenza delle opere urbano-architettoniche pubbliche del centro storico di
Umago in epoca veneta”, ACRSR, 25, 1995., str. 17.; Egidio IVETIC, Istra kroz vrijeme, Rijeka – Trst – Rovinj, 2009.,
str. 229., 232.
3 O dva stupa službi detaljno sam pisala u: Nella LONZA, „Vodnjanski statut u pravnom krajobrazu istarskoga kasnog
srednjovjekovlja”, u: Vodnjanski statut / Statuto di Dignano, prir. Nella LONZA i Jakov JELINČIĆ, Vodnjan – Pazin,
2010., str. 90-93; Nella LONZA, „’Nema veće sreće za grad od upravljanja uzdama Pravde’: pravo srednjovjekovnog
Novigradskog statuta”, u: Novigradski statut / Statuto di Cittanova MCCCCII, prir. Nella LONZA i Jakov JELINČIĆ
Novigrad – Cittanova, 2014., str. 130-137.
Za komparativne analize korištena su sljedeća izdanja statutā (dalje se citira broj knjige i glave): Dvigradski statut
(Statuta communis Duorum Castrorum / Statut Dvigradske općine, prir. Jakov JELINČIĆ i Nella LONZA, Pazin
– Kanfanar, 2007.), Izolski statut („Isola ed i suoi statuti”, prir. Luigi MORTEANI, AMSI, 4/3-4, 1888., str. 349-
421. i 5/1-2, 1889., str. 155-222.), Hvarski statut (Statuta et leges civitatis Buduae, civitatis Scardonae, et civitatis et
insulae Lesinae, prir. Šime LJUBIĆ, Zagreb, 1882. – 1883.; citira se stranica izdanja), Koparski statut (Statut Koprskega
komuna iz leta 1423 z dodatki do leta 1668, prir. Lujo MARGETIĆ, Koper – Rovinj, 1993.), Motovunski statut
(Motovunski statut i odluke općinskog vijeća Motovuna, prir. Ivan Milotić, Motovun, 2016.), Muranski statut („Statuto
de Muran del 1502”, prir. Monica PASQUALETTO, u: Statuti della laguna veneta dei secoli XIV-XVI, Roma, 1989.,
69
UVODNE STUDIJE
Spomenute dvije osi vlasti vrlo se lijepo ogledaju u djelovanju dvaju kancelara
i postojanju dvaju primjerka Statuta, po jedan za Umašku općinu i za načelnika.4
Prekrasni oslikani grb Taddea Gradeniga na najstarijemu sačuvanom primjerku,
reproduciranom u ovom izdanju, očito je ukrašavao primjerak namijenjen načelniku.5
Budući da je zbog postojanja dvaju službenih rukopisa trebalo bdjeti nad podudaranjem
teksta, Statut određuje neka se u slučaju dvojbe načelnikov rukopis usporedi s općinskim
rukopisom, kojemu je dano prvenstvo.6 Teško se kažnjavao općinski kancelar ako je
njegovom nepažnjom nešto izmijenjeno u tekstu tog općinskog rukopisa, a još teže –
odsijecanjem ruke – onaj tko je to izveo (IV, 80a).7
O „osi” preko koje djeluje središnja mletačka vlast, u Statutu jedva da ima riječi.
Dužnosti i ovlasti načelnika bile su, naime, definirane naputkom (commissio ili
capitulare) koji je dobivao prije odlaska u službu. Prvi je naputak za umaškog načelnika
izrađen vjerojatno još na prijelazu 13. u 14. stoljeće i dopunjavan do 1361.8 Naputci za
načelnike istarskih gradova izrađivani su kombinacijom istih elemenata, tako da su
postali važan instrument kojim je mletačka vlast barem donekle uniformirala načela
uprave na Poluotoku i omogućavala brzo uvođenje u dužnost upravitelja koji su kolali
među gradovima podložnima Veneciji.9 Umaški načelnik, kojega se slalo na godinu
dana, prisezao je da će zakonito i pošteno upravljati, na korist i čast Republike. Ovo
nije mjesto za podrobnu raspravu o sadržaju tog naputka, no recimo barem to da je u
njemu sadržan niz pravila kojima se osigurava načelnikova nepristranost (uključujući
zabranu investiranja u poslove u Umagu), traži od njega da skrbi za imovinu mletačke
države i njezinih podanika te kojima se regulira niz praktičnih pitanja, poput visine
plaće i primopredaje dužnosti.10 Inačica naputka iz 1559. zasluživala bi svakako iscrpnu
obradu, kao vrelo umnogome komplementarno Statutu iz 1528.11
str. 207-287.), Novigradski statut (Novigradski statut / Statuto di Cittanova MCCCCII, prir. Nella LONZA i Jakov
JELINČIĆ, Novigrad – Cittanova, 2014.), Piranski statut (Statut Piranskega komuna od 13. do 17. stoletja, I-II, prir.
Miroslav PAHOR i Janez ŠUMRADA, Ljubljana, 1987.), Porečki statut („Statut grada Poreča”, prir. Mirko ZJAČIĆ,
Monumenta historico-juridica Slavorum meridionalium, 18, 1979., str. 7-203.), Pulski statut (Statuta Communis
Polae / Statut Pulske općine, prir. Mate KRIŽMAN, Pula 2000.), Rovinjski statut („Statuti municipali di Rovigno”,
prir. Pietro KANDLER, Trieste 1851., str. 1-131.), Splitski statut (Statut grada Splita, prir. Antun CVITANIĆ, Split,
1985.), Šibenski statut (Knjiga statuta, zakona i reformacija grada Šibenika, prir. Zlatko HERKOV, Šibenik, 1982.),
Tršćanski statut (Statuti municipali del Comune di Trieste, prir. Pietro KANDLER, Trieste, 1849.), Vodnjanski statut
(Vodnjanski statut / Statuto di Dignano, prir. Nella LONZA i Jakov JELINČIĆ, Vodnjan – Pazin, 2010.).
4 Piranski statut (III, 18) slično određuje da jedan službeni primjerak Statuta treba biti kod općinskog blagajnika
(camerlengo), a drugi u načelnikovoj palači.
5 Vidi niže. Na najstarijem primjerku Muranskog statuta nalazi se također oslikan grb obitelji načelnika Gabriela
Veniera, za vrijeme čijega je mandata Statut proglašen (Muranski statut, tav. 1).
6 Takvo rješenje sadrži i Piranski statut (III, 19 i IX, 31), koji još nalaže novoizabranim sucima da sravne tekstove dvaju
primjeraka.
7 Teške kazne za takve slučajeve predviđa i Piranski statut III, 19.
8 Na temelju izvornika iz Mletačkog arhiva, priređeno je novo izdanje: Le commissioni ducali ai rettori d’Istria
e Dalmazia (1289-1361), prir. Alessandra RIZZI, Roma, 2015., str. 163-171. Ondje se raspravlja i pitanje datacije
(str. 163.).
9 Usp. druge naputke u već spomenutu izdanju.
10 Naputke iz 14. – 15. stoljeća razmatra Benussi, koji daje i koristan komparativni pregled. Bernardo BENUSSI,
„Commissioni dei dogi ai podestà veneti nell’Istria”, AMSI, 4/3, 1887., str. 3-109.
11 „Commissione al podestà di Umago”, AMSI, 9/1-2, 1894., str. 1-63. Za usporedbu s Vodnjanom vidi: LONZA,
„Vodnjanski statut”, str. 90, 92.
70
UMAŠKI STATUT – ČUVAR VIŠESTOLJETNE PRAVNE BAŠTINE I POVIJESNOG IDENTITETA
Sastav, djelokrug, trajanje mandata i drugi elementi djelovanja tijela i službenika

koji pripadaju općinskoj „osi” vlasti regulirani su Statutom. Općenito se može ustvrditi
da su institucije u istarskim gradovima vrlo slične, jedino što su u većim sredinama
razgranatije.12
Za ulazak u Vijeće (ponekad nazvano Veliko vijeće), temeljnu općinsku instituciju
koja donosi propise i bira dužnosnike, tražila se dob od 20 godina i pripadnost mjesnoj
eliti,13 što je regulirano opisnom odredbom da ne može biti član onaj kome to nisu
bili preci po muškoj lozi (I, 1).14 Dobna granica pratila je brojnost staleža i nije u svim
gradovima bila jednako postavljena, npr. u Puli je iznosila 18 godina.15
Umaško plemstvo u vrijeme donošenja Statuta bilo je zatvoreni stalež, ali ne
isključivi politički subjekt. Za razliku od mnogih drugih gradova,16 umaške se pučane
u izvjesnoj mjeri uključivalo u političku vlast, npr. prepuštajući im u sudačkom kolegiju
jedno mjesto od triju, a među tržnim nadzornicima jedno od dvaju (I, 4); također su
predstavnici pučana spomenuti u uvodu Statuta. To „pripuštanje” pučana u institucije
vjerojatno je uzrokovano politikom inkluzivnosti – kako se danas voli reći – prema
potomcima doseljenika.17 Naime, istodobno s drastičnom depopulacijom autohtonog
stanovništva, iz čijih su redova jedino mogli biti plemići, u grad su se doseljavali novi
stanovnici, koji su demografski jačali pučki sloj. Još od druge polovice 14. stoljeća
mletačke su vlasti raznim mjerama poticale imigraciju, kako bi se preokrenuli
negativni trendovi u broju stanovnika.18 U vrijeme donošenja Statuta stanovništvo
na umaškom području vjerojatno se djelomice obnovilo jer se doseljenike više nije
privlačilo olakšicama, već su se od njih tražila jamstva i snošenje općinskih tereta (I,
25).19 Prema svjedočanstvu novigradskog biskupa Tomasinija, u 17. stoljeću njihovi su
predstavnici ulazili u nekoć isključivo plemićko Vijeće.20
12 Npr. u Umagu nedalekom Piranu, koji je bio jači centar, djelovali su vicedomini koji su ovjeravali javne isprave (Piranski
statut I, 15, dodatak).
13 Ivetic smatra da elitu manjih centara ne bi trebalo nazivati plemstvom, već „uglednicima” ili „punopravnim
građanima”, premda joj ne odriče karakter staleža i oligarhijsku vlast (Egidio IVETIC, Oltremare. L’Istria nell’ultimo
dominio veneto, Venezia, 2000., str. 327-328.). Budući da je za moja razmatranja ključno da je riječ o zatvorenom
staležu, koji se tek postupno otvara prema pridošlicama, rabit ću dalje ipak termine plemići i pučani.
14 Slično Pulski statut I, 3; Piranski statut I, 17 (s time što propisuje da Vijeće ne smije prijeći broj od 100 članova);
Motovunski statut 148 iz 1372.; zbog nepoznavanja komparativnih izvora i literature, Milotić je pogrešno zaključio
da je ta odredba uperena protiv stranaca (komentar na str. 297.). Zatvaranje vijeća u istarskim (kao i dalmatinskim)
gradovima slijedilo je model zatvaranja mletačkoga Velikog vijeća, proces koji se protegnuo na razdoblje od 1297.
do 1315. godine. O tom se pitanju vrlo mnogo pisalo, a početne informacije pruža Giorgio ZORDAN, L’ordinamento
giuridico veneziano, Padova, 21984., str. 91-94.
15 Pulski statut I, 3.
16 Usp. LONZA, „Vodnjanski statut”, str. 92., 95. i ondje cit. literaturu.
17 Motovunsko je vijeće prvo zatvoreno 1372., a zatim je 1433. dopuštena kooptacija iz redova pučana (Motovunski
statut 148 i 198).
18 Potanje o doseljavanju u Istru: Miroslav BERTOŠA, Istra, doba Venecije (XVI-XVIII st.), Pula, 21995., passim. Ivetic
procjenjuje da je oko 1290. – 1320., prije razdoblja stagnacije, Umag imao do 700 stanovnika (Ivetic, Istra kroz vrijeme,
str. 281.). Za mletačku odredbu iz 1376. vidi: BENUSSI, „Commissioni dei dogi ai podestà veneti nell’Istria”, str. 17.
Vidi također: Nella LONZA, „Pravna baština Dvigradskog statuta”, u: Statuta communis Duorum Castrorum / Statut
Dvigradske općine, prir. Jakov JELINČIĆ i Nella LONZA, Pazin – Kanfanar, 2007., str. 62-63.; LONZA, „Vodnjanski
statut”, str. 102., 105., 107.; LONZA, „Nema veće sreće za grad od upravljanja uzdama Pravde”, str. 131-132.
19 O „drugoj kolonizaciji” vidi uvodnu studiju Rina Ciguija u ovome izdanju.
20 Giacomo Filippo TOMASINI, „De commentari storici-geografici della Provincia dell’Istria”, AT 4, 1837., str. 293.
71
UVODNE STUDIJE
Početkom godine održavala se glavna godišnja sjednica Vijeća, na kojoj su vijećnici

polagali prisegu lojalnosti vlastitoj zajednici i mletačkim vlastima, obvezujući se
na suradnju s upravom (načelnikom i sucima), nepristranost, donošenje pravednih
i razboritih odluka, izbor na funkcije najpodesnijih (I, 2). Pri izboru suca i drugih
važnih dužnosnika još su posebno prisezali da će se voditi za čestitošću osobe i njenim
smislom za pravdu, a kloniti raznih oblika mita, nad čime se bdjelo i teškim sankcijama
za obje upletene strane (I, 4).
Izborni postupak započinjao je izvlačenjem pozlaćenih kuglica iz šešira,
elementom ždrijeba koji je redovito ugrađen u izborne propise mletačkoga kruga.21
Ždrijebom određeni izbornici u nekim su gradovima predlagali kandidate o kojima
se još glasovalo u Vijeću,22 no Umaški statut slijedi izborni model po kojem svaki
izbornik neposredno imenuje dužnosnika na službu o kojoj se odlučuje (I, 4). Inačice
bez glasovanja u plenumu Vijeća poznavali su npr. Piran i Kopar, no s nešto složenijim
postupkom dvostrukog ždrijeba, a u Piranu se odgovornost izbornika pojačavala
time što je postajao jamcem onoga koga je izabrao.23 Smisao modela bez potvrdnoga
glasovanja u Vijeću objašnjava piranski izvor jer se u tome gradu pokušalo uvesti
glasovanje o predloženim kandidatima, no na velike pritužbe pučana, koji su se time
smatrali prikraćenima jer ih plemićko Vijeće ne bi potvrđivalo, središnje mletačke
vlasti 1461. zabranile su glasovanje i vratile sustav izravnog izbora.24 Nedostatak
izravnog imenovanja kandidata, što je moglo voditi stvaranju političke klike, ublažavali
su ždrijeb izbornika, kolektivni karakter važnijih općinskih službi i njihov kratki
četveromjesečni mandat. Statut je također zabranjivao bliskim rođacima da glasuju
jedan za drugoga (I, 15).25 Da bi se izbjegla koncentracija moći u nekoj obitelji, nije bilo
dopušteno niti da se na istoj dužnosti nađu osobe u bližem srodstvu, a izbori protivni
tomu morali su se ponoviti (I, 5).
Odredbi o kvorumu u Statutu nema, no vjerojatno su o tome postojali ustaljeni
običaji. Vijeće je očito odlučivalo većinom glasova, a samo se kod izvanrednih izdataka
tražilo da glasuje dvije trećine nazočnih (IV, 79).
Vijećnici nisu imali pravo osobno iznijeti prijedlog neke odluke, već se na
raspravu i odlučivanje u Vijeću podnosilo samo prijedloge uprave (I, 3 i 13),26 čime se
kanalizirala rasprava, a ujedno upravi davalo presudni utjecaj na donošenje propisa.
Sukladno najvišim standardima političke prakse toga vremena, od Vijećnika se tražilo
da marno dolaze na sjednice i da ne iznose upadice iz klupe, već izlaze na govornicu
(I, 3). U spomenutim načelima zvone daleki odjeci srednjovjekovnih rasprava o
vještini upravljanja, koje su ponegdje ostavile pečat na normativne zbirke talijanskih i
21 Npr. Pulski statut I, 4, ali s mnogo razrađenijim izbornim postupkom.

22 Npr. Pulski statut I, 4-5.
23 Piranski statut IV, 17 i 21; Koparski statut III, 1. Taj je model vjerojatno slijedio i Novigradski statut, suprotno onome
što sam ustvrdila u: LONZA, „Nema veće sreće za grad od upravljanja uzdama Pravde”, str. 133.
24 Dodaci Piranskog statuta, sv. II, str. 749-750.
25 Slično Pulski statut I, 4; Porečki statut III, 71.
26 Slično Pulski statut I, 3; Piranski statut I, 1; Novigradski statut VI, 34.
72
dalmatinskih gradova.27 Neki od tih izričaja redovito se susreću u mletačkim izvorima

(npr. formula „ne pomažući prijatelju ni prijevarno šteteći neprijatelju”, I, 2, 21).28 No
odredba o zabrani dobacivanja iz klupe vrlo se rijetko unosila u normativne zbirke, a
Umaški statut zasad je jedini poznati istarski primjer. 29
Statut na jednome mjestu spominje zbor građana svih slojeva (IV, 72). 30 U 16.
stoljeću javni zbor (arengo) bio je tek daleka reminiscencija na rane komunalne forme
i sazivao se samo radi obznanjivanja najvažnijih akata javne vlasti, i to u Umagu
presuda.31
Važniji dužnosnici (suci, općinski blagajnik, tržni nadzornici) birali su se na kraće
mandate od četiri mjeseca, nadstojnik žitnice na šest mjeseci, a ostali na rok od godine
dana (I, 4, 9). Trajanje mandata razlikovalo se od jednog istarskog grada do drugog, no
sudački mandat od četiri mjeseca bio je redovit.32 Najvažniji umaški dužnosnici nisu
smjeli iste godine ponovno biti izabrani na istu dužnost (I, 14). Dok se danas takve
odredbe čitaju isključivo kao mjera da se netko ne osili ustaljenjem u službi, umaška
statutarna odredba otkriva sasvim drukčiji razlog: želi se osigurati da svi dođu na
red ubirati plaću za tu službu. Istoj svrsi služi i određivanje kraćih, četveromjesečnih
mandata, „da bi se svatko mogao osladiti u službi”, kako slikovito obrazlaže Koparski
statut.33
Dvije osi vlasti presijecaju se u tijelu u kojemu načelnik i suci zajedno obavljaju
sudska, upravna i reprezentativna zaduženja.34 Barem po dva suca bila su dužna pratiti
načelnika u svim javnim prigodama (I, 7), ne samo zato da bi se pojačao sjaj njegovih
istupa, već i zato da se rječito prikaže suglasje i suradnja načelnika i Općine.35 Istarski
gradovi nisu imali zasebni građanski i kazneni sud, već je isto tijelo sudilo u objema
domenama.36 S obzirom na to da je sudu predsjedavao načelnik, očekivao bi se uz njega
paran broj sudaca radi postizavanja jasne većine. Neparni broj od tri suca u Umaškom
statutu – dva birana među plemstvom, a treći među pučanima (I, 4) – vjerojatno su
27 Za pravila o diskusiji u vijeću vidi: Nella LONZA, „Splitski statut i praksa odlučivanja u Velikom vijeću sredinom 14.
stoljeća”, Splitski statut iz 1312. godine: povijest i pravo, ur. Željko RADIĆ, Marko TROGRLIĆ, Massimo MECCARELLI
i Ludwig STEINDORFF, Split, 2015., str. 162-163. i ondje citirane izvore i literaturu.
28 Npr. Pulski statut I, 6; Izolski statut III, 11; naputak umaškog načelnika u: Le commissioni ducali ai rettori d’Istria e
Dalmazia (1289-1361), str. 164.
29 Npr. Splitski statut II, 27.
30 Po odredbama Piranskog statuta također treba presude, i građanske i kaznene, proglasiti u Velikome vijeću ili na zboru
(IV, 5).
31 Zbog kvalitetnih izvora ova se transformacija zbora može lijepo pratiti na primjeru Pirana. Vidi: Darja MIHELIČ,
„Vsakdanji stik oblasti z ‘malim človekom’ (Piran koncem 13. stol.)”, u: Statuimus et ordinamus, quod... Sustavi moći
i mali ljudi na jadranskom prostoru, ur. Robert MATIJAŠIĆ, Poreč, 2005., str. 48-49. Za komunalne institucije vlasti
vidi sintezu u: Tomislav RAUKAR, Hrvatsko srednjovjekovlje: prostor, ljudi, ideje, Zagreb, 1997., str. 188-190.; za Istru
Ivan BEUC, „Osnovi statutarnog prava u Istri”, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 12/3-4, 1962., str. 182-189.
32 Npr. Pulski statut I, 4; Motovunski statut 69; Izolski statut III, 12; Piranski statut IV, 19; Novigradski statut I, 1.
33 ... ut quilibet gustare possint de talibus officiis... (Koparski statut III, 1).
34 Usp. LONZA, „Nema veće sreće za grad od upravljanja uzdama Pravde”, str. 134.
35 O takvim reprezentativnim funkcijama sudaca izričit je Piranski statut, koji ističe da su zbog toga suci po statusu iznad
drugih općinskih dužnosnika (I, 3). Posebno su iscrpno opisane dužnosti sudaca u pratnji načelnika u Muranskom
statutu iz 1502. (I, 4).
36 Tako je čak i u velikim centrima, poput Pule (Pulski statut I, 7-9), gdje je djelovao niz posebnih sudišta za sporove o
daćama, najamninama, sočedama i dr.
73
UVODNE STUDIJE
uzrokovani kasnijim dodavanjem trećega. Radi nepristranosti suci su dužni izuzeti se

iz suđenja u sporovima u koje su uključeni njihovi rođaci (II, 21), a načelnik određuje
one koji će ih u tom predmetu zamijeniti (III, 8).37
Među „servisima” koji je država osiguravala bila je i pravna pomoć odvjetnika,
koji su stajali na raspolaganju onima koji nemaju znanja i samopouzdanja da bi sami
na raspravi branili svoje interese. Odvjetnici nisu bili posebno pravno školovani
profesionalci, već iskusniji plemići vješti pravu, izabrani u Vijeću.38 Svaki su sudbeni
dan morali biti na raspolaganju potencijalnim strankama,39 a djelovali su na temelju
punomoći, iz čega se vidi hibridni karakter njihove dužnosti, koja ima i javne i privatne
crte.40
Rad općinskih blagajnika bio je podvrgnut nadzoru uprave, koja je morala odobriti
svaki izdatak (I, 8).41 Sitniji nemar u rukovanju žitom i brašnom, kao i nepravovremeno
izvršena primopredaja dužnosti kod nadstojnika žitnice i blagajnika kažnjavali su se
globama (I, 10-11 i 20).
Tržni nadzornici pregledavali su mjere i utege, mjere za zapremninu bačava i
sudova za prodaju vina (I, 12), suzbijali krivotvorenje robe (IV, 19), utvrđivali cijenu
vina koje se stavljalo na prodaju (II, 28), nadzirali rad mesara (IV, 50), a vjerojatno i
druge prodaje na tržnici.42 Na otkrivanje prijevara pri vaganju i mjerenju stimulirani
su i time što im je pripadalo pola izrečene globe (I, 12). Tržni nadzornici također
su procjenjivali stoku po gradu i na umaškom području (I, 12), dok su veće istarske
općine, npr. Pula i Vodnjan, imale zasebnu službu općinskih procjenitelja.43 Ako se
suvlasnici nisu uspijevali sporazumjeti o diobi, uprava je slala tržne nadzornike da
provedu podjelu razvrstavanjem stvari i ždrijebanjem (III, 16). Također su trebali otići
na lice mjesta odrediti kuda ima ići put preko tuđeg posjeda (III, 22a). Drugim riječima,
bili su zaduženi za niz nadzornih i pomoćnih poslova na širem umaškom području.
Nadzornici općinske imovine bdjeli su nad time da pojedinci ne zaposjednu i ne
prisvoje ono što je općinsko, a nagrađivani su udjelom u onome što je njihovim marom
vraćeno (I, 22). Takva je služba, ponekad pod nazivom sindika ili katavera, postojala i
u mnogim drugim istarskim gradovima.44
37 Slično načelnik i suci određuju zamjenika po Pulskom statutu I, 7.

38 Usp. Novigradski statut I, 7; LONZA, „Vodnjanski statut”, str. 96-99. Slične odredbe postoje i u nekim dalmatinskim
statutima, na primjer korčulanskom i splitskom. Potanje vidi: Željko RADIĆ, „Dalmatinsko statutarno pravo i pitanje
uskrate pravosuđa i prava”, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, 45/2, 2008., str. 347, 349.
39 Piranski statut I, 10 izričit je o tome da je odvjetnik dužan pomoći onome tko mu se prvi obratio.
40 Vidi: LONZA, „Vodnjanski statut”, str. 96.
41 Pregled blagajničkih dužnosti, koje su u Umagu bile možda ponešto jednostavnije, prikazuje Porečki statut I, 5.
42 Način na koji postupaju tržni nadzornici, pregledavajući robu koju je netko kupio i pitajući ga za cijenu, podrobno je
opisan u Piranskom statutu I, 7.
43 Pulski statut I, 4, 18; Vodnjanski statut III, 3, 5.
44 Npr. Motovunski statut 127; BEUC, „Osnovi statutarnog prava u Istri”, str. 188.; LONZA, „Vodnjanski statut”, str. 94.,
99.; ista, „Nema veće sreće za grad od upravljanja uzdama Pravde”, str. 135.
74
Statut spominje općinskog daćara (II, 29, IV, 51), ali ne regulira njegovo djelovanje.45
Vjerojatno je vodio računa o davanju u zakup općinskih daća i ubiranju zakupnina.46
Za naplatu dospjelih zakupnina općinskih daća trebao je skrbiti i načelnik, kome su
zato pripadale globe za one koje utjera (I, 19).
Općinski kancelar, koji je zapisivao akte umaških institucija, očito nije bio školovani
profesionalac, već pisanju vještiji domaći plemić, izabran u Vijeću (I, 4; IV, 80a).47 Čak i
Kopar kao veća trgovačka sredina i pokrajinski upravni centar, samo je od neiskusnih
tražio da podastru notarski privilegij, a inače se zadovoljavao priučenim kancelarima
iz domaćih redova.48
Kao što se vidi iz zapisa iz 1541. na kraju Statuta, načelnikov kancelar bio je, me-
đutim, stranac školovan u notarskoj vještini. Mletačke su vlasti opetovano inzistirale
na tome da načelnici, pa tako i umaški, ne uzimaju za svoje kancelare odnosno notare
domaće,49 jer se htjelo pod svaku cijenu spriječiti da njihova lojalnost prema svome
gradu pretegne nad onom prema poslodavcu. U Umagu se, kao i u nekim drugim
gradovima, od kancelara izričito tražilo da savjetuje načelnika i suce, posebno pri
primjeni propisa (I, 21),50 jer ni načelnik ni umaški suci nisu imali nikakvo pravno
obrazovanje, već su se oslanjali samo na iskustvo stečeno u praksi. Kancelara se biralo
na rok od godine dana, no bez zapreke da ga se na tu dužnost ponovno izabere, upravo
radi kontinuiteta u upravi i sudstvu. Zbog važnosti njegove službe primao je razmjerno
visoku plaću, tek trećinu nižu od plaće sudaca (I, 7 i 21), a posebno se pazilo – možda
zbog kakva lošeg iskustva iz prošlosti – da ne bi svoje zadaće prebacivao na nekoga
od ukućana ili treću osobu (I, 26). U manjim je gradovima zbog skromnijeg opsega
posla ista osoba obavljala i kancelarske i notarske poslove, no u Umagu je bio u službi
zasebni bilježnik.51
Sud i uprava imali su na raspolaganju i općinskog glasnika, koji je prenosio pozive
na sud, provodio druge naredbe, proglašavao prodaje nekretnina (I, 17). Vjerojatno su
ga suci sami i postavljali, kao što je izričito rečeno u Pulskom statutu.52
45 Sačuvan je rukopis starog umaškog registra u koji su upisivane odredbe o daćama na vino i mesnicu. „Lo Statuto del
Comune di Umago”, prir. Bernardo BENUSSI, AMSI 8/3-4, 1892., str. 311-313.
46 Sustav zakupa daća na vino, sol, daća za mesnicu i ribarnicu, izvornih i drugih daća podrobno regulira Pulski statut
III, 52-61.
47 Za djelokrug općinskoga kancelara usp. LONZA, „Pravna baština Dvigradskog statuta”, str. 38.
48 Koparski statut IV, 37.
49 „Commissione al podestà di Umago”, str. 5, 35.
50 Usp. Porečki statut I, 4.
51 Vidi: Darko DAROVEC, Notarjeva javna vera: notarji in vicedomini v Kopru, Izoli in Piranu v obdobju Beneške
Republike, Koper 1994., str. 79-80.; vidi također: LONZA, „Pravna baština Dvigradskog statuta”, str. 38.; LONZA,
„Nema veće sreće za grad od upravljanja uzdama Pravde”, str. 137.
52 Pulski statut I, 4.
75
UVODNE STUDIJE
ŽIVOT U OBITELJSKOJ ZAJEDNICI
Za statute i druge pravne zbirke u srednjem vijeku i ranome modernom razdoblju

karakteristično je da iscrpno reguliraju samo imovinske odnose u obitelji, a osobne
aspekte prepuštaju vjerskim normama, običajima i ćudoređu.53 U jednome jedinom
pitanju Umaški statut ipak izlazi iz tih okvira, određujući granice „opravdanoga”
kućnog nasilja prema djeci, ženama i priležnicama:54 otac obitelji ostaje unutar
dopuštenoga ako ne potekne krv, a kod nasilja golim rukama ili štapom i bez obzira
na krv (IV, 14).55 Za povijesnu je antropologiju zanimljivo da odsijecanje pletenica
Statut svrstava u najteži nedopušteni oblik nasilja, što proistječe iz snažne simbolične
vrijednosti kose za ženu.56
Regulirajući imovinske odnose, Statut kao dominantni i pravno presumirani oblik
poznaje tzv. „brak na istarski način” („kao brat i sestra”), s potpunom zajednicom
stečene imovine, prava, tražbina i dugova (III, 45).57 Uz taj model, koji više odgovara
tipu obitelji u kojemu i muž i žena svojim radom pridonose njezinu napretku, 58
postojao je i model s odvojenim imovinskim masama supružnika, skrojen više prema
interesima plemićkog staleža („brak na mletački način”).59
Umaški statut rabi izraz miraz (dos) i za iznos koji je muškarac dobivao pri ženidbi
(III, 30 i 33), u čemu se također ogleda ravnopravno polazište za oba buduća bračna
druga. Istovjetni običaj davanja obiteljskog „miraza” mladoženji postojao je i u drugim
istarskim gradovima.60 Međutim, u Piranu je taj „loš običaj i vrlo loša navada” (mala
consuetudine et pessima usanza) zabranjen 1532., s obrazloženjem da je osiromašivao
roditelje na pragu starosti i izazivao sporove unutar obitelji.61
53 LONZA, „Pravna baština Dvigradskog statuta”, str. 43-44.

54 Zanimljivo je da Umaški statut računa sa životnom situacijom držanja priležnice, dok npr. Pulski statut takvu praksu
strogo zabranjuje ( IV, 8). O konkubinatu u Istri u ranome novom vijeku podrobno piše Marija MOGOROVIĆ
CRLJENKO, Nasilje i ilegitimnost u (izvan)bračnim vezana na području Porečke biskupije u prvoj polovici 17. stoljeća,
Zagreb, 2012., str. 247-272.
55 O granicama dopuštenog obiteljskoga nasilja u Istri vidi: Marija MOGOROVIĆ CRLJENKO, Nepoznati svijet istarskih
žena. Položaj i uloga žene u istarskim komunalnim društvima: primjer Novigrada u 15. i 16. stoljeću, Zagreb, 2006.,
str. 133-135.
56 Usp. rječiti dubrovački slučaj u: Nella LONZA, „Tri priče o strasti i časti iz 18. stoljeća”, Dubrovački horizonti, 36,
1996., str. 10-11.
57 O „braku na istarski način” vidi: Lujo MARGETIĆ, Hrvatsko srednjovjekovno obiteljsko i nasljedno pravo, Zagreb,
1996., str. 64-100.; MOGOROVIĆ CRLJENKO, Nepoznati svijet istarskih žena, str. 15-38.; LONZA, „Vodnjanski
statut”, str. 110., 112., 114.; ista, „Nema veće sreće za grad od upravljanja uzdama Pravde”, str. 142. Zanimljivo je da
su na Siciliji dva srodna modela braka označena na sličan način kao u Istri: kao „latinski brak” (matrimonio latino) i
„grčki brak” (matrimonio greco); vidi: Bérangère SOUSTRE DE CONDAT, „Le donne nella giurisprudenza medievale
siciliana”, na: http://www.stupormundi.it/it/le-donne-nella-giurisprudenza-medievale-parte-1, pristupljeno 4. svibnja
2019.
58 U Istri se s vremenom proširio i među patricijatom (MOGOROVIĆ CRLJENKO, Nepoznati svijet istarskih žena, str.
16.). U Balama je u prvoj polovici 17. stoljeća 77 % brakova slijedilo taj model (Miroslav BERTOŠA, „Valle d’Istria
durante la dominazione veneziana”, ACRSR, 3, 1972., str. 134.).
59 Dakako, to je vrlo pojednostavljena slika. Za istančanije razlike vidi: Zdenka JANEKOVIĆ RÖMER, Rod i Grad:
Dubrovačka obitelj od XIII do XV stoljeća, Dubrovnik, 1994., str. 91-92.; MARGETIĆ, Hrvatsko srednjovjekovno
obiteljsko i nasljedno pravo, str. 64-100.
60 Tršćanski statut (1318), III, 39; MARGETIĆ, Hrvatsko srednjovjekovno obiteljsko i nasljedno pravo, str. 65., 70, 101-102.
61 Piranski statut VII, 11.
76
Statutom se postavlja granica punoljetnosti, tj. stjecanja nekih elemenata poslovne

sposobnosti na 14 godina za žene, a 15 za muškarce (III, 43). Slična rješenja nalaze se u
srednjem vijeku u svim istarskim gradovima i drugdje, a korijen im je u rimskom pravu,
koje je punoljetnost vezalo uz vrijeme prvoga spolnog sazrijevanja (14 i 12 godina).62
Međutim, poslovna sposobnost punoljetnika ostajala je suženom sve do trenutka
emancipacije ili zaključenja braka.63 Naime, život u obitelji, nekada i višenaraštajnoj,
tražio je jedinstveno upravljanje i raspolaganje zajedničkom imovinom i ta je prava
polagao u ruke muškoga glavara (oca obitelji, pater familias). Odatle je proistekla i
zabrana suprugama da preuzimaju bilo kakvu obvezu bez pristanka svoga muža i
ništavost pravnog posla koji bi bio sklopljen tomu nasuprot (II, 40).64 Iz jednakog se
razloga sinu pod očinskom vlašću, kao ni slugi, nije smjelo davati zajmove, a onaj tko
bi to prekršio gubio je pravo na tražbinu i morao vratiti zalog (II, 41-42).
Ako bi maloljetniku umrla majka, otac je zadržavao punu očinsku vlast, no kod smrti
oca Statut ograničava majčina prava jer u ženskog roditelja ima manje povjerenja.65
Otac je čak smio oporukom odrediti drugog skrbnika (tutela testamentaria), a načelnik
je mogao smijeniti majku skrbnicu ako rasipa imovinu.66 U slučaju da dijete nema ni
zakonskog ni oporučnog skrbnika, trebala ga je imenovati umaška uprava (III, 39,
tutela dativa), koja će ga postaviti i maloumnima i rasipnicima (III, 44).67 Skrbnikovo
upravljanje štićenikovom imovinom bilo je pod trajnim nadzorom uprave, a imovina
se popisivala u inventaru (III, 40-42).68
NA SAMRTNOJ POSTELJI
U srednjem vijeku smatralo se poželjnim svoju imovinu prije smrti razrediti

oporukom,69 tako da se oporuke javljaju i u praksi istarskih gradova. Umaški statut
poznaje javnu oporuku koju sastavlja bilježnik pred jednim sucem i pet svjedoka70 i
vlastoručnu oporuku, koju moraju ovjeriti načelnik i bilježnik. Međutim, svjestan
da ove preferirane forme neće biti uvijek izvedive, pogotovo ako netko živi na selu
62 Pregled odredaba istarskih statuta o dobi punoljetstva donosi: MOGOROVIĆ CRLJENKO, Nepoznati svijet istarskih
žena, str. 49. i 177.
63 Pulski statut priznaje toj odredbi učinak samo ako su se dotadašnji članovi obitelji odselili (III, 39), izbjegavajući
priznati punu poslovnu sposobnost onome tko živi pod tuđim krovom.
64 Ženi pod vlašću muža Piranski statut dopušta da se obveže samo uz odobrenje načelnika i uz pristanak nekoliko
njezinih bliskih srodnika (Piranski statut V, 19).
65 Slično Novigradski statut II, 18; Dvigradski statut 85. Za razliku od toga, Piranski statut (VII, 23) stavlja oca i majku
u ravnopravan položaj, a Koparski statut regulira samo inačicu s majkom skrbnicom (II, 55).
66 Na žene se često gledalo kao na povodljive osobe, koje će se lakše odati rasipnosti. Vidi: MOGOROVIĆ CRLJENKO,
Nepoznati svijet istarskih žena, str. 118.
67 Za komparativnu analizu statutarnih odredaba o skrbništvu vidi: MOGOROVIĆ CRLJENKO, Nepoznati svijet
istarskih žena, str. 82-84., 97-98.
68 Usp. Piranski statut VII, 25; Novigradski statut II, 19; LONZA, „Vodnjanski statut”, str. 114.
69 Zdenka JANEKOVIĆ RÖMER, „Na razmeđi ovog i onog svijeta: Prožimanje pojavnog i transcendentnog u dubrovačkim
oporukama kasnoga srednjeg vijeka”, Otium, 2/3-4, 1994., str. 3-4.
70 Broj svjedoka kod notarske oporuke u istarskim gradovima nije bio ujednačen. Vidi: DAROVEC, Notarjeva javna
vera, str. 153.
77
UVODNE STUDIJE
podalje od bilježnika ili ako je na putu, Statut prihvaća i usmene oporuke pred trima
svjedocima, s time što se traži da se na temelju njihovih iskaza u kraćem roku poslije
ostaviteljeve smrti oporuka izradi u pisanom obliku.71
Međutim, ako bi nekoga smrt zadesila prije nego što se pobrinuo sastaviti oporuku
ili ako u nju nije unio svu imovinu, primjenjivao se tzv. zakonski nasljedni red, odnosno
imovina se raspoređivala po odredbama Statuta.72 U tome umaške statutarne odredbe
dobrim dijelom slijede načela koja su bila uvriježena još u rimskom pravu (successio
graduum, načelo reprezentacije; III, 30).73 Neka su rješenja umaškoga nasljednog prava,
međutim, bliska onima koje nalazimo i drugdje u Istri i na istočnoj jadranskoj obali, a
kod kojih se gleda i na to odakle je netko stekao imovinu (III, 33): ako nema potomaka,
ono što je ostavitelj naslijedio s jedne strane, nastojat će se „vratiti” rođacima iz te
loze (načelo paterna paternis, materna maternis).74 Iz teksta Umaškog statuta može
se izvesti da se u bezoporučnome nasljednom pravu izjednačavalo sinove i kćeri,
kao i u mnogim drugim istarskim gradovima (III, 30).75 Izjednačeni položaj ženskih
potomaka u nasljeđivanju, zajedno s dominantnim brakom „na istarski način”, važan
je za razumijevanje podosta nezavisnog položaja žene u srednjovjekovnoj Istri. U
krajnjem slučaju, ako umrli nije imao nikakve srodnike, njegova je imovina po pravu
kaduciteteta pripadala Umaškoj općini, s time što su blagajnici Sv. Marije deset posto
raspoređivali za spas duše umrloga (III, 34).76
Svi nasljednici, bili oni oporučni ili bezoporučni, odgovaraju za dugove iz ostavine
samo do visine svoga nasljednog dijela (III, 47), a zanimljivo je da Statut propisuje da
se svi dugovi prema Općini koji se temelje na presudi gase smrću dužnika (IV, 43).77
Umaški statut poznaje nužno nasljedno pravo i obrazlaže ga „prirodnim po-
maganjem potomaka”. Njime se najbliže srodnike štiti od toga da budu zaobiđeni u
oporučnom raspolaganju i za djecu rezervira određeni dio ostavine: trećina, a ako je
četvero ili više djece polovina, da njihovi udjeli ne bi bili premali za uzdržavanje (III,
30). Umaški statut podosta doslovno slijedi rješenje iz Justinijanove Novele 18 i na
71 Za oblike oporuke vidi: LONZA, „Vodnjanski statut”, str. 120., 122., 127., 129., 131.; LONZA, „Nema veće sreće za
grad od upravljanja uzdama Pravde”, str. 143-144.
72 Istarsko zakonsko nasljedno pravo podrobno analizira MARGETIĆ, Hrvatsko srednjovjekovno obiteljsko i nasljedno
pravo, str. 116-130.; vidi također primjere iz prakse u: MOGOROVIĆ CRLJENKO, Nepoznati svijet istarskih žena,
str. 91-94.
74 Ovo je načelo vrijedilo u mnogim dijelovima srednjovjekovne i ranonovovjekovne Europe. Za komparativne podatke
vidi: Marko KAMBIČ, „Nasljedno pravo Piranskog statuta u vidu recepcije”, Zbornik radova Pravnog fakulteta u
Splitu, 43/3-4, 2006., str. 506. Prema Margetiću, na prostoru od Trsta do Novigrada vrijedila je jednaka inačica,
tzv. drugi tip (MARGETIĆ, Hrvatsko srednjovjekovno obiteljsko i nasljedno pravo, str. 120-124.); međutim, odredbe
Umaškog statuta pogrešno su interpretirane, vjerojatno zbog greške u statutarnom tekstu koji je autor rabio.
75 Vidi obrazloženje u zanimljivoj odredbi Pulskoga statuta, koje je vrlo kritično prema ranijim običajima koji su
poznavali razliku među spolovima (III, 40). Za druge istarske gradove vidi: MARGETIĆ, Hrvatsko srednjovjekovno
obiteljsko i nasljedno pravo, str. 114.; LONZA, „Vodnjanski statut”, str. 124. U Dalmaciji i Italiji izjednačenost muške
i ženske djece pri nasljeđivanju nije bila toliko uobičajena (BEUC, „Osnovi statutarnog prava u Istri”, str. 195.).
76 Usp. LONZA, „Pravna baština Dvigradskog statuta”, str. 47.; ista, „Vodnjanski statut”, str. 124., 126.
77 Ovakva je regulacija inicirana dukalom iz 1445. Usp. Leggi statutarie per il buon governo della Provincia d’Istria...,
prir. Lorenzo PARUTA, Venezia, 1797., str. 116.
78
tome se mjestu jasno vezuje uz baštinu rimskog prava.78 Ako među djecom umrloga
ima i emancipiranih i neemancipiranih, emancipirane se moglo isključiti iz nužnoga
nasljednog prava ostavivši im neku simboličnu sitnicu uz formulu „kao zadovoljštinu
i blagoslov” (in contentu et benedictione, III, 30) jer se ionako predmnijevalo da su
pri činu emancipacije odnosno sklapanja braka primili od roditelja svoj dio.79 Ako je
ostavitelj propustio postupiti na taj način, emancipirani je smio unijeti u ostavinsku
masu sve što je ranije primio, pa ravnopravno s braćom sudjelovati u njezinoj diobi
(III, 30; tzv. konferacija, collatio bonorum).80 Institut „kao zadovoljština i blagoslov”
Margetić uvjerljivo objašnjava utjecajem mletačkog prava.81
U posebnoj glavi nabrojani su razlozi za razbaštinjenje nužnih nasljednika (III, 32),
koji su doslovno istovjetni kao u Piranskom statutu iz 1384.,82 a izbliza prate odredbe
Justinijanova zakonodavstva (Novelu 115), uz samo neznatnu prilagodbu okolnostima
u srednjovjekovnoj Istri.83
Ostavitelj je mogao oporukom imenovati oporučne izvršitelje, a u suprotnome ih
je postavljala umaška uprava. Od njih se očekivalo da svoj posao razdiobe nasljednih
dijelova i izvršenja legata obave u roku od godine i jednog dana, a račun o svome radu
podnesu načelniku i sucima (III, 28, 35, 38).84 Ovakvo je određenje roka neobično i
moglo bi poslužiti u budućim istraživanjima umaškog prava za određivanje srodnosti i
uzora. Spomenimo zasad samo to da se rok od godine i jednog dana javlja, na primjer,
u najstarijemu Tršćanskom statutu s početka 14. stoljeća, doduše kod glave drugog
sadržaja.85
RUBNI POLOŽAJ STVARNOG I OBVEZNOG PRAVA
Umaški statut regulira samo vrlo mali dio materije stvarnog i obveznog prava, a to je
karakteristično – u većoj ili manjoj mjeri – i za druge istarske statute.86 Statuti se u
tim pravnim granama obično fokusiraju na ono što je izvor nesuglasica i problema u
78 Kambič, „Nasljedno pravo Piranskog statuta”, str. 515. Takvo je bilo i starije rješenje iz pulskog prava, poslije
zamijenjeno trećinom za oba slučaja (Pulski statut III, 39). U Piranskom statutu riječ je samo o trećini (Piranski
statut VI, 32), a tako i u drugim istarskim statutima (MARGETIĆ, Hrvatsko srednjovjekovno obiteljsko i nasljedno
pravo, str. 110-111.).
79 Pobliže o ustanovi „in contentu et benedictione”, vidi: MARGETIĆ, Hrvatsko srednjovjekovno obiteljsko i nasljedno
pravo, str. 103-113.
80 Pulski statut III, 39; Piranski statut VII, 14 i 21; Koparski statut II, 52. Za druge istarske statute usp. MARGETIĆ,
Hrvatsko srednjovjekovno obiteljsko i nasljedno pravo, str. 103-116.; LONZA, „Nema veće sreće za grad od upravljanja
uzdama Pravde”, str. 145.
81 MARGETIĆ, Hrvatsko srednjovjekovno obiteljsko i nasljedno pravo, str. 105-107.
82 Piranski statut, tekst iza VII, 26 (sv. II, str. 528-530.).
83 Za usporedbu Piranskog statuta i Justinijanove Novele 115 vidi KAMBIČ, „Nasljedno pravo Piranskog statuta”, str. 516.
84 O dužnostima oporučnog izvršitelja vidi: LONZA, „Nema veće sreće za grad od upravljanja uzdama Pravde”, str. 144.
85 Tršćanski statut III, 25.
86 O građanskopravnim institutima u Istri u razvijenom i kasnom srednjem vijeku vidi: Lujo MARGETIĆ, Hrvatsko
srednjovjekovno pravo – stvarna prava, Zagreb – Rijeka – Čakovec, 1983., str. 25-56.; isti, Srednjovjekovno hrvatsko
pravo – obvezno pravo, Zagreb – Rijeka, 1997., str. 31-96.; LONZA, „Vodnjanski statut”, str. 126-134.; ista, „Nema veće
sreće za grad od upravljanja uzdama Pravde”, str. 146-149.
79
UVODNE STUDIJE
praksi, a ostavljaju netaknutima velika prostranstva pravne prakse. Statut je, naime,
samo jedan od pravnih izvora koji uređuju odnose među ljudima, a običajno pravo i
nakon njegova donošenja zadržava premoćnu vrijednost u svakodnevnome životu jer
ima podatnost kakvu ne može imati nijedan propis.
U Umagu je općinsko zemljište bilo izuzeto iz pravnog prometa, sukladno načelu
koje je bilo postavljeno još rimskim pravom (res extra commercium), pa se nije moglo
zamjenjivati s privatnim (IV, 68). Na njemu se smjelo graditi samo u gradu, predgrađu
i naselju Materadi (IV, 77), iza čega se nazire postojanje rudimentarne politike
gospodarenja prostorom. Osim što se općom odredbom kažnjavalo zaposjedanje
općinske pokretne ili nepokretne imovine (III, 26), postojali su posebni općinski
dužnosnici koji su to trebali sprečavati (v. gore). Umaška općina štitila je i ono što je
na uporabu svima (res publicae in publico usu), zabranjujući zauzimanje javnoga puta
ili nekoga drugog zajedničkog prostora (III, 25).
Da bi se potisnula samovlast, u tuđi se posjed moglo ući samo na temelju presude
ili načelnikova dopuštenja, a svaki ulazak suprotan tomu bio je nezakonit i kažnjiv (III,
21). Bilo je zabranjeno prisvajanje tuđe zemlje (III, 23), a posebno samovlasna obrada
ili iskopavanje i uzimanje plodne zemlje s ruba tuđeg zemljišta (III, 22).
Od tzv. „legalnih služnosti”, Umaški statut poznaje pravo prolaza preko tuđeg
zemljišta. Ako je put već postojao, vlasnik čestice nije smio braniti prolaz (III, 27). S
druge strane, pod prijetnjom globe nitko nije smio samovlasno napraviti put preko
tuđeg zemljišta (III, 24). U situacijama kada nečija čestica nije imala drugi pristup nego
preko tuđega, nužni put dodjeljivao se tako da što manje šteti vlasniku zemljišta preko
kojega ide, a on je imao i pravo na naknadu (III, 22a).87
Pod prijetnjom dosta visoke globe i naknade štete zabranjeno je sjeći tuđe masline
i druga plodonosna stabla, pa bila i suha (II, 39).88 Da ne bi došlo do nejasnih situacija,
kljaštrenje maslina bilo je općenito podvrgnuto nadzoru načelnika, pa ih je i sam
vlasnik smio sjeći samo s njegovim dopuštenjem (II, 38). Sa svoga zemljišta smjelo se
nad tuđim zemljištem brati plodove stabala (osim masline) koliko se može dohvatiti
rukama i odsjeći lišće i grane koje nanose štetu (II, 37).89
Javna vlast željela je zauzdati prijenos vlasništva do kojega bi došlo olako ili pod
pritiskom. Stoga je prodavatelju nekretnine ostavljala rok od trideset jednog dana da
se predomisli i stvar zatraži natrag uz povrat kupovnine (III, 5).
Kao i u mnogim drugim istarskim gradovima,90 da bi kupoprodaja ili zamjena
nekretnine bila valjana, morala je u roku od petnaest dana biti proglašena na trgu,
kako bi se omogućio otkup onima koji na to imaju pravo, a onima koji imaju neka
druga prava na toj stvari pružila prigoda da ih zaštite. Ovlaštenik je u roku od mjesec
dana mogao preotkupiti zemljište ili kuću po cijeni po kojoj su stavljeni na prodaju (III,
87 Usp. MARGETIĆ, Hrvatsko srednjovjekovno pravo – stvarna prava, str. 31-32.

88 Slično Piranski statut IV, 9-10.
89 Po uzoru na rimsko pravo, Piranski statut izvorno je slijedio drukčije rješenje, po kojemu je netko smio obrati i odrezati
samo one grane susjedovog stabla koje prelaze nad njegovo zemljište, služeći se motkom za točno utvrđenje „zračne
međe”. Međutim, u kasnijem dodatku usvojeno je jednako rješenje kao u Umaškom statutu (Piranski statut IV, 11). O
ovoj materiji u istarskim statutima vidi također: Margetić, Hrvatsko srednjovjekovno pravo – stvarna prava, str. 30-31.
90 MARGETIĆ, Hrvatsko srednjovjekovno pravo – stvarna prava, str. 52-56; LONZA, „Vodnjanski statut”, str. 132.
80
1, 11, 14). Kada je osoba u braku „na istarski način” prodavala naslijeđenu nekretninu,
pravo otkupa pripadalo je bližnjima s one strane otkuda je ta nekretnina stigla, a tek
ako ga oni ne iskoriste, srodnicima po drugome bračnom drugu (III, 2).91 I kod drugih
je prodaja Statut poticao zadržavanje nekretnina unutar obitelji, jamčeći prvenstvo u
otkupu najbližim rođacima prodavatelja, a među njima prije onima po muškoj lozi (III,
2).92 Ako rođaci nisu iskoristili svoje pravo, pozivalo se na otkup susjede sa zajedničkom
međom s prodanom nekretninom (laterani),93 pri čemu su prednost imali vlasnici
zemljišta s duljom zajedničkom međom, vlasnici kuće pod istim krovom ili oni koji
su bili suvlasnici prije diobe nekretnina (III, 3-4). Tršćanski statut, sačuvan u nekoliko
redakcija iz različitog vremena, ukazuje na to da je starijem rješenju s otkupnim pravom
rođaka, tek naknadno dodano pravo drugih osoba, a raznolika rješenja u istarskim
statutima svjedoče o liniji razvitka ovog instituta od otkupnog prava ograničenog na
rođake, i to samo na naslijeđenim nekretninama (koje su se smatrale „baštinom” koju
treba zadržati u obitelji), prema poticanju objedinjavanja nekretnina koje su logična
cjelina u općem interesu zajednice.94 Da se rođačko, susjedsko ili suvlasničko pravo
otkupa ne bi izigralo, oni koji su se njime koristili morali su prisegnuti da to čine za
sebe (III, 4-5), a stečenu nekretninu tri godine nisu smjeli otuđiti, osim unutar obitelji
oporukom ili mirazom (III, 9).95
Statut zabranjuje u promet tražbinama uključiti strance „da bi se među građanima
sačuvala privrženost” (II, 17), očito pretpostavljajući da će sugrađani biti podatniji u
uređivanju svojih odnosa i skloni traženju kompromisa dođe li do kakva spora.
Kao mogući izvor spora, u istarskim su statutima često regulirani odnosi iz najma
kuća.96 Uređuju ih i dvije glave Umaškog statuta, možda naknadno ubačene u stariji
rukopis na kraju III. knjige, u kojima je riječ o redovitom i izvanrednom roku za raskid
ugovora, povlaštenom pravu namire najamnine, o pretpostavljenom šestomjesečnom
obroku za njezino plaćanje, o teretu dokazivanja u sporu o tražbinama i o pravu
vlasnika da zatraži ranije iseljavanje najmoprimca ako nekretninu kani sam koristiti
(III, 49-50).
Statut posebnim globama utječe na uredno ispunjenje ugovora o radu (locatio
conductio operarum), da bi se obje strane disciplinirano pridržavale svojih obveza
(II, 25). Inače se, kao i drugdje u Istri, o elementima ugovora o radu vjeruje riječi
gospodara (III, 35), čija je „socijalna težina” veća.97
91 Jednako načelo slijedi Piranski statut VII, 7; Koparski statut II, 37.
92 Pulski statut kod srodstva istoga stupnja provodi ždrijebanje (III, 34), a po Novigradskom statutu oni istog stupnja
srodstva otkupljuju zajednički po udjelima (IV, 14).
93 Tako i Pulski statut III, 35 (s pogrešnim prijevodom). Piranski statut najprije je poznavao samo rođačko pravo otkupa,
a naknadno je uvedeno pravo susjeda, koje slijedi jednaka načela o prvenstvu kao u Umaškom statutu (usp. Piranski
statut VII, 3 i 5).
94 MARGETIĆ, Hrvatsko srednjovjekovno pravo – stvarna prava, str. 53-56. Teško se složiti s autorovom interpretacijom
kada uspoređuje mletačko i istarsko pravo iz različitih razdoblja te pretpostavlja utjecaj franačkog prava.
95 Za odredbe drugih istarskih statuta vidi: MARGETIĆ, Hrvatsko srednjovjekovno pravo – stvarna prava, str. 55.
96 Vidi: MARGETIĆ, Srednjovjekovno hrvatsko pravo – obvezno pravo, str. 81-85.; LONZA, „Nema veće sreće za grad
od upravljanja uzdama Pravde”, str. 148.
81
UVODNE STUDIJE
Statut poznaje ortaštva u poljoprivredi,98 i to ona u koja stupaju orači za određeno

razdoblje u agrarnom ciklusu: proljetno oranje, rahljenje zemlje ili sijanje (IV, 63-64),
a stočari za izradu sira (IV, 66).99 Statut je škrt u regulaciji ovih odnosa, prepuštajući
ortacima da se sami dogovore i sporazumiju kako žele (dispozitivno pravo).100
Težeći uskladiti pravo s postojećim stanjem, Umaški statut u nekoliko glava (III,
18-20) regulira pitanja dosjelosti i zastare, koji štite dugo i neometano faktično stanje
do te mjere da posjednik – pod određenim pretpostavkama – može postati vlasnikom,
a dug postati neutjerivim.101 Ako je netko nekretninu posjedovao zakonito (s valjanom
pravnom osnovom, npr. po nekome pravnom poslu), pošteno (u dobroj vjeri) i istinito
(neviciozno) kroz deset godina, vlasnik je gubio instrumente za zaštitu svojih prava.
Premda statut rabi izraz zastara (prescriptio), riječ je ustvari o dosjelosti, kojom je
posjednik postajao novi vlasnik. Ako je vlasnik bio odsutan, rok se produživao na
dvadeset godina, a kada ne postoji valjani pravni naslov na trideset. Takvim određenjem
rokova Umaški statut slijedi načela rimskog (Justinijanovog) prava.102 Dosjelost nije
tekla na štetu općinske i crkvene imovine, kao ni maloljetnih, čija je prava i interese
pravni poredak posebno štitio.
Zastara tražbine slijedi slična načela, s time što se kod nekih pravnih poslova
isključuje (III, 19). Zanimljivo je da Umaški statut zastarjelu obvezu pravno neumjesno
proglašava „fiktivnom i simuliranom” (III, 19), očito površno slijedeći terminologiju,
ali ne i bit rimskoga prava.103 U nekim pravnim poslovima Statut određuje posebne
zastarne rokove (II, 34; III, 20).
PRED LICEM SUDA
Početak rada suda obredno je najavljivalo zvono (I, 16). Suđenju su bila namijenjena
dva dana u tjednu (I, 16), a sudbeni dan koji bi pao na jedan od nanizanih blagdana
pomicao se na prvi sljedeći (I, 16 i 18).
Statut precizno propisuje pozive na sud putem općinskog glasnika (II, 1, 10). Ako
se tuženik ogluši na uredan poziv, sud može od tužitelja zatražiti prisegu i presuditi
spor u njegovu korist (II, 3, 4, 11),104 a izostalog tužitelja može kazniti globom (II, 2).
98 O socijetetnim karakteristikama ugovora i komparativnim podacima za Istru, Kvarner i Dalmaciju vidi: Lujo
MARGETIĆ, „Ugovor ‘soceda’ po primorskim statutima te statutima Istre, Kvarnera i Dalmacije”, Zbornik Pravnog
fakulteta u Rijeci, supplement 3, 2003., str. 25-33.
99 Za primjer sočede s govedima vidi: Pulski statut III, 41.
100 U nekim istarskim statutima ovi su ugovori mnogo iscrpnije razrađeni. Vidi: LONZA, „Vodnjanski statut”, str. 104., 106.
101 Za usporedbu dosjelosti u rimskom pravu (u postklasičnom razdoblju i Justinijanovoj kodifikaciji) s istarskim
statutarnim pravom vidi: MARGETIĆ, Statut Koprskega komuna, str. LXXXIX-XC; isti, Hrvatsko srednjovjekovno
pravo – stvarna prava, str. 33-35.; isti, Srednjovjekovno hrvatsko pravo – obvezno pravo, str. 45-48., 75-76.; LONZA,
„Pravna baština Dvigradskog statuta”, str. 50-51.; ista, „Vodnjanski statut”, str. 134., 136., 138.
102 MARGETIĆ, Hrvatsko srednjovjekovno pravo – stvarna prava, str. 34-35.
103 Usp. MARGETIĆ, Srednjovjekovno hrvatsko pravo – obvezno pravo, str. 76.
104 Općenito o takvoj prisezi vidi: Massimo VALLERANI, „Tra astrazione e prassi. Le forme del processo nelle città
dell’Italia settentrionale del secolo XII”, u: Praxis und Gerichtsbarkeit in europäischen Städten des Spätmittelalters,
ur. F. J. ARLINGHAUS i dr., Frankfurt 2006., str. 147. Cijeli niz situacija u kojima dolazi do polaganja takve prisege
82
Za temeljnu točku spora, koja nastupa kad se tuženik upusti u spor niječnim odgovo-
rom na tužbu, Statut rabi rimskopravni termin „litiskontestacija” (litis contestatio, II,
22).105 Upusti li se tuženik tada u parnicu, tužitelj mora u određenom roku dokazati
tužbeni zahtjev s pomoću barem dva svjedoka dobroga glasa i značaja (II, 7), a jed-
noga kod parnica vrijednosti do deset libara (II, 6 i 7). Ne uspije li u tome, tuženik se
može „očistiti” polaganjem prisege i time tužitelj parnicu ipak gubi (II, 6). Prizna li
pak tuženik tužbeni zahtjev, jamči mu se rok za dobrovoljno izvršenje bez straha od
ovrhe (II, 5).106
Skraćeni (žurni) postupak vodio se za bagatelne sporove, o tražbini iz trgovine,
radnih odnosa ili najma, za općinske prihode i daće te sporove sa strancima, a
karakterizirali su ga fleksibilniji postupak, kraći rokovi i pojednostavljeno pozivanje,
suđenje na praznične dane te brzo nastupanje ovršnosti odluke (I, 6, 18; II, 1, 3, 32).
Vrlo slična rješenja nalaze se i u drugim istarskim statutima.107 Za rješavanje sporova
u kojima je domaćega tužio stranac Statut polazi od uobičajena načela reciprociteta u
postupanju i pružanju pravne zaštite (II, 19).108
Vrlo je iscrpno regulirano suđenje mirovnih sudaca (arbitara) u sporovima među
bližim rođacima, što je mletačka vlast i drugdje usrdno poticala, pa čak i nametala,
smatrajući parničenje bliskih srodnika sramotnim.109 Korijen posebnom uređenju
ovih sporova u jednoj je poslanici pape Klementa I.,110 a taj je institut dalje putem
kanonskog prava prodro u mnoge srednjovjekovne pravne zbirke.111 Mletački propis
donesen je1433. i u podložnim gradovima uveden s više ili manje prilagodbi.112 U
Umagu je svaka strana bila ovlaštena zatražiti da se spor prebaci mirovnim sucima, a
sud je imao instrumente da na to prisili drugu stranu.113 Mirovno suđenje provodilo
na hrvatskoj obali najsustavnije – koliko mi je poznato – regulira Šibenski statut III, 26-33. Vidi također Dvigradski
statut 102.
105 Litiskontestaciju precizno određuje Pulski statut II, 2. Podrobnije o litiskontestaciji: Richard H. HELMHOLZ, „The
litis contestatio: Its Survival in the Medieval ius commune and Beyond”, u: Lex et Romanitas: Essays for Alan Watson,
ur. Michael HOEFLICH, Berkeley, 2000., str. 73-82.; Steffen SCHLINKER, Litis Contestatio: Eine Untersuchung über
die Grundlagen des gelehrten Zivilprozesses in der Zeit vom 12. bis zum 19. Jahrhundert [Studien zur europäischen
Rechtsgeschichte, 233], Frankfurt am Main, 2008., str. 55-288.; Elio MAZZACANE, La litis contestatio nel processo
civile canonico, Napoli, 1954., str. 14-27.
106 Tako i Pulski statut II, 2.
107 Usp. LONZA, „Pravna baština Dvigradskog statuta”, str. 61.; ista, „Vodnjanski statut”, str. 138., 140., 151.; ista, „Nema
veće sreće za grad od upravljanja uzdama Pravde”, str. 139-140. Piranski statut V, 8; Pulski statut II, 9; Rovinjski statut
II, 11-13. Dosta slično regulira to pitanje i Šibenski statut II, 40.
108 Usp. Piranski statut V, 7; Porečki statut II, 20; Dvigradski statut, 161; Novigradski statut II, 3.
109 Npr. propis drukčijeg izričaja, ali sadržaja donekle sličnog umaškomu uveden je u Puli 1425. (Pulski statut IV, 30). U
nekim statutima ovakva se parnica naziva „odvratnom” (abominabilis lis; Koparski statut III, 13; Vodnjanski statut
II, 31) ili „smrtonosnom” (mortal lite; Rovinjski statut II, 29).
110 Claudio SCHWARZENBERG, „Processo civile (storia del diritto)”, u: Nuovissimo Digesto Italiano, 13, 1966., str. 1137.
111 Za moguće akvilejsko podrijetlo te odredbe u Buzetskom statutu vidi: Nella LONZA, „Zrcalni odrazi: Buzetski statut,
njegovi uzori i pravni srodnici”, u: Buzetski statut / Statuto di Pinguente, prir. Nella LONZA i Branka POROPAT,
Buzet, 2017., str. 186-187.
112 Doslovno ga prepisuje Porečki statut III, 93, a datum navodi i Hvarski statut, str. 248. O prodoru ove odredbe u pravo
dalmatinskih gradova, vidi: Gaetano COZZI, „La politica del diritto nella Repubblica di Venezia”, u: Stato, società e
giustizia nella Repubblica veneta (sec. XV-XVIII), I, ur. Gaetano COZZI, Roma, 1980., str. 76-78.
113 Iza druge je gradove tipično da javna vlast tjera rođake na ovu vrst arbitraže, ponekad i obje strane (usp. Koparski
statut III, 13).
83
UVODNE STUDIJE
se na temelju sporazuma u kojemu je trebao stajati tužbeni zahtjev i sve što je s

njime povezano. U Umagu se povjeravalo jednomu mirovnom sucu ako su se stranke
uspjele usuglasiti, a inače dvojici, od kojih je svaka stranka određivala po jednog.
Ako bi tijekom postupka među njima došlo do razilaženja mišljenja, pridruživalo im
se trećega, pa bi se odlučivalo većinom.114 U rješavanju spora mirovni je sud imao
odriješene ruke i nije bio vezan nikakvim pravnim formalnostima. Načelnik je jedino
bio dužan bdjeti nad time da odluka bude donesena u razboritome roku i uputiti je na
provedbu, a protiv nje nije bio dopušten nikakav pravni lijek (II, 22).115 Mirovni suci
imali su pravo na honorar, no u slučaju otezanja s dovršetkom spora plaćali su globu
(II, 23). Po sličnim načelima bila je uređena dioba imovine među najbližim rođacima
(III, 17).116
Od načelnika se tražilo da nastoji dovršiti sve predmete prije završetka mandata,
a nedovršene je morao preuzeti njegov nasljednik u službi (IV, 72). Presude su se
proglašavale na zboru ili u Velikom vijeću kako bi dobile karakter javnosti (IV, 72), a
mletačke su vlasti strogo ograničavale što se u toj prigodi smije reći.117
Osim što prihvaća klasično pravno načelo ne bis in idem, prema kojemu se ne smije
dvaput suditi za istu stvar, Statut se aktivno postavlja protiv onoga tko bi se drznuo
podnijeti takvu tužbu, prijeteći mu još i globom (II, 18).118
Rok za žalbu bio je 8 dana i tek je njegovim istekom presuda postajala pravomoćnom
i ovršnom (II, 24). Po posebnoj povlastici iz 1527. Umažani su žalbe u sporovima manje
vrijednosti do 50 libara i za kaznene presude na kazne srednje težine smjeli podnositi
koparskomu načelniku umjesto središnjim mletačkim tijelima, što je im je znatno
štedjelo troškove i vrijeme (Uvod).119
Redoslijed ovrhe (prisilne namire tražbine) nije reguliran općenito, no razabire se
da Umaški statut slijedi klasično pravno načelo, uvedeno radi zaštite dužnika, da pod
ovrhu prvo potpadaju pokretnine, a tek zatim nekretnine (II, 32-33).120 Iz jednakog
razloga, da se ne bi olako izgubile nekretnine, dužnik ih ima pravo preotkupiti u
naknadnom roku od 31 dana (II, 34).121 Prisila se provodila i nad osobom dužnika jer
je za vrijeme provedbe ovrhe morao boraviti u gradskoj loži dok god vjerovnik ne bi
bio namiren (II, 32).122
114 Od grada do grada postoje razlike u broju arbitara i pitanju tko ih određuje.
115 Odredbe Piranskog statuta u toj su materiji nešto slabije razrađene (usp. Piranski statut VI, 26).
116 Slično Piranski statut VI, 28.
117 „Commissione al podestà di Umago”, str. 34.
118 Usp. LONZA, „Pravna baština Dvigradskog statuta”, str. 53.
119 Od 1584. žalbe svih istarskih gradova išle su posebnom pokrajinskom sudištu u Kopru. Vidjeti: Marino ROLAN,
„Razvoj novoveške sodne ustanove: koprsko prizivno sodišče med 16. in 18. stoletjem”, AH, 4, 1996., str. 49. Promašeno
o tome piše Ivetic, Istra kroz vrijeme, str. 275.
120 Slično Piranski statut V, 8; LONZA, „Pravna baština Dvigradskog statuta”, str. 53-54.; ista, „Vodnjanski statut”, 142.,
144.
121 Dužnikovo pravo otkupa poznaju mnogi istarski statuti, npr. Dvigradski statut 131; Novigradski statut IV, 17;
Vodnjanski statut s jednakim rokom kao Umaški statut (III, 5).
122 Piranski statut V, 8.
84
Kao mjeru prisile nad onime tko ima neznatnu imovinu Statut poznaje dužnički
zatvor,123 za vrijeme čijeg je trajanja vjerovnik trebao uzdržavati dužnika o kruhu i vodi
(II, 15).124 Nesposobnost siromašnih dužnika da isplate dugove bila je realni problem u
mnogim gradovima. Nastojeći naći izlaz iz te nezgodne situacije, Umaški statut traži
od načelnika da dužnika uputi na nagodbu s vjerovnikom jer će u suprotnome biti
otjeran iz Umaga sve dok to ne postigne (II, 14).125 Statut ističe da se tako propisuje iz
sažaljenja prema siromašnima, a vjerojatno pri tome cilja na izbjegavanje dugotrajnog
tavorenja u dužničkom zatvoru.
NA UDARU KAZNENOG PRAVA
Međe između dopuštenog i zabranjenog teku gotovo cijelim tekstom Umaškog statuta,
a samo su najšire granice, učvršćene teškim kaznama, unesene u odredbe kaznenog
prava. Ono je smješteno u zadnju statutarnu knjigu, kao što je čest slučaj u istarskim
statutima, jer takva struktura vuče korijen još iz sistematike dijelova kasnoantičke
Justinijanove kodifikacije rimskog prava. Kazneni postupak Statutom uopće nije
reguliran, a od općih instituta kaznenoga prava samo su dodirnuta pitanja suučesništva
(IV , 9), nužne obrane (IV, 15) i realnog stjecaja (IV, 13). Osim toga, statutarne odredbe
na više mjesta dodiruju pitanje krivnje (npr. IV, 7).126 No, najveći dio kaznenopravnih
odredaba sliči „tarifi” koje zlodjelo zaslužuje kakvu kaznu, a posebno je to izraženo
u glavi o krađi u kojoj se kazne penju od globe do smrtne kazne, ovisno o težini djela
(IV, 27).127
Da bi se takav sustav mogao prilagoditi konkretnim okolnostima, Statut na mnogo
mjesta navodi parametre za prosudbu težine djela i primjerene kazne, npr. propisuje
udvostručenje kazni kod djela počinjenih na određenim mjestima (u domu žrtve, u
crkvi) ili noću (IV, 1-5, 12), a često ostavlja na prosudbu suda kako će ocijeniti neku
okolnost vezanu uz počinitelja, žrtvu i mjesto događaja. Kod drugih djela Statut daje
načelniku (kao predsjedavajućem suda) veće ovlasti ili čak posve odriješene ruke (npr.
IV, 17, 20, 23, 31). No treba znati da sud ionako nije bio vezan načelom zakonitosti,
već je sâm u konkretnom slučaju tražio pravu mjeru kažnjavanja i smio kažnjavati i
nepoželjna ponašanja koja nisu opisana Statutom.128 Tako se, na primjer iz činjenice
123 Usp. Pulski statut II, 11. O primjeni dužničkog zatvora u Trogiru i nekim drugim dalmatinskim gradovima vidi: Željko
RADIĆ, „Zatvor u srednjovjekovnom trogirskom pravu”, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, 12/1, 2005., str.
99-102.
124 Usp. Piranski statut V, 9.
125 Slično je rješenje u Piranskom statutu V, 9.
126 Usp.
LONZA, „Pravna baština Dvigradskog statuta”, str. 56.; ista, „Nema veće sreće za grad od upravljanja uzdama
Pravde”, str. 149-152.
127 Usp.LONZA, „Pravna baština Dvigradskog statuta”, str. 57.; ista, „Nema veće sreće za grad od upravljanja uzdama
Pravde”, str. 152-153.
128 Guido RUGGIERO, „Law and Punishment in Early Renaissance Venice”, The Journal of Criminal Law & Criminology,
69/2, 1978., str. 243.; Lujo MARGETIĆ, „O nekim osnovnim značajkama pokretanja kaznenog postupka u srednjo
vjekovnim dalmatinskim gradskim općinama”, Rad HAZU, 475, 1997., str. 10-11.; LONZA, „Vodnjanski statut”,
str. 154., 156., 164-165.
85
UVODNE STUDIJE
da Umaški statut, za razliku od mnogih drugih istarskih statuta, ne sankcionira

silovanje,129 ne smije zaključiti da je to djelo prolazilo nekažnjeno.
Vrsta i visina kazne načelno reflektiraju osjećaj za pravdu neke društvene zajednice,
no mjestimice se jasno vidi i pečat koji je kaznenom pravu davala javna vlast: tako je
čast načelnika „težila” više od tri puta od časti umaškoga suca, više od šest puta od
časti drugog dužnosnika, a dvanaest puta više od časti običnoga građanina (IV, 1-4).
Ubojstvo koje se moglo pripisati krivnji počinitelja kažnjavalo se smrtnom kaznom,
a ako je zločinac već bio u bijegu, zauvijek ga se protjerivalo s umaškog područja (IV, 8)
i smjelo ga se nekažnjeno ubiti (IV, 11). Statut izdvaja ubojstvo iz umišljaja i podmuklo
ubojstvo iz osvete, za koje predviđa „težu smrtnu kaznu” od uobičajena vješanja (npr.
IV, 27). Pri njezinu izvršenju zločinca je trebalo dovesti na mjesto zločina, ondje mu
odsjeći ruke i objesiti mu ih oko vrata, zatim ga zatući kolcem ili sjekirom, a tijelo
raščetvoriti i objesiti na vješala, za opomenu drugima (IV, 9-10). Svrha je ovoga krvavog
rituala, u koji su bili upleteni razni simbolični elementi (npr. sjekle su se ruke koje su
djelo izvršile), da bude upijen u kolektivno pamćenje umaške zajednice te odjekne i
šire.
U zajednicama srednjeg vijeka i ranoga modernog razdoblja kazne su se često
izvršavale kroz zorne rituale u javnom prostoru jer je sankcija ujedno bila poruka
zločincu i drugim građanima (situational comunication).130 Kazne Umaškog statuta
vrlo su raznovrsne i ponuđene su u čitavoj ljestvici, koja ide od smrtne kazne i teških
tjelesnih kazni koje ostavljaju na osuđeniku neizbrisiv trag (primjerice, odsijecanje
ruke i kopanje oka), javnog šibanja, obilježavanja užarenim pečatom po licu, izlaganja
na stubu srama, protjerivanja, lišenja službi, do globa na dnu ljestvice.131 U tome
punitivnom rječniku zatvor jedva da je spomenut, predviđen samo za zabranjeni uvoz
vina (IV, 44) i kao supsidijarna kazna ako kradljivac ne nadoknadi štetu (IV, 27). U to
vrijeme u Umagu, kao i u drugim istarskim gradovima, zatvor još nije dobio središnje
mjesto u penalnom sustavu,132 već je služio ponajprije kao mjera za vrijeme postupka
(danas istražni zatvor) i prisila nad dužnikom (v. gore).
Ovakve egzemplarne kazne tipične su za društva sa slabo učinkovitim sustavom
kažnjavanja, kojemu izmiču mnogi zločinci, posebno kada je – kao u Istri – granica
državne jurisdikcije na samo koji sat hoda i bijeg pred pravdom vrlo realna opcija. Zato
su države propisivale, a ponekad i izvodile drakonske kazne nad zločincima kojih bi se
dočepale, pokušavajući zastrašiti svoje podanike i odvratiti ih od kriminala.133 Osim
130 Usp. javne i ritualne kazne u srednjovjekovnom Dubrovniku u: Nella LONZA, „La giustizia in scena: punizione e
spazio pubblico nella Repubblica di Ragusa”, AH, 10, br. 1, 2002., str. 161-190., gdje se upućuje na relevantnu literaturu.
131 Usp.LONZA, „Pravna baština Dvigradskog statuta”, str. 58-59.; ista, „Vodnjanski statut”, str. 152., 162-163.; ista,
„Nema veće sreće za grad od upravljanja uzdama Pravde”, str. 154.
132 Guido RUGGIERO, Violence in Early Renaissance Venice, New Brunswick 1980., str. 45. O jačanju uloge kratkotrajne
kazne zatvora u dijelovima srednjovjekovne Europe vidi: Trevor DEAN, Crime in Medieval Europe 1200-1550, Harlow
[itd.] 2001., str. 120-122.; za Istru: LONZA, „Pravna baština Dvigradskog statuta”, str. 59.; ista, „Vodnjanski statut”,
str. 150., 152., 162.; ista, „Nema veće sreće za grad od upravljanja uzdama Pravde”, str. 154.
133 Usp. LONZA, „Pravna baština Dvigradskog statuta”, str. 57-59.; ista, „Vodnjanski statut”, str. 57-58. O nešto kasnijim
okolnostima u Istri vidi izvanrednu monografiju Miroslava BERTOŠE, Doba nasilja, doba straha. Vojnici-pljačkaši,
seljaci-razbojnici i doseljenici-nasilnici u Istri XVII. i XVIII. stoljeća, Zagreb, 2011.
86
kaznama, učinkovitost penalnog sustava nastojalo se podići nizom popratnih mjera,

kao što je kažnjavanje onoga tko je pomogao u bijegu pred pravdom jednakom kaznom
koju bi zaslužio bjegunac (IV, 35).134
U mnogim slučajevima Statut nastoji potaknuti prijavljivanje zločina time što
prokazivaču nudi udio u naplaćenoj globi (npr. IV, 28, 30, 38, 44-45), a ponekad mu i
jamči da će se njegovo ime zadržati u tajnosti (npr. IV, 44). Naime, u razdoblju prije
ustrojavanja redarstvene službe svaka je država u otkrivanju zločina ovisila o suradnji
građana, koje je trebalo motivirati na dojavu,135 a posebno kod tzv. „zločina bez žrtve”,
kada nije postojala izravno oštećena osoba koja bi bila prirodno zainteresirana za
kazneni progon.136
IZ UMAŠKE SVAKODNEVICE
U Umaškom statutu reguliran je i niz pitanja koja se javljaju u svakodnevnom

životu, a odnose se na komunalni red i higijenu, štovanje blagdana, urednu opskrbu
i nadzor prodaje određenih namirnica ili vječito krhku ravnotežu između interesa
zemljoradnika i onih koji drže stoku. Tim je odredbama teško naći zajednički nazivnik,
a i u Statut su uvrštene na nekoliko mjesta i nanizane bez određena reda.
Uz blagdane koji pripadaju velikim crkvenim blagdanima štovanima u čitavoj
Katoličkoj Crkvi, neki ukazuju na lokalnu pobožnost sv. Niceforu, sv. Peregrinu i sv.
Maksimilijanu (I, 18; IV, 69).137 Sv. Peregrin bio je gradski zaštitnik, na čiji se blagdan
23. svibnja održavao sajam.138 Kalendar praznika, na koje se ne sudi (I, 18), djelomice
se podudara s popisom dana kada nitko ne smije raditi i držati otvorenim svoju
radnju (IV, 69-70). Na važnije blagdane smjelo se prodavati samo bolesnicima, i to na
vratašcima dućana, bilo je dopušteno izraditi lijes i obaviti drugo što je nužno (IV, 70).
Znatna pozornost poklonjena je radu žitnice (I, 9-11) jer je uredna opskrba žitom
bila ključna za premošćenje razdoblja oskudice i suzbijanje divljanja cijena, pa time i
za društveni mir.139 U srednjovjekovnim talijanskim gradovima o nabavci žita uvijek
je skrbila javna vlast jer se znalo da oskudica može lako ugroziti političku stabilnost.140
Dok su zbog kraškog terena znatni dijelovi Istre bili osuđeni na pribavljanje žitarica
134 Slično Dvigradski statut 29, 31.

135 Usp.LONZA, „Pravna baština Dvigradskog statuta”, str. 59.; ista, „Vodnjanski statut”, str. 110, 117; ista, „Nema veće
sreće za grad od upravljanja uzdama Pravde”, str. 150.
136 O
različitim aspektima „zločina bez žrtve” vidi: Claudio POVOLO, „La vittima nello scenario del processo penale”,
AH, 12/1, 2004., str. I-XIV.
137 Blagdan sv. Peregrina spomenut je i u Pulskom statutu II, 21.
138 „Lo Statuto del Comune di Umago”: 229.
139 O žitnicama u istarskim gradovima vidi: Bernardo SCHIAVUZZI, „Le istituzioni sanitarie istriane nei tempi passati”,
AMSI, 8/3-4, 1892., str. 329.; Luigi Parentin, „Statuti di Cittanova”, AMSI, N.S., 14, 1966., str. 154-156.; za Umag:
IVETIC, Oltremare, str. 109.
140 Gerhard RÖSCH, „Le strutture comerciali”, u: Storia di Venezia, sv. II – L’età del comune, ur. Giorgio CRACCO i
Gherardo ORTALLI, Roma, 1995. (http: http://www.treccani.it/enciclopedia/l-eta-del-comune-gli-ordinamenti-le-
strutture-commerciali_%28Storia-di-Venezia%29/, pristupljeno 3. ožujka 2019.).
87
UVODNE STUDIJE
s daljih područja i njihovo dugotrajnije skladištenje,141 umaško je područje obilovalo

vlastitim oranicama i time bilo manje izloženo neizvjesnim uvjetima nabave.142 Briga o
potrebama domaćeg stanovništva vodila se i time što je za izvoz „strateških namirnica”
(žitarica i sočivica) trebalo zatražiti dopuštenje od umaške uprave, a prekršitelj je gubio
robu i još plaćao globu (IV, 47). Zanimljivo je da je nadstojnik žitnice za neutjerane
dugove odgovarao vlastitom imovinom (I, 9),143 na temelju čega se može zaključiti da
je bilo uobičajeno davati na vjeru, a po svoj prilici i odobravati zajmove koje je trebalo
vratiti tek iz buduće žetve.144 Stoga su žitnice djelovale i kao svojevrsne kreditne i
socijalne institucije.145
U istarskim i dalmatinskim statutima redovito se nalaze odredbe kojima se
ograničava uvoz vina i uspostavlja puna kontrola prodaje na unutarnjem tržištu.146 U
Umagu je bio zabranjen uvoz stranog vina i grožđa za vino s područja izvan umaškog
okruga, osim s vinograda umaških građana u vrijeme berbe (IV, 44-45), a strano se
vino smjelo prodavati tek kad se iscrpe zalihe domaćeg (IV, 46). U trgovini vinom na
malo suzbijalo se krčmarevo pogrešno mjerenje (II, 27), regulirale su se cijene, zarade
prodavača i daće (II, 28-29), zabranjivalo se prekidanje prodaje vina jednog vlasnika
(II, 30) i noćni rad krčmi (II, 31), a za dug iz krčme predviđao se skraćeni postupak (II,
26). Vjerojatno ne bez razloga, krčma se opisuje kao kriminogeno mjesto („gdje ljudi
običavaju nasrtati jedni na druge”, IV, 16).
Na prodaju riba u gradu općina je naplaćivala dvanaestinsku daću, a jednaku na
ribu koju bilo gdje stavi na prodaju umaški građanin ili stanovnik (IV, 48). Statutarnim
se odredbama javne vlasti bore protiv umjetne nestašice ribe radi dizanja cijena uoči
posta i u vrijeme korizme, propisujući najmanju količinu ribe od ulova koju su ribari
dužni prodavati u umaškoj ribarnici i maksimalne cijene za glavne vrste ribe, koje su
niže nego u ostalo doba godine (IV, 49).147
Bojeći se ogorčenja onih koji su kupovali meso – skuplju namirnicu za blagdanski
stol, Statut određuje kazne za uobičajene oblike varanja u mesnici zakidanjem na vagi,
podvaljivanjem jedne vrste mesa za drugo, prodajom po cijeni višoj od zajamčene i
izdvajanjem mesa za mesara ili određene mušterije.148 Onaj tko bi bio osobito uporan
u takvim prekršajima i triput se u godini ogriješio o Statut zauvijek je gubio pravo
na mesarski obrt u Umagu. Strogo se pazilo da se meso prodaje samo u mesnici, da
141 IVETIC, Istra kroz vrijeme, str. 250-251., 254.

142 „Lo Statuto del Comune di Umago”, str. 227-228., 233-234.
143 Slično Pulski statut I, 19-20, s time što ondje subsidijarno odgovara i onaj koji ga je predložio.
144 Podrobno o tome Pulski statut I, 20.
145 O visini zajma koji se smio davati u žitu usp. Piranski statut I, 6, dodatak iz 1530., str. 94.
146 Na primjer Porečki statut II, 58; Rovinjski statut I, 31; Novigradski statut VI, 32; SCHIAVUZZI, „Le istituzioni
sanitarie istriane”, str. 344-347. O mletačkim daćama na vino u sjeverozapadnoj Istri kroz stoljeća vidi: Darko
DAROVEC, „Ordinamento daziario, produzione, misure di capacità, prezzi e contrabbando del vino”, u: Cerealea,
oleum, vinum... kultura prehrane i blagovanja na jadranskom prostoru, ur. Marija MOGOROVIĆ CRLJENKO i Elena
ULJANČIĆ-VEKIĆ, Poreč, 2009., str. 121-138.
147 O propisima istarskih statuta o prodaji ribe vidi: SCHIAVUZZI, „Le istituzioni sanitarie istriane”, str. 341-343.
148 Usp. Piranski statut VIII, 26; Dvigradski statut 58-61; LONZA, „Vodnjanski statut”, str. 108., 115.; ista, „Nema veće
sreće za grad od upravljanja uzdama Pravde”, str. 156. O regulativi o prodaji mesa vidi: SCHIAVUZZI, „Le istituzioni
sanitarie istriane”, str. 332-340.
88
bude podvrgnuto nadzoru tržnih nadzornika, a iz mesnice se smjelo odnijeti samo na

kraju dana. Na prodaju se smjelo ponuditi samo meso svježe zaklane stoke, a nipošto
uginule (IV, 50). Na meso se općini plaćala daća (IV, 51).
Zanimljiv je postupak kojim se dodjeljivalo općinsko zemljište na obradu i sijanje.
Nakon što je odležalo dvije godine na ugaru, davalo se na obradu onome tko na dan
nakon Sv. Martina (12. studenog) ujutro to zemljište prvi označi, čime ujedno preuzima
zemljišnu daću koju će plaćati općinskoj žitnici (IV, 65).
Kombinacija stočarstva i poljoprivrede na ograničenom prostoru tražila je
uvođenje pravila kojima se poljodjelstvo štitilo od stočarstva, koje je sve više uzimalo
maha, pogotovo u vremenima oskudice radne snage.149 U Statutu je trag izdiga, tj.
mediteranskog tipa stočarenja (tzv. transhumantno stočarstvo) kod kojeg se stoka
ujesen spušta u doline, a ljeti odgoni na pašnjake po brdima (IV, 56).
Općinski resursi bili su pridržani za vlastite stanovnike. Stranci nisu bez posebnog
dopuštenja uprave smjeli napasati stoku na umaškom području (IV, 75). Posebno je
bila zabranjena kosidba i sušenje sijena na općinskom zemljištu oko Rošca i na Rtu
Rožac (IV, 76).150
Po statutu je vlasnik vrta koji zatekne u šteti tuđu perad ovlašten da je usmrti
(IV, 26), a tako i svinju, čije meso smije zadržati (IV, 36). Zbog štete koju nanose
usjevima, svinje je zabranjeno držati u gradu, a u predgrađu ih se smjelo držati samo
vezane (IV, 36). Magarce se uvijek moralo zatvoriti u staju ili vezati (IV, 57).151
Statut razlikuje štetu od stoke po kulturi, po tome je li riječ o krupnoj ili sitnoj
stoci i po tome je li šteta nanesena danju ili noću (IV, 54). Interes javne vlasti i politika
zaštite ratarstva ogleda se i u tome što štetnik nije dužan samo nadoknaditi štetu,
već i platiti globu u općinsku blagajnu (IV, 54-57).152 Posebno treba paziti da štetu
ne počini stoka koja se vodi na napajanje i ona koja se spušta s brda u vrijeme berbe
grožđa (IV, 56, 58). Radi prevencije Statut od vlasnika traži da ograde svoje vinograde
uz put kojim stoka ide na pojilište (IV, 58) i određuje široki pojas oko vinograda u
kojima se stoka smije napasati samo kroz dva ranoproljetna mjeseca, a inače jedino
konji i magarci (IV, 55).153 Iz jednakog razloga u prostorima oko vinograda nije se
smjelo graditi torove (IV, 78). Da bi se izbjegle štete po vinogradima, zabranjivao se
lov od proljeća do berbe, a u ostalo doba godine lov mrežama i na konjima, kojim se
može oštetiti mladice (IV, 59).154
Svake godine od travnja do kraja berbe osam poljskih čuvara čuvalo je vinograde
i prijavljivalo štete, a taj je radni teret zapadao naizmjence sve odrasle i samostalne
muškarce koji su vlasnici vinograda. Ako u vrijeme svoje službe ne bi prijavili neku
štetu, poljski čuvari su za nju sami odgovarali (IV, 61), čime se poticala njihova revnost.
149 O preorijentaciji gospodarstva u Istri, vidi: Franco COLOMBO, La campagna istriana nel medioevo, Trieste 2005.,
str. 104.; Ivetic, Istra kroz vrijeme, str. 252.
150 Slične zabrane, koje su se odnosile na općinsko zemljište, poznaju Piranski statut VIII, 4 i Koparski statut IV, 7.
151 Tako i Koparski statut IV, 5.
152 LONZA, „Pravna baština Dvigradskog statuta”, str. 42.
153 Koparski statut ima radikalnije rješenje, po kojemu se popisuju međe obrađenih vinograda, kamo ne smiju zalaziti
koze (IV, 24).
154 Slično rješenje u Piranskom statutu IV, 14, dodatak. Iz iste odredbe vidi se da se mrežama lovilo ponajprije zečeve.
89
UVODNE STUDIJE
Uništenje tuđega plodonosnog stabla, branje plodova s tuđe zemlje i stabla, šteta
od stoke na usjevima, kao i posluga tuđom stvari nisu tretirani samo kao civilni, već i
kao kazneni delikti, jer nisu povlačili samo naknadu štete, već i pravu kaznu u korist
Općine (IV, 29-32, 36, 54).155 Da bi se nekako izašlo na kraj s vječitim problemom
nedostatka dokaza, uvedeni su izuzetci od općeg načela da je teret dokaza na tužitelju:
kod štete na usjevima i plodonosnim stablima vjerovalo se, pod prisegom, vlasniku
koji je zatekao štetnika u svome (IV, 29 i 60).
Pravno je vrlo zanimljiva odredba da su meso volova za oranje koje su zaklali
vukovi po procijenjenoj cijeni prisiljeni otkupiti svi Umažani koji su imali volove (IV,
52).156 Statut ih, dakle, tretira kao zajednicu rizika, slično kao kod instituta generalne
havarije u pomorskom pravu, kada vlasnici tereta broda zajednički snose štetu prema
udjelima, premda su propale stvari samo nekih vlasnika.157 Je li institut pomorskoga
prava tu prenesen na odnose u stočarstvu ili se neovisno stvorio sličan običaj, zasad
je nemoguće reći. Nađu li se u kojemu drugom statutu slične odredbe, bit će jasnije i
njihovo podrijetlo.
NARATIV O NASTANKU UMAŠKOG STATUTA

IZMEĐU PRIVIDA I STVARNOSTI
Iz analize sadržaja Umaškog statuta postao je vidljiv odnos njegovih normi prema široj
istarskoj, mletačkoj i europskoj pravnoj baštini, temeljenoj na rimskom i kanonskom
pravu. Završno se treba osvrnuti na pitanje kako je Statut sastavljen i kako je stupio
na snagu.
U uvodu (proemiju) ističu se dva razloga za izradu Umaškog statuta u 16. stoljeću.
Kao i u drugim gradovima, i mletačka vrhovna vlast i lokalna zajednica imale su
interesa za pouzdanim normativnim tekstom, koji je regulirao djelovanje najvažnijih
gradskih institucija i davao okvir za pravnu praksu. Tome je dometnuto da su stariji
izvori umaškog prava („sve odredbe, zakoni i statuti našega kaštela Umaga”) ionako
bili u vrlo lošem stanju, „uništeni, poderani, izbrisani, ili pak okljaštreni” i da ih je
stoga trebalo urediti i „obnoviti”, a tog se zadatka prihvatilo povjerenstvo od četiriju
umaških plemića i dvaju pučana i izradilo tekst koji je pred nama. Uporaba izraza
„obnova” u narativu o nastanku statuta nije nimalo slučajna. Poznato je da svaka
zajednica želi svoje pravo prikazati što starijim jer je pravni kontinuitet ključan za
njezin ugled i osjećaj identiteta. Stoga se izbjegava govoriti o „novome pravu” i svaki
zahvat, pa i onda kada je bio dubok i opsežan, prikazati kao površno popravljanje
155 Usp. Pulski statut IV, passim; Piranski statut III, 5-7.
156 Vukovi se spominju u više istarskih statuta, npr. u Pulskom statutu IV, 29 i Porečkom statutu II, 96.
157 Za pojam generalne havarije vidi: Pravni leksikon, Zagreb, 2007., str. 368-369. U dubrovačkom pravu pravila o havariji
protegnuta su s pomorske na karavansku trgovinu. Vidi: LONZA, Nella. „Dubrovački statut, temeljna sastavnica
pravnog poretka i biljeg političkog identiteta”, u: Statut grada Dubrovnika sastavljen godine 1272. Dubrovnik, 2002.,
str. 36.
90
staroga.158 Stoga ni govor o „obnovi” umaškog prava ne treba čitati u doslovnom ključu,
nego kao legitimaciju tradicijom.
Isti narativ prenosi da nekoliko načelnika nije htjelo uputiti Statut na potvrdu
središnjim mletačkim vlastima i da je procedura okončana tek zaslugom načelnika
Taddea Gradeniga. Međutim, proučavanje statuta drugih gradova pod mletačkom
vlašću pokazalo je da narative o nastanku Statuta ne treba shvaćati doslovno,159 a
čini se da bi tako moglo biti i u ovom slučaju. Ponajprije, uočava se tipična retorika
koja crnim bojama oslikava stanje starijih pravnih zbirki, da bi tim sjajnijima ispale
zasluge onih koji su se pobrinuli oko izrade i potvrde Statuta. Osobito je pritom
uzveličan načelnik Gradenigo kao onaj tko je pokazao odlučnost kakvu nisu imali
njegovi prethodnici. Zanimljivo je primijetiti da je razmjerno skroman rukopis Statuta
na ne osobito kvalitetnoj pergameni ukrašen vrsno oslikanim Gradenigovim grbom.
Inače su upravo u to vrijeme mletačke vlasti nastojale postaviti neke granice taštini i
samohvali svojih upravitelja. Naime, mletački načelnici bili su na glasu po tome što su
običavali „sijati” grbove ondje gdje su bili u službi, pa je 1540. čak uneseno u naputak
umaškog načelnika da ne smije u gradskoj palači dati oslikati više od jednoga vlastitog
grba.160 Gradenigo je svojim grbom i prisvajanjem zasluga za donošenje Umaškog
statuta ustvari sebi podigao spomenik „trajniji od mjedi”.
Nadalje, statutarni tekst ima pravno zahtjevan sadržaj i sastavljen je u tipičnom
„administrativnom stilu” pa je u njegovu izradu morao biti uključen netko s dovoljnim
pravnim znanjem i rutinom u izražavanju na latinskome. Čak ako su pri izradi ovoga
Statuta i korištene kakve starije zbirke propisa, postupak kompilacije bio je složen.
U tekstu se samo rijetko vide „šavovi” u slijedu glava i razlike u stilu,161 što znači da
Statut nije izrađen „mehaničkim lijepljenjem” starijega normativnog materijala, već
usklađivanjem sadržaja i stila, što je zahtijevalo znatnu vještinu i iskustvo.162 Upitno
je čak je li tome zadatku bio dorastao općinski kancelar priučen pravu, već se prije
mora pomišljati na presudnu ulogu nekoga od kancelara školovanih u bilježničkoj
vještini koji su dolazili iz Venecije kao članovi načelnikova osoblja. Stoga navode iz
Uvoda o radu domaćih plemića i pučana na izradi Statuta ne treba shvatiti doslovno,
već kao priču kojom se želi naglasiti podrška lokalne zajednice te društveni mir i sloga
dvaju staleža. Sliku stvarnosti koju je ponudio statutarni uvod treba promatrati na
simboličnoj, a ne na realističnoj razini.
Dometnimo da pravne zbirke obično nisu pisane „iz glave”, već su sastavljane
na temelju predložaka koje je slala središnja vlast i koji su kolali na prostoru iste
države. Dosadašnja komparativna istraživanja istarskih statuta pokazala su da
postoje ne samo općenite sličnosti, koje bi mogle biti objašnjive i sličnim prirodnim
158 LONZA, „Dubrovački statut”, str. 43.

159 O tome sam pisala već u više navrata: Nella LONZA, „Tri slike o Paškom statutu: starije paško pravo, tiskanje Statuta
i rukopisni dodatci (14.-17. stoljeće)”, u: Statut Paške općine / Statuta Communitatis Pagi, ur. Dalibor ČEPULO, Pag
– Zagreb, 2011., str. 123-124.; ista, „Vodnjanski statut”, str. 86., 88., 90.
160 „Commissione al podestà di Umago”, str. 45.
161 Na
primjer, u drugoj knjizi o građanskom suđenju umetnuta je cjelovita regulacija o krčmama (II, 26-31), koja nema
veze s prethodnim tekstom.
162 LONZA, „Vodnjanski statut”, str. 88., 90.; ista, „Nema veće sreće za grad od upravljanja uzdama Pravde”, str. 128.
91
UVODNE STUDIJE
uvjetima i društvenim običajima, već su iznijela na vidjelo i primjere u kojima su

norme posve iste, i to ne samo među obližnjim gradovima, nego i među udaljenim
dijelovima Mletačke Republike. Mletačkim administrativnim prostorom očito su se
širili normativni obrasci iz kojih se pojedina rješenja prenosilo u statutarne zbirke
lokalnih zajednica, s prilagodbom ili bez nje.163 Ne čudi da su u slučaju Umaga najveće
sličnosti sa statutom nedalekog Pirana. Glava III, 32 Umaškog statuta o razbaštinjenju
neharnog nasljednika od riječi do riječi jednaka je glavi VII, 26 Piranskog statuta,
a inspirirane su rješenjem rimskog prava (Justinijanovom Novelom 115). Sličnosti
najbolje upadaju u oči kod neobičnijih odredaba, a pritom treba obratiti pozornost ne
samo na sadržaj, već i na stil i smještaj. Npr. umaška odredba o tome da se smije ubiti
tuđu perad zatečenu u šteti u svome vrtu i baciti je na put (IV, 26) sadržajno odgovara
odredbi Piranskog statuta (II, 25), ali ne doslovno. Tako je i kod odredaba o nošenju
nađene stvari u lođu: sadržaj u Umaškom statutu (IV, 33) i Piranskom statutu (III, 8)
gotovo je jednak, ali riječi nisu, tako da očito nije prepisano iz jednoga statuta u drugi,
već je vjerojatno postojanje zajedničkog predloška. 164
Općenito se može reći da su u Umagu, kao i u drugim istarskim gradovima, Statuti
učvrstili domaće običaje, ali i upili rješenja mletačkoga pravnog poretka te zasade
općega srednjovjekovnog europskog prava.165 Lokalno, „regionalno” i općeeuropsko
proželo se u ovom osebujnom pravnom spomeniku u logičnu cjelinu, koja je davala
pravnu podlogu životu grada tijekom više stoljeća, a danas postala biljegom umaškoga
povijesnog identiteta.
163 LONZA, „Nema veće sreće za grad od upravljanja uzdama Pravde”, str. 128. Vidi također: ista, „Pravna baština
Dvigradskog statuta”, str. 54-55.
164 O predlošcima vidi: LONZA, „Pravna baština Dvigradskog statuta”, str. 34-35.; ista, „Nema veće sreće za grad od
upravljanja uzdama Pravde”, str. 128.; ista, „Zrcalni odrazi”, str. 184-187.
165 LONZA, „Nema veće sreće za grad od upravljanja uzdama Pravde”, str. 128.
92
LO STATUTO DI UMAGO, CUSTODE
DEL PLURISECOLARE PATRIMONIO
GIURIDICO E DELL’IDENTITÀ STORICA
Nella Lonza
DUE ASSI DI POTERE
Nella rete delle città istriane facenti parte della Repubblica veneziana Umago viene
regolarmente menzionata come terra.1 In senso giuridico-politico solo Capodistria,
Cittanova, Parenzo e Pola venivano chiamate „città” (civitates), e sembra che per
tale posizione fosse determinante l’antico carattere di municipio e di sede vescovile
dell’abitato. Le terre non erano obbligatoriamente più piccole per area o per esiguo
numero di abitanti, anzi, tra di esse c’erano anche città particolarmente forti in senso
economico, quali ad esempio Pirano.2 A prescindere da tali differenze di status for-
male, il governo di tutte le città istriane della Serenissima era contraddistinto dagli
stessi principi.
Il governo pubblico di Umago, parimenti a quello delle restanti città istriane,
era articolato in due „assi” (o „colonne”) di potere: uno era quello delle istituzioni
comunali umaghesi e l’altro era quello del podestà in qualità di rappresentante del
governo centrale veneziano a Umago, e del suo personale.3
1 Vedi Darko DAROVEC, Breve storia dell’Istria, Udine, 2010, p. 73. È interessante osservare che nell’introduzione
dello Statuto Umago viene chiamata castello, termine che veniva usato per le cittadine con un ordinamento meno
sviluppato. Qualora non si assodasse un cambiamento dello status di Umago, forse quella parte di descrizione che
riporta il termine potrebbe essere stata ricopiata da un testo relativo ad un’altra città, senza il dovuto adattamento.
2 Marino BUDICIN, „Contributo alla conoscenza delle opere urbano-architettoniche pubbliche del centro storico di
Umago in epoca veneta”, ACRSR, 25, 1995, p. 17; Egidio IVETIC, Istra kroz vrijeme, Rijeka – Trst - Rovinj 2009, pp.
229, 232.
3 Sui due assi portanti dell’Amministrazione ho scritto in: Nella LONZA, „Lo Statuto di Dignano in ambito giuridico
dell’Istria tardo-medievale”, in: Vodnjanski statut / Statuto di Dignano, a cura di Nella LONZA e Jakov JELINČIĆ,
Vodnjan – Pazin, 2010, pp. 93, 95, 97, 99; idem, „Non vi è maggiore felicità per una città di essere amministrata con
le redini della giustizia’: il diritto dello Statuto medievale di Cittanova”, in: Novigradski statut / Statuto di Cittanova
MCCCCII, a cura di Nella LONZA e Jakov JELINČIĆ, Novigrad 2014, pp. 164-172.
Per le analisi comparative sono state consultate le edizioni dei seguenti Statuti (in seguito si citano i numeri del libro
e del capitolo): Statuto di Capodistria (Statut Koprskega komuna iz leta 1423 z dodatki do leta 1668, a cura di Lujo
MARGETIĆ, Koper - Rovinj 1993), Statuto di Cittanova (Novigradski statut / Statuto di Cittanova MCCCCII, a cura
di Nella LONZA e Jakov JELINČIĆ, Novigrad 2014), Statuto di Dignano (Vodnjanski statut / Statuto di Dignano, a
cura di Nella LONZA e Jakov JELINČIĆ, Vodnjan – Pazin, 2010), Statuto di Duecastelli (Statuta communis Duorum
93
SAGGI INTRODUTTIVI
I summenzionati due „assi” del potere si riflettono molto bene nell’operato di

due cancellieri e nell’esistenza di due copie dello Statuto, una per il Comune di
Umago e l’altra per il podestà.4 Lo stemma di Taddeo Gradenigo meravigliosamente
disegnato sulla copia più antica conservatasi, riprodotto nella presente edizione, era
indubbiamente un ornamento della copia destinata al podestà.5 Considerata l’esistenza
di due manoscritti ufficiali, si doveva prestare la massima attenzione alla conformità dei
loro testi e pertanto lo Statuto sanciva che in caso di dubbi, il manoscritto del podestà
andava conformato a quello comunale, che costituiva il riferimento fondamentale.6
Era prescritta una severa pena per il cancelliere comunale che per disattenzione non
avesse notato eventuali modifiche al manoscritto comunale e, ancor più pesante – il
taglio della mano – a colui che le avesse apportate (IV, 80a).7
Nello Statuto quasi non si fa menzione dell’„asse” attraverso il quale operava il
governo veneziano. I doveri e i poteri del podestà infatti, venivano stabiliti mediante
„commissione” (commissio o capitulare) che egli riceveva prima di partire. La prima
commissione per il podestà di Umago fu redatta probabilmente negli anni a cavallo tra
il XIII e il XIV secolo e integrata fino al 1361.8 Le commissioni destinate ai rettori delle
città istriane venivano redatte combinando sempre gli stessi elementi, e diventavano
così un importante strumento con il quale il governo veneziano uniformava, almeno a
grandi linee, i principi amministrativi nella penisola9, permettendo pure di far entrare
velocemente in servizio i rettori che arrivavano nelle città sottomesse a Venezia.
Il podestà di Umago, il cui mandato durava un anno, prestava il giuramento di
amministrare legalmente e onestamente a favore e per l’onore della Repubblica. Questa
nostra non è la sede adatta per un’analisi dettagliata sul contenuto della commissione,
ma diciamo almeno che essa forniva una serie di regole a garanzia dell’imparzialità
del podestà (comprensiva del divieto di investire in affari a Umago), esigeva da lui
Castrorum / Statut Dvigradske općine, a cura di Jakov JELINČIĆ e Nella LONZA, Pazin – Kanfanar, 2007), Statuto
di Isola („Isola ed i suoi statuti”, a cura di Luigi MORTEANI, AMSI, 4/3-4 , 1888, pp. 349-421 e 5, n. 1-2, 1889, pp.
155-222), Statuto di Lesina/Hvar (Statuta et leges civitatis Buduae, civitatis Scardonae, et civitatis et insulae Lesinae,
a cura di Šime LJUBIĆ, Zagreb 1882-1883; viene citata la pagina dell’edizione), Statuto di Montona (Motovunski statut
i odluke općinskog vijeća Motovuna, a cura di Ivan MILOTIĆ, Motovun, 2016), Statuto di Murano („Statuto de Muran
del 1502”, a cura di Monica PASQUALETTO, in: Statuti della laguna veneta dei secoli XIV-XVI, Roma, 1989, pp. 207-
287), Statuto di Parenzo („Statut grada Poreča”, a cura di Mirko ZJAČIĆ, Monumenta historico-juridica Slavorum
meridionalium, 18, 1979, pp. 7-203), Statuto di Pirano (Statut Piranskega komuna od 13. do 17. stoletja, I-II, a cura
di Miroslav PAHOR e Janez ŠUMRADA, Ljubljana, 1987), Statuto di Pola (Statuta Communis Polae / Statut Pulske
općine, a cura di Mate KRIŽMAN, Pula, 2000), Statuto di Rovigno („Statuti municipali di Rovigno”, a cura di Pietro
KANDLER, Trieste 1851), Statuto di Sebenico (Knjiga statuta, zakona i reformacija grada Šibenika, a cura di Zlatko
HERKOV, Šibenik, 1982), Statuto di Spalato (Statut grada Splita, a cura di Antun CVITANIĆ, Split, 1985), Statuto di
Trieste (Statuti municipali del Comune di Trieste, a cura di Pietro KANDLER, Trieste, 1849).
4 Statuto di Pirano (III, 18) stabilisce parimenti che una copia ufficiale dello Statuto doveva trovarsi dal cassiere
comunale (camerlengo), e la seconda nel palazzo del podestà.
5 Vedi più in basso. Anche sulla copia più antica dello Statuto di Murano era stato disegnato lo stemma della famiglia
del podestà Gabriele Venier, durante il cui mandato venne sancito lo Statuto (Statuto di Murano, tav. 1).
6 Troviamo la stessa soluzione nello Statuto di Pirano (III, 19 e IX, 31), che ordina anche ai giudici neoeletti di conformare
i testi delle due copie.
7 Pesanti condanne per casi di questo genere vengono prescritte pure dallo Statuto di Pirano III, 19.
8 Le commissioni ducali ai rettori d’Istria e Dalmazia (1289-1361), a cura di Alessandra RIZZI, Roma, 2015, pp. 163-171.
In tale sede di analizza pure la questione della datazione (p. 163).
9 Cfr. altre commissioni nella summenzionata edizione.
94
LO STATUTO DI UMAGO, CUSTODE DEL PLURISECOLARE PATRIMONIO GIURIDICO E DELL’IDENTITÀ STORICA
di prendersi cura del patrimonio dello stato veneziano e dei suoi sudditi, e regolava
tutta una serie di questioni pratiche, quali l’ammontare dello stipendio e l’entrata in
carica.10 La variante della commissione del 1559 meriterebbe indubbiamente un’analisi
dettagliata, in qualità di fonte prevalentemente complementare allo Statuto del 1528.11
Lo Statuto regolava la composizione, i poteri, la durata del mandato e gli altri
elementi relativi all’operato degli organi e dei funzionari appartenenti all’„asse”
comunale. In linea generale si può constatare che le istituzioni erano molto simili
in tutte le città istriane, ferma restando la loro maggiore complessità nei centri più
grandi.12
Per entrare nel Consiglio (a volte denominato Gran Consiglio), istituzione
fondamentale del comune la quale emanava le regole ed eleggeva i funzionari, era
richiesta l’età di 20 anni e l’appartenenza ai maggiorenti del luogo,13 come stabilito
dalla relativa regola descrittiva, che riservava l’entrata ai soggetti i cui avi in linea
maschile avessero già fatto parte del Consiglio (I, 1).14 Il limite di età variava a seconda
del numero degli appartenenti al ceto superiore e non era identico in tutte le città:
p.es. a Pola esso era di 18 anni.15
All’epoca dell’emanazione dello Statuto la nobiltà di Umago era una classe sociale
chiusa, ma non per questo anche un soggetto politico esclusivo. A differenza di molte
altre città,16 i popolani di Umago venivano introdotti in una certa qual misura nel
potere politico, come ad esempio concedendo loro uno dei tre posti nel collegio
dei giudici e anche uno dei due giustizieri (stimatori e verificatori) era una persona
proveniente dal popolo (I, 4). Ne troviamo menzione pure nel Proemio dello Statuto.
Questa „ammissione” della gente comune nelle istituzioni fu il risultato della politica
d’inclusione – come amiamo dire oggi – a favore dei discendenti degli immigrati.17
Infatti, contemporaneamente al drastico spopolamento della popolazione autoctona,
dalle cui file proveniva la nobiltà, in città arrivavano nuovi abitanti a rafforzare il ceto
popolare. Già dalla seconda metà del XIV secolo il governo veneziano promuoveva
10 Le regole del XIV – XV secolo vengono analizzate da Benussi, che ne dà anche un’utile lettura comparativa. Bernardo
BENUSSI, „Commissioni dei dogi ai podestà veneti nell’Istria”, AMSI, 4/3, 1887, pp. 3-109.
11 „Commissione al podestà di Umago”, AMSI, 9/1-2, 1894, pp. 1-63. Per un confronto con Dignano v. LONZA, „Statuto
di Dignano”, p. 93.
12 P.es. nella non lontana Pirano, centro più grande, c’erano i vicedomini che autenticavano gli atti pubblici (Statuto di
Pirano I, 15, appendice).
13 Ivetic ritiene che l’elite dei centri minori non andrebbe denominata nobiltà bensì „dignitari”, oppure „cittadini titolari”,
pur non negandone il carattere di ceto e il potere oligarchico (Egidio IVETIC, Oltremare. L’Istria nell’ultimo dominio
veneto, Venezia, 2000, pp. 327-328). Visto che per le mie osservazioni è cruciale che si tratti di una classe chiusa, userò
anche in seguito i termini nobili e popolani.
14 Simile allo Statuto di Pola I, 3; Statuto di Pirano I, 17 (che però prescrive che il Consiglio non deve superare il numero
di cento membri); Statuto di Montona 148 del 1372; a causa della mancata conoscenza di fonti e testi comparativi,
Milotić conclude erroneamente che tale norma andasse contro gli stranieri (commento a pag. 297). La „chiusura” dei
consigli nelle città istriane (come pure in quelle dalmate) seguì il modello della Serrata del Gran Consiglio veneziano,
un processo che durò dal 1297 al 1315. Le informazioni iniziali sulla questione vengono offerte da Giorgio ZORDAN,
L’ordinamento giuridico veneziano, Padova, 21984, pp. 91-94.
15 Statuto di Pola I, 3.
16 Cfr. LONZA, „Statuto di Dignano”, p. 95 e bibliografia ivi cit.
17 Il Consiglio di Montona fu chiuso nel 1372, per poi permettere la cooptazione nel 1433 dalle file dei popolani (Statuto
di Montona 148 e 198).
95
SAGGI INTRODUTTIVI
con varie misure l’immigrazione per contrastare l’andamento demografico negativo.18

All’epoca dell’emanazione dello Statuto è molto probabile che la popolazione fosse
parzialmente cresciuta nella zona di Umago,19 visto che gli immigrati non venivano
più attirati con sovvenzioni, ma venivano chieste loro garanzie e il pagamento dei
tributi comunali (I, 25). Leggendo le testimonianze del vescovo di Cittanova Tomasini,
nel XVII sec. i rappresentanti del popolo erano già ammessi nel Consiglio dei nobili.20
All’inizio dell’anno ebbe luogo la seduta principale annuale del Consiglio, alla
quale i consiglieri giurarono lealtà alla propria comunità e al governo veneziano,
impegnandosi alla collaborazione con l’Amministrazione (podestà e giudici),
all’imparzialità, all’emanazione di delibere giuste e ponderate, all’elezione dei più
idonei alle varie funzioni (I, 2). Per la nomina dei giudici e di altri importanti funzionari
giurarono altresì di farsi guidare dall’onestà della persona e dal suo senso di giustizia
e di astenersi dalle varie forme di corruzione, aspetto questo che veniva punito con
severe sanzioni per entrambe le parti coinvolte (I, 4).
L’iter elettorale iniziava con l’estrazione di palline dorate da un cappello, elemento
del sorteggio degli elettori regolarmente previsto dalle regole di voto nella sfera
veneziana.21 Gli elettori di certe città proponevano i candidati che poi venivano
votati in sede di Consiglio,22 ma lo Statuto di Umago segue il modello elettorale che
prevede che ogni elettore nominasse direttamente il funzionario per l’ufficio ’(I, 4).
La variante dell’assenza del voto nel plenum del Consiglio era nota, p.es. a Pirano e
a Capodistria, ma con il procedimento un po’ più complesso del doppio sorteggio
e, a Pirano, la responsabilità dell’elettore era maggiore perché egli stesso diventava
garante della persona da lui eletta.23 Il senso del modello che non prevede il voto
di conferma in sede di Consiglio viene chiarito dalla fonte piranese: la città tentò
d’introdurre la votazione dei candidati proposti, ma in risposta alle forti proteste dei
popolani che si ritenevano svantaggiatati visto che il Consiglio di nobili non avrebbe
appoggiato i loro rappresentanti, nel 1461 il governo centrale veneziano vietò il voto e
istituì nuovamente l’elezione diretta.24 Il difetto della nomina diretta dei candidati, che
avrebbe potuto portare alla creazione di una consorteria politica, veniva reso minore
dal sorteggio, dal carattere collettivo degli uffici comunali più importanti e dalla breve
durata di soli quattro mesi del mandato. Lo Statuto vietava anche ai parenti stretti di
18 Per più dettagli sulle immigrazioni in Istria v. Miroslav BERTOŠA, Istra, doba Venecije (XVI-XVIII st.), Pula, 21995,
passim. Ivetic valuta che tra il 1290 e il 1320, prima del periodo di ristagno, Umago avesse fino a settecento abitanti
(IVETIC, Istra kroz vrijeme, p. 281). Per la norma veneziana del 1376 v. BENUSSI, „Commissioni dei dogi ai podestà
veneti nell’Istria”, p. 17. Vedi anche Nella LONZA, „Pravna baština Dvigradskog statuta”, in: Statuta communis
Duorum Castrorum / Statut Dvigradske općine, a cura di Jakov JELINČIĆ e Nella LONZA, pp. 62-63; idem, „Statuto
di Dignano”, pp. 105, 107; idem, „Non vi è maggiore felicità per una città di essere amministrata con le redini della
giustizia”, p. 165.
19 Sulla „seconda colonizzazione” vedi lo studio introduttivo di Rino CIGUI nella presente edizione.
20 Giacomo Filippo TOMASINI, „De commentari storici-geografici della Provincia dell’Istria”, AT 4, 1837, p. 293.
21 P.es. Statuto di Pola I, 4, ma con un iter elettorale molto più complesso.
22 P.es. Statuto di Pola I, 4-5.
23 Statuto di Pirano IV, 17 e 21; Statuto di Capodistria III, 1. È un modello probabilmente seguito anche dallo Statuto di
Cittanova, contrariamente a quanto da me assodato in: LONZA, „Non vi è maggiore felicità per una città di essere
amministrata con le redini della giustizia”, p. 167.
24 Appendici dello Statuto di Pirano, vol. II, pp. 749-750.
96
eleggere l’un l’altro (I, 15).25 Per evitare l’accentramento dei poteri in una determinata
famiglia, non era nemmeno permesso a persone strettamente imparentate di ricoprire
la stessa carica e le elezioni contrarie a tale regola andavano ripetute (I, 5).
Lo Statuto non prevede alcuna regola sul quorum, ma probabilmente tali norme
erano usi abitudinari. Il Consiglio deliberava chiaramente con maggioranza di voti
e solo in materia di spese straordinarie veniva richiesta la votazione dei due terzi dei
presenti (IV, 79).
I consiglieri non avevano il diritto di esporre personalmente una proposta di
delibera, ma in sede di dibattimento e di deliberazione al Consiglio venivano inoltrate
solo le proposte dell’Amministrazione (I, 3 i 13), 26 incanalando in tale modo la
discussione e dando all’Amministrazione un’influenza decisiva nell’emanazione di
norme. Nel rispetto dei più alti standard della prassi politica del tempo, ai Consiglieri
era richiesto di presenziare regolarmente alle riunioni e di non intervenire nel
dibattimento dal posto, ma di uscire sul podio (I, 3). Nei suddetti principi riecheggiano
i lontani riverberi delle discussioni medievali sul Buon Governo, le quali lasciarono
qualche segno nelle raccolte di leggi delle città italiane e dalmate.27 Alcune di tali
espressioni sono regolarmente presenti nelle fonti veneziane (p.es. la formula „non
aiutando un amico e nemmeno arrecando danno con l’inganno ad un nemico”, I,
2, 21).28 La regola però relativa al divieto di intervenire dal posto, raramente era
introdotta nelle raccolte normative,29 e finora lo Statuto di Umago è l’unico esempio
istriano a noi noto.
In un certo punto lo Statuto parla di comizio dei cittadini di tutti i ceti (IV, 72).30
Nel XVI secolo il comizio pubblico (arengo) era solo una lontana reminiscenza delle
antiche forme comunali e veniva indetto per rendere noti gli atti più importanti del
governo pubblico che ad Umago erano le sentenze.31
I funzionari più importanti (giudici, camerlenghi, giustizieri) venivano eletti per
brevi mandati di quattro mesi, il responsabile del fondaco al mandato di sei mesi e
gli altri per mandati annuali (I, 4, 9). La durata del mandato variava da città a città
25 Simile in Statuto di Pola I, 4; Statuto di Parenzo III, 71.

26 Simile a Statuto di Pola I, 3; Statuto di Pirano I, 1; Statuto di Cittanova VI, 34.
27 Per le regole sugli interventi in sede di Consiglio vedi Nella LONZA, „The Culture of Voting in Medieval Split:
Appearance and Reality”, in: Cultures of Voting in Pre-modern Europe, a cura di Serena FERENTE, Lovro KUNČEVIĆ
e Miles PATTENDEN, London – New York, 2018, pp. 163-164 e fonti e bibliografia ivi citate.
28 P.es. Statuto di Pola I, 6; Statuto di Isola III, 11; commissione del podestà di Umago in: Le commissioni ducali ai rettori
d’Istria e Dalmazia (1289-1361), p. 164.
29 P.es. Statuto di Spalato II, 27.
30 Le norme dello Statuto di Pirano prescrivono anch’esse che le sentenze, sia civili che penali, vadano pubblicate in Gran
Consiglio o nel pubblico comizio (IV, 5).
31 Grazie a fonti affidabili, questa trasformazione del comizio può venire seguita con l’esempio di Pirano. V. Darja
Mihelič, „Vsakdanji stik oblasti z ‘malim človekom’ (Piran koncem 13. stol.)”, in: Statuimus et ordinamus, quod...
Sustavi moći i mali ljudi na jadranskom prostoru, a cura di Robert MATIJAŠIĆ, Poreč, 2005, pp. 48-49. Per le
istituzioni del governo comunale vedi la sintesi in: Tomislav RAUKAR, Hrvatsko srednjovjekovlje: prostor, ljudi, ideje,
Zagreb, 1997, pp. 188-190; per l’Istria Ivan BEUC, „Osnovi statutarnog prava u Istri”, Zbornik Pravnog fakulteta u
Zagrebu, 12/3-4, 1962, pp. 182-189.
97
SAGGI INTRODUTTIVI
istriana, ma quello del giudice, di quattro mesi, era regolare dappertutto.32 I funzionari
più importanti di Umago non potevano essere rieletti alla stessa funzione dentro
lo stesso anno (I, 14). Mentre oggi tali disposizioni di legge vengono interpretate
esclusivamente come misura per evitare la concentrazione di potere nel lungo periodo
di servizio, la norma statutaria della città pone in luce un motivo completamente
diverso: si voleva garantire a tutti la possibilità di venire eletti per poter usufruire
dello stipendio che tale ufficio garantiva. Ad avere lo stesso obiettivo era anche la
definizione di mandati brevi, di quattro mesi, „perché tutti possano godersi un tale
ufficio”, come viene vividamente raccomandato dallo Statuto di Capodistria.33
I due assi del potere s’intersecano nell’organo in cui il sindaco e i giudici ricoprono
assieme cariche giuridiche, amministrative e di rappresentanza.34 Erano almeno due i
giudici che avevano l’obbligo di seguire il podestà in tutte le sue comparse pubbliche
(I, 7), non solo per ribadire l’importanza dei suoi interventi, ma anche per mostrare
simbolicamente il consenso e la collaborazione tra il podestà e il Comune.35 Le città
istriane non avevano un tribunale civile e uno penale ben distinti, ma era lo stesso
organismo a decidere in entrambe le sfere giuridiche.36 Considerato che il foro era
presieduto dal podestà, ci si aspettava che ad affiancarlo ci fosse un numero pari di
giudici, per poter deliberare con una maggioranza palese. Il numero dispari, tre, dei
giudici dello Statuto di Umago, due eletti tra i nobili e il terzo tra il popolo (I, 4) è
probabilmente il risultato di un’aggiunta successiva del terzo. Per motivi di imparzialità
i giudici venivano esclusi dalle deliberazioni in quei contenziosi che coinvolgevano
loro parenti (II, 21), ed era il podestà a decidere i nomi dei loro sostituti nelle singole
liti (III, 8).37
Tra i „servizi” garantiti dallo stato c’era pure il sostegno legale degli avvocati, i
quali erano a disposizione di coloro che non avevano il sapere necessario e la fiducia in
sé stessi per difendere personalmente i propri interessi in sede di giudizio. Gli avvocati
non erano professionisti del diritto debitamente istruiti, ma nobili esperti e abili
in questioni legali, eletti nel Consiglio.38 Avevano l’obbligo di essere disponibili alle
potenziali parti del contenzioso in tutte le giornate di deliberazione,39 e operavano ai
32 P.es. Statuto di Pola I, 4; Statuto di Montona 69; Statuto di Isola III, 12; Statuto di Pirano IV, 19; Statuto di Cittanova
I, 1
33 ...ut quilibet gustare possint de talibus officiis... (Statuto di Capodistria III, 1).
34 Cfr. LONZA, „Non vi è maggiore felicità per una città di essere amministrata con le redini della giustizia”, p. 168.
35 Su tali funzioni rappresentative dei giudici è molto esplicito lo Statuto di Pirano, che pone in luce il fatto che era
proprio tale motivo che rendeva superiore la loro posizione rispetto a quella dei restanti funzionari comunali. (I, 3). Le
funzioni dei giudici che accompagnavano il podestà vengono descritte nei dettagli nello Statuto di Murano del 1502
(I, 4).
36 Così era anche nei centri maggiori, come a Pola (Statuto di Pola I, 7-9), dove erano operativi alcuni fori specifici per i
contenziosi sui dazi, sugli affitti, sulle società agrarie, ecc.
37 Similmente, il podestà e i giudici nominavano il sostituto, come da Statuto di Pola I, 7.
38 Cfr. Statuto di Cittanova I, 7; LONZA, „Statuto di Dignano”, p. 99. Troviamo disposizioni simili anche in alcuni statuti
dalmati, come ad esempio in quelli di Curzola e di Spalato. Per ulteriori dettagli v. Željko RADIĆ, „Dalmatinsko
staturarno pravo i pitanje uskrate pravosuđa i prava”, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, 45/2, 2008, pp. 347,
349.
39 Statuto di Pirano I, 10 è esplicito nel disporre che l’avvocato avesse l’obbligo di aiutare la prima persona che si era
rivolta a lui.
98
sensi di una procura, aspetto questo che ci illustra il carattere ibrido del loro compito,
sia pubblico che privato.40
L’operato dei cassieri comunali, camerlenghi, sottostava al controllo dell’Ammi-
nistrazione che aveva l’obbligo di approvare ogni singola spesa (I, 8).41 La minima
disattenzione nella manipolazione di grano e farina, come anche la non puntuale
consegna dell’ufficio da parte del responsabile del fondaco e del cassiere, venivano
punite con multe (I, 10-11 e 20).
Quelli che vengono denominati giustizieri verificavano le misure e i pesi, la
capienza delle botti e dei contenitori per la vendita del vino (I, 12), contrastavano
la contraffazione della merce (IV, 19), stabilivano il prezzo del vino da mettere in
commercio (II, 28), controllavano il lavoro dei macellai (IV, 50) e probabilmente
anche le altre vendite al mercato.42 Erano incentivati a scoprire imbrogli nel peso
e nelle misure anche perché a loro spettava la metà del valore della multa sancita
(I, 12). Erano sempre i giustizieri che stimavano il bestiame in città e nei territori
circostanti di Umago (I, 12), mentre i centri più grandi, come Pola e Dignano, avevano
un ufficio specifico di stimatori comunali.43 Qualora i comproprietari non riuscissero
a raggiungere un accordo sulla suddivisione, l’Amministrazione inviava i giustizieri
che eseguivano la divisione per sorteggio (III, 16). Dovevano anche recarsi sul posto
per stabilire il tracciato del sentiero che passava attraverso una proprietà altrui (III,
22a). In altri termini: era loro compito svolgere svariati lavori di verifica e ausiliari
sull’ampio territorio umaghese.
I custodi del patrimonio comunale dovevano assicurarsi che singoli soggetti non
si appropriassero o prendessero in possesso beni comunali e venivano premiati con
una quota di quanto restituito grazie al loro impegno (I, 22). Tale carica, denominata
a volte sindico o catavero, esisteva in varie altre città istriane.44
Nello Statuto si fa menzione anche di un daziere comunale (II, 29, IV, 51), pur
non disciplinandone la funzione.45 Con molta probabilità era suo il compito di cedere
in affitto i dazi comunali e di incassare i canoni.46 Anche il podestà doveva seguire
la riscossione degli affitti scaduti dei dazi comunali, avendo poi diritto alle multe di
quanto era riuscito ad incassare (I, 19).
Per quanto si legge, il cancelliere comunale che redigeva gli atti delle istituzioni
comunali47 non era un professionista istruito, ma un nobile abile nella scrittura eletto
40 V. LONZA, „Statuto di Dignano”, p. 99.

41 Per un elenco più completo dei compiti dei camerlenghi cfr. Statuto di Parenzo I, 5.
42 Le modalità d’azione dei giustizieri nel controllo delle merci acquistate da singoli e le loro domande sul prezzo pagato
vengono dettagliatamente descritte nello Statuto di Pirano I, 7.
43 Statuto di Pola I, 4, 18; Statuto di Dignano III, 3, 5.
44 P.es. Statuto di Montona 127; BEUC, „Osnovi statutarnog prava u Istri”, p. 188; LONZA, „Statuto di Dignano”, p. 99;
idem, „Non vi è maggiore felicità per una città di essere amministrata con le redini della giustizia”, p. 169.
45 Disponiamo del manoscritto di un vecchio registro umaghese nel quale sono state scritte le disposizioni sui dazi
sul vino e sulle macellerie. „Lo Statuto del Comune di Umago”, a cura di Bernardo BENUSSI, AMSI, 8/3-4, 1892, pp.
311-313.
46 Il sistema di locazione dei dazi su vino, sale, di quelli a carico delle macellerie e pescherie, di dazi locali e di altra natura
viene dettagliatamente disciplinato nello Statuto di Pirano III, 52-61.
47 Per i poteri del cancelliere comunale Cfr. LONZA, „Pravna baština Dvigradskog statuta”, p. 38.
99
SAGGI INTRODUTTIVI
nel Consiglio (I, 4; IV, 80a). Anche Capodistria quale maggiore centro commerciale e
centro amministrativo regionale, chiedeva solamente ai meno esperti di presentare
il privilegio notarile, altrimenti si accontentava di cancellieri abilitati, scelti tra la
cittadinanza locale.48
Come risulta dall’annotazione del 1541 in calce allo Statuto, il cancelliere del
podestà era comunque uno straniero istruito nell’arte notarile. Il governo veneziano
insisteva ripetutamente sul fatto che i podestà, e pertanto anche quelli di Umago, non
scegliessero persone del luogo come propri cancellieri o notai,49 perché si voleva evitare
ad ogni costo che la loro lealtà verso il luogo natio superasse quella verso il „datore di
lavoro”. Parimenti ad alcune altre città, anche ad Umago si chiedeva espressamente
al cancelliere di dare consiglio al podestà e ai giudici, soprattutto nell’applicazione
delle disposizioni di legge (I, 21),50 considerato che né il rettore e nemmeno i giudici
avevano un’istruzione giuridica, ma si appoggiavano esclusivamente all’esperienza
acquisita con la prassi. La carica del cancelliere durava un anno, senza però alcun
ostacolo ad una seconda nomina, per motivi di continuità nell’amministrazione e nel
diritto. Vista l’importanza della sua funzione, egli riceveva uno stipendio alquanto
alto, solamente un terzo in meno rispetto a quello dei giudici (I, 7 i 21), e si prestava
particolare attenzione - forse per qualche brutta esperienza precedente – che egli
non passasse i propri compiti ad un familiare o a terzi (I, 26). Nelle città minori, vista
la ridotta mole di lavoro, era la stessa persona che si occupava sia delle mansioni di
cancelleria che di quelle notarili, ma non anche a Umago, che aveva in servizio distinto
un notaio.51
Il tribunale e l’Amministrazione avevano nel proprio ambito pure un messaggero
comunale che trasmetteva gli inviti in tribunale, attuava altri ordini, bandiva la vendita
di immobili (I, 17). Con molta probabilità erano gli stessi giudici a nominarlo, come
viene espressamente prescritto dallo Statuto di Pola.52
LA VITA NELLA COMUNITÀ FAMILIARE
È ormai risaputo che nel Medioevo e nella prima era moderna gli statuti e le altre
raccolte di leggi disciplinavano in maniera dettagliata solamente i rapporti patrimo-
niali nelle famiglie, lasciando gli aspetti personali alle norme religiose, agli usi del
luogo e alla morale comune.53 Eccezionalmente, lo Statuto di Umago stabilisce i limiti
48 Statuto di Capodistria IV, 37.

49 „Commissione al podestà di Umago”, pp. 5, 35.
50 Cfr. Statuto di Parenzo I, 4.
51 V. Darko DAROVEC, Auscultauerint cum notario. Istrian Notaries and Vicedomini at the Time of the Republic of
Venice, Venezia, 2015, pp. 74-77; v. anche: LONZA, „Pravna baština Dvigradskog statuta”, p. 38; eadem, „Non vi è
maggiore felicità per una città di essere amministrata con le redini della giustizia”, p 171-172.
52 Statuto di Pola I, 4.
53 LONZA, „Pravna baština Dvigradskog statuta”, pp. 43-44.
100
della violenza familiare „giustificata” verso i figli, le mogli e le concubine:54 il padre di

famiglia rimane entro i limiti accettabili se non fa sgorgare il sangue e, nelle violenze
a mani nude o con un bastone, anche a prescindere dalla presenza di sangue (IV, 14).55
In ambito storico-antropologico è interessante il fatto che per lo Statuto il taglio delle
trecce rientra tra le forme di violenza più gravi e pertanto vietate, il che parla chiaro
dell’alto valore simbolico che i capelli avevano per le donne.56
Nel disciplinare i rapporti patrimoniali, lo Statuto riconosce come forma giuridica
dominante il cosiddetto „matrimonio all’istriana” („come fratello e sorella”), con
la piena comunione dei beni acquisiti, dei diritti, dei crediti e dei debiti (III, 45).57
Accanto a tale modello, che corrisponde maggiormente al tipo di famiglia nella quale
sia il marito che la moglie contribuiscono al suo mantenimento con il proprio lavoro,58
ne esisteva un secondo, che prevedeva la separazione dei beni dei coniugi, costruito
soprattutto per gli interessi della classe nobile („matrimonio alla veneziana”).59
Lo Statuto di Umago usa il termine dote (dos) pure per la somma di denaro che
il marito riceveva all’atto del matrimonio (III, 30 i 33), circostanza anche questa che
riflette un punto di partenza paritetico per i futuri sposi. Un’usanza simile di dare
una dote familiare allo sposo esisteva pure in altre città istriane.60 Pirano però vieta
nel 1532 tale „brutta consuetudine e pessima usanza” (mala consuetudine et pessima
usanza), motivando il divieto con la supposizione che essa impoveriva i genitori sulla
soglia della vecchiaia e causava scontri in ambito familiare.61
Lo Statuto prescrive i limiti della maggiore età, ovvero l’acquisizione di una
determinata capacità di agire a 14 anni per le donne e a 15 per gli uomini (III, 43).
Nel Medioevo ritroviamo soluzioni simili in tutte le città istriane e anche altrove.
Esse hanno radici nel diritto romano che legava la maggiore età al periodo della
54 È interessante notare come lo Statuto di Umago tenga conto della circostanza di avere „una concubina”, mentre ad
es. quello polese vieta tassativamente tale prassi (IV, 8). Il concubinato nell’Istria della prima era moderna viene
dettagliatamente descritto da Marija MOGOROVIĆ CRLJENKO, Nasilje i ilegitimnost u (izvan)bračnm vezana na
području Porečke biskupije u prvoj polovici 17. stoljeća, Zagreb, 2012, pp. 247-272.
55 Sui limiti permessi della violenza in ambito familiare in Istria vedi Marija MOGOROVIĆ CRLJENKO, Nepoznati svijet
istarskih žena. Položaj i uloga žene u istarskim komunalnim društvima: primjer Novigrada u 15. i 16. stoljeću, Zagreb,
2006, pp. 133-135.
56 Cfr. l’eloquente caso raguseo in: Nella LONZA, „Tri priče o strasti i časti iz 18. stoljeća”, Dubrovački horizonti, 36,
1996, pp. 10-11.
57 Sul „matrimonio all’istriana” vedi: Lujo MARGETIĆ, Hrvatsko srednjovjekovno obiteljsko i nasljedno pravo, Zagreb,
1996, pp. 64-100; MOGOROVIĆ CRLJENKO, Nepoznati svijet istarskih žena, pp. 15-38; LONZA, „Statuto di Dignano”,
pp. 117, 119; idem, „Non vi è maggiore felicità per una città di essere amministrata con le redini della giustizia”, p.
178-179. È interessante il fatto che in Sicilia due analoghi modelli di matrimonio vengono denominati in maniera
simile a quella istriana: come „matrimonio latino” e „matrimonio greco”; v. Bérangère SOUSTRE DE CONDAT, „Le
donne nella giurisprudenza medievale siciliana”, su: http://www.stupormundi.it/it/le-donne-nella-giurisprudenza-
medievale-parte-1, consultato il 4 maggio 2019.
58 Col passare del tempo in Istria si allargò anche tra la classe patrizia (MOGOROVIĆ CRLJENKO, Nepoznati svijet
istarskih žena, p. 16). Nella prima metà del XVII secolo a Valle il 77 per cento dei matrimoni seguivano tale modello
(Miroslav BERTOŠA, „Valle d’Istria durante la dominazione veneziana”, ACRSR, 3, 1972, p. 134).
59 Per dettagli sulle differenze v. Zdenka JANEKOVIĆ RÖMER, Rod i Grad: Dubrovačka obitelj od XIII do XV stoljeća,
Dubrovnik, 1994, pp. 91-92; MARGETIĆ, Hrvatsko srednjovjekovno obiteljsko i nasljedno pravo, pp. 64-100;.
60 Statuto di Trieste (1318), III, 39; MARGETIĆ, Hrvatsko srednjovjekovno obiteljsko i nasljedno pravo, pp. 65, 70, 101-102.
61 Statuto di Pirano VII, 11.
101
SAGGI INTRODUTTIVI
prima maturazione sessuale (14 e 12 anni).62 Comunque, la capacità di agire di un

maggiorenne rimaneva limitata fino all’atto dell’emancipazione o della celebrazione
del matrimonio.63 Infatti, la vita in famiglia, spesso composta da membri di più
generazioni, esigeva una gestione e una disposizione unica del patrimonio comune:
tali diritti venivano messi nelle mani del capofamiglia (pater familias). Da lì derivano
pure il divieto rivolto alle donne di accettare qualsivoglia obbligo senza il consenso del
marito, e la nullità di qualsiasi negozio giuridico stipulato contrariamente a tale regola
(II, 40).64 Per lo stesso motivo ad un figlio ancora subordinato al padre, come pure ad
un servo, non si dovevano concedere crediti e colui che violava tale regola perdeva il
diritto alla restituzione di quanto dato ed era obbligato a restituire il pegno (II, 41-42).
Se un figlio minorenne perdeva la madre, il padre manteneva il pieno potere paterno
su di lui, ma quando era il padre a morire, lo Statuto limitava i diritti della madre, per
una più scarsa fiducia nel genere femminile.65 Il padre poteva addirittura nominare nel
testamento un altro tutore (tutela testamentaria), e al podestà era concesso di sostituire
la madre-tutrice qualora sperperasse il patrimonio.66 Nell’eventualità che un figlio
non avesse né un tutore legale e nemmeno uno testamentario, l’Amministrazione di
Umago aveva l’obbligo di nominarlo (III, 39, tutela dativa), parimenti ai casi di persone
mentalmente ritardate e di dissipatori (III, 44).67 La gestione da parte del tutore era
soggetta a duratura verifica dell’Amministrazione e il patrimonio dell’assistito veniva
inventariato (III, 40-42).68
SUL LETTO DI MORTE
Nel Medioevo si riteneva raccomandabile disporre del proprio patrimonio con un

testamento,69 e pertanto tali espressioni delle ultime volontà compaiono anche nella
prassi delle città istriane. Lo Statuto di Umago conosce il testamento pubblico che
viene redatto da un notaio dinnanzi ad un giudice e a cinque testimoni,70 come pure
62 Un’analisi delle disposizioni degli statuti istriani sulla maggiore età viene offerta da MOGOROVIĆ CRLJENKO,
Nepoznati svijet istarskih žena, pp. 49 i 177.
63 Lo Statuto di Pola richiede il trasferimento di quelli che fino ad allora erano membri del nucleo familiare (III, 39),
evitando di riconoscere la piena capacità di agire a colui che viveva sotto un tetto altrui.
64 Alla donna sposata lo Statuto di Pirano permette di contrarre obblighi solamente con l’autorizzazione del podestà e
con l’approvazione di alcuni suoi parenti stretti (Statuto di Pirano V, 19).
65 Simile in Statuto di Cittanova II, 18; Statuto di Duecastelli 85. In maniera diversa invece, lo Statuto di Pirano (VII, 23)
pone il padre e la madre in una posizione paritetica, mentre lo Statuto di Capodistria disciplina solamente la variante
in cui la madre fa da tutrice (II, 55).
66 Spesso le donne erano ritenute persone instabili, che si abbandonavano frequentemente alla dissolutezza.
V. MOGOROVIĆ CRLJENKO, Nepoznati svijet istarskih žena, p. 118.
67 Per un’analisi comparativa delle disposizioni statutarie sulla tutela v. MOGOROVIĆ CRLJENKO, Nepoznati svijet
istarskih žena, pp. 82-84, 97-98.
68 Cfr. Statuto di Pirano VII, 25; Statuto di Cittanova II, 19; LONZA, „Statuto di Dignano”, p. 121.
69 Zdenka JANEKOVIĆ RÖMER, „Na razmeđi ovog i onog svijeta: Prožimanje pojavnog i transcendentnog u dubrovačkim
oporukama kasnoga srednjeg vijeka”, Otium, 2/3-4, 1994, pp. 3-4.
70 Il numero dei testimoni di un testamento notarile non era uniforme nelle diverse città istriane. V. DAROVEC,
Auscultauerint cum notario, p. 127.
102
il testamento olografo, che va vidimato dal podestà e dal notaio. Comunque, consa-
pevoli del fatto che queste forme preferenziali non sarebbero sempre state fattibili,
soprattutto per qualcuno che viveva in paesi non vicini ad un notaio, oppure per chi
si trovava in viaggio, lo Statuto accettava anche testamenti orali espressi davanti a tre
testimoni, ferma restando l’esigenza che ai sensi delle testimonianze dei tre, entro
breve tempo dalla morte del testatore il testamento venisse redatto in forma scritta.71
Comunque, nei casi in cui qualcuno moriva senza aver lasciato testamento,
oppure non vi aveva introdotto l’intero patrimonio, trovava applicazione la cosiddetta
successione legittima, che prevedeva la suddivisione del patrimonio nel rispetto delle
disposizioni statutarie.72 In tal senso lo Statuto di Umago segue prevalentemente i
principi stabiliti dal diritto romano (successio graduum, principio di rappresentanza;
III, 30).73 Alcune delle soluzioni del diritto successorio di Umago comunque, sono
molto simili a quelle che troviamo in altre città dell’Istria e della costa adriatica
orientale, le quali prendono in considerazione la provenienza del patrimonio (III,
33): in assenza di discendenti, si tenterà di „restituire” quanto ereditato dal defunto
dal padre, ai parenti del padre e quanto ereditato dalla madre, ai parenti della madre
(principio paterna paternis, materna maternis).74 Dal testo dello Statuto di Umago
si evince che in caso di successione senza testamento i figli e le figlie venivano
equiparati, come avveniva pure in molte altre città dell’Istria (III, 30).75 La pariteticità
delle discendenti di genere femminile nella successione, unitamente al matrimonio
dominante „alla maniera istriana”, è particolarmente importante per comprendere
la posizione alquanto autonoma della donna nell’Istria medievale. In ultima linea,
se il defunto non aveva nessun parente, nel rispetto del diritto di caducità, il suo
patrimonio andava al Comune di Umago, che però cedeva il dieci per cento per la
salvezza dell’anima del defunto (III, 34).76
Tutti gli eredi, testamentari o non, rispondevano dei debiti lasciati in eredità fino
alla somma della quota ereditata (III, 47), ma è interessante notare che lo Statuto
71 Per le forme di testamento v. LONZA, „Statuto di Dignano”, p. 129; idem, „Non vi è maggiore felicità per una città di
essere amministrata con le redini della giustizia”, p. 180.
72 Il diritto di successione in Istria viene analizzato nei dettagli da MARGETIĆ, Hrvatsko srednjovjekovno obiteljsko i
nasljedno pravo, pp. 116-130; v. altresì gli esempi della prassi in: MOGOROVIĆ CRLJENKO, Nepoznati svijet istarskih
žena, pp. 91-94.
73 Cfr. LONZA, „Non vi è maggiore felicità per una città di essere amministrata con le redini della giustizia”, pp. 181-182.
74 Questo principio era valido in molte parti dell’Europa medievale e della prima età moderna. Per dati comparativi v.
Marko KAMBIČ, „Nasljedno pravo Piranskog statuta u vidu recepcije”, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu,
43/3-4, 2006., p. 506. Secondo Margetić, nell’area compresa tra Trieste e Cittanova era valida la stessa versione,
ovvero il cosiddetto secondo tipo (MARGETIĆ, Hrvatsko srednjovjekovno obiteljsko i nasljedno pravo, pp. 120-124);
ma comunque le disposizioni dello Statuto di Umago sono state erroneamente interpretate, con molta probabilità a
causa di un errore nell’edizione dello Statuto consultata dall’autore.
75 Vedi la motivazione di un’interessante disposizione dello Statuto di Pola, la quale è particolarmente critica verso
le consuetudini precedenti che riconoscevano alcune differenze tra i generi (III, 40). Per le altre città istriane v.
MARGETIĆ, Hrvatsko srednjovjekovno obiteljsko i nasljedno pravo, p. 114; LONZA, „Statuto di Dignano”, p. 133. In
Dalmazia e in Italia per la successione non era molto usuale la pariteticità tra i figli maschi e femmine (BEUC, „Osnovi
statutarnog prava u Istri”, p. 195).
76 Cfr. LONZA, „Pravna baština Dvigradskog statuta”, p. 47; idem, „Statuto di Dignano”, p. 135.
103
SAGGI INTRODUTTIVI
prescriveva l’estinzione in base a sentenza di tutti i debiti che il debitore aveva col
Comune, una volta deceduto lo stesso (IV, 43).77
Lo Statuto di Umago conosce la successione necessaria e la motiva come „sostegno
naturale ai discendenti”. Affinché non vengano esclusi dal lascito ereditario, viene
riservata ai figli una determinata quota di eredità e più precisamente di un terzo, e se
i figli sono quattro o di più, la metà, affinché i mezzi di sostentamento non risultino
troppo scarsi (III, 30). Lo Statuto di Umago segue quasi alla lettera la soluzione proposta
da Giustiniano nella sua Novella 18 e in tale sede si ricollega chiaramente al diritto
romano.78 Qualora tra i figli del defunto ci fossero stati sia soggetti emancipati che non
emancipati, i primi potevano venire esclusi dalla parte legittima, dando loro un’eredità
piccola e simbolica legata alla formula „per soddisfazione e benedizione” (in contentu
et benedictione, III, 30), considerato che si supponeva che all’atto dell’emancipazione,
ovvero col matrimonio, avessero già ricevuto la propria parte dai genitori.79 Se il
testatore avesse mancato di agire in tale modo, il figlio emancipato poteva conferire
ai coeredi tutto quanto ricevuto precedentemente, per poi partecipare all’equa
suddivisione dell’eredità (III, 30; imputazione ex se, collatio bonorum).80 L’istituto
„per soddisfazione e benedizione” viene interpretato da Margetić come influsso del
diritto veneziano.81
In un capitolo specifico vengono elencati i motivi di diseredamento degli eredi
legittimi (III, 32), completamente identici a quelli dello Statuto di Pirano del 1384,82 e
molto vicini alle disposizioni della legislazione di Giustiniano (Novella 115), adattate
leggermente alle circostanze dell’Istria medievale.83
Il testatore poteva nominare gli esecutori testamentari: mancando di farlo, era
l’Amministrazione di Umago ad eleggerli. A questi veniva chiesto di suddividere
le quote ereditarie e di dare esecuzione ai lasciti entro il termine di un anno e un
giorno, per presentare poi il conto al podestà e ai giudici (III, 28, 35, 38).84 Una tale
designazione del termine è insolita e potrebbe fungere da spunto per ricerche future
sulle influenze subite dal diritto della città di Umago. Per il momento ricordiamo
solamente che il termine di un anno più un giorno compare, tanto per fare un esempio,
77 Una prassi di tale tipo nasce con un decreto del 1445. Cfr. Leggi statutarie per il buon governo della Provincia d’Istria,
a cura di Lorenzo PARUTA, Venezia, 1797, p. 116.
78 KAMBIČ, „Nasljedno pravo Piranskog statuta”, p. 515; Tale era anche una soluzione precedente offerta dal diritto
polese, successivamente modificata con un terzo per entrambi i casi (Statuto di Pola III, 39). Nello Statuto di Pirano
si parla solamente di un terzo (Statuto di Pirano VI, 32), parimenti agli altri statuti istriani (MARGETIĆ, Hrvatsko
srednjovjekovno obiteljsko i nasljedno pravo, pp. 110-111).
79 Sulla formula „in contentu et benedictione”, v. MARGETIĆ, Hrvatsko srednjovjekovno obiteljsko i nasljedno pravo, pp.
103-113.
80 Statuto di Pola III, 39; Statuto di Pirano VII, 14 e 21; Statuto di Capodistria II, 52. Per i restanti statuti istriani Cfr.
MARGETIĆ, Hrvatsko srednjovjekovno obiteljsko i nasljedno pravo, pp. 103-116; LONZA, „Non vi è maggiore felicità
per una città di essere amministrata con le redini della giustizia”, p. 181.
81 MARGETIĆ, Hrvatsko srednjovjekovno obiteljsko i nasljedno pravo, pp. 105-107.
82 Statuto di Pirano, testo successivo a VII, 26 (vol. II, pp. 528-530).
83 Per un confronto tra lo Statuto di Pirano e la Novella 115 di Giustiniano vedi KAMBIČ, „Nasljedno pravo Piranskog
statuta”, p. 516.
84 Sui doveri dell’esecutore testamentario vedi LONZA, „Non vi è maggiore felicità per una città di essere amministrata
con le redini della giustizia”, p. 180.
104
nel più antico Statuto di Trieste d’inizio XIV secolo, ma in un capitolo che tratta un
tema completamente diverso.85
POSIZIONE MARGINALE DEI DIRITTI REALI E DI OBBLIGAZIONE
Lo Statuto di Umago disciplina solo una piccola parte della materia inerente ai diritti
reali e di obbligazione, il che è un aspetto caratteristico – in maggiore o minor misura
– anche degli altri statuti istriani.86 In tali rami giuridici gli statuti si concentrano
prevalentemente su quanto è fonte di problemi nella prassi. Lo Statuto infatti, è solo
una delle fonti giuridiche che disciplinano i rapporti interpersonali e il diritto consue-
tudinario mantiene il suo valore nella vita quotidiana anche dopo l’emanazione dello
Statuto, possedendo un’adattabilità superiore rispetto al testo scritto.
Ad Umago i terreni comunali erano estranei al traffico giuridico, nel rispetto del
principio fondato ai tempi del diritto romano (res extra commercium), e pertanto non
potevano essere oggetto di permuta con appezzamenti di proprietà privata (IV, 68). Su
di essi era permesso costruire solo in città, nella periferia e nell’abitato di Materada
(IV, 77), circostanza dalla quale si evince l’esistenza di una politica rudimentale
di gestione dello spazio. Oltre al fatto che con una norma generale veniva punita
l’occupazione del patrimonio comunale mobile e immobile (III, 26), esistevano pure
dei funzionari comunali che avevano il compito di contrastarla (v. sopra). Il Comune
proteggeva anche quanto usato dalla comunità (res publicae in publico usu), vietando
l’usurpazione di una strada pubblica o di altro spazio comune (III, 25).
’Era possibile entrare in un possedimento altrui solamente ai sensi di una sentenza
o di un permesso del podestà ed ogni occupazione contraria a tale regola era illegale e
punibile (III, 21). Era vietato impossessarsi di un terreno altrui (III, 23), e in particolar
modo non era ammessa la lavorazione abusiva della terra, come nemmeno l’asporto
di terra fertile da un terreno altrui (III, 22).
Tra le cosiddette servitù legali, lo Statuto di Umago riconosce il diritto di passaggio
attraverso un terreno altrui. Esistendo già il sentiero, il proprietario dell’appezzamento
non doveva vietare il passaggio (III, 27). D’altro canto, rischiando una multa se si
agiva contrariamente, nessuno poteva aprire di propria iniziativa un passaggio su un
terreno altrui (III, 24). In quelle situazioni in cui un lotto non aveva un altro accesso
se non attraverso un terreno non di proprietà, la servitù di passaggio veniva assegnata
in maniera tale da pregiudicare nella minor misura possibile il proprietario del fondo
servente, il quale aveva pure il diritto ad un indennizzo (III, 22a).87
85 Statuto di Trieste III, 25.

86 Sugli istituti di diritto civile in Istria, in pieno e tardo Medioevo v. Lujo MARGETIĆ, Hrvatsko srednjovjekovno pravo
– stvarna prava, Zagreb – Rijeka – Čakovec, 1983, pp. 25-56; idem, Srednjovjekovno hrvatsko pravo – obvezno pravo,
Zagreb – Rijeka, 1997, pp. 31-96; LONZA, „Statuto di Dignano”, pp. 135, 137, 139, 141, 143, 145; eadem, „Non vi è
maggiore felicità per una città di essere amministrata con le redini della giustizia”, pp. 182-186.
87 Cfr. MARGETIĆ, Hrvatsko srednjovjekovno pravo – stvarna prava, pp. 31-32.
105
SAGGI INTRODUTTIVI
Con la minaccia di una multa veramente alta e dell’indennizzo del danno, era
vietato tagliare gli olivi e altri alberi fruttiferi non di proprietà, anche se secchi (II, 39).88
Per evitare la comparsa di situazioni poco chiare, „il taglio dei rami degli alberi d’olivo
sottostava al controllo del podestà” a prescindere da chi ne fosse il proprietario (II, 38).
Dal terreno di proprietà era permesso raccogliere la frutta da quei rami (eccetto che
degli olivi) che ne superavano il confine, solamente fino a dove arrivavano le braccia,
com’era pure per il taglio delle foglie e dei rami che arrecavano danni (II, 37).89
Il governo pubblico voleva controllare il facile passaggio di proprietà, oppure le
cessioni avvenute sotto pressione. Pertanto al venditore dell’immobile veniva concesso
un termine di trentuno giorni per cambiare idea ed esigere la restituzione della cosa
venduta, ripagando il prezzo ricevuto (III, 5).
Come avveniva in molte altre città istriane,90 affinché una compravendita o uno
scambio immobiliare fosse valida, andava bandita in piazza entro il termine di quindici
giorni, per permettere l’acquisto a coloro che ne avevano il diritto di prelazione, o
che disponevano di qualche altro diritto sull’immobile. Il soggetto autorizzato poteva
riacquistare il terreno o la casa venduta entro un mese di tempo, allo stesso prezzo al
quale erano stati messi in vendita (III, 1, 11, 14). Quando un consorte sposatosi „alla
maniera istriana” metteva in vendita un immobile ereditato, a godere del diritto di
prelazione erano i parenti del ramo familiare di provenienza dello stesso immobile e
solo mancando di sfruttare tale diritto, i parenti del ramo dell’altro consorte (III, 2).91
Anche per altre vendite lo Statuto incoraggiava il mantenimento dell’immobile nel
nucleo familiare, garantendo il diritto di prelazione ai parenti più stretti del venditore,
e tra di loro, prima a quelli della linea maschile (III, 2).92 Se i parenti mancavano di
sfruttare tale diritto, venivano invitati all’acquisto i vicinanti (laterani),93 e in tal caso
avevano la precedenza i vicini con il confine comune più lungo, i proprietari delle
case coperte da uno stesso tetto, oppure quelli che erano i comproprietari precedenti
alla suddivisione dell’immobile (III, 3-4). Lo Statuto di Trieste, conservatosi in alcune
edizioni di epoche distinte, pone in luce il fatto che la soluzione più vecchia che dava
il diritto di prelazione ai parenti, venne ampliata solo in un periodo successivo. Le
svariate norme in materia sancite dagli statuti istriani ci permettono di seguire la
linea di sviluppo dell’istituto del diritto di prelazione limitato ai parenti, ma solamente
per quel che concerne gli immobili ereditati (che erano ritenuti „patrimonio” da
88 Similmente in Statuto di Pirano IV, 9-10.

89 Prendendo spunto dal diritto romano, lo Statuto di Pirano prevedeva una soluzione diversa, secondo la quale si
potevano raccogliere i frutti e tagliare solo quei rami dell’albero del vicino che raggiungevano il terreno adiacente,
servendosi di un palo per stabilire esattamente il „confine aereo”. Con un’aggiunta successiva però, venne applicata
una soluzione identica a quella dello Statuto di Umago (Statuto di Pirano IV, 11). Per la presente tematica negli statuti
istriani v. anche Margetić, Hrvatsko srednjovjekovno pravo – stvarna prava, pp. 30-31.
90 MARGETIĆ, Hrvatsko srednjovjekovno pravo – stvarna prava, ppr. 52-56; LONZA, „Statuto di Dignano”, p. 143.
91 Un identico principio viene seguito dallo Statuto di Pirano VII, 7; Statuto di Capodistria II, 37.
92 Nei casi di parentela dello stesso grado lo Statuto di Pola prevede il sorteggio (III, 34), mentre quello di Cittanova per
i parenti di uguale grado prevede l’acquisizione comune (IV, 14).
93 Così è anche per lo Statuto di Pola III, 35 (con traduzione sbagliata). Prima lo Statuto di Pirano riconosceva solamente
il diritto di prelazione parentale, mentre in un secondo tempo venne introdotto pure il diritto dei vicinanti, il quale
seguiva gli stessi principi di prelazione prescritti dallo Statuto di Umago (Cfr. Statuto di Pirano VII, 3 e 5).
106
mantenere in famiglia), verso una forma di promozione dell’accorpamento dei beni

immobili nell’interesse generale della comunità.94 Per evitare l’abuso del diritto di
prelazione da parte di parenti, di vicini o di comproprietari, c’era a carico di coloro
che vi si appoggiavano l’obbligo di giurare di farlo per sé stessi (III, 4-5), e inoltre
non potevano disporre liberamente di un immobile così acquisito per tre anni, fatta
eccezione nel caso in cui il passaggio fosse avvenuto in ambito familiare, mediante
testamento o dote (III, 9).95
Lo Statuto vieta l’inclusione di stranieri nel traffico dei crediti, „per mantenere
l’affezione tra la cittadinanza” (II, 17), supponendo in tal modo chiaramente che i
concittadini sarebbero stati più accomodanti nel disciplinare i propri rapporti e più
propensi a identificare un compromesso in caso di qualsivoglia contenzioso.
Quali fonti di possibili liti, negli statuti istriani vengono spesso regolati i rapporti
di affittanza di abitazioni.96 A disciplinarli sono anche due capitoli dello Statuto di
Umago, forse introdotti successivamente alla fine del III volume di un precedente
manoscritto: vengono trattati i termini regolare e straordinario in tema di disdetta del
contratto, il diritto privilegiato di pagamento del canone d’affitto, la rata semestrale
prevista a titolo di pagamento dello stesso, il gravame probatorio in una lite sul canone
e il diritto del proprietario di esigere che l’inquilino abbandoni l’abitazione in anticipo
volendola usare lui stesso (III, 49-50).
Con multe specifiche lo Statuto influisce sul puntuale ottemperamento del con-
tratto di lavoro (locatio conductio operarum), affinché entrambe le parti rispettino i
propri obblighi (II, 25). Solitamente, come anche altrove in Istria, per quel che con-
cerne gli elementi di un contratto di lavoro si dava più credito alle parole del padrone
(III, 35), il cui „peso sociale” era maggiore.97
Lo Statuto conosce l’associazionismo in agricoltura,98 nel quale entrano gli aratori
in una fase del ciclo agrario: aratura primaverile, dissodamento o seminatura (IV, 63-
64), e gli allevatori di bestiame per la produzione del formaggio (IV, 66).99 Lo Statuto è
avaro nel disciplinare questo tipo di rapporti, lasciando ai soci la libertà di concordare
autonomamente il proprio rapporto legale (diritto dispositivo).100
In alcuni suoi capitoli lo Statuto di Umago disciplina le questioni relative
all’usucapione e alla prescrizione (III, 18-20), che tutelano il duraturo e indisturbato
94 MARGETIĆ, Hrvatsko srednjovjekovno pravo – stvarna prava, pp. 53-56. È difficile accettare l’interpretazione data
dall’autore, che suppone l’influsso del diritto franco.
95 Per le disposizioni di altri statuti istriani v. MARGETIĆ, Hrvatsko srednjovjekovno pravo – stvarna prava, p. 55.
96 V. MARGETIĆ, Srednjovjekovno hrvatsko pravo – obvezno pravo, pp. 81-85; LONZA, „Non vi è maggiore felicità per
una città di essere amministrata con le redini della giustizia”, p. 186.
97 Cfr. LONZA, „Non vi è maggiore felicità per una città di essere amministrata con le redini della giustizia”, p. 186.
98 Per le caratteristiche societarie dei contratti e per dati comparativi per l’Istria, il Quarnero e la Dalmazia v. Lujo
MARGETIĆ, „Ugovor ‘soceda’ po primorskim statutima te statutima Istre, Kvarnera i Dalmacije”, Zbornik Pravnog
fakulteta u Rijeci, supplemento 3, 2003, pp. 25-33.
99 Per un esempio di società col bestiame vedi lo Statuto di Pola III, 41.
100 In alcuni statuti istriani i contratti di questo tipo vengono elaborati molto più dettagliatamente. V. LONZA, „Statuto
di Dignano”, pp. 109, 111.
107
SAGGI INTRODUTTIVI
stato di fatto in tal misura da permettere che un possessore diventi il proprietario.101

Possedendo una persona un immobile a titolo idoneo (come ad esempio in base ad
un negozio giuridico), in buona fede e senza vizi per dieci anni, il proprietario perde
gli strumenti utili alla tutela dei suoi diritti. Nonostante il fatto che lo Statuto usi il
termine prescrizione (prescriptio), trattasi, a dire il vero, di usucapione, che trasformava
il possessore in nuovo proprietario. In caso di assenza del proprietario, il termine
veniva portato a vent’anni e non sussistendo un valido titolo giuridico, a trenta. In tale
definizione dei termini lo Statuto segue i principi del diritto romano giustinianeo.102
L’usucapione non andava a danno del patrimonio comunale ed ecclesiastico e nemmeno
dei minori, i cui diritti e interessi venivano tutelati dall’ordinamento giuridico.
La prescrizione di un credito seguiva gli stessi principi, venendo però esclusa in
determinati negozi giuridici (III, 19). È interessante notare che lo Statuto di Umago
proclama, impropriamente in senso giuridico, un obbligo caduto in prescrizione
come „fittizio e simulato” (III, 19), seguendo in maniera palesemente superficiale la
terminologia, ma non anche l’essenza del diritto romano.103 In alcuni negozi giuridici
lo Statuto fissa particolari termini di prescrizione (II, 34; III, 20).
DAVANTI AL TRIBUNALE
L’inizio della seduta del tribunale veniva annunciato ritualmente con il suono di una
campana (I, 16). Ai processi erano destinati due giorni alla settimana (I, 16), e un
giorno di giudizio corrispondente ad una delle molte festività, veniva spostato al primo
giorno successivo (I, 16 i 18).
Lo Statuto disciplina con precisione gli inviti a presentarsi in tribunale attraverso
un portavoce comunale (II, 1, 10). Qualora il convenuto avesse ignorato il regolare
invito, il tribunale poteva chiedere all’attore di giurare quanto da lui sostenuto, per
poi concludere la lite a suo favore (II, 3, 4, 11),104 mentre puniva con una multa l’attore
assente (II, 2). Per il punto fondamentale del contenzioso - il momento in cui l’accusato
si pronunciava rispondendo negativamente all’accusa, lo Statuto usa il termine del
diritto romano „contestazione di lite” (litis contestatio, II, 22).105 Pertanto, con il
coinvolgimento del convenuto nella causa, l’attore aveva l’obbligo di dimostrare entro
101 Per la comparazione della prescrizione nel diritto romano (postclassico e giustinianeo) con il diritto statutario
istriano, vedi: MARGETIĆ, Statut Koprskega komuna, pp. LXXXIX-XC; idem, Hrvatsko srednjovjekovno pravo –
stvarna prava, pp. 33-35; idem, Srednjovjekovno hrvatsko pravo – obvezno pravo, pp. 45-48, 75-76; LONZA, „Pravna
baština Dvigradskog statuta”, pp. 50-51; idem, „Statuto di Dignano”, pp. 147, 149, 151.
102 MARGETIĆ, Hrvatsko srednjovjekovno pravo – stvarna prava, pp. 34-35.
103 Cfr. MARGETIĆ, Srednjovjekovno hrvatsko pravo – obvezno pravo, p. 76.
104 In generale sui giuramenti di tale natura v. Massimo VALLERANI, „Tra astrazione e prassi. Le forme del processo nelle
città dell’Italia settentrionale del secolo XII”, in: Praxis und Gerichtsbarkeit in europäischen Städten des Spätmittelalters,
a cura di F. J. ARLINGHAUS e altri, Frankfurt a. M. 2006, p. 147. Le situazioni per le quali viene prestato un giuramento
simile, vengono regolate nei minimi dettagli dallo Statuto di Sebenico III, 26-33 V. Anche Statuto di Duecastelli 102.
105 La contestazione di lite viene precisamente definita dallo Statuto di Pola II, 2. Per più dettagli sulla questione:
Richard H. HELMHOLZ, „The litis contestatio: Its Survival in the Medieval ius commune and Beyond”, in: Lex et
Romanitas: Essays for Alan Watson, a cura di Michael HOEFLICH, Berkeley, 2000, pp. 73-82; Steffen SCHLINKER,
Litis Contestatio: Eine Untersuchung über die Grundlagen des gelehrten Zivilprozesses in der Zeit vom 12. bis zum 19.
108
un determinato termine, la propria domanda appoggiandosi ad almeno due testimoni

di buona reputazione e fama (II, 7), e ad uno nelle liti il cui valore non superava le dieci
libbre (II, 6 i 7). Mancando di farlo, il convenuto poteva „purgarsi dall’accusa” con un
giuramento e di conseguenza l’attore perdeva comunque la causa (II, 6). Se invece la
parte convenuta ammetteva quanto riportato nell’istanza, veniva a lui concesso un
termine per l’esecuzione volontaria (II, 5).106
Ai contenziosi minori, a quelli inerenti al commercio, ai rapporti di lavoro o di
affittanza, alle entrate e ai dazi comunali e alle liti nelle quali erano coinvolti stranieri,
veniva applicata una procedura sommaria, caratterizzata da termini più brevi e da
ingiunzioni semplificate, con udienze anche nei giorni festivi e un veloce passaggio
all’esecuzione forzata (I, 6, 18; II, 1, 3, 32). Troviamo soluzioni simili anche in altri
statuti istriani.107 Per la soluzione dei contenziosi nei quali uno straniero accusava un
abitante del luogo, lo Statuto prende spunto dal consueto principio della reciprocità,
sia per quel che concerne la procedura che la tutela legale (II, 19).108
Viene disciplinato dettagliatamente l’arbitrato nei contenziosi tra parenti stretti,
aspetto questo che il governo veneziano promuoveva, o addirittura imponeva anche
altrove, ritenendo vergognose le liti tra consanguinei.109 La fonte di questa particolare
disciplina deriva da una missiva di papa Clemente I,110 e l’istituto s’introdusse
poi attraverso il diritto canonico in molte raccolte di leggi medievali.111 La regola
veneziana fu emanata nel 1433 e introdotta con minori o maggiori adattamenti nelle
città sottomesse alla Serenissima.112 Ad Umago ogni parte coinvolta era autorizzata a
richiedere che la lite venisse trasferita agli arbitri e il tribunale possedeva gli strumenti
adatti per imporre anche all’altra parte di accettarlo.113 Il processo dell’arbitrato
avveniva ai sensi di un accordo che doveva contenere la domanda dell’attore e tutto
quanto ad essa collegato. A Umago se le parti riuscivano a raggiungere un accordo,
il processo veniva affidato ad un arbitro, altrimenti a due, uno scelto da ogni parte
Jahrhundert [Studien zur europäischen Rechtsgeschichte, 233], Frankfurt, 2008, pp. 55-288; Elio MAZZACANE, La
litis contestatio nel processo civile canonico, Napoli, 1954, pp. 14-27.
106 Così anche nello Statuto di Pola II, 2.
107 Cfr. LONZA, „Pravna baština Dvigradskog statuta”, p. 61; idem, „Statuto di Dignano”, p. 151; idem, „Non vi è maggiore
felicità per una città di essere amministrata con le redini della giustizia”, p. 175. Statuto di Pirano V, 8; Statuto di Pola
II, 9; Statuto di Rovigno II, 11-13. Anche lo Statuto di Sebenico regola la materia in maniera abbastanza simile II, 40.
108 Cfr. Statuto di Pirano V, 7; Statuto di Parenzo II, 20; Statuto di Duecastelli 161; Statuto di Cittanova II, 3.
109 P.es. una disposizione avente un’espressione diversa, ma un contenuto alquanto simile a quella di Umago, venne
introdotta nel 1425 nello Statuto di Pola (IV, 30). In alcuni antichi statuti una lite di questo tipo viene designata come
„abominevole” (abominabilis lis; Statuto di Capodistria III, 13; Statuto di Dignano II, 31) o anche „mortale” (mortal
lite; Statuto di Rovigno II, 29).
110 Claudio SCHWARZENBERG, „Processo civile (storia del diritto)”, in: Nuovissimo Digesto Italiano, 13, 1966, p. 1137.
111 Per una possibile provenienza aquileiese della disposizione dello Statuto di Pinguente v. Nella LONZA, „Il gioco degli
specchi: lo Statuto di Pinguente, i suoi modelli e affinità giuridiche”, in: Buzetski statut / Statuto di Pinguente, a cura
di Nella LONZA e Branka POROPAT, Buzet, 2017, p. 208.
112 Viene letteralmente ricopiata dallo Statuto di Parenzo (III, 93), e la data viene pure riportata dallo Statuto di Lesina (p.
248). Sull’entrata della stessa disposizione nel diritto delle città dalmate, vedi Gaetano COZZI, „La politica del diritto
nella Repubblica di Venezia”, in: Stato, società e giustizia nella Repubblica veneta (sec. XV-XVIII), I, a cura di Gaetano
COZZI, Roma, 1980, pp. 76-78.
113 Ancheper le altre città è tipico che il governo pubblico spingesse i parenti a questo tipo di arbitraggio, a volte anche
entrambe le parti (Cfr. Statuto di Capodistria III, 13).
109
SAGGI INTRODUTTIVI
interessata. In quei casi in cui i due arbitri erano in dissenso, nel processo subentrava
un terzo arbitro e il lodo veniva preso con maggioranza dei voti.114 Nella soluzione
dei contenziosi gli arbitri avevano le mani libere e non erano legati a qualsivoglia
formalità giuridica. Il podestà doveva vigilare affinché il lodo fosse emanato in un
tempo ragionevole e indirizzarlo all’attuazione, visto che era inoppugnabile (II, 22).115
Gli arbitri avevano diritto ad un compenso, ma pagavano una multa in caso di indugio
nel concludere la lite (II, 23). Gli stessi principi regolavano anche la suddivisione del
patrimonio tra parenti stretti (III, 17).116
Dal podestà si esigeva che tentasse di concludere tutte le pratiche prima della fine
del mandato, ma era comunque il suo successore che aveva l’obbligo di assumere le
cause ancora aperte (IV, 72). Le autorità veneziane limitavano molto severamente cosa
poteva venir detto in occasione della proclamazione delle sentenze nell’assemblea o
in sede di Gran Consiglio (IV, 72).117
Oltre al fatto che si accettava il principio del diritto ne bis in idem, cioè il divieto
di doppio giudizio, lo Statuto prevedeva pure una sanzione a carico del soggetto che
osava inoltrare una seconda domanda giudiziale (II, 18).118
Il termine perentorio per l’impugnazione della sentenza era di 8 giorni e solo alla
sua scadenza la sentenza passava in giudicato diventando esecutiva (II, 24). Ai sensi
di un particolare privilegio del 1527 gli Umaghesi potevano inoltrare al podestà di
Capodistria invece che agli organi centrali veneziani, un ricorso nelle liti di valore
inferiore alle 50 libbre, come pure contro sentenze penali con punizioni di media
fascia, aspetto questo che riduceva di molto le spese e i termini di tempo (Proemio).119
L’ordine seguito per le esecuzioni forzate non viene regolato nei dettagli, ma si
percepisce che lo Statuto di Umago seguisse il principio giuridico classico introdotto
a tutela del debitore, il quale prevedeva di pignorare prima i beni mobili e solo dopo
gli immobili (II, 32-33).120 Parimenti, per non perdere con facilità gli immobili, il
debitore aveva il diritto di riscattarli entro il termine successivo di 31 giorni (II, 34).121
L’esecuzione forzata interessava pure la stessa persona del debitore, considerato che
durante l’attuazione del pignoramento egli era costretto a soggiornare nella loggia
cittadina, fino a che il creditore non veniva pagato (II, 32).122
114 Sussistono delle differenze da città a città relative al numero di arbitri e a chi li nomina.
115 Nello Statuto di Pirano le regole in materia sono meno articolate (Cfr. Statuto di Pirano VI, 26).
116 Similmente in Statuto di Pirano VI, 28.
117 „Commissione al podestà di Umago”, p. 34.
118 Cfr. LONZA, „Pravna baština Dvigradskog statuta”, p. 53.
119 Dal 1584 i ricorsi di tutte le città istriane venivano inviati ad uno specifico tribunale provinciale di Capodistria
(Marino ROLAN, „Razvoj novoveške sodne ustanove: koprsko prizivno sodišče med 16. in 18. stoletjem”, AH, 4, 1996,
p. 49). In tema scrive erroneamente IVETIC, Istra kroz vrijeme, p. 275.
120 Simile in Statuto di Pirano V, 8; LONZA, „Pravna baština Dvigradskog statuta”, pp. 53-54; idem, „Statuto di Dignano”,
p. 155.
121 Il diritto di riscatto del debitore è noto a molti statuti istriani, p.es. a: Statuto di Duecastelli 131; Statuto di Cittanova
IV, 17; Statuto di Dignano con il termine identico a quello dello Statuto di Umago (III, 5).
122 Statuto di Pirano V, 8.
110
Come misura coercitiva a carico del debitore che possedeva un patrimonio

esiguo lo Statuto prevedeva la sua carcerazione,123 durante la quale il creditore aveva
l’obbligo di mantenerlo a pane e acqua (II, 15).124 L’incapacità dei debitori poveri di
saldare i debiti era un problema concreto in molte città. Tentando di identificare
una via d’uscita a tale scomoda situazione lo Statuto di Umago esige dal podestà di
indirizzare il debitore a trovare un accordo con il creditore. In caso contrario sarebbe
stato allontanato da Umago fino al raggiungimento di un accordo (II, 14).125 Lo Statuto
ribadisce che tale disposizione era stata pensata come forma di commiserazione verso
i poveri, ma evitava pure di doversi sobbarcare il loro lungo sostentamento nelle
carceri.
IN BALIA DEL DIRITTO PENALE
I limiti tra quanto lecito e illecito segnano quasi l’intero testo dello Statuto di Umago
e solo quelli più estremi, corroborati da pesanti pene, vengono introdotti nelle norme
del diritto penale. La materia penale viene riportata nell’ultimo libro dello Statuto,
come avviene molto spesso negli statuti istriani, perché trattasi di una tradizione che
trae le sue radici nello schema sistematico della codificazione giustinianea del diritto
romano. La procedura penale non viene regolata dallo Statuto. Gli istituti generali
del diritto penale trattano solamente alcuni punti specialmente sensibili, quali que-
stioni di legittima difesa e di concorso in reati (IV, 9, 13, 15). Inoltre, le disposizioni
statutarie toccano in più punti la questione della colpevolezza (p.es. IV, 7).126 La gran
parte però delle regole di natura penale assomiglia ad un „tariffario” che prescrive le
pene previste per specifici crimini, come si nota soprattutto nel capitolo sui furti, nel
quale le pene partono da un’ammenda per arrivare alla pena di morte, a seconda della
gravità del crimine commesso (IV, 27).127
Per fare in modo che tale sistema si potesse adattare a circostanze concrete,
in molti punti lo Statuto riporta i parametri utili alla valutazione della gravità del
reato e delle pene appropriate: per es. prescrive il raddoppio della pena per crimini
commessi in determinati luoghi (a casa della vittima, in chiesa) o di notte (IV, 1-5,
12), autorizzando spesso il giudice a valutare le circostanze legate al malfattore, alla
vittima e alla scena del crimine. In altre parti lo Statuto dà al podestà (in qualità di
presidente del tribunale) ampi poteri, o addirittura mani libere (p.es. IV, 17, 20, 23,
31). Va comunque ribadito che il tribunale non era legato al principio della legalità,
123 Cfr. Statuto di Pola II, 11. Sull’applicazione della prigionia a carico dei debitori a Traù e in altre città dalmate v. Željko
RADIĆ, „Zatvor u srednjovjekovnom trogirskom pravu”, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, 12/1, 2005, pp.
99-102.
124 Cfr. Statuto di Pirano V, 9.
125 Troviamo una simile soluzione nello Statuto di Pirano V, 9.
126 Cfr.
LONZA, „Pravna baština Dvigradskog statuta”, p. 56; eadem, „Non vi è maggiore felicità per una città di essere
127 Cfr.
LONZA, „Pravna baština Dvigradskog statuta”, p. 57; eadem, „Non vi è maggiore felicità per una città di essere
amministrata con le redini della giustizia”, pp. 190-191.
111
SAGGI INTRODUTTIVI
ma che in casi specifici cercava autonomamente la giusta misura della pena e aveva
anche il potere di condannare comportamenti socialmente inaccettabili che lo Statuto
non menzionava.128 P.es. lo Statuto di Umago, a differenza di altri statuti istriani, non
sanziona lo stupro,129 ma tale circostanza non ci deve portare a concludere che questo
crimine non venisse punito.
Il tipo e l’altezza della pena riflettono, in linea di principio, il sentimento di
giustizia della comunità locale, ma qua e là si riscontra chiaramente il marchio dato
al diritto penale dal governo pubblico: ecco che l’onore del podestà era tre volte più
„pesante” di quello del giudice di Umago, più di sei volte superiore all’onore di un altro
funzionario e dodici volte più importante di quello di un semplice cittadino (IV, 1-4).
Un omicidio imputabile alla colpa di un malfattore veniva punito con la pena di
morte e se il malvivente era già in fuga, veniva messo al bando dal territorio di Umago
(IV, 8) e poteva liberamente venire ucciso (IV, 11). Lo Statuto tratta a parte l’omicidio
premeditato e l’assassinio per vendetta e per essi prevede una „aggravata condanna
a morte” rispetto alla consueta impiccagione (p.es. IV, 27). All’atto dell’esecuzione
di una tale sentenza, il condannato andava portato sul luogo del crimine, dove gli si
tagliavano le mani per appendergliele attorno al collo, poi veniva picchiato a morte
con un palo o con l’ascia, il suo corpo tagliato in quattro pezzi e appeso alla forca (IV,
9-10). Lo scopo di questo sanguinoso rituale, il quale racchiude in sé vari elementi
simbolici (p.es. il taglio delle mani che avevano commesso il crimine), era di inciderlo
nella memoria collettiva della comunità di Umago e dei suoi dintorni.
Nelle comunità medievali e della prima età moderna le pene venivano spesso
eseguite in spazi pubblici mediante rituali espliciti, per inviare un chiaro messaggio
alla cittadinanza (situational communication).130 Le punizioni disciplinate dallo
Statuto di Umago sono particolarmente varie e vengono offerte su vasta scala, che va
dalle condanne a morte a severe punizioni corporali, che lasciano dei segni indelebili
sul condannato (per esempio il taglio delle mani, o il cavare un occhio), bastonate
pubbliche, il segno sulla faccia di un sigillo incandescente, la messa alla berlina, l’esilio
forzato, la perdita della carica professionale, per arrivare alle multe a chiusura della
scala.131 In tale glossario punitivo la prigione viene a mala pena nominata ed è prevista
solo per l’importazione illegale di vino (IV, 44) o come pena sussidiaria se il ladro non
indennizzava il danno provocato (IV, 27). In quell’epoca a Umago, come d’altronde
in altre città istriane, le carceri non erano ancora al centro del sistema penale,132 ma
128 Guido RUGGIERO, „Law and Punishment in Early Renaissance Venice”, The Journal of Criminal Law &
Criminology, 69/2, 1978, p. 243; Lujo MARGETIĆ, „O nekim osnovnim značajkama pokretanja kaznenog postupka u
srednjovjekovnim dalmatinskim gradskim općinama”, Rad HAZU, 475, 1997, p. 10-11; LONZA, „Statuto di Dignano”,
pp. 164-165.
129 Cfr. LONZA, „Non vi è maggiore felicità per una città di essere amministrata con le redini della giustizia”, p. 188-190.
130 Cfr.Le punizioni pubbliche e rituali nella Ragusa medievale in: Nella LONZA, „La giustizia in scena: punizione e
spazio pubblico nella Repubblica di Ragusa”, AH, 10, n. 1, 2002., pp. 161-190, sede in cui viene riportata una rilevante
bibliografia.
131 Cfr. LONZA, „Pravna baština Dvigradskog statuta”, pp. 58-59; eadem, „Statuto di Dignano”, pp. 162-164; eadem, „Non
vi è maggiore felicità per una città di essere amministrata con le redini della giustizia”, p. 192-193.
132 Guido RUGGIERO, Violence in Early Renaissance Venice, New Brunswick, 1980, p. 45. In tema di rafforzamento
del ruolo della pena d’incarcerazione a breve termine in varie aree dell’Europa medievale v. Trevor DEAN, Crime
112
fungevano piuttosto da misura cautelare durante la procedura e da forma coercitiva

a carico del debitore (v. sopra).
Queste pene esemplari sono tipiche delle società con un sistema punitivo poco
efficace, eluso da molti criminali, soprattutto quando – come in Istria – i confini
della giurisdizione statale erano a solo poche ore di cammino, costituendo una
reale possibilità di fuga davanti alla giustizia. È questo il motivo per cui gli stati
prescrivevano, e a volte anche concretizzavano, delle punizioni draconiane ai criminali
che riuscivano a catturare, tentando di intimorire i propri sudditi e di dissuaderli dal
commettere crimini.133 Oltre che con punizioni esemplari, al tempo si tentava di
rafforzare l’efficienza del sistema penale mediante una serie di misure ausiliari, come
ad esempio con la condanna alla stessa pena prevista per il fuggiasco, a carico di colui
che l’aveva aiutato nella sua fuga (IV, 35).134
In molti casi lo Statuto tenta di incoraggiare la denuncia del crimine, offrendo
all’informatore una quota della multa riscossa (p.es. IV, 28, 30, 38, 44-45), e a volte
garantendogli pure di mantenere l’anonimato (p.es. IV, 44). Infatti, nel periodo
antecedente l’istituzione del servizio d’ordine, per scoprire un crimine gli stati
dipendevano dalla collaborazione dei sudditi, che andavano motivati alle denunce,135
soprattutto nei casi dei cosiddetti „crimini senza vittima”, quando non esisteva un
soggetto danneggiato interessato alla persecuzione penale.136
DALLA QUOTIDIANITÀ DI UMAGO
Lo Statuto di Umago disciplina tutta una serie di questioni tipiche della vita quotidia-
na, come quelle riguardanti l’ordine e l’igiene della città, la celebrazione delle festività,
il regolare rifornimento e il controllo delle vendite di determinati generi alimentari,
come pure il sempre fragile equilibrio tra gli interessi degli agricoltori e degli allevatori
di bestiame. È difficile identificarne un denominatore comune, perché è lo stesso
Statuto che le riporta in parti distinte, senza un ordine prestabilito.
Accanto alle festività che rientrano nelle grandi celebrazioni della Chiesa
cattolica, alcune indicano la devozione locale a San Niceforo, a San Pellegrino e a San
Massimiliano (I, 18; IV, 69).137 S. Pellegrino era il patrono della città e nella giornata
in Medieval Europe 1200-1550, Harlow [ecc.], 2001, pp. 120-122; per l’Istria LONZA, „Pravna baština Dvigradskog
statuta”, p. 59; eadem, „Statuto di Dignano”, p. 163; eadem, „Non vi è maggiore felicità per una città di essere
133 Cfr. LONZA, „Pravna baština Dvigradskog statuta”, pp. 57-59; eadem, „Statuto di Dignano”, pp. 162-163. Sulle
successive circostanze in Istria v. l’eccezionale monografia di Miroslav BERTOŠA, Doba nasilja, doba straha. Vojnici-
pljačkaši, seljaci-razbojnici i doseljenici-nasilnici u Istri XVII. i XVIII. stoljeća, Zagreb, 2011.
134 Similmente in Dvigradski statut 29, 31.
135 Cfr.
LONZA, „Pravna baština Dvigradskog statuta”, p. 59; eadem, „Statuto di Dignano”, p. 117; eadem, „Non vi è
maggiore felicità per una città di essere amministrata con le redini della giustizia”, p. 188.
136 Sui
diversi aspetti dei „crimini senza vittima” v. Claudio POVOLO, „La vittima nello scenario del processo penale”,
AH, 12, n. 1, 2004, pp. I-XIV.
137 La festa di S. Pellegrino viene menzionata anche nello Statuto di Pola II, 21.
113
SAGGI INTRODUTTIVI
a lui dedicata, il 23 maggio, c’era una fiera.138 Il calendario delle feste durante le quali
non si tenevano le udienze (I, 18) coincideva parzialmente con l’elenco dei giorni in
cui era proibito lavorare o tenere aperte le botteghe (IV, 69-70). D’eccezione, nelle
festività più importanti si poteva vendere agli ammalati dalla porticina del negozio,
era permesso costruire un feretro e svolgere solamente l’indispensabile (IV, 70).
Un’importanza particolare veniva prestata al lavoro del fondaco (I, 9-11), dato che
il rifornimento di grano era cruciale per il superamento dei periodi di carestia, come
pure per contrastare lo scatenarsi dei prezzi e pertanto anche per mantenere la pace
sociale.139 Nelle città medievali italiane era sempre il governo pubblico che curava
l’acquisto del grano, perché era risaputo che la carestia minava facilmente la stabilità
politica.140 Considerata la conformità carsica del terreno, erano non poche le aree
dell’Istria costrette ad acquistare i cereali da territori lontani e ad immagazzinarli
per lunghi periodi di tempo.141 L’Umaghese invece abbondava di campi propri e
pertanto era meno esposto alle incerte condizioni d’acquisto.142 Le misure indirizzate
al soddisfacimento dei fabbisogni della popolazione locale si rispecchiano anche
nella norma che prescriveva che per esportare „generi alimentari strategici” (cereali
e legumi) andava richiesta l’autorizzazione all’Amministrazione di Umago: chi violava
tale regola, perdeva la merce e pagava un’ammenda (IV, 47). È interessante notare che
il fonticaro rispondeva di tasca propria per i debiti non riscossi (I, 9),143 e pertanto
risulta fattibile che fosse stata una consuetudine concedere merce a credito, come
anche approvare prestiti in cereali che andavano poi restituiti nella successiva stagione
di mietitura.144 Per tale motivo i fondaci operavano anche come particolari istituzioni
di credito a carattere sociale.145
Negli statuti dell’Istria e della Dalmazia ritroviamo regolarmente le norme che
limitavano l’importazione di vino e istituivano il pieno controllo delle vendite sul
mercato interno.146 Ad Umago era proibito importare vino e uva da vino da territori
esterni al distretto umaghese, eccetto quella dei vigneti propri durante la stagione
della vendemmia (IV, 44-45), ed era proibito vendere vino proveniente dall’estero se
138 „Lo Statuto del Comune di Umago”: 229.

139 Suifondaci delle città istriane v. Bernardo SCHIAVUZZI, „Le istituzioni sanitarie istriane nei tempi passati”, AMSI,
8/3-4, 1892, p. 329; Luigi PARENTIN, „Statuti di Cittanova”, AMSI, N.S., 14, 1966, pp. 154-156; per Umago: IVETIC,
Oltremare, p. 109.
140 GerhardRÖSCH, „Le strutture commerciali”, in: Storia di Venezia, vol. II – L’età del comune, a cura di Giorgio
CRACCO e Gherardo ORTALLI, Roma, 1995 (http: http://www.treccani.it/enciclopedia/l-eta-del-comune-gli-
ordinamenti-le-strutture-commerciali_%28Storia-di-Venezia%29/, consultato il 3 marzo 2019).
141 IVETIC, Istra kroz vrijeme, pp. 250-251, 254.
142 „Lo Statuto del Comune di Umago”, pp. 227-228, 233-234.
143 Similmente in Statuto di Pola I, 19-20, considerando però che in tale sede risponde in maniera sussidiaria pure colui
che l’aveva eletto.
144 Dettagliatamente sulla questione in Statuto di Pola I, 20.
145 Sull’altezza del prestito che era permesso concedere in grano cfr. Statuto di Pirano I, 6, appendice del 1530 (p. 94).
146 Per esempio Statuto di Parenzo II, 58; Statuto di Rovigno I, 31; Statuto di Cittanova VI, 32; SCHIAVUZZI, „Le istituzioni
sanitarie istriane”, pp. 344-347. Sui dazi che Venezia imponeva sul vino nell’Istria nord-occidentale attraverso i secoli
v. Darko DAROVEC, „Ordinamento daziario, produzione, misure di capacità, prezzi e contrabbando del vino”, in:
Cerealea, oleum, vinum... kultura prehrane i blagovanja na jadranskom prostoru, a cura di Marija MOGOROVIĆ
CRLJENKO ed Elena ULJANČIĆ-VEKIĆ, Poreč 2009, pp. 121-138.
114
non ad esaurimento delle scorte di quello prodotto in loco (IV, 46). Nel commercio
di vino veniva represso l’uso di false misure da parte dell’oste (II, 27), i prezzi erano
regolati, come pure il guadagno del venditore e i dazi da pagare (II, 28-29), erano vietate
interruzioni nella vendita del vino di un proprietario (II, 30) e l’apertura notturna delle
osterie (II, 31), e per i debiti all’osteria era prevista una procedura abbreviata (II, 26).
Pertanto risulta ben fondata la descrizione delle osterie quali luoghi criminosi („dove
le persone usano aggredire l’un l’altra”, IV, 16).
La vendita del pesce era gravata da un dazio comunale di un dodicesimo, e
altrettanto avveniva per il pesce messo in vendita in qualsiasi luogo da un cittadino
o abitante di Umago (IV, 48). Con le norme statutarie il governo pubblico combatteva
la finta carestia di pesce, con la quale si voleva far lievitare i prezzi nelle giornate che
precedevano l’astinenza e in quelle della quaresima, prescrivendo le quantità minime
del pescato che i pescatori avevano l’obbligo di vendere nella pescheria cittadina e i
prezzi massimi delle specie principali di pesce, inferiori a quelli dei restanti periodi
dell’anno (IV, 49).147
Temendo lo sdegno degli acquirenti di carne – un alimento più esoso per la
tavola delle feste, lo Statuto stabilisce delle multe per le usuali forme di frode delle
macellerie: imbrogli sul peso, truffa con la vendita di un tipo di carne per un altro,
vendita a prezzo maggiore rispetto a quello garantito e accantonamento di carne per
il macellaio o per determinati clienti.148 Chi risultava particolarmente caparbio in
tali infrazioni statutarie e ne commetteva tre in un solo anno, perdeva la licenza di
macellaio a Umago. Erano severi i controlli per far vendere la carne solamente nelle
macellerie, per permettere ai giustizieri di sottoporla ai dovuti controlli, e la stessa
andava asportata dalla macelleria solo a fine giornata. Poteva venire messa in vendita
solamente carne appena macellata e c’era il divieto assoluto di vendere la carne di
bestiame morto prima della macellazione (IV, 50). Per la carne si pagava un dazio al
comune (IV, 51).
È interessante la procedura di assegnazione di terreni comunali in coltivazione
e semina. Dopo che un terreno veniva messo a riposto per due anni, lo si concedeva
alla persona che lo segnava per primo nel mattino della giornata successiva a quella
di San Martino (12 novembre), la quale unitamente al terreno acquisiva pure l’obbligo
di pagare il dovuto dazio al fondaco comunale (IV, 65).
La combinazione di allevamento e agricoltura su un territorio limitato esigeva
l’introduzione di regole che proteggessero quest’ultima dalla prima, attività in costante
espansione soprattutto negli anni di scarsità di forza lavoro.149 Nello Statuto troviamo
traccia di quello che è l’allevamento di tipo mediterraneo (la cosiddetta transumanza)
147 Sulleregole degli statuti istriani in materia di vendita di pesce vedi SCHIAVUZZI, „Le istituzioni sanitarie istriane”,
pp. 341-343.
148 Cfr.
Statuto di Pirano VIII, 26; Dvigradski statut 58-61; LONZA, „Statuto di Dignano”, pp. 113, 115; eadem, „Non vi
è maggiore felicità per una città di essere amministrata con le redini della giustizia”, p. 194. Sulle regole inerenti alla
vendita di carne v. SCHIAVUZZI, „Le istituzioni sanitarie istriane”, pp. 332-340.
149 Sulcambio di orientamento dell’economia in Istria, vedi Franco COLOMBO, La campagna istriana nel medioevo,
Trieste, 2005, p. 104; IVETIC, Istra kroz vrijeme, p. 252.
115
SAGGI INTRODUTTIVI
che in autunno fa spostare gli animali nelle vallate e in estate verso i pascoli montani
(IV, 56).
Le risorse comunali venivano mantenute per i propri abitanti. Gli stranieri non
potevano far pascolare il bestiame sul territorio umaghese, se non con un permesso
particolare dell’Amministrazione locale (IV, 75). Erano particolarmente vietate la
falciatura e l’essicazione del fieno sui terreni comunali dell’area di Rožac e di Punta
Rožac (IV, 76).150
Secondo lo Statuto un proprietario che avesse sorpreso nel proprio orto pollame
altrui che arrecava danni, era autorizzato ad ucciderlo (IV, 26), e così era pure per i
maiali, di cui poteva trattenere la carne (IV, 36). Per i possibili danni alle colture, era
proibito tenere maiali in città, e in periferia era permesso solo se li si teneva legati (IV,
36). Gli asini andavano sempre tenuti al chiuso nella stalla, oppure legati (IV, 57).151
Lo Statuto differenzia i danni provocati dal bestiame alle singole colture, considera
se il bestiame era grosso o minuto, e se il danno veniva provocato di giorno o di
notte (IV, 54). La politica di tutela dell’agricoltura si evince anche dal fatto che colui
che arrecava danno doveva non solo indennizzarlo, ma anche pagare una multa alle
casse comunali (IV, 54-57).152 Andava prestata un’attenzione particolare ai possibili
danni provocati dal bestiame condotto ad abbeverarsi e a quello che scendeva dalle
montagne durante il periodo della vendemmia (IV, 56, 58). Come forma di prevenzione
lo Statuto esigeva dai proprietari di recintare i propri vigneti lungo i sentieri che il
bestiame percorreva solitamente per raggiungere gli abbeveratoi (IV, 58) e stabiliva
pure un’ampia fascia attorno ai vigneti nei quali era permesso far pascolare le bestie
solamente durante i primi due mesi primaverili, e di regola solo cavalli e asini (IV,
55).153 Per lo stesso motivo negli spazi circostanti i vigneti non era previsto costruire
recinti (IV, 78). Per evitare danni alle vigne, si vietava la caccia dalla primavera e fino
alla vendemmia, mentre durante gli altri periodi dell’anno non era permessa la caccia
con l’ausilio di reti e a cavallo, considerato che potevano danneggiare i germogli delle
piante (IV, 59).154
Dall’aprile alla fine della vendemmia di ogni anno otto guardiani dei campi
vigilavano sui vigneti e denunciavano i danni notati. Era un compito che spettava
alternativamente a tutti gli uomini adulti che possedevano dei vigneti. Se durante il
loro servizio mancavano di denunciare un danno, erano gli stessi guardiani che ne
rispondevano in prima persona (IV, 61), regola con la quale se ne spronava lo zelo.
La devastazione di un albero fruttifero altrui, la raccolta dei frutti da un terreno
di altri, i danni causati dal bestiame ai campi coltivati, come pure il servirsi di cosa
altrui non venivano considerati solamente crimini civili, ma anche penali, dato che la
150 Troviamo divieti simili relativi ai terreni comunali anche nello Statuto di Pirano VIII, 4 e nello Statuto di Capodistria
IV, 7.
151 Parimenti anche nello Statuto di Capodistria IV, 5.
152 LONZA, „Pravna baština Dvigradskog statuta”, p.42.
153 LoStatuto di Capodistria ha una soluzione molto più radicale, secondo la quale si registrano i confini delle vigne
coltivate entro i quali le capre non possono entrare (IV, 24).
154 Una simile soluzione nello Statuto di Pirano IV, 14, appendice. Dalle stesse si evince che con la rete venivano cacciate
soprattutto le lepri.
116
punizione non prevedeva solo l’indennizzo del danno al proprietario, ma una multa
che andava a favore del comune (IV, 29-32, 36, 54).155 Per risolvere in qualche maniera
l’eterno problema della mancanza di prove, vennero introdotte delle eccezioni rispetto
al principio generale che prevedeva che l’obbligo probatorio fosse a carico dell’attore:
per i danni causati ai raccolti e agli alberi fruttiferi faceva fede anche quanto espresso
sotto giuramento dal proprietario che aveva colto in flagrante il danneggiatore (IV,
29 e 60).
Molto interessante dal punto di vista giuridico è la disposizione che prevedeva
che la carne di un bue scannato dai lupi156 andava acquistata, una volta stimato il
suo valore, da tutti gli Umaghesi che possedevano buoi (IV, 52). Pertanto lo Statuto li
trattava come una comunità a rischio comune, molto similmente all’istituto di avaria
generale nel diritto marittimo, quando per un carico di una nave appartenente a diversi
proprietari, il danno va sopportato da tutti, a seconda delle quote di proprietà, anche
nei casi in cui risultino danneggiate solo le merci di alcuni singoli proprietari.157 Per il
momento è impossibile dare risposta al quesito se l’istituto del diritto marittimo fosse
stato traslato nei rapporti della sfera dell’allevamento, o tale simile usanza fosse nata
autonomamente. Con l’identificazione di disposizioni di analoga natura in qualche
altro statuto, risulterà molto più chiara anche la sua provenienza.
NARRATIVO DELLA COMPILAZIONE DELLO STATUTO

DI UMAGO TRA IMMAGINARIO E REALTÀ
L’analisi del contenuto dello Statuto di Umago ci illustra con chiarezza il rapporto esi-
stente tra le sue norme e quelle di una più ampia sfera giuridica istriana, veneziana ed
europea, quest’ultima fondata sul diritto romano e su quello canonico. In conclusione
ci si deve porre il quesito su come sia stato redatto e su come sia entrato in vigore lo
Statuto.
Nell’introduzione (Proemio) vengono riportati i due motivi alla base della
compilazione della raccolta delle leggi di Umago del XVI secolo. Come avveniva
anche in altre città, il governo centrale veneziano e la comunità locale condividevano
l’interesse di possedere un testo normativo certo, che disciplinasse l’operato delle più
importanti istituzioni cittadine e facesse da cornice alla prassi giuridica. A questo
viene aggiunto che a Umago le precedenti fonti del diritto („tutte le disposizioni, le
leggi e gli statuti del nostro Castello di Umago”) erano comunque non più attuali
o utilizzabili, ovvero „rovinate, stracciate, cancellate o malridotte” e che pertanto
andavano sistemate e „rinnovate”, e ad assumersi tale compito fu una commissione di
155 Cfr. Statuto di Pola IV, passim; Statuto di Pirano III, 5-7.
156 Ilupi vengono menzionati da più statuti dell’Istria, come ad esempio dallo Statuto di Pola IV, 29 e dallo Statuto di
Parenzo II, 96.
157 Per il termine avaria v. Enciclopedia del diritto, vol. I, Milano 1958, pp. 84-86. Nel diritto medievale raguseo le regole
sull’avaria marittima vennero estese anche al traffico di caravane. Vedi Nella LONZA, „The Statute of Dubrovnik
of 1272: Between Legal Code and Political Symbol”, in: The Statute of Dubrovnik of 1272, a cura di Nella LONZA,
Dubrovnik, 2012, p. 20.
117
SAGGI INTRODUTTIVI
quattro nobili e due popolani di Umago, i quali stesero il testo che abbiamo davanti
a noi. L’uso del termine „rinnovamento” nel narrativo sulla redazione dello Statuto
non è affatto casuale. È risaputo che ogni comunità tende ad accentuare l’„anzianità”
del suo diritto, perché la continuità giuridica è cruciale per il suo status e per il senso
d’identità. Pertanto si evita di parlare di „nuovo diritto” e ogni intervento, anche se
profondo e ampio, viene presentato come un superficiale aggiustamento del vecchio.158
È questo il motivo per cui nemmeno il discorso sul „rinnovamento” del diritto di
questa città va letto nel suo significato letterale, ma come legittimazione attraverso
l’invocata tradizione.
Lo stesso narrativo riporta che alcuni podestà non volessero inoltrare lo Statuto
in approvazione al governo veneziano e che tale procedura venne conclusa solo grazie
al reggitore Taddeo Gradenigo. Lo studio degli statuti di altre cittadine sottomesse
a Venezia c’insegna che la storia sulla nascita della raccolta di leggi non va presa alla
lettera,159 e sembra proprio che ciò valga anche per il presente caso. Innanzitutto si
nota la tipica retorica che descrive con colori scuri le raccolte di leggi precedenti,
affinché fossero maggiori e più lucenti i meriti di coloro che si erano presi cura
dell’elaborazione e della convalida dello Statuto. In tale contesto viene particolarmente
esaltato il podestà Gradenigo come colui che aveva dimostrato una determinazione
che invece era stata deficitaria nei suoi predecessori. È interessante notare che
una relativamente discreta grafia dello Statuto, su una pergamena di qualità non
particolare, venne decorata con un meraviglioso disegno dello stemma di Gradenigo.
Va ricordato che siamo all’epoca in cui il governo veneziano tentava di limitare
l’alterigia e l’autoesaltazione dei propri amministratori. Infatti, i podestà veneziani
erano famosi per la loro „semina” di stemmi nei luoghi in cui prestavano servizio e
nel 1540 venne addirittura introdotto in una commissione indirizzata al podestà di
Umago il divieto di far dipingere nel palazzo comunale più di un suo stemma.160 Con il
proprio stemma nel manoscritto ufficiale e appropriandosi dei meriti per l’emanazione
dello Statuto di Umago Gradenigo si era, difatti, eretto un monumento „più duraturo
del bronzo”.
Inoltre, il testo statutario ha un contenuto giuridico meticoloso, ed è stato
compilato nel tipico „stile amministrativo”, il che significa che nella sua redazione
era stato indubbiamente coinvolto qualcuno con un sufficiente sapere giuridico e con
l’abitudine di esprimersi in latino. Anche se nell’elaborazione del presente Statuto
fossero state usate delle vecchie versioni di raccolte di leggi, il lavoro di compilazione
sarebbe comunque stato complesso. Nel testo si notano raramente „cuciture”
nell’ordine dei capitoli e differenze di stile,161 il che significa che esso non venne
redatto con il „meccanismo dell’incollaggio” di un materiale normativo più vecchio,
158 LONZA, „The Statute of Dubrovnik of 1272”, p. 23.

159 Ho già scritto ripetutamente in materia: Nella LONZA, „Tri slike o Paškom statutu: starije paško pravo, tiskanje
Statuta i rukopisni dodatci (14.-17. stoljeće)”, in: Statut Paške općine / Statuta Communitatis Pagi, a cura di Dalibor
ČEPULO, Pag – Zagreb, 2011, pp. 123-124; eadem, „Statuto di Dignano”, pp. 89, 91.
160 „Commissione al podestà di Umago”, p. 45.
161 P.es.,nel secondo libro sui processi civili è stata introdotta anche la completa regolamentazione inerente alle osterie
(II, 26-31), la quale non ha alcun rapporto col testo che la precede.
118
ma bensì mediante la conformazione del contenuto e dello stile, il che esigeva una
certa capacità ed esperienza.162 È addirittura dubbio il fatto se il cancelliere comunale
fosse all’altezza di tale compito: andrebbe invece pensato al ruolo decisivo di uno
dei cancellieri istruiti nell’arte notarile, provenienti da Venezia come membri del
personale del podestà. Per tale motivo la parte del Proemio che tratta il lavoro dei
nobili locali e dei popolani nella compilazione dello Statuto, non va presa alla lettera,
ma solamente come storia con la quale si era voluto ribadire il sostegno della comunità
locale, la pace sociale e l’armonia che regnava tra i due ceti. L’immagine della realtà
che ci viene offerta dall’introduzione statutaria va osservata a livello simbolico e non
realistico.
Aggiungiamo altresì che solitamente le raccolte di diritto venivano scritte
utilizzando i modelli inviati dal governo centrale e divulgati sul territorio di pertinenza.
Le attuali ricerche comparative sugli statuti istriani dimostrano che esistono non
solamente similitudini generali, che si potrebbero spiegare anche considerando le
simili condizioni naturali e usanze sociali, ma pongono in luce pure quei casi in cui
le norme sono completamente uguali e non solo tra città limitrofe, ma anche in aree
della Repubblica veneta molto distanti tra di loro. Sembra chiaro che nello spazio
soggetto all’amministrazione veneziana circolassero moduli normativi le cui singole
soluzioni venivano trasferite nelle raccolte giuridiche delle comunità locali con o
senza modifiche.163 Non ci sorprende pertanto che nel caso di Umago le maggiori
similitudini individuate ci riportano a quello della non lontana Pirano. Il capitolo III,
32 dello Statuto di Umago sul diseredamento giustificato dei discendenti è identico,
parola per parola, al capitolo VII, 26 dello Statuto di Pirano: le norme trovano
radice nella soluzione prevista dal diritto romano (Novella 115 di Giustiniano). Le
similitudini cadono immediatamente nell’occhio nelle norme insolite, caso in cui
si deve prestare attenzione non solamente al contenuto, ma anche allo stile e alla
posizione del capitolo. Ad es. la regola di Umago sul fatto che andasse uccisa una
gallina altrui trovata a provocare danni nel proprio orto e poi buttata in strada (IV,
26), per contenuto risponde alla disposizione dello Statuto di Pirano (II, 25), ma non
anche letteralmente. Così è anche per la norma che regola la restituzione degli oggetti
ritrovati portandoli nella loggia: il contenuto dello Statuto di Umago (IV, 33) e di
quello di Pirano (III, 8) è quasi identico, ma non altrettanto le parole, aspetto questo
che ci indica che esse non siano state ricopiate da uno statuto all’altro, ma con molta
probabilità da un modello comune.164
In linea generale si può dire che a Umago, come pure in altre città istriane, gli
Statuti rafforzassero gli usi locali, assorbendo però anche le soluzioni dell’ordinamento
giuridico veneziano e i frutti del diritto comune che vigeva nell’Europa medievale.165
162 LONZA, „Statuto di Dignano”, p. 91; eadem, „Non vi è maggiore felicità per una città di essere amministrata con le
redini della giustizia”, pp. 161-162.
163 LONZA, „Non vi è maggiore felicità per una città di essere amministrata con le redini della giustizia”, pp. 160-162. V.
anche eadem, „Pravna baština Dvigradskog statuta”, pp. 54-55.
164 Sui modelli vedi LONZA, „Pravna baština Dvigradskog statuta”, pp. 34-35; eadem, „ Non vi è maggiore felicità per una
città di essere amministrata con le redini della giustizia”, pp. 160-161; eadem, „Il gioco degli specchi”, pp. 202-208.
165 LONZA, „Non vi è maggiore felicità per una città di essere amministrata con le redini della giustizia”, p. 161.
119
SAGGI INTRODUTTIVI
Quanto di locale, „regionale” ed europeo è stato riunito in questo particolare

monumento, in un insieme logico, che forniva un fondamento giuridico alla vita
della città attraverso i secoli e che oggi è diventato un marchio dell’identità storica
di Umago.
120
UMAŠKI
STATUT
STATUTO
DI UMAGO
PRESLIK IZVORNIKA
Rukopis A, Gradska knjižnica
Attilio Hortis u Trstu,
Diplomatički arhiv,
Inventarni broj: ß EE 19
COPIA DELL’ORIGINALE
Manoscritto A, Biblioteca Civica
Attilio Hortis, Trieste,
Archivio diplomatico,
Numero dell’Inventario ß EE 19
124
125
126
127
128
129
130
131
132
133
134
135
136
137
138
139
140
141
142
143
144
145
146
147
148
149
150
151
152
153
154
155
156
157
158
159
160
161
162
163
164
165
166
167
168
169
170
171
172
173
174
175
176
177
178
179
180
181
182
183
184
185
186
187
188
189
190
191
192
193
194
195
196
197
198
199
200
201
202
203
204
205
206
207
208
209
210
211
212
213
214
215
216
217
218
219
220
221
222
223
224
225
226
227
228
229
230
231
232
233
234
235
236
237
238
239
240
241
242
243
244
245
246
247
248
249
250
251
252
253
254
255
256
257
258
259
260
261
262
263
264
265
266
267
TRANSKRIPCIJA
TRASCRIZIONE
Jakov Jelinčić
PRIJEVOD
S LATINSKOGA
TRADUZIONE
IN CROATO
Nella Lonza
UMAŠKI STATUT: TRANSKRIPCIJA | STATUTO DI UMAGO: TRASCRIZIONE
STATUTORUM TERRAE HUMAGI

LIBRI QUATUOR
(2r) In Dei Aeterni Nomine Amen

Cum castri nostri Humagi ordines, leges ac statuta omnia
labefactata, lacerata atque abrassa, necnon mutilata essent, visum
est universitati nostrae, ut demum regeremur, sicuti bonos ac
fideles subditos decet, iuxta consuetudinem atque formam,
quibus aliae civitates et loca illustrissimo Ducali Dominio Veneto
subiugatae reguntur, cum spectabili Consilio, una cum magnifico
praetore, qui tunc temporis praeerat, eligere quatuor ex Consilio
nostro et duos ex privatis, qui, simul convenientes, ordines, leges
et statuta, quae omnis universitas observaret, instaurarent.
Unde huius modi facta elletione a deputatis ad hoc de
spectabilibus dominis Antonio de Princivalibus quondam
domini Bartholomei, Ioanne Antonio Martello quondam domini
Ludovici, Francisco Vitalle quondam domini Henrici et Ioanne
Dominico a Dominabus quondam domini Marci, nobilibus ac de
Consilio terrae nostrae, ser Pietro Rimiza quondam ser Mathei et
ser Sebastiano ab Arboribus quondam ser Simeonis de populo.
Nullus adhuc magnificorum extitit, cum plures praecesserint,
qui tam laudabile tamque sanctum admittere decretum voluerit.
Tandem nunc, Deo inspirante, inventus est dominus THADEUS
GRADONICHO Castri nostri praetor, ellectus ab Illustrissimo
Ducali Dominio Venetorum, tam doctus tam (!) peritissimus.
Unusquisque in primis probatus tris et viginti annos natus,
adhibitis ex Consilio nostro, ut supra ostensum est, privatisque
duobus de populo ad honorem Dei Omnipotentis eiusque Matris
semper Virginis et ad utilitatem universi Castri nostri praefata
deliberatio, seu generale decretum est institutum cum hac tamen
conditione omniumque nostrum mente, ut ipsa capitula atque
statuta nostra ad pedes Illustrissimi Ducalis Dominii legarentur,
iuxta consuetudinem in similibus semper servatam, confirmanda,
(2v) agnoscendo ipsum Illustrissimum Ducale Dominium caput
verum et unum dumtaxat dominum nostrum sibi subditorum
uti par est, et ut ipsa ratio exigit. Quam ob rem, quanta
270
UMAŠKI STATUT: PRIJEVOD | STATUTO DI UMAGO: TRADUZIONE
STATUTA UMAŠKOG TRGOVIŠTA

ČETIRI KNJIGE
(2r) U ime vječnoga Boga, amen.

Da bi se nad nama vladalo onako kako dolikuje dobrim i vjernim
podanicima, prema običaju i postupku kako se upravlja drugim
gradovima i mjestima podvrgnutima Presjajnomu Duždevskom
Mletačkom Gospodstvu, a budući da su sve odredbe, zakoni i
statuti našega kaštela Umaga uništeni, poderani i izbrisani, ili
pak okljaštreni, naša je zajednica, s časnim Vijećem i zajedno
s uzvišenim gospodinom poglavarom1 koji je u to vrijeme
bio na čelu, smatrala [umjesnim] izabrati četvoricu iz našeg
Vijeća i dvojicu izvan njega da, sastavši se, obnove odredbe,
zakone i statute, koje treba poštovati cijela zajednica.
Stoga su, na taj način ovlašteni, izabrali od ugledne gospode
Antuna Princivalisa pokojnoga gospodina Bartolomeja, Ivana
Antuna Martello pokojnoga gospodina Ludovika, Franju Vitalisa,
pokojnog gospodina Henrika i Ivana Dominika Domina pokojnoga
gospodina Marka, plemiće i članove Vijeća našeg trgovišta, a od
pučana gospodina Petra Rimicu pokojnoga gospodina Mateja i
gospodina Sebastijana Arborisa pokojnoga gospodina Šimuna.
No nijedan od uzvišenih [načelnika], premda ih je prethodilo više,
nije htio prihvatiti ovu kako hvalevrijednu, tako i svetu uredbu, sve
do sada, kada se, po Božjem nadahnuću, našao gospodin Taddeo
Gradenigo, načelnik našega kaštela kojega je izabralo Presjajno
Duždevsko Mletačko Gospodstvo, učen koliko i sposoban.
Na čast Svemogućega Boga i njegove Majke vazda Djevice i na
opću korist našega kaštela, nakon što je za svakoga od onih koje
je uputilo naše Vijeće, kako je gore izneseno, kao i za dvojicu
iz redova pučana, najprije dokazano da su navršili dvadeset tri
godine, donesena je spomenuta odluka, odnosno opća uredba,
pod tim uvjetom i s namjerom svih nas, da se te glave i naš Statut
upute na potvrdu Presjajnomu Duždevskom Gospodstvu, prema
običaju koji se u takvim stvarima uvijek poštovao,
(2v) priznajući Presjajno Duždevsko Gospodstvo za istinskoga
poglavara i, dakako, jedinoga našega gospodara kojemu
smo podložni, kako je i dostojno i kako traži sam razbor.
1 Statut na ovome mjestu za dužnost načelnika rabi izraz „praetor”, kao što je bilo uobičajeno
i u drugim istarskim gradovima (usp. Slaven BERTOŠA, „Upravno osoblje u gradu Puli od
17. do 19. stoljeća”, Vjesnik Istarskog arhiva, 8-10, 2001-03., str. 220. et passim). Izvorno je
to bio naziv jednog od najviših magistrata u starome Rimu.
271
maxima possumus humilitate, ad Illustrissimae Dominationis

Vestrae prostrati pedes, petimus ac obsecramus ut velitis
Vestra gravissima auctoritate haec nostra capitula fore
rata atque instituta, que nunc subinferuntur, videlicet:
(3r – prazan)
(3v) PETRUS LANDO
Dei gratia dux Venetiarum etc… nobilibus et sapientibus

viris Thadeo Gradonico de suo mandato potestati Humagi
et successoribus suis fidelibus dilectis salutem et dilectionis
affectum. Vi significamo si come a’ quatro del instante
habbiamo confirmati con il Collegio Nostro per l’autorità a
quello data dal Senato a’ XXX del mese di ottobre passato
li infrascritti capituli et anchora li habbiamo concesso che
le appellationi delle sententiae criminal da lire cinquanta in
zoso se devolvino alli rettori de Cavo d’ Histria et similmente
le condenationi de tutti li bandi ad tempus fatti per potestà
di Humago comemoracion di corda et preson si come li fu
concesso a’ XXX Luio 1527 dal Serenissimo Principe nostro,
che alhora era capitaneo nostro general, et ciò non obstante
(4r) le revocation di tal cosa fatte per litere
nostre de XVIII marzo MDXXVIII.
Et così vi comettemo con la sopradetta autorità che
dobbiate osservar et far inviolabilmente osservar à
ditta Communità la sopra ditta concessione.
272
Zbog toga, s najvećom mogućom poniznošću bacivši se

ničice pred Vaše Gospodstvo, molimo i preklinjemo da po
Vašim najvišim ovlastima pristanete da budu utvrđene i
donesene ove naše statutarne glave, koje se niže iznose.
(3r – prazan)
(3v) PETRUS LANDO
Pietro Lando, Božjom milošću mletački dužd itd.,2 plemenitim

i mudrim muževima Taddeu Gradenigu3, po njegovoj ovlasti
umaškomu načelniku i njegovim nasljednicima [na dužnosti],
svojim dragim pouzdanicima, pozdrav i iskaz naklonosti.
Obavještavamo vas da smo 4. ovoga mjeseca u našem
Kolegiju4, na temelju ovlasti koju mu je Senat dao prošloga
30. listopada, potvrdili donje glave i povrh toga odobrili im
da se žalbe protiv kaznenih presuda do pedeset libara, koje
izrekne umaški načelnik, upućuju koparskim načelnicima,
a tako i sve presude o protjerivanju na određeno vrijeme [i
one] u kojima se spominju trzaj na koloturi i zatvor, kako im
je dopustio 30. srpnja 1527. naš Prevedri Vladar, koji je tada
bio naš vrhovni pomorski zapovjednik5, i to bez obzira
(4r) na njihovo povlačenje dukalom od 18. ožujka 1528.
Stoga vam po gore spomenutoj ovlasti povjeravamo
da poštujete gornju povlasticu i pobrinete se
da je poštuje spomenuta zajednica.
2 Dužd od 1539. do 1545. Adriano CAPPELLI, Cronologia, Cronografia e Calendario Perpe-

tuo, Milano, 31969., str. 347. Imena mletačkih dužnosnika donose se prema standardima
mletačke historiografije: osobno ime u standardnome talijanskom, a prezime u izvornome
mletačkom obliku. Vidi bazu podataka The Rulers of Venice (1332-1524), prir. Benjamin
G. KOHL, Andrea MOZZATO i Monique O’CONELL (http://rulersofvenice.org/guide;
pristupljeno 8. prosinca 2018.).
3 U najstarijem rukopisu iznad ovog odlomka oslikan je Gradenigov grb.
4 O povijesnom razvitku, sastavu i nadležnosti toga tijela vidi: Andrea DA MOSTO, L’Archivio
di Stato di Venezia, I, Roma, 1937., I, str. 22-23.; Benjamin G. KOHL, „The Changing Func-
tion of the Collegio in the Governance of Trecento Venice”, prir. Monique O'CONNELL,
u: Venice and the Veneto during the Renaissance: the Legacy of Benjamin Kohl, ur. Michael
KNAPTON, John E. LAW i Alison A. SMITH, Firenze, 2014., str. 35-47.
5 Misli se na službu vrhovnog zapovjednika mornarice (capitanio general da mar), koju je
Lando obnašao 1528. Marino SANUTO, Diarii, XLIX, prir. Federico STEFANI, Guglielmo
BERCHET i Nicolò BAROZZI, Venezia, 1897., str. 83-84.
273
TRANSKRIPCIJA | KNJIGA I. | TRASCRIZIONE | LIBRO I.
[LIBER I.]
Qui possunt esse de Consilio.

CAPITULUM 1
Recte, iustum et honestum est, ut unusquisque praecessorum

suorum privilegio gaudeat. Ideo volumus et ordinamus, quod
nullus homo possit esse de Consilio terrae Humagi nisi eius pater,
avus, vel proavus, vel ab inde supra ex linea masculina tantum
fuerit de dicto Consilio. Si quis vero non habuit maiores et
ascendentes suos ex dicto Consilio, non possit eligi nec creari in
Consilium, et si secus factum fuerit, talis electio sit nullius valoris
et momenti. Et minores descendentes ex veris consiliariis non
possint ingredi Consilium neque gaudere officiis aut beneficiis
ipsius Consilii nisi completis annis viginti probandis vel per
scripturam vel per iuramentum parentum suorum aut affinium.
De iuramento consiliariorum, singulis annis defferrendo.

CAPIULUM 2
Addimus, quod omnes consiliarii, qui pro tempore erunt et

sunt, teneantur iurare in Consilio congregato singulo quoque
anno pro creandis officialibus in principio anni honorem et
bonum statum Comunis Venetiarum, et domini potestatis
Humagi proficuum honorem et commodum Comunis et
terrae praedictae, et teneantur consulere domino potestati
et iudicibus de eo que fuerint requisiti, recte et legaliter
secundum suam bonam conscientiam, non iuvando amicum
ne nocendo inimico per fraudem. Et omnium partium
quae proponentur coram eis, teneantur capere illam quae
videbitur sibi magis iusta et rationabilis. Eas vero quae
sibi iniustae videbuntur, nullo modo capiant vel illas
(4v) consentient. Et similiter iurare taneantur in ballotandis
officialibus nominatis, quod eligent et proponent illas personas
quae eis visae fuerint magis aptae, idoneae et sufficientes ad
exercendum officium, ad quod fuerint electae, nulla habita ratione
amoris vel odii. Quod statutum singulis annis in congregatione
Consilii faciendi ad creandos officiales in principio anni publice
ad notitiam omnium legatur et deferatur praedictum iuramentum
singulis consiliariis, et si aliquis absens fuerit teneatur cancelarius
Communis notare illos qui non interfuerint, et in proximo
Consilio in quo adderint, conscientiam facere domino potestati,
qui eis defferat sacramentum in presenti capitulo contentum.
274
PRIJEVOD | KNJIGA I. | TRADUZIONE | LIBRO I.
[KNJIGA I.]
Tko može biti član Vijeća

GLAVA 1
Ispravno je, pravično i pošteno da svatko uživa povlasticu

svojih prethodnika. Stoga želimo i određujemo da nitko ne
može biti član Vijeća Umaškog trgovišta ako mu u tome
Vijeću nije bio otac, djed, pradjed ili daljnji predak, no samo
po muškoj lozi. Ne bude li tko imao prethodnike i pretke iz
spomenutog Vijeća, ne može ga se izabrati ni primiti u Vijeće,
a bude li to ipak učinjeno, neka taj izbor bude bez vrijednosti i
pravne snage. Potomci koji potječu od punopravnih vijećnika
ne mogu ući u Vijeće niti uživati dužnosti i povlastice toga
Vijeća prije no što napune dvadeset godina, što treba dokazati
pismènom ili prisegom njihovih roditelja ili srodnika.
O prisezi koju vijećnici polažu svake godine

GLAVA 2.
Dodajemo da su svi vijećnici koji to budu u budućnosti ili su

sada, u Vijeću koje se okuplja početkom svake godine radi
izbora dužnosnika, dužni prisegnuti na čast i dobrobit Mletačke
općine i umaškoga gospodina načelnika te na napredak,
čast i korist spomenute općine i trgovišta. O onome o čemu
budu pitani dužni su savjetovati gospodina načelnika i suce
pošteno i zakonito, prema svojoj dobroj savjesti, ne pomažući
prijatelju ni prijevarno šteteći neprijatelju. Od svih prijedloga
koji im budu podneseni, dužni su usvojiti onaj koji budu
smatrali najpravednijim i najrazboritijim, a one koji im se budu
činili nepravednima, neka nipošto ne usvoje i na njih ne
(4v) pristanu. Isto su tako pri biranju kuglicama dužni spomenutim
dužnosnicima prisegnuti da će izabrati i predložiti one osobe koje
budu smatrali najprikladnijima, najpodobnijima i najpodesnijima
za obavljanje dužnosti na koju se biraju, bez ikakva utjecaja
naklonosti ili mržnje. Početkom svake godine, kad se okupi
Vijeće radi izbora dužnosnika, neka se ovu statutarnu odredbu
javno pročita na znanje svima i neka se zatraži spomenuta
prisega od svakog vijećnika, a bude li izočnih, općinski
kancelar dužan je popisati one koji nisu bili nazočni pa na
sljedećem Vijeću na koje dođu upozoriti gospodina načelnika,
koji neka od njih zatraži prisegu kako stoji u ovoj glavi.
275
De poena non venientium ad Consilium

et de ordine loquendi in ipso.
CAPITULUM 3
Omnes consiliarii qui reperientur esse in terra Humagi,

teneantur venire in Consilium cum pulsabitur campana vel
clamabitur per praeconem, et non possint loqui super aliqua
proposta seu parte, nisi super ea quae fuerit proposita per
dominum potestatem, iudices et deputatos. Et qui proponere
aut loqui voluerit super aliqua parte proposta teneatur se
conferre ad pulpitum ad hoc praeparatum sub poena soldorum
quinque pro quolibet contrafaciente et qualibet vice.
De modo electionis iudicum et aliorum officialium.

CAPITULUM 4
Ad constituendum duos iudices Consilii et unum de populo

hic modus observetur, vidlicet, congregato Consilio ad sonum
campanae et voce praeconis more solito, ponantur tot ballotae
quot erunt consiliarii congregati, in quibus sint quinque ballotae
(5r) deauratae, et venientibus consiliariis ad capellum, quicunque
consiliarius habebit unam de dictis ballotis deaureatis possit
eligere et debeat unum bonum et sufficientem iudicem in
presentia domini potestatis et ipsorum electionariorum.
Teneatur tamen consiliarius habens ballotam deauratam,
antequam electionem faciat dicti iudicis, iurare ad Sancta Dei
Evangelia, quod bona fide et sine fraude eliget unum iudicem
bonum, legalem et sufficientem in dicto officio, non praecio,
praemio vel lucro quod habuisset vel speret ab eo quem eliget
vel alio eius nom[ine]. Quod si contrafecerit, vel sciri poterat
contrafecisse, vel ipsam electionem fecisse praemio vel lucro,
aut praetio, privetur Consilio Humagi per decem annos, et qui
fuerit electus tali modo condemnetur in libris quinquaginta
parvorum, et quilibet possit accusare et teneantur ad credentiam.
Et iuramento debeat de praesenti nominare illum quem eligere
voluerit in iudicem praedictum, et electio illa sit firma, et hoc
fiat singulis quatuor mensibus. Item modis et ordinibus eligatur
camerarius Communis, duo iusticiarii, unus de Consilio, alter
276
O globi za one koji ne dođu u Vijeće

i o redu pri raspravi u istome
GLAVA 3.
Svi vijećnici koji se zateknu u Umaškom trgovištu dužni su

doći u Vijeće kada zazvoni zvono ili pozove glasnik, ne smiju
raspravljati o prijedlogu, to jest odluci, osim ako je predlože
gospodin načelnik, suci i povjerenici, a onaj tko bude htio iznijeti
prijedlog ili raspravljati o nekoj predloženoj odluci, dužan
je pristupiti k za to pripremljenoj govornici, pod prijetnjom
globe od 5 solada6 za svakoga prekršitelja i za svaki put.
O načinu izbora sudaca i drugih dužnosnika

GLAVA 4.
Da bi se odredila dva suca iz redova Vijeća i jedan iz puka

neka se poštuje ovaj postupak, to jest, nakon što se na
uobičajeni način zvonom i putem glasnika sazove Vijeće,
neka bude položeno onoliko kuglica koliko bude okupljenih
vijećnika, među kojima neka bude pet pozlaćenih
(5r) kuglica, pa kad vijećnici pristupe k šeširu, onaj vijećnik koji izvuče
jednu od tih pozlaćenih kuglica smije i treba izabrati jednog
dobrog i primjerenog suca, u prisutnosti gospodina načelnika i
tih izbornika. Vijećnik koji je izvukao pozlaćenu kuglicu dužan
je ipak prije izbora suca prisegnuti na sveta Božja evanđelja da
bira dobrog suca, zakonu sklonog i podesnog za tu dužnost, u
dobroj vjeri i bez prijevare, a ne zbog naknade, nagrade ili dobiti
koju je primio ili se nada [primiti] od ovoga koga bira ili nekoga
drugog u njegovo ime. Prekrši li to, odnosno uspije li se doznati
da je prekršio i ovoga izabrao radi nagrade, dobiti ili naknade,
neka ga se isključi iz Vijeća na deset godina, a onaj koji na taj
način bude izabran neka bude osuđen na 50 libara malih denara,
s time što svatko smije tužiti i neka se to zadrži u tajnosti. Pod
prisegom mora smjesta imenovati onoga koga bira za suca pa
neka taj izbor bude pravosnažan, a neka se to provodi svaka četiri
mjeseca. Neka se na isti način i po istome redu bira općinskog
blagajnika, dva tržna nadzornika – jednog iz Vijeća, drugog iz
6 Novčane jedinice u Umaškom statutu mletačkog su tipa, koji korijene vuče iz karolinške Eu-
rope: jedna lira (libra) dijelila se na dvadeset solada, a jedan solad na 12 denara. Postojale su
dvije vrste denara: mali denar (pizolo, parvulus i sl.), sitan bakreni novac s malim udjelom
srebra i mnogo vredniji srebrni groš. Vidi: Zlatko HERKOV, Građa za financijsko-pravni
rječnik feudalne epohe Hrvatske, II, Zagreb, 1956., str. 214., 410-413.
277
de populo, et hoc singulis quatuor mensibus. Item modo et

ordine supradicto eligantur unus cancelarius Communis, tres
deputati, duo cathaverii et duo camerarii ecclesiae Sanctae
Mariae et duo advocati qui durent uno anno integro, et teneantur
iurare ut in capitulare iuramenti officialium continetur.
(5v) De iuramento officialium.

Qui attinentes esse non possunt in eodem officio.
CAPITULUM 5
Nolumus quod pater cum filio, frater cum fratre, socer cum
genero, cognatus cum cognato, patruus vel avunculus cum nepote
et consanguineus germanus cum consanguineo germano tam ex
linea masculina quam ex linea foeminina possint esse in uno et
eodem officio aliquo modo vel ingenio, et electio contra hoc facta
non valeat nec teneat, sed ad Consilium revertatur electio secundi
electoris et non primi, et fiat modis et ordinibus supra scriptis.
Capitulare advocatorum.
CAPITULUM 6
Singulis annis eligantur modo et ordine eligendi alios officiales

duo advocati Communis de Consilio qui iurare teneantur bona
fide et sine fraude advocare pro bono et utili ac honore status et
terrae Humagi et litigare omnibus questionibus eorum qui primo
requisiverint. Et teneantur recte et legaliter consulere petentibus
de eorum litibus et differentiis secundum bonam ipsorum
conscientiam et parere. Et esse debeant omni die, nisi essent
impediti iusta causa, quo tenebitur placitum in palatio vel ubi
sedebitur pro iure reddendo coram magnifico domino potestate,
et ibi permanere usque quo dominus potestas inde recesserit, vel
ab ipso licentiam habuerint. Et habeant pro eorum mercede soldos
quatuor pro qualibet causa summaria, quae absque scriptura
expedietur singulis vicibus, quibus in ipsa causa verba facient.
Sin autem cum scripturis procedetur, habeant a libris quinque
usque ad libras viginti soldos decem, a libris viginti usque ad
libras centum soldos viginti, et a centum supra decem soldos pro
centenario, habendo semper de primo centenario soldos viginti.
278
puka, i tako svaka četiri mjeseca. Na isti način i po istom redu

neka se biraju jedan općinski kancelar, tri povjerenika, dva
nadzornika općinske imovine, dva blagajnika crkve sv. Marije
i dva odvjetnika, koji neka budu na dužnosti cijelu godinu, a
obvezni su prisegnuti kako stoji u odredbi za prisege dužnosnikā.
(5v) O prisezi dužnosnika.

Koji rođaci ne mogu biti na istoj dužnosti.
GLAVA 5.
Ne želimo da ni na koji način niti kakvom smicalicom na

jednoj te istoj dužnosti budu otac sa sinom, brat s bratom,
tast sa zetom, šurjak sa šurjakom, stric ili ujak s nećakom i
bratić s bratićem, kako po muškoj, tako i po ženskoj lozi, a
izbor protivan tomu neka ne vrijedi i ne obvezuje, već neka
se na Vijeće vrati izbor drugoga izbornika, a ne prvoga, i
neka se provede na način i po gore opisanome redu.
Odredba o odvjetnicima
GLAVA 6.
Neka se svake godine na način i po redu kao ostali dužnosnici iz

Vijeća biraju dva općinska odvjetnika, koji su dužni prisegnuti
da će u dobroj vjeri i bez prijevare kao odvjetnici postupati na
dobrobit, korist i čast države i umaškog trgovišta i zastupati
pred sudom u svim sporovima one koji to prvi zatraže. Dužni
su pošteno i zakonito savjetovati o njihovim parnicama i
prijeporima one koji to zatraže, prema svojoj dobroj savjesti i
mišljenju. Osim ako su spriječeni opravdanim razlogom, svakog
su sudbenog dana dužni biti u palači ili ondje gdje zasjeda sud
s uzvišenim gospodinom načelnikom, i ondje ostati dok god
gospodin načelnik odande ne ode ili dok od njega ne dobiju
dopuštenje. Neka za svoju nagradu u svakoj parnici koja se
provodi usmeno po skraćenom postupku dobiju 4 solda za
svaki put kada u tome sporu usmeno istupe. Bude li se vodio
pismeni postupak, za [vrijednost od] pet do dvadeset libara,
neka prime deset solada, za dvadeset do sto libara dvadeset
solada, a za više od sto libara deset solada po stotini, s time
što neka za prvu stotinu uvijek prime dvadeset solada.
279
De officio et salario iudicum.

CAPITULUM 7
(6r) Volumus et statuimus, quod iudices Communis Humagi habeant

singuli ipsorum a Communi libras viginti in quatuor mensibus
pro salario, qui teneantur diebus festivis comitari dominum
potestatem praesentem et qui pro tempore fuerit, et similiter
diebus iuridicis et omni quoque die quo sede ad sonum campanae
pro iure reddendo. Caeteris vero diebus teneantur ad minus
duo ipsorum iudicum comitari dominum potestatem in terra
Humagi et suburbiis poena soldorum quatuor pro quolibet
contrafaciente et quolibet die, qui deveniant in Commune.
De officio et salario camerarii.

CAPITULUM 8
Statuimus, quod camerarii, qui per tempora fuerint, habe[ant]

in quatuor mensibus pro eorum salario a Communi libras octo
parvorum et teneantur officium suum fideliter exercere, nec
aliquam denariorum summam de Communi dispensare absque
scientia et consensu domini potestatis, iudicum et deputatorum.
De officio fonticarii et eius salario.

CAPITULUM 9
Etiam volumus, quod quicunque fuerit fonticarius Communis

Humagi habeat in eius salarium pro sex mensibus libras
quadraginta parvorum et teneatur exigere ab omnibus
debitoribus fontici qui debitum contraxerint in dicto sex
mensibus termine omne illud, de quo fuerint debitores fontici
quacumque ratione. Et quicunque non exigerit infra dictum eius
terminum, illius quantitatis ipse remaneat et intelligatur esse
debitor dicti fontici, et nihil consequi possit ratione diminutionis
seu, ut vulgo dicitur, de callo frumenti aut bladarum.
280
O dužnosti i plaći sudaca

GLAVA 7.
(6r) Želimo i propisujemo da svaki od sudaca Umaške općine

od općine dobije dvadeset libara za plaću za četiri mjeseca.
Dužni su na blagdane pratiti gospodina načelnika, sadašnjega
i budućega, a tako i na sudbene dane i svakoga dana kada
bude na poziv zvona dijelio pravdu. Na ostale dane dužna su
barem po dva suca pratiti gospodina načelnika po umaškom
trgovištu i predgrađima, pod prijetnjom globe od 4 solda za
svakog prekršitelja i za svaki dan, koja neka pripadne Općini.
O dužnosti i plaći blagajnika

GLAVA 8.
Propisujemo da blagajnici koji budu na dužnosti od

Općine dobiju za plaću za četiri mjeseca osam libara
malih denara. A obvezni su svoju dužnost vjerno obnašati
i ne trošiti nikakav iznos općinskoga novca bez znanja i
pristanka gospodina načelnika, sudaca i povjerenikā.
O dužnosti nadstojnika žitnice i njegovoj plaći

GLAVA 9.
Nadalje želimo da tko god bude nadstojnik žitnice Umaške

općine7 dobije za plaću za šest mjeseci četrdeset libara malih
denara. Dužan je od svih dužnika žitnice, koji su se zadužili u
tom roku od šest mjeseci, zatražiti sve ono što duguju žitnici po
bilo kojoj osnovi. A tko ne zatraži u tome roku, ostaje i smatra
se sam dužnikom žitnice za tu količinu i ništa mu se ne smije
priznati na račun rastepa žita ili žitarica, što se pučki zove „kalo”.
7 Žitnica se nalazila u sklopu općinske palače, ispod dvorane Velikoga vijeća. Andrea BENE-
DETTI, Umago d’Istria nei secoli, I, Trieste, 1973., str. 127., 134-135.
281
(6v) De officio, iuramento et salario ponderatoris farinae fontici.

CAPITULUM 10
Ponderatoris farinae fontici officium est, et ita teneatur

iurare in introitu officii sui, quod recte et iuste unicuique,
nulla habita personarum differentia, ponderabit farinam, nec
amicum iuvabit nec inimico nocebit per fraudem, et obligatus
sit singulis diebus, quibus requisitus fuerit a fonticario adesse
cum clave sibi commissa fontico cum apertum fuerit, causa
distribuendae farinae, poena soldorum decem pro qualibet vice
contrafecerit diffalcandorum de suo solario dicti officii; et stet
per menses sex, et permaneat in contumacia dicti officii per
alios sex menses habendo pro suo salario in dicto tempore sex
mensium libras quindecim parvorum de danariis ipsius fontici.
De officio signatoris frumenti fontici.

CAPITULUM 11
Eligatur in creatione fonticarii et ponderatoris farinae unus

signator frumenti per menses sex qui iurare debeat, et sic
teneatur, cum aperietur fonticum frumenti mitendi ad
molendinum, illuc se conferre cum clave ei commissa, et recte
et nulla interposita fraude signare quot staria frumenti deorsum
mitentur pro cribellando, et mitendo ad molendinum, poena, si
non intervenerit requisitus ut supra, solevndi soldos quinque pro
qualibet vice contrafecerit retinendos ex suo salario, nec possit
in eodem officio perseverare, nisi transactis aliis sex mensibus.
De officio et salario iustitiariorum.

CAPITULUM 12
Iurare singuli iustitiarii vel estimatores Communis teneantur et

debeant ante inceptionem officii ad Sacra Dei Evangelia, bona
fide, sine fraude, per totum tempus sui officii, solicite
282
(6v) O dužnosti, prisezi i plaći onoga koji važe brašno u žitnici

GLAVA 10.
Dužnost je onoga koji važe brašno u žitnici, i tako je dužan

prisegnuti pri stupanju na dužnost, da svakomu pošteno i
pravedno važe žito, ne praveći razliku među osobama i ne
pogodujući prijatelju ni prijevarno šteteći neprijatelju. Dužan je
svakog dana kada to zatraži nadstojnik žitnice doći s ključem koji
mu je povjeren u žitnicu kada bude otvorena radi dijeljenja brašna,
pod prijetnjom globe od deset solada za svaki put kada prekrši,
koje treba odbiti od njegove plaće za tu dužnost. I neka bude na
dužnosti šest mjeseci, a zatim neka bude na počeku za tu službu
daljnjih šest mjeseci. Neka za to vrijeme [dužnosti] od šest mjeseci
dobije petnaest libara malih denara iz sredstava same žitnice.
O dužnosti popisivača žita u žitnici

GLAVA 11.
Pri izboru nadstojnika žitnice i onoga koji važe brašno neka se

izabere na šest mjeseci jednog popisivača žita, koji je dužan, kad
se otvori žitnica radi otpreme žita u mlin, onamo doći s ključem
koji mu je povjeren pa pošteno i bez ikakva varanja popisati
koliko se stara žita8 vadi radi prosijavanja9 i slanja u mlin, pod
prijetnjom globe da, ne dođe li na poziv kao gore, svaki put kada
prekrši plati pet solada, koje će se odbiti od njegove plaće. Ne
može biti na dužnosti dok ne protekne novih šest mjeseci.
O dužnosti i plaći tržnih nadzornika

GLAVA 12.
Tržni nadzornici odnosno općinski procjenitelji dužni su prije

stupanja na dužnost prisegnuti na Sveta Božja evanđelja da će u
dobroj vjeri i bez prijevare za čitavo vrijeme svoje dužnosti marno
8 U Umagu šuplja mjera za žito zapremnine 83,025 l. Zlatko HERKOV, „O istarskim šupljim
mjerama od kraja XVIII do polovice XIX stoljeća”, Jadranski zbornik, 10, 1976.-78., str. 384.;
Sena SEKULIĆ-GVOZDANOVIĆ, „Srednjovjekovni sustavi šupljih kamenih mjera u Istri,
Hrvatskom primorju i kontinentalnoj Hrvatskoj”, Prostor, 3/1, 1995., str. 76.
9 Glagol cribellare pripada srednjovjekovnom latinitetu. Uobičajeni ga rječnici ne bilježe, no
značenje ‘filtrirati’, odnosno ‘prosijati’ može se razabrati iz Trotule, poznatog priručnika o
ženskoj medicini. Usp. The Trotula: A Medieval Compendium of Women’s Medicine, prir.
Monica H. GREEN, Philadelphia, 2001., str. 167., 178., 278.
283
(7r) procurare totum illud quod ad suum officium pertinebit,

et habere debeant pro singulis ipsorum soldos quadraginta
parvorum in quatuor mensibus de salario a Communi, qui
teneantur ire ad sagomandum segetes et vassella vini ad spinam
venditi, et pro singulis vinis mensuratis habeant parvulos quatuor
pro eorum labo[re]. Et sub vinculo iuramenti teneantur fideliter
inquire[re] stateras et mensuras an sint iustae. Et teneantur
a quacunque persona fuerint requisiti, ire ad existimandum
hoc salario, videlicet in burgo Humagi habeant soldum unum
pro quolibet ipsorum et intra mas[ierias] Communis usque
ad Sanctum Damianum directo trami[te] habeant soldos
duos parvorum pro singulis ipsorum, et a Sancto Iusto usque
ad Morlum, et a Morlo ad Castellerium, et inde ad Sanctum
Vitum, et inde ad Petram Dormiam (?), et inde ad fuobam (!)
Fegerbam,1 et inde directo tramite ad fornacem Sisoloni, et a
canale Sancti Joannis soldos quatuor pro quolibet ipsorum,
et inde per totum districtum Humagi soldos quinque pro
singulis ipsorum, exceptis villis, ad quas quando se contulerint,
habeant soldos octo pro quolibet ipsorum. Inde pro quolibet
animali extimato habeant parvulos sex pro quolibet.
Et si aliquis ipsorum aut ambo contrafecerint, et requisiti
ad extimandum ut supra accedere noluerint, cadant ad
poenam soldorum viginti pro quolibet ipsorum, et quos
invenient vendidisse malo pondere et iniusta mensura,
solvat soldos quadraginta parvorum, quorum dimidium
sit Communis et alterum dimidium iustitiariorum.
1 Dio riječi koji nedostaje zbog oštećenja restituiran je na osnovu IV, 67.
284
(7r) skrbiti o onome što spada u njihovu dužnost. Svaki od njih treba
dobiti od Općine četrdeset solada malih denara za plaću u četiri
mjeseca. Dužni su ići i mjeriti zapremninu10 bačava i sudova iz
kojih se prodaje točeno vino, a za svako izmjereno vino neka
dobiju 4 malih denara11 za svoj trud. Pod obvezom iz prisege
dužni su pomno provjeravati vage i mjere jesu li točne. Tko god
od njih zatraži, dužni su otići na procjenu za ovu plaću, to jest
neka u umaškom predgrađu dobiju jedan solad svaki; unutar
općinskih međa ravnom crtom do Sv. Damjana12 neka dobiju dva
solda malih denara svaki; od Sv. Justa13 do Murina, od Murina
do [brda] Kaštelira,14 odatle do Sv. Vida,15 zatim do litice Dormije
(?), odande do jame Fegerbe i odatle ravnom crtom do Sisolonove
peći16 i udoline Sv. Ivana17 po četiri solada svaki, a odatle po
cijelom umaškom okrugu pet solada svaki, osim u selima, kamo
pođu li, neka svaki dobije osam solada. Neka za svaku procijenjenu
životinju dobiju šest malih denara svaki. Prekrše li jedan ili
obojica tako što ne htjednu pristupiti kad se od njih zatraži da
procijene kao gore, neka svaki od njih potpadne pod globu od
dvadeset solada. Onaj za koga otkriju da prodaje s lažnim utegom
i netočnom mjerom, neka plati četrdeset solada malih denara, od
kojih neka pola pripadne Općini, a pola tržnim nadzornicima.
10 Doslovno „uzeti otisak” da bi se izračunala zapremnina; usp. Statuta communis Duorum

Castrorum / Statut Dvigradske općine, prir. Jakov JELINČIĆ i Nella LONZA, Pazin – Kan-
fanar, 2007., gl. 130.
11 O tome da su parvuli isto što i mali denari vidi HERKOV, Građa za financijsko-pravni rječ-
nik feudalne epohe Hrvatske, II, str. 215.
12 Crkvica južno od stare gradske jezgre, na mjestu gdje je poslije izgrađeno groblje. BENE-
DETTI, Umago d’Istria nei secoli, II, str. 159.
13 Crkvica na predjelu Komunela. Sergije JELENIĆ, Umag. Sakralno bogatstvo Umaga i okoli-
ce. Umag, 1997., str. 12.
14 Ne misli se na istoimeno naselje blizu Višnjana, nego na brdo koje je na austrijskim kartama
iz 19. stoljeća označeno kao „Monte Castelier”. Vidi vojne i katastarske karte na mrežnoj
stranici MAPIRE Historical Maps Online (https://mapire.eu/en/, pristupljeno 8. prosinca
2018.). Brdo je dobilo ime po ostacima obzidana naselja. Giannandrea GRAVISI, „Topono-
mastica del Comune di Umago”. AMSI, 42/2, 1930., str. 425.
15 Toponim ispod brda Kaštelir, nazvan još i Smerghia prema stanciji obitelji Smergo. GRA-
VISI, „Toponomastica del Comune di Umago”, str. 427.
16 Možda peć za gašenje vapna, kakva je u 15. stoljeću postojala i blizu Novigrada, a bilo ih je
i na umaškom području (Lucia UGUSSI, „I toponimi del commune catastale di Cittanova”,
Atti, Centro di Ricerche Storiche – Rovigno, 19, 1988-89., str. 229.; BENEDETTI, Umago
d’Istria nei secoli, II, str. 75.).
17 Na zamišljenoj crti od Sv. Justa do Sv. Ivana u početnome se dijelu prepoznaju toponimi
Murine, Kaštelir i Sv. Vid. Njezin se nastavak ne može pratiti jer mikrotoponimi spomenuti
u tekstu danas nisu poznati, no vjerojatno su se, kao i ostali, nalazili u polukrugu od nekoli-
ko kilometara od starog Umaga. Završna je točka određena crkvicom sv. Ivana Kornetskog
na rtu južno od Umaga (GRAVISI, „Toponomastica del Comune di Umago”, str. 421.; Mari-
jan BARTOLIĆ i Ivan GRAH, Crkva u Istri, Poreč – Pazin, 1988., karta Umaško-oprtaljskog
dekanata na str. bez numeracije). Izraz „canale” rabio se u Istri i za uske udoline (UGUSSI,
„I toponimi del commune catastale di Cittanova”, str. 221.) pa je tako i prevedeno.
285
(7v) De officio et salario deputatorum.

CAPITULUM 13
Ordinamus et volumus, quod singulis annis eligantur tres deputati

ex numero consiliariorum qui teneantur et debeant procurare
proficuum et utile Communis Humagi et fontici, et intervenire
debeant in emendis frumentis et farina de ratione fontici, una
cum iudicibus, interveniente semper presentia domini potestatis.
Et sic in computis faciendis tam ipsius Communis quam dicti
fontici, et in datiis Communis quae pro tempore current, intersint
ad faciendas ipsas [p]olizas ante deliberationem ipsorum
datiorum. Et possint ponere partes in Consilio, ut faciunt
iudices ad beneficium universitatis Humagi, et habeant
pro salario pro quolibet ipsorum libras X parvorum de
Communi in anno et ratione in anni iuxta solitum.
De contumacia iudicum, fonticarii, cancelarii

Communis et camerarii.
CAPITULUM 14
Ad hoc, ut quilibet ex Consilio fruatur beneficiis officiorum

quae in Consilio Humagi dari consueverunt, statutum fuit,
quod iudices qui pro tempore fuerint, non possent idem
officium denuo consequi, nisi completis quatuor mensibus,
aut tanto tempore quanto in dicto officio permanserint, quod
similiter observetur in camerariis Communis. Fonticarius
vero et cancelarius Communis non possint eligi in officio
fonticariae vel cancelariae Communis, nisi expleto uno
anno, aliter talis electio sit nulla et nullius momenti.
Qui attinentes non possint ire in electionem et suffragia ferre.

CAPITULUM 15
(8r) Statuimus, quod pater cum filio, frater cum fratre, patruus
aut avunculus cum nepote, germanus consanguineus cum
germano consanguineo ex utraque linea, cognatus cum cognato,
non possint esse in eadem electione, neque inter se suffragia
ferre sub poena privationis de Consilio per annum unum.
286
(7v) O dužnosti i plaći povjerenikā

GLAVA 13.
Određujemo i želimo da se svake godine među vijećnicima

izabere tri povjerenika, koji su dužni i trebaju skrbiti za
napredak i korist Umaške općine i žitnice i koji, zajedno sa
sucima, a uvijek u nazočnosti gospodina načelnika, trebaju
sudjelovati pri kupnji žita i brašna za račun žitnice. Također
neka budu nazočni pri izradi obračuna za Općinu i za žitnicu,
a tako i kod općinskih daća koje budu tekle, radi izrade potvrda
prije dodjele tih daća18. Smiju također iznositi prijedloge u
Vijeću, kao što to čine suci, na dobrobit umaške zajednice.
Neka od Općine svaki dobije za plaću deset libara malih
denara godišnje i za godinu dana, kako je uobičajeno.
O počeku sudaca, nadstojnika žitnice,

općinskoga kancelara i blagajnika
GLAVA 14.
Zato da bi svatko iz Vijeća mogao crpsti prihode od službi koje

se običavaju dodjeljivati u Umaškome vijeću, propisano je da suci
koji budu u službi ne mogu ponovno primiti istu dužnost dok nisu
protekla četiri mjeseca odnosno onoliko vremena koliko su bili
na toj dužnosti, a isto neka se poštuje i kod općinskih blagajnika.
Nadstojnik žitnice i općinski kancelar ne smiju se pak izabrati
na dužnost u žitnici i općinskoj kancelariji dok ne protekne
godina dana, a inače neka izbor bude ništav i bez ikakve snage.
Koji rođaci ne mogu sudjelovati u izborima i glasovati

GLAVA 15.
(8r) Propisujemo da ne mogu sudjelovati u izborima niti

glasovati jedan za drugoga otac i sin, braća, stric ili ujak
i nećak, bratići po bilo kojoj lozi i šurjaci, pod prijetnjom
kazne isključenja iz Vijeća na godinu dana.
18 Vjerojatno se misli na dodjelu zakupa daća, o čemu je riječ u gl. 19.
287
De modo domini potestatis in reddendo

iure die Lunae et Veneris.
CAPITULUM 16
Statuimus et ordinamus, quod dominus potestas vel eius

vicegerens debeat sedere loco ad hoc deputato cum suis iudicibus
diebus Lunae et Veneris reddendo ius cuicunque petenti in mane
hora solita, et pulsetur campana quando dominus potestas sederit
et cum inde recesserit. Et si dies Lunae aut Veneris caderet in
diem festivum prohibitum, de quo in capitulo feriarum, tunc
dies immediate subsequens non festivus officiatur iuridicus.
De praecone et eius salario.

CAPITULUM 17
Praeconis officium est obedire domino potestati, iudicibus et

aliis officialibus, et teneatur ad requisitionem cuiuscunque
personae sine aliqua fraude citare quoscunque, et citationes
ac praecepta facta fideliter referre, et sic testes convenire ad
testificandum, eius officium bona fide exercendo. Et habeat de
salario a Communi prout ei per dominum potestatem, iudices et
homines de Consilio decretum fuerit. Et de omnibus incantis per
eum factis habere debeat pro sua solutione a soldis viginti infra
(8v) parvulos duodecim, et ab inde supra parvulos sex pro libra,
tam de mobilibus quam de immobilibus bonis per ipsum
venditis, et si incantaverit et non deliberaverit, habere debeat
medietatem eius quod habuisset si deliberasset res incantatas,
et pro qualibet proclamatione facta ad requisitionem
privatae personae habeat parvulos duodecim, et si fecerit
aliquod praeceptum in Humago ad peti[ti]onem alicuius
personae specialis forensis habere debeat soldum unum pro
quolibet praecepto, si vero exiverit ad villas pertinentiarum
Humagi, habeat pro quolibet praecepto soldos octo.
De diebus feriatis quibus non teneatur

dominus potestas sedere ad bancum.
CAPITULUM 18
Statuimus, quod nullo infrascriptorum dierum teneatur

dominus potestas sedere ad tribunal nec dicere ius inter
aliquos in causa civili, nec teneatur aliquis citatus aliquo
istorum dierum comparere, exceptis petitionibus mercedis,
288
O načinu na koji gospodin načelnik dijeli

pravdu ponedjeljkom i petkom
GLAVA 16.
Propisujemo i određujemo da, dijeleći pravdu onome tko je

zatraži, gospodin načelnik ili njegov zamjenik sa svojim sucima
treba sjediti na za to određenu mjestu ponedjeljkom i petkom
ujutro u uobičajeni sat, a neka zvono zazvoni kad gospodin
načelnik sjedne i kada odatle otiđe. A padnu li ponedjeljak ili
petak na zapovjedni blagdan, o čemu stoji u glavi o praznicima,19
neka se sudi na prvi sljedeći dan koji nije blagdan.
O glasniku i njegovoj plaći

GLAVA 17.
Dužnost je glasnika da bude poslušan gospodinu načelniku,

sucima i drugim dužnosnicima, a na zahtjev bilo koje osobe dužan
je bez ikakve smicalice nekoga pozvati na sud te pouzdano javiti
da je proveo pozive i naredbe, a tako [je dužan] i svjedoke pozvati
da dođu svjedočiti, izvršavajući svoju dužnost u dobroj vjeri.
Neka od Općine dobije za plaću kako odluče gospodin načelnik,
suci i vijećnici. Od svih javnih proglasa koje učini, neka mu do
[vrijednosti od] dvadeset solada pripadne
(8v) dvanaest malih denara, a od toga poviše šest malih denara po
libri, ako pokretninu ili nekretninu proda, a oglasi li je ali ne
dodijeli, treba primiti polovicu onoga što bi dobio da je dodijelio
proglašene stvari. Za svaki proglas na zahtjev pojedinca neka
dobije dvanaest malih denara. Izda li u Umagu nalog na zahtjev
nekog stranca, neka dobije jedan solad po nalogu, no pođe li do
sela koja pripadaju Umagu, neka za svaki nalog dobije osam solada.
O praznicima na koje gospodin načelnik

nije dužan sjediti u sudačkoj klupi
GLAVA 18.
Propisujemo da na nijedan od niže popisanih dana gospodin

načelnik nije dužan sjediti u sudištu niti suditi u građanskim
19 I, 18.
289
introituum Communis, affictus cuiuscunque conditionis

fontici, datium (!) ac forensium, videlicet: pro octo dies ante
Nativitatem Domini Nostri Iesu Christi, et totidem post; dies
Sancti Antonii Abbatis, Sancti Francisci,

Conversionis Sancti Pauli, Omnium Sanctorum,
Purificationis Beatae Virginis, Sancti Martini,
Annunciationis Beatae Virginis, Sanctae Catherinae,
Per octavam ante Resurectionem Domini, Sancti Nicolai,
Per octavam post Resurectionem Domini, Sancti Nicephori,
Inventionis Sanctae Crucis, Omnium Appostolorum
(9r) Omnium evangelistarum, Sancti Pelegrini,
Omnium doctorum Ecclesiae, Sancti Joannis Baptistae,
Diebus dominicis, Sanctae Mariae de Nive,
Per dies quindecim ante festum Transfigurationis Domini,
Sancti Petri et per dies quindecim Sancti Laurentii,
post dictum festum occasione messium,
Assumptionis Beatae Virginis
Per totum mensem Septembris Nativitatis Beatae Vir[ginis]
occasione vendemiae, Sancti Maximiliani
Sancti Michaelis.
De pagis faciendis per conductores datiorum Communis.

CAPITULUM 19
Ne introitus Communis Humagi ullo tempore defraudetur,

statutum fuit, quod omnes conductores datiorum et introituum
Communis praedicti teneantur facere pagas suas tempore
debito poena soldorum duorum pro libra de illa quantitate,
cuius reperientur esse debitores, quae poena sit domini
potestatis qui exegerit ipsum capitale; et debeant termino
dierum octo post deliberationem factam de ipsis datiis dare
idoneam fideiussionem scribendam a cancellario Communis,
et eodem tempore teneantur solvere sex pro libra de quantitate
ei deliberata gastaldioni fraternitatis Corporis Christi qui pro
tempore fuerit pro emendis ceris illuminandis ad honorem
Corporis Christi, ponendum ad computum primae pagae;
quo termine elapso, et non solutis dictis denariis, cogantur
remedio iuris ad praedictam solutionem, nulla compensatione
eis facta de ipsis denariis exbursatis ad computum capitalis.
290
predmetima, niti je pozvani na sud dužan pristupiti na neki

od tih dana, osim za tužbe o nadnici, općinskim prihodima,
najmu bilo koje vrste, o žitnici, daćama i [u sporovima] sa
strancima, to jest: osam dana prije i poslije Božića, na blagdane
sv. Antuna Opata, sv. Franje,

Obraćenja sv. Pavla, Svih Svetih,
Očišćenja Blažene Djevice, sv. Martina,
Blagovijesti Blaženoj Djevici, sv. Katarine,
u osmini prije Uskrsa, sv. Nikole,
u osmini poslije Uskrsa, sv. Nicefora,
Našašća sv. Križa, svih apostola,
(9r) svih evanđelista, sv. Peregrina,
svih Crkvenih naučitelja, sv. Ivana Krstitelja,
na nedjelje, sv. Marije Sniježne,
petnaest dana prije i poslije Preobraženja Gospodinova,
blagdana sv. Petra, sv. Lovre,
zbog žetve, Uznesenja Blažene Djevice,
kroz cijeli rujan Rođenja Blažene Djevice,
zbog berbe, sv. Maksimilijana,
sv. Mihovila.
O uplatama zakupnikā općinskih daća

GLAVA 19.
Da se nikada ne bi pronevjerilo prihode Umaške općine,

propisano je da su svi zakupnici daća i općinskih prihoda
dužni izvršiti svoje uplate u dužno vrijeme, pod prijetnjom
globe od dva solda po libri od vrijednosti za koju se utvrdi
da duguju, a ta globa neka pripadne gospodinu načelniku
koji zatraži taj dug. Dužni su također u roku od osam dana
od odluke o tim daćama dati primjereno jamstvo, koje treba
zapisati općinski kancelar. Istodobno su dužni gastaldu
Bratovštine Tijela Kristova koji tada bude u službi platiti šest
malih denara po libri vrijednosti zakupa za kupnju svijeća za
rasvjetu u čast Tijela Kristova, što neka se uračuna u prvu
uplatu. Protekne li rok, a ne budu plaćeni ti iznosi, neka ih se
pravnim sredstvima natjera na spomenutu isplatu, ne priznajući
im pri obračunu duga nikakvu naknadu za isplaćeni novac.
291
(9v) Quod debitores ecclesiae, fontici et Communis non possint

eligi neque consequi officium aliquod Communis.
CAPITULUM 20
Providentes indemnitati rerum publicarum statuimus,

quod omnes debitores ecclesiae Sanctae Mariae, fontici
et Communis Humagi non possint eligi, neque consequi
officium aut beneficium aliquod a Communi, et si quis
electus fuerit et remanserit in officio, talis electio sit nullius
efficatiae, et sic in perpetuum inviolabiliter observetur. Et tam
fonticarius quam camerarii qui in termino dierum octo post
officium complectum non solverint et satisfecerint eorum
administrationi, cadant ad poenam soldorum quatuor pro libra
de quantitate non soluta; datiarii vero soldos duos pro libra.
De officio cancellarii Communis et eius salario.

CAPITULUM 21
Solemniter confirmatus et electus cancellarius Communis

teneatur iurare ad Sancta Dei Evangelia bona fide sine fraude,
quod per tempus sui officium noverit pertinere sui officii
bene et legaliter operabitur ea omnia quae ad dictum eius
officium noverit pertinere et spectare, et domino potestati
et iudicibus recte consulere secundum suam conscientiam
et formam Statuti Humagi, et quod amicum non iuvabit nec
inimico nocebit per fraudem. Et de bonis Communis nihil
recipiet praeter salarium suum, vel aliud quod sibi iuste
expectaret. Et teneatur durante eius officio in eligendis et
creandis officialibus Consilii nominare coram domino potestate
et iudicibus omnes et singulos debitores tam ecclesiae
(10r) Sanctae Mariae, quam fontici et Communis Humagi. Et obligatus
sit omnes literas et scripturas ad beneficium Communis
spectantes quae ad eius manus pervenerint, legaliter et integre
legere et in libris Communis ad hoc deputatis describere, et
descriptas nulla fraude celare. Scribat etiam omnes introitus et
exitus Communis qui ad manus camerarii pervenient, et eos
recte et legaliter in solito quaterno conscribere. Scribat insuper
omnes rationes, introitus et expensas fontici Communis in
libro ad hoc deputato. Et stare debe[at] in dicto officio uno
anno, et habere libras quadraginta parvorum, videlicet earum
dimidium a Communi, [et] dimidium ab ipso fontico.
292
(9v) Dužnici crkve, žitnice i Općine ne mogu biti

birani niti steći neku općinsku dužnost
GLAVA 20.
Skrbeći za neokrnjenost javnoga dobra, propisujemo da

dužnici crkve sv. Marije, žitnice i Umaške općine ne mogu
biti birani niti od Općine steći neku dužnost ili povlasticu,
a bude li netko izabran i dobije službu, takav je izbor bez
ikakva učinka, i neka se tako trajno obdržava bez kršenja.
Nadstojnik žitnice i blagajnici koji u roku od osam dana
nakon završene dužnosti ne plate i ne namire što se odnosi na
njihovu upravu, neka potpadnu pod globu od četiri solda po
libri neplaćene vrijednosti, a daćari od dva solda po libri.
O dužnosti općinskoga kancelara i njegovoj plaći

GLAVA 21.
Svečano potvrđen i izabran općinski kancelar dužan je u

dobroj vjeri i bez prijevare prisegnuti na Sveta Božja evanđelja
da će za trajanja svoje dužnosti dobro i zakonito obavljati sve
ono što bude znao da pripada i spada u njegovu dužnost te
da će pošteno savjetovati gospodina načelnika i suce prema
svojoj savjesti i sadržaju Umaškog statuta, a da neće prijevarno
koristiti prijatelju ni štetiti neprijatelju. Iz općinske imovine
neka ne primi ništa osim svoje plaće i drugoga što mu pravedno
pripada. Za vrijeme svoje dužnosti je pri izboru i određivanju
dužnosnika Vijeća obvezan pred gospodinom načelnikom i
sucima imenovati sve i svakoga pojedinog dužnika, kako crkve
(10r) sv. Marije, tako i žitnice i Umaške općine. Obvezuje ga se
također da sve dopise i pismena koje primi, a odnose se
na dobrobit Općine, u zakonitu duhu i potpuno pročita
pa prepiše u općinske knjige koje su za to namijenjene, a
prepisano da nikakvom prijevarom ne zataji. Neka također
zapisuje sve općinske prihode i rashode koji prođu kroz ruke
blagajnika i neka ih pošteno i zakonito prepisuje u uobičajeni
svezak. Neka nadalje zapisuje sve račune, prihode i troškove
općinske žitnice u za to namijenjenu knjigu. Treba ostati
na dužnosti godinu dana i primiti četrdeset libara malih
denara, polovicu od Općine, a polovicu od same žitnice.
293
De officio cathaveriorum.
CAPITULUM 22
Eligantur in kalendis2 ianuarii duo cataverii qui in introitu officii

sui teneantur iurare in manibus domini potestatis et iudicum,
quod recte et legaliter exercebunt officium suum, et investigabunt
occupatores bonorum Communis, ac eos publicabunt, et de
bonis Communis occupatis et restitutis eorum industria in
Commune, habeant quartam partem inter ipsos equaliter
dividendam. Et stare debeant in dicto officio per annum unum.
De tempore quo officiales stare possint

extra terram Humagi.
CAPITULUM 23
Volumus et statuimus, quod aliquis officialis Communis

non possit aliquo modo ultra dies octo permanere extra
terram Humagi, videlicet per totam Istriam et extra
(10v) Istriam per dies quindecim, habita tamen licentia prius
a domino potestate qui pro tempore fuerit. Et qui ultra
praedictum terminum permanserit, privetur eius officio,
et loco ipsius alius subrogetur per Consilium.
Quod oratores et nuntii Communis teneantur

expedire legationem sibi commissam.
CAPITULUM 24
Consulentes utilitati publicae ordinamus, quod oratores et

nuntii Communis Humagi, quibus commissum fuerit aliquid
negotium, tam Venetiis, quam alibi peragendum, teneantur
iurare ad Sacra Dei Evangelia celerius quam potuerint expedire
et ad finem deducere commissiones ipsis commissas, et
easdem legationes bona fide et sinceritate ad utilitatem et
proficuum Communis pro viribus et industria sua exercere.
2 U izvorniku: klenis.
294
O dužnosti nadzornika općinske imovine

GLAVA 22.
Neka se na prvi dan siječnja izaberu dva nadzornika općinske

imovine, koji su pri preuzimanju svoje dužnosti pred gospodinom
načelnikom i sucima obvezni prisegnuti da će pošteno i zakonito
obavljati svoju dužnost i tragati za onima koji su zaposjeli
općinska dobra te objaviti njihova imena. Od zaposjednutih
općinskih dobara koja su njihovim zalaganjem vraćena Općini
neka dobiju četvrtinu i podijele je među sobom na jednake
dijelove. Trebaju ostati na toj dužnosti godinu dana.
O vremenu kroz koje dužnosnici smiju

boraviti izvan umaškoga područja
GLAVA 23.
Želimo i propisujemo da nijedan općinski dužnosnik

nipošto ne smije boraviti dulje od osam dana izvan
umaškoga područja, to jest po Istri, a izvan
(10v) Istre dulje od petnaest dana, pa i onda kada je prethodno
dobio dopuštenje od gospodina načelnika koji je bio u
službi. Tko ostane dulje od spomenuta roka, neka ga
se liši dužnosti i neka ga Vijeće zamijeni drugim.
Općinski poslanici i izaslanici dužni su

obaviti povjerenu im zadaću
GLAVA 24.
Odlučujući na javnu korist određujemo da su poslanici i izaslanici

Umaške općine, kojima je povjeren neki posao koji treba
obaviti u Veneciji ili drugdje, dužni prisegnuti na Sveta Božja
evanđelja da će što prije uzmognu provesti i ostvariti ono što
im je povjereno i svoje zadaće ispuniti prema svojim moćima i
zalaganju, u dobroj vjeri i iskreno, na korist i napredak Općine.
295
TRANSKRIPCIJA | KNJIGA II. | TRASCRIZIONE | LIBRO II.
De forensibus qui teneantur dare se in vicinos per

quinquenium in fideiussione idonea.
CAPITULUM 25.
Volumus et ita decrevimus, quod omnes forenses qui accesserint

Humagum causa habitandi, teneantur in termino dierum
quindecim eorum adventus se notari facere officio cancellariae in
vicinos terrae Humagi, data idonea fideiussione, sustinendi onera,
gravamina et angarias quae occurrerint pro facto Communis
per quinquenium, aliter cadant ad poenam librarum viginti
quinque, quarum dimidium sit accusatoris, alterum Communis,
quibus persolutis possit (!) cum fideiussione praedicta dare se in
vicinum, aliter teneantur recedere ex terra et districtu Humagi.
(11r) Quod in officio cancellariae Communis neque filius pro patre

aut contra, neque alius pro alio possit se intromittere.
CAPITULUM 26
Statutum fuit quod quicunque electus et creatus fuerit

cancellarius Communis ipse tantum exercere debeat dictum
cancellariae officium, nec alius possit facere partitam
aliquam in libris Communis nisi ipse cancellarius, quod
si secus factum fuerit, tunc ipse cancellarius privetur per
annum unum ultra contumaciam de dicto cancellariae
officio, et nihilominus dictae partitae per alium ut
supra conscriptae sint nullae et nullius efficatiae.
II.
INCIPIT LIBER SECUNDUS IN QUO TRACTANTUR
CAUSAE RERUM CIVILIUM DE CITATIONIBUS
De citationibus.
CAPITULUM 1
Statuimus et ordinamus, quod praeco Communis possit

et debeat ad instantiam cuiuscunque requirentis citare
quancumque personam, personaliter si haberi poterit, aliter
ad domum habitationis suae, idque a solis ortu usque ad
occasum, nominando diem iuridicum, in quo comparere
debeat citatus coram domino potestate vel eius vice gerente.
Et si quis in die iuridico ad requisitionem alicuius citatus
fuerit ad comparendum pro eodem die, non teneatur
296
PRIJEVOD | KNJIGA II. | TRADUZIONE | LIBRO II.
O strancima koji su dužni prijaviti se kao doseljenici

na pet godina uz primjereno jamstvo
GLAVA 25.
Želimo i odredili smo da su svi stranci koji dođu u Umag

radi stanovanja dužni u roku od petnaest dana od dolaska
prijaviti se u kancelariji kao doseljenici umaškoga trgovišta,
davši primjereno jamstvo da će kroz pet godina snositi terete,
namete i tlake koje budu uvedene za općinske potrebe, a u
suprotnome pasti pod globu od dvadeset pet libara, od kojih
neka pola pripadne prijavitelju i pola Općini. Nakon što to
obavi može uza spomenuto jamstvo postati doseljenik, a u
suprotnome mora otići iz umaškoga trgovišta i okruga.
(11r) Na dužnosti u općinskoj kancelariji ne smije istupati otac za

sina, niti obratno, kao ni bilo tko za drugoga
GLAVA 26.
Propisano je da samo onaj tko bude izabran i određen za

općinskoga kancelara smije obavljati spomenutu dužnost
u kancelariji i da nitko drugi osim kancelara ne smije
unijeti nikakav upis u općinske knjige, a bude li to učinjeno,
neka taj kancelar bude godinu dana povrh počeka lišen
dužnosti u kancelariji, s time što su spomenuti upisi koje
je upisao drugi, kao gore, svejedno ništavi i bez učinka.
II.
POČINJE DRUGA KNJIGA, U KOJOJ SE OBRAĐUJU
GRAĐANSKI SPOROVI
O pozivima na sud
GLAVA 1.
Propisujemo i određujemo da općinski glasnik smije i treba na

zahtjev ma kojeg tražitelja pozvati bilo koju osobu, ako uspije
osobno, a inače u kući gdje stanuje, i to od izlaska do zalaska
Sunca, spomenuvši sudbeni dan na koji je pozvani dužan
pristupiti pred gospodina načelnika ili njegova zamjenika. A bude
li na nečiji zahtjev pozvan na sudbeni dan da pristupi taj isti dan,
nije dužan pristupiti, jer ako dan za koji je pozvan nije drukčije
označen, smatra se da se odnosi na sljedeći sudbeni dan. Iznimka
297
comparere, quod si dies comparendi aliter expressus non fuerit,

intelligatur de die iuridico proxime secuturo, exceptis causis
summariis et favorabilibus et forensibus nec excedentibus
summam librarum decem, pro quibus singulis diebus et
horis partes audiri possint et expediri causae, facti veritate
(11v) inspecta.
Si citatus comparuit adversario non comparente.

CAPITULUM 2
Si quis citatus coram domino potestate venerit et se presentaverit

coram eo usque ad horam debitam, et adversarius qui fecerit
eum citare non venerit, vel nihil petierit coram iudice, ipso
facto intelligitur (!) condemnatus citator in soldis octo
parvorum, et statim rector terrarum faciat ipsum puniri de
dictis octo soldis, nisi iusta causa superveniente supervenerit.
De modo et forma procedendi in causis non excedentibus

summam librarum quinque et librarum decem.
CAPITULUM 3
Finem litibus brevissime imponentes statuimus, quod in

omnibus causis seu controversiis non excedentibus summam
librarum quinque, audita instantia actoris et responsione rei,
si affuerit, absque alia petitione in scriptis oblata iudici, si
reus habitator Humagi non comparuerit antequam dominus
potestas se removerit a tribunali, remaneat sententiatus,
delato iuramento actori de quantitate vere sibi debita. Quod
si fuerit citatus de districtu vel forensis expectetur per totum
diem citationis, et si non comparuerit sententietur modo
et forma praedicta, et praedicta intelligantur observari
debere in prima citatione. In causis vero a libris quinque
usque ad libras decem, in secunda citatione facta, si reus
non comparuerit fiat ut supra declaratum est in
(12r) prima citatione, et si comparuerit, auditis partibus, absque
petitione in scriptis iudici oblata, expediatur causa.
298
su skraćene i povlaštene parnice, one sa strancima i one čija

vrijednost ne prelazi deset libara, za koje se mogu saslušati
stranke i riješiti spor na isti dan i sat, nakon što je provjerena
(11v) istinitost činjenica.
Pojavi li se pozvani, a protivnik ne

GLAVA 2.
Bude li onaj tko je pozvan došao i pristupio pred gospodina

načelnika do sata kad je dužan, a protivnik koji ga je dao pozvati
ne dođe i ne iznese tužbeni zahtjev pred sucem, pozivatelj se
smatra samim tim osuđen na globu od osam solada malih
denara i neka ga načelnik20 trgovišta smjesta dade kazniti s
tih osam solada, osim ako je postojao opravdani razlog.
O načinu i obliku postupanja u sporovima koji

ne prelaze iznos od pet i od deset libara
GLAVA 3.
Išćući da se parnice što brže okončavaju, propisujemo da se,

uzevši u obzir navode tužitelja i odgovor tuženika, bude li ga,
tuženika koji je stanovnik Umaga u svakom sporu ili prijeporu
koji ne prelazi iznos od pet libara osudi i bez pisanoga tužbenog
zahtjeva sucu, ne pristupi li sudu prije no što gospodin načelnik
napusti sudište, a nakon što se od tužitelja zatraži prisega o
stvarno dugovanoj količini. Bude li poziv upućen nekomu iz
okruga ili strancu, neka se pričeka dok protekne cijeli dan za
koji je pozvan, pa ne pojavi li se, neka ga se osudi spomenutim
načinom i postupkom. Rečeno se odnosi na prvi sudski poziv.
U sporovima pak od pet do deset libara, ne pristupi li tuženik
pred sud na drugi poziv, neka se učini kako je gore izneseno
(12r) za prvi poziv, a pristupi li, neka se spor nakon saslušanja stranaka
okonča i bez pisanoga tužbenog zahtjeva podnesena sucu.
20 U izvorniku se na ovome mjestu za načelnika rabi izraz rector. Razlika u nazivlju za istu
službu može ukazivati na različite vremenske slojeve Statuta ili na korištenje različitih
predložaka za oblikovanje teksta.
299
De modo et forma procedendi in causis excedentibus

summam librarum decem supra.
CAPITULUM 4
In causis vero excedentibus summam librarum decem supra, fieri

debeant tres citationes, et si in tertia non comparuerit, audita
narratione actoris, sententietur reus cum iuramento dellato
actori de quantitate vere debita, ut in praecedenti capitulo;
quod si comparuerit et petierit terminum dierum octo pro
advocato inveniendo, vel pro consultando, ei assignetur et sic
observetur ut in praecedenti capitulo, nisi quo elapso ut antea ad
eius requisitionem, teneatur actor in scriptis exibere et offerre
eius petitionem, qua exibita assignetur terminus reo petenti
dierum octo et plus et minus ad arbitrium domini potestatis,
inspecta rei et personarum qualitate ad respondendum libello.
De confitentibus debitum in prima citatione.

CAPITULUM 5
Si quis citatus fuerit ad instantiam cuiuscunque personae

et in iudicio sponte in primo praecepto confessus fuerit
debitum sibi petitum et accepit mandatum voluntarium
dandi et solvendi creditori quod ei debetur, non possit
cogi ad aliquam solutionem, nisi completis diebus
quindecim proxime secuturis a die confessionis factae.
(12v) De negantibus debitum sibi petitum

et actore offerente se probaturum.
CAPITULUM 6
Ordinatum fuit, quod si aliquis negaverit debitum sibi petitum

coram domino potestate, et creditor non possit intentionem
suam probare, reus negans ad requisitionem actoris possit se
iuramento purgare, aut habita ei fide in arbitrio domini potestatis
ipsomet dicente non teneri in aliquo dicto petitori de eo quod
sibi petitum est, tunc ipse conventus a dicta petitione absolvatur.
Et si actor vellet probare, assignetur ei terminus dierum octo, et
probare debeat ad minus per duos idoneos testes tunc in iudicio
nominandos, qua intentione probata, negator condemnetur in
petitis; quod si petitor non probaverit in termino ei assignato,
absoluto reo, condemnetur actor in expensis secutis.
300
O načinu i obliku postupanja u sporovima

koji prelaze iznos od deset libara
GLAVA 4.
U sporovima koji prelaze iznos od deset libara treba uputiti tri

poziva pa ako tuženik ne pristupi na treći, nakon što se sasluša
iskaz tužitelja, neka ga se osudi, uz prisegu zatraženu od tužitelja o
stvarno dugovanoj količini, kao u prethodnoj glavi. Pristupi li pak
i zatraži rok od osam dana kako bi našao odvjetnika ili zatražio
savjet, neka mu bude odobren i neka se postupi kao u prethodnoj
glavi. Nakon isteka roka, kao gore, tužitelj je na njegovo traženje
dužan pismeno podnijeti i iznijeti svoj tužbeni zahtjev, koji nakon
što podnese, neka se tuženiku koji to zatraži dodijeli rok od
osam dana za odgovor na tužbu, odnosno dulji ili kraći prema
nahođenju gospodina načelnika, ispitavši svojstva slučaja i osoba.
O onima koji na prvi poziv priznaju dug

GLAVA 5.
Bude li tko pozvan na sud na traženje neke osobe pa na

sudu na prvi poziv dobrovoljno prizna dug koji se od
njega traži i dragovoljno prihvati nalog da će dati i platiti
vjerovniku što mu je dužan, ne može ga se prisiliti na isplatu
dok ne protekne petnaest dana od danoga priznanja.
(12v) O onima koji zaniječu zatraženi dug,

a tužitelj ponudi da će dokazati
GLAVA 6.
Propisano je da, zaniječe li tko pred gospodinom načelnikom

dug koji je od njega zatražen, a vjerovnik ne uspije dokazati
svoj tužbeni zahtjev, tuženik koji niječe može se, na traženje
tužitelja, očistiti polaganjem prisege, pa bude li mu po
nahođenju gospodina načelnika poklonjena vjera kada kaže
da nije dužan tužitelju ništa od onoga za što ga je tužio, tada
neka se oslobodi od spomenute tužbe. Međutim, bude li tužitelj
htio dokazivati, neka mu se dodijeli rok od osam dana i dužan
je dokazati s najmanje dva podobna svjedoka koje tada treba
na sudu imenovati, pa dokaže li tužbeni zahtjev, neka taj koji
niječe bude osuđen kako je tužbom zatraženo, a ne dokaže li u
roku koji mu je dodijeljen, neka se tužitelja, nakon što tuženik
bude oslobođen, osudi [na naknadu] nastalih troškova.
301
Quod uni testi, omni exceptione maiori,

cum iuramento creditoris credatur a libris X infra.
CAPITULUM 7
Addimus, quod in causis non excedentibus summam librarum

decem parvorum, negante reo debitum sibi petitum, unus
testis ab actore productus bonae famae et conditionis sufficiat
ad probationem cum suplemento iuramenti partis petentis.
Quod nemo alieno nomine compareat

nisi ostenderit instrumentum procurae.
CAPITULUM 8
Volumus et ita ordinamus, quod advocatus Communis

aut specialis personae in iudicio non audiatur, nisi
ostenderit mandatum procurae, aut fecerit notari
(13r) ipsam procuram officio cancellariae, quod
intelligatur in advocato tam actoris quam rei.
Si quis in iudicio acceperit terminum probandi per testes,

non possit cogere partem contrariam ad iuramentum.
CAPITULUM 9
Ordinamus, quod si aliquis in iudicio dixerit velle per

testes probare quod sibi in iure negatum fuit, teneatur id
per testes probare, nec ei postea liceat, mutato proposito,
cogere adversarium ad iuramentum aliquod.
De existentibus in Humago quos praeco reperire non possit.

CAPITULUM 10
Cautellis hominum callidorum obviare curantes statuimus,

quod si quis civis vel habitator Humagi per diem ordinarium
precipi facere voluerit alicui civi vel habitatori Humagi et
districtus, et non poterit reperiri per praeconem, ipso existente
in Humago vel districtu, liceat praeconi de mandato domini
potestatis ante domum suam publice clamare quod veniat pro
tali die iuridica ad respondendum tali actori coram domino
302
Da se do deset libara, osim kod krupnih iznimaka, vjeruje

jednomu svjedoku uz prisegu vjerovnika
GLAVA 7.
Dodajemo da je u sporovima koji ne prelaze iznos od deset

libara malih denara, zaniječe li tuženik dug koji je od njega
zatražen, dovoljan dokaz jedan svjedok dobra glasa i značaja
kojeg predloži tužitelj, uz dodatnu tužiteljevu prisegu.
Nitko se ne smije pojaviti na sudu u tuđe ime

ako ne podastre javnu ispravu o punomoći
GLAVA 8.
Želimo i uređujemo da ni općinski ni privatni

odvjetnik ne smiju istupati na sudu ako ne
podastru punomoć ili tu punomoć ne daju
(13r) zabilježiti u kancelariji, a to se odnosi i na
tužiteljeva i na tuženikova odvjetnika.
Ako netko na sudu prihvati rok za dokazivanje svjedocima, ne

smije protustranku prisiljavati na polaganje prisege
GLAVA 9.
Određujemo da, izjavi li netko na sudu da želi dokazivati

svjedocima ono što mu je u parnici zanijekano, dužan
je to svjedocima i dokazati i nije mu dopušteno da,
predomislivši se, protivnika prisili na bilo kakvu prisegu.
O onima koji su u Umagu, ali ih glasnik ne može naći

GLAVA 10.
Skrbeći se da izbjegnemo izmotavanja lukavaca, određujemo da,

poželi li neki građanin ili stanovnik Umaga uputiti na radni dan
poziv nekom građaninu ili stanovniku Umaga i njegova okruga,
pa glasnik toga ne uspije naći premda je u Umagu ili okrugu,
glasniku je po nalogu gospodina načelnika dopušteno pred
njegovom kućom javno oglasiti neka na taj i taj sudbeni dan dođe
pred gospodina načelnika na dužnosti21 odgovarati tom i tom
21 Nesiguran prijevod. Doslovno stoji „pred gospodina načelnika i njegovu dužnost”, što bi se
moglo odnositi i na sud.
303
potestate et eius officio, quae proclamatio notetur in actis

cancellariae. Et si venerit, procedatur in capitulis de modo
procedendi in causa. Et si non venerit antequam dominus
potestas recedat a tribunali, sententietur secundum petitionem
actoris iurantis quod iuste petit et tantum habere debet.
De modo procedendi contra existentes

extra terram et districtum Humagi.
CAPITULUM 11
Contra absentes procedendi modum

(13v) ordinamus, quod si quis contra aliquem absentem, qui non fuerit
in Humago vel districtu, pro aliquo debito suum debitorem
civem vel habitatorem Humagi procedi facere voluerit, debeat
adire presentiam regiminis Humagi, et prius ostendere iura sua.
Quod si apparuerit debitorem teneri per publicum instrumentum
vel scriptum manus quacunque causa factum et cuiuscunque
quantitatis et per testes fide dignos, teneatur dominus potestas
per praeconem Communis super platea Communis et ad
domum solitae habitationis debitoris publice proclamari facere,
quod talis debitor comparere debeat ad respondendum tali
suo creditori, occasione talis debiti, vel mittat sufficientem
procuratorem infra quindecim dies, si fuerit in Histria, et si
fuerit extra provinciam Histriae, detur maior terminus in
descritione (!) regiminis. Et si tunc non venerit ad terminum
sibi datum, nec alius pro eo sufficiens procurator, dominus
potestas teneatur praestare sacramentum actori quod iuste petit,
et tantum habere debet, quo facto dare debeat intromissionem
creditori in bonis debitoris contumacis, quae extimentur et
vendantur iuxta ordinem descriptum in praesenti statuto.
De non accipiendo probationem contra

mortuum vel mortuam.
CAPITULUM 12
Obviare fraudibus volentes statuimus, quod nulla probatio

testium super aliquem mortuum vel mortuam
de aliquo debito contracto et facto
(14r) ultra annum ante mortem debitoris recipia[tur], nisi uxor, filii,
fratres vel sorores defuncti iur[assent] debitum esse verum et
iustum, quo casu debitu[m] illud creditori persolvatur. Si vero
debitum illud factum fuerit infra annum ante mortem debitoris,
304
tuženiku, pa neka se taj proglas zabilježi u spisima kancelarije.

Pristupi li, neka se provede postupak po glavama o načinu
postupanja u sporovima. Ne pristupi li dok gospodin načelnik
ne ode sa sudišta, neka ga se osudi prema zahtjevu tužitelja,
koji neka prisegne da pošteno traži i da toliko treba dobiti.
O načinu postupanja protiv onih koji su

izvan umaškoga trgovišta i okruga
GLAVA 11.
Određujemo [ovakav] način postupanja protiv odsutnih,

(13v) da, poželi li netko pokrenuti postupak protiv odsutnoga
umaškog građanina ili stanovnika koji mu je dužnik, a koji nije
ni u Umagu ni u njegovu okrugu, treba pristupiti pred umašku
upravu i prvo podastrijeti svoja prava. Pokaže li se da protiv
dužnika raspolaže javnom ispravom ili vlastoručnim pismenom
sastavljenim po bilo kojoj osnovi i za bilo koji iznos, kao i
vjerodostojnim svjedocima, gospodin načelnik dužan je putem
općinskoga glasnika dati javno proglasiti na općinskome trgu
i kod doma gdje dužnik običava stanovati da je taj i taj dužnik
dužan pristupiti sudu i odgovarati tom i tom svom vjerovniku
za taj i taj dug ili poslati primjerenog punomoćnika, u roku od
petnaest dana bude li u Istri, a bude li izvan pokrajine Istre, neka
mu se dodijeli dulji rok prema prosudbi uprave. Ne dođe li u
roku koji mu je dodijeljen, ni za njega primjereni punomoćnik,
gospodin načelnik dužan je zaprisegnuti tužitelja da pošteno
tuži i da toliko treba dobiti, nakon čega vjerovnika treba
uvesti u posjed imovine dužnika koji se oglušio, koju neka se
procijeni i proda prema odredbi zapisanoj u ovome Statutu.
Ne prihvaća se dokazivanje protiv

pokojnika ili pokojnice
GLAVA 12.
Želeći spriječiti prijevare, propisujemo neka se ne prihvaća

nikakvo dokazivanje svjedocima protiv pokojnika
ili pokojnice o nekome dugu koji je nastao i učinjen
(14r) preko godine dana prije smrti dužnika, osim ako žena, djeca,
braća ili sestre umrloga prisegnu da je dug istinit i stvaran,
pa neka se u tom slučaju vjerovniku plati taj dug. Bude li taj
dug učinjen unutar godine dana prije dužnikove smrti, o
305
tunc de illo debito possint testes audiri. Si infra duos menses

post mortem debitoris creditor petierit illud debitum sibi solvi,
et si creditor tempore mortis non esset in Humago et infra
duos menses postquam venerit Humagum legitime probaverit
mortuum in aliquo fuisse sibi obligatum, et suo sacramento
probaver[it] praedicta vera esse, tunc dictum debitum persolvatur.
De fide pignoris.
CAPITULUM 13
Fidem pignus habenti praestantes deliberavimus, quod si

quis penes se habuerit rem aliquam penes se pignoratam,
et de quantitate debiti quaestio oriretur, illis, qui penes se
pignus habent, adhibeatur fides, scilicet a soldis viginti infra
sine sacramento et a soldis viginti supra cum sacramento.
Si vero pignus recipiens mortus (!) fuerit, adhibeatur fides
illis quibus successio bonorum spectat et pertinet, nisi
contrarium appareret per instrumentum vel testes.
De nolentibus solvere suis creditoribus.

CAPITULUM 14
Civium pauperum et habitatorum nostrorum miserantes

ordinamus, quod si quis civis vel habitator Humagi non
habuerit unde solvere suis creditoribus, dominus potestas
debeat ei praecipi facere vel praecipere, quod infra octo
dies debeat concordare cum suis
(14v) [credit]oribus, alioquin debeat recedere de terra
Humagi [stati]m, et non in terra (!) Humagi venire, donec
fuerit concors cum suis creditoribus; quod si contrafecerit,
requirentibus suis creditoribus. Dominus potestas possit
dictum debitorem poni facere in carceribus Communis,
et ibi stare donec satisfecerit suis creditoribus.
De facientibus ponere aliquem in carceribus.

CAPITULUM 15
Carceratis subvenientes statuimus, quod si quis fecerit poni

aliquem in carceribus Communis pro aliquo debito, et ipse
debitor non habuerit unde sibi possit expensas facere, tunc
teneatur creditor ipsi carcerato omni die expensas dare,
306
njemu se mogu saslušati svjedoci. Ako unutar dva mjeseca

od dužnikove smrti vjerovnik zatraži da mu se plati taj dug i
ako vjerovnik u vrijeme [njegove] smrti nije bio u Umagu pa
u roku od dva mjeseca nakon što se vrati u Umag zakonito
dokaže da je pokojnik imao prema njemu neku obvezu i svojom
prisegom potvrdi da je spomenuto istinito, neka se dug plati.
O vjeri u zalog
GLAVA 13.
Poklanjajući vjeru onome tko drži zalog, odlučili smo da, bude
li tko držao neku stvar u zalogu pa nastane prijepor o visini
duga, neka se vjeruje onima koji drže zalog, to jest do dvadeset
solada bez prisege, a od dvadeset solada poviše s prisegom.
Umre li pak zalogoprimac, neka se pokloni vjera onima kojih
se tiče i kojima pripada nasljedstvo nad imovinom, osim ako
suprotno proistekne iz javne isprave ili [iskaza] svjedoka.
O onima koji ne žele platiti svojim vjerovnicima

GLAVA 14.
Sažalijevajući naše siromašne građane i stanovnike

određujemo da, ne bude li neki umaški građanin ili stanovnik
imao odakle platiti svojim vjerovnicima, gospodin načelnik
dužan mu je zapovjediti ili dati mu zapovjediti da se unutar
osam dana nagodi sa svojim
(14v) vjerovnicima, jer u suprotnomu mora smjesta otići iz
umaškog trgovišta i u njega se ne vraćati dok se sa svojim
vjerovnicima ne nagodi. Prekrši li to, gospodin načelnik
može, na traženje njegovih vjerovnika, tog dužnika strpati u
općinski zatvor i mora ondje ostati dok ne plati vjerovnicima.
O onima koji nekoga daju strpati u zatvor

GLAVA 15.
Pružajući podršku zatvorenicima propisujemo da, dade li netko

nekoga strpati u općinski zatvor zbog nekog duga, a dužnik ne
bude imao za svoje troškove, vjerovnik je dužan zatvoreniku
svakoga dana dati za trošak, to jest za hranu dva primjerena
307
videlicet duos panes rationabiles et de aqua pro victu suo,

et nihilominus teneatur ipse debitor has expensas creditori
solvere antequam de carceribus extrahatur. Si vero creditor
excusaret ipsas expensas carcerato, tunc liceat domino
potestati ipsum debitorem de carceribus ralexare.
De fideiussorum subventione.
CAPITULUM 16
Fideiussoribus subvenire volentes ordinamus, quod si quis

esset fideiussor alicuius vel aliquorum obligatorum ad aliquem
certum terminum, liceat sibi fideiussori, transacto termino,
ad quem principalis debitor erat obligatus, solvere creditori,
vel ad quem promiserit fideiussorem liberare, agere contra
principalem et petere ut eum liberet vel trahat de plezaria, non
obstante quod creditor nondum petat debitorem, vel fideiussor
nondum passus sit damnum aliquod ob ipsam plezariam.
(15r) De non dando cartas aut debita alicui

forensi contra cives Humagi.
CAPITULUM 17
Ut inter cives benevolentia conservetur providimus, quod

nulla persona civis vel habitatrix Humagi audeat modo
aliquo vel ingenio donare, pignorare, vendere vel concedere,
vel aliter alienare aliqua instrumenta, cartas vel praecepta,
vel sententias, nec aliquod debitum stabile vel mobile alicui
forensi occasione placitans cum aliquo cive vel habitatore
Humagi, sub poena librarum viginti quinque parvorum, et
talis datio, donatio, pignoratio, venditio vel alienatio non valeat
et sit cassa. Et nullus civis vel habitator Humagi audeat emere
debitum alicuius forensis contra aliquem civem vel habitatorem
Humagi, nec donationem alicuius vel concessionem recipere,
nec in solutionem alicuius debiti sui sub poena librarum viginti
quinque parvorum, et insuper talis receptio non valeat.
308
kruha i vodu, s time što je dužnik ipak obvezan nadoknaditi

vjerovniku te troškove prije no što bude pušten iz zatvora.
Uskrati li pak vjerovnik zatvoreniku za te troškove, gospodinu
načelniku dopušteno je tog dužnika pustiti iz zatvora.
O podršci jamcima
GLAVA 16.
Želeći pružiti podršku jamcima određujemo da, bude li tko

jamac nekoga ili nekih koji su se obvezali na određeni rok,
jamcu je dopušteno kad protekne rok na koji se obvezao glavni
dužnik platiti vjerovniku, odnosno onome tko obeća da će
jamca osloboditi [obveze], pa istupiti protiv glavnog dužnika
i zatražiti da ga oslobodi odnosno skine mu jamstvo, unatoč
tomu što vjerovnik nije nikada zatražio [isplatu] od dužnika
i što jamac nije pretrpio nikakvu štetu zbog tog jamstva.
(15r) Neka se ne prenose isprave ni tražbine

nekog stranca protiv umaških građana
GLAVA 17.
Da bi se među građanima sačuvala privrženost, izričemo neka

se nijedna osoba koja je umaški građanin ili stanovnik ni na
koji način i nikakvom smicalicom ne usudi darovati, založiti,
prodati, ustupiti ili na drugi način otuđiti javne isprave,
isprave, zapovijedi i presude, niti [prenijeti] kakav dug glede
nekretnine ili pokretnine na nekoga stranca da bi taj tužio
umaškoga građanina ili stanovnika, pod prijetnjom globe od
dvadeset pet libara malih denara, a taj prijenos, darovanje,
zalog, prodaja ili otuđenje neka ne vrijedi i neka bude ništav.
Također, neka se nijedan umaški građanin ili stanovnik ne
usudi kupiti tražbinu nekog stranca protiv nekog umaškog
građanina ili stanovnika, niti primiti darovanje ili ustup, pa niti
za isplatu vlastitoga duga, pod prijetnjom globe od dvadeset pet
libara malih denara i neka osim toga taj prijenos ne vrijedi.
309
De placitantibus placitum alias per

sententiam diffinitum (!).
CAPITULUM 18
Litigantibus iniuste poenam tribuentes ordinamus, quod

quicunque placitaverit cum aliquo de aliquo debito vel alia re,
de quo vel de qua alias per eum vel alium eius nomine fuerit
placitum coram domino potestate vel iudicibus arbitris, cum
scriptura vel sine, et super ipso debito vel re fuerit sententiatum
vel diffinitum per ipsum dominum potestatem vel iudices
arbitros, talis petitio nihil valeat, et insuper condemnetur
in tanto quantum assendit (!) debitum vel res quam taliter
postulabat, cuius poenae medietas sit Communis et alia
(15v) [medie]tas adversae partis.
Quod tale ius reddatur forensibus quale

redderetur Humagensibus in terris eorum.
CAPITULUM 19
Volentes congruum ius praebere forensibus ordinamus, quod

si aliquis forensis venerit Humagum pro placitando cum aliquo
de civibus vel habitatoribus Humagi de aliquo debito vel alia re,
debeat dominus potestas procedere vel observare eos modos et
ordines contra civem vel habitatorem Humagi qui observantur
in eiusdem terra, si quis de nostris concivibus placitaret secum
in terra sua. Et si dominus potestas praesentire posset, quod
alicui civi vel habitatori Humagi in aliquo loco vel terra non
foret per dominationem illius loci ius et complementum iustitiae
factum de aliquo cive vel habitatore, tunc dominus potestas non
debeat aliquem de illo loco vel terra contra aliquem civem vel
habitatorem Humagi audire de aliquo iure suo, immo procurare
omni modo, quod noster concivis habeat quod habere iuste debet.
Qualiter testes examinentur in questionibus rerum

immobilium, et de eorum solutionibus.
CAPITULUM 20
In differentiis rerum immobilium, qualiter testes examinari

debeant declarantes ordinavimus, quod si quis in aliqua causa vel
310
O onima koji podnesu tužbu za nešto

o čemu je već odlučeno presudom
GLAVA 18.
Dijeleći kaznu onima koji se nepošteno parniče, određujemo

da onaj tko tuži nekoga za neki dug ili drugu stvar o kojemu je
već on sam ili netko u njegovo ime pred gospodinom načelnikom
ili sucima arbitrima podnio tužbu, bilo to pismenim putem
ili ne, pa su o istome dugu ili stvari gospodin načelnik ili suci
arbitri već donijeli presudu i odlučili, neka je takva tužba bez
vrijednosti, a povrh toga neka ga se osudi na onoliko koliko
je vrijedan dug ili stvar zbog koje je tužio, pa neka pola
globe pripadne Općini, a pola
(15v) protivnoj strani.
Neka se strancima dijeli pravda onako

kako se dijeli Umažanima u njihovu kraju
GLAVA 19.
Želeći strancima pružiti doličnu pravnu zaštitu, određujemo

da, dođe li neki stranac u Umag da bi tužio nekog umaškog
građanina ili stanovnika za neki dug ili drugu stvar, gospodin
načelnik mora u postupanju protiv umaškog građanina ili
stanovnika poštovati one načine i pravila koja se poštuju u
njegovu kraju kada ga neki naš sugrađanin ondje tuži. A dočuje li
gospodin načelnik da nekom umaškom građaninu ili stanovniku
u nekome mjestu ili kraju vlast toga mjesta nije udijelila pravdu
i udovoljila pravičnosti u odnosu na nekog [njenog] građanina
ili stanovnika, tada gospodin načelnik ne smije nikoga iz
toga mjesta ili kraja saslušati o nekome njegovu pravu protiv
umaškoga građanina ili stanovnika, već se na svaki način treba
pobrinuti da naš sugrađanin dobije što po pravdi treba.
Kako se saslušavaju svjedoci u sporovima

o nekretninama i o njihovim naknadama
GLAVA 20.
Obznanjujući kako treba saslušavati svjedoke u prijeporima o

nekretninama, odredili smo da, predloži li tko svjedoke u nekoj
311
questione alicuius possessionis in Humago sive districtu testes

produxerit, debeat eos citari facere per praeconem Communis,
quod ipsi veniant ad locum de quo sive super quo erit
questio, et videant dictum locum et audiant diffe-
(16r) rentiam quae erit inter partes. Postea ibidem [in] praesentia
unius de iudicibus Communis depon[ant] dicta sua sive
testificationes quae scribantur per notarium domini
potestatis de verbo ad verbum ibidem et in praesentia. Et
habere debeat quilibet praedictorum iudicum, notarius
domini potestatis et testium productorum mercedem
quam habent iusticiarii, inspecta qualitate locorum, non
computatis in hoc scripturis dicti notarii, quas expensas
solvere tenenatur antequam eatur ad locum differentiae.
Et si testes forent personae quae non possent venire
ad locum quaestionis, tunc examinatio dictorum
testium remaneat in descritione (!) regiminis.
Qui non possunt attinentium iudiciis interesse.

CAPITULUM 21
Attinentes a iudiciis attinentium separantes ordinamus, quod

infrascripti non possint infrascriptorum iudiciis vel sententiis
interesse, videlicet pater non possit interesse sententiae vel
iudicio filiorum, et e converso; avus iudicio vel sententiis
nepotum, et e converso; patrui vel avunculi sententiis nepotum,
et e converso,3 socer sententiae generis, et e converso, frater
sententiae fratris vel sororis, consanguineus germanus
sententiae consanguinei germani aut consanguineae, cognatus
sententiae cognati vel cognatae, et in omni casu huius statuti,
ut dicitur de masculis, intelligatur etiam de faeminis.
(16v) De compromissariis eligendis in quaestionibus attinentium.

CAPITULUM 22
Ut iurgia et rancores et crimina, quae ex litibus oriuntur inter

coniunctos, quantum nobis posibile est, extirpentur, statuimus,
quod de quacunque seu causa civili qualitercunque mota, sive per
libelli oblationem, vel per aliquam petitionem inter coniunctos,
videlicet inter patrem vel matrem, filium et filiam, fratres et
3 U izvorniku izostavljen dio rečenice patrui vel avunculi sententiis nepotum et e converso, i
dopisan na dnu stranice s oznakom kamo se umeće.
312
parnici ili sporu o nekom posjedu22 u Umagu ili njegovu okrugu,

treba ih pozvati putem općinskoga glasnika neka dođu na
mjesto o kojemu ili u svezi s kojim je spor pa neka
pogledaju to mjesto i saslušaju prijepor
(16r) koji postoji među strankama. Nakon toga neka ondje u
nazočnosti jednog od općinskih sudaca iznesu svoj iskaz
odnosno svjedočenje, koje neka bilježnik gospodina načelnika
ondje u njihovoj nazočnosti zapiše od riječi do riječi. Svaki od
tih sudaca, bilježnika gospodina načelnika i pozvanih svjedoka
neka dobije nadnicu kakvu primaju tržni nadzornici, zavisno
od okolnosti mjesta. U to nisu uračunati spisi tog bilježnika,
za koje treba platiti trošak prije no što se pođe na mjesto
spora. A budu li svjedoci osobe koje ne mogu doći na mjesto
spora, neka njihovo ispitivanje ostane na prosudbu uprave.
Tko od rođaka ne smije nazočiti suđenju

GLAVA 21.
Odstranjujući rođake sa suđenja rođacima određujemo da niže

navedeni ne smiju sudjelovati u suđenju i donošenju presuda, to
jest otac suđenju i donošenju presuda za sinove i obratno, djed
za unuke i obratno, stric ili ujak za nećake i obratno, tast za zeta
i obratno, brat za brata ili sestru, bratić za bratića ili sestričnu,
šurjak za šurjaka ili šurjakinju. U svim slučajevima iz ovog
statuta, što je rečeno za muškarce, podrazumijeva se i za žene.
(16v) O izboru mirovnih sudaca u rođačkim sporovima

GLAVA 22.
Da bi se, koliko je moguće, iskorijenile kavge, mržnje i zločini,

koji se rađaju iz parnica među rođacima, propisujemo da se u
sporu odnosno građanskome predmetu pred nekim sucem, ma
kako pokrenut bio, bilo to podnošenjem pisane ili nekakve druge
tužbe među rođacima, to jest između oca i majke, sina i kćeri,
22 S višeznačnim latinskim izrazom possessio u potpunosti se podudara hrvatski termin ‘po-

sjed’, koji se može odnositi na posjed u pravnom smislu ili, kolokvijalno, na zemljište.
313
sorores, avos vel avias et nepotes, germanos consanguineos

et patruos vel avunculos et nepotes, amitas vel materteras
vel omnes qui essent in dictis gradibus tam ex parte patris
quam ex parte matris, sive sint agnati sive cognati sive affines,
coram quocunque iudice et aliqua partium litigantium, petat
coram iudice adversam partem sibi coniunctam compelli ad
compromissum faciendum de dicta lite seu causa, quod dictus
iudex teneatur vinculo sacramenti partes quam realiter tam
personaliter compellere faciendum ad compromissum, et per
illum modum seu formam in qua ambae partes fuerint concordes.
Et si discordes fuerint, quia altera earum petat compromissum
fieri de facto, tam in procedendo quam in terminando, et
altera contradicat, tunc pars contradicens ad compromissum
compellatur ut supra, et fiat compromissum de omnibus et
singulis contentis in dicto libello seu petitione porrecta et de
dependentibus seu conexis seu occasionatis ab eisdem cum
clausulis opportunis, et in talibus apponi consuetis, in unum
probum virum agnatum vel cognatum
(17r) vel cuiuscunque partis amicum, si de uno fuerint co[n]cordes.
Alias, si in uno non concordaverint, quaelibet partium eligat suum
arbitratorem et hominem honestum, et qui verisimiliter alteri
parti non sit suspectus, quod in iudicis arbitrio relinquimus cum
potestate videndi, cognoscendi, examinandi et procedendi de iure
et de facto, cum libello vel sine, lite contestata vel non contestata,
cum scriptura vel sine scriptura, nulla iuris vel statutorum
solemnitate servata ad arbitrium sententiandum, pronuntiandum
de iuretantum, vel de facto tantum, vel mixtim, prout eis melius
videbitur, seu visum fuerit pro bona concordia partium, omni
solemnitate, nullitate in integrum restitutione vel supplicatione
prorsus reiectis. Et si contigerit, quod praedicti arbitratores essent
discordes, tunc iudex, cuius auctoritate compromissum factum
fuerit seu eius successor compellat partes ad dandum confidentes,
et de numero confidentium eligant tertium, et tunc id, quod, duo
ex eis concorditer arbitrati seu arbitramentati fuerint, illud valeat
et teneat et conservari debeat, tertio aliter nullo modo arbitrante.
Et si omnes tres essent varii et discordes in eorum laudo vel
314
braće i sestara, djedova i baka s unucima, bratića, strica ili ujaka

s nećacima, strina i ujni, odnosno svih koji su u tim stupnjevima
srodstva kako s očeve tako i s majčine strane, bili oni srodnici po
muškoj, po ženskoj lozi ili po tazbini, pa jedna od stranaka u sporu
zatraži pred sucem da protustranku s kojom je u srodstvu prisili
na mirovno suđenje u toj parnici odnosno sporu, taj je sudac
pod obvezom iz prisege dužan imovinskim ili osobnim mjerama
prisiliti stranke na mirovno suđenje, i to na način i u obliku s
kojim su sporazumne obje stranke. Ne budu li sporazumne,
jer jedna od njih zatraži da se i postupak i odluka podvrgnu
mirovnom suđenju, a druga se usprotivi, neka stranka koja se
protivi bude prisiljena na mirovno suđenje kao gore. Nadalje, neka
se sastavi sporazum o mirovnom suđenju za sve i svaku pojedinu
stvar koje sadrži podnesena tužba, odnosno tužbeni zahtjev, kao i
o onome što od toga zavisi i s time je povezano ili uzrokovano,
s umjesnim uglavcima i kako se običava dodati u takvim
stvarima, pa neka se [suđenje povjeri] jednomu čestitom
mužu, rođaku po muškoj ili ženskoj lozi
(17r) ili prijatelju jedne od strana, ako se uspiju sporazumjeti o
jednome. Inače, ne uspiju li se sporazumjeti o jednome, neka
svaka strana izabere svog obranika i čestitoga čovjeka, prema
kojemu druga strana po svoj prilici neće biti sumnjičava.
Slobodnoj prosudbi tih sudaca ostavljamo da s punom
ovlasti mogu istraživati, utvrđivati, ispitivati i postupati u
pravnim i činjeničnim pitanjima, s pisanom tužbom ili ne, s
litiskontestacijom23 ili ne, sa zapisnikom ili bez, ne slijedeći pri
arbitrarnom suđenju nijednu pravnu i statutarnu formalnost,
donoseći pravorijek samo o pravnim ili samo o činjeničnim
pitanjima ili o mješovitima, kako im se bude činilo primjerenim
za slogu među strankama, posve odbacivši svaku formalnost,
[prigovor] ništavosti, povrat u prijašnje stanje ili molbu. Dogodi
li se da ti obranici budu nesuglasni, neka sudac po čijoj je ovlasti
sklopljen sporazum o mirovnom suđenju ili njegov nasljednik [na
dužnosti] prisili stranke da predlože osobe od povjerenja, a neka
one odaberu trećeg, pa neka vrijedi, obvezuje i mora se poštovati
ono što dvojica od njih sporazumno odluče kao arbitri i obranici, a
23 Litiskontestacija (litis contestatio) jest temelj i početna točka spora, koja nastupa kad se
tuženik suprotstavi tužbenom zahtjevu. U srednjovjekovni rimsko-kanonski postupak taj
je institut preuzet iz rimskog prava. Detaljnije: R.H. HELMHOLZ, „The litis contestatio: Its
Survival in the Medieval ius commune and Beyond”, u: Lex et Romanitas: Essays for Alan
Watson, ur. Michael HOEFLICH, Berkeley, 2000., str. 73-82.; Steffen SCHLINKER, Litis
Contestatio: Eine Untersuchung über die Grundlagen des gelehrten Zivilprozesses in der
Zeit vom 12. bis zum 19. Jahrhundert [Studien zur europäischen Rechtsgeschichte, 233],
Frankfurt am Main, 2008., str. 55-288.; Elio MAZZACANE, La litis contestatio nel processo
civile canonico, Napoli, 1954., str. 14-27.
315
arbitramento, tunc laudo vel arbitramento illius

tertii assumpti stetur, et ad hoc compromissum sic faciendum
volumus etiam pupillos compelli et cuiuscunque aetatis
minores viginti quinque annis et teneatur tutores super his
omnibus et singulis auctoritatem prestare, et si essent hebetes,
(17v) [cura]tores eorum nomine compellantur et similiter [cu]
ratores furiosorum et mentecaptorum et his casibus bona
dumtaxat minorum furiosorum et mentecaptorum sint
obligata et non curatorum vel tutorum suorum addicientes,
quod dictos arbitros et arbitratores teneatur dominus potestas
cogere realiter et personaliter et compellere ad laudandum
et pronunciandum et ad faciendum ea, ad quae de iure et
secundum formam compromissi teneantur. Id autem, quod per
dictos arbitros vel arbitratores inter partes praedictas fuerit
laudatum, pronunciatum, preceptum, vel missum, illud per
dominum potestatem, ad quem pertinet executione mandetur,
sive illud fuerit omologatum sive non, qui pro omologato
haberi disponimus, nec possit ab eorum arbitramentis aut
pronunciationibus in talibus casibus inter coniunctos (ut
predicitur) latis appellari, querelari, reductio ad arbitrium boni
viri peti aut supplicari, restitutio peti, vel alio modo contrairi.
De salario arbitrorum.
CAPITULUM 23
Habeant iudices arbitri pro suo salario sive caratis de litibus

usque ad summam librarum quinquaginta parvorum unum
quartum ducati, item de litibus usque ad summam librarum
trecentarum parvorum ducatum medium, item de eis, quae
sunt maioris summae ducatum unum auri, et ipsi carati solvi
debeant ab una vel ambabus partibus, sicut ipsis arbitris
per eorum conscientiam videbitur,
(18r) nec arbitri teneantur publicare eorum sente[ntiam] quo usque a
partibus expositi fuerint dicti carati. Et si ipsi arbitri in termino
non expedierint huiusmodi lites coram eis agitatas cadant
ad poenam tantumdem quantum expediendo sibi de carati
316
da treći ne može drukčije odlučiti. No, budu li sva trojica

različito i nesuglasno odlučili u arbitražnom pravorijeku i
obraničkoj presudi, tada neka se poštuje arbitražni pravorijek i
obranička presuda toga trećeg. Na takvo mirovno suđenje
želimo da se prisili i nedorasle i sve one koji su mlađi od
dvadeset pet godina, tako da su skrbnici dužni davati ovlasti
u svemu ovome, a neka se kod duševno zaostalih
(17v) u njihovo ime prisili skrbnike i isto tako skrbnike mahnitih i
maloumnih, ali tako da su u tim slučajevima obvezana isključivo
dobra maloljetnika, mahnitih i maloumnih, a ne njihovih
skrbnika. Ovome dodajemo da je gospodin načelnik dužan
imovinskim ili osobnim mjerama prisiliti spomenute arbitre i
obranike da donesu pravorijek i presude i učine ono što su dužni
po pravu i prema sadržaju sporazuma o mirovnom suđenju.
Ono što mirovni suci i obranici među tim strankama utvrde
pravorijekom, izreknu, zapovjede ili odrede, to neka nadležni
gospodin načelnik pošalje na provedbu, bio s time jednodušan
ili ne, to jest određujemo neka se smatra jednodušnim. Na
obranički pravorijek ili presudu u predmetima među rođacima
(kao što je prethodno rečeno) ne može se poslije ulagati žalba,
pokretati spor, tražiti ili moliti arbitražu dobroga muža,
tražiti povrat ili na bilo koji joj drugi način proturječiti.
O plaći arbitara
GLAVA 23.
Neka suci arbitri za svoju plaću odnosno zaradu za parnice do

iznosa od pedeset libara malih denara dobiju četvrt dukata24,
za parnice do iznosa od tristo libara malih denara pola dukata,
a od onih koje su višeg iznosa jedan zlatni dukat, a te zarade
treba platiti jedna strana ili obje, kako budu arbitri prema
svojoj savjesti smatrali [da treba],
(18r) i nisu dužni proglasiti svoju presudu dok im strane ne predoče
te zarade. No, ne završe li arbitri u roku parnice koje se pred
njima vode, potpadaju pod onoliku globu koliko bi im zarade
pripalo da su je dovršili, a ta globa neka pripadne općini.
24 U vrijeme izrade Statuta mletački je dukat, u optjecaju i u Istri, imao tečaj od 6 libara i 14
solda, odnosno 134 solda. Uz efektivni zlatni dukat javlja se i računski dukat s tečajem od 6
libri, o kojemu je ovdje možda riječ. HERKOV, Građa za financijsko-pravni rječnik feudalne
epohe Hrvatske, I, str. 365.
317
obvenissent, et haec poena cadat Communi, ac nemo electus

iudex arbiter in praedictis controversiis audeat refutare sub
poena librarum trium parvorum, quae etiam cedat Communi.
De appellationibus.
CAPITULUM 24
Nunc ad appellationes accedentes providemus, quod

quicunque viva voce appellaverit a qualibet sententia
diffinitiva in civilibus lata, eo casu cogi non possit
ullo modo vigore sententiae contra ipsum latae per
dies octo secuturos a die latae sententiae.
De operariis recipientibus pecuniam ab aliquo

ad laborandum et de solutione operarum.
CAPITULUM 25
Ordinamus, quod si aliquis receperit denarios ab aliquo et propter

illos promiserit laborare, teneatur stare promissioni et exhibere
operam illi cui promiserit, poena solvendi tertii denariorum
receptorum ipso patrono noticiam dante dicto operario per diem
unum precedentem operi faciundo (!). Et quicumque acceperit
operarios in aliquo eius laborerio et promiserit illis solvere,
teneatur eodem die satisfacere, si requisitus fuerit, pena
tertii dcti praecii. Et quicumque promiserit accedere
(18v) [ad] opus faciendum alicuius, debeat accedere in
die praefixo et statuto sub eadem poena.
De tabernariis facientibus credentiam

de vino vendito ad spinam.
CAPITULUM 26
Volumus, quod quicumque tabernarius vendiderit vinum ad

spinam et res comestabiles (!) facere possit credentiam cuilibet
personae petenti vinum, et ut supra usque ad soldos viginti pro
qualibet persona et eius iuramento credatur absque pignore;
si autem pignus habuerit, habeatur ei fides cum iuramento
usque ad soldos quadraginta pro qualibet persona, et qualibet
persona et qualibet taberna, de quibus debeat fieri ius sumarium.
Et nulla persona cuiuscunque conditionis existat, comederit
aut potaverit in taberna, studeat se movere de taberna, nisi
318
Nitko tko je izabran za arbitra u spomenutim sporovima

neka se ne usudi odbiti, pod prijetnjom globe od tri libre
malih denara, koju neka također prepusti Općini.
O žalbama
GLAVA 24.
Dolazeći sad do žalbe, izričemo da, podnese li netko

usmeno žalbu na neku završnu presudu u građanskom
predmetu, u tom se slučaju nipošto tijekom osam dana
koji slijede nakon donošenja presude ne smije provesti
ovrha na temelju presude koja je protiv njega donesena.
O radnicima koji su primili od nekoga

novac za rad i o plaćanju rada
GLAVA 25.
Određujemo da, primi li netko od nekoga novac i zauzvrat

obeća raditi, dužan je držati se obećanja i staviti na raspolaganje
radnu snagu onome kome je obećao, pod prijetnjom globe u
visini trećine novca koje je primio, ako je gospodar radniku
javio jedan dan prije no što je trebao raditi. Onaj tko primi
radnike da mu na nečemu rade i obeća im platiti, dužan im
je platiti istoga dana, ako zatraže, pod prijetnjom globe
u visini trećine te cijene. Tko obeća nekomu
(18v) doći raditi, mora doći na utanačen i utvrđen
dan pod prijetnjom iste globe.
O krčmarima koji daju na vjeru

prodano točeno vino
GLAVA 26.
Želimo da svaki krčmar koji bude prodavao točeno vino i hranu

smije osobi koja zatraži vino [i ostalo] dati na vjeru, i to svakoj
osobi do dvadeset solada i neka se njegovoj prisezi vjeruje i bez
zaloga. Bude li imao zalog, neka mu se, uz prisegu, pokloni
vjera do četrdeset solada za svaku osobu i svaku krčmu, o
čemu treba voditi skraćeni postupak. Nijedna osoba ma kojeg
staleža koja bude jela i pila u krčmi neka i ne pomisli otići iz
krčme ako prije ne podmiri svoj ondje počinjeni dug ili se
dogovori s krčmarom, pod prijetnjom globe od deset solada,
319
prius solverit eius debitum ibi factum, vel fuerit concors

cum tabernario, sub poena soldorum X, cuius [medietas] sit
Communis et alia tabernarii, et quilibet tabernarius possit
cuilibet personae, quae comederit et biberit de rebus suis et
non solverit, ex parte domini potestatis imponere, quod non
recedat de sua tarbena (!) donec sibi solverit de suo vino et
cibo habito, vel sibi det bonum pignus, sub poena soldorum
viginti, quorum medietas sit Communis, et alia tabernarii.
De tabernariis facientibus malas mensuras.

CAPITULUM 27
Etiam confirmamus, quod si quis tabernarius inventus

fuerit dedisse vinum minus mensura, condemnetur
in soldis quadraginta parvorum,
(19r) de quibus inventor habeat medietatem.
De pretio vini venditi ad spinam.

CAPITULUM 28
Nullius vinum ad spinam vendi possit, nisi prius visum

fuerit per iustitiarios Communiset vendatur precio pro
tempore currenti, habita ratione qualitatis vini. De quo vino
vendito, tabernarius aut patronus qui vendiderit, habeat
pro sua mercede soldos viginti pro urna, et tantumdem
solvatur Communi Humagi aut datiario Communis.
Quod vendentes vinum ad spinam teneantur solvisse (!)4

datium et ipsum vinum infra octo dies post vinum venditum.
CAPITULUM 29
Terminamus, quod quilibet tabernarius et quaelibet persona

vendens vinum ad spinam in Humago teneatur solvere Communi
Humagi seu datiario Communis datium supra ordinatum pro
vino vendito infra octo dies post vinum venditum, et complere
solutionem datii vini datiariis poena librarum trium. Et nemo
audeat ponere vinum ad spinam sine voluntate datiarii vel eius
4 Umjesto solvere, kao što je, uostalom, u tekstu.
320
od kojih neka pola pripadne Općini, a pola krčmaru. Krčmar

smije svakoj osobi koja bude jela i pila od njegovoga, a ne bude
platila, uime gospodina načelnika zabraniti da ode iz njegove
krčme dok mu ne plati za njegovo vino i hranu koje je uživala
ili dok mu ne dade zalog, pod prijetnjom globe od dvadeset
solada, od kojih neka pola pripadne Općini, a pola krčmaru.
O krčmarima koji krivo mjere

GLAVA 27.
Nadalje potvrđujemo da, bude li otkriveno da je neki

krčmar dao vina manje od mjere, neka bude osuđen
na četrdeset solada malih denara,
(19r) od čega neka pola dobije onaj tko je to otkrio.
O cijeni vina koje se prodaje točeno

GLAVA 28.
Točeno vino ne smije se prodavati prije no što ga pregledaju

općinski tržni nadzornici i neka se prodaje po tadašnjoj
cijeni, imajući u vidu kakvoću vina. Od prodanoga vina
neka za svoju nagradu krčmar ili vlasnik koji ga bude
prodavao dobije dvadeset solada po urni25 i isto toliko
neka se plati Umaškoj općini ili općinskome daćaru.
Oni koji prodaju točeno vino dužni su platiti daću

i za vino u roku od osam dana od prodaje vina
GLAVA 29.
Propisujemo da je svaki krčmar i svaka osoba koja prodaje točeno

vino u Umagu dužna Umaškoj općini ili općinskom daćaru platiti
gore određenu daću na prodano vino i isplatiti u roku od osam
dana od prodaje, pod prijetnjom globe od tri libre. I neka se pod
prijetnjom iste globe nitko ne usudi točiti vino bez dopuštenja
daćara ili njegova izaslanika. Isto su tako krčmari dužni i
25 Urna se kao vinska mjera znatno razlikuje od grada do grada. Njezina zapremnina za Umag
nije poznata, a u Novigradu i Piranu sadržavala je oko 52 litre. HERKOV, „O istarskim šu-
pljim mjerama od kraja XVIII do polovice XIX stoljeća”, str. 363-364.
321
nuntii sub eadem poena5. Et similiter teneantur tabernarii et

debeant, postquam vas per iustitiarios fuerit mensuratum, in
quo fuerit vinum, facere solutionem integre de vino ven[dito]
patrono vini infra octo dies proximos, sub eadem poena, [cuius]
medietas sit Communis et alia datiarii seu ipsius patroni vini.
Quod tabernarii ponentes vinum ad spinam teneantur

perseverare in venditione dicti vini, absque preiudicio
patroni volentis de eodem vino in grossum vendere.
CAPITULUM 30
Indemnitati patronorum vini consulentes et

tabernariorum fraudibus obviantes statuimus, quod
(19v) [t]abernarii qui posuerint vinum ad spinam teneantur et debeant
perseverare in venditione dicti vini usque ad complementum,
nisi bonitas vini inter vendendum immutata fuerit, at interim
quandocumque patronus vini vellet vendere de dicto vino, possit
sicut sibi videbitur vendere absque contradictione tabernarii.
De tabernariis tenentibus tabernas apertas in nocte.

CAPITULUM 31
Providimus, quod nullus tabernarius audeat aut presumat tenere

tabernam suam apertam in nocte, nec dare vinum alicui civi vel
habitatori Humagi post tertium sonum campanae, idest hora
secunda usque ad matutinum. Et nullus civis vel habitator Humagi
audeat intrare tabernam vel accipere vinum de aliqua taberna post
sonum tertiae campanae de sero et, ut supra, sub poena soldorum
quadraginta, tam tabernario quam illi qui vinum acceperit vel
tabernam intraverit, cuius poenae accusator habeat medietatem.
5 Ovdje je u izvorniku ispušten dio teksta koji je dopisan na dnu stranice, a na mjestu gdje ga
treba umetnuti dodan je znak.
322
obvezni, nakon što su tržni nadzornici izmjerili sud u kojem je

bilo vino, vlasniku u potpunosti isplatiti za prodano vino u roku
od osam sljedećih dana, pod prijetnjom iste globe, od koje neka
pola pripadne Općini, a pola daćaru odnosno vlasniku vina.
Krčmari koji počinju točiti vino dužni su ustrajati

u prodaji toga vina tako da ne bude na štetu vlasniku
koji bude htio prodavati vino na veliko
GLAVA 30.
Skrbeći se o zaštiti vlasnika vina i sprečavajući

prijevare krčmara propisujemo da
(19v) su krčmari koji budu počeli točiti vino dužni i obvezni
ustrajati u prodaji toga vina do kraja, ako kakvoća vina
tijekom prodaje nije promijenjena, a ako kadgod u
međuvremenu vlasnik vina poželi prodavati vino, može
kako hoće, bez ikakva krčmarova protivljenja.
O krčmarima koji krčme drže otvorene noću

GLAVA 31.
Propisujemo neka se nijedan krčmar ne usudi i ne drzne

svoju krčmu držati otvorenu noću niti dati vino nekom
umaškom građaninu ili stanovniku poslije trećeg zvona,
to jest od drugoga sata26 do jutarnjeg zvona27, a nijedan
umaški građanin ili stanovnik neka se ne usudi ući u
krčmu ni uzeti vino iz neke krčme poslije trećeg zvona
uvečer, kao gore, pod prijetnjom globe od četrdeset solada,
kako za krčmara tako i za onoga tko je uzeo vino ili ušao
u krčmu, od koje globe neka polovicu dobije prijavitelj.
26 U srednjem vijeku i ranome modernom razdoblju sati su se počinjali brojiti od sutona (oko
pola sata nakon zalaska Sunca). Jakov STIPIŠIĆ, Pomoćne povijesne znanosti u teoriji i prak-
si, Zagreb, 21985., str. 186.
27 Značenje ‘jutarnje zvono’ utvrđeno je prema vrlo sličnoj odredbi Pulskog statuta, IV, 42
(Statuta Communis Polae / Statut Pulske općine, prir. Mate KRIŽMAN, Pula, 2000.).
323
In quibus causis debeat reddi ius

sumarium seu expressum.
CAPITULUM 32
Causas reddendi ius expressum seu summarium declarantes

addimus, quod de quolibet debito facto causa mercati,
vel nauli, aut pensionis alicuius rei, vel causa mercedis
vel magisterii vel cuiuscumque operis a decem libris
infra, non debeat praecipi (si creditori placuerit)
(20r) per dies ordinarios, sed debeat reddi ius ex[pres]sum, videlicet
quandocunque aliquis voluerit facere citari aliquem coram
regimine Humagii occasionibus praedictis, possit quolibet
die de mandato tamen regiminis ei praecipi facere per
praeconem Communis quod coram ipso comparare debeat,
et reo convicto debeat dominus potestas debitori ex causis
praedictis praecipere, quod infra tertium diem debeat solvisse
(!) creditori id quod terminatum fuerit sibi teneri. Et si dictus
debitor non solverit ad dictum terminum, creditori vel infra
dictum terminum non dessignaverit tantum de suis bonis
mobilibus primo, si habuerit, quod ascendat ad satisfactionem
dicti debiti, et si non habuerit de bonis mobilibus, quae
sufficiant pro ipso debito, debeat dessignare de immobilibus
pro satisfactione dicti debiti. Sed si confinatus recesserit de
logia et haberi poterit, includatur in carceribus Communis, et
inde non extrahatur nisi prius satisfecerit debito et expensis.
De praesentantibus pignus pro aliquo debito suo creditori.

CAPITULUM 33
Statuimus, quod si aliquis tenetur dare alicui pro quocumque

alio debito a libris quinque infra, teneatur mobilia bona
presentare creditori pro satisfactione sui debiti, si habuerit,
sin vero non habuerit mobilia, teneatur presentare stabilia
in ratione rerum mobilium. Et si debitum erit a soldis
(20v) [ce]ntum supra, debitor possit ex bonis suis stabilibus, ut ei
placuerit, presentare officio cancellariae vel suo creditori,
seu eidem satisfacere secundum consuetudinem Humagi,
quod stabile deliberetur ad publicum incantum, servato
ordine observato in deliberationibus faciendis ad incantum,
et debitor possit illud stabile recuperare infra dies triginta
unum ex suis propriis denariis. Quod si recuperasset aliena
324
U kojim slučajevima treba voditi skraćeni

odnosno žurni postupak
GLAVA 32.
Obznanjujući razloge za vođenje žurnog odnosno

skraćenog postupka dodajemo da za bilo koji dug proizišao
iz trgovine, najma ili zakupa neke stvari, ili od zarade ili
obrta ili bilo kakva rada do vrijednosti od deset libara
ne mora se pozvati na sud na redoviti [sudbeni] dan,
(20r) bude li to htio vjerovnik, već pravdu treba dijeliti žurno.
Drugim riječima, kada netko poželi nekoga pozvati da odgovara
pred umaškom upravom iz spomenutih razloga, može ga bilo
kojega dana, dakako po nalogu uprave, dati putem općinskoga
glasnika pozvati da mora pred nju pristupiti. Bude li tuženiku
dokazano, gospodin načelnik treba dužniku iz gore spomenutih
razloga narediti da u roku od tri dana vjerovniku plati ono
za što je utvrđeno da mu duguje. Ako dužnik vjerovniku u
spomenutome roku ne plati ili ne prepusti mu u tome roku od
svoje pokretne imovine, ako je ima, toliko da dotekne za naplatu
spomenutog duga, ili ne bude li imao pokretnu imovinu koja
bi bila dovoljna za taj dug, treba za isplatu tog duga prepustiti
od [svojih] nekretnina. A ako onaj koji je zatočen ode iz lože28
i uspije ga se uhititi, neka ga se zatvori u općinski zatvor i
neka ga se odande ne pusti sve dok ne plati dug i troškove.
O onima koji daju zalog vjerovniku za neki dug

GLAVA 33.
Propisujemo da, bude li netko dužan drugomu dati za neki

dug do pet libara, mora vjerovniku dati pokretnu imovinu za
namiru svoga duga, ako je ima. A ako nema pokretnu imovinu,
dužan mu je dati nekretnine za račun pokretnina. Bude li dug
(20v) od sto solada ili više, dužnik može od svojih nekretnina prijaviti
kancelariji ili svome vjerovniku, kako bude htio, ili mu platiti
prema umaškom običaju. Ta nekretnina neka se dodijeli na javnoj
dražbi, poštujući red za dodjele na javnoj dražbi, a dužnik smije
u roku od trideset jednog dana tu nekretninu otkupiti vlastitim
28 Riječ je o postupku izlaganja prezaduženoga, koji se primjenjivao na područjima pod mle-

tačkom vrhovnom vlašću, a detaljno je opisan u Šibenskom statutu, IV, 23 (Knjiga statuta,
zakona i reformacija grada Šibenika, prir. Zlatko HERKOV, Šibenik, 1982.). Umaška loža
nalazila se uz općinsku palaču, koja je izgorjela 1924. (BENEDETTI, Umago d’Istria nei
secoli, I, str. 127., 133-134., 139.).
325
pecunia causa translatandi illud stabile pro dictis denariis,

tunc dicta recuperatio sit nullius valoris, et solvat Communi
Humagi pro bano libras viginti quinque parvorum.
De petentibus aliquid pro opere et mercede

de temporibus praeteritis absque carta.
CAPITULUM 34
Dicimus statuendo, quod quicunque steterit in servitio

alicuius et non petierit in iure praetium suae mercedis
spatio trium mensium ab opere exhibito, non possit amplius
audiri nisi ostenderit scripturam legitimam, solum teneatur
patronus ad instantiam mercenarii iurare circa mercedem
petitam. Et similiter observetur in mercede famulorum et
famularum et aliarum quarumcunque personarum.
De famulis affidatis vel mercenariis

non complentibus terminum.
CAPITULUM 35
Statuimus, quod si quis affidaverit vel obligaverit (!) ad

standum cum aliquo patrono ad certum terminum et
recesserit ab ipso ante completum terminum sine licentia
ipsius, ille famulus sic recedens nihil habere debeat
(21r) de eo quod serviverit de suo salario, nisi antequam patronus
de alio famulo sibi consuluisset vellet redire de novo cum suo
patrono et complere terminum suum. Et si aliqua differentia
oriretur inter patronum et famulum vel laboratorem non
affidatum, tribuatur fides patrono, tam de termino et precio,
quam de denariis quos ei dedisset, cum suo iuramento.
De pignoribus positis in taberna.

CAPITULUM 36
Praecepimus observandum, quod quicunque vendiderit

vinum in taberna et acceperit pignus pro vino et cibo
exhibito, possit postea cum auctoritate domini iudicis in die
dominico stridari facere per praeconem, quod omnes qui
posuerint pignora in tali taberna, debeant inter terminum
dierum octo proximorum exigisse pignora sua, aliter illa ad
publicum incantum vendentur tanti, quanti vendi potuerint,
326
novcem. Otkupi li tuđim novcem radi prijenosa [vlasništva] te

nekretnine za taj novac, otkup je bez vrijednosti i neka Umaškoj
općini plati za globu dvadeset pet libara malih denara.
O onima koji bez isprave nešto traže

uime prošloga rada i zarade
GLAVA 34.
Propisujeći izričemo da se ne može više pružiti pravnu zaštitu

onome tko bude u tuđoj službi pa ne zatraži pred sudom iznos
svoje zarade u roku od tri mjeseca od izvršenoga posla, osim ako
podastre zakonito pismèno, s time što je gospodar na zahtjev toga
koji radi za plaću dužan prisegnuti o traženoj zaradi. Isto neka
se poštuje za zarade sluga i sluškinja i bilo koje druge osobe.
O slugama koji daju vjeru i najamnim

radnicima koji ne odsluže rok
GLAVA 35.
Propisujemo da, dade li netko vjeru i obveže se da

će živjeti s nekim gospodarom do određena roka pa ode
od njega bez dopuštenja prije isteka roka, sluga koji je
tako otišao ništa ne treba dobiti
(21r) za plaću za ono što je služio, osim ako se htjedne vratiti svome
gospodaru i odslužiti svoj rok prije no što se gospodar pobrine
za drugog slugu. Dođe li do kakva prijepora između gospodara
i sluge ili radnika koji nije dao vjeru, neka se vjeruje gospodaru
uz prisegu, kako o roku i plaći, tako i o novcu koji mu je dao.
O zalozima položenima u krčmi

GLAVA 36.
Zapovijedamo neka se poštuje da onaj tko bude prodavao vino

u krčmi i primio zalog za dano vino i hranu, može poslije po
ovlasti gospodina suca u nedjelju putem općinskog glasnika
dati razglasiti da svi koji su položili zaloge u toj krčmi moraju
u roku od sljedećih osam dana zatražiti svoje zaloge jer će
inače biti prodani na javnoj dražbi svi koje se uspije prodati.
Ako što preostane, onaj koji je u krčmi položio spomenuti
327
et si aliquid superfuerit, ille qui dictum pignus in taberna

posuerit residuum sui debiti recipiat. Et si non satisfecerit
ipsum pignus, satisfiant tabernario ex aliis bonis debitoris.
Quod quilibet possit de sua possessione

colligere fructus alienos.
CAPITULUM 37
Statuimus, quod quilibet existens super suo territorio vel

vinea vel campo possit et sibi liceat colligere fructus de
pomariis et fructuariis alienis non intelligentibus de vitibus et
olivariis et hoc tantum quantum possit capere cum manibus
solummodo. Et possit cum ronchono incidere folia aut ramos
illius arboris, quae intulit ei damnum super eius possessione.
(21v) De poena incidentium olivaria sua absque licentia.

CAPITULUM 38
Ut fraudantium temeritas refrenetur et maxime illorum qui

sub velamine incidendi eorum olivaria audent aliena etiam
amputare, statutum fuit, quod patronis non liceat propria
eorum olivaria etiam arrida incidere poena librarum quinque
pro qualibet arbore, quarum dimidium sit Communis, alterum
accusatoris, et hoc absque licentia domini potestatis.
De incidentibus olivas vel fructuarios alienos.

CAPITULUM 39
Statuimus, quod nulla persona audeat recidere olivas alienas

vel arbores aliquas fructiferas siccas vel virides sub poena
librarum decem parvorum, cuius medietas sit Communis,
ressiduum accusatoris, et emendandi damnum patrono arboris.
Quod mulieres coniugatae non possint se obligare

sine licentia et consensu viri sui.
CAPITULUM 40
Mandamus etiam, quod nulla mulier in potestate viri constituta

modo aliquo vel ingenio possit vel valeat se obligare in aliquo
contractu, nec consentire alicui alienationi vel translationi
328
zalog treba primiti ostatak svoga duga. Ne dotekne li taj

zalog, neka se krčmara namiri iz druge dužnikove imovine.
Svatko smije sa svoga posjeda brati tuđe plodove

GLAVA 37.
Propisujemo da svatko tko stoji na svome zemljištu, vinogradu

ili polju može i smije brati plodove s tuđih jabuka i voćki, pod
čime se ne podrazumijevaju loze i masline, i to samo onoliko
koliko može dohvatiti rukama. Smije također kosirom odsjeći
lišće i grane stabla koje mu na posjedu nanose štetu.
(21v) O kazni za one koji bez dopuštenja sijeku svoje masline

GLAVA 38.
Da bi se zauzdala drskost varalica, a pogotovo onih koji

se pod krinkom sječe vlastitih maslina usude kljaštriti i
tuđe, propisano je da vlasnik ne smije sjeći svoje masline
bez dopuštenja gospodina načelnika, pa makar bile suhe,
pod prijetnjom globe od pet libara za svako stablo, od
kojih neka pola pripadne Općini, a pola prijavitelju.
O onima koji sijeku tuđe masline ili voćke

GLAVA 39.
Propisujemo neka se nitko ne usudi sjeći tuđe masline ili druga

plodonosna stabla, ni suha ni zelena, pod prijetnjom globe od
deset libara malih denara, od kojih neka pola pripadne Općini
a ostatak prijavitelju, uz naknadu štete vlasniku stabla.
Udane žene ne mogu se obvezivati

bez dopuštenja i pristanka svoga muža
GLAVA 40.
Nalažemo također da se nijedna žena pod vlašću muža ni

na koji način, niti kakvom smicalicom, ne može i ne smije
obvezati nekim ugovorom niti pristati na neko otuđenje
329
bonorum suorum, vel se obligare vel consentire alicui debito

vel obligationi sine voluntate et consensu viri sui. Et alienatio,
translatio vel obligatio cuiuscunque generis et conditionis aliter
facta nullius sit valoris, et in curia domini potestatis non audiatur.
(22r) Quod nullus tabernarius faciat credentiam filio familias.

CAPITULUM 41
Item, quod nullus tabernarius vel tabernaria faciat credentiam

alicui filio familias moranti cum patre vel avo paterno,
cum pignore vel sine pignore, sine patris vel avi licentia,
nec famulo alicuius cum pignore. Et qui contrafecerit nihil
exigere possit, et pignus quod accepit teneatur restituire.
Quod nullus mutuet filio familias vel famulo.

CAPITULUM 42
Item, quod nullus debeat mutuare alicui filio familias

moranti cum patre vel avo paterno, vel famulo alicuius,
cum pignore vel sine pignore, sine licentia patris, avi vel
domini. Et qui cotrafecerit nihi exigere possit, et pignus
quod accepit restituire teneatur sine aliqua solutione.
Quod nullus emat bladum alicuius generis aut bona

aliqua a filio vel famulo alicuius.
CAPITULUM 43
Item, quod nullus emat bladum alicuius generis aut alia

bona a filio alicuius morante cum patre vel avo paterno,
vel famulo alicuius absque licentia patris, avi, patroni vel
domini, praeterquam in foro. Et qui cotrafecerit teneatur
restituire ipsum bladum et alia bona absque solutione.
De ementibus res furticias.

CAPITULUM 44
Ad comprimendas hominum malitias volumus, quod

quicunque emerit res furto subtractas teneatur eas vero patrono
(22v) restituire, absque aliqua refectione illius pecuniae, quam in
330
ili prijenos svoje imovine, niti obvezati se i pristati na neki

dug ili obvezu bez privole i pristanka svoga muža. Neka
otuđenje, prijenos ili obveza bilo koje vrste i naravi koji su
nastali suprotno tomu nemaju nikakvu vrijednost i neka im
se ne pruži pravna zaštita na sudu gospodina načelnika.
(22r) Neka krčmar ne daje na vjeru sinu pod očinskom vlašću

GLAVA 41.
Nadalje, neka krčmar ili krčmarica ne daju na vjeru nekom

sinu pod očinskom vlašću koji stanuje s ocem ili djedom
po ocu bez dopuštenja oca ili djeda, sa zalogom ili bez
zaloga, kao ni nečijem slugi sa zalogom. Tko to prekrši, ne
smije ništa tražiti, a zalog koji je primio mora vratiti.
Neka nitko ne pozajmljuje sinu pod očinskom vlašću ili slugi

GLAVA 42.
Nadalje, nitko ne smije pozajmljivati nekom sinu pod

očinskom vlašću koji živi s ocem ili djedom po ocu, niti
nečijem slugi, sa zalogom ili bez zaloga, bez dopuštenja oca,
djeda ili gospodara. Tko to prekrši, ništa ne može tražiti,
a zalog koji je primio mora vratiti bez ikakve naknade.
Neka nitko ne kupuje žitarice ma kakve vrste

niti ikakvu imovinu od nečijeg sina ili sluge
GLAVA 43.
Nadalje, neka nitko ne kupuje žitarice ma kakve vrste

niti ikakvu imovinu od nečijeg sina koji živi s ocem ili
djedom po ocu, niti od nečijeg sluge, bez dopuštenja oca,
djeda, gospodara ili vlasnika, osim na trgu. Tko to prekrši,
dužan je vratiti žito i druga dobra bez ikakve naknade.
O onima koji kupuju ukradene stvari

GLAVA 44.
Da bi se suzbijala ljudska zloća, želimo da onaj tko kupi stvari

oduzete krađom, bude dužan vratiti ih pravome vlasniku bez
(22v) ikakva povrata novca koji je izbrojao pri kupnji tih
331
TRANSKRIPCIJA | KNJIGA III. | TRASCRIZIONE | LIBRO III.
ipsis rebus emendis exbursaverit, quod si scienter emisse res

furtivas convictus fuerit, ultra restitutionem rei supradictam,
solvat duplum valoris rei furtivae Communi Humagi.
De rebus furatis et venditis in platea

Humagi ad incantum.
CAPITULUM 45
Praeterea ordinamus, volumus et mandamus, quod si contigerit

rem aliquam furtivam vendi vel cambiari publice ad incantum
in platea Communis per quaecunque, quod emptor huius
modi rei non teneatur ad restituendam rem domino rei,
quantucuque probaret rem suam sibi furtive fore acceptam,
vel alio modo subtractam, nisi integre satisfecerit emptori
precium, quo emisset rem praedictam. Et illud idem dicimus
de barcis conductis in portu (!) Humagi et emptis ut supra. Et
si alibi vel aliter emeret, servatur ut in praecedenti capitulo.
De equis et aliis animalibus forensibus emptis.

CAPITULUM 46
Si quis emerit equum aut aliud animal cuiuscumque generis a

quacunque persona, et illum vel illud presentaverit ad lapidem
stendardi super platea per horas tres singulis continuis diebus per
triduum non teneatur restituere ipsum animal ut supra emptum
domino ipsius, nisi integre receperit pretium, quo illud emisse.
(23r) III.
INCIPIT LIBER TERTIUS IN QUO TRACTANTUR QUOQUE
CAUSAE RERUM CIVILIUM
De ementibus proprietates vel possessiones.

CAPITULUM 1
Modum venditionibus constituentes ordinamus, quod emptores

proprietatum possessionum infra quindecim dies postquam
eas emerint in die dominico inter solemnia missarum in platea
Communis Humagi per praeconem proclamari facere teneantur
notificando, quod ipsi emerint talem possessionem postam
332
PRIJEVOD | KNJIGA III. | TRADUZIONE | LIBRO III.
stvari. Bude li dokazano da je svjesno kupovao ukradene

stvari, neka, osim spomenuta vraćanja stvari, Umaškoj
općini plati dvostruku vrijednost ukradene stvari.
O stvarima koje su ukradene i prodane

na dražbi na umaškom trgu
GLAVA 45.
Osim toga određujemo, želimo i naređujemo da, dogodi li se

da netko ukradenu stvar prodaje ili mijenja javno na dražbi na
općinskom trgu, kupac te stvari nije dužan tu stvar vratiti njenu
vlasniku, unatoč tomu što je dokazano da je stvar ukradena ili
na drugi način oduzeta, već neka prodavatelju u potpunosti plati
cijenu po kojoj je kupio spomenutu stvar. Isto to određujemo
za barke dovezene u umašku luku i prodane kao gore. A ako je
drugdje ili na drugi način kupio, neka se poštuje prethodna glava.
O konjima ili drugim životinjama kupljenima od stranaca

GLAVA 46.
Kupi li netko od nekoga konja ili drugu životinju bilo koje vrste,
pa je izloži uza stup na trgu29 po tri sata kroz tri susljedna dana,
nije dužan vratiti tu životinju koju je kupio njenomu vlasniku
kao gore, osim ako primi punu cijenu za koju ju je kupio.
(23r) III.
POČINJE TREĆA KNJIGA U KOJOJ SE RAZMATRAJU
GRAĐANSKI PRAVNI TEMELJI
O onima koji kupuju imanja i posjede

GLAVA 1.
Uspostavljajući način prodaje, određujemo neka kupci imanja

i posjeda, u roku od petnaest dana što su ih kupili, daju to
općinskom glasniku proglasiti na umaškom trgu u nedjelju
29 Stup između crkve i zvonika (BENEDETTI, Umago d’Istria nei secoli, I, str. 131.). O funkciji
takva stupa (prangera) vidi: SEKULIĆ-GVOZDANOVIĆ, „Srednjovjekovni sustavi šupljih
kamenih mjera u Istri, Hrvatskom primorju i kontinentalnoj Hrvatskoj”, str. 100.
333
in tali loco et ideo, si quis propinquus dicti venditoris vellet

ipsam recuperare pro parentela vel propinquitate aut alio modo,
compararet officio cancellariae cum denariis infra XXXI dies
proximos secundum formam statutorum infrascriptorum, et
si non venerit, amplius non audiatur. Et dictam cridam dicti
empores debeant fieri fecisse infra suprascriptum terminum
dierum quindecim sub poena soldorum duorum pro libra
precii dictae rei vendite; et nihilominus cridari facere teneantur
alia dominica sequenti sub poena librarum viginti quinque
parvorum, et tamen omni occasione remota proclamari facere
teneantur. Et si emptores dictarum rerum infra terminum cridae
vel recuperationis facerent in rebus emptis aliquas expensas
necessarias, debeant emptori restitui per recuperantes ipsas res, et
id, quod constitit in instrumento venditionis et cridae, et omnes
iustas expensas inde secutas. Et ipsi emptores teneantur dare
recuperantibus omnes fructos,
(23v) quos interim receperint de dictis rebus emptis,
restitutis expensis pro dictis usufructibus
a recuperante emptori praedicto factis.
De propinquis volentibus rem venditam

recuperare pro parentella.
CAPITULUM 2
Ad utilitatem propinquorum providimus, quod si aliquis

aliquam proclamationem fieri fecerit de aliqua proprietate vel
possessione per ipsum empta ab aliquo, propinqui venditoris
possint et valeant rem emptam recuperare pro parentella
modo et ordine infrascripto, videlicet quod magis propinqui
venditoris rem venditam recuperare possint pro eo pretio pro
quo vendita fuerit, si infra XXXI dies proclamationis factae
praesentaverint officio cancellariae precium dictae rei et iustas
expensas inde secutas. Et si plures fuerint in uno ed eodem
gradu, tam mares quam foeminae, omnes ad recuperationem
rei venditae insimul admittantur, si voluerint, vel ille sive illi
ex eis de quibus alii concordes fuerint. Et si venditor habuerit
propinquos, tam de linea masculina, quam de linea foeminina
(!), scilicet a parte matris, et eodem gradu praeferentur
propinqui de linea masculina, tam masculi quam foemine (!).
His autem nolentibus recuperare, illi de linea foeminina
recuperare possint. Sed quando venditor habuerit propinquos ex
utraque linea in diversis gradibus, propinquiores admittantur per
modum suprascriptum. Si autem vir cum
334
između misnih slavlja, tako da obznani da su kupili taj i taj

posjed, položen na tome i tome mjestu i da stoga, želi li neki
bližnji spomenuta prodavatelja otkupiti kao rođak i bližnji ili
na koji drugi način, neka unutar sljedećeg trideset jednog dana
pristupi s novcem u kancelariju prema sadržaju donjih statutarnih
odredaba, a ne dođe li, neka mu se dalje ne pruža pravna zaštita.
Kupci su dužni dati provesti spomenuti proglas u gornjem roku
od petnaest dana, pod prijetnjom globe od dva solda po libri
vrijednosti prodane stvari, a ipak su, bez ikakva izgovora, dužni
dati oglasiti u sljedeću nedjelju pod prijetnjom globe od dvadeset
pet libara malih denara. Učine li kupci tih stvari unutar roka za
proglas i otkup nekakve nužne troškove na kupljenim
stvarima, oni koji te stvari otkupe dužni su vratiti kupcu
i ono što stoji u javnoj ispravi o prodaji i proglasu i sve
opravdane troškove koji su odatle proistekli. Kupci su
dužni onima koji otkupe predati sve plodove
(23v) koje su u međuvremenu ubrali na kupljenim
stvarima, nakon što onaj koji otkupljuje nadoknadi
prodavatelju troškove za to plodouživanje.
O bližnjima koji žele otkupiti prodanu stvar

na temelju srodstva
GLAVA 2.
Na korist bližnjih propisujemo da, dade li netko proglasiti da je

kupio neko imanje ili posjed, prodavateljevi bližnji mogu i smiju
otkupiti prodanu stvar na temelju srodstva po dolje opisanome
načinu i redu, to jest bliži rođaci prodavatelja mogu otkupiti
prodanu stvar po onoj cijeni po kojoj je prodana, ako u roku od
trideset jednog dana od proglasa polože u kancelariji kupovninu
te stvari i opravdane troškove koji su odatle proistekli. A bude li ih
više u istom stupnju srodstva, kako muških, tako i ženskih, svima
je zajedno dopušten otkup prodane stvari, žele li to, odnosno
nekomu od njih ako drugi pristanu. Bude li prodavatelj imao
bližnje istoga stupnja srodstva kako po muškoj, tako i po ženskoj
lozi, to jest po majci, prednost imaju bližnji po muškoj lozi, kako
muškarci, tako i žene. Ne žele li oni to otkupiti, smiju otkupiti
oni po ženskoj lozi. Međutim, kada prodavatelj ima bližnje po
objema lozama, ali u različitom stupnju srodstva, dolaze na red
oni koji su bliži rod, na gore opisani način. Proda li muž sa
335
(24r) uxore vel solus vir vendiderit aliquam possessionem, quae

viro obvenerit ex parte patris vel matris, propinqui viri eam
recuperare possint et praeferantur in recuperatione propinquis
uxoris. Et si propinqui viri recuperare noluerint infra dies
XXXI proclamationis factae, propinqui uxoris possint et
valeant recuperare infra octo dies, elapso primo termino
cridae, et e converso, si vir cum uxore vendiderit vel solverit
aliquam possessionem quae obvenerit uxori a parte patris vel
matris, propinqui uxoris eam recuperare possint, et propinqui
praeferantur in recuperatione nolentibus autem propinquis uxoris
recuperare. Tunc possint propinqui viri recuperare infra octo dies
ellapso primo termino cridae, et hoc intelligatur de possessionibus
matrimonii, quod dicitur frater et soror. Si vero emptor fuerit
magis propinqus (!) venditoris, quolibet alio recuperare volente,
tunc nullus in recuperatione rei venditae audiatur, sed res empta
apud emptorem remaneat, quae quidem recuperationes et
praesentationes apparere debeant per publicum instrumentum.
Quod post propinquos venditoris laterani recuperare possint

res venditas infra terra et burgum Humagi.
CAPITULUM 3
Nolentibus autem propinquis venditoris recuperare,

tunc liceat lateranis rem venditam recuperare
(24v) modo infrascripto, videlicet: si plures laterani equaliter fuerint et
praesentaverint praecium rei venditae officio cancellariae infra
octo dies, elapsis terminis supra assignatis propinquis venditoris,
ut in praecedenti statuto, tunc equaliter admittantur, et si ex
pluribus lateranis quis maiorem adherentiam et confinium
habuerit, iste caeteris in recuperatione praeferatur, praesentando
se ut supra cum precio rei venditae et iustis expensis inde secutis.
336
(24r) ženom ili sam muž neki posjed koji mu je bio pripao po ocu ili
majci, mogu ga otkupiti bližnji toga muža i imaju pri otkupu
prednost pred ženinim bližnjima. Ne htjednu li muževi bližnji
otkupiti u roku od trideset jednoga dana od proglasa, mogu
i smiju otkupiti ženini bližnji u roku od osam dana nakon
što protekne prvi rok iz proglasa. I obratno, ako muž i žena
prodaju ili otuđe neki posjed koji je ženi pripao po ocu ili
majci, smiju ga otkupiti ženini bližnji i oni imaju prednost pri
otkupu pred muževim bližnjima. Ne htjednu li pak otkupiti
ženini bližnji, tada smiju otkupiti muževi bližnji u roku od
osam dana nakon što protekne prvi rok iz proglasa. A to se
odnosi na posjede u braku koji se zove „[kao] brat i sestra”.30
Bude li kupac najbliži rođak prodavatelja, a netko drugi poželi
otkupiti, neka se potonjemu ne pruži pravna zaštita u otkupu
stvari, već neka kupljena stvar ostane kupcu. Spomenuti
otkupi i polozi moraju biti potkrijepljeni javnom ispravom.
Nakon bližnjih prodavatelja i susjedi mogu otkupiti stvari

prodane u umaškom trgovištu i predgrađu
GLAVA 3.
Ne htjednu li otkupiti bližnji prodavatelja,

prodanu je stvar dopušteno otkupiti susjedima31
(24v) na dolje opisani način, to jest, ako ima više ravnopravnih
susjeda koji su položili cijenu prodane stvari u kancelariji
u roku od osam dana od proteka roka koji je dodijeljen
prodavateljevim bližnjima, kao u prethodnoj statutarnoj glavi,
neka budu ravnopravno prihvaćeni. No, ima li od više susjeda
netko dulju granicu i među, neka pri otkupu dobije prednost
pred drugima, ako se prijavi kao gore s cijenom prodane
stvari i za opravdane troškove koji su odatle proistekli.
30 Detaljno je reguliran u III, 45. Riječ je o braku sa zajednicom imovine, koji je bio raširen
u Istri, pa ga se zove i „brak na istarski način”. Temeljito je obrađen u: Lujo MARGETIĆ,
Hrvatsko srednjovjekovno obiteljsko i nasljedno pravo, Zagreb, 1996., str. 64-99.
31 Misli se na susjede koji imaju zajedničku među s prodanom nekretninom (laterani).
337
Quod laterani possint recuperare domos, casalia

et terrena in Humago et burgo.
CAPITULUM 4
Recuperationes lateranorum terminantes ordinamus, quod

si quis deinceps domum et casale vel terrenum emerit intra
circuitum murorum terrae et burgi Humagi, et nullus propinquus
venditoris aliquam de praedictis rebus vellet recuperare pro
parentella, laterani rem ipsam venditam recuperare possint
infra terminum dierum octo, transacto termino cridae vel
proclamationis, ad quem propinqui venditoris rem venditam
recuperare poterant, si dederint vel praesentaverint praecium
rei venditae officio cancellariae et iustas expensas inde secutas
modo infrascripto, videlicet: quod si domus fuerit vendita,
laterani qui sunt sub eodem tecto possint recuperare et
praeferantur caeteris lateranis. Et si plures fuerint laterani,
ille qui maiorem partem habuerit aliis praeferratur.
(25r) Et si plures fuerint sub uno tecto equali parte, ad recuperationem
rei venditae equaliter admittantur. Et si casale vel terrenum
venditum fuerit, tunc lateranus qui fuerit, eiusdem divisionis
aliis praeferratur. Et si plures fuerint, illi qui habuerint partem
maiorem, aliis preferantur. Et si plures fuerint, eiusdem divisionis
equali parte, tunc equaliter ad recuperationem admittantur.
Nolentibus autem his lateranis, qui sunt sub uno tecto et
his, qui sunt eiusdem divisionis recuperare, tunc possint alii
laterani qui laterani intelligantur esse omnes qui habent domos
contiguas, terrena vel casalia, vel quae sint separata ad plus
pede uno cum dimidio Communis, videlicet ille lateranus vel
illi qui per dominum potestatem et iudices aptior vel aptiores
decernerentur, qui laterani iurare debeant in manibus domini
potestatis, quod pro se recuperint (!), remotis odio fraude et
malitia, et cui iuramento subigantur etiam propinqui venditoris.
338
Susjedi mogu otkupiti kuće, ruševine

i zemljišta u Umagu i predgrađu
GLAVA 4.
Odlučujući o susjedskom otkupu, određujemo da tko ubuduće

kupi kuću, ruševinu32 ili zemljište unutar opsega zidina umaškog
trgovišta i predgrađa, a nijedan prodavateljev bližnji ne poželi
otkupiti neku od tih stvari na temelju srodstva, tu prodanu stvar
mogu otkupiti susjedi u roku od osam dana od isteka roka iz
oglasa ili proglasa po kojem su bližnji mogli otkupiti prodanu
stvar, i to ako su u kancelariji predali ili položili cijenu prodane
stvari i za opravdane troškove koji su odatle proistekli, to jest
na sljedeći način. Ako se prodaje kuća, susjedi koji su pod istim
krovom mogu otkupiti i imaju prednost pred drugim susjedima,
a bude li više takvih susjeda, prednost ima onaj koji ima veći dio.
(25r) A bude li ih više pod istim krovom s jednakim dijelovima, neka
im se ravnopravno dopusti otkup prodane stvari. Bude li se
prodavala ruševina ili zemljište, neka prednost pred drugima
ima susjed koji je nazočio diobi.33 Bude li ih nazočno više, neka
imaju prednost oni koji budu imali veći dio, a bude li ih više s
jednakim dijelovima, neka im se ravnopravno dopusti otkup.
Ne htjednu li otkupiti oni susjedi koji su pod istim krovom, ni
oni koji su nazočili diobi, tada mogu drugi susjedi, a susjedima
se smatraju svi koji graniče svojim kućama, zemljištima ili
ruševinama, ili onima koje su udaljene najviše jednu i pol
općinsku stopu34, pa [neka otkupi] onaj susjed ili susjedi za
koje gospodin načelnik i suci utvrde da su za to primjereniji.
Susjedi su dužni pred gospodinom načelnikom prisegnuti
da otkupljuju za sebe, bez ikakve mržnje, prijevare ili zloće,
a toj prisezi neka se podvrgnu i prodavateljevi bližnji.
32 Izraz casale u drugim se izvorima često javlja u značenju ‘zaselak’. Ovdje se očito radi o
ruševnim kućama, slično kao što stoji u Pulskom statutu, III, 36.
33 Smisao statutarne odredbe ponešto je nejasan, no vjerojatno se misli na susjede koji su bili
suvlasnici prije diobe te nekretnine.
34 Stopa (pes, piede) jest mjera za dužinu od oko 34 cm (Zlatko HERKOV, „Prinosi za upo-
znavanje naših starih mjera za dužinu i površinu”, Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti
Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU, 7, 1974., str. 149.).
339
Quod venditores possessionum possint rem venditam

per ipsos recuperare et rehabere.
CAPITULUM 5
Cupientes possessiones in propriis bonis conservare volumus,

quod si quis vendederit (!) aliquam [possessionem] vel
proprietatem alicui, sibi liceat et possit rem per ipsum venditam
recuperare et habere, si infra terminum XXXI dierum dederit
et restituerit precium receptum ab emptore pro ipsa re
vendita, aut illud presentaverit officio cancellariae casu quo
(25v) emptorem habere non possent et omnes iustas expensas
secutas in ipsa venditione, et praeferatur omnibus eam
volentibus recuperare; et restitutio praetii, vel praesentatio,
vel recuperatio possessionis apparere debeat per publicum
instrumentum, iurantibus ipsis venditoribus in manibus domini
potestatis aut vicegerentis, quod pro se recuperant ipsam rem
per ipsos venditam, omni remoto dolo, fraude et malitia.
De ementibus aliquam possessionem cum conditione.

CAPITULUM 6
Ut venditiones quae factae fuerint proclamentur, firmamus,

quod si quis emerit aliquam possessionem cuius praecium
debeat solvere ad certum terminum, vel si instrumento
venditionis conventio vel conditio opposita fuerit, emptor
dictae possessionis teneatur facere fieri cridam dictae
venditionis cum conditionibus, conventionibus et terminis
in venditione factis infra terminum quindecim dierum per
modum supra in capitulo contentum et sub eadem poena.
De recuperantibus possessionem venditam

ad terminum cum conditione.
CAPITULUM 7
Statuere de venditionibus non obmittentes addimus,

quod si quis propinquus vel lateranus voluerit aliquam
possessionem venditam ad aliquem certum terminum
recuperare, teneatur et debeat infra terminum contentum in
superioribus capitulis adire praesentiam emptoris et offere se
paratum velle se obligare venditori in tanta pecuniae quantitate,
quanta res vendita fuerit, et ad ipsum terminum. Et
(26r) facto venditore securo de dicta quantitate pecuniae arbitrio
340
Prodavatelji mogu otkupiti i povratiti stvar

koju su prodali
GLAVA 5.
Želeći da se posjedi zadrže u vlastitoj imovini, želimo da,

proda li netko nekomu neki posjed ili imanje, smije i može
prodanu stvar otkupiti i steći ako u roku od trideset jednog
dana preda i vrati kupovninu koju je primio od kupca za tu
prodanu stvar ili ako je položi u kancelariji u slučaju da
(25v) kupca ne može naći, zajedno s opravdanim troškovima koji
su proistekli iz te prodaje, i neka ima prednost pred svim
drugima koji bi je željeli otkupiti. Povrat cijene ili polog i
otkup posjeda moraju biti potkrijepljeni javnom ispravom,
a prodavatelji su dužni pred gospodinom načelnikom ili
njegovim zamjenikom prisegnuti da prodanu stvar otkupljuju
za sebe, bez ikakve zle namjere, prijevare i zloće.
O onima koji kupuju neki posjed pod uvjetom

GLAVA 6.
Da bi se prodaje proglašavale kako su učinjene,

potvrđujemo da, kupi li netko neki posjed čiju kupovninu
treba platiti do određena roka, ili bude li u ispravu o
prodaji unesen uglavak ili uvjet, kupac tog posjeda u
roku od petnaest dana dužan je prodaju dati oglasiti s
uvjetima, uglavcima i rokom unesenima pri prodaji, na
način kao u gornjoj glavi i pod prijetnjom iste globe.
O otkupu posjeda koji je prodan na poček

[ili] pod uvjetom
GLAVA 7.
Ne propuštajući propisati za prodaje, dodajemo da,

htjedne li neki bližnji ili susjed otkupiti neki posjed
prodan na poček, dužan je i mora u rokovima koji su
sadržani u gornjim glavama pristupiti kupcu i ponuditi
da je spreman obvezati se kupcu za onoliki iznos novca
za koji je stvar prodana i s istim počekom. Pa,
(26r) pošto prodavatelju pruži sigurnost za taj iznos novca po
341
regiminis, et restitutis expensis emptori pro ipsa venditione

factis per eum, ipse emptor teneatur et debeat dare et
cedere ipsi recuperanti omne ius quod habebat vel habere
poterat contra ipsum creditorem et in eius bonis pro ipsa
re empta, de qua praesentatione et cessione iurium debeant
apparere publica instrumenta. Insuper venditores dictarum
possessionum possint retrahere dictas venditiones et rem
venditam in se accipere, restituendo expensas emptori secutas
occasione venditionis factae infra terminum dierum XXXI.
Et praeferantur omnibus recuperatoribus iurantibus omnibus
modis supradictis, quod, remoto odio et malitia pro se
recuperant in manibus domini potestatis aut vicegerentis.
De habentibus tertiam partem vel minus vel quartam partem.

CAPITULUM 8
Cessantes domorum et terrenorum divisiones inutiles,

mandamus, quod si quis habuerit tertiam partem vel minus,
dummodo sit maior pars quarta parte alicuius domus, casalis
vel terreni in Humago, et voluerit eam vendere alicui, teneatur
eam dare et vendere illi qui habuerit alias partes, emere volenti
et danti illud praecium, quod quolibet alius dare iuste voluerit,
et ius propinquorum sit vanum et cassum et lateranorum
(26v) in hoc casu. Si vero quis habuerit quartam partem vel minus
alicuius domus vel casalis vel terreni in Humago, vel habuerit
aliam partem pedum quinque per amplum vel minus, et
habens alias tres partes, et habens maiorem partem quinque
pedum Communis voluerit illam emere, vel habens partem
quinque pedum per amplum vel minus voluerit illam vendere,
volumus, in casu quo esse non possent concordes de venditione
pedum, quod maneat in discretione domini potestatis et
iudicum de faciendo illam vendi vel mutari ad requisitionem
illorum vel illius qui supradictam partem habuerit.
Et si iudex aliquis pro parentella sedere non poterit, tunc loco
illius vel illorum deficientium per dominum potestatem alius vel
alii eligantur ad faciendum praedictam terminationem, quibus
electis praestetur sacramentum de fideliter terminando.
342
nahođenju uprave, a kupcu nadoknadi troškove koje je imao

pri prodaji, kupac je dužan i mora dati i prepustiti tomu koji
otkupljuje sva prava koja je imao ili bi mogao imati protiv tog
vjerovnika35 i na njegovoj imovini za tu kupljenu stvar, s time što
pristup [kupcu] i ustup prava trebaju biti potkrijepljeni javnom
ispravom. Nadalje, prodavatelji tih posjeda mogu u roku od
trideset jednog dana otkazati prodaju i povratiti prodanu stvar,
nadoknadivši troškove koje je kupac imao prilikom prodaje i
neka imaju prednost pred drugima s pravom otkupa, s time da
pred gospodinom načelnikom ili njegovim zamjenikom polože
prisegu da otkupljuju za sebe bez ikakve mržnje i zloće.
O onima koji imaju između trećine i četvrtine

GLAVA 8.
Zaustavljajući beskorisne diobe kuća i zemljišta,

nalažemo da, ako netko bude imao trećinu ili manje, a to
bude četvrtina ili više neke kuće, ruševine ili zemljišta u
Umagu, pa to poželi nekomu prodati, dužan ju je dati i prodati
onomu tko ima ostale dijelove, ako taj želi kupiti i dati onu cijenu
koju bi netko drugi pošteno htio platiti. U tom slučaju neka
pravo bližnjih i susjeda bude bezvrijedno i ukinuto.
(26v) Bude li netko pak imao četvrtinu ili manje neke kuće, ruševine
ili zemljišta u Umagu ili dio koji je ostatak širine od pet stopa ili
manje, pa bude htio prodati, a onaj tko ima ostale tri četvrtine
i veći dio širine od pet općinskih stopa bude htio kupiti, želimo
da u slučaju da se ne uspiju sporazumjeti o prodaji stopa,
ostaje na prosudbu gospodina načelnika i sudaca da ga privole
na prodaju ili zamjenu na zahtjev onih ili onoga koji imaju
gore rečeni dio. A ne bude li neki sudac mogao suditi zbog
srodstva, tada neka za donošenje spomenute odluke gospodin
načelnik umjesto onoga ili onih koji nedostaju odabere druge,
koje neka se zaprisegne da će odlučivati u dobroj vjeri.
35 Misli se na prodavatelja, a izbor riječi ‘vjerovnik’ (creditor) pravno je neprecizan jer je ku-
poprodaja dvostrano obvezujući ugovor.
343
De recuperatoribus possessionem.
CAPITULUM 9
Advertentes ne fraudes committantur, ordinamus, quod

si venditor alicuius possessionis ipsam possessionem in se
reciperet, vel retraheret aliquam venditionem, vel aliquis
tamquam propinquus vel lateranus recuperaret aliquam
possessionem aliquo supradictorum modorum, nullus
horum audeat vel praesumat tales possessiones recuperatas
vel in se acceptas vendere vel alienare usque ad tres annos
completos sub poena soldorum decem pro libra aplicanda
Communi, salvo pro testamento, dotibus, vel alio iusto
titulo cognito per dominum potestatem et iudices.
(27r) Quod nullus mutuet alicui super aliqua possessione.

CAPITULUM 10
Intendentes mutuantibus providere statuimus, quod nullus

possit mutuare alicui aliquam pecuniae quantitatem super aliqua
possessione de qua ille qui mutuaverit habere possit usufructum
vel gaudimentum, sub poena librarum viginti quinque et
perdendi omnes usufructus acceptos, cuius poenae medietas
sit Communis et alia accusatoris, qui teneatur de credentia.
De cambiis possessionum et possessionum

cum rebus mobilibus et se moventibus.
CAPITULUM 11
Addere cambiis ordinem intendentes disponimus, quod si de

caetero fiet aliquod cambium aliquarum possessionum inter
aliquos, illud cambium per aliquem dictorum cambiatorum
per praeconem Communis debeat fieri cridari iuxta formam
cridae de venditionibus faciendis ut supra. Et si cambium
vel permutatio fuerit de possessionibus equalis valoris vel
extimationis vel ad minus quod altera rerum cambiatarum
vel permutatarum sit valoris et extimationis duarum partium
valoris et extimationis rei vel rerum in cambium receptarum
et datarum, volumus, quod tale cambium vel possessiones
cambiatae non possit (!) per aliquem recuperari, et omne
ius recuperandi sit vanum in hoc casu, nisi aliqua pecuniae
quantitas intervenerit, quod semper recuperari possit. Si
vero fuerit res aliqua cambiata, quae fuerit minoris valoris et
344
O otkupu posjeda
GLAVA 9.
Pazeći da se ne čine prijevare, određujemo da, ako prodavatelj

nekog posjeda povrati taj posjed ili se povuče iz prodaje, ili
ako neki bližnji ili susjed otkupi neki posjed na neki od gore
navedenih načina, neka se nitko od njih ne usudi i ne drzne
te otkupljene ili povraćene posjede prodati ili otuđiti dok se
ne napune tri godine, pod prijetnjom globe od deset solada
po libri u korist Općine, osim oporukom, mirazom ili drugim
zakonitim naslovom koji su utvrdili gospodin načelnik i suci.
(27r) Neka nitko ne pozajmljuje drugomu

na temelju nekoga posjeda
GLAVA 10.
Namjeravajući se pobrinuti za zajmoprimce, propisujemo da

nitko ne smije nekomu pozajmiti određeni iznos novca na temelju
nekoga posjeda na kojemu bi zajmodavac smio imati plodouživanje
ili uživanje, pod prijetnjom globe od dvadeset pet libara i
gubitka svih prisvojenih plodova, od koje neka pola pripadne
Općini, a pola prijavitelju, čije ime neka se zadrži u tajnosti.
O zamjenama nekretnina i nekretnina s

pokretninama i pokretnim stvarima
GLAVA 11.
Namjeravajući dodati odredbu o zamjenama, odlučujemo

da, provede li se ubuduće neka zamjena posjeda, ti koji su ih
zamijenili moraju dati da općinski glasnik tu zamjenu razglasi
prema obliku proglasa o prodajama, kao gore. Bude li zamjena
ili razmjena za posjede jednake vrijednosti i procjene, ili bude li
jedna od zamijenjenih ili razmijenjenih stvari imala vrijednost
i procjenu od dvije trećine vrijednosti i procjene stvari koje
su u zamjenu primljene i dane, želimo da kod takve zamjene
i zamijenjenih posjeda nitko ne može otkupiti i da svako
pravo otkupa u tom slučaju bude bezvrijedno, osim ako bude
uključena neka svota novca, kada se uvijek smije otkupiti. Bude li
zamijenjena neka stvar koja bude manje vrijednosti i procjene od
onoga što je rečeno, tada bližnji i susjedi mogu zamijenjenu stvar
otkupiti na isti način, kao što bi mogli da je
345
extimationis eo, quod dictum est, tunc propinqui et laterani

possint eo modo recuperare rem cambiatam, quo possent [si]
(27v) res vendita foret dando sibi aliam rem pro contracambio, aut tot
denarios quot res ipsa extimata fuerit secundum extimationem
hominum datorum a domino potestate et iudicibus. Si vero aliquis
dictorum cambiatorum, cui praesentabitur pro recuperando rem
cambiatam, noluerit aliquam possessionem pro contracambio,
vel noluerit denarios secundum extimationem factam, tunc
cambium retrahatur et nullius sit valoris, et uterque cambiatorum
habeat rem suam, et remaneat in primo statu. Quando vero pro
contracambio stabilium darentur bona mobilia aut se moventia
et non extimata, intelligatur venditio, que recuperari possit, quae
recuperari possit secundum extimationem hominum datorum a
domino potestate et iudicibus, recuperatore habente libertatem
dandi vel bona mobilia vel se moventia similia et eiusdem
valoris vel denarios, iuxta extimationem ut supra factam.
Quod possessiones extra Humagum debeant perticari.

CAPITULUM 12
Ne in quantitate possessionum quaestio oriatur, mandamus quod

venditores, cambiatores vel concessores ad perpetualem affictum
vinearum, camprum, terrenorum et oratorum (!) existentium
in districtu Humagi, teneantur et debeant ipsa possessiones
per cataverios Communis perticari facere a quolibet latere
(28r) pertica Communis, et notari facere in instrumento tradictionum
(!) dictarum possessionum numerum perticarum. Et ipsi
cataverii habere debeant parvulos duos pro libra ab emptoribus
et venditoribus ipsarum rerum equaliter, qui teneantur quoties
requisiti fuerit ire ad perticandum poena librarum quinque pro
quoque contrafaciente et qualibet vice. Quod si factum non fuerit,
ipsa instrumenta nullius sint valoris, exceptisinstrumentis dotium.
346
(27v) stvar prodana, dajući zauzvrat drugu stvar ili onoliko novca
na koliko ta stvar bude procijenjena prema procjeni ljudi koje
odrede gospodin načelnik i suci. Ako netko od onih koji provode
zamjenu, kome je prijavljena [namjera] otkupa zamijenjene stvari,
ne bude zauzvrat htio posjed ili novce prema procjeni, tada neka
se zamjena povuče i neka nema nikakvu vrijednost, pa neka
svatko od onih koji su htjeli zamijeniti zadrži svoju stvar i neka
ostane u ranijem stanju. Budu li se u zamjenu za nekretninu
davale neprocijenjene pokretnine i pokretne stvari, neka se smatra
prodajom kod koje je moguć otkup i može se otkupiti prema
procjeni ljudi koje odrede gospodin načelnik i suci, tako da je
onaj koji otkupljuje ovlašten dati ili odgovarajuće pokretnine i
pokretne stvari iste vrijednosti ili novac, prema procjeni kao gore.
Posjede izvan Umaga treba premjeriti

GLAVA 12.
Da ne bi izbio spor o veličini posjeda, nalažemo da

su prodavatelji, zamjenitelji i oni koji daju u trajni zakup
vinograde, polja, zemljišta i oranice u umaškom okrugu,
dužni i moraju dati da nadzornici općinske imovine
premjere te posjede sa svih strana
(28r) općinskim mjernim štapom36 i dati zapisati u javnu ispravu o
prijenosu tih posjeda broj mjernih štapova. Nadzornici općinske
imovine trebaju primiti dva mala denara po libri, na ravne dijelove
od kupaca i prodavatelja tih stvari, i dužni su ići premjeriti
kada god se to od njih zatraži, pod prijetnjom globe od pet
libara za svakog prekršitelja i svaki put. Ne bude li to učinjeno,
javne su isprave bez vrijednosti, osim javne isprave o mirazu.
36 Pertica je naziv za mjerni štap i njegovu mjeru (hvat). U Umagu je sadržavala sedam stopa,
to jest imala je dužinu od oko 2,4 m (HERKOV, „Prinosi za upoznavanje naših starih mjera
za dužinu i površinu”, str. 147., 149.).
347
De presentantibus pignora pro debitis

et quomodo vendi debeant.
CAPITULUM 13
Statuimus, quod si aliquis tenetur alicui personae pro aliquo

debito de quo appareat per instrumentum manu publica
factum, et in termino contento in instrumento ipse debitor
dederit et consignaverit eius creditori bona sua mobilia nomine
pignoris, qui teneatur accipere ipsum pignus, tunc debitor
non subiaceat poenae tertii, nec banno Communis, sed solum
iustis expensis. Postea ipsa pignora non possint vendi nisi
modo infrascripto, videlicet quod praeco Communis debeat
incantare ipsum pignus in die dominico publice in platea pro
primo termino, et in sequenti die dominico pro secundo, et
in alio sequenti die dominico similiter pro termino6 et ultimo
termino. Quo die tertio dominico facta prius extimatione
(28v) ipsius pignoris usque ad satisfactionem per iustitiarios Communis
et scripta per cancellarium, aut ante aut post vesperas, ante
solis occasum, ipsum pignus per dominum potestatem aut
vicegerentem deliberari possit plus offerenti, seu detur creditori
in solutum, vel ex denariis extractis satisfiat ipsi creditori, qui si
ad plenum non consecutus fuerit eius creditum, tunc accipere
possit ex bonis dicti debitoris quae ei placuerit, quae bona
vendantur ad incantum et deliberari possint plus offerenti, et ut
supra facta et deliberari possint plus offerenti, et ut supra facta
extimatione in primo die dominico. Qui debitor recuperare
possit dicta eius bona vendita, si infra dies XXXI praesentaverit
denarios pro summa deliberationis secutae, iurans pro se
recuperare, omni dolo, fraude et malitia remotis. Mobilia vero
pignora in die dominico proximo ad incantum deliberari debeant
plus offerenti, praecone incantante, cum termino dierum octo
proxime futurorum assignato patrono rei ad recuperandum.
De stridis venditionum et aliarum alienationum.

CAPITULUM 14
Volumus et ordinamus, cum quando facta fuerit aliqua

venditio, donatio, pignoratio, translatio, alienatio, aut
alia quaecumque obligatio bonorum immobilium et non
posuerit illas ad stridas publice in die dominico, ut in
6 Prepisivač je počinio pogrešku i prepisao „termino” umjesto „tertio”.
348
O onima koji daju zaloge za dugove

i kako ih treba prodavati
GLAVA 13.
Propisujemo da, bude li tko dužan nekoj osobi za dug

potkrijepljen ispravom koju je sačinila javna vlast, pa dužnik
u roku koji sadrži javna isprava dade i preda uime zaloga
svoje pokretnine vjerovniku, koji je dužan primiti taj zalog,
neka dužnika ne tereti kazna od trećine niti globa u korist
Općine, nego samo opravdani troškovi. Zalog se zatim ne
može prodati osim na niže opisani način, to jest općinski
glasnik treba javno oglasiti taj zalog u nedjelju na trgu prvi
put, sljedeće nedjelje drugi put, a opet sljedeće nedjelje treći i
zadnji put. Na tu treću nedjelju, nakon što tržni nadzornici
(28v) procijene koliko bi od zaloga bilo dovoljno za namiru i kancelar to
zapiše, prije ili poslije večernjice, a prije zalaska Sunca, gospodin
načelnik ili njegov zamjenik mogu taj zalog dodijeliti onome tko
najviše ponudi, ili ga se može dati vjerovniku pod račun, ili se
od dobivenog novca može platiti vjerovniku. Ne bude li njegova
tražbina u potpunosti namirena, može iz imovine dužnika uzeti
što želi, pa neka se te stvari prodaju na javnoj dražbi i dodijele
onome tko najviše ponudi, nakon što su prve nedjelje procijenjeni,
kao gore. Dužnik može otkupiti svoje tako prodane stvari ako u
roku od trideset jednog dana položi novac u iznosu te dodjele,
položivši prisegu da otkupljuje za sebe, bez zle namjere, prijevare
i zloće. U nedjelju poslije javne dražbe založene pokretnine
treba dodijeliti onome tko najviše ponudi, uz glasnikovo
oglašavanje, s rokom od osam dana vlasniku stvari za otkup.
O proglašavanju prodaja i drugih otuđenja

GLAVA 14.
Želimo i određujemo da, bude li zaključena neka prodaja,

darovanje, zalog, prijenos, otuđenje ili bilo koja druga
obveza glede nekretnina, pa se37 proglasi javno u nedjelju,
putem općinskog glasnika a po sudskoj ovlasti,
37 Suvišna je negacija koja stoji u izvorniku, pa nije prevedena.
349
(29r) superiori capitulo statutum fuit per praeconem Communis

cum auctoritate curiae, notata strida manu publica, quod si
aliquis habuerit aliquod ius in illis bonis aut contra praedictas
translatationes aut aliquam ipsarum, et voluerit dicere aut
ostendere iura sua, debeat comparere coram domino potestate
aut eius officio, et ostendere iura sua infra dies XXXI, aliter
dicta alienatio et obligatio ut supra nullius sit valoris. Quod
si factum fuerit, et nemo in dicto termino comparuerit, tunc
ipsum instrumentum et contenta in eo sit firmum, ratum et
validum. Quod si aliqui comparuerit iusto et legitimo iure
contradicendo vel opponendo alicui praedictarum translationum
et aliarum obligationum, tunc dictum instrumentum aut
charta translationis aut cuiuscunque obligationis revocetur
et pro nichilo habeatur, et si emptio fuerit, restituatur
pecunia emptori quam solverit pro possessione amissa.
Quod forenses non possint incantare bona stabilia Humagi.

CAPITULUM 15
Publice providentes utilitati mandamus, quod nullus

forensis (nisi fuerit creditor) possit incantare bona
stabilia alicuius civis vel habitatoris Humagi, sed de
rebus mobilibus possit emere et incantare.
De habentibus aliquid partiendum seu dividendum.

CAPITULUM 16
Determinare de divisionibus disponentes statuimus,

quod si plures fuerint habentes aliquid partiendum
(29v) vel dividendum inter se, et aliquis vel aliqui fuerint nolentes
dividere, volentes vel volens dividere debeant convocare et
requirere volentes dividere tribus vicibus, et si post tertiam
requisitionem noluerint divisionem facere, tunc per dominum
potestatem detur terminum octo dierum ad faciendum dictam
divisionem. Et si plures fuerint continuantes7, vel unus, tum per
dominum potestatem mittantur iustitiarii Communis Humagi
ad faciendum dictam divisionem. Qui iustitiarii fideliter inter
ipsos mittant sortes et res dividendae partiantur, et habere
debeant a contumacibus soldos duos pro ducato in totum inter se
dividendos pro labore suo. Obediens primo sibi partem elligat.
7 Prepisivačka pogreška umjesto „contumaces”.
350
(29r) kako je propisano u gornjoj glavi, nakon što javna vlast zabilježi
proglas da ako netko ima neko pravo na tim dobrima ili
neko pravo koje priječi spomenute prijenose pa želi iznijeti ili
podastrijeti svoja prava, da treba pristupiti pred gospodina
načelnika ili u njegov ured i podastrijeti svoja prava u roku od
trideset jednog dana, a da inače spomenuto otuđenje i obveza kao
gore nemaju nikakvu vrijednost, pa ako je tako učinjeno i nitko
se u spomenutome roku nije pojavio, tada neka javna isprava
i njen sadržaj budu pravosnažni, konačni i valjani. Pojavi li se
netko, pravednim i zakonitim pravom pobijajući ili osporavajući
neki od prethodno spomenutih prijenosa i drugih obveza, neka
se ta javna isprava ili isprava o prijenosu ili o nekakvoj obvezi
opozove i smatra ništavom, a ako je došlo do kupoprodaje, neka
se kupcu vrati novac koji je platio za posjed koji je izgubio.
Stranci ne mogu davati na javnu dražbu nekretnine u Umagu

GLAVA 15.
Skrbeći za javnu korist, nalažemo da nijedan stranac,

ako nije vjerovnik, ne može davati na javnu dražbu
nekretnine nekog umaškog građanina ili stanovnika,
no pokretnine može kupovati i davati na dražbu.
O onima koji imaju nešto što treba podijeliti ili razdijeliti

GLAVA 16.
U namjeri da uredimo diobe, propisujemo da,

bude li više njih koji nešto trebaju podijeliti
(29v) ili razdijeliti među sobom, pa netko ili neki ne budu htjeli
podijeliti, oni koji žele podjelu trebaju triput sazvati i zatražiti
one koji to ne žele, pa ako ni nakon trećeg traženja ne budu
htjeli podijeliti, neka gospodin načelnik odredi rok od osam
dana za provedbu te podjele, a ako se jedan ili više njih budu
opirali, neka gospodin načelnik pošalje tržne nadzornike
Umaške općine da tu podjelu provedu. Tržni nadzornici
neka im brižljivo podijele ždrijebove i neka razvrstaju stvari
koje treba podijeliti, a neka od onih koji se opiru dobiju za
svoj trud dva solda po dukatu vrijednosti onoga što se dijeli.
Onaj koji prihvaća diobu neka prvi izabere svoj dio.
351
De divisione bonorum inter attinentes.

CAPITULUM 17
Haec de divisionibus inter attinentes addentes ordinamus,

quod quandocunque pater cum filio, avus cum nepote, fratres
seu sorores, qui haberent inter se bona mobilia vel immobilia
indivisa, et concordare non possent de divisione facienda, volumus
quod accipere debeant duos suos propinquos, vel duos datos
per dominum potestatem, qui dividant inter eos quod fuerit
dividendum, et quilibet accipiat partem suam per sortem. Et si
praedicta facere noluerint, cogantur per dominum potestatem.
De praescriptione rerum immobilium.

CAPITULUM 18
Si quis possederit rem immobilem continue per decem

annos iusto titulo et bona fide, nullo modo
(30r) possit inquietari, et hoc inter praesentes. Si vero inter
absentes, requiratur possessio annorum viginti. Si vero
non habuerit titulum, tunc exigatur bona fides et possessio
continua triginta annorum, salvis iuribus minorum viginti
quinque annis, ecclesiae et Communis Humagi.
De praescriptione decennii.
CAPITULUM 19
Si quis inter praesentes non petierit sibi debitum per decem

annos continuos, postea volens agere non audiatur et
praesumatur pro tali debito satisfactum, et obligationem
fuisse fictitiam et simulatam. Inter absentes autem requiratur
lapsus viginti annorum continuorum. Haec autem habeant
locum in debitoribus bonae fidei tantun, et nisi is, contra
quem talis praescriptio allegatur habuerit iustam causam
ignorantiae, vel nisi talis praescriptio fuerit legitime
interrupta, et exceptis instrumentis dotium, societatis et
testamentorum, in quibus serventur iura communia.
352
O diobi imovine među nazočnima

GLAVA 17.
Ovo određujemo, dodajući o diobama među nazočnim rođacima,

da kada se otac sa sinom, djed s unukom, braća ili sestre koji
imaju zajedničke nepodijeljene pokretnine ili nekretnine ne mogu
dogovoriti o diobi, želimo da uzmu dva svoja bližnja ili dvojicu
koju im odredi gospodin načelnik, pa da ti podijele među njima
ono što treba podijeliti te neka svatko ždrijebom dobije svoj
dio. A ne žele li to učiniti, neka ih gospodin načelnik natjera.
O dosjelosti kod nekretnina

GLAVA 18.
Posjeduje li netko nekretninu neprekinuto deset godina sa

zakonitim pravnim naslovom i u dobroj vjeri, ni na koji se način
(30r) ne smije uznemiravati, a to se odnosi na prisutne. Kod
odsutnih neka se traži posjed od dvadeset godina. Ne bude
li imao pravni naslov, neka se traži dobra vjera i neprekinuti
posjed od trideset godina. To ne smije ići na štetu prava
mlađih od dvadeset pet godina, Crkve i Umaške općine.38
O zastari od deset godina

GLAVA 19.
Ako među prisutnima netko kroz deset neprekinutih godina ne

zatraži ono što mu se duguje, pa kasnije nešto bude htio poduzeti,
neka mu se ne pruži pravna zaštita i neka se smatra da mu je taj
dug namiren, a obveza fiktivna i simulirana. Među odsutnima
se pak traži protek od dvadeset neprekinutih godina. To se
primjenjuje samo na dužnike u dobroj vjeri i ako onaj protiv kojega
se ističe zastara nije imao valjani razlog za neznanje, ako zastara
nije zakonito prekinuta i isključujući javne isprave o mirazima,
ortaštvu i oporukama, kod kojih neka se održava opće pravo.
38 Statut ne razlikuje dosjelost i zastaru, već za oba pojma rabi izraz praescriptio. U duhu hr-
vatskog nazivlja, prijevod ih razlikuje, slijedeći pravni smisao odredbe.
353
De praescriptione quinquennii.
CAPITULUM 20
Si quis camerarius vel daciarius Communis aut fonticarius

fuerit negligens in exigendo id, quod exigere debet occasione
sui officii per quinquennium intelligatur sibi fuisse satisfactum,
nec possit amplius petere, nisi praescriptio talis fuerit legitime
interrupta. Idem est contra de omnibus, qui a praedictis
officialibus vel aliquo eorum occasione sui officii habere debeat.
De non intromittendo bona ab aliquo

(30v) possessa et de pignoratione.
CAPITULUM 21
Stabiliter ordinamus, quod si quis bona ab aliquo

possessa intromiserit sine sententia vel domini potestatis
licentia, condemnetur in libris quatuor parvorum,
quorum medietas sit possessoris et alia Communis, et
intromissio nullius sit valoris, sed res redeant in primum
possessorem, salvo iure utriusque partis, quod similiter
observetur in pignorationibus rerum mobilium.
De accipientibus terram de possessione alterius,

vel cavantibus sub corona alterius.
CAPITULUM 22
Temere aliena invadentibus occurentes ordinamus, quod

nullus audeat sapam vel saponum ponere in possessionem
alterius nec accipere vel ad se trahere terrenum alienum
in parva vel in magna quantitate ultra confines suae
possessionis, vel cavare subtus coronam alterius pro
accipiendo terram vel aliter damnum faciendo sub poena
librarum trium, quarum medietas sit Communis et altera
damnum passo, et reficiendi sibi damnum illatum.
354
O zastari od pet godina

GLAVA 20.
Bude li neki općinski blagajnik ili daćar kroz pet godina

nemaran naplatiti ono što treba zatražiti temeljem svoje
službe, neka se smatra da mu je plaćeno i ne može ništa
više tražiti, osim ako je takva zastara bila zakonito
prekinuta. To obezvrjeđuje sve što spomenuti dužnosnici
ili netko od njih treba primiti temeljem svoje dužnosti.
O ulasku u posjed dobara koje drugi

(30v) posjeduje i o uzimanju zaloga
GLAVA 21.
Postojano određujemo da, uđe li netko bez presude ili dopuštenja

gospodina načelnika u posjed dobara koje drugi posjeduje,
neka ga se osudi na četiri libre malih denara, od čega neka
pola pripadne [starome] posjedniku, a pola Općini, a ulazak
u posjed neka nema nikakvu pravnu vrijednost, već neka se
stvari vrate prvomu posjedniku, poštujući pravo obiju strana.
Neka se isto primjenjuje kod uzimanja u zalog pokretnina.
O onima koji prisvajaju zemlju tuđega posjeda i onima koji

kopaju pod tuđom živicom
GLAVA 22.
Želeći da se zazire od ulaska u tuđe, propisujemo neka se

nitko ne usudi zabiti motičicu ili motiku u tuđi posjed i
uzeti ili prisvojiti tuđe zemljište veće ili manje veličine izvan
međa svoga posjeda, kao i kopati pod tuđom živicom da bi
uzeo zemlju ili na drugi način počinio štetu, pod prijetnjom
globe od tri libre, od kojih neka pola pripadne Općini a pola
oštećeniku, kojemu treba također popraviti nanesenu štetu.
355
De non habentibus viam eundi ad suam possessionem.

CAPITULUM 22a8
Ad commune commodum providimus, quod si quis habuerit

vineam, campum vel hortum, et non habuerit certam viam
eundi ad dicta sua loca, per dominum potestatem mittantur
iustitiarii et extimatores Communis ad videndum locum
praedictum. Et omnibus lateribus circumspectis ubi eis videbitur
(31r) et ubi minus noceat alicui viam debeant assignare, et ille
cui via assignata fuerit debeat satisfacere domino illius
secundum quod per ipsos extimatores extimatum fuerit.
De non apprehendendo terminum aut baretum alicuius.

CAPITULUM 23
Ne termina et bareta aliena occupentur, statuimus, quod

nullus audeat, tam civis quam habitator Humagi aut
externus, modo aliquo vel ingenio apprehendere vel occupare
aliquem terminum vel baretum alicuius personae in aliqua
parte districtus Humagi, sub poena soldorum centum
parvorum et restutiendi terrenum illi cuius fuerit.
De non faciendo viam per possessionem alterius.

CAPITULUM 24
Vestigia bonorum sequentes prohibemus, quod nulla persona

praesumat facere viam vel iter per vineam, campum ver ortum
alterius vel aliam possessionem, sub poena soldorum quadraginta,
quorum medietas sit Communis et alia medietas domini illius.
De occupantibus vias publicas.

CAPITULUM 25
Determinate ordinamus, quod si aliquis arrabit,

ligonizabit, intromittet, vel modo aliquo occupabit
aliquam viam publicam vel consortium condemnetur in
soldis viginti parvorum, quorum medietas sit accusatoris,
et teneatur viam reducere in pristinum statum.
8 Ova glava u izvorniku nije numerirana.
356
O onima koji nemaju puta za prilaz svom posjedu

GLAVA 22a.
Na zajedničku dobrobit propisujemo da, bude li netko

imao vinograd, polje ili vrt, a ne bude imao stalan put za
prilaz do njih, neka gospodin načelnik pošalje općinske tržne
nadzornike i procjenitelje da razgledaju spomenuto mjesto.
I nakon što se ogledaju po svim stranama, neka mu dodijele
put gdje im se čini [primjerenim]
(31r) i da najmanje nekomu šteti, a onaj komu je dodijeljen
put treba nadoknaditi vlasniku prema
tome kako procjenitelji procijene.
Neka se ne prisvaja ograđeno ni zemlju na ugaru

GLAVA 23.
Da se ne bi zaposjedalo tuđe ograđeno39 i zemlju na ugaru,

propisujemo neka se nitko, bio on građanin, stanovnik Umaga
ili stranac, ni na koji način i nikakvom smicalicom ne usudi
prisvojiti ili zaposjesti nečije ograđeno ili zemlju na ugaru u
bilo kojem dijelu umaškog okruga, pod prijetnjom globe od sto
solada malih denara i vraćanja zemljišta onome čije je bilo.
Neka se ne pravi put preko tuđega posjeda

GLAVA 24.
Slijedeći primjer dobrih, zabranjujemo bilo kojoj osobi da se

drzne načiniti put ili cestu preko tuđega vinograda, polja, vrta
ili drugoga posjeda, pod prijetnjom globe od 40 solada, od
kojih neka pola pripadne Općini, a pola vlasniku posjeda.
O onima koji zaposjednu javne puteve

GLAVA 25.
Odlučno određujemo da, bude li netko orao, kopao, ulazio

u posjed ili na bilo koji način zaposjeo neki javni put ili
zajednički prostor, neka ga se osudi na dvadeset solada
malih denara, od kojih neka pola pripadne prijavitelju,
a dužan je također put vratiti u prijašnje stanje.
39 Riječ terminus u ovom je kontekstu nejasna i stoga je prevedeno po smislu.
357
De occupantibus bona Communis.

CAPITULUM 26
Statuimus et ordinamus, quod si aliquis repertus fuerit

fraudolenter occupasse aliquid ex bonis Communis Humagi,
tam mobilibus quam stabilibus, et accusatus fuerit et repertus
in dolo, teneatur restituire rem per ipsum occupatam,
(31v) et solvere libras decem pro poena, cuius medietas sit Communis,
altera vero accusatoris, per quem habebitur veritas.
De facientibus cridari, quod nullus audeat ire per aliquem

locum per quem viam esse consuevit.
CAPITULUM 27
Vere volumus, quod si quis adierit dominum potestatem

et postulaverit quod faciet publice proclamari quod nemo
audeat ire vel redire per talem terram vel locum sub certa
poena, et hoc fuerit proclamatum, et postmodum probatum
fuerit, quod via per illam terram vel locum esse debeat,
actor illius cridae condemnetur in libris tribus, quarum
medietas sit accusatoris, et vinea9 remaneat in primo statu.
De volentibus suum condere testamentum vel codicillum.

CAPITULUM 28
Ad publicum testari volentium commodum providimus, quod

quaelibet persona civis vel habitatrix Humagi, qua suum voluerit
condere testamentum, debeat ipsum in praesentia unius iudicum
et quinque tastium ad hoc specialiter vocatorum condere et
ultimam eius voluntatem ordinare scriptam manu notarii publici,
rogatis ipsis testibus ac notario ab ipso testatore post tenorem
totius testamenti lecti et publicati. Et si fuerit persona literata,
possit suum testamentum vel codicillum sua propria manu
scribere, cum subscriptione domini potestatis et unius notarii
et sit in eius facultate ipsum testamentum et codicillum vel
penes se retinere. vel apud notarium legalem deponere. Quod
si depositum fuerit penes notarium, eo casu claudatur sigillo
(32r) aut domini potestatis aut ipsius testatoris. Et teneatur notarius
(mortuo testatore) illud testamentum aut codicillum publicare
infra dies octo, si fuerit in Humago aut districtu, alias a tempore
9 Pogrešno umjesto „via”.
358
O onima koji zaposjednu općinska dobra

GLAVA 26.
Propisujemo i određujemo da, otkrije li se da je netko prijevarno

zaposjeo neko od dobara Umaške općine, bilo pokretninu, bilo
nekretninu, pa bude optužen i utvrđena mu krivnja, dužan je
vratiti stvar koju je prisvojio
(31v) i platiti deset libara uime kazne, od kojih neka pola pripadne
Općini, a druga prijavitelju od kojeg se saznala istina.
O onima koji daju proglasiti neka se nitko ne usudi

ići po nekome mjestu kuda je običavao ići put
GLAVA 27.
Doista želimo da, pristupi li netko pred gospodina načelnika

i zatraži da dade javno proglasiti neka se nitko ne usudi ići ili
vraćati se po nekoj zemlji ili mjestu pod prijetnjom određene
kazne, pa to bude proglašeno, a naknadno se dokaže da bi po
toj zemlji ili mjestu trebao ići put, neka se onoga koji je zatražio
taj proglas kazni globom od tri libre, od kojih neka polovica
pripadne prijavitelju, a put neka ostane kako je prije bio.
O onima koji žele sastaviti svoju oporuku ili njenu dopunu

GLAVA 28.
Na dobrobit onih koji oporuku žele sastaviti javno,40

propisujemo da svaka osoba, umaški građanin ili stanovnik,
koja poželi sastaviti svoju oporuku, treba je sastaviti u nazočnosti
jednoga suca i pet izričito za to pozvanih svjedoka, a sam
ostavitelj zamoliti svjedoke i bilježnika te narediti da
njegovu posljednju volju javni bilježnik zapiše, nakon što
je sadržaj cijele oporuke pročitan i obznanjen. A bude li
sam pismen, može svoju oporuku ili njenu dopunu napisati
i vlastoručno, uz potpis gospodina načelnika i jednoga
bilježnika, pa neka mu bude na volju tu oporuku i dopunu
ili zadržati kod sebe ili položiti kod zakonitog bilježnika.
Bude li položena kod bilježnika, neka je se zapečati
(32r) pečatom ili gospodina načelnika ili ostaviteljevim. Kad umre
ostavitelj, bilježnik je dužan u roku od osam dana objaviti tu
oporuku ili dopunu, bude li u Umagu ili okrugu, a inače otkada se
40 Doslovno: „na javnu dobrobit onih koji žele sastaviti oporuku”.
359
quo Humagum redierit, poena librarum viginti quinque in

Commune et privacionis officii tabellionatus per quinquenium.
Si vero aliqua persona civis vel habitatrix Humagi voluerit suum
ordinare testamentum vel codicillum, et propter deffectum
notarii vel aliarum personarum scientium scribere ordinare
non poterit ipsum suum testamentum vel codicillum, tunc
possit, praesentibus ad minus tribus testibus legalibus et fide
dignis, suam voluntatem ordinare, et talis ordinatio valeat
iure testamenti, hoc modo servato, videlicet, quod si ille qui
voluntatem suam ordinaverit decesserit in Humago vel eius
districtu, testes, qui praesentes fuerint huic ordinationi, debeant
infra quindecim dies proximos a morte ordinationis testatoris
venire ad praesentiam domini potestatis, et per sacramenta
deponere dicta sua; et secundum ipsorum dicta testamentum
debeat relevari cum auctoritate domini potestatis et iudicum. Et si
huiusmodi ordinans voluntatem suam decederet extra destrictum
Humagi, tunc testes deponere debeant dicta sua infra quindecim
dies proximos postquam venerint Humagum, et fiat ut supra. Et
quod dictum est de testamentis, intelligatur etiam de codicillis,
excepto quod cum praesentia iudicis sufficiant tres testes
fideidigni in codicillis, qui tres testes etiam sint in testamentis
in causa necessitatis, et etiam in villis et districtu Humagi.
(32v) Et si per defunctum constituti vel ordinati fuerint commissarii
vel tutores, dominus potestas teneatur eis praestare sacramentum
de bene operando quae sibi imposta fuerint per defunctum,
et si nolluerint, cogantur per dominum potestatem cum
poenis et modis quae sibi videbuntur, et testamentum vel
codicillus aliter factus nullius sit valoris. Volentes et mandantes
insuper, quod ultima testamenta vel codicilli et ultimae
voluntates praevalere et tenere debeant, dummodo non sint
facta vel condita contra formam praesentium statutorum.
De casibus testamentorum.
CAPITULUM 29
Observari volumus, quod si aliqua persona suum conderet

testamentum in quo ordinaret, si unus filiorum vel filiarum
suarum decederet sine heredibus, quod pars decedentis deveniret
in alium vel alios supraviventes, vel devenire deberet aliter
secundum tenorem testamenti, volumus in hoc casu, quod hoc
verbum „sine heredibus” intelligatur heredibus ab illo instituto
legitime descendentibus. Item si in aliquo testamento vel alia
ultima voluntate alicui mulieri per aliquem eius virum aliqua res
360
vrati u Umag, pod prijetnjom globe od dvadeset pet libara Općini

i gubitka bilježničke službe na pet godina. Poželi li pak neki
umaški građanin ili stanovnik sastaviti svoju oporuku ili dopunu,
pa to ne uspije jer ne bude na raspolaganju bilježnik ni druga
pismena osoba, smije razrediti svoju volju u nazočnosti barem
tri zakonita i vjerodostojna svjedoka, pa neka ta razredba pravno
vrijedi kao oporuka, poštujući ovaj postupak. Umre li taj koji je
razredio svoju volju u Umagu ili njegovu okrugu, svjedoci koji
su bili nazočni pri toj razredbi moraju u roku od petnaest dana
od smrti oporučitelja pristupiti pred gospodina načelnika i pod
prisegom dati svoj iskaz, a prema njihovim iskazima treba izraditi
oporuku po ovlasti gospodina načelnika i sudaca. A umre li onaj
koji tako razređuje svoju volju izvan umaškog okruga, svjedoci su
dužni dati svoj iskaz u roku od petnaest dana nakon što dođu u
Umag i neka se postupi kao gore. Što je rečeno za oporuke, neka
se podrazumijeva i za dopune, osim što su kod dopuna dovoljna
tri vjerodostojna svjedoka uz suca. Tri svjedoka su također
[dovoljna] u slučaju nužde, kao i po selima i umaškom okrugu.
(32v) Ako je pokojnik postavio i odredio oporučne izvršitelje ili
skrbnike, gospodin načelnik je dužan zaprisegnuti ih da
će dobro obavljati ono što im je pokojnik povjerio, a ne
budu li htjeli, neka ih gospodin načelnik prisili kaznama
i načinima koje bude smatrao primjerenima. Na drugi
način sastavljena oporuka ili dopuna neka nemaju nikakvu
vrijednost. Želimo također i nalažemo da se oporuke, dopune
i posljednje volje moraju obdržavati i poštovati kad god nisu
napravljene ili sastavljene protivno sadržaju ovoga statuta.
O posebnim slučajevima u oporukama

GLAVA 29.
Želimo da se poštuje da, sastavi li neka osoba oporuku u kojoj

odredi da ako umre jedan od njezinih sinova ili kćeri bez
nasljednika, udio umrloga pripadne nekomu ili nekima od
živih, ili da mu na drugi način treba pripasti prema sadržaju
oporuke, želimo da se u tom slučaju u izrazu „bez nasljednika”
nasljednicima smatraju oni koji su njegovi zakoniti potomci.
Nadalje, bude li u nekoj oporuci ili drugoj posljednjoj volji muž
ostavio svojoj ženi neku stvar kao legat ili u nasljedstvo dok
361
legata esset per legatum vel hereditatem dum viduaret, et accideret

quod ipsa mulier non maritaretur, sed viveret in concubinatu vel
aliter inhoneste, mandamus in hoc casu, quod ipsa mulier sit eo
legato vel hereditate privata. Item si in aliquo testamento vel alia
ultima voluntate alicui relicta essent per testamentum omnia
sua bona mobilia quae habet in domo, declaramus, quod in hoc
casu non intelligantur instrumenta vel scripturae per quas ipse
(33r) testator aliquid percipere deberet vel exigere ab aliquibus
in ipsis bonis mobilibus. Item si in aliquo testamento vel
ultima voluntate relictae essent alicui omnes testantis
massaritias, volumus, quod in his massaritiis non intelligatur
vinum, frumentum, legumen vel aliud bladum, oleum,
denarii, arma, aequi vel alia animalia, nec aliqua res aedilis,
nec pani (!) de lino vel lana, nec alia ornamenta tam hominis
quam dominae. Et in omnibus supradictis casibus quod
dicitur de masculo intelligatur de faemina, quod de uno de
pluribus, quod de testamento de qualibet ultima voluntate.
De legitima institutione heredum.

CAPITULUM 30
Charitati et naturali subventioni descendentium nostrorum

publice indulgentes firmamus, quod quilibet utiliter testari
volens habens filios vel nepotes ex eo legitime descendentes,
teneatur et debeat, si habuerit filios tres vel infra, eos in tertia
parte bonorum suorum heredes instituere, et si habuerit
quatuor vel ultra, in medietatem bonorum suorum heredes
instituere, si fuerint emancipati aut omnes non emancipati. Si
autem parentes filios non instituerint modis suprascriptis, tunc
vigore huius statuti volumus quod filii huius modi testatoris
acquirant supradictam partem hereditatis, ut supra, remanente
testamento in sua firmitate de reliquis bonis prout testator
ordinaverit. Si vero testator habuerit aliquem vel aliquos filios
emancipatos, et aliquem vel aliquos vel aliquos non emancipatos,
possit testator ipsos non emancipatos heredes instituere, et
emancipatis relinquere aliquid in contentu et benedictione
(33v) quod si non fecerit, possint hi emancipati infra unum mensem
post mortem patris offerre se fratribus velle praesentare ad
cumulum hereditatis omnia bona quae habuerint a patre
tempore emancipationis, vel quibus fuerint a patre dotati, quibus
362
ostane udovica, pa se dogodi da se ta žena ne preuda, ali živi u

izvanbračnoj zajednici ili na drugi način nečasno, nalažemo da
u tom slučaju žena bude lišena tog legata ili nasljedstva. Nadalje,
budu li u nekoj oporuci ili drugoj posljednjoj volji nekomu
oporučno ostavljene sve pokretnine iz kuće, obznanjujemo da
se u tom slučaju pod pokretninama ne misli na javne isprave ili
pismena na temelju kojih
(33r) oporučitelj nešto treba od nekoga primiti ili zatražiti. Također,
budu li u nekoj oporuci ili posljednjoj volji nekomu ostavljene sve
kućne potrepštine, ne želimo da se pod time podrazumijevaju
vino, žito, sočivice, druge žitarice, ulje, novac, oružje, konji i
druge životinje, građevine, tkanine od lana ili vune, niti kakvi
uresi, muški ili ženski. U svim gore spomenutim slučajevima,
ono što je rečeno za muškarca neka se podrazumijeva i za
ženu, ono što je rečeno za jednoga neka se podrazumijeva i
za više njih, a ono o oporuci za bilo koju posljednju volju.
O zakonitu imenovanju nasljednika

GLAVA 30.
Skloni milosrđu i prirodnom pomaganju naših potomaka,

javno potvrđujemo da, poželi li netko sastaviti oporuku, što
je korisno ako ima sinove ili unuke koji su njegovi zakoniti
potomci, i to tri sina ili manje, dužan je i mora ih imenovati
za nasljednike u trećini svoje imovine, a ako ih ima četiri ili
više, u polovici svoje imovine, budu li emancipirani ili svi
neemancipirani. Ne imenuje li roditelj sinove za nasljednike na
gornji način, želimo da temeljem ove statutarne odredbe sinovi
oporučitelja steknu dio ostavine, kao gore, s time što oporuka
ostaje na snazi za ostalu imovinu kako je oporučitelj odredio.
Bude li oporučitelj imao jednoga ili više emancipiranih sinova
i jednoga ili više neemancipiranih, oporučitelj smije imenovati
za nasljednike one koji nisu emancipirani, a emancipiranima
ostaviti nešto „kao zadovoljštinu i uz blagoslov”41,
(33v) a ne učini li to, emancipirani mogu u roku od mjesec dana
nakon očeve smrti ponuditi braći da će unijeti u ostavinsku
masu svu imovinu koju su dobili od oca u vrijeme emancipacije
41 Pravni institut kojim se emancipiranome djetetu ostavlja neki manji iznos ili vrijednost.
Vidi raščlambu u: MARGETIĆ, Hrvatsko srednjovjekovno obiteljsko i nasljedno pravo, str.
103-113.
363
praesentatis sint heredes cum aliis fratribus dicti patris sui. Si

autem hic emancipatus vel emancipati nihil nihil habuerint
a patre tempore emancipationis, vel nihil in dotem a patre
habuerit, offerat se ad dictum terminum cum persona sua
petens alios fratres suos in hereditatem patris, et hoc servato
sint heredes cum aliis fratribus suis supradicti sui patris, si
fuerint in Humago tempore mortis patris, et si non fuerint in
Humago, offerant se infra unum mensem postquam reversi
fuerint Humagum aliis fratribus suis ut supra. Et si testator
alicui filio suo emancipato aliquid in suo testamento reliquerit in
contentu et benedictione vel iure legati, et his filius emancipatus
tempore emancipationis a patre non habuerit cum eo, quod
sibi reliquit in contentu et benedictione, vel cum eo quo fuit
dotatus, tantum quantum sibi contigeret pro sua legitima parte,
tangente sibi ex hereditate paterna. Volumus in hoc casu, quod
hic filius emancipatus petere et acquirere possit tantum de bonis
paternis, quantum pro sua legitima sibi pertinet et expectat,
ut supra, computatis in his bonis eo quod habuerit tempore
emancipationis a patre et eo quo fuit dotatus, et illo quod
(34r) sibi relictum erit, tam in contentu et benedictione, quam iure
legati. Si vero quis filios vel filias ex eo legitime descendentes
non habuerit, teneatur nepotes ex eo legitime descendentes
instituere in ea parte solummodo, in qua necessario a testatore
debuisset institui eorum pater, si tunc supervixisset, per
modos suprascriptos in stirpem et non in capita, ad quem
non astringatur publicus foenerator in bonis acquisitis ex
publico foenore. Et quod dictum est de masculo intelligatur de
foemina, et quod de uno de pluribus, in omnibus supradictis
casibus, et quod de patre, intelligatur de matre.10
De morientibus non relictis filiis seu nepotibus.

CAPITULUM 31
Diligere parentes divinum praeceptum est. Hinc advertentes

statuimus, quod quilibet homo vel foemina faciens suum
ultimum testamentum, non habens filios vel nepotes ex eo
legitime descendentes, si habent (!) patrem vel matrem, teneatur
et debeat eosdem parentes suos in tertia parte bonorum suorum
heredes instituere, vel alterum ipsorum supraviventem, aut
eis aut alteri ipsorum superviventi tertiam partem bonorum
suorum relinquere, quae bona ipsi parentes communiter habere
10 Kasnijom rukom dodano: Io Antonio quondam Zuanne Vidalii.
364
ili koju su primili kao otpremninu pri sklapanju braka,42 pa neka

budu nasljednici zajedno s ostalom braćom po ocu. Ako tako
emancipirani nisu od oca ništa dobili u vrijeme emancipacije,
odnosno ako nisu dobili nikakvu otpremninu pri sklapanju
braka, neka se u spomenutome roku osobno jave i zatraže od
ostale braće udio u očevu nasljedstvu, pa ako tako bude, neka
budu nasljednici zajedno s ostalom braćom po ocu, budu li u
Umagu u vrijeme očeve smrti. Ne budu li u Umagu, neka se
braći jave u roku od mjesec dana nakon što se vrate u Umag,
kao gore. Ako ostavitelj nekomu svom emancipiranom sinu
oporukom ostavi nešto „kao zadovoljštinu i blagoslov” ili po
pravu legata, a taj emancipirani sin u vrijeme emancipacije,
uz ono što mu je ostavio „kao zadovoljštinu i blagoslov” ili kao
otpremninu pri sklapanju braka, nije primio onoliko koliko bi
dobio za zakonski dio koji mu pripada iz očevine, želimo da
u tom slučaju emancipirani sin može tražiti i steći onoliko od
očinske imovine koliko mu pripada i zapada u zakonski dio, kao
gore, ubrojivši u tu imovinu ono što je od oca primio u vrijeme
emancipacije i kao otpremninu pri sklapanju braka, kao i ono što
(34r) mu je ostavljeno „kao zadovoljština i blagoslov” ili po pravu
legata. Ne bude li tko imao sinove i kćeri koji su njegovi zakoniti
potomci, dužan je svoje zakonite unuke imenovati za nasljednike,
no samo u onome dijelu u kojemu bi ostavitelj morao imenovati
za nasljednika njihova oca, da je živ, na gore opisani način, to jest
po načelu reprezentacije, a ne po glavama. Na to se ne prisiljava
javni pozajmljivač za imovinu stečenu iz javnoga pozajmljivanja.
U svim spomenutim slučajevima ono što je rečeno za muškarca,
podrazumijeva se i za ženu, ono što je za jednoga, podrazumijeva
se i za više njih, a ono za oca podrazumijeva se i za majku.
O umirućima koji nisu ostavili sinove ni unuke

GLAVA 31.
Božanska je zapovijed poštovati roditelje. Imajući to na

pameti, propisujemo da muškarac ili žena koji sastavljaju
svoju posljednju oporuku a nemaju sinove ili unuke koji su
njegovi ili njezini zakoniti potomci, budu li imali [živoga]
oca ili majku, dužni su i trebaju svoje roditelje imenovati za
nasljednike u trećini dobara iz ostavine, a ta će dobra roditelji
42 Dos inače znači ‘miraz’, no iz glave 31 vidi se da može biti riječ i o otpremnini, koju prima
muškarac kada ga se emancipira pri sklapanju braka. MARGETIĆ, Hrvatsko srednjovjekov-
no obiteljsko i nasljedno pravo, str. 101-102.
365
debeant. Et si mater praemoreretur, deveniant in patrem, quae

bona pater habeat et acquirat pleno iure et de ipsis ad ultimum
vitae disponat sicut placet. Et si pater praemoreretur, deveniant
in matrem, quae etiam bona mater acquirat libere et absolute
(34v) in casu quo filius habuisset a matre in dotem vel alio iusto
titulo tantum de bonis maternis, quantum esset illud
tertium, vel eo plus. Si vero de bonis maternis nihil habuisset,
volumus quod mater ipsa bona habere et tenere debeat donec
vidua et casta permanserit, et si usque ad ultimum vitae
vidualem et castam vitam peregerit, ordinet etiam de ipsis
bonis sicut sibi visum fuerit, sed si maritaretur aliquando
post mortem patris defuncti, vel aliter inhoneste viveret,
ipsa bona deveniant in magis propinquos dicti filii sui. Et
quod dictum est de patre intelligatur de avo, quod de matre
de avia, quod de masculo intelligatur de foemina, et quod
de uno de pluribus in omnibus casibus huius statuti.
Quibus casibus possint parentes filios

exheredare et e converso.
CAPITULUM 32
Edocere exheredationis causas illorum, qui necessario instituendi

sunt censimus providendum: primo igitur pater, mater, avus
et avia filios vel nepotes exheredare possunt, si filius manus
iniecerit in parentes, vel offenderet eos. Secundo, si filius grandem
iniuriam vel offensam aut contumeliam patri fecerit. Tertio, si
filius de criminalibus causis patrem accusaverit, nisi fortasse
eum accusaverit de offensa facta contra Commune Humagi
et honorem dicti Communis, quia si de hoc eum accusaverit
non possit pater filium exheredare. Et si filius committeret
aliquam proditionem contra statum terrae Humagi, pater
(35r) eum exheredare teneatur, et mortuo patre ab intestato, filius in
bonis suis non possit succedere ullo modo. Quarto, si maleficus
est et cum maleficis versatur. Quinto, si filius machinatur
vel insidiatur morti patris. Sextus, si filius calumniose litem
moverit patri, in qua quidem fecerit patrem gravia damna
sustinere. Septimus, si filius rogatur a patre ob debitum in
carcere detruso ut fideiubeat pro eo, et ipse filius fideiubere
noluerit in eo pro quo creditores fideiussionem recipere
voluerint. Octavo, si filius prohibuit patrem testare. Nono,
si filius ioculator est contra voluntatem patris, nisi pater
eandem habuerit professionem. Decimo, si filia non consentiat
patri eam honeste maritare volenti et dotem constituere
366
primiti zajednički. Umre li majka prije, neka pripadnu ocu, pa

neka ta dobra otac dobije i stekne punopravno i neka njima na
samrti raspolaže kako hoće. A umre li prije otac, neka pripadnu
majci, koja također treba steći ta dobra slobodno i potpuno
(34v) ako je sin dobio od majke kao otpremninu ili po drugoj zakonitoj
pravnoj osnovi iz majčinske imovine onoliko koliko iznosi ta
trećina ili više. Ako pak nije ništa dobio iz majčinske imovine,
želimo da majka ta dobra ima i drži dok god je udovica i kreposna,
a bude li do kraja života vodila udovički i krepostan život, neka
rasporedi i tu imovinu kako bude smatrala primjerenim. No,
preuda li se nakon smrti oca ili na neki način nečasno živi, ta
dobra neka pripadnu najbližima njezina sina. U svim slučajevima
iz ovoga statuta ono što je rečeno za oca, podrazumijeva se i
za djeda, što je rečeno za majku, i za baku, što za muškarca,
podrazumijeva se i za ženu, a ono za jednoga, i za više njih.
U kojim slučajevima roditelji smiju

razbaštiniti djecu i obratno
GLAVA 32.
Da bismo objasnili osnove za razbaštinjenje onih koje je

nužno imenovati za nasljednike, smatramo da ovako treba
propisati. Prvo, otac, majka, djed i baka smiju razbaštiniti
djecu ili unuke ako je potomak dignuo ruku na roditelje ili
ih napao. Drugo, ako je sin oca teško oklevetao, izvrijeđao ili
ponizio. Treće, ako je sin optužio oca za zločin, osim ako ga
je optužio za djelo na štetu Umaške općine i njezine časti, jer
ako ga je za to optužio, otac ga ne smije razbaštiniti. Počini li
sin kakvu izdaju protiv dobrobiti Umaškog trgovišta, otac
(35r) ga je dužan razbaštiniti, a umre li otac bez oporuke, sin ne može
ni na koji način naslijediti nešto iz njegove imovine. Četvrto, ako
je zločinac i druži se sa zločincima. Peto, ako sin snuje ili kuje
očevo ubojstvo. Šesto, ako je lažno pokrenuo parnicu protiv oca
zbog koje je otac pretrpio tešku štetu. Sedmo, ako otac koji je
bačen u zatvor zbog duga zatraži od sina da jamči za njega, a sin
ne htjedne jamčiti za ono za što vjerovnici žele dobiti jamstvo.
Osmo, ako je sin spriječio oca da sastavi oporuku. Deveto, ako
je sin protivno očevoj volji ulični zabavljač, osim ako je otac
imao isto zanimanje. Deseto, ako kći ne dade pristanak kad je
otac poželi pošteno udati i dati joj miraz prema mogućnostima
očevine, već se radije oda razvratu. Jedanaesto, ako je sin spolno
367
secundum patrimonii vires, sed potius velit ipsa filia luxuriari.

Undecimo, si filius novercae suae aut concubinae patris se
inmiscuerit. Duodecimo, si filius patrem neglexerit furiosum,
in quo etiam casu, licet non fuerit exheredatus a patre ipso,
tamen iure exheredatus est. Tertio decimo, si filius captum
patrem ab inimicis Humagi redimere noluerit pro eo quod
sibi facultas aderit, in quo etiam casu si moritur, ipso iure
exheredatus est. Quarto decimo, si pater est catholicus et
filius hereticus. Item possint filii et nepotes parentes et avos
exheredare his causis: Prima, si pater commiserit proditionem
contra honorem et statum terrae Humagi. Secunda, si pater
(35v) filium de aliquo crimine accusavit, nisi forte eum de dicto crimine
accusaverit. Tertia, si pater vitae filii per venenum aut alio modo
insidiatus fuerit. Quarta, si pater uxori vel concubinae filii se
inmiscuerit. Quinta, si pater filium prohibuit testari. Sexta, si
pater non egit curam filii furiosi, faciendo sibi mederi, vel aliter
sibi subveniendo. Septima, si pater filium ab inimicis Communis
Humagi captum redimere noluerit in eo quo facultatem habuerit.
Octavo, si filius est catholicus et pater hereticus. Et quod
supradictum est de patre, intelligatur de matre, avo et avia, quod
de filio de filia, nepote et nepte in omnibus supradictis casibus.
De successionibus ab intestato.
CAPITULUM 33
Firmare quibus successionibus ab intestato pertineant,

constituimus volentes, quod si fuerint duo iugales et aorum alter
decederet ab intestato absque filiis vel filiabus ex eis legitime
descendentibus, bona dicti defuncti vel defunctae pertineant et
spectent proximioribus unde dicta bona devenerint. Si vero dicti
iugales habuerint filios vel filias ab eis legitime descendentes, tunc
successio universorum bonorum suorum filiis et filiabus equaliter
pertineat et expectet, et praemoriente uno dictorum filiorum vel
filiarum suarum, bona dicti filii defuncti vel filiae pertineant et
spectent caeteris fratribus vel sororibus in vita remanentibus.
Si vero omnes filii sive filiae dictorum iugalium
decederent ab intestato, bona omnia ipsorum
fratrum et sororum defunctorum et defunc-
(36r) tarum pertineant et expectent proximioribus ex ea parte unde
dicta bona divenerint. Si vero defunctus ab intestato habuerit
filios maritatos et non maritatos, vel emancipatos et non
368
općio s maćehom ili očevom priležnicom. Dvanaesto, ako je sin

zanemario mahnitoga oca, u kojem slučaju ga ne razbaštinjuje
otac, nego je razbaštinjen po samome pravu. Trinaesto, ako sin ne
htjedne otkupiti oca kojega su zarobili umaški neprijatelji, koliko
mu to njegove mogućnosti dopuštaju, a ako [otac] umre, neka bude
razbaštinjen po samome pravu. Četrnaesto, ako je otac katolik, a
sin krivovjerac. A sinovi i unuci mogu razbaštiniti svoje roditelje i
djedove po ovim pravnim osnovama. Prvo, ako otac počini izdaju
protiv časti i dobrobiti Umaškog trgovišta. Drugo, ako otac
(35v) sina optuži za zločin, osim za gore spomenuti zločin. Treće, ako
je otac otrovom ili na drugi način radio sinu o glavi. Četvrto,
ako je otac spolno općio sa sinovom ženom ili priležnicom.
Peto, ako je otac spriječio sina da sastavi oporuku. Šesto, ako
se otac nije brinuo za mahnitoga sina liječeći ga i na drugi mu
način pomažući. Sedmo, ako otac ne htjedne otkupiti sina
od neprijatelja Umaške općine koji su ga zarobili, koliko to
njegove mogućnosti dopuštaju. Osmo, ako je sin katolik, a otac
krivovjerac. Ono što je u gornjim slučajevima rečeno za oca, neka
se podrazumijeva za majku, što za djeda, neka se podrazumijeva
za baku, što za sina, i za kćer, a što za unuka, i za unuku.
O bezoporučnom nasljeđivanju
GLAVA 33.
Želeći utvrditi što se odnosi na bezoporučno nasljeđivanje,

ustanovljujemo da, ako supružnici ne budu imali sinove i kćeri
koji su njihovi zakoniti potomci, pa jedan od supružnika umre
bez oporuke, dobra tog umrloga ili umrle neka pripadnu i
budu prepuštena najbližima odakle su ta dobra stigla. Budu
li ti supružnici imali sinove ili kćeri koji su njihovi zakoniti
potomci, neka nasljedstvo cjelokupne imovine ravnopravno
pripadne i prepusti se sinovima i kćerima. A ako je netko od
njihovih sinova ili kćeri prije umro, neka dobra tog umrlog
sina ili kćeri43 pripadnu i prepuste se ostaloj braći i sestrama
koji su na životu. Umru li pak svi sinovi i kćeri spomenutih
supružnika bez oporuke, sva imovina te umrle braće i sestara
(36r) neka pripadne i prepusti se najbližima s one strane odakle su ta
dobra stigla. Bude li onaj tko je umro bez oporuke imao oženjene
i neoženjene sinove, emancipirane i neemancipirane, tada je
43 Misli se, dakako, na udio umrlog djeteta u nasljedstvu, a ne na njegovu osobnu imovinu.
369
emancipatos, tunc liceat maritato vel maritatis aut emancipatis

venire infra unum mensem, si fuerit in Humago et si non fuerit
in Humago, infra unum mensem postquam reversi fuerint
Humagum, et offerre se fratribus cum bonis quae habuerint a
patre tempore quo maritati vel emancipati fuerint, si aliquid
habuerint a patre, et si nihil habuerint, presentent se coram
domino potestate infra dictum terminum enarrando iura sua,
quo servato, omnia bona quae fuerint patris sint inter omnes
fratres et sorores communia et inter eos communiter dividantur,
et si aliqua bona a patre habuerint, debeant ipsa bona omnia vel
valorem ipsorum bonorum habitatorum in dotem vel tempore
emancipationis ad cumulum hereditatis ducere et praestare,
quibus praesentatis, ipsa bona et universa bona hereditatis inter
eos equaliter dividantur. Alioquin, praedictis non observatis,
non possit petere partem bonorum patris mortui ab intestato. Si
vero moriens ab intestato habuerit fratres vel sorores quosdam ex
parte patris, quosdam ex parte matris, tunc bona quae obtinuerint
defuncto ex parte patris sint fratrum et sororum ex parte
(36v) patris, et quae ex parte matris, sint fratrum et sororum
ex parte matris. Sed si habuerint fratres et sorores ab uno
parente tantum, tunc bona quae defunctus habuerit ab ea
parte a qua fratres vel sorores habuerit, sint illorum fratrum
et sororum, et bona quae habuerit a parte a qua nullos fratres
aut sorores habuerit, sint magis propinquorum defuncti ab
ea parte a qua defuncto bona pervenerint. Omnia vero bona
acquistata per defunctum debeant esse omnium fratrum et
sororum. His autem deficientibus bona defuncti ab intestato
pertineant et expectent proximioribus defuncti ex ea parte a
[qua] defuncto bona pervenerint, quia qui proximior est gradu,
potior in successione habeatur. Et quod dictum est de patre
intelligatur de matre, quod de filio de filia, quod de fratre de
sorore, quod de uno de pluribus in omnibus dictis casibus.
De morientibus ab intestato nullis

relictis filiis vel propinquis.
CAPITULUM 34
Generalis protectio haec nostra terra est omnium in ea

habitantium, quare providimus, quod si quis mortuus fuerit
ab intestato nullis relictis propinquibus, successio omnium
bonorum suorum Communi Humagi pertineat et spectet. De
quibus boni camerarii ecclesiae Sanctae Mariae dispensare
370
oženjenima i emancipiranima dopušteno pristupiti u roku

od mjesec dana, budu li u Umagu, a ne budu li u Umagu, u
roku od mjesec dana nakon što se vrate u Umag, i prijaviti se
braći s imovinom koju su dobili od oca u vrijeme kada su se
oženili ili kada su bili emancipirani, ako su nešto dobili od
oca, a ako nisu ništa dobili, neka u spomenutom roku pristupe
pred gospodina načelnika iznijevši svoja prava, pa ako se to
provede, neka sva imovina koja je pripadala ocu bude između
braće i sestara zajednička i neka se među njima podijeli, a ako
su neka dobra dobili od oca, trebaju sva ta dobra ili vrijednost
dobara koja su primili kao miraz, otpremninu44 ili u vrijeme
emancipacije unijeti i predati u ostavinsku masu, pa ako ih
predaju, neka se ta dobra i sveukupna imovina nasljedstva
među njima ravnopravno podijeli. Inače, tko to ne provede,
ne može zatražiti dio imovine oca koji je umro bez oporuke.
Bude li onaj tko je umro bez oporuke imao braću i sestre, neke
s očeve, a neke s majčine strane, tada dobra koja je pokojnik
dobio s očeve strane, neka pripadnu braći i sestrama
(36v) po ocu, a ona koja je dobio s majčine strane braći i sestrama
po majci. Bude li imao braću i sestre samo po jednome
roditelju, neka dobra koja je pokojnik dobio s te strane po
kojoj ima braću i sestre, pripadnu toj braći i sestrama, a dobra
koja je dobio sa strane po kojoj nema braću i sestre, neka
pripadnu najbližem rođaku pokojnika s one strane otkuda su
ta dobra stigla. Sva pak dobra koja je pokojnik [sam] stekao
trebaju pripasti svoj braći i sestrama. Ne bude li imao [braću i
sestre], dobra onoga tko je umro bez oporuke neka pripadnu i
prepuste se najbližim rođacima pokojnika s one strane odakle
ih je pokojnik stekao, s time što onaj tko je bliži po stupnju
[srodstva] prije dolazi na red pri nasljeđivanju. U svim gornjim
slučajevima što je rečeno za oca, neka se podrazumijeva za
majku, što je rečeno za sina, neka se podrazumijeva za kćer,
što za brata, i za sestru, što za jednoga, i za više njih.
O onima koji umru bez oporuke, a ne

ostave djecu ni bliže rođake
GLAVA 34.
Ovo naše trgovište pruža opću zaštitu svima koji u njemu

stanuju, pa stoga propisujemo da, umre li tko bez oporuke,
44 Statutarni tekst rabi samo riječ dos, no zbog njezine dvoznačnosti (vidi gore), u prijevod su
uneseni izrazi „miraz” i „otpremnina”.
371
debeant libras decem pro centenario valoris bonorum

quae Communi pervenerint infra unum annum post eius
obitum in remedium salutis animae dicti defuncti.
(37r) Si quis decesserit ab intestato, per regimen Humagi

constituantur duo commissarii.
CAPITULUM 35
Haud desistentes saluti animarum ab intestato morientium

providere, ordinamus, quod si quis mortuus fuerit nullo
condito testamento, relictis filiis vel nepotibus ab eo legitime
descendentibus, per regimen Humagi debeat constitui et ordinari
duo commissarii boni et sufficientes viri, quibus praestetur
sacramentum de bene operando commissariam ipsius mortui. Et
praecipiatur filiis vel nepotibus succedentibus in bonis suis, quod
dare et solvere debeant in manibus dictorum commissariorum
libras tres parvorum pro centenario valoris bonorum quae sibi
pervenerint, vel tantum de rebus mobilibus vel inmobilibus
dicti mortui, quod ascendat ad dictam summam secundum
extimationem factam per duos propinquos illius mortui, qui
electi fuerint per dominum potestatem cum suis iudicibus. Qui
commissarii dare et dispensare debeant pro anima dicti mortui
ipsos denarios vel bona quae in manibus suis designata fuerint
inter pauperes Christi infra unum mensem postquam in manibus
habuerint, et facta distributione infra unum mensem postquam in
manibus habuerint, et facta distributione, ostendere ordinate infra
alium mensem ratione dictae dispensationis domino potestati
et iudicibus sub poena librarum quinquaginta parvorum. Qui
commissarii habere debeant de his quae dispensaverint soldos
(37v) duos pro libra. Et si aliquis mortuus fuerit et nullos reliquerit
filios vel nepotes ab eo descendentes, tunc de bonis suis
dispensari debeant librae sex pro centenario per commissarios
constituendos ut supra. Et omnes successores bonorum
alicuius defuncti ab intestato non audeant intromittere
aliquo modo ipsa bona, nisi prius adiverint praesentiam
domini potestatis et ei recordaverint de commissariis
constituendis sub poena librarum decem parvorum.
372
a nema bliže rođake, neka nasljedstvo čitave njegove

imovine pripadne i dade se Umaškoj općini. U roku od
godine dana od njegove smrti blagajnici crkve sv. Marije
trebaju razdijeliti za spas duše tog pokojnika deset libara
po stotini vrijednosti tih dobara koja je Općina stekla.
(37r) Umre li netko bez oporuke, neka umaška uprava

postavi dva ostavinska izvršitelja
GLAVA 35.
Nipošto ne odustajući od brige za spas duša onih koji umru bez

oporuke, određujemo da, umre li tko, a ne sastavi oporuku i
ostavi djecu ili unuke koji su njegovi zakoniti potomci, umaška
uprava dužna je postaviti i odrediti dva ostavinska izvršitelja,
čestite i primjerene muževe, koje neka se zaprisegne da će pošteno
provesti izvršenje iza tog pokojnika. Također, neka se naredi djeci
ili unucima koji naslijede njegovu imovinu da tim ostavinskim
izvršiteljima daju i plate na ruke tri libre malih denara po stotini
vrijednosti imovine koja će im pripasti, odnosno onoliko od
pokretnina ili nekretnina pokojnika da odgovara tom iznosu
prema procjeni dva bliža rođaka pokojnika, koje neka izabere
gospodin načelnik sa svojim sucima. Ostavinski izvršitelji
trebaju za spas duše pokojnika dati i razdijeliti među Kristovim
siromasima45 novce ili dobra koja su im predana u roku od mjesec
dana nakon što ih preuzmu, a nakon što razdijele, u sljedeći
mjesec dana uredno podastrijeti račune te raspodjele gospodinu
načelniku i sucima, pod prijetnjom globe od pedeset libara malih
denara. Od toga što su razdijelili izvršitelji trebaju dobiti dva solda
(37v) po libri. Umre li netko i ne ostavi ni sinove ni unuke, neka
ostavinski izvršitelji, koje treba postaviti, iz njegove imovine
razdijele šest libara od stotine, kao gore. Neka se nasljednici
imovine onoga tko je umro bez oporuke nipošto ne usude
ući u posjed tih dobara, a da prije ne pristupe pred gospodina
načelnika i podsjete ga da treba postaviti ostavinske izvršitelje,
pod prijetnjom globe od deset libara malih denara.
45 Kristovi siromasi (pauperes Christi) naziv je za siromašne kao Kristove ljubimce i sve one
koji su iz pobožnosti prema Kristu čovjeku prigrlili život u odricanju i oskudici. Opširnije:
André VAUCHEZ, La spiritualité du Moyen Age occidental, VIIIe-XIIe siècles, Paris, 1975.,
str. 132.; Franjo ŠANJEK, Crkva i kršćanstvo u Hrvata I – Srednji vijek, Zagreb, 1988., str.
267., 269., 272.
373
De contradicentibus alicui suum testamentum facienti.

CAPITULUM 36
Iuste statuentes ordinamus, quod nulla persona audeat

alicui contradicere vel prohibere aliquem suum propinquum
vel extraneum facere testamentum sub poena librarum
vigintiquinque parvorum, et si per ipsum testatorem prius
factum fuisset aliquod testamentum, non valeat in ea parte
solummodo, in qua ipse testator ipsi prohibenti aliquod
reliquisset et testari volens tam aliquid ordinasset quod
scriptum et notatum esset et completo vel non completo
testamento, aliquis ipsum testamentum dilaceraret, vel
codicilum, tunc, sicut clare probatum fuerit ipsum ordinasse,
sit firmum, non obstante primo testamento, et in eo quod non
videretur eum ordinasse, observet sicut in primo testamento
scriptum fuerit, et hic dilacerans cadat in poenam librarum
vigintiquinque parvorum, et si quid ei legatum esset,
(38r) nullius sit valoris, et qui testamentum dilaceraret,
vel qui prohiberet quenquam (!) suum condere
testamentum non possint ab intestato succedere in
bonis illius qui testamentum suum facere voluerit.
De intromittentibus bona alicuius

defuncti extra Humagum.
CAPITULUM 37
Mandantes ordinamus, quod si quis civis Humagi intromiserit

bona alicuius civis Humagi mortui extra Humagum ab intestato,
teneatur et debeat infra quindecim dies postquam venerit
Humagum per sacramentum ipsa bona praesentare successoribus
defuncti sub poena dupli eius, quod tenuisset aut occultasset.
Si vero praesentaverit, ut dictum est, habere debeat soldos
quadraginta pro centenario librarum pro labore quem sustinuerit.
De dimissoriis solvendis et
commissariis negligentibus.
CAPITULUM 38r
Non omittentes de commissarii legem ordinare providimus, quod

omnes commissarii alicuius defuncti vel defunctae teneantur et
debeant omnes dimissorias magnas et parvas relictas ecclesiae
Sanctae Mariae infra dies triginta a morte defuncti solvere et
374
O onima koji sprečavaju nekoga tko sastavlja svoju oporuku

GLAVA 36.
Po pravdi propisujući određujemo neka se nitko ne usudi spriječiti

nekoga svog rođaka ili stranu osobu i zabraniti mu da sastavi
oporuku, pod prijetnjom globe od dvadeset pet libara malih
denara, a ako je oporučitelj prije sastavio neku oporuku, neka
ona ne vrijedi samo u onome dijelu u kojemu je oporučitelj nešto
ostavio tomu koji ga sprečava. Što god je taj koji želi sastaviti
oporuku već odredio da se zapiše i zabilježi, bila to potpuna
oporuka ili ne, a netko tu oporuku ili dopunu podere, neka ono
za što bude jasno dokazano da je odredio bude pravosnažno, bez
obzira na prijašnju oporuku, a za ono za što se ne bude činilo da
je odredio, neka se poštuje kako je zapisano u prijašnjoj oporuci.
Taj koji je oporuku poderao neka potpadne pod globu od dvadeset
pet libara malih denara, a ako mu je ostavljen neki legat,
(38r) neka bude bez vrijednosti. Ako je oporuku poderao
ili nekome zabranio da je sastavi, ne može na
temelju bezoporučnog nasljeđivanja naslijediti dobra
onoga tko je htio sastaviti svoju oporuku.
O onima koji ulaze u posjed dobara nekoga

tko je umro izvan Umaga
GLAVA 37.
Nalažući određujemo da, ako neki građanin Umaga uđe u posjed

dobara nekog umaškog građanina koji je umro izvan Umaga
bez oporuke, dužan je i mora u roku od petnaest dana nakon
što dođe u Umag ta dobra, uz prisegu, predati nasljednicima
umrloga, pod prijetnjom globe u dvostrukoj vrijednosti onoga
što je prisvojio ili sakrio. Preda li, kako je rečeno, treba dobiti
četrdeset solada od stotine libara za trud koji je uložio.
O isplati oporučnih raspoložbi i nemarnim

ostavinskim izvršiteljima
GLAVA 38.
Ne propuštajući donijeti zakon o ostavinskim izvršiteljima,

propisujemo da su svi ostavinski izvršitelji nekog umrloga ili
umrle dužni i moraju sve velike i male oporučne raspoložbe
ostavljene crkvi svete Marije isplatiti i izvršiti u roku od
375
adimplere sub poena dupli illius demissoriae de propriis bonis

comissariorum, et camerarii ecclesiae praedictae teneantur
et debeant extrahere et exigere infra duos menses a morte
defuncti nisi legatum excederet summam librarum decem,
cuius poenae medietas sit Communis et alia dictae ecclesiae.
Omnia vero legata pro anima defuncti sine conditione
(38v) et sine tempore teneantur ipsi commissarii et debeant adimplere
iuxta voluntatem testatoris infra annum et diem sub poena
librarum vigintiquinque, si commissarius fuerit haeres, et si fuerit
legatarius sub poena perdendi legatum et si non fuerit ei aliquid
legatum nec fuerit heres, sed fuerit solummodo commissarius,
teneatur sub poena librarum quinque adimplevisse voluntatem
testatoris infra dictum tempus, anni et diei, salvo si aliqua
contradictio in testamento opposita fuerit, propter quam voluntas
defuncti adimplere non posset in dicto termino, quod tunc
remaneat in discretione domini potestatis, aliter priventur, et
loco suo duo alii per dominum potestatem et iudices eligantur,
qui cogantur ad praedicta exequenda in termino eis assignato
sub eadem poena. Qui omnes commissarii teneantur et debeant
sub eadem poena librarum quinque, transacto termino diei et
anni, infra unum mensem proxime subsequentem ostendere
ordinate rationem dispensationis bonorum, quae ad manus
eorum pervenerint, domino potestati et eius iudicibus.
Quod patres habeant tutelam filiorum,

defuncta matre.
CAPITULUM 39
Ordinantes statuimus, quod omnes genitores habeant tutelam

pupillorum filiorum et filiarum suarum et bonorum ipsorum,
defuncta matre, et habeant filios cum bonis suis donec venerint
ad aetatem in sua potestate. Et contra mater, mortuo patre,
sit tutrix filiorum et filiarum suarum, nisi pater alium
(39r) constituerit tutorem, et habeat tutellam ipsorum donec
pervenerint ad aetatem, si casta et vidua fuerit. Et si de vitio
incontinentiae vel de mala gubernatione accusaretur coram
domino potestate, cognoscatur, et si eam minus bene fecisse
apparuerit per dominum potestatem, illa tutella magis
idoneo tribuatur. Et si quis pupillus remanserit absque patre
376
trideset dana od smrti umrloga, pod prijetnjom globe u

dvostrukoj vrijednosti oporučne raspoložbe iz imovine
ostavinskih izvršitelja, koju su blagajnici spomenute crkve
dužni i moraju naplatiti i zatražiti u roku od dva mjeseca
od smrti umrloga, osim ako bi legat prelazio vrijednost od
deset libara, a od te globe neka pola pripadne Općini, a pola
spomenutoj crkvi. Sve legate za dušu umrloga bez uvjeta
(38v) i bez roka spomenuti ostavinski izvršitelji dužni su i moraju
izvršiti prema ostaviteljevoj volji u roku od godine i jednog
dana, pod prijetnjom globe od dvadeset pet libara, bude li
ostavinski izvršitelj nasljednik, a ako bude legatar, pod prijetnjom
gubitka legata, a ne bude li ni legatar ni nasljednik, već samo
ostavinski izvršitelj, dužan je izvršiti volju ostavitelja u gornjem
roku od godine i jednog dana, pod prijetnjom globe od pet
libara, osim ako je u oporuku unesena neka proturječnost46
zbog koje se volja umrloga ne može ostvariti u tom roku, što
ostaje na prosudbu gospodina načelnika. Inače neka ih se liši
[dužnosti] i umjesto njih neka gospodin načelnik i suci izaberu
drugu dvojicu, koje neka se prisili da spomenuto izvrše u
dodijeljenom im roku pod prijetnjom iste globe. U sljedećih
mjesec dana nakon što protekne rok od godine i jednog dana
svi su ostavinski izvršitelji dužni i moraju gospodinu načelniku
i njegovim sucima uredno položiti račun raspodjele dobara koja
su im došla u ruke, pod prijetnjom iste globe od pet libara.
Neka očevima pripadne skrbništvo

nad djecom umre li im majka
GLAVA 39.
Određujući propisujemo neka očevi imaju skrbništvo nad

svojim maloljetnim sinovima i kćerima i njihovim dobrima,
umre li im majka, i neka djecu s njihovim dobrima zadrže
pod svojom očinskom vlašću dok ne postanu punoljetni.
I obratno, neka majka bude skrbnica svojih sinova i
kćeri, umre li im otac, osim ako je otac imenovao
(39r) drugog skrbnika, i neka ima skrbništvo nad njima dok ne
postanu punoljetni, živi li kreposno kao udovica. A bude li
pred gospodinom načelnikom optužena za porok rastrošnosti
ili za loše upravljanje, neka se ispita, pa ako gospodin načelnik
utvrdi da nije najbolje postupala, neka se skrbništvo povjeri
46 Moguće je da je u tekstu pogrešno prepisano contradictio umjesto condictio, pa bi prijevod

trebao glasiti „unesen neki uvjet”.
377
et matre, nullo sibi relicto tutore, tunc per regimen Humagi

tutor ei constituatur de propinquis dicti pupilli magis
idoneis, et maiorem sibi prerogativam volentibus, cui tutori
sacramentum praestatur de bene et fideliter administrando
bona pupillorum et gubernando negotia et personas eorum.
De administratione bonorum pupillorum.

CAPITULUM 40
Pupillorum bonorum administrationibus insistentes ordinamus,

quod omnis tutor et tutrix teneatur et debeat bona pupillorum
et pupillarum quae habuerit in administratione, in culmem
tenere sine diminutione vel damno in laboratura secundum
consuetudinem terrae Humagi et formam statutorum Communis,
nisi iusta causa intervenerit cognita per dominum potestatem
et iudices, aliter subiaceat refectioni deterriorationis secutae
negligentia tutoris aut tutricis. Et teneatur infra dies XXXI
inventarium facere ordinate de bonis et rebus pupilli, quod
apparere debeat per publicum instrumentum, et mobilia ac
immobilia extimari per extimatores Communis, praesente uno
iudice Communis, quae bona et extimationes in inventario
ordinate notentur. Et ipsi tutores habere debeant omnem
(39v) usumfructum et utilitatem de bonis quae ad eorum manus
pervenerint donec pupilli ad legitimamam pervenerint aetatem.
Si vero ante designationem factam pupillo de bonis suis ipsa
bona ad alios pervenirent per successionem vel testamentum,
volumus et ordinamus, quod tales successores habeant libertatem
solum accipiendi ipsa bona vel extimationes ipsorum cum
refectione deteriorationis secutae, quod etiam observetur in
designatione facienda bonorum mobilium ipsi pupillo cum ad
aetatem legitimam pervenerit. Et si tutores aliquod occultaverint,
quae ordinate in inventario scripta non fuerint, et nisi infra
suprascriptum terminum inventarium fieri non fecerint, cadant
ad poenam librarum quinquaginta, quorum medietas sit
Communis et alia pupillorum, et bona celata integre restituere
teneantur, non intelligendo in restitutione vinum, frumentum,
oleum et omnia edilia, sed tantum extimationum ipsorum.
378
podobnijoj osobi. Ostane li neki maloljetnik bez oca i bez

majke, a da mu nije ostavljen skrbnik, neka mu umaška
uprava postavi skrbnika od njegovih bližih rođaka koji su
najpodobniji i koji žele [preuzeti] veću obvezu, kojeg skrbnika
neka se zaprisegne da će pošteno i pomno upravljati dobrima
maloljetnikā i voditi njihove poslove i njih osobno.
O upravljanju dobrima maloljetnikā

GLAVA 40.
Ustrajući na upravljanju dobrima maloljetnikā određujemo da

su skrbnici i skrbnice dužni i moraju dobra maloljetnikā kojima
upravljaju sačuvati neokrnjena, bez umanjenja ili štete pri obradi,
prema običajima Umaškog trgovišta i sadržaju općinskog Statuta,
osim ako načelnik i suci utvrde da postoje opravdani razlog, a
inače su obvezni nadoknaditi za pogoršanje do kojeg je došlo
zbog nemara skrbnika ili skrbnice. Dužni su u roku od trideset
jednoga dana uredno sastaviti inventar maloljetnikovih dobara
i stvari, o čemu treba izraditi javnu ispravu, a pokretnine i
nekretnine dati da procijene općinski procjenitelji u nazočnosti
jednog općinskog suca, pa neka se dobra i procjene uredno
zabilježe u inventaru. Tim skrbnicima treba pripasti cjelovito
(39v) plodouživanje i korištenje na dobrima koja su preuzeli dok
maloljetnici ne navrše zakonsku dob. Pripadnu li ta dobra
drugima na temelju [zakonskog] nasljeđivanja ili oporuke prije
predaje maloljetniku njegovih dobara, želimo i određujemo da su
ti nasljednici ovlašteni primiti ta dobra odnosno njihovu procjenu
samo uz naknadu pretrpljenog pogoršanja, što neka se poštuje i
pri predaji pokretnina maloljetniku koji je navršio zakonsku dob.
Utaje li skrbnici nešto pa to ne bude uredno zapisano u inventaru
ili ne daju li izraditi inventar u gore navedenu roku, potpadaju
pod globu od pedeset libara, od kojih neka pola pripadne Općini
i pola maloljetnicima, a utajena su dobra dužni u potpunosti
vratiti, s time što se podrazumijeva da se ne vraća vino, žitarice,
ulje i sve jestvine, već onoliko na koliko su procijenjeni.
379
De modo restituendi bona pupillis.

CAPITULUM 41
Quomodo restituantur bona pupillis declarantes, volumus,

quod quilibet tutor vel tutrix teneatur et debeat, postquam
pupillus vel pupilla pervenerit ad aetatem, ad omnem suam
restitutionem, rationem suae administrationis et omnia
bona sua cum integritate assignare, et sibi inventarium de
rebus suis factum dare, qua designatio fiat cum auctoritate
domini potestatis et iudicum, sub poena librarum viginti
quinque parvorum. Et si aliqua differentia oriretur
(40r) inter pupillum et tutorem occasione administrationis
bonorum suorum, per regimen Humagi iuxta tenorem sui
inventarii constringatur ipse tutor ad restitutionem bonorum
et rerum suarum sine aliqua dilatione vel termino. Si vero
pupillus non requisiverit tutorem suum quando pervenerit
ad aetatem rationem suae administrationis et bona sua, tunc
tutor non teneatur ad aliquam restitutionem usufructuum
receptorum ex possessionibus dicti pupilli toto temporequo
ipsa sua bona reliquerit in manibus eius legitimae aetatis.
Quod pupilli non possint bona sua alienare.

CAPITULUM 42
Rite ordinamus, quod nullus pupillus vel pupilla possit bona sua
alicui vendere, donare, pignorare vel modo aliquo alienare sine
auctoritate tutoris et licentia et auctoritate domini potestatis
et suorum iudicum, et si aliter factum fuerit, nullius valoris
existat, et quicquid emptor dederit vel mutuaverit, amittat.
De aetate legitima, et in qua tam mares quam

foeminae testari possint.
CAPITULUM 43
Statuentes legitimae aetatis, volumus et ita firmiter

observandum decrevimus, quod quaelibet puella annorum
XIII legitimae aetatis et sit et esse intelligatur, masculos vero
annorum quindecim completorum, in qua aetate constituti,
tam mares quam foeminae, si voluerint, possint de bonis suis
testari, codicillare et ultimam eorum voluntatem
(40v) disponere, servato tamen superiori statuto, ubi agitur de
volentibus suum condere testamentum vel codicillum.
380
O načinu vraćanja dobara maloljetnicima

GLAVA 41.
Iznoseći kako treba vratiti dobra maloljetnicima, želimo da

svaki skrbnik ili skrbnica, nakon što maloljetnik ili maloljetnica
navrše zakonsku dob, bude dužan i obvezan sve vratiti, položiti
račun za svoje upravljanje i sva dobra u potpunosti predati te
dati im inventar njihovih stvari, a ta predaja neka se obavi po
ovlasti gospodina načelnika i sudaca, pod prijetnjom globe od
dvadeset pet libara malih denara. Dođe li do kakva prijepora
(40r) između maloljetnika i skrbnika o upravljanju njegovim dobrima,
neka umaška uprava prisili skrbnika na vraćanje dobara i
stvari prema sadržaju inventara bez ikakve odgode ili roka.
Ne zatraži li maloljetnik kad navrši zakonsku dob od svog
skrbnika račun o upravljanju i svoja dobra, skrbnik nije dužan
vratiti plodove koje je stekao plodouživanjem posjeda tog
maloljetnika za sve vrijeme što su ta dobra ostala u njegovim
rukama nakon što je [maloljetnik] postao punoljetan.
Maloljetnici ne mogu otuđiti svoja dobra

GLAVA 42.
Ispravno određujemo da nijedan maloljetnik ili maloljetnica

ne može svoja dobra nekome prodati, darovati, založiti i ni
na koji način otuđiti bez ovlasti skrbnika, kao i dopuštenja
i ovlasti gospodina načelnika i njegovih sudaca. Učini li
se drukčije, neka to nema nikakvu vrijednost, a kupac
neka izgubi sve što je dao ili što je odobrio na zajam.
O zakonskoj dobi i s kojom muškarci i žene mogu oporučivati

GLAVA 43.
Propisujući zakonsku dob, želimo i nalažemo da se

dosljedno obdržava da svaka djevojka od četrnaest godina
ima i smatra se da ima zakonsku dob, a muški od petnaest
navršenih godina. Kako muškarci, tako i žene, kad dosegnu
tu dob mogu, požele li, svojim dobrima raspolagati oporukom,
oporučnom dopunom i posljednjom voljom,
(40v) poštujući ipak gornju statutarnu odredbu u kojoj je riječ o onima
381
Quod si ante praedictam etatem testati vel testatae fuerint,

tunc illud testamentum sit nullius valoris aut efficatiae.
Quod mentecaptis detur curator et prodigis.

CAPITULUM 44
Studentes mentecaptis providere statuimus, quod mentecaptis

eo quod carent intellectu, et prodigis qui temere dissipant bona
sua, nec ea queunt utiliter ministrare, curator debeat a regimine
Humagi constitui cum ea solemnitate, sicut de pupillis supra
diximus, et hoc si domino potestati et iudicibus per idoneos
testes fuerit probatum fore illos mentecaptos vel prodigos.
De modo contrahendi matrimonium.

CAPITULUM 45
Terminare qualiter matrimonia contrahantur censentes

necessarium, declaramus, quod quicunque contraxerit
matrimonium in Humago et districtu, dicatur contraxisse
secundum consuetudinem terrae Humagi, quo nuncupatur „frater
et soror”, et intelligi debeat ipsa consuetudo hoc modo, videlicet
quod omnia bona mobilia et inmobilia, iura et actiones et debita,
quae uterque ipsorum coniugum habuerit tempore contracti
matrimonii, et omnia bona acquista in contractu matrimonii
nisi fuerint aquisita (!) cum conditione, et quae habuerint ipsi
coniuges tempore dissolutionis matrimonii, et debita quae
habuerint in ipsa dissolutione matrimonii ipsi coniuges
(41r) sint communia inter ipsos, videlicet medietas viri et alia mulieris.
Quae res dari debeant pro infra domo.

CAPITULUM 46
Declaramus etiam, quod quandocunque in contractu

matrimonii promissum fuerit unum infra domum, quod haec
res intelligi debeant pro infra domo: primo lectus unus cum
uno plumaceo et una plumella, una cultra, duo linteamina,
bancum unum, vas unum, caviculum) unum, caldarium
unum, cathena una et frixorium unum, quae res esse debeant
sufficienter bona secundum consuetudinem personarum.
382
koji žele sastaviti oporuku ili dopunu. Sastave li oporuku prije

spomenute dobi, neka nema nikakvu vrijednost ni učinak.
Neka se maloumnima i rasipnicima dade skrbnik

GLAVA 44.
Nastojeći se pobrinuti za maloumne, želimo da maloumnima zato

što im nedostaje razbor, a rasipnicima jer postoji bojazan da trate
svoju imovinu i nisu u stanju njome korisno upravljati, umaška
uprava postavi skrbnika pod onim formalnostima kako smo gore
rekli za maloljetnike, i to ako gospodinu načelniku i sucima bude
podobnim svjedocima dokazano da su ovi maloumni ili rasipnici.
O načinu sklapanja braka

GLAVA 45.
Smatrajući da je nužno odlučiti kako da se sklapaju

brakovi, određujemo da ako netko sklopi brak u Umagu i
njegovu okrugu, neka se smatra da ga je sklopio po običaju
Umaškog trgovišta, koji zovu „[kao] brat i sestra”. Taj običaj
treba ovako shvatiti, to jest, da su im zajedničke, odnosno
pola muževe, a pola ženine, sve pokretnine i nekretnine,
prava, tužbe i dugovi koje bi imao netko od supružnika
u vrijeme sklapanja braka, kao i sva dobra stečena pri
sklapanju braka, osim ako su stečena pod uvjetom, ona
koja su supružnici imali u vrijeme prestanka braka,
(41r) kao i dugovi koje su imali u vrijeme prestanka braka.
Koje stvari treba dati za opremu kuće

GLAVA 46.
Iskazujemo nadalje da, kada pri sklapanju braka bude

obećana oprema kuće, pod opremom treba podrazumijevati
ove stvari: najprije jedan krevet s perinom i jastukom, jedan
pokrivač, dvije plahte, jednu klupu, jednu posudu, jednu
preslicu, jedan kotao, jedan lanac i jednu tavu, a te stvari
trebaju biti dovoljne kakvoće prema staležu47 tih osoba.
47 U izvorniku je vjerojatno stajao uobičajeni izraz „secundum conditionem personarum” pa

je tako i prevedeno.
383
Quod heredes non teneantur ultra valorem hereditatis.

CAPITULUM 47
Iuris regulam sequentes ordinamus, quod quilibet (!) persona,

quae per formam iuris vel statutorum Communis Humagi
remaneret vel esset successor in bonis alicuius, aut vigore
testamenti esset alicuius heres institutus, non teneatur solvere
nomine dictae successionis vel hereditatis ultra valorem
rerum habitarum ex ipsa successione vel hereditate. Tamen
si manifeste appareret eundem heredem vel successorem
aliquid de bonis dictae successionis vel hereditatis occultasse
malo modo, tunc integre teneatur ad omne debitum.
Omnes vero usufructus praecepti ex possessionibus et rebus
dictae successionis sint ipsorum heredum vel successorum
si ipsas possessiones laborari fecerint, aliter non.
(41v) Quod filii et filiae teneantur subvenire

parentibus impotentibus.
CAPITULUM 48
Carere nolentes debita parentibus providentia atque cura,

mandamus, quod si pater vel mater alicuius efficeretur
impotens et pauper, ita ut unde vivere convenienter posset non
haberet, filii et filiae viduae et sui iuris teneantur et debeant
parentibus suis subvenire in providentia regiminis Humagi.
De affictatione domorum et de solutione ipsarum.

CAPITULUM 49
Gubernationibus publicis insistentes ordinamus, quod si

quis domum suam alicui affictaverit et in sequenti anno
conductori sive sergenti domum ipsam consentire noluerit, per
triginta dies ante terminum ipsi conductori denunciare debeat,
alioquin pro anno sequenti sit sibi domus ipsa confirmata
eodem praecio et simili modo. Si sergens seu conductor in
dicta domo stare noluerit anno sequenti, triginta diebus ante
terminum domino denunciare debeat, alioquin sequenti
anno eam tenere debeat eodem praecio. In solutione vero
384
Neka nasljednici ne budu dužni više od vrijednosti nasljedstva

GLAVA 47
Slijedeći pravno pravilo48 određujemo da svaka osoba koja bi po

odredbama prava ili Statuta Umaške općine ostala ili postala
nasljednik nečijih dobara, ili bi snagom nečije oporuke bila
imenovana za nasljednika, nije dužna na račun tog nasljedstva
ili ostavine platiti preko vrijednosti stvari koje je dobila temeljem
tog nasljedstva ili ostavine. Bude li ipak očigledno da je taj
baštinik ili nasljednik zlonamjerno prikrio nešto od dobara
toga nasljedstva ili ostavine, neka bude u potpunosti dužan za
sve dugove. Svi prisvojeni plodovi na temelju plodouživanja
posjeda i stvari iz tog nasljedstva neka pripadnu nasljednicima
ili baštinicima ako te posjede daju na obradu, a inače ne.
(41v) Sinovi i kćeri dužni su pomagati

nemoćnim roditeljima.
GLAVA 48.
Ne želeći da roditelji oskudijevaju u dužnome uzdržavanju i

skrbi, nalažemo da, postane li nečiji otac ili majka nemoćan
i siromašan, tako da nema za dostojan život, sinovi i kćeri
koje su udovice i nisu pod muževom vlašću dužni su i
moraju im pomagati, prema nahođenju Umaške općine.
O iznajmljivanju kuća i najamnini

GLAVA 49.
Ustrajući u javnom upravljanju, određujemo da, iznajmi li netko

drugomu svoju kuću pa sljedeće godine ne želi prepustiti tu
kuću najmoprimcu ili zakupoprimcu, dužan je to obznaniti
najmoprimcu trideset dana prije isteka roka, inače mu je
kuća prepuštena za sljedeću godinu za istu cijenu i na isti
način. Ako zakupoprimac ili najmoprimac ne bude želio u toj
kući ostati sljedeće godine, treba vlasniku obznaniti trideset
dana prije isteka roka, a inače je mora zadržati u sljedećoj
godini za istu cijenu. Za naplatu najamnine vlasnik kuće ima
48 Izraz „regula iuris” vjerojatno je uputnica na rimsko pravo, odnosno Digesta, titulus De
diversis regulis iuris antiqui, koji sadrži Ulpijanovu izreku o tome da nasljednik ima one
ovlasti i prava koje je imao pokojnik (Heredem eiusdem potestatis iurisque esse, cuius fuit
defunctus, constat; D. 50.17.59).
385
TRANSKRIPCIJA | KNJIGA IV. | TRASCRIZIONE | LIBRO IV.
affictus dominus domus omnibus conductoris creditoribus

praeferatur, et non audeat conductor movere bona sua de
domo, nisi prius cum domino domus concors fuerit de affictu,
et hoc sub poena tertii ipsi domino et soldorum viginti
Communi Humagi, quod si de tempore solvendi affictum
(42r) inter ipsas partes aliter declaratum non fuerit, tunc
conductor teneatur singulis sex mensibus completis
solvere domino petenti ratam affictus decurssi (!),
aliter possit immediate de dicta domo expelli.
De eodem.
CAPITULUM 50
Aeque providimus, quod si quis affictaverit domum suam et

de quantitate affictus sive solutionis et de die termini quaestio
nasceretur inter dominum et conductorem, domino domus
adhibeatur fides in omnibus supradictis, et hoc si conductor
domum tenebit. Et si sergens de domo furtive exierit adhibeatur
fides domino domus ut supra, et ipse sergens condemnetur in
tertio pluri domus et soldis viginti parvorum Communi. Et si
sergens exierit de domo cum voluntate patroni, tunc sergenti
adhibeatur fides de omnibus supradictis, nisi per testes vel
instrumenta contrarium apparuerit. Et patronus, [si] voluerit
domum affictatam per se vel per ipsam reficere, vel si inhoneste
personae in ea habitaverint, possit dictis de causis sergentem
de domo depellere ante terminum, et non aliis de causis.
IV.
INCIPIT LIBER QUARTUS MALEFICIORUM
ET PRIMO
De villaniis illatis domino potestati.

CAPITULUM 1
Item, quod nulla persona audeat dicere villaniam domino

potestati sub poena librarum vigintiquinque
(42v) et pluris secundum qualitatem negocii
in discretione regiminis.
386
PRIJEVOD | KNJIGA IV. | TRADUZIONE | LIBRO IV.
prednost pred svim najmoprimčevim vjerovnicima i neka

se najmoprimac ne usudi iznijeti svoja dobra iz kuće ako se
prije nije dogovorio s vlasnikom o najamnini, pod prijetnjom
globe od trećine [najamnine] vlasniku i dvadeset solada
Umaškoj općini. Nije li u vrijeme plaćanja najamnine
(42r) što drugo dogovoreno među strankama, najmoprimac je
dužan svakih šest mjeseci plaćati vlasniku koji zatraži obrok za
protekli najam, inače ga se smije smjesta istjerati iz te kuće.
O istome
GLAVA 50.
Pravično propisujemo da, bude li tko iznajmljivao svoju kuću

pa nastane prijepor između vlasnika i najmoprimca o visini
najamnine odnosno plaćanju i roku, u svemu spomenutome
neka se pokloni vjera vlasniku kuće ako najmoprimac bude
u posjedu kuće. Ako zakupoprimac kradomice iziđe iz kuće,
neka se pokloni vjera vlasniku kuće kao gore, a zakupoprimca
neka se osudi na plaćanje trećine povrh [najamnine] kuće i
dvadeset solada malih denara Općini. Napusti li zakupoprimac
kuću s privolom vlasnika, neka se u svim spomenutim
stvarima pokloni vjera zakupoprimcu, osim ako se suprotno
utvrdi s pomoću svjedoka ili javnih isprava. Vlasnik, poželi
li u kući sam stanovati ili je mora popravljati,49 kao i budu li
u njoj živjele nečasne osobe, može iz spomenutih, ali ne iz
drugih razloga istjerati najmoprimca iz kuće i prije roka.
IV.
POČINJE ČETVRTA KNJIGA O ZLOČINIMA
I PRVO:
O uvredama nanesenima gospodinu načelniku

GLAVA 1.
Neka se nitko ne usudi vrijeđati gospodina načelnika,

pod prijetnjom globe od dvadeset pet libara
(42v) ili više, prema okolnostima slučaja, kako prosudi uprava.
49 Očito zbog neke pogreške u prijepisu, latinski je izvornik na ovome mjestu nejasan. Prijevod
prati srodnu odredbu Novigradskog statuta III, 11 (Novigradski statut / Statuto di Cittano-
va MCCCCII, prir. Nella LONZA i Jakov JELINČIĆ, Novigrad – Cittanova, 2014.).
387
De villaniis illatis iudicibus Communis.

CAPITULUM 2
Item, quod nulla persona audeat dicere villaniam alicui iudicum

Communis exercenti officium suum sub poena librarum octo et
pluris et minoris, considerata conditione personarum et loci.
De villaniis illatis alicui officialium Communis.

CAPITULUM 3
Item, quod nulla persona audeat dicere villaniam alicui aliorum

officialium Communis exercenti officium suum sub poena
librarum quatuor et pluris et minoris ad voluntatem domini
potestatis, considerata villania et conditione personarum et loci.
Quod nullae personae audeant sibi invicem dicere villaniam.

CAPITULUM 4
Item, quod nullae personae audeant inter se

dicere villaniam sub poena soldorum quadraginta
parvorum et pluris et minoris, considerata conditione
personarum et loci pro quolibet et qualibet vice.
De villaniis illatis alicui coram domino potestate.

CAPITULUM 5
Item, quod nulla persona audeat dicere villaniam alicui

coram domino potestati sub poena librarum quatuor et pluris
et minoris, considerata conditione personarum et loci.
(43r) De insultu et percussionibus sine armis.

CAPITULUM 6
Si quis fecerit insultum contra aliquem sine armis et non

percusserit, si quidem cum pugno clauso, solvat soldos viginti
quinque parvorum. Item si scapilaverit vel aliter traxerit vestes,
vel personam alicuius iniuriose si pinserit, vel cum pede vel
alio membro percusserit. Idem si percusserit manu aperta,
dando alapam, solvat libras tres parvorum. Si vero aliquo ex
praedictis modis sanguinem fecerit, solvat libras quinque. Ubi
388
O uvredama nanesenima općinskim sucima

GLAVA 2.
Nadalje, neka se nitko ne usudi vrijeđati nekog od općinskih

sudaca koji je na dužnosti, pod prijetnjom globe od osam libara,
odnosno više ili manje, uzevši u obzir svojstva osoba i mjesta.
O uvredama nanesenima nekomu od općinskih dužnosnika

GLAVA 3.
Nadalje, neka se nitko ne usudi vrijeđati nekog od općinskih

dužnosnika tko je na dužnosti, pod prijetnjom globe od
četiri libre, odnosno više ili manje prema volji gospodina
načelnika, uzevši u obzir uvredu te svojstva osoba i mjesta.
Neka se osobe ne usude vrijeđati jedne druge

GLAVA 4.
Nadalje, neka se osobe ne usude vrijeđati jedne druge

pod prijetnjom globe od četrdeset solada malih
denara svakome i za svaki put, odnosno više ili
manje, uzevši u obzir svojstva osoba i mjesta.
O uvredama nanesenima nekomu pred gospodinom načelnikom

GLAVA 5.
Nadalje, neka se nitko ne usudi izvrijeđati nekoga pred

gospodinom načelnikom, pod prijetnjom globe od četiri libre,
odnosno više ili manje, uzevši u obzir svojstva osoba i mjesta.
(43r) O napadu i udarcima bez oružja

GLAVA 6.
Napadne li netko drugoga bez oružja i ne udari ga, bude li to

sa zatvorenom pesnicom, neka plati dvadeset pet solada malih
denara, a isto tako ako ga potegne ili na drugi način povuče za
odjeću, nekoga zlobno uštipne, udari nogom ili drugim dijelom
tijela. Udari li otvorenim dlanom pljusnuvši ga, neka plati tri
libre malih denara. Ako na bilo koji od spomenutih načina prolije
389
autem quo quo modo faciendo proiecerit vel cadere fecerit

aliquem in terra (!), si sanguinem non fecerit, solvat libras
quinque, si vero sanguinem fecerit, solvat libras decem.
De insultu et percussione cum armis.

CAPITULUM 7
Si quis insultum fecerit contra aliquem cum armis vetitis,

intelligendo arma vetita ea de quibus infra dicetur in statuto „de
poena portantium arma vetita”, si aliquid praedictorum armorum
duxerit vel evaginaverit contra aliquem, solvat libras quinque. Si
vero percusserit et sanguinem non fecerit, solvat libras decem. Si
vero sanguinem fecerit, solvat libros quindecim. Si vero faciem
deformaverit vel membrum aliquod debilitaverit, solvat libras
quinquaginta. Si vero aliquod membrum ex toto obsciderit (!),
vel ex toto inutile fecerit, solvat libras centum, et istis duobus
casibus ponatur in banno perpetuo, nec possit reverti vivente
offenso, nisi prius satisfecerit offenso de damnis et expensis, et
interesse extimandis et taxandis per duos homines eligendos
(43v) a partibus, et si fuerint discordes tunc stetur taxationi domini
potestatis. Et praedicta locum habeant si in rixa et non
deliberata fuerint. Si vero ex proposito et animo deliberato
insultaverit cum armis praedictis, etiam ex dicto insultu
aliquod praedictorum secutum fuerit, tunc et in quolibet
praedictorum casuum poena duplicetur, et quolibet etiam
casuum praedictorum solvat bannum armorum. Si vero
praedicta vel aliquod praedictorum factum fuerit cum armis non
vetitis, puta cultelo de vagina non fertorio, lapide, vel quolibet
instrumento a praedictis, vel baculo non grossiori mensura,
et similibus, tunc puniatur in dimidia poena tantum, qua
puniretur si illud fecisset cum armis vetitis, ut supra dictum est.
De occidente aliquem in rixa vel casu fortuito,

cui culpa possit imputari.
CAPITULUM 8
Si quis pure in aliqua rixa vel aliquo fortituito casu, in

quo sibi culpa possit imputari, aliquem occiderit, si captus
390
krv, neka plati pet libara. Kada bilo kako nekoga obori ili sruši
na tlo, ne prolije li krv, neka plati pet libara, a prolije li, deset.
O napadu i udarcima oružjem

GLAVA 7.
Napadne li netko nekoga zabranjenim oružjem, podrazumijevajući

da je zabranjeno oružje ono o kojemu stoji niže u statutarnoj
odredbi „O kazni za one koji nose zabranjeno oružje”50, tako da
neko od tog oružja protiv nekoga izvuče ili potegne, neka plati pet
libara. Ako udari, no ne prolije krv, neka plati deset libara. Prolije
li krv, neka plati petnaest libara. Unakazi li lice ili ošteti neki ud51,
neka plati pedeset libara. Odsiječe li u potpunosti neki ud ili ga
posve onesposobi, neka plati sto libara, a u spomenuta dva slučaja
neka ga se trajno izagna i ne smije se vratiti dok god živi oštećenik,
ako prije ne nadoknadi oštećeniku za štete, troškove i [izmaklu]
dobit, koje trebaju prosuditi i procijeniti dvojica koje izaberu
(43v) strane, a budu li nesuglasni, treba se držati procjene gospodina
načelnika. A gore spomenuto neka se primjenjuje ako je
bilo u tučnjavi i bez umišljaja. Napadne li pak namjerno i s
umišljajem spomenutim oružjem, pa iz tog napada proistekne
nešto od gore rečenoga, tada neka se u svakome od gornjih
slučajeva globa udvostruči i neka također plati globu za oružje.
Bude li nešto od spomenutoga počinjeno oružjem koje nije
zabranjeno, to jest nožem koji nije izvučen iz korica, kamenom
ili nekim oruđem od spomenutoga, omanjim štapom i slično,
neka ga se kazni samo na polovicu globe na koju bi ga se
kaznilo da je to počinio zabranjenim oružjem, kao gore.
O onome koji nekoga ubije u tučnjavi ili

pri nesretnu slučaju, a može mu se pripisati krivnja
GLAVA 8.
Ubije li netko nekoga u tučnjavi ili pri nesretnu slučaju, a

može mu se pripisati krivnja, pa bude uhićen, neka ga se
50 Statutarna odredba poziva se na tekst kojega nema, što ukazuje na kraćenje teksta iz ranije
verzije Statuta ili na djelomični prijepis s predloška.
51 Tršćanski statut (II, 2), sastavljen oko 1318., nabraja što su udovi: ruke, noge, nos, oči i jezik
(Statuti municipali del Comune di Trieste che portano in fronte l’anno 1150, prir. Pietro
KANDLER, Trieste, 1849.).
391
fuerit, poena capitis puniatur. Et si fugerit, ponnatur in

banno de Humago et eius districtu, sub poena capitis.
De faciente homicidium ex iniuriis.

Capitulum 9
Si quis animo deliberato ex iniuriis vel vulneribus receptis

aliquem occideret et captus fuerit, poena capitis puniatur,
et si fugerit, ponatur in banno sub poena capitis de Humago
et eius districtu. Et si ex iniuriis vel vulneribus pax secuta
fuerit, et ille qui pacem fecerit illum cum quo pacem
fecerit occiderit, puniatur tamquam sicarius ut infra,
(44r) „de faciente homicidium ex proposito”. Omnes autem
praestantes auxilium, consilium et favorem ad dicta
maleficia perpetranda, puniantur similibus poenis.
De faciente homicidium ex proposito.

CAPITULUM 10
Si quis ex proposito vel animo deliberato homicidium fecerit vel

fieri fecerit, vel mandaverit, vel ex proposito et animo deliberato
insultum fecerit vel fieri fecerit seu mandaverit, propter quem
homicidim secutum fuerit, et captus fuerit, ducatur ad locum
ubi dictum homicidium commissum fuerit, et ibi manus
eius abscindatur et ligetur ad eius collum. Deinde ad locum
iustitiae conducatur et cum uno palo seu securi mactetur
et dividatur in quatuor partes quae ad furcas suspendantur.
Si vero fugerit, ponnatur in banno sub poena praedicta de
Humago et eius districtu, et per quindecim miliaria ultra
confinia. Et similiter puniantur omnes praestantes auxilium,
consilium et favorem ad dictum maleficium committendum.
De interficientibus bannitum de Humago.

CAPITULUM 11
Item si quis bannitum de Humago et districtu pro

aliquo delicto, pro quo mori mereretur, interficeret, ille
qui talem bannitum occidisset, in nihilo puniatur.
392
kazni smrtnom kaznom. Pobjegne li, neka ga se protjera iz

Umaga i njegova okruga pod prijetnjom smrtne kazne.
O onome koji ubije zbog uvreda

GLAVA 9.
Ubije li netko nekog s umišljajem zbog pretrpljenih uvreda ili

ozljeda, pa bude uhićen, neka ga se kazni smrtnom kaznom.
Pobjegne li, neka ga se protjera iz Umaga i njegova okruga
pod prijetnjom smrtne kazne. Postigne li se glede uvreda i
ozljeda pomirba, no onaj tko se pomirio s drugim ipak ga ubije,
neka ga se kazni kao ubojicu iz namjere, kao niže [u glavi]
(44r) „O onome tko namjerno ubije”52. Svi pak koji pruže
pomoć, savjet i uslugu pri izvršenju spomenutih
zločina neka budu kažnjeni istim kaznama.
O onome tko namjerno ubije

GLAVA 10.
Ako netko namjerno ili s umišljajem počini, dade počiniti ili

naruči ubojstvo, ili pak namjerno i s umišljajem napadne ili dade
napasti nekoga iz čega proistekne ubojstvo, pa bude uhićen,
neka ga se odvede na mjesto gdje je to ubojstvo bilo počinjeno i
neka mu se tamo odsijeku ruke i objese oko vrata. Zatim neka se
odvede na stratište i zatuče kolcem ili sjekirom te raščetvori, a
neka se četvrtine objese na vješala. Pobjegne li, međutim, neka ga
se protjera iz Umaga i njegova okruga i petnaest milja od granica,
pod prijetnjom spomenute kazne. Isto tako neka se kazni sve koji
pruže pomoć, savjet i uslugu pri izvršenju spomenuta zločina.
O onima koji ubiju protjeranoga iz Umaga

GLAVA 11.
Nadalje, ako netko ubije onoga tko je protjeran iz Umaga

i okruga zbog nekog zločina za koji bi zaslužio smrtnu
kaznu, taj koji ubije protjeranoga neka ostane nekažnjen.
52 Upućuje se na sljedeću statutarnu glavu.
393
De duplicatione poenarum.
CAPITULUM 12
Quod, ubi pro maleficio in Humago et eius districtu

commisso certa poena est imposita, per praesens
statutum in duplum imponatur dicta poena, si maleficium
commissum ferit (!) in platea, vel ad domum
(44v) offensi, in ecclesiis, vel de nocte, vel in domo vel in curia domini
potestatis, vel in eius praesentia, intelligendo, quod ex nulla
praedictarum causarum fiat duplicatio poenae, nisi semel.
Et ubi vigore alicuius alterius statuti esset facta duplicatio
poenae ex aliqua alia causa in alio statuto comprehensa, tunc
intelligatur per hoc statutum duplicari debere solum simplum
illius dupli, non autem id totum, quod alias duplicatum est.
Si quis in una meschia in plura banna ceciderit.

CAPITULUM 13
Item, si quis in una meschia vel in uno facto in plura

banna ceciderit, feriendo seu vulnerando, auferatur ei
solum unum bannum tantum, et maius puta si in eodem
actu fecerit insultum, admenationem, percussionem, vel
vulnus, tunc non puniatur nisi pro vulnere. Ubi autem
fecerit plures percussiones vel plura vulnera, puniatur de
quolibet per se. Et hoc locum habeat quando unus unum
tantum percusserit seu vulneraverit. Si autem percusserit seu
vulneraverit, tunc pro omnibus feritis seu vulneribus factis,
et singulis, condemnetur secundum formam statutorum.
Quod patres possint impune verberare filios,

et mariti uxores et concubinarii concubinas.
CAPITULUM 14
Item, quod patres possint impune verberare

filios suos et mariti uxores suas et castigare
concubinarii concubinas suas, quas tenerent
(45r) in domo, dunmodo eas non occidant vel smachent (!),11
vel drecias incidant, vel vulnerarent cum aliquo genere
armorum cum sanguine effusione, salvo quod si
11 U talijanskom prijevodu stoji „smachino”.
394
O udvostručenju kazni
GLAVA 12.
Kada je propisana određena kazna za zločin počinjen

u Umagu i njegovu okrugu, neka se ta kazna
udvostruči ako je zločin počinjen na trgu, u kući
(44v) oštećenika, u crkvama, noću, u kući ili sudištu gospodina
načelnika ili u njegovoj nazočnosti, podrazumijevajući da se
iz svih spomenutih razloga kazna udvostručuje samo jednom.
A kada je na temelju neke druge statutarne odredbe kazna iz
nekoga drugog razloga udvostručena, podrazumijeva se da
na temelju ove statutarne odredbe treba udvostručiti samo
jednostruku kaznu, a ne sve ono što je po drugoj udvostručeno.
Ako netko u jednome metežu potpadne pod više globa

GLAVA 13
Nadalje, potpadne li netko pod više globa ozljeđujući ili

ranjavajući u jednome metežu ili jednome zbivanju, neka mu
se izreče samo jedna globa, a pogotovo počini li istim djelom
napad, prijetnju, udarac i ranu, neka ga se kazni samo za
ranjavanje. No, zada li više udaraca ili rana, neka ga se kazni za
svaku zasebno. Ovo se primjenjuje kada je pojedinac udario ili
ranio pojedinca. Ako je udario ili ranio više njih, neka ga se za
sve i svaku ozljedu ili ranu kazni prema odredbama Statuta.
Očevi smiju nekažnjeno istući djecu,

muževi žene, a priležnici priležnice
GLAVA 14.
Nadalje, očevi smiju nekažnjeno istući djecu,

muževi žene, a priležnici priležnice koje budu držali
(45r) u kući, pod uvjetom da ih ne ubiju, ne osakate53, ne odsijeku
im pletenice i ne rane ih bilo kojom vrstom oružja tako
da potekne krv. No, ako su ih istukli do krvi rukama,
štapom ili bacanjem na tlo, neka ostanu nekažnjeni.
53 Glagol ‘smachare’, nepoznata značenja, preveden je po smislu.
395
sanguinem fecerint cum manibus, vel baculo, vel faciendo

eas cadere in terram, in nihilum condemnetur.
De invadentibus aliquem in domo sua.

CAPITULUM 15
Item, si quis invaserit aliquem in domo sua, condemnetur in

libris quadraginta parvorum. Et si invaserit aliquem in domo
aliena, condemnetur in libris viginti parvorum. Et si invasus
tunc offendet invadentem, in nihilo puniatur. Et praedicta
non intelligantur in taberna, ubi solent homines ad invicem
concurrere. Et in quolibet casu huius statuti sit in descritione (!)
domini potestatis, considerata qualitate personarum et loci.
De dantibus vel facientibus herbarium alicui.

CAPITULUM 16
Item si qua persona dederit herbariam aliquam vel bibere

alicui, vel fecerit aliquid aliud propter quod moreretur seu
stultus efficeretur, talia faciens, si capi poterit, moriatur
in discretione domini potestatis, et si capi non poterit,
sit perpetuo bannitus de terra Humagi et districtu. Et si
herbaria vel aliud tale quod fastum fuerit ut aliqua persona
odiet vel diligat aliam, frustetur et bulletur, et si capi non
poterit, sit perpetualiter bannitus de Humago et districtu.
De dantibus falsam monetam.

CAPITULUM 17
Item si scienter quis dederit alicui falsam monetam,

(45v) puniatur in discretione domini potestatis, considerata
qualitate et quantitate monetae et conditione
personae, et illa falsa moneta distruatur.
De facientibus falsam monetam.

CAPITULUM 18
Item si quis fecerit fieri falsam monetam in Humago vel

districtu, eruatur ei occulus et amputetur manus dextera,
396
O onima koji nekoga napadnu u njegovu domu

GLAVA 15.
Napadne li netko nekoga u njegovu domu, neka ga se kazni

s četrdeset libara malih denara, a napadne li ga u tuđoj kući,
s dvadeset libara malih denara. Ozlijedi li napadnuti pritom
napadača, neka ostane nekažnjen. Spomenuto se ne odnosi
na krčmu, gdje ljudi običavaju nasrtati jedni na druge. Svi
slučajevi iz ove statutarne odredbe neka budu na prosudbu
gospodina načelnika, uzimajući u obzir svojstva osoba i mjesta.
O onima koji nekome daju čarobni pripravak ili bacaju čini

GLAVA 16.
Dade li neka osoba nekomu pojesti ili popiti čarobni pripravak,

ili učini li nešto drugo zbog čega bi umro ili poludio, ako ga
se bude moglo uhititi, neka umre prema prosudbi gospodina
načelnika, a ako ga se ne bude moglo uhititi, neka bude trajno
protjeran iz Umaškog trgovišta i okruga. A ako čarobni pripravak
ili čini budu zato da bi neka osoba nekoga zamrzila ili zavoljela,
neka ga se išiba i obilježi užarenim pečatom, a ne bude li ga se
moglo uhititi, neka bude trajno protjeran iz Umaga i okruga.
O onima koji daju lažni novac

GLAVA 17.
Dade li netko svjesno drugomu lažni novac,

(45v) neka ga se kazni prema prosudbi gospodina
načelnika, uzevši u obzir vrstu i količinu novca, kao
i svojstva osobe, a neka se lažni novac uništi.
O onima koji izrade lažni novac

GLAVA 18.
Nadalje, dade li netko u Umagu ili njegovu okrugu

izraditi lažan novac, neka mu se iskopa oko i odsiječe
desnica, po prosudbi gospodina načelnika, bude li ga
397
in descritione (!) domini potestatis, si capi poterit. Et si capi

non poterit. sit perpetuo bannitus de Humago et districtu.
De mercimoniis falssatis (!).

CAPITULUM 19
Item si quis vendiderit mercimonia falssata (!), sive post

venditionem falsaverit, illa mercimonia comburri debeant, sive
consumi, et mercimoniorum falssatorum praecium debeat
restitui emptori. Et si emptor tam ante quam post venditionem
fecerit aliquod pactum cum venditore de mercimoniis falsatis,
amittat praecium quod veniat in Commune Humagi. Et de
mercimoniis non falsandis iustitiari debeant habere curam.
De poena facientis vel fieri facientis instrumentum falsum.

CAPITULUM 20
Si quis notarius fecerit instrumentum falssum, condemnetur in

libris ducentis parvorum, et si solvere non usque ad decem dies,
abscindatur sibi una manus et ab omni officio privetur. Si quis
autem fecerit fieri instrumentum falssum per notarium aliquem,
condemnetur in libris ducentis. Et si quis falsaverit, addiderit,
minuerit vel mutaverit aliquid fraudulenter in actis curiae domini
(46r) potestatis et Communis Humagi, ab omni officio
et beneficio Communis Humagi cassetur, et
puniatur arbitrio domini potestatis.
De producente falsum testem vel falsum instrumentum.

CAPITULUM 21
Si quis produxerit in iudicio scienter falsum testem vel falsum

instrumentum, condemnetur in libris ducentis parvorum.
Si vero produxerit falsum codicem rationum vel aliam falsam
scripturam privatam, condemnetur in libris decem parvorum.
De poena falsi testis.

CAPITULUM 22
Si quis dixerit falsum testimonium cum iuramento, condemnetur

in libris centum, quas si non solverit infra decem dies, stare
398
se moglo uhititi. Ne bude li ga se moglo uhititi, neka

bude trajno protjeran iz Umaga i njegova okruga.
O krivotvorenoj robi
GLAVA 19.
Bude li tko prodao krivotvorenu robu ili je nakon prodaje

krivotvorio, tu robu treba spaliti odnosno izgorjeti, a kupovninu
za krivotvorenu robu treba vratiti kupcu. Sklopi li kupac prije ili
poslije prodaje neki sporazum s prodavateljem o krivotvorenoj
robi, neka izgubi kupovninu, koja neka pripadne Umaškoj općini.
A tržni nadzornici trebaju se pobrinuti da se roba ne krivotvori.
O kazni za one koji izrađuju

ili daju izraditi lažnu javnu ispravu
GLAVA 20.
Izradi li neki bilježnik lažnu javnu ispravu, neka ga se osudi na

dvjesto libara malih denara, a ne bude li uspio platiti u roku od
deset dana, neka mu se odsiječe ruka i neka ga se liši bilo koje
službe. Dade li pak netko da mu bilježnik izradi lažnu ispravu, neka
ga se osudi na dvjesto libara. A ako netko krivotvori, prijevarno što
doda, ispusti ili izmijeni u službenim spisima gospodina
(46r) načelnika i Umaške općine, neka ga se liši svih
službi i povlastica Umaške općine i neka ga se
kazni po nahođenju gospodina načelnika.
O onome tko predloži lažnog svjedoka ili lažnu javnu ispravu

GLAVA 21.
Ako netko na sudu svjesno predloži lažnog svjedoka ili lažnu

javnu ispravu, neka ga se osudi na dvjesto libara malih denara.
Predloži li lažnu računsku knjigu ili drugo lažno privatno
pismèno, neka ga se osudi na deset libara malih denara.
O kazni za lažnog svjedoka

GLAVA 22.
Iznese li netko pod prisegom lažno svjedočenje, neka ga

se osudi na sto libara, a ako ih ne plati u roku od deset
399
debeat per totum unum diem integrum in die fori ad berlinam

super platea Communis, et postea reducatur ad carceres,
nec inde relaxetur donec solverit dictas libras centum.
De accusantibus et probare non valentibus.

CAPITULUM 23
Item si quis aliquem malitiose accusaverit et accusam

suam probare non poterit, et manifestum fuerit
domino potestati ipsum talem accusam malitiose
fecisse, puniatur in discretione domini potestatis.
De combustione vel destructione domorum

in Humago, vel extra Humagum.
CAPITULUM 24
Item si quis scienter palam vel oculte combusserit

aliquam domum in Humago, emendet damnum, si
habuerit unde, et moriatur in discretione regiminis,
si haberi poterit, sin autem sit perpetuo
(46v) bannitus de Humago et districtu. Si vero quis scienter et
malitiose aliquam domum extra Humagum in districtu
vel curtem combusserit vel destruxerit, condemnetur in
libris centum parvorum, et emendet damnum domus
aut curtis, et si solvere non poterit, amputetur ei manus
dextera et banniatur perpetuo de Humago. Et si capi non
poterit, sit perpetuo bannitus de Humago et districtu.
De combustione vel destructione rerum alienarum et arborum

et nemoribus (!) et contractis (!) Communis Humagi.
CAPITULUM 25
Item si quis palam vel occulte alienum bladum, vineam,

barcham aut medam feni combusserit vel destruxerit, vel
alienam barcham a ripa paraverit, ita quod destruatur vel
amittatur, condemnetur in libris quinquaginta parvorum et
emendet damnum. Et si solvere non poterit amputetur dextera.
Si autem capi non poterit, sit perpetuo in banno Humagi
donec poenam solverit et damnum emendaverit, quod similiter
intelligatur de illis qui palam vel occulte igne consumpserint
arbores nemorum et districtus Communis Humagi.
400
dana, treba prostajati cijeli sajmišni dan uza stup srama na

općinskome trgu, a nakon toga neka ga se strpa u zatvor
i odatle ne pusti dok ne plati spomenutih sto libara.
O onima koji tuže, a ne uspiju dokazati

GLAVA 23.
Nadalje, ako netko nekoga zlonamjerno tuži i ne

uspije dokazati svoju tužbu, a gospodinu načelniku
bude očito da je tužbu podnio zlonamjerno, neka ga
se kazni prema prosudbi gospodina načelnika.
O paljenju i uništavanju kuća u Umagu

i izvan Umaga
GLAVA 24.
Nadalje, ako je netko svjesno, otvoreno ili potajno zapalio

neku kuću u Umagu, neka nadoknadi štetu, bude li
imao otkuda, i neka prema prosudbi uprave umre, bude
li ga se moglo uhititi, a inače neka bude trajno
(46v) protjeran iz Umaga i njegova okruga. Ako netko pak svjesno
i zlonamjerno zapali ili uništi neku kuću izvan Umaga, u
njegovu okrugu, ili spali i uništi dvorište, neka ga se osudi
na sto libara malih denara i neka naknadi štetu na kući ili
dvorištu, a ne uspije li platiti, neka mu se odsiječe desnica i
neka ga se trajno protjera iz Umaga. Ne bude li ga se moglo
uhititi, neka bude trajno protjeran iz Umaga i njegova okruga.
O paljenju i uništavanju tuđih stvari, stabala,

u gajevima i u kontradama Umaške općine
GLAVA 25.
Također ako netko otvoreno ili potajno spali ili uništi nečije
žito, vinograd, barku ili stog slame, ili tuđu barku otisne od
obale tako da se uništi ili izgubi, neka ga se osudi na pedeset
libara malih denara i neka nadoknadi štetu, a ne uspije li platiti,
neka mu se odsiječe desnica. Ne bude li ga se moglo uhititi,
neka bude trajno protjeran iz Umaga dok god ne plati globu i
nadoknadi štetu. Isto se podrazumijeva i za one koji otvoreno ili
potajice potpaljuju stabla po gajevima i okrugu Umaške općine.
401
De anseribus et gallinis inventis in ortis alienis.

CAPITULUM 26
Item si quis invenerit in suo orto gallinam alienam, gallum,

anserem vel anarem (!), possint eam interficere donec erit super
suam possessione, et eicere ipsam in viam publicam sine poena.
De furtis et robariis.
CAPITULUM 27
Si quis furatus fuerit gallinas, aut anares (!) aut

(47r) (aut) anseres, vel similia, solvat pro una quoque soldos viginti, si
fuerit de die, et si fuerit de nocte solvat soldos quadraginta pro
qualibet, quod si infra tres dies condemnationem non solverit,
stare debeat per unam diem ad berlinam. Si vero furatus est
aliam rem valentem libras quinque vel minus, si fuerit de die,
solvat in Commune duplum valoris rei furatae, si fuerit de nocte,
quadruplum. Si autem furatus fuerit a libris quinque usque ad
libras decem, stare debeat per diem in berlina; et a libris decem
usque ad libras viginti quinque, fustigetur tribus vicibus circa
plateam; et a libris viginti quinque usque ad libras quinquaginta,
fustigetur et bulletur in facie; et a libris quinquaginta usque ad
libras centun, incidatur sibi manus dextera, quam exigere possit
pro libris ducentis infra unum mensem; et a libris centum usque ad
numerum infinitum, ad furcas suspendatur. Si quis autem aliquam
robariam per vim fecerit vel fieri fecerit alicui in strata unde publice
iter fit per terram vel aquam, quae robaria ascendat quantitatem
valoris librarum vigintiquinque, sive fuerit unus, sive plures
qui dictam robariam fecerint, et capti fuerint, condemnentur
et in banno ponantur sub eadem poena. Et si dicta robaria non
ascenderet quantitatem praedictam, si fuerit extimationis ab inde
infra, sibi vel eis et cuilibet eorum unus oculus de capite eruatur.
Et si fuerit famosus latro, tunc quaecunque sit quantitatis, furcis
(47v) suspendatur. Si vero alibi quam in dictis locis facta
fuerit robaria per vim, tunc servetur id quod dictum est
de furtis, intelligendo semper, quod damna emendari
debeant per malefactorem, et si dicta damna emendare
quis non posset, carceretur in carceribus Communis, ex
quibus exire non possit nisi damna dicta emendaverit.
402
O guskama i kokošima koje se zateknu u tuđim vrtovima

GLAVA 26.
Nadalje, zatekne li tko u svome vrtu tuđu kokoš, pijevca,

gusku ili patku, može je ubiti dok je god na njegovu
posjedu i baciti je na javni put bez ikakve kazne.
O krađama i razbojstvima
GLAVA 27.
Ukrade li netko kokoši, patke,

(47r) guske ili slično, neka plati za svaku dvadeset solada,
bude li danju, a ako bude noću, neka za svaku plati
četrdeset solada. Ne plati li kaznu u roku od tri dana,
treba odstajati jedan dan uza stup srama. Ako ukrade
drugu stvar koja vrijedi pet libara ili manje, bude li danju,
neka Općini plati dvostruku vrijednost ukradene stvari,
a bude li noću, četverostruku. Ukrade li pak za pet do deset
libara, neka odstoji jedan dan uza stup srama; od deset do
dvadeset pet libara, neka ga se triput išiba uokolo po trgu;
od dvadeset pet do pedeset libara, neka ga se išiba i obilježi
po licu užarenim pečatom; od pedeset do sto libara, neka
mu se odsiječe desnica, što se može zatražiti i za dvjesto
libara u roku od mjesec dana; a od sto libara naviše, neka ga
se objesi na vješalima. Izvrši li pak netko nasilno razbojstvo
ili dade da se izvrši na cesti koja je javni put kopnom ili
morem, a to razbojstvo dosegne vrijednost od dvadeset pet
libara, bio u razbojstvu jedan ili više njih, pa budu uhićeni,
neka ih se osudi54 odnosno protjera pod prijetnjom iste
kazne. A ne dosegne li razbojstvo taj iznos, već po procjeni
bude niži, neka se svakome od njih iskopa oko iz glave. Ako
je ozloglašeni lupež, neka ga se bez obzira na iznos objesi
(47v) na vješalima. Ako se nasilno razbojstvo izvrši na nekome
drugom mjestu, a ne spomenutima, neka se primijeni ono
što je rečeno za krađe. Uvijek se podrazumijeva da zločinac
mora nadoknaditi štetu, a ako netko ne uspije nadoknaditi,
neka ga se zatvori u općinski zatvor iz kojega ga se ne
smije pustiti dok spomenutu štetu ne nadoknadi.
54 Prateći logiku statutarne odredbe, može se pretpostaviti da je pri prijepisu izostavljena neka
riječ odnosno da se razbojstvo preko dvadeset pet libara kažnjavalo smrću.
403
De facientibus pactum cum fure.

CAPITULUM 28
Mandamus, quod si alicui vicino nostro aliqua persona furata

fuerit aliquid, et ipse cum fure acquietaverit vel concordaverit
et illum furem non manifestaverit domino potestati, rem
quam sibi furatus fuerit amittat, quae in nostrum Communem
deveniat, vel condemnetur in valorem ipsius rei et in libris
vigintiquinque, et pluri et minori pecunia arbitrio domini
potestatis, dividenda inter accusatorem et Commune Humagi.
De extirpantibus olivarios, pomarios vel similia.

CAPITULUM 29
Mandamus etiam, quod si quis extirpaverit, inciderit vel

aliter devastaverit olivarios vel pomarios, vel cuiusvis
generis arbores de possessione alterius, et probatum fuerit,
condemnetur in libris quinque parvorum Communi, et
quinque patrono arboris, cui etiam cum iuramento adhibeatur
fides, et emendet damnum, et hoc pro qualibet arbore.
De accipientibus herbas de hortis alienis.

CAPITULUM 30
Volumus et ita observari decrevimus, quod nulla

(48r) persona, parva vel magna, audiat accipere caules vel alienas
herbas de hortis, campis, vel alienis terris, sine voluntate
dominorum, sub poena librarum trium parvorum, de
quibus accusator habeat tertium, patronus tertium, et
resduum sit Communis et emendet damnum patrono.
De accipientibus barcham, caviculum, vegetem, vel res alienas.

CAPITULUM 31
Statum (!) est, quod nulla persona audeat apcipere barcham,

caviculum, vegetem, letamen, equum, vel aliquod animal alienum
in Humago vel districtu sine licentia patroni, sub poena librarum
quinque parvorum pro qualibet vice, et emendet damnum
patrono, et pluris et minoris, considerata qualitate personae.
404
O onima koji se sporazumiju s lopovom

GLAVA 28.
Nalažemo da, ako nekomu našem doseljeniku neka osoba

nešto ukrade, pa se taj s lopovom pomiri i nagodi i ne prijavi
ga gospodinu načelniku, neka izgubi stvar koja mu je bila
ukradena, koja neka pripadne našoj općini, ili neka ga se
osudi na vrijednost te stvari i na dvadeset pet libara, odnosno
više ili manje novca prema nahođenju gospodina načelnika,
što treba podijeliti između prijavitelja i Umaške općine.
O onima koji čupaju masline, voćke i slično

GLAVA 29.
Nalažemo također da, iščupa li netko, odsiječe ili na

drugi način uništi masline, voćke ili stabla bilo koje vrste
s tuđega posjeda, pa bude dokazano, neka bude osuđen
na pet libara malih denara u korist Općine i pet u korist
vlasnika stabla, kojemu neka se pod prisegom pokloni vjera,
i neka također nadoknadi štetu, i tako za svako stablo.
O onima koji beru povrće iz tuđih vrtova

GLAVA 30.
Želimo i određujemo neka se poštuje, da se nijedna

(48r) osoba, mala ili velika, ne usudi brati zeljarice ili drugo
povrće iz vrtova, polja i s tuđe zemlje bez privole vlasnika,
pod prijetnjom globe od tri libre malih denara, od čega
neka prijavitelj dobije trećinu, trećinu vlasnik, a ostatak
neka pripadne Općini, i neka vlasniku nadoknadi štetu.
O onima koji uzmu barku, barčicu, bačvu ili tuđe stvari

GLAVA 31.
Propisano je neka se nitko ne usudi uzeti tuđu barku, barčicu,

bačvu, gnoj, konja ili neku životinju u Umagu ili njegovu
okrugu bez dopuštenja vlasnika, pod prijetnjom globe od pet
libara malih denara za svaki put, odnosno više ili manje, uzevši
u obzir svojstva osobe, i neka vlasniku nadoknadi štetu.
405
De accipientibus fructus, sarmenta, vel ligna aliena.

CAPITULUM 32
Mandamus, quod quicunque aufferet fructus, sarmenta, vel

ligna aliena, condemnetur in libris tribus parvorum, de quibus
dominus ipsarum rerum habeat tertium, accusator tertium,
et reliquum sit Communis et emendet damnum patrono.
De inventibus rem alienam.

CAPITULUM 33
Statuimus, quod, si quis invenerit quoquo modo rem alienam,

debeat eam portare palam ad lodiam (!) Communis, vel in
ecclesia maiori (!), ita quod videatur, et ibi eam deponere, et quam
citius poterit denunciari domino potestati sub poena librarum
trium pro quolibet contrafaciente et emendationis in duplum
patrono rei, et pluris et minoris in arbitrio domini potestatis,
(48v) considerata qualitate personae et facti.
De accipientibus rem positam in logiam.

CAPITULUM 34
Mandamus, quod nulla persona audeat accipere etiam rem

suam positam ad logiam Communis, sine licentia domini
potestatis aut patroni, vel creditoris, sub poena soldorum
decem parvorum, et rem acceptam domino rei reddat
duplicatam, et plus et minus in arbitrio domini potestatis.
De volentibus deffendere vel occultare captum.

CAPITULUM 35
Mandamus, quod nulla persona audeat occultare, defendere,

aut violenter auferre aliquem captum per regimen
Humagi, sub poena librarum quinque parvorum. Et si
captus ob hoc fuerit occultatus, vel auffugerit, ille qui eum
defenderit, occultaverit aut violenter acceperit poenam
fugientis patiatur in discretione domini potestatis.
406
O onima koji uzmu tuđe plodove, granje ili drva

GLAVA 32.
Nalažemo da ako netko odnese tuđe plodove, granje ili drva,

neka ga se osudi na tri libre malih denara, od kojih neka
vlasnik tih stvari dobije trećinu, trećinu prijavitelj, a ostalo
neka pripadne Općini, i neka vlasniku nadoknadi štetu.
O onima koji nađu tuđu stvar

GLAVA 33.
Propisujemo da, nađe li netko na bilo koji način tuđu stvar,

treba je otvoreno, tako da se vidi, odnijeti u općinsku ložu ili u
crkvu maticu i ondje je položiti, pa čim brže može obavijestiti
gospodina načelnika, pod prijetnjom globe od tri libre za svakog
prekršitelja i dvostruke naknade vlasniku stvari, odnosno
više ili manje prema nahođenju gospodina načelnika,
(48v) uzevši u obzir svojstva osobe i čina.
O onima koji uzmu stvar položenu u loži

GLAVA 34.
Nalažemo neka se nijedna osoba ne usudi uzeti stvar položenu

u općinskoj loži bez dopuštenja gospodina načelnika ili
vlasnika odnosno vjerovnika, pa makar bila njegova, pod
prijetnjom globe od deset solada malih denara, a neka se
za uzetu stvar vrati njenu vlasniku dvostruko, odnosno
manje ili više prema nahođenju gospodina načelnika.
O onima koji žele obraniti ili sakriti uhićenika

GLAVA 35.
Nalažemo neka se nijedna osoba ne usudi sakriti, obraniti

ili silom oteti nekoga koja je uhitila umaška uprava, pod
prijetnjom globe od pet libara malih denara. Bude li se
uhićenik, zahvaljujući tomu, sakrio ili pobjegao, neka onaj
koji ga je branio, skrivao ili oteo bude kažnjen istom kaznom
kao bjegunac, prema prosudbi gospodina načelnika.
407
De non tenendo porchos in terra Humagi.

CAPITULUM 36
Volumus, quod nemo audeat tenere porcos vel porcas in

terra Humagi, poena soldorum quadraginta parvorum in
Commune. In burgo vero liceat tenere dicta animalia colligata.
Quod si dissoluta, vel in burgo, vel in districtu in damno
reperta fuerint, possit patronus damni illa vel aliquid ipsorum
in damno suo reperta vel repertum, occidere impune, et
consequatur carnem ipsius animalis sic occisi, si supra ipso
damno occidere potuerit, quod si passus damnum noluerit
aut non potuerit illud occidere, patronus dicti animalis solvat
soldos quadraginta in Commune et emendet damnum.
(49r) De rebus missis alicui per aliquem civem Humagi.

CAPITULUM 37
Providentes statuimus, quod si ab aliquo cive Humagi

vel forense mitteretur aliqua res alicui civi vel habitatori
Humagi per aliquem civem vel habitatorem Humagi, et
portator rem missam illi personae, cui res missa fuerit,
infra tertium diem postquam Humagum venerit non
consignaverit, condemnetur ad restitutionem ipsius rei cum
tertio pluri domino rei et in libris tribus Communi.
Quod nullus iustitiarius Communis exerceat

bechariae neque pistoriae.
CAPITULUM 38
Mandamus quod nullus iustitiarius ullo modo audeat vel

praesumat exercere artem bechariae vel habere partem in
becharia et similiter non possit exercere pistoriam aut illius
participem esse donec erit in dicto officio, sub poena librarum
viginti quinque, de quibus accusator habeat medietatem.
De proiicientibus aquam de alto in viam Communis.

CAPITULUM 39
Ordinamus, quod nulla persona audeat proiicere aquam

mundam vel immundam de alto in viam Communis de
die vel de nocte a balconis, fenestris vel scalis, poena
408
Neka se u Umaškom trgovištu ne drže svinje

GLAVA 36.
Želimo neka se nitko ne usudi u Umaškom trgovištu
držati svinje ili krmače, pod prijetnjom globe od četrdeset
solada malih denara u korist Općine. U predgrađu je
dopušteno držati te životinje, ali vezane. Budu li odvezane
zatečene u šteti, bilo u pregrađu, bilo u okrugu, vlasnik koji
je pretrpio štetu smije onu ili one koje je zatekao na svome u
šteti nekažnjeno ubiti i zadržati meso ubijene životinje, ako
je može ubiti dok je u šteti. Ako je taj koji je pretrpio štetu ne
bude htio ili ne bude mogao ubiti, neka vlasnik životinje plati
četrdeset solada u korist Općine i neka nadoknadi štetu.
(49r) O stvarima koje su nekomu poslane po umaškom građaninu

GLAVA 37.
Skrbeći propisujemo da, pošalje li neki umaški građanin

ili stranac neku stvar nekom umaškom građaninu ili
stanovniku po drugom umaškom građaninu ili stanovniku,
pa je taj koji nosi poslanu stvar ne preda u roku od tri
dana nakon što stigne u Umag onoj osobi kojoj je poslana,
neka ga se osudi na povrat te stvari, na trećinu povrh
toga vlasniku stvari i na tri libre u korist Općine.
Neka se općinski tržni nadzornik ne bavi

mesarskim ili pekarskim obrtom
GLAVA 38.
Nalažemo neka se nijedan tržni nadzornik ni na koji način ne

usudi i ne drzne baviti mesarskim obrtom ni uložiti u mesnicu,
a isto tako ne smije se baviti pekarskim obrtom ni imati ulog u
njemu dok je god na spomenutoj dužnosti, pod prijetnjom globe
od dvadeset pet libara, od kojih neka pola pripadne prijavitelju.
O onima koji svisoka prolijevaju vodu po općinskome putu

GLAVA 39.
Određujemo neka se nijedna osoba ne usudi proliti kakvu čistu

ili prljavu vodu svisoka na općinsku cestu, danju ili noću, s
balkona, prozora ili stuba, pod prijetnjom globe od dvadeset
409
soldorum viginti parvorum, cuius medietas sit Communis,

et alia accusatoris, et teneatur de credentia.
De detinentibus aliquam personam.

CAPITULUM 40
Statuimus, quod nullus audeat aliquem in persona detinere sine

licentia domini potestatis, sub poena librarum vigintiquinque
et pluris et paucioris arbitrio regiminis, nisi fuerit fur vel
latro manifestus, vel malefactor, vel debitor inventus in fuga,
vel proprius servus vel mercenarius, qui capi vel detineri
possint, et detenti in continenti domino potestati
(49v) debeant praesentari.
Quod nemo ex vicinis Humagi possit arrare

extra districtum Humagi.
CAPITULUM 41
Statuendo ordinavimus, quod si aliquis vicinus vel habitator

Humagi arraverit extra districtum Humagi, teneatur solvere
terraticum Communi de eo quod arraverit vel arrari fecerit.
Perinde ac si cultivasset aut cultivari fecisset in districtu
Humagi, in poena librarum decem parvorum pro
quolibet contrafaciente, cuius dimidium sit Communis,
alterum vero accusatoris, servato iure cuiusque
patroni qui impune possit terrenis suis perfrui.
De arrantibus terrena Communis Humagi.

CAPITULUM 42
Volumus observari, quod quicumque laboraverit aut laborari

fecerit terrena Communis, teneatur exhibere ipsum terraticum
in fontico Communis infra octo dies postquam frumenta
et blada cuiuscunque generis colligerit et in domum suam
conduxerit in poena tertii si contrafecerit, et tamen teneatur
consignare ipsum teraticum, pro quo pecunia dari non possit.
410
solada malih denara, od kojih neka pola pripadne Općini, a

pola prijavitelju, i neka se njegovo ime zadrži u tajnosti.
O onima koji zatoče neku osobu

GLAVA 40.
Propisujemo neka se nitko ne usudi zatočiti neku osobu bez

dopuštenja gospodina načelnika, pod prijetnjom globe od
dvadeset pet libara, odnosno više ili manje prema nahođenju
uprave, osim ako je ozloglašeni lopov ili lupež, zločinac,
dužnik zatečen u bijegu ili vlastiti sluga i najamnik, koje
smije uhititi i zatočiti, pa ih zatočene odmah privesti
(49v) gospodinu načelniku.
Nitko od umaških doseljenika ne smije

orati izvan umaškog okruga
GLAVA 41.
Odredili smo propisujući da, bude li neki umaški doseljenik

ili stanovnik orao izvan umaškog okruga, dužan je platiti
Općini zemljišnu daću za onoliko koliko je preorao ili dao
preorati, a isto tako bude li obrađivao ili dao obrađivati
[zemlju] u umaškom okrugu, pod prijetnjom globe od deset
libara malih denara za svakog prekršitelja, od koje neka
pola pripadne Općini, a pola prijavitelju, poštujući pravo
vlasnika, koji smije nekažnjeno uživati svoja zemljišta.
O onima koji oru zemljišta Umaške općine

GLAVA 42.
Želimo da se poštuje da, bude li tko obrađivao ili dao obrađivati

općinska zemljišta, dužan je zemljišnu daću predati općinskoj
žitnici u roku od osam dana nakon što je skupio i dovezao
svojoj kući žito ili žitarice bilo koje vrste, pod prijetnjom
globe od trećine ako to prekrši, a svejedno je dužan predati
tu zemljišnu daću, za koju se ne može platiti novac.
411
Quod non possint vendi vel intromitti bona alicuius defuncti

pro condemnationibus Communis.
CAPITULUM 43
Statuimus, quod nulla defuncti bona vendi vel intromitti

possint pro aliqua condemnatione facta in eius persona pro
aliquo debito pro Commune Humagi. Immo, ipso mortuo,
omnia bona libera sint a condemnationibus Communis.
Quod nemo audeat conducere vinum forense Humagum

(50r) vel in eius districtum.
CAPITULUM 44
Volumus et ita observandum decrevimus, quod nulla

persona audeat conducere vinum forense Humagum vel in
eius districtum, excepto eius vino quod conducere possit
solum in uva ante festum sancti Michaelis de mensis (!)
septembris, iurando illud esse ex propriis suis vineis, de quibus
in proximo subsequenti capitulo. Et quicunque inventus
fuerit contrafecisse ipso statuto, solvat nomine poenae libras
vigintiquinque parvorum et stet per mensem in carceribus
curiae Humagi. Et quilibet possit accusare, et talis accusator
qui tenebitur de credentia, consequatur dimidium dictae
poenae, altrum vero dimidium deveniat in Commune.
Quod ementes vineas extra territorium Humagi non possint

uvas aut vinum Humagum conducere.
CAPITULUM 45
Statuimus, quod quilibet vicinus et habitator Humagi qui

emerit aut emi fecerit vineam aut vineas extra districtum
Humagi, nullo modo possit conducere vel conduci facere
uvas aut vinum quas et quod habuerit in dictis vineis
in Humagum aut eius districtum, sub poena librarum
vigintiquinque parvorum et perdendi vinum aut uvas, cuius
poenae medietas sit Communis et altera accusatoris, nec
possit ei contrafacienti fieri donum aut compensatio aliqua.
412
Za presude u korist Općine ne smije se prodati dobra

pokojnika ni ući u njihov posjed
GLAVA 43.
Propisujemo da se dobra pokojnika ne smiju prodati ni

ući u njihov posjed uime neke presude protiv njega za
dug prema Umaškoj općini. Štoviše, nakon njegove smrti
sva su dobra lišena tereta presuda u korist Općine.
Neka se nitko ne usudi uvesti strano vino u

(50r) Umag ili njegov okrug
GLAVA 44.
Želimo i odredili smo da se tako obdržava, da se nijedna

osoba ne usudi uvesti strano vino u Umag ili njegov okrug,
osim grožđa koje smije uvesti za svoje vino do blagdana
sv. Mihovila u rujnu, položivši prisegu da je ono iz njegovih
vlastitih vinograda, o čemu u sljedećoj glavi. Bude li za koga
utvrđeno da je prekršio ovaj statut, neka za kaznu plati
dvadeset pet libara malih denara i neka provede mjesec
dana u zatvoru umaškog sudišta. Svatko smije prijaviti i
neka prijavitelj, čije ime neka se zadrži u tajnosti, primi
pola te globe, a druga polovica neka pripadne Općini.
Oni koji kupe vinograde izvan umaškog područja

ne smiju uvesti u Umag grožđe ni vino
GLAVA 45.
Propisujemo da, ako neki umaški doseljenik ili stanovnik

kupi ili dade kupiti vinograd ili vinograde izvan umaškog
okruga, nipošto ne smije uvesti niti dati uvesti u Umag i
njegov okrug grožđe ili vino s tih vinograda, pod prijetnjom
globe od dvadeset pet libara malih denara i gubitka vina ili
grožđa, od koje neka pola pripadne Općini, a pola prijavitelju,
a prekršitelju se ne smije ništa otpisati ni nadoknaditi.
413
De poena vendentium vinum forense in Humago vel districtu.

CAPITULUM 46
Ordinamus, quod si aliqua persona in Humago vel

eius districtu vendiderit vinum forense aut alicuius
forensis, usque quo tam mares quam foeminae Hu-
(50v) magi habuerint vinum ad vendendum, solvat in Commune libras
vigintiquinque parvorum. Et quaelibet persona possit accusare,
et teneatur secretus, et consequatur dimidium dictae poenae.
De poena extrahentium frumentum, blada aut legumina

extra Humagum et districtum sine licentia.
CAPITULUM 47
Statuimus, quod si quis miserit aut extraxerit vel conduxerit

aut extrahi vel conduci fecerit frumentum, blada aut legumina
extra Humagum et eius territorium absque licentia domini
potestatis et iudicum, amittat frumentum, blada aut legumina
ut supra extracta, et solvat libras vigintiquinque parvorum,
quarum dimidium sit accusatoris et alterum Communis
Humagi, et res amissae similiter dividantur ut supra.
De capientibus et vendentibus pisces.

CAPITULUM 48
Decrevimus observari debere, quod quicumque civis vel

habitator Humagi coeperit pisces ubique locorum et eos
vendiderit ubilibet, solvat Communi Humagi ex duodecim
parvulis unum, in poena tertii et librarum quinque. Et si
aliquis forensis pisces captos, tam in aquis Humagi quam
in aliis aquis, vendiderit in Humago, vel in eius portu, solvat
idem datium Communi, sub eadem poena si contrafecerit.
De praecio vendendi pisces.

CAPITULUM 49
Ponentes ordinem venditioni piscium et obviantes malitiis

piscatorum ordinamus, quod piscatores tempore totius
quadragesimae et vigiliarum ieiunio observandarum
414
O globi za one koji u Umagu ili njegovu

okrugu prodaju strano vino
GLAVA 46.
Određujemo da, bude li koja osoba u Umagu ili njegovu okrugu

prodavala strano vino ili ono nekog stranca dok muškarci i žene
(50v) u Umagu budu imali vino za prodaju, neka Općini plati
dvadeset pet libara malih denara. Svatko smije prijaviti, pa
neka dobije pola globe, a njegovo se ime zadrži u tajnosti.
O globi za one koji bez dopuštenja izvoze žito, žitarice

ili sočivice iz Umaga i njegova okruga
GLAVA 47.
Propisujemo da, pošalje li tko ili izveze, odnosno dade li

iz Umaga i s njegova područja poslati i izvesti žito,
žitarice ili sočivice bez dopuštenja gospodina načelnika
i sudaca, neka izgubi žito, žitarice ili sočivice koje je kao
gore izvezao i neka plati dvadeset pet libara malih denara,
od kojih neka pola pripadne prijavitelju i pola Umaškoj
općini, a stvari koje izgubi neka se podijele kao gore.
O onima koji love i prodaju ribe

GLAVA 48.
Uređujući da treba poštovati da, ako neki umaški građanin

ili stanovnik na bilo kojemu mjestu ulovi ribu i negdje je
prodaje, neka Umaškoj općini plati jedan mali denar od
dvanaest, pod prijetnjom globe od trećine [vrijednosti] i pet
libara. A prodaje li neki stranac u Umagu ili njegovoj luci ribu
ulovljenu bilo u umaškim, bilo u drugim vodama, neka Općini
plati istu daću, pod prijetnjom iste globe ako to prekrši.
O cijeni pri prodaji ribe

GLAVA 49.
Donoseći uredbu o prodaji ribe i sprečavajući lukavstva

ribara, određujemo da su ribari za cijelo vrijeme korizme i
415
teneantur vendere ad pondus pisces excedentes dimidium

librae, et angusigulas, tam magnas, quam parvas,
(51r) nec in dicto tempore possint dictos pisces vendere pluris solidis
duobus pro libra; in aliis autem diebus teneantur eos vendere
pro parvulis decem et octo pro libra. Omnes vero patroni
barcarum, etiam forenses, piscantes ad menulas dicto tempore
quadragesimae, teneantur singuli ipsorum singulis diebus portare
ad lapidem piscariae, decem menulas pro centenario usque ad
milliarium et non ultra, habendo soldum unum pro singulis
decem menulis, et hoc usque ad dimidium quadragesimae;
ab inde vero in antea dare teneantur menulas duodecim pro
quoque solido. Agoni vero tempore ipsius quadragesimae non
minus quam XXXI vendi possint pro singulo solido; ab inde
vero in antea quadraginta, poena contrafacientibus amittendi
pisces aliter venditos et librarum quinque parvorum pro
quolibet et qualibet vice, quarum dimidium sit accusatoris,
aliud vero Communis Humagi, et eadem poena teneantur
omnes pisces vendere ad lapidem peschariae et non alibi.
De becariis.
CAPITULUM 50
Ordinamus, quod si quis becarius inventus fuerit dedisse

carnes minoris ponderis, condemnetur in soldis quadraginta
parvorum, et si dederit carnes unius bestiae pro alia, vel
vendiderit carnes pluris iusto praecio et ordinato, condemnetur
in libris quinque parvorum. Et quicunque inventus fuerit
tribus vicibus in uno anno comississe aliquid de praedictis,
sit privatus perpetuo arte becariae, ita quod nunquam
(51v) possit eam exercere in Humago. Et quilibet becarius teneatur
dare carnes cuilibet personae petenti donec carnes durabunt, sub
poena soldorum quadraginta pro qualibet vice, qua contrafecerit
et teneatur vendere omnes carnes secundum quod fuerint
examinatae. Similiter nulla persona, tam terrigena quam forensis,
carnes, quas in becaria occiderit, audeat portare facere ex becaria,
sed eas vendere iuxta venditionem factam per iustitiarios, poena
416
uoči dana na koje se obvezno posti dužni prodavati na vagu

ribu koja prelazi pola libre55 i iglice, kako velike tako i male,
(51r) i da u spomenuto vrijeme ne smiju prodavati tu ribu za više
od dva solda po libri. U ostalo vrijeme moraju ih prodavati
pa osamnaest malih denara po libri. Svi vlasnici barki koji
love gire u spomenuto korizmeno vrijeme, uključujući
strance, dužni su svakoga dana do sredine korizme dovesti
na klupu ribarnice deset gira po centenaru56, i to do milijara57
i ne preko toga, naplaćujući jedan solad za deset gira. Otad
nadalje dužni su davati dvanaest gira za solad. U korizmi se
ne smije prodavati manje od 31 čepe58 za solad, a otad nadalje
četrdeset, pod prijetnjom kazne gubitka ribe za prekršitelja
koji je suprotno tomu prodavao i [globe od] pet libara malih
denara za svakoga i svaki put, od kojih neka pola pripadne
prijavitelju, a pola Umaškoj općini. Pod prijetnjom iste globe
dužni su svu ribu prodavati na klupi ribarnice, a ne drugdje.
O mesarima
GLAVA 50.
Određujemo, bude li neki mesar zatečen da je zakidao

pri vaganju mesa, neka ga se osudi na četrdeset solada malih
denara, a bude li podvalio meso jedne životinjske vrste za
drugu ili prodavao meso skuplje nego po pravednoj i određenoj
cijeni, neka ga se osudi na pet libara malih denara. Tko god
bude triput u godini zatečen u nečemu od spomenutoga, neka
bude trajno lišen mesarskog obrta, tako da ga nikad više u Umagu
(51v) ne smije obavljati. Svaki je mesar dužan davati meso bilo kome
tko to zatraži dok god mu meso dotekne, pod prijetnjom globe od
četrdeset solada za svaki put kada to prekrši i dužan je prodavati
sve meso prema tomu kako je procijenjeno. Isto tako neka se
nijedna osoba, kako domaći, tako i stranac, ne usudi iznositi meso
55 Libra je težinska mjera koja sadrži između 0,48 kg (libra grossa) i 0,30 kg (libra sottile). Zlat-
ko HERKOV, Mjere Hrvatskog primorja s osobitim osvrtom na solne mjere i solnu trgovinu,
Rijeka, 1971., str. 76.
56 Centenar je težinska mjera od stotinu libara. HERKOV, Mjere Hrvatskog primorja, str. 84.
57 Milijar je težinska mjera od tisuću libara. HERKOV, Mjere Hrvatskog primorja, str. 84.
58 Nije sigurno je li riječ o čepi (alosa fallax) ili velikome gavunu (atherina hepsetus). Vidi:
Josip BASIOLI, „Ribarski propisi u statutima istarskih primorskih komuna”, Jadranski zbor-
nik, 10, 1976.-78., str. 142. i http://www.ribe-hrvatske.com/demo/index.php?option=com_
content&view=article&id=152&Itemid=17 (pristupljeno 14. prosinca 2018.).
417
librarum decem. Quod si illas vendere non potuerit, transacto

uno die cum dimidio, possit dictas carnes cum licentia domini
potestatis et iudicum ex becaria quo voluerit conducere, ne in
praedictis fraus aliqua committi possit. Et non audeat aliquis
becarius mittere ad domum suam ultra libras quindecim, nec
ad domum alicuius personae ultra libras vigintiquinque, nisi illa
persona esset praesens, sub poena librarum quinque parvorum
pro qualibet vice qua contrafecerit in praedictis. Et si carnes
superfuerint in sero alicui becario, non possit eas portare
domum, nisi prius eas monstraverit uni iustitiario Communis,
et postea, die sequenti eas possit reportare ad becariam, et illi
iustitiario cui eam monstraverit consignare, sub poena librarum
quinque parvorum. Et si datium fuerit in Communi (!), non
audeat vendere de carnibus aliquorum animalium minutorum vel
grossorum, nisi fuerint per iustitiarios ponderatae. Et in quolibet
(52r) casu huius statuti quilibet possit accusare et habere medietatem
poenae et carnes inventas male ponderatas, vel datas de una
bestia pro alia, vel venditas plus iusto praecio et ordinato, vel
missas ad domum becharii, vel alterius personae, et ut supra.
Insuper, quod nullus becarius vicinus aut habitator Humagi aliquo
modo non possit conducere aut conduci facere in bechariam
aliquas carnes mortuas aut morticinas alicuius generis et
conditionis, poena librarum decem parvorum et amittendi
ipsas carnes, et accusator habeat dimidium dictae poenae.
De datio becariae.
CAPITULUM 51
Ad comodum Communis Humagi providimus, quod quilibet

becarius et persona vendens carnes in becharia vel alibi, teneatur
solvere Communi seu datiario Communis parvulum unum pro
libra carnium venditarum cuiuscunque generis aut conditionis.
De bobus aratoriis a lupis laceratis.

CAPITULUM 52
Volumus etiam, quod si aliquis habitator aut vicinus Humagi

habuerit boves aratorios, et aliquis ex ipsis bobus laceraretur
a lupis, possit estimari facere dictas carnes per iustitiarios
Communis, et iuxta extimationem factam ipsae carnes
418
koje je zaklala u mesnici, već ga je dužna prodavati prema procjeni

tržnih nadzornika, pod prijetnjom globe od deset libara. Ne
uspije li ga prodati, smije nakon proteka dana i pol, uz dopuštenje
gospodina načelnika i sudaca, to meso odnijeti iz mesnice kamo
god želi, da se u spomenutome ne bi mogla počiniti neka prijevara.
Neka se mesar ne usudi poslati kući više od petnaest libara, ni
tuđoj kući više od dvadeset pet libara, osim ako bi ta osoba bila
nazočna, pod prijetnjom globe od pet libara malih denara za svaki
put kada to prekrši. Pretekne li uvečer meso nekomu mesaru, ne
smije ga odnijeti kući prije no što ga pokaže jednome od općinskih
tržnih nadzornika, a sljedećega dana može ga ponovno donijeti
u mesnicu i predati onomu tržišnom nadzorniku komu ga je
pokazao, pod prijetnjom globe od pet libara malih denara. A bude
li postojala općinska daća, neka se ne usudi prodavati meso neke
krupne ili sitne stoke dok ga ne izvažu tržni nadzornici. U svakom
(52r) slučaju iz ovog statuta svatko može prijaviti i dobiti pola globe i
meso za koje je utvrđeno da je krivo izvagano, da je podmetnuta
jedna vrsta za drugu, da je prodano skuplje nego što je poštena
i utvrđena cijena, ili da je poslano mesarovoj kući ili kući druge
osobe, kao gore. Nadalje, mesar koji je umaški doseljenik ili
stanovnik ni na koji način ne smije dovesti ili dati dovesti
u mesnicu meso mrtve ili uginule životinje bilo koje vrste i
svojstava, pod prijetnjom globe od deset libara malih denara i
gubitka mesa, a prijavitelj neka dobije pola spomenute kazne.
O mesarskoj daći
GLAVA 51.
Na korist Umaške općine propisujemo da su mesar i

osoba koja prodaje meso u mesnici ili drugdje dužni
Općini i općinskom daćaru platiti jedan mali solad po
libri prodanoga mesa bilo koje vrste i svojstava.
O volovima za oranje koje rastrgaju vukovi

GLAVA 52.
Želimo također da, bude li neki umaški stanovnik ili doseljenik

imao volove za oranje, a nekoga od tih volova rastrgaju vukovi,59
može meso dati na procjenu općinskim tržnim nadzornicima, pa
59 U 18. stoljeću običavalo se u siječnju povesti službenu hajku na vukove, kako svjedoči zapis
u načelnikovu troškovniku. Marino BUDICIN, „Contributo alla conoscenza delle opere
419
dividantur inter homines Humagi qui boves habuerint, qui

teneantur illas carnes accipere secundum extimationem de
(52v) ipsis factam.
De officio notariorum.
CAPITULUM 53
Statuimus et ordinamus, quod quilibet notarius qui de

caetero scribet aliquid instrumentum in Humago, teneatur
scribere annos Domini, indictionem, diem, quantitatem debiti,
terminum, nomina personarum et praenomina distincte
non abreviate unica litera, nec addere aliquam literam vel
dictionem distinctam seu abreviatam inter duas rigas praeter
titulum, vel unam literam solam quae poneretur supra
aliqua sylalaba (!), sub pena librarum centum Communi
sine remissione, et insuper reficere instrumentum.
De bestiis inventis in damno.

CAPITULUM 54
Utilitati publice providentes statuimus, quod si aliquod genus

animalium grossorum inventum fuerit in vineis, ortis et pratis,
patroni dictorum animalium condemnentur in soldis decem pro
qualibet bestia, si fuerit de die. In nocte vero duplicetur dicta
poena, cuius tertium sit domini potestatis qui executionem fecerit,
aliud accusatoris, ultimum vero tertium Communis Humagi, et
emendet damnum. Quod si fuerint animalia minuta, si fuerint
trium quarnerierum supra, solvant patroni illorum libras quinque,
de tribus vero quarneriis infra, libras tres parvorum, dividendas
ut supra per tertium. Et si aliquid praedictorum animalium
de nocte repertum fuerit in circuitu vinearum, subiaceat
(53r) poenae supra declaratae, in quo circuitu neque de die animalia
bovina et vachina pasculari possint, sub eadem poena solvenda
et dividenda ut supra. Quod si praedicta animalia grossa reperta
fuerint in frumentis, bladis, campis et laboreriis alienis et intra
420
neka se meso prema procjeni podijeli među umaškim ljudima koji

budu imali volove, koji su dužni to meso uzeti prema izvršenoj
(52v) procjeni.
O bilježničkoj službi
GLAVA 53.
Propisujemo i određujemo da je svaki bilježnik koji

ubuduće bude u Umagu pisao neku javnu ispravu dužan
zapisati godinu, indikciju60, dan, visinu duga, rok, prezimena
i imena osoba punim riječima, ne skraćujući nijedno
slovo, i ne dodajući između dvaju redaka nijedno slovo
ni izraz, bio on skraćen ili punim riječima, osim naslova
ili jednoga jedinog slova koje se smije staviti iznad nekog
sloga, pod prijetnjom globe od sto libara Općini bez ikakva
oprosta, a osim toga treba javnu ispravu iznova izraditi.
O živinama koje su zatečene u šteti

GLAVA 54.
Skrbeći za javnu korist, propisujemo da, bude li u vinogradima,

vrtovima ili na poljima zatečena krupna stoka, vlasnici te stoke
neka budu osuđeni na deset solada za svaku živinu, bude li to
danju, a bude li noću, neka se globa udvostruči. Trećina globe
neka pripadne gospodinu načelniku koji je proveo izvršenje,
trećina prijavitelju, a zadnja trećina Umaškoj općini, a neka
nadoknadi i štetu. Ako bude zatečena sitna stoka, budu li
tri stada61 ili više, neka njihovi vlasnici plate pet libara, a do
tri stada tri libre malih denara, koje neka budu podijeljene
na trećine kao gore. Bude li neka od spomenutih životinja
nađena unutar granica vinograda noću, neka potpadne
(53r) pod gore rečenu kaznu, a unutar tih granica ne smiju pasti
ni volovi i krave, pod prijetnjom iste globe, koju treba
platiti i podijeliti kao gore. Bude li spomenuta krupna stoka
nađena u tuđem žitu, žitaricama, na poljima i usjevima
urbano-architettoniche pubbliche del centro storico di Umago in epoca veneta”, ACRSR,

25, 1995., str. 35.
60 Indikcija je ciklus od 15 godina koje se u srednjem vijeku rabi kao kontrolni element pri
dataciji. STIPIŠIĆ, Pomoćne povijesne znanosti u teoriji i praksi, str. 196.
61 Prema Semijevu rječniku, „quarnarium” je stado od 40 grla. Francesco SEMI, Glossario del
latino medioevale istriano, Venezia, 1990., str. 332.
421
finitas, patroni dictorum animalium solvant soldos quatuor pro

quolibet animali. Pro quolibet vero tropo animalium minutorum
solvant libras tres dividendas ut supra, et damnum emendetur.
De finitis.
CAPITULUM 55
Declarando qualitatem et situm finitarum dicimus et ordinamus

ipsas finitas intelligi debere distare a circuitu vinearum
spacio centum perticarum Communis in longitudinem, in
quibus finitis comprehenditur Ponta et Rosaceum eundo
per stratam sancti Pelegrini usque ad robur magnum, vulgo
„alla rossa” discendendo ad mare salssum (!) in quibus finitis
a prima dominica aprilis usque ad festum Purificationis
Beatae Mariae de mense februarii, non liceat animalibus
tam grossis quam minutis pasculari, exceptis equis et asinis,
poena supra in fine praecedentis capituli declarata.
De animalibus minutis non pasculandis supra Muglela

neque a Lama infra Humagum versus vineas.
CAPITULUM 56
Statuimus, quod animalia minuta, tam ovina quam caprina, quae

accesserint ad lacum causa potandi, non possint se extendere
super Muglela et ibi pasculari, poena librarum trium parvorum
pro qualibet tropo et qualibet vice solvenda a patronis animalium
et dividenda ut supra, qua poena puniantur etiam patroni
dictorum animalium qui permiserint dicta sua animalia
422
unutar zabrana62, vlasnici stoke neka plate četiri solda za

svaku životinju, a za svako stado sitne stoke tri libre, koje
neka se podijeli kao gore, a neka se šteta nadoknadi.
O zabranima
GLAVA 55.
Obznanjujući svojstva i položaj zabrana, izričemo i

određujemo neka se smatra da zabrani moraju biti udaljeni
od međa vinograda sto općinskih mjernih štapova po dužini,
a neka se uključe rt63 i Rožac, idući cestom sv. Peregrina64 do
velikoga hrasta, pučki zvanog „alla rossa”65, spuštajući se do
bočatoga mora. Na tim zabranima nije dopušteno napasati ni
krupnu ni sitnu stoku od prve nedjelje u travnju do blagdana
Očišćenja Blažene Marije u veljači, osim konja i magaraca, pod
prijetnjom globe koje je proglašena na kraju prethodne glave.
Sitna stoka ne smije se napasati na Mujeli niti od Lame

južno od Umaga prema vinogradima
GLAVA 56.
Propisujemo da se sitna stoka, kako ovce, tako i koze, koje prilaze

lokvi radi napajanja66 ne smije raspustiti po Mujeli i ondje
napasati, pod prijetnjom globe od tri libre malih denara za
svako stado i svaki put, koju trebaju platiti vlasnici životinja
i koju treba podijeliti kao gore. Tom globom neka se kazne
i vlasnici tih životinja koji su dopustili da njihova sitna
62 Finita ili finida jest omeđeni prostor na kojemu je uređeno napasanje stoke; po tom je
pojmu oblikovan i toponim između Umaga i Petrovije, no o njemu ovdje nije riječ. Enrico
ROSAMANI, Vocabolario Giuliano dei dialetti parlati nella Venezia Giulia, in Istria, in
Dalmazia, a Grado e nel Monfalconese. Trieste, 21999., str. 379.; Giovanni RADOSSI, La
toponomastica istriota storica, moderna e comparata della città e del territorio di Rovigno
d’Istria, Rovigno, 2008., str. 254-255., s. v. Fineida.
63 Vjerojatno se misli na rt Rožac.
64 Crkvica na rtu Rožac, južno od Umaga. JELENIĆ, Umag. Sakralno bogatstvo Umaga i oko-
lice, str. 73-74.
65 Vjerojatno impozantno stablo u hrastovoj šumi blizu crkvice sv. Peregrina, koja je služila za
potrebe mletačkog arsenala. Miroslav BERTOŠA, „I Catastici di Umago e Cittanova (1613-
1614). La modesta realizzazione di un grandioso disegno nell’Istria veneta (XVI-XVII sec.)”,
ACRSR, 9, 1979., str. 435., 437.
66 Lokva za napajanje stoke spomenuta je u katastiku Umaga iz 17. stoljeća. BERTOŠA,
„I catastici di Umago e di Cittanova (1613-1614)”, str. 435.
423
(53v) minuta pasculari postquam a montibus descenderint

in hoc territorium, a Lama infra versus vineas,
usque quo vindemia uvarum duraverit.
De asinis seu asinabus non tenendis

dissolutis in burgo Humagi.
CAPITULUM 57
Reprimendo damna illata in ortis et locis alienis ab

animalibus asininis statuimus, quod nulla persona audeat
tenere debeat dicta animalia in burgo Humagi dissoluta, tam
de die quam de nocte sed illa tenere vel in stabulis clausis
aut aliquo fune colligata, ita quod vagari non possint extra
locum patroni dicti animalis, poena soldorum viginti pro
quolibet animali et qualibet vice, dividenda ut supra.
De strata Spineti, Flandrae, et per capita vinearum

Flandrae versus Rosaceum tenenda clausa.
CAPITULUM 58
Quoniam animalia, tam grossa quam minuta, solent accedere

a pascuis ad lacum causa potandi per solitam stratam Sineti (!),
Flandrae, et per capita vinearum Flandrae versus Rosaceum,
in quas vineas facillime per transitum ingrediuntur, illas
damnificando, nisi ipsae stratae clausae fuerint, et quia solitum
est ipsas claudi solere, decrevimus, quod si aliqua ex dictis
animalibus ingrediendo vineas dictarum stratarum illas
damnificaverint, patroni illarum teneantur solum ad emendum
damni illati, et non ad aliam poenam, si ipsae stratae seu potius
vineae adiacentes ipsis stratis clausae non fuerint iuxta solitum.
424
(53v) stoka pase kad se s brda spušta na ovo područje, od Lame67

južno prema vinogradima, dok god traje berba grožđa.
Neka se u umaškom predgrađu magarce

i magarice ne drži nevezane
GLAVA 57.
Suzbijajući štetu u vrtovima i drugim mjestima koju

nanose magarci, propisujemo neka se nitko ne usudi držati
te životinje nevezane u umaškom predgrađu, kako danju,
tako i noću, već ih mora držati u zatvorenim stajama ili
vezane kakvim konopom, tako da ne mogu odlutati s mjesta
koje pripada vlasniku te životinje, pod prijetnjom
globe od dvadeset solada za svaku životinju i
svaki put, koju treba podijeliti kao gore.
O tome da cestu od Špinela, Fiandre i po vrhu vinograda

Fiandre prema Rošcu treba držati ograđenom
GLAVA 58.
Budući da stoka, kako krupna, tako i sitna, običava dolaziti s

pašnjaka na lokvu da se napije po uobičajenoj cesti od Špinela,
Fiandre68 i po vrhu vinograda Fiandre prema Rošcu, u koje
vinograde pri prolazu vrlo lako ulazi nanoseći im štetu, osim
ako su ceste ograđene i jer je uobičajeno ograditi ih, određujemo
da, nanese li neka od spomenutih životinja ušavši s tih cesta
u vinograde štetu, njezini vlasnici dužni su samo nadoknaditi
stvarnu štetu, a ne moraju platiti nikakvu globu ako te ceste
odnosno vinogradi uz ceste nisu bili ograđeni prema običaju.
67 Izvorno je značenje riječi lama ‘močvarna nizina’. Pojam se transformirao u toponim za-
stupljen u umaškoj okolici (bosco del Lama) i drugdje u Istri. GRAVISI, „Toponomastica del
comune di Umago”, str. 418.; UGUSSI, „I toponimi del commune catastale di Cittanova”, str.
225.; Danilo KLEN, „Katastik gorivog drva i istarskim šumama pod Venecijom sastavljen
od Fabija da Canal, godine 1566.”, VHARP, 11-12, 1966.-68., str. 26.
68 GRAVISI, „Toponomastica del comune di Umago”, str. 424.
425
(54r) De pena venandi per vineas.

CAPITULUM 59
Ad utilitatem omnium ordinamus, quod nulla persona

cuiuscumque condictionis audeat vel praesumat modo aliquo
vel ingenio ire ad venandum per vineas in districtu Humagi
a dimidio martio usque ad festum sancti Michaelis de
mense septembris, sub poena soldorum centum parvorum
pro quolibet et qualibet vice. Reliquo vero tempore anni
nullus audeat venari equester aut cum retibus per dictas
vineas de die sub ea poena, et de nocte sub poena librarum
decem et perdendi retia. Quilibet possit accusare, tenebitur
de credentia et habebit tercium dictae poenae.
Quod credatur patrono damni passi

et eius familiari vel laboratori.
CAPITULUM 60
Statutum est, quod in accusis dandis credatur patrono

ipsius damni passi aut eius familiari vel laboratori qui
iuraverit se invenisse talem personam dantem sibi
damnum in vineis vel aliis eius laboreriis aut animal seu
animalia talis patroni. Aliter teneatur probare per testes,
sicut supra in praesentibus statutis ordinatum fuit.
De saltuariis constituendis et eorum salario.

CAPITULUM 61
Ordinamus, quod quolibet anno octo saltuarii debeant constitui

qui custodiant vineas districtus Humagi ad quorum constitutionem
talis modus debeat observari, videlicet, quod singulo anno in festo
sancti Michaelis de mense septembris omnes qui illo anno esse
(54v) debeant saltuarii comparere debeant coram domino potestate et
iudicibus iurando, quod diligenter fungentur officio suo per totum
annum, accusando damnificantes vineas et contenta in eis, ad
quam angariam omnes masculi sui iuris a sexdecim annis supra
teneantur, exceptis non habentibus vineas, non assendentes (!)
ad quinque ligonizatores seu zapatores. Quibus saltuariis scriptis
et notatis per dominum potestatem praestetur sacramentum
426
(54r) O globi za lov po vinogradima

GLAVA 59.
Na korist svih određujemo neka se nijedna osoba ma kojeg

položaja ne usudi i ne drzne ni na koji način niti kakvom
smicalicom ići u lov po vinogradima umaškog okruga od
sredine ožujka do blagdana sv. Mihovila u rujnu, pod prijetnjom
globe od sto solada malih denara svakome i za svaki put.
U ostalo doba godine neka se nitko ne usudi loviti po tim
vinogradima danju na konju ili mrežama, pod prijetnjom
iste globe, a noću pod prijetnjom globe od deset libara i
gubitka mreža. Svatko smije prijaviti i neka mu pripadne
trećina globe, a neka se njegovo ime zadrži u tajnosti.
Neka se vjeruje vlasniku koji je pretrpio štetu

i njegovu slugi ili obrađivaču
GLAVA 60.
Propisano je da se kod prijave vjeruje vlasniku koji je

pretrpio štetu, njegovu slugi i obrađivaču koji prisegne
da je zatekao tu i tu osobu kako mu nanosi štetu po
vinogradima ili drugim usjevima, ili kako to čini životinja
ili životinje toga i toga vlasnika. Inače treba dokazati
svjedocima, kako je određeno gore u ovome Statutu.
O postavljanju poljskih čuvara i njihovoj plaći

GLAVA 61.
Određujemo da se svake godine treba postaviti osam poljskih

čuvara koji neka čuvaju vinograde umaškog okruga, a za njihovo
postavljanje treba slijediti ovaj red, to jest: svake godine na
blagdan sv. Mihovila u rujnu svi koji bi te godine trebali
(54v) postati poljski čuvari trebaju pristupiti pred gospodina načelnika i
suce i prisegnuti da će marljivo obavljati svoju službu tijekom cijele
godine, prijavljujući one koji nanose štetu vinogradima i onomu
što je u njima. Taj radni teret neka se traži od svih muškaraca od
šesnaest godina naviše koji nisu pod očinskom vlašću, osim onih
koji nemaju vinograde, ako ne pripadaju petorici koji okopavaju
ili prekopavaju.69 Nakon što gospodin načelnik popiše i zabilježi
69 Zadnji je dio rečenice nejasan. Pulski statut IV, 32 upućuje na to da je vjerojatno riječ o tome
da po pet obrađivača vinograda snosi teret jednoga poljskog čuvara.
427
de bene operando officium suum et ipsi sacramentati teneantur

inter se elligere unum gastaldum. Qui omnes saltuarii teneantur
bona fide sine fraude accusare et manifestare gastaldioni suo
omnes quos viderint damnificare in vineis Humagi infra tertiam
diem a die damni dati, et gastaldio ipsorum debeat eo die fecisse
accusam suam ordinate, prout saltuarius sibi retulerit. Et ad
suam custodiam ire debeant in festo sancti Iacobi de mense iulii
et ibi permanere usque quo reperientur uvae vindemiandae in
eorum custodiis, nec audeant vel possint venire aliquo modo
in terram aut burgum Humagi aut exire eorum custodiam
deputatam, sub poena soldorum quadraginta pro quolibet
et qualibet vice nisi in die sabbati post vesperas et stare in
Humago usque ad solis occasum. Et quilibet possit accusare,
et tenebitur de credentia. Et gastaldio possit venire quolibet
die pro faciendo accusas sibi relatas, et ipsis accusis factis,
teneatur redire ad suam custodiam. Si vero aliquod damnum
(55r) factum fuerit in vineis districtus Humagi et saltuarii non
dederint vel accusaverint damnificatorem, saltuarii sub quorum
custodia damnum factum fuerit, integre solvere teneantur
secundum extimationem damni dati de suis propriis bonis. Et si
quis saltuarius fecerit damnum in aliqua vinea alterius, et fuerit
accusatus, cadat ad poenam librarum quinque, ad emendum
damni et standi per diem in berlina. Quilibet possit accusare,
teneatur de credentia et habeat medietatem poenae pecuniariae.
De bobus et vaccis sibi invicem percutientibus.

CAPITULUM 62
Statuimus, quod quicunque habuerit custodiam bovum

et vacarum et aliquod ex dictis animalibus percusserit
aut vulneraverit bovem aut vacam eiusdem armenti cum
mortis periculo, aut fregerit aliquod ipsisus membrum
vel molestiam aliquam intulerit, eo casu neque custos aut
patronus dicti armenti in nihilo teneatur passo (!) dictum
damnum, sed si aliquis bos aut vacca alterius armenti
talia incomoda perpetrasset, tunc custos dicti animalis
damnum inferentis emendet damnum inde secutum.
428
te poljske čuvare, neka polože prisegu da će pošteno obavljati

svoju dužnost, pa nakon što prisegnu, neka među sobom izaberu
jednoga gastalda. Svi su poljski čuvari dužni u dobroj vjeri i bez
prijevare prijaviti i obznaniti svome gastaldu sve koje vide da
nanose štetu po umaškim vinogradima u roku od tri dana od
dana kad je šteta nanesena, a njihov gastald treba taj isti dan
uredno podnijeti svoju prijavu, onako kako mu je poljski čuvar
iznio. Trebaju početi čuvati od blagdana sv. Jakova u srpnju i ondje
ostati dok god u vinogradima koje čuvaju bude grožđa koje treba
obrati i neka se ne usude i nipošto ne smiju dolaziti u Umaško
trgovište i predgrađe ni napuštati čuvanje koje im je povjereno,
pod prijetnjom globe od četrdeset solada za svakoga i svaki put,
osim što smiju doći subotom poslije večernjice i ostati u Umagu
do zalaska Sunca, s time što ih svatko može prijaviti i neka se
njegovo ime zadrži u tajnosti. Gastald smije doći na bilo koji dan
da bi podnio prijave koje su mu dojavljene, a nakon što prijave
podnese, dužan je vratiti se na čuvanje. Bude li pak počinjena neka
(55r) šteta u vinogradima umaškog okruga, a poljski čuvari ne predaju
ili ne prijave štetnika, poljski čuvari za vrijeme čijeg je čuvanja
počinjena šteta dužni su je u potpunosti nadoknaditi iz vlastite
imovine prema procjeni nanesene štete. Počini li neki poljski
čuvar štetu u tuđem vinogradu i bude prijavljen, neka potpadne
pod globu od pet libara, naknadu štete i jednodnevno stajanje
uza stup srama, s time što ga svatko smije prijaviti, pa neka mu
pripadne pola globe, a neka se njegovo ime zadrži u tajnosti.
O volovima i kravama koji se međusobno pobiju

GLAVA 62.
Propisujemo da, ako netko bude čuvao volove i krave, pa neka

od tih životinja udari ili ozlijedi vola ili kravu iz istoga stada
tako da im je ugrožen život, slomi li im ud ili izazove neku
nezgodu, u tom slučaju niti čuvar niti vlasnik toga stada nisu
ništa dužni za nastalu štetu. No izazovu li takve nezgode
vol ili krava iz drugoga stada, neka čuvar životinja koje su
nanijele štetu nadoknadi štetu koja je odatle proistekla.
429
De societate pluvinarum et maiaticarum.

CAPITULUM 63
Dicimus statuendo, quod si aliquis societatem pluvinarum fecerit

tempore maiaticarum et quicumque petere voluerit ab eius
socio coram domino potestate causa dictae societatis, audiatur
in praedictis a mense februarii usque ad festum sancti Petri
mensis iunii subsequentis et non ultra causa dictae societatis.
De societate pluvinarum in tempore frangendi terram.

CAPITULUM 63a12
(55v) Statuimus, quod si quis fecerit societatem pluvinarum tempore

frangendi, teneatur, si praetendit quicquam petere occasione
dictae societatis, coram domino potestate actionem suam
intentare a festo sancti Petri de mense iunii usque ad diem sancti
Michaelis de mense septembris subsequentis et non ultra.
De societate pluvinarum et seminandi.

CAPITULUM 64
Decrevimus, quod quicumque tempore serendi societatem

pluvinarum inierit, teneantur vicissim dicti socii petere
in iuditio quicquid alter alterum sibi debere praetendit
occasione dictae societatis a festo sancti Micaelis usque ad
octo dies ante diem Natalicium Domini Nostri Iesu Christi,
quod si dicto tempore petendo quis negligens fuerit, dicti
socii causa ipsorum societatis amplius non audiantur.
Quanto tempore terrena Communis quiescere debeant.

CAPITULUM 65
Utilitati publicae inherendo statuimus, quod quicumque

tenuerit et araverit terrena Communis et permiserit illa per
duos annos quiescere et cessare, postea illa terrena colendo
et seminando, anno subsequenti ab alio molestari non possit,
si postridie festum sancti Martini post solis ortum ipsum
terrenum prior signaverit. Aliter quicumque dicta terrena et
alia Communis, quae per dictum tempus duorum annorum
12 Ova glava nije brojčano označena.
430
O ortaštvu orača [u vrijeme] proljetnog oranja

GLAVA 63.
Izričemo propisujući, stupi li netko u ortaštvo orača u vrijeme

proljetnog oranja70 pa htjedne za nešto tužiti svog ortaka
pred gospodinom načelnikom temeljem ortaštva, neka mu
se za to ortaštvo pruži pravna zaštita od mjeseca veljače
do sljedećeg blagdana sv. Petra u lipnju i ne nakon toga.
O ortaštvu orača u vrijeme rahljenja zemlje

GLAVA 63a.
(55v) Propisujemo da, stupi li netko u ortaštvo orača u vrijeme

rahljenja zemlje, dužan je, htjedne li za nešto tužiti
temeljem tog ortaštva, može pred gospodinom načelnikom
podnijeti tužbu od blagdana sv. Petra u lipnju do blagdana
sv. Mihovila u sljedećem rujnu i ne nakon toga.
O ortaštvu orača [u vrijeme] sijanja

GLAVA 64.
Uređujemo da, stupi li netko u ortaštvo orača u vrijeme

sijanja, ortaci smiju jedan drugoga tužiti na sudu
temeljem tog ortaštva od blagdana sv. Mihovila do
osam dana prije Božića, a propusti li netko nemarom
tužiti u tome roku, neka se tim ortacima na temelju
njihova ortaštva nakon toga ne pruži pravna zaštita.
Koliko dugo treba mirovati općinsko zemljište

GLAVA 65.
Slijedeći javnu korist, propisujemo da, ako netko bude

držao i orao općinska zemljišta, pa ih pusti dvije godine da
miruju i budu na ugaru, a nakon toga ih opet obrađuje i
zasijava, sljedeće ga godine nitko ne smije spriječiti da to
zemljište kao prvi označi poslije izlaska Sunca na dan
nakon blagdana sv. Martina. Inače, onoga tko to i drugo
općinsko zemljište, koje je bilo na ugaru dvije godine, kao
70 Riječ je o površnijem oranju. BENEDETTI, Umago d’Istria nei secoli, II, str. 36.
431
cessaverint, prior post solis ortum diei subsequentis a festo

sancti Martini de mense novembris signaverit, non possit inde
expelli usque quod dicta terrena secundum praedictum
(56r) ordinem cultivaverit. Quod si quidam dicto tempore
signaverit et non seminaverit ipsa terrena, teneat ad terraticum
fontici perinde ac si dictum terrenum seminaverit.
De facientibus societatem ovium et caprarum,

et de foetu ipsarum tempore conficiendi caseum.
CAPITULUM 66
Ordinamus, quod quicunque societatem fecerit de ovibus,

capris, hircis et arietibus et aliis bestiis minutis tempore
conficiendi casei, et nihil petierit ab aliis sociis causa dictae
societatis usque ad dies quindecim ante festum sancti Martini
de mense novembris subsequentis, ultra dictum terminum non
possit quicquid petere in iudicio occasione dictae societatis.
De arantibus terrena infra circuitum maseriarum Communis

absque licentia patroni dictae terrae.
CAPITULUM 67
Statuimus, quod si aliquis laboraverit terram infra circuitum

masieriarum et fossatorum Communis absque voluntate
patroni ipsius terreni, solvat patrono dicti terreni starium
unum frumenti quolibet anno pro qualibet pluvina qui illud
terrenum laboraverit, quod si dictum terrenum fuerit extra
dictam masieram (!) et fossatum, solvat pro qualibet pluvina
singulis annis mezanam unam frumenti, ut dictum est supra.
432
prvi označi poslije izlaska Sunca na dan nakon blagdana

sv. Martina u studenome, ne može se odande potjerati
dok god spomenuta zemljišta obrađuje prema gornjoj
(56r) odredbi. Označi li netko u spomenuto vrijeme ta
zemljišta pa ih ne zasije, obvezan je općinskoj žitnici
platiti zemljišnu daću kao da je to zemljište zasijao.
O onima koji ulaze u ortaštvo glede ovaca ili koza

i o njihovu priplodu u vrijeme kada se pravi sir
GLAVA 66.
Određujemo da, ako netko uđe u ortaštvo glede ovaca,

koza, jaraca, ovnova i druge sitne stoke u vrijeme kad
se pravi sir, pa ni za što ne tuži druge ortake na temelju
tog ortaštva do petnaest dana prije sljedećeg blagdana
sv. Martina u studenome, nakon toga roka ne može
tužiti pred sudom na temelju spomenuta ortaštva.
O onima koji oru zemljišta unutar oboda općinskih

međa bez dopuštenja vlasnika te zemlje
GLAVA 67.
Propisujemo da, bude li tko obrađivao zemlju unutar oboda

općinskih međa i jaraka bez privole vlasnika tog zemljišta,
neka plati vlasniku jedan star žita71 po plugu72, a bude li to
zemljište izvan spomenute međe i jarka, neka svake godine
plati jedan polustar žita73 po plugu, kao što je gore rečeno.
71 Šuplja mjera za žito zapremnine oko 83 litre. SEKULIĆ-GVOZDANOVIĆ, „Srednjovjekov-

ni sustavi šupljih kamenih mjera u Istri, Hrvatskom primorju i kontinentalnoj Hrvatskoj”,
str. 76.
72 Jedinica za površinu koja se može u jednom danu izorati plugom uz spregu, a ravna se po
lokalnom običaju. HERKOV, „Prinosi za upoznavanje naših starih mjera za dužinu i povr-
šinu”, str. 92.
73 Mezana je mjera od pola stara. HERKOV, „O istarskim šupljim mjerama od kraja XVIII do
polovice XIX stoljeća”, str. 373.
433
Quod nullus civis aut habitator Humagi non possit petere neque
(56v) permutare aut cambium facere de aliqua particula terreni
Communis.
CAPITULUM 68
Pro utili et bono Communis Humagi volumus, quod nullus civis

aut habitator Humagi aliquo modo possit neque debeat petere
neque permutare cum aliis suis bonis aliquam particulam, neque
parvam neque magnam, terreni Communis, in poena librarum
vigintiquinque parvorum, cuius medietas sit Communis et altera
poenae medietas accusatoris, neque de ea possit fieri gratia aut
donum aliquid, et dicta petitio et permutatio sit nullius valoris,
intelligendo extra portas burgi Humagi. Quae pars et statum (!)
non praeiudicet alicui forensi qui veniret pro vicino in Humagum.
De poena carizantium et laboreria facientium in diebus festivis.

CAPITULUM 69
Si quis carizaverit aut aliquod laborerium fecerit in diebus

infrascriptis vel aliquo ipsorum ut divino cultui debita pietas
et reverentia exhibeatur, idest in diebus dominicis, puta in
diebus dominicis, Beatae Virginis Mariae de mense martii,
de mense augusti et septembris et de mense februarii, in
diebus apostolorum, in diebus Nativitatis Domini Nostri
Iesu Christi, in die Circumcisionis, in die Epiphaniae, in
tribus diebus paschalibus Resurrectionis, in tribus diebus
Pentecostes, in die Omnium Sanctorum, in festo sancti
Pelegrini, in die sanctorum Ioannis et (!)13 Baptistae, in festis
evengelistarum, in festo sanctae Mariae Magdalenae,
(57r) sancti Laurentii, in festo sancti Maximiliani, sancti Michaelis,
sancti Francisci, sancti Martini, sanctae Catharinae, sancti
Nicolai, in festo sancti Nicephori, solvat libras tres parvorum,
nisi aliqua necessitas occurrerit a domino potestate approbanda.
13 Ovako se čini nezgrapno, no budući da se govori o svecima (sanctorum), vjerojatno se misli

na svetog Ivana apostola (27. prosinca) i svetog Ivana Krstitelja (24. lipnja). Treba ipak reći
da se u nastavku skupno navode i evanđelisti (evangelistarum), a Ivan apostol je ujedno i
evanđelista, pa nije nemoguće da se autor rukopisa jednostavno zabunio i da je nepotrebno
dodao et.
434
Nijedan umaški građanin ili stanovnik ne smije tražiti,

(56v) zamijeniti ili razmijeniti neku česticu općinskog
zemljišta
GLAVA 68.
Na korist i dobrobit Umaške općine želimo da nijedan umaški

građanin ili stanovnik nipošto ne smije niti treba tražiti niti
zamijeniti s drugim svojim dobrima neku česticu općinskog
zemljišta, ni veliku ni malu, a misli se izvan vrata umaškog
predgrađa, pod prijetnjom globe od dvadeset pet libara malih
denara, od koje neka pola pripadne Općini, a drugo pola
prijavitelju, za što se ne može dati povlastica ni dar, a spomenuto
traženje i zamjena neka budu bez vrijednosti. Neka ta odluka i
statut ne budu na štetu nekomu strancu koji se doseli u Umag.
O globi za one koji prevoze ili nešto rade na blagdane

GLAVA 69.
Da bi se iskazala dužna pobožnost i poštovanje prema

službi Božjoj, bude li netko prevozio ili nešto radio na
spomenute dane ili neki od njih, to jest nedjeljama, na
blagdane Blažene Djevice Marije u ožujku, kolovozu,
rujnu i veljači, na blagdane apostolā, u dane Božića, na
dan Obrezanja, na dan Bogojavljenja, u trodnevlju Uskrsa,
u trodnevlju Duhova, na dan Svih Svetih, na blagdan
sv. Peregrina, na dane sv. Ivana i sv. Ivana Krstitelja, na
blagdane evangelistā, na blagdan sv. Marije Magdalene,
(57r) sv. Lovre, blagdana sv. Maksimilijana, sv. Mihovila, sv.
Franje, sv. Martina, sv. Katarine, sv. Nikole, na blagdan sv.
Nicefora, neka plati tri libre malih denara, osim ako nastupi
neka nužda, koju gospodin načelnik treba potvrditi.
435
Quod nullus teneat apothecam apertam

aut vendat diebus festivis.
CAPITULUM 70
Item quod in suprascriptis diebus, in proximo precedenti

capitulo descriptorum (!), nullus audeat vel presumat tenere
apothecam sui artificii aut suae mercationis apertam aut
in ea laborare aut aliquid de dicta apotheca vendere, poena
soldorum viginti pro quolibet contrafaciente et qualibet
vice, nisi esset speciaria, cuius possit speciarius hostium
parvum tenere apertum et in ea vendere quaecumque
necessaria sunt pro infirmis vel nisi esset marangonus qui
faceret capsam pro mortuo aut alia necessitas vigeret.
Quod forenses non debeant incidere

ligna super territorio Humagi.
CAPITULUM 71
Statuimus et ordinamus, quod nulla persona forensis audeat

incidere ligna super districtu Humagi, quod si reperti fuerint,
amittant equum aut equam, asinum aut asinam aut boves
cum curribus et barca, et solvat libras decem parvorum,
cuius poenae medietas sit accusatoris et altera Communis.
De condemnationibus publicandis.
CAPITULUM 72
Statuimus, quod omnes condemnationes quae fient per

dominum potestatem, tam in habere quam in persona,
debeant legi et publicari in arengo vel in Maiori consilio,
(57v) sono campanae et voce praeconis more solito congregato, et
si aliter factae fuerint, non valeant nec teneant. Et quilibet
potestas teneatur pro suo posse omnes condemnationes factas
suo tempore exigere et exigi facere quindecim diebus ante
exitum sui regiminis. Et etiam teneatur quilibet potestas
procedere super accusis factis coram suo praecessore,
super quibus ipse eius praecessor procedere non potuerit,
et de processis factis per ipsum praecessorem suum facere
condemnationes et ipsas publicare, ut dictum est.
436
Neka nitko ne drži radnju otvorenu

na blagdane i neka ne prodaje
GLAVA 70.
Također neka se na dane koji su popisani u prethodnoj glavi

nitko ne usudi i ne drzne držati otvorenom svoju obrtničku
ili trgovačku radnju, u njoj raditi ili nešto prodavati, pod
prijetnjom globe od dvadeset solada za svakog prekršitelja i
svaki put, osim dućana za namirnice, čija vratašca prodavač
namirnica smije držati otvorenima i na njima prodavati
što bude nužno za bolesnike, a isto tako smije tesar izraditi
lijes za umrloga, ili ako zavlada neka druga nužda.
Stranci ne smiju sjeći drva

na umaškom području
GLAVA 71.
Propisujemo i određujemo neka se nijedan stranac ne

usudi sjeći drva u umaškom okrugu, a bude li zatečen,
neka izgubi konja ili kobilu, magarca ili magaricu, volove s
kolima ili barku i neka plati deset libara malih denara, od
koje globe neka pola pripadne prijavitelju, a pola Općini.
O proglašavanju presuda
GLAVA 72.
Propisujemo da sve presude koje donese gospodin

načelnik, bile one glede imovine ili osoba, treba
pročitati i proglasiti na zboru ili u Velikome vijeću,
(57v) na uobičajeni način sazvanu zvonom i putem glasnika, a
učini li se drukčije, neka ne vrijede i ne obvezuju. Prema
svojim mogućnostima svaki je načelnik dužan petnaest dana
prije no što istekne njegova uprava, izvršiti i dati izvršiti sve
presude donesene u vrijeme njegove službe. Svaki je načelnik
također dužan voditi postupak po tužbama koje su uložene
pred njegovim prethodnikom, ako to njegov prethodnik
nije mogao, a također u postupcima koje je vodio njegov
prethodnik donijeti presude i objaviti ih, kako je rečeno.
437
De cartis perditis.
CAPITULUM 73
Terminamus, quod si quis perdiderit aliquod instrumentum

et veniet coram domino potestate, petens illud sibi restitui
et renovari, dominus potestas teneatur citari facere illam
personam contra quam erat illud instrumentum, et inquirere
et scire si satisfactum fuerit creditori de debito contento in
instrumento debiti, aut non, et sicut habuerit, sic procedat.
Et si persona contra quam fuerit instrumentum non esset
in terra Humagi, tunc differat donec veniat vel citetur
publice per praeconem Communis in providentia domini
potestatis; et antequam instrumentum renovetur, praestetur
sacramentum partibus, quod illud instrumentum non renovatur
vel petitur renovari in praeiudicium alicuius personae.
De poena scribentis vel ordinantis instrumentum fictitium.

CAPITULUM 74
Veraciter volumus observari, quod nulla persona

audeat vel praesumat ordinare, tractare vel
(58r) facere, seu fieri facere vel scribi aliquod instrumentum vel
contractum fictitium vel simulatum vel alicui modum vel
ordinem dare, vel instrumentum ipsum in iure producere, sub
poena librarum quinquaginta parvorum, et tale instrumentum
nullius sit valoris. Et ad dictam poenam cadat tam ille qui
scripserit, quam ille qui scribi fecerit vel ipsum ordinaverit.
Quod forenses non audeant animalia tenere

super districtu Humagi.
CAPITULUM 75
Ordinamus, quod nullus forensis audeat tenere aliquas bestias

grossas vel minutas super territorio et districtu Humagi ad
pasculandum sine licentia regiminis Humagi et iudicum, sub
poena soldorum decem pro quolibet animali grosso et soldorum
unum pro quolibet alio minuto, et accusator habeat medietatem.
438
O izgubljenim ispravama
GLAVA 73.
Propisujemo da, izgubi li tko javnu ispravu, pa pristupi pred

gospodina načelnika, tražeći da mu se vrati i izradi nova,
gospodin načelnik dužan je dati pozvati spomenutu osobu
kod koje je bila ta javna isprava te ispitati i utvrditi je li
vjerovniku ispunjen dug sadržan u zadužnici ili ne, pa kakav
bude ishod, tako neka postupi. A ako osoba koja je po javnoj
ispravi dužnik ne bude u umaškom trgovištu, neka se odgodi
dok se vrati, ili neka ga se javno pozove putem općinskoga
glasnika, prema nahođenju gospodina načelnika. Prije no što
se obnovi javna isprava, neka se stranke zaprisegnu da se javna
isprava ne obnavlja i da se to ne traži na štetu neke osobe.
O kazni za one koji napišu ili naruče fiktivnu javnu ispravu

GLAVA 74.
Istinito želimo obdržati neka se nijedna osoba ne

usudi i ne drzne naručiti, dogovoriti, izraditi
(58r) ili dati izraditi i napisati neku fiktivnu i simuliranu javnu
ispravu ili ugovor, niti takvu javnu ispravu podastrijeti
na sudu, pod prijetnjom globe od pedeset libara malih
denara, a neka takva javna isprava nema nikakvu
vrijednost. Pod tu globu potpada i onaj koji ju je napisao,
kao i onaj koji je tražio da se napiše i naručio je.
Neka se stranci ne usude držati životinje

u umaškom okrugu
GLAVA 75.
Određujemo neka se nijedan stranac ne usudi držati krupnu

ni sitnu stoku na paši na umaškom području i okrugu
bez dopuštenja umaške uprave i sudaca, pod prijetnjom
globe od deset solada za svaki komad krupne stoke i jedan
za svaki komad sitne, a prijavitelj neka dobije pola.
439
Quod nullus audeat incidere herbam in Ponta et Rosaceo

super terram Communis.
CAPITULUM 76
Statuimus, quod nemo audeat modo aliquo herbam incidere et

foenum facere in Ponta et Rosaceo super terreno Communis,
sub poena librarum quinque et amittendi herbam aut foenum,
medietas cuius poenae sit accusatoris, altera vero Communis.
Quod nemo audeat habitare nec stantiam facere in territorio

Humagi, videlicet in terreno Communis, nisi in civitate
Humagi sive in villa Materadae.
CAPITULUM 77
(58v) Statuimus, quod nemo sit cuiuscumque gradus et conditionis

audeat sive praesumat stantiam facere super terrenis Communis
Humgi sive eius pertinentiis, et omnes qui stantiare et habitare
volunt, possint et valeant habitare in castro Humagi, in burgo
et in villa Matharadae (!) et non aliter nec alio modo, sub poena
contrafacientibus solvendi libras viginti quinque parvorum,
et eis sive ei comburantur habitationes factae contra ordinem
suprascriptum, quae poena pecuniaria dividatur ut supra.
Circa stantias animalium constructas

longe a finitis perticas centum.
CAPITULUM 78
Statuimus et ordinamus, quod omnes qui facere volunt sive

construere stantias animalium, ipsas stantias construere
non possint nisi ultra finitas perticas centum, sub poena
contrafacientis librarum viginti quinque et comburendi
stantias factas contra ordinem suprascriptam, quae poena
pecuniaria dividatur iuxta morem antescriptum.
440
Neka se nitko ne usudi kositi travu na

općinskoj zemlji na rtu i Rošcu
GLAVA 76.
Propisujemo neka se nitko nipošto ne usudi kositi travu

i sušiti sijeno na općinskom zemljištu na rtu i Rošcu pod
prijetnjom globe od pet libara, od koje neka pola pripadne
prijavitelju i pola Općini, uz gubitak trave i sijena.
Neka se nitko ne usudi stanovati i podignuti stan na umaškom

zemljištu, to jest na općinskom zemljištu, osim u gradu
Umagu i selu Materada
GLAVA 77.
(58v) Propisujemo neka se nitko, ma kojeg staleža i položaja bio,

ne usudi i ne drzne podignuti stan na zemljištima Umaške
općine odnosno koji joj pripadaju, a svi koji žele podignuti stan
i stanovati, smiju i dužni su stanovati u Umaškom kaštelu,
njegovu predgrađu i u selu Materada, a ne drugdje i na drugi
način, pod prijetnjom globe za prekršitelje od dvadeset pet libara
malih denara, koja neka se podijeli kao gore, a neka se njima ili
njemu spale nastambe napravljene protiv gornje odredbe.74
O torovima za životinje koji su podignuti

sto mjernih štapova od zabrana
GLAVA 78.
Propisujemo i određujemo da svi koji žele napraviti ili

podignuti torove za životinje, smiju ih podignuti isključivo
sto mjernih štapova od zabrana, pod prijetnjom globe od
dvadeset pet libara za prekršitelje, koja neka se podijeli
prema gore zapisanome običaju, a također pod prijetnjom
spaljivanja stanova koji su napravljeni protiv gornje odredbe.
74 Tekst ove glave prekrižen je jer ga je, kako je zapisano na sljedećoj stranici, ukinulo mletač-
ko Vijeće umoljenih, o čemu je 14. travnja 1545. umaški načelnik obaviješten duždevskim
pismom.
441
Quod partes ponende in Consilio Humagi circa expendere

denarios extraordinarios Communis non intelligantur captae,
nisi habitis duobus tertiis consiliariorum in favorem.
CAPITULUM 79
Terminamus, quod omnes partes, quae ponentur in Consilio

Humagi circa expendere denarios extraordinarios Communis
Humagi non intelligantur captae, nisi habitis in favorem partis
positae duabus partibus consiliariorum congregatorum de tribus
partibus quae in dicto Consilio reperientur, et aliter captae sint
(59r) nullius valoris.
Circa illos qui tenent societatem animalium forensium.

CAPITULUM 80
Veraciter volumus observari, quod omnes forenses qui dabunt

de caetero in societatem animalium habitatoribus Humagi
et eius territorii, teneantur et debeant solvere soldos duos
pro quoque (!) pro computo herbadici (!), videlicet pro parte
spectante patrono forensi animalium. Item quod dicti patroni
animalium forensium non possint nec valeant extrahere de
dicto territorio Humagi utilitates sive introitus dictorum
animalium, videlicet animalia nec casea facta de dictis
animalibus, absque licentia magnifici domini potestatis qui
eo tempore reperietur, sub poena contrafacientibus perdendi
animalia et casea quae extrahentur absque licentia ut supra,
et solvendi libras decem parvorum, dividendas ut supra.
De habendo duo volumina statutorum.

CAPITULUM 80 a.14
Mandamus quod duo statuta fieri debeant, unum simile alteri

et unius tenoris, quorum unum stare et esse debeat in manibus
cancellarii Communis Humagi et alterum in cancellaria
magnifici domini potestatis, de quo, si aliquod capitulum fuerit
abrasum, diminutum seu aliquid additum vel viciatum, illud
capitulum non valeat, nisi fuerit auscultatum cum eo quod
stare debet in deposito apud cancellarium Communis et fuerit
cum eo concors ordinate. Si vero statutum quod fuerit datum
ad servandum cancelario Communis fuerit abrasum vel in eo
14 Ova glava nije brojčano označena.
442
Prijedlozi odluka u Umaškom vijeću o izvanrednom

trošenju općinskoga novca neka se ne smatraju usvojenima
ako ih nisu podržale dvije trećine vijećnika
GLAVA 79.
Propisujemo neka se svi prijedlozi odluka u Umaškom

vijeću o izvanrednom trošenju općinskoga novca ne smatraju
usvojenima ako taj prijedlog nisu podržale dvije trećine vijećnika
koji su nazočni u Vijeću, a ako su drukčije usvojeni, neka
(59r) budu bez vrijednosti.
O onima koji su u ortaštvu glede životinja stranaca

GLAVA 80.
Istinito želimo održati da su svi stranci, koji ubuduće

umaškim stanovnicima i na tome području daju u ortaštvo
životinje, dužni i moraju platiti dva solda svaki na račun
travarine, to jest za dio koji tereti stranog vlasnika životinja.
Također spomenuti stranci vlasnici životinja ne mogu i ne smiju
s umaškog područja izvoziti prinose odnosno priplod od tih
životinja, to jest životinje i sir koji je napravljen od njihova
mlijeka, bez dopuštenja uzvišenoga gospodina načelnika
koji u to vrijeme bude bio [na dužnosti], pod prijetnjom
prekršiteljima kaznom gubitka životinja i sira koje
izvezu bez dopuštenja, kao gore, i plaćanja deset libara
malih denara, koji neka se podijele kao gore.
Neka postoje dva primjerka Statuta

GLAVA 80a.
Nalažemo neka se izrade dva jednaka Statuta s istim sadržajem,

od kojih jedan treba stajati i biti u rukama kancelara Umaške
općine, a drugi u kancelariji uzvišenoga gospodina načelnika,
pa bude li neka glava izbrisana, skraćena, bude li joj što dodano
ili izmijenjeno, neka ta glava ne vrijedi dok je se ne usuglasi s
[primjerkom] koji treba biti pohranjen kod općinskoga kancelara
i dok se uredno ne bude s njime slagao. Bude li pak u Statutu
koji je povjeren na čuvanje općinskom kancelaru brisano ili mu
443
(59v) additum aliquid, diminutum vel viciatum, dictus cancellarius

Communis condemnetur pro quolibet capitulo viciato in libris
centum parvorum, et pluri minori arbitrio magnifici domini
potestatis, et depellantur (!) de officio et cassentur (!) de Consilio
et non possint habere officium in terra Humagi usque quinque
annos. Et illi vel illis qui viciaverint et abraserint aliquod
capitulum amputetur manus dextera, et illi qui dederint auxilium
supradicta committendi manus dextera similiter amputetur.
Quod non debeant intelligi statuta Communis

Humagi nisi sicut iacent ad literam.
CAPITULUM 81
Inviolabiliter confirmamus, quod statuta et ordines et

constitutiones Communis Humagi non debeant vel possint
intelligi, glossari vel interpretari nisi sicut ad literam iacent
et scripta fuerint, non interpretando aliquam glossam vel
dando eis aliquam sententiam modo aliquo vel ingenio.
Quod clerici non possint conficere testamenta et codicillos.

CAPITULUM 82
Ad omnem bonum finem providendum esse censimus ne

clerici impediant se in negociis secularibus et maxime in
conscribendis testamentis ad hoc ut testatorum voluntates
sint liberiores in disponendis bonis suis. Ideo statuimus,
quod de caetero nulli clericorum aut praesbiterorum
liceat scribere aut notare testamentum aut codicillos
(60r) alicuius generis et nullius personae, sed talis rogatio spectet
et pertineat ad notarios laicos seu seculares, quod si secus
factum fuerit, dictum testamentum seu codicillum (!) sit et
sint nullius efficatiae. Addendo insuper, quod si contra presens
statutum aliquod testamentum seu codicilli scripti et notati
fuerint aut fuerit iudex qui intervenerit dicto testamento
aut codicillis cadat ad poenam librarum vigintiquinque
parvorum, dimidium sit accusatoris, alterum vero dimidium
potestatis per quem fiet executio, et privetur officio iudicis
et salario decursso (!) et nihilominus talis (!) testamentum
et codicilli sit aut sint nullius momenti et efficatiae.
444
(59v) nešto dodano, skraćeno ili izmijenjeno, neka se općinskoga

kancelara za svaku izmijenjenu glavu osudi na sto libara
malih denara, odnosno više [ili] manje prema nahođenju
uzvišenoga gospodina načelnika, te neka ga se izbaci iz službe
i izbriše iz Vijeća i ne smije dobiti neku službu u umaškom
trgovištu kroz pet godina, a onomu ili onima koji su neku
glavu izmijenili ili obrisali neka se odsiječe desnica, i neka se
također odsiječe desnica onomu tko je pomagao da se to učini.
Statut Umaške općine ne treba shvatiti

drukčije nego doslovno kako stoji
GLAVA 81.
Nepovredivo potvrđujemo da Statut, uredbe i zakone

Umaške općine ne treba i ne smije se drukčije shvatiti,
komentirati ni tumačiti drukčije nego doslovno
kako stoji i kako je zapisano, nipošto i nikakvom
smicalicom ne dodajući neki komentar ili izreku.
Klerici ne smiju sastavljati oporuke ni njihove dopune

GLAVA 82.
Smatramo da se s dobrom svrhomm treba pobrinuti da se klerici

ne miješaju u svjetovne poslove, pogotovo pišući oporuke, zato da
bi volje oporučitelja bile slobodnije u razredbi njihovih dobara.
Stoga propisujemo neka se ubuduće nijedan klerik ni svećenik
ne usudi nikome pisati ili zabilježiti oporuku ili dopune
(60r) bilo koje vrste, već neka se ta zamolba usmjeri prema
bilježnicima laicima i svjetovnjacima i njima pripadne, a
bude li suprotno učinjeno, neka ta oporuka ili dopuna bude
bez učinka. Dodajemo tomu da, ako neka oporuka ili njene
dopune budu napisane i zabilježene suprotno ovoj statutarnoj
odredbi, bude li pritom sudjelovao sudac, neka potpadne pod
globu od dvadeset pet libara malih denara, od koje neka pola
pripadne prijavitelju i pola načelniku koji je zadužen za izvršenje,
pa neka ga se liši dužnosti suca i zarađene plaće, a neka ta
oporuka i dopune svejedno budu bez ikakve snage i učinka.
445
Datum in nostro ducali palatio die ultimo

decembris, indictione XIIII MDXXXX
1541, die 6 mensis aprilis, indictione 14 Solvit pro
confirmatione ducatos quinque, ser Zorzi (?)
Marinus Marino ducalis secretarius et
capserius cancellariae ducalis.
Receptum est (?) Venetiis die XIIII mensis
aprilis 1541, indictione XIIII.a
[Bilježnički znak] Letta (!) et publicata fuerunt omnia capitula in
presenti Statuto descriptis videlicet capitula descripta in primis
quatuor libris, die Lune decima octava mensis aprilis currentibus
annis MDXLI, indictione, cetera vero capitula contenta in libro
quinto die Martis proxime subsequente legente me Ioanne
Francisco Baroccio ad omnium intelligentiam notario et ad
presens cancellario magnifici domini Thadei Gradenico potestatis
Humagi … [in] platea Communis Humagi praesentibus ser
Henrico … et Iacobo Valpot quondam ser Bartholomei astantibus
popul[i multitudine] quorum fide me subscripsi et rob[oravi].
446
Dano u našoj duždevskoj palači posljednjeg

dana prosinca 1540., 14. indikcije75.
Dana 6. travnja 1541., 14. indikcije. Za potvrdu
je platio pet dukata. Gospodin Ivan (?).
Marin Marino, duždevski tajnik i blagajnik duždevske kancelarije.
Prihvaćeno je (?) u Veneciji, dana 14. travnja 1541., 14. indikcije.
[Bilježnički znak]. Sve glave zapisane u ovom Statutu, to jest u
prve četiri knjige, ja, Giovanni Francesco Baroccio, bilježnik
i sada kancelar uzvišenoga gospodina Taddea Gradeniga,
umaškog načelnika, pročitao sam i objavio na trgu Umaške
općine tako da svi budu upoznati, u ponedjeljak, 18. travnja 1541.,
14. indikcije, a ostale glave sadržane u petoj knjizi76 sljedećeg
utorka, u nazočnosti gospode Henrika... i Jakova Valputa77
pokojnoga gospodina Bartolomeja, u nazočnosti množine
puka, radi vjerodostojnosti čega sam se potpisao i potvrdio.
75 Mletačka kancelarija primjenjivala je tzv. bizantsku indikciju koja teče od 1. rujna. Zbog
toga datumi iz zadnjeg tromjesečja neke godine i oni iz prva tri tromjesečja sljedeće godine
imaju istu indikciju, kao što se vidi i iz donjeg primjera.
76 Tekst se referira na drukčiju podjelu na knjige jer u ovom rukopisu ne postoji peta knjiga.
77 Jakov Valput javlja se u nekoliko zapisa u izvoru: Matična knjiga krštenih župe Umag (1483.-
1643.), prir. Danijela DOBLANOVIĆ-ŠURAN i Marija MOGOROVIĆ CRLJENKO, Pazin
2018., str. 101-104., 107.
447
STATUTO DI HUMAGO
RUBRICA PRIMI LIBRI
1 Qui possunt esse de Consilio f. 4r

2 De iuramento consiliariorum, singulis
annis defferrendo f. 4r
3 De poena non venientium ad Consilium et de
ordine loquendi in ipso f. 4v
4 De modo electionis iudicum et aliorum officialium f. 4v
5 De iuramento officialium. Qui attinentes esse
non possunt in eodem officio f. 5r
6 Capitulare advocatorum f. 5v
7 De officio et salario iudicum f. 5v
8 De officio et salario camerarii f. 6r
9 De officio fonticarii et eius salario f. 6r
10 De officio et salario ponderatoris farinae fontici f. 6v
11 De officio signatoris frumenti fontici f. 6v
12 De officio et salario iustitiariorum f. 6v
13 De officio et salario deputatorum f. 7v
14 De contumacia iudicum, cancelarii Communis
et camerarii f. 7v
15 Qui attinentes non possint ire in electionem
et suffragia ferre f. 7v
16 De modo domini potestatis in reddendo iure
diebus Lunae et Veneris f. 8r
17 De praecone et eius salario f. 8r
18 De diebus feriatis quibus non teneatur dominus
potestas sedere ad bancum f. 8v
19 De pagis faciendis per conductores
datiorum Communis f. 9r
20 Quod debitores ecclesiae, fontici et Communis
non possint eligi neque consequi officium
aliquod Communis f. 9v
21 De officio cancellarii Communis et eius salario f. 9v
22 De officio cathaveriorum f. 10r
23 De tempore quo officiales stare possint
extra terram Humagi f. 10r
448
UMAŠKI STATUT
NASLOVI PRVE KNJIGE
1. Tko može biti član Vijeća l. 4r

2. O prisezi koju vijećnici polažu svake godine l. 4r
3. O globi za one koji ne dođu u Vijeće i o redu

pri raspravi u istome l. 4v
4. O načinu izbora sudaca i drugih dužnosnika l. 4v
5. O prisezi dužnosnika. Koji rođaci ne mogu
biti na istoj dužnosti l. 5v
6. Odredba o odvjetnicima l. 5v
7. O dužnosti i plaći sudaca l. 5v
8. O dužnosti i plaći blagajnika l. 6r
9. O dužnosti nadstojnika žitnice i njegovoj plaći l. 6r
10. O dužnosti i plaći onoga koji važe brašno u žitnici l. 6v
11. O dužnosti popisivača žita u žitnici l. 6v
12. O dužnosti i plaći tržnih nadzornika l. 6v
13. O dužnosti i plaći povjerenikā l. 7v
14. O počeku sudaca, nadstojnika žitnice,
općinskoga kancelara i blagajnika l. 7v
15. Koji rođaci ne mogu sudjelovati
u izborima i glasovati l. 7v
16. O načinu na koji gospodin načelnik dijeli
pravdu ponedjeljkom i petkom l. 8r
17. O glasniku i njegovoj plaći l. 8r
18. O praznicima na koje gospodin načelnik nije
dužan sjediti u sudačkoj klupi l. 8v
19. O uplatama zakupnikā općinskih daća l. 9r
20. Dužnici Crkve, žitnice i Općine ne mogu biti birani

niti steći neku općinsku dužnost l. 9v
21. O dužnosti općinskoga kancelara i njegovoj plaći l. 9v

22. O dužnosti nadzornika općinske imovine l. 10r
23. O vremenu kroz koje dužnosnici smiju boraviti
izvan umaškog područja l. 10r
449
24 Quod oratores et nuntii Communis teneantur

expedire legationem sibi commissam f. 10v
25 De forensibus qui teneantur dare se in vicinos
per quinquennium in fideiussione idonea f. 10v
26 Quod in officio cancellariae Communis neque
filius pro patre aut contra, neque alius
pro alio possit se intromittere f. 11r
SEQUITUR RUBRICA SECUNDI LIBRI
1 De citationibus f. 11r
2 Si citatus comparuit adversario non comparente f. 11v
3 De modo et forma procedendi in causis non
excedentibus summam librarum quinque,
et librarum decem f. 11v
4 De modo et forma procedendi in causis excedentibus
summam librarum decem supra f. 12r
5 De confitentibus debitum in prima citatione f. 12r
6 De negantibus debitum sibi petitum et
actore offerente se probaturum f. 12v
7 Quod uni testi, omni exceptione maiori,
cum iuramento creditoris credatur a libris X infra f. 12v
8 Quod nemo alieno nomine compareat nisi
ostenderit instrumentum procurae f. 12v
9 Si quis in iudicio acceperit terminum probandi
per testes non possit cogere partem
contrariam ad iuramentum f. 13r
10 De existentibus in Humago quos praeco
reperire non possit f. 13r
11 De modo procedendi contra existentes extra
terram et districtum Humagi f. 13r
12 De non accipiendo probationem contra
mortuum vel mortuam f. 13v
13 De fide pignoris f. 14r
14 De nolentibus solvere suis creditoribus f. 14r
15 De facientibus ponere aliquem in carceribus f. 14v
16 De fideiussorum subventione f. 14v
17 De non dando cartas aut debita alicui forensi
contra cives Humagi f. 15r
18 De placitantibus placitum alias per sententiam
diffinitum (!) f. 15r
19 Quod tale ius reddatur forensibus quale redderetur
Humagensibus in terris eorum f.15v
450
24. Općinski poslanici i izaslanici dužni su obaviti

povjerenu im zadaću l. 10v
25. O strancima koji su se dužni prijaviti kao doseljenici
na pet godina uz primjereno jamstvo l. 10v
26. Na dužnosti u općinskoj kancelariji ne smije
istupati otac za sina, niti obratno, kao ni
bilo tko za drugoga l. 11r
SLIJEDE NASLOVI DRUGE KNJIGE
1. O pozivima na sud l. 11r

2. Pojavi li se pozvani, a protivnik ne l. 11v
3. O načinu i obliku postupanja u sporovima koji
ne prelaze iznos od pet i od deset libara l. 11v
4. O načinu i obliku postupanja u sporovima koji

prelaze iznos od deset libara l. 12r
5. O onima koji na prvi poziv priznaju dug l. 12v
6. O onima koji zaniječu zatraženi dug, a tužitelj
ponudi da će dokazati l. 12v
7. Da se do deset libara, osim kod krupnih iznimaka,
vjeruje jednomu svjedoku uz prisegu vjerovnika l. 12v
8. Nitko se ne smije pojaviti na sudu u tuđe ime
ako ne podastre javnu ispravu o punomoći l. 12v
9. Ako netko na sudu prihvati rok za dokazivanje
svjedocima, ne smije protustranku prisiljavati
na polaganje prisege l. 13r
10. O onima koji su u Umagu, ali ih
glasnik ne može naći l. 13r
11. O načinu postupanja protiv onih koji su izvan
umaškog trgovišta i okruga l. 13r
12. Ne prihvaća se dokazivanje protiv pokojnika
ili pokojnice l. 13v
13. O vjeri u zalog l. 14r
14. O onima koji ne žele platiti svojim vjerovnicima l. 14r
15. O onima koji nekoga daju strpati u zatvor l. 14v
16. O podršci jamcima l. 14v
17. Neka se ne prenose isprave ni tražbine nekog
stranca protiv umaških građana l. 15r
18. O onima koji podnesu tužbu za nešto o čemu
je već odlučeno presudom l. 15r
19. Neka se strancima dijeli pravda onako kako se
dijeli Umažanima u njihovu kraju l. 15v
451
20 Qualiter testes examinentur in questionibus

rerum immobilium et de eorum solutionibus f. 15v
21 Qui non possunt attinentium iudiciis interesse f. 16r
22 De compromissariis eligendis in
quaestionibus attinentium f. 16v
23 De salario arbitrorum f. 17v
24 De appellationibus f. 18r
25 De operariis recipientibus pecuniam ab aliquo
ad laborandum et de solutione operarum f. 18r
26 De tabernariis facientibus credentiam
de vino vendito ad spinam f. 18v
27 De tabernariis facientibus malas mensuras f. 18v
28 De pretio vini venditi ad spinam f. 19r
29 Quod vendentes vinum ad spinam teneantur
solvisse datium et ipsum vinum infra octo
dies post vinum venditum f. 19r
30 Quod tabernarii ponentes vinum ad spinam teneantur
perseverare in venditione dicti vini, absque preiudicio
patroni volentis de eodem vino in grossum vendere f. 19r
31 De tabernariis tenentibus tabernas apertas in nocte f. 19v
32 In quibus causis debeat reddi ius summarium
seu expressum f. 19v
33 De praesentantibus pignus pro aliquo debito
suo creditori f. 20v
34 De petentibus aliquid pro opere et mercede
de temporibus praeteritis absque carta f. 20v
35 De famulis affidatis vel mercenariis non
complentibus terminum f. 20v
36 De pignoribus positis in taberna f. 21r
37 Quod quilibet possit da sua possessione
colligere fructus alienos f. 21r
38 De poena incidentium olivaria sua absque licentia f. 21v
39 De incidentibus olivas vel fructuarios alienos f. 21v
40 Quod mulieres coniugatae non possint
se obligare sine licentia et consensu viri sui f. 21v
41 Quod nullus tabernarius faciat credentiam
filio familias f. 22r
42 Quod nullus mutuet filio familias vel famulo f. 22r
43 Quod nullus emat bladum alicuius generis
aut bona aliqua a filio vel famulo alicuius f. 22r
44 De ementibus res furticias f. 22v
45 De rebus furatis et venditis in platea Humagi
ad incantum f. 22v
46 De equis et aliis animalibus forensibus emptis f. 22v
452
20. Kako se saslušavaju svjedoci u sporovima

o nekretninama i o njihovim naknadama l. 15v
21. Tko od rođaka ne smije nazočiti suđenju l. 16r
22. O izboru mirovnih sudaca u
rođačkim sporovima l. 16v
23. O plaći arbitara l. 17v
24. O žalbama l. 18r
25. O radnicima koji su primili od nekoga novac
za rad i o plaćanju rada l. 18r
26. O krčmarima koji daju na vjeru prodano
točeno vino l. 18v
27. O krčmarima koji krivo mjere l. 18v
28. O cijeni vina koje se prodaje točeno l. 19r
29. Oni koji prodaju točeno vino dužni su platiti
daću i za vino u roku od osam dana od prodaje vina l. 19r
30. Krčmari koji počinju točiti vino dužni su ustrajati
u prodaji toga vina tako da ne bude na štetu vlasniku
koji bude htio prodavati vino na veliko l. 19r
31. O krčmarima koji krčme drže otvorene noću l. 19v
32. U kojim slučajevima treba voditi skraćeni
odnosno žurni postupak l. 19v
33. O onima koji daju zalog vjerovniku za neki dug l. 20r
34. O onima koji bez isprave nešto traže uime
prošloga rada i zarade l. 20v
35. O slugama koji daju vjeru i najamnim
radnicima koji ne odsluže rok l. 20v
36. O zalozima položenima u krčmi l. 21r
37. Svatko smije sa svoga posjeda brati tuđe plodove l. 21r
38. O kazni za one koji bez dopuštenja
sijeku svoje masline l. 21v
39. O onima koji sijeku tuđe masline ili voćke l. 21v
40. Udane žene ne mogu se obvezivati bez
dopuštenja i pristanka svoga muža l. 21v
41. Neka krčmar ne daje na vjeru sinu
pod očinskom vlašću l. 22r
42. Neka nitko ne pozajmljuje sinu pod
očinskom vlašću ili slugi l. 22r
43. Neka nitko ne kupuje žitarice ma kakve vrste
niti ikakvu imovinu od nečijeg sina ili sluge l. 22r
44. O onima koji kupuju ukradene stvari l. 22r
45. O stvarima koje su ukradene i prodane na
dražbi na umaškom trgu l. 22v
46. O konjima ili drugim životinjama kupljenima
od stranaca l. 22v
453
RUBRICA LIBRI TERCII
1 De ementibus proprietates vel possessiones f. 23r

2 De propinquis volentibus rem venditam
recuperare pro parentela f. 23v
3 Quod post propinquos venditoris laterani recuperare
possint res venditas infra terram et burgum Humagi f. 24r
4 Quod laterani possint recuperare domos,
casalia et terrena in Humago et burgo f. 24v
5 Quod venditores possessionum possint rem
venditam per ipsos recuperare et rehabere f. 25r
6 De ementibus aliquam possessionem cum conditione f. 25v
7 De recuperantibus possessionem venditam ad
terminum cum conditione f. 25v
8 De habentibus tertiam partem vel minus
vel quartam partem f. 26r
9 De recuperatoribus possessionem f. 26v
10 Quod nullus mutuet alicui super
aliqua possessione f. 26v
11 De cambiis possessionum et possessionum cum
rebus mobilibus et se moventibus f. 27r
12 Quod possessiones extra Humagum debeant perticari f. 27v
13 De praesentantibus pignora pro debitis et
quomodo vendi debeant f. 28v
14 De stridis venditionum et aliarum alienationum f. 28v
15 Quod forenses non possint incantare bona
stabilia Humagi f. 29r
16 De habentibus aliquid partiendum
seu dividendum f. 29r
17 De divisione bonorum inter attinentes f. 29v
18 De praescriptione rerum immobilium f. 29v
19 De praescriptione decennii f. 30r
20 De praescriptione quinquennii f. 30r
21 De non intromittendo bona ab aliquo possessa,
et de pignoratione f. 30r
22 De accipientibus terram de possessione alterius
vel cavantibus sub corona alterius f. 30v
22a. De non habentibus viam eundi ad suam possessionem f. 30v
23 De non apprehendendo terminum aut baretum alicuius f. 31r
24 De non faciendo viam per possessionem alterius f. 31r
25 De occupantibus vias publicas f. 31r
26 De occupantibus bona Communis f. 31r
27 De facientibus cridari, quod nullus audeat ire per
aliquem locum, per quem viam esse consuevit f. 31v
454
NASLOVI TREĆE KNJIGE
1. O onima koji kupuju imanja i posjede l. 23r

2. O bližnjima koji žele otkupiti prodanu stvar
na temelju srodstva l. 23v
3. Nakon bližnjih prodavatelja i susjedi mogu otkupiti
stvari prodane u umaškom trgovištu i predgrađu l. 24r
4. Susjedi mogu otkupiti kuće, ruševine i
zemljišta u Umagu i predgrađu l. 24v
5. Prodavatelji mogu otkupiti i povratiti stvar
koju su prodali l. 25r
6. O onima koji kupuju neki posjed pod uvjetom l. 25v
7. O otkupu posjeda koji je prodan na poček
[ili] pod uvjetom l. 25v
8. O onima koji imaju između
trećine i četvrtine l. 26r
9. O otkupu posjeda l. 26v
10. Neka nitko ne pozajmljuje drugomu
na temelju nekoga posjeda l. 27r
11. O zamjenama nekretnina i nekretnina s
pokretninama i pokretnim stvarima l. 27r
12. Posjede izvan Umaga treba premjeriti l. 27v
13. O onima koji daju zaloge za dugove i
kako ih treba prodavati l. 28r
14. O proglašavanju prodaja i drugih otuđenja l. 28v
15. Stranci ne mogu davati na javnu dražbu
nekretnine u Umagu l. 29r
16. O onima koji imaju nešto što treba podijeliti
ili razdijeliti l. 29r
17. O diobi imovine među nazočnima l. 29v
18. O dosjelosti kod nekretnina l. 29v
19. O zastari od deset godina l. 30r
20. O zastari od pet godina l. 30r
21. O ulasku u posjed dobara koje drugi posjeduje
i o uzimanju zaloga l. 30r
22. O onima koji prisvajaju zemlju tuđega posjeda
i onima koji kopaju pod tuđom živicom l. 30v
22a. O onima koji nemaju puta za prilaz svom posjedu l. 30v
23. Neka se ne prisvaja ograđeno ni zemlju na ugaru l. 31r
24. Neka se ne pravi put preko tuđega posjeda l. 31r
25. O onima koji zauzmu javne puteve l. 31r
26. O onima koji zauzmu općinska dobra l. 31r
27. O onima koji daju proglasiti neka se nitko ne usudi
ići po nekome mjestu kuda je običavao ići put l. 31v
455
28 De volentibus suum condere testamentum

vel codicillum f. 31v
29 De casibus testamentorum f. 32v
30 De legitima institutione heredum f. 33r
31 De morientibus non relictis filiis seu nepotibus f. 34r
32 Quibus casibus possint parentes filios
exheredare et e converso f. 34v
33 De successionibus ab intestato f. 35v
34 De morientibus ab intestato nullis relictis
filiis vel propinquis f. 36v
35 Si quis decesserit ab intestato, per regimen
Humagi constituantur duo commissarii f. 37r
36 De contradicentibus alicui suum
testamentum facienti f. 37v
37 De intromittentibus bona alicuius defuncti
extra Humagum f. 38r
38 De dimissoriis solvendis et commissariis
negligentibus f. 38r
39 Quod patres habeant tutelam filiorum,
defuncta matre f. 38v
40 De administratione bonorum pupillorum f. 39r
41 De modo restituendi bona pupillis f. 39v
42 Quod pupilli non possint bona sua alienare f. 40r
43 De aetate legitima, et in qua tam mares
quam faeminae testari possint f. 40r
44 Quod mentecaptis detur curator et prodigis f. 40v
45 De modo contrahendi matrimonium f. 41r
46 Quae res dari debeant pro infra domo f. 41r
47 Quod heredes non teneantur ultra
valorem hereditatis f. 41r
48 Quod filii et filiae teneantur subvenire
parentibus impotentibus f. 41v
49 De affictatione domorum et de solutione ipsarum f. 41v
50 De eodem f. 42r
RUBRICA QUARTI LIBRI
1 De villaniis illatis domino potestati f. 42r

2 De villaniis illatis iudicibus Communis f. 42r
3 De villaniis illatis alicui officialium
Communis f. 42v
4 Quod nullae personae audeant sibi invicem
dicere villaniam f. 42v
456
28. O onima koji žele sastaviti svoju oporuku

ili njenu dopunu l. 31v
29. O posebnim slučajevima u oporukama l. 32v
30. O zakonitu imenovanju nasljednika l. 33r
31. O umirućima koji nisu ostavili sinove ni unuke l. 34r
32. U kojim slučajevima roditelji smiju razbaštiniti
djecu i obratno l. 34v
33. O bezoporučnom nasljeđivanju l. 35v
34. O onima koji umru bez oporuke a ne ostave
djecu ni bliže rođake l. 36v
35. Umre li netko bez oporuke, neka umaška
uprava postavi dva ostavinska izvršitelja l. 37r
36. O onima koji sprečavaju nekoga tko
sastavlja svoju oporuku l. 37v
37. O onima koji ulaze u posjed dobara nekoga
tko je umro izvan Umaga l. 38r
38. O isplati oporučnih raspoložbi i nemarnim
ostavinskim izvršiteljima l. 38r
39. Neka očevima pripadne skrbništvo nad
djecom umre li im majka l. 38v
40. O upravljanju dobrima maloljetnikā l. 39r
41. O načinu vraćanja dobara maloljetnicima l. 39v
42. Maloljetnici ne mogu otuđiti svoja dobra l. 40r
43. O zakonskoj dobi i s kojom muškarci
i žene mogu oporučivati l. 40r
44. Neka se maloumnima i rasipnicima dade skrbnik l. 40v
45. O načinu sklapanja braka l. 41r
46. Koje stvari treba dati za opremu kuće l. 41r
47. Neka nasljednici ne budu dužni više
od vrijednosti nasljedstva l. 41r
48. Sinovi i kćeri dužni su pomagati
nemoćnim roditeljima l. 41v
49. O iznajmljivanju kuća i najamnini l. 41v
50. O istome l. 42r
NASLOVI ČETVRTE KNJIGE
1. O uvredama nanesenima gospodinu načelniku l. 42r

2. O uvredama nanesenima općinskim sucima l. 42v
3. O uvredama nanesenima nekomu
od općinskih dužnosnika l. 42v
4. Neka se osobe ne usude vrijeđati
jedne druge l. 42v
457
5 De villaniis illatis alicui coram

domino potestate f. 42v
6 De insultu et percussionibus sine armis f. 43r
7 De insultu et percussione cum armis f. 43r
8 De accidente aliquem in rixa vel casu fortuito,
cui culpa possit imputari f. 43v
9 De faciente homicidium ex iniuriis f. 43v
10 De faciente homicidium in proposito f. 44r
11 De interficientibus bannitum de Humago f. 44r
12 De duplicatione poenarum f. 44r
13 Si quis in una meschia in plura
banna ceciderit f. 44v
14 Quod patres possint impune verberare filios
et mariti uxores et concubinarii concubinas f. 44v
15 De invadentibus aliquem in domo sua f. 45r
16 De dantibus vel facientibus
herbarium alicui f. 45r
17 De dantibus falsam monetam f. 45r
18 De facientibus falsam monetam f. 45v
19 De mercimoniis falssatis (!) f. 45v
20 De poena facientis vel fieri facientis
instrumentum falsum f. 45v
21 De producentibus falsum testem vel falsum
instrumentum f. 46r
22 De poena falsi testis f. 46r
23 De accusantibus et probare non valentibus f. 46r
24 De combustione vel destructione domorum
in Humago, vel extra Humagum f. 46r
25 De combustione vel destructione rerum alienarum
et arborum et nemoribus et (?) contraxit (!)
Communis Humagi f. 46v
26 De anseribus et gallinis inventis
in ortis alienis f. 46v
27 De furtibus et robariis f. 46v
28 De facientibus pactum cum fure f. 47v
29 De extirpantibus olivarios, pomarios vel similia f. 47v
30 De accipientibus herbas in hortis alienis f. 47v
31 De accipientibus barcham, caviculum, segetem,
vel res alienas f. 48r
32 De accipientibus fructus, sarmenta vel ligna aliena f. 48r
33 De inventibus rem alienam f. 48r
34 De accipientibus rem positam in logiam f. 48v
35 De volentibus deffendere vel occultare captum f. 48v
36 De non tenendo porchos in terra Humagi f. 48v
458
5. O uvredama nanesenima nekomu pred

gospodinom načelnikom l. 42v
6. O napadu i udarcima bez oružja l. 43r
7. O napadu i udarcima oružjem l. 43r
8. O onome koji nekoga ubije u tučnjavi ili
pri nesretnu slučaju, a može mu se pripisati krivnja l. 43v
9. O onome koji ubije zbog uvreda l. 43v
10. O onome tko namjerno ubije l. 44r
11. O onima koji ubiju protjeranoga iz Umaga l. 44r
12. O udvostručenju kazni l. 44r
13. Ako netko u jednome metežu potpadne
pod više globa l. 44v
14. Očevi smiju nekažnjeno istući djecu, muževi
žene, a priležnici priležnice l. 44v
15. O onima koji nekoga napadnu u njegovu domu l. 45r
16. O onima koji nekomu daju čarobni pripravak
ili bacaju čini l. 45r
17. O onima koji daju lažni novac l. 45r
18. O onima koji izrade lažni novac l. 45v
19. O krivotvorenoj robi l. 45v
20. O kazni za one koji izrađuju ili daju izraditi
lažnu javnu ispravu l. 45v
21. O onome tko predloži lažnog svjedoka
ili lažnu javnu ispravu l. 46r
22. O kazni za lažnog svjedoka l. 46r
23. O onima koji tuže, a ne uspiju dokazati l. 46r
24. O paljenju i uništavanju kuća u Umagu
i izvan Umaga l. 46r
25. O paljenju i uništavanju tuđih stvari,
stabala, u gajevima i u kontradama
Umaške općine l. 46v
26. O guskama i kokošima koje se zateknu
u tuđim vrtovima l. 46v
27. O krađama i razbojstvima l. 46v
28. O onima koji se sporazumiju s lopovom l. 47v
29. O onima koji čupaju masline, voćke i slično l. 47v
30. O onima koji beru povrće iz tuđih vrtova l. 47v
31. O onima koji uzmu barku, barčicu,
bačvu ili tuđe stvari l. 48r
32. O onima koji uzmu tuđe plodove, granje ili drva l. 48r
33. O onima koji nađu tuđu stvar l. 48r
34. O onima koji uzmu stvar položenu u loži l. 48v
35. O onima koji žele obraniti ili sakriti uhićenika l. 48v
36. Neka se u Umaškom trgovištu ne drže svinje l. 48v
459
37 De rebus missis alicui per aliquem

civem Humagi f. 49r
38 Quod nullus iustitiarius Communis exerceat
bechariae neque pistoriae f. 49r
39 De proiecientibus aquam de alto
in viam Communis f. 49r
40 De detinentibus aliquam personam f. 49r
41 Quod nemo ex vicinis Humagi possit arare extra
districtum Humagi f. 49v
42 De arrantibus terrena Communis Humagi f. 49v
43 Quod non possint vendi vel intromitti bona
alicuius defuncti pro condemnationibus Communis f. 49v
44 Quo nemo audeat conducere vinum forense
Humagum vel in eius districtum f. 49v
45 Quod ementes vineas extra territorium Humagi
non possint uvae aut vinum Humagum conducere f. 50r
46 De poena vendentium vinum forense in
Humago vel districtu f. 50r
47 De poena extrahentium frumentum, blada aut
legumina extra Humagum et districtum sine licentia f. 50v
48 De capientibus et vendentibus pisces f. 50v
49 De praecio vendendi pisces f. 50v
50 De becariis f. 51r
51 De datio becariae f. 52r
52 De bobus aratoriis a lupis laceratis f. 52r
53 De officio notariorum f. 52v
54 De bestiis inventis in damno f. 52v
55 De finitis f. 53r
56 De animalibus minutis non pasculandis
supra Muglela neque a Lama infra Humagum
versus vineas f. 53r
57 De asinis seu asinabus non tenendis dissolutis
in burgo Humagi f. 53v
58 De strata Spineti, Flandrae et per capita
vinearum Flandrae versus Rosaceum,
tenenda clausa f. 53v
59 De pena venandi per vineas f. 54r
60 Quod credatur patrono damni passo et eius
familiari vel laboratori f. 54r
61 De saltuariis constituendis et eorum salario f. 54r
62 De bobus et vaccis sibi invicem percutientibus f. 55r
63 De societate pluvinarum et maiaticarum f. 55r
63a De societate pluvinarum in tempore
frangendi terram f. 55r
460
37. O stvarima koje su nekomu poslane po

umaškom građaninu l. 49r
38. Neka se općinski tržni nadzornik ne bavi
mesarskim ili pekarskim obrtom l. 49r
39. O onima koji svisoka prolijevaju vodu po
općinskome putu l. 49r
40. O onima koji zatoče neku osobu l. 49r
41. Nitko od umaških doseljenika ne smije orati
izvan umaškog okruga l. 49v
42. O onima koji oru zemljišta Umaške općine l. 49v
43. Za presude u korist Općine ne smije se prodati
dobra pokojnika ni ući u njihov posjed l. 49v
44. Neka se nitko ne usudi uvesti strano vino u
Umag ili njegov okrug l. 49v
45. Oni koji kupe vinograde izvan umaškog područja
ne smiju uvesti u Umag grožđe ni vino l. 50r
46. O globi za one koji u Umagu ili njegovu
okrugu prodaju strano vino l. 50r
47. O globi za one koji bez dopuštenja izvoze žito,
žitarice ili sočivice iz Umaga i njegova okruga l. 50v
48. O onima koji love i prodaju ribe l. 50v
49. O cijeni pri prodaji ribe l. 50v
50. O mesarima l. 51r
51. O mesarskoj daći l. 52r
52. O volovima za oranje koje rastrgaju vukovi l. 52r
53. O bilježničkoj službi l. 52v
54. O živinama koje su zatečene u šteti l. 52v
55. O zabranima l. 53r
56. Sitna stoka ne smije se napasati na Mujeli
niti od Lame južno od Umaga
prema vinogradima l. 53r
57. Neka se u umaškom predgrađu magarce i
magarice ne drži nevezane l. 53v
58. O tome da cestu od Špinela, Fiandre i po vrhu
vinograda Fiandre prema Rošcu treba
držati ograđenu l. 53v
59. O globi za lov po vinogradima l. 54r
60. Neka se vjeruje vlasniku koji je pretrpio štetu i
njegovome slugi ili obrađivaču l. 54r
61. O postavljanju poljskih čuvara i njihovoj plaći l. 54r
62. O volovima i kravama koji se međusobno pobiju l. 55r
63. O ortaštvu orača [u vrijeme] proljetnog oranja l. 55r
63a. O ortaštvu orača u vrijeme
rahljenja zemlje l. 55r
461
64 De societate pluvinarum et seminandi f. 55v

65 Quanto tempore terrena Communis
quiescere debeant f. 55v
66 De facientibus societatem ovium et caprarum,
et de foetu ipsarum tempore conficiendi caseum f. 56r
67 De arantibus terrena infra circuitum maseriarum
Communis absque licentia patroni dictae terrae f. 56r
68 Quod nullus civis aut habitator Humagi possit
petere neque permutare aut cambium facere
de aliqua particula terreni Communis f. 56r
69 De poena carizantium et laboreria facientium
in diebus festivis f. 56v
70 Quod nullus teneat apothecam apertam
aut vendat diebus festivis f. 57r
71 Quod forenses non debeant incidere ligna
super territorio Humagi f. 57r
72 De condemnationibus publicandis f. 57r
73 De cartis perditis f. 57v
74 De poena scribentis vel ordinantis
instrumentum fictitium f. 57v
75 Quod forenses non audeant animalia
tenere super districtu Humagi f. 58r
76 Quod nullus audeat incidere herbam in Ponta
et Rosaceo super terram Communis f. 58r
77 Quod nemo possit habitare nec stantiam facere in
territorio Humagi, idest in terreno Communis,
nisi in civitate Humagi sive in villa Materadae f. 58r
78 Circa stantias animalium constructas longe
a finitis perticas centum f. 58v
79 Quod partes ponendae in Consilio Humagi circa
expendere denarios extraordinarios Communis non
intelligantur captae, nisi habitis duorum tertiis
consiliariorum in favorem f. 58v
80 Circa illum qui tenet societatem animalium forensium f. 58v
80a. De habendo duo volumina statutorum f. 59r
81 Quod non debeant intelligi statuta Communis
Humagi nisi sicut iacent ad literam f. 59v
82 Quod clerici non possint conficere testamenta
vel codicillos f. 59v
462
64. O ortaštvu orača [u vrijeme] sijanja l. 55v

65. Koliko dugo treba mirovati općinsko zemljište l. 55v
66. O onima koji ulaze u ortaštvo glede ovaca ili koza
i o njihovome priplodu u vrijeme kada se radi sir l. 56r
67. O onima koji oru zemljišta unutar oboda općinskih
međa bez dopuštenja vlasnika te zemlje l. 56r
68. Nijedan umaški građanin ili stanovnik ne smije
tražiti, zamijeniti ili razmijeniti neku česticu
općinskog zemljišta l. 56v
69. O globi za one koji prevoze ili nešto
rade na blagdane l. 56v
70. Neka nitko ne drži radnju otvorenu na
blagdane i neka ne prodaje l. 57r
71. Stranci ne smiju sjeći drva na
umaškom području l. 57r
72. O proglašavanju presuda l. 57r
73. O izgubljenim ispravama l. 57v
74. O kazni za one koji napišu ili naruče
fiktivnu javnu ispravu l. 57v
75. Neka se stranci ne usude držati životinje
u umaškom okrugu l. 58r
76. Neka se nitko ne usudi kositi travu na općinskoj
zemlji na rtu i Rošcu l. 58r
77. Neka se nitko ne usudi stanovati i podići stan na
umaškom zemljištu, to jest na općinskom zemljištu,
osim u gradu Umagu i selu Materada l. 58r
78. O torovima za životinje koji su podignuti sto
mjernih štapova od zabrana l. 58v
79. Prijedlozi odluka u Umaškom vijeću o
izvanrednom trošenju općinskoga novca
neka se ne smatraju usvojenima ako ih
nisu podržale dvije trećine vijećnika l. 58v
80. O onima koji su u ortaštvu glede životinja stranaca l. 59r
80a. Neka postoje dva primjerka Statuta l. 59r
81. Statut Umaške općine ne treba shvatiti drukčije
nego doslovno kako stoji l. 59v
82. Klerici ne smiju sastavljati oporuke
ni njihove dopune l. 59v
463
KAZALA
INDICI
Nella Lonza – Jakov Jelinčić

STVARNO KAZALO
INDICE DELLE MATTERIE1
A – sv. Franje – I, 18; IV, 69

arbitar – II, 18, 22-23 – sv. Ivana (apostola) – IV, 69
v. obranik, mirovni sudac – sv. Ivana Krstitelja – I, 18; IV, 69
– sv. Jakova – IV, 61
– sv. Katarine – I, 18; IV, 69
B – sv. Lovre – I, 18; IV, 69
bacanje na tlo – IV, 14 – sv. Maksimijana – I, 18; IV, 69
bačva – I, 12; IV, 31 – sv. Marije Magdalene – IV, 69
baka – II, 22; III, 31-32 – sv. Marije Sniježne – I, 18
balkon – IV, 39 – sv. Martina – I, 18; IV, 65-66, 69
barka (barčica) – II, 45; IV, 25, 31, 49, 71 – sv. Mihovila – I, 18; IV,
baštinik – III, 47 44, 59, 61, 63a-64, 69
v. nasljednik – sv. Nicefora – I, 18; IV, 69
berba– I, 18; IV, 56 – sv. Nikole – I, 18; IV, 69
bijeg – IV, 40 – sv. Peregrina – I, 18; IV, 69
bilježnik – II, 20; III, 28; IV, 20, 53, 82 – sv. Petra – I, 18; IV, 63-63a
bjegunac – IV, 35 – Svih Svetih – I, 18; IV, 69
blagajnik – Uskrs – I, 18; IV, 69
– crkve sv. Marije – I, 4; III, 34, 38 – Uznesenja Blažene Djevice
– duždevske kancelarije – fin. – I, 18; IV, 69
– općinski – I, 4, 8, 14, 20-21; III, 20 v. praznik
blagdan – I, 7, 16; IV, 69-70 bližnji – III, 1-4, 7-9, 11, 17
– apostola – I, 18; IV, 69 v. rođak
– Blagovijesti – I, 18; IV, 69 bolesnik – IV, 70
– Bogojavljenja – IV, 69 brak – III, 30, 46
– Božić – I, 18; IV, 64, 69 – „kao brat i sestra” – III, 2, 45
– Crkvenih naučitelja – I, 18 brašno – I, 10-11, 13
– Duhova – IV, 69 brat – I, 5, 15; II, 21-22; III, 17, 30, 33
– evanđelista – I, 18; IV, 69 bratić – I, 5, 15; II, 21-22
– Našašća sv. Križa – I, 18 Bratovština Tijela Kristova – I, 19
– nedjelje – I, 18; IV, 69 brdo – IV, 56
– Obraćenja sv. Pavla – I, 18 briga – III, 35
– Obrezanja – IV, 69
– Očišćenja Blažene Djevice
Marije – I, 18; IV, 55, 69 C
– Preobraženja Gospodinova – I, 18 cesta – III, 24; IV, 27, 55, 58
– Rođenja Blažene Djevice – I, 18; IV, 69 – općinska – IV, 39
– sv. Antuna Opata – I, 18 v. put
1 Rimski broj označava knjigu (I – IV) Statuta, a arapski broj glavu unutar knjige.
I libri dello Statuto sono contrassegnati con numeri romani (I – IV), e i capitoli con i numeri arabi.
466
KAZALA | INDICI
cijena – II, 25, 28, 45-46; III, dio – III, 4, 8, 16-17, 36

2-5, 8, 49; IV, 49-50 – zakonski – III, 30
Crkva –III, 18 dioba – III, 4, 8, 16-17
crkva – IV, 12 v. podjela
– sv. Marije (matica) – I, 4, djed – I, 1; II, 21-22, 41-43; III, 17, 31-32
20, 21; III, 34, 38; IV, 33 djelo – III, 32; IV, 13
djevojka – III, 43
dlan – IV, 6
Č dob, zakonska – III, 40-41, 43
čast dobit – I, 4; IV, 7
– države – I, 6 dobro – II, 22, 43; III, 14, 21, 31, 33-35,
– Mletačke općine – I, 2 37-43, 45, 47, 49; IV, 43, 68, 82
– umaške općine (trgovišta) – javno – I, 20
– I, 2, 6; III, 32 – općinsko – I, 22; III, 26
čepa (riba) – IV, 49 v. imovina
čestica – IV, 68 dobrobit – III, 22a, 28
čini – IV, 16 – države – I, 6
činjenica – II, 1, 22 – Mletačke općine – I, 2
član Vijeća – I, 1 – umaškog trgovišta (općine, zajednice)
v. vijećnik – I, 6, 13, 21; III, 32; IV, 68
čovjek – II, 22 v. korist
čuvanje – IV, 61, 80 dodjela
čuvar – daća – I, 13
– poljski – IV, 61 – na javnoj dražbi – II, 33
– volova i krava – IV, 62 dokazivanje – II, 9, 12
dom – II, 11; IV, 15
v. kuća
D dopis – I, 21
daća – IV, 48 v. pismeno
– mesarska – IV, 51 dopuna oporuke – III, 28, 43; IV, 82
– općinska – I, 13, 18-19; IV, 50 dopuštenje – I, 6, 23; II, 29, 35,
– vinska – II, 29 38, 40-43; III, 21, 42; IV, 31,
– zemljišna – IV, 41-42, 65 34, 40, 47, 50, 67, 75, 80
daćar, općinski – II, 20; I, 29; III, 20; IV, 51 doseljenik – I, 25; IV, 28, 41, 45, 50, 52
dan dosjelost – III, 18
– radni – II, 10 dražba, javna – II, 33, 36, 45; III, 13, 15
– sajmišni – IV, 22 drskost – II, 38
– sudbeni – I, 6-7; II, 1, 10, 32 drva – IV, 32, 71
dar – IV, 68 dućan – IV, 70
darovanje – II, 17; III, 14 dug – I, 19; II, 5-7, 11-13, 15, 17-
desnica – IV, 18, 24-25, 27, 80a 19, 26, 32-33, 36, 40; III, 13, 19,
dijeljenje brašna – I, 10 32, 45, 47; IV, 43, 53, 73
dijete – II, 12; III, 32, 34-35, 39; IV, 14 dukala – pr.
467
duša - III, 34-35, 38 grožđe – IV, 44-45, 56, 61

dužd – pr. guska – IV, 26-27
dužnik – I, 9, 20-21; II, 11-12, 15, 32-
33, 36; III, 11, 13, 19; IV, 40, 73
– glavni – II, 16 H
dužnosnik – I, 2, 4-6, 17, 21, 23; III, 20; IV, 3 hrana – II, 15, 26, 36
dužnost – I, 1-2, 4-5, 7-14, 17, 20-23, v. jestvine
26; III, 20; IV, 2-3, 38, 61, 82 hrast – IV, 55
v. služba
dvorište – IV, 24
I
iglica (riba) – IV, 49
E imanje – III, 1-2, 5
emancipacija – III, 30, 33 v. nekretnina, posjed
evanđelje – I, 4, 12, 21, 24 ime – IV, 53
imenovanje nasljednika – III, 30
imovina – II, 11, 13, 36, 40, 43; III, 5,
F 7, 13, 17, 30-35, 44; IV, 61, 72
formalnost – II, 22; III, 44 – majčinska – III, 31
– očinska – III, 30
– općinska – I, 21-22
G – pokretna – II, 32-33
gaj – IV, 25 v. dobro, očevina, pokretnina
gastald inventar – III, 40-41
– Bratovštine Tijela Kristova – I, 19 ishod – IV, 73
– poljskih čuvara – IV, 61 iskaz
gira – IV, 49 – svjedoka – II, 20; III, 28
glas, dobar – II, 7 – tužitelja – II, 4
glasnik – I, 3-4, 17; II, 1, 10-11, 20, 32, isključenje iz Vijeća – I, 15
36; III, 1, 11, 13-14; IV, 72-73 ispitivanje svjedoka – II, 20
glava – IV, 27 isplata – I, 19; II, 5, 17, 32; III, 38
globa – passim isprava – II, 17, 34; III, 6
gnoj – IV, 31 – fiktivna – IV, 74
gospodar – II, 25, 34-35, 42-43 – javna – II, 8, 11, 13, 17; III,
govornica – I, 3 1-2, 5, 7, 12-14, 19, 29, 40,
grad – pr. 50; IV, 20-21, 53, 73-74
– Umag – IV, 77 – lažna – IV, 20
građanin Umaga – II, 10-11, 14, 17, 19, – simulirana – IV, 74
31; III, 15, 23, 28, 37; IV, 37, 48, 68 istina – III, 26
građevina – III, 29 istinitost – II, 1
grana – II, 37 izaslanik – II, 29
granica – III, 3; IV, 10, 54 – općinski – I, 24
v. međa izbor – I, 1, 4-5, 14-15, 20-21
granje – IV, 32 izbornik – I, 4-5
468
KAZALA | INDICI
izdaja – III, 32 klerik – IV, 82

izgovor – III, 1 klupa – III, 46
izlazak Sunca – II, 1; IV, 65 – ribarnice – IV, 49
izmotavanje – II, 10 – sudačka – I, 18
iznajmljivanje – III, 49-50 ključ – I, 10-11
iznimka – II, 7 knjiga
izraz – III, 29; IV, 53 – općinska – I, 21, 26
izreka – IV, 81 – računska – IV, 21
izvršenje – III, 35; IV, 9-10, 54, 82 – žitnice – I, 21
izvršitelj v. svezak
– oporučni – III, 28 kobila – IV, 71
– ostavinski – III, 35, 38 kokoš – IV, 26-27
kola – IV, 71
kolac – IV, 10
J Kolegij, mletački – pr.
jabuka – II, 37 komentar – IV, 81
jama – I, 12 konop – IV, 57
jamac – II, 16 kontrada – IV, 25
jamstvo – I, 19, 25; II, 16; III, 32 konj – II, 46; III, 29; IV, 31, 55, 59, 71
jarac – IV, 66 kopno – IV, 27
jarak – IV, 67 korice – IV, 7
jastuk – III, 46 korist – III, 2
jestvine – III, 40 – države – I, 6
v. hrana – javna (svih) – I, 24; III,
15; IV, 54, 59, 65
– Umaške općine (trgovišta)
K – pr.; I, 2, 6, 13, 24; III, 9,
kalo – I, 9 13, 29, 36-37, 43, 51, 68
kamen – IV, 7 v. dobrobit
kancelar, općinski – I, 2, 4, 14, korištenje – III, 40
19, 21, 26; III, 13; IV, 80a korizma – IV, 49
kancelarija kosir – II, 37
– duždevska – fin. kotao – III, 46
– načelnikova – IV, 80a koza – IV, 56, 66
– općinska – I, 14, 25-26; krađa – II, 44; IV, 27
II, 8, 10, 33; III, 1-5 krava – IV, 54, 62
kaštel, umaški – pr.; IV, 77 krčma – II, 26, 31, 36; IV, 15
katolik – III, 32 krčmar – II, 26-31, 36, 41
kavga – II, 22 krčmarica – II, 41
kazna – I, 15; II, 18, 38; III, 13, 26- krevet – III, 46
28; IV, 9-10, 12, 19-20, 22, 26- krinka – II, 38
27, 35, 44, 49-50, 54, 74, 80 krivnja – III, 26; IV, 8
– smrtna – IV, 8-9, 11 krivovjerac – III, 32
kći – II, 22; III, 29-30, 32-33, 39, 48 krmača – IV, 36
469
krov – III, 4 majka – II, 22; III, 2, 30-33, 39, 48

kruh – II, 15 maloljetnica – III, 41-42
krv – IV, 6-7, 14 maloljetnik – II, 22; III, 39-42, 44
kuća – II, 1, 10; III, 4, 8, 29, 46, malouman – III, 21, 44
50; IV, 12, 14-15, 24, 50 masa, ostavinska – III, 30, 33
v. dom maslina – II, 37-39; IV, 29
kuglica – I, 2, 4 međa – III, 3, 22; IV, 55
kupac – II, 45; III, 1-2, 5-7, 12, 14, 42; IV, 19 – općinska – I, 12; IV, 67
kupoprodaja – III, 14 v. granica
kupnja – I, 13, 19; II, 44; III, 2, 5-6; IV, 19 mesar – IV, 50-51
mesnica – IV, 38
meso – IV, 36, 50-52
L metež – IV, 13
laik – IV, 82 milosrđe – III, 30
lan – III, 29 miraz – III, 9, 12, 19, 32-33
lanac – III, 46 mišljenje – I, 6
legat – III, 29-30, 36, 38 mjera (pravna)
legatar – III, 38 – imovinska – II, 22
lice – IV, 7, 27 – osobna – II, 22
lijes – IV, 70 mjera (trgovačka) – I, 12; II, 27
lišće – II, 37 mlijeko – IV, 80
litica – I, 12 mlin – I, 11
litiskontestacija – II, 22 mogućnost – III, 32; IV, 72
lokva – IV, 56, 58 molba – II, 22
lopov – IV, 28, 40 more – IV, 27, 55
v. lupež motika (motičica) – III, 22
lov – IV, 59 mreža – IV, 59
loza mržnja – I, 2; II, 22; III, 4, 7
– muška – I, 1, 5; II, 22; III, 2 muškarac – II, 21; III, 2, 29-31, 43; IV, 46, 61
– ženska – I, 5; II, 22; III, 2 muž (muškarac) – II, 22; III, 35
loza (vinova) – II, 37 muž (suprug) – II, 40; III, 2, 29, 45; IV, 14
loža – II, 32; IV, 33-34
luka, umaška – II, 45, 48
lukavac – II, 10 N
lukavstvo – IV, 49 načelnik
v. smicalica – koparski – pr.
lupež – IV, 27, 40 – umaški – passim
v. lopov načelo reprezentacije – III, 30
nadnica – I, 18; II, 20
nadstojnik žitnice – I, 9-11, 14, 20
M nadzornik
maćeha – III, 32 – općinske imovine – I, 4, 22; III, 12
magarac – IV, 55, 57, 71 – tržni – I, 4, 12; II, 20, 28-29; III,
magarica – IV, 57, 71 13, 16, 22a; IV, 19, 38, 50, 52
470
KAZALA | INDICI
nagrada – I, 4, 6; II, 28 novac – II, 25, 33, 35, 44; III, 1, 11,
nahođenje 13-14, 29, 35; IV, 28, 42
– načelnika – II, 4, 6; IV, 20, – lažni – IV, 17-18
28, 33-34, 73, 80a – općinski – I, 8; IV, 79
– uprave – III, 7; IV, 40 nož – IV, 7
– Umaške općine – III, 48 nužda – III, 28; IV, 69
v. prosudba
najam – I, 18; II, 32
v. iznajmljivanje, zakup O
najamnik – IV, 40 obala – IV, 25
najamnina – III, 49-50 obećanje – II, 25
najmoprimac – III, 49-50 običaj – pr.
v. zakupoprimac – umaški – II, 33; III, 40, 45; IV, 58, 78
naklonost – pr.; I, 2 obračun
naknada – I, 4, 19; II, 20, 39, 42- – duga – I, 19
43; III, 40; IV, 33, 61 – za Općinu – I, 13
nalog – I, 17; II, 5, 10, 32 – za žitnicu – I, 13
namet – I, 25 obrada – III, 40, 47
namira – II, 33; III, 13 obrađivač – IV, 60
namirnice – IV, 70 obranik – II, 22
namjera – pr.; III, 5; IV, 9 obrok – III, 49
– zla – III, 13 obrt – II, 32
napad – IV, 6-7, 13 – mesarski – IV, 38, 50
napadač – IV, 15 – pekarski – IV, 38
naplata – II, 32 obveza – I, 12; II, 12, 22, 40; III, 14, 19, 39
napredak Umaške općine – I, 2, 13, 24 očevina – III, 30, 32
naredba – I, 17 odgoda – III, 41
naslov – IV, 53 odgovor tuženika (na tužbu) – II, 3-4
– zakoniti – III, 9, 18 odjeća – IV, 6
v. osnova odluka – pr.; I, 3, 19; II, 22; III, 8; IV, 68, 79
nasljednik – III, 29-32, 35, 37-38, 40, 47 odredba – pr.; I, 2, 6; III, 11, 30, 43, 47;
v. baštinik IV, 7, 12-13, 15, 65, 77-78, 82
nasljedstvo – II, 13; III, 29-30, 33-34, 47 odvjetnik – II, 4
nasljeđivanje, bezoporučno – III, 33, 36, 40 – općinski – I, 4, 6; II, 8
nastamba – IV, 77 – privatni – II, 8
navod – II, 3 oglas – III, 4
nećak – I, 5, 15; II, 21-22 v. proglas
nekretnina – I, 17; II, 17, 20, 32-33; III, oko – IV, 18, 27
11, 14-15, 17-18, 26, 35, 40, 45 okrug, umaški – I, 12, 25; II, 3, 10-11, 20;
v. imanje, posjed III, 12, 23, 28, 45; IV, 8-12, 16, 18, 24-
nemar – III, 40; IV, 64 25, 31, 36, 41, 44-47, 59, 61, 71, 75
neprijatelj – I, 2, 10, 21; III, 32 općina
nezgoda – IV, 62 – mletačka – I, 2
noga – IV, 6 – umaška – passim
471
oporučitelj – III, 28-30, 36; IV, 82 P

oporuka – III, 9, 19, 28-38, 40, 43, 47; IV, 82 palača – I, 6
oprema kuće – III, 46 – duždevska – fin.
oprost – IV, 53 paljenje – IV, 24-25
orač – IV, 63-64 parnica – I, 6; II, 1, 3, 9, 20, 23; III, 32
oranica – III, 12 – među rođacima – II, 22
oranje – IV, 52 – skraćena – II, 1
– proljetno – IV, 63 v. prijepor, spor
ortak – IV, 63-64, 66 paša – IV, 75
ortaštvo – III, 19; IV, 63-64, 66, 80 pašnjak – IV, 58
oruđe – IV, 7 patka – IV, 26-27
oružje – III, 29; IV, 6-7, 14 pečat – III, 28
osnova – I, 9; II, 11 – užareni – IV, 16, 27
– pravna – III, 31-32 peć – I, 12
v. naslov perina – III, 46
osoba – passim pesnica – IV, 6
– nečasna – III, 50 pijevac – IV, 26
– pismena – III, 28 pismeno – I, 21; III, 29
– strana – III, 36 – vlastoručno – II, 11
v. stranac v. dopis
ostatak – II, 36, 39; III, 8; IV, 30 pitanje – II, 22
ostavina – III, 30-31, 47 plaća – I, 7-13, 17, 21; II, 23, 34-35; IV, 61, 82
ostavitelj – III, 28, 30, 38 v. zarada
oštećenik – III, 22; IV, 7, 12 plaćanje – II, 25; III, 49-50; IV, 80
otac – I, 1, 5, 15, 26; II, 21-22, 41-43; plahta – III, 46
III, 2, 17, 30-33, 39, 48; IV, 14 plemić – pr.
otkup – II, 33; III, 1-5, 7, 9, 11, 13 pletenice – IV, 14
otpremnina – III, 30-31, 33 plod – II, 37; III, 1, 10, 41, 47; IV, 32
otrov – III, 32 plodouživanje – III, 1, 10, 40-41, 47
otuđenje – II, 17, 40; III, 14 plug – IV, 67
ovan – IV, 66 pobožnost – IV, 69
ovca – IV, 56, 66 poček – I, 10, 14, 26; III, 7
ovlast – pr.; II, 22; III, 28, 41 podjela – III, 16
– načelnika i sudaca – III, 42 v. dioba
– puna – II, 22 područje, umaško – I, 23; IV,
– skrbnika – III, 42 45, 47, 71, 75, 80
– sudska – III, 14 pogoršanje – III, 40
ovrha – II, 24 pokojnik – II, 12; III, 28, 33-35; IV, 43
ozljeda – IV, 9, 13 pokretnina (pokretna stvar) – I,
v. rana 17; II, 17, 33; III, 11, 13, 15,
17, 21, 26, 29, 35, 40, 45
v. imovina
pokrivač – III, 46
polog – III, 2, 5
472
KAZALA | INDICI
položaj (društveni) – IV, 59, 77 pravo – II, 11, 19, 22; III, 7-8,
polje – II, 37; III, 12, 22a, 24; IV, 30, 54 14, 17, 21, 32-33, 45, 47
pomaganje – III, 30 – opće – III, 19
pomirba – IV, 9 pravorijek, arbitražni – II, 22
pomoć – IV, 9-10 praznik – I, 16, 18
poniznost – pr. v. blagdan
popisivač žita – I, 11 predaja – III, 40-41
porok – III, 39 predak – I, 1
posao – I, 24; II, 34; III, 39 predgrađe – I, 7, 12; III, 3-4;
– svjetovni – IV, 82 IV, 36, 57, 61, 68, 77
posjed – II, 11, 20, 37; III, 1-2, 5-7, 9-12, 14, predmet, građanski – I, 18; II, 22, 24
18, 21-25, 35, 37, 41, 47, 50; IV, 26, 29, 43 prednost – III, 2-5, 7, 49
posjednik – III, 21 prekršitelj – I, 3, 7; III, 12; IV, 33,
poslanik, općinski – I, 24 41, 45, 49, 70, 77-78, 80
postupak – II, 3, 10-11, 22; III, 28; IV, 72 preslica – III, 46
– pismeni – I, 6 prestanak braka – III, 45
– skraćeni (žurni) – I, 6; II, 26, 32 presuda – II, 17-18, 21, 23-
postupanje – II, 3-4, 10-11, 19 24; III, 21; IV, 43, 72
posuda – III, 46 – kaznena – pr.
poštovanje – IV, 69 – obranička – II, 22
potomak – I, 1; III, 30, 32 prethodnik – I, 1
– zakoniti – III, 29-31, 33, 35 prezime – IV, 53
potpis – III, 28 prihod – I, 14
potreba, općinska – I, 25 – općinski – I, 18-19, 21
potrepštine, kućne – III, 29 – žitnice – I, 21
potvrda – I, 13 prijatelj – I, 2, 10, 21; II, 22
– Statuta – pr. prijava – IV, 60-61
pouzdanici – pr. prijavitelj – I, 25; II, 31, 38-39; III, 10,
povjerenik – I, 3-4, 8, 13 25-27; IV, 28, 30, 32, 38-39, 41, 44-
povlastica – pr.; I, 1, 20; IV, 68 45, 47, 49-50, 54, 68, 71, 75-76, 82
povrat prijedlog – I, 2-3, 13; IV, 79
– novca (cijene) – II, 44; III, 5 prijenos – II, 17
– stvari – IV, 37 – imovine (nekretnine, posjeda)
– u prijašnje stanje – II, 22 – II, 33, 40; III, 12, 14
povrće – IV, 30 prijepor – I, 6; II, 3, 13, 20, 35; III, 41, 50
pozajmljivač, javni – III, 30 v. parnica, spor
pozajmljivanje, javno – III, 30 prijetnja – IV, 13
poziv – I, 7, 11, 17 prijevara – I, 4, 6, 12, 21; II, 12, 30;
– na sud – II, 1-5 III, 4-5, 9, 13; IV, 50, 61
pradjed – I, 1 prilaz – III, 22a
pravda – I, 7, 16; II, 19, 32, 36 priležnica – III, 32; IV, 14
pravičnost – II, 19 priležnik – IV, 14
pravilo – II, 19; III, 47 prinos – IV, 80
priplod – IV, 66, 80
473
pripravak, čarobni – IV, 16 put – III, 22a, 24, 27

prisega (prisegnuti) – I, 1-2, 4-6, 10, – javni – III, 25; IV, 26-27
12, 21-22, 24; II, 3-4, 6-7, 9-13, – općinski – IV, 39
22, 26, 34-35; III, 4-5, 7-8, 13, 28, v. cesta
35, 37, 39; IV, 29, 44, 60-61
pristanak – I, 8; II, 40; III, 32
v. privola R
pristup – III, 7 račun – I, 21; III, 35, 38, 41
privola – II, 40; III, 50; IV, 30, 67 rad – II, 25, 32, 34
v. pristanak radnik – II, 25
privrženost – II, 17 – najamni – II, 35
priznanje duga – II, 5 radnja
procjena – I, 12; III, 11, 35, 40; – obrtnička – IV, 70
IV, 7, 27, 50, 52, 61 – trgovačka – IV, 70
procjenitelj, općinski – I, 12; III, 22a, 40 rahljenje zemlje – IV, 63a
prodaja – II, 17; III, 1, 5-9, 11, 14 rana – IV, 13
– ribe – IV, 49 v. ozljeda
– vina – II, 29-30 ranjavanje – IV, 13
prodavač – IV, 70 rashod, općinski – I, 21
prodavatelj – II, 45; III, 1-5, 7, 9, 12; IV, 19 rasipnik – III, 44
proglas – I, 17; II, 10; III, 1-2, 4, 11, 14, 27 raspodjela – III, 35, 38
v. oglas raspoložba, oporučna – III, 38
prolaz – IV, 58 rasprava u Vijeću – I, 3
prosijavanje žita – I, 11 rastep žita – I, 9
prostor, zajednički – III, 25 rastrošnost – III, 39
prosudba – II, 11, 20 rasvjeta – I, 19
– načelnika i sudaca (uprave) razbaštinjenje – III, 32
– III, 8; IV, 24 razbojstvo – IV, 27
– načelnikova – III, 38; IV, 15-18, 23, 35 razbor – pr.; III, 44
– slobodna – II, 22 razlog – II, 32; IV, 12
v. nahođenje – opravdani (valjani) – I,
protivljenje – II, 30 6; II, 2; III, 19, 40
protivnik (u sporu) – II, 2, 9 razmjena – III, 11
v. protustranka v. zamjena
protjerivanje – pr. razredba (posljednje volje) – III, 28; IV, 82
protustranka – II, 9, 22 razvrat – III, 32
v. protivnik redak – IV, 53
provedba – II, 22; III, 16 riba – IV, 48-49
prozor – IV, 39 v. čepa, gira, iglica
pučanin – pr. ribar – IV, 49
puk – I, 4; fin. ribarnica – IV, 49
punomoć – II, 8 riječ – IV, 53
punomoćnik – II, 11 roba, krivotvorena – IV, 19
474
KAZALA | INDICI
rod – III, 2 služba – I, 10, 14, 19-20, 23; II, 34; III,
roditelj – I, 1; III, 30-33, 48 20, 28; IV, 20, 53, 61, 72, 80a
rođak – I, 5, 15; II, 21-22; III, 1, 17, 35-36 – Božja – IV, 69
– bliži – III, 2, 34, 39 v. dužnost
– najbliži – III, 2, 33 smicalica – I, 5, 17; II, 17, 40;
v. srodnik III, 23; IV, 59, 81
rok – passim v. lukavstvo
rt – IV, 55, 76 smrt – II, 12; III, 28, 30-31, 34, 38; IV, 43
ruka – II, 37; III, 32, 41; IV, 10, 14, 20 snaga (pravna) – I, 1, 14; IV, 82
ruševina – III, 4, 8 snaga, radna – II, 25
sočivica – III, 29; IV, 47
spaljivanje – IV, 78
S spas duše – III, 34-35
samrt – III, 31 spisi
saslušanje – II, 3 – bilježnikovi – II, 20
savjest – I, 21; II, 23 – kancelarije – II, 10
– dobra – I, 2, 6 – načelnikovi i općinski – IV, 19
savjet – II, 4; IV, 9-10 spor – I, 6; II, 3-4, 7, 10, 20, 22-23
selo – I, 12, 17; III, 28; IV, 77 – rođački – II, 22
Senat, mletački – pr. v. parnica, prijepor
sestra – II, 12, 21-22; III, 17, 33 sporazum – IV, 19
sestrična – II, 21 – o mirovnom suđenju – II, 22
sigurnost – III, 7 sredstvo, pravno – I, 19
sijanje – IV, 64 srodnik – I, 1
sijeno – IV, 25, 76 v. rođak
sila – IV, 35 srodstvo – II, 22; III, 2, 4, 8
sin – I, 5, 15, 26; II, 21-22, 41-43; stablo – II, 37-39; IV, 25, 29
III, 17, 29-31, 33, 39, 48 stado – IV, 54, 62
sir – IV, 66, 80 staja – IV, 57
siromah, Kristov – III, 35 stalež – II, 26; III, 46; IV, 77
sjekira – IV, 10 stan – IV, 77-78
sklapanje braka – III, 30, 45-46 stanovanje – I, 25
skrb – III, 48 stanovnik Umaga – II, 3, 10-11, 14,
skrbnica – III, 39-41 17, 19, 31; III, 15, 23, 28; IV, 37,
skrbnik – II, 22; III, 28, 39-41, 44 41, 45, 48, 50, 52, 68, 80
skrbništvo – III, 39 stanje, prijašnje – II, 22; III, 25
slama – IV, 25 statut (Statut) – pr.; I, 2, 21; II, 11, 21-22;
slavlje, misno – III, 1 III, 1, 3, 28, 30-31, 40, 43, 47; IV, 7,
sloga – II, 22 12-13, 15, 44, 50, 60, 68, 80a-82, fin.
slovo – IV, 53 stog – IV, 25
slučaj, nesretni – IV, 8 stoka – IV, 50, 54-56, 58, 66, 75
sluga – II, 34-35, 41-43; IV, 40, 60 stranac – I, 17-18, 25; II, 1, 3, 17, 19, 46; III,
sluškinja – II, 34 15, 23; IV, 37, 46, 48-50, 68, 71, 75, 80
v. osoba
475
stranka – II, 1, 20, 22; III, 49; IV, 73 T

stratište – IV, 10 tajnik, duždevski – fin.
stric – I, 5, 15; II, 21-22 tajnost – I, 4; III, 10; IV, 39, 44, 46, 59, 61
strina – II, 22 tast – I, 5; II, 21
stube – IV, 39 tava – III, 46
stup – II, 46 tazbina – II, 22
– srama – IV, 22, 27, 61 teret – IV, 43
stvar – passim – radni – I, 25; IV, 61
sud (institucija) – I, 6, 17-18; II, 1, 3, tesar – IV, 70
6, 8, 11, 32, 34, 40; IV, 66, 74 tijelo – IV, 6
sud (posuda) – I, 12; II, 29 Tijelo Kristovo – I, 19
sudac – I, 2, 4, 7-8, 13-14, 16-17, 21-22; II, tlaka – I, 25
2-3, 20, 22, 36; III, 4, 8-9, 11, 28, 35, tlo – IV, 6, 14
38, 40-42, 45; IV, 2, 47, 50, 61, 75, 82 tor – IV, 78
– mirovni – II, 22 trava – IV, 76
sudište – I, 18; II, 3, 10; IV, 12, 44 travarina – IV, 80
suđenje – II, 21 tražbina – II, 17; III, 13
– mirovno (arbitrarno) – II, 22 trg, općinski – II, 11, 43, 45-46;
sugrađanin – II, 19 III, 1, 13; IV, 12, 22, 27; fin.
supružnik – III, 33, 45 trgovina – II, 32
susjed – III, 3-4, 7-9, 11 trgovište, umaško – I, 1-3, 6-7, 23, 25; II,
svećenik – IV, 82 11, 14; III, 3, 32, 34; IV, 16, 36, 61, 80a
svezak – I, 21 trošenje općinskoga novca – IV, 79
v. knjiga troškovi – II, 15, 20; III, 1-5, 7, 13; IV, 7
svijeća – I, 19 – sudski – II, 6, 32
svinja – IV, 36 – žitnice – I, 21
svjedok – I, 17; II, 6-7, 9, 11-13, 20; trud – I, 12; III, 16, 37
III, 28, 44, 50; IV, 21-22, 60 trzaj na koloturi – pr.
svjedočenje – II, 20 tučnjava – IV, 7-8
svjetovnjak – IV, 82 tužba – I, 18; II, 6, 18, 22; III, 45;
svrha – IV, 82 IV, 23, 63a, 72
tuženik – II, 3-8, 10, 32
tužitelj – II, 3-4, 6-8, 10-11
Š
šešir – I, 4
štap – IV, 7, 14 U
– mjerni – III, 12; IV, 55, 78 ubojica – IV, 9
šteta – II, 16, 37, 39; III, 22, 32, 40; IV, 7, ubojstvo – III, 32; IV, 10
24-25, 27, 29-32, 36, 54, 57, 60-62, 73 učinak – III, 43; IV, 82
štetnik – IV, 61 ud – IV, 7, 62
šurjak – I, 5, 15; II, 21 udarac – IV, 6-7, 13
šurjakinja – II, 21 udolina – I, 12
udovica – III, 29, 31, 39, 48
ugar – III, 23; IV, 65
476
KAZALA | INDICI
uglavak – II, 22; III, 6 vjera – II, 6, 13, 26, 35, 41; III, 50; IV, 29
ugovor – II, 40; IV, 74 – dobra – I, 4, 6, 12, 17, 21,
uhićenik – IV, 35 24; III, 8, 18-19; IV, 61
ujak – I, 5, 15; II, 21-22 vjerodostojnost – fin.
ujna – II, 22 vjerovnik – II, 5-7, 11-12, 14-16, 32-33;
ulazak u posjed – III, 21, 37 III, 7, 13, 15, 32, 49; IV, 34, 73
ulog – IV, 38 vješala – IV, 10, 27
ulje – III, 29, 40 vladar – pr.
umišljaj – IV, 7, 9-10 vlasnik – II, 28-30, 38-39, 43-46; III,
uništavanje – IV, 24-25 13, 22a, 24, 49-50; IV, 29-34, 36-37,
unuk – II, 21-22; III, 17, 30-32, 35 41, 49, 54, 56-58, 60, 62, 67, 80
unuka – III, 32 vlast – II, 19
upis – I, 26 – javna – III, 14
uplata – I, 19 – muževljeva – II, 40; III, 48
uprava, umaška – I, 20; II, 11, 20, 32; III, – očinska – II, 41-42; III, 39; IV, 61
7, 35, 39, 41, 44; IV, 1, 35, 72, 75 voćka – II, 37, 39; IV, 29
upravljanje – III, 39-41 voda (vode) – II, 15; IV, 39, 48
ured načelnikov – III, 14 vol – IV, 52, 54, 62, 71
uredba – pr.; IV, 49, 81 volja – III, 32
ures – III, 29 – načelnikova – IV, 3
urna – II, 28 – ostavitelja (oporučitelja)
usjev – IV, 54, 60 – III, 38; IV, 82
usluga – IV, 9-10 – posljednja – III, 28-29, 43
ustup – II, 17; III, 7 vraćanje – II, 44; III, 23, 41
uteg – I, 12 vrat – IV, 10
uvjet – pr.; III, 6-7, 38, 45; IV, 14 vrata predgrađa – IV, 68
uvreda – IV, 1-5, 9 vratašca – IV, 70
uzdržavanje – III, 48 vrijednost – III, 11, 33-34; IV, 68, 74, 79
uživanje – III, 10 – nasljedstva – III, 47
– parnice – II, 1
– pravna – III, 21, 28, 42-43
V – ukradene stvari – II, 44; IV, 27-28
vaga – I, 12; IV, 49 vrsta, životinjska – IV, 50
vaganje – IV, 50 vrt – III, 22a, 24; IV, 26, 30, 54, 57
varalica – II, 38 vuk – IV, 52
varanje – I, 11 vuna – III, 29
večernjica – III, 13; IV, 61
Vijeće, umaško (Veliko vijeće) – pr.; I,
1-6, 15, 21, 23; IV, 72, 79, 80a Z
vijećnik (član Vijeća) – I, 1-4, 13, 17; IV, 79 zabavljač, ulični – III, 32
vino – I, 12; II, 26-31, 36; III, zabran – IV, 54-55, 78
29, 40; IV, 44-46 zadaća – I, 24
vinograd – II, 37; III, 12, 22a, 24; zadovoljština („kao zadovoljština
IV, 25, 44-45, 54-56, 58-61 i uz blagoslov”) – III, 30
477
zadužnica – IV, 73 zbivanje – IV, 13

zahtjev – I, 17; II, 1, 10, 34; III, 8 zbor – IV, 72
– tužbeni – II, 2-4, 6, 22 zeljarica – IV, 30
zajednica (umaška) – pr.; I, 13 zemlja – III, 22, 27; IV, 30, 67
– izvanbračna – III, 29 – na ugaru – III, 23
zajam – III, 42 – općinska – IV, 76
zajmodavac – III, 10 v. zemljište
zajmoprimac – III, 10 zemljište – II, 37; III, 4, 8, 12,
zakon – pr.; I, 4; IV, 81 22-23; IV, 41-42, 67
zakup – II, 32 – općinsko – IV, 65, 68, 76-77
– trajni – III, 12 v. zemlja
v. iznajmljivanje, najam zet – I, 5; II, 21
zakupnik općinskih daća – I, 19 zidine – III, 4
zakupoprimac – III, 49 zločin – II, 22; III, 32; IV, 9-12
v. najmoprimac zločinac – III, 32; IV, 27, 40
zalaganje – I, 24 zloća – II, 44; III, 4-5, 7, 13
zalazak Sunca – II, 1; III, 13; IV, 61 značaj, dobar – II, 7
zalog – II, 13, 17, 26, 33, 36, 41- zvono – I, 3-4, 7, 16; IV, 72
42; III, 13-14, 21 – treće – II, 31
zalogoprimac – II, 13
zamjena – III, 8, 11; IV, 68
v. razmjena Ž
zamjenik, načelnikov – I, 16; žalba – pr.; II, 22, 24
II, 1; III, 5, 7, 13 ždrijeb – III, 16-17
zamjenitelj – III, 12 žena – II, 12, 21; III, 2, 29-
zanimanje – III, 32 32, 43, 45; IV, 14, 46
zapisnik – II, 22 – udana – II, 40
zapovijed – II, 17 žetva – I, 18
– božanska – III, 31 žitarice – I, 9; II, 43; III, 29, 40; IV, 42, 47, 54
zapovjednik, vrhovni pomorski – pr. žitnica – I, 9-11, 13-14, 18, 20-21; IV, 42, 65
zapremnina bačve i suda – I, 12 žito – I, 9-11, 13; II, 43; III, 29;
zarada – II, 23, 32, 34 IV, 25, 42, 47, 54, 68
v. plaća živica – III, 22
zastara – III, 19-20 živina – IV, 54
zaštita – II, 30; III, 34 v. životinja
– pravna – II, 19, 34, 40; III, život – III, 31, 33, 48; IV, 62
1-2, 19; IV, 63-64 životinja – I, 12; II, 46; III, 29; IV, 31,
zatvor – pr.; II, 14-15, 32; III, 36, 54, 56-57, 60, 62, 75, 78, 80
32; IV, 22, 27, 44 v. živina
zatvorenik – II, 15
478
KAZALA | INDICI
KAZALO MJESTA – KAZALO OSOBA –

INDICE DEI LUOGHI INDICE DELLE PERSONE
Dormija (?), litica – I, 12 Arboris, Sebastijan pok. Šimuna,

Fegerba, jama – I, 12 umaški pučanin – pr.
Fiandra – IV, 58 Baroccio, Giovanni Francesco,
Istra – I, 23; II, 11 kancelar umaškog načelnika – fin.
Kaštelir – I, 12
Domin, Ivan Dominik pok.
Lama – IV, 56
Marka, umaški plemić – pr.
Materada – IV, 77
Mletačka Republika (Duždevsko Gradenigo, Taddeo, umaški
Mletačko Gospodstvo) – pr. načelnik – pr., fin.
Mujela – IV, 56 Lando, Pietro, mletački dužd – pr.
Murin – I, 12 Marino, Marin, duždevski tajnik – fin.
Rožac – IV, 55, 58, 76
Sv. Damjan, crkvica – I, 12 Martello, Ivan Antun, umaški plemić – pr.
Sv. Ivan, udolina – I, 12 Princivalis, Antun pok. Bartolomeja,
Sv. Just, crkvica – I, 12 umaški plemić – pr.
Sv. Peregrin, crkvica – IV, 55 Rimica, Petar pok. Mateja,
Sv. Vid – I, 12 umaški pučanin – pr.
Špinel – IV, 58
Valput, Jakov pok. Bartolomeja – fin.
Umag – passim
Venecija – I, 24; fin. Vitalis, Franjo pok. Henrika,
umaški plemić – pr.
479
INDEX RERUM
A angusigula – IV, 49
accusa – IV, 23, 60-61, 72 animal – I, 12; II, 46; III, 29; IV, 36, 60, 78
accusator – I, 25; II, 31, 38-39; III, 10, – asininum – IV, 57
25, 27; IV, 28, 30, 32, 38-39, 41-45, – bovinum – IV, 54, 62
47, 49-50, 54, 68, 71, 75-76, 82 – caprinum – IV, 56
acta – grossum – IV, 50, 54-55, 58, 75
– cancellariae – II, 10 – minutum – IV, 50, 54-56, 58, 75
– curiae potestatis – IV, 20 – ovinum – IV, 56
– Communis Humagi – IV, 20 – vachinum – IV, 54, 62
actio – III, 45; IV, 63a v. asinus, bestia, bos, capra, ovis, vacca
actor – II, 3, 4, 6-8, 10-11; III, 27 animus deliberatus – IV, 7, 9-10
v. citator anser – IV, 26-27
actus – IV, 13 apotheca – IV, 70
adherentia – III, 3 appellatio – pr.; II, 24
admenatio – IV, 13 aqua (aquae) – II, 15; IV, 27, 39, 48
administratio – I ,20 arbiter – II, 18, 22, 23
– bonorum pupillorum – III, 40-41 v. arbitrator, compromissarius
adversarius – II, 1, 9 arbitramentum – II, 22
advocatus – I, 4, 6; II, 4 arbitrator – II, 22
– Communis – II, 8 v. arbiter, compromissarius
– specialis personae – II, 8 arbitrium
aetas – II, 22; III, 39 – iudicis – II, 22
– legitima – III, 39-41, 43 – potestatis – II, 4; IV, 20,
– minor – II, 22 28, 33-34, 80a
– pupillorum – III, 39 – regiminis – IV, 40
affictatio (affictus) – I, 18; III, 12, 49-50 v. discretio, providentia
– perpetualis – III, 12 arbor – II, 37, 38; IV, 25, 29
affinis – II, 22 – fructifera – II, 39
agnatus – II, 22 arengum – IV, 72
agonus – IV, 49 aries – IV, 66
alapa – IV, 6 arma – III, 29; IV, 6-7, 14
alienatio – II, 17 armentum – IV, 62
– bonorum immobilium – III, 14 ars
– bonorum mulieris – II, 40 – bechariae (becariae) – IV, 38, 50
amicus – I, 2, 10, 21; II, 22 – pistoriae – IV, 38
amita – II, 22 artificium – IV, 70
amor – I, 2 ascendens – I, 1
anas – IV, 26-27 asina – IV, 57, 71
angaria – I, 25; IV, 61 asinus – IV, 55, 57, 71
v. gravamen, onus attinens – I, 15; II, 21-22; III, 17
480
KAZALA | INDICI
auctoritas – II, 22 – mobilia (se moventia) – I, 17; II, 32-

– curiae – III, 14 33; III, 11, 13, 17, 26, 29, 40, 45
– iudicis – II, 36; III, 41, 42 – paterna – III, 30
– potestatis – III, 28, 41, 42 – pupilorum – III, 39-42
– tutoris – III, 42 – stabilia (v. immobilia)
auxilium – IV, 9-10; 80a – I, 17; III, 15, 26
avia – II, 22; III, 31, 32 – successionis – III, 47
avunculus – I, 5, 15; II, 21, 22 – testatoris – IV, 82
avus – I, 1; II, 21-22, 41-43; III, 17, 31-32 bonitas vini – II, 30
bonum (dobrobit) Communis
Humagi – IV, 68
B bos – IV, 62, 71
baculus – IV, 7, 14 – aratorius – IV, 52
balconus – IV, 39 burgus Humagi – I, 12; III, 3-4;
ballotta – I, 4 IV, 36, 57, 61, 68, 77
bancus – I, 18; III, 46 v. suburbium
banum (bannum) – II, 33; III,
13; IV, 7-8, 10, 13, 25, 27
– perpetuum – IV, 7 C
barca (barcha) – II, 45; IV, 25, 31, 49, 71 caldarium – III, 46
baretum – III, 23 callus frumenti – I, 9
becharia (becaria) – IV, 38, 50-51 v. diminutio
becarius – IV, 50-51 cambiator possessionum – III, 11, 12
benedictio (in contentu et cambium – III, 11; IV, 68
benedictione) – III, 30 v. contracambium, permutatio
beneficium camerarius – I, 4, 8, 14, 20-21; III, 20, 38
– Communis – I, 20-21; IV, 20 campana – I, 3-4, 7, 16; IV, 72
– officiorum – I, 15 – tertia – II, 31
– universitatis Humagi – I, 13 campus – II, 37; III, 12, 22a, 24; IV, 30, 54
benevolentia inter cives – II, 17 cancellaria (cancelaria)
berlina – IV, 22, 27, 61 – Communis) – I, 14, 26; II,
bestia – IV, 50, 54 8, 33; III, 1-5; IV, 80a
– grossa – IV, 75 – potestatis Humagi – IV, 80a
– minuta – IV, 66, 75 – ducalis – fin.
v. animal cancellarius (cancelarius)
bladum – I, 9; II, 43; III, 29; IV, 25, 42, 47, 54 – Communis (Humagi) – I, 2, 4,
bona – I, 11, 36; II, 13, 22, 40, 43; III, 14, 19, 21, 26; III, 13; IV, 80a
5, 13, 21, 24, 30-31, 33, 38, 40, caniculus – III, 46
43-44, 47, 49; IV, 43, 61. 68 capellus – I, 4
– Communis (Humagi) – I, 22; III, 26 capitale – I, 19
– immobilia (v. stabilia) – II, capra – IV, 66
32-33; III, 14, 17, 40, 45 v. animal
– materna – III, 31 capsa pro mortuo – IV, 70
481
caput – III, 30; IV, 8-9, 27 v. testamentum

caratus – II, 23 cognata – II, 21
carcer – pr.; III, 32; IV, 22 cognatus – I, 5, 15; II, 21-22
– Communis – II, 14-15, 32; IV, 27 collum – IV, 10
– curiae Communis – IV, 44 combustio – IV, 24-25
carceratus – II, 15 commissarius – III, 28, 35, 38
caro – IV, 36, 50-52 commissio – I, 24
carta (charta) – II, 17, 34; III, 14; IV, 73 Commune Humagi – passim
v. instrumentum comodum – III, 28
casale – III, 4, 8 – Communis Humagi – I, 2; IV, 51
caseum – IV, 66, 80 compensatio – I, 19; IV, 45
castrum Humagi – pr.; IV, 77 complementum – II, 19, 30
casus compromissarius – II, 22
– fortuitus – IV, 8 v. arbiter, arbitrator
cathaverius (cataverius) – I, 4, 22; III, 12 compromissum – II, 22
cathena – III, 46 concessio – II, 17
catholicus – III, 32 concessor possessionis – III, 12
caulis – IV, 30 concivis – II, 19
causa – I, 6; II, 1, 3-4, 7, 10-11, 32; concordia – II, 22
III, 19, 32-33, 50; IV, 12 concubina – III, 32; IV, 14
– civilis – I, 18; II, 22 concubinarius – IV, 14
– criminalis – III, 32 concubinatus – III, 29
– iusta – III, 19, 40 condemnatio – IV, 27, 43, 72
– necessitatis – III, 28 conditio – I, 18; II, 7, 26, 40; III, 6,
– summaria – I, 6; II, 1 38, 45; IV, 2-5; 17, 50-51, 77
v. lis conductor
cautella – II, 10 – datiorum Communis – I, 19
caviculus – IV, 31 – domus – III, 49-50
centenarium – I, 6; III, 34-35, 37; IV, 49 confessio – II, 5
cera – I, 19 confinis – III, 3, 22
charitas – III, 30 confinis
cibus – II, 26, 36 – terrae Humagi – IV, 10
citatio – I, 17; II, 3-5 congregatio – I, 2
citator – II, 2 coniunx – III, 45
v. actor consensus
civis – Consilii – I, 2
– Humagi – II, 10-11, 14, 17, 19, 31; – deputatorum – I, 8
III, 15, 23, 28, 37; IV, 37, 48, 68 – iudicum – I, 8
civitas Humagi – IV, 77 – potestatis – I, 8
clausula – II, 22 – viri – II, 40
clavis fontici – I, 10-11 conscientia – I, 2, 6, 21; II, 1, 23
clericus – IV, 82 consiliarius – I, 1-4, 13; IV, 79
codex rationum – IV, 21 Consilium, maius (terrae) Humagi – pr.;
codicillus – III, 28, 36, 43; IV, 82 I, 1-2, 4-5, 13-14; IV, 72, 79, 80a
482
KAZALA | INDICI
consilium (savjet), IV, 9-10 custodia (saltuariorum) – IV, 61-62

consortium – III, 25 custos armenti – IV, 62
constitutio – IV, 61
constitutiones Communis Humagi – IV, 81
consuetudo – pr. D
– (terrae) Humagi – II, 33; III, 40, 45-46 damnificator – IV, 61
v. mos damnum – II, 37; III, 22, 32, 40; IV, 7,
contentus (de contentu et 24-25, 27, 29-32, 54, 57, 60-62
benedictione) – III, 30 datiarius (daciarius) – I, 20;
contracambium – III, 11 II, 29; III, 20; IV, 51
v. cambium, permutatio datio – II, 17
contractus – II, 40 datium – I, 18; IV, 48
– fictitius (simulatus) – IV, 74 – Communis – I, 13, 19; IV, 50
contradictio tabernarii – II, 30 – vini – II, 29
controversia – II, 3, 23 debitor – I, 9, 20-21; II, 11-12, 14-15,
contumacia – I, 10, 14, 26 32-33, 36; III, 13, 19; IV, 40
contumax – III, 16 debitum – I, 19; II, 5-7; 11-13; 15,
contumelia – III, 32 17-19, 26, 32-33, 36, 40; III, 13,
conventio – III, 6 19, 32, 45, 47; IV, 43, 53, 73
conventus – II, 6 defectum – III, 28
corona – III, 22 deficientia – III, 8
creatio – I, 11 defunctus (defuncta) – II, 12;
v. electio III, 28, 33-35, 38; IV, 43
credentia – I, 4, 6; II, 26, 41; III, 10; v. mortuus
IV, 39, 44, 59, 61 deliberatio
creditor – II, 5-7, 11-12, 14-16, 32-33; – ad incantum – II, 33; III, 13
III, 7, 13, 15, 32, 49; IV, 34, 73 – datiorum – I, 13, 19
creditum – III, 13 delictum – IV, 11
v. debitum denarius – I, 8, 10, 19; II, 25, 33,
crida – III, 1-2, 4, 27 35; III, 1, 11, 13, 29, 35
crimen – II, 22; III, 32 – extraordinarius Communis – IV,79
culpa – IV, 8 v. pecunia
cultelus – IV, 7 depositum – III, 28;– IV, 80a
cultra – III, 46 deputatus – I, 3-4, 13
cultus divinus – IV, 69 designatio bonorum pupillorum – III, 40-41
cumulus hereditatis – III, 30, 33 destructio domorum – IV, 24
cura – III, 32, 48; IV, 19 dictio distincta (abbreviata) – IV, 53
curator – II, 22; III, 44 dies – passim
curia – III, 14 – feriatus – I, 18
– Communis – IV, 44 differentia – I, 6, 10, 20; II, 20, 35; III, 41
– potestatis – II, 40; IV, 12 dilatio – III, 41
currus – IV, 71 diminutio (deminutio) – I, 9; III, 40
curtis – IV, 24 v. callus
483
dimissoriae – III, 38 electio – I, 1, 4-5, 14-15, 20

discretio (descritio) v. creatio
– domini potestatis – II,11, 20; elector (electionarius) – I, 4-5
III, 8; IV, 15-18, 23, 35 emancipatio – III, 30, 33
– iudicum – III, 8 emendatio (emenda)
– regiminis – II, 20; IV, 1, 24 – damni – IV, 61
v. arbitrium, providentia – in duplum – IV, 33
dissolutio matrimonii – III, 45 emptio – III, 14
distributio – III, 35 emptor – II, 45; III, 1-2, 5, 12, 42; IV, 19
districtus Humagi – passim equa – IV, 71
divisio – III, 4, 8, 16-17 equus – II, 46; IV, 31; 55, 71
dolus – III, 5, 13, 26 Evangelia Sancta Dei – I, 4, 12, 21, 24
domina – III, 29 examinatio – II, 20
dominatio – II, 19 exceptio – II, 7
dominica – III, 1 executio – II, 22; IV, 54, 82
dominus – I, 2; II, 42-43; exitus
– animalis – II, 46 – Communis – I, 21
– domus – III, 49-50 – regiminis – IV, 72
– possessionis – III, 20a, 24; IV, 30 expensa – II, 6, 15, 20, 32; III, 1-5; IV, 7
– rei – II, 45; IV, 32, 34, 37 externus (stranac) – III, 23
v. patronus v. forensis, persona
domus – III, 4, 8, 29, 46, 49; IV, extimatio – III, 11, 35; IV, 27
12, 14-15, 24, 42, 50 – bonorum pupilli – III, 40
– affictata – III, 50 – carnis boum a lupis
– habitationis – II, 1, 10, 11 laceratorum – IV, 52
– potestatis – IV, 12 – damni dati – IV, 61
donatio – II, 17; III, 14 – pignoris – III, 13
donum – IV, 45, 68 extimator (estimator) Communis
dos – III, 9, 12, 19, 30, 33 – I, 12; III, 22a, 40
drecia – IV, 14
duplicatio poenarum – IV, 12
F
facies – IV, 7, 27
E facultas – III, 28, 32
ecclesia – III, 18; IV, 12 faemina (foemina) – II, 21; III,
– maior – IV, 33 3, 29, 31, 43; IV, 46
– Sanctae Mariae – I, 4, familia – II, 41
20-21; III, 34, 38 famula – II, 34
edilia – III, 40 famulus (familiaris) – II, 34
efficatia (efficatio) – 35, 41-43; IV, 60
– electionis – I, 20 farina – I, 10, 11, 13
– testamenti – III, 43; IV, 82 favor – IV, 9-10, 79
effusio sanguinis – IV, 14 fenestra – IV, 39
fenum v. foenum
484
KAZALA | INDICI
fertorium – IV, 7 – sancti Pelegrini – I, 18; IV, 69

festum (dies feriatus, dies festivus) – sancti Petri – I, 18; IV, 63-63a
– Annunciationis Beatae Virginis – Transfigurationis Domini – I, 18
(Beatae Mariae Virginis de v. dominica
mense martii) – I, 18 fideiussio – I, 19, 25; III, 32
– Assumptionis Beatae Virginis fideiussor – II, 16
(Beatae Virginis de mense fides – II, 6, 13, 26, 35; III, 28, 50; IV, 29
augusti) – I, 18; IV, 69 – bona – I, 4, 12, 17, 21, 24;
– Beatae (Sanctae) Virginis Mariae III, 18-19; IV, 61
– I, 18, 20-21; IV, 55, 69 filia – II, 22; III, 29-30, 32-33, 39, 48
– Circumcisionis – IV, 69 filius – I, 5, 12, 15, 26; II, 21-22; III,
– Conversio Sancti Pauli – I, 18 17, 29, 30-34, 41-43; 48; IV, 14
– Epiphaniae – IV, 69 finis (konac izvršenja) – I, 24; II, 3
– Inventionis Sanctae Crucis – I, 18 finis (svrha) – IV, 82
– Natalicii (Nativitatis) Domini Nostri finita – IV, 54-55, 78
Iesu Christi – I, 18; IV, 64, 69 firmitas testamenti – III, 30
– Nativitatis Beatae Virginis foenum (fenum) – IV, 25, 76
(Beatae Virginis de mense foetus ovium et caprarum – IV, 66
septembris) – I, 18; IV, 69 folium – II, 37
– Omnium appostolorum – I, 18 fonticaria – I, 14
– Omnium doctorum Ecclesiae – I, 18 fonticarius – I, 10, 14, 20; III, 20
– Omnium evangelistarum – IV, 69 fonticum (Communis Humagi) –
– Omnium Sanctorum – I, 18; IV, 69 I, 9, 13, 18, 20; IV, 42, 65
– paschalis Resurrectionis Domini – farinae – I, 9-11
Nostri Iesu Christi – I, 18; IV, 69 – frumenti – I, 11
– Pentecostes – IV, 69 forensis – I, 18, 25; II, 3, 17, 19; III,
– Purificationis Beatae Virginis 15; IV, 46, 48, 68, 71, 75, 78, 80
(Beatae Mariae Virginis in mense v. externus, persona
februarii) – I, 18; IV, 55, 69 forum – II, 43
– sanctae Catherinae – I, 18; IV, 69 v. platea
– sanctae Mariae de Nive – I, 18 fossatum Communis – IV, 67
– sanctae Mariae Magdalenae – IV, 69 frater – I, 5, 15; II, 12, 21-22;
– sancti Antonii Abbatis – I, 18 III, 2, 17, 30, 33, 45
– sancti Francisci – I, 18; IV, 69 fraternitas Corporis Christi – I, 19
– sancti Iacobi – IV, 61 fraus – I, 2, 4, 6, 10-12, 17, 21; II, 11,
– sancti Ioannis apostoli – IV, 69 30; III, 4-5, 9, 13; IV, 50, 61
– sancti Ioannis Baptistae – I, 18; IV, 69 frixorium – III, 46
– sancti Laurentii – I, 18; IV, 69 fructuarius – II, 37, 39
– sancti Martini – I, 18; IV, 65-66, 69 fructus – II, 37; IV, 32
– sancti Maximiliani – I, 18; IV, 69 frumentum – III, 29, 40; IV, 42, 54
– sancti Michaelis – I, 18; IV, fuga – IV, 40
44, 59, 61, 63a-64, 69 funis – IV, 57
– sancti Nicephori – I, 18; IV, 69 foiba (fuoba) Fegerba – I, 12
– sancti Nicolai – I, 18; IV, 69
485
fur – IV, 28, 40 heres – III, 29-31, 38, 47

v. latro v. successor
furca – IV, 10, 27 hereticus – III, 32
furiosus – II, 22 hircus – IV, 66
furtum – II, 44; IV, 27 homicidium – IV, 9-10
homo – I, 1; II, 22, 44; III, 11, 29, 31;
IV, 7, 15, 52
G – de Consilio – I, 17
gallina – IV, 26, 27 v. consiliarius
gallus – IV, 26 honor
gastaldio (gastaldus) – Communis Humagi – III, 32
– fraternitatis Corporis Christi – I, 19 – Communis Venetiarum – I, 2
– saltuariorum – IV, 61 – Corporis Christi – I, 19
gaudimentum – III, 10 – domini potestatis Humagi – I, 2
gener – I, 5; II, 21 – terrae Humagi – I, 6; III, 32
genitores – III, 39 hortus – III, 22a; IV, 30
gerens domini potestatis – II, 1 hostium parvum – IV, 70
germanus – I, 5, 15; II, 21, 22
glossa – IV, 81
gradus (rodbinski stupanj) – I
II, 22; III, 22, 33 ignis – IV, 25
gradus (društveni položaj) – IV, 77 ignorantia – III, 19
gratia – IV, 68 ieiunium – IV, 49
gravamen – I, 25 incantum – I, 17; II, 3, 36, 45; III, 13
v. angaria, onus inceptio officii – I, 12
gubernatio incomodum – IV, 62
– bonorum pupillorum – III, 39 incontinentia viduae – III, 39
– pubblica – III, 49 indemnitas
– patronorum vini – II,30
– rerum publicarum – I, 20
H industria – I, 24
habere (imovina) – IV, 72 infirmus – IV, 70
v. bona ingenium – I, 5; II, 17, 40; III, 23; IV, 59, 81
habitatio – II, 1, 11; IV, 77 v. modus
habitator Humagi – II, 3, 10, 11, 14, 17, 19, inimicus – I, 2, 10, 21; III, 32
32; III, 15, 23; IV, 37, 45, 48, 50, 52, 68, iniuria – III, 32; IV, 9
80 habitatrix Humagi – II, 17; III, 28 instantia – II, 1, 3, 5, 34
herba – IV, 30, 76 institutio legitima – III, 30
herbaria – IV, 16 instrumentum (isprava) – II, 13,
herbaticum – IV, 80 17; III, 14, 29, 50; IV, 53
hereditas – III, 29, 33, 47 – debiti – IV, 73
– paterna – 30 – dotis – III, 12, 19
v. successio – falsum (fictitium) – IV, 20-21, 74
486
KAZALA | INDICI
– procurae – II, 8 laborerium – II, 25; IV, 54, 60, 69

– publicum (manu publica lacus – IV, 56, 58
factum) – III, 2, 5, 11-12, 40 lana – III, 29
– traditionis – III, 12 lapis – IV, 7
– venditionis – III, 1 – pescariae – IV, 49
v. scriptura, literae, carta – stendardi – II, 46
instrumentum (oružje) – IV, 7 lapsus – III, 19
insultus – IV, 6, 10, 13 lateranus – III, 3-4, 8-9, 11
integritas – III, 41 latro
intellectus – III, 44 – famosus – IV, 27
intentio – II, 6 – manifestus – IV, 40
intestatus – III, 33, 35-36 v. fur
introitus latus – III, 12, 22a
– animalium forensium – IV, 80 laudum – II, 22
– Communis Humagi – I, 18-19, 21 lectus – III, 46
– officii cathaveriorum – I, 22 legatarius – III, 38
– officii ponderatoris farinae legatio – I, 24
fontici – I, 10 legatum – III, 29-30, 38
intromissio – II, 11; III, 21 legumen – III, 29; IV, 47
inventarium – III, 40-41 letamen – IV, 31
inventor – II, 27 lex Humagi – pr.
ioculator – III, 32 libellum – II, 4, 22
iter – III, 24; IV, 27 libertas – III, 11, 40
v. strata, via libri
iudex – passim – Communis – I, 21, 26
iudicium – II, 5-6, 8-9, 21; IV, 21, 66 – fontici Communis – I, 21
v. tribunal licentia – I, 6, 23; II, 35, 38, 40-43; III,
iugalis – III, 33 21; IV, 31, 34, 40, 47, 50, 75, 80
iuramentum – I, 1-2; 4, 12; II, 3-4, lignum – IV, 32, 71
6-7, 9, 26, 35; III, 4; IV, 22, 29 ligonizator – IV, 61
iurgium – II, 22 v. zapator
ius – I, 6-7, 16, 19; II, 9, 11, 19, 22, linea
32; III, 11, 14, 18, 21, 28, 30, – foeminina – I, 5; III, 2
33, 45, 47; IV, 41, 61, 74, – masculina – I, 1, 5; III, 2
– summarium – II, 26, 32 – utraque – I, 15; III, 2
iustitia – II, 19 linteamen – III, 46
iustitiarius Communis – I, 4, 12; II, 20, 28- linum – III, 29
29; III, 13, 16, 22a; IV, 19, 38, 50, 52 lis – I, 6; II, 3, 22, 23; III, 32
litera (slovo) – IV, 53
literae
L – ad beneficium Communis
labor – III, 16, 37 spectantes – I, 21
laborator – II, 35 – ducales – IV, 77
– patroni – IV, 60
487
locus – I, 16, 19, 23; II, 20; III, 1, 8, 19, mercenarius – II, 34-35; IV, 40
22a, 27; IV, 3, 13, 15, 27, 48, 57 merces – I, 6, 18; II, 20, 32, 34
– homicidii – IV, 10 mercimonium falsatum – IV, 19
– iustitiae – IV, 10 meschia – IV, 13
logia Communis – IV, 33-34 missus – II, 22
longitudo – IV, 55 molestia – IV, 62
lucrum – I, 4 momentum – I, 1, 14; IV, 82
lupus – IV, 52 moneta falsa – IV, 17-18
mons – IV, 56
mors – II, 12; III, 28, 30-32. 38; IV, 62
M mos – I, 4; IV, 72, 78
magisterium – II, 32 v. consuetudo
malefactor (maleficus) – IV, 40 mulier – II, 40; III, 29, 45
maleficium – IV, 9-10, 12 v. uxor
malitia – II, 44; III, 4-5, 13; IV, 49 murus – III, 4
mandatum – II, 32
– domini potestatis – II, 11
– procurae – II, 8 N
– voluntarium – II, 5 narratio actoris – II, 4
manus – I, 21-22; II, 11, 28, 38; naulum – II, 32
III, 4-5, 13-14, 32, 35, 38, 40- necessitas – III, 28; IV, 69-70
41; IV, 6, 10, 14, 20, 80a negotium (negocium) – I, 24;
– dextera – IV, 18, 24-25, 27, 80a III, 39; IV, 1, 82
– propria – III, 28 nemus – IV, 25
marangonus – IV, 70 nepos – I, 5, 15; II, 21-22; III, 17, 30-32, 35
mare salsum – IV, 55 neptis – III, 32
maritus – IV, 14 nomen – IV, 53
mas – III, 2, 43, 46 notarius – III, 28; IV, 20, 53, 82
masaritia – III, 29 – domini potestatis – II, 20
masculus – II, 21; III, 29-31, 43; IV, 61 notitia – I, 2; II, 25
maseria (masieria) – I, 12; IV, 67 noverca – III, 32
mater – II, 22; III, 2, 30-33, 39, 48 nox – II, 31; IV, 12, 27, 39, 54, 57, 59
matertera – II, 22 nullitas – II, 22
matrimonium – III, 2, 45-46 nuntius
matutinum – II, 31 – Communis – I, 24
meda feni – IV, 25 – datiarii – II, 29
membrum – IV, 6-7
– animalis – IV, 62
mensura – I, 12; IV, 7 O
– mala – II, 27 obitus – III, 34
mentecaptus – II, 22 v. mors
menula – IV, 49 oblatio– II, 22
mercatio – IV, 70 obligatio – II, 40, III, 14, 19
mercatum – II, 32
488
KAZALA | INDICI
occasio – II, 11, 17, 32; III, 1, ortus solis – II, 1; IV, 65
20, 41; IV, 64, 66 ortus (vrt) – III, 12, 24, 26; IV, 54, 57
occasus solis – II, 1; III, 13; IV, 61 ovis – IV, 66
occupator bonorum Communis – I, 22
oculus – IV, 18, 27
odium – I, 2; III, 4 P
offensa (offesa) contra Commune pactum – IV, 19, 28
Humagi – III, 32 paga – I, 19
officialis Communis – I, 2, 4-6, palatium – I, 6
17, 21, 23; III, 20; IV, 3 palus – IV, 10
officium (služba) – I, 1, 14, 21, panis – II, 15
23; III, 20; IV, 3, 20 panus
– camerarii – I, 8 – de lana – III, 29
– cancellarii Communis – I, 21; IV, 80a – de lino – III, 29
– cathaverii – I, 22 parens – I, 1; III, 30-33, 48
– Communis – I, 20; IV, 20 parentela – III, 1-2, 4, 8
– deputati – I, 13 pars (dio) – I, 22; III, 4, 16-17, 23,
– fonticarii – I, 9 30-31, 33, 36; IV, 10, 38, 79
– iudicis – I, 7; IV, 2, 82 – legitima – III, 30
– iustitiarii – I, 12; IV, 38 pars (prijedlog) – I, 3, 13
– notarii – IV, 53 – in Consilio, IV, 79
– ponderatoris fontici – I, 10 v. proposta
– potestatis – II, 10 pars (strana) – II, 22, 26; III, 33
– praeconis – I, 17 pars (stranka) – I, 2; II, 5, 7, 9, 18,
– saltuarii – IV, 61 22; III, 20-21, 49; IV, 7, 73
– signatoris frumenti fontici – I, 11 particula terreni Communis – IV, 68
– tabelionatus – III, 28 partita in libris Communis – I, 26
officium (ured) pascua – IV, 58
– cancellariae Communis – I-14, pater – I, 1, 5, 15, 26; II, 21-22; III,
25-26; II, 8, 33; III, 1-5 2, 17, 30-33, 39, 48; IV, 14
– potestatis – III, 14 patrimonium – III, 32
oleum – III, 40 patronus – II, 25, 34-35, 43; IV,60
oliva (olivarium) – II, 37-39; IV, 29 – animalis – IV, 36, 54, 56-58
onus – I, 25 – arboris – II, 38, 39; IV, 29
v. angaria, gravamen – armenti – IV, 62
operarius – II, 25 – barcae – IV, 49
opus (opera) – II, 25, 32, 34a – rei – III, 13; IV, 31-33
orator Communis – I, 24 – rei furtivae – II, 44
v. nuntius – terrae – IV, 41, 67
ordinatio ultimae voluntatis – III, 28 – terreni – IV, 41, 67
ordo (naredba) – pr.; IV, 77, 81 – vini – II, 29-30
ordo (red) – I, 3-4, 6; II, 19, 33; v. dominus
III, 1; IV, 49, 65, 74, 78 patruus – I, 5, 15; II, 21-22; IV, 30
ornamentum – III, 29 v. avunculus
489
pauper Christi – III, 35 pistoria – IV, 38

pax – IV, 9 placitum – I, 6; II, 17-18
pecunia – II, 24, 33, 44; III, 10-11; IV, 28, 42 platea – II, 45-46; III, 13; IV, 12, 27
pena (poena) – II, 25; IV, 7, 53, 59 – Communis Humagi – II, 11; IV, 22
pensio – II, 32 plumaceum – III, 46
poena plumella – III, 46
– capitis – IV, 8-9 pluvinae – IV, 63-63a, 64, 67
– duplicata – IV, 7, 12, 54 poena (pecuniaria) – passim
– manus abscisionis – IV, 10 pomarius – II, 37; IV, 29
– privationis de Consilio – I, 15 ponderator farinae fontici – I, 10
– (pecuniaria) – passim pondus – IV, 49
percussio – IV, 13 – malus – I, 12
– cum armis – IV, 7 populus – I, 12
– sine armis – IV, 6 porca – IV, 36
periculum mortis animalis – IV, 62 porcus (porchus) – IV, 36
permutatio possessionum – III, 11; IV, 68 porta burgi Humagi – IV, 68
v. cambium portator rei – IV, 37
persona – passim portus Humagi – II, 45, 48
– forensis – IV, 50, 71 possessio – II, 20, 37; III, 1, 2, 5-6, 9-12, 14,
– inhonesta – III, 50 18, 22-22a, 24; III, 41, 47; IV, 26, 29
– literata – III, 28 possessor – III, 21
– magna – IV, 30 potestas (načelnik) – passim
– parva – IV, 30 v. rector
– pupillorum – III, 39 potestas – II, 2
– specialis – II, 8 – genitoris – III, 39
– specialis forensis – I, 17 – viri – II, 40
– terrigena – IV, 50 praeceptum – I, 17; II, 17, 22
pertica – IV, 78 – divinum – III, 31
– Communis – III, 12; IV, 55 – primum – II, 5
pertinentiae Communis Humagi – IV, 77 – sanctum – I, 17
pes – III, 4, 8; IV, 6 praecessor potestatis – I, 1; IV, 72
pescaria – IV, 50 praeco (Communis) – I, 3-4, 17; II, 1, 10-11,
petitio – I, 17-18; II, 6, 18, 22; IV, 68 20, 32, 36; III, 1, 11, 13-14; IV, 72-73
– actoris – II, 10 praeiuditium – II, 30; IV, 73
– in scriptis – II, 3-4 – patroni – II, 30
petitor – II, 6 praemium – I, 4
pietas – IV, 69 praenomen – IV, 53
pignoratio – II, 17 praesbiter – IV, 82
– bonorum immobilium – III, 14 praescriptio – III, 18-20
– rerum mobilium – 21 praesentatio – III, 1, 5
pignus – II, 13, 26, 33, 36, 41-42; III, 13 pratum – IV, 54
– mobile – III, 13 prerogativa – III, 39
piscator – IV, 49
piscis – IV, 48-49
490
KAZALA | INDICI
pretium (praetium, praecium, – possessionis – II, 20; III, 12

precium) – I,4; II, 25, 34-35; – rerum immobilium – II, 20
45-46; III, 1-3, 5, 8; IV-19 – termini affictationis domus – III, 50
– affictationis domus – III, 49 quarnerium – IV, 54
– iustum (ordinatum) – IV, 50
– vini – II, 28
privatio R
– de Consilio – I, 15 ramus – II, 37
– officii tabellionatus – III, 28 rancor – II, 22
privilegium – I, 1 rata affictus – III, 49
proavus – I, 1 ratio (račun) – I, 21; III, 41
probatio – II, 7, 12 receptio debiti – II,17
processus – IV, 72 rector – II, 1
proclamatio – I, 17; II, 10; III, 1-3 v. potestas
v. strida recuperatio – II, 33; III, 1-5
procura – II, 8 recuperator – III, 1, 9
procurator – II, 11 reductio – II, 22
prodigus – III, 44 refectio
proditio – III, 32 – deteriorationis – III, 40
professio – III, 32 – pecuniae – II, 44
proficuum – I, 13, 24 regimen – II, 20
promissio – II, 25 – Humagi – II, 11, 32, 35; III,
pronunciatio – II, 22 39, 41, 44, 48; IV, 1, 40, 75
propinquitas – III, 1, 2 regula iuris – III, 47
propinquus – III, 1, 4, 8-9; 11, remedium
17, 33-34, 36, 39 – iuris – I, 19
propositum (proposta) – I, – salutis animae – III, 34
3; II, 9; IV, 7, 9 -10 remissio – IV, 53
v. pars requisitio – II, 1; III, 16, 41
proprietas – III, 1, 2, 5 – actoris – II, 6
protectio – III, 34 – personae – I, 17
providentia – III, 48 ; IV, 73 res – I, 6; II, 3, 13, 18-19, 26, 44-45; III, 1-5,
puella – III, 43 11, 20, 29, 46-47; IV, 25, 27, 31, 33-34, 37
pugnus clausus – IV, 6 – aedilis – III, 29
pulpitum – I, 3 – comestibilis – I, 26
pupilla – III, 40-42 – furata (furtiva) – I, 44; II, 45; IV, 28
pupillus – II, 22; III, 39-42, 44 – immobilis – III, 18, 35
– incantata – I, 17
– mobilis (semovens) – III, 11, 15, 21, 35
Q – occupata – III, 26
quadragesima – IV, 49 – publica – I, 20
quaestio – I, 6 residuum debiti – II, 36
– attinentium – II, 21 responsio rei – II, 3
– debiti – II, 13 restitutio – II, 4, 22, 44; III, 5, 40-41; IV, 37
491
rete – IV, 59 – notarii – II, 20

reus – II, 3, 4, 6-8, 32 v. instrumentum, litterae
reverentia – IV, 69 securis – IV, 10
riga – IV, 53 seges – IV, 31
ripa – IV, 25 – vini – I, 12
rixa – IV, 7-8 sententia – II, 17-18, 21, 24; III, 21; IV, 81
robaria – IV, 27 – diffinitiva – II, 24
robur – IV, 55 – in civilibus – II, 24
rogatio – IV, 82 sergens domus – III, 49-50
ronconus – II, 37 serum – IV, 50
servitium – II, 34
servus – IV, 40
S sicarius – IV, 9
sacramentum – I, 2, 11-13; III, sigillum – III, 28
8, 28, 37, 39, 73; IV, 61 signator frumenti fontici – I, 11
salarium – II, 35; III, 28 sinceritas – I, 24
– arbitrorum – II, 23 situs finitarum – IV, 55
– camerarii – I, 8 socer – II, 21
– cancellarii Communis – I, 21 societas – III, 19
– deputati – I, 13 – animalium forensium – IV, 80
– fonticarii – I, 9 – caprarum – IV, 66
– iudicis – I, 7; IV, 82 – maiaticarum – IV, 63
– iustitiarii – I, 12 – ovium – IV, 66
– ponderatoris farinae fontici – I, 10 – pluvinarum – IV, 63-64
– praeconis – I, 17 – seminandi (serendi) – IV, 64
– saltuarii – IV, 61 socius – IV, 63, 66
– signatoris farinae fontici – I, 11 sol – II, 1; III, 13; IV, 61, 65
saltuarius – IV, 61 solemnia missarum – III, 1
sarmentum – IV, 32 solemnitas – II, 22; III, 44
satisfactio solutio – I, 17; II, 5, 17, 20, 25,
– debiti – II, 32-33 29, 42-43; III,49
– pignoris – III, 13 sonus campanae – I, 4, 7; II, 31
salus animae – III, 34-35 soror – II, 12, 21-22; III, 2, 17, 33, 45
Sancta (Sacra) Dei Evangelia sors – III, 16-17
– I, 4, 12, 21, 24 speciaria – IV, 70
sanguis – IV, 6-7, 14 speciarius – IV, 70
sapa (saponum) – III, 22 spina – I, 12; II, 26, 28-30
saponus – III, 22 stabile – II, 33
scalae – IV, 39 v. bona, res
scientia domini potestatis – I, 8 stabula – IV, 57
scriptura (scriptum) – I, 1, 6, 21; II, 4, 11, 18; stantia – IV, 77-78
III, 29 statera – I, 12
– falsa privata – IV, 21 Statuta terrae (Communis)
– legitima – II, 34 Humagi – IV, 80a-81
492
KAZALA | INDICI
statutum (odredba Statuta) – II, terra – II, 19; III, 22, 27; IV,
11, 21; III, 3, 28, 30-31, 43; IV, 6, 14, 27, 30, 63, 37
7, 12-13, 15, 60, 68, 82 v. terrenum, territorium
– Humagi – pr. terra Humagi (trgovište Umag) – I,
stendardum – II, 46 1-3, 6-7, 23, 25; II, 11, 14; III, 3,
stirps – III, 30 32, 34; IV, 16, 36, 61, 80a
strata – IV, 27 terraticum – IV, 41-42
– Sancti Pelegrini – IV, 55 – fontici – IV, 65
– Spineti – IV, 58 terrenum – III, 4, 8, 12, 22; IV, 41, 66
v. iter, via – Communis Humagi – IV,
strida 42, 65, 68, 76-77
– alienationum – III, 14 v. terra, territorium
– venditionis – III, 14 territorium – II, 37
v. proclamatio – Humagi – IV, 45, 47, 56, 71, 75, 77, 80
subscriptio v. terra, terrenum
– notarii – III, 28 testamentum – III, 9, 19, 28-30,
– potestatis – III, 28 35-36, 38, 40, 47; IV, 82
suburbium – I, 7 v. codicillus
v. burgus testator – III, 28-30, 36, 38; IV, 82
subventio testificatio – II, 20
– descendentium – III, 30 testimonium falsum – IV, 21
– fideiussorum – II, 16 testis – I, 17; II, 7, 9, 12, 20; III, 28, 50; IV, 60
successio – III, 47 – bonae famae – II, 7
– ab intestato – III, 32 – falsus – IV, 21-22
– bonorum – II, 13; III, 33-34, 40 – fide dignus – II, 11; III, 28
v. hereditas – idoneus – II, 6; III, 44
successor – II, 22; III, 35, 37, 40 – legalis – III, 28
v. heres titulus – III, 9, 18, 31; IV, 53
suffragium – I, 15 transitus – IV, 58
supplicatio – II, 22 translatio bonorum – II, 40; III, 14
sylaba – IV, 53 tribunal – I, 18; II, 3, 10
v. iudicium
tropus animalium minutorum – IV, 54, 56
T tutela – III, 39
tabellionatus – III, 28 tutor – II, 22; III, 28, 39-42
taberna – II, 26, 31, 36; IV, 15 tutrix – III, 39-41
tabernaria – II, 41
tabernarius – II, 26-31, 36, 41
taxatio – IV, 7 U
tectum – III, 4 universitas Humagi – pr.; I, 13
temeritas fraudantium – II, 38 usufructus (usus fructus) –
terminatio – III, 8 III, 1, 10, 40-41, 47
terminus (rok) – passim utile
terminus (granica) – III, 23 – Communis Humagi – I, 13; IV, 68
493
– fontici – I, 13 – publica – III, 25; IV, 26

v. utilitas v. iter, strata
utilitas – III, 2; IV, 59, 80 vicegerens domini potestatis
– publica – I, 24; III, 15; IV, 54, 65 – I, 16; III, 5, 7, 13
v. utile vicinus – I, 25
uva – IV, 44-45, 56, 61 – Communis Humagi – IV,
uxor – II, 12; III, 2; IV, 14 28, 41, 45, 50, 52, 68
v. mulier vicis – IV, 27, 49-50, 56, 59, 61, 70
victus – II,15
vidua – III, 31, 39, 48
V vigilia – IV, 49
vacca – IV, 62 vigor
vagina – IV, 7 – sententiae – II, 24
valor – I, 1; II, 33, 40, 44; III, – statuti – III, 30; IV, 12
11, 14, 21, 36; IV, 27 – testamenti – III, 47
– bonorum – III, 33, 35 villa – I, 12, 17; III, 28; IV, 77
– hereditatis – III, 47 villania – IV, 1-5
– instrumenti – III, 12; IV, 74 vinculum iuramenti – I, 12
– minor – III, 11 vindemia uvarum – IV, 56
– partis captae in Consilio – IV, 79 vinea – II, 37; III, 12, 22a; IV,
– permutationis – IV, 68 25, 45, 54-56, 58-61
– petitionis – IV, 68 vinum – II, 26-28, 31, 36; III,
– rei – III, 47; IV, 28 29, 40; IV, 44-45
– testamenti – III, 43 – ad spinam – I, 12; II, 26, 28-30
vas, vasculum, vassellum – III, 46 vir – I, 4; II, 22, 40; III, 2, 29, 35, 45-46
– vini – I, 12; II, 29; III, 1 vis – IV, 24, 27
veges – IV, 31 vita – III, 31-33
venditio – II, 17; III, 8; IV, 19 vitis – II, 37
– bonorum immobilium (proprietatum, vitium incontinentiae – III, 39
possessionum) – III, 1, 5-6, 9, 11, 14 voluntas – II, 29; III, 32, 50; IV, 30, 67
– facta per iustitiarios – IV, 50 – potestatis – IV, 3
– falsata – IV, 19 – testatoris – III, 38; IV, 82,
– piscium – IV, 49 – ultima – III, 28-29, 43
– vini – II, 30 voluptas – III, 40
venditor – III, 1-5, 12 vox
– possessionis – III, 9 – praeconis – I, 4; IV, 72
venenum – III, 32 – viva – II, 24
verbum – I, 6; II, 20 vulnus – IV, 9, 13
veritas – II, 1; III, 26
vesperae – III, 13; IV, 61
vestes – IV, 6 Z
vestigium – III, 24 zapator – IV, 61
via – III, 22a, 24, 27 v. ligonizator
– Communis – IV, 39
494
KAZALA | INDICI
INDEX LOCORUM INDEX NOMINUM
Canal Sancti Ioannis – I, 12 Arboribus, ab, Sebastianus, quondam

Castellerium – I, 12 ser Simeonis, populanus Humagi – pr.
Flandra – IV, 58 Barotius, Ioannes Franciscus, notarius,
Foiba Fegerbani – I, 12 cancellarius potestatis – fin.
Fornax Sisoloni – I, 12
Boldius, Aloysius, potestas
Humagum – passim
Humagi – IV, 77
Istria (Histria) – I, 23; II, 11
Matherada – IV, 77 Dominabus, a, Ioannes Dominicus,
Morlum, I, 12 quondam domini Marci,
Muglela – IV, 56 nobilis, civis Humagi – pr.
Ponta – IV, 55, 76 Gradonicus, Thadeus, potestas
Rosaceum – IV, 55, 58, 76 Humagi – pr.; fin.
Sanctus Damianus – I, 12 Landus, Petrus, dux Venetiarum – pr.
Sanctus Ioannes, canale, I, 12
Manino, Marinus, secretarius
Sanctus Iustus – I, 12
Cancellariae Ducalis – fin.
Sanctus Pelegrinus – IV, 55
Sanctus Vitus – I, 12 Martellus, Ioannes Antonius,
Spinetum – IV, 58 quondam Domini Ludovici,
Venetiae – I, 24; fin. nobilis, civis Humagi – pr.
Princivalibus, de, Antonius,
quondam domini Bartholomei,
nobilis, civis Humagi – pr.
Rimiza, Petrus, quondam ser
Mathei, populanus Humagi – pr.
Valpot, Iacobus, nobilis, civis Humagi – fin.
Vitallis, Franciscus, quondam domini
Henrici, nobilis, civis Humagi – pr.
495
IZVORI I
LITERATURA
FONTI E
BIBLIOGRAFIA
POKRATE
ELENCO DEGLI
ACRONIMI
IZVORI I LITERATURA
FONTI E BIBLIOGRAFIA
Archivio privato Benedetti, Stampa dell’L.L. C.C. Conti Rotta al Taglio, 17.-18. stoljeće
(rukopis).
ARIOTI, Elisabeta. „Gli archivi delle Soprintendenze bibliografiche: riflessioni a
margine di alcuni interventi di inventriazione”, Quaderni Estensi, IV (2012),
http://www.quaderniestensi.beniculturali.it/QE4/14_QE4_sopr_arioti.pdf
(pristupljeno 3. lipnja 2019.).
BALBI, Maria – MOSCARDA BUDIĆ, Maria. Vocabolario del dialetto di Gallesano
d’Istria, Centro di Ricerche Storiche di Rovigno, Collana degli Atti 20, Rijeka –
Trst – Rovinj 2003.
BANI, Albino. San Lorenzo del Pasenatico roccaforte della Serenissima in Istria. Dalle
origini alla caduta della Repubblica di Venezia con appunti sulle vicende sino al
1943, Trieste 1994.
BARTOLIĆ, Marijan i Ivan GRAH. Crkva u Istri, Poreč-Pazin 1988; 3. dopunjeno
izdanje 1999.
BASIOLI, Josip. „Ribarski propisi u statutima istarskih primorskih komuna”,
Jadranski zbornik, 10, 1976-78., str. 119-158.
BENEDETTI, Andrea. „Un episodio umaghese della guerra di Chioggia”, u: La Porta
Orientale, 2, 1966., str. 297-299.
_______________. „Il podestà veneto a Umago”, u: La Porta Orientale, 2, 1966., str.
228-242.
_______________. Umago d’Istria nei secoli, I-II, Trieste 1973.
BENUSSI, Bernardo. „Commissioni dei dogi ai podestà veneti nell’Istria”, AMSI, 4/3,
1887., str. 3-109.
_______________. „Lo statuto del comune di Umago”, AMSI, 8, 1892., str. 227-313.
_______________. L’Istria nei suoi due millenni di storia, Venecija – Rovinj 1997.
BERTOŠA, Miroslav. „Valle d’Istria durante la dominazione veneziana”, ACRSR, 3,
1972., str. 57-207.
_______________. „Istarski fragment itinerara mletačkih sindika iz 1554. godine”,
VHARP, 17, 1972., str. 37-44.
_______________. „L’Istria veneta nel Cinquecento e nel Seicento”, ACRSR, 7,
1976.-1977., str. 137-160.
_______________. Istarsko vrijeme prošlo, Pula 1978.
_______________. Pisma i poruke istarskih rektora, Zagreb 1979.
498
IZVORI / FONTI
_______________. „I Cattastici di Umago e Cittanova (1613-1614). La modesta

realizzazione di un grandioso disegno nell’Istria veneta (XVI-XVII sec.)”, ACRSR,
9, 1979., str. 413-487.
_______________. Mletačka Istra u XVI. i XVII. stoljeću, Pula 1986.
_______________. Istra, doba Venecije (XVI-XVIII st.), Pula 21995.
_______________. Doba nasilja, doba straha. Vojnici-pljačkaši, seljaci-razbojnici i
doseljenici-nasilnici u Istri XVII. i XVIII. stoljeća, Zagreb 2011.
BERTOŠA, Slaven. „Upravno osoblje u gradu Puli od 17. do 19. stoljeća”, Vjesnik
Istarskog arhiva, 8-10, 2001-03., str. 213-243.
BEUC, Ivan. „Osnovi statutarnog prava u Istri”, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu,
12/3-4, 1962., str. 181-198.
BIONDO, Flavio. „Italiae Illustratae undecima regio Histria”, AT, 2, 1830., str. 19-25.
BOLŠEC-FERRI, Narcisa – MILOŠEVIĆ, Branka. „Baština Umaga i okolice”,
Monografija grada Umaga, Umag 2012., str. 59-110.
BRALIĆ, Višnja – KUDIŠ-BURIĆ, Nina. Istria pittorica, Rovinj – Trst 2005.
BRHAN Dean. „In partibus Carsi et Istriae: l’emigrazione dalla Carnia verso l’Istria
(XVI-XIX secolo)” ACRSR, 34, 2004., str. 473-493.
BUDICIN, Marino. „Contributo alla conoscenza delle opere urbano-architettoniche
pubbliche del centro storico di Umago in epoca veneta”, ACRSR, 25, 1995., str.
9-40.
CACCIAVILLANI, Ivone. Istria veneziana, Milano 2012.
CAPPELLI, Adriano. Cronologia, Cronografia e Calendario Perpetuo, Milano 31969.
CARLI, Gian Rinaldo. Antichità Italiche, vol. V – Dodatak dijelu IV, Milano 1791.
CASTI MORESCHI, Emanuela. – ZOLLI, Elena. Boschi della Serenissima. Storia di
un rapporto uomo - ambiente, Venezia 1988.
CERVANI, Giulio – DE FRANCESCHI, Ettore. „Fattori di spopolamento nell’Istria
veneta nei secoli XVI e XVII”, ACRSR, 4, 1973., str. 9-118.
CIGUI, Rino. „Contributo all’araldica di Umago”, ACRSR, 24, 1994., str. 241-282.
_______________. Heraldički Umag – Umago araldica, Umag 1995.
_______________. „Omago. Cenni storici di Pietro Kandler”, ACRSR, 34, 2004., str.
421-470.
_______________. „Alcuni aspetti dell’organizzazione sanitaria in Istria durante la
dominazione francese (1806 - 1813)”, ACRSR, 36, 2006., str. 211-265.
_______________. „La visita pastorale del vescovo di Cittanova Antonio Lucovich
alla parrocchia di Umago”, La Ricerca, 52, prosinac 2007., str. 5-8.
_______________. „Alcuni aspetti della vita socio-economica a Umago nei secoli
XVI e XVII”, Histria, 3, 2013., str. 39-59.
COLOMBO, Franco. La campagna istriana nel medioevo, Trieste 2005.
„Commissione al podestà di Umago”, AMSI, 9/1-2, 1894., str. 1-63.
Le commissioni ducali ai rettori d’Istria e Dalmazia (1289-1361), prir. Alessandra
RIZZI, Roma 2015.
Il comune di Umago e la sua gente, ur. Giuseppe BESSICH i dr.,Trieste 1999.
CORBANESE, G. G., Il Friuli, Trieste e l’Istria dalla preistoria alla caduta del
patriarcato d’Aquileia, Udine 1983.
499
COZZI, Gaetano. „La politica del diritto nella Repubblica di Venezia”, u: Stato, società
e giustizia nella Repubblica veneta (sec. XV-XVIII), I, ur. Gaeteno Cozzi, Roma
1980., str. 15-152.
Cronaca della parrocchia di Umago 1928-1932, 20. stoljeće (rukopis), Župni arhiv
Umag.
DA LINDA, Luca. „Relazioni e descrizioni universali e particolari del mondo”, AT, 2,
1830., str. 90-100.
DA MOSTO, Andrea. L’Archivio di Stato di Venezia, I, Roma 1937.
DAROVEC, Darko. Notarjeva javna vera: notarji in vicedomini v Kopru, Izoli in
Piranu v obdobju Beneške Republike, Koper 1994.
_______________. Pregled istarske povijesti, Pula 21997.
_______________. „Ordinamento daziario, produzione, misure di capacità,
prezzi e contrabbando del vino”, u: Cerealea, oleum, vinum... kultura prehrane i
blagovanja na jadranskom prostoru, ur. Marija MOGOROVIĆ CRLJENKO i Elena
ULJANČIĆ-VEKIĆ, Poreč 2009., str. 121-138.
_______________. Breve storia dell’Istria, Udine 2010.
_______________. Auscultauerint cum notario. Istrian Notaries and Vicedomini
at the Time of the Republic of Venice, Venezia 2015.
DEAN, Trevor. Crime in Medieval Europe 1200-1550, Harlow [itd.] 2001.
DEANOVIĆ, Mirko – JERNEJ, Josip. Talijansko-hrvatski rječnik, Zagreb, 142002.
DEGRASSI, Attilio. „Il porto romano di S. Giovanni della Cornetta”, AMSI, 38, 1926.,
str. 143-152.
Enciclopedia del diritto, I, Milano 1958.
FACCHINI, Silvio. La grande carratada istriana, Trieste 1997.
DE FRANCESCHI, Carlo. L’Istria. Note storiche, Poreč 1879.
FUMIS, Ernesto. Pagine di storia umaghese, Trieste 1920.
GOINEO, Giovanni Battista. „De situ Istriae”, AT, 2, 1830., str. 45-71.
GORLATO, Laura. „Note sull’insediamento umano nella penisola istriana”, AMSI,
15, 1967., str. 35-81.
GRAVISI, Giannandrea. „Toponomastica del Comune di Umago”. AMSI 42/2, 1930.,
str. 409-429.
HELMHOLZ, Richard H. „The litis contestatio: Its Survival in the Medieval ius
commune and Beyond”, u: Lex et Romanitas: Essays for Alan Watson, ur. Michael
HOEFLICH, Berkeley 2000., str. 73-82.
HERKOV, Zlatko. Građa za financijsko-pravni rječnik feudalne epohe Hrvatske, I-II,
Zagreb 1956.
_______________. Mjere Hrvatskog primorja s osobitim osvrtom na solne mjere i
solnu trgovinu. Rijeka 1971.
_______________. „Prinosi za upoznavanje naših starih mjera za dužinu i
površinu”, Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene
znanosti HAZU, 7, 1974., str. 61-151.
_______________. „O istarskim šupljim mjerama od kraja XVIII do polovice XIX
stoljeća”, Jadranski zbornik, 10, 1976.-78., str. 355-392.
„Isola ed i suoi statuti”, prir. Luigi Morteani, AMSI, 4/3-4 , 1888., str. 349-421 i 5/1-2,
1889., str. 155-222.
500
IZVORI / FONTI
IVETIĆ, Egidio. „La classe dirigente veneta e i piani di risanamento dell’Istria - ruoli
e prospettive di sviluppo per Pola in un discorso del primo Seicento”, ACRSR, 22
1992., str. 287-317.
_______________. La popolazione dell’Istria nell’età moderna. Lineamenti
evolutivi, Collana degli Atti, 15, Trst - Rovinj 1997.
_______________. „Finanza pubblica e sistema fiscale nell’Istria veneta del Sei -
Settecento”, ACRSR, 28, 1998., str. 151-203.
_______________. L’Istria moderna. Un’introduzione ai secoli XVI-XVIII, Collana
degli Atti, 17, Trst - Rovinj1999.
_______________. Oltremare. L’Istria nell’ultimo dominio veneto, Venezia 2000.
_______________. ur. L’Istria nel tempo. Manuale di storia regionale dell’Istria
con riferimenti alla città di Fiume, Rovinj, 2006. (Collana degli Atti Centra za
povijesna istraživanja Rovinj, br. 26).
_______________. Istra kroz vrijeme, Rijeka – Trst – Rovinj 2009.
_______________. L’Istria moderna 1500-1797. Una regione confine, Verona, 2010.
JANEKOVIĆ RÖMER, Zdenka. „Na razmeđi ovog i onog svijeta: Prožimanje
pojavnog i transcendentnog u dubrovačkim oporukama kasnoga srednjeg vijeka”,
Otium, 2/3-4, 1994., str. 3-15.
_______________. Rod i Grad: Dubrovačka obitelj od XIII do XV stoljeća,
Dubrovnik 1994.
JELENIĆ, Sergije. Umag. Sakralno bogatstvo Umaga i okolice. Umag 1997.
JURKIĆ-GIRARDI, Vesna. „Lo sviluppo di alcuni centri economici sulla costa
occidentale dell’Istria dal I al IV secolo”, ACRSR, 12, 1981.-1982., str. 9-31.
KANDLER, Pietro. Codice Diplomatico Istriano, vol. I-V, Trieste, 1986.
KAMBIČ, Marko. „Nasljedno pravo Piranskog statuta u vidu recepcije”, Zbornik
radova Pravnog fakulteta u Splitu, 43/3-4, 2006., str. 501-521.
KLEN, Danilo. „Mletačka eksploatacija istarskih šuma i obvezan prevoz drveta do
luke kao specifičan državni porez u Istri od 15. do kraja 18. stoljeća”, Problemi
Sjevernog Jadrana, 1, 1963., str. 199-280.
_______________. „Katastik gorivog drva u istarskim šumama pod Venecijom
sastavljen od Fabija da Canal, godine 1566.” VHARP, 11-12, 1966.-68., str. 5-88.
Knjiga statuta, zakona i reformacija grada Šibenika, prir. Zlatko HERKOV, Šibenik
1982.
KOHL, Benjamin G. „The Changing Function of the Collegio in the Governance of
Trecento Venice”, prir. Monique O’Connell, u: Venice and the Veneto during the
Renaissance: the Legacy of Benjamin Kohl, ur. Michael KNAPTON, John E. LAW i
Alison A. SMITH. Firenze 2014., str. 35-47.
KRIŽMAN, Mate, Antička svjedočanstva o Istri, Pula – Rijeka 1979.
Leggi statutarie per il buon governo della Provincia d’Istria..., prir. Lorenzo PARUTA,
Venezia 1797.
LONZA, Nella, „Tri priče o strasti i časti iz 18. stoljeća”, Dubrovački horizonti, 36,
1996., str. 6-11.
_______________. „Dubrovački statut, temeljna sastavnica pravnog poretka i
biljeg političkog identiteta”, u: Statut grada Dubrovnika sastavljen godine 1272.
Dubrovnik 2002., str. 11-46.
501
_______________. „La giustizia in scena: punizione e spazio pubblico nella

Repubblica di Ragusa”, AH, 10/1, 2002., str. 161-190.
_______________. „Pravna baština Dvigradskog statuta”, u: Statuta communis
Duorum Castrorum / Statut Dvigradske općine, prir. Jakov JELINČIĆ i Nella
LONZA, Pazin – Kanfanar 2007., str. 33-64.
_______________. „Vodnjanski statut u pravnom krajobrazu istarskoga kasnog
srednjovjekovlja”, u: Vodnjanski statut / Statuto di Dignano, prir. Nella LONZA i
Jakov JELINČIĆ, Vodnjan-Pazin, 2010., str. 84-166; isto: „Lo Statuto di Dignano in
ambito giuridico dell’Istria tardo-medievale”, u: n. dj., str. 84-166.
_______________. „Tri slike o Paškom statutu: starije paško pravo, tiskanje
Statuta i rukopisni dodatci (14.-17. stoljeće)”, u: Statut Paške općine / Statuta
Communitatis Pagi, ur. Dalibor ČEPULO, Pag-Zagreb 2011., str. 119-144.
_______________. „The Statute of Dubrovnik of 1272: Between Legal Code
and Political Symbol”, u: The Statute of Dubrovnik of 1272, ur. Nella LONZA,
Dubrovnik 2012., str. 7-27.
_______________. „’Nema veće sreće za grad od upravljanja uzdama Pravde’:
pravo srednjovjekovnog Novigradskog statuta”, u: Novigradski statut / Statuto di
Cittanova MCCCCII, prir. Nella LONZA i Jakov JELINČIĆ, Novigrad 2014., str.
127-159; isto: „’Non vi è maggiore felicità per una città di essere amministrata con
le redini della giustizia’: Il diritto dello statuto medievale di Cittanova”, u: n. dj.,
str. 160-198.
_______________. „Splitski statut i praksa odlučivanja u Velikom vijeću sredinom
14. stoljeća”, u: Splitski statut iz 1312. godine: povijest i pravo, ur. Željko Radić,
Marko Trogrlić, Massimo Meccarelli i Ludwig Steindorff, Split 2015., str. 151-171.
_______________. „Zrcalni odrazi: Buzetski statut, njegovi uzori i pravni srodnici”,
u: Buzetski statut / Statuto di Pinguente, prir. Nella LONZA i Branka POROPAT,
Buzet 2017., str. 181-201; isto: „Il gioco degli specchi: Lo Statuto di Pinguente, i
suoi modelli e affinità giuridiche”, u: n. dj., str. 181-201.
_______________. „The Culture of Voting in Medieval Split: Appearance and
Reality”, u: Cultures of Voting in Pre-modern Europe, ur. Serena FERENTE, Lovro
KUNČEVIĆ i Miles PATTENDEN, London-New York 2018., str. 159-171.
LUSANIO, Orniteo. Sopra le monete de’ Vescovi di Trieste, Trieste 1788.
MANZUOLI, Nicolo. Nova descrittione della provincia dell’Istria, Venezia 1611.
MAREVIĆ, Jozo. Lexicon latino-croaticum enciclopedicum / Latinsko-hrvatski
enciklopedijski rječnik, svezak I i II., Zagreb 2000.
MARGETIĆ, Lujo. Srednjovjekovno hrvatsko pravo – stvarna prava, Zagreb – Rijeka
– Čakovec 1983.
_______________. Hrvatsko srednjovjekovno obiteljsko i nasljedno pravo, Zagreb
1996.
_______________. Srednjovjekovno hrvatsko pravo – obvezno pravo, Zagreb –
Rijeka 1997.
_______________. „O nekim osnovnim značajkama pokretanja kaznenog postupka
u srednjovjekovnim dalmatinskim gradskim općinama”, Rad HAZU, 475, 1997.,
str. 5-53.
502
IZVORI / FONTI
_______________. „Ugovor ‘soceda’ po primorskim statutima te statutima Istre,

Kvarnera i Dalmacije”, Zbornik Pravnog fakulteta u Rijeci, supplement 3, 2003.,
str. 25-33.
MARSICH, Angelo. „Gli Slavi in Istria, quando e come vennero”, AT, 13, 1887., str.
411-429.
MARTINELLO, Giuseppe. Umago d’Istria. Notizie storiche, Trieste 1965.
MARUŠIĆ, Branko. „Il gruppo istriano dei monumenti di architettura sacra con
abside inscritta”, ACRSR, 8, 1977. – 1978., str. 41-185.
Matična knjiga krštenih župe Umag (1483.-1643.), prir. Danijela DOBLANOVIĆ-
ŠURAN i Marija MOGOROVIĆ CRLJENKO, Pazin 2018.
MAZZACANE, Elio. La litis contestatio nel processo civile canonico, Napoli 1954.
MIHELIČ, Darja. „Vsakdanji stik oblasti z ‘malim človekom’ (Piran koncem 13. stol.)”,
u: Statuimus et ordinamus, quod... Sustavi moći i mali ljudi na jadranskom
prostoru, ur. Robert MATIJAŠIĆ, Poreč 2005., str. 48-58.
MILOTIĆ, Ivan. „Društveno-politički, povijesni i pravni kontekst nastanka
Motovunskog statuta i odluka Općinskog vijeća Motovuna”, u: Motovunski statut
i odluke općinskog vijeća Motovuna, prir. Ivan MILOTIĆ. Motovun 2016., str.
13-43.
MIRDITA, Zef. „Vlasi, polinomičan narod”, Povijesni prilozi, 33, 2007., str. 247-269.
MOGOROVIĆ CRLJENKO, Marija. Nepoznati svijet istarskih žena. Položaj i uloga
žene u istarskim komunalnim društvima: primjer Novigrada u 15. i 16. stoljeću,
Zagreb 2006.
_______________. Nasilje i ilegitimnost u (izvan)bračnm vezana na području
Porečke biskupije u prvoj polovici 17. stoljeća, Zagreb 2012.
MOROSINI IV., Vincenzo. Catastico generale dei boschi della provincia dell’Istria
(1775 - 1776), priredio Vjekoslav BRATULIĆ, Collana degli Atti, 4, Trieste 1980.
Motovunski statut i odluke općinskog vijeća Motovuna, prir. Ivan MILOTIĆ. Motovun
2016.
NETTO, Giovanni. „La terraferma veneziana nel 1555”, Archivio Veneto, 126, 1986.,
str. 91-127.
Novigradski statut / Statuto di Cittanova MCCCCII, prir. Nella LONZA i Jakov
JELINČIĆ, Novigrad, 2014.
OLMO, Fortunato. „Descrittione dell’Histria”, AMSI, 1, 1885., str. 149-172.
PARENTIN, Luigi., Incontri con l’Istria, la sua storia e la sua gente, Trieste 1987.
PEDERIN, Ivan. „Il registro dei boschi dell’Istria occidentale del 1541-42”, ACRSR, 14,
1983.-1984., str. 153-170.
PETRONIO, Prospero. Delle memorie sacre e profane dell’Istria, Trieste 1968.
POVOLO, Claudio., „Rappresentazioni dell’onore nel discorso processuale (da una
vicenda degli inizi del Seicento)” AH, 10, 2000., str. 513-534.
_______________. „La vittima nello scenario del processo penale”, AH, 12/1, 2004.,
str. I-XIV.
Pravni leksikon, Zagreb 2007.
RADIĆ, Željko. „Zatvor u srednjovjekovnom trogirskom pravu”, Hrvatski ljetopis za
kazneno pravo i praksu, 12/1, 2005., str. 89-107.
_______________. „Dalmatinsko statutarno pravo i pitanje uskrate pravosuđa i
prava”, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, 45/2, 2008., str. 345-358.
503
RADOLE, Giuseppe. L’arte organaria in Istria, Bologna 1975.

RADOSSI, Giovanni. La toponomastica istriota storica, moderna e comparata della
città e del territorio di Rovigno d’Istria, Rovinj 2008.
RANDI, Oscar. „I Morlacchi”, Rivista Dalmatica, 11, 1929., str. 27-36.
RAUKAR, Tomislav. Hrvatsko srednjovjekovlje: prostor, ljudi, ideje, Zagreb 1997.
ROLAN, Marino. „Razvoj novoveške sodne ustanove: koprsko prizivno sodišče med
16. in 18. stoletjem”, AH, 4, 1996., str. 49-64.
ROSAMANI, Enrico. Vocabolario Giuliano dei dialetti parlati nella Venezia Giulia,
in Istria, in Dalmazia, a Grado e nel Monfalconese. Trieste 21999.
The Rulers of Venice (1332-1524), prir. Benjamin G. KOHL, Andrea MOZZATO i
Monique O’CONELL (http://rulersofvenice.org/guide; pristup 8. prosinca 2018.)
RUGGIERO, Guido. „Law and Punishment in Early Renaissance Venice”, The Journal
of Criminal Law & Criminology, 69/2, 1978., str. 243-256.
_______________. Violence in Early Renaissance Venice, New Brunswick 1980.
SANUTO, Marino. Diarii, XLIX, prir. Federico STEFANI, Guglielmo BERCHET i
Nicolò BAROZZI, Venezia 1897.
SCHIAFFINO, Andrea. „Contributo allo studio delle rilevazioni della popolazione
della Repubblica di Venezia: finalità, organi, tecniche”, Le fonti della demografia
storica in Italia, Roma, 1/1, 1977., str. 285-354.
SCHIAVUZZI, Bernardo, „Le epidemie di peste bubbonica in Istria. Notizie storiche”,
AMSI, 4, 1888., str. 423-447.
_______________. „Le istituzioni sanitarie istriane nei tempi passati”, AMSI, 8/3-4,
1892., str. 315-407.
_______________. „Cenni storici sull’etnografia dell’Istria”, AMSI, 18, 1902., str.
75-120.
_______________. „Le epidemie di peste bubbonica in Istria. Memorie storiche
raccolte da Bernardo Dott. Schiavuzzi”, Pagine Istriane, 3, ožujak 1912., str. 49-
54.; br. 7-8, srpanj-kolovoz 1912., str. 175-182.; br. 9-10, rujan-listopad 1912., str.
231-233; br. 11-12, studeni-prosinac 1912., str. 257-275.; br. 1-2, siječanj-veljača
1913., str. 18-30.; br. 3-4, ožujak-travanj 1913., str. 71-75.
SCHLINKER, Steffen. Litis Contestatio: Eine Untersuchung über die Grundlagen des
gelehrten Zivilprozesses in der Zeit vom 12. bis zum 19. Jahrhundert [Studien zur
europäischen Rechtsgeschichte, 233], Frankfurt am Main, 2008.
Scritture Spettanti al Gius Episcopale e Capitolare d’Umago uniti l’anno 1706. Li
abitanti, 17.-18. stoljeće (rukopis), Kaptolski arhiv Umag.
SEKULIĆ-GVOZDANOVIĆ, Sena. „Srednjovjekovni sustavi šupljih kamenih mjera
u Istri, Hrvatskom primorju i kontinentalnoj Hrvatskoj”, Prostor, 3/1, 1995., str.
73-106.
SEMI, Francesco. Glossario del latino medioevale istriano, Venezia 1990.
SESTAN, Ernesto. Venezia Giulia. Lineamenti di una storia etnica e culturale, Bari
1965.
SOUSTRE DE CONDAT, Bérangère „Le donne nella giurisprudenza medievale
siciliana”, na: http://www.stupormundi.it/it/le-donne-nella-giurisprudenza-
medievale-parte-1, pristup 4. svibnja 2019.
„Statut grada Poreča”, prir. Mirko ZJAČIĆ, Monumenta historico-juridica Slavorum
meridionalium, 18, 1979., str. 7-203.
504
LITERATURA / BIBLIOGRAFIA
Statut grada Splita, prir. Antun CVITANIĆ, Split 1985.

Statut Koprskega komuna iz leta 1423 z dodatki do leta 1668, prir. Lujo MARGETIĆ,
Koper – Rovinj 1993.
Statuta communis Duorum Castrorum / Statut Dvigradske općine, prir. Jakov
JELINČIĆ i Nella LONZA, Pazin–Kanfanar 2007.
Statuta Communis Polae / Statut Pulske općine, prir. Mate KRIŽMAN, Pula 2000.
Statuta et leges civitatis Buduae, civitatis Scardonae, et civitatis et insulae Lesinae,
prir. Šime LJUBIĆ, Zagreb 1882.-1883.
Statuta Piranskega komuna od 13. do 17. stoletja, I-II, prir. Miroslav PAHOR i Janez
ŠUMRADA, Ljubljana 1987.
Statuti municipali del Comune di Trieste che portano in fronte l’anno 1150, prir.
Pietro KANDLER, Trieste 1849.
Statuti municipali di Rovigno, prir. Pietro KANDLER, Trieste 1851.
„Statuto de Muran del 1502”, prir. Monica PASQUALETTO, u: Statuti della laguna
veneta dei secoli XIV-XVI, Roma 1989., str. 207-287.
„Lo Statuto del Comune di Umago”, prir. Bernardo BENUSSI, AMSI, 8, br. 3-4, 1892.,
str. 227-313.
STIPIŠIĆ, Jakov. Pomoćne povijesne znanosti u teoriji i praksi, Zagreb 21985.; 31991.
ŠANJEK, Franjo. Crkva i kršćanstvo u Hrvata, I – Srednji vijek, Zagreb 1988.
ŠIMUNKOVIĆ, Ljerka. Dalmacija godine gospodnje 1553: Putopis po Istri, Dalmaciji i
Mletačkoj Albaniji 1553. godine. Zapisao Zan Battista Giustinian, Split 2011.
TOMASINI, Giacomo Filippo. „De commentari storici-geografici della Provincia
dell’Istria”, AT, 4, 1837, str. 1-563.
_______________. Commentari storico geografici della provincia dell’Istria, Trieste
2005.
The Trotula: A Medieval Compendium of Women’s Medicine, prir. Monica H.
GREEN. Philadelphia: University of Pennsylvania 2001.
UGUSSI, Lucia. „I toponimi del commune catastale di Cittanova”. ACRSR, 19, 1988-
89., str. 207-236.
Vacchette di carte scritte e non scritte. Vacchette 1490, 15. stoljeće (rukopis), Kaptolski
arhiv Umag.
VALLERANI, Massimo. „Tra astrazione e prassi. Le forme del processo nelle
città dell’Italia settentrionale del secolo XII”, u: Praxis un Gerichtsbarkeit in
europäischen Städten des Spätmittelalters, ur. F. J. ARLINGHAUS i dr., Frankfurt
2006.
VAUCHEZ, André. La spiritualité du Moyen Age occidental, VIIIe-XIIe siècles, Paris
1975.
Vodnjanski statut / Statuto di Dignano, prir. Nella LONZA i Jakov JELINČIĆ,
Vodnjan – Pazin 2010.
VERONESE, Guliano., „L’immigrazione nell’Istria veneta tra ‘500 e ‘600: problemi
giurisdizionali, contese tra comunità, conflitti etnici tra originari e forestieri”,
AH, 3, 1994., str. 181-192.
VIGINI CONTI, Chiara. „La chiesa di San Rocco e i restauri artistici”, Umago Viva,
83, 2002., str. 10.
ZORDAN, Giorgio. L’ordinamento giuridico veneziano, Padova 21984.
505
POKRATE
ELENCO DEGLI ACRONIMI
ACRSR Atti del Centro di ricerche storice – Rovinj / Rovigno
ACU Archivio Capitolare di Umago
AH Acta Histriae
AMSI Atti e Memorie della Società Istriana di Archeologia e Storia Patria
AT Archeografo Triestino
HAZU Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti
KAU Kaptolski arhiv Umag
VHARP Vjesnik historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu
506
Realizaciju projekta omogućili su:
Il progetto e stato realizzato con il sostegno di:
Grad Umag – Città di Umago
Objavljivanje svih sačuvanih primjeraka Umaškog statuta omogućili su:

Tutte le copie dello Statuto di Umago sono state riprodotte per gentile concessione di:
Biblioteca Hortis, Trieste

Biblioteca Museo Correr, Venezia
Archivio di Stato di Trieste
Biblioteca del Senato, Roma
Pokrajinski arhiv, Koper
ISBN 978-953-56327-2-6

Umaški Statut / Statuto Di Umago

Caricato da

Informazioni sul documento

Titolo originale

Copyright

Formati disponibili

Condividi questo documento

Condividi o incorpora il documento

Opzioni di condivisione

Hai trovato utile questo documento?

Questo contenuto è inappropriato?

Copyright:

Formati disponibili

Umaški Statut / Statuto Di Umago

Caricato da

Copyright:

Formati disponibili

UMAŠKI

Grad Umag – Città di Umago

Za izdavača | Per l’editore

Izvršni izdavač | Editore esecutivo

Prijevod na talijanski | Traduzione in italiano

Lektura hrvatskog teksta | Revisione dei testi in croato

Grafičko oblikovanje | Soluzione grafica

© Grad Umag – Città di Umago

È proibito copiare, fotocopiare o riprodurre il presente volume

CIP zapis dostupan u računalnome katalogu

8 RUKOPISI I IZDANJA 466 STVARNO KAZALO

69 UMAŠKI STATUT – ČUVAR 498 IZVORI I LITERATURA

121 PRESLIK IZVORNIKA

269 PRIJEVOD S LATINSKOGA

SLUŽBENI PRIMJERAK UMAŠKOG STATUTA

SAČUVANI RUKOPISI NA TALIJANSKOM JEZIKU

Knjižnica Muzeja Correr u Veneciji (Biblioteca Museo Correr, Venezia),

Na rukopisu s unutarnje strane korica označene su stare signature: Provenienza

Knjižnica Muzeja Correr u Veneciji (Biblioteca Museo Correr, Venezia),

Državni arhiv u Trstu (Archivio di Stato di Trieste) (E)

Knjižnica Senata u Rimu (Biblioteca del Senato, Roma) (F)

Pokrajinski arhiv u Kopru (Pokrajinski arhiv, Koper) (G)

4 Kao da piše III.

Iz bilješke u rukopisu A može se zaključiti da je 1861. primjerak Statuta koji se čuvao

Tiskano izdanje iz 1892. godine

ZNAČAJKE JEZIKA I PISMA

Statut je pisan latinskim jezikom s rijetkim primjesama istarskih govora.

Pogrešna uporaba roda

quilibet persona umj. quaelibet persona

Ovo bi se eventualno moglo pojasniti pretpostavkom da pisar misli na imenicu homo

Pogrešna uporaba padeža

Faciendo aliquem... cadere in terra umj. ... in terram

Pogrešna uporaba oblika

destrictus umj. Districtus; Matharada umj. Matterada9; propinqum umj. propinquum;

Zanimljiv je slučaj imenice taberna odnosno tabernarius: u II/26 nalazimo četiri

Uporaba jednog oblika za drugi

Uporaba sinonima u leksiku

7 Pisar uzima oblik ablativa pridjeva za ablativ komparativa.

Manji broj dijalektizama

angusigula umj. angusiola10; sapon11

electionarius umj. elector; codicillare, pecuniare

Imenicu admenatio ne nalazimo u rječnicima. S obzirom na kontekst mogla bi se

Neke pravopisne značajke

Neujednačenost pisanja velikog i malog početnog slova.

Prijepis je moderniziran prema novome načinu priređivanja tekstova za tisak.14

() ponavljanje iste riječi u tekstu

LA COPIA UFFICIALE DELLO STATUTO DI UMAGO

Biblioteca Civica „A. Hortis”, Trieste (A)

Descrizione della versione originale

di restauro eseguiti negli anni Trenta del XX secolo o successivamente, considerando

MANOSCRITTI ESISTENTI IN LINGUA ITALIANA

Biblioteca Civica „A. Hortis”, Trieste (B)

Biblioteca Museo Correr, Venezia, Statuto Cicogna 2060 (C)

Biblioteca Museo Correr, Venezia, Statuto Cicogna 2489 (D)

Archivio di Stato di Trieste (E)

Biblioteca del Senato, Roma (F)

4 Come se fosse scritto III.

Archivio provinciale di Capodistria (Pokrajinski arhiv, Koper) (G)

Edizione stampata del 1892

Il lavoro intitolato Lo statuto del Comune di Umago è stato pubblicato da Bernardo

PECULIARITÀ LINGUISTICHE E ORTOGRAFICHE

Uso scorretto del genere

quilibet persona al posto di quaelibet persona.