IN MEMORIAM O. Mijo Skvore DI pomoéni biskup zagrebacki Dne 15. veljaée ove godine, 1989, preminuo je u Zagrebu o. Mijo Skvorc DI, pomoéni biskup zagrebatki. Obnovijeni Zivot ze- li se ovim malim zapisom oprostiti od svojega nekadasnjeg su- radnika i utjecajnog djelatnika u naSoj Crkvi. O. Mijo Skvorc roden je u Rugevcu (okolica Krizevaca) 1. ruj- na 1919, isusovac postaje 1938, svecenik od 1948, a pomoéni je bis- kup zagrebacki od 1970. Dok je jo bio student na Filozofskom in- stitutu DI u Zagrebu, god. 1941. izi8li su u Casopisu Zivot neki nje- govi prikazi knjiga, a sledeGe godine, 1942, prvi Glanci. U Obnov- Jjenom Zivotu izigao je njegov posijednji tekst godine 1962. No revija Zivot odnosno Obnovijeni Zivot duguje dragom pokojniku zahvalnost ne samo za te tiskane tekstove nego i za one nezabiljegene oblike suradnje brojnim i pronicavim poticaji- ma i sugestijama &to ih je upravo on godinama davao. Ovi skromni reci tek su mala zahvalnost za tu njegovu vrio vrijednu suradnju. O. Mijo Skvore nesumnijivo je bio intelektualac visokog do- meta. Je li to bila njegova najznataji crta? Gotovo bih se usu- dio reci da je on usto bio jos vise Govjek velika srca. I to je veliko srce vrlo intenzivno lubilo Boga — Trojedinoga i Utjelovljenoga — ljubilo je Presvetu Djevicu Bogorodicu, ljubilo je Kristovu erkvu, ljubilo je hrvatski narod uvijek i svagdje. Ta éetverostruka Yjubav je bila zarka, etiéki uravnotezena, psiholoski skladna, ja- ka kao vulkan. Ta se ljubav nije dala nigim sputati. Dvije godine strogoga zatvora bile su prigoda za primjenu — i time produblije- nje — kr8¢anskoga stava i onda kada je te&ko, primjena u svim smjerovima kré¢anskog Zivota. Ljubav koja je jaka kao vulkan ne zaustavlja se lako na bilo éemu Sto je veé postignuto, bilo da je rijeé o stanju koje je upravo ilo da je rijeé o izradenim nacrtima za daljni rad. Tu izvor onih pe’ joksa koje su od vremena do vre- mena doZivijavali uz oca Miya oni koji su mu bili blizu. U takvim sluéajevima intenzivna misao na Boga pokazivala je put i davala potrebnu snagu. 101Covjek takvih dimenzija bio je kao stvoren za one nage pas- toralne prilike i neprilike koje je Crkva kod nas prozivijavala ta- mo od otprilike godine 1950. Naime, u onih prvih nekoliko porat- nih godina odnos drzave prema Crkvi dobio je svoj vise—manje ustaljen lik, priliéno razlicit od onoga prije rata. Ostali smo goto- vo posve bez apostolata tiskanom rijeci. Ostali smo bez katolié- kih organizacija. Pristup Crkvi u javni Zivot bio je dokinut. Utje- caj na buduée naraStaje bio je esto zaprecivan. Onih smo se go- dina osjeéali u moguénostima svoga apostolskog djelovanja ot- prilike nekako kao oni stari samostanci iz srednjega vijeka kad su rukom prepisivali djela bastinjene kulture. Nisu imali tiskar- skih strojeva, nisu imali pomo¢i danasnje tehnike; za prenogenje kulture knjigom njihove su moguénosti bile sasvim skuéene. A znali su da imaju u svojim rukama veliko blago, pa nisu Zalili truda ne samo da se to blago sacuva nego i da se drugima omo- guéi pristup do njega i sluzenje njime. I uspjeli su — hvala Bogu! O. Mijo Skvorc bio je ovjek vjere, jake vjere, takve koju je on do- Zivijavao — u pomanjkanju boljega izraze, — kao nesto »opiplji- vos, doslovce stvarno. Prema sjecanju navodim ovu recenicu iz jedne njegove pripovijedi (mislim da je tom zgodom govorio sve- éenicima): »Mi nemamo silu i moé, ali mi imamo Euharistiju' Volio je Isusa Krista — stvarnoga Isusa Krista! — osjecao se Nje- govim sveéenikom, te time i odgovornim za ono &to je Gospod donio ljudskom rodu svih vremena, pa tako i Hrvatskoj ovoga naSeg vremena. A sve je to u njega bilo bez jednostranosti, bez is- kljuéivosti, uz duboko i iskreno razumijevanje za ono Sto njegov bliznji dozivijava. I kakav je samo domet doiivio taj njegov is- kren, nicim izvancrkvenim nenatrunjen apostolat, narocito me- du studentima, odnosno opéenito medu intelektualcima! Kad su se prilike djelomice promijenile i kad je moglo do¢i do suvremenog dijaloga, upravo je o. Skvorc u tom lijepom radu imao vazan udio. No nije o. Skvorc postao neki »gospodski« sve¢enik. Sprem- no i zauzeto i8ao je i po seoskim Zupama. O Uskrsu 1953. bio je u upi Davor (na Savi, blizu granice zagrebatke nadbiskupije pre- ma dakovatkoj biskupiji). Vratio se kuéi radosan i pun najljep3ih dojmova. No naSao se poslije netko, ne iz sela Davora, koji je pro- tiv oca Skvorca, spremio optuzbu da je ondje bunio narod. Ta pri- mitivna optuzba bila je primitivno i spremljena i nije se mogla dokazati na sudu. Kada danas Citamo tekst presude, udara u oti kako je taj oslobadaju¢i dio primjetno pozornije obraden negoli sudska interpretacija izvadaka iz Skvoréevih propovijedi. Za one koji Ge kasnije pisati povijest bit ¢e zanimljivo takoder ono &to je svom iskazu dodao svjedok optuznice, onaj koji je bio jedini oslo- nac tog njenog neprihvacenog dijela. Potuzio se — i nepitan — kako je njima u provinciji, na terenu, teSko kada dodu oni pro- 102povjednici iz Zagreba. Poslije, naime, seljaci govore da oni koji su tu bili, znadu sto prema zakonu smiju, i, rekao je taj svjedok o sebi i sebi sliénima, da oni onda imaju mnogo tedko¢a da taj utje- caj nadvladaju. Tada je konkretno bila rijeé o ocu Miji Skvorcu. No na tu primjedbu nije reagirao nijedan élan vijeéa petorice, ni zastupnik optugnice, ni odvjetnik. »Vrijeme gradi, vrijeme razgraduje«. U Zagrebu podinje iz- laziti Glas s Koncila (poslije je izostavljen onaj »s« u naslovu éa- sopisa). Dakako da se i 0. Mijo na8ao ondje. Mijenjaju se mogué- nosti rada, mijenjaju se potrebe duga, mijenjaju se sluzbe i duz- nosti 0. Mije, ali se ne mijenjaju njegova ljubav prema Bogu — Trojstvenom i Utjelovljenom ~ prema Presvetoj Djevici Bogoro- dici, prema Crkvi, prema svakome Covjeku, prema hrvatskome narodu. Takav je ostao do kraja zivota. Takvoga o. Miju poznaje- mo jos i u onom nedavnom nizu élanaka o dragoj Gospi u Glasu Koncila. Takvoga nalazimo u njegovu velikom djelu Vjera i ne- vjera, kao i u nedavno izi8loj knjizi Jeruzalem ili Antiohija. (Kao da je nasludivao skori svrsetak, pa je pozurio tiskanje te druge knjige, i tako su izostala neka cizeliranja, koja u prvoj knjizi, na- sre¢cu nisu izostala) Bog, za koga je o. Mijo Skvorc, pomoéni biskup zagrebacki, Zivio, pozvao ga je k sebi. Tu se smirio taj plemeniti i neumorni radnik, tu se njegova Zarka ljubav susrela sa svojim Izvorom, Smislom i Uvirom. Covjek koji je prozivio takav Zivot nije morao biti pri svr3etku u nedoumici ni zagto je Zivio, ni za8to je tako 7i- vio. Mi dragom preminulom prijatelju velimo na rastanku ne samo »Zbogom!« nego i »Dovidenja!« A nebeskom smo Ocu za- hvalni to nam ga je dao. Nebeski Otac bit Ge mu vjetni pokoj i svjetlost vjeéna. Miljenko Belié 103