AL PASSATO PROSSIMO Modalni glagoli u perfektu ŠTA SU MODALNI GLAGOLI?
Modalni glagoli (I verbi modali, o verbi servili) u italijanskom jeziku
su glagoli koji preciziraju odnos između subjekta i glagola u predikatu koji dolazi iza njih. Obično se u rečenici upotrebljavaju sa još jednim glagolom. Modalni glagoli na italijanskom jeziku su: dovere, potere e volere. – Dovere (morati) označava obavezu ili potrebu da se nešto uradi. Devo studiare! Dobbiamo mangiare la pasta. – Potere (moći) označava sposobnost, mogućnost ili dozvolu da se nešto uradi. Puoi uscire, stasera. Possiamo giocare? – Volere (htjeti) označava želju da se nešto uradi. Voglio bere un tè freddo! Vuoi un gelato? Čak i glagol sapere (znati) spada u modalne glagole kada označava sposobnost da se nešto uradi. So parlare inglese e francese molto bene. Sai pattinare sul ghiaccio? ŠTA JE “PASSATO PROSSIMO”? “Il passato prossimo” je glagolsko vrijeme kojim se kazuje prošla radnja koja ima veze sa sadašnjošću. Taj odnos bliskosti sa sadašnjim vremenom može biti: vremenski (radnja koja se desila u bliskoj prošlosti)
Non mangi le noccioline?
No, ho mangiato tardi oggi. emotivni (radnja čije su posljedice vezane za sadašnjost)
Non mangi le noccioline?
No, da piccolo ne ho mangiate troppe e ho fatto indigestione (e ancora oggi non posso mangiare noccioline, altrimenti mi sento male) KAKO SE GRADI “PASSATO PROSSIMO”? Sadašnje vrijeme Particip prošli glagola pomoćnog glagola koji želimo koristiti AVERE ili ESSERE Participio passato dei verbi modali
DOVERE > DOVUTO
POTERE > POTUTO
VOLERE > VOLUTO
Ako modalne glagole koristimo same u prošlom vremenu, oni ispred sebe zahtijevaju pomoćni glagol AVERE: Marco HA dovuto. Silvia HA potuto. Maria HA voluto. Ukoliko ih koristimo uz druge glagole, ispred stavljamo pomoćni glagol koji i inače zahtijeva taj drugi glagol: Marco ha studiato. > Marco ha dovuto studiare. Marco è andato. > Marco è dovuto andare. Silvia ha mangiato. > Silvia ha potuto mangiare. Silvia è partita. > Silvia è potuta partire. Maria ha letto. > Maria ha voluto leggere. Maria è venuta. > Maria è voluta venire. IZUZECI: U svakodnevnom razgovoru je, međutim, čest slučaj da se uz neke neprelazne glagole koji inače zahtijevaju pomoćni glagol ESSERE, upotrijebi odgovarajući oblik glagola AVERE. To se ne smatra pogrešnim! “Ho dovuto andare.” “Abbiamo voluto partire.”
Ako u predikatu koristmo modalni glagol onda on stoji u
obliku participa prošlog, a glagol koji dolazi iza vraćamo u oblik infinitiva: Hai dovuto parlare. particip prošli infinitiv U slučaju kada koristimo pomoćni glagol ESSERE particip prošli modalnog glagola se mora slagati u rodu i broju sa subjektom u rečenici: Marco è dovutO andare. Maria è dovutA andare. Marco e Maria sono dovutI andare. Maria e Anna sono dovutE andare. COMPITO: PREPIŠITE REČENICE I STAVITE MODALNE GLAGOLE IZ ZAGRADE U ODGOVARAJUĆI OBLIK PROŠLOG VREMENA.
1. Non (potere, noi) uscire, perché (dovere) studiare fino a
tardi. 2. Non (potere, io) telefonare a Giorgio, perciò (dovere) scrivere un messaggio. 3. Non (potere, lei) trovare le chiavi della macchina e (dovere) andare al lavoro in autobus. 4. Lucia (volere) venire con noi, ma Carlo (dovere) restare a casa. 5. Ho cominciato un nuovo lavoro lontano da casa e (dovere) comprare una macchina. 6. Perché non (volere) invitare Carla alla tua festa? ARRIVEDERCI!