Sei sulla pagina 1di 64

Matrice

Definicija
Matrica formata m × n nad poljem F je funkcija Mmn ili Mm×n ili
Mm,n , koja preslikava skup ured̄enih parova
{(i, j) : i ∈ {1, 2, . . . , m}, j ∈ {1, 2, . . . , n}}

u skup F . Skup svih matrica formata m × n označavamo sa Mmn .


Matrice formata n × n, tj. matrice koje imaju isti broj vrsta i kolona
nazivaju se kvadratne matrice.

Definicija
Matrica tipa m × n je pravougaona šema brojeva koja ima m vrsta i n
kolona i zapisuje se u 
obliku 
a11 a12 . . . a1n
 a21 a22 . . . a2n 
 .
 ... ... ... 
am1 am2 . . . amn
1 / 64
Matrice
Primer
 
  7 8
1 2 3  
A2×3 = , B3×2 =  9 10  , C1×1 = 13
4 5 6
11 12

aij elemenat matrice koji se nalazi u preseku i−te vrste i j−te


kolone
ai1 , ai2 , . . . , ain elementi i−te vrste, a1j , a2j , . . . , amj elementi
j−te kolone
a11 , a22 , . . . , akk , k = min{m, n} elementi glavne dijagonale
oznaka: A = [aij ], skup svih matrica formata m × nje Mm×n
a1
   a2 
matrica vrsta a1 a2 . . . an , matrica kolona  ..  .
 
 . 
am
2 / 64
Matrice

Kvadratna matrica m = n
 
a11 a12 . . . a1n
 a21 a22 . . . a2n 
.
 
 ..
 . ... ... 
an1 an2 . . . ann

a11 , a22 , . . . , ann , elementi glavne dijagonale

Trag matrice:
n
X
aii = tr A
i=1

3 / 64
Matrice
 
a11 0 . . . 0
 0 a22 . . . 0 
Dijagonalna matrica Dn = 
 
.. 
 . ... ... 
0 0 . . . ann
 
1 0 ... 0
 0 1 ... 0 
Jedinična matrica En = 
 
.. .. .. 
 . . . 
0 0 ... 1
 
0 ... 0
Nula matrica 0m×n =  ... .. 

. 
0 ... 0

Primer  
  1 0 0    
1 0 0 0 0 0 0
E2 = , E3 =  0 1 0  , 02×2 = , 02×3 =
0 1 0 0 0 0 0
0 0 1
4 / 64
Matrice
 
a11 0 . . . 0
 a21 a22 . . . 0 
Donja trougaona matrica
 
 .. 
 . ... ... 
an1 an2 . . . ann
 
a11 a12 . . . a1n
 0 a22 . . . a2n 
Gornja trougaona matrica
 
 .. 
 . ... ... 
0 0 ... ann

Definicija
Dve matrice A i B su jednake ako i samo ako su istog tipa i
odgovarajući elementi su im jednaki.

Mogu se sabrati samo matrice istog tipa.


5 / 64
Operacije sa matricama
Definicija
Zbir matrica A = [aij ] i B = [bij ] tipa m × n je matrica C = [cij ] tipa
m × n takva da je
cij = aij + bij , i = 1, . . . , m, j = 1, . . . , n.

Primer
     
1 −1 −3 0 −2 −1
Za A = iB= je A + B = .
0 2 2 1 2 3

Osobine sabiranja matrica

A+B =B +A

A + (B + C ) = (A + B) + C
A+0=A
6 / 64
Operacije sa matricama
Definicija
Matrica A = [aij ] se množi skalarom α tako što se svaki elemenat te
matirce pomnoži skalarom, tj.
αA = α[aij ] = [αaij ], i = 1, . . . , m, j = 1, . . . , n.
Za proizvoljnu matricu A i skalare α, β ∈ R važi
1 · A = A, (αβ)A = α(βA),
(α + β)A = αA + βA, α(A + B) = αA + αB.
Matrica (−1)A označava se sa −A i važi A + (−A) = 0.
Razlika matrica A, B ∈ Rm×n je matrica C ∈ Rm×n definisana sa
C = A − B = A + (−B).

Primer
 
1 2
Izračunati 3A i 2E3 ako je A = .
3 4
7 / 64
Operacije sa matricama

Mogu se pomnožiti samo matrice odgovarajućeg tipa.

Definicija
Proizvod matrica A = [aij ], tipa m × n i B = [bij ] tipa n × p je
matrica C = [cij ] tipa m × p takva da je
n
X
cij = aik bkj , i = 1, . . . , m, j = 1, . . . , p.
k=1

Za matrice A, B i C odgovarajućih dimenzija važi


(A · B) · C = A · (B · C ),
A · (B + C ) = A · B + A · C , (A + B) · C = A · C + B · C
A · En = Em · A = A,
α(A · B) = (αA) · B = A · (αB), α ∈ R
8 / 64
Operacije sa matricama

Primer
Za matrice
     
1 2 −1 2 0 1 1 0
A =  0 1 3  , B =  −1 1 0  , C =  0 2 
3 2 4 0 2 −1 3 0
   
0 0 1 5 6 2
je A · B =  −1 7 −3  , B · A =  −1 −1 4  ,
4 10 −1 −3 0 2
 
−2 4
A · C =  9 2  i C · A nije definisano.
15 4

9 / 64
Operacije sa matricama
Primer
Za matrice    
1 −3 2 1
A= ,B =
−2 6 4 2
je
 
−10 −5
A·B =
20 −10
i  
0 0
B ·A= .
0 0

A · B = 0 ; (A = 0 ∨ B = 0)
(A 6= 0 ∧ B 6= 0) ; A · B 6= 0
10 / 64
Operacije sa matricama

Definicija
Stepen kvadratne matrice A = [aij ], tipa n × n je definisan sa

A0 = E , A1 = A, A2 = A · A, . . . An+1 = An · A.

Za svako m, n ∈ N važi
Am · An = Am+n , (Am )n = Amn .

A je nilpotentna akko postoji n ∈ N takvo da je An = 0


A je idempotentna akko je A2 = A
A je involutivna akko je A2 = E

11 / 64
Operacije sa matricama

Primer
     
1 1 0 i 2 −4
Za A = ,B= iC= izračunati An , B n
0 1 i 0 1 −2
i C n.      
2 1 2 3 1 3 n 1 n
A = , A = ,...,A =
0 1  0 1  0 1
−1 0 0 −i
B2 = = −E , B3 = = −B, B 4 = E , tj.
0 −1 −i 0

B 4n = (B 4 )n = E n = E , B 4n+1 = (B 4 )n B = E B = B

B 4n+2 = (B 4 )n B 2 = E (−E ) = −E , B 4n+3 = (B 4 )n B 3 = E (−B) = −B.


 
2 0 0
C = pa je C n = 0.
0 0

12 / 64
Operacije sa matricama
Definicija
Za matricu A = [aij ] tipa m × n se matrica AT = [aji ] tipa n × m
naziva transponovana matrica.
(A + B)T = AT + B T
(AT )T = A
(αA)T = αAT
(A B)T = B T AT
Primer
   
1 2 7  
  1 2
Za A =  3 4  , B =  8  , C = 1 0 i D = je
0 −1
 5 6  9  
T 1 3 5 T
  T 1
A = ,B = 7 8 9 ,C = ,
 2 4 6 0
1 0
DT = .
2 −1
13 / 64
Determinante
Za matricu tipa 1 × 1 je
|A| = |a11 | = a11

Za matricu tipa 2 × 2 je

a a
|A| = 11 12

= a11 a22 − a21 a12 .
a21 a22

Za matricu tipa 3 × 3 je

a11 a12 a13

|A| = a21 a22 a23

a31 a32 a33

= a11 a22 a33 + a12 a23 a31 + a13 a21 a32 −


−a13 a22 a31 − a32 a23 a11 − a33 a21 a12
14 / 64
Determinante

Primer
Izračunati vrednost sledećih determinanti

D1 = | − 13| = −13

3 0
D2 =
= 3 · 8 − 0 · 1 = 24,
1 8

1 2 −1 1 2

D3 = 0 1 −2 0 1
1 1 1 1 1

= 1 · 1 · 1 + 2 · (−2) · 1 + (−1) · 0 · 1 − (−1) · 1 · 1 −


−1 · (−2) · 1 − 2 · 0 · 1
= 0.

15 / 64
Determinante
Premutacija skupa S = {1, 2, . . . , n} je
 
1 2 ... n
π:
π(1) π(2) . . . π(n)

Primer
Za skup S = {1, 2} je
   
1 2 1 2
π1 = , π2 = ,
1 2 2 1

dok je za S = {1, 2, 3}
     
1 2 3 1 2 3 1 2 3
π1 = , π2 = , π3 = ,
1 2 3 1 3 2 2 1 3
     
1 2 3 1 2 3 1 2 3
π4 = , π2 = , π3 = .
2 3 1 3 1 2 3 2 1
16 / 64
Determinante
Ako za i < j važi da je π(i) > π(j) tada π(i) i π(j) obrazuju
inverziju, tj. par (i, j) se naziva inverzija
Premutacija je parna ako je ukupan broj inverzija, Inv (π), paran
broj, inače je neparna.
Primer
Označiti inverzije i odrediti parnost permutacije
 
1 2 3 4
π= .
3 1 4 2

Inverzije su (1, 2), (1, 4) i (3, 4). Permutacija je neparna.


Ako u permutaciji dva elementa zamene mesta dobija se
permutacija koja se od polazne razlikuje za transpoziciju.
Transpozicija menja parnost permutacije.
17 / 64
Determinante
Determinanta reda n je preslikavanje | · | : Mn → R definisano sa
X
|A| = (−1)Inv(π) a1π(1) a2π(2) · · · anπ(n) ,
π∈Π(n)

gde je Π(n) skup svih premutacija skupa {1, 2, . . . , n}.

Primer
 
1
Za n = 1 je π = pa je Inv (π) = 0. Prema tome,
1

|a11 | = (−1)Inv(π) · a11 = (−1)0 · a11 = a11 .


   
1 2 1 2
Za n = 2 je π1 = π2 = pa je Inv (π1 ) = 0 i
1 2 2 1
Inv (π2 ) = 1.
18 / 64
Determinante
Prema tome,

a11 a12 Inv(π1 )
a21 a22 = (−1)
·a11 a22 +(−1)Inv(π2 ) ·a12 a21 = a11 a22 −a12 a21 .

Primer

1 −1 0

5 1 −2 = (−1)inv (213) (−1)5(−2) + (−1)inv (231) (−1)(−2)1 +

1 −3 −2
+ (−1)inv (132) 1(−2)(−3) + (−1)inv (123) 1 · 1(−2) +
+ (−1)inv (312) 0 · 5(−3) + (−1)inv (321) 0 · 1 · 1
= (−1)1 · 10 + (−1)2 · 2 + (−1)1 · 6 + (−1)0 · (−2) +
+(−1)2 · 0 + (−1)3 · 0
= −16
19 / 64
Determinante

Minor elementa aij , u oznaci Mij , je determinanta reda n − 1 dobijena


od polazne izbacivanjem i−te vrste i j−te kolone.

Kofaktor elementa aij , u oznaci Aij , je

Aij = (−1)i+j Mij .

Primer
 
1 2 −1
U matrici A =  0 1 −2  odrediti minor i kofaktor elementa a21
1 1 1

2 −1
M21 = = 3, A21 = (−1)3 M21 = −3.
1 1

20 / 64
Osobine determinanti
1. Vrednost determinante se ne menja ako vrste i kolone zamene
mesta ne menjajući poredak, tj.
|A| = |AT |.

Primer

1 2 3 1 4 7

4 5 6 = 2 5 8

7 8 9 3 6 9

2. Ako dve vrste (ili kolne) zamene mesta determinanta menja


znak.
Primer

1 2 3 4 5 6

4 5 6 = − 1 2 3

7 8 9 7 8 9
21 / 64
Osobine determinanti
3. Vrednost determinante jednaka je nuli ako su bilo koje dve vrste
(ili kolone) jednake.
Primer

1 2 3

1 2 3 = 0.

7 8 9

4. Determinanta se množi skalarom (brojem) tako što se elementi


jedne vrste (ili kolone) pomnože tim brojem.
Primer

1 2 3 3 6 9 1 2 3 1 2 3

3 · 4 5 6 = 4 5 6

= 12 15 18 = 4 5 6

.

7 8 9 7 8 9 7 8 9 21 24 27

22 / 64
Osobine determinanti
5. Vrednost determinante jednaka je nuli ako su elementi jedne
vrste (ili kolone) proporcionalni odgovarajućim elementima druge
vrste (ili kolone).
Primer

1 2 3

2 4 6 = 0.

7 8 9

6. (SABIRANJE DETERMINANTI) Ako je svaki elemenat k−te


vrste prikazan u obliku
akj = bkj + ckj , k, j = 1, 2, . . . , n,
tada je polazna determinanta jednaka zbiru determinanti čije su
sve vrste , izuzev k−te jednake vrstama polazne determinante,
k − tu vrstu determinante koja je prvi sabirak čine elementi
bkj , j = 1, 2, . . . , n dok je k − ta vrsta determinante koja je
drugi sabirak sačinjena od elemenata ckj , j = 1, 2, . . . , n.
23 / 64
Osobine determinanti
7. Ako su svi elementi i−te vrste (j−te kolone) jednaki nuli osim
elementa aij onda je
D = aij Aij .

Primer

1 2 3
0 0 6 = 6 · (−1)2+3 · 1 2

= −6 · (8 − 14) = 36.
7 8
7 8 9

Primer
Izračunati vrednost deterinante

a11 a21 . . . an1

0 a22 . . . an2
.
... ... ...

0 0 ... ann
24 / 64
Osobine determinanti

8. Laplasova teorema
n
X
D= aij Aij , i = 1, 2, . . . , n- razvoj determinante po
j=1
elementima i−te vrste
n
X
D= aij Aij , j = 1, 2, . . . , n- razvoj determinante po
i=1
elementima j−te kolone
9. Vrednost determinante se ne menja ako se elementima jedne
vrste (ili kolone) dodaju odgovarajući elementi neke druge vrste
(ili kolone) prethodno pomnoženi nekim brojem.

25 / 64
Osobine determinanti

Primer

1 −1 0

Razviti D = 5 1 −2 po elementima 1. vrste i 3. kolone.
1 −3 −2

1 −1 0

=1· 1
−2 5 −2 5 1
5 1 −2 −3 + (−1)(−1) + 0 · = −16
−2 1 −2 1 −3
1 −3 −2


1 −1 0

=0· 5
1 1 −1 1 −1
5 1 −2 + (−1)(−2) + (−2) · = −16
1 −3 1 −3 5 1
1 −3 −2

26 / 64
Osobine determinanti
n
X
10. aij Akj = 0, i = 1, 2, . . . , n, k = 1, 2, . . . , n, i 6= k
j=1
n
X
aij Aij = 0, j = 1, 2, . . . , n, k = 1, 2, . . . , n, j 6= k
i=1

Primer
Izračunati

1 5 1 3 5 1
2+3
3 5
D1 = 4 0 −2 = 0 0 −2 = (−2)(−1) = 14
−3 4 2 1 4 2 1 4

1 2 3 1 2 3 1 2 3

D2 = 2 3 4 = 0 −1 −2 = 0 −1 −2 = −1
3 4 6 0 −2 −3 0 0 1
27 / 64
Osobine determinanti
Primer


1 a a2 a3 1

a a2 a3

1 b b2 b3 0
b − a b 2 − a2 b 3 − a3
D = =
1 c c2 c3 0

c − a c 2 − a2 c 3 − a3

1 d d2 d3 0
d − a d 2 − a2 d 3 − a3


1 b + a b 2 + ab + a2
= (b − a)(c − a)(d − a) 1 c + a c 2 + ac + a2
1 d + a d 2 + ad + a2

1 b+a

b 2 + ab + a2

0 c − b c 2 − b 2 + a(c − b)
= (b − a)(c − a)(d − a)

0 d − b d 2 − b 2 + a(d − b)


1 c +b+a
= (b − a)(c − a)(d − a)(c − b)(d − b)

1 d +b+a
= (b − a)(c − a)(d − a)(c − b)(d − b)(d − c).
28 / 64
Operacije sa matricama
Neka su A i B dve kvadratne matrice istog reda. Tada je
|A · B| = |A| · |B|.

Definicija
Za kvadratnu matricu A = [aij ] reda n je matrica
 
A11 A21 . . . An1
A12 A22 . . . An2 
A∗ = [Aji ] = 


 ... ... ... 
A1n A2n . . . Ann

adjungovana matrica, pri čemu je Aij kofaktor elementa aij , tj.

Aij = (−1)i+j Mij ,

gde je Mij minor elementa aij .


29 / 64
Operacije sa matricama
Primer
 
1 5
Za A = iz A11 = (−1)2 · |0| = 0, A12 = (−1)3 · |0| = 0,
0 0  
∗ 0 −5
A21 = (−1)3 · |5| = −5, A22 = (−1)4 · |1| = 1 je A = .
  0 1
1 −1 1
4 0
Za B = −1 4
 0  iz B11 = (−1)2 ·
1 −1
= −4,


1 1 −1
−1 0 4 · −1
4
B12 = (−1)3 · = −1, B 13 = (−1) 1 1 = −5,
1 −1
−1 1 4· 1
1
B21 = (−1)3 · = 0, B 22 = (−1) 1 −1 = −2,
1 −1
1 −1 4 · −1
1
B23 = (−1)5 · = −2, B 31 = (−1) 4 0 = −4,
1 1
1 1 1 −1
= 3, pa je

B32 = (−1)5 · = −1, B 33 = (−1)6·
−1 0 −1 4
 
−4 0 −4
B ∗ =  −1 −2 −1  .
−5 −2 3
30 / 64
Operacije sa matricama

Ako je A kvadratna matrica tada je

A · A∗ = A∗ · A = det A · E .

Primer
Izračunati A · A∗ i B · B ∗ za matrice iz prethodnog primera.
Za matricu A je |A| = 0 pa je

A · A∗ = |A| · E = 0.

Za matricu B je |B| = −1 pa je

B · B ∗ = −1 · E = −E .

31 / 64
Operacije sa matricama
Definicija
Kvadratna matrica A je regularna akko postoji kvadratna matrica B
takva da je
A · B = B · A = E.
Ako takva matrica ne postoji matrica A je singularna.

Kvadratna matrica B koja zadovoljava uslov A · B = E naziva se


inverzna matrica matrice A i obeležava se sa A−1 .
Matrica A je regularna akko je det A 6= 0.
Svaka regularna matrica ima jedinstvenu inverznu matricu.
Važi:

1
A−1 = · A∗
det A
32 / 64
Operacije sa matricama

Primer
Izračunati inverzne matrice za 
  1 −1 1  
1 5 1 2
A= , B =  −1 4 0 ,C = .
0 0 3 4
1 1 −1

Kako je |A| = 0 za matricu A ne postoji inverzna. Matrica je


singularna.
 
−4 0 −4
1 ∗ 1 
B −1 = B = −1 −2 −1 
|B| −8
−5 −2 3
   
−1 1 ∗ 1 4 −2 −2 1
C = C = = 3
|C | −2 −3 1 2
− 12

33 / 64
Operacije sa matricama

Teorema
Ako su A i B regularne kvadratne matrice reda n i E je jedinična
matrica reda n tada važi
E −1 = E .
(A−1 )−1 = A
AA−1 = A−1 A.
(A−1 )T = (AT )−1
(AB)−1 = B −1 A−1
(An )−1 = (A−1 )n , n ≥ 2

34 / 64
Matrične jednačine
Neka su A i B date matrice i A je regularna matrica. Ako je X
nepoznata matrica, rešenja matričnih jednačina

A·X =B i X ·A=B

su tada redom X = A−1 B i X = BA−1 .


Primer
Rešiti matričnu jendačinu
A · X · B = C,

gde su
 date matrice
    
3 −1 5 6 14 16
A= ,B = ,C = .
5 −2 7 8 9 10
       
−2 1 14 16 1 8 −6 1 2
X = A−1 CB −1 = − · · (− ) = .
−5 3 9 10 2 −7 5 3 4
35 / 64
Karakteristični polinom
Neka je A kavdratna matrica reda n.
Definicija
Matrica λE − A naziva se karakteristična matrica, a polinom

Pn (λ) = det (λE − A)


= λn + an−1 λn−1 + · · · + a1 λ + a0

naziva se karakteristični polinom matrice A. Jednačina


det (λE − A) = 0 naziva se karakteristična jednačina matrice A.

Izraz oblika
An x n + An−1 x n−1 + · · · + A1 x + A0
gde su A0 , A1 , . . . , An kompleksne kvadratne matrice reda n i x
nepoznata naziva se polinom stepena n sa matričnim koeficijentima.
36 / 64
Karakteristični polinom

Kejli-Hamiltonova teorema
Ako je A kompleksna kvadratna matrica reda n i pn (λ) njen
karakteristični polinom. Onda je
pn (A) = An + an−1 An−1 + . . . a1 A + a0 E = 0,
tj. svaka kvadratna matrica je nula svog karakterističnog polinoma.

Teorema
Ako je pn (λ) = λn + an−1 λn−1 + . . . a1 λ + a0 karakteristični polinom
matrice A i a0 6= 0 tada je
1
A−1 = − An−1 + an−1 An−2 + · · · + a1 E .

a0

37 / 64
Karakteristični polinom
Primer
 
2 1 −1
Karakterističan polinom matrice A =  1 2 −1  je
1 −1 2

λ − 2 −1 1 λ − 2 −1 1

p(λ) = −1 λ − 2 1
= λ − 2 λ − 2 1

−1 1 λ−2 λ−2 1 λ−2

1 −1 1 1 −1 1

= (λ − 2) 1 λ − 2
1 = (λ − 2)

0 λ−1
0

1 1 λ−2 0 2 λ−3

λ−1 0
= (λ − 2) = (λ − 2)(λ − 1)(λ − 3)
2 λ−3

= λ3 − 6λ2 + 11λ − 6.
38 / 64
Karakteristični polinom
Na osnovu Kejli-Hamiltonove teoreme A3 − 6A2 + 11A − 6E = 0.
Množenjem sa A−1 dobija se A2 − 6A + 11E − 6A−1 = 0, odakle je
1
A−1 = (A2 − 6A + 11E).
6
 
4 5 −5
Uvrštavanjem matrica A2 =  3 6 −5  , A i E u
3 −3 4
−1 1 2
A = 6 (A − 6A + 11E) dobija se
     !
4 5 −5 12 6 −6 11 0 0
A−1 = 1 
6 3 6 −5  −  6 12 −6  +  0 11 0 
 3 −3 4 6 −6 12 0 0 11
3 −1 1
1
= 6 −3 5 1 .
−3 3 3
39 / 64
Karakteristični polinom
Definicija
Normalizovan polinom m(λ) najmanjeg stepena za koji je m(A) = 0,
gde je A kompleksna kvadratna matrica naziva se minimalni polinom
matrice A.
Minimalni polinom je jedinstven.
m(λ)|p(λ)
Primer
   
1 0 1 1
Odrediti minimalan polinom za A = iB= .
0 1 0 1
Iz |λE − A| = (λ − 1)2 i |λE − B| = (λ − 1)2 sledi da su
karakteristični polinomi matrica A i B jednaki, pa su kandidati za
minimalne polinome m1 (λ) = λ − 1 i m2 (λ) = (λ − 1)2 .
Iz A − E = 0 sledi da je m1 (λ) minimalni polinom za A, dok iz
B − E 6= 0 minimalni polinom za B je m2 (λ).
40 / 64
Sopstvene vrednosti i sopstveni vektori

Definicija
Za matricu A ∈ Cn×n reda n skalar λ i nenula matrica x tipa n × 1
nazivaju se sopstvena vrednost i sopstveni vektor ako je
Ax = λx.

Ako su x1 i x2 sopstveni vektori matrice A ∈ Cn×n koji odgovaraju


istoj sopstvenoj vrednosti λ, onda je i αx1 + βx2 , (α, β) 6= (0, 0),
sopstveni vektor matrice A.
Skup svih sopstvenih vrednosti matrice A ∈ Cn×n naziva se spektar
matrice A.

Broj λ0 ∈ C je sopstvena vrednost matrice A ∈ Cn×n ako i samo ako


zadovoljava jednačinu |λE − A| = 0.

41 / 64
Sopstvene vrednosti i sopstveni vektori
Primer
 
2 1 −1
Odrediti sopstvene vrednosti i vektore matrice A =  1 2 −1  .
1 −1 2
3 2
Karakteristični polinom je p(λ) = λ − 6λ + 11λ − 6
= (λ − 1)(λ − 2)(λ − 3) pa su sopstvene vrednosti λ1 = 1, λ2 = 2 i
λ3 = 3.
Za λ = 1 je odgovarajući spostveni vektor je rešenje matrične
jednačine
     
1 1 −1 x1 0
 1 1 −1  ·  x2  =  0  odakle je x1 = 0, x2 = x3 = α, tj.
 1 −1 1 x3   0  
0 α α
 α  , α ∈ R. Slično su  α  i  β  sopstveni vektori koji
α 0 α+β
odgovaraju λ2 = 2 i λ3 = 3 redom.
42 / 64
Rang matrice
Neka je A matrica tipa m × n.
Kvadratna podmatrica matrice A reda p, pri čemu je
p ≤ min{m, n}, je matrica dobijena od A precrtavanjem
odred̄enog broja vrsta i kolona matrice A.
Primer
 
1 2 3   
3 3
Za A =  2 2 4  podmatrica reda 2 ima =9
2 2

−1  −1 −2    
1 2 1 3 2 3
A1,2
1,2 = , A1,3
1,2 = , A2,3
1,2 = ,
2 2 2 4 2 4
     
1 2 1 3 2 3
A1,2
1,3 = , 1,3
A1,3 = , A2,3
1,3 = .
−1 −1 −1 −2 −1 −2
     
2 2 2 4 2 4
A1,2
2,3 = , 1,3
A2,3 = , A2,3
2,3 =
−1 −1 −1 −2 −1 −2
43 / 64
Rang matrice
Definicija
Rang matrice A je red njene regularne kvadratne podmatrice, takve
da su sve kvadratne podmatrice većeg reda (ako postoje) singularne.
koristi se oznaka r = rang A
Osobine
Ako je A ∈ Cn×n regularna matrica tada je r (A) = n.
Za matricu tipa m × n važi da je r ≤ m, r ≤ n.
Za svaku matricu A je r (A) = r (AT ).
Primer
 
1 2 3
Za A =  2 2 4  je rang(A) ≤ 3. Iz det(A) = 0, sledi
−1 −1 −2
rang(A) < 3. Kako je det A1,2

1,2 = −2 6= 0, sledi da je rang(A) = 2.
44 / 64
Rang matrice
Elementarne transformacije matrice A matrica tipa m × n.
Zamena dve vrste (kolone) matrice A.
Množenje elemenata jedne vrste (kolone) matrice A istim
brojem, različitim od nule.
Dodavanje elemenata jedne vrste (kolone) matrice A, prethodno
pomnoženih istim brojem, odgovarajućim elementima druge
vrste (kolone) matrice A.

Teorema
Vršenjem elementarnih transformacija rang matrice se ne menja.

Dve matrice koje se mogu dobiti jedna iz druge primenom konačnog


broja elementarnih transformacije se kaže da su ekvivalentne.

45 / 64
Rang matirce

Teorema
Svaka matrica A tipa m × n, koja je različita od nula matrice,
ekvivalentna je matrici B, tipa m × n,
 
b11 b12 b13 . . . b1r . . . b1n
 0 b22 b23 . . . b2r . . . b2n 
 
 0 0 b33 . . . b3r . . . b3n

 
B =  ... ... ... ... ... 
,
 0 0 0 . . . brr . . . brn 
 
 ... ... ... ... ... 
0 0 0 ... 0 ... 0

gde je bii 6= 0, i = 1, 2, . . . , r i r = r (A).

46 / 64
Rang matirce
Primer
Odrediti rang sledećih matrica
 
  1
1 0  
A= , r (A) = 2, B = 1 2 3 , r (B) = 1, C =  2  , r (C ) = 1,
0 2
3
   
1 2 1 2    
1 1 1 1 1 1
D= 2 2 ∼ 0 −2  , r (D) = 2, K = ∼ , r (K ) = 1
2 2 2 0 0 0
2 2 0 0
   
0 0 1 1 0 0
M= 0 1 0 ∼ 0 1 0  , r (M) = 3
1 0 0 0 0 1
   
1 2 3 4 1 3 2 4
 2 4 6 8   0 1 0 0 
N= ∼  , r (N) = 2.
 0 0 1 0   0 0 0 0 
1 2 3 4 0 0 0 0

47 / 64
Sistemi linearnih jednačina

Izraz oblika a1 x1 + a2 x2 + · · · + an xn = b,
gde su a1 , . . . , an , b ∈ R, naziva se linearna jednačina nad poljem R
po promenljivama x1 , . . . , xn .

Ured̄ena n−torka (α1 , . . . , αn ) ∈ Rn je rešenje linearne jednačine ako


važi da je
a1 α1 + a2 α2 + · · · + an αn = b.
Skup

R = {(α1 , . . . , αn ) ∈ Rn : a1 α1 + a2 α2 + · · · + an αn = b}

naziva se skup rešenja prethodne jednačine.

48 / 64
Sistemi linearnih jednačina

Definicija
Sistem od m linearnih jednačina sa n nepoznatih x1 , x2 , . . . , xn nad
poljem R je

a11 x1 + a12 x2 + . . . + a1n xn = b1


a21 x1 + a22 x2 + . . . + a2n xn = b2
... ... ...
am1 x1 + am2 x2 + . . . + amn xn = bm

gde su aij ∈ R koeficijenti dok su bi ∈ R slobodni članovi.

Ako je n = m sistem je kvadratni.


Ako je b1 = · · · = bm = 0 sistem je homogen. U suprotnom je
nehomogen.

49 / 64
Sistemi linearnih jednačina

Definicija
Rešenje sistema je ured̄ena n−torka (α1 , α2 , . . . , αn ) čije komponente
zadovoljavaju sve jednačine polaznog sistema, tj. za koju važi
a11 α1 + a12 α2 + . . . + a1n αn = b1
a21 α1 + a22 α2 + . . . + a2n αn = b2
... ... ...
am1 α1 + am2 α2 + . . . + amn αn = bm .

Sistem linearnih jednačina je rešiv (saglasan, moguć) ako ima bar


jedno rešenje. U suprotnom je nerešiv (kontradiktoran, nesaglasan,
nemoguć). Saglasan sistem linearnih jednačina je ored̄en ako ima
tačno jedno rešenje, a u suprotnom je neodred̄en.

50 / 64
Sistemi linearnih jednačina

Primer
Grafički rešiti sisteme linearnih jednačina
S1 : x + y = 5 S2 : −2x + y = 1 S3 : x −y =1
x −y =1 −4x + 2y = −1 −2x + 2y = −2

51 / 64
Sistemi linearnih jednačina

Teorema
Ako su (α1 , α2 , . . . , αn ) i (β1 , β2 , . . . , βn ) dva rešenja homogenog
sistema jednačina onda su i
(α1 + β1 , α2 + β2 , . . . , αn + βn ) i (λα1 , λα2 , . . . , λαn )

za λ ∈ R rešenja istog homogenog sistema.

Teorema
Ako su (α1 , α2 , . . . , αn ) i (β1 , β2 , . . . , βn ) dva rešenja sistema
linearnih jednačina onda je i
(α1 − β1 , α2 − β2 , . . . , αn − βn )

rešenje odgovarajućeg homogenog sistema.

52 / 64
Priroda rešenja
Teorema
Neka je (α1 , α2 , . . . , αn ) bilo koje rešenje nehomogenog sistema
jednačina. Skup svih rešenja je

RS = (α1 , α2 , . . . , αn ) + RSh
= (α1 , α2 , . . . , αn ) + {(β1 , β2 , . . . , βn ) : (β1 , β2 , . . . , βn ) ∈ RSh }

Primer
Rešiti sisteme linearnih jednačina

S1 : x +y =0 S2 : x +y =1
2x + 2y = 0 2x + 2y = 2

Rešenje homogenog sistema S1 je RSh = {(α, −α) : α ∈ R}. Jedno


rešenje nehomogenog sistema je (0, 1) pa je
R = {(0, 1) + (α, −α) : α ∈ R} = {(α, 1 − α) : α ∈ R}.
53 / 64
Rešavanje pomoću matrica
Sistem linearnih jednačina može se predstaviti u matričnom obliku

AX = B,

gde je
     
a11 a12 . . . a1n b1 x1
 a21 a22 . . . a2n  b2  , X =  x2  .
    
A=
 ... ... , B =
...   ...   ... 
am1 am2 . . . amn bm xn

A je matrica sistema, B je matrica slobodnih članova, matrica X je


matrica promenljivih.
Ako je A ∈ Rn×n regularna matrica tada je rešenje

X = A−1 B.
54 / 64
Rešavanje pomoću matrica
Primer
Koristeći matričnu metodu rešiti sistem
x1 − x2 + 2x3 = 5
3x1 − 4x2 − x3 = 9
8x1 − 3x2 − x3 = 18.
 
1 −1 2 1 −7 9
−1 1 
Kako je 3 −4 −1 = 52 6= 0 i A = 52 −5 −17
7 
8 −3 −1 23 −5 −1
rešenje polaznog sistema je
     
1 −7 9 5 2
1 
X = A−1 · B = −5 −17 7  ·  9  =  −1  ,
52
23 −5 −1 18 1

tj. (x1 , x2 , x3 ) = (2, −1, 1).


55 / 64
Ekvivalentni sistemi
Definicija
Dva sistema linearnih jednačina su ekvivalentna akko je svako rešenje
prvog sistema i rešenje drugog sistema i svako rešenje drugog sistema
je rešenje prvog sistema (imaju iste skupove rešenja).

Ekvivalentne transformacije sistema su


1 med̄usobna zamena bilo koje dve jednačine sistema,

2 množenje bilo koje od jednačina sistema brojem različitim od


nule,
3 dodavanje neke jednačine nekoj drugoj jednačini sistema

Teorema
Konačnom primenom ekvivalentnh transformacija skup rešenja
sistema se ne menja.
56 / 64
Gausov metod eliminacije
Osnovna ideja je svod̄enje sistema na ekvivalentan sistem u
trougaonom obliku koristeći ekvivalentne transformacije.
Svaki sistem linearnih jednačina može se ekvivalentnim
transformacijama transformisati u sistem oblika
0 0 0 0
a11 x1 + a12 x2 + . . . + a1r xr + . . . + a1n xn = b10
0 0 0
a22 x2 + . . . + a1r xr + . . . + a2n xn = b20
... ... ... ...
0 0
arr xr + . . . + arn xn = br0
0 = br0 +1
...
0
0 = bm

Ako je r < m i postoji bi 6= 0 za neko i = r + 1, . . . , m,


prekidamo postupak i sistem je neomoguć
Ako se pojavi jednačina oblika 0 = 0 ona se odbacuje.
57 / 64
Gausov metod eliminacije
Možemo doći do jednog od sledećih sistema
1. r = m = n,
g11 x1 + g12 x2 + . . . + g1n xn = h1
g22 x2 + . . . + g2n xn = h2
... ... ... ...
gnn xn = hn
2. m = r < n
p11 x1 + p12 x2 + . . . + p1r xr + . . . + p1n xn = q1
p22 x2 + . . . + p2r xr + . . . + p2n xn = q2
... ... ... ... ... ...
prr xr + . . . + pnn xn = qr

1. Ako smo dobili sistem 1. i gii 6= 0, i = 1, . . . , n sistem je odred̄en


2. Ako smo dobili sistem 2. sistem ima beskonačno mnogo rešenja i
neodred̄en je.
58 / 64
Gausov metod eleiminacije
Primer
Rešiti sisteme Gausovim algoritmom
S1 : x − 2y + 4z = 5 S2 : 2x + y + 3z = 5
4x + 3y − z = 4 x +y +z =1
5x + y + 3z = 6 3x + y + 5z = 9

S1 :
x −2y +4z = 5 x −2y +4z = 5 x −2y +4z = 5
4x +3y −z = 4 ↔ 11y −17z = −16 ↔ 11y −17z = −16
5x +y +3z = 6 11y −17z = −19 0 = −3

Sistem S1 nema rešenje.


S2 :
2x +y +3z = 5 x −2y +4z = 5 x −2y +4z = 5
x +y +z = 1 ↔ −y +z = 3 ↔ −y +z = 3
3x +y +5z = 9 −2y +2z = 6 0 = 0

Rešenje sistema S2 je RS = {(4 − 2α, α − 3, α) : α ∈ R}.


59 / 64
Kramerovo pravilo
Mogu se rešavati samo kvadratni sistemi koji su odred̄eni.

a11 a12 . . . a1n

a21 a22 . . . a2n
1. Determinanta sistema DS =
. . . . . . . . .

an1 an2 . . . ann

a11 . . . b1 . . . a1n

a . . . b2 . . . a2n
2. Determinanta promenljive xi Dxi = 21


... ... ... ... ...

an1 . . . bn . . . ann
T: Ako je DS 6= 0 tada je sistem odred̄en i rešenje sistema je tada
Dx1 Dx2 Dx
x1 = , x2 = , . . . , xn = n .
DS DS DS

60 / 64
Kramerovo pravilo

Primer
2x − y + 3z = 1
Rešiti sistem Kramerovim pravilom 3x + y − z = 2
x + y + 3z = −6.

2
−1 3

1
−1 3

DS = 3 1 −1 = 35,
Dx = 2 1 −1 = 35,

1 2 3 −6 2 3


2
1 3

2
−1 1

Dy = 3 2 −1 = −70,
Dx = 3 1 2 = −35

1 −6 3 1 2 −6

pa je
Dx Dy Dz
x= = 1, y = = −2, z = = −1.
DS DS DS

61 / 64
Kramerovo pravilo
Primer
U zavisnosti od vrednosti realnih parametara a i b diskutovati sistem
jednačina a2 x + y = 0
ax + y = b.
2
a 1
Determinanta sistema je DS =
a 1
= a(a − 1). U slučaju da je

0 1
DS 6= 0, tj. a ∈
/ R \ {0, 1} rešenje je Dx = 0 1 = −b i

2
a 0 −b ab
Dy =
a b
pa je x = a(a−1)
, y= a−1
.
x + y = 0 x + y = 0
Za a = 1 dobija se sitem x + y = b ⇔ 0 = b
. Za
b 6= 0 sistem nema rešenje, za b = 0 rešenje je
RS = {(α, −α) : α ∈ R}.
y = 0 y = 0
Za a = 0 dobija se sistem y = b. ⇔ 0 = b . Za b 6= 0 sistem
nema rešenje dok je za b = 0 rešenje RS = {(α, 0) : α ∈ R}.
62 / 64
Kroneker-Kapelijeva teorema
 
a11 a12 . . . a1n b1
 a21 a22 . . . a2n b2 
Proširena matrica sistema Ā = 
 ... ...

... ... 
am1 am2 . . . amn bm

Kroneker-Kapelijeva teorema
Sistem linearnih jednačina je saglasan ako je rang matrice sistema
jednak rangu proširene matrice sistema

Ako je r = rang A = rang Ā tada je


sistem odred̄en ako je r = n,
sistem neodred̄en ako je r < n. Stepen neodred̄enosti je tada
n − r.

63 / 64
Kroneker-Kapelijeva teorema

Primer
Rešiti koristeći Kroneker-Kapelijevu teoremu
2x +y +3z = 5
x +y +z = 1
3x +y +5z = 9

Proširena matrica sistema je


       
2 1 3 5 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1
A =  1 1 1 1 ∼ 2 1 3 5 ∼ 0 −1 1 3 ∼ 0 −1 1 3 
3 1 5 9 3 1 5 9 0 −2 2 6 0 0 0 0

Kako r (A) = r (A) = 2 < 3 sistem je neodred̄en. Rešenje se dobija iz


x +y +z = 1
trougaonog oblika sistema pa je
−y +z = 3
RS = {(−2α + 4, α − 3, α) : α ∈ R}.
64 / 64

Potrebbero piacerti anche