Novella quarta Chichibio, cuoco di Currado Gianfigliazzi, Kikibio, kuvar Kurada Djanfiljacija, con una presta parola a sua salute l’ ira di spremnim odgovorom pretvorio je Kuradov Currado volge in riso, e sé campa dalla mala bes u smeh, i spasao se od kazne kojom mu je ventura minacciatagli da Currado. Kurado pretio. Tacevasi già la Lauretta e da tutti era Laureta je zavrsila svoju pricu i svi su mnogo stata sommamente commendata la Nonna, pohvalili Nonu, a onda kraljica nalozi Neifili quando la reina a Neifile impose che da nastavi, a ona rece: seguitasse; la qual disse: – Quantunque il pronto ingegno, “Drage dame, iako bistar um cesto amorose donne, spesso parole presti e utili e nalazi korisne i lepe odgovore, prema/shodno belle, secondo gli accidenti, a’ dicitori, la prilikama, ipak sreca pomaze plasljivcima da fortuna ancora, alcuna volta aiutatrice de’ ponekad kazu takve stvari kakve smireni um paurosi, sopra la lor lingua subitamente di nikada ne bi znao da smisli. To cu vam quelle pone che mai a animo riposato per lo pokazati svojom novelom.” dicitore si sareber sapute trovare: il che io per Kurado Djanfiljaci bio je, kao sto je la mia novella intendo di dimostrarvi. svaka od vas cula i videla, nas plemeniti, Currado Gianfigliazzi, sì come ciascuna sirokoumni i sjajni gradjanin. Ziveo je kao di voi e udito e veduto puote avere, sempre pravi vitez, zabavljajuci se sa psima i della nostra città è stato notabile cittadino, sokolovima, a da ne pricamo sada o njegovim liberale e magnifico, e vita cavalleresca vaznijim delima. Koji je, sa svojim sokolom, tenendo continuamente in cani e in uccelli s’è lovio blizu Peretole i ubio zdrala, videvsi da je dilettato, le sue opere maggiori al presente zdral mlad i debeo, poslao ga je svome kuvaru lasciando stare. Il quale con un suo falcone koji se zvao Kikibio, a bio je Venecijanac, avendo un dì presso a Peretola una gru porucivsi mu da ga lepo ispece i pripremi. ammazzata, trovandola grassa e giovane, Kikibio, koji je bio bas tako lakomislen kao quella mandò a un suo buon cuoco, il quale sto je i izgledao, ocistio je zdrala, stavio ga na era chiamato Chichibio e era viniziano; e sì vatru i poceo vredno da ga pece. Ptica je bila gli mandò dicendo che a cena l’arrostisse e skoro pecena i prijatan miris se sirio po governassela bene. Chichibio, il quale come kuhinji kada naidje neka zenica iz susedstva nuovo bergolo era così pareva, acconcia la koja se zvala Bruneta, a u koju je Kikibio bio gru, la mise a fuoco e con sollecitudine a mnogo zaljubljen. Usla je u kuhinju, pa kada cuocer la cominciò. La quale essendo già je osetila miris pecenja i ugledala zdrala, presso che cotta e grandissimo odor umiljato je zatrazila od Kikibija jedan batak. venendone, avvenne che una feminetta della contrada, la quale Brunetta era chiamata e di Kikibio joj je odgovorio pevajuci: cui Chichibio era forte innamorato, entrò “Necu vam ga dati, gospodjo Bruneta, necu nella cucina, e sentendo l’odor della gru e vam ga dati..” Bruneta se naljutila i rekla mu: veggendola pregò caramente Chichibio che “Bozje mi vere, ako mi ga ne das, ne le desse una coscia. Chichibio le rispose cantando e disse: “Voi non l’avrì da mi, donna Brunetta, voi non l’avrì da mi.” Di che donna Brunetta essendo turbata, gli disse: “In fé di Dio, se tu non la mi dai, tu non avrai mai da me cosa che ti piaccia”, e nikada neces dobiti od mene ono sto zelis.” I in brieve le parole furon molte; alla fine zacas poletese teske reci, pa na kraju Kikibio, Chichibio, per non crucciar la sua donna, da bi smirio svoju dragu, otkinu jedan batak i spiccata l’una delle cosce alla gru, gliele dade joj ga. diede. Essendo poi davanti a Currado e a Kasnije, kada su pred Kurada i njegove goste alcun suo forestiere messa la gru senza izneli zdrala bez jednog bataka, on se zacudi i coscia, e Currado, maravigliandosene, fece pozva Kikibija, pa ga upita gde je drugi batak. chiamare Chichibio e domandollo che fosse Na sta Venecijanska lazovcina odmah divenuta l’altra coscia della gru. Al quale il odgovori: “Gospodaru, zdralovi imaju samo vinizian bugiardo subitamente rispose: jedan batak i jednu nogu.” “Signor mio, le gru non hanno se non una coscia e una gamba.” Kurado sada vec ljut povika: “Djavola kako to Currado allora turbato disse: “Come da imaju samo jedan batak i jednu nogu? Kao diavol non hanno che una coscia e una da ja nikada nisam video nijednog zdrala osim gamba? Non vid’io mai più gru che questa?” ovoga?” Chichibio seguitò: “Egli è, messer, Kikibio nastavi: “Gospodaru, tako je kako vam com’io vi dico; e quando vi piaccia, io il vi kazem i pokazacu vam to na zivim zdralovima farò veder ne’ vivi.” kad god budete hteli.” Currado per amore de’ forestieri che Kurado nije hteo dalje da se svadja sa njima iz seco avea non volle dietro alle parole obzira prema svojim gostima za stolom, pa mu andare, ma disse: “Poi che tu di’ di farmelo veder ne’ vivi, cosa che io mai più non vidi rece: “Posto tvrdis da ces mi to pokazati na né udi’ dir che fosse, e io il voglio veder zivima, a ja do sada nisam nikada ni video ni domattina e sarò contento; ma io ti giuro in cuo za tako nesto, to zelim da vidim sutra sul corpo di Cristo che, se altramenti sarà, ujutru i ako je tako bicu zadovoljan. Ali, kunem che io ti farò conciare in maniera, che tu ti se Hristom, ako ne bude tako, udesicu te tako con tuo danno ti ricorderai, sempre che tu ci da ces moje ime pamtiti dok si ziv. viverai, del nome mio.” Rasprava je bila zavrsena za to vece, a sutradan Finite adunque per quella sera le parole, la mattina seguente, come il giorno ujutru, cim je svanulo, Kurado koji zbog besa apparve, Currado, a cui non era per lo nije mogao da spava, ustao je sav besan, i dormire l’ira cessata, tutto ancor gonfiato si naredio da mu osedlaju konja. Kikibiju je levò e comandò che i cavalli gli fossero naredio da uzjase neko kljuse, pa su krenuli ka menati; e fatto montar Chichibio sopra un reci, na onu obalu gde su zdralovi dolazili ronzino, verso una fiumana, alla riva della svakog jutra, govoreci: “Sada cemo videti ko je quale sempre soleva in sul far del dì vedersi sinoc lagao, ti ili ja.” delle gru, nel menò dicendo: “Tosto vedremo chi avrà iersera mentito, o tu o io.” Kikibio je uvideo da se Kurado jos nije Chichibio, veggendo che ancora durava l’ira di Currado e che far gli razljutio i da sad mora da dokaze svoju laz, ali conveniva pruova della sua bugia, non nije znao kako da se izvuce iz nevolje, uplasen sappiendo come poterlasi fare cavalcava je jahao za Kuradom sa najvecim strahom i appresso a Currado con la maggior paura najradije bi pobegao da je mogao. del mondo, e volentieri, se potuto avesse, si sarebbe fuggito; ma non potendo, ora Ali, posto to nije mogao, osvrtao se na sve innanzi e ora adietro e dallato si riguardava, strane i sta dog da je video, prividjalo mu se e ciò che vedeva credeva che gru fossero che kao zdralovi koji stoje na dve noge. stessero in due piè. Ma già vicini al fiume pervenuti, gli Ali, kada su se priblizili reci, on je primetio, venner prima che a alcun vedute sopra la pre nego sto bi to bilo ko drugi mogao, da na riva di quello ben dodici gru, le quali tutte in obali stoji najmanje dvanaest zdralova, i to svi un piè dimoravano, sì come quando na jednoj nozi, kao sto to cine zdralovi kada dormono soglion fare; per che egli, spavaju i odmah ih pokaza Kuradu i rece: prestamente mostratele a Currado, disse: “Sada vidite, gospodaru, da sam sinoc govorio “Assai bene potete, messer, vedere che iersera vi dissi il vero, che le gru non hanno istinu i da zdralovi imaju sam jedan batak i se non una coscia e un piè, se voi riguardate jednu nogu ako pogledate one tamo.” a quelle che colà stanno.” Currado vedendole disse: “Aspettati, Kurado videvsi ih odgovori: “Sacekaj malo, che io ti mostrerò che elle n’hanno due”, e pa cu ti pokazati da imaju dve noge.” Priblizio fattosi alquanto più a quelle vicino, gridò: se zdralovima i povikao: “Ho, ho!” Zacuvsi “Ho, ho!”, per lo qual grido le gru, mandato viku, zdralovi su spustili i drugu nogu, l’altro piè giù, tutte dopo alquanti passi napravili po nekoliko koraka i uzleteli. Tada se cominciarono a fuggire; laonde Currado Kurado okrenuo ka Kikibiju i rece: “Sta sad rivolto a Chichibio disse: “Che ti par, kazes olosu? Zar ti se ne cini da imaju po dve ghiottone? parti che elle n’abbian due?” Chichibio quasi sbigottito, non noge?” sappiendo egli stesso donde si venisse, Kikibio je bio prestravljen, neznajuci ni sam rispose: “Messer sì, ma voi non gridaste ’ho, kako mu je pao na pamet ovaj odgovor, rece: ho!’ a quella d’iersera; ché se così gridato “Da, gospodaru, ali sinoc niste povikali onom aveste ella avrebbe così l’altra coscia e zdralu `ho!ho!`, jer da ste tako uradili, i on bi l’altro piè fuor mandata, come hanno fatto ispruzio drugi batak i drugu nogu kao i ovi queste.” A Currado piacque tanto questa ovde.” Kuradu se toliko dopao ovaj odgovor risposta, che tutta la sua ira si convertì in da se sva njegova ljutnja pretvorila u veselje i festa e riso, e disse: “Chichibio, tu hai smeh, pa rece: “Kikibio imas pravo. Trebalo je ragione: ben lo doveva fare.” tako da uradim.” Così adunque con la sua pronta e Dakle, tako je Kikibio, svojim spretnim i sollazzevol risposta Chichibio cessò la mala saljivim odgovorom, izbegao kaznu i pomirio ventura e paceficossi col suo signore. se sa svojim gospodarom.