Efikasnost je reč koja je razumljivija na engleskom, a naš prevod bi bar u ovom slučaju bio

„iskoristivost“. Kao kad Amerikanci ili Englezi kažu da je auto „efficient“, glupo bi bilo prevesti da je
efikasan – kod nas se uglavnom tada koristi reč ekonomičan, malo troši i slično, pošto reč efikasan
ne bi bila u duhu našeg jezika.

Uglavnom, efikasnost je stari način izražavanja SPL-a, kojim se iskazuje kolika je količina
„elekrične snage“ (1 vata) pretvorena u akustičku energiju. Meri se tako što se 1 vat električne
energije dovede zvučniku i prati koliku će akustičku snagu zabeležiti mikrofona postavljen na 1
metar udaljenosti. Odatle merna jedinica 89 dB/W/m - decibela za 1 wat na 1 metar.

Problem kod ovakvog načina merenja i glavni razlog zašto je uglavnom napušteno je problematično
određivanje šta je to zapravo 1 W snage koji se dovede zvučniku, pošto to zavisi od impedanse
zvučnog sistema i nekoliko drugih faktora.

Stoga je osjetljivost vrednost kojom se SPL tačnije pokazuje – nećemo objašnjavati zašto, i ovo je
previše.

Vrednosti osjetljivosti i efiksnosti su gotovo identične kad je reč o audio sistemima sa ravnom i
stabilnom impedansom, tj. kada se nazivna impedansa ne menja zbog, npr. rasta ili pada
frekvencije. Međutim, kako dolazi do razlike u impedansi, dolazi i do povećanja razlike između
efikasnosti i osjetljivosti.

Uglavnom, podaci, bez obzira da li su navedeni za efikasnost ili osetljivost, ako su u rasponu 80 dB
- 85 dB govore o niskoj, 86 dB - 90 dB o srednjoj, a iznad 90 dB visokoj osjetljivosti ili efikasnosti
audio sistema.

Dinamički zvučnički sustavi su u pravilu srednje do visoke osjetljivosti, elektrostatički i ribbonski

manje do srednje, a oni s eksponencijalnim rogom i pojedini egzotični vrlo visoke osjetljivosti, čak i
preko 100 dB. Bez obzira kakva osjetljivost, odnosno efikasnost zvučničkog sustava bila, ona ništa
sama po sebi ne govori o njegovoj kvaliteti.

Vrlo je puno slučajeva da zvučnici s niskom osjetljivošću rade neusporedivo bolje od onih s
visokom (iako, naravno, ima i obrnutih slučajeva).

Ovi su podaci prije svega iznimno bitni kod donošenja odluke o kupnji pojačala s kojime će
određeni zvučnički sustav raditi. Pri tome valja imati na umu i dimenzije sobe odnosno vrstu glazbe
koja se pretežito sluša.

Teorijski bi s pojačalima male snage trebalo koristiti visokosjetljive (odnosno visokoefikasne)

zvučničke kutije. Međutim, vrlo je čest slučaj da su visokoosjetljivi zvučnici "tanki"u basu jer su
njihove membrane lagane i ustrojene tako da se lako pomiču, ali ne i da, ujedno, guraju ispred
sebe veliku količinu zraka. Podaci o osjetljivosti odnosno efikasnosti zvučničkog sustava obavezno
se moraju konzultirati pri izboru pojačala, odnosno kad se želi znati koliki se zvučni tlak želi, ili je s
obzirom na vrstu glazbe koja se pretežito sluša, potrebno ostvariti.

Jednom kad su podaci za efiksanost odnosno osjetljivost poznati, usprkos tome što se njihove
vrijednosti, unatoč moguće identičnim brojčanim iznosima, jako razlikuju (naime,

podatak od 89 dB/2.83 V/m i 89 dB/W/m nisu jednaki) i ne mogu se izravno uspoređivati, s njima
se, kad je u pitanju pronalaženje pojačala odgovarajuće snage ili postizanje odgovarajućeg
zvučnog tlaka, matematički jednako oprerira.

Svako kvalitetnije pojačalo moralo bi u vršnim trenucima generirati, bez većih izobličenja, barem
trostruko veću snagu od nazivne. Potreba za snagom povećava se s padom efiksanosti/osjetljivosti
zvučničkog sustava i s povećanjem zvučnog tlaka i obratno. Kakvu će nazivnu snagu imati pojačalo
u pojedinom audio sustavu nije tek "kozmetičko" pitanje.
Jer, ako se ne slušaju složena orkestralna djela i ako prostorija nije velika, kvalitetna pojačala od
80-ak W po kanalu bit će više nego dovoljna i za niskoosjetljive zvučničke sustave. Međutim, ako je
audiofil ljubitelj modernije, složeno strukturirane glazbe koju izvode velika orkestralna tijela i ako k
tome još živi u većoj, pa k tome još i bučnoj, sobi, tada mu ni dvostruko snažnije pojačalo,
spregnuto sa zvučničkim sustavom srednje osjetljivosti, neće biti dostatno.

A razlika u cijeni dvaju pojačala koja se dvostruko razlikuju po snazi često je puta više nego
dvostruka. Još drastičnije se to može prikazati ovako: pojačalo od 30 W snage sa zvučničkim
sustavom osjetljivosti 90 dB proizvest će zvučni tlak jednak onome što ga proizvodi četiri puta
snažnije pojalačalo (120 W) sa zvučničkim sustavom osjetljivosti 84 dB.

A to i nije tako nevažno, bez obzira što ne mora imati nikakve veze sa zvučnom kvalitetom. Jer,
razlika u cijeni između zvučničkog sustava velike i male osjetljivosti praktično ne mora postojati ni
biti na bilo koji način razmjerna veličini osjetljivosti, dok razlika u cijeni između 30 W i 120 W
pojačala uvijek postoji i više je nego zamjetna.