Documenti di Didattica
Documenti di Professioni
Documenti di Cultura
Book Four Elaphites Churches Quattro Chi
Book Four Elaphites Churches Quattro Chi
Željko Peković
Četiri elafitske crkve
Quattro chiese delle isole Elafite
2
Željko Peković
Četiri elafitske crkve
Quattro chiese delle isole Elafite
Izdavači / Editori
Omega engineering d.o.o. – Dubrovnik
Centar Studia mediterranea pri Filozofskom fakultetu u Splitu
Recenzenti / Recensioni
Tomislav Marasović, Ivo Petricioli
3
Željko Peković
Prije petnaestak godina imali smo sreću raditi kao konzervator Una quindicina d’anni fa ho avuto la fortuna di lavorare in veste di
na elafitskim otocima i usporedno istraživati i obnavljati četiri conservatore sull’arcipelago delle isole Elafite, dove ho svolto alcune
predromaničke crkve. To su Sv. Nikola i Sv. Mihajlo na otoku indagini archeologiche e condotto interventi di restauro su quattro
Koločepu, te Sv. Ivan i Sv. Petar na otoku Šipanu. U ovoj chiese preromaniche: S. Nicola e S. Michele sull’isola di Koločep e S.
knjizi pokušali smo pobliže opisati ta istraživanja i provedene Giovanni e S. Pietro sull’isola di Šipan. Questo libro intende presentare
in modo dettagliato gli esiti delle indagini, degli interventi di
konzervatorske zahvate te ponuditi moguće nove spoznaje o
conservazione e proporre nuove conclusioni sull’arte altomedievale
ranosrednjovjekovnoj umjetnosti na dubrovačkom području.
nel comprensorio di Dubrovnik.
Pri istovremenom izvođenju radova na crkvama Sv. Nikole i
Durante i lavori effettuati nella chiesa di S. Nicola e di S. Michele sono
Sv. Mihajla pronađeno je i nekoliko novih ulomaka kamenog stati rinvenuti ulteriori frammenti dell’arredo liturgico recanti motivi
crkvenog namještaja s pleternim ukrasom, pa je uspješno, s ad intreccio vimineo che, assieme ai lacerti recuperati in precedenza,
već otprije poznatim fragmentima, gotovo u cijelosti sastavljena hanno permesso la ricostruzione quasi totale del cancello
oltarna ograda iz konca 11. stoljeća. Utvrđeno je da je izvorno presbiteriale databile alla fine dell’XI secolo. Manufatto che, con ogni
stajala u crkvi Sv. Mihajla. probabilità, in origine faceva parte dell’arredo liturgico della chiesa di
Istraživanjima u crkvi Sv. Nikole na Koločepu pronađene su S. Michele.
zidne slike koje je izradila vrlo kvalitetna radionica iz konca 11. Gli interventi effettuati nella chiesa di S. Nicola, ubicata sull’isola di
stoljeća u kojoj su prepoznata najmanje tri majstora. Spoznaja Koločep, hanno riportato in luce pitture murali, opera di qualche
o njima omogućila je bolje razumijevanje ranije pronađenih bottega di qualità della fine dell’XI secolo. Le informazioni restituite
da questo opus pittorico, nel quale sono state riconosciute le mani
fresaka u crkvi Sv. Ivana u Šilovu selu i u dubrovačkoj katedrali.
di almeno tre maestri diversi, hanno contribuito a migliorarne
U konzervatorskim radovima na Elafitima rekonstruirane
l’interpretazione e a comprendere meglio anche gli affreschi rinvenuti
su kupole na tri crkve (Sv. Nikola na Koločepu, te Sv. Ivan
in passato nella chiesa di S. Giovanni nella località di Šilovo selo e nel
i Sv. Petar na Šipanu) koje dotada nisu bile vidljive ili su se Duomo di Dubrovnik.
tek naslućivale. Tijekom rada na obnovi došlo se do novih Tra i risultati ottenuti dagli interventi di conservazione condotti sulle
podataka značajnih za razumijevanje njihovih konstrukcija i isole Elafite vi è anche la ricostruzione delle cupole di tre chiese (S.
za pojašnjenje fenomena regionalnoga južnodalmatinskog Nicola su Koločep, S. Giovanni e S. Pietro su Šipan) che, fino a quel
kupolnog tipa. momento, erano a malapena riconoscibili. Tali lavori hanno permesso
Sa željom da se upotpune spoznaje o umjetnosti di raccogliere nuovi dati di rilievo, in particolare riguardo la lettura
predromaničkog i ranoromaničkog razdoblja na elafitskom tipologica di queste costruzioni di culto e in generale riguardo
otočju i cijelom dubrovačkom području, u knjizi su doneseni l’interpretazione del fenomeno di carattere regionale delle chiese a
svi rezultati spomenutih istraživanja i obnove, dokumentacija cupola della Dalmazia meridionale.
o tome, te pokušaj znanstvene obrade nalaza. Pri tome je Il libro, nell’intento di integrare le conoscenze sull’arte del periodo
preromanico e del primo romanico sulle isole Elafite, nonché
skulpturu i zidne slike moguće relativno dobro datirati, no, nema
dell’intero comprensorio di Dubrovnik, riporta i risultati complessivi
pouzdanih pokazatelja za preciznije datiranje crkava u kojima
delle indagini e degli interventi di restauro già menzionati, la relativa
su te umjetnine stajale, a koje su sigurno od njih starije. documentazione e una proposta per la trattazione scientifica dei
ritrovamenti. Se per la scultura e le pitture murali è possibile disporre
di una datazione relativamente esatta, non si possiedono invece
elementi cronologici altrettanto validi per la datazione degli edifici di
culto che sono certamente più antichi delle opere conservate al loro
interno.
6
Porijeklo običaja urezivanja križeva na obložnicama grobova / Origini dell’usanza di incidere croci sulle lastre di rivestimento delle tombe 7
I.
Crkva Sv. Nikole
na Koločepu
La chiesa di S. Nicola
sull’isola di Koločep
8
Crkva Sv. Nikole na Koločepu / La chiesa di S. Nicola sull’isola di Koločep 9
Sl. 1.
Crkva Sv. Nikole
prije obnove.
Fig. 1.
Chiesa di S. Nicola
prima del restauro.
Crkva Sv. Nikole na Koločepu nalazi se na La chiesa dedicata a S. Nicola, ubicata all’inter-
groblju, na pola puta između otočkih naselja no di un cimitero, a metà strada tra gli insedia-
Gornjeg i Donjeg sela1. Smještena je na maloj menti di Gornje e di Donje selo, si trova in mez-
zaravni, među maslinicima i voćnjacima, okru- zo ad un piccolo pianoro ricoperto da uliveti e
žena nizom visokih čempresa koji obrubljuju alti cipressi che delimitano il sepolcreto1.
groblje.
c. d. e.
f. g.
Sl. 3. Fig. 3.
Tlocrti i presjeci crkve Sv. Nikole na Koločepu: a. tlocrt crkve, b. tlocrt crkve Piante e sezioni della chiesa di S. Nicola sull’isola di Koločep: a. pianta della
s ucrtanim ostacima predromanočkog pločnika, c. popriječni presjek kroz chiesa, b. pianta della chiesa con il rilievo del lastricato preromanico,
srednji travej, pogled prema istoku, d. popriječni presjek kroz srednji tra- c. sezione trasversale della campata centrale, vista est, d. sezione trasversale
vej, pogled prema zapadu, e. popriječni presjek kroz istočni travej, pogled della campata centrale, vista ovest, e. sezione trasversale della campata
prema istoku, f. uzdužni presjek, pogled prema sjeveru, g. uzdužni presjek, orientale, vista est, f. sezione longitudinale, vista nord, g. sezione longitudinale,
pogled prema jugu. vista sud.
12
a. b.
c. d.
Fig. 4.
Sl. 4. Muri esterni
Pogled na vanjske della chiesa di
zidove crkve S. Nicola sull’isola
Sv. Nikole na di Koločep:
Koločepu: a. južni zid, a. muro sud,
b. sjeverni zid, b. muro nord,
c. istočni zid, c. muro est,
d. zapadni zid. d. muro ovest.
situazione che minacciava il crollo completo Trijem je bio nezgrapan, većih gabarita od
con conseguenti ingenti danni. Essendo l’atrio same crkve, te je bitno narušavao njezin izgled
relativamente recente, si è deciso di procede- i spomenički integritet (sl. 1). Tijekom 1991. go-
re al suo smantellamento e di sostituirlo con dine njegov se dio urušio nakon čega je drvena
una costruzione dalle caratteristiche simili. Il građa istrunula te je prijetilo urušavanje cjelo-
progetto prevedeva il posizionamento di un kupnog krova i nastanak većih šteta. Budući je
nuovo atrio leggermente scostato dalla faccia- bio razmjerno recentan, odlučeno je da se u ci-
ta della chiesa, al fine di “liberare” visivamente jelosti razgradi. Kao njegov funkcionalni nado-
la fabbrica dalle aggiunte e dalle deturpazioni, mjestak projektiran je sličan trijem odmaknut
offrendo al contempo alla cittadinanza uno od pročelja crkve, čime bi se predromanička cr-
spazio adeguato nel quale assistere ai riti re- kva vizualno “oslobodila” kasnijih nadogradnji
ligiosi. Tuttavia, una volta rimossa la struttura i građevinskih nagrđenja, a mještani bi dobili
dell’atrio e dopo aver portato alla luce lo splen- primjeren prostor za obrede. Međutim, nakon
dido edificio altomedievale, il progetto è stato njegova uklanjanja, a uvidjevši ljepotu rano-
Crkva Sv. Nikole na Koločepu / La chiesa di S. Nicola sull’isola di Koločep
Nalazišta / Siti 13
Sl. 5. Sl. 7.
Istočna strana crkve Pročelje crkve
Sv. Nikole tijekom Sv. Nikole tijekom
istraživanja istraživanja
i obnove. i obnove.
Fig. 5. Fig. 7.
Lato est della chiesa Facciata della chiesa
di S. Nicola durante di S. Nicola durante
le indagini e il re- le indagini e il
stauro. restauro.
Sl. 6.
Pogled na crkvu
tijekom obnove sa
sjeveroistoka.
Fig. 6.
Chiesa vista da
nord-est durante il
restauro.
definitivamente accantonato. Durante l’inter-
vento di smantellamento dell’atrio sono venuti
alla luce alcuni frammenti di scultura a volute
viminee attribuibili alla fase preromanica della
vicina chiesa di S. Michele4.
La copertura della chiesa e dell’atrio era realiz-
zata in coppi tra i quali, lungo il bordo del muro
orientale, si sono rinvenute alcune tegole ro-
mane.
Nel 1995 sono stati effettuati rilievi architetto-
nici (Fig. 3)5 in seguito ai quali, nel 1997 e nel
1998, la chiesa è stata inserita nel piano di re-
stauro. In quell’occasione sono state portate a
termine accurate indagini architettoniche ed
archeologiche che hanno consentito di predi-
sporre interventi di conservazione e di restauro
srednjovjekovne građevine, odustalo se i od delle pitture murali rinvenute.
te mogućnosti. Tijekom razlaganja u strukturi Le indagini hanno gettato una luce del tut-
trijema pronađeno je nekoliko ulomaka pre- to nuova e particolarmente significativa sulla
dromaničke pleterne skulpture. Dijelom je pri-
pisana predromaničkoj fazi izgradnje crkve Sv. 4
I. ŽILE, Predromaničko crkveno graditeljstvo otoka Koločepa. Dubrovnik, 2003, pp.
Nikole, a dijelom obližnjoj crkvi Sv. Mihajla4. 75-86. - IBIDEM, Novi nalazi predromaničke skulpture s otoka Koločepa, Zbornik
Tomislava Marasovića, Split, 2002, pp. 254-267. L’autore, senza fornire chiare argo-
4
I. ŽILE, Predromaničko crkveno graditeljstvo otoka Koločepa. Dubrovnik, 2003, mentazioni, attribuisce erroneamente alcuni frammenti di scultura ad alcuni siti,
str. 75-86. - ISTI, Novi nalazi predromaničke skulpture s otoka Koločepa, Zbornik senza peraltro citare la bibliografia precedentemente pubblicata. Sull’argomento
Tomislava Marasovića, Split, 2002, str. 254-267. Bez jasnih kriterija i obrazloženja scrive ampiamente anche V. DELONGA, Pisana uspomena na jednu ”sestru i kralji-
pojedine ulomke skulptura pripisuje pogrešnim lokalitetima, a pri tom ne citira ni cu” s Koločepa, Starohrvatska prosvjeta, Serie III, fasc. 34, Split, 2007, pp. 199-211,
ranije objavljenu literaturu. O tome opširno piše i V. DELONGA, Pisana uspomena vedasi anche la nota 1 alla p. 199.
na jednu ”sestru i kraljicu” s Koločepa, Starohrvatska prosvjeta, 3. ser., sv. 34, Split, 5
I rilievi sono stati condotti da Ž. Peković, in collaborazione con gli architetti
2007, str. 199-211, vidi i bilj. 1. na str. 199. Zvjezdana Tolja e Sanja Radović.
14
conoscenza della chiesa, della quale è stata Crkva i trijem bili su prekriveni kupama kanali-
portata in luce una serie di evidenze antiche, cama, a uz istočni zid u krovu bilo je sačuvano i
quali la cupola, le finestre, la pavimentazione nekoliko tegula.
originaria, nonché alcuni lacerti di un reperto-
Tijekom 1995. godine crkva je arhitektonski
rio pittorico finora ignorato. Inoltre, sono stati
snimljena (sl. 3)5 nakon čega je, 1997. i 1998.
recuperati anche alcuni frammenti di scultura
godine, uvrštena u program obnove. Tom pri-
con motivi ad intreccio vimineo che decorava-
likom je arhitektonski i arheološki cjelovito
no gli arredi liturgici.
istražena te je otpočeo dugotrajan projekt kon-
Il lato esterno del muro orientale dell’abside zervacije i restauracije u njoj pronađenih zidnih
presenta tre nicchie strette e poco profonde slika. Istraživanja su u cjelini donijela nove, vrlo
(Figg. 4c, 5), mentre nella sua porzione centra- značajne spoznaje o crkvi: otkriveni su dotada
le si trovava l’unica finestra originaria di forma nepoznati ostaci zidnih slika, evidentiran je
rettangolare ampliata in una fase successiva. ostatak kupole, izvornih prozora i pločnika, a
Ognuno dei muri laterali della chiesa si arti- pronađeni su i dijelovi pleterne skulpture ko-
cola in quattro nicchie cieche (Figg. 4a, 4b, 6). jom je bila opremljena.
Sulla facciata disposta verso ovest vi sono due
lesene unite da un unico arco a doppio profilo Istočni zid apside s vanjske strane raščlanjen je
che ne domina l’intera superficie (Fig. 7). Una s po tri uske plitke niše (sl. 4c, 5). U središnjoj
porta d’ingresso rettangolare, di dimensioni se nalazio jedini sačuvan prozor na crkvi, koji
nettamente superiori rispetto a quelle dettate je pravokutnog oblika i proširen u novije doba.
dalle proporzioni della chiesa stessa, reca stipiti Bočni zidovi raščlanjeni su s po četiri slične niše
in pietra decorati agli angoli da un profilo se- (sl. 4a, 4b, 6), a na zapadnom pročelju velika je
micircolare. L’architrave reca un un medaglione slijepa arkada kojoj su unutrašnji bridovi dvo-
circolare scolpito, all’interno del quale è inciso stepeno profilirani (sl. 7). Jednostavna pravo-
il monogramma IHS. Nella struttura del muro kutna vrata, većih dimenzija nego što bi zahti-
sopra la porta era inserito un tubo di ceramica jevale proporcije crkve, bila su izvedena od ka-
attraverso il quale scorreva la corda per azio- menih dovratnika kojima su unutrašnji bridovi
nare la campana. Sulla facciata, al di sopra del ukrašeni polukružnim profilom u obliku “štapa”
timpano, svetta un campanile a vela, piuttosto i nadvratnikom sa središnjim kružnim medaljo-
sgraziato, con un arco singolo e incoronato da nom u kojemu je monogram IHS. Iznad vrata
un acroterio piramidale terminante con una bila je ugrađena keramička cijev kroz koju je
sfera (Fig. 1). bio provučen konop za zvonjenje. Nad proče-
ljem, na vrhu zabata, bila je zidana nezgrapna
Esternamente i muri della chiesa erano ricoper-
ti da un intonaco di colore grigio scuro conte- jednolučna preslica s piramidalnim akroterijem
nente un’elevata percentuale di cemento im- i s kuglom na vrhu (sl. 1).
pastato con sabbia marina. Izvana je crkva bila ožbukana tamnosivom žbu-
kom u kojoj je bilo dosta cementa, a kao agre-
gat korišten je morski pijesak.
Indagini e intervento di conservazione
La chiesa presenta proporzioni poco armonio-
se, sia all’interno che all’esterno. Internamente Istraživanja i konzervatorski zahvat
è stata appurata la presenza di alcuni strati d’in- Unutrašnjost crkve bila je višekratno žbukana
tonaco ricoperti da una serie di imbiancature di i premazana različitim bojama, od sintetskih
diversa composizione, dalla calce sino alle ver- do vapnenih. Njezina najbliža okolica istražena
nici sintetiche. Nelle immediate adiacenze del- je nizom konzervatorskih i arheoloških sondi,
la fabbrica sono stati condotti saggi finalizzati a na isti način je utvrđena stratigrafija i razine
a verifiche archeologiche e alla comprensione
strutturale dell’edificio. Analoghe ricerche sono 5
Snimanje je vodio Ž. Peković u suradnji s arhitekticama Zvjezdanom Tolja i Sa-
state condotte anche all’interno dell’edificio di njom Radović.
Crkva Sv. Nikole na Koločepu / La chiesa di S. Nicola sull’isola di Koločep 15
Sl. 8.
Sačuvane obojene
žbuke pročelja
crkve Sv. Nikole.
Fig. 8.
Originale
rivestimento dipinto
della facciata della
chiesa di S. Nicola.
Sl. 12.
Crvena žbukana
podnica u apsidi
crkve Sv. Nikole s
ostacima stipesa.
Fig. 12.
La pavimentazione
in malta tinta di
rosso nell’abside
della chiesa di
S. Nicola con resti
di stipes.
Sl. 13.
Otisak pilastra s
pleternim ukrasom
naknadno
upotrijebljenog
kao stuba.
Sl. 16.
Sonde na zidnim
slikama u crkvi Sv.
Nikole.
Fig. 16.
Saggi sulle pitture
murali nella chiesa
di S. Nicola.
Sl. 17.
Sonda na južnom
pročelju, prozor sa
tranzenom.
Fig. 17.
Saggio sul muro sud
sul quale è visibile
la finestra dotata di
Budući da je ta podnica bila niža za 40-ak centi- transenna.
metara od ulaznih vrata u crkvi su, uz prag, bile
složene dvije stube. Njihovim razlaganjem utvr-
đeno je da je za jednu korišten mramorni pre-
dromanički pilastar (sl. 13) koji smo prepoznali
kao dio oltarne ograde iz crkve Sv. Mihajla8.
Sl. 18.
U apsidi je pronađen zidani stipes oltara ožbu- Ulomak tranzene
kanih stranica (sl. 12). Bio je sačuvan do visine u prozoru južnoga
zidanih klupica, a do te visine je bio srušen u pročelja.
vrijeme izrade recentnog poda. Istraživanjem
Fig. 18.
je također utvrđeno da žbukani dio stipesa ol- Frammento di
tara ponire u dublje slojeve iz čega proizlazi da transenna nella
je bio složen u nekoj ranijoj fazi izgradnje crkve, finestra del muro
te da je korišten i u doba renesanse. Žbukana sud.
podnica je u apsidi bila jako oštećena. U tom il pavimento di malta risulta gravemente com-
je dijelu napravljena sonda u kojoj je pronađen promesso, è emerso il lastricato preromanico
dobro sačuvani predromanički pločnik (sl. 14). in buono stato di conservazione (Fig. 14), men-
Između dviju lezena uz istočni travej pronađen tre nello spazio tra le due lesene accanto alla
je podanak oltarne ograde. Odlučeno je da se campata orientale è stato rinvenuto lo stipes
u konačnici prezentira predromanički pločnik, del cancello presbiteriale. Alla fine si è deciso
čime je crkva u unutrašnjosti dobila na propor- di mettere in vista il pavimento preromanico,
cijama i visini (sl. 15)9. Između oltarne ograde i scelta questa che ha migliorato le proporzioni e
zidanog oltara bila je i jedna zidana grobnica l’altezza interna della chiesa (Fig. 15)9. Tra il can-
bez ikakvih nalaza.
9
Nel rispetto della decisione approvata in precedenza di presentare quanti più
8
Vidi poglavlje: Oltarna ograda crkve Sv. Mihajla na Koločepu. elementi della fase originaria della chiesa, è stata tolta la porta rinascimentale e
9
Poštujući prethodno donesenu odluku da se što više elemenata izvorne crkve più tardi, in seguito ai saggi, anche la pavimentazione in malta. Sotto quest’ultima
prezentira, uklonjena su renesansna vrata, a potom, nakon sondiranja i žbukana è stato rinvenuto un intero piano di calpestio realizzato con pietre irregolari non
20
Sl. 19.
Pukotine na južnom
pročelju.
Fig. 19.
Fessure nel muro
sud.
I saggi sui muri hanno aiutato a determinare la Prigodom tih zahvata, na dijelovima koji nisu
stratigrafia delle tinteggiature e degli intonaci, bili prekriveni zidnim slikama, pronađeni su
appurando l’esistenza di raffigurazioni pittori- prozori predromaničke crkve. Na južnom i sje-
che nella campata mediana, in quella orienta- vernom zidu u svakom traveju bio je po jedan.
le e nell’abside. Nella fase di intervento sopra Uski izduženi prozori s lučnim nadvojem bili su
la campata centrale sono state riconosciute opremljeni tranzenama od kojih se njihov otvor
le tracce dell’antica conformazione a cupola širio prema unutrašnjosti crkve. O postojanju
che hanno spinto ad avviare una campagna di tranzena svjedoče utori pronađeni u žbuki, te
saggi sistematici per rimuovere tutti gli strati dio tranzene sačuvan in situ na krajnjem pro-
di intonaco e di tinteggiature più recenti e ad zoru južnoga zida crkve (sl. 17). Svi su prozori
individuare le porzioni di rivestimento dipinto obnovljeni osim onoga s ulomkom tranzene
sulle pareti (Fig. 16)10. koji je jedini ostao zazidan budući da ga je u
unutrašnjosti prekrivala zidna slika. Tranzena
Nei settori parietali privi di pitture murali sono je jednostavna, kamena ploča, debljine 2-3 cm,
state messe in luce le finestre preromaniche: perforirana s tri niza okomitih kružnih otvora
sul muro meridionale e quello settentrionale (sl. 18). Crkva je imala ukupno devet prozora, u
svakom traveju bila su po dva, a na apsidi, na
pročelju i najvjerojatnije na kupoli po jedan.
lavorate posate nella malta di calce e lo stipes del cancello presbiteriale con sca-
nalature di inserimento dei plutei. Si è deciso inoltre di rimuovere la sistemazione podnica. Ispod nje pronađen je cjelokupni pločnik izrađen od nepravilnih kame-
pavimentale in malta, nonostante ne fossero conservate larghe porzioni. Vista la nih neobrađenih ploča položenih u vapneni mort, te podanak oltarne ograde s
notevole presenza di elementi originari dell’architettura preromanica si è voluto utorima za pilastre i pluteje. Također je odlučeno da se žbukana podnica iako sa-
ricostruire anche la porta d’ingresso e il piano di calpestio è stato portato in quota čuvana u velikoj površini razloži, a budući da je sačuvano dosta elemenata izvorne
con il coevo livello preromanico. arhitekture predromaničke crkve, rekonstruirana su ulazna vrata i pod je spušten
10
Considerato che le pessime condizioni dei muri potevano causare il distacco del- na razinu predromaničke crkve.
le pitture murarie, immediatamente dopo l’individuazione delle superfici decora- 10
Konstruktivno stanje zidova bilo je loše tako da je prijetila opasnost od otpada-
te, i margini di queste ultime sono stati consolidati mediante l’applicazione di una nja zidnih slika. Stoga bi se, odmah po definiranju površine sa zidnim slikama, ono
stesura di intonaco di calce e, qualora necessario, si è proceduto al loro distacco. odmah obrubljivalo vapnenom žbukom i prema procjeni podlijepljivalo.
Crkva Sv. Nikole na Koločepu / La chiesa di S. Nicola sull’isola di Koločep 21
Sl. 22.
Radovi ne
rekonstrukciji
kupole.
Fig. 22.
Lavori di
ricostruzione
della cupola.
dall’altra perché la malta aveva perso comple- U istočnom traveju na južnom i sjevernom zidu
tamente la funzione legante, trasformandosi in otkrivene su niše koje su služile u liturgijske svr-
semplice sabbia. Tutti gli intonaci contenevano he. Na njihovu dnu je mala istaknuta kamena
alti tassi di sale dovuti all’utilizzo della sabbia ploča11.
marina, proveniente dalle vicine spiagge, che
U svodu središnjega traveja već prilikom pret-
veniva mescolata con la calce senza alcun pre-
hodnog probnog pregledavanja kucanjem,
cedente lavaggio. Per questo motivo un’ampia
utvrđeno je postojanje šupljine nad kojom je
porzione di pitture murali è stata irrimediabil-
bila podignuta kupola. Sondiranjem je, pak,
mente compromessa, soprattutto nella parte
utvrđeno da je pravokutna šupljina odozdo
meridionale e in quella orientale della chiesa,
bila zatvorena žbukom na trstici, a s gornje
esposte all’azione violenta dei venti provenien-
strane tankom cementnom pločom (sl. 20). Na
ti dal mare che spingevano la pioggia contro
bočnim stranama otvora na svodu pronađeni
il muro. L’acqua piovana penetrava così nella
su ostaci zidnih slika te otisci lûkova koji su no-
struttura dei muri sollecitando la salificazione
sili pandantive (sl. 15, 21). Kupola je definirana
sulle superfici murarie interne.
tlocrtom i presjekom do visine vijenca, a meto-
Sui muri nord e sud della campata orientale dom komparacije s nizom sačuvanih primjera
sono state individuate alcune nicchie utilizzate bilo ju je moguće u cjelini egzaktno rekonstru-
a scopi liturgici, in fondo ad ognuna delle quali irati (sl. 22, 23)12.
si trova una piccola lastra in pietra sporgente11.
U sva tri traveja na spoju zida i svoda bile su
Durante un esame precedente, picchiettando postavljene po tri amfore. Ugrađene su koso s
sulla superficie della volta della campata cen- grlom prema unutrašnjosti. Čini se da izvorno
trale, era stata appurata l’esistenza di uno spa- nisu bile otvorene13, a nakon restauracije žbukâ
zio cavo sopra il quale in passato sorgeva la cu- i zidnih slika ostavljene su nepokrivene s vidlji-
pola. Successivamente il saggio effettuato ha vim otvorima (sl. 31).
dimostrato che si trattava di uno spazio rettan-
Tijekom restauracije crkve presložen je i njezin
golare con fondo tamponato da un’incannuc-
krov od kupa kanalica između kojih je bilo i ne-
ciatura ricoperta da intonaco e con una sottile
koliko tegula. U cijelosti je bio uklonjen što je
lastra di cemento sul lato superiore (Fig. 20).
omogućilo i istraživanje svoda s gornje strane.
Sulla volta, lungo i bordi laterali di tale apertu-
Tom je prilikom utvrđeno da nije bilo otisaka
ra, si sono rilevati i resti di pitture murarie e le
niti tragova nekog drugog pokrova, te da se do
tracce impresse dagli archi che sostenevano i
danas sačuvana visina krova crkve može sma-
pennacchi (Figg. 15, 21). La cupola, documen-
trati izvornom predromaničkom14. Sastav, de-
tata sia in pianta, che nella sezione trasversa-
bljina i stanje svih slojeva žbuka u unutrašnjo-
le della chiesa fino all’altezza del cornicione,
è stata interamente ricostruita con un elevato
margine di certezza grazie al raffronto con una 11
Otvarajući sjevernu nišu restauratorica nije mogla suzdržati usklik kada joj se
serie di strutture analoghe (Figg. 22, 23)12. u ruci našao fragment zidne slike s prikazom nepoznatog svetačkog lica koje je,
Nella muratura di ognuna delle tre campate nakon što je dignuto sa zida spremljeno (”sahranjeno”) u nišu i zazidano.
12
Tijekom istraživanja u crkvi je pronađen velik broj njezinih izvornih elemenata
complessive, nel punto di congiungimento tra
(podnica, niz prozora, zidne slike, prvotna artikulacija pročelja i unutrašnjosti, dio
il muro e la volta, erano inserite tre anfore siste- kupole, veći dio ukrašenog kamenog okvira ulaznih vrata), pa smo je odlučili resta-
urirati na način da prezentiramo njezin originalni izgled u što većoj mjeri.
11
Aprendo la nicchia settentrionale la restauratrice non ha potuto trattenere
13
Teško je dokučiti razlog postavljanja amfora na tom mjestu, akustika je vrlo do-
un’esclamazione di sorpresa quando si è trovata in mano un frammento di pittura bra i bez njih, a ne vidimo ni statičkog razloga njihovu ugrađivanju budući da je
muraria raffigurante il volto di un santo. Si tratta di un lacerto staccato dal muro na njih naslonjen znatno teži svod od kamenih ploča tako da one ne služe ni ra-
in occasione della realizzazione del secondo ciclo di pitture murali e conservato sterećenju težine svoda. Postavljene su grlom okrenute prema unutrašnjosti, na
(“sepolto”) nella nicchia tamponata. nivou prijelaza zidova u svodove i to po tri na zidovima traveja. Slična je pojava
12
Poiché le indagini effettuate nella chiesa hanno restituito numerosi elementi registrirana u većini predromaničkih elafitskih crkava koje smo istraživali. Vidi: T.
strutturali originari (la pavimentazione, una serie di finestre, dipinti murali, l’arti- MARASOVIĆ: Patere i amfore u svodovima ranosrednjovjekovnih crkava u Dalma-
colazione primitiva della facciata e dell’interno, una parte della cupola, gran par- ciji, Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 30, Split, 2003, str. 113-125.
te dello stipite decorato dell’ingresso) si è deciso di restaure l’edificio di culto in 14
Nije utvrđeno postojanje tragova mogućeg starijeg kamenog pokrova kako je to
modo tale da presentare, per quanto possibile, il suo aspetto originale. uobičajeno u predromaničkim građevinama dubrovačkog područja.
Crkva Sv. Nikole na Koločepu / La chiesa di S. Nicola sull’isola di Koločep 23
sti istražen je sondama koje su dokumentirane mate in modo obliquo con l’apertura orientata
detaljnim opisom i fotografijama (sl. 24). verso l’interno della chiesa. In origine tali vasi
erano apparentemente chiusi13, mentre in se-
Već je spomenuto da je ispod nekoliko slojeva
guito all’intervento di restauro degli intonaci e
žbukanja i krpanja ziđa utvrđeno i postojanje
delle pitture murarie, sono stati lasciati aperti
zidnih slika. Slikane su na crvenkastoj podlozi
(Fig. 31).
sastavljenoj od vapna, sitnog kamenog dro-
bljenca i mljevene crvene opeke različite gra- Nel corso del restauro è stato risistemato anche
nulacije. Taj sloj žbuke koji nosi zidne slike na- il tetto con la copertura in coppi, tra i quali si
nesen je preko starijeg završnog sloja vapnene sono state rinvenute alcune tegole romane. In
žbuke (sl. 25)15. Tom prilikom zazidani su i svi occasione della rimozione completa del tetto
prozori na južnom i sjevernom zidu te su zidne si è potuto esaminare la superficie superiore
slike izvedene i preko njih. Podloga je zbog ve- della volta; l’assenza di tracce riferibili ad altre
like količine mljevene opeke tamnocrvene boje coperture ha fatto supporre che l’altezza del
bila je blago valovita, pa je morala biti zaglađe- tetto riscontrata durante l’ispezione rispettasse
na. Stoga je, do gotovo ravne površine, bila pre- quella della fase preromanica14. Composizione,
krivena debljim bijelim vapnenim premazom
preko kojega je bio izveden polikromni oslik.
Tako uređene zidne slike bile su prekrivene s 13
Riesce difficile stabilire il motivo della posa delle anfore in questo punto. L’acusti-
dva do tri sloja bijelog premaza od vapnenog ca è buona anche senza questo elemento e non vi sono ragioni legate agli aspetti
statici dell’edificio, poiché la pesante volta di lastre in pietra si appoggia proprio al
mlijeka, a potom je (u jednoj od faza poprava- di sopra della zona interessata dall’inserimento delle anfore, che non parrebbero
ka na crkvi) sve bilo natučeno (uključivo i zidne nemmeno funzionali a scaricarne il peso. Le anfore sono state inserite con il collo
slike) kako bi se mogao nanijeti novi sloj tanke orientato verso l’interno del muro, in corrispondenza con l’inizio delle volte che
vapnene svjetlosive žbuke. Ta je bila sastavlje- sono tre per ogni muro della campata. Un fenomeno analogo è stato registrato
nella maggior parte delle chiese preromaniche delle isole Elafite da noi indagate.
na od vapna, sivog morskog pijeska i sitnog Vedi T. MARASOVIĆ, Patere i amfore u svodovima ranosrednjovjekovnih crkava u
kamenog drobljenca bez mljevene opeke, a Dalmaciji, Starohrvatska prosvjeta, serie 3, fasc. 30, Split, 2003, pp. 113-125.
14
Non sono state rinvenute tracce di un’eventuale copertura più antica in pietra,
15
Starija žbuka na kojoj su zidne slike višekratno je premazana vapnenim nano- struttura consueta per le costruzioni preromaniche del comprensorio di Dubrov-
som što svjedoči o duljem trajanju crkve prije nego li je bila oslikana. nik.
24
Zidna slika
s prikazom arhan-
đela Gabrijela,
detalj.
Sl. 28.
Ostaci zidne slike
na južnom zidu
središnjeg traveja.
Fig. 28.
Resti del dipinto
murale sul muro
sud della campata
centrale.
18
Iznad svih svetačkih likova na zidovima crkve stilizirani je motiv dûge. 17
Attraverso l’arte carolingia tale motivo, come anche quello dell’ascia bipenne
19
To potvrđuje sačuvani natpis s lijeve strane njegove glave MIH s ligaturom, što spesso utilizzato nell’antichità, è entrato a far parte del repertorio preromanico e
se čita: MI(C)H(AEL). del primo romanico, periodo al quale appartengono queste pitture murali. Il na-
28
La parete meridionale, sotto l’arco cieco, reca la- zovima koncentričnih krugova identičnim kao
certi minuscoli della figura di un santo (Fig. 28). i kod arhanđela Gabrijela. Između krugova su
All’interno di una cornice di colore rosso scuro trolisne vitice tamno smeđe boje. U lijevoj ruci
bordata con perle, sotto la rappresentazione di svetac drži kuglu s križem, a u desnoj žezlo od
un arcobaleno su fondo blu scuro, si scorgono kojeg se vidi samo blijedi otisak jer je obojeni
i resti di un’aureola con una piccola porzione di sloj otpao. Krilo mu je tamnocrveno s tamnom
testa con la capigliatura18. L’aureola è eseguita mrežom rombova unutar kojih je bijeli biser. S
con il colore ocra scuro ed è bordata da due file unutrašnje strane je stilizirani prikaz perja u bi-
di piccole perle. In questo muro è stata ripristi- jeloj i crnoj boji.
nata una finestra murata in occasione della rea-
Slijepi lûk je kao i na nasuprotnoj strani ukrašen
lizzazione dell’opus pittorico nella chiesa.
širokim “motivom harmonike”, uokviren crve-
Sul lato settentrionale della volta, di fronte nim obrubima s nizovima bisera.
all’arcangelo Gabriele, è raffigurato l’arcangelo
Na sjevernom zidu središnjeg traveja, ispod pri-
Michele (Fig. 29)19. Sul suo vestiario ocra scuro
kaza s arhanđelom Mihajlom i slijepoga lûka,
si intersecano larghi nastri, decorati con cerchi
naslikan je na tamnoplavoj podlozi još jedan
concentrici analoghi a quelli presenti sulle vesti
svetački lik. S gornje strane ga dekorativno uo-
dell’arcangelo Gabriele. Tra questi ultimi sono
kviruje stilizirana dûga (sl. 30).
rappresentati viticci vegetali muniti di tre foglie
di colore marrone scuro. Il santo nella mano si- Aureola je tamnooker boje optočena je biseri-
nistra regge una sfera con la croce e uno scettro ma, kosa je tamnosmeđa, a njezina se struktura
nella destra riconoscibile dall’impronta sbiadi- ističe tamnijim naznakama boje. Na licu se isti-
ta a causa del distacco dello strato dipinto. L’ala ču velike bademaste oči, ravan dugački nos te
dell’arcangelo è di color rosso scuro e presenta oštro crtana napučena usta. Plastičnost očiju,
una rete scura di rombi che contengono una nosa i brade podcrtana je zelenim sjenama20.
perla bianca. Anche qui la superficie alare in- Odjeven je u oklop s prebačenim plaštem-hla-
terna è realizzata con il bianco e il nero. midom s kopčom. Plašt je tamnoplave boje
ukrašen nizovima koncentričnih krugova. Riječ
L’arco cieco, proprio come sul lato opposto, è
je o mladom vojniku koji lijevu ruku drži otvo-
ornato da un ampio motivo a zigzag delimitato
renu, dok u desnoj, prislonjenoj na prsima, po
da bordure rosse e da serie di perle.
svoj prilici drži križ. Prema atributima najvjero-
Sul muro nord della campata centrale, sotto la jatnije se radi o sv. Jurju21.
raffigurazione dell’arcangelo Michele e l’arco
Ono po čemu možemo definirati koji je majstor
cieco, sullo sfondo blu scuro è dipinto un altro
radio koji svetački lik jesu detalji na portretu i
santo. Il lato superiore della pittura è incorni-
to njihove uši. Očigledno su postojale zakoni-
ciato da un arcobaleno stilizzato (Fig. 30).
tosti crtanja glavnih dijelova lica: očiju, nosa i
L’aureola di quest’ultimo santo di color ocra usta, jer ih svi crtaju na isti način. Međutim, ono
scuro è delimitata da perle e la resa della capi- po čemu možemo vrlo sigurno i točno razlučiti
gliatura marrone scuro è accentuata con una majstore jest način crtanja ušiju. Kod sv. Jurja
tinta più scura. Sul volto spiccano grandi occhi radi se o vrlo malom uhu izdužena oblika, maj-
a mandorla, un lungo naso diritto e labbra car- stor crta samo ušnu resicu sa sjenom šupljine
nose eseguite con tratti molto marcati. La pla- unutar nje. Pripisat ćemo ga kao još i nekoliko
sticità degli occhi, del naso e del mento è ac- drugih svetačkih likova majstoru A.
stro a zigzag compare anche nelle miniature carolinge come elemento decorativo 20
Zidne slike u Sv. Nikoli na Koločepu, Sv. Ivanu u Šilovu selu na Šipanu i u bazili-
accessorio. Vedi in C. R. DODWELL, The Pictorial Arts of The West 800-1200, Yale Uni- ci pod dubrovačkom katedralom radila je radionica u kojoj je djelovalo nekoliko
versity Press Pelican History of Arts, New Haven and London, 1993, p. 231. La de- majstora. Prepoznali smo ih trojicu po osebujnom načinu crtanja ušiju. Nazvali
corazione in questione, denominata a “denti di lupo” o a “denti di sega”, è ricorrente smo ih majstor A (majstor ”malog” uha), majstor B (majstor ”velikog” uha) i majstor
anche nell’architettura romanica sui timpani degli edifici di culto. C (majstor ”zgužvanog” uha).
18
Sopra tutte le figure dei santi compare un motivo stilizzato di arcobaleno. 21
Možemo ga povezati sa svecem na istočnoj pojasnici u crkvi Sv. Ivana u Šilovu
19
Tale proposta trova conferma nell’epigrafe parzialmente conservata sul lato sini- selu, gdje je naslikan kao oklopljeni vojnik s križem u desnoj ruci kojega smo tako-
stro del capo del santo: MIH con legatura che si legge MI(C)H(AEL). đer prepoznali kao sv. Jurja.
Crkva Sv. Nikole na Koločepu / La chiesa di S. Nicola sull’isola di Koločep 29
Sl. 32.
Motiv dvosjeklih
sjekira na svodu
istočnog traveja.
Fig. 32.
Motivo delle asce
bipenni sulla volta
della campata est.
22
Si riferisce agli intonaci della fase precedente a quella delle pitture murali, si veda 23
Na višim dijelovima crkvenog interijera nanijeta je svijetla žbuka debljine 3-4
come confronto Ž. PEKOVIĆ, Crkva Sigurata na Prijekom, Prilozi povijesti umjetnosti mm na kojoj su naslikane zidne slike dok je nosivi sloj zidnih slika u nižim dijelovi-
u Dalmaciji, 35, (Petriciolijev zbornik I), Split, 1995, p. 264. - Ž. PEKOVIĆ – I. ŽILE, ma znatno deblji i tamno crvene je boje zbog velikih primjesa mljevene opeke.
Ranosrednjovjekovna crkva Sigurata na Prijekom u Dubrovniku. Split, 1999, p. 19. 24
Motiv koji se često rabio u antici, preko karolinške umjetnosti je prenesen u pre-
23 Nelle parti più elevate dell’interno della chiesa è stato steso uno strato di into- dromaniku i ranu romaniku kojoj pripadaju ove zidne slike. Motiv dvosjeklih sjeki-
naco chiaro dello spessore di 3-4 mm sul quale sono stati eseguiti i dipinti. Nelle ra javlja se na karolinškim minijaturama kao ukras mandorle. Usp: C. R. Dodwell,
parti inferiori invece l’intonaco dipinto, nettamente più spesso, è di colore rosso nav. dj., str. 132,133,136.
scuro a causa di un elevato contenuto di laterizi triturati nell’impasto. 25
I. Fisković je taj motiv na svodu crkve Sv. Ivana u Šilovu selu na otoku Šipanu pre-
24
Tale motivo, frequente nell’arte dell’antichità, attraverso la tradizione artistica poznao kao motiv spužve. Vidi: I. FISKOVIĆ, Adriobizantski sloj zidnog slikarstva u
carolingia è stato trasferito nello stile preromanico e in quello del primo romani- južnoj Hrvatskoj, u: Rađanje prvog hrvatskog kulturnog pejsaža, Zagreb, 1996, str.
co, periodo al quale appartiene questo ciclo pittorico. Il motivo dell’ascia bipenne 377.
compare nelle miniature carolinge come ornamento della mandorla. Cfr. C. R. DO- 26
Identičan motiv, izveden u nešto manjem mjerilu nalazimo i u crkvi Sv. Ivana u
DWELL, op. cit., pp. 132,133,136. Šilovu selu na otoku Šipanu, gdje je sačuvan nad cijelim istočnim travejom.
Crkva Sv. Nikole na Koločepu / La chiesa di S. Nicola sull’isola di Koločep 31
Sl. 33. zidom apside, sačuvan je dio svečeve glave s che si intersecano schematicamente con sinu- Sl. 34.
Sačuvani dio zidne aureolom. Povrh nje, ispod samog lûka, sim- soidi speculari parallele verticali della stessa Sačuvani dio zidne
slike s prikazom slike s prikazom
bolički je nacrtana dûga u nekoliko boja koje dimensione. Dalle loro intersezioni scaturisce sv. Petra.
sv. Pavla.
se međusobno «prelijevaju» i spajaju valovitim il motivo geometrico dell’ascia bipenne che si
rubovima. Aureola je tamnooker boje, opto- ripete, sia verticalmente, sia orizzontalmente25. Fig. 34.
Fig. 33.
čena nizom bijelih bisera na tamnijoj podlozi. Il disegno base delle sinusoidi orizzontali è rea- Lacerto del dipinto
Parte conservata
murale raffigurante
della pittura Pozadina je tamnomodra. Sačuvana je gornja lizzato con una grossa linea di color ocra chiaro,
S. Pietro.
murale raffigurante polovica svečeve glave. Vidi se sijedi starac vi- mentre per quelle verticali è stato utilizzato il
S. Paolo.
soka izborana čela koji stoji, a u lijevoj ruci drži bianco. Il centro delle asce orizzontali è di ocra
otvorenu knjigu na kojoj se razaznaje nekoliko chiaro, invece quello creato dalle asce vertica-
slova. Sačuvani dijelovi zidne slike izrazito su le è azzurro. La sommità delle asce orizzontali
kvalitetno oslikani. Mekanim potezima majstor è azzurra e rossa, mentre di quelle verticali è
je crtao sijedu kosu ispod koje je svjetlozele- rossa scura e decorata da un giglio stilizzato di
nim tonovima podcrtao njezine sjene. Na isti je color ocra chiaro. Sulle superfici scure (blu scu-
način, blagim zelenim tonovima, naglasio pla- ro) vi è una decorazione con tre perle formanti
sticitet lica crtajući tamnocrvenom bojom oči, un triangolo, mentre su quelle chiare si ha lo
nos i rubove lica. Oči su naslikane s pogledom u stesso motivo, ma eseguito in azzurro. L’intero
stranu. Uske, dugačke i lagano svinute uši nasli- campo è delimitato da un nastro rosso scuro
kane su jednostavnim potezom. Pokraj aureole largo 5 cm, lungo il quale si sviluppa una serie
bijelom je bojom s lijeve strane svečeve glave di perle bianche26. Soltanto in questo punto
della copertura pittorica della chiesa sopra il
nacrtan križni monogram, po vertikali se čita
costolone trasversale non vi è il motivo deco-
PAO, na lijevom rubu križa vidi se još slovo L. To
rativo a zigzag.
potvrđuje atribuciju sveca. Cijeli lik je uokviren
naboranom bijelom linijom koja stilizirano do- Sul muro nord della campata orientale si sono
čarava valovito more. Ovaj i nasuprotni svetač- conservati i resti di un dipinto che molto pro-
ki lik sv. Petra radio je isti, u ovoj crkvi najkvali- babilmente raffigura S. Paolo (Fig. 33). Alla
tetniji majstor. Nazvali smo ga majstor B. sommità del muro, sotto l’arco cieco che colle-
ga la lesena al muro dell’abside, si è mantenu-
Na nasuprotnom južnom zidu istog traveja
ta una parte del capo del santo con l’aureola.
naslikan je svetački lik za kojega pretpostav-
ljamo da predstavlja sv. Petra apostola (sl. 34).
Sačuvan mu je velik dio glave s aureolom te u 25
I. Fisković ha interpretato questo motivo sulla volta della chiesa di S. Giovanni nel
fragmentima tijelo. Aureola je tamnooker boje, villaggio di Šilovo selo sull’isola di Šipan come una soluzione decorativa “a mo’ di
spugna”. Vedi I. FISKOVIĆ, Adriobizantski sloj zidnog slikarstva u južnoj Hrvatskoj,
optočena nizom bijelih bisera. Lice je sačuvano
in Rađanje prvog hrvatskog kulturnog pejsaža, Zagreb, 1996, pp. 371-386, 377.
s manjim oštećenjima, a prikazuje starca bujne 26
Un motivo identico, di dimensioni leggermente minori, si conserva sopra l’intera
sijede kose s kratkom sijedom bradom i brko- campata orientale della chiesa di S. Giovanni a Šilovo selo, sull’isola di Šipan.
32
Al di sopra di quest’ultima, immediatamente vima. Crtež dijelova glave izveden je jasno ta-
sotto l’arco, vi è il disegno simbolico dell’arco- mnocrvenom bojom, dok su naglašavanje lika
baleno policromo nel quale i colori, racchiusi i sjene izvedene blago zelenim tonovima. Na
entro bordi ondulati, si “fondono” e si congiun- isti način istaknuti su i nabori bijele odjeće. Ta-
gono. L’aureola di color ocra scuro spicca sullo mnoplava pozadina oivičena je bijelo crtanim
sfondo blu scuro ed è bordata da una serie di geometrijskim uzorkom sličnom meandru, mo-
perle bianche. Dalla metà superiore della testa tivu kukastih križeva povezanih u niz, koji kon-
del santo si riconosce un anziano in posizione tinuirano teče rubovima. Isti uzorak nalazi se i
eretta con la fronte solcata da profonde rughe na dijelu lûka oko apside. Svetac je naslikan u
che nella mano sinistra tiene un libro aperto sjedećem položaju. U lijevoj ruci drži otvoreno
sul quale si intravedono alcune lettere. Dai la- evanđelje. Preko tamnoplave odjeće prebačen
certi di questo dipinto traspare l’elevata qualità je bijeli plašt. Naslikao ga je, kako je već rečeno,
esecutiva, particolarmente evidente in alcuni majstor B.
dettagli, per esempio nelle pennellate morbi-
Na ravnom dijelu zida uz apsidu, s obje strane,
de con cui il maestro ha raffigurato la chioma
simetrično su raspoređena dva svetačka lika.
bianca esaltandone le fattezze con ombre di
Uokvireni tamnocrvenom trakom s bijelim toč-
tonalità verde chiaro. Nello stesso modo, con
kama na tamnoplavoj pozadini naslikana su
tenui sfumature verdi, ha accentuato la plastici-
dva stojeća mlada lika u svijetlom đakonskom
tà del volto sul quale con il rosso scuro ha dise-
– svećeničkom ornatu. Okvir lika naglašen je
gnato gli occhi, il naso e i contorni della faccia.
tankom bijelom linijom. Lijevi lik (sa sjeverne
Lo sguardo del santo è orientato da un lato, le
strane apside) je sv. Mauro (sl. 35). S obje strane
orecchie lunghe e leggermente curvate sono
lika sačuvan je natpis, s lijeve napisano je S(AN)
eseguite con semplici pennellate. Accanto
CTVS, a s desne M(A)VROS27. Kao i ostali svetač-
all’aureola, a sinistra della testa del santo, con
ki likovi i njegova je aureola naslikana tamnim
il colore bianco è disegnato un monogramma
okerom, a optočena je na tamnijem rubu nizom
a forma di croce, nella cui asta verticale si leg-
ge PAO, mentre all’estremità sinistra della croce 27
Za ikonografiju srednjovjekovnih svetaca vidi: L. Reau, Iconographie de l’art chre-
stessa si distingue anche la lettera L, iscrizioni tien, Tome III, Iconographie des saints, II, Paris, 1959.
Crkva Sv. Nikole na Koločepu / La chiesa di S. Nicola sull’isola di Koločep 33
bijelih bisera. Karakteristika lika je uzak i visok che comprovano ulteriormente l’identità del
vrat, te nježno crtane velike bademaste oči. Oš- santo. L’intera figura è attorniata da una linea
tro mu je crtan nos i tankoćutne usne. Kosa mu bianca increspata che in modo stilizzato richia-
je crvenkasta, oivičena zelenim tonovima sjena. ma il mare ondoso. Questo santo, così come S.
Plastičnost lica i nosa pojačana je sjenama u ze- Pietro posto di fronte, sono opera di una mede-
lenim tonovima, isto kao i nabori bijele odjeće. sima mano, quella del miglior maestro che ha
Oko vrata ima tamni ovratnik urešen nizom bi- operato in questa chiesa, da noi denominato
jelih točkica. U rukama drži tamnosmeđu kutiju convenzionalmente maestro B.
koja je po rubu također urešena nizom bijelih
točkica. Donji dio svečeva lika i predmeta ko- Sul muro opposto della stessa campata, quel-
jega drži je uništen, ne razaznaje se što mu je u lo meridionale, si trova un’altra figura di santo
drugoj ruci.28 che, molto probabilmente, raffigura S. Pietro
Apostolo (Fig. 34). Se ne è conservata la mag-
Ono što ovog autora razlikuje od ostalih koji su gior parte del capo con l’aureola color ocra
oslikavali unutrašnjost crkve Sv. Nikole ponovo scuro con perle bianche distribuite lungo i
je osebujan način crtanja ušiju29. Njegov crtež margini e alcuni frammenti del corpo. Il volto,
uha jako je kompliciran, pa crta dosta veliko,
conservatosi bene ad eccezione di alcune mi-
gotovo neprirodno, “zgužvano” uho. Pripisat
nime zone più deteriorate, rappresenta un an-
ćemo ga stoga radu trećega autora kojega smo
ziano con folta capigliatura, barba corta e baffi
odredili kao majstor C.
grigi. Per i lineamenti, tracciati con contorni
S južne strane apside također je djelomično sa- netti e definiti, è stato utilizzato il rosso scuro
čuvan prikaz sveca koji u lijevoj ruci drži kutiju e, per conferire maggiore accento ai tratti e alle
(sl. 36). Oblik kutije sačuvan je u svjetlocrvenom ombre, si è ricorso a tenui sfumature di verde
podložnom crtežu zidne slike. Prikazan je u slič- chiaro. Le stesse modalità sono state applicate
per la resa del drappeggio delle vesti. Lo sfon-
28
Kutija koju drži svetac mogla bi biti krizmarij. U drugoj ruci možda drži kadioni-
cu. Na potpuno jednak način, isti po veličini i po položaju u crkvi, takav je svetac do blu scuro è delimitato da un motivo bianco
naslikan i u crkvi Sv. Ivana u Šilovu selu. geometrico simile ad un meandro, ossia da una
29
Isti slikar je i autor nekoliko likova u crkvi Sv. Ivana u Šilovu selu. serie di svastiche ricorrenti collegate tra loro e
34
quattro lettere, motivo per cui può essere identificato con certezza con S. Stefano sloj sačuvan je u gornjim dijelovima lûka. Na
Protomartire. Nella parte conservata dell’epigrafe sulla pittura murale nella chiesa oker podlozi, obrubljenoj crvenim obrubom
a Šilovo selo si legge S(TEPH)ANOS. I. Fisković invece ha riconosciuto nella figura naslikani su naizmjence sivi i crveni dvolisti (sl.
uno dei santi fratelli Cosma o Damiano. Cfr. I. FISKOVIĆ, op. cit., pp. 371-386, 375.
38). Isti je motiv s južne unutrašnje strane na
31 Decorazioni analoghe, poste nella medesima ubicazione, si trovano anche nel-
la chiesa di S. Giorgio a Kurbinovo in Macedonia. Cfr. C. GROZDANOV, Kurbinovo lûku uza zidnu sliku sv. Stjepana.
i drugi studii za freskoživopisot vo Prespa, Skopje, 2006. Questo motivo compare
anche sugli affreschi bizantini dell’Italia meridionale, più precisamente nella chie-
Na mlađem – gornjem sloju, na okercrveno
sa di S. Vito a Gravina, cfr: F. dell’Aquila – A. Messina, Le chiese rupestri di Puglia obrubljenoj podlozi naslikani su bijeli rombo-
e Basilicata. Bari, 1998, p.1. vi s točkom u sredini (sl. 39). Čini se kao mlađi
Crkva Sv. Nikole na Koločepu / La chiesa di S. Nicola sull’isola di Koločep 37
Sl. 45.
Crkva Sv. Nikole
nakon obnove,
sjeverni zid.
Fig. 45.
Chiesa di S. Nicola
dopo il restauro,
muro nord.
popravak zidne slike kada su na novoj podlozi Purtroppo la zona absidale è la parte più dan-
naslikani novi motivi. neggiata dell’intero ciclo pittorico, soprattut-
to a causa della stessa ubicazione dell’abside,
orientata verso est e quindi esposta alla forte
Apsida azione dei venti dal mare che trasportano l’ac-
U malenoj, polukružnoj apsidi nadsvođenoj po- qua piovana facendola penetrare all’interno
lukalotom, zidne slike su ostale sačuvane samo attraverso la volta e le murature. Nonostante
u njenim višim dijelovima i, nažalost, najviše su il non buono stato di conservazione è possibi-
oštećene. Doprinijela je tome položenost ap- le individuare gli elementi fondamentali della
side prema istoku i jakim utjecajima morskih composizione. Al centro vi è Cristo benedicen-
kišonosnih vjetrova i posljedično tome prodor te assiso sul trono (Fig. 40), affiancato sul lato
oborina kroz svod i zidove. Osnovna kompo- nord da un arcangelo, volto verso la figura di
zicija se ipak prepoznaje. U središtu je Krist na Cristo, con il globo nella mano (Fig. 41), mentre
prijestolju s podignutom rukom kojom blago- sul lato sud si intravedono appena alcuni esigui
slivlja (sl. 40). Sa sjeverne strane, okrenut pre- lacerti di una figura in posizione simmetrica. Si
ma Kristu, nalazi se lik arhanđela koji u rukama tratta quindi di una rappresentazione di Cristo
drži kuglu (sl. 41), dok se s južne strane Krista in gloria - Majestas Domini32. Il trono è incor-
tek naziru manji ostaci simetrično postavljena niciato da una mandorla con serie di perle. I
lika. Riječ je, dakle, o prikazu Krista u slavi - Ma- lacerti dipinti estremamente frammentari con
iestas Domini32. Prijestolje Krista uokvireno je il volto di Cristo, che indossa vesti di colore blu
mandorlom optočenom biserima. Odjeven je u scuro, nonché la parte destra del suo corpo, si
odjeću tamnomodre boje. Lice Krista i pretež- conservano per lo più a livello di disegno pre-
no desni dio njegova tijela sačuvano je u malim paratorio (Fig. 42). Le caratteristiche stilistiche
ostacima, uglavnom u crtežu podloge zidne suggeriscono l’attribuzione del dipinto al ma-
slike (sl. 42). Prema stilskim osobitostima mo- estro B.
žemo ga pripisati majstoru B.
32
Nel medesimo punto della zona absidale della chiesa di S. Giovanni a Šilovo selo,
32
U crkvi Sv. Ivana u Šilovu selu na istom mjestu je naslikan prikaz Deisisa. sull’isola di Šipan, è dipinta la rappresentazione della Deisis.
38
Sl. 46.
Crkva Sv. Nikole
nakon obnove,
pogled s
jugozapada.
Fig. 46.
Chiesa di S. Nicola
dopo il restauro,
vista sud-ovest.
Dell’arcangelo settentrionale (Fig. 41) si è man- Sjevernome arhanđelu (sl. 41) sačuvan je gornji
tenuta la parte superiore del corpo, le braccia dio tijela, ruke i aureola. Lice mu nije očuvano.
e l’aureola, ma il volto è andato perso. Le vesti, Odjeća je lijepo crtana u tamnocrvenoj boji,
bordate da file di piccoli punti bianchi, sono optočena bijelim točkama sa žutom bojom
rese in modo ricercato con il colore rosso scuro koja dočarava vezeni uzorak na tkanini. Krilo
e con il colore giallo che richiama il ricamo del mu je tamnosmeđe, završava stiliziranim prika-
tessuto. L’ala, realizzata con il marrone scuro, zom perja bijele i crne boje.
termina con una rappresentazione stilizzata di
Donji dio zidne slike u apsidi nije sačuvan. Uni-
piume di colore bianco e nero.
šten je u vrijeme njezine pregradnje. Nameće
La fascia inferiore della decorazione pittori- se pretpostavka da su zbog vrlo sličnog raspo-
ca dell’abside non si è conservata in quanto è reda svetaca u dvije elafitske crkve, u donjem
andata distrutta durante l’intervento di ristrut- dijelu apside u crkvi Sv. Nikole bila naslikana još
turazione di questa parte della chiesa. Una i četiri medaljona sa svetačkim likovima, kako
disposizione analoga dei santi in due chiese je to na sličan način izvedeno u crkvi Sv. Ivana u
delle isole Elafite farebbe ipotizzare che nella Šilovu selu na otoku Šipanu.
Crkva Sv. Nikole na Koločepu / La chiesa di S. Nicola sull’isola di Koločep 39
Prilikom arheoloških istraživanja crkve prona- porzione inferiore della chiesa di S. Nicola fos-
đen je još jedan manji ulomak zidne slike na sero dipinti altri quattro medaglioni contenenti
kojemu su dijelovi lica i glave nepoznatog nam figure di santi come, ad esempio, nella chiesa
sveca (sl. 43). Taj također pokazuje sve karakte- di S. Giovanni nella località di Šipanovo selo
Sl. 49.
ristike radionice koja je oslikavala crkvu. Svetac sull’isola di Šipan.
Crkva Sv. Nikole
nakon obnove, je prikazan u poluprofilu s pogledom prema
Le indagini archeologiche condotte all’interno
pogled s juga. apsidi. Zidna slika je zakrivljena pa je najvjero-
della chiesa hanno restituito un altro minuscolo
jatnije bila na pojasnici svoda. Možda je imala
Fig. 49. frammento di pittura murale recante una parte
sličan položaj kao što ga je imao sv. Juraj u crkvi
Chiesa di S. Nicola del volto e del capo di un santo sconosciuto raf-
dopo il restauro, Sv. Ivana u Šilovu selu. Prema stilskim osobina-
figurato di semiprofilo, con lo sguardo rivolto
vista sud. ma pripisat ćemo ga majstoru A.
verso l’abside (Fig. 43). Nella sua rappresenta-
zione si possono individuare le caratteristiche
della bottega a cui è stata affidata la dipintura
della chiesa. Il dipinto presenta una certa cur-
vatura e quindi, con ogni probabilità, era collo-
cata sul costolone trasversale della volta. Forse
occupava una posizione analoga a quella di S.
Giorgio nella chiesa di S. Giovanni a Šilovo selo.
Le caratteristiche stilistiche ricondurrebbero
questa figura andrebbe al maestro A.
40
41
II.
Crkva Sv. Ivana u Šilovu
selu na otoku Šipanu
La chiesa di S. Giovanni
nella località di Šilovo selo
sull’isola di Šipan
42
Ranosrednjovjekovna
crkva Sv. Nikole
Stato delle conoscenze Prethodne spoznaje
nakon obnove, Molto probabilmente la bottega che ha dipin- Radionica koja je oslikala crkvu Sv. Nikole na
pogled sa
to la chiesa di S. Nicola sull’isola di Koločep ha Koločepu, oslikala je, čini se, još neke crkve u
sjeveroistoka
lavorato anche in altre chiese della diocesi di dubrovačkoj dijecezi. Ostaci zidnih slika te ra-
Chiesa altomedievale Dubrovnik. I lacerti delle pitture murali ese- dionice značajno su sačuvani u crkvi Sv. Ivana u
S. Nicola dopo guite da tale bottega si sono conservati molto Šilovu selu na otoku Šipanu.
il restauro, bene nella chiesa di S. Giovanni, nella località di
vista nord-est. Šipanske zidne slike iz crkve Sv. Ivana podrob-
Šilovo selo sull’isola di Šipan.
no je obradio I. Fisković33 uspoređujući ih s ci-
Il ciclo pittorico della chiesa di S. Giovanni è sta- klusom zidnih slika iz 11. stoljeća koje su pro-
to studiato da I. Fisković33 che lo ha paragonato nađene ispod dubrovačke katedrale. Utvrđuje
ai dipinti dell’XI secolo rinvenuti sotto la catte- u tome članku njihove razlike i srodnosti. Sma-
drale di Dubrovnik. Nel contributo egli esamina tra da pripadaju provincijalnom stvaralaštvu
differenze e analogie dei due cicli attribuendoli bizantske umjetničke struje uz oslanjanje na
alla creatività provinciale aderente alla cerchia ranokršćansku podlogu, povezuje ih sa slikar-
artistica bizantina e alla tradizione paleocristia- stvom južne Italije, te prepoznaje posebni sloj
na. L’autore stabilisce un nesso tra queste ope- “adriobizantskog stila” u slikarstvu ranoga sred-
re e la tradizione pittorica dell’Italia meridio- njega vijeka na tlu Hrvatske34.
nale, individuando nella pittura altomedievale 33
I. FISKOVIĆ, nav. dj., str. 371-386.
34
U članku I. Fiskovića, u kojemu raspravlja o zidnim slikama iz crkve Sv. Ivana u
33
I. FISKOVIĆ, op. cit., pp. 371-386. Šilovu selu, naveden je niz netočnosti, od atribuiranja pojedinih svetaca, njihova
Crkva Sv. Ivana u Šilovu selu na otoku Šipanu / La chiesa di S. Giovanni nella località di Šilovo selo sull’isola di Šipan 43
Sl. 50.
Unutrašnjost crkve
Sv. Ivana u Šilovom
selu nakon
pronalaska zidnih
slika i djelomične
restauracije 1998.
godine.
Fig. 50.
Interno della chiesa
di S. Giovanni a
Šilovo selo dopo la
messa in luce delle
pitture murali e il
parziale restauro
del 1998.
Sl. 52.
Izbor iz tehničke
dokumentacije
crkve Sv. Ivana u
Šilovom selu koju
je izradila Luciana
Peko.
Fig. 52.
Estratto dalla
documentazione
tecnica relativa alla
chiesa di S. Giovanni
a Šilovo selo
preparata da
Luciana Peko.
46
Sl. 53. 50)35 che, assieme agli esperti dell’ Hrvatski re- njezin prvi arhitektonski snimak koji je izradila Sl. 54.
Gustirna s južne stauratorski zavod (Istituto croato di restauro) Luciana Peko (sl. 52)37. Crkva je izvana bila djelo- Crkva prije obnove
strane crkve 1998.-2001. godine,
di Zagabria, portarono avanti un’attività plu- mično ožbukana i pokrivena kupama kanalica-
Sv. Ivana. pogled sa sjevera.
riennale per la conservazione e il restauro di ma. Apsida je bila gotovo zatvorena masivnim
Fig. 53. queste opere36. In quell’occasione Luciana Peko zidanim oltarom, a lezene su s obje strane bile Fig. 54.
Cisterna sul lato sud effettuò anche il primo rilievo architettonico otučene da bi se proširio brod crkve. Iz snimaka Chiesa prima
della chiesa di dell’intervento di
della chiesa (Fig. 52)37 che all’esterno era par- izrađenih iste godine vidljivo je da je podnica
S. Giovanni. restauro 1998-2001,
zialmente intonacata e dotata di una copertura crkve istražena, a stipes i oltar nakon istraživa- vista nord.
in coppi. Lo spazio absidale era quasi del tutto nja demontirani.
occupato da un massiccio stipes e le lesene su
Niz godina potom radilo se na restauraciji zid-
entrambe i lati furono rimosse per allargare la
nih slika. Najveći problem u restauratorskom
navata. Dalle fotografie realizzate all’inizio del
postupku pokazao se na zidovima koji su bili
progetto risulta che la pavimentazione venne
prepuni soli. K tome, s južne strane stajala je gu-
stirna (sl. 51, 53) iz koje se dizala kapilarna vlaga
tale santo si trova sul lato settentrionale del costolone trasversale della volta, tra la te dodatno stvarala probleme pri desalinizaciji
campata mediana e quella orientale. Fisković, inoltre, descrivendo la scena Deisis,
sostiene che la Madonna si trova alla destra di Cristo (posizione a nord rispetto alla
zidova. Nakon obrubljivanja, djelomičnog či-
figura di quest’ultima) e S. Giovanni Battista sul suo lato settentrionale, mentre šćenja i podlijepljivanja zidnih slika pokušalo
invece S. Giovanni è alla sinistra di Cristo sul suo lato meridionale. L’autore conti- se zidove ”izliječiti” na način da je iznutra preko
nua dicendo che il libro aperto nella mano sinistra di Cristo e i rotoli tenuti dalla njih nanesen sloj krede, dok je na vanjskim zi-
Madonna e da S. Giovanni Battista recano iscrizioni insolite e nella nota aggiunge
dovima nanesen sloj “žrtvujuće žbuke“. Ona je
una frase per noi incomprensibile: “Sono segnate addirittura le linee ausiliarie per la
stesura del testo, ma le lettere non vi sono state vergate, il che non significa che vi fosse trebala izvlačiti soli iz zida te ju je trebalo peri-
un’incomprensione tra il pittore, forse di origini greche, e il committente locale facente odično skidati i postavljati novu. Crkva je tada
parte della cerchia culturale romanza di Dubrovnik e della Dalmazia di quell’epoca”. bila prekrivena pokrovom od nepravilnih pri-
Un’analisi più attenta di questa parte del ciclo pittorico consente di individuare
rodno lomljenih kamenih ploča (sl. 54)38.
chiaramente, sia sulle pagine del libro che sui due rotoli, alcune impressioni lascia-
te dai caratteri latini, quasi tutti persi essendo stati eseguiti a secco. In ogni caso
pare evidente che le lettere sono state inserite in modo chiaro, tanto che alcune
sono tuttora leggibili attraverso l’impressione lasciata sull’intonaco.
35
Dalla dichiarazione orale dello stesso architetto Ivan Prtenjak. 37
Crkva je arhitektonski snimljena u lipnju 1977. godine (u mjerilu 1:50) prije kon-
36
Gli interventi sono stati condotti dal defunto restauratore Emil Pohl. zervatorsko-restauratorskih radova, a nakon arheoloških istraživanja. Autor te
37
Il rilievo architettonico della chiesa è stato effettuato nel giugno del 1977 (in kvalitetne dokumentacije je dipl. inž. arh. Luciana Peko. Podatke i dokumentaci-
scala 1:50), prima degli interventi di conservazione e di restauro e dopo le indagini ju o arheološkim istraživanjima nismo pronašli u arhivi Konzervatorskog odjela u
archeologiche. L’autore dell’ottima è l’ing. Luciana Peko. I dati e la documentazio- Dubrovniku.
ne relativa alle indagini archeologiche non sono stati trovati nell’Ufficio della So- 38
Takav način pokrivanja nalazimo na gospodarskim građevinama u zaleđu, a nije
printendenza di Dubrovnik. uobičajen na sakralnim građevinama.
Crkva Sv. Ivana u Šilovu selu na otoku Šipanu / La chiesa di S. Giovanni nella località di Šilovo selo sull’isola di Šipan 47
Sl. 56.
Crkva Sv. Ivana
nakon obnove:
a. pogled
s jugoistoka,
b. pogled
sa sjeveroistoka,
c. pogled s juga.
Fig. 56.
Chiesa di
S. Giovanni dopo
il restauro:
a. vista sud-est,
b. vista nord-est,
c. vista sud.
Sl. 57.
Renesansna crkva
Sv. Ivana: a. pogled
s juga na srušenu
župnu kuću,
b. sjeverni zid
renesansne crkve,
c. portal
renesansne crkve,
d. pogled na
pročelje.
Fig. 57.
Chiesa
rinascimentale di
S. Giovanni:
a. vista sud sulla
canonica crollata,
b. muro nord
della chiesa
rinascimentale,
c. portale
della chiesa
rinascimentale,
d. vista della
facciata.
Sanacija krova i podnice oko crkve omogućila Con i lavori di conservazione, eseguiti tra il 1998
je kvalitetnu zaštitu zidova vapnenom žbukom. e il 2001, si è cercato di creare per la chiesa in
U unutrašnjosti je izvedena podnica od kame- questione condizioni tali da poter continuare
nih ploča. Od temelja do svoda dozidana su dva e terminare con successo il restauro delle pit-
para razgrađenih lezena. Na zidovima su iznutra ture murali. In primo luogo è stato affrontato il
grubo popunjene fuge da bi potom mogli biti problema dell’umidità capillare e delle infiltra-
injektirani vapnenim emulzijama41. Prekid kapi- zioni d’acqua che penetravano nell’edificio dal
larne vlage postignut je kemijskim sredstvima tetto, dai muri, dalla cisterna nonché dal terre-
na razini temelja42. Otvoren je i zazidani prozor no circostante. Durante le forti e abbondanti
piogge l’abside era letteralmente attraversata
da un vero e proprio ruscello che proveniva
41
Injektiranjem zidnih slika u veljači 2001. godine završio je naš angažman na kon- dalla zona ad est della chiesa. Per questo mo-
zervatorskom zahvatu na crkvi. tivo dapprima è stato eseguito uno scavo nelle
42
Prekid kapilarne vlage izvršen je umetanjem preparata Stonosal, proizvođača
immediate vicinanze della fabbrica, rimovendo
KGK iz Karlovca u cik-cak bušotine u razini temelja.
50
Sl. 59.
Crkva Sv. Ivana u
Šilovom selu,
sjeverni i istočni
zid.
Fig. 59.
Chiesa di S. Giovanni
a Šilovo selo, muro
nord e est.
raščlanjeni su s po tri plitke slijepe niše. Apsi- Nella chiesa, inoltre, è stata realizzata anche la
da je iznutra polukružna, a izvana pravokutna. nuova pavimentazione con lastre quadrate di
Istočna vanjska strana njezina zida raščlanjena cotto posate diagonalmente.
je jednom plitkom slijepom nišom. Na crkvi su
I lavori di restauro delle pitture murali e di into-
dva uska prozora s polukružnim nadvojem, je-
nacatura dell’interno sono stati portati a termi-
dan na južnom zidu u središnjem traveju i drugi
ne nel 2007 sotto la guida degli esperti dell’Isti-
na istočnom, po sredini apside. S južne strane,
crkvi je do polovice visine toga njezinoga zida tuto Croato di Restauro (Fig. 58).
prizidana gustirna43. Površina joj je popločana
kamenim pločama.
Sull’aspetto della chiesa preromanica
Predromaničkoj crkvi u renesansi je prigrađen di S. Giovanni
novi, veći brod i to na način da joj je probije-
no cijelo pročelje. Novi je otvor lučno nadvišen L’originale chiesa preromanica presenta una
do visine svoda starije crkve, pa je prigradnjom pianta rettangolare (m 5,6 x 3,4) con due cop-
nove, renesansne crkve, starija predromanič- pie di lesene che la suddividono in tre campate
ka crkva postala njenom apsidom. Dograđena (Fig. 60). Sopra quella centrale si ergeva una
građevina pravokutnog je tlocrta veličine 10 piccola cupola. Il muro meridionale e quello
x 7,4 metra, sa zidovima debljine 0,76 metara. settentrionale sono articolati in tre nicchie cie-
Istočna četvrtina je njezin novi prezbiterij, po- che poco profonde. Un’altra nicchia analoga si
dignut za jednu stubu. trova sulla parte orientale del muro dell’abside,
semicircolare all’interno e rettangolare all’ester-
S južne strane crkve ruševina je nekadašnje žu-
no. Sulla chiesa si aprono due strette finestre ad
pne kuće. S crkvom je bila povezana vratima na
arco, una nel muro sud nella campata mediana
razini prvoga kata koja su izlazila na propovje-
daonicu, kojoj danas, osim zazidanoga otvora e l’altra sul muro est, al centro dell’abside.
u zidu, nema traga. Taj dio crkve presvođen je La chiesa doveva essere dotata di una cister-
”gotičkim” svodom prelomljenog lûka koji se na con superficie coperta da lastre di pietra,
diže iznad jednostavno profiliranog kamenog addossata sul lato meridionale, sino alla metà
vijenca. Prekrivena je kupama kanalicama. dell’altezza del muro43.
Zidovi su joj jednostavni u dobrim proporcija- Durante il rinascimento alla chiesa preromani-
ma, uobičajenima za graditeljstvo 16. stoljeća ca fu aggiunta una nuova navata di dimensioni
43
Uz predromaničke crkve na Elafitskim otocima često je bila prigrađena manja
43
Frequentemente alle chiese preromaniche delle isole Elafite veniva addossata
gustirna. una cisterna di dimensioni ridotte.
52
b.
a.
c.
d.
Sl. 60.
e.
Tlocrti i presjeci crkve Sv. Ivana u Šilovom selu:
a. tlocrt crkve,
b. popriječni presjek kroz srednji travej,
pogled prema istoku,
c. popriječni presjek kroz srednji travej,
pogled prema zapadu,
d. uzdužni presjek, pogled prema sjeveru,
e. uzdužni presjek, pogled prema jugu,
Fig. 60.
Piante e sezioni della chiesa di S. Giovanni a Šilovo selo:
a. pianta della chiesa,
b. sezione trasversale attraverso
la campata centrale, vista est,
c. sezione trasversale attraverso
la campata centrale, vista ovest,
d. sezione longitudinale, vista nord,
e. sezione longitudinale, vista sud.
Crkva Sv. Ivana u Šilovu selu na otoku Šipanu / La chiesa di S. Giovanni nella località di Šilovo selo sull’isola di Šipan 53
Sl. 62. secolo del comprensorio di Dubrovnik. Il porta- venom i oker bojom s ukrasom od po tri plave Sl. 63.
Zidna slika na le sulla facciata, munito di lunetta semicircolare točke na okeru s obje strane sjekire. Horizon- Ostaci zidnih slika
svodu zapadnog na sjevernom zidu
e di bordi profilati, è sovrastato da un piccolo talne su obojene sivom (ili svjetloplavom) i ta-
traveja. zapadnog traveja.
rosone. Alla sommità del timpano si erge un mnoplavom bojom. Na tamnoplavoj ukras je
Fig. 62. campanile a vela. od tri bijele točke na obje strane sjekire. Fig. 63.
Dipinto murale sulla Lacerti delle pitture
volta della campata Sul muro settentrionale si trovano due strette e Svod zapadnog traveja naslonjen je na zid murali sul muro nord
occidentale. allungate finestre, disposte simmetricamente, preko plitkog slijepog lûka. Svi slijepi lukovi della campata occi-
terminanti ad arco. Il portale rettangolare pro- dentale.
ukrašeni su istim geometrijskim motivom. Po-
filato che si apre nello stesso muro è situato in- lukružna traka širine 25 cm oivičena je crvenim
vece in una posizione asimmetrica più vicino al obrubom s nizom bijelih bisera. U polju je po-
presbiterio. I muri nord e ovest sono stati realiz- lukružni motiv simetričnih paralelograma koji
zati con pietre sbozzate ad arte, messe in opera tvore cikcak motiv “harmonike”. Dva paralelna
con fugature strette, mentre la tessitura degli polukruga, formirana od cikcak linija, spojena
altri due muri è costituita da pietre sbozzate di su vertikalnim bijelim linijama te tvore parale-
minore qualità e presentano linee di fuga più lograme. Ti su, pak, naizmjenično tamnocrveni
larghe. i oker, a trokuti koji nastaju između cikcak linija
i crvenog obruba su tamnoplavi.
Pitture murali altomedievali Sjeverni zid traveja ispod slijepog lûka ima tra-
gove stilizirane dûge. Polje je tamnooker boje,
Campata occidentale a sloj zidnih slika jako je radiran i otučen te se
In seguito all’intervento di ristrutturazione del- ne vidi kako je bio oslikan (sl. 63).
la chiesa preromanica dunque, quest’ultima è
Slijepi lûk na južnom zidu traveja ima kao i svi
diventata il presbiterio del nuovo luogo di cul-
drugi lukovi polukružni motiv “harmonike” koji
to rinascimentale. L’arco attraverso il quale la
se nastavlja horizontalno preko polupilona na
struttura originaria si apre verso la nuova chiesa
sljedeći lûk (sl. 64). Oko cijele crkve bio je isti
coincide con l’arco cieco sul quale si appoggia
motiv “harmonike” koji se nalazio na spoju svo-
la volta della struttura preromanica e pertanto
dova i lukova.
sopra l’apertura semicircolare di congiungi-
mento dei due edifici si è conservato un arco Na južnom zidu ispod slijepog lûka ukras je
cieco poco profondo dipinto (Fig. 61). La stretta složen od dvije paralelne polukružne linije koje
fascia inferiore, larga 15 cm, consiste di un na- tvore dva lûka te traka svjetlosive boje s tamno-
stro blu scuro ed è bordata da un ulteriore sot- sivim ili crnim crtežom, čime se dočarava mar-
Crkva Sv. Ivana u Šilovu selu na otoku Šipanu / La chiesa di S. Giovanni nella località di Šilovo selo sull’isola di Šipan 55
Sl. 64.
Zidna slika cik-cak
motiva na južnoj
strani zapadne
pojasnice svoda.
Fig. 64.
Pittura murale con
motivo a zigzag sul
lato sud del costolo-
ne trasversale occi-
dentale della volta.
Sl. 66. Nel campo si trova un motivo semicircolare Od četiri polukružne plohe ispod pandantiva Sl. 67.
Zidna slika composto da parallelogrammi simmetrici che sačuvane su zidne slike u većoj mjeri samo u Zidna slika
na južnom zidu sjevernog zida
creano una decorazione a zigzag. Due semicer- istočnoj gdje je bio naslikan prikaz Euharistije
srednjeg traveja. srednjeg traveja.
chi paralleli, formati da linee zigzaganti, sono (sl. 68). Polukružno polje tamnoplave boje de-
Fig. 66. congiunti mediante linee bianche verticali a finirano je crvenim obrubima s nizom bijelih Fig. 67.
Pittura murale sul comporre in tal modo una serie di parallelo- bisera. U sredini kompozicije je bijeli kalež iz Dipinto murale sul
muro sud della muro nord della
grammi a colori alternati rosso scuro e ocra. I kojeg piju dva simetrično postavljena pauna s
campata centrale. campata centrale
triangoli creati tra le linee a zigzag e il bordo dugačkim repom i velikim nogama. Naslikani
rosso sono di colore blu scuro. su tamnosmeđom bojom, s obrubima crteža
bijelom bojom i linijski složenim nizovima bi-
Sul muro settentrionale della campata, al di
jelih bisera.
sotto dell’arco cieco, si scorgono tracce di un
disegno raffigurante l’arcobaleno stilizzato. Sul Sjeverna polukružna ploha između pandantiva
campo decorativo, di colore ocra scuro, si nota imala je oslikano ukrasno polje na oker podlozi,
lo strato di pitture murali abraso e staccato, ma sačuvano tek u tragovima. Obrubljeno je crve-
non si riesce a distinguere la scena dipinta (Fig. nom trakom s bijelim biserima (sl. 69).
63).
Sjeverni dio bačvastog svoda središnjeg trave-
L’arco cieco sul muro sud della campata pre- ja ima relativno dobro sačuvano ukrasno polje
senta, come tutte le altre strutture analoghe, il obrubljeno crvenom trakom s bijelim biseri-
motivo semicircolare “a fisarmonica” che attra- ma. S donje strane nad slijepim lûkom polje
versa il semipilastro e si estende sull’arco suc- je obrubljeno cikcak motivom “harmonike”. Na
cessivo (Fig. 64). Tale motivo, che si trovava nel njemu je oslikan arhanđel Mihajlo (sl. 70). Osim
punto di congiungimento tra la volta e gli archi, samog kompozicijskog smještaja te svetačkih
correva tutt’intorno alla chiesa. atributa, to potvrđuje i natpis s desne strane
njegove glave gdje su ostaci slova MI i s lijeve
Sotto l’arco cieco di quest’ultimo muro l’orna-
strane gdje je ostatak natpisa ...CHAEL. Nasli-
mento consiste di due linee parallele a semi-
kan je na tamnoplavoj podlozi.
cerchio formanti due archi e di un nastro grigio
chiaro recante un disegno eseguito in grigio Kao i kod ostalih svetačkih likova, i njegova je
scuro o nero (a creare l’effetto marmorizzato). aureola naslikana tamnim okerom. Na tamni-
La composizione ricorda una bifora (Fig. 65), so- jem rubu optočena je nizom velikih bijelih
pra i cui archi si trova una zona apparentemente bisera između kojih su dva mala bisera. Ka-
priva di resti pittorici, posizionata proprio sopra rakteristika lika je uzak i visok vrat, te nježno
lo sfondo blu scuro. Sotto gli archi della “bifora” crtane velike crvene bademaste oči. Oštro mu
Crkva Sv. Ivana u Šilovu selu na otoku Šipanu / La chiesa di S. Giovanni nella località di Šilovo selo sull’isola di Šipan 57
Sl. 68.
Prikaz Euharistije u
luku pod kupolom:
a. prije obnove, b.
nakon obnove.
Fig. 68.
Raffigurazione
dell’Eucarestia
sull’arco sottostante a.
la cupola: a. prima
del restauro, b. dopo
il restauro.
b.
Sl. 70.
Zidna slika s pri-
kazom arhanđela
Mihajla: detalj zid-
ne slike s prikazom
glave arhanđela
Mihajla.
Fig. 70.
Pittura murale
raffigurante
l’arcangelo Michele:
a.dettaglio con la
testa dell’arcangelo
Michele.
Campata centrale
Sul muro sud della campata centrale si apre
Sl. 69. je naslikan nos i napućene usne. Kosa mu je
Sjeverni zid crkve. una finestra sottolineata da bordature di colore
crvenkasta, obrubljena zelenim tonovima koji
rosso. Le pitture murali sono state realizzate at-
dočaravaju sjene. Plasticitet lica i nosa također
Fig. 69. torno a questa apertura che non è stata tampo-
Muro nord della je pojačan sjenama u zelenim tonovima. Odje-
nata, come è avvenuto nella chiesa di S. Nicola
chiesa. ća mu je tamnosmeđa, preko ramena ima pre-
sull’isola di Koločep, ove tutte le finestre furono
bačene tamnooker trake optočene biserima.
murate (Fig. 66). Sulla campitura di fondo del
Na njima se nižu kružni ukrasi koji su oslikani
muro meridionale, di colore blu scuro, sono
tamnim okerom, bijelom bojom ili su formira-
stati disegnati girali bianchi (o grigio chiaro) at-
ni od niza bijelih bisera unutar kojih je motiv
torno ai quali si sviluppa un disegno in bianco
četverolatičnog (križolikog) cvijeta. Oko vrata
e ocra. Nell’arco cieco alla sommità del muro
ima tamni ovratnik urešen ogrlicom od bijelih
domina il motivo semicircolare a zigzag.
bisera na kojoj su višedijelni privjesci od izdu-
ženih bisera kapljičastog oblika. S njegove lije- Sopra l’arco cieco, sulla volta che raggiunge la
ve strane sačuvan je prikaz krila čiji je središnji cupola, si sono conservati pochi lacerti di pittu-
dio tamni oker ukrašen sa 3-6 redova naizmjen- ra murale, principalmente agli angoli e ai mar-
58
Istočna pojasnica na bočnim stranama prema del naso e della bocca sono più pronunciati. Ai
istoku i zapadu ima isti motiv bijele vitice na margini della capigliatura rossiccia sono state
tamnoplavom ukrasnom polju. Završeci vitice utilizzate tonalità verdi per conferire maggiore
imaju bijele bisere, dok su u praznom prostoru contrasto. Lo stesso metodo è stato applicato
oker ili zlatni biseri. Prijelaz iz pilastra u poja- per accentuare la plasticità del volto e del naso.
snicu presječen je cikcak motivom “harmonike” L’arcangelo indossa un abbigliamento di color
koji preko nje prelazi sa slijepih lûkova. Iznad marrone con fasce ocra scuro delineate da perle
tog motiva, sa sjeverne strane, sačuvan je pri- sulle spalle. Su queste fasce corre una teoria di
kaz svetačkog lika (sl. 71). Kompozicija je, kao motivi circolari di color ocra scuro e bianco, op-
i drugdje, oivičena crvenim obrubom s nizom pure una seriazione di elementi floreali a quat-
bisera, a pozadina je tamnoplava. Aureola je tro petali (cruciformi) inscritti in un cerchio. Il
naslikana tamnim okerom, a gornji dio lica collare della veste è decorato da un girocollo di
slabo je očuvan. Radi se o vojniku koji ima pre- perle bianche al quale sono attaccati pendagli
bačenu hlamidu s kopčom tamnocrvene boje i compositi con perle a goccia. Sul lato sinistro
odjeću oker boje optočenu biserima. O desnu della figura del santo si è conservata la rappre-
nadlakticu okačen mu je šiljasti štit, a šakom sentazione dell’ala con la parte centrale ocra
iste ruke, na visini prsiju, pridržava bijeli križ. scuro ornata da 3-6 righe di quadratini bianchi
Prema atributima mogao bi predstavljati sv. e neri, disposti in modo alternato, all’interno
Jurja44. Ovaj rad, kao i prethodni, možemo pri- dei quali è eseguita con il colore dello sfondo
pisati mjastoru A. una crocetta obliqua, assomigliante alla lette-
ra “X”, con estremità espanse. Piume stilizzate
bianche e nere definiscono in modo essenziale
Istočni travej la forma dell’ala. Nella mano destra l’arcangelo
Svod istočnog traveja sačuvao je gotovo u pot- tiene uno scettro, mentre nella sinistra, con un
punosti svoj oslik s motivom dvosjeklih sjekira indice sproporzionato della lunghezza doppia
uokvirenih crvenim obrubom optočenim bije- rispetto ad altre dita, stringe un globo.
lim biserima (sl. 72). Na obje pojasnice, sjever-
Nella bottega alla quale fu commissionata la
noj i južnoj, sačuvana je polukružna dekoracija
decorazione degli interni della chiesa operava-
cikcak motiva “harmonike” koja je prethodno
no diversi maestri pittori di non facile distinzio-
podrobno opisana (sl. 73).
ne, per lo meno a giudicare dai ritratti. Tuttavia,
Na sjevernom zidu ispod crveno obojenog sli- anche in questo caso sono indicativi minuscoli
jepog lûka polukružni je motiv dûge45. Ispod dettagli che differenziano le diverse mani. In tal
nje na tamnoplavoj podlozi mali su ostaci zidne senso, come nella chiesa di S. Nicola sull’isola di
slike svetačkog lika kojemu se razaznaje aure- Koločep, l’elemento fondamentale è costituito
ola i visoko čelo. Najvjerojatnije predstavlja sv. innanzitutto dal modo di disegnare i lobi auri-
Pavla (sl. 74). colari. Il maestro in questione rende le orecchie
Na tom je zidu pravokutna niša s polukružnim solo sotto forma di un piccolo lobo dotato di
nadvojem, a desno od nje, uza zid apside, saču- apertura, tratti che attribuiscono l’opera al già
vano je pravokutno tamnoplavo ukrasno polje menzionato maestro A.
uokvireno crvenim obrubom i ukrašeno geo- Il costolone trasversale orientale reca, sulle su-
metrijskim motivima u bijeloj i oker boji. Mo- perfici laterali orientate verso est e verso sud,
tiv je sastavljen od vertikalnog i horizontalnog lo stesso motivo del girale bianco terminante
con una perla bianca reso su fondo blu scuro.
44
Ovaj svetački lik I. Fisković je prepoznao kao lik svetog vrača s netočnom pozi- Nello spazio tra le volute di questo motivo si
cijom unutar crkve (I. FISKOVIĆ, nav. dj., str. 378.). Uistinu lik se nalazi na pojasnici trovano perle color ocra o dorate. La zona in
svoda koji nosi kupolu, a Fisković ga je smjestio, kako je napisao, ”na začelju kraj cui il pilastro si congiunge al costolone è attra-
oltara”.
versata dal motivo a zigzag che scende dagli
45
Motiv dûge slikar izvodi kao niz obojenih traka sastavljen od modre, sive, bijele,
oker i crvene boje. Rubovi svake pojedine trake su sinusoide koje dočaravaju pre- archi ciechi. Sopra la decorazione a “fisarmoni-
lijevanje tonova. ca”, sul lato nord, vi è la rappresentazione di un
60
Sl. 76.
Zidne slike u apsidi
i ostaci na
apsidalnom zidu.
Fig. 76.
Pitture murali
nell’abside e lacerti
pittorici sul muro
absidale.
Crkva Sv. Ivana u Šilovu selu na otoku Šipanu / La chiesa di S. Giovanni nella località di Šilovo selo sull’isola di Šipan 63
Campata orientale
Sulla volta della campata orientale si è conser-
vata quasi per intero la decorazione pittorica
costituita da asce bipenni delimitate da una
bordura rossa con perle bianche (Fig. 72). Su
entrambi i costoloni, nord e sud, si scorge il mo-
tivo zigzagante, precedentemente descritto in
dettaglio (Fig. 73).
Sul muro settentrionale, sotto l’arco cieco di-
pinto di rosso, è eseguito un arcobaleno dispo-
sto a semicerchio45 sotto il quale, su fondo blu
scuro, si possono individuare i resti della raffi-
gurazione di un santo. La figura, della quale si
riesce a scorgere soltanto l’aureola e la fronte
alta, con ogni probabilità rappresentava S. Pa-
olo (Fig. 74).
Su questo muro si apre una nicchia rettangola-
re terminante ad arco. Alla sua destra, accanto
al muro absidale, si trova un campo decorati-
vo blu con decorazioni geometriche bianche
e ocra delimitato da una cornice rossa. L’orna-
Sl. 77. odjeće. Oko vrata je tamni ovratnik urešen ni- mento consiste di seriazioni verticali e orizzon-
Pronađeni ulomci zom bijelih točkica. Rad pripisujemo majstoru
zidne slike s likom tali di ottagoni di colore bianco e ocra che si
”zgužvanog” uha, tj. majstoru C. toccano con i lati obliqui formando file di pic-
sv. Maura.
Sv. Stjepan je prikazan odjenut u bijelu đakon- coli quadrati.
Fig. 77.
Frammenti ritrovati
sku odjeću s prekriženim širokim trakama na Sul muro sud della campata, al di sotto dell’ar-
della raffigurazione kojima su sačuvani utkani križevi, svaki prika- co cieco di colore rosso con file di perle, il pitto-
di S. Mauro. zan na različit način. Nabori i sjene na odjeći re ripete il motivo dell’arcobaleno. Nel campo
pojačani su zelenim tonovima. Osnovni crtež je decorativo sullo sfondo blu scuro è dipinto S.
naslikan tamnooker bojom. Svetac u svojoj li- Pietro con capelli, barba e baffi rossi (Fig. 75). I
jevoj, u laktu savinutoj ruci drži valjkastu kutiju tratti del volto sono scavati, le ombre e la pla-
s iscrtanim ukrasima u tamnosmeđoj boji i op- sticità del viso sono accentuate dalle tonalità di
točenu biserima47. U spuštenoj desnici drži me- verde. L’artista ha eseguito un volto allungato
talni predmet, žicu savijenu u obliku slova ”S” con l’orecchio stretto, lungo e leggermente ri-
na kojoj je na donjem kraju alka o kojoj vise još curvo. Il santo, opera del qualitativamente mi-
tri alke. Najvjerojatnije je to ostatak kadionice gliore maestro B, indossa una tunica blu scura
s kojom se on u srednjovjekovnoj ikonografiji sopra la quale si trova un manto bianco. Nella
najčešće pojavljuje48. mano sinistra tiene il Vangelo, mentre la mano
destra è sollevata sul petto all’altezza del cuore.
Sul lato destro si è conservata l’iscrizione SCS
Apsida con la legatura (sanctus), ma la grafia del suo
Zidne slike u apsidi (sa sačuvanim središnjim nome è andata persa.
prozorom oko kojega su naslikane jer je pro- Sotto S. Pietro vi è un campo decorativo rettan-
zor ostao u funkciji) složene su u dva ukrasna golare al centro del quale si trova una nicchia
pojasa. (sl. 79). U gornjem je prikaz Deisisa (sl. rettangolare terminante ad arco. Attorno alla
superficie decorativa vi è una cornice rosso
45
Il pittore ha rappresentato l’arcobaleno come una serie di nastri colorati color
47
Vrlo je vjerojatno da je riječ o krizmariju za čuvanje ampula sa svetim uljima. azzurro, grigio, bianco, ocra e rosso. I margini di ogni fascia assumono la forma di
48
Vidi bilj. 27. sinusoide a evocare l’iridescenza dei colori.
64
Sl. 81. giglio (Fig. 82). Nello spazio vuoto sono inseriti
Dio apsidalne zidne piccoli punti ocra. Ai bordi dei medaglioni si
slike s četiri
scorgono i lacerti minimi del disegno dell’ar-
svetačka lika
u medaljonima. cobaleno. Delle figure dei santi è rimasto solo
il disegno preparatorio e tracce dei panneggi.
Fig. 81. Inoltre, si riesce ad intravedere una larga fascia
Parte della pittura
in corrispondenza della spalla dei santi, sulla
murale con quattro
figure di santi nei quale sono disegnate croci scure realizzate in
medaglioni. diverse forme e con differenti combinazioni
cromatiche. Tutti i personaggi sono resi nella
maniera del maestro C, dunque con il disegno
piuttosto complesso dell’orecchio “sgualcito”.
La pittura murale con la scena della Deisis, de-
limitata da una doppia fila di perle bianche,
copre la maggiore parte della superficie semi-
circolare dell’abside e l’intera semicalotta (Fig. prikazi dlaka. Lijeva ruka je podignuta u laktu Sl. 82.
83). Al centro della composizione, posta su un i ispruženim dlanom pokazuje prema Kristu, a Likovi svetaca u
okruglim
fondo blu scuro, si trova il Cristo, affiancato u desnoj drži razmotani rotulus – svitak s mje- medaljonima u
alla sua destra da S. Maria e alla sinistra da S. stimično sačuvanim natpisom (sl. 85b). Majstor donjoj zoni
Giovanni Battista. Le aureole del Cristo e di al- mu crta usko i dugačko, blago zakrivljeno uho apsidalne zidne
tri santi, rese in ocra scuro, presentano ai bordi slike.
slično kao na prikazu sv. Petra i Krista. Rad je
file alternate di grandi perle bianche tra le quali majstora B. Fig. 82.
sono inserite due perle minori. Figure di santi nei
U sredini kompozicije na najdostojnijem mje-
medaglioni circolari
S. Maria è avvolta in un manto marrone scuro stu u apsidi naslikan je Krist kojemu je glava della fascia inferiore
dotato di cappuccio sotto il quale si scorgono u samom žarištu polukalote apside (sl. 86). U dell’abside.
i capelli bianchi (Fig. 84). Sotto il manto fuori- aureoli oslikanoj tamnom oker bojom vide se
esce la veste blu. La Madonna è rappresentata ostaci križa. Lice mu je slabije sačuvano, djelo-
di semiprofilo, volta verso Cristo. Il suo viso è mično samo u crtežu. Zelenim tonovima pod-
stretto e allungato, con grandi occhi a mandor- crtane su mu sjene. Ima velike bademaste oči,
la; il braccio destro, raffigurato in movimento, te uzak i dugačak nos. Na izduženu licu u sme-
è libero, mentre nell’altra mano tiene una per- đoj boji prikazani su mu brkovi i brada (sl. 87).
gamena srotolata sulla quale in alcuni punti si Odjeven je u tamnosmeđu haljinu preko koje je
sono conservate le tracce di lettere distaccate prebačen plavi plašt. Sjedi na tronu tamnosme-
e sbiadite (Fig. 84b)50. La pittura è attribuita al đe boje koji je ukrašen intarzijama i optočen
50
Vedasi nota 34. nizovima bijelih bisera (sl. 76, 79, 80). Desnom
Crkva Sv. Ivana u Šilovu selu na otoku Šipanu / La chiesa di S. Giovanni nella località di Šilovo selo sull’isola di Šipan 67
Sl. 83.
Zidna slika apside s
prikazom Deisisa.
Fig. 83.
Pittura murale
dell’abside con la
scena di Deisis.
Sl. 84.
Dio apsidalne zidne
slike s prikazom sv.
Marije:
a. detalj,
b. ispisani svitak u
Marijinoj ruci.
Fig. 84.
Porzione della pittu-
ra murale raffigu-
rante S. Maria:
a. dettaglio,
b. rotolo con
iscrizioni nella mano
di Maria.
68
Sl. 85. maestro B ovvero al maestro del “piccolo orec- rukom blagoslivlja na istočni način, a u ljevici
Dio apsidalne zidne chio”. drži Evanđelje. Nazire mu se i oblik uha, koji
slike s prikazom
upućuje da ga je najvjerojatnije naslikao maj-
sv. Ivana Krstitelja: Sul lato sinistro del Cristo è raffigurato S. Gio-
a. zidna slika s stor koji je izradio i sv. Petra, dakle majstor B.
vanni Battista, anch’egli di semiprofilo (Fig. 85),
prikazom sv. Ivana
Krstitelja, detalj.
con barba, baffi e una capigliatura disordinata Radionica se koristila grčkim pismenima samo
e arruffata. Il volto è allungato con occhi gran- u apsidi, u prikazu Deisisa, dok su svi ostali nat-
Fig. 85. di e naso diritto. Il santo è scalzo e indossa una pisi ili njihovi sačuvani dijelovi ispisani latinskim
Parte del dipinto tunica rossa sopra la quale è appoggiata una slovima. Očigledno je stoga da je radionica ško-
absidale con la
pelliccia marrone scura. Ai bordi di quest’ulti- lovana na istoku, jer, iako vjerojatno po želji na-
raffigurazione di S.
Giovanni Battista, a. ma sono disegnati peli bianchi e neri. L’avam- ručitelja pišu latinskim slovima, pojavljuju se u
pittura murale con la braccio sinistro è alzato e con la mano aperta pojedinim natpisima formulacije koje potječu
rappresentazione di indica il Cristo, mentre la mano destra tiene iz grčkoga jezika51.
S. Giovanni Battista,
una pergamena srotolata sulla quale si intra-
dettaglio.
vedono parziali resti dell’iscrizione (Fig. 85b).
Il pittore gli ha disegnato un orecchio stretto e
lungo, leggermente incurvato, che assomiglia
ai lobi di S. Pietro e del Cristo. Si tratta dunque Tako na zidnim slikama ispisuju STEPHANOS, a latinski bi trebalo stajati STEP-
51
Sl. 86.
Dio apsidalne
zidne slike s
prikazom Krista.
Fig. 86.
Porzione della
pittura murale
dell’abside con la
figura di Cristo.
51
Compare per esempio su questi dipinti la scritta STEPHANOS, anche se la grafia
latina corretta dovrebbe essere STEPHANUS.
70
Porijeklo običaja urezivanja križeva na obložnicama grobova / Origini dell’usanza di incidere croci sulle lastre di rivestimento delle tombe 71
III.
Zidne slike u
dubrovačkoj katedrali
Sl. 88. Durante le indagini condotte nella cattedrale Prilikom istraživanja dubrovačke prvostolnice
Zidne slike u apsidi ragusea è stato portato alla luce un consisten- pronađena je veća količina ostataka zidnih sli-
dubrovačke
katedrale.
te quantitativo di lacerti di intonaco dipinto. ka. Dio ih je zatečen in situ, na sačuvanim osta-
Una parte di essi è stata individuata ancora cima zidova katedrale iz 11. stoljeća (sl. 88), a
Fig. 88. in situ sui muri della cattedrale dell’XI secolo dio je iskopan u ulomcima prigodom obavlja-
Dipinti murali (Fig. 88), mentre l’altra, in stato frammentario, nja arheoloških iskopavanja (sl. 89)52. U cijelom
nell’abside della
cattedrale
è stata portata alla luce durante le indagini fundusu ostataka zidnih slika iz dubrovačke
di Dubrovnik. archeologiche (Fig. 89)52. Nel corpus costituito katedrale moguće je razlučiti više raznorodnih,
dalle pitture murali della cattedrale si possono koje su radile različite radionice. Ipak, s velikom
distinguere insiemi eterogenei realizzati da di- vjerojatnošću može se pretpostaviti da je elafit-
verse botteghe. Tuttavia, si può ipotizzare con ske crkve (Sv. Nikolu na Koločepu i Sv. Ivana u
un buon margine di certezza che le chiese delle Šilovu selu na Šipanu) zidnim slikama opremila
isole Elafite (S. Nicola sull’isola di Koločep e S. radionica koja je bila angažirana na oslikava-
Giovanni a Šilovo selo sull’isola di Šipan) sono nju apside dubrovačke prvostolnice (sl. 90). Na
state dipinte dalla stessa bottega a cui è stata radioničku bliskost u oslikavanju spomenutih
commissionata la decorazione dell’abside della crkava na dubrovačkom području upućuje i či-
cattedrale di Dubrovnik (Fig. 90). Le affinità ese- njenica da je pri arheološkim istraživanjima u
cutive, che emergono dalle pitture murali delle dubrovačkoj katedrali pronađena veća količina
menzionate chiese ubicate nel comprensorio di ulomaka zidnih slika na kojima su dûge, tamno-
Dubrovnik, trovano conferma nel ritrovamento plave pozadine i tamni okeri aureola, dakle, još
di un’ampia quantità di frammenti sui quali jedan detalj koji potvrđuje takvu radioničku bli-
sono raffigurati arcobaleni, ampie campiture di skost53. Stošić je točno datirao rad te radionice
colore blu scuro, gli ocra scuri delle aureole53. u drugu polovicu 11. stoljeća, nakon crkvenog
52
J. Stošić, Prikaz nalaza ispod katedrale i Bunićeve poljane u Dubrovniku, u: Arhe- 52
J. STOŠIĆ, Prikaz nalaza ispod katedrale i Bunićeve poljane u Dubrovniku, in
ološka istraživanja u Dubrovniku i dubrovačkom području, Izd. HAD-a, 12, Zagreb, Arheološka istraživanja u Dubrovniku i dubrovačkom području, Ediz. HAD-a, 12,
1988, str. 15-38. Zagreb, 1988, pp. 15-38.
53
Analizirana je podložna žbuka i bojadisani sloj zidnih slika iz Sv. Nikole, Sv. Ivana 53
Sono stati analizzati lo strato di preparazione dell’intonaco e la pellicola pitto-
i katedrale. Uzorci pigmenta bojenog sloja analizirani su mikroskopski i mikro- rica del ciclo pittorico delle chiese di S. Nicola, di S. Giovanni e della cattedrale di
kemijski. U sve tri crkve radi se o istim pigmentima: bijela je kalcijev karbonat, Dubrovnik. I campioni dei pigmenti della pellicola pittorica sono stati sottoposti
CaCO3; žuti oker je hidratizirani željezni oksid, Fe2O2 x NH2O; crveni oker je željezni ad esami microscopici e microchimici, dai quali è emerso che in tutte e tre le chie-
oksid, Fe2O3; a crni pigment je organska crna boja, vjerojatno od ugljena. se sono stati utilizzati gli stessi pigmenti: il bianco è carbonato di calcio - CaCO3; il
Zidne slike u Dubrovačkoj katedrali / Pitture murali della cattedrale di Dubrovnik 73
Sl. 90.
Detalj zidne slike u
apsidi dubrovačke
katedrale.
Fig. 90.
Dettaglio del dipinto
murale nell’abside
della cattedrale di
Dubrovnik.
La bottega altomedievale che eseguì le pitture se bez sumnje o radionici u kojoj su djelovala Sl. 91.
najmanje tri slikara koji svi slikaju u fresco-secco Razvoj sklopa
murali dubrovačke
tehnici. Osnovna podložna boja zidova i svodo-
Dopo aver presentato lo studio dei dipinti mu- katedrale.
va na njihovim zidnim slikama je tamnoplava56.
rali nei tre luoghi di culto appena menzionati Svi svetački likovi, prozori, rubovi lezena i poja- Fig. 91.
si può procedere alla definizione delle caratte- snica i sva ukrasna polja uokvireni su crvenim Evoluzione del
ristiche principali dell’atelier di riferimento. Si complesso della
obrubnim trakama po kojima su posuti bijeli bi-
tratta con ogni probabilità di una bottega nella cattedrale
seri. Iznad slijepih lukova na koje su naslonjeni di Dubrovnik.
quale erano attivi almeno tre pittori che cono- svodovi nalazi se raznobojna cikcak traka. Ona
scevano e utilizzavano la tecnica della dipintura uokviruje i ukrašava i lûk apside. Geometrijski
a secco. In tutti e tre i casi il colore base applica- i vizualno dijeli svod od zidova. Nad njom je u
to sui muri e sulla volta era il blu scuro56. Tutte svim poljima na svodovima sačuvan geometrij-
le figure dei santi, così come le bordure delle ski uzorak dvosjeklih sjekira koji prekriva cjelo-
finestre, i profili delle lesene e dei costoloni tra- kupnu površinu svodova. Za radionicu je karak-
sversali, nonché le stesse partiture decorative, teristična i upotreba tamnog okera, osobito na
sono delimitati da nastri rossi cosparsi di perle aureolama i odjeći. Sve je ukrašeno nizovima
bianche. Sopra gli archi ciechi sui quali poggia- bijelih bisera u brojnim kombinacijama. Sjene
56
Si tratta di una bottega che accoglie le correnti artistiche bizantine con un forte
appoggio alla tradizione paleocristiana e che, allo stesso tempo, assume e trasmet- 56
Radionica prenosi bizantske umjetničke struje s jakim oslanjanjem na rano-
te anche i motivi geometrici consueti dell’arte carolingia. Parrebbe connettersi ai kršćansku tradiciju. Preuzima i prenosi geometrijske motive česte u karolinškoj
mosaici ravvenati del VI secolo l’adozione dei fondi blu scuro, una tinta utilizzata umjetnosti. Tamno plave podloge možemo povezati s ravenatskim mozaicima 6.
dalla pittura bizantina coeva che si ritrova anche nelle chiese rupestri della Puglia, stoljeća. Nalazimo ih na istodobnom bizantskom slikarstvu u crkvama - pećinama
soprattutto in quella di S. Nicola a Mottola. Vedi F. dell’Aquila - A. Messina, op. u Pugli, osobito u Sv. Nikoli u Mottoli. Vidi: F. dell’Aquila - A. Messina, nav. dj.,
cit., pp. 215-217. – M. Falla Castelfranchi, Pittura monumentale bizantina in str. 215-217. – M. Falla Castelfranchi, Pittura monumentale bizantina in Pu-
Puglia. Milano 1991. glia. Milano 1991.
Zidne slike u Dubrovačkoj katedrali / Pitture murali della cattedrale di Dubrovnik 75
bijele odjeće podcrtane su zelenom bojom što no le volte corre un nastro policromo zigzagan-
je karakteristika bizantskog slikarstva. te, utilizzato anche per incorniciare e decorare
l’arco absidale. Sopra tale motivo a “fisarmoni-
Pojasnice svodova oivičene su crvenim traka-
ca”, che separa geometricamente e visivamente
ma, polje je tamnoplavo sa čestom upotrebom
la volta dai muri, corre la decorazione geome-
vitica iscrtanih bijelom ili oker bojom. Natpisi
trica composta da asce bipenni che occupa tut-
su u pravilu na latinskom jeziku s gramatičkim
ti i campi della volta, coprendoli interamente.
greškama koje proizlaze iz utjecaja grčkog je-
Un’ulteriore connotazione di questa bottega
zika.
è il ricorso all’ocra scuro, soprattutto nella resa
Većina svetačkih likova odjevena je u zapadni delle aureole e dell’abbigliamento, sempre or-
ornat što govori o vjerojatnosti da su zidne slike nato da serie di perle bianche disposte in modo
nastale nakon crkvenog raskola 1054. godine. diverse. Le ombre sulle vesti bianche vengono
Na zidovima se nižu svetački likovi koji su osim accentuate con le tonalità verdi, una caratteri-
crvenih obruba obrubljeni i geometriziranim stica propria della pittura bizantina.
motivom dûge. Karakteristika crtanja likova je
Anche i costoloni trasversali della volta sono
uzak i visok vrat, te nježno crtane velike crvene
bademaste oči. Oštro se crtaju nos i napućene orlati con nastri rossi che racchiudono campi
usne. Detalj po kojemu razlikujemo majstore je blu scuro nei quali spesso vengono disegnati
način crtanja ušiju. Na tom ”sporednom” deta- girali bianchi o ocra. Le epigrafi sono di regola
lju popuštala je stega šablone, pa ih svaki slikar in latino con errori grammaticali dovuti all’in-
crta na svoj način. S velikom dozom vjerojat- flusso della lingua greca.
nosti može se tvrditi da su pri oslikavanju sve- La maggior parte delle figure dei santi indossa
taca postojale šablone, što je najbolje vidljivo l’ornato occidentale, elemento questo che de-
na prikazu sv. Stjepana Prvomučenika iz dviju pone a favore di una collocazione cronologica
elafitskih crkvica. Oslikani likovi veličinom se delle pitture dopo lo scisma del 1054. Sui muri
potpuno slažu, a u oba slučaja su vrlo slični i scorrono le rappresentazioni dei santi che, oltre
natpisi, premda su fragmentarno sačuvani. alle bordure rosse, presentano anche contorni
Može se također pretpostaviti da se radionica, composti dal motivo dell’arcobaleno reso con
oslikavajući zidove i svodove u katedrali, zbog una stilizzazione geometrica. Le peculiarità
veličine crkve i zidnih ploha, mogla ”razmahati”, della rappresentazione delle figure umane
pa naslikati cjelovit program zidnih slika kako sono date da colli stretti e lunghi e sguardi miti
je to bilo uobičajeno u ono doba57. Kod manjih resi con grandi occhi rossi a forma di mandorla.
predromaničkih građevina, kako to pokazuju Nasi e bocche presentano invece tratti più affi-
primjeri iz dviju elafitskih crkava, na istim se lati e pronunciati. Il dettaglio di distinzione dei
mjestima često nalaze isti svetački likovi, tek maestri pittori è rappresentato dalla resa delle
s malim razlikama. Umjetnici su, dakle, saželi orecchie, in quanto su questo dettaglio “secon-
opus zidnih slika na najnužnije, na ono što je dario” i dettami schematici venivano a scemare
moglo stati u tu skučenu arhitekturu crkvica e ogni artista lo disegnava nella sua maniera.
unutrašnje dužine oko 5 m, širine oko 2 m. U L’idea che per la rappresentazione dei santi
apsidama slikaju scenu Deisisa ili Maiestas Do- vi fossero schemi definiti trova conforto, per
mini, a na apsidalnom zidu, u obje elafitske esempio, nella figura di S. Stefano Protomartire.
crkve sa sjeverne strane sv. Maura i s južne sv. Il santo, infatti, è dipinto in due piccole chiese
Stjepana Prvomučenika. U prezbiteriju, u istoč- delle isole Elafite con le medesime dimensioni
nom traveju, na najdoličnijem mjestu nakon e, in entrambi i casi, anche le iscrizioni, sebbene
apside, sa sjeverne strane je u obje elafitske cr- frammentarie, sono molto simili.
kve naslikan sv. Pavao, a s južne strane sv. Petar. È possibile che la bottega che dipinse i muri e la
volta della cattedrale, viste le dimensioni piut-
57
Nažalost zidne slike su zbog rušenja katedrale u 12. stoljeću i gradnje nove ro- tosto generose della costruzione e delle super-
maničke katedrale gotovo potpuno uništene. Sačuvane su samo u apsidi i na dije- fici murarie disponibili, avesse “preso la mano”
lu bočnih zidova s pilastrima. e realizzato un intero ciclo di pitture secondo
76
Sl. 92.
b. Zidne slike majstora
A (majstora ”malog”
uha).
1. Sv. Nikola na
Koločepu:
a. sv. Juraj,
b. nepoznati
svetački lik,
c. sv. Gabriel,
d. sv. Mihajlo.
2. Sv. Ivan
na Šipanu:
e. sv. Mihajlo,
f. sv. Juraj,
g. sv. Marija.
3. Katedrala
u Dubrovniku:
h. nepoznati
svetački lik.
a. d. Fig. 92.
Pitture murali del
maestro A (maestro
dell’orecchio
c. “piccolo”).
1. S. Nicola sull’isola
di Koločep:
a. S. Giorgio,
b. figura di un santo
ignoto,
c. S. Gabriele,
d. S. Michele.
2. S. Giovanni
sull’isola di Šipan: e.
S. Michele,
f. S. Giorgio,
g. S. Maria.
3. Cattedrale
di Dubrovnik,
h. figura di santo
non identificata.
e.
f.
Zidne slike u Dubrovačkoj katedrali / Pitture murali della cattedrale di Dubrovnik 77
g. h.
Obje crkve imaju i prikaz sv. Jurja, doduše na le consuetudini dell’epoca57. Negli edifici pre-
različitim položajima, te još nekoliko svetačkih romanici di minori dimensioni, come dimostra
likova koji nisu ostali sačuvani u dovoljnoj mjeri l’esempio delle due chiese nelle isole Elafite, le
da bi ih se moglo pouzdano atribuirati. raffigurazioni di santi presentano la medesima
disposizione, con minime differenze. Parreb-
Pod kupolom se u šipanskoj crkvici sačuvao
be dunque che gli artisti avessero condensato
prikaz Euharistije, pa se dade zaključiti da je i
l’opus allo stretto necessario, ovvero al conte-
taj dio crkvenog interijera najčešće bio oslikan.
nuto che poteva essere realizzato in un’archi-
Uz to, u središnjem traveju, na dijelu svoda koji
tettura tutto sommato angusta, propria delle
podržava kupolu, isti su svetački likovi u obje
chiesette di esigue dimensioni (lungh. m 5,
crkve. U crkvi Sv. Nikole sačuvana su oba lika,
largh. m 2 circa). Nelle absidi hanno dipinto
sa sjeverne strane arhanđel Mihajlo, a s južne
le scene della Deisis o della Maiestas Domini e
arhanđel Gabrijel. U crkvi Sv. Ivana sačuvan je
sui muri absidali, in entrambe le chiese delle
samo arhanđel Mihajlo sa sjeverne strane.
Elafite, hanno realizzato S. Mauro sul lato nord
Također je zanimljivo da iste svece u različitim e S. Stefano Protomartire su quello sud. Nella
crkvama uvijek slika isti umjetnik. Tako na pri- campata orientale del presbiterio, nel punto
mjer sv. Petra, sv. Pavla i Krista crta isti, najbolji di maggiore pregio dopo l’abside, sulla parete
umjetnik. nord vi è S. Paolo e su quella sud S. Pietro. In
entrambe le chiese è rappresentato S. Giorgio,
Radionica koja je oslikavala crkve dubrovačke
anche se in posizioni diverse, e alcuni altri santi
dijeceze vrlo je kvalitetna, školovana na istoku, a
che non si sono conservati in misura sufficiente
na područje dubrovačke dijeceze došla je, mož-
per poter essere identificati con certezza.
da posredovanjem Rimske crkve, u znakovitom
11. stoljeću punom previranja i razilaženja. Sotto la cupola della chiesetta sull’isola di Šipan
si è conservata la rappresentazione dell’Eucari-
Vremensku i stilsku povezanost koju iskazuju
stia, elemento questo che farebbe presupporre
sačuvane zidne slike u elafitskim crkvama, po-
l’esistenza di una decorazione anche per questa
tvrđuje i skulptorski izričaj toga perioda iz jedne
parte interna della chiesa. Inoltre, nella campa-
druge crkve u neposrednoj blizini. Na teguriju
ta centrale, nella parte della volta che sorregge
oltarne ograde koločepske crkve Sv. Mihajla
la cupola, in entrambe le chiese troviamo la
isklesan je arhanđel Mihajlo. Svi autori koji su
raffigurazione degli stessi santi. Nella chiesa di
pisali o njemu smatraju da je isklesan po pred-
lošku bizantske ikone. Tumačenjem natpisa na 57
A causa della demolizione della cattedrale nel XII secolo e la costruzione del-
trabeaciji ograde V. Delonga je dokazala da je la nuova fabbrica romanica, le pitture murali andarono quasi completamente
ona donacija hrvatske kraljice Jelene Lepe, žene distrutte. Gli unici tratti conservati sono quelli dell’abside e una parte dei muri
kralja Zvonimira i sestre kralja Ladislava. Tim či- laterali muniti di pilastri.
78
Sl. 93. d.
Zidne slike majstora
B (majstor
”velikog” uha).
1. Sv. Nikola
na Koločepu:
a. sv. Pavao,
b. sv. Petar,
c. Krist.
2. Sv. Ivan
na Šipanu: a.
d. sv. Petar,
e. Krist,
f. sv. Ivan Krstitelj. b.
Fig. 93.
Pitture murali del
maestro B
(maestro
dell’orecchio
“grande”).
1. S. Nicola sull’isola
di Koločep:
a. S. Paolo,
b. S. Pietro,
c. Cristo.
2. S. Giovanni c. f.
sull’isola di Šipan:
d. S. Pietro,
e. Cristo,
f. S. Giovanni
Battista.
e.
Zidne slike u Dubrovačkoj katedrali / Pitture murali della cattedrale di Dubrovnik 79
nom darovanja moguće je dokazivati pokušaj S. Nicola si sono conservate entrambe le figure:
hrvatskoga kralja Zvonimira da utječe na pre- sul lato nord l’arcangelo Michele e sul lato sud
viranja unutar crkve i njegov pokušaj utjecaja l’arcangelo Gabriele.
na opću politiku u Dalmaciji, te, posredstvom
Un altro aspetto interessante è dato al fatto che
benediktinaca, i na lobiranje za širenje njegove
uno stesso artista si dedicava a dipingere gli
kraljevske vlasti nad Dubrovnikom. stessi santi, anche in chiese diverse. Le figure
U drugoj polovici 11. stoljeća, naime, na po- di S. Pietro, S. Paolo e Cristo, per esempio, sono
dručju dubrovačke dijeceze događa se veliki opera di quello che si può definire il miglior ar-
investicijski zamah. Nedavno sagrađena kate- tista della bottega.
drala obnovljena je dograđivanjem svodova L’atelier al quale è stata commissionata la rea-
koji su svi bili oslikani svetačkim likovima nasli- lizzazione delle pitture murarie in diverse chie-
kanima u tipično zapadnom ornatu. se della diocesi di Dubrovnik produceva opere
Moguće kraljevske donacije u crkvi pokazuju di alta qualità. I suoi maestri, formati in oriente,
borbu za utjecaj nad Dubrovnikom koji je po- erano giunti sul territorio della diocesi ragusea
vremeno bio pod bizantskom vlašću. Obnova per mediazione della Chiesa di Roma. Ed è al-
zapadne crkve na istočnoj obali Jadrana, a po- quanto significativo che ciò fosse avvenuto
sebice u dubrovačkoj dijecezi, bila je posve- proprio nell’XI secolo, un periodo turbolento,
mašna. U tom kontekstu treba sagledavati i caratterizzato da movimenti e divisioni.
pojavu i širenje južnodalmatinskog kupolnog Il nesso cronologico e stilistico delle pitture
tipa koji s velikim brojem primjera predstavlja murali nelle chiese dell’arcipelago delle Elafite
posebnost, tada karakterističnu i brojnu, tipsku è testimoniato anche dalla coeva scultura di
izgradnju sakralnih građevina. un’altra chiesa posta nelle immediate vicinan-
Na kraju, pregledavajući južnotalijanski korpus ze. Sul tegurio del cancello presbiteriale della
zidnog slikarstva nismo uspjeli ući u trag radi- chiesa di S. Michele sull’isola di Koločep, infat-
ti, è scolpita la figura dell’omonimo arcangelo.
onici koja je u to doba djelovala u Dubrovniku.
Tutti gli autori che hanno studiato questa scul-
Možda se ona tek načelno povezuje s južnota-
tura ritengono che il lapicida abbia utilizzato
lijanskim utjecajima58, ili je, možda, njezin do-
come modello un’icona bizantina. V. Delonga,
lazak programski povezan uz crkveno središte
interpretando l’epigrafe sulla trabeazione del
u Rimu i tadašnja nastojanja rimskih crkvenih
cancello, ha dimostrato che si tratta di una do-
prelata da se upletu i utječu na aktualna crkve-
nazione della regina croata Jelena Lepa, con-
na previranja na istočnoj obali Jadrana.
sorte del re Zvonimir nonché sorella del re Ladi-
Publiciranjem detalja elafitskih zidnih slika mož- slao. Questo atto di donazione potrebbe forse
da će se otvoriti put za njihovo daljnje proučava- essere spiegato con il tentativo del re croato di
nje i povezivanje sa stvarnim uzorima, a možda esercitare la propria influenza sulle agitazioni
i pronaći još poneki rad ove značajne slikarske avvenute all’interno della Chiesa e, in generale,
radionice iz druge polovice 11. stoljeća. sulla vita politica in tutta la Dalmazia,senza di-
menticare che lo stesso re si era avvalso anche
Razvrstavajući na kraju ovog izlaganja ostvare-
dei benedettini per estendere il proprio potere
nja njezinih slikara na dubrovačkome području,
su Dubrovnik.
možemo pretpostaviti da je majstor A (majstor
”maloga” uha, sl. 92) u crkvi Sv. Nikole na Ko- Nella seconda metà dell’XI secolo il territorio
ločepu naslikao sv. Jurja, vjerojatno arhanđele della diocesi ragusea poté contare su numerosi
Gabrijela i Mihajla, te lik nepoznatog sveca, a investimenti. Primo fra tutti quello effettuato
u crkvi Sv. Ivana na Šipanu, pak, sv. Mihajla, sv. sulla cattedrale, costruita da poco, che venne
Jurja i sv. Mariju, te u dubrovačkoj katedrali lik ristrutturata e arricchita da volte, tutte dipinte
nepoznatog sveca. Zatim, da je majstor B (maj- con figure di santi che indossavano il tipico or-
stor ”velikog” uha, sl. 93) u crkvi Sv. Nikole na nato occidentale.
Eventuali donazioni reali alla chiesa rappresen-
58
O južnotalijanskom bizantskom slikarstvu vidi: M. Falla Castelfranchi, nav. dj. tano una chiara testimonianza della lotta per
80
Sl. 94.
a. b.
Zidne slike majstora
C (majstor
”zgužvanog” uha).
1. Sv. Nikola
na Koločepu:
a. sv. Mauro,
b. sv. Stjepan.
2. Sv. Ivan
na Šipanu,
c. sv. Mauro,
d. sv. Stjepan,
e. četiri sveca u
medaljonima.
Fig. 94.
Pitture murali del
maestro C
(maestro
dell’orecchio
“stropicciato”).
1. S. Nicola
sull’isola di Koločep:
a. S. Mauro,
b. S. Stefano.
2 S. Giovanni
sull’isola di Šipan:
c. S. Mauro,
c. d. S. Stefano,
e. quattro santi nei
medaglioni.
58
Sulla pittura bizantina dell’Italia meridionale vedi M. Falla Castelfranchi,
op. cit.
Zidne slike u Dubrovačkoj katedrali / Pitture murali della cattedrale di Dubrovnik 81
IV.
Crkva Sv. Mihajla
na otoku Koločepu
La chiesa di S. Michele
sull’isola di Koločep
84
La chiesa di
S. Michele dopo le
indagini e la
presentazione dei
resti, vista
sud-ovest.
59
A. Milošević - N. Cambi - I. Petricioli - Ž. Peković - V. Delonga - T. 59
A. Milošević - N. Cambi - I. Petricioli - Ž. Peković - V. Delonga - T. Šeparo-
Šeparović, Oltarna ograda s Koločepa, Calogo della mostra, Split, 2000. vić, Oltarna ograda s Koločepa. Katalog izložbe, Split, 2000.
Crkva Sv. Mihajla na otoku Koločepu / La chiesa di S. Michele sull’isola di Koločep 85
Sl. 95.
Otok Koločep s
položajima
crkava ranog
srednjeg vijeka:
1. Sv. Mihajlo,
2. Sv. Nikola,
3. Sv. Srđ.
1 Fig. 95.
Isola di Koločep
2 con ubicazione
delle chiese
3 altomedievale:
1. S. Michele,
2. S. Nicola,
3. S. Sergio.
Sl. 96.
Tlocrt arheološki
istraženih dijelova
crkve Sv. Mihajla.
Fig. 96.
La pianta dei settori
indagati
archeologicamente
nella chiesa
di S. Michele.
60
Ž. PEKOVIĆ, Crkva Sigurata na Prijekom, Petriciolijev zbornik, Prilozi povijesti
umjetnosti u dalmaciji, 35, Split, 1995, pp. 253-270. - Ž. PEKOVIĆ – I. ŽILE, op. cit.,
pp. 22-25.
86
“T“ presjeka dijele u tri traveja (sl. 96). Najvje- Sl. 98.
rojatnije je imala kupolu (sl. 97). Apsida joj je Crkva Sv. Mihajla
nakon istraživanja i
polukružna iznutra, a pravokutna izvana (sl. prezentacije,
96, 98). Raščlanjena je plitkim slijepim nišama. pogled na apsidu.
Bočni zidovi imaju na krajevima lezene koje
su po svoj prilici bile povezane nizom slijepih Fig. 98.
La chiesa di
arkada. Tipološki bi je trebalo povezati s rano-
S. Michele dopo
romaničkom fazom crkve Sigurata na Prijekom le indagini e la
u Dubrovniku60. Istih je tlocrtnih dimenzija, ra- presentazione
Sl. 97. cezione architettonica preannuncia l’arrivo del ščlambe apside i bočnih zidova (sl. 97). Na crkvi dei resti,
Prijedlog nuovo stile. L’edificio presenta le caratteristiche vista sull’abside.
Sigurati sačuvane su u tragovima slijepe arkade
aksonometrijske
rekonstrukcije
tipologiche delle chiese a cupola della Dalma- pročelja, koje su karakteristika romaničkog slo-
vanjštine crkve zia meridionale, ma con dimensioni legger- ga. Dakle, osim što je skulptura crkve Sv. Mihajla
Sv. Mihajla mente maggiori rispetto a una decina di altri ranoromanička, i arhitektura pokazuje dolazak
na Koločepu esempi noti e tuttora conservati di quest’area. novog stila. Građevina ima tipološke osobine
Da queste ultime la chiesa di san Michele diffe- crkava južnodalmatinskog kupolnog tipa, no,
Fig. 97
Proposta di risce anche per il tipo di articolazione delle pa- raspon joj je od nešto veći od desetine drugih
ricostruzione reti esterne dei muri laterali (Fig. 97), poiché in poznatih i sačuvanih crkava s toga područja, od
assonometrica questo caso non si è fatto ricorso alle solite nic- kojih se razlikuje i po raščlambi vanjskog pla-
dell’esterno della
chie cieche, ma si è optato per una seriazione di šta bočnih zidova (sl. 97). U primjeru crkve Sv.
chiesa di S. Michele
sull’isola di Koločep. arcatelle cieche ubicate nello spazio compreso Mihajla nisu upotrijebljene uobičajene slijepe
tra due lesene. Le finestre, di dimensioni sensi- niše već duži potez slijepih arkadica između
bilmente maggiori, possono essere paragonate dviju lezena. Prozori su znatno većih dimenzija
a quelle della chiesa dedicata all’omonimo san- te ih možemo usporediti s onima na crkvi Sv.
to nei pressi di Stagno, ove sono intervallate a Mihajla kod Stona, koji su interpolirani istovre-
pitture murali coeve della fine dell’XI secolo. meno sa zidnim slikama s kraja 11. stoljeća.
Sl. 101. c.
Desni plutej oltarne
ograde iz crkve
Sv. Mihajla
na Koločepu prije i
poslije
rekonstrukcije.
Fig. 101. c.
Pluteo destro della
recinzione di altare
della chiesa di
S. Michele sull’isola
di Koločep, prima e
dopo il ricostruzione. del motivo del pluteo sinistro. Sul margine sini-
stro del pluteo si è conservata la scalpellatura
per l’inserimento del dente che confermerebbe
una collocazione di questo manufatto sul lato
destro del presbiterio. Le tracce lasciate dagli
elementi di congiunzione, dunque, nella fatti-
specie il dente di inserimento, partono in en-
trambe i casi dalla fascia decorativa superiore
e danno una valida indicazione sull’originaria
disposizione di questi due frammenti di pluteo,
rispettivamente a destra e a sinistra. I manufatti
presentano chiare analogie tecnico-stilistiche e
dimensionali, poiché sono scolpiti nella mede-
sima varietà di marmo (peraltro la stessa usata
nel tegurio), riportano un’analoga suddivisione
dei campi decorativi, hanno dimensioni omo-
genee (altezza cm 100; spessore cm 12,5 cm),
fatta eccezione per una difformità riscontrata
Drugi plutej, od kojeg je sačuvana gornja polo-
nella larghezza (il frammento sinistro, con rap-
vica bio je podijeljen na sličan način kao pret-
presentazioni figurative, è largo 63 cm, mentre
hodni (sl. 101c). Središnje polje sastoji se od
quello destro raggiunge i 69 cm). Asimmetria
dvije troprute koncentrične kružnice povezane
che tuttavia non impedisce di ricondurre i due
dijagonalno troprutim pletenicama. Između
manufatti allo stesso cancello presbiteriale66.
kružnica je tropruti kvadrat, a među-polja po-
Sulla base degli scritti di V. Lisičar, i frammenti punjavaju biljni motivi u obliku bršljanova li-
appena descritti sono stati rinvenuti nelle adia- sta. Gornja ukrasna traka iste je visine kao na
cenze della chiesa di S. Nicola. Solo un lacerto prethodnom pluteju s time da se motiv lira niže
del tegurio, di dimensioni minori, è stato recu- okomito. Geometrijskom rekonstrukcijom sre-
perato nel 1972 durante le indagini archeolo- dišnjeg polja ustanovljeno je da je i ovaj plu-
giche condotte sui resti della chiesa di S. Ser- tej imao donju ukrasnu traku. U rekonstrukciji
gio67. mu je dopunjeno središnje polje zrcaljenjem
sačuvanog dijela, a donja traka ponavljanjem
L’intervento di conservazione, nell’ambito del
motiva s lijevog pluteja. Na lijevom boku saču-
quale sono state previste anche indagini ar-
vao se trag otučenog istaka kojim se spajao s
cheologiche, effettuate contemporaneamente
pilastrom. Ovaj se plutej, dakle, nalazio s desne
nella chiesa di S. Nicola e in quella di S. Michele,
strane, gledajući prema svetištu crkve.
ha permesso il ritrovamento di alcuni reperti
Na oba pluteja tragovi spajanja (istaka-pera)
66
Vedi M. JURKOVIĆ, op. cit., pp. 209-215.
počinju od dna gornje ukrasne trake, jednako
67
Vedi nota 64. su visoki, 100 cm, oba debljine od 12,5 cm, s
Crkva Sv. Mihajla na otoku Koločepu / La chiesa di S. Michele sull’isola di Koločep 91
Sl. 101. f.
Kapitel oltarne
ograde iz crkve
Sv. Mihajla
na Koločepu.
Fig. 101.f
Capitello della
recinzione di altare
della chiesa di S.
Michele sull’isola di
Koločep.
Sl. 102.
Crtež rekonstruirane oltarne ograde.
Fig. 102.
Disegno del cancello presbiteriale ricostruito.
95
Sl. 103.
Rekonstruirana oltarna ograda
iz crkve Sv. Mihajla na Koločepu.
Fig. 103.
Ricostruzione del cancello presbiteriale della chiesa
di S. Michele sull’isola di Koločep.
96
lazio 22 cm ispod vrha pilastra, što se podudara condotte nella chiesa di S. Michele hanno con-
s tragovima istaka na pridruženom mu plute- fermato che in questa struttura architettonica
ju. Njegova širina iznosi 26 cm, a debljina je può essere inserito un cancello presbiteriale di
identična plutejima i drugom pilastru. Spojen tale larghezza.
s desnim plutejem čini ukupnu širinu od 95 cm.
Nel corso delle indagini archeologiche nella
Pilastri su, dakle, bili nejednake širine, isto kao
chiesa di S. Nicola, oltre agli elementi del can-
i pluteji. Spajanjem širih i užih klesar je dobio
cello presbiteriale, sono state messe in luce
jednaka polja lijevo i desno od prolaza u ogradi
alcune componenti di due finestre: una soglia,
(sl. 102). Očigledno je imao problema s dimen-
due stipiti e due architravi (sl. 105). Dai fram-
zijama mramora koji su mu bili na raspolaga-
menti marmorei della soglia, delle architravi e
nju za preklesavanje. Težio je simetriji tako da
dei due stipiti (uno dei quali custodito presso
je kombinirajući različite dimenzije pilastara i
la canonica e l’altro recuperato recentemente)
pluteja, ipak, dobio simetričnu kompoziciju (sl.
è stata ricostruita la finestra rettangolare con
103). Širina oltarne ograde određena je sada
una luce di cm 32 x 66 (Fig. 106). Questo ele-
poznatom širinom složenih pluteja i pilastara,
mento architettonico non poteva appartenere
a središnji prolaz određen je rekonstrukcijom
alla Chiesa di S. Nicola o a quella di S. Sergio,
zakrivljenosti lûka tegurija pa je iznosio je 50
poiché i loro muri laterali e le rispettive finestre
cm. Tako ukupna širina ograde iznosi oko 240
presentano dimensioni sensibilmente inferiori.
cm (sl. 102). Upravo je toliki razmak između “T“
Inoltre, le finestre di questi due luoghi di culto
pilastara crkve Sv. Mihajla, na mjestu gdje je
non sono munite di elementi in pietra70. Il re-
ona trebala stajati (sl. 104). Ostale crkve iz tog
cupero di elementi scultorei nell’atrio e nella
perioda na otoku znatno su uže.69 Istraživanjem
sistemazione pavimentale attorno alla chiesa
ostataka crkve Sv. Mihajla, dakle, otkriveno je
conferma ulteriormente che vi sono stati inse-
ono najznačajnije - arhitektura u koju se može
riti nell’Ottocento in seguito alla demolizione
umetnuti ograda upravo te širine.
della chiesa di S. Michele. La soglia e l’architra-
Prilikom istraživanja crkve Sv. Nikole osim dije- ve in marmo della finestra, piuttosto massicce e
lova oltarne ograde pronađeni su još i elementi con una superficie decorativa alta 21 cm (Figg.
ukrašenih okvira dvaju prozora i to jedan donji 105a, 105b), presentano ornamenti che costi-
prag, dva doprozornika i dva nadprozornika (sl. tuiscono variazioni del tralcio trivimineo dalla
105). Od pronađenih mramornih dijelova praga lavorazione affine al tralcio ad “S” delle fasce
i nadprozornika, od jednog doprozornika koji superiori dei plutei. Le superfici posteriori, ro-
se čuvao u župnoj kući, te od još jednoga, koji tondeggianti, rappresentano un’ulteriore testi-
je nedavno pronađen, sastavljen je okvir pro- monianza che gli elementi in questione sono
zora kojemu je pravokutni svijetlosni otvor 32 stati ottenuti mediante la rilavorazione di ope-
x 66 cm (sl. 106). Prozor nije mogao biti s crkve re precedenti come grosse colonne o coperchi
Sv. Nikole ili Sv. Srđa, jer su njihovi bočni zido- di sarcofaghi a sezione semicircolare. In occa-
vi i prozori na njima sačuvani i znatno su ma- sione di recenti lavori nella canonica è stato
njih dimenzije. Uz to nemaju kamenih okvira70. messo in luce un altro stipite identico a quello
Budući su pronađeni u trijemu i u podu oko custodito nel medesimo edificio (Fig. 105c)71.
crkve potvrđuju podatak da su tu bili ugrađe- Le dimensioni di ambedue gli stipiti coincido-
ni u prošlom stoljeću, nakon rušenja crkve Sv. no con i segni visibili nella loro originaria sede
Mihajla. Donji prag i nadprozornik su masivni, sulla soglia della finestra. Con questo recupero
a ukrasna ploha im je visine 21 cm (sl. 105a, è stato possibile ricostruire in toto la finestra
105b). Izrađeni su od mramora, a ukrašeni su
70
Sulle chiese di S. Nicola e di S. Sergio le finestre misurano in larghezza 12-15 cm
69
Nedaleko od crkve Sv. Mihajla još su dvije predromaničke crkve: Sv. Nikola i Sv. e in altezza 30-40 cm e terminano ad arco. Su S. Nicola nelle finestre sono state
Srđ koje su znatno uže. Obje su istražene i u njima su pronađeni tragovi oltarnih rinvenute parti di due transenne in pietra in miniatura.
ograda. 71
Lo stipite della finestra rinvenuto in precedenza (cm 12 x 14 x 66) presenta una
70
Na crkvama Sv. Nikole i Sv. Srđa prozori su širine 12-15 cm i visine 30-40 cm s superficie decorativa pari a cm 14 x 66, mentre quello recuperato di recente mi-
polukružnim nadvojem. Na crkvi Sv. Nikole pronađeni su unutar prozora dijelovi sura cm 33 x 14 x 66 ed ha superficie decorativa e motivi ornamentali uguali al
dviju minijaturnih kamenih tranzena. primo esemplare.
98
Sl. 106. Novopronađeni prozorski pilastar dimenzija 33 frammento di architrave recante decorazioni Sl. 107.
Rekonstruirani x 14 x 66 cm (sl. 105d) ima nasuprot ukrasne ad intreccio vimineo (Fig. 109). Da tutti i pezzi Grafička
prozor iz crkve rekonstrukcija
plohe, tragove klesanja utora, kakvi se koriste del cancello presbiteriale e della finestra tra-
Sv. Mihajla prozora iz crkve
na Koločepu. za spajanje s plutejem. Međutim, vidljivi su spare il lavoro di un’unica bottega con le me- Sv. Mihajla.
lomovi rubova, što upućuje na zaključak da je desime qualità.
Fig. 106. prozorski pilastar izvorno bio klesan kao pila- Fig. 107.
Ricostruzione della Dalle indagini nella chiesa di S. Michele è emer- Ricostruzione
star oltarne ograde te ga je majstor zbog ne-
finestra della so un ampio quantitativo di schegge di marmo grafica della chiesa
chiesa di S. Michele predviđenog oštećenja preradio za znatno ma- di S. Michele
nji stupić prozora72. To potvrđuje i njegova veća di Carrara, di qualità identica a quello utilizzato
sull’isola di Koločep.
dimenzija od drugog pilastra prozora. per gli elementi del cancello presbiteriale e per
due lacerti di colonna di dimensioni cospicue
(Fig. 101h). Questi ultimi presentano una sezio-
ne a ottagono appiattito (irregolare) dello spes-
sore di 12 cm, dunque uguale a quello dei plu-
72
Utor sa strane svjedoči da je prvotno bilo zamišljeno od kamenoga bloka izraditi tei. Sino ad oggi non sono stati recuperati fram-
pilastar oltarne ograde. Tijekom obrade vjerojatno se bio prelomio pa je prerađen
menti di capitelli, fatta eccezione per un unico
u doprozornik za koji je bilo potrebno manje materijala. Klesanje utora je započeto
na način da su mu najprije uskim kanalima metodom svrdla definirani rubovi čime esemplare in calcare che, assieme ai lacerti di
mu je bila određena širina utora, a tek potom dlijetom je isklesana sredina žlijeba. un tegurio recuperato nella chiesa di S. Sergio,
100
Le colonne ottagonali, aspetto che non è stato Osmerokutni stupovi su nesimetrični, što nije
notato durante la ricostruzione, sono asimme- bilo primijećeno prilikom rekonstrukcije. Nji-
triche e presentano una base irregolare, ovale e hova osnova nije pravilna, jajolika je i “spljo-
“schiacciata” in direzione dei plutei. La superfi- štena” u smjeru pružanja pluteja. Jednome je
cie anteriore, quella centrale, di una colonna è prednje, središnje polje, paralelno s plutejem,
parallela al pluteo, mentre nell’altra colonna è dok je drugom zarotirano za 22,5º tako da je
ruotata di 22,5º, cosicché il suo centro è rappre- središte stupa brid osmerokuta. Čini se da sve
sentato dallo spigolo dell’ottagono. Apparen- nepravilnosti na ogradi proizlaze iz činjenice da
temente tutte le irregolarità del cancello emer- je majstor – klesar imao poteškoća s materija-
gono dal fatto che il maestro lapicida doveva lom od kojeg je klesao ovu skulpturu pa se u
affrontare difficoltà dovute alla natura del ma- tim poteškoćama poigravao “nepravilnostima”.
teriale utilizzato e pertanto dovette ingegnarsi To se očituje u načinu na koji su u cjelinu ogra-
a sistemare le “irregolarità”. Ciò appare chiara- de sklopljeni pluteji i pilastri. Najveći dijelovi ol-
mente nel modo in cui plutei e pilastri sono tarne ograde, pluteji, nisu, naime, bili jednake
inseriti nella composizione. La maggior parte širine. Pretpostavljamo da je klesar imao ogra-
del cancello, rappresentata dai plutei, era di ničenu veličinu i količinu materijala (ulomci
spessori diversi e pertanto, ipotizziamo che lo rimskih sarkofaga) za izradu ograde. Nastojeći
scalpellino disponesse di una quantità limitata maksimalno iskoristiti zadanu veličinu kame-
di materiale (frammenti di sarcofaghi romani) nih blokova izradio je nesimetrične pluteje koje
per realizzare la recinzione. Cercando di sfrutta- je usuglasio debljim i tanjim pilastrima. No,
re al massimo i blocchi di pietra a disposizione osim dimenzijama, poigravao se i slaganjem
egli scolpì plutei asimmetrici che fece in modo ukrasnih motiva. Tako je na lijevom pluteju, na
di accordare con pilastri più o meno spessi. Il gornjoj ukrasnoj traci motive lira slagao vodo-
maestro scalpellino, oltre a dover far coincidere ravno, a na desnom okomito. U šupljine krute
le dimensioni, dovette anche comporre i motivi geometrijske sheme dijagonalno presječenih
decorativi. Così, sul registro decorativo superio- troprutih kružnica ubacio je motive lova s na-
re del pluteo sinistro dispose orizzontalmente glašenom kretnjom likova – dječake koji pušu
il motivo della lira, mentre su quello destro lo u rog, grifona, psa koji tjera zeca. Materijal koji
scolpì verticalmente. Inserì poi scene di caccia je donio za preklesavanje, čini se, utjecao je i na
negli spazi vuoti del rigido schema geometri- način njegova klesanja. Antički način klesanja
Crkva Sv. Mihajla na otoku Koločepu / La chiesa di S. Michele sull’isola di Koločep 101
Sl. 110. re dell’architrave arrotondato fa presumere che je raspolagao. Traka s natpisom otpočinje sa
Grafička il marmo sia stato recuperato da una colonna slovima manje veličine na mjestu uže grede,
rekonstrukcija
di ampio diametro, oppure dal coperchio a se- što svjedoči u prilog pomisli kako to nije ka-
natpisa
na ogradi. zione semicircolare di un sarcofago di epoca snije oštećenje grede jer se nepravilnostima i
antica. Evidentemente il lapicida, non avendo oštećenjima na kamenom bloku prilagođavalo
Fig. 110. a disposizione sufficiente materiale di qualità, klesanje natpisa.
Ricostruzione dovette adeguare l’epigrafe alle dimensioni e
grafica dell’epigrafe Zabat s reljefnim prikazom arhanđela Mihajla
alle forme del blocco di pietra recuperato. La
incisa sul cancello predstavlja vizualnu okosnicu cijeloga sklopa
presbiteriale.
fascia contenente l’iscrizione inizia in prossi-
ograde. Na njemu i na gredi sačuvan je i nepot-
mità dell’architrave più stretto con caratteri di
pun latinski natpis. Prigodom izložbe o ranoro-
dimensioni minori. Tale fatto farebbe pensare
maničkoj crkvi Sv. Mihajla, V. Delonga je obradi-
che l’architrave non abbia subito danni poste-
la natpis na ogradi, što je objavljeno u katalogu
riori, poiché l’epigrafe è adattata alle irregolari-
izložbe76. Tu je ona došla do značajnih otkrića i
tà e alle lesioni preesistenti.
predložila vrlo moguću i vjernu rekonstrukciju
Il timpano con la figura dell’arcangelo Michele natpisa (sl. 110). Predložila je sljedeći sadržaj i
in bassorilievo rappresenta l’asse visivo dell’in- čitanje natpisa: †QVESO VOS OM(NE)S Q(VI)
tera composizione del cancello presbiteriale. ASPICITIS V[T FVNDATIS PRECES] P[RO] SORORE
Sul timpano e su una parte dell’architrave si è (E)T REGINA Q(VAE) EDIFICA[VIT ECCLESIA(M)
conservata anche una parziale iscrizione in lati- IN HONORE(M) S(AN)C(T)I MICHAELIS ARC-
no. V. Delonga, in occasione della mostra incen- HANGELI], što bi u prijevodu glasilo: Molim sve
trata sulla chiesa di S. Michele del primo roma- vas koji ovo gledate da [izrečete iskrene molitve]
nico, ha studiato l’epigrafe e le sue conclusioni za sestru i kraljicu, koja je sagradila [crkvu u čast
sono state pubblicate nel catalogo della mo- svetoga Mihovila arhanđela]. Analizirajući gra-
stra76. L’autrice è giunta a significative scoperte fijsku izvedbu teksta u kamenu utvrdila je još
ed ha proposto una verosimile ricostruzione del da oblikovanje slova ima predloške u istovrsnoj
testo inciso (Fig. 108). Nella sua interpretazione knjiškoj produkciji, u načinu obrade slova be-
si legge: †QVESO VOS OM(NE)S Q(VI) ASPICI- neventanskih kaligrafiranih rukopisa, osobito
TIS V[T FVNDATIS PRECES] P[RO] SORORE (E) u nedavno pronađenom listu pergamene u
T REGINA Q(VAE) EDIFICA[VIT ECCLESIA(M) IN Dubrovniku koja pripada beneventanskom
HONORE(M) S(AN)C(T)I MICHAELIS ARCHAN- liturgijskom priručniku iz druge polovice 11.
GELI] che tradotta: Chiedo a tutti voi che guarda- stoljeća, a koji sadrži legende i obredne obras-
te questo di [dire preghiere sincere] per la sorella ce za blagdan sv. Nikole. Sestru i kraljicu na
e regina che ha costruito la [chiesa in onore del natpisu povezala je s kraljicom Jelenom koja je
santo Michele Arcangelo]. Analizzando l’esecu- bila žena hrvatskoga kralja Dmitra Zvonimira
zione della grafia del testo in pietra la studiosa (1075.-1089.) i sestra ugarskoga kralja Ladislava
ha ravvisato che la forma dei caratteri si ispira ai (1040.-1095.). U povijesnoj literaturi pronašla
modelli della produzione libraria, in particolare je kako se Jelena spominje kao soror regis La-
ograda s Koločepa, catalogo della mostra, Split 2000, pp. 23-28. Di recente il contri- V. DELONGA, Pisana uspomena na jednu ”sestru i kraljicu“ s Koločepa, u: Oltarna
76
buto è stato integrato e corredato di note. Cfr. IBIDEM, Pisana uspomena…, 2007, ograda s Koločepa, katalog izložbe, Split 2000, str. 23-28. Članak je nedavno nado-
pp. 199-211. punjen i opremljen bilješkama. Usp. ISTA, Pisana uspomena…, 2007, str. 199-211.
Crkva Sv. Mihajla na otoku Koločepu / La chiesa di S. Michele sull’isola di Koločep 103
dislavi, dakle vrlo slično kao na natpisu oltarne allo stile dei manoscritti calligrafici beneventa-
ograde. Njezinu rekonstrukciju natpisa grafički ni. Un’ipotesi che trova conferma in una perga-
sam obradio u skladu s izvorno sačuvanim dije- mena scoperta recentemente a Dubrovnik. Si
lom natpisa i rekonstruiranom širinom ograde tratta di un foglio facente parte del compendio
(sl. 110). di liturgia beneventano della seconda metà
dell’XI secolo che contiene leggende e modu-
Gotovo je sigurno da ovako rekonstruirana
li liturgici per la festività di S. Nicola. Delonga
ograda pripada crkvi Sv. Mihajla. Tome u prilog
ha identificato la “sorella e regina” dell’epigra-
govori nekoliko činjenica. Ono što povezuje sve
fe con la regina Jelena, consorte del re croato
elemente kamene plastike ograde je materijal
Dmitar Zvonimir (1075-1089) e sorella del re
od kojeg je izrađena – upotrijebljen je mramor
ungaro Ladislao (1040-1095). Nella letteratura
od preklesanih antičkih sarkofaga. Ostala pre-
storica la studiosa ha rintracciato una menzio-
dromanička skulptura na otoku izrađena je od
ne di Jelena come soror regis Ladislavi, dunque
vapnenca. Rekonstruirana širina oltarne ogra-
in modo molto simile a quello dell’epigrafe po-
de podudara se sa širinom između “T“ pilastara
sta sul cancello presbiteriale. La ricostruzione
u crkvi Sv. Mihajla koja je znatno šira od ostalih
dell’iscrizione di Delonga, rielaborata grafica-
na otoku. Crkva tipološki pokazuje karakteristi-
mente, è stata adattata al tratto originale e alla
ke nadolazećeg stila – romanike, jednako kao i
larghezza ricostruita del cancello presbiteriale
skulptura oltarne ograde. Natpis na ogradi bez
(Fig. 110), facendo supporre che la recinzione
sumnje je iz druge polovice 11. stoljeća pa se
così ricomposta fosse appartenuta alla chiesa
s velikom sigurnošću može povezati s dona-
di S. Michele. Ipotesi questa sostenuta da di-
toricom – suprugom kralja Dmitra Zvonimira.
versi elementi, a partire dall’aspetto materiale,
Konačno, što je vrlo važno, prikaz arhanđela
principale filo conduttore che permette di rag-
Mihajla na zabatu ograde, upravo je onaj titular
gruppare tutti gli elementi scultorei del cancel-
kojemu je i posvećena donirana crkva.
lo. Si tratta di marmo di reimpiego proveniente
U župnoj kući čuva se i nekoliko ulomaka rim- da sarcofaghi di età antica, mentre la restante
skih sarkofaga koji nisu prerađivani u doba scultura preromanica rinvenuta sull’isola è sta-
rane romanike. Vrlo su kvalitetne izvedbe i po- ta realizzata in calcare. La larghezza ricostru-
drijetlom su iz raznih dijelova Mediterana (sl. ita del cancello presbiteriale coincide con la
100). Postavlja se pitanje otkuda su na jednom distanza compresa tra i due pilastri a “T” in S.
tako malom otoku kao što je Koločep atički Michele; larghezza che supera sensibilmente
sarkofazi iz 2. stoljeća, te sarkofazi iz rimskih tutte le altre chiese dell’isola. Nella concezione
radionica 3. stoljeća77. Možda odgovor na to pi- architettonica di S. Michele, nonché nella scul-
tanje krije nepotpun natpis na gredi i teguriju tura del cancello presbiteriale, sono ravvisabili
oltarne ograde. Bez sumnje, donator koji gradi le caratteristiche del nuovo stile romanico che
i oprema crkvu je važna ličnost, kao što može- andava sviluppandosi. L’epigrafe della recin-
mo pročitati s očuvanog dijela natpisa: sestra zione appartiene indubbiamente alla seconda
i kraljica. Na otok je stoga za tu priliku došla metà dell’XI secolo e con un buon margine di
raditi bez sumnje značajna i vrlo kvalitetna ra- certezza può essere messa in relazione alla do-
dionica. Neki sarkofazi nisu preklesani, osobito natrice, consorte del re Dmitar Zvonimir. Infine,
onaj atički od penteličkog mramora s prikazom un aspetto rilevante è costituito dal fatto che la
borbe Kentaura s lavom i lavicom78. Korišteni raffigurazione dell’arcangelo Michele sul tim-
materijal razlomljenih sarkofaga mogao je biti pano del cancello è proprio il santo al quale è
iz nekog većeg centra, gdje ih je u 11. stoljeću consacrata la chiesa donata.
još uvijek bilo moguće pronaći, budući da je tr-
Nella canonica sono conservati alcuni lacerti
dei sarcofaghi romani non sottoposti alla ri-
77
N. CAMBI, Ulomci antičkih sarkofaga s Koločepa, u: Oltarna ograda s Koločepa, elaborazione del primo romanico. Si tratta di
katalog izložbe, Split, 2000, str 5-8. manufatti di qualità, provenienti da diverse
78
Sačuvana su dva ulomka toga sarkofaga, a razloge zbog kojih nisu preklesani
možemo tražiti u činjenici da su imali vrlo tanku stijenku koja nije dopuštala dvo-
zone del bacino mediterraneo (Fig. 100). Per
strano klesanje. capire come siano giunti su una piccola isola
104
Elafitsko otočje come Koločep sarcofaghi attici del II secolo e govina mramorima u to doba već bila zamrla.
quelli provenienti dalle botteghe romane di Vezivanje djelovanja radionice iz kraja 11. sto-
Isole Elafite III secolo77, si deve prendere in considerazione ljeća isključivo za Dubrovnik nije nužno, jer u
l’epigrafe mutila sull’architrave e sul tegurio del njemu nisu pronađena druga njezina ostvare-
cancello presbiteriale. Innegabilmente, il do- nja. Velika je vjerojatnost, stoga da su klesari za
natore che fece costruire ed arredare la chiesa ovu izvedbu na Koločepu dovedeni iz drugoga
fu un personaggio in vista, come evidenziato većeg regionalnog centra, vjerojatno iz Splita,
dalla stessa iscrizione: sorella e regina. Di con- a sarkofazi kao klesarski materijal, možda iz Sa-
seguenza, è possibile che per questa importan- lone.
te commissione una valida bottega, dotata di
maestranze di elevata qualità, si fosse recata a Dijelovi kamenog namještaja crkve Sv. Mihajla
lavorare sull’isola. bili su razasuti po gotovo cijelom otoku, više-
kratno su preklesavani i upotrebljavani, a po-
stupno su pronalaženi u rasponu od jednog
77
N. CAMBI, Ulomci antičkih sarkofaga s Koločepa, in Oltarna ograda s Koločepa, stoljeća. Našim nastojanjima su objedinjeni,
Catalogo della mostra, Split, 2000, pp. 5-8. rekonstruirani i valorizirani. Nadamo se da će
Crkva Sv. Mihajla na otoku Koločepu / La chiesa di S. Michele sull’isola di Koločep 105
se u nekom od budućih istraživanja pronaći još I pezzi di marmo recuperati dai sarcofaghi,
ulomaka koji će upotpuniti dosadašnje nalaze, alcuni dei quali non sono stati riscolpiti (per
a time i naše spoznaje o vrsnoći ranoromaničke esempio quello attico in marmo pentelico con
skulpture s kraja 11. stoljeća. la scena in cui il Centauro lotta con un leone
e una leonessa)78, potevano provenire da qual-
che importante centro antico in cui tali manu-
fatti erano ancora reperibili nell’XI secolo, con-
siderato che in quell’epoca il commercio dei
marmi era ormai cessato. Molto probabilmente
l’attività della bottega lapicida della fine dell’XI
secolo non va circoscritta solo a Dubrovnik,
visto che in città non sono stati rinvenuti altri
manufatti analoghi. Pertanto è verosimile pen-
sare che i lapicidi siano stato portati su Koločep
per eseguire il cancello presbiteriale da un altro
importante centro regionale, forse da Spalato.
I sarcofaghi, da utilizzare come materia prima,
invece potrebbero arrivare da Salona.
Elementi dell’arredo lapideo della chiesa di S.
Michele, sparsi quasi su tutta l’isola, reimpiega-
ti e rilavorati diverse volte, sono stati recupe-
rati a più riprese nell’arco di un secolo. Grazie
al nostro impegno tutti questi pezzi sono stati
raccolti, ricostruiti e valorizzati. Ci auspichiamo
che nuove indagini archeologiche possano
portare alla luce altri lacerti e integrare i reperti
sin qui recuperati, completando così le nostre
conoscenza sulla scultura del primo romanico
della fine dell’XI secolo.
78
Si sono conservati due frammenti di questo sarcofago, che non è stato reim-
piegato a causa delle pareti molto sottili che non permettevano una lavorazione
anche sul lato opposto.
106
Porijeklo običaja urezivanja križeva na obložnicama grobova / Origini dell’usanza di incidere croci sulle lastre di rivestimento delle tombe 107
V.
Crkva Sv. Petra na
Veljem vrhu na
otoku Šipanu
Chiesa di S. Pietro
sull'isola di Šipan
dopo il restauro,
vista sud-est.
Sl. 113.
Crkva nakon
čišćenja i početnih
istraživanja,
pogled sa
jugozapadne
strane.
Fig. 113.
Chiesa dopo la
pulizia e le indagini
archeologiche
preliminari,
vista sud-ovest.
Sono poi seguite le indagini archeologiche e lenilo i očišćena unutrašnjost crkve. Nakon toga
gli interventi di ristrutturazione grazie ai fondi uslijedili su spomenuti radovi na istraživanju
del programma di tutela dei monumenti stori- i obnovi, financirani programom zaštitnih ra-
ci del Ministero di cultura della Repubblica di dova od strane Ministarstva kulture Republike
Croazia82. Hrvatske82.
Durante i lavori sono stati indagati l’interno del- Tijekom tih radova istražena je unutrašnjost i
la chiesa e le sue immediate adiacenze, consta- bliža okolina crkve. Istraživanja su pokazala da
tando che la chiesa è stata costruita in un’unica je predromanička crkva sagrađena u jednom
fase senza subire significativi rimaneggiamen- periodu, te da na njoj nije bilo znatnijih pre-
ti, ad eccezione della ristrutturazione di fine XV gradnji osim onih iz konca 15. stoljeća. Tada
secolo, quando fu ampliata l’entrata, aggiunto joj je proširen ulaz, prigrađen trijem i podignut
nivo poda.
l’atrio e rialzato il livello della pavimentazione.
O crkvi je u literaturi dosad dosta pisano. Prvi je
Della chiesa di S. Pietro si è scritto molto. La
to bio Vicko Lisičar koji je donio njezin podroban
prima descrizione dettagliata dell’edificio e
opis i fotografiju pročelja83. Pišući o predroma-
la fotografia della sua facciata si deve a Vicko
ničkim crkvama Koločepa i Lopuda zaključuje
Lisičar83 che, trattando le chiese preromaniche
kako je i Sv. Petar imao kupolu. Tada je crkva još
sulle isole di Koločep e Lopud, aveva espresso
uvijek posjedovala skoro cjelovito pročelje, na
la convinzione che S. Pietro fosse munita di
kojemu se nalazila i polovica preslice. Istražuju-
cupola. In quell’epoca la facciata della chiesa,
ći arhivsku građu datirao je dogradnju trijema,
sulla quale si trovava ancora il campanile a vela a donosi i natpis na novome portalu crkve s
82
L’intervento di conservazione è stato condotto assieme al collega archeologo
Ivica Žila che ha indagato la chiesa, all’archeologo Vinicije Lupis che ha scavato le 82
Konzervatorski zahvat vodili smo sa suradnicima, arheologom Ivicom Žilom koji
tombe medievali distribuite attorno alla chiesa, e al fotografo Miljenko Mojaš. I la- je istraživao crkvu, arheologom Vinicijem Lupisom koji je istraživao srednjovje-
vori sono stati eseguiti in prima battuta dall’impresa Građevinar e poi dalla società kovne grobove ispred i oko crkve, te fotografom Miljenkom Mojašem. Radove je
Građevinar-Quélin di Dubrovnik con i loro collaboratori. Sia I. Fisković, all’epoca izvodilo poduzeće Građevinar, a potom Građevinar-Quélin iz Dubrovnika s koope-
direttore dell’Istituto per la tutela dei monumenti storici (oggi Ufficio di Soprin- rantima. Svaku potrebnu potporu, stručnu i znanstvenu, imali smo od I. Fiskovića,
tendenza di Dubrovnik), che N. Jakšić, al tempo vice ministro alla cultura, hanno ravnatelja tadašnjeg Zavoda za zaštitu spomenika, danas Konzervatorskog odjela
offerto il loro pieno supporto tecnico scientifico. u Dubrovniku, te već spomenutog doministra kulture N. Jakšića.
83
V. LISIČAR, op. cit., pp. 177-181. 83
V. LISIČAR, nav. dj., str. 177-181.
Crkva Sv. Petra na Veljem vrhu na otoku Šipanu / La chiesa di S. Pietro sul colle di Velji vrh sull’ isola di Šipan 111
1489. godinom84. Trijem je već tada bio znat- dimezzato, era pressoché integra. Lo studioso,
no urušen, dok mu je bolje bio sačuvan samo esaminando il materiale d’archivio, aveva data-
sjeverni zid. Lisičar smatra da izvorna crkva to l’aggiunta dell’atrio e riportato anche l’iscri-
već tada nije imala očuvano zapadno pročelje, zione incisa sul nuovo portale della chiesa da-
nego da je bila lučno rastvorena i tako tvorila tato al 148984. Ai tempi di Lisičar l’atrio era già
cjelinu s trijemom. Budući da je njezino stanje parzialmente crollato e si era conservato soltan-
bilo loše, gotovo pred rušenjem, on piše: ”…U to il suo muro settentrionale. L’autore riteneva
koliko je meni poznato, najstariji je i najznameni- che la facciata originaria della chiesa, disposta
tiji arheološki spomenik na cijelom otoku Šipanu ad ovest, non si fosse conservata in quanto vi
ova divna kapela sv. Petra. Šipanjani bi je imali era stato aperto un arco facendola diventare
čuvati kao zjenicu oka svoga, Konservatorski ured tutt’uno con l’atrio. Poiché la costruzione era
za Dalmaciju u Splitu imao bi se pobrinuti, da se già gravemente compromessa, minacciata
spriječi daljnje rušenje ovog starodrevnog našeg dall’immediato crollo, egli scrive: “…Per quanto
neprocjenjivog nacijonalnog spomenika.” Pred- mi consta, il più antico e il più celebre monumen-
laže da se prebere kamenje nastalo rušenjem to archeologico sull’intera isola di Šipan è questa
svodova kako bi se pronašli ostaci kupole i pre- meravigliosa cappella di S. Pietro. Gli abitanti di
dromaničke kamene plastike. Donosi i podatak Šipan dovrebbero proteggerla come le pupille
o prozoru na apsidi kojemu je približna veličina dei propri occhi, l’Ufficio di Conservazione per la
80 x 30 cm, a koji je netom bio srušen85. Premda Dalmazia a Spalato dovrebbe prendersene cura
je nastojao, nije pronašao ostatke kamene pla- affinché si eviti ulteriori crolli di questo nostro re-
stike koja bi mogla biti njegov okvir. moto e inestimabile monumento nazionale.”
Ljubo Karaman crkvu uvrštava u starohrvatske Già all’epoca era stata formulata la proposta di
građevine86. selezionare le pietre accumulate dal crollo della
volta per trovare i resti della cupola e dell’arre-
Josip Posedel prvi je donio snimak postoje-
do scultoreo preromanico. Lisičar riporta anche
ćeg joj stanja i uzdužni presjek koji je snimio
il le dimensioni approssimative (cm 80 x 30)
T. Marasović87. On konstatira da od Lisičareva
della finestra nell’abside crollata poco dopo85.
opisa možemo samo pratiti neprestano ruše-
L’autore, nonostante lo sforzo profuso nella ri-
nje građevine. Ispravlja njegovo mišljenje da je
cerca, non riuscì ad individuare gli elementi la-
crkva na pročelju bila lučno rastvorena prema
pidei di un’eventuale cornice della finestra.
trijemu, što smatra neodrživim. Uz foto–do-
kumentaciju donosi kvalitetan snimak, tlocrt i Ljubo Karaman ha inserito questa chiesa tra
presjek sa zidnom strukturom. Detaljno opisuje gli edifici paleocroati86. Josip Posedel, che per
njezine ostatke, smatra da je bila osobito rana primo ha riportato il rilievo dello stato di fatto
građevina, koja po stilu i dimenzijama ima ana- di S. Pietro e la sezione trasversale dell’edificio
logije s ostalim predromaničkim građevinama eseguita da T. Marasović87, ha constatato che a
južnodalmatinskog područja. partire dalla descrizione di Lisičar era possibi-
le seguire il progressivo degrado della chiesa.
84
V. Lisičar ha trovato diverse fonti sulla chiesa datati 1363, 1372 e 1489. In quest’ul-
84
V. Lisičar je pronašao više arhivskih dokumenata u kojima se spominje crkva i to: timo documento si fa cenno al canonico Marin nob. Gozze, arcidiacono del capi-
1363. i 1372. godine, te dokument iz 1489. u kojem se spominje kanonik Marin pl. tolo di Dubrovnik, sotto la cui giurisdizione si trovava la chiesa, che in quell’anno
Gozze, arhiđakon dubrovačkog kaptola koji je njome upravljao, a te ju je godine fece eseguire lavori di riparazione. In questo intervento della fine del XV secolo alla
i popravljao. U tom popravku iz kraja 15. stoljeća dograđen joj je trijem i prošire- chiesa fu stato addossato un atrio e allargato l’ingresso. Per la nuova porta furono
na ulazna vrata. Za nova vrata naručeni su kameni dovratnici s otoka Korčule. Na ordinati gli stipiti dall’isola di Curzola. Sull’architrave è scolpito uno stemma ac-
gornjem pragu isklesan je grb s natpisom: “Mar. Arci. Cano. Ra.” (= Marinus Arcidia- compagnato dall’iscrizione “Mar. Arci. Cano. Ra.” (= Marinus Arcidiaconus Canonicus
conus Canonicus Ragusinus). Ragusinus).
85
Prilikom istraživanja zidnih struktura na južnom pročelju pronašli smo još tri ma- 85
Durante le indagini sulle strutture murarie sul muro meridionale abbiamo trova-
lena prozora dimenzija cca 15 x 30 cm. to altre tre piccole finestre (cm 15 x 30 circa).
86 Lj. KARAMAN, Starohrvatska umjetnost, Časopis za hrvatsku povijest, 1/1-2, Za- 86
Lj. KARAMAN, Starohrvatska umjetnost, Časopis za hrvatsku povijest, 1/1-2,
greb, 1943, str. 179. Zagreb, 1943, p. 179.
87
J. POSEDEL, Predromanički spomenici otoka Šipana, Starohrvatska prosvjeta, ser. 87
J. POSEDEL, Predromanički spomenici otoka Šipana, Starohrvatska prosvjeta, se-
3, sv. 2, Split, 1952, str. 113. rie 3, fasc. 2, Split, 1952, p. 113.
112
Inoltre, egli ha corretto l’opinione di Lisičar se- O ranosrednjovjekovnim crkvama Šipana pi-
condo cui la chiesa sulla facciata presentava un sao je i S. Puhijera88. I on opisuje crkvu i donosi
arco verso l’atrio ritenendo tale ipotesi priva di njezin nešto pojednostavljeni tlocrt s nekoliko
fondamento. Posedel, oltre alla documentazio- fotografija.
ne fotografica, riporta anche i rilievi, la pianta
Na temelju tlocrtnih osobina (znatno užega
e la sezione con le strutture murarie, tutti qua-
središnjeg traveja) T. Marasović ju je uvrstio u
litativamente molto validi. Nel contributo egli
južnodalmatinski kupolni tip89. On je još prije
offre anche una minuziosa descrizione dei resti
više od trideset godina odredio taj arhitek-
della chiesa, ritenendo si tratti di una costru-
tonski tip kao izrazito regionalni fenomen.
zione particolarmente precoce con analogie
Rasprostranjenost tipa očitana je prvenstveno
stilistiche e dimensionali affini ad altri edifici
na području dubrovačke nadbiskupije te na
preromanici della Dalmazia meridionale.
sjeveru - na području Neretvanske kneževine.
Sulle chiese altomedievali dell’isola di Šipan ha Njegova teza o genezi toga tipa tumači ga kao
scritto anche S. Puhijera88 fornendo una descri- spoj dviju arhitektonskih koncepcija; longitudi-
zione della fabbrica e la pianta semplificata ac- nalne u kontinuitetu zapadne bazilikalne tra-
compagnata da alcune fotografie. dicije i centralne, što se povezuje uz bizantski
umjetnički utjecaj. Kao mogući poticaj za tako
T. Marasović ha ricondotto S. Pietro, in base
velik broj crkava na području dubrovačke nad-
alle caratteristiche planimetriche, alle chiese
biskupije, svakako je po njemu moguć crkveni
del tipo a cupola della Dalmazia meridionale89.
program gradnje90.
Egli ancora più di una trentina di anni fa definì
questa tipologia architettonica come un feno- T. Marasović je pisao i o kasnijem utjecaju tog
meno di carattere espressamente regionale. La arhitektonskog tipa na kapele renesansnih ljet-
diffusione di chiese di questo tipo si concentra nikovaca91.
principalmente nel territorio dell’arcidiocesi di
U više članaka i knjiga, obrađujući predroma-
Dubrovnik e a settentrione nelle terre del prin-
ničku umjetnost, o crkvama južnodalmatin-
cipato di Narenta. Studiando la genesi di questa
skog kupolnog tipa, raspravljao je i Ivo Petri-
tipologia, Marasović formula l’interpretazione
cioli, posebno analizirajući crkvu Sv. Lovre u
secondo cui si tratta della fusione di due con-
Zadru, koju smatra najrazvijenijim, najbogatije
cetti architettonici: quello longitudinale, nella
ukrašenim i raščlanjenim primjerkom takvog
continuità della tradizione basilicale occiden-
oblika crkvenih građevina92.
tale, e quello centrale che è legato all’influsso
artistico bizantino. L’autore ritiene alla base di Proglašavajući pregradnju na Majsanskoj me-
un numero così elevato di chiese nel territorio moriji kao mogući prototip, koji je izvršio utje-
dell’arcidiocesi di Dubrovnik potesse esserci caj na južnodalmatinske crkve s kupolom, I.
solo un significativo programma edilizio stabi- Fisković je postavio teško prihvatljivu tezu93.
lito dalla Chiesa stessa90. Lo studioso, inoltre, ha Naime, ukoliko bi to bilo točno, južnodalmatin-
affrontato anche l’influenza di questa tipologia ske kupolne crkve bi trebale sličiti svome uzo-
architettonica sulle cappelle delle ville rinasci- ru, što ipak nije slučaj94.
mentali91.
88
S. Puhijera, Srednjevekovne crkve na ostrvu Šipanu kod Dubrovnika, SAN, Sta-
Anche Ivo Petricioli in diversi articoli e libri dedi- rinar SANU, N. ser., knj. 5-6, Beograd, 1955, str. 228-245.
cati all’arte preromanica ha scritto sulle chiese 89
Vidi bilj. 2.
del tipo a cupola della Dalmazia meridionale,
90
T. MARASOVIĆ,Graditeljstvo starohrvatskog doba…, str. 165.
91
ISTI, Renesansne reminiscencije predromaničkog kupolnog tipa, Zbornik sa
znanstvenog skupa ”Zlatno doba Dubrovnika”, Likovna kultura Dubrovnika 15. i 16.
88
S. PUHIJERA, Srednjevekovne crkve na ostrvu Šipanu kod Dubrovnika, SAN, Sta- stoljeća, Zagreb, 1991, str. 94-97.
rinar SANU, N. ser., libro 5-6, Beograd, 1955, pp. 228-245.
92
I. PETRICIOLI, Crkva sv. Lovre u Zadru, Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 17, Split,
89 Vedasi nota 2. 1988, str. 53-73. - ISTI, Od Donata do Radovana. Split, 1990, str. 35-37.
90
IBIDEM, Graditeljstvo starohrvatskog doba…, p. 165.
93
I. FISKOVIĆ, Prilog proučavanju porijekla predromaničke arhitekture na južnom
91
T. MARASOVIĆ, Renesansne reminiscencije predromaničkog kupolnog tipa, Jadranu, Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 15., Split, 1985, str. 133-163.
Zbornik sa znanstvenog skupa ”Zlatno doba Dubrovnika”, Likovna kultura Dubrov-
94
Razlike između nacrtane rekonstrukcije majsanske pregradnje i kupolnih crka-
nika 15. i 16. stoljeća, Zagreb, 1991, pp. 94-97. va južne Dalmacije velike su i značajne. Ponajprije u dimenzijama, a potom i u
Crkva
CrkvaSv.Sv.Petra
PetrananaVeljem
Veljemvrhu
vrhunanaotoku
otokuŠipanu / Lachiesa
Šipanu/ La chiesadidiS.S.Pietro
Pietrosul
sulcolle
colle di Velji vrh
vrh sull’ isola di Šipan
sull’isoladi 113
a. b.
c. d.
Sl. 115.
Tlocrt i presjeci crkve Sv. Petra na Veljem vrhu na Šipanu:
a. prijedlog rekonstrukcije tlocrta,
b. tlocrt crkve s ucrtanim položajem rekonstruirane kupole,
c. uzdužni presjek crkve, pogled prema jugu,
d. uzdužni presjek crkve, pogled prema sjeveru,
e. popriječni presjek crkve, pogled prema svetištu.
Fig. 115.
Pianta e sezioni della chiesa di S. Pietro sul colle di Velji vrh sull’isola di Šipan:
a. proposta di ricostruzione planimetrica,
b. pianta della chiesa con il rilievo della posizione della cupola ricostruita,
c. sezione trasversale della chiesa, vista sud,
d. sezione trasversale della chiesa, vista nord,
e. sezione trasversale della chiesa, vista sul presbiterio.
e.
Crkva Sv. Petra na Veljem vrhu na otoku Šipanu / La chiesa di S. Pietro sul colle di Velji vrh sull’ isola di Šipan 115
a. b.
c. d.
zidu bila su još i tri pravokutna otvora koji se nicchie cieche che suggerivano l’articolazione
sužavaju prema vani. Sjeverni zid, za razliku od interna ed esterna della chiesa. Ognuno dei
južnog, nije bio perforiran otvorima. Iznutra je muri esterni era munito di cinque nicchie cie-
116
no fugirane. Žbuka pročelja i klupa prelazi na la superficie. Si tratta del piano di calpestio della Sl. 120.
njih te stvara gušu, što potvrđuje njihovu isto- costruzione preromanica, il cui strato finale era Snimak tlocrta
crkve s grobovima
vremenost s predromaničkom crkvom. realizzato con malta di calce di color rosso scu-
nakon istraživanja.
ro. Sul pavimento del presbiterio, elevato per
Istraživanjima na prostoru trijema pronađeno
l’altezza di uno scalino in pietra pari a 12 cm, Fig. 120.
je više grobova (sl. 120). Prilozi pokazuju kasno- Rilievo della pianta
si ergeva un basso cancello presbiteriale (Fig.
srednjovjekovnu provenijenciju, na što upuću- con le tombe
117). Il livello della sistemazione pavimentale
je i to da grobovi prate zidne strukture trijema portate in luce
originale è più basso di un ventina di centime- dalle indagini
izgrađenog u drugoj polovici 15. stoljeća.
tri rispetto al lastricato esterno e di 34 cm circa, archeologiche.
Prilikom arheoloških istraživanja izvana su di- altezza corrispondente a due scalini, rispetto
jelom istražene i temeljne strukture. Utvrđeno alla soglia d’ingresso in pietra (Fig. 118).
je kvalitetno temeljenje crkve na tvrdoj stijeni. Verso il fondo di ambedue i muri laterali è stata
Temeljni zidovi širi su od ziđa crkve i zidani su rinvenuta una panchina in muratura della lar-
krupnim pločastim kamenjem s dosta maltera, ghezza pari a quella delle lesene a “T”. Tale ele-
tako da su bili vrlo dobro povezani. Iako je mal- mento fu aggiunto in qualche epoca successi-
ter, koji je povezivao kamenje temelja, bio go- va, in quanto è sistemato davanti all’intonaco
tovo nestao, ispijen korijenjem stabala, temelji delle lesene e dei muri. L’altezza delle panchine
su bili stabilni. Šupljine su u konzervatorskom è di circa 52 cm, fatta eccezione per quella col-
postupku popunjene novim malterom te nisu locata lungo il muro sud della campata orienta-
izvođena posebna ojačanja. le, più alta di 12 cm.
U konzervatorskom zahvatu na prostoru neka- La metà meridionale del cancello presbiteriale
dašnjeg trijema izveden je pločnik sličan onom in muratura è stata messa in luce tra le due le-
kakav je dijelom pronađen ispred vrata crkve, a sene attigue all’abside. La struttura, alta 90 cm
povezujemo ga s njezinom prvom predroma- e larga 35 cm, era costruita in pietra e malta di
ničkom fazom izgradnje. Pločnik je izveden od calce e intonacata.
neobrađena pločastog kamena sa širokim fu-
Poiché i successivi rimaneggiamenti hanno
gama u kojima je vapnena žbuka.
degradato la facciata della chiesa con diversi
Zidovi trijema prezentirani su do zatečene visi- interventi si è deciso di ricostruire l’aspetto ori-
ne kako bi bile vidljive naknadne etape izgrad- ginario della fase preromanica. Per il ripristino
120
conservazione, uno dei motivi più rilevanti per je često pisano106, a u ovoj, pak, prigodi željeli
procedere alla totale ricostruzione dell’edificio bismo podrobnije obraditi kupolu kao obli-
è rappresentato dal desiderio della popolazio- kovni element arhitekture na crkvama južno-
ne di ripristinare la chiesa come luogo di culto dalmatinskog kupolnog tipa, osobito njezinu
piuttosto che conservarla come una “dignitosa” konstrukciju jer ta određuje i njezin oblik.
rovina103. All’interno è stato collocato un altare
Jednobrodni kupolni tip izrazito je regionalni
minore consacrato in pietra con l’epigrafe che
tip čija je rasprostranjenost podudarna s po-
corre lungo i bordi della mensa104.
dručjem dubrovačke nadbiskupije. U literaturi
se tom tipu pripisuju i neke crkve s kupolama
ili njezinim ostacima izvan tog područja kao na
Soluzioni costruttive delle cupole nelle chiese
primjer crkva Sv. Nikole nad Selcima107, Sv. Mi-
della Dalmazia meridionale
hovila nad Dolom, obje na otoku Braču108, te cr-
Nel corso degli interventi di conservazione ivi kva Sv. Petra u Priku, danas u Omišu109. Nedav-
descritti sono state ristrutturate le volte e le no je istražena i crkva Sv. Jurja u Tučepima, te bi
cupole in tre chiese delle isole Elafite105. Sino- i ona, iako nema sačuvanu kupolu niti njezine
ra la problematica delle cupole è stata spesso ostatke, mogla pripadati istome arhitekton-
oggetto di diversi studi106, ma in questa sede skom tipu110. Južnodalmatinskom kupolnom
vorremmo esaminare minuziosamente tale tipu često je pribrajana i crkva Sv. Dimitra u Ga-
elemento architettonico presente nella tipo- brilama u Konavlima, no, konzervatorskim za-
logia delle chiese della Dalmazia meridionale, hvatom koji upravo vodimo, crkva je istražena
con particolare riferimento alla sua costruzio- i na njoj nije utvrđeno postojanje kupole111. U
ne, poiché quest’ultima ne determina la forma.
Le chiese mononavate a cupola rappresentano 73. – ISTI, Od Donata do Radovana. Split, 1990, str. 35-37. – Ž. RAPANIĆ, Predroma-
una tipologia espressamente regionale, la cui ničko doba…, str. 174. – J. STOŠIĆ, Posjet napuštenom samostanu. Zagreb, 1998, str.
9-11. – I. FISKOVIĆ, Bilješke o starokršćanskim i srednjovjekovnim spomenicima na
103
Sull’intervento di conservazione e sulla ricostruzione appena terminata ha scrit- otoku Šipanu, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 18, Split, 1970, str. 5-28. – ISTI,
to I. Fisković: ”…già sinora, tuttavia nel territorio della Contea Raguseo-Narentana Prilog proučavanju porijekla…, str. 133-163. – V. GOSS, Predromanička arhitektura
questo è il più esauriente intervento di ricostruzione di un monumento, salvato all’ul- u Hrvatskoj. Zagreb, 2006, str. 63-75.
timo istante dalla sicura rovina e restituito al paesaggio culturale dell’isola di Šipan.” 107
D. DOMANČIĆ, Kulturni spomenici otoka Brača. Srednji vijek, Brački zbornik, 4,
Vedi in Konzervatorsko-restauratorski zahvati na kulturno-povijesnim spomenici- Supetar,1960, str. 118-119.
ma u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Izdanja službe za zaštitu spomenika Du- 108
Prostornu rekonstrukciju crkve s kupolom izradio je R. BUŽANČIĆ, Crkvica sv.
brovnik, Dubrovnik, 1995. In un testo successivo invece scrivendo dell’intervento Mihovila kod Dola na otoku Braču, Konzervatorski bilten br. 8, Split, 1988.
su S. Pietro Fisković si è espresso con toni esplicitamente negativi in I. FISKOVIĆ, 109
Sve tri crkve imaju određene razlike u konstruktivnom sistemu i oblikovanju, a
Crkvica “Sigurate” u Dubrovniku ratom oštećeni te obnovljeni višeznačni spome- koje ih na određen način ipak odvajaju od ove grupe. Crkva Sv. Nikole nad Selcima
nik, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 20, Zagreb, 1996, pp. 59-81. ima na bočnim zidovima iznutra tri niše, kupola je doslovce probijena kroz svod,
104
Il testo è stato composto dalla collega Vedrana Delonga alla quale vanno i no- te ne zauzima, kako je to uobičajenu cijeli prostor između pojasnica, već je nešto
stri più sinceri ringraziamenti. Nell’iscrizione vergata in maniera altomedievale con uža. Podignuta je bez posebnog konstruktivnog sistema, kao ozidana izdužena
abbondanti legature si legge: † ACCIPE O PETRE SVMME CHRISTI PASTOR ECCLE- rupa bez kalote te djeluje kao svjetlarnik. I crkva Sv. Mihovila koju smo obradili
SIAM HANC AD PRISTINAM FACIEM RENOVATAM MILLENNIO SECVNDO EXEVNTE u ovoj knjizi, a kojoj je utvrđeno postojanje kupole, imala je unutrašnje zidove
SVB REVERENDISSIMO EPISCOPO RAGVSINO ZELIMIRO PVLJIC CLERVS POPULV- raščlanjene s po tri niše između dva para lezena i s pojasnicama koje ne nastavlja-
SQVE FIDELIS DEVOTE CONFERVNT FELICES INGREDIENTES HIC SITIS. Tradotto: † ju lezene, već počinju s konzole na bočnim zidovima. Crkve dubrovačke dijeceze
Accogli, Pietro, sommo pastore di Cristo, questa chiesa restaurata nel suo aspetto imaju jedinstven konstruktivni sistem nošenja svodova i kupole, koji se očituje u
originario allo scadere del secondo millennio. Il clero ed il popolo, al tempo del jasnoj trotravejnosti, razdijeljenosti broda lezenama spojenim slijepim lukovima,
Reverendissimo vescovo di Ragusa Želimir Puljić, devotamente offrono. Siate felici koji prelaze u pojasnice. Kod bračkih crkava u pravilu su bočni zidovi raščlanjeni s
voi che qui entrate. po tri pravokutne niše, a lezene između njih se ne nastavljaju u pojasnice već samo
105
Sono state ricostruite le cupole delle chiese di S. Nicola sull’isola di Koločep e di razdjeljuju niše. Crkva Sv. Petra u Omišu svojim dimenzijama znatno odskače od
S. Giovanni e di S. Pietro sull’isola di Šipan. uobičajenih proporcija tog arhitektonskog tipa. Naprijed ćemo šire obrazložiti nje-
106
T. MARASOVIĆ, Regionalni južnodalmatinski tip…, pp. 33-47. – IBIDEM, Prilog zine posebnosti.
morfološkoj klasifikaciji…, pp. 69-86. – IBIDEM, Prilog kronologiji…, pp. 27-39. – 110
A. GAMULIN, Istražni i zaštitni konzervatorski radovi na crkvi sv. Jurja u Tučepi-
IBIDEM, Graditeljstvo starohrvatskog doba…, pp. 81-88. - I. PETRICIOLI, Crkva sv. ma, Makarsko primorje, 2. Makarska, 1995, str. 9-18. Crkva je izgubila izvorne svo-
Lovre…, pp. 53-73. – IBIDEM, Od Donata do Radovana. Split, 1990, pp. 35-37. - Ž. dove, današnji su joj svodovi gotički, sa šiljastim lukom.
RAPANIĆ, Predromaničko doba…, p. 174. - J. Stošić, Posjet napuštenom samostanu. 111
T. MARASOVIĆ, Graditeljstvo starohrvatskog doba…, str. 163. Nedavno je o crkvi
Zagreb, 1998, pp. 9-11. - I. FISKOVIĆ, Bilješke o straokršćanskim i srednjovjekov- Sv. Dimitra pisao I. FISKOVIĆ, Pogled na crkvene spomenike iz srednjeg vijeka u
nim spomenicima na otoku Šipanu, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 18, Split, Konavlima, Zbornik radova sa znanstvenog skupa Konavle u prošlosti, sadašnjosti i
1970, pp. 5-28. – IBIDEM, Prilog proučavanju porijekla…, pp. 133-163. - V. GOSS, budućnosti, Zavod za povijesne znanosti HAZU, Dubrovnik, 1998, str. 263-277, gdje
Predromanička arhitektura u Hrvatskoj. Zagreb, 2006, pp. 63-75. zaključuje da je crkva bila izgubila svodovnu konstrukciju, te da je pri obnovi sni-
Crkva Sv. Petra na Veljem vrhu na otoku Šipanu / La chiesa di S. Pietro sul colle di Velji vrh sull’ isola di Šipan 125
ovom tekstu prvenstveno ćemo stoga rasprav- diffusione coincide con il territorio dell’arcidio-
ljati o crkvama na dubrovačkom području koje cesi di Dubrovnik. Nella bibliografia a questa
imaju sačuvane materijalne ostatke kupole i tipologia vengono ascritte anche alcune chie-
koje su stoga oblikovno i konstrukcijski najslič- se dotate di cupola, o con evidenti tracce di
nije. questo elemento architettonico al di fuori della
zona in questione, come ad esempio S. Nicola
Već opisane takve građevine među koje spada
sopra Selci107, S. Michele sopra Dol, ambedue
i Sv. Petar na Veljem vrhu, imaju vrlo slične tlo-
sull’Isola di Brazza108, e S. Pietro a Priko, attuale
crtne gabarite, približno istu veličinu i jednak
Almissa109. Di recente è stata indagata anche la
oblik kupole. Do danas su kupole ostale saču-
chiesa di S. Giorgio nella località di Tučepi che,
vane na nekoliko crkava, a na nekoliko je utvr-
seppur priva di cupola o dei suoi resti, potreb-
đeno njihovo nepobitno postojanje pa su zato
be appartenere alla stessa tipologia architetto-
i obnovljene. Izvana su kvadratične, pokrivene
nica110. Tra le chiese con cupola della Dalmazia
četverostrešnim krovom. Često su još i raščla-
meridionale spesso veniva annoverato anche
njene plitkim nišama, po tri na svakoj vanjskoj
S. Demetrio a Gabrile, nell’area di Konavli, ma
strani zida. U središnjoj niši južne strane, u ne-
l’intervento di conservazione, comprensivo di
koliko primjera, sačuvao se mali otvor.
indagini archeologiche che abbiamo condotto
Veći broj crkava tog tipa građen je cjelovito, u in quel sito non hanno messo in luce l’originaria
jednom dahu, ali ima i značajan broj primjera presenza di una cupola111. Nel presente testo,
interpolacije kupole na stariju građevinu112. Je- pertanto, intendiamo trattare principalmente
dan od najznačajnijih primjera takve dogradnje le chiese del comprensorio di Dubrovnik con
kupole na postojeću crkvu jest crkva Sv. Mihaj- documentazioni materiali comprovanti l’esi-
la kod Stona113. stenza della cupola che presentano maggiori
Prijelaz iz kvadratnog tlocrta u kružni svladavan affinità dal punto di vista della forma.
je češće pandantivima, a rjeđe trompama114.
Zabunu stvaraju česta netočna pisanja o na-
činu rješavanja konstrukcije koja nosi kupole.
107
D. DOMANČIĆ, Kulturni spomenici otoka Brača. Srednji vijek, Brački zbornik, 4,
Vrlo često se tako za crkve s pandantivima piše
Supetar, 1960, pp. 118-119.
da imaju trompe. Jedna crkva, s do danas sa- 108
R. BUŽANČIĆ ha elaborato la ricostruzione spaziale della chiesa dotata di cu-
čuvanim pandantivima čak je i nacrtana kao da pola, Crkvica sv. Mihovila kod Dola na otoku Braču, Konzervatorski bilten br. 8, Split,
ima trompe115. Od svih sačuvanih, u cijelosti ili 1988.
109
Tutte e tre le chiese presentano determinate differenze sia per quanto concerne
la metodologia costruttiva, sia la forma che, in un certo senso le rende peculiari.
žena. Istraživanja su utvrdila da crkva izvorno nije imala kupolu, da su joj svodovi Così in S. Nicola sopra Selci la cupola sfonda letteralmente la volta con tre nicchie
izvorni, te da nije snižavana, već zatrpavana, kako je to slučaj kod gotovo svake su ogni parete laterale interna e, diversamente dalla consuetudine, essendo più
crkve. stretta non occupa tutto lo spazio tra i costoloni trasversali. È stata eretta senza
112
I. FISKOVIĆ, Srednjovjekovna preuređenja ranokršćanskih svetišta u dubro- un apposito sistema costruttivo, come un buco allungato nella muratura, privo di
vačkom kraju, Arheološka istraživanja u Dubrovniku i dubrovačkom području, Izd. calotta, tanto da sembrare una lanterna. Anche nella chiesa di S. Michele, trattata
HAD-a, 12, Zagreb, 1988, str. 189-209. nel presente libro e nella quale è stata appurata l’esistenza della cupola, i muri in-
113
Njoj su iznutra dograđeni dosta masivne lezene ”T” presjeka, koji na svodovima terni erano articolati con tre nicchie in ogni spazio compreso tra due coppie di le-
prelaze u pojasnice, kako bi se u središnjem traveju mogla podići kupola. Zbog sene. I costoloni trasversali qui non sono un prolungamento delle lesene, quanto
masivnosti ”T” lezene međusobno su povezane izrazito širokim slijepim lukovima, piuttosto elementi che partono da mensole posizionate sui muri laterali. Le chiese
koji su tako široko izvedeni da, osim nošenja kupole, omogućavaju i izvedbu lažne della diocesi di Dubrovnik presentano un sistema costruttivo unico utilizzato per
trobrodnosti u krovištu crkve, a koja je utvrđena istraživanjima krovišta. Središnji il sostegno della volta e della cupola che si esprime attraverso una chiara impo-
dio krova crkve koji ima širinu vanjštine kupole, dakle, bio je uzdignut nad ostalim stazione a tre campate, una suddivisione della navata mediante lesene congiunte
dijelom krovišta, tako da je stvarao dojam trobrodne crkve. Nad bočnim zidovima, tramite archi ciechi che si trasformano in costoloni. Nel caso delle chiese dell’isola
niže od ostalog krova nalazile su se s obje strane niže strehe koje su na taj način di Brazza i muri laterali presentano di regola tre nicchie rettangolari e le lesene,
naglašavale uzdignuti središnji dio s kupolom. Konstrukcijsku izvedbu lažne tro- ubicate tra queste ultime, non continuano trasformandosi in costoloni trasversa-
bodnosti omogućila je, dakle, velika širina uzdužnih zidova i masivnih lezena ”T” li, ma semplicemente separano le nicchie l’una dall’altra. S. Pietro ad Almissa si
presjeka. distacca significativamente dalle proporzioni consuete di questa tipologia archi-
114
Sačuvana konstrukcijska rješenja kupola na pandantivima imaju u Dubrovniku tettonica. Nel prosieguo verranno spiegate più ampiamente le peculiarità di tale
crkva Sv. Nikole i Sigurata, na otoku Lopudu Sv. Ivan i Sv. Nikola i na Koločepu Sv. edificio di culto.
Đurađ. Sv. Nikola na Koločepu i Sv. Ivan u Šilovu selu nemaju sačuvane kupole, ali 110
A. GAMULIN, Istražni i zaštitni konzervatorski radovi na crkvi sv. Jurja u Tučepima,
imaju ostatke pandantiva sačuvane u debljini svoda crkve. Makarsko primorje, 2. Makarska, 1995, pp. 9-18. La volta originale della chiesa è an-
115
Radi se o crkvi Sv. Ivana na otoku Lopudu, a donosi se snimak D. Medvedec - I. data persa e quella attuale è gotica con arco acuto.
126
Sl. 125. Gli edifici precedentemente descritti, tra i quali tragovima samo jedna kupola ima konstrukcij-
Crkva Sv. Margarite rientra anche S. Pietro sul colle di Velji vrh, pre- sko rješenje s trompama, i to crkva Sv. Mihajla u
u Bisceglie-u,
sentano analoghe planimetrie, simili dimensio- Pakljenoj na otoku Šipanu.
pročelje i popriječni
presjek, prema: ni e la stessa forma della cupola. Queste ultime
Promjer kupola vrlo je malen, kreće se od 85-96
L. Mongiello. si sono conservate solo in alcune chiese, men-
cm. Iz tih dimenzija iskaču kupole dviju kasni-
tre in altri casi la loro esistenza è stata accer-
je građenih crkava, koje bismo mogli odrediti
Fig. 125. tata in modo inconfutabile, motivo per cui si è
Chiesa di kao ranoromaničke. To su Sigurata na Prijekom
deciso di ripristinarle. Esternamente le cupole
S. Margherita a u Dubrovniku i Sv. Mihajlo na Koločepu. One
Bisceglie, facciata e presentano una struttura quadrata con tetto a
imaju nešto veću kupolu, promjera oko 170 cm,
sezione trasversale quattro spioventi, spesso articolate con nicchie
dvostruko veću od uobičajene116.
da L. Mongiello. poco profonde, tre per ogni lato. In alcuni casi
nella nicchia centrale sul muro sud si è conser- O konstrukcijskoj nelogičnosti kupole u juž-
vata un piccola apertura. nodalmatinskim crkvama pisao je V. Goss. Za
crkvu Sv. Petra u Priku u Omišu smatra da ima
La costruzione della cupola procedeva pre-
nešto slično pravoj kupoli, a ne ”ćup” u vrhu
valentemente assieme all’edificazione della
svoda. Kupola je sporedni dio konstrukcije i
chiesa, tuttavia esiste un numero significativo
nema praktičnu funkciju, osim u rijetkim sluča-
di casi in cui la cupola è stata aggiunta ad un
jevima kad služi kao lanterna. Kupola južnodal-
edificio più antico112, come documenta il caso
matinskih crkava često se pojavljuje tek kao de-
della chiesa di S. Michele a Stagno113.
korativni i simbolički element dodan potpuno
111
T. MARASOVIĆ, Graditeljstvo starohrvatskog doba…, p. 163. Di recente della osmišljenoj zgradi117.
chiesa di S. Demetrio ha scritto I. FISKOVIĆ, Pogled na crkvene spomenike iz sredn-
O problemu kupola pisao je i J. Stošić118. On
jeg vijeka u Konavlima, Zbornik radova sa znanstvenog skupa Konavle u prošlosti,
sadašnjosti i budućnosti, Zavod za povijesne znanosti HAZU, Dubrovnik, 1998, pp. uspoređuje crkvu Sv. Marije na otočiću u Ve-
263-277. In questo contributo l’autore constata la perdita della costruzione della likom jezeru na otoku Mljetu s jednobrodnim
volta e l’abbassamento della chiesa addebitata all’intervento di ristrutturazione. Le južnodalmatinskim kupolnim tipom koji naziva
indagini hanno dimostrato l’inesistenza della cupola sull’edificio primitivo e l’ori- južnodalmatinskim donacijskim crkvama119. Za
ginalità della volta attuale. Inoltre, è emerso che la chiesa non è stata abbassata,
bensì che attorno ad essa è stato sistemato materiale di riporto come solitamente
njihove kupole piše da su lebdeće ili da poči-
succedeva in molti edifici di culto.
112
I. FISKOVIĆ, Srednjovjekovna preuređenja ranokršćanskih svetišta u Tenšek iz 1977. godine koji je često korišten. Posljednji put je publiciran u katalogu
dubrovačkom kraju, Arheološka istraživanja u Dubrovniku i dubrovačkom području, Dubrovački nacrti, na izložbi koja je trebala biti postavljena povodom 59. kongre-
Ediz. HAD, 12, Zagreb, 1988, pp. 189-209. sa PEN-a što se održavao u Dubrovniku 1993. godine. Međutim, na znatno ranije
113
All’interno della chiesa sono state costruite lesene piuttosto massicce con sezio- izrađenom snimku pandantivi su jasno nacrtani (vidi snimak J. Marasovića iz 1950.
ne a “T” che sulla volta si trasformano in costoloni trasversali, al fine di erigere nella godine u: T. MARASOVIĆ, Prilog morfološkoj klasifikaciji…, tabla XLIX). Pandantivi
campata centrale una cupola. A causa dell’imponenza le lesene a “T” sono collega- na građevini još uvijek su sačuvani, što se može utvrditi i očevidom.
te ad archi ciechi molto ampi, la cui larghezza, oltre ad offrire sostegno alla cupola, 116
Ž. PEKOVIĆ – I. ŽILE, Ranosrednjovjekovna crkva..., str. 10-12.
serve anche a realizzare un falso effetto di tre navate a livello della struttura del 117
V. GOSS, Predromanička arhitektura... 1996, str. 110.
tetto. Un aspetto questo che è stato scoperto proprio durante le indagini condotte 118
J. STOŠIĆ, nav. dj., str. 9-11.
sulla copertura della chiesa. La porzione centrale del tetto, la cui larghezza coin- 119
Autor pobliže ne objašnjava taj naziv.
Crkva Sv. Petra na Veljem vrhu na otoku Šipanu / La chiesa di S. Pietro sul colle di Velji vrh sull’ isola di Šipan 127
Sl. 126.
Crkva S. Croce,
Bitonto, prema:
L. Mongiello.
Fig. 126.
Chiesa di S. Croce,
Bitonto da
L. Mongiello.
Sl. 127.
Crkva S. Basilio,
na području općine
Giovinazzo, prema:
L. Mongiello.
Fig. 127.
Chiesa di S. Basilio,
Comune
di Giovinazzo
da L. Mongiello.
vaju samo na dva poprječna lûka120 koji nose Il passaggio dall’impostazione quadrata e quel-
zasebno kupolno polje. Po njemu takvo rješe- la circolare è stato risolto più frequentemente
nje nužno iziskuje i vanjsko četvrtasto tijelo ku- con l’utilizzo di pennacchi e più raramente me-
pole121. Nadalje, piše kako se izvana četvrtasta diante trombe114. Inducono in confusione gli
scritti inesatti sulle soluzioni costruttive appli-
120
Pod poprječnim lukovima misli na pojasnice svoda. Koliko nam je poznato, po- cate negli edifici dotati di cupola, poiché molto
stojanje “lebdećih” kupolica, koje ne leže niti na ta dva para pojasnica, dosad nije
utvrđeno.
121
Način nošenja kupole ni u kom slučaju ne može definirati njezin vanjski oblik, cide con quella dell’esterno della cupola, era più alta rispetto alle parti restanti,
jer je njezin vanjski plašt odvojen od nosive ljuske kupole, te zapravo nosi sam creando così l’effetto di tre navate. Infatti, sopra i muri laterali su entrambi i lati
sebe. Kada se iz kvadratnog tlocrta nad kojim se podiže kupola prelazi u kružni si trovavano gli spioventi più bassi che, in tal modo, accentuavano l’elevazione
putem pandantiva ili trompa stvorena je konstrukcija na koju se naslanja nosiva del tetto centrale con la cupola. L’esecuzione costruttiva del falso aspetto delle
ljuska kupole. Vanjština joj može biti poligonalna, kružna ili kako je u južnodalma- tre navate è stata possibile grazie all’ampio spessore dei muri longitudinali e delle
tinskom tipu, u pravilu četvrtasta. Četvrtasti vanjski tlocrt konstrukcijski je najne- massicce lesene a “T”.
povoljniji jer se uglovima stvaraju velike zidane mase koje nemaju konstrukcijski 114
Le soluzioni costruttive delle cupole sui pennacchi si sono conservate nelle
smisao nego samo opterećuju svodovlje. One se djelomično smanjuju nizom od chiese di S. Nicola e Sigurata a Dubrovnik, in S. Giovanni e S. Nicola sull’isola di
tri plitke niše na svakoj strani kupole. Gradeći rekonstrukcije kupola nad jedno- Lopud e in S. Giorgio sull’isola di Koločep. Invece in S. Nicola sull’isola di Koločep e
brodnim crkvama (dosada smo ih rekonstruirali tri) s nevjericom smo utvrdili da je in S. Giovanni a Šilovo selo sull’isola di Šipan le cupole non si sono conservate, ma
volumen ziđa kupole gotovo tri puta veći od volumena šupljine kupole. nello spessore della volta si sono mantenute tracce dei pennacchi.
128
Sl. 128.
Crkva Ognisanti u
naselju Pacciano,
prema: L. Mongiell
Fig. 128.
Chiesa di Ognissanti
nella località di
Pacciano da
L. Mongiello
frequentemente per le chiese con pennacchi kupola često javlja u nizu primjera na crkvama
si sostiene che si tratti di trombe. Addirittu- u Apuliji i navodi kako mu nije poznat niti jedan
ra nel caso di una chiesa in cui i pennacchi si slučaj u kojem na njezinim vanjskim stranica-
sono conservati sino ai giorni nostri il disegno ma postoje zabati. Smatra da je zato graditelj
riporta invece elementi analoghi a trombe115. mljetske crkve poznavao domaća rješenja (Sv.
Tra tutte le cupole conservate, per intero o par- Petar na Priku u Omišu). Tu tvrdnju, međutim,
zialmente, la soluzione con trombe è visibile pobija istovremena crkva Sv. Margarite u Bisce-
solo nella chiesa di S. Michele nella località di glie-u (sl. 125), koja je vrlo slična crkvi Sv. Marije
Pakljena sull’isola di Šipan. na Mljetu i izvana ima zabate ukrašene nizom
slijepih arkadica122.
In genere il diametro delle cupole è piuttosto
modesto, variando dagli 89 ai 96 cm. Le cupole Da bismo mogli razjasniti utjecaj pojedinog
di dimensioni maggiori si trovano su due edifici arhitektonskog elementa, u ovom slučaju pri-
di culto costruiti più tardi che potremmo defi- dodanih zabata na četvrtaste vanjštine kupola
nire costruzioni del primo romanico: la chiesa potrebno je pojasniti njihovu funkciju. Sma-
Sigurata di Prijeko a Dubrovnik e quella di S. tram da zabati nisu dekorativni element na ku-
Michele sull’isola di Koločep. Il diametro del- poli već vrlo bitan konstrukcijski element. No,
le loro cupole supera di ben due volte quello krenimo redom.
delle chiese del gruppo precedente toccando
Južnodalmatinski kupolni tip pokušavao se u li-
i 170 cm116.
teraturi uspoređivati s jednobrodnim, trotravej-
Sull’illogicità costruttiva della cupola nelle nim kupolnim crkvama Apulije (sl. 126-130)123.
chiese della Dalmazia meridionale ha scritto V. Međutim, među njima postoji bitna razlika. Kod
Goss. Nel caso della chiesa di S. Pietro a Priko svih južnodalmatinskih crkava longitudinal-
presso Almissa ritiene che essa abbia qualco- na građevina podijeljena je s dva para lezena
sa che assomiglia ad una vera cupola e non u tri traveja, a uz uzdužne zidove niz je lukova
ad una “pentola” rovesciata alla sommità della na istoj visini. Tu je bitna razlika, jer je kod svih
primjera sa susjedne obale Jadrana lûk u sre-
115
Si tratta della chiesa di S. Giovanni sull’isola di Lopud per la quale viene riporta-
to il rilievo eseguito da D. Medvedec - I. Tenšek nel 1977. L’ultima volta il disegno è
dišnjem traveju uzdignut na visinu pojasnice
stato pubblicato nel catalogo intitolato Dubrovački nacrti per la mostra allestita in
occasione del 59° Congresso del PEN club tenutosi a Dubrovnik nel 1993. Tuttavia, 122
L. Mongiello, Chiese di Puglia, il fenomeno delle chiese a cupola. Bari, 1988, str.
su un rilievo antecedente i pennacchi sono stati disegnati distintamente (vedasi il 118-127.
rilievo di J. Marasović del 1950 in T. MARASOVIĆ, Prilog morfološkoj klasifikaciji…, 123
To su redom romaničke crkve građene u 12. stoljeću i to, na području općine
tav. XLIX). I pennacchi sono tuttora presenti sull’edificio, ome si può facilmente Bitonto crkva S. Croce i crkva S. Basilio, na području općine Giovinazzo crkva Ogni-
constatare recandosi sul posto. santi u naselju Pacciano, crkva S. Vito u naselju Corato, te na području općine Bari
116
Ž. PEKOVIĆ – I. ŽILE, Ranosrednjovjekovna crkva..., pp. 10-12. crkva S. Giorgio. Vidi: L. Mongiello, nav. dj., str. 88-104.
Crkva Sv. Petra na Veljem vrhu na otoku Šipanu / La chiesa di S. Pietro sul colle di Velji vrh sull’ isola di Šipan 129
nom zida. U romaničkim, razvijenijim crkvama Per chiarire l’impatto di ogni elemento archi- Sl. 132.
s kupolom znatno većeg presjeka (promjera tettonico, in questo caso specifico dei timpani Crkva Sv. Marije
na Mljetu.
preko 6 metara), umjesto jednostavnog povi- aggiunti sull’esterno rettangolare della cupola,
šenja zida graditelji će izvesti konstrukcijski još si deve spiegare la loro funzione. I timpani non Fig. 132.
povoljnije zabate koji će biti dodatno urešeni hanno una funzione puramente decorativa, ma Chiesa di S. Maria
nizovima slijepih arkada te tako iskorišteni za vanno intesi come una delle componenti co- sull’isola di Meleda.
dodatno plastično isticanje i dekoriranje ku- struttive essenziali. Ma partiamo per ordine.
pole. No njihov primarni nastanak uvjetovala
Nella letteratura si cercava di paragonare la
je konstrukcija, odnosno stabilitet tako velike
tipologia delle chiese a cupola della Dalma-
kupole.
zia meridionale con chiese mononavate a tre
132
Sl. 135.
Popriječni i uzdužni
presjek crkve
Sv. Luke
u Dubrovniku.
Fig. 135.
Sezione trasversale
e longitudinale della
chiesa di S. Luca
a Dubrovnik.
i najveći horizontalni potisci kupole. Mase ziđa, timpani, tra l’altro più opportuni dal punto di
koje se javljaju u uglovima kupole, u ovom slu- vista costruttivo. Il timpano, successivamente
čaju isto tako pozitivno opterećuju na tim mje- decorato da una serie di arcate cieche, offriva
stima konstrukciju i tako doprinose smanjenju così un’ulteriore possibilità per l’accentuazio-
horizontalnih potisaka kupole (sl. 131-132). ne plastica e decorativa della cupola. Tuttavia,
l’origine primitiva dei timpani è stata dettata
Prije spominjana crkva Sv. Petra na Priku u Omi-
dalla costruzione stessa, ovvero da ragioni le-
šu, koja svojim dimenzijama odskače od južno-
gate alla stabilità di una cupola di dimensioni
dalmatinskih crkava, longitudinalna je građe-
così generose.
vina kojoj su lukovi između lezena uz bočne
zidove u sva tri traveja na istoj visini. Odmah Nella chiesa romanica di S. Maria sull’isola di
nad pojasnicama je vijenac nad kojim je podi- Meleda, molto più evoluta di quelle pugliesi
gnuta kupola. Tjeme kupole je niže od sljeme- sotto l’aspetto della pianta, il costruttore per
na crkve. Od vrha tjemena kupole do njezinog gli stessi motivi ha dovuto aggiungere, oltre
vrha četverostrešnog krova kupole gotovo je alle pareti laterali quadrate, anche strutture
tri metra (sl. 133)! Podizanje tolike nadgradnje sotto forma di timpano. La conoscenza molto
(pune) ne možemo tumačiti drugačije nego buona degli elementi costruttivi è testimoniata
naglašavanjem volumena kupole koja je iz- anche dalla forma dei rinforzi laterali eseguiti
građena nisko, umetanjem na longitudinalnu qui a forma di timpani triangolari che, oltre che
građevinu s pandantivima koji su s uzdužnim con la propria larghezza, “salvano” la sezione,
lukovima na istoj visini (sl. 134)125. Lažno istica- scaricando il peso della cupola. Il peso maggio-
nje iznad krovišta želja je graditelja za naglaša- re del muro del timpano si concentra nella sua
vanjem njezina volumena koji je ostao duboko parte centrale dove si hanno anche le maggiori
u unutrašnjosti. Možda će buduća sondiranja spinte orizzontali create dalla cupola. In questo
svodova i kupole dati odgovore o nastanku caso le masse delle murature che compaiono
negli angoli della cupola appesantiscono po-
125
Problem relativno nisko postavljene kupole na crkvi Sv. Luke u povijesnoj jez- sitivamente la costruzione, contribuendo così
gri Dubrovnika njezini graditelji riješili su na poseban način. Ta crkva ima izrazito
alla riduzione delle spinte orizzontali della cu-
romaničke karakteristike (način zidanja i ukrasni vijenci), iako tlocrtno pripada juž-
nodalmatinskim kupolnim crkvama. Njezina kupola naime, iz krovišta izlazi kao pola (Figg. 131-132).
kvadratično tijelo s četverostrešnim krovom. Graditelj je, da kupola ne bi ostala
izrazito niska, ispod nivoa sljemena, a iznad trompi, sagradio valjkasti tambur vi-
La già menzionata chiesa di S. Pietro su Priko
sine 80 cm, te nad njim vijenac i kupolu. Time je kupola podignuta na visinu koja ad Almissa, che per dimensioni si scosta dagli
odgovara njezinoj vanjštini, za razliku od crkve Sv. Petra u Priku u Omišu. edifici di culto della Dalmazia meridionale, è
134
to il passaggio dalla pianta quadrata a quella snimali i obnavljali i koja ćemo pokušati opisati
circolare. Proseguendo verso l’alto vi è un sem- (sl. 135, 136)130. Središnji travej nešto im je uži
plice cornicione in muratura, alto fino a 15 cm, od širine i iznosi oko 85-95 cm. U njemu je u
anch’esso sporgente di qualche centimetro, istoj dužini vertikalno presječen bačvati svod
con profilo leggermente obliquo che va assot- zbog umetanja kupole. Time je u svodu izve-
tigliandosi verticalmente. Il cornicione si trova dena kvadratična perforacija. Dvije stranice su
all’incirca all’altezza del colmo del tetto e per- joj strane pojasnica svoda, a dvije presječeni
tanto la cupola in muratura per intero supera in bačvasti svod131. Na četiri stranice kvadratične
altezza la copertura della chiesa. Per la costru- šupljine formiraju se četiri slijepa lûka koji su
zione della cupola, come anche per il cornicio- zidani konzolno i istaknuti za 3-7 cm. Na ta če-
ne, spesso si utilizzava un tipo di pietra leggera tiri lûka upiru se pandantivi kojima je postignut
oppure il tufo, mentre i pennacchi e i loro archi prijelaz s kvadratičnog na kružni tlocrt. Nad nji-
sono realizzati in piccoli elementi di pietra, la- ma nalazi se jednostavno profilirani zidani vije-
terizi o coppi immersi in abbondante strato di nac visine do 15 cm, ponovno u svom dnu kon-
malta. All’esterno le cupole sono rettangolari zolno istaknut za nekoliko centimetara. Profil
e raggiungono circa 170 cm di larghezza. Nel vijenca je blaga kosina koja završava u vertikali.
punto più sottile lo spessore della costruzione Njegova visina je otprilike na visini sljemena
si aggira attorno ai 35-40 cm, dalla quale va de- krova crkve, tako da je kupola u cijelosti viša od
tratto lo spessore delle nicchie cieche profonde krova crkve. Nad njim je potom zidana kupola
una decina di centimetri. L’altezza della cupola koja je, kao i vijenac, često složena od laganog
visibile sopra il tetto è approssimativamente kamena ili sadre, dok su pandantivi i njihovi lu-
di un metro. Ogni suo lato presenta tre nicchie kovi zidani od sitnih ulomaka kamena, opeka ili
che sulla parete sud e nord sono della stessa kupa u obilnom sloju morta. Izvana su kupole
altezza, mentre sulle pareti est e ovest seguo- četvrtaste, vanjskih dimenzija oko 170 cm. Na
no l’inclinazione del tetto sottostante132. Una najtanjem dijelu debljina konstrukcije je 35-40
cupola così impostata, di dimensioni quasi mi- cm, od nje treba oduzeti debljinu plitkih niša
niaturistiche, sembra un modellino inserito nel čija dubina iznosi oko deset centimetara. Visi-
resto dell’edificio (Fig. 137). Su quattro superfi- na dijela koji se vidi iznad krova je oko jedan
ci diritte, ottenute con la perforazione praticata metar. Sve stranice raščlanjene su s po tri niše,
nella volta a botte tra i due costoloni trasver- koje su na južnoj i sjevernoj strani iste visine,
sali, è stata eseguita la scenografia completa dok na istočnoj i zapadnoj prate visinom ko-
della costruzione della cupola. A tal proposito sinu krova132. Tako modelirana kupola, gotovo
su ogni superficie, nello spessore dell’intona-
co, è stato modellato un arco falso. Tra gli archi
così ottenuti sono inseriti i pennacchi che sor- 130
Crkve sa sačuvanom kupolom su: Sv. Nikola na Prijekome u Dubrovniku, Sv. Ivan
reggono la cupola. La tecnica messa in atto per Krstitelj na Lopudu, Sv. Nikola grčki (rekonstruirana kupola), Sv. Mihajlo u Pakljenoj
l’erezione della cupola testimonia la completa na otoku Šipanu, Sv. Đurđe u Gornjem Čelu na Koločepu, a s ostacima pandantiva i
kupole: Sv. Nikola na otoku Koločepu te Sv. Ivan u Šilovu selu na Šipanu. Na te obje
conoscenza del modello costruttivo.
crkve nedavno su konzervatorskim zahvatom autora rekonstruirane kupole.
Una grande somiglianza delle dimensioni delle 131
Svaki bačvasti svod koji se ošteti po sredini bez sumnje mora pasti. To se, me-
đutim, ne događa kod crkava sa središnjom kupolom, iako kod njih nedostaje
chiese e delle cupole, sia interne che esterne,
središnja trećina svoda. Zašto ne dolazi do rušenja ostalih dviju trećina možemo
depone a favore di un modello chiaramente samo pretpostavljati. Rješenje se možda nazire u činjenici da kod rušenja svodova
pri zidu uvijek ostane jedan njegov dio, koji se konstrukcijski ponaša kao konzola.
Do koje će se točke svod urušiti nesumnjivo određuje materijal i vezivo od kojeg
132
Quasi tutte le cupole conservate, fatta eccezione per quella della chiesa di Si- je bio sagrađen. Na taj način se ostaci svoda djelomično ponašaju kao konzole, a
gurata sottoposta a significativi rimaneggiamenti, presentano all’esterno nicchie djelomično su ukliješteni i podržavani bočnim pojasnicama.
cieche semicircolari poco profonde. Nicchie analoghe sono state rinvenute nelle 132
Gotovo sve sačuvane kupole, osim Sigurate koja je inače znatno pregrađivana,
chiese di S. Nicola a Prijeko, mentre la chiesa di S. Sergio a Gornje Čelo sull’isola di izvana su bile raščlanjene plitkim polukružnim nišama. Takve niše pronađene su i
Koločep ne è apparentemente priva. Quest’ultima, esternamente priva di articola- na crkvi Sv. Nikole na Prijekom. Crkva Sv. Đurđa u Gornjem Čelu na otoku Koloče-
zioni, è costruita in blocchi di pietra sbozzati disposti regolarmente, fatto questo pu naizgled ih nema. Ta izvana u cjelini neraščlanjena crkva zidana je od pravilno
che potrebbe suggerirne una datazione successiva all’XI secolo. La cupola e la co- slaganih klesanaca što možda upućuje da je sagrađena kasnije od 11. stoljeća.
pertura di S. Sergio sinora non sono state indagate, pertanto l’esistenza dell’artico- Njezina kupola i krovište nije dosada istraživano, pa se neraščlanjenost kupole ne
lazione esterna della cupola non può essere confermata con certezza. može sigurno potvrditi.
Crkva Sv. Petra na Veljem vrhu na otoku Šipanu / La chiesa di S. Pietro sul colle di Velji vrh sull’ isola di Šipan 137
minijaturnih dimenzija, izgleda kao maketa ili definito che varia soltanto nell’articolazione
umetnuti gotovi model (sl. 137). Na četiri ravne dei muri interni ed interni.
plohe dobivene prodorom između pojasnica
I motivi del posizionamento della cupola sopra
kroz bačvasti svod, izvedena je potpuna sceno-
l’edificio longitudinale derivano da concetti
grafija konstrukcije kupole, tako da je na svakoj
teologici e liturgici che guidano l’articolazio-
plohi u debljini žbuke modeliran lažni lûk, a iz-
ne dei luoghi di culto. Le complesse funzioni
među njih su upeti pandantivi koji nose kupolu.
della struttura ne condizionano l’edificazione
Takvo oblikovanje kupole odaje ipak potpuno
e la ristrutturazione; la cupola, quale elemen-
poznavanje konstrukcijskog modela.
to architettonico, scaturisce da una precisa
Velika podudarnost u dimenzijama crkava i ku- interpretazione dello spazio. L’ipotesi di un
pola kako iznutra, tako i izvana, govori u prilog legame tra la costruzione della cupola ed il
tezi o jasno zadanom modelu. Taj model vari- nuovo programma di decorazione pittorica
ra samo u raščlanjenosti ziđa crkava, jednako all’interno della chiesa è confutata dagli ultimi
izvana kao i u unutrašnjosti. ritrovamenti nella chiesa di S. Nicola sull’isola
di Koločep. Sotto lo strato delle pitture murali
Razlozi izgradnje kupole nad longitudinalnom
dell’XI secolo, infatti, è stato messo in luce un
građevinom proizlaze iz teoloških i liturgičkih
intonaco precedente, ricoperto da alcune ste-
razloga prema kojima se oblikuje unutrašnjost
sure di calce, a testimonianza di una prolunga-
crkve. Složeni odnosi funkcije građevine uvje-
ta esistenza della chiesa a cupola antecedente
tuju njezinu izgradnju ili pregradnju. Stvara
la realizzazione delle pitture murali.
se propisana forma za određenu funkciju, pa
gradnja kupole kao arhitektonskog elementa L’inserimento della piccola cupola sopra la volta
proizlazi iz određene interpretacije prostora. a botte perforata in numerosi edifici della dio-
Moguću ideju da je izgradnja kupola bila pove- cesi di Dubrovnik si può attribuire ad una vec-
zana s novim programom ukrašavanja zidnim chia tesi di Tomislav Marasović relativa all’esi-
slikama, pobijaju posljednji nalazi u crkvi Sv. stenza di un modello chiaramente definito, con
Nikole na Koločepu. Tamo je ispod sloja zidnih ogni probabilità correlato alla riorganizzazione
slika 11. stoljeća pronađena dublja, starija žbu- dell’ordinamento ecclesiastico del comprenso-
ka s nekoliko slojeva vapnenog premaza, koja rio di Dubrovnik, divento arcidiocesi verso la
svjedoči o duljem postojanju crkve s kupolom fine del X secolo.
prije njezinog oslikavanja.
La completa padronanza delle soluzioni co-
Umetanje male kupole nad probijeni bačvasti struttive, pur realizzate in miniatura nell’ambi-
svod na tako velikom broju građevina dubro- to di questi edifici di culto, mette in discussione
vačke dijeceze možemo pripisati davnoj tezi la supposta imperizia costruttiva dei costruttori
Tomislava Marasovića o jasno zadanom mode- locali. Pare infatti che le conoscenze edilizie ne-
lu, najvjerojatnije povezanom uz reorganizaci- cessarie fossero ben definite e diffuse.
ju crkvenog uređenja dubrovačkog područja
kada ono, koncem 10. stoljeća, postaje nadbi-
skupijom.
Zbog potpunog poznavanja konstrukcijskih
rješenja, koja se ovdje javljaju u minijaturi, tre-
ba odbaciti teze o nepoznavanju i neznanju
lokalnih graditelja, pa čak i konstrukcijske ne-
spretnosti o kojima smo pisali. Čini se ipak da
su detalji potrebni za gradnju bili zadani i do-
bro osmišljeni.
138
Porijeklo običaja urezivanja križeva na obložnicama grobova / Origini dell’usanza di incidere croci sulle lastre di rivestimento delle tombe 139
VI.
Zaključak
Conclusioni
140
imali i svoje predloške. To se osobito dobro vidi ti, hanno consentito di riconoscere i rispettivi
na prikazu sv. Stjepana Prvomučenika u dvi- maestri nella resa delle orecchie, un dettaglio
jema navedenim elafitskim crkvama. Iscrtani i “secondario” in cui sono venuti meno i dettami
oslikani likovi toga sveca veličinom su potpuno schematici a vantaggio di soluzioni personali
podudarni, a istih je grafičkih osobina i natpis elaborate da ogni singolo artista. Un ulteriore
koji ih prati, a koji je u oba slučaja sačuvan fra- aspetto di grande interesse è rappresentato
gmentarno. dal fatto che gli stessi santi nelle varie chiese
sono riconducibili ad un medesimo pittore (ad
Značajna osobina radionice je predestava
svetačkih likova koji imaju uski i visoki vrat, te esempio, le figure di S. Pietro, di S. Paolo e del
blagoizražajne velike crvene bademaste oči. Cristo nelle absidi sono state eseguite da un
Također je naglašeno naslikan nos i napućene maestro qualitativamente migliore degli altri
usne. Osnovna podložna boja na zidovima i due). Ciò permette di affermare che i singoli
svodovima je tamnoplava. Svi svetački likovi, artisti disponevano di modelli propri, come
prozori, rubovi lezena i pojasnica, te sva ukra- emerge con particolare evidenza nella rappre-
sna polja uokvireni su crvenim obrubnim tra- sentazione di S. Stefano Protomartire nelle due
kama po kojima su posuti bijeli biseri. Iznad chiese delle isole Elafite. Il disegni preparatori
slijepih lukova na koje su naslonjeni svodovi, e la realizzazione dipinta del santo presentano
javlja se raznobojna cik-cak traka. Ona također notevoli analogie, così come affini risultano
uokviruje i ukrašava luk apside, a geometrijski anche le epigrafi che, in ambedue i casi, sono
i vizualno dijeli svod od zidova. Na svodovima parzialmente conservate accanto al santo.
je u svim poljima naslikan geometrijski uzorak Un’ulteriore peculiare caratteristica della botte-
dvoglavih sjekira (labrisa). Za radionicu je tako- ga si individua nei tratti sommatici dei santi, di-
đer karakteristična i upotreba tamnog okera, pinti con un collo stretto e lungo e grandi occhi
osobito na aureolama i na odjeći svetaca što rossi a mandorla dallo sguardo mite. Sulle figu-
je dodatno ukrašeno i nizovima bijelih bisera re dei santi spiccano i nasi e le labbra carnose
u različitim kombinacijama. Sjene bijele odjeće eseguite con tratti marcati. Il blu scuro domina
naglašene su zelenom bojom što je osobina bi- gli sfondi dei muri e delle volte, mentre i santi, i
zantskog slikarstva. margini delle lesene e dei costoloni trasversali,
Prije spomenutim crvenim trakama obrubljene nonché tutti i campi decorativi, sono bordati da
su i pojasnice svodova koje su obojene tamno- fasce rosse cosparse di perle bianche. Sopra gli
plavo sa čestom upotrebom vitica iscrtanih bi- archi ciechi su cui poggiano le volte compare
jelom ili oker bojom. Natpisi koji objašnjavaju un nastro policromo con il motivo a zigzag che
prikaze u pravilu su latinski s gramatičkim greš- incornicia e decora anche l’arco dell’abside e
kama proizišlim iz utjecaja grčkog jezika, a svi divide visivamente la volta dai muri. Sulla volta
svetački likovi ogrnuti su u zapadni ornat što in tutti i campi è stato realizzato il motivo ge-
govori o tome da su zidne slike nastale nakon ometrico delle asce bipenni, noto anche come
crkvenog raskola 1054. godine. Svetački likovi labris. Tale bottega sembra prediligere anche
koji se nižu na zidovima spomenutih crkvica l’utilizzo del colore ocra scuro, soprattutto per
uokvireni su crvenim obrubom i geometrizira- l’esecuzione delle aureole e delle vesti dei san-
nim motivom duge. ti, impreziosite anche da serie di perle bianche
variamente disposte. Le ombreggiature del
U apsidama je prikaz Deisisa ili Maiestas
vestiario bianco sono accentuate con il verde,
Domini, a na apsidalnom zidu u obje elafitske
caratteristica tipica della pittura bizantina.
crkve sa sjeverne strane je sv. Mauro, a s južne
sv. Stjepan Prvomučenik. U istočnom trave- I nastri rossi sopra menzionati delimitano an-
ju, ispred prezbiterija, dakle, na najdoličnijem che i costoloni trasversali della volta campiti di
mjestu poslije apside, u obje crkve je sa sjever- blu scuro e spesso decorati da volute vegetali
ne strane sv. Pavao, a s južne sv. Petar. Obje cr- di color bianco o ocra. Le epigrafi che accompa-
kve također imaju i prikaz sv. Jurja, doduše na gnano le scene dipinte di norma sono scritte in
različitim položajima, te još nekoliko svetačkih latino con errori grammaticali derivanti dall’in-
142
fluenza della lingua greca. Il fatto che tutte le likova koji nisu sačuvani u dovoljnoj mjeri da
figure dei santi indossano l’ornato di foggia oc- bi ih se moglo ikonografski odrediti. Na dijelu
cidentale data le pitture murali ad una fase suc- svoda u središnjem traveju koji podržava kupo-
cessiva allo scisma della Chiesa avvenuto nel lu isti su svetački likovi u obje crkve. U crkvi Sv.
1054. I santi raffigurati sui muri delle chiese de- Nikole sačuvana su oba lika; sa sjeverne strane
scritte in precedenza sono collocati all’interno je arhanđel Mihajlo, a s južne arhanđel Gabriel,
di cornici realizzate con il colore rosso, oppure dok je u crkvi Sv. Ivana sačuvan samo arhanđel
connotate da un motivo geometrico simile ad Mihajlo sa sjeverne strane. U šipanskoj crkvici
un arcobaleno. Sv. Ivana pod kupolom djelomično je sačuvan
Nelle absidi si trovano rappresentazioni della prikaz Euharistije, a i kupola je zasigurno bila
Deisis o della Maiestas domini, mentre sul muro oslikana.
absidale di entrambe le chiese delle isole Elafite Radionica koja je oslikavala crkve dubrovačke
sono raffigurati S. Mauro a nord e S. Stefano dijeceze to doba, rečeno je, vrlo je kvalitetna,
Protomartire a sud. Nella campata orientale, da- školovana je na istoku, a na područje dubro-
vanti al presbiterio e dunque nel punto più sa- vačke dijeceze došla je u znakovitom 11. sto-
cro dopo l’abside, in ambedue i luoghi di culto ljeću, punom previranja i razilaženja. Njezin
sono dipinti S. Paolo (lato nord) e S. Pietro (lato dolazak možda je programski povezan uz ta-
sud). In entrambe le chiese, in punti diversi, si dašnja nastojanja rimskih crkvenih prelata da
trovano anche le rappresentazioni di S. Giorgio se upletu i utječu na aktuelna crkvena, pa onda
e di altri santi, il cui cattivo stato di conservazio- i politička pitanja na istočnoj obali Jadrana. U
ne non ne permette l’identificazione iconogra- drugoj polovici 11. stoljeća, naime, na području
fica. I medesimi santi compaiono anche sulla dubrovačke dijeceze događa se veliki investicij-
parte della volta della campata centrale che ski zamah. Približno u to vrijeme sagrađena je
sostiene la cupola. In S. Nicola si conservano i katedrala koja je ubrzo potom i obnovljena
ancora tutte e due le figure dei santi: sul lato dograđenim svodovima koji su svi bili oslikani
nord vi è l’arcangelo Michele e su quello sud svetačkim likovima naslikanim u tipično zapad-
si trova l’arcangelo Gabriele. Nella chiesa di S. nom ornatu.
Giovanni, invece, si è conservato soltanto l’ar-
cangelo Michele sul lato nord. La raffigurazione Vremensku i stilsku povezanost koju iskazuju
dell’Eucaristia è in parte ancora visibile sotto la sačuvane zidne slike u crkvama dubrovačkog
cupola, quasi sicuramente dipinta, della chiesa područja, potvrđuje i skulptorski izričaj toga
di S. Giovanni sull’isola di Šipan. perioda, a posebno oltarna ograda iz crkve
Sv. Mihajla na Koločepu. Na njenom teguriju
Come ricordato già in precedenza, la bottega
isklesan je arhanđel Mihajlo, a svi autori koji su
che lavora sulle chiese della diocesi di Dubrovnik
pisali o njemu smatraju da je isklesan po pred-
si forma in oriente ed è significativo che il suo
lošku bizantske ikone. Tumačenjem natpisa na
arrivo nel territorio raguseo sia avvenuto nel XI
njenoj trabeaciji V. Delonga je, međutim, doka-
secolo, un periodo caratterizzato da sconvolgi-
zala da je ona donacija hrvatske kraljice Jelene
menti e scissioni. Tale presenza andrebbe forse
Lepe, žene kralja Zvonimira i sestre ugarskoga
messa in connessione alla volontà dei prelati
kralja Ladislava.
romani di esercitare la propria influenza sulle
questioni ecclesiastiche, e dunque politiche, Spomenuti dijelovi kamenog namještaja iz cr-
della costa adriatica orientale. Nella seconda kve Sv. Mihajla pronađeni su rasuti po cijelom
metà dell’XI secolo nella diocesi di Dubrovnik si otoku. Višekratno su bili preklesavani i naknad-
assiste ad un impulso di investimenti nell’edili- no upotrebljavani, a postupno su pronalaženi u
zia. All’incirca a questo periodo risale la costru- rasponu od jednog stoljeća. Većina tih uloma-
zione della cattedrale, poco dopo sottoposta ka do sada je pojedinačno publicirana, no, nisu
ad un intervento di ristrutturazione legato alla prepoznati kao cjelina. Našim nastojanjima svi
messa in opera delle volte dipinte con figure di ti dijelovi su objedinjeni u rekonstrukciji i znan-
santi con il tipico ornato occidentale. stveno su prezentirani.
Zaključak / Conclusioni 143
razione delle chiese sulla costa dell’Adriatico Konstrukcijska riješenja kupola nad srednjim
orientale, alla quale la diocesi di Dubrovnik die- travejem jednobrodnih crkava na južnodalma-
de il massimo impulso. In tal contesto andreb- tinskom primorju, mada minijaturnih dimenzija
be forse considerata la comparsa e la diffusione i koje se naizgled doimaju nezgrapno, gotovo
di piccole chiese mononavate dotate di cupola kao mekete nametnute osmišljenom modelu,
sopra la campata centrale, una tipologia carat- očituju graditelje koji poznaju takav sistem gra-
teristica della Dalmazia meridionale e soprat- đenja. U izvedbi, naime, slijede riješenja pozna-
tutto delle isole Elafite. ta od ranije s monumentalnijih građevina na
kojima se nad četvrtastim otvorom dobivenim
Per questi motivi nel presente libro, in un ap-
prodorom kroz sredinu bačvastoga svoda iz-
posito capitolo, è stata esaminata la relativa
među pojasnica izvodi mala kupola koja se do-
problematica tecnica e scientifica. Particolare
ima kao scenografija tako da su na svakoj rav-
attenzione si è dedicata al fatto che le chiese
noj plohi četvrtastog tambura u debljini žbuke
con tali caratteristiche morfologiche non sono
modelirani lažni lukovi između kojih su upeti
paragonabili alle chiese dell’Italia meridionale,
pandativi koji nose kupolu. Takvo oblikovanje
in quanto queste ultime presentano soluzioni
kupole ipak odaje potpuno poznavanje osnov-
diverse per quello che concerne la costruzione
noga konstrukcijskog modela, pa zbog te spo-
della cupola. Inoltre, i due gruppi di chiese sono
znaje svakako treba odbaciti pretpostavke o
distinti anche in virtù di un diverso arco tem-
nepoznavanju i priučenosti njihovih lokalnih
porale, poiché i luoghi di culto della Penisola
graditelja. Velika je podudarnost i u dimenzija-
Appenninica appartengono prevalentemen-
ma tih crkava s kupolama koja govori u prilog
te al periodo romanico. Non pare plausibile
tezi o jasno zadanome osnovnome modelu koji
l’identificazione del prototipo di queste chiese
varira samo u vanjskoj i unutrašnjoj raščlanje-
nell’edificio della memoria sull’isola di Majsan
nosti njihovih zidova.
come è stato proposto nella letteratura scienti-
fica. Le nuove indagini nella chiesa di S. Nicola
sull’isola di Koločep confutano anche l’ipotesi
delle cupole costruite sopra la volta “sfondata”
al fine di garantire una maggiore illuminazione
dell’interno dei luoghi di culto e di ottenere in
tal modo una migliore leggibilità degli interni
con nuovi dipinti. Proprio in questa chiesa elafi-
ta, sotto lo strato delle pitture murali dell’XI se-
colo è stato rinvenuto un intonaco più antico,
ricoperto da alcune mani di calce, che attesta
l’esistenza dell’edifico con cupola ancora prima
dell’esecuzione del ciclo pittorico.
Le chiese mononavate nel litorale della
Dalmazia meridionale presentano una cupola
impostata sopra la campata centrale che, sep-
pur di dimensioni ridotte tanto da sembrare
sgraziata, come se si trattasse di un’aggiunta
imposta ad un modello compiuto, è connotata
da particolari soluzioni costruttive e rispecchia
una valida conoscenza di questo sistema di
edificazione.
Pare che le maestranze abbiano eseguito solu-
zioni già applicate nelle costruzioni monumen-
tali, inserendo una piccola cupola al di sopra
di un’apertura quadrata ottenuta mediante la
Zaključak / Conclusioni 145
VII.
Literatura
Bibliografia
148
M. ABRAMIĆ, Quelques reliefs d’origine ou I. FISKOVIĆ, Prilog proučavanju porijekla pre- T. MARASOVIĆ, Regionalni južnodalmatinski
d’influence byzantine en Dalmatie, u: Recueil dromaničke arhitekture na južnom Jadranu, tip u arhitekturi ranog srednjeg vijeka, u: Be-
Uspenskij. Vol. 2, Paris, 1932, str. 317-331. Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 15, Split, ritićev zbornik. Dubrovnik, 1960, str. 33-47.
1985, str. 133-163.
A. BADURINA, Leksikon ikonografije, liturgi- T. MARASOVIĆ, Prilog morfološkoj klasifi-
ke i simbolike zapadnog kršćanstva. Zagreb, I. FISKOVIĆ, Srednjovjekovna preuređenja ra- kacije ranosrednjovjekovne arhitekture u
1990. nokršćanskih svetišta u dubrovačkom kraju, Dalmaciji, u: Prilozi istraživanju starohrvatske
u: Arheološka istraživanja u Dubrovniku i du- arhitekture. Split - Zagreb, 1978, str. 5-130.
Z. BJELOVUČIĆ, Crvena Hrvatska i Dubrovnik.
brovačkom području. Izd. HAD-a, 12, Zagreb,
Zagreb, 1929. T. MARASOVIĆ, Prilog kronologiji predroma-
1988, str. 189-209.
ničke arhitekture u Dalmaciji, Radovi Instituta
J. BELAMARIĆ, Romaničko kiparstvo, u: Tisu-
I. FISKOVIĆ, Adriobizantski sloj zidnog slikar- za povijest umjetnosti, 12-13/1988-1989, Za-
ću godina hrvatske skulpture. Zagreb, 1991,
stva u južnoj Hrvatskoj, u: Rađanje prvog hr- greb, 1989, str. 27-39.
str. 27-37.
vatskog kulturnog pejsaža. Zagreb, 1996, str.
T. MARASOVIĆ, Renesansne reminiscencije
R. BUŽANČIĆ, Crkvica sv. Mihovila kod Dola 371-386.
predromaničkog kupolnog tipa, u: Zbornik
na otoku Braču, Konzervatorski bilten, 8, Split,
I. FISKOVIĆ, Crkvica “Sigurata” u Dubrovniku sa znanstvenog skupa ”Zlatno doba Dubrov-
1988.
ratom oštećeni te obnovljeni višeznačni spo- nika”, Likovna kultura Dubrovnika 15. i 16. sto-
N. CAMBI, Fragmenti antičkih sarkofaga na menik, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, ljeća. Zagreb, 1991, str. 94-97.
otoku Koločepu, u: Arheološka istraživanja 20, Zagreb, 1996, str. 59-81.
T. MARASOVIĆ, Graditeljstvo starohrvatskog
u Dubrovniku i dubrovačkom području. Izd.
I. FISKOVIĆ, Pogled na crkvene spomenike iz doba u Dalmaciji. Split, 1994.
HAD-a, 12, Zagreb, 1988, str. 129-137.
srednjeg vijeka u Konavlima, u: Zbornik rado-
T. MARASOVIĆ, Patere i amfore u svodovima
N. CAMBI, Ulomci antičkih sarkofaga s Kolo- va sa znanstvenog skupa Konavle u prošlosti,
ranosrednjovjekovnih crkava u Dalmaciji,
čepa, u: Oltarna ograda s Koločepa. Katalog sadašnjosti i budućnosti, Zavod za povijesne
Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 30, Split,
izložbe. Split, 2000, str 5-8. znanosti HAZU, 36, Dubrovnik, 1998, str. 263-
2003, str. 113-125.
277.
V. DELONGA, Pisana uspomena na jednu “se-
R. MENALO, Ranosrednjovjekovna skulptura –
stru i kraljicu“ s Koločepa, u: Oltarna ograda A. GAMULIN, Istražni i zaštitni konzervatorski
Early medieval sculpture. Dubrovnik, 2003.
s Koločepa. Katalog izložbe. Split, 2000, str. radovi na crkvi sv. Jurja u Tučepima, Makar-
23-28. sko primorje, 2. Makarska, 1995, str. 9-18. A. Milošević - N. Cambi - I. Petricioli -
Ž. Peković - V. Delonga - T. Šeparović,
V. DELONGA, Pisana uspomena na jednu “se- V. GOSS, Predromanička arhitektura u Hrvat-
Oltarna ograda s Koločepa. Katalog izložbe.
stru i kraljicu“ s Koločepa, Starohrvatska pro- skoj. Zagreb, 1996.
Split, 2000.
svjeta, ser. 3, sv. 34, Split, 2007, str. 199-211.
V. GOSS, Predromanička arhitektura u Hrvat-
L. Mongiello, Chiese di Puglia, il fenomeno
F. dell’Aquila - A. Messina, Le chiese rupe- skoj. Zagreb, 2006.
delle chiese a cupola. Bari, 1988.
stri di Puglia e Basilicata. Bari, 1998.
C. GROZDANOV, Kurbinovo i drugi studii za
V. MULJEVIĆ, Ivan Krstitelj Rabljanin slavni hr-
C. R. Dodwell, The Pictorial Arts of The West freskoživopisot vo Prespa. Skopje, 2006.
vatski ljevač. Zagreb, 1999.
800-1200. Yale University Press Pelican Hi-
M. JURKOVIĆ, O nekim figuralnim prikazima
story of Arts, New Haven and London, 1993. Ž. PEKOVIĆ, Crkva Sigurata na Prijekom, u:
u posljednjoj fazi pleterne skulpture u du-
Petriciolijev zbornik I. Prilozi povijesti umjetno-
D. DOMANČIĆ, Srednji vijek, u: Kulturni spo- brovačkoj regiji, u: Arheološka istraživanja
sti u Dalmaciji, 35, Split, 1995, str. 253-270.
menici otoka Brača. Brački zbornik, 4, Split, u Dubrovniku i dubrovačkom području. Izd.
1960, 111-160. HAD-a, 12, Zagreb, 1988, str. 209-215. Ž. PEKOVIĆ, Crkva sv. Nikole na Prijekom, Sta-
rohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 21, Split, 1996,
M. Falla Castelfranchi, Pittura monu- Lj. KARAMAN, Iz kolijevke hrvatske prošlosti.
str. 159-170.
mentale bizantina in Puglia. Milano, 1991. Zagreb, 1930.
Ž. PEKOVIĆ, Dubrovnik. Nastanak i razvoj
C. FISKOVIĆ: Dalmatinske freske. Zagreb, Lj. KARAMAN, Starohrvatska umjetnost,
srednjovjekovnog grada. –Dubrovnik. La fon-
1965. Časopis za hrvatsku povijest, 1/1-2, Zagreb,
dation et le développement de la ville médié-
1943, str. 52-82.
I. FISKOVIĆ, Bilješke o starokršćanskim i sred- vale. Split, 1998.
njovjekovnim spomenicima na otoku Šipa- V. LISIČAR, Koločep nekoć i sada. Dubrovnik,
Ž. PEKOVIĆ, Nastanak i razvoj katedralnog
nu, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 18, 1932.
sklopa u Dubrovniku, u: Tisuću godina uspo-
Split, 1970, str. 5-29.
T. MARASOVIĆ, Patere i amfore u svodovima stave dubrovačke (Nad)biskupije. Dubrovnik,
ranosrednjovjekovnih crkava u Dalmaciji, 2001, str. 517-576.
Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 30, Split,
2003, str. 113-125.
Literatura / Bibliografia 149
Ž. PEKOVIĆ, Konzervatorski zahvat na crkvi I. PETRICIOLI, Crkva sv. Lovre u Zadru, Staro- Ž. RAPANIĆ, Predromaničko doba u Dalmaciji.
sv. Petra na otoku Šipanu s osvrtom na kon- hrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 17, Split, 1988, Split, 1987.
strukcijska rješenja kupola na crkvama juž- str. 53-73.
L. Reau, Iconographie de l’art chretien. Tome
nodalmatinskog sloga, Godišnjak zaštite spo-
I. PETRICIOLI, Od Donata do Radovana. Split, III. Iconographie des saints, II, Paris, 1959.
menika kulture Hrvatske, 26-27/2000-2001,
1990.
Zagreb, 2003, str. 77-92. J. STOŠIĆ, Prikaz nalaza ispod katedrale i Bu-
I. PETRICIOLI, Na tragu klesarske radionice iz nićeve poljane u Dubrovniku, u: Arheološka
Ž. PEKOVIĆ, Oltarna ograda crkve sv. Mihajla
11. stoljeća, Vjesnik za arheologiju i historiju istraživanja u Dubrovniku i dubrovačkom po-
s otoka Koločepa, Prostor, 13, Zagreb, 2005,
dalmatinsku, 86, Split, 1994, str. 287-292. dručju. Izd. HAD-a, 12, Zagreb 1988, str. 15-
str. 1-9.
38.
J. POSEDEL, Predromanički spomenici otoka
Ž. PEKOVIĆ - I. ŽILE, Koločep. Katalog izložbe.
Šipana, Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 2, J. STOŠIĆ, Posjet napuštenom samostanu. Za-
Dubrovnik, 1997-1998.
Split, 1952, str. 113-128. greb, 1998.
Ž. PEKOVIĆ - I. ŽILE, Ranosrednjovjekovna cr-
K. PRIJATELJ, Skulpture s ljudskim likom iz I. ŽILE, Novi nalazi predromaničke skulpture
kva Sigurata na Prijekom u Dubrovniku. Split,
starohrvatskog doba, Starohrvatska prosvje- s otoka Koločepa, u: Zbornik Tomislava Mara-
1999.
ta, ser. 3, sv. 3, Split, 1954, str. 65-91. sovića, Split, 2002, str. 254-267.
I. PETRICIOLI, Pojava romaničke skulpture u
S. PUHIJERA, Srednjevekovne crkve na ostr- I. ŽILE, Predromaničko crkveno graditeljstvo
Dalmaciji. Zagreb, 1960.
vu Šipanu kod Dubrovnika, Starinar SANU, N. otoka Koločepa. Dubrovnik, 2003.
ser., knj. 5-6, Beograd, 1955, str. 228-245.
150
151
Sadržaj Indice
Željko Peković rođen je 1960. godine u Makarskoj. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Splitu, a
diplomirao je na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1983. godine. Magistrirao je 1991.
godine na poslijediplomskom studiju Graditeljsko naslijeđe s radom Transformacija kule iz XII. stoljeća
u zvonik samostana Male braće u Dubrovniku. Doktorirao je na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u
Zagrebu 1995. godine s temom Nastanak ranosrednjovjekovnog Dubrovnika i crkve posvećene štovanju
sv. Vlaha zaštitnika grada.
Kao redovni profesor voditelj je kolegija Uvod u arhitektonsku konzervaciju na dodiplomskoj nastavi
Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu. Na poslijediplomskom studiju Graditeljsko naslijeđe
Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu voditelj je više kolegija. Član je nacionalnog odbora
ICOMOS-a i stručno-savjetodavne komisije za obnovu Dubrovnika koju imenuje Sabor Republike
Hrvatske.
Od 1984. do 1992. godine radio je u tvrtki ”Građevinar” (danas “Građevinar-Quélin”) gdje je kao
rukovoditelj gradilišta i projektant sudjelovao na obnovi vrijednih i značajnih spomenika graditeljskog
nasljeđa na dubrovačkom području.
Od 1992. do 2002. godine radio je u Konzervatorskom uredu Ministarstva kulture RH u Dubrovniku
kao viši konzervator gdje je vodio izradu dokumentacije, istraživanja, projekte obnove i konzervatorski
nadzor nad najznačajnijim spomenicima u Dubrovniku i u njegovoj okolici. Od 2002. do 2006. godine
radio je u poduzeću “Omega engineering d.o.o.” gdje je, između ostaloga, vodilo i međunarodni projekt
istraživanja i obnove Starog mosta u Mostaru koju su financirali Svjetska banka i UNESCO. Nakon obnove
most u Mostaru uvršten je na popis svjetske baštine UNESCO-a.
Od 2006. godine kao redovni profesor predaje više kolegija na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog
fakulteta Sveučilišta u Splitu.
U proteklih desetak godina bio je glavni istraživač na nekoliko znanstvenih projekata, a danas vodi
projekt Graditeljsko naslijeđe dubrovačkog područja kojeg financira Ministarstvo znanosti obrazovanja
i športa Republike Hrvatske.
Publicirao je nekoliko knjiga i više znanstvenih rasprava o graditeljskoj baštini i o tome priredio nekoliko
izložbi (Obnovljena crkva u Hrvatskoj - Projekti obnove ratom uništenih sakralnih građevina u Hrvatskom
muzeju arhitekture HAZU u Zagrebu 1993. godine; Koločep - Konzervatorski zahvati 1997.-1998. u
Dubrovniku 1998. godine; Sv. Nikola i Sv. Mihajlo na Koločepu - Konzervatorski zahvati 1997.-1998. u
Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu 1998. godine). Obavljao je i arheološko-konzervatorska
istraživanja i obnovu spomeničkih cijelina (samostan Sv. Marije na otoku Mljetu, nalazište Gornji ugao u
Dubrovniku, Crkva Sv. Vlaha u Stonu, samostan Sv. Marije u Dubrovniku, oltarna ograda crkve Sv. Mihajla
na Koločepu, freske u crkvi Sv. Nikole na Koločepu, freske u crkvi Sv. Ivana u Šilovom selu na Šipanu).
Vršio je i istraživanja i konzervatorske zahvate na brojnim nepokretnim kulturnim dobrima (crkva
Sigurata u Dubrovniku, crkva Sv. Petra na Veljem vrhu na otoku Šipanu, crkva Sv. Nikole na Koločepu,
crkva Sv. Ivana u Šilovom selu na otoku Šipanu, Franjevački samostan Male braće u Dubrovniku, crkva
Sv. Dimitra u Gabrilima u Konavlima, Mala Onofrijeva fontana u Dubrovniku, crkva Gospe od Karemena
u Dubrovniku, crkva Sv. Stjepana u Dubrovniku, crkva Sv. Spasa u Cetini kod Vrlike, Orlandov stup u
Dubrovniku, portal Dominikanske crkve u Dubrovniku, Stari most u Mostaru s kulama Tarom i Halebijom,
zgrada Državnog arhiva u Dubrovniku, samostan Sv. Marije na Lopudu, utvrđeni dvorac Veliki Tabor,
palača Isusović-Braichi u Dubrovniku, Lazareti u Dubrovniku, kula Revelin u Korčuli, tzv. unutrašnji i
vanjski Most od Ploča u Dubrovniku, Most od Pila u Dubrovniku, arheološki lokalitet Lobor).
153
Nota sull’autore
Željko Peković è nato a Macarsca (1960). Ha frequentato la scuola elementare, le medie e il ginnasio a
Spalato, ove si è diplomato. Ha proseguito gli studi universitari a Zagabria presso la Facoltà di Architet-
tura, laureandosi nel 1983. Si è specializzato nel 1991 al corso post-laurea Patrimonio edilizio con la tesi
intitolata Transformacija kule iz XII. stoljeća u zvonik samostana Male braće u Dubrovniku (Trasformazione
di una torre del XII secolo in campanile del convento dei Frati minori a Dubrovnik). Nel 1995 alla stessa Facol-
tà consegue il dottorato di ricerca con un lavoro intitolato Nastanak ranosrednjovjekovnog Dubrovnika
i crkve posvećene štovanju sv. Vlaha zaštitnika grada (Nascita della Dubrovnik altomedievale e della chiesa
consacrata al culto di S. Biagio, patrono della città). Attualmente è professore ordinario presso l’Accade-
mia d’Arte a Spalato, ove insegna la materia Introduzione alla conservazione architettonica. Ai corsi post-
laurea della Facoltà di Architettura presso l’Università di Zagabria tiene diversi corsi d’insegnamento.
È membro del comitato nazionale dell’ICOMOS e della Commissione di esperti di consulenza per la
ricostruzione di Dubrovnik nominata dal Parlamento della Repubblica di Croazia.
Dal 1984 al 1992 ha lavorato presso l’impresa di costruzioni “Građevinar” (oggi “Građevinar-Quélin”) per
la quale, come direttore lavori e progettista, ha partecipato alla ricostruzione di significativi e pregiati
monumenti del patrimonio architettonico nel comprensorio di Dubrovnik.
Dal 1992 al 2002 ha lavorato presso l’Ufficio per la conservazione del patrimonio storico del Ministero
della Cultura croato a Dubrovnik con la carica di capo conservatore. In questa veste ha seguito la pre-
parazione della documentazione, le indagini archelogiche, i progetti di ricostruzione e la supervisione
degli interventi di conservazione dei principali monumenti di Dubrovnik e dei suoi dintorni. Dal 2002 al
2006 ha prestato servizio presso la società “Omega engineering d.o.o.” nella quale, tra le altre mansioni,
ha condotto il progetto internazionale di ricerca e di ricostruzione del ponte Stari most a Mostar, finan-
ziato dalla Banca Mondiale e dall’UNESCO. Lo Stari most dopo la ricostruzione è stato inserito nell’Elen-
co del patrimonio dell’umanità dell’UNESCO.
Dal 2006 come professore ordinario insegna diverse materie presso il Dipartimento di Storia delll’Arte
della Facoltà di Filosofia dell’Università di Spalato.
Nell’ultima decina d’anni è stato il ricercatore principale in alcuni progetti scientifici e attualmente con-
duce il progetto Graditeljsko naslijeđe dubrovačkog područja (Patrimonio architettonico del comprensorio
di Dubrovnik) finanziato dal Ministero croato delle Scienze, dell’Istruzione e dello Sport.
Come autore ha pubblicato diversi libri e contributi scientifici sul patrimonio architettonico, argomento
sul quale ha allestito anche alcune mostre (Obnovljena crkva u Hrvatskoj - Projekti obnove ratom uništenih
sakralnih građevina / La chiesa ricostruita in Croazia – Progetti di ricostruzione di edifici sacri distrutti du-
rante la guerra presso il Museo Croato di Architettura dell’Accademia Croata di Scienze e Arti, Zagabria
1993; Koločep - Konzervatorski zahvati 1997.-1998. / Isola di Koločep – Interventi di Conservazione 1997-
1998, Dubrovnik 1998; Sv. Nikola i Sv. Mihajlo na Koločepu - Konzervatorski zahvati 1997.-1998. / S. Nicola e
S. Michele sull’isola di Koločep – Interventi di Conservazione 1997-1998], presso il Museo dei monumenti ar-
cheologici croati di Spalato, 1998). Ha svolto anche indagini archeologiche e conservative e ha condotto
interventi di restauro di alcuni monumenti storici (convento di S. Maria sull’isola di Meleda, sito di Gornji
ugao a Dubrovnik, chiesa di S. Biagio a Stagno, Convento di S. Maria a Dubrovnik, cancello presbiteriale
della chiesa di S. Michele sull’isola di Koločep, affreschi nella chiesa di S. Nicola sull’isola di Koločep,
affreschi nella chiesa di S: Giovanni a Šilovo selo sull’isola di Šipan). Ha condotto indagini e interventi di
conservazione su numerosi immobili di valore artistico e storico (chiesa Sigurata a Dubrovnik, chiese di
S. Pietro sul colle di Velji vrh e di S. Giovanni a Šilovo selo, entrambe sull’isola di Šipan, chiesa di S. Nicola
sull’isola di Koločep, il convento francescano dei Frati minori a Dubrovnik, chiesa di S. Demetrio nella
località di Gabrili a Konavli, Piccola fontana di Onofrio a Dubrovnik, chiesa della Madonna del Carmelo
a Dubrovnik, chiesa di S. Stefano a Dubrovnik, chiesa di S. Salvatore a Cetina presso Vrlika, Colonna di
Orlando a Dubrovnik, portale della chiesa Dominicana a Dubrovnik, ponte Stari most a Mostar con le
torri Tara e Halebija, edificio dell’Archivio di Stato a Dubrovnik, convento di S. Maria sull’isola di Lopud,
castello fortificato di Veliki Tabor, palazzo Isusović-Braichi a Dubrovnik, Lazzareto a Dubrovnik, ponte
Most od Pila a Dubrovnik, sito archeologico di Lobor).
154
Građevinar-Quélin Dubrovnik
155
Tisak / Stampa
Dalmacijapapir – Split
Naklada / Tiratura
500 primjeraka / 500 copie
PEKOVIĆ, Željko
Četiri elafitske crkve = Quattro chiese
delle isole Elafite / Željko Peković ; <prijevod
na talijanski Jan Vanek ; fotografije Zoran
Alajbeg … <et al.> ; crteži i karte Lucijana
Peko … <et al.>. – 1. izd. – Dubrovnik :
Omega engineering, 2008. – 156 str. : ilustr. ;
28 cm. – (Studia mediterranea archaeologica ; 1)
ISBN 978-953-55335-1-1
ISBN 978-953-7395-22-3
481219060