Sei sulla pagina 1di 101

ÈAROBNICA

DVOSTRUKA DUGA
V2OO2.
ÈAKOVEC

Korak naprijed (1994)


Istina u pjesmi (1994.)
Stvaranje sreæe (1995.)
Stvaranje sreæe, II izdanje (2000., 2002.)
Skrivene poruke, skrivena znaèenja (1996., 1999.)
Trojedna: o ljubavi i vjeènosti (1996.) Intuicija - mudrost pravoga izbora(199
7., 1999.)
Maitreva (1997., 2001.)
Velièanstveni Saturn (1998., 03/1999., 10/1999., 2000., 2001., 2002.)
Tajne indijske astrologije (1998., 2001.)
Anðeo pod maskom (1998.)
Umjetnost davanja (1999.)
Sedam èakri, sedam stanja svijesti (1999., 2002.)
.)
Moj put do èarolije (2000.) Kratki pregled novih misli koje mijenjaju
svijet (2000.
Zdravlje s neba (2000.) Savr ena ljubav 1. dio (2000.)
Dupinov san (2001.)
Kozmièka proslava (2001.)
Vastu - dobri duh prostora (2002.)
Integralna meditacija: 108 pitanja i odgovora (2002.)
Èarobnica (2002.)
Gospodar smrti i tri Naæiketine vatre (izlazi 2003.) ivot-smrt- ivot (izlazi 2003.)
CD
Savr ena ljubav 1. dio (2000.)
Video
Kultura ti ine (2001.)
Praktièna primjena ðjoti a (2001.)
Istina o iscjeljivanju (2001.)
Bog - Ona osobno! (2001.)
Duhovno partnerstvo (2002.)
Venera isijava akvamarin,
Jupiter raste u znaku svom,
Ovdje u nejasnom svjetlu svitanja,
Budi moja
I ja æu biti
Tvoj.
Donovan
Sadr aj
Ritualna prièa 11
1 Uèiteljeva preporuka 29
2 Poljubac 34
3 Putovanje u Dwaraku 37
4 Svjetla Dwarake 40
5 Odgovor se nasluæuje 43
6 Trg devet hramova 47
7 Prvi susret 53
8 Venerini snovi 63
9 Zavoðenje 70
10 ukrino roðenje 81
11 Djetinjstvo 87
12 Otvaranje nebeskih vrata 93
13 Indrin svijet 103
14 Vi vahi 110
15 Milijun godina ljubavi 118
16 Silazak na Zemlju 132
17 Demoni 144
18 Plan se ispunjava 154
19 Devet duhovnih staza 158
20 Utapati i Tarapati 170
21 Potraga za tajanstvenom enom 176
22 Susret kod pogrebne lomaèe 181
23 Pristupanje Sivi 190
24 Kraða sanjivini vidye 202
25 Sada iva 208
26 Khajurao tehnike 217
27 Venerin pozdrav 221
Zakljuèak 225
Ritualna prièa
Prije nekoliko godina prvi put sam saznao da postoje ritualne prièe. Do tada
sam, kao i veæina drugih ljudi, na prièe gledao kao na... pa, samo prièe. Nisam znao d
a postoje prièe koje, osim to prièaju o svojim junacima i njihovim pustolovinama, ima
ju dublja znaèenja za onog tko ih prièa, ali i za one koji ih slu aju (ili èitaju). Ne m
islim time samo na simboliku, mitske ili arhetipske poruke koje prièe prenose. Mis
lim na utjecaj koji takva prièa ima na svakida nji ivot. Takoðer, prije svega mislim na
unutarnju promjenu koju donosi prièanje ili slu anje takve prièe; istu onu promjenu k
oju mo e potaknuti stvarni, duhovni do ivljaj.
Kao to joj ime ka e, ritualna prièa ima znaèajke rituala. Ona se prièa, slu a i èita u
ebno vrijeme koje je ponekad toèno odreðeno, a takoðer mogu postojati i napuci o tome
gdje se to radi i kako. U tom smislu, prièanje, slu anje ili èitanje takve prièe doista
je nalik nekom ritualu.
Zamisao o ritualnim prièama potjeèe iz pradavnih tradicija i kultura koje nisu cv
jetale u okru enju suvremene tehnologije. Danas su mediji (tisak, radio, televizij
a i raèunala) u potpunosti istisnuli kulturu prièanja i slu anja prièa, a ako nastavimo
u tom smjeru istisnut æe i kulturu èitanja knjiga. Ostat æe elektronski zapisi, TV zas
loni i hologrami. Meðutim, tko zna, mo da æe ba onda, kad se dogodi da èak i knjige posta
nu dijelom pro losti, iva rijeè pretoèena u prièu ponovo zauzeti mjesto koje je nekada
A.P.
imala.
Veæ dugo vremena prouèavam istoènu filozofiju i kulturu, posebice vedsku. Na ru evina
ma vedske kulture nastala je hindu kultura i dana nja indijska kultura. Vedska civ
ilizacija se e daleko u pro lost. Njen poèetak je gotovo nemoguæe odrediti s bilo kakvom
povijesnom toèno æu jer iza sebe nije ostavila mnogo materijalnih spomenika. Bila je
zasnovana na usmenoj predaji, a nju suvremena znanost ne cijeni previ e. Prema moj
im spoznajama koje su velikim dijelom subjektivne, vedska civilizacija nestala j
e najkasnije 1800 godina prije Krista. Njen je nestanak vjerojatno bio uzrokovan
geodezijskim promjenama u podno ju Himalaja koje su opet utjecale na tok jedne od
najveæih rijeka koja je ikada tekla ovim planetom. Bila je to legendarna rijeka S
arasvati. Tekla je od podno ja Himalaja u smjeru jugozapada, podruèjem koje je danas
pustinja i naziva se Rajasthan. Na zelenim i plodnim obalama te ogromne rijeke
razvila se jedna od najzanimljivijih kultura na ega planeta - vedska kultura. O nj
oj se zna vrlo malo. Struènjaci se spore oko vremenskog razdoblja u koje bi je smj
estili. Takoðer se spore oko njenog podrijetla, meðudjelovanja s drugim kulturama Az
ije ali i Europe (poput Grèke). Sve u svemu, povijest ne daje mnogo pokazatelja o
pravoj vedskoj kulturi. Uglavnom se ona poistovjeæuje s kulturom hindusa i ostalim
kulturama pradavne Indije. Toèno je da o Vedama i vedskoj kulturi najvi e (ako ne i
jedino) znamo upravo iz tih pradavnih, ali ipak kasnijih kultura. Vede su utkan
e u indijsku kulturu, neodvojivo poput starog korijena vrbe iz kojeg su izrasle
nove mladice. Ona prvobitna, stara vrba, nestala je brzo, mo da u razdoblju od nek
oliko desetaka godina. Kad je njena majka, velika rijeka Sarasvati, presu ila, pre
su io je i izvor koji je hranio vedsku kulturu i ona je nestala ostaviv i za sobom s
amo tragove.
Mnogo vi e sam o tome pisao u svojoj knjizi Maitreya. Tamo sam ispisao prièu o kr
atkom ivotu èovjeka u povijesti zabilje enog samo kao sporedan lik unutar jednog od m
nogih spisa èije podrijetlo je, smatra se, vedsko. Radi se o traktatu pod nazivom
Brihat
Parashara Hora Shastra ili, u prijevodu Parasharino uzvi eno uèenje o vremenu. Sam P
arashara je jedan od legendarnih vedskih mudraca ili ri ija. Njegova Hora Shastra
je spis o primjeni ðjoti a ili vedske astrologije na ivot ljudi. Maitreva je bio njeg
ov najbli i uèenik koji je svojim pitanjima potaknuo Parasharu da "znanje o vremenu"
izlo i na smislen i razumljiv naèin.
Ðjoti je mnogo prije pisanja Maitreye postao dio mojega ivota. Opèinila me djelotvo
rnost i praktiènost znanja o ivotnim razdobljima, o uroðenim i steèenim znaèajkama ljudi,
o naèinima pomoæu kojih se nasluæuju buduæe sklonosti i dogaðaji te, najvi e, o naèinima n
oji se uspje no mo e unaprijed djelovati i sprjeèavati opasnosti koje se jo nisu ni poj
avile!
Napisao sam i knjigu pod nazivom Tajne indijske astrologije. Zbog toga me mno
gi zovu astrologom. Meðutim, uopæe se tako ne osjeæam! Barem ne u onom smislu u kojem
se rijeè astrolog i astrologija danas koriste. Za mene je ðjoti (volim tu rijeè jer na
sans-krtu znaèi svjetlo, a pomoæu nje mogu odvojiti znanje koje prouèavam od astrologi
je u dana njem smislu rijeèi) prije svega duhovna vje tina. Pru a mi razumijevanje i ivot
nu mudrost bez koje bih èesto umjesto smisla oko sebe vidio kaos. Primjene ðjoti a su
mnogobrojne i uglavnom individualne. Meðutim, njegova bit je u spoznaji prirodnih
zakona koji sudjeluju u oblikovanju na ega ivota te primjeni toèno odreðenih postupaka
pomoæu kojih te prirodne zakone "pridobivamo" za sebe. Odnosno, drugim rijeèima, ðjoti
nam nudi niz metoda i naèina da unaprijedimo svoj ivot pazeæi na osobne posebnosti te
opæe znaèajke razdoblja u kojem ivimo.
Bilo bi neprimjerno na ovom mjestu ulaziti u detalje ðjoti a. Na posljetku, sve s
am to iznio u drugim knjigama poput Umjetnosti davanja i Zdravlja s neba. Spomin
jem ðjoti jer bez njega ne bi bilo ni ove knjige, a osim toga ritualne prièe su dio p
ostupaka koje on preporuèuje!
Vratha katha - eto, to je sanskrtski naziv za ritualnu prièu. Radi se o nekoj v
rsti obaveze koju prièatelj i/ili slu atelj (èitatelj) pre-
A.P.
uzima na sebe, ne bi li se uskladio sa nekim od prirodnih zakona koji na ovaj il
i onaj naèin utjeèu na njegov ivot. U tom smislu, ritualne prièe ne samo da se prièaju u
odreðeno vrijeme i na odreðeni naèin, one tako mogu i nastati!
Naime, veæina ritualnih prièa je tradicionalnog podrijetla. Njihov se poèetak gubi
u magli vremena. Meðutim, ponekad se mo e jednostavno odluèiti i stvoriti prièu koja slu i
za "ritualno" prièanje i èitanje. To sam veæ jednom uèinio napisav i Velièanstvenog Saturn
. Èarobnica]e moja druga ritualna prièa. Nastala je iz istog izvora i nadam se da æe b
iti jednako tako uspje na kao i Velièanstveni Saturn.
Oèigledno je da èitatelju koji se prvi put susreæe s takvim knjigama moram objasnit
i barem temelje na kojima poèivaju. Ðjoti poduèava da se èitav stvoreni svijet mo e objasn
ti pomoæu devet prirodnih zakona. Svaki od tih zakona ima svoja podruèja djelovanja,
a takoðer i svoj naziv. Dopustite mi da vam predstavim devet graha ili devet hvat
aèa karme o kojima govori ðjoti . To su Surja, Æandra, Mangal, Budh, Guru, ukra, ani, Rah
i Ketu. Ovih devet junaka na ih ivota Ger, oni to doista jesu - oni sudjeluju u sv
akoj ljudskoj prièi ikad isprièanoj) odgovorni su za sve to vidimo, mislimo i osjeæamo.
Svaki od njih upravlja nekim znaèajkama na ega tijela, duha i okoline. Ako ðjoti upora
bimo kao astrologiju onda æe nam on reæi da su ti prirodni zakoni utjelovljeni u pla
netima na eg Sunèevog sustava te da se iz njihovog rasporeda mo e mnogo to ta saznati o i
otu na Zemlji. Ali, pazite, ðjoti ne ka e da planeti djeluju na ivot ljudi. On ka e da s
e iz njih, kao iz ogledala, mo e i èitati ivot ljudi! To su dvije razlièite stvari, zar n
e? U sluèaju djelovanja planeta na ljude mi bismo bili lutke na koncu. Ali, ako ðjot
i samo "èita" ono to veæ postoji u nama, onda je uzrok dogaðajima negdje drugdje. To "dr
ugdje" je na a karma ili, to je jednostavnije i reæi i razumjeti, na e djelovanje. Kako
djelujemo tako nam i jeste. Mistièna rijeè karma odnosi se na jednostavan zakon uzr
oka i posljedice. Upravo zbog toga sam devet prirodnih zakona o kojima je rijeè na
zvao karmièkim
hvataèima. Oni nam, ako ih znamo slu ati, mogu reæi o na im djelima: kakva su i kakve æe b
iti njihove posljedice. Jednom kad to znamo, mo emo lak e uporabiti svoju slobodnu v
olju i djelovati is-pravnije. Zato uvijek nagla avam kako ðjoti ne slu i za proricanje
sudbine veæ za poveæanje slobodne volje!
No, ka imo jo ne to o grahama, o karmièkim hvataèima iz ðjo-ti a. Njihova utjelovljenja
planetima su sljedeæa: Surja je Sunce, Æandra je Mjesec, Mangal je Mars, Budh je Mer
kur, Guru je Jupiter, ukra je Venera, ani je Saturn, a Rahu i Ketu odgovaraju Sjev
ernom i Ju nom mjeseèevom èvoru.
Kao to sam napomenuo, svaka od graha ima svoje podruèje djelovanja. Primjerice an
i, ili Saturn, je naèelo koje upravlja vremenom, trajno æu, uporno æu, duhovno æu, te kim r
i ispos-ni tvom. Saturn donosi tugu, gubitak i odvajanje. Na tjelesnom podruèju odgo
voran je za kroniène bolesti, a u okolini ga mo emo naæi na siroma nim i zapu tenim mjesti
ma. Postoje ljudi koji nisu usklaðeni s naèelom koje zastupa ani ili Saturn. Oni æe "po
stati rtve" njegovih negativnih znaèajki. Na primjer, mogu biti izlo eni tu nim dogaðajim
a. "Neusklaðenost" se mo e odnositi na odreðeno ivotno razdoblje, a ne na cijeli ivot. U
oba sluèaja posljedice su iste, samo se razlikuju po vremenu svog oèitovanja. Ljudi
koji su usklaðeni s naèelom anija ili Saturna pokazuju i ive njegove pozitivne znaèajke
. Oni, primjerice, mogu biti uporni ili pouzdani.
Ðjoti posjeduje sredstva pomoæu kojih odreðuje koji je èovjek i kada usklaðen ili neusk
aðen s pojedinim prirodnim zakonom. Kad utvrdi neusklaðenost, preporuèuje sredstva koj
ima se usklaðenost ponovo stvara. Ritualne prièe pripadaju u tu skupinu. Konkretno,
u sluèaju "problema" sa Saturnom, ritualna prièa koju sam isprièao pod nazivom Velièanst
veni Saturn mogla bi znaèajno promijeniti situaciju.
Nakon to je tiskana ta knjiga (a do sada je veæ tiskano osam izdanja) mnogi èitate
lji su mi prenijeli svoja iskustva s njom. Uglavnom svi ka u da nakon nje mnogo bo
lje razumiju svoj ivot te da im je èitanje (najèe æe ponovljeno i vi estruko) mnogo pomogl
.
>aa.
Naime, Velièanstveni Saturn je prièa o po tenom i mudrom kralju Vikarami koji iz ne
poznatih razloga dolazi u situaciju da procijeni koji dio ivota je najva niji. Unut
ar simbolike "suðenja" prirodnim naèelima, skrivaju se mnogobrojne dileme pred kojim
a se svi mi nalazimo. Kralj Vikarama suoèava se sa svih devet prirodnih zakona. Nj
egova zadaæa je te ka. On mora procijeniti da li je odluènost bolja od suosjeæanja; da l
i su ratnici va niji od radnika ili vlastodr aca; da li je ljubav bitnija od znanja;
da li ozbiljnost ima prednost pred igrom... i jo mnogo toga. Na posljetku, zbunj
en i zaveden na izgled pozitivnim stranama ivota, zanemaruje vrijednost one tamni
je strane i osuðuje Saturna, nositelja tuge, na podreðeni polo aj. Tu poèinje njegova dr
ama. Saturn, koji jako dobro zna svoju vrijednost, odluèuje poduèiti Vikaramu. Buduæi
strog i odluèan uèitelj, Saturn Vikaramu provodi kroz ivotni pad. Kralj najprije gubi
kraljevstvo, zatim svoju èast, ruke i noge te na posljetku i ime. Ipak, na kraju
svog Sade satija (tim se izrazom u ðjo-ti u oznaèava sedam i pol godina djelovanja Sat
urna) Vikarama se ponovo vraæa u ivot, ali ovaj put bogatiji za mudrost koju mu je
mogao darovati samo velièanstveni uèitelj poput Saturna.
Te ke situacije u sebi nose poduku, a uèenje je smisao na ega ivota. Ako ne uèimo dobr
ovoljno, bit æemo na to natjerani. Mudrost se ne sastoji u procjenjivanju dobroga
i lo ega, veæ u prihvaæanju njihove skladne meðuigre. To su samo neke od poruka Velièanstv
enog Saturna. Kao to sam napomenuo, pomogle su mnogim ljudima da lak e prolaze kroz
ivotne te koæe. U tom smislu, moja je ritualna prièa postala vlasni tvo mnogih koji su s
e u njoj prepoznali.
Velièanstvenog Saturna napisao sam poèetkom 1998. godine, ba uoèi poèetka svog Sade sa
tija. Na taj naèin sam obilje io njegov poèetak, ispunio ulogu Saturna u svome ivotu te
pomogao da se njegova poruka pro iri drugima. Danas, tri godine nakon toga,
iako Sade sati jo nije pro ao, znam da sam, to god se dogodilo u buduænosti, ispunio s
voju zadaæu. Meðutim, èak i uz to, to god Saturn jo zatra io od mene, poku at æu to uèini
vjerenjem u mudrost veæu od moje osobne.
Sada se, meðutim, nalazim pred jednom drugom zadaæom. Odluèio sam stvoriti ritualnu
prièu povezanu s jednom drugom grahom, za mene jednako tako znaèajnom kao to je Sani
ili Saturn. Gledajuæi svijet oko sebe, mislim da je neusklaðenost s njom vi e nego vi
dljiva. Zbog toga æe, nadam se, i Èarobnica doæi do srca mnogih ljudi ba kao to je to uèi
io Velièanstveni Saturn.
Radi se o grahi s nazivom ukra, a koja je utjelovljena u planetu Veneri. ukra j
e sasvim drugaèija graha nego to je to ani. U odreðenom smislu je njegova suprotnost.
Tamo gdje je Saturn odricanje, Venera je u ivanje; tamo gdje je Saturn tuga, Vener
a je sreæa. Ali, nemojte naèiniti istu gre ku kao i Vikarama i odmah se prikloniti Ven
eri! Jer, situacija se mo e zaèas okrenuti: tamo gdje je Saturn razumijevanje, Vener
a je ispraznost; tamo gdje je Saturn mudrost i umjerenost, Venera je porok i ovi
snost!
Kao i u svakom drugom sluèaju, ukra ili Venera, nositeljica je prirodnih zakona
koji nas mogu uzvisiti, ali i uni titi. Sve zavisi od nas i na eg pona anja. Zbog toga
je usklaðivanje s Venerom jednako tako bitno kao i usklaðivanje sa Saturnom odnosno
, u tom smislu, bilo kojom drugom grahom.
Dozvolite mi da vam ukratko opi em podruèja kojima "upravlja" Venera. Ona utjelov
ljuje ensku energiju i kao takva predstavlja ljubav, sklad i ljepotu. U svojem na
juzvi enijem obliku Venera je vrlo vje t uèitelj (legendarni uèitelj demona) koji korist
i sva moguæa sredstva da bi prenio znanje biæima koja su posrnula jako nisko. ukra up
ravlja mistiènim i okultnim moæima, a iznutra predstavlja jutarnju zvijezdu - prvu i
skru svjetla istine. Kao takva predstavlja te nju k istini i èistoæi. Takoðer, ukra je di
o anande, bo anskog u ivanja ili bla enstva.
U oèitovanom svijetu ukra daje osjeæaj za ljepotu, umjetnost i materijalni izraz s
klada. Njoj pripadaju podruèja poput glume,
A.P.fozJe,
mode, nakita i kozmetike. ukra je zavodnik ili zavodnica. Ne utjeèe na ljude silom
veæ armom i privlaèno æu. Njene znaèajke su seksualnost opæenito, a posebice plodnost.
Ponekad, ukra mo e stvoriti stalnu vezanost za povr insku ljepotu, ispraznu potrag
u za onim to je vidljivo, strast i pretjeranu seksualnost odnosno tra enje osjetiln
ih u itaka. Ove negativne znaèajke mogu se oèitovati na mno tvo naèina: od ogromnih tro kov
na luksuz, preko malograðan tine pa do seksualnog nasilja. S druge strane, u svom t
amnom izdanju ukra mo e zavesti nudeæi okultne moæi, magiju i vrad bine.
Sve ovo ukazuje daje ukra vrlo zanimljiva graha. Kao i druge grahe, ona ima dv
ije, na izgled nespojive strane. Na a je zadaæa da osvijestimo njih obje i da se usk
ladimo s onom svijetlom, pozitivnom stranom.
Pi uæi Velièanstvenog Saturna ukazivao sam na isti postupak. Meðutim, mora se priznat
i daje kod Saturna mnogo lak e razluèiti dobre od lo ih znaèajki. Saturnovih lo ih strana
se pla imo, a dobre nas ispunjavaju mirom. U ovom sluèaju, odluke su mnogo te e. Zaèinje
ne su snagom privlaènosti koju Venera isijava kako u svom dobrom, tako i u lo em izd
anju. Venera nas jednostavno privlaèi, zavodi i stvara u nama elju. Ona obeæava u itak
bez obzira na to kojim sredstvima je postignut. Nije lako oduprijeti joj se, ali
oni koji je razumiju, nagraðeni su iznimnim unutarnjim i vanjskim bogatstvom.
Jedan od razloga to sam odluèio posvetiti ovu ritualnu prièu ukri je stanje suvreme
nog dru tva i civilizacije u kojoj ivimo. Svi mi zajedno pod velikim smo utjecajem u
kre. Na alost, prevladavaju njene negativne strane.
Sjedne strane prisutna je gotovo neuta iva glad za ispraznim zabavama. Mediji s
u prepuni reklamnih poruka koje slave hedonizam i obeæavaju zadovoljstvo. Obeæanje æe
biti ispunjeno, poruèuje nam iskrivljena ukra s televizijskih ekrana i divovskih pl
akata, '| ako potro imo veliku kolièinu novaca na kupnju nekog proizvoda. j§ Taj æe nas
proizvod usreæiti.
Filmovi i druge vrste zabava potièu nisku seksualnost i nasilje. Ili, to je najèe æe, spa
jaju to dvoje u seksualno nasilje. Ovisnost i glad za izmijenjenim stanjima svij
esti koje pru aju droge najni i su oblici oèitovanja Venere.
S druge strane, ta se ista Venera uvukla u masovne duhovne sklonosti èineæi prima
mljivim i popularnim razna magijska "znanja", manipuliranje tanahnim energijama
unutar i oko nas, a bez pravog duhovnog znanja i ravnote e. Danas su gotovo svi is
cjelitelji "u tri koraka", primaju poruke od duhovnih biæa, vide auru i anðele te ko
ntaktiraju sa predstavnicima uza lih majstora.
Iza svega toga smije se zavodljivi ukra i u iva u svojoj igri. Nije to njegova k
rivica, on to dobro zna*. Mi ljudi, biæa kojima je podarena slobodna volja, pravi
smo krivci za sve to nam se dogaða. Izbor je uvijek na .
Zbog toga je va no razumjeti to predstavlja prirodno naèelo kojeg ðjoti naziva ukra.
bli avanje s njim te stvaranje ravnote e u podruèjima kojima upravlja moglo bi promije
niti sliku svijeta. Mo da æe ova knjiga barem malo tome pridonijeti.
Meðutim, na osobnoj razini, stvaranje ravnote e i ispravnog odnosa sa ukrom, va no j
e za svakog od nas pojedinaèno. Naime, uravnote eni ukra najdobroæudnija je graha koja æe
s veseljem pru ati unutarnju sreæu i vanjsko bogatstvo. Osim znanja i mudrosti, koj
e takoðer posjeduje u obilju, ukra æe o ivjeti bla enstvo i razne vrste u itaka, posebice
posobnost u ivanja u glazbi, poeziji, plesu i drugim aktivnostima koje u osnovi iz
ra avaju ivotnu radost i razigranost.
Osobni razlog zbog kojeg elim pokrenuti ritualnu prièu o ukri nalazi se u mojoj n
atalnoj karti (slici neba u trenutku moga roðenja. Veæ malo znanja o ðjoti u bit æe dovolj
no za jasan uvid o ukrinoj ulozi u mojem ivotu. U odreðenom smislu, ja sam njeno (il
i njegovo, kako vam se vi e dopada) utjelovljenje. Njene znaèajke pokretaèka su snaga
mojega ivota, a njena isku enja dio su
* Nemojte se zbuniti to o ukri odnosno Veneri ponekad pi em u enskom, a ponekad u mu ko
m rodu. Za to postoje razlozi koji æe kasnije postati jasniji.
ivotnih poduka koje moram savladati. Uloga pisca i uèitelja koju sam na sebe preu
zeo sasvim je ukrijanskal Poduèavam na njezin naèin, a takoðer, u velikoj mjeri, tako i
ivim.
Zbog toga je ravnote a sa ukrom za mene vrlo va na. Objavljivanjem njene prièe nadam
se pomoæi njoj samoj u ostvarivanju njene zadaæe. Nadam se uèiniti je jaèom, blistavijo
m i èi æom u ivotima svih onih koji æe ovu knjigu proèitati, a kroz njih i u ivotima mnog
drugih, s njima povezanih ljudi.
Veæ du e vrijeme razmi ljam o knjizi u èast Venere. Osjeæajuæi je tako sna no u sebi, zn
sam da æu je jednom morati izraziti. To vrijeme je sada do lo. Ove godine (2001.) Ve
nera se neuobièajeno dugo zadr ava na posebnom, njoj dragom mjestu u zodijaku. Ðjo-ti k
a e daje egzaltirana. To znaèi da se osjeæa izvrsno, da je jaka i voljna dati najbolje
od sebe. Uobièajeno je da Venera bude egzaltirana manje od mjesec dana. Ove godin
e to traje èetiri puta du e! Iako se ova situacija ponavlja svakih osam godina, èetiri
mjeseca Venerine egzaltacije bili su mi dovoljan motiv i poticaj da upravo unut
ar tog razdoblja poènem s ritualnom prièom koja pripada u-kri!
A.P.
znaèiti poklanjanje ove knjige) u vrijeme kad je Venera egzaltirana. Evo tih razdo
blja za sljedeæih desetak godina.
02.03.2002. 15.04.2003. 03.02.2004. 17.03.2005. 27.04.2006. 16.02.2007. 31.03.20
08. 27.01.2009. 02.03.2010. 16.04.2011. 03.02.2012. 17.03.2013. 28.04.2014. 16.0
2.2015.
-27.03.2002. -10.05.2003. -29.02.2004. -11.04.2005. -25.05.2006. -13.03.2007. -2
4.04.2008. -31.05.2009. -27.03.2010. -11.05.2011. -29.02.2012. . 10.04.2013. -24
.05.2014. -12.03.2015.

Postoje neka pravila koja se odnose na èitanje ritualnih prièa. Zavisno o tome ko
me su namijenjene, takve se prièe prièaju i èitaju u odreðenim okolnostima i u odreðeno vr
ijeme. Evo tih pravila za ovu prièu.
ukrin dan je petak. Ako i kad god mo ete èitajte Èarobnim petkom.
Èitanje ove prièe posebno se preporuèuje osobama koje su u razdobljima (takozvanim da am
a) pod vladavinom u-kre. O tome mo ete saznati na ðjoti savjetovanju jer su ta razdobl
ja individualna. Svima se preporuèa èitanje i irenje ove prièe (a to mo e
Na posljetku, èitanje ove prièe povoljno je za sve one koji imaju problema sa ukrinim
znaèajkama. To mo e biti ovisnost bilo koje vrste, seksualni problemi, problemi u l
jubavi i odnosima, problemi s financijama i/ili pretjeranim tro kovima.
Kad èitate knjigu dobro je èiniti to u posebnom ozraèju. ukra voli luksuz i obilje. Tak
oðer joj odgovaraju ugodna, umjetnièki ukra ena mjesta. Mo ete se dakle pripremiti za èita
nje ureðivanjem i èi æenjem prostorije u kojoj æete èitati, paljenjem mirisnih tapiæa, ure
m odjeæe i slièno. Koliko god je to moguæe, stvorite otmjeno i profinjeno ozraèje, makar
u skromnim okvirima. ukra to voli.
A.P.
Na posljetku, moram barem u nekoliko reèenica objasniti okvir prièe koja je pred
vama. Radnja se dogaða u dalekoj pro losti, negdje oko 2000 godina prije Krista. Mje
sto dogaðaja je naselje pored legendarne rijeke Sarasvati, nekih dvije stotine god
ina prije nego æe ona presu iti. Glavni junak je mladiæ Maitreva, Parasharin uèenik, u d
obi od 19 godina. Ili, mo da je ispravnije reæi daje to tajanstvena osoba koju svi z
ovu Èarobnica. Ostalo æete proèitati sami.
Oèigledno je da æete se u prièi susresti s mnogim neobiènim mjestima, pojavama i nazi
vima. Poku ao sam je isprièati na najjednostavniji moguæi naèin, tako da vas ne optereæuje
m nepotrebnim egzotiènim detaljima. Na neki naèin ova je prièa dodatak knjizi Maitreya
, ba kao stoje to prièa isprièana u Velièanstvenom Saturnu, s tom razlikom da je tada M
aitreva imao nje nih osam godina, a ovdje je ne to stariji. Njegov ivot je, iako krat
ak, obilovao mnogim neobiènim dogaðajima. Buduæi da ga je njegov uèitelj Parashara pripr
emao za neobiènu sudbinu, takvi su dogaðaji bili neophodni.
I ovdje moram napomenuti kako sam za sudbinu Maitreve, koliko god to neobièno z
vuèilo, saznao iz prve ruke, na osnovi vlastitog iskustva. Naime, u nizu uglavnom
subjektivnih dogaðaja, u mojem su se sjeæanju poèela pojavljivati iskustva koja nisu p
ripadala vremenu i prostoru u kojemu ivim. Isprva sam ih prihvatio sumnjièavo, ali
sam se kasnije prepustio iskustvu eleæi vidjeti kuda æe me dovesti. Na osnovi tih pri
sjeæanja najprije je nastala knjiga Maitreya. Nakon nje se, kao u bljeskovima javl
jaju slike i dogaðaji koji su uglavnom nepovezani. Kad ih se nakupi dovoljno, poèinj
e se stvarati odreðena slika, odnosno moje "sjeæanje" poprima neki smisleni oblik. T
ako je bilo i s ovom prièom.
Svjestan sam da mi nedostaju rijeèi kojima bih prosjeènom èovjeku dana njice objasnio
podrijetlo ove prièe. Takoðer, s druge strane takvom zami ljenom prosjeènom èovjeku nedos
taju pojmovni obrasci (Tko se jo "sjeæa" vremena od prije èetiri tisuæe godina!?) unuta
r kojih bi mogli razumjeti iskustvo o kojem pi em. Ipak, prièa æe biti razumljiva sama
po sebi i, nadam se, ostvariti e-
ljeni uèinak èak i ako se ne prihvati pozadina na kojoj je nastala. Mnogo toga u ovo
j prièi povezano je s mojim ivotom. Pitanja poput onih o smislu ljubavi, odnosa, elj
a i u ivanja u ivotu pripadaju i meni, a ne samo Maitrevi. Iako se svim srcem i du om
predajem irenju duhovnih znanja, daleko od toga da se uklapam u pretpostavljenu
sliku "duhovne osobe". To je zbog toga to dana nji svijet malo poznaje duhovnost "v
enerijanskog" tipa. I meni samom je, iako sam blisko povezan sa ukrom, bilo potre
bno dosta vremena da shvatim tajne koje ona nosi u sebi. Ni pomisliti ne smijem
da sam ih otkrio sve. Ipak, danas znam mnogo toga i mo da tek sada razumijem zasto
je i kako moj ivot povezan s ivotom Maitreve. Njegova pitanja, dileme i sumnje, pr
ipadaju i meni. Takoðer, mislim da pripadaju mnogim ljudima. Nadam se da æe ova prièa
pru iti odgovore na ta pitanja i potaknuti dublje razumijevanje ivota.
Na kraju ovog uvoda koji je zapravo poèetak prièe o strastvenoj Veneri, prelijepo
j èarobnici i zavodnici koja iza svoje vanjske ljepote ne skriva prazninu veæ istu t
akvu ljepotu mudrosti i znanja, ne mogu a da ne spomenem svog prijatelja i vodièa,
mudrog i neobiènog Gane a. U njegovom postojanju, simboliènom kakvo je, sadr ane su mno
ge znaèajke koje bih volio ne samo opisati veæ i utkati u ovu prièu. On se u njoj poja
vljuje kao sporedni lik, ali je bez njega ne bi bilo!
Naime, od samog poèetka, od prvih bljeskova sjeæanja i iskustva pro ivljenih i opis
anih u knjizi Maitreya, Gane , mitsko bo ansko biæe s tijelom èovjeka i glavom slona, st
alno je uz mene. Ako ne drugaèije onda u mojim mislima. Sve na njemu i oko njega s
lu i mi kao ari te u kojem se skuplja svjetlost znanja i energija stvaranja. Njegova
vje tina da i najslo enije probleme pretvori u svagda nju alu pravo je nadahnuæe. Takoðer,
njegova umje nost u preno enju i obja njavanju dubokih duhovnih istina na jednosta-
AP
van naèin, predstavlja uzor i cilj kojemu te im.
Buduæi daje tradicionalni obièaj prije poèetka novih pothvata zatra iti Gane ovu podr ku
najprije molim njegovu za titu i pomoæ da bi Èarobnica, ritualna prièa o blje tavom ukri
renijela barem dio njegove mudrosti, pronicljivosti, svrhovitosti, teènosti, smisl
a za vedrinu i simboliku koju on utjelovljuje svakim dijelom svojega tijela, od
slonovskih u iju i surle, jedne slomljene kljove, kobre oko pojasa i cvijeta u ruc
i pa do vjeènog osmjeha na licu i oèiju dubokih poput svemira. Takoðer, molim ga da sv
oj blagoslov protegne na svakog èitatelja ove knjige.
Napominjem da su ukra i Gane prema legendi braæa. Ijedan i drugi su sinovi Sive.
Gane prema nastanku, a ukra prema postignuæu. Gane ov blagoslov tako dobiva jednu doda
tnu dimenziju bratske podr ke!
Prièu Èarobnica posveæujem onome kome je i namijenjena: prekrasnom, neodoljivom, sa
vr enom i vje tom ukri, utjelovljenom u planetu Veneri. Iako ga mnogi smatraju povr nim
i svjetovnim, ukra je dubok poput modrog neba. Smatraju ga sretnom zvijezdom i t
o je istina. Ali, mnogi u toj sreæi vide samo materijalno obilje i osjetilne u itke.
Takve æe ukra bez milosti zavesti i pretvoriti u robove strasti. One druge, koji p
repoznaju njegovu pravu narav skrivenu iza savr ene i privlaène vanj tine, nagradit æe n
e samo bogatstvom i ljubavlju, veæ æe im podariti i najveæu mudrost te sposobnost stva
ranja gotovo ravnu bo anskoj.
S bla enstvom u srcu i osmjehom na licu pristupam uzvi enom ukri i molim ga za èarob
nu vje tinu stvaranja pomoæu koje æu njegovu bit izraziti na svima razumljiv naèin. Neka
o ivi u meni, onako kako je zami ljeno i naznaèeno trenutkom mojega roðenja. Neka kroz
moje rijeèi postane svima vidljiv, a njegovo unutarnje blje tavilo neka proèisti svaku
du u koja doðe u dodir s ovom knjigom. U nju sam utkao svoje znanje i vje tinu te str
ast za isti-
nom i ivotom. Poklanjam je njemu, èarobnom ukri, s nadom da æe u èitateljima probuditi s
reæu i bla enstvo, te dragocjene darove sjajne Venere!

A
Uèiteljeva preporuka

Mislim da uopæe ne mora razmi ljati", rekao je stariji èovjek obrativ i se mlaðem. "Kreni
a taj put. Tvoj otac tako eli, a mislim da æe to biti korisno i za tebe." Stajali s
u na maloj zaravni ispred prirodne pilje u stijeni koja se, kao nekim èudom, na la na
padini umovitog bre uljka. Na prednjoj strani pilje, ispred i iznad nje, stajala je
nadstre nica naèinjena od drva i prekrivena trstikom. Ispod nje, prote uæi se u pilju, n
aèinjen je drveni podest. Mjesto je djelovalo neobièno, ali ugodno. Bilo je namijenj
eno povremenim okupljanjima manjeg broja ljudi. Oni bi obièno sjedili na drvenom p
odu, okrenuti prema unutra, u smjeru malog oltara na kojemu je stajao drveni kip
Gane a. Bo anstvo s ljudskim tijelom i glavom slona obièno je bilo okru eno cvijeæem i voæ
m, preostalim od èestih puja - obrednih zahvalnica. Mo da je zbog toga oko njega uvi
jek bio neki neodreðeni sjaj, vidljiv ljudskom oku samo u posebnom raspolo enju. Svi
posjetioci tvrdili su da, ne uvijek ali èesto, vide tu svjetlosnu auru oko kipiæa.
Neki od njih tvrdili su da se drveni Gane pona a poput pravog, ivog stvora. Neki bi
vidjeli iznenadni osmjeh, a neki èak i neobièan pokret ruke nalik pozivanju. Kako go
d bilo, sada je kipiæ bio miran, sasvim obièan, kao to se od njega i oèekuje.
A.P.
Èistina ispred pilje na kojoj su stajala dva èovjeka bila je otvorena svim stranam
a svijeta. Od nje se protezala mala umska staza koja je vodila dolje, sve do obal
a velike rijeke. Pogled se protezao daleko, preko bre uljaka prekrivenih zelenilom
. Sarasvati, tako je bilo ime rijeke, lijeno je tekla dodirujuæi bre uljke poput nje n
e ljubavnice. Negdje daleko na zapadu, spajala se s morem u zaljevu Kuch, pored
grada èija je slava bila ravna njezinoj.
"Ali Dwaraka je daleko", pobunio se mladi èovjek. "A meni se ne putuje. Moram j
o mnogo toga nauèiti."
Stariji èovjek je za trenutak od utio, a onda rekao: "Maitreva, ono to mora nauèiti u
ovom trenutku nalazi se na kraju tvoga puta u Dwaraku. Zar vi e nema povjerenja u
mene?"
Mladiæ se stresao. Savjet starijeg èovjeka o kretanju na put nije do ivio kao naput
ak uèitelja! Da je bilo tako ne bi mu palo na pamet da se pobuni. Zapravo je do ao r
azgovarati, olak ati du u. Iako to nije èesto radio, znao je da ga Parashara, njegov uèi
telj astrologije ali i uèitelj ivota, neæe odbiti. Poznaje ga od malih nogu. U nje noj
dobi od nepunih est godina njegov djed Kusaru i buduæi uèitelj Parashara proveli su g
a kroz dosadnu i dugotrajnu inicijaciju nakon koje gaje Parashara formalno prihv
atio za svog uèenika. U to vrijeme Maitrevi to nije mnogo znaèilo. Sada je znao daje
to bio ne samo sredi nji dogaðaj njegovog ivota nego i njegova prava svrha.
Razgovor je poèeo prièom o tome kako Maitrevu otac eli povesti sa sobom na rijetki
, ali va ni skup svetih ljudi u najveæi grad na u æu velike rijeke, Krishnin grad Dwarak
u. Maitrevi se nije i lo. Put æe trajati nekoliko mjeseci. Tijekom toga Maitrevin ot
ac Bhaskar æe, pod obavezom svoje uloge sangadija, èuvara tajanstvene svete posude i
stog imena, sudjelovati u mnogim obrednim sveèanostima u selima na obali Sarasvati
. Neke od tih sveèanosti trajat æe danima. Putovanje æe zavr iti na skupu svih èuvara sang
adija koji æe se odr ati u palaèama Dwarake.
Sangadi je zajednièko ime za posudu u kojoj se prozvodi soma, legendarni napita
k bogova, ali i za ljude koji su èuvali te posude.
Njih nije bilo mnogo, mo da tridesetak. Donji dio posude predstavljao je neku vrst
u kotla i mije alice istodobno. U nju su se stavljale razlièite ljekovite biljke i d
rugi, gotovo svima poznati sastojci. Gornji dio sangadija bila je tajna. to je un
utra nije znao nitko. Èak se govorilo da ni sami èuvari to ne znaju. Govorilo se tak
oðer da povremena okupljanja svih èuvara imaju veze s "punjenjem" tog gornjeg dijela
sangadija.
No to su bile samo prièe, a Maitreva od svoga oca nije mogao saznati istinu. Ili
je nije znao ili je bio obavezan daje ne ka e. I u jednom i u drugom sluèaju rezulta
t je bio isti. Iskreno, Maitrevu to i nije previ e zanimalo. On je sa svojih devet
naest godina bio potpuno zarobljen u ðjoti , znanje o vremenu, kretanju nebeskih tij
ela i njihovu povezanost sa ivotom ljudi. Od prvog susreta s Parasharom on uèi samo
to. Veæ je poèeo raditi s ljudima i to gaje veselilo. Zapravo, razlog zbog èega otac e
li da i Maitreva poðe s njim dijelom je i njegova vje tina koju æe uporabiti kod odreðiv
anja najpovoljnijih sati za provoðenje obrednih sveèanosti. Dosadna zadaæa, to se Maitr
eve tièe. Njega su sad zanimala tajanstvena i skrivena pitanja o kojima obièni ljudi
nisu ni ta znali. Oni ih ne bi ni razumjeli, a kamoli shvatili za to su va na. Na pri
mjer, Maitrevu je zanimala uporaba natalne karte koja je nastajala dijeljenjem j
ednog stupnja zodijaka na sto pedeset jednakih dijelova. Da bi se ona uopæe uporab
ila, toènost vremena roðenja morala je biti manja od desetak sekundi. Tko je uopæe, pi
tao se Maitreva, znao vrijeme svog roðenja u sekundu? Ali, Parashara je govorio o
tome. To znaèi da postoji i znanje koje to obja njava. I to je ono u to je Maitreva el
io ulo iti svoje vrijeme, a ne nekakav put na kojem æe raèunati polo aj Mjeseca kojeg io
nako zna napamet od svoje sedme godine!
No, njegov otac je ustrajao u svom zahtjevu. S njima je trebao poæi i Maitreyin
vr njak i prijatelj Vijnan. On je imao roðake u Dwaraki i i ao je k njima u posjet. K
od njih bi trebali odsjesti za vrijeme trajanja skupa sangadija. Sve to zajedno
Maitrevi se uopæe nije sviðalo. To je bilo neobièno jer bi svi njegovi vr njaci bili
A.P.
odu evljeni kad bi im se ukazala takva prilika. Vidjeti nove ljude i krajeve! Otiæi
iz sive svakodnevice! Uzbuðenje i oèekivanje! I, na kraju, slavna Dwaraka, grad u ko
jem ivi istodobno nekoliko desetaka tisuæa ljudi. Sve je to trebalo biti dovoljno d
a uzbudi ma tu svakog obiènog devetnaestogodi njaka. Ali, Maitreva nije bio obièan. Kad
mu je otac isprièao sve te razloge za odlazak i zaèudio se to Maitrevu to ne privlaèi,
mladiæ mu je rekao: " to se èudi ? Pa od djetinjstva ste me pripremali za ulogu brahmana
, uèenog èovjeka kojeg ne privlaèe svjetovna zadovoljstva! I sada odjednom elite da me
ona privlaèe. Kako to?"
Naravno, Maitreva je bio u pravu i njegov otac Bhaskar je to znao. Nije ni ta o
dgovorio. Oti ao je, ali se za sat vremena vratio i poèeo ga ponovo nagovarati na pu
t. Maitreva je tada shvatio da nema nade: otac neæe odustati i on æe, iz osjeæaja du nos
ti, morati s njim.
Zato je poku ao potra iti spas u svome uèitelju. Mislio je da æe barem on razumjeti.
Pa, tjerao ga je da uèi i do petnaest sati dnevno! Valjda æe on znati kakav je to gu
bitak vremena, otiæi i ne uèiti nekoliko mjeseci.
Tim vi e je Maitrevino iznenaðenje i razoèaranje bilo veæe kad je Parashara tako glat
ko potvrdio oèevu elju. Zato isprva nije elio povjerovati. Ali, sada je njegov uèitelj
uèinio ne to drugo: svojim je rijeèima natuknuo da bi odlazak na put mogao biti njego
v naputak, a ne samo izvr avanje obaveze!
Maitreva je poznavao Parasharu jako dobro. Znao je da on koristi rijeèi vrlo pa l
jivo i da nikad ne ka e ne to to ne misli. Takoðer, znao je da se njegove rijeèi moraju s
lu ati s tri uha, a ne s dva. Ono treæe uho je unutarnje. S njim se ponekad èuje i ono
to nije izgovoreno. Maitreva je imao takav osjeæaj upravo sada.
Reèenica: "Zar vi e nema povjerenja u mene?" znaèila je zapravo: "Otiði na put jer ti
ja, tvoj uèitelj, tako ka em." Maitreva se nikad ne bi oglu io na tako ne to.
"U tom sluèaju", rekao je nakon nekoliko sekundi pa ljivo odmjerene stanke, "s ra
do æu æu to uèiniti."
Zatim je sklopio ruke i pognuo glavu ispred svojeg uèitelja. Parashara gaje lagano
dodirnuo rukom po tjemenu i otpustio ga tihim rijeèima blagoslova.
Jo dok se Maitreva okretao, sjaj oko drvenog kipiæa se poveæao. Kad je Maitrevina
sjenka zamakla iza drveæa i pretopila se sa umskim sjenama, Parashara se polako vra
tio u pilju. Sjeo je ispred Gane a koji je sada veæ bio blje tavo sjajan.
" to misli ", rekao je, "hoæe li to uspjeti?"
Daje bilo promatraèa, oni bi se vjerojatno zaèudili razgovoru s kipiæem. Mo da bi vid
jeli neko neobièno kretanje oko njega, ali vjerojatno ne bi èuli njegov odgovor. A n
e bi ni znali da Parashari nisu bile potrebne rijeèi. Mogao je s Gane om razgovarati
i na drugi naèin. Zapravo ih je izgovorio iz navike.
Kako bilo da bilo, razgovor je bio kratak.
"Uspjet æe", rekao je kipiæ. "Sve je pripremljeno."
"Nisam do kraja spokojan", nastavio je Parashara. "On doista mora jo mnogo tog
a nauèiti. Mo da je prerano za takav test."
"Nije", odvratio je kipiæ, "sada je pravo vrijeme. On ima devetnaest godina. Sa
da je spreman."
"Ali, to ako nije?" Parashara je bio uporan. " to ako sve pogre no shvati upravo z
ato jer ima devetnaest godina?"
"Onda je to tako. Onda æe shvatiti pogre no. Ali, neæe, ne brini. Zar vi e nema povjer
enja u meneV
I tu se kipiæ malo nagnuo naprijed, kao da se dr i za debe-lju kasti trbuh, sprjeèava
juæi se da ne prasne u smijeh. Ni Parashara nije mogao suzdr ati smije ak. Gane je bio
majstor svojeg posla: vidio je alu na svakom mjestu i nije propu tao priliku za nju
èak i kad se radilo o velikom mudracu i svecu Parashari.
Parashara mu to, naravno, nije zamjerio. Dopustio si je smije ak, a kad se kipiæ
vratio u prvobitni polo aj, zapitao gaje: "Ona je na putu?"
"Da", bio je odgovor, "moj brat je spreman i veæ je tamo. Mo e misliti kako æe u sve
mu tome u ivati!"
AP.fade,
2
Poljubac
Nekoliko mjeseci puta za Maitrevu su, prema oèekivanju, bili potpuni proma aj. Putov
ali su pje ke, njih trojica, Maitreva, Bhaskar i Vijnan. Njegov otac je, prema obièa
ju, bio utljiv i zadubljen u misli. "Nije on lo ", mislio je Maitreva, "ali u ovom
trenutku ja elim biti negdje drugdje."Bhaskar je znao za osjeæaje svoga sina, ali j
e jednako tako znao da ih ne mo e promijeniti. Nadao se da æe mu Dwaraka biti zaniml
jivije mjesto od malenih, gotovo jednakih naselja uz obalu rijeke. Tamo æe, mo da, p
ronaæi ne to novo, ne to to æe mu privuæi pa nju. Nije ni slutio koliko je bio u pravu. U
remenu, uglavnom su razgovarali o vremenima za sveèanosti i obrede. Maitreva je sv
oju du nost putujuæeg ðjoti ija obavljao preko volje, ali pouzdano i sigurno.
Meðutim, tamo gdje je Maitrevi bilo dosadno, njegov je prijatelj Vijnan u ivao! K
ad god bi do li u neko selo, jedva bi èekao priliku da odluta i razgovara s ljudima.
Seoskoj djeèurliji prièao bi prièe i ubrzo postao glavni zabavljaè. Meðutim, kad bi pala
noæ i djeca po-zaspala, Vijnan se okrenuo drugoj vrsti publike. Pogledi djevojaka
pratili su ga i danju, a noæu je on njima uzvraæao.
Jednom prilikom, nakon to se vratio s noænog pohoda, Vijnan je probudio Maitrevu
pomalo buènim ulaskom.
"Hej, prijatelju", prodrmao ga je za rame, "danas sam bio sasvim blizu, sasvim b
lizu!"
"Blizu èega?" odvratio je sneni Maitreva.
"Pa, zna , onoga", namignuo je Vijnan iako ga Maitreva nije mogao vidjeti u mra
ku.
"Onoga?" Maitreva se poku avao probiti kroz snove do budnosti i shvatiti o èemu t
o Vijnan govori.
"Dobio sam poljubac! Onaj pravi, slasni! Poljubac punim usnama!" odu evljeno je
prièao Vijnan. "Zapravo", dodao je nagnuv i se prema Maitrevi i spustiv i glas do apat
a, "u igri je bio i jezik, zna !"
Maitreva jo uvijek nije shvaæao. Kroz prozor je u sobu ulazila blijeda mjeseèina.
Jedva je nazirao prijateljevo lice. Tek nakon dulje stanke uspio je povezati Vij
nanove rijeèi sa stvarno æu i konaèno shvatio o kakvom to jeziku on govori.
"Ah", rekao je zavaliv i se natrag na krevet, "ljubi se s djevojkama. Nisi me mo
rao zbog toga buditi."
"Kakav si!" pomalo razoèarano æe Vijnan. "Kao da to tebe ne zanima! Zanima te, sa
mo ne smije zbog oca."
Bilo je to pomalo zlobno od Vijnana. Maitreva se nije uvrijedio jer se veæ navi
kao na sliène postupke. Oduvijek je bio poseban. Nisu ga zanimale iste stvari kao
i njegove vr njake. Oni su se tome èudili, ponekad ga zadirkivali, a ponekad i vrijeða
li. Istina je bila da Maitrevu doista nisu zanimale djevojke. Vijnan to nije mog
ao shvatiti. Pripisao je to strahu od oca.
"Ne bojim se oca", rekao je Maitreva. "Ali, nisam zainteresiran za poljupce. t
ovi e, pomalo mi se i gadi to to mi prièa . To s jezikom i slièno."
Vijnan je odmahnuo rukom. "Pojma ti nema . Vidjet æe , samo kad se to u tebi probud
i."
Rekav i to, Vijnan se zadovoljno strovalio na svoj krevet. Neko vrijeme je le ao
ruku podvijenih pod glavu, a zatim apatom dodao, onako, vi e za sebe: "Jo malo i uèini
t æu to. Osjeæam da æu ih imati... mnogo njih..." A zatim je zaspao snom zadovoljnog d
je-
®fr

caka koji plovi morem seksualnih ma tarija u kojima nema razlike izmeðu elje i njenog
ispunjenja.
Za razliku od njega, Maitreva nije mogao dugo zaspati. Razmi ljao je o sebi i s
vojim eljama. Obuèavan je za brahmana. To je znaèilo i za celibat. Do sada mu to nije
bilo te ko. Jo ni jednom nije nai ao na neku enu koja bi u njemu probudila elju. A bil
o je lijepih ena i djevojaka oko njega. Primijetio bi pokoje tamno oko kako ga gu
ta i poziva. Ali, u njemu nije bilo odgovora. Miris enske puti i dodir enske ruke
povezivao je s majkom, a to je u njemu budilo sasvim drugaèije osjeæaje. Nije, zapra
vo, znao to je to seksualna elja. I, kako mu se èinilo, nije ni htio saznati.
Meðutim, istina je da je te noæi, nakon Vijnanovog prvog poljupca kojeg je podije
lio s nepoznatom seoskom djevojkom, Maitreva po prvi put u sebi osjetio neki nem
ir. Nije to bilo zbog Vijnana. Ne, nije Vijnan bio dovoljno jak da dopre do njeg
a. Bilo je to ne to drugo. Neka slutnja ili unutarnji osjeæaj. Kao ðjoti i, Maitreva je
morao poznavati intuiciju. Radio je na njoj i razvijao je. Obièno bi se pojavljiva
la u svezi nebeskih tijela i natalnih karti koje je kao astrolog prouèavao. Sada j
e nado la sama. Ne to se spremalo. Ne to èeka na njega. Ta gaje misao uznemirila i zbog
nje nije dugo mogao zaspati.
Putovanje u Dwaraku
Putovanje se ipak polako privodilo kraju. Nije bilo nikakvih posebnih dogaðaja. Bh
askar je bio cijelo vrijeme zauzet obredima. Naselja uz Sarasvati bila su na mal
im udaljenostima jedno od drugog. to su se vi e pribli avali oceanu, ta se udaljenost
smanjivala. Ponekad bi se dogodilo da zavr e obrede u jednom selu, propje aæe pola sa
ta i ponovo se zaustave za jo jedno dvodnevno ritualno slavlje. Bhaskar nije imao
vremena za svog sina. Razgovarali su ponekad, ali sve se svodilo na nekoliko iz
govorenih reèenica.
"Da li ti je ugodno?" pitao bi ga otac na vratima jo jedne sobe u kojoj bi pre
spavao.
"Da, u redu je", odgovarao bi umorno Maitreva, tu no razmi ljajuæi o jo nekoliko dan
a koji æe mu pobjeæi uzalud. to li sada radi Parashara?, mislio je. Za to me je poslao
na ovaj put?
Ni Vijnan ga nije uspio zainteresirati za svoje pustolovine. tovi e, nakon nekol
iko dana sasvim je prestao prièati o tome. Èak je nekoliko veèeri proveo u sobi, zaspa
v i kad i Maitreva. Da li se ne to dogodilo ili ne, Maitreva nije znao. Mo da je Vijna
n uspio u svojoj nakani. A mo da se razoèarao i odustao? U svakom sluèaju, nije ga to
pitao, a Vijnan je, nakon male stanke, veæ u sljedeæem
Cotro/>Kièa
selu nastavio s istom igrom. Jedino to vi e ni o èemu nije prièao s Maitrevom.
Pribli avanje Dwaraki donosilo je promjene u klimi. Rijeka je postala jo ira i po
nekad joj se nije vidjela druga obala. U zraku se osjeæao neki miris za koji su Ma
itrevi rekli daje miris mora. Nije pro lo dugo i iznad seoskih kuæa i rijeènih molova
poèele su se glasati neobiène ptice. Bili su to galebovi koji su pratili male ribars
ke èamce u potrazi za hranom.
Ljudi je bilo sve vi e i vi e. Dok je Bhaskar bio sve umorniji od posla, a Vijnan
sve sretniji zbog novih poznanstava i arenila oko njega, Maitreva je sve to prom
atrao nezainteresirano. Jedino to mu je ponekad zasmetalo bila je gu va na seoskim
trgovima i ulicama. Jedino to mu se sviðalo bio je taj slankasti morski zrak i miri
s koji ga je na ne to podsjeæao. Budio je neke uspomene u njemu, iako je bio siguran
da nikad prije nije bio na obali mora.
Sarasvati se ulijevala u zaljev Kuch sa sjeveroistoène strane. Od posljednjeg s
ela do u æa otplovili su plovilom nalik splavi. Bilo je izraðeno od trupaca nekog drve
ta koje Maitreva nije poznavao. Trupci su bili povezani na neobièan naèin, pomoæu u adi
i drvenih klinova. Rubovi splavi bili su podignuti tako da je slièila velikom èamcu.
Rijeka je veæ dugo bila na izgled nepomièna. Meðutim, njihova splav je bila no ena jaki
m strujama koje su promatraèu bile nevidljive. Tu, na svom u æu, Sarasvati je bila tak
o iroka da Maitreva nije ni primijetio kad su napustili rijeku i uplovili u zalje
v. Objasnili su mu da je Dvvaraka na drugoj strani zaljeva, ali da je on tako ve
lik da æe ploviti uz obalu. Trebat æe im desetak dana da doðu do grada. Na splavi je b
ilo desetak ljudi koji su se izmjenjivali na veslima. Meðutim, veæi dio puta uz obal
u preplovit æe po dobro uhodanom i razvijenom teretnom putu kojim su se namirnice
i graðevni materijal dopremali u Dwaraku. Naime, sustavom dobro projektiranih u adi
splavi su bile vuèene s obale. Za to je kori tena neka vrsta pripitomljenog magarca,
ali su ponekad to èinili i ljudi. Ako je putovanje uz obalu bilo dosadno, onda je
plovidba bila
A.P./CezJe
jo mukotrpnija. Isprva ga je zabavljalo promatrati ptice, poneku ribu i naselja n
a obali, ali onda gaje zahvatila neka tupost i pustio je da sati prolaze pored n
jega. Najte e mu je bilo to to je Vijnan sada stvarno zanovijetao. Njemu je ovo bil
a noæna mora. Na kopnu je imao to raditi. S nestrpljenjem je i èekivao svaku noæ. Ovdje j
e bio sam sa sobom. I s Maitrevom, a to je bilo gotovo isto. Nigdje nije bilo za
bave i Vijnan je to te ko podnosio. Maitrevi bi bilo lak e da je bio sam. Ovako, gle
dav i svog oèajnog prijatelja i slu ajuæi njegove uzdahe dok se namje tao u èamcu poput nem
rne koko i, Maitreva se osjetio krivim. Nekoliko puta ga je poku ao oraspolo iti, ali
ispalo je jo gore. Vijnan je bio osjetljiv i brzo su se posvaðali. Nakon toga, Mait
reva se prepustio plovidbi. Po tisuæiti put je u mislima zazvao Parasharu i pitao:
"Za to? Za to sam morao proæi kroz ovu muku?"
More ispod njega bilo je nijemo. Na licima svojih suputnika nije mogao proèitat
i ni ta. Ali, ne to u njemu, onaj isti osjeæaj nemira kojeg je osjetio one noæi i koji m
u se povremeno iznova javljao, govorio mu je da prièeka. Kako su se pribli avali Dwa
raki, Maitreva je bio sve sigurniji da ga odgovor èeka u gradu.
To isto je mislio i Vijnan, ali iz drugih razloga. Raspolo enje mu je raslo. Po
sljednji dan bio je opet nemiran, ali ovaj put zbog radosnog uzbuðenja. U sumrak,
njihov je èamac zaobi ao rt koji im je cijelog dana sprjeèavao pogled. Bhaskar je usta
o, a to su uèinili i svi veslaèi.
"Pogledajte", rekao je Bhaskar mladiæima. "Vidite li ona svjetla?"
Kao da ih je pitao vide li Mjesec u vedroj noæi punoj mjeseèine! Naravno da su vi
djeli svjetla! Tekla su prema njima poput bisernog slapa i dodirnula ih svojom èar
olijom. Bilo ih je puno more. Svjetla Dwarake!
Grad je u sumrak izgledao velièanstveno. Luka je bila okru ena visokim zidinama,
a unutar njih nazirali su se tornjevi palaèa i hramova. Nije bilo zvukova, ili ih
oni jo nisu èuli. Samo svjetlo koje ih je pozivalo. Dwaraka je èekala na njih.
Svjetla Dwarake
Bhaskara je oèekivalo nekoliko dana odmora. Nije imao nikakvih obaveza, a do tajan
stvenog skupa san-gadija ostalo je jo vremena. Zbog toga se posvetio sinu. Veæ je b
io u Dwaraki nekoliko puta i poznavao je grad. Odveo ga je u obilazak pokazujuæi m
u gradske trgove, tr nice, mjesta vlasti i zabavi ta. Nije ga zaèudilo to se Maitreva i
pak najradije zadr avao u hramovima. Poznavao je dobro svog sina i nije od njega oèe
kivao ni ta drugo.
Maitreva je pak bio zahvalan za oèevu pozornost. U ivao je hodajuæi s njim po cijel
e dane. To su bili rijetki trenuci kad oboje nisu imali ni ta drugo za raditi nego
biti jedan s drugim. Koliko se on sjeæao, to se nije dogodilo veæ godinama. Takoðer,
Maitreva je morao priznati da mu je Dwaraka privukla pozornost. Nije bio imun na
arenilo grada. Zapanjili su ga ljudi, mno tvo ljudi. Takoðer, tu je po prvi put vidi
o ljude drugih rasa. Znao je za njih, ali vidjeti ih bilo je ne to sasvim drugo.
Vidio je i uliène astrologe. Zastao je pored prvih nekoliko i promatrao to rade.
Proricali bi sreæu prolaznicima koristeæi tko zna kakve metode. Jednog od njih je u
pitao ne to o trenutnoj situaciji na nebu. Odgovor je bio vrlo opæenit i Maitreva je
ustrajao na pitanjima. Vidjev i da ima posla sa znalcem, ulièni je mudrica ustao i
potra io neko mirnije mjesto za "rad". Nakon toga Maitreva je
ostavio na miru uliène proroke. Prepustio se u ivanju u razgledavanju hramova i svet
i ta. Bilo ih je tako mnogo da je uskoro Mai-treyu uhvatio oèaj. Shvatio je da neæe im
ati dovoljno vremena da ih sve obiðe. To je bilo po prvi put tijekom cijelog puta
da mu je nedostajalo vremena!
Razlog za obilazak hramova Maitreva je vidio u svom unutarnjem osjeæaju. Jo gaje
uvijek pratio. Razmi ljajuæi o njemu, sve mu je vi e postajalo jasno da postoji razlo
g to gaje Parashara poslao na put. On bi, ako eli ispuniti zadaæu, morao pronaæi taj r
azlog. A gdje æe drugdje tra iti nego na mjestima znanja?
U hramovima i sveti tima obitavali su uèeni i mudri ljudi. Mo da se u nekom hramu n
alazi netko tko æe ga neèemu poduèiti? Mo da je to bio razlog za putovanje? Sresti nekog
èovjeka i od njega nauèiti neki va ni dio znanja, neku mudru pouku ili tajanstveno pr
avilo iz ðjoti a? Tako je Maitreva ma tao hodajuæi ulicama Dwarake, poku avajuæi iza svakih
vrata ugledati lice tajanstvenog mudraca zbog kojeg je do ao u grad. Uskoro je shv
atio da bi mogao tako hodati mjesecima a ipak propustiti svog uèitelja. I tad ga j
e uhvatilo malodu je.
"Tata", rekao je iznenada zastav i nasred ulice, "kako æu pronaæi tog èovjeka?"
Bhaskar je zaèuðeno gledao sina ne shvaæajuæi o èemu se radi. Uvidjev i da ocu zapravo n
je ni ta rekao o svojim sumnjama, Maitreva mu je sad isprièao kako tra i mudrog èovjeka,
mo da ðjo-ti ija, radi poduke.
Bhaskar jo uvijek nije shvaæao. "Za to tra i mudraca? Pa zar ti Parashara nije dovolj
an izvor znanja?"
"Parashara me potaknuo da idem na put. On nikad ne èini ni ta bez nekog dubljeg r
azloga", odgovorio je Maitreva.
"Ah", uzdahnuo je Bhaskar, "mislim da mora malo popustiti. Zar ne mo e zamisliti
daje Parashara elio isto to i ja? Potaknuo te da ide jer je elio da vidi malo drugog
svijeta, novih lica. Smatrao je da si dovoljno velik da okusi malo drukèije stvarno
sti od one u kojoj si dosad ivio. Zar je to tako te ko prihvatiti? Mora li iza
svega biti neka veæa i dublja svrha?"
Bhaskar je ove reèenice izgovorio s malo vi e osjeæajnog naboja nego stoje bilo pot
rebno. Naime, cijeloga ivota se muèio s tajnom svog roðenja. Prema legendi, njegov ot
ac Kusam morao je naæi djeèaka koji æe ispuniti posebnu svrhu. Tako je i bilo. Bhaskar
a je Kusaru jednog dana na ao u svojoj pilji i usvojio ga. Svi su smatrali da je on
ispunjenje legende i taj ga je glas pratio cijelo djetinjstvo. Od njega se uvij
ek oèekivalo ne to posebno. A Bhaskar je, s druge strane, bio sasvim obièan èovjek. Nije
elio teret ispunjenja neke posebne dharme ili ivotne zadaæe. to su to drugi vi e oèekiv
li od njega, to je on od toga vi e bje ao. S vremenom je razvio odbojnost prema tra en
ju "smisla i svrhe" ba u svemu. Zato gaje sinovljeva ustrajnost u tome pomalo sme
tala. Iako je cijenio znanje i poduku koju Parashara pru a Maitrevi, Bhaskar je po
nekad elio da taj stisak malo popusti. elio je da Maitreva ima normalan ivot i da b
arem malo u iva u njemu.
Maitreva je promatrao svog oca. On je znao za njegovu situaciju i zbog toga s
ada nije ni ta rekao. Kako da mu ka e da nije u pitanju neko pravilo ili pritisak veæ
njegov unutarnji osjeæaj? Mo da bi mu trebao reæi, ali nekako je osjeæao daje bolje utjet
i. Samo je klimnuo glavom. "Mo da si u pravu", rekao je. "Mo da stvarno pretjerujem.
"
I doista, kad se prepustio jednostavnom i bezbri nom hodanju ulicama Dwarake, r
uku pod ruku s ocem, Maitreva je osjetio dio onog ivotnog uzbuðenja koje je, kako i
zgleda, pro imalo sve ljude koje su sretali. Vika prodavaèa, u urbano kretanje mu karaca
i ena, igranje djece izmeðu kuæa u prolazima i uskim ulicama, naricanje i pjevanje k
oje dopire iz hramova; sve se to izmije alo u jednu veliku himnu ivotu. Maitreva ju
je mogao osjetiti. Ali, koliko god se trudio, koliko god se prepu tao, osjeæao je k
ako onaj nemir u njemu jo uvijek ivi. Nije ga mogao zaboraviti. On je ovdje zbog n
ekog razloga. Hodajuæi pored oca, smije eæi se i promatrajuæi ivost jednog od najveæih gra
ova na svijetu, Maireva je tra io odgovor.
Odgovor se nasluæuje
Kao to to obièno biva, odgovori dolaze s neoèekivanih mjesta. I od neoèekivanih ljudi.
Maitreva je tra io, gledao i poku avao shvatiti zastoje poslan u Dwaraku. Oèekivao je
poruku. Takoðer je oèekivao da æe je donijeti neki èovjek. Meðutim, posljednji èovjek na ko
eg bi pomislio bio je njegov prijatelj Vijnan! Nakon to su do li u grad, Vijnan je
negdje nestao. Dok su Bhaskar i Maitreva odlazili u obilaske, on je izvr avao svoj
e obaveze prema roðacima. Buduæi da je to podrazumijevalo mnogobrojne posjete, Vijna
n je u tome u ivao. Posjete su znaèile nova upoznavanja, a ni svakida nje go æenje nije bi
lo lo e. Nakon samo nekoliko dana stekao je nove prijatelje, svoje vr njake i starij
e mladiæe, s kojima je obilazio "posebna" mjesta u gradu. Maitreya gaje jednom vid
io, sasvim sluèajno, kako ulazi u zgradu sumnjivog ugleda. Nije ga zanimalo kakvo
je to mjesto i to Vijnan tamo radi. Neka mu bude. Dovoljno je odrastao da odgovar
a sam za sebe.
Pro lo je desetak dana i Bhaskar se morao odazvati skupu san-gadija. Oprostio s
e od Maitreve i oti ao unutar kraljevskih palaèa. Tamo se nalazio hram Surji, bogu S
unca, gdje æe sljedeæih desetak dana Bhaskar i jesti i spavati. Odnosno, to æe èiniti ak
o mu tajanstveni poslovi to dopuste. Maitreva ni ovaj put nije mogao iz
A.P.
njega izvuæi to zapravo rade èuvari svetih posuda i za to su ovdje. Nije previ e ni poku a
ao, jer je znao da odgovor neæe dobiti. To je bila sudbina njegovog oca. Mogao je,
iz znati elje, ustrajati na pitanjima, ali, znao je da bi tako oca samo stavio na
muke, a njemu, Maitrevi, to ne bi koristilo. I tako je prepustio znanje o sanga
diju onima koji o tome moraju znati.
Oèev odlazak mu je ostavio veæu slobodu da se kreæe kuda god eli. Bio je nazoèan medit
acijama u hramovima, obilazio je sveta mjesta, slu ao recitiranje Veda i bio otvor
enog duha za oèekivanu poruku. Meðutim, ona se nije pojavila. Nije se dogaðalo ni ta to b
i se moglo nazvati neobiènim ili znakovitim. Maitreva je postajao nestrpljiv. "Zar
je moguæe da je otac bio u pravu?" mislio je. "Zar sam do ao sve dovde, izgubio tol
iko vremena samo da bih se 'zabavio'?" Iako nije mogao povjerovati u to, vrijeme
je neumitno prolazilo i Maitreva nije imao drugog izbora nego da se pomiri sa s
ituacijom.
Sve do trenutka kad nije ponovo susreo Vijnana na vratima kuæe njegovih roðaka u
kojoj su stanovali. Gotovo su se sudarili. Maitreva je izlazio, a Vijnan je trèeæi u
lazio u kuæu.
"Oh", rekao je Vijnan gotovo sru iv i Maitrevu. "Oprosti, urim, pa sam trèao... Hej,
kako si? Kako ti se sviða Dwaraka?"
Maitreva se, iz njemu nepoznatih razloga, razveselio Vijnanu. "Sviða mi se", od
govorio je. "Veæ sam mnogo vidio. Zanimljivo mjesto. A ti? Kako si? to radi ?"
"Eto, neæe vjerovati", odgovorio je Vijnan, "veæ nekoliko veèeri zaredom odlazim uje
dan hram."
" to?" zaèudio se Maitreva. "Doista ti ne vjerujem."
"Znao sam!" nasmijao se Vijnan. "Ali, istina je, vjerovao ti ili ne. Odlazim
slu ati jednog... jednu... ma, stvarno je posebno."
Maitreva je promatrao ozareno lice svog prijatelja. Dobro, mogao je povjerova
ti da odlazi na sveto mjesto. Za to ne? Pa i u njemu, usprkos mladosti i elji za ivo
tnim uzbuðenjima, postoji du a koja eða za znanjem. Mo da se ta eð sada pojaèala? Mo da j
aèin kako daje uta i?
"No, dobro", rekao je Maitreva, "vjerujem ti. Isprièaj mi malo o tome. Kamo zaprav
o odlazi ?"
"Prièekaj me malo", dogovorio je Vijnan i pojurio u kuæu. Nije ga bilo nekoliko minu
ta, a zatim se vratio u novom svilenom dho-tiju, tradicionalnoj, ali vrlo skupoj
odjeæi. Maitreva se nasmijao. "Takav ide u hram? Obuèen si vi e za zabavu nego za mudr
ost!" Vijnan je samo kimnuo glavom i uhvatio prijatelja pod ruku. Gotovo gaje po
vukao na ulicu. "Da. Izgleda neobièno, ali istina je. Takva je odjeæa uobièajena, ako
sije mo e priu titi."
Vidjev i Maitrevin pogled pun nevjerice, Vijnan je nastavio: "Gledaj, mjesto na
koje idem je obièan hram, ali èovjek...", tu je malo zastao, "...koji je tamo, nije
obièan. Zapravo, i nije èovjek." Vijnan je zavr io s tupavim osmjehom na licu.
"Nije èovjek?" zaèudio se Maitreva. "A to je onda? Bog?" Vijnanu je trebalo nekoliko
trenutaka da otrese osmjeh koji mu je jo stajao na licu. "Ne, ne", rekao je. "Zap
ravo, tko zna... ali nisam to mislio. Nije èovjek, ena je!"
Sada je na Maitrevi bio red da se tupavo osmjehne. Nije bilo mnogo ena u hramovim
a. A nikad nije èuo da se odlazi u hram gledati enu! "Ti me zadirkuje , zar ne?" sumn
jièavo je upitao. Vijnan je zastao i uozbiljio se. "Ne, ne zadirkujem te." Maitrev
a ga je pa ljivo promatrao. Bilo je ne to na njegovom prijatelju, ne to zbog èega je nje
gov unutarnji osjeæaj postao jasan i opipljiv. Osjetio je kako mu dah postaje kraæi,
a srce ubrzava. Mo da je odgovor blizu? Ali, Vijnan! Kakve veze ima Vijnan s tim?
I kakva je to ena koju njegov prijatelj, devetnaestogodi njak eljan seksa, odlazi g
ledati u hram!?
Neko vrijeme su se samo promatrali, a onda je Vijnan jednostavno rekao: "Mo da b
i bilo najbolje da se sam uvjeri . Za to ne poðe sa mnom?"
I prije nego je Vijnan izgovorio svoj poziv, Maitreva je znao da æe na njega odg
ovoriti pozitivno. Osjeæao je to u sebi. Sad, ne to je vikalo u njemu, tvoj trenutak
dolazil
Ipak je malo zastao prije nego je odgovorio. Nije elio pokazati
razinu unutarnjeg uzbuðenja i oèekivanja. Ne Vijnanu On bi mogao pogre no shvatiti. el
io je saèuvati dojam odmjerenosti JPnje nego pristanem", rekao je, "mo e mi li reæi ime
te ene?" Pa , odgovorio je Vinjan, "zna kako je s imenima. Mogla bi se zvati svak
ako. Ali, svije zovu... to i nije ime, vi e je titula Zovu je zovu je Carobnica."
Trg devet hramova

Vijnan je Maitrevu odveo izvan grada. Zapravo, izvan naseljenog dijela grada. Dw
araka je, bez obzira na to koliko bila gusto naseljena i koliko predstavljala ari t
e ivota i dogaðanja, bila u silaznoj putanji. Njezin procvat poèeo je prije gotovo dv
ije tisuæe godina, kad je proljetna ravnodnevica pre la iz zvije ða Blizanaca u zvije ðe Bi
a.* Svakako, vrhunac Dwarakine povijesti bio je boravak Kri ne, bo anskog utjelovlje
nja, u njenim palaèama. To je bilo prije otprilike 750 godina od Maitrevinog vreme
na, s proljetnom ravnodnevicom na sredini Bika. Raèunanje vremena prema astronomsk
im dogaðajima, toènije prema prece-siji, za Maitrevu je bilo vrlo jednostavno. Uèio je
o tome od malih nogu. Meðutim, za veæinu njegovih suvremenika znanje o vremenu i kr
etanju nebeskih tijela bilo je uzvi eno i nedosti no. Usprkos tome, bilo je duboko u
korijenjeno u temelje njihove kulture, pa su se znalci ðjoti a, poput Maitreve, viso
ko cijenili.
Kri nin boravak u Dwaraki privukao je mnogobrojne hodoèasnike. Na tisuæe i tisuæe nji
h slijevalo se u ionako veliki grad.
* O objektivnom raèunanju vremena pomoæu precesije i sideralnog zodijaka nasuprot do
govorenom vremenu (poput kr æanskog, kineskog, arapskog itd. brojenja godina) proèitaj
te detaljnije u knjizi Maitreya.
A.P.
Gradilo se ubrzano: najprije atori, a onda i èvrste graðevine. Ljudi su dolazili, ali
su rijetko odlazili. Ostajali bi u Dwaraki, ne bi li bili to bli e bo anskoj inkarna
ciji. Dwaraka je neobuzdano rasla.
Meðutim, i bo anska utjelovljenja imaju ivotni vijek. Kri na je napustio svoje privr
emeno tijelo i to je, tako ka u, oznaèilo poèetak Kali juge - razdoblja u kojem æe znanj
e o ivotu postupno nestajati. Parashara je Maitrevu poduèio o velikim svjetskim raz
dobljima ili jugama. Meðutim, to nauèavanje je bilo objektivno i pone to drugaèije od on
og za mase. Naime, Kali juga o kojoj se govorilo trajala je tako dugo (432000 go
dina) da je bilo besmisleno uopæe o njoj razmi ljati. Tako duga razdoblja bila su od
male va nosti za ivot pojedinaca, pa èak i za ivot gradova i dr ava. Mnogo korisnija bi
la su razdoblja zasnovana na kombinaciji precesije i tamnog Sunèevog pratitelja.*
U tom smislu, Dwaraka je doista bila u silaznoj putanji, ali ona neæe trajati tako
dugo kako se mislilo.
U trenutku kad su Vijnan i Maitreva hitali prema hramu u kojem æe susresti Èarobn
icu, rubni dijelovi grada bili su napu teni. Nakon Kri ninog odlaska ljudi su se sve
vi e vraæali plodnim dolinama rijeke Sarasvati, ali i rijeke Rase, dolje na jugu. U
gradu nije bilo dovoljno hrane za sve, a prestala je motivacija za irenje. Ipak,
Dwaraka je jo uvijek bila dovoljno velika. I bit æe takva, sve do katastrofalnog p
otresa koji æe je pogoditi za nekoliko stotina godina. Nakon njega uslijedit æe plim
ni val koji æe vode oceana valjati stotinama kilometara u kontinent. Veæ to æe biti do
voljno da poru i Dwaraku do temelja. A kad se vode budu vraæale, sa sobom æe dovlaèiti t
one i tone pijeska, zemlje i mulja. Dwaraka æe biti zauvijek pokopana.
Naravno, ni jedan ni drugi mladiæ o tome nisu ni ta znali. Za njih, to je bila da
leka buduænost o kojoj nisu ni mogli razmi ljati. Maitreva je radoznalo promatrao ka
ko kuæe postaju sve zapu- tenije i siroma nije. Kad je ljudi posve nestalo, a oni su i
dalje hodali, osjetio je malu nelagodu.
"Kamo me to vodi ?" upitao je Vijnana.
* Ponovo, o tome proèitajte u knjizi Maitreya.
"Ne brini", odgovorio je njegov prijatelj ne osvræuæi se. "Malo je neobièno sada, ali
kad doðemo, sve æe biti u redu. Zapravo, mislim da æe ti se sviðati. Ima veze s tobom."
Maitreva nije dalje ni ta pitao. Nije bilo smisla jer Vijnan oèito nije bio raspo
lo en za obja njavanja, a ionako æe vrlo brzo sam vidjeti o èemu se radi.
Nije pro lo ni deset minuta, a dvojica mladiæa stigla su na veliki otvoreni trg.
Polako se spu tao sumrak, ali se jo uvijek dobro vidjelo. Maitreva je u èudu zastao.
Odmah je shvatio za to je Vijnan napomenuo da ovo "ima veze s njim". Naime, trg je
bio okru en s devet velikih hramova. Maitreva je odmah shvatio èemu su ti hramovi s
lu ili. Boje i oblici ukrasa na njihovim proèeljima jasno su ukazivali na to kome su
posveæeni.
"Divno", tiho je pro aptao Maitreva ne mogav i reæi ni ta drugo.
"Znao sam da æe ostaviti utisak na tebe!" pobjedonosno je rekao
Vijnan. "Zovu ga Trg devet hramova."
Stajali su ispred devet graðevina od kojih je svaka bila posveæena jednoj grahi,
jednom prirodnom naèelu, utjelovljenom u planetima Sunèevog sustava. Ðjoti i poput Maitr
eve, svakodnevno su svoju svijest pretapali s grahama, tumaèeæi drugim ljudima njiho
ve sudbine i du nosti. Maitrevino srce divlje je lupalo. Ovo je bio san svakog pre
danog i iskrenog ðjoti ija! Mjesto na kojem se, u simboliènom obliku, oèituju nebeski pu
tnici!
Svaka je graðevina bila ukra ena u skladu s planetom koji predstavlja. Dvije sred
i nje pripadale su Surji i Æandri, Suncu i Mjesecu, nebeskom ocu i majci. Njihovi si
mboli jasno su se isticali ispred ulaza u njih. Takoðer su i boje bile u skladu s
njihovima. Iako su zgrade bile stare i veæ dugo neodr avane, Maitreva je mogao razab
rati daje Sunèeva zgrada nekoæ bila jarko uta, a Mjeseèeva srebrno bijela.
Sa Sunèeve strane bili su hramovi posveæeni Jupiteru i Marsu, a s Mjeseèeve hramovi
posveæeni Merkuru i Veneri. Saturnov hram bio je nasuprot Sunèevog i Mjeseèevog, a ok
o njega nalazila su se

dva manja i mnogo neuglednija hrama. Maitreva je odmah razabrao da se radi o mje
stima posveæenim sjenovitim planetima, mjeseèevim èvorovima. Ketu je imao svoje mjesto
izmeðu Marsa i Saturna, a Rahu izmeðu Saturna i ukre. Na taj naèin je bio zatvoren pun
i krug. Maitreva i Vijnan su na trg do li izmeðu hrama posveæenog Saturnu i onog posveæe
nog Rahuu.
Maitreva je osjetio sna an poriv da jo dugo promatra hramove. elio ih je temeljit
o istra iti. U njemu je sve kiptjelo od uzbuðenja. To je bilo pravo otkriæe! Tko zna to
bi sve mogao pronaæi u tim hramovima? Mo da èak i neke zapise, stare tehnike, unutarn
ju spoznaju, izravan kontakt s grahama! Maitrevin um je radio ubrzano, a srce mu
se topilo od zadovoljstva. Uèinilo mu se da je konaèno prona ao razlog svoga dolaska
u Dwaraku, razlog zbog kojega je morao trpjeti svu onu dosadu i muke dugotrajnog
putovanja.
Ipak, pogrije io je. Dogaðaji su se odvijali vrlo brzo. Hramovi posveæeni grahama,
koliko god ga odu evljavali i koliko god predstavljali ispunjenje snova kojih èak mo d
a nije bio ni svjestan, bili su prazni. Nekada su brujili od ivota i to ne samo iv
ota ljudi. U njima su, Maitreva je to znao, doista ivjele i grahe. Mo da ne u tijel
ima poput ljudskih, ali su ivjele. Bile su nazoène, aktivne i stvarne. Sada ih vi e n
ije bilo, jer nije bilo pa nje i svijesti koja bi ih prizvala. Gledajuæi te prazne l
ju ture, Maitreva je osjetio poriv da ih, jednom, negdje, mo da u dalekoj buduænosti,
ponovo ispuni ivotom. Onim ljudskim i onim nebeskim. Mo da æe se njegova elja jednom d
oista i ispuniti.
Ali, u tom trenutku, stojeæi neodluèan na starom napu tenom trgu, Maitrevu su zahva
tili drugi vjetrovi. Zaèuðen i odu evljen kakav je bio, zbunjeno je dozvolio da ga Vij
nan doslovce odvuèe do ulaza u drugu zgradu na njihovoj desnoj strani.
"Hajde, ti sanjaru jedan", aptao je Vijnan povlaèeæi Maitrevu za ruku. "Idemo. Zak
asnit æemo."
Maitreva je bio jedva svjestan da se iz polumraka izmeðu hramova prema njima kr
eæe sve vi e ljudi. Svi su hitali prema istom
ulazu, prema istoj zgradi. Koliko je bio zbunjen svjedoèi i èinjenica da nije ni pri
mijetio u koji su hram u li. U glavi mu se okretao èitav svemir. Ovo je mjesto bilo
tako sna no da jednostavno nije mogao misliti o tome. Samo je do ivljavao. Bez misli
.
Meðutim, uskoro æe poèeti misliti. Uskoro æe mu um vrvjeti od misli jer æe se suoèiti s
ednim od najveæih izazova svog ivota. Tamo u hramu, u ukrinom hramu, u venerijanskom
ozraèju protkanom obeæanjima u itka, strasti, senzualnosti i ljubavi, na njega je èekal
a tajanstvena Èarobnica.
7
Prvi susret

Pro li su kroz pomalo zapu ten ulaz. Hodnik je bio velik i dugaèak. Èak pomalo nesrazmje
rno dugaèak u odnosu na velièinu zgrade gledano izvana. Hodajuæi polagano s drugim lju
dima, Maitrevi se èinilo kako ulazi u neko zaèarano podzemno mjesto. Osvjetljenje je
bilo ugodno, ali je ipak vladao polumrak. Lica ljudi bila su èas u sjenama, a èas o
svijetljena nekom srebrnkastom svjetlo æu. Na svim licima bio je osmjeh i toplina. M
aitreva se tome isprva zaèudio, ali je uskoro otkrio da se i sam tako smije i. Jo uvi
jek pod utjecajem otkriæa hramova, prepustio se tijeku
dogaðaja.
U li su u dvoranu koja je bila blago nagnuta prema dolje, èineæi neku vrstu arene.
Meðutim, nije bilo stolica. Pod je bio drven, a na njemu su èekali jastuci i mali pr
ekrivaèi koji su slu ili za sjedenje. Vijnan je Maitrevu poveo sasvim naprijed. Prvi
redovi veæ su bili ispunjeni pa su mladiæi sjeli na prva prazna mjesta. Ispred njih
su bila dva ili tri reda ljudi koji su bili oèito zadovoljni mjestima na kojima s
jede. Prostor iza njih brzo se popunjavao.
Naprijed se nalazila neka vrsta pozornice. Zapravo, kad je Maitreva bolje pogl
edao, bila je to kombinacija pozornice i oltara. Povi eno mjesto izgledalo je kao
da æe netko na njemu sjediti. Iza
A.P.
toga nalazilo se cvijeæe i mno tvo mirisnih tapiæa koji su u zrak ispu tali opojan miris.
Ozraèje je ionako bilo puno mirisa jer su sa zidova visjele lampe u kojima je gor
io mirisni vosak. Meðutim, usprkos svim tim mirisima, ozraèje nije bilo te ko. Maitrev
a je mogao disati punim pluæima.
Polako, ljudi su se smirili. Negdje otraga jo su se èuli umovi dolaska ljudi, ali
i to je postajalo sve rjeðe. Na posljetku, u dvorani je nastala ti ina. Maitreva je
radoznalo gledao oko sebe. Primijetio je ukrase na zidu. Neki od njih su bili a
pstraktni. Bile su to nje ne vitice koje su se ispreplitale tvoreæi gotovo senzualne
oblike. Pogled mu je zatim skliznuo na prikaze konja u trku s njegove lijeve st
rane. Promatrao ih je zadivljeno. Da lije to bilo osvjetljenje ili su te slike -
nije mogao razabrati jesu li naslikane na zidu ili na nekom drugom materijalu k
oji je tamo obje en - izgledale ive? Mogao bi se zakleti da je vidio kako se mi iæi kon
ja pokreæu ispod njihove napete ko e. To ga je zbunilo. A onda mu je pogled skrenuo
nadesno i u polumraku je razabrao crte e i slike enskog tijela. I u ovom sluèaju su s
like imale neke neobiène znaèajke. Ali, to nije bilo isto kao gledati konje u trku i
diviti se njihovoj snazi! Maitreva je sada promatrao gola enska tijela i bio uvj
eren da se pomièu tanahnim, jedva vidljivim pozivajuæim pokretima. A tamo dalje, u j
o veæem polumraku, uèinilo mu se da vidi i ne to vi e od golotinje. ene nisu bile same.
Dalje se nije usudio gledati. Zbunjeno, pa èak i pomalo zapla- eno, odvratio je p
ogled. U tom trenutku po prvi put se zapitao u kojem je hramu. Iako u to nije bi
lo nikakve sumnje, trebalo mu je jo neko vrijeme da spoznaja doðe do njegove svijes
ti. Promatrao je ljude i njihovu odjeæu, svu odreda nalik Vijnanovoj, skupom svile
nom dhotiju. Njegova je odjeæa bila obièna i vjerojatno najsiroma nija u dvorani.
Veæina nazoènih zatvorila je oèi, dok su na licu zadr ali smije ak bla enstva. Maitreva
e morao priznati daje i njega zahvatila neka unutarnja ugoda. Mogao je zamisliti
kako se prepu ta tom u itku, zatvara oèi i plovi u neka daleka prostranstva u kojima
ga
oèekuju nebeska zadovoljstva.
Ali, nije tako uèinio. Previ e gaje zanimalo to æe se dogoditi. Osim toga, njegov int
elekt je konaèno poèeo raditi. Nagnuo se prema Vijnanu i apnuo: " ukra."
Vijnan se prenuo iz svog bla enog drijeme a. " to?"
" ukra", ponovio je Maitreva. "Ovo je ukrin hram."
"Ah", rekao je Vijnan oèito nezainteresiran za obja njenje koje mu je Maitreva po
nudio. "Nije va no. Samo u ivaj", dodao je.
Mo da je ne to u tom mirisu, pomislio je Maitreva. Stvarno me opija. Ali, ophrvao
se prepu tanju i uporno promatrao pozornicu ispred sebe. Netko se morao pojaviti
i razjasniti tajnu ovog sastanka.
Tako se i dogodilo. Ali, dogodilo se na naèin koji gaje potpuno zapanjio. Bio je
siguran da nije ni trepnuo, a ipak na, u prethodnom trenutku praznoj pozornici,
sada je netko sjedio! Maitreva se trznuo cijelim tijelom i protrljao oèi. elio je
laktom udariti Vij-nana, ali je shvatio daje ovaj veæ otvorio oèi i odu evljeno gleda
u prido licu. To su, ne skidajuæi smije ak s lica, èinili i svi drugi.
Maitreva nije imao drugog izbora nego utje iti svoj intelekt, obeæavajuæi mu da æe ka
snije, sasvim sigurno, otkriti o kakvom se triku radi. U ovom trenutku nije imao
obja njenja. Nije bilo dimne zavjese ili zvuka koji bi odvratio pozornost ljudima
i otvorio mjesto za iluziju. Èovjek se jednostavno pojavio tamo, ni iz èega, niotku
da!
A onda, pre av i preko prve zapanjenosti, Maitreva je polako postao svjestan sna ne
nazoènosti. Ne to se promijenilo u dvorani. I to ne to nije bilo povezano samo sa èudom
dolaska. Sama nazoènost je bila na drugoj razini. Maitreva ju je osjeæao vrlo sna no.
Osjeæao ju je u sredini tijela, u samom srcu. Ali, osjeæao je kako se ta silna energ
ija spu ta i ni e od toga.
Nije se ni stigao zapitati to se dogaða, kad je konaèno postao svjestan to mu prenos
e njegove oèi. Ispred njih, na pozornici-oltaru sjedila je najljep a ena koju je Mait
reva ikad vidio. Njene oèi bile su tamna jezera, a lice odraz èistog noænog neba. Prek
o lica
A.P.
su joj svjetlucale zvijezde, a osmjeh na licu... za taj osmjeh, pomislio je Mait
reva, dao bi i svoj ivot!
Ipak, ne to nije bilo u redu s njegovim oèima. Kao da nije mogao vidjeti sve na t
oj eni. Kao daje dio nje bio u polutami, u sjenkama, iako je pozornica bila dobro
osvijetljena. Naprezao se, ali nije i lo. tovi e, u jednom mu se trenutku uèinilo kako
se ona pomièe na neobièan naèin. Bilo je ne to èudno u njoj. Ni bogato ukra ena odora nije
mogla sakriti njene grudi, a opet, Maitreva nije mogao dokuèiti za to izgleda pomalo
... pomalo... bilo je to èak te ko i pomisliti, ali istina je, izgledala je pomalo d
jeèaèki. ena, a opet dijete.
to se to dogaða, pomislio je Maitreva. Ta se misao odnosila na varljivu sliku ko
ju su mu prenosile njegove inaèe pouzdane oèi, ali i na sve sna niji osjeæaj koji se jav
ljao u donjem dijelu tijela. Energija koju je isprva osjetio u srcu, sada se pov
ezala s njegovim preponama. tovi e, ne samo da je osjeæao energiju nego je imao i ere
kciju! To gaje potpuno zbunilo. Ali, nije imao vremena misliti
0 tome jer su ljudi oko njega oèigledno do ivljavali isto. Maitreva
je odjednom postao svjestan kako veæina njih ispu ta uzdahe zado
voljstva. Neki su poèeli duboko disati, a nije pro lo dugo i zaèuli su
se vriskovi u ivanja. Ti su ljudi do ivljavali orgazam!
Maitreva se oèajnièki borio protiv prepu tanja osjetima. Za ovo nije bio spreman, t
o je sigurno! Osvrtao se oko sebe i poku ao vidjeti to se dogaða. Ali, nije bilo nièeg
vidljivog i opipljivog. Skup se nije pretvorio u opæu orgiju. Ljudi, i mu karci i ene
, i dalje su sjedili, ali su oèigledno pro ivljavali seksualno uzbuðenje i slast jedna
ku onoj u voðenju ljubavi. Neki od njih veæ su pre ivjeli vrhunac
1 sada se pomalo omamljeni smjestili u polule eæi polo aj. Njegov
prijatelj Vijnan pored njega, bio je u ekstazi.
Nakon nekog vremena, uz velike Maitrevine muke da se odr i pri onome to je on sm
atrao pod zdravim razumom, "pritisak" u ivanja je pro ao. Na dvoranu se jo jednom pol
ako spustila ti ina.
A onda je Èarobnica progovorila po prvi put.
"Ljubljeni moji", rekla je glasom kristalno bijelim poput nedirnutog snijega s H
imalaja. Maitreva je zadrhtao. "Ljubljeni moji, ponovo ste me osjetili. I bez ri
jeèi, i bez dodira, ja mogu doæi do vas. Mogu doæi do najskrivenijih i najtajnijih dij
elova va e du e. Ja sam va a elja. Ono sam to vas pokreæe i nadahnjuje. Ponovo ste do li
as, i ponovo ste me osjetili. Osjetili ste kako ulazim u vas i kako se pretapam
s vama. To mogu uèiniti bilo kada, toga ste svjesni? Mogu to ponavljati zauvijek,
do kraja ovog svemira, tako dugo dok vi to elite."
Glas Èarobnice bio je tako mekan, sladak i dubok, da je Maitreva pomislio kako
bi ga mogao slu ati zauvijek. Poèeo je shvaæati za to je Vijnan umjesto na uobièajena mjes
ta zabave poèeo dolaziti ovamo. Meðutim, istodobno sa slatkoæom, Maitreva je osjeæao i o
prez. Bilo je neke skrivene prijetnje u glasu ove ene-djeteta-mu karca ispred njih.
Kao da potvrðuje njegove misli Èarobnica je nastavila: "Ali, ljubljeni moji, iako
vam elim pru iti u itak veæi od bilo èega o èemu ste do sada sanjali, budite oprezni! Zna
da æe mnogi od vas dolaziti samo zbog toga. Meðutim, molim vas, slu ajte pa ljivo o èemu
govorim. Slu ajte pa ljivo i uèite. Jer, ako budete ovdje samo zbog u itka, a propu tate m
oju dublju pouku, neæete dobro zavr iti. U itak mo e zavesti. U itak vas mo e zarobiti. Vrl
lako mo ete postati njegovi robovi."
Maitreva je ukoèeno slu ao. Koliko njih, pomislio je gledav i uglavnom mlada lica o
ko sebe, stvarno èuje ovo to Èarobnica sada prièa? Koliko njih jednostavno prelazi prek
o toga i èeka sljedeæe èudo, sljedeæi val orgazma? Pomalo tupi smije ak bla enstva na licim
veæine nije ostavljao mnogo nade.
"Ja æu vas uvijek pozivati", nastavila je Èarobnica, "ali vi ste ti koji morate o
dabrati pravi put. Ako pogrije ite, mene neæe stiæi lo a karma jer sam vas upozorila. Up
ozoravam vas svaki put. Osim toga, moja je narav takva. Pokazujem put do istine
i slobode koji prelazi podruèjem ivotne vedrine, sreæe i zadovoljstva. Moj put je put
do èarolije. Najljep i, ali mo da i najopasniji put koji postoji."
uarobma
A.P. fo

Sada je Maitreya ivnuo. Nakon poèetnih okova, ovo je veæ bilo njegovo podruèje. Zanim
alo gaje to æe Èarobnica dalje reæi.
A ona je nastavila prièajuæi o putu ispravnog djelovanja. Njene rijeèi mogle su se
smjestiti na bilo koji skup mudraca ili ri ija. I tamo bi bile dobrodo le. Ni ta u nji
ma nije bilo to bi poticalo na iskori tavanje drugih ili ropstvo osjetilnim u icima.
A opet, zbog okolnosti u kojima su izgovorene i zbog same èinjenice da ih je izgov
orila ona, Èarobnica, te su rijeèi u sebi skrivale neku tajnu. Tajna je plutala oko
njih i iznad njih. Tajna se uvlaèila u Maitre-yinu du u i koliko god ga pla ila, poèeo j
e osjeæati da mu se sviða. Da, sviðalo mu se to to je slu ao. Ali, kako da pomiri sadr aj
nog to je èuo i usta koja su tu mudrost izgovorila!? To su bila usta koja je Maitre
ya, koliko god mu to bilo te ko priznati, jednostavno elio poljubiti. elio je piti t
e rijeèi izravno iz njih! elio je preskoèiti zvuk, preskoèiti ljude i utopiti se u nekt
aru bla enstva za kojeg je znao da le i upravo tamo, na Èarobnièinim usnama.
A te su usne, nje no i puteno, dalje izgovarale rijeèi mudrosti. Govorile su o su
dbini i evoluciji. Govorile su o stvaranju. I pogaðale su Maitreyu ravno u du u.
"Svi su ljudi stvaratelji i moraju sudjelovati u stvaranju svijeta zajedno s
Bogom. Zbog toga svaki od nas ima neku posebnu zadaæu. Nemamo izbora oko toga hoæemo
lije ili neæemo izvr iti. Na posljetku æemo je izvr iti, to je sigurno. Ono oko èega imam
o izbora je naèin na koji æemo je izvr iti. Nudim vam najradosniji i najsretniji naèin z
a to. Nudim vam put do prosvjetljenja poploèan igrom i zabavom. Da biste njime kor
aèali, morate upoznati u itak, ali ga morate nauèiti smjestiti na pravo mjesto. On ne
smije gospodariti vama, veæ vi njime."
U tom trenutku, Maitreya je gotovo zaboravio zbunjenost poèetnog iskustva. Slag
ao se s onim to je èuo. Èarobnica je, na neki svoj naèin, ipak govorila o stvarnosti. N
ije velièala privid. No, zatim su do le rijeèi koje su ga ponovo zbunile.
"Na tom putu, najva nije to æete nauèiti je umijeæe èarolije. Zato me zovu Èarobnicom,
ne? Ali, ja nisam samo Èarobnica,
ja sam uèitelj èarobnjaka!"
A zatim se nasmijala. Nasmijala se izazovnim glasom, punim zadirkivanja. Maitr
eya je bio siguran daje u tom trenutku njen pogled bio uperen izravno u njega. M
eðutim, na njezin smijeh odgovorili su ljudi svojim smijehom. Smijali su se kao da
razumiju. Maitreya je sumnjao. Ponovo gaje obuhvatila nelagoda.
"Toèno, i vi mo ete postati èarobnice i èarobnjaci. Potrebno je samo smjestiti stvari
na pravo mjesto i iskoristiti ono to vam je dano po roðenju. Gledajte!"
Zatim je ispru ila ruku, a na njenom dlanu je zasjalo svjetlo. Maitreya se, pop
ut svih drugih, nagnuo naprijed. Zvijezda na dlanu Èarobnice poèela se lagano uzdiza
ti, a zatim je u blijesku svjetlo iz nje preplavilo dvoranu. Maitreya je morao z
atvoriti oèi. Kad ih je ponovo otvorio, pozornica ispred njih bila je prekrivena b
lje tavim dijamantima. Èarobnica je ustala i stajala iznad njih. Dijamanata je bilo
toliko da su joj dopirali do gle njeva. Uza svo to blje tavilo, Maitreya nije mogao
ne primijetiti ljepotu njenih bosih stopala kojima je blago razgrtala dijamante.
Ljudi su u èudu gledali. Nemali broj njih elio je posegnuti za blagom i barem ne to
od toga sakriti u svojoj odjeæi. Ipak, èudom mo da veæim od samog pojavljivanja dijamana
ta, nitko to nije uèinio. Èarobnica je imala kontrolu.
Maitreya nije bio odu evljen razvojem situacije. Èinilo mu se da izmeðu rijeèi mudros
ti nema mjesta za jeftine trikove. Dijamanti sigurno nisu pravi, a i da jesu, èemu
to? Nelagoda je u njemu
rasla.
Kao da èita njegove misli, Èarobnica je nastavila: "Prividi ovog svijeta mogu vas
ispuniti zadovoljstvom, ali vas mogu i uni titi. Pitate se jesu li dijamanti prav
i ili nisu? A ja se pitam tko je 'praviji', dijamanti ili vi? Pitam se, jeste li
vi 'pravi'?"
Izgovoriv i to, Èarobnica je izgubila svoju blagu enstvenost. Izgledala je prijeteæe
. Maitreya nije bio siguran, ali uèinilo mu se da joj je lice postalo malo grublje
. Bilo je jo uvijek lijepo, ali sada vi e djeèaèki, èak vi e mu ko. Da im se otprve pokaza
takva, Mai-
I
A.P,
treva bi pomislio da je pred njim neki zgodan mu karac. Prema njemu nije osjeæao ist
o kao i prema enskom licu Carobnice. Sve je manje i manje bio odu evljen okolnostim
a u kojima se na ao.
"Svaki od vas je do ao po ne to", promijenila je Èarobnica temu. "Svatko od vas æe do
biti upravo to po to je do ao. Budite mudri i iskoristite to dobro. Doæi æete ponovo, s
vi vi, znam to dobro. I ja æu biti ovdje, dok ne ispunim svoju svrhu. Jer, i ja sa
m ovdje zbog nekog razloga. Vas æu poduèiti usput. Ili zavesti usput, kako veæ odluèite.
Ali, ovdje sam zbog... ovdje sam zbog..."
I tada se ne to dogodilo s Èarobnièinim glasom. Ba kao to prije nije bio siguran vidi
li je dobro, Maitreva je sada postao nesiguran u ono to èuje. Njezin je glas dopir
ao do njega, ali znaèenja su se nekako gubila. Odjednom, kao daje prestao ulaziti
u njega kroz u i. Osjetio gaje izravno u sebi! Osjetio je kako Èarobnica govori u nj
emu! Nije vi e bio siguran èuju li ostali to to i on èuje. A Èarobnica je sada sasvim oèig
edno zurila u njega stoje pojaèalo dojam unutarnjeg slu anja.
"...ovdje sam zbog... ovdje sam zbog... tebe!" rekao je njezin glas u njegovo
j glavi. Da nije bilo drugih ljudi oko njega, Maitreva bi se zakleo da je istodo
bno uperila svoj prelijepi prstiæ prema njemu. "Toèno, ljubljeni moj, zbog tebe", na
stavila je. "Moram te poduèiti mnogim stvarima. Ali rekli su mi da æe se opirati. Vid
im da to èini vrlo dobro. Opire mi se."
Maitreva je drhtao cijelim tijelom. Èarobnica je ne to govorila cijelom skupu. Al
i, to nije bilo ono to je on èuo! Pogledao je Vijnana. Njegov je prijatelj bio zadu
bljen u èudo ispred sebe i nije imao pojma to se dogaða Maitrevi.
"Toèno, opire se", nastavio je glas u njemu. "Razumijem te, ali nemoj da te zave
de povr ina. Pa, cijela moja poduka sastoji se u tome da razotkrijem privid oèitovan
ja i stvarnost dublje istine. Nauèit æu te mnogim tajnama, mladiæu. Ali, potrebna mije
i tvoja suradnja. Zato, ne opiri se, èuje li!"
Ali, Maitreva se opirao. Opirao se svim svojim biæem. Sve se u njemu bunilo. Ni
je razumio! Nije razumio to mu se dogaða, i
najva nije, nije razumio za to mu se to dogaða.
"Za to?", ponovio je zavodnièki glas, "Zar doista ne zna ? Ti si ja, ja sam ti, to
si veæ do sada morao nauèiti. Ali, ti mora proæi mnoga iskustva dok to ne shvati u potpu
nosti. Mora mnogo toga do ivjeti dok ne shvati tko sam ja."
Taj ja, osjetio je Maitreva, nije bio izgovoren kao, ja Èarobnica, veæ kao ja, on
a koja jesam, koja postojim.
"Ti, ti..." poèeo je mucati Maitreva, "za to, ti..."
"Za to sam do la?" zaèuo je odgovor. "Na posljetku, kad nauèi to je potrebno nauèiti,
shvatiti tko sam ja, ti æe stajati na mome mjestu i raditi to to radim ja. Ti æe biti Èa
obnica!"
To je bilo previ e za Maitrevu. Ne to se u njemu pobunilo. Ne to nije izdr alo pritis
ak i on je eksplodirao. Mo da je vrisnuo, a mo da i nije. Mo da je odgurnuo ljude oko
sebe, a mo da i nije. Vjerojatno je bezglavo istrèao van iz hrama.
Kasnije, kad je razgovarao s Vijnanom, ovaj se nije nièeg sjeæao. Znao je samo da
, kad je sve zavr ilo, kad je Èarobnica oti la, nije bilo ni Maitreve. Na ao ga je kod k
uæe, u krevetu, kako spava i te ko di e oznojena èela.
Sljedeæa tri dana Maitreva je bio bolestan. Nepoznati uzrok, rekao je lijeènik. M
irovanje i sve æe najvjerovatnije proæi samo od
sebe.
Ono èega se Maitreva sjeæao bio je svje i noæni zrak. Nije znao kako je izi ao iz ukrin
g hrama. Stajao je na Trgu devet hramova i dr ao se za eludac. Kleknuo je i povrati
o. Zatim je legao na leða ra irenih ruku i nijemo se zagledao u vedro noæno nebo. Neko
vrijeme je tako le ao. Sjeæao se nekih kretnji na nebu, nekog crvenkastog i zelenog
sjaja. Takoðer, bile su i neke slike, ali njih se nije jasno sjeæao. A zatim se na ao
u krevetu svoje sobe kod Vijnanovih roðaka. Dugo je sanjao nepovezane snove. U nj
ima je posjetio svoju kuæu na obali rijeke Sarasvati. Vidio je svoje dvije majke T
arapati i Utapati kako mirno sjede ispred vratiju i ma u mu rukom. Zatim je oti ao s
vom uèitelju Parashari. Nije mu stigao ni ta ni reæi, a ovaj gaje veæ otpustio sa smije ko
m, po urujuæi ga
da se vrati. Bilo je jo slika. Neke su bile neugodne. Vidio je veliku kobru kako
ga u svojim ustima nosi preko rijeke vremena. To gaje u asnulo, ali na neki naèin i
smirilo. Vidio je takoðer i neke slike iz nekih drugih mjesta i vremena koje nisu
pripadale njegovom svijetu. Tih je slika bilo najvi e. Ali, nije ih razumio pa ih
se nije ni sjeæao.
Meðutim, to god sanjao, gdje god u tim snovima bio, s njim je bio i enski lik koj
eg nije mogao zaboraviti. Stalno gaje pratio, bio uz njega. Najprije ga se poku av
ao otresti, a zatim gaje prihvatio pa èak dozivao njeno ime.
Vijnan mu je kasnije rekao da je tijekom tri dana svoje bolesti stalno buncao
i ne to govorio. Govorio je tiho, tako da se njegov prijatelj jednom nagnuo nad n
jega ne bi li èuo o èemu prièa.
"Nisam ni ta razumio", rekao mu je, "samo jednu rijeè koju si stalno ponavljao."
Maitreva nije morao pitati koja je to rijeè bila. Znao je. Za svaki sluèaj Vijnan mu
je rekao: "Èarobnica, Èarobnica, Èarobnica... to si ponavljao. Neprestano. Tri puna d
ana."
8
Venerini snovi
Bhaskar se veæ petnaesti dan nije vraæao iz palaèa Dwarake. Nije bilo naèina da se dopre
do njega, a ni da se sazna koliko æe jo trajati skup èuvara svetih posuda. Maitreva
je bje ao. Bje ao je od sebe samog, od svojih misli i osjeæaja, a najvi e je bje ao od sno
va koji su ga, kako mu se èinilo, poèeli progoniti i danju. Ulice grada bile su mu p
reuske i ispunjene s previ e ljudi. On je elio samoæu. Oèajnièki je elio mir zelenih obal
svoje rijeke i udobnu utjehu Parasharinog uèili ta na uzvisini iznad njih. Ali, nij
e mogao otiæi bez oca, èak i daje to htio. Prijevoznici koji æe ih odvesti natrag takoðe
r su èekali zavr etak skupa, a pje ke se, u stanju u kojem je bio, ne bi usudio krenut
i.
Vijnana je izbjegavao. Nije elio znati to radi i ide li jo u u-krin hram. Kad se
oporavio od svoje tko zna èime uzrokovane bolesti, Vijnan je poku ao razgovarati s n
jim. Ali, Maitreva je bio utljiv i razgovor nije ni ta razjasnio.
" to se dogodilo, Maitreva?", pitao ga je prijatelj. "Za to si izi ao prije zavr etka? Z
ar ti se nije svidjelo?" Maitreva je samo slegnuo ramenima i utio. "Nisam ni prim
ijetio kad si izi ao", rekao je Vijnan, a onda sa smije kom dodao: "A i da jesam, su
mnjam da bih mogao poæi za
>ca
A.P.

tobom!"
Maitreva nije odgovarao. Znao je da Vijnan govori istinu, koliko god se alio.
Carobnica je doista imala zaèudan utjecaj na ljude. Maitreva je vjerovao da Vijnan
doista nije vidio njegov izlazak jer je bio u nekom svom svijetu punom bla enstva
u koji su ga dovele Èarobnièine rijeèi.
Njegovi vlastiti utisci bili su toliko jaki da o njima isprva nije mogao ni m
isliti, a kamoli razgovarati. Nakon nekoliko dana, kad se malo smirio i njegov u
m ponovo preuzeo kakvu-takvu kontrolu, ipak je porazgovarao s Vijnanom. Imao je
neke svoje teorije o tome to se dogodilo, ali ih je elio potvrditi.
"Vijnane", rekao mu je jednog jutra susrev i ga na doruèku, "reci mi, sjeæa li se to
se dogaðalo neposredno prije nego sam izi ao?"
Vijnan ga je upitno gledao. "Pa, ni ta", rekao je, "uobièajeno. Sjedili smo. Ona
je govorila..."
"E, to me zanima!" prekinuo ga je Maitreva. "O èemu je govorila?"
"Kako to misli ?" bio je zbunjen Vijnan.
"Da li se sjeæa o èemu je Carobnica govorila prije nego sam ja izi ao?"
Nakon malo razmi ljanja, Vijnan je rekao: "Govorila je o u itku i vrijednosti u itk
a u duhovnom razvoju." Nakon male stanke dodao je: "Èini mi se."
Maitreva gaje promatrao. Njegove sumnje su postale konkret-nije.
" eli li reæi", zapoèeo je, ali je zbunjeno zastao. " eli li reæi... da se nije obraæa
kome posebno?"
Sada je bio red na Vijnana da se zagleda u Maitrevu. "Kako to misli ?"
"Pa, tako", odgovorio je Maitreva. "Nije govorila nikome osobno? Mislim... ob
ratila se, razgovarala s nekim pojedinaèno..."
"Ne", bio je odluèan Vijnan. "Nije. Govorila je svima. Kao i uvijek, govorila j
e..." iznenada je zastao i glasno se nasmijao. "Ah,
sada shvaæam! Ti misli da je govorila tebiV
Maitreva je gledao u pod. Nije se usudio izreæi to to je mislio. Ali, Vijnan je
imao pravo. Kako bi bilo moguæe da tamo, usred predavanja, predstave ili to je to v
eæ bilo, Carobnica razgovara samo s njim i to pred svima? Doista je bio naivan.
"Zavrtjela ti je glavom, zar ne?" nastavio je Vijnan aleæi se. "Ali ne brini, ni
si jedini kojemu se to dogodilo. Mnogi se zaljube u nju i smatraju da ona ima s
njima ne to posebno. Prièaju da su vidjeli ne to to mi drugi nismo. Kao da ionako nema
dovoljno èuda oko nje! Poslije ispadne da su samo ma tali i sanjali. Ne brini, doist
a. Proæi æe to."
Maitreva nije ni ta rekao. Tu no je slu ao prijateljeve rijeèi. Osjeæao je da se tako i
dogodilo. Sve je to bilo u njegovom umu. Drugi nisu èuli kako se Carobnica obraæa n
jemu. tovi e, toèno je mogao odrediti trenutak kad je pre ao iz "zajednièkog" do ivljaja,
"osobni" do ivljaj. Vijnanove rijeèi ga nisu zaèudile. Ono to Vijnan nije znao, a stoj
e zapravo najvi e muèilo Maitrevu bila je èinjenica da takav "osobni" do ivljaj nije man
je stvaran od onog zajednièkog. Bilo to u njegovom umu ili ne, vidjeli to drugi il
i ne, ono to je Maitreva do ivio bilo je stvarno poput kreveta u kojem je spavao ov
e noæi.
Njegove je misli prekinuo Vijnan neizbje nim pitanjem: "I onda? Idemo li veèeras
ponovo?"
Bio je siguran u potvrdan odgovor, ali Maitreva je samo ustao, hladno ga pogl
edao i rekao: "Ni sluèajno!" Zatim je izi ao u jo jednu besciljnu etnju gradom.
Vijnan se nije obazirao na Maitrevine mu ice. "Neka mu bude", mislio je. "Ionako
je èudan. Neka se sam vadi iz svoje ka e."
A Maitreva je upravo to poku avao. Trudio se koliko je mogao da razumije to mu se
dogodilo. Tisuæu puta promi ljao je rijeèi koje je èuo od Èarobnice. Veæina njih bila je m
dra i on bi ih rado potpisao. Ali, sve ono drugo? Èemu, na primjer, ono seksualno
iskustvo na poèetku, izazvano nièim drugim nego pojavom te osobe? Jeftino, jeftino,
uvjeravao je sam sebe Maitreva. Ali najvi e
Caro i)n/coi
A.P.

ga je boljelo to to su mu se usprkos toj "jeftinoæi", misli stalno vraæale upravo na


to. Nije se usudio sam sebi priznati, ali sviðalo mu se to to je do ivio. tovi e, elio j
to ponoviti! Ali, èim bi se pojavila takva misao, odmah bi je odbacio kao grijeh.
Duhovnost zahtijeva èistoæu. Ovo nije èistoæa, mislio bi. A opet, ako nije, za to ga tako
privlaèi?
Razmi ljao je o mnogim stvarima. Razmi ljao je o svakoj rijeèi koje se mogao prisje
titi. Primjerice, to je znaèila reèenica da je "ona ovdje zbog njega"? Postoji li nek
i poseban razlog to se Èarob-nica pojavila u Dwaraki ba onda kad je on bio ovdje? Il
i tako ne to èuju svi kojima, kako ka e Vijnan, Èarobnica zavrti glavom?
Mo da je i tako. Ali, bilo je nekih tanahnih nijansi znaèenja u Èarobnièinim rijeèima k
oje su nametale drukèije zakljuèke. "Ti si ja, ja sam ti" rekla je. Znaèenje toga sije
vnulo je Maitrevinim umom jednog popodneva kad je zastao pred trgovinom skupocje
nim tkaninama. Gledao je kako trgovac sla e tkaninu prema podrijetlu i nijansama b
oje. Od sliènog materijala je Vijnanov dhoti, pomislio je najprije Maitreva, a ond
a su mu misli brzinom munje krenule prema zakljuèku. ukra! To je to! Sve u tom hram
u povezano je s njom. A i sama Èarobnica vjerojatno je ukrina sveæenica. Samo, ukra im
a mnoga znaèenja. Pitanje je koje od njih koristi Èarobnica u svom ivotu. Ono to je vi
dio ukazivalo je da joj nisu strane iznimne moæi te tajanstveni i magijski utjecaj
na druge ljude. Meðutim, u tim okvirima, njena reèenica daje "ona on, a on ona" ima
smisla! Natalna karta Maitreve jasno otkriva posebno znaèenje ukre. Ðjoti ka e da ukra
rilièno oblikuje njegovu narav, postupke i sudbinu.
Shvativ i to, Maitreva je takoðer shvatio da ne smije olako primiti ni ta to se dogo
dilo u hramu. Oèigledno je da sve ima svoju simboliku i da ta ena, ili mu karac, pods
jetio se Maitreva s dodatnom zbunjeno æu, toèno zna to radi.
I taman kad je Maitreva nakon nekoliko dana pomislio da polako dolazi na trag
obja njenja onog to mu se dogodilo, poèeli su snovi. Takve snove nije imao nikada. M
o da je to bilo zato jer nije
imao iskustva. A mo da su i oni bili dio procesa koji je zapoèeo njegovim upoznavanj
em Èarobnice.
U snovima je bila naravno ona. Sanjao ju je uvijek kraj vode. Promatrao ju je
kako prilazi oceanu. Graciozno bi se sagnula i rukama dodirnula povr inu. U tom t
renutku iz njene bi ruke izi lo tisuæu iskara. Nasmijala bi se i uspravila. Zatim bi
polako, kao da u iva u tome, poèela skidati odjeæu sa sebe. Njezin je sari bio u dva
dijela, stoje bilo neuobièajeno. Najprije je polako odmotala gornji dio, leðima okre
nuta Maitrevi. On bi poèeo drhtati i elio se sakriti. Ali, nije imao kuda. Nije bil
o nikakvog zaklona. Nikakve stijene, drveta, ba nièega. Samo pijesak i more.
Ona je znala daje on promatra. Nije se okretala prema njemu, ali tu i tamo bi
, iza slapa tamne kose, Maitreva ugledao bljesak njenog oka.
Sada se okrenula postrance. Jednom je rukom prekrila grudi, a drugom je mazno
prelazila preko golog trbuha. Zabacila je glavu i spustila drugu ruku. Grudi su
joj bile poveæe, ali èvrste. Maitreva je u snu znao da takve sigurno nisu bile kad
ju je vidio u hramu. Ne bi ih mogla sakriti iza odjeæe. Ali sada su bile tu i mami
le ga. Vukle su iz njega neku skrivenu elju. Kao da je vidio kako iz napetih brad
avica izlazi energetska struja koja gaje privlaèila jaèe od bilo èega to je do sada isk
usio. elio joj je priæi. elio je dodirnuti te grudi rukama i usnama. elio je piti ivot
s njih. Ali, nije se usudio to uèiniti. Kao zaèaran promatrao je enu-boginju na obal
i oceana.
A ona je nastavila svoj spori ples otkrivanja. Jednim pokretom ruke odbacila
je donji dio tkanine u koju je bila umotana. Kad je iskoraèila iz nje svojim je po
kretima podsjetila Maitrevu na zmiju koja, svje a i proèi æena izlazi iz svoje stare ko e.
Iako neobièna, ta ga je zamisao dodatno uzbudila. A uzbuðivalo ga je i ono to je vid
io. Obline njenog tijela bile su neusporedive ni s èim dosad ugledanim. Maitreva j
e vidio crte e enskih tijela, ali ni ta od toga ga nije moglo pripremiti na dubinu lj
epote o kojoj je sanjao. Njena su bedra bila poziv. Njena stra njica, znao je, sav
r eno mjesto za njegove ruke. A prijelaz od trbuha do venerinog brijega, kojeg je
AP./Cezde,
ugledao samo u izmaglici, dok je zakoraèila u more, bacio gaje u ekstazu.
Ponekad, snovi bi tu prestajali, a Maitreva se budio uzbuðen, ali i bijesan na
sebe to mu se opet dogaða ono to ne eli. Ali, kako ne eli , korio je sam sebe, kad si u
paljen poput pastuhai Njegov nabrekli ud jasno je izra avao njegovu elju. Mogao je
on to poricati tisuæu puta. Zelja je bila tu. A to je jo gore, to nije bila samo elja
tijela, veæ i elja du e.
Nakon takvih noæi, Maitreva je bje ao jo jaèe i jo dalje. Hodajuæi napuèenim ulicama,
pet usamljen, lutao bi gradom sve do rubova nenaseljenih dijelova. Zbog svoje mu
ke je izbjegavao Trg devet hramova iako gaje upravo on, u smirenijim trenucima,
jako privlaèio. elio gaje bolje istra iti. Ali, nije se usudio otiæi tamo. Razlog je bi
o taj to je postojala moguænost da sretne nju. A Maitreva nije znao kako bi se tada
pona ao. Ne, jo nije bio spreman da je ponovo sretne. A mo da nikad neæe ni biti.
Meðutim, njegov najveæi strah ostvario se vrlo brzo i to ne na Trgu devet hramova
. Hodajuæi nekom uskom i dugaèkom ulicom koja je u tom trenutku bila pusta, odjednom
je na njenom kraju ugledao blijesak enske haljine. Iz nekog razloga to gaje priv
uklo mada inaèe uopæe nije obraæao pozornost na dogaðaje oko sebe. Da bi bolje vidio mor
ao je zastati jer je sunce na zalasku bacalo svoje zrake toèno njemu u oèi.
Na kraju ulice, doista je stajala neka ena. Napre uæi se i titeæi oèi rukom, Maitreva
e poku ao razabrati tko je to. Odmah je pomislio na Èarobnicu, ali nije bio siguran.
Oklijevao je. Ne to u njemu govorilo mu je da joj priðe, ali se ne to jednako tako ja
ko bunilo protiv toga. Zato je samo stajao i èekao. Osim toga nije bio siguran da
lije to stvarno ona ili nije.
A onda se ena pokrenula. Mahnula mu je rukom u pokretu sliènom pozivanju, a zatim
jednostavno nestala u nekim vratima na lijevoj strani. U tom trenutku Maitreva
je postao siguran daje to ona. Istodobno postao je siguran daje eli slijediti.
Potrèao je i uèas se na ao kod vratiju kroz koja je pro la. Bila su
to neugledna, obièna kuæna vrata. Ipak, ne to je na njima bilo èudno. Maitreva je posegn
uo rukom ne bi li ih otvorio, a zatim je usred pokreta zastao. Ako sada otvori ov
a vrata, rekao je neki glas u njemu, povratka vi e nema.
Povratka vi e nema, ponovio je Maitreva u mislima. Da, znao je to. To je bilo l
ogièno. Do ao je trenutak izbora. Mogao je duboko udahnuti, smiriti se, i polako se
vratiti sobi u kuæi Vijnanovih roðaka. Njegov otac Bhaskar doæi æe za koji dan. Nakon to
ga otputovali bi kuæi i on, u to je bio siguran, vi e nikad ne bi vidio Èarobnicu. Tak
oðer, ne to mu je govorilo daje vi e nikad ne bi ni sanjao, a ubrzo bi prestao misliti
o njoj i zauvijek je zaboravio.
Druga moguænost je prolazak kroz ova vrata. Poæi za Èarobni-com. Razumjeti je. Pro iv
jeti je. to æe se dogaðati dalje, to Maitreva nije znao. Ali, kao to je glas rekao, u
tom sluèaju povratka vi e nema.
Maitreva je stajao tako nekoliko dugih trenutaka, a zatim duboko udahnuo, smi
rio se, ispru io ruku i polaganim pokretom otvorio vrata.
A.P.
Zavoðenje
Kao stoje i oèekivao sljedeæi je korak bio korak u drugi svijet. Kuæa u koju je u ao nij
e bila poput ukrinog hrama, a opet je sve u njoj odisalo istim duhom. Umjesto te ki
h i raznobojnih ukrasa, zidovi su bili snje nobijeli. Pod na kojeg je zakoraèio bio
je prekriven nekim neobiènim svijetlim kamenom. Pogledav i u njega upla io se da æe past
i. S poda su ga promatrali mnogobrojni odrazi njega samog. Raznobojni, blje tavi i
... razlièiti. Zastao je promatrajuæi uznemirujuæu igru svjetla ispod svojih nogu. Naj
manji pomak oèiju, ili samo treptaj, promijenio bi sliku i strukturu poda. "Kako æu
prijeæi preko ovoga?" pomislio je Maitreva.
Ali, pre ao je. U tome mu je pomogao poziv koji je do ao iz sobe ispred njega. "D
oði", zaèuo je glas kojeg bi prepoznao meðu milijunima drugih. "Za to stoji vani? Doði i s
edni pored mene."
Maitreva je poslu no prekoraèio preko klizeæeg svjetla ispod sebe i u ao u prostoriju
u kojoj gaje èekala Èarobnica.
Ovaj put izgledala je mnogo "obiènije". Nije bilo posebnog hramskog osvjetljenj
a, a ni ozraèja u kojem ju je Maitreva prvi put ugledao. Mo da je ponovo oèekivao isti
do ivljaj pa se sada iznenadio svakida njim utiskom. Sjedila je na jastucima prosut
im na drvenoj klupi. Odjeæa koju je nosila bila je bijela, s jednostavnim
srebrnim vezom oko krajeva rukava i ovratnika. Maitreva nikad prije nije vidio t
akvu odjeæu. Bolje bi pristajala mu karcu nego eni, ali sad je veæ znao da Èarobnica ima
neobiènu sposobnost da zbunjuje svojim izgledom. Zbunjuje, da, ali i privlaèi! Ako j
e u hramu izgledala kao zavodnica, sada je izgledala nevino i èisto poput mlade dj
evojke. Ko a joj je bila bijela i nje na, a kosa nije izgledala tako tamna. Ispod gl
atkog èela promatrale su ga krupne i snene smeðe oèi.
Kako je lijepa, pomislio je Maitreva osjeæajuæi slabost u koljenima.
Ona se nasmije ila kao daje èula njegove misli. Pokazala mu je rukom na drugi kra
j klupe pozivajuæi ga da sjedne. Maitreva je to sa zahvalno æu uèinio.
Èarobnica je utjela dajuæi Maitrevi vremena da se prilagodi situaciji. Soba je bil
a jednostavno namje tena. Osim iroke klupe s raznobojnim jastucima na kojoj su sjed
ili, nije bilo mnogo namje taja. U kutu sobe nalazio se mali oltar s kipom Sive i
Parvati u ljubavnom zagrljaju. Ispred njih gorjela je uljanica. Nekoliko mirisni
h tapiæa pored nje stvaralo je blagu izmaglicu svojim dimom, pa je izgledalo kao da
se isprepleteni udovi dvaju bo anskih ljubavnika pokreæu u senzualnom plesu spajanj
a.
Ali, to je bilo sve to je Maitrevu podsjeæalo na iskustvo iz hrama. Ostatak sobe
bio je neutralan, pa èak i asketski. Drveni pod bio je èist, ali neukra en. Na zidu je
bilo nekoliko stiliziranih crte a koje Maitreva nije mogao prepoznati. Na niskom
stoliæu s lijeve strane klupe nalazilo se nekoliko pladnjeva sa slatki ima i vrè pun n
eke crvenkaste tekuæine. Bilo je toplo, ali ne prevruæe.
Pre av i pogledom po sobi, Maitreva se konaèno zaustavio na osobi pored sebe. Èarobni
ca je sjedila blago zavaljena i poluokre-nuta prema njemu. Jednu nogu je povukla
na klupu skvrèiv i je, a drugu je lagano njihala bezbri nim pokretima. Gledajuæi je tak
o sna no gaje podsjetila na malu djevojèicu koja oèekuje dobru zabavu. Ni traga tajans
tvenoj i stra noj "èarobnici"! I doista, izraz njenog lica bio je tako bezazlen i ta
ko zaigran da Maitreva nije
A.P.
mogao a da se ne nasmije i.
Na njegov osmjeh ona je uzvratila zvonkim smijehom i uèas su se oboje smijali.
Usprkos uzbuðenju i strahu Maitreva je ipak bio mladiæ. U njemu nije bilo te ine i tug
e odraslog èovjeka. Iskoristio je izlaz u vedrini koju mu je ponudila.
Kad su se prestali smijati, Èarobnica gaje lagano dodirnula po ruci i rekla: "V
idi , tako je mnogo bolje. Inaèe si previ e ozbiljan. Od te ozbiljnosti ne vidi dobro s
tvarnost oko sebe."
Maitreva je kimnuo potvrdno glavom jo uvijek razdragan od zvonkog smijeha koji
gaje cijelog ispunio. Ali, s njenim dodirom u njemu se ponovo pokrenula oluja.
Do ao je muèen snovima i udnjama za njom. A evo je sada, sjedi pored njega i smije se
s njim kao da mu je najbolja prijateljica iz djetinjstva i kao da njihove du e i
tijela nisu sposobne za "grje ne" misli o u itku, ljubavi i seksu. Da bi stvar bila
jo gora, dodirnuv i ga, pribli ila mu se dovoljno da osjeti njezin miris. Njena se ko u
lja malo razdvojila kod ovratnika i iz njene je unutra njosti do Maitreye stigao p
oziv jaèi nego ikada prije. Na svoje zaprepa tenje Maitreva je ponovo otkrio daje uz
buðen.
S uzbuðenjem se vratila i zbunjenost kao i elja da razrije i situaciju u kojoj se
na ao. "Tko si ti?" upitao je povukav i se na svoju stranu klupe.
Ne skidajuæi osmjeh s lica Èarobnica se takoðer odmakla odnoseæi sa sobom uznemirujuæi
miris elje.
"Mislim da si do sada to veæ trebao shvatiti", rekla je odmjereno. "Ali, ako ni
si, mo da æu ti kasnije odgovoriti na to pitanje."
"Zovu te Èarobnica", nastavio je Maitreva poku avajuæi iza rijeèi sakriti zbunjenost.
"Vidio sam te u hramu. Bilo je... zanimljivo, ali bojim se da mi se nije svidje
lo."
"Ne?" rekla je Èarobnica namje tajuæi se na jastucima i pokretima tijela dajuæi do zn
anja daje zanima to æe Maitreva dalje reæi.
"Ne, nije", nastavio je on. "Tvoje su rijeèi bile u redu, ali sve ostalo je bil
o previ e jeftino. Previ e trikova kojim zavodi sve te mlade ljude."
"Ah, znala sam da si previ e ozbiljan!" nasmijala se ona. "Zar ne mo e u tome vidjeti
zabavu i u itak?"
"Upravo u tome je stvar", gorljivo je prihvatio izazov Maitreva. "Zabava i u it
ak su suprotni duhovnim nastojanjima. Ti zavodi sve te ljude!"
Èarobnica je lagano pognula glavu ne skidajuæi pogled s Maitre-ye. Iz njenih oèiju
je nestalo nevinosti i pojavio se neobièan sjaj. Maitreya je nehotice zadrhtao. Po
lagano, Èarobnica je ponovila njegove rijeèi. "Zabava i u itak su suprotni duhovnim na
stojanjima?"
Iako pomalo upla en, Maitreva je bio èvrst u svojim stavovima. "Da, jesu," rekao
je. "Kako æe svi ti ljudi doæi do prosvjetljenja i istine ako im nudi privid u seksua
lnim u icima?"
Jo ga uvijek gledajuæi istim pogledom poluspu tene glave, Èarobnica je duboko uzdahn
ula. "Vidim da æemo imati mnogo posla", rekla je poluglasno, a onda se trgnula i v
eselo nastavila: "Dobro, hajde da vidimo to ti zapravo eli ?"
Maitreya ju je zbunjeno gledao. "Kako to misli ?"
" to eli ?" ponovila je. "Za to si me pratio? Za to si do ao k meni?"
"Nisam te pratio. Sluèajno smo se sreli", odgovorio je Maitreya.
"Sluèajno?"
"Pa, da...", pomalo je oklijevao Maitreya. "Sluèajno. Vidio sam te na kraju uli
ce i..."
"I...?"
Maitreya nije ni ta rekao.
"I krenuo za mnom", dovr ila je reèenicu Èarobnica. "Ne po-rièi. Pratio si me. Mogao
si otiæi. Sjeti se. Nisi morao proæi kroz moja vrata."
Maitreya je pognuo glavu. Istina je. Imao je izbora. Sjetio se unutarnjeg gla
sa ispred njenih vratiju koji mu je rekao da nakon ovog nema povratka. Èarobnica j
e u pravu. On ne to eli.
"Tako je veæ bolje", nadovezala se ona na njegove misli. "Sad mi ka i to je to to el
i ?"
A.P. /CezJe,
Da Maitreva nije bio naviknut na poduku svog uèitelja Para-share, njihov bi raz
govor vjerojatno bio sasvim drugaèiji. Ovako, uvje ban godinama koje su zahtijevale
disciplinu i predanost istini, Maitreva je brzo shvaæao. Najva nije od svega bilo je
biti iskren prema sebi. Sjeæao se kako gaje Parashara korio kad bi se skrivao i p
oku avao zata kati vlastite slabosti i pogre ke. "To je najgore to mo e uèiniti", govorio
Parashara. "Nije problem u tome to grije i , veæ je problem u tome to to ne vidi . A ne
idi jer ti je ego narastao vi e nego bi smio i ne dozvoljava ti da prizna svoje slab
osti." Tako je govorio Parashara Maitrevi milijun puta. Sve dok Maitreva nije na
uèio. Nema smisla bje ati od sebe. Radije pogledaj u oèi svemu to jesi. Tek nakon toga
mo e mijenjati ono to ti se ne sviða.
I zbog toga je sada Maitreva vrlo brzo pre ao iz stanja poricanja u stanje otvo
renosti. Osim toga, ne to gaje u Èarobnici podsjeæalo na uèitelja. Uz sve druge znaèajke o
va je djevojka pored njega bila i mudra! To se vidjelo na njoj. Zraèilo je iz nje.
Ba kao stoje zraèila i senzualnost. Zbunjen, zbunjen... odjekivalo je Maitrevinim
umom. No ipak, na ao je snage da se suoèi s istinom.
" elim", odgovorio je na posljetku, " elim saznati to se dogaða sa mnom i za to se u m
eni bude osjeæaji i elje za koje sam mislio da se nikad neæe probuditi."
Kao da joj se svidjelo to stoje Maitreva rekao, Èarobnica je odobravajuæi kimnula
glavom. "U redu", rekla je. "Kakve su to elje? Povezane su sa mnom, pretpostavlj
am."
Maitreva ju je pogledao uzdahnuv i. "Naravno da su povezane s tobom. Od kad sam
te ugledao moj se svijet preokrenuo. Vi e se ne prepoznajem. Vi e nisam onaj stari
Maitreva."
"Pa, nisi ba star, koliko vidim", sa smije kom je primijetila Èarobnica. "Ali, zna
m to misli . Reci mi, kakav je to bio 'stari Maitreva'?"
"Bio je...", oklijevajuæi je izustio Maitreva, "bio je... siguran u sebe. Bio j
e slobodan od elje za tjelesnim. Bio je duhovan."
"A sad se probudila elja za tjelesnim?"
"Da", odgovorio je, "probudila se."
Maitreva nije dalje elio govoriti. Postalo mu je neugodno. Osjeæao je kako mu ti
jelom teku neke nepoznate energije. I na njegovu sramotu, jedva je rukom prekriv
ao nabrekli ud ispod dhotija. Nije elio da ona vidi u kakvom je stanju. Ali, ona
to sigurno zna, pomislio je s u asom.
Znala je.
"I taje elja", nastavila gaje pritiskati, "povezana sa mnom? Ti eli mene?"
Maitrevu je malo razljutio taj pritisak. "Da", priznao je, " elim tebe. Ali ne e
lim eljeti tebe!"
Na njegovu vatru odgovorila mu je s nekoliko trenutaka ti ine dopu tajuæi mu tako d
a se smiri. Zatim je rekla ti im glasom: "Maitreva, za to misli daje ' eljeti mene' ne to
lo e? Za to misli daje to suprotno od tvojih duhovnih te nji?"
Maitreva je podigao glavu pogledav i je zaèuðeno. Prije nego to je uspio ne to reæi nje
e su ga oèi ponovo privukle i ponovo mu se uèinilo da se u njima gubi kao u kakvoj z
aèaranoj umi. Lijepa je, lijepa je... odjekivalo je njegovom du om. Jedva se uspio su
zdr ati a da joj to i ne ka e. Umjesto toga vratio se obrani svojih stavova. "Ja sam
brahmin, to zna . Uèim ðjoti , sveto znanje o vremenu, du nosti, sudbini i slobodnoj volj
i. Brahmini ive u celibatu. Brah-mini nemaju elju za seksom."
Maitreva je sve to izgovorio gotovo moleæivim glasom. elio je da ona potvrdi nje
gove rijeèi. elio je da ustane, skromno pogne glavu ispred njega i tako sakrije te
grje ne, zarobljavajuæe, opasne oèi. elio je da mu ka e kako je u pravu i kako je pogrije
la igrajuæi se zavodnièkih igara s jednim brahminom. elio je da prekine èaroliju i oslo
bodi ga. Ali, istodobno je znao da ona to neæe uèiniti. Do ao je po poduku i, u to je
bio siguran, poduku æe dobiti! 0 Bo e, pomislio je, hoæu li izdr ati?
Ali, ona je samo bezbri no rekla: "Izgleda jadno. Je li ti dobro? eli li mo da ne to
opiti?" S tim je rijeèima posegnula prema vrèu pored sebe. Maitreva je brzo odmahnuo
glavom. "Ne, hvala,
dobro mije. Ne elim ni ta." Carobnica je spustila vrè.
"Maitreva", rekla je okrenuv i se ponovo k njemu. "Nisi u pravu kad me osuðuje . U
onome to nudim nalazi se velika snaga. Istina je da se mo e zlorabiti, ali ako se i
zbjegnu zamke, nagrada je neopisiva."
Zastala je promatrajuæi mladiæa pored sebe. Ruke je smjerno sklopila u krilu, a s
mije ak joj je postao blag i suosjeæajan. Maitreva je primijetio promjenu i malo se
opustio. Odgovaralo mu je kad nije bila tako enstvena i primamljiva. Nije imao is
kustva sa enama. S prijateljicom bi mnogo lak e izi ao na kraj.
Meðutim, Carobnica je imala druge planove. Popu tala je samo ako ju je to dovodil
o bli e njihovom ostvarenju. Imala je svoj cilj i eljela gaje postiæi na najbolji i n
ajbr i moguæi naèin.
" eljela bih ti ne to pokazati", rekla je i iznenada mu se primakla. Maitreva se
nije stigao povuæi, a ne bi ni imao kuda jer je veæ bio na samom rubu klupe. Drveni
naslon mu se urezivao u leða. Odjednom, njene su usne bile na njegovima. Zapanjila
gaje njihova mekoæa. Naglo je i duboko udahnuo zrak kroz obje nosnice. Ali, s tim
udahom u njegove je grudi u lo i malo njenog slatkog daha. Vruæina mu se prolijala
utrobom. Isprva se elio odmaknuti, ali nije mogao. Ostao je tako prislonjen na nj
u, obje en poput usamljene zvijezde na noænom nebu. Mekoæa gaje opijala. Vi e se nije eli
o pomaknuti, èak i daje mogao.
Kao da odgovara na promjenu u njemu, ona je lagano raz-maknula svoje usne. Os
jetio je vla nost njenog jezika kojim mu je dodirnula gornju usnu. Bio je to lagan
dodir, nje an, poput dodira pauèine. Ali, bio je dovoljno sna an da u njemu probudi v
ulkan. Osjetio je kako mu je vatra krenula unatrag iz korijena penisa prema dnu
kralje nice. Poèeo se tresti i ubrzano disati. Njene su usne i dalje bile samo lagan
o prislonjene na njegove, a od jezika je osjeæao tek slutnju. I njegove su se usne
razdvojile, pozivajuæi je k sebi, u sebe. U kralje nici su mu sijevale munje.
Tko zna kako bi sve to zavr ilo da se Carobnica nije odmaknula, tek toliko da m
u mo e pogledom obuhvatiti lice. Tiho je pro ap-
tala: "Sviðalo ti se?"
Maitreva nije mogao ni ta reæi. Samo je lagano kimnuo glavom.
A ona se, na njegovo razoèaranje, jo odmaknula od njega. Vratila se na svoju str
anu klupe i ponovo poprimila onaj svoj djevojaèki, bezazleni izgled. Kao da ga je
netko polio hladnom vodom usred sna, Maitreva se stresao i do ao k sebi. Ispustio
je dugi uzdah, oèajnièki tra eæi izlaz iz svojih sumnji. to mi to radi, pomislio je, a za
tim se prepustio unutarnjim grèevima. Poèeo je plakati. Pokrio je lice rukama i dugo
jecao.
Za to vrijeme Carobnica je samo tiho sjedila pored njega èekajuæi da se smiri. "Z
a to si sada plakao, Maitreva?" na posljetku ga je upitala.
Bri uæi oèi Maitreva je odgovorio: "Vidi , o tome ti govorim. Zavodi me. Pokreæe u men
eke èudne stvari. Ovaj poljubac ili to je veæ to bilo to si uradila, sasvim me uni tio.
Tako ne to nisam do ivio nikada. elio bih... elio bih..."
" to bi elio?" potakla gaje.
" elio bih jo ", tiho je rekao Maitreva gotovo se srameæi. Zatim je opet zagnjurio
glavu u ruke. Carobnica mu se primakla i zagrlila ga jednom rukom. Meðutim, Maitre
va se nije mogao pomiriti sam sa sobom.
"Ali ne smijem!" uzviknuo je naglo ustajuæi. "Ne smijem! Ja sam brahmin! Ja ivim
u celibatu! Ovo je pogre no! Pogre no!"
Poèeo je bijesno hodati po sobi eleæi nekako ubla iti svoje osjeæaje. Carobnica je tak
oðer ustala.
"Maitreva", rekla je smirujuæim glasom, "znam to ti je potrebno. Hoæe li me, molim
te, saslu ati?"
Nije je htio slu ati, zapravo. Ali, odgovorio je na njen glas kao da gaje uvje ba
vala. Stao je i polako se okrenuo prema njoj.
"Razgovarajmo", rekla je i ponovo sjela.
Maitreva je slijedio njen primjer.
Neko vrijeme ga je gledala u oèi. Ovaj put, nakon vatre i oluje, njene su oèi izg
ubile zavodnièki sjaj. Smirivale su ga. Dopustila je da se u njima ponovo ogleda m
udrost.
Carotm/aa.
A.P.

"Reci mi, za to misli da je tjelesno zadovoljstvo pogre no?"


"Zato jer je suprotno duhovnom", odgovorio je Maitreva brzo.
"Razmisli malo", rekla je Èarobnica o trije. "Zar 'duhovno' ne predstavlja ivot sa
m? Zar te tvoj uèitelj nije nauèio da ne postoji ni ta u stvorenom svijetu to nije dio
punine?"
Maitreva ju je samo promatrao.
"Prisjeti se", nastavljala je ona, "svog obrazovanja kao ðjoti ija. Zar ima ne to n
a nebu ili zemlji to ne slu i evoluciji? Hajde odgovori mi? Ima li neèeg to ne slu i evo
luciji?"
Njezin glas je izazovno odjekivao. Maitreva je jo uvijek utio. Nije mu se svidj
elo ono to je pomislio. A pomislio je kako na ovome svijetu, ni na bilo kojem svi
jetu, ne postoji ni ta to nije stvoreno bo jom voljom. To je nauèio jo odavno. Bila je t
o jedna od prvih poduka koje mu je Parashara predao.
" uti , Maitreva. Znaèi li to da se sla e ? Znaèi li to da se sla e kako i tjelesni u i
evoluciji?"
Ovo je bilo previ e za Maitrevu. Iako je negdje u sebi osjeæao kuda ga Èarobnica vo
di, mladi se isposnik u njemu morao pobuniti. "Ne!", gotovo je viknuo. "Tjelesni
u itak ne slu i tome. Tjelesni u itak je... to je prepreka. Zamka. To je ukrina tamna
strana."
Odjednom, Maitreva je postao svjestan da ne to nije kako valja. Pogledav i Èarobnicu t
rgnuo se i gotovo pao s klupe. Na njenom mjestu je sjedio netko drugi. To jest,
bila je to ona, ali se promijenila! Ni traga djevojaèkoj bezazlenosti. Ni traga za
vodljivoj enstvenosti. Bila je ista, u istoj odjeæi, s istom kosom i crtama lica; èak
su joj i usne bile jednako pune i na izgled meke. Ali, osoba pored njega vi e nij
e bila ena! Kao i onda u hramu, Maitreva vi e nije bio siguran u spol svoje sugovor
nice. " to se...", zamucao je, "... to se dogaða?" "Ni ta se ne dogaða", odgovorila je smi
reno, sada mnogo dubljim glasom. "Ja sam Èarobnica, ne zaboravi. Èarobnice izvode èaro
lije. Nastavi. Govorio si o neèemu."
Uspjev i se nekako sabrati Maitreva je rekao: "Da, seks, tjelesnost, u ici, po uda,
elje - to je dio ukre, planeta Venere. Te
stvari se ne mogu spojiti s duhovno æu."
Èarobnica koja je sada vi e izgledala kao Èarobnjak neko gaje vrijeme promatrala, a
zatim nenadano promijenila temu.
"Maitreva, sjeæa li se prièe koju ti je Parashara isprièao kad ti je bilo osam ili d
evet godina? Sjeæa li se ani Mahatmje?"
Pomalo zbunjen Maitreva je previdio èinjenicu daje neobièno i nevjerojatno da oso
ba pored njega zna za taj dogaðaj iz njegovog djetinjstva pa je samo kimnuo glavom
. "Da, naravno. Kako se ne bih sjeæao prièe o velièanstvenom Saturnu?"
"Onda mi mo e reæi u èemu je bila najveæa pogre ka jadnog kralja Vikarame? Stoje on zap
avo uèinio krivo?"
"Pa", odgovorio je Maitreva nakon kraæeg razmi ljanja, "pogrije io je to nije pravil
no shvatio vrijednost Saturna. Krivo gaje procijenio."
Èarobnica nije ni ta rekla. Promatrala je Maitrevu. A on je, osjeæajuæi kako nije bio
dovoljno toèan nastavio: "Zapravo, pogrije io je stoje uopæe nekog procjenjivao. Pose
bice jednu grahu, utjelovljenje prirodnog zakona. ani ima svoju ulogu i nitko je
ne smije podcijeniti, koliko god se ta uloga njemu ne sviðala. Svaka graha ima svo
ju ulogu i to god ona radila..."
Odjednom, Maitreva je zastao kao pogoðen gromom. Oèi su mu se ra irile dok je shvaæan
je punilo njegov predrasudama izmuèen intelekt.
Èarobnica se smije ila. "Vidim, shvatio si", rekla je. "Ne bi bilo dobro da na se
be navuèe ukrin gnjev, zar ne? Mo da njegova kazna ne bi bila takva kao i anijeva, ali
prirodni zakon je prirodni zakon. Ako ga netko ne po tuje, posljedice slijede."
Maitreva je jo uvijek bio pod utjecajem svog iznenadnog uvida. Ako svaka graha
ima svoju ulogu i mjesto pod suncem i ako nitko ne bi smio prosuðivati tu ulogu j
er je ne mo e ispravno i potpuno sagledati, za to onda to on stalno radi sa ukrom? Za t
o tako podcjenjuje i odbacuje njene znaèajke? Za to o njima misli da su niske i nepo
trebne, u usporedbi primjerice s Guruovim znanjem ili anijevom disciplinom? Pa uèio
je o tome godinama! Za to u nje-
govom umu, u njegovoj du i, ukra ima podreðeno mjesto, mjesto koje je potrebno izbjeg
avati?
"Za to?" rekao je, glasno ponavljajuæi pitanje koje je odjekivalo njegovim umom.
"Ako i znam odgovor", rekla je Èarobnica, "ne mogu ti ga reæi u samo nekoliko reèen
ica. Ali, ako eli , mogu ti isprièati jednu prièu. Mo da æe tako stvari postati jasnije."
"Prièu?" ponovio je Maitreva. " eli mi isprièati neku prièu?"
"Da", odgovorila je svojim jo uvijek pomalo mu kim glasom. " elim ti isprièati prièu.
To je stvarna prièa iako æe ti izgledati poput legende."
Maitreva ju je promatrao. Nije imao ni ta protiv prièe, ali slutio je da se u sve
mu tome ponovo krije neka tajna.
"Mo da æe ti biti lak e", nastavila je Èarobnica, "ako ti ka em daje ta prièa razlog zbo
kojeg smo se sreli? To je razlog zbog kojeg si ti do ao u Dwaraku i zbog kojeg sa
m ja do la u tvoj ivot."
"Onda ne mogu odbiti", rekao je Maitreva sada ponovo razbuðen i znati eljan. Znao
je da mora potvrditi svoju spremnost da èuje Èarobnièinu prièu i zbog toga je jasnim gl
asom dodao: "Da, elio bih èuti tu prièu."
Èarobnica se nasmijala. "Jako dobro. Vidim da veæ zna da se znanje daje samo na za
htjev, zar ne?"
Okrenuv i se k njemu, sjela je s obje noge na klupi prekri iv i ih u polo aj lotosa.
Maitreva nije vi e bio siguran izgleda li mu sada poput ene ili mu karca. Meðutim, bilo
mu je svejedno. Nakon poljupca, vatre i zbunjenosti, sada je bio vi e na svom ter
enu. Uèio je. A uèenje je bio Maitrevin talenat. To je radio jako dobro.
"Prije nego poènem", rekla je Èarobnica, "mo e li pogoditi o kome æu ti prièati?"
Maitreva se malo zamislio a zatim sretno nasmije io. Znao je tko æe biti glavni j
unak prièe! A znao je da i Èarobnica zna da on zna. Nije bilo potrebno ni ta reæi. Samo
slu ati.
Èarobnica se takoðer nasmije ila. "Vrlo dobro", rekla je. "Evo prièe."
10
v
Sukrino roðenje
ukra se po prvi put utjelovio u ljudskome tijelu kao sin velikog ri ija Brighua i n
jegove ene Pulome. Bilo je to na samom poèetku, u vrijeme kad je ljudi bilo vrlo ma
lo. Prve ljudske du e bile su èiste i jednostavne. Ozraèje na na em planetu bilo je tako
usklaðeno s prirodnim zakonima da ni ljudima nije bilo te ko ivjeti u skladu s njima
. Bilo je potrebno samo malo okretanja unutra i spoznaje su dolazile same od seb
e. U to vrijeme ivjeli su ri iji - spoznavatelji prirodnih zakona. Brighu je bio je
dan od njih.
ivio je povuèeno, u jednoj pilji iznad rijeke. U pilju se ulazilo kroz umu s druge
strane brda, a prednji joj je otvor bio izboèen dvadesetak metara iznad bijelih br
zaca i kaskada vode. Povremeno bi se spu tao u obli nje selo gdje je ivjela Puloma sa
svojom obitelji. Brighu je oduvijek bio pustinjak, a susret s Pulomom bio je na
dahnut snom kojeg su zajedno sanjali. U tom snu oboje su èuli kako im netko na uho
apuæe stihove. Bili su to stihovi o ljubavi izreèeni tako nje no i tako skladno da su
se probudili vla nih oèiju od suza. Nakon tog sna Brighu je rano ujutro si ao u selo.
Prolazeæi pored jednog od seoskih izvora susreo je Pulomu. Ugledav i se, prepoznali
su jedno drugo shvativ i da su tog dana upravo na to mjesto bili voðeni Bo jom voljom.
Nije im bilo potrebno mnogo
A.P.
vremena da utvrde kako su sanjali isti san. Meðutim, iako su oboje bili dirnuti do
suza rijeèima koje su èuli ni jedno od njih se tih rijeèi nije moglo sjetiti!
Brighu je odmah shvatio da su rijeèi ljubavne pjesme mogle doæi samo od Kavija -
boga pjesnika. Kavi je, smatralo se, sus-tvaratelj na ega svijeta, bo anstvo koje je
zaslu no za ljepotu i sklad, a ne samo djelotvornost. Da nije bilo Kavija, na bi s
vijet bio uèinkovit, ali suh i bez unutarnje ljepote. Kavi je pjesnik i umjetnik,
pa je tu znaèajku ugradio u na svemir. Zahvaljujuæi njemu na e srce je toplo i nje no. Za
hvaljujuæi njemu znamo u ivati u ljepoti. Kavi uvijek pronaðe naèin da istakne sklad, èak
i tamo gdje ga na izgled nema.
Utvrdiv i da im se u snu javio bo anski pjesnik, zajedno su po eljeli odgonetnuti t
ajanstvene rijeèi koje su èuli. Brighu se nakon susreta povukao ponovo u osamu ne bi
li u dugim zaranja-njima u dubinu svoje du e otkrio o èemu mu je govorio Kavi.
Puloma je na enski naèin bila mudrija. Ugledav i Brighua kako silazi niz brijeg to
g jutra, njeno joj je srce jasno dalo do znanja tko je èovjek njenog ivota. Brighu
je bio mladolik i sna an. Govorilo se daje star preko tisuæu godina i Puloma je u to
vjerovala. U to vrijeme ljudi su ionako ivjeli du e, a netko mudar poput Brighua s
igurno je znao tajne nedostupne drugim ljudima.
Mo da je Puloma tog jutra bila samo raznje ena utiskom sna, a mo da ih je doista sp
ojila sudbina jer kad je vidjela kako jutarnje sunce ple e po visokom èelu èovjeka koj
i joj se pribli avao, kad je vidjela njegove duboke plave oèi i smireni osmjeh kojim
ju je pozdravio, znala je da vi e ne mora tra iti. Na neki naèin Kavijeve rijeèi iz sna
bile su joj sasvim razumljive iako ih nije mogla izreæi. Bile su to rijeèi ljubavi,
a njih ponekad nije potrebno izgovarati.
I dok je Brighu u meditaciji tra io odgovore, Puloma je strpljivo èekala i njegov
ala svoju ljubav. U njoj se raðala elja. Mnogo prije nego to se Brighu vratio iz pilj
e i rekao joj to je otkrio, ona je znala to mora uèiniti.
Veliki ri i Brighu bio je mudar u duhovnim stvarima. Poznavao
je tajne prirodnih zakona i tajne stvaranja mislima i umom. Iako je za to bio na
graðen zdravim i mladolikim tijelom, nikad ga nije koristio na naèin na koji su to èin
ili drugi ljudi. Njegova istra ivanja u pogledu Kavijevog sna nisu urodila plodom.
Ali, on je to isprva pripisivao nedostatku usmjerenosti. Naime, od kad je susre
o Pulomu, nije mogao a da ne misli o njoj. Èesto bi se uhvatio kako sanjari o onom
prvom trenutku kad ju je ugledao u jutarnjoj izmaglici. Stajala je poput nebesk
e vile pored izvora okru enog grmovima kupina. Kosa joj je padala u zlatnim slapov
ima na nje na ramena. Jutro je bilo prohladno i Brighu nije mogao ne primijetiti u
zdignute bradavice na njenim malim grudima. Taj ga je prizor progonio i u njemu
stvarao neku unutarnju vatru koju do sada nije upoznao.
Meðutim, dugo je te svoje misli smatrao smetnjom u otkrivanju tajnog sadr aja Kav
ijeve poruke. Sve dok mu se Kavi nije ponovo javio u snu. Nije ga vidio, ali ova
j put su rijeèi bile jasne. Kavi mu je rekao: "Ako eli saznati sadr aj pjesme koju sam
namijenio Pu-lomi i tebi, slijedi svoju elju. Ne opiri se. Kad se va a ljubav pret
vori u tijelo, ti æe znati moju pjesmu."
I to je bilo to. Brighu je ponovo si ao iz svoje pilje. Od kad su se prvi put sr
eli Puloma je svakog jutra odlazila na izvor. Na taj je naèin odr avala svoju ljubav
ivom. Jednom, znala je, on æe ipak otkriti tajnu i vratit æe se k njoj. Tog jutra, k
ad se Kavi Brighuu ponovo javio, Puloma ga je èekala okupana jutarnjim suncem. Bri
ghu joj je elio reæi stoje sanjao i stoje otkrio, ali nije stigao. Puloma mu se ovi
la oko tijela i u njemu probudila mu karca. Vodili su ljubav u travi natopljenoj r
osom. Kasnije su se, mokri od jutarnje vlage, suza i ljubavnih sokova, ritualno
okupali na izvoru. Voda je bila ledena, ali oni nisu osjeæali ni ta. Brighu je pjeva
o Vede, one koje je veæ znao ali i neke druge, nove, koje su se pojavile u njegovo
j svijesti ba tada. Puloma je stajala pored njega kupajuæi se na izgled u iskrièavoj
vodi izvora. Svaka kap koja joj je dotakla tijelo za nju je bila jedan svemir an
ande - èistog bla enstva postojanja. Stajala je pored svog mu karca, pro eta ljubavlju i
sreæom
zbog ispunjenja svoje svrhe. A njena je svrha, to je jako dobro znala, upravo ov
og jutra zaèeta u njenoj utrobi. Mogla je osjetiti ivot u nastanku. Smije ila se i pr
epu tala dubokim i sporim ritmovima Brighuove Vede.
Kasnije, kad su zavr ili s obredom, Brighu joj je isprièao o svom posljednjem snu
. Prenio joj je Kavijeve rijeèi i na posljetku rekao kako ih ipak ne zna do kraja
protumaèiti. Rekao je da shvaæa to znaèi "sljediti svoju elju i ne opirati se". Rukom jo
j je prelazio preko grudiju i smije eæi se rekao kako je upravo to uèinio. A kad joj j
e rekao kako ne zna to je Kavi mislio rekav i mu da æe saznati njegovu pjesmu onda ka
d se "njihova ljubav pretvori u tijelo", Pu-loma nije mogla izdr ati i poèela se gla
sno smijati.
"Za to se smije ?" pitao ju je zbunjeni mudrac Brighu.
A Puloma ga je èvrsto zagrlila, pripila svoje usne na njegove i nakon dugog pol
jupca nje no pro aptala: "To je tajna, moj sveznajuæi mudrace. Tajna koju æe uskoro sazna
ti."
I doista, nije pro lo mnogo i Brighu je saznao to mu je Kavi elio reæi. ukra je po p
rvi puta roðen u ljudskome tijelu.
Èarobnica je na trenutak prestala prièati. Oèi su joj bile snene i djelovala je izg
ubljeno u uspomenama. Maitreva ju je zadivljeno promatrao. Naravno, i on je znao
da je ukra, prema legendi bio sin ri ija Brighua i Pulome, ali prièa koju je upravo èu
o bila je puna ivota. Bila je to ona vrsta prièa koje je Maitreva jako volio. Njego
ve dvije majke Utapati i Tarapati èesto su mu prièale prièe i ova gaje podsjetila na n
jih. Imala je u sebi neki èar koji su samo one znale unijeti u postojeæe legende. Ka
snije, kad je malo narastao, prièe mu je prièao i njegov uèitelj Parashara. I on je im
ao isti tale-nat da iznenadi neobiènim detaljima poznatih prièa. Meðutim, Parashara je
uvijek prenosio neku poruku iz ðjoti a. Dok su Uta-patine i Tarapatine prièe bile nam
ijenjene djetetu Maitrevi i ispunjene nje no æu, Parasharine su bile namijenjene uèeniku
Mai-
treyi i ispunjene znanjem. "Kojem Maitrevi je namijenjena ova prièa?" pomislio je
gledajuæi neobiènu osobu na drugoj strani klupe.
U tom trenutku, Èarobnica se nagnula unatrag i posegnula za vrèem. "Doista ne eli ?"
upitala gaje nudeæi mu malu alicu.
Maitreva je odbio sporim odmahivanjem glave. Jo je uvijek osjeæao neki nejasni s
trah od svega to je povezano s njom. Popiti ne to iz njenog vrèa moglo bi imati nepre
dvidive posljedice.
Èarobnica je slegnula ramenima. "Kako eli ." Zatim je napunila malu glinenu posudu
tekuæinom iz vrèa i polagano je ispila.
Promatrajuæi njene graciozne i odmjerene pokrete, Maitreva je ponovo pomislio k
ako je lijepa. Iako u ovom trenutku nije isticala svoju zavodnièku znaèajku, a bila
je i pomalo djeèaèka, sklad njenih crta lica zarobljavao je Maitrevin pogled. Na kra
ju nije mogao odoljeti i izrekao je svoje misli. "Da nije bilo Kavija, ni ti ne
bi bila tako lijepa, zar ne? Kavi je zaslu an za to."
Spustiv i alicu, Èarobnica se nasmijala. "Hvala ti. Ipak zna reæi i ne to lijepo, kad
o eli ."
Maitreva joj je uzvratio smijehom. A zatim su mu na um do la neka pitanja.
"Zar nije logièno daje ukra utjelovljenje Kavija, boga umjetnika i pjesnika?"
"Naravno", odgovorila je ona. "Zapravo, ispravnije bi bilo reæi daje on utjelov
ljenje njegove pjesme."
"Ah, da", odu evljeno æe Maitreva, "one koju su Brighu i Puloma èuli u snu!"
"One koju mnogi ljudi èuju u snu", nasmijala se Èarobnica. "A neki, sretniji, i k
ad su budni."
Maitreva je potvrdno kimnuo glavom. "Mislim da znam o èemu govori ."
Èarobnici se nije mogao oteti pomalo izazivajuæi osmjeh. "Zna li, doista?" upitala
je.
Maitreva je slegnuo ramenima. "Èini mi se. Mo da nemam iskustva, ali mislim da zn
am. Osim toga, ovo s tobom, moji snovi i
razmi ljanja o tebi, zar i to nije Kavijeva pjesma? Zar i to nije ukra?"
"Da, i to je Kavijeva pjesma", potvrdila je Èarobnica. "Ali, hajde da nastavimo
s prièom. Tek smo na poèetku."
"Mo e", rekao je Maitreva i s oèekivanjem se udobnije smjestio u mekane jastuke.
11 Djetinjstvo

Za djecu se uvijek ka e da su lijepa, ali nitko od starih ljudi se nije sjeæao da je


ikada vidio tako privlaèno dijete kao to je to bio ukra. Ne samo da je bio lijep, v
eæ je i osvajao nekim tajanstvenim èarom. Jo dok je bio sasvim malen ljudi bi ostajal
i satima pored njegove kolijevke i promatrali ga kako spava. A kad je poèeo guguta
ti i ene i mu karci su plakali od dragosti. Kad mu se rodio sin Brighu se preselio
k Pulomi u selo. ivjeli su u kolibi izgraðenoj samo za njih na rubu ume. Meðutim, èesto
se vraæao u svoju pilju jer je kod njih uvijek bila velika gu va. Dolazile su ene i lj
udi èak i iz udaljenih sela, a rodbina i prijatelji su neprestance boravili u kuæi i
li oko nje. Djeèak ukra privlaèio je poglede i misli drugih ljudi kao to svjetlo privl
aèi noæne leptire. Iako sretan zbog toga, Brighuu je ponekad nedostajala njegova sam
oæa. Puloma je to razumjela. Puloma je razumjela sve. Brighu je ipak bio mudrac. R
i i. Njena je sreæa to ju je Kavi izabrao za njegovu dru icu, ali nije ni na koji naèin e
jela smetati Brighuovoj ivotnoj zadaæi. Ako on eli provesti mjesece ili èak godine u s
vojoj pilji, ona se protiv toga neæe buniti. Niti æe se njena ljubav prema njemu uman
jiti.
A ukra je rastao okru en pa njom svih. Postav i veæi djeèak
uarol/rfca
A.P.

ukrao je srca svih djevojèica u selu, a glas o njegovoj ljepoti pro irio se nadaleko
. Jednom, kad je imao desetak godina, u selo je stigla karavana prepuna dragocje
nosti. Predvodio ju je èovjek kojeg su svi nazivali kraljem. Do ao je "isprositi" ukr
u za svoju kæer! Naime, znajuæi da takva ljepota i privlaènost nisu uobièajeni, a vjeruj
uæi zapravo da ni nisu s ovoga svijeta, taj je kralj elio osigurati svoju kæerku veæ sa
da. Iako je kæer imala veæ petnaestak godina, bili su voljni èekati dok ukra ne izraste
u mu karca.
Ponuda je, naravno, odbijena, iako je u igri bilo veliko bogatstvo. Sam Brigh
u je morao dugo razgovarati s kraljem. Na posljetku mu je uspio objasniti da, bu
duæi daje ukra roðen u posebnim okolnostima, pod bo anskom za titom, takav mora biti i nj
egov ivot. Osim toga, elja je njegovog oca, samog Brighua, da ukra ivi u celibatu, k
ao to i dolikuje èovjeku koji æe prouèavati Vede.
Vidjev i daje Brighu odluèan, bogatije kralj te ka srca morao odustati od svoje nam
jere. A kæerku su morali svi tje iti jer je gorko plakala. Dolazeæi, ona je samo èula o u
krinoj ljepoti i zaljubila se samo u taj dobar glas. Ali, kad gaje ugledala, kol
iko god bio mlaði od nje, njeno je srce prokrvarilo.
ukra je bio svjestan svog utjecaja na ljude. Nikad to nije zlorabio, iako je u
tome u ivao. Meðutim, promatrajuæi nepoznatu princezu kako plaèe zbog njega, po prvi pu
t je shvatio kakvu moæ nosi u sebi. Zbog njega su ljudi mogli patiti. Zbog njega s
u bili spremni patiti.
Iako jo djeèak, ukra je osjetio kako mora biti vrlo oprezan s onim to posjeduje. I
naèe æe umjesto sreæe po svijetu iriti patnju, a to nije htio. Zbog toga je, noæ prije ne
go stoje kraljevska karavana krenula natrag, posjetio nesretnu djevojèicu.
Isprva nije znao za to je to uèinio. Ali, kad je vidio kako su se njene oèi ispunil
e svjetlom i nadom kad ga je ugledala, toèno je znao to mora uèiniti. Bilo je to po p
rvi put da je pokazao svoje pravo lice i uporabio moæ koja mu pripada.
"Draga moja prijateljice", rekao je uplakanoj djevojèici ispred
sebe. "Ne mo e me imati za sebe. S tim se mora pomiriti. Ali, do ao sam ti ne to dati. N
e to zbog èega æe biti sretna."
"Hvala ti to si do ao", odgovorila je djevojèica. "I taj jedan trenutak vi e koji si
mi poklonio veliki je dar za mene. Ali, sretna neæu biti vi e nikada. Moje srce pri
pada tebi. Ako nemam tebe, to bi mi ti mogao dati?"
Desetogodi nji djeèak, kakav je ukra tada bio, nije mogao znati ni ta o ljubavi i o
tome kakve posljedice ona ima. Nije djelovao svjesno veæ spontano. "Vjeruj mi", re
kao je, "bit æe sretna. Ne mogu ti dati ni ta to veæ nema u materijalnom smislu. Bogata
i. Karavana je prepuna dragog kamenja. Kad se vrati kuæi tamo æe te èekati mnogi mladiæi
spremni za tebe uèiniti sve. Ne mogu ni ta tome dodati. Ali, mo da ti mogu dati ne to...
ne to..."
I tu je ukra zastao, ni sam ne znajuæi to joj to mo e dati, ne znajuæi za to je zaprav
do ao ako je ne mo e utje iti?
Djevojèica je èekala suznih oèiju, a djeèak ukra je pomalo oèajan stajao ispred nje ne
najuæi to da uèini. A tada mu je, kao u bljesku svjetlosti, pala na pamet jedna zamis
ao.
"Dat æu ti svoj blagoslov", rekao je ponosno.
"Blagoslov?" ponovila je djevojèica zbunjeno. " to znaèi tvoj blagoslov?"
" to znaèi? Pa...", sada se ukra zbunio. to zapravo znaèi njegov blagoslov? On je sam
o djeèak. Kakvo on znanje ima i mo e li uopæe davati blagoslove?
"Moj blagoslov znaèi... to znaèi da..." nedostajale su mu rijeèi i poèeo je mucati. D
jevojèica gaje oèekujuæi promatrala.
Bo anska majko, pomogni mi, pomislio je oèajni ukra. I u tom trenutku su rijeèi nado l
e same. Povrativ i svoj ponosni glas, rekao je: "Moj blagoslov znaèi da æe u ivati u mate
rijalnom obilju i da æe sve èega se prihvati mnogostruko oplemeniti; da æe tvoje oèi uvij
k vidjeti samo lijepe stvari, a u i èuti samo dobro; da æe tvoje ruke stvarati i iriti
sklad i to je najva nije, da æe spoznati najdublju tajnu ljubavi i sreæe."
ukra je za utio i sam zapanjen onim to je izrekao. Jednako
A.P.
tako je bila zapanjena i njegova nesuðena supruga. Kad se malo pribrala, jednostav
no je rekla: "Dobro, daj mi svoj blagoslov. Molim te, elim ga."
Suze su nestale iz njenih oèiju i lice joj se opustilo. ukra je veæ postigao svoj
cilj, ali sada se ponovo na ao na mukama. Obeæao joj je blagoslov i sad ga joj mora
dati. Ali, kako se daju blagoslovi!
Nekoliko trenutaka stajali su tako jedan ispred drugog, oboje oèekujuæi. Djevojèica
je oèekivala obeæani blagoslov, a ukra je oèekivao jo jednu bo ansku intervenciju koja æ
a izvuæi iz ka e koju je sam skuhao. Meðutim, nije se pojavila nikakva bo anska svjetlos
t niti ni ta slièno tome. Osim ako se pod "bo anskim" ne podrazumijeva unutarnji poriv
.
ukra se pribli io djevojèici, popeo se na prste jer je bio manji od nje i poljubio
joj usne. Nije znao zastoje to uèinio, ali djelovalo je. Kraljevna je preokrenula
oèima i lagano se spustila na krevet iza sebe. Na licu joj se odra avao smije ak veli
kog u ivanja. ukra je jo neko vrijeme stajao, ni sam ne znajuæi to dalje. Kad je vidio
da djevojèica vi e ne obraæa pa nju na njega, te da èak izgleda kao da je zaspala, tiho se
iskrao van i vratio se svojoj kuæi. "To je bio moj blagoslov?" mislio je putem. S
vidjelo mu se, a oèito se svidjelo i njoj. Po elio je to ponoviti, a zatim elju zabor
avio ne znajuæi da æe se ona ostvariti jo mnogo, mnogo puta.
Sljedeæeg dana kralj je bio zapanjen preobrazbom svoje kæeri. Bila je sretna i iva
hna. Ni traga tuge i smrtnog oèaja koji ju je obuzimao zbog ukre. tovi e, èak je na rast
anku veselo pritrèala djeèaku i poljubila ga u obraz. Nitko nije èuo tihi hvala i voli
m te koji mu je tada pro aptala. Sam ukra je pomalo zbunjeno stajao izmeðu svojih rod
itelja i pogledom ispraæao kraljevsku karavanu.
Kasnije, mnogo kasnije, do njih je stigao glas daje mala kraljevna postala vr
lo omiljena i mudra kraljica. U njenom kraju ljubav je bila na cijeni vi e od mr nje
, a bogatstvo i obilje nisu bili povlastica nego pravo. to god uèinila i kuda god k
renula njeni su putevi bili posuti sreæom i blagodatima ne samo za nju nego i za s
ve koji su je sreli. Snaga ukrinog blagoslova ostala je zauvijek s njom.
Èarobnica je ponovo zastala. Znati eljno je promatrala Mai-treyu kao da ne to od njega
oèekuje. Mo da je tra ila znak prepoznavanja, iskru spoznaje. Ali, za sada je u Maitr
evi nije bilo. On je napeto slu ao prièu. Njezin prekid protumaèio je kao potrebu za o
dmorom, a Èarobnièin pogled ionako je èesto bio ispitujuæi.
Ipak, prièa o ukrinom blagoslovu je u njemu probudila zanimanje. " ukra je, u ðjoti u,
najdobroæudniji i najsretniji planet", rekao je. "Nije èudo da ukrin blagoslov stvar
a obilje, sreæu i ljubav. Ali, zamisao o poljupcu kao sredstvu preno enja blagoslova
je sasvim neobièna. Obièno se blagoslov prenosi pogledom na dar-shanu, ritualnom su
sretu sa svetim èovjekom. Ponekad se prenosi dodirom ruke ili samo pokretom ruke.
Za poljubac jo nisam èuo."
"To je ukrin blagoslov", rekla je Èarobnica. "Ne zaboravi da su njezini blagoslo
vi posebni. Svaki planet ima svoj naèin za preno enje utjecaja. Mars æe te primjerice
ugristi, to je uglavnom bolno, ali isto tako prenosi blagoslov. Saturn æe te natjer
ati da za njega radi , to je naporno, ali u konaènici korisno. A Venera, ili na ukra, æe
te poljubiti! Zgodno, zar ne? A mo da uèini i jo ne to... da bi prenio blagoslov."
Maitreva nije ni ta rekao, a Èarobnica nije nastavila u tom smjeru. Jednom æe, pomi
slila je u sebi, Maitreyajako dobro znati na koje sve naèine ukra prenosi svoje bla
goslove! I s tom se mi lju nasmijala u sebi.
Maitreva nije primijetio njezin unutarnji dijalog. Umjesto toga njegove su se
misli vratile k djeèaku ukri.
"Rekla si da je Brighu elio da ukra ivi u celibatu i da uèi Vede. Da li se tako i
dogodilo?"
"Da", odgovorila mu je Èarobnica. "Od malih nogu ukra je uèio napamet vedske recit
acije. Brighu je bio strog uèitelj. Nauèio je svog sina mnogim znanjima. ukra je vrem
enom postao majstorom u lijeèenju. Znao je astrologiju i sva znanja o ljudskoj sud
bini. Provodio je mnoge obrede i znao kako smiriti svoj duh. Mnoge je duge mjese
ce proveo u meditaciji. Nauèio je kako u svijetu oko sebe vidjeti skrivene pojave.
Razgovarao je s nebeskim
biæima i posjeæivao druge svemire pod budnim okom svoga oca. Tijekom tog vremena bil
o je mnogo ponuda sliènih onoj prvoj. Kako je rastao ukrina ljepota je postajala sv
e izrazitija. Buduæi da se pretvarao u mu karca, djevojke su doista ludjele za njim.
Neke od tih ponuda ukra je rije io poput one prve, poljupcem blagoslova, iako za t
o nitko nije znao. Meðutim, slijedio je tradiciju i elju svog oca. A one su ga vodi
le u drugom smjeru, podalje od ena i njihovih svjetovnih elja. Duhovnost i duhovni
svjetovi bili su na prvom mjestu. Disciplina, uèenje, znanje i mudrost - to je bi
lo sve to je ukra morao znati."
"Vidi !" uskoèio je Maitreva, glasno je prekinuv i. "Zar ti nisam o tome govorio pr
ije? Za duhovnost je potrebno odreæi se svjetovnih elja, posebice tjelesnih. Zar ti
nisam upravo o tome govorio? Ako elim slijediti svoj put ne smijem imati takve el
je. Brighu je bio u pravu, a kao to i sama ka e , ukra gaje poslu ao!"
Èarobnica je strpljivo prièekala da Maitreva zavr i svoju gorljivu tiradu, a zatim
je rekla: "Sla em se daje ukrino djetinjstvo za njega bilo korisno. Sve to je nauèio,
a nauèio je vrlo mnogo, kasnije æe mu i te kako koristiti. Ali, za to ne poslu a prièu do
raja? ukrin ivot sam po sebi nosi u sebi poruku koju je vrijedno èuti. Mo da se tvoji
stavovi malo ubla e nakon toga."
"Sumnjam", rekao je Maitreva odluèno. "Za mene nema sumnje. Duhovnost i tjelesn
ost stoje jedno nasuprot drugom. Ne mogu ivjeti zajedno. Ali, dobro, prièa me zanim
a. Jako me zanima to se dogaðalo dalje. Nastavi, molim te."
Èarobnica ga je nekoliko sekundi promatrala, a zatim s uzdahom nastavila.
12
Otvaranje nebeskih vrata
Jednom, kad je ukribilo devetnaest godina, Brighu je odluèio posvetiti se dugotrajn
om obredu u èast boga Indre. Obred je trebao trajati godinu dana. Brighu æe veæinu tog
vremena biti u posebnim meditativnim stanjima i bit æe mu potreban pomoænik. Tko bi
bolje obavio tu du nost nego njegov sin ukra? Naravno, nije bilo ni govora o tome
da ukra ne pristane obavljati tu zadaæu. Sudjelovao je u obuhvatnim pripremama za o
bred. Nabavljao je rijetke biljke s planinskih obronaka i slu ao oèeva obja njenja o t
ome to æe se i kada dogaðati.
Iako je u svemu sudjelovao s punim srcem i otvorena uma, ukra je od samog poèetk
a osjeæao neku nelagodu. Bio je naviknut na dugotrajne meditacije, ali ovaj put æe m
orati danima i mjesecima boraviti pored oca i veæinu vremena ga jednostavno èuvati.
Samo ponekad, njegova æe du nost biti otpjevati odreðene dijelove iz Veda. To mu nije
bilo neugodno, ali stalno je osjeæao neki neobièan osjeæaj u srcu. Taj mu je osjeæaj gov
orio da obred koji njegov otac namjerava izvr iti neæe proæi na uobièajen naèin.
"Jednogodi nji obredi ionako nisu uobièajeni", rekao mu je Brighu kad je ukra jedn
om s njim podijelio svoje sumnje.
"Znam oèe", bio je ustrajan ukra, "ali ovdje se radi o neèem drugom. Jesi li sigur
an daje sve u redu? Mo da Indra ne eli da mu
AP. /Ce
sada pristupi ?"
Brighu se na to nasmijao. "Ah, djeèaèe moj! Pa ti se pla i za mene. Ne brini. Sve æe b
iti u redu. Samo slijedi moje naputke. to god se dogaðalo, to god ponavljam, nemoj m
e zvati ni smetati i nemoj nikuda odlaziti."
Ali, ukra se nije pla io za oca. Nije znao èega se pla i i zbog toga se nije mogao j
asno izraziti. Otac mu je nekoliko puta razjasnio to znaèi njegov naputak. ukra bi m
ogao vidjeti razne stvari, ljude ili biæa. Ona mu ni ta ne mogu ako se dr i dogovoreni
h aktivnosti. Ne smije ih slu ati niti im se obraæati. Vrlo jednostavno. Odnosno, ukr
i je to u tom trenutku izgledalo jednostavno. Nije znao da æe nesvjesno prekr iti up
ravo taj naputak. A ta æe "gre ka" odrediti njegovu daljnju sudbinu.
Kako se trenutak poèetka pribli avao, ukrin nemir je postajao sve veæi. Puloma, njeg
ova majka, imala je vi e razumijevanja. "Ako eli sine", rekla mu je, "zamolit æu tvog
oca da naðe drugog pomagaèa. Ima ljudi koji bi mnogo dali da mogu u tome sudjelovati
."
Meðutim, nakon to je razmislio o svemu, ukra je odbio majèinu ponudu. Znao je da ta
ko ne to Brighuu ne bi bilo drago. Njegova je du nost ostati uz oca. Osim toga, zani
malo gaje to æe se dogoditi. Naime, obred kojeg se Brighu pripremao izvr iti otvorit æe
, barem privremeno, vrata nebeskih podruèja. to je to trebalo znaèiti u praksi, to ukr
a nije znao, a Brighu je bio vrlo tajanstven u svezi toga. Ako se bilo to zanimlj
ivog dogodi, ukra je elio biti u blizini, bez obzira na neugodan osjeæaj koji gaje p
ratio. Na posljetku, to mo da i nije bio neugodan osjeæaj, veæ samo osjeæaj. Znak ili po
ruka da æe se dogoditi ne to va no. S tim mislima i uvjerenjem, ukra je doèekao dan poèetk
obreda.
Otac i sin su se povukli u Brighuovu pilju. Tamo æe ostati godinu dana, a hranu æe
im donositi Puloma i ostavljati je na ulazu. Nitko, pa ni ona, tijekom obreda n
e smije razgovarati s njima.
Prvobitno uzbuðenje ukru je napustilo veæ nakon nekoliko dana. Redovito je obavlja
o svoje du nosti koje su se uglavnom svo-
dile na odr avanje vatre i ritualno prolijevanje maslaca u nju, te pjevanje toèno od
reðenih vedskih stihova u toèno odreðeno doba dana. Cijelo to vrijeme njegov otac Brig
hu sjedio je u dubokoj meditaciji, na pripremljenom drvenom podestu u pilji, zakl
onjen od moguæih vremenskih nepogoda. Prema dogovorenom planu proæi æe nekoliko mjesec
i prije nego Indra otvori nebeska vrata.
ukra je imao mnogo vremena za razmi ljanje. Takoðer, imao je mnogo vremena za medi
taciju i zaranjanje u sebe. Ipak, najvi e je razmi ljao. Na um su mu dolazile slike
svih onih ljudi koji su ga okru ivali. Prisjeæao se njihovih lica koja su se odu evlje
no smije ila zbog samo jednog pogleda na njega. Prisjeæao se i djevojaka koje su se
zaljubljivale u njega i bile spremne predati mu svoje srce i svoj ivot samo ako b
i on to zatra io. Najèe æe je u takvim situacijama bio zbunjen, ali se vremenom priviknu
o na njih. Imao je poseban talenat da privlaèi ljude. Imao je, kako su govorili, n
ebeski arm. Sada je, sjedeæi pored svog oca i slu ajuæi udaljeni um vodenih brzaca ispod
njih, razmi ljao o razlozima. Zastoje roðen s tim darom? Zar nije toèno da svatko mor
a otkriti svoj poseban talenat i uporabiti ga za dobro ljudi i svijeta? On svoj
poseban talenat zna. Ima, na primjer, mnogo mladiæa koji su nauèili pjevati Vede. Im
a ih mnogo koji æe biti dobri lijeènici i astrolozi. Ali, nema ni jednog, barem on z
a takvog nije èuo, tko bi se mogao pohvaliti darom takve privlaènosti. Osim toga, pr
imijetio je da ljude èini sretnima i uspje nima. O "blagoslovu" kojeg je tako uspje no
primijenio prvi put kod mlade kraljevne, a kasnije i kod drugih koje su zbog nj
ega patile da i ne prièa. Meðutim, za toi Kakvo dobro on mo e uèiniti ljudima i svijetu s
tim darom? I ako mo e, kako da taj dar najbolje stavi na raspolaganje bo anskoj inte
ligenciji od koje gaje i dobio?
Takva su pitanja muèila mladog ukru dok je èuvao svog oca Brighua koji je u tajans
tvenim dubinama du e pristupao Indri i njegovim nebeskim podruèjima. U to vrijeme, oèi
gledno, ukra je zaboravio tko je. Nije bio svjestan da zastupa cijelo jedno priro
dno naèelo, jednu grahu. Ali, upravo je obred njegovog oca pokrenuo
A.P.
proces u kojem æe ukra nauèiti kakva mu je uloga namijenjena. Taj je proces zapoèeo izn
enada, s dva istodobna dogaðaja, nakon toèno tri mjeseca nepomuæenog mira i ti ine. Jeda
n od tih dogaðaja bio je otvaranje nebeskih vrata toèno iznad Brighuove pilje, a drug
i je bila pojava najljep e ene koju je ukra ikad vidio.
Vrata su se otvorila s udarom groma i bljeskom munje. Naravno, nebo je bilo ve
dro, a grom i munja nisu nastali izmeðu oblaka veæ izmeðu nekih drugih, nedokuèivih svje
tova. ukra se trgnuo i skoèio na noge. Rukom je za titio oèi jer je imao osjeæaj da odozg
o dolazi sjajno svjetlo. Ali, to mu se samo èinilo. Ako je i bilo svjetla ono je d
olazilo iznutra.
Na nebu toèno iznad njega stvorio se procjep. Bilo je to kao da je netko naprav
io rupu u sjajnoj svilenoj tkanini. Ili, kao daje, ako bi to bilo moguæe, razdvoji
o povr inu vode na dva dijela i odr avao je tako razdvojenu. Ono stoje ukra vidio u p
rocjepu bilo je gotovo neopisivo. Prvo, bio mu je dovoljan jedan pogled da vidi
stvari za koje bi mu bili potrebni sati da bi ih opisao. U tom jednom kratkom dj
eliæu sekunde ukra je vidio nebeska podruèja, shvatio njihovu ljepotu i svetost, sagl
edao njihovo savr enstvo u odnosu na zemaljski ivot i osjetio neodoljivu elju da ode
upravo tamo. Jedva se natjerao da makne pogled s nebeskih vrata ne bi li pozvao
oca.
"Oèe", zaustio je da ka e, ali se na vrijeme suzdr ao. Brighu je i dalje nepomièno sj
edio na svojem mjestu kao da se ni ta nije dogodilo. ukra se prisjetio da mu je ota
c rekao kako ga ni po koju cijenu ne smije smetati. Zato je u utio i ponovo podiga
o pogled prema nebesima. No, nije ih stigao pogledati jer je zaèuo glas pored sebe
. Bio je to ljudski, enski glas. Glas kojeg tu u pilji ne bi smjelo biti.
Ponovo se trgnuo, ovaj put èak i vi e upla en. No kad je ugledao izvor tog glasa, z
astao je usred pokreta i usred rijeèi. Oko tri metra od njega, u samom sredi tu pilje
stajala je djevojka. Tijelo joj je bilo obavijeno samo dugom crnom kosom. Ispod
slapova crnine nazirale su se jedre dojke i zanosni bokovi. Vitko tijelo zavr ava
lo je dugim nogama, graciozno stisnutim u skromnom pokretu sra-
ma. A lice, njeno lice je bilo poput zvjezdanog neba! ukra nije mogao odvojiti po
gled od nje. Zurio je potpuno smeten.
Ali, koliko god ukra bio zbunjen, jednako je tako bila zbunjena i djevojka. I
ona je zurila u ukru oèigledno misleæi o njemu isto stoje on mislio o njoj. Divljenje
drugih ukri nije bilo strano. Ono to nije oèekivao, bilo je divljenje koje se javil
o u njemu. Ova gaje vila, duh ili to veæ jeste, zaèarala na isti naèin kao to to on èini
drugim ljudima.
I tako se ukra iznenada na ao u nezavidnoj situaciji. Iznad njegove glave stajal
a su otvorena nebeska vrata i obeæanje vjeènosti i svetosti. A ispred njega, u pilji,
stajalo je najljep e biæe koje je do sada vidio. Jedino biæe koje je na njega ostavil
o takav utisak.
ukrina glava poèela se nesvjesno trzati, kao daje razvlaèe silnice sjedne i s drug
e strane. Privlaènost jednog bila je jednaka privlaènosti drugog. Ali, na njegov oèaj,
te su se dvije stvari nalazile na suprotnim stranama svijeta. to da promatra? Ku
da da usmjeri svoju pozornost? Bojao se da æe jedno nestati ako pogleda drugo. Neb
eska vrata sigurno neæe ostati zauvijek otvorena, a ni ova bo anstvena prikaza neæe za
uvijek biti u njegovoj blizini. to da radi?
" ukra?" rekla je djevojka nesigurno.
I taj je glas bio dovoljan da ukra donese odluku. Okrenuo se k njoj, ostavljaj
uæi nebeska vrata neka vise nad njegovom glavom.
"Da, ja sam ukra", odgovorio je. "A tko si ti?"
"Zovem se Vi vahi", rekla je.
"Vi vahi", ponovio je ukra mekano, kao da ku a okus njenog imena na svom jeziku. Z
adovoljan onim to je osjetio, ponovo joj se obratio: "Vi vahi, to radi ovdje? I kako
si do la, uopæe?"
Umjesto odgovora, Vi vahi je zakoraèila prema njemu. Crna kosa se razmaknula i ukr
a je ugledao njeno tijelo. Gotovo je posrnuo od uzbuðenja i slabosti koje gaje obu
zelo. Osjeæaji su ga iznenadili i on je ispru io ruke prema njoj. "Ne, ne prilazi mi
, molim te!"
Vi vahi je zastala. "Za to? Zar ti se ne sviðam? Zar sam ti odboj-
A.P. /Cezde,
na?"
"Ne, ne", odmahivao je glavom ukra. "Nisi mi odbojna. Upravo suprotno. Ali, ne
smijem razgovarati s tobom. Ti ne bi smjela biti ovdje."
Vi vahi je podigla desnu ruku i usmjerila je ukri u grudi. " ukra", rekla je, "ja
nisam ovdje sluèajno. Tebi i menije suðena ljubav. Do la sam da se spojim sa svojim Lj
ubljenim. S Tobom."
ukra je nijemo gledao u Vi vahi. Negdje u sebi zaèuo je odjek njezinih rijeèi. Osjet
io je kako mu cijelo tijelo titra, uzavrelo od prepoznavanja. Mo da je to njegova
sudbina? Mo da je Vi vahi poslana da mu poka e snagu njegove vlastite privlaènosti? U to
m sluèaju, morao bi joj priæi. Morao bi se prepustiti iskustvu koje mu nudi.
"Ali, moj otac to ne eli", uspio je procijediti kroz gotovo stisnute usne. "On
eli da njegujem svetost i da se ne mije am sa enama!"
"A ti? to ti eli ?" bila je uporna Vi vahi.
"Ja... ja elim..." poku ao je odgovoriti ukra, ali je zanijemio slomljen unutarnj
om dilemom. Ispred njega, na dohvat ruke, stajala je djevojka, ena, s kojom su, u
kratkim trenucima od njenog pojavljivanja do li nepoznati osjeæaji. Znao je daje sv
e to ludo. Ne mo e voljeti nekoga koga je tek sreo. Ali, to to je osjeæao nije bila o
bièna ljubav. Bila je to slutnja sudbine. Slutnja ostvarenja neèeg veæeg od onog o èemu
je do sada razmi ljao. A opet, kako je moguæe da to veæe bude suprotno od svih njegovi
h dosada njih ideala? to æe reæi otac ako on sada nastavi s tim?
"Mo e li...", uspio je progovoriti, "...mo e li jednostavno otiæi i vratiti se za nek
oliko mjeseci kad zavr imo s ovim obredom? Molim te."
"Ali ukra", rekla je Vi vahi, "ovaj obred mi je omoguæio da doðem. Ne mogu se vratit
i. A ne mogu ni otiæi. Jedino s tobom mogu ostati. Ili s tobom otiæi. Nemoæna sam, zar
ne vidi ?"
I doista, u oèima su joj se pojavile suze. Spustila je ruku koju je sve do sada
dr ala usmjerenu u ukrino srce, pognula je glavu i
zaplakala.
Meðutim, do ukre je doprlo znaèenje njenih rijeèi i u njemu se probudio razum. "Kako
to da ne mo e otiæi? Zar nisi do la kroz ulaz u pilju?"
Vi vahi nije odgovarala, samo je tiho jecala.
"Ne, nisi", zakljuèio je ukra. "Nisi tako do la jer nisi ljudsko biæe. to si ti? Odgo
vori mi!"
Vi vahi je podigla glavu. Niz obraz su joj tekle suze. "Ako ti ne to znaèi, ja sam
apsara."
ukra je znao tko su apsare. Takoðer, znao je i kakva opasnost prijeti od njih. A
opet, kad je Vi vahi izgovorila tu rijeè, u njegovom srcu se nije rodio strah, veæ su
osjeæanje. Osjetio je kako mu postaje draga. Osjetio je kako je eli za tititi i ne do
zvoliti da joj itko ikada nanese patnju. Odjednom, svaka suza na njenom licu pos
tala je goruæi bol u ukrinom srcu.
"Apsara..." ponovio je polako.
"Da, apsara. Tvoja apsara", rekla je Vi vahi.
ukra ju je nijemo promatrao. " to mi to donosi , Vi vahi?" pomislio je, a ona je èitaj
uæi mu misli odgovorila glasno. "Sebe, ukra. I ljubav koju nosim sa sobom."
I s tim rijeèima ukra je znao da nema izbora. Vi vahi ga je osvojila. Ali, takoðer j
e i shvatio da ako joj sada priðe vi e nikad neæe moæi ocu pogledati u oèi. Ne samo zato j
er æe odabrati drukèiji put od onog kojeg je Brighu za njega odredio, veæ i zato to æe iz
ravno prekr iti njegov naputak.
U tom trenutku, kao da potièe ukrinu dilemu, odozgo, iznad njihovih glava zaèuo se
dubok brujeæi um. Ne to se dogaðalo s nebeskim vratima. ukra je podigao pogled.
Tamo, u procjepu izmeðu nebeskog i zemaljskog svijeta stajao je Indra. Smije io m
u se. Bio je sna an i mladolik. Golom do pojasa, ispod napete ko e prelijevali su mu
se mi iæi. U jednoj ruci je dr ao svjetlucavu zmiju. Tek usmjeren pogled otkrio bi da
se radi o munji, ukroæenoj i stavljenoj u slu bu gospodara neba. ukra je promatrao I
ndrin nebeski lik. Iako vi e nalik ratniku nego svecu, iz
A.P.
Indre je zraèio mir mudraca.
Promatrajuæi ga ukra je osjetio kako iz njega nestaju sumnje. elio je taj mir. eli
o je tu pouzdanu snagu koju je vidio iznad sebe, utjelovljenu u Indri. A onda je
jo zaèuo njegov glas. Zapravo, bila je to misao u njegovom umu, ali misao za koju
je znao da pripada Indri. " ukra," rekao mu je Indra, "nebeska vrata se uskoro zat
varaju. Sada je prilika. Poði sa mnom."
Stojeæi tamo, rastrzan izmeðu Vi vahi i svog oca Brighua, ukri se uèinilo da æe odlazak
na nebo biti izlaz. To æe zasigurno rije iti problem, mislio je ukra. Otac mi neæe zamj
eriti to sam slijedio Indru. A Vi vahi... Vi vahi je apsara. Njena ljubav ionako æe bit
i ispunjena u nebeskim podruèjima.
I s tom mi lju ukra je spustio pogled do Vi vahi. "Odlazim", rekao je. "Odlazim u
nebo."
S istim zvukom groma i udarom munje s kojim su se otvorila, nebeska vrata su
se sada zatvorila. Obredna vatra je ugasla, a Brighu je naglo otvorio oèi. Osim nj
ega, u pilji nije bilo nikoga.
"I ja bih tako uèinio", iskoristio je Maitreva dramatiènu stanku u Èarobnièinoj prièi.
"I ja bih oti ao na nebo. Tamo je svetost. Tamo je mir. A Vi vahi i njena ljubav pri
padaju zemaljskom podruèju. To je nemir i nepotreban kaos. ukra je dobro uèinio."
"Kako si brz u prosudbi", rekla je Èarobnica pomalo tu no. "Ne ka em da ukra nije uèin
io dobro. Ali, mislim da ti u ovom trenutku ne zna zastoje to bilo dobro. Tvoji r
azlozi ne moraju biti ispravni."
Maitreva je za trenutak razmi ljao o tim rijeèima. "Dobro", na posljetku je rekao
. "Mo da ne znam sve. Ali, zar ne vidi da sve to mi prièa oslikava moj problem? ukra je
bio uèenik i brahmin. ivio je u celibatu. Otac je za njega zacrtao put mudraca i ri i
ja. I sad se pojavljuje Vi vahi, apsara, koja ga od svega eli odvojiti. Tako je i s
a mnom. U meni su se takoðer pojavile elje koje nisu u
skladu s mojim dosada njim putem. I sad, to? Gdje je nebo u koje æu ja pobjeæi?"
Èarobnica se nasmijala na Maitrevin ton. "Ne mora nikud pobjeæi. Sve ima pred sobom
. Osim toga, kao to æe uskoro èuti ni ukra nije pobjegao. Zar ne zna da se od ljubavi j
dne apsare ne mo e pobjeæi?"
Maitreva je èuo za apsare. Prema legendi, to su nebeska biæa koja se zaljubljuju
u ljude. Obièno su ene, ali mogu biti i mu karci. Kad se jednom zaljube, a to znaèi kad
odaberu svoju rtvu, onda je zavode. Buduæi da su apsare neizrecivo lijepe, malo tk
o im mo e odoljeti. Prvi put kad se pojave pred njima, ljudi obièno polude od elje i
pristanu na odnos s apsarom. Buduæi da su poznate po svojim ljubavnim vje tinama, ta
j se pristanak u poèetku èini najboljom moguæom odlukom. Meðutim, s vremenom na povr inu i
spliva ona druga strana medalje. Naime, apsare su u asno ljubomorne. Ne dozvoljava
ju da èovjek pogleda nekog drugog, a kamoli da upostavlja neke odnose. Buduæi da su
apsare duhovna biæa one mogu èovjeka pratiti posvuda i toèno znati to radi. Kad god doðe
u situaciju u kojoj bi dijelio dio ljubavi s nekim, apsare to djelotvorno spreèava
ju ne prezajuci ni pred tim da ubijaju druge ljude koji dolaze u dodir s njihovi
m odabranikom. No, ni to ne bi bilo tako stra no kad bi se radilo samo o ljubavnim
odnosima. S vremenom apsare postaju ljubomorne na bilo kakvu prisnost svog odab
ranika s bilo kim. Tako su ljubomorne na njegove prijatelje, djecu i rodbinu. On
e jednostavno ele cijelog èovjeka samo za sebe. I tada nastaje pakao. Da, od "ljuba
vi" apsara se te ko bje i!
Maitreva je sve to znao i zato je samo kimnuo glavom. Èarobnica je, meðutim, nast
avila: "Osim toga, èak i daje ukra pobjegao od Vi vahi, ostaje pitanje rnubandane."
"Rnu... to?" zbunjeno æe Maitreva.
"Rnubandane", ponovila je Èarobnica. "Karmièke veze koja nastaje zbog na ih misli i
elja."
"Ah", rekao je Maitreva, ali nije izgledao uvjerljivo pa je Èarobnica nastavila
: "Nemoj misliti da karmièke veze nastaju samo zbog
djelovanja. I misli i elje su djelovanje. Sa svakim koga si ikada po elio ima rnuban
danu. I morat æe ju otplatiti prije ili kasnije."
"Svaku elju? Otplatiti? To znaèi izvr iti? Ispuniti?" Maitreva je izgledao zbunjen
preko mjere, tako da nije mogao do kraja izgovarati reèenice.
"Da", jednostavno je potvrdila Èarobnica.
"Ali, to znaèi daje ukra stvorio rnubandanu s Vi vahi", rekao je Maitreva.
"Toèno. I to sna nu rnubandanu."
Maitreva je ra irio oèi. Spoznaja o nu nosti ispunjenja svih veza nastalih zbog elja
pogodila gaje duboko u du u. "To znaèi da æu i ja morati...", zapoèeo je zagledav i se u È
robnièine oèi. Ali, nije dovr io reèenicu jer mu je ne to drugo palo na pamet. "Da li se r
nubandane nastale tjelesnim eljama uvijek moraju odraditi tjelesnim spajanjem, se
ksom i slièno?" pitao je.
"Eh, Maitreva! Nema ni ta sliènog seksu!" zabavljala se Èarobnica na Maitrevinim mu
kama.
"Zna to mislim", naljutio se Maitreva. "Dakle, moraju li se te elje ispuniti ba n
a taj naèin? Postoji li moguænost da se rnuban-dana odradi drukèije?"
Èarobnica se i dalje vragolasto smijala dopu tajuæi da u Mai-treyi naraste nemir. "
Pa, mo da", neodreðeno je rekla na posljetku. "Ako, sve uradi kako treba, mo da i posto
ji. Ali, obièno je rnubandane najlak e odraditi onako kako su nastale. To znaèi, ako s
i nekog po elio, najvjerojatnije je da æe ga i imati!"
I s tim se rijeèima veselo zagledala u Maitrevu promatrajuæi kako crvenilo prekri
va mladiæevo lice. Neko vrijeme se tako naslaðivala na njegovoj neugodi, a onda rekl
a: "No, opet, za to ne poslu a dalje? ukra je oèigledno stvorio rnubandanu s Vi vahi. Po
o ju je, a zatim, nezadovoljan moguænostima koje je ta elja otvorila, pobjegao za I
ndrom u nebo. Hajde da èujemo to je bilo dalje."
Maitreva nije ni ta rekao. Naslonio se dublje u jastuke i zatvorio oèi spreman za
nastavak prièe.
13
Indrin svijet
Te ko je reæi to je ukra pro ivio u nebeskim podruèjima. Ona su toliko drukèija od zemalj
h. Ljudi ih obièno zami ljaju kao rajska mjesta puna u ivanja, onog duhovnog, ali i tj
elesnog. Meðutim, istina je da ono to zovemo "nebom" zapravo predstavlja tanahno, d
uhom pro eto podruèje koje se nalazi izmeðu apsolutne, vjeène stvarnosti bo anskog i relat
ivne, promjenjive stvarnosti stvorenog svijeta. Nebeska podruèja kojima upravlja I
ndra nalaze se izmeðu ta dva svijeta: vjeènog i promjenjivog. Njihova najva nija znaèajk
a je da su prilagodljiva mislima i osjeæajima biæa koje ima tu sreæu da se u njima naðe.
Zbog toga je istina da u "nebu" svatko pronalazi ono to mu je potrebno. Ili, ono
to je donio sa sobom. Ipak, postoje neka mjesta koja su stalna, mjesta koja slu e
poput orijentira u nepreglednom oceanu moguænosti. Jedno takvo mjesto je Indrin dv
orac.
Buduæi da su iznad njega bila otvorena nebeska vrata, svaka misao koju je ukra p
omislio imala je snagu izvr enja. Njegova odluka da pobjegne iz nezavidne situacij
e u kojoj ga apsara Vi vahi smeta kod obavljanja du nosti prema ocu odmah gaje podig
la iz materijalnog svijeta i prenijela do nebeskog. Prolazak kroz vrata bio je l
agan jer ga je s druge strane èekao sam Indra. ukra je bio Brighuov sin, a Brighu j
e, kao jedan od najveæih mudraca, u ivao
velik ugled.
Èim je pro ao kroz nebeska vrata, Indra mu je rekao: " ukra, ovdje si dobrodo ao. No,
mo e ostati samo neko vrijeme. Potreban si svijetu iz kojeg si oti ao i tamo æe se mora
ti vratiti."
ukra je to prihvatio. Nije ni mogao uèiniti ni ta drugo. Izgledalo mu je kao da le i
u Indrinom dlanu i kupa se u neizmjernom bla enstvu. Nije mogao ni vidjeti ni èuti
ni ta. Nalazio se u nepreglednoj bjelini.
"Prihvatio sam te", nastavio mu je govoriti Indra, "jer mora mnogo toga nauèiti,
upravo na ovom mjestu. Kad savlada tu poduku, morat æe se vratiti. Pristaje li?"
ukra je, naravno, pristao. U njemu nije bilo nikakve sumnje da je upravo to on
o to eli. Kakvu god poduku mu Indra eli dati, on æe je s rado æu prihvatiti.
"Postoji jo jedan uvjet", nastavio je Indra. "Kad se bude vraæao, sa sobom mo e poni
jeti samo znanje. Ni ta drugo. Da li si razumio?"
ukra je potvrðivao Indrin zahtjev mislima i rijeèima. Za to bi i elio ne to ponijeti s
sobom? Bio je siguran da neæe biti nikakvog problema u smislu ispunjavanja tog uv
jeta.
"Takoðer", dodao je Indra, "nitko ne smije otiæi s tobom. Sve to pripada nebeskom
podruèju, mora ostati ovdje. Pristaje li?"
"Da", rekao je ukra. "Pristajem. Do ao sam sam, sam æu i otiæi."
Bile su to jednostavne i logiène rijeèi. No u tom trenutku ukra nije znao to ga oèeku
je u Indrinom kraljevstvu. Daje znao, mo da bi bolje razmislio prije nego ih je iz
rekao. Ali, Indri je njegovo obeæanje bilo dovoljno. Odjednom, njih su se dvojica
na li usred velike dvorane. Indra je sjedio na prijestolju naèinjenom od ive vatre, a
ukra je kleèao ispred njega. Dvorana je bila ispunjena ljudima i enama koji su pozo
rno promatrali to se dogaða.
" ukra", rekao je Indra, "ovo je sad i tvoj dom. Osjeæaj se kao kod kuæe. Svatko ko
ga æe sresti poseban je, jer inaèe ne bi bio ovdje. Uèi. Sve ovo je za tebe."
A.P, /CizJe,
I s tim rijeèima, nebeski vladar Indra nestao je, a plameno prijestolje pretvor
ilo se u buktinju koja je nastavila gorjeti i osvjetljavati dvoranu.
Èarobnica je duboko udahnula. Prièa o ukrinom prijelazu iz ovoga svijeta u nebeski
kao da ju je zamislila. Maitreva je otvorio oèi i promatrao je. Sada je sjedila m
alo pognute glave. Pogled je usmjerila u svoja koljena i lagano se njihala. Kao
daje o neèemu razmi ljala. Zaustila je da nastavi prièu, a onda se opet predomislila i
u utjela. Maitreva je takoðer utio. Nije ju elio smetati.
Nakon nekoliko dugih minuta, konaèno je progovorila: "Ono to se ukri dogaðalo u neb
eskom podruèju sljedeæih sto godina nije toliko bitno za moju prièu. Reæi æu ti samo daje
susreo mnoge uèitelje. Poduèavali su ga znanjima kojima ga njegov otac Brighu nije m
ogao nauèiti. Postao je majstor stvaranja. Nauèio je kako misli pretvoriti u stvarno
st. Nauèio je kako ostvariti svoje elje. Iako to u nebeskom podruèju nije bilo te ko, n
aèela stvaranja jednaka su i tamo i ovdje. Zbog toga ih je, kasnije, mogao primjen
jivati i ovdje."
I s tim rijeèima, Èarobnici se vratio osmjeh na lice. "Pogledaj", rekla je i ispr
u ila otvoreni dlan prema Maitrevi.
Maitreva je znati eljno gledao prazni dlan. Mislio je da mu pokazuje svoju ruku
, pa se opet divio njenoj nje nosti. Upravo je po elio dodirnuti je, kad je na njeno
m dlanu zabljesnula svjetlost. Maitreva se trgnuo, a kad se ponovo sna ao na njeno
m dlanu je le ao veliki prozirni dijamant.
" eli li ga?" upitala ga je.
Maitreva je zadivljeno promatrao kamen. Prelijevao se unutarnjim sjajem. Iako
je bio bijel, èak i najmanji pokret, najmanji drhtaj Èarobnièine ruke, stvorio bi eks
ploziju boja u njemu. Bio je prekrasan!
"Da li je... da li je pravi?" bio je zbunjen Maitreva.
A.P. /Cezeie,
"Najpraviji", sa smije kom je odgovorila Èarobnica. " eli li ga?"
"Ne znam", odgovorio je Maitreva.
"Zna li koliko vrijedi? Zna li koliko bi stvari mogao dobiti za njega?" izaziva
la ga je Èarobnica.
No, Maitreva doista nije bio privuèen dijamantom. Sviðao mu se kamen, to je istin
a. I otprilike je znao da vrijedi vi e od cijelog njegovog sela. Ali, nije imao po
vjerenja u to to je Èarobnica radila. Nije imao povjerenja u èarolije...
"Da li bi ti bilo lak e kad bih ti rekla da sam ga iskopala u nekom rudniku i i
zvukla iz utrobe Zemlje?"
"Mo da..." polako je odgovorio Maitreva.
"Toga se mora osloboditi, mladiæu moj. To je predrasuda. Sve to je oko tebe stvor
eno je na isti naèin. Svemir je nastao iz bo anske misli. Bog je po elio i svemir je b
io tu. Ista sposobnost stvaranja predana je i ljudskim biæima. Za to je odbaciti? Za
r ne misli da je tvoje nepovjerenje u stvarnost mojih èarolija proisteklo iz izrazi
tog materijalizma? Mislila sam da si duhovan èovjek i da svijet duha za tebe ima p
rvenstvo!"
Maitreva je odmahivao glavom. Zbunjivala gaje ova... ova... ni sam nije znao
kako bi je nazvao! Naravno da je bila u pravu! Ako sagleda stvarnost u cjelini on
da mora dati prednost duhu. Jer, sve je i nastalo iz energije misli, elja, svijest
i... Kamen kojeg je stvorila mislima jednako je vrijedan kao i onaj kojeg bi isk
opala. O tome je uèio godinama. Parashara ga je poduèavao tome. A evo, sad kad mu je
Èarobnica to pokazala u praksi, on se odupire. Doista ima predrasude!
Kao da mu èita misli, Èarobnica se nasmije ila i ponovo mu ponudila dijamant. "Onda
? Hoæe li ga?"
Maitreva je posegnuo rukom prema kamenu, ali se na pola puta zaustavio. "Ali,
to æu ja s njim?" pitao je iskreno.
Èuv i te rijeèi, Èarobnica se ponovo nasmijala. "Toèno. to æe s njim? To nije tvoja po
ni tvoje isku enje. Hajde da ga se rije imo." Brzim pokretom bacila je kamen preko r
amena a ovaj
se, prije nego je dodirnuo pod, pretvorio u ki u svjetleæih iskara.
"Tvoje isku enje je ne to drugo, zar ne?" mazno je dodala pro-tegnuv i se ispred nj
ega i nagraðujuæi ga svojim najzamamnijim osmjehom.
Maitreva je pocrvenio, ali nije ni ta rekao.
"U svakom sluèaju", uozbiljila se Èarobnica, "sljedeæih sto godina ukra je uèio vje tin
stvaranja. Postao je Èarobnjak. Nije to bilo samo stvaranje materijalnog bogatstv
a. Uèio je i o umjetnosti. Poduèavale su ga najbolje muze i boginje nadahnuæa. Uèio je o
skladu i ljepoti. Bio je okru en profinjenim i vrijednim djelima. U nebu to ima d
rukèiji znaèaj nego ovdje, naravno. Ovdje je svako stvaranje materijalno. Tamo, èak i
lijepa misao, nikad neizreèena ni zapisana ostaje zauvijek prisutna. Jednom stvore
na, nikad ne nestaje. Zbog toga su moguænosti stvaranja u nebu mnogo veæe. Ali, jedn
ako tako je odgovornost stvaratelja veæa. Ovdje mo e odustati od svog stvaranja ako t
i se tijekom procesa ne svidi ono to nastaje. Ali tamo! Tamo se svaka misao ostva
ruje odmah. Ako ne pazi , ubrzo si okru en mnogobrojnim proma ajima i samo malim broje
m dobrih i lijepih djela. Zbog toga su dobri i vje ti stvaratelji u nebu na cijeni
vi e nego ovdje. A ukra je bio vrhunski stvaratelj!"
Maitreva je bio uvjeren da u Èarobnièinom glasu nasluæuje primjesu ponosa. Kao daje
govorila o neèemu to pripada njoj; o neèemu u èemu je i ona sudjelovala. Meðutim, buduæi
aje bila obo avateljica ukre, taj ponos je bio razumljiv.
" ukra je u ivao", nastavila je Èarobnica. "Bio je na mjestu gdje su se njegove spo
sobnosti savr eno uklapale. Stvarao je i to gaje u potpunosti ispunjavalo. Takoðer,
bio je okru en èistoæom i mudro æu. Uèio je o dharmi, o zakonima prirode, o ivotnim zadaæa
Vedi. Èak je, po prvi put u ivotu, rije io problem svog utjecaja na druge ljude. Tamo
je svatko mogao poprimiti oblik koji eli pa ukrina iznimna privlaènost nije dolazil
a do izra aja. Imao je sve i bio je sretan. Tek je ponekad pomislio na svoga oca.
Meðutim, znao je da bi Brighu bio ponosan na njega i o tome nije brinuo. Malo je èe æe p
omi ljao na Vi vahi. Ali, protiv toga se borio i tako
AP./Cetdt,
dugo dok je bio okru en znanjem i stvaranjem, uspijevao je potiskivati svoju elju."
Na to se Carobnica nasmije ila nekako neobièno, kao da se smije sama sebi. Odmahn
ula je glavom tjerajuæi neke samo njoj znane misli. U tom trenutku Maitreva se po
prvi put ozbiljno zapitao tko je ona? Mo da bi bilo dobro saznati odakle je, kako
je ivjela i kako ivi, kako se zapravo zove? Ali, nije se usudio pitati.
U meðuvremenu, Carobnica je nastavila: " ukra je bio po teðen svojih problema toèno sto
godina. Sto godina je malo u nebeskom svijetu. Tamo vrijeme ionako ne teèe istim
ritmom kao ovdje. Ali, svejedno, imao je dosta vremena da nauèi sve to mu je bilo p
otrebno. Sve, osim one posljednje poduke."
"A to je...?" uskoèio je Maitreva.
Carobnica gaje zaèuðeno pogledala. "Zar ne zna ?"
Maitreva je zbunjeno odmahnuo glavom. "Ne", rekao je.
"Njegova posljednja poduka bila je...", Carobnica je zastala usred reèenice, a
zatim nastavila, "...bila je Vi vahi."
"Vi vahi!?" uzviknuo je Maitreva.
"Da, Vi vahi. Nakon sto godina uèenja, nakon sto godina potiskivanja svoje elje, uk
ra je ponovo sreo Vi vahi. Do lo je vrijeme da odradi svoju rnubandanu, svoj dug pre
ma ljubavi."
"Ali...", mucao je Maitreva, "kako je to moguæe? Gdje je sreo Vi vahi?"
"Na nebu, naravno", odgovorila je Carobnica.
"Zar apsare mogu biti na nebu?"
Carobnica ga je zaèuðeno pogledala. "A nego gdje bi bile? Pa, apsare su nebeska b
iæa, zar ti to nisam rekla?"
"Znam", bio je ustrajan Maitreva, "ali zar one mogu biti u Indri-nom kraljevs
tvu? Zar mogu dosegnuti èovjeka èak i tamo gdje je najsvetije? Kako se njihova elja z
a tjelesnom ljubavi i svim ostalim mo e spojiti s nebeskim ivotom?"
Carobnica je ponovo odmahivala glavom. "Maitreva, Maitreva, ti si tako zbunje
n. U svom umu si podijelio stvari na dobre i lo e. A ne shvaæa da ni ta to je stvoreno n
e mo e biti lo e samo po sebi.
Mo e se samo lo e uporabiti. Susret s Vi vahi bio je najbolje to se ukri moglo dogoditi.
Na posljetku, zbog njega je i do ao u nebo, zar ne?"
Maitreva se protiv toga nije mogao pobuniti. Istina je. Zbog apsare ukra je po
bjegao na nebo. Imao je elju. elja je stvorila dug. Dug se mora vratiti. Ni nebo n
as ne mo e spasiti od toga. Ono s èim je imao te koæa bilo je prihvaæanje dobrog u tom sus
retu.
Oèekujuæi nastavak prièe Maitreva se osjeæao prilièno rastrzan. Osjeæao je kako ga Carob
ica sve vi e i vi e uvlaèi u svoj svijet. Legenda o ukri, za koju je tvrdila da je isti
nita, bila je, u simboliènom smislu, tako slièna njegovoj situaciji! Do ao je u Dwarak
u zbog osjeæaja obaveze prema svom ocu. Slu ajuæi k tome i svog uèitelja tra io je u svemu
poduku. Oti ao je na mjesto koje je smatrao svetim i tamo u hramu posveæenom jednom
od prirodnih zakona, susreo neobiènu osobu koja je u njemu probudila elju. U tom t
renutku, Maitreva je pomislio kako je tajanstvena Carobnica gotovo sigurno jedna
od apsara. Pojavila se u njegovom ivotu ne bi li ga testirala. Zavodi ga. Prièa mu
prièu pomoæu koje se nada uvjeriti ga u ispravnost elja, bogatstva, u ivanja i svega d
rugog to donosi ukra. Stresao se od te pomisli. Kako æe se oduprijeti ap-sari? Ali,
do sada je u tome uspijevao. Ako ne pristane, apsara mu ne mo e ni ta. Pomislio je k
ako bi ipak bilo najbolje da ustane, prekine sve ovo i vrati se kuæi, svom uèitelju
i prouèavanju ðjoti a kojeg je toliko volio. Ali, negdje duboko u sebi znao je da to n
eæe uèiniti. Svoju je odluku donio pro av i kroz ulazna vrata. Sada je ovdje i, bila kra
j njega apsara ili ne, on æe nauèiti to je potrebno, ma kakvu cijenu morao platiti za
poduku.
Osim toga, ako ode, vjerojatno nikad neæe saznati to se zapravo dogodilo sa ukrom
i Vi vahi. Nekako je osjeæao da mu tu prièu ne mo e isprièati nitko drugi.
" to je bilo dalje?" rekao je. "Kako su se ukra i Vi vahi sreli? Da lije ukra izdr ao
u celibatu ili je popustio?"
Carobnica se nasmije ila na Maitrevinu nestrpljivost i nastavila prièu.
A.P. /CtzJe,
14
Vi vahi
Sreli su se na izgled sluèajno. ukra je u ivao u etnji oko Indrine palaèe. Vrijeme koje
je odabrao bilo je proljeæe. Miris procvalog cvijeæa i pomalo slankast zrak. Pjevao
je na sav glas pjesmu koju je tog èasa izmislio. Odjednom, pjesma je zastala u trz
aju iznenaðenja. Ispred njega, toèno na njegovom putu, stajala je ona!
Promatrala gaje svojim velikim oèima u kojima se vidjelo jednako takvo iznenaðenj
e. Ni ona nije oèekivala ovaj susret. Pro lo je mnogo vremena, ali za jednu apsaru,
to je tek sitnica. Meðutim, Vi vahi je, iako apsara, te ko pro ivjela vrijeme koje je pr
o lo od trenutka kad je prvi put ugledala ukru. U mislima, bila je s njim svakoga d
ana. Razmi ljala je o tome gdje je pogrije ila onoga dana. Mo da je postojao neki naèin
da ga zadr i? Ali, on je bio tako odluèan i tako siguran da ne mo e ostati s njom. Raz
umjela je njegovu odluku. Da je uèinio bilo to drugo bilo bi to djelo izravno proti
v volje njegovog oca. A èak i to to je uèinio bilo je zato jer se izmeðu njih rodila lj
ubav. To je Vi vahi davalo nade. Znala je da ljubav nikad ne ostaje neispunjena. J
ednom, negdje, ukra i ona morat æe se sjediniti. Osjeæaji prema ukri postali su tihi,
ali duboki i stvarni. Vi vahi je bila strpljiva, ali svaki izgubljeni dan za
nju je bio bolan.
Ugledali su se iznenada, voðeni sudbinom jaèom od njih samih. I ba kao i prvi puta
, oba srca su zatitrala od èe nje. ukra je izgovorio njeno ime, a Vi vahi njegovo. I u
te dvije rijeèi bila je sadr ana slutnja njihove buduænosti. Vjeèni ljubavnici, to je on
o to æe postati. Zapravo, u tom su trenutku shvatili da su oduvijek bili ljubavnici
. Koliko god u ljudskom svijetu fraza "stvoreni jedno za drugo" zvuèi otrcano, u n
ebeskom svijetu ona je savr eno odgovarala ovom paru.
Ali, koliko god njihovi osjeæaji bili sna ni, i jedno i drugo osjeæali su kako se m
oraju bolje upoznati. ukra je i dalje bio pun dilema. Apsara! Vi vahi je apsara. Jo
nitko nikada nije imao sreæe u ljubavi s jednom apsarom! Njegove misli o potrebi c
elibata jo su uvijek bile s njim, ali sasvim izblijedjele. Ako je Vi vahi ovdje, a
ja sam od nje pobjegao za Indrom u nebo, mislio je ukra, onda je to neki znak. To
je sudbina i tome se ne smijem opirati.
S druge strane, Vi vahi je takoðer imala svoje sumnje. Otkad je ugledala ukru, pre
stala je razmi ljati kao apsara. Nauèila je sve o ljubavnoj vje tini, znala je tajne s
pajanja i skrivene hodnike u itaka. Ali, sve joj to uopæe nije bilo va no u usporedbi
sa ukrom. Ipak, i ona je bila svjesna kako osjeæa njen rod. Hoæe li i ona vremenom lj
ubav zamijeniti ljubomorom? Hoæe li njena demonska narav vremenom doæi na povr inu i u
ni titi ukru kojeg ona sada tako voli? To ne bi htjela. To je posljednje to bi uèinila
. Radije æe se sakriti u najdalji kutak svemira i ne pojavljivati se vi e do njegovo
g kraja nego da ukri uèini ne to na ao. A opet, kako je mogla biti sigurna? Njeni su o
sjeæaji bili sna ni, tako sna ni! Ako ode, samo zato jer postoji moguænost da povrijedi u
kru, neæe li na taj naèin izgubiti prigodu za sudbinu mnogo plemenitiju nego je ikad
a zami ljala?
Sve te sumnje i misli ukra i Vi vahi sakrivali su duboko u sebi tijekom proteklo
g vremena. Nije bilo razloga da ih izvlaèe na povr inu. Ali sada, kad su se konaèno po
novo susreli i kad im je postalo jasno da ne mogu pobjeæi jedan od drugoga sad su
one
Carobnica
A.P. fa

postale glavna tema njihovih razmi ljanja.


U tom sudbonosnom trenutku, kad su im se pogledi sreli i oni istodobno izgovo
rili ime onog drugog, po eljeli su potrèati jedno drugom u zagrljaj. Po eljeli su vodi
ti ljubav ovdje, u travi i cvijeæu koje je ukra stvorio samo poradi svoje etnje. Po el
jeli su strgnuti sa sebe odjeæu i goli stati jedno uz drugo, a zatim se divlje spo
jiti. Po eljeli su, ali to ipak nisu uèinili. ukra je samo pri ao Vi vahi i pru io joj ruk
. Vi vahi ih je prihvatila. Izmeðu njih je potekla energija prepoznavanja. Bila je v
rela, sna na i opojna. Nisu ni ta rekli, nisu imali to reæi, ali su im se srca otvorila
, a oèi nasmije ile.
Od tog trenutka nadalje bili su nerazdvojni. ukra je ubrzo otkrio kako Vi vahi n
ije samo tijelo koje ga uzbuðuje i privlaèi. Vi vahi je imala du u. I to du u koja je nado
punjavala ukrinu. Bili su slièni u mnogim stvarima. Voljeli su ljepotu i umjetnost.
Voljeli su stvaranje, igru i zabavu. Vi vahi je postala ukrina uèenica. Poduèio ju je
mnogim stvarima koje je znao i shvatio kako je radost koju su oboje osjeæali tijek
om toga neusporediva s bilo kojom rado æu njihovoga dosada njeg ivota.
U tjelesnoj ljubavi se nisu urili. ukra je bio neiskusan. Poznavao je samo svoj
e osjeæaje, ali tijelo... o tijelu nije znao mnogo. Vi vahi je znala sve. Ali, pro lo
je mnogo mjeseci prije nego je ukra uspio odbaciti svoje sumnje i predati se Vi vah
i. Kad je to jedne noæi ipak uèinio, Vi vahi se pokazala kao nje na i pa ljiva uèiteljica.
odila ga je sigurno od prvog dodira pa sve do ekstaze vrhunca. Taj prvi put, ukra
je shvatio da nikada neæe napustiti Vi vahi. Vi vahi nikada. Shvatio je da ne eli ivjet
i bez nje. A Vi vahi, ona je to odavno znala. I tada, nakon te prve ljubavi, Vi vahi
je ukri isprièala za to se onog dana pojavila u pilji njegovog oca.
Kad je bila jo sasvim mlada i neiskusna, njeni su je roditelji poslali na plan
inu Meru, prema elji i naredbi Parvati, ivine dru ice. Parvati je majka svih apsara,
njihova uèiteljica. Mora to biti jer poznaje ljubavnu vje tinu kojom zadovoljava sa
mog gospodara svemira, Sivu. Umijeæe koje je potrebno za tako ne to mora biti
ogromno. Legendarna vje tina koju posjeduju apsare samo je blijedi odraz Parvatine
umje nosti.
Ali, Parvati rijetko kad osobno poduèava nekoga. Zbog toga su Vi vahini roditelji
bili ponosni. I doista, pod budnim okom Parvati, Vi vahi je uèila o skrivenim tajna
ma energije koja prati svako svjesno biæe. Nauèila je sve o munjevitoj kundalini i o
tome kako je usmjeriti u eljenom smjeru. Postala je majstorica tantre i ljubavni
h vje tina. Ali, Parvati joj je stalno govorila kako je sve to o èemu uèi samo u slu bi
vi eg cilja, spajanja s bo anskim, i da se ne smije zlorabiti. Takoðer, rekla joj je k
ako je osobno poduèava zbog toga jer joj eli prenijeti svo znanje o ljubavi tako da
ga ona mo e prenijeti nekom drugom, nekom posebnom. Dugo joj Parvati nije eljela r
eæi o kome se radi. "Kad doðe vrijeme, saznat æe ", odgovarala je na njena pitanja. Tek
kad ju je poduèila svemu stoje znala i tek kad je Vi vahina vje tina bila gotovo ravna
njenoj, isprièala joj je za mladog brahmina, roðenog u porodici ri ija Brighua. Isprièa
la joj je kako je taj mladiæ utjelovljenje pjesme Kavija, boga pjesnika i da æe odig
rati posebnu ulogu u odr avanju svemira. Naime, taj mladiæ, imenom ukra, postat æe jeda
n od oslonaca stvorenog svijeta, èuvar jedne od graha, prirodnih naèela bez kojih ov
og svijeta ne bi moglo biti.
I tako je ukra po prvi put iz Vi vahinih usta èuo za svoje pravo podrijetlo i za s
voju buduæu sudbinu. Povjerovao joj je, iako je bio zbunjen. Povjerovao joj je jer
je tijekom voðenja ljubavi s njom imao neobiène vizije koje su potvrðivale njene rijeèi
. ukra je polako, ali sigurno hvatao svoju sudbinu u svoje ruke.
"Ali, kako si zapravo do la u peæinu moga oca?" pitao ju je na posljetku.
"Na la sam se tamo", odgovorila je Vi vahi. "Parvati me pozvala i rekla daje vrij
eme. Dodirnula me prstom po èelu i ja sam se jednostavno stvorila ispred tebe."
Nakon zami ljene stanke, Vi vahi je rekla: "Ali, Parvati mi nije ni ta rekla o tebi
. Nije rekla kakav si. Nije rekla kako æu se zaljubiti u tebe èim æu te ugledati. Ja s
am na tebe gledala kao na posao; za-
A.P./CzzJe
daæu koju moram obaviti. Ali, sada shvaæam da je ne bih mogla obaviti da te nisam za
voljela!"
Dugi poljubac naèas je prekinuo njihov razgovor. Svaki put kad bi se njihove us
ne dodirnule ukraje bio sve sigurniji daje postupio pravilno. Bez ove ljubavi on
ne bi prona ao sebe.
" to si radila dok sam ja ovdje uèio?" pitao ju je.
"Kad si oti ao, ja sam se vratila k Parvati. Ona nije bila zabrinuta. Rekla je
da tako mora biti i da ti dam vremena. Nije mi rekla to da radim i otpustila me o
d sebe. to sam radila? Mislila na tebe i lutala svijetom. Poku ala sam biti apsara
i zavoditi ljude, ali nije mi i lo. Nisam imala volje. Ja sam tvoja, najdra i moj ukr
a!"
I opet dugi poljubac. Svaki razgovor izmeðu Vi vahi i ukre bio je isprekidan ljuba
vlju kojoj se ni jedno ni drugo nije znalo oduprijeti. Osim toga, vrijeme im je
prolazilo tako brzo da su ponekad pro li dani dok bi oni izgovorili samo nekoliko
reèenica. I razmijenili samo nekoliko poljubaca. Dugih poljubaca u kojima su se gu
bili i ponovo nalazili.
Na kraju, kad su rekli sve to se moralo reæi i shvatili ono to su morali shvatiti
, ukra je prema obièaju ritualno zamolio Vi vahi da ga poduèi ljubavnoj vje tini. Vi vahi
e s rado æu pristala. Meðutim, odmah mu je rekla kako æe im biti potrebna samoæa i mnogo,
mnogo vremena. "Nema problema", odu evljeno je rekao ukra i uporabio svoje znanje o
stvaranju. Stvorio je poseban svemir samo za njih. U tom svemiru nije bilo niko
ga osim njih dvoje. Tamo su oti li i za sobom zatvorili vrata. Pro lo je milijun god
ina prije nego su se vratili. Milijun godina ekstaze ljubavi izmeðu ukre i Vi vahi.
"Ne mogu to prihvatiti", iskoristio je Maitreva trenutak kad je Èarobnica poseg
nula za jo jednom alicom svog napitka.
" to ne mo e prihvatiti?" upitala gaje ona gledajuæi ga preko ruba alice.
"To to si rekla o ljubavnoj vje tini. Kako svrha toga mo e biti
spajanje s bo anskim? Tijelo je privid, maja, i Vi vahi je ukru zavela i odvela ga iz
van stvarnosti. Tjelesno zadovoljstvo ne mo e dovesti do osloboðenja."
"Ah, stvarno si uporan u svojim procjenama", odvratila je pomalo ljuto Èarobnic
a. "Za to se buni protiv toga? Veæina ri ija koje ti tako cijeni vodili su ljubav. I to
mnogo i èesto. Neki od njih imali su vi e ena. Vedske ene imale su vi e mu karaca. Ri iji
vodili ljubav s djevojkama koje su prvi put sreli, kao stoje to uèinio Vjasa, por
ed rijeke, i tako zaèeo cijelu povijest Mahabharate. to ima lo e u tome?"
"Ali, ukra i Vi vahi, oni to nisu mogli raditi zauvijek. To ne traje zauvijek."
"Radili su to milijun godina, rekla sam ti."
"Milijun godina?"
"Da, milijun godina. Vi e-manje. to se èudi ?"
Maitreva je samo odmahivao glavom.
"Maitreva", nastavila je Èarobnica pomirljivijim tonom, "ni ta na ovome svijetu n
e traje zauvijek. Sve æe ionako proæi. Ali u tom prola enju mo e nastajati ananda, bla ens
tvo ili pak patnja i tuga. Izbor je na ."
Maitreva nije odgovarao. Razmi ljao je. Bio je jo daleko od prihvaæanja zamisli o
u ivanju na putu do prosvjetljenja. Meðutim, ipak mu je postalo jasno da ukra, kao no
sitelj tih znaèenja, doista mo e vladati takvim putevima. I, morao je priznati, nije
na njemu da procjenjuje ispravnost ili neispravnost toga.
Naslutiv i Maitrevinu spremnost i konaèno prihvaæanje barem nekih zamisli o kojima
mu je govorila, Èarobnica je rekla: "Znam to te muèi. Ti smatra da su udnje lo e, pa sto
a odbacuje i ljubav kao moguænost na duhovnom putu, posebice tjelesnu ljubav. Ali,
ne zaboravi da su elje energija. Ako se pravilno usmjeri, ta energija mo e postiæi mn
ogo toga. Jesi li bio u hramu kad sam prièala prièu o Tulsidasu?"
Maitreva je odmahnuo glavom.
"Dobro, onda æu ti je sada isprièati. Jednom sam imala uèenika,
A.P./CezJe,
zvao se Tulsidas. Do mene je do ao nakon to gaje Ratnavali, njegova ena, otjerala. N
aime, bio je tako opsjednut seksom da ju je morao imati svake noæi barem jednom, a
obièno je to bilo nekoliko puta. Na posljetku vi e nije mogla izdr ati i organizirala
je posjet majci i sestri. eljela je otiæi na nekoliko dana samo da se odmori. Prve
noæi kad je Tulsidas ostao sam obuzela gaje takva udnja da nije mogao spavati i os
jeæao je velike bolove u penisu. Morao se zadovoljiti. Krenuo je noæu i pretrèao tride
setak kilometara. Trèao je preèicom i proma io most. Na ao se na groblju i u svojoj obuz
eto-sti eljom vidio truplo mrtvaca koje je bilo pripremljeno za spaljivanje. Misl
io je daje to deblo drveta. Uzeo gaje i na njemu sretno preplivao rijeku. Do av i do
kuæe u kojoj je spavala Ratnavali, popeo se do njenog prozora uporabivsi zmiju za
koju je mislio daje u e. Zbunjena zmija nije znala to bi uèinila i jednostavno se pr
epustila svojoj sudbini. Tulsidas je provalio kroz prozor i onako prljav i mokar
navalio na Ratnavali. U ao je u nju vièuæi od zadovoljstva. Ratnavali gaje molila da
to ne èini jer joj je bilo neugodno pred majkom i sestrom koje su spavale u susjed
noj sobi. Ali, Tulsidas se morao izdovoljiti. Za nekoliko sekundi sve je bilo go
tovo i on je zaspao pored nje. Drugi dan gaje Ratnavali otjerala rekav i mu daje g
ori od svinje."
Maitreva je s gaðenjem slu ao ovu neukusnu prièu. A Èarob-nica je izgovarala besramne
rijeèi uopæe se ne obaziruæi na Mai-trevino zaprepa æivanje. Zatim je jo jednom popila gu
ljaj svog napitka.
" to bi ta prièa morala znaèiti?" na kraju je zbunjeno upitao Maitreva.
"Ah, da", nastavila je Èarobnica. "Tulsidas je do ao do mene i opisao mi svoj pro
blem. Ja sam bila odu evljena. Vidi , Maitreva, kad netko ima takvu vatru u sebi, vr
lo ju je lako usmjeriti na pravo mjesto. Problem je kad ljudi nemaju vatre. No,
uglavnom, nauèila sam Tulsidasa kako tu silnu elju usmjeriti prema bo anskom. Za tri
dana se prosvijetlio. Eto."
Maitreva je zabezeknuto gledao.
"Ima dalje", nastavila je Èarobnica. "Nakon nekog vremena Ratnavali je potra ila Tul
sidasa i zamolila ga da joj se vrati. Nije htio. Rekao joj je da on sada ima va ni
jeg posla. Tako joj i treba. Da je bila mudrija, znala bi kako u njemu probuditi
te nju za bo anskim i preusmjeriti njegovu seksualnu elju u pravom smjeru. Ali, nije
bila dovoljno mudra. Gledala je samo povr inu i propustila svoju sreæu. I ti gleda s
amo povr inu, moj Maitreva."
Rekav i to nagnula se prema njemu jo ga jednom zapahnuv i svojim zanosnim mirisom.
Pro aptala mu je zavodnièki: "Jezik i penis te mogu odvesti u najveæe visine, ali i s
tropo tati u najveæe dubine. Zavisi kako ih koristi ." Zatim se, namignuv i mu, vratila
na svoje mjesto.
Buduæi da Maitreva od silne smetenosti nije mogao ni ta reæi, Èarobnica je veselo nas
tavila s pritiskom. "Vidi , mislim da ima gotovo ispravan odnos prema materijalnom
bogatstvu. Za to s takvom lakoæom shvaæa kako materijalne stvari nisu va ne? Zato jer nis
i vezan za njih. Materijalno bogatstvo mo e izazvati vezanost. Ali, za to ga ne isko
ristiti? Isto tako je i sa seksom. Potpuno isto. Za to si vezan za to?"
"Nisam vezan za seks", gotovo uvrijeðeno æe Maitreva.
"Jesi", veselo æe Èarobnica, "jer ga odbija !"
Maitreva je samo uzdahnuo.
A.P.
15
Milijun godina ljubavi
Pro lo je milijun godina i u ivanje u zajednièkoj ljubavi izmeðu ukre i Vi vahi do lo je s
e kraju. u-kra se promijenio. Nauèio je stvari koje kao brahman i sveæenik nikada ne
bi. Sada je znao sve o tajnama tjelesne ljubavi. Postao je majstor i znalac skri
venih mjesta na tijelu svoje ljubljene Vi vahi. Nauèio je kako je dodirivati nje nim d
odirima tako da u njoj izazove ekstazu koja je trajala neprestance. Nauèio je kako
i kada biti sna an i siguran u svojim pokretima tako da Vi vahi nije imala izbora o
sim potpuno mu se predati. A to je i èinila. Poduèavala gaje ljubavnim vje tinama koje
joj je prenijela Parvati, ali je istodobno bila potpuno njegova. Svaki trenutak
njihovih milijun godina Vi vahi je posvetila ukri, nikuda ne odlazeæi èak ni u mislima
. Znala je da, koliko god im bilo lijepo, njihovo vrijeme neæe trajati zauvijek.
I Vi vahi se promijenila. Njena narav apsare potpuno se izrazila u davanju svoj
em voljenom. Ali, vodeæi ljubav s njim, kao da je uvijek znala da æe jednom ukra otiæi.
Neobièno, ali to u njoj nije izazivalo ljubomoru i bijes. Daje bila prava apsara
poludjela bi od same pomisli da æe izgubiti svog ljubavnika. A ipak, ona je bila p
rava apsara. Samo, ljubav sa ukrom ju je promijenila. Iskreno ga je voljela i dok
ga je poduèavala tajnama izazivanja ekstaze, isto-
dobno je od njega uèila ne to drugo. ukra je u du i bio iskren i èist. Njegova ljubav je
bila potpuna. Milijun godina takve ljubavi promijenilo bi èak i najtvrdokorniju ap
saru. Vi vahi je, onako usput, gledajuæi u ukrine oèi i prateæi njegove ruke na svojem ti
jelu, uèila o pravoj ljubavi. Nekako je znala da ona nikada neæe prestati. ukra æe uvij
ek biti uz nju. Polako, tijekom vremena, taje spoznaja uklonila sve tragove ljub
omore. eljela je davati. To je bilo sve. eljela je da njen ukra bude sretan. Ono nj
en nije podrazumijevalo sebiènost i posesivnost uobièajene za apsare. Njen - to je p
odrazumijevalo pripadnost njemu; elju da ga uèini sretnim bez obzira na sve, bez ob
zira na kraj koji se, iako milijun godina daleko, nasluæivao od samoga poèetka.
" ukra", pitala ga je jednom dok su udisali isti dah le eæi jedno pored drugog, "zn
a li da na a ljubav nikad neæe prestati?"
U ukrinim oèima pojavio se smije ak. "Znam, voljena moja, znam to dobro." A onda j
e smije ak ustupio mjesto tuzi. "A ipak", nastavio je, "ipak æemo morati... zna da æemo
morati..."
Vi vahi ga je prekinula poljupcem. Pripila se uz njega i toplinom prekrila hladn
e odjeke buduæeg rastanka.
Poziv od Indre do ao je jednoga jutra. Vi vahi i ukra osjetili su da æe se ne to dogod
iti jo prethodne veèeri. Zbog toga su noæ i jutro proveli odvojeno, svaki u svojoj ti i
ni. Po prvi put nakon milijun godina, ukra nije doèekao izlazak sunca stapajuæi se s
Vi vahi. Sjedio je zatvorenih oèiju i dopu tao svom duhu da plovi oceanima unutarnjeg
bla enstva.
I tada, koristeæi svoje pravo kao vladara svih nebeskih svjetova, Indra je pre ao
neizmjernu granicu koju je ukra postavio stvarajuæi zasebni svemir samo za Vi vahi i
sebe. To ne bi moglo uspjeti nikome osim Indri. Pojavio se ispred ukre u viziji.
Ali, bilo je to isto kao da se pojavio u tjelesnom obliku. Na posljetku, Indrin
o tijelo naèinjeno je od vizija.
"Jesi li spreman?" bile su rijeèi kojima se Indra obratio ukri.
"Spreman sam da te primim", odgovorio je ukra. "Samo se nadam da sam spreman i
spuniti zahtjev koji je svrha tvog dolaska."
A.P.
Indra se nasmijao èuv i ukrin odgovor. "Ti zna svrhu mog dolaska. Pro lo je mnogo vre
mena. Nauèio si sve stoje bilo potrebno. Vrijeme je da poène koristiti nauèeno. Vrijeme
je da ti poène ispunjavati svoju svrhu. Svemiri i sva bezbrojna biæa u njima te oèekuj
u. Bez tebe, stvaranje je nepotpuno."
ukra je utke saslu ao Indrine rijeèi. Nisu mu bila potrebna obja njenja. Posljedice l
jubavi s Vi vahi bile su mnogo veæe od pukog zadovoljstva i u ivanja u neprekidnoj eks
tazi. Energija koja se stvarala na taj naèin poslu ila je kao most do skrivenih tajn
i ukrinog podrijetla. ukra je preko tog mosta prelazio svaki dan tijekom pro lih mil
ijun godina! Znao je tko je. On je Kavi, stvoritelj i pjesnik; Kavi pred kojim æe èa
k i ovaj Indra pognuti glavu jer bez njega ne bi bilo ni jednog svemira kojim bi
mogao vladati. Bez njega ne bi bilo èarobne moæi stvaranja pa ni moguænosti da bilo to
novog nastane. Kavi je svoju du u dao na raspolaganje svim biæima ne bi li pomoæu nje
nastavili njegovo djelo. Jer, stvaranje kakvo je zamislio Kavi nije nikad prest
ajalo. Nastavljalo se samo iz sebe. Da bi to postigao Kavi je sposobnost stvaran
ja morao dati drugima. To je i uèinio. A svoju bit, svoju du u, prenio je u njega, uk
ru. Ipak, rodiv i se u tijelu èovjeka, ukra se morao podvrgavati istim zakonima. A je
dan od zakona kojima se ljudi, kao i sva biæa, moraju podvrgavati je zakon karme. u
kra je znao da gaje Indra do ao podsjetiti upravo na to.
"Ostavio si iza sebe nedovr en posao", rekao je Indra.
"Znam", tiho je odgovorio ukra. "Nisam veæ dugo... nisam dugo o tome razmi ljao. M
oja je pa nja bila na drugim mjestima. Moj otac... Brighu... kako je bilo s njim?"
"Dobro je. Kad si oti ao od njega, morao je prekinuti obred kojeg je zapoèeo. Meðut
im, tvoj je odlazak znaèio daje uspio otvoriti vrata neba, makar i za trenutak. Zb
og toga ti nije zamjerio. Zapravo, isprva je elio zamjeriti meni. Bio je razoèaran
i bijesan. Mislio je da te netko odveo. Ja, naime. Meðutim, kasnije je shvatio. Sa
da te èeka."
Na ovo je ukra naglo podigao glavu. "Èeka me?! Ali... ali,
pro lo je tako mnogo..."
" ukra, ukra...", prekinuo gaje Indra. "Zar si zaboravio gdje si? Zar si zaborav
io daje vrijeme samo tvorevina uma? Tvoj otac te èeka. Iako je sve u redu, svojim
si odlaskom pokrenuo karmu koju sada mora dovr iti. Svako djelo ima svoje posljedic
e. Do lo je vrijeme da se vrate dugovi. Morat æe otiæi odavde. Kad vrati dug, otpoèet æe
ja prava zadaæa u svijetu ljudi i ostalih stvorenja."
Shvaæajuæi, ukra je kimnuo glavom. "U redu", rekao je. "Moram vratiti dug. Kako æu t
o uèiniti?"
"Ne znam toèno kako", rekao je Indra. "Kad te otpustim iz nebeskog podruèja morat
æe proæi nekoliko ponovnih roðenja. Tijekom tih ivota zaboravit æe sve to se dogaðalo
. Tek kad vrati dug, vratit æe ti se i sjeæanje."
ukra je utke slu ao. Nije elio otiæi. Vi vahi i on su stvorili ne to to nije elio n
i a jo manje zaboraviti pa èak i ako æe mu se sjeæanje vratiti. A opet... znao je da mo
ra vratiti dug. Oti ao je i napustio oca iako je preuzeo obvezu da æe ostati pod sva
ku cijenu. Bilo to se dogodilo, rekao mu je otac. A on je, eto, oti ao, misleæi da to
to se dogodilo ne ulazi u ono bilo to. Èak i ako to nije bila pogre ka - a nije, jer
njegov ivotni put sada je potpuno oblikovan i jasan - posljedice njegovih djela m
orat æe na svojim leðima ponijeti sam. I s tom mi lju u ukri se probudio u as: sami Sam,
to znaèi bez Vi vahi! 0 Bo e, gotovo je zavapio ukra, Vi vahi! to æe biti s Vi vahi!?
Meðutim, prije nego je stigao izreæi svoju spoznaju, Indra gaje preduhitrio odgov
orom koji je ukri zvuèio poput smrtne presude.
"Kad si dolazio", rekao je Indra, "pristao si na jedan uvjet. Sjeæa li ga se? Bi
o je to moj zahtjev da, odlazeæi s ovog mjesta, ne mo e nikog povesti sa sobom. Ni ta o
sim znanja. Sjeæa li se, ukra?"
ukra se sjeæao. Sjeæao se jako dobro. Tada, kad je pristao na to, nije ni slutio to
æe se dogoditi. Pobjegao je od Vi vahi. Pobjegao je od elje i odricanje od bilo kakv
e vezanosti za bilo to i bilo koga izgledalo mu je ne samo po eljno nego i potrebno
. To je bilo tada.
A.P./CizJe,
Ali sada... sada nakon svega to je pro ao? Nakon sve te ljubavi? Nakon to je doista
upoznao Vi vahi? Jo jedna karma. Jo jedna posljedica poèinjenih djela i donesenih odlu
ka.
"U redu", nastavio je Indra. "Vidim da se sjeæa . Tako æe i postupiti. Kad bude sprem
an, doði k meni. Pomoæi æu ti da se vrati ."
I s tim rijeèima Indra je poèeo blijedjeti. Meðutim, u posljednjem trenutku ukra ga
je zadr ao povikom: "Indra, moj gospodaru! Daj mi jo godinu. Samo jednu godinu. Doz
voli mi da se pripremim kako treba."
Zastav i, Indra se nasmijao: "Jedna godina u ovom svijetu. Neka bude. Bilo ih j
e milijun. Jedna neæe ni ta promijeniti. Vidimo se." I s tim rijeèima Indra je napusti
o ukru, ostaviv i ga da se pripremi na povratak u svijet iz kojeg je pobjegao i u k
ojeg se sada, iz istog razloga - zbog Vi vahi! - ne eli vratiti.
liju."
"Èaroliju?"
"Da, posebnu èaroliju pomoæu koje se mogu ispuniti i nemoguæi zahtjevi, poput onog
Indrinog."
Maitreva nije ni ta rekao. Bilo mu je jasno da mora prièekati. Ako mu Èarobnica eli
reæi kako je to ukra uèinio, onda æe mu i reæi. Ako ne, neæe je na to natjerati, toliko ju
je sada veæ poznavao.
Èarobnica je postupila na svoj naèin. Objasnila mu je, a opet i nije. U tom trenu
tku Maitreva nije znao daje zagonetka ukrinog odlaska s neba jedna od onih u èije r
je enje nikad neæe biti do kraja siguran.

Èarobnica je za utjela, a Maitreva se s iznenaðenjem zagledao u nju. Gledala je u p


od, pognute glave. Takav izraz tuge Maitreva jo ni na kome nije vidio. Kao da se
teret cijelog svijeta spustio na njena ramena.
Ti ina je potrajala nekoliko minuta. Maitreva nije znao to uèiniti. Nekoliko puta
je po elio ne to reæi, upitati je stoje, ali nije mogao. Na posljetku ju je pustio nek
a tako sjedi. I kad je veæ pomislio da nikad neæe podiæi glavu, ona je to uèinila. I to
naglim pokretom, iznenada mijenjajuæi izraz lica iz tuge u vragolastu radost.
"Ali, ukra je uspio!" rekla je odu evljeno.
"Uspio? U èemu?" zaèuðeno je upitao Maitreva.
"Uspio je u nemoguæem. Ispunio je svoje obeæanje Indri, ali je ispunio i svoju elj
u!"
Maitreva je na trenutak razmi ljao. " elio je ostati s Vi vahi, to je jasno. Ali, m
orao se vratiti da odradi svoj dug. A vratiti se mogao jedino sam. Vi vahi nije mo
gla s njim. Kako je onda uspio?"
"Pa", nasmijala se Èarobnica, "uspio je, ipak! Uporabio je èaro-
Kad je Indra oti ao, ukra je dugo ostao sjediti na istom mjestu. Vi vahi mu je pri la t
ek nakon nekoliko sati. Zagrlila gaje s leða i nje no mu apnula na uho: "Na a ljubav neæe
prestati, najdra i moj. Ja æu uvijek biti uz tebe, kuda god oti ao."
"Ali, ne razumije " odmahnuo je glavom ukra. "Tamo kuda moram otiæi... tamo ti ne
mo e ..."
"Èula sam sve", rekla je Vi vahi. "Stajala sam nedaleko vas i sve sam èula. Znam da
se mora vratiti u svijet ljudi. Ali, svejedno. Ponovo ti ka em da na a ljubav neæe pre
stati. Ti i ja smo jedno."
ukri su potekle suze. Kako je to slatko èuti, pomislio je. Ali, to je samo zamis
ao. U stvarnosti, to mu preostaje ako mora napustiti nekog tko mu je postao tako
drag? Tuga, èe nja, elja koja se nikad ne ispunjava... sve æe ga to pratiti zauvijek na
njegovom putu.
"Vi vahi", rekao je tiho, "ne elim otiæi. Ne elim te napustiti."
Vi vahi nije ni ta rekla. Okrenula gaje prema sebi, usnama do-dirnula njegovo èelo i
tako dugo i nepomièno osjeæala kako ivot struji iz njega u nju, iz nje u njega. Zati
m su vodili ljubav i u zaboravu u itka prona li utjehu.
Imali su jednu godinu. Jo samo jednu godinu provedenu zajedno. ukra je nepresta
no mislio o tome. Njegovum je groznièavo
A.P./CuJe,
tra io rje enje. elio je pronaæi rje enje. A elje su, znao je, stvorene da bi se ostvaril
, a ne da bi nas muèile. Zbog toga nije odustajao. Koristio je snagu njihovog spaj
anja ne bi li prona ao odgovor i rje enje na izgled nemoguæe situacije.
Jednom je tako, ljubeæi Vi vahi i osjeæajuæi sna no stezanje njezinog orgazma oko svoje
g penisa, osjetio kako ga obuzima ne-bièna vizija. Odvojio se od svog tijela i pro
matrao sebe i Vi vahi okupane svjetlom ljubavi. Njihova tijela bila su spojena do
te mjere da su rubovi jednog tijela prelazili u drugo. Odjednom, ukra je vidio ka
ko jedno tijelo propada u drugo i na mjestu gdje su se oni nalazili, sada je bio
netko drugi. Taj netko mu se nasmijao, a ukra je zapanjeno promatrao njegovo lic
e. Lice je bilo... bilo je nekako dvostruko. I prije nego gaje ukra mogao bolje p
romotriti, lice je nestalo, a on se vratio natrag u svoje tijelo.
Vi vahi gaje promatrala. "Vidio si, zar ne?", upitala gaje.
"I ti si vidjela?"
"Da, bila sam pored tebe i promatrala to radimo. A zatim se to pojavilo."
"Tko je to bio?" upitao je ukra. "Isprva sam mislio da je to vizija Sive, ali
onda sam pogledao lice... bilo je tako... neobièno."
"Da, neobièno", nasmijala se Vi vahi. "Znam tko je to bio. Par-vati mi je jednom
o tome govorila. Vidjeli smo Sada ivu, moj ukra. Vidjeli smo Sivu i Parvati u jedno
m, a opet ne spojene, jer oni nikad ne mogu biti spojeni."
"Sada iva..." ponovio je zami ljeni ukra.
"Da, Sada iva. Parvati i iva. Zauvijek odvojeni. Zauvijek spojeni. Zauvijek dvoj
e. Zauvijek jedno. Jedna osoba. Dvoje. Jedno."
Zauvijek odvojeni, zauvijek spojeni... odjekivalo je ukrinim umom jo dugo nakon
tog dogaðaja. Jedna osoba, dvoje, jedno...
Nakon toga, Vi vahi i ukra su jo nekoliko puta prizvali Sada ivu svojom ljubavlju.
A svaki je put nakon toga ukra bio sve zami ljeniji. Polako, u njegovom umu se obli
kovala neobièna zamisao. Indra neæe dozvoliti da sa sobom povede jo nekog. Iz nebesko
g podruèja mo e otiæi sam - jedino sam. Ali, to ako bi on bio
drugaèiji nego je sada? to ako bi on bio... i tu su se njegove misli povlaèile, prest
ra ene od pomisli ispunjene nadom i oèajom. A opet, stalno se vraæao istoj zamisli. Na
posljetku, njihova zajednièka vizija - Sada iva, plod njihove ljubavi - nije do la be
z razloga.
Na posljetku, ukra se usudio svoje misli isprièati Vi vahi. Na njegovo iznenaðenje,
Vi vahi mu je priznala da ima iste misli. Odjednom, njihovo oèajnièko rje enje postalo j
e jedino moguæe.
"Ali, kako æemo to uèiniti?" pitao je ukra. "Kako se tako ne to radi?"
Vi vahi je zami ljeno uzdahnula. "Ako to bilo tko zna, onda je to Parvati. Idem k
njoj."
I ne saèekav i ukrin odgovor, Vi vahi je oti la, ostaviv i svog ljubavnika u napetom oè
vanju. Vratila se nakon nekoliko tjedana. ukra je veæ bio iscrpljen od èekanja i siln
o se obradovao kad ju je vidio.
"Jesi li... jesi li saznala?" pitao ju je nestrpljivo.
"Jesam" rekla je Vi vahi. "Parvati je sve veæ znala i oèekivala me. Bilo mi je potr
ebno neko vrijeme da nauèim, ali sada znam."
Vi vahi je zastala i zagledala se duboko u ukrine oèi.
" to je, ljubavi moja?" pitao je ukra primijetiv i oklijevanje u njoj.
" ukra, to nije tako jednostavno. Mi vi e nikad, vi e nikad..." A zatim mu je isprièa
la to moraju uraditi i to æe se dogoditi. Meðutim, ukra je znao da, ako ele ostati zaje
no, nemaju drugog izbora.
Kad je pro la poklonjena im godina, ukra se pojavio ispred In-dre, a ovaj gaje o
tposlao na put kroz nebeska vrata, natrag u svijet ljudi. Morao je vratiti dug s
tvoren svojom odlukom. Pobjegao je u nebo od ljubavi, samo da bi je tamo na ao. A
sad se vraæao natrag, noseæi je sa sobom, duboko u srcu i du i.
A Vi vahi nitko nikada vi e nije vidio. Kru e razne prièe o tome gdje je i da li uopæe
postoji. Neki tvrde daje ponovo postala apsara i da je prièa sa ukrom bila samo dio
njene zadaæe, ali ne i njena svrha. Drugi pak ka u da je nestala onog trenutka kad
je ukra
A.P.
iskoraèio iz nebeskog podruèja, rasplinuv i se natrag u neoèi-tovano, kao da je nikada n
ije ni bilo. Treæi pak tvrde da je neko vrijeme lutala nebeskim podruèjima i na posl
jetku zamolila Indru daje po tedi muka koje pro ivljava zbog odvojenosti od ukre. Nav
odno je Indra to i uèinio ukloniv i je zauvijek iz postojanja. Ali sve su to samo pr
ièe. Nitko pouzdano ne zna to se dogodilo s Vi vahi. Nestala je, to je jedino stoje s
igurno. Mo da samo njena uèiteljica Parvati zna to se dogodilo s Vi vahi, apsarom koju
je poduèavala i pripremala za zadaæu dostojnu ljubavi Kavija, pjesnika meðu stvoritelj
ima. Da, mo da samo Parvati zna pravu istinu o ljubavi Vi vahi i ukre.
"A i ja znam", dodala je veselo Èarobnica, zavr iv i prièu o tajanstvenom "rje enju" uk
inog problema. Maitreva je znao da nikakvim ispitivanjima neæe izvuæi jo obavijesti i
z nje. Rekla mu je to je htjela. Ostalo je tajna.
Ipak, Maitrevin umje radio punom brzinom. Nametnula mu se pomisao daje upravo
ona, Èarobnica, zapravo Vi vahi, apsara koja je sada do la da i njega izaziva. Taje p
omisao bila neobièna, ali ga je obuzela tako naglo i sna no da se nije mogao suzdr ati
.
"Ti si Vi vahi!" izletjelo mu je.
Èarobnica gaje zaèuðeno pogledala kao da za trenutak ne vjeruje onome to je èula, a on
da se gromoglasno nasmijala.
"Zar ti doista tako izgledam?" upitala ga je i okrenula se licem prema njemu.
"Pogledaj me. Pogledaj me dobro."
Odjednom, Maitreva vi e nije bio siguran "kako" mu ona izgleda. Ponovo je ispre
d sebe vidio prelijepu enu, ali istodobno nije mogao da ne vidi i djeèaèke crte lica.
Zapravo, upravo sada, pred njegovim oèima, Èarobnica se ponovo poèela mijenjati. Rame
na su joj se naizgled pro irila, a grudi uvukle. Crte lica postale su malo tvrde,
a Maitreva je bio uvjeren da su se mi iæi njenih nadlaktica poveæali. Ne, pomislio je
Maitreva, to ne mo e biti ona. A
opet... nije bio siguran. Nije èak bio siguran da lije ovo biæe ispred njega mu ko ili
ensko!
Iako Maitreva nije odgovorio na postavljeno pitanje, Èarobnica je izgleda bila
zadovoljna izrazom posvema nje zbunjenosti na njegovom licu. U trenutku je nestalo
tvrdoæe iz njenog pogleda i nasmijala se poput mlade djevojke. Zvuk njenog smijeh
a opustio je i Maitrevu koji je èujno odahnuo. Ipak, sumnje su ostale. Odgovor na
pitanje o tome tko je zapravo Èarobnica prièekat æe neku drugu prigodu.
eleæi nekako otjerati svoju zbunjenost Maitreva je pitao: " to je bilo dalje sa ukr
om? Vratio se na Zemlju? to je radio?"
"Ah, odjednom ima mno tvo pitanja", rekla je Èarobnica po-segnuv i za alicom njenog n
apitka. Primijetiv i da je alica prazna, napunila ju je tekuæinom iz vrèa. Uzev i alicu u
ruke, okrenula se Maitrevi. "Mislim da sam ti rekla upravo onoliko koliko si mog
ao primiti. Ako eli dalje...", zastala je znaèajno gledajuæi Maitrevu u oèi. " eli li da
?"
" elim", bio je sada siguran Maitreva. "Upravo sam zatra io nastavak prièe."
"Da, èula sam te. Ali, neæu nastaviti samo tako jer ono to slijedi nije za tvoje u i
."
Maitreva je u èudu podigao obrve. "Nije za moje u i?"
"Ne. Ili, bolje reæi, nije za tebe ovakvog kakav si sada. Da bi razumio ono to s
lijedi mora se promijeniti. Ako ti isprièam to je dalje bilo sa ukrom ti æe to prihvati
i na obiènoj razini svijesti, ovoj u kojoj si sada. I neæe razumjeti. Koliko god ti j
a to isprièala vjerno i istinito, ti neæe razumjeti. Da bi razumio, mora se promijenit
i. Mora se promijeniti tako da do ivi svaku rijeè koju æu ti reæi. Mora se promijeniti t
da sve o èemu æu ti prièati do ivi na svojoj ko i. Mora proæi kroz moju prièu kao da se
a tebi."
Maitreva je u ti ini slu ao Èarobnièine rijeèi. Èuo ih je, ali nije bio siguran da li ih
razumije. "Moram se promijeniti... kako?"
"U uobièajenim okolnostima", odgovorila je Èarobnica, "za to
A.P.
bi ti bile potrebne godine. Ali, ovo nisu uobièajene okolnosti. Mogu ti pomoæi. Mogu
ti pomoæi da se promijeni vrlo brzo. Barem privremeno, tako da me mo e pravilno razum
jeti."
"Privremeno se promijeniti?" Maitreva je postajao sve zbunjeniji.
"Hoæe li stalno ponavljati moje rijeèi?" ironièno je rekla Èarobnica. "Zar nisu dovolj
no jasne? Da, privremeno se promijeniti. Kasnije æe se vratiti u svoje uobièajeno sta
nje svijesti, ali bogatiji zajedno iskustvo. Za mnoga iskustva, zapravo."
Maitreva je promatrao Èarobnicu. Oèi su joj blije tale poput dijamanata. U njoj je
gorjela neka unutarnja vatra koja je njemu bila nedokuèiva. Ali, osjeæao ju je. Isij
avala je iz nje poput stvarne, tjelesne topline. to god to bilo, privlaèilo gaje vi e
od bilo èega i bilo koga do sada. Ako ona ka e da se mora promijeniti, onda joj vje
ruje. " to moram uèiniti?'" na posljetku je upitao u sebi se nadajuæi da to neæe biti ne t
o u asno; ne to njemu neprihvatljivo.
Umjesto odgovora, Èarobnica je prema njemu polako ispru ila ruku u kojoj je dr ala a
licu. Nije ni ta rekla, ali pokret je bio jasan: ona eli daje Maitreva ispije!
Za trenutak su tako stajali, poput smrznutih kipova. Maitreva je ukoèeno promat
rao crvenkastu gustu tekuæinu kako se lagano pomièe unutar alice, a Èarobnica je promat
rala njega.
Odjednom, u Maitrevi se javio isti onaj osjeæaj kojeg je imao prije nego je u ao
u kuæu prateæi Èarobnicu. Kad je stajao ispred njenih vrata imao je izbor: proæi kroz nj
ih ili se okrenuti i otiæi kuæi. Znao je da je taj trenutak odredio njegovu buduæu sud
binu. Sva poigravanja s Èarobnicom, njena predstava u hramu i njegove misli i snov
i o njoj, sve je to bilo ni ta; samo magla na putu. Ali, prolazak kroz ta vrata bi
o je èin njegove slobodne volje. Njime je izrazio svoju elju i namjeru i, koliko go
d nevoljko, pristao na sve ovo. A sada se na ao pred drugim raskri jem. Èuo je prièu o uk
ri. Iskusio je Èarobnièine èari sasvim dovoljno da zna da im nije dorastao. Ako ga ona
eli, imat æe ga, koliko god se opirao tome. A ipak, ona ga nije pritiskala. Samo m
u je prièala prièu koju je vjero-
jatno mogao èuti i na nekom drugom mjestu. Èinjenica daje èuje od nje bila je vrijedna
i Maitreva joj je bio zahvalan na naèinu na koji ju je prièala. Ali sada, kad ju je
èuo, ponovo je mogao otiæi. Mogao je prekinuti njihov susret, zahvaliti joj se, ust
ati i iziæi kroz ista ona vrata kroz koja je u ao. Znao je da ga ne bi zaustavljala.
Nekako bi se probio i kroz onaj neobièan hodnik. Jednostavno ne bi gledao dolje.
Da, mogao bi to uèiniti i, znao je, iako nikad ne bi zaboravio ovu veèer, njegov bi
se ivot postupno vratio u normalan kolosijek.
A sada mu ona nudi svoj napitak. Maitreva nije ni za trenutak sumnjao da je "èa
roban". Tko zna to æe mu se dogoditi ako ga popije. Mo da je neka opojna droga koja æe
mu izvrtjeti mentalne procese i pomije ati osjeæaje. Mo da je neka vrsta some koja æe mu
doista privremeno uzdiæi svijest na vi u razinu. Tko bi ga znao. Veæ gaje nekoliko pu
ta nudila i on je uporno odbijao bojeæi se upravo ovog to mu je sada otvoreno rekla
: promjene svijesti. A sada je ponuda drugaèija: ako eli nastavak, morat æe popiti Èaro
bnièin napitak!
Èarobnica je nepomièno promatrala Maitrevu dr eæi ispru enu ruku. Povr ina crvenkaste te
uæine neobièno se ljeskala.
I tada, u trenutku nadahnuæa, Maitreva je uzeo ponuðenu alicu. "Kad sam veæ do ao do o
vog mjesta", rekao je prinoseæi je ustima, "mislim da nema smisla sada odustajati.
" Rekav i to ispio je sadr aj alice zatvorenih oèiju.
Kad je otvorio oèi oprezno ispitujuæi okus koji mu je ostao u ustima vidio je kak
o se Èarobnica smije i. Izgledalo je kao da mu se ruga. Jo ga je malo iskosa promatra
la, a zatim pre la u otvoreni kikot.
"Stoje?" upitao je Maitreva. "Za to se smije ?"
"Tebi se smijem, luda glavo!" odvratila je Èarobnica odmahujuæi rukom u njegovom
smjeru. "Pogledaj se samo! to ti zapravo misli o meni?"
" to mislim o tebi? Za to me to pita ?" Maitreva je ponovo bio zbunjen.
A.P. /CizJe,
"Za to te to pitam? Pa, eto, reci mi, to misli da si upravo popio?"
"Ne znam", Maitreva je pa nju ponovo okrenuo prema okusu napitka. "Ima okus pop
ut... poput... ipka. I limuna. Ne znam... dobro je..."
"Naravno da je dobro!" uskliknula je Èarobnica. "To je moja posebna 'limunada'.
Samo to ima vi e èaja od ipka nego soka od limuna. Osvje ava, zar ne?"
Maitreva ju je promatrao irom otvorenih oèiju. "Èaj od ipka", ponovio je ne shvaæajuæi
"Da, ludice, hladni èaj od ipka. A ti si mislio da te elim drogirati, zar ne? Mis
lio si da æu ti dati ne to 'èarobno' tako da izgubi razum, je li? I kako onda da imam p
ovjerenja u tebe, kad ti nema povjerenja u mene? Zar misli da se tako nisko spu tam
da te moram drogirati kako bih doprijela do tebe? Eh, moj Maitreva, sumnjièavi Mai
treva..." Posljednje rijeèi popratila je smije no alos-tivim kimanjem glave.
Maitreva je posramljeno utio. Nije znao to bi rekao. Istina je daje doista misl
io da æe ga Èarobnica drogirati ili ne to slièno. Ali, tko to ne bi pomislio na njegovom
mjestu?
"No, dobro, ne zamjeram ti", rekla je veselo Èarobnica. "Priznajem, volim zbunj
ivati ljude. To me zabavlja. Ali doista, nije mi potreban èarobni napitak da bih t
e promijenila. Ja mijenjam ljude drugaèije, zar si zaboravio?"
I s tim rijeèima, Èarobnica je brzo ustala i pri la Maitrevi. Dlanove je polo ila na
njegove obraze i podigla mu glavu prema sebi. "Popio si moj napitak. Iako je bez
azlen, ti si mislio da time daje pristanak. Prihvaæam taj pristanak. A ovo to æu ti sa
da dati, doista æe te promijeniti."
I zatim je priljubila svoje usne na njegove. Bio je to strastveni poljubac. M
ekoæom svojih usana ona je obuhvatila njegove. Zatim je lagano jezikom dodirnula n
jegovu gornju usnu, izazivajuæi ga. Odvojila se za trenutak od njega, a zatim ga p
onovo poljubila. Ovaj put Maitrevi je uzdah otvorio usne i njezin je jezik prona a
o put do
njegovog. U tom trenutku iz nje je potekla tekuæa vatra i izlila se u njega. Kao d
a gaje pogodilo tisuæu munji odjednom. Maitreva se ukoèio dok mu je energija prolazi
la najprije nepcem, a zatim kroz nosnu upljinu nagrnula u glavu. Tisuæe sunaca, tis
uæe zvijezda i neizdr ivo blje tavilo - to je sve to je Maitreva osjeæao.
A zatim se Èarobnica odmakla od njega i sjela na svoje mjesto, na udaljeni kraj
klupe. Maitreva ju je vidio, ali u glavi mu je jo bila svjetlost. Nakon njenog p
oljupca, svijet se promijenio.
"Evo", rekla je Èarobnica kao da se ni ta nije dogodilo, "sada æe neko vrijeme biti
onakav kakav mora biti da bi èuo nastavak prièe o ukri. eli lije èuti jo uvijek?"
Maitreva je kimnuo glavom nesposoban da bilo to ka e. Da, elio je èuti tu prièu. Zbog
nje je pristao na ovo. Na napitak, zapravo, ali je umjesto njega dobio poljubac
. Svejedno, rezultat je bio isti. Sada je elio èuti to to mu Èarobnica mo e isprièati.
Ali, kad je progovorila, Maitreva je shvatio da je bila u pravu. Slu anje vi e nij
e bilo samo slu anje. Sve to je rekla ulazilo bi izravno u Maitrevinu svijest i on
bi osjetio, doslovce osjetio, sve o èemu je govorila. U poèetku je prièa bila jednosta
vna, ali onda su se poèele dogaðati stvari koje Maitreva nije oèekivao. Nije oèekivao da
æe mu prièati o tome! Ali, bilo je kasno. Nesposoban da se pokrene, nesposoban da j
e prekine i nesposoban da se odvoji od sadr aja prièe, Maitreva je pro ivio ukrin ivot o
d trenutka kad je napustio nebeska podruèja i ponovo si ao u svijet ljudi.
A.P./CtzJe,
16
Silazak na Zemlju
Ono to je Maitreya do ivio slu ajuæi Èarobnièinu prièu o ukrinom silasku meðu ljude mnogo
je nadilazilo njegove sposobnosti shvaæanja. Zbog toga je propustio mnoge detalje
koje nije prepoznavao. Snaga do ivljaja bila je velika, a ipak je cijelo vrijeme b
io svjestan svoga vlastitog tijela, neobiène sobe i jo neo-biènije ene koja gaje dovel
a u to stanje. Prvo to mu je Èarobnica rekla bilo je da je ukra "pao na Mjesec" i ta
mo proveo neko vrijeme promatrajuæi Zemlju. Maitreva je odmah do ivio viziju planeta
koji se okreæe ispod njegovih nogu. Zatim je, prema Èarobnièinim rijeèima, ukra skliznuo
s Mjeseca i u ao meðu oblake. Tamo je prièekao neko vrijeme i zajedno s ki om pao u ri in
a polja.
Daje tako ne to Maitreva èuo u obiènom stanju svijesti nasmijao bi se ili bi u tome
vidio nepoznatu simboliku. Ali sada je vri tao od straha dok je padao prema tlu oèe
kujuæi kako æe se razbiti u tisuæu komadiæa! Istodobno, Èarobnica se smijala njegovoj nela
godi. "Ti si kao dijete", rekla mu je. "Pa zar ne zna da je sve to privid? Èak i ti
, Maitreva, tvoje sada nje tijelo, jednako je privid kao i ona ki na kap na kojoj se
ukra vratio na Zemlju!" A zatim se nastavila smijati dok se Maitreva polako smir
ivao. Imao je osjeæaj
da ga samo testira. Mogla mu je isprièati bilo to, a on bi to trenutno do ivio na svo
joj ko i. Odjednom se poèeo bojati. to ako æe mu prièati stvari koje on ne eli do ivjeti?
primjer, to ako æe morati nekog ubiti? Ili, jo gore, to ako ga izlo i iskustvu umiranj
a?
"Boji li se umiranja?" pitala gaje odmah oèigledno zavirujuæi u njegov um jednakom
lakoæom kao to je vidjela njegovo lice.
"Ne znam", odgovorio je zbunjeni Maitreva.
"Ali, ukra je promijenio tijelo mnogo puta prije nego je odradio karmu poèinjenu
odlaskom s oèevog obreda otvaranja nebeskih vrata. Rekao si da eli znati o ukri. To
je dio njegovog ivota."
A zatim je poèela prièati najneobiènije stvari bacajuæi Maitrevu iz jedne krajnosti u
drugu. Najprije se pretvorio u zrno ri e kojeg su pospremili i pojeli tek nakon go
dinu dana. Pojeo ga je neki sveæenik, a ukra je putovao kroz njegovo tijelo i na kr
aju zavr io u njegovim testisima. Oplodio je njegovu enu i na posljetku bio roðen u p
orodici brahmana.
Koliko god izgledalo nemoguæe i njemu prije toga potpuno nezamislivo, Maitreva
je pro ivio sve te dogaðaje kao da im svjedoèi. Bio je svjesno ri ino zrno kojeg su poje
li. Zatim je bio svjesni komadiæ materije i energije koji se kretao kroz eludac i c
rijeva drugog ljudskog biæa. Na posljetku je bio svjesna stanica koja je u la u jaja c
e brahmanove ene i tamo se umno avala, postala dijete i na kraju se rodila u svijet
u ljudi.
Ali, to nipo to nije bio kraj prièe o ukrinom odraðivanju svoje karme. Pro ao je kroz
mnoge ivote tijekom kojih se nije sjeæao sebe i svoje uloge. Ipak, s vremena na vri
jeme bi se dogodilo ne to to je bilo toliko neobièno da je izazvalo pa nju ljudi oko nj
ega. Njegova prava narav, a takoðer i znanje o neobiènim sposobnostima, povremeno bi
izi li na povr inu. Ponekad je to pro lo gotovo neprimijeæeno, a ponekad ga je natjeral
o da ubrzano krene novim karmièkim stazama.
U svom prvom roðenju nakon silaska s neba, djeèak koji je bio ukra ivio je u selu p
ored guste ume. Ponovo se obuèavao za
A.P./CezeA
brahmana i vodio ivot pun meditacije i duhovne predanosti. Èesto je boravio u umi i
bio veliki prijatelj ivotinja. Razgovarao je s njima, a one su dolazile k njemu,
jele mu iz ruke i, kako je izgledalo, takoðer prièale s njim. Ljudima je to bilo sim
patièno sve dok se jednog dana nije pronio glas da ukra opæi sa srnama. Navodno ga je
netko vidio sluèajno prolazeæi umom.
Kad je Èarobnica izgovorila te rijeèi, Maitrevino srce samo to nije stalo. Jer, on
o stoje ona rekla, to je on osjetio! I sada je osjetio kako to izgleda: èovjek i s
rna. Meðutim, ono to gaje najvi e zapanjilo je potpuni nedostatak odbojnosti. Vidio j
e - osjetio je - ukru kako to radi, a osjetio je i prelijevanje energije izmeðu dva
biæa. Takoðer je znao da ono drugo biæe, na izgled srna s kojom je ukra vodio ljubav n
ije bila srna! Bila je to apsara koja je do la tra iti pomoæ od ukre. Iako on nije bio
svjestan sebe i svojih moæi, apsara je naslutila dajoj mo e pomoæi. Naime, eljela se os
loboditi stalne udnje za tjelesnim u icima, a jedan od naèina bio je da do ivi vrhunski
u itak, onaj nakon kojeg svi drugi u ici izgledaju blijedo. Vidjev i mladiæa ukru u njem
u je prepoznala buduæe bo anstvo u itaka i zamolila ga da je spasi od stalne potrage k
oja nikad ne zavr ava. Mladiæ je djelovao nagonski. Nije razmi ljao o tome, ali je zna
o to mora uèiniti. Apsara je bila u tijelu srne zbog svojih djela, svoje karme. ukra
je vidio izvan i iznad toga. Vodili su ljubav, a ljubav sa ukrom u potpunosti is
punjava svaku elju i udnju. Nakon toga, apsara je bila osloboðena trèanja za tjelesnim
, ali je ukra nastradao. Nisu mu pomogla nikakva obja njenja. Zapravo, obja njenja ni
je ni imao. Jadni se nesvjesni mladiæ samo branio da to nije radio sa svim ivotinja
ma, èak ni sa svim srnama nego samo s tom jednom i to jedan jedini put. Naravno, t
akve su rijeèi izazvale dodatno gaðenje kod njegovih suseljana. Na sreæu, njegovi ga r
oditelji nisu optu ivali stoje znatno rasteretilo njegovu karmu. Prethodne noæi su z
ajedno sanjali san u kojem im je, barem djelomièno obja njeno posebno poslanstvo nji
hovog sina. Ali, obièaji su nalagali da otjeraju ukru. Iako nevoljko, to su i uèinili
. ukra je morao napustiti selo i uputio se duboko u umu.
Tamo je proveo jo godinu dana u meditaciji, a zatim umro od ko-brinog ugriza.
Maitreva je slu ao zatvorenih oèiju. I dalje je do ivljavao sve to je èuo. Ali, sada,
nakon toliko toga, nije vi e bio iznenaðen. Odvojio se od tih do ivljaja. Nije se u nj
ih ukljuèivao veæ je samo promatrao "predstavu". Jedino je na kobrin ugriz reagirao
vrlo sna no. Nije se bojao, ali ga je do ivio duboko u sebi. Imao je sna an osjeæaj da æe
to iskustvo pro ivjeti jo jednom. I doista, iako to Maitreva tada nije znao, njegov
vlastiti ivot bit æe zavr en na isti naèin. Samo to kobra koja æe ga ponijeti na posljed
je putovanje izvan granica vremena neæe biti obièna veæ ona koju Gane , simpatièno bo anstv
s tijelom èovjeka i glavom slona, nosi oko pojasa. Meðutim, u tom trenutku, kad je u
kra zavr avao svoje prvo utjelovljenje nakon silaska s neba, Maitreva je samo prom
atrao, nasluæujuæi neku vrstu prepoznavanja koju nije razumio.
ukrino sljedeæe roðenje je bilo u kraljevskoj porodici. Bio je princ, a zatim i kr
alj velike zemlje daleko na sjeveru, iza planinskih lanaca Himalaje. Vladao je d
ugo i bio poznat po tome to je svom kraljevstvu donio neviðeno bogatstvo i sreæu. U t
om roðenju nije bilo neobiènih ispada. Maitreva je u ivao u pravednosti i dobroèinstvima
koje je ukra provodio. O tom je roðenju slu ao s unutarnjim zadovoljstvom i mirom. M
eðutim, cijelo to vrijeme ukra nije znao tko je, a kad je na posljetku umro prirodn
om smræu u dubokoj starosti, njegova gaje karma nosila dalje.
Pro ao je jo nekoliko desetaka roðenja. Neka od njih su bila jednostavna, poput pr
edanog monaha koji je slu io bogu Sivi, a neka su bila potpuno neobièna poput roðenja
u tijelu pitona, pa èak i u tijelu bambusa koji je rastao na obali neke male rijek
e!
Meðutim, èak je i tim neobiènim utjelovljenjima morao doæi kraj. Sve su to, u osnovi,
bile posljedice njegove odluke da proðe kroz nebeska vrata u bijegu od velike pri
vlaènosti koju je osjetio prema Vi vahi. Kad je sve to zavr ilo ukra je pro ao kroz poslj
ednje nesvjesno utjelovljenje i ivot brahmana i uèitelja. Bolest crijeva od koje je
umro bila je zadnji karmièki dug kojeg je morao
otplatiti. Odmah nakon smrti povratilo mu se sjeæanje na sve stoje pro ao, na sebe i
njegovu ljubav Vi vahi. Takoðer povratilo mu se sjeæanje na svog prvog oca Brighua i
majku Pulomu. Unutarnjim okom vidio ih je kako sjede u svojoj kuæi i shvatio da se
mora jo jednom oprostiti od njih. Njegovo prvobitno tijelo, tijelo lijepo iznad
svake zamisli o ljudskoj ljepoti, ono koje je nestalo kad je pro ao kroz nebeska v
rata, ponovo se stvorilo na istom mjestu, u Brighuovoj pilji. Buduæi da vi e nije ima
o potrebe za raðanjem, odrastanjem i pro ivljavanjem ni dobre ni lo e karme, ukra se vr
atio izravno u njega. Si ao je s brda ca ponad sela i pojavio se pred svojim roditel
jima. Njihov susret je bio dirljiv, ali i tu an. I Brighu i Puloma sada su znali t
ko je ukra i nisu se nadali da æe im se vratiti sin kojeg su odgajali. ukra je morao
svojim putem, a nekoliko mjeseci koje je proveo kod njih bili su samo izraz dub
oke ljubavi i tovanja za ljude iz èijih se tijela i duha rodio.
Maitreva ju je prijekorno pogledao. "Ne, ne hvala. Ne elim."
Carobnica se nasmijala. "Nisam mislila na to", rekla je pokazujuæi vrè. "Mislila
sam na poljubac. Mo da te malo popustilo pa ti je potrebna nova doza?"
Da nije bilo tog vragolastog osmjeha i iskre u njenim oèima Maitreva bi se mo da
i naljutio na to zadirkivanje. Ovako je samo odmahnuo rukom.
"U redu onda", rekla je Carobnica udobnije se smje tajuæi meðu jastuke. "Sada slije
di ono najva nije to mora znati o ukri. Bit æe zanimljivo. Jesi li spreman?"
Maitreva je znao da to nije bilo pravo pitanje. Bio on spreman ili ne, Carobn
ica æe mu isprièati tu prièu onako kako ona smatra da je mora isprièati. Ipak je kimnuo
glavom podvrðujuæi svoju "spremnost".

"Maitreva", tiho ga je zazvala Carobnica.


Maitreva je polako otvorio oèi i nasmije io joj se. "Neobièno je", rekao joj je, "t
ako promatrati slijed ivota, pa èak i ako pripadaju ukri. Iako znam da je to tako, v
idjeti, pa èak i svjesno do ivjeti prijelaze iz jednog ivota u drugi ne to je sasvim po
sebno."
"Da, Maitreva", potvrdila je Carobnica, "to je doista ne to sasvim posebno. A j
o je posebnije kad svjesno to èini . Mislim, prelazi iz jednog u drugi ivot."
"I to se mo e, znam", rekao je Maitreva, "ali to je tako daleko nama ljudima."
"Mo da je u ovom trenutku daleko, ali i za to æe doæi vrijeme." Malo je zastala, a
zatim ga upitala: "Kako se osjeæa , Maitreva?"
"Sasvim u redu", rekao je. "Sada sam smiren i èini mi se da se vi e ne bojim."
"Dobro. eli li jo malo 'èarobnog' napitka?"
Oti av i od svojih roditelja, ukra se na ao pred neistra enim podruèjem. Zavr io je svoju
ku, pro ivio i ivio ljubav veæu od samog svemira, a takoðer i odradio svoje dugove. Pre
d njim je bila samo njegova zadaæa, svrha njegovog postojanja. Sada je veæ znao da j
e utjelovljenje Kavija, boga stvoritelja i umjetnika, te da kao takav predstavlj
a grahu, prirodni zakon. Njegova je svrha svojim postupcima i podukom izraziti s
ebe, izraziti taj prirodni zakon i pribli iti ga svim stvorenjima. Kako to uèiniti?
ukra je neko vrijeme lutao i promatrao svijet. Nije ni ta èinio jer se elio dobro p
ripremiti za obavljanje svoje zadaæe. Kako da prenese poruku ljubavi, blagostanja,
u ivanja i sreæe? Istodobno, kao to to svaka graha èini, kako da istakne opasnosti od
pogre nog shvaæanja i nepo tivanja prirodnih zakona?
Svaka graha ima svoj naèin djelovanja, pa je tako i ukra morao pronaæi svoj. Isprv
a je samo promatrao i razmi ljao, a onda odluèio slijediti svoje srce. Shvatio je da
intelektom nikad neæe dokuèiti to je to to mora raditi te se prepustio unutarnjim por
ivima. Svoju za-
A.P.
daæu nije poèeo ostvarivati s ljudima veæ s drugaèijim biæima. Iako je predstavljao èistoæu
istinu, ukru su sna no privlaèila odbaèena biæa, posrnule du e. Zbog toga se sve vi e dru
asurama i rak asama. Drugim rijeèima, dru io se s demonima. Poèeo ih je i poduèavati. Jeda
n od njegovih prvih uèenika bio je demon Ra-vana. To je bio demon u asna izgleda. Im
ao je deset glava i vrlo naglu narav. ukra mu se uspio pribli iti zahvaljujuæi svojoj
ljepoti, ali gaje s vremenom poèeo poduèavati ivotnoj mudrosti. Najprije gaje poduèava
o ðjoti u, ajurvedi i sliènim vje tinama, a kroz to je u njemu uspio potaknuti elju za pr
osvjetljenjem. Poslu io se lukavstvom i nadahnuo Ravanu da otme Situ, Raminu enu. P
osljedica svega toga bila je da je Ravana do ivio prosvjetljenje u trenutku smrti,
poginuv i od Ramine strijele.
Prièajuæi o Ravani, Èarobnica je bila vrlo kratka. Zapravo je rekla da mu o tome neæe
prièati jer æe mu tu prièu, jednom kasnije, isprièati netko drugi. Maitreva nije razumi
o to mu eli reæi, a ona je tako brzo pre la preko toga da nije stigao ni pitati.*
Ubrzo je ukra shvatio da mo e poduèavati èak i najni a biæa. Za znanje nije bilo prepre
a. Sve je, zapravo, samo pitanje naèina. Osim toga, sve to je stvoreno ima svoju sv
rhu, pa tako i biæa koja su svi drugi nazivali lo ima. ukra nije priznavao tamu. Za n
jega je sve bilo svjetlo. U razlièitim oblicima, ali ipak svjetlo. Zapravo, on je
vidio svjetlo tamo gdje su svi drugi vidjeli tamu. Zbog toga nije odbacivao niko
ga. tovi e, buduæi da su se "dobrim" vidovima stvorenog svijeta veæ bavili drugi, ukra j
e ispunio prazninu i postao uèiteljem demona!
Prenosio im je znanja koja je imao. Naravno, tijekom toga morao je koristiti
svu moguæu diplomaciju. Demoni su vrlo osjetljiva biæa. Njihov ego je jak i, zapravo
, to ih razlikuje od bo anskih stvorenja. ukra je morao pobijediti taj ego, a to ni
je mogao nikako drugaèije nego koristeæi upravo ego! Zbog toga je hranio njihov osjeæa
j vrijednosti, poticao ih i titio. Jedna od zadaæa koju je preuzeo
* Potpunu prièu o Ravani Maitrevi æe isprièati Gane . Mo ete je proèitati u 25. poglavlju k
jige Maitreya, Dvostruka Duga, Èakovec, 1997.
bila je za tita postojanja demonskih biæa. Naime, buduæi da nije priznavao negativnu s
tranu stvorenog svijeta, bilo je jasno da se svi njegovi vidovi moraju oèuvati. U
tom je smislu do ao u sukob s mnogim bo anskim biæima, a njih su slijedili i sveæenici, èu
vari religija. Oni su smatrali da se èovjek mora boriti protiv negativnog i zlog.
Za ukru nije postojalo zlo samo po sebi. Postojala je samo pogre na uporaba bilo èega
. Sve se moglo pogre no uporabiti, a isto se tako sve moglo uporabiti za dobro.
Zbog svog je poduèavanja, a i naèina ivota ukra do ao na lo glas. Brahmani i bogovi s
ga poèeli prezirati, ali su ga se istodobno pomalo i pla ili. ukra je bio vrlo moæan.
U sebi je utjelovljivao znaèajke najveæih mudraca. Ali, na u as svih onih koji su do li
u dodir s njim a bili pod utjecajem prevladavajuæih stavova, ukra je u sebi utjelov
ljivao i znaèajke najljep ih ena! Doslovce je zavodio svojim izgledom. Predani i pobo n
i jednostavno nisu mogli zamisliti kako se takvo znanje mo e slagati s izrazitom t
jelesno æu. Kad se tome dodala èinjenica daje ukra ivio u posvema njoj rasko i, dojam je
potpun, a ukra osuðen kao razvratnik i prevarant.
Naravno, to ukru nije smetalo da obavlja svoju zadaæu. On nije donosio prosudbe
veæ je radio svoj posao. Znao je da æe svatko pronaæi svoj put, a dono enje prosudbi je
karma koja æe svakoga dostiæi prije ili kasnije.
Nakon to je utvrdio svoj status kao uèitelj i za titnik tamne strane ivota, a istod
obno darovatelj obilja i sreæe, ukra se okrenuo ljudima. Zapravo, ljudi su se polak
o poèeli okretati k njemu. Neki su bili privuèeni rasko i, neki ljepotom, neki tajanst
venim moæima, a tek su rijetki kod njega tra ili znanje. ukra nije previ e brinuo o tom
e. Njemu nije bila va na masovnost, veæ stvaranje puta namijenjenog onim izabranima,
onima koji æe u njemu prepoznati svoj naèin. Koliko æe takvih biti, njemu nije bilo v
a no.
Oni s pogre nim motivima brzo bi se pokazali na svjetlu dana. ukra je nudio mnog
o toga stoje moglo zavesti. Zbog toga je do ao na glas kao vrlo opasan uèitelj. Slij
editi njega znaèilo je izlo iti se opasnosti od ovisnosti o bogatstvu, ljepoti, seks
u i mnogim drugim
A.P./C&zefe,
povr nim stvarima. Sve je to ukra davao u izobilju, pobrinuv i se da uz to ide i pouk
a. Meðutim, ljudi su, zaslijepljeni tim izobiljem, preèuli pouku i vrlo èesto padali u
zamku. I sam ukra je bio svjestan toga, pa je dragovoljno poèeo skrivati svoje uèenj
e. Postao je tajanstven. Do njega se nije moglo samo tako doæi. Izvana je pokaziva
o svoju materijalnu stranu. Ispravno pona anje nagraðivao je vanjskim obiljem i sreæom
. Njegova duhovna narav polako je prelazila u zaborav. Ali, on je pomno pratio s
ve to se dogaða i èekao prave uèenike. Kad bi se takav pojavio, prihvaæao ga je punim src
em i davao mu sve.
Najvi e je privlaèio ene: one su bile meðu njegovim najèe æim i najvjernijim uèenicima.
vao bi ih ljubavnim vje tinama, onim istim koje je nauèio od Vi vahi, a zatim ih slao
u svijet da poduèavaju druge.
Njegove su uèenice bile ljubavnice i sveæenice. Neke od njih kasnije su postale k
urtizane: ene koje su nudile svoje ljubavno umijeæe drugima. U pradavna vremena, pr
adavna èak i za Maitre-yino razdoblje, rijeè kurtizana i sve to ona nosi sa sobom nij
e imala negativno znaèenje. Za te negativnosti pobrinulo se vrijeme i, kako to ukra
voli reæi, pogre na uporaba znanja. U poèetku, ukrine su sveæenice bile cijenjene poput
svih drugih. Prona le su svoje mjesto meðu ljudima, ba poput uèitelja, lijeènika i sveæeni
a. Imale su svoj status i slobodno su poduèavale znanjima o ljudskom tijelu, seksu
alnosti i uporabi velikih energija koje se na taj naèin mogu pokrenuti i iskoristi
ti za duhovni razvoj. Ali, buduæi da je taj put vrlo opasan i prepun skrivenih opa
snosti, ubrzo su ih izopæili i na njih gledali posprdno. Neke od ukrinih uèenica takoðe
r su potpale pod utjecaj privlaènosti vanjskog, a pridru ile su im se i neobuèene i ne
pripremljene svjetovne ene i ukrine su uèenice do le na lo glas. Poput svog uèitelja i o
e su morale napustiti svijet i prijeæi u tajnost. Ipak, nisu nestale. Nikad nisu n
estale. ukrina podr ka je uvijek bila uz njih i zbog toga one svoju zadaæu obavljaju
nesmetano, ali daleko od oèiju javnosti.
Ubrzo je i sam ukra shvatio za to to mora tako biti. Naime, nje-
govo znanje i istra ivanja koja je poduzeo daleko su nadma ivala zamisli prosjeènog èovj
eka. Bio je nezaustavljiv u ocrtavanju svoga puta. Da bi lak e poduèavao osnovao je
svoj hram kojeg je nazvao Khajurao. U tom hramu je poduèavao ljubavnim vje tinama, t
antri i seksualnim umijeæima. Nije se zaustavljao na uobièajenim oblicima ljubavi. Z
nao je kolika se snaga nalazi u elji i udnji i poèeo ju je koristiti za poticanje du
hovnih iskustava. Utvrdio je mno tvo seksualnih obreda èija je svrha bila pro iriti lj
udske sposobnosti i otvoriti put bo anskom, ali ne kroz odricanje, veæ kroz u ivanje.
A u ivanje ne poznaje granice. Zidovi hrama Khajurao bili su oslikani prizorima lj
ubavi kakve obièni ljudi ne mogu ni zamisliti. ukra je poduèavao ravnote i razlièitih ene
rgija, a ponekad se ta ravnote a mogla izraziti kroz zajednièko u ivanje vi e ljudi. Gru
pne seksualne prakse nisu bile strane hramu Khajurao. Prièalo se da ono to je oslik
ano na zidovima predstavlja samo bla i oblik onog to se zapravo dogaðalo iza njegovih
zidova. Ali, to su sve bile samo prièe jer oni koji su u li u hram Khajurao nikad v
i e iz njega nisu izi li. Jedni zbog toga jer su se u njemu prona li i vi e nisu morali
robovati granicama tijela, vremena i prostora. Oni nisu imali potrebe prièati o sv
ojim iskustvima. Oni drugi, oni koji se nisu prona li, izgubili su se i najèe æe brzo na
stavljali svoju evoluciju u nekom drugom tijelu. Oni pak nisu mogli prièati o tome
.
Khajurao je do ao na zao glas. Iz njega nije bilo povratka. 0 njemu se prièalo apa
tom kao o zlom mjestu. Te ko je ljudima bilo razumjeti postojanje neèeg takvog. Prog
la avali su ga mjestom raz-vrata, to je, gledajuæi sa strane doista i bio. Orgije, bl
udnosti i razni obredi provodili su se svakog dana. Mnogi su posrnuli na tom put
u, ali one koji nisu ukra je uzdigao do vrhunca duhovne evolucije otkriv i im bo ansk
a podruèja. Iako malobrojni, pravi ukrini uèenici pridru ili su mu se u ostvarivanju nj
egove zadaæe. Pomagali su mu kako su najbolje mogli. Preuzeli su na sebe poduèavanje
onih lo ih i odbaèenih. Pristupali su ljudima poduèavajuæi ih skrivenim vidovima njihov
og ivota i nisu se bojali odbacivanja. Nisu tra ili savr enstvo u razumijevanju. Nudi
li su svoj put tiho,
A.P.
ne odbacujuæi nikog. Ali, pozorno su motrili na sve ljude s kojima su do li u dodir.
Tek ponekad, kad bi vidjeli da postoji moguænost pravog razumijevanja, otkrili bi
pone to od ukrinog uèenja. Za to im je bio potreban veliki oprez jer je bilo vrlo la
ko pogre no shvatiti njihove rijeèi, a posebno postupke. Ipak, ukrin je put pre ivio us
prkos svim preprekama i otporima. Najveæi otpor predstavljalo je pogre no razumijeva
nje njegove naravi. ukra je vrlo brzo shvatio da æe, ako bude potpuno otvoreno govo
rio o svom putu, odbiti mnoge, a zavesti jo vi e njih. To mu nije bio cilj. elio je i
riti sreæu. elio je da ljudi shvate kako je svaki dio njih stvoren za bo ansko iskust
vo. A ljubav, posebice ona tjelesna, predstavlja jedan od najizravnijih naèina za
dosezanje bo anskog. Buduæi da je najbr i i najizravniji, mnogi ga pogre no protumaèe i zb
og toga, na alost, taj put mora ostati skriven.
Khajurao je mnogo puta bio razru en. Napadali su ga ljudi raz-bje njeli nad "nemo
ralom" koji je tamo vladao. Napadale su ga vojske nadahnute rijeèima èuvara religija
. Na posljetku, nakon jednog takvog napada, ukra je odluèio ne obnavljati izvorni K
hajurao. Ostavio je ru evine neka stoje i povukao se jo vi e u tajnost. Izgraðen je nov
i Khajurao, na nepoznatom mjestu. Uèenice i uèenici koji su izlazili iz njega u mnog
im su mjestima osnivali i pokretali tajne zajednice koje su provodile ukrine vje be
i prakse. Ali, sa svakom godinom i svakim danom, Khajurao je sve vi e tonuo u zab
orav. Tajnost je postala jedna od najva nijih znaèajki ukrinog puta. Tajnost do te mj
ere da se na njegovo postojanje sasvim zaboravilo, a njegovi detalji su izvan moæi
zami ljanja.
ukra je ipak ostao vjeran sebi. Nastavio je poduèavati da u svakom u itku postoji
bo anski osmjeh. Stvoreni smo za u ivanje. Stvoreni smo za sreæu. Zar je on kriv to su
ljudi to poèeli zlorabiti? Takoðer, zar je on kriv to su ih razni moralisti uvjerili
da je pogre no i grje no koristiti svoje tijelo za susret s Bogom?
Ne, ukra nije za to kriv. Nikad se nije tako osjeæao. Iako su ga prisilili da ra
di u tajnosti, on zna da æe njegovo vrijeme doæi. Bit æe to vrijeme potpune slobode i èi
stog i iskrenog prihvaæanja ivotne
punine. ukra i dalje radi svoj posao i strpljivo èeka. Èeka da ljudi odrade karmu nak
upljenu stoljeæima nerazumijevanja i pogre nog postupanja. Mo da æe èekati jo vrlo dugo. A
i, u meðuvremenu s rado æu prihvaæa svakog tko mu pristupi i zatra i njegovo znanje.
Èarobnièine rijeèi zamrle su u ti ini. Maitreva je imao zatvorene oèi. Njegovo tijelo j
o je lagano podrhtavalo od prizora koje mu je opisivala Èarobnica. Pro ao je kroz sve
to, pro ao je kroz Khajurao, vidio je, osjetio je... do ivio je... a sada je osjeæao
istodobnu sreæu i slabost. Iako zbunjen, nije s odbacivanjem gledao na iskustva ta
kvih seksualnih sloboda i u itaka koje pru aju. Ali, isto tako je znao da to nije, d
a to ne mo e biti njegov put! On je brahman i odluèio se za celibat! Dakle, ne samo
da ne mo e prihvatiti ukru u svom najslobodnijem obliku, na neki naèin ga ne prihvaæa n
i na uobièajeni naèin. Za to, za to mu onda Èarobnica sve to prièa? Za to gaje provela kroz
iskustvo i sve mu to pokazala? Zar ga zavodi? Zar æe ga doista otrgnuti od njegov
og ivotnog puta?
"Ne, Maitreva", pro aptala je ona ponovno znajuæi o èemu misli. "Ne mogu te otrgnut
i od tvoga puta jer on nije razlièit od moga! Ali, ne brini. Shvatit æe jednom. Jedno
m, kad doðe vrijeme, kad se svega ovog bude prisjeæao. Mo da æe proæi mnogo vremena, mo da
vijet izgledati prilièno drugaèije nego to izgleda sada, ali ti æe shvatiti. I tada, tek
tada æe moæi sa sigurno æu prihvatiti sve to si danas do ivio. Ovo je bila tek priprema,
k rana, vrlo rana priprema."
Maitreva ju je iscrpljeno slu ao. Mora da su bili zajedno veæ satima. Mo da je veæ ju
tro. Oèi su mu se sklapale i poèelo mu se zijevati.
"Da, Maitreva", rekla mu je tiho, "sada spavaj. Ispru i se na ovim jastucima i
odmori se. elim ti slatke snove."
Kao da slu aju njene rijeèi, snovi su brzo do li i odnijeli Mai-treyu u neki drugi
svijet.
A.P.
17
Demoni
Kad se Maitreva probudio, bilo je jutro. Èarobnica je sjedila pored njega i s osmj
ehom ga promatrala. "Dugo si spavao, Maitreva", rekla je. "Vrijeme je." "Vrijeme
za to?" upitao je Maitreva brzo se pridi uæi u sjedeæi polo aj.
Prostorija je bila okupana suncem. Iza njega nalazio se veliki prozor koji je gl
edao na istok. Juèer ga nije primijetio. Zapravo, kladio bi se da je na tom mjestu
juèer bila samo bjelina zida. Ali, sada ga vi e ni ta nije èudilo. Èarobnièin svijet je bi
drugaèiji od njegovog, pa su i prozori mogli preko noæi nastati tamo gdje ih prije
nije bilo.
"Za sada smo zavr ili", odgovorila mu je. "Otac ti se vratio jo juèer. Nije te bil
o pa se zabrinuo. Vijnan mu je isprièao da si u posljednje vrijeme bio èudan. Mislim
da te sada tra e po gradu. Vrijeme je da krene ."
Otac! I Vijnan... A kod kuæe njegovi dragi... uèitelj Parashara... Cijeli taj svi
jet kojeg je ostavio za sobom i kojeg je gotovo zaboravio otkad je sreo ovu neob
iènu enu. Maitreva je osjetio sna nu èe nju za domom. Takoðer, osjetio je sigurnost i mir
oju mu pru a njegov svijet. Neæe vi e biti promjenjivih prostorija i nejasnih podova,
neæe vi e biti snova punih senzualnosti i tijela, neæe vi e biti zbu-
njenosti zbog dvosmislenih rijeèi pomije anih s nepoznatim osjeæajima... Da, Maitreva
se elio vratiti kuæi.
A ipak, promatrajuæi Èarobnicu kako stoji pored njegovog privremenog le aja na koje
m je proveo preostalih nekoliko noænih sati nakon razgovora s njom, vidio je nje nu
i krhku enu koja gaje privukla vi e nego je ikada mislio da je moguæe. Vidio je ispre
d sebe utjelovljene skrivene snove za koje nije ni znao da ih ima. Hoæe li ga dois
ta napustiti? Hoæe li proæi misli o njoj? Ili æe ostati èe nja i on æe ostatak ivota sanja
o ovoj noæi u kojoj se zapravo i ni ta nije dogodilo izmeðu njih. Ni ta, osim razgovora.
Ni ta osim pre ivljavanja onog dijela ukrinog ivota kojeg je Maitreva najmanje elio pr
o ivjeti.
I s tom mi lju vratila su mu se pitanja i sumnje s kojima je zaspao. Sve ono to
ga je zbunjivalo, ali je bilo pomalo ubla eno noænim ozraèjem, Èarobnièinom blizinom i, mo
rao je to priznati, njenim mirisom, sada je postalo o trije, jasnije i mnogo nepom
ir-ljivije. U ovom trenutku, kad su mu jutarnje zrake sunca dodirivale lice i ta
ko jasno otkrivale sve detalje neobiène sobe, Èarobnica pred njim nije mu vi e izgleda
la zastra ujuæe. Nije vi e bila tako "èarobna". Oh, bila je lijepa i dalje! Bila je nebe
sko lijepa: izgledala je poput nje nog anðela kojeg je netko postavio da stoji u sla
pu sunèevog svjetla. Oèi su joj bile nje ne, tople i pune ljubavi, a s lica joj nije s
ilazio smije ak. Mogao bije tako gledati godinama. Mogao bi je tako gledati svakog
jutra, pomislio je i odmah otjerao tu misao. Njegova sudbina je bila drugaèija. A
sada, u ovom blistavom jutru, iako ispunjen privlaèno æu koju je Èarobnica isijavala ok
o sebe, Maitreva je znao da mora otiæi. Osim toga, usprkos svojoj ljepoti, ona mu
je rekla stvari s kojima se, tako je barem mislio, nikako ne bi mogao pomiriti.
"Demoni!" rekao je Maitreva ustajuæi. "Kako to mo e biti dobro? Èemu oni slu e osim d
a stvaraju nered i èine zlo?"
Èarobnica je samo podigla obrve.
"Ne razumijem kako je ukra mogao preuzeti na sebe zadaæu oèuvanja demona?" nastavi
o je Maitreva. "Svatko pri zdravoj
A.P. /CizJe,
pameti bi se borio protiv njih ili ih odbacio. Oèuvanje demona izgleda mi suprotno
evoluciji."
Èarobnica se odmakla od njega zami ljeno kimajuæi glavom. Pri la je prozoru i mirkajuæi
gledala u Sunce. "Doði, Maitreva", pozvala gaje, a kad joj je pri ao pokazala je ruk
om toèno u sredi te svjetla. "Pogledaj", rekla mu je, "pogledaj u Sunce!"
"U Sunce?"
"Da, pogledaj u Sunce!"
Maitreva je poku ao, pomalo zaklanjajuæi oèi rukom. Nije mogao dugo izdr ati. mirkao j
e neko vrijeme, a onda odvratio pogled.
"Vidi li me?" upitala ga je Èarobnica.
"Molim?" zbunjeno je odvratio Maitreva.
"Da li me sada vidi , nakon to si gledao u Sunce?"
"Pa, zapravo i ne", rekao je Maitreva trljajuæi oèi rukama. Vidim tamne mrlje pre
d oèima.
"Ah", rekla je Èarobnica i uhvatila ga za ruku neposredno iznad zape æa. Blagim pok
retom odvukla ga je do klupe i rekla mu da sjedne.
"Te mrlje", rekla je sjedajuæi pored njega, "ta tama koju vidi nastaje zbog toga
jer ne mo e podnijeti svjetlo. Sunce je prejako da bismo izravno gledali u njega.
Mo emo gledati samo postrance. A kad pogledamo izravno, umjesto svjetla vidimo tam
u."
Gledala gaje ravno u oèi smje eæi se iroko. Oèekivala je reakciju, ali Maitreva je i d
alje bio zbunjen. " to mi eli reæi? Ne razumijem."
"Ne razumije ? Ne postoji tama. Postoji samo svjetlo. Ali, to je svjetlo toliko
jako da kad gledamo izravno u njega ne vidimo ni ta. Kad bismo to dugo èinili doslo
vce bismo oslijepili. Tama je rezultat nesposobnosti da podnesemo izravno svjetl
o."
Maitreva i dalje nije shvaæao. "Pitao sam te za demone. Ne znam kako..."
"Demoni, Maitreva", pomalo nestrpljivo gaje prekinula Èarobnica, "demoni su dio
poretka stvari. ukra je shvatio da ne postoji
ni ta drugo osim svjetla. Ne postoji ni ta drugo osim bjeline i blis-tavila. Njegovo
ime, to zna , oznaèava bjelinu. A opet, ta bjelina, ta èistoæa i svjetlo, u potpunosti
razumije na u nesposobnost da je prihvatimo kakva jeste. tovi e, razumije da ako bism
o joj se predali cijeli, izgorjeli bismo. Nestali. Oti li i izgubili se za tu istu
bjelinu."
Buduæi da je Maitreva utio, Èarobnica je nakon nekoliko sekundi ti ine nastavila. "D
obro i zlo, Maitreva, samo su na a procjena. U pravoj stvarnosti postoji samo svje
tlo. Ali, u na oj stvarnosti to nije tako, zar ne? Vidimo oko sebe da ne postoji s
amo dobro. Ima i lo ih stvari. Odnosno, stvari koje se nama èine lo ima. Meðutim, ba kao
o su takozvane 'dobre' stvari nastale iz svjetla, tako su i takozvane 'lo e' stvar
i nastale iz istog svjetla. Mi gledamo i vidimo, dragi Maitreva, zbog Sunca. Tak
oðer, ova tama, noæ, mrlje pred oèima, nastaju zbog istog Sunca. Nemoj dozvoliti da te
zavedu oni koji predla u sukob i nesklad. Poku aj vidjeti Jedno iza svih razlika. J
er jedino to Jedno doista postoji. Sve ostalo je privid."
Sada je Maitreva veæ pozorno slu ao. Posljednje Èarobnièine reèenice bile su mu bliske.
Podsjetile su ga na vedsko uèenje koje je prihvatio od malih nogu. Tako su mu gov
orili svi njegovi uèitelji ukljuèiv i i Parasharu. Biti Jedno. Nadrasti sve razlike. B
iti iznad relativnog i ivjeti apsolutno. Ali, Èarobnica je do tog nauèavanja do la iz s
asvim drugog kuta!
"Da li zna prièu o amriti, nektaru besmrtnosti?" upitala ga je Èarobnica.
Maitreva je potvrdno kimnuo glavom. Èuo je tu prièu mnogo puta. Ali, veæ je do sada
shvatio da se prièe mogu isprièati na razne naèine. U tom smislu su ponekad mnogo vi e
govorile o onome tko ih je isprièao nego o svom vlastitom sadr aju.
"Amritu su iz prvobitnog oceana bla enstva zajednièkim trudom izvadili bogovi i d
emoni zajedno. Veæ sama ta èinjenica ukazuje na to da 'besmrtnosti' nema ako se ne u
dru e obadvije strane. 'Bogovi' predstavljaju ono to je po mi ljenju ljudi 'dobro', a
demoni ono to je 'lo e'. Nema amrite bez shvaæanja jedinstva iza tih
A.P. /Ceztie,
suprotnosti. To je prva stvar. Drugo, dogovor je bio da se amrita nakon stvaranj
a podijeli jednako izmeðu demona i bogova. Pazi, Maitreva, nisu demoni bili ti koj
i su prekr ili dogovor! Bogovi su se polakomili i nisu eljeli dijeliti pronaðeno blag
o sa svojim suparnicima, bez obzira na obeæanja koja su prethodno dali! Razmisli o
tome, molim te. Dobro razmisli!"*
Maitreva je doista razmi ljao. Da, èuo je veæ za to. I sjeæao se da je, kad je bio jo
djeèak, naivno upitao svog djeda Kusarua koji mu je to isprièao za to su bogovi bili t
ako nepo teni? Djed mu se samo gromko nasmijao i rekao da to nije u potpunosti toèno
, ali da æe vi e razumjeti jednom, kad odraste. Mo da je sad do lo vrijeme da to razumij
e?
"Tko je dobar, a tko lo ?" nastavila je Èarobnica. "Maitreva, u svemiru postoji s
amo svjetlo. Takoðer postoje samo razlièite uloge koje igraju pojedina stvorenja, ra
zlièite uloge koje nose razlièiti prirodni zakoni. Mrlje pred tvojim oèima koje nastaj
u kad gleda izravno u Sunce, pa èak i bol koji osjeæa ako bi to èinio du e, slu e za tvoj
obro. To je naèin da ti Sunce ka e kako ne smije gledati izravno u njega. Moglo bi se
reæi da demoni u tom smislu predstavljaju kaznu za kr enje prirodnih zakona, ali da
li to samo po sebi njih èini lo ima? Ne, Maitreva. Oni imaju svoju ulogu. I ta ulog
a se mora odr ati i za tititi. To je ukrin posao. Za tititi ulogu demona."
"Hoæe reæi", konaèno se ukljuèio Maitreva, "da bi nestanak demona bio poput nestanka '
kazne za kr enje prirodnih zakona'?"
"Upravo tako!" odu evljeno je uzviknula Èarobnica. "To si jako dobro rekao. Zamis
li da nestane kazne za kr enje prirodnih zakona. Bilo bi to u asno, zar ne? I to je
uloga ukre."
Maitreva je odobravajuæi kimao glavom. Mo da je konaèno doista poèeo shvaæati za to su d
moni va ni. Meðutim, Èarobnica nije bila do kraja zadovoljna tim zakljuèkom.
"To je samo jedan naèin da razumijemo razloge oèuvanja de-
* Detaljniju prièu o dogovoru izmeðu bogova i demona u tra enju amrite mo ete proèitati u
17. poglavlju knjige Maitreya, Dvostruka Duga, Èakovec, 1997.
mona", rekla je. "Ali, i oni su stvorenja. I oni su svjesna biæa. Mo da ih zbog svog
djelovanja mo emo nazvati posrnulima, ali zar oni ne zaslu uju milost? Gdje je dobr
o, ono pravo, istinsko dobro, ako nemamo milosti? to je sa suosjeæanjem? Zar mo emo o
dbaciti neko stvorenje zato jer djeluje lo e? Zar mo emo i smijemo okrenuti leða od ne
kog kome je mo da potrebna pomoæ? ukra je suosjeæajan, zna . On doista voli sva stvorenja
. On je utjelovljena ljubav; bezuvjetna ljubav prema svima..."
Govoreæi to Èarobnica je poprimila tako zanesen izraz lica daje Maitreva ponovo p
omislio da je pred njim apsara Vi vahi. Jedino bi netko potpuno zaljubljen u ukru m
ogao tako govoriti o njemu. Ali, mo da i nije tako. Mo da je ona samo jedna od uèenica
iz hrama Khajurao? Da to bi moglo biti, mislio je Maitreva. Khaju-rao! Da, to g
a je takoðer muèilo! Ovo sa demonima jo nekako mo e prihvatiti, iako mu je te ko. Meðutim,
Khajurao! Razuzdani, razvratni Khajurao!
"Èarobnice", rekao je najopreznije to je mogao s obzirom na uznemirenost koju je
ponovo osjetio. " ivio sam u celibatu do sada. Nadam se da æu i dalje, jer mije moj
uèitelj, Parashara, tako rekao. Sve do tvog poljupca juèer, nisu me dotakle enske us
ne. Ne znam mnogo o seksu i ljubavnim vje tinama. Ali, èini mi se da to to ukra zagova
ra nije ba u redu. To je njegova negativna strana. Kako seks mo e biti dobar? I jo k
tome takav, neobuzdan i bez granica?"
"Ah; Maitreva", rekla je Èarobnica smije eæi se, "tvoja sposobnost da blago ka e stvar
i koje te iznutra dovode do ludila je zapanjujuæa!"
Maitreva se poèeo vrpoljiti jer je uz njezine rijeèi opet uhvatio malo mirisa iz
njene haljine, a to gaje doista izluðivalo!
"Ali, ne brini, u redu je", nastavila je Èarobnica, "ne elim te otrgnuti od tvoj
e sudbine. Iako ti otvoreno ka em daje jo uvijek ne poznaje . Kad je upozna , i kad je
sagleda izvan okvira ivota kojeg trenutaèno ivi , tvoji æe se stavovi promijeniti. Ali,
asad, neka bude: u pravu si. Mora ivjeti ivot koji si odabrao. To je do-
Caroh
?arob/aca.
A.P,

bro za tebe. Meðutim, to ne znaèi da mora njegovati pogre na uvjerenja. Seks je lo ako z
avodi i stvara ovisnost. Drugim rijeèima, ako mu se pristupa pogre no. Ako mu se pri
stupi na pravi naèin onda stvara ivotno zadovoljstvo te pokreæe velike energije koje
se mogu uporabiti u duhovne svrhe. Istina je da u tome ima mnogo zamki. Vrlo je
lako upasti u njih. ukrin put nije ni lak ni jednostavan. To je put primamljivih
i èarobnih stvari. Istodobno to je put prepun opasnosti. Tjelesna u ivanja, uobièajena
i ona manje uobièajena, mogu poslu iti kao sredstvo poticaja duhovnosti, ali istodo
bno se mogu pretvoriti u niske porive koji æe èovjeka zarobiti za mnoge ivote."
"Da, to razumijem", rekao je Maitreva. "Razumijem da ga tjelesna zadovoljstva
i istra ivanja senzualnosti i seksualnosti mogu zarobiti. Manje mi je jasno kako
mogu pomoæi u duhovnom rastu, ali recimo da prihvaæam to kao moguænost. Meðutim, stalno
govori o ukrinom putu. Kakav je to zapravo put?"
"To je put Èarobnjaka", odgovorila je Carobnica gotovo radosna stoje Maitreva p
ostavio to pitanje. "Nemoj misliti da se radi samo o njegovanju demona i seksu b
ez ogranièenja! Prije svega to je put stvaratelja. Èarobnjaci su stvaratelji. Pretho
dnih dana sam ti pokazala neka 'èuda', kako si ih nazvao. Ali, stvaranje je uvijek
èudo kako god ga ti izveo. Mo e naslikati prekrasnu sliku ili ispjevati najnje niju lj
ubavnu pjesmu i to æe biti èarolija. A mo e i zaraditi mnogo novaca prodajuæi razne stvar
i, pametno poslovati i ivjeti u obilju. I to je put Èarobnjaka, jer Èarobnjaci stvara
ju u materijalnom svijetu. Oni su sposobni oèitovati stvari tu i sada. Oni nisu po
put 'mudraca' koji stvarnost do ivljavaju u sebi i o njoj samo prièaju. Ne podcjenju
jem jer znam da mogu pomoæi ljudima poduèavajuæi ih sreæi i unutarnjem miru. Ali, ako me
pita , uvijek su mi dra i stvaratelji, bili oni umjetnici ili ljubavnici! Ako k tom
e jo uporabe pravo, istinsko znanje o stvaranju, ono to se s pravom naziva èarolija,
onda su na ukrinom putu."
Slu ajuæi je, Maitreva nije mogao poreæi da mu se sviða to to èuje. U nekim nepoznatim
ubinama samoga sebe i on je elio pos-
tati stvaratelj. Mo da je elio postati i umjetnik, a sasvim sigurno nije imao ni ta p
rotiv ivota u obilju. Jedino mu je pitanje seksajo bilo nejasno... Meðutim, ne to drug
o mu je privuklo pa nju. "Rekla si", upitao je, "da postoji 'istinsko znanje o stv
aranju'. Mo e li mi reæi ne to vi e o tome?"
"Mogu, dragi Maitreva, naravno da mogu", rekla je Carobnica pomalo ga zadirku
juæi. "Istinsko znanje o stvaranju je ono koje koristi iste naèine koje je vrhovna S
tvarateljica koristila kad je stvarala sve ove bezbrojne svemire. To znanje je n
ajveæa tajna, ali i najveæi dar ukre. Sve drugo su samo izrazi tog znanja."
"Kako je vrhovna Stvarateljica stvarala svemir?" upitao je Maitreva ne eleæi pro
pustiti priliku.
"Ah, Maitreva, ti si vrlo lukav. Zna da ti ne mogu samo tako odgovoriti na to
pitanje. Odnosno, mogu ti odgovoriti na pitanje, ali te ne mogu tome poduèiti. A t
o je ono to si elio, zar ne? elio si nauèiti to znanje?"
"Pa", promucao je Maitreva, "ni sam ne znam da li sam ba to elio..."
"Jesi", bila je odluèna Carobnica. "To si elio jer te privlaèi. Jednom, kasnije, p
roæi æemo kroz obuku koja je za to potrebna. Nauèit æe sve to je potrebno znati. Ali, ne
ada. Ne jo . Za sada æu ti samo reæi kako postoje tri svijeta: jedan vjeèni, jedan promj
enjivi i jedan izmeðu njih. U vjeènom svijetu boravi Ona, vrhovna Stvori-teljica; pr
omjenjivi svijet je ovaj na , oèitovani svijet materije. Meðutim, onaj svijet izmeðu, pr
ijelazno podruèje, to je mjesto na kojem se odvija stvaranje. Èarobnjaci, ukrini uèenic
i i uèenice, znaju kako djelovati u tom svijetu. Jedna njihova misao, pomi ljena na
pravi naèin, i u oèitovanom svijetu nastaju promjene. To je èarolija stvaranja. To je
naèin pomoæu kojeg sam juèer stvorila onaj dijamant ni iz èega. To je takoðer naèin pomoæu
eg sam promijenila tvoje stanje svijesti i omoguæila ti da bolje do ivi samog ukru. Je
dnom, kasnije, i ti æe znati kako se to radi. Jednom, kasnije, i ti æe , Maitreva, post
ati Èarobnjak."
Maitreva je opèinjeno slu ao to mu Carobnica govori. Nije vi e
AP.
osjeæao takav otpor. tovi e, bila je u pravu: privlaèilo gaje stvaranje. Doista je nudi
la ne to to je bilo potpuno novo i privlaèno. Izgledalo je stvarno. Izgledalo je kao
da je... da, morao je to priznati, izgledalo je kao daje stvoreno za njega! A op
et, imao je sumnje. Nije ih se mogao otresti.
"Èarobnice", rekao je najzad popu tajuæi djeèaèkim brigama u sebi, "to to si rekla dois
a odjekuje u meni snagom koju nisam oèekivao. Ali, ka i mi, moraju li svi Èarobnjaci i
mati veze s tim... s tim Khajuraom, i sa svime to...?
Nije uspio dovr iti reèenicu jer je Carobnica prasnula u takav smijeh daje morala
pokriti lice rukama.
"Stoje?" pitao je zbunjeni Maitreva. " to se dogaða?"
Ali, Carobnica mu nije odmah odgovorila. Nije mogla jer se i dalje smijala od
sveg srca. Na posljetku je uzdigla oèi prema nebu kao da tra i izlaz iz bezizlazne
situacije. Ostala je tako nekoliko trenutaka, a zatim je, kao da je dobila odgov
or iz nepoznatog izvora, spustila svoje tamne oèi prema Maitrevi.
Doista, da je Maitreva imao iste sposobnosti kao i ona i da je znao kako oslu n
uti misli drugih ljudi, èuo bi kako je Carobnica bez glasa rekla: "Ti vragolane je
dan od mog brata, sada znam za to si bio tako tajanstven i za to si se smijuljio seb
i u bradu kad smo dogovarali ovaj susret!"
A daje Maitreva imao jo èvr æu i dublju sposobnost zapa anja, èuo bi i odgovor onog kome
se Carobnica obratila. Èuo bi kako je rekao: "Ma, da. Znao sam da æe tako biti. Ali,
sve je u redu. Sjeme je posijano. Mislim da ga sada mo e ostaviti samog na neko vr
ijeme."
Meðutim, Maitreva svega toga nije bio svjestan. Sve stoje vidio bila je prelije
pa ena ispred njega. ena koja ga je gledala oèima koje, sada je veæ u to bio siguran,
nikad neæe zaboraviti. A ona je ispru ila svoju ruku i blago ga pomilovala po kosi.
Zatim ga je dotakla po licu i na nekoliko dugih trenutaka zadr ala svoj dlan na nj
emu.
"Vrati se kuæi, Maitreva", rekla je tiho. "Jo æemo se jednom
vidjeti. Potra i me kad bude spreman."
A zatim se okrenula, zakoraèila nekoliko koraka do vratiju i nestala kao da je n
ikada nije ni bilo.

A.P. /CizJe,
18
Plan se ispunjava
Blagi povjetarac iz smjera velike rijeke tek je nje no pomicao duge i jo uvijek tam
ne vlasi Parasharine kose. Sjedio je unutar nadstre nice i promatrao majku Sarasva
ti kako vijuga prema zapadu. Oko njega nije bilo nikoga, a veliki je uèitelj ipak
izgledao zami ljen. Oèi su mu gledale u daljinu, ali svaki bi promatraè shvatio da zap
ravo gledaju unutra. Koliko god to bilo neobièno, Parashara je bio zabrinut.
Na malom oltaru pored njega gorjela je vo tanica i nekoliko mirisnih tapiæa. Pod n
ogama drvenog kipiæa Gane a le alo je voæe prekriveno cvijeæem - ostaci nedavno zavr ene pu
e, obreda zahvalnosti mitskom bo anstvu, uklonitelju prepreka i za titniku ðjoti a. Ta j
e puja bila dio svakida nje rutine mudraca koji je veæinu svog ivota proveo na ovome
mjestu. Tu je primao svoje uèenike i tu ih je poduèavao. Upravo je jedan od tih uèenik
a, onaj kojeg je poznavao od malih nogu i vodio ga kroz ivot, bio razlogom njegov
e zabrinutosti. Zapravo, nije to bila prava zabrinutost, ona koja tako èesto muèi lj
ude slabije volje i manje mudrosti. Bilo je to vi e oèekivanje, osjeæaj da se ne to dogaða
, a da on, Parashara, na to ne mo e utjecati.
Odjednom, slaba no se svjetlo pojavilo oko kipiæa s njegove
lijeve strane. Iako drven, Parasharin je Gane ponekad pokazivao neobiène znaèajke ivih
stvorenja. Svjetlo oko njega obièno je bio prvi znak takvog o ivljavanja. Iako, mor
a se reæi i to da ga neupuæeni promatraè vjerojatno ne bi zapazio. Jednako tako bi nez
apa en pro ao i svaki tajanstveni razgovor koji je Parashara èesto vodio sa svojim Gan
e om. No, to ne znaèi da ti razgovori nisu bili stvarni. Mo da je Parashara razgovarao
sa samim sobom, odnosno onim dijelom sebe koji je bio Gane . A mo da je pravi Gane d
oista ulazio u svoju prispodobu u obliku drvenog kipiæa na Para-sharinom oltaru. K
ako bilo da bilo, ono to je Parashara vidio bio je pomak Gane ove surle i neobièno na
migivanje njegovih velikih oèiju.
"Ne mora brinuti", rekao je Gane .
Parashara je duboko uzdahnuo. Uopæe ga nije zaèudila èinjenica da èuje neki glas iako
oko njega nema stvorenja od krvi i mesa. Odavno je veæ prihvatio Gane a i njemu slièn
e kao dio svoje stvarnosti.
"Znam da nema razloga za brigu. Na posljetku æe biti kako biti mora. Ipak, zani
ma me to se dogaða. Kako je Maitreva?"
"Maitreva je dobro", odgovorio je Gane smireno. "Moj brat upravo svr ava s njim.
"
Na te se rijeèi Parashara naglo okrenuo prema kipiæu upitno ga pogledav i. Gane se s
amo nasmijao. "Oprosti, nisam mogao odoljeti. Sve je u redu, ne brini!"
"Poznavajuæi 'tvoga brata', pomalo ironièno napomene Parashara, "ne bi me zaèudilo
daje to to si rekao doslovce istina."
"Hm, da", skru eno je priznao Gane , "on je stvarno ponekad... ma, ponekad je tak
av. Zabavlja se. Osim toga to je njegova narav. Gdje bi svi mi bili bez njega, z
ar ne?"
"Da, da", potvrdio je Parashara, "to je istina, ali trenutno mi takve ale stva
raju grè u elucu. Mnogo toga je u igri. Ako Maitreva posustane... cijeli na plan æe doæi
u pitanje. to ako..."
"Na plan nije u pitanju", odrje ito je odgovorio Gane . "Osim toga, ako neæe Maitrev
a, bit æe netko drugi. Ili æe Maitreva dobiti
A.P.
drugu priliku. Svejedno."
Parashara je utio. Znao je da Gane govori istinu. Meðutim, Parashara je bio èovjek.
Njegova je perspektiva, bez obzira na znanje o irini i dubini ivota, ipak bila lj
udska. A to znaèi i razlièita od Gane ove. Gane je bez veæih problema mogao razmi ljati o
ubitku nekog ivota ili o putovanjima du e iz ivota u ivot ne gubeæi iz vida cjelinu. Za
njega je to bilo poput sna i budnosti. Zaspi pa se opet probudi , i to je sve.
S druge strane, Parashara je usprkos znanju i iskustvu takve cjeline i neprek
idnosti svijesti, znao to za ljudsko biæe znaèi taj konaèni san. Nije to ba tako lako i
jednostavno ljudima kao stoje Gane u. No, takoðer je znao da i Gane zna kako je ljudi
ma. Njegove rijeèi su bile, kao i uvijek, nagla ene zbog poduke. Eto, èak je i njega,
Parasharu, Gane jo uvijek morao poduèavati! Na tu se misao Parashara nasmijao.
"Znam, brine se za Maitrevu", nastavio je Gane pomirljivo, "jer ti je drag i vo
li ga. Ne eli da se dogodi ne to nepredviðeno. Meðutim, ovaj rizik je bio dio njegovog o
rastanja. Ako te to tje i, koliko se zasada èini, on testove pola e bez veæih problema."
Parashara je potvrdno kimnuo glavom vidno zadovoljan tom informacijom. "Hoæe li
se uskoro vratiti?" pitao je na posljetku.
"Da", odgovorio je Gane . "Upravo sada on i njegov otac napu taju Dwaraku. Za nek
oliko tjedana bit æe kod tebe."
"U redu", rekao je Parashara i zatvorio oèi.
Svjetlo oko kipiæa je naèas utrnulo, a zatim se opet pojaèalo.
"Jo ne to", rekao je Gane ponovo. "Doæi æe s pitanjima. Mnogo pitanja."
"Ha!" uskliknuo je Parashara. "Na to sam navikao!"
"Da, znam, ali poku aj mu uskratiti izravne odgovore. Jako je va no da do njih doðe
sam, svojim iskustvom i zakljuèivanjem. Odgovaraj to je potrebno, obja njavaj ako je
opæenito, ali ne odgovaraj izravno. U redu?"
Parashara se nasmije io i potvrdno kimnuo glavom.
Nije bilo potrebno ni ta vi e reæi. Svjetlo oko drvenog Gane a
sada je ugaslo, a veliki je uèitelj nastavio sjediti okrenut sjeveru. Blagi povjet
arac s rijeke Sarasvati i dalje je tek dodirivao njegovu kosu donoseæi mu mirise o
cvalih trava. um spore rijeke bio je jedva èujan, ali je Parashara u ivao u njemu. Za
njega, to je bio apat pro lih vremena; vremena znanja i mudrosti, zlatnih vremena
kad su istina i stvarnost bili jaèi od privida. U toj je pro losti Parashara ivio svo
j ivot, a sada se nalazi na pragu novog razdoblja. On je jo uvijek tu, star ali iva
han, iako æe samo njegovi uèenici sudjelovati u stvaranju buduænosti. Morao je priznat
i sam sebi: slutnja tih buduæih vremena, vremena u kojima Sarasvati vi e neæe teæi, u nj
emu je stvarala tugu.
A.P.
19
Devet duhovnih staza
Vraæali su se kuæi istim putem. Najprije brodom uz obale zaljeva Kuch, zatim neko vr
ijeme niz Sarasvati, a onda veæinu puta pje ke. Iako je ovaj put i lo br e, Bhaskar je i
mao obavezu zastati na svakom mjestu na kojem je u dolasku sudjelovao u obrednim
sveèanostima. Ovaj put, meðutim, Maitreva je bio mnogo strpljiviji. Bio je okrenut
prema unutra, izgubljen u mislima o Èarobnici i onome to je s njom do ivio. Èak mu ni V
ijnanovo zanovijetanje nije smetalo. Zapravo, mora se priznati da je i Vijnan bi
o drugaèiji. Kad su napu tali Dwaraku i on je bio pomalo zami ljen, ali kako je vrijem
e prolazilo oèigledno je svoje uspomene ostavljao iza sebe i jedva èekao da se vrate
kuæi. Tamo su ga èekali njegovi prijatelji kojima æe jo mjesecima, a mo da i godinama pr
ièati o svojim pustolovinama.
I Bhaskar je bio drugaèiji. Iz palaèa Dwarake vratio se izgledajuæi nekoliko godina
stariji. Iako su mu oèi sijale nekim unutarnjim sjajem, èinilo se da se malo smanji
o, kao da se pogrbio pod teretom nekog saznanja kojeg nije mogao ni sa kim podij
eliti. Tu veèer, kad se vratio, takoðer su mu rekli da Maitreve nema veæ dva dana pa s
e prilièno zabrinuo. Vijnan mu nije bio od prevelike pomoæi. Tvrdio je da ne zna gdj
e je Maitreva i samo ne to nesuvislo
prièao o sveæenici u starom, zaboravljenom hramu. Sljedeæe jutro su proveli poku avajuæi o
rganizirati potragu, ali to nije bilo lako u gradu kakav je bio Dwaraka. Mnogi s
u nudili pomoæ, ali vi esatno ispitivanje nije urodilo plodom. Nitko nije vidio Mait
revu. Ako ga i jesu vidjeli, bilo je to znatno ranije, prije nekoliko dana. Jutr
o je pro lo u uzaludnoj i u urbanoj potrazi za Maitrevom.
Kad se on konaèno pojavio sredinom dana, pokazalo se da ni sam nije bio svjesta
n koliko je izbivao. Bio je siguran da je Èarob-nicu sreo prethodne veèeri i nije zn
ao objasniti gdje su nestala dva dana. Naravno, to nije nikome rekao. Nije se us
udio. Mislio je da je bolje ako svoje pustolovine zadr i za sebe. Osim toga da je
priznao kako je dva dana i tri noæi proveo s jednom od najljep ih ena ikad viðenih u Dw
araki, veæina ljudi bi mislila daje prekr io svoj zavjet celibata. Iako mu nije bilo
va no to drugi ljudi misle, znao je da bi glasine bile lo e za njegovog oca, a i on
sam nije elio imati vi e problema nego je morao. Ljudi æe ionako prièati to im je volja.
Bolje je da im ne daje dodatnog materijala za to.
Jedino je Vijnanu dao naslutiti gdje je bio. To je uèinio zato jer je ovaj nava
ljivao tako jako da je i drugima postalo oèigledno da mladiæi ne to skrivaju. Maitreva
gaje uporno odbijao govoreæi da ne zna gdje je i kako proveo izgubljeno vrijeme.
Meðutim, nakon nekoliko sati Vijnanovog pritiska i upitnih pogleda koje im je Bhas
kar postrance upuæivao, Maitreva je odluèio u utkati svog prijatelja.
"Reæi æu ti gdje sam bio", apnuo mu je na uho nagnuv i se prema njemu. "Ali, pod uvj
etom da me neæe dalje ispitivati i da o tome neæe ni ta govoriti drugima."
Vijnan je najprije oklijevao. Bilo mu je ao prihvatiti obavezu da takvu informa
ciju, za koju je znao daje vrlo zanimljiva, ne dijeli s drugima. Vidjev i, meðutim,
izraz Maitrevinog lica, shvatio je da mora prihvatiti to mu se nudi ili neæe dobiti
ni ta.
"Bio sam sa Èarobnicom", rekao je Maitreva ispod glasa nakon Vijnanovog obeæanja
da æe utjeti. Promatrajuæi kako se oèi njegovog prijatelja ire u nevjerici, dodao je: "N
ismo radili ni ta to si ti
Caro&ma.
AP.

odmah pomislio da jesmo. Razgovarali smo. Prièala mije o svojoj filozofiji i onome
to radi. Eto. Bilo je zanimljivo, ali vi e od toga ti neæu reæi."
Vijnan je zaustio da ne to ka e, ali Maitreva se okrenuo na drugu stranu i do kra
ja puta, zapravo do kraja svog ivota, nije vi e o tome progovorio ni rijeèi. Ni ne zn
ajuæi, tim je svojim postupkom veæ preuzeo na sebe neke od znaèajki ukrinih uèenika. Znao
je neke skrivene stvari koje nije dijelio s drugima. Postao je tajanstven.
A ta je tajanstvenost u njemu potakla neke druge ukrine znaèajke. Poput arma, na p
rimjer. Prolazeæi kroz ista sela u kojima je Vijnan osvajao djevojke, ijedan i dru
gi mladiæ su s nevjeri-com zapazili promjenu. Djevojke su ovaj put pa nju poklanjale
i Maitrevi iako on na to nije reagirao. Nije to bilo ni ta napadno, ali za razlik
u od dolaska kad je Vijnan bio neprijeporno u sredi tu, a za Maitrevino postojanje
gotovo da nitko nije ni znao, sada su sve èe æe nailazili na djevojke koje su apatom n
e to prièale i bacale srame ljive poglede u smjeru Bhaskarovog sina. Istina bilo je ta
kvih stvari usmjerenih i na Vijnana koji je plijenio svojom mladalaèkom ljepotom.
Ali, èak i ovakva "pravedna podjela" je u Vij-nanu izazvala èuðenje pa èak i malu ljubom
oru. Tim vi e to je bilo oèigledno da Maitreva ne èini ni ta da bi se djevojkama pribli io
Zapravo bio je prema njima ravnodu an. Meðutim, ne to u njemu se promijenilo i to nij
e mogao poricati. Èarobnica je u njega posijala ukrino sjeme koje je sada raslo hti
o on to ili ne.
Maitreva i Bhaskar ponovo nisu mnogo razgovarali. Nakon poèetnog poku aja ispitiv
anja sina o tome gdje je bio i to mu se dogodilo, te nakon neodreðenih odgovora o s
usretu s mudracem (u mu kom rodu!), Bhaskar je zakljuèio daje od jasne informacije v
a nija èinjenica kako je Maitreva iv i zdrav. Osim toga, imao je povjerenja u svog si
na. Na posljetku je zakljuèio da je Maitreva vjerojatno proveo dvije noæi na nekom d
uhovnom satsangu, raspravljajuæi o svojim omiljenim temama, ðjoti u, meditaciji i Bogu
. Njegov zakljuèak uopæe nije bio daleko od istine. Buduæi obuzet
svojim uspomenama i obavezama koje su ga oèekivale, Bhaskar je takoðer na kraju odus
tao od ispitivanja.
Na posljetku, kako je vrijeme prolazilo, svi su jedva èekali da se vrate u svoj
u svakodnevicu i da prijateljima i najdra ima isprièaju to se dogodilo. Maitrevinu pu
stolovinu su svi zaboravili. Svi, osim samog Maitreve! On je nije zaboravio, jer
ni o èemu drugom nije ni razmi ljao. Tek gaje susret s Tarapati i Utapati raznje io i
na trenutak vratio u sretno djetinje stanje u kojem su se njegove dvije majke b
rinule za njega i njegovale ga pripremajuæi mu omiljena jela. Istina je daje njiho
v prodoran pogled odmah primijetio promjenu na Maitrevi, ali o tome nisu ni ta pit
ale. Njih dvije bile su mudrije nego je to izgledalo. Mnoge su stvari znale intu
itivno i o njima nije bilo potrebe govoriti. Tako je bilo i ovaj put. Odmah im j
ebilo jasno daje njihov sin odrastao. Unjemuje sada bilo tragova mu evnosti. Ali,
buduæi da je odabrao duhovni put brahmaæarje, samca, o tome nije bilo potrebe prièati.
Ako je Maitrevi bila potrebna pomoæ, postojala je samo jedna osoba koja mu je to
mogla pru iti: njegov uèitelj Parashara.
Pro lo je nekoliko dana nakon povratka kuæi prije nego je Maitreva dobio priliku
otiæi do Parashare. Nestrpljivo je oèekivao taj susret jer je jedino njemu mogao sve
isprièati. Imao je mnogo pitanja i nadao se mnogim odgovorima.
Hodajuæi uzbrdo prema Parasharinom uèili tu, nesvjesno je ubrzao korak sve do lagan
og trka tako daje do pilje do ao potpuno zadihan.
"Hej, mladiæu", dozvao ga je glas ispod drveæa, "èemu takva urba?" Parasharino lice
bilo je ozareno irokim osmjehom. Pozvao je Maitrevu pokretom ruke. Prilazeæi mu Mai
treva je osjetio potrebu da zagrli svoga uèitelja, a isto to je pomislio i Parasha
ra. Meðutim, obièaji su nalagali drugaèije i Maitreva je duboko sagnuo glavu spojiv i dl
anove na prsima. Na posljetku je, osjetiv i
A.P./CczJe,
iznenadni poriv pao na koljena i glavom dodirnuo uèiteljeva stopala.
Parashara se sagnuo prema njemu i dodirnuo ga po ramenima. "Ustani", rekao je
. "Drago mije da te vidim. Doði sa mnom. Sjest æemo i prièati."
Meðutim, nisu odmah poèeli prièati. Najprije su oboje zatvorili oèi i proveli neko vr
ijeme u ti ini. Oboje su dobro znali da nikakve rijeèi ne mogu povezati dvoje ljudi
kao to to mo e ti ina. Nakon meditacije, Maitreva je isprièao Parashari o svom putu u D
waraku. Kad je do ao do susreta sa Èarobnicom, na trenutak je zastao. elio je isprièati
sve to mu se dogodilo, ali je odjednom osjetio kako ne zna mo e li to pravilno pre
nijeti. Primijetiv i njegovo oklijevanje, Parashara gaje oèekujuæi promatrao.
"Sreo sam nekog", na posljetku je rekao Maitreva.
"Da...", potaknuo gaje Parashara.
"Sreo sam osobu koju su svi zvali Èarobnica", rekao je Maitreva govoreæi kao da s
e bori s rijeèima.
"Ah, to!" nasmijao se Parashara. "Mislio sam da æe tako biti. Duhovni putevi uv
ijek na kraju zavr e u èaroliji!"
Maitrevu je ovakva reakcija najprije zbunila, a onda je u Para-sharinim mudri
m i blagim oèima prona ao odgovor. Kako je bio glup! Pa, od poèetka je znao da gaje nj
egov uèitelj poslao na put s Bhaskarom imajuæi na umu neku dublju svrhu! Onih prvih
dana u Dwaraki muèio se oko toga da je pronaðe, a sada je mislio da Parashara ni ta o
tome ne zna. Naravno da zna! Vjerojatno je sve to skupa planirao. Iako... i tu s
e Maitreva malo zbunio. Kako netko mo e planirati takve stvari? Moglo se sasvim la
ko dogoditi da Maitreva nikad ne pronaðe Trg devet hramova. Moglo se dogoditi da n
e susretne Èarobnicu, da je ne slijedi, da ne proðe kroz njena vrata... moglo se dog
oditi tisuæu stvari koje se ne mogu planirati! A ipak, izraz lica njegovog uèitelja
govorio je o postojanju plana i namjere. Iznenada Maitreva se osjetio slabim i m
alim. Koliko jo mora uèiti! Ali, sada je u njemu progovorilo povjerenje i on je Par
ashari otvorio svoje srce. Isprièao mu je sve to se dogodilo, ne
ispu tajuæi ni najmanji detalj, pa èak ni Èarobnièine poljupce, pa èak ni Khajurao!
Parashara ga je pa ljivo slu ao. Maitreva nije mogao biti u to siguran ali èinilo m
u se da na osjetljivim dijelovima njegov uèitelj pomalo suspre e dah, a kad je zavr io
sa cijelom prièom, nije mogao ne primijetiti mali i napola skriveni uzdah olak anja
koji se Parashari oteo. Ipak, nije komentirao Maitrevinu prièu. Samo je nekoliko
puta kimnuo glavom, oèigledno odobravajuæi ono to èuje.
Vidjev i da neæe dobiti ni ta ako ne pita, Maitreva je rekao: "Uèitelju, to ti misli o
ome? to misli o toj Èarobnici?"
Parashara je malo oklijevao. "Pa,", rekao je, "mislim daje sasvim posebna oso
ba. Takoðer mislim da si imao sreæe. Sresti ga u takvom obliku i jo uspjeti zadr ati se
be kakav jesi... mislim da si doista imao sreæe. Ili snage, kako god eli ."
Maitreva je kimnuo glavom. Slagao se sa "sreæom". I on je osjeæao da je do ivio ne to
vrlo posebno. Ne to to zaslu uje punu pozornost, iako je bilo vrlo zbunjujuæe. Bilo mu
je potrebno nekoliko minuta prije nego je shvatio daje Parashara uporabio mu ki r
od govoreæi o Èarobnici.
"Sreo 'njega'?" konaèno je rekao. "Da, ponekad sam bio zbunjen, ali mislim da j
e ipak bila ensko..."
"Da, da", prekinuo gaje Parashara, "zabunio sam se, naravno." Zatim se okrenu
o i poèeo ne to raditi oko Gane ovog oltara.
Maitreva je malo suzio oèi na ovu uèiteljevu izjavu. Parashara se nikad do sada n
ije "zabunio". to se dogaða? Ali, buduæi da njegov uèitelj oèigledno nije elio nastaviti
azgovor u tom smjeru, Maitreva nije ni ta rekao o tome. " to misli , tko je ona?" upit
ao je gledajuæi Parasharina leða.
Parasharina ramena su se malo trznula na to pitanje. Maitreva nije vidio kako
je njegov uèitelj najprije zatvorio oèi, a onda u blagom prijekoru pogledao Gane ov k
ipiæ. Zatim je tiho, da Maitreva ne èuje, promrmljao sebi u bradu: "Eto ti sad. I mo
ram biti tajanstven, je li? Ne smijem izravno odgovarati na pitanja? Ba sam ti
A.P.
zahvalan, da zna !" Mo da mu je Gane ov kipiæ namignuo, a mo da i nije. Buduæi da nije oèek
o nikakav odgovor od njega, Parashara se polako okrenuo prema Maitrevi. Uzdahnuo
je. "Mai-treya, ti zapravo zna tko je ona. Samo malo bolje razmisli i bit æe u to p
otpuno siguran."
Vidjev i daje Maitreva zaustio da ga ne to dalje pita, Parashara je podigao ruku
dlanom okrenutim prema njemu dajuæi mu tako do znanja da je razgovor o toj temi za
vr en. Znao je da mu Maitreva to neæe zamjeriti. Na posljetku, mnogo puta je tako pr
ekidao Maitrevina nepotrebna, ne eljena ili preuranjena pitanja. Ovo ne bi trebala
biti neka posebna iznimka. I doista, Maitreva je znak svog uèitelja primio sasvim
smireno. Iako gaje arko zanimalo njegovo mi ljenje, ili znanje, o tome tko je Èarobn
ica, prihvaæao je Parasharinu odluku da o tome ne govori.
Ali, to ne znaèi da ga ne mo e pitati o Èarobnièinim rijeèima i filozofiji! Bilo je mno
go toga to mu je reèeno, a za to bi volio èuti Parasharin komentar. "Uèitelju", zapoèeo j
ponovo Maitreva, "ta mije osoba govorila mnoge stvari s kojima sam se mogao slo i
ti, ali i mnoge s kojima nisam. Takoðer, muèe me moje elje prema njoj. Probudila je u
meni mu karca, to znam. Ali, moj put je, kao to zna , veæ zacrtan i ide drugim smjerom
. Bojim se rnubandane, kar-mièke veze koju sam pokrenuo s njom. Da li sam dobro uèin
io? I to da dalje radim u svezi toga?"
Parashara je dugo promatrao svog najdra eg uèenika. Volio je njegovu otvorenost i
iskrenost. Do sada je uvijek on bio taj koji je mladiæu pru ao odgovore na njegova
pitanja. U poduèavanju je u ivao jednako tako kao to je Maitreva u ivao u uèenju. Ali, sa
da... sada su do li do podruèja koje nije njegovo. A Maitreva i to mora nauèiti. "Mait
reva", s uzdahom je otpoèeo Parashara, "dao sam ti sve to je bilo potrebno. Nadam s
e da ima dovoljno povjerenja u mene da prihvati moje povlaèenje u ovom sluèaju. Vidi , p
ostoje znanja koja ti ne mogu prenijeti. Ta æe ti znanja dati drugi uèitelji. Mislim
da si upravo sreo jednog od njih. Ima moj blagoslov i podr ku. Sva pitanja o tome
raspravi s njim."
Ponovo mu ki rod, pomislio je Maitreva dok je Parashara nastavio nakon male stanke
. "Ono to ti elim reæi je da si postupio ispravno i zbog toga sam ponosan na tebe. N
ema sumnje u Tvoj put, sada i ovdje. Ali, tvoja zadaæa je mo da ira i veæa od ovog ivota
, moj Maitreva. O tome æemo prièati kad doðe vrijeme. A rnuban-dana... ne boj se rnuba
ndane. Ona postoji i na neki naèin æe je morati odraditi. Ali, ponovo, imaj povjerenj
a. Mislim da si u dobrim rukama. Uèi. Radi kao to si i dosad radio i dr i se svojeg p
uta. Ali, uèi. Trebat æe ti."
Maitreva je promatrao svog uèitelja. Oh, tako gaje volio! Tako je volio taj nep
resu ni izvor mudrosti i znanja. Bio je to njegov oslonac, njegov temelj. Bez Para
share on bi bio nitko i ni ta. Da, znao je to bi mu Parashara rekao na to: bilo je
i drugih uèitelja. Da nije Parashare, na ao bi se netko drugi tko bi ga poduèio. Znanj
e uvijek pronaðe put do edne du e. Iako je znao da je tako, Maitreva je bio sretan to
ima Parasharu. I to je on ba takav kakav jeste. Ba takav kakav mu je potreban. Odje
dnom je iznutra osjetio smirenost kakvu veæ dugo nije. Dolazak Èarobnice u njegov ivo
t bio je praæen nemirom. Ona je jo uvijek bila tu, ali sada se vratio i mir. Sada j
e znao daje sve u redu. Osmjeh koji mu je ozario lice bio je osmjeh duboke zahva
lnosti. Ponovo je skupio ruke i naklonio se pred svojim uèiteljem.
Kad je podigao pogled i susreo jednako tako razdragane i nje ne Parasharine oèi,
na um mu je palo jo jedno pitanje. "Imam jednu dilemu za koju mislim daje mo e rije it
i. To je pitanje o duhovnim putevima."
Parashara je pokretom glave dao Maitrevi dozvolu da nastavi.
"Èarobnica mije prièala o ukri. Znaèajke o kojima je govorila sliène su onima koje sam
nauèio od tebe, ali ipak pone to razlièite. Takoðer, stalno je spominjala ukrin duhovni
put. O èemu se radi? Kakav je to put u svjetlu znanja o ðjoti u?"
"Da, mogu ti odgovoriti na to pitanje", rekao je Parashara gotovo radostan to
se razgovor vratio na uobièajeni teren. "Kao to je cijeli svemir sazdan od devet gr
aha, devet prirodnih zakona, tako
AP.fade,
su i duhovni putevi podijeljeni izmeðu tih devet naèela. Dolazak do sebe, evolucijsk
i razvoj i na posljetku susret s Bogom, moguæi su na devet razlièitih naèina."
"To znaèi", Maitreva je iskoristio malu stanku, "da svaka graha upravlja jednim
duhovnim putem."
"Toèno", nastavio je Parashara. "Samo to su neki putevi èe æi i ra ireniji, a neki rjeð
tajanstveniji. Na primjer, jedan od rijetkih je Surjin duhovni put. To je put v
ladara, kraljeva i dr avnika. Rijedak je jer je malo ljudi koji bi njime mogli iæi.
Vladara je malo, podanika mnogo. Zbog toga se o Surjinom putu zna jednako tako m
alo. Na alost, èak i oni uèitelji koji su znali ne to o tome sada polako nestaju. Vlada
ri su sve vi e usmjereni prema van i zavodi ih moæ. Zaboravljaju da svoj polo aj mogu
iskoristiti za mnogo veæu svrhu: svoj vlastiti duhovni razvoj, ali i duhovni razvo
j zajednice. Surjin put je opasan put. Malo je ljudi koji mogu sigurno kroèiti nji
me. Privlaèna snaga moæi i vlasti toliko je velika da mnogi posr-nu na njemu. Ali, o
ni koji izdr e, vrlo brzo napreduju."
"Razumijem", rekao je Maitreva. "Pretpostavljam da su potrebne odreðene znaèajke
osobnosti da bi se i lo Surjinim putem?"
"Tako je. Ali ne samo to, veæ i vanjske okolnosti. Surjinim putem mogu iæi samo v
ladari. Nitko drugi. Æandrin duhovni put je drugaèiji. To je put suosjeæanja. Brinuti
se za druga stvorenja, ljude, ivotinje i biljke, pomagati im, davati, njegovati i
h - sve su to postupci koji pripadaju Æandrinom putu. Taj put je mnogo èe æi. Njime mogu
iæi svi. Osim toga, vrlo je siguran. Na putu suosjeæanja gotovo da nema zamki, osim
mo da umi ljanja i skrivenog hranjenja ega koji sebi pripisuje zasluge i dobra djel
a. Meðutim, ta opasnost je daleko manja od opasnosti moæi i vlasti Surjinog puta."
Maitreva je pozorno slu ao svog uèitelja. Znao je da svaka rijeè koju æe èuti ima nepro
cjenjivu vrijednost. A Parashara je nastavio sa svojim izlaganjem.
"Mangalov duhovni put je put ratnika. Njime mogu kroèiti mnogi. Slièan je Surjino
m s tom razlikom to glavna opasnost na tom putu nije vlast, nego kontrola i snaga
. Mangalovim putem
kroèe ratnici, vojnici, sveæenici borci i svi oni koji razvijaju borilaèke i ratnièke vj
e tine. U njima oni mogu pronaæi ravnote u duha i razvoj svojih sposobnosti. Ali, ako
pogrije e, mogu skliznuti u nisku agresivnost i izgubiti se. Takvima æe biti potrebn
o mnogo vremena da se vrate na put duhovnosti i poènu iznova. Duhovni put kojim up
ravlja Budh takoðer je èest: to je put filozofije, razluèivanja i razumijevanja. Mnogi
uèenjaci i sveæenici pridaju veliku va nost intelektu i shvaæanju istine. Taj put mo e bi
ti zabavan i vrlo dobar za ljude velikih umnih sposobnosti. Ali, ako postane sam
sebi svrha, postat æe suhoparan i formalan. Guruov duhovni put je najèe æi. To je put r
eligije, predanosti i mudrosti. Veæina ljudi hoda ovim putem jer je on, to se mora
priznati, najopæenitiji, prilagoðen svakome i vjerojatno najsigurniji."
Parashara je zastao na trenutak. Maitreva je znao da njegov uèitelj opisuje duh
ovne puteve prema redoslijedu graha u ðjoti u. Sada je bila na redu ukra i njezin duh
ovni put. Meðutim, Mai-treyu nije iznenadilo kad je Parashara preskoèio ukru i pre ao n
a anija.
" anijev duhovni put pripada asketama. To je put siroma tva, odricanja od svijeta
, te kih vje bi i discipline. anijevim putem idu pustinjaci. On nije za svakog i zapr
avo je vrlo rijedak. Opasnost na tom putu sastoji se od pretjeranosti i uni tavanj
a duha i tijela iscrpljujuæim vje bama, gladovanjem i drugim vrstama trapljenja. Dva
karmièka èvora, Rahu i Ketu takoðer upravljaju svojim duhovnim putevima. To su putevi
koji idu do krajnosti. Rahuov put, primjerice, obuhvaæa neobiène prakse kao to je ko
ri tenje mrtvih du a u duhovnom razvoju, zazivanje duhova i namjeran dodir s astraln
im i drugim biæima, uzimanje opojnih sredstava i droga sa svrhom promjene duha i t
ijela i slièno. Ketuov put je vi e usmjeren na buðenje unutarnjih energija, posebice k
undalini energije, te manipulacija tim energijama. I Rahu i Ketu sudjeluju u duh
ovnim putevima koji obuhvaæaju utjecaj na druge ljude, dakle magijskim praksama. O
pasnost od tih puteva je oèigledna. Oni su naèinjeni da zavode i odbijaju slabe. Vrl
o su rijetki - vrlo, vrlo rijetki - ljudi
AP.
koji sigurno mogu iæi tim putevima. I na posljetku, i Rahu i Ketu sudjeluju u duho
vnim putevima koji koriste seksualnu energiju, poput tantre."
Parashara je ponovo na trenutak zastao dajuæi Maitrevi vremena da upije ono to j
e èuo. Kad je vidio da je njegov uèenik budan i spreman za dalje, nastavio je s prièom
.
"I to nas dovodi do ukre. Tantra, onaj seksualni dio tantre, svakako pripada uk
ri. Ali, ukrin duhovni put je zapravo put ljubavi. Neobièno je to reæi, ali iako su s
vi ljudi sposobni kroèiti njime, pravi ukrini uèenici vrlo su rijetki. To je zato jer
su zamke velike. Ljubav je opæeprisutna, ali se malo kad povezuje s duhovnim te nja
ma. Veæina ljudi smatra da ljubav pripada svijetu, a ne Bogu. Ne govorim sad o izr
avnoj ljubavi prema Bogu, kao u sluèaju predanosti i religije kojom, kao to sam rek
ao, upravlja Guru. Govorim o svakida njoj ljubavi. Ta se 'svakida nja ljubav takoðer p
ovezuje s tjelesnim vidom ivota i to dodatno zbunjuje. Zbog toga je i ukrin put ri
jedak. Lako gaje iskriviti i potrebno je mnogo rada i obja njavanja da se stvarnos
t oslobodi pritiska predrasuda. Onaj èe æi i lak i dio ukrinog puta je put umjetnika i st
varatelja. Njime veæ mo e hodati mnogo ljudi. Ali i tu postoje zamke. I stvaratelji
moraju znati to i kako èiniti da na sebe ne preuzmu zasluge koje im ne pripadaju te
da njihovo stvaranje bude u skladu s bo anskim stvaranjem. Dakle, iako bi mogao b
iti najprihvatljiviji, ukrin put je najskriveniji i najvi e podlo an iskrivljenjima."
Maitreva je zami ljeno slu ao posljednje Parasharine rijeèi. Nakon susreta s Èarobnic
om mnogo se toga u njemu promijenilo. Primjerice, da mu je Parashara objasnio du
hovne puteve prije toga, on bi vjerojatno zauzeo pozitivan stav prema Guruovom p
utu, putu mudrosti i predanosti. Takoðer bi u potpunosti razumio Candrin put suosj
eæanja i rada za druge. anijev put mu takoðer ne bi bio stran, a imao bi razumijevanj
a za Budhov put filozofije. Meðutim, na Surjin i Mangalov put bi vjerojatno gledao
s ravnodu no æu, ukra, Rahu i Ketu bi ga u asnuli i odbili. Sada je bilo drugaèije. Prvo
toje osjetio bila je spoznaja o ravnopravnosti
svih tih puteva. A s njom je do ao i osjeæaj potrebe za oèuvanjem svakog od njih. Ravn
ote a se mora saèuvati. Ne bi bilo ispravno da bilo koji od tih puteva nestane. A Èaro
bnica... pa ona je zasigurno i la ukrinim putem. On, Maitreva, osjeæao je sna nu poveza
nost sa ukrom, iako nije znao kako bi se to moglo oèitovati u njegovom ivotu. Èarobnic
a mu je èak i rekla da æe postati ukrinim èarobnjakom! To mu je izgledalo malo vjerojat
no, ali sada, nakon to mu je Parashara objasnio znaèajke razlièitih duhovnih puteva,
u njemu se javila elja da ne to uèini. ukrin put ne smije nestati! Iako je odbaèen, prez
ren i potpuno pogre no shvaæen, on mora ostati èekajuæi na one koji æe kroèiti upravo njime
one kojima drugi putevi ne bi toliko odgovarali. Pomisliv i na to, negdje duboko
u sebi Maitreva je shvatio da je otkrio jednu od svojih ivotnih zadaæa! Samo, kako æe
je ostvariti? Kako, kad je njegov put sada sasvim drugaèiji? Duboko je uzdahnuo,
svjestan da æe na odgovor morati prièekati. A mo da ga, i to je znao, neæe nikad ni dobi
ti.
Za to vrijeme, dok je Maitreva razmi ljao o ukrinom putu i svojoj ulozi u tome,
Parashara je promatrao svog uèenika. Na njegovom licu je vidio onaj zami ljeni, ali
odluèni izraz èovjeka koji zna to eli i po tome je znao daje svoj posao uèitelja obavio
kako treba. Nasmije io se i zatvorio oèi.
Nakon nekog vremena Maitreva je primijetio da je njegov uèitelj zaronio u medit
aciju te je tiho ustao ne eleæi ga vi e smetati. Meðutim, prije nego je izi ao ispod trst
ikom pokrivene nadstre nice zaèuo je Parasharin glas: "Maitreva", dozvao ga je uèitelj
, "pitao si me za ukrine znaèajke i razlike koje si primijetio u odnosu na ono to si
do sada znao. U svezi toga mogu ti reæi samo sljedeæe: ako on ne zna kakav je, onda
to doista nitko ne zna!"
I s tim je rijeèima Parashara ponovo zaronio u meditaciju, ostaviv i Maitrevu da
zbunjen potra i put kuæi.
A.P./CezJe,
20
Utapati i Tarapati
Utapati i Tarapati su sa smije kom promatrale Mai-treyu. Bile su sliène, ali opet be
skrajno razlièite. Njihova se sliènost i razlièitost istodobno odra avala upravo u tom s
mije ku kojeg su sada, s istim mislima na umu i istim osjeæajima u srcu, poklanjale
Maitrevi. Tarapatin je osmjeh otkrivao otvorenost i majèinsku nje nost. Nitko, gleda
juæi je, ne bi u to posumnjao. S druge strane, iako se je Utapati smije ila na isti
naèin, male boriæe oko njenih usana kao da su joj davale jednu dodatnu dimenziju; di
menziju koju nije bilo lako protumaèiti. Utapati je bila tajanstvena, a Tarapati o
tvorena i jasna. Utapatine crne oèi mogle su skrivati mnogo toga, a Tarapatine svi
jetle bile su poput bistrog mora koje otkriva svoje dubine.
Tarapati i Utapati bile su sestre blizanke, roðene s razmakom od svega 10 minut
a. Nerazdvojne od roðenja, poznavajuæi du u i srce one druge, nisu mogle izabrati odvo
jeni ivot. Odluèile su ostati zauvijek zajedno i zbog toga izabrale istog mu karca, B
has-kara, Maitrevinog oca. Zapravo, istina je da su ga zajedno sanjale kad im je
bilo tek deset godina. Taj su san shvatile kao predska-zanje i kad se Bhaskar p
ojavio u njima nije bilo nikakve sumnje to moraju uèiniti. A i Bhaskar se, buduæi neo
dluèan, jednostavno priklonio sudbini.
Biti u braku s dvije ene nije bilo uobièajeno, ali nije bilo ni
zabranjeno. tovi e, civilizacija nastala na obalama rijeke Sarasva-ti, koja se prot
ezala od podno ja Himalaje na sjeveru pa do Dwara-ke i zaljeva Kuch na zapadu, u p
ro losti je poznavala i priznavala razlièite oblike zajednièkog ivota. Jedna ena je mogl
a imati vi e mu eva, a isto je to vrijedilo i za mu karca. Obièno se radilo o sestrama i
li braæi jer je tako bilo najlak e organizirati praktiène ivotne stvari. Meðutim, sloboda
stvaranja jednostrukih ili vi estrukih zajednica bila je duboko ukorijenjena u pr
adavnu vedsku kulturu. Zbog toga Maitreva nikad nije imao te koæa sa svojim majkama.
Da, zvao ih je majkama obje, iako je Tarapati bila njegova biolo ka majka. Utapat
i nikad nije zanijela, a poslije Maitreve ni Tarapati. Tako je Maitreva bio jedi
nac sa dvije majke. Obje su se za njega brinule jednako i u njegovom srcu nije b
ilo razlike u pogledu odnosa prema njima. U najranijem djetinjstvu uopæe nije ni r
azmi ljao o tome, a kad je odrastao shvatio je da nije moguæe imati dvije majke. Meðut
im, dugogodi nja navika potpomognuta èistim i otvorenim odnosom dviju sestara prema
njemu, bila je jaèa od intelektualne spoznaje. Na razini srca on je Utapati volio
jednako kao i Tarapati.
Èim se Maitreva vratio iz Dwarake, Tarapati i Utapati su odmah primijetile prom
jenu. Maitreva je bio zami ljen i èesto je sam odlazio u duge etnje. Manje vremena je
posveæivao svom omiljenom uèenju, a ponekad su ga vidjele kako razgovara sa svojim
vr njacima to je bila dobra, ali ipak neoèekivana promjena. Sestre nisu ni ta rekle Mai
trevi, a kratki razgovor s Bhaskarom otkrio im je da, kao i obièno, otac ne zna mn
ogo o unutarnjim do ivljajima svoga sina. Èekale su prigodu da porazgovaraju s Maitr
evom. Meðutim, poznavajuæi ga, znale su da on mora prvi otpoèeti razgovor. Ukoliko bi
to uèinile one, Maitreva bi se vjerojatno povukao u sebe ili bi nehajno odmahnuo r
ukom odbacujuæi svaku brigu, a posebice savjet.
Dvije su sestre promatrale svoga sina koji je sjedio ispred njih. Drveni stol
pred njima bio je ispunjen raznim posudama iz kojih je mirisala hrana. Oèekivali
su Bhaskara i njegovog kolegu sangadija
AP.
iz susjednog sela. Bila je to jedna od èestih prigoda razmjene posjeta izmeðu dviju
porodica.
"Moram vas ne to pitati", rekao je Maitreva jo dok su sestre iznosile hranu na s
tol. Kao po naredbi, obje su odmah prekinule posao i sjele nasuprot njemu, nudeæi
mu svoj najbolji smije ak ohrabrenja.
Maitreva je uzdahnuo. "Do sada nisam imao sumnji u svoju odluku. Ali, sada ra
zmi ljam o tome. Da lije ispravno to sam jo od malih nogu odluèio da æu ivjeti bez ene?
Smije ak na licu Utapati nije se promijenio, ali su se njene obrve lagano podig
le. Tarapati je isti osjeæaj izrazila laganim pomakom glave unatrag. Iako su sluti
le da æe upravo to biti predmet njihovog razgovora, sada kad je Maitreva to izreka
o, osjetile su lagani nemir.
"Naime", nastavio je Maitreva, "mo da nisam dovoljno znao za takvu odluku. Mo da
sam trebao prièekati da isprobam... ovaj, to..." i tu se Maitreva lagano zacrvenio
i za trenutak u utio.
"Misli seks?" rekla je Utapati malo preglasno.
"Ili ivot sa enom?" dodala je Tarapati istog trenutka.
Sada je bio red na Maitrevi da osjeti nemir. Njegove su majke bile nevjerojat
ne! U jednom jedinom trenutku, u dvije kratke reèenice, uspjele su izreæi sumnje koj
e su njega muèile danima. Sto on zapravo eli i o èemu razmi lja? Èarobnica je u njemu pot
aknula osjeæaje za koje je mislio da ih nema. Ali, nije li to samo udnja za tjelesn
im? Jer, doista, nije on razmi ljao o ivotu sa enom. Nije razmi ljao o tome kako æe post
ati porodièni èovjek. To bi, pretpostavljao je, do lo kasnije, samo po sebi. Njega su
sada privlaèile druge stvari. Privlaèilo gaje uzbuðenje i energija koja se u njemu bud
ila na pomisao o privlaènosti tajanstvene osobe koja mu opsjeda um veæ nekoliko mjes
eci, a takoðer je razmi ljao i o duhovnim putevima o kojima mu je govorio Parashara.
Da lije put uzdr avanja od seksualnih iskustava doista njegov put? ukra u njemu re
agirala je vrlo sna no na moguænost duhovnog napredovanja pomoæu neobiènih, venerijanski
h sredstava tjelesne i du-
hovne ljubavi. Ali, on je donio drugaèiju odluku jo kad za to nije ni znao. Da li j
e postupio ispravno?
"Mislim i na jedno i na drugo", na posljetku je rekao. "To nekako ide zajedno
, zar ne?"
"Ne mora biti!" vragolasto se nasmijala Utapati dok ju je sestra pomalo prije
korno pogledala. Bio je to rijedak trenutak u kojem se mogla uoèiti razlika u mi lje
nju i pristupu dviju sestara. Utapati je bila slobodnija i sklonija humoru. Tara
pati je sve shvaæala vrlo ozbiljno.
Meðutim, trenutak je brzo pro ao i sada su sestre zajedno uzdahnule spremajuæi se o
dgovoriti svojemu sinu najbolje to su znale i umjele. Uèinile su to na naèin koji je èe
sto zbunjivao mnoge ljude, govoreæi zajedno i nadopunjavajuæi jedna drugu. Njihove m
isli bile su tako povezane da je svaka od njih toèno znala to i kada reæi da upotpuni
reèenicu koju bi zapoèela ona druga.
"Maitreva", zapoèela je Tarapati, "to je ozbiljno pitanje..."
"Ali, pitanje", nastavila je odmah Utapati, "na koje se mora odgovoriti..."
"Poradi tvog du evnog mira", zakljuèila je Tarapati.
"Znam", rekao je Maitreva. "Zato sam i elio razgovarati s vama. Mnogo vremena
mi odlazi na razmi ljanje o tome. elio bih povratiti svoj mir kojeg sam imao prije
odlaska..."
"A to se zapravo dogodilo u Dwaraki?" upitala je Utapati.
"Bhaskar ne zna ni ta o tome to si radio i gdje si bio", nadovezala se njena ses
tra.
"Sreo sam jednu... jednu zanimljivu... enu", promucao je Maitreva.
"Ah", znaèajno je uskliknula Utapati. "Znala sam da je u pitanju ena!"
Tarapati ju je opet prijekorno pogledala. "I to se dogodilo? Jesi li bio sam s
njom? Jesi li prekr io svoj zavjet celibata?"
"Oh, ne!" uskliknuo je Maitreva. "Ni sluèajno! Ne bih to uèinio bez prave odluke
i... bez blagoslova onih pred kojima sam dao zavjet. Ne bih ga prekr io bez da nji
h barem o tome unaprijed ne
Caro&irfc
A.P./Ctzde,

obavijestim."
Pod "njih" Maitreva je prije svega smatrao Parasharu, svoga uèitelja, ali narav
no i svoje roditelje.
"Dobro", rekla je Tarapati. "A to te onda muèi?" "Zar ne vidi ?" ubacila se Utapati.
"On misli o njoj! Njegovo srce se koleba izmeðu dharme, njegove du nosti i njegovih
mladalaèkih udnji. On je na ku nji jer postoji moguænost da æe njegova dharma slijediti p
ut na kojem æe biti u dodiru sa enama, a ne put pustinjaka."
Utapati je sve to rekla prodorno i èvrsto, istodobno suosjeæajno gledajuæi Maitrevu
. A Maitreva joj je vratio zahvalni pogled jer ga je po tedjela izricanja rijeèi koj
e ni njemu samom nisu bile do kraja jasne. Tarapati je samo zami ljeno kimnula gla
vom.
" to ka e Parashara?" upitala ga je nakon nekoliko sekundi ti ine.
"Parashara ka e da postoje trenuci kad moram uèiti od drugih uèitelja. Ovo je takav
trenutak i on mi ne mo e pomoæi vi e od toga", odgovorio je Maitreva. "Rekao je jo daj
e potra im."
"Daje potra i ? Nju? Tu enu? Ali kako kad je ona u Dwaraki?" iznenaðeno je upitala T
arapati.
"Dakle, to nije bila obièna djevojka ili ena", zakljuèila je Utapati ne èekajuæi Maitr
evin odgovor, a zatim je dodirnula ruku svoje sestre. Tarapati je okrenula glavu
prema njoj.
Nije im bilo potrebno dugo da doðu do ispravnog zakljuèka. Maitreva im nije morao
prièati o tome to se dogodilo u Dwaraki. Na nekoj unutarnjoj razini one su to znal
e. Sada su sjedile ispred njega promatrajuæi jedna drugu. Maitreva ih je veæ viðao u t
akvim situacijama. Gledale bijedna drugoj u oèi i kao da su zajedno razmi ljale. Zap
ravo, bilo je to vi e kao da su zajedno odletjele u neki drugi svijet, u neku drug
u dimenziju i tamo tra ile odgovore. To bi èinile kad se dogaðalo ne to presudno za njih
ov daljnji ivot. Oèigledno su zakljuèile daje ovo jedan od takvih trenutaka.
Maitreva je èekao. Znao je da ih ne smije prekidati. No, nije pro la ni minuta, a
Tarapati je prva odvojila oèi od sestre i po-
gledala Maitrevu. Utapati je za trenutak zatvorila oèi. Tko zna to su zajedno vidje
le, tko zna na kakvom mjestu su bile, ali ono to mu je Tarapati tada rekla, bilo
je poput nektara za njegovu du u.
"Maitreva, izabrao si ispravan put. Ipak, i na tom putu postoje ku nje. Takoðer,
nijedan put nije vjeèan. Ljudi prolaze jednim putem neko vrijeme, a zatim... a zat
im izabiru drugi. Meðutim, ti æe iæi svojim putem èvrsto i postojano." I tu je Tarapatin
glas malo zadrhtao. Lagano se naka ljala i brzo nastavila. "Sve to ti je potrebno j
e nauèiti ne to i o drugim putevima. Mo da bi stoga bilo dobro da doista potra i tu... tu
enu. Imamo osjeæaj, Utapati i ja, da ona nije daleko. Imamo osjeæaj da je vrlo blizu
i da æete se uskoro sresti."
Zatim je ustala i pri la Maitrevi. Zagrlila ga je i tiho dodala ljubeæi ga u kosu
: "Bit æe sve u redu."
Iako nije dobio odgovore na svoja pitanja i nije znao mnogo vi e nego prije, u
Maitrevinom srcu se odjednom probudilo malo dijete. Iznenada se osjetio tako lag
ano i sretno. Sve njegove sumnje raspr ile su se i nestale kao da ih nije ni bilo.
Vjerovao je svojim majkama. One ga ne bi lagale. Bile su intuitivne, pa èak i vi e
od toga. Bile su u dodiru sa svjetovima do kojih obièni ljudi ne mogu doæi tako lako
. I uvijek, koliko je Maitreva znao, uvijek se pokazalo da,su bile u pravu. Njih
ova potvrda o tome kako je na pravom putu, a posebice potvrda da mora potra iti èaro
bnicu, mnogo mu je znaèila. Osim toga, Tarapati je rekla daje blizu! To znaèi da mo da
neæe morati natrag u Dwaraku daje potra i!
Iznenada je osjetio kako ga napu taju brige. S unutarnjim veseljem pojavio se i
jedan drugi osjet.
"Gladan sam", rekao je dodirujuæi eludac. Utapati i Tarapati su se zajedno nasmi
jale. U tom trenutku, kao da odgovaraju na promjenu raspolo enja, vrata su se otvo
rila i iza njih se pojavilo nasmijano Bhaskarovo lice. Ruèak je pro ao u najboljem r
edu, poput mnogih koji su mu prethodili, ispunjen smijehom, veseljem i zahvalno æu z
bog darova ivota i ljubavi koja je nesmetano tekla izmeðu njih.
A.P./CezJe,
21
Potraga za tajanstvenom enom
Pro lo je osam dugih mjeseci prije nego to su se Mai-treya i Èarobnica ponovo sreli.
Bilo je to neobièno razdoblje Maitrevina ivota. Gledajuæi unatrag nije se mogao pris
jetiti to je zapravo tada radio. ivot je na povr ini izgledao isti, ali nipo to nije b
io takav. Tijekom tog vremena Maitreva je uredno ispunjavao svoje obaveze. Uèio je
, iako kasnije nije mogao reæi to je nauèio. Posjeæivao je Parasharu, ali njihovi razgo
vori su bili turi. Starog je uèitelja uglavnom pronalazio kako sjedi zatvorenih oèiju
u ti ini. Najèe æe nije ni poèinjao razgovor. A ako i jeste, bio je to razgovor o detalji
ma ðjoti a, o tumaèenju kozmièkog plesa planeta koji oslikavaju èovjekovu sudbinu. Kad god
bi se Maitreva makar i za trenutak pribli io pitanjima vezanim za Èarobnicu, Parash
ara bi se nasmije io i nekako ih uspio zanemariti. Nekoliko puta je otvoreno odbio
prièati o tome, pa je Maitreva na posljetku odustao. Poruka je bila jasna: sa Èarob
nicom se morao razraèunati sam.
Ali, kako da to uèini kad je nema!? Doista, veæinu vremena Maitreva je tragao za
tajanstvenom enom. Prije nego to su se rastali ona je obeæala da æe doæi i rekla mu daje
potra i. Ali, gdje daje tra i? U naselju na obali rijeke Sarasvati nije ivjelo mnogo
ljudi. Dolazak strankinje, a posebice dolazak tako lijepe i posebne stran-
kinje, zasigurno ne bi pro ao nezapa eno. O tome bi Maitreva èuo istog trenutka. U tak
vom sluèaju nije ju ni morao tra iti. Mogao je sjediti kod kuæe ili bilo gdje drugdje
i jednostavno èekati vijest o njenom dolasku. Ali, osjeæaj mu je govorio da to nije
naèin na koji æe se ona pojaviti. Ona neæe jednostavno zakoraèiti iz nekog brodiæa ili spl
avi i reæi, evo me, ovdje sam. Ne, to ne bi bilo u njezinom stilu. Ona æe doæi tako da
za to nitko neæe znati. Ili, jo vjerojatnije, tako da je nitko neæe prepoznati.
Nakon nekog vremena Maitreva je bio siguran u ovu posljednju zamisao. Vjeroja
tno æe se sakriti iza nekog drugog, mo da doæi pre-ru ena ili promijenjena. Na ovu poslj
ednju misao se nasmijao: promjena njoj ne bi bila strana, ta ona je Èarobnica! Ali
onda, glasila je sljedeæa misao, kako daje prepozna? Kako da zna gdje je i kako d
aje pronaðe?
Takve misli stalno su muèile Maitrevu. Imao je osjeæaj da vrijeme posveæuje iskljuèiv
o njima i da zapravo ni ta drugo i ne radi osim toga. U trenucima malodu nosti bio j
e siguran daje ona veæ ovdje, daje mo da susreæe svaki dan, ali daje ne prepoznaje. Ni
je bio sretan s takvim mislima. Takoðer, nije bio sretan sa samim sobom. ivio je u
stanju oèekivanja, u stanju unutarnjeg nemira. Izvana, sve je na izgled bilo u red
u. Nitko od njegovih susjeda ili malobrojnih prijatelja nije primijetio promjenu
u Maitrevi. Takoðer, toga nisu bili svjesni ni svi oni koji su dolazili Maitrevi
zbog raznoraznih usluga iz podruèja ðjoti a. Maitreva je uvijek bio na visini svoje za
daæe i obavljao je vrlo struèno i odgovorno. Njegov uèitelj Parashara se dr ao po strani
, a jedino su njegove majke Ta-rapati i Utapati tek ponekim suosjeæajnim pogledom
izrazile znanje o tome kroz to prolazi. Ali, nakon njihovog posljednjeg razgovora
vi e nisu o tome prièali. Utapati i Tarapati bile su vrlo mudre i znale su da Maitr
eva mora pronaæi svoj put sam. Bilo je to za njih te ko, posebice za Tarapati koja j
e ponekad kri om plakala na ses-trinom ramenu, ali izdr ale su i Maitrevi davale pod
r ku na onoj unutarnjoj razini; na razini ljubavi i prihvaæanja.
Maitreva je bio siguran da æe Èarobnièin dolazak biti venerijan-

A.P.
ski. Svakog dana odlazio je u malu rijeènu luku u kojoj bi se ponekad zaustavljale
splavi i brodovi. Iako su se njima prevozile namirnice i ostale potrep tine, pone
kad bi se pojavio i poneki putnik. Maitreva se nadao da æe ga neki èudan spoj sluèajno
sti dovesti na to mjesto upravo onda kad æe tamo biti i Èarobnica. U malobrojnim pri
godama kad bi tamo doista zatekao nekog stranca ili strankinju, Maitreva bi ih i
z prikrajka dobro promotrio. Tra io je znakove. Tra io je sliènosti. Skrivene poglede
ili prikrivene pozive. Tra io je bilo to to bi mu otkrilo pravi identitet stranca. J
er, to je dobro znao, za Èarobnicu je prava sitnica pretvoriti se u drugi oblik, i
zgledati poput trgovca ili lutajuæeg sveæenika. to se toga tièe ona bi se mogla pojavit
i u obliku neke ivotinje! Takve misli ga nisu èinile sretnim, jer kako æe je onda pre
poznati!? Meðutim, nije odustajao. Osim luke posjeæivao je i sva druga mjesta na koj
ima je mislio da bi mogao dobiti neki znak. Jednom mu se uèinilo da se Èarobnica pre
tvorila u trgovca svilom. Taj je èovjek bio mlad i lje-pu kast, a nudio je vrlo rije
tke i skupe svilene tkanine i odjeæu. Bilo je ne to u njegovom pona anju to je Maitrevu
podsjetilo na nju. Ali, nakon to je proveo oko sat vremena motajuæi se oko trgovca
nije se dogodilo ni ta, nikakav znak, nikakva poruka izgovorena samo za njega, ne
vidljivi poziv rukom ili osjeæaj u srcu koji bi mu rekao kako je njegova potraga z
avr ena. Ni ta, ba ni ta. Trgovac je bio upravo to kako je izgledao: trgovac. Na kraju
je taj èovjek oti ao, a Maitreva je ostao sam i tu an kao i prije.
Trudio se biti nazoèan svim proslavama za koje je èuo. Znao je da bi se ukrina sveæe
nica mogla pojaviti na mjestima gdje ima glazbe, plesa i zabave. Zbog toga je iz
nenadio mnoge pojaviv i se na nekoliko vjenèanja ne samo u svojem nego i u susjednim
naseljima uz rijeku. Jednom je tako pje aèio oko pet sati ne bi li stigao na prosla
vu. Vijest o njoj donijela je neka vrlo lijepa ena èije su oèi Maitrevu podsjetile na
Èarobnicu. Govorila je vrlo ushiæeno o glazbenicima koji su do li iz velike daljine d
a bi uvelièali vjenèanje prekrasne kæeri njihovog mjesnog poglavara. Te dvije èinjenice
bile su dovoljne da se Maitreva na opæe èuðenje otpremi na dug
put. Nadao se da æe tamo pronaæi nju. Mislio je da su to znakovi koje mu ona alje i d
a ih mora slijediti. Ne bi si oprostio da ih je zanemario, a kasnije saznao kako
su bili ispravni.
Meðutim, i taj se put pokazao uzaludnim. Proslava je bila ivopisna. Bilo je mnog
o ljudi koje bi, tako je mislio Maitreva, Èarobnica mogla izabrati za svoje prikaz
ivanje u javnosti. Bilo je tu glazbenika, lijepih ena, plesaèa, pa èak i jedan samozv
ani tan-trièki sveæenik koji se tu na ao nepozvan. Na njega su mu èak posebno obratili p
ozornost jer je ometao ljude u slavlju. Za trenutak je Maitreva pomislio daje nj
egova potraga zavr ena iako je taj èovjek izgledao potpuno drugaèije od Èarobnice. Bio j
e polugol, mr av i daleko od toga da bi ga se nazvalo lijepim. Meðutim, i ao je od èovje
ka do èovjeka i nepozvan prièao o velikoj "kobrinoj moæi" koja je dostupna svima. Govo
rio je kako je on posjeduje i kako je mo e prenijeti drugima putem ljubavne ekstaz
e ili tajanstvenih napitaka èije recepte zna. Ova druga ponuda, koju je izricao sv
im enama na koje je nai ao, na posljetku je bila razlog to su ga otjerali.
Usprkos tome, Maitreva je bio zainteresiran za njega. Mislio je da bi Èarobnica
mogla izvesti tako ne to da zavara ostale, a da njega privuèe. Meðutim, pokazalo se d
a to nije bio sluèaj. Èovjek je bio pod utjecajem opojnih trava. Imao je stalnu erek
ciju, a osim napamet nauèenih ponuda koje je stalno ponavljao èak i kad nije bilo ni
kog u blizini, njegove reèenice su bile besmislene i nepovezane. Maitreva je na si
gurnoj udaljenosti gledao kako ga odvlaèe od proslave i ostavljaju u umi, a zatim m
u je pri ao, samo da bi ustanovio kako je i ovaj put na pogre nom tragu.
Meðutim, kad se okretao od njega dogodilo se ne to zbog èega je osjeæaj uzaludnosti p
ostao ne to manji. Razgovor s drogiranim èovjekom bio je nemoguæ. Iz njegovih ustiju t
ekla je bujica nepovezanih rijeèi. Kad bi Maitreva progovorio "tantrik" je utio i i
zgledalo je kao da slu a. Ali, njegovi su odgovori bili potpuno nepovezani s pitan
jem. Nakon nekoliko minuta, Maitreva je odustao. Èovjek je i dalje govorio dok se
Maitreva udaljavao od njega.
Veæ je bio izgubljen u mislima i razoèaran zbog neuspjeha kad je zaèuo ne to to gaje natj
eralo da se ponovo okrene. "Blizu je ona, dragi moj, sasvim blizu. Jo malo i tu j
e, jo malo..."
" to?" upitao je Maitreva s nadom. "Tko je blizu? O èemu ti to govori ?"
Meðutim, bilo je gotovo. Sve stoje Maitreva dalje mogao izvuæi bila su obeæanja o n
eobiènim moæima koje æe dobiti ako popije poseban napitak kojeg "tantrik" posjeduje, o
moæi i slavi koja ga èeka ako ga bude slijedio, a bilo je i ljubavnih ponuda koje u
opæe nisu bile upuæene njemu.
Bilo je veliko pitanje da li su i one dvije reèenice bile upuæene njemu. Ali, na
neki naèin, Maitreva ih je prihvatio kao znak. Osjeæao se bolje, a kad se vratio kuæi èe
kanje mu nije tako te ko padalo. Meðutim, pokazalo se da je ludi tantrik bio u pravu
. Èarob-nica je doista bila blizu! Njegova pustolovina sa Carobnicom pribli avala se
svom posljednjem dijelu. Za desetak dana susrest æe je ponovo, ali na potpuno neoèe
kivanom mjestu: na mjestu koje æe mu otkriti nove i nesluæene dimenzije Èarobnièine moæi.
22
Susret kod pogrebne lomaèe
Vraæajuæi se iz jo jednog utljivog posjeta Parashari, te je noæi Maitreva prolazio pored
mjesnog groblja. Zapravo, radilo se o prostranoj zaravni pored rijeke na kojoj
su stajale pripremljene lomaèe za sutra nje kre-miranje umrlih. Dogodilo se da je pr
ethodnog dana umrlo troje ljudi i sada je svjetlo rastuæeg Mjeseca svjedoèilo trima
velikim nakupinama drva i slame. Na njima æe sutra biti ritualno spaljena tijela,
a njihov pepeo prosut u rijeku.
Maitreva se nije bojao takvih mjesta. Buduæi da na njima nije bilo ostataka lju
di kao kod nekih naroda koji su, kako je Maitreva samo s u asom èuo, zakapali svoje
mrtve u zemlju, mjesta za pogrebne lomaèe bila su poput svetih hramova. Bila su to
mjesta na koja se dolazilo sa tovanjem i mirom u srcu. Na njima su se pjevale sv
ete pjesme i svatko tko bi do ao zamislio bi se nad pro-lazno æu zemaljskog ivota, a po
sebice krhke materije koju zovemo tijelom. U tom smislu, "krematoriji" su bili m
jesta moæi i zbog toga visoko na listi Maitrevinog ukusa. Jedino je, a to je morao
priznati, imao malu odbojnost prema noænim posjetima, posebice noæ prije spaljivanj
a. Naime, tu noæ su tijela umrlih bila ostavljana da le e na lomaèama pod otvorenim ne
bom. Legende su govorile
Cas-o/ima
A.P./CizJe,

da po neka tijela dolaze bogovi i zbog toga im se mora omoguæiti da po svoje izabr
anike doðu nesmetano i bez prepreka. To je znaèilo da su jednu noæ prije spaljivanja t
ijela pokojnika ostavljana bez nadzora.
Maitreva je znao da te noæi, neposredno prije spaljivanja, koriste pripadnici r
ijetkih i odbaèenih kultova. Aghori, kako su ih zvali, bi dolazili noæu i provodili
svoje rituale nad mrtvim tijelima. Njihova zamisao je bila da tijelo nedavno pre
minulog u sebi sadr i tanahne, ali vrlo moæne energije koje se, uz dozvolu pokojnika
, mogu uporabiti za velike duhovne uvide. Maitrevi nije bilo jasno kako aghori d
obivaju "dozvolu od pokojnika", ali oni su tvrdili da je imaju te da ukoliko je
ne dobiju ne izvr avaju obred. Pripadnici aghori kole nisu bili ba omiljeni, a svoja
su uèenja èuvali u tajnosti. Maitreva je naèuo da se za pridru ivanje aghorima moraju p
roæi rigorozni testovi koje mnogi ne pre ive. Osobno, on ih nije ba volio ali ih nije
ni odbacivao odnosno prezirao kako su to èinili drugi ljudi. Posebice sada, kad m
u je Parashara objasnio postojanje devet duhovnih puteva, od kojih je jedan sasv
im sigurno pripadao Rahuu. Aghora je Rahuov put. To je put koji vodi po mraènim st
azama. Kori tenje pokojnikova tijela kao oltara za uzdizanje vlastite du e jedna je
od tih mraènih staza.
Naravno, u tom procesu bilo je mnogo opasnosti. Prièalo se da su mnogi aghori z
avr ili opsjednuti duhovima i silama koje su priz-vali na taj naèin. Takoðer, prièalo se
da ima mnogo zloporaba i oskvrnuæa tijela. Naime, nekim ortodoksnijim kolama aghor
e nije bilo strano ni tjelesno spajanje s tijelom pokojnika putem spolnog èina ili
jedenja dijelova tijela. No, to su bile samo prièe. Maitreva nikad nije sreo neko
g tko je to radio ili tko je takvoj praksi svjedoèio. No, buduæi da se sve to odigra
valo u strogoj tajnosti, mo da je i razumljivo za to nitko o tome nije elio ni ta reæi. N
isi mogao samo tako doæi do nekog i pitati ga o tome. Ljudi koji su ne to znali o to
me nisu prièali. A oni koji su prièali, vjerojatno nisu ni ta pouzdano ni znali.
Bilo je sigurno jedino to da su se ponekad, noæ prije spaljivanja,
oko lomaèa motali neki èudni ljudi koji su izi li iz mraènih uma. Ako biste ba gledali u
om smjeru, mogli ste vidjeti sjenke koje polako hodaju prema umrlima. Neke od nj
ih bi zastale i sjele, a neke su se nastavile kretati polaganim pokretima nalik
transu. Tu i tamo bi se vidjela neka udaljena blijeda svjetlost, a ponekad bi se
zaèuli i neobièni, gotovo neljudski glasovi. Sve u svemu, to nije bilo ne to èemu se te i
lo i to se eljelo vidjeti. Noæ prije spaljivanja ljudi su radije izbjegavali kremato
rije.
Oko njih obièno nije postavljana nikakva stra a. Prvo, vjerojatno je da takvu str
a u nitko ne bi elio dr ati a, drugo, doista se vjerovalo da bogovi dolaze po tijela
nekih pokojnika. A, istina je, kako æe obièno ljudsko biæe znati koja od sjenki koje æe
ispuzati iz okrilja noæi predstavlja pravo bo anstvo, a koja samo nekog starog mo da p
oluludog aghorija? I zato su se ljudi dr ali po strani. Agho-riji su provodili svo
je obrede i uglavnom bi s tijelima nakon toga bilo sve u redu. Tek ponekad bi po
red lomaèe ujutro prona li iscrpljeno mrtvo tijelo nekog pustinjaka. To bi znaèilo daj
e sam aghori umro u poku aju provoðenja opasnog obreda. Tek rijetko, vrlo rijetko, b
i tijelo pokojnika nestalo. U takvim bi se sluèajevima ritual spaljivanja i prosip
anja pepela odr ao bez obzira na nedostatak tijela. Pretpostavilo bi se da su se z
a tijelo pobrinuli bogovi i nikakva pitanja se nisu postavljala. Takav bi se pok
ojnik zapamtio po posebnoj milosti i dugo se zadr ao u mislima i molitvama svojih
sumje tana koji su se oslanjali na njegovu pomoæ u svakida njem ivotu, ali i u oèekivanju
te kog prijelaza iz ivota u smrt.
Kad je te noæi Maitreva ugledao svjetlo koje je dolazilo iz smjera rijeke, toèno
na mjestu gdje se nalaze lomaèe, na trenutak je zastao. Vidio je on takvo svjetlo
vi e puta, ali te je noæi bilo drugaèije. Obièno bi bilo mutno i udaljeno, a èesto je imal
o i neki crvenkasti sjaj. Ovaj put je bilo bijelo i èisto poput mjeseèine, samo to ni
je dolazilo s neba. Mo da gaje upravo to navelo da promijeni smjer i odabere put k
oji je vodio pored lomaèa. A mo da je to bila njegova unutarnja uznemirenost i stanj
e neprestanog oèekivanja ili pak neobièan miris kojeg je osjetio u noænom zraku; svje ,
lagan miris
A.P.
koji gaje podsjetio na nju. Kako bilo da bilo, do av i do prolaza izmeðu drveæa koji je
vodio do zaravni, Maitreva je zastao i neodluèno razmi ljao hoæe li se odva iti i uæi ili æ
nastaviti putem do svoje kuæe. Blaga svjetlost poput mjeseèine je obasjavala prolaz
ispred njega, a nedaleko od njega, mo da dvjestotinjak metara, mogao je vidjeti b
lijedu sjenu prve lomaèe. Zrak je bio èist i lagan, a blagi je povjetarac nosio miri
s rijeène vlage. Maitreva je neodluèno stajao.
Odjednom svjetlost se pojaèala. Na licu je osjetio neku promjenu u temperaturi.
Nije to bila toplina, ali nije bila ni hladnoæa. Jednostavno, kao da se ne to promi
jenilo, a Maitreva je to protumaèio kao poziv.
Zakoraèio je i hrabro pro ao kroz prolaz u drveæu. Mo da je oèekivao da æe naiæi na skup
aghorija usred njihovih rituala, ali na èistini nije bilo nikoga. Nastavio je hod
ati i za nekoliko sekundi do ao do prve lomaèe. Kao to je znao, bile su tri lomaèe, pos
tavljene ukoso prema obali rijeke, tako da ni jedna nije imala neku prednost u o
dnosu na druge. Tu je zastao. Prostor je bio osvijetljen i sve je vidio vrlo jas
no. Ali, osim lomaèa visokih oko tri metra i, pretpostavljao je, tijela pokojnika
koja su le ala na njima, ovdje nije bilo nikoga. Ilije barem njemu tako izgledalo.
Pro lo je nekoliko minuta. Maitreva se nije usuðivao istra ivati naokolo, a nije ni èuo
niti vidio ni ta to bi mu privuklo pa nju. U jednom trenutku osjetio je kako mu drht
aj prolazi tijelom, poput drhtanja od iznenadne hladnoæe. Uzdahnuo je odluèiv i da ovd
je nema nièega. Okrenuo se spreman da napusti ovo sablasno mjesto na najbr i moguæi naèi
n.
Ali, nije stigao otiæi! Nije ni okrenuo leða lomaèama, a dozvao ga je poznati glas:
"Zar æe doista otiæi? Sada kad smo se konaèno sreli?"
Maitreva se okrenuo natrag brzo poput prepla enog psa. Ispred njega, na dohvat
ruke, stajala je ona!
"Kako si... kako si se stvorila..." mucao je Maitreva.
"Kako sam se stvorila pored tebe?"nasmijala mu se ona svojim
najljep im smije kom. "To nije bilo te ko. Toliko si mislio o meni, da te nisam mogla
proma iti."
Maitreva je samo stajao promatrajuæi lik kojega je toliko puta zami ljao tijekom
dugih mjeseci koji su pro li od njihovog posljednjeg susreta. Shvatio je daje vrij
eme malo otupjelo o tricu utiska kojeg je Èarobnica imala na njega. Dani i tjedni ko
ji su prolazili u svakida njim aktivnostima uèinili su svoje. Maitreva je zapravo za
boravio kako je Èarobnica zanosno lijepa! Prvih dana nakon rastanka ma tao bi o njoj
i poku ao je zami ljati. Kasnije bi to èinio rjeðe, a na posljetku je od svega ostalo s
amo sjeæanje o njenoj ljepoti. Jo malo i to bi sjeæanje takoðer izblijedjelo.
Ali sada, kad je ponovo stajala ispred njega, sve mu se iznenada vratilo! Osj
eæaj èe nje, elja daje dodirne, sreæa stoje s njim... sve ga je pogodilo silinom iznenadn
og groma. Maitreva je bez rijeèi dopustio da njegovi osjeæaji budu vidljivi samo u p
ogledu kojim je promatrao najljep u enu koju æe ikada ugledati njegove oèi. Ali, ono to
ga je posebno iznenadilo nije bilo zaboravljeno divljenje ljepoti. Iznenadila ga
je snaga osjeæaja koji su ga pratili. Zar je moguæe da mu je toliko nedostajala?
"Maitreva", rekla je Èarobnica nje no, samo osmjehom pokazujuæi daje primijetila ko
liko je mladiæu znaèio ovaj ponovni susret, "moram ti mnogo toga reæi. Noæ je kratka, a
ona je jedina koju imamo. Moramo po uriti."
Te su rijeèi vratile Maitrevu u stvarnost. Odjednom je postao svjestan mjesta n
a kojem se nalaze, sablasne svjetlosti oko njih i èinjenice da nedaleko od njih le e
tri umrla tijela.
"Za to ovdje?" upitao je.
"Misli , za to smo se ovdje sreli?"
"Da, za to ovdje kad sam te tra io na svim drugim mjestima koja bi bolje pristaja
la tvom izgledu i naravi?"
"Maitreva, ti si nauèio davati komplimente! Hvala ti!" uskli-knula je veselo Èaro
bnica. "Ti dakle misli da ja ne pripadam ovom mjestu?"
Maitreva je potvrdno kimnuo glavom.
A.P.
"Mo da si u pravu. Mo da i ne pripadam", rekla je okrenuv i se prema lomaèi. "Mrtva t
ijela i ja. Smrt i ja. Na izgled to ne ide zajedno, zar ne?"
Maitreva nije ni ta rekao shvaæajuæi da njeno pitanje ne zahtijeva odgovor. Bio je
u pravu jer je Èarobnica nastavila. "To je dio poduke, zna . Htjela sam ti ne to reæi i
pokazati mjestom na eg sastanka. Smrt i ja smo prijatelji." Rekav i to, naglo se okr
enula Maitrevi. "Zna li za to?"
Njen nagli pokret malo je upla io Maitrevu pa je zbunjeno ponovio njeno pitanje
. "Znam li za to? Za to - to?"
"Za to smo smrt i ja dobri prijatelji?" ponovila je strpljivo Èarobnica.
Maitreva je samo nijeèno odmahnuo glavom ni ne poku avajuæi razmi ljati o odgovoru.
"Zato to", nastavila je Èarobnica, "je stvaranje promjena. Stvarati znaèi promijen
iti postojeæe stanje u ne to novo. U tom smislu, smrt nije ni ta drugo nego vrhunska p
romjena. Gospodar smrti je majstor Èarobnjak. On mijenja postojeæe stanje stvari. Os
im toga, bez njega ni ja ne bih mogla djelovati. Smrt je uklanjanje nepotrebnih
obrazaca. Ru enje starog da bi moglo nastati novo. Smrt i èarolija, smrt i stvaranje
, to ide jedno s drugim. Ako eli postati dobar Èarobnjak mora upoznati smrt, mora se s
prijateljiti s njom."
Maitreva je s uzdahom popratio njene rijeèi. Sva ta èe nja, sve te misli o njoj i p
oruci koju mu prenosi, a eto nas opet na istom mjestu, mislio je Maitreva. Ona m
u govori stvari koje ne razumije ili ih razumije djelomièno. Ili ih mo da ne eli razu
mjeti, kako god. Ali, jedno je sigurno, to god mu donijela, njegov se ivot iz tren
utka u trenutak mijenja. Koliko god on to odbacivao, promjena je tu. Ali, u kom
smjeru se kreæe? I eli li on tu promjenu uopæe?
Na posljetku je samo rekao: "Ja ne znam elim li postati dobar Èarobnjak. Ne znam
to elim i za to mi to govori ."
Èarobnica gaje opet podarila jednim od svojih vragolastih pogleda. "Jadni Maitr
eva. Ne zna to eli! Ali, ja znam to æe postati.
Takoðer znam da æe svojom voljom, svojom odlukom, pobijediti smrt. Toènije, da æe postati
s njom prijatelj. To znam sigurno, kao to znam da sam sada ovdje s tobom na ovom
neobiènom mjestu. Takoðer znam da do tog trenutka neæe proæi mnogo vremena."
Izgovoriv i ove posljednje rijeèi, Èarobnica je okrenuv i se krenula prema najudaljen
ijoj lomaèi. Maitreva je ponovo zadrhtao. Nije se usudio ni misliti to znaèe te njene
rijeèi o pobjedi nad smræu. Posebice se nije usudio razmi ljati o nagovje taju da bi ta
pobjeda, a kojoj æe sigurno prethoditi i susret, mogla biti ubrzo. Jednostavno je
odmahnuo glavom poku avajuæi se otresti neugode. Nije u tome uspio pa je jednostavn
o krenuo za Èarobnicom koja je veæ skoro zamakla izvan kruga blijede svjetlosti i ne
stala negdje u sjeni posljednje lomaèe.*
Kad ju je sustigao ona se veæ penjala ljestvama na lomaèu. Te su ljestve bile pri
slonjene zbog prino enja rtvi i raznih predmeta koji su bili spaljivani s pokojniko
m. Takoðer, vjerovao je Maitreva, dobro su koristile aghorijima koji su se penjali
do mrtvih tijela ne bi li im bili bli e.
"Kamo ide ?" u asnuto je upitao Maitreva.
"Pa vidi ", odgovorila je Èarobnica. "Penjem se na lomaèu. Zar misli da ove ljestve
vode negdje drugdje? Hajde, doði za mnom."
Maitreva je zapanjen stajao ispod lomaèe i gledao kako njena bijela suknja nest
aje na vrhu. Nije se mogao natjerati na to! Zar æe ga nakon svega Èarobnica natjerat
i na neki iskrivljeni obred koristeæi mrtvo ljudsko tijelo? Ne, na to jednostavno
neæe pristati!
Kao da odgovara na njegove misli, Èarobnièin glas je do ao s visine: "Hajde, doði i n
e budi lud. Zar sam te ikad natjerala na ne to to nisi elio? Hajde, popni se. Imam r
azloga za to. Neæemo dugo. Samo da ne to vidi ."
Ne, nisi me natjerala na ono to nisam elio, to je istina, mislio je
* Kao to èitatelji knjige Maitreya (Dvostruka Duga, Èakovec, 1997.) znaju, mladi je M
aitreva doista ne to kasnije morao donijeti odluku koja gaje uzdigla iznad kruga iv
ota i smrti, te njegov ivot pro irila izvan granica vremena. Na taj naèin on se doist
a "sprijateljio" sa smræu.
A.P. /Cezeie,
Maitreva. Ali, natjerala si me na stvari koje sam elio a da to nisam ni znao! Kak
o da znam - mo da i to elim! Ipak, nije ni ta rekao i poèeo se penjati. Znao je da se n
ema smisla opirati. Znao je da æe uèiniti to god od njega bude tra ila. Morao je to uèini
ti. Morao je doæi do kraja ove neobiène pustolovine.
Kad se popeo, prizor na kojeg je nai ao nije bio tako stra an kao stoje oèekivao. V
rh lomaèe bio je zapravo prostrani le aj na kojem su se, tako mu se èinilo, mogla bez
problema smjestiti dva ili tri tijela. Meðutim, tu je le alo samo tijelo nekog starc
a. Bio je èist i obuèen u skupocjeni dhoti. Maitreva je napola oèekivao da æe osjetiti m
iris smrti i raspadanja, ali ni toga nije bilo. Èarobnica je sjedila pored tijela
i pokazala mu da sjedne na drugu stranu u isti polo aj.
Kad je Maitreva to uèinio, Èarobnica gaje naglo upitala: " eli li da o ivim ovo tijelo
?"
Maitreva je gotovo ponovo ustao podboden rijeèima koje je èuo. "Da ga o ivi ? Ne, ne.
.. za to? Kako da ga o ivi ? Zar ti to mo e ?"
"Mogu", odgovorila je mirno Èarobnica. "I uèinit æu to, samo ako eli da ti to doka em.
I s tim je rijeèima Èarobnica ispru ila desnu ruku i stavila je iznad prsiju starèeva
umrlog tijela. Prodorno je gledala Maitrevu èekajuæi njegov znak. Maitreva je utio.
Znao je da æe ona to doista uèiniti ako on tako bude htio. A eli li on to vidjeti? eli
li vidjeti kako ovo mrtvo tijelo ponovo postaje ivo? to bi se dogodilo? Starac bi
otvorio oèi, zahvalio mu se i oti ao kuæi na vjerojatni u as ukuæana koji ga sada sigurno
oplakuju? Ili to vi e ne bi bio isti starac? Ako ne bi, tko bi ili to bio uskrsnul
i? Takve misli nisu stvarale mir u Maitrevi. tovi e, osjetio je da osjeæa neku odbojn
ost prema tome. Ne, doista ne, nije bilo potrebno o ivljavati ovo tijelo samo da b
i se uvjerilo njega, Maitrevu.
"Ne", na posljetku je rekao, "ne elim da to uèini osim ako nema neke druge razloge
. Ja ti vjerujem. U svom srcu znam da mo e uskrsnuti mrtve ako to eli ."
Èarobnica gaje promatrala jo koji trenutak, a zatim polako povukla ruku. "U redu, M
aitreva. Ispravno si odluèio. Sanjivini vidya nije vje tina za testiranje ili pokazi
vanje sumnjièavima. To je vrhunski dokaz moæi stvaranja."
Gledajuæi Maitrevu preko mrtvog tijela na vrhu lomaèe na kojoj æe sutra biti spalje
no, Èarobnica je duboko udahnula svje i noæni zrak. U daljini se zaèula neka noæna ptica,
a Sarasvati je pored njih postojano tekla. "Sanjivini vidya je bo anska moæ stvaranj
a, a njezin najfascinantniji dio je sposobnost o ivljavanja umrlih. Tu je sposobno
st bo anski gospodin iva dao svojim sinovima, Gane u, Skandi i na kraju ukri. Naravno,
posjeduje je i Parvati. Takoðer, kasnije ju je u sumnjivim okolnostima prigrabio
i Guru, uèitelj bogova. Ali, Skanda i Gane , kao i Parvati sama, sanjivini vidyu su
dobili po svojevrsnom krvnom ili rodbinskom pravu. Od svih koji je posjeduju, ukr
a ju je jedini zaslu io svojim radom i sposobnostima. Zbog toga je prièa o tome va na
za razumijevanje ukre i svega to on predstavlja. eli li èuti tu prièu, Maitreya?"
Maitreya je brzo i kratko kimnuo glavom. to je drugo mogao, sjedeæi na vrhu lomaèe
, s najljep om enom na svijetu i mrtvim tijelom koje æe sutradan biti spaljeno? Ba pra
vo ozraèje, pomislio je i prepustio se prièi.
A.P.
23
Pristupanje Sivi
Govorilo se da je od svih bogova vrhovnog trojstva, Vi nua, Brahme i Sive, do ovog
posljednjeg najte e doæi. Na neki naèin, Brahma i Vi nu ukljuèeni su u stvoreni svijet po
stupkom njegovog stvaranja i odr avanja. Za razliku od njih, iva, kozmièki plesaè uni ti-
telj, nema ni ta zajednièko sa svijetom stvorenih biæa. On dolazi kad je ne to potrebno
uni titi, ukloniti i napraviti mjesto za novo. Nakon uni tenja iva odlazi i ustupa mj
esto Brahmi i Vi nuu. Shodno toj svojoj ulozi iva se prema legendi nalazi na najvi em
vrhu nebeske planine Meru i tamo igra ljubavnu igru sa svojom dru icom Parvati.
iva je kralj pustinjaka, asket kojem tisuæe godina meditacije prolaze zajedan tr
en. Jedna njegova misao dovoljna je za uni tenje èitavih galaksija. I tko bi se onda
usudio priæi mu i riskirati njegove misli? Jer, ako mu se priðe i ako se privuèe njeg
ova pa nja, iva æe misliti, to je sigurno. Mislit æe o onome tko gaje uznemirio i tra it æ
za to dobar razlog. Ako ga taj netko nema, ivine misli æe postati stra ne. A onda, j
ao si ga ne samo uznemiritelju veæ i cijelom svemiru!
Zbog toga je iva dobro skriven i èuvan. Da bi se do lo do njega mora se proæi preko
i kroz njegovu dru icu, majku prirodu ime-
nom Parvati. Njeno drugo ime je akti ili snaga. Savladati akti nije moguæe. akti je s
vemoguæa i presna na za bilo kakvu kontrolu. Moguæe je jedino uskladiti se s njom i na
divljim strujama njenog biæa doæi do njenog voljenog, do njenog gospodara Sive.
Ali, èak i kad bi netko uspio postiæi sklad sa akti i njenih tisuæu lica, na pragu iv
inih odaja doèekala bi ga dva njegova sina. Najprije stra ni Skanda, bog rata, a zat
im neobièni i simpatièni Gane , bo anstvo s glavom slona i tijelom èovjeka. Ali, nemojte s
e prevariti! Skandu se mo e savladati pukom silom, iako je istina da bi ta sila mo
rala biti veæa od sile stvorenog svemira. Meðutim, proæi pored Gane a mo e se samo posebni
m darom, posebnom milo æu o vrijednosti koje æe odluèiti Gane sam.
Sa Skandom se ne isplati boriti; on æe uvijek pronaæi naèin da ispadne pobjednikom
u borbi. Meðutim, kao i u svakom ratu, pomoæi æe savezni tvo i diplomacija. To su vje tine
koje se mogu nauèiti, a strah od Skande se mo e savladati. Za Gane a, meðutim, ne posto
je pravila. Morate jednostavno imati dobar razlog da vas on propusti do Sive. Ta
j razlog mora biti ne to veliko, ne to o èemu ovisi sudbina svemira. Jer, iva je njega
ionako postavio da se brine o redu u prirodi, da se brine o provoðenju prirodnih z
akona. Njegove ovlasti su vrlo velike. Te ko je i zamisliti ne to to Gane ne bi znao i
li smio rije iti. Ako i nije dobio posebno odobrenje za to, on æe veæ smisliti naèin da
stvari postavi na pravo mjesto. Njegova je snala ljivost beskrajna i vjerojatno ne
postoji problem kojeg ljudsko biæe mo e smisliti, a da ga Gane ne bi mogao rije iti. D
rugim rijeèima, jako je malo razloga da Gane zbog bilo koga ili bilo èega uznemirava
svoga oca i gospodara Sivu. Doæi do njega na taj naèin postaje gotovo nemoguæa zadaæa.
Ali, upravo tu nemoguæu zadaæu ispred sebe je postavio ukra! Nakon to je uèinio sve t
je mogao i znao da u stvoreni svijet unese poduku o vrijednosti ljubavi i u itka,
a zauzvrat dobio prezir i bio protjeran ba kao i njegove uèenice i uèenici, ukra je o
dluèio ispraviti nepravdu i zatra iti ivin blagoslov za obavljanje svoje ivotne misije
. Zapravo, ukra je morao pronaæi unutarnji mir.
AP.
elio je dokazati da izlaganje zadovoljstvu i tjelesnim u icima, materijalnom obilju
i slièno, nije suprotno duhovnim sposobnostima. tovi e, znao je da njegovo znanje, k
oje je dobio od Vi vahi, dolazi upravo s tog mjesta, od Parvati koja je poduèila Vi va
hi, a jasno je daje iva bio taj koji je u prvom redu poduèio samu Parvati. Dakle, o
n ukra, iri znanje koje dolazi od Sive, a za to dobiva prezir i odbacivanje. Nakon
dugog razmi ljanja ukra je odluèio da mora uzdiæi svoj status. Nije mu smetalo odbaciv
anje prosjeènih ljudi i neznalica. Znao je da æe uvijek biti skriven i tajanstven. Z
nao je da æe uvijek biti pomalo nedostupan. Meðutim, raèunao je na izabrane. Raèunao je
na one rijetke koji æe shvatiti i prihvatiti. Za njih je imao veliko znanje i veli
ku nagradu, ali morao je priskrbiti jednako tako velik autoritet.
Odgovor na pitanje kako to postiæi ukra je dobio u jednom snu. Sanjao je tri mud
raca ispred kojih se pojavio kao sasvim maleni djeèak. Mudraci su stajali na ulazu
u pilju, skriveni sjenkom, a on je kleèao ispred njih na travi, obasjan suncem. Na
jprije je iz sjenke izi ao prvi mudrac, pri ao mu i stavio mu ruke na ramena. ukra ga
je odmah prepoznao; bio je to Brighu, njegov otac! Mudrac je to i potvrdio. Reka
o je: "Ja sam Brighu. Posljednji otac tijela koje pripada tebi." ukra je osjetio
veliku ljubav i po tovanje za svog tjelesnog oca. Podigao je pogled i vidio kako s
u Brighuove oèi ispunjene suzama ljubavi.
Brighu se zatim povukao, a prema ukri je kroèio neki nepoznati èovjek. ukra mu nije
vidio lice, ali je osjetio veliku radost u njegovoj nazoènosti. Taj mu je èovjek pr
i ao, stavio desnu ruku na njegovo srce i rekao: "Ja sam Kavi, stvoritelj i umjetn
ik, otac tvojeg srca i tvoje du e. Ti ija. Ja sam ti."
Kad je ukra podigao pogled ne bi li bolje pogledao Kavija, iznad sebe je ugled
ao svoje vlastito nasmije eno lice! Kavi se nije morao vratiti u pilju; jednostavno
je nestao ili se pretopio u samog ukru.
Ostao je jo treæi mudrac. Polako, sasvim polako, pokrenuo se iz sjenke. Izi av i na
svjetlo, oko njega su zaplesale njegove duge,
tamne pletenice, a kobra oko vrata je zasiktala vrlo glasno. iva! U ukrinom snu se
pojavio iva!
Pri ao mu je i dodirnuo ga prstom po èelu. "Ja sam takoðer tvoj otac", rekao je. "O
tac tvojeg znanja, tvoje moæi i tvojeg ugleda."
ukra je poèeo podizati pogled prema Sivi koji se nadvio nad njega, ali nije u to
me uspio. Probudio se, aleæi to je susret sa Sivom tako kratko trajao. Ali, taj mu j
e san dao mnogo materijala za razmi ljanje. Ubrzo je shvatio njegovu poruku. Bila
je sasvim jednostavna i jasna: ukra ima tri oca. Za prvu dvojicu, za Brighua i Ka
vija, veæ je znao. Ali, ivino oèinstvo mu je bilo nejasno. On nije ivin sin. Meðutim, na
kon jo malo razmi ljanja shvatio je daje taj dio sna bio naputak, zadaæa koju mora os
tvariti. Mora postati ivin sin!
Koliko je on znao nitko jo dosad nije postao ivinim sinom zato to je to htio ili
morao. to se toga tièe, neèijim sinom se postaje na sasvim odreðen naèin, dakle roðenjem,
kao to je to sluèaj s Brighuom. Ili, simbolièki, utjelovljenjem, kao to on predstavlja
utjelovljenje Kavija, boga pjesnika. A u pogledu Sive... istina je da posjeduje
ivino znanje, i u tom smislu jest njegov sin, ali to nije dovoljno. Morao je pos
tojati bolji, èvr æi naèin da se izrazi odnos oca i sina.
Kako postati ivinim sinom? Kako uèiniti nemoguæe i dobiti ono to do tada nitko nije
dobio? ukra je mislio i mislio, ali ni ta nije mogao smisliti. Na kraju je shvatio
da ako itko zna odgovor na njegovu dilemu, onda je to sam iva. Dakle, on zna to h
oæe, a iva neka se muèi s naèinom ostvarivanja te elje! Na posljetku, ne ka e se uzalud d
Sivu ne mo e sanjati po svojoj volji ili sluèajno. Ako ga sanja , to znaèi daje on sam o
dluèio posjetiti te. U sluèaju daje to istina, mislio je ukra, onda je iva to sve i za
poèeo pa æe vjerojatno znati i zavr iti.
I tako je ukra zacrtao svoj plan. Meðutim, za ostvarenje tog plana postojao je j
edan uvjet koji se pokazao prilièno te kim: morao je najprije doæi do Sive! ukra je zna
o da æe, eli li u tome uspjeti, najprije morati umilostiviti Parvati, zatim Skandu
i na posije-
??«?*
ku Gane a. Ali, bio je spreman na sve; oboru an mnogobrojnim znanjima koja je do sad
a skupio i odluèan da ostvari svoj plan koliko god mu za to bilo potrebno vremena.
Kako se na posljetku pokazalo bilo mu je potrebno otprilike deset tisuæa godina,
ali je na kraju uspio!
Najprije je morao priæi Parvati i uspostaviti odnos s njom kao akti, izvorom svi
h energija. ukri to nije bilo nepoznato. Ono to je radio s Vi vahi tijekom svog bora
vka na nebu nije bilo ni ta drugo nego igra s Parvati i jahanje na njenim energija
ma. Meðutim, sada je morao sve to usmjeriti prema osobnom vidu i oblièju ivine dru ice.
Morao je u sebi osjetiti sve njene energije, do ivjeti ih kao dio sebe, a zatim i
h predati kao rtvu tra eæi milost i podr ku za ispunjenje svoje elje. Tisuæu godina ukra
provodio strogu duhovnu praksu prije nego je uspio zadovoljiti sve Parvatine uv
jete. Kad se ona konaèno pojavila ispred njega licem u lice rekla mu je da æe uèiniti
sve stoje u njenoj moæi da ga podr i. Podarila mu je blagoslov i usmjerila ga prema
svom sinu Skandi.
Pristupanje Skandi bilo je sasvim drugaèije. Bog rata zahtijeva utjelovljenu de
struktivnu energiju pod potpunom kontrolom. On neæe ni pogledati nekog tko nije sa
vr eni ratnik. Koliko god to bilo suprotno njegovoj naravi, ukra je morao postati r
atnikom. Buduæi daje veæ poduèavao demone, sada ih je poèeo okupljati u vojsku. Uloge su
se pomalo promijenile i neki od njegovih uèenika sada su mu postali uèitelji u ratn
ièkim vje tinama. Tijekom tog razdoblja ukra je s vojskom demona sudjelovao u mnogim
bitkama protiv druge strane, protiv bogova. Trebalo mu je sljedeæih tisuæu godina do
k nije usavr io vje tinu ratovanja do te mjere daje Skanda obratio pozornost na njeg
a. Prvi obred prizivanja koji je ukra izveo zavr io je podsmjehom od strane Skande.
Bog rata mu je jednostavno rekao da nema o èemu s njim razgovarati te da, ako eli
do Sive, mora njega, Skandu pobijediti u bici. Drugog naèina nema.
ukra se tada na ao na mukama. Kako pobijediti samog boga rata, kad je ratnièku vje t
inu nauèio samo zato da doka e kako je
sve moguæe ako postoji sna na elja, pa èak i to da pjesnik, umjetnik i ljubavnik postan
e vojskovoða. Poku avao je na mno tvo naèina ukazujuæi Skandi na svoje pobjede i ratnièku v
e tinu. Skanda se nije na to obazirao. Vrijeme je prolazilo, a ukra je postajao pom
alo oèajan. Na posljetku mu nije preostalo ni ta drugo nego da izazove Skandu na izr
avan dvoboj.
Ono to ukra nije znao bila je èinjenica daje svojim naporima veæ zadobio Skandinu n
aklonost. Skanda se, buduæi èvrst i nepokolebljiv, prema ukri pona ao s blagim prezirom
. Ali, iznutra mu je godilo to se netko toliko trudi zbog njega. ukra nije ni znao
daje veæ pro ao drugu prepreku na putu do Sive i uèinio bi najveæu gre ku izazvav i Skandu
Skanda bi ga zasigurno ubio, a sama èinjenica da mu se suprotstavio onemoguæila bi
bilo kakvo dobrovoljno propu tanje od strane boga rata.
U posljednji tren, noæ prije nego se spremao uputiti izazov Skandi, ukra se u mi
slima obratio Parvati za milost i savjet. Nije oèekivao da æe se Parvati osobno umij
e ati, ali upravo tako se dogodilo. Ona se pojavila ispred njega i odgovorila ga o
d pogre ke.
" ukra", rekla mu je Parvati, "ne budi lud. Ako izazove Skandu upropastio si sve
svoje dosada nje napore. Nema nikakve anse protiv njega. Umjesto izazova koristi sv
oje oru je. Koristi ono gdje si najjaèi."
I s tim je rijeèima Parvati nestala, a ukra je razmi ljao cijelu noæ. to to on ima èim
bi mogao poraziti Skandu? Dugo se muèio s tim pitanjem dok ga nije malo promijeni
o: to to on ima èime bi mogao pridobiti Skandu? I kad se pitanje promijenilo, odgov
or se odmah pojavio!
Drugog je jutra zazvao Skandu koji se odmah pojavio pred njim. Do tog vremena
ukra je postao omiljen u Skandinim mislima. Jedva je èekao da vidi to æe sljedeæe uèinit
. A ukra mu je ponudio ne to to nije mogao odbiti!
Najprije mu je rekao kako mu ne pada na pamet boriti se s njim jer koliko god
se trudio, koliko god napredovao u ratnièkoj vje tini nikad neæe doæi ni blizu Skandino
m umijeæu, snazi i velièini.
vca
A.P. /C

Rekav i to, ukra je osvojio Skandu. Kao i svaki ratnik, Skanda je takoðer u ivao u hval
ospjevima u svoju èast. Priznanje poput ukrinog uzdiglo je njegov ego. Buduæi iznutra
plemenit, Skanda je sada bio spreman na ustupke. ukra nije tra io milost od Skan-d
e. Nije tra io da ga ovaj jednostavno propusti. Ponudio mu je svoje znanje o ljuba
vnim vje tinama. Ponudio mu je da æe obuèiti 33 apsare koje æe ga poslu ivati tijekom slje
deæeg razdoblja. Skanda neka odredi kako æe to biti dugo. Dok æe apsare uvaðati Skandu u
tajne ljubavi, ukra æe se posvetiti duhovnoj disciplini i pripremi za sljedeæu zadaæu
na svom putu.
Skandi nije bilo potrebno mnogo vremena da prihvati ponudu. Meðutim, odredio je
vrijeme od osam tisuæa godina! Èuv i brojku ukra je iznutra zadrhtao. Ali, Skandine oèi
su bile èvrste i nepokolebljive i ukra je samo kratko kimnuo glavom pristav i na te u
vjete.
I tako je sljedeæih osam tisuæa godina Skanda u ivao sa ukri-nim apsarama, a ukra se
u nekoj pilji zadubljivao u ponore svoje du e. Na posljetku je i to pro lo i ukra se n
a ao pred posljednjom preprekom do Sive: Gane om.
Razmi ljajuæi o Gane u, ukra je do ao do ispravnog zakljuèka da ga neæe moæi ni prevari
i zaobiæi, ni pobijediti. S Gane om je vrijedila jedino iskrenost. Ako æe on smatrati
daje ukrin problem vrijedan uznemiravanja Sive, tako æe i biti. Ako æe smatrati da ni
je, onda su svi dosada nji ukrini napori bili uzaludni.
Na njegovu sreæu, èim gaje Gane saslu ao odmah je shvatio da se ovdje radi o neèemu to
mo e imati posljedice na red u svemiru. Naime, ako tako va no znanje kao stoje znanj
e o stvaranju, umjetnosti i ljubavnim vje tinama bude zanemareno ili jo gore ako bu
de zlorabljeno, svijet æe biti zakinut za ne to vrlo dobro i lijepo. Slo io se sa ukrom
da mu je potreban veæi autoritet nego to ga ima sada. "Meðutim", rekao mu je Gane na
posljetku, "ne znam kako æe te iva uèiniti svojim sinom. Mogao bi te usvojiti ili pro
glasom utvrditi oèinstvo nad tobom. Ali, bojim se da æe biti potrebno ne to vi e od toga
. Ne znam. To mora rije iti on."
I s tim rijeèima Gane je otvorio put ukri do vrhunca planine Meru. Ali, u trenutku k
ad je ukra mislio da je sve gotovo i da æe sada doæi do Sive, Gane je izveo ne to sasvim
u svom stilu. Kao sluèajno se okrenuo i doviknuo ukri: "Hej, nisam ti rekao. Prije
nego to stane pred njega, mora za to biti spreman jer æe te inaèe samo jedan pogled nj
egovih oèiju pretvoriti u ni tavilo. Malo dalje putem æe naæi jednu pilju. Tamo mora zap
ti vatru i ivjeti samo od njenog dima sljedeæih tisuæu godina. Ako u tome uspije , spre
man si za Sivu."
ukrino veselje odmah je splasnulo. Jo tisuæu godina! Snu deno je gledao Gane a, a ova
j mu je vragolasto dobacio: "Mo e ti i prije do njega. Ja te neæu sprjeèavati. Ali, na
svoj rizik! Meðutim, preporuèio bih ti da me poslu a , moj potencijalni buduæi brate!"
Naravno da gaje ukra poslu ao. Nakon svega stoje pro ao ne bi se usudio riskirati
nepripremljenost pred gospodarem svemira. Zastao je u toj pilji i proveo tamo tra e
nih tisuæu godina iveæi samo od dima. U cijelosti, njegov put do vrhunca planine Meru
doista je trajao desetak tisuæa godina.
Maitrevaje napeto slu ao Èarobnièinu prièu. Èinilo mu se daje zaboravio gdje je i to ra
i. Noæ je postajala tamnija, a svjetlo koje je osvjetljavalo zaravan na kojoj su b
ile postavljene lomaèe kao da se polagano gasilo. Ali, to mu nije smetalo. Nije mu
vi e smetalo to izmeðu njih le i tijelo pokojnika, niti èinjenica da se nalaze na tako n
eobiènom mjestu. Slu ajuæi prièu o ukrinom usponu na planinu Meru, uèinilo mu se daje vrh
omaèe na kojoj sjede jednako tako dalek i nedostupan kao i onaj nebeske planine. I
zaèudo, osjetio se za tiæenim. Svidjelo mu se to to je slu ao. Maitreva je volio vidjeti
upornost i odluènost na djelu. Ako je i bilo nekih stvari koje mu se kod ukre nisu
sviðale, u ovom dijelu prièe, kad ukra pokazuje svoju snagu, mogao se poistovjetiti
s njim. Znao je da u njemu ivi veliki dio ukre. To je znao iz ðjoti a. Mo da je sada,
A.P.
slu ajuæi Èarobnicu, upoznavao upravo taj dio sebe.
A prelijepa ena nasuprot njemu smije ila mu se kao da odobrava njegove misli. Ne
ko vrijeme su utjeli, a onda je ona nastavila prièu.
Susret sa Sivom bio je mnogo jednostavniji nego to je ukra to zami ljao. Alije is
todobno njegov ishod bio mnogo slo eniji. Ni u jednom trenutku do sada ukra nije ra
zmi ljao o tome kako æe zapravo postati ivin sin. To je prepustio samom Sivi. Meðutim,
sada, kad je skromno koraèao prema neuglednom prijestolju od stijene i tihom, aske
tskom liku koji je sjedio na njemu, zapitao se upravo to: kako?
iva gaje doèekao otvorenih oèiju i s blagim smije kom na licu. Saslu ao je njegov prob
lem, saslu ao je njegovu elju, a zatim neko vrijeme utio. Na posljetku je progovorio
:
"Razumijem te i podr avam. Doista, ono to ti predstavlja u prirodnom poretku stva
ri uzvi eno je i potrebno. Ali, kao to zna , ljudima je podarena slobodna volja uprav
o stoga da bi mogli odluèivati o svojim postupcima. Ako odaberu negativnu stranu n
ekog prirodnog naèela, sami se moraju suoèiti s posljedicama. Ni ti ni ja ih od toga
ne mo emo spasiti."
"No, dobro" dodao je iva nakon kratkog trenutka razmi ljanja, "mo da mo emo ne to uèini
i u pojedinaènim sluèajevima, ali opæenito govoreæi, zakon karme je postavljen tako i ne
mo e se mijenjati."
"Sile uni tenja su prezrene", usudio se dodati ukra, "i razumiju se pogre no. Toli
ko se pogre no razumiju da su same prema sebi postale negativne i uni tavajuæe. Znanje
o ravnote i je skriveno. Istièe se jedan vid stvarnosti, a time se zapravo istièe pri
vid. Moj je posao ukazati na ravnote u tako da svjetlo otkrivam tamo gdje se obièno
vidi samo mrak. Znam daje to opasan posao i znam da æe hodajuæi tim putem mnogi zalu
tati. Ali on mora postojati, ne
smije nestati. Zbog toga tra im tvoj blagoslov. Ne samo blagoslov veæ tvoju potpunu
za titu: elim postati tvoj sin jer æu samo tako imati dovoljan autoritet da irim znanj
e koje posjedujem."
iva je promatrao ukru su enih oèiju. Neko vrijeme je utio, a zatim tihim glasom reka
o: "To nije lako, dijete moje. Ali, uèinit æemo to. Kao nagradu poduèit æu te posebnoj v
je tini uzdizanja mrtvih, sanjivini vidyi, koju poznaju samo oni blisko povezani s
a mnom."
Na te je rijeèi ukrino lice ozario osmjeh sreæe i zadovoljstva. Meðutim, iva gaje odm
ah prekinuo.
"Rekao sam da neæe biti lako. Zapravo, to si spreman uèiniti da bi se to dogodilo?
Postoji li ne to to ne bi uèinio? Ima li neki odmak od toga? Ne to to ne bi mogao rtvo
i?"
ukra je shvatio ozbiljnost pitanja. iva ga ne bi ispitivao o tome da nije va no.
Dakle, morat æe rtvovati mnogo toga. Ali, to on posjeduje, a da ne bi mogao rtvovati?
"Imam znanje i svoju ljubav prema Vi vahi. Posjedujem mudrost i vje tine koje sam
stekao te kim radom tijekom mnogo vremena. Èak ako mi to i oduzme , mislim da ni ta ne
mo e pobijediti iskru elje za slobodom i istinom u meni. Ako izgubim ono to sam nauèio
, ponovo æu to steæi, koliko god te ko bilo. A u pogledu drugih stvari... mislim da se
ne bojim nièega. Umirao sam i raðao se mnogo puta. Èega se novog mogu bojati?"
"Nièeg novog", potvrdio je iva. "Ali, da bi postao moj sin upravo se to mora dog
oditi." Malo je zastao, a onda rekao: " ukra, morat æe umrijeti i ponovo se roditi ka
o moj sin. Jesi li spreman na to?"
ukra je pognuo glavu. Nalazio se na vrhu nebeske planine, do nogu nebeskog gos
podara koji mu je nudio blagoslov iznad svih blagoslova: svoje oèinstvo. Za tu se
milost borio svojim ivotom i rtvovao svoje vrijeme. Mo e li sada od toga odustati? O
dgovor je bio jasan i ukra je podigao pogled. "Spreman sam na sve."
Te su rijeèi bile dovoljne. iva nije oklijevao. Brzim pokretom ruke izvadio je p
olumjesec upleten u svoju kosu. Jo br im pokre-
A.P.
tom zgloba zavitlao ga je u smjeru ukre koji se nije ni pomakao. Polumjesec mu se
zabio u èelo probiv i lubanju i zadr av i se u sredini glave. ukrino tijelo je u trenutk
u umrlo. Nakon toga iva je pri ao mrtvom tijelu, otvorio svoja usta, jednom mi lju ra
stegnuo prostor tako daje postao mnogo veæim, a zatim u jednom zalogaju progutao uk
rino tijelo.
Te ko je reæi koliko dugo je ukra boravio u ivinom tijelu. U svakom sluèaju bilo je t
o dovoljno dugo da nauèi sanjivini vidyu, a i mnoge druge korisne vje tine. Parvati
i iva su zatim proveli poseban obred sjedinjavanja namijenjen izbacivanju ukre iz i
vinog penisa u obliku sperme. Ta je sperma izbaèena u more, a bila je tako sna na i
koncentrirana da se ukra odmah ponovo utjelovio, postav i doslovce ivin sin!
Posljednju scenu izmeðu ukre i Sive Èarobnica je izgovorila neobiènim glasom i, kako
se Maitrevi uèinilo, ubrzano, kao da eli to prije prijeæi preko toga. Promatrao ju je
i nije mogao ne primijetiti kako joj se èelo nabire od nekog te kog sjeæanja, poput s
jeæanja na veliki bol.
I doista, Èarobnica je prièu zavr ila u nekom neobiènom grèu. Maitreva se nije usudio n
i ta pitati, ali je po elio dodirnuti je, mo da joj stisnuti ruku ili je zagrliti.
Izgleda daje osjetila njegovo suosjeæanje pa gaje zahvalno pogledala. A zatim j
e rekla ne to neobièno. "Nije bilo lako, zna . Bilo je vrlo bolno. ivina utroba prepuna
je istine, a istina je ponekad stra na i puna patnje. Osim toga, to je bilo prvi
put nakon spajanja, prvi put to se Vi vahi... Vi vahi se gotovo izgubila... morao sam
na nebo, ponovo i ponovo... ali uèinio bih to milijun puta...za nju..."
Maitreva nije razumio o èemu to ona govori? Odakle se sad stvorila Vi vahi? Zasto
ju spominje? Takoðer, promatrajuæi Èarob-nicu u sada veæ potpuno tamnoj noæi, uèinilo mu se
daje izgubila svoje enstvene znaèajke i da pred njim ponovo sjedi neki zgodni
mladiæ. Kako je to bilo èudno! Maitreva je po elio skoèiti i rastrgati taj veo privida i
èarolije koji ju je okru ivao. Po elio je veæ jednom jasan odgovor na pitanje tko je os
oba s kojom razgovara?
Ali, Èarobnica se trgnula, svjetlost se malo pojaèala i pred njim je ponovo bila
lijepa, senzualna i zavodljiva ena. "Mislim da je bolje da nastavim prièu o ukri", r
ekla je. "Nema jo 'mnogo. Pri samom smo kraju. Gdje smo ono stali?"
Maitreva je uzdahnuo. Veæ se navikao prihvatiti zagonetke. Neka bude. Veæ æe on pro
naæi prave odgovore. Na posljetku æe sve biti jasno.
"Gdje smo stali?" ponovio je pitanje. "Pa, ukra se vratio, ponovo utjelovljen,
sa znanjem o sanjivini vidyi i autoritetom ivinog sina."
"Da", potvrdila je Èarobnica. "Ali, to mu je znanje kao i taj autoritet priskrb
io nove nevolje. Naime, zavist bogova."
"Zavist?" zaèudio se Maitreya. "Zar bogovi mogu biti zavidni?"
"Mali bogovi mogu", rekla je Èarobnica. "Mali bogovi -to se odnosi na prirodne
zakone koji, kako ljudi misle, èine dobro. Ali, kao to sam veæ mnogo puta rekla, isti
na je iznad na ih pojmova o dobrom i lo em. Istina je ravnote a. Prièa o prevari oko bo an
skog nektara, amrite, samo je jedan primjer toga. Ovo to æu ti sada isprièati je drug
i primjer. Naime, sanjivini vidyu, zaslu eno predanu ukri, na prevaru je oteo Guru,
graha, prirodni zakon koji se smatra najvelikodu nijim i najpo tenijim. Poslu aj jo ta
j dio prièe, mislim daje vrlo pouèan."
Maitreyi nije padalo na pamet ni ta drugo nego upravo to: pa ljivo slu ati!
A.P.
24
Kraða sanjivini vidye
Saznav i da se ukra vratio u ivot i to s vrlo dragocjenom vje tinom o ivljavanja mrtvih,
Guru, poglavar i uèitelj takozvane svjetle strane, po alio se Vi nuu kako je tamna st
rana sad u prednosti jer æe ukra o ivljavati sve one koji poginu u borbi. Na taj naèin æe
tamna strana imati prednost. Meðutim, Vi nu mu nije mogao pomoæi jer, kako je rekao,
sanjivini vidya pripada samo Sivi i jedino je on mo e nekome dati.
Guru nije bio zadovoljan tom situacijom i smislio je naèin da na prevaru dobije
znanje o uskrsnuæu mrtvih. Tijekom vremena ukra je s jednom od apsara dobio dijete
, prekrasnu kæer Devavani. Dogodilo se daje Guruov sin Kacha, u to vrijeme bio tam
an spreman za tra enje ivotne dru ice. Guru je naputio Kachu da ode k ukri i zamoli ga
za poduku. Smatrao je da ukra neæe odbiti prigodu da poduèava njegovoga sina. Tako j
e i bilo. Usprkos pobuni koja je nastala u vojsci demona kad se pojavio Kacha, s
in njihovog neprijatelja, ukra ga je u svojoj velikodu nosti prihvatio kao uèenika. Z
nao je da je Kacha zapravo do ao zbog sanjivini vidye, ali smatrao je da æe korist o
d drugog znanja koje æe Kacha dobiti biti veæa od moguæe opasnosti zbog kraðe.
Kacha je dugo godina ivio sa ukrom. Buduæi iskren po pri-
rodi, ukra gaje zavolio. A zavoljela gaje i Devavani. Èak je i sam Kacha na trenutk
e bio sretan zbog razvoja situacije. Ipak, duboko u sebi èekao je prigodu da se do
kopa toliko eljenog znanja.
Kacha je postao ukrin miljenik, a takoðer i njegov buduæi zet. Meðutim, ukrini tiæeni
oni posrnuli predstavnici tamne strane koji su jako voljeli ukru, smatrali su da
sve to ne vodi dobrome i na svaki naèin su se eljeli rije iti Kache. Buduæi da im otvo
rena pobuna nije uspjela, poèeli su kovati zavjere. Èak dvije od njih su im uspjele
i na veliki u as Devavani, a i zgra anje ukre, uspjeli su ubiti Kachu. To se dogodilo
dva puta, a u oba sluèaja ukra je uporabio sanjivini vidyu i o ivio svog dragog uèenik
a.
"Slu ajte", rekao je svojim mraènim uèenicima nakon drugog poku aja uklanjanja Kache,
"mo da se vama èini daje Kacha pijun i da æe me prevariti. Mo da ste èak i u pravu. Ali,
ar se ne sjeæate mojih poduka? Neprijatelj kojeg pobijedite uvijek æe ostati neprija
telj i zapravo ga niste pobijedili. Ali neprijatelja kojeg pretvorite u prijatel
ja, zauvijek ste uklonili s ovoga svijeta."
Mraèna je i niska svita bijelog majstora ljubavnih vje tina pokorno kimala glavom
, ali u svom srcu je kovala zavr ni udarac, smatrajuæi daje njihov uèitelj zaveden i d
a gaje potrebno spasiti. Nisu pomogla ni ukrina upozorenja o tome kako æe svojim po
stupcima uèiniti upravo ono to njihovi neprijatelji ele. Na alost, tako se i dogodilo
. Treæe ubojstvo Kache i postupak s njegovim tijelom doveo je ukru u situaciju da o
tkrije tajnu sanjivini vidye svojim neprijateljima.
Ubiv i Kachu po treæi put, zavjerenici su njegovo tijelo spalili tako da smanje m
oguænost o ivljavanja. A onda su se jo i dosjetili pa pepeo prosipali u ukrino piæe. Ni t
ne sluteæi ukra je zapravo popio Kachino tijelo i pretvorio ga u svoje. Kad je shv
atio to se dogodilo, na ao se na tisuæu muka. Devavani je plakala i nagovarala ga da
ipak o ivi njenog ljubavnika. ukra je isprva to odbijao, ali je sve vi e o tome poèeo r
azmi ljati. Na posljetku je pristao. Ali, proces o ivljavanja Kache iz njegovog vlas
titog tijela nije bio tako jednostavan. Ako uporabi sanjivini vidyu i o ivi Kachu,
on sam æe od-
A.P.
mah umrijeti jer æe se Kacha stvoriti u njemu, a to znaèi da æe se njegovo tijelo rasp
oloviti. Èuv i to Devavani je poèela jo jaèe plakati. Slomljen njenom tugom, ukra je odlu
proæi i kroz tu muku. Poduèio je Devavani sanjivini vidyi i naputio je da ga o ivi na
kon to uskrsne Kacha.
Tako je i bilo. Ponovni ivot Kache znaèio je trenutnu smrt za ukru. Devavani je z
atim uporabila istu vje tinu i o ivjela svog oca. I tako su njih troje ponovo bili n
a okupu. Meðutim, tada se dogodilo ono zbog èega je ova prièa uopæe isprièana.
Èarobnica je naglo ustala, prekoraèila mrtvo tijelo i brzo se poèela spu tati ljestva
ma. Ugledav i njeno lice na trenutak blizu svojeg, Maitreva je vidio izraz velikog
bola. Vjerojatno je upravo taj bol bio razlogom tako naglog prekida. Èarobnica ni
je mogla mirno sjediti i dalje prièati o tome.
Ne rekav i ni ta Maitreva je krenuo za njom. Spustili su se ljestvama s lomaèe, a M
aitreva je bio gotovo siguran da su svojim silaskom otjerali neka tamna stvorenj
a koja su lutala tamnom obalom rijeke. Meðutim, Èarobnica se nije na to obazirala. O
dluènim je korakom krenula prema drugom kraju zaravni, suprotnom od ulaza na koji
je u ao Maitreva. Iako nije ni ta rekla, bilo je oèigledno kako eli da je Maitreva slij
edi. On je to poslu no uèinio.
Kad su stigli na rub tamne ume, Èarobnica je zastala i okrenula se Maitrevi. "Op
rosti", rekla je. "Ovo mije bilo potrebno. Jo uvijek me obuzme bijes kad se sjeti
m to se dogodilo."
"A to se zapravo dogodilo?" upitao je Maitreva.
"Buduæi daje bio u ukrinom tijelu, Kacha je osjetio djelovanje sanjivini vidye d
ok ju je ukra uporabio. Iako ne potpuno svjestan, saznao je one unutra nje uvjete,
osjeæajne i mentalne, koji su potrebni za provoðenje o ivljavanja. A kad je o ivio, Deva
vani nije bila dovoljno oprezna i pred njim je odmah o ivjela svoga oca. Tako je K
acha èuo i vidio vanjski postupak uskrsavanja. Uzev i sve
zajedno, saznao je sanjivini vidyu."
Èarobnica je zastala èvrsto stisnuv i usne.
"Ali, zar ukra nije bio svjestan da æe se to dogoditi prije ili kasnije?" pitao
je Maitreya. "Primio je Kachu za uèenika, a znao je i s kojim motivima je ovaj pos
lan. Èemu onda iznenaðenje?"
"Ako gaje primio za uèenika", odgovorila je Èarobnica pomalo o tro, "to ne znaèi da m
u je namjeravao otkriti tajnu uskrsavanja! Uèitelj nema obavezu svojim uèenicima pre
dati ba svo znanje. Ako tako odluèi mo e im dati samo dio. To je njegovo pravo i uèenik
ne mo e zahtijevati vi e!"
Maitreya je malo ustuknuo pred snagom njenih rijeèi. Ali, slagao se s njima. Na
posljetku, uèitelj je taj koji zna vi e i vidi dalje. Osim toga to je njegovo znanj
e i s njim æe uèiniti to god eli.
"Ali, nije to razlog zbog kojeg sam ljuta", nastavila je Èarobnica sada mnogo m
ek im glasom. " ukra je znao to æe se dogoditi. Da je bio siguran kako ne eli Kachi otkr
iti sanjivini vidyu ne bi se upustio u postupak o ivljavanja èak ni zbog svoje kæerke.
Ne, nije stvar u tome. ukra je imao povjerenja u Kachu! Njegovo treæe o ivljavanje t
rebalo je biti posljednji test meðusobnog povjerenja izmeðu uèitelja i uèenika. Zna li za
stoje ukri taj test bio va an?"
Maitreya je od utio odgovor.
"Zato jer je u Kachi", nastavila je Èarobnica, "vidio moguænost 'pomirenja' tamne
i svjetle strane! Vidio je moguænost stvaranja ravnote e i svitanja znanja o njoj.
Kad bi se to dogodilo, svi bi ljudi, a i ostala stvorenja, vidjeli istinu vrlo j
asno. Privid bi izgubio snagu. Zbog toga mu je bilo stalo do Kache, kao predstav
nika suprotne strane. Ne samo predstavnika nego i sina njihovog poglavara. Ljuba
v izmeðu Devavani i Kache bio je dodatni razlog za ukrine napore. Ta bi ljubav uèvrst
ila ravnote u i sklad, a znanje bi zauvijek, mislio je ukra, bilo dostupno svima. uk
ra je razmi ljao kao uèitelj, kao otac i kao politièar. Morao je riskirati. Ali..."
"Ali?" nije se mogao suzdr ati Maitreya.
"Ali, na alost, nije uspio. Izgubio je na niskim porivima. Izgubio je zbog poh
lepe i èastohleplja. Izgubio je jer je od silne elje
A.P.
donio pogre nu procjenu."
"Kacha gaje iznevjerio, zar ne?" umije ao se Maitreva.
"Toèno. Kacha gaje iznevjerio. Tamo gdje je moralo postojati razumijevanje i lj
ubav, odjednom je nastala velika praznina. Na-uèiv i sanjivini vidyu Kacha je odjedn
om prestao biti zainteresiran za ukru, a to je najgore i za Devavani. Ostavio ih j
e istog trenutka, osramoæene i poni ene. Vratio se svom ocu te mu ponosno predao zna
nje o uskrsnuæu mrtvih. Eto, to je prièa o po tenju onih koji su na izgled na svijetlo
j strani!"
Posljednje rijeèi Èarobnica je ponovo izgovorila bijesnim tonom. Iz oèiju su joj si
jevale vatrene iskre. Maitreya je pomislio kako se ne bi elio naæi na njihovom putu
. Bijes ove ene zasigurno je ubojit. Ali, razumio gaje! I te kako gaje razumio. K
acha je postupio kukavièki i prevarantski. Tu nije bilo opravdanja.
" to je bilo s Devayani?" upitao je Maitreya na posljetku.
Èuv i pitanje Èarobnièin se izgled u trenutku promijenio u mnogo bla i. "Dragi moj Mait
reya!" rekla je gotovo ushiæeno. "Vidi , zbog toga te volim. Ti ima srca. Odmah si sh
vatio tko je najvi e povrijeðen u cijeloj prièi. Devavani je dala svoje srce Kachi. Zb
og nje je morao umrijeti njezin otac. Zbog nje je dragocjeno znanje do lo u ruke o
nih koji ga ne zaslu uju. Devavani se osjeæala krivom."
Èarobnica je duboko uzdahnula i zatvorila oèi. Kad ih je nakon nekoliko trenutaka
otvorila, Maitreyi se uèinilo kako su joj vla ne od suza.
"Devavani je odluèila umrijeti", rekla je Èarobnica tiho. " ukra je nije mogao spri
jeèiti. Tri dana od Kachina odlaska Devavani je odbacila tijelo i oti la u nebeska p
odruèja gdje æe ostati zauvijek."
Maitreya nije ni ta rekao. Osjeæao je bijes. Osjeæao je tugu. Osjeæao je prezir prema
svima onima koji se ne dr e svoje rijeèi i koji ne ispunjavaju svoje obaveze, ma ko
joj strani pripadali. Ali, vi e od svega osjetio je elju da ne to uèini. Svijet se mora
promijeniti, pomislio je. Svijet mora shvatiti stoje vrijedno, a to nije. Svijet
mora postati drugaèiji.
Ali, taj isti svijet i dalje se kretao iznad i oko njega, kao da se ni ta nije dog
odilo. Noæni zrak je bio sve svje iji, a tama sve gu æa. One blage svjetlosti kao da je
potpuno nestalo. Svijetlile su jo jedino Èarobnièine oèi koje su ga suosjeæajno promatral
e.
AP.
25
Sada iva
Ti inu je prekinula Èarobnica, pozvav i ga daje slijedi. "Doði", rekla je, " elim te odves
ti to dalje od ove zaravni."
Neko su vrijeme hodali kroz umu. Maitreva nije znao kamo toèno idu. Koliko je mogao
vidjeti, zapravo vi e èuti u tom mraku, uglavnom su pratili rijeènu obalu. Nekoliko p
uta su se zaustavili na nekim èistinama samo da bi Èarobnica kratko promotrila situa
ciju, nijeèno odmahnula glavom i nastavila dalje. Hodali su oko pola sata prije ne
go su prona li èistinu dovoljnu dobru za zaustavljanje. S jedne strane je bila otvor
ena rijeci, ali ne previ e. Uglavnom je bila skrivena gustim drveæem i bambusom. Kad
su stigli do nje, Maitrevi se uèinilo da se ponovo pojavila ona blijeda svjetlost
koja ih je pratila na zaravni lomaèa. Mo da je to primijetila i Èarobnica i zbog toga
se zaustavila. Kako bilo da bilo, prona li su jedno udobno mjesto u travi i zajed
no sjeli.
Tijekom hodanja Maitreva je polako zaboravljao prièu o otimanju sanjivini vidye
i sudbini jadne Devavani. Bijes i nevjerica su popu tali, a sve je vi e bio svjesni
ji onog zanosnog mirisa koji se irio iz Èarobnièine odjeæe. U polumraku je promatrao nj
eno gipko tijelo kako pronalazi put izmeðu ipra ja. Izgledalo je kao da
joj sitne granèice pa èak i trnje uopæe ne smetaju. Kad su sjeli, Maitreva je osjeæao peèe
nje po rukama, a ona je na izgled bila potpuno nedirnuta. No, vi e ga nije ni ta èudil
o. Sve je kod Èarobnice bilo u njenom stilu - èarobno!
A takav je bio i pogled kojim ga je podarila nakon to su sjeli. Ponovo mu se vr
atila ona omaglica koju je osjeæao u njenoj sobi u gradu. Te oèi... te usne... taj v
rat... Oh, mislio je Maitreva, samo da smognem snage i ne uèinim ne to ludo!
Ali, to bi bilo luðe od sjedenja na vrhu pogrebne lomaèe, razgovora s nepoznatom p
relijepom enom u praskozorje, na travi, pored velike rijeke koja je lijeno tekla
svojim putem? Pa, bilo bi luðih stvari, rekao je Maitreva sam sebi. Mogao bih, na
primjer, mogao bih sjesti bli e k njoj. Mogao bih je zamoliti za jedan, samo jedan
dodir tih ruku, ili mo da usana? tovi e, mogao bih je ni ta ne pitati i jednostavno je
poljubiti, a mo da, mo da... ali prestao je o tome razmi ljati kad je osjetio napetos
t u preponama i tvrdoæu erekcije. Ne, to nije njegov naèin. To nije njegov ivot!
I tako je i taj trenutak pro ao, a Maitreva je ostao sam i izgubljen u Carobnièin
im oèima. Ona gaje gledala radosno, kao da zna kuda lutaju njegove misli i kao da
odobrava njihov ishod. Ipak, Maitreva nije mogao a da ne primijeti laganu vragol
astu nijansu u njenom osmjehu. Ona je znala o èemu on misli i to ju je zabavljalo!
A ipak, nije uèinila ni ta u svezi toga. Daje do la kako bi ga zavela i odvela s njeg
ovog puta, mogla je to uèiniti mnogo puta, a noæas je bila najbolja prigoda. Ona je
to znala, a nije uèinila ni ta. I s tim mislima, Maitreva se odjednom opustio. Odjed
nom je stekao potpuno povjerenje u nju, u svog iznenadnog, neoèekivanog i tako lij
epog uèitelja.
"Mo da si sada spreman", rekla je Èarobnica, "shvatiti svrhu moga dolaska. Mo da si
je spreman prihvatiti."
Neko vrijeme gaje promatrala u polutami, kao da na njegovom licu tra i znak te
spremnosti. Mo da gaje i prona la, ali nije ni ta o tome rekla. Umjesto toga, nakratko
se vratila na pro lu prièu.
"To to sam ti rekla o ukri i njegovom ivotu trebalo bi ti po-
AP.
moæi da bolje razumije i njega i svijet. Nastao je s talentom i sasvim odreðenom ulog
om koja mu je namijenjena. Najprije je napravio 'pogre ku' i pobjegao od Vi vahi, na
pustiv i svoga oca i tako prekr iv i zadanu rijeè. Meðutim, na posljetku je ispalo da to i
nije bila pogre ka veæ dio plana kojeg je morao izvr iti. Da ga nije slijedio, na izg
led nesvjesno, ne bi imao vremena nauèiti od Vi vahi mnogo toga stoje kasnije donio
svijetu. Zatim se vratio i sablaznio taj isti svijet nudeæi mu ljubav, tjelesno i
osjetilno u ivanje. Pretvorio je 'zabranjeno voæe' u duhovni put. Okrenuo je svijet
naglavaèke i ono stoje na povr ini izrazito materijalno pretvorio u jednu od najveæih
i najzanimljivijih duhovnih staza. Do njegove pojave ljudi su imali izbor izmeðu i
spraznosti i stroge, èiste, ali prazne i nezanimljive asketske duhovnosti. Sada su
dobili moguænost, zavodljivu moguænost, da u ivaju u obilju istodobno sudjelujuæi u stv
aranju s bo anskim. ukra je napravio veliki posao. Ali, za to je nagraðen prezirom i
odbacivanjem. A kad je na posljetku dokazao svoje duhovne moæi pristupajuæi Sivi i z
adobivajuæi njegov najveæi blagoslov u obliku oèinstva, vraæeno mu je zavi æu, izdajom i po
rednim izazivanjem smrti njegove kæerke. to ti, Maitreva, misli o svemu tome?"
Pitanje je Maitrevu pomalo iznenadilo. Kratko sa imanje prièe o ukri vratilo mu je
dio buntovnièkog i pravednièkog raspolo enja. Meðutim, prije nego je stigao bilo to odgo
voriti, Èarob-nica je nastavila.
"Ne mora ni ta reæi. Sve ima svoje razloge. Ali, upravo to mora sagledati. Razloge.
Ravnote u. Svrhu. Nemoj optu ivati. Prihvati. Idi za svojom naravi i svojom zadaæom.
Sada, u ovom trenutku svoje evolucije, tvoja zadaæa je biti Maitreva, sin Bhaskara
, Tarapati i Utapati, uèenik Parasharin i, ako smijem reæi, miljenik jednog neobiènog
stvorenja kojeg æe , to sam sigurna, uskoro upoznati. Radi to to radi . Djeluj kako si
nauèio djelovati. Tvoja sudbina æe te odvesti na pravo mjesto. Meðutim, upravo zbog te
sudbine, koja je sasvim posebna, do la sam ti isprièati prièu o ukri. Ona æe ti biti pot
rebna. Takoðer potrebno æe ti biti znanje koje
ti se spremam dati. Naravno, ako ga eli prihvatiti."
Maitreva nije shvaæao ba sve to je èuo. Ali, na to se dosad naviknuo. Nejasne dijel
ove ostavio je slutnji. U ovom trenutku um su mu zaokupile misli o razlozima i s
vrsi.
"Zna ", rekao je, "od samog poèetka me pomalo muèi prièa o rnubandani. Nema smisla sk
rivati ono to osjeæam. Nema smisla skrivati svoje elje, zar ne? Ne pred tobom. Ti io
nako sve osjeti i sve zna ."
Tu je Maitreva zastao zagledav i se jo dublje u tamu Èarob-nièinih oèiju. Nije tra io p
tvrdu. Samo je koristio priliku. Kao da je osjeæao da æe, odsad nadalje, prilika bit
i sve manje.
Èarobnica nije ni ta rekla, pa je Maitreva nastavio: "Na susret ima svrhu, to je j
asno. Ti mo da zna vi e o njoj. Ono to ja vidim i znam je buðenje osjeæaja koje do sada n
sam imao. Niti sam mislio da æu ih ikad imati. Ka i mi, ali molim te, ka i mi jasno, p
ostoji li rnubandana izmeðu nas i kako æemo je odraditi?"
Èarobnica nije prièekala kraj njegove reèenice. Nagnula se prema njemu i poljubila
ga najnje nijim poljupcem. Njene su meke usne ponovo pokrenule val bla enstva u Mait
revi. Oh, mogao bi ih tako ljubiti zauvijek! Mogao bi se zauvijek izgubiti u lab
irintu slasti koje su mu pru ale! Ali, trenutak je ponovo pro ao, a Èarobnica se odvoj
ila od njega.
"Rnubandana je stvorena u trenutku kad si me prvi put vidio. Ovim poljupcem j
e smanjena. Ali, ti i ja, odnosno ti i moja utjelovljenja, jo æemo se sretati. Sada
si u celibatu. Neæe to uvijek tako biti. Mora me okusiti. Mora me osjetiti. To je r
nubandana."
"Moram te okusiti? Ali, kada? Kada, kad sam u celibatu i ne mislim prekr iti sv
oj zavjet? Govori li ti to o buduæim ivotima?
"Da", odgovorila je ona. "Govorim o mnogim buduæim ivotima."
I tu je bio kraj Maitrevinim pitanjima o njihovoj rnubandani. to je mogao vi e r
eæi ili pitati? Njegova buduænost ovisi o njegovim odlukama, ma kakav bio bo anski pla
n. Ne bi bilo nikakvog smisla tra iti od Èarobnice da mu ka e kada i gdje. Scenarij æe s
e
Car-olm/oa.
veæ odigrati sam od sebe. Ali, sad je barem znao da on postoji. Znao je da æe se nji
h dvoje jo susretati. Neobièno, ali ta mu je spoznaja donijela mir. Ako ne sad, mis
lio je, bit æe... jednom.
"Osim te èe nje i elje koju osjeæam, a koju sada ne mogu zadovoljiti, hoæe li me jo n
poduèiti?"
"Da, Maitreva", odgovorila je ona. "Moram te poduèiti va nim stvarima. Moram ti p
redati znanje koje æe koristiti... Eh, sad... Ni sama ne znam kako da to ka em. Znan
je koje æu ti predati, neæe koristiti ti sam, odnosno hoæe , ali ne sada, ne ovdje. Ipak,
to znanje mora biti sada predano jer drugih prigoda vjerojatno neæe biti. Razumij
e li?"
Maitreva joj je uzvratio zbunjeni pogled. Naravno da nije ni ta razumio! Tko bi
razumio takve zbunjujuæe reèenice o znanju koje se mora sada predati ali ne za njeg
a, a opet za njega? Nije razumio ni ta i to je jasno pokazao svojim izrazom lica.
Vidjev i ga, Èarobnica se nasmijala. "Ah, ne brini", odmahnula je rukom. "Sve æe sj
esti na svoje mjesto. Tijekom vremena æe razumjeti. Osim toga, ja te neæu napustiti.
Tvoja sam, zna . Pratit æu te svuda. S vremenom æe postati moj èarobnjak. To je tvoja sud
bina."
Te su rijeèi zvuèale tako slatko: tvoja sami Maitreva bi ih mogao slu ati cijelu noæ.
Ne zato to je smatrao Èarobnicu doslovce svojom - to ne se ne bi usudio misliti, a
uostalom, to nije ni moguæe -veæ zato to su te rijeèi u njemu stvarale osjeæaj zajedni tv
i pripadanja. Da, sviðalo mu se èuti ih iz njenih ustiju. Èak mu i èinjenica da æe "posta
ti njezin èarobnjak", ma to to znaèilo, vi e nije stvarala neugodu. Sada je imao povjer
enja u nju. Bit æe to mu ona ka e da æe biti.
"Maitreva", prekinula ga je Èarobnica iz zanesenosti, "uskoro æe zora. Moramo po ur
iti. Ima li jo nekih pitanja prije nego poènemo s posljednjom podukom?"
Maitreva je elio odmahnuti glavom kad mu umom iznenada proleti jedna misao. Od
mah ju je izrekao: "Gdje je Vi vahi? Stoje bilo s njom?"
Prva reakcija Èarobnice bila je ti ina, a onda je polako rekla: "Zar ne vidi ?"
" to?" upitao je Maitreva.
"Zar ne vidi daje ovdje?"
Maitreva je ra irio oèi od èuðenja. Nije znao to bi rekao. Ali, nije ni znao kako je t
o "Vi vahi ovdje"?
"Ona je ovdje", nastavila je Èarobnica. "Zauvijek. Sa mnom. Takva ljubav nikad
ne prestaje. Nikad. Nismo se mogli razdvojiti i ostali smo zauvijek zajedno."
Iako neoèekivane, ove su rijeèi u Maitrevi potvrdile sumnje koje je veæ dugo imao.
Mnogo puta se pitao tko je i stoje osoba s kojom razgovara; odakle je i gdje je
nauèila sve te stvari o kojima mu govori i koje mu, na posljetku i pokazuje. Mogla
je biti neka od ukrinih enskih uèenica, mogla je biti neka od apsara, mogla je biti
sama Vi vahi, a mogla je biti i sam... 'onaj koji æe najbolje znati stoje, kakav je
', kako mu je to lijepo rekao njegov uèitelj Parashara. Meðutim, sve do ovog trenutk
a, Maitreva nije mogao biti siguran. Zapravo, ni sada nije mogao biti siguran. Èar
obnica je veæ govorila na neobièan naèin. Tko zna nije li i ovo sada samo jedan mali i
zlet u ekscentriènost? Ali, bez obzira na to, u tom je trenutku Maitrevi sve bilo
jasno. Znao je s kim razgovara, iako to nije mogao jasno ni pomisliti, a kamoli
izgovoriti.
Ali, ako je to bilo toèno, ako su njegove sumnje i nade potvrðene, o èemu je rijeè? to
se zapravo dogodilo s Vi vahi?
Po svom starom obièaju, Èarobnica je odgovorila na njegove misli, vraæajuæi se istodo
bno u uobièajeni oblik razgovora.
"Vidi , Maitreva", rekla je, "nakon svih onih godina provedenih u ljubavi i bla e
nstvu, ukra i Vi vahi nisu mogli prihvatiti èinjenicu da se moraju razdvojiti. A opet
, nisu imali drugog izbora. Uloga Vi vahi je bila zavr ena, a ukrina karma gaje vukla
natrag. Istodobno, Indra je ukru vezivao obeæanjem da ni ta i nikog neæe povesti natra
g sa sobom. To je znaèilo da sve, ukljuèujuæi i Vi vahi, mora ostati na nebu, dok æe se uk
a vratiti u stvoreni svijet. Na li su se u procjepu. Na izgled nije bilo izlaza. A
li, onda se Vi vahi dos-
A.P,
jetila i isprièala ukri o tajanstvenom obredu koji se u svom punom obliku koristi v
rlo rijetko. Bio je to Sada iva obred."
Èarobnica je zastala znaèajno pogledav i Maitrevu. Mo da je oèekivala neku reakciju od
njega, ali Maitreva nije ni ta rekao niti ièim pokazao da razumije. Èarobnica je uzdah
nula i nastavila: "Sada iva obred se provodi kao neka vrsta tantrièke inicijacije po
jedinaca i parova. Radi se o svojevrsnom spajanju du a. Sada iva je oblik bo anstva u
kojem su spojene enske i mu ke znaèajke. Kad su iva i Parvati u ekstazi jedinstva, oni
se ne spajaju u Jedno unutar kojeg se ne mo e razluèiti tko je tko. Oni postaju Sad
a iva, jedno bo anstvo, ali sa jasno razdvojenim znaèajkama Parvati i Sive. Sada iva je
vrhunac ljubavi. Istodobno, Sada iva inicijacija bi morala biti poèetak svake ljubav
i, priprema za ljubav. To je bio dio znanja koje je ukra dobio od Vi vahi. Meðutim, s
ada mu je Vi vahi rekla kako taj obred ima i svoju 'tvrðu', konaènu inaèicu u kojoj dvij
e du e koje se stapaju ostaju spojene zauvijek. Ako se konaèni Sada iva izvede kako tr
eba, dvoje postaje jedno. Zauvijek. Nerazdvojivo."
Sada je Maitreva polako poèeo shvaæati o èemu Èarobnica govori. "Hoæe reæi da su ukra
hi proveli Sada iva obred u potpunosti i tako postali jedna du a?"
"Upravo tako!" radosno je uskliknula Èarobnica. "Uèinili su upravo to. Meðutim, nem
oj misliti da je bilo lako. Postojala je opasnost da jedno od njih, odnosno oboj
e, u tom procesu zauvijek nestanu. Takoðer, morali su odluèiti koje tijelo æe odbaciti
."
"Molim?" izletjelo je Maitrevi. "Koje tijelo æe odbaciti?"
"Da, morali su odbaciti jedno tijelo. Nisu mogli zadr ati oba. Sada iva ivi samo u
jednom tijelu, a ne u dva. Izbor je bio logièan. Buduæi da se ukra morao spustiti s
nebeskog podruèja i buduæi da je on imao posebnu zadaæu u svemiru dok je Vi vahi svoju z
apravo izvr ila, odluèili su da odbace tijelo Vi vahi te da zadr e ukrino."
Maitreva je zbunjeno promatrao Èarobnicu. Bilo je doista te ko pratiti sve o èemu m
u je prièala. Neke su stvari, poput ove prièe, bile tako fantastiène, da su izlazile i
z podruèja oèekivanog èak i za
bogove i druga nebeska stvorenja. Ipak, znaèenje svega toga se polako probijalo u
Maitrevin um.
"To znaèi", rekao je na posljetku, "da je ukra ipak ponio Vi vahi sa sobom?"
"Da", potvrdila je Èarobnica. "na neki naèin su ispunili obvezu danu Indri, a ope
t su ostali i zajedno. Kad se tako promijenjeni ukra, zapravo kad su se ukra i Vi va
hi kao jedna du a u jednom tijelu pojavili pred Indrom, on je odmah shvatio to se d
ogodilo. Ali, samo se nasmijao i propustio ukru natrag. to je mogao uèiniti? ukra je
bio jedan. Nije nosio ni ta sa sobom. Meðutim, Indra je bio toliko uviðavan daje oti ao
po tijelo Vi vahi. Prona ao ga je u svemiru koji je ukra naèinio za njih i nekako ga uk
lonio. Eto, to je istina iza govorkanja daje Indra ubio Vi vahi. Nije. Ali se rije i
o njenog tijela. Na taj je naèin pomogao ukri i Vi vahi da bolje odigraju svoju ulogu
."
Maitreva je u nevjerici kimao glavom. ukra i Vi vahi! Zauvijek jedno, a opet odv
ojeni i posebni! Kakva to mora biti ljubav da se pristane na tako ne to? Kakva raz
ina povezanosti i sklada! ukra i Vi vahi oèigledno su bili stvoreni jedno za drugo i
od tog trenutka dalje ivjeli su jedno za drugo. Jedno u drugom, bilo bi ispravnij
e reæi!
Maitreva je podigao pogled i promotrio svoju sugovornicu u novom svjetlu. Mu ko
naèelo i ensko naèelo. Mu ko i ensko. U jednom.
"To znaèi", rekao je polako, "da sve to je èinio ukra, zapravo èini i Vi vahi, samo t
o nitko ne zna?"
Èarobnica se nasmijala kao da ju je taj zakljuèak iznenadio. "Da, ako eli to tako g
ledati onda je to istina."
"Zar to nije malo nepo teno prema Vi vahi?"
"Nepo teno? Kako to misli nepo teno?" Èarobnica je o tro odmahnula glavom odbacujuæi tu
misao. "Ako misli da je nepo teno, onda ne zna to je prava ljubav! Zar misli daje bilo
kome od njih, Vi vahi ili ukri, uopæe stalo to netko o tome misli i poznaje li ih pod
jednim ili drugim imenom? Oni su Sada iva, mla-
diæu moj. Jedno. Nerazdvojno Jedno. Shvaæa li?"
Maitreva je shvaæao. Shvaæao je posljedice spajanja du a od samog poèetka, od prve reèe
nice u kojoj je Èarobnica to spomenula. Ali, njegov je um tra io potvrde za ono to je
srce nepogrje ivo znalo. ukra i Vi vahi uèinili su ne to to nitko do tada nije. Postali
u jedno i razmijenili sve to su imali. Maitreva je osjetio kako mu se srce otvara
. Iako do tada nije ni ta znao o tome, u tom trenutku, sjedeæi na travi, u polumraku
, okru en grmljem, drveæem i tihim zvukom protjecanja velike rijeke, Maitreva je shv
atio velièinu ljubavi. Pred njom nema granica ni prepreka. Ljubav sve mo e i njoj ni t
a nije nemoguæe.
S tim osjeæajem u du i, Maitrevinim licem se razlio smije ak prepoznavanja. Vidjev i
ga, Èarobnica je s olak anjem duboko udahnula. "Sada si spreman", rekla je tiho. "Ko
naèno si spreman."
26
Khajurao tehnike
Spreman za to?" upitao je Maitreva tek nakon nekoliko trenutaka dok mu je do uma
do lo znaèenje Èa-robnièinih rijeèi.
"Za puno znanje o Khajuraju. Za znanje o tehnikama i praksama koje su se tamo pr
ovodile." "Ali...", poku ao se pobuniti Maitreva no Èarobnica ga je zaustavila prisl
oniv i mu prst na usta. "Nemoj ni ta govoriti. Dovoljno si se opirao. Otvori svoj du
h i sve æe biti u redu. Dogovorili smo se da tvoj put ostaje tvoj put. Vjeruj mi,
u ovom trenutku, ja ga poznajem bolje od tebe. Takoðer sam ti objasnila da znanje
koje æe dobiti neæe biti za tebe; ne za tebe sada i ovdje, veæ za neka buduæa vremena. Bi
t æe samo prenositelj, samo naèin da se stvari ka u i saèuvaju. Opusti se, molim te. Nema
mo vi e vremena."
Kao da potvrðuje njene rijeèi na istoku se pojavio prvi nagovje taj crvenila zore.
U grmlju pored njih zaèulo se u tanje koje je ubrzo prestalo. Oèigledno su njihovi glas
ovi probudili neko usnulo stvorenje.
Maitreva se doista nije elio opirati. Imao je neobièan osjeæaj da su preostali sam
o kratki sati do njihovog konaènog rastanka. Da, bio je gotovo siguran da nakon ov
e zore vi e neæe vidjeti Èarob-
A.P.
nièu. Barem ne u ovom tijelu i u ovom ivotu. A to se buduæih tièe... o tome nije bilo sm
isla razmi ljati.
Èarobnica je skinula prst s njegovih usana i ponovo mu se pribli ila. Njene su us
ne dodirnule njegovo èelo, polako, nje no. Osjetio je kako se stapa s njenom mekoæom.
Osjetio je kako propada negdje duboko, u toplu i tekuæu za titu njenog biæa. Kratki je
poljubac u èelo bio tek dodir, tek slutnja, ali je Maitrevu ispunio nevjerojatnom
energijom. Prisjetio se kako je veæ jednom to do ivio. Bilo je to u Dwaraki, kad ga
je Èarobnica poljubila i tim svojim poljupcem prebacila u posebno primamljivo stan
je svijesti. I tada mu je prièala o Khajuraju. eljela je da Maitreva svim osjetilim
a do ivi ono o èemu je govorila. Tako je i bilo. Maitreva se jasno prisjeæao svojih do i
vljaja iz Dwarake. Sve to bi Èarobnica rekla ulazilo je u njega ne poput obavijesti
o neèemu veæ poput samog iskustva.
Sada je bilo isto ili vrlo slièno. Nekoliko sekundi nakon poljupca u èelo, Maitre
va je zapao u stanje nalik budnom snu. Tamni obrisi drveæa oko njih pretvorili su
se u sivu izmaglicu iako je, ako bi izo trio pogled, usprkos mraku mogao vidjeti s
vaki detalj najmanje granèice. Takoðer, odjednom je èuo sve to se dogaðalo u travi i grml
ju oko njega u promjeru od vi e stotina metara. Èuo je svaki pokret svakog najmanjeg
insekta ili ivotinjice. Èuo je i pokrete li æa i granèica zbog laganog povjetarca s rije
ke. A do nosnica su mu dolazili najrazlièitiji mirisi. Vla ni zrak iznad Sarasvati m
ije ao se s te kim mirisom zemlje. Neke su trave cvjetale i oda i-ljale prodorne i lep
r ave mirise peluda. Mirisi ivota mije ali su se s mirisima smrti i raspadanja ostata
ka umrlih ili ubijenih ivotinja. Ali, svaki je nepogrje ivo dolazio do Maitreve i p
renosio mu svoju poruku.
Èarobnica mu je laganim pritiskom ruke na ramena pokazala neka legne. Osjetio j
e gustu travu ispod platna svojeg dhotija. Osjetio je i male kamenèiæe i grudice zem
lje, pa èak i balegu neke male ivotinjice. Osjeæao je sve. Maitrevini osjeti bili su
potpuno otvoreni svemiru.
L
Gledajuæi u nebo jo uvijek puno zvijezda, Maitreva je primijetio kako osim zemaljsk
ih stvari vidi i neke druge, neobiène oblike koji su ga okru ivali. Bilo je to kao d
a se nalazi opkoljen raznobojnim oblacima dima. Ti su oblaci poprimali razne obl
ike. Neke od njih je prepoznavao kao likove ljudi ili bogova, a drugi su bili po
tpuno nepoznati. A onda je, izmeðu sve te gu ve s ovog i onog svijeta, Maitreva osje
tio neèiju nazoènost. Nije to bila nazoènost neèeg sna nog i velikog. Ali, isticala se iz
drugih oblika neèim posebnim. Privlaèila je Maitrevinu pozornost. Odjednom, Maitreva
je shvatio da nije sam. Takoðer je shvatio, a da nije mogao objasniti kako i za to,
daje upravo ta nazoènost razlog zbog kojeg se sve ovo dogaða. Osjetio je toplinu i
ljubav, a takoðer i veliku sigurnost da æe sve biti u savr enom redu.
"Da, sve je spremno. Do li smo do kraja na e pustolovine", rekla je Èarobnica tiho,
a Maitreva je imao osjeæaj da se obraæa kako njemu tako i tom nejasnom obliku koji
je lebdio iznad njih.
A zatim je legla pored njega, na bok, nogom tek malo prekriv i njegovu i naslon
iv i glavu na njegovo rame. Malo ju je podigla tako da mu je mogla nesmetano aptati
u uho. Veæ sama njezina blizina u Maitrevi je izazvala eksploziju osjeta i osjeæaja
. Njezin mirisni dah kupao gaje poput morske pjene. Ispunile su ga boje i zvukov
i. Lebdio je na njihovim valovima poput maslaèkovih sjemenki na ljetnom povjetarcu
.
A zatim mu je Èarobnica poèela govoriti. Govorila je tihim i jednoliènim glasom, ali
se svaka njena rijeè u Maitrevi oblikovala u iskustvo. Nepoznata, ali draga nazoèno
st pribli ila im se i kao da ih je obuhvatila svojim energetskim nabojem. Maitreva
je shvatio da i ona svjedoèi svemu to mu je Èarobnica prièala.
A prièala mu je o pravoj istini Khajuraja. Prièala mu je o tome kakve su i koje p
rakse provodili na tom mjestu. Maitreva je saznao-osjetio kako izgleda ukrin put.
Èarobnica mu je prièala o vje bama tijela, daha i duha koje su pripremale èovjeka za Kh
ajurao iskustvo. Opisala mu je i pokazala kako provoditi stvaranje, kako provodi
ti èarolije. Pripremila gaje i opskrbila znanjem da postane
Èarobnjak.
Zatim mu je detaljno opisala mnoge tantrièke vje be koje su se provodile samostal
no, u paru ili u grupi. Posebnu pozornost obratila je Sada iva inicijaciji i naèinim
a na koji se ona provodila. Objasnila mu je kako je ta inicijacija naèin da se u èov
jeku probude mu ke i enske energije potrebne za cjelovito shvaæanje stvarnosti. A zat
im mu je prièala o mnogim drugim tehnikama od kojih su neke bile seksualnog ili tj
elesnog tipa, a neke iskljuèivo duhovnog. Neke su bile pojedinaène, a neke su obuhvaæa
le skupine ljudi.*
Meðutim, to god mu rekla, Maitreva je u svom duhu odmah vidio scenu koju je opis
ivala. Takoðer je na svom tijelu osjetio dodire i sve druge osjete koje su pojedin
e tehnike stvarale. U potpunosti je pro ao kroz svako od tih iskustava samo slu ajuæi Èa
rob-nièin meki i tihi glas na svom ramenu.
I tako je to trajalo nekoliko sati, sve dok jutarnje sunce nije u potpunosti
osvijetlilo neobiènu scenu na obali velike rijeke. Maitreva je bio u potpunosti ob
uzet iskustvom tako da nije ni primijetio odlazak noæi i dolazak dana. Na posljetk
u je, potaknut Èarobnièinim naputkom, skliznuo u san ne primijetiv i kad se Èarobnica od
makla od njega i neobiènim pokretom ruke otpustila duhovnu nazoènost s kojom su dije
lili cijelo iskustvo. Takoðer nije znao ni kad gaje posljednji put poljubila prisl
oniv i svoje usne na njegove. Mo da je to bilo onda kad je u snu dotaknuo najsjajnij
u zvijezdu i okupao se u njenoj svjetlosti, ostavljajuæi sve svoje misli i osjeæaje
iza sebe.
* Èitatelja upuæujem da proèitaju Zakljuèak na stranici 225. Tamo sam malo pojasnio isku
stvo koje je ovdje opisano, kao i njegovu moguæu praktiènu primjenu (primjedba autor
a).
27
Venerin pozdrav
Maitreva se probudio nakon nekoliko sati. Vjerojatno je veæ bilo podne jer je sunc
e sjalo visoko iznad njegove glave. Osjeæao se lagano i odmoreno. Takoðer, osjeæao je
neku neobiènu unutarnju sreæu. Kao da je upravo savladao neku veliku zadaæu; kao daje
skinuo s ramena neki veliki teret. Zavr eno je, pomislio je. Sada se ponovo mo e vra
titi svom ivotu. Mo e s mirom dovr iti svoju ivotnu zadaæu. Duboko je udahnuo i protegnu
o se. Osjeæaj svje ine i lakoæe nije pokvarila ni misao kako vi e nikad neæe vidjeti preli
jepu enu koju je zvao Èarobnica. Mo da je morao osjeæati tugu, ali nije. Znao je daje s
ve na svome mjestu. Sve je upravo onako kako je moralo biti.
Krenuo je natrag kroz gusti i drveæe u smjeru gdje je pretpostavljao da æe pronaæi p
oznati puteljak kojim je prethodne noæi namjeravao stiæi kuæi. Odmièuæi granje i visoko li
paprati razmi ljao je o Èarobnici, o osjeæajima koje je u njemu probudila, ali i o obeæa
njima koja, znao je, neæe moæi ispuniti tijekom ovoga ivota. Razmi ljao je o rnubandana
ma, o vezama izmeðu ljudi i o os-jetilnim u icima. Kako je to neobièno! Jo do prije nek
oliko mjeseci odbacio bi takve stvari kao potpuno nepotrebne na duhovnom putu. Z
apravo, ne samo nepotrebne veæ i suvi ne! Odbacio bi ih
A.P.
kao smetnju. A sada, sada zna mnogo vi e. Osjetio je, do ivio je kako upravo ta ener
gija, energija elje i zadovoljstva mo e biti najveæi pokretaè duhovnih iskustava i razv
oja svijesti. Energija ljubavi i energija stvaranja - to je bilo ono to mu je pok
azala. Nauèila ga je da one nisu razlièite. Poduèila ga je èaroliji; poduèila ga je kako p
ostati sustvaratelj s bo anskim koristeæi snagu svojih vlastitih misli. Ali, istodob
no je iskusio ono to je i otprije znao: na tom putu ima mnogo vi e zamki nego na pu
tu kojim je on trenutno i ao. ukrin put nije bezazlen. To je tajanstveni put koji n
udi velike nagrade, ali skriva jednako tako velike opasnosti.
Zatim su mu misli skrenule na njegove vlastite osjeæaje prema Èarobnici; na njego
ve elje i ma tarije. Kakve li je samo rnuban-dane stvorio na taj naèin!? Kako æe ih odr
aditi? Kada?
Ipak, va nije od tih pitanja bilo mu je sjeæanje na njenu blizinu i, morao je to
priznati, na njene poljupce. S tim bi poljupcima mogao umrijeti. Ili ivjeti da ih
osjeti ponovo.
I ponovo rnubandane! to da radi sa svojim eljama? Veæ ih je osjetio, rekla mu je
ona, pa to sad da radi, kad su one veæ tu? Ni ta, naravno. Morao je prihvatiti poslje
dice nastanka tih elja.
Ali, pitao ju je dalje, da li je rnubandane bolje odraditi ili potisnuti? elje
i ma tarije o drugim ljudima imaju svi. Neke od tih elja se nikako ne mogu ostvari
ti, bilo zbog obièaja, okolnosti ili nepristajanja onog drugog. Ako je svaka misao
i elja rnubandana, onda imamo previ e obaveza!
Na to se Carobnica samo nasmijala. Izgleda tako, govorila mu je, ali se mogu
nauèiti naèini i tehnike kako rnubandane odraðivati u vlastitoj svijesti; kako stvarat
i iskustva u vlastitoj svijesti. Ako bismo to mogli, a upravo noæas, tijekom njiho
vog posljednjeg susreta, poduèila gaje i tome, onda bismo mogli odraditi svaku elju
, svaku misao, i ukloniti najveæi dio rnubandana, bez potrebe da u to ukljuèujemo dr
uge ljude!
Maitreva je to znanje prihvatio. Nije znao kada æe ga i kako uporabiti, ali gaj
e nosio u sebi. Meðutim, negdje duboko u svom srcu takoðer je znao da ga èak ni to zna
nje neæe spasiti od rnuban-
dane koju ima s njom. A to je zbog toga to je sada, nakon svega, potpuno jasno zn
ao tko je Carobnica. Ako je u pravu, a u njemu nije bilo nikakve sumnje o tome,
onda se on veselio toj rnuban-dani! elio je ostvariti je, iako nije znao kako i, t
o je jo znaèajnije, kada æe to uèiniti.
Maitreva je jo jednim zamahom ruke maknuo granu koja mu je zatvarala put. Sagn
uo se ne bi li izbjegao njene pomalo o tre granèice i zakoraèio na poznati puteljak. N
ekoliko kilometara nizvodno od njega nalazila se zaravan lomaèa. Mogao je vidjeti
bijeli tanki dim kako se di e u pravcu neba. Obredi su veæ zavr ili, pomislio je, a ti
jelo onog starca nad kojim su juèer sjedili veæ je predano vatri i vodi.
Kuda sad? Maitreva se osjeæao odmoran. Po elio je vidjeti Parasharu. Osjeæao je da æe
danas njegov stari uèitelj promijeniti stav prema njemu. Osjeæao je daje utnji do ao k
raj. Konaèno æe mu moæi isprièati sve to se dogodilo. Iako mu nisu bila potrebna obja njen
a, znao je da æe se osjeæati bolje i sigurnije kad se povjeri onom u èije znanje ima n
eogranièeno povjerenje. Ali, prije toga ipak se mora javiti svojim roditeljima. Kr
enuo je ustrim korakom, a misli su se njegovim umom kretale jednako tako ustro.
Carobnica! Pojavila se u njegovom ivotu onda kad je bio spreman slu ati o eljama
i njihovom mjestu u ljudskom ivotu. Pojavila se da bi mu isprièala fantastiènu prièu o u
kri, bijelom i èistom majstoru umjetnosti i ljubavi. Isprva ju je pogre no procijeni
o. A kako i ne bi kad je nastupila s madionièarskim trikovima koje on uopæe nije cij
enio. Naravno, kasnije je saznao da to nisu bili trikovi veæ pravo pravcato stvara
nje. Carobnica nije eljela zavesti njihova osjetila; eljela im je pokazati moæ i sla
vu ljudske svijesti. A zatim se igrala s njim, zbunjivala ga i poticala na ra èi æavanje
vlastitih osjeæaja. to je zapravo osjeæao prema njoj? Da li ju je volio? Da li ju je
elio? Na posljetku je doista èeznuo za njom, ali s tom èe njom su se mije ali osjeæaji be
pomoænosti i sna na elja da konaèno zavr i s tim. Upoznao je nemir. Upoznao je ponor stra
sti, iako nije u njega pao. Carobnica je to izvela savr eno! Ispitala gaje,
testirala, poduèila, potaknula i na posljetku ostavila mnogo potpunijeg i zrelijeg
nego je bio prije.
Da, sada, nakon svega, nije imao nikakve sumnje u to tko je ona. Tko bi drugi
mogao znati toliko o ukri? Tko bi drugi mogao znati toliko o Vi vahi? O tome to su
radili, osjeæali, planirali? Tko bi drugi mogao znati toliko o èarobnjacima, demonim
a, sanjivini vidyi, ljubavi i u itku? Tko bi drugi mogao spojiti èistu duhovnost s n
jezinom suprotno æu? Ne, takvu prièu nije mogao isprièati nitko sa strane. Takvu je prièu
mogao isprièati samo onaj koji ju je pro ivio.
I ponovo se prisjetio poljubaca koje je primio; ne, blagoslova koje je primio
! Imao je sreæe, pomislio je. Malo tko se mo e pohvaliti da ga je poljubila ljubav s
ama; malo tko ima karmièku obavezu prema Ljubavi!
Iznenada Maitreva je osjetio poriv da zastane. Podigao je glavu i okrenuo je
prema Suncu. Iako je znao da ne mo e ni ta vidjeti jer je blje tavilo bilo prejako, ip
ak je zaklonio oèi rukom, i pogledao u smjeru plamene nebeske lopte. Tamo negdje p
ored nje, uvijek blizu nje, uvijek pored svjetla, nalazi se jedna zvijezda. Ne,
nije to zvijezda, podsjetio je sam sebe: to je planet. Gledao je tako, zaklanjaj
uæi poluzatvorene oèi, negdje u neodreðeni prostor pored blje- tavila, ne oèekujuæi ni ta.
, onda se dogodilo ne to neobièno. Tik pored Sunca pojavila se jedna iskra svjetlost
i, jo blje tavija, jo sjajnija od samoga Sunca. Zabljesnula je iznenadnom snagom i o
nda ugasla, kao da pozdravlja upravo njega, Maitrevu. I dok je zraka svjetlosti
odaslana s bijele Venere dodirivala njegovo èelo, Maitreva se nasmije io. Jo æe se oni
sresti, znao je to dobro. A kad god to bilo, u kome god ivotu, u kome god vremenu
, bit æe to jo jedna èarolija.
Jedva èekam, pomislio je Maitreva i ustrim se koracima uputio prema kuæi svojih ro
ditelja, a onda jo dalje, preko rijeke, sve do Parasharinog uèili ta, u susret svojoj
sudbini.
KRAJ
Zakljuèak
yanas, 30.05.2001., kad pi em ovaj zakljuèak, nakon to sam zavr io svoju ritual
nu prièu, vratha kathu, o ukri, Venera je na kraju svog razdoblja egzaltacije. Veèera
s, oko 19 sati, prijeæi æe iz sideralnog zvije ða Riba i uæi u zvije ðe Ovna. Iako æe na sv
jmilijem mjestu na nebu boraviti neko vrijeme i sljedeæe godine, proæi æe jo osam punih
godina prije nego se toliko dugo i sna no zadr i na njemu.
Kad poènete pisati neku knjigu, a to se toga tièe i kad poènete stvarati bilo koje d
jelo, nikad ne znate kad æete je zavr iti. Knjige imaju svoj ivot. One su ponekad nep
redvidljive. Krenu smjerom koji nitko, a najmanje osoba koja se pomalo drsko naz
iva njihovim autorom, nije unaprijed zamislio. Neka se poglavlja produ e, a pojave
se i nova o kojima nitko ni ta nije znao sve do trenutka njihovog nastanka. Zbog
tog samostalnog ivota knjige u nastanku gotovo je nemoguæe predvidjeti vrijeme kad æe
se knjiga konaèno uoblièiti.
Kao to ste proèitali u uvodu, Èarobnicu sam namjerno poèeo pisati upravo u vrijeme k
ad je graha kojoj je posveæena, dakle u-kra, bila u posebnom polo aju u odnosu na Zem
lju. Zavr io sam je, dakle, u posljednji trenutak, na sam dan kad je to razdoblje
zavr ilo. Mo da zvuèi neobièno, ali ova èinjenica jasno mi govori da knjiga ima blagoslov
prirodnih zakona! Sretan sam zbog toga, a bit æu jo sretniji kad taj blagoslov kroz
nju dopre do svih onih koji je budu èitali.
Ne mislim duljiti s ovim zakljuèkom. Sve je veæ napisano. Malo je toga to se mo e do
dati. Ako je poruka prenesena, onda je suvi no govoriti bilo to. Ako nije, dodatna
obja njenja neæe pomoæi.
<oa
Tje i me èinjenica da æe knjiga djelovati kao ritualna prièa èak i onda kad se èitatelj
eæe slagati s njenim sadr ajem, to jest, èak i onda kad razumijevanja neæe biti. Veæ sama è
njenica da se èita, knjizi daje barem neku snagu djelovanja.
Dopustite mi da ipak za vas sa mem osnovne poruke ukrinog puta.
U itak, zadovoljstvo, sreæa, seks, igra, umjetnost i stva
ranje opæenito, nisu suprotni duhovnom rastu. tovi e,
oni su s njim povezani i mogu poslu iti kao sna an poticaj
za njega.
Stvaranje o kojem svjedoèi ukra je bo ansko stvaranje.
Oèitovanje bilo èega zami ljenog iz ni tavila svijesti dje
luje poput èarolije i zbog toga ukra svoje uèenike zove
Èarobnjacima.
Sam ukra, graha iz ðjoti a, prirodno je naèelo kroz kojeg
se prethodne pouke provode. Potrebno je uskladiti se s
njim, a to znaèi razumjeti i integrirati sve njegove zna
èajke za najvi e dobro.
Osim ovog moram odgovoriti i na neizbje na pitanja o cijeni knjige. Naime, svak
i je kupac primijetio daje cijena Èarobnice vi a nego je to sluèaj s ostalim knjigama
iste opremljenosti. To je namjerno. Naime, sve u svezi ove knjige u slu bi je isto
g prirodnog naèela. Skupoæa, ljepota, luksuz - sve to pripada ukri. Ako joj elite pris
tupiti onda se morate unaprijed pripremiti da æe to biti skupo! Osim toga, prema n
aèelima Umjetnosti davanja, odvajanje od dijela svoje energije (a novac je jedan o
d izraza va e energije) izvrsna je metoda za usklaðivanje s prirodnim naèelima. Donaci
je, pokloni i davanje opæenito, dobar su naèin pristupa granama. Dakle, èinjenica da s
te za ovu knjigu dali ne to vi e novaca nego to dajete za neke druge, sasvim je u skl
adu sa znaèajem i naravi samog ukre.
Zbog osjetljivosti ove teme ukazujem na èinjenicu da je knjiga
A.P. /CezJe,
Velièanstveni Saturn, takoðer ritualna prièa, ali namijenjena Satur-nu, besplatna (odn
osno ukupan prihod od slovenskog izdanja namijenjen je invalidima Slovenije), to
je sasvim u skladu sa znaèajem Saturna koji je siroma an i ne voli luksuz. ukra nije
takva. Upravo suprotno. Knjiga posveæena njoj, mora slijediti njenu narav.
Knjige poput Maitreye, Velièanstvenog Saturna i sada Èarobnice dio su mojih sjeæanj
a. Znam da je te ko objasniti kako su ta sjeæanja nastala. Veæ sam odgovorio na pitanj
e o tome da li su ta sjeæanja stvarna ili nisu. Stvarnost je toèka gledi ta. Sjeæanja ni
su stvarna u smislu stvarnosti materijalnog predmeta, primjerice knjige koju dr it
e u ruci, ali to ne znaèi daje njihova stvarnost manje vrijedna. "Sjeæanja" koja su
o ivjela u ovoj knjizi za mene su jednako stvarna kao i sjeæanje na trenutak kad sam
kao malo dijete ogrebao nogu, upisao se u gimnaziju ili svirao u rock grupi. Ra
zlike nema. Sjeæanje je sjeæanje.
I ba kao to su ivotna sjeæanja ostavila na mene svoj utisak pod kojim djelujem, i
ova su sjeæanja ostavila svoj trag. Oblikovala su moju sada njost.
Znanje kojeg prenosim dio je toga. Na primjer, znanje o naèinima stvaranja, kao
i konkretne tehnike o tome, prenosim onima koji savladaju meditativnu tehniku -
tehniku Integralne meditacije, na naprednim teèajevima, a posebice na teèaju pod na
zivom Teèaj za èarobnice i èarobnjake. Mislim da èitatelju ove knjige ne moram obja njavat
i za to se teèaj tako zove!
Taj teèaj, koji ukljuèuje praktiène tehnike aktivacije, najkon-kretniji je izraz ukr
inog puta. Njega preporuèujem svakom traga-telju iako, naravno, postoje uvjeti za
to. Jedan od tih uvjeta je i zrelost osobe, odnosno sposobnost odr avanja odreðene r
avnote e duha i tijela.
U pogledu drugih dijelova ukrinog puta postoji mnogo vi e ta-
janstvenosti. Tako mora biti. Taj je put sam po sebi skriven i ne mo e se izraziti
unutar jasnih obrazaca. No, to ne znaèi da ne postoji i da se do njega ne mo e doæi.
U tom smislu napominjem daje 26. poglavlje ove knjige pod nazivom Khajurao tehni
ke, nepotpuno. Naime, jednostavno nisam mogao u knjizi, dakle javnom mediju, opi
sati sve ono to je Maitreva saznao od Èarobnice. To ne bi bilo dobro, a nije ni pot
rebno jer to znanje doista nije za svakoga. Meðutim, to ne znaèi da se potpuno i cje
lovito 26. poglavlje ne mo e proèitati! Mo e se. Proèitat æe ga svatko tko bude pristupao
Sadasiva inicijaciji, kao dio pripreme za nju. Ali, nemojte oèekivati da æete odgovo
r na pitanje kako to izgleda i o èemu se zapravo radi, pronaæi u knjizi. Neæete. Takoðer
, nemojte oèekivati ni da æete odgovor saznati od mene. Sasvim je moguæe da vam ga neæu
reæi, èak i ako me izravno pitate. A mo da i hoæu, tko zna? Ne ljutite se, ali tako mora
biti. To je ukrin put. Tajanstven, skriven i neobièno privlaèan.
I na posljetku, neizmjerno sam zahvalan za moguænost da sudjelujem u ritualnoj
prièi za sjajnu Veneru, planet sreæe, u ivanja i obilja. Svakom od vas, hrabrih èitatelj
a koji ste do li do ovih posljednjih redaka, elim njenu podr ku. U ivajte u njenim daro
vima, ali budite uvijek svjesni da su oni, kao i svi darovi ivota, ovdje da bi na
s poduèili, da bismo na njima i kroz njih rasli i na posljetku spoznali svoju prav
u, bo ansku narav.
Neka blje tavi ukra uvijek bude na va oj strani!
S ljubavlju, APK Jadrija, 30.05.2001.
O autoru
A.P. Kezele roðenje 1962. godine u Vara dinu. Diplomirao je logopediju na Fakulte
tu za defektologiju u Zagrebu. Nakon studija odlazi u inozemstvo te se posveæuje p
rouèavanju tehnika i metoda za razvoj svijesti. Od 1988. godine odr ava predavanja,
seminare i teèajeve irom Hrvatske i Slovenije. Vi egodi nje iskustvo u savjetovanju i p
oduèavanju rezultiralo je nastankom mnogobrojnih knjiga {Korak naprijed, 1994.; Is
tina u pjesmi, 1994.; Stvaranje sreæe, 1995., 2000. i 2002.; Skrivene poruke, skri
vena znaèenja, 1996., 1999. i 2001.; Trojedna: o ljubavi i vjeènosti, 1996.; Intuici
ja - mudrost pravoga izbora, 1997., 1999. i 2002.; Maitreya, 1997. i 2001 ; Velièa
nstveni Saturn 1998., 1999., 2000., 2001. i 2002.; Tajne indijske astrologije, 1
998. i 2001.; Anðeo pod maskom, 1998.; Umjetnost davanja, 1999.; Sedam èakri, sedam
stanja svijesti, 1999. i 2002.; Moj put do èarolije, 2000.; Kratki pregled novih m
isli koje mijenjaju svijet, 2000.; Zdravlje s neba, 2000.; Savr ena ljubav 1. dio
- knjiga i CD, 2000.; Dupinov san, 2001.; Kozmièka proslava, 2001.; Vastu - dobri
duh prostora, 2001.; Integralna meditacija, 2002.; Èarobnica 2002J Takoðer, njegova
su predavanja zabilje ena na do sada pet video-kaseta: Kultura ti ine, Praktièna primj
ena ðjoti a, Istina o iscjeljivanju i Bog- Ona osobno!, 2001.; Duhovno partnerstvo 2
002.
A.P. Kezele trenutno najvi e radi kao predavaè, poduèava Integralnu meditaciju, te
odr ava osobna savjetovanja na osnovi ðjoti a. U okviru tehnike Integralne meditacije
odr ava i napredne programe poput Teèajeva ubrzanja i, u posljednje vrijeme, Teèajeva
za
èarobnice i èarobnjake. Osim toga, autor je seminara Skrivene poruke te vrlo djelotv
ornih Rasa tehnika.
Odnedavno je sa svojim suradnicima pokrenuo odr avanje skupova u posebno odabra
nim razdobljima. Usklaðivanje s prirodnim ritmovima va no je za razvoj svijesti ne s
amo pojedinaca veæ i èovjeèanstva. Takvi skupovi s vi e stotina sudionika odr ani su u kol
ovozu 1999., svibnju 2000., rujnu 2001., te svibnju 2002.
A.P. Kezele takoðer je osnivaè globalne mre e za intuitivnu komunikaciju pod nazivo
m SoulNet. U SoulNetu trenutno sudjeluje oko 4000 osoba iz cijelog svijeta.
Dodatne obavijesti o aktivnostima i novostima iz rada Adriana Predraga Kezele
a potra ite na njegovim web stranicama:
http://dvostrukaduga.hr/APK/
Knjige mo ete naruèiti na adresi nakladnika:
Dvostruka Duga d.o.o.
p.p. 184 HR-40001 Èakovec
ili telefonom 040 347 343 www.dvostrukaduga.hr e-mail: info@dvostrukaduga.hr
Dosada nja izdanja Dvostruke Duge:
Biblioteka JUPITER
A. P. Kezele: Stvaranje sreæe (1995., 2000., 2002.) Deepak Chopra: Tijelo i duh
, rijeka vjeènosti (1995.)
John Douillard: Tijelo, duh i port (1996., 2000.) A. P. Kezele: Skriven
e poruke, skrivena znaèenja (1996., 1999., 2001.)
Deepak Chopra: Put do ljubavi (1998., 2000.)
D. Epstein: Dvanaest stupnjeva iscjeljenja (1998.)
A.P. Kezele: Tajne indijske astrologije (1998., 2001.)
Hanna Kroeger: Zdravlje iz prirode (1999.)
Caroline Myss: Anatomija duha (1999., 2000.)
A.P. Kezele: Umjetnost davanja (1999.)
A.P. Kezele: Moj put do èarolije (2000.)
Caroline Myss: Za to se ljudi ne iscjeljuju (2001.)
Deepak Chopra: Kako spoznati Boga (2001.)
A.P. Kezele: Vastu - dobri duh prostora (2001.)
A.P. Kezele i A. Hampamer: Integralna meditacija (2002.)
Biblioteka AQUARIUS
Rene Erdos: Indijski gost (1996.)
Deepak Chopra: Povratak Merlina (1997.)
M.S. Peck: Na Nebu kao i na Zemlji (1997.)
Daniel Quinn: Ishmael (1997., 2001.)
A.P. Kezele: Maitreya (1997., 2001.)
James F. Twyman: Poslanik svjetla (1998.)
A.P. Kezele: Anðeo pod maskom (1998.) Mario Morgan: Tihi zov Australije (1999.)
Daniel Quinn: Prièa o B (1999.)
Dan Millman: Put mirnog ratnika (2000.)
Mario Morgan: Poruka iz Zauvijek (2001.)
Malidoma Patrice Some: Afrièka inicijacija (2001.)
A.P. Kezele: Èarobnica (2002.)
Biblioteka AURORA Deepak Chopra: Sedam duhovnih zakona uspjeh
a (1996., 2000.,
2001.)
Deepak Chopra: Put èarobnjaka (1997.)
A.P. Kezele: Intuicija - mudrost pravoga izbora (1997., 1999.)
Louise L. Hay: ivot! (1997'., 1998., 1999.)
Louise L. Hay: Moæ ene (1998.)
Deepak Chopra: Sedam duhovnih zakona za roditelje (1998.)
A.P. Kezele: Sedam èakri, sedam stanja svijesti (1999., 2002.)
Wayne W. Dyer: Ostvarite svoju sudbinu (1999., 2002.)
A.P. Kezele: Kozmièka proslava (2001.)
Ostala izdanja
A. P. Kezele: TM-Korak naprijed (1994.) A. P. Kezele: Istina u pjesmi (1994.) Ad
rian B. Smith: Kljuè za kraljevstvo nebesko (1994.) A. Hampamer & K. Kezele: Nova
kuharica (1995., 1997., 2000.,
2001.)
A.P. Kezele: Kratki pregled novih misli koje mijenjaju svijet (2000.)
A.P. Kezele: Savr ena ljubav I. dio (2000.)
A.P. Kezele: Dupinov san (2001.)
Nije u prodaji
A.P. Kezele: Trojedna - o ljubavi i vjeènosti (1996.) A.P. Kezele: Velièanstve
ni Saturn (1998., 1999., 2000., 2001.)

Biblioteka ZNANOST NOVOG VREMENA M. Fox & R. Sheldrake: Fizika anðela (1999.) Dan
iel Quinn: Izvan civilizacije (2000.) F. David Peat: Sinkronicitet (2000.) Gary
Zukav: ivot du e (2002.)
Biblioteka SA VR ENO ZDRA VLJE Deepak Chopra: Savr ena te ina (1996.) Deepak Chopra:
Savr ena probava (1996.) Deepak Chopra: Odmorno spavanje (1996.) Deepak Chopra: Ne
ogranièena energija (1996.) Deepak Chopra: Prevladajte ovisnost (1997.)
A.P. Kezele: Zdravlje s neba (2000.) A. Hampamer: Ajurveda za svaki dan (200
1.)

Dvostruka Duga je nakladnièka kuæa posveæena izdavanju knjiga koje istra uju moguænosti
èovjekova duha i tijela, ukazuju na blizak odnos èovjeka i prirode te naèine putem ko
jih mo emo saèuvati dragocjeni planet na kojemu ivimo. elite li ubrzati svoju evolucij
u i sudjelovati u stvaranju boljeg i sretnijeg svijeta - ovo su knjige za vas!

Bilo da se radi o duhu, tijelu ili okolini, uvijek postoje mjesta koja je pot
rebno istra iti i vje tine koje je potrebno nauèiti. Napuci i savjeti - Biblioteka JUP
ITER.
U trenucima kad je potrebna podr ka i vizija, knjige iz Biblioteke AURORA bit æe
izvor nadahnuæa, poput zvijezde èije ime nose.
biblioteka

Biblioteka

Biblioteka AQUARIUS posveæena je romanima. Prièe, parabole, legende i mitovi - mudro


st se oduvijek prenosila ba tako.
AQUARIUS
Uzbudljivo istra ivanje podruèja u kojem se susreæu znanost i duh! Knjige koje spaj
aju objektivno i subjektivno te tako ocrtavaju put u novo tisuæljeæe - tisuæljeæe duhovn
og razvoja.
BIBLIOTEKA
ZNANOST NOVOG
VREMENA

IVI oj Irogoslov znaèi da æe u ivati u materijalnom obilju i da æe sve èega se prihvati


struko oplemeniti; da æe tvoje oèi uvijek vidjeti samo lijepe stvari, a u i èuti samo do
bro; da æe tvoje ruke stvarati i iriti sklad i stoje najva nije, da æe spoznati najdublj
u tajnu ljubavi i sreæe.