Hamid

PAN EVROPS KI UNIVERZITET APEIRON
FAKULTET POS LOVNE EKONOMIJE
Tema: FUNKCIJA RAČUNOVODSTVA U

SAVREMENOJ PRAKSI PREDUZEĆA
DIPLOMSKI RAD
Mentor: Docent dr. Bogdana Vujnović-Gligorić
Student: Muhović Hamid, dipl. menadžer poslovne ekonomije
Odsjek: Preduzetnički menadžment
Banja Luka, Septembra 2008.

SADRŽAJ
1.0. UVODNI DIO I ZNAČ AJ RAČUNOVODSTVA 8
2.0. FUNKCIJA RAČ UNOVODS TVA U POS LOVNOJ PRAKS I PREDUZEĆA 8
3.0. MEĐ UNARODNI STANDARDI FINANS IJS KOG IZVJ EŠ TAVANJA (MSFI) 10
3.1. UVOD 10
3.1.1. Osnovna obilježja MSFI 10

3.1.2. Međunarodni standard finansijskog izvještavanja 11
3.2. MEĐ UNARODNI RAČUNOVODSTVENI STANDARDI (MRS -ovi) 15
3.2.1. MRS 1 Prezentacija finansijskih izvještaja 15

3.2.2. Bilans stanja 15
3.2.3. Bilans uspjeha (Račun dobiti i gubitka) 16
3.2.4. Izvještaj o promjeni u kapitalu 17
3.2.5. Izvještaji o novčanim tokovima 17
3.2.6. Bilješke 17
3.2.7. Objavljiv anje računovodstvenih politika 18
3.3. Međunarodni računovodstveni standard MRS 2 18
3.3.1. Zalihe 18
3.4.1. Novac i novčani ekvivalenti 20

3.4.2. Prezentiranje izvještaja o novčanim tokovima 20
3.4.3. Poslovne aktivnosti 21
3.4.4. Investicijske aktivnosti 21
3.4.5. Finansijske aktivnosti 22
3.5.1. Računovodstvene politike,promjene računovodstvenih procjena i greške 22

3.5.2. Promjena računovodstvenih politika 23
3.5.3. Promjene računovodstvenih procjena 23
3.5.4. Greške 23
3.6.1. Događaji nakon datuma bilansa 23

3.7.1. Ugovori o iz gradnji 24
2
3.8.1. Porez na dobit 24
3.8.2. Ovaj Standard treba primjeniti u računovodstvu poreza na dobit 25
3.9.1. Izvještavanje po segmentima 25
3.10.1. Nekretnine,postrojenja i oprema 25
3.11.1. Lizing 27
3.12.1. Prihodi 28
3.13.1. Primanja zaposlenih 29
3.14.1. Računovodstveno obuhvatanje državnih donacija i objavljiv anje državne

pomoći 30
3.15.1. Efekti promjene kursa stranih valuta 30
3.16.1. Troškovi pozajmica 31
3.17.1. Objavljiv anja povezanih stranaka 31
3.18.1. Računovodstveno obuhvatanje i izvještavanje o penzionim planovima 32
3.19.1. Konsolidovani i odvojeni finansijski izvještaji 32
3
3.20.1. Ulaganja u pridružena 33
3.21.1. Finansijsko izvještavanje u hiperinflacijskim privredama 33
3.22.1. Objavljiv anja u finansijskim izvještajikma banaka i sličnih finansijskih institucija 34
3.23.1. Udjeli u zajedničkim poduhvatima 35
3.24.1. Finansijski instrumenti:Objavljivanje i prezentovanje 36
3.25.1. Zarade po dionici 36
3.26. Međunarodni računovodstveni standard 34 MRS 34 37
3.26.1. Finansijsko izvještavanje za razdoblja tokom godine 37
3.27.1. Umanjenje vrijednosti sredstava 37
3.28.1. Rezervisanja,potencijalne obaveze i potencijalna sredstva 39
3.29.1. Nematerijalna sredstva 40
3.30.1. Finansijski instrumenti:priznavanje i mjerenje 41
3.31.1. Ulaganja u nekretnine 42
4
3.32.1. Poljoprivreda 43
4.0. RAČUNOVODSTVENO PLANIRANJE 44
4.1. UVOD 44
4.2. POLAZN E OSNOVE PLANIRANJA POS LOVANJA U PREDUZEĆIMA 44
4.2.1. NEOPHODNOST I SVRHA PLANIRANJA 44

4.2.2. OSNOVNE KARAKTERISTIKE I PODJELA PLANOVA 44
4.2.3. PRIPREM A,DONOŠENJE I PREĆENJE IZVRŠENJA PLANOVA 45
4.3. ODNOSI RAČUNOVODSTVA I PLAN IRANJA 46
4.3.1. ZADATCI RAČUNOVODSTVENE FUNKCIJE U NAŠIM USLOVIM A 46

PRIVREĐIVANJA
4.4. PLANIRANJE TROŠKOVA 46
4.4.1. POLAZNE OSNOVE ZA UTVRĐIVANJE PLANSKIH TROŠKOVA 46

4.4.2. PLANIRANJE PRIMARNIH DIREKTNIH TROŠKOVA 47
4.4.3. PLANIRANJE PLATA IZRADE 47
4.4.4. PLANIRANJE PRIMARNIH OPĆIH TROŠKOVA 47
4.4.5. FIKSNI TROŠKOVI 48
4.4.6. PLANIRANJE SEKUNDARNIH DIREKTNIH TROŠKOVA 48
4.5. PLANSKI I STVARNI BILANS I STANJA I USPJEHA 48
4.5.1. BILANS STANJA 48

4.5.2. BILANS USPJEHA 48
4.5.3. VRSTE I KLASIFIKACIJA BILANSA STANJA I BILANSA USPJEHA 49
4.6. BILANS STANJA I USPJEHA 50
4.6.1. PLANSKI (PREDRAČUNSKI) BILANS STANJA 50

4.6.2. STAVRNI (OBRAČUNSKI) BILANS STANJA 52
4.6.3. PLANSKI (PREDRAČUNSKI) BILANS USPJEHA 52
4.6.4. STVARNI (OBRAČUNSKI) BILANS USPJEHA 52
5. KNJIGOVODS TVO 54
5.1. POJAM I RAZVOJ KNJIGOVODSTVA 54

5.2. POJAM POSLOVNIH ILI KNJIGOVODSTVENIH PROMJENA 54
5.3. SISTEM KNJIGOVODSTVA 55
5.3.1. JEDNOSTAVNO KNJIGOVODSTVO 55
5.3.2. DVOJNO KNJIGOVODSTVO 55
5.3.3. KAMERALNO KNJIGOVODSTVO 56
5.3.4. KONSTANTNO KNJIGOVODSTVO 56
5
5.5. OBLICI KNJIGOVODS TVA 56
5.5.1. TALIJANSKO KNJIGOVODSVO 56

5.5.2. NJEM AČKO KNJIGOVODSTVO 57
5.5.3. FRANCUSKO KNJIGOVODSTVO 57
5.5.4. ENGLESKO KNJIGOVODSTVO 57
5.5.5. AMERIČKO KNJIGOVODSTVO 57
5.6. POS LOVNE KNJIGE 58
5.6.1. OSNOVNE KNJIGE DNEVNIK 58

5.6.2. GLAVNA KNJIGA 59
5.6.3. POMOĆNE KNJIGE 59
5.6.4. EVIDENCIJA GOTOVINE 59
5.6.5. DOKUM ENTACIJA U KNJIGOVODSTVU 61
5.7. GREŠ KE U KNJIGOVODS TVU 61
5.7.1. M ETOD IZNALAŽENJA GREŠAKA 62

5.7.2. FORM ALNE GREŠKE 62
5.7.3. MATERIJALNE GREŠKE,NJIHOVO IZNALAŽENJE I ISPRAVLJENJE 62
6. RAČUNOVODSTVENA KONTROLA 63
6.1. DEFINICIJA KONTROLE 63

6.2. PODJELA KONTROLE 64
6.2.1. KONTROLA PREMA POJEDINIM PODRUČJIMA 64
6.2.2 KONTROLA PREMA POSLOVNIM FUNKCIJAM A 64
6.2.3. KONTROLA PREMA OBJEKTU 65
6.2.4. KONTROLA SA STAJALIŠTA VREMENA 65
6.2.5. KONTROLA PREMA INTEZITETU 65
6.3. NAČELA KONTROLE 66
6.4. OBJEKTI KONTROLE 66
7.0. RAČUNOVODSTVENA ANALIZA 66
7.1. MJES TO ANALIZE U PREDUZEĆU 67
7.2. PODJELA ANALIZE POS LOVANJA 67
7.2.1. INTERNA ANALIZA 67

7.2.2. EKSTERNA ANALIZA 67
7.2.3. STATIČKA ANALIZA 68
7.2.4. DINAMIČKA ANALIZA 68
7.2.5. ANALIZA S OBZIROM NA VREM ENSKO RAZDOBLJE 69
7.2.6. KVALITATIVNA ANALIZA 69
7.2.7. KVANTITATIVNA ANALIZA 69
7.2.8. KOMPLEKSNA ANALIZA 70
6
7.2.9. PARCIJALNA ANALIZA 70
7.2.10. ANALIZA STRUKTURE 70
7.2.11. ANALIZA ODSTUPANJA I ZAVISNOSTI 70
7.2.12. ANALIZA RAZVOJA 71
7.3. METODE ANALIZE 71
7.4. EKS TERNA KOMPARATIVNA ANALIZA 73
7.5. ANALIZA BILANSE 73
7.5.1. ANALIZA BILANSA STANJA 73

7.5.2. ANALIZA BILANSA USPJEHA 79
8.0. RAČUNOVODSTVENO INFORMISANJE 81
8.1. RAČUNOVODSTVENE INFORMACIJE KAO INTEGRALNI DIO 81

INFORMACIONOG SISTEMA
8.2. RAČUNOVODSTVENE INFORMACIJE ZA PLANIRANJE,IZVRŠENJE 82
I KONTROLU POSLOVANJA
8.3. IZVORI I VRSTE RAČUNOVODSTVENIH INFORMACIJA ZA IZRADU 82
I DONOŠENJE PLANOVA
8.4. RAČUNOVODSTVENE INFORMACIJE ZA PRIPREM ANJE PLANA U VEZI 83
SA REALIZACIJOMFUNKCIJE PROIZVODNJE
8.5. RAČUNOVODSTVENE INFORMACIJE ZA PRIPREM ANJE PLANOVA U 83
VEZI SA REALIZACIJOM FUNKCIJE PRODAJE
8.6. RAČUNOVODSTVENE INFORMACIJE ZA PRIPREM ANJE PLANOVA U 84
VEZI SA FUNKCIJOM RAZVOJA
8.7. RAČUNOVODSTVENE INFORMACIJE ZA ODLUČIVANJE 84
O INVESTICIJAM A
8.8. RAČUNOVODSTVENE INFORMACIJE ZA ODLUČIVANJE 84
O NABAVCI (KUPOVINI) STALNIH SREDSTAVA
9.0.ZAKLJUČAK 85
10. L I T E R A T U R A 86
7
1.0. UVODNI DIO I ZNAČAJ RAČUNOVODSTVA
Osnovna je pretpoatavka funkcionisanja bilo kojeg privrednog subjekta da menadžment

pravovremeno raspolaže relevantnim informacijama o događajima u preduzeću i izvan njega
koji utiču,ili mogu uticati,na njeno funkcionisanje.
Raspolaganje relavantnim informacijama je od posebne važnosti za preduzeće s obzirom na
veoma brz tehnički,ekonomski i društveni razvitak koji sa sobom donosi neprekidno mjerenje
uslova poslovanja i odnosa njenom okolinom.Istovremeno taj razvitak uzrokuje rastuću
složenost strukture privrednih institucija .Takva situacija postavlja sve veće i sve teže
probleme pred organe upravljanja.Za donošenje optimalnih odluka potrebne su kvalitetne
informacije koje trebaju omogućiti rješenje problema.Računovodstvo je od svog postanka bilo
izvor najvećeg dijela podataka potrebnih za donošenje odluka u preduzećima.Uvođenjem
privrednog sistema na tržišni način poslovanja uvjetovala je korjenite promjene u zakonskom
uređivanju poslovanja preduzeća i svih privrednih subjekata.Ova okolnost donijela je i novi
pristup sa stajališta uspješnog menadžmenta.U savremenim tržišnom privrednom sistemu
relavantno je:
- da propisi budu jasni,razumljivi i pregledni,
-da sadrže pravne i poslovne standarde prihvaćene u razvijenim zemljama tržišne ekonomije,
-da se pravno poslovna regulativa svede na razumnu mjeru,tj.da propisa ne bude previše,ali da
se dosljedno primjenjuju,
-da propisi budu rasterećeni nepotrebnih sadržaja i da se ista pitanja ne utvrđuju na više
mjesta.
Računovodstvo je potrebno za interne i eksterne potrebe.Intreno računovodstvo ili
menadžment računovodstvo zadovoljava potrebama organa upravljanja,a eksterno ili
finansijsko računovodstvo služi za obračune obaveza prema kupcima,dobavljačima i
državnim institucijama.
U ovome radu obrađene i analizirane su sve funkcije računovodstva koje se primjenjuju u
poslovnoj praksi preduzeća.
2.0. FUNKCIJA RAČUNOVODSTVA U POSLOVNOJ PRAKSI

PREDUZEĆA
Poslovanje preduzeća ne može se ni zamisliti bez postojanja računovodstva kao registra

poslovnih događaja i izvorišta mnogobrojnih poslovnih informacija.
Računovodstvo treba da omogući sagledavan je stanja sredstava i izvora sredstava,utvrđivanja
finansijskog rezultata poslovanja i dobijanja mnogih drugih informacija neophodnih za
uspješno poslovanje preduzeća u savremenim uslovima.Zakonska obaveza svakog preduzeća
je da organizuje računovodstvo prema zakonskim propisima.Organizacija računovodstva treba
da bude efikasna ekonomična i dinamična a uslov za to je između ostaloga i usklađenost
unutar računovodstvene funkcije.Svako preduzeće ima svoje specifičnosti,stoga organizacija
računovodstva je racionalna samo ako je iz građena za potrebe konkretnog preduzeća.
Organizacija računovodstva može biti:centralizovana,decentralizovana,kombinovana,što
zavisi od privredne djelatnosti i veličine preduzeća.Jednom postavljena racionalna
organizacija računovodstva,koja nije dinamična,vremenski postaje neracionalna tj.ona mora
da se mjenja i prilagođava promjenama koje nastaju u uslovima rada i privređivanja.
8
Stoga možemo reći,da u novonastalim tržišnim uslovima računovodstvena funkcija dobija
značajnije mjesto u preduzeću.Računovodstvo mora imati za sebe potreban sistem
računovodstvenih podataka.Zakonski propisano računovodstvo je neprikladno za rukovodni
kadar u preduzećima.Rukovodiocima trebaju informacije za odluke.
Najvažnije informacije za odlučivanje u preduzeću su:
 ukupni troškovi i struktura pojedinih najvećih troškova u njima,

 plan i ostvarenje plana po osnovnim parametrima,
 rentabilitet proizvoda ili usluge,
 standardni troškovi po proizvodima ili uslugama.
Knjigovodstvo kao sastavni dio računovodstva,vrijednosno prati i iskazuje cjelokupan proces

reprodukcije u preduzeću.
U procesu proizvodnje stvara se novi proizvod čiju vrijednost treba da utvrdi knjigovodstvo,a
takođe da obezbjedi podatke za utvrđivanja ekonomičnosti i produktivnosti poslovanja.
Knjigovodstvo obezbjeđuje kroz evidencije podatke za utvrđivanje ukupnog prihoda,ukupnih
troškova i finansijskog rezultata preduzeća.Takođe knjigovodstvo evidentira sva sredstva
kojim preduzeće raspolaže,po vrstama sredstava,mjestima njihove lokacije i njihovih izvora te
o korištenju i kretanju.
Iz naprijed proizilazi da je uloga računovodstva:
 evidentiranje sredstava po mjestu korištenja,

 prećenje transformacije sredstava iz jednog pojavnog u drugi oblik,
 utvrđivanje cijene proizvoda kalkulacijom,
 utvrđivanje rezultata poslovanja i analiza podataka radi ocjene efikasnosti rada,
 kontrola rukovanje i korištenje sredstava,
 planiranje i kontrola izvršenja plana,
 informisanje o step enu korištenja sredstava i ostalim rezultatima,
Pravilo je u poslovnom svijetu da ne možemo napraviti dobit ako ne znamo troškove,osim

slučajno ili privremeno. ...
Sistem knjigovodstvenih računa u kome su računi povezani u jednu zaokruženu cjelinu tako
da omogućuju njegovom korisniku knjigovodstveno praćenje cjelokupnog reprodukcionog
procesa predstavlja kontni plan.Na prvi pogled izgleda suvišno govoriti o pojmu računa u
knjigovodstvu,jer se čini da je to nešto po sebi razumljivo,odnosno nešto što zna svako ko se
bar malo bavio knjigovodstvom,pitanje je moglo teže nago što izgleda na prvi pogled. ...
Račun predstavlja kamen temeljac čitave knjigovodstvene građe...,skup svih računa u bilo
kom knjigovodstvu ,odnosno računski sistem ili kontni plan čini suštinu knjigovodstva.
Obzirom da poslovni proces prati obavlja i evidentira računovodstveni sektor,organizaciono je
postavljen na:
 služba plana i analize,

 služba finansijske operative,
 služba za kredite,
 služba za knjigovodstvo.
9
U službi poslovi se obavljaju u odjelenjima i to:
 odjelenje likvidature i kontrole dokumentacije,

 odjelenje finansijskog knjigovodstva,
 odjelenje robnog knjigovodstva,
 odjelen je stalnih sredstava.
Da bi rukovodstvo preduzeća moglo efikasno pratiti poslovanje ,neophodno je da

računovodstveni sektor pruži tačne i blagovremene podatke o izvršenim poslovima,kretanju
sredstava,o izvorima sredstava i rezultatima poslovanja.
Ovi zadatci se ostvaruju kroz postavljenu organizaciju sektora za računovodstvo,korištenja
računske opreme za obradu podataka,saradnjom i tjesnom vezom sa ostalim sektorima
preduzeća.
3.0. MEĐUNARODNI STANDARDI FINANSIJSKOG IZVJEŠTAVANJA

(MSFI)
3.1. UVOD
3.1.1. Osnovna obilježja MS FI
MSFI se primjenjuju kada pravno lice po prvi put usvaja MSFI,s eksplicitnom i bezrezervnom
izjavom o postupanju u skladu sa MSFI.
Generalno govoreći,ovaj MSFI zahtijeva od pravnog lica da kod finansijskih izvještaja
koji su po prvi put urađeni u skladištu s MSFI-om,postupa u skladu sa svakim MSFI-om
koji je na snazi na dan izvještavanja.
MSFI posebno zahtijeva od pravnog lica da kod početnog bilansa stanja (početni MSFI bilans
stanja),koji predstavlja polaznu tačku u računovodstvu u skladu s MSFI-om,postupa na
sljedeći način:
 prizna sva sredstva i obaveze,čije priznavanje zahtijevaju MSFI;

 ne prizna sredstva i obaveze,kada MSFI ne dopuštaju takvo priznavanje;
 reklasifikuje stevke koje su na osnovu predhodnih općeprihvaćenih računovodstvenih
načela priznate kao jedna vrsta sredstava,obaveza ili dijelova kapitala,ali prema MSFI
spadaju u drugu vrstu sredstava,obaveza ili dijelova kapitala;
 primjeni MSFI za mjerenje svih priznatih sredstava i obaveza.
MSFI dopušta ograničene izuzetke od navedenih zahtjeva u posebnim oblastima,gdje bi

trošak postupanja u skladu s ovim standardima vjerovatno bio veći od koristi za korisnike
finansijskih izvještaja.MSFI također zabranjuje njihovu retroaktivnu primjenu u nekim
oblastima,naročito ako bi ona zahtjevala procjene menadžmenta u vezi s prošlim
uslovima,nakon što je ishod određenih transakcija već poznat.
Ovaj MSFI zahtjeva objavljivan ja koja objašnjavaju kako je prelazak s predhodnih

općeprihvaćenih računovodstvenih načela na MSFI uticao na objavljeni finansijski
položaj,finansijsku uspješnost i novčane tokove pravnog lica.
10
Od pravnog lica se zahtjeva primjena MSFI ako se njegovi prvi finansijski izvještaji
sastavljeni u skladu s MSFI odnose na razdoblje koje počinje sa ili poslije 1.januara
2004.godine.Ranija primjena se preporučuje.
3.1.2. Međunarodni standard finansijskog izvještavanja
MSFI 1 Prva primjena Međunarodnih standarda finansijskog izvještavanja
a.) Cilj ovog MSFI-a je osigurati da prvi finansijski izvještaji pravnog lica sastavljeni u
skladu s MSFI-om i njegovi pripadajući izvještaji za razdoblja tokom godine koja su
pokrivena ovim finansijskim izvještajem,sadrže visokokvalitetne informacije koje:
 su transparentne za korisnike i uporedive za sva prezentirana razdoblja,

 pružeju odgovarajuću polaznu tačku za računovodstvo u skladu s MSFI,
 se mogu dobiti uz troškove koji ne premašuju njihove koristi za korisnike finansijskih
izvještaja,
b.) Pravno lice treba primjenjivati ovaj standard za:
 prve finansijske izvještaje sastavljene u skladu s MSFI-om

 svaki izvještaj za razdoblja tokom godine,ako postoji,sastavljen u skladu s MRS-om
34 Finansijsko izvještavanje za razdoblja tokom godine,za razdobljena koje se odnose
prvi finansijski izvještaji sastavljeni u skladu s MSFI-om.
c.) Finansijski izvještaji se smatraju prvim finansijskim izvještajima sačinjenim u skladu

s MSFI ako je pravno lice,naprimjer:
 prezentiralo svoje posljednje finansijske izvještaje,

 pripremilo finansijske izvještaje na osnovu MSFI samo za internu upotrebu,koji nisu
dostupni vlasnicima preduzeća ili bilo kojem drugim vanjskim korisnicima,
 pripremilo izvještajni paket na osnovu MSFI za svrhe konsolidacije,bez pripreme
potpunog seta finansijskih izvještaja na način definisan u MRS 1- Prezentacija
finansijskih izvještaja, ili
 nije prezentirala finansijske izvještaje za predhodna razdoblja.
e.) Ovaj MSFI se primjenjuje kada pravno lice po prvi put usvaja MSFI.On se ne
primjenjuje kada je pravno lice,naprijer:
 prestalo prezentirati finansijske izvještaje na osnovu nacionalnih propisa, ako ih je

predhodno prezentiralo, kao i drugi set finansijskih izvještaja koji su sadržavali
eksplicitnu i bezrezervnu izjavu o saglasnosti s MSFI,
 prezentiralo finansijske izvještaje u predhodnoj godini na osnovu nacionalnih propisa,
a ti izvještaji su sadržavali eksplicitnu i bezrezervnu izjavu o saglasnosti s MSFI, ili
> prezentiralo u predhodnoj godini finansijske izvještaje koji sadrže eksplicitnu i
betrezervnu izjavu o saglasnosti s MSFI, iako su revizori dali mišljenje s rezervom o
tim finansijskim izvještajima.
f.) Ovaj MSFI ne odnosi se na promjene računovodstvenih politika pravnog lica koje već
primjenjuje MSFI.
11
MSFI 2 Isplate po osnovu dionica
a.) Cilj ovoga Standarda je definisati način na koji subjekt treba evidentirati obavljanje
transakcije isplata po osnovu dionica u svojim finansijskim izvještajima.Konkretno od
subjekta zahtjeva da dobit ili gubitak te finansijski položaj iskaže uzimajući u obzir
efekte transakcija isplate po osnovu dionica,uključujući i rashode povezane s
transakcijama u kojima su opcije na dionice odobrene zaposlenima.
b.) Subjekat će primjenjivati ovaj MSFI za računovodstveno evidentiranje svih transakcija

isplate po osnovu dionica,uključujući:
 tansakcije isplate po osnovu dionica podmirene instrumentima dioničkog kapitala,u

kojima subjek at stiče dobra ili prima usluge kao naknadu za instrumente dioničkog
kapitala subjekta (uključijući redovne dionice i opcije na dionice),
 transakcije isplate po osnovu dionica podmirene u novcu,u kojima subjekat stiče dobra
ili prima usluge preuzimajući obavezu prema dobavljačima tih dobara ili pružateljima
usluga za koji se temelje na cijeni (ili vrijednosti) dionica ili drugih instrumenata
dioničkog kapitala subjekta,
 transakcije u kojima subjekat ili stiče dobra ili usluge,i u kojima prema uslovima
aranžmana ,subjek at ili dobavljač dobara odnosno pružatelj usluga može birati da li da
subjekat obavezu proisteklu iz transakcije podmiri u novcu (ili drugim sredstvima),ili
izdavanjem instrumenata dioničkog kapitala,
c.) Sa stanovišta ovoga MSFI,prijenos instrumenata dioničkog kapitala nekog subjekta od

strane njegovih dioničara stranama koje su subjektu isporučile dobra ili pružile usluge
uključujući zaposlene ,su transakcije isplate po osnovu dionica,osim ako nije očito da
određeni prenos sredstava obavljen u druge svrhe,a ne kao isplata neknede za
isporučena dobra ili pružene usluge.
e.) U smislu standarda,transakcija sa zaposlenim (ili drugom stranom) u svojstvu imaoca

instrumenata dioničkog kapitala subjekta nije transakcija isplate po osnovu dionica.
f.) Ovaj MSFI se primjenjuje na transakcije isplate po osnovu dionica u kojima subjekat
stiče ili prima dobra ili usluge.Dobra uključuju zalihe,potrošni materijal,nekretnine,
postrojenja i opremu,nematerijalna sredstva i druga sredstva koja nisu finansijske
prirode.
Subjek at treba primjeniti ovaj MSFI za godišnja razdoblja koja počinju na dan 01.01.2005
godine ili nakon toga datuma.
MSFI 3 Poslovne kombinacije
1.) Cilj ovoga MSFI-ja je propisivanje finansijskog izvještavanja za pravno lice koje
poduzima poslovnu kombinaciju.Standard navodi da se sve poslovne kombinacije
trebaju računovodstveno obuhvatiti primjenom metode kupovine.Stoga sticatelj
priznaje prepoznatljiva sredstva,obaveze i potencijalne obaveze stečenog subjekta po
njihovim fer vrijednostima na datum sticanja,a također priznaje i goodwil,koji se ne
amortizuje već se naknadno testira na smanjenje vrijednosti.
2.) Osim u slučajev ima opisanim u tački 3.,pravna lica će primjenjivati ovaj MSFI kod
računovodstvenog obuhvatanja poslovnih kombinacija.
12
3.) Ovaj MSFI ne primjenjuje se na:
 poslovne kombinacije u kojima se zasebna pravna lica ili djelatnosti povezuju u cilju
formiranja zajedničkog poduhvata.
 poslovne kombinacije koje obuhvataju pravna ili djelatnosti pod zajedničkom
kontrolom.
 poslovne kombinacije koje obuhvataju dvije ili više zajedničkih pravnih lica.
 poslovne kombinacije u kojima su zasebna pravna lica ili djelatnosti spojene u cilju
formiranja izvještajnog pravnog lica samo putem ugovora,bez sticaja vlasničkih prava.
MSFI 4 Ugovori o osiguranju
Ovo je prvi Mađunarodni standard finansijskog izvještavanja (MSFI) koji se bavi ugovorima
o osiguranju.Ovaj MSFI predstavlja polaznu osnovu za drugu fazu ovog projekta.
Osnovna obilježja MSFI-a
 ovaj MSFI se odnosi na sve ugovore o osiguranju (uključujući i ugovore o

reosiguranju) koje neki subjekat zaključuje,kao i ugovore o reosiguranju koje drži,
izuzimajući one ugovore koji su posebno navedeni i spadaju u djelokrug drugih MSFI-
ova.On se ne odnosi na ostala sredstva i obaveze osiguravatelja,kao što su finansijska
sredstva finansijske obaveze iz djelokruga MRS 39 inansijski instrumenti:priznavanje
i mjerenje.Pored toga,ovaj standard se ne bavi računovodstvom koje vodi imalac
polise osiguranja.
 prema ovom MSFI-u,osiguravatelj je prilikom izbora računovodstvenih politika
vezanih za ugovore o osiguranju privremeno oslobođen nekih obaveza koje proizilaze
iz zahtjeva drugih MSFI-a.
 MSFI dozvoljava osiguravatelju da promjeni svoju računovodstvenu politiku vezanu
za ugovore o osiguranju samo ako,kao rezultat te promjene,njegovi finansijskih
izvještaji pružaju relevantniju,ali ne manje pouzdanu informaciju.
 MSFI dopušta uvođenje računovodstvene politike koja uključuje vrednovanje
iskazanih obaveza osiguranja,dosljedno,za svako razdoblje,kako bi se uzele u obzir
tekuće tržišne kamatne stope.
 osigurav atelj ne mora mijenjati svoje računovodstvene politike vezane za ugovore o
osiguranju kako bi eliminisao preveliku opreznost.
 postoji pretpostavka,koja se može osporiti,da će finansijski izvještaji osiguravatelja
postati manje relevantni i pouzdani ako osiguravatelj, pri vrednovanju ugovora o
osiguranju,uvede računovodstvenu politiku koja odražava buduće prinose na ulaganje.
 kada neki osiguravatelj mijenja svoje računovodstvene politike vezane za obaveze
osiguranja,on može reklasificirati neka ili sva sredstva po fer vrijednosti tj.iskazati
promjene njihove vrijednosti preko bilansa uspjeha.
 ovaj MSFI zahtjeva objavljiv anje kako bi korisnici bolje razumjeli:
iznose u finansijskim izvještajima osigurav atelja koji proizilaze iz ugovora o
osiguranju,iznos,vremenski raspored i neizvjesnost budućih novčanih tokova od
ugovora o osiguranju.
 subjekti trebaju primjenjivati ovaj MSFI na godišnja razdoblja koja počinju 1 januara
2005 godine ili kasnije,ali je i ranija primjena poželjna.
13
MSFI 5 Stalna sredstva namjenjena prodaji i prestanak poslovanja
M eđunarodni standard finansijskog izvještavanja 5,Stalna sredstva namjenjena prodaji i

prestanak poslovanja (MSFI 5) uspostavlja zahtjeve vezane za klasifikaciju,mjerenje i
prezentaciju stalnih sredstava namjenjenih prodaji i zamjenjuje MRS 35,Prestanak poslovanja.
Osnovne karakteristike MS FI-5
 usvaja klasifikaciju „namjenjeno za prodaju“;

 uvodi koncept grupe za otuđenje,koja predstavlja grupu sredstava koja trebaju biti
otuđena putem prodaje ili na neki drugi način,zajedno kao grupa u jednoj transakciji,i
obaveze direktno povezane s tim sredstvima čiji prenos se vrši u toj transakciji;
 određuje da se sredstva ili grupe za otuđenje koje su klasifikovane kao namjenjene za
prodaju vode po iznosu nižem od knjigovodstvenog iznosa i iznosa fer vrijednosti
umanjenog za troškove prodaje;
 određuje da se za sredstvo,klasifikovano kao sredstvo namjenjeno za prodaju ili
uključeno u grupu za otuđenje klasifikovanu kao sredstvo namjenjeno za prodaju,ne
obračunava amortizaciju;
 određuje da se sredstvo klasifikovano kao sredstvo namjenjeno za prodaju,kao i
sredstva i obaveze uključene u grupu za otuđenje klasifikovanu kao sredstvo
namjenjeno za prodaju zasebno prikazuju na glavnom obrascu bilansa stanja;
 povlači MRS 35, prestanak poslovanja i zamjenjuje ga sa zahtjevima koji;
mjenjaju vremenski okvir klasifikacije poslovanja kao obustavljenog.
MRS 35 klasifikuje poslovanje kao obustavljeno na datum ili kada je pravno lice
sklopila obavezujući prodajni ugovor ili kada je menadžment odobrio i objavio
službeni plan otuđenja,u zavisnosti od toga koji je datum raniji;
određuje da se rezultati obustavljenog poslovanja trebaju prikazati odvojeno na
glavnom obrascu bilansa uspjeha;zabranjuje retroaktivnu klasifikaciju poslovanja kao
obustavljenog,kada kriteriji za klasifikaciju nisu ispunjeni do datuma bilansa.
Cilj ovog MSFI je odrediti računovodstveni tretman sredstava namjenjenih za prodaju te

prezentaciju i objavljivanje prestanka poslovanja.posebno, MSFI zahtjeva da;sredstva,koja
ispunjavaju uslove klasifikacije kao sredstva namjenjena za prodaju,budu mjerena po iznosu
nižem od knjigovodstvenog iznosa i iznosa fer vrijednosti umanjenog za troškove prodaje,te
kad prestaje amortizacija tekvih sredstava;i sredstva koja ispunjavaju uslove klasifikacije kao
sredstva;i sredstva koja ispunjavaju uslove klasifikacije kao sredstva namjenjena za prodaju
budu objavljena odvojeno na glavnom obrascu bilansa stanja,a da rezultati prestanka
poslovanja budu objavljeni odvojeno u bilansu uspjeha.
14
3.2. MEĐ UNARODNI RAČ UNOVODS TVENI STANDARDI (MRS -ovi)
3.2.1. MRS 1 Prezentacija finansijskih izvještaja
Cilj ovog Standarda propisati osnovu za prezentaciju finansijskih izvještaja opće

nemjene,kako bi se osigurala njihova uporedivost s finansijskim izvještajima pravnog lica iz
predhodnih razdoblja i s finansijskim izvještajima drugih pravnih lica.Finansijski izvještaji
Pravnog lica,trebaju pružiti informacije o:
 sredstvima,
 obavezama,
 vlastitom kapitalu,
 prihodima i rashodima,uključujući dobitke i gubitke,
 ostalim promjenama u kapitalu,i
 novčanim tokovima.
Potpuni set finansijskih izvještaja uključuje:
 bilans stanja,
 bilans uspjeha,
 izvještaj o promjenama u kapitalu,koji pokazuje bilo: sve promjene u kapitalu ili
promjene u kapitalu osim onih koje proizlaze iz transakcija s vlasnicima kapitala koji
djeluju u svojstvu vlasnika kapitala,
 izvještaj o novčanim tokovima,i
 bilješke,koje uključuju kratak pregled računovodstvenih politika i druge bilješke
kojima se objašnjavaju određene stavke.
3.2.2. Bilans stanja
Informacije koje treba prikazati na glavnom obrascu bilansa stanja
 postrojenja,nekretnine i oprema,
 ulaganje u nekretnine,
 nematerijalna sredstva,
 finansijska sredstva (isključujući ulaganja koja se obračunavaju korištenjem metode
udjela,potraživanja od kupaca i druga potraživanja,novac i novčani ekvivalenti),
 ulaganja koja se obračunavaju korištenjem metode udjela,
 biološka sredstva,
 zalihe,
 potraživanja od kupaca i druga potraživanja,
 novac i novčane ekvivalente,
 obaveze prema dobavljačima i ostale obaveze,
 rezervisanja,
 finansijske obaveze (isključujući obaveze prema dobavljačima i ostale obaveze i
rezervisanja)
 tekuće porezne obaveze i sredstva,kako je to definisano u MRS-u 12-Porez na dobit,
 odgođene porezne obaveze i odgođena porezna sredstva,kako je to definisano u MRS-
u 12,
 manjinski interes iskazan u okviru kapitala,i
 emitovani kapital i rezerve koje pripadaju vlasnicima kapitala matičnog preduzeća.
15
 ukupan iznos sredstava klasifikovanih kao sredstva koja se drže radi prodaje i iznos
sredstava koja su uključena u grupe koje se otuđuju,a koje su klasifikovane u skladu s
MSFI-om 5,Stalna sredstva koja se drže radi prodaje i prekinuto poslovanje i obaveze
koje su uključene u grupu za otuđivanje,a koje su klasifikovane kao one koje se drže
radi prodaje u skladu s MSFI-om 5.
3.2.3. Bilans uspjeha (Račun dobiti i gubitka)
Informacije koje treba prikazati na glavnom obrascu bilansa uspjeha
 prihode,
 troškove finansiranja,
 udjel u dobiti ili gubitku pridruženih društava i zajedničkim poduhvatima koji se
obračunava korištenjem metode udjela,
 troškove poreza,
 iznos koji pradstavlja zbir dobiti ili gubitka poslije poreza za prekinuto poslovanje i
dobiti ili gubitka poslije poreza koji je priznat kod mjerenja fer vrijednosti umanjeno
za troškove prodaje,ili dobiti ili gubitka koji je priznat kod otuđenja sredstava ili grupe
koja se otuđuje,a koja čini prekinuto poslovanje i
 dobit ili gubitak
Sljedeće stevke treba objaviti na glavnom obrascu bilansa uspjeha, kao alokaciju dobiti ili
gubitka razdoblja:
 dobit ili gubitak koji prip ada manjinskim dioničar ima,i

 dobit ili gubitak koji prip ada vlasnicima kapitala matičnog društva.
Niti jednu stavku prihoda i rashoda pravno lice ne treba prikazivati kao izvanrednu stavku,
bilo u glavnom obrascu bilansa ili u bilješkama.
U okolnosti koje mogu dovesti do odvojenog objavljivanja nekih stavki prihoda i rashoda
spadaju i:
 otpis zaliha do neto prodajne vrijednosti ili otpis nekretnine, postrojenja i opreme do
nadoknadivog iznosa, kao i ukidanje takvih otpisa,
 restrukturiranje aktivnosti pravnog lica i ukidanje rezervisanja za troškove
restrukturiranja,
 otuđenje nekretnina,postrojenja i opreme,
 prodaja dugoročnih ulaganja,
 prekinuto (obustavljeno) poslovanje,
 podmirenje troškova sudskih sporova,i
 ostala ukinuta rezervisanja.
16
3.2.4. Izvještaj o promjeni u kapitalu
Pravno lice treba prezentirati izvještaj o promjenama u kapitalu,i na njegovom glavnom

obrascu iskazati:
 dobit ili gubitak razdoblja,

 svaku stavku prihoda i rashoda razdoblja,koja se prema zahtjevima drugih Standarda
ili tumačenja,priznaje direktno u kapital,kao i ukupni iznos ovih stavki,
 ukupne prihode i rashode i rashode razdoblja iskazujući odvojeno ukupan iznos koji
pripada vlasnicima kapitala matičnog društva i iznos koji prip ada manjinskim
dioničar ima,
 za svaku komponentu kapitala,efekte promjena računovodstvenih politika i ispravki
grešaka,koji se priznaju u skladu s MRS-om 8.
Promjene u kapitalu pravnog lica,između dva datuma bilansa,odražavaju povećanje ili

smanjenje neto sredstava tokom razdoblja.Osim promjena koje su rezultat transakcija s
vlasnicima koji djeluju u svojstvu vlasnika kapitala (kao što su ulaganja kapitala i ponovno
pribavljanje vlastitih instrumenata kapitala i dividendi od strane pravnog lica) i troškova koji
su direktno povezani s tim transakcijama,ukupna promjena u kapitalu predstavlja ukupan
iznos prihoda i rashoda,uključujući dobitke i gubitke koji su nastali aktivnošću pravnog lica
Tokom razdoblja (bez obzira jesu li ove stavke prihoda i rashoda priznate kao dio dobiti ili
gubitka ili direktno kao promjena u kapitalu).Ovaj Standard zahtjeva da se sve stevke prihoda
i rashoda koje su priznate u razdoblju,uključe u dobit ili gubitak,osim ako drugi standardi ili
tumačenja ne zahtjevaju drugačije.Pošto je značajno da se kod utvrđivanja promjena u
finansijskom položaju pravnog lica između dva bilansa,uzmu u obzir sve stavke prihoda i
rashoda,ovaj Standard zahtjeva da se predstavljanjem izvještaja o promjenama u kapitalu
istaknu ukupni prihodi i rashodi,uključujući i one koje su priznati direktno u kapital.
MRS 8 zahtjeva retrospektivno usklađivanje ef ekata promjena računovodstvenih politika,u
stepenu u kojem je to izvodljivo,osim u slučajevima kada prelazne odredbe ostalih Standarda
ili tumačenja zahtjevaju drugačije.MRS 8 također zahtjeva da se izvrši retrospektivno
ispitivanje grešaka,u stepenu u kojem je to izvodljivo.
3.2.5. Izvještaji o novčanim tokovima
Informacije o novčanim tokovima pružaju korisnicima finansijskih izvještaja osnovu za

ocjenu sposobnosti pravnog lica da stvara novac i novčane ekvivalente i porebe pravnog lica
da koristi ove novčane tokove.M RS 7 Izvještaj o novčanim tokovima definiše zahtjeve vezane
za prezentaciju izvještaja o novčanim tokovima.
3.2.6. Bilješke
Bilješke trebaju:
 prikazati informacije o osnovama za izradu finansijskih izvještaja i specifičnim

računovodstvenim politikama koje su korištene u skladu s tačkama 108-115.,
 objeviti informacije koje zahtjevaju MSFI-ovi,a koje nisu prikazane na glavnom
obrascu bilansa stanja,bilansa uspjeha,izvještaja o promjenama u kapitalu ili izvještaja
o novčanim tokovima;i osigurati dodatne informacije koje nisu prikazane na glavnom
obrascu bilansa stanja,bilansa uspjeha,izvještaja o promjenama u kapitalu i izvještaja o
17
novčanim tokovima,treba imati oznaku koja upućuje na povezane informacije u
bilješkama.
3.2.7. Objavljivanje računovodstvenih politika
U okviru pregleda značajnih računovodstvenih politika,pravno lice treba objaviti:
 osnovu (ili osnove) mjerenja korištenu(e) u sastavljanju finansijskih izvještaja;i

 ostale korištene računovodstvene politike,koje su relevantne za razumjevanje
finansijskih izvještaja.
Za korisnike je veoma važno da budu obavješteni o osnovi ili osnovama mjerenja
finansijskim izvještajima (naprimjer.historijski trošak,tekući trošak,neto prodajna
vrijednost,fer vrijednost ili nadoknadivi iznos),jer osnova na kojoj su sastavljeni
finansijski izvještaji značajno utiče na njihovu analizu.
Pravno lice treba objaviti u bilješkama:
 iznos dividendi koje su predložene i objavljene prije nego što su finansijski izvještaji
odobreni za izdavanje,ali koje nisu priznate kao raspdjela kapitala vlasnicima tokom
razdoblja,kao i iznos dividende po dionici;
 iznos svih kumulativnih preferencijalnih dividendi koje nisu priznate u finansijskim
izvještajima.
Pravno lice treba objaviti sljedeće informacije,ukoliko ih već nije objavilo u okviru
informacija objavljenim u finansijskim izvještajima:
 sjedište i pravni oblik pravnoga lica,zemlju u kojoj je registrovano i adresu njegovog

sjedišta;
 opis prirode poslovanja pravnoga lica i njegovih glavnih aktivnosti;
 naziv matičnog preduzeća i krajnjeg matičnog preduzeća grupe;
Datum stupanja na snagu ovog Standarda za godišnje razdoblje koji počinju 1 januara 2005
godine,ili kasnije.
3.3. Međunarodni računovodstveni standard MRS 2
3.3.1. Zalihe
Cilj ovog standarda je propisati računovodstveni postupak za zalihe.Osnovno pitanje u

računovodstvu zaliha je iznos troška koji treba priznati i voditi kao sredstvo sve dok ne dođe
do priznavanja pripadajućih prihoda.Ovaj Standard daje praktična upustva za utvrđivanje
nabavne vrijednosti (cijene koštanja zaliha i njezinog kasnijeg priznavanja kao
rashoda,uključujući sve eventualne otpise na iznos neto prodajne vrijednosti.On također daje
upustva u vezi s primjenom tkz.metode nabavne vrijednosti (cijene koštanja),koje se koriste
za određivanje troškova zaliha.
Ovaj Standard primjenjuje se na sve zalihe,osim na:
 nedovršene radove koji proizilaze iz ugovora o izgradnji,uključujući direktno

povezane ugovore o pružanju usluga,
 finansijske instrumente,i
18
 biološka sredstva povezanu s poljoprivrednom djetnošću i poljoprivrednim
proizvodom u trnutku ubiranja,te minerala i mineralnih proizvoda,ako se oni vrednuju
po neto prodajnoj vrijednosti u skladu sa uobičajnom praksom u tim djelatnostima.
 brokera-trgovaca robom široke potrošnje koji svoje zalihe iskazuju po fer vrijednosti
umanjenoj za trošak prodaje.
Neto prodajna vrijednost je procjenjena prodajna cijena tokom redovnog poslovanja umanjena
za procijenjene troškove dovršenja i procjenjene troškove neophodne da se obavi prodaja.
Fer vrijednost je iznos za koji bi se neko sredstvo moglo razmjeniti,ili obaveza
podmiriti,između dobro obavještenih i za razmjenu zainteresovanih strana u transakciji pred
pogodbom.
Nabavna vrijednost/cijena koštanja zaliha obuhvata sve troškove nabave,troškove konverzije

(proizvodnje) i druge troškove koji su nastali u procesu dovođenja zaliha na sadašnju lokaciju
i u sadašnje stanje.
Troškovi nabave zaliha obuhvataju fakturnu cijenu,uvozne carine i druge troškove (osim
onih koje pravno lice može kasinje povratiti od poreznih vlasti),troškove prevoza,troškove
rukovanja i druge troškove koji se mogu direktno pripisati konkretnoj nabavi robe,materijala i
usluga.Trgovački popusti,rabati i druge slične stavke oduzimaju se kod određivanja troškova
nabave.
Troškovi konverzije(proizvodnje) zaliha obuhvataju troškove koji su direktno povezani s
jedinicama proizvodnje,kao što je direktni rad.Oni također obuhvataju sistematski raspored
fiksnih i varijabilnih općih troškova proizvodnje koji su nastali u pretvaranju materijala u
gotove proizvode.Fiksni opći troškovi proizvodnje su oni indirektni troškovi proizvodnje koji
ostaju relativno konstantni,nezavisno od obima proizvodnje,kao što su amortizacija i
održavanje tvorničkih zgrada i opreme.
Varijabilni opći troškovi proizvodnje su oni indirektni troškovi proizvodnje koji direktno ili
gotovo direktno ovise o obimu proizvodnje,kao što su indirektni materijal i indirektni rad.
Ostali troškovi uključuju se u cijenu koštanja zaliha samo do veličine do koje su nastali,dok
su se zalihe dovodile na njihovu sadašnju lokaciju i sadašnje stanje.U cijeni koštanja zaliha
mogu se uključiti i neproizvodni opći troškovi ili troškovi dizajniranja proizvoda za posebne
kupce.Troškovi koji su isključeni iz cijene koštanja zaliha,a priznaju se kao rashodi:
neuobičajni iznos otpadnog materijala,nepotrebnog rada i drugih proizvodnih troškova,
Troškovi skladištenja dalje faze proizvodnje,opći troškovi administracije,troškovi prodaje.
Troškovi zaliha kod uslužne djelatnosti, se prvenstveno sastoje od troškova rada i

troškova osoblja koje je direktno angažovano na pružanju usluga,uključujući i nadzorno
osoblje,i pripadajućih režijskih troškova.Troškovi rada i drugi troškovi prodajnog i općeg
administrativnog osoblja se ne uključuju,već se priznaju kao rashod razdoblja u kojem
nastanu.
Priznavanje rashoda
Kada se zalihe prodaju,njihov se knjigovodstveni iznos priznaje kao rashod u onom razdoblju
u kojem se priznaje i s njima povezani prihod.Iznos bilo kojeg otpisa (vrijednosti)zaliha na
neto prodajnu vrijednost i svih eventualnih gubitaka zaliha knjiži se kao rashod u razdoblju
kad je nastao otpis ili gubitak.Iznos bilo kojeg eventualnog poništenja otpisa zaliha,koji
19
proizlazi iz povećanja neto prodajne vrijednosti,knjiži se kao smanjenje iznosa zaliha
priznatih kao rashod u razdoblju u kojem je došlo do poništenja.
Ovaj Standard preduzeća su obavezna primjenjivati za godišnja razdoblja koja počinju na dan
1 januar 2005 godine ili kasnije.
Izvještaj o novčanim tokovima
Informacije o novčanim tokovima pravnog lica pomažu korisnicima finansijskih izvještaja u

pružanju osnove za ocjenjivanje sposobnosti pravnog lica da stvara novac i novčane
ekvivalente,kao i potreba pravnog lica za korištenjem tih novčanih tokova.
Cilj je ovog Standarda osigurati pružanje informacija o historijskim promjenama novca i
novčanih ekvivalenata pravnog lica,putem izvještaja o novčanim tokovima,koji klasifikuje
novčane tokove razdoblja na tokove od poslovnih,investicijskih i finansijskih aktivnosti.
Pravno lice treba sastavljati izvještaj o novčanim tokovima u skladu sa zahtjevima ovog
Standarda i prezentirati ga kao sastavni dio svojih finansijskih izvještaja,za svako razdoblje za
koje se prezentiraju finansijski izvještaji.
Korisnike finansijskih izvještaja pravnog lica zanima na koji način pravno lice stvara i koristi
novac i novčane ekvivalente.
Izvještaj o novčanim tokovima,kada se koristi zajedno s ostalim finansijskim
izvještajima,pruža informacije koje korisnicima omogućavaju procijenjivanje promjene u neto
sredstvima pravnog lica,njegovu finansijsku strukturu (uključujući likvidnost i solventnost),
kao i njegovu mogućnost uticaja na iznose i vremenski raspored novčanih tokova radi
prilagođavanja promjenljivim okolnostima i prilikama.Informacije o novčanim tokovima su
korisne za procjenu sposobnosti pravnog lica da stvara novac i novčane ekvivalente i
omogućavaju korisnicima razvijanje modela za procjenu i upoređivanje sadašnje vrijednosti
budućih novčanih tokova različitih pravnih lica.
3.4.1. Novac i novčani ekvivalenti
Novčani ekvivalenti se drže za podmirivanje kratkoročnih novčanih obaveza,a ne radi

ulaganja ili druge svrhe.Da bi se jedno ulaganje okarakteriziralo kao novčani ekvivalent,ono
mora biti brzo zamjenjivo za poznati iznos novca i ne smije nositi nikakav značajniji rizik
promjene vrijednosti.Stoga,ulaganje obično ima karakter novčanog ekvivalenta samo kada
kratko dospjeće od,recimo,tri mjeseca ili manje od datuma sticanja.Ulaganja u kapital se
isključuju iz novčanih ekvivalenata,osim ako su takva ulaganja u biti novčani
ekvivalenti,naprimjer,u slučaju povlaštenih dionica koje su stečene unutar kratkog razdoblja
njihovog dospjeća i s utvrđenim datumom otkupa.Posuđivanje od banaka se obično smatraju
finansijskim aktivnostima.M eđutim,u nekim zemljama prekoračenja na bankovnim
računima,koja se otplaćuju na zahtjev,čine sastavni dio upravljanja novcem jednog pravnog
lica.U tim okolnostima,prekoračenja na bankovnim računima smatraju se sastavnim dijelom
novca i novčanih ekvivalenata
3.4.2. Prezentiranje izvještaja o novčanim tokovima
Izvještaj o novčanim tokovima prikazuje novčane tokove u izvještajnom razdoblju

klasifikovane na novčane tokove od poslovnih,investicijskih i finansijskih aktivnostima.
20
3.4.3. Poslovne aktivnosti
Iznos novčanih tokova koji proističu iz poslovnih aktivnosti,ključni je pokazatelj srazmjera u

kojem je pravno lice iz svojih poslovnih aktivnosti ostvarilo dovoljne novčane tokove za
otplate zajmova,očuvanje poslovne sposobnosti pravnog lica,isplatu dividendi i nove
investicije bez korištenja vanjskih izvora finansiranja.Novčani tokovi od poslovnih aktivnosti
prvenstveno proizilaze iz glavnih poslovnih aktivnosti pravnog lica kojima se ostvaruju
prihodi.Primjeri novčanih tokova od poslovnih aktivnosti jesu:
 novčani primici od prodaje i pružanja usluga,

 novčani primici od tentijuma,naknada,provizija i drugih prihoda,
 novčane isplate dobavljačima za isporučenu robu i pružene usluge,
 novčane isplate zaposlenima i za račun zaposlenih,
 novčani primici i novčane isplate od osigurav ajućeg društva,na ime premija i odštetnih
zahtjeva,anuiteta i drugih prava od polise osiguranja,
 novčane isplate ili povrati poreza na dobit,osim ako se ne mogu posebno povezati s
finansijskim i investicijskim aktivnostima,
 novčani primici i isplate na osnovu ugovora zaključenih u cilju sklapanja poslova ili u
trgovačke svrhe.
Neke transakcije,kao što je prodaja postrojenja,mogu dovesti do stvaranja dobitka ili gubitka
koji se uključuje u obračun krajnje dobiti ili gubitka.M eđutim,novčani tokovi koji se odnose
na ove transakcije predstavljaju novčane tokove od investicijskih aktivnosti.
Pravno lice može držati vrijednosne papire i uzimati zajmove u poslovne ili trgovačke svrhe,u
kom slučaju su ti plasmani slični zalihama koje su nabavljene za preprodaju.Prema tome,
novčani tokovi koji prizilaze iz kupovine ili prodaje vrijednosnih papira,kojima se
trguje,iskazuje se u okviru poslovnih aktivnosti.
3.4.4. Investicijske aktivnosti
Primjeri novčanih tokova koji proizlaze iz investicijskih aktivnosti su:
 novčane isplate za sticanje nekretnina ,postrojenja i opreme,nematerijalnih sredstava i

drugih stalnih sredstva,
 novčani primici od prodaje nekretnina,postrojenja i opreme,nematerijalnih sredstava
i drugih stalnih sredstava,
> novčane isplate za sticanje instrumenata dioničkog kapitala i dužničkih instrumenata
drugih pravnih lica i udjela u zajedničkom poduhvatima,
 novčani predujmovi i zajmovi dati drugim osobama,
 novčani primici od naplate predujmova i zajmova koji su dati drugim osobama
 novčane isplate na temelju ugovora za futures-e,terminskih ugovora,ugovora o opciji i
ugovora o swep poslu,
 novčani primici na temelju ugovora za futures-e,terminskih ugovora,ugovora za opcije
i swapove,osim kada se ti ugovori drže s namjerom da se njima trguje.
21
3.4.5. Finansijske aktivnosti
Primjeri novčanih tokova koji nastaju iz finansijskih aktivnosti su:
 novčani primici od emisije dionica ili drugih instrumenata dioničkog kapitala,

 novčane isplate vlasnicima za sticanje ili otkup dionica pravnog lica,
 novčani primici od uzimanja kredita,zajmova,izdavanja mjenica,emisije
obaveznica,uzimanja hipotekarnih kredita i drugih kratkoročnih ili dugoročnih
posuđivanja,
 novčane otplate pozajmljenih iznosa,i
 novčane isplate korisnika lizinga na ime smanjenja neizmirene obaveze koja se odnosi
na finansijski lizing.
Ovaj Standard stupa na snagu za finansijske izvještaje koji obuhvataju razdoblja koja počinju
1.januara 1994.godine i kasnije.
3.5.1. Računovodstvene politike,promjene računovodstvenih procjena i greške
Cilj je ovoga Standarda propisati kriterije za izbor i mijenjanje računovodstvenih politika,kao

i računovodstveni postupak i objavljivanje promjena računovodstvenih politika,promjena
računovodstvenih procjena i ispravljanja grešaka.Standardom se žele poboljšati relevantnost i
pouzdanost finansijskih izvještaja pravnog lica i uporedivost finansijskih izvještaja samog
pravnog lica s onima iz predhodnih razdoblja ,ako i njihova uporedivost s finansijskim
izvještajuma drugih pravnih lica.
Računovodstvene politike su posebna načela,osnove,konvencije,pravila i prakse koje pravno
lice primjenjuje pri sastavljanju i prezentaciji finansijskih izvještaja.
Promjena računovodstvene procjene je prilagođavanje knjigovodstvenog iznosa sredstava ili
obaveze,ili iznosa periodičnog utroška nekog sredstva,koje prizlazi iz procjene sadašnjeg
stanja ili očekivanih budućih koristi i obaveza povezanih s tim sredstvima i obavezama.
Promjene računovodstvenih procjena proizlaze iz novih informacija ili novih događaja i ,u
skladu s tim,ne predstavljaju ispravke grašaka.
Materijalno značajno.Izostavljanje ili pogrešno iskazane stavke su materijalno značajne ako
bi,pojedinačno ili grupno,mogle uticati na ekonomske odluke korisnika finansijskih izvještaja
donošene na osnovu tih izvještaja.Značajnost (materijalnost) ovisi o veličini i vrsti
izostavljene ili pogrešno iskazane stavke sagledane u svijetlu prisutnih okolnosti.Odlučujući
faktor može predstavljati veličina stavke ili priroda stevke,odnosno njihova kombinacija.
Greške iz predhodnog razdoblja su izostavljeni ili pogrešno iskazani podaci iz finansijskih
izvještaja pravnog lica za jedno ili više razdoblja,nastali propuštanjem upotrebe ili pogrešnom
upotrebom pouzdanih informacija:
 koje su bile dostupne kada su finansijski izvještaji za data razdoblja bili odobreni za
izdavanje,i
 za koje se moglo razumno očekivati da budu dobivene i uzete u obzir pri sastavljanju i
prezentaciji tih finansijskih izvještaja.
U takve greške ubrajaju se efekti matematičkih grešaka,grešaka pri primjen jivan ju

računovodstvenih politika,pogrešnog tumačenja činjenica,prevare ili previda.
22
3.5.2. Promjena računovodstvenih politika
Pravno lice će promjeniti računovodstvenu politiku samo ako:
 je promjena zahtjevana Standardom ili tumačenjem,ili

 promjena dovodi do toga da finansijski izvještaji pružaju pouzdane i relevantnije
informacije o efektima transakcija,drugih događaja ili okolnosti na finansijski položaj
 pranog lica,njegovu uspješnost ili novčane tokove.
3.5.3. Promjene računovodstvenih procjena
Kao rezultat neizvjesnosti koje su sastavni dio poslovnih aktivnosti,mnoge stavke u

finansijskim izvještajima nije moguće precizno vrednovati,već samo procjenjiv ati.Vršenje
računskih procjena podrazumjeva prosuđivanje utemeljeno na posljednjim
raspoloživim,pouzdanim informacijama.Naprimjer,može se javiti potreba za procjenjivanjem:
 iznosa sumnjivih i spornih potraživanja,

 iznosa zastarjelih zalih a,
 fer vrijednosti finansijskih sredstava ili finansijskih obaveza,
 vijeka upotrebe,ili očekivanog rasporeda buduće potrošnje ekonomskih koristi
sadržanih u sredstvu koje se amortizuje,i
 obaveza po garancijama.
3.5.4. Greške
Greške se mogu pojaviti u vezi s priznavanjem,vrednovanjem,prezentacijom ili

objavljivanjem elemenata finansijskih izvještaja.Finansijski izvještaji nisu u skladu s MSFI-
ima ako sadrže bilo materijalno značajne greške bilo beznačajne greške koje su napravljene
namjerno,u cilju postizanja prezentacije određenog finansijskog položaja,uspješnosti i
novčanih tokova pravnog lica.Potencijalne greške tekućeg razdoblja otkrivene u tom
razdoblju ispravljaju se prije nego što se finansijski izvještaji odobre za izdavanje.M eđutim,
materijalno značajne greške ponekad se otkriju tek u kasnijem razdoblju,i te greške iz
predhodnog razdoblja se ispravljaju u uporednim informacijama prezentiranim u finansijskim
izvještajima za to kasnije razdoblje.
Pravna lica trebaju primjenjivati ovaj Standard za godišnja razdoblja koji počinju na dan
1.januar 2005.ili kasnije.
3.6.1. Događaji nakon datuma bilansa
Cilj ovog Standarda je propisati:
 kada pravno lice treba uskladiti svoje finansijske izvještaje za događaje nastale nakon
datuma bilansa i
 objavljivanje informacija koje pravno lice treba dati o datumu kada su finansijski
izvještaji odobreni za izdavanje i o događajima nastalim nakon datuma bilansa.
23
Ovaj Standard treba primjeniti u računovodstvenom evidentiranju i objavljivanju događaja
nastalih nakon datuma bilansa.Pravno lice treba primjen jivati ovaj Standard za godišnja
razdoblja koja počinju 1.januara 2005.godine,ili kasnije.
3.7.1. Ugovori o izgradnji
Cilj ovog Standarda je propisati računovodstveni postupak za prihode i troškove ,koji su

vezani za ugovore o izgradnji.Zbog prirode aktivnosti koje se obavljaju u okviru ugovora o
izgradnji,datum kada su aktivnosti iz ugovora započete i datum kada su te ektivnosti
završene,obično pripadaju različitim računovodstvenim razdobljima.Prema tome,nejvažnije
pitanje u vezi s računovodastvenim obuhvatanjem ugovora o izgradnji je raspoređivanje
prihoda i troškova ugovora na računovodstvena razdoblja u kojima su građev inski radovi
izvršeni.Ovaj Standard se primjenjuje za računovodstveno obuhvatanje ugovora o izgradnji u
finansijskim izvještajima izvođača radova.
Ugovor o iz gradnji je ugovor koji je posebno sklopljen radi iz gradnje nekog sredstva ili grupe
sredstava,koja su međusobno tijesno povezana ili međuzavisna u smislu dizanja,tehnologije i
funkcije ili u smislu konačne namjene ili upotrebe.
Ugovor s fiksnom cijenom je ugovor o izgradnji,u kojem izvođač radova prihvata fiksnu
ugovorenu cijenu ili fiksnu cijenu po jedinici učinka,koja,u nekim slučajevima,podliježe
klauzulama o povećanju troškova.
Ugovor s troškom plus je ugovor o iz gradnji,u kojem se izvođaču radova nadoknađuju
prihvaćeni troškovi ili troškovi koji su utvrđeni na neki drugi način,uvećani za postotak tih
troškova ili za fiksnu naknadu.
Ugovor o izgradnji može biti ugovorena izgradnja jednog sredstva,kao što je
most,zgrada,brana,naftovod,put,brod ili tunel.Ugovor o izgradnji može se također odnositi na
izgradnju više sredstava koja su međusobno tijesno povezana ili međuzavisna u smislu
dizajna,tehnologije i funkcije ili u smislu konačne namjene ili upotrebe.
Za potrebe ovog Standarda,ugovori o iz gradnji obuhvataju i :
Ugovore za pružanje usluga koje se direktno odnose na izgradnju tog sredstva,naprimjer,za
usluge rukovodioca projekta ili arhitekta i ugovore za rušenje ili obnovu sredstva,te sanaciju
okoliša nakon rušenja tih sredstava.
Ovaj Međunarodni računovodstveni Standard primjenjuje se na finansijske izvještaje koji
obuhvataju razdoblje koje počinje 1.januara 1995 godine ili kasnije.
3.8.1. Porez na dobit
Cilj ovoga Standarda propisivanje računovodstvenog postupka za porez na dobit.Glavno

pitanje u računovodstvu poreza na dobit jeste kako obračunati tekuće i buduće poreske efekte:
 budućeg povrata (podmirenja) knjigovodstvenog iznosa sredstava (obaveza),koja su

priznata u bilansu uspjeha pravnog lica,i
 transakcija i drugih događaja u tekućem razdoblju,koji su priznati u finansijskim
izvještajima pravnog lica.
24
3.8.2. Ovaj Standard treba primjeniti u računovodstvu poreza na dobit
 za svrhe ovoga Standarda,porez na dobit uključuje sve domaće i inostrane poreze

kojima je osnovica oporeziva dobit.Porez na dobit,također,uključuje poreze kao što su
porezi po odbitku,koji su plaćeni od strane zavisnog društva,povezanog društva ili
zajedničkog poduhvata,kod raspodjele izvještajnog subjekta.
 ovaj Standard se ne bavi računovodstvenim metodom za državne subvencije,ili
ulagačke porezne kredite.M eđutim,ovaj Standard se bavi računovodstvom privremenih
razlika koje mogu nastati iz takvih subvencija ili ulagačkih poreznih kredita.
 računovodstvena dobit je neto dobit ili gubitak za razdoblje prije oduzimanja poreznog
rashoda.
 oporeziva dobit (porezni gubitak) je dobit (gubitak) razdoblja,određen u skladu s
propisima utvrđenim od strane poreznih vlasti,po kojima je porez na dobit naplativ
(nadoknadiv).
 porezni rashod (porezni prihod) je ukupan iznos uključen u određivanje neto dobiti ili
gubitka razdoblja,u vezi s tekućim i odgođenim porezom.
 tekući porez je iznos plaćenog poreza na dobit,koji se odnosi na oporezivu dobit
(porezni gubitak) za razdoblje.
 odgođene porezne obaveze su iznosi poreza na dobit naplativi u budućim
razdobljima,u odnosu na oporezive privremene razlike.
 odgođena porezna sredstva su iznosi poreza na dobit nadoknadivi u budućim
razdobljima,a odnose se na:odbitne privremene razlike,neiskorištene porezne gubitke
prenijete unaprijed i prenijete unaprijed neiskorištene porezne kredite.
Ovaj Međunarodni računovodstveni Standard stupa na snagu za finansijke izvještaje koji

obuhvataju razdoblja koja počinju 1.januara 1998.godine.
3.9.1. Izvještavanje po segmentima
Cilj ovoga Standarda je utvrditi načela za izvještavanje o finansijskim podacima segmentima-

podacima o različitim vrstama proizvoda i usluga koje pravno lice proizvodi i o različitim
geografskim područjima na kojima posluje-kako bi se pomoglo onima koji koriste finansijske
izvještaje da:
 bolje razumiju uspješnost poslovanja subjekta iz prošlosti,

 bolje procjene rizike i prinose subjekta i
 bolje informisani prilikom donošenja sudova o pravnom licu u cijelini.
Ovaj Međunarodni računovodstveni Standard primjenjuje se na finansijske izvještaje koji

uključuju razdoblja koja počinju 1.jula 1998.godine ili kasnije.
3.10.1. Nekretnine,postrojenja i oprema
Cilj ovog Standarda je propisati računovodstveni postupak za nekretnine,postrojenja i opremu

tako da korisnici finansijskih izvještaja mogu dobiti informacije o ulaganjima pravnog lica u
nekretnine,postrojenja i opremu,kao i o promjenama tih ulaganja.Glavna pitanja u
25
računovodstvenom obuhvatanju nekretnina,postrojenja i opreme su priznavanje
sredstava,utvrđivanja njihovih knjigovodstvenih vrijednosti,i utvrđivanje troškova
amortizacije i gubitaka od sman jenja koje treba priznati u vezi s njima.
Ovaj Standard treba primjeniti u računovodstvenom obuhvatanju nekretnina,postrojenja i
opreme osim kada drugi Standard zahtjeva ili dopušta drugačiji računovodstveni postupak.
Ovaj Standard se ne primjenjuje na:
 nekretnine,postrojenja i opremu koja je klasifikovana kao ona koja se drži radi prodaje
u skladu s Međunarodnim standardom finansijskog izvještavanja 5. Stalna sredstva
koja se drže radi prodaje i prestanka poslovanja (MSFI ),
 biološka sredstva povazana s poljoprivrednom aktivnošću (Poljoprivreda),ili
 prava na iskorištavanje rudnih rezervi kao što su nafta,prirodni plin i sličani
neobnovljivi resursi.
 drugi standardi mogu zahtijevati priznavanje stavki nekretnina,postrojenja i opreme na
osnovu pristupa koji se razlikuje od onog propisanog u ovom Standardu.naprimjer,
MRS 17 Lizing,zahtjeva od pravnog lica priznavanje neke stavke nekretne,postrojenja
i opreme na osnovu prenosa rizika i koristi.Međutim,u takvim slučajevima ostali
aspekti računovodstvenog tretmana ovih sredstava,uključujući i amortizaciju,propisani
su ovim Standardom.
U ovom se Standardu koriste izrazi koji imaju sljedeća značenja:
 knjigovodstvena vrijednost je iznos po kojem se neko sredstvo priznaje u bolansu

stanja nakon odbijanja ukupne akumulirane amortizacije i akumuliranih gubitaka od
smanjenja.
 nabavna vrijednost je iznos isplaćenog novca ili novčanih ekvivalenata,ili fer
vrijednosti druge naknade koja je data za nabavu sredstva u vrijeme njegovog sticanja
ili izgradnje,ili gdje je to moguće,iznos koji se može pripisati tom sredstvu kod
početnog priznavanja u skladu sa specifičnim zahtjevima MSFI-eva,naprimjer MSFI-a
2,Isplate po osnovu dionica.
 amortizacioni iznos je nabavna vrijednost sredstva,ili neki drugi iznos koji zamjenjuje
nabavnu vrijednost umanjen za njezin ostatak vrijednosti.
 amortizacija je sistematski raspored amortizovanog iznosa sredstva tokom njegovog
vijeka upotrebe.
 specifična vrijednost za pravno lice je sadašnja vrijednost novčanih tokova za koje
pravno lice očekuje da će nastati od kontinuiranog korištenja sredstva i od njegovog
otuđenja na kraju vijeka upotrebe ili očekuje da će nastati kad se podmiri obaveza.
 fer vrijednost je iznos za koji bi se sredstvo moglo razmjeniti između poznatih,voljnih
i nezavisnih strana u nazavisnoj transakciji.
 gubitak od smanjenja je iznos za koji knjigovodstvena vrijednost sredstva premašuje
njegovu nadoknadivu vrijednost.
 nekretnine,postrojenja i oprema su materijalne stavke koji se:
- drže za korištenje u proizvodnji proizvoda ili isporuci roba ili usluga,za

iznajmljivanje drugim ili u admin istrativne svrhe,i
- za koje se očekuje da će se koristiti duže od jednog obračunskog razdoblja.
 nadoknadiva vrijednost je viši iznos pri poređenju neto prodajne cijene sredstva i
njegove vrijednosti u upotrebi.
 ostatak vrijednosti nekog sredstva je procijenjeni iznos koji bi pravno lice primilo
danas ako bi otuđilo sredstvo,nakon odbijanja procijenjenih troškova otuđenja,da je
26
sredstvo već na kraju svog vijeka upotrebe i u stanju koje se očekuje na kraju
njegovog vijeka upotrebe.
Vijek upotrebe je:
 vremensko razdoblje u kojem se očekuje da će pravno lice koristiti sredstvo,ili

 broj proizvoda ili sličnih jedinica,koje pravno lice očekuje ostvariti tim sredstvima,
Nabavna vrijednost neke stevke nekretnina,postrojenja i opreme treba priznati kao

sredstvo,ako i samo ako:
 je vjerovatno da će buduće ekonomske koristi povezane s tim sredstvom priticati u

pravno lice,i
 se nabavna vrijednost sredstva može pouzdano izmjeriti.
Rezervni dijelovi i oprema za servisiranje obično se vode kao zalihe i priznaju se kao rashod
kada se utroše.međutim,važniji rezervni dijelovi i pomoćna oprema smatraju se
nekretninama,postrojenjima i opremom,kada pravno lice očekuje da će ih koristiti duže od
jednog obračunskog razdoblja.
Prema ovom načelu priznavanja,pravno lice procjenjuje sve troškove nekretnina,postrojenja i
opreme u trenutku kada oni nastanu.
Pravno lice treba primjenjiv ati ovaj Standard za godišnja razdoblja koja počinju 1. januara
2005 godine,ili kasnije.
3.11.1. Lizing
Cilj ovog Standarda za najmoprimce i najmodavce,propisati odgovarajuće računovodstvene

politike i potrebna objavljivanja koja će se primjen jivati kod lizinga.
Ovaj Standard treba primjeniti u računovodstvenom obuhvatanju svih lizinga osim:
 ugovora o lizingu koji se odnose na istraživanje ili korištenje moneral,nafte,prirodnog

plina i sličnih neobnovljih resursa,i
 ugovora o licencama za predmete kao što su filmovi,video snimke,rukopisi,patenti,i
autorska prava.
M eđutim,ovaj standard ne treba primjenjivati kao osnovu za vrednovanje:
 nekretnina koje drži najmoprimac,a koje se vode kao ulaganja u nekretnine (M RS 40),
 ulaganja u nekretnine koje je najmodavac dao pod operativni lizing (M RS 40),
 bioloških sredstava koje najmoprimac drži pod finansijskim lizingom (MRS 41),ili
 bioloških sredstava koje je najmodavac dao pod operativni lizing (M RS ).
U ovom Standardu se koriste izrazi koji imaju sljedeće značenje:
 lizing je ugovor po kojem najmodavac prenosi na najmoprimca pravo korištenja

sredstva za dogovoreno vrijeme,u zamjenu za jedno ili niz plaćanja.
27
 finansijski lizing je lizing koji prenosi sve rizike i koristi koje su povezane s
vlasništvom nad nekim sredstvom.Na kraju ugovora,pravo vlasništva se može,ali i ne
mora prenijeti.
 operativni lizing (poslovni lizing)je svaki lizing osim finansijskog lizing.
 neopozivi lizing je lizing koji je opoziv samo:
- u slučaju nekog nepredvidivog događaja,
- uz dopuštenje najmodavca,
- ako najmoprimac zaključuje novi lizing za isto ili jednako sredstvo sa
najmodavcem, ili
- nakon isplate dodatnog iznosa od strane najmoprimca,tako da je od početka
prilično izvjesno da će se lizing nastaviti.
Pravno lica treba primjenjivati ovaj Standard za godišnja razdoblja koja počinju 1.januara
2005.godine,ili kasnije.
3.12.1. Prihodi
Prihod je definisan kao povećanje ekonomskih koristi tokom obračunskog razdoblja u obliku
priliva ili povećanja sredstava ili smanjenja obaveza,koji dovodi do povećanja kapitala,osim
onih povećanja koja se odnose na udjele učesnika u vlastitim kapitalu.Prihodi obuhvataju
prihode i dobitke.Prihodi predstavljaju prihod od redovnih aktivnosti pravnoga lica i iskazuju
se pod različitim nazivima,kao što su:prihodi od prodaje,naknade,kamate,dividende i
tentijeme.Cilj je ovoga Standarda propisati računovodstveno obuhvatanje prihoda,koji
proizlaze iz određenih vrsta poslovnih promjena i događaja.
Ovaj Standard se primjenjuje u računovodstvenom obuhvatanju prihoda koji nastaju iz
sljedećih poslovnih promjena i događaja:
 prodaja robe,
 pružanja usluga,i
 korištenje sredstava pravnog lica od strane drugih,čime se ostavruju prinosi od
kamata,tentijema i dividendi.
Roba podrazumjeva proizvode koje je pravno lice proizvelo s namjerom da ih proda i robu
koja je nabavljena za dalju prodaju kao što je trgovačka roba koju je kupio trgovac na malo,ili
zemljište i druge nekretnine namjenjene daljoj prodaji.
Pružanje usluga pravnoga lica obično podrazumjeva izvršenje ugovorom prihvaćenih poslova
u dogovorenom vremenskom razdoblju.
Korištenje sredstava pravnoga lica od strane drugih,donosi prihod u obliku:kamate-naknade
za korištenje novca ili novčan ih ekvivalenata,ili na iznose koji se duguju pravnom licu,
tantijeme-naknade za korištenje dugoročnih sredstava pravnog lica,kao što su,naprimjer
patenti,trgovački znakovi,autorska prava i računarski softveri ,i dividende-raspodjela dobiti
vlasnicima kapitala srezmjerno njihovom udjelu u glavnici pojedine vrste kapitala.
Predmet ovog Standarda nisu prihodi koji nastaju na osnovu:
 ugovora o lizingu (M RS 17),

 dividendi koje proizilaze iz ulaganja koje se obračunavaju po metodi udjela (M RS 28
ulaganja u pridružena društava),
 ugovora o osiguranju iz djelokruga MSFI-a 4 Ugovori o osiguranju,
28
 promjena fer vrijednosti finansijskih sredstava i finansijskih obaveza ili njihovog
otuđenja (M RS 39 Finansijski instrumenti)
 promjena vrijednosti ostalih tekućih sredstava,
 početnog priznavanja i promjena fer vrijednosti bioloških sredstava povezanih s
poljoprivrednom djelatnošću (M RS 41,poljoprivreda ),i
 vađenje miner alnih ruda.
Ovaj Međunarodni računovodstveni Standard primjenjuje se za finansijske izvještaje koji

obuhvataju razdoblja koja počinju 1.januara 1995 godine ili poslije toga.
3.13.1. Primanja zaposlenih
Ovaj Standard zahtijeva od pravnog lica da prizna:
 obavezu,kada je neki zaposleni pružio usluge u zamjenu za primanja koja će biti

isplaćena u budućnosti,i
 rashod,kada pravno lice troši ekonomske koristi koje nastaju iz usluga koje neki
zaposleni pruža u zamjenu za primanja.
Ovaj Standard treba primjen jivati poslodavac u računovodstvu za sva primanja

zaposlenih,osim onih na koje se primjenjuju MSFI 2-Plaćanja po osnovu dionica.
Ovaj se Standard bavi izvještavanjem o penzionim planovima.primanja zaposlenih na koja se
ovaj Standard primjenjuje obuhvaćaju ona koja se osiguravaju:
 putem formalnih planova i ostalih formalnih ugovora između nekog pravnog lica i
pojedinog zaposlenog,skupine zaposlenih ili njihovih predstavnika,
 u skladu sa zakonskim zahtijevima ili putem granskih sporazuma,gdje se od pravnog
lica traži doprinos državnim,granskim ili drugim planovima za više poslodavaca, ili
 na temelju neformalne prakse koja postiče rast izvedenih obaveza.neformalna praksa
postiče rast izvedenih obaveza kada pravno lice nema drugu vjerovatnu mogućnost
osim isplate primanja zaposlenima.
Primanja zaposlenih uključuju:
 kratkoročna primanja zaposlenih,kao što su zarade,plaće i doprinosi za socijalno

osiguranje,plaćen godišnji odmor i plaćeno bolovanje,učešće u dobiti i premije i ne
novčane nagrade,
 primanja nakon prestanka zaposlenja,kao što su penzije,ostale penzione
povlastice,životno osigranje i medicinska njega nakon prestanka zaposlenja,
 ostala dugoročna primanja zaposlenih,uključujući naknade za vrijeme dužeg odsustva
s posla ili naknade za vrijeme studijskog usavršav anja,jubilarne nagrade ili druge
nagrade za dugogodišnji rad,naknade za vrijeme duže spriječenosti za rad,i ako ne
dospjevaju za plaćanje u cjelini tokom dvanaest mjeseci i nakon datog razdoblja,
učešće u dobiti,bonuse i odgođene naknade i otpremnine,
 primanja zaposlenih uključujući primanja data bilo zaposlenima ili njihovim
izdržavanim osobama i mogu se namiriti isplatom koja se vrši direktno
zaposlenima,njihovim supružnicima,djeci ili ostalim izdržavanim osobama,ili drugim
kao što su osiguravajuća društva.
29
 zaposleni može raditi u nekom pravnom licu puno radno vrijeme,pola radnog
vremena,za stalno,na povremenoj ili privremenoj osnovi.
Ovaj Međunarodni računovodstveni Standard stupa na snagu za finansijsje izvještaje koji

se odnose na razdoblja koja počinju 1.januara 1999.godine ili kasnije.
3.14.1. Računovodstveno obuhvatanje državnih donacija i objavljivanje državne

pomoći
Ovaj Standard se primjenjuje u računovodstvenom obuhvatanju i objavljivanju državnih

donacija,kao i u objavljivanju drugih oblika državne pomoći.
Ovaj Standard se primjenjuje na finansijske izvještaje koji obuhvataju razdoblja koja počinju
1.januara 1984.godine ili poslije toga.
3.15.1. Efekti promjene kursa stranih valuta
Cilj ovog standarda je propisati kako uključiti transakcije u stranoj valuti i inostrano
poslovanje u finansijske izvještaje pravnog lica i kako prevesti finansijske izvještaje u valutu
objavljivanja.Glavna pitanja odnose se na to koji devizni kurs (kurseve) treba koristiti i kako
prikazati efekte promjena kursa stranih valuta u finansijskim izvještajima.
Ovaj Standard se primjenjuje:
 u računovodstvu transakcija i stanja u stranim valutama,osim onih transakcija sa

derivatima i stanja kojima se bavi MRS 39 Finansijski instrumenti,priznavanje i
mjerenje,
 kod prevođenja rezultata i finansijskog položaja inostranog poslovanja koji su
uključeni u finansijske izvještaje pravnog lica putem konsolidacije,proporcijane
konsolidacije ili metode udjela,i
 kod prevođenja rezultata i finansijskog položaja pravnoga lica u valuti objavljiv anja.
 MRS 39 se primjenjuje na većinu derivata u stranoj valuti i zbog toga se oni isključuju
iz djelokruga ovoga Standarda.
 ovaj se Standard ne primjenjuje na računovodstvo zaštite od rizika za stavke u stranim
valutama,uključujući i zaštitu od rizika neto ulaganja u inostrano poslovanje.
 ovaj Strandard se primjenjuje na objavljivan je finansijskih izvještaja pravnog lica u
stranoj valuti i postavlja zahtjeve koji se moraju ispuniti kako bi se rezultirajući
finansijski izvještaji mogli opisati kao izvještaji koji su u skladu s međunarodnim
Standardima finansijskog izvještavanja.
 Ovaj Standard se ne primjenjuje na prezentiranje novčanih tokova koji proizlaze iz
transakcija u stranoj valuti u izvještajima o novčanim tokovima,niti na prevođenje
novčanih tokova inostranog poslovanja.
Pravno lice primjenjuje ovaj Standard na godišnja razdoblja koja počinju 1.januara
2005.godinei poslije.
30
3.16.1. Troškovi pozajmica
Cilj ovog Standarada je propisati računovodstveni postupak za troškove pozajmica.Ovaj

Standard u pravilu zahtijeva da se troškovi pozajmica odmah iskažu kao rashod.međutim,kao
dopušteni alternativni postupak,Standard dozvoljava,kapitalizaciju onih troškova pozajmica
koji se direktno mogu prip isati sticanju,izgradnji ili proizvodnji kvalifikovanog sredstva.
 ovaj Standard se primjenjuje u računovodstvenom iskazivanju troškova pozajmica.

 ovaj Standard zamjenjuje MRS 23 kapitalizacija troškova pozajmica,koji je odobren
1983.godine.
 ovaj Standard se ne bavi stvarnim ili obračunatim troškovima kapitala,uključujući i
povlašteni kapital koji nije klasifikovan kao obaveza.
Troškovi pozajmica mogu uključiti:
 kamatu na dozvoljeno prekoračenje na bankovnom računu,kratkoročne i dugoročne

pozajmice,
 amortizaciju diskonta ili premija vezane za pozajmicu,
 amortizaciju pratećih troškova nastalih u vezi s aranžmanom pozajmica,
 finansijske troškove na osnovu finansijskog lizinga koji se priznaju u skladu s MRS-
om 17 lizing,i
 kursne razlike koje proizlaze iz pozajmica u stranoj valuti,u onoj mjeri u kojoj se
smatraju usklađivanjem troškova kamata.
Primjeri kvalifikovanog sredstva su zalihe za koje je potrebno znatno vremensko razdoblje da

se dovedu u stanje koje je pogodno za prodaju,proizvodna postrojenja,energetska postrojenja
te ulaganje u nekretnine.Sredstva koja su u trenutku sticanja spremna za planiranu upotrebu ili
prodaju,takjođer se ne smatraju kvalifikovanim sredstvima.
Ovaj Standard stupa na snagu za finansijske izvještaje koji obuhvataju razdoblja koja počinju
1.januara 1995.godine ili poslije toga.
3.17.1. Objavljivanja povezanih stranaka
Cilj ovog Standarda je osigurati da finansijski izvještaji pravnog lica sadrže objavljivanja koja
će privući pažnju na mogućnosti da su finansijski položaj i dobit ili gubitak možda bili pod
uticjem postojanja povezanih stranaka,kao i transakcija i otvorenih stvaki s tim strankama.
Ovaj Standard treba primjeniti pri:
 određivanju odnosa i transakcija između povezanih stranaka,

 određivanju otvorenih stavki između pravnog lica i s njim povezanih stranaka,
 određivanju okolnosti u kojima se zahtjeva objavljivan je stavki pod (a)i(b),i
 određivanju objavljivanja koja treba izvršiti u vezi s ovim stavkama.
31
Pravna osoba treba primjenjivati ovaj Standard na finansijke izvještaje koji obuhvaćaju
razdoblja koja počinju 1.januara 2005.godine,ili kasnije.
3.18.1. Računovodstveno obuhvatanje i izvještavanje o penzionim planovima
Ovaj Standard se primjenjuje u finansijskim izvještajima o penzionim planovima,ako se takvi

izvještaji pripremaju.Po ovom Standardu penzioni plan smatra se izvještajnom cjelinom koja
je odvojena od poslodavca učesnika u planu.Ovaj Standard se bavi računovodstvenim
obuhvatanjem plana i pripremom izvještaja za sve učesnike u planu kao grupi.On se ne bavi
pripremom izvještaja za pojedinačne učesnike o njihovim pravima na penzije.Penzioni
planovi mogu biti definisani planovi doprinosa ili definisani planovi penzionih naknada.
Planovi korištenja penzija čija su sredstva uložena u osiguravajuća društva podliježu istim
obavezama računovodstvenog obuhvatanja i osiguravanja sredstava kao i aranžmani privatnog
ulaganja.Ovaj Standard se ne bavi drugim oblicima zaposlenih,kao što su otpremnine za
raskid radnog odnosa,aranžmani odgođenih naknada,naknade na osnovu dugogodišnjeg
rada,posebni planovi za prijevremeno penzionisanje ili otpuštanje radnika koji su tehnološki
višak,planovi zdrastvene i socijalne zaštite ili planovi stimulacija.Aranžmani tipa državnog
socijalnog osiguranja također nisu obuhvaćeni ovim Standardom.
Ovaj Međunarodni računovodstveni Standard primjenjuje se na finansijske izvještaje o
penzionim planovima koji obuhvataju razdoblja koja počinju 1.januara 1988.godine ili
kasnije.
3.19.1. Konsolidovani i odvojeni finansijski izvještaji
Ovaj Standard primjenjuje se pri sastavljanju i prezentaciji konsolidovanih finansijskih

izvještaja za grupe pravnih lica pod kontrolom matičnog pravnog lica.
Ovaj Standard se ne bavi metodama računovodstvenog evidentiranja poslovnih kombinacija i
njihovim efektima na konsolidaciju,uključujući goodwill koji proizlazi iz poslovnih
kombinacija (MSFI 3 poslovne kombinacije).
Ovaj Standard se tekođe primjenjuje na računovodstveno evidentiranje ulaganja u
zavisna,pridružena i zajednički kontrolisana društva kada pravno lice izabere,ili je prema
lokalnim propisima obavezno,prezentirati odvojene finansijske izvještaje.
Konsolidovani finansijski izvještaji su finansijski izvještaji grupe koji su prezentirani kao
izvještaji jedinstvenog pravnog lica.
Pravna lica su obavezna primjenjivati ovaj Standard za godišnja razdoblja koji počinju na dan
1.januara 2005.godine ili kasnije.
32
3.20.1. Ulaganja u pridružena društva
Ovaj Standard se primjenjuje na računovodstveno evidentiranje ulaganja u pridružena

društva.Međutim,on se ne primjenjuje na:
 organizacije visokorizičnog ulagačkog kapitala (zajedničkih poduhvata),ili

 investicijske fondove,trustove i slična pravna lica,uključujući osiguravajuće fondove
povezane s investicijama koji su prvobitno vrednovani kao oni koji se drže radi
prodaje i računovodstveno evidentijaju u skladu s MRS-om 39 Finansijski instrumenti:
priznavanje i mjerenje.Takva ulaganja treba se mjeriti po fer vrijednosti u skladu s
MRS-om 39,a promjene fer vrijednosti priznavati u dobiti ili gubitku za razdoblje u
kojem se promjena dogodila.
Pridruženo društvo je pravno lice,uključujući napovezane subjekte kao što su partnerstva,u

kojem ulagač ima značajan uticaj a koje nije ni zavisno društvo,niti udjel u zajedničkom
poduhvatu
Konsolidovani finansijski izvještaji su finansijski izvještaji grupe koji su prezentirani kao
izvještaji jedinstvenog pravnog lica.
Odvojeni finansijski izvještaji su izvještaji koje sastavlja matično društvo,ulagač u pridruženo
društvo ili učesnik u zajedničkom poduhvatu,u kojima se ulagan ja računovodstveno
evidentiraju na osnovu direktnog udjela u kapitalu,a ne na osnovu iskazanog rezultata i neto
imovine pravnog licau koje je izvršeno ulaganje.
Finansijski izvještaji u kojima se primjenjuje metoda udjela nisu odvojeni finansijski
izvještaji,niti su to finansijski izvještaji pravnog lica koje nema zavisno društvo,pridruženo
društvo ili udjel u zajedničkom poduhvatu.Odvojeni finansijski izvještaji koji se sastavljaju
pored konsolidovanih finansijskih izvještaja,finansijskih izvještaja u kojima se ulaganja
računovodstveno evidentiraju primjenom metode udjela i finansijskh izvještaja u kojima se
udjel učesnika u zajedničkom poduhvatu proporcionalno konsolidira.Odvojeni finansijski
izvještaji mogu se,ali ne moraju,priložiti uz te izvještaje.
Pravna lica su obavezna primjenjivati ovaj Standard za godišnja razdoblja koja počinju na dan
1.januar 2005.ili kasnije.
3.21.1. Finansijsko izvještavanje u hiperinflacijskim privredama
Ovaj Standard se primjenjuje na finansijske izvještaje,uključujući i konsolidovane finansijske

izvještaje svakog pravnog lica koji izvještava u valuti hiperinflacijske privrede.
U hiperinflacijskoj privredi,izvještavanje o rezultatima poslovanja i finansijskom stanju u
domaćoj valuti nije korisno bez prepravljanja.Novac gubi kupovnu moć po takvoj stopi da
upoređivanje iznosa iz poslovnih promjena i drugih događaja koji su nastali u različito
vrijeme,čak i u okviru istog obračunskog razdoblja,navodi na pogrešne zaključke.
Ovim Standardom ne utvrđuje se apsolutna stopa pri kojoj se smatra da nastaje
hiperinflacija.Stvar je procjene kada je neophodno početi s prepravljanjem finansijskih
izvještaja u skladu s ovim Standardom.
Cijene se mijenjaju tokom vremena kao rezultat različitih posebnih ili općih
političkih,ekonomskih i društvenih snaga.Specifične snage,kao što su promjene u ponudi i
33
potražnji i tehnološke promjene,mogu dovesti do značajnijeg rasta ili pada pojedinih cijena,i
to nezavisno jedne od druge.U većini zemalja primarni finansijski izvještaji pripremaju se na
na računovodstvenoj osnovi historijskog troška,bez obzira na primjene općeg nivoa cijena ili
na porast određenih cijena sredstava koja se drže,osim u mjeri u kojoj se nekretnine,
postrojenje i oprema te investicije mogu revalorizovati.M eđutim,neka pravna lica prikazuju
primarne finansijske izvještaje koji su zasnovani na pristupu tekuće cijene u kojima su
iskazani efekti promjena posebnih cijena sredstava kojima se raspolaže.
Finansijski izvještaji pravnog lica koje priprema izvještaje u valuti hiperinflacijske privrede,
bilo da su zasnovane na pristupu historijskog troška ili na pristupu tekuće cijene,iskazuju se u
mjernoj jedinici koja važi na datum bilansa stanja.
Dobit ili gubitak na neto monetarnoj poziciji uključuje se u neto dobit i objavljuje kao
posebna stavka.
Ovaj Standard se primjenjuje na finansijske izvještaje koji obuhvataju razdoblja koja počinju
3.22.1. Objavljivanja u finansijskim izvještajikma banaka i sličnih finansijskih institucija
Ovaj Standard se primjenjuje na finansijske izvještaje banaka i sličnih finansijskih

institucija.Za potrebe ovog Standarada pojam „banka“podrazumjeva sve finansijske institucije
kojima je jedna od glavnih aktivnosti primanje depozita i pozajmljiv anje sredstava s ciljem
kreditiranja i ulaganja,i koje su obuhvaćene bankarskim ili sličnim zakonodavstvom.
Ovaj Standard se odnosi na takve subjekte,bez obzira imaju li ili nemaju riječ banka u svome
nazivu.
Banka prikazuje bilans uspjeha na način da su prihodi i rashodi grupisani prema prirodnim
vrstama i objavljuje iznose glavnih vrsta prihoda i rashoda.
 prihodi od kamata i sličnih prihoda,

 rashodi kamata i slični rashodi,
 prihodi od dividendi,
 prihodi od naknada i provizija,
 rashodi od naknada i provizija,
 dobici umanjeni za gubitke nastale trgovinom vrijednosnim papirima,
 dobici umanjeni za gubitke nastale iz ulaganja u vrijednosne papire,
 dobici umanjeni za gubutke nastale trgovinom stranim valutama,
 ostali prihodi iz poslovanja,
 gubici od smanjenja vrijednosti kredita i predujmova,
 opći administartivni rashodi,i
 ostali rashodi poslovanja.
Banka treba prezentirati bilans stanja u kome se sredstva i obaveze grupišu prema njihovoj
prirodi,i navode po redosljedu koji odražava njihovu relativnu likvidnost.
Uz zahtjeve koje propisuju drugi Standardi,objavljiv anja u bilansu stanja ili u bilješkama uz
finansijske izvještaje uključuju,ali nisu ograničena na,između ostalog,sljedeća sredstva i
obaveze:
34
Sredstva:
 novac i sredstva kod centralne banke,

 trezorske obveznice i druge obveznice koje su prihvatljive za reeskont kod centralne
banke,
 državne i druge vrijednosne papire kojima se trguje,
 plasmani kod drugih banaka i krediti i predujmovi drugim bankama,
 drugi plasmani na tržištu novca,
 krediti i predujmovi komitentima,i
 ulaganja u vrijednosne papire.
Obaveze:
 depoziti drugih banaka,

 ostali depoziti s tržišta novca,
 obaveze prema drugim deponentima,
 certifikati depozita,
 vlastite mjenice i druge obaveze koje se mogu dokazati pisanim dokumentima,i
 ostali uzeti zajmovi.
Razlika između salda kod drugih banaka i drugih dijelova tržišta novca,s jedne strane, i salda,
drugih deponenata s druge predstavlja važnu informaciju zato što omogućava razumjevanje
odnosa banke s drugim bankama i tržištem novca,kao i zavisnost banke o njima.Stoga,banka
posebno objavljuje:
 stanja kod centralne banke,

 plasmane drugim bankama,
 druge plasmane na tržištu novca,
 depozite drugih banaka,
 druge depozite na tržištu novca,i
 ostale depozite.
Banka,uglavnom,ne poznaje posjednike svojih depozitnih certifikata,pošto se njima obično

trguje na otvorenom tržištu.
Banka objavljuje fer vrijednosti svake vrste finansijskih sredstava i obaveza u skladu s MRS-
om 32 Finansijski instrumenti:objavljivanje i prezentacija.
Ovaj Standard se primjenjuje na finansijske izvještaje banaka za razdoblja koja počinju na dan
ili nakon 1.januara 1991.godine.
3.23.1.Udjeli u zajedničkim poduhvatima
Ovaj Standard se primjenjuje na računovodstveno evidentiranje udjela u zajedničkim

poduhvatima i izvještavanje o sredstvima,obavezama,prihodima i rashodima zajedničkih
poduhvata u finansijskim izvještajima poduzetnika i ulagača,bez obzira na strukture ili oblike
u okviru kojih se odvijaju aktivnosti zajedničkog poduhvata.M eđutim,on se ne primjenjuje na
udjele poduzetnika kod zajednički kontrolisanih pravnih lica u posjedu:
 oraganizacija visokorizičnog ulagačkog kapitala,ili
35
 investicijskih fondova,trustova i sličnih subjekata,uključujući s investicijama povezane
osiguravajuće fondove,koje se klasifikuju kao ulaganja koja se drže radi prodaje i
računovodstveno evidentiraju u skladu s MRS-om 39 Finansijski instrumenti;
priznavanje i mjerenje.Takva ulaganja treba iskazivati po fer vrijednosti u skladu s
MRS-om 39,a promjene fer vrijednosti priznavati u dobiti ili gubitku za razdoblja u
kojem je došlo do promjene.
Pravna lica su obavezna primjenjivati ovaj Standard za godišnja razdoblja koja počinju od
3.24.1.Finansijski instrumenti:Objavljivanje i prezentovanje
Cilj ovog Standarda je poboljšati razumjevanje korisnika finansijskih izvještaja kada je u

pitanju značaj finansijskih instrumenata za finansijski položaj,uspješnost poslovanja i novčane
tokove pravnih osoba.
Ovaj Standard sadrži zahtjeve za prezentovanjem finansijskih instrumenata i propisuje
informacije koje treba objav iti u vezi s njima.Zahtjevi za prezentovanje odnose se na
klasifikaciju finansijskih instrumenata,iz perspektive njihovog izdavača,na finansijska
sredstva,finansijske obaveze i vlasničke instrumente,klasifikaciju prip adajućih
kamata,dividendi,gubitaka i dobiti,te uslove u kojima je dozvoljeno prebijanje finansijskih
sredstava s finansijskim obavezama.Načela iz ovog Standarada nadopunjuju načela
priznavanja i mjerenja finansijskih sredstava i finansijskih obaveza iz MRS-a 39:Finansijski
instrumenti:priznavanje i mjerenje.
Ovaj Standard trebaju primjenjivati sve pravne osobe,i to na sve vrste finansijskih
instrumenata,osim:
 onih udjela u zavisnim društvima,pridruženim društvima i zajedničkim poduhvatima

koji se računovodstveno evidentiraju u skladu s MRS-om 27 Konsolidirani i odvojeni
finansijski izvještaji,M RS-om 28 Ulaganja u pridružena društva ili MRS-om 31 Udjeli
u zajedničkim poduhvatima.M eđutim,pravne osobe trebaju primjenjiv ati ovaj Standard
na udjele u zavisno društvo,pridruženo društvo ili zajednički poduhvat koji se u skladu
s MRS-om 27,MRS-om 28 ili MRS-om 31 računovodstveno evidentiraju prama MRS
39 Finansijski instrumenti:Priznavanje i mjerenje.U tim slučajevima ,pravne osobe
trebaju primjenjiv ati zahtjeve za objavljivanjem iz MRS-a 27,M RS-a 28, i MRS-a 31
pored onih iz ovog Standarada.Pravne osobe,također,trebaju primjenjiv ati ovaj
Standard na sve derivativne instrumente iz udjela u zavisnim društvima,pridruženim
društvima ili zajedničkim poduhvatima.
Primjena ovog Standarda obavezna je za godišnja razdoblja koja počinju 1.januara 2005.
Godine ili kasnije.
3.25.1.Zarade po dionici
 cilj ovog Standarada je propisati načela za utvrđivanje i prikazivanje zarade po

dionici,kako bi poboljšao međusobno upoređivanje uspješnosti poslovanja različitih
pravnih lica u istom izvještajnom razdoblju,odnosno ista pravna lica za različita
36
izvještajna razdoblja.Ovaj Standard je koncentrisan na nazivnik izračunavanje zarade
po dionici,
 ovaj Standard primjenjuje se na pravna lica čijim se redovnim dionicama ili
potencijalnim redovnim dionicama javno trguje i pravna lica koja su u procesu
izdavanja redovnih dionica ili potencijalnih redovnih dionica na javnim tržištima,
 pravna lica koja objavljuju zaradu po dionici trebaju izračunati i objaviti zaradu po
dionici u skladu s ovim Standardom,
 ako prevno lice prezentira i konsolidovane finansijske izvještaje i odvojene finansijske
izvještaje sastavljene u skladu s MRS-om 27 konsolidovani i odvojeni finansijski
izvještaji,objavljivanja koja zahtjeva ovaj Standard trebaju biti prikazana samo na
osnovu konsolidovanih informacija.
Pravna lica su obavezna primjenjivati ovaj Standard za godišnja razdoblja koja počinju
01.januara 2005.ili mkasnije.
3.26.1.Finansijsko izvještavanje za razdoblja tokom godine
Cilj ovog Standarda je propisati minimum sadržaja finansijskih izvještaja za razdoblja u toku
godine i načela priznavanja i mjerenja cjelovitih ili skraćenih finansijskih izvještaja za
razdoblja tokom godine.Pravovremeno i pouzdano finansijsko izvještavanje za razdoblja
omogućava investitorima,povjeriocima i ostalima bolje sagled avanje sposobnosti subjekata da
ostvaruje dobit i novčane tokove,kao i njegov finansijski položaj i likvidnost.
Razdoblje tokom godine je razdoblje finansijskog izvještavanja koje je kraće od pune
finansijske godine.
Finansijski izvještaj za razdoblje je finansijski izvještaj koji sadrži cjelokupni set finansijskih
izvještaja (kako je opisano u MRS-u 1 Prezentiranje finansijskih izvještaja) ili set skraćen ih
finansijskih izvještaja.
U MRS-u 1 definisan je cjelokupni set finansijskih izvještaja koji uključeje sljedeće sastavne
djelove:
 bilans stanja,
 bilans uspjeha,
 izvještaj u kome su prikazane ili sve promjene u kapitalu ili promjene na kapitalu osim
onih koje proizilaze iz novih uplata vlasnika ili isplata vlasnicima i po osnovu
raspodjele vlasnicima,
 izvještaj o novčanim tokovima,
 bilješke,koje sadrže sažetak važnih računovodstvenih politika i druga objašnjenja u
bilješkama.
Ovaj Međunarodni računovodstveni Standard počinje se primjenjiv ati za finansijske izvještaje

koji obuhvataju razdoblja koja počinju 1.januara 1999.godine ili nakon tog datuma.
3.27.1.Umanjenje vrijednosti sredstava
Cilj ovoga Standarda je propisati postupke koje će pravno lice primjeniti,kako bi osiguralo da
se sredstva u knjigama vode po vrijednosti,koja nije veća od nadoknadive vrijednosti .neko se
37
sredstvo vodi po vrijednosti koja je veća od nadoknadive vrijednosti,ako njegova
knjigovodstvena vrijednost prelazi iznos koji će biti nadoknađen korištenjem ili prodajom tog
sredstva.
U tom slučaju,smatra se da je vrijednost sredstva umanjema i Standard zahtijeva da pravno
lice izvrši priznavanje gubitka na osnovu umanjenja vrijednosti.Standard također određuje
kada pravno lice treba poništiti (stornirati) gubitak na osnovu umanjenja vrijednosti i
propisuje određena objav ljiv anja toga.
Ovaj se Standard treba primjeniti za računovodstveno obuhvatanje umanjenja vrijednosti svih
sredstava,osim:
 zaliha (MRS 2,Zalihe),

 sredstava koja proizilaze iz ugovora o izgradnji ( MRS 11,Ugovori o izgradnji),
 odgođenih poreznih sredstava (MRS 12,Porez na dobit),
 sredstava koja proizilaze iz naknada zaposlenima (M RS 19,Primanja zaposlenih),
 finansijskih sredstava obuhvaćenih u okviru djelokruga MRS-a 39,Finansijski
istrumenti;priznavabje i mjerenje,
 ulaganja u nekretnine,koja se mjere po fer vrijednosti (MRS 40,Ulaganja u
nekretnine),i
 bioloških sredstava povezanih s poljoprivrednom aktivnošću,koja se mjere po fer
vrijednosti umanjenoj za procijenjene troškove prodaje (M RS 41,poljoprivreda),
 odgođene troškove sticanja i nematerijalnih sredstava u vezi s osiguranjem i
ugovorenim pravima u okviru ugovora o osiguranju koji su uključeni u djelokrug
MSFI 4,Ugovori o osiguranju,i
 stalnih sredstava (ili grupe sredstava za otuđenje) klasifikovanih kao ona koja se drže
za prodaju u skaldu s MSFI 5,Stalna sredstva namjenjena prodaji i prestanak
poslovanja.
Ovaj se Standard ne primjenjuje na zalihe,sredstva na osnovu ugovora o izgradnji,odgođena

porezna sredstva,sredstva nastala iz naknada zaposlenim,ili sredstva klasifikovana kao ona
koja se drže za prodaju (ili uključena u grupu sredstava klasifikovanih kao ona koja se drže za
prodaju) zbog toga što postojeći standardi koji su primjenljivi na ovu vrstu sredstava već
sadrže specifične zahtjeve u vezi s njihovim priznavanjem i mjerenjem.
Ovaj Standard se primjenjuje na finansijska sredstva klasifikovana kao:
 zavisna društva,kao što je to definisano u MRS-u 27,Konsolidovani i odvojeni

finansijski izvještaji,
 pridružena društvamkao što je to definisano u MRS 28,Ulaganja u pridružena društva,i
 zajednička ulaganja,kao što je to definisano u MRS-u 31,Udjeli u zajedničkim
poduhvatima.
Za umanjenje vrijednosti drugih finansijskih sredstava,primjenjuje se MRS 39.
Ovaj se Standard ne primjenjuje za sredstva koja su u djelokrugu MRS-a 39,ulaganja u
nekretnine mjerene po fer vrijednosti u skladu s MRS-om 40 ili biološka sredstva mjerena
prema fer vrijednosti umanjenoj za troškove prodaje u skaldu s MRS-om 41.M eđutim ovaj
Standard se primjenjuje na sredstva koja se evidentiraju u revalorizovanom iznosu ( kao štoje
fer vrijednost)u skladu s drugim standardima kao što je revalorizacijski model MRS-a 16
nekretnine,postrojenja i oprema.Utvrđivanje je li revalorizovana vrijednost sredstva
umanjena,zavisi od osnovice korištene za utvrđivanje fer vrijednosti:
38
 ako je fer vrijednost sredstva njegova tržišna vrijednost,jedinu razliku između fer
vrijednosti i neto prodajne cijene čine direktni dodatni troškovi potrebni za prodaju
(otuđenje) tog sredstva:
 ako su troškovi prodaje sredstava neznatni,nadoknadiva vrijednost revalorizovanog
sredstva je približna njegovoj revalorizovanoj vrijednosti (fer vrijednosti),ili je veća od
nje.U tom slučaju,poslije primjene zahtjeva za revalorizacijom,mala je vjerovatnoća
da je revalorizovana vrijednost sredstva umanjena i nadoknadivu vrijednost ne treba
procijenjivati,i
 ako troškovi prodaje nisu neznatni,neto prodajna cijena revalorizovanog sredstva je
obavezno manja od njegove fer vrijednosti.Zbog toga će revalorizovana vrijednost
sredstva biti umanjena,ako je njegova vrijednost u upotrebi manja od revalorizovane
vrijednosti (fer vrijednosti).U tom slučaju,budući da se primjenjuje zahtjev za
revalorizacijom,pravno lice primjenjuje ovaj Standard radi utvrđivanja je li vrijednost
sredstva možda umanjena,i
 ako je fer vrijednost sredstva utvrđena na drugoj osnovi,a ne na osnovu tržišne
vrijednosti,njegova revalorizovana vrijednost (fer vrijednost)može biti veća ili manja
od njegove nadoknadive vrijednosti. Zbog toga ,nakon što se primjene zahtjevi za
revalorizacijom,pravno lice primjenjuje ovaj Standard radi utvrđivanja je li vrijednost
sredstva možda umanjena.
3.28.1.Rezervisanja,potencijalne obaveze i potencijalna sredstva
Cilj ovog Standarda je osigurati odgovarajuće kriterije za priznavanje i osnovu za mjerenje

rezervisanja,potencijalnih obaveza i potencijalnih sredstava,kao i objavljivanje dovoljnih
informacija u bilješkama uz finansijske izvještaje,kako bi se korisnicima omogućilo
razumjevanje njihove prirode,rokova i iznosa.
Ovaj Standard primjenjuju sva pravna lica u računovodstvenom obuhvatanju rezervisanja,
potencijaln ih obaveza i potencijalnih sredstava,osim onih koji su:
 rezultat izvršivih ugovora,osim štetnih ugovora,

 su obuhvaćeni drugim Standardom,
Ovaj Standard ne primjenjuje se na finansijske instrumente (uključujući garancije) koji su u

djelokrugu MRS-a 39 Finansijski instrumenti.Priznavanje i mjerenje.
Izvršivi ugovori su ugovori prema kojima niti jedna strana nije izvršila nijednu od svojih
obaveza ili su obje strane djelimično izvršile svoje obaveze u jednakoj mjeri.Ovaj Standard se
ne primjenjuje na izvršene ugovore,osim ako su štetni.
Određenim vrstama rezervisan ja bave se Standardi za:
 ugovore o izgradnji,
 poreze na dobit,
 lizing,
 primanja zaposlenih,
 ugovore o osiguranju,
39
Neki iznosi koji se tretiraju kao rezervisanja mogu biti povezani s priznavanjem
prihoda,naprimjer,kada pravno lice daje garancije u zamjenu za naknadu.Ovaj Standard se ne
bavi priznavanjem prihoda.
Ovaj Standard definiše rezervisanja kao obaveze s neizvjesnim rokom ili iznosom.U nekim
zemljama pojam“rezervisanje“također se koristi u konteksu pozicija kao što su
amortizacija,umanjenje sredstava i nenaplativa potraživanja:a to su ispravke vrijednosti
knjigovodstvenih izsnosa sredstava i ovaj Standard se njima ne bavi.
Drugim Standardima precizirano tretiraju li se izdaci kao sredstva ili rashod.Ovaj Standard se
ne bavi tim pitanjem.U skladu s tim,ovim Standardom se ne zabranjuje niti se zahtjeva
kapitaliziranje troškova koji se priznaju kad je rezervisanje učinjeno.
Ovaj Standard se primjenjije na rezervisanja za restrukturiranje (uključujući prestanak
poslovanja).Ukoliko restruktururanje udovoljava definiciji prestanka poslovanja,postoji
mogućnost da su potrebna dodatna objavljivanja na osnovu MSFI 5 stalna sredstva
namjenjena prodaji i prestanak poslovanja.
Ovaj Standard primjenjuje se na godišnje finansijske izvještaje koji se primjenjuju za
razdoblja koja počinju na dan 1.jula 1999.godine li nakon tog datuma.
3.29.1.Nematerijalna sredstva
Cilj je ovoga Standarda propisati računovodstveni tretman za nematerijalna sredstva kojima se

drugi standardi posebno ne bave.Ovaj Standard zahtjeva od pravnog lica priznavanje
nematerijalnog sredstva ako,i samo ako,su ispunjeni propisani uslovi.Standard također
propisuje način mjerenja knjigovodstvenog iznosa nematerijanog sredstva i zahtijeva
određena objavljivanja o nematerijalnim sredstvima.
Ovaj Standard se primjenjuje na računovodstvo nematerijalnih sredstava,osim:
 nematerijalnih sredstava koja su obuhvaćena djelokrugom nekog drugog standarda,

 finansijskih sredstava prema definiciji iz MRS-a 39,Finansijski instrumenti,
 prava i izdataka na osnovu pronalazaka rudnih nalazišta ili razvoja ili eksploatacije
rude,nafte,prirodnog plina i sličnih neobnovljiv ih resursa.
Ovaj Standard ne primjenjuje de na:
 nematerijalna sredstva pravnog lica namjenjena za prodaju u redovnom toku

poslovanja(M RS 2,Zalihe i MRS 11,Ugovori o izgradnji),
 odgođene porezne na imovinu (M RS 12,Porez na dobit),
 najmove koji su obuhvaćeni djelokrugom MRS-a 17.Lizing,
 sredstva proizišla iz naknada zaposlenim (M RS 19,primanja zaposlenih),
 finansijska sredstva kao što je definisano MRS-om 39,priznavanje i mjerenje,
obuhvaćena MRS-om 27,Konsolidirani i odvojeni finansijski izvještaji,M RS-om 28,
Ulaganja u pridružena društva i MRS-om 31,udjeli u zajedničkim poduhvatima.
 guudwill stečen u poslovnoj kombinaciji (MSFI 3,poslovne kombinacije.)
 odgođene troškove sticanja i nematerijalna sredstva iz osiguravateljevih ugovorenih
prava u skladu s ugovorima o osiguranju iz djelokruga standarda MSFI 4,Ugovori o
osiguranju.MSFI 4 predstavlja specifične zahtjeve objavljivanja za ove odgođene
troškove sticanja ali ne i za takva nematerijalna sredstva.Stoga se na takva
nematerijalna sredstva primjenjuju zahtjevi iz ovog Standarda.
 dugotrajna nematerijalna sredstva namjenjena za prodaju (ili koja je dijelom grupe za
40
otuđenje koja je namjenjena prodaji) u skladu s MSFI 5,Stalna sredstva namjenjena
prodaji i prestanak poslovanja.
Neka nematerijalna sredstva mogu biti sadržana u ili na nekom fizičkom obliku kao što su CD
(u slučaju softvera),pravna dokumentacija (u slučaju licenci ili patenata) ili film.Prilikom
određivanja je li sredstvo koje obuhvaća i meterijalne i nematerijalne elemente obuhvaćeno
prema MRS-u 16,Nekretnine,postrojenja i oprema ,ili kao nematerijalno sredstvo u skladu s
ovim standardom,pravno lice se koristi prosuđivanjem da bi procijen ila koji elemen at je
značajniji.Naprimjer,računarski softver za računar koji kontroliše strojni alat koji ne može
funkcionisati bez specifičnog softvera,sastavni je dio povezanog hardvera i tretira se kao
nekretnina,postrojenje i oprema.Isto se primjenjuje na operativni sistem računara.Kada softver
nije sastavni dio povezanog hardvera,računarski softver se tretira kao nematerijalno sredstvo.
Ovaj se Standard primjenjuje na,između ostalog,izdatke reklame,obuke,osnivačkih
aktivnosti,aktivnosti istraživanja i razvoja.Aktivnosti istraživanja i razvoja su usmjerene na
razvoj znanja.Stoga,iako ove aktivnosti mogu imati za rezultat sredstvo s fizičkom
supstancom (naprimjer,prototip),fizički element tog sredstva je sekundaran u odnosu na
njegovu nematerijalnu komponentu,tj.u odnosu na znanje koje je u njemu sadržano.
U slučaju finansijskog lizinga,predmetno sredstvo može biti ili materijalno ili
nematerijalno.Nakon početnog priznavanja,zakupoprimac obračunava nematerijalno sredstvo
pod finansijskim lizingom u skladu s ovim standardom.Pravo po osnovu ugovora o licencama
za stavke kao što su filmovi,video snimke,predstave,spisi,patenti i autorska prava,isključeni su
iz djelokruga standarda MRS-a 17 i obuhvaćena su djelokrugom ovog standarda.
Izuzeća iz djelokruga nekog standarada mogu nastati ako su aktivnosti ili transakcije toliko
specifične da dovode do računovodstvenih pitanja koja mogu zahtijevati različit
tretman.Takva pitanja nastaju pri računovodstvenom obuhvatanju izdataka za
istraživanje,razvoj i eksploataciju nafte,plina i ruda u ekstraktivnim djelatnostima kao i u
slučaju ugovora o osiguranju.Stoga,ovaj Standard se ne primjenjuje na izdatke takvih
aktivnosti.M eđutim,ovaj Standard se primjenjuje na ostala nematerijalna sredstva koja se
koriste (poput računarskog softvera) i na ostale izdatke koji nastaju (kao što su troškovi
osnivačkih aktivnosti) u ekstraktivnim djelatnostima ili kod osiguravajućih društava.
3.30.1.Finansijski instrumenti:priznavanje i mjerenje
Cilj ovog Standarda je uspostaviti načela priznavanja i vrednovanja finansijskih

sredstava,finansijskih obaveza i nekih ugovora o kupovini ili prodaji nefinansijskih
sredstava.Zahtjevi za prezentaciju i objav ljiv anje informacija o finansijskim instrumentima
navedeni su u MRS-u 32,Finansijski instrumenti:objavljivanje i prezentacija.
Ovaj Standard trebaju primjenjivati svi subjekti na sve vrste finansijskih instrumenata osim:
 onih udjela u zavisnim društvima,pridruženim drupštvima i zajedničkim poduhvatima

koji su računovodstveno obuhvaćeni u MRS-u 27 Konsolidovani i odvojeni finansijski
izvještaji,M RS-u 28 Ulaganja u zavisna društva ili MRS-u 31 Udjeli u zajedničkim
poduhvatima.M eđutim,subjekti trebaju primjenjiv ati ovaj Standarad na udio u
zavisnom društvu,pridruženom društvu ili zajedničkom poduhvatu koji se prema
MRS-u 27,MRS-u 28 ili MRS-u 31 računovodstveno tretiraju prema ovom Standardu.
41
Pored toga,subjekti će ovaj Standard primjenjivati na sve derivate iz udjela u zavisnim
društvima,pridruženim društvima ili zajedničkim poduhvatima,osim ako derivati
zadovoljavaju definiciju vlasničkih instrumenata subjekata iz MRS-a 32,
 na prava i obaveze iz najmova na koje primjenjije MRS 17 Lizing.M eđutim:
potraživanja od najma koje je priznao najmodavac podliježu odredbama ovog
Standarda koje se odnose na prestanak priznavanja i umanjenja vrijednosti,
Obaveze iz finansijskog lizinga koje je priznao najmoprimac podliježu odredbama
ovog Standarda koje se odnose na prestnak priznavanja ,derivati koji su ugrađeni u
ugovore o najmu podliježu odredbama ovog Standarda koje se odnose na ugrađene
derivate.
 prava i obaveze zaposlenika iz planova naknada za zaposlene na koje se odnosi MRS
19 Primanja zaposlenih,
 finansijske instrumente kije je izdao subjekt,a koji udovoljavaju definiciji vlasničkog
instrumenta prema MRS-u 32 (uključujući opcije i prava na kupovinu).
 prava i obaveze iz ugovora o osiguranju kako je definisano u MSFI 4 Ugovori o
osiguranju ili iz ugovora unutar djelokruga MSFI 4,jer sadrži obilježje diskrecione
participacije.Ovaj Standard se,međutim,odnosi na derivat koji je ugrađen u takav
ugovor,ako taj derivat sam po sebi nije ugovor unutar djelokruga MSFI 4
Pored toga,ako je ugovor o osiguranju neki ugovor o finansijskoj garanciji zaključen
ili zadržan prilikom prenosa drugoj strani finansijskih sredstava ili finansijskih
obaveza unutar djelokruga ovog Standarada,izdavalac će na taj ugovor primjenjivati
ovaj Standard.
 ugovori za potencijalnu naknadu u poslovnoj kombinaciji.Ova iznimka se odnosi samo
na kupca,
 ugovori između kupca i prodavca unutar poslovnog spajanja o kupovini ili prodaji
stečene imovine na naki budući datum.
 obaveza iz zgovora o zajmu se ne smatra podmirenom u neto iznosu samo zato što se
zajam otplaćuje u ratama(naprimjer hipotekarni zajam za iz gradnju koji se otplaćuje u
ratama u skladu s dovršetkom radova).Izdavalac koji je preuzeo obavezu davanja
zajma po kamatnoj stopi koja je niža od tržišne tu će obavezu početno priznati po fer
vrijednosti,a kasnije je vrednovati po većem od iznosa priznatog prema MRS-u 37 ili
početno priznatog iznosa umanjenog za,tamo gdje je to moguće,kumulativnu
amortizaciju priznatu u skladu s MRS-om 18.
 obaveze iz ugovora o zajmu koje subjekt označi kao finansijske obaveze po fer
vrijednosti kroz bilans uspjeha spadaju u djelokrug ovog Standarada.
 ovaj Standard treba primjeniti na one ugovore o kupovini ili prodaji nekih
nefinansijskih sredstava koja mogu biti podmirena u neto iznosu novca ili drugim
finansijskim instrumentom,ili razmjenom finansijskih instrumenata,kao da su ti
ugovori finansijski instrumenti,osim kada je riječ o ugovorima koji su sklopljeni i drže
se u svrhu primitka ili isporuke nekih nefinansijskih sredstava u skladu sa zahtijevima
subjekta vezanim na očekivanu kupovinu,prodaju ili upotrebu.
3.31.1.Ulaganja u nekretnine
Cilj ovog Standarda je propisati računovodstveni tretman ulaganja u nekretnine i

odgovarajuće zahtijeve objavljivanja.
Ovaj se Standard primjenjuje na priznavanje,vrednovanje i objavljivanje ulaganja u
nekretnine.
42
Između ostalog,ovaj se Standard primjenjuje na vrednovanje ,u finansijskim izvještajima
najmoprimca,udjela ulaganja u nekretnine pod lizingom koji se računovodstveno evidentiraju
kao finansijski lizing,te na vrednovanje,u finansijskim izvještajima najmodavca,ulaganja u
nekretnine date najmoprimcu kroz aranžman operativnog lizinga.Ovaj se Standard ne bavi
pitanjima koja su obuhvaćena Standardom 17 Lizing,uključujući:
 podjelu lizinga na finansijski i operativni lizing,

 priznavanje prihoda od lizinga ostvarenog putem ulaganja u nekretnine (M RS 18
Prihod),
 vrednovanje udjela u nekretninama pod operativnim lizingom u finansijskim
izvještajima najmoprimca,
 vrednovanje neto ulaganja u nekretnine pod finansijskim lizingom u finansijskim
izvještajima najmodavca,
 računovodstvo transakcija prodaje i povratnog lizinga,i
 objavljivanja vezana za finansijski lizing i operativni lizing.
Ovaj Standard se ne primjenjuje na:
 biološka sredstva povezana s poljoprivrednom djelatnošću (MRS 41 Poljoprivreda),i

 prava na minerale i nalazišta mineralnih rezervi kao nap.nefte,prirodnog plina i sličnih
prirodnih bogastava koja se ne obnavljaju.
Ovaj Standard stupa na snagu za godišnje finansijske izvještaje s početkom na dan ili nakon
1.januara 2005.godine.
3.32.1. Poljoprivreda
Cilj ovog Standarada je propisati računovodstveni postupak,prezentaciju finansijskih

izvještaja i objav ljiv anje koje se odnosi na poljoprivrednu djelatnost.
Ovaj Standard treba prinjeniti u računovodstvu sljedećih stavki,kada su one povezane s
poljoprivrednom djelatnošću:
 biološka sredstva,
 poljoprivredni proizvodi u trenutku ubiranja (žetve),i
 državne subvencije.
Ovaj Standard se ne primjenjije na:
 zemljište povezano s poljoprivrednom djelatnošću (M RS 16 nekretnine,postrojenja i

oprema i MRS 40 Ulaganje u nekretnine),i
 nematerijalna sredstva povezana s poljoprivrednom djelatnošću (M RS 38
Nematerijalna sredstva),
Ovaj Standard se primjenjuje na poljoprivredne proizvode,koji predstavljaju gotove (ubrane)
proizvode bioloških sredstava pravnoga lica,samo u trenutku ubiranja.Nakon toga,primjenjuje
se MRS 2 Zalihe ili neki drugi odgovarajući Standard.U skladu s tim,ovaj Standard se ne bavi
preradom poljoprivrednih proizvoda nakon ubiranja,naprimjer,preradom grožđa u vino od
strane vinara koji je uzgojio grožđe.Iako ovakva prerada može biti logičan i prirodan nastavak
poljoprivredne djelatnosti i događaji mogu imati međusobne sličnosti s biološkom
43
transformacijom,ovakva preradanije uključena u definiciju poljopprivredne djelatnosti u ovom
Standardu.
Ovaj Standard se primjenjuje na godišnje finansijske izvještaje koji obuhvataju razdoblje od
4.0. RAČUNOVODSTVENO PLANIRANJE

4.1. UVOD
Jedan od osnovnih preduslova za uspješno poslovanje preduzeća je kvalitetno planiranje tog

poslovanja.Planiranjem se određuje razvojna i tekuća,odnosno dugoročna i kratkoročna
poslovna politika preduzeća.Zbog toga su i logična nastojanja menadžmenta preduzeća i šire
društvene zajednice da istraže i ustanove takva rješenja u organizaciji preduzeća koja će
obezbjediti optimalne poslovne rezultate u kreiranju i realizaciji poslovne politike.Funkcija
procesa planiranja povezana je,pored ostalog,i sa računovodstvenom funkcijom i njenom
aplikacijom u poslovanju preduzeća.
4.2. POLAZN E OSNOVE PLANIRANJA POS LOVANJA U PREDUZEĆIMA
4.2.1. NEOPHODNOST I SVRHA PLANIRANJA
Brojni su faktori koji utiču da se bez planiranja ne može ni zamisliti upravljenje,bilo da se radi
o cjelokupnoj nacionalnoj ekonomiji jedne zemlje ili pojedinom privrednom subjektu kao
njenoj jedinki.Svi sistemi planiranja u savremenom svjetu-indikativni,normativni zasnivaju se
na privrednom sistemu zemlje.Planiranje čini prvu fazu u kojoj se donose odluke o ciljevima
politikama,programima,planovima...<<<“
Činjenica je da se u određenom vremenskom periodu preduzeće mora često da prilagođava ex
post promjenama koje nisu bile očekiv ane i da nije uvjek moguće donositi planske odluke ex
ante (prije nego što su se događaji odvijali)<<. Veći privredni subjekti pretežno su orijentisani
na ex ante planiranje,dok su manji efikasniji u prilagođavanju i djeluju ex post.
4.2.2. OSNOVNE KARAKTERIS TIKE I PODJELA PLANOVA
Svaki plan ima svoje karakteristike.Jedan od posebno značajnih karakteristika plana jeste
njegova prilagodljivost ili elastičnost i preciznost.I ostale karakteristike plana su značajne i
treba ih imati u vidu u procesu izrade,donošenja i izvršenja planova.
U ekonomskoj literaturi i praksi polazi se sa različitih aspekata pri klasifikaciji planova:
Sa aspekta materije koju obuhvataju planovi se mogu klasificirati na:
 plan realizacije,
 plan robne proizvodnje,
 plan kapaciteta,
 plan investicija,
 plan istraživačkih radova,
 plan nabave,
 plan kadrova,
 plan materijalnih troškova i amortizacije,
 plan obrtnih sredstava,
 plan ukupnog prihoda i td.
44
Osnovni planovi sadže zadatke za postizanje ciljeva poslovanja preduzeća.U ove planove
mogu se uvrstiti:
 plan realizacije,
 plan proizvodnje,
 plan investicija.
Svi drugi pojedinačni planovi formiraju grupaciju pomoćnih planova.Njima se kvantificiraju

pojedini elementi potrebni za realizaciju osnovnih planova.Posebna klasifikacija planova
bazirana je prema subjektima planiranja.Sa tog aspekta treba razlikovati planove preduzeća,
društveno političkih zajednica i drugih organizacija i zajednica.
Prema dužini vremenskog perioda za koji se donose,planovi se pojavljuju kao:
 dugoročni,
 srednjoročni,
 kratkoročni.
Ostavrivanje dugoročnih ciljeva poslovanja postiže se dugoročnim planom,njegova izrada

zasniva se na poznavanju trendova ekonomskih,socioloških,tehnoloških,demografskih,
političkih,ekoloških i drugih.Aspekt dugoročnog planiranja orijentisan je na nove proizvode,
tehnologije,tržišta,organizacionu strukturu i sl.
Dugoročni plan pradstavlja polaznu osnovu za izradu srednjoročnog i kratkoročnog
plana.Između dugoročnog i kratkoročnog plana postavlja se srednjoročnog plan.Srednjoročni
plan se obično donosi za period od 5 godina.Srednjoročni plan je jedan od vrlo značajnih
osnova za izradu kratkoročnog plana.Kratkoročni planovi vremenski su u skladu sa
knjigovodstvenom evidencijom jer se donose,po pravilu,za period od jedne poslovne
godine.Sadržaj godišnjeg plana preduzeća uslovljuje raspoloživim kapacitetima,uslovima
privređivanja,srednjoročnim planom razvoja i kratkoročnom poslovnom politikom.
4.2.3. PRIPREMA,DONOŠ ENJE I PREĆENJE IZVRŠ ENJA PLANOVA
Poslovi i zadaci za pripremu i donošenje planova preduzeća mogli bi se obuhvatiti prema

sledećem redosljedu:
 izrada analiza dosadašnjeg razvoja i sadašnjeg stanja,

 izrada analiza razvojnih mogućnosti i prijedloga koncepcije,
 zaključivanje sporazuma o osnovama plana,
 izrada prijedloga pojedinačnih planova razvoja poslovanja,
 utvrđivanje propisa i mjera kojima se obezbjeđuje ostvarenje plana,
 usvajanje plana.
Analiza dosadašnjeg razvoja i sadašnjeg stanja predstavlja sponu između planiranja u

predhodnom planskom periodu sa budućim periodom.
Analiza razvojnih mogućnosti i prijedloga razvojne koncepcije predstavlja osnovni preduslov
za pripremanje racionalnih odluka o politici,ciljevima i planskim zadatcima preduzeća.
Potrebno je predvidjeti budući razvoj ,kao na primjer tržišta,razvoj tehnike i tehnologije,
potrebne investicije,snadbjev anje repromaterijalom i en ergijo m,finansijskih sredstava,izmjene
u organizacionoj strukturi i td.
45
4.3. ODNOSI RAČUNOVODS TVA I PLAN IRANJA
4.3.1. ZADATCI RAČUNOVODSTVEN E FUNKCIJE U NAŠIM US LOVIMA

PRIVREĐIVANJA
Istorijski posmatrano,knjigovodstvo kao komponenta računovodstvene funkcije se razvijalo

paralelno sa razvojem privrede.Njegovi zadatci u početku su bili jednostavni i malobrojni,što
je odgovaralo potrebama tadašnjeg step ena razvoja privrede.Jačanjem preivredne aktivnosti
stvoren je veći kvantum i asortiman sredstava za proizvodnju,pa se zadatak knjigovodstva
proširio.Danas nemožemo govoriti o knjigovodstvu kao funkciji nego o knjigovodstvu kao
podsistemu (podfunkciji) računovodstvene funkcije.Poseban zadatak računovodstva je
pružanje kvalitetnih i blagovremenih informacija.Već duže vremena računovodstvo je
prevazišlo okvire pasivnog registratora poslovnih događaja u preduzećima,ono danas sve više
uzima aktivno učešće u kreiranju i ocjeni pojedinih finansijskih transakcija i procesa u
poslovnoj politici preduzeća.U kontekstu zadataka računovodstvena funkcija kao integralni
dio jedinstvenog informacionog sistema treba biti u najtješnjoj uzajamnoj povezanosti sa
ostalim funkcijama u preduzeću.Računovodstvo daje podatke za pripremu i donošenje
planova.Računovodstveni podatci i informacije služe kao osnov za praćenje izvršenja
planova.
4.4. PLANIRANJE TROŠKOVA
Pojam,značaj i vrsta planskih troškova
Za razliku od stvarnih troškova koji predstavljaju vrijednost utrošenih faktora u proteklom

periodu,planski troškovi su troškovi za koje se predviđa da će nastati u idućem periodu.Prvi
predstavljaju povjest,drugi budućnost,manje ili više neizvjesni.Stvarni (povjesni) troškovi su
neosporna činjenica na koju se svodi rashodna strana ,bilanse uspjeha.Tu se više ništa ne
može mjenjati.U računovodstvu se sve više poklanja pažnja planskim nego stvarnim
troškovima.Planski troškovi su podloga za donošenje raznih odluka iz oblasti
cijena,asortimana,obima proizvodnje,itd.pri čemu se stalno kontrolira odstupanje stvarnih od
planskih troškova.Prema načinu utvrđivanja planskih troškova mogu biti procjenjeni i
standardni.Procjenjeni troškovi počivaju na iskustvu.Oni se utvrđuju na osnovu troškova
proteklih perioda uzimajući u obzir sa velikim ili manjim uspjehom neracionalna trošenja u
prošlosti i izmjene u uvjetima proizvodnje u budućnosti.Plan standardnih troškova kazuje
koliko treba da iznose.Razlika je ne samo u metodu nego i u cilju utvrđivanja procijenjen ih i
standardnih troškova.
4.4.1. POLAZN E OSNOVE ZA UTVRĐ IVANJE PLANS KIH TROŠKOVA
Polazna osnova za izradu svih planova,pa i plana troškova,su dugoročni ciljevi koje je
postavio menadžment preduzeća u pogledu kvaliteta,asortimana proizvoda i usluga.Godišnji
plan troškova počiva,prije svega na planu prodaje i planu proizvodnje.
46
4.4.2. PLANIRANJE PRIMARNIH DIREKTNIH TROŠKOVA
Planiranje troškova materijala za izradu
Pošto na troškove izrade proizvoda ne utiče izbor materijala nego i vrijeme izrade,a stim i
plate kao i opći troškovi izrade,potrebno je za svaku opciju sastaviti kalkulaciju i izabrati onaj
materijal koji pri istim ostalim uvjetima omogućuje najveću dobit.Utvrđene količine standarda
treba za normalne stope škarta,kvara,loma i otpada,ako su ti gubici neizbježni u proizvodnom
procesu.Te stope se mogu utvrditi na osnovu iskustva uzimajući u obzir poboljšanja uslova
rada u nevedenom periodu i procjenu realnosti gubitaka,kao za njih ne postoji standard.Cijene
materijala treba također da budu standarizovane kao vrijednosna mjera standardnih
utrošaka.Polazna osnova za utvrđivanje standardnih cijena su istorijske cijene.Na toj osnovi
standardne cijene bi se mogle utvrditi na tri način a:
a.) Standardna cijena je višegodišnji prosjek.Ovaj metod bi se mogao prihvatiti uvjetom

da su cijene iz ranijih godina stabilne.
b.) Standardne cijene se utvrđuju na bazi podataka iz perioda koji neposredno predhodi
periodu za koji se teži standardna cijena.Ova metoda se primjenjuje za konkretni
materijal nema dovoljno istorijskih podataka.
c.) Standardna cijena se utvrđuje metodom trenda.Pomoću ovog metoda se do prosječne
godišnje stope povećanja cijena.
4.4.3. PLANIRANJE PLATA IZRAD E
Postojeće tri metode za utvrđivanje vremena za proizvodne operacije:
a.) M etod procjene ili iskustveni metod,

b.) Istorijski statistički metod,
c.) M etod mjerenja.
Iskustveni metod zasniva se na procjeni lica koja su za to ovlaštena,ovaj metod se zasniva na

iskustvu.Povijesno statistički metod počiva na seriji podataka o utrošenom radnom vremenu u
prošlosti za određenu operaciju.Metod mjerenja sastoji se u mjerenju vremena koji se za
svaku opreraciju troši.
4.4.4. PLANIRANJE PRIMARNIH OPĆIH TROŠKOVA
Postoje dva metoda planiranja općih troškova u zavisnosti od toga šta je predmet
planiranja.Predmet planiranja može da bude ukupan iznos općih troškova po mjestima ili
cijelo preduzeća (globalni metod),a mogu da budu i pojedinačne vrste općih troškova po
mjestima (pojedinačni metod).Utvrđivanje globalnog iznosa općih troškova može da počiva
samo na iskustvenim podatcima koji,ako nisu u dovoljnoj mjeri pravi standard već samo
procjenjeni trošak.Prema pojedinačnom metodu svaka vrsta općih troškova na svakom mjestu
je predmet planiranja.
47
4.4.5. FIKSNI TROŠ KOVI
Mogu biti apsolutno fiksni i relativno fiksni.Prvi nastaju i kada preduzeća ne radi,drugi zavise
o zoni zaposlenosti.Naime,unutar jedne zone zaposlenosti suma fiksnih troškova je ista
(npr.od 60%-80% korišćenje kapaciteta).Prelaz zapioslenosti u sljedeću višu ili nižu zonu
rezultira naglim povećanjem odnosno smanjenjem fiksnih troškova.Zone zaposlenosti mogu
biti različite za pojedine vrste fiksnih troškova ,ali je za njih karakteristično da se skokovito
mijenjaju pri prelazu u drugu zonu zaposlenosti.Tu spadaju vremenska amortizacija,
održavanje,osiguranje stalnih sredstava i td.Troškove održavanja treba standardizirati i izraziti
u prosječnoj godišnjoj stopi održavanja u toku cijelog vijeka trajanja.Ovaj metod može se
izvršiti na bazi tehničkih podataka,proizvođača opreme ili izvođača građevinskih radova koji
obično prate predmet.Premija osiguranja kapaciteta od elementarnih nepogoda,krađe i sl. je
fiksan trošak i utvrđuje se u planu primjenom date stope na vrijednost stvari.Proporcionalni
opći troškovi po mašinskom času odnosno po času rada direktnog radnika zavise o tome da li
postoji normativ potrošnje ili ne.U proporcionalne opće troškove spadaju: pogonsak energija
transportne usluge,oprema,finkcionalna amortizacija,itd.
4.4.6. PLANIRANJE S EKUNDARNIH DIREKTNIH TROŠKOVA
Kalkulacije proizvodnje mjesta troškova koja troše interne učinke sadržavat će posebnu
stavku u strukturi cijene finalnih proizvoda:poluproizvodi sopstvene proizvodnje odnosno
sopstvene usluge izrade.Cijena po kojoj će biti ti učinci ukalkulisani zavisi od sistema
obračuna troškova.Razumljivo je da najprije treba utvrditi planske troškove polufabrikata
odnosno usluga izrade ,a zatim planske troškove finalnih učin aka.
4.5. PLANSKI I STVARNI BILANS I STANJA I USPJEHA
4.5.1. BILANS STANJA
Bilans stanja predstavlja sumarni prikaz stanja sredstava i izvora sredstava pravnog lica na
određeni dan izražen u finansijskim pokazateljima.U izvore sredstava koji predstavljaju
bilansnu pasivu se uključuje obaveza prema trećim pravnim ili fizičkim licima.Bilans stanja
predstavlja jedan od osnovnih računovodstvenih iskaza koji se prema zakonu moraju
sačinjavati na određeni način i na propisani dan.Zakon o računovodstvu nalaže da se bilans
mora sačinjavati na kraju polugodišta (polugodišnji obračun) i na kraju godine (godišnji
obračun). Iskazivanje bilansnih pozicija se mora zasnivati na načelima procjenjivan ja (član
21.Zakona),kao i direktivama 4 i 7 Evropske unije,koje ukazuju da ta stanja trebaju da budu
istinita i objektivna.
4.5.2. BILANS USPJEHA
Bilans uspjeha predstavlja sumarni prikaz elemenata za utvrđivanje poslovnog rezultata kao i
sam poslovni rezultat (prije i poslije oporezivanja) na određeni dan na kraju obračunskog
perioda izražen novčanim pokazateljima.Bilans uspjeha može,ali ne mora da sadrži i
raspodjelu ostvarenog poslovnog rezultata.Sama raspodjela tog rezultata se može iskazati i u
posebnom računovodstvenom iskazu.Brojni autori smatraju da su elementi za utvrđivanje
poslovnog rezultata prihodi i rashodi,što je u osnovi tačno.Razlike se javljaju u načinu
definisanja prihoda i rashoda kao osnove za utvrđivanje poslovnog rezultata.Prema
međunarodnim standardima rashodi umanjuju sopstvenu imovinu pravnog lica,a klasificiraju
48
se kao redovni rashodi (posredni)i neposredni rashodi.Redovni rashodi se javljeju u razlici
troškova prodatih učinaka i vrijednosti prodatih učinaka uz uslov da su troškovi veći od
prodajne vrijednosti učinaka.Neposredni rashodi po pravilu nisu vezani za učinke i
predstavljaju neuobičajne stavke ili stavke predhodnog perioda koje djeluju na smanjenje
sopstvene imovine kao npr.plaćanje kazne,penali,manjkovi,otpis nenaplativih potraživanja.
Prema međunarodnim standardima prihodi uvećavaju sopstvenu imovinu,a klasificiraju se kao
redovni prihodi i vanredni prihodi.Redovni prihodi se javljeju u razlici prodatih učinaka i
prodajne vrijednosti tih učinaka uz uslov da su troškovi manji od vrijednosti prodatih učinaka.
Vanredni prihodi po pravilu nisu vezani za učinke i predstavljaju neuobičajne stavke ili stavke
predhodnog perioda koji djeluju na povećavanje sopstvene imovine kao npr.naplaćene
kazne,penali,odustanice,viškovi,naplaćena otpisana potraživanja i sl.Prema izloženom
poslovni rezultat bi se dobio na sledeći način:
 vrijednost prodatih učinaka

 troškovi prodatih učinaka
 redovni prihodi
 redovni rashodi
 vanredni prihodi
 vanredni rashodi
 dobitak
 gubitak
4.5.3. VRS TE I KLASIFIKACIJA BILANS A STANJA I BILANS A USPJEHA
Sa stanovišta subjekta za koga se sačinjavaju bilansi mogu biti:
 Pojedinačni-izvorni
 Konsolidacioni
Pojedinačni bilansi su bilansi svakog pojedinačnog pravnog lica u kojima su sadržani svi
ekonomski odnosi koji su imali odraza na njegovo poslovanje i poslovni
rezultat.Konsolidacioni bilansi predstavljaju bilanse statično povezanih pravnih lica pri čemu
se iz bilansa stanja i bilansa uspjeha isključuju interni tj.međusobni ekonomski
odnosi,iskazuju stanja organiziciono povezanog sistema prema okruženju tog sistema.Sa
stanovišta uslova kojima se bilansi sačinjavaju podjela se može izvršiti na:
 bilanse u redovnim-normalnim uslovima poslovanja,

 bilanse u posebnim –izuzetnim uslovima poslovanja.
U uslovima redovnog poslovanja tekućeg ili normalnog poslovanja bilansi se dalje mogu
klasificiratri na:
 probne bilanse,
 periodične bilanse,
 početne i konačne bilanse.
Probni bilans je bilans putem kojeg se vrši provjera ispravnosti knjigovodstva ali se
istovremeno pruža uvid u stanje sredstava,izvora sredstava,prihoda,rashoda.Periodični bilans
je bilans koji se sačinjava u dužim vremenskim intervalima,koji su najčešće propisani
49
zakonskim propisima.Početni i konačni bilansi su bilansi koji se sačinjavaju na početku
poslovanja preduzeća ili na početku godine i na kraju godine.Početni bilans je karakterističan
samo za bilans stanja.Konačni bilans uspjeha izkazuje prihode,rashode i poslovni rezultat
na kraju poslovne godine.Početni bilans uspjeha ne postoji.Bilanse u posebnim-izuzetnim
uslovima poslovanja je moguće klasif icir ati na:
 fuzioni (integracioni) bilans,

 difuzioni (diobni) bilans,
 poreski bilans,
 sanacioni bilans,
 likvidacioni bilans.
Svaki od pomenutih bilansa se sačinjava za potrebe posebnih uslova koji se javljeju u

poslovanju pravnog lica.
Sa stanovišta vremenske dimenzije bilansi se mogu dijeliti na:
 planski (predračunski) bilans,

 stvarni (obračunski) bilansi.
Planski (predračunski) bilansi predstavljaju projekciju stanja i poslovnog rezultata subjekata

na određeni dan budućnosti.Stvarni (obračunski) bilansi imaju istorijski karakter u iskazivanju
stanja i poslovnog rezultata i uvjek predstavljaju izraz prošlosti.
4.6. BILANS STANJA I USPJEHA
4.6.1. PLANSKI (PRED RAČUNS KI) BILANS S TANJA
Računovodstvenim standardima je predviđeno da svako pravno lice u sklopu računovodstve-

nog planiranja,odnosno izrade računovodstvenih predračuna sačinjava planski ili predračunski
bilans stanja.
Planski bilans stanja predstavlja kratkoročni ili tekući plan poslovanja i iskazuje planirano
stanje planskih pozicija na kraju godine za koju se donosi navedeni plan.U tom smislu planski
bilans stanja predstavlja završni proces tekućeg planir anja,pri čemu se sintetički izražavaju u
finansijskim pokazateljima svi oni ekonomsko-finansijski efekti koji se očekuju u poslovnoj
godini,a imaju uticaja na promjenu stanja sredstava i njihovih izvora.
Što se tiče vremenske dimenzije sačinjavanja bilansa stanja postoji dilema u pogledu
mogućnosti i racionalnosti.Izvjesno je da se taj bilans sačinjava kao godišnji planski bilans u
smislu,kao što je ranije rečeno,projekcija bilansnih pozicija na kraju tekuće godine.Kao što je
rečeno planski bilans stanja se prvenstveno zasniva na stvarnom bilansu stanja iz predhodne
godine,a zatim od kvantifikacije svih poslovnih aktivnosti koje se planiraju u tekućoj godini
koje će imati za posljedicu promjene na sredstvima i izvorima sredstava pojedinog pravnog
lica.Da bi se obezbijedile osnove za izradu planskog bilansa stanja postoje,odnosno mora da
postoje brojni funkcionalni planovi pojedinih djelatnosti a to su:
 plan marketinga,
 plan proizvodnje,
 plan sredstava za rad,
 plan radne snage,
 plan predmeta rada,
 plan troškova,
50
 plan kalkulacia gotovih proizvoda i usluga,
 plan poslovnog rezultata i njegova raspodjela,
 plan obrtnih sredstava,
 plan investicija,
 plan istraživanja i razvoja,
 plan društvenog standarda.
Plan marketinga pojedinačno ili integralno obuhvata plan realizacije (prodaje),plan prodajnih
cijena,plan troškova prometa,plan kanala distribucije i prodajne mreže,plan privredne
propagande,plan servisa reklamacija,plan snadbijevanja tržišta rezervnim djelovima,plan svih
vrsta pogodnosti u korist potrošača,plan istraživanja tržišta itd.
Polazna osnova za sačinjavanje planskog bilansa stanja je početni stvarni bilans stanja.Na
osnovu tog bilansa nužno je izvršiti transformaciju bilansnih pozicija koje će se izvjesno
desiti.Prilikom izrade planskog bilansa stanja čime se podrazumjevaju i planske podloge za
njihovu izradu,mora se voditi računa i o inflaciji,ukoliko je pojava u privredi prisutna.
Na sljedećem primjeru predstavićemo planski (predračunski) bilans.
Na osnovu plana i nabavke proizvoda i roba na inostarnom i domaćem tržištu,preduzeća
planira sljedeći godišnji bilans:
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
R/B. Ostvareno u Plan za Index (4:3)
O P I S tekućoj god. nared.god.
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
1 2 3 4 5
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
1. Vrijednost prodatih proizvoda i usluga 1.204.534 1.350.484 112
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
2. Ostali poslovni prihodi 50.450 68.000 134
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
I. UKUPNO POSLOVNI PRIHODI (1+2) 1.254.984 1.418.484 113
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
3. Troškovi materijala 630.541 690.357 109
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
4. Troškovi energije 55.600 68.300 123
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
5. Amortizacija 63.400 80.100 126
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
6. Plaće i naknade 220.431 248.500 112
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
7. Usluge 36.751 42.358 115
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
8. Ostali troškovi 91.200 101.500 111
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
II. UKUPNO RASHODI (3-8) 1.097.923 1.231.115 112
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
III.DOBITAK (I-II) 157.061 187.369 119
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Usvojeni planovi na početku godine prate se i analiziraju u tekućoj godini.Ukoliko realizacija

značajno odstupa od planirane,zbog nepredviđenih i objektivno novih uslova rada,sačin it će se
rebalans plana za tekuću godinu,sa obrazloženjem uzroka o novonastalim razlikama.
51
Po završetku obračuna poslovnog rezultata od strane sektora za knjigovodstvo,služba plana
vrši analizu ukupnog poslovnog rezultata,kao i po ugovorima pojedinačno.
4.6.2. STAVRNI (OBRAČUNSKI) BILANS STANJA
Stvarni bilans stanja predstavlja računovodstveni obračun koji se sastavlja u obliku izkaza o
satanju i procesima u prošlosti,iskazujući novčanim mjerilima njihov kvantitet i kvalitet.
Svako pojedinačno pravno lice je obavezno da sačinjava stvarni bilans stanja u određenim
zakonom propisanim rokovima,te da ga podnosi propisanoj instituciji na objav ljiv anje.
Za istinitost i objektivnost bilansa stanja garantuju određena lica,prvenstveno certificirani
računovođa.U slučaju inflacije u cilju obezbjeđenja realnosti bilansnih pozicija nužno je u
skladu sa standardima izvršiti revalorizaciju sredstava i izvora sredstava u cilju utvrđivanja
efekta inflacije u tekućem poslovanju pravnog lica.
4.6.3. PLANSKI (PRED RAČ UNS KI) BILANS US PJEHA
Planski bilans uspjeha predstavlja,takođe,jedan od osnovnih planova pravnog lica.Planski

bilans uspjeha spada u domen kratkoročnog planiranja.Sačinjava se kao godišnji plan.Sadrži
bilansne pozicije koje služe za utvrđivanje poslovnog rezultata,kao i sam poslovni rezultat.
Bilansna stanja imaju statički karakter i prikazuju planirane elemente uspjeha na kraju godine
ukoliko se radi o osnovnom planskom bilansu uspjeha.Godišnji planski bilans uspjeha
predstavlja završni proces tekućeg planiranja,a izražava se u finansijskim pokazateljima
elemente za izračunavanja poslovnog rezultata,kao i sam rezultat koji se planira na kraju
godine.Planski bilans uspjeha se sačinjava u formi i po strukturi kako se sačinjava stvarni ili
obračunski bilans uspjeha.Na taj način se obezbjeđuje efikasna analiza i računovodstveni
nadzor.Ako se razmatra struktura planskog bilansa uspjeha neophodno je da se kao elementi
utvrđivanja poslovnog rezultata planiraju troškovi učinka kao i vrijednost učinka koji se
planiraju ostvariti njihovom prodajom.Dileme se pojavljuju oko toga da li je potrebno
planiranje neposrednih prihoda i neposrednih rashoda u okviru kojih se javljaju i prihodi ili
rashodi koji će nastati po osnovu uticaja inflacije na poslovanje pravnog lica.Da bi se
obezbijedile osnove za izradu planskog bilansa uspjeha nužno je sačiniti brojne funkcionalne
planove,odnosno planove pojedinih djelatnosti pravnog lica.To su isti planovi koje smo naveli
prilikom izlaganja planskog bilansa stanja.
4.6.4. STVARNI (OBRAČUNSKI) BILANS US PJEHA
Planski bilans uspjeha u skladu sa računovodstvenim standardima predstavlja računpv pdstve-

ni obračun u obliku iskaza o stanju i procesima u prošlosti,iskazujući novčanim mjerilima
njihov kvantitet i kvalitet.Svako pojedinačno pravno lice je obavezno da sačinjava stvarni
bilans uspjeha najmanje u određenim zakonskim rokovima (u našim uslovima polugodišnje i
godišnje),te da ga podnosi propisanoj instituciju.Prilikom sačinjavanja stvarnog bilansa
uspjeha,pored zakonskih propisa,nužno je respektovati računovodstvene standarde i kodekse
na koji zakon i računovodstvena profesija upućuje.Tako npr.M eđunarodni računovodstveni
standard 18 prihod definiše kao povećanje ekonomske koristi tokom obračunskog razdoblja u
obliku priliva ili povećanja sredstava ili smanjenja obaveza,koji dovodi do povećanja
kapitala,osim onih povećanja koja se odnose na udjele učesnika u vlastom kapitalu.Prihodi
obuhvataju prihode i dobitke.Prihodi predstavljaju prihod od redovnih aktivnosti pravnoga
lica i iskazuju se pod različitim nazivima,kao što su:
52
 prihodi od prodaje,
 naknade,
 kamate,
 dividende i tantijeme.
Cilj ovog Standarda propisati računovodstveno obuhvatanje prihoda,koji proizilaze iz

određenih vrsta poslovnih promjena i događaja.Kod računovodstvenog obuhvatanja
prihoda,najvažnije je kada prihode treba priznati.Prihode treba priznati onda kada postoji
vjerovatnoća priliva ekonomskih koristi u pravno lice i kada se te koristi mogu pouzdano
izmjeriti.Ovaj Standard utvrđuje okolnosti pod kojima će navedeni kriteriji biti ispunjeni,a
time i prihodi priznati.
Ovaj Standard se primjenjuje u računovodstvenom obuhvatanju prihoda koji nastaju iz
sljedećih poslovnih promjena i događaja:
 prodaja robe,
 pružanje usluga,
 korištenje sredstava pravnoga lica od strane drugih,čime se ostvaruju prinosi od
kamata,tantijema i dividendi.
Prihod se mjeri po fer vrijednosti primljene naknade ili potraživanja.

Na datom primjeru finansijskog plana pradstavićemo ostavrenje i analizu bilansa uspjeha:
Mjereno u KM
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
R/B. O P I S Planirano za Ostvareno u Index (4:3)
proteklu god. protek.god.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
1 2 3 4 5
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
1. Vrijednost prodatih proizvoda i usluga 1.350.484 1.481.500 109,70
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
2. Ostali poslovni prihodi 68.000 71.000 104,41
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
I. UKUPNO POS:PRIHODI (1+2) 1.418.484 1.552.500 109,44
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
3. Troškovi materijala 690.357 745.300 107,96
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
4. Troškovi energije 68.300 79.450 116,32
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
5. Amortizacija 80.100 82.300 102,75
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
6. Plate i naknade 248.500 305.000 122,74
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
7. Usluge 42.358 43.400 102,46
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
8. Ostali troškovi 101.500 102.500 100,98
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
II. UKUPNO RASHODI (3-8) 1.231.115 1.357.950 110,30
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
III.DOBIT (I-II) 187.369 194.550 103,83
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
53
5. KNJIGOVODS TVO
5.1. POJAM I RAZVOJ KNJIGOVODS TVA
Događaji koji se dešavaju u životu i radu nekog lica ili preduzeća izazivaju izvjesne promjene
koje,zbog svoje važnosti moraju da se evidentiraju.Svako evidentiranje pojava i događaja sa
svrhom sa se o tome dobije bolji pregled,očiglednost,ili očevidnost nečega što treba držati na
umu,naziva se evidencijom.Riječ evidencija ima dvostruko značenje.Ona označava s jedne
strane postupak kojim se prikupljaju i bilježe podaci iz ranijih područja života,a sa druge
strane ona označava dokumenta,knjige i kartoteke u kojima se takva evidencija nalazi.U nizu
zbivanja događaja koji se evidentiraju spadaju tkz.ekonomski događaji,ekonomske promjene
kao što su na primjer:kupovina i prodaja nekog dobra,utrošak materijala,razne naplate,isplate i
dr.Ovakve i slične promjene nazivamo ekonomskim radi toga što utiču na ekonomsku moć
dotičnog pojedinca ili pravnog lica,uslje čega dolazi do promjene,a to sve treba
evidentirati.Ovo bilježenje ekonomskih pojava u radu jedne privredne jedinice predstavlja
privrednu evidenciju kao posebnu ekonomsku funkciju.Privredna evidencija postojala je u
svim društveno-ekonomskim formacijama.Unutar preivredne evidencije u privrednim
organizacijama došlo je do pojedinih samostalnih i specifičnih oblika koji primjenjuju
posebne metode,predstavljaju posebne grane,kao sto su: knjigovodstvo,statistika i operativna
evidencija.Knjigovodstvo je uvjek vezano samo za one poslovne promjene koje se dešavaju u
jednom preduzeću.
5.2. POJAM POS LOVNIH ILI KNJIGOVODS TVENIH PROMJENA
Poslovanje preduzeća uslovljeno je čitavim nizom raznovrsnih promjena koje se izražavaju u

novcu i koje mjenjaju stanje sredstava i izvora sredstava.Ova mjenjanja su naročito česta kod
konkretnih oblika sredstava (aktive),a obzirom da sredstva preduzeća predstavljaju konkretnu-
aktivnu masu,koja može da proizvodi određene ekonomske efekte.S druge strane,izvori
sredstava (pasiva) odnosno njihovi pojedini oblici nisu podložni tako čestim promjenama zato
što su oni samo apstraktne slike konkretnih oblika izraženih u sredstvima jer samo ukazuju na
njihovu pripadnost.
Moglo bi se reći,da se po pravilu,promjene na izvorima sredstava dešavaju,odnosno da se
izvori sredstava mjenjaju samo u momentu njihovog nasatjanja,odnosno nestajanja,a te su
promjene nesumljivo rijeđe od promjena na sredstvima.
S obzirom da promjene proističu iz poslovanja nazivaju se poslovnim promjenama.Svaka
poslovna promjena ima za posljedicu promjenu postojećeg stanja aktive odnosno pasive i to
na taj način što dolazi samo do kvalitativne promjene na sredstvima ili izvorima sredstava
(promjena njihove strukture) ili do kvantitativne promjene na sredstvima i izvorima sredstava
(promjena njihove visine).Ako uzmemo neku od kvalitativnih promjena,kao što je slučaj
prenosa novca iz blagajne i polaganje na žiro-račun,onda će na žiro-računu biti više gotovine
a u blagajni manje.Isti je slučaj i sa ostalim poslovnim promjenama iz ove grupe.
54
5.3. S IS TEM KNJIGOVODS TVA
Ima više knjigovodstvenih sistema.Pod sistemom knjigovodstva podrazumjevamo sve one

principe karakteristične za pojedini sistem,na kojima se temelje knjiženja poslovnih događaja.
Sisteme uvjetuje svrha koja se želi knjigovodstvom postići,pa je i svaki knjigovodstveni
sistem usmjeren određenom cilju.Knjigovodstveni sistem čini samostalnu cjelinu,zbog toga se
i svaki pojedini sistem poistovjećuje s određenim knjigovodstvom.
Prema sistemima razlikujemo:
 jednostavno ili prosto knjigovodstvo,

 dvojno knjigovodstvo,
 kameralno knjigovodstvo,
 konstantno knjigovodstvo.
5.3.1. JEDNOS TAVNO KNJIGOVODS TVO
Osnovna je karakteristika jednostavnog knjigovodstva da evidentira samo kretanje sredstava i

obaveza preduzeća.Taj sistem nije sposoban da knjigovodstvenim putem vodi evidenciju ni o
čistoj imovini (vlastitim sredstvima), a ni o tekućim rashodima i prihodima.Pojed ini dijelovi
imovine i obaveza,i njihove promjene,prate se u poslovnim knjigama,koje imaju više karakter
pomoćnih knjiga.O stanju i promjenama gotovine vodi se evidencija u knjizi blagajne,a
odnosi s dužnicima i povjeriocima evidentiraju se u posebnoj knjizi,koja ima naziv glavna
knjiga jednostavnog knjigovodstva.Jednostavno knjigovodstvo pozna i dnevnik koji sadrži
hronološki poredane bilješke koje se odnose na poslovanje sa dužnicima i povjeriocima ,
jednostavno knjigovodstvo ne može evidentirati promjene koje nastaju na čistoj imovini
preduzeća.Ono ne prati sistematski pojave rashoda i prihoda,pa se finansijski rezultat
poslovanja ne može ustanoviti knjigovodstvenim putem.Utvrđivanje čiste imovine a isto tako
i realizovanog uspjeha,neposredno vezano uz popisivanje imovine i obaveza,što znači ujeno
da se oni mogu ustanovljavati samo periodično.Jednostavno knjigovodstvo ne može osigurati
takav sistem podataka koji odgovara potrebama savremenog preduzeća,pa je njegova
primjena ograničena samo na preduzeća manjeg značaja.
5.3.2. DVOJNO KNJIGOVODSTVO
Osnovno je obilježje sistema dvojnog knjigovodstva da sistemom računa obuhvaća stanje i

kretanje svih sredstava i njihovih izvora,sve pojave rashoda i prihoda,iskazujući ujedno
djelovanje tih kretanja na visinu vlastitih sredstava i na poslovni rezultat preduzeća.Svaki se
poslovni događaj u sistemu dvojnog knjigovodstva bilježi na dva računa:tereti se jadan a
odobrava drugi račun istim iznosom.To je osnovni princip dvojnog knjigovodstva.Iz tog
principa proizilazi i automatska kontrola kao posebna odluka sistema dvojnog knjigovodstva.
Najvažnija knjiga u sistemu dvojniog knjigovodstva je glavna knjiga.Ona je karakteristična za
taj sistem,i baš po glavnoj knjizi se sistem dvojnog knjigovodstava bitno razlikuje od sistema
jednostavnog knjigovodstva.Glavna knjiga sadrži račune sredstava i izvora i račune rashoda i
prihoda pa daje sve podatke za sastavljanje bilance i za obračun finansijskog rezultata.Sve
evidencije u sistemu dvojnog knjigovodstva organski proizilaze jedna iz druge,povezane su
međusobno i logički se uklapaju jedna u drugu.Zbog toga dvojno knjigovodstvo potpuno
zaslužuje naziv“sistema“jer predstavlja cjelovitost,zasnovanu na povezanom djelovanju
elemenata koji je čine.Danas kad je riječ o knjigovodstvu,misli se time na dvojno
knjigovodstvo.
55
5.3.3. KAMERALNO KNJIGOVODS TVO
Kameralno knjigovodstvo je jedan od oblika jednostavnog knjigovodstva,a prilagođeno je

potrebama državnih i javnih ustanova koje se finansiraju iz budžeta.Polaznu tačku
kameralnog knjigovodstva čini budžet države ili javnih ustanova.Te ustanove nemaju karakter
privrednih preduzeća,pa i zadatak knjigovodstva nije usmjeren u prikazivanje stanja i kretanja
sredstava i izvora sredstava,ni u prikazivanju uspjeha poslovanja.U tom se knjigovodstvu radi
o tekućoj evidenciji budžetskih prihoda i rashoda,pri čemu prihode predstavljaju primici,a
rashode izdatci.Zadatak je evidencije da uspoređuje osnovne prihode s planiranim
prihodima,a izvršene rashode s planiranim rashodima.Osnovne knjige tog knjigovodstva jesu
knjige blagajni i glavna knjiga.U glavnoj knjizi vodi se kontrola prihoda i rashoda prema
pojedinim njihovim vrstama.U glavnoj se knjizi uspoređuju predviđeni prihodi i rashodi s
ostvarenim,a razlika između ostvarenih rashoda i prihoda čini budžetski višak ili manjak.
Naziv kameralno knjigovodstvo potiče od riječi kameralistika (latinski cameralia).
Kameralistika,u značenju koje je dobila u XVIII vijeku,bila je skup nauka koje su se bavile
izučavanjem upravljanja drževnim dobrima,državnim i javnim finansijama i prihodima i
rashodima države.
5.3.4. KONS TANTNO KNJIGOVODSTVO
Konstantno knjigovodstvo nastalo je kombinovanjem sistema dvojnog i sistema kameralnog

knjigovodstva.S jedne strane daje konstantno knjigovodstvo pregled stanja i imovine i
obaveza,a s druge strane pregled prihoda i rashoda,te ujedno omogućuje i uspoređivanje
ostvarenih prihoda i rashoda s planiranim prihodima i rashodima.Računi glavne knjige
podjeljeni su u tri skupine u:upravne račune,blagajničke račune i račune za obračun.To se
knjigovodstvo temelji na princip ima dvojnog knjigovodstva,pa zbog toga posjeduje i
automatsku kontrolu knjiženja.
5.5. OBLICI KNJIGOVODS TVA
Oblici knjigovodstva nastali su iz potrebe da se dobije pregledna i dobro organizovana

knjigovodstvena evidencija koja će odgovarati potrebama preduzeća.Radi se dakle samo o
organizacionim oblicima koje uvjetuju potrebe podjele rada i veće preglednosti u
knjigovodstvu,što nema uticaja na načela postavljena određenim knjigovodstvenim sistemom.
Prema oblicima razlikujemo:
 talijansko knjigovodstvo,
 njemačko knjigovodstvo,
 francusko knjigovodstvo,
 englesko knjigovodstvo,
 američko knjigovodstvo.
5.5.1. TALIJANS KO KNJIGOVODS VO
Talijansko se knjigovodstvo javlja u dva samostalna oblika:

staro talijansko i novo talijansko knjigovodstvo.Staro talijansko knjigovodstvo je najstariji
poznati oblik knjigovodstva.Ono pozna tri knjige:stracu ili memorijal,dnevnik i glavnu knjigu.
U straci su se bilježili poslovni događaji hronološkim redom,bez oznaka korispodentnih
računa,a bilješke nisu imale oblik sređenih knjigovodstvenih bilježaka.Te su bilješke dobivale
56
određenu knjigovodstvenu formu tek u dnevniku,iz kojega su se prenosile na račune u glavnoj
knjizi.Prenos knjiženja iz dnevnika u glavnu knjigu obavljao se pojedinačno,za svaki poslovni
događaj posebno.Glavna knjiga sadržavala je račune dužnika,povjerioca,račun blagajne za
pojedine vrste robe.Novo talijansko knjigovodstvo poznaje dva dnevnika:blagajnički dnevnik
i dnevnik.Blagajnički dnevnik služi za evidentiranje poslovanja u vezi s gotovim novcem,dok
se u dnevniku evidentiraju ostali poslovni događaji.Novo talijansko knjigovodstvo poznaje
knjigu inventara,bilansu i razne pomoćne knjige.To je knjigovodstvo vrlo prikladno za manja
preduzeća ,u koijima se poslovanje obavlja u ograničenom broju poslovnih događaja.
5.5.2. NJEMAČKO KNJIGOVODS TVO
Njemački knjigovodstveni oblik uklanja nedostatak talijanskog oblika a time,što prenos

stavke iz dnevnika u glavnu knjigu ne obavlja se više ni neposredno,a ni pojedinačno,već u
kraćem ili dužem vremenskim razmacima posredstvom posebne knjige,koja ima naziv“zbirni
dnevnik“. U zbirnom se dnevniku prikupljaju knjiženja koja se donose na isti račun,a zatim se
periodično,sedmično,polumjesečno ili mjesečno prenose na račune u glavnoj knjizi.
Zahvaljujući takom načinu prenošenja stavki glavna knjiga postaje vrlo pregledna,jer je
proknjiženih stavki na računima sveden najviše na broj perioda,u kojima se vrši prenošenje iz
dnevnika na račune.tako je smanjen i opseg glavne knjige.
5.5.3. FRANCUSKO KNJIGOVODS TVO
Francusko knjigovodstvo uvelo je specijalne dnevnike za pojedine vrste poslova,a broj i oblik
dnevnika ovisi o prirodi poslovanja.Tako su,na primjer u trgovačkom preduzeću
postojali,specijalni dnevnici za blagajničke poslove,za poslove kupnje,za poslove prodaje i
jedan dnevnik za ostale poslove.Knjiženja su se obavljala u specijalnim dnevnicima.iz kojih
su se prenosila u generalni dnevnik.Iz generalnog dnevnika prenosile su se bilješke u ukupnim
iznosima na kraju sedmice ili mjeseca u glavnu knjigu.
5.5.4. ENGLES KO KNJIGOVODS TVO
Engleski oblik knjigovodstva ima iste specijalne dnevnike koje ima i francuski
oblik.M eđutim,za razliku od francuskog oblika u engleskom se knjigovodstvu bilješke iz
specijalnih dnevnika prenose na račune u glavnoj knjizi neposreno,bez upotrebe zbirnog
dnevnika.
5.5.5. AMERIČKO KNJIGOVODS TVO
Podjela općeg dnevika u više posebnih dnevnika,a i velik broj prenosa na račune u glavnoj
knjizi,bilo direktnim bilo indirektnim putem,otežavalo je rad u knjigovodstvu i uzrokovalo
velike gubitke u vremenu.Francuz Degrange (1804),nastojeći da racionalizira tehniku
knjigovodstva pošao je suprotnim pravcem od svojih predhodnika.Rješenje je našao u
spajanju dnevnika i glavne knjige u jednu knjigu tabelarnog oblika.Takvo su knjigovodstvo u
Americi,zbog njegove praktičnosti,prihvatili i prenijeli u Evropu pod nazivom „Američko
knjigovodstvo“.Spajanje hronološke i sistematske evidencije postigao se u takozvanom
„tabelarnom dnevniku“.To je knjiga koja se sastoji iz dva dijela:lijeve strane koja služi za
hronološko upisivanje poslovnih događaja,a desna za sistematsko knjiženje na pojedinim
računima.Lijeva strana ima oblik dnevnika, a desna strana oblik tabele koja sadrži veći broj
dvostrukih stupica za iznose i koja predstavlja glavnu knjigu.Taj oblik knjige,koji spaja
57
hronološku i sistematsku evidenciju omogućuje isovremeno knjiženje u jednoj i u drugoj
evidenciji,po čemu je i dobilo naziv sintetičko knjigovodstvo.
Američki oblik knjigovodstva ima određene prednosti nad knjigovodstvom drugih oblika,a to
su:
 ušteđuje se u vremenu,jer nema potrebe da se bilješke prenose iz knjige u knjigu,
 smenjuje se broj grešaka na računima,jer otpadaju one koje je uvjetovao prenos iz
dnevnika u glavnu knjigu,
 tabelarni oblik te evidencije daje veliku preglednost,
 olakšana je kontrola,
 olakšano je sastavljanje prometne i saldo-bilanse.
Ali ovaj oblik knjigovodstva ima i određene nedostatke:
 ograničeni prostor tabelarnog dnevnika dopušta otvaranje ograničenog broja računa,pa

zbog toga taj oblik nije prikladan za veća preduzeća .
5.6. POSLOVNE KNJIGE
Poslovnim knjigama zovemo one evidencije u kojima se prema knjigovodstvenim načelima

bilježe poslovni događaji.
Prema ulozi koju imaju pojedine poslovne knjige u evidentiranju poslovnih događaja,djelimo
ih na:
 osnovne knjige,
 glavne knjige,
 pomoćne knjige.
5.6.1. OSNOVNE KNJIGE DN EVN IK
Prvo bilježenje,kojim se bilo koji poslovni događaj evidentira u poslovnik knjigama,jest ono
koje se obavlja u dnevniku.Knjiženje u dnevniku jest osnovno knjiženje i predhodi
knjiženjima u drugim poslovnim knjigama.Zbog toga je dnevnik osnovna knjiga dvojnog
knjigovodstva .Svaki je poslovni događaj obilježen u dnevniku posebnom stavkom.
Dnevnik ima stupice:
 za oznaku datuma,
 za kratak opis poslovnog događaja,
 za vezu u knjigama sistematske eviden cije,
 za dugovne i potražne iznose i
 eventualno za redni broj knjigovodstvene stavke.
Svaka se stavka prenosi iz dnevnika na odgovarajuće računa sistematske evid encije.Zbir
iznosa u dnevniku u stupcu „duguje“jednak je nakon svakog proknjiženog poslovnog
događaja zbroju u stupcu „potražuje“.Odatle slijedi da će postojati i brojčana saglasnost
između dnevnika i računa.Zbir iznosa lijeve strane svih računa biti će jednak zbiru stupaca
„duguje“a zbir iznosa desne strane svih računa zbiru iznosa stupaca „potražuje“u
dnevniku.Time se obje evidencije međusobno kontroliraju.
Specijalni dnevnici omogućuju podjelu rada u knjigovodstvu.
Tako se uz jedan opći dnevnik (dnevnik glavnog knjigovodstva),u kojem su obuhvaćeni svi
poslovni događaji u preduzeću može voditi i više posebnih dnevnika-dnevnik analitičke
evidencije-za pojedine vrste poslovnih događaja.
58
Tako postoje posebni dnevnici:
 blagajnički dnevnik,
 dnevnik knjigovodstva kupaca,
 dnevnik knjigovodstva dobavljača,
 dnevnik materijalnog knjigovodstva,
 dnevnik knjigovodstva stalnih sredstava itd.
5.6.2. GLAVNA KNJIGA
Glavna knjiga je knjiga sistematske ev idencije i sadrži račune koji obuhvataju sve promjene u
vezi sa sredstvima i izvorima sredstava,s rashodima i prihodima.To su osnovni računi,a mogu
biti ujedno i sintetički računi,ako postoji potreba da se dalje raščlanjuju.
Glavna knjiga je najvažnija knjiga dvojnog knjigovodstva .Ne može biti niti jedne promjene
na sredstvima i izvorima sredstava,a ni promjene u vezi s rashodima i prihodima koje bi bile
izvan dohvata evidencije te knjige.Evidencija glavne knjige čvrsto je povezana s
dnevnikom.Nijedan poslovni događaj ne može biti proknjižen na računima glavne knjige,a da
prije toga nije obuhvaćen knjigovodstvenom stavkom u dnevniku.Obje se evidencije
međusobno kontroliraju,jer zbir iznosa dnevnika u stupcu „duguje“ odgovara zbiru prometa
lijeve strane računa glavne knjige,a zbir iznosa stupca „potražuje“ u dnevniku odgovara zbiru
prometa desne strane računa glavne knjige.Ta međusobna kontrola dolazi osobito do izražaja
pri sastavljanju prometne bilanse.
5.6.3. POMOĆNE KNJIGE
Pomoćne knjige jesu one poslovne knjige u kojima se raščlanjuju sintetički računi glavne
knjige na analitičke račune.Knjiženje u pomoćnim knjigama je sistematsko knjiženje.Ono
mora biti usklađeno sa knjigama na računima glavne knjige.Pomoćne knjige daju detaljnije
podatke od onih koje može dati glavna knjiga.M eđu pomoćne knjige ubrajamo:
 analitičku eviden ciju kupaca,

 analitičku evidenciju dobavljača,
 analitičku eviden ciju materijala,
 analitičku evidenciju sitnog invetara,
 analitičku evidenciju proizvodnje i pogonskog knjigovodstva,
 analitičku eviden ciju stalnih sredstava itd.
5.6.4. EVID ENCIJA GOTOVIN E
 blagajnički dnevnik
Evidencija gotovine vodi se u pomoćnoj knjizi,koja se zove blagajnički dnevnik.Primitak se

vodi na lijevoj strani,a izdatak na desnoj strani knjige (ako se knjiga vodi po listu),a ako se
vodi po stranici,primitak se vodi u lijevu,a izdatak u desni novčani stupac.
 blagajnički izvještaj
U našoj evidenciji se gotovina vodi na posebnim obrascima koji se zovu blagajnički

izvještaj.Blagajnički izvještaj je oblik analitičke eviden cije blagajničkog poslovanja.
59
U blagajničkom izvještaju postoje stupci za redni broj za oznaku temeljnice ,za opis i dva
novčana stupca za primitak i izdatak.Blagajnička temeljnica to su pismeni nalozi za
uplatu,odnosno isplatu.Kontrolu blagajničkog poslovanja obavlja likvidatura blagajne.Ona se
ogleda u provjeravan ju formalne,materijalne i računske ispravnosti blagajničkih
dokumenata.Tekućom kontrolom se provjerava svakodnevno poslovanje blagajne.Primjer
blagajničkog izvještaja za određeni dan 31.07.
Mjereno u KM
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Red. Temeljnica IZNO S
Broj. Uplate Isplate O P I S Primitak Izdatak
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
1. 1 Polog dnevnog pazara Pr.br.1 4.000
2. 1 Uplaćeno na Ž-R preduzeća 4.000
3. 2 Polog sredstava iz blagajne 500
4. 2 Isplata PTT troškova 95
5. 3 Isplata za odvoz smeća Pr.“Rad“ 74
6. 4 Isplata za utr.el.energiju 85
7. 5 Isplata za utr.vodu“Kom.preduzeće“ 64
8. 6 Plaćena zakupnina 90
9. 7 Pretpl.za sl.novine 45
10. 8 Ispl.za pretp.automobila 30

-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Promet blagajne 4.500 4.473
Saldo blagajne na dan 29.07. 150
Ukupan primitak 4.650
Ukupan izdatak 4.473
Saldo na dan 31.07. 177
KONTROLISAO: BLAGAJNIK:
Iz blagajne se mogu isplaćiv ati svi računi do 2.000 KM uključujući i PDV u tom iznosu ,plate
radnika,topli obroci i troškovi prevoza na posao i sa posla,regres za godišnji odmor zaposlenih
radnika i isplate pri otkupu poljoprivrednih proizvoda ako se otkupljuju od individualnih
proizvođača.U ispravnom blagajničkom poslovanju ne može biti ni manjka ni viška novčan ih
sredstava.Svaka pojava manjka ili viška u blagajni ili je rezultat pogrešnog knjiženja,ili je
rezultat nestručnog i neisparvnog rada.Za manjak koji je nastao u blagajni,odgovoran je
blagajnik,pa se blagajnik tereti za iznos manjka na računu potraživanja od radnika.
60
5.6.5. DOKUMENTACIJA U KNJIGOVODS TVU
Jedna je od osnovnih načela knjigovodstvene urednosti da se knjiženje poslovnih događaja

temelji na knjigovodstvenim dokumentima.Bez dokumenata nema ni knjiženja.Podjela
knjigovodstvenih dokumenata vrši se prema mjestu nastanka dokumenata,prema načinu
nastanka i prema namjeni dokumenata.
Prema mjestu nastanka dokumenata razlikujemo:vanjske ili eksterne dokumente i unutrašnje
ili interne dokumente.Vanjski dokumenti jesu oni koji nastaju izvan preduzeća i koji se kreću
iz vanjskog svijeta.Tu spadaju fakture primljene od dobavljača ,primljeni izvještaji o kretanju
novčanih sredstava na žiro-račun itd.Unutrašnji dokumenti su oni koji se ispostavljaju u
samom preduzeću.Ti dokumenti nastaju u vezi s poslovnim događajima koje se obavljaju u
preduzeću,ali isto i u vezi s poslovnim događajima u poslovanju s partnerima izvan
preduzeća.Prema načinu,kojim je dokumenat nastao,dokumenti su:
 izvorni,osnovni ili orginalni dokumenti i

 izvedeni dokumenti.
Izvorni dokumenti jesu dokumenti koji rezultiraju neposredno iz obavljenog poslovnog

događaja,koji dokazuju da je taj događaj zaista nastao,pa po tome i služe za knjiženje
izvršenog događaja.Takvi su dokumenti priznanice,fakture dobavljača itd.
Izvršeni dokumenti se sastavljaju na temelju većeg broja istovrsnih izvornih dokumenata,pa
se zovu i zbirnim dokumentima.Ti dokumenti omogućuju zbirna knjiženja,čime se ušteđuje u
vremenu i postiže veća preglednost u poslovnim knjigama.Izvedeni dokumenti su poznati kao
rekapitulacije.
Prema namjeni dokumenti se dijele:
Naređujuće dokumente,opravdavajuće dokumente i unutrašnje knjigovodstvene dokumente.
Naređujućim dokumentima se nalaže izvršenje nekog poslovnog događaja.To su np.nalozi za
službena putovanja,nalozi za isplatu,nalozi za izdavanje materija.Opravdavajući dokumenti
nastaju naprotiv,u vezi sa izvršenim poslovnim događajima.Takvi su dokumenti npr.putni
obračunu,fakture dobavljača itd.Unutrašnji knjigovodstveni dokumenti jesu nalozi koji se
sastavljaju u samom knjigovodstvu,da bi se dobila neka knjiženja.To su npr.nalozi za ispravku
pogrešnih knjiženja,nalozi za knjiženje razni internih obračuna.
5.7. GREŠ KE U KNJIGOVODS TVU
Zadatak knjigovodstva sastoji se u tome da omogući tačno i blagovremeno dobijanje podataka

o stanju pojedinih dijelova aktive i pasive,kao i nastalim rashodima i prihodima.Ovakve
podatke može nam pružiti samo ono knjigovodstvo u kome nama grešaka odnosno propusta i
netačnosti.Svako uredno vođeno knjigovodstvo treba da počiva na dva osnovna principa a to
su:jasnoća i istinitost. Ukoliko se namjerno odstupa od istinitosti onda je to već
falsifikovanje,a opet svako odstupanje od jasnoće znači prikrivanje.Ako je pak,prikrivanje
učinjeno sa znanjem i namjerom da se lažno predstavi stanje preduzeća,onda je takav
postupak protivpravan i svakako kažnjiv.Suština svake knjigovodstvene greške bez obzira
kakvog je karaktera je u tome da ona bude slučajno i nesvjesno učinjena.
61
5.7.1. METOD IZNALAŽENJA GREŠ AKA
U cilju bržeg iznalaženja grešaka došlo je do različitih metoda istraživanja grešak a:Tako
imamo slijedeće metode:
 metodu kolacioniranja,
 metodu najkraće lin ije,
 metoda sužavanja polja grešaka ili metoda izolacije,
 metoda polovine.
M etoda kolacioniranja je prva metoda koja je primjenjivana u cilju iznalaženja grešaka u

knjigovodstvu.Kolacioniranje obavlja se tako,što se vrši upoređivanje knjiženja izvršenih u
dnevniku sa dokumentima za knjiženje na računima glavne knjige.M etoda najkraće linije
sastoji se u tome,da se kod iznalaženja grašaka ide uvjek od manjeg posla prema većem
poslu,tj.od proste ka složenoj operaciji.M etodom izolacije grešku ćemo lakše pronaći ako
takoreći prostorno ograničimo polje gdje bi greška mogla biti tj.grešku na taj način izolujemo
odnosno lokalizujemo.
M etoda polovine je varijanta izolacije,pri čemu se koristi zakon vjerovatnoće.
5.7.2. FORMALN E GREŠ KE
Greške koje reaguju na automatsku kontrolu dvojnog knjigovodstva nazivamo formalnim

greškama.Najčešće ove greške se ispoljavaju na:
 neslaganje zbira dnevnika,

 neslaganje glavne knjige sa dnevnikom,
 neslaganje zbira salda u zaključnom listu,
 neslaganje rezultata u zaključnom listu ( bilansu stanja i uspjeha ).
5.7.3. MATERIJALN E GREŠ KE,NJIHOVO IZN ALAŽENJE I ISPRAVLJENJE
M aterijalne greške uglavnom nastaju u slučajevima:
 ako je izostavljeno knjiženje poslovne promjene,

 ako je dva puta proknjižena jedna ista poslovna promjena,
 ako je obratno knjižena poslovna promjena,
 ako je poslovna promjena proknjižena na neodgovarajući račun.
Za ispitivanje grešaka u primjeni su sledeći metodi:
 metoda precrtavanja,
 metoda storniranja,
 dopunsko odnosno naknadno knjiženje,
 kombinovana metoda.
62
M etodom precrtavanja obično se ispravljaju:
 greške u dokumentima za knjiženje i ispravka teksta u bilo kojoj evidenciji,

 zbirovi u dnevniku ili u drugim poslovnim knjigama,
 pogrešan iznos koji je konstatovan ili otkriven neposredno poslije knjiženja,
 pogrešni iznos na računima glavne knjige a koji su iznosili u dnevniku tačno
proknjiženi,ali su pogrešno prenijeti iz dnevnika na odgovarajuće račune.
Kod metode storniranja imamo običan (klasičan) crni storno i crveni (uokvireni) negativan
storno.Običan storno sastoji se u tome da se suprotnim (kontra) knjiženjem poništi pogrešno
knjiženje.Crveni (uokvireni) storno je specifičan način ispravljenja grešaka u
knjigovodstvenoj evidenciji.Ovaj način sastoji se u tome da se iznos koji treba stornirati
ispisuje crveno odnosno iznos se uokviruje.Dopunsko knjiženje je takva metoda gdje se ne
vrši ispravljenje storniranjem već se vrši dopunsko knjiženje,knjiženje se najčešće vrši kod
propuštenih stavki,knjiženja manjih razlika itd.Kombinovana metoda je nastala
objedinjavanjem prednosti metode klasičnog i metoda crvenog storna.Po ovom metodu storno
knjiženje vrši se po principu kontra knjiženja tj.po klasičnoj metodi.Postupajući na ovakav
način ipak dolazi do povećanja prometa na računima.Da bi se omogućilo dobijanje čistih
realnih prometa na računima moralo se na neki način i to obezbijediti.Rješenje je nađeno u
tome što će se u nalozima za knjiženje nazivi računa na kojima se vrši storniranje ispisati
crveno.Na kraju mjeseca se vrši specifikacija storno knjiženja po računima,i tako dobiveni
iznosi oduzimaju se od ukupnog prometa.
6. RAČUNOVODSTVENA KONTROLA
6.1. DEFINICIJA KONTROLE
Pod kontrolom podrazumjevamo sve one postupke koji imaju svrhu ispitivanja poslovnih
operacija u toku poslovanja preduzeća.Kontrola ima zadatak da ispituje sve poslovne
operacije direktno,bez posredovanja te da odmah da informacije rukovodećem organu u
preduzeću.Nužnost kontrole proizilazi iz činjenice ,da svako preduzeće sebi postavlja
određene ciljeve.Ako su već ciljevi postavljeni ,tada je sigurno neophodno da menadžement
preduzeća ima i sigurne informacije o tome kako se postavljeni zadaci ostvaruju.
Najvažnije konstatacije o kontroli su:
 kontrola je jadan od oblika ispitivanja ispravnosti poslovnih događaja,

 kontrola kao poslovna funkcija uklopljena je u preduzeće i njezin je nerazdvojeni dio,
 kontrola je u najužoj povezanosti s funkcijom planiranja,
 kontrola ispituje poslovne procese uporedo s njihovim odvijanjem,
 kontrlono ispitivanje ima pretežno preventivni karakter.
63
6.2. PODJELA KONTROLE
Vrste kontrlole:
Prema pojedinim područjima:
 kontrola na tehničkom sektoru,

 kontrola na ekonomskom i finansijskom sektoru,
 izvršna kontrola,
 dispozitivna kontrola,
Prema poslovnim funkcijama:
 kontrola nabavljanja,
 kontrola proizvodnje,
 kontrola prodaje,
 kontrola upravljanja,
Prema objektu:
 direktna kontrola,
 indirektna kontrola,
Sa stajališta vremena:
 tekuća kontrola,
 predmetna kontrola,
 periodična kontrola,
 sporadična kontrola,
Sa stajališta inteziteta:
 formalna kontrola,
 materijalna kontrola,
6.2.1. KONTROLA PREMA POJEDINIM PODRUČJIMA
Ova kontrola uglavnom obuhvata: ekonomičnost pojedinih postupaka, kvalitetu svih

učinaka,poluproizvoda i gotovih proizvoda,veličinu gubitaka na materijalu,količinu otpadaka
itd.Kontrola na području ekonomskog i finansijskog poslovanja obuhvataće prije svega:
prihode preduzeća,sve rashode a posebno troškove,ostvareni čisti finansijski
rezultat,raspodjelu dobiti preduzeća,kontrolu plata i radnika itd.
6.2.2 KONTROLA PREMA POS LOVNIM FUNKCIJAMA
Kontrola nabavljanja usmjerena je u pravcu sigurnosti,pravodobnosti i ekonomičnosti

nabavnog procesa.Ovdje prije treba ispitati puteve i troškove nabavne djelatnosti,te cjene
nabavljenih dobara,učinaka i usluga.Kontrola proizvodnje predstavlja posebno kontrolno
područje,koje je u teoriji najviše iz građeno.Ovdje treba obuhvatiti slijedeća područja:
64
Kontrola samog proizvodnog procesa,istraživanje i razvoj,proizvodno planiranje,kontrola
kvalitete,kontrola troškova nastala u proizvodnom procesu,posebno direktnih troškova
sirovina i materijala,te plata izrade,stepen korišćenja svih faktora u proizvodnom procesu itd.
Kontrola prodaje,ovdje treba navesti neka najvažnija područja kontrole u prodajnoj
funkciji:veličina prometa i finansijski rezultat,promet prema područjima,struktura
prometa,struktura kupaca prema veličini prometa itd.
Kontrola upravljanja može biti dvojaka: putem vlastitih kontrolnih organa,putem eksternih
stručnih organa.Kontrola upravljanja trebala bi obuhvatati slijedeća područja: kadrovsku
službu,računovodstvo i njegovu organizaciju,poslovnu politiku,organizaciju,kordinaciju,
kontrola ostvarenih troškova,kontrola ostvarenih prihoda,kontrola zaliha,kontrola dobiti i
njegove raspodjele itd.
6.2.3. KONTROLA PREMA OBJEKTU
S obzirom na objekat koji se kontrolira možemo razlikovati:
 direktna kontrola,
 indirektna kontrola,
Pod direktnom kontrolom ili neposrednom kontrolom podrazumjevamo takvo ispitivanje koje
se odnosi direktno na predmet kontrole,kao što je npr.kontrola utroška radnog
vremena,kontrola utroška vode,struje itd.
Indirektna kontrola ili posredna kontrola obavlja ispitivanje pojedinih poslovnih operacija
posrednim putem.Posrednici su u ovom slučaju dokumenti i informacije,a u prvom redu
cjelokupni izvori knjigovodstva.
6.2.4. KONTROLA SA STAJALIŠTA VREMENA
Kontrola se obavlja u različitim vremenskim intervalima,pa s obzirom na vremenskim

intervalima,pa s obzirom na vremenski kriterij možemo razlikovati:
tekuću kontrolu,permanentnu kontrolu,periodičku kontrolu,sporadičku kontrolu.Tekuća
kontrola primjenjuje se pretežno u proizvodnim procesima industrije,a osniva se na tekućem
snimanju proizvodnje,kojim se dobivaju naturalni i vrijednosni pokazatelji koji proizilaze iz
proizvodnog procesa.Predmetna kontrola sastoji se u trajnom nadziranju i provjeravanju rada
u preduzeću.Periodnična kontrola sastoji se u provjeravanju ispravnosti rada i poslovanja
preduzeća u stalnim najčešće jednakim vremenskim razdobljima.Sporadična kontrola se
koristi prilikom kontrolnih i revizijskih postupaka.
6.2.5. KONTROLA PREMA INTEZITETU
Ovdje možemo razlikovati:formalnu i materijalnu kontrolu.

Formalna kontrola sastoji se u tome,da ispitujemo da li se poslovni događaj odvijao u skladu
sa zakonskim propisima i pravilnicima preduzeća dakle sa internim i eksternim pravnim
aktima,odnosno normama.M aterijalna kontrola,naprotiv ne može se zadovoljiti samo s
kontrolom da li je pojedina poslovna operacija u skladu sa zakonskim propisima ili internim
aktom,nego nju zanima bit takve operacije,tj.kakve smo rezultate postigli.
Sa stajališta organa kontrolu možemo podjeliti na:
 internu kontrolu i
 eksternu kontrolu
65
Interna kontrola ima predmet ispitivanja poslovnih događaja,koje obavljaju kontrolni organi
vlastitog preduzeća,eksternu kontrolu obavljaju lica državnih institucija( Uprava za indirektno
oporezivanje,Poreska uprava ).
6.3. NAČELA KONTROLE
 načelo samostalnosti kontrolnih organa,

 načelo iznenadnosti,
 načelo istovremenosti,
 načelo pismene dokumentarnosti,
 načelo kontinuiranosti,
 načelo odvajanja izvršenih i kontrolnih funkcija,
 načelo međusobne kontrole,
 načelo utvrđivanja odgovornosti.
Načelo samostalnosti kontrolnih organa vaoma je značajno načelo,jer kontrolor ne smije pasti
pod ničiji uticaj ili sugestiju kako će obaviti kontrolu u pojedinim slučajevima.
Načelo iznenadnosti je potrebno kontrolisati iznenada bez predhodnog najavljivanja,kako bi
se na taj način ustanovilo pravo stanje.Načelo istovremenosti podrazumjeva,kada u preduzeću
postoji nekoliko istih ili srodnih radnih mjesta,koja se mogu međusobno dogovoriti i tako
spriječiti uspješan rad kontrolnih organa.Načelo dokumentarnosti podrazumjeva da sve
operacije u preduzeću moraju biti iskazane u pismenom obliku.Načelo kontinuiteta znači da
se jednom započeta kontrola nekog područja mora i dovršiti u istom kontrolnom postupku bez
prekida,da svaka kontrola nadovezuje na predhodnu.Načelo odvajanja izvršnih od kontrolnih
funkcija je načelo koje se temelji na inkompatabilnosti dvaju poslova,koji se međusobno
isključuju,a to su poslovi izvršnog i kontrolnog karaktera.Nijadan izvršilac pojedinog
poslovnog događaja ne može biti i kontrolor te operacije.
6.4. OBJEKTI KONTROLE
Objekti kontrole mogu biti:osnovna sredstva,finansijsko poslovanje uključujući ovdje i

poslovanje sa kupcima i dobavlječima,materijalno poslovanje,proizvodnja,prodaja
(realizacija),računovodstvo,komercijalni i administrativni poslovi,troškovi (direktni troškovi,
opći troškovi),itd.
7.0. RAČUNOVODSTVENA ANALIZA

Analiza predstavlja treću metodu ispitivanja poslovanja preduzeća,a ujedno i najviši stupanj
toga ispitivanja.Kontrola i revizija svakako moraju predhoditi analizi.
Kontrolom i revizijom želimo u većem ili manjem procentu ustanoviti ispravnost
materije,koju ispitujemo.Analiza poslovanja preduzeća je metoda ispitivanja ,koja na temelju
materijalnog provjeravanja svih poslovnih događaja ili samo jednog dijela,daje ocijenu o
ispravnosti tih događaja,ocjenjuje bonitet kakvoću poslovanja na svim poslovnim događajima
i svih rezultata,koji je ostvarilo preduzeće u promatranom vremenskom ciklusu.
Analiza nije sama sebi cilj,nego nam ona predstavlja sredstvo pomoću kojega ćemo doći do
određenih rezultata.Analiza je dakle jedna od metoda ispitivanja poslovanja preduzeća koje za
svrhu da osim utvrđivanja stvarnih činjenica iz samog procesa daje sintetičke sudove o
poslovnim operacijama kao i prijedloge za donošenje poslovnih odluka u budućnosti.
66
7.1. MJES TO ANALIZE U PREDUZEĆU
Kao jedna od poslovnih funkcija u okviru ispitivanja poslovanja analiza ima svoje posebno
mjesto u organizacijskoj strukturi svakog preduzeća.Zavisno od veličine,složenosti poslovnih
operacija,kao i od cijelog niza drugih okolnosti,preduzeće će stvoriti takvu analitičku
službu,koja će biti u stanju u potpunosti odgovoriti svojim zadacima.
Internom odlukom organa upravljanja treba utvrditi:
 mjesto analitičke službe u okviru preduzeća,

 da li će analiza biti centralistički ili decentralistički organizirana,
 odnos analize prema kontroli,reviziji i organizaciji,razgraničen je međusobnih poslova
i utvrđivanje odgovornosti za obavljanje zadataka svake od navedenih funkcija,
 odnos analize prema knjigovodstvu preduzeća.
7.2. PODJELA ANALIZE POS LOVANJA
Analizu poslovanja preduzeća možemo podjeliti prema različitim kriterijima na više

vrsta,zavisno od toga kakve rezultate želimo postići ispitivanjem.Uobičajna podjela po
vrstama analize je slijedeća:
 interna i eksterna analiza,

 analiza s obzirom na vremensko razdoblje u kojem se obavlja,
 kvalitativna i kvantitativna analiza,
 kompleksna i parcijalna analiza,
 analiza strukture,
 analiza odstupanja i zavisnosti,
 analiza razvoja.
7.2.1. INTERNA ANALIZA
Interna je analiza poslovanja takvo ispitivanje koje u principu obavljaju organi interne
analize,a na osnovu cjelokupne dokumentacije koja im stoji na raspolaganju o radu samog
preduzeća.Interna je analiza mnogo opreznija i kompleksnija od eksterne,pa za menadžment
preduzeća ima znatno veća značenja.
Interna analiza ima na raspolaganju sve relevantne podatke iz bilanse,sve informacije iz
ostalih poslovnih funkcija,kao i sve naturalne elemente,na temelju kojih može dati odgovore
na veoma složene probleme.
7.2.2. EKS TERNA ANALIZA
Načelnu eksternu analizu obavljaju organi koji ne pripadaju analiziranom

preduzeću.Dokumentacija je jedina od bitnih karakteristika prema kojoj se razlikuju eksterna i
od interne analize.Za eksternu analizu je bitno da ona raspolaže sa znatno manjim izborom
dokumentacije od interne,a to su prije svega neki podaci iz završnog računa,tkz.iskazi za
javnost koji predstavljaju izvode iz bilanse,zatim razni izvještaji,te pravilnici,statuti kao i
zakonski propisi.
67
7.2.3. STATIČKA ANALIZA
Statička analiza ili analiza stanja ispituje stanje pojedinih sredstava i njihovih izvora,kao i
odnose između pojedinih djelova toga stanja.Statičkom ćemo analizom privremeno utvrditi
strukturu sredstava,odnosno njezin stav,kao i međusobne odnose između pojedinih djelova.
Tako će nas statičkom analizom prije svega zanimati aktiva i pasiva iskazana u pojedinim
vremenskim razdobljima.Statičkom analizom u preduzeću će analitičari ustanoviti:
 veličinu određen ih sredstava,tj.veličinu aktive i pasive,

 odnos između pojedinih djelova sredstava,prvenstveno odnose između stalnih i obrtnih
sredstava,
 veličinu izvora sredstava, njihov međusobni odnos, te odnose prema sredstvima
iskazanim u aktivi,
 racionalnost korišćenja postojeće veličine sredstava, prije svega step en korišćenja
kapaciteta, kao i racionalno korišćenje obrtnih sredstava, stanje zaliha u odnosu na
ostvarene rezultate u proizvodnji, kao najvažniji odnos pojedinih pozicija obrtnih
sredstava (odnos između novčanih i robnih, te odnos između pojedinih robnih
sredstava),
 kakva su odstupanja ustanovljena prema normalnim ili standardnim veličinama,
 uticanje najvažnijih djelova sredstava na proizvodni proces (kakva je uloga stalnih
sredstava u ukupnim sredstvima i njihov uticaj na proizvodnju,stepen mehanizacije i
amortizacije te odnos prema korišćenju postojeće strukture radnika).
7.2.4. DINAMIČKA ANALIZA
Dinamička analiza je promatranje i ispitivanje događaja,ispitivanje određenih kretanja.Težište

je rada statička an aliza na stanjima sredstava tj.u aktivi i pasivi,a dinamička analiza temelji
svoje ispitivanje na prihodima i rashodima preduzeća,dakle na bilansu uspjeha.
M eđutim dinamičkom analizom ćemo obuhvatiti i kretanje sredstava,tj.njihovo povećavanje
odnosno smanjivanje u odnosu na protekli obračunski period.Dinamičku analizu prvenstveno
zanima kakve smo rezultate postigli s uloženim sredstvima preduzeća.M nogo je važnije,da se
ustanove rezultati koje smo ostvarili s datim sredstvima,a to je zadatak dinamičke an alize.
Dinamičkom analizom posmatrat ćemo promjene koje su nastale na sredstvima preduzeća
(stalnim i obrtnim),između dva stanja,ćemo u prvom redu ispitati kakav je karakter tih
promjena.Svako povećanje sredstava može biti izazvano stvarnim ili fiktivnim razlozima (isto
tako i smanjenje).Nije svejedno za preduzeća da li je došlo do povećanja stalnih sredstava za
10 % u odnosu na predhodnu godinu zbog stvarno nabavljenih i instalisanih novih
kapaciteta,ili je to povećanje nastalo usljed revalorizacije.Prihodi i rashodi rezultat su svih
poslovnih promjena,koji su se dogodili između dva stanja,te kako su ta sredstva uticala na
stvaranje rezultata prihoda i rashoda u obračunskom razdoblju.Dinamičkom analizom se
promatraju sve pojave koje su u najužoj vezi s prihodima i rashodima,a prije svega slijedeće:
 veličinu prihoda i rashoda u odnosu na postojeća sredstva preduzeća,

 visinu prihoda i rashoda u odnosu na željene veličine,tj.odnos prema planiranim
prihodima i rashodima,
 strukturu prihoda i rashoda,po svim elementima,
 ukupnog prihoda preduzeća,
 materijalnih troškova poslovanja,
 ugovorenih zakonskih obaveza,
 ukalkulisanih plaća,
68
 ukupnih troškova proizvodnje po svim elementima,
 direktnim i indirektnim troškovima,
 veličinu troškova u odnosu na stepen zaposlenosti te njihov uticaj na formiranje cijena,
 veličinu dobiti,razlike između prihoda i rashoda preduzeća.
7.2.5. ANALIZA S OBZIROM NA VREMENS KO RAZDOBLJE
Povremana analiza
Analitičko ispitivanje može se obavljati stalno,kontinuirano i povremeno.

U većim preduzećima analiza se obavlja stalno,dok manja preduzeća će analizirati svoje
rezultate u kraćim ili dužim vremenskim razdobljima.Povremena analiza može biti najčešće:
 godišnja ili polugodišnja,

 kvartalna ili mjesečna,
 razne povremene analize u vremenskim razdobljima koja nisu unaprijed fiksirana,
Stalna analiza
Pod stalnom analizom podrazumjevamo takvo ispitivanje koje će nam u kratkom periodu dati
analitičke sudove o rezultatima poslovanja preduzeća.Tu najprije mislimo na dnevnu
analizu,od koje će naše preduzeće imati najviše koristi.Dnevnom analizom ispitujemo slijede
ćečinjenice:ostvarivanje proizvodnih zadataka po količini ,asortimanu,vrijednosti u cijeni
koštanja,komparaciju svih ostvarenih proizvodnih zadataka u odnosu na planirane veličine,te
u odnosu na ostvarene veličine u predhodnoj godini,sve ostvarene i planirane veličine
proizvodnih zadataka iskazati u dnevnim pokazateljima,kao u kumulativnim veličinama za
tekući mjesec,kao i cijelo proteklo razdoblje od početka godine,ostvarenu dobit preduzeća s
komparacijom sa planskim veličinama,utvrditi sve razloge odstupanja od planiranih
veličina,analizirati sve finansijske kategorije kao što su:stanje novčanih sredstava u
blagajni,na Ž-R i svim ostalim računima kod banke,potraživanja od kupaca prema veličinama
i dospjelosti,obaveze prema dobavlječima,zalihe materijala (sirovina,poluproizvoda i gotovih
proizvoda),najvažnije podatke o zaposlenim radnicima,stepenu korišćenja kapaciteta s
upoređenjem sa planiranim i td.
7.2.6. KVALITATIVN A ANALIZA
Kvalitativna analiza slična je analizi strukture,jer i njome ustanovljujemo sastav pojedine

materije.Ovim ćemo analizom ustanoviti:iz čega se sastoji aktiva preduzeća,kakvi su
kvalitativno sastavni djelovi aktive,da li se sva stalna sredstva nalaze u upotrebi ili izvan
upotrebe,da li se radi o mposlovnim sredstvima,kakva je kvaliteta pojedinih stalnih sredstava i
njihov uticaj na proizvodni zadatak preduzeća,da li ona svojim kvalitetom odgovaraju
planiranim zahtjevima preduzeća da li u proizvodnom procesu stvaraju one učinke koji su
predviđeni itd.
7.2.7. KVANTITATIVNA ANALIZA
Kvantitativnom analizom saznajemo veličinu pojedinih dijelova ili elemenata u nekoj

cjelini.Kod kvantitativne analize imovinske bilanse (aktiva i pasiva) te bilanse uspjeha
(prihodi i rashodi) upoređujemo vrijednosne veličine,jer su one kao takve i iskazane u tim
pozicijama.Kvantitativnom analizom upoznat ćemo i ispitati slijedeće elemente:
69
Sasatav sredstava,tj.veličinu stalnih i obrtnih sredstava,veličinu i sastav izvora sredstava u
pasivi,time saznajemo s kojim veličin ama vlastitih i tuđih sredstava finansiramo preduzeće,da
li je udio vlastitih izvora dovoljan,te kako tuđi izvori utiču na rezultate poslovanja (ulog
visokog udjela tuđih izvora znatno rastu troškovi kamata,bankarskih troškova),saznat ćemo i
udio dugoročnih i kratkoročnih izvora s tim da ocjenimo,da li preduzeće raspolaže s dovoljno
dugoročnih izvora,koji su u svakom slučaju povoljniji od kratkoročnih,te kakve represije
izaziva suviše visoko kratkoročno zaduživanje preduzeća,cijeli niz kvantitativnih veličina u
prihodima i rashodima,koji su bitni za donošenje analitičkih sudova.
Kvantitativna i kvalitativna analiza se međusobno dopunjuju i ne možese odvojeno analitički
ispitivati kvalitativni odnosno kvantitativni sastav pojedine materije.
7.2.8. KOMPLEKS NA ANALIZA
Suština analize poslovanja da u cjelini obuhvati pojedini predmet koji ispituje,da u cjelini daje
sudove o ostvarenim rezultatima.Prema tome analiza ima kompleksan ili cjelovit karakter.
Objektom kompleksne analize poslovanja biti će prije svega:
ostvareni rezultati preduzeća iskazani u završnim računima,svi ostali interni faktori,koji su bili
značajni za ostvarivanje poslovnog rezultata,svi eksterni faktori.
7.2.9. PARCIJALNA ANALIZA
Parcijalnom analizom poslovanja nazivamo ono ispitivanje,koje za objekat ispitivanja ima

smo jedan dio cijeline,dakle ne preduzeće u cijelini.Parcijalnom analizom obično se bave
organi interne analize u toku godine,kada podvrgavaju analizi pojedine dijelove preduzeća i
to:pojedinih poslovnih funkcija preduzeća,analiza nabave,analize prodaje,analiza finansijske
funkcije,analize računovodstva,analize kontrole i organizacije,godišnjih,polugodišnjih bilansi.
7.2.10. ANALIZA STRUKTURE
Analizom strukture želimo ispitati sastav nekog složenog predmeta,na isti način kao što smo
to objasnili kod analize kvaliteta.Raščlanjivanjem složene materije ustanovit ćemo njezinu
strukturu i tada ćemo doći do određenih spoznaja,kako pojedini dijelovi cjeline utiču na
stvaranje rezultata preduzeća.
U analizi poslovanja preduzeća nas posebno interesuje struktura slijedećih područja:
cjelokupne aktive i pasive preduzeća,stalnih i obrtnih sredstava,ostalih sredstava u aktivi
preduzeća.U okviru stalnih sredstava:struktura poslovnih i neposlovnih sredstava, struktura
sredstava u upotrebi i izvan upotrebe,struktura pojedinih grupa unutar stalnih sredstava.
U okviru obrtnih sredstava:struktura novčanih sredstava,struktura robnih sredstava
(sirovine,materijal,nedovršena proizvodnja,poluproizvodi,gotovi proizvodi),struktura ostalih
obrtnih sredstava,struktura ukupnih izvora sredstava,struktura kratkoročnih i dugoročnih
sredstava,struktura ostalih izvora,struktura ukupnog prihoda,struktura troškova proizvodnje
(po vrstama,mjestima i nosiocima troškova ,prema cijeni koštanja,materijalnim troškovima
poslovanja i sl.),struktura ostvarene dobiti,struktura zaposlenih i ličnih dohodaka.
7.2.11. ANALIZA ODSTUPANJA I ZAVIS NOS TI
Analizom odstupanja utvrđujemo razlike između stvarnih stanja i onih s kojima upoređujemo
stvarne veličin e.Analiza odstupanja pretpostavlja utvrđivanje ili postojanje normalnih veličina
s kojima možemo uporediti ostvarene rezultate poslovanja.Ne može se izvršiti upoređivanje u
70
poslovanju bilo kojeg preduzeća,ako ne postoji orjentacijska veličina s kojima ćemo moći
upoređivati ostvarene rezultate.zato se analizom odstupanja može ustanoviti:
 kakva su mjerila,odnosno planski normativi preduzeća,kako ih je donio,

 da li predstavljeju prave standarde utvrđene znanstvenim metodama,
 kolika su i kakva odstupanja odnosno razlika između planiranih i ostvarenih veličina,
 uzroci odstupanja od planiranih veličina,npr.kod troškova odstupanja između
planiranih i ostvarenih troškova.
7.2.12. ANALIZA RAZVOJA
Analizom razvoja ispitat ćemo pojedine pojave u preduzeću u njihovom razvoju.U svim
važnijim iskazima i obračunima a osobito u završnim računima dobar će analitičar za svaku
pojavu ustanoviti njezinu strukturu ,kao i indeksne brojeve pomoću kojih će ustanoviti i
razvoj pojedinih pojava unutar strukture.
7.3. METODE ANALIZE
Najvažnije metode anlitičkog ispitivanja,koje se spominju u teoriji i praksi,uglavnom su

slijedeće:
 raščlanjivanje cijeline na sastavne dijelove,
 metode izolacije,
 metoda eliminacije,
 metoda koleracije,
 metoda indeksnih brojeva,
 metoda odnosnih vrijednosti,
 metoda poslovno-analitičkih pokazatelja,
 metoda presjecanja,
 metoda standardizacije,
M etoda raščlanjiv anja uključuje u sebi dvije metode:
 raščlanjivanje nekog složenog objekta na njegove sastavne djelove,

 upoređivanje ili komparacija pojedinih rastavljenih elemenata,
Sama riječ an aliza znači rastavljanje ili raščlanjivanje dok se upoređivanje neminovno i
neophodno nastavlja na svako raščlan jivan je.
Da bi mogli analitički ispitati pojedine dijelove bilanse potrebno je svaku od tih skupina
raščlaniti na sastavne dijelove.Raščlanjivanje aktive:stalna sredstva,ostala sredstva,obrtna
sredstva,nadalje raščlanjujemo stalna sredstva na stalna sredstva u obliku stvari,stalna
sredstva izvan upotrebe,ispravka vrijednosti stalnih sredstava,stalna sredstva u pripremi,itd.
M etoda raščlanjiv anja treba primjeniti za:raščlanjivanje po vremenu,raščlanjivanje po
predmetu,raščlanjivan je po prostoru.Intizitet i redosljed raščlanjivanja zavisi od svrhe koju
želimo postići primjenom ove metode ispitujući područje poslovanja preduzeća.
M etoda upoređivanja ili komp aracije poznaje dvije metode:
Upoređivanje unutar jednog preduzeća,upoređivanje između dva i više
preduzeća.Upoređivanje unutar jednog preduzeća temelji se na materijalu za jedno
područje,preduzeća kao cijeline ili njegove sastavne dijelove.Ovu metodu zovemu internom
ili pojedinačnom.
71
M etodom izolacije i elimin iranja želimo ograničiti određene pojave negativnoga karaktera
(isto tako i pozitivnog u obratnom slučaju) što će nam omogućiti znatno sužavanje područja
ispitivanja i ulaženje u detaljno istraživanje svih međuzavisnosti promatrane pojave.
M etoda koleracije često se primjenjuje u an alizi bilansa.Analitičari upravo na tome području
moraju pokazati nejveće poznavanje pojedinih bilansnih pozicija i njihove međusobne uticaje.
Nije dovoljno tehničko poznavanje računa,tehnike sastava i iskazivanja pojedinih pozicija.To
je dužnost knjigovodstva preduzeća da u sklopu svoga redovnog djelovanja,tj.knjiženja
poslovnih događaja sastavi i završi iskaz svih stanja na dan sastavljanja bilansa.
Pomoću indeksne metode ispitivanjem ćemo ustanoviti jednu pojavu u njezinom
razvitku,dakle za analiziranje dinamike poslovanja preduzeća.Utvrđivanje baze u ovoj metodi
mora biti najodgovorniji posao.Ako nismo utvrdili bazu,koja će nam predstavljati normalnu
veličinu,tada će uporedba s takom bazom biti bez efekta odnosno zaključci će biti puno
pogrešni.
Pomoću metode odnosnih vrijednosti analitičari će ocijeniti najvažnije odnose između dvije
pojave,pa će na taj način zaključiti,da li je taj odnos pravilan ili nije,da li odgovara
postavljenim zahtijevima za racionalno poslovanje,odnosno da li odgovara predhodnim
odnosima u samostalnom planu preduzeća.Odnosni brojevi ili odnosne vrijednosti koje se
najčešće pojavljuju u analizi preduzeća uglavnom su slijedeće:
U aktivi:stalna sredstva,obrtna sredstva,bilo koji dio stalnih sredstava:ukupna stalna sredstva,

bilo koji dio obrtnih sredstava:ukupna obrtna sredstva,
U pasivi:vlastiti izvori:tuđi izvori,dugoročni izvori:kratkoročni izvori,dijelovi pasive:ukupna

pasiva,
Između aktive i pasive:stalna sredstva:izvori za stalna sredstva,obrtna sredstva:izvori obrtnih
sredstava,kratkoročna sredstva:kratkoročne obaveze,kupci:dobavljači,
U prihodima i rashodima:prihodi:rashodi,dijelovi prihoda:ukupni prihodi,dijelovi rashoda:

ukupni rashodi,čista dobit:ukupan prihod,čista dobit:ukupani rashodi,
Svaka od ovih veličina u svome rezultatu predstavlja značajan pokazatelj ili indikator
poslovanja.metodom poslovno analitičkih pokazatelja žele se ispitati određene pojave pomoću
poslovno-analitičkih pokazatelja odnosno indikatora,koji se izračunavaju na različite načine.
O načinu izbora pokazatelja ovisiti će rezultati analize.
M etoda presjecanja sastoji se u tome da se pojedina cjelina raščlani na određene djelove i na
temelju toga donesu određeni zaključci.
Ova se metoda primjenjuje na bilansi preduzeća na taj način da se bilansa presječe,rastavi na
određene karakteristične dijelove iz kojih ćemo moći stvarati zaključke kako,o pojedinim
presječenim dijelovima o međusobnim odnosima između presječenih djelova,a isto tako o
cijeloj bilansi.Tako npr.bilansu možemo presjeći na nekoliko podbilansi i to:
podbilansa stalnih sredstava i njihovih izvora,podbilansa obrtnih sredstava i njihovih izvora.
Ovom ćemo metodom prvenstveno analizirati odnose između pojedinih grupa sredstava i
njihovih izvora.
M etodom standardizacije želimo postići da se pri an aliziran ju neke pojave možemo osloniti
na neke čvrste temelje,normative,koji će imati značenje standarda.Pri tome se sama riječ
standard može odnositi bilo na pojedinu veličinu (npr.standard za količinu sirivina u jedinici
gotovog proizvoda),ili standardni troškovi za proizvodnju nekog učinka ili na grupu
pokazatelja,te na oblik prikazivanja nekih rezultata 8standardna šema bilanse).
72
7.4. EKS TERNA KOMPARATIVNA ANALIZA
U eksternoj komparativnoj analizi služimo se s mnogim pokazateljima ili indikatorima ,koji se

izračunavaju na temelju cjelokupne evidencije preduzeća.Pokazatelji trebaju prije svega
omogućiti menadžmentu preduzeća slijedeće:
 da u masi informacija i događaja razdvajaju bitno od nebitnog,te da osiguraju

kvalificirani izbor najvažnijih događaja,
 da razmišljaju više u relativnim odnosima,
 da vide povezanost,uzroke i posljedice pozitivnih i negativnih faktura,
 da mogu ocijeniti svoj položaj na tržištu,jačinu i slabosti vlastite organizacije u
usporedbi s ostalim konkurentima ,kako bi time izbjegla različita iznaneđen ja.
7.5. ANALIZA BILANS E
Sama riječ bilansa potiče od talijanske riječi bilansa (vaga) a predstavlja dakle vagu s dvije
zdjelice,koje se nalaze u međusobnoj ravnoteži,što odgovara knjigovodstvenom pojmu
izjednačavanja dugovne i potražne strane svakog poslovnog događaja.
Sama bilansa dakle treba biti u ravnoteži,tj.sva knjiženja,odnosno pozicije na dugovnoj
strani,trebaju biti u ravnoteži sa svim pozicijama na potražnoj strani.
Pod bilansom podrazumjevamo dakle međusobno suprostavljene s jedne strane imovine
preduzeća prema izvorima sredstava,sa svrhom utvrđivan ja čiste imovine,odnosno čistog
finansijskog rezultata preduzeća.U našoj zemlji sva su preduzeća obavezna sastavljati
bilansu,i to u zakonski propisanom roku i s određen im dijelovima
(aktiva,pasiva,prihodi,rashodi),a pod naznakom“završni račun“.
7.5.1. ANALIZA BILANS ASTANJA
Bilans stanja je definisan MRS 34 kao i tabelarni pregled u kome se sistematski prikazuje
cjelina stanja imovine,odnosno sredstava i obaveza prema izvorima sredstava u pravnom licu
na određeni dan.Znači bilans stanja predstavlja stanje imovine preduzeća po dvostrukom
kriteriju,u aktivi prema funkcionalnom rasporedu (ekonomski kriterij)i pasivi prema
pripadnosti (pravni kriterij).
Iz ove činjenice proizilazi najvažnija kvantitativna ravnoteža između aktive i pasive.
Analiza,koja je podloga bilansa stanja,obuhvata:
 analizu finansijske stabilnosti preduzeća,

 analizu stalnih sredstava i
 analizu obrtnih sredstava.
Da bi smo utvrdili finansijsku stabilnost preduzeća,potrebno je izvršiti:
 analizu obaveza prema izvorima sredstava,

 analizu ulaganja ili investiranja sredstava,
 analizu raspoređivanja ili konstitucije sredstava,
 analizu finansijske sposobnosti ili likvidnosti,
73
Analizirati izvore sredstava znači ispitati porijeklo sredstavanjihovu ročnost i njihov
međusobni odnos.Prema porijeklu izvori sredstava mogu biti vlastiti i tuđi.Vlastiti izvori
sredstava su obaveze prema kapitalu ,a tuđi izvori sredstava su dugovi po osnovu obaveza za
kredite,obaveza prema dobavljačima i dr.Prema ročnosti izvori sredstava mogu biti
kratkoročni sa rokom trajanja do godinu dana i dugoročni sa rokom trajanja preko
godinu.Stepen zaduženosti nam pokazuje učešće dugova u obavezama prema izvorima
sredstava,stepen samostalnosti učešće sopstvenog kapitala u obavezama prema izvorima
sredstava,stepen stabilnosti učešće trajnog i dugoročnog finansiranja,kao i učešće
kratkoročnog finansiranja u ukupnim obavezama prema izvorima sredstava.
Uspješnost preduzeća je veća ako je stepen zaduženosti manji a stepen samostalnosti veći.Što
je veće učešće kapitala i dugoročnih sredstava prema izvorima u ukupnim obavezama prema
izvorima sredstava,to je stabilnost preduzeća veća.Što je veće učešće kratkoročnih obaveza
prema izvorima sredstava u ukupnim obavezama prema izvorima sredstava to je stabilnost
preduzeća manja.
Analiza ulagan ja ili investiranje sredstava:
 stalna sredstva finansirati iz kapitala ili eventualno iz dugoročnih obaveza prema

izvorima sredstava,
 obrtna sredstva finansirati iz kapitala i iz dugoročnih obaveza prema izvorima
sredstava u visini stalno angažovanih sredstava,a ostatak obrtnih sredstava iz
kratkoročnih obaveza prema izvorima sredstava.
Držeći se ovih načela postiže se dugoročna finansijska ravnoteža preduzeća.Dakle,dugoročna
finansijska ravnoteža je postignuta ako su dugoročno imobilisana sredstav (stalna
sredstva+stalno angažovana sredstva) jednaka dugoročnim obavezama prema izvorima
sredstava,a kratkoročna finansijska ravnoteža je postignuta ako su kratkoročno imobilisana
sredstva (likvidna+kratkoročno vezana sredstva) jednaka kratkoročnim obavezama prema
izvorima sredstava.
U računovodstvenim standardima pokazatelji su sljedeći:
 kapitalsko pokriće trajnih sredstava,

 kapitalsko pokriće trajnih sredstava u obliku stvari,materijalnih prava i osnivačkih
ulaganja,
 kapitalsko i dugoročno pokriće trajnih sredstava,
 kratkoročno pokriće likvidnih i kratkoročno vezanih sredstava,
 pokriće kapitalom realne aktive.
Analiza konstitucije i raspoređivanja sredstava
Pokazatelj konstitucije sredstava održava odnos sredstava preduzeća to jest odnos između
stalnih i obrtnih sredstava.Taj odnos zavisi od svrhe i zadataka preduzeća.
Najvažniji pokazatelj konstitucije i raspoređivanja sredstava iz aktive bilansa stanja su
slijedeći:učešće stalnih sredstava u ukupnim sredstvima,učešće stalnih sredstava u obliku
stvari u ukupnim sredstvima,učešće stalnih sredstava u obliku stvari,materijalnih prava,i
osnivačkih ulaganja u ukupnim sredstvima,učešće obrtnih sredstava,sa i bez kratkoročnih
finansijskih ulaganja,učešće finansijskog ulaganja.
74
Analiza likvidnosti
Platežna sposobnost ili likvidnost preduzeća je jedan od osnovnih principa poslovanja koji
pokazuje stepen sposobnosti izmirenja obaveza u momentu njihovog dospjeća.
Pokazatelji likvidnosti nam pokazuju:
 direktno pokriće kratkoročnih obaveza,

 ubrzano pokriće kratkoročnih obaveza,
 kratkoročno pokriće kratkoročnih obaveza.
Direktno pokriće kratkoročnih obaveza ili trenutnu likvidnost možemo izračunati iz podataka
bilansa stanja i ako je njegov pokazatelj veći od 1 znači da je preduzeće likvidno,ali to nije
nikakva garancija da će preduzeće biti likvidno u budućnosti.
Promjer:Prikazan je bilans stanja i bilans uspjeha za preduzeće „Zmaj“doo na početku i kraju

godine.
Mjereno u KM
Aktiva Komparativni bilansi stanja Pasiva

Naziv pozicije Iznos Iznos
---------------------------- Naziv pozicije ----------------------------
Na početku Na kraju Na početku Na kraju
Gotovina 2.000 1.000 Dobavljači 1.500 1.000
AVR 1.000 - Kratkoročni krediti 2.500 1.500
Kupci 5.000 3.000 Kratkoročne obaveze 4.000 2.500
Zalihe 7.000 8.000 Dugoročni krediti 5.000 3.000
Obrtna sredstva 15.000 12.000 Ukupne obaveze 9.000 5.500
OS nabavna vrijednost 15.000 18.000 Sl,početno ulaganje 15.000 18.000
IV osnovnih sredstava 2.000 3.000 Akumulirani dobici 4.000 3.500
OS ,sadašnja vrijed. 13.000 15.000 Sopstveni izvori 19.000 21.500
Ukupno 28.000 27.000 Ukupno 28.000 27.000
75
Bilans uspjeha
Mjereno u KM
Neto prihod od realizacije 25.000

Cijena koštanja realizacije proizvoda 10.000
----------------------------------------------------------------------------------------------
Bruto dobit 15.000
Troškovi prodaje 1.000

Troškovi uprave i administracije 1.500
Troškovi amortizacije 3.500
----------------------------------------------------------------------------------------------
Poslovna dobit 9.000
Rashodi na ime kamate 1.500
----------------------------------------------------------------------------------------------
Dobit prije oporezivanja 7.500
Porez na dobit (40%) 3.000
----------------------------------------------------------------------------------------------
Neto dobit 4.500
a.) Izračunati pokazatelje likvidnosti:
 opšti racio likvidnosti,

 poseban racio likvidnosti,
 neto obrtna sredstva,
b.) Izračunati pokazatelje aktivnosti
 koeficijent obrta kupaca,

 koeficijent obrta zaliha,
 koeficijent obrta dobavljača
a.) Likvidnost
Obrt.sredstva 15.000
 Opšti racio likvid.ORL(tekući racio likv.)ORL na poč.god.=-----------= ------ = 3,75
Tekuće obav. 4.000
(krat.obaveze)
12.000
ORL na kr.god.=---------- = 4,80
2.500
Komentar: svaki KM kratkoročnih obaveza pokriven je sa 3,75 KM obrtnih sredstava,na
početku godine,odnosno za 4,80 KM na kraju godine.Optimum je 2:1.
76
 Poseban racio likvidnosti
Mjereno u KM
Lik.sredst. 7.000
PRL na poč.god.=---------------- = -------- = 1,75
Krat.obavez. 4.000
Likvidna sredstva: 1.) Ž-R

2.) Blagajna
3.) Krat.HOV
4.) Kupci
4.000
PRL na kr.god.=---------- = 1,60
2.500
Komentar:Svaki KM krat.obaveza pokriven je sa 1,75 KM ,likvidnih sredstava na početku

godine,odnosno 1,60 KM likvidnih sredstava na kraju godine.
 Neto obrtna sredstva
NOS=Obrtna sredstva-Kratkoročne obaveze=15.000-4.000=11.000 na početku godine.

NOS=12.000-2.500=9.500 na kraju godine.
Komentar:Preduzeće na početku godine koristi dugoročne izvore u vrijednosti od 11.000
KM ,za finansiranje obrtnih sredstava,odnosno 9.500 KM na kraju godine.
b.) Pokazatelji aktivnosti
 Koeficijent obrta kupaca
Neto prihod od prodaje 25.000

KOK= ----------------------------= ---------------= 6,25
Prosječan saldo kupaca 5.000+3.000
Komentar:Tokomjedne poslovne godine firme naplati od kupaca svoja potraživanja 6,25 puta.
360 360
Period naplate= ----------------= --------= 58 dana
Koef.obr.kup. 6,25
 Koeficijent obrta zaliha
Cijena koštanja realizacije proizvoda

Cijena koštanja realz.proiz. 10.000
KOZ= --------------------------------= ---------------= 1,33
Prosječan saldo zaliha 7.000+8.000
77
 Koeficijent obrta dobavljača
+
Cij.košt.realiz.proiz.- (zalihe) 10.000 + 1.000 11.000
KOB=------------------------------------= -------------------= ---------=8,80
Prosječan saldo dobavljača 1.500 + 1.000 1.250
Komentar: Tokom 1 poslovne godine firma 8,8 puta izvrši izmirenje svojih obaveza prema
dobavljačima.
Pored ovih pokazatelja za ocijenu likvidnosti u preduzeću interesantni su i sljedeći:
 odnos komercijalnih potraživanja i obaveza i

 odnos kratkoročnih potraživanja i obaveza.
Sa stanovišta likvidnosti ovi pokazatelji bi trebali biti jednaki jedinici,a to znači da je svaka
KM obaveza pokrivena sa KM potraživanja.Ako je manji od jedan,znači da kreditiramo kupce
duži period,nego što nas kreditiraju dobavljači.
Stalna sredstva u našem bilansu stanja su grupisana u dvije grupe i to:
Stalna sredstva u obliku stvari i stalna sredstva u obliku prava,pa je važno utvrditi udio tih
grupa u ukupnim stalnim sredstvima.
Potom treba utvrditi učešće pojedinih stalnih sredstava u obliku stvari u ukupnim stalnim
sredstvima u obliku stvari,kao i učešće pojedinih oblika stalnih sredstava u obliku prava u
ukupnim stalnim sredstvima u obliku prava.
Pokazatelji su sljedeći:
 učešće stalnih sredstava u obliku stvari u ukupnim stalnim sredstvima,

 učešće stalnih sredstava u obliku prava u ukupnim stalnim sredstvima,
 učešće stalnih sredstava u obliku stvari prema svrsi i namjeni u ukupnim stalnim
sredstvima u obliku stvari i
 učešće pojedinih stalnih sredstava u obliku prava u ukupnim stalnim sredstvima u
obliku prava.
Dobijene pokazatelje treba uporediti sa planom,pokazateljima iz predhodne godine,granskim

prosjekom ili grupom srodnih preduzeća.Za sva odstupanja treba utvrditi uzroke.
Kod analize stalnih sredstava potrebno je utvrditi:

Tehničku opremljenost,funkcionalnost stalnih sredstava,stepena istrpšenosti.
Većoj efikasnosti stalnih sredstava doprinosi:smanjenost stepena istrošenosti stalnih
sredstava,povećanje funkcionalnosti stalnih sredstava i povećanje tehničke opremljenosti
rada.Svako povećanje stalnih sredstava u obliku stvari znači imobilizaciju likvidnih sredstava
i veće opterećenje likvidnih sredstava.
Obrtna sredstva kao objekt analize bilansa stanja kao i kod analize stalnih sredstava i ovdje je
potrebno utvrditi udio obrtnih sredstava u ukupnim sredstvima preduzeća a potom izvršiti
analizu strukture samih obrtnih sredstava prema pojavnim oblicima.
Obrtna sredstva u obliku stvari obuhvataju materijal u širem smislu proizvodnju u širem
smislu,proizvode i roba.
Obrtna sredstva u obliku prava obuhvataju kratkoročne plasmane i vrijednosne papire,tekuća
potraživanja,neukalkulisane troškove,kratkoročna ulaganja i vlstite dionice i kratkoročna
potraživanja po osnovu participacija.
78
Dinamičkom analizom obrtnih sredstava ispituje se brzina obrta ukupnih obrtnih sredstava i
njihovih pojavnih oblika,uzroka projena,obrta i posljedica na obrtnim sredstvima ali i na
njihovim izvorima.Koeficijent obrta je odnos kretanja i stanja i preko njega saznajemo koliko
puta se masa obrtnih sredstava obrnuka u određenom periodu.Pomoćo koeficijenta obrta
izračunavamo i vrijeme obrta.
7.5.2. ANALIZA BILANS A USPJEHA
Računovodstveni iskaz uspjeha,ili bilans uspjeha,je definisan u MRS 34 kao tabelarni pregled
u kome se na sistematski način prikazuje kako su u jednom obračunskom periodu uticali
pojedini prihodi,odnosno vrijednosti prodatih učinaka na kriterij i veličinu poslovnog rezultata
pravnog lica.Za analizu poslovnog rezultata vrši se vremensko i normativno upoređivanje.
Vremensko upoređivanje prikazuje razvoj-napredovanje preduzeća u ostvarivanju poslovnog
rezultata.Normativno upoređivanje ostvarenih veličina sa planskim veličinama iz bilansa
uspjeha.Cilj ove an alize je da se utvrde eventualna odstupanja,uzroci tih
odstupanja,odgovornost za odstupanja i potrebne mjere koje treba poduzeti.Potrebno je
dobijena odstupanja dalje analizirati metodom raščlanjivanja:
 dio koji je pod uticajem promjena cijena,

 dio koji je pod uticajem promjene prodatih količina,
 dio koji je pod uticajem promjene utroška na jedinicu obima djelatnosti,
Odstupanje kod proda vrijednosti učinka na:
 dio koji je pod uticajem promjene cijene i

 dio koji je pod uticajem promjene prodatih količina.
U okviru analize bilansa uspjeha potrebno je utvrditi da li rezultat preduzeća potiče iz razlike
između vrijednosti prodatih učinaka i troškova prodatih učinaka,razlike neposrednih prihoda i
neposrednih rashoda,ili i jedne i druge razlik e.Ovim se utvrđuje da li je dobitak ili gubitak
rezultat redovnog poslovanja,to jest rezultat proizvodnje i prodaje učinaka.
Za ocjenu uspješnosti,odnosno neuspješnosti preduzeća koristi se sistem pokazatelja od kojih
ćemo dati dva najznačajnija:
 rentabilnost poslovanja i
 ekonomičnost poslovanja
Rentabilnost kao odnos postignutog rezultata i angažovanih sredstava u procesu poslovanja

pokazuje sposobnost uloženih,odnosno angažovanih sredstava da ostvare poslovni rezultat.
Veći stepen rentabilnosti omogućava preduzeću veću finansijsku snagu,a to znači da sa
manjim finansijskim naprezanjem ostvaruje bolji rezultat poslovanja.
Najvažniji pokazatelji rentabilnosti su:
 rentabilnost vlastitog kapitala i

 rentabilnost ukupnog kapitala
ukupni dobici ( prije ili posl.opor.)
Rentabilnost vlastitog kapitala= ------------------------------------------
vlastiti kapital x 100
79
bruto dobitak + kamata
Rentabilnost ukupnog kapitala=-------------------------------------------
Ukupan kapital x 100
dobitak
Rentabilnost prometa=------------------------------
Vrijednost prodaje x 100
Pokazatelji rentabilnosti:
 čista rentabilnost sopstvenog kapitala,

 čista rentabilnost kapitala i dugoročnih dugova,
 rentabilnost prometa od poslovanja,
 čista rentabilnost od poslovanja.
Dvije osnovne komponente bilansa uspjeha,troškovi prodatih učinaka i vrijednost prodatih

učinaka,omogućuju saznanje o:
 poslovnom rezultatu preduzeća,kao razlike između jedne i druge komponente,

 rentabilnosti preduzeća,iz odnosa poslovnog rezultata i uloženih sredstava i
 ekonomučnosti iz odnosa dvije gornje komponente.
Ekonomičnost se može izračunati na dva način a:
vrijednost prodatih učinaka

Ekonomičnost=------------------------------------
troškovi prodatih učinaka
Ekonomičnost=------------------------------------
vrijednost prodatih učinaka
Prvim pokazateljima utvrđujemo koliko na jednu KM troškova prodatih učinaka ostvarujemo

KM vrijednosti prodatih učinaka i što je pokazatelj veći to je i ekonomičnost veća.
Drugim pokazateljem utvrđujemo koliko KM vrijednosti prodatih učinaka iskazuje troškove
prodatih učinaka.U ovom slučaju što je pokazatelj manji to je ekonomičnost veća.
U računovodstvenim standardima su data dva pokazatelja za utvrđivanje ekonomičnosti
preduzeća i to:
prihodi od poslovanja
Ekonomičnost poslovanja=---------------------------------
vrijed.prod.učin.+nepos.prihodi
Ukupna ekonomičnost=----------------------------------------
troš.prod.učin.+neposr.rashodi
Što su pokazatelji veći,veća je i ekonomičnost preduzeća,pošto iz prvog pokazatelja

utvrđujemo koliko se na jednu KM troškova prodatih učinaka ostvaruju razlike između
prodajne cijene i cijene koštanja prodatih učinaka,a iz drugog pokazatelja utvrđujemo koliko
se na jednu KM troškova prodatih učinaka i neposrednih rashoda ostavruje vrijednosti
prodatih učinaka i neposrednih prihoda.
80
8.0. RAČUNOVODSTVENO INFORMISANJE
Da bi se mogle obezbijediti relavantne informacije za donošenje adekvatnih poslovnih odluka
potrebno je sistematsko registrovanje činjenica o svim događajima o subjektima
privređivanja.Savremeno privređivanje je sve više uslovljeno računovodstvenim
informacijama.U tome privređivanju egzistira valiki broj korisnika računovodstvenih
informacija,bilo internih ili eksternih.najviši nivo menadžera u preduzeću koristi
računovodstvene informacije srednji dio menadžera,osnovni dio menadžera (poslovođa)
koristi tehničko tehnološke informacije.
Organizacija računovodstva sa stanovišta iinformacione funkcije ima izuzetan značaj i
zauzima dominantno mjesto u informativnoj aktivnosti preduzeća.Karakteristike
računovodstvenih podataka i informacija sastoje se u :
 sintetičnosti,
 pouzdanosti,
 dokumentovanosti,
 vjerodostojnosti,
 inspekcijskoj provjerljivosti i
 istinosti.
8.1. RAČUNOVODSTVENE INFORMACIJE KAO INTEGRALNI DIO

INFORMACIONOG SISTEMA
U procesu računovodstvenog informisanja pojavljuju se,uglavnom, sljedeće faze rada:
 prikupljanje podataka,
 obrada podataka,
 odabiranje podataka,
 sačinjavanje i usmjeravanje informacija,
 korišćenje informacija,
Prilikom sačinjavanja računovodstvenih informacija kao polazne osnove služe računovodstve-

ni podatci.Za jedinstveni informacioni sistem preduzeća unutrašnji izvori informacija čine
najveći i najznačajniji dio u njihovom broju.Ti podatci su dokumentovani pa ih je moguće
kontrolisati.Računovodstvo u preduzećima bez sumnje,čine značajan izvor podataka u
informacionom sistemu preduzeća.Kao i ostale informacije,i računovodstvene informacije su
namjenskog karaktera,što istovremeno znači da se u pravcu prikupljanja podataka i njihovog
oblikovanja mora voditi računa o budućim korisnicima informacija koje se,inače,nalaze u
preduzeću i izvan njega.U preduzeću neophodno je koristiti računovodstvene informacije kod:
 pripremanja odluka o pslovanju,

 donošenje odluka,
 obavljanju tekućih zadataka poslovanja,
 nadzor izvršenja zadataka,
 analize i ocijene izvršenja zadataka i drugih ak cija.
81
U uslovima naše privrede korisnici informacija mogu se koristiti:
a.) Korisnici s gledišta načina upotrebe informacija:

 neposredni korisnici,
 posredni korisnici,
b.) Korisnici s gledišta mjesta korištenja informacija:
 unutrašnji korisnici,
 vanjski korisnici,
c.) Korisnici s gledišta vremena korištenja informacija:
 sadašnji korisnici,
 budući korisnici,
d.) Korisnici s gledišta strukture društva:
 preduzeća,
 društveno političke zajednice,
 različiti instituti,
 ostali korisnici.
8.2. RAČ UNOVODS TVENE INFORMACIJE ZA PLANIRANJE,IZVRŠ ENJE

I KONTROLU POS LOVANJA
Bez odgovarajućih računovodstvenih informacija ne bi se moglo ni zamisliti

planiranje,izvršenje i kontrola poslovanja u preduzeću .Informacije omogućuju ili bar
olakšavaju odlučivanje u planiranju,izvršenju i kontroli.Elementarni zahtjevi koji se
postavljaju pred računovodstvenim informacijama jesu da budu blagovremene i
namjenske.rezultati planiranja čine poslovnu politiku,programe i predračune kojima se
obezbjeđuje realizacija unaprijed postavljenih ciljeva.Izvršavanje planskih zadataka počinje
informacijama o usvojenim operativnim planovima koji imaju formu,predračunskih izvještaja.
Ove informacije mogu se shvatiti kao računovodstvene informacije,ako se izražavaju
vrijednosno i ako se računovodstvo shvati šire.
8.3. IZVORI I VRSTE RAČUNOVODS TVENIH INFORMACIJA ZA IZRAD U

I DONOŠ ENJE PLANOVA
Planiranje poslovanja se dobrim dijelom temelji računovodstvenim podatcima,odnosno

računovodstvenim informacijama.Za izradu plana realizacije robno knjigovodstvo prezentira
podatke o stvarnoj realizaciji gotovih proizvoda po količini i vrijednosti,finansijsko
knjigovodstvo podatke o iznosima datog rabata,a knjigovodstvo kupaca i dobavljača podatke
o rokovima plaćan ja,sumljivim i spornim potraživanjima,potraživanjima sa obezbijeđen im
Instrumentima naplate (mjenica,ček,garancija,akreditiv),potraživanja preko roko
dospjelosti,iznosima datih popusta (odobrenja) u vidu kase skonta i sl.
Za sastavljanje plana troškova poslovanja neophodni su podaci o visini direktnih troškova po
jedinici proizvoda,o visini i strukturi opštih (indirektnih) troškova,te podaci o planskoj cijeni
za ostvareni obim proizvodnje.Ove podatke dostavlja knjigovodstvo.
82
Za izradu plana radne snage podtke o broju zaposlenih radnika daje odjelenje za obračun
ličnih dohodaka.Većinu podataka za izradu plana nabave sredstava za proizvodnju daje
materijalno i finansijsko knjigovodstvo.Za izradu plana obrtnih sredstava ključne podatke
pruža finansijsko knjigovodstvo.Podaci se odnose na stanje obrtnih sredstava,potraživanja od
Kupaca i ostalih potraživanja iz poslovnih odnosa.
8.4. RAČ UNOVODS TVENE INFORMACIJE ZA PRIPREMANJE PLAN A U VEZI

SA REALIZACIJOM FUNKCIJE PROIZVODNJE
Realizacija proizvodne funkcije zahtijeva čitav niz različitih,a u isto vrijeme striktno
utvrđenih podataka, a značajan njihov broj proizilazi iz računovodstva.Najveći broj
informacija potiče iz knjigovodstva (pogonskog,robnog,finansijskog).
U te podatke treba ubrojati:
 vrijednost nezavršene proizvodnje po nosiocima troškova iz predhodnog obračunskog
perioda,
 troškove po mjestu nastajanja,
 troškove po nosiocima,
 škart i otpad,
 količina i vrijednost završene proizvodnje,
 vrijednost nezavršene proizvodnje tekućeg obračunskog perioda,
 cijene koštanja proizvoda i usluga.
8.5. RAČ UNOVODS TVENE INFORMACIJE ZA PRIPREMANJE PLANOVA U

VEZI SA REALIZAC IJOM FUNKCIJE PRODAJE
Prodajna funkcija u djelokrugu svojih aktivnosti ima osnovni zadatak da izvrši realizaciju
proizvoda i usluga.
Da plasman završene proizvodnje ne bi došao u pitanje,neophodno je vršiti kontinuirano
istraživanje tržišta čime bi se ispitala njegova apsorciona snaga u pogledu
vrste,količine,kvaliteta,dizajna i cijene gotovih proizvoda i usluga.Isto tako,neophodno je
poznavati dinamiku prodaje i potencijalne kupce.
Najveći broj informacija i podataka su područje računovodstva a posebno knjigovodstva.
M eđu brojnim knjigovodstvenim podacima,koji se koriste u procesu planiranja unutar
prodajne funkcije,ističu se podaci o:
 zalihama gotovih proizvoda po vrsti,količini i vrijednosti,

 obavezama po primljenim avansima,
 obračunatim i neplaćenim zateznim kamatama,
 nenaplaćenim potraživanjima od kupaca sa rokovima dospjeća,
 obračunatom i odobrenom rabatu,
 potraživanjima po primljenim čekovima,mjenicama,garancijama i
 obračunima prodaje gotovih proizvoda (prihodi,rashodi i finansijski rezultat).
Uz knjigovodstvene podatke u procesu planiranja u okviru funkcije prodaje koristiti će se i

podaci sa područja računovodstvenog planiranja,analize i kontrole.
83
8.6. RAČ UNOVODS TVENE INFORMACIJE ZA PRIPREMANJE PLANOVA U
VEZI SA FUNKCIJOM RAZVOJA
Razvojna funkcija bavi se uvođenjem najracionalnijih riješenja i zahvata u pogledu

tehnološkog procesa,uvođenjem novih proizvoda u proizvodni program i izmjenama
asortimana proizvoda.Tako iz područja knjigovodstva u radu razvojne funkcije relavantni bi
bili sljedeći podaci:
 stalna sredstva u funkciji po vrstama,

 otpisana vrijednost stalnih sredstava u funkciji,
 stalna sredstva van funkcije,
 vrijednost investicije u toku po vrsti,
 podaci o konstrukciji budućeg finansiranja investicija,
 visina raspoloživih sopstvenih sredstava za investicije,
 odobreni krediti za investicije,
 neizmirene obaveze prema dobavljačima za stalna sredstva,
 iznosi isplaćenih avansa itd.
8.7. RAČ UNOVODS TVENE INFORMACIJE ZA ODLUČIVANJE

O INVES TICIJAMA
Za početne investicije je karakteristično da se vrše jedanput i to prilikom osnivanja

preduzeća,dok se sve ostale specifične investicije javljaju više puta u toku vijeka trajanja
preduzeća.Investicijama za opća poboljšanja stvaraju se uslovi za radne,zdrastvene i druge
prilike u preduzeću,te kod takvih investicija nisu primarne njihove ekonomske posljedice,
mada se ne smiju zanemariti.Pod investicijama za zamjenu podrazumjevaju se ulaganja kod
kojih zanemarujemo stara i dotrajala stalna sredstva novim,nasuprot investicijama za
racionalizaciju kod kojih se vrši zamjena jošneizrabljenih stalnih sredstava novim
sredstvima,koja omogućuju smanjenje troškova ili bar zaustavljaju njihovo povećanje.
Ako preduzeće kupuje dodatna stalna sredstva uz već postojeća ili vrši zamjenu postojećih
stalnih sredstava novim koja omogućavaju povećanje obima proizvodnje,govori se o
investicijama za proširenje,mada ih je teško razlučiti od investicija za zamjenu.
8.8. RAČ UNOVODS TVENE INFORMACIJE ZA ODLUČIVANJE

O NABAVCI (KUPOVIN I) STALNIH SREDS TAVA
Kod odlučivanja o nabavci stalnih sredstava prvenstveno treba odabrati kriterije za odluke,te
kod izabranih kriterija objasniti značaj računovodstvenih podataka i njihovu upotrebu.
Kriterij za ocjenu bili bi:
 investicija za zamjenu i racionalizaciju,

 investicija za proširenje i preusmjeravanje
U prvom slučaju donosi se odluka da li zadržeti stalno sredstvo ili ga treba u jednoj ili više
varijanti zamjeniti novim sredstvima koji treba da služe u istom poslovanju.
U drugom slučaju donosi se odluka da li kupiti neko stalno sredstvo i za koju se od mogućih
varijanta odlučiti,tj.odlučujemo se između starog i novog mogućeg poslovanja.
84
9.0.ZAKLJUČAK
Funkcija računovodstva kao naučni metod obuhvata registrovanje i obradu podataka u cilju
izvlačenja ekonomskih zaključaka da bi se poduzele određene ekonomske aktivnosti.
Funkcija računovodstva u ovom radu dokazuje da preduzeće ne može bez računovodstva,
evidencije i računovodstvenih izvještaja.
Računovodstvo i računovodstveni izvještaji koji se vode u preduzeću omogućavaju

rukovodstvu donošenje važnih odluka iz poslovne politike preduzeća.Kroz računovodstvene
analize i izvještaje sagledavamo uspješnost obavljenih komercijalnih poslova na pojedinim
ugovorima.
Kroz računovodstvene izvještaje prati se efikasnost rada svake pojedine komercijalne službe u
okviru određene oblasti poslova.
Prikaz obračuna realizacije,prihoda,rashoda i dobiti uskoro će biti jedino mjerilo i odluka o

nastavku obavljanja poslova na određenom tržištu.Na ovaj način će biti realno postavljena
ocjena efikasnosti obavljanja marketiških i komercijalnih poslova po pojedinim tržištima.
Dobit,odnosno ostvareni profit će pokazati kvalitet i efikasnost organizacije i poslovnih
sposobnosti preduzeća.
Na ovaj način će biti moguće povezati i zarade zaposlenih radnika kroz obavljeni promet sa
stvarnom koristi za preduzeće.
85
10. L I T E R A T U R A
1. Dorčić, K., (1969): OSNOVE RAČUNOVODSTVA, Osijek
2. Benašić, Z., (1975): Kontrola, revizija i analiza poslovanja radnih organizacija, Osijek
3. Dr.ZDRAVKO FINK Fink, Z., (1979): Računovodstvo troškova, Osijek
4. Dizdarević, S., (1987): Uloga računovodstva u planiranju poslovanja organizacija

udruženog rada, Sarajevo
5. Čuković P., S., (1970): Knjigovodstvo teorija, tehnika i osnovi organizacije, Beograd
6. „ZBORNIK RADOVA“ SAČINJEN PO PROGRAMU NASTAVNIH TEMA

ZA OBRAZOVANJE SAMOSTALNIH RAČUNOVOĐA“, (1996),Sarajevo
7. Melavc, D., (1989): Računovodstvo danes, Kranj
8. HRVATSKA ZAJEDNICA RAČUNOVOĐA I POSLOVNE FINANSIJE U

FUNKCIJI POSLOVNE POLITIKE PODUZEĆA(1994), Zagreb
9. MEĐUNARODNI STANDARDI FINANSIJSKOG IZVJEŠTAVANJA (MSFI)

Uključujući i međunarodne računovodstvene standarde (MRS)
SAVEZ RAČUNOVOĐA,REVIZORA I FINANSIJSKIH RADNIKA FBiH
Mostar, 2006.
10. ZBIRKA PROPISA ZA ČLANOVE RAČUNOVODSTVENE PROFESIJE

SAVEZ RAČUNOVOĐA,REVIZORA I FINANSIJSKIH RADNIKA FBiH
Mostar, 2007.
11. Panić, P., (2006): Investicije, ocjena i upravljanje projektima, Fakultet spoljne
trgovine u Bijeljini, Bijeljina
12. Galogaža P., M ., Škola evropskih znanja
13. Berberović, Š., Jovičić, J., (2007): Teorija i metodologija troškova, Banja Luka
86
87

Hamid

Caricato da

Informazioni sul documento

Titolo originale

Copyright

Formati disponibili

Condividi questo documento

Condividi o incorpora il documento

Opzioni di condivisione

Hai trovato utile questo documento?

Questo contenuto è inappropriato?

Copyright:

Formati disponibili

Hamid

Caricato da

Copyright:

Formati disponibili

PAN EVROPS KI UNIVERZITET APEIRON

FAKULTET POS LOVNE EKONOMIJE

Tema: FUNKCIJA RAČUNOVODSTVA U

Mentor: Docent dr. Bogdana Vujnović-Gligorić

Student: Muhović Hamid, dipl. menadžer poslovne ekonomije

Odsjek: Preduzetnički menadžment

Banja Luka, Septembra 2008.

1.0. UVODNI DIO I ZNAČ AJ RAČUNOVODSTVA 8

2.0. FUNKCIJA RAČ UNOVODS TVA U POS LOVNOJ PRAKS I PREDUZEĆA 8

3.1.1. Osnovna obilježja MSFI 10

3.2. MEĐ UNARODNI RAČUNOVODSTVENI STANDARDI (MRS -ovi) 15

3.2.1. MRS 1 Prezentacija finansijskih izvještaja 15

3.3. Međunarodni računovodstveni standard MRS 2 18

3.4. Međunarodni računovodstveni standard MRS 7 20

3.4.1. Novac i novčani ekvivalenti 20

3.5. Međunarodni računovodstveni standard MRS 8 22

3.5.1. Računovodstvene politike,promjene računovodstvenih procjena i greške 22

3.6. Međunarodni računovodstveni standard MRS 10 23

3.6.1. Događaji nakon datuma bilansa 23

3.7.1. Ugovori o iz gradnji 24

3.8. Međunarodni računovodstveni standard MRS 12 24

3.9. Međunarodni računovodstveni standard MRS 14 25

3.9.1. Izvještavanje po segmentima 25

3.10. Međunarodni računovodstveni standard MRS 16 25

3.10.1. Nekretnine,postrojenja i oprema 25

3.11. Međunarodni računovodstveni standard MRS 17 27

3.12. Međunarodni računovodstveni standard MRS 18 28

3.13. Međunarodni računovodstveni standard MRS 19 29

3.13.1. Primanja zaposlenih 29

3.14. Međunarodni računovodstveni standard MRS 20 30

3.14.1. Računovodstveno obuhvatanje državnih donacija i objavljiv anje državne

3.15. Međunarodni računovodstveni standard MRS 21 30

3.15.1. Efekti promjene kursa stranih valuta 30

3.16. Međunarodni računovodstveni standard MRS 23 31

3.16.1. Troškovi pozajmica 31

3.17. Međunarodni računovodstveni standard MRS 24 31

3.17.1. Objavljiv anja povezanih stranaka 31

3.18. Međunarodni računovodstveni standard MRS 26 32

3.18.1. Računovodstveno obuhvatanje i izvještavanje o penzionim planovima 32

3.19. Međunarodni računovodstveni standard MRS 27 32

3.19.1. Konsolidovani i odvojeni finansijski izvještaji 32

3.20.1. Ulaganja u pridružena 33

3.21. Međunarodni računovodstveni standard MRS 29 33

3.21.1. Finansijsko izvještavanje u hiperinflacijskim privredama 33

3.22. Međunarodni računovodstveni standard MRS 30 34

3.22.1. Objavljiv anja u finansijskim izvještajikma banaka i sličnih finansijskih institucija 34

3.23. Međunarodni računovodstveni standard MRS 31 35

3.23.1. Udjeli u zajedničkim poduhvatima 35

3.24. Međunarodni računovodstveni standard MRS 32 36

3.24.1. Finansijski instrumenti:Objavljivanje i prezentovanje 36

3.25. Međunarodni računovodstveni standard MRS 33 36

3.25.1. Zarade po dionici 36

3.26. Međunarodni računovodstveni standard 34 MRS 34 37

3.26.1. Finansijsko izvještavanje za razdoblja tokom godine 37

3.27. Međunarodni računovodstveni standard 36 MRS 36 37

3.27.1. Umanjenje vrijednosti sredstava 37

3.28. Međunarodni računovodstveni standard 37 MRS 37 39

3.28.1. Rezervisanja,potencijalne obaveze i potencijalna sredstva 39

3.29. Međunarodni računovodstveni standard 38 MRS 38 40

3.29.1. Nematerijalna sredstva 40

3.30. Međunarodni računovodstveni standard 39 MRS 39 41

3.30.1. Finansijski instrumenti:priznavanje i mjerenje 41

3.31. Međunarodni računovodstveni standard 40 MRS 40 42