UNIVERZITET U TRAVNIKU

FARMACEUTSKO ZDRAVSTVENI FAKULTET

ODSJEK/SMJER: Farmacija

Predmet: Zdravstvena ekonomika

Tema: Vanjski i unutarnji faktori koji utječu na rad u ljekarnoj

-seminarski rad-

Student: Mentor:
Adnan Dugonjić 1176/15 Doc. dr. Slobodan Stanić

Travnik, svibanj, 2018.

Sadržaj
1.Uvod........................................................................................................................................................... 3
2. Kriterijumi za osnivanje i obavljanje ljekarničke djelatnosti .................................................................... 4
3. Faktori koji utječu na poslovanje ljekarne ................................................................................................ 6
4. Unutarnji faktori........................................................................................................................................ 6
4.1.Efikasnost............................................................................................................................................ 6
4.2. Pravičnost........................................................................................................................................... 8
4.3. Efektivnost ....................................................................................................................................... 10
4.4.Izbor .................................................................................................................................................. 10
5.Vanjski faktori ......................................................................................................................................... 11
5.1. Financiranje...................................................................................................................................... 11
5.2. Organizacija i reguliranje rada radi kvalitetnog pružanja usluge ..................................................... 11
5.3.Lokacija apoteke ............................................................................................................................... 11
6.Zaključka.................................................................................................................................................. 13
7.Literatura .................................................................................................................................................. 14
1.Uvod
Tematska jedinica koju ću obraditi tokom svog seminarskog rada i pokušati da na adekvatan
način odgovorim na ovaj zadatak, predstavljaju pojavu vanjskih i unutarnjih faktora koji utječu na
rad same ljekarne, sa posebnim akcentom na određenja promatranja i hipoteze. Od strane mentora,
dobila sam zadatak detaljno i istovremeno točno i koncizno obraditi poglavlje zdravstvene
ekonomike, sa posebnim osvrtom na sam menadžment i psihologiju poslovanja u farmaciji.

U promjenljivoj i dinamičnoj sredini nije jednostavno definisati sve strategijske opcije. Izbor
određene strategije se najčešće odnosi na adekvatno pozicioniranje preduzeća u određenoj grani,
tako da uz korišćenje konkurentskih prednosti u okviru poslovnih područja preduzeće posluje
profitabilno. Izabrana strategija trebalo bi da bude konzistentna sa vizijom i ciljevima preduzeća,
sa organizacionom strukturom, sa raspoloživim resursima, kao i sa sredinom u kojoj preduzeće
obavlja svoju poslovnu i širu društvenu misiju.

Faktori organizacije su svi faktori koji utječu na izbor određene vrste organizacijske strukture,
te određuju ključne dimenzije organizacije kao što su podjela rada, raspon kontrole i razina ovlasti
i odgovornosti. Uticaj čimbenika na organizacijsku strukturu nije jednokratan već je kontinuiran i
stalan pa je upravo zbog toga bitna njihova analiza i detaljnije izučavanje. Primjer analiziranog
preduzeća ukazuje koliko je važno prepoznati pojedine faktore oblikovanja organizacije i tome
prilagoditi poslovanje i oblikovanje organizacijske strukture preduzeća. Vrlo je važno imati jasno
određen cilj, poslovnu politiku i način predstavljanja poslovnog sistema na tržištu.

3
2. Kriterijumi za osnivanje i obavljanje ljekarničke djelatnosti
Ljekarna se osniva sukladno geografskim i demografskim kriterijumima. Dozvoljeno je osnivanje
jedne ljekarne za snabdijevanje lijekovima, i to na 3.000 stanovnika. U općinama, gradovima,
odnosno gradskim i ruralnim oblastima sa više od 3.000 stanovnika za snabdijevanje lijekovima
dozvoljeno je osnivanje dvije ljekarne za najmanje 8.000 stanovnika, odnosno svaka sljedeća
ljekarna može se osnovati na svakih daljnjih 5.000 stanovnika, polazeći od 8.000 stanovnika.
Međusobna udaljenost između dvije ljekarne ne može biti manja od 400 metara najbliže cestovne
povezanosti.

Zdravstvena ustanova može obavljati zdravstvenu djelatnost samo ako ispunjava uslove
propisane zakonom, i to:

 ako ima određenu vrstu i broj zdravstvenih radnika odgovarajućeg stepena stručne
spreme, sa položenim stručnim ispitom, a za obavljanje određenih poslova i sa
odgovarajućom specijalizacijom, ili naučnim, odnosno nastavnim zvanjem;
 ako ima dijagnostičku, terapijsku i drugu opremu za bezbjedno i savremeno pružanje
zdravstvene zaštite za djelatnost za koju je osnovana;
 ako ima odgovarajuće prostorije za prijem oboljelih, odnosno zdravih lica, za obavljanje
dijagnostičkih i terapijskih postupaka liječenja i smeštaj pacijenata, kao i za čuvanje
lijekova i medicinskih sredstava;
 ako ima odgovarajuće vrste i količine lekova i medicinskih sredstava koje su potrebne za
obavljanje određene zdravstvene djelatnosti za koju se zdravstvena ustanova osniva.

Bliže uslove u pogledu kadra, opreme, prostora i lekova, za osnivanje i obavljanje zdravstvene
delatnosti zdravstvenih ustanova, propisuje ministar nadležnog ministarstva, i to Pravilnikom o
bližim uslovima za obavljanje zdravstvene delatnosti u zdravstvenim ustanovama i drugim
oblicima zdravstvene službe.1

Pravilnikom su, takođe, propisane slijedeće površine:

1
https://www.mojafirma.rs/baza-znanja/osnivanje-apoteke/

4
  apoteka iz člana 8 Pravilnika (zdravstvena ustanova): ukupno 45m2 od čega
o oficina: 20m2,
o materijalka 8m2,
o laboratorija za magistralnu izradu lijekova i za pranje posuđa: 10m2 i
o garderoba sa sanitarnim čvorom: 7m2.
 ogranak apoteke iz člana 8 Pravilnika (zdravstvena ustanova): ukupno 30m2 od čega
o oficina: 15m2,
o materijalka: 4m2,
o laboratorija za magistralnu izradu lijekova sa prostorom za pranje laboratorijskog
posuđa: 4m2 i
o sanitarni čvor sa garderobom: 7m2.

Osnivač zdravstvene ustanove donosi akt o osnivanju koji sadrži:

1. naziv i sjedište, odnosno ime i prebivalište osnivača;

2. naziv i sjedište zdravstvene ustanove;
3. djelatnost zdravstvene ustanove;
4. iznos sredstava za osnivanje i početak rada zdravstvene ustanove i način obezbeđivanja
sredstava;
5. prava i obaveze osnivača u pogledu obavljanja djelatnosti zbog koje se zdravstvena
ustanova osniva;
6. međusobna prava i obaveze zdravstvene ustanove i osnivača;
7. organe upravljanja zdravstvene ustanove u osnivanju i njihova ovlašćenja;
8. lice koje će do imenovanja direktora zdravstvene ustanove obavljati poslove i vršiti
ovlašćenja direktora;
9. rok za donošenje statuta, imenovanje direktora i organa upravljanja.

Zdravstvena ustanova može se ukinuti, spojiti sa drugom zdravstvenom ustanovom ili podijeliti
na više zdravstvenih ustanova.

5
3. Faktori koji utječu na poslovanje ljekarne
Kako bi bila uspješna, svaka ljekarna treba imati neku jasnu viziju budućnosti kao i samog
pravca kretanja, liderstvo koje afirmiše zadovoljstvo, kreativnost, inovativnost zaposlenih te
snažnu usmjerenost ka korisniku kao centralnoj interesnoj grupi kompanije, odnosno ljekarne.
Jedan od osnovnih pokazatelja uspješnosti rada u ljekarnama je zapravo visina ostvarenog
prometa. Preduvjet za ispravni odabir strategije je analiza situacije, a pod tim se podrazumjeva da
kompanija treba sagledati unutarnje i vanjske faktore kako bi spoznala najbolji način da ostvari
željeni cilj. Od internih faktora koji utječu na ostvareni obim prometa u ljekarnama možemo
izdvojiti:

 Pravičnost
 Efikasnost
 Efektivnost
 Izbor

Vanjski faktori:

 Financiranje
 Organizacija i reguliranje
 Obezbjeđivanje i alokacija resursa
 Pružanje zdravstvenih usluga

4. Unutarnji faktori
4.1.Efikasnost
Osnovni kriterijum koji se koristi u ekonomskim (i zdravstveno-ekonomskim) analizama je
EFIKASNOST. Osnovno značenje koncepta efikasnosti, kao riječi koju razumiju i koriste skoro
svi ljudi, je veoma jednostavno: dobiti najviše za resurse koji su na raspolaganju. Ali iza ovog
jednostavnog i više intuitivnog razumijevanja, nije uvijek sasvim jasno šta sve podrazumijeva
pojam efikasnosti i kako zadovoljiti ovaj kriterijum. Ekonomisti podrazumijevaju pod efikasnošću
veoma specifičan skup preciznih značenja, od kojih neka i nisu tako očigledna i oko kojih postoje
i neslaganja i nedovoljno razumijevanja.

6
Osnovni kriterijumi, na osnovu kojih možemo reći da je nešto efikasno, mogu se sumirati na
sljedeći način korištenjem svakodnevnog jezika:

a) Ne razbacivati resurse (nikada ih nema dovoljno!);

b) Proizvoditi željene rezultate uz najmanje moguće troškove i;

c) Proizvoditi vrstu i količinu rezultata (proizvoda, usluga, dobiti), koju ljudi najviše vrednuju
(cijene).

Efikasna alokacija resursa podrazumijeva da su svi ovi zahtjevi istovremeno ispunjeni. Prva dva
zahtjeva se odnose isključivo na stvaranje željenih rezultata i dobiti (proizvodnju), dok treći
uključuje i „potrošnju“ (korištenje), odnosno perspektivu korisnika proizvoda ili usluga. Slijedeći
ovu logiku, razlikujemo sljedeće elemente efikasnosti:

 TEHNIČKU EFIKASNOST

 ALOKATIVNU EFIKASNOST

Tehnička efikasnost podrazumijeva najmanja moguća ulaganja da bi se postigli željeni rezultati,

odnosno najveći mogući obim željenih rezultata za unaprijed određene resurse. Ukoliko ovaj
zahtjev nije ispunjen, onda to znači ili da je moguće dobiti više (bolje rezultate) uz preraspodjelu
resursa, ili da je moguće utrošiti resurse na drugi način (alternativni), bez gubitka nekog od
postignutih rezultata. Primjeri u svakodnevnom životu za tehničku ne-efikasnost su mnogobrojni:
zdravstvena ustanova koja je preglomazna u odnosu na veličinu populacije o čijem zdravlju treba
da brine, prepisivačka praksa u kojoj se za akutne infekcije gornjeg respiratornog trakta
dominantno propisuju antibiotici, pretežno korištenje parenteralne antibiotske terapije u odnosu na
peroralnu antibiotsku terapiju u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, bolničko zbrinjavanje osoba sa
stanjima koja je moguće liječiti u uslovima primarne zdravstvene zaštite, su samo neki od ovakvih
primjera.

Alokativna efikasnost povezuje ponudu proizvedenih dobara (u našem slučaju zdravstvenih

usluga) sa tražnjom za njima, na način da uzima u obzir i vrijednosti, želje i očekivanja samih
korisnika usluga ili proizvoda. Ovdje se, kao dodatak na tehničku efikasnost, postavlja i zahtjev
da resursi budu iskorišteni da bi se dobili proizvodi, usluge i željeni rezultati kojima su korisnici

7
najzadovoljniji, odnosno ono što korisnici najviše cijene. Moguće je da alokacija resursa
zadovoljava kriterijum tehničke efikasnosti, ali da ipak bude alokativno neefikasna ukoliko se
proizvodi previše ili premalo određenih proizvoda ili usluga u odnosu na želje i potrebe samih
korisnika. Ukoliko je, na primjer, majkama djece školskog uzrasta više potrebno savjetovanje u
vezi ponašanja njihove djece umjesto fizičkih sistematskih pregleda, onda alokativna efikasnost
može da se unaprijedi ukoliko se promijeni „kombinacija“ i „miks“ usluga u službi porodične
medicine. Sažeto rečeno, običnim jezikom: efikasnost predstavlja istovremeno „postupanje na
pravi način“ (tehnička efikasnost) i „činjenje pravih stvari“ (alokativna efikasnost).

4.2. Pravičnost
Efikasnost nam govori o tome kako se nešto (proizvod ili usluga) proizvodi i kako se resursi
raspoređuju između različitih mogućnosti, ali se ne bavi time kako su ni proizvodi niti resursi
distribuirani korisnicima i populaciji, niti podrazumijeva prosuđivanje o tome da li je distribucija
resursa, proizvoda i usluga „dobra“ ili „loša“

Jedan od načina da se sagleda, razumije i analizira ova strana alokacije resursa je da se sagleda
PRAVIČNOST alokacije resursa. Sam termin označava pravdu, odnosno pravednost u društvu. On
podrazumijeva i vrijednosni sud o tome da li je nešto „fer“.

Braveman i Gruskin (2003) definiraju pravičnost na sljedeći način:

„Za svrhe operacionalizacije i mjerenja, pravičnost u zdravlju (zdravstvenoj zaštiti) možemo

definirati kao odsustvo sistemskih razlika u zdravlju (ili u ključnim socijalnim determinantama
zdravlja) između grupa u društvu koje imaju različite početne socijalne pozicije, tj. mjesta u
hijerarhiji u društvu. Nepravičnosti u zdravlju sistemski ugrožavaju zdravlje ionako društveno
ugroženih grupa stanovništva (siromašnih, marginalizovanih i vulnerabilnih prema spolu, starosti,
ili pripadnosti nekim rasnim, etičkim ili vjerskim grupama) i dodatno doprinose njihovom lošijem
zdravlju. Zdravlje je osnova i za blagostanje i za prevazilaženje razlika i efekata socijalne
ugroženosti i vulnerabilnosti.“

Treba imati u vidu da PRAVIČNOST (engl. EQUITY) nije isto što i JEDNAKOST (engl.
EQUALITY). Kao što je rečeno, pravičnost podrazumijeva i vrijednosni sud o nečemu, odnosno
počiva na određenim normama. Proučavanje nepravičnosti, zapravo znači sagledavanje uzroka
koji dovode do postojanja nejednakosti u zdravlju (npr. nejednakosti u očekivanom trajanju

8
života). Znači, pravičnost predstavlja normativni koncept, dok je jednakost objektivna mjera.
Drugim riječima pravičnost predstavlja vrijednosni sud na osnovu izmjerenih nejednakosti.
Izmjerene nejednakosti u zdravlju treba sagledati u svjetlu distribucije ovih nejednakosti među
stanovništvom i zaključiti da li je takva distribucija društveno prihvatljiva (pravična).

S druge strane, treba razumjeti da nisu ni sve nejednakosti nepravične. Nejednakosti u zdravlju su
veoma očekivane i logične između starijih osoba i dvadesetogodišnjaka, jer starost neminovno
dovodi do lošijeg zdravlja, a to nije posljedica socijalne nepravde. Studije o nejednakostima u
zdravlju se fokusiraju na one nejednakosti koje nisu uzrokovane biološkim faktorima. U ovom
smislu, pravičnost u zdravlju, odnosno u sistemu zdravstvene zaštite, oslanja se značajno na teorije
o ljudskim pravima i jednakom tretmanu i jednakim mogućnostima.

Jednake mogućnosti da se bude zdrav znači mogućnost za sve ljude da dostignu najviši mogući
stupanj fizičkog i psihološkog blagostanja, u granicama bioloških mogućnosti. Dva koncepta su
značajna kada se govori o pravičnosti:

 HORIZONTALNA
 VERTIKALNA

Horizontalna pravičnost se odnosi na jednak pristup zdravstvenim uslugama za sve ljude sa istim
potrebama, bez obzira na mjesto stanovanja, spol, socijalni status i ostale determinante zdravlja.
Ona govori o tome koliko su dobro zdravstvene usluge distribuirane u društvu. Vertikalna
pravičnost se odnosi na jednak pristup zdravstvenim uslugama bez obzira na prihode (platežnu
moć pojedinaca). Mnogi zdravstveni sistemi u svijetu su organizovani tako da bogati izdvajaju
više za zdravlje od siromašnih i na taj ih način subvencioniraju. U sistemu obaveznog osiguranja,
jedan od načina da se ovako nešto postigne (odnosno na neki način reduciraju vertikalna
nepravičnost), je da se propiše određeni dio koji će se odbijati od plate koju zaposleni primaju; na
taj način, oni koji imaju veće plate će plaćati veću sumu novca u fondove zdravstvenog osiguranja
(takvo rješenje je i u sistemu zdravstvenog osiguranja i u BiH ).

Poslje objašnjenja ovih osnovnih koncepata u vezi sa zdravstvenom ekonomikom, treba imati u
vidu da se kod svih koji donose odluke (uključujući i menadžere u zdravstvenim ustanovama)

9
postavljaju i dileme za koju se opciju odlučiti: onu koja je efikasnija ili onu koja je pravičnija.
Ovakvi izbori su vrlo često veoma teški i nerijetko se mogu naći situacije u kojima se „plaća cijena
pravičnosti“ (kriterijum pravičnosti je prevagnuo nad kriterijom efikasnosti) ili one u kojima je
nešto „preskupo da bi se radilo“, iako postoje potrebe (kriterijum efikasnosti je prevagnuo nad
kriterijumom pravičnosti).

4.3. Efektivnost
Efektivnost preduzeća u širem smislu može se definirati kao sposobnost preduzeća da nabavi
neophodne resurse i da ih što efikasnije iskoristi radi ostvarenja svojih ciljeva. Uže shvaćena
efektivnost preduzeća se može definirati kao stupanj ostvarenja njegovih ciljeva. Po užem
shvaćanju viši stupanj ostvarenja ciljeva preduzeća pokazatelj je veće efektivnosti preduzeća.

Efektivnost predstavlja širok pojam kojim su obuhvaćeni brojni elementi preduzeća kao cjeline i
njegovih pojedinih organizacionih dijelova. Slično tome, efektivnost je uslovljena brojnim
činiocima, kao što su karakteristika organizacije, karakteristike okruženja, karakteristike
zaposlenih, upravljanje preduzećem i sl.

4.4.Izbor
Ljudi su (individualno, ili u ime porodice, organizacije, sistema ili cijelog društva) primorani da
prave određene izbore; izbore o tome kako će uvijek ograničene resurse razdijeliti ili utrošiti da bi
postigli određene ciljeve i zadovoljili neke potrebe. U kontekstu zdravstvene zaštite, treba imati u
vidu situacije koje dodatno kompliciraju pravljenje izbora, a koje su vrlo tipične. 2 Naime, veoma
često se pred zdravstvene ekonomiste postavlja pitanje za koju se opciju opredijeliti kada
karakteristike tržišta u sistemu zdravstvene zaštite ponuđene opcije donose neku dobrobit
(kompetitivne alternative), odnosno kako napraviti izbor koji će donijeti najveću dobrobit.

2
http://www.akaz.ba/Fokus/Prava/Izbor/
IZJAVA o postojanju potrebe za usvajanjem Povelje o pravima pacijenata u BiH
Datum pristupa:24.4.2018.

10
5.Vanjski faktori
5.1. Financiranje
Finansiranje je jedna od osnovnih funkcija u svakom zdravstvenom sistemu. Da bi sistem mogao
funkcionisati, potrebno je:

1) da budu definirani mehanizmi za prikupljanje sredstava (putem poreza, doprinosa ili ličnih
sredstava korisnika usluga), kojima će se financirati aktivnosti,

2) da postoje i efikasno funkcioniraju institucije koje se bave prikupljanjem sredstava za

financiranje sistema i

da se na nivou tih institucija sredstva iz različitih izvora objedinjuju, prije nego što budu usmjerena
prema zdravstvenim ustanovama. Putem financiranja zdravstvenog sistema treba obezbijediti
dostupnost finansijskih resursa, koji omogućavaju da populacija ima pristup efektivnim javno
zdravstvenim uslugama i osobnoj zdravstvenoj zaštiti. Idealan način financiranja bi trebao
istovremeno biti pravičan (omogućiti da pojedinci učestvuju u financiranju zdravstvene zaštite u
skladu sa svojim financijskim mogućnostima) i efikasan u prikupljanju sredstava.

5.2. Organizacija i reguliranje rada radi kvalitetnog pružanja usluge

Apoteka će biti organizirana u 2 smjene. Biće pokrivena diplomiranim farmaceutima i
farmaceutskim tehničarima tokom prve i druge smjene. Isplata radnika će se vršiti preko
bankovnih računa. Njihovo postupanje će se redovno pratiti i kontrolirati pomoću video nadzora.
Obavezni su postupati po uputama Zakona Bosne i Hercegovine i Dobre Apotekarske Prakse.

5.3.Lokacija apoteke
Između apoteka u sistemu ustanove postoji nekoliko razlika. Prije svega, sve apoteke se
razlikuju po veličini. Apoteke koje su locirane u perifernim naseljima i imaju manje prometa ,
imaju tek tri do četiri zaposlena radnika. Druge apoteke koje se nalaze u centru velikih gradova u
svom sastavu imaju čak i galenske laboratorije za proizvodnju lijekova. Jedan od glavnih ciljeva
ljekarskih ustanova je da svaki dio grada ili općine bude što bolje snabdjeven medicinskim
sredstvima, čak i predjeli koji nemaju veliki broj stanovnika. Apoteke se razlikuju i po tome da li
su u sastavu klinika i domova zdravlja ili ne. Apoteke koje su u blizini domova zdravlja ostvaruju
daleko veći promet za razliku od drugih apoteka. Za otvaranje apoteke najprije je potrebno

11
sagledati adekvatan prostor za apoteku. Trebalo bi kompletno uočiti sve prednosti i nedostatke
određene lokacije.

Neko generalno pravilo je da prostor za aoiteku bude na dostupnom, prometnom mjestu i da nema
drugih apoteka u blizini. Sve češće od apoteka se očekuje da budu u neposrednoj okolini-od
apoteke se očekuje da bude blizu. Međutim, potrebno je obratiti pažnju na to kako su raspoređene
druge apoteke u okruženju. Ukoliko je to moguće, odabrati lokaciju na kojoj nema drugih apoteka.
Također je poželjno da se lokal za apoteku nalazi u blizini drugih zdravstvenih ustanova kao što
su bolnice, domovi zdravlja ili privatne ordinacije. Ukoliko imamo u vidu rad apoteke tokom 24
sata trebamo pripaziti da to ne bude mračna i zabačena lokacija. Dakle, apoteka mora biti
pristupačna za sve građane, uključujući i osobe sa posebnim potrebama, pa se od vlasnika zahtijeva
da obezbjede prilaz za invalidna lica, kao i to da je prostorija za povjerljiv razgovor dostupna i
njima

12
6.Zaključka
U obavljanju ljekarničke djelatnosti, u saradnji sa drugim zdravstvenim radnicima, farmaceuti
sprovode farmaceutsku zdravstvenu zaštitu radi postizanja boljih farmakoterapijskih učinaka i
sprovođenja racionalne upotrebe lijekova i medicinskih sredstava i aktivno učestvuju u očuvanju
zdravlja i prevenciji bolesti stanovništva.

Poslovni uspjeh i kontinuirano zadovoljavanje kupaca/potrošača usko su povezani primjenom

visokih standarda poslovnog i marketinškog poslovanja. Najpoznatija preduzeća poštuju pravila
zadovoljavanja interesa potrošača, a ne samo svojih vlastitih interesa. U dobroj mjeri je bitno i
uvođenje društvenih i etičkih aspekata u primjeni marketinga. Uspostavljanje balansa između često
konfliktnih interesa: profit preduzeća, zadovoljenje želja potrošača i javnih interesa, doveli bi do
željenog ishoda. Pitanje šta je to što preduzeće želi da saopći zamjenjeno je pitanjem šta je to što
treba reći, tj šta primaoci poruke žele da čuju, kada žele i kako žele da im bude saopćeno
Komunikacija na farmaceutskom tržištu, odnosno savjetovanje farmaceuta prema potrošaču,
veoma je bitno radi prepoznatljivosti firme i proizvoda određene kompanije koja plasira preparate
na tržište.

Ovaj rad je sproveden sa ciljem da ukaže koje su to institucije koje aktivno pomažu razvoju
zdravstva kao i da identifikuje status sektora, kao i da identifikuje barijere sa kojima se suočavaju
privatna zdravstvena preduzeća i da pruži osnovne preporuke za prevazilaženje identifikovanih
barijera. Barijere su brojne i one značajno utiču na poslovanje zdravstvenih djelatnika. Jedan dio
barijera se može otkloniti veoma brzo jer nisu sistemske prirode, dok drugi dio zahtijeva vrijeme
i angažovanje svih aktera. Svakako da je veoma važno prvi i drugi korak tj. registraciju firmi i
dobijanje dozvola za rad dodatno pojednostaviti, jasno efinisati i smanjiti vrijeme i troškove koje
iziskuju, kako bi se olakšalo svim novim zdrvastvenim djelatnicima da njihov uspjeh zavisi od
tržišta, a ne od birokratije.

13
7.Literatura
Braveman P. i Gruskin S. (2003) Definisanje pravičnosti u zdravlju’, Journal of Epidemiology and
Community Health, 57, 254-258.

http://www.akaz.ba/Fokus/Prava/Izbor/
http://www.farmaceutskakomora.com.ba/vijesti/Pravilnik-o-uvjetima-i-kriteri/93/

http://www.fmoh.gov.ba/index.php/zakoni-i-strategije/zakoni/zakon-o-apotekarskoj-djelatnosti

https://www.mojafirma.rs/baza-znanja/osnivanje-apoteke/

http://omegact.biz/prodaja/unapredenje-prodaje-u-apotekama/

14