MEDICINSKI FAKULTET BANJA LUKA

Univerzitet u Banja Luci

ANATOMIJA

TEMPOROMANDIBULARNI ZGLOB
Seminarski rad

Profesor: prof. dr. Zlatan Stojanović Student:

Banja Luka, 2015.

SADRŽAJ

1. UVOD.....................................................................................................................................1

2. ARTICULATIO TEMPOROMANDIBULARIS...................................................................2

3. TEMPOROMANDIBULARNI POREMEĆAJI....................................................................4

4. KRETNJE ČELJUSTI............................................................................................................8

5. ZAKLJUČAK.......................................................................................................................12

6. LITERATURA......................................................................................................................13
1. UVOD

Temporomandibularni zglobovi su dva mjesta, po jedan na svakoj strani lica, neposredno

ispred ušiju, gdje se temporalna kost lubanje spaja sa donjom čeljusti (mandibulom). Potporu
zglobovima daju ligamenti, tetive i mišići i oni su odgovorni za pokretanje vilice (čeljusti).
Temporomandibularni zglob je najsloženiji zglob u tijelu. Otvara se i zatvara poput škara i
kliže prema naprijed, prema natrag i sa strane na stranu. Prilikom žvakanja podnosi (izdržava)
silno jak pritisak.

1
2. ARTICULATIO TEMPOROMANDIBULARIS

Temporomandibularni zglob (articulatio temporomandibularis) jedini je pomični zglob glave.

Prema obliku, broju i funkciji zglobnih ploha spada u složene zglobove. Prema dozvoljenim
kretnjama, a to su rotacija oko osi u horizontalnoj ravnini te translacija i rotacija u sagitalnoj
ravnini, spada u ginglimoartroidne zlgobove. Uz navedene kretnje moguća je i mala rotacija u
vertikalnoj ravnini. Čine ga: kondil mandibule (capitulum mandibulae), zglobna jamica (fossa
glenoidalis) na temporalnoj kosti te artikulacijski disk (discus articularis). Strukture zgloba su
međusobno povezane tetivama mišića i ligamentima zglobne čahure ( capsula articularis) za
pripadajuća tkiva glave i žvačnog sustava. Zglobna čahura građena od čvrstog vezivnog tkiva
i povezuje zglobne elemente te istovremeno dijeli prostor zgloba u dvije odvojene šupljine
obložene avaskularnom hrskavicom i ispunjene sinovijalnom tekučinom. Između dvije
šupljine umetnut je artikulacijski disk koji omogućava nesmetanu funkciju zgloba prilikom
kretnji mandibule. Zglobna pločica prednjim je rubom vezana uz kapsulu te je istovremeno i
polazište superiornog dijela lateralnog pterigoidnog mišića. Gornji stražnji dio zglobne
pločice nastavlja se u superiornu retrodiskalnu laminu koja je elastična, a donji u inferiornu
retrodiskalnu laminu koja je građena od neelastičnog kolagenog tkiva. Između dvije
spomenute lamine nalazi se dobro vaskualizirano i inervirano retrodiskalno tkivo u čiji
anteriorni nabor uklopljena sinovijalna vrečica. Obje lamine i interponirano retrodiskalno
tkivo sa stražnje strane prekrivene su stražnjom stijenkom zglobne čahure.
Temporomandibularni zglob sadrži komadić specijalizirane hrskavice koja se zove disk, a
sprječava da se donja čeljusna kost (mandibula) i lubanju taru jedna o drugu.

2
SLIKA 1.
1. - zglobna jamica na temporalnoj kosti ; 2. - kondil na mandibuli ; 3. - zglobna pločica - diskus ;
4. - retrodiskalno tkivo ; 5. - sinovijalna vrećica ; 6. - donji pterigoidni mišić ; 7. - gornji pterigoidni
mišić ; 8. - gornja zglobna pukotina ; 9. - donja zglobna pukotina ; 10. - donji retrodiskalni
ligament 11. - gornji retrodiskalni ligament ; 12. - zglobna čahura ; 13. - temporalni mišić ; 14. -
slušni hodnik na temporalnoj kosti ; 15. - medijalni pterigoidni mišić

3
3. TEMPOROMANDIBULARNI POREMEĆAJI

Izraz temporomandibularni poremećaji je naziv pod kojim se kriju stanja koja dovode do
disfunkcije čeljusnog zgloba ili bolova u području čeljusti i lica, često oko
temporomandibularnog zgloba (TMZ), uključujući i žvakaće i druge mišiće glave i vrata,
fasciju ili oboje. Smatra se da netko ima temporomandibularni poremećaj samo ako je bol ili
ograničenje pokretljivosti dovoljno izraženo da zahtijeva zdravstvenu skrb.
Temporomandibularni poremećaji su tipično multifaktorni, ali su većinom povezani s
poremećenim pokretom kondila mandibule u glenoidnoj fosi ili u odnosu na diskoidnu
hrskavicu zgloba (vidi SL. 97–1). Ovaj disk, koji ima prstenast oblik, bez otvora u sredini je
oblikom sličan eritrocitu a služi kao jastučić između dvaju zglobnih površina. Uzroci za taj
poremećeni pokret su stiskanje zuba i škrgutanje, trauma, artritis i malokluzija te nedostatak
zuba. Čak i trauma uzrokovana neprekidnim žvakanjem žvakaće gume može biti dovoljna da
se zglob ošteti. Poremećaje samog TMZ treba razlikovati od brojnih stanja koja ih oponašaju.
Bol koja se pojavljuje prilikom pritiska prstom na zglob dok su usta otvorena ukazuje na
TMZ. Poremećaji temporomandibularnog zgloba, često zvanog TMZ, uključuju probleme u
vezi sa zglobovima i mišićima koji ih okružuju. Najčešće je uzrok poremećaja
temporomandibularnog zgloba kombinacija mišićnog zatezanja i anatomskih problema unutar
zglobova. Katkada postoji i psihološka komponenta. Ti su poremećaji najčešći u žena između
20-50 godina života.
Simptomi uključuju glavobolje, osjetljivost žvakaćih mišića i škljocanje i zaglavljivanje
zglobova. Katkada se čini da je bol u blizini, a ne u samom zglobu. Poremećaj TMZ-a može
biti razlogom glavobolje koja se vraća a ne reagira na uobičajeno liječenje.
Zubni doktori gotovo uvijek dijagnosticiraju poremećaj TMZ-a na temelju anamneze i
fizikalnog pregleda. Dio pretrage uključuje guranje lica u stranu ili stavljanje malog prsta u
uho pacijenta i lagano pritiskanje prema naprijed, dok osoba otvara i zatvara čeljust. Osim
toga zubni doktor nježno pipa mišiće žvakače kako bi otkrio bol ili bolnu osjetljivost, te uočio
klizi li čeljust kad osoba grize.
Pri postavljanju dijagnoze zubnom doktoru mogu pomoći posebne Rtg tehnike. Kada
posumnja da disk leži ispred svog normalnog položaja (stanje koje se zove unutarnji
poremećaj), može se primijeniti Rtg pretraga pri kojoj se u zglob injicira kontrast (artrogram).
Premda skupe, u rijetkim slučajevima mogu se koristiti CT ili MRI kako bi se utvrdilo zašto
osoba ne reagira na liječenje. Laboratorijske pretrage su rijetko kada od koristi. Zubni doktori

4
ponekad koriste elektromiografiju, koja analizira mišićnu aktivnost, u cilju kontrole liječenja,
a rjeđe za postavljanje dijagnoze.
U 80% ljudi stanje se popravlja nakon 6 mjeseci bez ikakvog liječenja. Poremećaji TMZ-a
poredani od najčešćih prema najrjeđima zahtijevaju liječenje zbog mišićne boli i napetosti,
unutarnjeg poremećaja, artritisa, ozljede, smanjene ili pretjerane pokretljivosti zgloba i
razvojnih (porođajnih) nenormalnosti.

Kod unutrašnjeg poremećaja disk unutar zgloba leži ispred svog normalnog položaja. Kod
unutrašnjeg poremećaja bez redukcije disk nikada ne odskliže natrag u svoj normalni položaj
pa je pokretanje čeljusti ograničeno. Kod unutrašnjeg poremećaja sa redukcijom, koji je češći,
disk leži ispred svog normalnog položaja samo kada su usta zatvorena. Čim se usta otvore i
čeljust odskliže prema naprijed, disk odskliže natrag u svoj normalni položaj uz škljocanje ili
pucketanje. Čim se usta zatvore disk se opet odskliže prema naprijed, često uz još jedan zvuk.
Često je jedini simptom unutrašnjeg poremećaja škljocanje ili pucketanje u zglobu kad se usta
široko otvore ili čeljust pomakne sa jedne strane na drugu. Čak 20% svih ljudi ima unutrašnji
poremećaj bez simptoma osim zglobnih zvukova. Zubni doktor postavlja dijagnozu
unutrašnjeg poremećaja pretragom pri kojoj bolesnik polako otvara i zatvara usta.
Liječenje je potrebno kad osoba ima bol u čeljusti ili poteškoće u pokretanju čeljusti. Ako
osoba zatraži pomoć odmah nakon što se jave simptomi, zubni doktor može gurnuti disk
natrag u normalni položaj. Ako je osoba imala to stanje manje od 3 mjeseca, zubni doktor
može postaviti udlagu koja pridržava čeljust prema naprijed. Ta udlaga drži disk na mjestu
dopuštajući obližnjim ligamentima da se nategnu. Nakon 2-4 mjeseca zubni doktor uskladi
udlagu da omogući čeljusti povratak u njen normalni položaj u očekivanju da će disk ostati na
mjestu. Zubni doktor podučava osobu sa unutrašnjim poremećajem da izbjegava široko
otvaranje usta, npr. kada zijeva ili zagrize u debeli sendvič. Osobe sa ovim stanjem trebaju
čeljust pritisnuti, izrezati hranu u male komade i jesti hranu koja se lako žvače. Ako se stanje
ne može liječiti nehirurškim sredstvima, oro-maksilofacijalni hirurg može poduzeti hirurški
zahvat da promijeni oblik diska i opet ga sašije na mjesto. Međutim, operacija je potrebna
relativno rijetko. Ljudi sa unutrašnjim poremećajem često imaju također i bol i stezanje u
čeljusnom mišiću, nakon što se ukloni mišićna bol, nestanu i drugi simptomi. Zubni doktori
su uspješniji u liječenju mišićne boli i stezanja nego u liječenju unutrašnjeg poremećaja.

Artritis može zahvatiti temporomandibularne zglobove na isti način na koji zahvaća druge
zglobove. Osteoartritis (degenerativna bolest zgloba), vrsta artritisa pri kojem propada

5
hrskavica zglobova, najčešći je u starijih ljudi. Hrskavica u temporomandibularnim
zglobovima nije tako čvrsta kao hrskavica u drugim zglobovima. Kako se osteoartritis
pojavljuje uglavnom kad diska nema ili su u njemu nastale šupljine, osoba osjeća škripanje pri
otvaranju i zatvaranju usta. Kad je osteoartritis jak, vrh čeljusti se opruži i osoba ne može
široko otvoriti usta. Čeljust se može pomaknuti prema zahvaćenoj strani i osoba je ne može
vratiti natrag. Čak i bez liječenja većina se simptoma popravi nakon nekoliko godina,
vjerovatno zato jer tračak tkiva iza diska postane ožiljno promjejen i preuzme funkciju
originalnog diska. Reumatoidni artritis zahvaća TMZ u oko 17% ljudi sa ovom vrstom
artritisa. Kad je reumatoidni artritis težak, naročito u mladih ljudi, vrh čeljusti može propasti i
skratiti se. To oštećenje može uzročiti naglo loše postavljanje mnogih ili svih gornjih i donjih
zubi (poremećena okluzija). Ako je oštećenje jako čeljusna kost se konačno spoji sa lubanjom
(ankiloza), što znatno otežava mogućnost otvaranja usta. Reumatoidni artritis obično zahvaća
oba TM zgloba podjednako što je rijetko slučaj u drugim vrstama poremećaja TMZ-a. Artritis
TMZ-a može nastati i zbog ozljede, naročito ozljede koja dovodi do krvarenja u zglobu.
Takve ozljede su znatno češće u djece koja se nabodu na bradu.

Ankiloza je gubitak zglobne pokretljivosti koji nastaje zbog sraštavanja kosti unutar zgloba ili
kalcificiranja okolnih ligamenata. U tipičnim slučajevima kalcificiranje ligamenata oko
zgloba nije bolno, ali se usta mogu otvoriti samo oko 2 cm ili manje. Sraštavanje kostiju
unutar zgloba uzrokuje bol i jače ograničuje pokretanje čeljusti. Katkada ljudima sa
kalcifikacijama pomažu vježbe istezanja, ali osobe sa kalcifikacijom i sraštavanjem kosti
obično trebaju za uspostavljanje pokretanja čeljusti hirurški zahvat.

Prevelika pokretljivost (olabavljenje čeljusti) nastaje kada se rastegnu ligamenti koji

pridržavaju zglob. U osobe sa prevelikom pokretljivošću čeljust može potpuno skliznuti
prema naprijed iz svog džepa (dislokacija) uzrokujući bol i nemogućnost zatvaranja usta. To
se može događati ponavljano. Kad se dogodi, pomagač treba stati ispred osobe, staviti palce
na desni oko donjih stražnjih zubi i najprije pritisnuti prema dolje a nakon toga prema natrag
na vanjsku površinu zubi. Čeljust bi se morala vratiti natrag u svoj položaj. Pomagač treba
palce ukloniti od žvakaće površine, jer se čeljusti zatvaraju znatnom snagom. Sprječavanje se
sastoji od izbjegavanja širokog otvaranja usta tako da se ligamenti prekomjerno ne rastegnu.
Na taj način osoba treba stisnuti čeljusti i izbjegavati velike sendviče i drugu hranu koja

6
zahtijeva široko otvaranje usta. Ako do dislokacije dolazi često, može zatrebati hirurški
postupak zbog ponovnog namještanja ili skraćivanja ligamenata i učvršćenja zgloba.

Porođajne nenormalnosti TMZ-a su rijetke. Katkada se ne stvori vrh čeljusne kosti ili je
manji nego što je normalno. Drugi put, vrh čeljusne kosti raste brže ili dulje nego je normalno.
Te nenormalnosti mogu uzrokovati nepravilnosti lica i krivo postavljanje gornjeg i donjeg
niza zubi. Ti se problemi mogu ispraviti samo hirurškim zahvatom.

7
4. KRETNJE ČELJUSTI

Temporomandibularni zglob omogućuje kretnje mandibule u sve tri prostorne ravnine

(horizontalnoj, sagitalnoj i frontalnoj)

.
SLIKA 2. Nativni preparat temporomandibularnog zgloba s označenim zglobnim površinama

Graničnim kretnjama smatramo one u kojima je mandibula u krajnjem položaju koji

dopuštaju anatomske strukture. Točka koja predstavlja referentnu oznaku na mandibuli je
spojište centralnih mandibularnih sjekutića. Šest osnovnih graničnih mandibularnih položaja
su:

- položaj centrične relacije (CR)

- položaj maksimalne interkuspidacije (MI)
- položaj desne lateralne kretnje (DL)
- položaj lijeve lateralne kretnje (LL)
- položaj maksimalne protruzije (MP)
- položaj maksimalno otvorenih usta (MO)

8
Otvaranje i zatvaranje usta

Otvaranje i zatvaranje usta počinje u položaju centrične relacije (CR). Centrična relacija je
granični i referentni položaj mandibule prema mandibuli, odnosno jedini ponovljivi položaj
mandibule koji je definiran odnosom kondila prema zglobnoj pločici i zglobnoj jamici (vidi
def. CR u pojmovniku). Pri otvaranju usta, u početnom dijelu kretnje, kondili rotiraju oko osi
koja prolazi kroz centar oba kondila i tu kretnju nazivamo čista šarnirska kretnja. Do otprilike
25 mm pokret otvaranja odvija se kao čista šarnirska kretnja. Nakon te amplitude kondili kližu
- translatiraju i dodatno rotiraju po anteriornoj kosini zglobne jamice sve do maksimuma
kretnje otvaranja. Otvaranje usta u odrasla čovjeka moguće je u rasponu od 35 - 70 mm. U
kretnji zatvaranja usta postoji istovremena rotacija i translacija kondila i vraćanje u zglobnu
jamicu.
U većine ispitanika postoji pomak donje čeljusti prema naprijed u iznosu do 1 mm, pri kojem
se donja čeljust iz položaja CR-a pomiče u položaj maksimalne interkuspidacije (MI).

Kretnja prema naprijed - protruzija

U protruzijskoj kretnji se simfiza (točka između centralnih mandibularnih inciziva), pomiče

prema naprijed putanjom u obliku složene krivulje, koju u idealnoj okluziji određuju TMZ i
prednji zubi. Kretnju sprijeda vode palatinalne plohe gornjih inciziva i incizalne površine
donjih mandibularnih inciziva, a nakon bridnog kontakta sjekutića incizalni rubovi gornjih
zubi i lingvalne plohe donjih. Kondili se translatiraju prema naprijed i dolje istovremeno
diskludirajući stražnje zube.

Kretnja u stranu - laterotruzija

Kada se mandibula pomakne u desnu stranu, tako da su mandibularne bukalne kvržice u

kontaktu sa maksilarnim bukalnim kvržicama i nagibima, desna strana se naziva radnom ili
funkcijskom stranom. U isto vrijeme zbog pomaka mandibule mijenja se i odnos kvržica
gornjih i donjih zuba na lijevoj strani te se ona naziva neradna ili nefunkcijska strana
(balansna) . Kvržice na neradnoj strani u prirodnim odnosima rijetko su u kontaktu. Ova
terminologija preuzeta je iz koncepcije okluzijskih odnosa u totalnoj protezi i primjenjuje se
na promatranje okluzije zubi kod obostranih kontakata na totalnim protezama (bilateralno
balansirana okluzija).

9
Bennetova kretnja je lateralni pomak kondila. Kondil radne strane pomiće se u uglavnom
samo u stranu. Kondil neradne strane pri tome se pomiče naprijed, dolje i medijalno.

SLIKA 3. - Mogući smjerovi pomaka kondila radne strane.

Pri lateralnim kretnjama mandibule Kondil na radnoj strani (rotirajući kondil) može se
pomicati u bilo koju točku konusa čiji je vrh u položaju centrične relacije, a obod krajnje
superiorne - surtruzijske (SL), posteriorne (PL), inferiorne - detruzijske (DL) i anteriorne
(AL) točke lateralne kretnje kondila.

Kondil neradne strane pomiče se prema medijalnoj liniji na dva načina. Prvi nazivamo
progresivni lateralni pomak (progressive side shift - PS). Pri tome je pomak prema medijalno
kontinuiran i povezan sa pomakom kondila prema dolje i naprijed. U drugom slučaju postoji
nagli pomak kondila najprije prema medijalno, a zatim prema naprijed i dolje. Nazivamo ga
imediatni lateralni pomak (immediate side shift - IS). Kut između lateralne kretnje kondila na
neradnoj strani i sagitalne ravnine (čiste protruzijske kretnje) nazivamo Bennetov kut (BK).
Prosječno iznosi 15 stupnjeva. Bennetov kut ovisi o:

morfologiji medijalne stjenke mandibularne udubine (što je medijalnije postavljena stjenka

mandibularne udubine veća je lateralna translacijska kretnja)

unutarnjem horizontalnom dijelu TM ligamenta koji je pričvršćen za lateralni pol rotirajućeg

kondila

10
Granične kretnje mandibule i položaji u frontalnoj ravnini

Granične kretnje opisuju oblik "štita" ili romboida s vrhom prema gore u položaju CR i vrhom
prema dolje u točci MO. Kretnje iz položaja CR i MO u lateralne granične položaje su
zaobljene što još i više naglašava oblik štita.

Granične kretnje mandibule i položaji u horizontalnoj ravnini

Granične kretnje incizalne točke u horizontalnoj (vodoravnoj) ravnini opisuju takozvani

"gotski luk" po Gysi-u. Iz položaja centrične relacije (CR) pomakom po ravnoj liniji u
horizontalnoj ravnini prema naprijed za oko 1 mm mandibula dolazi u položaj maksimalne
interkuspidacije. Krajnja lijeva i krajnja desna kretnja iz položaja CR opisuju dno
paralelograma čiji vrh je vrh već spomenutog "gotskoga luka". Kretnje mandibule koje kreću
iz krajnjeg lateralnog položaja spajaju se u krajnjoj protruzijskoj kretnji opisujući krivulju
koja sliči gotičkim arkadama pa je stoga i nazivamo "gotski luk''.

11
5. ZAKLJUČAK

Temporomandibularni zglob je jajoliki zglob. Moguće su dvije vrste pokreta: klizanje prema
naprijed i rotacija. Kad se mandibula spušta tijekom otvaranja usta, njezina glava i zglobni
disk klize prema naprijed. Istodobno se glava mandibule rotira na donjoj strani zglobnog
diska. Usta se otvaraju djelovanjem sile teže iplatizme, digastričnog mišića, milohioidnog
mišića i pterigoidnog lateralnog mišića. Usta zatvaraju isključivo temporalni mišić,
maseterični mišić i pterigoidni medijalni mišić. Donja čeljust se može i rotirati, to se gibanje
obavlja naizmjenično prvo u jednom, pa u suprotnom čeljusnom zglobu.Tu funkciju obavljaju
pterigoidni lateralni mišić i dijelovi temporalnog mišića.

12
6. LITERATURA

1. Mirjana Mijač, Milena Blagotić, Ljubica Đorđević, Gordana Teofilovski: ANATOMIJA

ČOVJEKA, OSTEOLOGIJA, Savremena administracija Beograd,2008.
2. Đoković Lj. : UVOD U STOMATOHIRURGIJU, Medicinska knjiga Beograd 1980.
3. http://gnato.sfzg.hr/Prirucnik/1_6_kretnje_celjusti.htm
4. http://www.vasdoktor.com/medicina-od-a-do-z/stomatologija/403-temporomandibularni-
zglob-poremeaji

13