REC I MISAO
KNIIGA 431
Haiaeteng ernie
ALEKSANDRA MANCIC MILIC
pomoxao je objavijivanje ovog kola biblioteke
Red’ misao”, od kojeg hiljadu dvesta primeraka knjiga
Poklanja bibliotckama Srbije,
ee
(PARA
PROLOG
ABA
Stivenson je, oko 1882, zabeledio kako britanski gitaoct
pomalo prezir avanture i smatraju da je veliko umece pisati
Toman bez zapleta, ii sa zapletom beskrajno malim, atrofira-
nim, Hose Ortega i Gaset ~ Defumanizacija umetnosti,
1925 — pokugava da racionalizuje prezir koji je primetio Sti-
Venson | na straniei 96 propisuje da je .veoma tesko danas
moguce izmislit’ pustoloviau kadru da Zainteresuje nau vi-
Su senzibilnost™, a na 97, da je izmisliti tako nesto ..praktis
no nemoguée™, Na drugim siranicama, na gotovo svim dru
ggim stranicama, zalaze se za ,.psiholoSki" roman i smatra da
Uzivanje u pustolovinama ne postoji ili je detinjasto. Takvo
je bez sumnje, opste mifljenje godine 1882, 1925, pai
1940. Neki pisci (medu koje sa zadovoljstvom ubrajam_
Adolfa Bjoja Kasaresa) smatraju da je razumno ne sloziti se
sa ovime. Ovde éu sazeti razloge toga neslaganja.
Prvi (Ciju slignost sa paradoksom ne Zelim ni da istak-
nem, niti da prikrijem) jeste suStinska strogost avanturisti®-
og romana, Roman karaktera, ,psiholoski roman, teZi da
bude bezoblitan. Rusi i uéenici Rusa do iznemoglosti su do-
kkazivali da nema Eoveka koji je nemogué: samoubice od sre~
Ge, ubice iz dobronamernosti, osobe koje se obozavaju toliko
dda se 2auvek rastanu, potkazivati iz odusevijenja ili poni
‘Znosti... Ta potpuna sioboda na kraju postaje jednaka potpu-
nom neredu, Sa druge strane, ,.psiholoski roman hoge da
bude i realisti¢an": rad je tome da zaboravimo njegovo
svojstve verbalne tvorevine, i od svake uzaludne tatnosti (ili
svake mlitave nepovezanosti) pravi nov elemenat verodo-
stojnosti, Ima stranica, ima éitavih poglavlja kod Marsela
Prusta koja su neprihvatliva kao delo maste, a na koja in
‘znajuci pristajemo kao na suvopamost i dosadu svakodnevice. Avanturisti¢ki roman, naprotiv, ne nastoji da bude prepis|
Stvamost on je vestatka ivorevina koja ne podnost nikakve
neopravdane delove. Strah da se ne apadne't plko uzastop-
zo variranje Zlatnog magarca, sedam putovanfa Simbada i
Tznco sam raziog intelektualnog Teda: postoje drugi, em-
pisijskog karaktera, Svi tuzno gundaju kako nal vel nije ka
Sar da izatka zanimljive zaplete; niko se ne usuduje da pri.
znac ako je ovaj vek u nesemu bolji od prethodnib, onda je
‘oli po zapletima. Stivenson je strasnj, ramolikij, ucidni,
‘mo2da dostojniji naseg apsolitnog prijatelistva od Cesterto-
tha; ali zaplctt kojima Vlada slabiji su. De Kvinsi je, 4 noi
‘ma potanko iskusene strave, tonto U sree lavirinata, ali nije
Uobligio svoj utisake onih umutterable and selfrrepeating inf
nilles u fabuli koja bi se mogla porediti sa Kaftinom.& pra:
‘Yom primeduje Ortega i Gaset da nss Balzakova ,psthologi-
‘ne zadovoljava; isto vredi zabeleaili 1 za njegove zaplete.
Sekspir, Servantes, usivaju u antinomitkoj ideji 0 devojei
Koja, ne izgubivsi nista od svoje lepote, uspeva da se pred-
savija kao muskurac; taj pokreia® kod ‘nas ne funkeionise
Smatram se ligenim svake predrasude o modernosti, svake
ilusije da se juée duboko raziikuje od danas ili da ce se razli-
kovati od suira. No, smatram da ni jedno drugo razdoblje ne-
mma romane tako veliganstvenih zapleta kao The turt ofthe
Serev, kao Der Prozess, kao Le Voyageur sur la terre, kao
ovaj Koji Je poao za rukom, u Buenos Ajresa, Adolf Bjojt
Kasaresu.
‘Detektivske fketje ~ drugi Zanr tipiéan za ovaj vek Kofi
nne ume da izmislja zaplete ~ pripovedaju o tajanstvenim do-
‘gadajima koji potom opravdavaju i ilustryju jedau razumu
Pribvaljivu Ginjenieu; Adolfo BJoj Kasares nia ovim strani-
Sama srecno razresava jedan mo2da jo8 # te24 problem. On
azvija Citavu Odiseju Cuda Koja naizgled ne prihvataja ni je-
dancing Kijut-osim halucinacije ih simbola, 1 u potpunostt
In-defifruje pomocu samo jednog fantasticnog, alt ne i nat-
prirodnog postulata. Strah da mi se ne omakni preuranjens
{it delimigna otkrica sprecava me da ispitam zaplet | mnoge
T Gnuitierable and selfrepeating infinities ~ (engl), Neizrecive
i samoponavijajuce beskonatnost (Prim. pre.)
6
istantane mudrosti u naginu na koji je to postignuto. Zado-
voljicu se time da izjavim kako Bjoj knjizevno obnavlja je-
dan Koncept Koji su sveti Avgustin i Origen porekdi, koji je
Luj Ogist Blanki razradivao, a uz nezahoravin murziios Fron
kao Dante Gabrijel Roseti:
Thave been here before,
But when or how I cannot tell
Tknow the grass beyond the door,
The sweet keen smell,
The sighing sound, the lights around the shore ..2
Na Spanskom nisu desta, éak su izuzemo retka dela
zlome imaginacije. Klasici su se bavili alegorijom, preteri-
vanjima u satiri, i, ponekad, obignm verbalnom nekohe-
rentnoscu; u skorije vreme seéam se samo poneke prige iz
Cudnih sila} i poncke Santjaga Dabovea, aepravedno zabo-
ravljenog. Morelov izum (Giji naslov kao dobar potomak
podseéa na jednog drugog ostrvskog izumitelja, Moroa) pre-
hosi u nase zemlje i na nag jezik jedan novi Zant.
Raspravijao sam sa autorom 0 pojedinostima zapleta, vi-
Se puta sam protitao Enjigu; Gini mi se da nije ni neprecizno
nit hiperbolicno okvalifikovati je kao savrenu,
Hothe Luis Borhes
7 Dante Gabriel Roseti
Thave been here before.
‘kad i kako ne mogu re