Sei sulla pagina 1di 308

[ A VRAM MAJSTOROVIC [ MILORAD JOVANOVIC

OSNOVI ZAVARIVANJA
LEMLJENJA I LEPLJENJA
PETO lZDANJE

-~,!~~
B E O G RA D.I995.
IDr Avram MajslOrovic I
Dr Milorad Jovanovic
OSNOVI ZA VARlVANJA. LEMUENJA 1 LEPUENJ A

Izdavat
IP •.Nautna Jrnjiga"
Beograd. Uzun-Mirkova 5

Receozenti
Dr Vladislav 2ukic
Dr SYelislavJoyitic

Za izdavata
glavni i odgovomi w-ednik
Dr Blaio Peroyic

Tehnitl::i w-ednik
MUojo DrinjiJkoyic

TITa! 1.000 primeraka

ISBN 86-2343109-X

Stamp.: Stamp.rsko-izd.v.~ko prcduzctc ,Bok.r' - Bor


SAD R ~ A J

Str.

PREDGOVOR
UVOD 1
I, OSNOVNI TEHNOLOSKI PARAMETR I ZAVARIVANJA 3

1. OSNOVI SPAJANJA ZAVARIVANJEH 3


1. 1. OSNOVN I POJMOVI U TEH NIC I ZAVARIVANJA 6
1.1 . 1. Zavareni spojevi i ~av ovi 8
1.1.2. Elementi sava 13
1. 2. PRIPREMA DELOVA ZA ZAVARIVANJE 13
1.3 . KLASIFIKACIJA NACINA ZAVAR IVANJ A 16
1. 4. IZBOR POSTUPKA ZA VARIVAIiJA 18
1.4 . 1. Oznacavanje postupk a zavari vanja na
crteHma 20
1.4 . 2 . 02J\a~avanje postupka z avarivanja u lite -
raturi po UDK 20

2 . IZBOR OSNOVNOG MATERIJALA Z~ SPAJi .WNJEM 22


2. 1. OCENA ZA VARLJIVOSTI OSNOVNOG A 26
2.1 . 1 . Pojam i definicija zavar1jivosti 26
2.1.2. Hetode za ispitivanje zavarljivosti 30
1. Ra~ unske me tode 30
2. prakticne metode 39
3. IZVORI TOPLOTE ZA ZAVARIVANJE 42
3. 1. KARAKTERISTIXE T OPLOTNIH IZVORA 42
3.2 . VRSTE TOPLOTNIH IZVORA 43
3.2.1. Gasni plamen 43
3 . 2.2 . Elektri ~ ni luk 44
3 . 2 . 3. Elektricni otpor 52
3.2.4. Mlaz plazme 52
3.2.5. Laserski zrak 53
3 . 2.6. Elektronski snop 54
3.2 . 7. Egzotermicke reakcije 54
3.2 . 8. Mehanicko trenje i pritisak 55
4. TCPLO'INI BIIANS PRI ZAVARIVl\NJU 55
Str.
4.1. Prostiranje toplote i temperatursko polje 55
4.1.1. Eksperimentalno odredjivanje temperaturskog
ciklusa 60
4.1.2. Analiti~ki prora~un temperaturskog polja 62
1. Nepokretan trenutan toplotni ·izvor 67
2. Pokretan i nepokretan trajan izvor toplote 67
3. Odredjivanje brzlne hladjenja 69

2. METALURSKI PROCESI I PROMENE PRI ZAVARIVANJU 72

1. TOPLJENJE METAIA I OBRAZOVANJE f,AVA 72


1.1. TOPLJENJE OSNOVNOG METALA 72
1.2. TOPLJENJE DODATNoa MATERIJALA 74
1.3. HEMIJSKE REAKCIJE U RASTOPU 77
1.3.1. Isparavanje 77
1.3.2. Apsorpcija gasova u Aavovima 78
1.3.3. Pre~iA~avanje (rafinaclja) metala §ava 83
1.3.4. Legiranje metalaa §ava 84
1.3.5. Uticaj difuzije u procesu zavarlvanja 84
1.4 . OBRAZOVANJE SA VA I PROMENE PRI O~VRSt1A VAIIJU 86
1.4.1. Pojava 1 vrste prslina u zavarenim spojevima 89
1.~. STRUKTURNE PROMENE PRI ZAVARIVANJU 97
1.5.1. Promene u viAefaznim metalima 97
1.5.2. Promene u jednofaznim metalima 102
1.5.3. Termi~ka obrada zavarenlh spojeva 103

2. NAPONSKO I DEFORMACICllO STANJE U ZAVARENIM


SPOJEVIMA 105
2.1. SOPSTVENI NAPONI I DEFORMACIJE 105
2.1.1. Termi~kl naponi i deformacije 107
2.1.2. Strukturni naponl 113
2.2. MERE ZA SMANJENJE SOPSTVENIH NAPONA I
DEFORMACIJA 114

,, .. 2.3. MERE ZA OTKLANJANJE DEFORMACIJA ISMANJENJE


NAPONA 116
Str.

3, POSTUPCI ZAVARIVANJA I TERMl tKOG SEtENJAMETALA 118


1. TEHNOLOGIJA ZAVARIVANJA METALA 'rOPLJENJEM 118
1.1. CA S /IO - PL AMENO ZAVAR I VA NJE 119
1.1.1. GasQv1 za zavari v anje 119
1.1.2 . Plamen za zava ri v anje 123
1.1.3. Dodatni materijal i topitelji z a z avariva-
nje 12 6
1.1.4. Priprema osnovnog materijala i t e hnika
gasnog zavari vanj a 128
1.1.5. Zavarivanje razli~itih metala i legura 130
1.2. RUtNO EL EXTROLUtNO ZA VARI VANJE 137
1. 2.1. Priprema osno vnog materijala i tehnika
zavarivanja 14 3
1.2.2. Zavarivanje razli~itih metala i legura 14 8
1.3. ELEXT ROL UtNO ZA VA RIVANJE POD PRAS XOM 153
1.3.1. Zavariva~ki automat za EPP zavarivanje 154
1.3.2. Dodatni materijal za EPP zavarivanje 155
1.3.3. Metalur§ke reakcije pri EPP zavari v anju 158
1.3.4. Tehnika EPP zavarivanja 159
1. 4. ZAVARIVANJE POD TROSXOM 162
1.4.1. Zavariva~ki uredjaj za zavarivanje pod
troskom 163
1.4.2. Dodatni materijal za zavari v anje p o d
troskorn 164
1.4.3. Tehnika iz v odjenja zavarivdnj a p o d tros k om 165
1.5. ZA VARIVANJ E NE TOPL JIVOM ELEXTRO DOM U
INER TNO M CASU (TIC ) 16 6
1.5.1. Uredjaji za TIG zavar i van je 16 7
1.5.2. Dodatni materijal za TIG zav ari v anj e 168
1.5.3. Tehnologija i tehnika TIG za v ari v anja 169
1.5.4. TIG zavarlvanje razli ~ itih metala i legu ra 176
1.6. ZA VARIVA NJE TOPLJ IVOM EL EXT RODNOM t I COM
U IN ERT NOM GASU 179
1.6.1. Dodatni materijal za MIG zavari v anje 180
1.7. ZAVARI VAN JE TOPLJ I VO M ELE KTR OD NOM tICOM U
ZA STITI UCLJEN DI OX SIDA ( MAC) 181
1.7.1. Zavariva~ki uredjaji za MAG zavarivanje 183
1. 1.2. Dodatni materijali za MAG zavarivanje 184
1.7.3. Metalur§ ke reakc i je pri MAG-zavarivanju 185
1.7.4. Tehnika MAG za varivanja 187
Str.
1. B. ZAVARIVANJE PLAZMOM 189
1.8.1. Uredjaji za zavarlvanje plazmom 190
1.8.2. Dodatni materijal za zavarivanje plazmom 191
1.8.3. Tehnlka zavarivanja plazmom 192

2. ZAVARIVANJE ELEKTRI~NIM OTPOROM 193


2.1. TAtKASTO ZA VARIVANJE 194
2.1.1. Uredjajl za tatkasto zavarlvanje 194
2.1.2. Elektrode za tackasto zavarlvanje 195
2.1.3. Tehnika i tehnologija tackastog zavarivanja 198
2.2. SAVNO ZAVARII'ANJE 211
2.1.1. Tehnlka i tehnologlja §avnog zavarivanja 213
2.3. RELJEFNO ZAVARIVANJE 217
2.4. SUtEONO ZAVARIVA NJE ELEKTRltNIM OTPOROM 218
2. 4.1. Suceono zavarlvanje zbljanjem 218
2.4.2. Su~eono zavarivanje varni~enjem 219
3. OSTALI POSTUPCI ZAVARIVANJA 220
3.1. ZA VARIVANJE TRENJEM 220
3. 2. ZAVARIVANJE ULTRAZVUKOM 225
3. 3. ZAVARIVANJE ELEKTRONSKIM SNOPOM 227
3.4. ZA VARIVANJE LASERSKIM ZRACIMA 229
3. 5. ZA VARIVANJE SVETLOSNIM ZRACIMA 230
3. 6. ZA VARIVAIIJE DIFUZIJOM 231
3.7. INDUKCIONO ZAVARIVANJE 232
3.B. ZAVARIVANJE VRTLOZNIM LUKOM 232
3.9. TERMITNO ZAVARIVANJE 233
3 . 10. ZA VARIVANJE EKSPLO ZIJOM 236
3.11. HLADNO ZAVARIVANJE 237
3.12. KOVAtKO ZAVARIVANJE 239
3.13. ARK-ATOM ZAVARIVANJE 239

4 . TERMI~O SECENJE METAloA 241


4.1. GASNO PLAMENO SEtENJE 242
4.2. ELEKTROLUtNO SEtENJE 246
5. ZAVARIVANJE I SE~NJE POD VODOM 247

5 . 1. GASNO PLAMENO ZAVARIVANJE I SEtENJE POD


VODOM 248
5.2. ELEKTROLUtNO ZAVARIVANJE I SEtENJE POD VODOM 249
5.3. OSTALI POSTUPCI SEtENJA POD VODOM 250
St r .
4. NAVARIVANJE METALA 25 1
4.1. PREGLED MET ODA NAVARIVANJA 2 55
4.1.1. Gasno nava ri vanje 2 55
4.1.2 . Ruc no ele ktro luUno navari vanje obl ozenim
elektrodama 25 6
4.1.3 . Navari v anje u a tmosferi zastitn i h g as ova 25 6
4. 1.4. Navari v anje pla ~Gm 257
4 . 1.5. Navari v anje p o d pras k o m i t r o sk om 25 7

S. LEMLJENJE I LEPLJENJE 259


1. LEMLJENJE 25 9
1.1. TOPITELJI ZA LENLJENJE 262
1. 2 . LENOVI 263
1. 3. VRS T E LENLJENJA 2 65
1. 3.1 . Lemljenje 1emili com 265
1.3.2. Gasno l e mlj e nje 266
1.3.3. Elektrootpors k o lemljen j e 268
1.3.4. Lemljenje u pe 6 ima 269
1.3.5. Indukciono lemljenje 2 71
1.3.6. Lemljenje potapanjem 272
1. 4. LEML J ENJE RAZL I tI T IH METALA I L£GURA 27 4
1. 5. ZAVARIVAG'KO LEMLJEIIJE tELIKA I LIVENOG
GVO'tDJA 278
1. 6 . VRSTE LEMLJENIII SPOJEVA 28 0
2. LEPLJENJE 282
2 .1. PODELA LEPKO VA 28 3
2. 2. VRSTE L EPLJENIII SPOJEVA 284
2 . 3 . TE HNO L OGIJ A LEP LJENJA 285

6. KDNTRDLA I DeENA KVALITETA LAVARENIH SPDJEVA 287


1. ZADACI I PODELA KONTROLE 287
2. GREljKE U ZAVARENIM SPOJEVllI!A 28 9
2 . 1 . DOPUST ENE GRESKE U ZAVARENIM SPOJEVIMA 291
3. KRTI LOM

LIT ERA T U R A 29 7
Uv0 D

Intenzlvan razvoj prolzvodnlh slstema, a posebno tehnlke 1


njenlh dlsclpllna,kao 1 pctreba lzrade nerazdvojlvlh 1 hermetlckih
spojeva uz odgovaraju6u pouzdanost 1 ekonomicnost dovodl do sve ve-
6e prlmene zavarlvanja 1 srodnlh tehnlka.
Usavr~avanje postupaka zavarlvanja, lemljenja 1 lepljenja
razllcltlh proxzvoda od cellka, obojenlh 1 drugih metala i legura,
kao 1 nemetalnih materljala, uz prlmenu mehanizovanlh 111 potpuno
automatlzovanlh procesa, doprinosl pove6anju kvallteta, proizvod-
nosti 1 ekonomicnostl, odnosno pojevtlnjuje prolzvodnju.
Spomenutlm postupclma spajanja mogu se povezlvati u nerazd-
vojlve spojeve ne sarno metall, ve6 1 kerarnlckl materljal~plastic­

ne rnase, staklo i drugi materlja11 koji se pr1menjuju u ma~1nstvu,

gradjevinarstv u, elektronlci, rUdarstvu, ltd.


Zavarenl spojevl su razllclto optere6enl u radnlm uslovlma,
npr. mogu biti lz10zeni vlsokim prltlsclma, povl~enlm temperatura-
rna, dinamicklm optere6enjlma, raznlm agresivnim sredinama, brzim
promenama temperature i naprezanja 1 sl.
Uvodjenjem zavar1vanja, umesto starih tehnologij~ spajanja
metala, postize se u~teda u vremenu i materijalu. Tako je, na prl-
mer,zavarena konstrukcija lak§a od zakovane i do 20%, a od livene
i do 50%, a vreme potrebno za izvodjenje odgovaraju6e konstrukclje
cesto je i deset puta kra6e. Navedeni primer ukazuje na savremene
teznje pri izboru raclonalnog postupka izrade metalnih konstrukci-
ja. Treba naglasltl da se prlmenom postupaka nerazdvojl vog spaja-
nja metala, u komblnacljama sa drug 1m tehnologljama izrade (llve-
njem, kovanjem, presovanjem) mogu proizvesti veorna slo~eni delaY!,
§to je do sada bl10 veoma te§ko 111 neekonomicno.
~lroke mogu6nost1 1 perspektlvu pruza u budu6nostl prlmena
novlh metoda zavar1vanja koje se zasnivaju na kori§6enju solame
energije, laserskih zraka, energije atoma; tu su jo§ i mogu6nosti
zavar1vanja u vakuumu i bestezinskom stanju, §to se za sada 1zvod1
sarno u eksper1mentalne svrhe pr1 vas1onsk1m 1straz1vanj1ma.
Neki izvori toplote za zavarivanje kao npr. plazma, laser-
ski zrak 1 dr. sve vl§e se kor1ste 1 za druge tehnolo~ke procese
- 2 -

kao §to su se~enje, termil::ka obrada, povrAinsko legiranje, rreta-


11zaclja ltd. Zbog toga uredjajl za zavarlvanje p1azmom, 1asersk-
1m zraclma 1 s1. clne osnovu tzv. f1ekslbl1ne tehnologlje kojl-
rna se veoma lake rroife preci sa jednog proizvodnog programa na
drugi.
Prema tome, pr1mena razllcltlh tehnologlja spajanja u svlm
oblastima tehnlke, a posebno u maslnstvu, obavezuje projektante,
konstruktore 1 lzvodjace da sve v1§e pa~nje posvecuju 1 metalur§-
k1m problemlma oslm tehnolo§kih. Zbog toga se metalurg1ja zava-
rivanja mora razfuatratl zajedno sa tehnologijom, naro~ito pri
spajanju raznovrsnlh cellka 1 drugih metalnlh materljala, 1 pr1
tome korlstltl dosada§nja saznanja a spajanju materljala 1 re§a-
vanju aktuelnih konstruktlvnlh problema.
Osnovnl problem pr1 spajanju metala 1 legura je zavarlj1-
vast (lemlj1vost 1 leplj1vost), ukljucujuc1 1 sklonost ka nasta-
janju prslina usled strukturnih preobra~aja i obrazovanja novih
faza 111 usled dejstva spoljn1h naprezanja odnosno sopstven1h
napona izazvanih tehnoloskim prooesom. Tehnologiju zavarlvanja
U odnosu na druge tehnologlje prate znatno veei sopstveni napani
1 deformacije, naro2:ito pri zavarlvanju delova veeih debljina i
pr1mene razl1c1tih dodatnih mater1jala.
Razmatrane pojave 1 ut1cajn1 faktor1 na kval1tet 1 pouz-
danost zavarenih, lemljen1h 1 lepljen1h spojeva pr1padaju os nov-
n1m tehnolosko-metalursklm saznanjima koja se lzlazu U odgovara-
juc1m poglavlj1ma.
OSNOVNI TEHNOLOSKI PARAMETRI ZAVARIVANJA

1 OSNOVI SPAJANJA ZAVARIVANJEM

Prema osnovnim koncepcijarna spajanja elemenata konstrukcl-


je, posebno zavarivanjem, uo~ava se da je eksploataclona sigurnost
zavarene konstrukcije prema lomu ad opterecenja jedan ad najva~ni­

jih zahteva pri njenom projektovanju,konstruisanju i izradi.


I pored pravilno predvidjenih i primenjenih konstruktivno-
sigurnosnih mera u praksi ipak dolazi do lomova, sto usmerava na
dalja nova istrazlvanja i prou~avanja kriterijuma sigurnosti, od-
nosno ispitivanja uslova i uzroka nastajanja lorna, kao i mera po-
trebnih za dobijanje proizvoda trazenog kvaliteta.
Kako nema tehnicki i ekonomski idealnog resenja, to se pri
izradi neke zavarene konstrukcije (elementa) tezi optimizaciji i
racionalizaciji zavarenog prolzvoda, odnosno tezi se podesnom 1%-
boru:
1. elemenata - konstrukcije
2. materijala
3. tehnologije.
Istrazivanje i prucavanje ova tri cinioca proizvodnog sis-
tema zasniva se na utvrdjivanju:
- sposobnosti spajanja, odnosno da 11 se razmatrani materi-
jal moze spojiti odredjenim postupkom i dodatnim materi-
jalom, a da se pri tome bltno ne promene svojstva spaja-
nog materijala;
- 4 -

_ sigurnosti izvedenog spoja, odnos no da 11 au k on s trukt lv-


na re§enja i zavareni spoje v i tako iz v edeni da obezbedju-
ju otpornost u toku radal
_ mogu6nosti spa j anj a , tj. da 1i se mo ~e 'ostv ariti spa jan je
odredjenim postupkom u datim p'roiz v odnim us1ovima.
Za prakti~no ostvarivanje projektnog zahte v a odgov oran je:
_ konstruktor, za konstruktivna re§enja uk1ju~uju6i i i z bor
materij a1a l
_ proizvodja~, za tra~ena Bv ojstva osnovnog 1 dodatnog ma-
terij a1a l
- tehno1og zavarivanja, za razradu tehno1o~kog procesa i
njegovo izvodjenje.
Pri tome se te!i opt~lnom izboru i ostvarivanju parame-
tara proizvodnog sistema, ~ ija se interakcija mo ~ e prikazati ~e­
mom

I MATERIJAL ~~ TEHNOLOGIJA I
Na prikazanoj §emi, asnovni faktor - konstru koi j u ~ine konstruk-
. I
--' tivni i dimenzijski deta1ji, materijaZ - karakterUu fizi l::ko-he-
'~mjjska svojstva bitna za zavarivanje i t ehn oZ ogiju - odredjuju
; tehno1oski, tehni~ki i ekonomski faktori.
" Tra!eni kvalitet proizvoda, sigurnost i pouzdanost ' proiz- .'
voda u radu kao i ekonomi~nost njegove proizvodnje mo gu se ostva-
riti same prollcAvanjem svih cinilaca vezanih za:
- projoktov anje,
- lzradu 1
- eksp1oateciju.
S obzlrom na medjuzavlsnost ovlh clnl1aca, s v aka promena
jednog od njih us1ov1java va6u i1i manju promenu i osta1ih, §to
se na kraju odra!ava na tehnl~ko-funkclonalne, pa i na ekonomsko-
proizvodne pakazabelje zavarene konstrukclje.
Iz izlo!enog se mo!e zapaziti da je za izradu elementa -
konstrukcije, odnosno prolzvoda, bitan i zahtev za optimalnu re-
allzaclju zavarl v anja, kako sa druAtveno-ekonomskog tako 1 sa
~

tehno1o§kog i eksp1oatacionog stanovi~ta (sl. 1).

*' Pouzdanost - sigurnost za odredjeno vreme rada.


- 5 -

USLOv/

/'<"
-5-
-Z-
~

~
0
.--0
..".
:>;. "0,. o~
15"--
"
0
~
~

¢ ,Iq
~§2
c:: "
0
"-
V,
-
'UlI)

:r:<=
,"" ~

USLQVI

51. 1. Prlkaz projektnog zahteva za optlma1hu


rea11zaclju zavarlvanja

Iz prlkaza na s1 . 1 se mo!e uo~ltl da projektnl zahtev


u t l~e na lzbor ~inl1aca prl reallzacljl prolzvoda , a kada se onl

ostvare p rolzvod '::e bltl "tehno1og1~an" odnosno prl1agodjen jed-


nostavnoj 1 ekonom1~noj prolzvodnjl.
Kako au tehn1~ko-ekon o mska svojstva zavarenih elemenata
konstrukclje povezana sa kva11tetom 1 funkcljom odabrane vrs te
materlja1a 1 tehno1og1jom, to je krlterljum za n jlhov optlma1an
lzbor Zasnovan na ponaAanju materlja1a prl lzvod j enju tehno1o~kog
postupka 1 prl eksploatacljl.
Zavarene konstrukclje lzradjuju se od raz11~ltlh vrsta ma-
terljala,. pa je veoma teAko navesti sve kvalltativne karakterlst1ke
ko je pokazuju pogodno st materlja1a za zavarlvanjeia1l se mo!e ls-
ta'::1 da se prvenstveno kor1ste kvant1tat1vne procene odredjene me-
han1~ke osobine, npr. gran1ee te~enja, !11avosti, tvrdoc::e 1 s1.
Promena vrste materljala us1ov1java 1 1zmenu tehnolog1je
Z4varlvanja, a u toku procesa dolazl do spontane promene svojstva
mater1jala %bog strukturnih 1 druglh promena (prema K1rkenda1u:
tehno1og1ja + struktura + svojstva), pa se nastoj1 da zavarlvanl
- 6 -

materijal ima dobru zavarljivost i da daje §av i spoj sa potreb-


nlm svojstv~a za odredjene uslove eksploatacije (pogodnost za
date svrhe).
Tehnologija zavarivanja se bira prema vrsti i abliku e1e-
menta konstrukclje, kao i vrsti zavarivanog materijala, i povezu-
je se sa rezultatima analize uticajnih parametara koji dovode do
spontane i I i dlrigovane promene svojstava osnovnog materijala eke
sava. Stoga nedovoljno poznavanje problematike zavarivanja maze
dovest! do pojave gresaka zavarenog spoja .1 opasnih havarija za
vrerne eksploatacije, sto se sa aspekta slgur,nostl i ekonomicnostl
u svakom slucaju mora spreciti. . .'
U najve6em broju slucajeva za izradu zav~renih proizvoda
se koriste ugljeni~ni i legirani ~elici, a 'u poslednje vreme i
tzv. ~elici povi§ene ~vrsto6e (ja~ine), kao i drugi metali. Za
njihova spajanje u savremenoj tehnici razvijenl BU brojni nacini
1 postupci, uz sve ve6u primenu automatizacije eime se povecava
1 odr~ava tra~enl kvalitet, proizvodnost i ekonomicnost. Zbog to-
ga se danas u svetu primenjuju 74 metoda zavarivanja, a u na§oj
zemlji oko 15, i sve vi§e potiskuju raniji postupci spajanja me-
talnih i nemetalnih materijala (npr. zakivanje). Zavareni spoje-
vi u poredjenju sa zakovanim obezbedjuju vecu ravnornernost osobi-
na spoja, ekonomi~nije izvodjenje, sigurniju eksploataciju i du-
~i vek rada .Medjutlm, za izvodjenje zavarenih proizvoda tra~i se
veca strucnost izvodjaca radova,a posebno je pojacan zahtev ~a
. "

"Kontrolu pripreme i lzvoojenja zavarjvacklh radova. lsto tako su


veorna o§tri zahtevi u pogledu kontrole kvaliteta i pouzdanosti za-
varene konstrukcije.

1.1 OSNOVNI POJMOVI U TEHNICI ZAVARIVANJA

Prou~avanjem metala utvrdjeno je da se oni odlikuju odre-


djenom unutra§njom polikrista~1 tnom gradjom tj. strukturom.
Unutra§nja gradja metala (legure) uslovljena je rasporedom atoma
kao i prisustvom 1 raspadelom strukturnih faza . Vrste medjuatom-
skih veza u ~vrstim metalima uti~u na njihove fizi~ke, hemijske i
m.hani~ke osobine. Veli~ina energije medjuatomskih veza zavisi od
hUmijskog sAstava lequre kao i ad vrste kristalne re§etke. Unut-
raAnji ato~ u ~vrstom telu uravnote!eni su delovanjern okolnih
atoma, dok au atom! na spoljnim povr§inama neuravnote~eni, jer
se grani~e sa vazduhom iIi drugim sredinama (sl. 2). Dovodjenjem
' spoljne energije menja se atanje posmatranog sistema, a promena
se ispaljava u vecim amplitudama oscilovanja atoma,posebno na gra-
- 7 -

n l~ n im p ovr~lnama. U slu~aju kada su spoljne energetske p obude


dovoljno ve l ike rno~e d o ti do savladjiv anja tzv. energetske ba-
rijere 1 obrazovanja metalne veze, kao posledica aktlvacije va-
lentnih elektrona 1 form1ranja zajedn1~kog elektronskog oblaka .

• • •
r. E
p - povr§inska
enerija
c.
Eu - unutra§nja
energ1ja
[,-111.- C.-Ilt n - pay. energ. atoma
N - unut . energ. atoma

51. 2 . Prikaz energetskog stanja atoma

Stoga proizilazi da se spajanje zavarlvanjem rno~e os tva-


r 1t1 sarno istovremen1rn delovanjern dva faktora: (1) medjusobn1rn
pr1b l 1~avanjern delova (sl. 3a);(2) dovodjen jem potrebne kol1~1ne

energij e npr . prit1ska (51 . 3b).

~ ::t
rI-!: Fp f'p
~ .>-r ~

.1: il,
a. <.-<. b.&&~~~Qfi
5 1. 3. Faze obrazovanja spoja

Ukol 1ko se dopunski dove de toplotna energija delo v i se


zagrevaju 1 ornek§avaju a povetava se njihova plasti~nost, pobo-
ljAavaju d1fuzioni procesi pa time raste i rnogutnost da povr§in -
ski atomi lakAe savladaju energetsku barijeru . Iz ovoga proizi -
l azi da se sa fizi~ k e t a~ke glediAta spajanje zavarivanjem rno~e

ostvariti delovanjern p ri t iska , dovodje n jem toplote 1 kombinovano .


II I II I - o9ranl~ena mogutnost zavarivanja ,
II - zavarivanje pritiskom uz zagrevanje,
II I - zava,ivanje topljenjern,
IV - nedovo l jan pritisak i temperatura
IV
Uslovi za obrazovanje zavarenog
o spoja rnogu se prikazati i pornotu d1jag -
51.4. Prikaz grani~n1h -rama pritisak - temperatura (51. 4) .
parametara zavarivanja
Za svaki metal se mogu konstruisati ova-
kvi dijagrami i odrediti grani~ne vrednosti i podru~ja pritiska
i temperature potrebnih za ostvarenje spoja .
- 8 -

Prema pojavama koje uslovljavaju obrazovanje zav are nog


Bpoja razllkuju Be:
- zavarlvanje topljenjem, 1
- zavarlvanje prltlskom.
Z a v a r 1 v a nj e t o p Ij e nj e m je proees neraz-
dvojlvog spajanja zavarlvanih delova prl temperaturama n a mestu
spajanja vl§lm od temperature topljenja, uz prlmenu dodatnog ma-
terljala 111 bez njega.
Z a v a r 1 v a nj e p r 1 t 15k 0 m je proees spaja-
nja primenom mehanl~kog dejstva s11e, stati~kog ill dlnami~kog ka-
raktera.
U praksl ovl procest spajanja nlsu uvek jasno razgrani~e­
nl. Ako se kod pojedinlh metoda dopunjuju - spajan j e spada u pos-
tupke t e r m o-m e han i ~ k 0 9 z a v a r 1 v a nj a.
lato take u pro c e s e s rod n e z a v a r 1 v a-
nj u ubrajaju se: terml~ko rezanje, zlebljenje, navarlvanje, 10-
kalna terml~ka obrada, rnetallzaclja a takodje 1 lemljenje 1 lep-
Ijenje.

1.1.1 Zavarenl spojevi i !avovl

Z a v are n i s p 0 j (51. 5) je dec nerazdvojlvog


spoja izveden zavarivanjem cd elemenata zavarivanog materijala~
Zapa!a se da se zavareni spoj sastojl 1z § a v a i 0 S n 0 v-
n 0 q mat e r 1 j a 1 a od kojeg su lzradjenl elementl kojl
se spajaju zavarivanjem.

1. osnovnl materijal
2. §av
3. zona uticaja toplote
4. zona stapanja

51. 5. 5u~eono zavarenl spoj

§ a v
(111 v a r) je deo zavarenog spoja kojl se obrazu-
je o~vrA~lvanjem rastopa rne§avlne lstopljenog osnovnog 1 dod a-
t n 0 9 mat e r 1 j a 1 a na rnestu spoja. U neklm slu~ajevlma,
~pr. prl zavarlvanju tanklh limov8, §av se obrazuje BArno stapanjem
1 o~vrA~avanjem lvlea osnovnog rnaterljala.
Dod a t n 1 mat e r 1 j a 1 je dec metalnog materl-
jala-elektroda 111 11ce - kojl se prl zavarivanju topljenjem doda-
je u latopljenom atanju u met a 1 n 0 k u p a t 1 1 0, radl
- ~ -
ispunjenja mesta spoja, pri ~ emu se me§a i oc vr ~6 ava zajedno sa
rastopom osnovnog Inate ri :ia l a obrazujuci met a 1 s a v a.
Met a 1 n 0 k u pat i 1 0 je lok a lno istopljeni i
udublj e ni dec os n ovnog ma terijala na :uestu spa j anj a u kame je
jednovremeno unet i umesan ideo istopljenog dodiltnOg materijala.
Met a 1 S a v a je o c v r sla me s a v ina ra stopa metalnog
kupatlla .
Z 0 n a 5 t a p a nj a je grani c na po v rs l na izmedju
~ava i zone utica j a lvplote .
Z 0 n aut i c a j a t op l o t e (skraceno Z U T)
je deo osnovnog rnaterijala, uz say , u k a me je do s io do hemijsko-
fizickih i struk turnih promena usle d toplote unete pri zavariva -
nju. ~irina zone uticaja toplote,za da t i materijal , zavisi o d
ukupne kollcine unete top lotne ener gi je i nj e ne k on c entra ci je .
Pri metalografsKom ispitivanju ZUT-a vid l ji ve su r a zl i k.e u struk.-
turi pojedin ih obl asti ave zone prema u da ljc n ; u a d o se ~ava .

Zona stapanja i ZUT p onekad se skupa n d zi va j u a k. 0 1 o -


s a v n a z 0 n a (iI i zona ok.o sava ) .
Izgled nek o g ~ava u:;}o v l j en j e p re t ho dnom pripremom stra -
nice elernenta cd osnovnog mate rijaIa , o dno sno vrsLom zIeba i teh-
noloskog postupka zavarivanja, .§to je U odgo vara j1lcim poglavljima
objasnjeno.
Zavareni spoje v i odnosno s avovi, sa konstruktivne tack.e
qlediSta i naeina izvodjenja moqu biti:
l. prema vrsti spoja (s!. 6) - 5 U IS e o n i ( a) , p .t" e-
k lop n i (b) , T - s P 0 j ( c) , i v i C n i iIi r u b n i ( d)
i k r s t a 5 t i 5 P 0 j (e) •

a.
b.

c. . d. e.

51. 6. Vrste zavarenih spojeva


- 10 -

Ugaoni sav se kori s ti za i z vodjenje p reklopn ih, ugaon ih,


T- i krstastlh s p o j eva.
2. pre ma p o l oza ju u pro5 to ru §av mo ze b1 t i (51. 7) -
h 0 r i z 0 n tal a n i Ii p o l o 1 e n (a ), h 0 r i z·~ n-
t al a n u ve r t i ka ln o j ra v n i (b) , v e rtikal a n
(c) i i z n a d 9 1 a v e (11i nadg l avn i ) (d) •

a.

HO l'iz onta l an HO l' i?ontal.no Vel'tikalni lIadg l a v ni


p oZ.oia j v e l,tihiLni po z. ozaj polozaj poloiaj

5 1. 7. Pro sto rni polo za ji §ava

Najvl se je u pri men1 i n ajlakse se iz v o di say u hori zon -


t a lnom polo ~ aju . ~a v ov i u os tal irn po l o~a ji ma se i zvode k ada je
to uslovljeno tehnoloskim razlozima i z a n j i ho va i z v odjenje t ra -
!i se ve~ a stru~ n os t za v arivac a.

3. prema kontinuitetu §av mo ze biti (51. 8) - n e p r e -


k i d a n (a) ili i s prekidan (b, c i d). Kod obo5trano i 5preki-
danlh savova razllkuju se uporedn o (c ) i n a i zmeni~ no is prek i dan
hv (d) .
Navedani s avovi se p r i me nju j u za spa j an j e de lo va vece
duHne.

r=-~

r
ww W!1l

a. b. a. d.
S 1. 8. Prikaz kon t lnulteta §ava

4. prema broju za vara , odno s no s loj eva, §av ( 51 . 9) mo~e


biti : j e d n 0 p r o 1 a z a n (a) ak o je iz vede n jedni m zava-
rom 1 v 1 A e pro 1 a z a n (b) ak o j e l zve de n s a v l §e z a va r a ,
il1 v 1 § e s 1 0 1 a n (c) ~k o je i zvede n s a v i§e s lo j e va .
- 11 -

~av se prakticno maze izvesti


popunjavanjem ~1eba jednlm po-
tezom 111 sa vise poteza sto
a. zavisi od duzine sava i popre-
~----'
cnog preseka zIeba , metoda za-
varivanja 1 51 . Ocvrsnut mate-
rijal sava pri jednom prol azu
zove s e zavar; pry! zavar , oz-
nacen brojem (1) na s1. 9.b.
zove se koreni , a poslednji
(6) pok rivni zavar . Aka se
zleb ispunjava poprecnim kld-
cenjem vrha e l ektrode izmcdju
zidova Zleba dobija se vise -
s10jni say, ( s 1. 9. c) , pri ce -
c. mu hrojevi 1, 2 , 3 i 4 Qznaca-
vaju s l ojeve.
Vgaoni savovi (s 1 . 10) ta-
51 . 9. Vrs te savova: j edno- kodje se rnogu izvesti sa jednirn
prola zni, viseprol azni i vise- (a) i I i vise zavara: U 'lormal-
s10 jni
nom po 1 o~aju (b) i u koritas -
tom po l ozaju (c) .

a. c,

S1. 10. I zvodjenj e ugaonih savova u normalnom polo-


zaju (a , b) i u koritu (c)

5. prema dejs t vu spo1 jne g optere6en ja sav (sl . 11) mo~e

bit i p o p r e can - upravan na pravac dejstva sile (a),


pod u za n - para1e1an pravcu dejstva si l e (b ) , i k 0 s -
pod nekim ug10m u odnos u n a prava c sile (c) i k 0 m bin 0 -
van (d ) Pored navedenih termina koji se cesta srecu u literaturi,
koriste se 1 termini prema JUS C.T3 . 001. Tu se daje izraz c e o-
n i urnesto poprec n i say i b 0 C n i u gao n 1 umesto podu~ni
bv
- 12 -

a. b. c. d.

51. 11. Prikaz savova prema de j stvu sile

6 . Prema obliku povr s in e §a v ova (51. 1 2) , a ni


mogu bi t i i 5 pUp c e ~; (a), r a v n i (b) i u d tl b 1j e-

n i (c)

b. c.

SI. 12. Prikaz ugaonih savova prema ob li k u


njlhove povrsine
Ravn! savovi se najvise i z v ode , dok se ispupteni dopus-
taju sarno za statlcka opterece nja jer p ri dinamickom opterecenju
stvaraju veliku koncentraciju naponu, a iz vode se uz vee! utrosak
dodatnog materijala. Udubljeni ugaoni savov i najpogodniji . su za
promenljiva opteretenja zbog povoljnij eg taka naponskih I1ni ja
sila. U pogledu dirnenzija, ugaoni say treba da 1ma a = 0,7 b,
odnosnokatetub = 1,4 a .
• ) 7. Prerna nameni say maze biti r a d n i iii v e z u-
j u ~ i, zavlsno od toga da Ii prenosi spoljne opterecenje koje
deluje na spoj i i i slu~i sarno za povezivanje elemenata u zavare-
hoj konstrukciji.
8. Prerna ja~ini savovi se svrstavaju u k 1 a se c v r-
s t 0 ~ e, a prema kornpaktn osti iIi narneni savovi mogu biti za -
ptiv"i tj. hermeti~ni.

Klasa ~vrsto~e sava pokazuje da say i zavareni spoj 05 i -

guravaju prenos odredjenog opterece nj a sa jednog spojnog e l ement~


na drug!, pri ~ernu se ne tra ~i uvek i hermeticnost (npr. tackas to
*) Po JUS-u: nosivi odnosno spojni
- 13 -

zavareni spoj). Nasuprot tome, brojni au primeri §avova k o ji po-


red tra!ene ~vrstoce moraju da obezbede dobru hermeticnos t (npr ~

sudovi za f luide).
9. P r i p 0 j i su kratki zavari (§avovil od nekoliko
millmetara, Kojima se pripa jaju element! pre zavarivanja radl
monta~e, sprecavanja de formacij a i krivljenja itd., a njihov broj,
du~ina, rastojanje i raspored se odredjuju prema tehnoloskim uslo-
virna.

1.1.2 Element! gava

Osnovni elementi sava prikazani su na sl . 13. na prlmeru


8llceono zava renog spoja. Izgled sava zavisi od prethodne pripre-

1
1 - lice §ava

,1 2 - k o ren

3 - nadvisenje

4 - Sirina

5 - uvar
2 s
51. 13 . Elementi §ava

me stranioe ~leba, tipa zIeba, tehnoloskog postupka zavarivanja


kao i vrste i debljine osnovnog materijala.
Na crtezima savovi se oznacavaju prema nasern standardu
JU5.C.T3 . 011/80, sto je predme t detaljnijeg razmatranja u oblas-
tima konstruisanja i projektovanja zavarenih rnetalnih konstrukci-
ja.

1. 2 PRIPREMA DELOVA ZA ZAVARIVANJE

Posle odgovaraju6e tehnolo~ke abrade elementa za zavari-


vanje (postupcima termicke i maAinske izrade, obrade deformisa-
njem, rezanjem i 51.) potrebna je priprema stranica n a mestirna
za Bpajanje . Navedena priprema je u skladu sa konstruktlvnim cr-
te!i ma i tehnolo§kim preporukama, kojima se, pored ostalog, mo-
raju uzeti u obzir 1 Bopstveni naponi 1 deformacije koji nastaju
u toku zavarivanja. Naro~itu pa~nju treba posvetiti pripremi stra·
nica jer ona odredjuje oblik i dimenzije samog sava. Tipovi §avo-
va mogu biti razl icit i i za iZabran postupak zavarivanja daju se
u tehnickim propisima u zavisnosti od de bljine zavarivanog mate-
rijala i vrste SpOj4; u normama se odredj uje na~in izrade z l eba
- 14 -

prema vrsti spoja: 5ucean!, ugaoni . Prema stan dardu JUS.C.T3 . 030
preporueuje se ob1ik i dimenzije ~leba za zavari v anje ee1ika to-
pljenjem. Iz spomenutog standarda ovde se na v ade najce ~6e prime -
njivani ~lebovi i daju njihove karakteristike.
1. V - ~ 1 e b - ob1ika i dirnenzija kao na 91. 14, pre-
porueuje se za e e1iene 1imove deb1jine do 16 mm .

a a =

'\ /Y \ h = I - 3 mm
\/ = 2 - 4 mm
.d 51

51. 14. Izgled i dimen zije V - Heba

Dimenzije ~leba: u gao 0 t v 0 r a ~ 1 e b a 0 ,

z a t u p Ij e nj e k 0 r e n a Z 1 e b a h, 5 i r ina
9 rIa Z 1 e b a 51 biraju s e, u datim granlcama, prema deb-
1jlni materlja1a 1 postupku zavarlvanja.
Izvodjenjem zavarlvanja u V -zlebu c esto se dobijaju
§avovi sa greskom pozna tom pod nazivom n ~ provar e n koren. Ova gre-
§ka §ava se jo§ vi§e ispo1java kod ~lebova sa re1ativno ve1ikim
u 9 10m s t ran i c e Z 1 e bay. Kada se trazi potpuna
pro~arenost korena V -sava, potrebno je koren! zavar odstraniti
(l~lebltl) sve do materlja1a kojl nema gre§aka 1 lzvestl naknad-
no zavarivanje sa suprotne, tj. korenske strane .
2. X - ~ 1 e b - obl1ka i dimenzija prema 51. 15 • . pri-
menjuje se za 1imove debljine 15 - 40 rom, eime se posti~e bo1je
a

a = 50 - 70
0

.h = 0 - 3 mm
.<:t=='" 9 = 2 - 4 mm
1

51. 15. Izg1ed 1 dimenulje X - Heba

uvarlvanje, u§teda u materijalu 1 rnanja ugaona deformacija, nego


kod V - i1eba.
- 15 -

3. K -z 1 e b- prlkazan na sl. 16, obleno se korlstl


za lzvodjenje ugaonlh i T - spojeva, ad mate rl jala debljih ad

h ; 0

Sl.16. Izgled i dimenzije K - zle ba

15 mm te se postize potpuno u varivanje i smanjuju ugaone de for-


maclje. Kod sueeonlh spo jeva K - z leb se prlmenjuje sarno u slu-
~aju zavarivanj a u horizontalno-vert ik a lnom p o lo z aju, takodje za
materljale deblje ad 15 mm.
Pored navedenih vrsta z l ebova primenjuju se , za sllceone
spojeve, jo§ 1 Hebovl: I, U, 1/2 V, J, dupl1-U, •.• prl ~emu je
osnova za izbor da se odg o va rajutim o blikom i dimenzijama sava
doblje zavarenl spoj kojl o dgovara za date svrhe.
Na primer, I- sav se izvodi na materijalima male debljine
i bez dodatnog materijala. Mo~e se zavarivati sa ra2makom izmedju
elemenata ili b e z razmaka, sa prirnenom podlo s ke ili bez nje, kao
1 j e d nos t r a n 1 m (za debljine do 4 mm) 111 a bas -
t ran 1 m zavarlvanjern (za debljlne do 8 mm).
~ i e b a v 1-U ill d u P 1 1-U se prlmenjuju za deblje
l1move (10-15 mm) umesto V - Heba. Tlme se smanjuje potro§nja
dodatnog materijala i skracuje vreme zava rivanja, j e r je llpr.
povr§1na duplog U 1 X - z Ieba aka dva puta rnanja ad povrSlne U 1
V - zieba. Osirn toga, kad obostranog zavarivanja deformacije su
manje, §to proizilazi 1z tehnoloskog procesa, a ne posebno p re -
duzetih rnera.
Sa povr§lne stranica zIeba 1 njlhove bl1 ze okollne potre-
: '. bno je pre zavarivanja odstraniti vlagu, rdju, kovarinu, boju,
'. tnasno6u 1 druge neelsto6e.
Uspeh izvedenog zavarivanja, izmedju ostalog zavisi i
cd elsto6e stranlca z leba 1 njihove okol1ne, jer navedene
materije mogu izazvati pojavu niza gre§aka u zavarenom spoju.
Povr~lne u ~lebu 1 okolinl koje treba ~ls tltl prikazane su na
sl. 17. ~lrlna (1) oe l§6ene p ovr§lne mo ra lznosltl najrnanje
!O rnrn prl REL* p05tupk~ 1 30 rom kod EP P" - postupka. Pristupae -
·)REL-ru~no elektrolu~no zavarivanje,
**)EPP-zavarivanje pod pra§kom
- 16 -

ne po v r ~ in e ~ is te se me h a -
n1 ~k i ( ~ eli ~ n i m ~e tk am a,

c::J1 I r
- --'-,
peskare n j em ) a ne p r i s tupa -
t na mesta, npr . k a d r epa-

DO ...,, raturnih rado vd, gasnim


plameno m.

DO -D-l.-

S1. 17. povr§ine koje t r eba ~ ~stiti

1. 3 KLASIFl KACI JA NA t I NA ZA VA R I VANJA

Zavarivanje, kao tehnologija spajanja dva i li vi §e e l e -


rnenata u jedinstvenu celinu razl ic itim postupcima, nepre ki dno s e
razvija i sve vl§e primenjuje zbog niza tehnicko-ekonomskih pred-
nesti U OdnOBU n~ druge metode spajanja. Ve~ spomenuta c injeni c a
da je danas U industrijskl razvijenim zernljama u primeni znatno
ve~i broj nacina zavarivanja nego kad nas, ukazuje da je potrebno

sve viAe uvoditi i u na§oj lndustriji ovaj nacin izrade metaln i h


.
konstrukcija. Primena raznih nacina zavarivanja U odnosu na Bve
os tale proizvodne procese (livenje, kovanje, presovanje, dubok o
izvla~enje, rezanje, itd.) dosti~e 25%, sto potvrdjuje ulogu i

opravdanost uvodjenja zavarivanja u savremenoj industriji.


Ranije je spomenuto da je za medjusobno spajanje materi-
jala potrebna neka vrs ta i koli~ina energije, pod ~ijirn uticajern
moze nastati odredjeno kretanje i preme ~ tanje naelektrisani h ces-
tica, odnosno ohrazovanje zajedni~kih veza na grani~nirn pov r §ina-
rna spajanja. Bez obzira na vrstu energije koja se koristi (hernij-
ska, mehanicka, toplotna), uvek je potrebno da kolicina dovedene
energije hude veta od energije aktivacije atoma, jer sa njihovorn
pobudom nastaju uslovi za rnedjusobno spajanje elemenata .
Zboq brojnih na~ina i postupaka zavarivanja postoji ve6i
broj moqu6ih klasifikacija, prema:
- 17 -
- na me n! (z a varivanje , nava riva n je);
_ stepenu mehanizaclje (ruc no , mehanizovano, autornatizo-
V3£lO );

_ ag r ega tn om stanju (topljenjem , pritiskom );


_ vrsti elektroda (top l jivom, netopljivom , golom , obloze-
nom, sa jezgr om , ltd,) ;
_ za~t i ti rast o pa (bez za ~ti tn e a tmosfe r e i l i u za~ttt noj
atrno sfer! - inertnog, akt i vnog gasa);
_ stanju e l ektrlcnog luka (sa o t vorenim , pokrivenim luk~m ,
i td. ) I
- v r sti e~ergjje.
Me todska pode l a zavariva n ja prerna v r sti pr lme n jen e energlje
d ata je u t ab . l.
Tabl i ca 1 . Klasif!ka cij a nae i na z ava r iva nja prema vrs ti
energije

v r sta e nergije Izvor t op l ote Naein zava r lvanja

Gorivo u c vr s t om kovaeka vat r a , kov a tko,


i tee norn s ta n j u

'"
.><
eksploz iv , e ksp l ozijorn
...,"
on termi t na r eakci j a term i t n o
~ Gor iv o u g a sovi- p l amen C H + 02
2 2
gasno pl ameno: top-
lj e n j em i pr ! ti s kom
'" tom s t a n j u .' H2 +0 i o sta-
2
lih qorivi h q as ova
Elektri c n:l l u k REL, EPP , TI G, MI G, MAG
.
r astopa pod tro s kom
J ed nosmerna ili El ektr ie n i
'"
...,"
>0 nal zm eni ~ na otpor : evr :~og e lektrootpors ko
str uja mp h 1,
k
+' e l e ktrons k i s na p u e lektr onsk im
.>< vakuumu s nopo m
...." la ser om
svet l os ni zrac i
'"
"
-" Pr itisak unu t r a~ nje tre n je hl ad no ko v a eko,
...,
>0
' ekso lo zi1om
.
"
.<:
Tre n je povr §ins ko trenje tre nj e m
"
:<: Ul tra z vuk m " h~nl l' k " . r ~n ; e ul t r azv u ~ no

Solarn a sunceva sve t l ost

..
...."
+'
El . ma g . zr a ~enje volframsko vlakno u
i nertn om gasu u razvoju
on ha l oge no -kvar cne
0 Zr a/!enj e
l ampe
D~u lova topl o ta i t r e n je se svr stava ju u unutra~nje toplot ne
lzvore
- 18 -

U praks1 se ponekad primenjuje medjusobno kombinovanj e n ave -


denih vrsta energlje, odnosno na~ina 1 izvodjenja zav arl v anja sa
gledi§ta mehan1zaeije, tako da data podela n1je o§tro uslovlj e na;
to znaei da se neki naein mo~e svrstati 1 u drugu grupu.

1.4 I ZBOR POSTUPKA ZAVARIVANJ A

Pri izboru postupka zavarivanja potrebno je vi Ae fakt o ra uze-


t1 u obzir:
_ kval1tet 1 dimenzije zavarivanog materijala sa 5vim nj ego-
vim osobinama koje karakteri§u njegova f1zieko-tehnolo§ka svoj s t va
(~vrsto6.u, plasti~nost, zavarljivost, ltd.);
- kolil:in ,u ' i kvalitet prolzvoda kao i ekonomi~nost za v a renog
proizvoda,
- karakteristlke lzvora energije, odnosno raspolo ~ l vu opre mu
za izvodjenje radova,kao 1 potrebno vreme izrade;
- velil:inu zavarene konstrukclje odnosno elementa.l ~to je od
uticaja na izbor mesta zavarivanja - u radionic! ili na te r enu;
krupnogabaritni delay! i konstrukcije zavaruju se pomo6u rucnih
. .
ili poluautomatizovan1h prenosnih uredjaja. Elementi i konstrukei-
je malih dimenzija mogu se zavarivati, zavisno od broja k omada,sa
automatizovanim uredjajima ili rueno,
- cenu uredjaja, koja se iskazuje orijentaclono pomo~u re-
lat1vnih pakazatelja dat1h u tab. 2.

Tabliea 2. Relativni pokazatelji eene zavarivaekih uredjaja


Postupak za- Oznaka Indeks Stepen mehanlza- Dodatnl
varivanja post. cene cije:A-automatskl materijal
uredj • R-rueno,A/2 poluaut .

Rueno elekt-
rolu~no
REL 1 R elektroda

Elektrol ueno
EPP 10 A,A/2 prah + z 1ea
pod pra§kom
Elektrieno,
EPT > 20 A prah + ziea
pod troskom
Elektrolueno gas (Ar, He)
netoplj1vom sa Heom 11i
elektrodom u TIG > 2 R + A bez nje
inertDom
gasu
lsto kao go-
re same sa gas, obi~no
impulsnim TIG 6-10 A bez Bee
lukom
- 19 -
Nastavak tabl1ce 2 :

Elek tro 1 ucno to -


pIjivom elektro-
~lIG 1,5-5 A/2 , A gas + Hca
dorn u inertnom
gasu

Elektrootporsko:
- tackasto EOT 1,5-15 R + A
- savno Eoll 0,5-10 R + A
- 8uceono EOS 0,5-10 A + A
- reIjefno EOR 1,5-15 A + A
- varnicenjem EOV
EOZ
~-50 R + A
- zbijanjem

Gasno- plameno GPZ >0,2 R + A gas sa zicom


ili bez nje
Al-termi tsko AIT >0,2 R + A Al - termit
Mikroplazma MPZ >2 R + A gas obi~no
bez zj.ce
Elek tronskim
ZES 10-50 A
snopom
Difuzni DZ > 10 A

Cena dodatnog materijaia mo~e da cini znatan dec rashoda ·


pri izvodjenju zavarene konstrukcije pa treba, kada je to mogute,
dati prednost postupcima koji ne tra~e dodatni materijal, pri
cemu pored oblika i debijine zavarivanog deia uticu pristupac-
nost i poIo~aj zavarivanja. Stega se preporucuju slede6i postu~~

ci zavarivanja prema debijini materijaIa:

zavarivanje: debljina materijala,mm


- ul trazvucno do 1
- mikroplazmom 0,25-2
- laserom, 2kW do 3
- tackasto i ~avno 0,25 - 5
- plazmom 0,5-8
- gasno-plameno 0 , 5-4(4-8)
- laserom (20 kW) 0,5-15
- MIG (kratkim lukom) 0,5-4(4-15)
- MIG (normainim lukom) 2-8 (8 - 50)
- elektronskim snopom (5 kW) do 30
• • (25 kW) 1 - 75
• • (75 kW) 5 - 300
- TIG do 4 (4-10)
- MAG 15 - 45
- 20 -

- REL 2 -5 ( 5 - 150)
- EPT 25 - 450
- EPP 5 - 2 5 (25-300)
- AIT (al- termi tsko ) > 10

Date vrednosti odnose s e n a jednos lojho zavar i vanj e , a vre -


dn os t u zagr a dama na vi§ eslojn o zavarivanj~ .

1.4.1 Ozna~avanje postupaka zavarivanja na crte~ima

Radi jednostavnog i brzog ozna~ava_n ja meto da zava rl vanj a,


lemljenja i za v ari v a~kog leml j e~ na crte ~ ima, standardom
JUS.C.T3.012/BO se utvrdjuju oznake brojevima , prema slede6em:

- oznaka: 1 - elektrolucno zavarivanje


2 - elektrootporsko z a va rivanj e
3 - gasno z a var ivanje
4 - zavarivanje u cvrstom stanju - p rltl skom
7 - drug1 pos t up c1
9 - lemljenje.
Stan dardizovano oznac a v anje p o j ed ln ih postupaka zava ri va-
nja se b11 ~ e odre djuje pr1dodavanjem jo s j ednog , dva 111 tr1
broja kojl se odnase na postupke, odnosno pc dgrupe. Na - prlme r ,
slede6e oznake se odnose na:
11 zavarivanje elek trolucno bez zah1tnog gasa
111- • oblo!enom elektrodorn (REL)
12 - • pod zast1tn1m slojem (EPP)
121 - • EPP sa dodatnom ! lcom
122 - • EPP sa • trakom
21 • elektrootporsko tackasto (EOT)
22 - • • ~avno "
(EOS)
Na sll~an na~ in na crte ! lma se o zn a~ava ju i oatal! postupci
zavarivanja § to je detaljno obja §njeno u spomenutom standardu .

1.4.2 Ozna~a vanje POBtupaka zavarivanja u liberat ur! po UDK

Qznaka - univerzalne decimalne klasifikacij e (UDK) sastoji


se od odredjene kombinac1je arapsk1h brojeva koj1 da ju 1nforma-
clje iz 8vlh podru~ja znanja i slu!e za laka pronala!enje potreb-
nih poda taka, i pored nepoznavanja stra nih jezlka.
UDX je podatak .un1verzaln1h pojmova sredjenih po n amenskoj
povezanostl predmeta , a nazivA se declmalnim jer U svojim ozna-
- 21 -

kama primenjuje declma l nu podelu. Sva postoj~ca saznanja po UDK,


svrstavaju se u 10 grupa i ozna ~a vaju celim brojevima 0 do 9,
prema slede6em redosledu:

o- Op~ta biologija . Bib liotekars tvo


1 - Filozofija
2 - Religija. Teologija.
3 - Specijalne nauke
4 - Nauka 0 jezicima. Fi l ologija
5 - Matematika. Prirodne nauke.
6 - Primenjene n auke . Medlcina. Tehnika
7 - Umetnost. Umetni~ki zanati, Fotogra f ija. Muzika. Igre.
Sportovi
8 - Nauka 0 knjizevno sti. Beletristika
9 - Geografija. Biografija . Is to rija.

SVaka od ovih g rup a deli se na daljih novih 10 grupa. Na


ovaj nacin se mo!e nexi pojam ra §~ laniti do na jrnanjeg detalja .
Na sledecem primeru prikazano je konkre tllO obe le z avanje
pojrna - elektrolucno zavar ivanje topljivom metalnom elektrodom u
za s titnom gas u argonu:

UDK 621.791.7 5 3.9 3


gde je: 6 - grupa: Primenjene nauke . Hedicina. T e h n i k a.
62 - podgrupe: I n z e nj e r 5 t v o . Tehnika.
621 - M a § i ns t v 0

621.7 - fabrike . Radionice. P o s t up c i 0 b r a de


62 1. 79 - R a z 1 i ~ ]. t i postupc i o brade
621 .7 91 - Z a v a r i v a nj e 1 slieni postupci
6 21. 79 1.7 E 1 e k t ri c n 0 zavarivan j e
621 .79 1.7 5 - E 1 e k t r 0 1 u c n 0 zavarivanje
621.791.7 5 3 - Elektrolu~no zavarivan je met a 1 nom
e 1 e k t rod 0 m
621. 79 1.753. 9 - ELZ t opljivom metalnom elektrodom u
z a § t i t n om gas u
62 1.791. 753.93 - ELZ t opljivom me talnom e l ektrodom u
za~titnom gas u a r 9 0 n u.

Na sll~an na ~ ln ozna~av aju s e saznanja i za druge metode,


postupke i pojave i 91., primenom glavnih i pomocnih brojeva
s tim Ato ce za u~ i pojam oznaka po UDK biti du~a. Stoga ge pre-
poru~uje da se sa podelom ide sarno do min imalnog broja decimala,
koji zadovo1java odredjenu namenu, a po potrebi rnogu se uzeti u
- 22 -

obz1r 1 dodatB1 brojev1 koj1 blUe odredjuju potr.e ban pojam 1


. s'aznanje. Ovde nlje mogu6e, zbog op §irnosti, detaljno navesti
ove oznake metoda, postupaka 1 pojmova~ oblasti zavarivanja,
all se detaljnije informaclje megu na61 u blbli o tekama .

2 IZBOR OSNOVNOG MATERIJALA ZA SPAJANJE ZAVARI VANJEM

Odgovaraju61 po~tupak i tehnologija za vari v anj a bira s e


prema materijalu i vrsti konstrukcij e koja se zavaruje. Odnosno ,
rnaterijal za izradu clcmenta l1i k on s trukcije bira konstruktor,
1z postoje6eg velikog asartimana materijala razli~ltih kvalite-
ta, sa cl1jem da se dobrim izborom odgovaraju6eg materijala i
postupka zavarlvanja ostvari pouzdan zavareni spoj koji se mo ! e
trajno eksploatisati u datirn radnim uslovima.
Ovaj po deflnlciji jednostavan zadatak je u su~tinl vrlo
kompleksan, jer zahteva sveobuhvatna tehnlcka saznanja, §to se
u savremenlm uslovima slolenih poslova mo l e ostvariti "timsklm
radom" strucnjaka razlicitlh specijalnostl. Stoga su inzenjeri
zavarivanja, koj1 rade na zavarivanju 111 srodnlm tehn1kama, pri
izradi gotovo sv1h zavaren1h konstrukcija i njihov1h elemenata,
ad najkrupn1j1h do on1h najmanjih, odgovorni u pogledu koncepc!-
je, prolzvodnje 1 ekonoroike - jer zavar1vanje kao postupak spa-
janja !ma presudan utlcaj na pona~anje i cvrstoeu konstrukc1j a
pr1 eksploatac1j1 .
Osnovn1 zahtev koj1 se pr1 zavar1vanju mora ispuniti u
cilju dob1janja kvalitetn1h spojeva je stoga dobro poznav anje
problemat1ke ad strane 1nlenjera, jer u suprotnom dolazi do ne-
prav11nog 1zbora materijala uz pojave gre §aka i lorna, do pojava
pogresn!h lokacija zavarenih savova na mestirna velikih lokalnih
promenljlvlh optere6enja, kao i do tesko6a aka izvodjenja iIi
nemogu~nostl lzvodjenja konstrukcije.

Ako se ova problematika nedov oljno poznaje 111 n~va~ ava


dobijaju se neekonomi c ni i nepouzdani zavarenl prolzvadi. U tom
slucaju su potre bne spore 1 skupe popravke koje us lovl j avaju zaka-
s l1 jenje u Is porucl 1 mog u dovest! do havarlj e u rad nim us lov lma.

Veliki broj postupaka zavar1vanja omogu6uje ekonornicno 1


sigurno spajanje, budu61 da se danas mogu koristltl razli c iti ma-
ter1ja11 - raz11~1t1h hemijsk1h sastava, mehan1~ko-tehnolo§k1h
~yo~stava, struktura i zavarlj1vosti, sto Bve utlce na ni vo teh-
- 23 -

nologije u masinskaj prolzvodnji. Odnosno,danas se mogu spaja~i

delovi ma~ina i konstrukeija svih debljlna 1 konflguraelja - od


najsitnijih do gigantsklh, primenom mehanizov anih, polu- ill
potpuno automatizovanih procesa zavarivanja, §to dovod! do pove-
canja proizvodnosti rada, kvaliteta , ekonomicnosti i pojevtinje-
nja proizvodnje.
Usavr~avanje postupaka zavarivanja omogu6ava spajanje raz-
nih vrs t a celika, obojenlh i drugih meta la i legura, kao i ne me-
taL~lh materijala.
Navedeni rnaterijali se sve vise koriste u energetici~ elek-
tronici, baznoj i preradjivackoj hemiji, vazduhoplovstvu, raket-
noj tehnici itd •• gde su izlo~eni razlicitim radnirn uslovima npr.
visokirn temperaturama, pritisclma, brzinama, razlicitim agresiv-
nlm sredinama, produktima sagorevanja, hrzim promenama temperatu-
re i naprezanja, itd.
Primena odgovaraju~eg materijala uz odgovaraju~e spajanje
obezbedjuje n jihovu postojanost u radnim uslovima, tako da 1m
se svojstva ne menjaju pri radu.
Prema navedenom, od izbora osnovnog materljala u velikoj
me ri zavisi uspeh i zrade zavar~ne konstrukcije. Takodje je od
znaeaja da pri koris~enju zavarivanja,kao naeina spajanja osnov-
nog odabranog materija l~moze doei pri proceslrna spajanja do lz-
mene mehaniekih, hemijskih i dr. svojstava, zbog eega se pri iz-
boru postupka rukovodl time da osnovni materijal mora da ostvari
tra~ena svojstva posle zavarlvanja bazirajuti to na dobroj zavar-
ljivosti i ekonomienosti. Stoga se pri izboru tezl da se u stedi
najvise na rnaterijalu,pa se usvajaju najlaksi delavi i sa najrna-
nje otpada pri njihovoj izradi, a koji te za date radne uslove i
optereeenje bltl najboljl.
U najvecem broju slueajeva ovaj zahtev ispunjavaju, kao $to
je vee lstaknuto, ugljenlcnl cellel (111 ~L), au slucaju toplot-
nlh 1 hemljsklh dejstava biraju se leglranl cellel ill druge le-
gure.
Pozna to je da se srnanjenje te~ine za predvidjeno opterete-
nje moze postiel:
- pogodnim konstruktivnim resenjem koje te obezbediti naj-
ravnomernija opterecenja 5vih elemenata;
- korlscenjern odgovarajuteg rnaterijala, kao i poboljsanjern
njegovih osobina odgovarajucorn tehnoloskom obradom npr. terrniekom
obradom, defo rmacijom i 51 .
- 14 -

Pri izboru rnaterijala npr. cellka, pored ekonomske opravdanosti ,


treba uzetl U obzir cinioce k oje za samu konstrukciju i us love
rada nije laka kvalitn tivno proceniti. I pored toga cini oc i kao:
- temperatura eksploatacije,
- debljina os novnog materijala,
- stepen znacaja elementa,
vrsta opterecenja 1 nap onsk o stanje,
moraju 5e uvek uzeti U obzir. Jer, npr. niska ra dn a t empe ratur a ,
veca de bljina e lementa i povecani radni zahtevi , udarna d inami ck a
opterecenja, a posebno prome na napona ad jednoosn og na dvoosno u
prisustvu koncentratora nap ona, uslovljavaju da konst r uktor mora
uzeti U obzir ave utlcaje.
Xao ~to je napomenuto te~nja ka smanjenju tezine k o n strlik-
cije izborom odgo va rajuce g rnaterijala i p os tupka abrade u zavis-
nost! od nabavne cene materijala i cene naknadne obrade, dopr in e -
la je razvoju novih vrsta materijala p o vi~ene c vrstoce , medju ko -
jlma veliku primenu nalaze c eliei povi§ene cvr stoee.
Karakteristicno za ove ce like je da se u odnosu na ug l jen i-
cne odlikuju povecanim svo jstvima cvrstoce i pored ni skog sa dr za -
ja ugljenika (C <O ,22 %) . Ovo povecanje cvrstoce rezul tat je poz i-
tivnog dejstva malih koliclna legirajucih clemenata (mikr osasto-
jaka) koji ne pogor s avaju zavarljlvost, nasuprot ugl j eni cn i m ce-
11cima kod kojih povecan sadrzaj ugljenika utice na porast svoj-
stva cvrstoce, ali pogor s ava zavarljivost.
Ostalim zavarljivlm metallma i legurama , npr. a l uminijumu ,
titanu, bakru i dr. odnosno njih ovim legurama,treba takodje pos -
vetiti paznju i kada je to mogu ce te zi ti njih ovoj pr ime ni, uzi -
majuci u obzir navedene cinioce i p osebno zavarlji vos t.
Pri i zboru bilo koj eg konstruktivno g ma ter!jal a , eksploa-
taciona sigurnost k ons trukcije, posebno prema l omu od p red vi d je -
nog opterecenja, bitan je zahtev pri proj ektovanju, konstruisa -
nju i izradi. Zbog toga se kao predmet mno g ih istra z ivanja prou-
cava op§ta koncepcija k o nstruisanja: (1 ) odredj uje s e dop uste ni
napon prema predvidjenom stepenu sigurnosti (0 =Re / v) i
~z •
(2) odredjuju se granic na stanja.
Xed proracuna pomoeu dopu§tenlh napona k oe ficijent sigur-
nosti v za~ lsi od karaktera optere6enja, debljine limova , vrs t e
cellka itd. Ovo je dosta upro sce n prorac un je r se ne uzimaju u
obzlr brojnl radni uslovi konstrukcije.
Tac nljl metod prora ~ una konstrukcije koji uzlma u obzir ra-
dne uslove, jednorodnost materijala i dr.,jeste metod prorac una
- 25 -

prema granicnim stanjima. Polazna jednaclna z a ovaj proracun je


F
....!. < mR
So -
gde je: F - racunska sila, So - povrs ina pres eka ; R - racunska
r
cvrstoca - jac ~ na ma t e rijala, m - koefi c ijent radnih uslova.
Koeficijento m m uzima s e u obzir ste pen zna cajnos ti konstrukcije,
krutost delova, mbgucnost dopunskih deforma cija pri eksploataci-
ji, itd.
Uglavnom se pro racun po dopustenim n aponima primenjuje u rna-
sinstvu, a po granicnim sta njima pri projekto vanju gradjevinskih
konstrukcija. Medjutim, k ao s to je po~nato, u praksi dolazi do
lomova elemenata , odnosno zavarenih konstrukcija, i pored svih
predvidjenih i primenjenih konstruktivno-sigurnosnih mera, s to
ukazuje da usvojeni krlterijumi ocene sigurnosti nisu uve k bili
potpunl. Sa tog gledista se ispitivanja znac ajni h zavarenih kons-
trukcija usmeravaju ka proucavanju slucajeva i uslo va nastajanja
prslina i njihovog rasprostiranja do potpunog lorna kao zavrsne
faze dekohezije i deformacije pri od redjenlm u slovima. Neminovno
je da zahtev za proizvodima trazenog k vali teta n amece s ve odre -
djenije us l o ve za ispitivanja i proizvodnju, je r se konstruisanje
zasniva i na odredjivanju i poznavanju karakteri stika materijala
odnosno naponskog stanja; a posebno na utvrdjivanju uzroka i tre -
nutka nastanka prslina i njenog daljeg sirenja. Ova pitanja pro-
ucavaju se u posebnoj naucnoj disciplini koja se naziva Mehani -
ka lorna.
Obimna i raznovrsna proizvo dnja r a zlicitih za va rlji v ih ma -
terijala prosirila je mogucnost povoljnog izbora osnovnog materi-
jal a kojl obezb edjuju pouzdanost konstrukclje; to s u grupe legura ,
npr. ugljenicnih i le g iranih ce lika ili u po s lednje vreme mikro-
legiranih celika povi~ene c v rstoce (jacine) kao i nekih ne zelez-
nih legura.
Mogu6nost da se odgovarajucorn termi c k orn obradom poboljsava-
ju svojstva ovih materijala jo§ vi§e pro § iruje njih ov u primenu.
Za pravilan izbor osnovnog materij a la pozvan je i odgovo ran
konstruktor, a za xvalltet proizvodjac. Tehnoloska razr ada post u-
pka zavarivanja 1 njegova prlmena su u domenu tehnologa za zava-
rivanje, odnosno rtikovodioca proizvodnje 1 strucno proverenih
(atestiranih) zavariva~a.
- 26 -

Z.l oeENA ZAVAR[,JIVOSTI OSNOVIIOG MA TERIJALA

2.1.1 pojam i definiclja zavarljivosti

Zavarljivost je kompleksna tehnolo§ka karakteristlka mate-


rijala kojom 5e uglavnom izra~avu uticaj procesa zavarlvanja na
zavareni spoj i njegovo pona~anje ~a vreme i posle zavari vanja
u toplotnom i deformacionom s mislu. Stoga 5e mo~e reel da p o jam
zavarljivosti od=edjuje relatlvnu sposobnost materijala da stva-
ra zavarene spojeve odabranom tehnologijom zavarivanja i da iz-
vedeni spojevi udovoljavaju trazenim zahtevima i radnim uslovirna.
To znac! da, npr. pri REL zavarivanju, materijal zavarljiv ovim
postupkorn mora obrazovati spoj cija su trazena svojstva pribllz-
no jednaka svojstvima zavarivanog materijala. Tra~ena svojstva
svode 5e na ispunjavanje odredjenih zahteva u vezi sa mehani~­

kim, strukturnim i hemijskim osabinarna metala s a va i zone aka


sava.
S obzirom na k ompleksnost zavarljivosti, definicije i oce-
ne, podela na u~e p o jrnove olak~ava proucavanje i ocenu pogadnos-
t1 rnaterija1a za odredjene zavarene konstrukcije. Prema tome,
- met a 1 u r s k a z a v a r Ij i v 0 s t materijala za-
viSi od nlza faktora: hemijskog sastava, strukture, nacina pro-
lzvodnje materijala, sadrzaja gasova i nemetalnih uk1jucaka itd .
Prl tome ova zavarljivost obuhvata sve metalur s ke promene u ma-
teri~~u nastale dejstvom toplote unete pri zav arlvanju. U t o ku
procesa zavarivanja maze do6i do nedopustenog snizenja mehani c klh
i tehnoloskih svojstava spoja, narocito u zon1 oko sava, sto zna-
~i da kod materijala rdjave zavarljivosti mogu nastatl znatne
promene hemijskog sastava, prsline, tvrde i krte strukturne kom-
penente 1 sl., Bve zavisno od dato g slucaja.
Utvrdjeno je da su metali i legure nezavarljivi sa meta-
lurskog aspekta kada se njihovi sastavni hernijski element! me-
djusobno ne rastvaraju u ~vrstom stanju ve6 obrazuju t vrda 1 krta
hemijska jedinjenja.
Nasuprot tome, zavarljlvl BU svi h o mogeni metalnl materija-
11 kojl stvaraju cvrste rastvore i neeutektlcke l1i eutektic ke
sme~, odnosno sv! materijali koji poseduju metalur s ku zavarlji-
yost mogu se uspe§no zavariti prlmenom odgovaraju6eg metoda, po_
stupka i tehnologije zavarlvanja.
- 27 -

_ K 0 n 5 t r u k t i v n a a a v a r Ij i v 0 5 t pokazuje
uticaj niza pararnetara na re§enja zavarenih elemenata konstrukci-
je, npr. debljine, vrste, broja i rasporeda spoja, velicine ~a­
vova i njihove raspodele, ltd., koje konstruktor postavlja proje-
ktnlm zahtevom za datu konstrukclju zavisno od n aei na opteretenja
i drugih radnih uslova.
- T e h n 0 1 0 ~ k a z a v a r Ij i v 0 5 t obuhvata uti-
caj tehnoloskih parametara na zavareni spoj , npr. dodatnog mate -
rijala, naeina i postvpka zavarivanj a, linijske energije zavari-
vanja, brzine hladjenja, ltd. Pri tom se ceni da Ii se tehnoloski
postupak izvodi bez teskoea iIi se moraju primeniti posebne mere
(predgrevanje, zarenje , rad u spe cij alnim atmosferama), a oeena
se daje prema preduzetlm merama i postignutirn svojstvima spoja.
Sa operativnog aspckta koji se odnesi na pona§anje nekog
materijala u toku zavarivanja iIi navarivanja, oni se ocenjuju
sa "dobro zavarljivim" kada je §av ~ist i homoge n, tj. kada se
osnovni i dodatni materijal spajaju u homogenu leguru, a pri tom
se tope bez te sko6a, bez prskanja i pojave prslina, gas nih mehu-
rova i drugih gre~aka.
Ne~istoce na stranicama ~ l eba - prljavstine, masti i ulja,

kovarine i 51. - pogorsavaju operativnu zavarl jivost pa je neop-


hodno da se one odstrane pre zavarivanja.
Opsta zavarljivost stoga predstavlja g10balnu ocenu poje-
d1na~no objasnjenih pojrnova zavarljivosti pri cemu se uzima u ob-

zir ve~i broj faktora za ocenu kvali te ta - osnovni i dodatni ma-


terija1j zavarivacki rad, karakter naprezanja u savovima i u
blizini koncentratora napona, keji su promenljivi od slucaja do
slucaja. Pri proceni sklonosti spoja ka krtom lomu, vazan krite-
rijum jeste da Ii je spoj spesoban da sve velike sopstvene napo-
ne smanji do neke kriticne vrednosti putem plas ticnog deformisa-
nja .
Osnovni problemi zavarljivosti metala i legura s vode se na
njihova svojstva koja se tra ~e pes Ie zavarivanja. Konac na svoj -
stva za dati materijal zavise cd procesa i pojava koji nastaju u
osnovnim zonama zavarenog spoja:
- u §avu , gde se materijal potpuno topl 1 me~a sa dodatnim
materijalom a zatim o~vr scava ,
- u prelaznoj zonl - zoni stapanja - poluistopljenog mate-
rljala,
- u zonl uticaja toplote (ZUT), gde se osnovnl materljal
menja usled zaqrevanja i hladjenja u cvrstom agreqdtnom stanju.
- 28 -

Mnogl procesl i promene koje nastaju U ovim zonama ne-


posredno 5e ne mogu zapazlti, vet se 0 njima sud! sarno ispitiva-
njem ve6 izvedenih spojeva, odnosno ocenjuje 5e sklonost ma teri-
jala ka obrazovanju prslina, sklonost prema krtom lornu, stare-
nju i 51.
lz lz1o~en og 5e mo ~ e zaklju~lti da jc prl zavarivanju
odredjenog materijala potrebno utvrditi:
_ kako se materljal pona§a za vreme zavarivanja usvoje-
nlm tehnolo§klm postupkom,
_ kako se zavareni spoj pona§a u najnepovoljnijim ~slo-

virna zavarivanja.
To zna~i da se cd zavarivanog materijala tra~i dobra '
zavarljivost 1 pauzdanost spoja, odnosno da su zavari kompaktnl
i spojevi neprekidnl a §av i njegova oKollna dovoljno jaki i
plasticn! da lzdrfe 1 sva naprezanja u procesu zavarivanja, tj.
da poseduju odgovaraju6u tehnolo~ku ~vrstocu i da izdrze nepre d-
vidjena prenaprezanja u toku rada.
Obrazovanje odredjene vrste strukture u zavarenom spoju
uslovljeno je kinetikom kristalizacije i preobra!ajlma unutra ~ ­
nje gradje sve zavisno od uslova zavarivanja, he mijskog sastava
osnovnog i dodatnog materijala 1 stanja rastopa.
Stoga za neke materijale (liv, bakar), metalur ~ka za var-
Ijivost ne odredjuje u potpunostl mogu6nost dobijanja zavarenih
spojeva koji 6e udovoljiti zahtevu globalne zavarljivosti. Iz
razloga §to se metal §ava i zona oko §ava, i pored dobre metalu-
r§ke zavarljivosti, mogu znatno razlikovati od osnovnog materi-
jala i §to mogu imati veoma nepovoljne osoblne.
Zato ce i pri zadovoljavajucoj metalur§koj zavarljivosti,
tek,tehnolo§ka zavarljivost karakterisati spoaobnost osnovnog
materijala da se sa odabranom tehnologijom ostvare trazena svoj-
atva i kompaktan spoj. To dokazuje da se metali koji imaju dobru
metalur§ku zavarljivost mogu zavariti lzborom odgovaraju6eq na-
~lna i postupka, t~. ~ehnologije.

Iz do sada poznatih saznanja za ocenu 1 defi~iciju zava-


rljlvosti zapaza se da nema unlformnih i eksplicltnlh def1nlci-
ja, ovoq za praksu vatnog svojstva. Mote se zato,kao primer, na-
vesti najrasprostranjen1ja definic1ja zavarljivost1 Medjunarodne
organlzacije za zavarivanje (Doc.IIS-II~-22-59) koja 91a51:
RHetaln1 materijal se smatra, na odredjen na~in zavar-
Ijiv, ako pomo6u zavarivanja, pri korl§6enju odgovarajuce tehnl-
ke spajanja, nastaju jedinstveni metalni spojevi, koji lspunja-
- 29 -

vaju zahteve, koji se postavljaju za svojstva lokalnih §avova i


njih ov uticaj na cvrstocu konstrukcije" .
Glabalni smisaa ave definiclje 1 drugih definlcija je da
au nepotpune i nedovoljne za praksu §to upucuje na dalja istra-
~ivanja zavarljivosti posebno sa aspekta pouzdanosti. To je ra -
zumljiva, jer je zavarljivost kompleksan poj a m i svojstvo zavls-
no cd materijala i njegovog pona§anja u toku i posle zavarlva-
nja a takodje i ad tehnolo§kog postupka zavarivanja , kao i ad
vrste zavarene konstrukcije. Iz navedenog se zapa~a da za ocenu
zavarljivo s ti treba uvek uzimati u obzir uz a jamnu vezu (1)
k a n s t r u k c i j e (krutost, debljina, vrsta spaja) , (2)
mat e r i j a 1 a (pagodnast za zavarivanje) i (3) t e h n a -
log 1 j e (mogucnost zavarivanja). Zbog povezanosti ovih cini-
laca proizvodnog sistema nije uvek nuguce zavarljivost oceniti
sarno jednom vrstorn praktitnih proba zavarljivosti, pa se za teli -
ke uvode dopunski p 0 k a z a t e Ij 1 koji se odnose na :
- s truktunu ,
- kompaktnost ,
- mchani6ka svojst.va
U praksi su uobltajena dva pri stupa za ocenu zavarljivo -
sti:
- procena zadovoljavajucih vrednosti pokazatelja zavar-
Ijlvosti za ispltlvani oblik s poja, materljal i nacin zavarlva-
nja (testiranje rnaterijala);
- izbor uslova i druglh mera prl zavarivanju da bi se re-
alizovali zadovoljavajucl rezultati (potvrda tehnologlje) ..
Ovim pristupima odredjuju se pojedinl vidovi zavarljivos-
t i i donose ocene 0 pogodnos t ima i mogucnostlma zavarivanja lspi-
tivanog mate rljala sa odabranom tehnologijom. Najva~niji kriterl-
jum za ocenu zavarljivostl je neprekldnost, tj. metalni kontinui-
tet zavarenog spoja , koji mo~e biti naru~en prisustvom prslina
odredjene veli6ine i rasporeda (0 cemu se detaljno razmatra U
delu 2). Prema mehanizmu nastajanja prsline mogu biti:
- v r u c e (tople),
- h l a d n e,
/
- lam e 1 a r n e,
- p r 5 1 i n e ! a r e nj a .

Pored navedenog kriterijurna homogenosti bltan je i krite-


rljurn ocene mehanlckih osobina:
- 30 -

- t v r d 0 6 e z a v are n 0 g 8 P 0 j a (uklju~u­

jucH ZUT) ,
- s v 0 j s t v a ~ v r s t 0 6 e 1
- u d a r n e ! i 1 a 'v 0 S t 1.
vrednosti tvrdo6e i zatezne ~vr8to6e,kao medjusobno 11ne-
arne zavisne vell~1ne,kori8te se kao jednostavan pokazatelj zava-
rljlvosti jer njihovo povetanje ukazuje na smanjenje plasti~nos­
ti i udarne ~ilavost1.

Udarna !llavost najosetljivlje ukazuje na promene tehno-


logije i/i11 relima zavarivanja, koje se naro~ito ispoljavaju u
ZUT-u, pa se kao krlterljum naj~e§6e usvaja ocena zavarljivosti
ispitivanjem lilavosti (npr. proba eabelke).

2.1.2 Metoda za ispitivanja za varljivosti


.
U praktl~nim uslovima nema "ldealne zavarljivostl·, tj.
ne IIJQ!@ se nljednom metodorn zavarlvanja dobitl spoj potpuno
istlh svojstava u ~avu, ZUT-u i osnovnom materljalu.
Kako se atvarna zavarljivost razlikuje cd Idealne, usled
razlike U 8VOjStVima prouzrokovane procesom zavarlvanja, to se
krlterljumi za ocenu zavarljlvostl evade na procenjivanje potreb-
nih vrednosti usvojenih pokazatelja zavarljivostl.
Prema nek1m preporukama polazna osnova za procenu zava-
rljivoat1 je ispltivanje oat1ovnog materijalal na osnovu dobljenlh
rezultata odredjuju se i eventualno potrebne mere za pobolj!anje
zavarljlvost1.
U ovu svrhu koriste se:
1. raZ::unske metode,
2. prak ti~ne probe.
Podaci potrebni ZA ocenu zavarljlvosti navedenim metoda-
me. au:
- bemijski sastav materijala (~elika),
- debljina, tip 1 ponekad krutoat zavarenog spoja i
- naZ::in zAvarivanja.
1.R4~un8ke metode
Procena zavarljivosti prema hemijskom sastavu Z::elika je
orljentaclona metoda koja se zAsnlva na lzra~unavanju tzv. h e-
m 1 j a k 0 g e k v 1 v a l e n t n 0 9 u q Ij e n 1 k a CE ,
koj 1 lakazuje poznatu ~lnjenic_u da se sa pove~anjem aadr!aja uq-
Ijenika pogorAava zavarljlvost. Pri tome se uticaj netoq hemija-
keg elementa aadrlanoq u Z::ellku,na zavarljlvoB~lzra l ava koeflci-
- 31 -

jentom ekvivalentnosti U odnosu na ugljenLk .


Taka 5e za zakal jive ugljeni~ke eel ike CE izra~unava

pomo6u izraza

iz kojeg se zapaza da pove6anje sadrz aja uglje nik a utice na po-


gorsanje zavarljivosti cetiri puta vise ad pr.:ltecih ele men ata 51
i Mn . Za ugljenicne celike sa dodacima mangana i ostalim e1e -
mentima Cr i Mo , koji povecavaju sklonost ka zakaljlvanju a po-
gorsavaj u zavarljivost, koristi 5e izraz

U formulama za CE hernijski s imbol! pojedinih elemenata


ozra~avaj u njihove procentualne sadrzaje u ~eliku.

Povezujuci zavarl j ~vo s t i (Z) sa prokaljivoscu (P) kao


reciprocnim svojstvima (Z = IIp) i poznavajuci faktore koji pove -
cavaju prokaljivost 1 smanjuju kriticnu brzinu h l adjenja (v )
kr
or ij entaciono 5e maze suditi 0 uticaju tih faktora na zavarlji-
vost (s1. 18).
Promena zavarljivosti, u zavis-
nosti od kvalitativno-kvantlta-
p tivnog sastava materi j ala i
n j 1hovog uticaja srazmerno ug-
Ijeniku , proucavana je od stra-
ne brojnih autora, pa se u 11-
teraturi mo~e naci veliki broj
jednac ina za izracunavanje CE
i ocenu zavarl jivos ti. U prak-
s1 se najvi~e koristi formula
%e , l leg . el ., v z ' ' . .
( MIZ - a) :

51. 18 . Odnos zavar1jivosti i


proka1jivosti

CE = C + Mn + Cr + Mo + V Ni + Cu
r 5 + IS %

Prou~ava n jem u ticaja CE na tvrdocu u ZUT- u ustanovljena je kore -


lacion a ve za
HV ~ 12~OC~ - 2UO i
max
HV ~ 1200CE - 260
min
- 32 -

koja vall u qranlcama 0,2 < CE < p,6, jer za vc~e vrednostl CE
zav18nostvl~e nije linearna. Uz velika upro§6enja, zanemarlva-
njem nlza utlcajnlh faktora, mole se prihvatlti da je ~ellk za-
varljiv ako kona~na tvrdo~a u ZUT-u ne predje JSO HV, jer se sma-
tra da se do eve vrednosti oe formira martenzlt. Ova granl~na
tvrdo6a odgovara vrednosti CE 0,45 pa se usvaja da su ~ellci
g

SA CE < 0,45\ zavarljlvl bez pr1mene posebnih mera, dok 8U ~ell­


c1 sa CE > 0,45\ uslovno zavarljivi (uz primenu pose bnih mera)
l1i nezavarljlvl.
Na sll~nom prlnclpu pojedini autori ocenjuju zavarljl-
vost ~ellka poviAene ja~lne prlmenom p a r a met a r s k 1 h
j e d n a ~ 1 n A, koje pored uticaja hemdjskih elemenata uvode
1 uticaj debljlne, dlfundovanog vodonika 1 krutostl spoja na
poqorJanje zavarljivost1. Tako au japanskl autorl Jta 1 Bessya
uvell parametarake jedna~1ne u obliku:

P + a + H 1
C - CE ~ ~

+ H
~

pr1 l!emu je:

CE -
C + S1 + Mn + Cu + Ni + Mo +
11i ~ ~ ~ T!f
V
T!f+
+ sa

CE - hem. ekvlvalentnl ugljenlk;


• - deblj1na l1ma u mml
H - aadr!aj difundovanoq vodonika u em 3 na 100 9 metala
lava;
K = 69.a - intenzltet krutost1 u N/mm, samo za debele
11move, B < 150 mm.
Oaim navedenih parametarakih jedna~lna u l1teratur1 se mo!e na-
61 1 8lede6a jednal!1na Mus1p16enka 1 K08atkina:

P G C + ~ + 51 + Ni + Cr + Me V + Cu + 7
P
+ 0,0024.8
CE • 7t llf ;- .+14 TI

Predqrevanje, r&d! apre~avanja pojave prsl1na, preporu~u­


je se ako au vrednoat1 lzra~unate prema parametaraklm jedna~1nama
PC' PW' PCE va6e od 0,3.
5adr!aj vodonlka, tvrd~a, debljina 1 krutost ut1~u na
pojavu hladnih pral1na, pa ae %bog madjuaobne Interakc1je ne mo-
fe odreditl mak.1malna dozvoljena tvrdo6a ZUT-a a da ae ne uzme
u obzlr aadrlaj dlfuzoog vodonika. Zbog toga ae za ~elike povllene
- 33 -
cvrstoce, kad kojih se pararnetarske jednaclne uglavnorn i prime-
njuju, vrednost maksimalne tvrdoce povezuje sa sadr~ajem difun-
dovanog vodonika prema sledecem:
3
za H cm /100g dopusta se HV
20 350
10-20 375
5-10 400
1-5 450

Sadr~aj vodonika u metal~ ~ava odredjuje se propisanlrn metodama


(po JUS. C. H3. 0 18/ 82 glicerJ.nskim testom) ili se mo~e usvoJ i ti
prema odgovarajucern tehnolo~kom postupku (v. tab. 9 ).
Za ugljenicne i niskolegirane celike moze se ocekivana
maksimalna tvrd06a u ZUT-u izracunati pomocu njihovog hemijskog
sastava:
HV = 90 + 1050C + 47Si + 75Mn + 30Ni + 31Cr.
max
Novijim istrazlvanjima uveden je poseban izraz A(C) za
korekciju uticaja legirajucih elemenata zavisno od sadrzaja ug-
Ijenika u celiku:

CEN = C + A(C)"CE'

gde je A( C ) dato tablicom:

C% do 0,08 0,08 0,12 0,16 0,20 0,26

A(C) 0,500 0,584 0,750 0,916 0,980 0,988


,
a CE lzratom:

CE'= ~ + ~ + Cu + Ni + Cr+Mo+V+Nb + 5B
H 0 Em 5
Jednacina za CEN daje mogucnost odredjivanja temperature
predgrevanja sa vecom tacno~6u nego jednacine za CE i parametars-
ke jednatine za Pi tj, PC' Pw, PeE"

Statistitko m obradom eksperimentalnih rezultata doslo se


1 do jednacine obllka,

CEK = 2C +3 eE' + 0,05

Na osnovu prakti ~ nih ispitivanja preporutuje se jednatina


za CE ked telika sa C > 0,17 %, a kombinovana jedna~ina CEK iIi
jednatina CEN za t elike sa C < 0,17%.
- 34 -
Iz navedenih i drugih formula za CE zapa1a se razl i k a
u veli~inama koeflcijenata uticaja pojedinlh hemijs k lh eleme nata,
~to je posledica razli~itih individualnih pristupa i ekspe rirne n-
talnih provera.

2.1.3 Prora~un temperature predgrev~~ ja

Ve6ina ~elika, posebno celiei pov! §ene c ~ rsto6 e , s k lon a


je pojavi hladnih prsllna, pa mere da se to spree ! obuhva ta j u
prlmenu takvih tehnologija zavarivanja ko j e iskljuc uju trans f o r-
maclonu krtost. Hladne praline se pojavljuju aka u ZUT-u nastan e
martenzitna l1i donja beinitna struktura i lstovremeno se po jave
velike kolicine difundovanog vodonika 1 sopstvenl napani. Ova po -
slednja faktora uslovljena su konstruktivno-tehnolo~kim re ~ e nj ima,

te se na njih ne mo~e znatnije uticatl. Stoga, os taje mogu6 nos t


da se spre~i pojava strukture ka1jenja pri transforma ci j i,
§to se ug1avnom postl!e pove6anjem 1inijske energlje z avari va nj a
111 predgrevanjem; to zna~i smanjenjem brzlne hladjenja u oblas -
ti najmanje stabl!nostl austenlta.

Met 0 d S e fer 1 jan a se najvlse korl s ti za


prora~un potrebne temperature predgrevanja prema lzr a zu

T = 350 Vlel- 0,25 °e


gde je:
lei = lel h + leis - ukupni ekvivalentni ugljeni k ,
lel h - heroijski ekvivalentni ugljenik odredjen iz f or-
mule :
360lelh = 360e + 40 (Mn+er) + 20Ni + 28Mo

leis - ekvivalentni ugljenik debljine 5 u mrn od red j e n


po formuli
leis = 0,005.slel h odnosno

lei ~ lelh(l + 0,005.s) \.


Met 0 d B W R A (British Welding Research As s o c iati o n).
Prora~un temperature predgrevanja po metodi BWRA (danas
The Welding Institute) znatno je sl~!eniji. Polazl se od he mijs k o g
sABtaV& ~el1ka, faktora oblika spoja- broja BTS i parame t a r a r u ~ -
nog elektrolu~noq
zavarlvanja. Hemijski sastav ~ ellka lzr a!ava se
ekvlvalentnim uqljenlkom CE:
CE a C + Mn + N1 + Cr +'Mo+V
:!n" 'I; 10
,
- 35 -
Prora~unatim vrednostima CE i ~eklvanom sadr!aju vodonika (zava-
rlvanje bazl~nim 111 rutl1nim elektrodama) prldodaju se poka<ate-
ljl zavarljlvosti A, B, C, 0, E, F, G prema tabllcl 3 • Na prl-
... r, ~el1k t.472 0 (0,15'C, 1,1\ Mn, 0,3 \ Mo),3\)Cr)1maCE • 0,365\,
Ito odgovara pokazatelju zavarljlvost! "EM prl zavarivanju 1011-
jlm rutilnim elektrodarna.

Tablica 3. Pokazatelji zavarljivosti


Eklrivalen. ugljenik CE a C + Mn + Ni + CrHlo+V Pokazatelj
~ IT 10 zavarljivosti
za zavarlvanje rutil- za zavarlvanje bazl~-
nom elektrodom nom elektrodom
do CE - 0,20 do CE - 0,25 A
0,21 do 0,23 0,26 So 0,30 B
0,24 do 0,27 0,31 do 0,35 C
0,28 do 0,32 0,36 do 0,40 0
0,33 do 0,38 0,41 do 0,45 E
0,39 do 0,45 0,46 do 0,50 F
ve6e od 0,45 vete od 0,50 G

Faktor obl1ka spoja izrafen brojem termi ~ ke strogoeti


(BTS) zavisl od broja smerova odvodjenja toplote. Kao osnova za
prora~un uzlma se jedlnlca debljlne 6 mm. Su~eonlm spojevima deb-
ljine 6 rom odgovara BTS a 2 (dva Bmera odvodjenja toplote), ugaonim
3, krstastim 4 .
Ako je debljlna lima s1 veta od 6 mm, onda Be BTS za Bu~e­
oni spoj ra~una po izrazu
B1
BTS - r.2
Ako Be BpOj lzvod1 9d limova raz11~it1h debljina (B i
1
8 2 ), onda se BTS za ugaoni spoj ra~una po lzrazu
1 B1 B2
BTS - r(r- + r-).3

Izra~unate vrednostl po gornjlm formulama zaokru!uju 88

na prvi ve~l ceo broj. Primer! raznih vrsta spojeva sa odqovara-


jut1m vrednostlrna BTS dat1 BU u tab11c1 4 , iz koje se vld1 da
za e.4720, npr. debljlne 6 rom, BTS mo!e bit1 2, 3 111 4, pa se
dalje prema tab. 5 odredjuje temperatura predgrevanja.
- 36 -

Tablica 4, BTS za razne vrs.te s .p oj eV.A

Vrsta spoj a Deb~j .1na lima mm BTS

OVa smera o d v odjenja


toplote
6 i 6 2

k~!- W-~ 1 6 i
6 i 18
12 3
4

1~~11(q ~NI )
12 i 12 4
24 i 24 8
24 i 48 12

Tri smera odvodjenj a ••


toplote

6 i 6 3
• 12 l. 12 6
ra- 24 i 24 12
f ~
1 - - '"
~ \

eetiri smera odvodjenja


toplote
6 i 6 4
8
12 i 12 8
24 i 24 16

- 8
j
- ~
6 + 12 + 1 2 + 1 2 7

Minima lna t emperatur a p redgr evanj a pr ema BWRA d a t a je u


zav lano a t l ad br o ja t ermi~ke a t rogostl , poka7.a t e lj a z avarl j i v o s -
ti i p r el! nilta elektroda (t a blica 5 ).
- 37 -

Tablica 5. Temperatura pred2,revanja


Broj termi~ke Minlmalna temperatura predgrev anja
strogosti Pokazatelj zavarlvanih komada
(BTSl zavarljlvosti Pre~nik elektroda u nun
3,2 4 5 6 8
(oCl (oCl (oCl (oCl (oCl
D 0
2. E 50 0
F 125 25
C 0
3. D 75 0
E 100 25 0
F 150 100 25
C 50
4. D 100 25
E 125 75 0
F 175 125 75 0
B 50
C 100 25
6. D 150 100 25
E 175 125 75 0
F 225 175 125 75 0
A 25
B 75 25
C 125 75 25
8. D 175 125 75 0
E 200 150 125 50 25
F 225 200 175 12 5 50
A 75 25
B 125 75 25
C 150 125 75 0
12 . D 200 175 125 75 0
E 225 200 175 100 50
F 250 225 200 150 125
A 75 25 0
B 125 75 50 0
C 175 150 125 50 25
16. D 200 175 175 125 50
E 225 200 200 150 100
F 250 250 225 200 150
A 75 25 0
B 125 75 50 25
C 175 150 125 75 25
24. D 200 175 175 125 100
E 225 200 200 175 15C
F 250 250 225 200 200

*** I : p a~am 6ta r8 ke jednac in o Plmo!e se izra~unat1 tempe-


ratura predgrevanja prema lzrazu

TpQ 1440P1 - 392 °c


- 38 -
_ U I1teraturi uporedjuje se s tvarna brzlna hl ad jenj a
ZUT-a vpri 300°C 1 kriti~na brzina v kr ' pri k o j oj u ZUT-u n as -
s
taje ~isto martenzltna struktura. Ta brzina v kr se mo ~e lz ra~ u-
nati iz izraza:
o
logvkr = 3,O-(4,62C+l,O SMn +O,54Nl+0 ,S OC r+O, 66 MO ) Ci s

U zavarenim· sp o jevlma sa lo g (vs / v kr ) < -0, 6 prsl in e se


ne javljaju, dok se za log (vs / v kr ) > 0,3 p r s line uvek javl j aj u .
Brzina hladjenja Vs lzra~ unata iz odno sa l og (vs / v kr ) = - 0 , 6 o d-
redjuje uslove zavarlvanja sa pre d g r e van j em l1i be z pre"dgre v an j a.
-Za oeenu sklonosti ka prsllna ma prirnenjuj e se 1 izraz
kojim se uzlma U obzir sadrf aj difundovan o g vodonika ltost
spoja (k);

P
s = l09~ +
k
+~
vkr

za P a -0,5 praline se ne p o javl~ju, za P = 0 , 3 verovatno6a


s S
pojave praline je 50% 1 prl P > I prslinc se uve k p o jav l juju.
s
-Intenzltet krutosti "k " i z ra~unava se u zavl s n os ti od
debljine lima "9" u mrn prema izrazu k=66.s; a "H" se us va ja i z
tablice 9.
Stavljajuei u qornji izraz P = -0,5 mo z e se izrac un a ti
s
0
povol)na . brzina hladjenja prl 300 C i na o s no vu t o ga, za pozn a -
te parametre zavarivanja,i temperatura pre d qrevanj a ( v. str. G8).
Bez obzira na na~in proracuna tempera t ure predgre v a n j a,
nlje opravdano da ona bude iznad temperature poc etk a martenzit-
nog preobrazaja. To je i razloq Ato se temperature predgrevan ja
dan as sve manje odredjuje lz dijagrama iz o terrnalnog ill kontin ual-
nog razlaganja austenita za dati c elik, jer se pri tih korl ~6e n ju
o
dijagrama preporucuje temperatura predqrevanja 30- S0 C lzn a d tem-
perature Ms.
-Sa qledl§ta pospe§lvanja lzdva janja ~o donika iz obla s-
ti zavarenog spoja, velikl znac aj ima i naknadno zagrevanje z a v a -
ra 111 §ava pre njihovoq hladjenja do sobne tempe rature . U n o ~ e n je

~elova u pe~ t ~ LOO-200oC delu j e posebno na brzlnu hladjenja pri


t~mperaturama iapod 300°C. Za konstrckcl c ne cellke p o v l§en e ja-
~~ne cesto je dov_oljno zagrevanje u taku 30 do 60 minuta pri
100-lSOoC, dok je za debljine iznad 10 mm ponekad potrebna nak-
nadna zagrevanje od nekoliko sati (3 do 5 h). Pri zavarlvanju
delova veoma vellkih preseka (npr. 300 mm) zavarivanje se moze
viAe puta prekldati 1 primenltl naknadno zagrevanje ~lme se stva-
raju uslovl ze pouzdano zavarivanje.
- 39 -

2. P r a k t 1 c n e met 0 d e

Odredjrvanje zavarljivostl opitima zasniva se n a pro uc a-


vanju pojave prsllna u za v arenom spoju u (1) toku proc e s a z a vari-
vanja, (2) neposredno p o sle toga l1i (3) pesle odredjenog v r emena
( - 48 h). Me djutim, procena za v arlji vosti prime nom praktic nih me -
toda proslrena je 1 na ispitl v anje p o jave prslina usled naknadnog
zagrevanja tj . termiCKe abra de, kao i na nast~janje prslina pri
radnim naprezanjima , tzv. eksplo ata=i o ne prsline.
Po java p r s lina u zav are nirn spojevima uop § teno je re z ul tat
napo nsko-deformacio nog stanja, koje materljal s manjene plas ticnos-
ti u zavarenom spoju ne mo ~ e podnetl.
Kriterijumi za ocenu z avarlji vosti mogu biti ·razliciti i
zasnivaju s e na odredjivanju kriticne deformacije u funkcijl tem-
perature pri z a varivanju, kao i na odredjivanju kriti c nog napona
prl kame dolazi do poj a ve prs l ina.
Zbog veliko g broja praktic nih metoda za ispiti v anje za-
varlji v osti (oko 900) n ij e moguce pOjedinacno ih obrazloziti, ali
je bitno da sve o ne utvrdjuju vrstu i stepen promene ispltlvanog
probnog uzor ka .
Kod ve6in e prakti~nlh metoda isplti v anja zavarljlvosti
probe se izlazu termi~kom ciklusu: lokalno,po celom profilu ili
zagre v anju i hladje nju isto k ao i pri zavarlvanju (sirnuliranje
termickih ciklusa) i sl. Stepen nastalih promena utvrdjuje se po-
znatim me t odama lspitlvanja (zatezanjem, savijanjem, merenjem
tvrdo 6e, !ilavosti i 51.), pre i posle termickog de jstva, a po
po t rebi se ispituje i pojava prslina u ~avu i okolini .
U cilju prikaza sus tine pojedinih grupa prakticnih lspi-
tlvanja za o c enu z avarljivosti daju se obja§njenj a karakteristl c -
nih proba iz po j edinih grupa.
Pr o be sk lo no a ti ka lomu ( toplom 1 hladnom)
Ove pro be su veorna znacajne 1 najvi § e se koriste prl
osva j anju novlh vr s ta osno vnih i dodatnih materijala, pri nj1-
h o voj sistematlzaclji, izboru i potv rdl kv a llteta, odnosno meto-
da i postupaka z avarivanja. Na jve6u primenu ima ju probe sklonos-
ti ka poj av1 hladn1h prslina, jer se pri ispitiv anju moze uzeti
u obzlr 1 uticaj parametara z a vari v anja.
Probe hladnog lorna, t j. probe sklonosti ka hladnim prs-
11nama,dele se na dYe g rupe :
1. pr obe s lo b o d nih ( ne ukr ude ni h ) apoj e va
2 . probe ukru de nih Bpoje va.
- 40 -

U grupi 2. razllkuju se probe:


- sa samouklje s tenjemi pomocu takve monta z e ele men a ta
probnog spoja da izvedeni ~av iIi spo j izaziva s amouklj es t e n j e ;
- sa nasilnirn uklje s tenjem; primenom pos e bnih a l ata i
naprava sa Kojima se elementi spoja prinudno ukrucuju. P ri to me ,
kod nekih proba postoji mogucnost promene stepene ukruc enja i li
brzine hladjenja spoja tzv. toplotne strog osti (o s t r ine), pa se
stoqa primenjuju za ocenu uticaja velicine p o jedin i h f akto ra na
hladni lorn.
Probe sa diI't. go vanim na pl' e zan j i ma primenjuju se za oce-
nu sklonosti ka hladnom lomu posle zavari vanj a , delovanjem spo-
Ijnih opterecenja na zavarenirn opitnim epruve t ama odmah posle
zavarlvanja. Prednost ovih prob a je svakak o mogucnost izbora v r -
ste i velicine opterecenja, .elme se pro ce njuje njih o v uticaj na
hladni lorn.
Pr ob e simuLil"anj e m tel"mi ~kih aik Lusa se izvo de na p o seb-
no konstruisanim uredjajima - simulatorima i po metodi BWRA. U
slmulatorlma se probni nezavareni uzorci izlazu temperaturskim
clklusima koji odgovaraju pojedinim ta~kama razlicito u d aljenim
od ose ~ava. Na taj se nacin mogu utvrditi promene svojstava ot-
pornosti i plasti~nosti u ZUT-u, zavisno od reiima zavarivan j a.
Postoje nekoliko vrsta slmulatora zasnovanih na elektro -
otporskom iIi lndukcionom zagrevanju. U svetu su danas najpozna-
tlji simulatori UMET (SSSR), Weld Thermal Cycle Simulato r firme
Sroit-Wels (USA) 1 Thermorestor - W (Japan). Therrnores to r, f i r me
Fujl Electronlk Industrlal Co. Ltd. je najsavremeniji simulator
jer lmitira ne sarno termicki vee i deformacioni ciklus zavari va -
nja, sa mogueno§eu uvodjenja vodonika za vreme hladjenja.
Za ispitivanje po metodi BWRA koristi se jednostavna t eh-
nika simullranja koja se sastojl u zagrevanju uzoraka u pecima
do 950°C 1 zatlm hladjenju; potom se uzorcl lspituju zatezanjem
1/111 udarnlm zatezanjem.
Pregled neklh praktlcnlh metoda za ispltiv~je zavarlji-
vostl dat je u tablici 6.

.
Na osnovu rezultata analltlcke procene zavarljivosti i
.ljene provere prime nom praktlcnih proba,iz tabllce 6. I mole se
ocenitl zavarljivost i predloflti mere i uslove da se ona p o bolj-
Aa. Odnosno, krlticne veliclne usvojenog pokazatelja zavarljlvos-
t1 (tvrdo~e, !11avoatl, praline, itd.) mogu se ostvariti zavari-
vanjem:
Tablica 6. Pregl ed prak t i~nih proba z a ocenu zava r ljivostl

Kr i te ri j um Vrste probe Naziv probe Ocena

samoukruce ne CTS , krs tas til


Fisca , Te}cken , Kruzna
h l adnlm sa reg u lisan im TRe , HRC , IHPLANT , OJ
'" ~ naponom
-~ -
LTP -n
OJ
-n
~ sa slmulisanim
....
..... termi ~ - - BWRA i imitacijom zagrevanja: -< OJ
kim ciklusima - elektri~ n imotpororn, > -n
...
0-
- indukcijom ( strujorn visoke "
on
0
::>
-n
-<
frekvence) 0-

.. ........... ..>
.....'"
.J< ukru6ena Teken , Pisco , Kruzna Q) -n
toplim 0
a.
0
s a regullsanim n apo nom
metalografska -
Vares t raint , Bauman
Ispltiva n je zatezanjem u pra vcu
Q)
c
.... ..
c
..."
.J<
0
lamelarnlm s truk tu rna debljine lima
-<
<11
...
til mehanicka c:.
!arenj:> i zote l'micka
k ra tk o vremen o g t e c c n ja
Q)
.:<
t v r do6 a merenje t vr d oce me t o d V i kcr ~ IIV < HV
ma x
>0"
" -.
.... c
"'.0
svo j stva
c vrs t oce i s p i ci v anj e z a t e zan j e m za ee z 3n j e
om
Rm
.,. R!
".
" 0
'" 0
ud a r na zilavo f: t i sp j t i\'a n j e :' i.~avo s ti metod Sarp i f' r e l J=na t empe -
l.·a.:ut"a
CTS - Co nt rol le d 'l'h er ma l SC·:l~ rl t~· ; 'l'RC - Te ns i le Re~tr ai nt C rac ki n g
RRC - Rigi d Re s t r a in t \vel d Cr a Ck i n g ; O t.: - o snovn l materijal, S - s ay.
- 42 -
_ bez posebnlh mera, kada je materijal zavarljlv,
_ sa pr!menom posebnlh mera, kada je materljal uslovno
zavarljlvJ
_ sa prlmenom takvlh mera koje su neopravdane sa tehno-
ekonomske ta~ke gledl§ta za slu~aj da je materljal teAko zavar-
lj1v.
Pr! egzaktnoj acen! zavarljivostl,budu61 da je strUktura
ZUT-a zavlsna ad niza pojedlna~nlh pOkazatelja - hemijskog sasta-
VA, debljine, kao 1 ad parametara zavarlvanja (npr. I1nljske
enerqije qt :::I UI/V z- kojl su povezanl sa temperatursklm clklu-
som, treba uzeti U obzlr 1 temperature transformacija lzra~unatlh

111 odabranih za us love kontlnualnog hladjenja 1z modiflkovanih


KH - dijagrama. Poredjenjem (ovako) odabranih vrednostl sa real-
no dobljenlm strukturama prl zavarlvanju - ocenjuje se mogu6nost
dirigovane promene strukture odnosno svojstva.

3 IZVORI TOPLOTE ZA ZAVARIVANJE

3.1 KARAKTERISTIKE TOPLOTNIH IZVORA

Osnovni top1otnl izvori za zavarlvanje meta1nlh materlja-


1a mogu biti: gasni ptamen, 6l6ktri~ni tuk,8tQktri~na struja,
m6hani~ka energiJa, evetlosni Braoi i snop ot.ktrona.
U princlpu se top1otna energlja os1obadjA:
- e1ektromagnetnlrn zrA~enjem (radljacljom),
- elektromagnetnom Indukcljom,
- proticanjem e1ektrl~ne struje (Dfulov zakon),
- reakcljom sAgorevanja (oksidacije),
- egzotermi~kom reakcijom (oksl-redukcljom),
- trenjem 111 mehan1~k1m pr1t1skom.
Glavne karakterlstik.e pojedlnlh lzvora to·plote za zavari-
vanje au: stepen koncentraclje toplotnog fluksa, na~ln prenosa
toplote 1 stepen 1skor1Atenja.
Raspodela spec1f1~noq toplotnoq fluksa (protoka) pr1 de-
lovanju koncentrlsanog izvora(odgovara Gausovoj jedna~lnl normal-
ne raapodele) (al. 19), datajelzrazom.

_kr 2
q - q maxe

qde je: ~x - maks1maln1 toplotn1 fluks,J/s.m 2 ;k - koef1c1jent


koncentracije toplotnog fluksa U 8/cm2 , r - radljalno
ra8tojanje date ta~ke ad oae u em.
- 43 -

Koncentraclje pojedinih lzvo ra to-


plate prikazane su na 51. 20. Naj-
manju konoentraciju toplote, ispod
3 2
5.10 kW/m ima oksi-aceti1enski
plamen, dok se elektric nirn lukom
352
postize 5.10 - 10 kW/m • a p1az-
mom 5.10 3 - 10 6 kw/m2.
Toplotna energija se predaje
osnovnom materijalu zracenjern , bom-
bardovanjem elektronima i struja-
njem fluida (konvekcijom). Kod pos-
tupaka elektrolucnog zavarivanja to-
plata se uglavnom predaje zracenjem
i bombardovanjem elektronima, a kad
51.19. Raspodela top1otnog 9a5n09 85 % predate kolicine top lo-
fluksa - Gausova kriva te otpada na konvekc iju a sarno 15%
na =racenje .
t as e p l

t. eZek tro nski


snop

plazma
elekt r icni
Luk
gasni

&~
vrsta izvora

51. 20. Koncentracija zavarivackih izvora toplote'

3. 2 VRSTE TOPLOTNIH IZVORA


3.2.1 Gasni p1amen

Gasn! plamen se odlikuje lakom regulacijom kako po sasta-


vu tako i snazi. Primenjuje se za zavarivanje, navarivanje, lem-
Ijenje, metalizaciju,ispravljanje, povr§insko ~i§~e nj e i razne
vrste povr§inske obrade metala.
Gorivi gasovi kojl se korlste za zavarlvanje, predgre-
vanje i rezanje su uglavnom ugljovodonici i ponekad vodonik.
- 44 -
Ta~nije, rno~e S~ re6i da se za zavarlvanje ~ellka gotovo redo -
vno koristi acetilen; dok se za lak e topljive metale i legure,
kao i za termi~ko rezanje mogu tak odje primeniti propan 1 butan
ill za rezanje pod vodom vodonik.
Iako ovi gasovl mogu sagorevati 1 u vazduhu, prak tl c no
se za zava r ivanje i rezanje k oristi tehni c kl cis t ki seonik koji
se dovodi iz celicnih boca, U Ko j ima se ~uva pod prltlskom od
150 bara .
Reakcije sagorevanja go rivih gasova, kao i kolicina top -
lote koja se pri tom oslobadja, d ate s u slede61m hemijskim jed-
nacinama:

- acetilen C2H2 + 2,502 = 2C0 2 + H2 0 + 1264kJ


- butan: C4H10 + 6,5°2 = 4C0 2 + 5H 2 0 + 2880,1 kJ
- propan: C3H8 + 5°2 = 3C0 2 + 4H 2O + 192 5,9 kJ
vodonik: H2 + O,~O2 = H 0 + 242,8 kJ
2
Acetilen sko- kiseonicki plamen ( oKs i - acetllenskl) daje
o
maksimalnu temperaturu od 3100 C, dok se primenom butand i p r opa -
na najvl§e postl ~ e 2830, odnosno 2850oC~ plamen vodonlka dostl~e
najvl§e 2520 o C. Osim najvi§e temperature medju navedenlm gasovi-
ma, plamen C2 H2 - 02 ~e odlikuje najvecom brzinom ~agorevanja,
mogu6no§6u regulaclje sas tava tj . o dnoBa pot r oBnje kiseonika i
acetilena:

a =

dvostepe n im sagorevanjem i najmanjom potro§njom kiseonika po je -


di n ic 1 zapremine gorivog gasa. Propan 1 butan sagorevaju jednoste -
peno uz obrazovanje gasova CO i H 0, pa u toku zavarivanja nasta-
2 2
je Atetna pojava - oksldac~ t ecnog metala.

3.2 . 2 Elektrlcnl luk


Zauariuacki elektri c ni luk predstavlja trajno elektric no
prafnjenje kroz medjuprostor , izmedju elektrodl3;,.tspunjen jonizo-
vanim gaBovlma i parama metala. U luku se elektricna energlja
p reob ra!ava u toplotu, kojom se topi deo osnovnog materljala 1
dodatnl materljal. Oslm toga, posredstvom elektricnog luka (de-
lovanjem elektrodinami~kih s11a) olak§ava se prelazak lstopljenog
dodatnog metala u Aav 1 ponekad se otklanjaju te§ko topljlvi po-
vrAinskl oks1di, tzv. katodn1m c1§6enjem. Naj b itnije parametars-
ke karakter1stlke zavariva~kog luka BU: napan luka, gustina i
jacinQ struje u luku duiina luka .
1
- 45 -
Elektrl~ni luk. 1 l z vor njegov og n apajan j a - .3 av cri'!.·a ~ki

tran8formator~ qrupa mo t or - gsn e r ato r 111 i 8 p r avlj a ~ - ~ ine od-


govaraju~i energetskl sistem. Ra z likuju se dva karakterlBtl~n a

na~1na odr!avanja elektri~nog luka : usta ljeni - .t a ti~ki u.~ovi ,

kada napan 1 struja u toku dovoljno dugog vrerne n a ne men j aju s vo-
je vrednosti 1 neustaljeno - din amidko od r ~a lJan j8 luk a , kada n apan
i atruja mcnjaju Bvoje vredno s t i po d dej stvorn spol jnih t inila ca,
111 zbog promeno pararnetara z a vari van ja.
U savremen im metodima el e kt rol u~ n o g zav a rlva~ j a e l e k t rl ~ -

ni luk se uspostavlja i odr ~a va :

- u atmosfe.ci vazduha,
- u atmos fe ri z aA ti tn ih gasova (Ar, He , CO i B roe ~a ),
2
- pod s lojem praAka .
Razli~iti na ~ ini o d r ! a v anj a ele ktrit no g luka uslo v lj a v a -
ju i razl ike u toplotnoj moti i konce n traciji toplotnog f luksa,
Ate S8 dalje odraf ava 1 na tokove metalur§kih r eakcija prl zava-
rivonju.
Polo v i,izmedju kojih se uspostav lj a i odrzava elektrl ~ ni

luk,vez u ju se za izvor e lekt r l~ne s truje odgovaraju6e snage i


napo na pra anog hoda . I z flz i ke j e poznato da se provodjen j .~ e1e -
ktrl~ne struje kroz metalne provodnike ostvaruje kretanjern 81~ho­

dnih elekt ronA. Budu~i da se gasov~ u norma1nim us10 v ima sastoje


1% elektrl~no neutralnlh molekula, onl u tom stanju ne provode
elektri~nu atruju.
Gas mo!e pos t atl provodnlk elektrl~ne struje ako se pre-
veda u tzv . jonsko stanje. Joni1Ja oi,; a gaBQ mo! e se ostvarltl bom-
batdovanjem mlazom elektrona , ozra~lvanjem 1 z a qrevanjem. Prevo-
djenje gAS a u jonsko stanj e ozra~ l v anjem poznato je k a o fot o jo ni -
.aoiJa, a zaqrevanjem kao ~ e rm o jo ni 1J aci j a.

Za variva ~ ki luk se us postavlja i odr!a v a bomba r do v anje m


vazluAnog stuba rnetalnim jonima i termojonizacijorn. Odlika je ve-
~ine poatupaka 81ektrolu~nog zav arivanja da a8 ele ktri t ni luk od-
ralava izmedju vrha dodatnog materijala (elektrode) i zavariva-
nog materijala (al. 21). Ve li ~ ina i r a apodela temperatura u elek-
tri~nom luku zavisi od v r ate elek trode, pola riteta (+ 11i - pol
na elektrod1), vrstB qasa 11i pare kojl ispunj a va prostor lzme-
dju polo VA i od parame tara z avarivan j a. Zava riva~kl luk s e konl-
~no Airi prema zavarivanom materlj a lu n e zaviano od pol a rlteta.
Zavlsnoet temperature luka od atmosfera izmedju elektrode 1 08no-
vnog materijala data j8. U t ablici 7 •
- 46 -
Tabllca 7. Temperatura elektri~n09
Elektl"oda luka
Vrsta ga8a 11i pare Temper a tura
u stubu luka lukoa., °c
Vazduh
-
5800 + 200
Pare Na 2 C0
3 -
4500 + 200
4000 + 100
Pare K C0
Pare
2 3
Fe
-
oko 6000
Volfram u at.mc.sferi oko 5700
08novni vodonlka
matel"i.ial
Ugljenlk u atmosferi
51. 21. Elektri~ni luk u 810- vazduha
bodnoj atmosferi
-
6200 + 300

x 0 m p 0 11 e n tee l e k t ri c n 0 g t u k a

Luk jednosmerne struje se uslovno mole podeliti n-a tri


glavna dela: kato dnu oblast, anodnu oblast 1 stub lu'ka . Katoda
(- pol) uvek emituje, a anoda (+ pol) privla~i elektrone. U ka-
todnoj i anodnoj oblasti moqu se uo~lti mala udubljenja odnosno
i8pu~enja (mrlje) 1 odgovarajuce oblasti peda katodnog 1 anodnog
napona. Xatodna mrtja je ulStvari mala udubljena povrAina na vrhu
katode lz kojeg se emltuju elektroni, a anodna mrtja predstavlja
deo pozitivne elektrode koji prima elektrone.
Fraces emitovanja elektrona 1z katode mole biti izazvAn
dovedenom toplotom (termi~kom jonizacijom), dejstvom elektri~nog

polja,kao i udarom ~estica suprotnog naelektrlsanja.


Stub elektri~noq luka je jonlzovan prostor izmedju elek-
troda u kome au qasovi i pare metala u velikom stepenu disocira-
ni i jonizovanl pa stoga sprovode elektri~nu struju. Pojava joni-
zacije u stubu luka je pra~ena suprotnom pojavom r8'kombinaaij s ,
tj. obrazovanjem neutralnih atoma 1 molekula, pri udaru naelekt~

risanih ~e8tica 0 elektrode. Dvoatomni qasovi, - kojl se gotovo


uvek u stubu elektrl~nog luka ("2' 02' CO , H 0, N2 )
nalaze
2 2
o
disociraju pri temperaturama 4000-8000 C, a budu~i da je u stubu
luka temperatura t ~ 5000-30000 DC, to zna~i da je stepen joniza-
clje vrlo vlsok 111 potpun.
Stub luka je u elektrostati~kom pogledu neutralan jer je
broj elektrona jednak broju pozitivnih jona. Elektronl 1 neqa-
tivnl joni· kre6u S8 prema anodi brzinom koja je arazmerna napon-
skoj razlici AU - UK - UA lzmedju katode i Anode
1 2
6U - UK - UA - ,-neve

*) Hlor 1 fluor moqu prlvu~l elektrone i obrazovati neqativne


jone Cl-, F-
- 47 -
gde je: me - mas a elektrona, v~ - brzina elektrona. S druge
strane 5e kLnetlcka energija pozitivnih jona u trenutku njihovo g
udara 0 katodu mo!e izrazltl jedna ~ inom

gde je: ~ - masa molekula , vM - brz i na molekula ,


-23 J / K - Bolcmanova konstanta; T - temperatura uK .
k = 1,3805.10
Klncticka energija elektrona znatno je veca ad k inetlcke
energije molekula, .jer je tu presudan utlcaj br z i ne ( " e :> vM a
me < ~). Zbog toga 5e po pravilu osnovni materijal vez uje za +
pol tj . i z la ~e 5e bombardovanju e lektro na a dodatni materijal
na - p o l~ pa je stoga vi s a t empe r a tura na radnom predmetu tj.
anodnoj mrlji. U elektric norn luku naizmenic ne struje menja se na-
lzmeni c no smer protlc anj a elektrona i pozitivnih jona, a elektro-
de (katoda 1 anodal me njaju s voj polaritet 100 puta u toku 1 5 za
elektrienu struju frekvencije f = 50 Hz_ Zbog to ga se luk naiz me-
nicno prekida i uspostavlj a , sto sman j uje stepen jonizacije pa
stoga i temperaturu u odnosu na l uk jednosmerne struje.
Elektricni luk s e , zavisna ad napanske razlike izme dj u
elektroda, moze uspostaviti na dva na e ina:
-"preskakanjem"elektrona u sluc aju ve like naponske raz-
like lzmedju razmaknutih elektroda;
- dodirom e l ektroda, a zatim njihovim neznatnirn razffi1ca -
njem.
U prvom slueaju protlcanje elektrona maze nastati ako se
primene specijalni uredjaji - jonizatori - koji stvaraju impulse
visoke frekvencije i napona od nek o llk o hiljada volti.
Nasuprot tome, u drugom slueaju, dovoljan je napon Uo -
velic1ne nekoliko desetin a volti, ugl a vnom 1spod 80 Vi pri dodi-
r u elektroda nastaje jaka struja kratkog spoja , rnesto dodi ra se
zagreva 1 time olaksava termicka ernisija elektrona i joni z acija
gasa,koj a je praeena t fotoemisijom 1 emisijom usled dejstva e l e -
ktr1 c nog polja .

S t a t 1 c k a 1 d 1 n ami c k a k a r a k t e r 1-
s t 1 k a z a v a r 1 v a e k 0 9 1 u k a

U stabilnom elektricnom luku,kOjl se odrz a va lzmedju d va


rneta l a u datoj gasnoj a tmosferi, ustaljuje se od redjena zavisnos t
izmedju napona 1 trenutne jacine struje . Takva zavisnost se nazi-
VA Btati dk a ka~akt B ~ i B tik a Blek t ~ i dno g lu ka . Vee i deo elektricne
struje proti ce kroz sredisnl - osn1 - deo luka, pri cemu velie ina
- 48 -

preseka stuba luke zavisi cd pre ~ nlka elektrode i temp era t ure

.
luka. Kaka je raspodela tempratura u stubu luka promenljiva, to
.
1 zavisnos t i zmedju jacine struje i nap ona luka nije linearna
( zna~l ne ' pokorava se Omo v om, zakonu).
Na krivoj statl ~ ke karakteristike luka (51. 22) u ce a va j u
se trl dela. U oblasti malih gus t ina elektri~ ne struje (51. 22-1 )
otp or u luku je veliki,jer temperatura 1 pracesi jonlzacije nisu
dovolj n i za emitovanje elektrona u p o trebnom broju, a ist o vreme no
se znatna koll~lna toplo te odvodl lz luka ~ to ope t po vecava n j e -
gOY ukupan otpor. u toj oblasti je koeficijent pravca krive
tqa,l < 0, §to znaci da je to dec u kame je statlc ka k a rakterls t i-
ka negatlvna l1i op a d a j u r.!a,.

1
60 I
I I !
'"
• I\ I I
i
I
I
II I
I
I
I
II I

40
"0. I I
0
I I II
I.
'"" 20
I
I I
I I

Jo
i
100
: ::
1000 10 0 0 0
Ja~ina 8t r u Je u A
51 . 22. Stati~ka karakteristlka elektri~nog l uka

U ob l asti s r ednj i h ja~lna struje (sl. 22 - II), karakteri5 -


t1~ n ih za p ostupak rucnog e l ektrolu~ n og zavarivanja, n a pon luka
Be go t ovo ne menja sa porastom jacine struje , pa je statl ~ ka ka-
rak t eris tika ravna iIi nezavi s n a,a tga~ o.
2
Daljim povecanjem jacine 5truje (51. 22-III) raste i ot-
par u l uku, pa je radi odr~avanja stabi~n o5ti luka potrebno p ove -
cati i napen. U ob l asti III tga > 0 a staticka karakteri5tika je
3
ras t u da iIi pozitivna .
Druga karakteristika e l ektrlcnog luka , koja predstavlja
zavisno st napona i jac lne struj e od vremena zavarivanja zove se
d i nam i c k a k arakt e ri8t i k a. Ova karakteristika pr i kazana je na sl.
23. z a slucaj zavarlvanja jednosmernom strujom; ana 51. 24. za
zavarivanje naizmen i~nom strujom . U primeru n a 81. 24 . prikazana
je sime t ricna promena napan a u odnosu na vre mensku osu. Ova sime-
tricnost mo~e biti na r u§ena pri odrzavanju e1ektricnog luka lzme-
d j u mat e r ljal a veoma razll~ltlh fizi~kih o.ohina , kao ito au W i
- 49 -

AI , W i 1-19 , \oJ i Cr - celiei ( 51. 2 5 ). Nesimetrican na pen stet-


no deluje na tehnoloske osobine luka, naroelt o pri z ava rivanju

60
50
:>.
, 40
~
0 30
"- C
0 20
'" 10
A 0 '
0 I I I V:r-em a
I I, tl1-4 +--
I
I I
'"<», 7. 1 0
..., A',' I
II
I
~
I I
~ 200
~

"0 160 U' C'

." 1 :1. 0
'"...,
0 80
·/0

51. 23 . Dinamic ka karakteristika pri zavarivanju j edno -


s mernom strujom (grupa mo tor generator)

Sl. 24. Op§ta dinami ~ ka karakte- Sl. 25 . Dinami~ka karakteristika


ristika naizmenicne struje naizmenicne struje TIG - a

laklh legura , jer nastaje dellmicno ispravljanje. Ovo nepovoljno


isprav1janje naizmeni~ne struje (01 . 2 5) mofe se e1iminisati uk-
Ijucivanjem kondenzatora 111 omskih otpornlka u zavarlvacko struj-
no kole.
- 50 -

o s nov n e k a r a k t e r 1st ike z a v a r i-


v a c k i h u r e dj a j a

Uredjaji za elektrolu ~no zavarivanje treba da obezbede


lake uspostavljanje elektrlcnog luka, njegovo odr~avanje 1 sta-
bilnost. Elektroluc no zavarlvanje se moZe' us~ lzvoditi jedno-
smernom i naizmenicnom struj o m. lake se e lektricni luk lakee us -
postavlja ukollko je napan praznog hoda ve6i (nape n izmed j u po-
lava pre uspostavljanja luka), on se 1z razloga bezbednostl ogra-
nicava na 10 0 V za jednosmernu struju i 70 V za naizmenic nu. Ure-
dja j i pomocu kojlh se dobija jednosmerna struja za zavarivanje
mogu biti:
- grupa motor - generator i
- grupa trans f ormator - ispravljac .
Za zavarlvanje naizmeni c nom strujom ne mo~e se di rektno
upotrebiti struja i2 mre~e napona 220 ili 380V. Ra210g je pre
svega opasnost po ~ ivot zavariva ~ a, a zatim fizi ~ ke pojave: kra-
tak spoj, uspostavljanje luka i prelazak dodatnog mate rijala k o -
je izazivaju eksplozivno rasprskivanje kaplji c a metala. Zata se
primenjuju zavariva~ki transformatori pom06u kajih se naizmenicni
napon mreze sni~ava na 70V iIi ni ~e . Zavariva~ki tran sformator se
ne sme unositi u zatvo rene kutijaste nosa c e kao § t o su n p r. meta -
In1 sanduci, vagoni, ~koljke automobila itd. Ako se transf o rmato r
unese u takve kaveze magnetnlh materijala, oni deluju kao novi
namotaji u Kojima se mo~e indukovati struja ~pasna po z lvot zava-
rlvaca.
Osnovna karakteristika uredjaja za e1ektro1ucno zavariva-
nje je spolja§nja k arakteristika uredjaja koja pokazuje zavis-
nost izrnedju jac1ne struje i iz1aznog napona (51. 26).

c I
r
o R IL I PP I

51. 26. Stati~ke karakteristlke 1uka (a,b,c) i spo1jne


karakteristike uredjaja (1,2,3)
- S1 -
Savremeni uredjajl za elektrolu~no zavarlvanje treba da
obezbede stabllnost odr!avanja luka u dovoljno Alrokom podru~ju

ja~lne struje zavarlvanja 1 du!lne luka. Kad ve6ine pastupaka za-


varivanja, a naro~lto kad ru~no9 elektrolu~no9 zavarlvanja - pos-
tojl mo9u~nost da se uvedenl paramatri slu~ajno promene i time
naru§l stabilnost elektri~no9 luka. Stabilnost zavisi od karak-
terlstika uredjaja za zAvarivanje 1 od proc8sa kojl ae odigravaju
u samom luku (oblogama elektroda se dodaju stabl11zatori Na, Ca).
Mogu6nost zavarlva~ko9 uredjaja da odr!ava elektrl~nl luk proce-
njuje se na osnovu spolja§nje karakteristike uredjaja .
• *. Uslo vl stabllnostl elektrl~nog luka moqu se matematl~kl

lzrazltl pomodu kOBficijenta otabilnosti sistema K . Elektrl~ni


s
10k jednosmerne struje, pri malim brzinama promene ja~lne struje,
bUe u principu stabilan ako je ispunje n uslov:

au u
- -)1 > 0 , tj. da u radnoj ta~kl 1r s poljna
ar r
karakteristlka uredjaja bude strmija od statl~ke karakterlstlke
luka. Pove6anjem vrednostl MK • raste stabl1nost sistema.
s
Za postupke ru~nog elektrolu~nog zavarlvanja primenjuje
8e struja relativno male ja~lne, §to odgovara oblasti ravne sta-
ti~ke karakteristike za koju je
aUt
ar - tg a - 0
Zbog toga se koeficljent stabilnostl svodi na
au
K sa ( -rr-u)! r > 0 ,
§to zna~i da ~e sistem biti stab11an sarno ako je
au
(~)1r < 0 •
auu
Stab1lnost sistema tefi ka maksimalnoj vrednost1 kada ar- • -~ I

Ato nastaje kada se spoljaAnja karakteristika u radnoj ta~ki prib-


lifava s leva vertlkalnoj liniji (a • • /2 ). Zato je za postupke
ru~no9 elektrolu~nog zavarlvanja (RELi TIG ) povoljnija tzv . stl'ma
spolja§nja karakterlstika nego blaga karakteristika. Matemati~ki

se ta pogodnost tuma~l ve60m vrednoA6u koeflcljenta Kat a u flzi-


~kom smislu se na uredjajlma sa strmom karakteristlkom Blu ~ ajne

promene du!lne luka veoma malo odr!avaju na ja~lnu struje zavarl-


vanja.
Za ~utamAtizovane postupke zavarlvanja radna ta~ka se na-
14%1 u oblasti l'Qs tuda Itatl~ke karakteristlke, pa je Ka ve61 ad
- 52 -

nule za svako
au u
(rr-) Ir < 0

aUt
jer je ~ O. DrugLm re~ima,potrebna stabilnost luka U o vo j
>
oblasti mo~e se p09tl~1 i primenom uredjaja sa bZag om spoljnom
karakteristlkorn. ~tavl~e, za automatizovano zavari vanje pogodn l ja
je blaga karakteristlka, jer se pri promeni du z ine luka znatnije
menja i ja~lna struje, ~to je osnova za sarnoregulaclju. Ake se
npr. smanjl du!ina luka, jacina struje znatno raste izazivaju6i
ubrzano topljenje vrha elektrodne ziceJ time se du zina luka 1 ja-
cina struje vra~aju na pocetne vrednosti. Pri povecanju duzine
luka de~ava se obrnuto, uz 1sti efekat samore g ulac i je.

3.2.3 Elektr1~n1 otpor


Et ek trootpors ko z au ari ua nje (EO) zasnlva se na toploti
koja se oslobadja prema Ozulovom zakonu
t
2
o D JR1 dt
o
gde je: R - omsk! otpor metala, i - trenutna ja~lna struj e zava-
rlvanja, t - vreme.
Zavarljivost rnetala ovirn postupkorn je bolja ukoliko mu
je ve6i elektri~ni otpor i nl~a temperatura topljenja. Najvise s~
elektrootpornirn postupcima zavaruju tank! limovi od niskougljenlc-
nog ~el1ka.

Zavarivanje pod troskom ( EPT) takodje se zasnlva na top-


lotnoj energiji dobljenoj iz elektricne energije prema D~ulovom
zakonu. Rastop elektroprovodljlve troske i rnetala spro vodi elekt-
ri~nu struju prl cemu se oslobadja odredjena kollcina toplote ko-

jom se topl dec osnovnog 1 dodatnog materijala.


Rastop troske, neophodan za poeetno zatvaranje strujnog
kola, dob1ja se uspostavljanjem elektr1~nog luka koj1 top1 prasak.
Naatal1 rastop prekida elektricni luk, a proces se dalje nas-
tavlja dejatvom Dfulove toplote.

3.2.4 MIaz plazme

Pod pojmom plazma podrazumeva se specijalno stanje vlso-


kojonlzovanog gasa kojl se sastojl od naelektrlsanih cestlca -
jona 1 elektrona- u takvim odnosima da je ukupno naelektrlsanje je-
dnako null . Plazma je odllcan provodnlk elektricne struje i u tom
pogledu mole se uporediti sa metalima.
- 53 -
Pre ma ste pe n u j o nizaci je razli k uju se i1 igk ot e mp e l"a t u lteka
(t '" 10 C) i Vi8~kot emp e ~atu~8ka ( t > 10 6 o C) k o d kc je
40
plazma
'"
s tepe n jonizacije 1zn0 5 1 ake 100 %. Te mpe r a t u ra p l a z me c e s to s e
- 23
izra ~ ava
u energe tsklm jed lnicama e V (l e V = 1, 6 . 10 J ) p rl ~e-
o
mu leV odgo'/ ara tempera turl a d 1166 0 C . Plazmeni p roc e ~ i k o riste
se ne sarno za za v a r i vanj e , reziln je i me t a li z a ciju ve6 i z a dob l-
janje ult radlspe~ ~nlh pra hova cis tih met al a ~ k a r b ida , ni t rida
kao 1 za pro lz v odnju s peci ja lnih Illat e r i j a l a u vrlo Inallm Y.. ol i c i-
nama.
Toplotna energi ja k o j a se pre k o pla:..me pred a je p l o c ! data
j e izra zom

2
gde je: A - povr s ina r a zmene topl o te u em i TI l T2 - te mperatu-
ra plazme i plobe u Kj a - k oef i c ij e nt prel a za t Op lote jzme dju
mlaza plazme i povr s ine metal a ( z a ml a z a r g o n ske pl azme je
a = 10- 2 _ 10- 1 W/<: m2 1<).

3. 2 . 5 Laserski zrak

Laser j e ure d jaj k o jl st vara nonohroma tske s v etlos ne ta -


lase koji u spektru e l e ktr o rn a gn ~ tni h tala sa le ~ e u obl a sti o d u1
traviolentne d o infrac rven e sve tlosti . Ov a svetlo st je k o he re nt-
na, §to zna ~ i da su s vetlos nl talasl u fazi, do k k od obio n e s vet-
losti to nije clu ~ aj .

Nazlv l a s er p o tl~e od p r oces a koji s e u njernu des 3va: po-


ja~avanje s v et:.lo sti 5 t imuli s ano m e mi s ijam z ratenj a .·)
Prvi impulsni l as e r ad kristaln og rubldijuma ,x o j ! je i s -
pu~tao snap crve ne svetle sti pr ona ~ a o j e Teo de r Mej men , g odine
1960.
Za s vrh e zava riva nj a prime njuje se rubin sk i iIi ga sn i
ko n ti nua l.n i l aser k ao 1 i mpu l 8~ li gasn i l ase r CO
iIi CO +N +He .
2 2 2
Laser je k o nstruisan taka da daje u z ani s ve tlo s ni zrak,k o jl se
gotovo ne § ir l , ~ ime s e ast va ruj e ve lika ke nce n traci j a energije
na malo j po v r~ i ni .

Neme talni mate rijati - stakle , k ofa , dr ve - aps o rbuju e-


nergiju laser ~
CO pa se o nl mo g u rezati u z do vodjenje neutral-
2
nih gasova radi o tklanjanja produkata re z anja. Nas up r o t tome ,
povr§ine c istih me tal a odbij a ju zrakove la.e ra CO p a je za r e-
2
zanje neoph o dn a o ksidacija i s t o vremenim do vodjenjem 02' budu61

0) na engleskom: Li ght Amplifica tion by Stimula te d Emission o f


Radi a ti on.
- 54 -

da oksidi metala apsorbuju laserske zrake.


Laser CO + H + He sa lmpuisnlm pra~njenjem omogu6 uje re-
2 2
zanje rnetalnih plo~a debljine do 50 mm.

3.2.6 Elektronski snap

Elektronskl snop se dobija u posebnim uredjajima, u ko ji-


ma se nastali mlaz elektrona ubrzava ad katode ka anodi u vakuurn-
skoj sredini. Napon za ubrzavanje elektrona je do 150 kV a jac i-
na struje veoma mala ~O do 1000 mAo Mlaz ubrzanlh elektrona uda-
ra 0 osnovni materijal pretvaraju61 svoju kineti~ku energlju u
toplotu dovoljnu za lokalno topljenje metala. Dubina prodiranja
snopa elektrona u ~vrsto tela srazmerna je energiji elektrona a
obrnuto srazmerna gustini tvrstog tela i obi~no je reda veli~ine
desetlh delova milimetra.

3.2.7 Egzotermicke reakclje

Toplota koja se oslobadja u toku hemijske reakcije, ug lav-


nom lzme·dju oksida zeleza i t!::istog alurninijuma, maze se isko ris-
titi za tzv. t e rmitno zavariuan j e. Ovaj izbor energije najces6e
se primenjuje za nastavljanje trarnvajskih 1 zeleznickih s ina, pa -
stolja masina i drugih masivnih delova. Mes avlna oksldno g praha
1 zrnastog aluminijuma nazlva se termit, a hemijska reakclja -
termitna. Osnova termitne reakcije je redukclja okslda zeleza,
npr. alum1nljumom
Fe 2 0 3 + 2Al = 2Fe + Al 0 + 1674,7 kJ •
2 3
Drug! metod zavarivanja razvijen na osnovu egzotermi~ke
reakcije jeste zauar i uan je ek e pl oz i j om . Energija eksplozije, npr.
nitrogllcerina,heksogena 1 dr. oslobadja se za veoma kratk o vre-
me (reda velit!::lne mikrosekunde), i maze se koristlti za izradu
dvoslojnih (plakiranih) limova t!::lja je os nova t!::ellt!::na a za s tltni
sloj od bakra, titana 11i nlkla. Temperatura koja se dostl ze pri
eksplozljl iznosi 3000-4000 o C, a brzina udarnih talasa odg ovara
brzinl zrna vatrenih oruz ja, tj. iznosi nekollko h!ljada ml s.
- 55 -
3.2.8 Mehani~ko trenje 1 pritisak

Toplota koja se oslobadja mehani~kim trenjem na dodirnim


povrAlnama delova,koji se nalaze u relativnorn kretanju,mo!e se
iskoristlti za z a v a r i v a n je t r e n jem i u ltraz vu c n o z a v ar i v a n je .
Zavarlvanje trenjem primenjuje se kao alternatlvni postu-
pak elektrootporskom su~eonorn z a varlvanj u U odnosu n a k o je ima
niz prednostl, a najvaf nija je nekoliko puta man ) i utro§ak elek-
trl~ne energlje. Mana zavarivanja trenjem je § to se p o stupak
ogranicava sarno na delove kru znog 111 prstenastog popre cnog pre-
seka, relativno ma lih precnika.
Su§tina zavarivanja trenjern svodl se na obrazovanje tan-
k e g sloja tecnog metala na suc eljenim povr§lnama i na g lo dejstvo
sile pritiska; metal se u testastom stanju delimicno ist1skuje
1z spoja, a po njeg o vom obimu o brazuje se manji 11i v eei venae
istisnutog materijala.
Spajanje ultrazvucn1m zavar1vanjem o stvaruje se u cvrstom
stanju, zahvaljujuci omek~avanju dodirnih slojeva metal a usled
toplote oslobodjene trenjem, c isce nju dod1rnih povrs ina zb o g vi-
brae1ja izazvan1h ultrazvukom i difuzionim procesima izmedju
o~iscen1h i zagrejanih kontaktnih povrsina. Frek veneija ultra-
zvucnih talasa koji se k o riste za z a v a rivanje izn05i ok o 20kHz.
Kod metoda h l.a dnog z atJa l'itJ anja cvrst sp o j se ostvaruje
sa~o delovanjem sile pritiska. Pritisak kojim se deluje na meta-
le vece plasticnosti, npr. aluminijum, bakar i sl.,dovodi do

spajanja kao rezultat l o kalno g spontanog zagrevanj a i difuzionih
procesa.

4 TOPLOTNI BILANS PRI ZAVARIVANJU

4.1 PROST I RANJE TOPLOTE I TEIIPERAT URSKO PO LJE

Osobine materijala u zoni po d uticajem t o plote u velikoj


meri zavise, za dati zavar1vani materijal, od brzine promene te-
mperature u toj zoni. Otuda proizilazi da je potrebno poznavati
osnove prostiranja toplote u cv rstim t e lima k o j e Be detaljno
izuc ava u Terrnodinamici.
.
U op s ~e m sluca ju toplota s e mo ~ e prenositi na tri nae ina:
pl' ovodje nj em (ko nduk oijomJ , stl' u janjem (konveko i jomJ 1 31'aaenjem
( l' adijaoijom J .
- S6 -
U tvrstim tellma cestlce - atomi kojl se nalaze u roglje-
virna kristalne re§etke osciluju oko svojih ravn o te~nih po l o~ aja

i time prenose energiju koju su primili od nek og toplotno g izvo-


ra e Ovaj na~in prostlranja toplote naziva se provodjenjem 1
svaki tv r st materljal se od l ikuje odredjenom vredn o~ tu k oe fici-
jp. nta topLotne pro vod Ljivosti (A) . Od svih tvrstih te l a metali
imaj u najve6i koeficijent top l otne provodljivosti. Suprotno os ta-
lim tvrstim telima , kod meta l a se provodjenje toplote uglavnom
odvija slobddnim kretanjem elektron a , a u manjoj meri oscilacija-
rna atoma oke tvorova kristalne re~etke. Kada se tvrsto tela dalje
zagreva njegova unutra~nja kinetitka energ1ja raste, amplitude
o s cllovanja ato ma su sve vete , ani poei n ju s l obodnije da se kretu
Bve do prelaska u tec n o stan je.
U fluidu (tet n osti , rastopu lli gasu) 1 sarna sredina se
pomera sa mesta v i §e ka mestu nife temperature prenose6i toplotu
sve do i zjednacavanja temperatura . Ovaj oblik prenosenja toplote
u tetn ostima i gasovima naziva se strujanje iIi konvekcija.
P r osti ranj e toplote p r ovodjen jem i strujanjem rroguce je
sarno kroz ma t erija l ne sredine , dok se zracenjem toplota prostire
i u vak u umu ( np r . zra~enje svetlosnih elektromagnetnih talasa
sa s unca) •
• •• Kvan t ita t ivno se provodjenje top l ote u cvrs t im telima 1z -
ra!ava Furi jeov l m zakonom, prema kome je kol icina provedene top -
l o t e dO za vreme d t kroz element izotermicke povr ~ ine A srazme -
rn a g r adijen t u temperature

gradT =
Matematicki se Furijeov zakon izra!ava u obliku:

dQ c

iIi posle uvod j enja pojma topLotnog prootoka (fluk sa) :


• dQ
Q = at -J5
t specificnog top lotnog fLukea (vektorska velicinal

q =~
dA
J
-r
rn s
dobija se
q c
- ). an
aT

odnos no u vektorskom oblik u Furijeov zakon se svodi na


- 57 -
~ aT. ?n = - ; g r a dT
q = - 1.-
an 0
gde je:
I. - termi c ka pro vodnos t 111 k oef l c i jent t o p1otne provod lji vo5 ti
u W/rn . K,
T - te mperatura u K,
n - norma l a na izote r micku pov r ~ in u ,

no - jedin i c ni ve kter u p r avcu no r mal e .


znak minu s u ma te ma t icKom pri kaz u Fu r i j eo- v og zakona pa-
tte e otud a § t o se topl o t a pros tire ad mesta vise ka mes t u ni z e
te mperatu re, to znac i s upro tn o gra d ij e n t u t e mperature k oj i je
uvek usrrere n ad ni~ e t e mp e ra tu re k a v l §oj .
Teorij sk i pos rnatr a no potre bno l o k a ln o topl jen je me ta la
za zava r i v an j e ma ze s e o stva ritl pamodu iz vo r a t oplo te , ~i j a je
s naga do vol jna za za grevanje i topl jen je me t a l a , k ao i za po kri-
ce top1otnih g ubitaka.
Sa teh n i c ko - e k onomske ta c ke gl e dis t a j e povoljnij e da to -
plotn ! izvo r lena tempe raturu zn a tno I.-iS U a d tempe ratu r e t opl je-
nja zavarivanog rneta la i da j e s t o kon c e nt r isan iji , j er se ti me
sman ju je uk upan u tro §ak e nergij e i skra c uje vre me iz vodj enj a §a -
va . Tako j e np r. za suceono z ava rivanj e c e l i c no g s t a pa , prec n i ka
8 2
20 mm, potrebno utro ~ iti s pe cific n u energi j u ad 18 . 10 Ji m , a
2
pri elektr oo tporskom same 1, 3 . 1 DB J/m zbo g ve c e koncentra cije ta-
pl ote e l e k t r ~ o tpo r skog izvo r a.
Pri z a va rivanju, kao rezul t at lokal no g zagre vanja 1 h l a -
djen ja meta la, nastaju s1e dece pojave : t opl jen je i oc vr scavan j e ,
he mi j sko- fiz i cke r eakci je , s t ruktu r ne promen e u ~ avu i ZUT- u kao
i termi~ke deformacije 1 sop stveni naponl .
~ ir in a po jasa p r omene ZUT za vi s i od na e i n a i s te pena 10-
kalnog zagrevan ja , r a s po de l e t emperatu r e , brz i ne promene tempe -
ra ture i kru t osti zava rivanih delova . Na vedene te rmi c ke pojave
veoma su s l o ~ ene i zav i s e od: ob lik a iz vo ra top l ote, n j egove s na-
ge i k ~nce n t r ac i je , vrAme na de lovanja , nae in a p rernes ta n ja , ka o
i obllka , ve1ic ine 1 flzi c kih o sobina zavari vanog ma te rijal a .
Pr ema o b1iku iz vori top1ote se de l e na : ta cka.ti ( 51 . 27 . a)
t i ni jaki (51. 2 7 . b) 1 po vrli n8ki (51 . 27 . c) .
Pre ma vremenu de l ovanja 1 stanju top l otni iz vo r i mogu bi-
U tr e nu t n i i ko n t in uaZ n i J odno s no pob' et n i 1 nepokretni .
Tac k as ti izvor topl ote odl ikuje se tr odirne n zi ona l nim pro-
vodjen jem t opl ote , l inij~k l dvod i menzi ona1n im i povrs i n ski - j e d-
nodimenzion a lnim . U s va kom s l uca ju s e t o p lo t a doveden a ne k om t e l u
- SH -

,
,, I
!
a. ",-'____A"---Y
b. 6:::=:=£'={/ C.

S1. 27. Obi lei izvora toplote


u prolzvoljnoj ta~kl prostire Bve do potpunog izjedna~avanja te-
mperatura u svim ta~karna tela. Pri t o me u zavisnosti od koli c ine
dovedene toplo t e i veliclne 1 oblika tel a (ma sivno tel a 1 11 t anka
ploca) mogu nastupiti dva slucaja:
- Aka je tel o maaiv no l 111 aka ima znatni toplotnl kapaci-
tet*) i relativno nisku temper a turu, tada Be bez vece g r e s ke maz e
smatrati da se celokupna kolicina dovedene toplote pros t i r e pro -
vodjenjem u masu tela.
- Aka je tele U obliku tan ke pLace , iIi ima nizak t o plot-
n1 kapacitet i visoku temperaturu (npr. usled predgreva nja pre
zavarlvanja), tada se jedan deo dovedene toplote pro stire k ro z
plocu provodjenjem a drug! dec odlazi U okolnu sredinu prek o
qrani~nih povr§ina plo~e.
Raspodcla temperatura u datom trenutku vremena u ma si t e -
la naziva se temperatul'"sk o pol je , i one rno~e biti s ta c io na r no
i nestacionarno.
U op~tem slu~aju temperatura je ne sarno funkclja k oo rdi-
nata pojedinih taZ:aka (x, y, z), ve~ i vremena (t), pa se cEf .1niSe:
,rostOl'"no temperatul'"s k o po l je :
- nestAclonarno T = T(x, y, z, t)
- s taclonarno T c 1.' (x, y, z )
povrlinsk o t emperatul'"s ko po l je : ,
- nestacionarno T ~ T{x, y, t )
- atacionarno T E (X,y)
linijsko temp e ratul'"sk o po l je :
- nestacionarno T : T(x, t)
... B tacionarno T ... T (x) .

*) Xoli~lna toplote potrebna da se telu mase 1 g temperatura po -


ve~a cd Tl do T "
2
- 59 -
NA f orm1 r an je te mpe ra~u rs k og polja u t1 ~ u: ob11k 1 stanj e
i z vo r a top lote ( pokreta n i l l nepokretan , t r e nutan i Ii Kon tinua -
lan), termoflz i ~k e os ~bine o snovnog rnate rij a l a i oblik t e l a k oje
s e z a va ru je .
U odgovara ju6 1 m p reseclma tel a te mpera tur s k o polj e se p rl ~

kazuje iao t e rm i ~ kim pov r Jin ama l1 i iaotermickim linij a ma J k oj e


predsta v l j aju g8 o met r l j s k o me s t o ta~ aka jednakih t empe r a tura.
Izo te ~ ~k e povr § l ne , koje n a sta j u posle o d re d j e nog v re -
men a z ag re v an j a masivn o g te l a nepokre t nl m ta~ kast i m izvorom t~p ­

lote - jes u u ob1 1 k u kon ce ntr 1 ~ n1 h po lulopt1 (al. 2 a .a ) ; a pr1


za gre vanj u tanke plo ~ e - u ob 1 1ku v a l jak a za j edn1 ~ k e oa e ~ 1j a v1a1 -
na odgovara de blj1n 1 p l oce (a l . 2a . b ) . Kada s e F~ 1 s t1m ua l ov1-
rna zagre v a debe la p lo ~a (np r. za ~e ll ~n e l imo v e s > 5 mrn) 1 zo -
terme tempera turs kog po l j a su deformi sane (sl . 2 8 . c) , U O dnOBU na
ma.s l vno t e la, zbo g promene topl otnog f l ukm na do njo j g ran il: no j po-
vrA1ni.

a. c.

I~I
51. 2 8. Raspodel a temperatura p r1 zag r e van ju
nepokre tnlm top lotnirn iz v o rorn

Pod u tlc a j em toplo tnlh ta l as a, ko ji s e pros t iru k ro z ma s u


tel a , pojedine t a ~k e s e z ag r evaju do odre d jen e rnak sirna l ne t e m-
perature a zatim nasta j e sup rotan p r o ce s - h l ad j enje.
Prome n a tempe r a t ure u f unkcl j l v r emena , u s v im t a~k ama

tel a koje s e nal aze u temperatu rsk orn polju, naz1va se temps ra t u-
r Bkim cik t uBom. koj1 j e odredjen op§ t 1 m 1z ra zo m

T - T(xo'yo' zo' t)
qde au: xo , yo, Zo - koord in ate razmatr ane t a f:ke , a t - v r e rne .
Tempe ra turs ki c1klus (sl. 29 ) mo!e b1t1 : pr oBt 1 Btolen .
Na 81. 29 .a prix a zan je p r ost1 c i klus za j edno s l o j no zava rlvanje ,
a na 8 1. 29.b slo l en 1 ciklus p rvog s l eja vl§eslo j n og ~ava r lvanja.

Temperature u poj e d1n im ta~kama odnos no tempera tursko po-


lje . i njihova p r o ... n a u t o k u vreme n a tj; tempera tu r ski cik1 u s 1 ,
- 60 -

mogu se odrediti eksperlmentalnlm me r enjem 1 teorijskim pr o r a-


c un om (analiticki i numericki).

~
~
~ ~
~
~
~ ~
~ ~
~ ~
Q.
~
~
Q. •
~


~
~
~

Ureme ur eme

51 . 29. Temperaturski ciklusi: a) prost , b) slo~e n

4. 1 .1. Ek s p erlmentalno od red jlvanje t e mp eratur s kog clklus a

Savremen i metod! merenja temperature i njene promene u


tok u zava r ivan ja omogu6uju dovo l jno ta ~ no reglstro vanje termi c -
kih poj ava koj e p rate proces zavarivanja .
Danas s u u p rirneni s lede6i metod! merenja temp erat ure i
njene promen e u toku vremena:
- di r ektno - pom06u termoparova i x- y plsaca ,
- opt ickorn kame r om.
D 1 r e k t nom e r e n j e t e m p e r a t u r e po-
mo6u te r mop aro va zas n iva s e na njihovom postavljanj u na o dabra-
n lm mesti ma U odnosu n a aBU ~ava 1 povezlva nju sa p lsac em radl
dob ijanj a krive - tempe ra tura - vreme .
Obllk t emperatur skih cik1 usa s n imljen ih termoparovima,
ugradje nirn ispod za vara , za REL, EPP i EFT postupke zavarivan j a,
p rikazan j e na 51 . 30 .
Kri ve tempe ratur5kog cik 1usa odlikuju se: b ra in om zag r e-
uan ja , ma ksimaZ nom t e mp e ~ at u~ om i . b ~ .3i n om h Zad je n j a. Eksperi me n-
ta1 no odredjene k r ive (51. 30) istovre meno pokazuju da je zagre -
vanje 1inearna , a h1adjenje ekspone n cijalna funkcija vremena.
Postav 1janjem t ermoparova u ta ~ kama po izboru r a zlic ito
uda1jen1m od podu ~ne oae §ava, du ~ koj e se ravnomerno kre 6e 1z-
vor top1ot~ , dobijaju se krive date na a1. 31 . Najve6a b rz i na
dT
.a g r ~uanja i hLadje n ja (v - at) postl fe se za ta~ ke is pod zava-
ra , pa zeta one trpe 1 najve6e promene pri zava rlvanju.
- 61 -

l-REL
2-EPP
J-EPT

500 // "
100 ~/~~--+-~~~~~,,~--~~44~~--+---1
J o o ~---r~~-t++++~~~~-+~++~p"~~--~
2 00 ~--+--+-++444~---+--~~4dd+~-"~--~
10 0 r---~--t-~rttttt----r--r-t1-rtttr----r~
O L-___ L_ _L-~~~~----L--L-L~LL~~---L--J
1 2.3 45 678910 20 304050 100 200 Joo
t , 8

SL 30. Temperaturski ciklusi zone isped navara

Za ve61nu postupaka
elektroluc nog zavarlvanja
brzina zagrevanja je u
granicama 50-400 °C/s, dok
se pri elektrootporskom
iIi laserskom zavarivanju
dostiie brzina od 1000 °C/ s.
Pri ovako ve1ikim brzinama
zagrevanja strukturne pro-
mene ne odgovaraju ravno-
tefnim. Zbog toga se preob-
raiajne temperature celika
Al i A podi f u u ob1ast vi-
J
§ih temperatura, taka da

51. Jl. Temperaturski cik1usi za cak i pri 1000 °c ce1ik mo-


tal!ke 1-4 ~e imatl feritno - austenitnu
gradju. Za dati materijal i usvojene uslove zavarivanja maksimal-
ne temperature i vreme da se te tempe r atu re dostignu zavise od
po1o!aja posmatranih tacaka (sl. 31), ~to da1je us1ov1java i
razlike u novonastalim strukturama u tim oblastima poale zava-
rivanja.
Deo temperaturskog ciklufB od maksimaln e temperature do 50-

bne naziva se tok htadjenja. Za ve6inu zavarljivih konstruktivnih


- 62 -
~elika temperaturski interval ad aOO-500 De u toku hladjenja je
1 interval fazn1h prorrena (Y+Q).
U poslednje vreme 5e u tehnici sve vi§e primenjuju zavar-
Ijivi celiei povi§ene ~v rstoce (jaclne), za koje 5e pr ome na y-"o
odvija u temperatursKo m intervalu SOO-300oe; pa 5e zato karakte-
ristican interval toka hladjenja pro~iruje na BOO-300oe.
Iz praktic nih razloga cesto 5e odredjuje vreme koje ra2 rna-
trana tacka 1z zone po d uticajem toplote provede u temperatursKom
intervalu faznih preobrazaja. Ova 5e vremena skraceno oznac avaju
sa t a/5 odnosno tSI 3·
Osim navedenih karakteristlKa temperaturskih ciklusa zna-
cajno je odrediti i brzine hladjenja naroelto pri temperaturi ad
300 0 C,jer ana dosta utice na veliclnu sopstvenih napona u s poju
a time i na hladne prsl~ne koje pri tom mogu nastati.
Na osnovu 1z1o~en og proizilazi da je za ocenu zavarljivo s-
t1 metala odredjenim postupkom zavarivanja bitno i poznavanje mo -
gu6nosti za promenu pojedinih delova temperaturskog ciklusa, na-
ro~ito njegovog taka hladjenja.

Opt i ~ k a k arne r a s e primenjuje za merenje tem-


perature na bazi infracrvenog zra~enja koje emituje svako telo
i koje se ose6a kao toplota.
Ovo zra~enje pada na t e rmoosetljiv detektor kamere, u ko-
me se toplotna energija preobra~ava u elektricni signal. Dobije-
ni signali se poja~avaju i §alju na osciloskopskl ekran na kome
se vizuelno mo~e pratlti kriva-termogram, iIi pak snim1ti i na
filmskoj trac1. S obzirom na slo~enu i skupu aparaturu i znatne
te§ko6e ba!darenja temperaturske skale ovaj metod se kod nas
malo koristi.

4.1.2 Analltl ck l prora c un temperaturskog polja

Teorijski pristup za odredjivanje temperaturskog polja 1


temperaturskih ciklusa zasniva se na primeni osnovnih zakona ter-
modinamike koji se odnose na provodjenje toplote. U cilju prl-
rnene ovih zakona potrebno je najpre odrediti - ra~unski iIi eks-
perirnentalno - koli cinu toplote koja se predaje zoni spajanja.
Ukupna 8naga t op lotnog lzvora lzracunava se prema slede-
dim izrazlma!
- za jednosmernu struju qu = UI
- za naizmenicnu struju qu ~ Ulcos ~

- za 9asno zavarivanje qu = 13,4 VC2H~


- 63 -
gde je:
qu - ukupna snag a u W tj . J/s
u - napon luka u V, r-ja~ina struje zavarivanja u 11., cos., - fa-
-ktor snage, VC 2H2 - protok aceUlena u l / h .
Sa gledi Ata zavari vanja potrebno je poznavati etvarnu
I.!.ktivnu) snagu izvora toplote (q), tj. toplotu i.kori§6enu
za zagrevanje zavarlvanog predmeta, koja je rnanja ad ukupne 8na-
ge usled toplotnih gubitaka .
Stvarna enaga l z ra ~ unava 8e pre ma lzrazu

q = qu·ni
gde je: n1 - koef1cijent 1skor1§6enja toplote (n i = q/qu < 1),
koji se l z ra ~ unava kac odnos ko li~lne top lote odre d.jene kalori-
metarskom me todom 1 ukupne ra~unske snage.
Za najvl§e Kori§6ene postupke zavarivanja vrednost~ koe-
ficijenta ni daju se u slede6im gran1cama:
REL ni = 0,70 - 0,85
EPP n1 = 0 ,80 - 0 ,95
MIG 1
MAG n1 - 0,45 - 0,65
GPZ
uglje-
n1 - 0,27 - 0,85

nom e1- '1 = 0,50 - 0,70


ektro- 1
dom
U praks1 se ~esto termi~ko dejstvo toplotnog 1zvora izra-
!ava Unijskom enel'gijom aavarivanja qut j. po gons k om e nergi jo m.
Kod pos tupoJca elektrolu~noq zavarivanja linijska energija
defini§e se izrazom
ur
q 1 a lobbv z· I'l l kJ/cm

Ponekad se , kede je re~ 0 iotom postupku, a prou~a va se uticaj


promene parametara zavarivanja , daje lzraz bez 1i' odnosno ZAne-
maruju se toplotn1 gub1c i jer au .talni za dati postupa k .

I za gasno zavarlvanje mo!e se lzra~unati linijaka ener-


g1ja pomo6u empir1jskog 1zraza
13,4.VC H
2 2 kJ/cm
idodv .n 1
z
U 8vlm lzrazlma za q~, V
z j e brzina zavarivanja u cm/s.
- 64 -
Pri izvod j enju ugaonih §avova linljska e nerglja prl ruc -
nom elektrolu ~ nom zavarlvan j u mo! e se l z ra ~ unati pomo6 u lzraza

kJ/cm
a prl automatskom zavarivanju pod prahom (EPP)

kJ/cm
gde je a = debljina §ava u em.
_ AA Ana litidki pr or acu n tempe ~ atu r 8kog potja izvodi se sa
slede6im pretpostavkama:
- snaga toplotnog lzvora - tac kastog, I1nijskog, ·povr §ln-
skog - je konstantna za vreme zavarivanja, a toplotnl izvor ne-
pokretan ili se ravnomerno kre6e brzinom v z ;
- toplota se prostlre prema Furljeovorn zakonu;
kad masivnog tela granicna povrsina se smatra adljab a t-
skarn ,:

aT
an A
I = 0

sto zna~l da je toplotnl fluks na granl~nlm povrsinama jednak


nuli 1 da je na njlma T = canst, tj. da nema toplotnih gubltaka;
- kod tanke plo~e 1 stapova okolinl se strujanjem (konve-
kcljom) predaje lzvesna koll~lna toplote deflnlsana Njutnovlm
zakonom
dQA = a(T-To)dAdt 111 qA = a(T-To )
gde je: a 'u W/m2K koeficijent razmene toplote strujanjem; dA -
element granl~ne povr§lne ~lja je temperatura T; To - temperatu-
ra okolnog vazduha;
- usvaja se da su termofizi~ke konstante materijala neza-
visne od temperature. Tu spada j u:
~ - termi~ka provodnost u W/mK

c - specifl~na toplota prl stalnom prltlsku u J/kgK


p - gustina metala u kg/m J
cp - specifi~ni zapreminski toplotni kapacitet u J/m J K
~
a - cp koeficijent temperaturske provodljivosti u m2 I s

- usvaja se da se fazne 1 strukturne promene u metal1ma


odvljaju bez lzdvajanja 1 tro§enja toplote.
Furijeov zakon * = - AgradT mo~e se napisati i u skal a r-
q
nom obliku preko komponenata vektora

gradT - ~ + ~ + ~
- 65 -
aT aT
~ = -hay' qz = -' az
gde je u opstem s1ucaju T = T(x,y,z,t).
Posmatranjem promene speciflcnog top1otnog f1uksa kroz
e1ementarni para1e1opiped ZUT-a (51. 32), za v reme dej5tva unut-
ra~njeg izvora toplote qi' izvodi se parc i jalna diferencijalna
jednac ina prostiranj a top1ote:

a (A~) + Ll , aT) L( ,a T) aT
ax ax ay a y + dZ d Z + qi = c PTI

gde je:
qi - iz d a~nost izvora top1ote u W/m 3

aT
a;::- brzina prornene tempera ture u K/s ili °C/s

y ...-r----:7I

I
I d!J
/
J..--
":'/_-;-....IV dz
d:r.

x
z
S1 . 32. Promena top1otnog f1uksa

T~rml~ka provodnost A je funkcija temperature , pa stoga


i koordinata (x,y,z), jer razne tacke ZUT-a imaju i raz1icite
temperature. Buduci da nije poznata ana1iticka zavisnost
, = , (T) odno5no , = , (x,y,z) to se gornja jednac ina mo~e re s iti
klasi~nim rnetodima sarno aproksimacljom A. = canst.
U pra ktic nim uslouima CBstO 8e aredu delovi komplik o vanih
obtika , taka da nije mogude na ci analiticko r ssenje Furi je -o ve
jednacine iti se resenje dobija ua ve lika upro~cenja. U takvim
stucajevima najefik asnij e au n u mer i eke met 0 d e.
Datja njihova pr ednost je sto 88 laka mogu ua eti U obair unutras-
nji i8 V O~i topZote , zQvisnost termofiai~kih oBobina materijaLa od
temp e ratur e i koo rd ina ta kao i ne Zi nea r'l os t grani!nih u8 Zo ua.
Ovde su iz1o~eni sarno rezu1tati ana1itickog re s enja dife-
rencijja1ne jednacine provodjenja toplote, k oja s e posle uprosce-
nja , s const svodi na linearan oblik (sto znal! i da su svi izvodi
na prvom stepenu):
- 66 -

Ka da se uve de ope rato r Laplas a


.2 .2 a2
--t
ax
+ :""'1 +
ay
:-r
az
1 koeflcljent a = i.--
cp
doblja se

.!! = a V2T + ql
at cp

Prl za va ri v anj u pokre tni m ta ~ka8tim l zvo r o rn top! ote , koji


se ravnomerno kre 6e du i x - cse ~a va, t e mperatursko p o l j e ( 9 1. 3 3 )
nije stacion a mo U o dno su n a ne po kre tnl koordin atn i s i s';.em x,
y, z.

-5
-20,," - /6 -/2 -8 -4 fem
em
4
21/
V-
I.---" . -
V Ir x

I'. I\.. ~
I"- ~ ."
~
y
51 . 33. Izoterme ~mperaturs kog po1j a (ce l 1 c na
ploca, s = 10 nun, q:4,2 kW, vz =O , l c m/ s)
Med jutim, aka se usvojl da se koordin a tni s is tem krece
zajedno sa pokretnim lzvorom toplote du! ese ~ a va x =~ , dobij a
se pokretnl koordinatnt sistem «( , y, z) i tzv. k v an i o tac i o Ma r ~ o
tempe raturs kn p o l j e . Ovo xvazistaci o narno polj e mo! e se o b j a sn i ti
mehanl~kom analogijom sa vodenlm tal a sima koj e s tvara bra d p l ove -
61 ravnomernom brzin om. Za posmatra~a sa ob a l e stvore n i t a l as i
ntau stacionarni, tj. njihov oblik s e u oku po s m a tra ~a me nj a u
skladu sa udal j avanjem broda. Nasuprot tome, po5matr a~u sa broda
talasi lzg1edaju nepromen l jivi u toku v rernen a ; t o zn a~l da se
onl mogu nazvatl kvazlstaclon a rni §to ustva ri zn a~ i p riv idno
nepokre tni.
U ualovlma kvazistacion a rnog s tanja tempera t u rsk o p o l je
nema unutra~njeg izvora toplote (ql - 0), pa s e difere n c i j aln a
jedna~lna prostlranj a top1ote svodi na:
- 67 -
Re ~ avanjem ave p a rcijaln e linearne d ife r encijalne jedn a -
cine mogu se odrediti te mpera t ursk i c i k l usi s t v o r e ni nepokretnim
ill pokre tnim izvorima t o plote .

1. Nepok r etan tre~t/tan topZotni izvor

Pri kratk o vre me n o m d e l o vanju koncentrlsanog top l otnog iz-


vora u proi zvo ljnoj t ack! 0 masivnog tela , tanke p l o c e i ~tapa

(v . 51 . 27), maze s e za n e ku tacKu A de finisanu k oordin a tama


( x ,y , z) , odnosno (x,y) i (xl o dre d iti t empera t ura po isteku v re-
me n a t , pomocu jedna c in a:

- za mae i v no tel a T ( R, t)

(-
- za tanku pl.o c u T(r,t) = 4 TT atc
0
ps
e

(-
- ZQ Hap T(x , t) = o
lOe
c pA (h a t)
gde je :
Q - kol i c ina toplote u J ; R = Vx 2 +y2+z 2 u m; r = Vx 2 +y2
u m;
5 - debl j i n a plac e u m; b = 2ok/cp s - koef l cijent r azmene t op-
2
l ate na g r a n i c n oj p o v r ~ ini t a nke p l ace u l i s ; a - koeficij e nt
k
2
k onvekcij e u w/rn K; b 1 = ak oS/ c pA - koefici jent r a zrne ne t oplote
n a granic n oj pov r § i ni § tap a u l i s ; S, A - ob im odnosno povr s ina
popre c nog pre s eka stapa urn, t j. m2 •

2. Pok r eta n i nepokr eta n t ra j an iz v or t optote

U s luca j u de l ovanja pokre tnog l zvo r a t oplo t e s t va rne snage


q , b r zine v = x / t duz a se x , temperatura pro izvol jne tacke A sa
koordi n atama za maslvno te l a (x,y , z) .1. tanku ploc u (x,y) nakon
isteka vremen a t , data je lzrazlma:
v
- ra (x + R)
- z a mas i v no t e la T(R ) = rnne
vx
- za tank u pL o ~ u T (r) = ~se- raoKo (U)

gde je K (u) modlfikovana Beselova f unkcija prve vrste, c ije su


o
vrednosti u funkc iji argume n t a "un date u tablici 8 . Argume n t
"un izra ~ un ava se prema izra z u
- 66 -

u = rJ?r
V4.
b2
+ -
• < 10

za u > 10 kor1stl se asimptotska formul a

Ko(U) ~ e
-u ,I.
Vlu(1 - ~
1)

Tablica 8. Vrednosti modifikovanih Beselovih f unkcija

u Ko (u) U Ko (u) u K (u)


0

0,0 ex> 3,0 0,0347 7,0 0,000425


0,1 2,447 3,2 0,0276 7,2 0,000343
0,2 1,753 3,4 0,0219 7,4 0,000277
0,3 1,373 3,6 0,0175 7,6 0,000224
0,4 1,115 3,6 0,0140 7,8 0,000161
0,5 0,924 4,0 0,0112 8,0 0,000146
0,6 0,775 4,2 0,00693 8,2 0,000116
0,7 0,661 4,4 0,00715 6,4 0,0000959
0,8 0,565 4,6 0,00573 8,6 0,0000776
0,9 0,487 4,8 0,00460 6,8 0,0000628
1,0 0,421 5,0 0,00369 9,0 0 ,0000509
1,2 0,318 5,2 0,00296 9,2 0,0000412
1,4 0,244 5,4 0,00238 9,4 0 ,0000334
1,6 0,188 5,6 0,00192 9,6 0,0000271
1,8 0,159 5,8 0,00154 9,8 0,0000219
2,0 0,114 6,0 0,00124 10,0 0,0000178
2,2 0,0893 6,2 0,00100
2,4 0,0702 6,4 0,000808
2,6 0,0540 6,6 0,000652
2,8 0,0438 6,8 0,000526

U matem .. ti~koj 11teraturi daju se vrednosti Ko(u) za argument


"u"8a dYe decimale.

Napred pokazane jedna~1ne mogu se korlstiti za odredjlva-


nje temperatura u slu~aju delovanja pOkretnog toplotno g izvo ra.
Jedna~lne vafe posle isteka nekoq vremena t potrebnoq da u bli-
z1n1 razmatrane tacke nastane stabl1izovano temperatursxo polje.
Kada deluje trajan nepokretan toplotnl lz vor potrebno je
u prethodnlm jednaclnama stavitl v ~ 0, pa se doblja:
- 69 -
- aa masivno tela T(R) = ~

- aa tanku plo~u

gde je u = rV:<
Najzad, za slu~aj zavarivanja izvorom toplote velike sna-
ge koji se kre6e velikom brzinom, npr. EPP, mo~e se uzeti da se
toplota pros tire sarno u pravcima upravnirn na x -osu, du~ koje se
kre6e izvor toplote. U tom slu~aju temperature se izrac unava ju
prema izrazima:

- za ma sivno telo (upravnl pravei su y i z)


r2
= ....!L..- e- 4at
T ( y, z , t ) 2nJ:Vt

- za tanku p lo~ u (upravan pravac je y)


2
- *at
T(y,t) = 9 e
v.s Y4nat
gde je: r = Vry~2-+-z~2-.

3. Odr edJivanje brzine hZadj enja

Brzina hladjenja mo~e se odrediti difereneiranjem dobije-


nih izraza za temperaturske cikluse po vre menu u to k u hladjenja.
Tako se npr. pri polaganju navara na ~ as ivno telo, za ta-
~ke koje leze na x-osi po kojoj se kre6e izvor toplote , brzina
hladjenja odredjuje po izrazu:
(Tk -To) 2
vh - 2 WA--'::""'':::''-
9 f.
gde je:
9Z - linijska energija luka u Jim, Tk - karakterit1sti~na tempe-

:::;::a::~: :~~:~::~o:-::~:a:u~~~og ciklusa u °C, To - pocetna

Sli~no se pri zavarlvanju tanke plo~e, brzina hladjenja,


za ta~ke koje le ~ e du ~ x-ose, mo!e odrediti pomo6u i zraza : ·
3
2 (Tk-To )
v h = 2WACpS 2 °Cls
9 f.
- 70 -
Najzad se za slu~aj polaganja navara na plo ~ u ve6e de bl j ine , 111
nano~enja pojedinih zavara kad vl §eslojnog zavarivanja, veza
izmedju brzlne hladjenja 1 tempera ture Tk odredjuje pomo6u i z ra-
za:

gde je vrecinost koeflcijenta k data na 51. 34 za pretho dno izra -


~una te vrednos ti
-16 ~
2q l

Sa stanovl§ta o~ekivanlh struk-


k f,. turnih promena prl zavarivan j u c e llka,
f,'
korlsno je odrediti brzinu hladjenja
','
',. ~
u oblasti najrnanje stabl1nastl auste-
~. nita, to zna~l u temperaturskom inte r-
~.
"\.
valu 1spod temperature Ar teea 800-
~,

~,
0.' .,6
'" .~ /
,,
1
500°C). 5toga se za proracun brzine
hladjenja, u praks!, uzima da tempe-
• 1 2 3
if ratura Tk odgovara aritmetickoj sre-
din! gornje i donje graniee najrnanje
51. 34. Dijagram za odre- stabilnostl austenita, tj.:
djlvanje k
Tk = t(BOO+sOO) = 650°C

U su§tini temperatura Tx treba da bude ona pri kojoj se odigra-


vaju strukturne promene austenita za konxretnu brzinu hladjen ja .
Kada se raspola!e snimljenim temperatursklm cik1usima za-
varivanja (v. 81. 30) mo!e se grafi~ki odrediti hrzina h1adjen j a
u svakoj ta~ki, pa i za temperaturu struk~urnog preobra~aja aus-
tenita (T ) i po potrebi korigovati temperaturski ciklus.
k
Na sli~an na~in se grafickim putem, pomocu odgovarajuc1h
temperaturskih c1klusa, moze odred1ti brzina hladjenja tacaka
ZUT-A koje ne le~e na os1 x.
lako se 1z da~h jednaclna mo~e izra~unati temperatura 1
brzina hladjenja u pojedinirn ta~kama zone uticaja toplote, Ipak
je to nedovo1jno da se predvlde strukture u toj zon1, stoga ~ to
su pri zavar1vanju uslovi zagrevanja i hladjenja takvi da se
konacno uvek ne dobijaju ravnote~ne strukture. Drug1m recima, pri
zavarivanju nije dov01jno poznavati same sastav osnovnog materi-
ja1a i njegove strukturne promene pri zagrevanju i hladjenju, do-
atlgnute temperature 1 odgovaraju6e brzlne hladjenja, da se pred-
- 71 -
vidl kona~na struktura. U torn srnislu obavljaju se brojna, dugo-
trajna i skupocena dilatometarska i spitivanja pojedlnih m ate r~­

jal~ i kon5trui~u odgovarajuci KHZ - dijagrami odnosno anlzQ-


terrnski dij agrarni (kontlnualnog hladjenja) u uslo virna zavarivanja.
Za neke ~e lik e KHZ - dljagrarni dati su u literaturi, pa se z a
poznate brzine hladj e nja 1z austenltnog po drucja mo~e predvideti
i odgovara.iuca struktura posle zavarlvanja. Aka postojeca brzina
hlad jenja aaje strukture kaljenja martenzitne odnosno beinitnc
tran!forma cije, ~to je u vecini slucajeva nepovoljno, preduzima-
ju se mere da se brzina hladjenja smanji.
Navedeni izrazi za pro racun brzine hladjenja ukazuju da se
ana maze umanjiti povecanjem pocetne temperature tela (T ), tj.
o
predgrevanjem pre zavarivanja, kao i pove6anjem linijske energije
zavarivanja q l odnosno izmeno m parametara zavarivanja.
Os nove toplotnih pojava, koje su ukratko izlo zene u ovom
poglavlju, potrebne su za ra zumevanje metalur~kih promena, ter-
micke obrade i sopstvenih nQPona prouzrok.ovanih zavarivanjem.
Za prakti~an proracun temperaturskog polja trcba poznavati ter-
rrof izicke ·konstante materijala koje se rnogu nac1 U odgovarajucoj
literaturi. lako su na prvi pogl~d dobijenl izrazi za ·tempcratq-
rsko polje i temperaturske cikluse s lofenog oblika, izracunavanje
temperatura u pojedinim ta~kama ne predstavlja danas veee teskoee
jer se raspola~e racunskim rnasinama velikih moguenosti. Zahvalju-
juci tome mo~e se iei i na proracun temperature na veoma rnalim
rastojanjima, sto daje dosta vernu sliku stvarnih terrnickih cik-
lusa u zoni uticaja toplote. ~tavise, mogu se uzeti i korigovane
vrednosti nekih termofizi ~k ih konstanti u zavisnosti od tempera-
ture, npr. I. = I.(T) , c - c(T) , a - a(T) .
METALURSKI PRoeESl I PROMENE PR l' ZAVARIVANJU

1 TOPLJEN.TE METALA I OBRAZOVANJE ~A VA

Stvarni toplotni protok (q) k o j i zavisi od vrste top l o tnog


lzvora 1 tehnolo§kog postupka uvod! se u toku zavarivanja lokaln o
i celuje na dec osnovnog 1 dodatnog materijala. Pod uticajem uve de-
ne toplotne energlje, ~lje se termi~ko dejstvo najbolje izra!ava
linijskom energijom, dolazi do zagrevanja i lokalnog topljenja 05-
novnoq 1 dodatnog materijala. Osirn toga, uv~dena toplota se provo-
djenjem prostlre kroz osnovni materijal, a njeno de lovanj e u poj e -
dinim ta~kama ZUT-a lzra!ava se term1cki~ ciklusima zavarlvanja,
odnosno promenama u svojstvima osnovnog materijala.

1.1 TOPLJENJE OSNOVNOG MATERIJALA

Parametri zavarlvanja, pored termo-fizi~kih osobina metala


1 njegove rnase, bltno uticu na pojave lokalnog zagrevanja i top-
Ijenja materljala, kako osnovog take i dodatnog, odnosno na obra-
zovanje metalnog kupatl1a 1 njegovo o~vr§6avanje kao i na struktu-
ru 1 svojstva spoja.
Obllk i veli~ina metalnoq kupatila, obrazovanog od delo va
ra8topa osnovnog 1 dodatnog materljala mo ~ e se prakti c no odrediti
ako 8e naglo preklne zavarlvanje 1 uvede komprlmovani vazduh. Time
- 73 -

se mo~e istisnuti r astop , a nasta l e udub l jenje odgovara po obli -


k.u i dimen z i j ama metalnom kupatilu . Hetalno kupati l o,oblika prema
51. 35, odredj e n o je duzi n om (L) , sirinom (b) i dubinom (h) ; pre -
me § ta se du ~ ase zavari van j a o d redjenom b r zin om , taka da je pred -
nj! deo metalno g k upa t ila uvek u tec nom stan j u, dole. se n a njegovom
L zadnjern de l u odvi ja 510-
A
jevito i 5ukcesivno ocvr-
.£ §~ ~
[;:/'l.. ...., ~.<: scavan j e , i I i dr ugim re -
V;// eima o b razuje say .
A Ako je pozn ata stva-
rn a s n aga top l o tnog i zvo -
/ ~ ~ ra (q), termicka provod-
- - (XX
.0 -
no s t osnovnog ma t er i ja! a
I

" (A) i n j egova t empera t u-


ra topljenja (Tt) , moze
se , pri navarivanj u ma -
si vnog te l a , lzrac un a t i
duz in a metaln og kup a t ila
p rema izrazu
L = ...-",
q-",,-
s1 . 35. Oblik metalno g kupatil a i sava 2nLTt

Vreme (t ) z a k o j e s e meta l zavari v a c kog k up a til a na l a z i u


te c nom s tanju , o c i g l e dno se mo ~ e i z ra c un a tl pornocu du~ine kup a t i l a
(L) i brzine za va r i v anj a (v )
z

L 9
t = - =
V 2 1r1.. v .Tt
z z
Da bi me t a l ~a va pas eda v aa t ra~e n e me hani ~ke asabine adrnah
posle zav ari v an j a i b e z termi ~ k e a brade ili d rug ih mera , n jegov he-
mijski sasta v ug lavno m s e raz liku je ad osnovn og mate ri jal a . Prakt i-
eno se hemijski s a sta v rne tal a ~ava mo~e re g ul i sat i odgova r aju6im
lzborom dodatno g ma te r i jal a i step e na me sanja osnovnog i doda tno g
materijala. u deo dodatnog mat e rijala U o brazovan j u sava maze se iz -
rac una t l pomo6u l z r aza

Ap At
a udeo osnovllog mat e l'ij a la iz r azom Yo = Ap+At '
Y d = "A--"+TK-'
p t

gde je: A - pov r§ in a p o pun javanj a (51. 36) , At - povrs in a top lje -
nja; prl iome mora biti l s pun jen usla v Yd + Yo : l. Teorijski posmatra-
- 74 -

n6 sadrfaj nekog hemijsko e1e-


menta ( M§> u meta1u ~ avu mofe
se odredlti na osnovu pozna tog
sadr~aja tog elementa u osnov-
nom materljalu (Mo) i u doda-
tnom materijalu (M d )

S1. 36. Presek su~eonog ~ava


U stvarnlm uslovlma zava-
rivanja nastaju metalurske re-
akcije lzmedju rastopa 1 gasova,kao i rastopa i troske. Zbog toga
mofe do6i do isparavanja nekog sastojka, leglranja sava nekim e1e-
mentima iIi oksldacije drugih elemenata, pa te se stvarni sadr!aj
posmatranog elementa u §avu razlikovatt od teorijskog za ~ 6M. To
dalje zna~l da se stvarnl udeo nekog hemijskog elementa u metalu
~ava (Mst ) mofe izra~unati pomo6u izraza
§

Vrednast adstupanja + 6M maze se prakti~no adrediti za dati pos-


tupak 1 tehnologlju zavarlvanja.

1.2 TOPLJERJE DODATNOC MATERIJALA

Zavisno ad na~lna 1 postupka zavarivanja, zagrevanje 1 to-


pljenje dodatnoq materljala nastaje delovanjem toplote qasnoq pla-
mena, D!ulove toplote, toplote elektrl~noq luka 1 druqlh toplot-
nih izvora.
Istopljenl dodatn1 materijal - zice, ob1ozene elektrode,
elektrodne zlee i sll~no-prenosi se gravltacljom i drug 1m silama
u metalno kupatilo,u kame se me§a sa rastopom osnovnog materljala
u stepenu od 10-100\ zavisno od obllka !leba, tehnologije zavari-
vanja, ltd.
Kapl lstopljenoq metala odvajaju se od dodatnoq materijala
u razli~itim veli~inama 1 obllclma, tako da pri njihovom prolasku
kro~ atmosferu na putu ka metalnom kupatI1u, do1azi do dodira sa

razli~itim gasov1ma, toplteljima iIi rastopom troske.

U 8lu~aju npr. REL zavarivanja, prenos rastopa elektrode


odvlja se kroz stub elektrl~noq luka (sl. 37). Prl tom se broj 1
veli~1na kapi menja u Airoklm granicama u zavisnostl ad vrste e1e-
ktrode 1 debljine obloqe. Prenos u obllku krupnlh kapl karakteris-
- 75 -

ti~an je za elektrode sa tankom oblogom i malim jacinama struje


zavarivanja, dok se prcnos sitnim kapima ostvaruje pri zavarivanju

51. 37. Proces stapanja pri REL zavarivanju

debelo oblozenim elektrodarna i strujom velike jacine.


Na prelaz kapi cd elektrode ka zavarivanom delu uti~e ne
sarno sila zemljine te~e vee i plazma luka,kao i elektrodinami~ke
sile uz pojavu tzv. pinch effect- a. Zbog toga smer prenosenja ka-
pi ne zavisi ad po l arlteta i po16zaja zavavarivanja,jer su navede-
ne sile vece ad gravltacione,pa je zavarivanje moguce izvoditi i
u prinudnim polozajima npr. iznad glave.
Topljenje i prenos kapi praceno je i pojavom isparavanja ne-
kih elemenata metalnog jezgra i obloge e lektrode, povecanjem zap-
remine i pritiska s to dovod! do rasprskavanja dodatnog materijala
i pojave dima, odnosno gubitka metala i toplote, smanjenja vidlji -
vosti i zagadjivanja okolne sredine. Ove pojave se naroc it o iSpo-
Ijavaju kada se zavarivanje lzvodi sa elcktricnim lukom ve6e d u ~ i ­
ne i vislm naponom,ili u slucaju pove6anog sadr ~ aja necistoea u
metalnom jezgru elektrode, odnosno neodgovaraju6e obloge.
Pri dodiru kapi rastopljenog dodatnog mawrijala sa ga90-
virna u stubu luka dolazi do oksldacije i rastvaranja nekih gasova
u rastopu. Kako se istovremeno sa metalnim jezgrom topi i obloga,
to ~e rastopljena obloga elektrode obrazovati tecnu trosku eko ka-
pi 1 iznad metalnog rastopa . Kratkotrajnim dodirom rastopa troske 1
- 76 -
netala nastaju hemijske reakcije .pri vlsokim temperaturama.. koje
su prou~ene i pirometalurgijl.
Slo!ene i kratkotrajne hemijske reakcije (promena hemijskog
sastava, oksidaclja 1 sl~) i uslev! hladjenja poale o~vr§6ivanja
utl~u na hemijski sastav, strukturu, mehani~ka svojstva i oblik
nastalog §ava.
Budu6i da se u metalnom kupatl1u me§aju rastopi dodatnog 1
osnovnog metala dejstvom razll~ltih s11a (elektro i termodlnam1~­

kih) koje deluju odozdo ka povr§ini, to se posle ~vr§6avanja za-


pa!a neravnomerna povr§ina liea §ava (v. s1. 13) nastala zbog pul-
ziraju6eg dejstva pomenutih si1a i sukcesivnog ~vr§6avanja. Pri
torn se sa tankom oblogom dobijaju grube povr§l liea !ava, dok debe-
10 oblo!ene elektrode daju glatku povr§1nu sa gotovo neprlmetnom
"gusenicom" •
Zavisno od osnovnog materijala i namene konstrukcije, oda-
brana elektroda mora da ispuni odredjene uslove u pogledu hemijs-
kog sastava i mehani6ko-tehnolo~kih svojstava, jer se hemijski sa-
stay i svojstva osnovnog rnaterijala uglavnom razlikuju od dodatnog
materijala i, u ZUT-u se menjaju u toku procesa zavarivanja. Kao
§to je vee spomenuto, hemijski sastav metala §ava uslovljen je sa-
stavom osnovnog materijala i hemijskim elementima koji prelaze iz
istopljenog metalnog jezgra i obloge elektrode. Proces obrazovanja
§ava praeen je legiranjem, oksidacijom, pre~i§eavanjem (dezoksida-
cijom, desumporizacijom, defosforizacijom) i drugim termickim po-
javama.
Kvantitativno se prelaz hemijskog elementa iz dodatnog ma-
terijala u metalni rastop izra!ava odnosom

gde je:
- 1Mel§ - sadr!aj odredjenog hemijskog elementa u §avu u %,
- jMelE - sadr!aj tog elementa u dodatnom materijalu.

Utvrdjeno je da se prelaz hemijskog elementa u rastop meta-


la §ava odvlja:
... flzi~ko-hemijskim pojavama i reakcljama u medjuprostoru
lzmedju toplotnog izvora i osnovnog materijala, npr.stubu luka; i
-hemijsklm reakcijama izmedju rastopa §ava i troske.
Zbog slo!enosti svih pojava (disocijaclje, oksidacije, 15-
paravanja, prelaza elemenata 1z rastopa u trosku 1 obrnuto, difu-
z1je, ltd . ), njihovog odv1janja na vlsoklm temperaturama i za krat-
- 77 -
to vrerne, uz rastvaranje i izdvajanje gasova u ~avu i stvaranje
nemetalnlh ukljucaka 1 drugih gre~aka, svojstva spoja i sava za -
vise u velikoj mer! od vrste i kvaliteta prlmenjene elektrode i
refima zavarivanja. Za uspe§no izvodjenje odredjenog zavarenog
spoja raspola!e se danas vellkim a sortimanom dodatnog materij ala
(elektroda, ~ica i dr.) sa te!njom njegovo g daljeg pro §irenja.
Za prakti~ne potrebe bitna je ~ stva rna kolicina istoplje-
nog dodatnog materijala koja u jedinici vremena prelazi u metal
~ava. Stvarna kolicina predstav lja zbir mase metala istopljene fi-
ce, mase legiraju61h elemenata iz obloge iIi cistog fe leza iz ob-
loge, umanjen za velicinu gubitaka usled rasprskavanja i oksida-
clje. Koli~ina stvarno unesenog dodatnog materijala u say izra!a-
va se koeficijentirna topljenj a elek-trode u g/A.s ill g/A.h.
Velicina koeficijenta topljenja kre6e se u granicama 9-14
g/A.h za oblo~ene elektrode i 15-20 g/A.h pri zavarivanju pod
praSkom.
Ovi koeficijenti topljenja i lskori ~ce nja se odredjuju pre-
rna na~rn standardu JUS C.T3.D02.

1.3 HEMIJS KE REAKCIJE U RASTOPU

Kao §to je ranije pomenuto proces zavarivanja topljenjem


odvija se u uslovima manjeg ili veceg uzajamnog delovanja (inter-
akcije) rastopljenog metala i okolne atmosfere. Stog a se ne maze
izbeci ispa r avanje nekih sastojaka legure, ra st varan je gas ova
iz vazduha (apsorpcija) i sag o r e van je nekih elemenata iz osnovnog
i dodatnog materijala. Osim ovih §tetnih pojava, u procesu zava-
rivanja maze se pomocu metalur §kih reakcija iz vesti p r ecisda v anje
(rafinacija) 1 leg iran je metala s ava.

1.3.1 Isparavanje

Pri zavarivanju otvo renlm elektrl~nlm lukom ne moze se lz-


be6i isparavanje nekih sastojaka metala. To dovodi do promene he-
mijskog 5astava metala s ava, pa i njego v ih mehani~kih osobina.
Kada se zavaruje ~ellk isparava Mn, a pri zavarivanju obojenih
metala 1 njihovih legura ispara va ju Mg, Pb, Zn. Pored stetnog de-
jstva na osobine spoja, lsparen ja nekih metala (Zn, Pb) su otrov-
na i opasna po zdravlje zavariva~a.

Kolicina isparenlh sastojaka rno~e se urnanjltl ako kapljice


metala ostaju §to kra6e vreme u prostoru elektri c nog luka, sto se
- 78 -
posti ~ e zavarivanjem kratkim iukom. Pri zavarivanju mesin ga, 16-
paravanje ainka se mo!e spre~iti jedino primenom 9 a&n0 9 zavari -
vanja 1 t o oks1d1§u6eg plamena. U ve6~n1 postup aka elektrolu ~ no g
zavarlvan ja, isparenl e l ement se onadoknadjuje njegovim pove6anirn
sadr ~ ajem u dodatnom mater1jalu 111 za§ t1tnom pra ' ku.

1 . 3.2 Apso rp clja gas ova u ~avovlma

Gas av! se mogu rastvarati u metallma sarno aka se prevedu


u a tomn1 obl1k 1 ako ne gra de sa metal1ma jonska jed1njenja . U
takve e1emente spa daju vodoni k 1 aB o t. Ki s e on i k je oksidacioni
elemen t , pa se zato u te~ nom !elezu rastvara sarno u vid u oksida
FeD. Bez ob zlra da 11 se navedeni gasovi rastvaraju direktno u
metalu (H 2 , N2 ) 111 u v1du oks1da (02 ) , on1 pogor§ a va ju mehan1 ~ ke
osobine §ava 1 narusavaju rou jedrinu stvaraju61 porozna mesta.
Poroznost metala ~ava posle dica je slede6ih hemijskih reakcl j a

2[H] + [0] + H ot ;
2 [c] + [0] + co t
2[H] + [H ] t I 2[N J + [N ) t
2 2
goo srednje zagrade poka zuj u da je gas 1z metala ~ ava , a vertika-
lna strelica da gas odlazl u spolj n u atmosferu.
Rastvorljlvost gasova u te~nom metalu zavlsl od parcljal-
nog prltlska qasa lznad zavar1va~kog kupat11a, temperature i vrs -
be metala. U ve~ o~vrs lom me t alu rastvorljlvost gas ova se menja

5
o ~ o tJ

-
N2 .J .
,, I
~
", 2 5
o
o
HZ
0, o J .
, 20 4:c?-
--,
~
N
E
I F -~_ ~ Pe 0
N

.., 15 ! 0 , 02 "
I
I
-- ~
0 10 i I

"~ I' HZ~


u
:..:
0 . 01
5 I 6
Ii 2 u ~F B
H2 ,
E 0
50 0 1 00 0 l ~oo 1 800
Te mp e r a tur a 0c

51. 38. Ravnote~1 d1jagram rastvorlj1vost1 vodon1ka 1


azota U g'votdju
- 79 -
sa temperaturom a naro~lto sa promenom kristalnc g radj e . Skokovl-
be promena raatvorljivosti gas ova nastaju pri temperaturama fa z -
nih promena u metalu (sl. 38). Nagl a promena rastvorljl v ostl ga-
sova za vreme faznih preobra!aja mole lzazvatl poroznos t s ava i
pojavu neatabllnih prezasl~enih ~vrstlh rastvora sklonlh star enju.
Xoncentraclja nekih gaaova, npr. CO , u tefnom metalu za -
2
varlva~kog kupatila mo!e se smanjltl lntenzivnlm me§anjem te ~ nog

metala, Ito ae poati!e prlmenom jednosmerne struje obrnute pol a-


moati 1 skra6enjem elektri~nog luka. Koli~lna §tetnih gasova u
metalu lava mo!e se smanjitl i meta lur§kim reakcljama izmedju sas -
tojaka u oblozi 111 prahu uz obrazovanje jedinjenja nerastvorlji-
v.1h u metalu lava, koja zatim isplivavaju iz rastopa.

~tBtno d.tovanje kis60nika


Okaldaclja metala u procesu zavarlvanja mo!e nastatl di~ e ­

ktno 1 reakoijama raam e ne lzmedju metala §ava 1 oksida iz troske.


Direktnoj oksidaciji podle!u kapljice dodatnog materijala
aa vreme njihovog form1ranja i prola!enja kroz medjuelektrodnl
proatorl ta vrsta oksidacije mo!e se prlkazati op§tom jedna~inom

za bilo koji metal:

Me + 1/2° • MeO
2
Okaldaclja zasnovana ne hemijsklm reakcljama razmene lzme-
dju metala (1) i oks ida troske (2) mo!e se prikazati hemijskom
jednal!incm

Me(l) + Ma(2)0 • Ma(l)O + He(2)


+

Smer o4v1janja reakcije direktne oksidacije zavlsi od pa-


rcijalnog pritiska kiseonika iznad zavariva~k o g kupatila. Pri za-
varivanju u za~titi inertnlh gasova, parcljalni pritis ak kis e oni-
ka je veoma nizak (mali sadr!aj °2 ), pa ne nastaje oksld~cija me -
talne kapljice ve6 razlaganje prethodno stvorenih okslda. U osta-
lim .1u~ajev1ma naataje oksidacija (sagorevanje) nekih sastojaka
dodatnog materijala. 5klonost ka oksidaclji odgovara redosledu
Al, Ti, C, 5i, MIl, Fe pa po tom redu ldu 1 gubici legirajuC!ih
eleu.nata lz dodatnoq materija).a.
o metalu ~ava mogu postojati ~vrstl 1 gasovtti proizvodl
okaidac1je. evrsti proizvodi oksldacije lsplivavaju u trosku lli
o ataju u . . talu u v1du man~e ~tatne sitne dlsperzije kao npr.
Al20j u ~uiku. Naprotiv, u lequrama Al, oksid Al 203 tone u donje
aloj.v. lava ill a. talo!1 na iv1cama oanavnog ma~rljala, remete-
- 80 -
61 metalnl kontinultet na granicama rastopa. Gasovitl proizvodl
oksldaclje odlaze u spolja§nju atmosferu 111 ostaju zarobljeni u
metalu §ava U obliku mehurova.
Kiseonik obrazuje sa gvo!djem:oksid FeC temperature top-
o
ljenja tt = 1360 o C; Fe 0 (FeO.Fe 2 0 ) 1 Fe 2 0 3 (tt = 1530 C). u
3 4 3
. te~nom gvo!dju rastvara se sarno Fea koji moze nastati slede6im
hemijskim reakcijama:

2Fe+0 = 2FeO Fe+C0 = FeD + CO


2 2
Fe + CO = FeO+C Fe+H 2 0 = FeO + H2

Pored toga, Fee moze da nastane 1 1z povr§inskih okslda


(Fe 0 ) tj. rdje. Pri zagrevanju ~elika v laga isparava, pa kise-
3 4
onlk nastao dlsocijacijorn vodene pare u zont elektricnog luka po-
ve6ava parcijalni pritlsak kiseonika, i izazlva reakciju

4Fe 30 4 + 02 = 12FeO + 302

Cd ukupne kolicine Fea u tecnom metalu §ava jedan deo se razlaze


prema jednacinama:
FeO + C = Fe + CO
FeC + Fe)C = 4Fe + CO

Gas CO izlazi iz rnetala sava sve dok gornji slojevi sava ne ocvr-
snu pa je stoga povoljnije sporije hladjenje,jer se time omogueu-
je da veei dec ovog gasa izadje iz ~ava. Preostale kolicine CO
stvaraju stetne gasne mehurove u metalu sava.
~tetan oksid FeO rastvara se u rastopu celika, a u ~vrs­
lorn metalu sava nalazi se u obliku nernetalnih uklju~aka. U tecnom
sistemu Fe-FeO koli~ina kiseonika odredjuje se po jedna~ini

log(% 0) = - ~ + 1,935

gde je T - apsolutna temperatura u K.


Oksidni ukljucci FeO remete rnetalni kontinuitet sava i ti-
me mu pogorsavaju mehanicke osobine.
Dea oksidacijom se sni~ava koncentracija kiseonika u meta-
lu sava. U principu se dezoksidacija obavlja na dva nacina:
- dlfuzijom FeO u trosku,
- razlaganjem oks ida FeD.
Difuzna dezoksidacija nastaje na granici troska - metal,
pr1 ~emu nastaju jed1njenja 2FeO.S10 111 2FeO.T10 koja 1sp11va-
2 2
vaju u trosku.
Oezoksidac1ja razlaganjem oks1da FeO nastaje u metalu §ava
pomo6u elemenata ve6eg hemijskog aflniteta prema kiseonlku od gvo-
ldja. T1p1~ne rekac1je dezoks1dac1je su;
- 81 -
[FeO] + [e]- + CO t + [Fe ]
2 [FeO] + lSi] + (S10 2 ) .. [Fe ]
[Feo ] + [Mn] + (MnO) + [ Fe]

gde srednja zagrada zna ~ i da je sastojak 1z .§ ava, mala da sa&-


tojak prela z i u trosku a vertikalna stTe lica da gas o dl az i u spo-
Ija s nju atmosferu~

DezoKsidacij a aluminijumom se redje koristi,jer au takv l


savovi skI on! prslln ama pri udarnorn opte re6en j u na povls enim te m-
pera turarna.
Posledica reakcij e FeO sa C jeste smanjenje sadr ~a ja C 1
o u metalu s ava , jer gas CO 1z1az1 1z s ava. Mada to sni f enje kor i-
sno deluje na mehani ~ ke osobine sava , nepovoljno je §to maze nas-
tati poroznost sava zbog n a stajanja gas nih mehurova narocito pri
niskom sadrz aju Si.
Losa strana dezoKsidacije sava razlagarijem okslda FeO j e
mogu6no s t zag adjenja s ava nemetalnim ukljucclma nerastvorljivim u
troski. Najbolje je primeniti vise dezoksidatora, jer se tada
stvara niskotopljiva troska koja lako isplivava na p ovr § inu i ve-
zuje vel1ke kolH5ine oksida. Na taj nacin r a ste metalur§ka cvr s -
to6a §ava.

Stetno de Zovan je v odo nik a


Na visokim temperaturama elektrlcnog luka nastaje najpre
disocijacija vodene pare
+
+

a zatim jonizacija molekula vodonika

eime Sll stvoreni uslovi za njegovo rastvaranje u tecnam metalu.


Atomni vodanik ima precnik manji od parametra kristalne re§etke
ve6ine metala, pa se u njima rastvara srazmerno temperaturi (sl.
38). Pri hladjenju metala § ava nastaje difuzija atoma vodonika 1
njiho va sjedinjavan j e u molekule . To je pra6eno pove6anjem prec-
nika taka da vodonik v i §e ne mo ~ e da prolazi kroz kristalnu re§e-
tku celika. Zbog toga se molekularni vodonik nagomilava u tzv. re-
zervoarima stvorenim uvarenom troskom ili izla! enjem gasova (CO,
CO 2 ), stvaraju6i pritis ak od nekoliko stotina pa do nekoliko hi-
ljada bara. Pri niskim pritiscima nastaje gre §ka U obliku ga Bnih
me h urov a , a pri vi§ im pritiscima nasta j u mik r op r s l i ne . Obe gre §-
ke mogu nasta ti kako u osnovnom materij a lu, tako i u ZUT-u.
- B.2 -
Prlauatvo vodon1l<a u . .talu Java taJko ja otkrlt1. Tel< prl
bpltlv""ju aate.anje,. na praloamim povrJin_ nutaju loptuta
udubljenja tav. "rlblje oI!l", Ito ukaauje na priauatvo vodonlka.
Vodonlk 1 indlrektno ...... atvorltl g ..... lDBhurove redukel-
jom okelde !'eO,

[!'eO) + [S2) - [S20) + [Pe) ,


• jedln javan jam aa aUllpe)l"'''

[S2) + [s) - [S2 S )


111 razugljani~avanje,. ~llka

[FelC) + 2 [S2) - [cs.) + J[Fe)


Reaultet ovih ball1jakih raakelja je atvaranje mahurova vo-
clena pare (S20) , aumporovodonlka (S28) i metana (CB.) kojl oataju
u _talu Java ili ZOT-u.
Vodonlk naj~elc!e doapeva u lav ia vlalnih obloga elektrode
111 praba, vlalnih i aardjalih lviea oanovnog ...terijala i rulaga-
; DjeJII organakih jedlnjenja kao Ito au boja, ulj., ..... t. Zbog toga
- '. j. valno auJenje elektroda 111 praba pre &avarivanja, odatranjl",a-
,
nj. vlage i ne~btoc!a sa lv1"a oanovnog materijala. Oalll toga, '
,,<. ~rabu la .avarlvanje dodaje . . CaF koji trajno V'8zuje vlaqu.
2
~ a\l . . tno, vodcmlk aa nakim metalima gradl 1 ball1jaka jedinjenja,
npr. NbS, VB, TiS 1 NaB, C&B
J r

Prl te8p8raturama elaktrl~og luka nutaje okaldaeija jed-


"Og clela asote pre... jedna~ini

N2 + 02 : 2NO,
dok . . drugi deo jOlllauje pre... jedn~inl
+

U te~o. _talu rutvaraju . . NO i N~ tako de _ u rutopu :metela


Java aogu pojavitl Inatoe koll~ine rutvorenog aaota. 8nilav""jeJII
0
ta..,.rature lapod 900 C j.d"" deo aaota, r ... tvo . .n u aetalu Java,
abraauj. nltride lel.aa Fe 2 N 1 Pe.N a drugl cleo oataje u evratom
r ... tvoru y-. . . . tke. Raatvorljlvoat asota u a-ra"tkl qvoldja opa-
da sa snizenjem temperature prema sliei 38. Ako
. . _tal "va bladl . . latlvno _llkCIII brainoa, vllek azote oataje
aarabljan u a-Fe, j.r j. aa nj.govu dlfuaiju potrabno odredjano
V~. U toJr:u vr.8aDa lsluauj . . . vi.lak •• ot. 1. ~vrwtocJ r_tvora
- 83 -
i sa gvo~djem obra =uje nitride Fe 2 N, Fe 4 N. Zbog toga se u toku
vremena pove6ava tvrdo6a ~ava, a opada plasticnos t i ~ilavost.

pojava se naziva disperzno starenje iIi otvrdnjavanje.


§tetno delovanje azota mo~e se umanjiti aka se elektrodnom
materijalu dodaju elementi koji grade stabilne nitride i karbide
(kao ~ to su AI, Mg iIi veoma stabilne nitride npr. Ti, Zr, V, Nb,
Ta). Ovi element! grade jedinjenja sa izlu~enim azotom 1 ugljeni-
korn koja su stabilna 1 na -sobnoj temperaturi, pa time smanjuju
koli~inu slobodnoq azota.
I pored s ,tetnog delovanja azota, on je u austenltni.m ~ell­

elroa koristan sastojak u kolleln1 ad aka 0,2 %. Azot deluje kao


y -geni element (aust e nizator ) po jacini austenitizacije jednak
ugljeniku, a 30 puta ja~i od nikla.
U ugljeni~nim ~ elicima sadrzaj azota iznad 0,2 % stetno de-
luje na zavarljivost, jer povecava tvrdo6u 1 krtost 1 izaziva dis-
perz1ono starenje metala sava.

1.3.3 Pre~i s 6avanje (rafinacija) metal a ~ ava

Metalur§ke reakc1je u metalu §ava mogu imati takav tok da


umanje sadr~aj sumpora 1 fosfora u metalu §ava. Osnovn1 je cilj
raf1nac1je da se sniz1 ukupna ko11~ina sumpora, posebno jed1nje-
nja FeS koje se dobro rastvara u te~nom ce11ku a slaho u troski.
Preci§6avanje je naroe1to va ~ no s obzirom na sklonost sumpornih
jedinjenja ka segregaciji i obrazovanju dvojnih ili trojnih lako-
bopiv1h oeubektikuma koji mogu prouzrokovat1 vruce prsline.
Desumpor1sanje se izvodi pomocu elemenata koj1 1maju vee1
hemijski afinitet prema sumpo~u,nego ~elezo,i obrazuju sulfide,
temperature topljenja bliske gvo ~ dju 1 rastvorljive u troski. To
su element1 Mn i Ca koj1 sa FeS stupaju u hemijske reakclje:

[Fes] + (MIlO) + (MIlS) + (FeO)

[FeS] + (CaO) + (CaS) + (FeO).

Ova reakcija je efikasna sarno kada je MIlls ve6e o d 2 2.


Iz analize ravnote!nih stanja ovih reakcija proizilazi da efikas-
nost desumpor1zacije zav1s1 ad koncentracije MnO, CaO, MnS, CaS
1 FeO u trosk1 1 koncentracije Mn u liavu, lito se mote prikazllti
1zrazom
(MIlS) (CaS) (FeO)
[S J D [Mn) (MnO) (CaO)
- B4 -

Odavde sledi da se najrnanji sadrfaj sumpora [5] u metalu §ava po-


stl~e smanjenjern MnS, CaS 1 FeO i pove6anjem MnO i CaO u troscl

i [MnJ u ~avu.
Odstranjivanje fosfora mogu6e je hemijskom reakcijom meta-
1a ~ava sa bazl~nom trosKom. Proces se odvija u dve etape: naj-
pre nastaje fosforpentoksld P20S' a potom trajno kompleksno jedi-
njenje sa oksidom kalcijuma. Ova hemijska reakcija odvija se pri
temperaturl bllsKoj solidus 11n1j1. Izdvajanje fosfora je uspe§ni-
je ukoliko je ve6a koncentraclja CaD u troski i ukoliko je bazi~­
nost troske ve6a. U §avovima lzvedenim pod slojem kisele troske
izostaje prevodjenje fosfera u trosku, wag toga au slabije 050-
bine plastl~nosti metala §ava.

1.3.4 Legiranje metala §ava

Legiranje metata J ava mo!e se ostvariti na vire na~ina.


Osnovni na~ln uvodjenja legiraju6ih elemenata preko elektrodne 11-
ce se primenjuje pri zavarivanju u za§tlti qasa, zavarivanju pod
troskom 1 EPP zavar1vanju visokolegiranih ~elika. Pr1 REL zavari-
vanju, leglraju61 elementl se uvode u obllku ferolegura 111 praha
cistog metala u oblo.i. Isto tako se primenjuje uvodjenje legira-
ju6ih elemenata u metal §ava 1stovremeno 1z elektrodne !ice i pra-
ha kad EPP postupka. Najzad se legiraju6i elementi mogu uvesti u
Iretal §ava r:edukcijom oksida kojL se nalaze u troaki. Ovaj na~in
se primenjuje pri EPP zavarivanju niskougljenicnih i niskolegira-
nih ~elika. U tom slu~aju 'r edukcioni element je Fe ~to izaziva po-
rast sadrlaja Mn i Si u metalu §ava.
Uvodjenjem legiraju6ih elemenata u metal §ava obavlja se
nadoknada tog elernenta za iznos smanjen usled isparavanja i oksi-
dacije; treba imati u vldu da je legiranje efikasnije preko lice
nego preko obloge ili pra~ka.

1.3.5 Utlcaj dlfuzije u procesu zavarivanja

Pojed1ni atom! u rogljevina. kristalne re§etke mogu dobit!


ve6u energlju od srednje vrednostl za datu re§etku,zbog fluktua-
clje tj. kolebanja amplitudnih vrednosti unete toplotne energije.
Ovakvl atom! mogu da aavladaju energetsku barijeru koja ih zadr-
!ava u ravnot8!nom polo!aju i da zauzmu nova lntersticijalna mesta.
Prazno meato, ili vakancija (lat. vacantia), koje tako nastaje mofe
- 85 -
biti popunjeno jednim od susednlh atoma sto je pra~eno utlcajem
difuzij e ~lja brztna raste sa temperaturom. Difuzija se naroci-
to ispoljava pri temperaturama vi§im ad T = 0,3 Tt, gde je Tt -
temperatura topljenja u K. Na pojavi difuzije zasnivaju se fazne
promene u metallma, re!tristalizacija, puzanje, sinterovanje 1 na-
rocito precesi termi~ko-hemijske abrade leao ~ to ·su cementacija,
nitriranje i dr. MnDge pojave pri zavarivanju kao, npr. hladne
prsline, promena hemdjskog sastava u ZUT-u, prsline ~arenja i dr.
takodje su prouzrokovane difuzijom.
Do difuzlje uglavnom dolazi aka su pojedini sastojcl nera-
vnomerno rasporedjeni u materijalu. Difuzija,koja se javlja u me-
talnom kupatilu, o~vrslom metalu sava leao i izmedju sava i ZUT-a,
posledica je razlike u koncentraciji nekog elementa u navedeniro
delovima spoja. Difuzija atoma u njegovoj Bopstvenoj mre~i naziva
se samodlfuzija, a u protivnom re~ je 0 rnigraciji atorna.
Matemati~ki,pojavu difuzije opisuje prvi Fikov (Fick) za-
kon kaji je najpre uveden (1858. god.) za te~ne i gasovite rast-
vore, a zatirn se "pokazalo da se maze primeniti i za difuziju u
cvrstim telima. Prvi Fikov zakon glasi

dm = - D ~A dT

gde je: dm - elementarna koli~ina difunduju~eg sastojka (u grami-


2
rna) kroz povr§inu A (u cm ) za vreme dt(u S)i ~ - gradijent
koncentracije u pravcu x-ase; 0 - koeficijent proporcionalnosti
ilikoeficijent difuzije odgovara koli~ini difundovane supstance
2
kroz povr§lnu ad 1 cm u baku 1 s pri razlicl koncentracije jed-
nakoj 1.
Koeficijent difuzije D zavisi ad temperature (T) prema iz-
razu
D = D e -E/KT
o
qde je: E - enerqija aktivacije procesa difuzije; K - Bolcmanova
konstanta; 0 - konstanta dlfuzije.
o
U savovima se odvija difuzija hemijskih elemenata uglje-
nlka, azota i dr. , uz obrazovanje cvrstlh rastvora 11i jedinje-
nja, koja se sme§taju u vakancijama ili duf granica metalnih zr-
na. D*fuzija je svakako potpunija ukoliko je visa temperatura,
dufe vreme, ve6a rastvorljivost 1 manja sklonost odredjenog ele-
menta ka obrazovanju hemijskih jedinjenja, npr. nitrida, karbi-
da i dr.
- 86 -

Pri zavarivanju difuzlja je veoma tntenzlvna u slu~ aju zna-


tnih razlika u koncentraciji d~funduju6e9 elementa u ~avu i ZUT-u.
Utl~u . takodje l1kvacija i segregacija,kao 1 promena rastvorlji vos-
t i hemijskih elemenata u pojedinlm fazama (npr. rastvorlji vost vo-
donika nagl0 opada prl faznom preobrafaju y + a). Isto taka, zbog
promene temperature du! popre~ne ase sava i nastajanja novih krtih
faza u zon1 stapanja , difuzija nepovoljno deluje na svojstva pla-
stl~nosti 1 svojstva ~vrsto6e zavarenog spoja. Taka, na prime~pri
zavarivanju ~ellka primenom austenltne elektrode ugljenik i azot
iz osnovnog materijala difunduju u metal sava i stvaraju karbide
i nitride hroma. Iz tih razloqa se,u c11ju sprecavanja pojave ov1h
krtih faza u metalu §ava, kao dodatni materijal za oblaganje stra-
niea !leba koriste Ni-elektrode, jer nikal ne rastvara ugljenik,
pa je naneta obloga nepropustljiva za navedene elemente.
Uop§t~ je pri zavarivanju celika karakteristicna i pojava
difuzlje vodonika,koja se odvija 1 na sobnlm temperaturama. Vodo-
n1k je jed1n1 hemijsk1 element koj1 se 1.dvaja 1. metala §ava 111
ZUT-a u spoljnu atmosferu 1 pri normalnoj temperaturl, §to se pra-
ktlcno korlsti 'za odredjivanje sadr~aja vodonlka u zavarenirn spo-
jev1ma.•
Vrerne izdvajanja vodonika iz zavarenog spoja u spoljnu at-
mosferu zavisi od njegove koncentracije,debljine i unutrasnje gra-
dje zavarivanog dela 1 mo!e lznositi nekoliko satt do nekoliko da-
na .
U slucaju zavarivanja bakra koji sadr~i izvesne kolicine
klseonika, dlfuzija vodo~ka mo!e prouzrokovatl tzv. v odonicnu
krt ost i pojavu prslina u zoni stapanja.
U posebnim slucajevima, kada se zavaruju raznorodni mate-
rijali oqranicene rastvorljivosti komponenata u cvrstom stanju,
difuzija dovodl do pojave starenja usled obrazovanja tvrdih i kr-
t1h hemijsk1h jedinjenja, koja se 1zdvajaju u toku vremena 1 t1me
progreslvno pogor!avaju neke osobine zavarenog spoja.

1. 4 OBRAZOVANJ E SA VA I PROMENE PRI Ot VRSCA VANJ U

Proces obrazovanja §ava pri zavarlvanju topljenjem sastoji


se 1z celiri faze:
- rastapanja stranica osnovnog materijala do odredjene du-
bine uvarlvanja;
- 1spunjavanja !leba rastopam osnovnog i dodatnog materlj a -
- 87 -

- prirname kristalizacije ( s l. 39);


- prekristalizacije.

Obrazovanje za variva~kog kupatila, npr. pri elektrolucnom


zavarivanju (v. 51. 37) je uslovljeno visokom koncentracljom top-
lote i pritiskorn gasova janizovanih u elektri~nom luku. Oba ova
faktora zavise od jacine struje zavari v anja i napona luka. Aka ra-
ste gustina struje pove~ava se koncentraclja toplotnog fluksa i
prltlsak jonlzovanih gasova, §to utice na porast dubine uvariva-
nja. Nasuprot tome, aka se pove~a napon luka smanjuje se koncent-
racija toplote i pritisak gasova,~ime se umanjuje dubina'uvari-
vanja a pove6ava sirina s ava. Mehanicke osobine s ava dobijenog to-
pljenjem zavise o~njegovog hemijskog sastava, strukture koja pro-
izilazi iz procesa o~vr ~ 6avanja, tj. kristalizacije i koeficijen-
ta oblika ~a va.
GT'ani co Prim a rn a kristaZ i z acija
st!!.E an j a
s ava odvija se u uslovima 15-
tovremenog zagrevanja r astopa
odgovaraju6irn iz vo rom toplote
i hladjenja provodjenjem top-
lote u osnovni materijal. Pri
Te ena tome se zanemaruju toplotni

njern U
.
gubici kondukcijom i
okolni
zra~e-

vazduh jer ne
uti~u bitnije na tok krista-
lizacije. Primama kristaliza-
cija pocinje na povr~inarna

koje ograni~avaju zavariva~­

S1. 39. Prikaz prima me kris- ko kupatilo, na tz v. granici


talizacije
stapanja (sl. 39), jer nema
uslova da se u rastopu stvore centri kristalizacije. Kristaliti
rastu normalno na povrsinu hladjenja suprotno od s me ra odvod je-
nja toplote. S obzirom na slo z en oblik povr~ine koja razdvaja
~vrstu i te~nu fazu, kao i na njeno stalno preme § tanj e u skladu
sa brzinom zavarivanja, dobij a ju se kristaliti oblika sabijenih
dendrita. Brzina porasta dendrita periodi~no se menja, ~ak se po-
javljuju i zastoji kristalizacije u trenucima toplotne ravnoteze
uspostavljene periodi~nim oslobadjanjem toplote kristalizacije.
Daljim hladjenjern kristalizacija se nastavlja na neravninama pret-
hodnog sloja,kao centrima. Zbog periodi~nosti kristalizacije ~a­
vovi irnaju slojevitu i unutra~nju g radju.
- 88 -
U toku procesa prlmarne krlstalizaclj e zapafa s e pojava
unutar kristalne, medjukrlstalne 1 lokalne segregaclje eleme nata
S, PiC. Na mehanl~ke osobine ~ avova naro~ito nepovoljno de luju
medjukristalna 1 lokalna segregacij a. Primer ~ tetnog delovanja
medjukrlstalne segregaclje je sumpor koji se izlucuje na grani-
cama kristallta i gradi eutektikum Fe-FeS temperature toplje nja
985°C (crvena krtost). Lokalna segregacija se javlja zbog toga
~to periferni i centralni delay! §ava ne krlstali~u istov remeno.
Prl ocvr~~avan~u zbog snifenja temperature opada rastvorljivost
nekih elemenata u re §e tkl metala, pa se preostali sredl §ni deo
rastopa obogacuje tim sastojcima. Nagornila vanje ovih § tetnih pri-
mesa mo!e trnat! za posledicu pojavu prslina, naroclto na jedno-
s10jnlm savovlma ve6eg poprecnog preseka. ~ tetno delo vanje lokal-
ne segregaeije (51. 40a) maze se umanjiti izradom s ava ve6eg koe-
ficijenta obLika Ko = b/h (al. 4ob).

51. 40. Utieaj oblika sava na polozaj segregaei onih


prlmesa
Brzina kristalizaeije u velikoj meri zavisi od 1inijske
energije zavarivanja (ql = UI/V )' Pri ma10j linijskoj energiji
z
(npr. velika v > raste trenutna brzina hladjenja sto da lje dovodi
z
do usitnjavanja dendrita i ravnomerne raspodele sastojaka izme-
dju cvrste i tecne faze. Zato se smatra da pri zavarivanju malim
linljsklm energijama pojave segregaeije gotovo i nema. Porastom
11nijske energije zavarivanja (mala v ) smanjuje se trenutna br-
z
zina h1adjenja, pove6ava segregacija i rastu dendriti . Porast de -
ndrlta i segregaeija stetno de1uju na metal ~ava , jer mu umanjuju
udarnu !ilavost 1 pove6avaju sk1onost zavarenog spoja ka vr uci m
prslinama.
Pri zavarlvanju metala jednofaznih struktura, kao sto su
~pr. austenitnl celiel, te~i se stvaranju druge strukturne faze
u rastopu, radi sprecavanja rasta dendrlta.
Proe s 8 prekristaliaacije odvlja se u temperaturskom inter-
valu •
alotropskih promena osnovnog rnaterijala. Na primer, pri zava-
rivanju celika sekundarna struktura nastaje kao posledica eutek-
toidnog razlaganja auatenita.
Rezultat prekristalizacije ~ava i ZUT-a zavisi od nje g ovog
hemijskog sastava 1 brzlne hladjenja u temperaturskoj oblastl naj-
manje stabilnosti austenita~
U zavisoosti od trenutne brzine hladjenja, pri isto m he-
mijskom sastavu sava 111 ZUT-a, mogu se dobltl razll~lte struktu-
re po~ev od ferltno-perlltne pa do belnltne 1 martenzltne.
S obzirom na vlsoke temperature u ZUT-u i razllke u tempe-
raturama pojedinlh ta~aka,koje le ~ e p o pre~no na osu sava, doblja
se ~ltav nlz razll~ltlh struktura s to z a sobom povla~l anlzotropl-
ju mehanl~klh svojstava.
Umesnost zavarlvanja, izmedju ostalog, sastoji se 1 u kori-
s~enju postoje~e anlzotroplje na takav na~in,da u datlm radnl m
uslovima konstrukcije,ona ne uti~e negativno na rnehanic ke osobine
zavarenih spojeva.

1~4.1 Pojava i vrste prslina u zavarenim spoje v ima

Osnovni cilj zavarivanja je da se dobije trajan spoj lzme-


dju sastavnlh delova konstrukclje. Taj spoj mora odgovaratl tra~e­

nim radnim uslovima po m eha nick i m ~ str uktu rnim i hemij s ki m s v ojst -
vima. Da bi se ostvario tako postavljeni cilj osnovni materijal
mora posedovati odgovaraju6u zavarljivost, na koju se po potrebl
mo!e utlcatl 1 terrnl~kom 111 terrno-mehanl~kom obradom. Prl ocenl
zavarljivosti polazi se od toga da zav areni spoj u prvom redu mora
bltl neprekldan (jedar) tj. bez prsllna, mlkroprsllna, neprovare-
nih mesta, para, uvarene troske itd ~ Do nedavno je zastupana teza
da say mora biti izveden bez gresaka , ali se u po s l e dnje vr eme
dopustaju odredjene v rste gre s aka i zastupa teza "po g odno st i za -
date svrhe " . Pri tome kontrola kvaliteta mora biti na viso kom ni vou
da bl se mogle razllkovat1 g reske ve~e cd dopu s ten1h.
Iz prakti~nih razloga zavarljivost metala se s v odi na g ru-
pu uslova kojl omogu~uju lzvodjenje zavarene konstrukclje u kojoj
"-
se veze odllkuju unutrasnjom neprekldno s ~u metala kao 1 tra! enlm
"-
mehani~kim osobinama. Zbog toga se, uz iz ve sna ppros 6enja, prob-

lem! zavarljivosti mogu s v esti na grupu zahteva za:


- o tpornost a avareni h spoJeva na vru ce ( kr istaliaacioneJ
pralin e ~

- otpornos t Bavar e ni h spoje v a na hladne p r sline ~

- otpornos t Bava r e ni h s poje ua na lamela rn e p r aline i . pra-


lin e l ar e n j a ..
- ot pornos t Ba v ar eni h spojeoa na k r ti lorn .
- 90 -

otpornost zavare nih spojeva na v r ude i hladne prsline ~ es­


to se naziva te hn ot o~ k a o t pornoat spoja i prou~ava se u Te orij i
tehnolo§ke otpomost1 metala. Os novna razlika izmedju v r u~ ih i
hladnih prslina je ~to su vruc e prs line medjukrist alne o dnosno
nastaju i §ire se izmedju me t alnih z rna, dok hladne prsline mog u
biti i transkristalne'- § to zna~i p reko metalnih zma.

V r u ~ e p r s 1 i n e

Vru c e pr a lin e i i i mikroprsline nastaju za vreme hladjenja


o
u temperatumom podru~ju oko solidus linije (za celik SOO-900 C ) .
ave prsline se ~ogu pojaviti u metalu §ava i zovu se kri sta l iaaci-
one, kao i u zon1 p o d uticajem toplote kada se zovu l ik v ac i o ne.
Glavni uzrok poj a ve vrucih prslina jesu mala deformaciona sposob-
nost i niska tehnolo§ka otpornost metala u dvofaznom stanju - cvr-
starn 1 tecnom n a graniei kri s talita. Pri hladjenju s poja nasta j u
zate!u~i naponi k ao poslediea 11vackog skupljanja metala sava i
elasti~no-plasti c no g deformisanja. O\~ tri promenljive o dredj u j u
oblast koja se naziva po d ru cje v i o o k o t e mpe r a t ur ne k r to Bti. Za k on -
stantan adnos cvrste i tecne faze dobija s e t e mp e r a t urn i in te2' va t
krto B t i ~ koji u s tvari predstavlja odnose brzine d~f o rmisanja i
temperature pri Kojima upravo nastaju prsline.
Svaki za vareni spoj u fazi izrade mora pro6i kro z tempera-
turnu oblast sklonosti ka vrucim prslinama . Zhog toga se mora ra-
cunat1 na mogu~nost pojave ovih prslina bez obzira da Ii se za v a-
ruju n1skougljenicn1 i austenitni celiei iIi celiei povi s ene c v rs-
toce. Naroclto se 0 Qvome mora povesti racuna pri zav arivan j u c e-
lika pavl§ene cvrstoce, jer se u p o drucju vtsokotemperaturne krto-
sti ponasaju kao n1skougljen1~ni celiei, a odg ovaraju~u jacinu s a y
dobija tek posle fazne transformaeije y ~ o.
Rezultati prakti~nih isp1tivanja pokazali su da je pojava
vruclh prsl1na vrlo verovatna aka u § avu postoje sastojct skloni
ka obrazovanju nis k otopljivih eutektika i hemijskih jedinjenja
1zdvojenih na granicama metalnih zma. Vru~e prsline se najces~e

pojavljuju u celieima sa visokim sadr ! ajem S, C, S1 i Ni.


Razumlj1vo je da za dati hemijski sastav metala § a va, sklo-
nost ka vru6irn prslinama dosta zavisi ad karak~era prima rne kri s -
talizac1je. To znaci da za svaku tehnologiju treba izabrati opti-
maIne vrednosti napona, ja~ine struje i brzine zavari vanja. U to m
smislu Be preporu~uju manja linijska energ.tja zavarivanja i mere
za smanjenje sopstvenih napona i brzine defor.m1sanja.
- 91 -

B 1 a d n e p r s 1 1 n e

Bl adne pra Line , vodonikom l zazvane pra line iIi zakasne l e


praline, su gre§ke koje nastaju pos le z a v r Aetka zavarl van j a 11 1
posle polaganja pojedinih zavara u §avu. Nastaj u prl temperatura -
o
ma nl~im od 300 C. Poznatl su prlmeri nasta janj a h l a dnih prslin a
poale du!eg vremena na kan zavarl v an j a. One au posebno opas ne, j e r
mogu nastati i u t o ku eksploata c i j e k onstrukcl j e, po ~ t o s e prl
zavr~oj prljemnoj kontroli ne mo g u otk r lti jer j o § nlsu nastale.
Hladne prsline s e mog u pojav l t l u zonl pod utlcajem toplo-
te 1 u metalu §ava. Prema mak romo r fologlji ( sl . 41 ) ove prsline

51. 41. Shema hladnih prslina u ~avu i ZUT-u

mogu bltl podu~ne (1) iIi popre~ne (2). Prsllne na hladno u ZUT-u
(3) nastaju po pravl1u u zonama koje su bile zagrejane l znad tem-
perature faznog preobra ! aja (A ). Hladne prsllne ne lz1aze uve k
3
na povr§lnu §av~kao na sl. 4 1, vet mogu nastatl 1 u unutra§njim
delovlma Aava. Zbog toga ovakve p r sline otkrl vaju sarno ultra -
Zvu~na lspl t ivanja a penetrantne te~nosti ovde ne daju rezultate.
Pojava hladnih prslina u oblasti zavarenih spojeva uslo v-
Ijena je sledetim faktorlma:
- martenzitnom 111 donjo-bejnltnom strukturom ( za ~ ellk e

povl§ene ~vrstote) metala §ava 111 ZUT-a;


- dovoljnom koll~lnom dlfundo vanog vodonlkal
- prltlskujutlm naponima odredjene veli ~ in e .

Jedan od glavnih uzr o ~nika hladnlh prslina j e vodonlk. U


metal §ava vodonik dospeva iz sastojak a obloge e lektrode, prah a ,
vla ~nog okolnog vazduha, ne ~ lstlh gasova z a§ tltne a tm os f ere k ao
1 nedovoljno o~l§tenih ~ lca 1 z a vari v anih I v ica. Koli~ina v odonl -
ka u metalu lava izra!ava se u ml na 100 q mase me tala lava 1 k re-
6e se, U zAvlsnostl ad tehnologlje z a varl van j a , u g ranicamA 1 do
30 ml/lOO g. Vodonik iz metala § av a di f un d u j e u zonu pod u tic a j em
- 92 -

toplote,naro~lto za vreme faznih promena (y·a) U metalu §ava. Kao


§to se vldl sa 51. 42 u jednom delu metala sava ve6 je zavr §ena
promena y+a, dok je u ZUT-u(na istoj vertikalnoj liniji) jo§ auste-
nitna struktura. Pri promeni y.a nagl0 se smanjuje rastvorljivost
vodonika u metalu §ava, pa veliki dec vodonika difunduje u ZUT.
Pri vi§im temperaturama rastvoren vodonik je u dlsQciranom stanju,
a hladjenjem ispod
200°C, na slobodnim
Met a l sa va rnestima u masi rnetala
Tr oska lzdvaja se vodonik u
3Qv ari vanJ Q .
molekularnom stanju.
Ovaj preobra~aj pra-
6en je visokim tempe-
raturama 1 jakim pri-
tiskuju6im naponima.
Dec vodonika,
kao Ho je istaknuto,
51. 42. Prikaz promene y+a U metalu sa va i
ZUT-u difunduje i na slobo-
dne povr~ine zavarenog
spoja i odatle u atmosferu. Na toj oaobini zasniva se i merenje KO-
licine difundovanog vodonika u zavarenom spoju. Prakticno se UZQ-
rak, lseeen iz zavarenog spoja neposredno posle zavarivanja, ubacu-
je u sud sa glicerinom iIi zivoma Sud se sa gornje strane zatvara i
vodonik izdvaja od nekoliko dana do mesecia
Najjednostavnije re~enje za snHavanje -rodonika je primena
takvih ·tehnologija zavarivanja koje daju nisku koncentraciju vodo-
nika u metalu sava. U tablici 9. dati su sadr~aji vodonika za ne-
ke tehnologije zavari vanja.
Elektrode koje daju~spod 15 ml/l00 9 vodonika smatraju se
elektrodama sa kontrolisanim sadrzajem vodonika. Prema preporuci
MIZ*~a razlikuju se elektrode sa veoma niskirn sadrzajem vodonika
(0'-5 ml/l00 g), sa nisklm (5-10), srednjim (l0-15) i visokim (iz-
nad 15 ml/l00 g).
Uticaj difundovanog vodonlka na osobine zavarenih spojeva
moze biti prolazan i trajan a Prolazni uticaj se uo~ava pri ispiti-
vanju zavarenog spoja u toku zavarivanja iIi odmah posle toga.
Naro~ito se pri ispitivanju savijanjem mogu pojaviti prsline vet
i za male uglove savijanja. Uzrok ovih prslina je difuzija atoma
vodonika i obrazovanje molekula (H + H ~ H ) na rnestima pora iIi
2
uklju~aka troske. Gre§ka je poznata pod nazivom "riblje o~i", i

*} Medjunarodni institut za zavarivanjea


- 33 -

ispoljava se tek posle deformisanja u lab o ra to rij s ki m iIi ra dni m


uslovima.Na povr~inl preloma vide se lop tast a d ubl
U j e nja me taln og
Tablica 9. Sadr~aj vodonika u metalu ~a va

Na~ln zavarlvanja Sadrf aj vodonika u ml / 10 0 9

U smssi gasova CO i ti A~
2
- ~ista fica 2 - 7
- prljava fica 6 - 12
ru~"o e lek t r o lucn o
- elektrode su§ene prl
400-S00 o C 3 - 7

- elektrode bazi~ne nesu~ene 12 - 20


- elektrode su§ene prl
100-ISOoC 6 - 12
- elektrode rutilnlh obloga 20 - 35
pod prahom ( EPP)
- ~ista fica i su§en prah 5 - 10
- prljava fica i nesuseni prah 10 - 2S

sjaja sa sitnim uklju~kom troske, koja svojim izgledom podsecaju


na riblje o~i.

Trajno delovanje vodonika ispoljava se pojavom hladnih


iIi vodoni~nih prslina,naro~ito kada je u zoni pod uticajem top-
lote stvorena martenzltna iIi tvrda faza razlaganja - donji bej-
nit. Stoga je sklonost ~elika ka hladnim prslinama usko povezana
sa prokaljlvoA6u, odnosno preobraz ajima koji pove6avaju krtost
(transformaciona krtost). Krtost povecavaju i drugi faktori kao
Ate su segDegacija i obrazovanje eutekticklh legura na g ranicama
zrna, Ato umanjuje kohezlonu jaclnu graniee zrna. Otuda sled! da
je transformaciona krtost ZUT-a odredj e na hemijsklm sastavom c eli-
ka 1 . primenjenlm ciklusom zavarlvanja, koj eg U ovom slu~ aju ka-
o
rakterl§e vreme hladjenja u tempera t urskom intervalu 6 t = 800- 50 0 C .
Ciklus zavarivanja tj. tok hladjenja se mo ~ e menjati promenom · teh-
nologlje, linijske energlje i primenom predgrevanja iIi naknadne
termi~ke obrade zavarenog spoja.
- 94 -

Lam e 1 a r 1e p r s l ine

Lamelarne praline se mogu pojavlti aka n a za v arenl deo u


zoni pod uticajem toplote deluju zate ~ ut i naponi u prav cu deblj i -
ne lima. Nastaju na k r aju ZUT-a 111 U Qsnovnom materljal u . La me-
lame praline au naj~e§te po obliku atepenaate, paralelne alobod-
noj povr§in i lima (al. 43) i prete ~ no nastaju u debljim limovima •

.-.-, .~.

--
-- - - -- - - 5 0mm

\
,
51. 43. Shematski prikaz lamelamih prslina

Faktori kojl uti~~apojavu lamelarnih prslina uglavno m


au: osobine limova u pravcu debljine (ose z), tehfiologija i para-
metri zavarivanja, kao 1 konstrukcija zavarene veze. Ove su pra-
line povezane s a sad r zaj em nemetalnih uklju~aka u ~eliku (FeO,
Fe(N, Fe 20 3 , Fe 2 N, A1 20 3 , Fe 30 4 , Si0 2 , AIN, MnO, FeS, cr 20 3 ,
Mn0 3 , P20S' Kn04' grafit). Vetina uklju~aka, bilo da su oksldnog
ili sulfidnog karaktera, pri preradi lima toplim valjanjem se
rastapa i stvara trakas tu 111 nagomdlanu atrukturu koja naru §ava
jedrinu metala.
Be z ob z ira na to Ato su poznatl uzrocl nastajanja °lamela-
mih prslin a , nije jednortavno apre~iti njihova nastajanje. Te ~ i

se pravllnom kons t ruktivnom re Aen'j u z a varene veze s cl1jeru da se


napre zanje lima u pravcu debl j ine svede na najrnanju mogutu me ru,
I!emu jo§ doprinosi predgrevanje i naknadna termi~ka obrada. Ipak
Be najafikaanije ave praline mogu sprel!iti izborom I!elika ~ ije au
osobine plaatil!noati po debljini (osi z) za dovoljavajute . Ove
- 95 -
osobine odre dju ju s e 1spi-tivan j em uzoraka 1sel::enih u pra vcu ~_
lj1ne l1ma, prema 91. 44 . Na p r ime r , pr1 za v a r1 van j u ~elik' 'ate-
me ~vrBto~e reda 500 MP a (0 , 15-0 , 50 ' 51) potreb no je d a sadrlaj
I· sumpora ne predje 0,015' , da kontrakc1ja u p r avc u deblj ine b ude
na jmanje 15 ' 1 da se prime n 1 p re d grevanje n a s ooc . Dok a zano je
da za 1!e11ke srednjih 1 v 1§ ih j al::1 n a n1je p re po ru~ lj1 vo prekcra-
1!1t1 0,015'5. Prema 1 s pit1vanj1 rna j a p an s k1h a u tora pro 1 z a§ l e au
Klase zavarlj1vos ti ~ e11 ka ve zane z a ' S 1 kontrakc 1 j u po de b l j 1-
n1 ( ~ ). ee11c1 Kl a se " A" a u ga r an to vano o tporn1 n a l ame larne
z
prsline 1 ima ju S ~ 0,0 0 7 %, ~z ~ 2 5 %1 ~c 11c 1 Kl a se "n" su otpo rn1

u .o

..

8> 25mm
s < 2 5 mm

51. 44. Uzorci z a ispit1vanje sklonost1 ka l ame larni rn


prsllnama

preme lamelarn1m prslinama 1 1ma ju S ~ 0,010 %, ~z ~ 15 %1 ~e 11c1


Klase ·C · au neotporni na l ame larne prsline i i maju 5 ~ 0 ,0 2 0 %,
~z ! 8'. Os 1m toga , d a ju se 1 pre poruke za ~ajmanj e v rednos t 1 lz-
du!en j a po debljln1 llma : 6 = 10 % z a sl abo opte r e ~ene k ons tr uk-
z
cljel 6 & 15% za srednje 1 6 . = 20 % jako opte re ~e n e k o nstruk clj e .
z z

P r s 1 1 n e ! a r e nj a

Prs11ne !arenja mo gu d a n a stan u 11 1 d a s e §lre p r1 naknad-


noj termi~koj obradl z a varenlh spoje va. Ta obrada je n a j ~e~~e !a-
renje pr1 temperaturi < Al r a di umanj e nj a sops tve n1h napon a . Pr-
sline !arenja se ne mo gu o tk r iti je r se spo jevl ob 1~ no kont ro11§ u
metodima defektos kopije pre n akn a dne te rmi~ke o brade. Za to s e do-
gadja da mnoge konstrukcije pol::i n j u d a rad e s a ve ~ S t vo r e ni m p rs -
l1nama !arenja.
Raz11kuju se d ve g rupe p rs1 1na koje n as t aj u za vreme ! a re -
nja:
- 96 -
0
1. prsline za~ete u niskotemperaturnoj oblasti (200-300 C)
jo§ u toku zagrevanja do telnperature ~arenja;
2w prsline koje nastaju u toku farenja na odgovaraju~oj

temperaturl ~arenja4

Naj~e§6e nastaju prsline u po~etnom stadijumu zagrevanja,


naro~ito prl preterano velikim brzinama zagrevanja. U takvim us-
lovima stvaraju se velike temperaturne razlike lzmedju povr §lne
~va 1 njegovog sredl§ta, §to prouzroKuje termitke napone

-1
gde je a koeficijent term1~kog linearnog §irenja u K , 1
E - modul elastl~nosti u Pa.

Kako pri zavarivanju nastaju neravnorrerne i neravnotezne


strukture, pres16enl cvrsti rastvori, marten zit l1i bejnit, to se
zagrevanjem eve strukture razlalu 1 nastaju strukturnl naponi.
Sablranjem termicklh 1 strukturnih napona, na pojedinim mestima,
prevazilazi se jacina metala 1 stvaraju praline .
Osim toga, pojavi ovih prslina doprinose i zameei toplih
ili vodonicnih prslina, koji pokazuju lokalno o~te6enje graniee
piimarnih zrna ili urnanjenje njihove kohezione jacine. Pri zagre-
vanju do temperature ~arenja ove inieijalne praline mogu se pro-
§iritl do kriticne veli~ine. Zbog toga se te prsline nisu rnogle
otkriti defektoskopskom kontrolom nakon zavarivanja vee tek posle
larenja.
Najeflkasnlje se prsline ~arenja ave vrste sprec avaju ma-
lorn brzinom zagrevanja, naro~ito do temperature oko 300 o C. Ta
brzina prl zagrevanju delova velike mase treba da bude u granica-
rna 15 do 20 0 C/h.
Drugo re§enje, koje se veoma cesto koristi, jeste dogreva-
nje sa tzv. prelazne temperature. To znaci da se posle zavarlv a-
nja i hladjenja dela do oko 350-1S0 o C, direktno nastavlja sa zag-
revanjem radi ~ arenja.
Isto tako treba obratitl palnju i na mogu6e koncentratore
napona kao §to su povr§lna §ava i njegovl geometrijski faktori
(rad1jusi iv1ca).
Oruga grupa visokotemperatursklh prslina larenja vezana
je za slol enu strukturu zavarenog spoja i difuzione procese pri
~arenju . Mehanizm1 nastajanja t1h prslina jo § nisu razja§njeni i
posebno se proucavaju na nivou hipoteza u naucnoj disciplini Meta-
lurgija zavarivanja.
- 97 -

1.5 STRUKT UR NE PROMEN E PR I ZA VARI VANJU

Promene unutra~nje g radje metalnih zrna, koje se de § avaju


u zoni pod uticajem top10te, nepovo1jno deluju na mehani~ke oso-
bine zavarenog spoja. U ZUT-u ' se pove6ava tvrdo6a i nehomogenost,
a umanjuje p1asti~nost i ~i1'vost u odnosu na osnovni materija1.
Promene u gradji metalnih zrna se posebno razmatra j u za:
1. metale sa vi s e stabilnih faza u ~vrstom stanju (npr.
~elik)

2. meta1e sa sarno jednom stabi1nom fazom u ~ v rstom stanju


(Al, eu).
U abe grupe metala, u zav isnostl ad na~lna prerade, treba
raz1ikovati topZ o i hZ a dno v at j an e poluproizvode.

1.5.1 Promene u v isefaznim metalima

Pri zavarivanju navedenih metala topljenjem u zavisnastl


od term1~kog ciklusa u pojedinim ta~kama "spoja neminovne su teku6e
strukturne promene, kako pri zagrevanju, tako i pri h1adjenju,
koje su na primeru ug1jeni ~ nog ~elika Sematski prikazane na sl.45.

I
"I ' p

I p .~

I - ~
.~
I

V l' em e
51. 45. 5trukturne prome ne u g1 j eni ~ no g ~ e1ika pri z a g revanju
i h1adjen ju
- 98 -

Trajno dejstvQ toplote pri zavar ivanju vi§efaznih leg ura


mo~e se prikazatl na primeru zavarivanja topljenjem hladnovalj a-
nog niskougljeni~nog ~eli~nog lima. Promene u gradji metalnih z r-
na na toplovaljanirn ~eli~nim lirnovima, razlikuju se od hladnova -
Ijanih jer ne sadrze zonu rekristalizacije.
Promene strukture pri zavarivanju ~elika posledica su
njegovog polirnorfnog preobrazaja. P~etna feritno-perlitna gradja
stabilna je pri zagrevanju sarno do temperature Al (51. 46). U zo-
ni izmedju temperatura Al i A3 5truktura je ex + y, a iznad tempera-
ture A) cela masa je preobra~ena u austenit.

T
to ;,
~_Z_o~-.!opl_ jenj_a
Zon_ a _n. p_
- ----")t;t~--:_:_~R:.....:..:!~
ot_p_un_og_to_p_~_
jenJ· a l 'l.· dl(8 kvi
~ + R
Zona pregre vanja I
I
---------1
Zon a n o rma LizaciJoe I
I
Zo na nepotpune
r ek ro is't ali-
2Qcije
- - - - f-+-L.....,~~----+-
Zo na re I
k ~i 8ta - I
~i ZQ
ci .i . ex I. (ex
I
I
I
I

0. 8 2 ~ oJ ~C

51. 46. 5trukturne promene pri zavarivanju ni5ko-


ugljeni~nog ~elika

Na temperaturl Al perlit se razla~e i prel a zi u austenit.


Ova promena je uslovljena difuzijorn ugljenika, sto zahteva odre-
djeno vreme, pa se preobra~aj ne odigrava istovremeno na s v im per-
litnlm zrnima. U ~esticama a koje BU ve~ preobra~e ne u y, parale-
Ino se odvija difuzija ugljenika u okolni jos ne preobra ze ni ferit.
Zbog kratkog vrernena zadr~avanja rnaterijala (pri zagrevanju) izrne-
dju temperatura Al i A3 nema dovoljno vrernena za difuziju, pa s e
dobija grubo zrnasta struktura (p r i hl adje nju strukture A -Ado -
3 I
bija se nehornogena feritno-martenzitna struktura ~ak i pri rnalim
- ~9 -

brzlnama hladjenja, jer nlje bl10 dovoljno vreme na da ugl j enik


difunduje iz prebogatog austenita u okolna perl l tna zrna) . Treba
uzeti u obzir da Be pod uticajem histerezisa stvarne temperature
AC , Ac 3 , Ar l , Ar 3 razlikuju od ravnoteznih. Ve l iclna hlsterezisa
1
zavisi od brzlne zagrevanja i hladjenja ka o 1 hemijskog sasta va
celika .
U zonl zagrejanoj iznad t emperature A3 Bve do solidus-te m-
perature struktura je austenitna , a kona~na struktura zavisi ad
brzine hladjenja. Daljlm zagrevanjem temperatura raste lznad soll-
dus-tempera ture kada legura pocinje da se topi i prl dostizanju
l1kvidus temperature prelazl potpuno u rastop.
Pri hladjenju posle stapanja, promene u cvrstom stanju ko-
je se de~ a vaju u ~avu i ob 1 astima oko ~ava zavise ad brzine h la-
djenja.
U slucaj u hlad j enja relatlvno mal 1m brzinama koje odgovara-
ju ravnote~nom stanju metastabllrog dijagrama, promene rastopa su
pratene prlmarnom kristalizacljom metala s ava 1 p r ekristalizaci-
jom (v. pogo 1.4). Sa slike 46 se takadje zapa!a da pri hladjenju
spoja, posle oe v r~tavanja ~ava dolazi i do promena u zoni oko
Sava tj. ZUT-u,takO da se javljaju oblasti pregrevanja, normaliza-
cije, nepotpune prekristalizacije a takodje i rekristalizacije ( za
slucaj prethodne prerade materljala hladnlm deform!sanjem) . Kod
toplovaljanih celicnih limova izostaje rekristalizacija,jer se
ona spontano odvijala vet u fazi proizvodnje lima, tj. u toku ob-
rade na toplo.
U slucaju hladjenja vetim brzinama od kriticne brzine, pro-
mene koje nastaju kod celika u ~ avu i ZUT-u uslovljavaju polieda-
rsku sitnozrnastu strukturu u ~ a vu i strukture neravna te znog raz-
laganja austenita u ob lastima ZUT-a u kojima je stvarna brzina
hladjenja dostigla vrednost vetu od kriticne.
Krlticna brzina hladjenja kao najmanja brz in a pri kojoj
dolazi do martenzitnog preobra ~ aja austenita za v isi od hemijsk og
sastava celika, prvenstveno o d sadr~aja ugljenika i krete se u
granlcama od 800-10.000 °e / s za niskougljenicne celike , 200-800
°e/s za srednjeugljenlcne ce llke i manje od 200 °e/s za visoko-
ugljenicne celike.
Prl hladjen ju brzlnom vetom od krltlc ne dolazi do pothla-
djenja austenita do Ms - temperature tj. do temperature poeetka
klnetike martenziene transformaclje . Ova temperatura Ms (sl. 4 7)
kao 1 M - temperatura zavrSetk l\ martenzitne t r ansformacije, od-
f
noano i Bs - temperatura po ~et.ka helnitne transformacije , zavisi
- 100 -

uglavnom od sadr~aja ug ljenika i legiraju6ih elemenata.

ButektO'iti1li ceUk Q8'X.C ~


800
A
.~'.~ .
700
~

A ,;'
I - i-'
1..-
- r-'
(.- (. -
15

V ~
I 33

,-" 600
V" / '/ iJo
"• I ~ F+C 142
" \ I'\.
,,-'p. ~
~
42
.., 500 Bs
~

1,\ A·r·C .- t-. (--.( - .- t-. l - 1J7


"
~
~
f- :
t'.....
-... k
f- .
"-
E
..,
~
400
A
P t--- r-:~;-~ t'- 147
52
300 ....
" ~, r--.. ....... 57
I-~ 1-- . .- ~ . - 1-. ~J ~
58
200
A'H
62
100 64

.~
·s
~
'e-:
0::

:>;l
1 2 5 10 20 50 1002 10 J 10 4 10OJ
ureme, 8

51. 47. Dljagram izotermalne promene austenlta

Ovu zavisnost mnogi autori daju preko brojnih empi rij sklh
izraza u kojlma se temperature Ms, Hf 1 Bs daju zavisno cd sadr-
~aja hemijskih elemenata u ~ ellku. Tako je npr.

- po autoru COE:

Hs = S39-423 .C-30,4Hn-17,7Nl-l2,lCr-7,SHo °c
Hf = 346-474C-33Hn-17 Nl-l7Cr- 21Ho °c

- po autoru STEVEN i HAYNES:


Hs ~ S61 -4 74C-33Hn-17Ni- 17Cr-21Ho °c
Hf a Hs - 2 1S °c
- po autoru HON EY CO MB:
Ss = 830-270C-90Hn-70Cr-83Ho °c
- 101 -

Kinetiku austenltne transformacije, zavisno od brzine hla-


djenja,prate odgovaraju6~ strukturne odnosno zapreminske promene.
Specifi~ne zapremine pojedinlh struktura su razli ~ ite; naro~ ito

se pove6ava zapremina pri obrazovanju martenzlta (sl.48), § to u


elasti~noj oblasti (t < 6¢OoC) u uslo v ima ometenog §irenja, iza-
ziva sopstvene napone.

2
1000 1
AC J
- -- - - - --
80 0
1 AC1
- - ----
1
- - - -- - - -
600 J _I
1

/
I
\
400

200

6V / V

Sl. 48. Promena zapremine pri zagrevanju (1) i hla-


djenju ~elika; (2) nezakaljivog, (3) zakaljivog

Martenzitna struktura u spoju je nepo~eljna jer pove6ava


krtost,§to je nar~ito §tetno kod nose61h kons~rukclja posebno
dlnami~ki optere6enih.

Stoga se nastoji da se martenzitna transformacija spre~l

smanjenjem brzine hladjenja ispod kriti~ne, bilo promenom parame-


tara zavarivanja 1/111 druglm tehnolo§klm merama.
Prou~avanje klnetlke transformaclje austenlta istra~eno

je u oblasti terml~ke obrade, u uslovlma izotermalnog hladjenja


(pri stalnoj temperaturi) i prikazano pomo6u TTT-dijagrama (tern-
peratura-transformacija-vreme) (sl. 47); a takodje i u uslovima
kontinUalnog (neprekidnog) hladjenja i prlkazano KH-dijagramom
(s1. 49).
U slu~aju procene promena pri zavarivanju prikladnlja je
primena KH-dijagrama jer su uslovl hladjenja bli~i stvarnim, mada
Be 1 TTT dijagrami mogu koristiti za orijentaciona saznanja. Raz-
lika izmedju pomenutih dijagrama je u tome §to su u KH-dijagramu
- 10-2 -
unete krlve hl a djenj a ra zll ~ltlm brzlnama 1 strukture 1 tvrdoee
koje s e kon a~no dob lj a ju h l adjenjem odgovaraj ueom brzlnom. U pos-

o~ ~~~ ~~ ~-----
'"
60 r---. "-
A"
"-
70
"'~ ~~ ~ ~
" ""
<>
<>
a
60 a

a ~"
'\ .~~ "" ."" K"" '" 1\ \
~ '\ Iv
"( ~

I \"1 ~ ,\1 ~ \ \ ~
8 \
'" h(
1\ \
\
a ,."
.\'l. ~. - \-
1\ '"\ '\
11\ ~ \ 1\ \ \ ~

200
II '\. ' \
f
\ .\.~
\ \~ ~ \ \\ \ \ \
fOO
; , ~; \ \~~8 ~- ~\- I~ \::-" - 1' "
tlil~ ~
0'0 ;,;::~ - ~
- :-
~
r-.," ~-
~
~ T ~~ ~ ~
~ ~ ~ ~

0,1 fO 100 lOaD

v r e me " 8
- krlve h ladjenja 1,2, •••
- tvrdo ea RV, 350 , SOB, •••

Sl. 49 . Prlkaz KH - dljagrama

l e dn je vre me za po t rebe zavarivanja ~elika izradjuju se KHZ- di-


jagrami (kontlnualno g hladjenja prl zavarl v anju) , slmullranjem s t-
varnih term1~klh cik l us a zavarivanja i unosenjem njiho vog taka
hlad j en ja u KH - dlj a g ram.

1.5.2 Promene u jednofaznlm metallma

Prl zavarlvanju hladnovaljanlh 11mova i drug lh prol zvoda


sa jedno£aznam strukturom,u toku zagre v anja nema struk turn i h p ro -
mena 081m prateeeg rasta zrna; all dolaz i do promena prl hl ad j e-
nju. Zavlsno od brzlne hladjenja obra z uje se § av sa odgovara j ue orn
veli~1nom 1 o rijentaeijom krlstalita tj. strukturom, a zonu oko
lava karakterilu rekristalizacione promene i i z ostaje trans fo rma-
eimo razlaganje.
U oblastima ZUT-a u kojima je vell~lna temperature prl hla-
djenj u vila ad TR - tempe ra t ure pra ga r e kri stalizacije - dol a zi
do pojave rekrlsta~aeije. Ova se tempe ra tura odredjuje emp l rljsk-
- 103 -

1m lzrazom zavlsno od temperature topljenja (Tt) razmatranog me-


tala
TR = aTt
gde se koeflcljent "a" uzlma u zavisnosti od t lst06e metala. Tako
je npr. a = 0,2 - 0,1 za vrlo tiste metale, a ~ 0,4-0,3 z a obitne
tehnltke ~lste metale 1 a = 0,8 za legure.
Rekrlstallzaclja je pojava promene veli~lne 1 obllka zrna
hladno deformlsanog materljala. Velltlna rekrlstallzaclje zavlsl
pored temperature 1 vremena 1 od kolltlne leglraju6lh elemenata,
stepena 1 brzlne hladne deformacije, ~to je detaljnlje obja~jeno

u 11teratur1.
Pri zavarivanju Sll stoga u zonama bli~e ~avu zrna znatno
krupnlja kao posledlca duzeg vremena koje su ta zrna provela na
temperaturl ve60j od T R •
U granltnoj oblasti gde se upravo dostlze TR potlnje i re-
krlstalizacija all sa jedva uotljlvlm promenama u odnosu na hladno
deformlsana zrna.

1.5.3. Terml~ka obrada zavarenlh spojeva

Pri zavarlvanju razli~ltlh metala 1 legura, zavlsno od prl-


menjenog na~ina 1 postupka, nemlnovno dolazl do ve6 i h 111 ma-
njih strukturnih promena koje uglavnom deluju nepovoljno na me-
hanl~ka svojstva zavarenlh spojeva. Sv1 postupc1 termitke obrade
koj1 se pr1menjuju u toku 1zvodjenja zavarenog spoja dele se na:
- prethodnu termitku obradu
termi~ku obradu u toku zavarlvanja 1
- naknadnu termitku obradu,

1 1maju za c11j da se dob1je odgovaraju6a struktura koja po svoj-


stvima treba da 1spnn1 trazene zahteve.
Prethodna termid k a obrada 1ma za c11j optimalnu pr1premu
materijala za zavar1vanje: ujednatavanje hemijskog sastava, otk-
lanjanje sopstven1h napona od prethodne prerade 1 dob1janje po-
godnih mehan1~kih osob1na. To se post1ze normallzaclon1m zarenjem,
potpunlm zarenjem, n e potpun1m zarenjem, zarenjem za otklanjanje
napona 1 kaljenjem.
Kao Ate je poznato normaL i sa cio no zar e nj e se sastoji iz
zagreva~ja do temperature 1znad AC odnosno Accm, progrevanja
3
pri toj temperaturi 1 hladjenja na mirnom vazduhu. Nakon te obra-
- 104 -
de dobija se sitno metelno zrno i ravnomemlja raspodela struk-
turn1h aastojaks. Normallzacionom !arenju podvrqavaju se nlsko-
u91jeni~ni ~elici, kojt su pre zavarivanja preradjenl. postupcl-

ma plasti~ne obrade.
Potpuno lar_nj_ se oatvaruje zagrevanjem do temperature
neznatno iznad AC , proqrevanjem pri toj temperaturl 1 hladje-
3
njem lspod Ar1 radl potpune prekrlatallzaclje.
Nepotpuno larenje ae sastojl lz zaqrevanja lzmedju tempe-
ratura AC 1 AC 1 hladjenja do temperature Ar 1 rad! dellm1~ne
1 3
prekrlatelizaclje.
far.nj • • a anil.nj_ napona ostvaruje se zagrevanjem iaped
Ac ' proqrevanjem pd! toj teq>eraturl 1 hladjenjem.
1
Kalj_nj., u atvarl, naataje austenltlzacijom 1 zatlm br-
zim hladjenjem prl ~emu se doblja martenzltna 111 bejnltna stru-
ktura.
OtpultanJe se prlmenjuje odmah posle kaljenja, a ostvaru-
je Be zaqrevanjem delova lapod AC 1 1 laqanlm hladjenjem.
Svl vldovl hrenja (potpuno, nepotpuno 1 za otklanjanje
napona) nalaze prlmenu kod ~el1ka pov1§ene ja~lne, rad! del1m1~­
ne promene mehanl~klh osobina 1 otklanjanja sopstvenih napona -;
naro~lto ako se delovl prlpremaju za zavarlvanje mehanl~klm se~e-
,
njem.
T.rmi~ka obrada u toku aavarivanja uglavnom je nepotpuno
!arenje 1 . !arenje za otklanjanje napona. U term1~ku obradu u to- \
ku zavarlvanja mole se ubrojat! 1 predqrevanje delova pre zava-
rlvanja no 1 za vreme zavarlvanja.
Naknadna t.rmi~ka obrada ima za cl1j da se delovima zava-
rene konatrukc1je obe zbede truene mehanl~ke osobine 1 da se ods-
trane unutralnji napanl nastali u proceau zavarlvanja. Obl~no se
kao naknade term1~ka obrade pr1menjuje normallzaclono !arenje,
!arenje za otklanjanje napona 1 kaljenje a~ otpu§tanjem. Kalje-
nju i otpultanju podvrqavaju .e spojevl kojl se 'Ie obradjuju pos-
1. zavarlvanja.
Poatupcl term1~ke obrade blraju se prema konkretnlm uslo-
virna na oanovu aaznanja 1% term1~ke obrade 1 ~eklvanlm' struktu-
rnim promenama prl zavarlvanju.
- 105 -

2 NAPONSKO I DEFORMAC IONO STANJE U ZAVA RE NI M SPOJEVHIA

Sve zavarene k o n s trukclje 1 elementl i zlozeni su u zavis-


nosti od namene razli ~ itirn spoljnlm opt ere 6en jlma - statickirn ill
dinami~kim . Veli~inu tlh optere6enja uzlrna u o bzlr pro j ektant pri
dimenztonisanju z avarene konstruk c ije primenoro s a z n anja lz Otpor-
nostl rnaterijala i Teorije elastic nos t i. Uobl~ a jeno je d a se ta
spoljna optere6enja nazivaju radnim. a njl h ovim dejstvom u obll ku
sila 111 momenata nastaju 1 odgovaraju6i r adni n ap o n i .
Osim o v lh napona u poluproizvodlma 1 g oto v l m prolz vod l ma
gotovo uvek se javljaju 1 t z v~ 8 0pst v eni n apon i (zaostal i ili u-
nutra§nji). koji niau rezultat dej~t v a spol j n eg o ptere 6 e nja ve 6
su posledica postupka lzrade del a (n p r . 1 1ven ja . hladno g de£onni-
sanja. termicke obrade, zavarlvanja ... ) .
U slu~ajevima kada au s o pst ven i n a poni i a tog znak a kao 1
radni, nj t hov zbir maze pre6i g r anlcu el a s t lcn o st l . odnosno pos-
ledica je trajna - plasc i c na de f o rm a c ija koja se uoc avu promenom
dimenzija i oblika (krivljen je. v itopere nje). da bi u nekim slu-
~ajevima doveli i do dekohezije materijala (poj a ve prslina i 10-
mal •
Kada su sopstve n i n apan! 5uprotno g z naka ad r a ~~ih, o nda
6e naponsko stanje biti nl ze o d ra~unskog i ponekad 6e te z iti n u-
II - uglavnorn se to de§ava san~ u pojedinim delovi ma za v arenog
spoja, jer su u ve6ini slv1:; a jeva sopstve ni n a p oni promenljivog
znaka, pa se u jednom delu zavarenog sp o ja sabira ju sa radnim
naponirna, a u drugom oduzimaju.

2.1 SOPSTVE NI .NAP OII I I DEFORMACIJ E

Neravnomernim zagrevanjem i hlad j enjem u toku zava ri vanja


nastaju uslovi za pojavu sopstven1h napona. Uzrok tome je §to s e
dovodjenjem i prostlranjem toplote materijal na j pre z a g r e va i to-
pi, a zat1rn hladi u uslovima ometenog tj. n e slob odno g §irenja i
akupljanja. Pri tome nastaju·t . rmi~ k i i st r ukturni sopstveni na-
ponL
- 106 -

P rema vel i~ in l s o pstven ih n a p on a mo1 e d o c ! do p o jave e l a -


sti~nih iIi elasti~n o -plasti c nih defo rmaclj a, u zavis no s ti od to-
ga da 11 je veli c in a sops t ve nog nap o na manj a iIi veca od graniee
elasticnostl. Sopstveni n apo nl se ug lavnom u ravnc te~avaju u ~l ut­
ra ~ njo5ti tela i do gov o rn o se sv r s tava ju u n apon e I, II 1 I I I r~­

da. Na poni I- r eda se uravn ote~ a vaj u u rela t ivno vellk o j za preminl
rnaterijala (makrozaprernini) sllena kao i n ap an t od spol jn j eg op-
terecenja. Naponi I I -r e da s e ura vn ote ~a v a j u u mik ro z apre rnin l mate -
rijala, tj. zrnima me t al a , te ne zavise od velic ine i oblika del a
1 nemaju odredjen prava c ( strukturni napeni ) . llap o n <
i III - reda
uravnotezavaju se U submikroskopskim zapreminama mate ri jala, od-
n0 6no u granicama pa r amet a ra kri5taln e re ~etke.

Dej5tVO unutr a~ njih napona, prema v r e me nu t rajan ja , mo~e

biti pr oZa zn o i t r ajno . Zbog promene tempera t ure i f azn i h prome n a


menjaju 5e i unutras nj1 napo ni p a su z a t o pro 1 a znog kar ak t era.
Pro1azno nap on s k o i def o rmac1 o no stanj e n a j v i s e uti c e n a poja v u
prs1ina u z a varenl m spojevima, u g 1avno m toplih. Posle h lad j e nj a
zavarenog spo ja do sobne temperature ostaju z aos tali i I i so p s t ve -
n1 naponi, k o ji magu biti z at eiuc i i pr itiokujuci , a p o pravcu
dejstva · u adna s u na a su §ava poduzni i popl'ecn{ (51. 5 0a).
Prema pr ost ~ rn o m polo z aju komponen a t a n a p o na, n ap o n sko sta-
nje moze hiti Zi n earno (51. SOb), l'a v ansk o (51. S Oc ) i za prem1r. -
ako (51. SOd).
b.

°x
Ox-+- /~ ___ _
I
a. Co I
I
I

°"
d.

S1. SO. Prosto rni raspored napona


- 107 -

Linearno de j st vo s o pst venih n a p on a ne utlc e b i tno n a sma-


njenj e s igurnosti z ava re n o g spo j a p ri de j s t v u g o tovo svih oblika
optere~enj a ( s t a ticklh, dinam i c k i h, oscilatornlh) , p od uslo vom
d a se metal nal a zi u sta n j u p~aBtic n oB ti . U 5 uprotnom , kad a j e
me t a l u k r t o m s tan j u i n ij e s pos o ban da se plas t icn o de f orml se ,
cak line arno dejst vo s ops t ve n l h n apon a m o~e dove st i do sman je -
i
nja moti no §en ja z a va r e nog spo j a , tj . n j e g o ve si g~ rn o sti i p o uz -
dano sti .
Takod j e je u t vrd j e no d a i pri r avan s k om i pros t o rnom n apo-
nsk a rn s t a nju ( 51. SOc ,d) ne dol a z! do smanjen ja moe ! no s en j a za -
vare nog s poja p ri static Kom de js tv u spol j neg opterecen j a i pl as -
ticnom s t a n j u materi jala .
Dokazano j e da Bvi me t a l! i z stan j a p l as tl c nos t l poseb no
celie! prela ze u krt o s t anje u o d r edje n i m us lovima (pri nis koj
temperatu ri, prl s ustvu kon cen tra t o r a n ap on a , ltd . ) .
Tehnolog ij a za vari vanja 1 iz r ad a zava re ne konstr ukcij a
treba tak o da se izvodi da sops t veni napani u kons t r uxciji bud u
minimaln i . U s upro tn o m a ko se t ehn o l o ~ ko- k ons t r ukt ivnim mera ma
sopstven l n a poni ne s ve du n a v r edn o st i ispod g r a n1ee te cen j a do -
laz1 d o poj ave l o ka lnih plas t icn i h de forma eija p rac e n i h promenom
dimenzlja i obllk a za va ren e kon struke ij e . Alte rnativna re s e nj a
za s manjen j e s opstvenih na pona i i sp r avljan je defo r mlsane konst -
rukeije . s u neekonomic na a p on e k a d i ne izvodlj i va .

2 .1.1 Termic ki naponi i de f ormaeij e

Lok a lno (neravnome rn o ) zagre vanje i hl a dje n je me t a l a pri


zu va ri van ju toplje nj em do vodi k onacno do pojave s o pstvenih te r-
mic klh napona, c ij a s e velic ln a moze iz r ac un at i prema i z r a z u
(] ::: Ea.o. T
gde j e : E - mod ul elas tic nosti ; a - k oe f i cijen t t ennlc kog l i ne -
arnog § lre nj a; .o.T- r azlika temperatura izmedju pos ma tv an i h t a ca-
ka u preseku . Potv rd j eno j e d a za 6T ::: 100 0 C za ni s kou g ~ j e n i c n e
cellk e nap on 0 vee p rel a zi gra n l eu tece nj a i i zaz i va t r a j ne de -
f o rmaclje.
Na pr lmeru zavare nog spoja (51. 5 1), koj e g c ine dve za-
varene ploc e u obl1ku V - z I e b a , p os l e s l obod nog h l adje n j a prl
zavarivanju n a stace s k up l jan je §ava u s va tr i p rave a . Pr i tome
Be r~ zll kuje sk upljan j e u pravcu debljl ne ~ava , u pra ve u no rma-
lnom na o s u § ava (p op r e c no) 1 skupl j an j e d uz ase §ava (podu zno ) .
- l UU -

I
pop r e cwi
cry

po deb lji, : i

51 . 51. Sk upl janje 5llc eon og " V " sava

Skupljan6e sava p o debljini, pri zavarivanju limova debljine do


25 mm, jeste s l o bocno i u tom pra vcu ne i zaziva unu tra s nj e na p o-
~

ne. U spoj evi ma ko ji se ne mog u slaba dn a sk up l jati p ojavl j uju se


unutr aS1 ji nap e n!, uto liko vet i ukoliko je deblji 05no vn1 mate ri-
j a l.
U "V" savovima izvedenihl na sl o bodnim pl ocama nas ta je sa-
vijanje prema otvoru zIeba (51 . 52) . Ko r eni zavar (51. 52a ) iza-

a.

S1. 52 . Savijanje p loca p ri zavarivanj u u " V" z leb u

ziva pribllzavanje ploe- a, dole se hladjenjem d r ugog i o s ta lih


zava r a, stvara ugaon a deformacij a (51 . S 2b). Ake se na pl ocu pos-
tave te gov! sp r ec16e se slobodno savijanje, pa u usl ov l ma o me t e -
ne deformacije nastaju za tezuc i n a p eni po pre c n o n a ~av .
Pona§anje ~ell~no9 ~ tapa u uslo v i~a slobodnog i ome t e nog
skupljanja pri zavarlvanju prlkaz ano je n a 51. 5 3. Kak o nisk o-
- 109 -

ugljenic ni ~ e lic i u tecn om stanju i ma ju 4 , 5 do 6 % vecu z ~ p=e m i ­

nu nego u cvrstom stanju, t o se pri h ladjenju do 650°c ~ av SK UP -

~ \I
f~
I~
~ \I ~(~, ,
,/,
/

~ ~,==
J ~ £=W ~
~
~7/~ 7 /~ -
% :=:9.::=

a . s Lobod tl -t
=: .

b.
\1J

!,.; :. ;.':eJ;;!':'-

51 . 53. Poprecno sk upl janje slobodnih (a ) i uk lje ~tenih


s tapova (b)

Ija ne iza z ivajucl zaostale napone jer se na ternperaturi t > 650 0


c elik deformi§e sarno pl as ticn o . I spod be te mperature prelazi s e
u e l asticno-plasticnu oblast u k o j o j n as taju elasticne d e fo rmaci je
i unutra§nji napeni.
Normatni nap on i .l c iji je pravac p aralelan osi sava nazi va -
ju se poduznim napo'lima i oznacavaju sa a _ Nap c..·ni koji deluju
x
upravno n a asu s ava nazivaju se p o pre cnim napo nim a - a . Nap e ni
y
po debljini lima oznaca va j u se sa o z . Sops t ven i napa n! u bila korn
preseku zavarenog spoja uravnote z a v aj u se odgovaraj uc im silama i
momentima.
Raspodela poduznlh napona Ox 1 poprecn ih napon a 0y na jed-
nopro1 aznom sllceonom spoju prikazana je na 51. 54.
Na ve1i~lnu i raspode1 u zaostali h poprecnih n apon a uti ce
1inijska energija zavarlvanja, us10vi h1 ad je nja , kr utost i naci n
uklje§tenja. Primer kako uklje § te nje mo~e da promeni c ak i vrs tu
zaost a1 ih napona dat je na s1. 5 5 . U s1ucaju prlkazanom na s1 .
55a pripojni §avovi nisu is topl jeni. do k se u primeru p od (b)
na kraju z avari v anja tope i pripoji.
Raspodela popre~nih napona po de bljini slobodne ploce pri-
kazana je na s1. 56a , dok se u us 10 v l ma ometen og ugaonog zaokre -
tanja (uklje~ten j a) dob1ja raspodela n apona prema s1. Sob .
- llU -

;'lou/d.'l i
o.<

51. S ol . Raspodela poduznih i poprecnih sopstven i h napona

,... - - )
I I
I I
I
I
I +
I
I
I I
l ____ J

a. b.

Sl. 55. Uticaj uk l je sten ja na poprecne n apone

Q. b.

51 . 56 . Prome na popre ~ n og nap ona po deb1jini place


- 1 11 -

U sl u~a ju z ava rivanj a debelih p l o~ a g u~ eon 1 m § avom , pl o ~ e

se n e mog u k ri v l ti je r i ma ju veliku k rut o st . Zbo g t o ga s e posle


hl a dj e nj a , u s rednj em delu s ava po javlj uj u zatez u6i p o p re~ nl n a -
ponl l zaz vani te ~ n j o m limova da s a t u r a z dvo j e . Ovi za t e z u6i n a -
pon t u ravno te ~ a vaj u se p opre ~ nim n a po n ima p ri tisk a U 'lcaljen ijim
v laknima zava ri v anih delo va (v . 5 1 . 54 ) . Na k r aj ev i ma ~ava de lu-
ju poduzn i n o r malni nap on i p r i t !~ka ko j i i z a z l va j u s kra6i van je
§ava. Hed ju tim , prl z avarl v anj u tan kl h l i mo v a de blj i ne do 4 mrn
sops t ve ni n a p o ni i za zi vaju nab lranje l i mova , k ao sto je prik az a -
no n a s1 . 57 .

\ \ \ \ 1 \ \ \\ \ ~
\ ' " " , , .." , ..... \ ), ,, ) " , .. " \' ' ' ' l) ) \'

'~ /1\\ 1\\\\ \

51 . 57 . Nabl ran je t anklh limo v a pos l e z a var i vanja

Praktl ~ n i m ls p ltl v a njima i t e o rljsklm prorac uni ma n apon s -


ko de f o rmac i o n o g s tan ja # us t ano v lj eno j e da s e u zava r e ni m k on st-
rukcija ma ve like kru tosti uve k pojav l ju ju s ops tve n i na poni, dak
6e de fo rmacije biti z anema rlj ive .
De l a v i od t ankih l imova l ma j u manj u k r utos t pa s e za t a de -
forrn iA u i vltope re u toku zavari van j a st v a r a j u ~i n ez natne s op st-
vena nap one •
· · ·Meh an i zam n as t a j anja term1 ~ k ih napon a u elas t i~ n om pod-
ru~ju (t < 6 50°C z a ~e li k ) mo ~ e s e objasn i t i p ogmat r anjem i zoter-
m1 u neravn omemom te mpera t u mom p o lju (8 1. 58) .

"-

51 . 58 . RaBpodela temp e ratu ra u v laltn ima ( t 1 , 1 2 " .• )


oanovnog ma te r ijal a
- III -

Posmatrane izoterme, np r . Tl i T 2 , p ovezuju tac ke jedn a -


kih tempe ra t ura i p o kaz uju da i zmedju susednih v l akana p oc etne
duHne t o po stoji razl1ka temperatur a (T 2 > T j ) 0

Budu~i da u metalnim materi j alima susedna vlakna c ine je -

dnu celinu, a n a c e se zaje d ni ck i iz duz i vati jli sk up ljati pri


promeni temperature . Vlakno (2) , zagrejano na visu te mperatur u, te -
zi da se vise izdu ~ l ( do 1 2 > [ 1) (51. 59) pa zata del uj e zatelu-
ce na vlakno (1) sa ni zom tempera t urorn . Is t ovre me n o vlak n o ni ie
tempe ra ture ometa sloLodno i z duz i vanje v l a kn a vise t err.peratu re ,
tj. na n jega deluje pritiskujuce. Re zultat takv o g uz ajarnno ome -
tenog deformis a n ja je da su a b a vla kna z c:.je d n .i.cki iz dn zena na
neku duzinu k oj a Ie ? i u po drucj u £ . < £ , ~
sto je prjka-
zana na 51 . S9 .

k ; I Z ) ; ; Z 2 ZZ? ... 27 2 2

iss ;;; ss ss s ,

S1. 59 . Deformacija susednih v1akana u os novnom


materijalu

S i l e koje deluju n a posmatrana v l akna izra c unavaj u s e po-


motu iZ r aza

F
j
= Aj o O j sila zatezanja,

F2 = A2o o sila pritiska


2

1z ~slo va ravn oteze unutra s njih sila £ Fi = 0 sledi

Primenom lzraza cr = Ec - za prora~un jednoosn og nap o n a u


podru~ju elasti ~ nosti dob ija se

goo je:
- 11 3 -

i2 = i
1
+ i ol.( T - T1 ) ; a
1 2 - koefic i j en t t errnic kog linear-
n og ~ ire nja.

Na osnovu ovih po st a vki ukupan napan j e

°1 + ° 2 = Ea( T - T 1 )
2

o dnosno

Dobijen i i z r a zi pokaz u ju da su sop s t ve ni norma lni nap ani


01 i cr ~ u podruc ju elastic nos tl sraz~e rn i ra zlici t e mpe ra tura
(T - T ) i da ne zav i se od d u ~ ine v l ak ana. Drugim rec i rna to zn a c i
2 1
da se sopstven i n apani mo gu iz r ac un ati na os n O V ll r aspode le te mpe -
r a t ure \1 pop recnom pre s e ku pri hl a dje nj u za v arenog spoja i s pod
0
6 50 C (za ~el i ke ).
Na v i ~ i rn temperat urama napons Ko - deforma ci ona stanja p ro u -
cav a ju s e u Teori j i plasticn os ti.

2. 1 . 2 StrUkt u rnl naponl

Promene naponskog stanj a pri za v a r i v anju zbo g loka ln og


zagrevanja i hlad jenja ne nas t a ju s arno usled termic k i h napona,
ve 6 s e dopunjuju, u pos ebnim sluc ajevima, i naponirna nastalim
zbog s trukturnih p re obra~aja. ~ elici, kao 1 druge v 1 ~ef a zne l e gu-
re,u t o ku zavarivanja izlo~enl Sll po j a v i o v i h strukturnih n a p o-
n a u slojevlma materijala, u kojima delovanj em unete toplo te
do l azi do faznih pre obra~aj a lznad te mperat ure t ransformac ije
111 prl hl adjen ju lspo d nje .
Strukt u rnl preo bra ! a j l 1 s o pstve nl n a p oni usle d t l h p re -
obra!aja, pove z ani s u s a promenom s pecifi c n e z apremine svake n a -
stale faze ; U okol i ni d r ugi h f aza sa r az li ~ itorn
z aprerninom.
Za s l u~aj jedn o f a z nih metal a 1 le g ura (npr. le g iranih ferl tnih,
austenltnih c el1k a), p o j a va sopstve nlh n apon a n i je p o ve z an a sa
strukturnim jer j e c e la ma s a ma terlj ala lste specl f i ~ ne z ap r e -
mine , pa nema l okalno ometen i h p ro mena z ap re mine .
Ak o s e u zmu k ao p ri mer promene k oje nastaju pri hl adj en j u
ugljeni ~no g ~e l 1ka ( v l d i .1. 46) z apa~ a s e d a u uskom podru~ ju
oka meta l a § a va p os toje isto v r emeno: po t pun r as top, delimic an r as -
- 11 4 -

top, grubo austenitno zrno, fino austenltno zrno, llY!A ano aus tenit-
no-ferltno zmo, ferltno-perlltna zon a rekrlstall zaclje 1 najzad
nelzm&njena ferltno-perll~ a gradja. S obzlrom n a r az ll~ lte specl-
tlene z~pTemine pojedinih atrukturn l h fa za 1 promenlj 1 vo tempe -
raturno polje, napcnako stanje u ZUT-u je veo ma B lo ~e no te se ne
mote matemaUek1 op1saU. U austen1tnim zon ama koje s u veoma
istegljive atrukturni naponi ne nasta j u . Ukoliko je hl a dj e n je me-
tala dovoljno brzo, 1 ako ~elik sadr!1 dovoljnu k o11 ~ inu ug l jen1-
ka 1 leglraju~1h elemenala , austenlt ~e se preob razi t l u te t r a gc-
nalni martenzlt. Prl obra zovanju martenzita pove6ava se zapremin a
jer je gU8tina martenzlta manj a od gustine feri ta 111 per11ta .
Okoln1 iivrst _tal drugog s trukt urnog s a s tsvB ne dopulita alobod-
no Alrenje marten.its pa nastaju unutraAnj1 n ap on1 .
Strukture kaljenja-martenz1t 1 bejnlt - koje n a staj u u
ZU'l'-u lzazlvaju krt08t 1spod zavara. Ove strukture odl iku j u Be,
pre avega, velikom · tvrd~om (krlterljum BV > 350), 1 nisk om p l a-
.UenoA~u (lzdu!enje AS ' ) 1 ! 11avoA~u ( Kev ).
Uticaj strukturnih napona nlje velikl kod ugljeni ~n lh ~e ­
lik.,. jer se strukturnl preobrd ajl odvlj a ju u tempe r a t 'lr sko m
podrueju plaatl~nostl eelika (al. 48, krlva 2 ) , pa ae zapremin ske
pro_ne lako oatvaruju plasti~nlm deformLasnjem ok olnog mat erlj a-
lao Naauprot to_ , ~ellcl nlako 1 vlsoko-leglranl ima ju f azne
promene pri nl!lm temperaturama tj. u podrueju elaatlenosU
(krlva 3, d . 48), pa se zapreminske pro_ne ne mogu OB t variti vel!
na. tsj u lokalnl sops tvenl napon1.

2. 2 MERE ZA SMANJENJ E SOPST VENIH NA PONA I DEFORMACI JA

Pr1menom odgovaraju61b mera pre 1 u toku z a v arl v an j a mog u


Be "natno smanjitl sopstvenl naponl 1 deformac l je . Termi~k l s op-
stveni n&pan1 srazmerni all gradijentu te mpe rature koji j e o dr e -
djen:
- koll~1nom unete toplote i n j enom kon centracijom,
- oblikom elementa (maslvno telo, plo ~a , litap),
- tehnikom zavarlvanja (jedno slojno, vi§es lojno, j e dnostr-
ano 111 aboatrano, sa predgrevanjem 111 bez predgrevanj a , l td.) .
De f ormaclje se mogu %n a tno sm&njiti pod uslo vom d a se vodi
ra~una 0 redoa ledu po14ganj a zavara . U toku zavar i vanj a najve~e
deformaclje naataju prl jednopote znom ne prekldnom l zvodjen j u §ava
od poeetka do kraja . Zbog toga se duga~k l Aavovl l zvade sa kra-
- 115 -

~im

zavarima, tehnikom pov r atnog kor a ka , 111 pov ra tnog koraka 8a
P l~ B kC'kom (51. 60a). Du zina z~vara, npr. kod REL postupka j edna-
ka je duzini ko j a se dobija topljenjem jedne elektrode. Dugacki
s avovi Be mo gu izvesti od sredine ka krajevima (najbolje sa dva
zavariva~a istovremeno), ali nikako ad krajeva Jea aredlni (s l.
60b). Redosled vl§eslojnog zavarl va n ja pr1kazan je na 51.6 0e .

5 -praLlGc zQvariJ..'anja

, \~
a.
c. • ::u
s . 6 I

.3 1 I
<

b
3 2 ,
P l'
s· --------~-------s

S1. 6 0 . Izvodjenje dugal:kih ~avova

U slucaju zavarivanja komblnov anih suceonih i ugaonih sa-


vova, najpre se zavaruju suceon! a zatirn ugaon!, odnosno poduf ni
a zatim krufni (poprecni). Pri lzvodjenju kru znih §avova redosled
polaganja zavara je 1sti, sto je sematskl prikazano na 51. 61.

<1 <
J J

• 1

" <
1
1

7 6 5 1
• J

0
6 < J

D' ~
17
J 7
• 11
< 8
9 tL
10 9 8

Sl. 61. ~ma izvodjenja krufnih savova

U slu~aju zavarivanja delova ve6ih deb1jina izvodi SB vi-


iealojno zavarivanje sa lstom tehnikom ,al~ uz pr~menu dodatnoq
- 116 -

materijala sa boljim s vojstv irna plastlcno6tl.


Op~ta je te~nja da dodatni ruater ij a l 1ma ve6u plastlc nost
cd osnovnog rnaterijala, posebno za nose~e savovc ciji p~esek pod
'dejstvom spoljneg opterecenja "radi" zajedno sa osnovnim materi-
jalom; Pri tome, treba izbegavati nagomilavan je ~avova u naroc i-
to njihova ukr~tanje kad dinamickl opterecenih konstrtik c ija.Bro j
§avova treba da je §to manji, kao i zapremina istopljenog metala.
Ispra vna montaza k o ja obezbedjuje ravnome ran preGe k §ava , pre d-
gre vanje radi smanjenja gradijenta temperat ure,kao 1 iski van je
zavara (osim pokrivnog), doprinosi smanjenju napona 1 deiormac i-
ja.
Slo!ene zavarene konstrukcije treba izvoditl prethodnim
zavarlvanjem potsklopova,koji se zatim povezuju u konstruktivnu
celinu~uz koris6enje specijalnih uredjaj a za monta zu i priteza-

nje (tzv. pozicionera), koji omoqu6uju povratno-stepenasto nano-


senje zavara posebno kod primena automatizavanih postupaka zava-
rivanja .
Pripoji ne smeju biti na mestu ukrstanja ~ avova; dok pri
nastavljanju sava temperatura prethadnog zavara ne SITe hiti ni za
od 300-200 o C.
Slofenast ovih problema 1 izbor konstruktivno-tehnolo~kih
mera za smanjenje napana zahteva temeljniju studiju svakog poje-
dina~nog slu~aja, a gornji prLkazi sluze sarno kao op§te smernice.

2. J MERE ZA OTKLANJANJE DEPORMACIJA I SIIANJENJE NAPONA

I pored svih preduzetih konstruktivno-tehnolo§kih mera,


nije' mogu6e u proizvodnim uslov~a izvestl zavareni spoj bez
sopstvenih napona 1 deformacija elemenata •
•Iz tih razloga se, po potrebi, izvode naknadne operacije
radi smanjenja nivoa zaostalih sopstvenih napona i otklanjanja
de formaci j a.
Svi postupci koji se u tom cl1ju izvode pOBle zavarlvanja,
dele se na dYe grupe: - termiake i mehaniake.
Termieki postupci zasnlvaju se na zagrevanju do 650°C (za
~ellk) i progr&vanju na toj temperaturl oko 3 min po mm debljlne
zavarlvanog dela (ne manje od 1/2 h) i postepenim hladjenjem u
pe61, tad a nastaje relaksaclja 1 smanjenje sopstvenlh napana.
lata taka u praksi se eesto primenjuje 1okalno zagrevanj~
Cgaano-plamen1m gorioniclma, indukclonim 1 &1.) zone oko ~ava do
- 117 -
"- < Al (oke 600°) cirne n astaje s manjen je sopstvenog
temperature
napona~
......
Meh~i postupak za smanjen je s o p s tvenih napona z dsni-
va se na preraspodeli un u tra ~n jlh napona dejstvom r. p oljne g opte-
re6enja koje prevazilazi granicu te ce n ja . Ov aj n aei n se ne pre-
~je Uxq deformaclono g ojacanja 1 srnanjenja plastlcn os tl.
Otklanjanje deformacija pasle zavari vanja obavlj a se:
- ispravljanjem na hl a dno spo ljn im sil ama koje i zaziva ju
suprotnu trajnu deformaclju,
- lspravljanjero na t oplo ,s ],62 , l okalnlm zagrevanj en lspup c ene
strane do plasticnog stanja . Q'/ aj p o stupak zahteva velika isku-
stYe, jer u protivnom mogu n a s t ati supro tni efekti.
Posle ispravljan j a prepo rucuje s e ~a ren je delova u cilj u
s manjivanja zaostal i h napona.

~~, ~ ~~ ~
~~
1 ~~
..
~
,~

~ $
~
:----.::: "
,

51. 62 . Isp ravljan je gasnirn p la menom


POSTupeI ZAVARIVANJA I TERMICKOGSECENJA METALA

1 TEHNOLOGIJA ZAVARIVANJ A ~1ETALA TOPWEN JEM

Brojni nat!n! zavarivan j a omog ucuju i zvodj en j e zava r enih


spojeva razlltitlm t e hno logijama, o dn o sno prime n o m r a z lic i ti h me -
toda i postupaka zavarivanja, zavi s n o od ma teri ja l a i e k o n omskih
pokazatelja pri c emu se mora ostvaritl t ra~ en a po u zdan ost zavare -
nag spoja.
U daljem izla ganju razmatraju se poj edini n acin i i postur-
e! zavarivanja, koji se goto v o svakodn e vn o p ri me nj u j u u lndus t rij -
skoj praksi za spajanj e razli c ltih met a la i l eg ura . Nesumnjivo jc
da se svakl ad mogucih na~ ina zavar lvanja o dlik uje odredjen i m spe -
clflcnostlma, na koje se sarno uka z uje b ez ul az enj a u deta l j n a ob -
razlo~enja.

Detaljnlje se izla~e tehn o l og ij a zavari v anj a t op l je n jem ,


jer se ana j o ~ uvek na j vi ~e k o risti za ner a zdvojivo s pa j a n je me -
tala.
Takodje se izla ~ u osno ve spaj anj a me ta la k o~b in o vanim de -
l ovanjem pritiska i toplote , p osebn o t e h no l og i j e elekt r ootporsKog
zavarivanja.
Potrebna pa~nja p o sve6ena j e i savre meni m p o s tupci ma zava -
rivanj·a, kao npr. zavarivanju trenj em , ultrazvuk offi , e k s ploz l jom ,
elektranskim snopom, laserski m zracima i t ome 51.
11 9 -

1. 1 GAS /IO - PLAME:N O ZA VARIVA IIJf:

Gas no- p lameno zava ri vanje je skup z avarivac kih procesa


kojima se os t v aruj e spoj porno6u p l ame na go ri vi h g~ s ova , u z ~r i ­
menu p r i t iska i d o datn o g ma te rij a l a iI i bez n jih. Ova j p o st upak
se dosta k o risti u praks i z a zavar i v a n j e ma t e rl j ala manjih deb -
Ijin a zbog ni za te hno- e kono ms klh predn o s t i .
Ve6 i stak nu t a c ln je n ic a da je stv a r na ko l i c in a un ete tOp -
l o te pl a rne nom (q) rnanj a n egq kod d r ug i h metoda z avari v anja uslo -
vl java p roduze no v r eme zag re van j a , toplj e nja i h l adje n j a ; zb o g
t oga , struk t urne p romene zah vataju vec u oblast i ja ce se ispolj a -
vaj u na r o 2H to u pog l edu p o rasta metalni h zm a, kao i s o ps t venih
napon a 1 defo rma cij a .
Dob r a st r a na pos t up k a ga sno- plamenog z avar i van j a je mog uc -
ncs t bolje g provariva nj a k orena 1 bo l je praeen j e k r etanj a taka
r as topa prl za vur i va n ju t ankih de l ova . l n vest iei e na u l a ~ n j a u ' op -
rem'l s u ma l a uz vel i ku pok r ~tlj l v os t apa ra t ure, ste e mog ueuj c za-
va ri v an je 1 na te r enu gde p one k ad ne ma d ru ~Jih l zvo ra ene r gije .
Gas ne zava r ivanje j e duge v r eme na bilo vodee l nae in spa-
janja me tala zava ri van j em, a po t om je po tl s n u t o elek tro l uc n lm z a-
va ri va nje m, mada j e i da l je u nekim ob las t i ma ne za me nl j i vo .
Gl avni dec uredjaja za gas no zavari vanje j e g orionik , n a
~ljern s e iz lazu pa li gori v i gas i s a go r eva u smes i sa ki seon i kom .

Za va r ivan j e se os t varu j e t opl j e n jem i vi ea o snovnog ma t e ri jal a i


doda tnog mate r i j ala , i l i kod tank ih limova bez doda tnog materi j a -
l a o P ri z ava ri van j u ~~ o g i h l eg ur a qvo z dj a i neze l e znih metal a
(bakra , a luminij uma) upotrebljava j u s e t opi t e lji. a ni i maju za -
datak da za s t i t e r astoplje n l me t a l od oksldaeij e , da r a z lo ~e vee
o bra zovane o kside 1 obe zbede c is t e povr sine me t ala na mes t u spa-
j a n j a 1 sami m tim pospese ve z ivan j e ( s tapanje ) doda tn og ma t erija -
la s a osno vn im .

1.1 . 1 Gas av i za z a varivanj e

Garivi ga s k o ji se n a jvi se prilLe n j uje za gasno zavarlvan je


raznl h metala 1 l egura je acetilen . Po r ed acet l lena , p r i zavari -
vanju 1 rezan j u metala i l egu r a sa niskom tempe ra t ur om top l je n ja ,
mogu se prlmenl t 1 1 drug1 gorivl gasovl (tab . 10) .
- 120 -

Tablica 10. Pregled f i z ickih osob in a go rivi h gasova

Nazlv ~e .~'ii j!3k a Conj a 'l'e mpe ratura Temp . p la - &Jrzina


ga sa formula toplot n a sagore van ja mena sa s agoreva _
moe· 3
na vazduhu °2 ' °c n ja
HJ/m °c m/ s

Acet ilen C H2 57 335 3100 13 , 5


2
Butan C H Il4 4 90 2 8 30 3 I 70
4 10
Propan C 3 H8 94 510 2 ~50 <1 , 50
Vodonik 112 11 5 10 2520 8 , 90
Zernni gas - 33 610 2760 3 , 50
Svetlec i ga - 16 560 270 0 7 , D5
Koksni gas - 15 520 2860 6 , 90
Me tan CH 36 537 2720 3 , 30
4
--
*) DonjQ. toplotna moe g ariva je kolicina toplote os l obo d jen a pri
potpunom sa g orevan ju jedinice mase ( ::ap r emi n e) , pri c emu j e
sadrzana vlaga 'u gasQvltom s tan ju.

Iz t ab lice lOse vid i da s u temperature plamena i brzin e


sagorevanja razlicite i da su naj ve c e pri s aqorevanj u acetil e na.
Sem toga prednost je aceti l ena ~to se moze proiz ve s t i na m't'!s t u
zaya r ivanja delovanjem vade na kalcijum karbid (Ca C ) . Ostali 90-
2
rivi gasovi su jev tiniji (10 do 20 puta) i mogu se korist i ti za
zavarivanje lako toplji v ih rnetala i le gura, kao i z a termic ko r e -
zanje , ispravljanje i povrs insk u termi c ku obradu .
Tre ba ist aci jo s jednu znacajnu prednost a c et il e na k a o 90-
rivog gasa za zavarivanje . To je jedini go rlvi gas koji s agoreva
u dYe faze i time sp re cava oksidaciju nekih elemenata ili pak raz -
la~e vee stvorene okside, npr. CuD , PbD .

~ c etl 1 e n
je gas 1z grupe nezasicenih ugljovodonik3 ; to je
bezbojan , neot rovan gas karakteri s t ic nog mirisa, ras tvorljiv u vo-
di u odnos u 1 :1 , a u acetonu (CH - CD- CII ) znatno v i se 1: 25 pri
3 3
te mper a t u r i od 20°C 1 a t mosferskom prltlsku . Rastvorljivost ace ti -
l ena u ac e t o nu raste sa p oras tom prltlska , a opada sa p o rastom
·.·. emperat ure _
Ace t l1en je nestabl1an 1 vr l o eksolozivan U sme s i s a vaz-
duho m 11i kiseonlkom. Sa poveeanjem prltiska nes tabilnost ace tile -
na ras t e i dovo l j no je 3\ C H2 u sme si sa vazduhom da dodje do ek-
2
spl ozl j e . l s t o t ak o pri za va r ivanju bakra ( Cu~ i srebra (Ag) nas-
t aje reakclja s a C2 H2 p r i cemu s e stvaraju jedln jen ja acetl1ens-
ki bakar, odnosno sreb ro, koji su e ksplozivni pri udaru i I i povi-
- 121 -
~nim temperaturama~

Iz n'av'e denih razl oga potrebno je prldrfavati se odredjenih


propisa vezanlh za p roizvo dnju, transport 1 korl~6enje ac etilen a.
Acetl1en se dobija hemijsk om reak cijom kalcijumkarbida i
vode prema jedna~ini

CaC 2 + 2H 2 0 c C2H2 + Ca(OH)2 + Q .


pored acetilena (C H ), kac proizvod ove reak cije, nastaje aceti -
2 2
len9ki kre~ Ca(OH)2 i oslobadja ge toplota Q.
Polazna sirovina za dobijanje acetl1ena je kalcijurn karbid
(eae ), koji se prolzvodi topljenjern me§avine nega~e n og kre e a i
2
koksa u elektrolucnim pe6irna. Praces je e ndotermna hemijska reak-
cija
,
CaO + 3C cac 2 + CO - Q
.
c

.
pri cemu se potrebna kold.cina toplote Q dob l Ja pomo6 u ele ktri c -
nog luJca uspostavljenog izmedju dve ugljene elektrode u peel. Gas
CO cdlaZi u spoljnu atmosferu, odnosno na dalje korl§6enje.
Pri prolzvodnji aoetilena, stehiometrijsk~ se odredjuje da
1 kg CaC daje 340 1 C2H2 , odn09no da za 1 m3 C2H2 treba oka 4,3 -
2
4,5 kg cac 2 •
Uredjaji za dohljanje acetilena zovu se r azuija~i. Prema
na~inu uzajamnog delovanja kalcijum karbida i vode, razvijac i ace-
tl1ena se zasnivaju na: kapanju vade, ubaclvanju karbida, pov-
remenom dodiru CaC 2 i H20~
U manjim radionicama ili otvorenim gradili~tima mo!e ge ,
umesto razvijaca, koristitl rastvoreni acetl1en u acetonu (dlsu
gas), kojl se doprema u specijalnlm cell c nim bocama, oznacenlm
belom bojom. Ove boce se najpre pune poroznom masom (l~fuzorljs­
kern zemljom), a zatlm nalivaju acetonom taka da se pod natpritis-
korn acetilena ad 15 bara 1 t - 20 o e, u bocu zapremine 40 1, mo~e
smest1tl aka 6 m3 acetl1ena. Zah~aljuju61 poroznoj masi, raspada-
nje acetl1ena koje mole nastati na jednom rnestu se ne prenosi na
celu m&8U qasa. Kad se otvori ventil na boc! za acetl1en, acetl1en
1z1az1 1z acetona 811~no kao ugljendioxs1d lz ~eral ne vode .
Na lz1azu 1z boce mehur161 gasa se sjed1njavaju §to mole lzazvatl
eksploz1ju aka natpritlsak predje 1,5 bar. Da se eksplozlja spre-
~i, direktno na grla boce postavlja ge reduJccioni ventil pri~vr§­
~en uzengijom, koj1m se prltlsak acetilena snlfava 1apod 1,5 bar.
Priblilna kolleina C B u boci mole se izra~unati po obrascu:
2 2
-5
Vc B - 0,35.Vb ·a.p.10
2 2
- 122 -

gde je: a = 23 koeficijent rastvorljivosti aceti l ena u ace t o nu


3
pri t = lSoC; Vb - zapremina boce u m3 ( Vb =O,04m); p - pri -
tisak u boci u Pa.
Taka je npr. sa dr zaj acetilena u punoj bocl

5 -5 3
vC H' = 0,35.0,04.23. 15 . 10 .10 = 4, ~ m •
2 2
p / i praznjenju boce brzina lstlcanja gasa , odnosno protok ,
mora bi ~ i manji ad 1 m3 /h da ne hi dos lo do is pa ravanja acetona
1z boce i zamrzavanja r e dukcionog ventlla. Boca se ne sme potpun o
isprazniti vee mora ostatl izvesna kolicin a CZH2 k o j a odg o vara
prltlsku na manometru 1-1,5 b ara , zavisno ad spoljne temperatu re .

( K j s eon i k

Gor1v1 gasov1 1 druge gor1ve rnater1je pr1 sagorevanju u


vazduhu sjedinjuju se sa kiseonikom i odaju toplotu . Kad neka
goriva materija s ago rev a " u vazduhu, jedan deo oslobodjen~ t op l o te
tro §l se 1 na zagrevanje azota (vazduh sadrz i aka 21 % kise o nika,
78% azota i 1 % ostalih gasova). 1z tog razloga g ori ve materije
oslobadjaju vecu kolicinu toplote kada sagorevaju u c i s torn ki-
seonlku, nego u vazduhu.
Gustlna klseonika na temperaturl 20 0 e i pritisku 1013 rob
3
je 1,43 kg/m • Kiseonlk se dobija frakcianam destilacijorn va zdu-
ha, 111 redje elektrollzom vode (skupljl pastupak). Osnovna je
za frakclonu destl1aciju da se vazduh najpre prevede u te c no sta-
nje, Ato se postlfe njegovim sabljanjern na pritlsak lznad 40 b i
o
hladjenjem do -200 e. Aka se tecan vazduh potorn zagreva, lsparl-
~e azot kojl kljuca pri -196 o e, tako da u aparatu za izdvajanje
ostaje sarno te~an k1seon1k (klju~a pr1 -18 30 C).
Klseonlk se ~uva 1 dostavlja potro~acima u celicnim boca-
rna obelefenlm plavom bojom. Boce su zapremine aka 40 1; u nj ih
staje oko 6.000 1 k1seon1ka sab1jenog pod pritiskom od 150 bara.
U gorlonlku za zavarivanje potrebno je da klseonik lstlce pod
prltiskom ad 1 do 3 bara, §to se ostvaruje postavljanjem redukci-
onoq ventila.
Koli~ina klseonlka u boci izracunava se po obrascu:

.
gde j":
- 123 -

3
Vb - 0 ,04 m zap r em i na b o c e ,
p - p r iti s a k u boc ! u Pa,
k 1 , 0 7 8. 10- 5 koefi ei j e nt .ab i j a n ja k i seo ni k a p r l t = 1 5 °C .
Na p r im e r , p una boc a s adr~i ki s~o nika:

6 - 5 3
V = 0 , 0 4 . 1 5. 10 .1 , 07 8 . 1 0 = 6 ,4 68 m .
Za b ile koji p r l t l s ak , o ~ ltan na manomet ru , maze s e l zra -
~ unati zapr emina k i seonika u boc!. Bo ce se p r e na knadnog pu n je nja
ne sme ju pe t p une ispra z n !ti , v e6 s e mo r a z ad r ~ a t i koli c ln a ki se -
onl k a koja odgo var a prlt l sk u c d najm a nj e 0 , 5 ba ra. 7.adr~ ava njem

ovog na t p rl tiska spre ~ a v a se pr odlra n jc va zdu ha i vla g e u b o ce


otvore n e r a d! p u nj e n j a .
Pas e bnu pa ~ nju tr e ba po svetiti r ri ko rl ~ c e nj u boca sa k i -
s e oni k om. Naro ~ i t o t r e b a p a z i ti da la k e z a p a lj i ve ma te r l j e ka o
~t o s u ulj e , ma st ! 1 o s ta cl s apuna ne d o spe j u na ve n t il boce , r e -
d u k clonl vent i1, spojnice 111 c r e VQ za k iseo nik . Pr e post a v l janja
r e dukcionog ve n ti la sve p r ik l j u c nice na boci t r e ba dob r o oc l sti ti .
Venti1 n., boc! o tvara se ru kom n ajvi ~e d o pola o b rtaj a; isto t ako
se rukom p ode~ avaju z a v rtn ji n a r edukcio nom ve n t ilu na rad n ! pri -
ti s a k ozna ce n na gor ionlku.

1.1. 2 P lame" za zavarlvan j e

Gasovl za zav ari v a n je d ovod e se do g or i onika g um e ni m c r e -


v irna sa te k sti ln i m u l o ~c i ma . Da s e lzbeg ne z a mena, cr e va su o bo-
je na: cr v e no z a a cetlle n I plavo (I l l er no) za k i seo n l k .
No i Zl a znom de l u gorionlka (u sn i ku) treb a zapali ti s m e~ u

a cetl 1e na 1 k tseonik a . Potpuno sago r evanje acetilena rro~e se pri -


kaz . t i hemlj s kom jedna~inom
2C H + 5 0 2 = 4C0 + 2 H 0 .
2 2 2 2
U fi zi c kom smi s l u se s a go r eva n je ac e tile na odv i j a u d ve
faze; najpr e s e pod ut icajem t o p l o t e ra z la ~e ac e ti l e n 1z srne~e

C 2B 2 + °2
, p r e n.a j edna ~ inl C 2 H = 2C + 11 2 +
2
°2 , a pot o", na staje
p r ima rn o sago r evanje

4C + H2 + 20 2 = 4CO + H2 ·

Pro i z vod i nepo t pu nog s agorevanj a , g o ri v i g a s o v i CO i H2 , na l aze


se U o mo t a c u p l a mena okru ~e nog okol n i m v a zd u hom . Zbog velikog
aflni te ta ov1 h g a sova prema kiseo ni ku , p la men p r1vl ac 1 k iseo ni k
1z v azd uha i nastaje sek unda r no Dag o r e vanje
- 124 -

Goriv! gasovi dogorevaju U omotacu plamena, koji istovremeno ~ti ­

tl l stopljen metal zavarivackog kupatila od §tetnog delovanja ki -


seonika i azota 1z vazduha. Afinltet gasova CO i Il2 prema ki seo-
niku je toliko ve liki da se pri dodiru omotaca plancna sa zardja-
11m cellcnim povrsinama razla:! u oksldi zeleza i dobijaj u ciste
povrsine. pojava se koristi. za c lscenje metalnih povrsina plamenom.
I z jednacina potpunog, primarnog i sekundarnog sagoreva-
nja sled! da se za potpuno sago revanje tras! 2/502 1z boce a
3/502 1z okolnog vazduha. Teorijski je za primarno sagorevanje
potrebno dovest! 1z boca iste zapremine kiseonika i acetl1ena,
sto proizilazi 1z jednacine primarnog sagorevanja. U stvarni m us-
lovima zavarivanja, potreban je neznatan vis a k k iseonik a iz ra ze n
odnosom potrosnje

jer se dec kiseonika iz boce trasi na oksidaciju vodonika nasta-


log raz1aganjem v 1age iz vazd uha i sa povrsine zavarivanih delova.
Iz izlo~enog se mo~e zakljuciti da je za potpuno sagoreva-
3
nje 1 m acetilena potrebno oka 1 m3 kiseonika iz boce i I , 5 m3
iz okolnog vazduha~ Zbog toga ce se pri neprekidnom zavarivanju u
zatvorenirn prostorijama brzo potrositi kiseonik , pa se gasno ne
srne zavarivati u zatvorenim prostorijama bez ventilacije.
Zavarivacki ptamen koji se dobija iz pribli~no jednakih
zaprernina acetllena i kiseonika dove denog iz boce zove se naut: -
ralan plamen (51. 63b). Plamen sa v i skom kiseonika naziva se ok -
sidi6udi (51. 63a), a sa viskom acetilena re dukuj u d i (sl. 6 3c ).
Pri zavarivanju ve6ine meta1a 1 legura primenjuje se neutralni
plarnen,jer ima najve6u toplotnu mo6 1 najbolje s titi rastapljeni
metal od stetnog delovanja kiseonika i azota iz vazduha .

51 . 63. Ob11ci acetl1en5Kog plamena


- 125 -

Z ahvaljuju~ l m o~ u~n o s t l r egu l isan j a plamena , mo~ c se do-


biti mate r ijal ~av a sll ~ an os n ovnom mate r i jalu . Prl z a v a r i vanju
niskou g ljenl ~ nih ~e llk a ve 6a br zin a zavarivan j a p ost j ~e se redu-
kUju6im pl arne nom, jer se rasp adanjem a c etilc n a p ovr~ in skl sl o j evi
ohoqa6uju u g ljeniko m p a s e n j i hov sasta v p ri bli f ava eu t e ktici .
0
Ovako nauglj e nl s ani s lo j t op ! se vee n a a k a 1200 C u z ma n j u p ot-
ro!nju toplotn e e n c rg i je i man je s k up l j an j e pri h l adj e n j u . Man a
redukuju6eg ~ la me n a je smanj e n a plas tl c n o s t s a v a us l ed vcceg pro -
centa ug ljenik a .
Oks i dl§uc im pl ame no m se r etko z a varuje jer n asta j c pe n us a -
nje 1 pr§ tanj e te c no q rre t a l a . I zuzeta k j e za varivan je rne s i n ga,
jer se vi§k om klse o nlk a spre cava lsparava n je c i nk a .
Rasp odela t empe r a t u re du ~ ose neu t ral n o g pla me n a i p o j ed i-
ne zone sag ore v an ja date su na 5 1. 64 . Ne utr a ln i pla me n ima n aj -
v1§u temperaturu (3 2 0 0 °el n a rast oj an j u S rom ispre d je z g ra p l a-
mena,pa se tim delom p1a me na me t a l i zag r eva radi zavar iv a n j a .

-'-+ -- f-- ~~:::J' X O~~~&o==T====::~~


- - - - -i!.i-.,- - '"I
d u l i na p~ a me " a
... ~

'.IO< fI\Il\

1 . j ezg r o p~am e na

2 . :O'la red llk c ijc


37-- ._ .- 3 - . - .~----

0 2 i z v a z duha

S1. 64. Rasp ode l a tempt:ra t u r e du ~ o s e p l a me n a

Uredjaj u ko me se o br azu je o d govara j u6a me § a v in a ga s o v a naziv a se


gor1onik. Ve61na gorionika r ad! n a u sis n om principu . Us n ici su
1zmenlj1vi delo v i g orio n i k a k oj1 se bi r aju pre ma debljini z a varl -
vanlh de lova.
Sve veze n a gor1onik u sastavl j e n om od u s n lk a , pla me n ika i
drla~a, kao 1 n j e gove ve ze s a bocama mor a ju bit1 h erme ti ~ n e , je r
Be u protivnom mo!. e p Ojav1 t! plame n n a ne zapti\oeJ\ire rne stima . O t -
vor uan1ka (ml a zn 1ce) n e srne biti za~ei) l j e n zb og mo g u6 n osti da se
jav1 po v ratnl udar pl amena , § to mole 1 z azvat1 1 e k sp l ozi ju creva
za qa aove .
- 116 -

U prak.si 9a5n09 z a varivanj a plamen se c es to gas1 uz p r a -


sak. Uzrocl o vome mogu biti zaprljan usnik plamenlka, pre g r ej an
plamenik i nagli porast pritiska k i seonika. Povratni ud ar p la me -
na maze nastati zbog los e veze plamenika sa dr~a c em go rionik a ili
suvlse male brzine i s tlcanja mesa vine gas ova; nedo v o ljna brzin a
lstlcanja posledica je s uvise velikog o tvora usnika 111 nisk o g
pritiska ace tllena 1 kiseonika na redukcionirn ventilima.
Pril1ko m paljen j a i podes avanja plamena p r o p isan je o dre -
djeni redosled: prva se otvara ventil za kis e onik a z a ti rn za
acetilen i p o potrebi se podesava plarnen. Pri pode sa vanju ne utr a -
1n09 plamena, polazi se od oksidisuceq ka n e utra lnom; ka da jez g -
ro plamena doblje konture os trog konusa, odnosno cilindric no
zaobljenog kraja kod usnika vece g protoka .. to znac i da j e dobij e n
neutralni plamen.
Pravilno formiran i stabilan plamen ma z e se odrz ati ka d a
je brzina isticanja sme s e veca od brzine njeno g s a g orevanj a ; u
protivnom plamen se uvlac i u plamenik i ma z e prodreti u c r eva za
dovodjenje gasova, pri cemu ona n~gu i eksplodirati. Je d an o d uz -
roka uvlacenja plamena je prc g revanje usnika gorionika, sto se
sprecava nje govim povremenim uranjanjem u v o du.

1.1.3 Dodatni materijal i topitelji za g asno zavariv a nje

Tanke limove, debljine do 2 mrn, mo guce je g asno z ava ri vati


bez dodatnog materijala. Za deblje limove upotrebljavaju se d oda-
tni materijali istog iIi sllcnog hemijskog sastava kao i osnovni
mat.erijal. Dodatni materijal za zavarivanje i navari vanje c elik a
isporucuje se u obliku ~lca; za zavarivanje aluminijum a i nje go-
vih legura u vidu fica i sipki; za zavarivanje bakra u vidu z ica
i za bronze u vidu f ica 1 slpki.
Zi ce a a zQ va l'i v an js cellka gasnlrn pl·a menom isporucuju se
u obliku sipkl du!ine 1000 mm, 11i koturova mase 40 kg. Uglavnom
BU floe kruznog p oprecnog preseka standardizovanih precnik a 2;
2,5; 3,15; 4, 5; 6,3 mm, po JUS C.H3.051/81.0znake ovih zica sa-
stoje se 1z dva dela; aplite oznake P, 1 dopunske oznake za meha-
nieke osob1ne, koje au razdvojene crticom.
Pri tome se dopunska oznaka odnosl na zateznu c vrstoc u Rm
U MPa, najrnanje lzdu!enje AS u , 1 najmanju enerqlju loma KV u J .
Zna~enje simbola dato je u tab. '11.
- 127 -

Tablica 11. S1mboli za meha n icka svojstva c i stog metala ~ av a

Simbol Rm. :-IPa A, . ~ KV. J

0 - - -
Z < 3 40 14 30
Y 3 40
1 400 14 30
2 430 18 60
3 470 22 90
4 570 26 120'
5 550 30 150
6 590

0 - bez garancije ; - ne moze ua se odred i.

Oznacavanje z i c a prema navedenoj tabe li 11, daje se na


sledecim p1.-imerima:
oznaka P-)43 zna e ! d a je Rrn>470!-1Pa , AS > 26 % i KV ,. 90 J;
oznaka P- Z54 zna e i da je Rm < )40 t-lPa , AS < 30 % i
KV < 12 0 ...1 ;
oznaka P - Y2 znaei da je Rm > )40 ; AS > 1 8 \ , a KV nije
odredjeno .

Topi tet.i i , U o bllku p r aha iIi pa~ta, p ri menjuju se pr i Zd -

variv anju li venog gvozd ja , bakra , mes in ga , bronzl , aluminijuma i


nerdjaj u61h celika i drugih legura. U toku zavarivanja mog u se
ob r azovati tesko t oplj i vi oksi di , s to ome t a stapanje dodatnog i
osnovnog ma terijal a . Nan o s en jem topite l ja , na dodat ni iIi osnovni
materijal , zasti 6 u je se te c an ma terijal od oxsidacije u procesu
zavarivanja. Os i m toga , to~itelj i razl azu - razgradjuju r an ije
stvorene okside i p re vodee ih u niskotoplji vu i laku t rosk u f k o -
ja se ne ras tvara u tecnom metalu ve6 isplivava na povr?iinu.
Prema hemijsKom sastavu t op itelji mo q u biti ~ i 8eli 11i bazi c n i ,
a njihovo dejstvo zas ni va se na c i nje nici da me tali rastva raju
sopstvene okside , a okside druqih metala p revode u trosku .
Od kiselih top1telja ug lavnor.l se upotrebl j avaju jed1nje -
nja na bazi bor~ na primer , born a kiselina H3B03 iIi boraks
Na B 0 .10H 0 (natrijumtetraborat) . Bo raks l ako raz gradjuje ok -
2 4 7 2
side mnogih metal a stvaraju6i 5011 borne kiseline - borate:
CUOB 0) , znOB 0), ""nOB 0 . BoraJcs se najvl s e upot reb lj ava pri za-
2 2 2 3
va rivan ju bakra i nje gov1.h l egura . ka o i za tvrdo lemljenje
le gura . Pri zavarlvanju bakra te~k06e stvaraju aksidi CuO i Cu 2 0 .
- 128 -

Oksid Cuo redukuje se gasnim plamenom iIi pomoCu topitelja H)BO)


prema jedna~ini

CuO + 2H)BO) = CuOB 2 0) + )H 2 0

Oksid Cu 0 ne moze se redukovati jer ima vi§u temperaturu toplj~­


2
nja ad bakra . Stoga su zavarljive sarno one vrste bakra sa niskim
sadr~ajem Cu2 0.
Bazni s u topite~ natrijum karbonat (Na 2 CO)) i pota~a
(K CO)); njihovo delovanje moze se objasniti na primeru zavar1va-
2
nja sivog liva, pr1 cemu moze nastati te~ko topljiv1 oksid S10 2 ·
Dodavanjem topltelja Na Co , pri zavarivanju nastupa hemijska re-
2 3
akcija:

Proizvod eve reakcije Na 0.S10 lake isplivava na povrs inu


2 2
rastopa 1 prelazl u trosku koja se naken zavarlvanja odstranjuje;
gas CO sam ad sebe odlazi U okalni vazduh.
2

1.1.4 Prlprema osnovnog materijala i tehnika 9a5n09 zavarivanja

Gasnim zavarivanjem najvi~e se spajaju tank! limovi ad n1-


skougljeni~nog 1 niskoleg1ranog celika , celicne cev1 manjeg prec-
n1ka , tankozidni celicni profili , liveno gvozdje na toplo, ba-
kar 1 njegove legure i aluminijum 1 njegove legure . Od11ka gasnog
zavarlvanja je lake prilagodjavanje gotovo svLm polozajima kad
su~eonlh spojeva, jednostavno rukovanje i odrzavanje i niska na-
bavna cena zavariva~ke opreme . Najve6i je nedostatak ga5nog zava-
rivanja, u odnosu na druge postupke , dovodjenje ve l ike kolicine
toplote i u okolinu mesta spajanja, §to izaziva sopstvene napone,
deformacije i promene u gradji metalnih zrna.
Brzina gasnog ~avarivanja ve~a je od ru~nog elektrolucnog
za limove debljine do 1,5 mm; za limove deb l jine 2 - ) mm brzine
se izjedna~uju , a iznad toga ' br~e se zavaruje elektrolucnirn pos-
tupcima.
Treba izbegavati gasno zavarlvanje ugaonih i preklopnlh
spojeva, izvedenih od srednje debelih i debelih limova, naroclto
ako su ov1 spojev1 1z1ozeni ve6im optere6enj1ma. Naj~e~6e se gas-
nim zavarivanjem izvode suceoni spojevi. Za uspe§no zavarivanje
moraju se prethodno pr1premiti ivice delova koji se spajaju . Na-
~inl prlpreme, u zAvisnostl ad debljlne, prlkazani su u tab . 12.
- 129 -

Tablica 12: Priprema iviea celic nih li mo va z a s uce o ne s p oje ve

Dimenz lje (mm)


Naziv §ava Obl1k s poja deblji n a zaz or zat up l J e -
lima, 5 51 nje, hi

~I
Prirubni §av
bez d odatnog
materijala
r=:JJI 0 , 5 -1, 0 - -

~
r,.. ~ avs jedno-
stran I - 3 0 , 5- 2 -

Dvos tran l
3 - 6 1 - 2 -
V - ~av
, -
J - 16 2 - 4 2 - 3
X -
~'-C
~av

GO
0
81 .c
~ 16 - 25 2 - 4 2 - 3

V - .§av za ra - U:i..0
z li ~l te deblj-
r.
'( '"
,(-., 5 - 20 2 - 4 1 , 5 - 2,5
ine delova
a'=1~5lJ

T e h n 1 k a gas n 0 9 z a v a r i v a nj a

Raz liku jemo tehnlku zavari v anja u l.e Ll o i ude ::n o . Ze.va ri va -
nj e ulevo ( 5 1. 65a) primenjuje se za tanke limo ve debljin e d o 5 mm
Gorionik 5e kre6e zdes n a na1evo i istovremeno n j i s e iz medju z ldo -
va ~ leba. Dodatni materijal se vod! pra v o linij skl ls pred g orlonl -
ka 1 povremeno umac e u me t a lno kupatilo.

'.

. .. .
DOdtJ#ni ~ DOdD""
rnat.ri}o l - pIanttM - .so)' 50\1' - - motert) ol Pbm rl'l - _
(fico) r-__________~(~
i,~
·c~
o~) __________~

• b

SI. 65. Na~ lnl zavarivan j a: a ) u levo , b ) u des n o


- 130 -

Niskougljeni~ni ~eli~ni limovi debljine do 2 rom mogu se


zavarivati ulevo bez dodatnog materijala. ~av se obrazuje toplje-
njem ivica osnovnog materijala. Prednosti SU, u odnosu na zava-
rivanje sa dodatnim materijalom, manje deformacije i veea brzina
rada. Spoj ima ne~to lo~ije mehani~ke karakteristike u odnosu na
osnovni rnaterijal, ali se to rno!e dopustitl, S obzirom na namene
konstrukcija ~iji se elementi ovako zavaruju.
Pri zavarivanju udesno (sl. 65b) gorionik se vodi prav o-
linijski sleva nadesno. Dodatni materijal se pomera iza gorionika
i istovremeno kruzno kreee izrnedju zidova z leba. Ovaj se na~in
zavarivanja odlikuje veeom koncentracijom toplote, ~to omogueuje
vetu brzinu zavarivanja i rnanju potro§nju gasova za zavarivanje.
Na primer, pri zavarivanju lima debljine 4 rom tehnikom ulevo tro-
~i se 20 min za jedan metar ~ava, a 17 min tehnikom udesno. Osim
ovih prednosti, spoj izveden zavarivanjem udesno ima bolje rnehani~­

ke karakteristike jer plamen za~tieuje rastop i vrh zice od gaso-


va iz vazduha i istovremeno termi~ki obradjuje (zari) vee izveden
~av.

Nagib gorionika pri zavarivanju raste sa poveeanjem deb-


Ijine osnovnog materijala tako da za s = 1 rom iznosi 20 0 , a za
0
s = 15 mm 80 u odnosu na ravan lima. Limovi debljine do 3 rom
obi~no se zavaruju neutralntm plamenorn; deblji lirnovi zavaruju
se plarnenom sa izvesnirn vi~kom kiseonika odnoBa a = 1,4, ~ime

se poveeava dubina uvarivanja a time i brzina zavarivanja.

1.1.5 Zavarivanje razli~itih metala i legura

1. Z a v a r ~ V a nj e eel i k a

Gasno se najvi~e zavaruju ugljeni~ni ~elici. Niskougljeni~­

ni ~elici (C < 0,2%) se gasno zavaruju bez te~koCa. ~avovi dobi-


jeni zavarivanjem niskougljeni~nih ~elika odlikuju se rnalom sklo-
no§eu ka pojavi prslina.
Srednjeugljeni~ni ~elici (C = 0,2-0,45%) se mogu zavariva-
t i same primenom posebnih mera (predgrevanje, naknadno zarenje)
da bi se spre~ilo obrazovanje prslina. Najveea je sklonost ka po-
javi prslina kod ugaonih §avova i pri nano~nju prvog sloja kod
preklopnog spoja, pogotovu ako se zavaruje pri niskoj spoljaAnjoj
temperaturi.
- 131 -

Visokougljenicni c e1iei (e = 0,46 - 0,70 %) se ne upotre-


bljavaju za izradu zavarenih konstrukcija, ve6 sarno za odlivke .
Potreba za zavarivanje ovih celika ma ze nastati radi popravke
pogresno izlivenih odlivaka ili njihovog ostecenja u rad u. U tom
slucaju mora se primeniti predgrevanje i naknadna termic k a obra-
da.
~eliei sa sadrZajem ugljenika iznad 0,7% pripadaju- alat-
nim celicima i praktlcno nisu zavarljivi, te ih ovde i ne razma -
trarco .
Niskolegirani celie! teze se gasno zavaruju ad niskouglje-
nicnih konstrukeionih ce1ika . Teskoce su ug1avnom vezane za obra-
zovanje struktura kaljenja u zeni pod uticajem toplote zavare-
nog spoja. Strukture ka1jenja se odlikuju povecanom tvrdocom i
smanjenjem p1asticnoscu, sto se donekle moze popraviti termickom
obradom posle zavarivanja (otpustanjem).
Visokolegirani celiei (sadrza j le g irajucih elemenata
10 - 50 %) rnogu se i gasno zavarivatl , mada su pogodniji drugi
postupei. Ovi celiei imaju koefieijent toplotne provodljivosti
znatno manji (oka 2 puta na povisenim ternperaturama), a koefici-
jent linearnog sirenja veci (oko 1,5 puta) nego niskougljenicni
ce liei. Zbog manje t oplotne provodljivosti 1akse se ostvaruje 10-
kalna koncentracija toplote, pa je visokolegirane ce like potre-
bno zavarivati tehnikom ul evo. Pri zavarivanju celika legiran1h
hromom neophodno je primeniti topitelje ciji je zadatak da oksi-
de hroma prevedu u trosku i sprece dalju oksidaeiju.

2. Z a v ar t. V a nj e li v e n 0 9 9 V 0 i dj a

Liveno gvozdje spada u grupu tesko zavarlji vih legura.


Najuspe§nije se gasno mogu zavarivati sivi liv i beli t~mper
liv,dok se erni temper liv ne zavaruje. Te§ko6e pri zavarlvanju
ovih legura iskrsavaju zbog njihove velike tecljivosti, male
plasticnosti, jakog sagorevanja ugljenika i obrazovanja teSko to-
pljivih oksida i tvrdih strukturnih komponenata.
Liveno gvozdje se uglavnom zavaruje radi dorade odlivaka
sa greikom (npr. nedolivenost), radi popravke istro§enih i polo-
mljenih delova i pri izradi zavareno-livenih konstrukcija.
Osnovni na~ini gasnog zavarivanja li venog gvozdja su:
- sa potpunim predgrevan~em,

- sa delimicnim predgrevanjem,
- na hladno.
- 132 -

Pri zavarivanj~
sa potpunim predgrevanjem delovi se naj-
pre pripreme za zavarivanje, a potom zagreju na SOO-700 o c. Tempe -
ratura predgrevanja zavisi ad dimenzija dela, njegove krutostl,
zapremine istopljenog metala i strukture livenog gvo~ dja. U nedo-
statku specijalnih pe6i delovi se zagrevaju u pe6ima sa ug l jem i
pokrivaju azbestom. Posle zagrevanja do odredjene temperature, de-
lovi se vade iz pe6i i postavljaju na radni st~. Da se spre e i br-
zo hladjenje, odlivak se prekriva azbestom izuzev mesta zavariva-
nja. Po zavr~enom zavarivanju odlivak treba lagano i ravnomerno
hladiti jer bi u protivnom nastalo krivljenje, lokalne prsline i
tzv. odbeljivanje. Zavarivanje se izvodi u horizontalnom polo~a­

ju, neutralnim plamenom (iIi sa viskom C2 H2 ) uz primenu odgovara-


ju6ih topitelja.
Za odlivke slozenog oblika preporueuje se, posle zavariva-
nja i sporog hladjenja, naknadno zagrevanje do temperature
600 7S0 o C i lagano hladjenje u pe6i. Delovi velikih dimen.zija
sarno se lokalno predgrevaju do oko 400 o C, ali tako da toplotne
deformacije budu sto ravnomernije rasporedjene. Posle zavariva-
nja,mesta koja su bila predgrejana treba prekriti azbestom iIi
suvim peskom radi sporijeg hladjenja.
Hladno zavarivanje livenog gvo~dja primenjuje se u sluea-
jev~a kada se -delav! pri zagrevanju i hladjenju mogu slobodno
(neometano) siriti i skupljati. I za ovaj nacin zavarivanja, po-
trebno je da se deo, iIi sarno mesto spoja, posle zavarivanja pok-
rije azbestom iIi peskom. Ovim se produ~u)e vreme hladjenja i ti-
me umanjuju sopstveni naponi i deformacije kcje nepovoljno utic u
na kvalitet zavarenog spoja.

3. Z a v a r i v a nj 6 b a k r a i nj ego v ~ h
Zegura

Bakar nije lako zavarivati zbog sklonosti ovog metala ka


stvaranju teSko topljivih oksida, upijanju gasova, njegove veli-
ke toplotne provodljivosti i velikog koeficijenta linearnog 5i-
renja pri zagrevanju. Velika toplotna provodljivost ote z a va 10-
kalnu koncentraciju toplote pa su neophodni gorionici sa velikim
protokom gasova. Velika sklonost ka oksidaciji iziskuje upotrebu
topitelja Na2B4~' 10H 2 0 + H B0 ; oni lItite tecan metal od oksi-
3 3
dacije 1 rastvaraju ranije nastale oks~de prevode6i .ih u trosku.
Zavarljivost bakra pogorllavaju primese: bizmut, olovo, sumpor i
- 133 -
kiseonik. Nepovoljno de!uje ne sarno rastvoreni klseonik ve6 1
kiseonlk 1z okolnog vazduha, ali se njihova §tetno delovanje
umanjuje dodavanjem top1telja. Vodon1k 1 ugljenmonoks1d zajedno
sa oks1dom bakra (Cu2 0iCuO) obrazuju vonenu paru 1 u g lj e nd10k sid
Ate izaziva poroznost u §avu. Da hi se izbeglo stvaranje para
bakar se zavaruje sarno neutra1nim plamenom. Pre zavarivanja, iv1-
ee treba dobro o~istitl ~elicnom cetkom, a najrnanje 30 mm ad me-
sta zavarivanja. Z1ce za zavar1vanje Cu date eu u JUS C.H).071.
Oks1d CuO se redukuje plamenom, 111 se pomocu top1te-
Ija prevodi u trosku. Bakarni limovi debljine do 3 mm zavaruju
se suceljavanjem iv1ea, a za deblje limove izradjuje se X-~av
0
pod uglom cd 45 1 zatupljenjem 0,2.s (s - deblj1na u mm), bez
zazora. U svim slucajevima se koristi jednoprolazno zavarivanje
sa odse~c1ma 80 - 100 mm.
Od legura bakra naj~e§ce se zavaruje mes1ng (20-50 % Zn).
Osnovne tesk06e prl zavarivanju mesinga su: isparavanje Zn,
sa9~revanje clnka, upljanje gasova i sklonost metala §ava i okol-
ne zone ka stvaranju pora i prslina. Ove se te§koee de10rn preva-
zila~ pr1menom oks1d1§uceg plamena, spec1jalnih top1telja i do-
datn~ materija1a 1egiranog silicijumom i borom. Treba znati da
su pare cinka otrovne i da se mesing mora zavarivati sa usisiva~em

iznad osnovnog rnaterija1a. Kad se zavaruje oksidi§ucim plamenom,


na pcvr§inl osnovnog materija1a stvara se oksldna skrarna koja je
neprobojna za pare clnka. Vi§kom kiseonika takodje se vezuje slo-
bodnl vodonik iz plamena i time spre~ava njego\~ prodiranje u ra-
stop. Mesinq se zavaruje tehnikom ulevo. S ciljem da se poveca
gust1na (jedrina) sava 1 poboljsaju njegove mehan1~ke osob1ne vr-
s1 se 1sk1vanje; za mes1ng sa v1se od 40 % c1nka pr1 temperatur1
lznad 650°C, a za mesing sa manje od 40% cinka u h1adnom stanju.
Posle iskivanja u smeru suprotnom od zavarivanja sleduje z arenje
na temperaturama 600-650 0 C 1 sporo hladjenje, ~ime se dob1ja s1t-
nozrnasta gradja.
Smanjenje sadr~aja cinka pr1 zavar1vanju nastaje zbog nje-
govog sagorevanja po jedna~1n1

Cu 0 + Zn G ZnO + 2Cu
2

Gub1tak c1nka 1zazvan sagorevanjem (do ZnO) umanjuje se


pr1menom dodatnog mater1jala koj1 sadrz 1 elemente sa vec1m hemij-
skim afin1tetom prema k1seon1ku nego c1nk, tako da ce on1 reago-
vat1 umesto cinka. Ovi elementi, npr. AI, S1, Ni, rea g uju prerna
jedna~1n1
- 134 -

stvarajuci 5i0 koji ispli vava u trosku.


2
Od brojnih v rsta bron z i (oko 30) za o bradu plas ti ~ n1m de -
forrnisanjem i li ve njern, smatra s e zava r lj i v im a k a pol ovine .
Zavarljlve bronze prip a d a ju g rupi k a l aj n i h, a l umin 1j ums -
kih i silicijumskih c ije su op ~te te ~koce pri zava rivan j u veza ne
za oksidaciju sastavnih elemenata l e gure Cu, Sn , Al , Si, ....
Od zavarljivih vrsta bron z i bolje se gasno zav ar uje sarno 5 111c1 -
jumska (5i-Bz), dok kalajna bronza (5n-B z ) i pore d pri me ne dezo -
ksidatora daje na j lo ~ ije rezultate u odnosu na druge pos tupke
(REL, TIG, MIG) pa se danas goto vo i ne koristi .
Te§koce u procesu zavarivanja sillcijumskih bro n z l vezan e
su za povecanu sklonost ka pojavi v rucih prsl1na sa p ora s tom s a -
drzaja silicijuma. Odredjene smetnje predsta v lja i oksi d 5i0
2
koji se izdvaja na povr~ini rastopa u obliku prevlake (pokor1ce) .
Zato je pri gas nom zavarivanju p o treban topitelj koji pre vod1
5i0 u laku 1 n1skotopljivu trosku koja 1splivav a na po v r s 1nu
2
rastopa. lake je ovako moguce za varivanje 51-bronze, loak j e po -
tisnuto TIG 1 MIG postupc1rna.

4. Z a V a r i V a nj e a l u m in ~ j u m a ~

nj e g o v i h l e g u r a

Alurnin1jum 1 njegove legure dosta se upo t r ebl java j u u in -


dustr1j1 u v1du l1rnova, cev1, odlivaka i raznih pro f1 la. Te ~kocu

pr1 zavar1vanju alurn1nijuma uglavnom 1zaz1va povrs1nsk i oksid


Al 0 , koj1 se topi pri 2050 0 C i ima gust1nu p = 3,85 g / cm 3 ,
2 3
dok se c1st alurn1n1jum top1 pri 657 0 C i irna gustinu 2,7 g / cm J .
Pri zavarivanju, zbog vece gustine, neras t opljeni ok si d
Al 0 tone u rastop i time ometa potpuno spajanj e , tj. z a jedn i ~ ­
2 3
ko stapanje osnovnog i doda~,og materijala. Dodatna te ~ ko c a pro -
uzrokovana je time § to alurninijum ne menja boju p r 1 zag re v anju,
l,a je zavarivacu te§ko da oceni trenutak kad po ~ ne t opljenj e .Da
11 se odstran1l1 oks1di alurn1n1juma 1z metalnog kupa til a i r azo-
r10 oks1dn1 sloj sa osnovnog mater1jala, prime njuju se topite l j i.
Oni sadrze lako topljiva jedinjenja hlora (natr ijurnhlorid), a l-
kalne elemente 1 neznatne kolicine jedinjen j a fluora. Nanos e s e,
II vldu vodenog rastvora, na ivlce osnovnog materijala iIi z agre -
jani dodatni mater1jal. Sa povr§1ne delova , posle zavarivanja se
- 135 -
~eli~nom ~etlcom cxistranjuje preostal1 deo top1telja, a §av 1
okolina peru vru60m vvdom ~ime se sprecava korozivno delo va-
nje topltelja na §av 1 okolinu.
Pri zavarivanju aluminijuma preporucuje se sarno suceoni
spoj; l1movi debljine d o 4 mm suceono se zavaruju bez pripreme
iviea s a zazorom 0,5-2 mm. Aluminijumski li movi debljine do 12
mm pripremaju se U obliku v_ ~ leba, a iznad 12 rom U obliku ~

!leba. Pre zavarivanja ivlce se moraju ocistlti me talnom cetkom


najmanje 30-40 rom sa svake strane i potorn odmasti ti .
Za gasno zavarivanje aluminijuma i njegovih le gura prime-
njuje se tehnika ulevo sa n~utralnim plamenom; oksidi§uci plamen
lzaziva oksidaclju a redukujuci poroznost §ava . Odlivci ad 1e-
gura aluminijuma zavaruju se posle potpunog predgrevanja na
250°C, sa dodatnim materijalom lstog sastava kao i osnovni. Pose-
bno se za leguru aluminijuma i silieijuma - silumin preporu~uje

predgrevanje do temperature 350-400 o c~ice


- za zavar1vanje Al i
~egura date su u JUS c.H).o61.

5. Z a v a r i v a nj e leg u ram a 9 n e z ~ j u m a

Zavarivanje legura magnezijuma j e otezano zbog slabe toplo-


tne provodljivosti, bliskosti temperatura topljenja i sagorevanja,
v1sokog koef1c1jenta linearnog s1 ren ja 1 ve11kog hemijskog afin1-
teta prema klseoniku. Na povr§ ini delova od magnezijuma i nje go -
vih legura stvara se oksid MgO ~ija je temperatura topljenja oko
o o
2S00 e, dok je temperatura topljenja clstog magn ezijuma 650 e.
Iz tog razloga, pri zavarivanju magnezijuma i nj egovih legura se
mora stalno uklanjati oksidna skrama i bri ~ljivo zastltlti rastop-
Ijeni metal ad kiseonika, azota i vodene pare. U te svrhe prirne-
njuju se top1telj1 na baz1 soli hlora 111 fluora.
Delovi ad magnezijuma debljine do 1,2 rom zavaruju se s u ~e ­
ono bez dodatnog materijala, a do 3 mm be~ obrade i viea . Pri za~
varlvanju delova debljlh od 3 mm izvo di se V- z leb sa uglom
30-35°, ostavlja zazor 1 ,5-3 mm i zatupljenje 1,2-2,5 rnm.
Pre zavarivanja, povr~ine iviea se moraju pazljivo ocis-
tit1 cd oks1dne skrame. C1 §~e nje se mo~e obavit1 mehan1~k1 1 he-
mijaki. Kod hem1jskog ~i§6e nja 1vice osnovnog materijala se ura-
njaju u voden1 rastvor hromne k1se11ne (18% H2 Cr 0 4 ) pr1 ternpera-
turt 90-200 o e 1 zadrzavaju oko 5 min. posle toga delove treba
opratl u vru~oj vodt, temperature 50-60°C, pa u hladnoj i najzad
1h oaui1t1 na vazduhu.
136-

Dodatni materijal, u vidu Aipkt, treba da je istog sasta-


va kao i osnovni. Ove Aipke, pre zavarivanja, treba provu6i kroz
vadeni rastvor azotne kiseline (20\ HN0 ). U toku zavarivanja do-
3
datni materijal mora da bude neprekidno zaronjen Q zavariva~ko
kupatilo. Zavaruje se neutralnim plamenom; za delove debljlne do
5 mrn primenjuje se tehnika ulevo, a za delove deblje od 5 mm teh-
nika udesno. preporu~uje se predgoevanje do temperature 300-3S0 o C
u slu~ajevima kad se zavaruju delovi deblji od 5 rnrn.

6. Z a V a r i V a nj e 0 8 t a I i h m B t a I a

Osirn navedenih metala i legura jo§ se gasno ROgu zavariva-


ti cink (Zn), olova (Pb) i plemeniti . metali (Au, Ag).
Te§ka6e pri zavarivanju cinka nastaju zbog stvaranja oksi-
da (ZnO) koji se ne redukuje plamenom ve6 se moraju primeniti od-
govaraju6i topitelji. Ovaj oksid se ne topi ve6 sublimi§e na
1800 0 C stvaraju6i bele otrovne pere. Cink se ubraja u te§ko zava-
rljive met ale zbog velike toplotne provodljivosti, niske tempera-
ture isparavanja i velike sklonosti ka oksidaciji kao i pojave
znatnib deformacija.
Zbog niske temperature topljenja cink se isklju~ivo zava-
ruje gasnirn plamenom uz primenu specijalnih topitelja (sme§e ZnCl,
fluorida zernno-alkalnih i alkalnih me tala), sa planlenom gori vog
gasa i vazduha ili gorivog gasa i kiseopika.
~v poole zavarivanja ima veoma nisku zateznu ~vrsto6u .i
ako se lzvodl uz predgrevanje na lOO-lSOoC (na hladno nastaju pr-
sline). Legure cinka (sa Al, Cu) su gotovo ne zavarljive jer ne-
ma topitelja koji mogu razgraditi okside A1 2 0 , Cu2 0 na tempera-
3
turi topljenja ovib legura (oko 380 o C).
Ukolilo se i zavaruj u odli vci li venl pod pri tiskom, jedioo
je to mogu6e gasnim postupkom sa topiteljima ~ naizmeni~kim kori-
A6enjem dodatnog materijala u obliku Aipke Zn i ~ell~ne fice uz
presudan uticaj uma§nosti zavariva~a.
Olovo Be Bmatra idealno zavarljivim metalom,jer je njegov
OkBid lakAi i isplivava na povrAinu bez topitelja gde se redukuje
plamenom. Ovde nema teAka6a,kao pri zavarivanju drugib metala,pa
au avojatva lava jednaka oenovnom materijalu. Zavaruje se nel al-
nim lli alBbo redukuju6im plamenom C2 H2 -0 2 , malog protoka.
Oatali metali: nikal i nje~ove legure (monel Cu-Ni), titan,
niobijum, berl1ijum, 1ID1ibden, i s1., zbog ltetnog uticaja kiaeo-
nlka, aumpora, azota 1 vodonika zavaruju se drugim postupclma.
- 137 -

1. 2 R U ~NO E:LEK T ROLUtIlO ZA VARIVANJE

Pri rue nom elektrolu~nom za varivanju ele k tr ic ni luk se us -


postavlja i odr~av a izmedju z a va r ivano g de l a i do da tn o q mate rij a-
la - elektrode. U praksl REL zavari v anja, luk s e us posta vlja naj-
pre primlcanjem e1ektrode (sl. 66a), kratki m s po jem ( s l. 6 6b ) a
zat~l nagllm odvajanjem elektrode 00 osnovnog materijala (s 1.
66c). Rucnim elektrolucnin zavarivanjern p osti ze s e ve c a konc e ntra -

pl'imicanj E

L Kratak . spoJ
El ck t?'i~ni Zuk

a. b. c.

51. 66. Uspostav ljanje 1uka

cija toplote, veca brzina zavarivanja i uza zona pod uticajem to-
plate nego pri gasnom zavarivanju.
U poeetku primene REL postupka kori~cene su gote elektl'ode
koje su dav ale savove lo seg kvalitet a (51. 67a). Danas se up ot re-
bljavaju uglavnorn obloi e n e e l e ktr o d e (s1. 67b) KOjima se posti z u

b.
8agorev

51. 67. REL lavarivanje go1om (a) 1 ob1o ~ enom


e1ektrodom (b)
- 138 -
tra!ena svojstya spojeva i stabilni ji elektri ~ ni luk . Ako s e npr .
~elik zavaruje golim elektrodama u me talu §a va se zapa!a prekome-
rna koli~ina oksida FeO, a s manjen s adr! aj Si I Mn i C. Pove6anje
sadr!aja FeO nastaje zbog poznate osobine metala da rastvaraju sop-
stvene oksicle, a oksicle drugih me t a la prevode u trosku. Elemen ti
Si i Mn sagorevaju ·u prostoru elektri~nog luka pom06u kise onika i.
vazduba. Hemijskom analizom metala .§ ava izveclenog golom elektrodom
ustanovljeno je pove6anje sadrz aja 02 i N2 (i do 30 puta ) u odnos u
na osnovni materijal. Mehani~ka s vojstva takveg §ava su veoma mala
a nar~ito plasti~nost i udarna ! ilavost.
Nagli razvoj REL zavarivanja p~inje od pronalaska oblo ze-
nih elektroda 1908. go dine , a veli·ka primena od 19 25.
Danas se oblozene (opla§tene) elektrode izradjuju u obliku
metalnih ! ica pre~nika 1,5-9 mm, duzine 300-450 mm, na koje se
presovanjem iIi redje umakanjem nanosi obloga od specijalnih ma-
terija. Neki sastojci obloge Se pri zavarivanju tope,drugi sagore-
vaju, tako da se gasna atmosfera u zoni zavariva~kog kupatila sa-
stoji iz para metala, gasovitih proizvoda sagorevanja obloge i
proizveda disocijacije raznih gasova. Hemij s ka aktivnost gasovite
faze u odnosu na te~an metal zavisi u prvom redu od saddaja vodo-
nika, kiseonika, a.ota i njihovih parcijalnih pritisaka. Kiseon i k
i azot poti~u iz vazduba, a vodonik iz vlaznih obloga elektroda 1
ovla!enih oksida zeleza na povr§ini zavarivanih delova. U stubu
elektri~nog luka vodena para disocira prema jedna~ini

2H 2 0 + 2H2 + 02

a zatim nastaje jonizacija

Atomni vodonik H i proton H+ imaju veliki parcijalni .pritisak pa


se mo!e posti6i zasi6enje me tala §ava vodonikom od 40 ml/ l00 gFe .

U Lo g a 0 b L og a e L e k t r od a

Obloge pri zavarivanju lmaj u vl §estruku ulogu:


- §tite zonu zavarivanj a od kiseonlka i a . o t a i . va.dub a;
- clezoksidi Au rastop;
- legiraj u me tal Aava ;
- 13 9 -

- doprin o s e stabilizaci j i e le kt r i ~ n og l uka ;


- pomoc u t r o ske stvorene i z n ad r astopa ( top l jen jem o blo-
gel p rod u ~a v a se v reme hl ad j e n ja metala sava.
Za s t l t a metal a s ava i ZUT- a o st varuj e se gasoviti rn i
~ vrs tirn pro i zvodima n asta l i m top lj e nj em i sago rev anj e m o bloge .
Gasov i mogu s titi ti met al s ava me hani ~ k i i h emi jski. He han i ~ k a

z a§ tita se o stv a r uj e okru z e n j e m r a stopa gasom CO ko j i ne r eagu-


2
je sa s pol jasnj om atmosferom . Ako de c ki seonik a i azot prodru u
zonu luka, sasto jci iz o blo ge ih vezuju pa s e taka ostva ruje he-
mijsk a zas tita. Za ob r azo v an je za s titnih gas ova ( osnovni s astojak
CO ) oblozi s e doda j u prah c umura , gr afit, hidrati metal a i ce-
2
lulo zne ma terij e (C 6 H100S)'
Zas t i ta i pre ~ i sca vanje (ra finacija) rastopa meta la vara
troskom posti ~ e se hemijsklm r e akcijama troske sa rastopom. Pre-
rna hemijsk o m sastavu, tro s k a nastala topljenjem o bloge mo ~e bi-
ti: kisela, bazi ~ na i neutralna.
Kiseli sastojci u oblogama su Si0i Ti0 • Silicijumdiok-
2 2
sid (Si0 ) snizava temperaturu topl j enja z aostalih oks ida, a do-
2
daje se o blozi pre ko gline, azbes ta (3MgO.3Si0 2 ), voden og stakla
Na 0(Si0 )m. Titandi oksid se dod a je kao prirodan rutil ili sin-
2 2
teti ~ ki, a dejstvuje kao topitelj i stabilizuje elektri~ni luk.

sastojci obloqa su Na 0, CaO, MgO, MnO, FeO a ne -


Bazi ~ ni
2
utralni A1 2 0 , Fe 0 i Cr 2 0 • Neutralni dodatak A1 2 0 3 ima tehno-
3 2 3 3
lo s ku ulogu unutrasnjeg podmazivanja pri " presov anju obloga.
Obloge elektrode mogu sadr ~ ati kisele i bazi ~ ne okside,
a karakter troske se o d redjuje pomoeu izraza

= r (%1 kiselih oksida ~ 1


k r (%) bazicnifi oksida >

za k = 1 troska je ne u tr a lna , za k < 1 bazi c na 1 za k > 1 kisela .


Hemijskim delovanjem izmedju troske i te c nog rnetala sma-
njuje se sadr~aj kise onika rastv o renog u vidu stetnog jedinjenja
FeO, obrazovanjem silikata ili titanata (2FeO,Si0 ili 2FeO.Ti0 ).
2 2
Kako su o v a jedinjenja nera stvorljiva u tecnom c eliku, ona is p li-
va vaju n a p ovrsinu e ime stalno iz v l ac e kiseonik iz rastopa. Poja-
va se zove difuzna dezoksidacija.
Troska bazi~no g ka . aktera (CaO) ne proizvodi difu~nu dez-
oksidaciju, pa se i bazi ~ nim o blo garna Jodaju Si i Ti u vidu fero-
le g ura - f e ro s illcljumQ, ferotltana radi o mog ucavanja dezo ksida-
cije. Sarno ako je temperatura o ~ vrScivanja troske viSa od tempe-
r~ture o ~ vr§ civanja tj. p~etka kristalizacije me tala s av~ mo z e
- 140 -

s e iskori stiti n jena .,latentna (skrivena) toplota da se metal Ate


du ~e zadr z i u te~ n om stanju. Ovi m s e spre~ava pojava § upljlna
ko je n ast a ju nag lim o ~ vr ~ ~ivanjem . Osim toga u me talu kojl dufe
ostaje te ~an g asovi s e b ol j e izdvaja j u i ne~lsto~e bolje vezuju
za trosku i i s p livava ju na p o v r §inu . Manja brzlna hladjenja uma-
n juj e o pa snost c d vr u~ ih prsl ina, a k a d z akaljivih ~e llka i ad
nepozeljnih struktura kalje nj a u metalu sava 1 ZUT- u .
Sastojci U oblo zi name n jen i za l eglranje rastopa slu!e
istovremen o i kao dez o ksidatori ; to su naj~ e§ 6e feromanqan, fero-
s ilicijum, ferotltan , AI, Mo , Cr . U princlpu se kao dezoksidato-
r1 mog u primenl ti eleme n t! ve~eg hemijskog afiniteta prema klseo-
n i k u cd zeleza, tj. ele menti k o ji se U slecie6em redosledu nalaze
le vo od Fe: AI , Ti , Si, Mn, Cr, Fe, Ni, C, Cu.
Ma te r i je za stabiliz aci j u elektri~nog luka imaju n1fi po-
tencijal (n apon) jonizacije od ze lez a . To su jedlnjenja kalljuma,
natrljuma, kalcij uma, oxsidi Fe . Tako je, na primer, potenc1jal
kalijUJT1a4, 3V,a gvozdene pare
jon i zacij e vaz d uha I SV • para
7,SV. aluminijuma 5.95,argona 15.~helijuma 7.83V.
P o red na veden ih sastojaxa, oblozi se dodaje i kalcljum -
fluorid (Ca F l koji s manjuje viskoznost troske i time joj pove~a­
2
va te~ljivost, ~to doprinosi da troska bolje pokr1 v a §av.
Svi sastoj c i koji ulaze u sastav obloqe povezuju se medju-
sobno, i za metalno jezgro elektrode, vodenim staklom Na 2 0.(S10 2 )m
iIi visokopollmernim lepko v~ ma koji prl zavarivanju saqorevaju 1
prelaze u trosku. Najbolje je vode n o stakia modula m s S10 2 /Na 2 0 -
2,2-3.

o z " a c a v a nj eLL z b 0 r e l e k t rod a

Osnovni zahtev je d a metal ~ ava 1 ZUT-a imaju gradju 1


svojstva ~ to sll~nlja osnovnom materijalu, a ponekad se tra!1 da
zilavost i plasti~nost budu ~ak 1 ve6e. Pr1 prolasku kroz elekt-
ri ~ n1 luk dodatni materijal trpi nepovoljne promena, Ato %na~1

da dodatnl materljal mora bit1 balj1 oct osnovnoq. Jedino se ta-


ko mole posti~l da spoj posle zavar1vanja 1ma trafene karakterls-
tike. Potreban sastav metala §ava pr1 REL zavarlvanju oHtvaruje
se pomo~u sastojaka 1z fiee 1 obloge jer je osnovnl materljal
unapred dat .
Budu61 da se REL postupkom najv1§e zavaruju razne vrste ~e­
l1ka, to su 1 p o dacl 0 elektrodama za ~e11ke uglavnom standardizo-
vani.
- 141 -
Prema na§im standardlma zasnovanlm na norm! ISO-2SE/73
oblo! ene elektrode za ru~no elektrolu~no zavarlvanje ozna~avaju
se prema mehanl~kim oeobinama ~lstoq metala Aava, vrsti obloge,
polo! aju zavar1vanja 1 vrstl struje kao 1 sadr!aju vodonlka u
~istom metalu §ava.

Elektrode namenjene za zavarlvanje niskougljeni~nlh 1


nlskoleg1ranlh ~ellka ozna~avaju se po standardu JUS C.H3.011/82.
Razllkuju se dve grupe elektroda u zavlsnostl od vrednostl zate-
zne ~vrst06e Rm ~istog metala §ava. Elektrode sa RmP430-S10 MPa
lmaju lza slmbola E broj 43, a elektrode sa Rm ~ 510-610 MPa
broj 51. Obe grupe dalje se dele na 5 grupa prema vrednostl naj-
manjeg lzdu! enja ~1stog metala §ava AS na du!lni L = Sd, i udar-
ne ! 11avost1 kako je to dato u tab. 13. Ovde se takodje daju
broj~anl slmbo11 1 drug1h karakteristlka elektroda bltnlh za oz-

na~avanje •

Primer ozna~avanja elektrode, prema tab. 13 poll.azuje da


elektroda sa oznakom:
- E432R13 lma Rm < 510 MPa. AS < 24% 1 KV > 28J na 0 °C.
Obloga elektrode je rutilna (R) a mo!e se za1VarlvaH u svlm po-
lo!ajlma (1). pr1manom nalzment~ne struje sa U = SOY, ill jed-
o
nosmerne struje obrnutog polar1teta E na + polu).
- ES13B160 2B , lma Rm < 610. AS > 20, a KV > 28J na -20 o C.
Obloga elektrode je bazl~na, stepena lskor1§6enja oko 160. name-
njena je za zavar1vanje u svlm polo!aj1ma os 1m vertikalnog nan1!e
1 samo za jednosmernu stl:'Uj u obrnute polarnosti. Saddaj vodonika
u metalu §ava je 1 do 2 ml/l00 g.
Na sll~nom princ1pu ozna~avaju se elektrode za zavarivanje
~e11ka otporn1h na puzanje (JUS CH3.01S/81) 1 za zavur1vanje ne-

rdjaju6ih 1 s11~nlh v1sokolegiranlr. ~elika (JUS CH3.017/S2).


Sve elektrode, izuzev celuloznih, moraju se ~uvati na BU-
VOm mestu. Prl zavarlvanju ovla!enlm elektrodama luk suvi§e pr§-
tl, a lzveden1 §av 1ma lo§a mehan1~ka svojstva. Naro~1to SU na
vlagu osetljlve elektrode sa bazi~nim karakterom obloge. pa ih
treba ~uvati u hermetl~k1 zatvorenlm kutljama 11i pollvinilsklm
kasama. Ako se 1 pored preduzetih mara elektrode ovla!e, moraju
se pre zavarlvanja suAlti. Elekrrode sa rutl1nim 1 celulozn1m
karakterom obloge mog~ se su§1t1 neposredno uo~i zavarlvanja uk-
Iju~lvanjem u kratak spoj. Posle hladjenja elektroda do sobne
temperature mo~e se zavarivatl. Drugl na~in suAenja koji se pri-
menjuje za elektrode sa rutlln1m 1 k1se11m karakterom oblo~e
je u pe6ima prl temperaturl 80 - 120 0 C. Za elektrode sa baz1~nlm
Tab l lca 1 3. Ozna~avanje e l ek tro da za n i s k o u g lj en l ~ne i nl sko l ~g l rane ce llke

1) tOe 2) KOef:~ijen t Po l o!a j zavarivan ja


AS , % is k or M S t ru ja zavar . Sadr ~ aj H
Oznaka Tip ob l oge 3)
28J Ki
Ozna
Po l o!a j
p zn a - U
Ozna rnl Ozna-
ka p
ka 0 ka 10Ug ka

E 430 - - A- k i se li < 105 nema sv i 1 + 0


3- 5 H
E 4 31 20 + 2Q AR - k i se li sv1 sern ve r- 11i - 1
(rutlln1)
E 43 2 22 U
10S -11 5 11 0
ti ka l nog n a - 2 - 50 2
n l ~c + 3
E 433 24 - 20 B - ba z 1c ni

E 43 4 24 - 30 svl s uceo nl +ili- 4


e - ce luloznl

E 43S 24 - 40 o - oksid ni
11 5- 125 12 0
1 ugaon l u
H i HV po l o~ a- 3 - 70 5 1-3 2H
j u 4) + 6
J:; 510 - - R - rutil n i
( s rednja )
E 511 18 +20 Bvi s u~eon i i + 111- 7
12 5-135 130 ugaon i u H 4
E Sll 18 0 RR ..... rutilnl po l ozaj u - 90 8 <1 3H
(deb e la) + 9
E 513 20 - 20 ugaoni s poje-
v i u ko rltas - 5
E 514 20 -30 S - os t a le i td .
to m po l o~aj u

E 515 20 -4 0

1) tOe, 28J - tempera tura k o j a odgo v ara ene rg1ji u da ra od 28 J. 2 ) Ki - k oefici j e n t iskor1 §cenja .
3) p - polarltet za j e dnosmernu 1 U - na p:m praznog ho da z a n alz me nl ~ nu struj u (V)
4) H - hor1zontalni, HV - horizont~no v ertikalni
- 143 -

ka r akterom obloge potreban je poseban re~im su§enja u pe6 i;


elektrode 5e tako zagrev~~u da temper a tura u pe~i dostign e 3S0oC
za jedan sat a potom 5e ana odr~ava oko 2 sata ; dalje s leduje
hladjen je da temperatura opadne n a 150°C u t o ku jednog sata, 1
normalno hladjenje do sobne temperature.

1.2.1 Priprema osnovnog materljala 1 tehnlka zavarivanja

Tehnika zavarlvanja obuhvata :


- prlpremu osnovnog materJpla,
- lzhor elektrode,
- izbor vrste i ja~lne struje zavari vanja,
- lzvodjenje zavarivanja.
Ivice osnovnog mate rijal a prlpremaju 5e mas inskom obradom
111 5e seku gasnim plamenom; na ~i ni pripcerne, zavisno od deblji-
ne osnovnog materijala l ' vrste spojeva , prlkazani su n a 51 . 67.

8=4 - £: 0711171
8= 45 - 60°
b=o - Jmm
•••
9?????5tS5~'3 c = 0 - 3mm
8 • J mm
s • 6 "1m
b . b= 0 - 2 mm
F1 2 - 40mm.
a 8=45 - 60°
1] = 0 - 3mm

~
~ ~ D ]> ls mm ~=o - 2 mm

~_~~?2!~_\t!''''iS'_'~'''' s 2 > 3 0 Tnm


o D)1 5mm
B = 16 - 20°
O=Q- Jmm
c =1. 5 - 3 , 5mm
r =7 - 8mm
a~J o mm
~ ~=1 2 -40 c= 1 , 5 - 4mm
8=1 6 - 20°
~ b=5o.=i.,,· r =4 - 5 mm
b =o - J mm b=o - ,jmm
~ mm
c=o - 2mm 0= 1. 5 - 3 . 5,.,
1'=7 - 9mm .

S1. 67. priprema limo v a za elektro lui::no zavariva.J'1j!

Pr! lzboru elektrode za zavarlvanje presudnu ulogu 1ma he-


mijski s astav os novnog materijala i tra~ena mehani ~k a svo j stva
koje mora da 1ma zavaren spoj. U pogledu osnovnog materijala,
elektroda mora da mu odqovara i po he mijskom sastavu i po meha-
nl~kbm svojstvima. Za jake napcegnute ce llc ne konstrukclje i di-

• jednostrano
zavarlvanje
*. dvostrano
- 144 -
nami~ ki opte rece ne s kl opove p repo ru ~ uj u se el ek t rode sa ba z i ~ ­
n l m karak t e r o m o bloge.
Pre po ruk e za i zb o r e l e k t ro da s a k l se llrn, b az i ~ nlm i r util-
nlm karak t e ro m o bloge date s u u t ablici .14.
Na i zbor e l ektrode uti ~e i po lo ~ aj zavari v anj a ; za ve rti-
Kalan po l o~ aj 1 za nadg lavn o z ava ri vanje po go dan je sarno mali
broj e l ek troda . U ovi m prlnudnlm polo ~ ajima e l e ktro d inamic ke pri-
v l a cne s ile i zmedj u osnovno g materijala i kapljica dodatnog mate-
rij a la mo r a ju bi t i v e ce od sile ze mljine te ze . Najpogo dnije s u za
a ve po l oza j e e l e ktro de sa rutilnim i celulo zn im karakterom oblo-
ge .

Tab lica 14 . Iskustvene preporuke za izbor elektroda

QBLAS T PRIMENE I KARAKTERISTIKE


ZAVARI VANJA A e R
i a zavarivanj e tankih limova (do
+++ + +++
5 mm) u horizontalnom polo z aju
P remo~c lvanje. zazora u z lebu + ++ +++
Estetski izgled povrSine ~ava +++ + +++
S tab l.lnost e lektriCnog luka ++ ++ +++
Ko licin a i § tetnost gasova sa
gledi~ta za ~ tite pri radu +++ ++ +++
Ods t ranjl vanje troske +++ ++ ++
Zavari vanje n a pregnutih kons- +++ ++
t r ukcij a +
Za ~elike j a~ ine do 500 MPa +++ +++ +++
Za ~ elike ja~ ine iznad 500 MPa +++
Za limove debljine ve6e od 30 rom + +++ ++
Za z~varlvanje. dinamicki optere-
cenih konstrukcija + +++ ++
Sigurno st od pojave prsllna + +++ ++
Udarna z ila vost + +++ ++
Otpornost na vlagu +++ ++ +++

LEGENDA: +++ n a jbolje odgovara


++ odgovara
+ ne preporucuje se
- nije za upotrebu
-
I pored pravilno izabrane elektrode , dobre rezul tate ne rro-
!e posti6i nedovoljno obu~en zavariva~, pogotovu u prinudnim pol-
ozajima zavarivanja. Pri prelasku na novu vrstu elektrode, neop-
hodno je da se zavarivae na nju privikne pre nego §to poene zava-
rivanje zna~ajnih sklopova. "
- 145-
Zlekt r oae j e dn e vrste mog u se razlikovati Garno u pre~ni cl ­
ma o Pod precnikom elek tro de po drazumeva se pre c nlk ce ll c n oq j e z-
S ra, tj. e lektrodne fi ce. Standardi zovani precnici elektroda s u:
2 ; 2 , 5; 3,2 5 ; 4 ; 5; b ; 8; i 10 tnrn . Pci izboru prec nika elektrode
treha po § tovati prav ilo: uzeti elektrodu ~to veceg precnlka K0 11-
k o to fleb omogu6uje . Kad se ,avaruj u deblji materijali treba
.l.zabrati elektrode razlicltih pre c ni k a i za prve slojeve maze se
up o tre biti tanja elektroda, radi boljeg provarivanja, >a za os tale
slo j eve elektroda najveceg precnika kOjom se mo:te pr1ei do kore-
no g zava r a .
J ac ina struje zavarivanja zavi si , pre svega , od precnika
~l e y. trode a zatim od osnovnog materijala, v rste spoja i polozaja
zavar~ vanja. Na osnovu izabranog pre c nika elektrode mofe se odre-
ditl srednja vrednost jacine struje zavarivanja:
- za elektrode precnika d < 3,25 mm, I = 35.d
- za elektrode precnika d > 4 rnrn, I = 45 .d,

gae y I - jac ina struje u A , a d - pre~nik elektrodc u rom.


Ovo s u sarno p olazne jac ine struje zavarivanja, a konacnu jacinu
treb a iz a bratt probnim zavarivanjem. Ako se primeni struja ja~a

ad o~timal ne . elektroda ce suvi~e prstati, a slabija struja daje


ne a a v o l j no uvarivanje, parozna mesta i preterano zaobljeno lice
sa v a . U literaturi .se cesto srec e izraz za odredjivanje jacine
struje zavariv~ja I =( lS+ode}de u A.
U okviru priprema za zavarivanje celika jednosmernom stru-
jom t reba obratiti pa~nju i na skretanje elektricnog luka. Oka

5 1. 68. Magnetno po1je pri zavarivanju jednosmernom


strujom
- 146 -
elektrode, luk a i osnovnog materijala stvaraju se magnetna polja
(s l. 68), koja odredjenim s11ama deluju na luk. Pri zavarivanju
naizmenicnom strujom te se sl l e uravnote~uju, pa ne~ skretanja
luka.
Zbog delovanja magnetnih 5i1a, prl zavarivanju ce lik a jed-
nosrnernom struj o m, elektricni luk mo!e skreta tl hoeno od iviea
(5 1. 69a) , suprotno od prikljucka struje (51. 69b) , prema ve60j
masi (51. 69c) i ka izvedenom zavaru (51 . 69d) . Skretanje luka
ote~ava topljenje i kontrolu kretanja troske ~ to mo~e izazvati
gre~ke: ne dovo ljn o stapanje, ukljucke troske, g re §ke oblika § ava
i ne do voljno provarivanje.

prik!jucak
struje

a. b.

d o datnQ masa

d.
51. 69. Skretanje elektrl~nog luk~

Nepovoljno skretanje 1uka mo~e se umanjltl naglnjanjem e1ek-



trode (sl. 70a), prlpojlma (sl. 70b), pogodnlm redos1edom zavarl-
vanja,prlpojima 1 redosledom, dodavanjem ~e11~ne (maqnetne) mase
(sl. 70c), pokretnlm prlk1ju~kom (sl. 70d) 1 pr1menom . nalzmenl~ne
8truje~

Du~ lna
1uka naj~eA~e je u granlcama (O,S-l,l)de , gee je de -
preenik elektrode u rom. Odabranu du!1nu luka, koja zavls1 ad vrs-
te e1ektrode 1 po1o~aja zavarlvanja, neophodno je u toku rada odr-
- 147 -
~avati nepromcnjenom . Pri zavarivanj u elektrodama sa debe l om
ob l ogom i izvodje n ju ugaonih § avova p rlme n j u je se k ra~l l uk . Is -
ta taka se prl zavarivanju jednosme rn om str ujom preporu~uje kra-
61 l uk, jer se time srnanju j e skretan je luka l zazvano magne tn im
silama .

pripoj

I /
a. b.

pok r etni.
dodatna prikljucak
maSQ

d.
c.

51. 70. Mera za smanjenje skretanja luka

Prav ac zavarivanja mo ze bitt s leva na deana, zdesna na leva,


o d sebe i ka sebi. Nezavlsna od pravca zavari v anj a elektroda mora
biU nagnuta ka osi Heba pod uglom kojim se postHe najbolje
uvarivanje. Za dobijanje zadovoljavajuceg s ava, pri zavarivanju
0
u horizontalnom polo ~ aju, ugao nagiba elektrode mora biti 15 od
vertikalne linije U smeru iz v odjenja sava. Kod tanjih limova e1e-
k troda se v?di pra volinijski, dok je za deblje limove neophodno
i poprecno kretanje izmedju zidova H e ba. ~ii:ina §ava koja se mo-
fe dobiti bez poprecnog kretanja elektrode iznosi (O,8-1,5)d ,
e
gde je de - precnik elektrode u mm. NajceA6e .je potrebno da Airi-
na liea Aav a bude (1,S-4)d , Ato se mofe ostvariti poprecnim kre-
e
tanjem elektrode.
~av se po du f ini . i z vodi neprekidno ili obratno stupnjevitom
me todom. 5u ~ tina neprekidnog izvodjenja je Ato se Aav od pocetka
do kraja izvodi u jednom smeru. Obratno stupnjevit metod sastoji
se u tome Ate se §av po duzini deli na -relattvno kratke delove.
- 14 d -
Pri z a v a r i v anju S8 e l e kt rl ~ ni l uk n amerno p r eklda k a d se
~av potpuno z a vr§ l 111 r a d! zamen e i s tro §en e e l e kt rode . Na me stu
preklda o s taje udubljenje koje n azi v arno kl'ater om . U kra t e ru mogu
naata t! pore i fine p r s li ne k o je pri o ptere6e nju s poja de luj u kao
)con ce n trator! napon a . Da h i se kramx i sp un l 0 i 8 pre ~ i l e po me nute
gre s ke, novi luk se mor a usposta vi ti n a k r a t e r u, a e l e k t r oda po v -
r a tltl napre d - n a za d tol iko p u ta dole se dostlgne v i s in a r an i je
i zvedenog zava r a.

1. 2 . 2 Zava ri v anj e ra zll ~ l t i h rne t a l a 1 l e gu ra

1. Z a v a r i v a n j e ta n k i h C 6 t i o n ~ h
Z. 1. m 0 V a

Li mo ve od ni sko ugljeni ~ no g ~ e lik a debljine oko 1 rom mogu


uspe s no za var l va ti oblo ! enim elek tro dama sarno z a v ari va~ i v l ~ nl
tom poslu . Pored umes nostl z avarlva~ a mora sa r a spolagatl 1 tan-
k im e l ek trodama . Uobl c ajeno j e da se za sre dnje obucenog , prose-
~ nog z a v ari v a ~ a, u zima kao graniea uspe~ no g zavari vanja lim deb-

Ijine 1,5 rom. Pri z avarivanju tankih limova potre bno je toplotu
unos iti ravn ome rno po s vakoj j e diniei d u~ in e §ava, ~ ime se ostva-
ru je pod j e dn ako p rova rl van j e du ~ cel og §ava . Elektroda s e mora
pome rati ustaljenom brzinom i bez popre ~ nog kretanja . Najpovolj-
nije j e obrazovati ~ to tan j e i dul e z a vare strujom manje ja~ine,
kako bi se umanjila opas nost od izgaranja i viea osnovnog materi-
j a la. Strujom manje ja ~ ine je ote ~ ano odr ~ avanje luka, pa je po-
nekad po! eljno stavlti limove na bakarnu plo ~ u kOjom se odvodi
znatno ve6a koli ~ ina toplote i tako s pre ~ ava l z garanje iviea,
~ to omogu6 u j e zavarivanje j a~ om strujom. Najve6a brz ina z avari-

van j a i najle p §i izgled §ava posti ~ e se zavarivanjem ooozgo nado-


Ie s a nagibom elektrode p od uglom od 30 0 u odnosu na verUkalnu
oau u s me ru izvodjenj a §a va . Brzina zavarivanja za tanka ltmove
mora biti zna tno veta ne90 za debele, pa je neiskusnom zavarlva-
~u veoma te §ko da odr ~ i luk . Pri za varivanju tankih 11mova prepo-

ru~ uje se prlmena jednosmerne struje direktne polarnosti, tj . ve-

zivanje elektrode na minus pol. Ra zmak 1zmedju limova treba da


bude §to manji da bi se potro§nj a dodatnog mater1jala svela na
najmanju meru. Po ~ eljno je bru§enje ivica osnovnog materij a l a i
pripaj~~ je na sredini i suprotnom kraju od po~etka zavarivanja,

~ime se dopr1nosi ujedn a~enju kvaliteta po du! ini §ava.


- 149 -

Iviee limova de bljine do 5 mm ne treb a zakoAavati , dove-


Ijno je obezbedlti u zajamnu parale lnost lvlea, tj . latl za. or po
celoj du!inl apo j a . Poaebnu pdnju t r eba poavotitl r avno .... rnom
uvarlvanju obe lvlce a poja . Po pravilu je kod tanklh 11mo v a pre-
aek Aava ve~ l nego Ato bi to odgovaral0 deb lj l nl oanovnog materl-
jala. Najte!e je prl zavarivanju tanklh l1mova pravl1no oblikova-
ti s uprotnu atranu §avAa I mala odstupanja ad izabranog re!ima za-
varlvanja prou zrokuju gre Ake: neprovaran pro.e k (mala kol1~ina
un ete top10te) ( 5 1 . 7 1a ), prokap tjino (al. 71b) 1 prDgorovan jo
(al. 71e) (prekomerna toplota). Pravilan Aav aa dovoljnlm prova-
rlvan;em, bez prokapljina, p,r egorevanja 1 qre §aka na suprotnoj
a tranl (al. 71d) mo!e lzvest! same lakusan zavarlva~. Ovo stoga
Abo zavarlva~ ne vidi supro tnu stranu Aava, pa u baku zavarivanja
ne mo!e ut!eati na pobolj§anje kvallteta.

a, c.
0
b. d.
fI (

Sl. 71. Su~eonl spojevl tanklh ~el1~nlh l1mova

Za konstrukelje koje au napregnute osel1atorno promenlji-


vlm 111 udarnim optere6enjlma nlsu do zvoljenl neprovarenl preaeel
jer deluju kao lzvorl koneentraelje napona, §to lzazlva zamor 1
lorn konatrukelje. U alu~ajevlma kada je mog~e zavarlvanje i sa
9uprotne strane, gre§ka "neprovaren presek" mo!e se otklonlti nak-
nadnim provarivanjem. Ako je suprotna stran a neprlstupa~na, mole
se prlmenitl bakarna podloAka koja omogu6uje zavarlvanje ja~om

strujom, a time 1 provarlvanje celog preseka. Osim togA, prlmenom


bakarne plo~e pove~ava se u~inak, jer se zavarlva~ ne boJl da 6e
ae pojavltl prokapljine 1 pregorevanje pa mo!e zavarlvatl ja~om

atrujom 1 ve~om brzinom.


U slu~a jevlma pr1mene ve6e brzine zavarivan j a mo!e do~l

do pojave nalepljlvanja zbog smanjenja I1nljske encrglje zav arl-


vanja, pa se atoga rno~a lzabrat! 1 odr!avatl optlmalna brzina
zavarlvanja, koja je prethodno provorena zavarlvanjem probnlh
uzoraka.
- 150 -
2. Z a V a r i v a nj 6 l i v e " i h g u o ! dj a

Slv! , n odul a rni 1 te mp e r li v us pe ~ ni je se za v ar u ju e l e ktro -


luc no n eg o g a 5 no . Pre dn os t o v o g n a e ina zavari vanja j e un o ~e n j e ma -
nje kolic ine toplo te , ~ to smanjuj e napon e 1 d efo r mac i je l za z v ane
ome t e n im ~ ire n jern i ak ~p l j anje m po jedinih de l ova od~ lvk a . Pr i me -
n j u ju s e dva n a e i n a r uc n og e l ekt r o luc n o g zavari v anja s hog ll~

gvo f d ja : j e dan je zavarivanje n a t op l a , a d rug ! n a h l a dn o .

Za variva n j e s iv o g tiva n a t o p l o

P rip re ma j e ali e na k a o 1 za g as n o zav ari'/anj e , s tim § to


se ovde jo § vl ~e mora vod i t i ra cun a 0 ve l l k o j t e c l jivostl li v a.
Elek trode , gole 111 debe lo oblo te ne , lzradjuju se o d live nog gvo-
! dj a sa sadrta j em u g l jenika kao 1 u asno vno m ma terljalu ( C ~ 3, 2 -
3 , 6 %) 1 po ve6anlm sadrfa jem ~ 111cljuma (5 1 ~ 2 - 3% ). Pove ~ anlm sa-
d r ~ aje rn sil l cljUIDa p ospe§ uje se lzlu ~ ivanj e ug ljenika u vi d u g ra-
f ita, t a k o da me tal istopljen pri z a varivan j u ima prete ! no ferlt-
nu g r a dju, ~ ija je ja ~ ina ne § to manja od osnovnoq materijala. Ak o
j e potrebn o da ja ~ ina §ava odgo vara osnovnom materi~lu, primenju-
ju se n1skolegirane elektrode (C, S1, Mn, Cr, Ni, Ti, Pb) koje
me talu § ava daju perlltnu strukturu.
Os novnl mate rijal se zagre v a u peclma do temperature 700-
850 °C. Od li vci se predq revaju do ovako visokih temperatura da bi
se ' smanjila brzina hladjenja metala Sava pri zavarlvanju i posle
zavari v an j a. Z~valjuju61 predgrevanju me tal §ava zadr! ava dobre
oso bine plasti ~ nostl i nisku tvrdo6u, § to je naro ~ ito va ! no za
obradu rezanje m (npr. glava motora se nakon zavarivanja uvek obra-
d juje). Neposredno posle zavarlvanja odlivak se ponovo zaqreva ,
~ime se pOBti ~ e ravnomerno hladjenje svih delova odllvkA; vreme
h ladjenja mora biti dugo, ponekad 3-5 dana, § to se post1! e prek-
riv anjem Aava prahom od drvenoq ug lja (cumura) 1 zatrpavanjem ce-
log odlivka U 8zbest, pepeo iIi auvi pesak.

Zao ar i oan j e s ivog l iva na h l adno

Elektrode za zavarivanje livenoq gvo!dj a na hladno moqu


b1t1 od ~18toq nikla, lequre nikl-qvoldje (55'N1) 1 lequre nikal-
bakar (monel metal 68 ' Ni, 28 ' Cu, 2,5 ' Pe, 1,5'Mn).
Pr1 hladnom zavar1vanju 11venoq qvoldja najbolj1 rezultat1
as oatvaruju komblnovanim zavarlvanjem. Prvi slo j Aav~ obrazuje
- 151 -
s e pom06 u elektrode od ~ lstog nikla, a drug1 elektrodom cd leg~re
n1kal-gvo f dje, 1 tako dalje na1zmen1~no (s1. 72) do 1spunjenja
f leb a . Na ovaj nac in najbolje l se lskorl~6uju dobre osobine jed-

51 nanet:nikL SZoj "an e t nikl -


e iel kt rodo m

51. 72. Kombinovano zavarlvanje sivog liva na hladno

ne i druge elektrode; elektrodom od nlkla ostvaruje se dobra ve-


zivanje sa Qsnovnirn materijalom, a elektrodom nikal-gvofdje pot-
rebna jacina ~ava. Za lzvodjenje prvog sloja u flebu treba izab-
rat! elektrodu § to manjeg precnlka 1 najrnanju mogucu jacinu stru-
je zavarivanja. E1ektrodu treba voditi sasvim vertikalno sa ~to
krac! m lukom. Zavari treba da budu tank!, siroki 5-7 mm, a dufl-
ne ne vece od desetostrukog precnika elektrode. Pre nano§enja
sledeceg zavara, uvek se mora sacekati da se prethodni zavar to-
like ehladi da se mofe dodimuti rukom. Za to vreme zavar ueba
jako iskivati cekicem i potom razorenu tresku ukloniti celicnom
cetkom. t:lektri~nl luk za naredno zavarivanje ne srne se usposta-
viti na osnovnom materljalu, vee na kraju prethodnog zavara.

3. Z a v a r i v a nj e a L u m ~ n i j u m a i
nj e g o v i h L e g u r a

Elektrolucno zavarlvanje . aluminljuca oblozen.1ill elektroda-


rna je novijeg datuma; prakticno se razvilo zahvaljujuci pronalas-
ku specijalnih oblofenih elektroda. Zavarivanje se izvocii u hori-
zontalnom i verttkalnem polotaju jednosmemom strujnom abrnute po-
lamosti, sa kratkim lukorn i bez poprecnog kretanja elektrode.
Pre~n1k elektrode za I 111 y- ~leb (sl. 73) ra~una se prema
izrazu de - s + 1, a za x - neb de a s/2 + 1, gde je s - deblj1-
na 11ma u mm. Za osnovn1 mater1jal debljine 6-10 rom potrebno je
predgrevanje na 200-250 o C, a za delove dabljine 10-16 rom tempera-
tura predgrevanja iznosi 300-350 o C. Obloge elektroda z& z&variva-
nje aluminijuma au veoma hiqroskOIine, pa S8 zato elektrode pre
o
zavar1vanja obavezno aule pr1 temperatur1 250-350 C u roku od
2-3 sata.
- 152 -
Prlprerna lv1es osnovnog materlja!a , u zavlsnosti od nje-
gave debljlne, prikazana je na s1. 73. Prekomerno odvo dje nje to-
plate (3,7 puta vete nego kod ~e llka) umanjuje se postavljanjem
grafltnlh pod1o~kl (1 na s1 . 73) 111 umctanjem g r afl tnlh § tapova
(2) . Posl e zavarlvanja troska se odstranjuje ~eli~nom ~e tkom .
Prednost zavarlvanja a l umin ljuma oblofe n lm elekt rodarna U odnosu
n a gas no zavar l va n je j e vec a br~ ln a zava r lvanja 1 veca otpornos t
spoja p r ema korozljl . Osobioe otpo rn ostl 1 p l ast l ~ n os t l §ava , lz-
vedenog elek t ro lu ~ n o , sas vim B U b l lske osn o vn om mate rl jalu. Mana ,
ko ja nema pr ak tl ~ nl z n acaj , j este mik r opo r ozn os t na l i eu ~ ava 1
u p r e l a znoj zon!. Mi k r opore se uo ~ a va ju s amo p od mikrosxopo m 1
ne po gor §ava j u mehani c ka svoj s t va sp o j a , a ll u l zves n oj me r! sma-
njuju otpornos t spoj a p ~ ma k oro Znatno nepovol j nij e mogu de -

o =7 - 1omm

"'''''~ \\ ,7/-",
b= J - 4 ~ S mm
D=1 - 2 mm

P
Z?3 ss1z3 o =3 - 6mnl
b = 1. 5 - 3mm
D= lo - 30mm
b= J, 5 - 4, 5mm

51. 73 . Prlprema a1um1nljwnsklh l1mova za


e lektrolu~no za var1 vanje

lovat1 gasn1 mehur161 koji s e pojavljuju pri zavarivanju vla ~ nim


elektrodama 111 ako s e debel1 limovl zavaruju bez predgrevanja.
DeZ obzira na o ve nedostatke, metod eleKtrolu~ nog zavarlvanja ob-
lo! enLm elektrodama danas je naj~e A6e pr1menjivan na~ln zavariva-
nja a1um1nl~a.

4. Z a v a ~ i v a nj a b a k ~ a i n j a go v ~ h
l #I g I/. ~ a

Bakar se elektrolu~no zavaruja strujom velika ja~1ne, Ato


je UB1ov1jeno njegovom ve1ikom toplotnom provodljlvoi6u, oko leat
puta ve~om od uqljenl~noq ~elika. Os1m toga, bakar 1ma ve1iku tAI-
~ljlvo8t u lstopljenom 8tanjU, pa ga j8 mog~e zavar1vati aame u
- 153 -

horizonta lno m polo~aj u i s o. mi.nlrnalni m z azo rom u ~ lebu. U protiv-


nom bi se te~an bakar slivao ili isticao 1z ~leba .

M6si n g je na jbolje zavar ivati s arno ga5 no, tj . QKsiaceti-


l e n skim plamenom. Prl e l e ktr olu~ nom za var ivanj u nastaju vl§e tem-
perature ne 90 prl gasllom, §to lz aziva inten z ivnije isparavanje
cinka i stvaranje meh urova i pera u §avu. Os i m toga , e le ktrol u ~ ­

no zavarivanje meslnga j e opas no po zdravlj e jer se isparav anjem


cink a stvara o t rovni oks i d ~n O . Uop ~ t e je zavarljivos t mesinga
l osi ja ukoliko je u pitanju l egu ra sa ve c i m sadr~ajem cinka.
Br o nz e , tj. l eg ure eu-sn , eu-51, Cu-f.1n , e u- AI, Cu- P , rnogu
se zavarivatt rucn o elektrolucno sa rno aka z ahtevi u po g ledu kva-
l iteta spoja ni s u s t r ogi; prl tome se , za .... isna ad v rste osnov-
nog ma terijala , p rime njuju ob l o ~e ne elc kLrode ~ ija su jezgra od
kalajne , silicijumske, man g anske, aluminij umske ill fosfo r ne bro-
nze . Vecina ovih elektroda vezuje se n a plus p o l l zvo r a jedno-
smerne struj e , tj. pr ime njuje se obrnuta p o larnost. Po pravilu se
bro n za z ava ruje u h orizontal n om po l ozaju i I i u n agnutom polo~aju ,

najvl ~ e d o I SO u o dnosu na ho r i zontaln u lin i ju .

1. J EL EKTROLU rJNO ZA VARIVANJE POD PR ASKO M

Zavarivanje pod pra s k om (EPP) zas niva se na odrz avanju


elektric n og luka izmedju elektrodne zice i zavarivanog materi~l a
pod sl oj e m pra s ka . Istopljeni pra s ak ob razuje trosku iznad meta l-
no g kupat il a , a preostali deo pras ka ostaje nepromenjen , pa se
no~e koristiti za ponovnu upatreb u . Traska i neistop l jeni prasak
stvaraju zast itni sloj ad spoljne atmosfere, a istovremen o de luju
kao toplotn i izo l ator (5 1 . 74) , k o ji produ ~ava vreme hladjenja.

Pravac zQvQ l'i vaYlja


El. e ktl'odna
iica

vi 1- pare me ta La

S1. 74 . Sheroa EPP zavari v anja


- 15 4 -

P rori u ~a van j~ v r e me na h l a dje n j a , ka o pos l e d l ca to pl o tn e i zo l a cij e ,


d c luje veoma p o v o l j n o prl z a v ar i v anju zak al j iv i h ce lik a .
P c i me na EPP postupk a je r a z novr s n a i us pe ~ no se k o rintl za
zavarivanj e n e l eg i r a nih, ni sk o l e g i ranih 1 vi s o kolegir anih c elik a
- vatro z talnlh i h emijs k i p o s t oj a n ih; u, p ri me nu o dg ovaraju ~ e

elektrodne z lce i p r a s ka.


Up o treb l j ava s e i 2 a s luc a jeve n ava ri vanja ravn ih 1 cilin-
dr i c ni h po v rsina, pl ak ira n j a i 5 1. , a mo gu~ e je za va r ivanje i dru -
9lh me t a la, npr. bake a , S to g a je primena EPP p o s t upka veoma veli-
ka u mnog im oblastl ma meta l o-preradjivac ke industri j e kao ~ to su
k ot l o gra~' ja , brod ogr a dnj a , izra d a mostovski h konstrukcija 1 dr.
Ovome doprin osi c lnjen ic a da EPP zavarivanje lma niz prednostl
u odnosu na dr uge p o stupke elektro l u~nog zavarivanja, od kojlh
su n ajv a~ nije: veca br zina z a varlvan j a, mogucnost stapanja vece
k o lic ine dodatn o g materi jal a , vec a dubina uva rivanja, man ja pot-
~o s r.ja clodatn o g m.:l t c l-ljala jer nije potrebna priprerna i viea za
limove debl) in e do 15 mm , ma l o r as prska v an j e mate rij al a, dobr! ra-
dn i uslovi, jer s e luk ne vidl 1 nema mnogo izdvojenlh gasova, n1-
j e po tre b na visoka kval i f i kac ija zavarivaca kad je postupak a uto-
ma tizovan 1 ne zahte va p o s e bn u obuk u zavarivaca kao prl REL ~ava­

rivanju. Poseb n o jc zn ac a j no § to se kvalitet izvedeno g § ava mo~e

odr~avati bez utieaja subjektivnih faktora.


Kao g lavni nedos t at ak su relat ivno ve like investieije u za-
varivac ke automate; os im toga zavarivanje se izvodi sarno u horlzo-
ntalnom polo~aju, ' izuzev posebnih slucajeva kada se primenjuju spe-

..
cijalne naprave (pozieioneri) sto p o s Kupljuje proiz vodnju. Dalje,
pri EPP zavarivanju tankih delova potreban je bakarni podmetac
radi stabi11zaeije elektrlc n og luka, primene struje vece jacine,
sprecavanja izgaranja iviea i prelivanja rastopa ispred elektrod-
ne ~ice, a zhog opasnosti ad izgaranja iviea, LPP zavarlvanje sa
ne primenjuje za limove tanje a d 5 mm.
Prl viseslojnom za va rivanju, posle 8vakOg pro1aza mora se
odstranjivati troska nastala oC vrscivanjem istopljenog praska.

1.3.1 Zavar1vacki automat za EPP zavarivanje

Automati Be napajaju 1z lzvora struje sa ravnom 111 b1agom


statl~kom karakterlstlkam. Jedan pol lzvora struje vezuje se za
bakarnl k11za~, koji je istovremeno vodjlca e1ektrodne flee, take
da slobodan kraj !ice - prepuBt slektrodne ~iC8 l (sl. 75) kroz
- I SS -

koj1 pro t1 ~e el ekt r1~n a s truj a b ude § to kr a~ 1. Time se amanjuju


s trujn1 qub1c1 1 pove ~ ava g ustina struje. k oefic1 jent topljenja
i produktlvnoa t rad a . Pre ma k an s truktlvnom re§en j u sa jednom 111
v l §e e lektrodnih 21 ca (pre~nika 2 -5 mm), a z a n a v a rlvanje u pose-
bnim sl~ a jev1ma 1 e lektro dn1h tr ak a ( Urine 30-180 nun) koje s e
automats ki dovode n a me sto spoja ostva ruj e se ek onomi~no i kva-
litetn o za varivanj e . Zbog toga automat za zavarivanje (&1.75 )
p o red strujnog 1zv ora (1) 1ma qlavu ( 2 ) (j e dnu . 1l1 vi§e) koja
se mofe nagL~jati U svim pravcima 1 tranalatorno pomeratl koll-
elma (3) k o j a se kre c u dui ese §ava brzlnom koja zavisl cd vrste
mater1jala 1 nj e gove debljine. Sastavn1 deo automata je komandni
orman (4) kojim se pode§avaju parametri z a varivanja pri kor1§te-
nju jednosmerne i l l naiz~ni~ne struje. Pra~ak za zavarivanje
nala z l s e u rezervoaru (5) 1z kojeg se ravno me rno zAslpa pripre-
mljeni Ueb.

I ic a

S1. 75. Automat za zavarlvanje pod pra§kom

1. 3 . 2 Dodatni _terijal za EPP zavar1vanje

Dodatni materijali koji se koriste kod ovog postupka au


elektrodna fica 1 praAak. S Obzlrom na primenu za zavarlvanje
1li nav.rivanje razli~itih metalnih materijala pro1zvoda se i
koriste ra.li~1te vrste i kval1teti dodatnog materijala.
1. E~.k~rodn. fie. ZA EPP P08t~ak lzradjuju se od SM i l i
elektro ~.l1ka i po avom hem1jakom aastavu ~u ra.l1~ite. ali u
avakan alu~aju sa smanjenim saddajem nemetalnih uklju~aka. 1Ium-
- 15 6 -
pa ra i f os fo riJ. Uobl~a jeno lmaju ve61 oadr fa j manga na r a dl sma-
nj e nja s k lono s t l §ava xa vr u61m p uko tinama 1 og r anl~ e n a adr!aj
uglj e nlk a (C < 0, 12\) rad i s man j e nja lz d vajanja qaaova. Elek t ro-
dn e f i c e sa p o v e 6aniru sad r!a jem s 11ic l j \.l1M o bl ~ n o s e ko r i s te za
i zvo djenje uqa onih ~ avova 1 11 I - ~ ava r a di B p re~avan j a pora , a
f ice s a d oda clrua No , z a z a varl van j e kotl o vsklh 1 1.mova 1 ~ el lk a
po vl§ene ja~ 1n e . ! lce ~ a dodac i ma nlkla d a ju §av sa povecanl m
svojs t vl ma pl as ti ~ n o at l , po s e bno n a nlsklm temperaturama . Zbog
pove6ane mog uc n o st l po j a ve po rozn o s t l, u e l ek tr odn l m ! lcama kon-
troi l §e se sad r ! a j kise onl kl'l. , £0 8£01'4 , sumpora 1 u g l jenik a .
I zb o r c l ek t r o dn l h f lc a z av l s 1 a d he mijsk og sa s tava zav arl-
vano g mate rl j a l a 1 p r a ~ ka ko rl §ceno g u p o stupku.
Po na ~m nt and a rdu JUS C .H3 . 05 2/ 14, z a z avarlvanje nlsko-
u g l j enl~ n l h 1 niskoleglran ih ~ e ll ka p r oi z vode se f lee pre ~ nlk a

od O, H - 12 rom , ma de se n ajvl§e koriste f lee pre ~ nlka 3-6 mm.


t 1ee se ozn a~ ava j u slovnlm simbolom ! 1 brojem, npr . !l do !6,
a za n1skol e g l ran e ~ lce 1 s i mb olom hemijskog ele menta; npr. ~l Sl,
~2 Mo do ~ 6 Mo , Z2 N1 , 111 z a dvostrulto leg1rane ~ 3 N1Mo . S1mbol1
p o kaz u ju odre djen sad r f a j l eglraju6eg eiementa u od gova raju6oj f i-
e1 H , Z2 1 sl.
Po s toj e tak o dje 1 1nte rn e - f abr1~k e oznake p r o1z v odja~a

EPP 1, EPP2 , • •• , EPP2 Mo , EPP2Nl ••• , koje se rnog u na6 1 u odgovaraju-


~1rn ka t aloz in a proizvodja~a.

Povr Alna ! ~ca mora bIt1 suva 1 ~ 1 8 ta tj. bez oks l da, mas-
n~ a 1 drugih ne~18to6a; l s to t a ke moraju blti bez povr§lnsk1h 1
unutr aAnj1h greAaka 1 velikog odatupanja pre~nika, a pov r§1nsk1
zaA ti6ene tankom prevlakom b ak r a .
Iako ov1.m standardom n 1au o buhva6ene punjene fice, one ima-
j u svoju pr1menu jer se njima mo ~e me njati u §iroKim granicama he-
mijskl sastav 1 svojstva §avA. Punjene flce se 1zradjuju od nisKo-
ugljen1~ne ~e11~ne trake koj a se sav1ja u ob11ku cev~1ce 1 pun1
apra Aenlm ferolugarama.
2. Pra lko 1Ji a a EPP za1Jar i 1Janjfl U oanov1, au zmaate medju-
scbno pomeAane toplj1ve mater1 j e k oje se sastoje 1z top1jenih 111
netopljen1h Rlinerala aa dodatkom IDBtala 111 bez njega. PreJ114 sta-
ndardu JUS H.Bl.060/74 dale se 1 ozna~avaju prema na~1nu proizvod-
nje, granulacij1 (krupn~i), maks1malnoj ja~in1 a~ruja zavariva-
nja, kao 1 brzini zavarivanja, naponu praznog hoda pri zavarivanju
naizman~~nom atrujom, a takodja mehan1~k1m svojatvimA u kombinac1-
ji aa odredjanoo fioom.
Taka z e np r . p rerna nac l nu prolz ·,odnje ra zl1..ku ju =0 l j'l ~; i
(a znaka T) I afl lo me risa tl i - ke r a.mi~k1 pra~l1k (o zn aka A) , si nte r o -
v ani (o zn ak a S ) 1 mela ni (oznaka M) .
J{ao prime r ozna ~ a v an ja na vod l se oznaka p r a §k l1 42x5Tllay
u k o jo j 4 2 x 5 a d go va ra g ranul c iji p rema Tyl e r u , T - n a ~ 1 n u pro-
i zvoan j e , 11 - maksimalnoj ja ~i n1 st r uje u A podel jenoj s a 10 0 , a
- zn a~ i d a j e mcguc e za variva t1 j e dnosrne rnom s trujorn aba pol a r ite-
ta i l i n aizme ni ~ nom str ujam, Y - znac i da j e pri z ava r ivan j u na 1-
zmenicnorn struj o m Uo = 65- 80 V.
U s l u~a ju ozna~ avanja u komb ln ac i j l s a zlcom , o voj o zna cl
se doda j e i o znak a za :ficu, np r . 42 x 5 T 1 1 ay ~ l. Ozna)ca za kOl.l-
b i n a e i ju pra ~ ak , ~ i ea i me h an i~ka svo j s tva ~ av a je T11ay2 13333
g Qe zadnji brojevi preds tavl ja ju vrednos ti g r an iee te ~ enja i ! i1a-
vos t! na tempera t ur i +2 0 o e , oOe 1 _ 20 v C ( p r e ma standardu) .
Prema hemi j skom sastavu i koefi c i j e n t u baz i c nosti B kao i
drugi m termof i zi~kim s vo j stvi rna , pra ~ kov i mog u b i t i raz li ~ i ti (ta-
be l a 15 ).

Tab llc a I S : Hemij s ki s astav ne kl h pra Skova za EPP

Pr aiiak HnO Si 02 CaO MgO A1 2 0 CaF 2 K2 O+Na 2 0


3

k i se li 40 - 55 l O- 30 5- 15 0 -10 0- 5 0- 2
ba z i~ ni 0- 1 25 - 35 25- 35 5- 15 :; -15 5- 2:; 0- 2
nl s k oman - 0-1
8-1 2 4 0- 5 0 2 5- 35 0-10 0-10 3-7
g anski
sredn j e - 14- 25 40 -50 25-30 0-10 0- 10 3-7 0-1
man ganski
visokoma- 35 -4 5 40-5 0 0-5 0-5 0-3 5-9 0-1
ngans ki

I z sas tav a pra ~ ka mo :fe se izra ~ unati s tepen bazi ~ nostj pre-
rna lzra z u
CaO + MgO + caF 2 + 1/2 MnO
B = S i0 + 1/2 (Al 2 0 + Ti0 2 )
2 3

Pra~ ak je u hemi jskorn smislu bazi~ an za B > 1, kiseo za B < 1 ,


odnosno neutralan za B = 1 .
Ki s eli pra~ kovi primenjuju ~e za zav arivanje niskouglje-
ni~nib konstrukcianih ~ elika , a bazi~ni za v~trootporne i hemijs-
ki postojane ~elike. Uloga kaleijurnfluorida (CaF 2 ) je da pove6a
te ~ 1jivost troske (smanji viskozitet) snizi temperaturu topljenja
- 158 -
1. veta vodo nik iz vodene pa r e qrade~l HF.
P r a §ko vl kojl n eroaju U SAstavu CaF moraju Be pre upotre-
2
0
be su~iti (pri ~ 300 C) lda se sadrfaj vlage smanj i na manje ad
0,05 ' •

1.3.3 Metalur§ke reakcije prl EPP zavarlvanju

Pri zavarlvan ju pod pra§ kom do~azl do hemijakih reakclja


pa s e primenom odgova r aju6eg pra§ka 1. elektrodnih fica mole dobi-
ti tra:e ni sastav §ava pri zav arivanju raznih vrata ~el1ka. Me-
tal !ava u stva ri se doblja zajedni~kLm o ~ vrA61vanjem lstoplje-
nog osnovnog materljala, elektrodne l ice 1. aAstojaka praAka.
Sa stanovl§ta metalur§klh r eak cij a u metalnom kupatllu
se razlikuju - v laokotemperaturska 1. niskotemperaturaka zona.
Visok o tsmp s ratursku 30nu ~ine kraj elektrodne 11ce, kap-
Ijice ele ktrodnog metala i prednjl dec metalnoq kupaUla. U ras-
topljenom metalu kojl pr1pada o vo j zon1 od1gravaju ae endota~e

o ke1da c 1ono- red ukc1 on e reakc1je:

[ re] + (MnO) •+ [FeO] + [Mn]


2[Fe ] + (Si0 )
2
•+ 2 [FeO] + LSi]
2lMn) + (Si0 ) ~
+
2 (MnO) + LSi]
2
[ Peol + [el ~
+ (Fe) + CO

qde uglaata zaqrada pokazuje da sastojak pot1~e 1z zavar1 v a~ko9

kupa t1l a , mala 1z dodatnog mater1jala, a vertikalna atrel1c. da


aastojak odlaz l u spoljnu atmosferu .
Xao posledica hemdjskih reakclja, u v1sokotemperaturakoj
zonl, metal ~ava s e oboqa~uje manqanom 1 al1lc1jumom keo i Ok8i-
dom qvo! dja FaO. Kolltlna Hn 1 51 ko~prelaze u metal lava zav181
od bazltnoeti praAka a time 1 od njegovoq sastava.
Niskotsmp s raturaku aon u ~1nl zadnj1 deo metalnog kupatila
- od elektrodne ! lce pa do mesta koje odgovara temperaturi kria-
tallzaclje. U ovoj zon1 se gornje reakclje delavaju u auprotnom
smeru u odnosu na amer reakc1ja u Vi8okotemperaturakoj zonl. Man-
9&n i ailicijum deluju u tom al~aju kao dezokaidetori prela ••~i,
pri temperaturama bllakim kriataliz&ciji, u troaltu u v1du oltaide.
Pri izboru praika 1 elektrodne lice traba anati po~an

km~an aadr!aj MIl 1 S1, kao i drugih elemenata u matal.u lava;


pri C!4oIllU s. teli da aadrhj S, P i 91U1nih mehurova bucle It<> -.nji
de bl Ulavoat matala lava bila ito V1t~a. U tolD cilju potreban
- 159 -
je odno s Mn/Si ~ 2 , a jo§ povoljnlje 4 - 5 za maksimaln u trafe nu
~ilavos t, pri 51 < 0 , 5 %.
Kona~no,hemijskl s astav me t a l a Aava, kao i vrsta 1 In t a nzi-
tet reakcija izmed j u rastopa t r osko i metala , zavise ad S8StaV8
pra~ka ,p arametara zava r ivanja pa 1 gran ulacije (krupno6e) z rn a ca
p ra§ ka . Pri tome ne treb a koristltl s uvl ~ e sltan pra §ak jar neis-
top ljen sloj pra§ka nije dovolj no p orozan ve~ ko mpaktno p re kriva
trosk u i time &pre~ava l z 1azak gaso va,koji U ob llk u g8s n l h me huro-
va ostaju u s a vu.

1. 3.4 Te hnika EPP zavarivanja

Tehnika rada i ~l o!a j za v a rivanih delova , na91b zavarlva~­

ke gl a ve ili e le k trodne f ic e i n j ihova odstojanje od zavarivanih


de lova , o bllk i dimenzije z i e b a , na~ln izvodj enja - jednoslojno
111 v iAeslojno zavarivanje, vislna 1 § ir~n a sloja pra!ka, ~18to~a

spoja, tempera tura zava rivanih de l ova kao 1 Qsno vni parametrl za-
varlvanjaili nava rivanja su od1u~uju6i za o bllk 1 dlmenzlje §ava
111 navara, o dnosno za k valitet spoja.
U procesu top lj enja pr! EPP zaVa rlV&lju tro~ i se toplotna
enerqlja luka za topljenje osno vnoq ma terijala i istovremeno dala
pra §ka 1 elektrodne ! ice.
Procenjuje s e da se dobija §av koji je sastavljen od 2/3
osnovnoq i 1/3 dodatnog materijala, na §to bltno utl~u osnovni
parametri koj1. se lDOq U menjati u odredjenim gran1.cama. Stapanju
straniea !leba doprinosl rastop troske obrazovan od raatopljenoq
pra§ka , a kap ljice koje se odv ajaju od otopljenoq vrha elektrodne
! ice padaju, ob l o!ene rastopom troske, u metalno kupatilo. Vell~l­

na ov1.h kaplj ica zavisi od ja ~ine struje tako de se dobijaju sit-


nij e kapi za ve~e jaline struje, pri ~emu je prelaz kaplj1.ca us-
lovljen dej stvom e l e kt ro dinami~k1.h 5ila , qravitacije i hemijskih
reakeija (stvaranjem qasova) . Kapljice se prl prolazu kratko zadr-
!avaju u raatop u troske i sa sobom povla~e deo troske me~aju6i je
sa rastopom metala, pa ae u metalu ~ava moqu pojavlti nematalni
uklju~c1. •
Osnovni parametri EPP zavarivanju: ja~ina struje zavarlva-
nj a (jednosmerne ili naiz men i ~ne, polaritet, qustina struje). na-
pon luka i brzina zavarlvanja, pr! ostali.m nepromenjenlm uslovima
uti~u na hemijsk1. sastev i kvalitet ~ava promenom udela 1.stoplje-
neg osnovnog metala u §avu.
- 160 -
Nave de ni o s no vn i par4mCtr l imaju s l ede~e o ri j e n t ac i one
vre dnos tl :
Iz A 100- 2UOOA ( 5000 ) Uz - 20 - 48V ( 70 )
vz - 10- 200 m/h, 2
io - 20- 150 A/ mm ( 200)
Ko n s t anta t o pl jen j a e l ek trodne ! lce i znosi 10 -1 5 A/ gh . Vredno sti
u zag r adama s e o dn ose na spec ij a lne EP P - postupke ( ta ~ kastoq)

zavarl vanja .
Osn ovn i p a r ametr i pr l EPP zavarl vanj u r a z ll ~ lto uti ~ u na
obraz o v anje §ava 1 s v oj stv a , taka n p r . ja~ Lna s t ruj e uti~ e a d kolt
~ lnu 1 odnos l s toplj e no g o s n o vno g 1 do da tnog ma te rlj ala u j-edinlc:i
v reme na , a t ak od je n a dub i n u uv arivanja i na d v l ~e nje §ava (a1 .
76a) . Os im j a~i n e stru je i napon uti~e na ob1ik i di menzije §ava
/1 .-
l s
Iy
7
V
/
11 "
Zf
]


h ./ :--.....
x;,
N. G
4 /
, ./

0
~
J
..," 1
1/ VY '/ ~ 1l
1
S
e , ~ V
/ r/ "" .e .., ~ VYo
1/ :;{'o
~
""I
, • J

.I 1
/ lit.
1DO ' DO

a.
lDO
:1 'V
10 U Z' Jl
b.
J6 411 " 41

Yo- odn oe m e~ an ja h - flU a r


b - l iri na lava h - nadv ilenjo laua
n
51. 76. Uticaj ja~ine struje zavarivAnja i napona na
dimenzije ~ava

(sl. 76b) . Iz dijagrama (sl. 76a) se vidi da au uvar, nadviienje


§ava 1 udeo osnovnog metala u Aavu direktno srazmerni ja~1ni stru-
je zavarivanja, pri ~emu s e pove6ava i koeficijent t op1jenja elek-
trodne f iee a smanjuje koli~ina 1stopljenog pra§ka. Pr1 tome se u
ve60j me ri odstranjuje P 1 SaC, 51 i Mn u manjoj meri prelaze u
me tal Aa va.
Pre ~ n1k e1ektrodne f ice (de) uslov1java ja~inu Btruje za-
varlvanja, koja se lzra~unava prema prepor~e.'l1.m 9ust1nama atruj e.
Gustina s truje opada sa pove<!anjem pre~nika elektrcdne H c e, tako
je npr. za de u 1,6 mm, 10 • 6 0 -170 A/~~ za de - 3, 0 ,
10 - 40 - 95 i za de - 6,0 rom io - 20 - 50.
Polar1tet jedno.... rne struje uti~e na koli~inu .1stopljeno g
praika tako de je ona kod prave polarnoati za tre6inu manja u od-
noau na. obrnutu.
- 16 1 -

Sa po ras t o m n apo na p ove~ ava se potro ~ n ja pra ska , a uticaj


na di me n z i j e ~ava vi d~ se sa 5 1. 76b . P ove~an j e n apan a dal je uti-
ce na pora st s adr ~ u j u C, S i , Mn 1 P u me ta l u ~a va i smanj e n j e
sadr ! a ja sump o ra .
Br z in a z av a r i vanj a (vz ) utice n a ~ lr l n u ~ ava, n a dv l§en je 1
1 ' 91e d pov r s 1n e 1 1c a s a va, u t r osak p r a Ska i koe f1c i j e nt top l je-
n j a elektrodne ~ i ce , d ubin u uva ri vanja i n a mogucno st pojave uk-
I j ucak a u §avu 1 5 1 . Ek stremne vre dno s ti b r z i ne zava rl v anj a sma-
n juju uvar je r s e sman juj e lini j ska e ne r g ij a q l ' ko l i~ 1na stop1 je-
nag p ra §k a 1 k o l i c i na S 1 1 Mn u me t a lu s a va. I ata tak a se smanju-
je ~ ir1n d § ava , a p o vec a v a porozno st 1 broj ne me t a l n lh uklju ~ ak a.
Na p-ro tl v , man j e brzine z a v a rl van ja daj u ve ~u § lrin u §ava, du!e
vreme dodirll s a p r a skom ltd., a ve s uprotno cd n a vedenoq z a. ve c e
b rz i ne zava r !van ja.
Op ti ma ln a br z in a zavarlvanja z a v isi a d vrste i debljine
za v ari v anog ma ter ij a l a, o bllka ! leba 1 os t a llh parame tara zavari -
van j a 1 k rece s e ad 16 -4 0 m/h pri z ava r lvanju ~ e l i c nlh I1mov a sre-
dn je deb1jine .
Od spoljnih parcure t ara na kval ltet zava renog spoja. utic e
nagib ele k t r odne ~ i ce i z ava rivan1h de 1ova . Na j b o1 j i re z u1ta t 1
se postl ! u U potp~~ o
horizontal nom polo! aju l1i s a ma llm nagibom
( a < 5° , sl . 77) . I sti j e s lu~ aj i sa nagibom e1ek trodne ~ice,

~-,~30 40 50 V 10 40 60 100 7iI/h


a. b.

\
51. 77 . Oticaj parameta ra na ob1ik i dimenzije Aava

pri ~emu se najb~ ji uvar posti ~e


kada je e1ektrodna !1ca upravna
na zav a rl v ane delays. Pri zava r ivanju odozdo naqore (sl. 77a)
uva r j e ve~l, a H rin a je manja i zavar i8pup~niji u odnos u na
- 162 -
Aav izveden odozgo naoole (51 . 77b) kada je ~av Alrok i u~ egnut

a dubina uvarivanja manja .


Pored n avedenih parametara na dubl n u uva rlvanja utl ~ e pre-
pust e l ek trodne ~ l ce kojl sa mora odr!avatt sa ta ~ n o§tu + 5 rom od
preporu~ene vrednosti 1 ~ 10 de.

1. 4 ZAVARIVANJE POD TROS KO M

Zavarivanje pod r astop om troske i z v odi se u posebn im ure-


dja jlma a zasniva sa n a korl § 6enju toplote o slobodj e ne prl proti-
canju e le kt ri ~ne struje kroz raatop e l ektroprovodlji vog pra §ka ve~

likog omskog a tpora. Za ra z liku ad ostalih postupaka elek tro lua nog
zavarivanja, luk s e uspostavlja 1 o dr!ava sarno na po ~e tku procesa
dok se ne stvcr! kupatilo teene troske koja 9a gas1. p rekidanjem
elektricnog luka ne prekida se i elektrlcno kolo , jer struja nasta-
vlja da teee izmedju e1ektrodne f ice i osnovnog materljal~reko

te~ne troske (51. 78). Pre ma tome, u usta1jenom procesu zavarlva-


nja, korisna ko1i ~i na top1ote os1obadja se u troski na osnovu Dzu-
1ov og efekta, a ne u e1ektri~­

nom 1Uku kao i pri e1ektro1u-

- ~nam zavarivanju. Istopljeni


prah se naziva troska pa je
'Voditica
otuda i postupak dob10 ime(l) .
~1eb za zavarivanje pod
r astop
troskom (sl. 78) ~ine iviee
delova koji se zavaruju posta-
vljene u ve rtikalni polobj(2).
Na po~etku i kraju fleba, tj.
na bokovima delova, postav-
ljaju se pokretne bakarne plo-
~e koje spre~avaju rasipanje
praha i isticanje troake i te-
enog metala (J >.
Temperatura te~ne troske
S1.78. Shema procesa zavarlvanja mora bit! vi§a od temperature
pod trosKom
topljenja osnovnog i dodatnog
materijala. Zahvaljuju6i tome tope se lviee oanavnog materijala i
deo e1ektrodae lice uronjen u trosku . Istopljeni osnovni i elekt-
rOdni materijal obrazuju metalno kupatilo eijim oevr~6ivanjem na-
staje ~v. ~irina !ava je ne!to ve6a ad rastojanja izmedju ivica
- 16 3 -

o sno vnog ma t er ijala ko j e obl ~ no 1zn0 81 2 0 - 35 mrn . Iznad z ava ri v a ~ ­

kog k upa til a ?l i va t e~ na ~ro sk a ko ja se pornera ve r t lk al no na v l §e


i t i me pos pe ~ uj e p rec i ~6 avan je me t a l s ~ ava pri ~ vr §6 1vanju .
Za va ri van j e pod tros k o m na j vi § e se primenjuje p r l spa jan j u
de l ava a d ni s k o ug l j e n i ~ no g cellka , a l l se ovim p o s tupko m uspe sno
mogu zava r i v a t i 1 de l av! ad s redn j e u glj e nicnih ce llk a, ne r d j aj u6 ih
ce l ik a i nikl a. De b l j i ne de l ava ko ji s e z a varuju ug l avnom s e k re6u
u granicama 30 - 300 mm . Don ja g r an l e na deb l j ina n i j e t ehnicke ve 6
ek o nomske p r iro de, j er je za tanje de lo ve jevtinlje p rimen it i dru-
ge p ostupke , n a jcep6e EPP . Gornja g r a n ic n a deb ljin a o zn aca v a s arno
ob l as t naj c e s6e p r i men e pos tupk a , je r se u p r ak si i z vode i ~av o vl

n a delo v1ma d~bl jin e oko 1000 mm.


Pol uprol zvodi kojl se z a va ruj u pod tro skom n aj ~e§6e au va -
l jane c e 1 1cne p l o c e , te sk 1 ee11en1 o tkovc1 1 vel 1k1 c e11c n1 odl1 v -
c t. U mno g l m s l u~a j ev ima mog uce je ~ to s lo ~ enog odll vka lz1i t i
11 1 otkovat1 v i se p ro stij lh delova koji se mog u zavar1 ti u konst- b
rukc iono ek v i va l e n tn u c e linu. Us avr § avan j em ovog po stupka o mogu-
eenc je spa j anje debe l1h p re s eka ko j i a u ranij e smatrani neprik-
ladn im za za varivanje.
Poatupak zava ri vanja po d tro skom u po redj e nju s a njemu
s lie n1m EPP pastupkan 1ma s ledece predno st1 : rnanju potros nju ele-
kt ri ~ ne ene r gij e za aka 30 \ , produkti vnos t ve~u do 15 puta zbog
vece br z ine z a va ri van j a (2-8 puta); za delo ve ve c eg preseka
(8 > 100 mm ) kori sti se veei broj e lektro dnih ! ica ; zavarlv anje
s e izv odi j ednoslojno i bez prlpreroe s tranlca ~ leba nezav lsno od
de bljine ; manj1 je utro s ak praska 1 ele ktro dne ! 1ce.
Nedostatak j e veli ka cen a ured j aja 1 o gran i ~ena primena
sarno na de lo ve r e lati vno ve like debljine .

1 .4 .1 Zavarivack i uredj a j z a zavari v anj e pod troskorn

Ovi u red j aj i s u a utoma t! kon s truisani z a rad sa 1, 2, 3


111 v 1 se e l e ktro dn1h ! ic a 111 traka. Ure djaj 1ma elektr1e n1 1zvor
s a konstan tnorn 11i b lago pada jueom karakterl s t i kom. Za obra zo v a-
nj e s ava 1 1ntenz1vn1j e hl a djenje 1 apre e avanje 1at1canja te c nog
me t al a i t r oske prirne njuju se eu - plo ~ e hladjene tekucom vodom
(poz. 3 s l . 78) . N1z me haniz ama 1 elek tr1 c nih aparata ugradjen1
au na ure djaju z a dovodj~nje 1 boe no p o meranje - njihanje elekt-
r odne ! 1 oe , za regulaciju j ae1ne struje 1 napona 1td. Njihanjem
e lek t rodne ~ice povecava se toplotnl utlnak 1 do 8UI zbog ravno-
me rn1j e ra ap odele toplo t e .
- 16 4 -
1.4 .2 Dodatnl mate r ijal za za variv an je pod t roskom

P r ema osn o vn om mabe rij a l u blra se p r a§ak za z avarl vanj e 1


e l e ktrodnl ma t erij a l . Pomo ~ u sastojak a p r a§ka mole se uti c a tl na
n jc govu t e mperaturu top lj e n j a, vi sk o zn 08t 1 e l ekt rl ~ nl o epo r k o jl
je c d p resu dn o g z n a~a j a za uspeA an tOK zavarl v anj a. P r aAak z a z a -
var1vanja pod tros kom ~tvar1 j e smesa o ka1 da 51 , Al , Ca , Mn 1 T1,
1 dodatk a ele ktrop r ovodl jivih sastojaka do 3 \ (npr . Fe O), k ao 1
pove6anog s a drf aja Ca F U o dn0 8 U na p ra Aak z a EPP ? o stupak. Pove -
2
d anj em sad r ~ aja CaF s manj u ju se v l s Kozn o at , temperat u r a top lj e-
2
n ja i e l e ktri ~ nl otpor . Iaka udeo a4stojaka n e mo r a biti u vek 1s-
ti , mol e se k a o prl mer naves t l s4stav p r a §k a za zava ri van j e n ia k o-
u g lj e n 1 ~ n 1h ~ e l 1k a : 35 %51° , 40 \MnO , 5'A1 0 , 7\ CaO, 5'CaF ,
2 2 3 2
3%FeO, 3%T10 1 l ' Na 2 0 .
Kol l c ina praAka potr ebno g za zavarivan j e pod t ros kom odr e -
dju j e s e iz uslo va da dub ina t roske bude a d 40 do 50 mm , Ato prose-
~ n o odgovara 1 kg p r a§ka za 20 kg dodaL,og mate r l j ala . U toku p r o-

c e S8 zavarivanja pra§ ak se t ro s i ve oma malo , ug lavnom s o l a pi za

bo ~ ne pl o ~e 1 11 l zmedju njlh propada 1 po potre b l ae doda je r a dl

od r! a vanja t r a~ en e dub ine tros ka . Ako troska jako peouAa d ubina


j e mal a pa t r e b a d es uti pras ak, dok sasvim Mirna ~ ro s k a ukaz uje
n & preve11ku dub1nu .
El ek trodne f ice treba da sadr!e Ato manje neclstoea, s ~
para 1 fos f ora, jer ovi ele men ti jako sni ! ava ju udarn u f l1a vos t
sava . Sl l c no deluje 1 a zo t, jar s e preko tec ne troske u me talu
sava mo!e ras tvoritl prekomerna kollcin a azota. Oaim toga, nec ia-
toe e sumpor i f os for uvee a va ju 1 sklonost ka prslinama. Pri zava-
r lvan ju u no rma lnim uslovima nlje mog ude sprecl ti rastvaranje sum-
para , f osfora 1 azo ta, a li se udarna !il a vost mof e povecati norma-
l i z aclonlm !aranj em pasle zavarivanja.
Za zava ri vanje pod troskom n a jcesce s e upot r ebljavaju f l-
ee pre c nlka 3 mm , a redje p re cnlka 2 , 4 , 5 i 6 ·rom. U zavlsnosti ad
debljlne de l ova ko jl se zavaruju mofe &e k oristiti vi s e alektroda,
2 111 3 , a za pre aek debljine 1000 mm ~ ak 16. Oa irn elek~rodnih f l-
ca, mogu se pri zava rivanju, a naroc ito navarivanju pohabanih rad-
nih povrs lna , upotre blti i c eli cne trake.
Doda tne e lekt rodne H ee sadde ve6u k ol1a inu dezaka1danaa,
naroci to mangana . lako nasim standardl r.la do s ada ni.8u obuhva~enl
do da tni ma ter i j a ll za ~avarivanje pod troskom uop § teno Be mole re-
61 da za za va rivanje nlakoleglran1h ~ el l k a odgovaraju 11ce a11anDg
s as t ava k ao i os novni ma terljal , a li s a anl f enlm sadr!ajem uqljenl-
ka .
- 165 -

1.4.3 Tehnika izvodjenja zavarlvanja pod troBkom

Ov 1m pos tupk om, ugl a vnom s e izvode 8u ~eonl i T-apojevi, a


sarno i z u zetno ug8oon1 1 rubn! Aav. Pre spajanja delo v i se poatav-
ljaju na odredjeno rastojanje (20-35 mm) zavisno od debljine lima,
kao 1 broj a ~ica, njihovog pretnlka, na~1na kretanja i sl.
Osnovni parametrl procesa su: pre~nlk elektrodne fiee
( de Q 2,5 - 3 mm), broj elektrodnih fIca, ja~ina struje zavarlva-
nja ( 400-4000 Al, napen zavarlvanja ( 35 -50 V), brzina dodavanja
elektrodne f ice (150-300 m/ h) , brzina zavarivanja (0,5-1,5 m/h).
~rzina za varlvanja se maze lzratunati po izrazu:

2
= n . It • r • vz m/h
4A
gde j e : n - broj elektrodnih ficd; r - polupretnik elektrodne fi-
oe, vz - brzlna dodu vanja flee, A - povr§ina popre~nog preseka
Heba.
Broj elektrodnih fica bira se orijentaciono prema debljini
materijala 1 na~inu njihovog kretanja, npr. jedna fica se korlsti
za debljine 40-50 rom bez bo~nog kretanja Hce, a u slu~aju njiha-·
nja mogu se zavariti delov! debljine 60-150 mm; sa dye elektrode,
bez njihanja, zavaruju se delov! debljine 60-100 mm, a sa njiba-
njem 100-150 mm, itd.
Na kraju se kao osobenost postupka zavarlvanja pod troskom
roo ! e lsta61 njegova dosrrUka pripadnost; s jedne strane qrupi po-
stupaka elektrolu~nog zavarlvanja a 8 druge elektrootporskoj
grupi. U cilju zap~injanja procesa zavarivanja pod troskom, pot-
rebnc je istopitl odredjenu koli~inu metala 1 praha. Praktl0no se
to ostvaruje uspostavljanjem i kratkovremenim delovanjem luka 8a
ne~to ve6im naponom (35-50V) nego pri EPP zavarivanju (25-32V).
Prelazak sa xratkovremenog zavarivanja elektri~nlm lukom na pro-
ces zavarivanja pod trosKom pra6en je padom napona 1 promenom 0&-
talih parametara zavarlvanja. Ostal1 pararoetri zavarivanja kao Ito
su ja~ina struje, brzina kretanja elektrodne ;tice, dubina matalnoq
kupatila i brzina zavarivanja daju se u zavisnosti od debljine za-
varivanlh delays.
- 166 -

1. 5 ZA VARIVANJE NETOPLJIVOM ELEKTRODO M U INERTN OM CASU ITI C)

TIG zavari van je je metod e l ekt rol u ~ n og zavarlvanja vol f r a -


mskom e l ek t rodom i argon om kao za~titn i m gasom .
Kolic in a to plo te potrebn a za zavarivan j e oslobadja s e u
e l ek tri c norn luku i zmedju n etopljive vo l framske e l ek trode i de la
k o j i s e zavaruj e . TIG zavari van j e se raz l iku j e ad ostal ih pos tu-
pka elekt r o luc no g zavari vanja po tome ~to se e l ektroda n e t o p! 1
ne s luzi is to v r erne no kao dod a tn i ma t e rij a l. El e ktroda s e i z ~ a d ju­

je a d vol f r ama je r je to meta l ko j i irna n aj vl s u tempera t ur u top-


o
Ij e nja (3410 C ). Pri z ava rivanju debl j ih lirno va p o treh a n je doda-
tni materijal, k oj i s e pos ebn o dovodi slie n o kao p rl g asnom zava-
rl vanju. She ma TIG p o stupka pri-
k a zana je na 5 1. 79 . Osim nazi-
vo2.framska v a TIG (tuns te n-intern1 g as), u
e1.ekt l' oda literaturi s e o va j p os tupak roo-
Dodatni ~e sre s t! p od i rne nom WIG (vo l-
mat e r ijal. C fram-interni gas) ill argonsko-
lu~ no zavarlvanje ill sarno arg-
onsk o z a va rl v anje.
Manja 1 1 1 ve6 a pogodnost
pojedinih p o stupaka zavariva-
nja z a dati mater1jal cenl se
S1. 79 . Shema TIG zavari v anja p o to me koliko se korisne 050-
bine metala s a v a razlikuju od
o s n o vnog materijala.D a te o sobine budu s to sli~n1je potrebno je
je z ast1tlti metal sava od k1seonika 1 azota 1z vazduha 1 po pot-
reb1 ga legirat1 sastojcima 1z doda tno g materijala.
Primenom TIG p o stupka o stvaruje se:
- potpuna zas tita met a la sava, elektrode i dodatnog mate-
rijala o d vazduba, s to spre ~a va oksidac1ju i druge stetne reak-
clje;
- visoka toplotna snaga luka s a ve~om brzinom i proizvod-
no S6 u zava r1vanja;
- prosta tehnik a zavarlvanja, pa se stoga mogu obu~1ti rad-
nicl srednje kvalifik a clje, posebno za polu- 1 auto-matsko zavarl-
vanje;
- mehanizacija procesa kOjom se postHe bolji kralitet za-
varlvanja. Os~ toga au_tomatlzacija procesa uz uvodjenje elekt-
ri~ne requlacije omoqu6uje zavauvanje krivolinijskih kODtura ne-
pravilnoq ob1ikal
- 1 67 -

- rnogu6n ost spajanja r aznoro dn ih me t a la, kao i de bljlh


k or.tada ;
- debar spolj ni izg l ed §ava 1 v i sok e meh anicke oso bine;
- ogranicena zon a zagrevanja pa stega 1 smanje n o kri v lj e -
n je us l ed ve6e brzin e zava ri van j a 1 hl ad j en j a n e prekldnlm s truj a -
n jem gasova - argon a ;
- zava ri van je rne tala 1 leg u r a ko ji s e ne zav a ruju iIi se
rd javo zava ru ju dr u gim post upc i ma , a takod j e z a z ava rivanje delo-
va tankih zldova.
U n edostatke TI G p os tupka ubr a j a s e :
- r el ativn o vi s o k a cena inertnih gasova
- potreba za t eme ljnim c i ~ 6enje m p o vrs ine de lova
p r l zava rivanju lakih le g ura
- vi soka t a c nos t monta~e .

TI G p ostupkom rnog u s e za varivati gotovo svi metal! legu-


re k o j i se u p raksi prime njuj u. Tu spadaju alurninijum, magnezi-
jam , n e r djajuc i ce lix, nikal, b akar, plerneniti metal1, liveno
gvozd j e i met al i ose tljivi n a d e l ovanje gaso v a kao ~ to su titan,
tan ta l, clrkoni j um i rno lbi d en.
Olovo 1 c ink se tesk o zavaruju TIG p o stupkom. ~ell~nl 11-
movi zas t iceni p revlakama olova, kalaja, cinka, kadmijuma ill alu-
mi nij uma je su z ava rl j ivi, ali se pre v laka mora ukloniti. Posle
zdvarivan ja ostecen a zona spoja se naknadno zasti6uje odgovaraju-
com p revlakom .

1. S . 1 Ur e dj a ji z a TI G za varivanje

Ur e d ja ji z a TI G zavarivanje mogu ·raditi kako jednosmernom


take i n aizme nl ~ nom st r ujom. Vrsta struje bira se prema osnovnom
materij a lu . Ohllei s aveva izvedenih jednosmernom i naizmenl~nom
s t r ujom prikazani su na 51. 80.

~. b. c.
51. 80. Oblicl savova (TIG): a) prava polarnost,
b) obrnuta , c) naizmeni~na struja
- 16d -
Uxedjaj : a TIG z ava rl v anj e s 4 s toj i S8 1 z lzvora struje ,
v i s o k ofrekve ntn og jonl z a to r a , p l §tolja - gorio nl ka , boce 8a i ne r -
tn im g4som 1 s istema za upr avl jan j e 1 h l adje n je .

1. 5 . 2 D? dacni mdt~ll ja l i za TI G z a va r ivanje

Za Jtitn i g a s o vi , k a o potro~ nl ma t e r ljal i , prl TI G zavarl -


v an j u a u argo n 1 11 he l i j um , sa ve 60nl prlrre no m ar gon a k od na s 1 u
r: vro p l a heli j uin.1 'J Arne rtc i. l. a~t l tni g as arg o n rro ra bi t.! be z
pri me sa j e r j e 1 n e znatan n j iho v 9a dr~a j p o g or§ava kva l lte t izve -
de no g ~Qv o . Prlrne s e p ot l ~ u iz procesa dohi j anja 1 n aj ~ e § ~e su 02 '
CO ::, 1 H4! 0 . Kod n a ::;. s e p ri re nj u j e za .ldva rlvan j e ar go n k v al l t eta C,
~1 B to C e 9 ~ , 96' Ar (po J US H. Fl ,0 1 4 )j l sp o ru~ u j e s e u ~ el lt nl ro bo -
cama o z nd ~e n l l " :lulOm bo j o m, z ap r emi ne 40 1 1 pritls k a 150- 200 b a-
ra.
~ rgon j e j e dnoa t omnl gas , l ner tao i ne r 8s t vo r lj iv u te~ n o m
me ta l u . Arg on j~ 3Hi tel l od va zd uha , ~to j e povo ljno p r l zava rl-
·. ;..u).ju U no ri'l.ontain om pol o!a j u .
de li jum j e is t o ~~o i nertn i monoa tomnl gas , z no t no l aksi
v o! v,J zu u h,J ~ to zna ~ l d a j e po t r e bna ve6a k o li~ lna he lij urua nego

a rgon a za zava r lvan je u horizon t alnom polofaj u . Pore d t o ga, argon


i r~ nl ~ l pote nc lj al j o nlzac J j e a d hel lj uma , § to zn a~ i da j e dovo-

l j an n 1 f i n 4p0n za us ocs t a vljan j e 1 o dr ~ av ~nje l uka pri lstoj du-


~ini luk a . 1% o vog p rol zilaz i d a sa za d a tu ja~ lnu struje zavarl-

vanj a o9 1 o b ~ d j a rnan J a k oll ~ ln a toplo te u za~ t1t l a r gona nego he-


11 jumd . O t u d ~ j e z a §t t ta u a r qonu pogodn ija za za varlvan je tankih
l iroova ne go u ne l l jumu. S druge str ane U z8s titi he lljuma povolj-
nij e je za va rivaC i da lo vo vel l kih preseka 1 materljale visoke top-
l o tn e provo dl j i v o st l.
Do dat :ti ma tB z' ijul za TIG z ava r lva n je je ! l c a po s astavu
bllska os n ovnom ma t erijalu 111 us k a trak a lse ~en a od zavarlvanih
de l o va . Pr~ upo t re bl do da tnoq ma terljal a neophodno je da on bude
oe l § ~ e n do me t a lnog Bjaj a .
U po t ro §nl ma te r lj a l pri TIG zava r lvanju spa daju 1 volfram-
lke e l e k t r o de , ~ljL o hlik 1 kvalltet kao 1 leglraju~e komponente
)oje se ~o d aju volframu, pre datavljaju va2an faktor pri TIG zava-
r1va nju.
Naj ~e~ e a8 primenjuju volframske elektrode leqlrane sa
oko 2 ' torljum oksida, ozna~ene po ISO atandardu crvenom bojom.
Zbog ve ~ e toplotne provodlj1voati, elektrocle legLrane torljomom
(TIl) Be """ g" opter.Uti jal!om atrujoa pa sa lule uapostavlja 1
- 16 9 -

odr ~ ava ele ktri c ni luk n e go k od c isto vol frams ke e l e ktr o d e. Le gi-
rane el e ktrode ma J u i du~ i ve k. , pa su uprko s ve60 j c e ni ek o no-
mitnlj e u p rimeni. U rnan joj meri s e ko r lste e lektrode le g lrane sa
1,2 5% t o rijuma (~ uta bo ja p o ISO ) ili sa o k o 4~ torijuma loran ~
boja IS O) .
Ugla v nom s e e l ek tro de le g irane tor ljumom pri me njuju pri
zavarivanju n erdjaju6 eg c ellka, cellka i bakra. Primeno m ovih el -
ektroda umanjuje se o pasnost od prelaska vol f rama u §av 1 gre §aka
koje prl tome nas taju.
~i Bt o IJ olfra mo ke e l ek tro d e se preporuc uju za zavarlvanje
legura aluminijurna i dr ~ugih legura lakih rnetala naizmenicnorn stru-
jam . Ovo s toga sto se na vrhu elektrode od cis tog volframa formira
okrugla tacka a na leglranirn elektrodama (W-Th) nazubljen vrh § to
daj e katodnu mrlju koja igra i nemiran 1uk. Po I SO standa rdu ~ is ­

to volframska elektroda ozna ~ ava se zel e nom bojom. ~ to se ti c e


elektricnog optere6enja , elektroda od clsto g volframa mo ze podne -
ti struju jacine 70% od jac ine koja odg o vara W- Th elektrod1.
Osim torijuma (Th), 1 leglranje cirkonijumom (Zr) doprino -
s1 stabilizaciji elektr1cnog luka , ali se zbog skupo6e Zr pri-
menjuje sarno u specijalnim slucajevima . Jedan primer je nuklearni
reaktor gde c estice iz elektrode mogu dovesti do pojave nepo~e1j­

ne radioaktivnosti produkata razlaganja torijuma. Elektrode 1egi-


rane cirkonijurnorn sadrze oko 1 % cirkonij um oksida i po ISO stan-
dardu su be l e boje.
Posebnu grupu cine elektrode koje se sastoje iz cistog
vo l frama i umetnute plo~ice od cistog to rijum oksida. Na ovaj na-
cin se najbolje iskoris6avaju dobre osoblne legiranja torijumom u
pog l edu stabi lnosti luka i osobine volframske elektrode za dobro
formiranje vrha. Ove e l ek tro de BU preskupe pa se zato retko pri-
menjuju.

1.5.3 Tehnologija i tehn ika TIG zavarivanja

1. TIG £a~ari~a"je jedn o sm e rn om s trujom


Pri TIG zavarivanju celika elektroda se obavezno vezuje na
negativan pol, ~to znaci da je elektroda katoda i z koje izlece
mlaz elektrona ka zavarivanim delovima. Ako se elektroda veze za
pozitivan pol, npr. pri zavarivanju aluminijuma, sroer elektrona
je obrnut. Proucavanjem temperaturnog polja u elektricnom luku
dokazano je da je temperatura visa na mes tu u koje elektroni uda-
raju n ego na mestu odakle izlecu. Xada se elektroda ve!e na plus
- 170 -
pol,! time izl o~i bombardovanju e l ektron a , ~fe nastupltl delimi-
c no top l jenje n je nog vrha . Ova po java 5e prl z a varlv an j u ~ e lik a
mo r a U svak om s l u ~a ju spreciti , je r istopljeni vol fram pre lazl u
meta l ~av a i obrazuje tvrde i krte karbide W C i
2
we, lako je to
moguc e , nije rac i onalno s precava ti t o p l je n je povec anjem prec nika
vo l f ramsk e elektrode . Na p r imer , e l e ktrod ~ precn ika 1,6 mm vez ana
za negativan pol mo ~ e iz d r fati bez topljenja struju j a c ine 125 A,
dok ce se vezana za po z itivan pol t opiti. Top ljenje se moz e izbe-
6 1 ake se primeni elektroda prec nika b , 4 mm uz istu jac inu struje
od 12SA.
Povecanje precnika el ektrode nepovoljno uti c e ne sarno na br-
zinu zavarivanja vee i n~ oblik Sa va. St oga s e pri TIG zavarlvanju
c elika primenjuje pra va po lurno s t.
Po red ne g ativn1h pos le d1ca obrnute polarnost1, zapa~e l lo je
1 povo ljno dejstvo tzv. ka to dno c i sce nje, k oje se sastoji u raz-
b1janju oks1dne s kra me i njen om odstranjivanju 1 z zone spajanja.
Ovo je naroc lto va~ n o pri zava r1 v anju le g ura lakih metala prlrodno
prekri ve nih tesko toplj i v im sopstve nim oksidima. Na primer, prl
zavarivanju tankih aluminijumskih li mova te s kocu stvara oksidna
o
skrama Al 0 ) koja se topi p ri 205 0 C. Huduci da se cist alumini-
2
o
jum topi pri 657 C , to pri zavarivanju cksid A1 0) ostaje u cvrs-
2
tom stanju, tone u rastop i take sprecava stapanje osnovnog i do-
datnog mater1jala. Vezivanjem e snovno g materijala za minus pol,
elektron1 izlecu 1z osnovnog materijala 1 razbijaju oksldnu skra-
mu A1 0) , keja p11 va u teen om metalu. Struja argona dovedena kroz
2
mlazn1cu odnosl oksid Al 0) 1z zone spajanja, take da se primenem
2
obrnute polarnosti alwninijurn uspe~no zavaruje i bez topi telja
koji razgradjuju A1 0). Mikroskopski lzg1ed povrsina neposredno
2
uz metal sava, oCiscenih na ovaj nac in, sllean je peskarenim me-
taln1m povrs inama.
Elektri~ni luk direktne (prave) polarnosti nema efekat kato-
dnog c i s cenja i ne primenjuje se pri zavar1vanju legura lakih meta-
la.

2. TIG zava rivan je naizmeni~nom strujom


Pr1 zavarivanju na1zmenlenom strujom polarltet i amplitu-
da se periodi~no menjaju (sl. 81.). Svaki put kada struja prodje
kroz n ultu ta~ku, elektr!cn! luk se gas! i ponovo uspostavlja.
Luk se mnogo lak~e uspostavlja ako je elektroda na negatlvnom po-
lutalasu, tj. kada elektrone privlac1 osnovni materijal. Nifi
nivo emislje elektrona, kada je elektroda na pozitivnom polutala-
- 171 -

s u, i zaz i va Jc as n i j e uspo s t avljan je luk a , § t o se daij1.m c i kl u e l ma


manife s tuje U s kra cc n ju ~o zitlvn o g p o luc iklusa Bve do p o tp un o g

r +

5 1. 8 1. Po t punl cik!us na- 51. 82. Ova ciklusa naizme ni c ne


izrneni ~ ne s~ruje struje sa prlgu§enim pozi-
tivnim polutalaslma

l s pravljanja struje zavarivanja (51. 82). Zbog to ga luk gubi sta-


bilnost n s s arno U sluc ajevima p o tpuno g ispravl j anja vee 1 prl
opadanju velic ine po z itivno g polutaiasa. Srnanjenje po zitivnog
polutalas a naziva se delimic n i m ispravljanjem. U sluc aju p'otpunoq
ispravljanja s truje u eiektric nom luku, efekat c l §cenja oksidnih
skrama izos taje. Da se t o spree!, uvode se visoko frekventnl osci-
l a tori (HF), vis okog nap ona all male snage, koji pojac avaju struju
zavarivanja. P rl svakom prolasku struje kroz nulu, ova visokofre-
k ventna s tru j a proti ~ e izmedju elektrode i osnovnog materijala,
j o nizu j e med j upro stor i taka prlprema put za adgo varajuci pol uta-
las struje z a vari v anja. Ugradnjom vls okofrekventnog ascilatnora
u uredjaj za TIG zavarlvanje postl ~ u se sledece prednost.i:
- usp o stavljanje luka bez dodlra elektrode 1 osnovnog mate-
rljala,
- ve~a stabl1nost luka,
- ve c a du~lna luka,
- produ ~ en vek v o lframskoj elektrodi,
- pro~lren opseg struje za razne pre~nike elektroda,
- z adr ~ an efekat ~l§cenja kada je na elektrodi pozitivan
polutalas.
- 1 77. -

J. Teh n ika TIC ~au a riv an ja

Pre zavarivanja iv l ce t r e ba o ~istltl ad oKs i da , ul ja, p ra-


iUne i drugih ne ~ isto 6a . Ovo je be z uslovno potrebno da sa dobiju
~avovi lepog lzgleda 1 tra ~ enlh mehanl ~ klh oso bina . U ve6 ini sl u-
~ ajev a je dovoljno c i s 6enj e c e l i c nom cetKom i heroi j sklrn age ns i ma.
Osnovne v r ste spojeva k o ji se lzvode TIG zavarl van jem j e su:
s ueeon l , prek l opnl, prirub n l i T- spoj .
Doda tn l materij a l u obl ik u ~ l ce n ije uvek potreban, jer se
say mo~ e o brazova tl cd r astopljen l h i v iea os novnog materij a la (sl.
63a) . Za ma t er l ja! e deb l jln e 8- 25 rom prl menju j u s e Y l 1 i X- § a vovl,
obra zovan l uz pomoc doda tnog mate ri j ala ( sl . 8 3 ,b,c).

a. D. 60 v

. - 6 mm

51 . 83 . ~avov i i zve denl TIG postupkom

Pri rubn i ~ a vov i se iz v ode na tankim limovima debljine do

..Q rom, bez dod a tno g materijal a . Oblle! prlrubnlh ~ avova prikazani
GU na 5 1. 84.a,b, ana 51. 84.c. preklopni 5pOj za debljine do
~ nun.

,~,

~
a.

Sl. 84. Prirubni (a,b) i prek10pni spojevi (c)

Svi T-spojevi izvode se pomo~u dodatnog materijala. Broj


prolaza za Bvake strane zavisi cd debljine materijala 1 "tra!ene
deb1 j ine §ava.
~avovl na ugl u se veoma ~esto koriste u proizvodnji san-

duka, kutlja, zatvorenih profila. Na 51. 85. prikazan je ~av ko-


ji odgovara deb1jini do 3 rom bez dodatnog materija1a, a na sl.
GS.b. ~av na debljem preseku, izveden sa dodatnim materijalom
radi pove~anja ja<::ine. Na sl. 8S.c. priltazana je priprema dab-
Ijeg materijala neopbodna da se ostvari potpuno provarivanje bez
- 173 -

a. b. c.

S1. 85. Savovi na uglu

prokapljina. Broj prola za zavisi od veli~lne spoja 1 debljine 09-

novnog materijala. Na svim ugaon:1:rn sklopovima treba ostvarlti do-


bro naleganje dodirnih ivica u !lebu.

4. Pr a kti~"o iavodje nje TIC aavariuanja

Uglavnom je za TIG postupak, kao uostalom i za druge me-


tode zav arlvanja, potrebna prethodna Obuka zavariva~a. Ipak neko-
like asnovnih pra v l1a mogu olak§ atl prakti ~ an rad. Po nacinu za-
varivanja TIG p os tupak je veoma slican gas nom zav ari v anju. U aba
sluc aja g o rionlk s e dr z l u desnoj rue!, a dodatni materljal u 1e-
voj.
Vrh gorionika je usrneren suprotno od lz ve denog §ava jer s e
za v arivanje izvodi zdesna na leva.
U izvesnirn granicama oslobodjena kollcina toplote pri TIG
zavarivanju zavisi od dufine luka. ~to je duzi luk, veci je pad
napona 1 time i kolicina oslobodjene toplote. Prema tome, mogu6e
je u izvesnoj .;neri smanjit1 izlaznu kol1 ~ inu toplote skracivanj-
em luka iIi je pove6ati produzenjem luka. Gasnom zavariva~u je la-
k §e da predje na TIG postupak nego elektrolu ~ nom, buduci da je
vee nauC:: l0 da r ukuje dodatn1.m materljalom.
Dodatni materijal se dovodi n a ivicu zavarivackog kupati-
la 1 ne srne dodirnuti vrh elektrode iIi u6i u luk. S druge strane
dodatna zi ca mora uvek bit! veoma blizu zavarivackog kupatila da
bi joj vrh bio opkoljen atmosferom argona i za§ ticen od oksidaci-
je.
U procesu zavarivanja nerdjaju6eq c elika i bakra, dodatni
roaterijal Be mo!e dovoditi neprekidno. Pri zavarivanju aluminiju-
ma, dodatna aluminijumska zica se toliko zagreva da se na njenoj
povr§ inl stvara oksidni sloj uprkos argo nskoj za§titi. Topljenjem
z ice previ §e oksida prelazl u zavarivac ko kupatilo,tako da efekat
~i§cenja elektri~n1m lukom nije uvek zadovoljavajuci. Stoga se pri
- 1 74 -

zavarivanju a l umin ijuma dodat ni roaterijal mora uvoditi r.ratanjem


gore-dole sa redovnim sp u ~tanjem kcaja fiee Xa lv l ei zavar l vatkog
k up~tila . Za vreme o vog kre~j a, n e sme kcaj doda tno q materl ja-
1a izl a ziti lzva n a r gonsk e z a §titne zo ne . Sta j e deb l ji materija l
ko ji t r e b a z ava r iti , potreban je i dcbl ji dodatn l ma tecl j al cadi
br~e9 i s pun javan ja z i eba . Ov i m s e povetava riz i k d a dodatni materi-
jal dodi rn e vrh ele k trode . Oa se dod i e sp re ~ l tceb a 1 e1ektrod u
pome r at l gore - do l e u s kla du sa doda tnirn ma ter i j a l om . Ka da s e lukom
dovol j no pro vare i vi ce sp o j a , on s e povlac l 6 -1 2 rom , kraj ! i cc se
sp u~t a 1 n asta j e s tapanj~ . Zatim se i iea prov lae ! naz ad , a gorio-
nik p o kre ce napred z a da l je top l j e n je. Ova tehnlka se p repor u~ u ­

j e z a j e dnostrano z a vari vanje mater ij a l a de bl jih a d 6 mm .


Duzi na l uka a b1 ~ n a v a ri ra izmedj u 3 i 6 mrn , z a v i s na ad vr -
s te sp o j a , v r ste ma terijal a , deb l jine ma t e r i j ala , itd .
Ga r i a nik se abic no krete pra vaIin i j sk i u pravcu z avari va-
nja bez bac na g kretan j a , l z uze v prl z a va rl vanj u debel ih ma terija-
La gde se p r imen juj e bae na kre tanje radi us pe ~ nij eg ve ziv anj a a be
i v lce spoja .
Ugaoni i i vi e n i s av o v i sp ada j u u grup u s avova koj i s e TIC
zava rivan j e m n a jlak s e izvode . Br zina zavar i v an j a se p odesava tako
da se dobi je u je dnac e n z avaren s a y . Ak o se gorio n l k k re ~ e 5 u vi s e
sp o r ~ istop l jenl me tal c e i s tic a ti iz z Ieba. Nep r a vi lno kretanje
ili pre vel ika br7 Lna prouzro k uju g r ube , neravne povrs ine. Oodat-
ni materijal n~J e potreban.
Vi BesLoj n o TI G z avarivanje se ob1c no p r 1menjuje za 11move
de bl j e od 6 mm . droj slojeva .av i s i od vrs te i debljine mate r i-
jala , o blika s a va i e ne r getskih mo g u6 nos t1 ure d jaja za zavari v anje.
Kore ni p ro l a z mora biti dobra provaren. Za ra z liku ad prvih sloje-
va, p ok r i vn 1 slo je vi se mogu i z vesti sa jac om strujom.
Tack a s to TI G a av ar i v an je je me tod pric vr s61 vanja lima za
no s ac proi z vo ljne de bljine, ob r azo vanje m malih z a varenih ta~aka

n a s t r ani lima , Luk u kome se oslobad ja p o trebna kali c ina toplo-


te o drz a va s e i zmedj u vo~f r ams k e elektrode 1 osnovnog materljala
do k a r gon s t i tt zavar t v a~ k o k upa tl1 0 od § tetnoq delovanja vaz-
d ub a. Vreme tra janj a zava+ i vanj a je od U,S do 4 sekunde, §to zavisi
ad ve l i~ ln e z ava rene tacke . Za ra ~ l1ku ad elektrootporskog ta~ka­
stag zavarl vanja koje se izvod1 str~jam vrlo vellke ja ~ ine i vi-
sokim priti skom na ele k trade, TIG me tod omogu6uje ta~ka8to zavari-
vanje pritiskom ruke i bopljenjem same jedne strane lima. Savreme-
n1 uredjajl za TIG zavarivanje 1maju automatskl vremenskl preklda~
posebno u gradjen za ta ~ kasto zavarlvanje .
- 17 5 -

~~tal l koj i 5e mo g u ta ~ kas to zavarivati TI G pos t upkom dU


ug l je ni ~ n i i l egirani ~ e l ici . deb lj i n e do 2 mm k ao i bakar do
1, 5 mm . Sve deb l j in e 6e o dn o se na tanji li m u kame se formi r a
t ac k a .
Za ta c k as to TIG zava ri van j e ni s u po t reb n e dye e l ektrode
kao za ele k t r ooqpors k o , p a 5e lak ~ e mog u tac k a s to zava ri v ati 1 1 -
ma v! ra z llc ltlh debljina, 1 l ak~e se dospeva n a n e pristupac na
nesta.
Tacka s to TIG zava rlvanj e usp e ~n o 5e p rime n j u je za nano Se -
nje za ~tltn o g ne~djaju6 eg c elic nog li ma na s udo ve p o d pritiskom.
Ve orna s irok o polje prirnene je lzra d a §koljke a utomo bl1a, ce 11c -
nag name s taja, aparata 1 ure d jaja u d oma61ns t v u 1 opre me za he-
mi jsku i prehrambenu lndustriju. lata taka se tac kasto TIG zava-
rl v anje uspe s no prirnen j uj e za popra vku elektrootporskog izve denih
spoj e va o s te c enih u radu. Ovde se kao primer ffiOgU navesti poprav-
ke o § te c enih ta ~ kas to za v arenih spojeva na putnlc kim automoblll-
rna 11i kamonima.
Uop ~ te se TIG pos t upkom uspesno popravljaju delovi o ~ te­

c eni u radu. Tako se npr. kav ltaciona udubljenja iIi razorena me -


sta na odllvclma posle c l §cenja lako popravlja j u nano §enjem do-
datnog materijala bez predgre vanja. Na s lle an nac in se specijal-
nim doda tnlm materijalom mo!e obnovlti pollrana o s trlca razvrta-
c a bez primetnog pada tvrdo c e lvi c ne zone.
U mnoglm sluc ajevirna TIG zavarlvanja korisno je postavitl
podmetac na korenoj strani s ava. Pri zavarivanju tankih 1lmova
podmetac stitl donju stranu od prekomernog dejstva vazduha i spre-
c ava poro z nost, a pobolj s ava~g1ed s ava. Kod debljih preseka pod-
me tac sprec ava isticanje tecnog metala iz !leba jer se kroz pod-
metac odvodl suvlsna toplota. U mnogirn slucajevima TIG zavariva-
nja najpogodniji je podmeta~ sa prorezom dubine 1 rom i § irine
3-H mm, kako je to prlkazano na s1. 86.

S1. 86. TIG zavarlvanje s a podmetacern

Ako se zavaruje nerdjajucl ce1ik 111 1egure lakih metala,


podmeta~ se izradjuje od bakra. Va~no je da se spre~i pristup
atmcsferskog vazduha na donjoj s~rani sava. U vecini slucajeva
- 176 -

p roti c an je argon a kro z ! l e b j e dovo l j no da oduva vazduh . ~a da ge


od zava r e n og ~ ava t r a ~e po sehne ka r akte rl s tike , mogu6e je us me -
ri t l za~ titn i gas i k r o z prore z n d po dme t a~ u 1 time pos t le ! doda -
tnu z a§ t itu. Aka k on str tikc i j a sk lop a ne o mog u~ uj e pri menu po dme -
tata , de l ovanje vazduha s e mo! e spre c i ti produvavanj em pomocu
ar go n a dovede n og krp z p o sebne cevi.

1. 5 . 4 TI G z a v a riva n je ra zllc itl h meta l a i l eg ura

Vecln a legura a luminljurna su zava rljive TI G postupkom


bez posebnin me ra izu zev lequra aluminijuma sa bakrom, s iliciju-
mom 1 rnagne zijumom za k o je se preporuc u je pre dg r e vanje do aka
<oooe .
Pre z a v arivanj a mag n e z ij uma i n jsg o v i h l e g ura u vek jd po-
trebn o c i ~ c en je i v ie d . l< ako magne zi jum veoma laka oksldl!e·, luk
s e mo ra o d r ~ a va tl § to je mo guee krac i {manje od 2 rom} da se do-
bi j e s ja j no svetao s ay. Ako s e upotrebljava dodatna ~ lca ona se
mora dr~ a ti pod uglom od 100 prema osnovnom materijalu 1 bllzu
I
zava r lvackom k upat~a b ez ve rtikaln o g kretanja (spu ~ tanja). Oa
s e n a ponsk a koro zija svede na najrnanju meru, deblji delovi od
rna gn ezi j uma moraju s e posle zavarivanja zagre vati na 2 0 0-lS0 C
o
oko l S min. ra di otpu§ tanja napona.
~a zavarivanje l e gira nih i ugl je n ic n i h ce lika primenjuje
se dod a tna ~ ica istog hemijsk og sastava kao i osnovni materijal.
Zav arljl v i su BV! ~ elici otporni na koro z iju i vatropostojani
~el i ci, s tim ~ to s e koriste dodatne ! ice namenjene za zavariva-
nje ne rdjajucih i vatro-otpornih ~ elika.

Oa s e izbegnu p r aline, mcr t ena itni Cr- c eL i c i moraju bit1


o
predg re jan l pre zavari v anja do 250-300 C i ! areni posle zavari-
vanj a.
AU 8 ~ e n it n i Cr-Ni ~ eliei uspe Ano Sd zavaruju TIC postup-
korn uz odgovara ju6u pripremu iviea i lzbor pogodnih para.a:etara
zavarivanja', Ako se prlmenl prejaka struja zavarivanja zapa£a se
opad~l j e udarne ~ llavost1. Preporu~uje se zavarlvanje u nekoliko
sloj e v a .
Fo ri t" i ~o Li ci (Cr 14 ' ) su pri z~v~rivanju sklon1 ka ob-
razovanju qrubozmaste qradje i krtosti laped zavara, pa ae ato-
qa najbolje zavaruju feritno-auatenitnim 111 ~isto austanitnLm
Cr-Ni dodatnim materljalom.
- 1 77 -

Zaoa r lj iv oe t b ak ra i t eg ura b a kr a zavlsi cd qrupe l egura ,


za TI G z avari v an j e ve 6 i n e l a g ura bakra p rimenjuje se jednosrne rn a
st ru ja p r a ve pol a rnostl (ne g a t ivna e l ektroda ) . Kao izuzetak mo! e
se n a ves t i legu r a beril i j um- baka r i b r on za koja se zava ruj e na-
l z rne ni ~ n orn s t r ujom sa vi sokofr e kve ntnt m (HF ) osc l1 a t o r om .

Preth o dno c i ! 6enj e iviea j e va! no z a dobljan je dob r o za -


v a r e nih s p o jeva . Ulj e 1 ma sti se mo raj u odstr an ltl odgo varaju6im
ras t v a r a ~ i ma. P ri upo tre b l ras tv a r a~ a k oji s ad r !e hlo r i de k a o § to
su ug lje nik t etra - hlorid, trlhlo re tile n i te trahloretilen treba
pred u zeti poaebne me r e . Ispa r e nja o vih raB tva r a~a razla! u sa pod
de jstvorn t o plote e lek trlc n og luka i obra zuju otr ovne gaso ve. Is-
to taka s u o t ro vni prah i isparenja berilijumo vih j e dinjenja .
Stoga se p ri zavarl vanju bakra , l e gu ra bakra i jedinj e nja berl1i-
juma mo ra o bezbedi ti dobra ve ntilacija na mest u za vari vanja.
U s lucaju zava ri vanja debljih plo c a, oksidne skrame mogu
izazva ti te~ k oC e koje s e umanjuju primenom topitelja. Delove de-
blj e od 5 mrn treba pre dg r e jatl pre zavari vanja do oko 280 oC, 1
za tim zavarivati z desna ulevo. Na debele ploc e koje na povrsini
i maj u o k s ldne s krame treba naneti topite lj u blizini ! leba i na
vrh do datne ! i c e.
Bakar sa visokim sadr! a j em okslda sklon je ka obra zovanju
poro znog ~ a v a i mo! e se za varivati sarno u sluc aju kada s e ne tra-
! i ve lik a jac ina ~ ava. Nasuprot tome, dobro dezoksidlsana bakarna
ploc a , mo£e s e uspe §n o za variti i dobiti §av jac ine bliske os nov-
no m materij a lu.
se zavaruje be z topltelja. Najbolji
A l umi n ijumaka b r o naa
§avovi se dobijaju zavarivanjem zdesna ulevo naizmenlcnom strujom
s a visoko frekventnim oscilatorom i doda tnom z lcom od aluminijums-
ke bronze. 5 obzirom na ne §to 'manju toplotnu provodljivost od ba-
kra, primen j uje se 1 slabija struja.
Od tehnic kih Legu ra g v old j a TIG postupk om mogu se zava r l-
ti slvl ll v , odlivcl oa crnog temper llva i transformatorski 11m.
Naj ve6u Industrijsku primenu lma slvl liv, pa se u 11teraturl da-
ju podaci za zavarivanje uglavnom za taj materija!. P.ri zavariva-
nju sivog 11v a TIG postupkom preporu~ uju sa dodatni materijali
od
, s pecijalnih li vanih gvozden1h ! 1pk1. Top1telj nija potreban .
Zavareni spoj ima istu ja~ inu kao o s novni materijal i ne nastaje
sagorevanje ugljen1ka i si11c1juma. Najbolje je zavarivat1 jedno-
s me rnom strujom direktne' polarnosti (negativna elektroda). Pre
zavari vanja de lovi se uvek moraju predgrejatl, a posle zavariva-
o
nj a sporo hladiti. Temperatura predgrevanja se kre6e od 260-680 C
- 178 -

u zavisnosti od obllka i ve ll ~l ne odlivka . Predgrevanjem se sma-


njuje brz1 na hladjenja 1 u zo n1 oko !ava dob1ja povoljn1ja struk-
tura. Oaim toga predgrevanjem se omogu6 u je skupljanje celog od-
li vka ili nje govog de l a u skladu sa skup ljanjem sAva , §to svodi
na na jmanj u meru zaosta l e napon e u bllz ini §ava.
P os le zavarivanj a , sporo hladj e nje o dli vk a p08ti~e se za-
trpavanjem u az best l1i pepeo.
Rez ultat1 TIG zavar1vanja s1vog 11va n1su 10! 1j1 a11 n1
bolji od os talih vldova zavarivanja, pa je iz razloga Ato je TIG
zavar1vanje skuplje bolje pr1men1t1 druge postupke.
Pregled mater1jala zavarljivih TIG postupkom, preporu~ena

struja zavarivanja 1 polarnost dati BU U tablici 16.

Tablica 16. Vrste struje pri TIG zavarivanju

simboli: l-odgovara 2-uslovno odgovara O-ne odgovara

Mater1jal
nalzmenltna struja negatlvna pozitlvna
sa HF oscilatorom elektroda elektroda
1 2 j 4
Magnezij urn do 3 mm 1 o 2
Hagnezijum preko 3 mm 1 o o
Magnez1jum, te.10 1 o 2
Aluminijum do 2 mm 1 o 2
Aluminijum preko 2 rom 1 o o
Aluminijum, telo 1 o o
Serdjaju61 celik 2 1 o
Bakar o 1 o
Bronza 1 1 o
Druge legure bakra o 1 o
Srebro o 1 o
Srebrni lim o o o
Liveno gvo~dje o 1 o
eelik o 1 u
Ti, Tat Zr, Me o 1 o
Be-eu 1 o o
Fosforna bronza o 1 o
Olovna bronza o 1 o
Tvrd ... tal o 1 a
- 1 79 -

1. 6 ZA VARI VANJ E TO P ~J IVO M EL EKTRODNOM tICOM U I NERT NOM


GASU ( MI G) '

Zav a rivan je u z a~ t1 t l inertnog g a sa top l jivom e l e ktrodnom


z l co m (MI G) veorna je s l i c no zava ri v anju U ak t l vno m CO - gasu
2
(MAG** - postupku ) , jer s e kor i s t l I dentl ~ n a o prema i veoma ~esto
s mesa gas o v a Ar + CO "
2
Elektric n i l uk se u aba s luc aja odr ~ ava lzme d j u e l e ktro dne
~ ice i za varl van ih de l ova.

Gl avne pre dnosti MIG p o stupka U o dnosu n a REL je ve6 a br-


z i n a z a v a r i vanj a je r nema potrebe da s e zamenju j u istrosene e 1e-
ktrode i o ds tr an juj e t ros ka , a istovre meno se prlmenjuje struja
ve c e g ustine.
Pri meno m ~ G p o stupka dobija s e § av sa nls klm sadr~ aj e rn
vodoni ka ~ to j e v'e oma va~ no pri za vari v anju zakaljlvih c ellka, jer

se time uman j uj e o p a snost od hladnih prslina. Pogodnim izborom
p a r ame t ara z avarivanj a MIG pos tupkom je mogllte zavari vat1 i c eli-
c ne l1 mo ve debljine 0 ,5 Mm.
U mnogim siu~ aj e vima s e dobijaju boiji § avovi MIG postup-
ko m nego ruc nim elektrolu~ nim (REL). Ov a i z ra z loga s to pri MIG
zavari v anju n e ma tro ske koja direktno iIi indirektno utice na
po j a v u greski.
Pored navede nih prednostl McrG postupka, u odnosu na REL,
uo~ eni su 1 sledecl nedostaci:
- uredjaji . za MIG zavarivanje su sio ~ eniji. skupiji i tele
pokretljivi;
- te ~ ... je pri~i na IOOsto zavarivanja pHtoijem za zavari -
v anje nego oblo ! enom elektrodom;
- pri za varivanju zakaijivih ~ eiika spojevi su vi§e skio-
n 1 hladnim prslinama jer nema troske da produ ~ i vreme hladjenja,
tj. s man ji brz inu hiadjenja;
- MIG postupak, kao uostalom i drugi na~ini zavarivanja
u z a ~ t1ti gasa, manje je pogadan za zavarivanje na otv orenam pro-
storu ad REL pastupka; o v a s toga s to vazdusna strujanja adnose za-
s titni gas iz zone spoja.
MIG zav arivanje se najvise primenjuje za zavarivanje legu-
r a magnezijuma i. aiuminijuma kao i nerdjaju6ih ~eiika. Isto tako
j e rno guce zava rivati ve c lnu ostalih metala 1 legura, all se wag
skupog inertnog gas a ,"to ekonomski ne mo~e opravdati .
•) MIG - Ire tal inertni gas
.. ) MAG - me tal - akti van gas
- 180 -
~~tall koji imaju nisku temperaturu topljenja, 111 nisku
temperatu ru i sparavanja , ne mog u se zavarlvatl ovim a n1 drugim
pos tupcima elektrolu~ n og zavarlva nj a . Olova, kalaj i cfnk su me -
tali ko j i spadaju u ovu grup u. Na primer, cink klj uea p ri 906 0 C
~to je zn atno ni f e ad t empe ra t ure luk a, a uz to su njegova iapa-
renj a , sli~no kao i olovna, otrovna.
Me t al! sa visokom temperaturom topljenja za§ti6enl nlako-
topljivim metalnim prevlakama (olovo m, kalajern , kadmijumom 111
clnkom) veoma se te~ko zavaruju, jer prevlake sagorevaju 111 se
legiraju sa osnovnim materljalom p ogo r §ava ju~l mehanl~ke o so b~ e

sava . Aka povr sinskl z a s ti6en metal treba zavaritl najpre s e pre-
v laka mora o ds tranitl iz zone s poja, a nakan zavarlvanja ~av za-
s titi. lake se le gure aluminijuma uspesno zavaruju MIG postupkom,
pri zavarlvanju ce lika zasticenih aluminijurnom nasta ju te§k~e

zbog isparavanja aluminijurna sa po vr s ine.


MaG zavarivanje se izvodi jednosmernom strujom, u vecini
slucajeva obrnute polarnost1 . Ipak se ponekad, kad se tra ~ l )mini­

~lno uvari vanje, primennjuje direktna (prava) polarnost. ~~ .


". . MaG postupkom se mogu i zvest i :~\
ave osnovne vrste spo)~va:
suceani, preklopni, T, ugaoni i ivie ni. Pri konstrukciji ovih
,
spojeva mora se vo ditl racuna 0 mogucnosti da piAtolj za zavari-
vanje dospe na mesto spoja, pogotovu do korena ~ leba. l lebovi za
HIG zavarivanje 18tog au obllka 1 d.1menzlja kao za REL postupak.
Uredjaj za MIG zaoari van js j e isti kao i za zavarivanje
u zastiti CO 2 , jer se u osnovi ovi na~ini zavarivanja sarno raz-
likuju u vrs ti za s t1tnog gasa.

1.6.1 Dodatni materijali za MIG zavarivanje

Xao potro§nl materijal za ~G postupak koriste se inertni


gasovi argon i helijum ~ ija je primarna uloga da spreee prodira-
nje kiseonika i azota iz vazduha u zonu zavarivanja. U pocetku
primene MIG postupka koris6eni su same inertni gasovi (Ar i He),
a danas se sve vis e mesaju kiseonik (02 ) i ugljendioksid (CO 2 )
sa inertnim gasovima.
Prednost jednog ili drugog gasa najbolje se me!e Iskoris-
titi alto ae za zavarivanje upotrebi njihova sDela, ili im ae do-
daju 02 i CO 2 • Obi~no se mesa argon sa helijumom iIi argon sa
kiseonikom 1 ugljendioksidom (Ar+0 +C0 ). Dodaci inertnom glUlu
2 2
pobolj l avaju atabilnost elektril!nog lulta, doprinose laklam pre-
lalenju rastopljenog dodatnog metala U oanovn1 1 umanjuju prltanje
- 181 -
(02 1 CO ) utl~ u na p rome-
te t nog me t ala. Istovrerneno ovl dodac l
2
nu oblika §ava jer smanjuju dUblnu uvarivanja i pove~avaj u te~ ­
Ijlvost, a t.i.ne 1 kv aA enje ivlca osnovnog rnaterlj11a . Povec:!:an1m
k va~enjem te ~ no9 me tala sava, s pre~ava s e premo~ ~ivanje korena
f leba 1 pospe § uje stapanje osnovnog 1 dodatnog materljala.
S druge strane dodaci kao s ta su CO 1 02 stvara ju oksida-
2
c ionu sredin u u p rostor u elektrl~nog luka §to mofe izazvati po_
ro2Dost s ava pri zavarlvanju ~elika . Da se to 9pre~ i, e1ek trodnoj
f icl se dodaju dezokslda tori kojl umanjuju §te tno dejs tvo klseo-
nika na meta l sava.
Za l zbor jednog 111 drugog za§titnog gasa, 11i njlhove me-
sav in a , ne postoji jednostavno pravilo; na izbor zastl tnog gasa
za odredjeni slu~aj zavarivanja uti~e deb1jina zava rlvanih delo-
va , cena gas a, kons trukcija spoja, polo !aj zavarivanja i tra ~enl

kva l1tet .
Elektrodne !ice za zavarivanje u za§tltl inertnog qasa mo-
raju I matl trazeni hemijski sastav sa usklm granlcama odstupanja.
Ne Sill'lO §to su mala dopU§tena odstupanja hemijskog sastava, ve6
su 1 do zvoljene varljacije pre~nika zice 1 t vrdo6e veoma male.
Rad1 za§tlte, prl ~ uvanju i transportu, zlce su bakarisane. Pi-
tanje dezoksldaclje 1 legl r anja metala ~ava ovde se re§ava pomo-
~u sastojaka elektrodne fi ce.

1. 7 ZAVARIVANJE TOPLJ IVOM ELEKTRODNOM ZICOM U ZASTITI


UCLJENDIOKSIDA (MAC)

Princlpska shema zavarlvanja u zastlti CO prikazana je na


2
81. 87. Topljlva elektrodna
fica (1) dovodi se preko vo-
djice (2) koja je povezana
]
sa jedn1m polom lzvora jed-
nosmerne struje (4). ~lca
prolAzl kroz mlAznlcu (3),
koja slu!i ZA usmeravanje
ZA§t1tno9 9A8A nA . zonu spa-
G 4 janja. Gas CO 2 se dovodi iz
=
~ell~ne boce pod prltiskom.

Odrzavanje elektr1~nog luka


prl zavarlvanju u zaAtiti
CO je ot&zano jer nama sta-
2
Sl. 87. ShemA MAG-po8tupka bl1lzatora elektr1~nog luka,
- 1B2 -

kao npr . U oblozi elektroda prl REL ~avarivanju 111 u prahu pr!
EPP zavarivanju. Iz tog razloga se za MAG zavarlvanje prlmenju-
je j ednosmerna struja ob rn ute polarnostl kojom se postl 1e bolja
stabiln os t l uka n ego sa n a i zme nl ~ n orn strujom .
S t abi lnost pioc asa z avarlvanja uslovljena je odrlavanjem
usvojenih parametara zava ri vanja , pre svega ja~in e struje 1 n apo -
na .
Prl me n a MAG zava ri van ja se Bve vi~e p r o § lruje zbog ve l ika
brzine zava r lvanja , a u slu~ a j u p otp un e automatizaclje 1 z b og
ve like prod ukt.iv n os ti.
Mala mo gu~ no st pregrevanj a metal a i relativno u s ka zona
pod uticajem toplote uti ~ u n a s roanjen j e s opstve nih n a pona i de for-
rnaci j a i vell ~ lne z rn a Abo doprlnosl po ve ~ anju l il a vos ti 1 svoj-
stava ~v r9t oC e. Zah v aljuju61 automati zacijl pos tl !e se stalnost
kVal l teta iz vede nih s pojeva.
U nedosta A:.k.e postupka mogu s e ubrojati: visok a cena ure-
d jaja i odr ~ avanja, nestabilnost luka; mogu6nos t p oj ave poroznos-
ti ~to zahteva prime nu s pecijalnih ! ica; rasprskavan je r a stopa
me tala; oduvavanj e za § titnog gasa sa mesta spajanja usled vazdu§-
nog strujanj a .
Prl za varl vanju u za §tltl CO 2 prlmenjuju s e poluautoroats-
kl i a utoma ts k i uredjaji. Na poluautomatskim ure djajiroa mehanizo-
vano je do vod j e nj e ~ ice, a zavariva~ rukuje gorio nik om . Na auto-
matsklm uredjaji ma mehanizovano je dovodjenje ~ i ce 1 njeno pome-
r a nje duf ose §ava.
Razv o j izvora Gt r u je i u prav l jackih sis t ema pove-
zan je sa t ehnickim , prog r es o~ u e l ek tr o t eh n ici i e l ek tr o -
n ici . Kod prv ih ur eda ja ugradivani su selenski i s prav l j a c i.
za t im s ilic i jumski i na j zad ti ~i s t o r s ki. Paral e lno s e radi-
10 i na uvo de n j u indus trij s kih zava rivac k i h r obo ta.
Radi ~pro§~enja konstrukclje automatskih i poluautomatsklh
uredjaja za zavarivanje u zaAtlti CO 2 , pr1menj.uje se uglavnom
konstrukclonq re Aenje samoregulacije napona lllka a time i du!ine
luka. SaItOregulaclja napo'n a se mo l e ostvarlti primenom uredjaja
S8 blagom spoljal njom karakterlstikom (sl. 88). Kriva "A" pred-
st.! lvlja strmu apo1jaJnju karakteriatiku izvora atruje, a krlva
"8" blaqu karakteriatlku. Pri 81u~ajnoj promenl du!ine 1uka od
11 na 1 2 , atruja zavarivanja "relativno malo reate (1 2 -1 1 ) ako S8
zavaruje uredjajem ltoj1 ima atrmu karaltteriatiltu (A). Naauprot
tome, 1.eta promena du! ine 1uka izaz1.va znatno po~anj8 jaalne
a truj e zavarivanja (Ii-Ii) alto Be priman1 uredjaj 8a blagom apo-
- 183 -

lja §njom karakteris t ikom (8) . Taj znatni porast ja~ine struje
izaziva ubrzano toplje -
nj e elektrodne ~lce,
~ ime se pove6ava du ~ in a
luka na 1 , a napon
1
vra6a na po~e tn u vred-
nost~ul' To se naziva
efektom samoregulaclje .
Za uspe.§nu z a §titu
te~no9 rretala potrebno
je ostvaritl do voljan
I. A protok za§titnog gasa i
njegovo laminarno stru-
janje. Laminarno struja-
S1. 88. Spo1jna karakteristika (8) nje se pode§ava pom06 u
uredjaja za MAG postupak redukcionog ventl1a na
boci za CO koji sni ~ a­
2
va nadpritisak na 0,1-0,15 bara. Karakter lstlcanja za§titnog 9 a -
sa iz mlaznice odredjen je Rejno1dsovim brojem:

Re ... !.2
v
gde je: v - srednja brzina 1sticanja gasa u mis,
o - pre~nik mlaznice u ro,
v - koeflcljent kinematske viskoznosti u m2 / s.
Aka j e vrednost Re < 2320 kretanje gasa je lam1narno, aka
4 7
je Re = 10 -10 kretanje gasa je turbulentno i ako je 2320 < Re <
4
10 mo~e nastup1ti 1 jedan i drugi oblik strujanja.
Sa stanovi§ta za§tite pr1 zavarivanju, povoljnije je lami-
nama strujanje jer se turbulentnlm strujanjem mogu zahvatlti 9a-
sovl lz vaz duha 1 unetl u te ~ an metal.
------
1.7.1 Zava riva~ki uredjaj za MAG zavarivanje

Uredjaj za HAG zavarivanje (sl. 89) ~ine: izvor jednosmerne


struje 9a ravnom stati~kam karakteristikam (1), mehanizam za dovod
elektrodne ~ ice
( 2 ), sistem za dovodjenje za§titnog gasa CO 2 i bo-
ca (3), sistem za hladjenje (4) i r~ni pi§tolj za zavarivanje (5).
Tu au takodje ugradjeni odgovaraju6i ventili za regulac1ju protoka
gAsa i vade , kao i greja~ gasa, jer se on kao i ~ njemu sadr~ana
- l d4 -
vodena para prl §lrenju mo!e zamrz nut~ 1 s pre~ ltl lst1canj e 1z
boca.

3
I

51. d9. &ema uredjaja za MAG zavar1vanje

1.7.2 Dodatn1 mater1jal za MAG zavar1vanje

Za§tltnl gas CO
U ovom postupku stvara takvu atmosferu
2
aka mesta zavarivanja koja fizl~kl lzo1uje prostor elektri~nog
luka od vazduha 1 pr1 ' tome se menja 1 u hem1jskom pogledu.
Ug~j.ndiok.id (C0 ) je gas bez boje 1 mir1sa 1 prljatnog
2
klselkastog ukusa. ~istoCa CO - za zavarivanje 1zn051 99,8\, bez
2
sadr!aja ulja, a2 s , NH)I HCI, a sa dozvoljenim sadrzajem vade do
0,2%. lsporu~uje se u ~e11~n1m bocama pod prltlskom dp 150 bara 1
"
zapremLne 40 1; U Qvakvim uslovima je u te~nom stanju jar ve6 ne
p > 73 bara CO 2 prelaz1 u te~nost, a pri ispu§tanju 12 boce (be1
zagrevanja) prelazl u ~vrsto stanje stvaraju61 "suvi led".
U toku upotrebe boce ne treba potpuno iaprazn!tl ve6 mora
ostati koll~lDa
COl koja odgovara prlt1sku od 2 bara. lako CO 2
nije otrovan, njegov sadrzaj u vazduhu iznad 3\ §tetno deluje ne
~ove~jl organizam, a ve6e koncentracije mogu izazvati 1 ozbiljne
zdravstvene te§k~e, pa pro1zvodne hale treba provetravati prinu-
dnom ventilacljom.
UtroAak CO prl zavarlvanju je reda 8-18 l/m1n, zavisDo
2
od debljine zavarlvanih delova.
- l ti 5 -
Elektro d ll e :r i ce za MAG zavarlvanje lzradjuju se u pre cnl-
eima 0,8; 1, 2 ; 1,6; ~, O 1 2 , 4 i isporu~ uju se u koturovima . Zhog
slaho oksidis uc e g dejstva CO , koji s e razla ! e u e lektrl~nom luku
2
na CO i 02 ' neophodno j e da ~ ice imaju ve~i sadr ~ aj Si i Mn (oko
0 , 6 %S1 i O,9 %Mn) ~to sprec ava oksidaclju metala s ava , jer obrazo -
vani oksidi Si0 2 i MnO isplivavaju na povr s inu. U ~ icama se ogra-
nicava C do 0, 1 2 % radi spretavanja po~oznosti s ava i usled oksida-
ci je ugljenika.
Ked nas se proiz vode z ice za zavarivan je u zastltnom gasu
CO 2 niskougljenicnih i nisko legiranih celika i imaju s lede~ e
(interne) oznake proizvodjac a: VAC 60, VAC 65, VAC 60Ni, VAC 60CuNl;
kad nelegiranih f ica brojka oznacava Rm ~ 600 MFa, odnosno 650 MFa,
a kod legiranih (Ni, CuNl) Rm ~ 650 MFa 1 Re ~ 470 ~Wa. Vrednostl
zatezne cvrs to ce (Rm) i graniee te c enja ( Re ) odnose se na osnovnl
rnaterljal. Os i m toga l~radjuju se i punjene !ice oznaka FLUXOFIL 11
(30, 40, 4 1, 58) 1 FLUXODUR 62, ad kojlh se FLUXOFIL 58 (57-62
HRC) i FLUXODUR b2 (5 ti-62 HRC) korl s te za na va rlvanje.
Elektrodne !i ce moraju biti ciste - odmascene, suve 1 ba-
karisane radi zastite od korozije. Moraju biti ujednacenog precni-
ka i bez mehanickih oste6enja, jer se mo!e poremetiti brzina dovo-
djenja z lce (v 90 - 900 m/h) .
z=

1.7.3 Metalurske reakcije pri MAG zdvarivanju

u toku zavarivanja u zastiti CO , zona stuba luka kroz ko-


2
ju prolaz i lstopljeni dodatni metal (u vldu spreja, kapljlca i me-
Sovito ) sadrz i vise klseonlka (33 %02 ) nego zona stuba luka pri REL
zavarivanju {21%02>. Zbog toga sa name6e pitanja: na koji se nac!n
postize za ~tita pomo6u CO od stetnog delovanja k1seonika i azota
2
1z ok o line atmosfere? Odgovor se moze dati ako se razmotre fizi c -
ko - hemijske promene gasa (C0
> u elektricnom luku.
2
P ri visokim temperaturama elektricnog luka - na plus polu
o
2S0 0 C, na minus polu llOOoe, u sredini aka sooooe - deo gas a CO
2
se razlaze tdisocira) prema reaxciji:
1
CO 2 ::: CO + Tl2.

Prema tome se u ldealnlm uslovima prostor elektrlcnog luka


aaatoji iz ameae g&Sova C02, CO i O ~ijl odnosi zavise ad tempe-
2
rature (sl. 90). U blizini vrha elektrodne zioe 1 u okolini zava-
rlva~kog kupati~a kolicina CO je ve~a od zbira kolicina 02 1 CO.
2
- 18 6 -

U s redi §noj zoni luka c a l se


goto v o g ubi, a preovladjuju
ga sovi CO i 02. Uz t o se u
s redl §n o j zoni luka pojavlju-
je i v o donik dobljen razlaga-
njem vlage koja se kao primesa
uvek n41azl u bocama sa ugljen-
dioksidom. Pri temperaturi vl§-
0
oj od 4500 C nastaje reakcija:

Stoga ce u uslovima zavuriva-


nja rastopljeni dodatni materl-
jal u prostoru elektri~nog luka
:~o oo biti okruten gasovima CO , CO,
2
02 i H o Kiseonik izaziva sago-
2
revanje elemena ta sadrfanih u
Sl. 90. Stepen disocijacije CO
u zavisnosti od temperature
2 ~eliku kao §to su AI, }m, 51,
elektric nog luka C i posredno iIi neposredno
oks1daciju Fe.
Oksidacija gvofdja u zon1 visokih temperatura mofe nastati
prema reakcijama:

CO 2 + [Fe) t CO + [Feo]
O2 + 2 [Fe) ::. 2 [FeO)
Klseonik se u vldu oKslda FeO rastvara u te~nom metalu §a-
va, a u procesu ocvr§civanja reaguje sa sastojcLma §ava stvaraju-
C1 trosku 111 porozna mesta (pore) ° Procesl koji se odvljaju pri
ocvr~clvanju metala §ava mogu se prikazati jednacinom:

[Feo) + [C,Si,Mn,H i drugi] [Fe] + (Si0 2 ,MnO i druga) +


+ {CO, H 0} t
2
Jedan od glavnih uzroka poroznosti metala §ava jeste reakclja sa-
gorevanja ugljenika, prema jednacinama:
'1
-+
CO 2 + CO + i02'
1/202 + [Fe) t (FeO) + [Feo]
[Feol + [c] ::. CO t + [Fe]
CO 2 + [C) +
+ 2CO t
- 187 -

Pri zavarlvanju U za § tltl CO ne mogu se nadoknaditl 5a90-


2
reI! e l eme n t! Si r Mn , . .. , nit l izvr ~ lti deZOKSidaCija (FeC) porno-
e u sastojaka U obl oz i iI i u p rahu kao prl REL i I i EPP zavarivanju .
U ovom s l ucaj u se to re~ava povecanl rn sadI ~ ajem 81(0,7-1 %81) i
~m( 1, 3 - 2 , 2%Mn ) u dodatn o j ~ ic l . Deo ovih e l erne n ata sager! , a dec
ostane za dezoksidac i ju tj . r edukci ju FeO p ri ocvr~6ivan ju rneta-
1a ~ ava . I s t o vremen o se u dodatnoj ~ic l ograni cava sadr!aj ugl je -
nika n a 0 ,1 2% radi um an j e nj a Kolic lne g as nlh mehur ova 1 poro znlh
mesta stvore nih r ed ukc ijom FeO.
I z u z i maju6 i dezoksid atore ( S1 i Mo) i n e § to umanj e n s adr -
f a j C , os t a li sastojc i do da tno g rna t e ri j al a tre b a da odgo va r a ju
osno vno m.

1 .7.4 Tehni k a ~~G za varivanja

Zavarivanjem u za s titu CO rnog uce je i zves ti ave vrste


2
s pojeva i U s vim p o lo ~ ajima slie no kao 1 ruc nim elektroluc nim za-
varivanje m. Oanas se ovim postupko m za varuju nlskougljenicni i
nis k olegiranl ce lie1, a debljina se iz r azloga produktivn osti og-
rani c a va na 30 mm.
Pripre ma za zavari vanje, slicno kao i za REL postupak,
odn osi se n a z a kos enje ivlca za lirnove debljine od 4 mm pri jedna-
s tranorn zavarivanju u h6rizontalnom polo ~ aju, iIi deblje ad 3 mm
za ostale polo ~ aje . Ug10vi ~ lebova (V, X iIi K) su manji nega za
REL zavarlvanje i lznoae 40-50 0 , a r a stojanje (zazor) izmedju 1i-
mova 0 - 2 ,5 mm. Pri zavarivanju u zas titi CO primenjuju se ufl
2
f 1ebovi u odnosu na ~L postupak zato s to je elektrodna f ica zna-
tn o manjeg precnika od ob10l ene e1ektrode.
Tehnika zavari vanja u zastiti CO povezana je sa nacinom
2
pre 1a zenja doda tnog materljala kroz luk, debljinom limova, polo-
zajem zavartvanja i vrstom java. Osnovnl parametrl zavarivanja su:
jac ina struj~ zavarivanja, napon luka, induktivni otpor zavariva-
ckog s trujno g kola 1 protok zastltnog gasa . Vrednostl ovih para-
metara zavise od precnika elektrodne fiee koju stoga ·treba najpre
izabratl. lako prec nik elektradne zice zavisi ad vis e cinilaca,
mo ~ e se prihvatiti slede6a preporuka: za limove debljine s ~ 2 mm

u zeti f icu prec nika d = 0,8 rom; za s = 2-20 rom d ~ 1,2 mm i za


5 g 10-30 mm d a 1,6 mm. Protak za~tltnog gasa bira se prema us-
vojenom pre~nlku f lee 1 l.nosi: 10-14 l/mln prl . avarivanju fica- .
rna prec nika d ~ 0,8-1, 2 rom i 14-25 l/min. pri zavarivanju !lcama
- 1UB -

veceg pre ~ nlka . Ostali parametrl zavar i vanja bira j u se prema pre -
po rukama p r o i 2vodja c a uredjaja 111 prakt1 ~ n lm prob ama .
P r l polu automatskom zavar i vanj u u za § t iti CO , pl§ toljem
2
za zavarivanje ruk uj e radnik . Ak a s u pravi lno izab r a nl p a ramet ri
zavari v anja , sarno zavarl vanje je zna tn o l ak s e nego oblolenl m
e l ektrodarna. l'togu se ostvari tl Bve vrs t e spo j eva U svim Qsnovnim
po lo!a jirna z ava rivanja . Za l imove debljlne do 4 mm prlmenjuje s e
je dno p ro la z no i j ednostrano za va rl van j e , dok j e z a l1rno ve deblji-
ne 4 - 8 rom neophodno je dnopro l azno dv o s tran o z a va rivanj e .
Sav r emeni m u redjaj i ma za zava rlvanje u za § tltl CO moguce
2
je uspe s no zavar l vati i l i move de bl j ine aka 0,8 mm. P rl zavari va-
n ju ovako tank i h l imova p i ~tol j se mo ra voditl pravo linljskl,
po d od r e ctj en i m n agi bom , bez bo~ nog kretanja (51. 91). Pri zavari-
vanju deb1jlh 11mova neophodno je
p riprem1ti i v loe i s ay lzvesti vl-
~ 51ojnim zavarivanjem.
Broj potrebnih prolaza za-
visi od debljine lima, vrste spo-
j a 1 po1o i aja zavarlvanja. Prlb-
li ~ no se uzima slede6i broj pro-
laza u za v isnosti ad debljine (5)
o snovnog materljaia:
s ~ 4 - 8 mm do 2 prolaza
s = 6 - 12 mm do 3 prolaza
s = 8 - 15 mm do 6 prolaza
s = 15 - 20 rom do 8 prolaza
B = 2 0 - 30 mm do 12 prolaza
S1. 91 . Vodjenje pl § to1ja prl
za vari v anju tankih iimo va Za elektrodne fice najrna-
njeg pre ~ nlka, d = D,H - 1,2 mm, pre ~ nik mlaznice je obi~no 10 -
12 mm a rastojanje izme dju mlaznice i osnovnog materijala 8 - 10

--- I
Q. b. c. d.

S1. 92. Tehnika zavarlvanja u za§t1tl CO 2

rom ; za ve~e pre~ nike ele ktrodn1h i lea rastojanje j e iO-15 mm. Prl
zavarivanju debljih limova koreni zavari se izvode p.r avolinljskim
- 189 -

kretanjem elektrodne f loe , dok se za n aredne prolaze prlmenjuje


poprec no kretanje. Vodjenje p1stolja za zavar1vanje prikazano je
na 51 . 92 ; 51 . a. se o dn osi na hori zon t a lan po l o~aj ; b . n a verti -
kalan o dozgo - nanl ~e ; c. na vertika lan odozdo - navl ~e1 i d. na
h ori zontalno-vertlkalan.
P ri zavarivanju debellh limova u za ~t lti CO povecava se
2
o pasnost ad pojave t o pllh prsllna u ob l asti temperatura bliskih
solidus linijl. Tn opasnost se mo!e uman jiti pogodnim izborom dl-
menzlje ~a va 1 povecanim sadr !ajem mangana. Odnos Q~upne v lsine
s ava prema nj egovo j s irinl n e srne bit! veei od 1 , 5. Povecanim
sadrz ajem mangana pospe ~ uje se dezoks idacija me tala §ava i uma-
njuje § tetno delovanje sumpo ra .
Va~na odllka ~mG postupka je mogucnost tackastog zavari-
v an~a tankih li mova. Uredjaj za zava rlvanj e je 1st! , 5 tim ~to

se na pi s tolj stavlja konicn1


zavr setak (sl . 93), koji na-
leze na gornji lim pre usp os -
ta v ljanja luka. Na davacu do-
datne z ice ugrad jen je vremen-
ski prekidat koji se moze po-
deaiti na potrebno vreme 2ava-
r ivanja u zavianosti od deb-
ljine lima i vrednosti ostalih
parametara. Limovi na mestu
spajanja moraju biti oeis6eni
Sl. 93. Pistdj sa koni c nim zavr- od rdje (kovarine) i drugih ne-
~ tkom za ta~kasto zavarivanj e u ~ istoCa radi spre~avanja ga5-
zastiti CO 2
nih mehurova i poroznih mesta.
Pode§avanjem pararnetara, sli ~ no kao i pri elektrootporskom tacka-
stom zavarlvanju, mogu se post161 tra z ene dimen z lje ~avova (taca -
ka).

1.B ZAVARIVANJE PLAZMOM

Americki fizicar Langmir je 1923. g. predlozio da se


uz poznata osnovna stanja materlje: ~vrsto, tecno i gasovito uve-
de i stan~viBoko jonizovanog gasa ili plazme. Sarna ree plazma
je starogrckog porekla i . oznacava materiju. U biologiji se osno-
vna supstanca naziva protoplazmom . Primeri prirodne plazme su sta-
nja materije na povr§ini sunca i zvezda . Plazma isto tako nastaje
pri atroosferskim elektricnim praznjenjima.
- 1 90 -
Prl zavarivanju je z na ~ ajna tBrmicka pLazma , koja je u
stvari jon i zova n gas sastavl jen ad slobodnih e l extron a , pozitlv-
nih jona 1 n eutralnih atoma . U gasnom prostoru lz~aju polo va
e l ektricnog l uka nastaje termi c ka joni zaci ja kao pos !edl ca 9uda-
ra mo l ek ula sa e lektro n ima gas a 1 o zra ~ ivanja (radijacije). Plaz -
rna (jonizovan gas ) postoji kad svlh p os tupaka elektroluc nog zava -
rivanja. Aka se zavarlvack i lux odr f ava vol framskom elektrodom u
prostoru ogran i ce no m telom ~aznice , stepen joni zaclje gasa se
toliko povecava da se ceo p os tupak nazlva zavarivanje plazmom .
Postupak je sllean TIG z ava rivanju.
P laz mom s e ug lavnom zavaruju ugljeni c nl i lo gi ranl c ellcl,
n erdjajuc i ce lici, vatroo tp o rne legure, l eg ure bakra, legure nik-
1a i legure titana. Mada se plazmom mogu zavar1va tl i legure alu-
minljuma, taj pos tupak se g otovo 1 ne pr1rnenjuje za aluminijum
zbog njegove vel ike toplotne provodlj1vosti, dck se clovo 1 clnk
uop~te ne mogu n1 za variti plazmom.
U poredje nju sa TIG postupkom zavarivanje plazmom je produ-
ktivn 1j e i jeft1nlje. Pri z avari vanju bez dodatnog materijala br-
z in a je 4 p u ta vec a, a cena z a 20 % manja u odnosu na TIG.
Mane zavar ivanja plazrnom u odnosu na TlG postupak su veta
cena o preme ( 2 -5 puta), krat1 vek mlaznice, veca p ot ro ~ njQ skup-
09 arg ona 1 potreba za dodatnlm uredjajern radl uspostavljanja
1uka.

1. 8.1 Uredjaji za zavarivanje pl~zmom

edrzavanja elektrl ~ nog luka


-
Uredjajl za zavarlvan je plazmom razllkuju se prema
koj~ moze bit! nssavi san i zavisan
na~lnu

(s1. 94). Nezavisan 1uk se uspostav1ja izmedju e1ektrode (1)


(s1. 94 I i Wlutrasnjosti mlaznice (2) dok se top1ota osnovnom ma-
terija1u (4) predaje strujanjem zagrejane p1azme. P1azrna struji
kroz kon1~n1 otvor (3) na dnu mlaznice. Zavisan luk se uspostav-
1ja izmedju e1ektrode (1) , sl.94, i osnovnog materijala (4).
lako se nezav 1snim lukom veoma lake rukuje, sli~no kao oKslaoe-
tilensk1m plarnenom, vetu pr1menu lma zavisAn luk. Ovo stoga §to
se zav1snim lukom na osnovnom materijalu oslobadja znatno ve6a
koli~ina top1ote. Zavisan luk se uspostavlja izmedju pozitivnog
pala na osnovnom materijalu i negatlvnog pola na volframskoj ele-
Ktrodi, tj. pravom pola rnoA6u. Oaim osnovnog materijala, za po-
zitivni pol je preko otpornika (R), (sl.94) vezan i ok1op gorio-
- 19 1 -

nika (pl azma trona). Ov im se omogu6uje uspos t avljanje pomoc noq


elektri ~ no9 luka s trujorn ma l e ja ~ lne, kojl se zatl m "pre nos1" na
osnovni mate rijal.

I
Arnon

Vod a
E
~=:::::l Zao ti t ni
I -ga. I( ArI
+
Vpaljai!
J R
4

~~Z!ZZt- ---- --- ---.


1::4

51. 94. Zavarlvanje plazmom

Nezavisan luk se primenjuje u slu~ajevlma kada se prl za-


varivanju tra ~ i mala koncentracija toplote. To se odnosl na spe-
cija~nu obradu 1 rezanje materljala koji ne provode elektrl~nu

struju, kao sto au npr. kerami~ki materijall.


Vr h elektrode je oklopljen mlaznioom pa se luk ne mo~e

uspostaviti dodirom kao kod ostalih postupaka elektrolu~nog za-


varivanja. Ova te § koea se resava na dva na~lna : p;l struji zava-
rivanja ispod IOOA luk se najpre uspostavlja izmedju elektrode i
oklopa mlaznlce a zatlm "prenosl" na osnovnl materljal; prl jacl-
nl struje iznad lOOA luk se uspostavlja posebnlm uredjajima -
visokofrekventnlm jonlzatorima.

1.8 ~2 Dodatni materijal za zavarivanje plazmom

Dodatnl materijlli za ovaj postupak zavarlvanja su zdtitni


gasovi i po potrebi 1ica.
Za obrazovanje plazme upotrebljavaju se gasovi koji hemij-
ski ne reaguju sa volframskom elektrodom. To su argon (Ar), heli-
jum (He), vodonik (H ), azot (N 2 ) ili njihova me§av1na. Gas za
2
obrazovanje plazme ne §t1t1 dovoljno tecan metal ad §tetnog de-
lovanja vAzduha pa se posebno dovodi za§tltni gAS, naj~e§6e 1!1st
argon. Argon mo!e da se koristi za obrazovanje plazme pri zAvari-
vanju svih metala, ali daje najbolje rezultate na ugljenl1!nim 1!e-
- 19 2 -
11clma , ~ellclma povl ~e ne jatine 1 legu r ama titana 111 cirkon lju-
ma o
Aka se argonu doda vodonlk , poVl..6a v a se s t epen l SKo r l§6e -
nj a t op l ote elektri~nog l uka , pa t i me 1 brzi n a zavarlvanja. P r!
tempera tu ri e lektr l cnog luka vodon i k d l so cl ra u z utro~ak ve like
kolici n e toplote (endotermna reakcija )

Kada disociran i atom! vodon l ka n o ~e n i mlazom plazme u dare U 0 9no-


vn i rnaterija l t empe r at ure , panov o se s t varaju d voatomni mo-
n i ~e

lekuli vodonika u z oslobadjan ,; e l ste k ol1 ~i. ne toplote koja je ut-


r o§ena ?a disocijac ij u (egzot.ermna r e ak c lj a )

H + H .. H + 4 18 kJ
2 mol

Ova se kol l c in a topl ote p r e daje osnovnom materljalu, §ta


omogucuje brte za varlvanje U o dn os u na c ist argon. Oblc no se do-
aaje 1- S\H prl zava r ivan j u ne r dja j llt ih celi ka (C r-Nl), jer ve61
2
sadrzaj vodonika maze s t vor i t1 po r ozna mesta u § avu . U nekim slu-
~a jevima, n pr . p ri zava r i v an j u 1 e gure 29 %Ni, 17 %Co, O,2'Hn osta-
10 Fe koja i ma i s ti k oe f icij e nt 1inearnog § irenja kao stak1o,
prl men juj e s e ~ak 15%H2 • Sll ~ no se me § av1.nom 50 do 75'He (ostalo
Ar ) p ove6ava top1otna mo6 1uka, uz nepromenjenu ja~inu dovedene
5 tr uj e .
P o t r o§ nja ar gona za obrazovanje p1azme kre6e se od 0,3-
5 , 6 l / mi.n u z avlsnosti od deblj1.ne delova kojl se zavaruju (2 do
10 mm ), a zas ti tnog a rgona oko 14-25 l/mi.n.
Za v ari v anj e plazmom m o ~ e se izvoditi sa dodatnim materi-
jalom 111 be z njega. Dodatnl materljal je hemijskog saatava sll~­
nog osnovnom 1 pri.menjuje te za deblje delove. Dodatna tiea se
u v odi na ivicu zavariva ~ koq kupat11a, sli~no kao kod TIG P08tup-
kaJ a li ovclE; nem a opasnostl cIa se vrh dodatne ~ic:e oAtetl bemija-
kim de 10vanjem sastojaka iz vazduha.

1.8.3 Tehnika z a v arlvanja p1azmom

U zavlsnostl od ja~1.ne Btruje razl!kuje BO .avarivanj.


mikr o pLazmom 1 a avarivanje pLaamom. Mikroplazma ae primenjuje za
spajanje delova deblj1.ne 0,03-1,5 mm, pri. ~emu ja~1na Btruje no
prelazl 20A, A plazma za de10ve debljo od 1,5 mm. Na .1. 95 pr1-
- 193 -
k az ano je z a va r l vanje mak roplaz-
mom , k Oj e daje veoma uzak §av sa
g o tovo nevidljlvom zonom pod u ti-
c ajem t o plo t e i ma ll m Bops tvenim
naponLm8 i deformacij ama .

l - piHo Lj sa 3- .ca v a r i v a ni S- aa lti. tni.


.
II: aavar i, oanill doo
4 - metalna pod-
gas
" 2- mtaJi plaaMs LoJka

S1. 95 . Serna zav arivanja


makropl azmom

2. ZA VARIVAIIJ F: F:LF:KTRItN I M OTPOROM

PQzn ata osobina metalnlh provodnika da se zagrevaju prl


proticanju elektric ne s truje - Dz ulov e f ekat - i~kori § ~en8 je Z8
e lektro otporsko zavarlvanje. Nerazdvojivi spojevi se obrazuju tao
re z ulta t z agreva nja metala pomo6u elektrl~ne struje koja pro-
t1~ e k ro z delove koji se zavaruju 1 plasti~ne deformacije zone
s pajanja .
Na baz i e lektric nog otpora razvijeno je vi§e postupaka za-
vari vanja koji s u na§ li veliku primenu u savremenoj industriji.
Oko 30 \ svih zav8renih spojeva dan as se izradjuje postupcima ele-
ktrootpors kog zavari v anja. Osnovni razlog za ovako Airoku prime-
nu ovih postupaka je velika mogu~nost mehanizaclje i Automatlza-
cije proces a i visoka produktivnost. Ovaj vid zavarivanja je 0&-
novoi nac in spajanja otpresaka u automobilskoj industriji, a sve
vi Ae zamenjuje zakivanje u avionskoj industriji . Osim toga, elek-
t r oo tpo rsko z avarlvanje pr1mBnjuje se prl izradi vagona, sudova
za tec n9 st, minijaturnih poluprovodnickih sistema, stampanih kola
u elektronlci, ltd.
U 'avisnosti od medjusobnog polo! aja delova koji se zava-
ruju elektric nim otporom razlikuju se prekt o pni i BucB oni SPOj B-
v i . Preklopnl spoj e vi mogu se lzvesti t a~ ka 8 ti m, r Bl je fnim i la-
vnim zav arivanjem, a su ~ eonl zavarivanjem s bi j an j Bm i varni cB njem.
- 19 4-

2 .1 TAt!XASTO ZA VARIVANJE

Ovim postupkom sPdjaju se tankozidn l de l ay! postavl j e nl


jedan pra ka drugog taka da obraz u ju prek l opnl spoj . F lz1 ~ k o spa -
jan je pre kl op l jenlh de l ova ostvar uj e se preke l 1venog j e z g r a -
s o~ l va (s l. 96 ) koje nastaje o a mestu gde a u l imov l p rltl s n utl
ele k trodama . Osno vne dlmen z l je s o ~ i va prlkazane su n a s l. 96 ,

~,
de

-
"" .- ~ >6. )d'0
Y>< '><N
I
i
?<;
. '"
.,JV< 1>0(' ~
i

"' .
I

/ d8

51. 9 6. Shema ta ~ ka s to z a vare nog s poja

gde je:
de - pre~nlk vrha elektrode, ds - pre~nlk 8~lva, H - vlsina 80-
~1va, s - deblj1na lima 1 h - ulegnu~e.

2.1.1 Uredjaj1 za ta~kasto zavar1vanje

Uredjajl za ta~kaBto zavarivanje - stabilne ma§1ne 111 zava-


rlva ~ ka klje§ta - sastoje se 1z energetsKog dela 1 sistema za

otvaranje 1 zatvaranje elektroda po odredjenom programu. 8akarne


elektrode (sa dodaclma Cr, Zr), imaju naito drUK~lju ulogu nego
elektrode u druqim postupclma zavarivanjaJ njihov je osnovni za-
datak da sprovode struju zavarivanja i prenose silu pritiska na
meato predodredjeno za apajanje delova (al. 97, detalj 1). Na Bl.
97 prikazana je najjednostavnija malina za ta~kaBto zavarivanje,
gde je brojem 1 ozna~ eno mBato apajanja 1zmedju elektroda (2),
brojem -3 papu~a za uvodjenje aile na elektrode 1 brojem 4 tran-
aformator. Savremene mal.f.ne za ta~kasto zavarivanje se saatoje iz
me haniakog eie tem a~ e t e ktrianog kota i opre~ aa up~avtjanje.
Heban1~k1 aiatam ~1ne k~1Ata maAine, uredjaj1 za pr1drlavanje
- 195 -

delova ko j i se zava ruju i mehanizma ko jim se o s tvaruj e p r lti sak


na e l ektrode . N aj va ~nlju ulog u u e lektri~ nom Kolu I ma trans f orma-

vo

51 . 9 7. Shema ma~ine za tac kasto zavarivanje

to r koj l s e napaja strujom iz mre~e napona 380 l1i 220V, a na se-


kundaru daje struju napona O,S-IOV i jaEine neko1iko hi1jada am-
pera. U sekundarno kola ukljucene su elektrode koje do vode struju
na me sto spoja. Oprema za upravljanje (ranlje 19n1tronska a danas
tiristo rska) ima zadatak da uk1juEuje i po programu regu11§e
proticanje s truje u prLffiarnom namotaju transformatora, kao i prl-
tisak na e le ktrodarna.

2.1. 2 Elektrode za taEkasto zavarivanje

U procesu tackastog zavarivanja elektrode ostvaruju nepo-


sre dan kontakt sa delovima kojl se zavaruju, prenose silu prltta-
ka, sprovode struju 1 odvode vedl dec toplote oslobodjene u limo-
virna . U us10vima serijske i masovne proizvodnje de10vanje top1ote
i pritiska na e1ektrode c1k1i~no se ponav1ja (sl. 98), §to iz-
aziva promenu obllka i troAenje elektroda. Pri zavarivanju bez
vodenog h1adjenja e1ektroda, dobija se znatno viAa temperatura na
radnim povr§1nama e1ektroda (kriva 2, 91. 98) i time ubrzava nj1-
hovo tro§enje. Zbog toga se e1ektrode redovno h1ade teku~om vodom,
iako se naizmeni~nim zagrevanjem i hladjenjem stvaraju dopunska
term1 ~ ka naprezanja.
- 1% -

T I
1' , 2
• T.max
L
-- ~-.,.- - T max
T,mi n

S1. 9 8. Promena temperature (T) radnih povr §lna elektroda


pri vodenom hladjenju (1) i bez hladjen j a (2)

I z osno vne uloge elektroda proizilaze uslovi koje treba


da ispuni materijal elektro da. To SU:
- v isoka toplotna i elektri ~ na pro vodljivost prl sohnim
i povis enim temperaturama;
- vatrootp o rnost"postojanost tvrdoce 1 dobra mehanicka
obradljlvo sti
- otpornost prot1v oksidaclje i leglranja sa osnovnim ma-
terljalom.
Ocana kvaliteta materijala za elektrode mo~e se doneti na
osnovu ispitivanja u laboratorijsklm l1i prolzvodnim uslovima.
Kao krlterljuro postojanostl prl zavarivanju celicnih limova mo!e
se uzetl broj zavarenih tacaka do pro§lrenja precnika vrha elek-
trade za 20%. Ovaj kriterljum se ne mofe prihvatitl za I1move cd
AI, Mg 111 povrsinski za§ticene calicne limove, vee broj zavare-
nih ta ~ aka do ~ i§6enja zaprljanog (legiranog) vrha elektrode.
U p~etnoj fazi . razvoja i primane ta~kastog zavarivanja
u uslovlma p o jedina~ne proizvodnje kori§6ene au bakarne elektro-
de, kojima se po kriterijumu pro§irenja pre~nika
od 20' mofe za-
variti oko 100 ta~ aka. Razvojem serijske i masovne proizvodnje
ovaj vek elektroda postao je kratak jer remeti organlzaciju pro-
izvodnje i umanjuje produktivnoet rade. Novim zahtev1ma serijske
proizvodnje odgovaraju disperziono otvrdnute legure tipa Cu-Cr,
Cu-Cd, Cu-Zr i Cu-Cr-Zr. Uporedni pregled nekih osobina materi-
jala elektroda det je u tablici 17, gde , LACS ozna~ .. v .. elektri-
~nu provodnoat U odnosu na elektrOlltl~kl bakar.
- 1; 7 -

7ab l lca 1 7 . Neke osob l ne e l e ktrodn lh materl ja l a

Nate ri jal
Tv rdo6a ,
% IACS Temp .ome k- Za te zn a Izdu~enje ,
HRB §g v an j a ~v r stoca %
C MP a
Cu 52 90 15 0 30 0 40
Cu- Cd 60 85 25 0 39 0 20
Cu-Cr ~o 80 5 00 52 0 15
Cu-C r- Z r ij O 75 525 520 15

E l ek trode lzradjene od navedenih legura mogu se k o ristiti


Z~ zavarlvanje v i §e od hl1jadu ta ~ ak a pre naknadnog o § trenja.
Konstrukcloni obliei elektroda koji se naj~e § 6e prime-
n juju u in d ustrijskim uslovima prikazani au na sl. 9 9 . Oairn ovih
e le k troda , primenjuju se 1 elektrode sa umecLma od sinterovanog
vo l f ra ma iIi mo libdena.

d,
K
J I
, ,• l
.1

I I~ I
I I
If"
I t" :
kj"
,I I I'
4"
I
ri
I ,
,...±,· 1
I I I
4-..I
I . I

I I :
III
I
II II: II I' I
I
,
I
I
I I I
I I I, i
II
I I I ,, I 'I
I, I II
I I
I I
I I I I I: :I I . I I I
, , 'I' ,I i ,I, I
I ! I

.1, ~: ,I i
I I I I
I i J.- I

51. 99 . Obiiei eiektroda za ta~kasto zavarivanje

p o s iednjih g o dina amerl~kl istra~iva~kl su uve11 u proiz-


vo dn ju no vi elektrodni materijai za ta~kasto ' zavar1vanje povr§1n-
ski z a § t16 enih 11mova. To au disperziono otvrdnutl materljall
s Astava eU-AI 0 " Osobine ovih elektroda uslovljene au veoma 510-
2 3
~en1m n a~ 1nom pro1zvodnje kojl se sastoj1 1z s1nterovanja, unut-
r a§n je oks1dae1je a iumin1juma 1 toplog 1 hiadnog obiikovanja.
- 19H -

2 .1. 3. Tehnlka i tehnolog l ja ta~kastog zavarlvanja

Os novnl parametrl ko jl za pozn atl zavarivani materljal


odredjuju tax procesa t a~ kastog z a varivanja jesu :
- str u j e zavarivan ja (l ) ,
ja~ina
z
- vreme zava rl van j a ( t ),
z
- s ll a prltls ka (F ).
z
Ove vell ~ ine s e uvode 1 odr ~av aj u pomo 6u odgova r a ju6 1h ra-
dnih de l o va ma § lna %a zavarl vanj e e1ek tri ~ nl m otpo r om .
Polazna osnova za odredjivanj e p a r ame t a ra zava ri vanja je-
ate izbor pre ~nlka vrha elektrode 1 all e prltiska. Za prora ~ un

pre ~ ni k aelektrode korlste s e empirlj s kl i zrazi prolstekll iz us-


lova n a j ve6e s m1cajne j a~ lne ta ~ kasto zavare no g spoja . Pre ~ nik
elektrode zavisl od vrsta. 1 debljine (s ) osn o vnog materijala;
za niskougljenl~ne ~ ellke u z ima se de "" 5 Va, z a v i s ok o leglrane
~ e11k e de - 4 Yo 1 za a1wnin ij urn de c 10 Yo.
511a prltlska se m o~e odrediti na vl ~ e na~ ina. Orljenta-
ciono ta 811a 1zn081: F = S.s za nlskougljenl ~ nl ~ elik, F =
z z
6,5 8 za visokoleglranl ~ellk 1 F & 1, 2 s za aluminijum. Deblji-
z
na lima je u mm a alIa u kN.
Os tala d va parametra - ja~ina struje za varivanja i vreme
zavarlvanj a - direktno uti~u na koll~inu oslobodjene toplote na
. ~
mestu spoja, a time i na d1menzije so~l va. Struja zavarivanja pro-
ti~e kroz sekundarno strui~o kola koje 9 a ~ inja v aju sekundarni ~~­

mo taj transfo~tora, elasti~ne trake koje pove z uju sekundar sa


kon~olnlm n08a ~ ima elektroda, elektrode 1 delav! k9ji se zavaru-

ju (sl. 9 7) . Ko11 ~ 1na top1ote koja se oslobadja u pojed1nlm de1o-


virna sekundarnoq kola srazmerna je omsklm otporima u tim delovi-
ma (sl. 100) jer au ja ~ 1na struje i v reme, p o prl r odi stvar!,
konstantne veli ~ lne u celom kolu. Kolic ina toplo t e oslobodjena
u bilo korn delu strujnog kola lzrac unava se prema D ~ ulovom za-
konu:

g~ je Q - top1ota u d ~ u11ma (111 vat-sekund1ma). R - e1ektrl~nl


otpor U omima, 1 - trenutna jacina struje u amperima, t - vreme
zavarivanja u sekundima. Deo oslobodjene toplo~ gubi se provo-
djenjem. konvekcljom i zra~enjeml a korlsna ko11~lna top1ote tro-
§1 se za de11m1 ~ no top1jenje ~terlja1a u zonl spajanja 1 omek§a-
vanja materijala eko te zone. Prema tome je, s a gled1§ta zavariva-
nja. potrebno razmatratl omskl otpor lzmedju e1ektroda (R).
- 19 9 -

Taj atpor se sas tOji 12 Bopstvenog otpor a limova (R );


2
otpora na mestu dodira li mova (R 1 ) i otpora na mes ti rna n a 1 eganja
elektroda n a go rnji i donji lim ( R)
3 • Na sl . 100 pr i k azan Je' tok
elektritne struje izmedju elektroda 1 relativne vre dnosti kornpo-
nenata ukupno g o tpora izmedju elektroda R = R + 2R + 2R •
1 2 3 u po-
~e tku zavarlvanja.

J _
O tp o r R

51 . 100. Omski otpori pri uspostavljanju strujnog kola

Ukupan elektrl~nl otpor izmedju elektroda (R) menja se u


toku vremena zavarivanja prema dijagramu 91. 101.· U potetnom sta-
dijumu zavarivanja deluju svl navedeni otporl (R , ~, R ), a pe-
1 3
ale lzvesnog v remena preostaje sarno otpor limova R2" Trenutak u
kOme otpori R1 1 R3 p09taju jednaki null odgovara flzi~kom sta-
nju potpunog medjusobnog naleganja llmova 1 elektrode. Pre toga
se kontakt ostvarlvao same u pojed1nim ta~kama zbog povr~1nske

hrapavostl lim9va i radnih povr§lna elektroda. Promena elektrlc-


nog otpora u toku vremena naziva se dinamicki otpor 1 za slucaj
niakougljeni~n1h ~ell~nlh Ilmova prlkazan je na 91. 101.
Ova velicina se danas Bve vl§e koristi kao parametar za
automatsko upravljanje procealma ta~kastog zavarlvanja kako na
atabllnim ma§inama tako 1 na pokretnim tzv. zavarlva~klm kljeAtl-
mao Stanje dodirnlh povdiina 11mova u toku vremena zavarlvanja.
priltazano je na s1. 101 .• , 1 povezano sa krlvom dinamil:kog otpo-
ra R = R{t). Eksperlmentalno je dokazano da od trenutka post.1za-
nja Rmax (a1. 101.b) poolnje obrazovanje zavAjl',e ,nog ao~lva, 1 da
Araflrana povrAina ne savial od debljine, tj. lma pribllzno latu
vrednost za sve uspe§no izvedene zavarene tal:ke. Na al. 102 prl-
kazane au te povrAlne PO,S, P1,0 1 P1,S za 11move debljine 0,5,
1,0 1 1,5 rom. 5toga ae neprekldnlm lntegraljenjem 5 (Rmax-R)dt,
- 2~ O -

poce tak rao t


enja 80ciIJa R
omt: k if a va 11 j (J 1-- --1

dodi t"

R . t
- A ..a_

t,
v
t t

51. 10 1. Dinami ~ ki otpor izmedju elektrod a

mofe odre d iti p o vr ~ 1na P


pri kojoj treb a isklju~ltl

R struju zavarivanja. To zna-


~1 da se povr§ lna P mofe
iskor1st1ti kao parametar
za automatsko upravljanje
proces1ma ta~ kastog zavar1-
vanja n19koug1jeni ~ n1h ~e-

11c nih 11mova na zavarivac-


kim klje ~ t1ma i industrljs-
kim robotima.
Drug1 parametar koj1
t
se koristi za automatsko up-
rav1janje stab1ln1m aparati-
rna za tac kasto zavarivanje
51. 102. Promena R(t) za raz11c lte
deblj1ne llmova je term1~ka ekspanzija sooiva
u faz1 njegovog formiranja.
Elektricni otpor1 R1 1 R3 koji dejstvuju same u prvoj fazi
zavar1vanja (al. 100) cesto se nazlvaju 1 prelaznl otpori. Sopst-
vent otpor llmova R2 u h~adnom atanju zavlsi same od vrste osnov-
nag materljala, a otpor kontakta izmedju limova Rl 1 otpor izme-
1ju elektrode i l1mova R) z~vls1 i od atanja povr§ine limovA. Sa
gledista zavarivanja najzna~ajniji je kontaktni otpor R , jer na
i
dodiru Llmova p~inje proces zavarivanja tj. rast SOC!VA. Zavis-
nost tt.pora Rl od stanja povrAine limova mo!a se pokazati na pri-
... ru Diskougljeni~nog lima brullene DovrAine gde otpor Ri u hla-
- 2U 1 -

dnom stanju 1 zn 051 lOO ~n , dok j e za oKs idisane povr ~ 1ne = R


1
500 . 000jJO. Na zap rl j anim povr s i:l.ama preterano je ve li ki kontu -
tni otpor , ~to shodno Omovom zakonu (I = ¥> odgovara strujl mal e
jac ine i nedo voljnoj k oli e in! os l o bodj e ne toplote 28 pravilno od-
v ijanj e proce sa tacKastOg zavarivanja . Kontaktni otpor i zmed ju
li mova Rl zavis i i od si l e prlt!ska na e l e ktrode ; ~to j e t a j pri-
tlsak vee! otpo r s e s manjuje jer se postl!e bolje medjusobn o na-
leganje , i razbija oksidna skrama.
Iz analize otpora R l , ~ 1 R) ustanovljeno j e da u pocet-
noj fazi zavari vanja najvecu vrednost i rna otpor Rl (vid! sl. 100)
pa se najve ca ko llcina toplote oslobadja na mestu dodira limova.
S druge strane, toplotna provodljivost cellka je za ake 8 puta
manja nego bakra, pa se toplota mnogo sporije ~ iz zone me-
djusobn09 dodira limova nego iz zona dodira sa elektrodama. Ova
dva faktora - najve6a koli~ina oslobodjene toplote na mestu dodi-
ra limova i najsporije hladjenje tog mesta - stvaraju uslove da
Be tu najpre dostlgne temperatura topljenja, 1 da se 1zmedju 11-
mava obrazuje §av. Ciklus- tackastog zavarlvanja sastojl se iz trl
faze (sl. 103):
1. Prltlsklvanja 11mova lzmedju elektroda (sl. 103.a).
2. Uklju~lvanja struje 1 zagr~vanja l1mova na mestu spaja-
nja do temperature prl kojoj pocinje del1m1~no topljenje oba lima
1 obrazovanja 11venog jezgra (sl. 103.b).
3. Isklju~lvanja struje, hladjenja jezgra uz delovanje sl-
le prltlska (sl. ~03.c).

Ia. /' I,,./ o.

: I
> I ~~?I III I
I I
I

I I
Sl. 103 • .Faze ta~kastog zavarlvanja

Xao Ato je ~ pomenuto ovl ciklWll se automatskl odvljaju


prema prathodeo uvadanim par~trim4 koji Be b1raju zav1sno od
zavarlvanih delova.
- 202 -
1. Re~ imi ta~kaDtog navariuanja

Pod r o~inom anvarivanja podrazumevaju se odredjene vrod-


nos ti o s novnih zavarivanj a (l ' t ' F >' ukl ju ~uju~ l
paramet~ra
z z z
oblik 1 dlme n zije clektroda, Kojima je mogu6e i z vestl zavarene
spojeve tra~e n lh dimenzija i kVal lteta. Re~lmi zavarivanja mog u
se us l ovno podelitl n a tzv . "ot;tre" 1 'tme ke". Olt ri r eiim i odli-
kuju se velikom jat in om stru je zavarivanja i k ratkim vreme no m,
dok je za meke r e zim s jac in a s truje manja , vreme du ~ e a so~ l vo
gotovo elipti ~ no (sl . 104 ).
U prakt1 ~ n1m uslov1-
ma , re~ l mi zava ri vanja mogu
se o d red lti ra~ unskl, ra~ u­

nsk1 - opitno 1 ~ 1sto op1t-


no. Bez obzira n a koji je
nacin odre djen, re ~ lm zava-
rivanja se mora proverltl
n a probnlm uzorcima koji se
ispituju razaranje m 1 dru-
q lm metodama kontrole zava-
'~e nih spo jeva. P ri tome se
kao optimalan re~im smatra
takav skup osnovn.ih parame-
tara zavarivanja kojim se
pos ti ~e pre~nik so~1va b11-
zak pre6niku vrha elektro-
51. 104. Oblik so?1va pr1 zavari va-
de , U'Z najmanje povrsinsko
nju o strim (1) i mek1m (2) re~ i mom
o s te~enje 11mova.
Iz D ~ ulovog zakonu proizi lazi da jacina struje i vreme
zavarivanja direktno ut.i ... 1..1 na kolic inu o'slobodjene toplote. S11a
pr1t1ska u energetskom pogled u iskazuje svoj uticaj samo u prvoj
fazl zavarivanja, jar sarno doUe deluje na prelazne otpore Rl i
R . Time ne prestaje i korisno delovanje s11e pr1tiska. jer ona
3
stvara i odr~ava zastitn1 prs ten od plasti ~ no deformisanog mate-
rijala gornjeg i donjeg 11ma oko livenog jez9ra. ~1me se spre~ava
razlivanje testastog metala 1 z jezgra. lsto tako s11a prltiska
deluje kor1sno 1 u fazi hladjenja so~iva. u tzv. fazi isklvanja.
Pri zavarivanju 11mova debljih od 6 mm potrebno je posebnlm pro-
gramom pove~atl silu pritiska u fazi lskivanja. uglavnom radi
resavanja nekih specifl~nih tehnolo§klh problema vezanih za poja-
vu §upljlne u dodirnoj ravni limova.
1. Re!imi ta~kaDtog aavariuanja

Pod r o!inom anval'iVa~lJ' a podrazurnevaju se odredjene vro d-


no sti osnovnih paramet~ra zavarivanj a (l , t ' F ), uklj u ~ uju~ l
z z z
obllk i d l me n z l je clektroda, Kojima je mog u~e izvesti 2avarene
spojeve t r a ~e n ih dimenzija i kval iteta. Re~imi zava r ivanja IDOg U

se us l o vn o p ode li t i na tzv . "o~tre" i "meke". Ol tl'i r eiIim i odl i -


kuju se velikorn jacinom s truj e zava rivan ja 1 k r a tki m v re me no m,
dok je za meke r ei i me jacin a str uje manj a , v r e me d u~e a 6 o ~ i vo
go t o vo elipti ~ no ( 5 1. [ 04 ).
U praktl ~ n1m u51ov1-
rna , re ~ imi z ava r i v a nj a mogu
se o d red lti ra ~ un sk i, ra ~ u­

n sk1 - op itno i ~ ls to opi t-


no . Be z ob z ira n a ko ji je
n a e ln o dredjen , re ~ lm zava-
r ivan ja se mo r a prove r l tl
n a p r obnlm u z orc i ma k o ji se
i s pi tuju razaranjem i dru-
q im rnetodama kont role z ava -
'::en ih spo jev a. P ri t o me se
kao optl ma lan re~ im smatra
t ak a v sk up osnovnih parame-
2 t ara zav a rivanja kojim s e
po st1~ e p re ~ nik so ~ iva b11-
z ak precniku v rha elektro-
Sl. [04 . Oblik so§i va pri zavariva-
de , uz najmanje povrsinsko
nju os trim (1) i mekim (1) re ~ i mom
o s te6e nje limova.
lz D ~ ulovog z akon u pro izi l a zi da j a c in a struje i vreme
zavari v anja direktno ut ~ "' 1.1 n a kolic inu o'slobod jene toplote. S11a
pritiska u ene rgetskom pog l edu iskaz uje svo j u ticaj samo u prvoj
f azi z a v arivanj a , jer sarno doUe de luj e n a prelazne otpore Rl 1
R • Time n e prestaje i korisno delovanje sile pritiska. jer ona
J
stvara i odr! a v a z a ~ titni prs ten ad plast1 ~ no deformisanog mate-
r1jala gornjeg i donjeg lima oko live nog je z gra. ~ 1me se spre~ava

razlivanje testastog me tala i z jezgra. lsto tako s11a pritiska


deluje korisno i u f azi hladjen j a so ~ iva. u tzv. fazi iskivanja.
Pri zavarivanju limova deb1 j i h od 6 rom potrebno je posebnim pro-
gramom pove6at1 s11u pritiska u fazl lsklvanja, uglavnom radi
re § avanja nekih specifl ~nih tehnoloSkih problema vezanih za poja-
vu § upljlne u dodlrnoj ravni limova.
• 203 -

p r i mer i os n ovn ih cikl us a t a~kas tog z ava r lvanja be z doda t -


ne s ile i s kivanja ( a ) i s a dodatno m silom isk1vanj a (b) dati s u
n a a l. 105 . Osirn ovih c iklusa pri zavari van j u ni za me tala ne opho-

Fart) I skivan .i

iart ) ia r t )

ta ta
a. b.
Sl. 105. Osnovni ciklusi tackastog zavarivanja

dno je pos le iskljucivanja struje zavari v anj a i odre djene pauze


ukljuc iti struju ~ arenja (i~) koja deluje za vreme t~ (51. 106.a).
Tac kasto (i re1jefno) zavarivanje metala deb1jih od 3 rom cesto se
izvodi periodicnim iskl~ucivanjem i uk1juc i v anjem struje zavari-
v anja, tzv. impu1snim z a varivanjem (al. 106.b).

ra Fa r t )
'"
izlt)

t t

ta tz ta
a. b.
Sl. 106. Slo~eni ciklusi taekastog zavarivanja

Na masinama za ta~kasto zavarivanje mogu6e je u sirokom


opsegu birati struju zavari v anja, vreme i silu pritiska. Vredno-
ati ovih parametara zavise ad vrste i debljine osnovnog materipla.
Ako se odredjeni materijal mo~e uspesno taekasto zavariti u siro-
kom dijapazonu parametara zavarivanja, onda se smatra dobro zav ar-
Ijivim. Na zavar1j~vost elektrienim otporom utieu: toplotna i ele-
ktrie na provodljivost, jaeina pri povisenim temperaturama, tempe-
- ~U4 -
ratura topljenja , koo f lc~jent linearnog § lrenja 1 osetljivoat na.
te~~ki ciklus za varivanja. Naj ~ e §~ e se e l ektrl ~ nim otporom zava-
rufu n 1sko u gljeni ~ ni ~e lie1, n lskoleglranl 1 ugljenl t nl ~alicl,

~ellc l otpo rnl n a koroz lju 1 vatrootpo rni ~ ellcl. Od nefeleznih


metala zavaruju sa lequre tltana, l eg ure bakr a 1 legure al~l­

juma 1 magn e zijuma. Nlskoug~jenl ~ nl ~ e l1 el lmaju ralativno veliki


elektrl ~ ni otpor ( 8 puta ve6 u nego b akar) i nisku granicu te~e­

nja pa sa mogu ta~kA9to zavarivatl u § lrokom opaegu vrednostl pa-


rametara zava rivanja. Za niskougljen1~ne ~ eli~ne llmove debljine
B D (1-3) rom jacina .tru~. aavarivanja prlbli1no se odredjuje pre-
rna emplrljskom izrazu 1 z - 6500.s u A. Oslm toga ~esto ae ja~lna
struje zavarivanja odredjuje na osnovu gustine struje (1 - I IA -
2 2 0 z 1
- 4I /de n » na doclirnoj povrAinl elektrode (As a de n/4) aa limo-
z
vlma. Gustina se uzima u granicama 10 • 80-160 A/mm2 za make reli-
me zavarivanja l.l1 io - 160-400 A/roml za tvrde relime. U akladu aa
porastom debljine osnovn09 materijala gustina struje opade.
Vrel'7l8 EQtJarivanja ~. vreme protlcanja elektrl~ne struje
takodje se pove6ava sa debljlnom osnovnog materljala. Prl zavarl-
vanju nlskougljenl~nih ~ell~nih llmova usvaja sa vrerne zavar1va-
nja u sekunclima t D (0,16-0,36)s ill, kako ae to 6esto deja, u
z
periodima nalzmeni~ne struja:

(0,16-0,36)&
~ (0,16-0,36)a.f-(8-18),
T

gde au T - period oscilaclja u sekundama, a - debljina lima u mm,


1 f - 50 frekvenclj& nalzmeni~ne struje u Hz.
Sita pritieka na elektrode zavisl od debljine 1 gran lee
te~anja osnovnoq materijala. Izra~unava se po obrascu:
2
de n
F z - p.-c--,N

gde je p - apecifi~nl prltiaak elektroda u MPa, koji za nlsko-


ugljen1~ne ~el1ke 1znoa1 49-118 MPa. Ve6e vrednoatl speelfi6nog
prltiska uzimaju sa za dablje dalove 1 atruje zavar1vanja ve6ib
jatina. Nelto ve6a ai1a (oko 20\) potrebna je prl zavarlvanju li-
mova povrAinskl zaAti6enih antikorozlvnlm lakovima 111 nedovolj-
no o61A6anib povrlina.
Prepor~ene vrednosti osnovnih paramatara ta~ka8to9 zava-
r1vanja n1sko>g1jen1.t!!n1b ~el1~nih lll1'Ova data au u tabell 18.
Ni.kot.girani i ~gt j. niani a.tici au prl ta6kaatom zava-
rivanju sklonl ka zakaljlvanju metala lava 1 zone pod uticajam
toplota. Zbog toga se primenjuju meki reUmi zavarivanja (manje
- 205 -
b r zine zagrevanj a i hlad jenja) i fare nje pos le z a va rivanj a . Ja-
~ ina struj e za v ari vanj a se uzlma za 25 -30 % manja n890 za nisKo-
ugljeni ~ ne ~elik e a sila pritiska ve6 a za 1 , 5 do 2 puta.

Tablica 18. Re £ imi ta~ kastog zavarivanja niskougljeni~ nih ~ elika

Debljina jed- Pre ~ nik Vrerne za- Ja ~ ina Sila


nog lima elektro- varivanja struje pritiska,
s,rom de, mm t z' s I ' kA kN
z
0,5 4 0,1-0,2 4 - 5 0,5 - 1,0
1,0 5 0,2-0,4 6 - 8 1,0 - 2 ,0
1,5 6 0,24-0,5 8 - 12 1,5 - 3,5
2,0 8 0,36-0,6 9 - 14 2,5 - 5,0
3,0 10 0,6-1,0 14 - 18 5,0 - 8,0
4,0 11 0,8-1, 2 15 - 20 6,0 - 9,0
5, 0 13 0,9-1,5 17 - 24 8,0 - 10,0
6,0 15 1, 2-2,0 20 - 26 10,0 - 14,0

Ns r djaj udi csZi c i imaju 5-6 puta ve61 elektri~ni otpor


nego ugljeni ~ nl ~eltci, pa je stoga potrebna struja zavarlvanja
manje ja~ ine. Visoka granica te~enja ovih ~elika uslovljava pri-
menu vellkih prltlsaka (p - 250-400 MFa), 1 sile lsklvanja 2 ,5-4
puta ve6e nego za niskougljenl ~ ne ~elike. Sli~n1m re! 1mima zava-
ruju se i vatrootporni ~elici.

Ls gur e alumini j uma se odlikuju vlaokom elektri ~ nom 1 top-


lotnom provodljlvo~6u, Ato lzlskuje prlmenu struje velike ja~i­
ne i kratkog vremena zavarivanja. Ja~ina struje je 3-3,5 puta
ve6a nego za nlskougljeni ~ni ~elik, a vreme zavarivanja je 2 -4
periode na1zmenl~ne struje tj. t z ~ (2-4).T-(2-4).j m 0,04-0,08s.
511a pritiska u N se izra~unava prema lzrazu:
2
F z - k.s .Rp

gde je k - koeficijent u granicama 5-9; ni!e vrednostl odgovara-


ju mekAim 1 plastl~nim limovlma, a viAe deformaclono 111 termi~kl
oja~anlm leguramal 8 - debljina lima u mm; Rp - tehnl~ka granlca
te~enja alum1nljuma (200-300 MFa).
Legur Q titana poseduju ve~ikl alektrl~nl otpor, pa se zava-
ruju sll~nlm re!1mom kao nerdjaju61 ~ellcl, s tim Ato je
p - 150 - 200 MFa.
- 20 6 -
... Pr ime na teo l'ije B li ~ n o Dti ~a i ab or par amQtara
t a ~ka6 t oo aa variv a"j a

U praksl je c esto potrebno tehnologiju zavarlvanja z a je-


dne uslove p r imeniti u drugim, vi ~ e iIi manje , raz licl tlm uslo-
virna . Pri svakoj promeni ma s in e za tackasto zavarivanje, vrste 111
debljine osnovnog materijala, materijal a e l ektroda iIi sarno njiho-
vih r a dnih pov r~ ina (usled habanja), neophodno j e uskladiti i os -
novne parametre zavarivanja.
Primenom bezdirnenzi jske analiza mogu se odredi tl kriteri-
jumi sli~nosti osnovnih parametara tackastog zavarivanja i olak-
~ati izbor parametara pri promen! uslova zava rivanja.
1 2 teorije slicnos ti je poznato da au dye fizicke pojave
s lie ne aka se opis uju istom di fe renc ljalnom jednac inom i imaju
j e dnake pocetne i granicne uslove. Aka p osmatramo raspodelu tem-
peratura po deb ljini lima (du1 ose z) n a spoj evima (sl + sl ~ i
na' spojevima (52 + 52) (npr. 52 :::0 25 ), uslovi sllcnosti su 18-
1
punjen1 jer se 1stom diferencijalnom j edna~inom

2
aT a T
'IT = a ;7

opis uju faze zagrevanja, a jednake su kako pocetne tako i naj-


vise - granic n e temperature •. U gornjoj diferencijalnoj jednaci-
2
ni a - je koeficijent temperaturne provodljivosti 'u m /s.
Vremena potrebna da sa pri z agre vanju post1gne odredjena
temperatu ra zavlse od debljine limova i povezana su kritepijumom
Bli~no8ti t~mp e patura po Vremenu - Fu ri jBovim bS3dimenzijskim
kriteri j umom - obl ika:

gde je z - koordinata odgovaraju6e tacke.


Za procese toplotno slicne koeficijent Fo ima jednu te is-
t u vrednest, tj. Fe = canst.
Pri tackastom zavarivanju se kao dokaz top1otne B1i~noBt~

mo1e uzeti da ta~ka z = s/2 u momentu iBklju~enja struje zavariva-


nja dosti1e temperaturu topljenja osnovnog materija1a (Tt). Ovo
stoga a to se u optima1nim uslovima zavarivanja dobija 8~ivo vi-
s ine H as, koja je simetricno rasporedjena u gornjem i donjem 1i-
mu (vidi sl. 96).
I ostali parametri ta~ka8tog zavarivanja mogu sa lzrazlti
u bezdimenzijskom ob1iku 1 takO povezati 8a debljinom U ..... , Na
- 2 07 _

t a:J,. ni.l~ in se dobijaj u s l edec i kriterij umi sll ~ nostl:


1. bezd1men zijska geometrijska sli ~nost
d
K = 55 = cons t .
2. bezd1rnenzi j ska s li ~ nost vremena zavarivanja
at
T
Z
= ""Tz = const.
5

3 . energetski kriterijum
2
1z·PT·t z
4 = cons t.
c.p.Tt.d
s
·1. k ri te r ijum s li ~ nosti plasti ~ nih defonnacija
Pz
Kz = Rp = const.

Bud uci da se u praksi ta~kastog zavarivanja pre~nik so~lva

odred juje p rema izra zu de '. ds = 5 VB, kriterijumi slicnostl bUe


U oblik u:

at
~ z
Ie ' = ,. z
' = -s-' ).J ' = i k'z
Vs
U izra zlma za krlterijume ali~nostl pr1rnenjeni au simboli:
d- pre~nik soc.1va; s - debljina lima; }, - termi~ki1 pro-
s
vodnost osno vnog metala u J!m.s.K tj . W/ m.K; a = }'/cp - koefici-
jent ternperaturne provo~dljivosti u m2/s; t
z
- vreme zavarivanja
u a; 12 - jac ina stru je zavarivanja u A, P - specifi~ni elektri-
T
c ni otpor osnovnog materijala u nm;
c - specifi~na toplota osnovnog materijala u J/kg.K;
3
p - gustlna osnovnog materijala u kg/m ;
T - tempera tur a topljenja osnovnog materi~la (aritmetic-
t
ka sredina sol idus i likvidus temperature);
Pz - specifi~n i
pritisak na elektrode u HPa;
Rp - tehni c ka g r anica te~enja osnovnog materijala u HPa.

Primenu krite rljuma sli~nost1 pokaza6emo na primeru odre-


djlvanja re~ima zavari vanja niskougljenicnog celicnog lima deb-
I j ine s2 m 4 rom na osnovu poznatog re~ima za lim debljine
s 1 = 1 mm. Prema podacima iz tablice 18, iIi na bazi opita, mogu
se za lim debljine 51 = 1 mm u5vojiti sledec! parametri:

de=5~-5 rom ,. I
z - (7,5-8)J<A, t z ~ (0,12-0,16)s,

F
z
= (2 ,S-J)KN.
- 208 -

Primenom krlterijuma S ~l~n o s t l doblja s e re ~ im zavarl va-


nja ko ji o dg ovara ll mu de bljlne 8 z 4 mm . P ritom s e k onstante
2
ve zane z a ma t e rlja l "kr a~ uju t~o d a osta je :
de
de l

~
::a _ I2I

fS-z
de
2
= de
1 Vi; _
"1
.. s1.{f z 10 nun

tz 1 t Z 8
= 2 2 4
; tZ = tZ - = (0,2-0,4)1 = (0,8~1,6)a
sl s2 2 l sl
Iz 1
_

"1
z
IZ
-I
2
s2
Iz
2
~ Iz (i;
1
- .-
s1
(6-8) VI = (1 2 -16)kA

s2
Fz
2
- Fz
1
.-
8
= (1,0-2,0) . ~ - (4-8)1tN
1

Kriterij urn slic nosti mole se primer.i ti i za odredjivanje


re!lma zavarivanja novog materijala na ba~i poznatog re!ima za
neki drugi materijal. Pri tome treba poznavati termo-fizicke k a -
rakteristike osnovnog materijala. Za materijale koji se najce§~e

zavaruju elektricnim otporom, neke od t1h karakteristika date au


u tabliei 19.

Tabliea 19. Neke karakteristike celika, aluminijuma i mesinga


). e P 3
Materijal J/m.s. K J / kg .K kg/m

niskougljenic ni 62 462 0,14 1500 7850


c eliei
niskolegirani i
arednjeugljenic- 39 471 0, 2 1 1415 7750
ni c eliei
nerdjaju~i
20 502 0,75 1410 7880
Cr-Ni c eliei
aluminijum 229 896 0,029 657 2700
Iresing 84 3 81 0,071 900 8600

Graniee tecenjs (Ra) i11 tehnlcks graniea tecenja (Rp)


koje figuri§ u u kr1 terljumu sllcnostl plasticnih deformae1js od-
redjuju se labora torijsklm ispitiv anjem.
- 2 09 •

2. T~ hn o t og i j a ta~ k a8to g aa va r ivanja

Ta~ kastl m z a va rl vanje m obl~no s e spajaju de lov l debljine


od 0 ,05- 6 mm , mada j e mog u~e s pajati 1 debl j e delova . Poluprol z -
vodi od ko jlh se l z r a djuju ta~ k asto zavarene konatrukclje naj-
~e §6e su ni s k o u91 je nl ~ ni ~ eli c nl limo v l i trake , otpresci, cavi,
profl1l ka o 1 delo vl lzradjenl 11venjem , kovanjem 1 re z anjem.
U ve ~lnl slu~ ajeva prlmenjuje se d vostrano ta~kasto z a va-
rl vanj e (sl . 107 .e), made se po p o trebl korlste 1 sheme date na
s l. 107 pod a,b,c,d 1 f
Iako su pravl1no lzab r anl osnovnl paramatrl ta ~ kastog

zavarl vanja - I z ' t z ' F z 1 de - to jo§ nlje dovoljno z a uapeAno


l zvodjen j e zavarlvanja. Potrebno je predvldeti na~ ln lspravlja-
nja 11mova rad! boljeg n aleganja na mestlma gde Be predvldja
obrazovanje spoja, nar~lto ako su 11mcvl deblji od 2 mm. Zalti-
tne boje, mastl, ul j a, oksldlsane povr§ine 1 druge ne ~ ls~e Ate-
tno deluju prl ta~kastom z avarlvanju, pa se moraju pre zavariva-
nja odatraniti . Nar~ito mora j u biti ~ lste p o vr§ine limova u do-
d!ru s a elektrodama, jer u protlvnom rnogu nastatl ru~nl Aavovl sa
povr§insklm greskama 111 ~ ak izostatl forrn1ranje s~lva. Povrsine
11mo va se mogu ~ l s titl ~ ell ~ nl m . ~ etkama 111 benzinom. acetonom i
trlhloretilenom .

a. b. c.

Cu

e. f.

d.

51. 107. polo ~ aji elektroda pri ta~k. . tom zavarivanju


- 21 0 -
Tatkasto zava r enl s pojevi ob i ~no se izvode po~ u n lza
ta~ aX a ~ ij i ras p o r ed zavisi od ob1 i ka i d i men zija de10va koji
sa zavar uju . Ake je r as t ojanje l zmed ju prethodno zavarene ta~ke

1 no ve ma l o , struja se gra -
n a za t va r aju61 struj no ko lo
I" 1 p r eko s ta r e ta ~ ke lsl .
108) . Na ta j na~ in s e uma-
njuj e ja~ ina s truj e zavar i-
va nja za vel i ~lnu I§,
( I. ~ I " - I § l, p a umesto
zava r ivanja mof s nastati sa-
me s lepijivanje 1imova . 1.-
51. 108. 5hema grananja s truje
vodjen j em o vaJc:1.h ta ~ aka uop-
§ te se ne pove6ava ja~ 1n a

spoja kao celine vee se sarno kvarl osnovnl materijal. Najmanj e


vredno s ti rastojanja i.medju susednih tac ak a (t ) i prek10pa (a)
T
u zavisnosti cd vrste 1 debljLne osnovnoq mate r i jala da te au u
tablici 20 .

Tablica 20 . Hinimalni koraci (t )1 prek10 pi (a) pri tackastom


za varl vanju T

s, Konstrukcioni Vatroo t porni Lake 1egure Legure bakra


mm t "lici c elici
tT,mrD a,lIU1l tT,tnm a,mm t T, mm a,mm tT,mm a,mm

0,5 10 8 8 6 15 12 10 10
1,0 12 10 10 8 15 14 14 12
2 ,0 18 14 14 12 25 20 20 16
3,0 25 18 18 16 30 26 26 22
4,0 35 22 22 20 35 30 30 26

P
\ :I~l I
Tac kastim zavarivanjem mog~e ja spajati Limova raslici-
tih debljina a i materijala, ali Be mog u javiti i o dredjane te§ -
k06e. Osnovna teik06a - da ae s~lvo f o rmira u dod1rno j ravn1
- 2 11 -
li ~ova - mo~ e s e re§ iti i zborom elek tro d a razli ~ itih pre~ nikao
Ako s e zava r uj u limovi debljina s1 i 52' pre ~nik elektrode treba
i z r ac unati prerna tan j em 11mu, a prec nik .druge elektrode iz uslova
top l otne r avnote! e U odno su na do dirn u ravan limov a.
Ako je de b ljina tanjeg lima sl' mo ~ e se usvojiti pre ~ nik
e l ekt r ode k o ja nale ~e na taj lim del = s~. potom se mogu napi-
sa t1 lzr azl z a omske atpore I1mova:

51 49
1
Rl = P l °A =
-:-r.r
Pl o
1 del r

s2 45
2
R2 = P2 A 0 =
P2 °-:-r;
2 de F
2

i uslovi toplotne ravnote ! e Rl = ~, ill Plos/de~


U op§ te m slu~ aju, kada se razlikuju i materijali i
mov a, precnik elek t r ode koja nale ~ e na deblji lim ra~ una se po
obrascu:

Za slu~ aj limov a od istih materi j ala jednake su specifi~­


ne e lektri ~ ne otpornosti ( P = P2) pa je
l

Drugim re ~ ima, na deblji lim treba stav iti elektrodu ve-


6eg pre~nika, ili ak o su limovi iste debljine tada elektrodu
ve 6 eg pre c nika treba postaviti na lim ve6e apecifi~ne elektricne
otpornoatl 0

2. 2 SAVNO Z AVARI VANJE

Elektrootporsko §avno zavari v anje je proces obrazovanja


zavarenog spoja pomo6u niza medjusobno spojenih tacaka (alo 109) 0

Elektrode za §avna zavarivanje su u obllku dlakova koji


se okre6u preko gornjeg i donjeg limAo Njihova je ulaga da pre-
nesu pritlsak na delove koji se zavaruju i da spravode struju
zavarivanjao Debljina delova kaji se zavaruju abi~no ne prelazi
2 mmo
- 2U -

51 . 109 . Shema iavnog zavarlvanja elektrl~nim otporom

Osnovne vrste spojeva koji se moqu lzvestl §avnlm zavarl -


vanjem p r ikazane au na sl . 110 . Spoj o b lika C. 8e korlati u s l u -
~ajev1ma kada s e t rafi de oba lima l efe u isto j r avni ili ako je
raspol of l va malin a ma l e anage z a zava r ivan je I1mova date deblj l -
ne. lato taka 8a r a zlika u polo!a j:ima l imo v a mole sves t..1 n a mi -

c.

d. e. f.

---
51. 110. Vrate epojeva &a lavno zavarivanje

nimum pr1manom apojeva d. i e. 0 epoju tipa d. preklop je v.oma


-.1i 1 - (1,5-2,5)a,""", tAko de . . uvarivanjem i plaaU/!n1.& de-
fOrmieanjem 11movi qotovo dovode u ietu ravan. 0 epoju e. tenka
- 2 13 -

~eli~na £olija ostaje utisnuta u mater i jal tako da se dobija


suteoni spoj. Podufllo 1spup~ enje na spoju f. 10ka1 izuje zagreva-
nje 1 pr1t1sak 1 time doprinosi pove~anju b rzine zavarivanja.
Alto se parame t ri zavari vanja pravilno izaberu , jat1na spoje va ti -
pa c . 1 d. dostife ja~inu osnovnog mater1jala .
Pr1 zavar1van j u delo v a od 1egur a ~~uminijuma 1 bakra p r i -
men juj u se same spoje v 1 tipa a . 1 b. Duzin~ prek10pa 1 za ug1je -
ni ~ n e tel1k e deb lj1ne 1 - 2 mm 1zn osi 12-1 8 mm, dok se za auste-
n1 tne va trootp o rne ~e 11 ke moze sman j1t1 za 2 mm 11i za legure
a 1umin1juma i b ak ra za toliko po ve~a t i.

Zah t e v 1 k oj1 se odnoa a n a ~ 1stoCu 1 1mo va 8U ve~1 nego za


ta~k4B to za v a r1 v anje . Da b1 se s pre ~ i10 popre ~no prek1apanje ivi-
ca 11i uopAte de f orm1s anje , pot r e bno je pripo jima u tvrat1ti de10-
va koji s e spajaju n a rastojanju 70-150 mm . Ve~a rastojanja Be
uz i ma ju za deb1je l imove . Pre z a varivanja, nagore1e povrAine p r 1-
po jnih ta ~aka t reba oo1sti ti.
Alto k onstrukcij a spoja omog u6 uje, maze S8 Aavno zava r1va -
n j e izvest1 1 be z pr1pojnih ta~ aka ali uz pr1rnenu krutih Aablona
p r 1tisnutih n a I1move .

2. 2. 1 Tehnika i tahnologija Aa vnog za variv anja

1. RBli mi Ja vn og aa va r i va nja

Savno zava ri v anje se mo ze izvesti prema programima pri-


ka zan l m n a sl. Il l . Na jprostij1 je program sa nsprekidno uklju~e-

Fa Pa
1-Z F F. P.
Is F.
r I I. Is
Z
r\ Z
Z ~
r-

t
)
• . __ tp
t
41f
t. t
a. b. c.
51. Ill. 5hems progfamA Aavnog zavar1vanj a
>
nom a trujom I 1 nep r ek1dn1m kretanjem krufnih e1ektroda brzinom
z
Vz ,(l . v z .t) u odnosu na zavarivane de10ve (a1. 111.a). Najvl§a
Be k oriati program dat na a 1. 111.b, koj1 odgovara neprek1dnom

obrt anj u k ruznih elektroda 1 prek1dnom (1mpulanom) uklju~enju


- 2 14 -
s tr uj e . Najzad , prema prograrnu n a 5 1. lll. c , e l ekt ro de se okrecu
sarno ka da je i sklju~e n a st r uja , a str uja zavarivan ja proti~e u
nekom v reme n skom in terva lu dok e l ek t rode miruju . Karak t erts tl ~ nl

po kazate lj l p rek idn og sa vn og zavarivanja jesu : vreme z avari vanja


(t ) , vreme prekida t I lini j9 k a br zi na zava ri va n j a V s 1 1 a p r l-
z p Z 1
tiska n a e l ek trode F i si rin a (b) , pretn i k ( D) i ob lik r adne p o-
z
vr~i n e elekt r ode . Vreme pre ki da i b rzina z a va ri van j a blra j u s e t a-
k o da s e do bij e p r e klap a n je po j edini h tataka po 1/3 -1 /2 njiho ve
du ~ in e . Orijenta cl o no se nzimaj u jac ina struj e i s 11 a prltl s ka
1, 5 - 2 p uta vece nego z a tackas t o z avari v anje limo va late debljine.
Brzina zav ari v anja, v reme z av a rivanja 1 vreme prekida
medjusobno su povezani izraz om •
a
V
z = t +t m/ s
z p

gue je: a - rastojanje izmedju sre~i s ta uzastopnih tat aka u m.


Rastojanje 111 Korak. susednih tacaka usvaja se U z :J.vlsnos-
ti od debljine (9) zavarivanih limova. Za razne vrste niskoug-
ljeni ~ nih i srednje l~ giranih t elika uzima se a = (2, 8-3,2)s;
za nerdjaju6e i vatrootporne ~ elike a = (2,4-2,8)s i za legure
aluminijuma a = (1,5-2, 5 )e.
Orijentacio no se i vreme zavarivanja odredjuje prema vrs-
ti materijala i debljini "s" u mm. Mo~e
se uzeti t =(0,06-0,08)s
z
za niskougljeni ~ ne ~ elike,
z
t = (0,08-0,1)9 za aU9tenitne ~ellke,
t = (0,1-0,14)9 za nisko legirane konstrUkciane ~elike i za legu-
z
re aluminijuma t
z
= (0,04-0,06)s.
Vreme preklda mo~e 's e odrediti prema usvojenam vremenu za-
varivanja za dati osnovni ma terijal. Za niskougljeni ~ ne, nerdja-
ju6e i vatrootporne telike t = (1,0-1,2)t , za niskolegirane i
p z
zakaljive telike tp = (0,5-0,8)t i za le g ure aluminijuma
z
tp = (1,5-2)t '
z
Pretnik elektrode se usvaja D = 150-200 mm za zavarivanje
niskougljeni t nih t elika, a s irina radne povrsine elektrode od
4-12 rom u zavisnosti ad debljine zavarivanih delova. Pri zavari-
vanju legura Al debljine 2,5-3 mm, uzima se D = 400 radi pObolj-
1anja uslova hladjenja unutrasnjih povrsina elektroda i smanje-
nja trosenja.
- 215 -

2. Te hnolo gija JaV)lo g %av arivanja

Pa rarnetri § avnog zavarivanja mog u se n a c i u katalozl ma


proizvodja~a u r edjaja za ~a vno zava r ivanje il i p rib1 1z no usvo jit i
koristeci se emplri jsk i m i z razi ma d atlm u prethodnom odel jku . Po-
da ci neophodni za ~avno zava r ivanj e nisk o uglj e ni ~ k og hladno va-
lj a no g c e l i c n og lima dati su u tablici 2 1. Nl skougljenl ~nl ~e li­

c ni limo'li 1 povr s in ski zas tlc en i li mavi k o riste se za lzradu


nermetick i h rezervo ara il i c e v i p o s tupk om ~ avnog z avarivanja .

Tablica 21 . Pa r ame tri ~ avnog z avarlvanja niskougljeni ~ nlh


c el1ka
D eblj~n a Sirina S ila Vreme J a clna Brzina
~l a te rijal
s, rom elek . pritls j;
z , s t p ,S !itr uje zavariv.
b , rom F ,kN Iz , kA vz , m/S
z
Hl adno 'la - O, S 4, 0 1 ,0 - 2,0 O ,O~ 0,04 8- 10 °,0 17-0 , 0 34
ljani ce U- 1, 0 5,0 3,0-5 , 0 0, 0 8 0 ,1 2 12 -15 0 , 0 17-0 , 02:
~ ni lim
1, 5 7,0 4 , 0-6 , 0 0 , 10 0,14 14 - 18 0 , 0 1-0,017
2, 0 9,0 5 , 0-7 , 0 0,14 0 , 16 16-20 0 , 008-0, 01
3,0 11 , 0 7, 5- 9 , 0 0 ,1 8 0 ,18 20 - 2 4 0 , 008- 0 ,0 1

Pr i uzdu z n o m z avarlvanju cilindrlcnih sudova (sl. 112 a,b )


me nj a se in dukc ion i o tpor sek unda rno g kola u skladu sa relat lvni m
pome ranj em ele k troda ka sredini cevl. Sekundarno k olo clne nos a c i
e l ektroda, e lek trode i de o ce v i uvu~ en i z medju diskova (sl . 112a) ,
i ll okre tna e lektroda, c ev 1 n epokretna c l 1 lndrl~na e l ektro da
(s l. 11 2b ) . P ro me nom magne tne mase unete u sekundarnu kontur u
ma~l ne za ~a vno zavarlvanje menja se ja ~ ina struje

=
U" =
U"
Z

jer je lnd uktlvnl otpor X = 2 nfL srazme r an induktlvnos tl L s ekun-


darnog kola . U ovom lzrazu U" je napon sek un darno g k ol a , Z ' - lm-
pe d ansa, R - omskl otpor , f - frekve n cij a.
Promena ja~ ine struje zavarlvanja maze se sman j iti zavari -
vanjem od spo l ja ~ njih i ·vica cevi ka sredi n i i a uto mat s k im 1 1 1 ru-
~ ni m po de s a v anjem ja~ine struje I
= f{L ) .
z
Pri ~ avnom zavarivanju nastaju defo rmac ije 3-10 p u ta ve ce
neg o pri ta ~ kastom , ~ to stvara te ~koce u pro i zvodn j i. Najvi s e s e
ue f ormi se nerdj a juci c elik jer Ima vell ki k oe fl cl jen t toplo tnog
&irenj a a mal u top l otn u p rovodl j ivo st , a najmanj e n iskougl j enl ~ nl
- 11 6 -

~ ellk. Le g ure aluminljuma s u u tom pog le du ne g de u s redinl .

r
---+
1
c-
'-
-
a. b. c,

51. 112. Savno zavarivanje cl11ndrl~n1h sudova

Posle §avnog zavarivanja preporu~uje se naknadna termi~ka

obrada raeli ujedna~avanja strukture i otklanjanja sopstvenlh napo-


na,
Deformaclje se mogu aV8st! na najmanju meru pove6anjem ja-
~ine struje, obezbedjenjem istih uslova zavarivanja 1 hladjenja
oba dela, pove~anjem broja pripojnih ta~aka i zavarlvanjem dugih
Aavova ad sredine ka 1 vlcama.
~AvnO zavarivanje povrA1nski zaAti6enih ~ell~nih limova
(pocinkovanih, kalajisan1h) mora se lzvoelitl strujama vellke ja-
~1ne, elektrodama sa 8ferl~nim radnim povr§1nama - uz intenzivno
hladjenje,
Pr1 Aavnom zavar1vanju 11mova za§t1~enih hromom (Cr), n1k-
lam (Nl), kadmijumom (Cd) 1 kalajem (Sn) na ma§inama sa na1zmen1~­

nom strujom razara Be zaAtltnl sloj. To se mole spre~ltl prlmenom


apec1jalnih maUna ill stepenastim zavar1vanjem (a1. 111c).
Za vreme Aavnog zavarlvanja legura aluminijuma potrebno je
~1st1t1 elektrodne dlakove poole izvedenih 10 - 20 m. §ava. Prlme-
njuje Be takodje neprek1dno ~1§~enje elektroda pomo~u ~etk1 spreg-
nutih SA nj1bov1m radn1m povrAinama,
Ma tar1jal za elektrodne eliBkava je 1s,t1 kaa 1 za tA~kaata
zavarlvanje, tj. eIi_penlano oja~ane legure bakra. U ve6in1 alu-
~aj.va elektroda Be hlade vodom, mada se prl zavarivanju nlsko-
ugljen1~n1h ~elika eliakovlma velikog pre~nika mo!e pr1men1t1 1 va-
zdulno hladjenje.
- l 17 -

2. J RE LJ E FNO ZAVARIVANJ E

Reljevno ili projekeiono zavarivanje je postupak spajanja


delova na jednom ili vise mesta, pri cemu je polozaj tih mesta
odre d jen ispustima izradjenim na jednom delu. Ispusti mogu biti
izradjeni na limu kao bradaviee (sl. 113a) iIi na masivnim delovi-
rna rezanjem (sl. 113b,e ). Na ovoj sliei brojevi 1 i 2 oznacavaju
elektrode, a 3 delove koji se zavaruju.

I I !
1 1

Pre
za u a ~ i vanja
2

pos le
za ua I' i v a n ja

a. b. c.

Sl. 113. Sherna reljefnog zavarivanja limova (a) i


eilindricni delovi (b,e)

~radavicasto zavarivanje se u praksi primenjuje za tanke


nlskougljenicne celicne limove debljine do 4 mm. Propustanjem
elektricne struje izmedju elektroda, materijal bradaviee se zag-
reva i omeksava, a pod dejatvom aile pritiska na mestu ispusta
fOrmira se zavareni spoj. Osobine bradavicastog spoja veoma au
sll~ne tackasto zavarenom spoju, te ih ne treba posebno razmatra-
ti.
lIesto drukciji karakter ima reljefna zavarivanje sa masiv-
nim iapustima jer je za njihovo plaaticno deformisanje potrebno
naknadno iskivanje poale zavarivanja.
- 218 -

2. 4 5UtEONO ZAVARIVANJE ELEKT Rl t NIM OTPO RO M

Po ovo j metodi zavarivanja delovi se spaj aju na eelo j do -


dirnoj povr~ini (sl . 11 4). U zavisnosti od vrste metala , pov r ~ i ­
ne preseka z a varivanih de l ova i zahteva u pog l ed u ja ~ i n e spoja
r az lik uj u se Buceo no aQvariv a n je abijanjem ( a l. 11 4b ) i aa vari -
vanje val'nicenjem ( 5 1. 11 4c ).

£-8-+-
b.

*-4-' -'~
c.
Q.

Sl. 114. Sh ema su~eonog zavarivanja (a) i obliei spo-


je va izvedenih zbijanjem (b) i v arni ~ enjem (e)

2 .4.1 S u ~ eono z avari vanje zbijanj e m

Pri z avarivanju zbijanjem delovi se ste z u u c eljusti ma-


~ ine i malim aksijalnim pritiskom do vo de u neposredan dodir. Po-
sle toga ukljucuje se struja z avarivanja i u toku vremena oslo-
badja toplota srazmerna omskim o tporlma u pojedinirn delovima se-
kundarnog kola. Najveci je otp o r na me stu su~ eljavanja delova,
pa se ta zona zagreva do s vetlo be log usijanja (za niskougljeni-
~ni ~elik). Pri tim tempera t urama ~ elik je veoma plastic an, nala-
z i se u tzv. testastom stanju, taka da se uvodjenjem sile pritis-
ka i isklju~ ivanjem struje dobija spoj oblika prema sl. 114b. Za
ovaj na~in zavari vanja potrebna je bri z ljiv a obrada ~ eonih povr-
~ ina. Neravnomernim z agre v anjem z a vreme zavarivanja i oksldaci-
jom pojedinih slojeva na ~ eoni m po vr ~ inama smanjuje se ja~ina spo-
ja , n a ro ~ ito za velike preseke z avarivanih delova. , 12 tog razloga
se su~ eono zavarivanje zbijanjem primenjuje za delove pre ~ nika

do 30 mm.
- l 19 -

2.4. 2 Su ~ eono zavarlvanje varni c enjem

1. suteono z~uf\ r_tv anje ne p rekidnim uarni ce njem odvlja se


u d Ye etape: pr v a je varn i c enje a drugd zbijanje . Zavarlvanl
delavi se najpre ucvr~c uju u celjusti ma§i ne , zatim se ukljucuje
~truja i de l avi polako medjuBobno prlbll ~u ju. ~eone povr ~ ine za-
varivanih delova u pocetku se dodi ruju u j edno j 111 vise tacaka ,
s to zavlsi ad hrapavosti dodirnih povrs ina. Zbog velike gustine
struje u dodirni m ta~kama formiraju se masti c i tecnog metala,
koj i se gotovo trenutno zag revaju do temperature isparavanja
(5 1. 11S). Delovanjem pritiska para metala 1 magnetnog polja 1z-
dvajaju se sagorele i delimicno istopljene cestice materljala,

a. b. c. d.
S1 . 11 5 . Shema dodlra delova (a), obrazovanja mostica (b,c)
i varni~enja (d)

~to se spolja vldi kao varnlc enje. Stvorene pare metala sprec ava-
j u prodlranje klseonika iz vazduha u rastopljeni metal, § to poka-
zuje blagotvoran uticaj na mehanlcke osoblne spoja.
Brzina~riblifavanja delova mora biti jednolika i tako
odabrana da ne nastupi preterano varnlc enje, a n1 prekld varnlce-
nja wog male brzine.
U fazl zbijanja brzlna prlbllfavanja delova desetostruko
raste 1 tada nastaje plastlcno deformisanje. Prelazak cd varni-
~enja na zbijanje mora se odvijati rnunjevito. P~etak zbijanja
odvija se pri uklju~enoj struji a kraj bez nje.

2. Suceono zavar1vanje va rni cenje m 8a p rBdgr evanjcm raz-


llkuje se od zavarivanja neprek1dnlrn varnlc enjem po tome ~to se
elelovi stegnuti u ~eljustima maSine pre po ~ etka varni~enj·a zaq-
revaju vi§estrukim medju-S0bnim dodirivanjem i razdvajanjem. U
tim momentima varnicenje je povremeno i delov1 se skra6uju na
racun lzbocenja. Vreme suceljavanja delova, tj. vreme varnicenja
lznosl 0,5-3 a, vreme preklda lzmedju uzastopnog varnlcenja 2-68.
- 220 -
broj k r atk ih spo jeva mole i zn osi ti 5 - 30 u za v i s n osti c d ve li-
~ in e prese k a zava ri va ni h de l ava .
Pr i zavarivanju varnl te n je m sa p r e d g re v anjem br z in a h l a-
d jenj a je r e l at i vno mala pa se dobij a ve arna ~ 1 1av spo j ~ ak i pr l
zav a ri v an j u zak al j l v ih ~e lik a . Nlje potre bna p o sebn a priprema po-
v r ~in a , ve6 je dovoljno odstranit i bo ju ili grube s l ojeve r dje.

Su ~eo ni m e l ektroo t p o r sklm zava r i vanjem mogu se s pa j a tl


~ t apov i , limov i 1 t r ake , cev! i a l ati. Zava r i v anjem § t a p oVA od
r az nih vrsta nisk o u g l jen i c n l h , srednjeugljen l ~ n lh 1 ni skol eglra -
nih c e l ika me t o d o rn v a r n i c e n ja dob i j a s e jac lna s poj a j ednaka ja-
c i ni osnovno g materijal a Rm ; p ri z a v ari v anj u zb l j anj em jac ina s p o-
ja j e (0 , 7 - 0 , 9 ) Rm .
Za 3ava r ivanje st a po va pre p o ruc uje se metod n ep r ek i d no g
1)a r nice'lja ~ a u s l u c aj u da se n e r a sp ola ~e ma ~ ln om pot rebne a n a -
ge - va rn i c enje sa predgre v anjem. S t a p ovl lzradj e n i od z akalji-
vih c e li ka takod j e se zavaruju v arnlc en j e m sa predg r evanj e m.
Slobodna d u z in a §tap o v a, dodacl za va rnl ce nje i sabljanj e ·
kao i vre me z a v a ri v anja od redjuju se n a o sno v u eksperlmentalnih
poda t aka, ko ji a e c esto d a ju u z ma§ inu z a zava r1 v anj e . Za s paja-
nj e l i mov a i t ra ka debljine do 5 mm prime njuje se zav arl v anje s a
nepre k 1dni m v arnicenjem . Prl veclrn d ebljinama za v arl v anlh delov a
mo~e se primenltl me tod pre d grevan j a .
Ce vi se , u kotl o gradnji i11 c evo vodiroa , c esto ~avaruju v a-
rn1 ~e nj em . U k o tlogradnji 5e ce v i pre ~n 1k a b O-8 0 mm 1 debljine
z 1d a do 6 mm s p ajaju pre s vega me to do rn n e prekldnog varnl ce nja .
U nutra ~ nji pra ten n a stao zbo g s abijanja mo ~ e se odstrani-
ti na toplo naj ce~~e pro bojcern ill specijalnlm pneumatsklm alatom .
U izradi aLata s a obra d u ~63an jem ~ lroko se primenjuje
z a v arlvanje v arnlc enjem. Veoma c e s to se a lati izradjuju od dva
ma terlj a lai radni Ceo 1 o ~ tric a od brzore znog c elika a noaac od
j ev t1n1jeg ugljen1 ~ no g 111 n1sk ole g1ranog ~elika.

3 . OSTALI POSTllP CI ~VA RI VANJ A

3. 1 ZA VARIVANJ E TRENJEM

Zavari v anje trenjem je proces u kome se toplota za zavarl-


v an je s tvara direktnlm pretvaranjem mehanic ke energlje u toplotnu
na do cl1 rn1m povr§inama z a var1vanih delov... Naj1!el!<!e je jedan od
- 22 1 -

za va r ivanih de lo va nepokretan, dok je drugi koji se na nje ga na-


slanja su ~ eono - o b r tan (51. 116 a ) . U t r enutku prelaska tankog
sloja materij a la u stanje plasti ~ nosti nagl0 se k~ i obrtni deo
1 istovremeno u vodi aksijalni pritisak. Moguce je i zavarivanje
trenjem pri obrtanju oba dela u suprotn±m smerovi~a (sl. 116b),
il1 umetanjem obrtnog cilindra izmedju nepokretnih zavarivanih
delo v a (51. 116c).

a.
5

f ?t-=E£--2~ c.
b.

51. 116. Zavarivanje trenjem: l,2-zavarivani delovi,


3-=etak, 4 - · ~eljusti, 5-~av

Zavarivanje trenjem svrstava se u procese zavarivanja u


~vrstom stanju jer se sav formira prl temperaturl nlzoj ad tempe-
rature topljenja osnovnQg materijala. Ovaj postupak obi~no . za-
menjuje su~eono zavarivanje elektri~nim otporom. Osnovna prednost
zavarivanja trenjem je ~to se maze primeniti za medjusobno spaja-
nje me tala veoma razli~i tih termi~kih i mehani~kih osobina. Veoma
~esto je ova jedini na~in spajanja nekih metal a koji pri zavari-
vanju drugim metodima ohrazuju veoma krte faze. Proces zavariva-
nja je poluautomatizovan i ·visokoproduktivan, taka da se npr.
moze zavariti 1200 izdu~l~' ventila motora unutrasnjeg sagoreva-
nja za jedan sat.
U energetskom pogledu zavarivanje trenjem ima veci stepen
iskoriscenja nego zavarivanje varni~enjem. Utro~ena energija je
same 20% ad energije utro~ene pri zavarivanju varni~enjem u is-
tim radnim uslovima. Dalja prednost je sto trofazni motor ma§ine
za zavarivanje trenjem ravnomerno opterecuje mrezu i ima faktor
snags oos$ = 0,80-0,85 dok je pri zavarivanju varni~enjem optere-
cena sarno jedna faza mreze za cos$ = 0,40-0,55.
U nedostatke zavarivanja trenjem ubraja se sto delovi mo-
raju biti kruZnog poprerecnog preseka, ograni~enih pre~nika (d =
30-50 mm) i duzina ad aka 200 mm. U izuzetnim slu~ajevima pre~­
nik dela dostlze 90 mm. Osim toga delovi moraju imati dovoljno
- 12;. -

vcllku krutost da se n e deformi§u pod delovanjem sila trenja i


sabijan ja .
l-id s inc za zavarivan je trenjem po spolja§ n jem lz g1edu 11~e

na strug ali Sll znatno skuplje . Imaj u veoma vel iku i nstalisan u
;.
s nagu koja sa krece od 20 - 25 va ti po mrn popre~nog p reseka zava-
rlva nog dela .
Redoslcd uvodje n ja aksijalnih sila , obrtan ja i koeenja je-
dno g od zavarivanin del ova ostvaruje se elektronsk1.m uprav l j a -
njem . lake se pa rametr1 daju u ka t a!og u proizvodjaca , o n i su Ha -
rne orij e n tacionl i treba i h prak t i c nim opitl~ proveriti i po po t -
rebi korig ovati . Po l azn i podatak je broj ob rtaja "n" k oj i se od-
r edju je 1z j ~ dna c i n e:

n • d = C

gue je : n - broj obrtaja u mi n ut! , d - precnik dela u mm , a ken -


4 4
stanta C = 3 . 10 za ce l ike i C = 4 . 10 za bakar . Os ta l i pa r ametrl
zavarlvanja ug1avnom s u odgova r ajuce si 1e prltlska , momen t tre nj a
1 vrelr.e c iji o dnos moze b iti kao na 5 1 . 117 . Pr iti5ak t r en j a P
t
us10vljen j e fizicko- hemi j sk i m osob in ama o5n ovnog mat drijala . Ug-
1 avnom zavisi o d svo j-
s t ava pl a stic nosti ma -

",, P, terijala i d i rnenzija


A
n n
de 1a. Za me tale visoke
H, pla stlc nos tl uz i ma se
,I
J P,
( l H"
Hu Pt = 25 f'otPa , a za veo-
I
I, rna tvrde Pt ~ 280 IlPa.
H,
I /" Pod de jstvom s11e tre-
nja razaraju se oksld-
J .----iI nl slo jevl kojl se n a-
./ I
la z e na c eonlm povr ~ i­
I ~ vroeme
I, I, n ama pri premljenim za
z avarivanje. Xao rez u-
ltat me djusobnog prlt-
S1. 117. Cl k lus zavarivanja trenje m lsklvanja delova , od-
stranjuju se oksldi i
dr uge ne c ista ce Lz zone zavarivanja i stva ra spoljn i venae o d 18-
tlsnutog mate rijala . S toga se ~ av fo rmira sarno od ~iatog meta l a,
a de lav1 se u toku proeesa skrac uju prema kri voj s - al . 117 .
Vre me tre nja t t i pritisaK trenja Pt au glavni par amatri u p r o ce-
su oslo~adjanj a toplote pomoeu koje se materijal u bli.ini do ~rne

pov r llin e dovodi u stanje p lasUl!nosti.


- 223 -

Pritis ak sbijan J"a p


sa uvodi u trenutku post i zanja t.op-
s
l o tne r avnote !e (oslobod jen a top l ota je dnaka odveden oj) 1 naglog
kote nj a obrtnog dela. Prl zavarlvanju lstovrsnlh mater i jala uzlma
se Ps = Pt' dok se za razll ~i t e osnovne materijale uzima Ps=2Pt .
Kao r ezultat de lovanja med j umole kula rn ih 5i 1 a i uzajamne difuzije
nastaje jedar §av (bez p ora i n emeta ln lh ukljutaka), uske zo ne
pod uti cajem toplote, s ltnozrnast.e unutra~nje g radje i dobrih
mehan l tkl h oso bin a .
Vreme sabijanja (t ) je rel ativn o kratko u o dn ea u na vre me
s
trenja (tt) 1 kre6e se u gran l cama 1 d o 5s . Jos je kra6e vreme
kocen ja (~), sto se vldl sa s llke 117.
Kolltlna topl o te koja s e oslobadja u toku procesa odredju-
je se po lzrazu

gde je: M - moment trenja koji zavisi od vrs te materijala i sta-


t
nja dodirnih p ovr§ lna; w - ugaona brzina.
U okviru pripreme delova za zavarivanje trenjern treba
predvldetl dodatak za nadoknadu s kra6 1vanja (s) prl zbljanju. Ve-
11tlna skr a6enja zavlsl od vrste 1 pret nlka materijala, broja obr-
taja i na~ina pripreme za zavari vanje kao i vrernena zavarivanja.
Orijenta clono se uzlma: dodatak od 5 mm'za nlskougljenl t ne c ellke
precnlka 20 mm, prl n = 1500 obr/min 1 Pt = Ps = 50 MFa; lli za
alum1nljum dodatak od 6,5 rom pri n = 3000 o /mi n i Pt = Ps = 8 MPa.
Zavarivanje trenjem prlmenjuje se za izradu alata i delova u In-
dustrljl automobila, traktora, bicikla i dr" od istih ili razll-
titih materljala, prema komblnacijama datim na sl. 118.
Medjusobno se mogu spajatl delovl kruznog lli prstenastog
popre~nog preseka, iIi se oni mogu za v arivatl za ravne predmete.
teone povr§ine zavarivanih dclova se ne moraju posebno obradjiva-
t i ali treba odstranitl sve necist06e. Na mestu spoja potrebno je
cllindritne delove razllt ltlh precnika svesti na istu meru. Polu-
prolzvodi za zavarivanje trenjem mogu bit! kovani, liveni i va-
ljani.
Primeri zavarlvanja trenjem u oblasti izrade alata jesu
burglje (sl. 119a), glodala 1 razvrtati od dva ralltita materlja-
lao Radnl dec alata lzradjuje se od skupog leglranog t elika, dok
se n08a~ gradi od jevtinijeg ugljeni~nog ~ elika.
- 22 4 -

. .
...j" .~ .
I

~ .! ~ ~
• >0

! ~l
>0

j ~ ~i >0

~
] .J M
>0
~
>0

l % 8~ e
~ 8~
j
~

f
{'. ~ ~

Materljal
~ >0:3• ~ ~ 0.
!i
>U
~
::! 8-
. j
'0
~
Z l
~ .c
~
1 . Al i l egure B B B B A

2. Mesing A
3 . Bronze A A

14· S t elit.!. A A
Is. Co-legure A A
16 . Nb A

7 . Cu A A A
8 . Cu- Ni A A A
9 . Pb A
10 . Mg-le gure A
ll. Mo A
12 .Ni-legure A A A A A
1 3 .Le g . C . A B A A A B A A
14 .Ug l j . C . A B A A A B A
15 .C- z a autom. B
16. Maraging C .
17.Sinter C. A
18.C.otp.na B A
korozij u
19.Alatni C . A
20.Ta A
1l.Ti-leg. A
22 .W A
23 . C za vent.
24. Zr-leaure A
-----------------------------------------------
A - spoj evl istih osobina keo 1 osnovni meterija1
B - spojevi n H ih osobina o d osnovnog materijala

51. 118. Primeri meta1 a zavarljivih trenjem

U automobilskoj lndustriji, zavarivanje trenjem se prime-


njuje za lzradu vratl1a, osovlna, upravlja~ kih vratl1a, ventila
mo tora unutra§njeg sagorevanj a od raz1i~it1h materija1a (sl.
119b) i z a ve zivanje glav~ ine z a zup~ anik, ltd.
- 225 -

SGV

~. F: .-r--C-+!t+
G.
;;'v
b.

S1. 119. Pri.meri delova zavarenih trenjem

J. Z ZAVAR IVAN.JE ULTRAZ'IUKON

Pri ultrazvu~nom zavarlvanju spaj S8 obrazuje lstovremani.m


de lovanjem mehan1~k1h osc1lae1ja visoke frekvanc1je 1 male a1le
pr1tiska. U suAUn1 se 1 ovaj v1d nvar1vanja avodi na zavar1va-
nje trenjern. Toplota oalobodjena mehan1~kim vibr1ranjem preklop-
ljenih delova na maloj povdin1 (mikropovrUn1) dovodi mater1jal
na jpre u stanje plast1~nosti, a zatim se uvodi 81la pr1t1aka a1-
me se dob1ja ~vr st spoj.
U ltrazv~ne osc1lac1je 1maju frekvenc1ju 1znad 16-20 kHz
~to nije u frekventnom domanu ~ujno8t.1 za ~ovekovo uho. 1 zava-
r1vanje se kor1ste mehan1~ke o8e11ac1je ultrazvuane frekvenc1je
do 100 kHz. Metod je ndao pr1menu za taakuto 1 Aavno .avar1va-
nje tankih 1 veoma a1 tnih delova od iatlh 111 raznovranih matar1-
jala kao 1 ad pla8tl~nih mAS&. Moqu se, na primer, zavarivati ta-
nk1 l1mov1 debljine od 0,004 do 2,00 IIIIIl od uqljen1~nih 111 leq1-
ranih ~e lika, bakra, alum1n1juma, zlata, srebra 111 njihovlh kom-
b1nae1ja. Spojevi 1zveden1 ultrazvukom odlikuju Be dobrim mabani-
l:ki m oaobinama. Veoma maki metal!, kao npr. clova ne mogu . . za-
var1vat1 ultrazvuano jer aa pojavljuju praline u okolini apoja.
Najv1Ae se na ovaj na~in .avaruju delovi u praa1znoj maha-
n1e!, rad10 1 televiz1jakoj tehn1c1 (kondenzator1, ~ranz1.tori)
1 fol1je. Neprek1dn1 preklopn1 Aavov1 1z_den1 ultruvuan!m zava-
r!vanjem au hermeti~k1, tj. nepropuatllj1v1 sa fluide.
Zahvaljuj~1 veoma koncentr1aanom zaqrevanju 1 kratkom vra-
men u zavarivanja, fi z1ako-bemijske promena O8novnoq matar1jal. au
nematne. Spojev1 zadr!avaju nepromenjanu elektrianu 1 toplotnu
provodlj1V08t kao 1 otpornoat prema koroz1j1. Procaa praktiano
nije pra~en promenom obiika 1 ne pojavijuju a. vidlj1ve trajna
- 21 6 -

pro mene debljine. Say nema livenu unutra ~ nju gradju, ~ to je va! -
no u slu~ aju z avarivanja deformaciono oja ~ anog ili kaljenog mate-
rl ja l a _ Potre bna sna g a za zavarlvanje veoma je mala (P = 2,5-5
k VA ) •
Dobra se zavaruju metal! sa mnllm elektric nim otprorn (Cu,
Ag , Al); nema o granlc enja za debljinu tanjeg metala, npr. u kom-
binaciji metal staklo odnos deoljina moie biti 1:1000 i vi§e. Is-
tovremeno se mogu n a pajati vi ~e zavarlvackih glava 1z jednog iz-
v a ra, a moguc e j e zavarl v anje lzvoditi na vellkom udaljenju cd
izvora. U predno stl se takodje ubrajaju mogucnost automatizaclje,
j~an o stavna pr!prema delova bez cl § cenja povr§lna i s1.
Kao nedostatak procesa je pojava mikro 1 makroprslina 1za-
z vanih rezonancom na mestu spoja, naroclto kad materijala niske
pla stlc nosti. Ovo se mofe spre~lti stavljanjem gumenih podmeta~a,

smanjenjem amplitude oscilovanja ili amplitude ultrazvu~nih osci-


lacija. Sem toga, kod nekih materijal glava za zavarivanje se lepi
za zavarivani dec i zato jako haba.
Kod uredjaja za ultrazvucna zavarivanje koristi se poznata
osobina predmeta ad feromagnetnih rnaterijala da se elasticno de-
formisu pod uticajem promene jacine magnetnog polja. Na primer,
~ tap od feleza, niskougljenicnog celika ili nikla, unet u magnet-
no polje promenljive ja~ine izdu~uje se i skuplja u skladu sa
ucestano~cu promene jacine magnetnog polja. Ova pojava, poznata
pod nazlvom magnetostrlkcija, izuzetno se ispoljava ako sa u mag-
aetno polje unese stap od legure 49\Fe, 49%Co 1 2%V.
Uredjaj za ultrazvucno zavarlvanje (51. 120) 5astoj1 se 1z
gencratora vlsoke frekvenclje (1), elektro-mehanlckog pretvaraca


51. 120. §ema uredjaja za ultrazvucno zavarivanje

(2) i ultrazvuene qlave (3). Jo§ aU ns a1. 120 pr1kszsnl zsvsrlvs-


ni delovi (4) 1 poatolje (5), kao i aila prltlaka (P).
- 227 -

Vibracije ultrazvucrie glave prenose se neposredno na 11m


koji je 5 njam spregnut dok don jl l im ostaje za to vreme u ~r u .

Kao rezultat tih vlbracija nastaje razaranje oksidnih slojeva na


dociirnim povr~inama gorn j eg i donjeg lima. ~ud u~i da s e gornji
lim os cilatorno kre~e u odnosu n a don j i i da p r i tome deluje si -
la prltiska (P) , o s l obadja se l zvesn a kol ic ina top l ote, koja je
dovol jna za savladjivanje e n ergets Ke bari je re i stvaran je no v l h
metalnih 2 ma za j ednickiu za aba zavarivana de l a . Primenom obrt-
nih di sk o va k ao ra~~ l h delova ultrazvuc ne glave (3 ) moqu6e j e 1z-
vodjen je i §a vn lh s p ojeva.

3. 3 ZAVARIVANJ E ELEKTRONSKIM SNOPOM

Prvi put je 1950 . qo d . p rimenj e n ele ktrons k l snap kao iz v or


top l ote za zava r ivanja . U s tvari, toplo ta se dobij a bombardovanj-
em mesta spoja ml azom e le k tron a velike b rz ine . Pri uda ru elektro-
na U osn ovl materl j a1, pre t va r a 5e n j ih ova k1neti ~ k a energlja u
top l otnu . Zava ri v an j e se n aj~e§ce lz vodi u v i s o k om vakuumu reda
0 ,1 3-1 0 - 6 bar a . Radni deo ured jaja (51. 12 1) za z ava rlvanje sa -
stoji se i z k a tode ( 1 ) od vol f rama ill titana, mre ! l ce za usmera -
vanje e l ektron a (2) i anode ( 3 ) . Elek t ron1 se emituju 1z zagreja-
ne ka tode (2500 o C), prikupljaju se
mre~ lcom, ubrzavaju i pomoeu elekt-
ri ~ nog polja (4) usme rava ju ka ano-
di (3 ).
Katoda 1 anoda se sme At.aju u
v lsoko v axuumsku sredinu radl za!ti-
te od oks1dacij e i kratkog spoja ko-
jeg mogu napravlti pare metala. Taka-
dje se na ovaj na ~ 1n umanjuje ras1pa-
nje e lektrona jer nama njlhovog suda-
ranja sa moleku11ma va zduha. Uredjaj
za zav arivanje elektronakim snopom
radi pod naponom 30-175 kV i da j e
S""P s truju ja ~ 1ne 50-1000 mAo
stektl'Ona
Nev1dljivi elektronsk1 snop do-
b1j a kon1~n1 obl1k zahvaljuj~1 mag-
netnom polju (6) stvorenam pamoeu
elaktromagneta (5). ~ i ! a snopa pa da
Sl. 12 1. SelDa uredj a j a za
zavarivanje e lek t ron s kim na mesto spa janja predmata (7), pra-
anaDom
- 22 8 -

ko kojag sa ostvaruje 1 uzemljenje (6 ) .


Polo!aj ! l ~e se pode§ avA promenom j a ~ lne pobudne struje
u elektromagnetu (5), taka da se prl pove6anju ja ~ 1ne stru je o n a
pomer a n avise 1 obrn u to .
Kin e t H':ka e n erqi j a e l ek t ronskoq s n opa usmerenoq na z ava_ri -
van! p rcdmet pretvara se u t oplotu prl udaru e l ektrona u predme t.
Lnergij a e l ektronsKo g s no p a mo le se lzra~ un a t1 po l z r az u
2
Es - U1 - 1/2 n. m . v
a e MJ
-3l
gde je: n - broj ele ktrona u toku 1 8; 9 ,l0 9 l.l0 k g - ma -
sa e lektronaJ Va - brzina elektrona u u - n apon mre l lce z a
ubr zAnje ele ktron a u V , reda vell ~ ln e 20-60 kV ; I - j a~ 1na struja
u e l ektronsk om snopu u mAo
Hrzina e 1ek trona u e lektrl ~ nom polju potencij a lne razlike
U prlbll ! no s e lzra ~ una va po izr a zu

km/s

Zavari v ani~ e1ektronskim snopom se odlikuje: v lsokom kon-


centrac1jom toplotne energ1ja u ~1 ~ 1 snopa (oko lOOO puta ve~a

nego ked ele k trl ~ noq luka) , lzvodjenjem bez dodatnoq mate rljala
i pripreme stranica, veoma uzanlm § avom (te §ko uotljivim), moqu-
6no A6u zava rlvanj a qotovo s vih me tal a 1 lequra, § lroklm dijapazo-
nu deblj1n a zavarivan1h delova (s - 0,05-300 mm) 1 mogu~no~~u za-
va rivanja mater1jala te§k o za varljivim 111 nezavarljivim drugim
postupcima (He t Tat W, Ho, u ..• ).
Zboq ma lih deformacija u procesu zavarlvanja, mogu6e je elek-
tronakim snopom z a varivatl 1 delove alo! enoq obllka finalno obra-
d jene .
I pored navedenih i drugih prednosti zavarlvanje elektrons-
k im anopom joA uvek nema veliku prlme.nu. U prvom redu zbog visoke
cene uredjaja.
Zavarlvanje e lektronskim anopom mo! e se prLmeniti za ve6i-
nu me tala koji se z avaruju elektrolu ~ no. Kvalitet zavarivanja je
za ve ~1nu ma ter1j a l a jednak TIG z a var1vanju 111 bolji od njega.
Dub in a uvarivanja je nekoliko puta veda od i irine, tako
da n1je potrebn a posebna pr1prama 1vica za zavar1vanje (sl. l22).
Kao ~ to s e 1 z dat1h pr1mera v1d1 velika dubina uvar1vanja
omogocuje formiranj e ~ava bez dodatnog mater1jala, jer on nastaje
toplj e njem 1 ~ vr l ~ a vanjem iv1ca oanovnog materijala.
- 229 -

I'
.. I
I -Emj-
51. 122. Zavareni spojevi lzvedeni elektronskim snopom

3.4 ZAVARIVANJE LASERSKIM ZRACIMA

Zavarivanje laserom je naj~ovljl na~ln spajanja me~ala ko-


jl daje spojeve veoma sll~ne spojevima izvedenim elektronsklrn
snopom. Topljenje iviea zavarlvanih delova nastaje delovanjem ko-
ncentrlsanog snopa koherentne svetlostl usmerene opti~klm 8o~i­

vima na zavarivanl dec. ~rna uredjaja za zavarivanje laserskim


zracima prikazana je na sl. 123. Osnovni deo je laserski §tap (1)
sa nepropustljivim ogledalcem (21, delimi~no propustljivim O9le-
dalcem (3),lmpulsnom (ksenonovom) lampom (4) 1 reflektuju6im ci-
lindrom (5). Em1tovana
svetlost pada na usme-
ravaju6e ogledalo (7),
i preko opti~kog so~iva
(8) fokusira se na po-
vr§inu, liniju, ta~ku
iIi grupu ta~aka na za-
varivanom predmetu (9).
:ovaj na~in daja po-
, voljna tehno-ekonomska
rezultate po~ev od 1970.
godine kada all razvijenl
51. 123. ~ma zavarivanja laserom industrijski CO2 laseri,
snage do 15 kW. Osnovna prednost je Ato nisu potrebni dodatni ma-
terijali, a za slu~aj s~eonih spojeva dobijaju Be uski §avovi
(b/h - 1/12), ~ist1 od:uklju~aka sa veoma malom zonom pod utica-
jam toplote « 0,1 mm). OaiJn toga nema. sopstvenih napona 1 defor-
maclja koji uvek nastaju kod ve6ine postupaka zavariv&>ja toplje-
- 2 30 -

•. j e ::. , a nanx lt o k ed e nD s a calo;: koncet:.t.rac i j o :.op l o t:n oo; ~ l Uk ­

sa . : a .."ari,: a..-: ) e l as.e ro~ o~uj e lz-'~T odj en j e s v ib VTS t.a spoje v a
s .... ic p o lo ~a j U:.a oC na j t a.."'I jih fo lij a , ?-A do t Y.:pov a 1 flee de.bl j l -

s...i. o '-'ni p ara=e~rl lasersk og za v a _ri v an j a s u : s na g a a.ser s -


k .- s :lOp a, b rz in a njego vog po=eranja, pret n ik ~i! e, a psot"9CiOlle
ka rak':.e r ist.i.ke O S :lO\-n o; ::at:eri j ala. ?roces za~rt "' an j a z ah t.e va
?r eci=n ~ k~~ ~r o lc o sno~~ paraoet.ara.
\"e l iki b ro j oeta:a 1 le'~a zava-ru j e se k ont.L, c..al n.i..- l ase-
=~ CO 2 1 i L=p~sn ln ( Al 0 3 + 0 , 05 7 O , 07~Cr 2 0 3 ' koj i j e viSe
u pri::e.ni .
l; slu-t a j ev-i..3a, na,,·a.tiv_ an j a uvodi se 1 Coda~i ::ra teri. jal -
~lca, t.::raka, 111 pra~alc k.o j i se t.op! energlj o ~ l a.ser-s ); og zr.u.a .

Svet.losna e.nerc;lja 1z \:'e~'Ca ~ kih iIi pr.iroenin lzvora pri-


~n j u j e se za oekO 1 t.vrdo le=1 j en j e, ~enje, zag revan j e gra j~

..,1.nslt ih obje.ka~, p;.m j enje kosrut k..ih so l arn..i.h ba~ri j a, a pr-n.


poit~a j sca:panja :::::et-ala datira oC 1934 . sO<ii..o.e.
;ava.r1y a,n j e S''''f!';..losno=. e-nergi j c= za.sn..iv a se oa fokuslra-
:l j 1,;. S re tios.no:; snopa p r-l l!:e.::u se ?Os tl f ,e '\." e llla Jc. oo ce.n t..r a-c i j a
energi j e.
Sea. o v-a j natio. ::x>;""'-X:e j e o st°.,ar1t..i s.:1A.fao svetiosn..1 $DO?
oC "'"e~~a--tk. og izvora s '\." euosti a \: razvo ju j-e i l:or1~6enje sunCe-
ve h elio ) s1o"'etios't.i ~w je pcsebno zna.ta j no ::a zava.rivanje c
kCSl:CS u .
Ured j a j za zavart·.ran j-e svetl~ zrac.1..ca ( 5 1 . 1.2" ) , sa,s-
to j l s.e 1-% U:::p" sne ~noono 'f,~ la.z:::pe ( 1 ) , ~l j a °e ti,f a ( l ) s.oeA-
~ u f.i!i el1ptl&og oglada.la ( ' ) , od ko j eg se re:lek-t.uj u svet.-
losni "raei ( 3 ) pro.l,Au kroz kva.rcno Omo (5 ) i pada j u na aesco
spoja ( 6 ) . 0 O>ku u="""j" dovodi 58 1Ahit:n.1 9a5 ( CO2 , Ax.
He ) kro%. o~;or ( ) .
SYeuo:sn.1 iJvor je ucib.lfajeno ,.a ) asne du..!1.ne 0 ,4 - .
u spektru e.lakt.ra:>&~C>OCT :r~ j .. pripada ob asti b.ll.skoj
f rae rveno j s 've tJ..os t.1, koj a. odgovara top 10 tn.o:: % ra-Ee:nj u. Ovo z. ~a&
Q}e. emr.o..""", 1% h&loogeno-~ ~ll l utne JtseD<X'Ove l~. !a-
ko ~d>u j e ~1l>.. _c.ala 1 lequr ...
- 2 31 -

Na ovaj na~in mogu be


zavarivati vetina metala 1
legura koji se zavar uju TIG
postupkom i mikroplazmom
ali je uslov da debljina
zavarivan ih de lo va bude ma-
nja ad 1 mm , lzuzev clova
gde je grani~na debljina

~::::d .2L 3 rum.

5 1. IJ4 . ~ema zavarivanja svetlo-


snlm zracima

J.6 ZAVARIVANJE DIPUZIJOII

Postupci difuznog zavarivanja zasnivaju se na dlfuziji


atoma izmedju zavarlvanlh delova. Difuzno spajanje se lzvodi u
posebni m uredjajima (sl. 12 5) sa vak uumskim komorama (1) ili za§-
titnim gasovima. Sem to-
ga uredjaj poseduje polu-
gu (2) za uvodjenje sile
pritiska (5-20 MFa) na
zavarivane delove (3) i
sistem za zagrevanje (4).
Pri radu u vakuumu (reda
0,014-0,014.10
-3 m bara)
lbJa
• potrebno je delove zAgre-
jat! do temperature ne§ to
ispod solidus linije i za-
tim uvesti pritisak da bi
nastalo spajanje na nivou
a toma. Ravne povr ~ lne SA
51. 125. Uredjaj za difuzno odredjenom hrapavo§~u spa-
zavarlvanje
jaju se difuzijom utollko
- 232 -
br!e 1 e£ikasnlje ukoliko au navede n! parametri bl!!! optlma lnlm.
Na ovaj na ~ in se mogu zavariti vatroo tporni ~e ll c l, teAkoto -
pljl vi 1 aktivnl me tal!, keramik a , metal! sa nemeta ll ma , jer daju
spo j eve koji se na d rugi na ~ ln ne mog u OBtvariti . Zavarenl spoj
irna ~v rsto~u k.ao 1 osnovn'l materija l jer se ostvaruje bez toplje-
nja pa nema metalurSkih 1 d ruglh promena u ~av u 1 ZUT-u. Prl menju-
je se uglavnorn za spajanje sitnih delova u ma§l n s t vu , elektroteh-
nlei, a utomobilskoj Industriji, elektronici, avijacljl 1 sl, lzra -
djenlh od Cu, Ti, Ni, Zr, legura AI-Mg , raznlh vrsta u gl jenl ~ nlh

1 niskoleglranih ~e llka 1 livenog gvo!dja.


Kao g lavnl nedos tatak rno!e se uzeti skup ure djaj 1 o grani-
~ ena veli~lna zavarivanih' delova S ohzirom na malu vakuumsku komo-
ru.

J. 7 INDUKCIONO ZAVARI VAN J o

Ked ovog na ~ lna spajanja metala, koli ~ ina toplobe potrebna


za stapanje stranica metala oslobadja se elektroIDagnetnom indukci-
jom pOmcCu struje visoke frekvenclje (HF) . Uredjaji su tako kons-
truisanl da obl~no lmaju dva lnduktora, od kojlh jedan slu! i za
predgrevanje, a drugi za zavarivanje. Tako npr. uredjaji za zava-
rivanje cevi (51. 126) pomoeu linijskog induktora, sadr!e genera-
tor struje visoxe frekven-
cije HF reda 450 kHz, obuh-
vatni indukcloni primarnl
namotaj (1), valjke za prl-
tlsklvanje (2), magnetno
jezgro (3). Na slici je ta-
kodje prikazan smer zavari-
vanja (4) 1 ~av (5) koji sa
po potrebl Obradjuje sa spo-
Ijne i unutra§nje strane.
51. 126. ~ma indukcionog
zavarivanja

J.8 ZA VARIVANJo VRTLO!NIM LUKOM

Zava rlvanje vrt1o!nlm lukam primenjuje se za spajanje cev1,


cevnih p·r 1rubnica za cevi (s1. 127), a u poslednje vrema bllo je
pokuAajL zavarivanja oevi_sa plo~ama. Potro§nja enerqlje potrabna
za zavarivanje vrtlo!nim l.ukom imo81 aka 70' energlje utroiena za
- l33 -

zavarivanje varnl ~e nj em . Elektri~ ni luk uspostavljen u proatoru


(1) 1zmedj u ~eon 1h pov=Hna pr1rubnice ( 2 ) 1 cevi (3 ) pre vodi se
u v rtlo~no kretanje aka
aa e cev! pod uticajem mag-
4_
n etnog pol ja stvorenog u
n arnotaj 1ma (4). Luk se Bve
brze obr6e dok se ne poja-
2 vi praten u~are n e plazme

- 5
- -- -- - - "5 - pod ~ lji m

nome rno zagrevaju


utica j em se rav-
~ eone

povr ~ ine prirubnlce i cev!.


U trenutku postl zanja pot-
+
rebne temperature, delav!
se naglo pr ib11~avaju i
pritiskuju p omo6u hidrauli~­

na y uredjaja. Unutra§nji ve-


S1 . 127 . Eavarivanje vrtlo ~n im
1 uJeom
nae na~tao lstisklvanjem
testastog materijala odstra-
njuje s e ~osle z~varivan1a specijalnim alat om .
Na rnest o s poja dovodi se kroz ce v za~tl t ni gas - naj~e~6e

re~avina Ar + CO 2 + °2 ,
3.9 TE: RMITh-O ZAVARIVAIIJE:

lz vo r toplote za ovaj nal:ln zavarl van ja je term.1tna re ak-


cija izmedju ok sida nekih metala i c is t o g aluminijuma. Dodatni
materijal se doblja sagorcvanjem termita, tj. mesavi ne oksida ne-
kih me t a l a (Fe' Mg) u prahu i zrnastog aluminijuma. Za zavariva-
nje c elicnih delova primenjuje se me ~ avina oksida ~eleza i cis-
tog a luminijuma u odnosu 78:22. Termit se stavlja u specijalni
l o nac ad vatrostalnog mater1jala, unutra oblolen magnezitom
(MgC03)' Termitna reakcija poCinje tek ako se u nekoj masi ter-
mita dostigne temperatura od 11SOoC. To se n~~e posti6i elektri-
~ n1m lukom ili upaljacem koji se sastoji iz barijumperoksida
(Ha0 ) i trake magnezijuma. Magnazijum sagoreva prema hemijskoj
2
jednac ini 2Mg + 02 - 2MgO + 1220kJ, stvaraju6i visoku temperatu-
ru jer s e MgO ne topi niti isparava pa perna razlike izmedju top-
lotne vrednosti i toplote sagorevanja gorive materije Mg.
U masi termita zapaljenoj upaljacem PoCinju hemijske re-
acije :
- 2J4 -

JFeO + 2Al d JFe + AI 0 + 01


2 J
JFe 0 4 + 8Al ~ 9Fe + 4A120 J + 02
J
Fe 2 0 3 + 2Al : 2Fe + A12 0 J + 03

Temperatura u lo ~cu, u sle d ovih egzotermnlh reakcija, dos -


ti ~ e 3000 o C, tako da se topi i ~e lezo i A1 0 . Rastopljeno ~ele-
2 3
20 pada n a dna lonca , a te~ni A120 3 kao lak s l i spliva va na povr-
!linu.
Ko l l~ine toplote koje se dobijaju prl ovim reakc i jama za-
vise od v r ste oksida ~el e z a:

1 kg FeO ~ 0,622 kg Fe + 0 , 37 9 A1Z03 + 29 60 kJ


1 kg Fe)o4 ~ 0 , 55 3 kg Fe + 0 , 44 7 A1 0) + 3 300 kJ
2
1 kg Fe 0 ~ 0 , 524 kg Fe + 0 , 476 A1 0 + 3550 kJ
2 3 2 3
Ko ll ~in a os l o bod je n~ top l o t e je t o ll k o ve l ik a da s e ton a
ras top lj enog me tal a mo !e dobiti za 30 s. Term1tno j sme s ! mogu se
doda tl i le gi r a j uci e l eIiEnti C , Hn, 51 , Ni, Cr, Mo r adi i z jedn a -
c a v anj a hemij sko g sastav a me tel a s ava i o snovno g rna terija la . Pr i
z a va ~l v anju de l ova ad si v og li va termitu se dodaje fero sl1icljum.
Al uminotermitskl se mo g u z avarl v ati i le g ure bakra p omo-
<! u te rmita k oje g c ine srneea CuO i AI. Termitna reakcija t ece pre-
ma jednac ini

Ra zllkuju se dVa vida termitnog zavari v anja:


termitno zavarivanj e toplj e njem, 1
- term±tno zavarlvanje prltlskom .

Te r mitno z Qva r i v an je topljenjem (e1. 12 8) primenjuje se


za nastav1janje tramv ajskih i ! ele z ni ~ kih § ~a, vratl1a, osovlna,
postolja ma9ina i drugi~ _masi vn ih delova. Najpre se ivice (5) po-
stave na rasto janje a = o,7sVA, mm , gde je A popre~nl presek de-
l a u mm , a potom se nAsta1i ~ leb ispunl voskam. ~upljina lspu-
2

njena v oskom predstavlja m ode~ oko kojeg se postavlja kutija


(kalupnik) i nabija liva~ ki pesak (al. 128). U toku izrade livac -
keg kalupa (3) treba predvide t i ulivni siatem. , hranitelj kao i
kan a l za zAgre v an.je (4). ~osle z a v r§enog kalupovanj a , ga&nl pla-
men iz lampe za lemljenje us me r a v a s e x.roz otv or (4), top! se
vo § tani model 1 predgrevaj u i vi c e o s novnog materijala. Kada se
Istopljenl v osak lacedi, kanal (4) se zatv ara gllnenlm ~eopm , po-
di ~ e z a t varac (Z) na dnu lones (1) i te c no ~ elezo istice u ulivnu
- 2 35 -
~ a ~u k a lupa . Te~ n o !e l ezo izl l veno u ka l upnu ~ uplj1nu is p un java
p ro s tor lz me dju i v lea za va rivanih delava 1 isto v re meno i h de l imi -

Fe
2
1

A- A

, ....

.. ::.. .'.:
"
:.::,. .;",;' "':-.' .' . ." .•....•...:......:..•••••. '.•. ... 4

S1 . 128 . Termitno z avarivanje t o pljenjem

~no topi, taka da s e stapanjem i o~ vr ~ 6ivanjem formira s av, Kada


s e dela vi ohlade, kalup treba razbiti 1 odse6i ~ vrslo ~elezo za-
os talo u ulivnom sistemu 1 hranltelju.
Glavn a odlika ovog naeina spajanja je s to se dobija s av
bez za os t a lih {sops tvenih} napona, pa nije potrebna naknadna ter-
mick a ob r a da . Oprema za z a varivanje je jednostavna i lako pokret-
na t aka da se rno ~ e k o ristltl i na terenu, gde se ne mogu pr1meni-
t i dru g! pos tupcl zav arivanja.

Te rmit n o zav ar iv a n j e pr i t iBkom (s1. 129) pr1menjuje se za


zavar iv an j a §ln a , s tapova, cevi. Priprerna te~nog ze1eza i izra-

A Z2~

\ -=;t. .
J

,l(a Lu pnik Prs t e71

Sl. 129 . Termitno z a vari vanj e pritiskom


- 236 -

da kalupa sli l: na je kao 1 za term.1tno z avarlvanje topljenjem .


Raz llka je u poseb n om uredjaju 28 med ~ U50 bno prltlskl van je za va -
r ivanih delova i ~ na ~ inu i z l iva n ja te c n o g meta ls 1 z lonca. Nepo -
sredne oaka n t~rmltne reakcij e , tec no felezo l1i celik padaj u na
~' Ol o n ea , a lak sa t r o ska (AI 0 ] ) ispli vava n avi Ae . Nagln j anje m
2
lonca (51 . 129) , u k alupnu ~ up ljinu s e najpre l z 11va troska a
z a tim t e e a n me t.al . Tros ka pre:-:. rl va i v ice za v ar! vanlh delova ,
sprecava njiho va s ta panje sa liv om, a li Ih zagreva do ve o ma v lso-
k ih t emperatura i prevod1 U s tan je plastlc n ostl. Medjusobnlrn pri-
tisklvan j em de l ava , npr. zav oj nom p re som , formira s e c vrst spoj ,
a tro ska i de c te c n og me tala 5e lstiskuju obrazuju6i venae, P 09 -
I e hladj e nj a uklan j a s e ka l up ni k , a krti venae se r azbij a cekicem
i b rusi.

3. 10 ZAVARIVAIIJ E: E:KSPWZ IJO M

Ov aj meto d s e z asni va n a spajanju pod dejstvom dinamicKog


pritiska s ev ore n og lok alnom eksploz1jo m odgovarajuceg rnaterijala.
Zava ri vanj e eksp l ozijom primenjuje se za spajanje 1 izradu dvo s-
lo j nih prese~a . Dvos lojni preseel primenju j u se ne sarno za raYne
de love kao ~to su limovi vee i za eevi i rezervoare. Zavarivanje
eksplozijom omogucuje d a se medjusobno spoje razli c lti metali, pa
i me tal i sa nerne tal 1ma .
Uglavnom se zavarlvanje eksplozijom primenjuje u hemijs-
koj industriji za za~titno oblaganje (plaklranje) rezervoara od
ugljenicnih celika, niklom ili titanom.
Razlikuju se dye vrste zavarivanja eksplozijom: a) posre-
dnlm delovanjem eksploziva i b) direktnim delovanjern eksploziva.
U sluc aju posrednog delovanja, eksplozlvno sredstvo se
postavlja izvan povr§ina spajanja. ~ner91ja oslobodjena eksplozl-
jom prenosi se kroz neku materljalnu sredinu Kao §to su voda,
ulje 111 vazduh. Metod je veoma sllc an eksplozlvnom oblikovanju
lima dubokim izvlacenje m. Posrednim delovanjem eksplozivnog
sredstva mogu se istovremeno 11movi oblikovati i zavarlvati, Ito
Be pr1menjuje u raketnoj tehnici, avijaciji, u proizvodnji rezer-
voara, cevi 1 dr. Prine1p metoda prikazan je na prirneru izrade re-
zervoara (51. 130a). Na ovoj slie1 brojcani simbol! ozna~avaju;

l-vodu, 2-hermeti~k1 prsten, 3-eksplozivno sredstvo, 4-za§t1tn1


11m, 5-osnovni lLm, 6 kalup, 7-otvor za vazduh i 8-cilindar.
- 137 -

] 2 ....: .........
i-
I
A

a. b.

Sl . 130 . Zavarivanje eksp lozijom: a) posredno,


0) d ire ktno

U slucaju dlrektnog delovanja, eksplozivno sreds t vo (2)


na(sl. 130.b) postavlja se na zastitni lim (4) koji je postavljen
pod uglom a u ounosu na postolje (6) i osnovni lim (5). Uglavnom
5e primenju je heksogen C H 0 N , jeda'! od najsna~nij ih eksp10ziva
6 6 6 6
koj i se pali detonatorom (1 51. 130b.). Radi smanjenja dejstva
eksplozivne 511e, na gornji 11m postavlja se p r igusivac (3 s1 .
130b). P rlgus ni sloj mo ~ e biti guma, vestacka materlja ili metal.
Paljenje poc inje u ta c ki A po celoj H rini lioa. Detonantni talas
5e s iri brzlnom 3UO O do 9000 mls s to daj e ogrornan pritisak na
3
gornj i lim (oko 130.10 bara) i brzinu udara od nekoliko stotina
metara u sekundi s to je blisko brzlni metka vatrenog oru!ja. U
7..On1 udara zavari van ih delova, omeksani materijal tece alie no te-
~ nosti, s liva 5e u jednu celinu i ocvrscivanjem obrazuje cvrst
spoj .
Uredjaj za zavarivanje eksplozijom je jednostavan i jvetin .
Hj e govi osnovni delovi jesu: masivna podlo ! na plo~a, pribo r za
postavlj an je li mova, eksplo2ivno sredstvo i detonator. Za posred-
no delovanje eksplozije potreban je jo§ poseban rezervoar napunjen
vodom. Proces se odigrava na otvorenom prostoru pa su neophodne
za s titne mere radi obezbedjenja okolne sredine.

J. n HLAD NO ZAVARI VANJE

Ovaj metod zavarivanja zasniva se na plasti~nom deforrnisa -


nju izazvanom statl~kom lli dinam1~kom silom na mestu spoja.
Su~ tina je u tome da se atom.1, plastl~nlm deform1sanjem, dovedu na
- 238 -
rastojanje kao U osnovnom materijalu .
N'a hladno Be mog u izvesti tat:kastl , vl § eta ~ kasti, §avni 1
suceoni spoj ev i od istih 1 1 1 razli ~ itlh materi jala. Suceono se
mog u zavarivati ne sa rno delay! kru~no g preseka ve6 1 pravougaonog .
Najbo1je se h1adno zava ruju tehni~k i ~ isti a1uminijum i bakar j e r
imaju n isku granicu tec enja .
Za zavarivanje na hladno nije potrebno zagrevanje delova
koji se zavaruju ve ~ sarno ve 1iki pritisak reda 300 - 600 MFa , koji
izaziva velike plastlcne deformac ij e. Pod delo v anjem vl sokog pri-
tl ska mo~e nastati tecenje nek i h metala (AI, Pb , eu, Nt) i prl
sobnoj temperaturi, §to j e u z clste dodirne povr§lne neo phodan
uslov za h l adno zavarl v anje. Tecenje meta la mora da se odvija du~

podeone povrsine, ~ to 1ma za pos l edicu r azaranje 1 drob ljenje po-


vrsi nsklh slojeva aba dela . Na dodirnlm mest1 ma stvaraju se ne vi
slojev1 na me t al n o cistim pov r §1n ama , nastaje preme § tange i1i
pro~1manje atoma me tal a delova koj1 se spajaju, §to naj zad dovod1
do zavarivanja .
Sus t ina precesa hladnog zavarivanja ovde se daje na prime-
ru h1adnog ta~kastog zavar1vanj a (51. 131 ) . Limov1 (1) sa dobro

o. b.

$1. 131. H1adno ta~kasto zavarivanje (a) i prasek


zavarene ta~ke (b)

o~i§~e ni m do dirni m povr§inama stav ljaju se izmedju pritiskiva~a

(2), ~ iji vrh (3) mote biti kr~! ni ili krstasti. Ta~kasto se mogu
zavarivati limo v i debljine 2 do 15 rom, dejstvom pritiska 300-600
NPa. G1avni parametar je stepen deformisanja metala f - s/2s,
gde je s - debljina jednog lima a s1 - zajedni~ka debljina spoje-
nih limova. Za aluminijum je f - 0,60 a za bakar f - 0,14.
Mana ovog postupka zavarivanja je uo~ljiva deformacija na
mestu spajanja i potreba za preaamA velika snage rad! ostvariva-
nja tra!enih pritisaka.
- 239 -
J . 12 KOVA tKO ZAVARIVANJE

Kova~ko zavarivanje je najstarlji na~in spajanja metala,


po zna t jo ~ od prvih dana prerade metala. Oela v ! koje treba zava-
rltl zagreva ju se kova~kom v atrom 111 u pe6i do cr venoq usljanja,
1 zatim se c ek16em iskivaju na naxovnju. Proces zavarivanja se
sastoji iz slede6ih etapa: pripreme delova za kova~ ko zavarivanje,
zagrevanjado odredjene temperature i odstranjivanja kovarine 1 0)(-

sida , zavarivanja jakim dinamitkim prltlskorn, i, iskivanja naken


za va rlvanja.
Ivlce zavarivanih delava treba pripremiti taka da se dobi-
je ~to vec a dodirna povr~1na (sl.
132). Na tim mestima osnovni materi-
jal treba zagrejati do temperature
vise ad temperature kovanja, a iapod
temperature topljenja. Pri kovackom

f-· ~-· -t
zavarivanju niskougljenlcnLh cellka
0
ta temperatura lznosl aka 1300 C 1
;;; III I mlll) I ;~I/J}I) I)I});
adgavara belom usijanju. Kovarlna se
adstranjuje prevlacenjem ivlca preko
E drveta, a aksldi pomoeu topltelja. To-
pltelji za kovacko zavarlvanje: kva-
renl pesak (S10 l ill boraks (natrl-
2
S1.13 2 . Kovacko za vari vanje jumtetrabarat Na B 40 .10H 0), rastva~
2 7 2
raju okslde 1 sni~avaju 1m temperatu-
re topljenja. U krajnjem rezultatu osnovnl roaterijal prelazl u cvr-
sto stanje, dok oksld1 pre1aze u tecna stanje. Jakim i cestlm uza-
stopnlm udarelma cek1ca, bl10 rucno 11i mehanlckl, istiskuju se
oksldi 1 samim tim Be clste nalegle povr~lne. Atomi clstih metal-
nlh povr~lna prlbll~avaju se na medjuatomno rastojanje, pa medju-
mo lekularne Bile izazivaju spajanje delova u jednu celinu.
Kovacko zavarlvanje je tlm lak~e 1 sigurnlje §to je manje
primesa u zavarivanlm delovima. Zavarljivost se pogor§ava sa pa-
rastom sadr~aja C, Cu, Cr, P ~i s.

J. 1 J ARK - ATOM ZA VARIVANJE

Princip ark-atom zavarlvanja dat je na 51. 133. Izmedju


dYe volframske elektrode odrlava se elektr~cnl luk u atmosferi
vodonilta. Prl vlsokoj temperaturl elektrlcn09 luka nastaje diso-
\
- 240 -

c lj aclja ( r az l ag an je) mo lekula


v odonlk a n a atomn i vodonik H.
Ta reak c i ja j e e n do termi ~ na , tj.
o k ol~n l se o d uz ima toplota. Na
h? odreo j e no m r a s toj anju o d elek t -

rit nog luk a , a u blizin i zava -
riv an ih l. vlca, a tomi vodon i k a
uda raju u hladniji os n o vnl mate-
rija l p a n as taje r e akclja s upro-
t n a od p r t:: th odne t j . s j edinj a-
vanj e a t oma v o don l k a H u mo l ek u-
I e H . Ova r e ak c ija je egzote r m-
2
na , tj . p r a6e n a je o s l o b a d janjem
51 . 1 33 . Ark-ato m z avarl v an je
top l ote . P rema t ome , a t omi vodo-
nik a , spaj ajuc l se u mo l ekule odaj u top lotu o duzet u e l ek trl ~ n o m

l uku i pre daj u j e as na vn o m ma teri j a l u n a mest u zavarivan j a . Doda-


tna :~ o l 1.~l n a top l ote osloba d j a se i oksldaci j o m, tj. s ago r evan j e m
vo donlka prl nj egovom s j edln javan ju sa klseonlkom 1z o koln og vaz -
d uh a .
Velika k ol i ~in a top lo te koja se o slobad j a u z o n ! luk a , z a-
~ ti cenog s t r u jan j em vo d onika , top i do da tn i mate ri jal i i vice 0 5-
n ovn og materijala. Zah valjuju6 i r ed uku ju6em de l ovanj u vo donika n e
n as t aje sagore van je s as t oj ak a o s n o vno g ma t e rij a l a , pa i z vedeni
~ av o v i n ema ju o ks idn e uklj u ~ k e .

U procesu ark -atom zavari v anja v o donik p o sreduje u preno-


~e n ju top l ote i z e l ektri ~ nog luk a n a os n o vn i mate r ljal, § tltl
metal ~a va o d: k l s eon ik a , azota i sago r evan j a s a s tojaka osnovnog
me ta l a ; i , n a kra j u , ~ t itl v o l f r amsku e l ek tro du od oksidacije i
p r e te ranog te rmi~ kog opte recen ja .
Ark - atom zavari van j e se primenj u je u onim s lu~ a jevima
kada d r ugi me td di n e d a ju t r a!ene rezulta te . P r ime n j u j e s e za
zavar i van je n a p rsl ih a lata o d leglrani h ~ ell ka , za z avarivanje
nerdjajuc i h i v at r oo tpornih ~e lik a i za z a v a ri v anje alumi n ijuma
i n jeg o vih l e gu ra . ~ es to s e a rk- a tom z a va r ivanje koristi za spa-
janj e tank ih li mova o d l e giranih ~e lik a , p revljanjem i v iea bez
do d a tno g mater1j a la.
Za vari v anj e ark- a t om pos tupkom mo! e se primenltl sarno za
de l ove ~ l ja deb l j1n a n e pre laz1 5 rom. L1mov1 deblj1ne do 1,5 mm
z avaruju se b ez p ripreme, form1ranjem tzv . ivi~nog sp o ja, d o k s e
1 v1ce delova deblj1h od s ~ 3 mm z ako§av a ju pod uglom 70-80 0 1
z a v a ruju dodatn1m ma ter1 j alo m u obl1k u ! 1 ce p re ~ n1k a
- 241 -

Natpritisak vodon ika treba da bude 0,2-0 ,3 bara.


Tanki de lay! zavaruju se tz v . tihim luk om , koji nakan UB-
postavljanj a pod vlsoklm napanorn mo~e da se odr~ava 1 pri naponu
izmedju elektroda od 20 -40 V. Deblji delovi se zavaruju pri vi§im
naponlma , npr. 60 -1 00 V .
U odredj enim sl u~ajev i ma umeSLo vodonika koristl se diso-
ci ran i amoni j ak , ko ji da je bolje uslove bezbednosti prl radu,
zrulteva manjl napan na elektrodama za uspostav ljanje elektrl~no9

luka, all izaziv a ne § to vece troSenje vo lframsk lh elektroda.


Osnovna mana a rk-atom metoda j e vlsoka cena opreme 1 teA-
koee p ri usp o stavljan ju luka,koji nastaje tek pri naponu oko
300V . Osim t oga vodonik, kao g ori v i gas, uvek stvara opasnost
od eksplozlje.

4 TERI".ICKO SECENJE METALA

Meta ln! delavi namenjeni z a da lju prera du mogu se secl


mehanicki ili t ermicki . Za mehani ~ ko se~enje koriste se nozevl,
makaze i me hanl~ke testere. Termi ~ ko sec enje zasniva se na sa-
gorevanj u ili topljenju osnovnog materijala . Izbor nacina secenja
za v isi ad vrste materijala, tra~ene tac nostl abrade ivica i eko-
nomskih pokazatelja.
U sluca Jevima kada se tra z i velika tacnost secenja ivica,
danas se ko ri s te mehanicke testere. Prirnenom drugih vidova meha-
ni ~ ko g se~enja, materijal se gnjec i i deformise sto stvar a ne r av-
nine, a ponekad i praline u blizini Ivica e Gnjecenje je n aroei-
to ~te tno pri secenju celika poviSenih ..,hanickih osob ina , jer ta
mes t a mog u b iti koncen tratori napona u izvedenoj kons trukciji. I z
ovlh i naroe i to ek onomskih razloga tarmicko sec enje metala je po-
stalo nezarnenljivo u aekim Inciustrijskim granama , kao sto je
npr. brodogradnja . U tehnici se primenjuju sledete vrste terrnic -
kog sec enja metala: gasno , elektrolucno, plazmom , lasero m e l ektro-
nskim snoporn, eksplozivam (traxom eksplo z i va, napon skim ta l asima) .
Od navedenib postupaka dalje se opisuju samo metodi sec e -
nja koji se najvi§ e prLmenjuj u u pripremnLm radovlma za izradu za-
vare nih konstrukcija.
- 242 -
4. 1 GASNO- PLA MENO SEtE NJE

lako qas no za v arivan j e Bve vl §e ustupa mea t o ekon o mi ~ nl­

jim pos tupc i ma e le k t ro lu~n og i e lekt roo tpors k og z ava rl v anj a , 908-
no se~enj e

p ri pre rad i
je i dalje j e dn a o d osnovn ih
~ e li ~n1h limova . S e ~enj e ~ elika
rad lon i~~1h
--teh no 10g1 ja
g as n im go ri onicima
jeste osnovn i vid prlpre me i v ica ~ ell ~ nih de lo va z a zava rl v anj e ,
a ~e8 to i za rne hani ~ ku obradu. Od ukupne p ot ro ~ nje kl s e o n i k a u
te hnlci z ava r lvanj a 90 % otpada za s e~ enje metala.
Osnova z a gAsno se ~enje j e otkrite f r a ncuskog hemi ~a r a

La voa zl je a (Lavoisier), 1775. god., da ~ ell ~ na ! lca s a goreva u te-


hni ~ k i ~ i s tom k i seoniku.

Na pov r § ini ~ elika s e i pri sobnoj te mperaturl stva r aju ok-


s id! ~ eleza (rdja), a sa povl §enjem t e mp e rature raste brzina oksi-
d aclje . P~ e v ad odredjene tempe nature s agore v anj a , ~ el1k sogoreva
u a tmo sferi ~ lstog kiseonlka .
Temperatura sagorevanja celika jeste najni ~ a temperatura
pri kojoj po~ lnje
sagorevanje. Ona zavisi od s adr! aja ugljenika u
0
~el lku ( sl. 134) i za ~ isto gvo! dje iznosi 1050 C a za ~elik koji
\
.1
15J9 - -- - - - 4 T;;m eracura topljenj a
1500 I
__ _ __ _-=-- ~50 Tempe r at ura Ba gor ctJ an .ia
I - 1400
• -:t:.-
1400 ------ - --- -- 1375
-- - --- --1-- - 1
1325 -1
1 300 - - - -- -1 - -- - .-I--, - t - "'r"<.,J 270
-- 1250- - - 1 - - - -~ ! -~- - r i -- - l''''''-
120~ I I "' I ~ ~I " I I I
I I 'Z :~ :~. Q I I I
1100 I
I
: ""I§
,, ~
,.JS
()I ~ I
I I
I
I
I
1050 I I £' ~ ~. I::D I I
I
1 000 o . 25 1, 0 J ~ o ~C

51. 134 . Uticaj %C na temperature sagorevanja 1 top1jenja


~elika

0
sadrH 0, 25 %C oko 1250 C. U s tvari, gasno se mogu sel1i samo ~elicl
za koje je temperatura sa g ol~ vanja ni f a od temperature topljenja.
Teorijskl je ta graniee 2 \ , a praktl~no l,6 \ C.
Za vreme se ~enja ~ell ~ n1h 1imo~a 1 pro fila toplota oslobo-
djena pri s agorevanju ~ elika nije dovo1jna za odr!avanje tempera-
ture s agoravanj a, jar nastaju znatni gubici provodjenjem toplote
1 zr a~a nje m . I z tog r azloga se pom06u gorlonlka za se~enje 0810-
- 243 -
badja oko 1/ 3 koli~lne toplote potrebne za odr ~ avanje temperatu-
re sagorevanja, dok se 2 / 3 toplote dobija sagorevanjem metala .
Proces gasno-plamenog seaenja se mo! e ra §alanitl na faze :
- zagrevanja zone se~enja do temperature sagorevanja aelikAJ
- sagorevanja aelika u struji a L-;tog kiseonlka 1 stvaranja
oxslda FeO, Fe 2 0) 1 Fe 3 04;
- izduvavanja lstopl j enlh oksida (1 u njima rastvorenog gvo-
!dja aka 20 %Fe) pom~u ml aza klseonika. ,
U 5u§tini se secenj e kiseonikom i Ii oksiacetl1ensko secenje
sastoji u brzorn sagorevanju metala u atmosferi k iseonika i lzduva-
vanju nastalih oksida.
Sagorevanje ~eleza nastaje prerna hemijsklm reakcijama:

2Fe + 02 = 2FeO + 537,5 k J

4Fe + 302 = 2Fe 2 0 3 + 1651,5 kJ

3Fe + 202 = Fe 30 4 + 1128,6 kJ .


Stab l1 an ok s id je Fe 0 jer ne podle~e daljem razlaganju,dok se
3 4
Fe 0 i FeD razla~u preroa reakciji
2 3
6Fe 0 = 4Fe 0 + 02 + 377,8 kJ
2 3 3 4
4FeO = Fe 0 + Fe.
3 4
Gasno secenje metala je mogute samo aka aU ispunjena s1e-
deca tri us 1 ova :
Uslov 1: Tempe r atura sagorevanja metala u kiseoniku mora
biti nl~a od njego ve t empe rature topljenja.
UB Lou 2: Temperatura topljenja oksida metala mora biti
ni~a ili najvi§e je dnaka temperaturi topljenja metala.
Ustov 3 : Toplota sagorevanja metal a treba da bude §to
veca, a njeg o va toplotna provodnost ~ to manja.

Od najvi§e prime nji vanih metala jedino ~elik ispunjav a na-


vede ne us lo ve , i to prl ogranl~enom sadr z aju leglrajuclh elemena-
tao Ot uda proizilazi za klju ~ ak da se gasno mogu se6i sarno uglje-
ni~nl i nisk ole g iran i ~e lici.
Temperatura topljenja niskougljeni~nih ~elika i.nosi 1480 0 C
a temperatura toplje n ja oksida ~e leza 1370 o C, §to zna~i da je mo-
gu~e njiho vo gasn~ se~enje.
Temperatura topljenja aluminijuma je
o
657 C, dok se oksid A1203 topi tek prl 2050 o C. Istopljeni alumini-
j um se oksld1Ae 1 t~e prelazi u ~vrsto stanje,§to onemogucava da
se s t ru j o m k iseo nika udalji sa mesta se~enja. Sli~no je i sa bak-
rom koji se topi pri 1083 0 C, a CuO pri 1 336 o C, §to ~ini nemogu6im
- 244 -

g asno rezanje bakra. Osim toga bakar 1. aluminijum au doOri provo-


dnici toplo te §to ote!ava lokal1zaciju toplote , a t lme 1 se~enje.

Pr i se~enju p~inje
ad zagrevanja iviea do tempera ture
se
saqarevanja , a zatiro 5e pu~ta kiseonik za 5e~e n je . U slu~aju da
5e se~e n je poclnje ad s redine I1mova potrebno je najpre na tom me -
stu napraviti otvor . ~lr 1na reza zavisi ad pre~nlka usnika g orlo-
n ika i orijen tacl ono se uzima
5:; 1,5 d

gde je: 5 - § lrina reza u mm , d - pre~ n lk usnika za se~enje u mm .


Brz lna se~en j a ug lavnom zavlsl od ~l st oCe klseonlka (99 -
97% ) 1. njegovog prltiska. Pritisak klseonika bira se u zavisnosti
ad deb ljlne osnovnog materijala. Prib l i!no Be n a tprltisak klseo-
nlka mo~e lzratunati p rema izrazu

2
p ~ (0 ,71 + s) .s. 10.5 Pa

gde je:p - nacpritisak kiseonika u Pa, a 5 - debljina lima u rom .


Iako na brzinu se t en ja znatno utite hemijskl sastav osno v -
nog materijala, v r eme s e ~e nja se mo~e pribli ! no odreditl na osno -
vu deb ljine l1 mo va
Ts = 2,8 + 0 ,0 64 5

gde je Ts - vreme se~enja 1 m metala u min, a s - d ebljlna osnov-


nog materija la u mm .
Prl secenju ~e lika koj1 sadr~e iznad O,35\C 111 sa druglm
sastavom l eg lr aj u6 1h e lemena ta kojl pove6avaju zak aljivost potre-
bno je predgreyanje . Potrebna temperat ura predgrevanja Tp,(oC)
1 uslovl hl adjenja poale se ~e n ja dati su u zav isnosti od CE u
lab l1cl 22 .

Tabllca l2 . Temperatu r a predgrevanja prl se~enju ~ elika

CE % Tp Hladjenje C % Tp Hladjenje

lie od 0 35 10-30 0, 40 - 0,50 100 - 200 na vazdubu


,35- 0 ,70
na vazduhu
30 - 100
- 0,50-0,60 200-300

CI Mo Cr+V + Mn + Nl 350 - 50 0 u pe61


ICE= C+,-+ --S T v Ue od
IT o 60

Pored acetilena , jevtlnlje je korlsti ti meliavinu p r opan-


butana, gradski 111 zemnl gas. Odim ovih gaso va, za se~enje se
kOristl 1 vodonlk lako je skupljl od acetilena. Vodon ik se prl-
menjuje za se~enje pod vodom na d ub lnl ve60j o d 10 m.
- 2 45 -
Sirina zone hemijskih promena pri gasnom se~enju je u
qranicarna 0 ,1-0, 3 mm. Kao rezultat br ~eg sagorevanja !eleza ad
ug1jenika ta zona je bogatija ug1jenikom, a pr1 maloj ~isto6i ki-
seonika zbog prlsustva azota nastaj u nltridi.
Zona strukturnih promena je znatno ve6a 1 1zn091 1-3 mm .
Najva zni ji dec uredjaja za gasno se~enje je gorlonik, she-
matski prikazan na s1. 135. Osnovna je razlika izmedju gorlonika
za zavarivanje 1 se~enje u tome stc gorlonik za se~e nje 1ma pose-
bni usnik - mlaznic u za dovodjenje klseonika.
Prema tehnicl lzvodjenja, raz-
likuju se ru ~ no, poluautomatsko i
automatsko se~enje. U malim 1 sre-

W
dnjirn preduze6ima najvi§e se kori-
sti poluautomatsko se~enje/jer je
sa tehni~ko-ekonornskih pokazatelja
/ 4\ II ~~
/II I II/\\\: neopravdano uve s ti potpunu automa-
/ /111 1 1 1 . .'

tizaciju. Poluautomatsko se~enje

se od1ikuje time sto se jedna ope-


racija lzvodl ru~no, npr. vodje-
nje automata po liniji se¢enja.
/
Re z Po1uautomatskirn se¢enjern dobija se
ve6a ta¢nost i ravnije povr§ine
51. 1 35 . 5hema gasnog se~enja nego pri rucnom secenju.

Pored pojedina ~ nog se~enja prirnenjuje se, za de10ve lstog


ob1ika i ma le deb1jine, se¢enje u paketima. Proces se~enja ¢eli~­

nih limova u paketlma zasniva se na tome da se limovi sla~u u pa-


ket 1 iseku jednim prolazom. Za v reme secenja limovi moraju cvrsto
medj usobno nalegati, §to se posti~e primenom odgovarajucih stezaca.
Na jb o ljl rezu1tati se postizu pri poluautornatskorn ili automatskorn
se ~ enju paketa od 10 do 50 lirnova pojedina¢ne debljine 1,5 do 8
mrn, ili ukupne debljine 75 do 100 rnm.
Prdzvodja~ uredjaja za gas no 5e~enje propisuje veli~inu
otvora za zaqrevanje i secenje, pritisak klseonika za zagrevanje
i se~enje, pritisak ecetilena i brzinu se¢enja u zavisnosti od
debljine osnovnog rnaterijala. Ponekad se deje i potro§nja gasova
1. s irina reza.
Pri rucnom sec enju va ~ no je da se odr~ava stalne rastoja-
nje izmedju vrha gorionika i osnovnog materijala od 2-4 rom. Ako
je rastojanje manje tope se se¢ene ivice i gasi se plamen, a pri
vecem rastojanju plamen zahvata vazduh i unoal qa u zonu sece-
nja. Na taj na¢in se klseonik me§a sa azotom §to §tetno deluje oa
- 246 -
lvlce se~enog materijala . Zbog t oga S8 za ru~ no se~enje gorion.l k
postavlja na t~kl~e koji obezbedjuju konstantno rastojanje lz-
medju usnika gorlonika 1 dela koji se sete.
U prlnclpu se liveno gvo1dje ne rno1e 8e~1 gAsnlm plamenom,
jer mu je n11a temperatura topljenja od temperature sagorevanja
1 temperature topljenja Fe-oksida. I pored toga, p r lme nom nisKo-
ugljenl ~ nl h ~ ell~nlh f lca koje se tope gasnim plamenom mogu~e je
se~enje li ve no g gvo!dja. Topljenjem Di.kc ug ljeni~nlh !lca i live-
nog gvo1dja stvara se na mestu Be~enja le gura koja lspunjava us-
love potrebne za gas no se~enje.

4. 2 ELEKTROLUCNO SECENJE

Osnovna razllka U odnosu na gasno s e ~ enje je § to se e1e-


ktrolu~nim po.tup cima metali razdvajaju topljenjem. Delove kojl
se seku treba taka postavitl da se omogu61 lstlcanje tecnog me-
tala dejstvom sile zemljlne te1e. Za elektrolucno secenje se prl-
menjuju metalne 1 ugljene elektrode. Treba ra~unatl s tim da .u
nakon secenja ugljenlm elek~rodama ivice osnovnog materljala ja-
ko naugljenisane i zakaljene, §to ve orna ote~ava naknadnu mehanll:-
ku obradu. Osirn toga, sel:enjem ugljenom elektrodom dobljaju se
grube ivice, pa se na taj na~ 1n Beku samo otpadnl materljal1.
Zbog toga se lzradjuju posebne metalne elektrode koje
slufe sarno za se~enje 1 flebljenje metala. Obl~no se elektrode
vezuju za minus pol lzvora jednosmerne struje, jer se time postl-
fe ve6a konoentraclja toplote na osnovnom materljalu. Metalnlm
elektrodama mog~e je se~i 1 !lebltl ugljenl~ne ~elike, vlsokole-
glrane ~ellke, slv1 11v, aluminljum 1 njegove legure.
Za elektIolu~no 8e~enje prlmenjuju se oblo!ene ~e11~ne e1-
ektrode, ~lme se omoguduje uno §enje elektrode u rez bez opasnos-
ti od kratkog spoja. Pored jednosmerne struj~ mo~e se primenjiva-
t1 1 naizmenl~na.

U grupu po.tupaka elektrolu~nog rezanja metala spada 1


t' ltlktroluano Btl3enjs ki s6oni kom . Ovde se korlstl cev8ata elektro-
6a kroz koju struji klseonik sa zadatkom da se~enje poape!l ok-
sidacljom 1 odno§enjem lstopljenog metala.
Otae~ene povrAine au manje hrapave nego pri elektro1u~nom
ae~enju metalnom i ugljenom elektrodom, all grublje nego prl ga8-
nom .e~enju. Pr1.manom jednoBmerne struje direktne po1arnostl, me-
g~e je se~1 !<oleme 1 ne~e18zne metals srednjih debljina u bilo
- 247 -

kom p olo~a ju . lsto t ~o se ovaj metod prlmenjuje veoma uspeAno za


seten je pod vodom.
Kod ! l ebljenja se umesto klseonlka mo ~ e prlmen itl vazduh,
tada s e postupak nazlva e l ekt r o lu d no vazdulno l l e bl j enje. Elekt-
PO de s u ugljene sa bakarnim omota ~ em radi bolje elektrl~ne provo-
dljl vos tl. Ugljena elektroda se najpre postavlja pod uglom od 50 0
prema pov r ~ ini predmeta, a zatim se dovodl vazduh pod prltlskom
1 us posta vlja e lektrl ~ n1 luk. Posle uspostavljanja luka, vrh elek-
trode treba odmah zagnjurltl u deo kojl se z lebl . Na taj na~1n se
vaz duh odblja od zavariva~kog kratera i odnosl te ~ an metal. Elek-
tr o lu ~ no vazdu~no ~lebljenje uglavnom se primenjuje za otklanja-
nje 9re ~ aka na zav arenim §avovlroa 1 za ~is~enje povr§1na ~ell~n1h

odllvaka.
Se ~ enje plazmom predstavlja najnov1je tehnl~ko dostlgnu~e

zas novano na topljenju metala koji se seku. Mlaz plazme za se-


t enje odlikuje se visokom temperaturom u elektrl~nom luku (~ak
0
ako 20.000 C) i velikom brzinom reda veli~ine 300 mls. Visoki
energetski potencijal elektri~nog luka dobija se primenom meAa-
vine od 65%Ar i 1 jednosmerne struje dlrektne polarnost1.
35%H
2
Osim alum1nljuma, bakra, l1veno g gvozdja 1 nerdjaju~1h ~elika -
ovako se mogu se6i 1 materljall kojl ne provode elektrl~nu stru-
ju. U tom slu~aju primenjuje se posebna konstrukcija gorionika u
kojoj se negatlvan pol lzvora jednosmerne struje povezuje za ok-
lop gorionlka . Ta vrsta plamen1ka daje tzv. unutra~njl luk, za
razllku od spolja~njeg luka pri se~enju elektro provodljivih
materljala.
Zbog jakih lsparenja metala i jonlzaclje okolnog vazduha,
potrebno je sna ~ nlm ventilator1ma proverravati prostorlje u kojl-
ma se sece 111 zavaruje plazmom.

5 ZAVARIVANJE I SE~ENJE POD VODQM

Potrebe lzrade i opravki uredjaja 1 opreme morskih platfor-


m!, cevovoda, pumpi za vadjenje 1 transport nafte uslovljavaju
radove ne same na suvom ve6 1 pod vodom od nekol1ko metara do 300
m, Ato je nesumnjlvo povezano sa odgovaraju6im teAk06ama vezanlm
za vlaoke prltlake,vodena strujanja, slabu vldljlvost 1 ota!anu
pokret1jivost zavariva~a i druge teAk~e. I pored svega ovi ra-
dovi se ipak izvode sa viAe 11i manje uspeha, zanvaljuju6i primen1
1 usavr~avanju postoje~ih tehnologija zavarivanja. Vreme lzvodje-
- 248 -

nja zavarlva~kih rado va pod vodom je au ~ e, pa s u stoga 1 cene ve6e


U odnosu na radove na zemlji , a l i su ipak ovl r a dovl tehno - eko nom-
ski opravdanl posebno kad opravki . Prl tome s e posti ~ e tra ~ enl kva -
litet, uz p osebne mere za otklanjanje nekih u z r o ka gre § aka .
Me tod! 1 tehnologija i zvodjenja s avova pod vodom se svode
na mo k r o 1 suvo zavarivanje, zavisno od toga da Ii se izvode u
samo j vodi i I i u specijalnim komo r ama - kesonima .
Ove te hnike lmaju Bve vecu primenu jer se Instalacije k oje
atalna rade p od vodom (za eksp l oataci ju na fte , mineralnih sirovl-
na i sl. l l z 1 0zene velikim optere6enjima i hemijski aktivnirn sre-
dinama (dejstvu morske vode ). Zbog toga su opravke zn atn o c e§ce
nego za instalacij e koje rade n a zemlji.
U kracem osvrtu na mogu6e zavarivacke radove pod vodom raz-
motrite se zavarivanje 1 se ~e nje me tala pod vodom.

Ii . l GASNO- PLAMENO ZA VAR IVANJ E I SE(!ENJ f: POD VODOM

I pri primeni ovog na~ina izvodjenja zav a r iva~ kih radov a


osnovnl princlp oslobadjanja topl ote na.. mestu ra da -jeste sagore -
vanje gorivih gasov a u tehni c ki cis t om kiseoniku. Klasicni plame -
nlci za gasno zavarivanje i secenje ne mo gu se keristitl za rad
pod vodom, pa se u?utreb ljavaj u posebno konstruisani gorlonlcl .
Za radove pod vodom koriste se gorivi gasovi cije se osobi-
n e u manjoj ili vecoj m_eri menjaj u pod dejstvom pri tiska vode .
Stoga se acetilen ne rno!e upotrebljavati za iz vodjenje radova na
dubini vecoj od 10 - 15 m,jer s e acctilen razlafe na C i H2 pri
2
prltisku > 1 - 1,5 b .• Stega ve6u primenu ima vodonik.
Takodje se dos t a koriste tecna goriva: benzin, benzol, ben-
zo l - alkahol i dr., koji se u specijalnim gorionicima prelaze u
gasovlto stanje i u tom obliku sagorevaju.
Gasno -kl seoni~no se ~ enje pod vodom se pre s vega koristi za
materijale koji lako oksidi~u dok se uop ~ te ne mogu seci obojeni
metali i visokolegirani ce lici.
Optimalna debljina materijala je 10-40 rom, pri c emu je ta-
nje delove te~e rezati zbog brzeg hladjenja vedem ste sni~ava tem-
peraturu rretala l sped nje g ove temperature sagorevanja. Za deblje
delove cak i do 300 rom uspe ~ no se primenjuje vodonic no-kiseonicno
rezanje, ali se tra1i i veca strucnost izvodjaca. Slicno kao i
pri seeenju na Buvero, najpre se meta l zagreva do njegove tempera-
ture sagorevanja, a potom devodl ~ iBt kiseonik u kome metal 6a90-
- 249 -
reva. Pri tome au razradjena dva asnovna tlpa gasnlh gorlonlka:
kod jednih za§tltnl omota~ oko plamena stvaraju sagorell gasovl ,
• kod drugL~ plamen se ~tltl omota~em komprimovanog vazduha.
Tehnika 1 kontrola rada su sll~ne kao i nB suvom, s tim
§ to se pre se~enja pod vodom pode~ava prltlsak gasova na ne§to
vl§e vrednosti . Pri radu u kornorama , plamen se pall na po v r §lni
da s e spre~l nagomi l avanje gorlvog gasa u komori 1 eventualna ek-
splozlj a . Za radove pod v o dom uglavnom se koristi se~enje, a 1
izuzetno zavarivanje.

5. 2 ELEKTROLUtNO ZAVARI VA NJE I SEC ENJ E POD VODOH

Elektrlcni luk se lako uspostavlja 1 odrzava i u vodi koja


se razlafe 1 obrazuje stabllnl mehur pare oko stuba luka. Mehur
je ispunjen vodonlkom, a vl~ak gasa u obllku sltnlh mehur16a od-
lazl ka povr~lnl.

Od na ve denlh podtupaka elektrolucnog zavarlvanja najvl~e

se koristl ru~no-elektrolu~no a nalaze primenu i na~ini u zaititl


gasova kao i zavarivanje plazrnom.
Prl REL zavarlvanju pod vodom lsparenja metala i sastojaka
obloge kondenzuju se 1 sa vodom obrazuju koloidne rastvore (tamne
bojel §tu otezava vidljivost na mestu izvodjenja radova . Elektric-
n! luk top! metal vrlo lntenzlvno 1 osnovnl uslov za stabllno
odrz avanje je debela obloga spolja za~ti6ena premazom nepropust-
Ijlvim za vodu. Ovi premazi all U oanovi rastvor celoloida . u ace-
tonu, a takodje nitrolakovi, rastvor bitumena u kerozlnu, dok sa-
stav obloge moze bltl lstl kao kod ablcnlh elektroda, 111 znatno
prostijl, npr. 17\Tl02' 36,\ feromangana, 17\ talka 1 30\CaF 2.•
P re~nlcl elektroda su 2, 4, 5 1 6 mm, a duzlna do 350 mm
s tim §to je ja~ina struj",· ve6a za 50-60A po 1 mm pre~nlka elekt-
rode u odnosu na zavarivanje na suvom, a napon veei za 5-6 v.
Zavarenl §av dobljen REL postupkom u mokroj sredinl lma
sltnozrnastu strukturu zbog vellke brzine hladjenje 1 oCvr§6ava-
nja, §to u posebnlm slu~ajevlma u zonl uticaja toplote dovodl do
pojave martenzlta 1 ukljucaka troske, gasnih mehurova 1 prsllna.
Prlsustvo azota je neznatno, all je zato sadrzaj vodonlka vellkl.
U slu~aju elektrolutnog se~enja pod vodom prlmenjuju se
specljalne cevaste el"ektrode kroz koje se dovodi klseonlk cija je
uloga de doprinese sagorevanju i lzduvavanju metala sa mesta sece-
n1a.
- 250 -

Osi m me t a lnlh e l extro da kori ste se 1 ugljene 1 kerami~ k e

ko j e daju ~ iri rez , man j e se t ro~ ali au brzlne se ~ enj a manje ,


a str u ja j a~a (z a ~ el1 ~ ne e l ek trode I '" 300A) . Ke r am1~kl m elek t -
r odama mog u se se~i me ta l! debljine do 40 mm , a poseb nom tehnlkom
(po t ezan j a ad go r e -nadole) i do 60 rom. Me t al1 koji ne sagorevaju
u klse o n iku seku se toplje n jem i i zduvavanj e m.
Za s e t en je p o d vodom ug l a vnom se prlmenj uje jedno s me rna
stru j a pravog pol a r lteta , a d r ~a~ e l e ktrode kao i BV! provodnicl
moraj u biti izol ovani . Na n jemu s e n alazl r eg ul ato r prltlska kise-
an ik a 1 pr ekida~ za st r u j u zav a r i v anj a .

5. J OSTAL I POS TUPCI SEtENJA POD VODOM

Ostal1 pos tupc i za za vari vaake r adove pod vodom lzvode se


na s lic ni m p r i nci pi ma kao 1 n a suv o m sa odredjenim speclflcnos-
ti ma i maze se s mat rati da 5U jo ~ u fazi razvoja. Taka, npr. McrG
aece n je sa rnla zom vode za sada je u fa z i eksperimentalnog istra-
~ l v anja i s vo di 5e na sec enje rastapanjem metala i lzbacivanjem
tog rastopa pomoe u ubrizgano g vodenog mlaza. Da bi se metal ra-
stopio p o tre bne au v rlo jake struje do 1200A, a napon ostaje
20-30 V.
Secenj e pod vodo m se lzvodi 2-5 puta br!e od ele-
p La ~ mom

ktrolu~ nog se cenja sa kiseonikom ali postoji opasnost strujnog

udara zbog relativno visokog napona pa je potrebna posebna za§-


titna oprema.
nlje lspltano za rad pod
Secen j s sLe k t r o ns ki m sno pom jo ~

vodom na metallma, all se sek u granit 1 beton brzlnom 100 mmVm1n


( s a uredjajem snage 5 kW). Razlog je nere§eno pltanje dodatnog
ga88 za lzduvavanje istDpljenog meta la sa mesta 8e~enja kao 1
slo!ena i skupa zaAtlta od vlsokog napona opasnog pri podvodnLm
r a dovima .
S e c 8 nj e i zauari uan j e eksptoz i jom pod vodom se mol e prlme-
nit! u posebn!m slu~a je vilna , pr1. c emu se eksploz1.vna tralta sa e.k-
splozlvom u metalnom pla ~ tu postOovljOo tako do. talaa eksploz~je,

velike brzlne 1. snage, deluje dul radne povr§ine.


S ec e n js o ksidima fLu o ra zasniva se na zaman! kiseonika
drugim oksldantimOo, kojl burna reaguju so. ve(!1nom metala 1 pri
tome oslobadjOoju vel1ltu kol1~1nu toplote dovoljnu zoo sa~enja ve-
~1ne me tal a 1. legura. U toku procesA posti!u S8 vile temperature
nego kod REL .e~anjOo klsaenikom.
NAVAR IVANJ E METALA

Na vari vanj e je proces nano s enja slo j e v a me tala na radne


povr s in e nekih delova radi p o vecanja njihove otpo rnos t i na haba-
nje , Udarni pritisak i druge oblike o p tere cenja. l sta taka se
na vari vanj em popra v ljaju delavi o s te c eni u raou, d oradjuju de10-
vi nrad jeni s a gre ~ kama i i z radjuju neki n o vi proizvodi kao ~ to

su npr. dVQs lojnl limovi. U prlncipu se nav aruju sarno one povr-
s ine radnih delova koje su izlo z ene najvecem h abanju, pri ~ emu

je ponekad moguc e i vi s estruko navarivanje pre zamene delova no-


vi m.
Zbo g toga se uopsteno na v arivanje koristl za:
- r e ge n e ra ciju deto v a i ure djaja nano s enjem metala na po-
v r ~ 1ne o ~ tecene trenjem, ka vitacijom, korozijom ili lomljenjem;
- pOBti zan je t rale nih fisickih iti he mi jsk i h 0 80b i na -
na po v r s i nama pojedinih delova 111 njihovim segmentima.
U te osobine spadaju tvrdo6a, otpornost prema abraziji,
koroziji i tome sli ~ no.

Vek trajanja velikog broja ma ~ ina i uredjaja ograni ~ en je


usled tro ~ enja sarno pojedinih delova, pa se zato i biraju razli-
~ iti materijali 5 ciljem da se svim elementima obezbedi pribli~­

no isti vek. To se do sada postizalo pobolj~anjem kvaliteta


radnih povrAina termi~ kom obradom, npr. kaljenjem, cementacijom,
nitriranje m, a u poslednje vreme navarivanje sve uspe~ije zame-
njuje neke od ovih postupaka. Prednost je navarivanja ~to metal
navara mo!e bit! razli~itoq hemijskog sastava U odnosu na osnovni
materijal.
- 252 -
I skustva koja su do s a da s t e c e n a u p r imeni t ehnlke nava r i-
van ja po ds t l ~ u n a jo § vec u p r i men u ovog pos t up ka u raznl m grana-
ji'IoJ, pro iz vodnje . tla sadaffijern n ivou razv i j enos ti za va ri v anja 1 na -
va riva nj a , ekonomi ~ ni je j e o r g ani zova ti r aaio n ice za na va rivanje
a sman j iti p roi zvodn j u nevin r eze rvnih d e l ova . I s p i tivanja mnogl h
n avare n ih celaya s u poka zal a da o nl i ma ju ve 6u o t po rno s t na haba -
nje o d novi h de l o v a , a aa 1m j e cena znatno ni ! a .
Na v a r ivanje m s e iz r a d juju obloge sudova u hemijskoj i ndus-
triji , se d l ~ ta v enti l a mo tora s a un u tra§n jim s agorevanjem i dr .
l s t a t ak a s e navari vanjem pop ravl jaju li v a ~ ke gre s ke na ~ e l i~n i m
odl i vc i ma , o dli vclma od live nog gvo ~d ja , al umini j uma i bro nz e.
P rimenom n ava ri v anja mo gu6e j e d a s e tra! e n e o sobine n a
radn i m pov r s lnama dob ij u n an o~ n jem s kup l jih· ma t eri j a l a n a j e v ti-
nij l,o s n ovn i .
Navari van je s e zasniva na po lag an ju slo j eva do d a tnog ma te-
' rijala na pod lo g u koja s e obi~ n o r a z li k u je po hemi jskom sastavu
kad a je u pi t anju re ge n e ra c l ja , a p ri b l iz n o je l s to g h e rni jsk o g
' sas tava kad a se popra v l j a j u odli v c i iI i o tkovcl . Ot uda proi z lla z l
d~ je potrebno nanosi ti n ava r e raz ll ~ lt og hemijs ko g sastava i oso-
-f> l n a , 'St:.p je moguce sarno ako s e r aspo l a~e ~ l roki m a s ortimanom do -
datn i h mate ri jal a n amen jenlh sarno za n ava ri v anj e .
du d uc i da nav a rl otporni n a hab an je i ma j u drukc ijl h e mi j- '
ski sas ta v u o dnos u na podlogu to je v a z n o d a dublna uvarl v anja
~'''''''':::
b ude sto manj a ,jer j e u protlvnom te~ko ill t ak nemogu6e dobltl -"
na va r trazenog he mi j s k og sastava . Zbog to g a s e u ve61nl s luc ajeva
tehnika nava ri vanja r a zllk uje od z a vari v anja l ak o su obe metode
u p rincipu jed nake.
Nava rl lz10 fe nl h aban ju mog u i mati j e dno rodnu strukturu:
l edeburit, a us tenit, ma rten zit , lli v i §ekomponentu kod koje s u u
o snovi, npr. aus tenl t noj uti s n u ti karbidl lli karbonitrldi. Aus-
tenitn a os nov a v i Aekornpone ntne legure unekoliko smanjuje t v rdocu
h
nav ara, all d obro,uklinj u j e ka rbide 1 sman juje opasnost od kru-
n j en j a. Kao n a jpogo dnija se pokazala austenltno-martenzltna stru-
k tura s a 2 0 -40 % austenit'a, j e r se poati ze relaUvno velika tvrdo-
ca i otporn os t prema krunjenj u.
Potrebnu tvrdo6 u i o tpornost pre ma h abanju daju karbidi
sadr z ani u oanov1 navara , a njihov oblik i ko11c ina zavise od
sadr ~ aja ugljenika, elemenata koji grade karbide i termi~ke obra-
d e . Tvrdoea raznih karblda, prema llteraturnim podacima j e u 81e-
de6im gran1cama: Fe C - (840-1150 HV), Cr C - (1000-1150 HV),
3 z 3
Cr 2 3c 3 ~ 1650 BV; WC-(1700-1750 BV), w C ~ 3000 BV, VC - (2700-
2
19 00 HV ), M0 2 C ~ 1600 HV , TiC ~ 32 00 BV.
- 2 5J -
Najekonom1 ~ nije lequre za n a v are o tporne na haban j e au s a
Cr kao osnovnlm leglraju6 1m eleme ntom, p t~ ~ e m u mo ra biti l s punjen
uslov 9 < Cr / C < 22. J o § ve6 a otpornost na h abanje posti ~ e se
uvodjenjem W, V i B na ra ~ un s n i f enja sad r f aja Cr. Kada se tra f i
austenitna osnova uvodl se do 9 \ Ni .
Nava r! otpo rn l prema korazlji lzvode se ad dodatnog ma te -
r i jal a koji po he mij skom sastavu odgovara nerd j a j u6 im ~e li c i ma .

prl pol aganju n ava r a n a podlo g u od n i skoug l jeni ~ n og i n l skolegi r a -


neg ~e l lka mofe na s tati z n at no me §anje , te 6e s e p r y ! slo j ra zll -
kovatl po he mi jsk om s a sta vu ad dodatnog materij a l a .
Zbog tog a je , za svak i konkretan sl u~ a j navar i van j a, p rvi
korak i zbo r postupka i tehnl ke na varl vanja, a zatlm sleduje l zbo r
doria tn og materij a la. Ve l i~i na ra dno g de l a , nje go v o b lik i zahtevi
ko ji ~ po s tav ljaj u z a k v alitet rad ne povr s ine uti ~ u n a izbor pos-
tupk a . Gl avne k arak t eristike o sn ovno g ma te rijala od ko jih z a v is l
lzbo r po s tupk a n a va ri v anja su h e rni jskl sasta v, te mpera turs kl i nte-
rva l o ~vr§ca vanja, koeflcljent linearno g s i r enja 1 s tlm u vezl
sops tveni napo ni 1 deforma c i je .
Deb ljina nav a r a j e do 3 mm, a kada se tra! e deblji navari
Dano s! se v l §e s loje va i i pak s e za t v rde 1 veoma kr te le g ure uvo-
di og ranl ~en je od naj v l §e d v a s loja ukupne debljlne do 8 mm.
Na va rl lzvede nl g ae nlm plamenom i TIG postupkom mo gu blti tanji
od 1 rom.
Sk u pLja n j. na Va r a pri o ~ v r §6 avanju 1 hladjenju mo fe lza z -
vat! velike s opstvene napone i deforma cije, jer prl n avarivanju
ne m ~ mo gu6 nos ti za tehnolo sko uravnote ~ enje s opstvenih napona
nava rivanjem sa suprotne strane . Ipak su na raspolaganju ve6 spo-
menute mere z a srnanjenje deforrnaci j a, k a o npr.sa v ijan j e delova
na s uprotau stranu od o ~ ekivane de formacij e 111 u ~ vr §6 i vanje na-
.....rlv;,""og d e la s te z a ~ ima.

Prl navarlvanju delova velike krutostl neophodno je pred-


o 0
gre v anje do 400 C za ele k trolu~ ne postupke navarlvanja i do 600 C
prl navarivanju gasnim pl ame nom.
Av al ite t p ov~6i " e je prl navarivanju veoma grub, te 5e
goto VQ uve k mora ra ~ un a ti sa n a knadnom me hani ~ kom obradom. Najk-
valitetni j a povrs ina l z grupe postupaka elektrolu~ nog navarivanja
doblja se prlmenorn TIG-a (nadvl §enje oko 1 rom), a najgrublja kod
REL postupka (nadvi§ en j e oko 2 rnm).
Za delove kao s to au ve d tlce bagera, ~ eljustl drobllice
za k amen, radni e lement! n e kih p o ljoprl vrednlh ma §ina nlj e potre-
bna nikakva naknadna obradA, .ali 5e kod navarlvanja zupcastih ve-
- 254 -
naca, aedi§ta ventila , blOKova motora ltd ., uve k mora blrati 1 8 -
gura 2& navarivanje koja se mofe mehAn l ~k l obradjivati. Pri na-
va ri v anju alata, npr. koval!k.ih matrica, pre me.hani~ ke obrada na-
var se omek§ava !arenjem, a k~~a ~ na tvrdo6a po st1 2e se naknadnom
term1~kom obradom .
.I.I.todi nQva r i v anja dosta utl~ u na l<o na ~ ne osobine navare-
nog s l eja. Cotovi 9v1 pos t upci zavarivan ja topljenjem po~ ev ad 94-
sn09 , REL, MIG , MAG, TI G , EPP, EPT, plazme pa do lasorskog moqu
S8 prlmenlt1 1 za navarlvanje p r i ~emu je, pored o stalog, razlika
i u produktivnos ti od 0,5-30 kg / h nanetog ma terij a la,
Kao §to je ve~ istaknuto, oaobine na varenoq sloja uglavnom
zavise ad le gure koja se koristi kao dodatni ma terijal. Drug! ut.1-
cijni fak torl BU sastav osnovnog materij a la, postupak navarlvanja
i parametrl navarivanja kao 1 broj s1ojeva.
Ko11~ina o sno vno g materlja1a rastvo=eno g u navareno m s 10ju
menja se zavlsno od broja nanetlh s10jeva i parametara navariva-
n ja , za dati osnovnl i do datni materija1 1 usvojeni postupak nava-
rl vanja . Pri tome se def lni ~e o dnos me~ anj a kao procentualnl
udeo osnovnog ma terljala u navaruj njegovlm porastom opadaju kori-
sne osabine n avara ( tvrdoCa , otpor prema habanju 1 a1.>. Ponekad
&e primenom pogodnog medjus l oja odnos me§anj a znatno smanjuje 1
l s tovremeno umanj uje nepote1jne posledice koje nastaju 1bog raz11~i '

tih koeflcljenata §lrenja odnosno s kup1 jan) oanovnoq 1 dodatnog ma-


terijala,
Or i jentac lono se odnos me~anj a uzlma u granl'cama do S' kod
navarivanja gas nim p1amenom, 1 0 -3 0\ ked REL,
, ~G i navarlvanja
p unje nim ! icama, dok je kod EPP postupka 10-40\, Razwuljivo je da
se U okvlru navedenlh vrednosti,za iate materlja1e 1 postupke na.-
va r ivanja, odnos me~a nja mofe menjati zavlsno cd osnovnih parame-
tara procesa, prvenstveno ja~lne struje, brzine p01aganja navara
1 ve11~lne prek1 apanja susednlh na vara .
Za raznovrsne materljale ovaj odn08 varlra od 1-60\, a mi-
nlmalna deb1jina navara uobl~ajeno je od O,6-S mm zAvlsno od poa-
tupkA 1 tehnike navarlvanja. Kada se tral e ve~e debljlne nAvare-
nog sloja primanjuje ae vi§e slojno navarivanje e1me . . poatile
potrebna debljina, Posebno je u ovim slueajevlma bitno obratiti
pafnju na plaati~no. t odnosno krtost navarenih slojevA 1 predu-
:eti od9'ovaraju~e mere pri izboru dodatnog m&terljala,odnoano
tehnologije, U suprotnom, kada au potrebne dabljine manje od
0,8 mm umeato navarivanja traba primeniti metalisaciju koja . .
- 255 -

izvodi posebnim tehnologijama Ato nije za sada predmet na § ih pro-


ucavanja.
U svim s lu ~ajev l ma navarivanja neprekldna v eza se ostvaru-
je preko zone spa janja osnovnog i dodatnog mate rij a l a , koja is t o-
vremeno mora da obezbedi i n a jbol ja mehani cka svojstva te zone .
lako se nekim me todama metalizacije mo~ e ostvariti bolja metalur-
tka veza neg o pri navarivanju njihove mehanicke osobine i deblji-
na s u t sped vrednosti dobijenih navari vanjem.

4. 1 PREGLED METODA NAVARIVANJA

4 .1 .1 Gasne navarivanje

Ovim postupkom veoma se malo topi osnovni ma terijal, taka


da odnos mesanja mofe biti nifi od 1%, sto je posebno vafno ka-
da se koriste skupi dodatni materijali u obliku mesavine karbida
u prah u (steliti). Izvodja ~ veoma lako upravlja proces om pa se
na va r mo~e naneti i na povr§ine malih dimenzija. Mogu se navari-
vati uski kanali i flebovi i nanositi s lojevi debljine ispod 1
mm , ali sa malom brzinom polaganja dodatnog materijala koja ne
prelazi vrednost od 1 kg/h.
Za gdsno navariv anje koristi se posebno konstruisan gori-
onik (51. 136) sa doda tnim sudom u kome se nalazi legura za na-

S1. 136. Shema gorionUa za gasno navarivanje

varivanje u obliku praha . Prah se na izlazu iz gorionika topi i


u obliku raspr senih kapljica nanosi na radne povr§ine. Ovo je u
sus tini metal1zacija jer se osnovni metal ne top!. Oebljina na-
netog sloja iznosi 0,05-3 mm, a brzina polaganja navara 0,5 kg/h.
- 256 -

4.1.2 Ru~ n o e l ektrolu ~ no navarivanje obl o!enim elektrodama

:i ohzlrorr. na malu produk tlvnost , RE L-postupak nava rivanja


ispla li se s arno u 5 1u~ ajevima kada je koll ~ lna materlj a la ko jl
se navarivanjem nanos i mala a vre me efektlvnog rad a kratko. Pro-
ces se odlikuje nlskom cenc m op r eme , nj e n om pokretljlvo~6 u 1 1a -
kim prilagod javanjem pri nudnlm po lo ~ ajima navar ivanja . Odnos me-
~

~n ja 1Z 0051 10 - 30 %, deblji n a navara iznad 3 mm , a br zlna polaga-


nja n avara mo!e ~e debi t! istim jezgrom elektrode od nlsko u g ljeni-
c nog ce lika a li sa aruk ~ lji m s~s tavlma obloge e l ektrode . Tra!eni
hemijski s a s tav nava renog sIeja 1 potrebna tvr do6 ~ postl ! u se u
trecem s l oj u navara, j e r prvi sloj, a u manjoj merl i drugi, aa-
d rti sas tojk e podloge. Tvrdoca n avara u ve likoj me ri zavisi i od
tehno l o ~ kih uslova navarivanja. Najveca t v r doc a dob ija se bp.z pred-
grevanj a podloge i vl§eslojnim na va ri v anje m. All u tom slu~a ju po-
stojl o pasnost o d pojave p r s lina u prvom n avaru, tim veca § to je
veca tvrdo ca nanetog s loja. Zbog toga se pri navarivanju krutlh
de lova velike mase mora obaviti p redgre vanje, ma da ce zbo·g toga
opasti tvrdoca nava ra usled smanjenja brzine hladjenja. Po pravi-
Iu je struja navarivanja ma.nje ja~ ine od struje zavarlvanje, ug-
I avnom radi smanjenja dubine uvarlvanja, tj. oanosa me§anja.
Uobl ~ ajeno , proizvodjQ ~ i elektroda za navari v anje, uz oz-
naku elektrode daju i tvrdo c u navara.

4. 1 .3 Navarivanj e u atmosfer1 za§tltnlh gasova

Za navarivanje se mogu primenlt1 sv1 na ~ lni zavarlvanja


u za~ti ti gasova I1AG , MIG, TIG B tim § to se kod TIG navarivanja
uvek koristi d o da tni ma terijal ~ ijim se stapanjem obrazuje navar.
Navedeni postupci se mogu lzves t1 u svim polo!ajima, a mala zap-
remina rnetalnog kupatila omogucuj e polaganje navara mallh pre-
seka na bilo ko jim delovima. Navarivanje u zaAtiti gasova mo~e
se izvodit'l automatski 1 poluautomatskl. Pz::;l poluautomatskom na-
varlvanju gorionik se vod1 ru~no a !ica dovodi automatski.
Navarivanje u zastltl gas a CO naj~e§te se lzvodi sa tre-
2
nutnim k r atk i m spojevlma elektrodne !ice, pri ~ emu dodatni mate-
rijal pre lazi na osnovni u obliku izdufenih kapljica. Dobijeni
n ava r MAG postupkom je pravilan, a gubici na prAtanje relativno
mali . U takvim uslovima dodaci za mehani~ku obradu nisu veliki,
Ato je naro ~ ito va! no sa ekonomske ta~ke gledi~ta pri navariva-
nju sitnih delova.
- 257 -

Postupcl navarlvanja TIG 1 MIG gotovo se jedino primenju-


ju za navarlvanp vlsokole g lranih ~el ik a , kao 1 aluminljuma 1
nj egovlh l egura. Navarl dobljenl MIG postupkom debell su preko
3 mm , lmaju odnos meaanja 10-30 \ , a ostvaruje se brzina polaqa-
nj a 1 do 6 kg/h.
Postupak TIG navarlvanja spada u tehnlke sa malom dubinom
uvarivanja kojom se mogu navaritl veoma male povr§ine . Debljina
navara je 2-4 mm, odnos me§anja 2- 40%, a brzina polaganja navara
do 2 kg/ h. Nlje pogodno TIG navarlvanje z a lzvodj e nj e radova na
terenu ve6 sarno u radionicama.

4. 1. 4 Navarlvanje plazmom

U principu se uredjaj za zavarivanje arganskom plazmom


mo!e lskori stltl 1 za navarlvanje, s tlm § to se po potrebl mote
konstruisatl no va mlaznlca. Dodatnl materljal je u obliku !lce
l1i praha kojl se uvodi s11 ~ no kao kod qasnog navarlvanja 111 se
pre thodno nanosi na radne povr§1ne, a zatim stapa toplotom plaz-
me. Odnos mesanja prl plazmenom navarlvanju lznosl jedva nekoliko
procenata , sto prak t1 ~ no ne utl~e na promenu hemijskog sastava do-
datnog materljala. To zna~l da se potrebne osobine, a na~ito

tvrdo6a 1 otpornost prema korozljl, moqu dobltl ve6 u prvom na-


vare no m sloju. Poznate teAko6e pri nano§enju bakra 111 bronze na
povr§lne ~e ll ~ n1h delova moqu se prevazidi prlmenom plazmenoq na-
varlvanja.
Ako se kao krlterljum za ocenu pojedinih postupaka navarl-
vanja uzme najmanjl odnos mesanja 1 minlmalna dubina uvarlvanja
onda navarlvanje plazmo m zauzlma prvo mesto.

4.1.5 Navarlvanje pod pra s kom i troskom

1. Navariv an je pod pralkom se u praksl dosta korlstl zbog


vlsoke prodUktlvnostl i v lsokoq kvallteta lzvedenih navara. Pod
pra Akom se navaruju sarno maslvnl delovl postavljenl u horlzonta-
lan polo!aj; prl ~emu dodatnl matarijal mole bltl u obliku 11ce
(jedne 111 dye) 111 trake.
EPP navarlvanje najv1Ae se pr1menjuje u 8l~aju reqenera-
cij e clllndrl~nih povrAina ~eli~nih valjaka velikoq preenika
- 258 -

(sl . 137). Navar1vanje S8


izvod1 nepreki dn im procesom
uz obrtno kretanje va 1 jka
1 translatorno kretan j e za-
va rl va~ k e glave du! a se v a-
Ijka. Po pra vl1u, navare n i
s lojevi tre b a da imaj u ve -
~u tvr do6 u 1 otpornos t na
h abanj e o d o snovnog ma teri-
j a1a .
Re~ lm1 EPP nav arl va-
nja usva jaju se uzima ju~i

5 1 . 13 7. P rlk a ~ n ava r e nog va lj ka U obzir dva protivure~na

zahte va: za ve6u produkti-


vno s t potrebna je § to ja~a struja nava r i vanja, a za manji odnos
me§anja tra! l s e suprotno. U zav isnosti od s vakog konkretnog
s !u~aja biraju se optimalna re~ en j a . Brzina po1aganja navara je
10-30 k g/ h , a deb1jina navara je iznad 4 Mm.

2. Nava~iv a" je pod tr oskom se lz vodi u vertikalnom polo ! a-


ju k ori § ~e nj em bakarnih ka1upa dvostrukih zidova radi hladjenja
te ku60m vodom. U zavisnosti ad oblika navara, kalup mo l e bitt
nepok re tan taka cia obuhva ta c e o navar 111 pokre tan u skladu sa
naras tanj em n avara . Odnos me§anja tj . sadr!aj osnovnog materljala
u navaru ne mo ~e biti manji od 2 0 %, a debijina navara ne manja od
12 llIID .

Tipi ~ an primer EPT navarivanja sa vi Ae elektroda jesu va-


1 jci za hladno vaijanje . E1ektrode se razmeAtaju po obodu verti-
kalno postav ijenog valjka na ravnomernom rastojanju. Za dobija-
nje ravnomernog uvarlvanja po celom obodu v aljka, elektroda m0-

ra izvoditi osci1atorno k retanje po IUkovima koji odgovaraju ug-


Iu od 120 0 •

Ne ulaze~i u detaIje, uopli4:eno se mo! e istacH za sve na/!i-


ne nav arivanja, da su u cilju post1 zanj a potrebnog kvaI1teta na-
varenog sloja neophodne posebne mere pripreme: ~iA~enje povx§1na,
predgrevanje, itd. kao i naknadna term1~ka i mehani~ka obrada i
naj zad kontro1a sli~no kao 1 pri zava rivanju.
LEMLJENJE I LEPLJENJE

1 LEMLJENJE

Lemljenje je proces spajanja metala u ~vrstom stanju po-


mo~u istopljenog dodatnog materijala - lema, ~ija je temperatura
topljenja znatno niia nego kod osnovnog materijala. Osnovna ra-
zlika u odnosu na zavarivanje je ~to se pri lemljenju ne tope
i v ice osnovnog materijala, ve~ se top! same dodatni materijal.
~vrst spoj se ostvaruje, pre svega, uzajamnom difuzijom izme-
dju istopljenog lema i osnovnog materijala, i u manjoj meri ad-
hezijom.
Lemljenjem je mogu~e spajati sve vrste ugljeni~nih i le-
giranih ~elika, sivi liv, temper liv, ne!elezne metale i njihove
legure i plemenite metale.
Lemljenje je jevtiniji na~in spajanja od zavarivanja, la-
k§e ga je izvoditi i mote se primeniti za spajanje veoma tankih
limova i sitnih delova. Struktura i mehani~ke osobine osnovnog
metala se pri lemljenju ne menjaju jer je temperatura zagrevanja
niska. Iz tog su razloga termi~ki naponi i deformac!je elemenata
koji se leme znatno n!!! nego pri zavarivanju.
Nedostetalt le~jenja u odnosu na zavar!vanje je manja ja-
~ina lemljenog spoja. Ona u velikoj mer! zavisi od vrste lema,
difuz!onih procesa ! temperature lemljenja. I pored toga se lem-
- ~60 -
lj."ja.. spaja ... 1111:1 broj delova u autoJDObllaltoj 1 prehr..-noj
induatr1j1, sati .. u .lektr0ll1c1 1 .lelctrotehn1c1, rac110 1 telavi-
&1j.koj tehn1c1, 1td.
Sultina proceaa l.mlj."ja objalinjava aa.
1) Kvalenj ... metala pomodu 1stopljenoq lemal "kvalenj.-
naatupa ako •• tanak aloj lema. ne prek1d.a, ved: ae r avnomerno ru-
liv& na povrlin ...... pripramljanim za lemljenj •• RazU.vanje nastaje
delovanje .. pr1vla~nib a11a 1zmedju delova lema 1 oanovnoq matar1-
jala.
2) X4p11arnoi6u koja o ..~uj. da se 1atopljen1 lem poc11q-
ne 1 iapuni .vatu pralinu rede ""l1~ina 0,012 do 0,05 _.
3) D1fus1jom del1J!a raatopljenoq lema u oanovn1 _terijal
1 del1m1~nom ero.1jom oanovnoq materijala. Dubina c11tuz1ja zavis1
od telllp8ratura 1v1ca OBDovnoq mater1jala, vremena trajanja lam-
lj_j_, toplotna provoc1lj1voati oanovnoq mater1jela 1 raz11ll:. 1z-
_dju .... l11!ine atoma OBDOvnoq mater1jela 1 lema.
···Za vr.... rul1vanja lama po povrliin1 ~vratog tela u qra-
n11!noj ta~k1 triju taoa (~vrate, te~ 1 gaaovite) naataje ravno-
te!a ?attora a11a povrli".kih "OPO"O (sl. 138).
0
1 , 2 - napona na grenic1 okva-
lenog ~vr.to metala 1
te~DOg lema
O2 ,3 - napona na gren1c1 te~­
1'1 DOg lema 1 rastopa top1-
, '" talja 111 zalititnog qa-
ea
a l ,3 - napoDa na gran1ci okva-
81.138. R.a&poc1el. qreni1!nib povr- lienog 1!vratoq metala 1
lI1nskib napona lema rastopa top1telja 111
zalti tnoq gasa.
Bea obaira lito je pojacU.na komponante povrlinakoq napona
telko oc1rec11ti, naro&.to 0 1 ,2 10 1 ,3' moqu aa oc1rec11ti ualov1 ra-
vnote!.

co •• -

dc1.kle .a mogu snel1a1rati ualovi potrebni za kvallenja oanovnog


matarijela pomo(!u rastopljancq 1 .....
1. ldealno kvalanja naataje sa • - 0, tj. sa

kada _ lam potpuno rasl1v. po povrlini lamljenoq dela.


- 261 -
U praktien~ us10vimA ltvaienje .e ocenjuje ltao poz1tivno
ltada je

0 1 ,3 - °1,2
> 0,766
O2 ,3
o
I to odgovara ug1u ltvaienja • < 40 C. Oaljom analtzom do1azi se
do z eltlju~lta da kvalenje potpuno 1zostanje ltada je 9 - w/2 i11
0 1 ,3 - ° 1 ,2' a za ~ - 2w rastopljenl 1em se okuplja na podlo~ u
obliku 1dea1ne kug11ee.
2. Vis ina do koje se te~ni lem podi!e u kapllarnoj ee~iei

(al. 139a) 1znad nivoa te~nog lema odredjena je 1zracom


h _ 4ocoa,
d.p_g

a v1sina izmedju dYe parale1ne 1 b11slte ploee (al. 139b)

h _ 2acos;
1.P.g

gde je a - povrAinski napon te~nog lema, • - ugao kvaAenja, d -


pre ~n ilt ltapllarne cev~ice, p - gustina te~o", lema, g - uhrzanje

sUe zemljine te!e, 1 - zazor izmedju ploea •

••
,,'"
... ' :X
,
,< w
-L"""It_. _~
. ___
-: _-:-- = H~_L --' .- =--..::: . .. ---
E- -_
.~
. -=~--~
. -~
- -
- ---
.- -

Sl. 139. Pojava ltap1larnosti u cevima 1 zazor~a

3. Brzina 1 duhina difuzije ras topljenog lema u osnovni


metal zavis1 od temperature lemljenja, vremena trajanja proeesa,
metalne e1sto~e povrliina, termielta provodnosti osnovnog materi-
jala 1 razlilte u velle1nama atoma osnovnog .... tala 1 ltomponenata
lama.
Kinetilta difuz10nih proeesa je ve6 objalinjenja u delu 2,
tae ka 1. 3.5 i, u vezi s tim,pr1 lemljenju difuzija dovodi do po-
java evrstih rastvora ili intermetalnih jedinjenja koja ostvaru-
ju vezu 1zmedju osnovnog metala 1 lema, uvisno od hemijskih
- 262 -
elemenata sistema 1 njlho v.e rastvorljivostl . Ua 51 . 140 prlkdza-
na je ~ ema le~jenog spoja koji se sAstojl 1z os novnog materijala
(1) , zone difuzlje ~ astojaka le-
ma U osnovn!. metal ( 2 ) zone le-
ma sa dl f undovanlm sastojc i ma
osnovnog meta l a (3) i ~ ist og

l ema (4).

Pri le mljenju, uglavnom


treha obaviti slede6e operacl-
51. 140 . Gradja lemljenoq spoja je:

1. oeistiti po v r § ine koje treba le mi ti i odmas titi ih;


2 . postaviti de love k oj i se spaj a ju u krajnji polo1a j i
obezbeditl ih od pomeranja u toxu lemljenja;
3. naneti topitelj i lem na mesto lemljenja i zagrejat1
, '
to meato do temperature topljenja lema,
Razlikuju se tri vrste lemljenja:
- meko,
- tvrdo,
- zavarlva~ko.

1.1 TOPITELJ I ZA LEMLJENJE

Osnovna uloga top!telja je da rastvori oksidnu skramu sa


pOvr§1na predvidjenih za lemljenje i da povr§1nu za §titi od po-
novne oksidacije u toku lemljenja. U nekim slu~ajevima topitelji
sn1 1 avaju povr§1nski napon lema i time pobolj§avaju kva§enje i
prodiranje lerna 1 u najrnanje prsline.
Top1telji za lemljenje se izradjuju u ~vrstom, te~nom ili
gasovitom stanju; u trenutku lemljenja, pri sVom aktivnom delova-
nju svi topitelji prelaze u te~no 11i gasovito stanje. Topitelj
ima relatlvno malu gustlnu pa pri leroljenju lsplivava na povr§lnu
rastopljenog lema i ia to v remeno povecava te~lj1vost lemu. Hemijs-
ki sastav topite1ja mora bit1 takav da se on ne rastvara n1 u 1e-
rou ni u osnovnom materija1u, nit1 da na njib u hemijskom pogledu
§tetno deluje. Temperatura topljenja topitelja treba da bude za
o
2U-40 C n11a od temperature topljenja lema da bi se pre lemljer.ja
0~i8t11e povr§1ne osnovnog materija1a.
- 263 -

Ze mako lemljenje se keo topitelj primenjuje sona kiseli-


na HC1, cinkhlorld Zn C1 2 , 111 ... Aavina cinkhlorlda sa amonljum-
hlorldom (nlAadorom) NH 4Cl. Primenjuje se joA 1 te ~nost poznata
pod lmeDom · voda za lemljenje", Ato je u stvarl rastvor clnkhlori-
de u vodi. Prakti~n6 se dabija rastvaranjem apl1jaka clnka u 50-
noj kiselini sa mallm dodacim vode. Upotrebljava se 1 topitelj
u vldu paste sastavljene od znCl (14%), NH Cl ( U ), H 0 (8 \ ) i
1 4 2
vazel1na l 77 \ ) •
Pasle l emljenja preostali deo topltelja se mara sasvlm od-
stranlti, osim aka se ne primeni b eroi jski neaktivna materija ko-
lafanijum (prirodna smola) •
Topiteljl za tvrdo lemljenje uglavnom su natrijumtetrabo-
r a t (boraks) Na 1 B 40 7 .10 H2 0 111 boma k1selina 8 B0 •
3 3

1. f '- LENOVI

"'" ~ema na~inu lemljenja lemovi se dele na meke i tvrde,


odnosDci<;n a lako topljive i tellka topljlve, zavisno od toga de 11
~ 0
1m je temperatura topljenja isped 450 C ili iznad ove temperature •

N.ki t.moui su legure lakotopljivih metala
naj~eA6e kalaja
o *
Sn (232 C) 1 olova Pb (j27 C) sa malim dodatkam Sb (631 0 C).
0

Visokokalajni lemavi sadr!e oko 90\ kalaja, nasuprot niSkOkalaj-~


nim sa aka 20\ kalaja i ostatkom olova. Sadr~aj antimona kre6e se
cd 0,5-2 % u zavisnosti ad vrste lema. Dodatkom antimona 9pre~ava ~.
,
oa nagao pad ja~1ne lema na sni!enim temperaturama, izazvan veoma
krtom alotropskom madifikacijom kalaja. Gornja 'emperatura toplje-
nja (likvidus) kalajnoolovnib legura zavisi od sadr!aja avih ele-
... nata, kako je to prikazana na s1. 141.

0
, ,3 7
300
..........
250 "\ ........... R
0
200
a
1/19,5
R+
1:h 61 9
232

97 Y
:.:b

150

100
/ a + B I---'
I' .
0 10 4::0 30 40 So 60 (0 80 90 10 o
Pb Sn

51. 141. Dijagram stanja legura kalaj-olovo


Ij 0 ugradl je data temperatura topljenja
- 264 -

Legure za mako lemljenje mogu da sadr ~ e jo§ blzmut 81


o o
( 27 1 C), k admijum Cd (321 C), clnk Zn (4 20 o C). Glavnl sastojak
mekih nlskotoplj lvih lemova je bizmut , ~ lja je os n ovna odllka da
lemu s ni !ava ternperaturu topljcnja. Na primer, legura pozn ata kao
Vudov-metal, sastojl se od blzmuta 8i (50.), o lova Pb (l5\), ka-
laj a Sn (1 2 , 5% ) i kadmijuma Cd (12,5 %), lma temperaturu topljenja
o
svega 60,S C . Nlskotoplj~vl le movi na b azl bizmuta prlmenjuju se
za lzradu automatskih protivpozarnih uredjaja ,koji se sam! aktl-
viraju topljenjem bl zmuto vog lema kad god spolja§nja temperatura
predje krlti~nu vre dnost koja zavlsl od radnlh uslova.
Legure za me ko lemljenje s u male zatezne cvrs to6e (do aka
o
100 MFa) 1 lmaju temperaturu topljenja od lSO-300 C, a lsporu~ u­
ju se U ob liku zica, § lpki, treka, prema oznakama u standardima
JU5 C.El.041 i C.L9.030.
Za tvrdo lsmtjenjs se kao lemovl primenjuju c ist bakar
(Cu), legure bakra 1 clnka (Cu-Zn), legure bakra 1 nlkla (Cu-Nl)
0
1 legure bakra sa srebrom (Cu-Ag). elst bakar Cu (lOS3 C ) prlme-
njuje se najvl~e prl lemljenju ~ell~nih delova u pe61ma sa za § tl-
tnom atmosferom. Legure bakar-clnk (meslng) najvl§e se prlmenjuju
kao lemovl za tvrdo lemljenje. Najnl~u temperatvru topljenja lma-
ju legure sa 36-54%Cu, all su ove vrste meslnga veoma krte jer
sadrie velikl procenat cinka; stoga se ove vrste lemova ne upot-
rebljavaju za delove lz10zene udarclma, savljanju i vlbracljl.
Kad se od lemljenog spoja tra~l vellka ja ~ ina, kao lem se prlme-
njuje legura bakra 1 cinka sa dodaclma kala ja (5n), s111cljuma
(51), nlkla (Nl) 1 mangana (~m).

Od srebrnih lemova najvl§e je u upotrebl eutektl~ka legu-



ra sa 28,5' Cu, 1 ostatkam srebra. Ponekad se izradjuju srebrni
lemovi S8 dodacima Ni, Mn, Cd 1 Sn, cime 1m se snl!ava temperatu-
ra topljenja.
U tvrde lemove ubraja se i me§avina praha: ferolegura, ce-
lika, slvog 11va 1 bakra sa toplteljima. Ovaj lem se prlmenjuje
za spajanje plo~lca od brzoreznog ~elika 111 tvrdlh metala sa
alatLma za obradu rezanj~m.

Legure za tvrdo lemljenje su ve6e zatezne ~vrstoCe bliske


~vr8toCl osnovnog materljala 1 lmaju temperature topljenja od
o
600-1000 C. Prema standardu JUS C.D2.306 1 C.D2.307 lzradjuju se
u obliku granula, traka 1 ~lca.
- 265 -

1. J VRS TE LE'MLJ ENJ A

U zavisnosti o d oblik a i ve litin e l eml je n i h de l o va, ve l i-


c ine se r ije , vrs t e o sn o vnog mate r ij ala l td. r a zl ikuju se slede~l

na~ i n i 1ernl jen ja:


1. Lernljcnje l e mi li eo~

l . Gas no - p1ameno l emlj e n je


3 . E1e k troo tp o rsk o
4 . Le m1jenje u pe~ i ma

S . I n duke i o no 1e rnlj e n j e
6 . Le mljenje potapanj em

1 . 3 .1 Lernl jen je lemi1ieom

Najp r o s ti ji na ~ in mekog lernljenja j e p omo~u lemiliee, uz


primenu do datn og ma t erijal a i top i t e lja. LemiZi ca (51. 14 2) se
sas t o j i iz vrh a (radnog del a ) , c elic no g nosaca i drvene ruciee.
Na v rn u lemilice izradjenom u obliku k l ina o d k ovanog bakra, aku-
mul i ra se dovoljna koli c ina t oplote pot rebna d a zag reje osnovni
ma terij a l, istopi lem i topite 1 j . . Masa v r ha l e miliee rno~e biti
od 0 ,1- 1 k g , sto zavisi ad velic ine delova koji se spajaju lem-
Ijenj em . Vrh l e mil ice, tj. nj e n radni dea, maze se na vis e na~i­

na za g rejant.i: tec nim gorlvom, gasnim plamenom i uzarenim drve-


ni m ug ljem (~urnurom). Toplotu za zagrevanje vrha lemiliee treba
do v adlt1 s a 5uprotne strane ad klinaste radne povrsine.

~~-b-.-@ ~
a.

51. 142. Lemiliee: obicne (a,b), benzinske (c)

Lampa za lernljenje (sl. 143) je naprava u kojoj rno ~ e da


sagoreva vi~ raznih tecnih goriva kao sto su nafta, benzin, spi-
ritus. Glavni delovi lampe za lernljenje su rezervoar (1) i rnlaz-
nlea (6) . Pod dejstvom vazdU§nog natpritiska, ostvarenog rue nom
va z dus nom purnporn (2), t~no gorivo se podi ~e do isparivaca (5).
Pre upotrebe lampe, isparivac treba zagrejati §piritusom iz ka-
dice (4). U lsparivacu (5), zagrejano te~no gorivo prelazi u ga-
- 26 6 -
scvi to stanje, i s ti~e kroz mlazn1cu (6) 1 saqor e v a n a vaz duhu
s tv a r~ j u6 1 j ak plamen .

Vrh

P r e l< idac

5 1 .1 43. Lampa z a l e ml j enj e 51. 1 44 . Ele ktri ~ n a l emilica

Za l eml j e nj e s itnijih dela va mek i m l emavima primenjuju s e


l cmi l ice sa s o pstvenim izvorom t o plo te , pozn ate p o d na zivom e lek-
tri ~ n e lemi l ice ( s l. 144) . Da l em do bro kV6S i vrh l e milice i da
se na nje mu za d r ~ i (!to je o s novn i us lo v za l e mljenje), p otrebno
je a ~ istiti vrh lemilioe do me t alnog sja j a . Pre lemljenja i p o vre-
me no u tok u lemljenja vrh lemi l i ce tre b a pro vla ~ iti kraz tzv. ka-
men za lemljenje (ni ~ ador
NH Cl ) , ra d i z a! tite ad aksidacij e . 5i-
4
tne kapi kalaja se posle ta g a l ak o z adr ~ava ju na ~isti m povr! in a -
rna vrh a lemilice. Za g re jani i ka laj em p rema zani vrh lemilice se
povlat l du! zazora l ZJre dj u delova k oj i se I erne , isto vremeno dod1-
ruju61 v rh dodatne ~ i ce k o j a s a p ovremeno uma~ e u topitelj . Topl-
telj ~ isti povr! ine , Gta o mo gu6 u j e da sa i stopljeni lem ra~iva

preko povr ~ in a koje treb a spoj iti . Ra zli v nnjc lema se olak!ava
ako se povr! ine predvidjene za spajanje p rethadno zagreju do tem-
perature lemljenja.

1.3.2 Gasno lemljanje

U p o stupcima gasnog lemljenja dodatni materijal Be topi


p om06u plamana usmerenog na spoj 111 njagovu okolinu. Ovako Ba
- 267 -
leme - ugljenl~nl 1 nlskoleslranl ~e llel, nerdjaju~l ~ellel, 1e-
gure alum.1nljwna, bakar 1 njegove legu re 1 legure magnezljuma.
Gasno lemljen je mo!e bltl rucno, dellmi ~no mehanlzovano 111 pot-
puna mehanizovano .
R u~ nogasno lemlj~nje se najvlAe prlmenju je prl pojedina-
c noj prolzvodnjl sklop ove 1 t ame gde su vel l ~lna , polo~aj 1 obllk
spoja takvl da je ne mog u~e lemlj enje druglm metodima .
Go rlY! ga s ovl za gasno lemljenje uglavnom su acetllen,
prlrodan gas 1 propan, a sarno lzuzetno vodon1Jt, butan i gradskl
gas . Ovi gasovi mogu sagorevatl u tehnlckl cls tom klseoniku, ill
u komp r lmo vano m vaz duhu aka to postignuta temperatura i brzina
sdgore vanja dopuA taju.
U su~t1nl se gasno lem1jen j e razlikuje od d rugih naclna
leml jenja sarno u tehnlel izvodjenja. Kao dodatQl materljal za le-
mljenje c elika upotrebljava se legura bakra 1 eloka, a redje sre-
bml l em . Zatezna cvrsto6a dodatnog materijala od legure Qakra 1
ci nk a dos t l~e jac lnu nlskougljenlcnog ce llka. Medjusobno rasto-
janje (zazor) delova kojl se l eme, prl temperaturl lemljenja,mora
da b ude 0 ,05-0,15 mm; Ato je uslov za kapilarno tec enje lema.
Ovaj zazor je ve~i od zazora na sobnoj temperaturi za iznos §i-
renja metala prl zagrevanju. Istopljenl lem ne mo!e da "kvasl" ne-
elste p ovrA lne , nltl ~e se za njih vezlvatl. Zbog toga se povrAl-
De n arne njene lemljenju moraju oclstitl od praAloe, ulja, masti,
rd je i boje 1 potom p r emazatl topiteljem. Topltelj se mo!e pose-
bno naneei ~ vidu praha, paste ill tecnostl, a ponekad 1 u obli-
ku me § avloe saclojene od lema 1 topltelja. Pored povrAloa osnov-
nag materijala, neophodno je od eksldaelje zaAtitltl 1 dodatnl
ma te r ljal. To se postUe povremenlm umakanjem dodatnog materlja-
la u topitelj 111 nano§enjem topltelja na dodatnl materljal. To-
pltelj nan e t na ivlee osnovnog materljala mora se pre lemljenja
dovoljno zagrejatl da bl s e razll0 pre nego Ato poene tecenje ls-
topljenog ~ma. U suprotnom se prl zagrevanju neke povrAlne eksl-
dBu, pa na njlma ne nastaje pravllna leml jena veza, lako spoj u
cellol izgleda kao d a je uspe§no lzveden. Oblcno, lstopljenl lem
obllazl eko povrAina nezaAtl~enih toplteljem, Ato nakon ocvrA~l­
vanj a lema daje porowa mesta u spoju.
Plamen za zagrevanje cellcnih delova do temperature lem-
ljenja treba da bude blago · redukuj~l 111 neutralan. Da sa spre-
cl pregrevanje 1 topljenje lvlea osnovnog materljala, vrh plame-
nika sa mora drfati na tol1Jtom udaljenju da se unutraAnjl konus
plamena ne priblUava 8ulliAe radnoj povrAlol. Zag€evanje treba
- 268 -
ostva rltl s p o lja~ n jim omota ~em plame na. Go rio nik se uvek mo ra
p o k re t a tl, da h i se i zb e g lo l okalno preg re vanje i o be z bed l 1o r av-
nome rn o z agre van je a b a de l a . U l zves nl m slu ~ aj ev lma, kada je jedan
de o mn o g o vece ma se od dru gog , mo ~e se sarno ta j deo z agreva t l d ok
6e s e d rug! deo , pro v o dj e n je m t o plo te , z agrejat! do tempera t ure
l eml j e n j a . Sl i~ n o se p os tup a 1 p rl le mljcn j u ~ eli ~ n o g de l a s a de -
l o rn a d me t ala ko jl 1 ma ve c u t oplotnu provodl jivos t, s ti m ~ to se
zagreva sarno de o i z r adj en od me t a la vece toplotne provo d l jivos ti .
Bud u c l da topite lji mo raj u da lma j u ne§ t o ni f u t emp e rat u-
ru t op l jenj a ne g o dodatni ma t crijal , t o trenu tak n j i hovog t oplje -
nj a ukaz uj e da c e tempe r a t uLa l e mlje n ja usko ro bi t t dos t ignu t a .
Kap l1a rn o raz l ivan j e i l e ml j e nje nece se o s tvar l tl ak a se sarno
l s topi lem , a osn o \~i rnaterijal n a mes tu spo j a ne dos tign e tempe -
raturu l emlj en j a. U to m sluc aj u umes to r a zli vanja, doda tn i ma t e -
rijal se n ag o mi l av a n a p o vr ~ inu. P og re ~ n o je u tom s lu~ a ju dal j e
zagre v ati l em je r ce se iz meni t i sas t av do datnog mat e rij al a, t j .
l eg ure b akar- cink (C u- Zn). Ovaj n ep r avil an pos t upak jedan j e od
naj ~ e ~ c i h u z rok u gre~aka pri l eml jenju . Os i m t oga , p rekome rn o z a -
g r evanj e do da tn og materi jal a na bazi l eg ura bakar- cink ffio~ e bit i
~ tetno z a z drav ljc jer n ast aju o t r ovn a isparenj a c i nka. Pre ma t a-
me , jedi no je i spra vno p lame nom zagre vat l osnovni ma te r ij al i po-
moC u t oplote u njemu ak umuli r ane , t op i tl dodatni ma t e rij al.
Dodatni ma t e rijal z a gasno l emljenj e i spo ru ~ uje se u ob -
li k u p o luga, ~ lc a , traka ill u vid u praha. Veoma se ~ esto zame -
njuje g asno lemljen j e sa z ava ~ iva~ ki m le ml jenje m. Opre ma i neki
dodatni materijali su isti, a · u ne k i m s luc aje v i ma ~ ak i gorionik,
~ to pri nepoznav anju su ~ tine p roces a n a vodi na gre§ ku. Jedino s u
ve ce mo guenostl za lzbor go rl v lh g aso va za lem ljenje jer su po t -
re bne ni ~ e temperature ne g o pri za v a ri v anju.

1. 3.3 Elektroo tporsko leml jenj e

Pri o tporskom leroljenju s e osno vnl mate r !jal lokalno z ag-


reva a lem, umetnut lzmedju delo va koji se spnjaju, top! zahva-
ljujuci top loti oslobodjenoj proticanjem elektri ~ ne struje kroz
e lektrode i osnovni materijal ( a l. 14 5 ). Oprema za ovo lemljenje
lsta je kao i za elektrootporsko ta~ kasto zavarivanje, ali se
primenjuje str uj a zna tno manje ja~ ine, jer se lem topi pri ni f oj
temperaturi nego c elic ni limov i. Sli ~ no kao pri ta~kastom zavari-
- 269 -
vanju , delo vi se na j pre d r~e pri-
tlsnutl lzmedju elektroda, a za-
tim propu§ta elektrl~na struja,
topl se lem 1 dejstvom kapl l ar-
nih slla rasporedjuje u spoj u .
Ako se primene ruc na pokretn a
kle ~ ta, mog u6e je lemltl 1 maslv-
em
ne de lo ve , kao i e lemen te sklopo-
va kojl au nepristupac ni za nepo-
kretne (stabilne) aparate.Prlme-
njuje se naj ~ e §6e dodatni materl-
jal sa temperaturom topljenja
600-815 °C .

Sl . 145. El ekt roo tporsko Osnovni materijal koji se


lemljen je n aj~e§6e spaja otporsklm lemlje-
njem je bakar. Primenjuju se kla-
s i ene e lektrode sa mollbdenskim umetkom 1li ugljene elektrode,
jer se t i me p ove6ava elekLri~ni otpor elektroda 1 omogu6ava loka-
100 zag revanje i topljenje lema bez topljenja osnovnog materija-
la o lla ovaj naein se bakar more lem1ti bez topitelja pomocu lema
od l egure b akar-fosfor (4-9 %P, ostalo Cu). Drugi materijali pogo-
doi za otporsko lemljenje jesu legure bakra: bakar-hrom, bronze 1
o l ovne bronze. Elektrootporsklm lemljenjem mogu se uspe~no spaja-
ti i ¢elieni 11movl, d ok se ovako veoma retko spajaju delovl od
nerdjaju6eg ee llka, legura nikla 1 legura alum1nljuma. Za lemlje-
nje ce llka upotrebljava se kao dodatnl materljal srebrnl lem kojl
sa l s poruc uje u v idu· f olija . Pri leml j enju ~ el1ka ne o phodnl su to-
pltelj i k oji razla ~ u stvorene okslde, sprecavaju dalju oksldaclju,
potpo ma~ u kva§enje i time pospe~uju delovanje kapilarnih slla.
Pored ve6 poznate u loge topitelja, onl prl otporskom lemljenju
jo ~ 1 sprovode elektrlcnu struju kroz spoj; ve61na suvih toplte-
Ija nls u elektrlcnl provodnlcl, pa se moraju pre lemljenja rast-
vorltl u vodi da to postanu.

1.3.4 Lemljenje u pe61ma

Lemljenje u pe6ima primenjuje se u masovnoj prolzvodnji


sitnih sklopova. Prakticno je izvodljivo sarno ako se cvrsti lem
mo~e postavitl na spoj pre lemljenja 1 zadr ~ atl taj polo~aj u to-
ku l emljenja. Za lemljenje ugljenlcnlh 1 nlskoleglranlh cellka
- 270 -
upotreb lj ava ju s a l e mov i na oa z l bakra, i redjo , srebrnl le m. Pri
l em ljenju u pe ~ima ne op hodna je z aA tltna a tmosfera kojom se ~e1i~ ­

n1 ae l a vi § t l t e od oksi dacije 1 r az ugljenl ~ enja za v re me lemljAnj a


1 hl ad jenja . Pogodna z as titna atmosfera omogu ~u j e da l em d ob ra
Wkva s i " p ovr~ ~n e za l em ljenje pa nisu potrebnl topltel jl.
Ce ll ~ nl dela y ! za lcml jenje u petirna moraj u bit! ma se ma-
nje cd 2 kg , z a de l a ve vece ~He mora ju se konst ruisatl posebne
peei ~to je e kon o msk i neopravdano . Veein a ~e 1i ~ nih s k1opova 1emi
s e pri te rnpe raturi 11 0 0 - 115 0 o C ko j a je ne§to vlAa ad temperature
top1je n ja bakarnih 1emova. Medju ~e1 i ~nim de lo v ima koji se nej-
ce s ee spajaj u lem1jenjem u pee ima su deiovi obradjeni dubokim
izvl a~ enjc m, mali otkovci i n ek i sltn1j! odll vc l.
Lemljen je u pee ima prak ti ~ no se sastoj1 1z ~ i s eenja de~o­

va, pos ta vljanja i u~ vrscivaJlja, l e mlj e nje i hladjenja. CUeenjem


de! o va ugl avnom se ods t ranj uje ulje upotrebljeno prl prethodnoj
a o radl; najefikasnij e se to postize aoetonom, benzinom ill trlh-
l ore til enom . Sam proces lernljenja zapo~ 1nje u trenutku kad tem-
pera tura u peei nadvisi temperaturu topljenja lema. Istopljen1
l ee po~in j e da "kvas1 " povrsine pripremljene za spajanje 1 da se
rezl i va p rodir uc i u spo j pod de lovanjem kapilarnlh sila.
Dodatni materijal, tj. istopljen1 lem, i zagrejani osnov-
ni materi ja l grade l eg uru t1pa ~vrsto9 rastvora i tako formiraju
l emljeni spoj . Vre me zagrevanja potrebno za ostvarlvanje ~vrstog

spoja iznos i 10 -15 min. Posle toga se sklop prebacuje u komoru


za hladjenje u kojoj je zastitna atIrosfera istog sastava kao 1 u
komori za zagrevanje. Delovi se hlade do temperature ad pribli!r
°
no 150 C , a potom vade 1z pect.
Zastitni gasovi mogu bit1 vodonik, d1sociran1 amon1jak
NH) (25 % N , 75 % 02 ) koji je manje eksplozivan ad vodon1ka, i
2
zemn1 gas - me tan (CH ) pripremljen tako de mu se wnanji eksplo-
4
zivnost. Pesle prlprerre metana zaAtitna atmosfera je u stvari ma-
b vina gasova: me tan a (CH 4 ), vo-
don1ke.(H ), ugljenmonoks1da
2
(CO), ugljend10ksida (C0 ) 1 a-·
2
zota (N ). Peei se ZBgrevaju
2
g asn1m plamenom 11i e1ektr1~­
nim greja~1ma.

Na L1. 146 prikaaan je


primer sklopa koj1 as mala 1e-
¢
mit1 u pee1 pomaeu baltamog la-
ma. U 1dealn1m ualovima lam
Sl.146.Sklop pre lemljenja (A) 1
posle lemljenja (8) (1) se topi 1 pod dajatvom ka-
- 271 -
pl1arnlh al1a potpuno l spunjav a spo j ( 2 ) ne k vaae6l povrline ko j e
za to nlsu predvldje ne . Prakt i~no se mole do godlti d a se raa top-
ljen1 l em sliva 1 na povr§ ine koje moraju os tati ~ls te. npr. a l s
un ut ra§nje zldove eevi (51. l 46 ). To se s p re~ ava p re"",zivanjem
tih povr§1na magne zijumovim mlekom 11i vodenim r aa tvorom b romne
k1se l l ne (H 2CrD 4 ) .

1 . 3.5 In duke iono l emlj enje

Indukelono l eml j enje i z vodi s e lokalni m zagrevanjem iviea


delova koj l se leme p om06 u elek tri~ne energi j e prenete indukeijom.
Energlja se n a i vi ce osnovnog mate r ijala pre nosi s a induktora koji
5C 5BS tojl iz jedno g 11i vB e r adnih namoteja. Kad s e a a induktor
dovede naizmeni ~ n a s t ru ja . u de lovima koj i s e leme indukuju se
vr tlo ~ne 5tr u j e koj e zagrevaj u i viee t1b delovs . Najve6i dec top-

lote os l obod jen pre me O! ulovorn zakonu. skoneentrisan je na tanJcom


povrHnskom s loju'u blidni induktora . Raapodela toplote po osta-
11m de lo"..1ma os n ovnog ma te rij &.La zavisi od njeg ove topl otne provo-
dlj i vos t l. Za jedan te isti materijal dubina sloja zagrejanog
indukcijom za vis i od fre kveneije naizmeni~ne struje . Pove6anjem
f r e kve neije sman juje se dubina do ko j e se prenosi indukovana
s t ruj a p a. p rame to.... i dubina zagrevanja. Pri lemljen j u ide sa
od f rekven eije mre ! e f = 50 Hz pa do priblifno f - 450 Hz. Vila
frekve ncij a . k oja se ostva ruje pomo6u grupe motor-generator, pri-
me n j uj e se za zagrevanje veoma plitk1b povrliinsk1b slojeva mate-
r1jala.
Gla vn a p rednost indukcionog l e mljenja u odnos u na druge
postupke j e b rzo 1 10ka l1zovano unol!enje toplote. §to svodi oksi-
daciju n a n a jmanju me ru i smanjuje zahteve u pogledu ~ist06e po-
vr §ln a name nja n l b spaj~ju . Ovaj vid lemljenja nailazi na najve6u
primen u u e l ek troniei i elektrotebnici.
I z uze v alumlnijuma 1 magnezijuma, ve6ina ostal1b metals i
legura koji se mogu spajati drugim na~inima lemljenja uspelno sa
l eme i indukcijom. Ako se indukciono leme jedan magnetni i nemag-
ne ntni materijal prlmenjuje se specijalna oprema, kojom Be mogu
kompenzirati razllke u magnetnim oBobinama 1 term1~koj ekspanziji.
Naj jednostavnlje je lemljenje manj1b cilindrl~nib delova prikaza-
nih na s1. 147.
Oodatnl materij a l za indukciono lemljenje uglavnom je sre-
b m i l em koji mole blt! u vldu.prstenova, flca, treka 11i praba.
- 272 -

!..em

IlIdl4kcioni
nalJ oj i

S1. 14 7 . I n dukciono lemlj enje

Top lte lj i su n ajcesce vadeni iIi alkoholni r a stvor borne k ls ellne ,


borata (soli borne kiseline ri d0 ), fluorida (soli fluorovodonl~ ­
3 3
ne kisel in e HF) i f luoroborata (soli borofluorovodonicne klseline
HGF 4) •

1 . 3.6 Lemljenje potapanjeru

Lemljenje potapanjem u ra stop legura iIi lstopljenlm soli-


ma , i I i kako se jo ~ naziva "lemljenje u ras top ima",ostvaruje se
zagnj urivanj em sklo p ova namenjenlh lemljenju u kade sa rastopom.
Tempera tura u rastopu mo ra bit1 lznad l1kvidus linije dodatnog
materijala, ali uvek ispod temperat ure topljenja osnovnog materi-
jal a.
Sona kupatila se sastoje lz metalnog iIi keramickog vatro-
otpornog lonea U Kome se nalazi istopljena so. Lanae se moze zag-
revati spolja~njlm lzvorom toplote - gasom ili mazutom (sl. 148a)
i Wlutrasnjim izvorom toplote (s1. 148b). Unutralinji lzvor toplote
primenju1e se sarno pri masovnoj proizvodnji; elektricna energlja
se dovo dl pomo~u t r ansformatora kojl na sekundarnom namotaju daju
napon lO--l SV . Istop ljene soli su provodnlci e lektril..!le struje pa
se pri njenom proticanju lzroedju elektroda (sl. 148b) oslobadja
toplota shodno D~ulovom zakonu.
Lonci u plamenim pe61rna se lzradjuju od niskouqljenlcnoq
ce lika ill od visokoleqiranoq hrom-nikl celika, a u elektricnim
od keramickih materijala . U sonim kupatilima moqu se lemiti delo-
vi od uqljenlcnih i nlakoleqiranih celika, livenoq qvo~dja, ner-
djaju6eq ce lika, lequra aluminijwDa i lequra bakra.
- 2 73 -

tr od. (1 i Zi 2 )

GOl' ionik

rm opa r

zolacij a <:L.";>"J
t.lf. l 1.:an
k uciHe
I zo l a c i ,i a
a.
b.
Sl. 148 . Pe6 i z a l e mlj e nje potap anje m:
a) pl amene, b) ele k tri ~ ne

Za l eml j en j e ugljeni ~ nih i nis k olegi r anih ~ elika upotreb-


I javaju se : ne utra lne h lorne s oli (NaCl) sa dodatkom top itelja,
kao ~ to
su bo r aks (Na ZB4 0 7 . 10 H 0 ) iIi k riolit ( mine ral alumini-
2
j uma AI F 3 • 3 NaF) , s oli ug l j ene kiseline (k arbo nati Na C0 , K C0 )
2 3 2 3
1 natr l j um c i jan a t (KaCN ). Solima uglj e ne k l oeline i na t rijum ci-
j ana tu n e dodaju se topltel j i,jer one same p r eu z imaj u ulogu topi-
te l j a .
Ne u t r a lne soIl ~ tite p o vrs i ne ~ eli c nih de lova od oksidaci-
je l z vazd uha, ali ne ra z la! u ranije stv orene okslde, pa s u s toga
neophodni topl t e lj1. a ni se p r etho dn o nanose na osno·,mi materijal
1 zajedno 5 n jlrre zagre v aju tak o da pri potapanju delova topitelj
b ude BUV. Kad se delovi potope topitelj se rastvara u neutral-
no j soli , iIi izlazi i z sonog k upatila u obliku Blanih isparenja
11i gasa . Zbog toga, pri lemlj e nju potapanjem nema tesk06a ve z anih
za o dst ranj i v anje v i~ k a topite lja kao kod drugih na~ina lemlje-
nj a .
Do da tni mat e rijal pri lemljenju c ellc nih delova je srebr-
nl l em iI i l e gura b ak ra i cink a . Lem, u obliku z ice, trake, praha
11i paste p o stavlja se direktno na mesto spajanja neposredno pre
p otapanja. Zazorl izmedju delov a treba da budu veoma mali, reda
vel ic ine 0,0 2 5-0,75 mm, jer se time posti z e dobro razlivanje lema .
Vreme d r z anja delova u sonim kupatilima zavisi od dimenzi-
j e de lov a, tra z ene jacine spoja i drugih faktora. Za sitne delove
vreme d r z anja ma ze biti manje i od jednog minuta. Kod sklopo va
gde je po tre bno da lem prodre do odredjene dubine, radi ve6e jac i-
- 2 74 -

ne spo j a , naophodno je d u~e vrame . Posle odredje nog v r emen a dr2a-


n ja za~ e mlje n e de l ove t r eba p a fl ji vo i zvu6i ravnomernim k reta-
njem,je r b i s e nag lim pokreti ma lem mcgao istisn uti iz s poja .
Pri l e ml j e n ju po t apanje m mo ra ju sc s trogo po~to va t i propis i
o hi gi j ans k o -tehni ~ ko j za ~ti ti . Za vrame nano §enj a topi t e lj a , i u
p roces u le~jen j a,mogu n astati isparenj a i gas ovi § tetnl po zdra-
vlj e . Zbog toga se mo ra obe zbeditl o dgo vara j u61 siste m prove trava-
nj a. Na prlmer, nekl s r ebml l e movl sa d r ~e k admi jum; isparenj a ok-
a ida k a dmijuma au o t rovn a 1 nj iho vo udisanje j e o pasno po ! i vo t .
I zve snl s astojcl u t o plte l jlma 1 s olima l s t o tako s u man j e 111 vl-
§e ~ te ~~l . F l uo r ldl u p as tama su d v ost r uko opas n i: pare ovih soI L
au o trovne a pr~ dodi r u sa ko! o m, a naroeit o noktl ma , nasta j u bo-
I ne o peko t lne koje te§ko za r a §6u ju. Cl janl di su takod je veoma o t-
ro vnl, pa prl le mljen ju t r e b a bi tl veo ma op re zan.

RAZLI ~ I T IH ME T A LA I LEGURA

'h~~ l je tlj Q sivog Z.i va ~ nadularnog i t em p e }" l iv a ra zl ikuj e


se o~~~ j enj a ~e l lka l z dva r az loga: a) mo r a ju se prlmenl t l
s pec lj al nl na~ lnl ~ 1 §6e nj a d a s e odstra n l g r afl t sa povr§ lne
gvo zde nog dela 1 b) te mpera t ura l e~jenja t r eba da bude ~ to je
mog u6e nl ~ a d a bl se spre ~ io pac t vrdo6e i j a~lne osnovnog mate-
rljal a . Ll veno gvof dje se lemi lstlm pos tupcl ma k ao 1 ~ el1k: u
pe61ma, ga snlm p lameno m, lnd ukclonl 1 u sonlm k up a tillma . S ub-
z lrom na nlsku temperaturu le~jen ja 11ve nog g vo f dja, doda tnl ma-
terijall s u 18klju~ lvo srebrnl l emo vl.
Vlsok sacrf aj s 111cljuma u 11venom gvo! dju 1 pesak zape~an

na povr§lnama odllvaka u lzvesnoj me r l ote ! a vaju le~jenj e . all


najve6 u teAkotu l zazlva grafit kojl postoji u slv om, n odularnom i
temper 11vu. Od navedenih livova n a jtefe je lemiti s l v l 11v,jer
je lamelarni g ra flt najte!e odstranltl. He z specljalnih elek-
trolltitkih kupatila za ~ 1 ~ 6enje povrAina, sivl liv se prakti~no

ne mofe lemiti. Najlak ~ e se lemi crni temper llv/jar se graflt u


vidu pahuljica lako odstranjuje abrazivnlm dalovanjem ~ e li~ ne sa-
~me 11i peskaren j em. Uz srebmi lem prlmenjuje se topltelj na ba-
zi fluorlde.
Le~jenjem se ponekad popravljaju odllvci lz1iveni sa gre-
§kama 11i sasta vljaju polo~jeni delovi odlivaka, made je U oba
sl ~ aja bolje prlmenltl .zavarlva~ko le~jenj e .
- 275 -

Lem~j Q" j e aluminijuma postalo je mogu6e posle otkr16a to-


pltelja koj1m se raza ra oksldna skrama, a ne o §te ~uje osnovnl ma-
terlja l. Ovde postoje 1 posebne tesk~e vezane za dodetnl materi-
jal, jer je llkvldus temperatura lema na bazl alwn1nljuma veoma
bl lska solldus temperaturl osnovnog materljala. Otuda prolzllazl
da je p rl lemljenju legura alum1nljuma potrebna veoma preclzna
kontrola temperature, jer bl prekora~enje solldus temperature lza-
zvalo topl je n je osnovnog materljala. Temperatura lemljenja treba
da bude prlbll~no 40 o C lspod solldus temperature osnovnog materl-
jala; aka je mogu~a veoma precl ma kontrola temperature 1 alto le-
mljenje traje kra tko onda se mo!e lemitl 1 prl temperaturama sa-
o
rna 6 C lspod solldus temperature. Legure alum1nljuma, u zavisnos-
ti a d n jibovog sastava, mogu se lemitl prl t - 550 - 640 o C, all
se naj~es~e korlste temperature 560 - 615 0 C. U pogledu opreme i
tehnlke prlpreme za lemljenje nama razlika u odnosu na druge me-
tale 1 l egure. Dodatnl materljal je uglavnom legura alum1nljum-
silicljum k~ja sadrzl 7-1 2%51. Mo!e se lsporu~lvatl u vldu !lca
111 traka, mada je njlhova lzrada sve te!a ukollko se sadr!aj al-
11cljuma ?ove6ava.
Kad se legure alumlnljuma leme na vazd~u neophodno je
prl menl tl topltelj. Toplteljl postaju altUvnl pre nego sto S8 do-
stlgne temperatura lemlljenja, prodiru kroz oksldnu skramu, za-
s t16uju metal od dalje oksldaclje 1 pospe§uju kva§enje prlpremlje-
nlh povrSina. Toplteljl su naj~es~e smesa alkalnlh hlorlda, h.l o-
rlda alkalnlh zemalja 1 fluorlda; ponekad sadr!e alwn1nljumfluo-
rld 111 krlo11t (AIF .3 NaF). Isporu~uju se u obliku suvog praha
3
kojl mo!e 1 du!e da traje pod uslovom da se pravllno ~uva. Kutlje
za ~uvanje praha moraju bltl od ~lstog alwn1nljuma, nikako ~ell~­
ne. Prl samom lemljenju spoj se zasipa toplteljem 111 se zagre-
jana dodatna !lca uma~e u prahl druga je mog~noat da a8 prah ras-
tvorl u vodi 111 alkoholu 1 tom pastom prema!u mesta spajanja.
5pojeve treba tako prlpremitl da se omog~l prlstup 't opl-
telja svlm povr§inama predvldjenim za lemljenje 1 njegovo lstica-
nje nakon lemljenja. Zarobljenl deo topltelja mo!e bltl !arl§te
korozlje na lemljenom spoju. Odgovaraju~e povrsine prlpremaju se
za lemljenje mehanl~klm 111 hem1jsklm ~l§~enjem. Mehanl~kl se povr-
sine ~lste abrazlvnom sa~mom 111 ~eli~nlm ~etkama. Hemijako ~lA~e­
nje lzvodi se potapanjem alwn1nljumak1h dalova u vodenl rastvor
azotne klseline (1/2 HN0 , 1/2 H2 0); zadr!avaju se oko 30 a, a za-
3
tim lsplraju u toploj vodi 1 suAe zagrejan1m vazduhom.
- 2 76 -

Za do bro poznate l egure tipa si lumin (ftl- Si ) neopho dna su


posebna sredstva radi ~ l s~e n j a povr s lna, jer ave legure ne reagu-
ju Sd vetinom alkaln1h 111 kiselih rastvora. Najbolje Be one t1 s-
te smesom ad 3 del a k oncentrovane ~ zotne kis e line i jednog dela
ko ncentrovane fluorovodonl~ne kiseline. Lemljenje treba lzvrsiti
odmah posle c i~cenja p o vr~ina, ili najkasnije u toku sledetih 48
caso va . Od poznat1h metod~ lemljenja , za legure aluminijuma naj-
po godnije je potapanje u sonom kupatilu mada se uspe~no primenju-
je i gasno lemljenje . Naj~e s ce se gasno leme c ·e vi hladnjaka ,
ramovi prozora i spojevi e lek tr i c nih grejnlh elemenata.
Za gasno l emlje n je najce~ce se upotreb l java oksiacetilen-
skl plamen, mada se l egure a l uminijuma mogu l emlti plarnenom vodo-
ni~ a ill prigodnog gasa. Vel i cina gorionlk a 1 oblik plamena p ri
lemljenju acetilenom s11eni gU k a c i za gasno za va ri van je . Doda t-
nu te s koeu izaziva c injenica sto legure al uminijuma pri zagreva-
nju ne menjaju bO jl , pa mo ze o ak p oe eti i topljenje, a da se to
po bo ji ne zapazi . Iz tog r a zl oga treba i mat i s re dstvo koj e ce
promenom nekih s vojih osobina na temperaturl leml jenja pokazati
da je po ~ rebna temperat ura dostignuta . Ust v ari treb a upotrebiti
taka v topitelj c ija j e te mpe rat u ra topljenja nesto niz a ~d soli-
dus temp era ture osnovnog materijala . U zavis nosti od vrste spo'a,
dodatn i materl jal se moze prethodno postavl t1 iIi direktno uno-
siti u toku samog proeesa . Preostali deo topitelja treba posle
lelOljenja odstraniti.
Aluminijum se mo~~ zalemiti 1 za d ruge metale. Naroeito
s e l ako mogu gasno lemiti ce licni delovi za~ tltenl alum1nljumom
(alitiranl c eliei), prl!renom aluminljuma kao dodatnog mate rljala
i odgovaraj utih topltelja . Pos t upak je istl kao prl lemljenju alu-
m1nljuma za alumlnijum, i z u zev ~to predgrevanje 1 l emljenje treba
i zvesti sto br ze da se na dodi rnim povrsinama spreCS:i obrazovanje
krtih faza aluminijum-gvoz dje (A I - Fe) .
Veoma je tesko lemiti alumln1jum za bakar, jer ova dva ele-
menta grade krtu e utektiku sa niskom temperaturom topljenja
(54~oC) . Kad je neophodno, ovl se metali mogu za~emltl na sledetl
nac ln: na k raj alumlnljumskog dela treba zalemiti c eliX zastlten
alumin ljumom, a zatlm srebrnlm lemom spojitl c elicnl 1 bakarnl deo.
Ba kar i n je gove lBgurB mogu se uspe s no lemiti svim meto -
dima lemljenja. Jedino se te~e leme legure bakra koje sadr!e 010-
va 1 kalaj .
Elektrolltic kl bakar je sklon nastajanju prslina ako se
lemi u atmosferl koja sadr! l vodonlk. Ovaj element difunduje ve-
0
likom brzinom u zagrejani bakar i pri temperAturama od 480 C , cak
- 277 -
i male kol i ~ine vodonika r edukuju oksid b akra i Obrazuju voden u
pa r u u ina~e ~vrstom metalu; po sle dice su velika k r tos t , unut-
ra§nje prsline i poro znos t . Otuda proi z il azi zakl j u~ak d a s e Bve
v r s te bakra koje sad r ~ povrsinske oks i de ne s me ju l e miti u pe ~ima

sa za § titnom atmosferom k oj a sadr! i vo d onik, n i ti o tvo re ni m pla-


me.no m.
MBs i n g J sa sad r zaj e m cinka a d 20 ' , lake se le,mi pom<x u
raznih dod a tn i h mate rijal a i uz prime nu odgo varaju~ih topi telj a .
Isto tako se lako l emi i mesin g sa sadrz a j e m i do 40 % cinka, ali
se mo ra primeni t i dod atni mate ri jal s a n isk o m temperaturom top-
ljenja da b i se sp r e~ il o is p aravan j e cink a i z osnovnog ma terija-
lao
Ka Zajn e bronze sadrze do 1% k alaja (Sn) i druge legi r aju-
ce e lemente kao olovo (P ~) , man gan (Mn ), nikal (N i) i al umin ijum
(Al) . Dobro s e le me izuzev le gu ra ko j e sad r ze al uminijum.
Foe f o rn e bronz e sadr ze male k o l i~ ine f os f ora (P< 0,25 %)
koji se dodaje k ao de zoks idato r. Leme se raznim v rstama' lemo v a
k oj i rnora ju i s p uniti uslov da i m te mperatura topljenja bude ni ! a
od so li dus te mperatu re osn ovnng materijala . Preporu~uje se upot-
reba t opi t e lja. Pre lemlj ~ nja se delovi od f o sf o rne bronze mo raju
0
z ariti pri tempe r a turi od 190 C e i me s e otpu§ta ju un u t ra§nji na-
poni i uma nj uje o pasnost od nastajanja prslina.
Silici j umske bro nz 'B J koje s.a dr ze 3,25 % s11icijwna,sklone
su nastajanju n aponskih p rsl i na. Da se to spree i, potrebno je pre
o
l emljen ja i zvr § iti z arenje pri t e mperaturi od prbili zno 250 C. Za
~a jb o l j e r e z ultate p o trebno je povrs ine predvidjene za lemljenje
me h an i e k i obradi ti,neposredno pre lemljenja, ili ih Barno mehani~ki

ocisti~ i . Oba vezno j e prirneniti topitelje.


Al umi ni j umska b r onz a se te ~ ko lemi zbog osobine aluminiju-
ma da stv ara stabilne po v r §inske okside, koji ometaju razlivanje
tec n og l ema . Legure ko j e sadrz e manje od 8 % aluminijuma mogu se
le mi t i p ri men om specijalnog topitelja koji rastvara oksid alumini-
juma . Za OV'll v r stu brcnze p reporu~ uje se srebm! lam sa vlsokim
s adr z ajem s r eb r a i nisko m t emperaturom topljenja. ~ist bakar i
njihove legure rno gu se medjusobno lemiti. Pri tome, ako se npr.
leme ~i st bakar i alurni_nijumska bronza, parametre treba birati
p rema ma teri:j alu koji se te z e lemi, tj. prema aluminijumskoj
bron zi . U ovorn sl ~ aju to zna~ i da temperaturu lemljenja treba
bi r a t i prema solidus temperaturi aluminijumske bronze, koja je
nl~a nego z a ~ 1st baka r; isto taka se obavezno mora uzeti prepo-
ru~eni topitelj za aluminljumsku bronzu, iako se ~ist bakar mo!e
l emiti i bez topitelja.
- 278 -
Dodatn l ""'terljal :ta l e mljenje bakra 1 n jagovih legura a u
le gure Cu- Zn, CU-P , Cu-P- Ag . Toplte ljl mo gu bltl borna klaelina,
boraks; b ora t l, f luo r ltl 1 fluoroboratl; prlmanj u ju s e u vldu pra-
ha, paste 111 t e~ nos t l.
lako &e baker 1 n j egove legure mogu l e mitl u pe ~ lma , I n-
dukclono , e lektr oo tporsko, potapanj em 1 gaano ovde ae pos e bno ob-
radj uje samo s asno lemljenje.
Ga ono t Bml je nj e bak ra 1 n j egovih l egura z aanl va s o n a 1 8 -
tim p rlnclp l ma 1 l zvodl se i s tom opre mom kao i ga s no leml j an je
~ el ik a ~ Na j v l §e se pri menjuje pr1 1zradi tzv . iz mcnjivaca t oplo te,
gde s p a daju l s par l v a~ l , kll ma ure dj a jl , radij a to r l, hladnjaci
i dr ugl ure dj a j l ~ ljl se r ad za&nl va na vlsokoj toplotnoj provod-
Ijlvostl b ak r a . Pore d toga se ga snlm l e mlj en je m 's paj a ju 1 delovi
u k oj l ma j e bakar upotr e bljen zboq s vo je vlsoks el e ktrl~ne provo-
dl j lvostl ; to s u np r . ve ze namotaja elektr omotora s a lamelama ko-
lekto r e ,p rekld a ~a s a provodnlclma, te rm1 ~k l h o 9lg ura ~ a aa greja-

I:: lma , ltd .


Me dj u navede nlm leguramQ bakra n ajvl!e se lomi ~lst bakar
(pre thodno o ~i 06e n od povr §insklh oks lda ) 1 legure bakar-cink
(mesln g ). U slu~aj e vlma da se mora lemi t l bakar kojl sadr!l ok.l-
de, nlkako se ne s ma prlrnsnitl redukuju~l plamen jar se me!e po-
j avltl k rto s t k oju lzazlva vodonlk lz plamana (·vodoni~na boleat
b~ kr a · ). Za takve s lu ~ ajeve preporu~uje se neutralan 111 blago

ok s ld l§ u~l plamen.

Kad god s e l eml meslng, mora ju s e preduze ti mare da se


sp re~ l l sp a ravanj e clnkal prl gas nom lemljanju treba pazlti de ae

me s lng ne pregre j e 1 da se dugo ne odr! ava tempe r atura lemljenja.


Za lemJ.jenje legura ~ljl sastojcl grade teliko topljlve ok-
s l de (Al, Be, Cr 1 Sl ), obavezno j e prlmenltl topltelje 1 lzbega-
vatl oksldi§ u6 1 pl amen.
Jedn a od bltnl h razllka izma dju lemljenja ~elika 1 lagura
bakra j e u brz lnl zagre vanj a ; ~elik podnosl vellke brzine zagre-
vanja, dok se prl brzom zagrevanju fosforne bronze u uslovlma 0"-
tenog (neslobodnog) §lrenja javljaju prsline.

1. 5 ZAVARIVACXO LEMLJENJE CELIXA I LIVENOG GVO ZDJ A

lernljenje ae svrateva u poatupke lernljenja lz


Z a varlva~ko

dva razloga: 1) primenjuje ae ne!eleznl dodetni materljal, 2)


spoj a8 os tvaruj a bez topljenja oanovnog materljalo. S druge
- 279 -
strane, naziv zavarl va~ko lemljen je p otta e otuda Ato s e spoj o s t-
varuje lspunjavan j em ! leba s ll~ no kao p r l zava r l vanju. Glavna
prednos t zavarlva~kog le mljen j a u odnosu n a gas no 111 elektrol~­
no zavarlvanje je §to se l eml j e n j e l z vod l prl zna tno nlloj tempe-
raturi, pa se tirrc uman j ujn te rm1l:kl naponl 1 deformaelje; o a l m
toga , materljal l eml jen og s a va j e znatn o mek§ l 1 lstegljlvlji ne-
go §av dobijen zavarlvanje m, §to olakAava mas inaku obradu 1 deje
man j e sop stvene nap o ne. Pore d navedenih prednos ti, zavarlv a~ ko

lemljenje ima i mana U o dnosu n a z avarivanjeJ to s u: 1 ) razll~lta

boja os n ovnog 1 a odatnog ma t e rl jala; 2) jal: lna ~ ava je uslovljena


jnc inorn dodatn og mater ijala n a b a z l bakra 1 postojana je same do
0
te~perature od 260 C; 3 ) spojevl s u podlo! nl galvanskoj korozijl
i razn im hemijskim utlca jima .
Zava rlvack1m lemlj e nje m se na j l:e§6 e popravljaju polomlje-
oi i11 0§ te6e n l ~ e l i cn l o dl1ve 1 111 odllvel od s lvog 11ve. lsto
tako s e na ovaj n a ~ in popra v l ja j u 0§ te6eni alatl , z up ~ asti venel,
ramov i presa 1 delovi polj oprlvre dnlh ma§ina kojl s e moraju pop-
raviti n a te r enu. P r l zav a r i v a~ kom lemljenju uglj c nl~nlh cellka
t re ba primeniti neutraln! o ksiacet i lenski plamen, tehniku ·ulevo·
i protok gasa oko 50 l / mmh; za lemljenje 11venog g v o l dja plamen
treba da b ude b l ago o ksidl§ u61 sa protokom aeetliena oko 30 l/mmh,
a tehnika zavar i v anja - "u lev o "; blago oksld1 ~ u6irn plamenom se
odstranjuje grafit sa pov r s ln a ! leba i time ellm1nise najve6a te~­
k06 a pri l emljen ju Uve n og g 'lold j a .
Do da tn i mate rij a l , koj i s e naj v i§e upotreblja za zavarlva-
eko le~l j en j e, jeste mesing p rlbli l no g sastava 60Cu, 40% Zu, s a
ne znatni m doda tkom si1ieijuma (Si = 0 , 0 4 -0,15 %) kojl sprecava ls-
paravanje clnka . Ovaj le rn s e topi pri temperaturl t - soooe, a
isp o ruc uje se u obl lk u l iea p re ~ nlka 3-6 mm i du ~ lne oko 1 m.
Po red ove lcg ure prl menjuje se 1 lem sastav a bakar-c1nk-nikal
(Cu- Zn- Ni). Zate z n a ~v rsto6a spojeva izvedenlh z avariva ~ klm lem-
Ijenj c ffi kre6e se od 35 0-500 MFa .
Topitelj za za va ri va~ko lemljenje naj ~ e § 6e je me§avina be-
raksa (glavnl sa s tojak ), b o rn e kisellne 1 natrljumhlorida. Prl-
me n juje se u v i du prah a, pa s te 111 pome6an sa lemom.
Ako je o sn ovni mate r ijal debljl od 2 ,5 mm, lviee se prlpr-
0 0
ernaju u o v l iku V-! leba pod u g lom od 9 0 (sl. 149) 11i 120 da bl
se po stig l a sto ve6a ve z ivn a pov r s ina. Pre z avari va~ kog Iemljenja
l vice spo j a tre ba o~isti ti, najb o lje neposredno pre Iemljenja.
Najve6a jacl n a spo ja postize se ako su povr§ ine z Ieba oel§6ene do
meta l nog sjaja 1 a k o j e o dst ran j eno uIje, pra§lna 1 druge strano
materij a. Pored to g a , treba oe istiti i metalne povrsine koje sa
- 280 -
grani~e sa ~le bo m , kako sa gornje tako 1 sa donje scrane. Redos -
l ed s l ede<!ih radova je : n ano§enje topitelja i zagrevanje mesta
spoja do temperat u re n e vise od 730 o C. Ako se zavarlva~ki l em!
~e l ik , treba ga p r ethodno zagrejati do tamnocrvene boje 11i boje
vi s n je . Kako dodatni ma t e rijal lma visu temperaturu top l jenja ,
jedino se povec an jem temperature upravo pri lemljen ju , mo!e ost-
v a ri t i pre l azak doda tnog mate ri j ala u ~ l eb .

Dad a tni
tc r '£ jal

Pl~e It]m l jenjc. Po st e z,e m Zj en ja

Sl. 149 . Zleb i sa y pri z a vari v a~ k om l e mljenju

Ka d s e z av a r i vac ki l emi li veno gvozdj e , p onekad je p o tre-


bno i zvrsiti predg re v anje, lokalno iIi op s te, s to zavisl a d dime-
nzij a odli vk a . Obic no s u to te mpe rature ak a 50 0°C , s t o odg ovara
bledo-crvenoj b oji; vi s e temperature predg revanj a se ne preporu-
~ uju jer se time jac e oksidisu povrs ine u sp o j u i pogors avaju nji-
ho v a kva s enje le mom.

1.6 VHS'!'E LEMLJENIH SPOJEVA

lla jacinu lemljenih sp o je v a uti c e viSe faktora kao s to su


vrsta lema, v rsta spoja, velie ina zazora i unutras nje greske (pr-
sline, p o re, prekld le mljenja).
Meki le mavi (Sn, Pb, ~n, Cd, Bi ) imaju znatno ni~u grani -
ell tec enja i zateznu jac inu ad osnovnog materijala, pa se jacina
spoja ma z e pribli z iti osnovnarn rnaterijalu po vecanjem povrs ine
lemljenja (s1. 150).
Pri le mljenju Cu , Al i Ni tvrdim lemov ima na bazl istih
me tala jac ina lema pre v azilazi njihovu ja~inu, pa nije potrebno
, ove<!avati povrsine lemljenja (51. 151).
Vazan faktor koji utice na jac inu spoja jeste zazor izme-
dju delova koji se 1erne . Ve l icina tog zazora direktno utice na he-
mijski sastav lema preko uzajamne rastvorljivosti osnovnog i do-
datnog materijala. Na osnovu opita je ustanovljeno da za svaku vrs-
- 281 -

51. 15 0. Osnovne vrste le rn ljenih sp o jeva

_I
I
i
,
~
I
r ,

I I
I / , I

51. 15 1. Konstrukcija spojeva za tvrdo lemljenje

tu o snovnog mate ri ja la i lema postoj e qrani ce zazora kOjima se po-


sti~e maksimalna jac ina na .::;:.1i can je. Za delove ad ugljenicnih ce -
lik a op timalni zazor iznDsi U,05-0,12 rnm aka se primeni sreerni
iIi rnesingani lem, i oko 0,07 mm za bakarni lem. Slicnim ispiti-
v anjlma moze se od rediti i optimalni zazor rri lemljenju legura
AI - Hg (s1. 152).
Ovako mali zazori izmedju delova koji se Ierne dobi jaju se
mehanickom obradom odgovarajucih povrsina i odmascivanjem he mij -
skim sredstvima.
- 28 2 -

MPa
...,
~

t: :~ 00
~

..."
"~ 150

o!:: .00
-
0
...
~

~~
.s o
..,
0

0 o~ 1 0 , 2 0 , J 0 , '1 0 , 5 a J mm

S1 . 152. Uticaj zazora na smicajnu tvrstocu spoja

l LLPWr:NJE

Poslednjih godina se sve vi§e prlmen juje spajanje l e p lje-


njern svih cvrs tih de lova, od kojih su jedan iIi aba metal!, porno-
ell lepka, naj c esce sintetickog.
,
Lep l jeni spoj nastaje dejstvom adhezionLh i kobezlonih
5ila kao 1 obr azovanj ern makromolekularnih veza hemijskirn reakci-
jama . U lepljenirn spojevirna neke vrste lepkova mogu obezbedlti i
nermeticnu vezu za tecnoetl i gasove.
Prlmenom lepljenja dObljaju se spojevl bez deforrnaclja 1
sa c vrs toCor., koja odgovara tra zenim zah tevima . Ovi spojevi po po-
trebi mog u da ispune i druge zahteve npr . za dobru elektrlcnu, to-
plotnu i zvucnu izolaciju, a kada se to posebno tra~i spoj maze
blti 1 elektroprovodljlv ill otporan na korozlju. Budu61 da se
lepljenje odvija na hladno , iIi uz malo zagrevanje,to ne dolazi
do strukturnih promena u lepljenorn rnaterijalu , pa se rnogu spajati
1 elementl kojl su ve6 ter~ c kl obradjeni 111 su obllkovanl pos-
tupcima prerade na hladno.
Sa tehnolos ke tacka gledista spajanje lepljenjem je jed-
nostavno 1 ekonomlcno, a dodatnl materijal - lepak gotovo ne po-
vec ava masu spoja. Nedostatak lepljenih spojeva je njihova mala
postojanost na povi§enoj temperaturl (iznac SOoC), sklonost ka
starenju i puzanju kao 1 osetljivost na vlagu, hemijski agresiv-
ne sreciille i lokalnu koncentraciju napona.
- 283 -
J.l POOl!LA Ll!PXOVA

laplje.nlll delov. , It.o ja bltno uUlIe na


Pl..... to_ . . avi lepltovt IIIO<JU avratati u 3 91""
vt_
Lepltovi . . WIl.vnam dele p . . . . tellper.tur1 pra.s.p.ycj.
tr.j .... j. ~lj ... j ••

- lapltovl Itojl ~V1I<!.vajU prt ~1.Jl teJoper.= __ ,


- lapltovi Itojl ~rl<!.v-.ju prt cUilI taq>"y.turaaa,
- lapk.ovl Itojl ~I<!evaju pr1 .otmo·j ' teOlper.turt (be,.
predqrevanj.) •
Sv1 lapltov1., pored oanovnlll aapsta:nc1 jol . .drla. pl_t1f.1-
Ita tore, pWl10ce 1 raal.1.l !1 te ru tvaral!e. ()j!vrl<!ave.nje 1.epk.ove, tj.
prelualt 1_ tel!nog u l!vr-.to ata:nje,1IIOfe ~t1 !izil!lt1 1 be101jalt1
k.araltter prl l!-.. je povoljrUje d.a vr.... ~vrl<! ..vanj .. bude 4u!e.
l'111elto ~VTl<!avanje je poeled1ca 1I<pa.ravanja rutvaral!. 1 1 oje-
'lOve d.1fuzije. Stag .. je uloqa rutvaral!a 111 punioe& d.e . . lepalt
Ito d..te za.d.rl1 u tel!Do.. atanju 1 d.a ... _a to vr_ poati9DU tra-
fana a"ojatva lemljenoq apoja. Pre&a broj u It''''9'''''4oftata lapItov1 . .
dele nA jednoltoeyv-ne'otne 1 V1JekoapoDeOtDe, apr ..... O81lC'VDOj a-up-
<tacol co~~ blt1.
1. HvotJ..njalt.og 1 blljoog poreltla,
2. ain te Ul!lt1 - orqa:nslt1, neorqa:ruolt1.
Lepk.ov l Hvotinjalt.oq porella au qlutJ..nalt.1, Jt.u.e1nalt.1, alJ>_
-1 oalt! 1 ltcd>1Dovanl (tazeins:.co - alJ>qn1 oalt1) a blljrU uql.avDoa
uro:bn.1 .
IJ aintetlelt.e lepltove .padeju lzoc1.j .... atnt. ka"""'''dnJ., po-
11.altr1lDl. pol1am1dn1. pol1v1nllaoetatnt. pollv1n1.lhl.ortdlU., polll
_ cO u Ulan.alt1, ;><>11 ure tJ..nalt.1 , polLe taralt1 • fenol f o.-.al.deh1.dnl,
epou1dn1. eUloulolZll1. cru-n1. 1td.
Zfelt.at lapljenja .... vial od grad;' makra.>lelt.IllA, .,lelt..u-
ke t.ef1na. ualova obrazovanja prevlalt.e ( Hl:a ) 1 oje.nlh Hz1l!ko-
hec:1 j altlll osobina . vrate 1 ltol1l!1ne pun.l =a tao 1 pr1.pre ... povr-
tine lapljeDlll &elova. oclnoano ojlllove pr1rode. o.1a na_denlh
pede 1. leplt ova. de je Be 1 llu1 f 1lt.ac1. j a Da:
- ter::ooraaltt1vne l.epltove ( epolt.a1dn1. Ita,."" .. dol. a111lt.co-
alt1. pe 11 ure tan.alt.1 • tenol- fo.-.al. deh1 dIU. 1 dr. ) Ito j 1 cia j u e yr. te 1
toplotno poatojane lapljene lIpoje"" za MUlne ltanatrukc1jej
- tAl rropl as t:1.eDe l..epk.oYe ( aIt.rtla tnt. pol1 v1n1.lace ta tnt.
po111zob u t1lanalt.1. pol1a:a:1d1U.. polllllorv1n1lni 1 dr. ) . ltoj1 au
=oa.le toplotl>a poatojanoet1 1 pn-njoju . . z.a l.epljeDje oe_taLaj
- 284 -
- elastomere (n~ bazl kau ~uka ) kojl lmaju vlsoku elastl~-

nost 1 korlst& se za lepljenje gwoe S8 gumom 1 gwoe sa metalom.


Lepak mo~e blU u evrstom 111 ~t no m stanju, a ponekad 1
u obl1.k u pra§ka 111 paste; l epkovl u tv r stom stanju ge pre
upotrebe rastvaraju u odgovaraju6em rastva ra ~u.

2.2 VR STE LEPLJENIH SPOJEVA

Prl Dpajanj u l epljen jem , treba lmati u v ldu tra! enu ~ vrsto-

6u 1 n e prekldnost l ep ljenog spo ja a u neklm s lu~ajev1ma 1 hermeti-


~ n 09t . NOBe~a spoBobnoat l emLjenog s poja, kao krlterijum kva11te-
t a je odre djen a i zra zom

R.l
n ~ ~.100

g de je: R Ie - t vrsto6a lep1jenog spoja a Rm - C!vrst06a 1ep1jenog


materljala.
Kons t ruk clo na slgurnost lepljenlh spojeva prema zate~u61m

1 smitu61m n ap rez a n j ima zavlsl od koeficijenta v egi vanja (Kl) bd-


~e djen og odnosom kvadratnog korena lz debljlne (s) spajanih de-
l ova i du~ine prek10pa 1e (pO De Bruyne-u). Zavlsnost srednjeg
napona raskldanja spoja od koefic1jenta raskidanja K1. - Vs/le
prlkazana je na 51. 153, a odnosl se na te11k, legure A1 i p1atl-
nlrani Al. Vrednos t K1 kada se
postigne maksima1na tvrst06a
R,•
MPa korlsti se aa odredjivanje op-
30 Umalnog prek10pa pri kome se
25 potpuno iskori§6ava raspo1o!1-
20 va tvrsto6a 1epka. U praksl se
15 lzvode prek10pni spojevi, spo-
10 jevl sa podmetatima, kosi 1
5 drugi spojevi prikazani na
o o:z 0,< 0,6 o.s IP 51. 154.
Sa porastom radne tem-
perature mo!e do6i do razara-
51. 153. Napon razaranja u zavis- nja 1ep1jenog spoja jer mu
nosti cd K1 tvrsto6a opada sa temperatu-
rom i vremenom usled razgr.ad-
nje 1epka.
- 285 -

: :
S1. 154. Vrste lemljenlh spojeva metala

Lepljenl spojevl ~esto 8e kombinuju sa druqlm Obllcima


.pajanja, 1 izvode se;zalepljeno-nltovani, zalepljeno-elektroot-
por.kl zavareni i zalepljeno-zavojnl spojevi.

2.3 TE BNOLOGI J A LEPLJENJA

Tennoloqlja lepljenja se sastojl lz slede6ih operaclja:


- pripreme povr§ina za leplj~nje,

- pripreme lepka,
- nano§enja lepka,
- o~ vr§6avanja lepka i
- kon trole lepl je.n oq spoj a.

Priprema lepljenih povrlina ut~~e na svojstva ~vrsto~e 1


potro~nju lepka; tra!i se povr§ina vlsoke ~lsto6e, Ato zna~i bez
oKslda 1 masn06a,radi bolje adhezlje 1 hemijsko-fizi~kih reak-
elja u proeesu lepljenja. Povr§ine se ~lste mehani~k~ 1 hemija-
klm odno.no elektrohemijsklm postupclma. ad hemijskih sredetava
za cl§6enje se koriste organski rastvara~i,kao §to Hu!trihlor
ill tetrahloretilen 111 alkohol, a za mehanl~ko ~lA6enje brusnl
paplrl, toella, ~eli~ne ZOetke, pesklranje. Ve6a hrapavO&t povrAi-
ne doprinosl boljem prlanjanju lepka zboq pove6anja dodirne povr-
~lne 1 adnezlje.
Priprema mase za l8pljenje~ abavlja se neposredno pre na-
no§enja lepka na pripremlLjenu povrSinu, prema uputstvima prolz-
vodjaca.
Na 'l1. oieni e lepka "na odgovaraju6e povr§ine obavlja se, zavi-
sno od oblika povr§ine i konzistencije lepka, ~etkom, plAteljem,
lopaticom 1 sliZ:nlm alatima.
OcvrBtfavanj. lepka pre postavljanja spajanih delova je us-
lovljeno lsparljlvo§6u rastvara~a, temperaturom 1 vla!nos6u oka-
llne, Ate sve uti~e na sporlje ili br!e suAenje nanetoq sloja le-
- 286 -

pka. Prek l apanje delova se o b av lj a u tre nu tku k ad lepak dostl g ne


najbolj u l epljivost .
Parametri proce s a lep l jen ja , t;empe l"a t u :ra ~ Vl'" ome i p ritisa k ,
odred je ni s u za s vak u v rstu l e pk a s tim ~ to se po pravil u s a po r a-
storn tempe r at u re l eplj e n.j a skra6 uje v r eme .
Leplje ni d elovi u zavisnosti od ma te rija l ll , o blik a i ve U l:: i-
ne spojeva odnosno us l ova p r olzvo dnje , zagrevaju s e u el e ktrl ~ ­

n im pec i ma , g r e jni m l ampaJi\a 1 elektrootporskim ure d jaj i ma .


Za us pe§ n o le p ljenje potreb n a je odr edj en a de bljin a sloja
l epk a , p ri c e mu je c vrsto6a spoja u t oiiko ve 6 a ukoiiko je sioj
t anj i i be z gas n ih me h u r o ·la . P rak ti c n o na debijinu s ioja iepka ne
u tice s a rno na neti sloj lepka , vet 1 nakn a dni p r iti s ak k oji se uve-
di u p r o c e s u lep lj e nja. Npr . za lepl j e n j e me tal a epoks l dn.1m 9 mo l a-
rna po tre b na je de bljina l epka 0,1-0, 15 mm , koja se dobija delova -
n jem si le priti s k a 2- 5 ~~a .

Pos l e l epl jen ja s p o j treb a o s t a v iti d a · odle" i" odredjeno


vreme u a t mosfers ki m us l o v i ma u cil j u i z ravnjavanj a sopstvenih n a-
pon a.
Kontro la me t a l nih sp o j eva o buh v ata p rethodnu proveru (lep-
kova i materij a la) , me d j u f a zna i zavrs n a is p iti v anja. Kod ispiti-
vanj a go to v ih spo jeva k aris te s e me ta de be z razaranja i sa razara-
n jem .
KDNTRDLA I DeENA KVALIIETA ZAVARENIH SPOJEVA

1 ZADACI I PODELA KONTROLE

Pri izradi zavarenih konstrukcija u zavarenim apojevima


pojavljuju ae manje ili ve~e greAke, pa je zadatak kontrola da
utvrdi oblik, veli~inu, raapored i vratu greAki.
Prama atandardu JU5C.T3.071/72 utvrdjuju Ba opAta na~ala
za dobijanje zavarenih 8pojeva odredjenih kvaliteta s obzirom ns
(1) materijal, (2) pripremu, (3) dodatni materijal, (4) poatupak
zavarivanja, (5) kvalif ikaciju zavarivaca i (b) vrBtu kontrole.
Razlikuju se alede~i kvaliteti zavarenih spojeva.
- apecijalni kvalitet
- klasB kvallteta I
- klaaa kvaliteta II
Sp.cijalni kualitBt ae odnosi na najodgovornije spojeve i
konstrukcije koji au izlo!eni promenljivim optera~anjima 11i v1-
aokim pr1t1acima 1 ~iji bi 10m mogao da ugroz1 ljudake !1vote 111
da izazove ve11ke materijalne gubitke. U konatrukcije ove vrate
spadaju pami kotlovi i drug1 sudovi pod pritiakom koj1 podla!u
inapekciji, drumaki 1 !elezni~k1 mostovi, brodov!, dizal1ce, la-
aije automobl1a 1 kamdona, oevovodi pod pritt.kom, ltd.
KlaBa kualit.ta I 8e odnosi na atati~ki optere~ena konat-
rukcije, kao i oatale ~varena konatrukcije ~1ja havar1ja ne uq-
rofava ljude n1t1 izaziva ve~e mater1jalne gub1tke. Ovde, npr.
apadaju postolja malina alatki, oevovodi koj1 ne podle!u inapek-
c1j1, noae~e konatrukcije kotlova i drugih rezervoara.
- 2 66 -
KtasQ kuali t eta II obuhva ta manje z n a~a jn e z avarene kon a -
trukci je , np r . ma l e reze r voa re i ce vo vode bez p r ltlska , dekoraci-
o ne elemente, me t a l ne og ra de 1 sl.
Zavarlvat ki ra do v 1, k oj l s e odno se na n a ve de ne klase kvali-
teta, mogu se i zvodit i s a rno uz o dgova raju6 u tehnl ~ ku dokumentacl-
j u koj a sadr f i: oce nu n a dle f ne ins pekcij e (fakulteta, instituta)
o s p osobn o s t i 1 1i 0 o granl ~ enoj s posobnosti (JUS C.T3.072/72)
pre d uze6a za ob avljanj e odgova r aju61h z av arlva~ k1h radova; &tatl~­
ki pr o ra ~ un 1 te h n ol o~ku dokumentaciju ( 0 mate rija l u, !lebu,Aavu,
re do sledu izvo djenja § ava i planu z a v a rl vanja kao 1 k ontrol1).
Uz lmaju6 1 u ob zlr zahteve kojl se trafe za konstrukclje 1
spojeve neophodna su odgovaraju6a ispi t ivanj a obuhva6ena;
- p retho dnom kontrolom
- teku60m kan t rolbm 1
- zavr§nom k ontrolorn.
Pret ll o dn a ko n t ro l a lma za cllj d a prove rl: svojstva osnoY"-
na g 1 do datnog mater i jala, prlp remu za zavarivanje, izbor i 18-
p r a vn os t o p reme z a z a v arivanjc 1 mernih i.nstrumenata, reflma za-
v a r i vanja i k valifikaci j ~ z~vn rivac a.
Tsk u6w kon trola utvrdju j~ da 11 se odr! avajuJ predvidjena
tehnologija 1 rez1ru zava rivanja 1 Ispravnost opreme i pribora,
kao i predvidjene mere za~tlte na radu.
Zal1r § na kont r o l a obuhva ta dimenzlonalnu kontrolu i spoljni
izqled ~a va, kontrolu unD tra~njih qre~aka i strukture, kao i kan-
trolu mehani~kih s v Ojstav8; a u posebnim slu~ajevima i kontrolu
hemi jakog s as tava 1 otporn osti prema korozlj1.
Uop ~ te Be kontrolna ispittvanja izvode metodama bell. raaa-
r a nj a 1 s a ra 8 a~ anjem ~ pri ~emu se za lspitivanje unutraAnjih
gre ~aka u §avu ko r iate f izl~k e me to de prozra~ivanja (rendgenaka
metoda, prlme na lzotopa), ultrazvu~ne metode. Za otkrlvanje
spo1jnih gre Aaka, osim vlzuelnog pregleda na raspolaganju au ma-
9lle tne metodt!,lum1niscentne metode, penetrantne te~nost1, dok
s e za slu~ aj lspltlvanj ~ komeaktnosti §ava kor1ste vazduAne pro-
be, v BzduAno amonlja~ ne, itd.
U cl1ju odredjlvanj a mehan1~k1h svojstava zavarsnog spoja
1 posehno Aava, ispltlvanja se obavljaju na. poaebnlm uzorcima ko-
jl se lzr a djuju od l s tog materljala 1 lstom tehnologljom kao 1
zavarene konstrukcije, iIi se kada je to mogu~e lsecaju iz ZA-
varenih spojeva. S obzlrom na radne uslove odredjuje ae pr1 18-
p1tl vanju ka r akter optere6enja - stat1~k1 111 d1nam1~kl.
- 289 -
Prl svim lspltlvanjlma krlter1jumi kval1teta se usvajaju
prema tehnl~klm uslovlma koj1 s~ oenose na kornpaktnost spoja,
njegov u stati~ku 111 dinam1~ku ~vr sto6u, f11avost na odredjenoj
temperaturi, ltd.
Kona ~ na
oeena a kva11tetu odredjenog spoja donos1 se po-
redjp.njem dob1jenlh rezultata 1spltlvanja sa ve11~ in ama koje sa
tra!e u te hnl ~koj dokumentaelj1.

2 GlWSKE U Z/lV/lREN IM SPOJEVIMA

U zavare nim spoje v ima se mogu pojaviti spoljne 1 unutras-


n je gre§ ke. Sp ot j"e g r eSke se dele na gre§ke obI1ka hva 1 prs-
line , dok su unutrasnj e greske uklju~cl gasnih mehurova razlici-
tih ve 11c ln a 1 obllka, unutras nje §uplj1ne 1 prsline ukljuce1 u
t vrs tom stanju , neprovarenost, itd.
Standa rd JUS C.T3.020 /8 2 svrstava sve gre §ke u 6 grupa,
koje se o zn aca vaju brojevlma iIi slovnim simbollma po !lfIZ-u .. Pre-
rna tipu gre ~ aka razlik.uju se:
- Cru pa 1 gde SU svrstane makroskopske 1 mikroskopske pr-
5 1 1ne , ko je po lokaciji mogu bitt podu ~ ne (oznaka E), poprecne
(Ep) , u krate ru (Be), 111 odvojene (E ), a prema obl1ku zrakaste
(E ), razgranate (E) 111 pojedinacne (81.41).
- Grl<pa 2 gde su svrstanl uklju~e1 gasa 1 §upljlne, 1 to
l op tastl gasni mehurovi - pojedinac nl (Aa), jednoliko rasporedje-
n1, u obli k u gnezda (s1.155) 111 u nlzu (Ae).

20 1

S1 . 155. Gasn! me hurovi u s avu

Gasni me huro v l se p o jav ljuju,sem u loptastom,i u izdufenom


ob liku (Al)i a po rasporedu mogu biU pojedinacni 111 u nizu,
unutrasnji iIi povrsinsk.1.. .
~ uplj1ne usled skupljaa ja metala §a~a su medjudendrlteke
i l l krate.L·ske.
- 290 -
- G~u p a 3 qde SU 8 v ra t an i uklju~ cl u e vra t om s tanju, tro-
aka 1 prah, kojl moqu bltl r aspo redj e nl u l 1nljl (Ba ), poj e d1n a~­
no 1 tome s1., oksldnl ukl.1 u~ e l (J) 1 me talnl uklj ~ c l (8) a u u
ovo j grup1.
- Grupa 4 koj a o buhv&ta gre §ks n&le pljlvanja 1 nedoe ta-
tak p r ovara (0 ) ; u gr upl gre §&ka n a l e pljlvanj a razlikuj e . . ~­
no nalep l j lvan j e p o s t ranleama f leba, l zmedju s loj e va 1 u korenu
§ava (sl. 156 ) .

!
4011 }
OJ ! Q I I
H
4013
~ I402

40127@;x...~1
a. b.
1 Q !
I402
51. 156. GreAta n a leplj1vanja (a) 1 nedoetat&k
provara (b)

Nedo s ta tak provara lspoljava a e nepotpun1m stapanjem atra-


nl ea f l e b a tako da ostaje prazn1na l zmedju njih (ob1~no u kore-
nu Heba) ,
- Gr upa 5 gde spadaju grel ke oblika : zajed1 (F) (al. 157
a . ) , brazde u korenu, prevellka 18pup~enoBt, preteran prover,
prokapljlna (sl.157 . b ), gre Ake prelaza, pre11vanje (¥1.157.c),
smakn utos t l v lc a , odstupanje elemenata ad pravca utonuloatl la-
va , rupa u lavu, ne dovoljna deblj1na l ava (Bl.157.d), grelk. u
sl met rl~no8 tl ugaonog liava, ne ravnomema itrina 1 neravnomernoat

Ilea Aava , Aupljlna u ko renu ualed Bkupljanja, rohavoat kao 1


lo A n as tavak zava r a.

a. rzGJ SOI l

l,-----"ffi
b. d.

511
!
81. 157.. Grein obl1ka lava
- 291 -
- Gr upa 6 ob uhvata ostale greske: trag uspostavljanja ele-
ktri ~ nog l uka, prskanje metalnih kap1 ili vol frama , mestimi~ no

~ upanje metala usled uklan janja pomocn1h zavarenih elemenata,

tragove bru§e n ja 1 se~e nja i drugih mehani~kih o Atetenja.


Otkrivene g re§ke, spoljne i unutra§nje, mog u se u nek1m
slu ~ ajevima o tklo n1t1 1secan jem (vadjenjem) ma ter1jala na mestu

g re ~ ke 1 naknadn im zava r ivanjem i ponovnom kontrolom.


U zavis nostl od klase zQ vare n~h spajeva propisani su i
vidov1 1 obim kontrole. Tako, npr. za spo jeve specijalnog kva-
11teta , pored kontrole mehanic k1h svojstava tra ~ 1 se 100 \ kontro-
1a ~ava me t odama be z razaranja, tj. kontrola svakog izvedenog ~a­

va po celoj njego voj du~1n1. Pr1 tome se u slucaju otkrivenih


gre§aka dozvoljava njihovo otk lanjanje, s tim §to naknadna kont-
r o la mora da poka~e zadovoljavaju~i kvalitet, a u protivnom se
taj zavareni spoj o dbacuje i zamenjuje nov1m.
Zavareni spojev1 klase k v aliteta I podvrgavaju se 50\
kontroli bez razaranja, dok za kva11tet klase II 1sp1t1vanje bez
r aza ranja mo~e izostati.

2. 1 DO Pl' ST ENE GRESKE: U ZAVARENIM SP OJEVIMA

I pored s vih preduzetih mera u pr1premi i izvodjenju zava-


renih sp o je v a retko se dobijaju spojevi 1 §avovi bez gre§aka.
12 tih razloga je prihvacena konc::epcija da se za navedene kiase
zavarenih s pojeva odrede rnaks1rnalne dopu§tene greAke, kako po
vrsti tako i po velicini, obliku i raspodel1. Ovakav pristup je
moguc samo ako je kontrola nezavlsna i strucno 1 tehnickl na ni-
vou da mo~e sa slgurno§~u dati ocenu 0 pouzdanosti kontrolisanog
spoja u eksploataclji. Poznato je da unutrasnje gre§ke, a posebno
naprsline, u uslovirna promenljivih opterecenja deluju kao koncen-
trati napona s to dovodi do progresivnog §lrenja prsline, zamora
materijala i krtog lorna. U mnogim slucajevima otklanjanje i po-
pravka unutra §nje greske dovo ~l do losijih svojstava (usled to-
plotnog 1 mehanickog dejstva), pa se nastoji da se metodama meha-
nike lorna odredi dopustena vellcina gre§ke, za odgovaraju~u po-
uzdanost. Prl tome je utvrdjeno da su dop~~tene gre§ke znatno ve-
ce za staticka opterecenja nego dinamicka, pa otuda slede 1 razli-
citi krlterijumi za ocenu. lsto tako je dokazano da je vrsta na-
prezanja od utlcaja na pona§anje poeetne prsline, 1 da su opas-
nije prsline u zoni zatezanja naroc ito pri ni~irn temperaturama.
- 292 -
Ua osnovu n apons koq stanja e l ementa konstrukcije mole Be
proceniti opas nos t od postoje~e gre§ke uz primenu osnovnih prin-
cipa rne hanike loma .
Krltl~ n a du~lna prsline (a ) U elas tl ~ nom podru~ju
max
(0 < Re), data je izrazorn

a
max
a u plast1~nom podru~ju (0 > Re) izrazom

6c
a max = C Ee' gde je C - koeficijent kojl zavls1
od naponsk.og stdOja
>
lo < Re ) 1 vrs te materl -
jaia (s1. l5 8 ); RiC -
kriticna vrednost koefici-
jenta intenzivnosti nape-
na; Re - gran1ea te~enja ;

oC - kriticna vrednost
rasprostiranja prsline;
£e = Re/E - je dinic no 'i z-
du~ enj e .

Roeficijent R i
1C
6 c se odredjuju opitnim
rretodama mehanike lorna
(COD - test i druge) .
I zraZ:Wlate vredno-
sti a korlste 5e za
max
poredjenje sa stvarnom
du~inorn gre§ke (a) utvr-
djenom pri kon troi~, tako
da 5e usvajaju kao doz v o-
1: --'-- - ,<- ijene kada je
"
S1. 158. Koeficijent C=f(o/Re)

Gre ~ ke uocene rendgenskom kon trolom zavarenih spojeva po-


sebne kad dinamick i opterecen lh, prema uticaju na sklonost ka
krtom lomu, svrstavaju se u grupe 1 do 4 zavisno od odnosa vell-
c ine gre§ke prerna debijini zavarivanog materijaia (tabiica 23) .
- 293 -
Tabiica 13. Kiasifikacija ve i i~ln e g r e ' aka 1 k vai lteta prema
R5- s n lmku

Ve lic i n a
gr., §ke
Velicina maksi-
ma ine g r eske
Qdn es
, Kg=l:lg /L O. 100, '

mm
kv a litet

1 do 3 d o ·10 < 5
2 do 5 10-20 5-10
3 do 7 2 0-30 10- 25
4 i z n ad 7 preko 30 > 25

Kon centr acija gre s aka (Kg) de f ini s e se o dnosorn zbirne du-
z ine otk ri venih gre s aka l Ei g ) pre ma ispitivanoj du Zini s ava
Lo = 10 s ( g de je: s - debijlna s a v a, a Lo ~ 300 mm* ). Zbirna du-
1ina otkrive nih g re s aka odredjuje se 1z radiograma po pravilima
Ko j a su spec ific na za pojedine v r s te i p Oloz aj g re s ke, debljinu
s a v a i s1. Klas e kvaliteta ozna~ a v aju se brojevi~ ad 1 do 4 za-
v isno o d Kg , prema tabiici 23.
Qznaca v anje gre s aka poka zuje se na prime r u s ava debijine
5 = 10 rom , u kome su renngenskom kontroiom otkri veni iopta sti me-
hu r o v i du z ine 1 mm, a na ispitivanoj du z ini s ava Lo = 10 s =
100 mm , ustano v 1jena je zbirna du z ina prikri venih mehurova
E1g = 15 mm. Zbog toga se o va greska moz e oznac iti s a Aa 2 3 .

3 KRTI LOM

S vi se me t a l!, zav isno ad us} ova rada, razara ju pl a stic -


no ili krto, tj. rnogu nastati z ilavi ·i krti 10mo vi. U oba sluc aja
l orno vi su transkrlstalnl, sto znaci da se dela v i razaraju po
r a vnima k1i z anja meta1nih .<rna. Teorijski nije rnog u6e povu6i
g ranicu i zme dju krtih i z i1avih (p1astic nih) materij a la jer tu
deluju i drugi f aktori kao s to SU temperatura, vrsta opterecenja,
k o ncen tra tori napona i dr .
ZiZa v Zom c e1icnill materijala od1ikuje se slede6irn karak-
teris t ikarna: po v r s ina pre10ma je obic no pod ug10m od 45
o · u odnosu
na pravce glavnlh normalnih napona; povrsina lorna je tamna, kra-
jevi po1o ml jenog de1a su znatno deforrnisani .

*) Ogranic enje zbog du z ine R5-fi l ma.


- 29 4 -
l, rti lorn obi~no n as taje poprecno na pravac g la vnih nor-
rna lnih napona, a povr ~ ina preloma j e svetla i bez vidljivih de-
fonnaci ja na mes tu lorna.
Na no r malnim temperaturama ~e li k i ma prosto r nu c ent ri sa-
nu kub nu re s etk.n . Plast i ~no deformisanje nastaje kao rezultat
sm1ca nj a izazvanog tangencijlanim naponima u ravnirna kr i s t a la
koje sadr z e di ja gonalu kocke. Nas upr o t tome, k r to razaranj e na-
staje pu i v ic ama kocke pod dejstvom no r ma lni h napona. Ovi l omo-
v i - gotovo oez ko~tr ak ~i j e , podsecaju na lomove krtih materija-
1 a pa je z ato i usvojen na z iv krti lorn .
U skladu sa navedenim na ~i ni rna razaranja postoje i dva
vida otpora r azara nju : otpor s micanju i otpor krtom lomu. Dana ~ ­

nja s aznanja, do kojih se doslo prou~av anje m lomova brojnih za-


varenih konstrukeija (mostava, brodava, rezer voara), ukazuju da
uzra k 100a nnte bi ti mala prslina ill greska u materijalu. Ta
prs~lna nastaje pri prvom opterecenju, u toku vremena se siri
do kriti~ne velicine i na kraju izaziva razaranje. Zbog dejstva
zareza, konstrukcija u radu je puna koneentratora napona koji
nastaju na mestirna promene preseka, nemetalnih ukljucaka u ma-
terijal u 1 na mestima gresaka pri zavarivanju. Krti lorn nastaje
ake je ma terijal sklon krtom lomu, a k a su veliki sopstveni napo-
n1 (reda velicine Re) koji sprecavaju plasticno deformisanje,
ako je postignuta odredjena temperatura i aka postoje greske ko-
je izaz1vaju ko neentraciju napona. Na 51. 159 prikazane su kri-
ve pomocu ko jih se obja s njava prelaza k od z1lavog u krti lorn u
zavi sn osti ad temperature. Crtastom linijo rn A prikazana je pro-
me na otpora prema krtDm lomu,
a krivorn B promena graniee te-
c enja u zavisnosti od tempera-
ture. Pri temperaturama vi§im
od T1 (presek linija A i B) da-

---8 I
ti metal se razara plasti~no,

a ispod Tl krto. Osim linija


I A i B uvodi se i kriva C, jer

~ I
se pri postojanju zareza u me-
talu, graniea tecenja poveca-
T] T2 T va i do 3 puta. Pri temperatu-
Te mpera tura rama visim od T2 materijal se
u okolini zareza razara plasti-
51.159. Uticaj temperature na
v rstu loma ~no, a pri nifim od T2 krto.
- 295 -

Prema tome, temperatura prelaza cd plasti~nog na krti lorn nala-


zl se u intervalu T 2 -T 1 i zavisi od koli~ine zareza i njU,ovo g
oblika .
Proces krtog lorna metala sastoji se iz ova stadijuma. U
prvom staoijumu u metalu nastaju znatne plasti ~ ne deformacije.
U drugom stad ijumu razaranja me tala nastaje proces neprekidnog
rasta krtih prslina koje su nastale na raznim mes tirna . Razl1~1-
ti ~e lici, u zavisnost1 od njihovog hemijskog sastav a i struktu-
re, imaju razne otpore prema prelazu u krto stanje. Za dati ~e­

li k temperaturni interval prelaska u krto stanje mo ~e se .odrediti


is p itivanjem vise uzoraka na razl1~itim temperaturama. Celicl
koji imaju ni ~ u temperaturu prelaska u krto stanje s matraju se
boljim . Najjednostavniji na~in za odredjivanje temperature
prelaska u krto stanje je ispitivanje udarne zilavosti.
Na osnovu rezultata ispitivanja ~ilavosti rnaterijala u
§lrokom temperaturnom intervalu, maze se odrealtl temperatura na
kojoj udarna ~ilavost naglo opada. !Ia s1. 160 se vidi da u
temperaturskom intervalu T -T postoji velika rasipanje rezulta-
2 1
tao Temperatura Tl naziva se gornjom kriti~nom temperaturom pre-
laska U krto stanje, a Tl -
donjom.
Ispitivanje udarne ~ i-

lavosti zone pod uticajem to-


plote je veoma tesko jer je
ta zona veoma uska.
Za ocenu otpornosti ma-
..~ .. . terijala prema krtom lomu u-
oarna ~ilavost po Sarpiju ni-
T je najbolji kr1terijum. Ovo
TJ T2
Temperatu r a stoga sto se udarna ~ilavost

sastoji iz ~nergije za razvoj


Sl.160. Promena ~ilavosti sa tem-
i energlje ~ sirenje prsline,
peraturom
koje se klasi~nim ispitiva-
njem na Sarpijevom klatnu ne mogu razdvojiti. Uanas se smatra
da je upravo energija za §lrenje praline u veoma tesnoj vezi sa
otpornos6u metala prema krtom lomu. To zna~i da ~ilavost po ~ar­
p1ju ne mo~e biti jedini kriterijum za ocenu krtog lorna.
- 296 -

U p o ~lean j e vreme uve deno je vi ~ e o sciloSKOpskih metoda


za lspi ti va nje uzo raka ud arnim savijanjem, pri ~emu se posebno
o oreci juj e e n e r g ija z a nastajanj e prsline i za njeno sirenje. Ot-
pa r ko ji me t a l pru ~ a raspro s tiranju iIi s lrenju prsllne maze
s!uz iti k a o o bj e~ t ivna karakterlstika sklono stt metala ka krtom
l omu, ~ to mo te doprineti potp unijoj Dceni pona s anja materijala
u razli c iti m r a<in l m us l o vi ma.
LI T E R A T U R A

1. Butnicki , S .: S p awalno s t 1 k r u c ho~c stali , Wyd awnlct\Ol a Nau-


kowo-Techniczne , \',Ta r szaw a, 19 79 .
2 . Culo § nikov, P . L .: Kontaktnaja svark a, Ma~lnostroenle, Moskva,
1977 •
3 . Gr up a autora : r oradnik inzynie ra, S p al,l.'alnictwo I i l l , \':N T ,
\\larsZawa, 1983 .
4 . Hi llar, J. t J ar rT"oszuk , S.: Technolooia s p a v/alnictwa, "yda\Ol-
ni c t wa sZkolne j peca g o g iczne, \·,iarszawa, 196 8 .
5 . Hillar . J . t Ja r mo5zuK, S .: Technologia rob6t spawalniczych,
\·lydawr. i cTh' o , "fo.r k ady " , t'i'arszawa, 1982 .
6 . Hrenov , K. K. : Sva r ka rezka i p al ka ~et allo v , Izdateljstvo
"Ma ~ i~ostroenie", Moskva, 19 70 .

7 . Hrivna k , T .: Zvaritel ' nost ocel!, Vyda vat el ' stvo te c h nlck ej a
ekonorr.ickej l ite ratur y , Bratislava, 1979 .
8 . Jakubiec , "'1 . - Lesinsk i, K " Czaj kowsk i , H . : Te c hno log ia kons -
t r ukcji spa ...lany c h , \~yd awn i ctwa Nau kowo- Tech niczne, t\'a r s za-
..... a, 198 0 .
9 . Janota , "" .: Ri a de nie p roce su odporo veho bodoveho zvarania ,
vuz , Prati slav a, 1984 .
10 . J o v a novi 6 , "" . , Bo~ovi6 , M. , Stojanovi6 , 0.: Ga sno i ru fno ele-
kt r olu c no za v arivanje, Gradjevlnska knjiga , Beogr a d , 1978 .
11. Jovanov i 6 , ,.,,,: Zavarivanje, Nau c na knjiqa, Beograd, 1983.
12 . Klivipe l , f1. • : l\owoez e sne techn o log ie spa j ania meta] i , WNT ,
\-iarsza ...l a, 198~.
13. "" arcolla- K. : Zarys spawalnietwa , Pan s t ..., owe wydawnietwo nauKow e ,
Wa r s zaw a - r ozna~ , 19 7 9 .
14. Milos a v l jevi~ , M., Rad o jkovi6 , M. , Kuzamnovi6, B . : Os novl c eli-
c nih ko n st r ukeij a, C, radjevinska knjiga , Beog rad, 1978 .
15 . ,.,listur , L .: Spav,anle i eleele ga zo,.l e , Wydawnietwa Szkolnei Pe-
dagogiezne, h'a rszawa , 1981.
16. ,.,listur, L .: Spawanle ga Z(7Ne i elektr yc zn e , Wydawnietwa szkolne
i ped a gogle zn e , Warszawa, 1981.
17 . Opartny ,· D., r·1ysliwlec , M.: Spawalnietwo , Panstwowe. Wydawnie-
two naukow e , Warszawa, 198~ .
18 . Paton , E . B. : Tehnologija elektri~eskol sv arki me tallov j spla-
vav pl a v lenl ero , !-1a~lnost r oenle , ",'osk v a, 1974 .
19 . Pllarezyk , J.: t-Ietaloznawstwo spawalnicze \vy dawnictwa Pol! tech.
Warszawsklej, Warszawa , 1977.
20. Pl 1arezyk , J .: Spa wa nie i napawanie elektryezne metal! , Wy d a-
wnlc:two "Slask", Katowice, 1979.
21 . Plwowar, S .: Spawalnietwo, Par'istwow Wydawn!ctwo Naukowe , h'a r s-
zawa , 19 78.
- 298 -

22 . Plwowa r, S .: Ko n t rola p r oces6w spawalniczych, Wydawnictwa


naukow o - techniczne . Narszawa, 1979 .
23 . Plwowa r, ~. : Spa ...... anle i zgrzewanie elekt r ycz ne , \'lydawnlctwa
Szko lne i Peda g oglczne , Nroclaw, 1981.
2 4 . PiwNar , S .: Spaw anie i zgrzewan ie e l ekt r yc zne, Wydawnlctwa
szko lne i r~d a 90q l c zn e , War s za . . ' 3, 1984 .
25 . Ri st i6 , ~' . : O~ novl nauke 0 mate ri j alirna, Nau t na knjiga, Beo-
g ra d ,l 977 .
26 . Rug e , J . : Han dbuch de r Schweisstechn i k , Band I, Springer -
Ve r la9 , Be rli n , 1980 .
27 . Seferljan , D.: ~!eta lur 9 1 ja zavarlvanja, Gradjevinskaknjiga,
Beog ra d , 1969 .
26 . Sk arb id sk l , M. , Ska r b idskl, J .: Technol og iczno.d konstru-
kcji ma s zyn, "]NT, \'la r szawa , 1982 .
29 . Sta r. isze"'/sk i , B . : \'Iymiana c ie p la, Panstwowe wydawnictwo na -
ukowe , h'a r s zawa , 1980 .
30 . Su n ders , L .: nden..rate r weld ing for offshore installations ,
The Ve l d 1n? Institute , Abi ng ton, 1977 .
31. T r o i ck i j , V . A., Radko , V . P ~ i dr.: Defekti svarnih soedine-
njj i s r edstva ih obnaru~en1ja , V i~ta ~ko la , Kiev, 1983 .
3 2 . Za yka , !1. : Spawanie i nitowanie , wyda\ou'dctwa sZkolne i
pedago<),icz-ne , Katov i ce , 197 5 .

Potrebbero piacerti anche