Sei sulla pagina 1di 8

La categoria dell’azione in italiano

Glavna opozicija između italijanskih glagola svodi se na opoziciju između durativnih i


nedurativnih glagola.
Nedurativni glagoli tiču se procesa koji se odlikuju brzim odvijanjem, gde se početni trenutak
radnje poklapa sa njenim završnim trenutkom (misli se, naravno, na idealno poklapanje, budući da,
strogo posmatrajući, veoma mali broj glagola je obeležen apsolutnim poklapanjem početnog i završnog
trenutka radnje). Nedurativni glagoli su: incontrare, esplodere, arrivare, cadere, scattare, prendere un
bel voto, dare una sberla itd.
Durativni glagoli tiču se procesâ koji se otežu kroz vreme/u vremenu. Preciznije rečeno,
durativni glagoli su oni glagoli čiji se početni trenutak radnje ne poklapa sa završnim trenutkom radnje.
To su glagoli crescere, aver fame, dormire, durare, scalare, trattenersi (indugiare), esistere, amare,
preoccuparsi.
Za ovu podelu može se reći da je jasna, intuitivna, i da ne postavlja posebne probleme.
Međutim, uticaj konteksta često je presudan za tumačenje akcionalnosti nekog glagola. Up.
raggiungere: R. la soglia di casa / R. la propria meta / R. la felicità, ili glagol uscire: U. dalla porta
(nedurativan) / U. dalla città (u manjoj meri nedurativan). Pragmatički faktori utiču na određivanje da
li je data radnja durativna ili nedurativna. Poznavanje sveta je faktor na koji se intuitivno oslanjamo u
razlučivanju jednih glagola od drugih: saltare, sparare, starnutire, tossire su glagoli koje, normalno,
smatramo nedurativnim, ali ti glagoli mogu da upute na više epizoda / radnji u okviru jednog procesa.
To važi za glagol saltare - S. giù dal treno / S. gli ostacoli; za razliku od ovog glagola, glagol
sfracellarsi ne može da asocira na iterativnost, na ponavljanje radnje (verbo non iterabile). Navedeni
kriterijumi razlučivanja su vanjezičke prirode. Postoje posebni sintaksički testovi kojim se utvrđuje da
li je glagol durativan ili nedurativan. Pojam trajanja radnje ne bi trebalo uzeti u obzir: npr, Giovanni ha
studiato tutto il giorno - u ovom primeru radnja je, svakako, isprekidana: na takav zaključak navodi nas
naša pragmatička kompetencija (poznavanje sveta). Sam srpski jezik pokazuje u kojoj meri pojam
trajanja radnje može da bude varljiv kada se porede jezički sistemi italijanskog i srpskog jezika: Vladao
je 20 godina / Regnò 20 anni.
Važnu podvrstu nedurativnih glagola predstavljaju transformativni glagoli. U vezi sa ovim
glagolima možemo reći da se njihov subjekt, na kraju procesa, nalazi u drugačijem stanju ili statusu u
odnosu na prethodno stanje ili status. To su glagoli ricominciare, svegliarsi, giungere, fermarsi,
incaricare, trovare (u nekim značenjima), sorgere, impazzire, arrendersi itd. Svaki transformativan
glagol podrazumeva durativan glagol kojim se iskazuje prethodno stanje i drugi durativan glagol koji
se iskazuje potonje stanje. Up. dormire - svegliarsi - essere svegli. Rečnik nije uvek u stanju da dâ
odgovarajući leksem za svaku od ovih “faza”; postoje i akcionalna preklapanja, kao u primeru
ignorare / non conoscere - conoscere - conoscere.
Drugu podvrstu nedurativnih glagola čine nedurativni ne-transformativni glagoli, koji se mogu
nazvati i puntuali (trenutni glagoli): stupirsi, tirare un sasso, sparare un colpo di pistola itd.
Za razliku od trenutnih glagola, transformativni glagoli upućuju na ostvarenje nekog cilja
(telos), pa se nazivaju “telični”. Teličnost se prepoznaje u glagolima morire, partire, affogare,
giungere, accorgersi, gettare itd. Transformativni glagoli mogu biti reverzibilni i ne-reverzibilni, a
razlikujemo ih na osnovu naših vanjezičkih znanja: morire upućuje na radnju koja se ne može poništiti,
dok glagol partire ne isključuje mogućnost da se njegov subjekt vrati.
Durativni glagoli takođe poseduju podgrupu teličnih glagola: ta podgrupa naziva se
rezultativnim glagolima. Ti glagoli su, npr. imparare, costruire una casa, disegnare un ritratto, lavare
una camicia itd.
Pitanje cilja (telosa) psihološke je prirode, budući da nije moguće egzaktno odrediti kada je,
npr, neki portret gotov. Uprkos neodređenosti pojma, govornici se u komunikaciji - uglavnom - sasvim
lepo razumeju. Telični glagoli uz nesvršeno vreme ne kazuju da li se radnja privela kraju. Up. primer sa
rezultativnim glagolom: Giovanni disegnava il ritratto di sua zia ne kazuje ništa definitivno i izvesno o
završetku crtanja. O tome nas obaveštava sama situacija, zdrav razum i drugi vanjezički činioci. Up.
primer sa transformativnim glagolom: Il treno partiva in quel momento, bisognava fare presto. Ni u
ovom slučaju ne znamo da li je voz odista krenuo. Ako navedeno primenimo na glagol koji nije teličan,
zaključci su drugačiji: Teresa camminava sul marciapiede. Teresa je, u toj situaciji, odista hodala po
trotoaru. Isto važi i za druge durativne ne-telične glagole (pensare, piangere, lavorare). Kod durativnih
ne-teličnih glagola radnja predikata zadovoljena je u svakom trenutku radnje. Durativni telični glagoli
nemaju navedenu osobinu: radnja predikata nije zadovoljena u svakom trenutku radnje.
Budući da je važno razlikovati telične od ne-teličnih glagola, razvijena su dva testa kojim se
utvrđuje postojanje ove semantičke crte u glagolu.

TEST 1
“Se qualcuno V-ava e nel far ciò è stato interrotto, si può dire che ha V-ato?”. Ako je odgovor potvrdan,
glagol je ateličan; ako je odgovor odričan, glagol je teličan.

TEST 2
“In quel momento qualcuno o qualcosa stava V-ando, ma in seguito si è visto che non ha V-ato”. Ako
ova formulacija proizvede protivrečan iskaz, glagol nije teličan; ako iskaz nije protivrečan, glagol je
teličan.

Efikasnost ova dva testa moguće je primeniti na glagolima koje smo naveli, ali i na sve druge glagole.
Poželjno je uraditi i test na srpskim glagolima kako bi se proverila njihova eventualna univerzalnost.
Classificazione dei verbi in base all'azione verbale

DURATIVI NON DURATIVI


STATIVI CONTINUATIVI RISULTATIVI TRASFORMATIVI PUNTUALI
TELICI
assomigliare lavorare imparare giungere stupirsi
equivalere tenere costruire una fermarsi spaventarsi
casa
prevedere disegnare disegnare un cominciare incontrare
ritratto
credere lavare lavare una svegliarsi prendere un
camicia voto
risultare cantare cantare una ritornare dire
canzone
essere bello mangiare fumare una restituire vedere
sigaretta
permanere fumare mangiare una morire starnutire
mela
esistere tacere elaborare una partire tossire
provenire strategia partire sbagliare
sussistere restare affogare
essere durare incaricare
vecchio
preferire scrivere
comportare piangere impazzire
essere in ridere arrivare
gamba
essere a considerare arrendersi
Roma
aver fame continuare accorgersi
lavorare alla commerciare gettare
FIAT godere
piacere abitare
fare dormire
(l’avvocato
ecc.)
conoscere conoscere (fare la
(= essere a conoscenza di qcn.)
conoscenza)
Verbi stativi e verbi continuativi

I verbi stativi sono verbi durativi non telici. La nozione di “stativo” include anche i sintagmi
verbali. Gli stativi si riconoscono per mezzo dei seguenti test:

1. non ammettono l’imperativo:

a) *sappi il greco!
b) *sii magro!
c) *sii intelligente!

2. non ammettono la perifrasi progressiva:

a) *sta sapendo il greco.


b) *sta essendo magro.
c) *Marco sta essendo intelligente.

3) non ammettono la sostituzione con la proforma farlo:

*lui sapeva il latino ed anche a Marco sarebbe piaciuto farlo


*lei era magra ed anche a Luisa sarebbe piaciuto farlo

4) gli stativi non possono essere modificati da avverbi intenzionali (a bella posta,
apposta, consapevolmente, deliberatamente, di proposito, premeditatamente,
volontariamente, volutamente):

a) *sa apposta il latino


b) *è intenzionalmente più alto di lui

5) gli stativi non ammettono il presente con valore futurale:

a) *Domani sono felice.


b) Domani sarò felice.

I verbi stativi sono diversi dagli altri verbi perché il loro soggetto non svolge il
ruolo di agente (non compie un’azione); per il soggetto di questi verbi è in uso il
termine esperiente.
Per molti verbi non è possibile operare una distinzione netta tra statività e attività.
Amare può essere interpretato come attività, così anche rimanere (in determinati
contesti: Stiamo rimanendo bloccati nel traffico è un’espressione più accettabile di Lui
sta rimanendo a casa, la quale risulta strana, pur non essendo agrammaticale).

I verbi durativi non telici che invece ammettono questi test sono detti
continuativi:
1) studia il greco!
2) sta leggendo.
3) gioca a calcio e anche Luigi vuole farlo.
4) dice bugie consapevolmente.

I continuativi, tuttavia, non ammettono la perifrasi continua:

a) *Maria andava dormendo.


b) *Maria andava esultando.

Il presente indica simultaneità rispetto al momento dell'enunciazione (uso deittico) con


verbi durativi:

a) Maria è malata.
b) Piero studia per l'esame.
c) * In questo momento Paolo dice che la lezione è finita.
(tranne che nelle cronache in diretta:
Rivera dribbla Suarez sulla destra e passa ad Amarildo)

Con verbi trasformativi il presente può riferirsi a un passato recente

a) Arrivo proprio ora


b) *Mangio proprio ora

Test per l’identificazione degli eventi atelici

a) gli atelici sono agrammaticali se combinati con un avverbiale contenente in, mentre i
telici risultano grammaticali:

*Lui corre in un’ora (verbo atelico)


*Lui sa il greco in un’ora (verbo atelico)
Lui ha finito il corso in due mesi (verbo telico)
Lei è partita in meno di mezz’ora (verbo telico)

b) gli atelici sono grammaticali se combinati con un avverbiale contenente per, mentre i
telici risultano agrammaticali:

Lui corre per un’ora (verbo atelico)


Ha amato Marina per molti anni (verbo atelico)
*Lui ha mangiato la caramella per un’ora (verbo telico)
*Lei ha lavato la camicia per un’ora (verbo telico)
Il paradosso dell’imperfetto

Tutti i verbi telici producono un paradosso logico quando inseriti nel seguente
test:

A. Ieri, Leo, quando l’ho visto, stava attraversando la strada.


B. Ieri Leo ha attraversato la strada

Partendo dalla frase A non possiamo asserire con assoluta certezza quanto affermato in
B. Questa situazione di indeterminatezza viene chiamata paradosso dell’imperfetto. Per
contro, per la coppia di frasi:

A. Ieri, Leo, quando l’ho visto, stava spingendo un carrello.


B. Ieri Leo ha spinto un carrello.

si può asserire con assoluta certezza che Leo aveva effettivamente spinto il carrello. I verbi atelici
all’imperfetto non producono alcun paradosso.

Restrizioni azionali

· Il presente indica simultaneità rispetto al momento dell'enunciazione (uso deittico) con


verbi durativi:

Maria è malata
Piero studia per l'esame
* In questo momento Paolo dice che la lezione è finita
(tranne che nelle cronache in diretta:
Rivera dribbla Suarez sulla destra e passa ad Amarildo)

· Con verbi trasformativi il presente può riferirsi a un passato recente:

Arrivo proprio ora


*Mangio proprio ora

Glagolski lik u srpskom jeziku

Imperfektivni glagoli u srpskom jeziku imaju dva lika:

neprekidno-trajni (durativni): spavati, gledati, govoriti, praviti, lučiti, smatrati,


hodati, plivati itd.
učestali (iterativni) : kucati, kašljati, treptati, udarati, ponavljati, kijati itd.
Svršeni glagoli imaju više likova:

Trenutno-svršeni glagoli (trepnuti, kucnuti, lupiti, udariti, pasti, sesti...)


označavaju proces radnje koja se cela izvrši u jednom trenutku; oni odgovaraju
kategoriji punktualnih glagola (verbi puntuali).
Početno-svršeni glagoli (zatreperiti, zapevati, zazvoniti, zalajati, propištati,
prozboriti, progovoriti...) označavaju svršeni početni trenutak radnje označene
osnovnim glagolom.
Ingresivni glagoli (zagristi, zaseći, zagledati se, uzbuniti se, zasedeti se...) bliski
su početno-svršenim: oni označavaju početak radnje i u većoj ili manjoj meri zalaze u
njeno vršenje. Nazivaju se i svršeno-produžni ili neodređeno-svršeni, jer se njima
označava početak radnje i njeno vremenski neodređeno vršenje.
Među ove glagole spadaju i glagoli s prefiksom uz-; njihov se oblik prezenta
upotrebljava naporedo s futurom II glagola čiji im je koren zajednički:

Ako se uskupate (ako se budete kupali), osetićete blagodeti morske vode


Tek kad uščitate (kad budete čitali) tu knjigu upoznaćete veličinu njenog autora

Ovi glagoli označavaju i početak radnje i njeno vremenski neodređeno vršenje: to


potvrđuje naporedna upotreba prezenta i futura II nesvršenog, a ne svršenog glagola

Četvrti značenjski glagolski lik svršenih glagola je završno-svršeni lik (poginuti,


izgubiti, izgoreti, pročitati, poorati,uzorati, zasejati, propasti, prodati, zatvoriti...).
Razlikuje se nekoliko vrsta ovih glagola:
o glagoli čiji su prefiksi izgubili svoje značenje: poginuti, propasti,
izgubiti, izgoreti itd. koji ukazuju na potpuno izvršenje radnje i
upućuju na trenutak kada se celokupna radnja privede kraju; srodni su
trenutno-svršenim glagolima;
o glagoli završno-svršenog lika čiji prefiksi čuvaju svoje značenje i
upućuju na svršenost završnog momenta radnje: pročitati, tj. čitati i
privesti kraju proces čitanja, preleteti, leteti i preći letom datu oblast,
prekopati, kopati i dovršiti proces kopanja-prekopavanja. Ovi glagoli
upućuju na proces i na završni (kulminativni) trenutak vršenja radnje.
o Posebnog su glagolskog lika glagoli dozidati, dočitati, dokositi,
dojesti, doplatiti, doorati, dovršiti; oni su svršeni, ali označavaju kako
završni moment vršenja radnje, tako i prethodno vršenje radnje
osnovnog glagola. Oni označavaju vršenje krajnjeg dela radnje i njeno
dovršavanje.
o U završno-svršene glagole svrstavaju se i glagoli najesti se, napiti se,
napušiti se, namučiti se, naraditi se, nagladovati se, naživeti se itd. I
oni označavaju završni moment svršetka radnje ali podrazumevaju i
vršenje radnje u znatnoj meri, do njenog zasićenja-kulminacije.

Potrebbero piacerti anche