You have downloaded a document from

The Central and Eastern European Online Library

The joined archive of hundreds of Central-, East- and South-East-European publishers,

research institutes, and various content providers

Source: Sarajevske Sveske

Sarajevo Notebook

Location: Bosnia and Herzegovina

Author(s): Daa Drndi
Title: Pabirci - 2004.
Pabirci - 2004.
Issue: 08-09/2005
Citation Daa Drndi. "Pabirci - 2004.". Sarajevske Sveske 08-09:148-174.
style:

https://www.ceeol.com/search/article-detail?id=217532
CEEOL copyright 2017

10 Dnevnik 5/8/05 1:02 PM Page 147

Daa Drndi

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

10 Dnevnik 5/8/05 1:02 PM Page 148

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

10 Dnevnik 5/8/05 1:02 PM Page 149

Daa Drndi

PABIRCI 2004.

Ti dnevnici patetini, paralizirani hvatai vremena, bes-

korisni. Zabiljeke koje se otvaraju u nepredvienim, nepred-
vidljivim okolnostima, kad ih se priziva i ne, u snovima, u
hodu, pred umiranje. Prolost bestjelesna i beskrvna na koma-
diima papira koji se vuku po depovima, istroenim auto-
busnim kartama, ulaznicama za kino i kazalite, po podsjetni-
cama tuim i vlastitim, razgovori uhvaeni u prolazu, lica,
slike koje se kotrljaju za nama, kronika prolaznosti sabijena u
tiinu. Potom, sve ubaeno u mali crveni platneni kofer kod
ulaza. Skice prolosti u zrnu. Zrnevlje stvarnosti. Natuknice
postojanja. Bogdan Bogdanovi imao je zelenu kutiju koju
danas u Beu priziva, iz ijih razvalina slae ostatke smisle-
nosti, bitisanja, svog i Ksenijinog, gradskog i povijesnog, ki-
ljei kroz zamueno oko,
hajmo Bogdane, danas laserski i ambulantno uklanjaju
mrenu,
kroz zamueno oko, pa se obrisi ivota prelamaju po plo-
hama oblih rubova, pa bijes, pa nemo i mo, munina, svje-
tlucaju u vlastitim svjetovima izvan, i na njih se gleda zabe-
zeknuto, kao na ugarke; dnevniari kroniari, djeca, rebusari
koji pokuavaju sloiti slagalicu iz koje slika bjei.
Piite o svojim snovima, kae Vojka.
Nema snova. San se rastae u crnilo koje tee kroz mozak
i iri teinu i glavobolju, rupiaste mrlje, fine kao ipka, neu-
hvatljive jedino ekiem provaliti u lubanju i prstima prebi-
rati, prosijavati nevidljivo. Tako, esto maem glavom ne bih
li rastjerala to teko nita.
Dnevnik na trideset stranica teksta. Odlomci za mene ili
za itatelja? Sirovi ili dotjerani? Moje zabiljeke, ture kakve
jesu, natuknice, skice, otvaraju se u prie za stranog itate-
lja nerazumljive. Da bih bilo kome svoj crveni kofer otvo-
rila, potrebno je suvie rijei. To tada vie nije dnevnik, nego
literarna la sa zasvoenim prolazom za javnost, artefakt.
Pisci koji za ivota objavljuju svoje dnevnike kao dnevnike,
te dnevnike ne piu za sebe. Stjecajem okolnosti, u mojim
zabiljekama ue i ljudi koje poznajemo. U nekim drugim

149

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

10 Dnevnik 5/8/05 1:02 PM Page 150

tekstovima (za javnost), oni dobivaju nova imena, nove do-

movine, posve drugaija tijela, pa i ivote. Ovdje, njihova
imena morala bih ili izmiljati ili predstavljati ih inicijali-
ma, to kod tiskanih dnevnika uvijek mi ide na ivce: I. je
rekao, C. je podmetnuo, zabrljao, pokleknuo od kleknuti,
pasti na koljena; bili bi to tada itaocu nepoznati ljudi, a
itaoci u tuim dnevnicima vole susretati se s koliko-toliko
poznatim imenima, jer itaoci oboavaju tra, jer to je
knjievnost ako ne tra?
Tko je tamo bio? svaki put doeka me B. (koji B. pitate li
se?) kad se vratim odnekud gdje on nije iao. Kako tko je bio,
pitam ja, redovito s malom nervozom. Od poznatih, tko je
bio? pita B. Nitko, kaem, jer ne znam to za B. znai poznat,
kako i koliko, jer moji poznati meni su poznati i za mene bitni
a za njega moda nisu. Poznajem poznate koji se poznaju jer
su poznati, a ne vole se ba, niti jedni drugima nedostaju. Ti
poznati koji umiljaju da su jedni drugima bliski rijetko kad
znaju neto o djetinjstvu, o mladosti svojih poznatih, o nji-
hovoj branoj i vanbranoj djeci, o abortiranoj djeci, o tome
od koga su dobili triper a od koga malog cejlonskog slona na
polici s knjigama, slonove uvijek okrenuti prema vratima, govo-
rila je Olga (koja Olga?), kakve pidame imaju, koje tanjure
koriste kad su sami, kako miriu kad se bude, dorukuju li
skockani ili razgaeni. Poznati, osim toga, znaju biti pogani,
nikakvi, pa je takve poznate bolje ne poznavati. Jednom, na
nekom skupu, nastala je zabuna oko smjetaja, pa smo iz luk-
suznog hotela prebaeni u bungalove i tada je jedan poznati
sav namrgoen koraao kroz umu i govorio, znaju li oni tko
sam ja? A drugi jedan poznati, koji umije sloeno misliti i
pisati i koji namjerno je ivio u jednoj od radnikih etvrti
Bea i kojeg sam eljela posjetiti kad sam tamo bila, u Beu, jer
obilazila sam radnike etvrti u toj mojoj misiji povijesno-spi-
sateljsko-otkrivalako-besmislenoj, samo to se on ve bio
odselio pa sam u vezi s bekim radnicima morala sve sama
iskopavati on je skakutao kroz tu borovu umu gnjeei u
aci mokre kupae gaice, sretan to se nakon tri godine (ma-
nualnog i filozofskog rada) konano u moru okupao iako je
dan bio tmuran a zrak pun vlage. Znai, svaka poznatost rela-
tivna je, reklo bi se slojevita. Umiljamo da su poznati jedni
drugima bliski, ali njihove samoe su odvojene. Meu pozna-
tima ponekad napue se debeli sloj praznosti koju poznati
uzajamno gnjee.

150

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

10 Dnevnik 5/8/05 1:02 PM Page 151

ivana
ivana je vana, od ivahna, a nije ivna, kao havna,
ili kao nogvice, to stalno ponavlja jedna kad na HRT-u rekla-
mira djeje pelene, kao da je iz Pirota ili, u najboljem sluaju,
iz Ni.
ivana je bila prodavaica novina u kiosku pred zgradom
u kojoj ivim. Kupce je ivana oslovljavala imenom i s vre-
menom njezina uloga pretvorila se u ulogu ispovjednika, a
njen kiosk u improviziranu ispovjedaonicu za hitre oproste
koje velikoduno dijelila je uurbanim prolaznicima. Bjee to
najivlji kiosk u ulici. Pred kraj radnog vremena pojavio bi se
Sergej (plavokos), u jednoj ruci drei konu aktovku (Sergej
je pravnik) dok bi drugom prekrio Gloriju ili Milu pa bi
kod nekih enskih kupaca nastajalo mrtenje. Onda bi Sergej
i ivana zajedno krenuli kui.
ivana ima trideset godina.
ivana je, kao i Sergej, plavokosa i nasmijana.
ivana ima okruglo lice i punano.
ivana ima koeficijent inteligencije preko sto pedeset i oi
koje klize kao da e iskoiti iz leita.
ivana je moja nagrada za 2004.
I moda moj veliki promaaj.
Kad nije prodavala, ivana je itala knjige.
Vie se ne sjeam kako se dogodilo da je ivana rekla, ja
bih studirala, a ja pitala, to?
ivana je zavrila srednju obrtniku kolu. Kad su na fa-
kultetima prijemni, na one koji zavre srednje obrtnike kole
gleda se s visine. Na fakultetima inae neki oboavaju gledati
s visine i studente posprdno oslovljavati s kolega, kao to s
visine gledaju oni za alterima, jer moe im se. Oni za alteri-
ma gledaju iza stakala s uskim procjepom na dnu, pa se ljudi
s druge strane tih staklenih pregrada saginju kako bi uli to
im se kae, a kae im se strogo i zastraujue.
Ima visoka uiteljska, kaem ivani, ima odsjek za predkol-
ski odgoj, kaem. Hou filozofiju, kae ivana, i knjievnost.
Nabavile smo knjige. Snjeana s Filozofije rekla je ivani
to da ita, ja sam donosila literaturu. Osamnaest mjeseci i-
vana se u kiosku druila sa Sokratom, Dostojevskim i Goe-
theom, s Platonom i Aristotelom, Spinozom i Voltaireom, malo
s Kantom, malo sa Schopenhauerom, a Sergej je i dalje ekao.
Na prijemnom, ivana bila je prva na listi. Bez ijedne
intervencije, bez ijedne molbe. Prola su dva mjeseca, ivana

151

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

10 Dnevnik 5/8/05 1:02 PM Page 152

je jo uvijek na odsjeku najbolja, kau, a pred njenim kio-

skom vie ne okupljaju se kupci.
to e se desiti za etiri godine, moda i ne daj Boe rani-
je? to e se desiti ivani kad bolje upozna Kierkegaarda (on je
super, kae ivana) i Nietzschea, Heideggera (on gnjavi, kae
ivana) i Hannu Arendt, Sartrea (s njim se slaem, uzvikuje
ivana) i Simone de Beauvoir, Russella i Wittgensteina, pa
Ciorana, pa Kafku, pa kad iita Pounda i Yeatsa, pa kad sazna
za Hamsuna, pa kad ugleda Beckettove kriple kako se batrga-
ju, pa kad uje jednu od posljednjih njegovih drama koja se
zove Breath, to znai dah koji je prvo udah pa nakon
trideset pet sekundi, koliko traje ljudski ivot, rastoi se u iz-
dah, dok malo blijedoplavo svjetlo obasjava smetlite (ivota)
na kojem sjedi ovjek koji to vie nije. Udah izdah, prvi i
zadnji dah stopljeni u jadan, neujan jecaj, a izmeu njih
lebdi crni stijenjeni prostor u kojem nema mjesta ni za krik
ni za pla? Hoe li ivana tada tresti glavom (kao ja danas) ne
bi li probudila, ne bi li dozvala iskre radosti koje se skupljaju
u pokopanu obinost? to ako sam ivanu usmrtila, to?

oralna higijena (konstipacija i logoreja)

Ako nastavi, izbost u ti jezik iglicama, kae otac nakon
to sam neto odbrusila njegovom ocu. Bilo mi je deset godina.
Rei u im, kaem, to ordinarna je glupost. Nemoj, veli
Nenad, sijee granu na kojoj sjedi. Koju granu, pitam,
kakvu?
U samoposluzi sveenik objavljuje: ene koje imaju ugra-
enu spiralu nisu dobrodole u nau crkvu.
Prebirui po crvenom koferu nala sam: skloni smo zabo-
raviti da su zakoni, propisi ak i oni najbolji nametnuti na silu.
Svi zakoni posljedica su nezakonitoga djelovanja i konstitucije.
Moe se pokazati kako ak i samim propisima trebaju bespravne
metode. Svaki zakon treba toku prekida. ak i ako znamo da su
nam potrebni propisi, svjesni smo da propisi nikada ne mogu
funkcionirati u ljudskome drutvu ukoliko nije mogu izuzetak koji
odstupa od propisa.
Zadaa umjetnosti je zaotravanje naih osjetila za izuzetak,
kultiviranje izuzetka i izuzetnoga, slabljenje naeg potivanja pro-
pisa, ak i prema nunim propisima. A jedan od najtemeljitijih pro-
pisa socijalnih realnosti vjerojatno je sm jezik, to jest struktura
simbolinoga sistema u kojem komuniciramo. Utoliko umjetnost
ponovno ini izuzetak, ak po propisu (ili propisima) jezika. A ta

152

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

10 Dnevnik 5/8/05 1:02 PM Page 153

metoda implicitno provodi politiku elju da bude izvan dometa

postojeih politikih i simbolinih realnosti. Ometanje propisa
otvara percepciju za radikalnu dimenziju moguega dogaaja.
Komunikacija uvijek znai odgovornost. in komunikacije sam po
sebi, injenica da nam se netko obraa, ini nas odgovornim ak i
za ono to nam je priopio netko drugi.
Senzibilizirali smo se, senzibilizirali su nas na imena
(ivana) i na rijei. Dali smo se senzibilizirati, pristali smo
biti senzibilizirani, uladiavanje je olakano. Kad smo iz
Beograda dole u Rijeku, Maa je imala devet godina i iz kole
se vraala s pitanjem: Zna li ti da je Drndi srpsko prezime?
To do tada nisam znala, pa sam joj tako i rekla. Istovremeno,
Maa se nije mogla regularno upisati u trei razred osnovne
kole (razrijed, govorila je, i mijeso i smjee), jer iz Ministar-
stva za obrazovanje traili su da prethodno poloi hrvatsku
povijest i hrvatski zemljopis (koji se i ne predaju u drugom i
treem razredu osnovne kole), i hrvatsku matematiku i hrvat-
sko likovno obrazovanje i hrvatsku gimnastiku na hrvatskom
jeziku, to kasnije pokazalo se ne tako somnabulno, jer ubrzo
potom osnovani su Hrvatski studiji.
Kad se otvarao Odsjek za anglistiku, otila sam kod Katice
Ivanievi koja je tada bila rektorica Sveuilita i dala joj svoju
biografiju. Inae, jedno pet godina etala sam, kao neki sluga
Jernej, s biografijom pod mikom i govorila, evo. Katica Ivani-
evi odmah me je upitala, trepui onim (praseim) okicama,
pitala me je, jeste li vi Hrvatica? na to sam morala rei kako
dobro bi bilo da taj podatak za nju ostane tajna. Onda sam
zbrisala u Kanadu. Multi-kulti gradi bio je zabarikadiran.
U svim ovim mojim polufiktivnim pisanijama, godinama
zaboravljam spomenuti radno iskustvo u djejem vrtiu u Ii-
ima, pa sam zakljuila da je ono, to iskustvo, pretpostavljam,
bilo traumatino. Zato sad u, kad trauma je valjda prola.
ta, tek smo desetak mjeseci bile ovdje (nakon dolaska iz
neprijateljske i agresorske Srbije), kad sam poslije polugo-
dinjeg rada u osnovnoj koli, oh, hvala Hrvatskoj, u kojoj
taman se zaposlio i Boko, do tada faca u jednom novosad-
skom biolokom institutu pa sam mogla s njim prosijavati
blisku nam prolost i vjebati svoj srpski inae zakljuan u
komorici s natpisom zabranjeno, kad sam, dakle, saznala da
Udruga hrvatsko-amerikog prijateljstva otvara vrti za razma-
enu djecu novopeenih parajlija s podruja Kvarnerskog za-
ljeva. To je vodila Vera Dumani, onako, da joj proe vrijeme.

153

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

10 Dnevnik 5/8/05 1:02 PM Page 154

Poslije se Vera Dumani opametila i zbrisala u Ameriku. U

vrtiu bila je mala Dolores, nje se sjeam, sve je bojala u plavo
i stalno govorila, plava je elegantna boja, i plaila se oca koji
je bio pretjerano ljubazan kad je dolazio po nju. Ti si moja
pahuljica, ponavljao je, a ja bih odmah zamislila kako ju sek-
sualno zlostavlja, ti si moja pahuljica, kako joj dahe u vrat
dok ju obljubljuje. Bio je i mali Ameriko, ne Amerigo, nego
ba Ameriko, ija je mama odletjela u tu zemlju tamo, da se
porodi zbog svijetle budunosti svog djeteta, pa mu dala ime
Ameriko. Bilo je jo djece, svakojake. Tako, pet dana u tjednu
vozila sam se 45 minuta prepunim autobusom na relaciji
Rijeka-Iii jer istim autobusom vozili su se studenti jer u
Lovranu ima fakultet za turizam, jer Hrvatska njeguje turizam.
Onda sam se vraala, naravno. Za to vrijeme Maa je etala
sama po pustim kvartovima u blizini rafinerije, u kojima ni psi
ne piaju i pisala pjesme. Imala je devet godina. Jedna pjesma
poinje: Smrt je ula u moju kosu. Tada jo ovdje nije bilo
mobitela, moda je bilo ali ja za njih nisam znala. Tamo, u tom
vrtiu skakutala sam s djecom i pjevuila nursery rhymes:
three-four, open the door,
five-six, pick up sticks,
seven-eight, open the gate,
i tako dalje.
Marende, uine, ti odvratni mali obroci, bili su gotovo isti
kao kad sam ja ila u vrti, tamo u Uikoj, pedesetih. Krika
kruha premazana margarinom i mijeanom marmeladom iz
plastine kante i hladan aj serviran u tekim metalnim ali-
cama, onim bolnikim. I strogost u zraku. Onda je Vera
Dumani rekla, i ljeto e provesti logorujui s njima na
plaama ovdje, a ja sam rekla, one-two, fuck you. I otila s
Maom u Rovinj gdje imamo plae na Punti, gdje vozimo
bicikle kroz umu, gdje su Alemka, Alda, Bora i Lola (Lole vie
nema), Mirko i Boba, Angiola, Giovanni i Gojko, ljudi iz
prethodnog ivota, bliski, i gdje improviziramo lake veere (uz
moju prvoklasnu roadu) u mom zaputenom malom vrtu
koji htio mi je ukrasti jedan novopeeni rovinjski vikenda
koji je krojio uniforme za Tumanovu Hrvatsku vojsku jer
mislio je da je taj vrt srpski vrt.
Da se vratim jo malo na Katicu, tu prvu marionetu u ma-
rionetskom upanijskom domu Sabora koji je HDZ preime-
novao u Hrvatski dravni sabor kako se ne bi izgubio konti-
nuitet s Nezavisnom dravom Hrvatskom. U Veernjem

154

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

10 Dnevnik 5/8/05 1:02 PM Page 155

listu od 29. listopada 2004. Darko uretek pie kako je otkrio

da je dovren parlamentarni predsjedniki portret Zlatka
Tomia ali da visjeti na zidu nee sve dok eks za njegovo
vienje ne ukljui zeleno svjetlo, i jo pie kako jedini portret
raen dvaput bjee onaj Nedjeljka Mihanovia jer da se
Nedjeljko Mihanovi pobunio kad je vidio kako je ispao sitan
(malen), pa sad eka da ga slikar napravi veim, i jo pie da
ni Katica Ivanievi nije ba bila zadovoljna zbog broa na
haljini koji u originalu, Katica ree, mnogo je ljepi. Katica
Ivanievi proslavila se izjavom kako nakon ponovljenih iz-
bora u Primorsko-goranskoj upaniji 1997. nije zakazao HDZ,
nego birai. Onda su je tutnuli u nekakav meunarodni odbor
za ljudska prava.
Profesor Nosi, s Filozofskog fakulteta, na ime ivana od-
mah bi se uskopistio. ivani bi rekao, sad ste punoljetni, kole-
gice, promijenite ime. Ili, ukoliko ivana ne pristane, moda
bi ju oborio nekoliko puta, kao to je to uradio s Aleksandrom
koji je odustao od studiranja, bar na odsjeku na kojem preda-
je profesor Nosi, inae iznimno osjetljiv na imena.
Nosiu sam ila na ivce jer nikako da doktoriram. Onda
sam mu rekla kad je bio prodekan, sada vie nije, rekla sam
mu, to mi ne biste dali jedan mali poasni doktorat? Onda je
on rekao, nek vam ga da Raan. Onda sam ja rekla, o, zar se
tako dobiva to? Vama je to SK dao?
Inae, u vezi s doktoratima postoje besmislenosti, admi-
nistrativne, zakonske, lingvistike, postoje predrasude, prem-
da valjda postoje i neke loginosti, neke, recimo dobre strane.
Nigdje nisam vidjela da ljudi toliko oboavaju titule koliko
ovdje, u Hrvatskoj, pogotovo u manjim mjestima, gdje di-
menzija i (virtualna) vanost titula raste obrnuto proporcio-
nalno veliini grada. Kad se spozna crkveno-vojniki ustroj
obrazovnih institucija postaje jasno zato se maturalne, di-
plomske, magistarske i doktorske radnje brane, obranjuju, kao
da je prethodno netko na njih atakirao. Ree mi jedna, i u dje-
jim vrtiima na ploama visi dnevni reim ishrane.
Listopad je mjesec oralne higijene. Tako izvjeuju s ma-
lih ekrana. U studenome oralna higijena vraa se u kanali-
zaciju.
Studeni je mjesec mrtvih, mjesec mrtvaca. Mnogo ljudi
ee s krizantemama u naruju (to su aranmani krizantema,
ikebane krizantema), i sav taj narod hita prema grobljima na
kojima njeguje se grobljansko zajednitvo ivih i mrtvih,

155

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

10 Dnevnik 5/8/05 1:02 PM Page 156

najvie mrtvih, u novembru. U novembru nema suncokreta.

U novembru na grobove mee se svakakvo blijedo, anemino
cvijee. Ovdje postoje tri groblja, mislim.
Milan vodi Irenu i mene na Mornariko groblje podignu-
to u Puli 1866. godine. Na Mornarikom groblju u Puli lei
oko 150.000 vojnika (i lanova njihovih obitelji ima podo-
sta malih djejih grobova) pripadnika naroda koji su ivjeli na
tlu Austrougarske monarhije. U jednom kutu, sa strane, po-
redani su i grobovi SS vojnika poginulih izmeu 1942. i 1944.
Netko je ipak pomijeao kosti. Palme na Mornarikom groblju
posaene su nasred humki pa rastu ravno iz grobova. To su
tanke palme i visoke, s malim, kusim perjanicama na vrhu.
Kasimir Fitl Krupicki, Jenc Valerie Koppel, Zoltan Karber,
Karlgraf Lanjus, Antun Damin, Mitzi Gjurin Pucher, Thomas
Fio, Alois Schinkusek Na mnogim grobovima velikim slovi-
ma pie auf Wiedersehen. S usklinikom na kraju. Auf Wieder-
sehen!

Uz Mrtvi kanal postavili su ogradu zbog Pape. Da Papa

nije trebao doi, tu ogradu nikada ne bi postavili. Bilo je
vano da u Mrtvi kanal ne upadne Papa, iako, dok je ovdje
boravio, na pamet mu nije padalo da ee, pogotovo ne
rubom Mrtvog kanala. Moda se taj kanal mogao i nekako
drugaije zvati. Kao i ona krvava ulica u Zagrebu koja se zove
Krvavi most. Na Mrtvom kanalu lei Most hrvatskim brani-
teljima koji se zove Most hrvatskih branitelja, kao da su ga
hrvatski branitelji podigli ili kao da je to samo njihov most.
Ako ne liju histerine kie, onda pue, sve u razliitim
pravcima. Od tih jesenjih kovitlaca pred naim ulazom naku-
pi se velika hrpa mrtvog lia u koju nou pijanci vre obje
nude. Ujutro, u to lie upadnemo do pasa i ugazimo u gov-
no. Tako poinju predzimski dani.
to sam jo vidjela danas? Vlasnik duana na kojem pie
OKOT stavio je novu plou a staru je zadrao. Tako mu iznad
trgovine sad pie Lokot okot.
Iznad druge radnje pie parfumes (umjesto perfumes), a
iznad tree cofe, to trebalo bi valjda znaiti kava. Otvorila se
i ajdinica koja se na hrvatskom zove ajana (ajana na
kolovokoj mjeseini; ajdinica na avgustovskoj mesei-
ni, Marlon Brando, 1956), samo to se ova ne zove ni ajana
ni ajdinica, nego Tea-house.

156

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

10 Dnevnik 5/8/05 1:02 PM Page 157

pristupnica dobiva potvrdnicu

Malograantina trivijalna svakodnevnica kojoj sutinski
nedostaje mogunost. Malograantina je bezduhovnost, determi-
nizam i fatalizam, to je oajanje duha; ali bezduhovnost je takoer
oajanje. Malograantini nedostaje svako duhovno odreenje i
ona se rastvara u vjerojatnom u kojem za mogunost ostaje veoma
malo mjesta. Bez mate, koja malograaninu uvijek nedostaje,
ivi on u izvjesnoj trivijalnoj ukupnosti iskustava o tome kako se
stvari dogaaju, to se moe dogoditi, to se obino dogaa, bez
obzira na to da li je krmar ili prvi ministar. Malograanin obi-
lazi mogunost kao zatvorenika u kavezu vjerojatnosti, pokazuje ju,
zamilja da je ve njome zavladao i ne primjeuje da je ba time
uhvatio samoga sebe u ropstvo bezduhovnosti i postao najalosni-
je od sviju bia, jer onaj koji se s odvanou oajanja slijepo baca
u mogunost, uzdie se visoko u egzistenciji, ali onaj za koga je sve
postalo nunost, baen u oajanje, poniava se do svakodnevnosti
i malograantina trijumfira u svojoj bezduhovnosti. (Kierke-
gaard, 1849)

Taj stan zapravo je kua kuica, otmjeno novoureena;

neto stilskog namjetaja, neto modernog, sve dobro uklo-
pljeno, na zidovima ulja na platnu srednje kvalitete (nisam
prila da vidim), kuhinja elegantna (nisam ula da pomog-
nem), tepisi perzijski i meksiki, knjige, nie s diskretnim
osvjetljenjem. Tko to isti, pitala sam s ulaza. kampi prvok-
lasni, torta bez brana, sve sami orasi, okolada i lag. Vino
francusko, vrlo dobro, samo ga nije bilo dovoljno. Razgovor
nikakav, ni iv, ni duhovit, ni polemian, pa nita od tog raz-
govora i ne pamtim. upljost do upljosti, upakirane u kvazi-
intelektualizam od kojeg doslovno pozli. Nijednog razlaza u
miljenju, nijedne nesuglasice, jezovit sklad nitosti, fasci-
nantna nepatvorenost imitacije. Ali prezir i jal bili su izvorni.
Kolege nisu valjale, njihove knjige nisu vrijedile, sistem nije
valjao, politika nije valjala, zdravstvo nije valjalo, kolstvo
nije valjalo, nacionalizam bio je tako-tako podnoljiv, Nosi
takoer, disertacije nisu valjale (tue), samo su valjali doma-
ini i gosti za stolom dok ne odu. Nisam izdrala, rekla sam,
ne pamtim da ste se u proteklih petnaest godina igdje oglasili.
A oni su rekli, mi to meu sobom.
Vele, profesionalna inteligencija trebala bi igrati djelo-
tvornu ulogu u aparatu ideoloke i drutvene kontrole. Pro-
blem aktivnog ukljuivanja akademskih zajednica u sveukupne

157

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

10 Dnevnik 5/8/05 1:02 PM Page 158

tokove drutva unutar kojeg funkcioniraju (pa i izvan njega),

odnosno njihovo tvrdoglavo, autistino odbijanje da se u
takve tokove ukljue kao samostalni, samosvojni i opozicioni
faktor, postao je ve otrcan socio-politiki, odnosno psiho-so-
cioloki fenomen.
ast izuzecima, ali ti izuzeci toliko su malobrojni da ih,
kako se jo uvijek govori na ovim prostorima (na kojim pros-
torima?), manje-vie poznajemo sve, bilo osobno i intimno,
bilo iz medija.
U ovaj grad uklopit u se kad uutim. Kad me usisa, kad
mi ova dmovina postane domvina, tada, i kad male veere
s ne-bliskim ljudima postanu mi ne-dosadne, tada. Kad kupim
neki ruiasti odjevni predmet im ue u modu, pa budem
skroz ruiasta dok prolazim Korzom.
Kae Chomsky,
Intelektualci su se sveli na proizvoae pristanaka a sveu-
ilita i akademske discipline jo su u prolosti uspjeno radile na
ouvanju konformistikih stavova i interpretacija, to je sve u
svemu dovelo do oslanjanja na profesionalnu ekspertizu koja vodi
rauna o tome da pogledi i analize u raskoraku s onim to je orto-
doksno, rijetko kada bivaju izreene i objelodanjene.
Ovdje, doktorska disertacija ne moe na certifikaciju uko-
liko uz brojne dokumente doktorand, koji se jo zove i pri-
stupnik (u rjeniku ne postoji) ili, ako je enskog roda i spola
- jo gore: pristupnica, to znai: formular (pismeni doku-
ment koji se ispunja radi stupanja u lanstvo kakvog drutva,
stranke, itd. Ani, Rjenik hrvatskoga jezika) dakle, ukoliko
doktorand/ica pristupnik/ica ne priloi, od ovlatene osobe
potpisanu Potvrdnicu o lektoriranom naslovu kojom ovlatena
osoba (?!) jami da je naslov rada u duhu hrvatskog jezika.
(P)ovlatena osoba za svaku izdanu potvrdnicu dobiva mali
honorar. Kad sam na onoj dosadnoj (akademskoj) veeri
rekla da bi idiotizam s potvrdnicom (takoer u rjeniku ne po-
stoji), trebalo zatrti, netko za stolom pobunio se to privilegij
izdavanja tih potvrda pripao je iskljuivo jednoj (p)ovlatenoj
osobi a nije ravnomjerno rasporeen na vie takvih kompe-
tentnih persona. Narodski: Ja te krstim, a ti prdi.
Naletjela sam na sintagmu galerija rektora.
Zbunjujua vremena trae izvjesno razmiljanje o ulozi inte-
lektualaca, veli Cohen. Moji znaci navoda pokazuju da prizna-
jem da termin zvui staromodno ak i pomalo smijeno. Mi se
doista moramo vratiti anakronim figurama kao to je Orwell. Tome

158

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

10 Dnevnik 5/8/05 1:02 PM Page 159

najblii suvremeni glas jest glas Chomskog. On misli da je intelek-

tualna odgovornost pisca kao moralnog agensa oigledna: on mora
nastojati da to vie otkriva istinu o stvarima znaajnim za ljude i
kae je pravoj publici to jest publici koja je u stanju uiniti neto
u vezi s tim stvarima. Nalaenje i govorenje istine suvini su samo
ako su injenice poznate i ne poriu se, ali se, s obzirom na ciljeve,
smatraju nevanim. Nema psiholoke suptilnosti: ljudi znaju, ali
ih nije briga. Chomsky se ne slae sa starim kvekerskim sloganom:
Govori istinu monima. Besmisleno je tratiti vrijeme na govore-
nje istine Kisingerima ovoga svijeta, koji tu istinu ve vrlo dobro
znaju. Vani su ljudi koji pripadaju zajednici sa zajednikom
brigom. Oni ne ele uti istinu zarad samoprosvjetljenja, nego da
bi vodili politiku koja e najbolje moi ublaiti patnju i muku.
Intelektualci koji ute o onome to znaju, koji ignoriraju ono to je,
po moralnim mjerilima, zloin, jo vie su za moralnu osudu ako
je njihovo drutvo slobodno i otvoreno. Oni mogu govoriti slobodno,
ali njihov izbor je da ute. Po Chomskom, postmoderna kulturna
ljevica nije ak ni dovoljno zainteresirana da kritizira.

les putains
Halo, sine, jebem ti lajf,
ju hev mani, aj hev tajm,
tumorou morning fajv oklak
fini mani, fini fak,

dozivala je mornare u rijekoj luci prva poslijeratna ge-

neracija (1951-1958) veselih ena fiumanskih sa svih prostora
bive. Sada mornara nema, brodova nema, a ene koje do
1960. nisu zbrisale u Ameriku ili se nisu ubile, ili ih nisu ubili,
umrle su. Ostalo je nekoliko starica, mogu se vidjeti kako ku-
njaju po ambulantama, gdje ljudi inae kunjaju, samo sjede i
bulje preda se, satima, nita ne rade, bar da kukiaju il da
pletu ako ve nee da itaju, bar da metnu one slualice, bar
da razgovaraju, bar u druge ljude da gledaju, ni to. Samo bulje
preda se, ukrueno, kao polumrtve ribe. Ima jedna biva rado-
dajka ovdje na trnici iza ugla, u licu sva je smeurana i krezu-
ba je i naminkana je kao da iskoraila je iz Almodovarovog
nekog filma, al nije transvestit, i prodaje izgaene cipele,
ciknute alice za kavu, tanke okoladne table, kremu za tijelo
iz Rumunjske, stare knjige, iriline, plus one crvene srpske
depne iz biblioteke Re i misao jer ima Hrvata koji te
knjiice, ba te, masovno bacaju.

159

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

10 Dnevnik 5/8/05 1:02 PM Page 160

Viki je pjevala Neboderu i spavala u sobici na 17. katu

u kojoj je ivio dimnjaar Do. Viki joj je bilo umjetniko ime,
sve su imale umjetnika imena, a one koje nisu pjevale, ple-
sale su. Kau, barova je bilo kolko ti dua ie.
Kim je imala bujnu crvenu kosu, prirodnu.
Dolly je bila ljam, kae Rocky, runa, mrava, zalizane
masne kose i uvijek nadrkana. Aj dont jebing for nating,
razume ti mene?, bila je njena deviza, kae Rocky. I Rocky je
star i uope se ne zove Rocky i poznavao ih je sve.
Maca Maarica iz Vojvodine izrodila je dvoje djece koje
je vodila na satove klavira i na satove engleskog i na satove
plivanja, a kad vie nije mogla ni u bar ni na ulicu, postala je
peglaica stolnjaka i posteljine na brodovima Jadrolinije,
onda je umrla.
Lily je zavrila ekonomski fakultet i rodila dvoje djece s
dvojicom Amerikanaca.
Meri se udala za bogatog starog Talijana, onda se upucala,
tamo, u Italiji. Bila je ljepa od Grace Kelly dok se nije udeb-
ljala, kae Rocky.
Those were the days, my friend, kae Rocky.
Prva rijeka kurva zvala se Goldie.
U Zagrebu, postavljena je izloba Umjetnost pedesetih.

nai
Ljeta 2004. sjedili smo za stolom kod Bobe i Mirka, brat
bratu deset sati. Vidosav recitirao je Tina kao onomad kad se
u vrijeme Miloevia obreo u Parizu sam, bez knjiga i ostalih
prijatelja i, da ne poludi, radio to isto eui ulicama parikim,
avenijama parikim, odmarajui se u bistroima parikim po
lijepom parikom suncu, pod bezobrazno plavim parikopla-
vim (perlin plavim, veplav plavim) nebom, onako zarobljen
u nemo. Zatvorenik koji tapka gore-dolje svojom samicom
na ijem kamenom podu, nakon to tu samicu napusti (ako je
ikada napusti) ostaju utisnuti tragovi njegovih koraka. Onda
smo priali o Bobinim slikama s kojih gledao nas je Ki,
nekako prozrano, kao da pretvorio se u anela, u zrak, a nije,
pa je Gavro priao o dobrotama i nepodoptinama raznim,
ratnim, prijeratnim i poslijeratnim, pa su svi malo odlazili u
kuhinju baciti smee, pa je Mikica napravio sarmice od vinove
loze, pa je Mirko priao o Buletu, svi smo priali o Buletu
nekada i nakon nekada, i o Crvenom petlu i o Bledu, pa su onda
svi ponovno recitirali Tina, a Vidosav je puio iako ba ne bi

160

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

10 Dnevnik 5/8/05 1:02 PM Page 161

smio, onda smo malo o Pekiu, pa o Herti Mller, pa o mrtvi-

ma, uglavnom o mrtvima koji, eto, ne umiru tek tako, a sunce
je prvo peklo, poslije se utialo, onda je otilo, nije bilo
dovoljno istih aa, to uostalom vie i nije u modi iste ae,
ali sve su bile stolovae (takoer nema u Rjeniku hrvatskoga
jezika), a salatu je napravila Mara, koju Vidosav zove Mariola,
bila je to mijeana salata s mnogo sitno isjeckanog povra,
samo nije bilo onih ekstravagancija koje jedna to mi se ne
dopada oboava meati u salate kako bi bile sweet-and-sour i
hoch, onda je Mara dala zanimljiv recept za salatu od sirovih
tikvica, to sam odluila isprobati, Francuzi su se obezglavlji-
vali jedui tu salatu, ree, e, neka su, bilo je kao kod kue, u
prolosti, kad kua nije imala ni mjesto ni granicu. Mara i
Vidosav sad su u Sarajevu, Vidosav sprema skup o Ivanu u-
riu na koji e doi i Bogdan, nadam se da e doi, i Ksenija,
koja mi je predavala dok sam studirala tamo, u Beogradu, bila
je uvijek, onako, fino odjevena, elegantna, i imala je crnu
kosu vrlo uredno poeljanu i otmjeno ponaanje, suzdrano,
premda uope nije suzdrana, kad treba, Ksenija vrlo je dire-
ktna, a prije nego to su napustili Beograd, Ksenija i Bogdan,
Ksenija mi je rekla doooite malo do nas, tako smo iskljueni,
to je rekla, na jednom skupu reformista u kazalitu Duko
Radovi ili moda na skupu UJDI-ja, tko e vie znati, bili su
iskljueni jer shvatili su, po nekima prerano, shvatili su to se
dogaa, a to su bogme i govorili javno, i Bogdan je o tome
pisao, sve pamtim, sve, to je tko palamudio, kako se tko
ponaao, tamo, u Beogradu, od stolara ike preko slikara Mie
i pisca Antonija ili Mome, bilo je prilino obnevidjelih pisaca,
strano zapjenuenih, tako, rekla je Ksenija, doooite, jer pi-
sali su im velika slova U kroz hodnik pa sve do vrata njihovog
stana, o tome pie Bogdan u Ukletom neimaru, a i znam, bila
sam tamo, vidjela sam, u Ukletom neimaru ima jo i jedna od
najljepih ljubavnih pria koje sam proitala, naslovljena Les
nuits doctobre, jer kad o ljubavi pie star ovjek, to onda
ini s puno strane, mone, osloboene strasti. Jo potraiti
moram grob Bogdanovog djeda u Delnicama, to mi je rekao
kad sam u januaru i februaru ove, 2004. godine prvi put
boravila u Beu, potraite taj grob, ree, lako ete ga nai, to
je grob s irilinom ploom, ree, ako je nisu uklonili. Sluaj-
no (da li ba?) stanovala sam u Davidgasse 11, a Bogdan i Kse-
nija (jo uvijek) u Davidgasse 9, u 10. okrugu, rabotnikom,
periferijskom, to manje-vie svi smo mi danas, periferijski

161

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

10 Dnevnik 5/8/05 1:02 PM Page 162

ljudi koji meu sobom razgovaramo s lakoom koja priziva

blaenstvo sna uz opasno aritmino lupanje srca, ako je takvo
to medicinski uope mogue.
Ovdje, sve se steglo, u ovom gradiu, meu ovim ljudima.
I da znaju, na pamet im ne bi palo da recitiraju Ujevia, pa ak
ni da pjevaju u kavani sotto voce, kao to prije neki dan pje-
vao je Milan usred konobe Stare staze, usred Istre, podno
Labina, a o onoj privatnoj predstavi koju smo izveli u mini-
jaturnom kazalitu Labinskom, o tako neemu ovdje nema
govora, kad Boica popela se na pozornicu i za okladu reciti-
rala Miru Alekovi, a Daniel je na klaviru izigravao njenu
tihu pratnju, kad Jelena govorila je akavske stihove i one
Koste Racina, jeli smo krafne koje nisu krafne nego ravioli pu-
njeni sirom, groicama i bajamima, pa preliveni medom, a
Gabriele roena u Meranu, koja u Beu predaje arhitekturu na
Umjetnikoj akademiji i koja kae, ja sam iz Italije, ja sam
austrijska manjina u Italiji i kao austrijska manjina u Italiji,
kae, imam sva prava i vrlo mi je dobro, tako kae, i koja je
neopisivo vitka a moe pojesti oradu i dva lista s blitvom
odjednom, i iji otac bio je u Hitlerovoj mladei zbog ega ona
danas s njim nerado komunicira, Gabriele recitirala je Pounda
na njemakom, zato je to ovdje nezamislivo u ovome gradu?
Ispada kao da esto sjedim u drutvu i jedem, a nije tako.
Sjedim u ljepljivoj samoi i ne govorim. Ovdje izlasci u ka-
vane razvlae se kao mrtvo vrijeme, u ne-tok, u u-tok. I, ma-
tori pederi uglavnom su oenjeni i imaju djecu.
Mladi homoseksualci ovdje super su. Neki su vrlo uredni,
a neki nisu, kao sav ostali svijet. Neki su obrazovani da ti
pamet stane.

Schwarzenegger otac i sin

I otac Arnolda Schwarzeneggera bio je nacist. Gustav
Schwarzenegger jo 1938, prije aneksije Austrije, podnosi mol-
bu za prijem u lanstvo Nacional-socijalistike partije, ali ga
ona tek 1941. privija na svoja njedra. U onodobnom zdrav-
stvenom kartonu Gustava Schwarzeneggera moe se proitati
da je Gustav Schwarzenegger mirna i pouzdana osoba, pro-
sjene inteligencije, koja se niim posebno ne istie. Nakon
1947. Gustav Schwarzenegger do umirovljenja radi kao poli-
cajac s obzirom na to da, vele, nije poinio ratni zloin.
Arnold je, pak, u doba mira i blaenog austrijskog zabora-
va, razvijao svoje tijelo diui utege, pa je 1967, kad mu je bilo

162

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

10 Dnevnik 5/8/05 1:02 PM Page 163

dvadeset godina i prije nego to je postao Terminator, osvojio

titulu Mister Universe-a i izgledao ovako:

Tom Stoppard (1937 - )

roen kao Tomas Straussler u Zlinu, Moravska, gdje Bata
utemeljuje svoju uvenu tvornicu cipela. Sve do 1999. Tom
Stoppard pojma nema da je idov. Onda (sluajno) saznaje.
Tomasov otac Eugene Straussler radi u tvornikoj bolnici
kao lijenik. Neposredno prije njemake okupacije eke,
1939, gospodin Bata kree u spaavanje svojih radnika, pa i
lijenika, tako to ih alje u filijale koje posjeduje diljem svi-
jeta. Obitelj Straussler premjetena je u Singapur, ali prije
japanske okupacije Marta Straussler, roena Beck, sa svoja dva
sina odlazi prvo u Australiju, potom u Indiju, dok se Eugen
Straussler neto kasnije ukrcava na brod pun izbjeglica, ali taj
brod Japanci raketiraju pa i brod i Eugen tonu. Marta Strauss-
ler u Indiji upoznaje britanskog asnika Stopparda, koji ju za-
prosi, njezinim sinovima daje svoje prezime i svi zajedno
vraaju se u njegovu domovinu Englesku gdje ive happily
ever after kao da nikada prije nikakav ivot nije bio, nikakva
rodbina, nikakav rat, nikakvi logori, nikakav jezik, nikakvo
sjeanje, pa ni male ljubavi eke. Godine 1996. Marta Beck
udana Straussler, udana Stoppard, umire, i tada ne vie mali
Tomas, roen Straussler, preporoen Stoppard, kree razgrtati
prolost, tad, kad ve se umorio od pisanja drama ili kad ve
moda presuio je, pa se pred njim otvorilo vrijeme. U ekoj
Tomas saznaje da djedovi i bake, ujaci i ujne, strievi i strine,
bratii i sestrine, da svi oni nestali su kao da nisu bili, to za
njega i nisu, pa se vraa svom lijepom jeziku engleskom i svo-
joj jedinoj domovini kraljevskoj da malo sredi utiske s izleta u
vlastiti ivot.

163

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

10 Dnevnik 5/8/05 1:02 PM Page 164

Kurt
umarski inenjer, na stjenovitoj plai u Rovinju koja lei
u zagrljaju stogodinjih borova, sad ve jalovih, po povratku
iz Tanzanije pria kako zapadnjaci pojma nemaju o vodama.
Svako pianje odnosi najmanje etiri litre, kae. I pria Kurt
kako odrastao je u malom selu na sjeveru Njemake, kako mu
je otac bio mlinar i kako se jedina arulja u kui napajala iz
tog mlina, iz te vodenice, sve ostalo bile su uljanice uz koje on
je itao a njegova majka plela, onda svima kupuje krafne koje
inae gospoda zagrebaka na rovinjskoj plai ne jede, ta gos-
poda jede voe jer voe je dobro kad upee zvijezda, da se ne
dehidrira.

Erik i Dan
Kad austrijski KulturKontakt piscima, slikarima i muzi-
arima iz Istone Evrope d tu dvomjesenu stipendiju, smje-
sti ih u trosobni stan u Davidgasse 11, u radnikoj etvrti u
kojoj inae ivi mnogo ljudi s Balkana i malo ire. Najbolje u
tom stanu je to to zimi je toplo, PVC stolarija veselo je ute
boje, a bojler se ne prazni jer ga i nema, vrela voda slobodno
i za stanare besplatno tee li tee. U Davidgasse prilino je
buno. Neki, priaju mi, neki nai, tako kau, nai, odmah se
pobune da u takvoj buci, pa jo u sustanarstvu, nemogue je
kreirati, pa ih Anne Marie premjesti u garsonijeru u centru,
odmah do Katedrale, blizu Grabena. Tamo onda stvaraju.
Moda, kao to ree onaj pisac, i oni kau, znate li vi tko sam
ja, a poto ljudi iz KulturKontakta nemaju ba nekog pojma
tko su to oni, udovolje njihovim ekstravagancijama.
Moja soba bila je najvea, ostale dvije su male, za slikare,
jer slikarima KulturKontakt daje i po atelje (u istoj ulici), pa
vele, nek tamo stvaraju.
Erik, iz Slovake, sav je razbaruen izvana i iznutra, rastre-
sit i nasmijan. Prije neki dan, kad je Maa za 130 kuna ila bu-
som na bijenale arhitekture u Veneciju, vidjela je tamo neke
Erikove radove pa je prijateljima rekla, s njim sam stanovala u
Beu i s njim sam bila u jednom jazz baru, on ima blizance i
izlagao je u Dorotheergasse, odmah tamo do Krtnerstrasse u
centru, a na tu izlobu doao je itav bus njegovih prijatelja iz
Bratislave. U Dorotheergasse ja sam, pak, uslikala jedan ulaz,
odmah do uvene kavane Hawelka, o kojem, tom ulazu, neto
kasnije. Erik se preziva Binder, pa sam ga odmah pitala, jesi ti
idov? U Beu je slavio trideseti roendan i bilo je veselo. Erik

164

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

10 Dnevnik 5/8/05 1:02 PM Page 165

nije ni boravio u Davidgasseu, jer Bratislava odmah je tamo,

tik do Bea, maltene preko mosta, pa to bi se guzio s nama,
dolazio je po apanau i da pogleda izlobe i da proee bli-
zance. Kuhinja u tom stanu i onako je mala, a stol u kuhinji
ogroman i okrugao, a dnevnog boravka nema. Osim toga,
police u friideru bile su natrpane jer Dan je stalno kupovao
hranu, najvie jaja.
Dan je iz Iasija, a preziva se Acostioaie, to prilino teko
je za pamenje i izgovaranje pa razmilja o modificiranju svog
prezimena u Acosti ili Costi, to ve je uinio njegov brat koji
ivi u Kanadi. Iasi se nalazi na sjeveroistoku Rumunjske, sa-
svim blizu granice s bivim SSSR-om, utjecaj SSSR-a mora da je
bio silovit dok je SSSR postojao. Pojma nemam kako se ta ob-
last danas zove, valjda Moldavia, stoga je Dan u Be stigao pri-
vatnim autobusnim prijevoznikom za male pare i 48 sati vo-
nje, kao Maa i ja onomad iz Beograda u Rijeku. Dan je priao
o Rumunjskoj juer, danas i sutra, najvie sam zapamtila kako
su jeli salamu od malo mesa i mnogo mljevenog papira. im je
stigao, Dan se prilijepio za kompjuter i lupkao po tipkovnici
ko sumanut, onda sam mu rekla, sluaj, tko bi tu trebao
pisati, ti ili ja. Kad bih i uspjela sjesti pred monitor, nisam se
usudila otii ni do toaleta, jer on bi odmah zasjeo. Tako, etala
sam Beom. I kljocala. Jer do tada nisam bila u Beu, sem
onomad, na jedan dan, kad smo Maa i ja otile u Kanadsku
ambasadu da im kaemo zato se elimo preseliti u njihovu
veliku i lijepu zemlju za koju trae svjeu, mladu krv, po mo-
gunosti onih bijele puti i svijetle kose (to imala je Maa), pa
nita o Beu nisam uspjela saznati jer nisam ni znala gdje sam,
a uz to, bio mi je pao imunitet pa mi se na oku pojavio miak
koji se na hrvatskom zove jemenac, to sam tek kasnije
nauila. Kako nisi bila u Beu, kako nisi bila u Beu, pitali su me
neki, to ilo mi je grozno na ivce. Eto, konano sam bila.
Prvih dana s tim gradom nisam znala to bih. Branko kae
kroz gradove treba protravati, tada su najljepi, ali ak i da sam
tako htjela, a nisam, negdje, nekako, kad-tad, bar jedno lice
Vijene za mene bi se smo zakailo, ono na prvi pogled skri-
veno lice grada koje nepogreivo pronalazi svoje supatnike,
svoje suputnike, jer grad nudi ovjeku onaj dio sebe koji
ovjek u njemu trai, kao to ovjek gradu nudi lica za koja
vjeruje da e ih grad prepoznati. Dogodi se, tako, da grad ovjeku
ponudi i svoje pamenje i svoja sjeanja, svoje tajne i svoje
meandre, stare bolesti i nove rane, zadah vlastitog umiranja

165

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

10 Dnevnik 5/8/05 1:02 PM Page 166

(jer svakog trena istovremeno umiru i grad i ovjek), ili pak,

samo svoj sjaj i svoju povrnost. I obratno. Ovisi o ovjeku i
ovisi o gradu, o tome to tko ima i eli dati.
Moja karta Bea, za naivno oko besmisleno je iarana,
posve neturistiki. Traila sam ulice u kojima nekada ivjeli su
idovi koje nacistike vlasti odmah nakon Kristalne noi
evakuiraju i s Aspangbahnhofa deportiraju u koncentracione
logore austrijske, njemake, poljske, francuske. Tako, otila
sam na Aspangbahnhof.

Be razgovor na ulici 5. sijenja 2004.

Majka: Danas im je Boi.
Dijete: to je to Boi?
Majka: To ti je Weinacht. Pazi, govno!

Prije nego to sam otputovala, na Hrvatskoj televiziji re-

klamirali su boinu telefonsku estitku. Za dvije kune (u Beo-
gradu ih zovu veverice) po minuti, Boani, Mesi i Sanader
priaju pojedinano (onima koji ih nazovu), direktno u uho,
svakakve besmislice.

Be djeca u parku
Kako se na bosanskom kae ajs-tee? Ovaj snijeg je hladan.

Crvena Vijena
donijela je Beu slavu s koje on danas sporo i nevoljko
skida slojeve smea. U Crvenoj Vijeni boravili su Arthur
Schnitzler, Hermann Bahr, Hugo von Hofmannsthal, Richard
Beer-Hofmann, Peter Altenberg, Karl Kraus, Jakob Wasser-
mann, Alfred Polgar, Franz Werfel, Stefan Zweig, Franz Kafka,
Friedrich Torberg, Hans Weigel, Elias Canetti, Hugo Bettauer,
Fritz Hochwlder, Josef Roth, Felix Salten, Hilde Spiel, Jura
Soyfer, Vicki Baum, Egon Friedell, Karl Ausch, Friedrich Au-
sterlitz, Anton Kuh, Ludwig Wittgenstein, Karl Popper, Martin
Buber, Josef Popper-Linkeus, Karl Farkas, Fritz Grnbaum,
Hermann Leopoldi, Hugo Wiener, Max Reinhardt, Fritz Kort-
ner, Leopold Lindtberg, Billy Wilder, Fred Zinnemann, Otto
Preminger, i jo i jo i jo.
Rukovoena gotovo utopistikim pokliem Palae za
proletarijat!, socijaldemokratska partija (Crvena Vijena) od
1918. do 1938. sagradila je 63.736 stanova, da bi ona nacio-
nal-socijalistika, samo devet mjeseci nakon Anschlussa veinu

166

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

10 Dnevnik 5/8/05 1:02 PM Page 167

tih stanova pod prisilom ispraznila 44.000 stanova promije-

nilo je vlasnike i u njih uselila svoje istokrvne arijevce. Stari
stanari upuivani su prvo u barake u predgraima, a onda li-
ferovani u logore. Otmjeni i veliki stanovi u secesijskim i ba-
roknim zdanjima grada koji i danas njeguje kult balova, pa se
katkada ini da Vijena jo uvijek bezbrino plee, ti stanovi
arijanizirani su za visoke dunosnike nacional-socijalistike
partije, kao to su oni jugoslavenski kapejotizirani za (pojedi-
ne) bive partizane, sa sve namjetajem, slikama i srebrninom.
Hitlerovu ideju o deloacijama, naravno, posluno, dugo-
rono i nemilosrdno krenule su provoditi endehazijske vlasti
im su se utaborile, ve s proljea 1941. O tome pie i Ivo
Goldstein u Holokaustu u Zagrebu, daje mnoge podatke, imena
nasilno nogiranih i popis ulica u kojima su ivjeli, ali ja bih da
vidim lica tih ljudi, da saznam kada su roeni i da imam nji-
hove kune brojeve i brojeve njihovih stanova pa, kad bivam u
belome Zagrebu gradu, da mogu zakucati na neka od tih vrata,
eto tako da provjerim. Da pitam, znaju li ti koji su sad tamo,
to je sve bilo i kako.
Krajem listopada HRT prikazala je Latinicu u kojoj emi-
tirana je pria o trkaici Veri Nikoli, koja nova je stara pria
o novim starim deloacijama (1991 2004) na ovim prosto-
rima. Postaje zamorno govoriti o podudarnostima koje se
pretvaraju u istosti. Bilo bi zanimljivo vidjeti taj novi popis
deloiranih, s detaljnim podacima o utnutima, o njihovoj
dobi, o njihovoj vjeri, o njihovim krvnim zrncima, o njiho-
vom obrazovanju, o njihovim profesijama, o njihovim susjedi-
ma koji su utjeli kao i oni endehazijski susjedi, kao i oni beki
susjedi koji su naglo obnevidjeli i zanijemjeli 1938. i odluili
ostati tako slijepi i mutavi desetljeima poslije.
Kad sam Johannesu Gaelichu za asopis Buchkultur dala
tekst o svom boravku u neurotinoj ali ipak umornoj Vijeni,
rekao je, mislio sam da ete pisati o Hrvatskoj, a ja sam mu rekla,
pa to i inim.
Samo, ja sam u Beu upoznala Wolfganga Lamsu, ispalo je
sluajno ali nije bilo sluajno, a Wolfgang Lamsa radi u Doku-
mentacionom centru austrijskog otpora u kojem itave ekipe
skupljaju podatke o progonima i egzilu nekada nepodobnih,
ekajui dan kad e reparacije i restitucije koliko-toliko posta-
ti praksa.
Spremaju se predsjedniki izbori u Hrvatskoj. Meu
kandidatima je i Miroslav iro Blaevi koji u Nacionalu iz

167

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

10 Dnevnik 5/8/05 1:02 PM Page 168

travnja 1997. izjavljuje: Ja neprestano molim Predsjednika da mi

d neku vanu funkciju, kako bih napravio neki Goli otok i na nje-
ga poslao neke novinare i urednike. A Borislav kegro, koji se ne
kandidira za predsjednika jer bavi se drugom, sasvim unosnom
rabotom, iste godine u Hrvatskom dravnom saboru kae:
Vlada e donijeti mjere za poticanje onog izdavatva koje treba
hrvatskoj dravi. Primjerice, financirat e se javne knjinice da se
iz njih izbace knjige na srpskom i slinim jezicima. (Iz crvene
kutije)
Na stranu to to su austrijski idovi ve u vrijeme plebisci-
ta registrirani kao Volljude i Halbjude, (radi lakeg budueg
ienja), nego su vlasti dodatno kuepaziteljima i lojalnim
stanarima preporuivale potkazivanje sumnjivih. Tako,
primjerice, 22. listopada 1938. skupina revnosnih arijevaca iz
Steinbauergasse 1-7, ulaz 9, okrug 12, prijavljuje Herminu
Koch kao drsku i nepoeljnu, a njeno prebivalite opisuje kao
prljavo i neuredno.

168

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

10 Dnevnik 5/8/05 1:02 PM Page 169

Crvena Vijena daje i kabaretiste svjetskog glasa. Kad je

Vijena pocrnjela, neki su se ubijali, neke su ubijali. Egon Frie-
dell, roen kao Egon Freidmann 1878. u Beu, studira filo-
zofiju, doktorira s radom o Novalisu i surauje s Maxom
Reinhardtom kao glumac, dramaturg i redatelj u kazalitima
Berlina i Bea, lijei se od alkoholizma, pie skeeve, parodije
i kazaline kritike, da bi 16. oujka 1938, kad mu nacistika
tajna policija u 22 sata upada u stan, rekao Prolaz, molim i
skoio kroz prozor. Sahranjen je na poasnom mjestu u Be-
kom centralnom groblju.

Paul Morgan, roen kao

Georg Paul Morgenstern,
moda vodei glumac svog vremena,
1938. umire u Buchenwaldu, a pjesnik

Jura Soyfer (1912), jedan od najaktivnijih lanova

idovskog politikog kabareta (1927-1938),
danas predmet doktorskih disertacija,
u istom logoru godinu dana kasnije.

Odvjetnik i glumac, pisac opereta,

poznat po svojim kabaretskim nastupima
kako u Beu tako i u Berlinu, u kojima izvrgava
ruglu nacionalsocijalistike voe i njihovu
faistiku ideologiju, filmska i radijska zvijezda,
politiki beskompromisan i glasan Fritz Grnbaum,
roen 1880, umire u Dachau 1941.

Peter Hammerschlag
sa Stellom Kadmon 1938.
prvo bjei u Beograd, 1939.
vraa se u Be i 17. srpnja biva
deportiran u Auschwitz
(iz kojeg se, naravno, ne vraa).

169

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

10 Dnevnik 5/8/05 1:02 PM Page 170

One koji su se vraali, bilo odmah nakon rata, bilo tride-

set, etrdeset, pedeset godina kasnije, nitko nikada slubeno
na povratak nije pozvao i na njih se dugo, s neskrivenim ne-
prijateljstvom, gledalo kao na uljeze; oni koji su se vraali
remetili su putovanje svojih bivih sugraana u blaenstvo
povijesnog zaborava; eui bekim ulicama, kao duhovi upi-
rali su prstom u ljude koji uselili su se u njihove stanove, koji
pokrali su njihove umjetnine, koji posredno ili sasvim
neposredno krivi su za smrt njihovih najbliih (jer, mnogi za
svoja nedjela doivotno ostali su i neprozvani i nekanjeni).
Danas, kad Be a s njim i Austrija jo uvijek stidljivo pro-
eljavaju svoju ratnu (nacistiku) prolost, a od te prolosti,
je li, dijeli nas pristojan ljudski ivotni vijek, kad dio partij-
skih, dravnih, medicinskih, muzejskih, znanstvenih, osob-
nih i inih arhiva iz vremena Treeg Reicha jo uvijek skuplja
prainu ili se tajno unitava, kad oni koji imaju najveu poli-
tiku, statusnu i monetarnu mo spremni su na mlake kom-
promise, u Beu naravno ive i oni koji bili su i jo uvijek jesu
(manjinska) savjest grada. Za vrijeme mog boravka, u Kazali-
nom muzeju odravala se izloba fotografija Brechtovih i Pis-
catorovih predstava, organizirala su se itanja njihovih tek-
stova i profesionalne izvedbe pjesama Kurta Weilla, a u kinu
Metro vrtjeli su se dokumentarci o njihovom radu i ekra-
nizacije njihovih drama. Moda za Be ima nade.
Hodala sam i fotografirala kune brojeve nepostojeih
kua, jer na veini adresa zaticala sam crne metalne ploe,
posve nezamjetljive, ploe s ispupenim slovima, prikucane
dovoljno visoko da gotovo nemogue je proitati to na njima
pie, a pie kako ba ta kua nestala je u ratnom vihoru
izmeu 1939. i 1945. U kojem ratu, u ijem ratu, u kakvom
ratu, ijom krivicom, to ne pie.
Moj popis golem je. Iskakala sam i uskakala u sve linije U-
Bahna, u tramvaje i autobuse, dospijevala na krajnji sjever, jug,
istok i zapad stare i nove Vijene, radnike i aristokratske Vijene,
starosjedilake i useljenike Vijene, brojala stanice, skidala nao-
ale za itanje, stavljala naoale za itanje, dizala glavu traei
odreene adrese, ba te, povremeno ugazivi u, hvala bogu za-
mrznuti, psei drek, nevieno mnogo pseeg dreka sjedi na
bekim sporednim ulicama, navlaila sam rukavice, svlaila
rukavice, izbezumljeno piljei u svoju mapu koja postade mi
najblie to tada u Beu imala sam i koja sad nezamislivo je ofu-
cana i koju uvat u da bude uz mene kad ponovno se vratim.

170

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

10 Dnevnik 5/8/05 1:02 PM Page 171

Heinestrasse, Lindengasse, Sechskrgelgasse, Mariannen-

gasse, Ybbsstrasse, Billrothstrasse, Rembrandtstrasse. Remb-
randtstrasse, 1941. pretvorena u idovski geto, i kua s brojem
5 u koju nasilno su useljeni Emil, Lilli i Elisabeth Waldmann
nakon to im je stan u Muhrengasse 36 oduzet, a onda po-
etkom prosinca 1942. nepovratno deportirani u Rigu; godinu
dana ranije takoer u Rigu odvedeni su Jakob i ena mu Mala
iz Simmeringer Hauptstrasse 52; Dorotheergasse 6/13, iz koje
nestali su Geza, Ella i devetogodinja Elfriede Frischmann;
Rembrandtstrasse 35 gdje ivjeli su Nathan i Bertha Herzl;
Zirkusgasse 3 stan Thee Hacker koja zavrila je u logoru
Stutthof; Frstergasse 5/6, stan obitelji Schneider; Taborstrasse
36 stan deportiranih Franziske i Gertrud Gruber; Albertgasse
26 i Brsegasse 14 iz koje u Dachau odveden je Dr. Desider
Friedmann da bi sa enom Ellom okonao u Auschwitzu;
denburgerstrasse 198, gdje ivjela je velja Stefanie Kalmus;
Fuchsthallergasse 11, stan Alfreda Schnberga; Schopenhauer-
strasse 39, iz koje zauvijek odveden je Richard Deutsch; Kleine
Stadtgutgasse 3, adresa deportiranog Pinkasa Sssa; Albert-
gasse 26/29, gdje ivio je funkcionar Komunistike interna-
cionale Johannes Wertheim; Engerthstrasse 230/7/5 stan Leo-
polda Gtzela; Stuwerstrasse 19/7, kua iz koje u Auschwitzu
nestali su Sobel i Adolf Unger; Ernst Ludwiggasse 104/4/6,
gdje ivio je Hans Schor; Frstergasse 7 iz koje samo jedne
noi nestalo je devet ljudi i na kojoj stoji spomen ploa, to
tokom itavog ovog traganja pokazalo se kao tuni izuzetak:
jo samo jednu plou, s imenima 27 deloiranih, deportiranih
i u logorima umorenih stanara nala sam na zgradi broj 33 u
Rembrandtstrasse:
Helene Ackermann
Manfred Ackermann
Rosa Ackermann
Lola Ardel
Leo Ardel
Otto Ardel
Walter Ardel
Hedwig Fuchs
Herbert Fuchs
Hani Barber
Salomon Barber
Berta Braun
Samuel Braun

171

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

10 Dnevnik 5/8/05 1:02 PM Page 172

Sidonie Buchwalder
Nathan Buchwalder
Ruchel Finkelstein
Gisela Frankl
Robert Frankl
Malvine Nachsatz
Mathilde Rosenberger
Jenny Rudolf
Amalie Schmid
Rosa Spielmann
Ernestine Steinitz
Theodor Steinitz
Rosalie Tauszky
Siegfried Tauszky

Ako se itko pita zbog ega sam ovo radila, moda podatak
da ta ploa na ulazu u Rembrandtstrasse 33 postavljena je sa
zakanjenjem od najmanje pedeset godina, tek 2003, moda
taj podatak objanjava zbog ega.
Schrotzbergstrasse 8/20, Krummbaumgasse, Adamberger-
gasse geto, Untere Augartenstrasse, takoer idovski geto u
prelijepoj teatralnoj Vijeni u kojoj i tada, 1938, balovi jo uvi-
jek su dogaaj godine, u kojoj plee se pod tekim i zlogukim
maskama povijesti. Onda, izlazei iz tog biveg geta i zakora-
ivi u Leopoldgasse, kao olakanje i nadu ugledah na zidu
golemu glavu Otta Bauera i uini mi se da nekada Crvena Vije-
na stoji tamo ukopana i rijetkim prolaznicima umorno mae,
proziva ih ili poziva, svejedno.
Bila sam u Lindengasse 32/15 i vidjela prvu kuu Phi-
llippa, Blanke, Katherine i Gertrude Eltbogen kao i onu nji-
hovu posljednju u Untere Weissgerberstrasse 43 iz koje su kas-
nije zauvijek odvedeni u logor Opole. Onda, svratila sam u
veselu zgradu gospodina Hundertwassera koja zove se jo i
Kunsthaus Wien i koja u neposrednoj blizini je davno umo-
renih Eltbogena i u koju naviru turisti bez obzira na sezonu.
Mogla bih ovako listati ulice i imena njihovih nestalih stanara
i itavu bih Vijenu premreila.
Govori se kako trea poslijeratna generacija Belija svoju
savjest pere kategorinom obrambenom lai: Nai djedovi nisu
bili nacisti i Austrija prva je rtva faizma. Malo sam ljudi upo-
znala, ali one koje jesam upoznala priali su mi o svojim naci-dje-
dovima, o svojim naci-oevima i o desetljeima njihove vaku-

172

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

10 Dnevnik 5/8/05 1:02 PM Page 173

mirane utnje. I ba ti ljudi danas rade u arhivima gdje trae

namjerno pokopanu, skrivenu prolost svoje zemlje i svojih
predaka; oni (a ne idovi) u odborima su za povrat idovske
imovine, oni (a ne idovi) piu knjige koje prozivaju i osuuju
i oni su jo uvijek u manjini.
Prije nego to sam dola, planirala sam obilaziti mjesta
koja posjeivao je Thomas Bernhard, jedan od mojih najdra-
ih pisaca, i voditi s njim, tako, male neobavezne razgovore
preko dnevnih novina i alica ispijenih kava. Onda, odlazei
na susret s njim, s Bernhardom, u Brunerhof, kod Hawelke,
kod Sluke, u kavanu Ambassadora ili Sachera, u Caf Museum,
ne sjeam se vie, i prolazei pokraj Burgtheatera, pa Helden-
platzom, ula sam ono strano skandiranje (Sieg Heil! Sieg
Heil!) iz njegove, je li, Bernhardove istoimene drame Helden-
platz, pa sjela sam na autobus koji vodi u Baumgartnerhhe i
vozila se do dananje bolnice Otto Wagner, do nekadanjeg
Am Steinhofa, gdje nalaze se Hermann Pavilion i Ludwig
Pavilion i stigla do Spiegelgrunda, do paviljona 15 i paviljona
17 gdje nacistiki lijenici drali su bolesnu djecu i zdravu
djecu komunista i zdravu djecu alkoholiara i zdravu djecu
siromanih, i stigla sam do danas zatvorenog Ludwig-Boltz-
mann instituta gdje ozloglaeni i nikada osueni nacistiki
lijenik Heinrich Gross sve do umirovljenja vrljao je po
prepariranim mozgovima svojih malodobnih, umorenih paci-
jenata i tamo, na jednoj maloj izlobi, upoznala Wolfganga
Lamsu koji stanuje u Stumpergasse, preko puta zgrade u kojoj
nekada bilo je prihvatilite za beskunike i u kojoj siroti Dolfi
Hitler kusao je stari kruh, i na toj izlobi vidjela sam fotografi-
je umorene djece, i vidjela sam mog Friedla, iju sam priu
u Leici poluizmislila i iji mozak ezdeset godina plutao je u
formaldehidu da bi s ostalih 788 djejih mozgova konano
bio sahranjen, i on me je gledao a ja sam se ledila.

I druila sam se s Robertom koji pria kako prepariranih

dijelova tijela, djejih i odraslih u podrumima tog Steinhofa ima
jo, na sve strane, kako on ih je otkrio, i na tavanima ih ima,
posvuda, i kako vie ne spava i kako nitko ne eli sluati njegovu
priu i kako dr. Gross, onako star i senilan, tamo kriom nou
zalazi i krade svoju poganu prolost. Predstava je zavrena, kae
Robert, Vijena se moe vratiti u svoj valcerski san.
On, Oehler, nije vjerovao da e Karrera ikada otpustiti iz
Steinhofa, njegovo ludilo suvie je temeljito, kae Oehler. Njegova

173

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

10 Dnevnik 5/8/05 1:02 PM Page 174

vlastita dnevna praksa bila je da se sve odlunije i sve vie i vie

preputa najuzbudljivijim i najveim i najepohalnijim mislima, ali
samo do krajnje mogue granice iza koje eka apsolutno ludilo. Ako
ode tako daleko kao to je otiao Karrer, kae Oehler, onda izne-
nada postane apsolutno i definitivno lud i, preko noi beskori-
stan. Nastavi misliti sve vie i vie i vie i vie, sve intenzivnije i sve
bezobzirnije, fanatino do krajnosti, kako bi otkrio ono to trai,
kae Oehler, ali nikada, ni u jednom trenutku ne misli do kraja. U
trenutku kad nam misli odu predaleko, kae Oehler, kad u svoje
misli naprosto zagazimo preduboko, kae Oehler, sve postane ni-
tavno. Ali ako se drimo svog iskustva koje predstavlja zenit i tako
nismo u stanju opstati, onda vie ne postojimo, kae Oehler.
(Thomas Bernhard, iz novele Hodanje, moj prijevod)

Oaj
bolest od koje se umire, a ne moe se umrijeti. Bolest na
smrt. (Kierkegaard)

Bila sam i na susretu pisaca u Vilenici, to jest u Lipici.

Tamo sve je s konjima. Fontane su od konja koji se propinju,
na aama galopiraju ugravirani stakleni konjii, na priboru za
jelo konji kasaju, na runicima i tepisima takoer. Pitala sam
arka to emo mi ovdje, a on je rekao: Fools and horses.
Auf Wiedersehen.

174

CEEOL copyright 2017