AHMED BOSNIC

SVE MISTERIJE SVIJETA TAJNE IEZLIH CIVILIZACIJA

Ne treba biti lakovjeran, spreman da se povjeruje svemu od prve rijei.

AK, nije nuno biti ni skeptik koji unaprijed odbacuje sve neobino,
neoekivano, sve Sto se ne slae s ustaljenim pojmovima na koje nas
privikavaju od djetinjstva.
U nauci se mora smjelo ii na rizik, initi ove ili one pristup, postavljati
hipoteze, traiti potvrde za njih ili ih opovrgavati. Bez toga nema
istraivanja i nema otkria.
Aleksandar Gorbovski

IZGUBLJENA SJECANJA
Kako rekonstruisati daleku prolost? Knjige na lomaama * Pljake
faraonskih grobnica * Legende, predanja i epovi umjesto dokumenata *
Gdje su granice izmeu mate i istorijskih injenica? + O e* mu govore
sauvani rukopisi * Tragovi visokih znanja * Kako deilrovati i razumjeti
drevnu prolost? *
KOSMAR U SVEMIRU 01
Koliko je puta naa planeta mijenjala svoj izgled?
Koliko je star ovjek? * Svjedoanstva o danu ka
da su se nebo i Zemlja pretvorili u koSmar i pakao *
Ko su bili nepoznata bia to su ljude upozoravali na
dolazak opteg potopa? Sta je Zemlju dovelo na
ruto unitenja? * Da li smo pa pragu ledenog doba?
TAJNA SIRIJUSA B 43
Jesu li nam preci stigli iz Svemira? * Ko je prvi otkrio veliku
konstantu? + Odakle potiu fantastina znanja drevnih astronoma? O
emu govore folklorne tradicije afrikog plemena Dogoni? * Kako
objasniti zapanjujua znanja drevnih predaka? * Gdje se nalazila i kako
je izgledala hipotetina Zemlja sree? *

PUT DO BESMRTNOSTI 57
Moe li ovjek ivjeti nekoliko stotina godina? *
Misterija kraljevskih lista iz Ninive i Nipura * Jesu
li Sumerci poznavali tajnu spravljanja eliksira mla
dosti? * Metuzalem je ivio 962 godine Da li su
drevni hirurzi vrili i transplatacije srca? * O emu
govori najstarija medicinska knjiga Nei Cing?
DOLI SU IZ SVEMIRA .75
Zanimljiva teorija brae Umland * Ko je izgradio
civilizaciju Maja? * Tajna dva kalendara * Sta je
otkrio Mori Satelen? * Fantastina znanja Maja *
Ko je bio Kukulkan? * Sta kae Popol Vuh* 0
drevnim astronautima? * Kultura umrla nasilnom
smru * Zato su prastari narodi Srednje i Latinske
Amerike ekali bijelog ovjeka sa bradom? *
PRAISTORIJSKI MISIONARI . . . . .99
Gdje je i kada roena .prva civilizacija? * Otkria
koja je nemogue objasniti + Sta kae klinasto pismo
o kosmikim brodovima antike? * etnje s kraja na
kraj nae planete * Bijela poglavlja ovjekove pro
losti * Sta sve kriju nepristupane dungle? Kako
proniknuti u najdublju prolost? * Istraivai pred
velikom zadaom *
PORUKE IZ KOSMOSA 1l3
Razgovor sa Aleksandrom Kazancevim * Sta se
1908. godine dogodilo iznad Sibira? Kako deifro-
vati registrovane poruke iz Kosmosa? * Postoje li
mogunosti za uspostavljanje radio-mosta sa drugim
svemirskim civilizacijama? * Hoe li se objasniti mi
sterija Crnog princa? * Kakve zadatke imaju ame
rike svemirske letjelice tipa vojader? *
DRUTVO DEVET NEPOZNATIH 1S3
PITANJA BEZ ODGOVORA 133
Da li su se narodi drevnih kultura sluili napravama slinim dananjim
televizorima, radio-prijemnici-ma i teleskopima? * Jesu li na naoj
planeti ivjela i neka druga razumna bia anatomski drugaija od nas? *
Misterije Tiahuanaka i egipatskih piramida * Sta o drevnim
zagonetkama, kau najpoznatiji naunici .i istraivai dananjice? *
KAKO REKONSfERUISATI DALEKU PROLOST? * KNJIGE
NA LOMAAMA PLJAKE FARAONSKIH GROBNICA *
LEGENDE, PREDANJA I EPOVI UMJESTO DOKUMENATA * GDJE
SU GRANICE IZMEU . MASTE I ISTORIJSKIH INJENICA?. *
O EMU GOVORE SAUVANI RUKOPISI? * TRAGOVI VISOKIH
ZNANJA * KAKO DESIFRO-VATI I RAZUMJETI DREVNU
PROLOST? *
Duanbe, 22. aprila 1973. (APN) U potrazi za nalazitima srebra, geolozi
Tadi-kistana izvrili su zaista senzacionalno otkrie: u planinama
istonog Pamira, na vie od etiri hiljade metara nadmorske visine,
gdje prema postojeim istorijskim svjedoanstvima nikad nije bilo
ljudskih naselja oni su pronali itav jedan grad!
Pisani izvori otkriveni u njegovim kamenim zidinama, fragmenti
poslovnih i diplomatskih dokumenata omoguili su njegovo datiranje u
deseti i
dvanaesti vijek nae ere. Dokumenti su pisani arapskim pismom na
jeziku farsi, kojim su govorili preci dananjih stanovnika Tadikistana.
Arheolozi su ustanovili da su itava dva stoljea itelji grada
eksploatisali bogate rudnike srebra. Oni su odravali prisne trgovinske i
diplomatske odnose sa susjednim zemljama Afganistanom, Indijom,
Iranom . ..
Izgubljeni srebrni grad ostavio je savremenim istraivaima mnotvo
materijalnih dokaza o nainu ivota njegovih stanovnika i njihovim
vjerovanjima. U sreditu hrama otkriveno je svetite vatre, ime je prvi
put potvreno da su nekadanji stanovnici Pamira bili oboavaoci vatre
sve do dvanaestog stoljea. Kasnije su formalno primili islam.
Naunici se nadaju da e dalje istraivanje jedinstvenog arheolokog
objekta otkriti nove stranice u istoriji drevnih civilizacija!
' Agades, 13. januara 1974. (UPI)
Ovih dana je nauna ekspedicija italijanskog istraivaa Dina Bokacija u
afrikoj dravi Niger, u pustinji Veliki Tene, otkrila desetak uspravnih i
etrdeset oborenih obeliska isklesanih iz jednog komada modrog
kamena. Ovo neoekivano otkrie ocjenjuje se kao dogaaj izuzetne
vanosti, po znaenju ravan otkriu groblja dinosaurusa, kostura
divovskih pragmazova koji su prije vie miliona godina uginuli u
ogromnom broju u blizini ovog zagonetnog i neobinog groblja.
Inae, ovo pustinjsko podruje koje ve drugi put zaokuplja panju
svjetskih strunjaka za pra-istoriju, nije jo ucrtano u geografske karte
Velikog Tenea i jo predstavlja bijelu zonu, poput drugih do sada
neistraenih krajeva nae planete.
Prema prvim procjenama modri obelisci u Ni-geru nepobitno dokazuju
da je tamo ve u pradoba postojala neka civilizacija starosjedilaca, koji
se pominju i u usmenoj predaji Tuarega. U tom predanju pominju se
okamenjeni divovi, a okamenili su se nakon to su izazvali gnjev
bogova!
Peking, 10. maja 1975. (Tanjug) Kineski arheolozi su bili iznenaeni
kada su u provinciji Kansu pronali nekoliko desetina duguljastih i
tankih daica nainjenih od borova drveta i jablana. Njihovo
iznenaenje bilo je jo vee kada su konstatovali da su ove ploice sa
natpisima na kineskom jeziku preivjele u jednoj grobnici, u zemljanoj
pei, gotovo dvadeset vijekova. Rije je, u stvari, o receptima iz ranog
perioda istone dinastije Han, koja je vladala Kinom od 25. do 220.
godine
nae ere.
Ukupno su pronaene 92 ovakve drvene daice duine oko 23
centimetra, a irine od pola do jednog centimetra. Na njima je ispisano
ukupno trideset recepata, ali sa oko stotinu lijekova. Neobinost
pronalaska nije samo u tome to su ovo najstariji originali recepata stare
kineske medicine, ve to se oni odnose na razne vrste bolesti i
medicinske grane uopte: hirurgiju, ginekologiju, internu medicinu i
slino, a lijekovi su bili namijenjeni i onima koji pate od bolesti uha,
grla i nosa, zuba i oiju.
Drevni kineski farmaceuti su oito bili i praktini i nesebini. Oni su, u
stvari, bili ljekari koji su umjeli ne samo da lijee, nego i da spravljaju
lijekove za bolesti koje su lijeili. Tako je na receptima, na samom
poetku, ispisano o kojoj se bolesti radi, kakvi su joj simptomi, priroda
bolesti i uzroci. Tek poslije toga se govori o lijeku, dozi, nainu uzimanja
i kontraindikacijama. I na kraju uputstvo kako se lijek spravlja!
La Paz, 8. avgusta 1976. (Rojter) U praumama sjeveroistone Bolivije
pronaeni su ostaci dvadeset hiljada sela na povrini od preko
400.000 kvadratnih kilometara, koji svjedoe o postojanju do Sc'a
nepoznate civilizacije na latinsko-amerikom tlu. Kako se pretpostavlja,
ova civilizacija je svoj procvat doivjela oko desetog stoljea prije nae
ere.
Otkrivena naselja okruena su dobro ouvanim kanalima koji su ujedno
sluili i kao putevi. Kanali su regulisali obilan protok vode i poplave
koje u ovim krajevima traju i po est mjeseci godinje. 'Njima su se
kretali i kanui, pa su sluili i za vodeni saobraaj. Otkrivena je i itava
mrea puteva, koji se prema rijeima arheologa, nalaze u odlinom
stanju. Prema otkrivenim tragovima, pretpostavlja se da je stanovnitvo
bilo veoma brojno i da je odravalo veze sa razvijenim civilizacijama iza
Anda. To je jedno od najznaajnijih otkria u Junoj Americi u novije
doba tvrdi direktor bolivijskog Instituta za arheologiju dr Karlos
Onse. Jo nam nije jasno do kakvih emo sve saznanja doi kada
detaljnije ispitamo ova brojna nalazita .. .
Sline vijesti stizale su nam proteklih ljeta i iz ostalih krajeva nae
planete: iz Australije, Kanade, sa krajnjeg sjevera, Sibira, sa Antarktika,
iz Burme i Tajlanda, Nepala i Indije, sa Azora i Kariba ... Arheolozi
svijeta tako pokuavaju da ostvare nemogue da prodru u najdrevnije
pore istorije ljudskog roda, do vremena najstarijih civilizacija planete
Zemlje, pa i dalje, da proniknu u praistorijska znanja i tajne to sve vie
golicaju matu i uzbuuju.
Pogledajmo: ta, zapravo, znamo o tim dalekim vremenima i narodima
to su ivjeli prije (posljednjeg) Potopa i prije mnogih potopa, u vremenu
koje se gubi u neprozirnoj izmaglici nae neupuenosti i neznanja? Sta
su nam o svom ivotu, uenju i znanjima ostavili drevni preci?
Najvjerovatnije ostavili su mnogo, ali je, naalost, sauvano malo
bijedni fragmenti od kojih je veoma teko rekonstruisati daleku prolost
civilizo-vanog ljudskog roda! Jer, naa napaena planeta nerijetko se
guila u vremenima mranjatva, koja su uvijek nanovo unitavala sve
ono to je ovjekov razum stvarao u prolosti, sve ono to je napredno,
esto i krvlju gasei i najtananije zrake naunih znanja. Prisjetimo se
samo srednjeg vijeka, inkvizicije i konkvistadora, koji su zbog varljivog
bljesha zlata unitavali sve pred sobom, ak i itave narode! Knjige i
pisani dokumenti suvie su esto u prolosti, koja nam i nije tako daleka i
strana, zavravali na lomaama, arheoloka nalazita gubila su se iza
hordi pljakaa (to se u nekim krajevima svijeta dogaa, naalost, i
danas), drevna znanja i korisne poruke naih predaka tako su zauvijek
unitavana. Prisjetimo se, konano, ne tako davne prolosti, : vremena u
kome je Hitler doao na vlast, kada su brutalni teror i Gebelsova suluda
propagandna mainerija unitavali sve to je vrijedno i to se nije
uklapalo u carstvo mranjatva koje se raalo u
Njemakoj.
. .. Ima prizora koji se ne zaboravljaju sjea se tog tekog
vremena poznati novinar beogradske Politike Predrag Milojevi, koji
je imao nesreu da bude svjedok njemakih lomaa kulture. Tako je i
spaljivanje knjiga ostalo u najivljem sjeanju. Bilo je to desetog maja
1933. godine. Knjige su izvlaene iz knjiara i biblioteka, bacane na
gomilu i javno spaljivane. Spaljivanje je u Berlinu vreno na nekoliko
mjesta.
Ja sam ih obilazio automobilom. Zadrao sam se ha trgu pred
Univerzitetom. Tu je bio centar akcije 'ienja njemake kulture'.
Prizor je zaista bio jedinstven. Nasred trga gorila je velika vatra
napravljena od suvog granja koje je bilo tako razmjeteno da je liilo na
pravu lomau. Oko vatre stajali su esesovci u crnim kouljama i
pripadnici jurinih odreda u mrkim kouljama i drali buktinje u rukama.
Jedna kapela svirala je mareve i nacionalistiku himnu 'Pjesmu Horst
Besela'. Zastave sa kukastim krstom leprale su se na blagom veernjem
vjetru. Pored sve banalne realnosti, koje ste bili svjesni, prizor je ostav-
ljao utisak neeg mistinog. Tako je valjda izgledalo spaljivanje jeretika
u srednjem vijeku.
Knjige su bacane iz kamiona u kome su stajali esesovci. Jedan je uzimao
pregrt knjiga i, prije nego to e da ih baci u vatru, uzvikivao ime knji-
evnika kao da ostavlja prisutnim da odlue ta e biti s njegovim
knjigama. Odgovor je uvijek bio vie nego gromoglasan:
U vatru s njim!...
Na lomau!...
Neka gori!...
U vatru!...
Potmulo lupanje doboa i pisak truba objavljivali su izvrenje 'presude'.
Meu spaljenima nalazili su se ne samo knjievnici jevrejskog porijekla,
ve i neki uveni 'arijevci', kao na primjer Tomas i Hajnrih Man, Teodor
Plivije, nobelovac Fon Ocicki, Karl Cukmajer i drugi...
Hitlera i Gebelsa, naalost, bilo je u gotovo svim fazama ovjekovog
stasanja. Zbog svega toga, danas moemo samo jo da nagaamo kakva
su se znanja krila u nebrojenim rukopisima drevnih civilizacija. Jer,
recimo, uvena zbirka Pizistrata iz Atine (esto stoljee prije n. e.) bila je
opustoena, nestali su papirusi biblioteke hrama boginje Ptah u Memfisu,
a istu sudbinu, naalost, doivjela je i nadaleko uvena Pergamova
biblioteka u Maloj Aziji, koja je sadravala ak preko dvije stotine
hiljada vrijednih rukopisa. Neto od svega ovoga uspjeli su Isreom da
sauvaju Arapi, te se tako ouvalo i do dananjih dana.
Osvajai su gotovo uvijek, kao po kakvom pravilu, u prolosti bili
nemilosrdni prema kulturno-
istorijskim spomenicima i kulturnoj batini porobljenih naroda.
Unitavali su i palili gdje se god moglo stii maem i bakljom. Istorija
nas podsjea na tragediju jedne Kartagine, koju su 146. godine prije nae
ere Rimljani sravnili sa zemljom i morem. U sedmodnevnom poaru, u
najteoj i najstravinijoj nedjelji jednog naroda, nestalo je i oko pola
miliona dragocijenih rukopisa, a igrom sluaja spaeno je samo jedno
djelo, koje je kasnije bilo prevedeno i na latinski.
Da je kojim sluajem Kartaginu zaobila tragedija sigurno je da bismo
danas mnogo vie znali
O Carstvu faraona, o pomorskim putevima i praisto-
rijskim otkriima hrabrih Kartagizana, o zagonetnoj
Atlantidi, Sumercima ...
Ali, dogodilo se, naalost, ono to se tako esto dogaalo u prolosti.
No, ni to nije sve. Knjige gore i u Kini. U treem vijeku prije nove ere,
prvi imperatom dinastije Cin, odluio je da spali sva djela Konfuija, U
isto vrijeme, sirijski car Epifan naredio je da se bace na lomae sve
knjige Jevreja .. .
Ipak, ini se, da je najstraniji udarac istoriji nanio Julije Cezar kada je
egipatsku flotu zapalio u aleksandrijskoj luci. Vatrena orgija se prenijela
na grad, planule su i biblioteke i sedam stotina
hiljada djela otila su u nepovrat. Cezar je bio od
govoran i za unitenje mnogobrojnih druidskih ru
kopisa u Galiji, a rimski car Dioklecijan unitavao
je sve knjige vezane za magiju.
Deavali su se i ovakvi sluajevi: zbog toga to je jedno svoje djelo
zapoeo rijeima: Ne znam da li postoji bog ili ne .. ., prije dvije i po
hiljade godina, spaljena su sva djela grkog filozofa Protagore, a alosno
malen broj djela Sofokla, Euripida, Tita Li-vija i drugih antikih pisaca i
hroniara sauvan je do danas.
Prisjetimo se i Lava Izaura koji je u Carigradu spalio preko tri stotine
hiljade knjiga!
Uporedo s tim, sve ee tvrde dananji istraivai, mnoga znaajna djela
ili njihove vjerne kopije, lee jo neotkrivene u raznim krajevima nae
planete. Kao ilustracija ove tvrdnje moe da poslui otkrie beduina
Mohameda Dima, uvara koza, koji je 1947. godine u peinama Ain
Feha, nedaleko od obala Mrtvog mora, otkrio veliki broj glinenih po-
suda sa veoma vrijednim rukopisima. Ne samo da su to bili stari zapisi
hebrejske Biblije, nego najstariji, prelazei vremenski sva prijanja
otkria za hiljadu godina.
Ipak, miljenja strunjaka su varirala: zakljueno je da su svici napisani u
drugom stoljeu prije Krista, a radiolokim ispitivanjima lanenog platna,
dolo se do zakljuka da potiu iz trideset tree godine nae ere.
Meu rukopisima bila su dva prva poglavlja knjige Habakuka (proroka
iz' Judeje), gotovo kompletan tekst knjige proroka Izaije, te dvije do tada
nepoznate knjige Dokumenti sekte i Lamekova knjiga, i dvije
takoe do tada nepoznate knjige Rat djece svjetla protiv djece mraka i
Himne zahvalnice!
Meutim, moda je najznaajnije otkrie u piljama Ain Feha, bilo pet
fragmenata Leviticusa (jedna od knjiga prava u Starom zavjetu)
pisanim ne hebrejskim pravokutnim slovima, nego ranim fenianskim
odnosno kanaitskim pismom, a sve je ostalo, osim Lamekova dokumenta
na aramejskom, bilo pisano starohebrejskim. Bio je to, zapravo, pre-
krasan depni prirunik, prvi te vrste, a mogao je, sudei po literarnoj
vrijednosti, poticati od izraelskih proroka ili kraljeva!
Nita manje vrijedni rukopisi i dokumenti koji bacaju jasnije svjetlo na
nau praistoriju, pretpostavlja se, lee u mnogobrojnim svetitima Azije,
Srednje i June Amerike, u Vatikanu, u Africi. Jednoga dana kada do njih
dou istraivai i istoriari,
vjeruje se, o drevnim civilizacijama i praistorijskim dogaajima,
saznaemo daleko vie.
Meutim, dok ne doe taj trenutak, prisjetimo se: rukopisi od
neprocjenjive vrijednosti pretvarali su se u pepeo i u Srednjoj i Latinskoj
Americi. Jedna hronika kae da su, iza Spanaca na konjima i sa isukanim
maevima, ili sveenici koji su na gradskim trgovima pravili lomae od
drevnih spisa, rukopisa i slika. Zna se tako da je prvi nadbiskup u
Meksiku Don Huan de Sumaraga spalio nekoliko desetina hiljada
drevnih spisa i hronika, koje su govorile o znanjima drevnih civilizacija
ovog podneblja. Stranog i bezdunog nadbiskupa oponaali sii sljedeih
godina i ostali biskupi, svetenici i vojnici, tako da je za sva vremena
uniteno i ono malo preostalih rukopisa.
Izuzev tri rukopisa koji se danas uvaju u Zapadnoj Njemakoj,
Francuskoj i Spaniji, nije nita drugo sauvano od istorijskih hronika
civilizacije Maja, koji bi nam danas i te kako pomogli da re-
konstruiemo ivot stanovnika ovog podneblja. Naalost, nita alosnij i
fragmenti nisu ostali i o zagonetnom narodu Inka.
Kada se, naime, u carstvu Inka pojavila epidemija neke zarazne bolesti,
kau predanja, preplaeni narod pitao je svoje svetenike ta da radi i
kako da se spasi.
Treba ukinuti pismenost! Od tog trenutka lomae na trgovima bile su
svakodnevni prizori irom carstva. Na njima su paljeni rukopisi, hronike,
biljeke iz astronomije, matematiki prorauni, spaljivani su i reci
(uvari tajnih znanja i biblioteka) to su pokuavali da sauvaju
najvrednije rukopise.
Istorija jedne civilizacije padala je tako u zaborav, nestala je u vatrenim
stihijama, nepreboli-vim ranama to ih je ovjek zadavao sopstvenoj po-
vijesti.
Moda bi se, ipak, o ovom neobinom i zagonetnom narodu mnogo vie
znalo da. se nisu pojavili panski konkvistadori i vjerski fanatici. Jer, je-
dan hrabri rec uspio je u hramu Sunca da sauva nekoliko komada
tkanine sa opisom burne istorije Inka civilizacije. Meutim, tokom 1572.
godine, oni su igrom sluaja dospjeli u ruke Spanaca, a ovi su ih poslali u
Madrid svom kralju Filipu II. Dragocjena tkanina, vrednija od mnogih
tovara zlata, naalost, nikada nije stigla u Evropu nestala je zajedno sa
krhkim brodom u divljem nevremenu, negdje na puini Atlantika.
Slina sudbina zadesila je i pisanu ostavtinu nita manje zanimljivih
Acteka, miroljubivog naroda kojeg je okrutni panski pustolov Hernando
Kortez unitio u najsjajnijem dobu. I ne zvue li zbog toga jo tunije
rijei poznatog istoriara tog uzbudljivog vremena Vili jama Preskota
izgovorene ispred nadaleko poznate piramide Teotihuakana u Meksiku:
Kakve li se misli nameu putniku, kada koraa po pepelu naroda, od
kojih potiu ove gorostasne graevine, koje nas prenose u sivo, staro do-
ba! . . . Ali ko bijahu ti graditelji? Jesu li to bili Olmeki, ija se povijest,
poput istorije Titana, gubi u maglama legendi i bajki, ili, kao to se
obino tvrdi, miroljubivi i marljivi Tolteki o kojima govore jedino
usmena predanja? Sta bijae sa tim tajanstvenim civilizacijama
jedinstvenih graditelja? Sta bijae, gdje nestadoe?! . . .
Ma koliko nam ti inovi spaljivanja izgledali bezumni, divlji i fanatini,
istie sovjetski istraiva Aleksandar Gorbovski, oni nisu bili prosti
kapric ili hir. Te postupke diktirao je glavni zadatak svih vladara ili
despota da uvrste i sauvaju svoju vlast. Pojava ovjeka ili ljudi ija
ih znanja ine izuzetno snanim uvijek je bila veoma opasna.
Karakteristina anegdota, navodi Gorbovski, vezana je za ruskog cara
Ivana Groznog. Kad su mu jednog dana javili da je u Moskvu doputovao
neki
stranac sa mnogo knjiga, on je poslao svoje izaslanike, koji su od stranca
uzeli nekoliko djela. Rusima su se one uinile veoma mudrim. Bojei se
da se narod ne bi nauio kakvoj premudrosti, Ivan Grozni je naredio da
se sve knjige donesu u dvor, da se spale, a da se strancu isplati suma koju
bude traio! Jednako teke rane povijesti ljudskog roda nainili su i
pljakai arheolokih nalazita. Pred njihovom nezasitom grabeljivou
nestajalo je sve to je iole bilo vrijedno i to se moglo, na ovaj ili onaj
nain, pretvoriti u zlato i novac. Pljakali su nalazita u Centralnoj i
Latinskoj Americi, na Uskrnjem otoku, irom Azije, u Africi,
u Evropi pljakali su prije nove ere, u Srednjem vijeku,
pljakaju i danas!
Ipak, grobari ovjekove povijesti, drukije ih i ne moemo nazvati, i
dalje su pljakali, pljakali... Njihovu bolesnu matu, ini se, najvie su
zaokupljale piramide i bljetave grobnice egipatskih
faraona.
Ostalo je zabiljeeno da je vrhunac pljakanja egipatskih grobnica
dostignut u vrijeme dvadesete dinastije. Silne i raskone vladavine
Ramzesa I i II, te monog Setija I i II, bile su ve prole. Sljedeih devet
kraljeva, izuzev legendarnog imena Ramzes, nisu imali nita to se
moglo cijeniti. Njihova vladavina bila je vie nego slabana, a
permanentno ju je nagrizala podmitljivost, licemjerstvo i korupcija. Zbog
toga su bogate faraonske grobnice pljakali svi: i straari, i nadglednici, i
sluge, i svetenici, i trgovci, pa ak i faraonski savjetnici!
Iz tog vremena, dvadeseto stoljee prije nove ere, sauvan je i jedan
papirus na kome je detaljno zabiljeen tok sudskog procesa protiv jedne
grupe pljakaa zlatnih faraonskih grobnica. Na optuenikoj klupi su se
nali izvjesni tesar Hapi, umjetnik Iramun, felah Amenemheb, vodonoa
Kemvese i crni rob Ehenufer. Pritisnuti nepobitnim dokazima, oni su
doslovno izjavili:
... Otvorismo njihove lijesove i njihove smrtne ostatke i zamote u
kojima bijahu. Naosmo uzvienu mumiju kralja .. . Bijae velik niz
amuleta i zlatnih nakita o njegovom presvijetlom vratu; glava mu
prekrivena zlatnom maskom uzviena mumija bijae sasvim
prekrivena zlatom i draguljima. Njegovi ostaci bijahu iznutra i izvana
pozlaeni ti posrebreni, svim skupocjenim kamenovima obloeni i i.
okieni. Otrgli smo zlato to naosmo na mumiji' tog uzvienog boga, i
njezine amulete i vrijedne nakite to joj bijahu na vratu, i omote, u
kojima poivae.
Kraljevu suprugu naosmo na isti nain. Njezine zamote zapalismo.
Ukradosmp njezine vrijedne pribore, jer bijahu to posude od |lata, srebra
i bron-ze. Razdijelismo i zlato to nabsmo na mumijama tih dvaju
bogova, razdijelismo na jednake dijelove i amulete, i nakit, i zamote!...
Nita ne ostade!
Iako na papirusima nije ostalo zabiljeeno, drevni pljakai faraonskih
grobnica bili su vjero-vatno proglaeni krivim i osueni na teke kazne.
Meutim, Dolina kraljeva i dalje je ostala meta bjelosvjetskih lopua i
pustolova. Jer kako je zabiljeio uveni arheolog Hauard Karter,
bogatstvo to je nadmaivalo i najpohlepnije snove, lealo je tamo
spremljeno za onoga ko je mogao da nae sredstva i put da ga dobije, te
prije ili kasnije, pljakai su, naalost, morali da dospiju do svog cilja.
Tako su pod rukama probisvijeta nestajale i mnogo vrednije stvari od
zlata, srebra i dragulja nestajale su dragocijene biljeke i poruke naih
davnih predaka, njihova opaanja i iskustva. Nestala su sjeanja na
vremena koja se, kako rekosmo, gube u izmaglici naeg neznanja.
Ono to je ostalo i to se sauvalo do dananjih dana bijedni su fragmenti
vremena kojeg u ovom trenutku teko moemo i da zamislimo.
Kako onda da odgonetnemo sve tajne pradavnih i iezlih civilizacija?
Mogu li nam u tome pomoi drevne legende, sage, svete knjige i epovi?
Koliko ima istine u Bibliji, Kur'anu, Popol Vu-hu, oharu, ta je istina a
ta pjesniko hiperboli-sanje u Mahabharati, Kabali, Epu o
Gilgame-u, gdje su granice izmeu mate i istorijsklh injenica u
ostalim epovima antike?
Kako nai odgovor na ova pitanja?! Uvjeren da biblijski tekstovi
poivaju na isto-rijskim injenicama poznati engleski arheolog Leo-nard
Vuli je dvadesetih godina ovog stoljea poeo , da kopa. u Uru, onom
poznatom babilonskom Uru u Kaldeji, zaviaju Abrahama, i uskoro
dokazao da su veliki potop u Epu o Gilgameu i opti potop u
Bibliji isti dogaaj i da je nepobitna injenica. Slian uspjeh, kako je
ve u svijetu poznato, doivio je i njemaki arheolog Hajnrih Sliman.
Vjerujui da Homerova Ilijada i Odiseja govore i opisuju istinite
dogaaje iz antike, liman je poeo da istrauje i uskoro je otkrio
legendarni grad Troju, prekopao grobove drevne Mikene, pa ak naao i
prekrasno izrezbareni pehar iz kojeg je Odisej, dakle, povijesni Odisej,
pio rujno vino!
Nita manje zanimljiva svjedoanstva mogli bi da ispripovijedaju mnogi
svjetski istraivai i arheolozi, a ako se ovome dodaju i sluajna otkria,
nije teko zakljuiti kakve sve udesne okolnosti utiu na nae predstave
o dalekim iezlim civilizacijama!
KOMAR
U SVEMIRU
KOUKO JE PUTA NAA PLANETA MIJENJALA SVOJ IZGLED? *
KOLIKO JE STAR OVJEK? * SVJEDOANSTVA O DANU KADA
SU SE NEBO I ZEMLJA PRETVORILI U KOSMAR * iKO SU BILA
NEPOZNATA BlCA STO SU LJUDE UPOZORAVALI NA DOLAZAK
OPSTEG POTOPA? * STA JE ZEMLJU DOVELO NA RUB
UNITENJA? * DA LI SMO NA PRAGU LEDENOG DOBA? *
U nekim krajevima svijeta i dan-danas ivi zanimljiva saga koja govori o
tome kako je naa planeta u svojoj dugoj povijesti esto mijenjala izgled.
Tamo gdje danas caruju zima i led, kae se u toj prii, nekada se
ljuljukala topla morska puina, a na kopnu je cvjetao ivot; tamo gdje se
danas prostiru kontinenti bila su mora i okeani, a u srcu dananjeg
Atlantika i Pacifika cvjetae najnaprednije civilizacije, a narodi,
kojih vie nema, iv-jee u blagostanju!
Da, naa planeta je u svojoj dugoj istoriji, zaista esto mijenjala svoj
izgled. Ta injenica danas dobija i sve ubjedljivije naune dokaze. Na
Zemlji su se smjenjivala geoloka doba, a silne vulkanske erupcije,
katastrofalni zemljotresi, meteorske kie i strahoviti udari nebeskih
lutalica (nebeskih tijela razliitih dimenzija) posijali su irom nae
planete teke oiljke, ije zlokobne efekte tek danas pokuavamo da
rekonstruiemo i shvatimo.
Razne katastrofe, u to vie niko ne sumnja, u davnoj prolosti unitavale
su zemlje i narode, mijenjale reljef, a klice ivota ponovo su nicale iz pe-
pela. Ali, koliko je, zapravo, stara n$a planeta? Kada se na njoj pojavio
ivot?
Generacije i generacije naunika prolosti trudilo se da odgovori na ova
pitanja. Prisjetimo se: u osamnaestom stoljeu francuski prirodnjak
Bifon tvrdio je da se Zemlja ohladila prije neto vie od 35.000 godina, a
da se na njoj ivot pojavio dvadeset hiljada godina kasnije. U istom
stoljeu lord Kelvin demantovao je Bifona tvrdei da je naa planeta
stara najmanje deset miliona godina. Danas znamo da ni jedan ni
drugi nisu bili u pravu i da je Zemlja mnogo starija oko 4,6 milijardi
godina! Moda i vie!
Slinih nagaanja bilo je i u prolosti kada se pokuavalo odrediti starost
ovjeka, zapravo vrijeme kada se njegov najstariji predak usudio da
stane na dvije noge i da krene u istoriju.
Samo do prije nekoliko decenija vjerovalo se da je ovjek star izmeu
pet stotina hiljada i est stotina hiljada godina. Meutim, otkrie
amerikog antropologa Karla Johansona sa kraja 1973. godine u Etiopiji,
pomjerilo je vrijeme pojave dvonogih ovjekolikih bia jo vie u
prolost. Fragmenti kostiju noge i dio lobanje stari oko tri miliona godina
pripadali su ovjekovom pretku iz roda australo-
28
Ameriki astronaut Oldrin na Mjesecu: jesu li nau planetu
Zagonetni likovi daleke prolosti: ta predstavljaju i kome
pitekusa, a naunici smatraju da nema mjesta sumnji u to da je on
hodao samo na dvije noge!
Inae, dolina Afar-Ave u kojoj je Johanson doao do svog
senzacionalnog otkria, privlaila je i ranije panju geologa i
paleontologa, poto je nekada bila bogata vodom, pa su se tu okupljala
stada ivotinja, o emu svjedoe njihovi brojni fosili. I klima je bila
blagonaklona prema ovoj dolini to je uticalo <la je pretvori u pravi
zlatni rudnik za naunike koji tragaju za ostacima i porukama daleke
prolosti nae planete. Ostaci gazele u zemljinim slojevima starim tri
miliona godina ukazuju na to da je dolina bila obrasla visokom i gustom
travom.
Upravo ova posljednja injenica navela je antropologe da pretpostave da
je upravo u takvom ambijentu ovjekov daleki predak napravio nogama
svoje prve korake. Spustivi se sa drveta, on iz neugodnog
etvorononog poloaja nije mogao da otkrije divlja i zvjerinje iznad
visoke trave, pa je, morao da se uspravi. I uspravio se inaini^ prve|
korake!
Pronaeni oscaci kostiju to nesumnjivo potvr-| ifju, poto je na osnovu
zgloba koljena rekonstru-i isan oblik miia koji odgovaraju individui sa
uspravnim dranjem.
Sta se od tog istorijkog trenutka deavalo sa ovjekovim najdaljim
pretkom teko je rekonstru-isati. Po svoj prilici, itave generacije su, u
potrazi za hranom i boljim ivotom, krenule na istok, zapad, sjever i jug.
Na tim putovanjima u nepoznato mijenjali su se i nai preci postajali
su dovitljiviji, lukaviji, pronicljiviji, sigurniji, bri... Tako sve do prvih
zajednikih naselja, prvih civilizacija do dananjeg dana!
Dakle, nema vie sumnje da je ovjek star vie od tri miliona godina, a
najnovija otkria u Pakistanu ukazuju da su najstariji preci ovjeka
ivjeli i prije 10 miliona godina. Od tada pa do danas iz primitivnih
ljudskih zajednica raale su se kulture
i tajanstvene civilizacije, umirale i ponovo se ridale; deavale su se
kataklizme u kojima je ljudski soj esto dolazio na ivicu potpunog
unitenja, potopi kao to je onaj o kome tako zorno govori Biblija;
silno se tresla zemlja, voda se mijeala sa nebom, nestajale su zemlje i
narodi, brisani kontinenti, a ovjek je poput Sizifa i dalje pokuavao ono
to mu, naalost, moda nikada nee poi za rukom da podigne i
stvori civilizaciju za sve prilike i za sva vren mena!
Do naih dana ostali su jo sami bijedni frag-! menti, mizerna
svjedoanstva o drevnim civilizacijama i vremenima to su ih
permanentno brisala. Ostali su dokazi da je ovjek na svom dugom i, pri-
je svega, tegobnom i trnovitom putu do dananjeg dana prolazio kroz
stravine komare, koje je rijeju teko doarati. Ali, prisjetimo se:
. .. Drugog mjeseca, sedamnaestog dana mjeseca, tog dana otvorili su se
svi izvori velike provalije i okna su se nebeska otvorila. I padala je na
Zemlju kia etrdeset dana i etrdeset noi. .. (Biblija)
Isti ovaj strani dogaaj, smak svijeta kako bismo danas rekli, hiljade
godina prije nego to su ga registrovali nepoznati autori Biblije,
detaljno je opisan na glinenim ploicama drevnih i zagonetnih Sumeraca:
. .. Rano ujutro otpoeo je pljusak, a nou sam svojim oima ugledao
krupnu kiu. Pogledao sam lice vremena strano je bilo posmatrati
vrijeme . ..
. .. Prvi dan bjesni juni vjetar, brzo nalijeui, popunjujui planine, kao
rat to ljude sustie. Jedan drugog ljudi ne vide ...
Potop, biblijski potop, za koji vie nema sumnje da je istorijska
injenica, zabiljeen je u svim pre-danjima i legendama na svim
kontinentima nae planete. Ali:
Vi se sjeate samo jednog potopa priali su u etvrtom vijeku prije
nove ere filozofu Solonu egipatski reci a njih je bilo vie. S
vremena na vrijeme naa civilizacija, kao i civilizacije drugih naroda,
biva unitena vodom koja se sruuje s neba... ovjeanstvo su sustizale i
jo e ga sustizati u budunosti mnogobrojne katastrofe ...
Nije li ba o jednom od tih mnogobrojnih potopa to su u prolosti
zadeavali nau planetu rije u staromeksi'kanskim tekstovima, u
takozvanom Kodeksu imalpopoka? A evo o emu se tu govori:
..Nebo se pribliilo zemlji i u jednom danu sve je propalo. Cak su i
planine nestale pod vodom ...
I u svetoj knjizi Popol Vuh Indijanaca Kii, iji daleki potomci danas
ive u Gvatemali, ostalo je zabiljeeno:
. . . Doao je veliki potop . .. Lik se Zemlje zamraio, i poela je da
pada crna kia: pljusak i danju, pljusak i nou ... Ljudi su oajno jurili...
Slina kazivanja zabiljeena su i u drugim drevnim svetim knjigama i
hronikama. Potop se dogodio i tu nema sumnje, ali nema sumnje ni da su
ljudi upozoreni na dan kada e se nebo i Zemlja spojiti u komar i
pakao, i savjetovani na koji nain da se spasu, a svog legendarnog Noju
imaju gotovo svi narodi svijeta.
. . . Ne pravi vie vino od agave i poni dubiti deblo velikog empresa i
ui u njega kada u mjesecu tozontli voda dostigne nebesa!...
Tako je svoj narod, pred stranu katastrofu, upozoravao bog drevnih
Acteka, a u babilonskom epu o Potopu, bog Ea savjetovao je svom
tieniku Ut-napitiju:
. . . Porui svoj dom i sagradi umjesto njega brod. Ne brini se za
svoju imovinu, raduj se ako uspije spasiti goli ivot. Ali povedi sa
sobom na brod razna iva bia, po dvoje od svega .. .
Sline ili gotovo istovetne misije vrili su i bogovi drugih naroda, a
ljetopisi Burme, oni najstariji, govore o ovjeku koji se iznenada i
izniod-kuda pojavio meu ljudima:
. .. Odjeven u crno, on je koraao posvuda gdje se skupljao narod, po
ulicama i trgovima, i tunim glasom upozoravao ljude na ono to treba
da se desi. . .
Moda ba zbog estih kataklizmi u praistoriji, ivot drevnih Maja, na
primjer, bio je obiljeen oekivanjem ponovnih katastrofa, a tim istim
nepris jatnim iekivanjem obiljeena su i mnoga mjesta biblijskih
tekstova:
. . . Sunce e pomraiti, i Mjesec nee davati sjaja. I zvijezde e pasti s
neba, a sile e se nebeske pokolebati... O danu tom i satu niko nita ne
zna . . .
Inae, tvrde mnogi istraivai da je biblijski potop najzornije opisan u
sumerskom Epu o Gil-gameu:
.. .Sve to imadoh, ponesoh sa sobom, sve to u ivotu stekoh, pozvah u
svoje vozilo, obitelj i sve roake, ivotinje poljske, marvu s pae i ljude s
posla, sve to ukrcah.
Uniem u vozilo i zakljuam vrata ...
Kada je granulo sunce daleko na obzorju navue se crn oblak. Vedrina
dana najedanput se prometne u no, brat ne vidi vie brata, narod neba se
vie ne moe da prepozna.
Bogovi bijahu prestraeni od povodnja, bjeahu i utekoe k nebu Anua,
bogovi uahu, kao psi pokraj zida, i tiho leahu . . .
est dana i est noi bujahu oluja i poplava, orkan vladae na Zemlji.
Kad sedmi dan osvanu, oluja se stia, poplava se izravna, koja pustoae
kao ratne vojske; umirie se valovi, olujna vjetruina jenja, i povodanj ne
raae vie.
Ja promatrah kakva je voda, zamukao bjee njezin gromot, a ilovaom
postali svi ljudi!
Sve do krova dopirae movara!
Gledah gdje je kopno, gdje obzorje mora, daleko, sasvim daleko izroni
jedan otok...
Do brda Nisira dospije vozilo, doplovi do brda
Nisira i zaustavi se kao usidreno
Kad osvanu sedmi dan, pustim goluba, poaljem ga na dvor, on odleti i
opet se vrati taj, moj golub, jer ne nae poivalita, on se vrati.
I ja pustim lastavicu, neka leti, i ona odleti pa se vrati, moja lastavica, jer
ne nae poivalita, ona se vrati.
Izaaljem i gavrana, pustim neka odleti, on odleti i uvidje gavran da
opada ogledalo vode; on dere, lijee naokolo, grake i vie se ne
vrati!...
Na svom putu od pra'istorije do danas, ovjek je, kako se vidi,
doivljavao teke i odsudne trenutke. Potopi su unitavali zemlje i
narode, a viestoljetni ovjekov trud odlazio je u neprovrat. Sjetimo se
legendarne zemlje Arkadije, iji su stanovnici na jugu Grke, na
Peloponezu, ivjeli u slozi i ljubavi, u izobilju, bez briga i nedaa, sve do
stranog potopa, koji se desio jo u vrijeme kada Mjesec nije sjao na
nebu.
Ali potopi nisu jedini koji su unitavali drevne narode i civilizacije.
Teke oiljke ovjekovoj isto-riji nanosila su i razna nebeska tijela koja
su u prolosti ulazila u Zemljinu atmosferu, odnosno udarala u tlo nae
planete, izazivajui razne poremeaje od katastrofalnih plima i oseka
do nepreglednih poara to su orgijali danima, mjesecima, pa i
godinama.
Tragove tih kataklizmi otkrivamo danas u gotovo svim krajevima svijeta:
Kalipj uha jara ili Sveto jezero, na estonskom ostrvu Saremi, nastalo je
prije vie od dvije i po hiljade godina na mjestu koje je pogodio jedan
komad iz meteoritske kie, koji je bio teak oko 550 tona. Jedna afrika
dolina promjera oko etrdeset kilometara, za koju se dugo vremena
smatralo da potie od najstarijeg ugaenog
vulkana na svijetu, nastala je, u stvari, u trenutku kada je neko golemo
nebesko tijelo udarilo o zemlju. Sline oiljke nalazimo u Sjevernoj
Americi, Aziji, Evropi, Junoj Americi, Australiji, a sasvim je sigurno da
daleko vei broj prekriva morska i okeanska povrina!
O ovakvim katastrofama govore i mnoga pre-danja svijeta, a mnogi
narodi ivjeli su u znaku iekivanja novih kataklizmi: Maje, Inke,
Babilonci, a svete knjige drevne Indije Purane pune su nagovjetaja
tekih nesrea koje e unitavati kontinente i Zemlji davati drugi izgled.
Moda su od nekih takvih kataklizmi nestale Atlantida, Hiperboreja,
Lemurija, zemlje to su, sudei po oskudnim zapisima i legendama, prije
svih ostalih (?) podigle fantastine civilizacije u kojima je stanovnitvo
ivjelo u srei i izobilju.
Kolika je, zapravo, opasnost od slinih katastrofa u budunosti nae
planete? Sta bi se dogodilo kada bi neko nebesko tijelo zalutalo u
Zemljinu atmosferu i udarilo o tlo?
Na ova pitanja pokuavaju da odgovore mnogi naunici svijeta, a poznati
poljski astronom Jan Ga-domski napravio je i konkretne proraune:
Takav zamiljeni sudar Zemlje s jezgrom komete, istie Jan Gadomski,
mogao bi izazvati na naoj planeti nesreu nita manjeg opsega od stra-
vinog sudara s asteroidom. Kako je proraunao jedan ameriki
astronom, energija koja bi se oslobodila prilikom takvog sudara bila bi
ravna energiji pet stotina hiljada hidrogenskih bombi!
Kakve bi sve reaikcije u Sunevom sistemu izazvala jedna ovalkva
katastrofa teko je rei, ali postoje mnogi razlozi da vjerujemo da je zbog
sudara ili eksplozije jedne od planeta Sunevog sistema u davnoj
prolosti dolo do stravinog komara na naem nebu.
.. . Oslonac se neba sruio, opisuju taj strasni trenutak drevni kineski
rukopisi, a Zemlja je bila potresena *iz temelja. Nebo je poelo da pada
prema sjeveru. Sunce, Mjesec i zvijezde promijenile su putanje. itav
svemirski sistem izgubio je svoj poredak. Sunce je bilo pomraeno, a
planete su promijenile putanje...
Sluei se drevnim izvorima, koje, naalost, nije naveo, i poznati rimski
istoriar M. Terencije Varon opisuje:
Zvijezda Venera, promijenila je boju, veliinu, oblik, izgled i putanju,
to se nikad nije zbivalo ni prije, a ni poslije toga ...
I u svetoj knjizi Talmud ostalo je zabiljeeno:
... Sledilo se od straha srce Adamovo.
Jadan ja! povikao je. Zbog grijeha mojega ugasilo se svjetlo danje,
i opet se svijet pretvorio u haos!...
I drugi narodi drevne prolosti zapamtili su* te stravine trenutke
svemirske katastrofe. Ve po-minjana sveta knjiga Kii Indijanaca
Popol Vuh zabiljeila je da je dola velika hladnoa i da se Sunce
dugo vie nije vidjelo na naem nebu, Zend Avesta, knjiga drevnih
Arijevaca najavljuje posljedice katastrofe: Na Zemlju e se spustiti
pogibeljna hladnoa, ona e donijeti jake mrazove... preivjee samo
najjai!...
Bio je to moda poetak ledenog doba, ni prvi ni posljednji u istoriji
ovjeanstva. Jer, predan ja
koja su se do dananjeg dana zadrala u Meksiku i Venecueli govore da
je ubrzo nakon kataklizme nastupila strana hladnoa, koja je zamrzla
mora, rijeke i jezera, a Sunce, Mjesec i zvijezde pojavljivali su se samo
jednom godinje, i godina je izgledala kao jedan dan i jedna no!
U posljednjih 700.000 godina, naa planeta je doivjela najmanje sedam
ledenih doba, tvrde poznati naunici dananjice. Istovremeno, neki
uenjaci vjeruju da se naa Zemlja upravo nalazi pred jednim takvim
ledenim periodom koji e nastupiti u sljedeih tristo godina. Naime,
evropski sjever, kako su javile 11. februara 1977. godine svjetske
novinske agencije, nalazi se ve puna tri mjeseca pod snijegom i
ledom. Prvi put u posljednjoj deceniji u sjevernim zemljama vlada prava
polarna zima kakvu ne pamte ni najstariji Nordijci. U vedskoj, Finskoj
i Norvekoj zaleena su gotovo sva od 150.000 jezera, a u najveem
dijelu vedske u decembru i januaru zabiljeene su najvee snijene
padavine i najnie temperature od 1785. godine. Na krajnjem sjeveru
iva se sputala i na minus 49 ste-peni Celzijusa. Na jugu vedske i na
zapadnoj obali, padavine su ove zime bile i za tri stotine pedeset od-sto
vie od normalnih, a od 62 zimska dana u Stok-holmu, 52 su bila
snijena i kiovita!
Prema podacima nordijskih meteorolokih slubi, srednja temperatura
zemlje pala je od kraja tridesetih godina ovog stoljea za itav jedan
stepen, a naslage leda i snijega na Sjevernom polu poveale su se samo
od 1940. godine za oko dvanaest odsto! Ali, vratimo se u daleku
prolost, u vrijeme (posljednje) kosmike katastrofe, koja je zaustavila
stasanje najnaprednijih civilizacija nae planete i ljude, one koji su
preivjeli, bacila na poetak unitivi njihov vievjekovni trud.
Teko je odrediti taan datum tog stranog sudnjeg dana za mnoge
narode, ali se umnogome mogu nazrijeti njegove posljedice. Katastrofa
je bila
strana: poplave, oluje, erupcije vulkana, eksplozije, nestajali su otoci,
kontinenti, mora su se povlaila, Zemlja je izmijenila svoj izgled.
Tragove te smrtonosne orgije neba i Zemlje otkrivamo i danas.
Uzimajui uzorke tla sa dna Atlantskog okeana, s dubine od 3.600
metara, vedski uenjak P. V. Kolbe izvukao je ostatke vodenih trava
koje mogu rasti samo u slatkoj vodi. Kolbe je zakljuio, a to su kasnije
prihvatili i drugi naunici, da je na tom mjestu u Atlantiku neko po-
stojalo kopno. Atlantida?! Moda!
Jo jedan dokaz: prilikom popravljanja kabla 1898. godine, posada
jednog francuskog broda izvukla je sa dna Atlantika neobini komad
stijene vulkanskog porijekla. Prilikom detaljne analize dolo se do
zakljuka da je takva staklasta lava mogla nastati iskljuivo na povrini
Zemlje nikako ispod morske povrine! Ili:
Prije dvije-tri godine meksiki naunik Garsija Pejona je vrio nauna
istraivanja na Kordiljerima. Tom prilikom je sasvim sluajno na visini
od 5.700 metara u debelim naslagama leda otkrio ostatke dviju koliba.
Ali, ni to ne bi bilo nita senzacionalno da u blizini -koliba nije naao
velik broj koljki i tragova mora! To najbolje dokazuje da su se Kor-
diljeri digli nakon strane kataklizme i da je Atlantik prije nje imao
drugaiji izgled!
Ni Antarktik, pretpostavlja se, prije katastrofe nije imao svoju ledenu
kapu. To dokazuje i otkrie naunika koji su prije dvije godine uzimali
uzorke njegovog tla. Na dubini od kilometar i po ispod leda, uenjaci su
otkrili tragove vulkanskog pepela!
Nita manje stravini efekti posljednje svemirske katastrofe zabiljeeni
su i na Dalekom istoku. ... Zapisi o nekim zemljama koje su se spustile
na morsko dno sauvali su se i kod naroda Tihog okeana kae
Aleksandar Gorbovski, pisac i istraiva nae najdrevnije prolosti.
Tako, prema predanjima stanovnika otoka koji se nalaze jugozapadno
od Novog Zelanda, u dalekoj prolosti okean je progutao zemlje Ka-
houpo-o-Kane (Tijelo boga Kane). U polinezijskim mitovima esto se
spominje nekaikva Velika zemlja. Stanovnici Ukrnjeg otoka govore o
zemljama Motu-Mario-Hiva, koje su se spustile na dno okeana.
Ti podaci su potvreni i arheolokim iskopinama. Nedaleko od otoka
Ponape (Karolinki otoci) otkriveni su ostaci velikog grada koji je
dopola nestao u moru. Isto kao i u Atlantiku, poniranje kopna u Tihom
okeanu odigravalo se u toku dueg perioda nakon stravine katastrofe.
Postoje i zapisi o nekakvom kopnu koje je nestalo u Indijskom okeanu.
Tako se u djelima antikih autora moe proitati zapis o prevlaci koja je
nekada spajala Indiju i Afriku.
Ta se svjedoanstva potvruju i nalazima iz najnovijih godina. Tako je,
na primjer, itav niz lingvista otkrio slinost dravidskih jezika june In-
dije i istone Afrike. Flora i fauna tih mjesta takoe svjedoi u korist
tvrdnje da je na tom mjestu nekada postojala kopnena veza. Na
Madagaskaru postoji oko deset vrsta majmuna lemura, koji osim u
Africi, postoje jedino u Indiji!
Oko dvadeset est vrsta biljaka, koje se mogu nai samo na
Madagaskaru, rastu samo u jo jednom dijelu svijeta u junoj Aziji,
ali ih zato nema u Africi, mada je ona mnogo blia ovom otoku.
Nejasne uspomene o kopnu usred Indijskog okeana, o legendarnom
kontinentu Lemuriji, mogu se nai u povijesnim tradicijama naroda
June Indije:
Tamilaham, ili domovina Tamla zaipisao je jedan indijski istoriar
u dalekoj prolosti nalazila se u junom dijelu velikog otoka Navala-
mo, koji je bio jedan od prvih zemalja to se pojavila uz ekvator. Tamo
se nalazila i Lemurija, taj nestali kontinent koji je bio kolijevka ljudske
civilizacije! ...
Svemirska katastrofa o kojoj govore i ostali narodi svijeta, nema vie
sumnje, imala je stravine posljedice. Ali, kada se ona, zapravo,
dogodila?
Sluei se najnovijim otkriima dananjih istraivaa, te drevnim
zapisima i dokumentima, pretpostavlja se da se katastrofa odigrala prije
neto vie od trinaest hiljada godina.
Sta se na naoj planeti dogaalo prije ove katastrofe, kakav je Zemlja
imala izgled i kakve su civilizacije cvjetale na njoj, danas moemo samo
da nasluujemo. Meutim, ivot na Zemlji, uspon i padove naroda nakon
kataklizme donekle jo moemo da rekonstruiemo.
Pa, .pokuajmo ...

TAJNA SIRUUSA B
JESU LI NAM PRECI STIGLI IZ SVEMIRA? * KO JE PRVI OTKRIO
VELIKU KONSTANTU? * ODAKLE POTIU FANTASTINA
ZNANJA DREViNIH ASTRONOMA? * O EMU GOVORE
FOLKLORNE TRADICIJE AFRIKOG PLEMENA DOGONI? *
KAKO OBJASNITI ZAPANJUJUA ZNANJA DREVNIH
PREDAKA? * GDJE SE NALAZILA HI-POTETlCNA ZEMLJA
SREE? *
Kultura Sumerana trenutno se smatra najstarijom razvijenom kulturom
ovjeanstva. Njeni su kraljevi osnovali legendarni grad Ur, u Kaldeji, a
prema drevnim rukopisima i legendama, doivjeli su astronomsku
starost. Samo prvih deset sumer-skih kraljeva, tvrdi se u zapisima na
glinenim ploicama, vladali su (i ivjeli, dabome!) ni manje ni vie
ve 456.000 godina!
Kako je to mogue?
Da rukopisi ne varaju?!
Prije nego to potraimo odgovore na ova pitanja i razmotrimo ih u
svjetlu dananjih naunih dostignua, pokuajmo saznati ko su, zapravo,
bili Sumerci? Odakle su stigli? Otkud im nevjerovatno astronomsko,
matematiko i tehniko znanje? Kako to da se njihov proraun
Mjeseeve putanje razlikuje od naih najnovijih rezultata samo za 0,4 se-
kunde? Kako su uspjeli da izraunaju da godina traje 365 dana, est
asova i jedanaest minuta, to se od dananjih prorauna razlikuje samo
za tri minuta?! Kako se moe objasniti injenica da su se ve znali
sluiti s petnaestoznamenkastim brojevima, kada je, recimo, i za sitare
Grke ve pri deset hiljada zapoinjala beskonanost? Naime, na jednoj
glinenoj krhotini na breuljku Kujundik pronaen je rezultat nekog
drevnog prorauna s brojanom vrijednou od 195.955.200.000.000!
Godinama kasnije mnogi naunici, od arheologa do matematiara i
fiziara, pokuavali su da od-gonetnu ta je tako fantastino velika cifra
mogla da znai drevnim Sumeranima. I, napokon, prije nekoliko godina,
izgleda, istinsko rjeenje naao je ameriki naunik francuskog porijekla
Mori Sate-len. U svojoj knjizi Jesu li nam preci stigli iz Svemira?
Satelen objanjava:
Sumerci, ije je porijeklo jo nepoznato, bili su izvanredni astronomi.
Poznavali su period revolucije i konjunkcije svih planeta, ak Urana i
Nep-tuna, i podijelili su solarni dan na 86.400 sekundi, dakle, 24 sata od
60 minuta sa po 60 sekundi.
Shvatio sam da misteriozni broj sa Kujundika mora da bude neki vrlo
dug vremenski period izraen u sekundama. Izraunao sam da broj pred-
stavlja taono 2.268 miliona dana od po 86.400 sekundi svaki. To je ve
bio dobar poetak, ali mi nije bilo jasno ta treba da znai tako dug
vremenski period, vie od est miliona godina, dakle dui od ovjekovog
postojanja na Zemljii. Sreom, sjetio sam se da su Sumerci, izmeu
ostalog, znali za astronomski fenomen sada poznat pod nazivom
unapred-no pomjeranje ravnodnevmica, koji pokree osovinu rotacije
nae planete oko ekliptinog pola za 9,45u.000 dana ili oko 26.000
godina.
Tada sam doivio najvei ok u svom ivotu. Otkrio sam da 2.268
miliona dana sasvim tano predstavlja 240 ciklusa unaprednog
pomjeranja rav-nodnevnica sa po 9,450.000 dana svaki! Drukije reeno,
sveti broj sa Kujundika je predstavljao za tajanstvene Sumerce 240
ciklusa rotacije godinjih doba oko zodijakog kruga, ali izraen u
sekundama, umjesto u danima ili godinama, kako to ine dananji
astronomi.
Tako sam shvatio da je ta vie nego fantastina cifra od
195.955.200.000.000 sekunda upravo uvena 'velika konstanta' naeg
planetarnog sistema koju su astrolozi i astronomi pokuavali da otkriju
tokom gotovo dvije hiljade godina, a koju su, nevjerovatno, njihovi
drevni preci izraunali jo prije 64.800 godina!
Ali, nije to jedino to ve decenijama zbunjuje nauni svijet kada su u
pitanju drevni stanovnici plodne Mezopotamije! Kultura Sumeraca
prepuna ie zapanjujuih zagonetki, koje e jo dugo golicati matu
hladnokrvnih istraivaa i arheologa.
Pretpostavlja se da su Sumerci napisali prve knjige na svijetu, da su
znali za statiki elektricitet i elektrinu struju, sluili su se galvanskim
baterijama i galvanoplastikom. Poznavali su i mnoga znanja iz oblasti
optike, a pretpostavlja se da su ak znali i za mikroskop. Lako je mogue
da su poznavali i tajnu savlaivanja gravitacije i lebdenja u vazduhu i da
su se sluili antigravitacionim instrumentima!
I njihova znanja iz astronomije, po svemu sudei, bila su vie nego
fantastina. Znali su da se na prirodni satelit okree oko nae planete, a
Zemlja oko Sunca. Znali su za Uran i Neptun, mada je ova prva planeta
samo u vrlo rijetkim prilikama
vidljiva golim okom, dok se Neptun nikada ne moe vidjeti. Njihova
uenja podsjeaju nas da Mars ima dva satelita, Jupiter etiri, Saturn
sedam, a Uran dva i da komete dolaze i prolaze u pravilnim vremenskim
razmacima.
Sumerci su znali, a kasnije emo vidjeti da su to znali i Egipani i Maje,
da se sve planete i njihovi sateliti istog datuma i u istoj taki svakih
2.268 miliona dana, to jest svakih 6,300.000 godina od 360 dana nalaze u
istoj ravni na nebu!
Na jednoj od mnogobrojnih glinenih ploica to su otkrivene u ovom
stoljeu, neki sumerski zvje-zdoznanac je nacrtao pored Mjeseca dvije
zvijezde Alfu i Betu iz sazvijeza Blizanaca! Sudei prema njihovoj
poziciji, slika na ploici je prikazivala nebeski svod od prije est
hiljada godina!
Ovo nije bilo teko utvrditi. Naime, Sunce se danas, za vrijeme jesenje
ravnodnevnice nalazi u sazvijeu Ribe, a u vrijeme procvata sumerske
civilizacije, ono se zaista nalazilo u sazvijeu Blizanaca. I dalje, lagano
kretanje nebeskog svoda ostvaruje puni krug za 25.920 godina, a ta ista
cifra pojavljuje se i u mnogim starim sumerskim tekstovima.
Meutim, ni to nije sve. Znali su da je nebeski svod fiksan, a da se
planete pomjeraju u odnosu na njega. I dalje: njihova znanja iz
astronomije pre-vazilazila su ak i na planetarni sistem i zadirala su
mnogo, mnogo dalje do zagonetne zvijezde Sirijus B, koja je tako
sitna da je zvanino (ponovno?!) otkrivena tek sredinom prolog stoljea,
ta-nije 1862. godine, i to teleskopom s promjerom od etrdeset
centimetara!
Da misterija bude jo vea Sirijus B je, zapravo, bijeli patuljak na
kome je materija od koje je sainjen silno zgusnuta i fantastino teka.
Prema podacima koje nudi savremena astronomija masa Sirijusa B
dostie 0,98 mase Sunca, a prenik te zvijezde je svega dva i po puta
vei od prenika
Kadar iz filma Sok budunosti-: nepoznato svemirsko razumno bie
kako (a vidi umjetnik
nae planete. Upravo to prouzrokuje fantastinu gustinu, a samim tim i
teinu: jedan kubni centimetar Sirijusa B teak je gotovo pedeset
tona!
Sumerci su znali tano trajanje orbite Sirijusa B i toj injenici su
pridavali golemu panju. Meutim, oe i jedino oni. Prastari rukopisi nas
upozoravaju da su i reci (svetenici, uvari tajnih znanja) stare
egipatske civilizacije na izvjestan nain gajili kult Sirijusa, stavivi ga
na prvo mjesto meu svim zvijezdama za koje su znali. Njihov precizni
kalendar takoe se zasnivao na izlascima i zalascima ove udaljene
zvijezde nevidljive golim okom, a poistovjeivali su ga s glavnom
boicom Izi-dom, koja je bila ena glavnog egipatskog boanstva
Ozirisa!
Ali ni tu nije kraj ovoj drevnoj misteriji. ..
I jedno afriko pleme, Dogoni, koje danas sainjava oko tri stotine
hiljada pripadnika, a ivi na podruju Nigerije, u svojim za nauni svijet
jedinstvenim i zbunjujuim predanjima zadrali su znanja o ovom
dalekom zvjezdanom sistemu. Glavnu zvijezdu Sirijus A Dogoni
nazivaju Sigi-tolo, a Sirijus B, koja je nevidljiva golim okom Po
tolo*.
Meutim, znanja Dogona idu i dalje. Prema njihovim uenjima zvjezdani
sistem Sirijusa A sainjavaju jo i Emme-ja-tolo, ili Sirijus C, s pla-
netom Njen-<tolo, to dananja nauka jo nije u potpunosti potvrdila.
Misterija koja obavija ovo neobino afriko pleme o ijem se porijeklu
malo zna, postaje jo vea kada se zna da su Dogoni oduvijek znali da je
Sirijus B ili Po-tolo, u stvari, bijeli patuljak.
Po-tolo, kau njihova predanja, je najtea zvijezda i svi ljudi zajedno
ne bi mogli da podignu ni njen najmanji komad!
Od koga su ovi tajanstveni drevni narodi saznali za Sirijus B i zato su ga
toliko oboavali kada
on, naizgled, nema nikakve veze sa ivotom na naoj planeti?
Precizan odgovor, koji je teko potvrditi ali i osporiti, lei u dogonskoj
mitologiji.
U poetku su se Sunce i zvijezda 'Po-tolo' kao
susjedi nalazili u istom regionu neba tvrde Do-
goni a zatim se 'Po-tolo' udaljila od Zemlje, a
Sunce je ostalo. j
S tim u vezi, dogonska mitologija pominje dvije neobine svemirske
posjete: Zemlju je prvo posjetilo bie Ogo, a zatim se na nau planetu
spustio brod Nome sa prvim ljudima!
Ova druga posjeta opisama je vrlo detaljno.
Nomina letjelica bila je ogromna i imala je dvije
palube sa okruglim dnom. U njoj je bilo ezdeset
velikih prostorija u kojima su bila smjetena sva iva
bia i osnovni sadraj njihovog ivota. Stigli su na .
Zemlju i na njoj ostali! '
Prema drevnim legendama i Sumerci su bili u % stalnoj vezi s
bogovima, koji su u nebeskim bar- '; kama stizali iz oblaka, otkrivajui
im mnoga kori- % sna znanja, a njihovim kraljevima, koji su im vjerno
'; sluili, darivali fantastino dug ivot.
Ipak, istraivai drevne prolosti, proteklih godina, doli su do neobinih
saznanja. Otkriveno je, naime, da su Egipani uvali izvjetaje o
astronomskim posmatranjima itavih 630.000 godina, arhive Vavilona
bile su stare 470.000, a asirske hronilke proteu se u prolost 270.000
godina. Sta je u tim dragocjenim dokumentima bilo sve registrovano,
teko je i naslutiti. No, da su kojim sluajem sauvana, vjerovatno bi
slika o prolosti nae planete u mnogo emu bila drugaija, a mnoge
zagonetke bile bi ve odavno rijeene.
Gotovo poput Sumeraca i Maje su zagonetan narod. Iza sebe su ostavile
daleko vie spomenika, koji i dan-danas podstiu fantaste i mataire na
ne-vjerovatna razmiljanja, a arheologe zbunjuju : ostavljaju bez rijei.
... Postoji li neki kutak na Zemlji koji sebe obavija takvom potpunom
tminom i ne daje nam odgovor ni na jedno pitanje? zalbiljeio je
svoju zbunjenost uveni reporter Egon Ervin Ki u tekstu Pitanja, nita
drugo nego pitanja na Monte Alba-nu. Je li jae u nama ushienje
ili zbunjenost?! ... Koji su uzroci: da li taj prostrani kompleks, iji su
obrisi pogled u beskonanost? Ili su to piramide, koje izgledaju kao
raskone stepenice u unutranjost neba? Ili je to dvorite hrama, koje je
pomou nae moi predoavanja ispunjeno hiljadama Indijanaca koji se
usrdno mole? Ili je to, pak, opservatorija to s merdijanskim krugom ini
ugao azimut? Moda je to i pogled na stadio kakav u Evropi nije
sagraen od rimske antike do dvadesetog stoljea, na stotinu i dvadeset
kamenih redova to se koso penju k nebu...?!
Maje, dodue, nisu uspjele napraviti jednostavni plug, tvrdi Johanes fon
Batler, zemljoradnja im je bila sasvim primitivna: meutim, njihova
nevje-rovatno razvijena kultura stvorila je najbolji kalendar na svijetu!
Maje su podizale svoje graevine samo onda kad bi to zapovijedio
kalendar, a ne kada bi bile potrebne. Cjelokupna kultura i naulka bile sii
podvrgnute kalendaru i zvijezdama, jer je ovaj neobini narod stalno
ivio u oekivanju smaka svijeta. Mlade generacije, s koljena na
koljeno kao strano prokletstvo pritiskala je daleka uspomena na uasnu
katastrofu, moda ba na onu ve opisanu, to se dogodila u naem
Sunevom sistemu, koja je u orgijanju vulkana, zemljotresa, vjetruina i
mora gutala sve pred sobom. Moda ba zbog toga, njihovo astronomsko
znanje bido je nevjerovatno, a arhitektura pravo algebarsko udo. Pa,
ipak, Maje nisu znale za toak!
Zato? Kako je to bilo mogue?
Postoje mnogi razlozi tvrdi Batler u prilog pretpostavci da su
drevne kulture izvanredno
poznavale ne samo nauku ve i metafiziku, a to znanje je tokom vremena
ili palo u zaborav ili se sasvim izgubilo. Pomisao da se ovjek polako
razvijao i svoje znanje sticao korak po korak, ne moe se nikako
uskladiti s nalazima i predanj ima to govore o starim kulturama. Jer
meu barbarskim plemenima pojavile su se iznenada, kao da su nikle iz
zemlje, gotovo visoko razvijene kulture kao neobjanjivi monoliti u
pustoj stepi.
Tek danas stiemo ponovo mnogo tog nestalog znanja. Ali, naalost, ne
svo. Jer kada bismo znali kako su Egipani gradili svoje piramide moda
bismo znali i tajnu levitacije. Ili, kada bismo znali o drevnim robotima,
automatima i kompjuterima, koji se pominju u prastarim tekstovima i
hronikama, jasnija bi nam bila slika o stoljeima koja su prohujala? Pa,
dalje slijede pitanja, koja e dugo uzaludno traiti odgovore, da li je naa
planeta i prije Hiroime i Nagasakija osjetila strahote atomskih
eksplozija; da li su letjelice koje se pominju u mnogim sagama bili
svemirski brodovi, da li su nas posjetili neznanci iz Svemira; ko su autori
svetih knjiga, gdje se kriju antika znanja, koliko ima istine u legendama
i predanjima; kako razluiti istinu od mate; gdje poeti i kako okonati
istragu o vremenu i tajanstvenim civilizacijama koje danas, naalost,
jedva i nasluujemo?!...
Drevni spisi tvrde, na primjer, da su indijske vimane (svemirske
letjelice) bile izraivane od esnaest vrsta lakih kovina i da su letjele od
jednog mjesta do drugog, od jedne zvijezde do druge, a imale su i
radarske i televizijske ureaje kako bi se moglo vidjeti ak i unutranjost
neprijateljskih svemirskih brodova. To se moe razabrati iz jednog
prastarog sanskritskog zapisa o aeronautici koji se danas uva na
Univerzitetu Misuri (SAD).
I na podruju parapsihologije moe se samo nagaati koliko je znanja
tokom minulih mileniju-ma potonulo u potsvijest ovjeanstva. U jogi su
se,
to nema sumnje, sauvale neke sposobnosti ljudskog duha. Sve nam to
pokazuje da nas proima neka snaga to se nalazi izvan zakona prostora,
vremena i kolske fizike!
To je ona nedokuiva i tajanstvena snaga, koja samim naprezanjem
proizvodi materiju, gradi ivot na ijem izvoritu budan duh moe
neprestano da crpi snagu i svjeinu da bi se regenerisao. Snaga o kojoj
drevni kineski filozof Lao Ce (oko 604. godine prije nove ere) kae:
Nekada, prije nego to se oblikovahu Nebo i Zemlja, nastalo je iz
niega neko bezvuno, bezoblino, samodovoljno, nepromijenjljivo
Neto. Ono proima sve, a ipak nije nikada ugroeno: djeluje u svemu, a
ipak je neiscrpno. Taj duh koji je izronio iz nedokuivog jeste
stvaralaka snaga ivota. Bezimena, ona je poetak zvijezda i Zemlje:
dade li joj se ime, tada se zove Majka stvaranja!
Ta snaga uklanja neposredno, razrjeava zamreno, izjednauje zraenje i
nie esticu do estice. Nevidljiva je, a ipak stvara, i ja ne znam odakle
potie!
Meutim, ona prethodi zvijezdama!...
To je samo jedan mali dio naeg nasluivanja o fantastinim
dimenzijama znanja civilizacija drevne prolosti. O Sumercima, starim
Egipanima, Indijcima, Tibetancima, Kinezima, Majama znamo ko-liko-
toliko. Meutim, o drugim visokorazvijenim, u dananjem znaenju te
rijei, kulturama kao to su prema mnogim legendama, sagama i
predanjima, bile Atlantida, Hiperboreja, Zemlja Mu, Gondvani,
Kraljevstvo Punt... gotovo nita ne znamo. Kada bi se, kojim sluajem,
jednoga dana otkrili ostaci neke od ovih kultura, sigurno je.da bismo jo
vie bili zbunjeni fantastinim znanjima kojim su raspolagali nai
pradrevni preci.
Jo je grki filozof Platon zabiljeio kazivanja egipatskih reka o
Atlantidi, njenoj superrazvijenoj tehnologiji, udesnim letjelicama u
kojima su pripadnici Zemlje sree letjeli bogovima u posjete,
brodovima, podmornicama, korienju atomske energije ...
Prisiljeni smo pretpostaviti da su prije mno
go milenij uma postojale vrlo razvijene civilizacije,
koje su ili ivjele na Zemlji ili su bar bile u nekoj
neraskidivoj vezi s njom. Kako bismo, inae, druk
ije mogli da objasnimo nerijeene zagonetke to
potiu iz vremena daleke i gotovo zaboravljene pro
losti?! ...
Tako misli uveni ameriki istoriar i arheolog Dord Ketman, a
naunik Mori Satelen preciznije objanjava:
Prije ezdeset i pet hiljada godina nae pret
ke su posjetili astronauti iz nekog drugog svijeta,
pa su naglo poboljali njihovu inteligenciju, vjero-
vatno ukrtanjem, zatim ih uveli u mnoge tajne
astronomije, matematike, metalurgije ... To se de
silo u toku pretposljednjeg meuledenog doba,
izmeu prve i druge glacijaoije Virma, onda kada
se zvijezda Sjevernjaa zvala Vega i kada je klima
na Zemlji bila, otprilike, ista kao i danas. To je,
dakle, bio idealan period za prilagoavanje i obu
a vanjev nove ljudske rase koja je postala veoma
superiorna u odnosu na prethodnu!.. .
Kako je Satelen doao do ovog fantastinog zakljuka?
Prvi dokaz otkrio je kada je rijeio tajnu pet-naestocifrenog broja
zabiljeenog na sumerskoj glinenoj ploici naenoj na brdu Kujundik,
na mjestu gdje je nekada cvjetao drevni grari Nintiva. Na njoj je, kako
smo ve ranije rekli, govorom preciznih brojki bilo zapisano da je
>velika konstanta Sunevog sistema ovjeku bila poznata prije tano
64.800 godina!
Drugi dokaz nametnuo se sasvim sluajno kada je u jednoj stijeni u Del
Maru, pored San Dijega, u Kalif orni j i, otkrivena lobanja homo
sapiensa ili Kromanjonca. Ispitujui starost lobanje metodom
datovanja zasnovanoj na amino-Jkiselinama, dr Ro-ders, direktor
Muzeja ovjeka u San Dijegu i dr Bada, profesor hernije u
Okeanografskom institutu San Dijega, zakljuili su da je stara oko
65.000 godina, da je pripadala ovjeku koji je posjedovao visoku
inteligenciju i koji je, po svemu sudei, bio sposoban da posmatra i
registru je astronomske cikluse!
Naalost kae Mori Satelen mi nikada neemo saznati da li je taj
ovjek roen na Zemlji, ili je doao iz Svemira. Jedino moemo da
vjerujemo da su u tim dalekim vremenima na Zemlji postojali ljudi vrlo
visoke inteligencije, to remeti sve postojee naune teorije!
To je tano. Jer, injenica da su nai preci koji su ivjeli prije 65.000
godina znali toliko mnogo, moda ak i vde od nas, o Sunevom
sistemu, vie je nego zbumjujua i vrlo ju je teko objasniti ukoliko u
pomo ne pozovemo svemirske goste!
Ali, poznavanje astronomije i matematike samo su, kako emo vidjeti,
dio znanja koje su posjedovali nai pradavni preci...
PUT DO BESMRTNOSTI
MO2E LI OVJEK IVJETI NEKOLIKO STOTINA GODINA? *
MISTERIJA KRALJEVSKIH LISTA IZ NINIVE I NIPURA JESU LI
SUMERCI POZNAVALI TAJNU SPRAVLJA-NJA ELIKSIRA
MLADOSTI? * DA LI SU DREVNI HIRURZI VRILI I
TRANSPLANTACIJE SRCA? * O EMU GOVORI NAJSTARIJA
MEDICINSKA KNJIGA NEI ClNG?
U jednom od ovogodinjih brojeva asopisa Zemlja sovjeta proitao
sam zanimljiv takst pod naslovom Koliiko treba da je dug ljudski
vijek. Autor teksta navodi imena ljudi koji su u posljednjih nekoliko
stoljea doivjeli fantastinu starost (Sirali Mislimov, 168 godina, Tomas
Par, 152 godine, Li Cunk Jun, 152 godine) da bi, na kraju, dao rije i
najpoznatijim sovjetskim gerontolozima.
Vjerujem izjavio je akademik Nikola] Dubinjin da se ve u
najskorije vrijeme ljudski ivot moe znatno produiti, u svakom sluaju
do kraja naeg stoljea prosjean ljudski vijek u razvijenim zemljama
kretae se oko devedeset godina. U narednom stoljeu vie od 150
godina, i tom produenju gotovo da i nema kraja. Moda e jednog dana
ovjek moi da ivi i vie stotina godina. Meutim, evolucija je
nemogua bez postojanja smjene generacija. Potomci virusa pojavljuju
se ve nakon dvadeset minuta poslije poetka ivota njihovih roditelja,
ljudi dobijaju djecu, otprilike u 25. godini, a sekvoja je plodna ak i kada
ima tri hiljade godina.
Vladimir Froljkis, profesor univerziteta i sarad-nik Gerontolokog
instituta u Kijevu, formulisao je teoriju adaiptaciono-regulativnog
starenja. Ta teorija je jedna od najpopularnijih u gerontologiji. Prema toj
teoriji, starenje je ne samo gaenje funkcija organizma, ve i nastajanje
vanih prilagoavajuih mehanizama koji ublaavaju taj proces. I
ukoliko su ti mehanizmi ispoljeniji, utoliko imamo vie anse za dug
ivot.
Prouavanje tih mehanizama je dovelo sovjetske naunike do vanog
otkria. Ispostavilo se, naime, da unoenje u organizam ilibarske
kiseline, jednog od prirodnih produkata razmjene materija, normalizuje u
starijem uzrastu tkivnu razmjenu i ima globalno tonizirajue djejstvo.
lanovi grupe kojom rukovodi profesor Froljkis smatraju da stvar nije
samo u dotrajalosti elija organizma, ve i u ukljuivanju nekih letalnih
gena, po ijem nareenju dolazi do razaranja elija. S tim u veai, ve
su pronaene i uspjeno se ispituju materije koje koe biosintezu
bjelanevina i samim tim usporavaju starenje!
Istovremeno, moskovski akademik Nikolaj Ema-nuelj predlae druga
bioloki aktivna jedinjenja za produavanja ivota. Pri tome on polazi od
teorije,
kako pie Zemlja sovjeta, slobodnih radikala. Po njegovom
miljenju, starenje predstavlja proces akumuliran ja u organizmu svih
moguih povreda do kojih dolazi u komuniciranju sa apoijnom sredinom.
Zbog djelovanja tetnih estica industrijskih otpadaka, razliitih
ozraivanja od strane kancerogenih materija i tome slino, u organima se
pojavljuju hemijski agresivni slobodni radikali. Oni su u stanju da se
jedine sa molekulama i apsolutno mijenjaju njihove reakcije, ime
pogubno djeluju na genetiki aparat.
Akademik Nikolaj Emanuelj je doao do zakljuka da se ovjekov ivot
moe produiti za 30 do 40 odsto ukoliko se u organizam unesu
specijalne klopke za slobodne radikale. Na primjer, za klopke
mogu posluiti takozvani antioksidanti.
Eksperimenti na ivotinjama, kojima su davani antioksidanti zajedno sa
hranom potvrdili su pravilnost te pretpostavke.
I lenjingradski profesor Vladimir Diljman ima svoju teoriju o
usporavanju starenja. On smatra da je glavni uzrok prijevremene smrti
pretjerana usrdnost nekih organa i sistema. Zbog toga, dok organizam
raste neophodna je rastua aktivnost njegovih organa i sistema, jer se u
protivnom nee poveavati masa tijela. Ali, kada to raenje prestane,
pomenuta aktivnost dovodi do naruavanja unutranje ravnotee u
organizmu i korisne materije postaju tetne. Na primjer, bez
holesterina je nemogue raenje i razmnoavanje elija. U starosti, pak,
on postaje uzronik arteroskleroze.
Zbog svega ovog, zakljuaik profesora Diljmana glasi: da bi se
predupredilo prijevremeno starenje, neophodno je blagovremeno suzbiti
aktivnost nekih organa i sistema u organizmu!
Sve skupa, gerontologija dananjice jo nije na takvom stupnju da bi
ovjeku podarila ivot dug nekoliko stoljea ili ak besmrtnost!
Meutim, ini se, bila je u dalekoj prolosti. Vratimo se, dakle, ponovo u
ona izblijedjela daleka vremena, 41 razvijene oivilizaoije ije dimenzije
znanja i dostignua jedva i naziremo ...
Meu najinteresantnija otkria arheologa koji su istraivali ruevine
Ninive i Nipura, ija starost dosee do vremena u kome su ivjeli
Sumerci, narod koji spada meu najtajanstvenije u povijesti Zemlje,
spadaju kraljevske liste, ematine tabele, koje je po starim
rukopisima izradio babilonski sve-tenik Berosos u treem ili etvrtom
stoljeu prije nove ere. One su svojim sadrajem naprosto zbunile i
zaprepastile naunike, a sasvim je izvjesno da ih i danas zbunjuju. Jer,
kako objasniti njihov sadraj to se odnosi na broj godima koje se pripi-
suju vladavini prepotopnih sumerskih kraljeva. U njima doslovno stoji:
Kada je kraljevska ast sila s nebesa, Eridu je postao sjedite
kraljevstva. U Eridu je Aliulim vladao 28.000 godina kao kralj. Alalgar
je vladao 36.000 godina dva su kralja vladala 64.000 godina. Eridu je
bio naputen i njegovo je kraljevstvo bilo prenijeto u Badtibiru.
U Badtibiru, Enmenluanna je vladao 43.200 godina. Emengalarma je
vladao 28.000 godina; Dumuzi, pastir, je vladao 36.000 godina tri su
kralja vladala 108.000 godina. Badtibira je bila naputena i njeno je
kraljevstvo prelo u Laraik.
U Laraku je Ensipazianna vladao 28.800 godina jedan je kralj vladao
28.800 godina. Larak je bio naputen i njegovo je kraljevstvo prelo u
Sippar.
U Sipparu je Enmeduranna vladao 21.000 godina kao kralj. Sippar je bio
naputen i njegovo je kraljevstvo prelo u uruppak.
U Suruppaku je Ubar-Tutu vladao 18.600 godina kao kralj...
Svega skupa, pet gradova, osam kraljeva je vladalo 241.200 godina.
I onda je Potop bio na Zemlji...
60
Otkrie grobnice i mumije faraona Tuk-enk Amuna- da li su drevni
egipatski reci poznavali tajnu?
Tada nahrupi opti potop, zapisao je 1949. godine K. V. Keram u svom
romanu o arheologiji Bogovi, grobovi i uenjaci. Dogodi se novo stva-
ranje ljudskog roda od plemena Ut-aiapitia. I kraljeve, to se sada
spominju, kasniji babilonski uenjaci, koji oko 2100. godine prije nove
ere piu svoje hronike, broje kao apsolutno istorijske linosti. Budui da
se u redovima tih vladara nalazi vie njih, koji u legendi, nastaloj u isto
vrijeme, ive kao bogovi i polubogovi, i budui da se o prvoj dinastiji
nafaon potopa jo tvrdi da njezina 23 kralja zajedno vladahu 24.510
godina, tri mjeseca i tri i po dana, nije udno, to zapadni istraivai nisu
ispoetka vjerovali kraljevskim listama.
Nije udo naroito stoga, jer se do naeg stoljea arheolozima nije
posreilo da imaju i jedno kraljevsko ime prije osme dinastije poslije
Potopa. Ali, kada je Leonard Vuli, engleski arheolog amater (pr. a.),
vlastitim oima vidio kako neprestano izlaze na vidjelo stari slojevi
najstarije kulture, on je poeo sve vie vjerovati zapisima svetenika Be-
rososa.
U breuljku El Obeid kod Ura, u Kaldeji, Vuli pronae hram boginje
majke Nin-ikursag, to sa stubovima, terasom, prednjom dvoranom,
obilnim mozaicima, skulpturama lavova i jelena, bijae najstarija
graevina na svijetu. U tom hramu nae on i jedno zlatno zrnce. Na
njemu je jasno pisalo Aani-pada!
Meutim, nekoliko dana kasnije; engleski istraiva pronae i jednu
plou od vapnenca na kojoj je klinastim pismom bilo ispisano da je
zgradu posvetio A-ani-pada, kralj Ura, sin Mes-ani-pada, kralja Ura.
Ovo otkrie svojevremeno je izazvalo pravu senzaciju. Jer, ime Mes-ani-
pada se navodilo i u kraljevskim listama za koje se dugo vjerovalo da
su proizvod bujne mate dokonog babilonskog svetenika Berososa.
Sada, poslije otkria Leonanda Vulija, moralo se povjerovati da su
kraljevske liste istinite, a kraljevi koji se u njima pominju istorijske
linosti!
Besmrtnost! Eliksir mladosti!
Jesu li to samo puka elja i prazne rijei, to se tako esto pojavljuju u
rukopisima i mitologi-jama drevnih naroda? Ili su, moda, prastari
geron-tolozi doista mogli izuzetnim linostima svog naroda podariti
vjenu mladost i ivot diug nekoliko hi-
ljada godina?
U Epu o Gilgameu, za koji mnogi dananja naunici twde da opisuje
povijesne dogaaje, naao sam i ovaj stih u kome Ut-naipiti savjetuje
Gil-gamea kako da otkrije tajnu besmrtnosti:
Otkriu ti, Gilgameu, jedinu tajnu stvar, a to to u ti rei jeste tajna
bogova. Postoji biljka, koja raste ispod vode i ona ima bodlje poput trna
ili rue. Ona e raniti tvoje ruke, ali aiko ti uspije uzeti je, onda e tvoje
ruke drati ono, to ovjeku vraa vjeitu mladost!.. .
U jednom drugom rukopisu Rasprava o eliksiru preienom u devet
kazana pronaenom u jednoj kineskoj peini, a iji autor je bio uti car
(oko 26. stoljea p. n. e.) kae se da je cinober (ivin sulfid) bio
koriten u transmutaciji i u pripremanju zlatnog napitka, to jest
eliksira mladosti!
Odbljesci, ali samo odbljesci, drevnih znanja o spravi]anju eliksira
mladosti danas su se zadrali jedino u jednom tajanstvenom plemenu
koje ivi u nepristupanim predjelima sjevernog Kamira. Zovu se
Hiunzi, a prosjek ivota njihovih pripadnika i danas dostie sto i
dvadeset godina!
Cesto sam se udio, zapisao je Francuz Noel Barber, jedan od rijetkih
novinara to su posjetili ovo neobino kamirsko pleme, velikom broju
stogodinjih staraca i starica. Jednom prilikom sam razgovarao sa
stoosamnaestogodinjim Hajder Begom, koji je nekoliiko minuta ranije
siao sa planine,
prevalivi put od desetak kilometara. Po izgledu mu se ne bi moglo dati
vie od sedamdeset. Devedeseto-godinji Rahmat Ali pokazao mi je svog
novoroenog sina. Rahmat Ali gotovo svakodnevno nosi tovare od
etrdeset do pedeset kilograma na relaciji i do trideset kilometara ...
Stekao sam utisak da djeca Hunza po zdravlju ni malo ne zaostaju za
odraslim, ona uopte nisu sklona obinim djeijim bolestima. Hunzama
je nepoznata aik i kijavica!. . . '
Neki istraivai, koji su imali sreu da navrate u ovo zanimljivo pleme,
pretpostavljaju da se dugovjenost Hunza moe objasniti i nekim
tajanstvenim namirnicama, iji sastav jedino oni poznaju. Meu tim
namirnicama poasno mjesto zauzima tajanstveni planinski med, ili
med mladosti, kako ga ovdje stanovnitvo naziva. Taj med, u stvari,
pasta veoma gorkog ukusa, koju Hunze dodaju siru i mlijeku, spravlja se
od jedne vrste vrlo rijetke gljive ili liaja to raste visoko, na samim
planinskim vrhovima.
Tajnu meda mladosti stanovnici doline strogo uvaju, a naunici
smatraju da ta neobina pasta posjeduje neka posebna antiseptika
svojstva, koja produavaju ivotni vijek i ovjeka ine otpornim na razne
bolesti.
Ali, vratimo se ponovo u prastara vremena. Vratimo se Sumercima,
Majama i Egipanima i njihovim znanjima iz medicine ...
Pored sumerskih kraljevskih lista i Stari Zavjet biljei sjeanja na
nevjerovatno dugovjene ljude. U Knjizi postanka kae se da je Adam u
130. godini dobio sina Seta, a da je doivio 930 godina. Njegov sin Set
ivio je 912 godina, a u 105. godini dobio je sina Enoa, koji je ivio 905
godina. U devedesetoj godini Eno je dobio sina Kenana, koji je umro u
910. godini ivota. Ali, i Kenan je za sobom ostavio sina. Dobio ga je u
sedamdesetoj godini ivota i nazvao ga Mahalel. Ni Mahalel nije imao
kratak ivotni vijek. U 65. godini rodio mu se sin Jered, a on je ivio 895
godina. Jered je svog Sina Henoka dobio u 162. godini, a umro je u 962.
godini ivota . ..
I tako se lista dugovjenih biblijskih patrijarha nastavlja preko. Henofka,
koji je doivio 365 godina, , njegovog sina Metuzalema to je ivio 962
godine, sve do Noe koji je umro u starosti od 950 godina.
Naravno, teko je povjerovati starim zapisima, ali je sigurno da su nai
prastari preci, kao konano i mi danas, dosta vremena, vjetine i energije
potroili u traganju za odgovorom da li ovjek doista moe postati
besmrtan.
U svojoj zanimljivoj knjizi Svemirska veza, autori, brani par Alan i
Sali Landsburg navode da su stari Indijci upotrebljavali tigrove testikule
za lijeenje starosti. Ahil je navodno jeo kotanu sr medvjeda. Kralj
David se lijeio drevnim nainom gerakomije, to jest, spavanjem s
mladim djevicama, u nadi da e njihova tjelesna toplina i dah povratiti
mladenaku krepkost.
Hebreji i Sirijci su pili i kupali se u krvi mladih ljudi, u nadi da e na taj
nain povratiti svoju mladalaku snagu. Rimljani su u areni lizali svjee
prolivenu krv gladijatora, a voljeli su i da siu krv pomijeanu s
mlijekom iz grudi mladih ropkinja. Mnogi narodi su kao eliksir mladosti
upotrebljavali srca u okrajima zarobljenih neprijatelja. Pa, ipak,
besmrtnost je ostala tajna.
Smrt je neprirodna kae poznati hemiar dr Linus Pauling,
dobitnik dviju Nobelovih nagrada. Teoretski, ovjek je besmrtan.
Njegovo tjelesno tkivo nadoknauje samo sebe. On je stroj koji sam sebe
popravlja. Pa ipak, on stari i umire, a razlozi tome jo uvijek su, naalost,
tajna ...
U prirodi, istiu mnogi naunici, jedino bi ribe mogle da budu
besmrtne. Naravno, kada bi ivjele u idealnim uslovima u istoj i
nezagaenoj vodi i daleko od svojih neprijatelja kojima slue za hranu.
Meutim, budui da to nije tatko i one imaju svoj ivotni vijek. Istina, on
je mnogo vei od ljudskog, ali je jo uvijek daleko od beskonanog!
Ima nekih injenica koje ukazuju da su Egipani, moda, poznavali tajnu
besmrtnosti, tvrde Alan i Sali Landsburg. Veoma rano u svojoj istoriji oni
su razvili vrlo djelotvornu lijeniku znanost, koja je stigla do takvog
stupnja, da su je dijelili na specijalnosti. Grki istoriar Herodot
objanjava da se svaki egipatski lijenik bavio samo jednom boleu. U
svim mjestima ima mnogo ljekara. Neki su za oi, neki za glavu, jedni za
zube, drugi za probavne organe i druge unutranje bolesti.
Ali, u vrijeme kada je Herodot stigao u zemlju piramida (5. vijek p. n.
e.), egipatska medicina je bila ve svedena na pseudoritualistiki
egzorcizam. Lijenici su lijeili svoje pacijente tako da su iz njih radije
istjerivali demone, nego li da su traili fizikalne uzroke i lijekove za
njihove bolesti. Meutim, hiljadama godina ranije lijeenje je bilo
sasvim drugaije ...'.
Edvin Smitov papirus, pronaen u Luksoru prije 104 godine, star
najmanje pet hiljada godina, podsjea na savremer. hirurki udbenik,
koji zapoinje sa seriozinim esejom o srcu i krvotoku. Sljedeih etrdeset
osam poglavlja posveeno je raspravi o ranama i ozljedama po
anatomskom rasporedu. Svako poglavlje sadri pet dijelova: priroda
rane, ispitivanje simptoma, dijagnoza, lijeenje i prognoza, koja govori o
tome koliko su anse da se pacijentu spasi ivot!
Inae, meu mnogobrojnim nalazima otkrivenim u starim egipatskim
grobnicama ima i itav niz razliitog pribora koji frapantno podsjea na
instrumente savremene hirungije. Pronaena su klijeta razliitih virsta i
veliina, skalpeli i hvataljke. Drevni egipatski ljekari bili su dobri
hirurzi. To tvrdi i Herodot, koji u svojoj Moriji detaljno opisuje
hirurki zahvat koji zahtijeva otvaranje lobanje.
U Dolini Kraljeva pronaeno je nekoliko mumija sa izvanredno
napravljenim mostovima i vje-takim zubima, a zapisi o bitkama u
kojima su popisani mrtvi i ranjeni, govore da su egipatski vojni hirurzi
znali nain da zatvore ranu kako bi potpuno sprijeili infekciju. Za tu
svrhu upotreb- ljavali bi jednu vrstu gljivice koja je rasla u tihim
vodama. Bila je to, u stvari, prastara verzija savre-menog penicilina!
Pomenimo i to da su ljekari emlje faraona znali i za uzajamni odnos
ivanog sistema i pokreta ljudskih udova, to im je omoguavalo da
shvate uzroke paralize. Pa ipak bili su obuzeti smru, to za njih nije
predstavljalo svretak ivota, nego, zapravo, njegov poetak! Jedan
stari obred sahra-njivanja zavrava se ovim obeanjem:
Ponovo ivi, uvijek iznova oivljava, opet si mlad, mlad si ponovo i
zauvijek.
Besmrtnost i svemir, tvrde Landsburgovi, bile su teme koje se
permanentno javljaju u prastarom Egiptu i vidljivo su upisane na
spomenicima zapadne obale Nila. Putovanje u besmrtnost imalo je
fiziki znaaj, jer tek nakon to je obavio putovanje preko Nila, u Dolinu
Kraljeva, faraon je postajao uistinu iv. To je putovanje na vie naina
samo odjek svemirskog putovanja. U prikazu priprema za putovanje vide
se i simbolini brodovi, koji e prenijeti' dotinu osobu kroz dvanaest
sati tame u zoru novog dana, u novi ivot. Ne moemo se oduprijeti
pomisli da brodovi Amona-Ra, sunanog boga, nisu svemirski brodovi,
koji e preminulog prenijeti u carstvo bogova u svijet Svemira, gdje e.
mrtvac biti proet novim ivotom!
I kod drugih drevnih naroda medicinske nauke bile su veoma popularne i
razvijene. U Babilonu, koji je nastavio tradicije zagonetnih Sumeraca,
postojale su kole za ljdkare, a finansirala ih je drava. Za svoje greke
ljekari su odgovarali pred su-
dom. Tako, recimo, 218. lan Hamurabijeva zakonika predvia:
Ako je koji ljekar nekoga pokuao operisati bronzanim noem i time
prouzrokovao smrt dotinoga, kojega lijei, ili ako je neiju mrenu
otvorio bronzanim noem, i time ozlijedio oko, mora mu se odrezati
ruika!
Ako je vjerovati drevnim zapisima i predanji-ma nai preci nisu bili
samo dobri ljekari. Oni su se po svoj prilici sluili i najsloenijim
hirurkim presaivanjima pojedinih organa i dijelova tijela. U jednom
kinekom dokumentu starom dvadeset i tri stoljea doslovno se kae:
Jednog je dana Cen Au ao, hirurg, pozvao svoje prijatelje Cena i Caia.
Dao im je opojno pie i oni su bili tri dana bez svijesti. Zatim ih je ao
operisao i otvorio njihove eluce i ispitao njihova srca.
Nakon to im je uklonio i zamijenio njihove organe, dao im je udesni
lijek i dva su ovjeka pola izlijeena kuama ...
U jedinom drugom dokumentu, hronici Hu Han Su, staroj oko 1.800
godina, zabiljeen je jo jedan slian hirurki zahvat drevnih kineskih
operatora :
Najprije bi dao pacijentu da proguta neki praak od konoplje pomijean
s vinom, i im su nastupile opijenost i nesvjestica, nainio bi rez na
trbuhu ili leima i isjekao bolesnu izraslinu. Ako su stomak ili utroba bili
ugroeni dio, on bi temeljito oistio te organe poslije upotrebe noa i
uklonio zaraznu tvar koja je izazvala upalu. Zatim bi zaio ranu i
primijenio neku udesnu mast od koje bi rana zacijelila kroz etiri ili pet
dana, a poslije mjesec dana pacijent je ponovo bio potpuno zdrav.
Neki istraivai drevne prolosti, kao to su braa Erik i Kraig Umland,
vjeruju da su preci Maja toliko poznavali anatomiju ovjekovog tijela i
hirurgiju da su vrlo esto ak presaivali i
srce! Ovaj zakljuak oni zasnivaju na ritualu koji se dugo zadrao meu
daleko primitivnijim narodima Azteka i Tolteka vaenju srca!
Azteci i Toiteci su to vidjeli od Maja, koji su srce presaivali. Meutim,
vjerujui da Maje na taj nain udobrovoljuju svoje bogove, i oni su to
prihvatili nadajui se da e jednoga dana postati veliki i moni kao i
Maje. Na taj nain su ljudske rtve postali sastavni dao religije Azteka i
Tolteka i u tome su, kako su najbolje znali oponaali postupke Maja...
No, bilo kako bilo, sasvim je izvjesno da su Maje izvanredno poznavali
gotovo sve grane medicine. Jedna lobanja otkopana u Kampeku, Meksi-
ko, potvruje da su bili izvanredni i stomatolozi, jer su vrlo vjeto
postavljali plombe, krunice i mostove.
I preci Irtka, koji nisu nita manje zagonetni od Maja, imali su dobre
ljekare. Njihovi hirurzi su jo prije etiri i po hiljade godina vrlo
uspjeno vrili operacije na mozgu! Istovremeno, oni su vrili i
amputacije upotrebljavajui pri tome zavoje od gaze. Dakako, njihovi
pacijenti nisu osjeali bol, jer poznato je da su Inke poznavali i
upotrebljavali za anesteziju razne droge kokain, kinin, belado-nu...
Zanimljivo otkrie izvrila je prije osam godina, dakle 1969,
Marmajajanska nauna ekspedicija, koja i je u sovjetskoj Srednjoj Aziji
vrila istraivanje za i raun Turkmenskog antropolokog drutva.
Naunici, koji su sainjavali ovu ekspediciju, otkrili su velik broj
ljudskih skeleta starih oko stotinu hiljada godina na kojima su naeni
tragovi uspjenih operacija grudnog koa.
Sovjetski naunici izvjetavaju da su operacije bile vrlo uspjene i da su
tpacijenti nakon toga ivjeli barem tri do pet godina!
Indijski hirurzi uspjeno su presaivali noseve ratnika, koji su ih izgubili
u bitkama, a sasvim je
sigurno da su izvanredno poznavali zaikone metabolizma, cirkulacije
krvi, ivanog sistema, genetike...
U Rig-Vedi, jednom od svezaka Samhite, koja je stara najmanje pet
hiljada godina, kae se da su indijski ljekari znali uspjeno da uklone po-
sljedice izazvane otrovnim gasovima, da vre carske rezove, operacije
mozga i lijee mnoge bolesti, koje danas jo uvijek smatramo
neizljeivim.
Drevni indijski ljekari poznavali su dijagnoze za 1.120 bolesti, bavili su
se ak i plastinom hirur-gijom, a sluili su se 121 hirurkim
instrumentom.
Njihovi susjedi Tibetanci vijeikovima su prouavali situaciju, odnosno
trenutalk umiranja, zapravo, ta ovjek osjea u trenutku kada ga naputa
dua, a kineski car Cin-Si (259210 godine >p. n. e.) posjedovao je
neobino ogledalo koje je moglo da osvijetli kosti i unutranje organe
ljudskog tijela; dakle, instrument nalik dananjem rentgenskom
aparatu!
U Nei Oingu, jedinstvenoj ;knjizi iz oblasti medicinskih nauka, koja je
napisana prije gotovo pet hiljada godina, naunici su otkrili i ovaj pasus:
Srce madzire cjelokupnu krv u ljudskom tijelu i upravlja njome. Krv
tee neprekidno u krugu i nikada ne stoji. Oma ne moe, a da ne tee bez
prestanka, poput toka rijeke ili Sunca i Mjeseca na njihovim putanjama.
Daleko je znaajniji kineski pojam o jinu i jangu, dvije uvijek
suprotsavljene ivotne sile, koje, kako piu Landsburgovi, svoj izvor
imaju u astronomskom shvaanju reda stvari. U knjizi utog Cara o
unutranjem lijeenju Huang-ti nei oing se kae:
Naelo jin i jang je temeljno naelo itavog Svemira. Ono je korijen i
izvor ivota i smrti. Preko svoga meudjelovanja, kroz svoje razliite
funkcije, jin i jang, pozitivna i negativna strana prirode, napadaju
boleu one, kojd se bude protiv prirodnih zakona. U svrhu postupanja i
lijeenja u nekoj bolesti mora se traiti njihovo porijeklo.
Inae, porijeklo jina i janga nalazi se u tao-istikoj legendi o stvaranju.
Jang predstavlja pozitivni pol: aktivnost, muevnost, koje su utjelovljene
u nebesima, svjetlu, tvrdoi i toplini. Jin je, meutim, negativan: pasivan,
enski, a svoje utjelovljenje nalazi u Mjesecu, Zemlji, tami, hladnoi i
vlazi. U tijelu se jin nalazi na desnoj, a jang na lijevoj strani.
Odvajkada jin i jang su Kinezima dinamika postojanja. Zajednikim
djelovanjem oni upravljaju planetarna i vode ih kroz godinja doba i,
dabome, vre svoj uticaj na sve ivo u beskonanom Svemiru. Bolest
kod pojedinca uzrokuje poremeaj ravnotee izmeu jina i janga, a smrt
nastupa tek onda, kada se ta ravnotea toli'ko poremeti da se obustavi
njihov tok.
Besmrtnost je, meutim, bar iprema ovim prastarim kineskim naelima,
mogua tako dugo, dok traje ovaj neobini tok i dok se odrava razumna
ravnotea izmeu polova!
Sve do nedavno su savremeni naunici sa posprdnim smijekom gledali
na teoriju o jinu i jangu. Meutim, odskora ova teorija se nalazi pod
prizmom vrlo Ieriozhih naunih istraivanja i ve su dobijeni i
konkretni rezultati. Otkriveno je, naime, da dvije razliite hemikalije
koje se nalaze u gotovo svakoj ljudskoj stanici, podeavaju ili nadziru
stotine pa i hiljade funkcija ma nivou stanica, djelujui permanentno se
suprotsavljaj'Ui jedna drugoj. Njihovo djelovanje je ve utvreno u
tako razliitim procesima, kao to su prisilno grenje srca, zatim skup-
ljanje ili irenje krvnih zgruaka i krvnih sudova prilikom dizanja ili
sputanja krvnog pritiska!
Oaran sam teorijom jina i janga i smatram da je tana, mada ne mogu
da shvatim kako su drevni kineski naunici doli do nje. Nema sumnje
da se mnoge reakcije tijela, koje se svode na naelo ukljuiti
iskljuiti, jedino mogu objasniti posredstvom djelovanja ovih dviju
suprotnih sila ...
Ovo su rijei farmakologa dra Nelzona Gold-berga sa Univerziteta
Mdnesota, ovjeka koji je meu prvima poeo ozbiljno da prouava
kinesku teoriju o jinu i jangu. O ovoj teoriji, naravno, uskoro e se jo
mnogo uti.
Meutim, lista zbunjujuih znanja naih pra-predaka ovdje se ne
zavrava. Ona, zapravo, tek poinje.
Pogledajmo...

DOLI SU IZ SVEMIRA
ZANIMLJIVA TEORIJA BRACE UM-LAND * KO JE iCGRADIO
CIVILIZACIJU MAJA? * STA JE OTKRIO MORI SATELEN? *
FANTASTINA ZNANJA MAJA * KO JE BIO KUKULKAN? * STA
KAE POPOL VUH O DREVNIM ASTRONOMIMA? KULTURA
UMRLA NASILNOM SMRU * ZATO SU PRASTARI NARODI
SREDNJE I LATINSKE AME6RIKE EKALI BIJELOG OVJE-
KA? *
'JC
... Tada Stefens vidje neiku piramidoliku graevinu. Progura se do
nekih irokih stepenica, koje se iz nepristupane i bodljikave gutare
penjahu u vis sve do kroanja, te napokon iznad vrhova ke-iba stabala,
gore, na neku terasu to bijae preko trideset metara iznad zemlje.
Stefensu se zavrti u glavi.
Kakav li je narod ivio u ovim zidinama? Odakle je doao i kada je
izumro? Prije koliko stotina
godina je podignuta ova fantastina piramida? U koje vrijeme i kakvim
oruem, po ijem nalogu i u iju ast su podignute sve te zbunjujue
graevine?!
Pitanja, pitanja... i samo pitanja!
Jedno bijae jasno: .takvi graditelji i takve graevine ne mogae stvoriti
samo jedan jedini grad; iza svega toga mora da je leala snaga nekog
velikog i monog naroda. I tada Stefens pomisli koliko li slinih
gradova, moda veih i moda ljepih,
0 kojima niko jo nita ne zna, lei razbacano po
mranim i .prostranim dunglama Hondurasa, Gva
temale, Jukatana...
Tog asa se istraivau grad uini kao kakva razbijena barka usred mora;
jarboli joj izgubljeni, ime izblijedjelo, mornari potonuli, i niko ne zna
odakle doe, kome pripada, koliko dugo putovae, kroz kakve oluje
prolazie i ta bijae povod njenog samrtnog gra, njene propasti...
Maje!
Odakle doe taj narod? Bijae li zaista indijanskog roda kao i drugi
narodi, to ive na sjeveru
1 jugu, i nikada ne prestadoe biti nomadi? Ako su
bili, zato se Maje razvie do tako fantastinih vi
sina? ta ih je podstresklo? Oitkud dobijae tako fan
tastina znanja? Bijae li uopte mogue da na ame
rikom kontinentu, odsjeenom od velikog kulturnog
toka u starom svijetu, nastane neka sasvim nova
kultura?!...
Ko su, zapravo, Maje? Odakle dooe? ...
Stoljeima su ova dva pitanja muila istraivae i arheologe iz svih
krajeva svijeta, tvrdi K. V. Ke-ram. U svijetu znanstvene fantastike ova
pitanja su proteklih decenija dobijala razliita znaenja i razrjeenja ...
Jer, civilizacija drevnih Maja bijae zaista udna i po mnogo emu teko
objanjiva. Podigli su je Atlantiani?! Izgradili su je stanovnici
Lemurije?! Moda Hiperborejci?! Egipani?!...
Ne, ne, ne i ne!...
Moda je podigoe bogovi o kojima tako esto plriaju mitovi i legende
drevndh naroda?
Bogovi?!
Moda isti oni to ih pominje Jezekilj?!
Svemirke lutalice!
Svemirske lutalice u osvitu ovjekovog stasanja!
Fantastino!
Stvar, meutim, postaje jo uzbudljivija, kada se proita prije dvije
godine objavljena (na alost, ne i kod nas prevedena!) knjiga dvojice
amerikih antropologa i arheologa, poznatih i ve pominjanih istraivaa
Maja kulture, brae Erika i Kraiga Um-landa u kojoj autori veoma vjeto
i jednako uspjeno dokazuju svoju tvrdnju da se jo i danas na Zemlji, i
meu nama, mogu nad potomci vanze-maljskih lutalica!
Oni, dakako, misle upravo na potomke zagonetnog naroda Maja, u
Srednjoj Americi, iji se sadanji broj procjenjuje na dva miliona ljudi.
Prema zanimljivoj hipotezi brae Umland, davnanji preci Maja nekada
su predstavljali civilizo-vano drutvo, koje je prije vie hiljada godina
ivjelo na jednoj planeti naeg planetarnog sistema, najvjerovatnije
hipotetikom Faetonu, koja se nalazila negdje izmeu Zemlje i Venere.
Erih i Kraig Umland su uvjereni da je nedostatak sirovina, na kraju, tu
civilizaciju i itavu planetu dovelo do nezapamene katastrofe, do
potpunog i definitivnog unitenja!
Kako to braa Umland objanjavaju?
Dok su mnoge ekspedicije istraivaa, sline naim misijama na
Mjesecu, znatno opremljenije i sposobnije, zajedno sa svojim
porodicama ili bez njih, na naoj planeti panino tragale za neophodnim
sirovinama, na zlokobnoj i zagonetnoj planeti se poelo, jer drugog
izbora, izgleda, nije bilo, sa riskantnim buenjem jezgra. I ba je to bilo
kobno:
dolo je do strahovite eksplozije i potpunog unitenja planete. Tragovi te
katastrofe, tvrde autori, mogu se i danas vidjeti u obliku tajanstvenog po-
jasa asteroida, ije je postojanje prvi dokazao eho-slovaki naunik
Kaimje Kordilevski.
Ostavi bez rodne planete, ekspedicije vanzem-ljana bile su prisiljene da
prihvate nau planetu kao svoju novu domovinu. Meutim, kako su se
prvobitno bili stacionirali na Antarktiku, a pribliavalo se ledeno doba,
svemirski gosti su bili prisiljeni da pokupe svoje instrumente i opremu i
da krenu u zdravije i pitomije krajeve. U svojim vasionskim
letjelicama tako su stigli u Srednju i Junu Ameriku, u krajeve u
kojima su mnogo kasnije Maje podigle svoje fantastine hramove,
piramide i gradove!
Ovu fantastinu selidbu sa Antarktika, valjda prvu u povijesti Zemlje,
dokazuju i mnoge eskimske legende i predanja, koje govore o neobinim
plemenima iz niotkuda to su se u pradavnim vremenima selila u
ogromnim metalnim pticama to su rigale vatru!
Iako su, zbog nesree koja im se dogodila i nade da e jedinoga dana
nai gostoprimljivi ju planetu, u poetku izbjegavali svaki kontakt sa
primitivnim stanovnicima Srednje i June Amerike, to ipak dugo nije
moglo da potraje. Uvidjevi da drugog izlaza nemaju i da e zauvijek
ostati na Zemlji, poeli su da se mijeaju sa Zemljanima. Iz tog ukrtan
ja roene su Maje! Iste one Maje o ijoj misterioznoj civilizaciji
znamo malo, a nagaamo mnogo!
itava ova pria ukratko ispripovijedana zvui, u najmanju ruku, kao
teorija zanesenih fantasta. Moda ona to i jeste, ali prisjetimo se
fantastinih i gigantskih gradova, iji ostaci se jo uvijek nalaze u
praumama Jukatana, Hondurasa i Gvatemale. Prisjetimo se i svih oni
zagonetnih arheolokih nalaza predmeta izvan svog vremena, to su
svojevremeno ukraavali hramove i mnogobrojne monu-
mentalne graevine, a iju namjenu jo nismo utvrdili i otkrili.
Ko ih je sagradio? Kako? Na koji nain? Zato? emu su uistinu
sluili? ...
Prisjetimo se i zornih opisa, punih zbunjenosti i oaranja, koje su biljeili
prvi sretni istraivai to su u neprohodnim dunglama otkrivali izgub-
ljene gradove Maja civilizacije:
... Nesvjestica hvata posmatraa kada mu pogled luta po strahovitim
kamenim figurama, ledenim licima, groznim zmijskim glavama,
avetinjskim likovima i jaguarima to, poput ovjeka, koraaju, koraaju,
koraaju...
Kako prodrijeti u tajnu ornamenata i neobinih hijeroglifa, kako shvatiti
da je itava ta galerija nakaza, sve te zbunjujue figure, reljefi, crtei, sve
te neobine skulpture i likovi, svi.ti znaci i misteriozne poruke u
neprikosnovenoj i jedinstvenoj relaciji sa astronomskim brojevima?
Dva krsta na obrvama jedne zmijiske glave, jedna otra jaguarska panda
na uhu boga Kukul-kana, neobini oblik jednih kamenih vrata, forma po
motivu stepenica, to se uvijek iznova vraaju: okamenjena udovita,
zmije, ogromni filigranski obraeni kamenovi sve to, zaista sve to,
izraava broj i vrijeme!...
Zato? Kako? Kome je to trebalo?
Kada razmiljam o Majama sve me vie obuzima osjeaj da nas i danas,
kao Azteke i Tolteke, svoje primitivnije susjede, prije toliko stoljea, jed-
nako zbunjuju svojim nevjerovatnim znanjem iz gotovo svih naunih
oblasti. Pa, ipak, zar je to mogue, Majke nikada nisu otkrile toak!
Maje nisu znale za plug!
Ali, Maje su imali predivne opservatorije. Maje su registrovale kretanja
planeta u naem planetarnom sistemu, i mnoge druge astronomske
dogaaje to se nisu mogli uoiti golim okom, izraunali su da godina na
Veneri traje 584 dana (savremeni naunici su izraunali da traje 583,82
dana!), a znali su i trajanje Marsove godine!
Nita manje ne zbunjuje i injenica da glavni gradovi Maja civilizacije,
Cien Ica i Usmala, nikada niu bili povezani drumovima (?!), a gradovi
Maja u Srednjoj Americi, u meksikom Jukatanu i Gvatemali, podignuti
su gotovo po nekom pravilu, u najnepristupanijim dijelovima dungle!
Zato? Kako je bilo mogue Majama da se tamo nasele i da tamo izgrade
svoje gigantske kamene hramove, ako to nisu inili, recimo, sa
neophodnim letjelicama? Otkud, konano, jednom primitivnom narodu
tako fantaktino znanje iz graevinarstva?
Logian odgovor nude braa Umland:
Ko je bio u stanju da izrauna trajanje jedne godine do preciznosti od
svega nekoliko sekundi tvude oni sigurno je uvidio i neprocjenjivu
vrijednost jednog toka. Meutim, poto on nije bio upotrebljavan ak ni
u tako tekim situacijama kao to je transport ogromnih kamenih
blokova, najee tekih i po nekoliko tona, koji su bili neophodni za
izgradnju hramova u Cien Ici, na primjer, najbolje ilustruje da je
zagonetnim Majama na raspolaganju stajao neki drugi, laki, nama jo
nepoznat nain, moda antigravitacioni ureaji, ili jednostavno letjelice,
fantastine letjelice, koje su bez po muke prenosile sav teret. Jedino su,
ini nam se, na taj nain Maje mogle da izgrade sve one gradove i
hramove to su nam danas poznati!...
Da bi to upeatljivije dokazali svoju teoriju da su Maje, u stvari,
potomci gostiju iz Svemira, braa Umland istiu i injenicu koja je ve
dokazana da Maje genetski nisu bile sline nijednoj ljudskoj rasi na naoj
planeti. Pripadnici ovog naroda su niski-i zdepasti i u tome nije bilo
varijacija. Ni jedan Maja nije bio manji ili vei od drugoga. Podsjeali
su, reklo bi se, kao da ih je serijski proizvodila neka maina, a ne raala
majka!
Dabome, svemu ovome treba dodati jo jednu karakteristiku sputeno
elo, to je bila njihova jo jedna genetska osobina. Da bi odrali tu
svoju fiziku jedinstvenost, Maje su ile jo dalje pa su preko glave
svakog djeteta vezivali daicu, kako bi ona jo vie isticala ionako
neobino povij eno elo!
Ali, Maje nude i bezbroj drugih zagonetki. Kako, recimo, logino
objasniti dva razliita kalendara, kojima su se oni sluili? Otkud dva?
Zato su im trebala?
Odgovor na ova pitanja izgleda da je najtanije dao Mori atelen.
Za krae periode, tvrdi on, Maje su upotrebljavale ciklus od 104 godine.
Taj period od 37.960 dana je za njih predstavljao 1.285 ciklusa Mjeseca,
327 ciklusa Merkura, 219 ciklusa pomraenja, 146 svetih godina, 104
svjetovne i 65 Venerinih ciklusa. Svakog 18.980. dana slavili su
poklapanje 73 svete i 52 svjetovne godine na dosta originalan nain.
Pogasili bi sve vatre i proveli no u strahu, vjerujui da je stigao smak
svijeta i da Sunce vie nikada nee izai!
Tek u zoru, kada bi Sunce napokon izalo, Maje bi rtvovale nekoliko
djevica i zarobljenika i spokojno ivjeli sljedee 52 godine.
Za due vremenske periode, kao i za astronomske proraune, Maje su
imale drugi kalendar, nazvan veliki ciklus. On, naalost, jo nije u pot-
punosti deifrovan. Zna se da je kalendar zapoet neto vie od tri hiljade
godina prije nae ere i da traje oko pet hiljada godina.
Kalendar Maja, nastavlja Satelen, oduvijek me vrlo zanimao. Polazna
taka u mojim istraivanjima je bilo vjerovanje, ili pretpostavka, da
postoji neto zajedniko izmeu kulture Maja i kulture Sumeraca. I Maje
su znale za unapredno pomjeranje ravno-dnevnica, kao i za postojanje
Urana i Neptuna. Bili su izraunali periode revolucija i konjunkcija
raznih planeta i otkrili ekvivalente astronomskih ciklusa, na primjer, onaj
gdje 65 revolucija Venere odgovara broju od 104 Sunane godine.
Imali su, takoe, i jedan ciklus od 942.890 dana, ili 2.582 godine koje su
predstavljale petnaest konjunkcija Neptun Uran, 130 Saturn Jupiter,
1.155 Jupiter Mars, 2.284 Mars Venera, 6.522 Venera Merkur i
2.720 Mjesec Sunce. Taj ne-vjerovatni astronomski ciklus, za koji mi
je hilo potrebno dosta vremena da ga otkrijem, bio je tajna kalendara
Maja, kojti je bio zasnovan na konjunkci-jama Jupitera i Saturna, a toga
se do sada jednostavno niko nije sjetio!
Pokuano je sa revolucijama svih poznatih planeta, ali nikome nije palo
na pamet da proba s njihovim konjumkcijama. Period konjuirikcije
Jupitera i Saturna je 7,253.445 dana, ald Maje su cifru jednostavno
zaokruile na 7.253, jer nisu znale za decimale. Njihov veliki ciklus od
260 konjunkcija iznosio je, dakle, 1,885.780 dana ili 5.163. godine, to
znai dva puta njihov astronomski ciklus od 942.890 dana!
Mori Satelen je doao do jo niza zanimljivih podataka. Otkrio je da je
itava hronologija Maja koja prema Kodeksu Vatikanusu, jednom od
rijetkih tekstova koje neslavni episkop Jukatana Die-go de Landa 1549.
godine nije uspio da spali, u stvari, bila bazirana smjenjivanju etiri
veliki ciklusa od 5.163 godine, ili 260 konjunkcija i koji su zapoeti
18633,. 13470, 3114. godine prije nae ere!
Svaki veliki ciklus bio je podijeljen na 13 bak-tuna od 145.060 dama,
svaki bafctun na dvadeset. katuna od 7.253 dana, svaki katun na
dvadeset tuna od 363 dana. Da bi se oznaio neki datum na kalendaru,
brojao se broj dana koji se zatim izraavao u pet kolona: broj bafctuna,
pa katuna, te tuna, pa mjeseci i, na kraju, broj dana.
Kada je otkrio ritam i trajanje kalendara Maja, Satelenu nije bilo teko da
pronae i poetak. Po-
mislio je da se na poetku morao dogoditi neki astronomski fenomen,
koji se inae deava vrlo rijetko, i sjetio se prorauna prilikom
provjeravanja konstante iz Ninive. Tada je utvrdio da se svake 4.627
godine Neptun, Uran, Saturn i Jupiter nau u konjumkciji i da se to
posljednji put dogodilo 1484. godine nae ere. Raunajui 4.627 godina
unazad, dobio je 3144. godinu prije nae ere, a jo tri puta unazad, dobio
je 18.633. godinu, koja odgovara proraunima zabiljeenim i u
Kodeksu Vatikanusu!
Izvodei dalje matematike operacije, otkrio je da su Maje, kao i
Sumerci, anali za veliku konstantu naeg planetarnog sistema, ali su je
izraavali u danima umjesto u sekundama kako su to radili Sumerci.
Jo prije vie godina su arheolozi, istraujui hramova Maja, nailazili na
fantastine brojeve urezane u kamenu. Radilo se o milionima godina i u
periodu kada se smatralo da Homo sapijens na Zemlji postoji svega est
hiljada godina, brojevi su, dabome, smatrani besmislicom. Izmeu
ostalih, bila su zapisana i ova dva broja: 34.020 miliona dana, 147.420
miliona dana, malo vie od 403 miliona godina. Ovaj drugi broj
predstavlja skoro deseti dio starosti nae planete i nije udo to arheolozi
jednostavno nisu obratili na njega panju.
Meutim, Satelen je ubrzo otkrio da prvi broj 34.020 miliona dana, u
stvari, predstavlja tano petnaest puta konstantu iz Ninive, a 147.420
miliona dana ih predstavlja 65 puta.
Dugo sam se pitao kae Mori Satelen zato su Maje koristile te
fantastine brojeve, ali sam na kraju uspio da pronaem logino ^rjeenje
.. .
Maje su sve raunale po ciklusima od 26 i 260 konjunkcija. Bila im je
potrebna, dakle, konstanta Sunevog sistema djeljiva sa dvije stotine i
ezdeset. Tako su pronali novu konstantu od 34.020 miliona dana, koja
je vrijedila 180.392 puta 26 malih
ciklusa konjunikcija i drugu od 147.420 miliona dana, koja je vrijedila
78.170 puta 260 velikih ciklusa ko-njunkcija.
Da su preci Maja bili u stanju da prije nekoliko hiljada godina izraunaj
u konstantu od 147.420 miliona dana, dakle, dvanaestocifreni broj, zaista
je vie nego nevjerovatno. A tek podatak da je taj broj, izraen u danima,
jednak 65 puta onome, izraenom u sekundama koji su upotrebljavali
drevni Sumerci, na sasvim drugom kraju nae planete, jo vie
iznenauje. Ova injenica namee pretpostavku da su Maje i Sumerci
imali meusobne kontakte. Moda i zajedniko porijeklo!
Ukoliko Maje nisu raspolagale nekim astronomskim instrumentima,
mora da je vrijeme njihovog posmatranja i zapaanja raznih pojava u
Svemiru, bilo veoma ,veoma dugo. Jer, jedino se na taj nain moglo doi
do tako zbunjujue preciznih astronomskih podataka!
Ali, Maje su, izgleda, imale veoma precizne instrumente!
Prije nekoliko godina je u Peruu ak otkriven i dokaz da su stari narodi i
civilizacije Srednje Amerike raspolagali, po svoj prilici, i tako monom
napravom kao to je dalekozor! Profesor Kabrera, predava na
Univerzitetu Ica, za vrijeme svojih istraivanja u blizini zaliva Pisko,
otkrio je dalekozor naslikan ha kamenju. Maje su, dakle, po svoj prilici,
imale i znale se sluiti ovim instrumentom, koji je ponovo otkriven tek
prije nekoliko vijekova. To i nije neka senzacija, jer logino rasuujui
bilo bi besmisleno graditi opservatorije bez odgovarajuih instrumenata.
A Maje su, u to vie niko ne sumnja, pored obaveznih hramova, u veini
svojih gradova podizali i opservatorije!
Koliko su Maje polagale panje svom fantastinom znanjiu iz
astronomije, najbolje se vidi iz njihovog naina gradnje. Bez obzira da li
se radilo o podizanjiu velikih gradova ili ogromnih hramova
Fotografije iz 1947. godine: voa jedne amerike ekspedicije Heli s
Indijancem iz Lankandona (gore) snimljeni pred jednim kamenim
reljefom Maja u Bonampaku. Isti Indijanac je snimljen i na donjoj
fotografiji pored reljefa, koji je punih hiljadu i po godina stariji od tog
mladia. Zapanjuje, koliko njegov profil nalii na rorofil na reljefu
u Cien Ici, Umsali, Tikalu, Kopanu ili Palenlki, svj su graeni na
temelju besprijekorno tanih kalendarskih prorauna. Svaki kamen je bio
od neprocjenjive vrijednosti, a svaka zavrena graevina bila je
astronomski tano podignuta!
Najpoznatiji hram drevnih Maja nalazi se ha poluotoku Jukatanu u
kraljevskom gradu Palen-ki. Za vrijeme svog veoma uspjenog
istraivanja, meksiki arheolog ALberto Ruz je tamo 15. jula 1952.
godine, poslije sluajnog otkrivanja stijenama za-kamufliranog hodnika,
naao jedinstvenu podzemnu grobnicu i u njoj sarkofag dugaak 3,80 i
irok 2,20 metara, ija je kamena ploa teka nekoliko tona, bila
ukraena fantastinim reljefima, koji predstavljaju osobu nalik na
astronauta, kako upravlja vozilom koje frapantno lii na svemirsku
raketu!
Jo senzacionalni je je bilo ono to je pronaeno kasnije u samom
sarkofagu. Ruo je sa svojim pomonicima, naime, otkrio ostatke
ovjeka koji je bio visok oko 1,73 metra (zna se da su Maje bile rijetko
vie od 1,50 metara!), a iji je konusno sagraeni sarkofag bio precizno
podeen tjelesnim mjerama nepoznatog, po svoj prilici, Kukulkana,
velikog bijelog boga sa plavim oima i svijetlom kosom koji je, kako
legenda kae, stigao preko mora, iz zemlje gdje se Sunce raa.
Mrtvac je bio ukraen ilibarom i to je, izmeu ostalog, dalo povoda
Albertu Ruu da zakljui da linost moda nije pripadala narodu Maja,
iako je sasvim jasno da je umrla kao jedan od kraljeva drevne Palenke! .
..
Lice mrtvaca je bilo prekriveno neobinom maskom napravljenom od
jednog ogromnog jantara. Bila je to, u stvari, precizno izraena maska
sa. oima napravljenim od morskih koljki, opnom od stakla i sa
zjenicama naglaenim garom.
Iskusnom arheologu je, kasnije, zahvaljujui prije svega strpljivom radu,
uspjelo da naprvi vje-
Prema crteu Maja (desno) dvojica evropskih konstruktora nainili su
Maja-motor, koji razvija izvanrednu snagu: da li su se slinim
napravama sluile i Maje?

ran duplikat maske, to se, uskoro, pokazalo /ri-jedno utroenog truda.

Ruo je kopiju maske poslao sovjetskom pra-istoriaru i piscu
znanstvene fantastike Aleksandru Kazancevu, a ovaj ju je pokazao
antropologu i va-jaru Andraniku Dagarjanu.
Sve ostalo se odvijalo vrlo brzo. Dagarjanu je uskoro polo za rukom da
na temelju kopije maske rekonstruie lice umrlog. On je bio prvi na
svijetu kome je to polo za rukom. I tako su se na svjetlost dana pojavile
doista neobine crte lica nepoznatog prastarog suverena Palemke, koje su
anatomski posmatrano, u najmanju ruku zanimljive!
Kazancev je bio vie nego iznenaen onim to je vidio. Meutim, nije se
oslonio na svoj utisak, ve je lik .analizirao do najsitnijih detalja i,
uskoro, doao do fantastinog zakljuka: neznanac iz kamene grobnice
nije pripadao nijednoj poznatoj i postojeoj ljudskoj rasi!
Dakle, bio je to predstavnik svemirskih lutalica, jedan od onih drevnih
astronauta iz ekspedicije koja se nikada nije uspjela vratiti na rodinu
planetu!
Preci Maja, kako tvrde braa Umland i ne samo oni, doli su iz Svemira,
a po svoj prilici dugo poslije pokuavali su da uspostave vezu sa nekom
svojom sabraom koji su se otisnuli na neku drugu planetu Sunevog
sistema. Jer, prikaz to se nalazi u jednom sauvanom majanskom tekstu,
govori da je vani religiozni slubenik bio zaduen za kontaktiranje sa
bogovima, kako bi njihove odluke objavljivao narodu. Pretpostavlja se
da je on, da bi obavio svoju dunost, upadao u neki oblik mistine vizije,
ili koristio neki komunikacioni ap'arat, slian dananjim radio
prijemnicima, koji, bar tako tvrde mnogi istraivai, nije bio izvan
stvaralake sposobnosti Maja!
Ali, vratimo se kralju iz Palenke, iji je kostur otkrio Ruo u neobinom
sarkofagu. Kako je on, zapravo, izgledao? ta je to na njegovom licu bilo
neobino?
Liio je donekle na Indijanca, ali mu dugi i otri nos nije poinjao od
obrva, kao kod nas, ve nekoliko centimetara iznad, negdje od polovine
ela!
To je, bez sumnje, bio vanzemaljski posjetilac tvrdi Aleksandar
Kazancev. Ja u to, zapravo, vie i ne sumnjam, jer drugog objanjenja
nema!
Njemaki naunik, istraiva Hans Hetrih Pan-tel, koji spada u uski krug
saradnika profesora Hajnca Habera, uvjeren je da je na temelju odgo-
netnutih Maja gilifa (zmatkova koje je ovaj drevni narod
upotrebljavao kao pismo) uspio da rijei uzrok smrti neznanca iz
kamenog sarkofaga. Glifi se, navodno, jedino mogu da prevedu ovim
rijeima:
...Bog Sunca, koji je okruen vrelim zrakom... ljudi su mu uinili
kraj!...
Itraiva. Henrih Pantel iz ovih rijei, ukoliko su, naravno, dobro
prevedene, izvodi veoma uzbudljiv zakljuak da je nepoznati iz
sarkofaga za vrijeme posljednjeg putovanja u brda, bio pretjerano izloen
utkaju opasnog fena. Glavobolja i visok pritisak, to Vanzemljami ili
Noslobije, kako ih naziva Aleksandar Kazancev, oito nisu mogli da
podnesu, odveli su ga u smrt!
Ipak, mnogi naunici sumnjaju u ispravnost ove zanimljive postavke.
Reklo bi se s punim pravom. Jer, ne bi li bilo daleko loginije, a o
tome vrlo jasno govore i crtei na poklopcu tekog sarkofaga, da je
zagonetni kralj Palenke bio rtva tragine igre sluaja?! Zar Noslobija,
koga po Pan-telovom iprevodu nazivaju Bog Sunca, a po drugim
Pravi ovjek, dakle, bie vrijedno potovanja, nije mogao, nepanjom
nekog od uenijih Zemljana, upasti u estoki i smrtonosni zrak iz ispu-
nih cijevi svemirske letjelice, koja je na sarkofagu jasno naslikana?!
Ali, vratimo se ostalim tajnama iezle civilizacije Maja. Da li su preci
tog zagonetnog naroda zaista, kako to tvrde braa Umland, stigli iz Sve-
mira? Jesu li te svemirske lutalice darovale Zemljanima prva znanja iz
astronomije i drugih naunih
disciplina?
Mnoge indicije govore u prilog tome da jesu. To, konano, na izvjestan
nain dokazuje i neobino otkrie dvojice Austrijanaca, atomskog
fiziara Frica Egera i njegovog prijatelja, novinara Klausa Kep-
lingera.
Paljivo analizirajui misteriozni Troano rukopis, njih dvojica su
konstruisali rotacioni klip-ski motor, koga su nazvali Maja motor, a
iji je fantastini rad ve i praktino dokazan.
Na ideju su doli posmatrajui simbol, koji na jeziku Maja oznaava
motor, instrument, napravu, a nakon to su prevazidene sve nevolje i
problemi tehnike prirode, roen je od plastike udesan model motora o
kome se u Austriji, Zapadnoj Njemakoj i Svajcarskoj, govori kao o
motoru budunosti!
Na Treem meunarodnom kongresu Drevnih astronauta, koji je od
17. do 23. maja prole godine odran u naoj zemlji, u crikvenikom
hote?u Omorika, o neobinom motoru dugo sam razgovarao sa
konstruktorom, atomskim fiziarom Fricom Egerom.
Kakve rezultate je postigao Maja motor
za vrijeme prve demonstracije, koju ste, ini mi se,
obavili u Svajcarskoj pred nemalim brojem nau
nika? Da. li je odmah pokazao svoju visoku vri
jednost?
Eger je mlad ovjek. Govori simpatino birajui svaku rije. Dok pria
sa usana mu ne silazi osmijeh to sagovomiku daje utisak neobine pri-
snosti.
Ve prva demonstracija je u (potpunosti us
pjela kae ne krijui zadovoljstvo. Motor, koji
pokree para, prema preciznim proraunima, razvija radni pritisak od
deset atmosfera, a ve kod pet >stotina obrtaja razvija fantastinu silu od
oko etiri stotine ^konjskih snaga, u praznom prostoru promjera od svega
etrdeset centimetara!. . .
To je zaista fantastino. Motor ste, inae,
patentirali u Svajcarekoj. Da li e se poeti pro
izvoditi?
Fric Eger klima potvrdno glavom. Kae:
Neke firme iz Savezne Republike Njemake,
Austrije, Francuske i, dabome, vajcarSke, otkupile
su licencu za njegovu proizvodnju.
Mislite li da su Maje imale zaista takve mo
tore i da su se s njima sluili?
Ja sam u to gotovo siguran. I ne samo ova
kve motore. Maje su raspolagale i drugim neobi
nim napravama, koje savremeni ovjek jo nije
uspio da otkrije i konstruie . . .
Bio sam spreman da u to povjerujem. Pa, ipak sam postavio pitanje koje
mi se samo od sebe nametalo za svo vrijeme koje sam proveo prouava-
jui ivot ovog drevnog naroda Srednje Amerike.
Ako je sve tako, a i ja vjerujem da jeste,
kako objanjavate da arheolozi do -sada nisu otkrili
nikakav konkretan trag, nikakav konkretan pred
met, ostatak motora ili nekakvog instrumenta, neki
njegov dio, neto opipljivo to bi nepobitno dokazi
valo tu vau tvrdnju?
Eger slijee ramenima, ali nije zbunjen. Kae:
Moda arheolozi istinske dokaze trae na
pogrenom mjestu. Zatim, ne smije se zaboraviti da
u svemu tome vanu ulogu igra vrijeme, stoljea,
milenijumi . . . Poznato vam je da vrijeme unitava
sve. Moda je ve unitilo i prave dokaze . . .
Da, to je tano. Meutim, ima jo jedna stvar
koja veoma zbunjuje. Iako su razvile izuzetnu, po
svemu izuzetnu, civilizaciju, poznato je da Maje nisu
bile otkrile toak. Kako to objasniti?
Moda im on, zapravo, nije ni bio potre
ban . . .
-/I
Oito je da se o Majuma i njihovoj izuzetnoj kulturi jo uvijek najee
govori u pretpostavkama. Ali, opservatorije, kalendari, ostaci neznanca u
kamenom sarkofagu u Palenci, ogromni hramovi, gradovi bez drumova,
legende o bijelom bogu Ku-kulkanu, motori, hramovi, neobine kamene
figure..., lagano ali sigurno popunjavaju neobini udesni mozaik, koji
nam sve ubjedljivije i jasnije otkriva jednu zauujuu epohiu eksplozije
nauke na naoj planeti u ijem centru se, oito, nalazila i zagonetna
civilizacija prastarih Maja.
Ali, vratimo se fantastinoj tezi brae Umland.
Poslije dueg vremena provedenog meu Majama, bogovi iz Svemira
odluili su da, napokon, napuste nau planetu. To potvruju i neki zapisi
zabiljeeni u svetoj knjizi gvatemalskih potomaka Maja, Kia Indijanaca.
Na jednom mjestu u ovoj knjizi, takoe se tvrdi da gosti iz Svemira nisu
zauvijek ostali na Zemlji.
Popol Viuh je zabiljeila ak i oprotajne rijei nezemaljskih
misionara:
... Vraamo se k naima. Vraamo se novoj domovini, na zadatak je
zavren, nai dani su se ispunili, ii moramo. Zadrite nas u sjeanju. Ne-
mojte nas zaboraviti. Traite mjesto gdje ete podizati svoje kue, traite
sebi brdovitu domovinu. Tako ete jo jednom vidjeti zemlju naeg
porijekla! .. .
. A kako samo elegino zvue ove rijei:
. . . Preko visina brda Hakavice su iezli. Nisu ih pokopale njihove
ene i djeca, niko nije mogao da sagleda njihov put. Ostale su samo
njihove pouke . ..
Doli su iz Svemira!
Vratili su se u Svemir!
Uostalom, to je osnov mnogih predanja koja se i danas s koljena na
koljeno prenose u raznim* krajevima svijeta. Ali, kako istiu braa Erik i
Kraig
Umland, nigdje njihova posjeta nije toliko oita kao kada je u pitanju
Centralna Amerika.
Ali i drugi u svijetu poznati i priznati istraivai pokuavali su da
razjasne i shvate kulturu Maja.
Kultura Maja odlikuje se najvein) paradoksima tvri Edvand
Tompson, pozinaiti, istraiva drevnih civilizacija ovog podneblja.
Maje su postigle ogromne uspjehe u umjetnosti oblikovanja stvari koje,
po dananjim shvatanjima, nisu bile od naroite praktine koristi i
pretrpjele neuspjehe u pokuajima da organiaujiu jednostarvan nain
ivota. Uspjele su da naine sloenu mapu nebeskog svoda i da
razmiljaju o pojmu vjenosti, ali nisu izumile i koristile na j osnovni je
naprave i mehanizme, kojima su se iroko koristile civilizacije Evrope,
Afrike i Azije!...
Istorija ovog naroda je zaista protkana sve samim paradoksima: obavljali
su veoma sloene matematike proraune operiui i sa estocifrenim
brojevima, a nisu poznavali plug i toak; gradili su ogromne piramide i
kamene hramove, a nisu koristili lune svodove; izraunavali vrijeme
kretanja i onih planeta u Sunevom sistemu koje nisu nikako mogli
vidjeti golim okom, a nisu poznavali princip obine vage; tragali su za
putevima koji vode u vjenost, ali nisu gradili drumove izmeu svojih
gradova; bili su majstori u oblikovanju kamena, podizali su
opservatorije, ali su gradove podizali daleko od pitomih krajeva u
najnepovoljriijim oblastima; od 123 razliite porodice naroda koje su
prije panskog osvajanja ivjele u obje Amerike, samo je Majama
uspjelo da razviju pismo ...
Zanimljiv je i zapis panakog episkopa Diego de Lande, koji je, moe se
slobodno rei, najvei krivac to se o Majama i njihovoj istorijji tako
malo zna. De Landa je 1556. godine zapisao:
. Ti ljudi upotrebljavaju odreene znakove ili slova, kojima u svojim
knjigama zapisuju staru
povijest i njene pouke. Pomou tih slova, crtea i likova oni razumiju
istoriju pa je mogu protumaiti i drugima i pouiti ih. Nali smo velik
broj knjiga, a budui da nisu sadravale nita to ne bi pokazivalo
praznovjerje i avolje lai, sve smo ih spalili na najveem trgu i na
ogromnu alost tih ljudi.. .
Ko su, zapravo, Maje? Jesu li zaista potomci Vanzemljana? Ili? . ..
Edvard Tompson je jo 1879. godine pisao o tome da su Maje potomci
raseljenih Atlanta!
Ova pretpostavka do danas nije ni potvrena, a ni demantovana; pa, ipak,
po svemu to je do sada otkriveno, usudio bih se rei da je veoma malo
vjerovatno da su hipotetiki stanovnici Atlantide uticali na razvoj ove
izuzetne kulture.
Druga hipoteza je jo smjelija, lii, reklo bi se, na zanimljivu legendu,
koja ne poiva na vrstim istorijskim temeljima. Prema toj hipotezi,
Maje su potomci Feniana!
Kao izuzetno dobri moreplovci Feniani su u dalekoj prolosti napustili
Sredozemlje i svojim brodovima dospjeli do Centralne Amerike, gdje su
se nastanili i zaeli novu kulturu. Njima je u svemu tome izdano
pomagao i sam Pitagora (!?), koji je u svojoj osamdesetoj godini na
jednom fenuanskom brodu, navodno, pobjegao iz Krotona to je bio za-
hvaen ustankom.
Da bi, kako-tako, iluistrovali ovu tvrdnju, zagovarai ove teze pokazuju
jedan arheoloki nalaz. U jednom selu na ostrvu La Venta, naime,
otkrivena je ploa koja, po miljenju arheologa, pripada ol-mekoj
kulturi iz koje se, po svemu sudei, razvila civilizacija Maja. Na toj
ploi, koja potie iz petog stoljea prije nae ere, postoji slika bradatog
starca sa evropskim crtama lica. To je lik jednog od najveih bogova
Maja Kuikuikana!
A Kukuikan, navodno, nije bio niko drugi do Pitagora!
Nita manie nije zanimljivo razmiljanje istraivaa, branog para Alan i
Sali Landsfourgovih, koji su tragajui za motivima za svoju knjigu Sve-
mirska veza, posjetili jedan od najsauvanijih gradova Maja civdlizacije
grad Uiksmal:
... Dok sam se penjao prema hramu kae Alan Landsburg ljetna
praumska vruina slijepila mi je koulju za lea. Kakvo gadno mjesto,
pomislio sam. Zato bi iko, a naroito Maje, visoko civilizovan narod,
koji je iza sebe ostavio dokaze o velikim tehnolokim dostignuima,
izabrao ovo mjesto za ivljenje. Rije 'izabrao' naroito mi se vrtila u
glavi. Moda njihova odluka i nije imala niega s nekim izborom mjesta.
ini se malo vjerovatnim da bi iko u ovakvoj okolini izabrao mjesto gdje
e se baviti plodorodnom poljoprivredom. Tu mora da ima neki drugi
odgovor i moja je pomisao bila da su se oni morali sakriti na Jukatan, u
Uksmal ili u susjednu ien Icu. Ko ili to ih je natjeralo da se sklone u
ovo zatureno mjesto?
Stajao sam pred kamenim oltarom rtvenikom nainjenim iz velikih
kamenih blokova, to su bili veoma paljivo isklesani da oudu to bolje
spojeni. Iza rtvenika nalazi se Hram svetenika, bljetavo bijel na
podnevnom suncu. Zaboravio sam bio njegovu nevjerovatnu veliinu
dug je skoro 150 metara, a irok upola toliko. Jo su vidljivi neki od
sloenih reljefa na proelju. Veinu su ih, naime, skinuli i odnijeli
pljakai...
Civilizacija s graditeljskim umijeem koje je podizalo trajne i
velianstvene graevine, narod koji je pronaao nulu da bi olakao
raunske postupke, kultura koja je stvorila kalendar s tanou od svega
sedamnaest sekundi u 365 dana, zato bi Maje, koje su sve to
posjedovale pobjegle pred naletom nerazvijenih drutava? Nikada se nisu
borili sa osvajaima. Umjesto toga povlaili su se sve dublje i dublje u
neeljena mjesta u oiglednom strahu od dodira s drugim narodima. Ali
zato i emu sve to?
Uao sam u hram, mraan, vlaan i bez ikakvog predmeta. elio sam
pronai jedno mjesto to ga je opisivao Don Sfens, istraiva iz
devetnaestog stoljea, zasluan za ponovno otkrie izgubljenih i
zaboravljenih gradova Maja. U 'Zgodama s putovanja u Srednjoj
Americi' izvijestio je o pronalasku jednog predmeta, opisavi da je crn,
poput stakla glatke povrine i da su ga svetenici Maja konsul-tovali
kada su morali da donesu neke vrlo vane odluke. To je sve i jedini put,
tf> je taj predmet pomenut. Osjeao sam da je piiistup kojim je on
ispitivao taj predmet bio ogranien poimanjem ovjeka devetnaestog
vijeka. U svjetlu dananjeg znanja, crna, poput stakla glatka povrina,
koritena za komunikaciju, mogla je veoma lako biti neto poput
televizijskog prijemnika!
Lutao sam iz jedne u drugu praznu prostoriju, nieg u njima, osim
cvranja imia, uznemirenih mojom depnom svjetiljkom. Ne, nisam
naao Ste-fanov arobni crni ekran ali matao sam kao da vidim zbor
svetenika kako primajiu vodstvo i pomo s televizijskog prijemnika to
je usmjeren prema brodu, koji putuje negdje u dalekom Svemiru.
Osvijestio sam se i vratio u stvarnost uarenog sunca, meu druge
graevine Uksmala . . .
Epizodu o Majama zavriu jo jednom zanimljivom legendom, koju i
danas esto prepriavaju potomci ovog naroda. Rije je o predanju koje
govori o nezaboravnom dobroinitelju Kukulkanu to je nekada davno
stigao iz neke zemlje izlazeeg Sunca. Bio je odjeven u dugu bijelu
haljinu i nosio je bradu. On je narod uio svim znanostima, dobrim
obiajima i mudrim zakonima. Sagradio je dravu u kojoj kukuruzi
bijahu 'visoki kao ovjek, a pamuk sazrijevae ve obojen. Meutim,
zbog nekog nama nepoznatog razloga, Kukulkan je morao da ode. I
otiao je. Sa sobom je odnio svoje zakone, svoje spise, svoje pjesme
otiao je putem kojim je na Zemlju i doao!
Meutim, prema jednom predanju, zaustavio se u Colulu da bi jo
jednom propovijedao svoju mudrost. Zatim je krenuo prema moru, poeo
da plae i sam sebe saegao. Od njegovog srca nastala je zvijezda
Danica!
Prema drugoj verziji, Kukulkan se popeo na svoju lau i otplovio u
zemlju iz koje je i doao; Ali, prije nego to je nestao na puini, obeao
je da e se ponovo vratiti.
Maje ga nisu zaboravile!
Maje su ga ekale!
No, umjesto velikog dobroinitelja, doekale su okrutne pance!
Primili su ih sa svim poastima, kao poslanike velikog Kukulkana, kao
prijatelje koji su im doli da pomognu u povraanju stare slave. A oni su
ih ubili!
Ba tako ubili!
I zavrimo rijeima poznatog istoriara Spen-glera:
Kultura Maja je umrla nasilnom smru. Ona nlije osiromaena, ona nije
ugnjetena ili zaustavljena, nego u svoj divoti svog razvitka ubijena, razo-
rena, kao kada suncokretu neki prolaznik otkine glavu! .. .
Ba tako!
PRAISTORIJSKI MISIONARI
GDJE JE ROENA PRVA CIVILIZACIJA? * OTKRIA KOJA JE
NEMOGUE OBJASNITI * STA KAE KLINASTO PISMO O
KOSMICKIM BRODOVIMA? * ETNJE S KRAJA NA KRAJ NAE
PLANETE * BIJELA POGLAVLJA OVJEKOVE PROLOSTI * STA
SVE KRIJU NEPRISTUPANE DUNGLE? * KAKO PaONIRNOTI
U NAJDUBLJU PROLOST? *
Mnoge stai-e tfaidijje, zapia i vjerovanja kau da je prva civilizacija wa
Zemlji poela na dalekom sjeveru prije nego to je led prekrio arktika
prostranstva i ^zarobio ga za sva vremena. ovjekovi boanska ipreci,
prema mnogim legendama, spustili su se iz Zemlje bogova,
Neunitivog otoka, Vjene zemlje, Manine Meru, neobinog
carstva svjetlosti iza Sjevernog pola ...
Moda su ba zbog toga drevni Kinezi vjerovali da njihov car crpi svoju
mo od Zmajtskog boga na Neebskom sjevernom polu, to je i simbol
svemirskog kralja. Egipani su oboavali Sjajne bogove koji su ivjeli
iza Ozirasa, u konstelaciji Velikog medvjeda. Eskimi se sjeaju Sjajnih
duhova sa sjevera. Jezetkiljeva poznata nebeska koija, o kojoj sam
detaljno pisao u svojoj drugoj knjizi Dan kada su uenjaci umirali,
spustila se takoe sa sjevera, a Zeus i Merkur poletjeli su sa Olimpa
simbolizirajui sjeverne regije ...
Ako bogovi budu ponovo dolazili na Zemlju, svoje baze podigmue na
Sjevernom polu. . ., tvrde mnoge drevne sage koje su se zadrale i do
dananjih dana.
Upravo tako je svoj referat o zagonetnoj prolosti nae planete na
Treem meunarodnom kongresu Drevnih astronauta odranom u
Crikvenici poeo engleski pisac i istraiva Rejmond Drejk.
Drugi ciklus ovjeanstva razvijao se, bar prema Drejkovoj teoriji, na
hipotetinom kontinentu Hiperboreji, gdje su ljiudi ivjeli na stalnoj
sunevoj svjetlosti i gdje ih je redovno posjeivao bog Apolon na
poznatoj strijeli ili u kolima, koja su vukli labudovi!
Legende kau da su Hiperborejci bili vanzem-ljani koji su lutajui
Svemirom kolonizovali taj dio Zemlje slian prvobitnoj i rodnoj planeti.
Od njih su postali prvi preci ljudi bijele rase. Pria se da je titanska
kataklizma unitavala ovu lijepu zemlju sjevera. Predanja govore kako je
Sunce promijenilo svoju putanju i da je kometa sa Mjeseca premjestila
zemljinu osu zavravajui Doba svjetla.
Tradicije Maja i Hindusa ak nagovjetavaju da je nastao atomski rat
izmeu bogova Hiipenboreje i vraeva Lemurije, koji je potresao cijelu
planetu, promijenio klimu i stvorio ledeno doba!
Poto je kataklizma, prirodna ili neprirodna, unitila Hiperboreju i
sibirske mamute zatvorila u ogromne blokove leda, trei ciklus smjeten
je( na veliki i predivni legenda vrijedan kontinent Lemuriju koji je
prije nekoliko miliona godina pokrivao vei dio dananjeg Pacifika.
U toku njegovog dugog postojanja, tvndi Rejmond Drejk, kopno su
potresale este vulkanske erupcije, konano ga kidajui na otoke koji su
uranjali u morsko korito. Prvti Lemurijanci, poiliuljud-ska udovita
dinovskog rasta, ivjeli su, kako se vjeruje, u doba reptila, gigantskih
gmazova i divovske paprati, to odbijaju paleontolozi. Meutim,
izvjetaji koje iznose arls Fort i drugi istraivai o blokovima kovanog
metala naenih u ugljenokopima ili uloene u vrste stijene, ipak,
nagovjetavaju ljudsku aktivnost u toku geolokih doba.
U blizini Brajtona, na rijeci Tenesi, pronaeni su otisci stopala utisnuti u
stijenu staru nekoliko stotina hiljada godina. Jedna ekspedicija koja je
posjetila 1924. godine Veliki kanjon, otkrila je petro-glif koji pokazuje
dinosaurusa, kako uspravno stoji na svom snanom repu i sa iroko
otvorenim ogromnim vilicama!
Dinosaurusi su, inae, bili stanovnici movarnih predjela, a naunici
tvrde da ovaj kanjon nije bio pod vodom etrdeset miliona godina!
eljezo koje je sipalo iz kamenja formiralo je zatitni pokriva,
impresivan znak fantastinog doba!
I pred drugim otkriima dananji istraivai ostaju nijemi. U kanjonu
Havai Supai naena je stijena na kojoj je urezana slika borbe dinovskog
ovjeka sa mamutom, takoe, sa znacima beskrajnog doba. U Kalif orni j
i i Arizoni iskopani su skeleti dinova visokih dvanaest stopa koji su na
nogama imali est prstiju!
Prije neto manje od sto i pedeset godina, ta-nije 1829. u amerikim
dravama Tenesi i Kentaki otkrivena su zaista zagonetna groblja. U
kamenim grobnicama leali su skeleti nevjerovatno malih ljudi. Najvei
skelet bio je dug svega etrdeset i sedam centimetara. Kosti su bile
vrste, to je dokazivalo da se radi o skeletima odraslih osoba.
Sasvim proporcionalno bili su poredani u redove s glavama okrenutim ka
istoku, s nikama prekrte-nim preko nejakih grudi, a leali su na leima.
Misteriozne grobnice bile su itste dubine: ezdeset centimetara. Pored
nekih skeleta, arheolozi su pronali kamene posude i nekoliko aa
napravljenih od koljki, a santo oko vrata jednog skeleta pronaena je
ogrlica sa devedeset i etiri bisera.
iji su to skeleti nikada nije utvreno, a po-, sljednjih godina sve je vie
onih koji vjeruju da su u udne grobnice sahranjena mala, zelena stvo-
renja, gosti iz Svemira, drevni posjetioci nae planete. Dakako, u tom
svjetlu nije teko pronai i odgovor, on se zapravo sam namee, zato su
Maje u Uksmalli, na Jukatanu, svoj najvei i najljepi hram nazvali
Hram patuljaka!
Ali, nita udnije nije ni otkrie amerikog profesora Lutera S. Kresmana
sa Oregonskog univerziteta, koji je u jedinoj peini u istonoj Nevadi
pronaao dvije stotine pari sandala izatkanih od konopca. Ispitujui
njihovu starost ustanovio je da su pravljene prije devet hiljada godina!
Ko je nosio te moderne sandale i ko ih je pravio u praskozorje nae
civilizacije, vjerovatno e, naalost, zauvijek ostati tajna.
Doista zanimljiv eksponat posjedmje i londonski Muzej prirodne
iatardje. To je jedna lobanja pronaena u nekoj rodezijskog peini.
Meutim, to i ne bi bilo toliko zanimljivo da lobanja nema na lijevoj
strani savreno oblikovanu okruglu rupu. Lobanje vojnika ubijenih
puanim zrnom imaju identine otvore. Dakle, Afrikanac ija lobanja
lei u londonskom Muzeju, bio je ubijen vatrenim orujem. Nita udno
da lobanja nije stara vie od etrdeset hiljada godina!
Druga jedna lobanja, lobanja bizona, pronaena kod Lene (Jakuitska.
Autonomna Socijalistika Sovjetska Republika), nalazi se u
moskovskom Muzeju za paleontologiju a ima, takoe, savren
kruan
otvor koji, prema detaljnoj strunoj ekspertizi, potie od djejstva taneta
nekog vatrenog oruja.
Ova lobanja je stara nekoliko stotina hiljada godina!
Ali, vratimo se praistoriji i nastanku prvih civilizacija. Pokuajmo od
niza oskudnih nasluivali ja i izblijedjelih predanja stvoriti mozaik.
Pogledajmo kakvu emo sMku dobiti...
Strofe drevne Diane tvrde da je Sanat Ku-mara, Tvorac Venere, doao
na Zemlju sa svojim uenicima u ogromnom sveminskom brodu.
... I onda, snanom hukom brzog silaska iz neprocjenjivih visina,
okruen zasljepljiujuom vatrom koja je napunila nebo plamenim
jezicima, brod bogova plamena zabljesnuo je kroz vazdune prostore.
Zaustavio se iznad Bijelog ostrva koje lei u moru Gobi. More je bilo
zeleno i blistavo od najljepih pupoljaka koje je Zemlja ponudila kao
najljepu i naj-bolju dobrodolicu svom Kralju ...
Veliko Bijelo ostrvo sa svojim fantastinim gradom, najsvjetlijim
duhovnim centrom na Zemlji prije miliona godina, cvjetalo je usred
bujnih tropskih uma u udesnoj civilizaciji koja se pruala do Australije.
Sada je prostrano jezero, koje je nekada zapljuskivalo granice Himalaja,
osueno u pustinju Gobi, koju je kineski Han-hai nazvao sa-suenim
morem.
Inae, informacije o Lemuriji, udesnom kontinentu to se prostirao od
Antarktika do Indije, i na kojd su se sputali bogovi, postoje i u
najstarijoj azijskoj literaturi. Purane pisane, na danas zaboravljenom
jeziku, vijekovima kasnije prevedene na sanskrit, oivljavaju bogove i
heroje iz daleke pra-istorije. arobna imena Sveta Dvin (Sveta zemlja)
i Hirania Dvipa (Zlatna zemlja), persijska Sah Namah (Knjiga
kraljeva) objanjava da tu prastaru civilizaciju na jugu Sumerci znaju kao
Dilmun.
Visina Lemurana se godinama smanjivala. Oni su podsjeali na amerike
Indijance, iako je njihova koa imala blagu plavkastu nijansu. Tipian
Lemu-ranin je ima neproporcionalno veliku glavu sa vrlo visokim elom,
u ijem se centru nalazila izboina veliine oraha pozinata kao tree
oko, dokaz visoko razvijene psihike moi.
Ako je vjerovati kineskim izvorima, 1938. godine je arheolog i Pu Tei,
prvi i jedini u svijetu, otkrio grobnice autentinih Lemurana. U peinama
Bajran-Kara-Ula na Tibetu on je pronaao niz grobova u kojlima su se
nalazili neobino mali skeleti sa neproporcionalno velikim lobanjama.
Zidovi peina bili su ukraeni astronomskim i svemirskim slikarijama:
crteima zvijezda, planeta Sunevog sistema, ljudi u skafanderima!
U grobovima pored skeleta pronaeno je i 716 ploa okruglog oblika,
debljine dva centimetra, koje su bile ispisane nepoznatim klinastim
pismom!
Profesor Tsum Um Nui, sa Akademije za pra-istoriju u Pekingu, dakle,
uvaeno i priznato ime u svijetu nauke, navodno, deifrovao je tek 1962.
godine neke od zapisa sa neobinih ploa. Rezultate svoje upornosti
Tsum Um Nui je objavio godinu dana kasnije pod fantastinim naslovom
Klinasto pismo o kosmilkim brodovima!
Prema prevodu kineskog profesora, specijaliste za praistorijiu, na
ploama je, izmeu ostalog, pisalo:
...Sletjeli smo sa neba naim letjelicama. Nai mukarci, ene i djeca,
skrivali su se dosta dana u peinama. Kada su mjetani konano shvatila
nae znakove, razumjeli su da imamo miroljubive namjere ...
Dakako, djelo Tsum Um Nuia koji je suraujui s geolozima, dokazao da
kamene ploe imaju znatne primjese kobalta i drugih metala i da po-
sjeduju visok vibracioni ritam, to ukazuje na to da su nekada bile
izloene vrlo visokoj elektrinoj napetosti, izazvalo je istinsku senzaciju
u naunim krugovima. Meutim, nakon dva kritika osvrta u njemakom
Das vegetarische Universum i sovjetskom Sputnjiku, kineski
arheolozi su prestali da govore o ploama i svemirskoj katastrofi koja se
dogodila prije vie od dvanaest hiljada godina.
Zbog ega?
Moda je najistinitiji odgovor dao Aleksandar Kazancev:
U zapisima na ploama ima i previe injenica koje se ne mogu lako
smjestiti u muno stvoren kalendar arheologije i antropologije. Poznati
strunjaci kojima je stalo do poloaja i imena morali bi da napuste znatan
dio svojih vlastitih postavki ako bi htjeli dai poklone ozbiljnu panju
(otkriima u Bajan-Kara-Uli. A oni to jednostavno ne ele!...
Naunici Lemurije inspirisani djelima svojih uitelja sa Venere, bar kako
tvrdi Rejmond Drejk, prouavali su ak i vibratorske snage, koje su raz-
vijale radionike bazirane na solannoj i kosmikoj energiji donosei
svjetlost i toplotu domovima. Ba zbog toga Lemurani su bili poznati po
hladnoj svjetlosti koja je vijekovima gorjela u njihovim lampama.
Mora da su ova prastara znanja o rasvjeti kasnije prihvaena od naroda
Latinske Amerike, jer tamonje drevne legende pune su pria o
kamenju koje svijetli. ak je i memoarista konlkvistadora zabiljeio
da je sa panskim osvajaima otkrio grad Gran Makso, blizu izvora
rijeke Paragvaja.u Mato Grosu, koji je na sredini jednog stuba imao
veliku kuglu koja je u svako doba dama i noi osvjetljavala usnuli i
naputeni grad.
Druga tvirdnja o nepoznatom izvoru svjetlosti potie od prije pedesetak
godina. Tada su uroenici Mato Grosa priali pukovniku P. H. Fosteru da
su vidjeli neku hladnu zagonetnu svjetlost u izgubljenim gradovima u
dungli. Piui o tome britanskom knjievniku Luisu Spensu
pukovnik Foster kae:
... Ti ljudi imaju jedan izvor osvjetljenja koji je nama jo nepoznat. U
stvari, ini mi se da su oni preostali pripadnici neke civilizacije koja je
nestala i koja je sauvala svoja fantastina drevna znanja. Dugo sam
tragao za ruevinama izgubljenih gradova te kulture i duiboko u dungli
pronaao jedan avetinjski grad, koji je jo nou osvjetljavala neka
neobina hladna svjetlost. Nisam otkrio odakle potie ta avetinjlska
svjetlost...
Lemurani su se, po svoj prilici, koristili i drugim neobinim napravama
koje danas jedva moemo i da nasluujemo. Neto od toga ostalo je
zabiljiej|eho u rukopisima i sjeanjima kasnijih naroda ^^civilizacija.
Tako je u Iranu pronaen jedan drevni rukopis koji govori o nainu
zagrijavanja javnih kupatila:
. . . Ovo ogromno postrojenje za kupanje bilo je snabdjeveno vruom
vodom iz jednog kazana izraenog od specijalnog metala, naroite
konstrukcije, zagrijanog plamenom jedne jedine svijee! . ..
Da li se radilo o nekoj nepoznatoj leguri ili o ingenioznom mehanizmu
koji je mogao hiljadama puta da umnoi energiju plamena jedne obine
svijee, dabome, zauvijek e ostati tajna.
Ve smo u poglavlju o Majama vidjeli nagovjetaje da su svetenici ovog
naroda moda imali neke aparate sline dananjim radio i televizijskim
prijemnicima. Meutim, Francidko Pikus u svom djelu Knjiga est
nauka, i ne samo on, opisao je konstrukciju Al Musefovog maginog
ogledala, koje je funkcionisalo u saglasnosti sa zakonima perspektive i
pod odreenim astronomskim konfiguracijama. Govorilo se da je u tom
neobinom ogledalu ovjek mogao da vidi daleke zemlje, gradove, pla-
nete, pa ak i panoramu vremena!
Pukovnik Dejms Cevord, koji je itav svoj ivot posvetio strpljivom
prouavan j-u napisa na drevnim hramovima na Istoku, govorei o
hindu-skiim vimanama, svemirskim brodovima od prije
15.000 do 20.000 godina, a o njima e jo kasnije biti vie rijei,
upozorava na crtee i instrukcije za konstrukciju svemirskih letjelica.
Kae:
... Pokretaka snaga je uzeta na jednostavan nain iz atmosfere. Motor
je bio slian dananjoj turbini. Kada bi se maina jednom pokrenula, ne
bi prestajala da radi sve dok se sama ne bi ugasila. \Ovi brodovi mogli su
da krue oko Zemlje sve dotle dok se maina potpuno ne istroi!...
Legende koje se i danas prepriavaju na indijskom potkontinentu, govore
da su se u prastara vremena odvijali letovi izmeu Zemlje i Venere. Ka-
snija predanja irom svijeta slau se da su se Zemljani pobunili protiv
svojih nebeskih gospodara i da su vodili rat razarajuim orujem.
Unijenje Lemurije je vjerovatno predstavljalo postepen proces.
Kontinent- su iz godine u godinu prodirale podzemne eksplozije, vatre
j, ulegnua, da bi na krajiu dolo do, stravine kataklizme, koja je imala
milosti samo za visoke planinske vrhove, od kojih su mnogo kasnije
postali dananji egzotini pacifiki otoci!
Na sreu, u meuvremenu su mnoga znanja lemuTskih naunika
prihvaena u Kini, Indiji, Egiptu, Srednjoj i Latinskoj Americi. I upravo
tamo razvile su se nove civilizacije o kojima mnogo vie znamo, ali jo
premalo da bismo o njima sa stopostotnom sigurnou mogli da
pripovijedamo.
Mnoge ekipe arheologa iz itavog svijeta ve decenij ama istrauju
azijski kontinent nadajui se potajno da e otkriti bar dio od svega onog
to se, itajui prastare knjige i rukopise, nasluuje da su posjedovali
narodi ovog podneblja. Mnogima je to bar donekle i polo za rukom.
Otkriven je veliki broj nalazita, koja su jo oba vijena velom tajne.
U dungli, pored rijeke Ganga, istraivai su 1921. godine otkrili
rueviine fantastinog grada Mahendo Dara, o kome su do tada jedino
govorile
legende i predanja. Izvjetaj arheologa je vie nego zbunjujui, a
doslovno glasi:
Mohendo Daro je nekada bio cvjetajui grad. Izgleda kao da je
potekao sa nekog crtaeg panoa nepoznatog futuristikog arhitekte.
Zauuje potpuno odsustvo uobiajene istonjake ornamentike i
arhitekturnog stila Indijaca. Ne zna se ko ga je izgradio, a teoretski on ne
bi trebalo da se nalazi na tlu Indije.
Kada se ovjek kree kroz Mohendo Daro ima utisak da se kree
dananjim ulicama gradske etvrti bilo kojeg grada u Lankajru. Taj
utisak stvaraju prostrane graevine od opeka kojima nedostaje bilo kakav
ukras i koje su u potpunosti i, reklo bi se, iskljuivo funkcionalne!...
Mnogo godina kasnije, na Madagaskaru su otkriveni ostaci izumrle ptice
epiornis koja je umnogome podsjeala na dananjeg noja, bila je
dinovske visine i nije mogla da leti. Vjerovalo se da je ona ivjela
jedino na Madagaskaru, a tako se vjeruje i danas. Meutim, na dugakoj
kosti noge epiornisa, istraivai su pronali bronzani prsten s
ugraviranim znacima, otiskom peata koji se upotrebljavao jedino u
Mohendo Daru!
Kako su stanovnici Mohendo Dara, prije vie od pet hiljada godina,
dospjeli na Madagaskar?
Nita manje zanimljivo i zbunjujiue otkrie nainio je i doktor
Vajdenrajh 1913. godine. On je u peinama Cu-ku-tjena, nedaleko od
glavnog grada Kine Pekinga, otkrio nekoliko prastarih lobanja i skeleta
ali to, sasvim sigurno, ne bi izazvalo nikakvu senzaciju da jedina od
lobanja nije pripada evropskom tipu ovjeka, druga nekoj mladoj eni sa
neobino uskom glavom i crtama malezijskog tipa, a trea je imala
izrazite oblike i anatomske osobine dalekih Eskima!
Doktor Vajdenrajh je, bez sumnje, bio vie nego zbunjen pa je umjesto
uobiajenog izvjetaja
Ostaci drevnih civilizacija u Indiji i Egiptu: kako otkriti
sve tajne koje se u njima kriju?
o svom izuzetnom otkriu napisao samo nekoliko' / ?, rijei:
Kako su Evropljani i Eskimi dospjeli u Kinu prije nekih trideset hiljada
godina? Kako i ime? !\..
U jednom drugom dijelu nae planete, u Ekvatorijalnoj Africi, u blizini
Brandberga, istraivai su u jednoj peini otkrili niz neobinih slikari ja.
Kasnije je ustanovljeno da crtei prikazuju drevne pretke Bumana u
drutvu bijelih ena! Njihovi savreni bijeli profili bili su naslikani
svijetlom bojom, a kosa utom. Djevojke nose nakit i frizure ukraene
koljkama i dragim kamenjem. Na grudima su im, meutim, lukovi i
neto nalik na mje-inu za vodu, a na nogama cipele!
Neki arheolozi smatraju da su te privlane mlade plavue u ovaj dio
Afrike stigle sa Krita ili iz Egipta, prije tri i po hiljade godina, ali nikome
nije jasno kako i na koji nain.
Prije nekoliko godina su dvojica amerikih kartografa Alington
Maleri i Don Volter, upo-reujui poznate pomorske karte turskog
admirala Piri Rejtsa iz 1513. i francuskog matematiara i kartografa
Oronsija Fineja iz 1531. godine sa satelitskim snimcima nae Zemlje,
doli do vrlo zanimljivih zakljuaka da su gotovo identine!
Poznato je da je karta admirala Rejsa raena po dokumentaciji koja
potie iz vremena Aleksandra Makedonskog, dakle, iz treeg stoljea
prije nae ere. U tom jedinstvenom spletu zagonetki moda fiajvie
zbunjuje da i Rejs i Finej,- na svojim kartama sasvim precizno prikazuju
antarktiko kopno, ije je osvajanje, bar tako danas uimo, zapoeo ruski
istraiva Belnigsgauzen 1819, a okonao Amurndzen dospjevi
etrnaestog decembra 1911. godine na geografski Juni pol!
Stoljeima, ako ne i hiljadama godina prije Inka, na padinama
peruanskih Anda, na platou zvanom Markahuai, na visini od 3.800
metara.
Tragovi jedne od najranijih civilizacija na naoj planeti civilizacije Mu,
pronaeni u Sjevernoj Americi svaki znak nakon strpljivog deifrovanja,
dobio je odSnosLvo \
vijekovima je ivio neki zagonetni narod o kome danas gotovo da nita i
ne zmamo. Ti prastari stanovnici Anda, iji tragovi datiraju jo od prije
dvadeset hiljada godina, iza sebe su ostavili izgraen irigacioni sistem sa
dvanaest vjetakih jezera i, ono to je najvie iznenadilo istraivae,
izvajane stijene koje svake godine samo oko 22 juna, pri-zalasku sunca,
u potpunosti otkrivaju svoje tajne. Jedino tada se na njima, naime, mogu
vidjeti isklesani likovi ljudi svih rasa koje ive na na< planeti!
Moda je, izmeu ostalih, i ovo otkrie nagnal 1964. godine Alfreda
Kidera, istaknutog1 strunjaka1 sa pensilvanijskog Univerziteta da javno
prizna:
Mnoga poglavlja ovjekove prolosti u Anda-ma ostaju bijela.. .
Pamuk, koji se moe presti, predstavlja problem porijdkla koje jo uvijek
nije rijeeno . .. Razvitak lonartje, koja je pomou radioaktivnog ugljika
datirana oko 1500. godine prije nove ere ostaje najveim dijelom tajna ...
Pitanje da li je ovjek u drevnoj Americi razvio vlastitu civilizaciju ili je
ona dola odnekle drugdje potie mnoge najnevjerovatnije
pretpostavke!
Drevni narodi, u to vie gotovo i da nema sumnje, veoma dobro su
poznavali gotovo svaki kutak nae planete. Jer, recimo, i paleontoloka
nalazita ha Alpasci i radiougljenike analize predmeta iz tog razdoblja
dokazuju da su drevni istraivai ili turisti, kako hoete, jo prije
dvadeset i etiri hiljade godina iz Azije preplovili Beringov moreuz i
preko Aleutskih ostrva dospjeli na Aljasku!
Na tim svojim putovanjima praistorijski misi-^ onari su nesebino sijali
i sjeme nauke...
PORUKE
IZ
KOSMOSA
RAZGOVOR SA ALEKSANDROM KA-ZANCEVIM * TA SE 1906.
GODINE DOGODILO IZNAD SIBIRA? * KAKO DESIFROVA-TI
PORUKE IZ SVEMIRA? * POSTOJE LI MOGUNOSTI ZA
USPOSTAVLJANJE RA-DIO-MOSTA SA DRUGIM SVEMIRSKIM
CIVILIZACIJAMA? * KAKVE ZADATKE IMAJU AMERIKE
SVEMIRSKE LETJELICE TIPA VOJADZER? *
Kada sam prije nekoliko mjeseci u sovjetskom listu Volskij
komsomola proitao najavu intervjua A. Avirakog s poznatim
sovjetskim publicistom i istraivaem Aleksandrom Kazancevim, bilo-
mi je odmah jasno da e najvei dio razgovora pro-ticati na temu drevne
civilizacije i objektivnim mogunostima da smo u prolosti posjeeni o
strane nekih inteligentnih bia iz Svemira. To jer
U ljeto 1947. godine jedan siromani beduui po imenu Mohamed Dim
traio je zalutalu ovcu u peinama Ain Feha, nedaleko od Mrtvog mora.
Umjesto ovce tamo je naao mnogo glinenih posuda s pergamentima, a
pored njih i neke koe s tajanstvenim pismom, koje je u to vrijeme bilo
nemogue deifrovati. Meutim, desetak godina kasnije * naunicima je
ipak polo od ruke da ga u potpunosti odgometnu.
I tada je dolo do ogromnom iznenaenja. Na pergamentu, kao i na
koicama, bili su neki drevni zapisi i reenice po mnogo emu sline
onima iz prvih poglavlja Biblije. Na njima su bili ispisani i prvi izvjetaji
o dolasku doljaka iz Svemira.
.. . Oni koji su pali (s neba) bili su tah dana na Zemlji, pa ak i poslije,
kada su doli sinovi Bogova . ..
A onda:
. . . I borio se Enoh s Bogom i nestalo ga je, jer ga je Bog uzeo ...
Na pergamentu su zabiljeeni i dijelovi prie
0 Sodomi i Gomori, moda prvoj nuklearnoj kata
strofi u istoriji nae planete. Pred samu katastrofu,
legendarnom Lotu su doli vjesnici i rekli mu:
Bjei radi spasenja tvojega, ne gledaj unazad, ne okrei se na itavoj toj
ravnini, u goru bjei, da te ne bi zahvatilo!. ..
Lot je posluao i bjeao je. A kasnije je pripovijedao:
I, evo, izaao je stub dima iz zemlje kao iz ognja ... i kiilo je na
Sodomu i Gomoru jarom
1 plamenom . . .
Danas, milenijumima kasnije, u vrijeme atomskih opita i ovjekovog
prodora u Svemir, ovo mistino, istrzano i nepovezano svjedoanstvo
dobij a logino objanjenje: Sodomu i Gomoru unitila je nuklearna
eksplozija!
Pokuajmo da rekonstruiemo itav dogaaj: odlazei sa Zemlje
astronauti iz Svemira jednostav-
no su eksplozijom unitili vikove nuklearnog goriva, a prije toga
ljudima su rekli da se sklone u brda i peine. Nakon toga se dogodila
praistorijiska Hiroima: dolo je do stravinog ruenja, unitavanja svega
ivog ljudi, ivotinja i biljaka ... Oni koji su se bjeei okrenuli da bi
vidjeli ta e se dogoditi, oslijepili su, oni to 9U se spasili bili su
prisiljeni da se nikada' vie ne vrate u svoje razorene domove, a oni koji
su se ipak vratili, ubrzo su umirali!'
Neto kasnije vidjeemo da je nuklearnih eksplozija bilo u dalekoj
prolosti i u nekim drugim dijelovima nae planete. Vratimo se
razgovoru sa Aleksandrom Kazancevim.
Danas postoji oigledna tendencija kosmi-
zacije nauke. Koje su, po vaem miljenju, pozi
tivne i negativne strane te ikosmizacije?
Mnogi naunici otkrivaju uticaje Sunca,
Mjeseca, kosmikih zraka i drugih kosmikih feno
mena na mnoge ivotno znaajne pojave irom nae
planete. Moda ba zbog toga ja ne vidim ni jednu
negativnu stranu tendencije, kako vi rekoste, ko-
smizacije nauke i drutva. Shvatanje da zavisimo
od Kosmosa ne moe nikako izazivati negattivne
efekte. Postoje, dodue, i drukija miljenja koja se
svode na pitanje: zato letjeli u Kosmos, kada jo
postoje nerijeena mnoga, veoma znaajna zemalj
ska pitanja: Meutim, takva i silna pitanja nikada
nisu doprinosila razvoju civilizacije. Ako bi takva
gledita preovladavala, civilizacija bi se zatvorila u
uske okvire i mi nikada ne bismo rijeili takva zna
ajna pitanja kao to su: uaroci nerodnih godina,
uragana, raznih epidemija, sua . . .
Ne bismo rijeili ni mnoge druge tajne vezane za drevnu prolost. Iako to
Kazancev ne pominje u svom izlaganju, vperovatno i na to misli. Jer,
kako objasniti da su drevnu stanovnici Indije, recimo, poznavali teoriju o
atomima. U Upaniadama, jedinstvenoj zbirci drevnih filozofskih
misli iz sed-
druge inteligentnije i na tehnoloki viem stupnju civilizacije u Svemiru!
Meutim, tada niko nije mogao da oekuje ono to se dogodilo. Prvo,
pris/jetimo se da pored zvijezde Barnard, koja je dosta poznata, postoje
jo mnoge druge zvijezde udaljene na razumnoj udaljenosti od Zemlje,
to znai za svega nekoliko svjetlosnih godina, a za koje se pretpostavlja
da bi mogle, slino naem, da imaju svoj planetarni sistem.
Iz razloga koji je teko shvatiti i objasniti, ameriki naunici su mislili da
e najvie anse imati ako ponu sa zvijezdom Keti, u konstelaciji Kita,
smjetenom nedaleko od nebeskog ekvatora, a isto tako blizu
konstelacije Ovan.
Ogromna antena Opservatorije bila je, dakle, okrenuta u tom pravcu,
stavljen u pokret mehanizam za kompenzaciju Zemljine rotacije,
ukljuen je prijemnik, a isto tako i magnetofon za registro-vanje
eventualnih signala. Za manje od dva minuta, prijemnik je poeo da
hvata snane signale koji su se mjestimino prekidali, pa nastavljali, to
je strunjake navelo na zakljuak da je rije o ifrovanim porukama. Te
poruke su stizale od inteligentnih bia, vjerovatno s neke planete iz
orbite oko Ketija. Poslije nekoliko trenutaka signali su potpuno utihnuli.
Oni koji su sve ovo sluali ostali su zapanjeni. Rije nisu mogli da izuste.
Kada su se malo povratili, zajedniki su odluili da o ovome nikome ne
govore prije nego to se na odgovarajuem irijestu ne donese zvaniona
odluka o tome kako postupiti sa ovom senzacionalnom informacijom.
Ali, kao i obino, istie Satelen, kada su u pitanju stroge tajne i ova je
nepoznatim kanalima procurila, stigla do tampe, a onda je, silom
prilika.) u igru uao i Pentagon traei od predstavnika Opservatorije da
demantuju ono to su svojim uima uli!
Najvei radio-teleskop u Novom Junom Velsu: kako uspostaviti radio-
most sa razumnim civilizacijama u Svemiru?
Trei sluaj hvatanja signala iz Svemira zabiljeen je u Sovjetskom
Savezu, bar tako tvrdi Sa-telen. Dva poznata sovjetska strunjaka iz
oblasti komunikacija, Vsevold Troioki, direktor Instituta, za radio-fizika
istraivanja u Gorkom, i Nikolaj Kardaev, ef laboratorije Instituta za
svemirska istraivanja u Moskvi, potpuno su ubijeena da su uhvatili
poruke iz Svemira!
U aprilu 1965. godine oni su u moskovskom' Astronomskom listu
objavili i svoje miljenje: radionsignali potiu s udaljenog nebeskog
tijela re-gistrovanog kao CTA 102, a emituje ih prava radio-^stanica,
kojom neka razumna bia objavljuju svoje u Svemiru da im se jave.
CTA 102 je uskoro zainteresovala i naunike postojanje traei od drugih
naprednih civilizacija sa Opservatorije Sternberg, koji su na nju poeli
budno da motre.
Ako je doista rije o signalima to ih alju razumna bia isticali su
u to vrijeme naunici svijeta, ona bi morala da koriste vrio kratke va-
love kako se njihov program ne bi mijeao sa signalima, koji potiu iz
prirodnih izvora. Pored toga, razumna bia bi pribjegla jo jednom
lukavstvu morala bi da mijenjaju duinu vala u pravilnim vremenskim
razmacima, kako bi i time privukla panju nudei dalekim sluaocima
jo jedan dokaz da su razumna i dosta tehniki razvijena ...
To se upravo i dogodilo!
Najnovija opaanjja naunika sa Opservatorije Dodrel Benk u Velikoj
Britaniji, pisao je u tom povodu moskovski Astronomski list,
upeatljivo pokazuju da je CTA 102 emitirala krajnje kratke valove,
krae od svih do sada otkrivenih. To dokazuje da na tom dalekom
nebeskom tijelu postoji razum!
Istovremeno objavljena je i izjava direktora britanske opervatorije
Bernarda Lovela:
Moramo se pomiriti s injenicom da u Sve
miru ive bia razvijenija i od nas!
Reg4strovali smo radio-valove stalne frek
vencije ' izjavio je Genadij olomioki, astronom
sa Opservatorije Sternberg koji se ponavljaju
svakih stotinu dana. Naa ekipa je detaljno provje
rila taj ipodatak i ne moe vie biti nikakve sumnje
u njegovu tanost!
Zakljuak, kojeg su 1965. godine donijeli naunici iz Sovjetskog Saveza
i Velike Britanije,' bio je nedvosmislen: nikada ranije iz Svemira nisu
primljeni signali na tako kratkim valovima, koji su nestajali i ponovo se
pojavljivali u tano odreenim vremenskim razmacima od stotinu dana. I
jo neto valovi imaju frekvenciju od devet stotina megacila, koju
strunjaci smatraju idealnom za komuniciranje u Svemiru, a odailja
ima snagu veu od bilo kojeg izvora poznatog ovjeku na Zemlji!
Istinsku misteriju su predstavljali i signali regi-strovani radio-teleskopom
promjera vie od dvadeset metara na Astrofizikoj opservatoriji na
Krimu, koji su uhvaeni krajem februara 1972. godine.
Ti signali, javljala je tom prilikom sovjetska novinska agencija TAS,
dolaze iz Svemira silnom snagom, valovima dugim tri i po centimetra.
Izvor im je najvjerovatnije negdje u naoj galaksiji, no on nije iz
kategorije pulsara, nebeskih tijela jo uvijek nepoznate prirode, koja
emituje jake radiovalove u vremenskim razmacima od priblino jedne
sekunde!
Kako, dakle, uspostaviti radio-most sa civilizacijama, koje se
permanentno javljaju i koje, po, svoj prilici, takav kontakt ele? Koliko
je vjerovatno da neke od njih, poput nas, koriste radio-valove za tele-
komuniciranje?
Sovjetski uenjak dr Nikolaj Kardaev o tome ima svoje miljenje. On
smatra da u Svemiru postoje tri tipa civilizacija:
1. civilizacije iji je tehnoloki nivo slian naem,
Poslije dvanaestogodinjeg leta i prouavanja udaljenih planeta
Sunevog sistema vojaderi e se uputiti ka drugim svjetovima nosei
sa sobom neobine poklone sa Zemlje. U njihovim utrobama
smjetena je lina karta nae planete: fotografije okeana, rijeka,
cvijea, drvea, insekata, ivotinja, planina, pustinja, prirode u svim
dobima, kie, snijega ukupno sto esnaest fotografija. Jednim pre-
ciznim crteom prikazan je sastav Zemljine atmosfere i njenog tla,
naznaena adresa nae planete u meuzvjezdanom prostranstvu,
prikazana anatomija ovjeka, naslikane sekvence o njegovom ponaanju.
Fotografije su ovjekovjeile hramove drevnih kultura, spomenike,
mostove, kineski zid, ivot u sa-vremenim gradovima, na selu itd.
Jednostavni crte na jednom aluminijskom poklopcu objanjava kako da
se stavi u pogon dija-mantska igla i s gramofona uju glasovi sa Zemlje,
koji su registrovani na neunitivoj ploi. Emisija traje vie od stotinu
minuta, a u njoj, pored prijateljskih poruka i pozdrava generalnog
sekretara Ujedinjenih nacija Kurta Valdhajma, amerikog predsjednika
Di-nija Kartera i mnogih drugih, snimljeni su i prvi glasovi
novoroeneta, pulsiranje srca, u-bor morskih talasa i rijeka, fijukanje
vjetra, kripa automobilskih konica, rominjanje kie i drugi umovi
karakteristini za nau planetu. Na ploi su, takoe, snimljene i sekvence
melodija sa svih kontinenata, kao i poruke na gotovo ezdeset razliitih
jezika.
Misija svemirskih letjelica vojader, kaem, podsjetila me na Crnog
princa ba zbog svojih poruka 'koje su upuene inteligentnim biima u
beskraju Svemira. I Crni princ sa sobom, po svoj prilici, nosi poruke
Zemljanima. On se, zapravo, ve jednom javio. Bilo je to u trenutku kada
je treeg avgusta 1971. godine ameriki svemirski brod Apolo 15
alunirao na Mjesec.
Razgovor izmeu astronauta Vordena i strunjaka iz Kontrole u bazi
Hjuston u poetku je, tog
dana, bio dosta nezanimljiv i svodio se na razmjenjivanje isto strunih
podataka: Apolo 15:
Sve funkcionie O. K. Sputanje se odvija
po planu...
Kontrola:
Obratite panju na instrumente ...
I upravo tog trenutka poruka strunjaka za kontrolu leta iz Hjustona 'bila
je prekinuta. Zavladala je mukla tiina, zatim su se uli neki neobini
umovi, a onda se javio astronaut Vorden:
Za nekoliko trenutaka ... Ali ta se to de
ava? . .. Kakve su to smetnje? ...
Da, zaista se radilo o neobinim smetnjama koje su, najednom, iskrsle u
kontaktu izmeu vasionskog broda Apolo 15 i ibaze u Hjustonu. Ono
to je najvie zbunjivalo, kako sam ve rekao u svojoj prvoj knjizi Sve
misterije svijeta, bila je injenica da smetnje nisu izbile na ureajima na
brodu^a ni u amerikoj Kontroli leta. Svi instrumenti su funkcio-nisali
izvanrednom preciznou, i na njima nije regi-strovan nikakav kvar. Pa,
otkud su onda dolazile smetnje? Ko ili ta ih je izazivalo?
Odgovor na ovo interesantno pitanje, koji je uskoro stigao iz tajanstvenih
vasionskih prostranstava, jo vie je zbunio posadu Apola 15 i vasi-
onske strunjake u bazi Hjuston.
Samo nekoliko trenutaka je potrajala mukla tiina, zatim su se javili
neobini piskutavi umovi nalik na umove koje sluamo kada biramo
stanicu na radio-prijemnicima, a onda su i oni utihli i javio se neobian
otegnut muki i(?!) glas:
Lama rabi alardi dini endavur esa kunis
alim...
Ponovo je zavladala tiina, a onda je ponovo uspostavljena veza izmeu
Apola 15 i Kontrole leta u Hjustonu. Prvi se javio astronaut Vorden:
Ponovite jo jednom. Nita vas nisam ra
zumio! ...
Shvativi da Vorden vjeruje da je poruka, koju ni do danas sa
stopostotnom tanou niko nije uspio da prevede i objasni poslana sa
Zemlje Kontrola leta u Hjustonu pribjegla je lukavstvu. Poruila je
Vordenu:
Dobro, dbbro . .. Nastavimo sa programom aluniranja ...
Danima, mjesecima, pa i godinama kasnije, strunjaci iz raznih oblasti
nauke pokuavali su da odgonetnu ta znai tajanstvena poruika, odakle
je upuena i ko ju je izgovorio? Sa Zemlje, navodno, nije niko. Dakle, iz
Svemira, ili blie iz naeg planetarnog sistema!.. . Ali, ko i odakle?!
Francuski istraiva Rober Saru, kako sam ve ranije pisao, vjeruje da je
poruka stigla iz Mjeseeve sfere, tanije sa Crnog princa, nepoznatog
vjeta-kog satelita to krui oko Mjeseca i eka Zemljane kako bi im
darovao dragocjene poruke dalekih svemirskih civilizacija, koje su iga
lansirale sa istim ciljem koji imaju i amerike letjelice vojader.
Inae, da vjetaki satelit Crni princ doista postoji dokazao je
francuski naunik Zak Vale, koji je u Cikagu doktorirao na temi
/>Praenje satelita koji krue oko Zemlje. On je prije nekoliko godina
objavio veoma zanimljiv tekst u jednom naunom asopisu pod
naslovom ta leti nad Zemljom. Vale je tom prilikom, izmeu ostalog,
napisao i sljedee:
. .. Vano je pomenuti i nepoznate satelite Zemlje, od kojih se bar jedan
kree u suprotnom smjeru od svih satelita, koje su do sada lansirale
SAD, SSSR i druge zemlje. Postojanje tog satelita je vie nego gola
istina, ali isto tako je tano da ga niko ne priznaje kao svog. iji je,
zapravo, onda?! Otkad se kree? Ko ga ie poslao?!...
Pred naunicima dananjice je da to utvrde. Hoe li u tome uspjeti?
O Crnom* princu i tome da li nas i danas poT sjeuju bia iz Svemira
nastojei da sa Zemljanima uspostave kontakt, bie jo rijei u ovoj
knjizi. Vratimo se sada ve pomenutoj konstataciji Aleksandra Petrovia
Kazanceva:
... Smatram da su japanske statuete dogu ozbiljan dokaz
paleokontakta. Izraene na jazan-
skim ostrvima prije pet hiljada godina, one sadre sve elemente
kosmikih skafandera. Nijihovi proto-t tipovi bili su skafanderi
bogova, koji su doli s neba!
Da, to je tano. Analizirajui ove tajanstvene prastare statuete dvojica
naunika, Cajsig i Maou-muro, zakljuili su da se radi o likovima
astronauta odjevenih u opremu koja je neophodna za svemirsko
putovanje. Svoje zakljuke, a o tom sam govorio u krijizi Dan kada su
uenjaci umirali, uz opiran opis i fotodokumentaciju, oni su svojevre-
meno poslali amerikoj Upravi za vasionska istraivanja i uskoro dobili
oekivani odgovor: .
Nai strunjaci smatraju da hipoteza o odjei koja je prikazana na vaim
fotografijama i poslanici dokumentima, zasluuje najveu panju. Ona je
po tim nacrtima ve nainjena, i poslata Glavnoj direkciji NASA-e, a
trenutno se radi na njenom usavravanju. Obavjetavamo vas da su
sredstva veze, zatim specijalna struiktura otvora za oi, te pokretni
lanci, kuglaste spojnice, kao i pribo'ri za odravanje konstantnog
pritiska atch* sve ono to ste nabrojali u svom zanimljivom dopisu i
to se nalazi na fotosima uzeti u obzir pri izradi skafandra...
A ko su, zapravo, bili ljudi to su u praisto-rijakom Japanu, prije dakle
pet hiljada godina, nosili takviu odjeu, koja fantastino lii na odjeu
dananjih astronauta?
Zemljani, svakako, ne. Legende i predanja iz ovog podneblja f de da su
doli s neba u vatrenim kuglama i da su se u poetku nastanili na dnu
mora!
Naunici Macumiura i Cajsig imaju svoju teoriju. Oni smatraju da se radi
o kapama, tajanstvenim sitvorenjima to su samo donekle liila na
ovjeka. Prema opisima iz prastarih zapisa i predanija, ta neobina bia
bili su dvonoci, a imali su po dvije ruke koje su se na krajevima
zavravale perajima sa po tri kandasta prsta. Njihova koa bila je veoma
glatka i sjajna, a imali su usku glavu, velike ui i krupne trouglaste oi.
Na glavama su nosili kape sa etiri iljlka nalik dana-
njim antenama, dok im je nos bio poput skraene surle, a vrlo su se
spretno kretali i u vodi, a i po kopnu!
Istraivanja jednog drugog japanskog naunika, profesora Kitamure,
pokazala su da su ta zagonetna bia iz praistorije frapantno liila na
savremene akvanaute, a u speci jalnoj odjei za hodanje po tlu na
astronaute u skafanderima!
Bilo kako bilo, zaista je teko sa dananjeg stanovita razjasniti
zagonetne peate to je u izobilju ostavila iza sebe drevna prolost. Jo
tee je ustvrditi da li su to ostaci i peati posjetilaca iz prostra-
nog Svemira, ili tragovi nekih davnih super-na-prednih civilizacija to
su, prije Potopa i mnogo drugih potopa i kataklizmi, kroz koje je u svojoj
povijesti prolazila majka Zemlja, naseljavale nau planetu.
Jedno je, ipak, sigurno: nai davnanji preci|
raspolagali su gotovo fantastinim znanjima iz gof.
tovo svih grana nauke! i.
' Pogledajmo...Jt
PITANJA BEZ ODGOVORA
DA LI SU SE NARODI DREVNIH KULTURA SLUILI
NAPRAVAMA SLINIM DANANJIM TELEVIZORIMA I
TELESKOPIMA? * JESU LI NA NAOJ PLANETI IVJELA I NEKA
DRUGA RAZUMNA BIA ANATOMSKI DRUKIJA OD NAS? *
MISTERIJA TIAHU-ANAKA 1 EGIPATSKIH PIRAMIDA * STA O
DREVNIM ZAGONETKAMA KAU NAJPOZNATIJI
ISTRAIVAI DANANJICE? *
Naunici iz raznih krajeva svijeta, paleontolozi, antropolozi, arheolozi,
egzobiolozi, ak i najpoznatiji konstruktori kosmikih brodova, inenjeri
i tehniari, istoriari i lingvisti, ve godinama i de-ccitijama prouavaju
prastara predanja, sage i legende, drevne zapise i hronike, svete knjige i
epove, 'hramove i grobove, pokuavajui to dublje da proniknu u daleku
prolost kako bi to loginije i tanije objasnili dogaaje to su ostala u
izblijed-jelim sjeanjima,, metaforinim stihovima, zagonetnim
biljekama, otisnuti u zeinljiu i kamen.
Pred njima se tako naao teak, odgovoran, ali i uzbudljiv zadatak:
pronai klju od vrata najstarije ovjekove prolosti i zaviriti u vrij'eme i
prostore satkane od zagonetnih dogaaja koje je teko rekonistruisati.
Sto se vie udaljavamo od prolosti, tvrdi u svojoj knjizi Potraga za
nastalim civilizacijama sovjetski istraiva i pisac Aleksandar
Gorbovski, to vie o njoj saznajemo. ovjeanstvo pokree svu svoju
istoriju unaprijed, ali istovremeno sve dulblje pronie u prolost davnih
milenij uma. U tome mu, svakako, veoma pomau novija dostignua
drugih nauka.
Kao dobar primjer primjene sloenih nauka u istoriji i arheologiji moe
da poslui radiougljeni-na metoda odreivanja starosti organskih
ostataka. Prema koliini C14-izotopa ugljenika, sadranog u organskim
ostacima ugljiu, kostima, kamenu i slino, mogue je s velikim
stepenom tanosti utvrditi vrijeme kada su ti ostaci jo bili ivi
organizmi. Drugi metod zasnovan je na amino-'kiselinama, a otkrio ga je
dr Bade, profesor hernije u Okeano-grafstkom institutu u San Dijegu.
Koristei ove metode pred naima se iz mraka milenijuma^soinjiu da
javljaju savreno nepoznati dogaaji, narodi, drave. I to vie
saznajemo, time se istorija ovjeanstvo sve vie odvija u prolost.
Poetkom ovog stoljea, naunici su, na primjer, vjerovali da se ovjek
pojavio u Americi prije neto vie od etiri hiljade godina, da bi kasnije
Iju cifru poveao na petnaest hiljada, pa na dvadeset i pet hiljada, a
ameriki arheolog Karter sada p^-minje cifru od 100.000 godina!
Ve nekoliko generacija naunika raskopava podruje gdje su ivjeli
Sumerci. Ali, do naih dana otkriveno je samo jedan odsto gradova koji
su po-
stojali na ovoj teritoriji. Ostalih 99 odsto lee zatrpani ve vie
milenijuma. Kakve e se tajne otkriti pred naunicima i pred kakve e
nove zagonetke biti stavljeni kada biblioteke i tekstovi tih gradova
ponovo ugledaju svjetlost dana?
Kojim je sve znanjem ovladalo ovjeanstvo do trenutka katastrofalnog
istorijskog potopa. Za kamena orua ovjek je znao jo prije vie od pola
miliona godina. Daleko u prolost zadire i ovjekovog otkria vatre.
Ali neka- otkria ukazuju da upoznavanje vatre i kamenih orua nisu
najvia znanja kojima je ovjek ovladao u vremenu koje je prethodilo ka-
tastrofi. Neka otkria dozvoljavaju da se sa mnogo razloga pretpostavi da
je prije katastrofe postojala civilizacija na visokom' nivou znanja.
Istovremeno, pak, ti isti nalazi su proti vurjeoni s ve stvorenim
predstavama o vremenu i karakteru razvitka ovjeanstva.
Jo u esnaestom stoljeu u Peruu, duboko u rudnicima srebra, Spanci su
pronali udan predmet gvozdeni etoser dugaak osamnaest centi-
metara za koji se vjeruje da je bio star nekoliko desetina milenijiuma.
Inae, a vidjeli smo to i u prolim poglavljima, postoji cijeli niz
izvjetaja o slinim otkriima. I svi se oni odnose na onaj period u kome,
po naim ustaljenim, vaeim pojmovima, kako istie i A. Gorbovski, ne
samo da nije postojao civilizovani ovjek, nego ak ni njegov daleki
predak!
Sa ovakvim i slinim dokazima mora se postupati veoma paljivo, ali
ako oni budu i ubudue potvrivani, onda e imati neki znaaj .za
istorijske nauke.
U Australiji je, na primjer, u ugljenim naslagama, otkriven meteorit sa
tragovima obrade. On je bio naen u tercijernim slojevima, to bi znailo
da su ga prije trideset miliona godina dotakle neije razumne ruke.
Inae, veina istoriara svijeta je vie nego skeptina prema slinim
otkriima i izvjetajima. Oigledno je zbog toga da se mora ipriekati
dok slini nalazi ne budu otkrivani i u uslovima takozvanog istog
eksperimenta, to ipraktino znai u uslovima, koji iskljuuju svaku
netanost.
Slina uzdranost i opreznost, kae Gorbovski, objanjiva je ne samo
zbog toga to su u nauci poznati brojni brzopleti zakljuci, greke pa ak
i falsifikati, ve i zbog toga to postoji i takva injenica koja se naziva
inercijom ljudskog miljenja. Od odreenih predrasuda o pojmovima,
misu uvijek osloboeni ak ni najvei umovi ovjeanstva. Jednom su,
tako, genijalnog fiziara Alberta Ajntajna pitali vjeruje li da e u iduim
stoljeima ljudima poi za rukom da ovladaju energijom atomskog
jezgra.
O, to je apsolutno iskljueno! odgovorio je naunik bez trunke
kolebanja.
Meutim, kako je poznato, desetak godina kasnije eksplodirala je prva
atomska bomba!
Ali, ako su neki od navedenih nalaza, koji se danas ne uklapaju u vrijeme
u kome su nastali, potvrde, onda e se vrijeme pojave razuma na Zemlji
pomjeriti daleko u istoriju, mnogo, mnogo dalje to smo naviklflia sebi
predstavljamo.
U takvom svjetlu nee izgledati udan ni izvjetaj Herodota i njegovih
savremenika da se pisani izvori Egipana odnose na daleku prolost, na
vrijeme od prije sedamnaest hiljada godina.
Vizantijki istoriar Snelius pisao je o nekim zapisima, nazivajui ih
Drevne kronike, koje su, navodno, reci oi Egiptu vodili tokom ak
36.525 godina!
A Diogen Laertski, grki iatoriar koji je ivio u treem stoljeu prije
nove ere, tvrdio je da egipatski reci u svojim hramovima uvaju zapise i
hronike iz 48863. godine prije Aleksandra Makedonskog!
Naravno, kada bismo 'kojim sluajem otkrili sve te zapise i hronike, a
mnogi istraivai nagovjetavaju da se oni moda nalaze skriveni ispod
piramida, bio bi to svojevrstan ubjedljiv dokaz da su i drevne civilizacije
prije ko zna koliko milenij uma raspolagale fantastinim znanjima,
moda i veim od naih dananjih.
To bi, zapravo, bio pravi klju, kojim bi se mogle da deifruju i
najstarije enigme, kojih, kako smo vidjeli u prolim poglavljima, nije
malo.
Moda bismo tako otkrili odgovore ...
O Ko su bila bia za koja se na sumerskim i starim asirskim glinenim
ploicama s klinastim pismom kae:
Oni koji su pratili boginju inanu, bila su bia koja ne znaju ta je hrana,
ne znaju ta je pie, ne jedu i ne piju nita.
Nisu li to bili roboti?
O Da li su narodi drevnih kultura upotrebljavali i koristili naprave sline
dananjim televizorima, radioiprijemnicima i super prodornim telesko-
pima?
Sveta knjiga Maja >Popol Vuh sve to opisuje:
... Poznavali su sve to postoji na svijetu. Kada su eljeli, mogli su da
sagledaju itavo nebo od vrha do dna, ukljuujui i unutranjost Zemlje.
Oni su vidjeli ak i stvari potpuno skrivene u mraku. Mogli su da vide
itav svijet, ak i ne pokuavajui da se pokrenu sa mjesta: vidjeli su ga
jednostavno sa mjesta gdje su se nalazili. Njihova mudrost bila je
nedokuiva ...
O Mnoge drevne legende tvttle da su bogovi koristili neobine letjelice
koje su mogle da se kreu po zemlji, da rone kroz okeanske dubine, da
munjevito lete kroz vaaduh, da lebde i da se dematerijalizujiu!
Kakve su to bile letjelice, od ega su pravljene i ta ih je pokretalo?
O Kako objasniti, porei ili dokazati da su u drevnoj Indiji postojale
statue, koje su, prema legendama, mogle da etaju, izvravaju nareenja,
igraju ili pjevaju?
O U drevnoj knjizi Surja Sindhanta nalazi se zbunjujui taan
proraun pre&nika Zemlje i njene udaljenosti od Mjeseca. Veda, sveta
knjiga Indije, sadri zaista jedan udan pasus koji govori o tri zemlje
koje se nalaze jedna u drugoj. Mnogo stoljea kasnije 'ustanovljeno je
da naa Zemlja ima zaista tri sloja: jezgro, omota i tanku koru!
Prastari stanovnici azijskog kontinenta izvanredno su poznavali i tajne
Svemira. Indijske Vede sasvim su odreene u ipogledu ivota na
drugim planetarna, a Teng Mu, naunik iz vremena dinastije Sung, vrlo
logino sumira miljenja kineskih uenjaka o univerzalnosti ivota:
Koliko bi bilo nerazumno pretpostaviti da osim Zemlje i neba, koje mi
moemo vidjeiti, ne postoji ni jedno drugo nebo i ni jedna druga
Zemlja.
Otkud drevnim filozofima i prastarim sveteni-cima fantastino znanje iz
astronomije i ta ih je navelo da diskutujiu o mogunosti postojanja u
Svemiru drugih planeta i svjetova, koji su nastanjeni razumnim biima?
O U Bibliji se na nekoliko mjesta pominju serafinu, glinene keramike
statue i mumificirane glave, ispod ijih se jezika nalaze tanke zlatne
ploice s magijskim formulama. Te neobine glave mogle su da govore
i da satima dre propovijedi, a prema jednom predan ju vavilonski ikralj
Nabuko-donosor, koji je ivio izmeu 604. i 562. godine prije nove ere,
tim glavama je postavljao pitanja i one su na njih davale uvijek taan
odgovor, a esto su ga i savjetovale kada da se odilui za neki ratni po-
hod, s koje strane da napadne, kako, e najibre da pobijedi!...
Nisu li to bile pretee dananjih kompjutera i magnetofona?
O Kako objasniti jedan stari zapis Maharija Baradvaje, koji je prije
nekoliko milenijuma zapisao na sanskritu:
... Naprava to se svojom snagom kree kao ptica, bilo na Zemlji, bilo u
vodi ili u zraku, zove se vimana ...
... koja se moe kretati nebom, od mjesta do mjesta... ,
... od zemlje do zemlje, od svijeta do svijeta ...
... prozvae je vimanom svetenici znanosti...
... Tajna graenja leteih naprava ...
. . . koje se ne lome, ne mogu se rastaviti, ne pale se ...
... i ne mogu se unititi...
.. . Tajna zaustavljanja leteih naprava.
... Tajna stvaranja leteih naprava nevidljivima.
. .. Tajna prislukivanja zvukova i razgovora u neprijateljskim leteim
napravama.
.. . Tajna dobivanja slike iz unutranjosti neprijateljskih leteih naprava.
.. . Tajna utvrivanja smjera leta neprijateljskih leteih naprava.
... Tajna onesvjetavanja bia u neprijateljskim leteim napravama i
unitavanja neprijateljskih naprava ...
U daljnjem tekstu se navodi trideset i jedan dio od kojih su napravljene
vimane, zatim se opisuju drevni piloti, njihova ishrana, a onda jo
neto to nas zbunjvjs: navodi se esnaest vnsta razliitih kovina koje se
upotrebljavaju za izgradnju leteih naprava, a ono to nas ostavlja bez
daha i rijei jeste da od svih tih kovina danas poznajemo samo tri!
Kako, dakle, sve ovo objasniti?
: O Na osnovu ega su grki filozofi i Rimljani zakljuili da iza Saturna
postoje jo neke planete, kada se zna da je teleskop izum srednjeg
vijeka?!
O Na jugoistoku Malte, na stjenovitoj obali Dirvgli, svojevremeno je bilo
otkriveno jedno udno naselje. U stjenovitom tlu jasno su vidljive
duboke paralelne brazde, na rastojanju od oko jedan i po metar jedna od
drugih, usmjerene prema morskoj puini. Brazde se proteu nekoliko
stotina metara, a onda zagonetno iezavaju.
Francuski arheolog Mori Deriber, koji je niz godina izuavao te
misteriozne tragove, nije bio u stanju da odredi i objasni njihovo
porijeklo, pa je, umjesto odgovora, savremenoj nauci postavio jedno
pitanje:
Jesu li te dinovske brazde sluile za uzlijetanje i ateriranje leteih
objekata, ili su se stari Grci njima sluili prilikom kotrljanja nekih
mamutskih objekata?
Na ovo pitanje jo se elka pravi odgovor!
O Jesu li na naoj planeti u praistoriji ivjela i neka druga bia anatomski
drugaija od dananjeg ovjeka? Kome .pripadaju neobini skeleti to su
posljednjih decenija pronaeni <u grobnicama u Te-nesiju, Kentakiju,
Meksiku, Japanu i Kini?
O Prema nekim arheolokim nalazima, pretpostavlja se, da nai preci
nisu ratovali iskljuivo maevima, kopljima i strijelama. Zato su, na
primjer, razvaline glavnog grada Hetske drave Hatu-tasa, istopljene u
veoj mjeri nego to je to sluaj kada su <u pitanj-u ratni poari? Zato
na granitnim zidovima irskih tvrava Dundalik i Ekos postoje tragovi
neobino1 jakog topljenja?
Slavni pisac Mark Tven je putujui 1867. godine po Bliskom i Srednjem
istoku opisao razvaline legendarne Babilonske kule:
... Bilo je osam kula, od ikojih dvije danas stoje dinovske graevine
od opeke, presjeene
napola od zemljotresa, opaljene i dopola istopljene munjama
razgnjevljenog boga ...
Inae, Vavilonskom kulom obino se naziva va-vilonski sikurat,
ogromna sedmospratna graevina s obimom temelje od oko 360 i
visinom od dvadeset metara. Ostaci sikurata raskopani su tek pred prvi
svjetski rat, a Mark Tveh je, oito, imao u vidu razvaline kupole hrama u
Borsipu, nekoliko kilometara od Vavilona. Te ruevine su nekom
stravinom jarom, koju nije mogao proizvesti poar, potpuno istopljene
ne samo spol ja nego i iznutra!
Zapanjen tom injenicom, arheolog i istraiva drevnih kultura Istoka E.
Ceron, zabiljeio je u svoj dnevnik:
. . . Ne moe se nai objanjenje za tako ogromnu temperaturu, koja je
ine samo usijala, nego i istopila stotine peenih cigli, spalivi itav skelet
kule, koja se pretvorila u kompaktnu masu slinu istopljenom staklu!
Povrina pustinje Gobi, nedaleko od kineskog jezera Lob Nor,
prekrivena je staklastim pijeskom koji je nastao prije nekoliko godina,
nakon atomskih proba u Kini. Ali, ta ista pustinja ima izvjesna podruja
sa slinim staklastim pijeskom, koji tu lei ve hiljadama godina.
Sta je to tako mono i zagonetno, slino atomskim eksplozijama,
prouzrokovalo tako paklenu jaru, koje je u davno praistorijsko doba
istopila pustinjski pijesak?
O Prije nekoliko milenijuma u Africi je cvjetala kultura Zimbabve. Njeni
pripadnici, inae vjeti graditelji, podizali su kule i hramove bez prozora
i vrata, sa otvorom prema nebu. Ono to arheolozi, istraivai i drugi
znanstvenici svijeta ni do danas nisu odgonetnuti jeste nain na koji se
ulazilo u ove neobine graevine. Nisu li imala neke letee naprave koje
su im sluile da bi se sputali kroz visoke otvore u unutranjost svojih
hramova?
Prastari graditelji znali su za neku biljku, iji je sok davao veu tvrdou
pjearu, a smeka-vao granit i diorit i to ne samo na povrini nego i u
unutranjosti, pa se to kamenje moglo naprosto rastezati. Tako mekanu
masu oni su rezali obinim noem! Kasnije je to stijenje ponovo ovrslo
na jarkom suncu ...
Inae, podruje Perua danas krije i mnoge druge tajne.
Ameriki arheolog A. Posanski otkrio je pet civilizacija to su propadale
jedna za drugom, od kojih dvije zbog katastrofalnih poplava i potopa.
Sve to dokazuje da je stari grad Inka Tiahuanako nastao izmeu 15000. i
40000. godine prije nae ere.
Ko su njegovi prvi graditelji?
O Mnoge sloene drevne graevine, za ije je podizanje potrebno
ogromno inenjersko znanje, ostaju, praktino, neponovljive. Takav je,
recimo, Tiahuanako. Sagraen je od ogromnih kamenih blokova tekih i
do dvije stotine tona!
Ali, Tiahuanako nije jedino mjesto na svijetu gdje postoje sline
graevine. Meu ruevinama grada Balbeka u Libanu, ima jedno zdanje
iji pojedini monolitni dijelovi dostiu teinu od hiljadu i dvije stotine
tona, a zavrna kamena ploa indijskog hrama crna pagoda, koja se
nalazi na visini od sedamdeset i pet metara, teka je, ni manje ni vie,
nego dvije hiljade tona!
Kako su drevni graditelji podizali ove ogromne kamene blokove, koje ni
u dananje vrijeme gotovo da ne bismo uspjeli podii i ugraditi? Nisu li
raspolagali sa antigravitacionim ureajima?!
Jedna' babilonska legenda kae da su bogovj udesnim aparatima mogli
da unitavaju zgrade, podiu ljude i ivotinje u vazduh, zaustavljaju vri-
jeme, pomrauju Sunce i da pred oima zbunjenih i ponienih ljudi
stvaraju prizore sasvim nepoznatog svijeta, koji nije liio ni na ta
poznato ljudskom oku!
Kakvi su to bili prizori nevidljivog svijeta? Kojeg svijeta i o kakvim je
aparatima rije?
O U keltskim i u prastaroindijskim predanji-ma, pie Aleksandar
Gorbovski, govori se o nekakvim leteim aparatima snabdjevenim
odreenim ureajima, 'koji slue za podizanje u vazduh. Lieni tih
ureaja, aparati su padali na zemlju.
O superborcima nekakvog naroda koji je ivio na sjeveru, priaju i stari
Grci. Sunce je nad tim narodom izgrijavalo samo jednom godinje. Oni
su, takoe, navodno, vladali znanjem letenja po vaz-duhu!
U nizu drevnoindijskih djela i svetih knjiga, koja pominju letee maine,
govori se ak i o visini leta. Da bi pokazao koliko se podigao heroj na
svojoj vazdunoj koiji, nepoznati autor nam saoptava da je on uzletio
iznad carstva vjetrova!
Moemo li dopustiti pomisao da su predstavnici neke, nama prethodee
civilizacije, vladali znanjima neophodnim za putovanja na druge
planete? Naravno, u to je teko povjerovati. Ali, jedna san-s'kritska
knjiga objanjava:
Posredstvom tih naprava itelji Zemlje mogu da se podignu u vazduh, a
itelji neba da se spuste na Zemlju!
U drugom odlomku tog istog rukopisa stoji da vazdune koije mogu
letjeti, kako po Sunevoj oblasti, tako i dalje po zvjezdanoj
oblasti!
U Centralnoj Americi sauvano je predanje o nekakvoj silnoj vladarki
prozvanoj letei tigar, koja je ljudima donijela znanja.' No, poslije
izvjesnog vremena naredila je da je odnesu na vrh planine, gdje je iezla
usred gromova i munja.
U takozvanim tamnim mjestima biblijskih tekstova, takoe ima
napomena o leteim aparatima, koji su se, navodno, sputali na vrhove
planine:
Treeg dana u zoru bili su gromovi i munje i gusti oblaci nad planinom
Sinajskorr i veoma snaan huk trube... Sva gora Sinajska se dimila od
toga to je gospod siao u ognju i dizao se sa nje dim, kao dim od pei... i
zvuk trube postajao je sve silniji i jai.
U Mahabharati, koja je stara najmanje tri hiljade godina, govori se o
nekakvom stranom razaraj uem oruju. Opis njegove razornosti
podsje-tie nas na savremeno atomsko oruje!
Sjajna granata, sijajui vatrom bez dima, bila je izbaena. Gusta magla
iznenada je pokrila vojsku. Sve strane horizonta pritisnuo je mrak.
Podigli su se vihori -nosilaca zla. Gusti i cimi oblaci su se uz riku
ustremili u visine neba. Izgledalo je ak i da se Sunce uskovitlalo.
Izgledalo je kao da je svijet, zahvaen vatrom tog stranog oruja, bio u
groznici. Slonovi zahvaeni plamenom tog oruja bjeali su u panici!
U nastavku ovog detaljnog opisa govori se o hiljadama dvokolica, a
ljudima i slonovima koje je trana eksplozija pretvarala u prah i pepeo na
mje-tu gdje ih je zatekla.
... Nikad nismo uli niti vidjeli to bi bilo ravno tom oruju ...
Teko je objasniti dogaaje opisane u Mahabharati, kae Gorbovski,
ukoliko se, naravno, vjeruje da je rije samo o barutnom oruju. Isto tako
je nemogue objasniti i ponaanje vojnika koji su se spasili eksplozija
stravinog oruja. Bitka jo nije bila zavrena, ali bu svi koji su se nali u
zoni eksplozije trkom jurnuli na oblinju rijeku da u njoj operu svoju
odjeu i naoruanje.
U drevnoj Indiji to strano oruje se nazivalo Oruje Brame, ili
Plamen Indire, u Junoj Americi Mamaka, u keltskoj mitologiji
Umjetnost .groma. Slino kao i snaga dananjeg oruja i snaga
Umjetoiosti groma mjerila se jedinicama sto, petsto ili hiljadu,
to je oznaavalo priblian broj ljudi koje je ono unitavalo pri eksplo-
ziji. U tim istim predanj ima pominje se neko oruje, koje se naziva
Oko Balora. Taj aparat je bio
Zagonetni mehanizam iz 50. godine prije nove ere: jedino
objanjenje svrhe ovih mehanikih kotaa jeste da su, po
svoj prilici, pripadali prastarom mehanikom raunam
toliko sloen da au samo etiri ovjeka odjednom mogla da ga
aktiviraju!
Meu leteim koijama odvijali su se i vazdu-sni okraji. Koije su se.
ak, poput dananjih lovakih aviona, obrueavale i na gradove. Letee
aparate uniitavali su sa Zemlje gaajui ih raketama. Jedan oevidac tog
drevnog napada neprijateljske vazdufcie flote, detaljno je opisao:
... Primijetili smo na nebu neto to je u poetku liilo na purpurni
oblak, a 'kasnije na bijesne plamene jezike. Iz te mase izletjelo je mnogo
bljetavih granata, uz riku slinu istovremenoj buci hiljada doboa.
Otuda se sruilo bezbroj oruja zlatnih krila i stotine gromovitih strijela,
koje su gromko eksplodirale, a takoe i mnogo stotina pla-menih
tokova. Silno je bilo rzanje palih konja pogoenih tim orujem i rika
ogromnih slonova oborenih eksplozijama!
Ali, evo, odbrana je uperila svoje oruje jezik unifttitelja i sestru
smrti na jedan od leteih aparata:
Bljetavo tane zapjenilo je uvis i uletjelo u jedan stroj slian zvijezdama
... neprijateljska koija sruila se s neba uz uasnu buku.
Krenimo jo dalje. Pogledajmo kako je opisan napad leteih aparata na
jedan grad:
Kukra je poeo da baca munje na grad sa svih strana. Ali i to se
pokazalo kao nedovoljno i bila je poslata garanata koja je u sebi
sadravala svu silu vasione i grad je poeo da gori... Eksplozija je bila
jaka kao deset hiljada sunaca u zenitu!
Kao to je i danas ograniena upotreba atomskog naoruanja, tako je bila
ograniena u davna vremena upotreba Oruja.Brame:
Ovo neobino oruje . od kojeg nema odbrane... nikad ne smije
upotrijebiti protiv ljudi, jer ono moe da spali itav svijet! Ako te
napadne ne-
148
ljudski neprijatelj, o heroju, onda ga u borbi protiv njega i radi
mljegovog unitenja, upotrijebi!...
Moe se izrei pretpostavka, tvrdi Gorbovaki, da se iza tih drevnih
svjedoanstava krije nekakva realna uspomena. Neki nalazi arheologa
mogu biti protumaeni kao njena potvnda. Tako je u Indiji otkriven
ovjeiji skelet, ija je radioaktivnost pedeset puta via od normalne!
Da bi skelet tog, prije etiri hiljade godina poginulog ovjeka imao danas
toliku radioaktivnost, on bi morao tokom dugog vremena da uzima
hranu, koja je vie stotina puta radioaktivmija od nae svakodnevne!
O U starim bramanskim knjigama postoji, u najmanju ruku, neobina
podjela vremena. Na primjer Sidhanita Kiromani razdjeljuje as na sve
manje vremenske intervale, dok ne stigne do konane jedinice *tnuti
koja je ekvivalent za 0,33750 sekundi!
Sanskritski naunici nisu imali poj/ma zato je tako mali djeli sekunde
uopte bio potreban u antiko doba. I niko ne zna kako je taj djeli
mogao da bude izmjeren bez najpreciznijih instrumenata za mjerenje
vremena!
Inae, kod starih Branima, prvobitno mjerenje vremena bilo je
seksagezimalno (vea jedinica dijelila se na ezdeset manjih!). U to
vrijeme, dan se dijelio na 60 kala, od kojih je svaka iznosila 24
minuta, a svaka kala imala je 60 vikala, od kojih je svaka bila
ekvivalent za 24 sekunde. Zatim je slijedila nova seksagezimalna
potopodjela vremena na para, tatpara, vitatpara, ima i, na kraju,
kota ili 1/300,000.000 dio jedne sekunde!
Kako objasniti ovu neobinu podjelu vremena?
O Da li su naunici drevne antike znali za Amertku?
Izgleda da jesu. Jer, rimski tragiar Seneka koji je ivio u prvom stoljeu
nove ere potvruje tu pretpostavku svojim stihovima u djelu Medeja:
Doi e vrijeme
Kada e okovi okeana
biti raskinuti,
I prostrana se zemlja irom otvoriti.
Drugi Tifej e otkriti nove svjetove,
I zemlje e se vidjeti iz Tule.
Nove zemlje iza Tule nisu nita drugo do Grenland i Sjeverna
Amerika, a Senekini stihovi vrlo ubjedljivo aludiraju na ono to e
Kristofor Kolumbo nazvati Novi svijet!
Kako razrijeiti sve zagonetke koje sam u Ovom poglavlju naveo? Kako
na njih nai prave odgovore?
Moda e o njima neto vie rei budunost.
Treba, dakle, ekati.
Cekatr i istraivati!...
DRUTVO DEVET NEPOZNATIH
KAKO SU SE UVALA DREVNA ZNANJA? * NEPOZNATA
RADIJACIJA U EGIPATSKIM PIRAMIDAMA * KAKO ODGONET-
NUTI 100.000 SIFROVANIH RUKOPISA? * TAJANSTVENI
TESTAMENT HAJNRIHA SU-MANA, OVJEKA KOJI JE OTKRIO
TROJU * ETIRI VELIKE CIVILIZACIJE DALEKE PROLOSTI *
DA LI JE TAONA TEZA MO-RISA SATELENA?
Radnici rudnika Frunze u Magadanskoj oblasti u Sibiru doli su do
senzacionalnog otkria kada su uklanjali treset sa kopova zlata u dolini
rjeice Kirgiljaha. U vjeito zamrznutoj zemlji nali su optpuno
sauvano tijelo malog mamuta. Naravno, odmah su pozvani naunici
Naunoistraiva&kog instituta Sovjetske akademije nauka, koji su
ustanovili da je mamut, u stvari, beba stara samo pola
godine i da je u Jedu lea^- vie od dvanaest hiljada godina!
Tijelo mladunela odmah je avionom preneseno u Lenjingrad, gdje e ga
detaljino *jpiitati sovjetski strunjaci, prije nego to bude preparirano i
izloeno u zoolokom muzeju. Strunjaci, naime, smatraju da je okolina
vjenog leda, zahvaljujui kojoj su do danas ouvani ostaci mamuta koji
je ivio svega est mjeseci, odrala i neke pradavne viru-lenjtne bakterije
koje bi mogle da oive nakon otapanja.
Zato je tijelo bebe-<mamuta oba vi j eno specijalnim filmom i zatvoreno
u hermetini elini kontejner ispunjen ledom. Naunici raznih profila
Le-njingradslcog zoolokog muzeja, kako se p ~lvia, prouavae ga est
mjeseci.
Ovo je, inae, prvi put u istoriji da je nauci dostupna prastara, gotovo
savreno ouvana ivotinja na ijem se tijelu i poslije odmrzavanja od-
lino vide detalji glave, trupa i nogu.
Ovu uzbudljivu vijest emitovala je sovjetska novinska agencija TASS u
avgustu ove godine. Senzacionalno otkrie, koje je, bez sumnje, super-
zanimljivo za istraivae i paleontologe, podgrijava u nama nadu da
negdje u njedrima Zemlje jo lee skriveni dokazi i o znanjima prastarih
kultura. Ali, kako do njih doi? Gdje da se pone kopati?
Potrebno je, izgleda, u najmanju ruku, ponoviti istorijiski podvig koji je
ostvario njemaki arheolog Hajnrih Sliman, kada je na osnovu
Homerove Ilijade i Odiseje otkrio legendarnu Troju i Mi-kernu i
tako ubjedljivo dokazao da je P->mer bio potpuno u pravu i da je na tlu
Grke bujcM mnogo, razvijenija civilizacija milenijumima prije raanja
Perikla!
Odavno se vjeruje, tvrdi Mori Satelen, da ispod tri egipatske piramide i
Sfinge postoje podzemni hodnici, koji omoguavajlu komunikaciju iz-
meu samih piramida i ulaz u tajne odaje u kojima
bi mogle da se nalaze arhive sa tajnim znanjima egipatskih svetenika.
Upravo zbog toga je Luis Alvarez, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku,
doao na ideju koja je mnogo obeavala.
Alvarez je predloio da se upotrijebe kosmiki zraci koje je jo 1911.
godine otkrio austrijski naunik Hes i koji imaju izuzetnu sposobnost
prodiranja. Alvarez je smatrao da treba postaviti detektor kosmikih
zraka u unutranjost jedne od piramida i da, e on regitrovati razliit
stepem radijacije ukoliko je usmjeren prema stranama ili prema
uglovima, u zavisnosti od razlike u debljini zidova. Shodno tome,
ukoliko piramide posjeduju u zidu neku tajnu prostoriju, detektor e
registro-vati vei stepen radijacije, zbog upljine u zidu. To je bila
odlina zamisao i, kao u sluaju radioaktivnog ugljenika priilkom ocjene
starosti kalendara Maja, svi su bili ubijeeni da e zagonetka piramida na
taj nain biti, napokon, razrijeena.
Dakle, smjestili su' receptor kosmi&kih zraka u unutranjost piramide,
okretali ga lagano u svim pravcima i snimali rezultate na .magnetske
trake koje su zatim poslali u Kairo, gdje je trebalo da budu deifrovane.
Meutim, u Kairu je, na opte zaprepatenje, konstatovano da je detektor
za ikosmike zrake, osim njih, registrovao i neke nama nepoznate ta-
janstvene radijacije koje su do te mjere pobrkale ostale da ih je bilo
naprosto nemogue deifrovati. Zbunjeni naunici su tada prenijeli
cjelokupnu aparaturu u Kairo i ponovo je detaljino isprobali. I, sve je
bilo u najboljem redu kada su aparati radili izvan piramida!
Naravno, uenjaci su ponovo pokuali u piramidama i detektor je i ovog
puta zabiljeio nerazumljive radijacije, ali sasvim drukije nego prvi put.
rTeteoliko puta su ponovili pokuaj, ali su svaki put dobijali drukije
rezultate. Zbunjen svim ovim tajanstvenim dogaajima Luis Alvarez je
odustao od daljeg ispitivanja, vratio se u Kalif orni ju i posvetio drugim
poslovima.
Ma kako to nevjerovatno zvualo, objanjava Satelen, ini se da su nai
daleki preci predvidjeli ta bi moglo da se dogodi i da su u rizniou
drevnih znanja smjestili odailja monih radijacija kako bi omeli one
koji bi pokuali da otkriju tajinu egipatskih piramida.
Ovu fantastinu tezu dokazuju i neki drugi primjeri. Postoji, naime,
zjiatan broj veoma ozbiljnih ljudi, meu njima i naunika, koji tvrde da
su osjetili djejstvo udnih magnetskih sila, nakon to su due vremena
proveli u unutranjosti ili neposrednoj blizini piramida. Dakle, nema
sumnje da u piramidama djeluje neka tajanstvena radijacija koju bi danas
moda bilo mogue identifikovati pomou savremenih
elektromagnetskih ureaja. Ukoliko su piramide doista na talkav nain
zatiene, sigurno je da postoji neto izuzetno znaajno ispod tih gomila
ogromnog kamenja koje su tu vie od pet hiljada godina!
Neki odmah pomiljaju na zalihe zlata i dragog kamenja. Meutim,
Satelet vjeruje da se umjesto basnoslovnog blaga ispod piramida nalaze
metalne ploe ispisane hijeroglifima, koje sadre sve tajne ondanje
nauke, zemaljske ili kosmike, i isto-riju ljudi od vremena njihovog
nastanka na Zemlji. Te ploe su moda od zlata ili platine, zbog posto-
janosti tih metala, ali vrijednost te vrste je neznatna u odnosu na njihovu
naunu i istorijsku.
Poznato je da mnogi naunici i istraivai vjeruju, da su i Aoteci, u
vrijeme panskih osvajanja, sakrili u podzemne odaje sve predmete koji
su imali kulturnu vrijednost. Spominjlu se pedeset i dvije zlatne ploice
na kojima je bila ispisana njihova istorija i nauka. Bilo bi iznenaujue
da Egipani, koje su osvajali Asirci, Grci, Rimljani i Arapi nisu imali
neko tajno krovite za svoja izuzetna kulturna dobra.
Uostalom, i Herodot je pisao da su mu egipatski svetenici Saisa govorili
o tajanstvenoj sobi ispod nivoa vjene rijeke Nila. Ta odaja je, me-
utim, do sada uzaludno traena. Ukoliko zaista postoji, u njoj bi trebalo
da se nalazi grob prvog faraona koji je, bez sumnje, bio vanzemaljskog
porijekla (?), zatim sistem za hlaenje i, najzad, odailja tajanstvenih
radijacija koji se snabdijeva energijom ili pomou atomske baterije, ili
jednostavno periodinim promjenama pritiska nastalim kao posljedica
godinjih poplava Nila, za koje se smatralo, jo nam nije jasno zato, da
nastaju pod uticajem Sirijusa!
Ali, gdje poeti kopati?
Ukoliko se posmaifara plan triju piramida i Sfin-ge, razrauje svoju
teoriju Mori Satelen, pada u oi da su dijagonale piramida Keopsa i
Sefrena na istoj osovini sjeveroistokjugozapad, dok je jedna od
dijagonala piramide Milkerinos paralelna. Ako produimo drugu
dijagonalu piramide Mikerinos u pravcu sjeverozapad, ona e presjei
osovinu dijagonala prve dvije piramide u odreenoj tafci P.
Ako sada posmatramo Sfingu, primi je tiemo da se njen geometrij&ki
centar nalazi u produenju junog zida piramide Sefren. To produenje
ini ugao od petnaest stepeni sa osovinom Sfinge. Iz toga bi moglo da se
zakljui, kao i za hram u Kamaku, da je isto proteklo 1.080 godina,
izmeu podizanja Sfinge i podizanja piramida. Ako se, meutim, sada
osovina Sfinge produi malo vie ka zapadu, primi je tie se da sijee
produetke piramida u istoj taki P!.Da li je to samo igra sluaja?
Tvrdim da nije kae Satelen. I da sam arheolog, poeo bih da
kopam upravo na tom mjestu! ...
Naunici prastarih civilizacija nae planete, koje mi danas najee
nazivamo svetenicima ili recima, stoljeima, ako r.e i milenijumima,
brinuli su se o tajnim znanjima do kojih niko nepozvan nije mogao da
prodre. Ta znanja, koja mi danas jedva i nasluujemo, skrivana su na
razne nain i na raznim mjestima.
Tako Kabala izvjetava o nekoj knjizi viih znanja, koja je bila
skrivena u dubokoj peini, kako do nje ne bi dospjeli nedostojni.
U postojanje neke kaste, nosilaca tajnih znanja, vjerovao je, u svoje
vrijeme, i proslavljeni uenjak Isak Njutn.
Postoje i druge velike tajne pisao je on osim preobraavanja
metala, kojima se upueni ne razmeu ... Ako je istina to o emu pie
Hermes, njih je nemogue ostvariti, a da svijet ne bude doveden u
golemu opasnost!...
Prema knjizi Potraga za nestalim civilizacijama Aleksandra
Gorbovskog, i Plutarh izvjetava da je i Aleksandar Makedonski, kao
uenik Aristotela, saznao o nekakvim znanjima koja su filozofi nazivali
usmenim i tajnim i nisu o njima govorili glasno. Meutim, kada je
Aleksandar saznao da je Aristotel napisao knjigu o tome, prekorio ga je
to odaje tajna uenja:
Postupio si nepravilno obnarodovavi uenje predodreeno samo za
usmeno predanje napisao je Aleksandar Makedonski.
Nastojei da sprijee pristup do nekih vanih i tajnih znanja, posveeni
su strogo uvali tajnu. Rig-Veda tako savjetuje:
Ko pronikne u volebne tajne rijei, neka ih uva od svih i neka ih u
uenju sjkrije ... ,
Istovremeno, jedan od prastarih egipatskih papirusa poinje i zavrava se
upozorenSjem:
Zatvori usta! Ogradi svoja usta!...
U vrijeme Ramzesa III, pie Gorbovski, dva dvorska bibliotekara bila su
okrivljena zato to nisu dovoljno 'budno uvala neki magini papirus.
Pristup do tog izvora znanja bio je dozvoljen samo najpovjerljivijim
recima.
Jedan od naina skrivanja znanja sastojao se u tome da se podaci ne
zapisuju. Drugi nain bio je ifro van je znanja. Razliiti simboli,
crtei, figure, uslovne fraze, oznake i nedoreenosti spreavali su put
do pravog smisla onog to je napisano. Tako danas, na primjer, postoji
vie od stotinu hiljada alhemijskih rukopisa koji ekaju da budu rastuma-
eni. To znai da je gotovo sto hiljada ljudi nastojalo da na papiru ili
pergamentu zapie podatke za koje su smatrali da ne smiju da eznu
zajedno s njima.
Kakva je praktina vrijednost tih podataka? Sta nam oni odaju i u kakva
nas tajna znanja uvode, mi, naravno, jo ne znamo.
ovjek pronie u svijet sastava materije, posjeuje i istrauje i
najnegostoljubivije i najopasnije dijelove Zemlje, seta Svemirom, koraa
Mjesecom, ali jo nikada nije poduzeo ekspediciju u oblast
zaboravljenih i izgubljenih ljudskih znanja!
Otkria i razoarenja, koja u ovoj tajanstvenoj oblasti oekuju
istraivae, kriju svoje lice pod majkama, maskama uslovnih ifara koje
treba tek odgonetnuti i razumjeti.
ifriranje nekih znanja svojstveno je, inae, mnogim svetim knjigama.
Tako Kabala, po tradiciji, prikazuje Svemir, ili potpuno znanje o
ustrojstvu i razvitku svijeta, u obliku nekog simbolinog dvorca. Taj
dvorac ima pedeset vrata, a sva vrata otvaraju se samo jednim kljuem.
Poznavanje tog kljua omoguava prilaz tajnim znanjima o Svemiru.
Prema svakoj od etiri strane svijeta vodilo je po deset vrata, a preostalih
devet u vis, nadolje ili u bezdan. Prema Kabali, poznato je da se
niko od onih koji su proli kroz njih nikada vie nije vratio!
Inae, tradicija zatajnjivanja opasnih znanja, kae Gorbovski, vodi iz
daleke prolosti. Jedan od prvih (podataka o tome povezan je s imenom
indijskog cara Aoke koji je ivio od 273. do 239. godine prije nove ere.
Unuk andragupte, ujedinitelja Indije, Aoka je arko elio da bude
dostojan svoga velikog djede. Smatrajui da je za vladara rat najbolji
nain da sopstveno ime ureze u stoljea, on je poveo pohod protiv
susjednog carstva Kalinge.
Stanovnitvo Kalinge oajno se suprotstavile napadaima. U jednom od
okraja, vojnici cara Aoke ubili su vie od sedam hiljada protivnikih
ratnika. Uvee, tek to se bitka zavrila, car je stigao na bojite. Aoku je
potresao prizor prolivene krvi, pa je rat odmah prekinuo.
Preostale godine svoga ivota Aoka je posvetio nauci, irei budizam i
stvaralakoj aktivnosti. Postoji predanje da su uasi rata ostavili na njega
tako jak utisak da je odluio da uini sve da o-vjeiji um i znanje nikada
ne budu koriteni za unitenje ljudi. Tako je Aoka osnovao jedno od
najtajnijih udruenja koja su ikada postojala na naoj planeti Drutvo
Devet Nepoznatih. Jedini cilj ove organizacije bio je da sprijei da
podaci o nekim vanim sredstvima unitenja dospiju u ruke nepozvanih!
Ali, mnoga znanja drevnih uitelja i njihovih uitelja postoje, sasvim je
sigurno, i danas. Skrivena su u tajnim odajama tibetanskih i indijskih
bogomolja u kojima je naunicima i istraivaima zabranjen pristup, u
skrivenim podzemnim hodnicima Tiahuanaka, pod hramovima Palehke,
ispod debelih zidina Mau Pikua, u grobnicama Sumeraca, u
vatikanskoj biblioteci...
Dakako, mnogo od svega toga saznali bismo kada bi jednoga dana bila
otkrivena legendarna Atlantida!
Ali, kako je otkriti?
Na kome mjestu poeti kopati?
Gdje se nalazi?
Jedini ovjek koji je, izgleda, bio na njenom tragu bio je niko drugi.do
Hajnrih Siiman!
Sta je on, zapravo, znao o Atlantidi?
Dvadesetog oktobra 1912. godine u listu Nju-jork Ameriken objavljen
je senzacionalan napis pod naslovom: Kako sam otkrio Atlantidu,
prapo-stojbinu svih civilizacija!
Autor teksta dr Paul Siiman!
A dr Paul Siiman nije niko drugi do unuk Hajnriha Slimana!
Tekst:
Nekoliko dana prije svoje smuti u Napulju, 1890. godine, moj djed
Hajnrih Siiman predao je nekom svom pouzdanom prijatelju zatvorenu
kovertu na kojoj je svojom rukom napisao:
Neka ovo otvori jedino onaj lan moje po
rodice koji e dati asnu rije da e itav svoj ivot
posvetiti istraivanjima oznaenim u ovoj poruci!
Inae, sat prije smrti, moj djed je zatraio olovku i papir i nesigurnom
mukom napisao jo jednu poruku:
Tajni dodatak onome to se nalazi u zatvo
renoj koverti. Razbij vazu s glavom sove i ispitaj
sadraj. On se odnose na Atlantidu. Grob istdno
od ruevina hrama u Saisu i na groblju u dolini
Cakiuna. Vano. Nai e dokaze o tanosti moje
teze. No dolazi. Zbogom!...
I tu je poruku moj djed dao prijatelju, kojem je povjerio i zalijepljenu
kovertu, a ovaj je sve de-ponovao u jednoj francuskoj banci.
Kada sam zavrio svoje studije u Rusiji, Njemakoj i na Istoku, odluio
sam da nastavim istraivanja mog slavnog djeda. Godine 1906. uinio
sam onako kako je moj djed Hajmrih zahtijevao, i otvorio sam kovertu.
U njoj sam naao razne dokumente i fotografije, ali i djedovu poruku.
Glasila je:
'Onaj koji otvori ovu kovertu mora se vrsto zakleti da e nastaviti moje
nedovreno djelo...
Doao sam do zakljuka da Atlantida, rapo-stojbina svih civilizacija,
nije bila samo golema
zemlja izmeu Amerike i zapadnih obala Afrike i Evrope, nego da je,
zaista, bila i kolijevka nae civilizacije!
U materijalima to sam ih objedinio, nai e se dokumenti, biljeke,
lanci, hipoteze i svi dokazi, koji po mom miljenju, vode prema
konanom otkrivanju Aitlantide.
Ko god bude ispitivao te komade obavezan je svojom au da e
nastaviti moja zapoeta istraivanja i da e ih to prije zavriti s
definitivno pozitivnim rezultatima.
Prije sivega, on treba da koristi sva sredstva koja mu polaem u ruke, a
drugo, on ne smije zaboraviti da istakne da sam ja istinski pokreta ove
akcije.
Francuska bartka posjeduje u svojim trezorima sumu, koja e biti
stavljena na raspolaganje onome koji e se odluiti na istraivanje, a ta
suma bie sigurno dovoljna za. sve trokove te akcije.
Neka Svemogui blagoslovi ovu vanu misiju!...
Hajnrih Sliman'
Meutim, jedan drugi rukopis moga djeda bio
je ovako sastavljen:
'Godine 1873. za vrijeme mojih iskopavanja u ruevinama Troje, na brdu
Hisariiku, kada sam doao do drugog sloja zemlje i iznio na svjetlost
dana uveno Prijamovo blago, otkrio sam iapod tog blaga jednu
neobina bionzamu vaatt specifinog oblik*.
U toj vazi nalazilo se nekoliko komada glinenih krhotina, razni mali
metalni predmeti, novac i predtateti od kosti, to su se s vremenom ve
bili okainenili.
Vie tih zanimljivih predmeta, a i sama bron-zana vaza nosili su naitpis
pisan fenianskim hijero-glifima. Natpis glasi: Od kralja Atlantide
Kro-nosa!'
Ali, ni to nije bilo sve. U koverti sam naao jo jedan dokument, oznaen
slovom B. Otvorio sam ga i proitao:
'Godine 1883, vidio sam u muzeju u Luvru, u Parizu, zbirku predmeta
otkrivenih za vrijeme iskopavanja prastarog grada Tiakuanaka, u
Centralnoj Americi. Zapazio sam tamo i komade glinenih lonaca,
potpuno iste faSdture i od iste materije, te okamenjene predmete od
kosti, apsolutno sline onima to sam ih ranije pronaao u bronzanoj vazi
ispod Prijamova blaga.
Slinost tih dviju serija predmeta ne moe se objanjavati sluajnou.
Vaze iz Centralne Amerike ne nose na sebi ni fenianisko, a ni bilo koje*
drugo pismo!
Pourio sam da nanovo provjerim svoje sauvane primjerke i uskoro sam
se uvjerio da je natpis na vazd i neobinim predmetima bio, u stvari,
znatno novijeg postanka od samih predmeta.
Nabavivi nekoliko uzoraka fragmenata iz Tia-huanaka, podvrgao sam ih
hemijskom i mikroskopskom ispitivanju. Rezultati koje sam dobio, nepo-
bitno su dokazivali da su dvije serije grnarije, one iz Centralne
Amerike, kao i one iz Troje, pravljene od potpuno iste vrate gline, koja
se ne moe nai ni u staroj Feniciji, ni u Centralnoj Americi!
Detaljna analiza metalnih predmeta pokazala je da su nainjene od legure
platine, bakra i aluminija, legure koja do sada nije bila pronaena i koja
ni do danas nije poznata!
Tako sam doao do zakljuka da su svi ti vrijedni predmeti, koji su bili
pronaeni na dva suprotna kraja svijeta, bili napravljeni od istog ma-
terijala i da su, oito, bili istog porijekla. Meutim, svi ti predmeti nisu ni
feniandki, ni mikenski, a ni ameriki...
iji su onda bili?
Sta je trebalo da pomislim?
Da su nekada napravljeni istom rukom i da su kasnije bili preneseni na
razliita, toliko udaljena mjesta?
Natpis na onim predmetima to sam ih pronaao na brdu Hisarliku, u
ruevinama Troje, ubjed-ljivo upuuje na njihovo istinsko porijeklo
At-lantidu!
Da, Atlantidu!
To izvanredno otkrie me je toliko ohrabrilo da sam svoja istraivanja
nastavio novom energijom.
U Muzeju u Svetom Petrogradu (dananji Le-njingrad pr. a.) pronaao
sam veoma stari svitak egipatskog papirusa, koji je bio datiran iz
vremena vladavine faraona Senta, iz druge dinastije, dakle, otprilike
4571. godine prije nove ere.
Taj vrijedni papirus detaljno kazuje kako je faraon poslao svoju
ekspediciju prema zapadu, kako bi ovi vjeti pomorci otkrili tragove
zemlje Atlan-tide, odakle su prije 3.350 godina nego to se rodio faraon
Senta, doli preci Egipana, donosei sa sobom mudrost i znanja svoje
fantastine domovine.
Ekspedicija se vratila poslije est godina ne pronaavi ni taj narod, a ni
preivjele, koji >bi bili u stanju da dadu bilo kakva objanjenja o toj ne-
stalo j zemlji.
Drugi rukopis iz istog muzeja, koji je pisao egipatski istoriar Manethon,
kae da je vladavina mudraca u Atlantfdi trajala trinaest hiljada i devet
stotina godina ...
Inae, na osnovu najnovijih istraivanja, pretpostavlja se da su u dalekoj
prolosti postojale etiri velike civilizacije, koje su se nalazile na rajeva
stima dananjih okeana: Arktikog, Indijskog, Tihog i Atlantskog. Tu su,
naime, nekada bili kontinenti, prije nekoliko stotina hiljada godina, a po-
stae to ponovo, kada se sadanji kontinenti jednoga dana nau na dnu
mora!
Ova teorija je zasnovana na jednom dobro poznatom principu, pie
Mori Satelen u knjizi Jesu li nam preci stigli iz Svemira. Ako se uzme
svjea pomoranda i ostavi nekoliko mjeseci da se sui, zatpremina
pomoramde sastavljene od tenosti, mnogo vie e da se smanji nego
povrina koja je vrsta. Da bi kora pomorande mogla svuda da ostane u
dodiru sa unutranjom pulpom, pomoranda mora da promijeni oblik od
loptastog ka tetraedru, iji je odnos povrinazapremina mnogo vei
nego u lopte!'
Tako se desilo i sa Zemljom koja je, hladei se, poprimila oblik tetedra sa
etiri velika kontinenta i etiri velika okeana, koji se neprekidno penju i
sputaju zbog pomjeranja polova ili, tanije, pomje-ranja Zemljine
povrine u odnosu na nijemu rotacionu osu?
Geolozi su, nedavno, otkrili da je kora nae planete nezavisni omota
koji plovi na tenoj podlozi, kao i da se taj omota esto pomjera u toku
duge geoloke prolosti Zemlje. Zbog toga, izgleda da postoji veoma
tijesna veza izmeu tih iznenadnih pomjeranja Zemljine kore i ledenih
doba, bilo da nagomilavanje leda oko polova prouzrokuje klizanje
Zemljine kore pod djejstvom centrifugalne sile, ili, naprotiv, da
pomjeranje Zemljine kore dovodi do otapanja nekadanjih ledenih
pokrivaa i stvaranja novih, u nekada toplim oblastima!
Izgleda da do tih kretanja dolazi svakih trideset i est hiljada godina,
tvirdi Satelen, a ono to nas ovdje zanima to su priblini datumi tih
pomjeranja, kao i uticaji koje su mogli da imaju na nae daleke pretke.
Izraeno zaokruenim ciframa, izgleda da polovi miruju oko trideset
hiljada godina, a pomjeraju se oko est hiljada godina.
Razraujui ovu zanimljivu teoriju, ameriki naunik je izraunao i
nekoliko tih posljednjih pomjeranja. Od 126000. do 120000. godine u
prolosti, Sjeverni pol je putovao, da bi se, konano, smjestio u oblasti
Jutama, 63 S (sjeverno) i 35 Z (zapadno). Od 90000. do 84000. godine,
Sjeverni pol se pomjerio da bi se najzad zaustavio u 'moru Grenlanda na
72 S i 10 I. Od 54000. do 48000. godine, on je putovao sve do zaliva
Hadson na 60 S i 83 Z. I, najzad, posljednji put je putovao od 18000. do
12000. godine u prolosti da bi se zaustavio tamo gdje je i danas!
U toku 'tih istih perioda, putovao je, naravno, i Juni pol ali u suprotnom
pravcu, tako da je zauzimao Sljedee poloaje: 63 J i 45 I, 72 J i 170 Z i,
napokon, 60 J i 97 I.
Mnogo se govori o pomjeranju polova, ali se pri tome zaboravlja na
odgovarajua pomjeranj a ekvatora, a koja su sa naeg stanovita mnogo
znaajnija, jer, jasno, mnogo vie stanovnika ivi oko ekvatora nego oko
polova!
Dugo se postavljalo pitanje otkud civilizacije ili njihovi tragovi na tako
nepristupanim i nepogodnim za ivot mjestima, kao to su dungle
Gvatemale i Kampuije, zaleene, visoravni Tibeta ili pustinje. Odgovor
je vrlo jednostavan: u tim je oblastima nekada klima bila daleko
povoljnija. Uostalom, pomjeranje ekvatora i polova u prolosti, koje je
danas i nauno dokazano, moe da pomogne i razrjeavanju mnogih
geolokih, etnolokih i arheolokih misterija.
Ako posmatramo liniju ekvatora u poloaju koji je zauzimala, na primjer,
prije devedeset hiljada godina primijetietno da se pored nje nalaze
mnoga arheoloka nalazita; izmeu ostalih i Hogar, Tibe-sti, gornja
Egipat, Susner i jug Persije, dolina Inda, ruevine Angkora, Uskrnje
ostrvo, zaliv Pisko i visoravan Naka, Tiahuanako i ue Amazona.
Od prije 54.000 godina, du linije ekvatora, nai emo ruevine
Zimbabvea, antropoloka nalazita na Javi, ruevine Nan Madola na
Karolinkim otocima, Galapagos, peine Kuena!
tJtr ekvatora od prije osamnaest hiljada godina susreemo zemlju
kraljice od Sabe, Lasu u Tibetu, anga u JCini i Polineziju!
Sve ovo navodi na pomisao da su sve stare civilizacije imale jake razloge
da se nastane ba u blizini ekvatora. Na prvi pogled postoje tri jasna
razloga. Prvo, moda su eljeli da se sklone to dalje od nadolaska leda.
Drugi razlog bio bi astronomske i pomorske prirode. Na ekvatoru su sve
zvijezde vidljivije i to je najidealnije mjesto za prouavanje kretanja
planeta. To je, takoe, najbolje mjesto za okeansku plovidbu, jer se vrlo
lako moe odrediti geografska irina i na osnovu relativnog poloaja
polarnih zvijezda, a geografska duina posmatra-njem zalaska Sunca na
zapadu i pojave Mjeseca na istoku.
Trei razlog bio bi vanzemaljski. Vrlo je vje-rovatno, istie atelen, da bi
doljaci iz Svemira radije aterirali blizu ekvatora, .nego na polovima!
Bilo koji da su razlozi, oigledno je da je oblast izmeu dva povratnika
igrala znaajnu ulogu u razvitku ljudskih civilizacija. U toku ledenih
doba, klima je tu bila vrlo prijatna, nivo okeana daleko nii, to je
smanjivalo razdaljinu izmeu ostrva i kontinenata, a plovidba je bila
jednostavnija, jer, ako su se sva znaajnija naselja nalazila na istoj
geografskoj irini, bilo je dovoljno slijediti put kretanja Sunca.
U svaikom sluaju, sada vie nema sumnje da je civilizacija mnogo
starija nego to se to doskora mislilo, pogotovo nakon nedavnih otkria
da su me-galitaki spomenici i grobovi u Spaniji i Bretanji, bar dvije
hiljade godina stariji od egipatskih piramida!
Ostaje jo jedino da se odredi ta se, zapravo, podrazumijeva pod
poetkom civilizacije. Da li doba kada su ljudi poeli da broje, da piu,
da sami prave vatru, da kreu orua, da prerauju metale?
Nedavno je otkriveno da s-u u junoj Africi jo prije etrdeset i tri hiljade
godina postojali rudnici
gvoa. Kodeks Vatikanus starih Maja saoptava da njihov kalendar
postoji od 18633. godine prije nae ere, dakle, skoro dvadeset i jedna
hiljada godina! Najzad, velika konstanta Sunevog sistema je, po svoj
prilici, izraunata prije 64.800 godina.
Moe se, dakle, rei, zakljuuje svoju tezu Mori Satelen, da civilizacija,
u ovom ili onom obliku, a u zavisnosti od zemlje i klime, postoji
najmanje ezdeset i pet hiljada godina od vremena kroma-njonskog
ovjeka!...
Koliko je ova teza tana pokazae nauna istraivanja koja se obavljaju u
raznim krajevima svijeta i, naravno, vrijeme koje dolazi.
Treba, dakle, istraivati i ekati!
Upravo tako!