Sei sulla pagina 1di 625

Adolf Hitler / MEIN KAMPF

Prvi tom-OBRAUN
Drugi tom-NACIONALSOCIJALISTIKI POKRET

MEIN KAMPF - BIBLIJA POLITIKE PROPAGANDE


Svatko tko se na bilo koji nain eli uspjeno baviti politikom, ili imalo
dri do sebe u politici, u svojoj kunoj knjinici mora imati bar tri knjige:
BIBLIJU, MANIFEST KOMUNISTIKE PARTIJE i MEIN KAMPF.
To su tri programa, prvi vjerski, a ostala dva politika, koji su za sobom
ostavili ne rijeke, ve mora ljudske krvi.
BIBLIJA je ve dvije tisue godina temelj kranstva. Uz njene se
tekstove rada, budi, objeduje, lijee, vjenava, polazi u bitku, pobjeuje i
umire.
Marxov MANIFEST KOMUNISTIKE PARTIJE, od polovine
devetnaestog stoljea, politiki je i propagandni temelj komunizma i
stijeg takozvane radnike klase u svim dosadanjim komunistikim
revolucijama.
Hitlerov MEIN KAMPF (MOJA BORBA), iji je naslov toliko poznat
po zlu, da ga ne treba posebno ni prevoditi, sinonim je
nacionalsocijalizma, antisemitizma, holokausta i svega drugog zla koje je
zadesilo svijet, a posebno Europu, od tridesetih do pedesetih godina
ovoga stoljea. Ali, to se ne moe porei, njime su postavljeni i temeljni
principi moderne politike propagande, iji je Hitler nesumnjivi
utemeljitelj, i zbog ega velikim dijelom i objavljujemo ovu knjigu.
Osim MEIN KAMPFA, ostale dvije knjige su objavljivane i objavljuju se
po cijelom svijetu, pa i u Hrvatskoj.
6
Mein Kampf
MEIN KAMPF, poslije Biblije najitanija knjiga na svijetu, objavljena je
u preko 17 milijuna primjeraka na svim poznatijim stranim jezicima i u
svim europskim dravama. U Hrvatskoj, koliko je poznato, ni nakon
sedam desetljea od njegova prvog izdanja, nije nikada u cijelosti
objavljen, pa ak ni u vrijeme toliko proskribirane i ozloglaene
nacionalistike Nezavisne drave Hrvatske.
Pa i danas, ve pri samoj najavi takve mogunosti, javljaju se glasovi
upozorenja zabrinutih, uvijek kukaviki opredijeljenih intelektualaca
domoljuba, koji se strae da bi ta knjiga mogla nauditi kako Hrvatskoj
u svijetu (to cerei svijet?), tako i hrvatskoj javnosti i podstai
oivljavanje nacionalsocijalizma i drugih zala ovoga svijeta, a ukoliko bi
se netko i odluio na to zlodjelo, dakle, knjigu htio objaviti, trebalo bi je
bezuvjetno popratiti odgovarajuim kritikim komentarom (samo ne
znam tko bi ga to trebao napisati), kako je hrvatska javnost i itateljstvo
ne bi krivo shvatilo i proitalo (Zar je na takvoj cijeni? Nije li izmeu
ostalog i iz tih razloga hrvatski narod nazvan pukom?).
Tim duebrinicima ini se nije jasno, pored svega drugoga, da ljudi ne
kupuju knjige zbog predgovora ili pisca predgovora, koje najee ni ne
itaju, nego zbog knjige same. Svakom piscu bi uostalom bila uvreda,
kada bi njegova knjiga bila poznata po predgovoru, i kad bi itatelji
knjigu kupovali zbog predgovora.
Nakon tih upozorenja brinih uvara hrvatske javnosti javljaju se brojne
nedoumice i pitanja, a posebno:
1) otkuda to bezobrazno potcjenjivanje hrvatskog itateljstva, koje se, na
kraju dvadesetog i na pragu dvadeset i prvog stoljea, omalovaava i
prikazuje nekritikom neodgovornom ruljom kojoj se, da ne bi bila
manipulirana i zavedena, bez dodatnih upozorenja, ne moe povjeriti ni
knjiga kao to je MEIN KAMPF, koju je ve, uzgred reeno, irom
svijeta proitalo preko pedeset milijuna ljudi. eli li se to stvarno rei,
daje hrvatska javnost neodgovorna, manje vrijedna, potpuno podlona
manipulaciji i
Mein Kampf - biblija politike propagande
7
bespomona bez duhovno izabranih, koji bi je od svega toga trebali
sauvati ? Zar nas nisu dosta uvali i sauvali u ovih posljednjih pedeset
godina, pa nam sada trebaju novi uvari? Zato smo onda, tako
neodgovornima povjerili itavu dravu i dali im pravo glasa da biraju te
izabranike koji e nama (naalost, ne s nama) velikoduno vladati, i time
se jo naveliko i nairoko hvalimo pred svijetom, kao o najveem
dostignuu demokracije? Tko daje pravo odluivanja nedgovornoj rulji,
kojoj se ne moe povjeriti na itanje ni MEIN KAMPF, taj je zloinac i u
odnosu na nju, zar ne? Prvi je Platon zakljuio da ljudima treba initi
dobro i protiv njihove volje. Samo nije odgovorio tko, je taj tko na to ima
pravo i otkud mu to pravo! I k tome, od tada je, hvala Bogu, prolo dvije
i po tisue godina. Zar se kroz to vrijeme stvarno nita nije promijenilo
na ovom svijetu? Ili, samo u glavama nekih!
2) ako je MEIN KAMPF takva knjiga koja moe biti opasna za hrvatsko
javno mnijenje, pa bi zbog toga trebalo onemoguiti njeno objavljivanje,
onda bi knjiga koja ima takva svojstva ve samo zbog toga, ako ne i
zbog ega drugoga, zasluila biti objavljenom, neka itateljstvo vidi to
je to opasna knjiga. Koliko li je intelektualnih bijednika poeljelo
napisati knjigu koja e biti opasna i za koju e se itateljstvo otimati,
ali im to nije uspjelo, niti e ikada uspjeti, a opet si daju pravo suditi
tuim knjigama i prigovarati im ono to njima nije uspjelo. I prirodno je
da e se protiv najbreg konja buniti svi oni koji za njim tapkaju i gutaju
prainu.
3) ako knjigu ne treba objaviti zbog toga to je njen autor zloinac, onda
treba rei da on nije ni prvi, ni najvei, a ni posljednji zloinac to ga je
ovaj svijet dao, i da nije samo zloinac. Povijest svakog zloinca
zavrava njegovom smru. A Hitler, kako vidimo, ivi jo i danas, samo
ga sada zovu Saddam, Slobodan..., da ne nabrajamo dalje, moda su nam
takvi jo i u neposrednoj blizini (dobroudno okopavaju svoj vrt, iste
korov, sade i zalijevaju rue), samo ih od blizine ne zamjeujemo, kao
to ih nisu zamjeivali ni Nijemci za sve vrijeme cvjetanja
nacionalsocijalizma! tovie, nije
8
Mein Kampf
iskljueno da ih i slavimo, ili emo ih slaviti kao zaslune graane, pa
ak i heroje. Osim toga, od Hitlera su bili vei zloinci i Lenjin i Staljin,
po ijem je nalogu, zbog ostvarivanja jedne (k tome tue) ideje
poubijano bar trideset milijuna nepoudnih Rusa i drugih naroda, i to
ne u ratnom razdoblju, da se ne vraamo u dalju povijest i ire prostore, a
nikome nikada nije palo na pamet traiti zabranu njihovih knjiga. Da je
Hitler obini zloinac odavno bi bio zaboravljen u ropotarnici povijesti.
On je zloinac po svojim idejama, ali i idejama drugih koje je ostvario, a
koje, naalost, jo uvijek ive i mogu biti opasne za drutvo. Ostao je,
dakle, iv njegov duh, kojega, istina, mnogi osuuju, ali i ne tako mali
broj, to se ne moe porei, jo i danas potuje. Raspravljajui na tu temu,
ne moe se izbjei ni pitanje: Moe li samo jedan ovjek ubiti milijune
ljudi? Ili osvojiti svijet? Treba limu netko pri tome?
Nije li se ve, s pravom, zapitao Brecht:
Tko je gradio sedmovratnu Thebu? U knjigama su zapisana imena
kraljeva. Nisu li kralje vi tamo vodili bar posilne?
Mladi je Aleksandar osvojio Indiju. On sam?
Nije li bar sa sobom vodio kuhara?
Friedrich Drugi pobijedi u Sedmogodinjem ratu Tko je pobijedio osim
njega? Tko je kuhao pobjedniki ruak?
(Pitanja jednog naitanog radnika)
I za pobjedu i za zloin potrebni su suuesnici - mnotvo. Onaj koji zna i
umije oko sebe okupiti to mnotvo postaje voom. 1 s tim mnotvom
zajedno stupa u pobjede i poraze, u zloine i rtve. To ujedinjeno
mnotvo postaje jedna dua, jedna ideja, jedna sila,
Mein Kampf - biblija politike propagande 9
jedan zakon - Pokret! Ako je pri tome uinjen zloin svi su u njemu
okrvavili ruke, naravno, ne svi u jednakom dijelu. Nije kriv samo onaj
koji je ubijao, ili nareivao ubijanje,ve je kriv i onaj koji je sve to samo
gledao a nije pri tome bar prosvjedovao, ako ve nije mogao sprijeiti
zloin. Najlake se Nijemcima odrei Hitlera, Talijanima Mussolinija,
Hrvatima Pavelia, Srbima Drae Mihailovia, Slobodana Miloevia i
slinih. Time zloin nije opravdan, nisu vraeni ivoti ubijenih, a kako se
vidi, nismo sprijeili ni budue zloine.
Protiv toga sam, da se od naroda, javnosti, puka,nazivali ga mi kako vam
drago, skriva bilo to, to se zbilo, jer skrivanje istine ne samo da
onemoguuje zloin, ve ga, naprotiv, pothranjuje. Naime, navjetava
mogunost buduem zloincu da moe ostati skriven, neotkriven i
nekanjen.
Treba li kriti MEIN KAMPF, kad se ono to na njegovim stranicama pie
svakodnevno i nadalje dogaa, na drugim prostorima, u drugom
vremenu.
I to je uope, i to hoe MEIN KAMPF, ija svaka rije, po Downsu,
stoji 123 ljudska ivota, svaka stranica 4.700, a svako od dvadesetsedam
poglavlja 1,200.000 ljudskih ivota. Grozna statistika! Ali, ne
zavaravajmo se, statistika ljudskih leeva!
Cujmo najprije njegova autora, Adolfa Hitlera:
On je, kae u proslovu, MEIN KAMPF napisao jer su mnogi od njega to
traili, a on sam je nalazio da bi to bilo svrhovito za Pokret, pa se
odluio u dva toma razjasniti ne samo ciljeve naega pokreta, ve
zacrtati i sliku njegova razvoja. Po njemu, iz te e se knjige moi
nauiti vie nego iz bilo koje doktrinarne rasprave. Pri tome sam, kae
Hitler, takoer imao i priliku izloiti svoj osobni ivotni put, koliko je to
potrebno za shvaanje kako prvog, tako i drugog toma, kao i za
razbijanje od idovskog tiska raspirivanog loeg i izopaenog stvaranja
legendi o mojoj linosti. Sobzirom na svrhu, ovom se knjigom on ne
obraa strancima, ve onim pri-
10
Mein Kampf
padnicima Pokreta koji mu pripadaju srcem i iji razum sada tei
unutarnjem prosvijetljenju. Svjestan je da je ljude mnogo tee pridobiti
pisanom, a mnogo lake izgovorenom rjeju, da je svaki pokretna o voj
Zemlji svoj rast imao zah valid velikim go vornicima, a ne velikim
piscima , ali za ra vnomjerno i jedinstveno zastupanje nekoguenja,
njegova se naela moraju postavitizauvijek. ..i... na taj nain bi oba
ova toma trebala biti kamen temeljac kojeg autor prilae zajednikom
djelu.
Max Ehrenreich opisuje MEIN KAMPF kao Evanelje zla, koje je
dvanaest godina bilo njemaka Biblija. To je, po njemu, knjiga hibridnih
svojstava; i autobiografija jednog politiara koji, osvrui se na svoj
ivot, analizira uzroke vojnog sloma svoje domovine u prvom svjetskom
ratu i istodobno neka vrsta politikog programa, ako ne i manifesta za
preporod Njemake i njenog uzdizanja do ravni vodee zemlje u
Europi. Priznaje, da bi se bez Mein Kampfa teko mogla objasniti
povijest nacionalsocijalistike Njemake, kao uostalom i povijest svega
onoga to se zbilo u Europi od vremena Hitlerova dolaska na vlast, pa do
njegova kraja. Ova je knjiga, po njemu, predoila povijesnu dramu koja
se djelimino obistinila, ali koja se, na sreu, nije zavrila onako kako je
zamiljao Hitler. Mein Kampf je po Ehrenreichu antipod Evaneljima,
knjigama ljudske i boanske ljubavi; na jednoj strani mrnja kao izraz
pravog iskonskog zla, na drugoj dobrota kao izraz najvie mogue
ljubavi... Slinu knjigu zasigurno nitko nee vie napisati, misli
Ehrenreich, niti se upustiti u slinu avanturu!
Po R.S.K. Ensoru, Mein Kampf je zbirka raznih odlomaka u kojima ima
mnogo autobiografskog, mnogo doktrina, dosta povijesti i mnogo
polemike. To je rad jednog snanog duha koji nikada nije proao neko
vie obrazovanje. Autor skae od jednog predmeta na drugi kao kakav
govornik improvizator, to je ustvari i bio; pun je udaljavanja od
predmeta i ponavljanja. Iako u knjizi nema logine podjele, to nikako
ne znai da nema ni logike uope. Njene ra/.liite teme ine cjelinu i tako
su vjeto povezane da stva-
Mein Kampf - biblija politike propagande
11
raju jedinstvenu mreu od razbacanih, ali dosljednih argumenata. To je
knjiga mrnje prema Habsburgovcima, esima, Zidovima, socijalistima,
marxistima i parlamentarnim ustanovama. Od poetka do kraja, to je
pledoaje nemilosrdnog iskoritavanja snage i nikad se ne udaljuje od
svog naela da je sila pravo.
Kao to i sam Hitler kae, to je autobiografsko djelo samo utoliko, koliko
je potrebno za njegovo shvaanje i za razbijanje legendi koje je o
njemu irio idovski tisak. On uostalom o sebi ne daje ni najosnovnije
podatke, ako oni nisu vezani za stvaranje njegove politike karijere,
odnosno za stvaranje i razvoj nacio-nalsocijalistikog pokreta. Za razliku
od slinih autobiografija Hitler tijekom cijele knjige ne istie svoju
linost, ve samo Pokret koji je osnovao. Osnovni mu je, dakle, bio cilj:
izloiti ciljeve pokreta, te zacrtati sliku njegova razvoja, koliko je to
svrhovito za Pokret. Zbog toga, naravno, knjiga nije namijenjena
inozemnom itateljstvu, pa ak ni svim Nijemcima, ve samo onim
pripadnicima Pokreta koji mu pripadaju srcem i iji razum sada tei
unutarnjem prosvjetljenju, koje e, naravno, postii Mein Kampfom!
Hitler, dakle, ne pie knjigu zbog osobne slave, ve s jednom jedinom
svrhom: da bude idejni i praktini program Nacionalsocija-listikog
pokreta Njemake. On je, ustvari, bio, kako kae Frateco Rousseau,
Mirabeau, Robespierre i Napoleon svoje revolucije, on je bio njen Marx,
njen Lenjin, njen Trotzky i njen Staljin.... Zbog toga se Mein Kampf, po
svom sadraju, moe promatrati samo kao propagandni spis, i kao takvog
ga treba i vrednovati. A tako promatran, on se dri vrhunskih
propagandnih principa.
Po svom obliku, stilu i jeziku, to je jedan (ukorieni, snimljeni) opiran
propagandni govor koji je mogao biti odran na bilo kojem trgu pred sto
tisua ili milijun i vie sudionika. Zbog toga je on pun potapalica,
redundancija, psovki, uvreda, cinizma, narodnih sentencija, lane
uenosti itd., jer je samo kao takav razumljiv i onom najogranienijem u
masi, a to je osnova svakog propagandnog govora koji samo kao takav
moe zadrati pozornost sluateljstva.
12
Mein Kampf
Prvi i osnovni zahtjev svakog propagandnog djela ovako velikih
ambicija je da pronae jednog (jedinog) velikog i jakog neprijatelja
protiv koga e se boriti, koga treba pobijediti, unititi, ili ga, ako to nije
mogue (a uglavnom nije), bar trajno onemoguavati. Dobru treba
suprotstaviti isto Zlo, Zlo po sebi. Borba se vodi do istrage vae ili
nae. To je bitka za Biti ili ne biti! Bez VELIKOG NEPRIJATELJA
(sjetimo se Orvvela) nema uspjene propagande. Da ga Hitler nije naao
nikada se ne bi pojavio nacio-nalsocijalistiki pokret, niti bi tko, osim
ue rodbine, ikada uo za postojanje nekog Adolfa Hitlera na ovom
svijetu.
Takvog su neprijatelja razni mitovi i religije otjelovili u Vragu, avlu,
Sotoni ili kako se sve ne naziva ta neunitiva spodoba, s rogovima ili bez
njih, u crnoj mantiji ili bez nje, koja obitava na ONOM svijetu u koji se
pretae ovozemaljski svijet.
Komunizam je Velikog neprijatelja doveo na OVAJ svijet, otjelovljenog
u takozvanom kapitalisti, krvopiji, izrabljivau ljudi, protiv koga se treba
udruiti itav poteni svijet (Proleteri svih zemalja, ujedinite se!). Pod
tim geslom dio svijeta je ivio preko sedamdeset godina, a mi skoro pola
stoljea!
I Hitler, koji je svoje rasne svjetonazore pokupio od Engleza Houstona
Stevvarta Chamberlaina (po kome su Nijemci predstavnici
najperspektivnijeg i najkreativnijeg soja arijske vrste, a Zidovi nisu nita
drugo nego strano tetno tijelo u europskoj i njemakoj kulturi...),
Francuza Josepha Arthura de Gobineaua, bilo ih je jo, zar ne?, kao
veliki propagandist znao je da mu za uspjeh Pokreta treba VELIKI
NEPRIJATELJ, dostojan BORBE PLANETARNIH RAZMJERA.. I on
ga je naao, takoer na OVOM svijetu, u idovima i idovstvu kao
takvom, proglasivi ga neprijateljem cjelokupnog ovjeanstva,
antiovjekom, pripadnikom vraje rase koja je aktivna i agresivna,
nema svoj ivotni prostor, ve pljaka druge kao parazit, pa ak napada i
arijska podruja, koji je dakle tu oko nas. Taj svoj stav i njegovu genezu
dokazuje tijekom cijele knjige i na njemu gradi velianstveni sukob,
razrjeivi
Mein Kampf - biblija politike propagande 13
prethodno 'sumnju' : eli li moda ipak, nama nespoznatljiva Sudbina
u svojoj zauvijek nepromjenljivoj odluci iz nama bijednim ljudima
nepoznatih razloga konanu pobjedu ovog malog naroda? Je li tome
narodu, koji vjeito ivi na ovoj Zemlji, ona obeana kao nagrada?
Imamo li mi objektivno pravo boriti se za nae samoodranje, ili je to
samo subjektivno utemeljeno u nama?On odgovara kategorikom
negacijom takve mogunosti, jer idovsko marxistiko uenje odbija
aristokratski princip prirode i na njegovo mjesto, vjeno predodreenog
prava snage i sile, postavlja masu broja i njenu nitavnu teinu...te tako u
ovjeku porie vrijednost linosti, osporava znaaj narodnosti i rase i na
taj nain oduzima ovjeanstvu pretpostavku njegova postojanja i
njegove kulture. Ono bi kao osnova univerzuma dovelo do propasti i
kraja svake ovjeje misli shvatljivog poretka. I kao to bi tako u tom
najveem spoznajnom organizmu, rezultat primjene toga zakona mogao
biti kaos, tako bi i na Zemlji za stanovnike ove zvijezde takva primjena
bila njihova vlastita propast... Ukoliko idov, uz pomo svoje marx-
istike teorije, pobijedi narode ovoga svijeta, njegova e kruna biti mrt-
vaka igra ovjeanstva, a ova e planeta, kao i nekada, prije mnogo
milijuna godina, ponovno prazna letjeti svemirom.... Time to se branim
od idova, borim se za djelo Gospodina!, zakljuuje Hitler.
idovi su bili idealan VELIKI NEPRIJATELJ. Bili su u prvom redu u
neposrednoj blizini, tako rei na dohvat ruke. Zbog svoga naina ivota,
a i djelatnosti kojima su se bavili (trgovina, bankarstvo, lihvarenje...) bili
su omraeni i u drugim dravama. Sjetimo se samo velikih pogroma
idova u Rusiji na poetku stoljea, gdje je ivjelo dvije treine
europskih idova, (Protokoli sionskih mudraca su bili i Hitlerova
lektira), da ne spominjemo dalje. K tome, idovi su bili i idejni i stvarni
tvorci komunizma, koji se upravo ostvario u Rusiji, ali i u Bavarskoj, a
kojega se plaio itav Zapadni svijet.
Kada je, na OVOM svijetu, odabrao jednog jedinog VELIKOG
neprijatelja, on je poduzeo sve da u narodu izazove strah od
14
Mein Kampf
ove kuge i na tim osnovama stvori POKRET dostojan tako velikog
neprijatelja, kojemu e se Pokret suprotstaviti i pobijediti ga. Kao to su
nekada Rimljani vjerovali, da nee biti jakog Rima, sve dok bude
postojala Kartaga, tako je i Hitler, ohraben Gham-berlainom, vjerovao da
nema zdrave Njemake, dok u njoj ive Zidovi. Sve ostale narode (rase)
- Slavene, Crnce itd.- kao i njegov idejni protivnik idov Karl Marx,
drao je ljudima nie vrste, koji ne zahtijevaju neku posebnu elaboraciju,
niti su dostojni da mu budu protivnici. (Kako li su se samo obojica
prevarili!). Njima je namijenio ulogu pomone radne snage koja e
sluiti vladajuoj Arijskoj rasi. Do pojedinosti se bavi organizacijom
svog politikog pokreta, organizacijom i principima propagande, ije je
puno znaenje i mo spoznao na engleskom primjeru, tijekom prvog
svjetskog rata u rovovima Flandrije. U propagandnom smislu sada je
preostalo samo da se danononim ponavljanjem jednih te istih fraza
prihvaenog programa, on pretoi u emocionalnu svijest naroda i
otjelotvori u akciju. (Realizator tog zadatka i to vrhunski bio je, kao to
znamo, Goebbels.) U tome je bio nenadmaan. Svi njegovi propagandni
principi aktualni su danas, kao to su bili i u vrijeme kada ih je otkrivao.
Samo, odreene politike i propagande tehnike mogue je upotrijebiti u
razne svrhe. Hitler (ovjek koji je povjerovao u svoju predvodniku
misiju, ali u koga su, naalost, kao nezamjenjivog vou povjerovali i
Nijemci ) ih je, kao veliki njemaki domoljub, upotrebljavao, a
njemaki mu narod, kome nitko drugi nije ponudio realan put za izlazak
iz bijede, u tome zduno pomagao (zbog ega ve pola stoljea nosi
takozvani Das Deutsche Pac-kehen - do kada?), da njemaka nacija
(germanska rasa) zagospodari svijetom. Pobuditi nacionalni zanos je
uvijek pozitivno, jer on vodi nacionalnom poletu, ali nacionalizam,
naalost, vrlo lako, gotovo neprimjetno, ali naalost redovito, prerasta u
nacizam, u ijoj osnovi nije nacionalni polet, vemrnja prema drugim
narodima koji ometaju osvajake planove i pruaju otpor. Malo je
vladara (ne mogu se sjetiti ni jednog jedinog), koji su znali nai granicu i
Mein Kampf - biblija politike propagande
15
pokret zaustaviti na nacionalnim, a ne prijei u nacionalistike krvave
vode. Tu su pali i nacionalsocijalizam i rasizam, i mnogi drugi, jer je to
objektivni kraj ne samo svake prole, ve i svake budue politike.
A narod?
Ako vam se jednom da u ruke puka i objasni kako se s njom rukuje, vi
ete to znati, a na vama je, ali esto puta i nije, da odluite hoete li
pucati u zeca ili ovjeka. Prvo je dozvoljeno (ako nije vrijeme lovostaja),
a drugo samo pod odreenim okolnostima, koje esto puta i nisu logine
i jasne. Sjetimo se samo Borchertova vojnika koji se vratio iz rata:
Kad rat za vri, vrati se vojnik kui. Ali nije imao kruha. Tad ugleda
ovjeka koji je imao kruha. I ubi ga!
Ne smije nikoga ubijati, ree mu sudac. Zato ne? upita vojnik!
s.Kad je poeo svoje politiko djelovanje, Hitler ba nita nije imao iza
sebe; nita, ni ime, ni bogatstvo, ni tampu, a ma ba nita, ve je
potpuno vlastitom snagom stigao do gospodara Njemake, i dijela
svijeta.^On je bio sve u jednom: svoj vlastiti uitelj, organizator partije i
tvorac njene ideologije, taktiar, demagoki Heilsgestalt, voa, dravnik i
tijekom jednog desetljea centar svjetskoga pokreta, primjeuje
Ehrenreich, te jako dobro uoava, da Hitler nije obmanjivao svoj narod
ni svijet; svoja manihejska uvjerenja nije skrivao, niti se predstavljao
anelom Dobra... Nesrea za tolike ljude i drave bila je u tome, to
skoro nitko nije mogao pravovremeno shvatiti da je Hitler bio dravnik
nespreman da ni pod koju cijenu, ak i u svojim posljednjim danima (kad
je, kako sam kae, radije odabrao Ahilovu smrt, nego da ga kao psa
vodaju s lancem oko vrata) odstupi od Hitlera pisca Mein Kampfa. On
je, uostalom, u Mein Kampfu i rekao, da voda, kad ih jednom
16
Mein Kampf
zauzme, ne smije mijenjati svoje stavove, ve ih eventualno samo
dopunjavati. Jer bi to u protivnom za njega bilo vrlo muno, jer kao
kolebljivac sada vie, s pravom, ne moe od svojih pristalica oekivati
ukazivanje povjerenja s onom istom neuzdrmanom vrstinom kao prije;
za one koje je on vodio, takav pad vode je obeshrabrenje, i ne tako
rijetko, i osjeaj izvjesnog srama od onih koje su prethodno pobijedili u
borbi....
Hitler, kao to i sam priznaje, nije imao nikakve svoje interese. Njegovi
interesi su, bio je uvjeren u to, bili interesi Njemake. Za njega je, kako
je jednom pripomenuo Rauschninngu, Pokret bio Sve. U tom pogledu,
on je, neosporno, bio veliki domoljub. Samo je njegovo domoljublje
prelazilo uobiajeno shvaanje te rijei. A tragedija Europe, bila je, kako
dobro primjeuje Ehren-reich, utoliko vea to se u svojoj suludoj elji
za ostvarivanjem postavljenih ciljeva Hitler mogao osloniti na
najdiscipliniraniji narod u ovom dijelu svijeta i na najorganiziraniji i
najuinkovitiji dravni aparat u povijesti.
S druge strane, primjeuje Ensor, svijet se ponaao kao kada neki igra
karata iz ma kojega razloga mora pokazati svoje karte, a ostali igrai su
prelijeni da ih pogledaju!
A Mein Kampf su stvarno bile karte s kojima je Hitler zaigrao jo 1933.
godine, kada je osvojio vlast.
Tada se dogodilo ono, to se dogaa svugdje, pa i danas u totalitarnim
politikim sustavima. Naime, primjeuje Erich Fromm: im se on
jednom dokopao dravne vlasti, borba protiv njega znaila je u biti
iskljuivanje iz njemake zajednice; kada su druge politike partije bile
ukinute, a nacionalsocijalistika partija postala Njemakom, opirati se
njoj znailo je opirati se Njemakoj!
ini se, nastavlja Fromm, da prosjean ovjek najtee podnosi osjeaj
da se ne poistovjeuje s nekom veom grupom. Koliko god da su se
njemaki graani protivili nacionalsocijalistikim naelima, ako bi bili
prisiljeni birati izmeu osamljenosti i osjeaja
Mein Kampf - biblija politike propagande 17
pripadanja Njemakoj, veina bi odabrala ono drugo... U mnogim
sluajevima moe se zapaziti da ljudi koji nisu nacisti ipak brane
nacizam od kritike stranaca, zato to osjeaju da je napad na nacizam i
napad na Njemaku.
Strah od izdvojenosti i relativna slabost moralnih naela pomae svakoj
partiji da im osvoji dra vnu vlast, zadobije odanost velikog dijela
stanovnitva...
Toliko Fromm. Dovoljno, da se sa njemakog naroda skine Deutsche
packchen, a sa hrvatskoga, zbog istog razloga natovaren nam, Hrvatski
paketi.
Jedan od puteva koji vodi u tom smjeru je i demistifikacija svega ~%to je
vezano za nacionalsocijalizam, faizam i druga zla ovog svijeta.
Pa i objavljivanje MEIN KAMPFA na hrvatskom jeziku.
Dr. Franjo Letio
SADRAJ
RIJE NAKLADNIKA 5
MEIN KAMPF (MOJA BORBA)
PROSLOV 21
I. TOM OBRAUN
1. U roditeljskom domu 25
2. Beke godine uenja i patnje 40
3. Opa politika razmatranja iz mog bekog razdoblja 87
4. Miinchen 145
5. Svjetski rat 174
6. Ratna propaganda 192
7. Revolucija 202
8. Poetak moje politike djelatnosti 221
9. Njemaka radnika partija 230
10. Uzroci sloma 238
11. Narod i rasa 295
12. Poetak razvoja Nacionalsocijalistike
njemake radnike partije 338
II. TOM
NACIONALSOCIJALISTIKI POKRET
1. Svjetonazor i partija 377
2. Drava 390
3. Dravni pripadnik i dravljanin 439
4. Linost i narodna dravna misao 443
5. Svjetonazor i organizacija 453
6. Prve borbe - znaenje govora 464
7. Hrvanje s crvenim frontom 480
8. Snani je najmoniji sam 505
9. Osnovne misli i smisao organizacije SA 514
10. Federalizam kao maska 547
11. Propaganda i organizacija 569
12. Sindikalno pitanje 585
13. Njemaka politika saveznitva nakon rata 595
14. Orijentacija prema istoku ili istona politika 627
15. Nuna obrana kao pravo 653
ZAKLJUAK 672
KAZALO OSOBA I POJMOVA 673
PROSLOV
Prvoga travnja 1924. godine, temeljem presude miinchenskog suda,
izreene toga dana, zapoeo sam svoje tamnovanje u tvravi Landsberg
na Lechu.
Tako mi se nakon mnogo godina neprekidnoga rada po prvi puta pruila
prilika zapoeti pisati djelo koje su mnogi od mene traili, a za koje sam
i sam nalazio da bi bilo svrhovito za Pokret. Tako sam se odluio u dva
toma razjasniti ne samo ciljeve naega Pokreta, ve zacrtati i sliku
njegova razvoja. Iz nje e se moi nauiti vie nego iz bilo koje isto
doktrinarne rasprave.
, Pri tome sam takoer imao i priliku izloiti svoj osobni ivotni put,
koliko je to potrebno za shvaanje kako prvog, tako i drugog toma, kao i
za razbijanje od idovskog tiska raspirivanog loeg i izopaenog
stvaranja legendi o mojoj linosti.
Ovim se djelom, meutim, ne obraam strancima, ve onim
pripadnicima Pokreta koji mu pripadaju srcem i iji razum sada tei
unutarnjem prosvjetljenju.
Znam, da je ljude mnogo tee pridobiti pisanom, a mnogo lake
izgovorenom rjeju, da je svaki veliki pokret na ovoj Zemlji svoj rast
imao zahvaliti velikim govornicima, a ne velikim piscima.
Pa ipak, za ravnomjerno i jedinstveno zastupanje nekog uenja, njegova
se naela moraju postaviti zauvijek. Na taj bi nain oba ova toma trebala
biti kamen temeljac kojeg prilazem zajednikom djelu.
Landsberg na Lechu Zatvor - tvrava
Autor
Dana 9. studenog 1923. u 12 sati i 30 minuta popodne padoe pred
Dvoranom vojskovoa, kao i u dvoritu biveg Ministarstva rata u
Miinchenu, u iskrenom vjerovanju u ponovno uskrsnue svoga naroda,
ovi muevi:
Alfarth, Felix, trgovac, roden 5. srpnja 1901., Bauriedl, Andreas,
klobuar, roden 4. svibnja 1879., Gasella, Theodor, bankarski inovnik,
roden 8. kolovoza 1901., Ehrlich, Wilhelm, bankarski inovnik, roden
19. kolovoza 1894., Faust Martin, bankarski inovnik, roden 27. sijenja
1901., Hechenberger, Anton, bravar, roden 28. rujna 1902., Korner,
Oskar, trgovac, roden. 4. sijenja 1875., Kuhn, Karl, nadkonobar, roden
26. srpnja 1897., Laforce, Karl, student ing., roden 28. listopada 1904.,
Neubauer, Kurt, sluga, roden 27. oujka 1899., Pape, Claus von, trgovac,
roden 16. kolovoza 1904., Pfordten, Theodor von der, savjetnik
Vrhovnog pokrajinskog suda, roden 14. svibnja 1873.,
Rickmers, Joh., konjiki kapetan a.D., roden 7. svibnja 1881.,
Scheubner-Richter, Max Erwin von, Dr. ing., roden 9. sijenja 1884.,
Stransky Lorenz, vitez von, inenjer, roden 14. oujka 1899., Wolf,
Wilhelm, trgovac, roden 19. listopada 1898.
Takozvana nacionalna vlast uskratila je mrtvim herojima zajedniku
grobnicu.
Stoga im, u znak zajednikog sjeanja posveujem prvi tom ovog djela,
kako bi oni, kao krvavi svjedoci, trajno osvjetljavali put sljedbenicima
naega Pokreta.
Landsberg a. L. Tvrava-zatvor 16. listopada 1924. Adolf Hitler
Prvi tom
OBRAUN
Glava 1.
U RODITELJSKOM DOMU
Danas mi se ini sretnim provienjem, da mi je Sudbina za mjesto
roenja odredila upravo Braunau na Innu. Zar taj gradi ne lei na
granici onih dviju njemakih drava, ije se ponovno ujedinjenje, barem
nama mlaima, postavlja kao ivotni zadatak koji se mora izvriti svim
sredstvima!
Njemaka Austrija se opet mora vratiti u veliku njemaku Majku
domovinu i to ne samo zbog nekakvih gospodarskih obzira. Ne, ne: ak,
ako bi ovo ujedinjenje, gospodarski gledano, bilo i nepotrebno, pa ak i
tetno, ipak bi se moralo dogoditi. Ista krv pripada zajednikom carstvu.
Njemaki narod nee posjedovati nikakvo moralno pravo na kolonijalno
politiko djelovanje sve dotle dokle god ponovno ne uspije svoje vlastite
sinove okupiti u jednu zajedniku dravu. Tek kada granice carstva
obuhvate i posljednjeg Nijemca, i kada se vie nee morati brinuti o
sigurnosti njihova prehranjivanja u sluaju ugroenosti vlastitog naroda,
postoji moralno pravo na stjecanje stranog tla i teritorija. Plug je tada
ma, a iz ratnih suza, za budua pokoljenja, proizlazi kruh
svagdanji.Tako mi se ovaj mali pogranini gradi ini simbolom jedne
velike zadae. Ali, on je i u jednom drugom pogledu izazov naem
dananjem vremenu. Prije vie od sto godina, ovo neupadljivo gnijezdo,
dobilo je, u najmanju ruku, prednost da kao pozornica tragine nesree
koja je potresla cjelokupnu njemaku naciju bude ovjekovjeeno u
ljetopisima njemake povijesti. U vrijeme najveeg ponienja nae
domovine, pao je ovdje za svoju, takoer i u nesrei arko voljenu
Njemaku, niirnberanin Johannes Palm, gradski knjiar, uvjereni
nacionalista i neprijatelj Francuza. On je uporno odbijao izdati svoje
sukrivce, tonije, glavne krivce. Dakle, kao i Leo Schla-geter. Njega je,
takoer, upravo kao i ovog, denuncirao Francuskoj
26
Obraun
jedan od vladinih predstavnika. Ovu tunu slavu zadobio je neki
augsburki policijski direktor, i tako postao uzor novonjemakim
vlastima u carstvu gospodina Severinga.
U ovom, zrakama njemakog muenitva, pozlaenom gradiu na rijeci
Inn ivjeli su krajem osamdesetih godina prolog stoljea i moji roditelji,
po krvi Bavarci, po dravljanstvu Austrijanci; otac kao savjestan dravni
inovnik, majka zaokupljena domainskim poslovima, a prije svega s
nama, djecom, obasipajui nas sve uvijek jednakom ljubavlju i brigom.
U mojem sjeanju ostalo je malo toga iz tog vremena, jer je ve nakon
nekoliko godina moj otac morao napustiti taj pogranini gradi kojega je
tek zavolio, te se zaputiti niz Inn u Passau, gdje je preuzeo novu dunost
- dakle u samoj Njemakoj.
Sam udes austrijskog carinskog inovnika podrazumijevao je tada esta
seljenja. Ve nakon kratkog vremena, otiao je otac u Linz, gdje je na
kraju i umirovljen. Dakako da umirovljenje nije za starog gospodina
moralo to i znaiti. Kao sin siromanog malog seljaka s kuicom nije mu
se tek tako ostajalo kod kue. S jo nepunih trinaest godina svezao je
tadanji djearac svoj ruksai i napustio zaviaj, VValdviertel. Usprkos
odvraanju iskusnih seljana otputovao je u Be kako bi tamo izuio
neki zanat.To je bilo pedesetih godina prolog stoljea. Teka je to bila
odluka, ostati na ulici s tri guldena popudbine, i uputiti se u neizvjesnost.
Kada je, meutim, trinaestogodinjak postao sedamnaestogodinjakom,
poloio je svog egrtski ispit, ali ga to nije i zadovoljilo. Upravo
suprotno. Dugo vrijeme tadanje neimatine, vjene bijede i tuge
uvrstilo je njegovu odluku da ponovno ostavi zanat da bi postao neto
vie. Ako je nekada sirotom mladiu gospodin upnik u selu izgledao
otjelovljenjem svih ljudskih dostignua, isto je tako sada, u njegovom
obzoru mono narastajueg velegrada Bea, to bilo dostojanstvo jednog
dravnog inovnika. Sa svom svojom ustrajnou, iako praen
neimatinom i bijedom, ve na polovini djetinjstva postao je starim i
prokrivi si put noen novom odlukom - postade inovnikom. Nakon
gotovo dvadeset i tri godine
U roditeljskom domu
27
cilj je, vjerujem, bio dostignut. inilo mu se sada da je ispunjeno
obeanje koje si je kao mladi zadao u prolosti, naime, da se ne vraa u
drago oinsko selo, prije nego to postane netko i neto.
Sada je cilj bio postignut. Samo se vie nitko iz sela nije mogao sjetiti
nekadanjeg djearca, a njemu samome je to selo postalo tuim.
Kada je konano, kao pedesetestogodinjak otiao u mirovinu, on to
mirovanje ni jednog dana nije mogao podnijeti kao neradnik. U blizini
gornjoaustrijskog trgovita Lambach, kupio je imanje, upravljao njime i
kretao se u krugu dugog, radom ispunjenog ivota, koji ga je opet vratio
ishoditu svojih oeva.
U to vrijeme u meni su se, svakako, izgradili prvi ideali. Mnogo galame
u prirodi, dugi put do kole, kao i druenje sa snanim momcima, to je
moju majku katkad ispunjavalo gorkom brigom, uvjetovalo je da sam
mogao postati sve drugo, samo ne nekakav zapekar. Ako sam, dakle,
tada uope i razmiljao o svom buduem ivotnom pozivu, moja
simpatija ni u kom sluaju nije bila na crti ivotnog puta moga oca.
Vjerujem da se ve otada kolovao moj govorniki talent u obliku vie ili
manje uvjerljivih rasprava s prijateljima. Postao sam mali kolovoa, koji
je tada lako i takoer jako dobro uio u koli, ali koji je inae bio vrlo
teak za obraivanje. Kako sam u svom slobodnom vremenu pohaao
i nastavu pjevanja u samostanu kanonika u Lambachu, imao sam se
najbolju priliku sve ee i ee oduevljavati sjajem raskono blistavih
crkvenih sveanosti. to je bilo prirodnije nego da mi je, upravo onako
kao nekada mome ocu, mali gospodin seoski upnik, meni sada gospodin
opat, izgledao najpoeljnijim idealom? U najmanju ruku, to je
povremeno i bio sluaj. Ali, nakon to gospodin otac kod svog svadljivog
mladca iz razumljivih razloga nije bio u stanju procijeniti njegov
govorniki talent, u smislu da bi se na osnovu njega mogli izvui
zadovoljavajui zakljuci o budunosti svoga potomka, nije ni mogao
nai razumijevanje za mladenake misli. Svakako da je briljivo
promatrao ovaj raskorak prirode.
28
Obraun
I zaista, ta se privremena enja za ovim pozivom izgubila vrlo brzo, da
bi se sada nainilo mjesta nadama koje su bile primjerenije mom
temperamentu. Prevrui oevu biblioteku, medu raznim sam knjigama
naiao i na knjige vojnog sadraja, medu njima i na jedno narodno
izdanje o Njemako-Francuskom ratu 1870/ 71. Bila su to dva toma
nekog ilustriranog asopisa iz tih godina, koji sada postadoe mojom
omiljenom lektirom. Nije potrajalo dugo, a ta velika herojska borba
postade mojim najveim unutarnjim doivljajem. Od tada sam se sve
vie i vie zanosio svime to je imalo bilo kakve veze s ratom, ili ak i
vojskom.
Ali to je za mene moralo postati znaajno i s drugog motrita. Po prvi
puta mi se nametnulo pitanje, iako jo ne u sasvim jasnoj predodbi,
postoji li i koja je razlika izmeu Nijemaca koji su se tukli u toj bitci i
onih drugih ? Zato u tom ratu nije sudjelovala i Austrija, zato nije
ratovao moj otac, i svi drugi takoer ?
Zar mi nismo takoer isto, upravo kao i svi ostali Nijemci?
Pripadamo li mi svi zajedno? Ovaj problem poeo je po prvi puta kopkati
u mom mladom mozgu. S unutarnjom zaviu, morao sam na oprezno
pitanje, razabrati i odgovor, da svaki Nijemac nema tu sreu pripadati
Bismarckovom carstvu.
To nisam mogao shvatiti.
#
Trebao sam studirati.
Iz itavog mog bia, a jo vie iz moga temperamenta, moj je otac
procijenio da moe zakljuiti, kako bi humanistika gimnazija bila
suprotna mojim eljama. inilo mu se da bi mi vie odgovarala realna
kola. U svom tom razmiljanju, posebno ga je jo vie uvrstila moja
upadljiva sposobnost za crtanje; nastavni predmet koji je, po njegovom
uvjerenju, bio zapostavljen u austrijskim gimnazijama. A moda je i
njegov vlastiti preteki ivotni radni vijek jo uvijek bio suodluujui, pa
su humanistike studije u njegovim oima bile nepraktine i manje
vrijedne. U osnovi je, meutim,
U roditeljskom domu
29
bio miljenja, da bi isto tako kao i on, i njegov sin trebao, tovie morao,
postati dravnim inovnikom. Njegova je teka mladost uinila potpuno
prirodnim, da mu se ono to je sam postigao, uinilo mnogo vrednijim
iako je to bio, ipak, samo uspjeh koji je bio uinak iskljuivo njegove
gvozdene marljivosti i osobne radne uinkovitosti. Bio je to ponos onoga
koji je sam sebe stvorio, ponos koji ga je poticao da i svoga sina dovede
u jednak, a naravno, ako je mogue i u vii ivotni status, tim prije, to je
on vlastitom marljivou u ivotu mogao sada svom djetetu mnogo vie
olakati njegov razvoj.
Pomisao na odbijanje onoga to je njemu nekada bio sadraj cijelog
ivota, inila mu se, ipak, neshvatljivom. Tako je oeva odluka,
jednostavna odreena i jasna u njegovim vlastitim oima, bila sama po
sebi razumljiva. Konano, bilo bi to njegovoj ogorenoj egzistencijalnoj
borbi tijekom cijeloga ivota i izgraenoj gospo-dareoj prirodi sasvim
neizdrivo u takvim stvarima posljednju odluku prepustiti samom
mladiu, koji je u njegovim oima bio neiskusan, a time, dakako i
neodgovoran. Tako neto teko da bi se kao loa i neprikladna slabost u
izraavanju njemu pripadajueg oinskog autoriteta i odgovornosti za
kasniji ivot svog djeteta, moglo slagati s njegovim uobiajenim
shvaanjem ispunjenja dunosti.
Ipak se trebalo dogoditi neto drugo.
Po prvi puta u svom ivotu, potisnut sam, tada jo jedva
jedanaestogodinjak, u opoziciju. Kolikogod je otac htio biti vrst i
odluan u sprovoenju jednom prihvaenih planova i namjera, isto je
tako bio zadrt i neposluan njegov mladac u odbijanju miljenja koje mu
nije obeavalo nita ili vrlo malo.
Nisam elio postati inovnik.
Ni nagovaranja, niti ozbiljni prigovori nisu mogli nita promijeniti u
ovom otporu. Nisam elio postati inovnik, ne, i jo jednom ne. Svi
pokuaji da mi se opisivanjem dogodovtina iz oeva vlastita ivota
probude ljubav i volja za tim zvanjem, postizali su upravo suprotan
uinak. Povraalo mi se ve i pri samoj pomisli da u jednom kao
neslobodan ovjek smjeti sjediti u nekom uredu i
30
Obraun
da neu biti gospodar vlastita vremena, nego da e se sadraj cijelog mog
ivota sastojati u ispunjavanju formulara.
Kakve je to samo pomisli moglo pobuditi u mladiu koji je stvarno bio
sve drugo samo ne estit u uobiajenom smislu te rijei. Smijeno lako
uenje u koli davalo mi je tako mnogo slobodnog vremena, da me je
vie vidjelo sunce nego soba. Kada mi danas moji politiki protivnici
puni ljubazne panje provjeravaju ivot sve do vremena moje tadanje
mladosti, da bi konano s olakanjem mogli utvrditi kakve je
nepodnoljive vragolije inio taj Hitler jo u svojoj mladosti,
zahvaljujem nebu to mi jo i sada poneto oduzima iz sjeanja na to
blaeno vrijeme. Livada i uma bile su tada poprita na kojima su
dolazile do izraaja uvijek prisutne suprotnosti.
Pa i tadanje uspjeno pohaanje realne kole, nije moglo svemu tome
uiniti kraj.
Dakako, da se je sada morala suzbiti i jedna druga suprotnost.
Dokle god je samo moje principijelno odbijanje inovnikog poziva bilo
na putu oevoj namjeri da me uini dravnim inovnikom, konflikt je bio
lako podnoljiv. Mogao sam toliko dugo svoja unutarnja shvaanja drati
za sebe i nisam morao uvijek odmah proturjeiti. Bila je dovoljna moja
vlastita vrsta odluka, da bih u sebi bio potpuno miran, kako jednom
kasnije neu postati inovnikom. Ovu sam odluku drao neopozivom.
Tee je bilo pitanje, kada se oevom planu suprotstaviti. To se ve
dogodilo u mojoj dvanaestoj godini. Kako je do toga dolo, danas
stvarno ne znam, ali jednoga mi je dana bilo jasno, da bih mogao postati
slikar, umjetnik-slikar. Moj talent za crtanje bio je u svakom sluaju
vrst, pa je to i bio razlog moga oca da me poalje u realku, samo on
nikada i nijednom nije ni pomislio na to, da mi dozvoli obrazovati se u
tom smjeru. Naprotiv, kada mi je po prvi puta nakon ponovnog odbijanja
omiljene oeve zamisli, postavljeno pitanje koje je glasilo: to bih ja sam
elio postati, na to sam, gotovo neposredno, bez okolianja iznio svoju,
u meuvremenu vrsto donesenu odluku, otac je ostao bez rijei.
U roditeljskom domu
31
1 Slikar? Umjetniki slikar?
I Posumnjao je u moj razum, povjerovao je da me moda nije dobro uo,
ili razumio. Nakon to mu je to, svakako, postalo jasno, a naroito kad je
osjetio svu ozbiljnost moje namjere, bacio se svom odlunou svoga
bia protiv toga. Njegova je odluka sada bila vrlo jednostavna, pri emu
ak ni prosuivanje neke moje zaista stvarno postojee sposobnosti,
uope nije moglo doi u obzir.
Umjetniki slikar, ne, dok sam ja iv - nikada.
Ali kako je njegov sin, s razliitim posebnim osobinama izvolio
naslijediti jednu slinu tvrdoglavost, dobio je slian odgovor. Samo,
naravno, u obrnutom smislu.
Obje strane ostadoe na svome. Otac nije napustio svoj Nikada!, a ja
sam pojaao svoje Usprkos.
Dabome, da to sada nije imalo prijatne posljedice. Stari je gospodin bio
ogoren, ali, ma kako god da sam ga volio, i ja takoer. Otac je zabranio
svaku nadu, da bih ja ikada mogao biti kolovan za slikara. Ja napravih
korak dalje, objasnivi mu da tada uope ne elim uiti nita drugo. S
takvim sam objanjenjem, naravno, ipak izvukao krai kraj, dok je
stari gospodin, sada uloio sav svoj autoritet da bi svoju nakanu
bezobzirno sproveo u djelo. Kasnije sam zautio, ali svoju prijetnju
sprovedoh u stvarnost.Vjerovao sam da e mi moj otac, tek kada vidi
moj nedovoljan napredak u realki, ipak, milom ili silom, dozvoliti
ispunjenje snivane sree.
Ne znam da li je taj raun bio dobar. Ali je zasigurno bio vidljiv moj
neuspjeh u koli. Ono to me je veselilo, to sam i uio, prije svega ono
to bih, po mom miljenju, kasnije mogao trebati -kao slikar. Ono to mi
se za tu namjeru inilo beznaajnim ili me i inae nije naroito
privlailo, potpuno sam sabotirao. Moje svjedodbe toga vremena,
iskazivale su, ve prema nastavnom predmetu i odnosu prema njemu,
uvijek prave ekstreme. Pored pohvalno i odlino, dovoljno ili aki
nedovoljno. Daleko najbolji bili su moji uspjesi u zemljopisu a jo vie
u svjetskoj povijesti. Oba moja najdraa predmeta u kojima sam u
razredu daleko prednjaio.
32
Obraun
I kada sada, nakon toliko mnogo godina ispitivaki pogledam uspjeh
toga vremena, upadaju mi u oi, kao posebno znaajne dvije upadljive
injenice:
Prvo: bio sam nacionalist,
Drugo: nauio sam razumijevati i sh vaati povijest prema njenom
smislu.
Stara Austrija je bila vienacionalna drava .
Pripadnik njemakog carstva nije mogao, u osnovi uzevi, bar ne tada,
nikako shvatiti kakav je znaaj imala ova injenica za svakodnevni ivot
pojedinca u takvoj dravi. Nakon velianstvenog pobjednikog pohoda
herojske vojske u njemako-francuskom ratu, postupno se sve vie
otuivalo od Nijemstva u inozemstvu: dijelom se ono ak uope vie nije
ni moglo ili bogme ni htjelo potivati. Naroito se u odnosu na Nijemce-
Austrijance isuvie lako zamjenjivala pokvarena dinastija s, u jezgri od
zaetaka, zdravim narodom.
Nije se shvaalo da ukoliko u Austriji ne bi bilo Nijemca, i to stvarno jo
od najbolje krvi, ona nikada nee moi posjedovati onu snagu
neophodnu dravi od pedeset i dva milijuna stanovnika s tako jako
utisnutim njemakim peatom, to je ak i u Njemakoj moglo
pridonijeti stvaranju krivog miljenja da je Austrija samo jedna njemaka
drava. Besmislica s najteim posljedicama, ali ipak blistavi svjedok za
deset milijuna Nijemaca u Istonoj marki. O toj vjenoj nemilosrdnoj
borbi za njemaki jezik, za njemaku kolu i njemako bie imalo je
pojma samo malo Nijemaca u carstvu. Tek danas, kada je ta alosna
nedaa nametnuta mnogim milijunima naeg naroda iz samog carstva,
koji pod tuinskom vlau sanjaju o zajednikoj domovini, eznui za
njom i pokuavajui bar zadrati sveto pravo na materinski jezik, postaje
razumljivo i u irim krugovima, to to znai morati se boriti za svoje
narodno bie. I sada je moda ovaj ili onaj u stanju odmjeriti svu veliinu
Nijemstva iz stare Istone marke carstva, koje je usmjereno samo na
sebe, stoljeima titilo carstvo prema Istoku, da bi najzad u ukroujuem
malom ratu dralo njemaku jezinu granicu u vremenu u kom se
U roditeljskom domu
33
carstvo interesiralo za kolonije, ali ne i za vlastito meso i krv, pred
svojim vratima.
Kao svugdje i uvijek, u svakoj borbi, pa i borbi za jezik stare Austrije,
postojala su tri sloja: borci, mlitavcii izdajice.
Ovo prosijavanje susree se ve u koli. Jer najvrednije pozornosti u
borbi za jezik je svakako to, da valovi te borbe moda najjae
zapljuskuju upravo kole, kao rasadnike nadolazeih narataja. Ta se
borba vodi za svako dijete, a na dijete se usmjerava i prvi apel tog
sukoba:
Deutscher Knabe, vergiss nicht, das du ein Deutscher bist!(Njemaki
djeae ne zaboravi da si ti Nijemac!) i
Madchen, bedenke, dass du eine deutsche Mutter werden sollst!
(Djevojice, pomisli na to, da i ti treba postati njemakom majkom!)
Tek onaj koji poznaje mladenaku duu, moi e shvatiti, da upravo ona i
najradosnije otvara uha za takav borbeni poziv. I u stostrukim oblicima
ona tada njeguje voenje te borbe na svoj nain i svojim orujem. Ona
odbija pjevati nenjemake pjesme, sanjari o njemakim herojskim
velikanima, tim vie, to joj se to vie pokuava otuiti; sakuplja od
vlastitih ustiju uskraene novie, za borbenu gotovost odraslih; ona je
nevjerojatno osjetljiva i istovremeno nakostrijeena prema nenjemakom
nastavniku; nosi zabranjene znake i znamenja vlastitog naroda i sretna
je kad je upravo zbog toga kanjena ili ak premlaivana. Ona je, dakle,
vjerna slika u malom u ogledalu odraslih, ali esto boljeg i iskrenijeg
uvjerenja.
I sam sam tako, jednom, imao mogunost, ve u srazmjerno ranoj
mladosti, sudjelovati u nacionalnim borbama stare Austrije. Skupljali su
se tada prilozi za Junu marku, i kolska udruga okiena razlicima i
crnocrvenozlatnim bojama koje su isticale raspoloenje, pozdravljala je
sa Heil!, a umjesto Carske pjesme pjevala se radije: Deutschland ber
alles (Njemaka iznad svega), usprkos prijetnjama i kaznama. Tadanja
je mladost, u vremenu u kojem su pripadnici takozvane Nacionalne
drave o svom nacionalitetu
34
Obraun
znali neto malo vie nego to su poznavali svoj vlastiti jezik, bila
politiki kolovana. Da ja tada nisam spadao u mlakonje, samo se po sebi
razumije. U kratkom sam vremenu postao fanatiki njemaki
nacionalista, to svakako nije istovjetno s naim dananjim partijskim
pojmom.
Ovaj je razvoj doveo do mog vrlo brzog napretka, tako da sam ve s
petnaest godina uvidio razliku izmeu dinastikog patriotizma i
narodnog nacionalizma, ak sam tada znao i vie o ovom posljednjem.
Zbog onoga koji se nikada nije potrudio prouiti unutarnje odnose
habsburke monarhije, takav se proces moda moe initi ne ba sasvim
jasnim. Samo predavanje u koli o svjetskoj povijesti moralo je u toj
dravi zasaditi klicu tome razvoju, jer, iako u najmanjoj mjeri, ipak
postoji jedna specifina austrijska povijest. Sudbina ove drave je toliko
jako povezana sa ivotom i rastom cjelokupnog Nijemstva, da je bila
potpuno nezamisliva bilo kakva podjela povijesti na njemaku i
austrijsku. Da, kada se konano Njemaka poela razdvajati na dva
podruja vlasti, to samo razdvajanje je postalo njemakom povijeu.
U Beu sauvane carske insignacije nekadanje carske veliine sjaje kao
preivne arolije djelujui i nadalje kao unutarnje tkivo jedne vjene
zajednice.
Elementarni krik njemakoaustrijskog naroda u danima sloma
habsburke drave za ujedinjenjem s njemakom majkom zemljom, bio
je samo uinak osjeaja duboke enje u srcu za tim povratkom u nikada
zaboravljeni oinski dom. To, meutim, nikada ne bi bilo objanjivo kad
povijesni odgoj svakog pojedinog Nijemaca-Austrijanca ne bi bio
uzrokom takvoj opoj enji. U njoj lei izvor koji nikada ne
presahnjuje; koji e naroito u vremenima zaborava kao tihi upozoritelj
po strani i iznad trenutnog lagodnog ivota, uvijek ponovnim
podsjeanjem na prolost aptati o novoj budunosti.
Nastava svjetske povijesti u takozvanim srednjim kolama jo je i danas
vrlo loa. Malo nastavnika shvaa da cilj nastave
U roditeljskom domu
35
povijesti nikada i nikada vie nije u uenju napamet i recitiranju
povijesnih podataka i dogaaja; da se ne radi o tome da li djeak tono
zna kada se odigrala ova ili ona bitka, kad je roen neki vojskovoa, ili
ak, kada je neki (najee beznaajni) monarh stavio krunu svog
prethodnika na glavu. Ne, istinski Boe, o tome se najmanje radi.
Uiti povijest, znai traiti i nai one snage, koje kao uzroci vode onim
uincima, koje mi tada pred svojim oima vidimo kao povijesne
dogaaje.
Umjetnost itanja, kao i uenja, ovdje je takoer: Bitno zadrati, nebitno
zaboraviti.
Moda je za moj cjelokupni kasniji ivot bilo odreujue, da mi je
jednom srea podarila takvog nastavnika, koji je kao jedan od rijetkih
znao shvatiti, da za nastavu i ispit uini presudnim spomenuta stajalita.
U mojem tadanjem profesoru dr. Leopoldu Potschu, na realnoj koli u
Linzu ovaj je zahtjev bio otjelovljen na stvarno idealan nain. Stari je
gospodin, istovremeno dobroudnog ali i suzdranog nastupa, bio u
stanju naroito briljantnom rjeitou ne samo prikovati nau pozornost,
ve nas stvarno i zanijeti. Jo i danas se s blagom ganutou prisjeam
tog sijedog ovjeka koji je u aru svojih izlaganja pridonosio da ponekad
zaboravimo sadanjost, prenosei nas kao zaarane iz prohujalih
vremena te maglene koprene tisugodinjeg, inae suhoparnog,
povijesnog sjeanja, u ivu stvarnost. Mi bismo tada sjedili, esto puta
dovedeni do vatrenog oduevljenja, nekad ak ganuti do suza.
Srea je bila to vea, to je taj uitelj umio iz sadanjosti rasvijetliti
prolost, a iz prolosti opet izvui zakljuke za sadanjost. Tako je on
vie od bilo koga pridonio naem razumijevanju svih dnevnih problema
koji su nam tada zaustavljali dah. Na mali nacionalni fanatizam bio mu
je sredstvo naega odgoja, pri emu nas je on, esto apelirajui na nae
nacionalno dostojanstvo, uspijevao tim bre dovesti u red, no to bi to
bilo mogue bilo kojim drugim sredstvom.
1 ^ Um nastavnim
% \ A njegovoj volji,
\ ^ jv^irati njemaku
'i \\>inu nacije ? ' Ai vjernost dinas-^ \a svoje sramne
K L ^rijska drava ne-3AA\ ^ e ak nije mogla
\\}' ^ ^ kue bila je pot-\ sJeveru 1 na Jusu
;\ aVbi gradom. Nad-Y jV\la, i zar to nije bila L \W^> Ma Je smrtnog 4
V\V ranza Ferdinanda, , W \^Jeon sam pomogao ' jM. \zgo do dolje,
spro-
\V v\Va namlJenJena nJe-
\ V\ \jep, morao uvidjeti najvie boljelo, bila ^ \\ P0^101^ Save-,
V|Wjivanje Nijemstva u ^ *\ xionirano i od sarrie \\ se izvana uspijevalo
uvijek bila njemaka edo snanog istovre-
U roditeljskom domu
37
ak ni oni u carstvu, koji su se sami drali jedino pozvanima i nisu od
svega toga nita vidjeli, kao pogoeni sljepilom tumarali su na strani j
ednog mrtvaca, i vjerovali da u znacima raspadanja otkrivaju obiljeja
novoga ivota.
U nesretnoj povezanosti mladoga carstva s austrijskom kvazidravom,
nalazila se klica kasnijeg svjetskog rata, ali i sloma.
Ja u se u ovoj knjizi jo temeljitije pozabaviti ovim problemom. Ovdje
je dovoljno samo utvrditi da sam, u osnovi uzevi, jo u svojoj najranijoj
mladosti doao do shvaanja, koje vie nikad nisam napustilo, nego ga
jo samo produbio:
Da je, naime, za sigurnost Nijemstva pretpostavka bila unitenje Austrije
i da kasniji nacionalni osjeaj ni u emu nije bio identian s dinastikim
patriotizmom; da je prije svega habsburka nsdvojvodska kua bila
predodreena za nesreu njemake nacije.
Ve tada sam iz te spoznaje povukao konsekvence: arka ljubav prema
mojem njemakoaustrijskom zaviaju, duboka mrnja prema austrijskoj
dravi.
#
Povijesni nain miljenja koji je u mene usaen u koli, nisam tijekom
nadolazeeg vremena vie nikada naputao. Svjetska povijest mi je bila
sve vie neiscrpan izvor razumijevanja povijesnog djelovanja u
sadanjosti, dakle politike. Zato ja neu uiti nju, ve ona treba
pouavati mene.
Iako sam u tako ranim godinama postao Revolucionar, nita manje
rano nisam to postao i u umjetnosti.
Glavni grad gornjoaustrijske pokrajine imao je jedno srazmjerno ne tako
loe kazalite. U njemu se igralo gotovo sve. S dvanaest godina tu sam
prvi puta gledao VVilhelma Telia, a nekoliko mjeseci kasnije i prvu
operu moga ivota - Lohengrin. Bio sam opinjen jedni m udarcem.
Mladenako oduevljenje za Bay-reuthovskog maestra nije znalo za
granice. Sve su me vie privlaila njegova djela, to i danas osjeam kao
posebnu sreu, te mi je i
38
Obraun
pored skromnosti jednog provincijskog izvoenja kasnije ostala
sauvana mogunost usporeivanja.
Sve je ovo uvrstilo u meni, posebno nakon prevladavanja mladenakog
doba (koje sam proivljavao jako bolno), duboku unutarnju odbojnost
prema zvanju koje je za mene izabrao otac. Sve sam vie stjecao
uvjerenje da kao inovnik nikada ne bih mogao biti sretan. A otkako je i
ovdje, u realnoj koli, moj crtaki talent postao priznat, moja je odluka
sada bila jo vra.
To vie nisu mogle izmijeniti ni molbe ni prijetnje.
elio sam postati slikar i ni uz koju svjetsku silu inovnik.
udno je samo bilo, to se u nadolazeim godinama u meni sve vie i
vie javljao interes za arhitekturom.
Tada sam to drao samom po sebi razumljivom dopunom moje slikarske
nadarenosti i radovao se samo u sebi, tom proirenju mojih umjetnikih
okvira.
Nisam ni slutio da bi jednom trebalo doi neto sasvim
drugo.
#
Pitanje moga zvanja trailo je ipak neto bru odluku, nego to sam to
prije mogao oekivati.
U trinaestoj godini iznenada izgubih oca. Jo uvijek dobro dreeg
gospodina pogodio je modani udar, i on zavri svoje ovozemaljsko
tumaranje na najbezbolniji nain, ostavivi nas sve u najdubljoj tuzi. ini
se da mu nije uspjelo ono emu je najeznut-ljivije stremio, osigurati
djetetu egzistenciju, da bi ga zatitio od vlastatog naina probijanja kroz
ivot. Pa ipak, iako potpuno nesvijesno, on je zasadio klice za jednu
budunost koju tada ni on ni ja nismo mogli razumjeti.
Na kraju krajeva, izvana se nita nije promijenilo.
Majka se svakako osjeala obveznom da prema elji oca nastavi moj
odgoj, tj. nagovori me da nastavim kolovanje za inovniku karijeru. A
ja sam bio odluan vie nego prije, ni pod kojim
U roditeljskom domu
39
uvjetima ne postati inovnikom. I upravo u toj mjeri u kojoj se srednja
kola u nastavnom gradivu i obrazovanju, udaljavala od moga ideala,
postajao sam u sebi sve ravnoduniji. A onda mi, iznenada, u pomo
priskoi bolest i u nekoliko tjedana odlui o mojoj budunosti i trajnom
spornom pitanju oinskog doma. Moja teka pluna bolest dala je
povoda lijeniku da mojoj majci dade prijeko potreban savjet, da me
kasnije, ni pod kojim uvjetima, ne alje u neki ured. A i pohaanje
srednje kole moralo je takoer biti prekinuto najmanje godinu dana.
Ono to sam toliko dugo u potaji prieljkivao, zbog ega sam se uvijek
svaao, ovim je dogaajem sada, gotovo samo od sebe, postalo stvarnost.
Pod utiskom moje bolesti, majka je konano pristalala da me kasnije
ispie iz realne kole i dopusti mi pohaanje akademije.
To bijahu najsretniji dani koji mi se uinie ravnim nekom lijepom snu;
ali ja sam se u tom snu tek trebao pojaviti. Dvije godine kasnije, smrt
majke je iznenada uinila kraj svim tim lijepim planovima.
Bio je to zavretak jedne duge, bolne bolesti, koja je od poetka davala
malo izgleda za ozdravljenje. Pa ipak, taj me je udarac posebno teko
pogodio. Oca sam cijenio, majku sam ipak volio.
Nevolja i teka stvarnost primorae me sada donijeti brzu odluku. Ono
malo oevih sredstava bilo je najveim dijelom potroeno za vrijeme
teke majine bolesti; pripadajua mi sirotinjska mirovina nije bila
dostatna ni da bi se od nje moglo ivjeti. Bio sam sada, dakle, prisiljen
sam negdje zaraivati svoj kruh.
S koferom odjee i rublja u ruci, s jednom vrstom voljom u srcu,
otputovah tako u Be. Nadao sam se da u i ja uloviti od Sudbine ono,
to je uspjelo ocu pedeset godina ranije. I ja sam elio postati neto, ali
svakako - ni u kom sluaju inovnik.
Glava 2.
BEKE GODINE UENJA I PATNJE
ada mi je umrla majka, Sudbina je ve u neku ruku donijela svoju
odluku.
U tim posljednjim mjesecima njene bolesti otputovao sam u Be radi
polaganja prijamnog ispita na Akademiji. Opskrbljen debelim
zaveljajem crtea, poao sam tada na put, uvjeren da u ispit poloiti s
lakoom. U realci sam ve bio daleko najbolji crta u svom razredu. Od
tada se moja sposobnost izvanredno dalje razvila, tako da me je moje
vlastito zadovoljstvo uinilo ponosnim i sretnim - nadajui se najboljem.
Samo bi se ponekad javila jedna jedina sjenka: inilo mi se da je moj
slikarski talent mogao biti nadmaen crtakim, naroito na skoro svim
podrujima arhitekture. Tako je rastao moj interes za arhitekturu, i to sve
vie i vie. To se jo ubrzalo, naroito nakon to sam s jo nepunih
esnaest godina smio na dva tjedna otputovati u posjet Beu. Otputovao
sam tamo da bih prouio galeriju slika u dvorskom muzeju, ali sam se
zanimao skoro jedino za muzeje. Danima sam, od rana jutra do kasno u
no, jurio od jedne do druge znamenitosti, ali su to uvijek bile samo
graevine, koje su me u prvom redu opinjavale. Tako sam satima
mogao stajati pred Operom, satima se diviti Parlamentu; cijela
Ringstrasse je na mene djelovala kao arolija iz tisuu i jedne noi.
Sada sam, po drugi puta, bio u lijepom gradu i s goruim nestrpljenjem,
ak i gordim samopouzdanjem, ekao rezultate svoga prijamnog ispita.
Bio sam toliko uvjeren u uspjeh, da me je obavijest o odbijanju pogodila
kao iznenadan udar groma iz vedra neba. A ipak je bilo ba tako. Kad
sam se predstavio rektoru i zamolio ga za objanjenje razloga zbog kojih
nisam primljen u opu slikarsku kolu Akademije, taj me je gospodin
uporno uvjeravao
Beke godine uenja i patnje
41
da se iz mojih donesenih crtea nedvosmisleno iskazuje moja
nepodobnost za slikara, te da je oigledna moja sposobnost za podruje
arhitekture. Za mene, ni u kom sluaju, nije slikarska, ve bi u pitanje
dola kola arhitekture na Akademiji. Neshatljivo je da do sada nisam
pohaao ni graditeljsku kolu, a niti nastavu arhitekture.
Teko potresen, napustio sam hansensko raskono zdanje na
Schillerplatzu, po prvi puta u svom mladom ivotu u nesuglasju sa
samim sobom. Ono to sam uo o svojoj sposobnosti, odjednom mi se
uinilo kao prodoran bljesak otkria raskoraka od kojeg sam jo odavno
patio, a da do sada nisam mogao nikako nai isti raun
0 tome, zato i zbog ega.
U nekoliko sam dana saznao, eto, i sam, da bih jednom mogao postati
graditelj.
Dakako, put je bio neuveno teak, jer ono to sam do tada iz prkosa
proputao u realci, sada mi se trebalo gorko osvetiti. Pohaanje
arhitektonske kole na Akademiji bilo je ovisno o pohaanju graevinske
tehnike kole, a pristup u nju, uvjetovan je prethodno poloenom
srednjokolskom maturom. Sve mi je to potpuno nedostajalo. Po
ljudskim mjerilima, ispunjenje moga umjetnikog sna nije vie, dakle,
bilo mogue.
I kad sam sada nakon majine smrti po trei puta krenuo u Be, ali ovaj
puta na mnogo godina, u mene su se tijekom godina ponovno vratili mir i
odlunost. Javio se ponovno prijanji prkos i konano me suoio s mojim
ciljem. Htio sam postati graditelj, a otpori nisu postojali, da bi se pred
njima kapituliralo, ve da bi ih se slomilo. A te sam otpore htio lomiti,
imajui uvijek pred oima sliku oca, koji se nekada uzdigao od
siromanog seoskog i postolar-skog djearca, do visina dravnog
inovnika. Samo to je moje polazite ipak bilo bolje, a mogunost borbe
utoliko laka; i ono to mi se do tada priinjavalo tekom Sudbinom,
danas slavim kao mudrost provienja. Time to me je boginja nevolje
uzela u svoje naruje,
1 esto mi prijetila da e me smrviti, rasla je u meni volja za otporom, da
bi, konano, postala pobjednicom.
42
Obraun
Zahvaljujem tadanjem vremenu, to sam postao i ostao vrst. I jo vie
od toga, slavim ga i zato, to me je izbacilo iz praznine udobnog ivota,
to je majinog sinia izvuklo iz mekih perina i za novu mu majku
dodijelilo gospodu Brigu, to je srljajueg bacilo u svijet bijede i
siromatva i tako mu omoguilo upoznati one za koje e se kasnije
morati boriti.
#
U to sam vrijeme morao drati otvorene oi pred dvjema opasnostima
kojima sam prije toga jedva znao i ime, a u svakom sluaju, nisam
shvatio njihovo uasno znaenje za egzistenciju njemakog naroda:
Marksizam i idovstvo.
Be, grad koji za mnoge slovi kao pojam bezazlene veselosti i
lagodnosti, kao sveani okvir zadovoljnih ljudi, za mene je, naalost,
ostao u ivom sjeanju na najtuniji dio moga ivota.
I danas ovaj grad u meni jo moe pobuditi samo sumorne misli. Pet
godina bijede i jada u meni, sadrani su u imenu ovoga Phaeken grada.
Pet godina tijekom kojih sam, najprije kao pomoni graevinski radnik, a
zatim kao maleni slikar, morao zaraivati svoj kruh; svoj stvarno,
oskudni kruh, kojega nikada i nije bilo dovoljno za smirivanje
najobinije gladi. Ona je u to doba bila moj najvjerniji uvar, koji me,
jedini, skoro nikada nije naputao, i koji je sa mnom dijelio sve. Svaka
knjiga koju sam si priskrbio izazivala je njeno ivo sudjelovanje, posjeta
operi, ponovno mi je omoguavala da mi danima nakon toga pravi
drutvo; bila je to trajna borba s mojom bezosjeajnom prijateljicom. Pa
ipak sam, ba u to doba, nauio kao nikada do tada. Osim moje
arhitekture, rjee od ustiju otkinute posjete Operi, kao jedinu svoju
radost imao sam vie samo knjigu.
itao sam tada beskrajno mnogo i temeljito. Ono to bi mi preostajalo od
slobodnog vremena, odlazilo je, bez ostatka, na moj studij. U malo
godina stvorio sam si tako osnove znanja iz koje jo i dan danas crpim.
Ali, i vie od toga.
Beke godine uenja i patnje
43
U to vrijeme u meni se formirala slika svijeta i svjetonazor, koji su ostali
granitni temelji moga tadanjeg djelovanja. Ostalo mije samo malo toga
douiti, uz ono to sam ve postigao. Mijenjati nisam morao nita.
Ba naprotiv!
Danas vrsto vjerujem u to da se, openito uzevi, sve stvaralake ideje u
svojoj osnovi javljaju jo u mladosti, ukoliko takve uope i postoje.
Istiem razliku izmeu mudrosti starosti, koja moe biti znaajna jedino
u veoj temeljitosti i oprezu, kao uinku duga ivota; i genijalnosti
mladosti, koja u neiscrpnoj plodonosnosti istresa misli i ideje, a da ih
ak, zbog njihova mnotva, ne moe ni obraditi. Ona isporuuje materijal
za gradnju i planove za budunost, iz kojih mudrija starost uzima
kamenje, obraduje ga i izvodi gradnju, ukoliko takozvana mudrost
starosti ne ugui genijalnost mladosti.
#
ivot koji sam do tada vodio u oevu domu, malo se ili se ni u emu nije
razlikovao od ivota svih ostalih. Novi sam dan mogao oekivati
bezbrino i za mene nekakav socijalni problem uope nije postojao.
Okolina moje mladosti sastojala se od kruga sitnog graanstva, dakle, od
svijeta koji je imao vrlo malo zajednikog s vrstim fizikim radnikom.
Jer, ma koliko je na prvi pogled moglo izgledati neobino, ipak je ba jaz
izmeu ovih ni u kom sluaju ekonomski sjajno situiranih slojeva i
fizikog radnika, bio dublji nego to se misli. Razlog ovoga, recimo,
gotovo neprijateljstva bio je u strahu drutvene grupe, koja se tek prije
kratkog vremena uzdigla iz sloja fizikih radnika, da ponovno ne potone
u stari slabo cijenjeni stale, ili da se moda, bar ne ubraja u njega. Uz to
se kod mnogih jo javljaju i odbojne uspomene na kulturnu bijedu tih
donjih klasa, esta surovost u njihovu meusobnom ophoenju, pri emu
vlastiti, makar i vrlo niski poloaj u drutvenom ivotu, doputa da se
svaki dodir s tim prevladanim kulturnim i ivotnim stupnjem, dri
neizdrivim optereenjem.
44
Obraun
Tako se esto deava da veleposjednik, koji je bio oduvijek na vioj
drutvenoj ljestvici, bez kompleksa silazi do svoga blinjega, nego to to
jedan skorojevi koji se uzdigao, moe sebi, ak i kao mogunost,
zamisliti.
Jer, skorojevi je i svaki onaj, koji se vlastitom snagom, iz dosadanjeg
ivotnog statusa uzdigao u vii.
Konano, ta esto vrlo opora borba, pridonosi odumiranju svakog
suosjeanja. Vlastito bolno hrvanje za egzistenciju, ubija suosjeanje za
bijedu onih koji su ostali dolje.
Meni je Sudbina u tom pogledu iskazivala milosre. Time to me je
prisilila da se ponovno vratim u taj svijet siromatva i nesigurnosti, kojeg
je nekada moj otac tijekom svog ivota ve bio napustio, strgla mi je s
oiju koprenu ogranienog malograanskog odgoja. Tek sam sada
upoznao ljude; upoznao sam razliku izmeu ispraznog sjaja i brutalne
vanjtine i njenog unutarnjeg bia.
Na prijelasku u ovo stoljee, Be je ve spadao u socijalno
najnepovoljnije gradove.
Blistavo bogatstvo i odbojno siromatvo, smjenjivali su jedno drugoga u
naglim promjenama. U centru i u unutarnjim gradskim etvrtima
osjealo se tako snano pulsiranje pedeset i dva milijunskog carstva, sa
svom tako problematinom arolijom jedne mnogonacionalne drave.
Dvor sa svojim bljetavim sjajem djelovao je poput kakvog magneta na
bogatstvo i inteligenciju ostatka drave. K tome je, sama po sebi, jo
dolazila i jaka centralizacija habsburke monarhije.
U njoj se jedino pruala mogunost da se ova narodna mjeavina dri u
vrstoj formi. Posljedica je bila izvanredno jaka koncentracija visoke i
najvie vlasti u glavnome i prijestolnikom gradu.
A Be ipak nije bio samo politiko i duhovno, ve i gospodarsko sredite
stare dunavske monarhije. Nasuprot armiji visokih asnika, dravnih
inovnika, umjetnika i znanstvenika, stajala je jo vea armija radnika;
nasuprot bogatstvu aristokracije i trgovakog stalea, krvavo siromatvo.
Ispred palaa u Ringstrasse, tumarale
\
Beke godine uenja i patnje
45
su tisue nezaposlenih, a ispod Via triumphales stare Austrije stanovali
su u mutnom odsjaju i blatu kanala - beskunici.
Jedva da se u bilo kome njemakom gradu, kao u Beu, moglo bolje
studirati socijalno pitanje. Ali, neka se nitko ne razoara. Ovo se
studiranje ne moe provoditi odozgo prema dolje. Onaj tko se sam nije
naao u eljustima ovih ridovki, nikada nee upoznati njihove otrovne
zube. U drugom sluaju na povrinu ne izbija nita drugo, osim povrnog
brbljanja i lane sentimentalnosti. Oboje su tetni. Prvo, jer se nikada ne
moe prodrijeti do sri problema, a drugo stoga, jer se problem zaobilazi.
Ne znam to je pogubnije; neobraanje pozornosti na socijalnu bijedu,
koja doputa veini kojima se srea posreila, ili su to postigli vlastitim
zaslugama da ne gledaju te nevolje svakodnevice, ili oni koji osjeaju
narod iako visoko diu nos, i opet se ponekad napadno netaktiki i
umilos-tive spustiti, pribliiti se nevoljnicima, poput izvjesnih
mondenskih ena u jaknama i hlaama. Ovi su vei grjenici nego oni
koji mogu shvatiti svojim umom bez instinkta. Otuda je tada na njihovo
veliko uenje uinak takvog, s njihove strane ishitrenog socijalnog
nastojanja, uvijek ravan nuli, a esto puta ak izaziva i odbijanje s
gnuanjem. to se tada, dabome, uzima kao dokaz narodne
nezahvalnosti.
Glave takve vrste nerado shvaaju, da socijalna djelatnost s time nema
nita, jer ona prije svega ne smije traiti zahvalnost, zbog udijeljene
milosti, ve treba uspostavljati prava.
uvao sam se od takvog naina prouavanja socijalnog pitanja. Time to
me je to pitanje uvuklo u krunu putanju svoje patnje, nije mi i uruilo
pozivnicu za uenje, nego se, to vie, htjelo oprobati na meni
samome. Nije bila ni njegova zasluga, to je pokusni kuni krepko i
zdravo preivio operaciju.
#
Kad danas ponovno pokuavam, interpretirati redoslijed mojih tadanjih
osjeanja, onda to ni u kom sluaju ne moe ni
46
Obraun
priblino izgledati potpuno; ovdje bi trebali biti prikazani samo oni
najbitniji i za mene najpotresniji utisci, s malo pouka koje sam kroz to
vrijeme stekao.
*
Tada mi, najee, nije bilo teko nai neki posao, jer ja ipak nisam bio
izueni zanatlija, ve takozvani pomoni radnik, a esto i radnik s
privremenim zaposlenjem, koji si je morao zaraivati kruh svoj
svagdanji.
Pri tome sam stao na stajalite svih onih koji su s nogu otresali europsku
prainu s neumoljivom namjerom da si u novom svijetu takoer zasnuju
novu egzistenciju, osvoje novi zaviaj. Osloboeni od svih do tada
paralizirajuih predodbi o pozivu i staleu, o okolini i tradiciji, grabili
su za svakom moguom zaradom, koja bi im bila ponuena, prihvaali
svaki rad, sve vie se uvrujui u uvjerenju da poteni rad nikoga ne
sramoti, bez obzira kakve je bio vrste. Tako sam i ja odluio obim
nogama uskoiti u taj za mene novi svijet i u njemu se probiti.
Da se tu i tamo uvijek moe nai neki posao spoznao sam uskoro, ali
sam isto tako brzo saznao, da se on isto tako lako moe i izgubiti.
Nesigurnost zarade za kruh svagdanji vrlo brzo mi se ukazala jednom
od najteih i tamnih strana svoga ivota.
Naravno, da izueni radnik nije bio tako esto bacan na ulicu, kao to
je to bio sluaj s neizuenim; ali ni on u potpunosti nije bio osiguran i od
takve sudbine. On je gubio kruh zbog gubljenja ili nedostatka posla, ili
zbog vlastitog trajka.
Ovdje se ve, na najgori nain, osveivala nesigurnost dnevne zarade u
cjelokupnom gospodarstvu.
Momak sa sela koji dolazi u velegrad privuen toboe, ili ak stvarno i
lakim poslom, kraim radnim vremenom, ali najee zasjenjujuim
svjetlima kojima je velegrad u stanju zabljetati, jo je naviknut na neku
sigurnost zarade. On uva staro radno mjesto
Beke godine uenja i patnje
47
sve dok nema u izgledu novo. Konano, nedostatak zemljoradnika je
velik, pa je i vjerojatnost duljeg izostanka prilike za zaposlenje sama po
sebi vrlo mala. Grjeka je sada jo povjerovati, da bi momak koji se
zaputio u velegrad, bio slabije tjelesne grade od onoga koji se marljivo
radei ishranjuje na seljakom pragu. Ne, ba naprotiv! Iskustvo
pokazuje da se svi iseljeniki elementi prije sastoje od najzdravije i
najuinkovite prirode, nego, recimo, obratno. U ove iseljenike ne
ubrajaju se samo ameriki iseljenici, ve i mladi seoski sluga, koji je
odluio napustiti zaviajno selo i otputovati u strani velegrad. I on se je,
isto tako, spreman suoiti s neizvjesnom Sudbinom. On ponajee
dolazi u veliki grad s neto novca u depu, dakle, nije ve prvih dana
prinuen zakazati, ako mu nesrea na due vrijeme onemogui nai
posao. Gore je, meutim, ako u kratkom vremenu izgubi naeno radno
mjesto. Pronalaenje novoga je, posebno zimi, esto vrlo teko, ako ne i
nemogue. Prvih tjedana jo nekako i ide. Prima potporu za nezaposlene
iz kase svoga sindikata i nekako ve progura. Samo, kada su posljednji
filir i pfennig potroeni, a kasa zbog dugog trajanja nezaposlenosti
prekine potporu, nailazi velika nevolja. Sada se on izgladnio potjepa
unaokolo i esto zalae i rasprodaje i posljednje to ima, sve je
pohabaniji u svojoj odjei i tone gledano i izvana, u jednu sredinu, koja
ga jo pored tjelesne nesree i duevno zatruje. A ako je jo i beskunik i
to je (kao to je to est sluaj) upravo u zimi, tada ve bijeda postaje jako
velika. Konano, on moda ponovno i pronae nekakav posao, samo,
igra se ponavlja. Drugi puta ga to pogaa slino kao i prvi puta, trei
puta vjerojatno jo tee, tako da se privikava sve ravnodunije podnositi
ovu vjenu nesigurnost. Konano, ponavljanje postaje navikom.
Tako se, inae vrijednom ovjeku rue ivotni ideali, lagano ga se
namamljuje da sazre u sredstvo onih koji se njime ele posluiti za niske
svrhe. Kako je esto, bez svoje vlastite krivice, nezaposlen, sad ga se
manjevie ak ni ne tie, radi li se o tome da se treba izboriti za
ekonomska prava, ili za unitenje dravnih, gospodarskih ili ope-
kulturnih vrijednota. On e, ako ve nije trajkaki raspoloen, zasigurno
postati trajkaki ravnoduan.
48 Obraun
Ovaj sam proces mogao pratiti otvorenih oiju na tisue primjera. to
sam dulje promatrao ovu igru, tim je vie u meni rasla odbojnost prema
milijunskom gradu, koji ljude ponajprije lakomo vue k sebi, da bi ih
potom tako grozno iskoristio.
Kad su doli, jo uvijek su pripadali svome narodu; ako su ostajali -
narod ih je izgubio.
I ja sam tijekom ivota u tom svjetskom gradu bio bacan tamo amo i
mogao sam na svom vlastitom tijelu isprobati djelovanje takve Sudbine i
duhovno je iskuati. Vidio sam i jo neto: brzu promjenu od rada do
nerada i obratno, te time uvjetovanog prebacivanja iz stanja zaraivanja
u stanje praznih depova, to je kod mnogih trajno unitavalo osjeaj
tedljivosti, a isto tako i smisao za pametno ivotno opredjeljenje. Tijelo
se, ini se, oito polagano navikava na to, da se u dobrim vremenima ivi
punom snagom, a u teima gladuje. Glad iskrivi svaku namjeru kasnijeg
razboritog planiranje u boljim vremenima zaraivanja, time to ona,
njome izmuenog nesretnika, namamljuje, drei ga stalno u nekom
stanju fatamorgane, pred lanom slikom nekog bijednog blagostanja, i taj
san umije podii do takve enje, da to bolesno htijenje dovodi do kraha
svake samokontrole, im to zarada i plaa nekako dozvole. Stoga se
dogaa, da onaj koji jedva da je dobio zaposlenje, krajnje nerazborito
zaboravi planirati za dalji ivot, da bi iz dana u dan ivio punom parom.
To sve dovodi do raspada malog domainstva, jer ak i ovdje izostaje
mudro planiranje; na poetku su primanja dostatna jo za pet, umjesto za
sedam dana, kasnije ve samo za tri, najzad za jo jedva jedan dan, da bi
na kraju u prvoj noi ve sve bilo spiskano.
Kod kue su tada ipak esto ena i djeca. I oni esto postaju zaraeni
takvim ivotom, naroito ako je ovjek po sebi dobar prema njima, pa ih
na svoj nain ak i voli. Tada se ak i tjedna plaa spiska kod kue
zajedno za dva, tri, dana; jede se i pije, dok ima novca, a posljednjih
dana se, zajedno jedva odrava u ivotu. A tada se ena odulja u
susjedstvo ili okolinu, pozajmi malo, zadui se malko kod trgovca i tako
pokuava izdrati posljednje zle dane tjedna.
Beke godine uenja i patnje
49
Za rukom svi sjede pred polupraznim tanjurima, ponekad ak i ni pred
im, i ekaju naredni dan plae, govore samo o njemu, planiraju i dok
gladuju, ve ponovno sanjare o dolazeoj srei.
Tako se i mala djeca, ve od svoje najranije dobi sprijatelje s tom
bijedom.
Zlom se, meutim, zavri, ako mu ve od samog poetka pode vlastitim
putem, a ena, zbog ljubavi prema djeci, nastupi suprotno. Tada nastaje
svaa i tunjava, i u onoj mjeri, u kojoj je mu svojoj eni vei tuinac,
on se odaje piu. Sada je svake nedjelje pijan, a u nagonu samoodranja,
ena, za sebe i djecu, grabi i posljednji gro, koji takvom muu mora
nekako istresti iz depa, na njegovom putu od tvornice do krme. A
dode li on, konano, nedjeljom i ponedjeljkom i sam kui pijan i nasilan,
ali uvijek osloboen i posljednjeg filira i pfenniga, tada se esto
odigravaju scene, Boe nas sauvaj.
Sve sam to proivio i sam na stotine primjera, u poetku odbojno, ak i s
gnuanjem, da bih kasnije shvatio cijelu tragediju te patnje i razumio one
dublje razloge svega toga. Nesretne rtve loih odnosa.
Jo su skoro sumorniji tada bili stanbeni odnosi. Stanbena je bijeda
bekog pomonog radnika bila uasna. Jo i danas mi se die kosa na
glavi, kada pomislim na te tune rupetine, na svratita i masovna
konaita, na te mrane slike smea, odvratne prljavtine i onog goreg od
svega najgorega.
Kako e morati i kako mora sve to biti jednom, kad iz tih spilja bijede
provali struja osloboenih robova, preko ostalog tako nepromiljenog,
sebi dovoljnog, svijeta!
Ipak je taj drugi svijet nepromiljen.
Nepromiljeno puta taj svijet da stvari tako idu tijekom, a da u
nedostatku instinkta, ak ni ne sluti, da e, prije ili kasnije, Sudbina
morati krenuti u osvetu, ako je ljudi na vrijeme ne umire.
Kako sam danas zahvalan onom provienju, koje mi je omoguilo
pohaanje te kole. U njoj vie nisam mogao sabotirati ono to mi se nije
svialo. Ona me je odgojila brzo i temeljito.
50
Obraun
Ako tada nisam htio oajavati zbog ljudi iz moje tadanje okoline, morao
sam nauiti razlikovati njihovo vanjsko bie i ivot, od uvjeta njihova
razvitka. Samo se tada sve to moglo podnijeti, a da se nije moralo
zakazati. Iz sve te nesree i jada, iz smea i vanjskog propadanja, tada su
izrastali, ne vie ljudi, nego tuni uinci tunih zakona; pri emu me je
Sudbina vlastite, ipak nipoto lake ivotne borbe, uvala od toga da,
sada eto, u bijednoj sentimentalnosti ne kapituliram pred propalim
zavrnim proizvodima takvog razvojnog procesa.
Ne, to nije smjelo biti tako shvaeno.
Ve tada sam uvidio da ovdje ka cilju poboljanja ovih stanja, moe
voditi samo dvostruki put:
Najdublji socijalni osjeaj odgovornosti za uspostavljanje boljih osnova
naega razvitka, spojen s brutalnom odlunou u sasjecanju
nepopravljivih izopaenika.
Isto tako, kao to priroda usredotouje svoju najveu pozornost, ne na
odravanje postojeeg, nego na odgoj potomstva, kao nositelja vrste,
tako se i u ljudskom ivotu manje treba raditi na tome da se postojee
loe umjetno oplemenjuje, a to je sukladno s predispozicijama ovjeka,
u devedeset i devet posto sluajeva nemogue, a vie na tome da se
nailazeem razvoju od samog poetka osiguraju zdraviji putevi.
Ve za vrijeme moje beke egzistencijalne borbe, bilo mi je jasno, da se
socijalna djelatnost nikada ne smije ogledati u tako smijenim, kao i
nesvrsishodnim lupetanjima o blagostanju, ve mnogo vie u uklanjanju
takvih osnovnih nedostataka u organizaciji naega gospodarskog i
kulturnog ivota koji moraju voditi, ili u najmanju ruku mogu dovesti, do
izopaenja pojedinaca.
Tekoa nastupanja posljednjim i najbrutalnijim sredstvima protiv
dravno-neprijateljskog zloina, ponajmanje lei ba u nesigurnosti
prosudbe unutarnjih pokretakih razloga ili uzroka takvih pojava naega
vremena.
Beke godine uenja i patnje
51
Ova se nesigurnost moe obrazloiti samo osjeajem vlastite krivice za
takve tragedije propadanja; ona meutim, koi svaku ozbiljnu odluku i
na taj nain, jer je kolebljiva, pridonosi i slabom i polovinom
sprovoenju ak i najneophodnijih mjera za samoodranjem.
Tek kad jednom vie ne bude u sjenci duhova vlastite svijesti o svojoj
krivici, unutarnjim mirom e se zadobiti vanjska snaga, da se brutalno i
bezobzirno izreu divlji izdanci, a korov iskorijeni.
Kako austrijska drava uope nije poznavala ni znala za socijalno pravo i
zakonodavstvo, njena slabost u suzbijanju ak i zlih slabosti bila je toliko
jasna, da je prosto bola oi.
#
Ne znam, to me je sada u tom vremenu najvie uasavalo: gospodarska
bijeda mojih dotadanjih suputnika, udoredna i moralna surovost, ili
niska razina njihove duhovne kulture.
Koliko li se samo esto srozava nae graanstvo, u svojoj cjelokupnoj
moralnoj razoruanosti, kad iz ustiju nekog jadnog probisvjeta uje iskaz
da mu je svejedno je li Nijemac ili nije, da se on svugdje osjea
podjednako dobro, ako samo ima svoje neophodne prihode.
Taj nedostatak nacionalnog ponosa se onda oplakuje na sva usta i zbog
takvog dranja, manifestira se snaan izraz prijezira.
Koliko li ih je ipak samome sebi postavilo pitanje, koji je to stvarno u
njih samih uzrok njihova boljeg uvjerenja?
Koliko li njih shvaa taj bezbroj pojedinih sjeanja na veliinu
domovine, nacije, u svim podrujima kulturnog i umjetnikog ivota,
koji im kao zbirni rezultat omoguuje opravdani ponos, to smiju biti
pripadnici jednog tako blagoslovljenog naroda?
Koliko ih misli kako je vrlo veliki ponos na domovinu ovisan od
spoznaje njene veliine u svim tim podrujima?
52
Obraun
Razmiljaju li nai graanski krugovi o tome u koliko se smijenom
opsegu te pretpostavke ponosa na domovinu ire u narodu?
Ne moe se prihvatiti izgovor da to u drugim zemljama, nije nita
drugaije, jer radnik tamo ipak stoji vrsto uz svoja narodna obiljeja.
Gak kad bi to i bilo tako, ne bi smjelo posluiti kao izvinjenje za vlastite
propuste. Ali to nije tako. Jer ono, to mi uvijek oznaavamo
ovinistikim odgojem, npr. francuskog naroda, nije, meutim, nita
drugo no pretjerano isticanje veliine Francuske u svim podrujima
kulture, ili, kako Francuz uobiava rei, civilizacije. Mladi Francuz
ba nije odgojen u duhu objektivnosti, ve je usmjeren na subjektivni
pogled, koji se moe osmisliti samo tada ako se radi o znaaju politike i
kulturne veliine svoje domovine.
Ovaj e se odgoj pri tome uvijek usredotoiti na opa, sasvim krupna
stajalita, koja se, ako je potrebno, vjeitim ponavljanjem utiskuju u
pamenje i osjeanje naroda.
Ali sada u nas, pored negativnog grijeha propusta, dolazi jo i pozitivno
razaranje ono malo preostalog, to je pojedinac imao sree nauiti u
koli. takori politikog trovanja naega naroda prodiru i to malo srca i
sjeanja irokih masa, ukoliko se ve za to nisu pobrinule bijeda i
nevolja.
Zamislimo jo sljedee:
U jednom podrumskom stanu koji se sastoji od dvije zaguljive sobe,
stanuje jedna sedmerolana radnika obitelj. Pretpostavimo da je medu
petoro djece i djeak star tri godine. To je starosna dob u kojoj do djeje
svijesti stiu prvi utisci. Kod nadarenih se tragovi sjeanja iz tog
vremena zadravaju jo i u poodmakloj starosti. Ve sama ta tjesnoa i
prenatrpanost prostora, ne vode do povoljnih odnosa. Ve samo zbog
toga, vrlo esto, nastanu svae i tunjave. Tako ljudi ne ive jedni s
drugima, ve pritiu jedni druge. Svaka, pa i najmanja, svaa, koja bi se
u prostranom stanu ve zahvaljujui mogunostima lakog izdvajanja,
mogla smiriti sama od sebe, vodi ovdje do neizdrive svae. Kod djece
je
Beke godine uenja i patnje
53
tako neto, naravno, jo i podnoljivo, u takvim se odnosima i ona uvijek
svaaju, ali je opet brzo i potpuno zaboravljaju. Ali kad se ta borba
zahukta meu samim roditeljima, i jo k tome skoro svaki dan, u obliku
za iju surovost potom zaista nita ne ostaje poeljeti, tada se moraju,
iako jo polagano, pokazati i uinci takve oigledne nastave i kod onih
najmlaih. Koje li vrste moraju tek biti rezultati, kad ti meusobni
sukobi oca i majke poprime oblik surovih izbezumljenih zlostavljanja u
pijanom stanju, to si teko moe predoiti onaj tko ne poznaje takav
millieu. Sa svojih est godina mali djeak, dostojan saaljenja, sluti takve
stvari, pred kojima svaki odrastao ovjek moe osjetiti samo uas.
Moralno zatrovana, tjelesno pothra-njena, tako oamuena mlada
glavica, mladi dravljanin, tako odluta u osnovnu kolu. Da sa ah, ili
krah dolazi do itanja i pisanja, i to je gotovo sve. A o nekakvom
uenju kod kue ne moe biti ni govora. Naprotiv. Mati i otac i sami,
govore o nastavnicima u koli, i to pred djecom, na nain koji se uope
ne bi smio glasno ponoviti; puno prije su spremni izrei ove gadosti,
nego svog potomka presaviti preko koljena i dovesti do razuma. to sve
jo inae malo dijete uje u svom domu, takoer ne vodi jaanju
potovanja voljene okoline, koja ga okruuje. Ovdje se nita dobroga ne
pripisuje ovjeanstvu, ni jedna institucija ne ostaje nenapadnuta,
poevi od uitelja, pa sve do vrha drave. Moe se raditi i o religiji ili o
samom moralu, o dravi ili drutvu, svejedno, sve se psuje i na
najbeskrupulozniji nain gura u prljavtinu najnieg shvaanja. Kad sada
mladi ovjek, sa svojih etrnaest godina, bude otputen iz kole, teko se
odluiti to je kod njega vee: nevjerojatna glupost, kad se radi o
stvarnom znanju i umijeu, ili bezobrazna drskost njegova nastupa
povezana ve u toj dobi s nemoralom, da se ovjeku kosa die na glavi.
I kakav stav prema ivotu u koji se on sada sprema stupiti, moe imati
ovjek kome je sada jedva jo neto sveto, koji k tome nita znaajnog
nije nauio, kao to nasuprot tome pojmi i zna za svaku niskost ivota?
54
Obraun
Iz trogodinjeg djeteta stasao je petnaestogodinjak pre-ziratelj svakog
autoriteta. Mlad ovjek sada dolazi u dodir s prljavtinom i smeem i
nije upoznao jo nita to bi ga moglo podstai na neko vee
oduevljenje.
Sada, meutim, on stie i u viu kolu ovakva ivljenja.
I sada tek poinje onaj ivot, koji je tijekom svih godina svoga
djetinjstva preuzimao od oca. Skita unaokolo i dolazi kui bog zna u koje
sitne sate, za promjenu jo k tome izudara ono jadno bie koje je jo i
samo u sebi rastrgano, a koje je nekada bilo njegova mati, psuje Boga i
svijet i konano, nekim posebnim povodom, bude osuen i strpan u
zatvor za mlade.
Tu on stie posljednju uglaenost.
Dragi graanski svijet je, meutim, potpuno iznenaen nedostatkom
nacionalnog oduevljenja ovog mladog dravljanina.
On vidi kako se u kazalitu i kinu, u und literaturi i prljavoj tampi iz
dana u dan sve vie u narod istresaju kible gadosti i tada je iznenaen
slabim moralnim sadrajem i nacionalnom ravnodunou mase toga
naroda. Kao da kino-ki, und-tampa i si. mogu dati osnovu za
spoznavanje domovinske veliine. A da o ranom odgoju pojedinca i ne
govorim.
Ono to prije toga nikada nisam ni slutio, nauio sam tada shvatiti brzo i
temeljito:
Pitanje nacionaliziranja nekog naroda je u prvom redu pitanje
stvaranja zdravih socijalnih odnosa, kao temelja odgojnih mogunosti
pojedinca. Jer onaj koji kroz obrazovanje i kolu upozna kulturnu,
gospodarsku, a prije svega politiku veliinu svoje vlastite domovine, bit
e u stanju stei i stei e onaj unutarnji ponos, to je pripadnik jednog
takvog naroda. A ja se mogu boriti samo za neto to volim, voljeti samo
ono to potujem, to u najmanju ruku znam.
#
Beke godine uenja i patnje
55
im se probudio moj interes za socijalno pitanje, poeo sam ga svom
temeljitou i prouavati. Otvorio mi se do tada nepoznati svijet.
U godinama 1909. na 1910. unekoliko se promijenilo i moje vlastito
stanje, kada i sam vie nisam morao zaraivati kruh svagdanji kao
pomoni radnik. Tada sam ve radio samostalno kao mali crta i
akvarelista. Ma koliko god to bilo gorko s obzirom na visinu zarade -
stvarno je jedva dostajala za ivot - toliko je to ipak bilo dobro za moj
izabrani poziv. Sada vie nisam kao prije, tijekom veeri, po povratku s
radnog mjesta, bio nesposoban i pogledati u neku knjigu, a da mi nakon
kratkog vremena glava ne klone. Moj sadanji rad je, eto, protjecao u
skladu s mojim buduim pozivom. Sada sam, takoer, kao gospodar
vlastita vremena, ovo mogao mnogo bolje rasporediti, no to je to prije
bilo mogue.
Slikao sam da bih zaradio za kruh, a uio iz zadovoljstva.
Tako mi je jo bilo omogueno i to, da svojoj zornoj nastavi o socijalnom
problemu dodam i neophodnu teorijsku dopunu. Studirao sam gotovo sve
to sam od knjiga o tom cijelom podruju mogao nabaviti, a udubljivao
sam se, k tome, i u svoje vlastite misli.
Vjerujem da me je tada moja okolina drala nekim udakom.
Bilo je prirodno, da sam tada gorljivo sluio svojoj ljubavi, arhitekturi.
Ona mi je, pored glazbe, izgledala kraljicom umjetnosti; moje bavljenje
njome u tim okolnostima nije bio nikakav rad, ve najvea srea.
Mogao sam itati i crtati do kasno u no, a da nikada nisam bio umoran.
Tako se pojaavala moja vjera da e moj lijepi san o budunosti, pa
makar to bilo i poslije mnogo godina, ipak postati stvarnost. Bio sam
vrsto uvjeren da u jednom postati poznat kao graevinski poduzetnik
Da sam se usporedo s tim najvie interesirao i za sve to je bilo uvezi s
politikom, nije mi se inilo od nekog naroitog znaaja. Naprotiv, to je u
mojim oima bila sama po sebi razumljiva dunost svakog misleeg
ovjeka. Tko za tako neto nije imao razumijevanja, gubio je, dakako,
pravo na svaku kritiku i svaku albu.
56
Obraun
I ovdje sam, dakle, mnogo itao i uio.
Dabome, da ja pod itanjem podrazumijevam moda neto sasvim
drugo, nego veliki prosjek nae takozvane inteligencije.
Poznajem ljude koji beskrajno mnogo itaju, i to knjigu za knjigom,
slovo po slovo, a koje ipak ne bih mogao nazvati naitanima. Oni,
dabome, posjeduju ogromnu koliinu znanja, samo to njihov mozak
ne razumije, nije u stanju, provesti raspodjelu i registriranje svega onoga
u sebe unijetog materijala. Njima nedostaje umijee izdvojiti u knjizi ono
to je za njih vrijedno, od bezvrijednog, i da to vrijedno tada zauvijek
zadre u glavi, a ono drugo, ako je mogue, da uope i ne vide, u svakom
sluaju, da to kao nesvrsishodnu bolest, ne vuku sa sobom. itanje nije,
dakako, samo sebi svrha, ve njeno sredstvo. Ono bi, u prvom redu,
takoer, trebalo pomoi svakome ispuniti okvir, da se razviju sklonosti i
sposobnosti; k tome bi svakako trebalo isporuivati instrument i gradu,
koji su pojedincu potrebni u njegovom ivotnom pozivu, potpuno
svejedno, slui li taj poziv samo primitivnom zaraivanju kruha, ili je
zadovoljenje nekog vieg opredjeljenja; u drugom redu, ono bi trebalo
pridonijeti izgraivanju ope slike svijeta. U oba je sluaja, meutim,
potrebno da sadraj pojedinog itanja ne bude broj proitanih knjiga,
ili ak i izdanja knjiga, i kao takav predat na uvanje pamenju, ve da
kao kameni mozaika, u opoj slici svijeta, zauzme svoje mjesto u
njemu pripadajuem poretku i tako i on pridonese da se ta slika oblikuje
u glavi itatelja. Ako to nije sluaj, nastaje jedna luda zbrka tih prouenih
stvari, to je isto tako bezvrijedno, kao to je bezvrijedan i nesretni
posjednik tih prouenih stvari, koje ga ine uobraenim. Jer taj, zaboga,
sada misli da je stvarno obrazovan, da od ivota neto razumije, da
posjeduje znanje, da bi se pritom taj, sa svakim novim porastom toga
obrazovanja u stvarnosti sve vie i vie otuivao od svijeta, dok, to
isto tako nije rijetko, ne zavri ili u nekom ljeilitu ili kao politiar u
nekom parlamentu.
Beke godine uenja i patnje
57
Takvoj glavi nikada nee uspjeti iz zbrke svoga znanja izvui, makar i
na zahtjev jednog sata, ono odgovarajue, jer, njegov duhovni balast nije
rasporeen u ivotnom redoslijedu, ve u redoslijedu knjiga kako ih je
itao i kako mu se njihov sadraj sada sloio u glavi. Ako bi ga Sudbina
pri svojim zahtjevima dnevnog ivota ipak podsjetila na tonu primjenu
jednom proitanog, ona bi mu tada jo morala i naznaiti knjigu i broj
stranice, jer jadnik ne bi, inae, ni cijelu vjenost mogao nai ono to je
tono. Ali kako ona to ne ini, dospijevaju svi ti deveterostruki mudarci u
svakom kritinom trenutku u najstranije zabune, grevito traei
analogne sluajeve, da bi sa smrtnom sigurnou zgrabili, naravno,
pogrene recepte.
Kad ne bi bilo tako, ne bismo mogli shvatiti politika dostignua naih
uenih vladinih heroja na sojim najviim poloajima, izuzev ako bi se
rijeilo da se umjesto patolokih sklonosti prihvati lupeka podlost.
U onome tko u sebi posjeduje umijee pravilnog itanja, pri prouavanju
svake knjige, svakog asopisa ili broure, trenutno e se probuditi
pozornost na sve ono to je prema njegovu miljenju vrijedno trajno i
vrsto upamtiti, jer je to ili svrhovito, ili, uope uzevi, vrijedno znati.
Kao da i na taj nain naueno nade svoj osmiljeni razmjetaj, u jo
uvijek prisutnoj slici, koja je stvorila predodbu o ovoj ili onoj stvari,
kako bi potom djelovala ili korektivno ili dopunjujue, i tako podigla na
vii stupanj ili tonost ili jasnou. A ako ivot pred ovjeka iznenada
postavi neko pitanje radi provjere ili odgovora, tada e se kod takvog
naina itanja prisjeanje odmah dohvatiti mjerila ve postojee slike
pogleda i iz nje izvui sve one desetljeima skupljane pojedine priloge i
pristupe, koji se tiu tog pitanja, kako bi ih podnijelo umu na ispit i novo
procjenjivanje, sve dok pitanje ne bude razjanjeno ili na njega ne bude
odgovoreno.
Samo tako, itanje ima smisao i svrhu.
Govornik, koji, na primjer, svome umu na taj nain ne osigurava
neophodnu gradu, nee nikada biti u stanju, pritjenjen
58
Obraun
protivrjenostima, zastupati svoje stajalite, makar ono i tisuu puta
odgovaralo istini i stvarnosti. Pri svakoj e ga raspravi pamenje sramno
ostaviti na cjedilu, pa nee nai ni razloge, ni argumentaciju za
uvrivanje onog, to sam tvrdi, a ni za pobijanje protivnika. I dokle
god se pritom, kao u sluaju jednog govornika, radi u prvom redu o
blamai vlastite linosti, to moe i proi, ali zlo nastaje, tada, kada
Sudbina takvog sveznalicu a neznalicu, dovede za dravnog vodu.
Od svoje rane mladosti trudio sam se itati na pravilan nain, pri emu su
me, sreom, podravali i pamenje i razum. I gledano u ovom smislu, za
mene je bilo naroito plodonosno i dragocjeno beko vrijeme. Iskustva
svakodnevnog ivota podsticala su uvijek novo prouavanje
najrazliitijih problema. Time to sam, konano, bio u stanju teorijski
razjasniti stvarnost, teoriju primijeniti u stvarnosti, bio sam poteen
opasnosti ili da se uguim u teoriji, ili da u stvarnosti ostanem povran.
Tako je u dva najvanija pitanja tog vremena, osim socijalnog, za
najtemeljitiji teorijski studij, bilo odredujue i podsticajno iskustvo
svakodnevnog ivota.
Tko zna kad bih seja uope udubio u znanosti u bit marksizma, da me
tadanje vrijeme nije navelo da u doslovnom smislu rijei lupim glavom
o taj problem.
#
Ono to sam iz svoje mladosti znao o socijaldemokraciji, bilo je od srca,
ali malo i prilino netono.
U dubini due radovalo me je to je ona vodila borbu za ope i tajno
izborno pravo. Ve mi je tada moj razum govorio da bi to moralo dovesti
do slabljenja meni tako mrskog habsburkog reima. Uvjeren da se
podunavska drava, osim rtvovanjem Ni-jemstva, ipak nikako nee
moi odrati, ali i da ak plaanje cijene i laganog slaveniziranja
njemakog elementa jo uvijek, ni u kom sluaju, ne znai garanciju za
neko kasnije zaista ivotno carstvo.
Beke godine uenja i patnje
59
jer se dravotvorna snaga Slavenstva moe drati krajnje sumnjivom,
pozdravljao sam svaki razvoj koji je po mojem uvjerenju morao voditi ka
slomu ove nemogue drave, koja je Nijemstvo od deset milijuna,
osudila na smrt. to ga je vie razdirao i razarao jezini kaos i sam
parlament, morao se pribliiti i trenutak raspada ovog babilonskog
carstva, a time takoer i as slobode moga njemako-austrijskog naroda.
Samo je tako jednog dana, moglo doi do njegova ponovnog prikljuenja
svojoj staroj njemakoj majci zemlji.
Tako mi, dakle, ova djelatnost socijaldemokracije nije bila nesimpatina.
Da je ona, konano, kao i moj tadanji bezazleni i nevini um, bila jo
dovoljno glupa, te teila i vjerovala da e uspjeti poboljati ivotne
uvjete radnika, inilo mi se da je to prije govorilo za nju, nego protiv nje.
Ono to me je najvie odbijalo, bio je njen neprijateljski stav prema borbi
za odranje Nijemstva, bijedno moljakanje za naklonost slavenskih
drugova, koji su to nuenje ljubavi, ako je bilo povezano s praktinim
obeanjima, svakako prihvaali, drei se inae drsko i s visine i na taj
nain nametljivim prosjacima udjeljivali zasluenu plau.
U dobi od sedamnaest godina, rije Marksizam bila mi je jo malo
poznata, dok su mi se socijaldemokracija i socijalizam inili
identinim pojmovima. I ovdje je bio potreban prst Sudbine, da bih pred
neuvenom prijevarom naroda iroko otvorio oi.
Ako sam to tada uspio upoznati Socijaldemokratsku partiju samo kao
promatra, prilikom nekoliko masovnih demonstracija, a da pri tome
nisam posjedovao ni najmanji uvid u mentalitet njenih pripadnika, ili ak
u bit njenog uenja, sada odjednom dooh u doticaj s proizvodima
njenog odgoja i njenog svjetonazora. I ono do ega bi moda dolo tek
poslije desetljea, ja stekoh u svega nekoliko mjeseci: razumijevanje
iree kuge zakukuljene u socijalne vrline ljubavi prema blinjemu, od
koje bi ovjeanstvo trebalo to bre osloboditi Zemlju, jer bi ona u
protivnom lako mogla biti osloboena od ovjeanstva.
Moj prvi susret sa socijaldemokratima dogodio se na graevini.
60
Obraun
To od poetka nije bilo ba prijatno. Moja je odjea jo bila prilino u
redu, moj jezik njegovan, a moje bie suzdrano. Imao sam jo toliko
toga sa svojom Sudbinom, da sam se jo vrlo malo brinuo i o svijetu koji
me okruivao. Traio sam samo posao, da ne bih pregladnio i da bih time
stekao mogunost daljeg, iako jo tako sporog, obrazovanja. A moda se
uope ne bih ni brinuo o svojoj okolini, da se ve treeg ili etvrtog dana
nije zbio jedan dogaaj, koji me prisilio odmah zauzeti stav. Pozvan sam,
naime, da pristupim Organizaciji.
Moja znanja o sindikalnoj organizaciji tada su jo bila ravna nuli. Nisam
mogao dokazati ni svrhovitost ni nesvrhovitost njena postojanja. A kad
su mi objasnili da moram stupiti u Organizaciju, odbio sam. To sam
odbijanje obrazloio time, da stvar ne razumijem i da se openito ne dam
ni na to prisiljavati. Moda je ono prvo bilo razlogom, to me odmah
nisu izbacili. eljelo se moda ponada-ti, da u za nekoliko dana biti
preodgojen ili smekan. U svakom su se sluaju u tome grdno prevarili.
Nakon etrnaest dana nisam im, meutim, vie mogao pristupiti, ak da
sam i htio. Za tih etrnaest dana poblie sam upoznao svoju okolinu, tako
da me nikakva sila ovoga svijeta vie ne bi mogla privoljeti da pristupim
organizaciji iji su mi se elnici u meuvremenu pokazali u tako
nepovoljnom svjetlu.
Prvih sam dana bio ljut.
Podnevom je dio radnika odlazio u oblinje gostionice, dok su drugi
ostajali na gradilitu i tamo najee vakali, svaki svoj, mravi ruak. Ti
su bili oenjeni. Njihove su im ene u bijednim posudama donosile
podnevnu juhu. Krajem tjedna taj je broj bivao sve vei. Tek sam kasnije
ustanovio zbog ega. Sada se politiziralo.
Pio sam svoju bocu mlijeka i jeo svoj komad kruha, negdje po strani,
pozorno prouavajui moju novu okolinu, ili pak razmiljajui o svojoj
bijednoj srei. Pa ipak, uo sam vie nego dovoljno; takoer mi se esto
inilo da su se prema meni okretali s nekom namjerom, da bi me se,
moda, potaklo na kakav stav. U svakom sluaju, sve me je to to sam
zamjeivao, moglo razdraiti do
Beke godine uenja i patnje
61
krajnosti. Ovdje se sve odbijalo: naciju, kao kapitalistiki pronalazak -
koliko sam samo esto puta morao sluati ovu rije - klase; domovinu,
kao instrument buroazije za eksploataciju radnitva; autoritet zakona,
kao sredstvo za ugnjetavanje proletarijata; kolu, kao instituciju za
odgajanje i discipliniranje robovskih masa, ali i robovlasnika; religiju,
kao sredstvo zatupljivanja naroda odreenog za eksploataciju; moral, kao
znak glupog ovijeg strpljenja, itd. Nije, meutim, stvarno bilo iega, to
nije gurano u blato uasne dubine.
U poetku sam pokuavao utjeti. Na kraju se to vie nije moglo. Poeh
zauzimati stav, poeh se suprotstavljati. Pri tome sam se, dodue, morao
uvjeriti da je to bilo bezizgledno tako dugo dokle god ne skupim neke
spoznaje o tokama oko kojih se sporilo. Tako sam poeo otkrivati
izvore iz kojih su oni crpili svoje tobonje znanje. Sada dooe na red,
knjiga za knjigom, broura za brourom.
Sada je na gradilitu esto bilo vrue. Sporio sam se iz dana u dan sve
bolje informiran, nadvisujui ak i cjelokupno znanje mojih oponenata,
dok jednog dana nije primjenjeno ono sredstvo, koje, naravno, najlake
pobjeuje um: teror, nasilje. Nekolicina glasnogovornika protivnike
strane prisilie me, ili da smjesta napustim gradilite, ili da odletim sa
skele. Kako sam bio sam i svaki mi se otpor inio bezizglednim, drao
sam da je uputnije, za jedno iskustvo bogatiji, slijediti prvi savjet.
Odoh pun gaenja, a istovremeno tako usplamtio, da mi je bilo potpuno
nemogue cijeloj stvari okrenuti lea. Ne, poslije prvog uzavrelog
ogorenja, ponovno je dobila prednost - tvrdoglavost, vrsto sam odluio
ipak otii opet na neko gradilite. Za tu me je odluku osnaila jo i
bijeda, koja me je nekoliko tjedana kasnije, nakon to je pojedena mala
uteevina od plae, zagrlila u svoje nemilosrdno naruje. Tako, eto,
morah, htio ili ne. I igra krenu opet iz poetka, da bi se konano, kao i
prvi puta, zavrila na slian nain.
Borio sam se cijelim svojim unutarnjem biem: Jesu li ovakvi ljudi
uope zasluili pripadati ovako velikom, narodu?
62
Obraun
Jedno muno pitanje, jer odgovori li se na njega sa Da, onda borba za
narodnost stvarno vie nije vrijedna truda, kao ni trve koje moraju
poloiti oni najbolji za jedan takav ljudski otpad; glasi li, meutim,
odgovor Ne, onda je na narod jo siromaan i u ljudima.
S uznemirujuom zabrinutou zamijetih tih dana mozganja i kopanja po
svojoj svijesti, kako masa narasta do prijetee armije onih koji se vie
nisu mogli ubrojiti u svoj narod.
S kakvim sam sada drugaijim osjeajima buljio u beskrajne
etveroredove masovnih demonstracija bekih radnika! Gotovo dva puna
sata stajao sam tako i promatrao, zaustavljena daha, tog ogromnog
ovjekolikog crva - zmaja, koji se prolazei tuda lagano valjao. U
klonuloj potitenosti napustih to mjesto i odlunjah kui. Prolazei usput,
u jednoj trafici ugledah Arbeiterzeitung (Radnike novine), centralni
organ stare austrijske socijaldemokracije. Te sam novine viao i u onoj
jeftinoj narodnoj krmi u koju sam ee zalazio, da bih tamo itao
novine; samo se do sada nisam mogao prisiliti gledati dulje od dvije
minute u taj bijedni list, iji je cjelokupan ton djelovao na mene kao
duhovni vitriol. Pod depri-mirajuim utiskom demonstracija, neki me
unutarnji glas natjerao da ipak kupim i taj list i temeljito ga proitam.
Tijekom veeri to i uinih, savladavajui neprestano u sebi povremeno
narastajui bijes na ovu zgusnutu otopinu lai.
Vie nego iz sve dosadanje teoretske literature, mogao sam sad,
svakodnevnim itanjem socijaldemokratske tampe prouiti unutarnju bit
svih njenih razmiljanja.
Jer, kakve li razlike izmeu zvunih fraza teorijske literature o ljepoti i
dostojanstvu, prema varljivo sjajnoj, naizgled najdubljoj mudrosti, teko
iskazanom obmanom rijei, odvratno humanog morala - sve napisano
tvrdim elom proroanske sigurnosti - i brutalne dnevne tampe ove
iscjeliteljske znanosti novoga ovjeanstva, koja se ne ustruava
nikakvih niskosti, koja se slui svim sredstvima klevetanja i izvrtanja i
radi zaista s virtuoznom Paljivou, koja moe savijati i balvane. Prvo
je namijenjeno glupim puranima iz srednjih, ali i viih slojeva
inteligencije; drugo - masi.
Beke godine uenja i patnje
63
Za mene je poniranje u literaturu i tampu tog uenja i organiziranja
znailo ponovno pronalaenje sebe za svoj narod.
Ono to mi se prvobitno inilo nepremostivim jazom, sada je trebalo
postati podstrekom vee ljubavi nego ikada prije.
Samo bi budala, spoznavi ovaj ogroman trovaki rad, mogao rtvu jo i
prokleti. to sam se narednih godina vie osamos-taljivao, tim vie je u
meni sa sve veim udaljavanjem, rastao pogled na unutarnje uzroke
socijaldemokratskih uspjeha. Sad sam shvatio znaenje brutalnog
zahtjeva za dranjem samo crvenih novina, posjeivanjem samo crvenih
skupova, itanjem samo crvenih knjiga, itd. U plastinoj jasnoi vidjeh
pred oima svrhoviti uinak ovog uenja netrpeljivosti.
Psiha iroke mase nije prijamiva za sve to je polovino i
slabo.
Kao i ena ija su duevna osjeanja manje odreena pravilima
apstraktnog miljenja, ve onima neodredljive emocionalne udnje za
nadopunjujuom snagom, koja bi se stoga radije potinila nekom
snanom ovjeku, nego vladala slabiem, tako i masa, vie voli vladara,
nego onoga koji moli, a u dubini svoga bia zadovoljnija je onim
uenjem koje ne trpi mladog suparnika, nego onim, koje nudi liberalnu
slobodu izbora; ona s tim uenjem najee i manje zna to zapoeti, i
osjea da bi ak lako mogla biti naputena. Isto je tako malo svjesna
bestidnosti svog duhovnog teroriziranja, kao i bezone zloupotrebe njene
ljudske slobode, i ona nikada ne sluti unutarnji besmisao cijelog tog
uenja. I tako ona vidi samo bezobzirnu snagu i brutalnost svoga
oitovanja svjesnom cilju, kome se, na kraju krajeva, uvijek pokorava.
Ako se socijaldemokraciji suprotstavi neko uenje vee istinitosti, ali iste
brutalnosti u sprovoenju, ono e, iako nakon vrlo teke borbe,
pobijediti.
Prije no to su prole i dvije godine, bili su mi jasni i uenje i tehnika
sredstva socijaldemokracije.
Shvatio sam da podli duhovni teror, kojeg ovaj pokret vri prije svega
na graanstvo, koje takvim napadima nije doraslo ni
64
Obraun
moralno ni duhovno, i to na taj nain, to na dati znak ispaljuje plotunsku
paljbu lai i kleveta na protivnika koji mu se ini najopasnijim, i to tako
dugo, dok ne popucaju nervi napadnutih, i oni, da bi ih se pustilo na
miru, rtvuju omrznutog.
Samo, te budale ipak ne postiu i mir.
Igra poinje iz poetka i ponavlja se tako dugo, dokle god strah pred
divljim psom ne prijee u sugestivnu uzetost.
Budui da demokracija, to znam iz vlastita iskustva, najbolje poznaje
vrijednost snage, ona najee juria na one, u ijem biu njui neto od
tog tako rijetkog materijala. Nasuprot tome, ona hvali svakog slabia
druge strane, as oprezno, as glasnije, ve prema spoznatoj ili
pretpostavljenoj duhovnoj kvaliteti.
Ona se manje boji nekog bespomonog bezvoljnog genija, nego ovjeka
prirodne snage, iako i skromnijeg duha.
Ona najuvjerljivije preporuuje slabia duha i snage zajedno.
Ona zna pobuditi utisak, kao da se jedino tako moe ouvati mir, a kroz
to vrijeme lukavo oprezna, neprestano osvaja pozicije -jednu za drugom,
as potajnim iznuivanjem, as stvarnom kraom, u momentima kada
opa pozornost - okrenuta drugim stvarima -ne eli biti ometana ili pak
stvar dri sitnom i beznaajnom, da bi se nepotrebno uzburkali duhovi i
zao protivnik ponovno razdraio.
To je jedna od tono proraunatih taktika pronalaenja ljudskih slabosti,
iji uinak gotovo matematikom tonou, mora voditi k uspjehu,
ukoliko i druga strana ne naui da se protiv otrovnog plina bori takoer -
otrovnim plinom!
Slabijim prirodama mora se pritom rei, da se upravo ovdje radi o biti ili
ne biti.
Ne manje razumljiv bio mi je i znaaj tjelesnog terora prema pojedincu i
prema masi.
I ovdje je, takoer, rije o tonom proraunu psiholokog djelovanja.
Teror na radnom mjestu, u tvornici, u lokalu gdje se odrava skup, u
povodu masovnog mitinga, uvijek e biti praen uspjehom, ukoliko mu
se ne suprotstavi drugi, isto toliko veliki teror.
Beke godine uenja i patnje
65
Tada e partija, dabome, u stranoj galami, poeti zapomagati i iako stari
podcjenjiva svakog dravnog autoriteta, kretavo ga pozivati u pomo
da bi, u najveem broju sluajeva, u opoj zabuni zaista postigla cilj -
naime: nala rogatu stoku, nekog vieg dravnog inovnika, koji e, u
glupoj nadi da e se moda time kasnije uiniti podobnim opasnom
protivniku, pomoi slomiti protivnika te svjetske kuge.
Kakav e utisak takav udar proizvesti na osjetila iroke mase, kako
pristalica tako i protivnika, moe procijeniti samo onaj koji duu naroda
ne poznaje iz knjiga, ve iz ivota. Jer, dok se sada u udarima svojih
pristalica slavi postignuta pobjeda, od sada kao trijumf prava vlastite
stvari, u najveem broju sluajeva, poraeni protivnik poinje sumnjati u
svrhovitost svakog daljeg otpora uope.
to sam vie upoznao, prije svega, metode tjelesnog, fizikog terora, tim
je vea bila moja molba za oprotaj stotinama tisua onih koji mu
podlegoe.
To zahvaljujem najsrdanije svom tadanjem vremenu patnje, koje mi je
ponovno vratilo moj narod i omoguilo nauiti razlikovati rtve od
opsjenara.
Drugaije nego kao rtve ni ne mogu se oznaiti uinci ovog zavoenja
ljudi. Jer, kada sam se sada, u nekim svojim slikama, potrudio nacrtati
bia onih najniih slojeva, iz samog vrela ivota, tada to nije moglo
biti bez pouzdanja da sam u ovim nizinama opet ponovno naao svjetla,
u ijim se oblicima izraavala spremnost na rtvu, najvjernije drugarstvo,
izuzetnu dovoljnost i uzdranu skromnost, naroito, kada je to pogodilo
tadanje radnitvo. Iako su se te vrline u mladoj generaciji sve vie i vie
gubile, ve i zbog opeg utjecaja velegrada, ipak je jo i ovdje bilo
mnogo onih, kod kojih je postojala u jezgri zdrava krv koja se uspijevala
oduprti podlostima ivota. A ako su tada ti, esto puta milostivi, estiti
ljudi, u svom politikom djelovanju ipak stupali u redove smrtnih
neprijatelja naega naroda, pomaui im da zbiju redove, tada je tome
bio razlog, da oni nisu ni razumjeli, niti su mogli razumjeti,
66
Obraun
svu podlost toga novog uenja, a nitko nije ni naao shodnim potruditi se
i pozabaviti se njima, i da su socijalni odnosi bili jai nego sva druga,
recimo, suprotna volja. Bijeda u koju su jednog dana, i tako upali,
otjerala ih je jo k tome i u lager socijaldemokracije.
Kako je buroazija bezbroj puta na najneprimjereniji ali i
najnemoralnijinain uspostavila frontprotiv opeljudskih opravdanih
zahtjeva, a da iz tog dranja nije ak ni stekla korist, ili je uope nije
smjela ni oekivati, u politiku je djelatnost bio natjeran i onaj
najestitijiradnik iz sindikalne organizacije.
Milijuni radnika bili su sigurno u poetku, u dubini svoje due,
neprijatelji socijaldemokratske partije, ali su u svome otporu bili
pobijeeni jednim isto luakim nainom na koji su graanske partije
zauzimale suprotstavljajui stav svakom zahtjevu socijalne naravi.
Jednostavno glupo odbijanje svih pokuaja poboljanja uvjeta rada,
zatitnih mjera kod rada na strojevima, suzbijanje zloupotrebe djejeg
rada kao i zatite ena, naroito u onim mjesecima kad je pod srcem ve
nosila dolazeeg sunarodnjaka, pomagalo je socijaldemokraciji, koja je
sa zahvalnou, svaki takav sluaj bijednog opredjeljivanja koristila da
mase utjera u svoju mreu. Nae politiko graanstvo nikada vie nije
uspjelo popraviti ono u emu se grijeilo. Jer, time to se svim
pokuajima uklanjanja tekih socijalnih prilika pruao otpor, graanstvo
je sijalo mrnju i inilo se da je samo opravdalo tvrenje kako je ono
neprijatelj cijele nacije i da samo socijaldemokratska partija zastupa
interese radnikog naroda.
To je u prvom redu stvorilo moralno opravdanje za stvarno postojanje
sindikata, organizacije koja je partiji oduvijek inila najvee usluge u
natjerivanju radnika u njeno lanstvo.
U mojim bekim godinama uenja bio sam prinuen, htio ili ne htio,
zauzeti stav i po pitanjima sindikata.
Kako sam ih drao, samima po sebi, nerazdvojnim sastavnim dijelom
socijaldemokratske partije, moja je odluka bila brza i - pogrena.
Samo se po sebi razumije da sam ih glatko odbio.
Beke godine uenja i patnje
67
Ali i u tom, beskrajno vanom pitanju, lekciju mi je dala Sudbina sama.
Uinak je bio potpuni preokret mog prvog prosuivanja.
Sa svojih dvadeset godina nauio sam razliku izmeu sindikata kao
sredstva za obranu opih socijalnih prava radnika i izvojtenje boljih
ivotnih uvjeta svakog pojedinca iz tih redova, i sindikata kao
instrumenta partije politike klasne borbe.
To to je socijaldemokracija shvatila izvanredni znaaj sindikalnog
pokreta, osiguralo joj je sredstvo, a time i uspjeh; a to graanstvo to nije
shvatilo, stajalo ga je njegova politikog poloaja. Ono je vjerovalo da e
nadmenim odbijanjem logikog razvoja smrsiti protivniku konce, i
time ga u stvarnosti usmjeriti u nelogine putanje. Jer je tvrdnja, da je
sindikalni pokret sam po sebi neprijatelj domovine, bila besmislica, a k
tome i neistina. Tono je bilo ba ono suprotno. Ako sindikalna aktivnost
ima za cilj poboljanje stanja stalea, koji spada u temeljne stubove
nacije - i to ima stalno pred oima i stalno to provodi - ona time ne
djeluje ne samo nedomovinski ili dravno neprijateljski, ve u pravom
smislu rijei nacionalno. Zar ona ne pomae stvaranju socijalnih
preduvjeta bez kojih se ne moe ni zamisliti bilo kakav opi nacionalni
odgoj. Ona si priskrbljuje najvee zasluge i time to uklanjanjem
socijalnih rak rana, kako duhovnih, tako i tjelesnih uzronika bolesti,
pridonosi opem zdravlju narodnog organizma.
Pitanje o njenoj neophodnosti, stvarno je suvino!
Dokle god medu poslodavcima ima ljudi slabog socijalnog
razumijevanja, ili ak s pomanjkanjem pravnog osjeaja i osjeaja
potenja, ne samo da je pravo, nego je i dunost njegovih namjetenika,
koji ine dio naeg nacionalnog korpusa, braniti sveope interese protiv
pohlepe ili nerazumnosti pojedinaca. Jer, odravanje vjernosti i vjere u
nacionalnom organizmu je u interesu nacije isto kao i odravanje
narodnog zdravlja.
Oboje teko ugroavaju poduzetnici, koji se ne osjeaju lanom cijele
narodne zajednice. Zlim djelovanjem njihove pohlepe ili njihovom
bezobzirnou, stvaraju se velike tete za budunost.
68
Obraun
Ukloniti uzroke takvog razvoja, znai stei zasluge za naciju, a ne
obratno.
Time nije reeno da je, eto, sada svakom data mogunost svojevoljno
izvlaiti zakljuke i odreivati svoje ponaanje na osnovu priinjene mu
stvarne ili nehotine nepravde. Ne! To je opsjena koja se mora promatrati
kao pokuaj skretanja pozornosti s pravog predmeta. Je li otklanjanje
loih, nesocijalnih tokova u interesu nacije, ili nije. Ako jest, onda se
protiv njih mora prihvatiti borba s orujem koje nudi izglede za uspjeh.
Pojedini radnik ipak nije nikada u situaciji izboriti se sam protiv sile
velikog poduzetnitva, jer se ovdje ne radi o pitanju pobjede vieg prava
- jer njegovim priznanjem, ne bi, zbog nedostatka uzroka ni bilo spora -
ve o pitanju vee sile. U drugom bi sluaju, postojei osjeaj prava
nastali spor ve i sam okonao na astan nain, ili tonije, do njega
nikada ne bi moglo ni doi.
Ne, ako nesocijalni ili neasni postupci prema ljudima izazovu otpore,
onda ova borba moe, dokle god se ne stvore zakonske, sudske instance
za uklanjanje ovih teta, doi do odluke samo veom silom. Time se
samo po sebi podrazumijeva, da se jedino pojedinanoj osobi, a nikako
koncentriranoj snazi poduzetnika, moe suprotstaviti objedinjen, vei
broj posloprimaca, da se ne bi moralo ve na samom poetku, odrei
mogunosti pobjede.
Tako sindikalna organizacija moe voditi jaanju socijalne misli u
njenom praktinom djelovanju u svakodnevnom ivotu, a time i
uklanjanju uzroka trvenja koji uvijek ponovno daju poticaje za
nezadovoljstvo i albe.
Da to nije tako, vrlo velikom dijelom je krivnja na onima koji su znali u
svakom zakonskom reguliranju loih socijalnih prilika, postavljati
prepreke, ili ih putem svog politikog utjecaja, potkopavati.
Upravo u toj mjeri, u kojoj politiko graanstvo tada nije shvaalo, ili
bolje, nije htjelo shvatiti znaaj sindikalne organizacije, i organiziralo se
protiv nje u otpor, primala je socijaldemokracija u svoje krilo ovaj
osporavani pokret. Time je dalekovidno stvorila
Beke godine uenja i patnje
69
vrstu podlogu, koja se ve vie puta potvrdila kao posljednje uporite u
kritinim trenutcima. Dabome, da je time unutarnja svrha postupno
nestajala, da bi se oslobodio prostor za nove ciljeve.
Socijaldemokracija nije nikada ni pomiljala na to da realizira prvobitne
zadatke profesionalnog pokreta kojeg je uzela pod svoje.
Ne, ona to, svakako, nije ni pomiljala.
Pod njenom meetarskom rukom, tijekom samo nekoliko desetljea, od
pomonog instrumenta obrane socijalnih prava ljudi, pokret je postao
sredstvom za razbijanje nacionalnog gospodstva. Interese radnika oni pri
tome nisu smjeli ni najmanje ugroziti. Jer se i politiki doputa primjena
gospodarskih mjera pritisaka; ucjenjivanje u svako doba, te postojanje, s
jedne strane samo nune nesavjesnosti, a s druge glupe ovije
strpljivosti.
Neto to u ovom sluaju obostrano pogaa svoj cilj.
#
Ve na prelasku u ovo stoljee, sindikalni je pokret odavno prestao sluiti
svom prvobitnom zadatku. On je iz godine u godinu, sve vie, zapadao u
koloteinu socijaldemokratske politike, da bi na kraju naao svoju
primjenu samo kao poluga klasne borbe. On je trebao cijeli, tako teko
izgraeni i razvijeni gospodarski sustav, na kraju dovesti do uruavanja,
kako bi tako i dravnom poretku, po izmicanju njegovog gospodarskog
potpornog zida, mogao lake prirediti istu sudbinu. Zastupanje svih
stvarnih potreba radnitva, dolazilo je time sve manje u pitanje, sve dok
politika mudrost uope, vie i nije smatrala poeljnim da se otklone
socijalne i, ak, kulturne nevolje irokih masa, jer bi onda jo moda
nastala i opasnost da one, zadovoljene u svojim eljama, vie ne budu
pogodne da se kao borbene trupe bez vlastite volje i nadalje vjeito
iskoritavaju.
Takav mogui, nasluivani, burni razvoj ulijevao je klasno borbenim
vodama takav strah, da su oni po kratkom postupku
70
Obraun
odbijali svako mogue blagoslovljeno podizanje socijalnog poloaja
radnitva, pa su ak protiv toga zauzimali i stavove.
Za obrazloenje takvog, toboe nerazumnog, postupka, nikada ih nije
bilo ni malo briga.
Time to su se zahtjevi sve vie poveavali, mogunost njihova
ispunjenje bila je tako malo vjerojatna i beznaajna, da je u svako
vrijeme bilo mogue obmanuti masu, kako se, zaboga, ovdje radi o
vraki tekom pokuaju da se jednom takvom svjes-nou najsvetijih
prava, na najpodliji nain oslabi, pa ak i paralizira, udarna snaga
radnitva. Pri slaboj sposobnosti miljenja iroke mase, ne treba se uditi
uspjehu postignutog.
U graanskom lageru bili su ogoreni ovako providnom neistinitou
socijaldemokratske taktike, ne izvlaei iz toga ni najmanje zakljuke za
smjernice vlastita djelovanja. Upravo socijaldemokratski strah od svakog
podizanja poloaja radnitva na viu razinu, iz dubine njihove dotadanje
kulturne i socijalne bijede, morao je dovesti do poveanih napora, upravo
s ciljem, da se predstavnicima klasne borbe postupno izbije iz ruku pravi
instrument te borbe.
To se ipak nije dogodilo.
Umjesto da vlastitim juriem zauzmu neprijateljski poloaj, prije se
dozvolilo biti potisnut i pritisnut, da bi se konano poseglo za potpuno
nedovoljnom ispomoi, koja je, jer je bila prekasna, jer je beznaajna,
ostala bez uinaka, pa je s lakoom odbijena. Tako je, ustvari, sve
ostajalo po starom, samo je nezadovoljstvo bilo vee nego prije.
Slino prijeteem oblaku, ve tada je slobodni sindikat visio nad
politikim obzorom i nad biem pojedinca.
On je bio jedan od onih stravinih teroristikih instrumenata, protiv
sigurnosti i nezavisnosti nacionalnog gospodarstva, vrstine drave i
slobode linosti.
On je prije svega bio ono, to je pojam demokracije uinilo ogavno-
smijenom frazom, oskrnavilo slobodu, a bratstvo besmrtno ismijalo
onom reenicom: Und willst du nicht Genosse sein, so
Beke godine uenja i patnje
71
schlagen wir den Schdel ein (a ako nee biti drug, razbit emo ti
lubanju).
Eto, tako ja tada upoznah tog ovjekova prijatelja.Tijekom godina moji
su se pogledi o njemu proirili i produbili. Nije mi bilo potrebno
mijenjati ih.
*
to sam vie uviao vanjsko bie socijaldemokracije, tim vie mi je rasla
elja obuhvatiti i unutarnju jezgru tog uenja.
Slubena partijska literatura je pri tome, dabome, mogla malo koristiti.
Ona je bila, ukoliko se ticala gospodarskih pitanja, netona u tvrdnjama i
dokazima, a ukoliko se ticala politikih ciljeva, bila je i laljiva. K tome
treba dodati, da mi se u dubini due zgadio noviji sofistiki nain
izraavanja i nain prikazivanja. Neizmjernim raskoem rijei nejasna
sadraja i nerazumljiva znaenja, nabacivane su reenice, koje su trebale
biti ba toliko duhovite, koliko su bile i besmislene. U tom se labirintu
mudrosti mogla osjeati kao kod kue samo pusta dekadencija nae
velegradske bohemije, da bi iz smetita tog literarnog dadaizma pokrala
unutarnji doivljaj - podravana poslovnom skromnou dijela naeg
naroda - koji uvijek u svemu to mu je osobno nerazumljivo sluti neku
dublju mudrost.
Kad sam usporedio teoretske neistine i besmisao ovog uenja s realnou
njegove pojave, postupno sam stjecao jasnu sliku njegova unutarnjeg
htijenja.
U tim su me satima proimale mrane slutnje i opora bojazan. Sagledah
tada uenje koje se sastojalo od egoizma i mrnje, koje je po
matematikom zakonu, moglo dovesti do pobjede, ali time ovjeanstvu
donijeti i - kraj!
U meuvremenu sam, dakako, uspio shvatiti vezu izmeu ovog uenja o
razaranju, i bia naroda, to mi je do tada bilo tako nepoznato.
72
Obraun
Samo poznavanje idovstva prua klju za shvaanje unutarnjih, a time i
stvarnih namjera socijaldemokracije.
Tko pozna taj narod, pada mu s oiju koprena pogrenih predodbi o
cilju i smislu te partije i iz tmine i izmaglice socijalnih fraza izranja
iscereno lice marksizma.
#
Meni je danas teko, ako ne i nemogue, rei kada mi je po prvi puta
rije idov dala povoda za posebno razmiljanje. Uope se ne sjeam
da sam u oevom domu, tijekom njegova ivota, tu rije makar i samo
uo. Mislim da je stari gospodin i u posebnom naglaavanju te oznake,
uviao kulturnu zaostalost. On je tijekom svoga ivota usvajao manje
vie svjetske graanske svjetonazore, koji su se pri najdosljednijem
nacionalnom uvjerenju ne samo odravali, ve i obojili moj svijet.
Isto tako nikakvog povoda koji bi u meni promijenio ove preuzete slike
nisam naao ni u koli.
U realnoj koli upoznao sam, dodue, idovskog djeaka, s kojim smo se
svi ophodili s oprezom, ali ipak samo zbog toga, jer smo prema njemu
bili nepovjerljivi zbog njegove utljivosti. Neka posebna pomisao o
njemu kao o idovu, padala mi je pri tome, kao i ostalima, malo na um.
Tek u svojoj etrnaestoj ili petnaestoj godini, ee sam nailazio na rije
idov, dijelom u svezi s politikim razgovorima. Osjeao sam protiv
toga laku odbojnost i nisam se mogao oduprijeti izvjesnom neprijatnom
osjeaju koji me je obuzimao uvijek kad su se preda mnom dogaale
stalne vjerske svae.
Na to pitanje nisam, meutim, tada gledao kao na neto posebno.
U Linzu je bilo vrlo malo idova. Tijekom stoljea njihova se vanjtina
europeizirala i uljudila; da, ak sam ih drao Nijemcima! Besmislica
ovog uobraenja bila mi je malo jasna, jer sam kao jedino razlikovno
obiljeje vidio samo u stranoj vjeri. Da su
Beke godine uenja i patnje
73
oni zbog toga bili proganjani, kako sam vjerovao, dovodilo je moju
odbojnost prema nepovoljnim izjavama o njima skoro do gaenja.
O postojanju nekog preduvjerenja, o planskom suprotstavljanju
idovima, jo nisam uope nita slutio.
Tada dooh u Be.
Obasut mnotvom utisaka na arhitektonskom podruju, pritisnut teinom
vlastite sudbine, nisam u prvo vrijeme imao nikakav uvid u unutarnju
slojevitost naroda divovskoga grada. Usprkos tome to je Be tih godina
od svoja dva milijuna itelja brojao skoro dvjesto tisua idova, nisam
viao te ljude. Moje oko i moja svijest u tim prvim tjednima nisu bili
dorasli naletima tako brojnih vrijednosti i misli. Tek kada se postupno
vratio mir i uzburkana slika se poela bistriti, osvrnuh se u svom novom
svijetu sabranije i sudarih se sada sa idovskim pitanjem.
Neu tvrditi da je nain na koji sam ih morao upoznati bio naroito
prijatan. U idovima sam jo vidio samo vjeru, pa sam stoga u ovom
sluaju, iz razloga ljudske snoljivosti, podravao neprihvaanje
religiozne diskriminacije. Tako mi se inio i ton, prije svega onaj to ga
je irila beka i antisemitska tampa, nedostojnim kulturnih tradicija
jednog velikog naroda. Pritiskali su me odreeni dogaaji iz srednjeg
vrijeka, koje ne bih ba rado ponovno vidio. A kako dotine novine
openito nisu imale prvorazrednu reputaciju - otkud sam to doznao tada
to ni sam nisam tono znao - vidio sam u njima vie proizvode ljute
zavisti, nego rezultate temeljitog, iako openito uzevi, krivog stajalita.
U ovome svom razmiljanju bio sam, kako mi se inilo, obodren onom
krajnje dostojanstvenom formom, kojom je stvarno velika tampa
odgovarala na sve te napadaje, ili ih je, to mi se inilo vrednijim
pozornosti, potpuno preuivala.
Revno sam itao takozvanu svjetsku tampu (Neue Freie Presse,
Wiener Tagblatt, itd.) i udio se opsegom ponuenim itateljima, kao i
objektivnou prikaza u pojedinostima. Odavao sam priznanje otmjenom
tonu, i ustvari sam samo poneki put, bio u sebi ne ba sasvim zadovoljan,
ili ak neprijatno dirnut pretjera-
74
Obraun
nim stilom. Ali, to je svakako bio odraz poleta cijelog tog svjetskog
grada.
Kako sam tada drao Be takvim gradom, vjerovao sam da se ovo
objanjenje, koje sam sam sebi dao, smije svakako prihvatiti kao
izvinjenje.
Ali, ono to me je, uvijek ponovno odbijalo, bila je nedosto-janstvena
forma kojom se tampa dodvoravala dvoru. Jedva da se mogao zbiti i
jedan dogaaj u Hofburgu, a da to itateljima ne bi bilo priopeno u
tonovima oaravajueg oduevljenja ili optuujue zbunjenosti,
prenemaganje, koje je naroito kad se osobno radilo o najmudrijem
monarhu svih vremena, sliilo gotovo vabljenju tetrijebova.
Meni se stvar inila gotovom.
Time je liberalna demokracija zaradila mrlje u mojim
oima.
Da bi se zadrala naklonost toga dvora, i to u tako neasnim formama,
trebalo je, znai, rasprodati dostojanstvo nacije.
To je bila prva sjenka koja je trebala zatamniti moj duhovni odnos prema
velikoj bekoj tampi.
Kao i prije toga, i u Beu sam uvijek, s najveim arom, pratio sve
dogaaje u Njemakoj, potpuno svejedno, radilo se pri tome o politikim
ili kulturnim pitanjima. S ponosnim divljenjem usporeivao sam uspon
carstva s dugotrajnim bolima austrijske drave. Ako su vanjskopolitika
zbivanja najee izazivala nepodijeljenu radost, tada su, ne tako vesela,
dogaanja u unutarnjem politikom ivotu, izazivala sumornu
potitenost. Borba koja se u to vrijeme poela voditi protiv VVilhelma II.
nije tada nailazila na moje odobravanje. U njemu nisam vidio samo
njemakog cara, ve u prvom redu tvorca njemake flote. Zabrana
govora koju je Reichstag naredio caru ljutila me je u tolikoj mjeri, jer je
izdana s mjesta koje u mojim oima nije imalo nikakva povoda za to,
budui da su, zaista, ovi parlamentarni gusani izloili vie besmisla samo
na jednom zasjedanju, nego to je to moglo poi za rukom itavoj
dinastiji careva kroz stoljea, raunajui i njihove najslabije trenutke.
Beke godine uenja i patnje
75
Bio sam ogoren to u dravi u kojoj svaki poluludak, moe prisvojiti
pravo ne samo na rije kritike, nego, eto, ak da u Reichs-tagu, kao
zakonodavac, bude nahukan na naciju, a da nositelj carske krune
moe dobiti ukor od najbjednije institucije brblja-vaca svih vremena.
Bio sam, meutim, jo vie ogoren, to je ta ista beka tampa, koja se i
pred posljednjim dvorskim kljusetom, puna potovanja, klanjala i puzala
do ulagivanja, sad s oito brinim licem, ali, kako mi se inilo, loe
skrivenom zluradou, davala izraza svojim razmiljanjima o njemakom
caru. Ona je, toboe, bila daleko od toga mijeati se u odnose njemakog
carstva - ne, Boe sauvaj! -ali tako, to se prijateljski gurao prst u tu
ranu, osjeala se, eto, posebna obveza koju namee i duh meusobnog
saveznitva, to je opet suprotno novinarskoj istini, itd. A tada bi se, na
veliku radost, svrdlao taj prst u rani.
U takvim bi mi sluajevima navrla kn' u glavu.
To je bilo ono to me je navelo da na tu veliku tampu gledam sve
opreznije.
Moram stvarno priznati, da su se ak i antisemitske novine Das
deutscher Volksblatt (Njemaki narodni list) u takvoj prilici ponaale
asnije.
Ono to mi je nadalje ilo na nerve, bio je taj ak odvratan kult prema
Francuskoj, kojega je ve tada njegovala velika tampa. Upravo se
trebalo sramiti biti Nijemcem, kad bi mu u lice istresali sve te
hvalospjeve, himne velikoj kulturnoj naciji. To odvratno francuziranje,
vie me je nego jednom ponukalo, da te svjetske novine bacim iz ruku.
Dohvaao sam se openito, samo ponekad, Volksblatta (Narodnog
lista), koji mi se, dabome, inio mnogo manjim, ali u tim stvarima neto
istijim. Nisam bio suglasan s otrim antisemitskim tonom, ali sam ipak,
tu i tamo, itao komentare koji su me potakli na odreena razmiljanja.
U svakomn sluaju iz takvih sam povoda polagano upoznavao ovjeka i
njegov pokret, koji su u ono vrijeme odreivali sudbinu Bea: dr. Karla
Luegera i Kransko-socijalnu partiju.
76
Obraun
Kad sam doao u Be, prema obima sam bio neprijateljski nastrojen.
Taj ovjek i njegov pokret u mojim su oima bili reakcionarni.
Ali, najobiniji osjeaj za pravdu, morao je izmijeniti ovu procjenu,
upravo u tolikoj mjeri u kojoj sam dobio priliku upoznati bolje tog
ovjeka i njegovo djelo; pravedna je ocjena polagano rasla u neskriveno
divljenje. Danas u tom ovjeku vidim, vie nego prije, najmonijeg
njemakog gradonaelnika svih vremena.
I koliko je samo mojih, iz predrasuda nastalih, nazora bilo preoblikovano
ovakvom promjenom moga stava prema Kransko-socijalnom pokretu!
Ali su time i moja shvaanja antisemitizma polagano podli-jegala
promjenama koje je donosilo vrijeme. Tada je to, svakako, bila moja
najvea promjena.
Ona me je stajala velikih unutarnjih borbi, i tek nakon vie-mjesenih
unutarnjih hrvanja razuma i osjeanja, poela se javljati pobjeda na strani
razuma. Dvije godine kasnije, osjeaji su slijedili razum, da bi od tada on
bio njihov vjerni uvar i alarm.
U vrijeme te ogorene borbe izmeu duhovnog odgoja i hladnog razuma,
zorna nastava bekih ulica uinila mi je neprocjenjive usluge. Dolo je
vrijeme, kada vie nisam, kao onih prvih dana, poput slijepca tumarao
ovim velikim gradom, ve sam pored graevina, irom otvorenih oiju,
promatrao i ljude.
I kad sam tako jednom lutao centrom grada, iznenada nale-tih na
spodobu u dugom kaftanu crnih lokni.
Je li ovo idov?, bila je moja prva pomisao.
Oni zasigurno nisu ovako izgledali u Linzu. Prikriveno i oprezno
promatrao sam tog ovjeka, samo, to sam vie gledao to strano lice, tim
se vie u mojem mozgu, uz prvo, postavljalo i drugo pitanje:
Je li on i Nijemac?
Kao i uvijek u takvim sluajevima, i sada sam pokuavao otkloniti
sumnje pomou knjige. Odmah sam, za nekoliko filira,
Beke godine uenja i patnje
77
kupio prve antisemitske broure u svom ivotu. Sve su one, meutim,
polazile sa stajalita, da itatelj u principu ve u izvjesnom stupnju
poznaje, ili ak shvaa, idovsko pitanje. Konano, ton toga pisanja bio
je najveim dijelom takav, da su se u meni ponovno, zbog povrnog i
krajnje neznanstvenog izvoenja dokaza, pojavile sumnje u tvrdnje
iznesene u tim brourama.
Tako sam to opet odbacio za mnoge tjedne, pa ak i mjesece.
Stvar mi je izgledala tako strano, okrivljavanje tako bez mjere, da sam,
muen strahom da ne uinim nepravdu, ponovno postao bojaljiv i
nesiguran.
Dabome, da tada ni ja vie nisam mogao sumnjati, da se ovdje nije radilo
o Nijemcima neke posebne vjere, nego o narodu za sebe, posebne vrste;
jer, otkako sam se poeo baviti tim pitanjem i usmjerio pozornost na
Zidove, Be mi se pojavio u drugaijem svjetlu od onog prijanjeg. Kud
god da sam iao, vidio sam samo Zidove, a to sam vie gledao, tim su se
oni vie i izotrenije izdvajali mojem oku od ostalih ljudi. Posebno u
centru grada, i u podrujima sjevernije od dunavskog kanala, vrvjelo je
od naroda, koji ve po vanjskom izgledu nije imao vie nikakve slinosti
s Nijemcima.
Ali, ako sam u to jo i mogao sumnjati, moje je kolebanje konano
nestalo dranjem i stavovima dijela idova samih.
Veliki pokret meu njima, koji u Beu i nije bio tako slabo
rasprostranjen, nastupio je vrlo otro za potvrivanje narodnog karaktera
Zidova: Cionizam!
inilo se, dodue, da samo dio idova odobrava ovakav stav, dok velika
veina takva opredjeljenja ipak osuuje, ak u sebi i odbija. Pri bliem
promatranju ovaj bi se izgled rasprio u zlokobnoj pari i u
opravdavajuim izgovorima, da ne kaem laima, iz isto koristoljubivih
razloga. Jer takozvano idovstvo liberalnijih shvaanja nije odbijalo
Cioniste kao Neidove, ve kao idove nepraktinih, ak moda, za
svoje idovstvo i opasnih javnih nazora.
78
Obraun
U njihovom unutarnjem zajednikom biu uope se nita nije
promijenilo.
Ova prividna borba izmeu cionistikih i liberalnih Zidova zgadila mi se
ve u kratkom vremenu; ona je bila skroz naskroz neistinita, to e rei
izlairana, a time i nedovoljno pogodna za uvijek potvrivanu moralnu
visinu i istou naroda.
I uope je moralna i druga istoa ovoga naroda bila toka za sebe. Da se
ovdje nije radilo ni o kakvim oboavateljima vode i istoe, moglo se
kod njih utvrditi ve na vanjskom izgledu, naalost, vrlo esto ak i
zatvorenih oiju. Meni bi ponekad od smrada tih kaftanlija kasnije ak i
pozlilo. Uz to je jo dolazila i njihova neista odjea i ne ba junaka
pojava.
Sve ovo nije moglo djelovati nimalo privlano: a postajalo je odurno,
kad bi se iznenada, pored tjelesne neistoe, otkrila i sva moralna
prljavtina izabranog naroda.
Nita me u tako kratkom vremenu nije moglo dovesti u sumnju i
razmiljanje, koliko polagano rastui uvid u nain djelovanja Zidova na
nekim podrujima.
Je li uope postojala neka prljavtina, bestidnost u bilo kojem obliku,
prije svega u podruju kulturnog ivota, a da u tome nije sudjelovao bar
jedan idov?
im bi se i uz najvei oprez u jednu takvu oteklinu uinio rez, nailo bi
se kao na liinke-crve u gnojnom tijelu, na malog idovia, esto puta
sasvim zaslijepljenog iznenadnom svjetlou.
Bila je to teka optuba, koju je u mojim oima poprimilo idovstvo, kad
sam upoznao njegovu djelatnost u tampi, u umjetnosti, knjievnosti i
kazalitu. Ovdje vie nisu mogla koristiti bilo kakva sveana
uvjeravanja. Bilo je ve dovoljno prouiti potporne stubove, imena
duhovnih stvaralaca tih stranih maklera u kinu i kazalitu, koji su ovdje
bili hvaljeni na sva usta, da bi se za dulje vrijeme ostalo vrst u
uvjerenju. To je bila kuga, duhovna kuga, gore od nekadanje crne smrti
kojom je ovdje nekada bio zaraen narod. A u kolikim je samo
koliinama taj otrov provoen i iren! Naravno, to je duhovna i moralna
razina takvog tvorniara umjet-
Beke godine uenja i patnje
79
nosti bila nia, bila je i neogranienija njegova plodnost, dok konano
takav mladi, vie nego kakva rasprivaka maina trca svoju neistou
u lice ovjeanstva. Pomislimo pri tome i na neograni-enost njihova
broja; neka se zamisli da na jednog Goethea priroda lako ubaci svijetu
pod kou jo i do deset tisua takvih baraba, koji tada kao kliconoe
najgore vrste truju due.
Bilo je uasno, ali ne za previdjeti, da je upravo idov u prevelikom
broju od prirode izabran za tu neasnu sudbinu.
Treba li njegovu izabranost traiti u tome?
Tada poeh intenzivno istraivati imena proizvoaa ovih neistih
proizvoda javnog umjetnikog ivota. Uinak je bio uvijek loiji od
moga dotadanjeg dranja prema idovima. Mogao je ovdje osjeaj
zavesti i tisuu puta, ali je razum morao izvui svoje zakljuke.
injenica da je devet desetina cjelokupne literarne prljav-tine,
umjetnikog kia i kazalinih besmislica trebalo pripisati na dugovni
konto naroda koji ini jedva stoti dio svih stanovnika u zemlji;
jednostavno se nije moglo porei - to je bilo upravo tako!
S ovih stajalita poeh sada preispitivati i moju dragu svjetsku tampu.
to sam, meutim, ovdje temeljitije postavljao svoje sonde, tim se vie
srozavao predmet mog nekadanjeg divljenja. Stil je bio sve
nepodnoljiviji, sadraj se kao labilan i plitak morao odbiti, objektivnost
prikazivanja sada mi se vie inila kao la nego asna istina; autori su
bili - idovi!
Tisue stvari koje sam prije jedva i primjeivao, sada su mi upadale u oi
kao vrijedne moje pozornosti; druge, koje su kod mene izazivale
razmiljanja, nauio sam shvaati i razumijevati.
Liberalno uvjerenje ove tampe, sada sam vidio u drugom svjetlu, njen
otmjeni ton u odgovorima na napade, kao i njihovo preuivanje,
razotkrivali su mi se sada isto tako lukavim, koliko i podlim trikom;
njihove ushiene kazaline kritike vrijedile su samo za idovskog pisca,
a odbijanje nikada nije pogodilo nekog drugog
80
Obraun
osim Nijemca. U tihom ustrajnom prekoravanju protiv Wilhelma II. dale
su se raspoznati iste one metode koje je preporuivala francuska kultura i
civilizacija. Bezvrijedan sadraj novela postao je sada pravo nepotenje,
a u jeziku sam raspoznao glasove stranog naroda; smisao cjeline je
Nijemstvu ipak bio tako vidljivo tetan, da bi ono moglo tako to htjeti.
Ali, tko je za tako to bio zainteresiran?
Je li sve to bio samo sluaj?
Tako postadoh polako nesigurnim.
Razvoj se ubrzao, ali tek nakon uvida to sam ih proivio u nizu drugih
zbivanja. Bilo je to u obliku opeg pogleda na obiaje i moral, onako
kako su bili kod velikog dijela Zidova sasvim otvoreno izloeni i
neskriveno prakticirani.
Ovdje je opet ulica ponekad pruala zaista zornu runu
nastavu.
Odnos idova prema prostituciji, a jo vie prema trgovini djevojkama,
mogao se prouavati u Beu kao u malo kojem zapadnoeuropskom
gradu, izuzevi moda, junofrancuska luka mjesta. Kad bi se uveer
prolazilo ulicama i uliicama Leopoldova grada, na svakom bi koraku,
htio to ili ne, postojao svjedok dogaanja koja su velikom dijelu
njemakog naroda ostala skrivena, sve dok rat nije borcima na istonom
bojitu dao priliku da mogu, ili bolje rei moraju, vidjeti neto slino.
Kad sam po prvi puta na taj nain upoznao idova, u ulozi isto tako
ledeno hladnog i besramno poslovnog dirigenta tog ogavnog poronog
posla izopaenosti velegrada, prostrujae mi kimom lagani trnci.
A tada je planulo.
I sada vie nisam mogao izbjei razmatranje idovskog pitanja, ne, sada
sam to upravo htio. I kako sam sada u svim smjerovima kulturnog i
umjetnikog ivota i njegovim razliitim izraajima nauio potraiti
idova, iznenada naletih na njega na mjestu gdje sam ga ponajmanje
oekivao.
Beke godine uenja i patnje
81
Time to sam otkrio idova kao vodu socijaldemokracije, pue mi pred
oima. Jedna duga unutarnja borba, dobila je time svoj zavretak.
Ve u svakodnevnom ophoenju sa svojim drugovima na poslu, pala mi
je u oi zauujua sposobnost njihova pretvaranja, jer su prema jednom
te istom pitanju zauzimali razliita stajalita, ponekad u samo nekoliko
dana, a esto i u samo nekoliko sati. Teko sam mogao razumjeti kako to
ljudi koji samo dok razgovaraju imaju razumne, shvatljive nazore, a im
se nadu okrueni masom, te nazore iznenada gube. To je bilo tako esto,
da ovjek padne u oaj. Kad bih poslije sati i sati uvjeravanja ve bio
uvjeren, da sam konano probio led ili razjasnio neku besmislicu, i ve
se u srcu tome veselio, morao sam, na svoju alost, ve sljedeeg dana
poi ponovno iz poetka: sve je bilo uzaludno. Bezumlje njihovih
stajalita inilo se kao vjeno klatno koje uvijek ponovno poinje
ispoetka.
Sve sam to ve i mogao shvatiti: da su nezadovoljni svojim udesom; da
proklinju Sudbinu koja ih je esto toliko puta oporo udarala; da su
psovali vlast koja u njihovim oima nije imala osjeaja za njihov
poloaj; da su protestirali protiv cijena ivenih namirnica i za svoje
zahtjeve izlazili na ulicu, sve se to moglo, bez obzira na razum jo i
shvatiti. Ali, ono to je moralo ostati neshvatljivim, bila je bezgranina
mrnja, kojom su se obarali na svoju vlastitu narodnost, prezirali njenu
veliinu, prljali njenu povijest, velike ljude putali u kanalizaciju.
Ta borba protiv vlasitte vrste, vlastitog gnijezda, vlastitog zaviaja, bila
je isto tako besmislena koliko i neshvatljiva. To je bilo neprirodno.
Od ovoga poroka moglo ih se privremeno izlijeiti, ali samo na koji dan,
najdulje za koji tjedan. Ako bi se neto kasnije srelo onog navodno
preobraenog, tada bi se utvrdilo da je on ostao onaj stari.
Neprirodnost ga je ponovno posjedovala.
#
82
Obraun
Da su socijaldemokratsku tampu preteno vodili idovi, saznao sam
postupno; samo toj okolnosti nisam pripisivao nikakav poseban znaaj,
stanje je i u ostalim novinama bilo potpuno isto. Bilo je moda upadljivo
samo jedno: nije bilo ni jednog lista, gdje su se nalazili idovi, koji bi
mogao stvarno biti nazvan nacionalnim, onako kako je to bilo u skladu s
mojim odgojem i shvaanjem.
Kad sam se svladao i pokuao itati tu vrstu proizvoda marxistike
tampe, odbojnost u meni je rasla do beskraja, upravo u toj mjeri, da
potraih tvorniare tih lupekih osvrta, kako bi ih poblie upoznao.
Poam od nakladnika, bili su to sve isti idovi.
Uzeh socijaldemokratske broure koje su mi bile na dohvatu ruke i
potraih imena njihovih autora: idovi. Zapamtio sam imena gotovo svih
voda; bili su u daleko najveem broju takoer pripadnici izabranog
naroda, bilo da se pri tome radilo o predstavnicima Reichsrata, ili o
tajnicima sindikata, predsjednicima organizacija ili agitatorima s ulice.
Uvijek mi je pred oima bila ista neobina slika. Imena Austerlitza,
Davida, Adlera, Ellenboge-na, itd. ostat e mi zauvijek u sjeanju. Sada
mi je postalo jasno jedno: Vodstvo partija s ijim sam niim
predstavnicima trebao mjesecima voditi najee bitke, bilo je iskljuivo
u rukama stranog naroda; jer, na moje sretno duevno zadovoljstvo,
konano sam spoznao da idov nije bio Nijemac.
I sada sam tek potpuno upoznao zavodnika naeg naroda.
Bilo mi je dovoljna ve samo godina boravka u Beu, da steknem
uvjerenje kako ni jedan radnik nije mogao biti tako tvrdoglav, a da ne bi
mogao prihvatiti potpunije znanje i bolje objanjenje. Ja sam postupno
postajao znalac njihova vlastita uenja i primjenjivao sam ga kao oruje
u borbi za moje unutarnje uvjerenje.
Uspjeh je gotovo uvijek bio na mojoj strani.
Veliku se masu moglo spasiti, ali samo uz cijenu velikog rtvovanja
vremena i strpljenja.
Nikada nije bilo idova koji bi se oslobodio svoga svjetonazora.
Beke godine uenja i patnje
83
Tada sam jo bio dovoljno djetinjast i nastojao im objasniti besmislenost
njihova uenja, ranjavao sam u svom iskom krugu jezik i grebao grlo i
mislio da mi mora uspjeti uvjeriti ih u izo-paenost njihovog
marxistikog ludila: ali sam time postizao ba suprotno. inilo se, kao da
rastui uvid u unitavajue djelovanje socijaldemokratskih teorija i
njihova ispunjenja, slui samo jaanju njihove odlunosti.
to sam se tada s njima vie prepirao, tim sam vie upoznavao njihovu
dijalektiku. Oni su najprije raunali na glupost svoga protivnika, da bi
tada, ako se nije nalazio neki izlaz, sami sebe jednostavno proglaavali
glupanima. Ako nita ne bi koristilo, tada bi se pravili kao da nita ne
razumiju, ili bi odmah, ve pripremljeni, prelazili na drugo podruje i
podvaljivali neke same po sebi razumljivosti, ije bi prihvaanje tada
odmah ponovno prebacili na sutinu drugog gradiva, da bi se sada,
ponovno se pribravi, uspjeli izvui, nita tono ne znajui. Gdje god da
je napadnut neki apostol, skupljala se aka hladetinskih sluzi, koja je
curila kroz prste, da bi se u sljedem momentu ve ponovno stegnula u
aku. Ako bi se, meutim, po nekom raspalilo tako unitavajue da on
promatran od okoline ne bi mogao drugaije no da se suglasi, sljedeeg
bi dana uenje bilo ogromno. idov sad, a ma ba nita ne zna o onome
od juer, ponovno raspreda svoje stare nepodoptine, kao da se uope
nita nije dogodilo i pretvara se zauen i ogoren to se mora
izjanjavati, da se ne moe sjetiti ba niega, osim, eto, jo prethodnog
dana dokazane tonosti njegovih tvrdnji.
esto sam puta time bio zapanjen.
Ne moe se znati emu se treba vie uditi, njihovoj rjeitosti ili njihovoj
vjetini laganja.
Poeo sam ih malo po malo mrziti.
Dobra strana svega toga bila je, da je upravo u onom opsegu u kojem su
mi stvarni nosioci ili bar iritelji socijaldemokracije upadali u oi, morala
rasti moja ljubav prema svom narodu. Tko je pri avolskoj okretljivosti
ovih zavodljivaca i mogao prokleti nedune rtve? Kako je tek bilo teko
meni samome ovladati
84
Obraun
dijalektikom prevrtljivou ove rase! Kako je tek bio uzaludan takav
uspjeh kod ljudi, koji su u ustima izvrtali istinu, glatko poricali upravo
izgovorenu rije, da bi je ve u narednoj minuti pretvorili u zahtjev!
Ne. to sam vie upoznavao idova, tim sam vie morao opratati
radniku.
Najtea krivnja u mojim oima nije sada vie bila na njemu, ve na
svima onima koji nisu nali vrijednim smilovati mu se i eljeznom
pravednosti dati narodnom sinu ono to mu dolikuje, a zavodljivce i
pokvarenjake prisloniti uza zid.
Podstaknut iskustvima svakodnevnog ivota, poeo sam odsada sam
potajno istraivati izvore marxistikog uenja. Njegovo mi je djelovanje
sad postalo jasno do u pojedinosti, njegov uspjeh pod mojim paljivim
pogledom pokazivao mi se iz dana u dan, posljedice sam, uz malo mate,
ve u sebi mogao predoiti. Preostalo je jo samo pitanje, je li
utemeljivaima uspjeh njihove kreacije u svom posljednjem obliku ve
svjetlucao pred oima, ili su oni sami postajali rtvom zablude.
Osjeao sam da je oboje bilo mogue.
U jednom je sluaju bila obveza svakog misleeg ovjeka, da se ugura u
front tog pogubnog pokreta, da bi moda ipak sprijeio krajnost; u
drugom sluaju su nekadanji uzronici ove narodne bolesti morali biti
pravi vragovi; jer je samo u mozgu nekog udovita - ne ovjeka -
mogao poprimiti osmiljeni oblik plan takve organizacije, ija djelatnost
kao zavrni rezultat, mora dovesti do sloma ljudske kulture, a time i do
opustoenja svijeta.
U tom sluaju, kao posljednji je spas preostajala jo samo borba svim
sredstvima, kojima raspolau ljudski duh, razum i volja, nezavisno od
toga na iju e stranu vage Sudbina spustiti svoj blagoslov.
Tako se sada poeh poblie informirati o osnivaima ovoga uenja, da
bih tako prouio osnove pokreta. Da sam sada bre stigao do cilja, no to
sam se i sam usudio pomisliti, imao sam zahvaliti iskljuivo svome do
tada steenom, iako slabo produbljenom,
Beke godine uenja i patnje
85
poznavanju idovskog pitanja. Jedino mi je ono omoguilo praktinu
usporedbu stvarnosti s teorijskim hvaljenjem osnivakih apostola
socijaldemokracije i nauilo me razumjeti jezik idovskog naroda; on
govori da bi sakrio ili bar zamaglio misli, a njegov se stvarni cilj nipoto
ne moe nai, recimo, napisan, jer drijema dobro skriven izmeu njih.
Za mene je dolo vrijeme mog najveeg preobraaja, kojeg sam u svojoj
dui ikada proivio.
Od slabunog graanina svijeta postadoh fanatini antisemit.
Samo jo jednom - a to je bilo i posljednji puta - u mojoj se najdubljoj
zabrinutosti pojavie zastraujue zabrinjavajue misli.
Kada sam tako istraujui duga povijesna razdoblja ovjeanstva
promatrao djelovanje idovskog naroda, u meni se iznenada javilo
uznemirujue pitanje: eli li moda ipak nespoznatljiva Sudbina, u
svojoj zauvijek nepromjenljivoj odluci, iz nama bijednim ljudima
nepoznata razloga, konanu pobjedu ovog malog naroda?
Je li tome narodu, koji vjeito ivi na ovoj Zemlji, ona obeana kao
nagrada?
Imamo li mi objektivno pravo, boriti se za nae samoodranje, ili je to
samo subjektivno utemeljeno u nama?
Udubljujui se u marxistiko uenje i time razobliujue djelovanje
idovskog naroda, u sabranoj jasnoi svoje spoznaje, svoj mi je odgovor
podarila sama Sudbina.
idovsko marxistiko uenje odbija aristokratski princip prirode, i na
njegovo mjesto vjeno predodreenog prava snage i sile, postavlja masu
broja i njenu nitavnu teinu. Ono tako u ovjeku porie vrijednost
linosti, osporava znaaj narodnosti i rase i na taj nain oduzima
ovjeanstvu pretpostavku njegova postojanja i njegove kulture. Ono bi
kao osnova univerzuma dovelo do propasti i kraja svake ovjeje misli
shvatljivog poretka. I kao to bi tako u tom najveem spoznajnom
organizmu, rezultat primjene takvog zakona mogao biti kaos, tako bi i na
Zemlji za stanovnike ove zvijezde takva primjena bila njihova vlastita
propast.
86
Obraun
Ukoliko idov, uz pomo svoje marxistike teorije, pobijedi narode
ovoga svijeta, njegova e kruna biti mrtvaka igra ovjeanstva, a ova e
planeta, kao i nekada, prije mnogo milijuna godina, ponovno, prazna,
letjeti svemirom.
Vjena se priroda nemilosrdno osveuje zbog nepridrava-nja njenih
zapovijedi.
Tako ja danas vjerujem, da postupam u smislu svemogueg Stvoritelja:
Time to se branim od idova, borim se za djelo Gospodina.
Glava 3.
OPA POLITIKA RAZMATRANJA IZ MOG BEKOG
RAZDOBLJA
Danas sam uvjerenja da se ovjek, openito uzevi, osim u sluaju
sasvim izuzetne nadarenosti, ne bi trebao javno baviti politikom prije
svoje tridesete godine, On to ne bi trebao, jer se upravo sve do tog
vremena najveim dijelog odvija formiranje tek ope platforme, s koje
on sada ispituje razliite politike probleme i konano prema njima
utvruje svoj vlastiti stav. Tek po stjecanju takvog teoretskog
svjetonazorai time dostignute pouzdanosti vlastitog naina promatranja
pojedinih pitanja dana, on sada iznutra kao zreo ovjek, treba ili smije
sudjelovati u politikom voenju opih stvari.
Ako je to drugaije, on upada u opasnost da e jednog dana svoj
dosadanji stav o bitnim pitanjima morati mijenjati, ili, nasuprot svom
boljem poznavanju stvari i spoznaje, ostati na stajalitu kojeg su razum i
uvjerenje ve odavno odbacili. U prvom je sluaju to za njega osobno
vrlo muno, jer kao kolebljivac sada vie s pravom ne moe od svojih
pristalica oekivati ukazivanje povjerenja s onom istom neuzdrmanom
vrstinom kao prije; za one koje je on vodio, takav pad voe je
obeshrabrenje, i ne tako rijetko, i osjeaj izvjesnog srama od onih koji su
prethodno pobijedili u borbi. U drugom pak sluaju, javlja se neto, to
mi naroito danas tako esto gledamo, upravo u onoj mjeri u kojoj voa
vie ne vjeruje u ono to je sam govorio, njegova obrana postaje uplja i
plitka, a time i skuena u izboru sredstava za borbu. I dok se sam vie ni
ne pomilja ozbiljno boriti za svoje politike proklamacije (ne umire se
za neto u to se ne vjeruje), zahtjevi njegovih pristalica postaju upravo u
tom odnosu sve vei i bestidniji, dok konano on sam ne rtvuje i
posljednji ostatak vode u sebi, da bi se uvukao medu politiare,
/
88 Obraun
to cerei, medu onaj soj ljudi, ije je jedino opredjeljenje neopred-
ijeljenost, uz drsku napadnost i esto besramno razvijenu umjetnost
laganja.
Dode li takav mladi, na nesreu estita ovjeanstva, jo i u parlament,
onda se ve od poetka mora znati, da se za njega bit politike sastoji
samo jo u herojskoj borbi za stalno posjedovanje toga kolaa njegova
ivota i njegove obitelji. to su mu o toj politici ovisniji ena i dijete, tim
e se on ilavije boriti za svoj mandat. Svaki ovjek s ikakvim politikim
instinktima, ve je samim time njegov lini neprijatelj; u svakom novom
pokretu on njui mogui poetak svoga kraja, a u svakom veem
ovjeku i opasnost koja mu od njega prijeti.
0 tom soju parlamentarnih stjenica ja u govoriti jo temeljitije.
1 tridesetogodinjak e tijekom svoga ivota jo mnogo toga nauiti. Ali
to moe biti samo dopunjavanje i ispunjavanje okvira koje podnosi
prethodno utemeljen svjetonazor. Njegovo uenje vie nee biti nikakvo
ponovno uenje principa, ve douavanje, a njegove pristalice nee
morati u sebi guiti nelagodan osjeaj da ih je on do sada pogreno
pouavao, ve, naprotiv: vidljivi organski rast vode pruit e im
zadovoljstvo da njegov nauk znai, dakako, samo produbljivanje njihova
vlastitog uenja. To je u njihovim oima, svakako, dokaz ispravnosti
njihovih dosadanjih nazora.
Voda koji i sam mora napustiti platformu svog svjetonazora po sebi, jer
je spoznao da je pogrena, djeluje asno samo onda, ako je zbog
spoznaje svojih dosadanjih pogrenih shvaanja spreman povui krajnje
posljedice. U takvom sluaju on se mora odrei, bar javnog, obnaanja
svoje politike djelatnosti. Jer, kako je u temeljnim spoznajama ve
jednom podlegao zabludi, postoji mogunost da se to dogodi i drugi
puta. On ni u kom sluaju nema pravo jo i nadalje uivati povjerenje
sugraana ili ak tako neto i zahtijevati.
Koliko li ih se danas malo pridrava tog asnog djelovanja, svjedoi i
opa pokvarenost tih protuha koje se u ovo nae vrijeme osjeaju
pozvanima voditi politiku.
Opa politika razmatranja iz mog bekog razdoblja 89
Jedva da je i jedan od njih izabran za to. Nekada sam se dobro uvao bilo
kakvog javnog nastupa, iako sam vjerovao da sam se vie bavio
politikom nego neki drugi.
0 tome to me je duevno pokretalo ili privlailo, govorio sam samo u
najuem krugu. Ovi razgovori u najuem krugu imali su po sebi mnogo
toga dobroga; tako sam uio manje govoriti, a vie upoznavati ljude u
njihovim isto beskrajnim primitivnim nazorima
1 prigovorima. Pri tome sam se kolovao, a da nisam gubio vrijeme i
mogunost svog daljeg obrazovanja. Prilike za to svakako nisu bile tako
povoljne u Njemakoj, kao tada u Austriji.
*
Ope politiko miljenje u staroj je dunavskoj monarhiji, po svom
opsegu, bilo vee i obuhvatnije, nego u staroj Njemakoj tog vremena,
izuzev dijelova Prusije, Hamburga i obale Sjevernog mora. Pod pojmom
Austrija ja sam u ovom sluaju svakako podrazumijevao ono podruje
velikog habsburkog carstve, koja je zbog svoje njemake naseljenosti
bilo u svakom pogledu ne samo povijesni razlog i osnova stvaranja ove
drave uope, nego se u njenom stanovnitvu iskazivala iskljuivo ona
snaga, koja je toj politiki tako umjetnoj tvorevini mogla podariti
unutarnji kulturni ivot za mnoga stoljea. to je vrijeme vie prolazilo,
tim su vie egzistencija i budunost ove drave ovisili od dranja ove
eline klice carstva.
Ako su stare nasljedne zemlje bile srce carstva, koje je uvijek u krvotok
dravnog i kulturnog ivota pumpalo svjeu krv, tada je Be bio mozak i
volja zajedno.
Ve u njegovom vanjskom izgledu, smjela se ovom gradu priznati snaga,
da u takvom konglomeratu naroda vlada kao uje-dinjujua kraljica, kako
bi pomou raskoi vlastite ljepote mogao zaboraviti pojave starenja
cjeline.
Iako je carstvo u svojoj nutrini jo tako estoko podrhtavalo od krvavih
borbi pojedinih nacionalnosti, inozemstvo je, a posebno Njemaka,
vidjelo samo ljupku sliku ovoga grada. Razoarenje je
90
Obraun
bilo tim vee, jer je Be tog vremena ini se krenuo u svoj moda
posljednji i najvei uzlet. Pod vlau stvarno genijalnog gradonaelnika,
probudila se, dostojna divljenja, prijestolnica careva staroga carstva, jo
jednom, u novi predivni mladi ivot. Posljednji veliki Nijemac kojeg je
iz svojih redova dao narod kolonista Istone marke nije slubeno ubrajan
u takozvane dravnike. Ali, time to je taj dr. Lueger kao
gradonaelnik carskog i prijestolnikog glavnog grada Bea isarao
neuvene podvige u, smjelo bi se ak rei, svim podrujima komunalne,
gospodarske i kulturne politike, ojaao je on srce cjelokupnog carstva i
tim okolnim putem postao vei dravnik nego to su to tada bili
takozvani diplomati svi zajedno.
Ako je narodna tvorevina zvana Austrija konano ipak propala, tada to
ni najmanje ne govori protiv politike sposobnosti Nijemstva u staroj
Istonoj marki, ve je to bio neizbjean rezultat nemogunosti da se za
deset milijuna ljudi trajno odri pedeset-milijunska drava razliitih
nacija, kada ba i nisu pravodobno postojale sasvim odreene
pretpostavke.
Nijemac-Austrijanac je mislio vie na veliko.
On je uvijek bio naviknut ivjeti u okviru velikog carstva i nikad nije
izgubio osjeaj za s tim povezane zadae. On je u toj dravi bio jedini
koji je izvan granica ue krunske zemlje raspoznavao jo i carsku
granicu; pa kad ga je sudbina napokon morala i odvojiti od zajednike
domovine, jo i tada je pokuavao savladati ogroman zadatak postati
gospodarem i odrati Nijemstvu ono, to su ve jednom oevi u
beskrajnim borbama otrgli od Istoka. Pri tome jo treba imati na umu, da
se sve to moglo obaviti s podijeljenom snagom; Jer, srca i sjeanja onih
najboljih nikada nisu prestala osjeati za cijelu majku zemlju, dok je
samo ostatak ostao u zaviaju.
Ve je opi obzor Nijemca-Austrijanca bio srazmjerno iri. Njegovi
ekonomski odnosi obuhvaali su esto gotovo cijelo mnogostruko
carstvo. Gotovo sva stvarno velika poduzea bila su u njegovim rukama;
vodee osoblje tehniara i inovnika regrutirao se veinom iz njegovih
redova. A on je bio i obnaatelj vanjske trgovine, sve dok idovstvo nije
stavilo svoju ruku na ta njemaka
Opa politika razmatranja iz mog bekog razdoblja 91
prapodruja. Samo je on politiki drao dravu na okupu. Ve ga je i
vrijeme sluenja vojske bacalo daleko izvan uskih granica zaviaja. Ako
se austrijskonjemaki regrut, moda i uvrstio u njemaku regimentu, ona
se sama mogla nalaziti isto tako u Hercegovini, kao i u Beu ili Galiciji.
asniki kor je jo uvijek bio njemaki, vie dravno inovnitvo
preteno njemako. Njemaki su najzad bili i umjetnost i znanost.
Izuzimajui ki najnovijeg umjetnikog razvoja, ija bi proizvodnja bez
daljnjeg mogla potjecati od nekog crnakog naroda, posjednik i iritelj
istinskog umjetnikog uvjerenja, bio je jedino samo sam Nijemac. U
muzici, arhitekturi, kiparstvu i slikarstvu, Be je bio izvor koji je u
neiscrpnoj punoi opskrbljivao cijelu dvojnu monarhiju, a da sam nikada
nije vidljivo zakazao.
Nijemstvo je konano bilo jo i obnaatelj cjelokupne vanjske politike,
ukoliko se izuzme ono malo Maara.
Pa ipak je uzaludan bio svaki pokuaj odravanja ovog carstva, kojem su
nedostajale bitne pretpostavke.
Za opstojnost austrijske narodne drave postojala je samo jedna
mogunost - da se u pojedinim nacijama prevladaju centrifugalne sile.
Dravom se vlada ili centralistiki, stim da se ona tako organizirana i
iznutra, ili je ona drugaije nezamisliva.
U raznim svijetlim trenucima do tog su uvida dolazila i najvia mjesta,
da bi, najee, nakon kratkog vremena to zaboravili, ili, kao teko
ostvarivo, gurali ustranu. Svaka misao o nekom federativnijem ustrojstvu
carstva morala je nuno, uslijed nedostatka jake dravne jezgre
nadmone snage, doivjeti neuspjeh. K tome jo treba dodati i bitno
drugaije unutarnje pretpostavke austrijske drave u odnosu na njemako
carstvo Bismarckova shvaanja. U Njemakoj se radilo samo o tome, da
se prevladaju politike tradicije, jer je u kulturnom pogledu uvijek
postojala zajednika osnova. Carstvo je, prije svega, bilo nastanjeno,
izuzev malih stranih djelia i ogranaka, samo pripadnicima jednog
naroda.
U Austriji su odnosi bili obratni.
92
Obraun
Ovdje nije postojalo politiko sjeanje vlastite veliine pojedinih
zemalja, izuzev Maarske: ili je bilo sasvim prebrisano spuvom
vremena, ili je u najmanju ruku ostajalo zamueno ili nejasno. Zato su
se, s druge strane, u doba principa nacionaliteta u raznim zemljama-
pokrajinama razvijale narodne snage ije je savladavanje moralo postati
teko, upravo u onoj mjeri, u kojoj su se na rubu monarhije poele
stvarati nacionalne drave, iji su dravotvorni narodi bili rasno srodni ili
isti s pojedinim austrijskim narodnim ograncima. Te su drave od tada
mogle sa svoje strane izazvati veu privlanu snagu, nego to je to bilo
nasuprot tome jo mogue Ni j emci ma-Austrij ancima.
ak ni Be na dulji rok nije vie mogao izdrati ovu borbu.
Razvojem Budimpete u velegrad, Be je po prvi puta dobio rivala, iji
zadatak vie nije bio povezivanje cjelokupne monarhije, ve naprotiv,
jaanje samo jednog njenog dijela. U kratkom je vremenu ovaj primjer
trebao slijediti i Prag, a potom Lamberg, Ljubljana, itd. S usponom ovih
nekada provincijalnih gradova u nacionalne glavne gradove pojedinih
zemalja, formirala su se sada i sredita za svoj samostalniji kulturni
ivot. Tek su time narodno-politiki instinkti poprimili svoju duhovnu
osnovu i produbljenje. I tako se jednom morao pribliiti trenutak, kada
su ove pogonske snage pojedinih naroda postale snanije od snaga
zajednikog interesa, to se u Austriji i dogodilo.
Tijek ovog razvitka mogao se vrlo jasno utvrditi nakon smrti Josipa II.
Njegova je brzina ovisila o nizu imbenika, koji su se dijelom nalazili u
samoj monarhiji, a drugim su dijelom bili posljedica odreenog
vanjskopolitikog poloaja carstva.
Kad bi se ozbiljno htjela prihvatiti i povesti borba za odranje ove
drave, tada je k tom cilju mogla voditi samo koliko bezobzirna toliko i
uporna centralizacija. Ali se tada prije svega morala naglasiti formalna
zajednika pripadnost principijelnim utvrivanjem jedinstvenog
dravnog jezika; Upravi su se trebala dati u ruke pomona tehnika
sredstva, bez ega ne moe postojati jedinstvena drava. Tek bi se tada
na trajno kroz kolu i nastavu
Opa politika razmatranja iz mog bekog razdoblja 93
mogla odnjegovati jedinstvena dravna svijest. To se ne postie kroz
deset ili dvadeset godina, ve se mora raunati na stoljea, kao to se i
inae u svim kolonizatorskim pitanjima vee znaenje pridaje upornosti,
nego energiji trenutka.
Da tada, i uprava, a i politiko vodstvo, mora biti u najstrooj
jedinstvenosti, razumije se samo po sebi.
Za mene je bila beskrajno bogata pouka shvatiti zato se ovo nije
dogodilo, ili tonije, zato to nije uinjeno. Krivac za ovaj propust bio je
i krivac za slom carstva.
Stara je Austrija, vie nego bilo koja druga drava, bila vezana za
veliinu svog vodstva. Ovdje je, dakako, nedostajao temelj nacionalne
drave, koja u narodnoj osnovi jo uvijek posjeduje snagu odranja, ako
vodstvo kao takvo toliko zataji. Jedinstvena narodna drava moe, zbog
prirodne oputenosti svoga stanovnitva i time povezane otporne snage,
ponekad podnijeti zauujue duge periode najloijeg upravljanja i
vodstva, a da zbog toga ne propadne iznutra. Pri tome se esto ini da u
takvom tijelu nema vie nikakva ivota, kao da je mrtvo!, dok mrtvac
iznenada ne ustane i sada pokae ostalom ovjeanstvu divljenja vrijedne
znakove svoje neunitive ivotne snage.
Drugaije je to ipak u carstvu koje nije sastavljeno od istih naroda, niti
od zajednike krvi, nego ga, tovie, odrava zajednika aka. Ovdje
svaka slabost vodstva nee voditi dravu u zimski san, ve e biti povod
buenja svih individualnih instinkata koji su prisutni po krvnoj
zasnovanosti, a nemaju mogunosti da se u trenutku volje razviju. Samo
stoljetnim zajednikim odgojem, zajednikom tradicijom, zajednikim
interesima itd., ovu se opasnost moe ublaiti. Otuda e takve dravne
tvorevine, to su mlae i tim ovisnije od veliine vodstva, kao djela
grandiozno snanog ovjeka i duhovnog heroja, esto puta ve nakon
smrti usamljenog velikog osnivaa, ponovno propasti. Ali, jo i nakon
stoljea, ne znai da su te opasnosti i savladane, one samo miruju, da bi
se opet iznenada probudile, kad zajedniko vodstvo i snaga zajednikog
odgoja, uzvienost svih tradicija, vie ne budu mogli prevladati polet
vlastitog odvojenog ivotnog poriva razliitih plemena.
94
Obraun
Vjerojatno je tragina krivica kue Habsburg, to ovo nije mogla shvatiti.
Jednom jedinom medu njima sudbina je drala baklju za budunost
njegove zemlje, ali se tada i ona zauvijek ugasila.
Josip II., rimski car njemake nacije, u svom je rastuem strahu vidio,
kako njegova kua, pritisnuta na krajnji rub carstva, mora jednom nestati
u vrtlogu jednog Babilona naroda, ako se u posljednji as ne popravi ono
to su propustili uiniti oevi. S natovjeanskom snagom izloio se
prijatelj ljudi protiv neodgovornosti predaka i traio da u jednom
desetljeu nadoknadi ono to su stoljea prethodno propustila. Da je
njegovom radu bilo poklonjeno samo etrdeset godina, i da su poslije
njega bar jo dvije generacije nastavile zapoeto djelo na isti nain,
vjerojatno bi se bilo uspjelo postii udo. Ali, kako je on poslije jedva
deset godina vladavine umro, s njim u grob potonu i njegovo djelo,
zauvijek zaspalo u kapucinskoj grobnici da se vie nikad ne probudi.
Njegovi nasljednici nisu ni voljom ni duhom, dorasli toj
zadai.
Kad sad nad Europom bljesnue prve revolucionarne munje novog
vremena, i u Austriji se poee malo po malo javljati poari. Samo kada
poar konano planu, njegov je ar bio manje raspiren socijalnim,
drutvenim ili opepolitikim uzrocima, a mnogo vie pogonskim silama
narodnog porijekla.
Revolucija iz 1848. je mogla biti svagdje klasna borba, ali je u Austriji
ipak bila poetak novih rasnih sukoba. Time to se tada Nijemac,
zaboravljajui ili ne prepoznajui svoje podrijetlo, stavio u slubu
revolucionarnog prevrata, zapeatio je svoju sudbinu. Pripomogao je da
se probudi duh zapadne demokracije koji mu je u kratkom vremenu
uskratio osnove vlastitog postojanja.
Stvaranjem parlamentarnog, predstavnikog tijela, bez prethodnog
zasnivanja i uvrenja zajednikog dravnog jezika, poloen je kamen
temeljac kraja prevlasti Nijemstva u monarhiji. Od tog je trenutka bila
izgubljena i sama drava. Sve to je nakon toga slijedilo, bilo je samo
povijesno trajanje jednog carstva.
Opa politika razmatranja iz mog bekog razdoblja 95
Pratiti taj raspad bilo je isto tako potresno, koliko i smijeno. U tisue i
tisue oblika provodilo se do pojedinosti izvrenje povijesne presude.
Time to je jo jedan velik dio ljudi slijepo tumarao kroz ove pojave
propasti, samo se jo dokazivala volja Bogova za unitenjem Austrije.
Ne elim se ovdje gubiti u pojedinostima, jer to nije ni zadaa ove
knjige. elim samo izvui neke dogaaje koji spadaju u krug temeljnih
razmatranja koja su kao postojei uzroci propasti naroda i drave i u
naem dananjem vremenu jo uvijek znaajni i koji mi konano
potpomau osigurati osnovu mojeg politikog naina miljenja.
#
Meu institucije koje su najjasnije, ak i malograaninu koji inae nije
ba blagoslovljen otrim pogledom u stanje stvari, prikazale stanje i
otkrile prodiranje Austrijske monarhije, na elu se nalazila ona, koja je
zadobila najvie snage za sebe - parlament, ili, kako se to u Austriji
zvalo: Reichsrat ( Savjet carstva).
Uzorak ovog tijela bio je vidljiv u Engleskoj, zemlji klasine
demokracije. Otuda je preuzet cijeli usreiteljski ustroj i presaen, to
je bilo mogue vie nepromijenjen, u Be.
U Zastupnikom domu i Gornjem domu slavio je engleski dvodomni
sustav svoje uskrsnue, samo to su sami Domovi bili neto drugaiji.
Kada je Barry jednom davno svoju parlamentarnu palau podigao iz
bujica Themse, zahvatio je u povijest britanskog svjetskog carstva i
donio iz nje ukras sa tisuu i dvjesto rupa, konzola i stubova svoje
raskone graevine. Graditelji, kipari i likovni umjetnici izgradie tamo
Dom lordova i naroda, peat slave cijele nacije.
Ovdje se, u Beu, javila i prva potekoa. Jer kad je Danac Hansen
zavravao i posljednje ukrase na vratima mramornog doma narodnog
predstavnitva, za ukraavanje mu nije preostalo nita drugo neko
pokuati potraiti oslonac u Antici. Sada tu kazalinu
96
Obraun
graevinu zapadne demokracije uljepavaju rimski i grki fdozofi i
dravnici i u simbolikoj ironiji, preko dva Doma vuku etvero-prege
dvokolice na sve etiri strane svijeta, svaki na svoju stranu, da bi na taj
nain podarili najbolji izraz unutarnjeg natezanja prema vanjskom
svijetu.
Nacionalisti su kao uvredu i provokaciju zabranili da u tom
graditeljskom djelu bude veliana austrijska povijest, kao to se to u
samom carstvu, dakako, tek pod grmljavinom bitaka prvog svjetskog rata
usudilo VValotschenovu graevinu Reichstaga natpisom posvetiti
njemakom narodu.
Kad sam, jo ni dvadesetogodinjak, po prvi puta uao u raskono zdanje
na Franzensringu, da bih kao gledatelj i sluatelj bio nazoan nekoj
sjednici poslanikog doma, bio sam ophrvan osjeajima najvee mrnje
Odavna sam mrzio parlament, ali nipoto ne kao instituciju po sebi.
Naprotiv, kao slobodouman ovjek nisam u sebi uope ni mogao
predoiti neku drugu moguu vlast, jer bi mi pomisao na nekakvu
diktaturu izgledala prema mom dranju u odnosu na kuu Habsburg, kao
zloin protiv slobode i protiv svakog razuma.
Tome je ne malo pridonijelo i to to mi je ve kao mladom ovjeku, zbog
mog obimnog itanja novina, bilo ucijepljeno izvjesno divljenje prema
engleskom parlamentu, a nisam ni slutio da to divljenje bez daljnjega
nisam htio napustiti. Dostojanstvo s kojim je tamo i Donji dom slijedio
svoje zadatke (kako je to lijepo znala opisati naa tampa), jako mi se
svidjelo. Je li uope i mogao postojati uzvieniji oblik samovladanja
naroda?
Ba zbog toga sam bio neprijatelj austrijskog parlamenta. Drao sam
oblik njegova djelovanja nedostojnim svog velikog uzora. Ali sada se, k
tomu, dogodilo sljedee:
Sudbina Nijemstva u austrijskoj dravi bila je ovisna o njegovoj
zastupljenosti u Reichsratu (Craskom savjetu). Do uvoenja opeg i
tajnog izbornog prava, postojala je jo neka, iako neznatna, njemaka
veina u parlamentu. Ve je i to stanje bilo opasno, jer je po nacionalno
nepouzdanom dranju socijaldemokracije, ova veina
\
Opa politika razmatranja iz mog bekog razdoblja 97
u kritinim pitanjima koja su se ticala Nijemstva - da od sebe ne bi
odvratila predstavnike pojedinih stranih naroda - uvijek nastupala protiv
njemakih interesa. Socijaldemokraciju se ve tada nije moglo drati
njemakom partijom. Uvoenjem opeg izbornog prava prestala je,
meutim, i isto brojano gledano, njemaka nadmo. Sada vie nije bilo
nikakvih preprijeka na putu daljeg odnjemi-vanja drave.
Nacionalni nagon samoodranja doputao mi je ve tada da zbog ovog
razloga malo volim i cijenim narodno predstavnitvo u komejeNijemstvo
umjesto predstavljanja bilo izdavano. Ve su samo to bili nedostaci, koji
su, kao i mnogo toga drugog, mogli biti pripisivani ne stvari po sebi, ve
austrijskoj dravi..Prije sam jo vjerovao da ponovnim uspostavljanjem
njemake veine u predstavnikim tijelima, protiv toga vie ne bi trebao
postojati nikakav povod za principijelan stav, dokle god stara drava jo
uope i postoji.
Tako sam, dakle, duevno svjesno po prvi puta stupio u koliko svete,
toliko i osporavane prostorije. One su mi, dodue, bile svete samo zbog
uzviene ljepote predivna zdanja. udesno grko djelo na njemakom
tlu.
Ali, u kojem li sam kratkom vremenu bio ozlojeen, kad sam vidio
bijednu predstavu, koja se sada odvijala pred mojim oima!
Sjednici je bilo nazono nekoliko stotina ovih narodnih predstavnika,
koji su upravo trebali zauzeti svoj stav prema nekom vanom pitanju
gospodarskog znaaja.
Bio mi je dovoljan ve taj prvi dan, da me niz tjedana potom podstakne
na razmiljanje.
Duhovni sadraj izloenog bio je zaista na tako poniavajuoj visini,
ako se govore uope moglo shvatiti, jer neki od gospode nisu govorili
njemakim, ve njihovim slavenskim materinskim jezicima, ili, bolje
rei, dijalektima. Ono to sam do sada spoznao iz itanja novina, sad sam
bio u prilici uti i na svoja vlastita uha. Bila je to gestikulirajua, svim
vrstama tonova ispremijeana
98
Obraun
dreea, divlje pokretljiva masa, a iznad nje bezazleni ostarjeli stri-ek,
koji se trudio, u znoju lica svoga, estokim mahanjem zvona i sad
umirujuim sad opominjuim dovikivanjem, dostojanstvo kue ponovno
dovesti u red.
Morao sam se nasmijati.
Nekoliko tjedana kasnije ponovno sam bio u toj kui. Sada se slika
promijenila, nije se mogla prepoznati. Sala sasvim prazna. Tamo dolje se
spavalo. Nekoliko je poslanika bilo na svojim sjeditima zijevajui jedan
prema drugome, jedan od njih je govorio. Bio je nazoan
dopredsjednik Doma, koji je, vidljivo se dosaujui, gledao po sali.
U meni se javie, prve slutnje Sada sam odlazio uvijek tamo, kad god mi
je to vrijeme doputalo i mirno i paljivo promatrao odgovarajui prizor,
sluao govore, ukoliko su bili razumljivi, prouavao vie ili manje
inteligentna bia tih izabranika nacije ove tune drave - i malo po malo,
izgraivao svoje vlastito miljenje.
Bila je dovoljna godina dana ovih mirnih promatranja, da bih, ali zaista
bez ostatka, izmijenio ili otklonio sva svoja prijanja shvaanja o biu
ove institucije. Moje unutarnje bie nije vie prihvaalo krivotvorenu
sliku, koju je o njoj imala zvanina misao Austrije; ne, sad vie nisam
mogao priznati parlament kao takav. Do tada sam drao da je nesrea
austrijskog parlamenta u nedostatku njemake veine, ali sam sada zlu
kob vidio u cijelokupnoj pojavi i biu te institucije uope.
Postavi mi se cijeli niz pitanja.
Poeh se prisnije upoznavati s demokratskim principom veinskog
odluivanja, kao osnove cijele ove institucije, ali nita manju pozornost
nisam poklanjao duhovnim i moralnim vrijednostima te gospode, koja su
kao izabranici nacije njoj trebali i sluiti.
Tako sam istovremeno prouio i upoznao i instituciju i njene obnaatelje.
Tijekom nekoliko godina u mojoj se spoznaji i pogledu, u plastinoj
jasnoi, ocrtao tip uveliavajue dostojanstvene pojave novijeg vremena
- Parlamentarac. On se u meni poe utuvljavati u obliku koji nikada vie
nije bio podvrgnut bilo kakvoj promjeni.
Opa politika razmatranja iz mog bekog razdoblja 99
I ovaj puta me je zorna nastava praktine stvarnosti sauvala da se ne
uguim u teoriji, koja se na prvi pogled mnogima ini zavodljivom, ali
koja se, unato svemu tome, mora pribrojiti iskrivljenim pojavama
ovjeanstva.
Demokracija dananjeg Zapada je prethodnica marxizma, koji bez nje ne
bi bio uope zamisliv. Tek ona prua toj svjetskoj kugi hranjivo tlo, na
kome se tada moe iriti zaraza. U njenoj vanjskoj izraajnoj formi,
parlamentarizmu, ona je sebi stvorila jo jednu nakazu od blata i vatre,
pri emu mi se, naalost, ta vatra uinila kao da je sagorjela ve u
ovom trenu.
Morao sam biti vie nego zahvalan Sudbini, to mi je jo u Beu
podnijela na razmatranje i ovo pitanje, jer se bojim da bih u tadanjoj
Njemakoj isuvie lake ruke doao do odgovora. Da sam svu kominost
te institucije zvane Parlament najprije upoznao u Berlinu, moda bih
zapao u proturjenosti, i bez oito dobrih razloga se stavio na stranu
onih, koji su dobrobit naroda i carstva vidjeli jedino u iskljuivom
zahtjevu sile carskog miljenja i tako ipak, nasuprot vremenu i ljudima,
ostajali istovremeno i strani i slijepi.
U Austriji je to bilo nemogue.
Ovdje se nije moglo lako upasti iz jedne grjeke u drugu. Ako nije valjao
parlament, tada su jo manje valjali Habsburgovci - drugi sluaj nije bio
mogu. Samim odbijanjem parlamentarizma, ovdje nita nije uinjeno,
jer je uvijek ostajalo otvoreno pitanje: to sad? Odbijanjem i
uklanjanjem Reichsrata preostala bi dabome kao jedina sila, vlast kue
Habsburg, to je meni bila potpuno nepodnoljiva misao.
Tekoa ovog posebnog sluaja dovela me je prije nego to bi se to
moglo oekivati s obzirom na moju mladost, do temeljitog razmatranja
problema po sebi.
Ono to me je ponajprije i ponajvie natjeralo na razmiljanje, bilo je
oigledno nepostojanje svake odgovornosti pojedinca.
Parlament donosi nekakav zakljuak, ije posljedice mogu biti tako
sudbonosne za dravu, a nitko za to ne snosi odgovornost,
100
Obraun
nitko nikad ne podnosi raun. Jer, naziva li se to preuzimanjem
odgovornosti kada poslije sloma vlada koja snosi krivicu podnese
ostavku? Ili se koalicija raspadne pa raspusti i parlament?
Moe li se uope neku prevrtljivu veinu ljudi ikada uiniti
odgovornom?
Nije li ipak zamisao svake odgovornosti povezana s pojedincem?
Moe li se vodeu linost vlade uiniti odgovornom za djelovanje ije se
nastajanje i sprovodenje stavlja iskljuivo na raun htijenja i sklonosti
neke veine ljudi?
Ili: nije li zadatak vodeeg dravnika umjesto u proizvoenju
stvaralakih zamisli ili planova po sebi, zapravo i tovie u umjetnosti da
se genijalnost njegovih nacrta neprestano objanjava stadu ovnova
praznoglavaca, da bi se tada izmolila njihova velikoduna suglasnost?
Je li kriterij dravnika da on mora u isto tako visokoj mjeri vladati
umjetnou uvjeravanja, kao i onom iz podruja dravnike mudrosti u
zacrtavanju velikih smjernica i donoenju velikih odluka?
Je li nesposobnost vode dokazana time, to mu za odreenu ideju nije
uspjelo pridobiti veinu neke, manje ili vie isto sluajno skupljene
gomile?
Da, i je li ta gomila ikada uope i shvatila neku ideju prije nego to njen
uspjeh postane navjestitelj njene veliine?
Nije li svako genijalno djelo ovoga svijeta, zapravo vidljivi protest genija
protiv tromosti mase?
to treba initi dravnik koji se ne uspije dodvoriti toj gomili za njenu
naklonost svojim planovima?
Treba li je potkupiti?
Ili se treba, s obzirom na glupost svojih sugraana, odrei provoenja
zadataka osvjedoenih kao ivotna neophodnost i povui se, ili pri njima
ipak ostati?
Ne upada li u takvom sluaju stvarni karakter u nerjeivi konflikt izmeu
spoznaje i pristojnosti, ili, bolje reeno, shvaanja potenja?
Opa politika razmatranja iz mog bekog razdoblja 101
Gdje ovdje lei granica koja razdvaja opu dunost prema cjelini,
nasuprot obvezi osobne asti?
Ne mora li se svaki pravi voda strogo uvati od toga, da na taj nain bude
degradiran u politikog pekulanta?
I ne mora li se, u obrnutom sluaju, svaki pekulant osjeati pozvanim da
djeluje u politici, jer posljednju odgovornost ne treba snositi on sam,
nego nekakva neuhvatljiva gomila?
Ne mora li na parlamentarni veinski princip dovesti openito do
razaranja pojma vode?
Vjeruje li se, ipak, da napredak ovoga svijeta nastaje iz mozga veine, a
ne iz glava pojedinaca?
Ili, predvia li se da se za ovjeju budunost smije odrei pretpostavki
ljudske kulture?
Ne ini li se ona, naprotiv, neophodnijom nego ikada prije?
Time to parlamentarni princip veinskog odluivanja odbija autoritet
linosti i na njeno mjesto postavlja brojnost ove ili one gomile, on se
ogrjeuje o aristokratske temelje Prirode, pri emu se dodue njeni nazori
o plemstvu, ni u kom sluaju ne mogu, recimo, otjeloviti u dananju
dekadenciju naih gornjih deset tisua.
Kakvo pustoenje priinjava ova institucija moderne parlamentarne
vlasti moe si, svakako, zamisliti itatelj idovskih novina, osim ako nije
nauio samostalno misliti i procjenjivati. Ona je u prvom redu poticaj za
nevjerojatnu poplavu najbezvrijednijih pojavnosti naih dana u
cjelokupnom politikom ivotu. Koliko god da e se pravi voa
distancirati od politike djelatnosti, koja se najveim svojim dijelom ne
sastoji od stvaralakog rada i uinka, ve mnogo vie od krivotvorenja i
djelovanja radi stjecanja naklonosti neke veine, jo u veoj mjeri e ba
takva njegova djelatnost odgovarati sitnim duama i privlaiti ih..
to je danas takav gulikoa patuljastijeg duha i mogunosti, to mu u
svijest jasnije dolazi vlastiti uvid o bijedi svoje pojave, tim e on vie
slaviti sustav, koji od njega ni u kom sluaju ne zahtijeva snagu i
genijalnost nekog diva, ve se, tovie, zadovoljava prepredenou
seoskog kmeta, da radije gleda ak i takvu vrstu
102
Obraun
mudrosti, nego mudrost Perikla. I pri tome se takva budala nikada ne
mora muiti oko odgovornosti za svoj rad. On je temeljito osloboen te
brige ve i stoga, jer on, dabome, tono zna da je potpuno svejedno
kakav e biti uinak njegovih dravnikih eprtljancija, njegov je kraj
ve odavno zabiljeen u zvjezdama; on e jednoga dana, nekom drugom,
isto tako velikom duhu, morati predati svoje mjesto. Jer obiljeje je
takvog propadanja da se koliina velikih dravnika poveava u onoj
mjeri, u kojoj opada mjerilo vrijednosti pojedinca. On e, meutim, sa
sve veom ovisnou od parlamentarnih veina morati postajati sve
manji, jer e s jedne strane veliki duhovi uvijek odbiti da budu straari
glupih neznalica i brbljivaca, kao to e, s druge strane, predstavnici
veine, to znai gluposti, nita manje strastveno mrziti nadmonu glavu.
Za takvu Skuptinu Hildinih gradskih poslanika uvijek postoji utjean
osjeaj, jer znaju da ih predvodi voda, ija mudrost odgovara razini
nazonih: pa zar ne treba svatko doivjeti radost to s vremena na
vrijeme moe pustiti da bljesne i njegov duh - a prije svega zbog toga,
to, kad bilo tko moe biti majstor, zato to jednom ne bi mogao biti i
Peter?
Ovaj pronalazak demokracije najvie odgovara svojstvu, koje je u
posljednje vrijeme izraslo u pravu sramotu, naime, kukaviluk velikog
dijela naeg takozvanog vodstva. Kakve li sree to se ono pri
donoenju svih odluka koje su od stvarnog znaaja, moe sakriti iza
suknje takozvane Veine!
Pogledajmo jednom samo takvog politikog razbojnika, kako zabrinut za
svaku uredbu prosi suglasnost veine, da bi tako zatitio ortake, a time za
sva vremena sa sebe skinuo teret odgovornosti. To je, meutim, dodatni
glavni razlog zato je takav nain politike djelatnosti asnom, a time i
hrabrom, ovjeku odvratan i mrzak, dok one bijedne karaktere - a tko za
svoje djelovanje nee osobno preuzeti odgovornost ve trai sklonite,
taj je straljiv nevaljalac - takva vrsta politike djelatnosti privlai. I kada
se elni-tvo neke nacije sastoji od takvih bijednika, tada se tako neto
ve u kratkom vremenu ljuto osveti. Tada se vie nee smoi hrabrosti
Opa politika razmatranja iz mog bekog razdoblja 103
dostojna ovjeka ni za jednu vanu djelatnost. Svatko e prije prihvatiti
bilo koju, pa i takvu sramnu neasnost, nego se izboriti za neku
dostojanstvenu odluku; i zar ovdje nema vie nikoga koji je spreman
izloiti svoju linost i svoju glavu za provoenje bezobzirne odluke!
Jer, nikada se ne treba i ne smije zaboraviti: Veina ni ovdje nikada ne
moe zamijeniti pravog ovjeka. On ne samo da je uvijek zastupnik
gluposti, nego i kukaviluka. I kao to je teko mogue meu stotinama
praznoglavaca nai jednog mudraca, isto je tako nemogue da stotina
plaljivaca donese herojsku odluku.
to je manja odgovornost voe, tim e vie rasti broj onih koji e se i u
najbjednijoj mjeri osjetiti lino pozvanima, svoje besmrtne snage naciji
staviti na raspolaganje. Pa oni, zaboga, vie nisu u stanju ni ekati da ve
konano dodu na red! Oni ve stoje u dugoj koloni, brojei s bolnim
aljenjem sve one koji ekaju ispred njih i gotovo na sate i minute
raunaju tko e ih prema ljudskim mjerilima dovesti na potez. Stoga oni
eznu za svakom promjenom funkcije koja im lebdi pred oima i
zahvalni su svakom skandalu koji pred njima raiava put. Ako se
netko ipak ne eli povui sa zauzetog poloaja, oni to tada osjeaju
gotovo kao krenje svetoga sporazuma zajednike solidarnosti. Tada
postaju zli i nikako se ne smiruju, sve dok bestidnik najzad ne padne i
svoje jo toplo mjesto ponovno stavi na raspolaganje javnosti. Zbog toga
on nee vie tako brzo ponovno doi do poloaja. Ipak, im je takva
kreatura bila prinuena napustiti svoj poloaj, ona e se odmah pokuati
ugurati u ope redove onih koji ekaju, osim ako je uskomeani povici i
psovke drugih u tome ne sprijee.
Posljedice svega toga su zastraujue brze promjene na najvanijim
mjestima i slubama takve dravne tvorevine, uinak koji u svakom
sluaju djeluje nepovoljno, a ponekad ak i katastrofalno. Jer ovim
izmjenama sada ne postaju rtvom samo glupan i nesposobnjakovi, ve
jo vie i pravi voda, ako sudbina nekog takvog uope uspije dovesti na
poloaj. I im se za tako neto sazna samo jednom, odmah se u obranu
organizira zgusnuti front, naroito
104
Obraun
ako jedna takva glava ne potjee iz vlastitih redova, to se
podrazumijeva, a ipak se usuuje prodrijeti u uzvieno drutvo. U naelu
se sve dri izmeu sebe i mrzi kao zajednikog neprijatelja svakog onog
koji bi znao nulama dodati koju jedinicu. I u tom je smjeru instinkt tim
izotreniji, to u svim ostalim sluajevima vie nedostaje.
Posljedice e biti sve rasprostranjenije duhovno osiromaenje vodeih
slojeva. to pri tome ostaje naciji i dravi, svatko moe procijeniti sam,
ukoliko i on ne spada u tu vrstu voa.
Stara je Austrija imala parlamentarno ureenje jo u istoj
kulturi.
Naravno da je dotinog ministra-predsjednika imenovao car i kralj, samo
to imenovanje nije bilo nita drugo, nego provoenje parlamentarne
volje. Cjenjkanje i trgovanje za pojedino ministarsko mjesto bilo je ve
zapadna demokracija u najizvornijem izdanju. Naroito je u sve kraim
rokovima dolazilo do smjene pojedinih linosti. Uinci su odgovarali
primijenjenim naelima, da bi sve konano preraslo u pravi pravcati lov.
U istoj je mjeri sve vie opadala i veliina dotinih dravnika, dok
konano nije preostao samo onaj siuni tip parlamentarnog pekulanta,
ija se dravnika vrijednost odmjeravala i priznavala, vie prema
njegovoj sposobnosti kojom je uspio sklepati pojedine koalicije, dakle,
sprovoditi ove najsitnije politike muktake poslie, koji su jedino bili u
stanju ujediniti ovakve narodne predstavnike za praktini rad.
Tako je ta beka kola na ovom podruju mogla prenijetii najbolje
spoznaje.
Ono to je ne manje privlailo moju pozornost, bila je usporedba izmeu
postojeih mogunosti i znanja ovih narodnih predstavnika, i zadaa koje
su od njih eljno oekivane. Dabome da se tada moralo, htjelo se to ili
ne, poblie pozabaviti i duhovnim obzorom tih narodnih izabranika, pri
emu se uope nije moglo zaobii, a ne pokloniti neophodnu pozornost i
zbivanjima koja su vodila ka razotkrivanju zadivljujuih pojava naeg
javnog ivota.
Opa politika razmatranja iz mog bekog razdoblja 105
Vrijedno temeljitog istraivanja i provjeravanja bio je i nain na koji su
utvrdivane i primjenjivane stvarne mogunosti ove gospode za slubu
domovini, dakle, tehnika strana njihova posla.
Cjelokupna slika parlamentarnog ivota bila je tim jadnija, ako bi se tko
odluilo prodrijeti dublje u te unutarnje odnose, kako bi s bezobzirno
otrom objektivnou prouio linosti i stvarne osnove. Da, to se odnosi
na instituciju, koja se preko svojih elnika, u svakoj drugoj reenici,
osjea potaknutom prema svakom drugaijem stavu, ukazivati na
objektivnost kao jedinu pravu osnovu svakog procjenjivanja i
zauzimanja stajalita. Kad bi se ovu gospodu procijenilo osobno, kao i
zakone njihovog jadnog bia, uinci bi bili iznenaujui.
Ne postoji ni jedan princip koji je, objektivno gledano, tako netoan kao
parlamentarni.
Pritom se smije sasvim zanemariti nain na koji se provodi izbor
gospode narodnih predstavnika i kako oni uope dospijevaju do svojih
slubi i do svoga novog dostojanstva. Da se ovdje stvarno radi samo o
siunom djeliu ispunjenja neke ope volje, ili ak ope potrebe, sinut
e svakom, kome je jasno da shvaanje irokih masa uope nije tako
razvijeno, da bi one same dole do odreenih politikih nazora i
temeljem njih odabrale odgovarajue linosti.
Ono to uvijek oznaavamo rjeju javno mnijenje, svojim
ponajmanjim dijelom poiva na iskustvima ili ak spoznajama
pojedinaca steenim samostalno, a najveim dijelom, na predodbi koja
se esto stvara potpuno beskrajno uvjerljivim nainom takozvanog
prosvjeivanja.
Kao to je i vjerski stav uinak odgoja, a religiozna potreba po sebi
drijema u dui ovjeka, tako je i politiko mnijenje mase samo krajnji
rezultat jedne, ponekad sasvim nevjerojatno uporne i temeljne obrade
due i razuma.
Daleko najmoniji udio u politikom obrazovanju, koji se u ovom
sluaju najbolje oznaava rjeju propaganda, pada na raun tampe. Ona
se brine u prvom redu za sav prosvjetiteljski rad i ima ulogu neke
vrste kole za odrasle. Samo, ta nastava nije
106
Obraun
u rukama drave, ve u kandama dijela najbezvrijednijih snaga. Ve
sam u Beu kao mlad ovjek bio u najboljoj moguoj prilici tono
upoznati vlasnike i duhovne tvorniare tog stroja za odgoj masa. U
poetku sam se morao uditi u kako je kratkom vremenu toj zloestoj
velesili u dravi bilo mogue proizvesti neko odreeno miljenje, ak i
onda, kad se prosto radilo o potpunoj krivotvorini stvarno postojeih
opih unutarnjih elja i nazora. U nekoliko je dana iz neke smijene
stvarice, organizirana znaajna dravna akcija, dok su, nasuprot tome, u
isto vrijeme, vani ivotni problemi predani zaboravu, ili jo bolje,
jednostavno ukradeni iz svijesti i sjeanja mase.
Tako se uspijevalo u svega nekoliko tjedana nekom arolijom, ni iz ega,
doarati imena i pripisati im najnevjerojatnija nadanja iroke javnosti,
ak im jo stvariti i populanost, koja nekom stvarno znaajnom ovjeku
nije mogla pripasti tijekom cjelokupnog njegova ivota; imena za koja
jo samo prije mjesec dana nije mogao uti ni jedan ovjek, dok su u isto
vrijeme vrijedne i tovane pojave dravnog i ostalog javnog ivota
umirale za svoje suvremenike jo i pri najboljem zdravlju i snazi, ili pak
bile izloene takvoj bijednoj poruzi, da je za kratko vrijeme prijetila i
opasnost da njihovo ime postane simbolom sasvim odreene podlosti i
lopovluka. Ova podla idovska metoda, da se na asnog ovjeka kao
zamahom arobnog tapia, sa stotina i stotina mjesta istovremeno, iz
smrdljivih kibli najniih kleveta i obeaenja odjednom izlije na
njihovu istu odjeu, mora se dobro prostudirati da bi se moglo tono
vrednovati pravu opasnost ovog oloa od tampe.
Tada vie ne postoji nita, to takvom duhovnom razbojniku ne bi
odgovaralo da ostvari svoje prozirne ciljeve.
On e pronjukati i u najintimnije obiteljske odnose i nee se smiriti prije
nego njegov tragalaki instinkt ne napipa nekakav bijedni dogaaj, kojim
e nesretnoj rtvi zadati posljednji udarac. Ako se ipak ni u javnom ni u
privatnom ivotu, ni pri najupornijem njukanju, ne nade ba nita, tada
e se taj klipan jednostavno dohvatiti klevete, vrsto vjerujui da e i
nakon tisuu poricanja ostati
Opa politika razmatranja iz mog bekog razdoblja 107
ipak neto visjeti, a da ve nakon stotog ponavljanja kleveta za koje e
nai i naroite ortake, borba rtve protiv toga u najveem broju sluajeva
nee vie biti mogua. Pri tome ta bitanga nikad nita ne poduzima iz
motiva koji bi moda pristojnim ljudima bili i vjerojatni, ili bar
shvatljivi. Boe sauvaj! I napadajui tako svoje drage suvremenike na
najpodliji nain, vucibatina ove vrste skriva se kao sipa u pravi oblak
estitosti i iscjeliteljskih fraza, brblja o novinarskoj dunosti i slinim
laljivim sredstvima, pa se ak jo i usuuje da se za vrijeme zasjedanja i
kongresa, dakle u odreenim povodima, via zajedno u veem broju
ljudi, i trabunja o nekakvoj posebnoj, naime novinskoj, asti, to ovdje
okupljena bagra odobrava i dostojanstveno uzajamno potvruje.
Ova fukara fabricira vie od dvije treine takozvanog javnog mnijenja
iz ije se onda pjene pojavljuje parlamentarna Afrodita.
Da bi se ovaj postupak tono prikazao i izloio u svojoj potpunoj
laljivoj neistinitosti, moralo bi se napisati tomove knjiga. Samo, ako se
iz njegove djelatnosti i izuzme sve i promatra samo dati proizvod
njegove objektivnosti, i to mi se ini dovoljnim, da se rasvijetli
objektivno ludilo te institucije, ak i pred njenim najstroim vjernicima.
Najlake i ponajprije bi se mogla razumjeti ova, koliko besmislena toliko
i opasna zbrka, im bi se usporedio demokratski parlamentarizam s
istinskom germanskom demokracijom.
Najvrjednije je pozornosti u sluaju onog prvog u tome, da se postupa
tako da se izabere broj od recimo petsto ljudi ili u krajnjem ena, kojima
sada pripada obveza da o svemu i svaemu donose konane odluke. Oni
su tako praktino sama vlada; jer, iako se i od njih bira kabinet, koji
prema vanjskom svijetu preuzima voenje dravnih poslova, to je samo
naizgled tako. U stvarnosti takozvana vlada ne moe uiniti ni koraka, a
da si prethodno ne pribavi dozvolu ope skuptine. Time ona, meutim,
ne moe biti proglaena ni za to odgovornom, jer posljednja odluka,
dakle, ipak nije na njoj, ve na parlamentarnoj veini. Ona je u svakom
sluaju
108
Obraun
samo izvriteljica volje ove ili one veine. Njena bi se politika
sposobnost zapravo mogla prosuditi samo u umijeu kojim postie
sposobnost prilagoivanja volji veine, ili primicanja veine sebi. Ona
time pada s visina stvarne vlade na razinu prosjakinje prema ovoj ili onoj
veini. ak je i njena najvanija zadaa samo u tome, da si s vremena na
vrijeme mora osigurati naklonost postojee veine, ili se dati u poduhvat
i osigurati jednu novu, sebi naklonjenu, veinu. Uspije li u tome, tada e
smjeti neko kratko vrijeme vladati; ne uspije li, moe otii. Ispravnost
njenih namjera ne igra pri tome uope nikakvu ulogu.
Tim je svaka odgovornost praktiki iskljuena.
Do kakvih to posljedica vodi, proizilazi iz sasvim jednostavnog
razmatranja:
Unutarnji sastav petsto izabranih narodnih predstavnika prema zvanju ili
ak i sposobnostima pojedinaca, odaje, koliko rascjepkanu, toliko jo
ponajee jadnu sliku. Jer ipak ne treba ba vjerovati, da su ti izabranici
nacije takoer i izabranici duha, ili bar razuma. Nadam se da nitko nee
pomisliti da iz glasakih listia nekog sve prije nego duhovno stabilnog
birakog tijela, moe stasati na stotine dravnika. I uope, je li se
mogue dovoljno otro suprotstaviti bezumlju, da se iz opih izbora
mogu roditi geniji. Kao prvo, u naciji se, u svakom svetom vremenu, tek
jednom pojavi pravi dravnik, ali ne istovremeno na stotine i vie njih
odjednom; i kao drugo, odbojnost mase prema svakom istaknutom geniju
je zapravo instinktivna. Prije e deva proi kroz iglene ui, no to e
veliki ovjek biti otkriven putem izbora.
Ono to se stvarno istie iznad normalne mjere irokog prosjeka, obino
se u svjetskoj povijesti javlja osobno.
Tako, meutim, glasovi petsto ljudi, vie no skromnih mogunosti,
odluuju o najvanijim poslovima nacije, postavljaju vlade, koje opet
potom, moraju same, u svakom posebnom sluaju, i svakom pitanju
ponaosob, pribaviti suglasnost uzviene skuptine, prema tome, politiku
stvarno vodi tih petsto osoba.
I zbog toga sve najee tako i izgleda.
Opa politika razmatranja iz mog bekog razdoblja 109
Ali ak da se razmatranje o genijalnosti tih narodnih predstavnika ostavi
izvan igre, neka se ipak promisli kakvih su sve razliitih vrsta problemi
koji trae svoje rjeenje, i na kojim se sve razliitim podrujima moraju
iznai rjeenja i donijeti odluke, i odmah e se shvatiti kako mora biti
loa institucija vladavine koja svoje posljednje pravo na donoenje
odluka prenosi na masovni skup ljudi, od kojih samo neznatan djeli
raspolae znanjima i iskustvima o stvarima o kojima se raspravlja.
Najvanije gospodarske mjere se tako podnose nekom forumu, ija tek
desetina lanova ima neko ekonomsko obrazovanje. To meutim opet ne
znai nita drugo, nego da se posljednja odluka daje u ruke ljudima,
kojima nedostaju sve pretpostavke o onome o emu se odluuje.
Isto je tako i sa svakim drugim pitanjem. Odluku uvijek donosi veina
neznalica i nemonika, jer, dabome, sastav ove institucije ostaje
nepromijenjen, dok se problemi koje se razmatra, proteu na gotovo sva
podruja javnog ivota, iz ega proizilazi pretpostavka o potrebi
uspostave stalne promjene poslanika koji
0 njima raspravljaju i odluuju. Nemogue je da se istim ljudima preputi
odluivanje o prometnim pitanjima i, recimo, pitanjima iz podruja
visoke vanjske politike. Ovdje bi trebali sjediti drugaiji, a ne sve isto
univerzalni geniji, kakvi se u stoljeu pojave u stvarnosti jedva jednom.
Ovdje se, naalost, uope ne radi od glavama, nego isto tako o
ogranienima koliko i uobraenima i napuhanim diletantima, o
duhovnom polusvijetu najgore vrste. Otuda proizilazi esto i neshvatljiva
lakomislenost s kojom ta gospoda razgovaraju
1 odluuju o stvarima za koje bi ak i najveim duhovima trebalo vrlo
briljivo promiljanje. Ovdje se donose mjere od najveeg znaenja za
budunost cijele drave, koje e pogoditi i naciju, a oni se ponaaju kao
da im je na stolu neto kvalitetniji pil karata za partiju taroka, a ne
sudbina rase.
No, bilo bi svakako nepravedno povjerovati daje svaki od poslanika
takvog parlamenta i sam po sebi oduvijek optereen s tako malo osjeaja
odgovornosti.
Ne, nikako ne!
110
Obraun
Ali time, to ga taj sustav prisiljava baviti se pitanjima koja ne pozna i
zauzimati stavove o njima, kvari mu postupno i karakter. Nitko nije u
stanju prikupiti hrabrosti i izjaviti: Draga gospodo, ja vjerujem da mi o
ovoj stvari nemamo pojma. Ja osobno, ni u kojem sluaju. (Uostalom,
to bi promijenilo samo malo toga, jer ova vrsta iskrenosti, ne samo da bi
ostala potpuno neshvaenom, ve se ne bi dopustilo da se zbog takvog
potenog magarca pokvari cijelu igru). Onaj koji poznaje ljude, shvatit e
da u tako otmjenom drutvu nitko ne bi ba elio biti najvei glupan, jer
u odreenim krugovima potenje ima istovjetno znaenje kao i glupost.
Tako e i moj, jo uvijek estiti predstavnik, biti neizbjeno ubaen u
ovu koloteinu sveope laljivosti i prevarantstva. I upravo uvjerenje da
nesuradnja pojedinca u nekoj stvari koja sama po sebi ne bi nita
promijenila, ubija svaki asni pomak, kojeg bi moda ovaj ili onaj
recimo uinio. On e sebi na kraju dopustiti uvjerenje da on osobno ve
odavno ne spada u najgore i da svojim sudjelovanjem moda sprijeava
ono gore - zlo.
Dabome, da bi se ovdje moglo prigovoriti, kako dodue neki poslanik
nema naroitog razumijevanja za ovu ili onu stvar, ali da je njegov stav
rezultat savjetovanja frakcije, kao njegove politike voditeljice.; ona ima
svoje posebne odbore koje, vie nego dovoljno, pouavaju strunjaci.
S ovim se na prvi pogled moe sloiti. Ali pitanje je bilo jo i ovo: Zato
se bira petsto, ako samo nekolicina posjeduje neophodnu mudrost za
zauzimanje stava o najvanijim pitanjima?
Da, upravo u tom grmu lei zec.
Cilj naeg dananjeg demokratskog parlamentarizma nije formirati
recimo skuptinu mudrih, ve prije, sastaviti gomilu duhovno ovisnih
nula, ije voenje prema odreenim smjernicama postaje utoliko lake,
to je vea osobna ogranienost tih pojedinaca. Samo se tako moe voditi
partijska politika u dananjem loem smislu. Ali, samo tako je i mogue
da onaj koji zapravo vue konce moe uvijek oprezno ostati u pozadini, a
da nikada ne moe biti osobno podvrgnut odgovornosti. Jer, ipak nee
ba svaka za
Opa politika razmatranja iz mog bekog razdoblja
111
naciju tetna odluka biti pripisana tamo nekom, svima vidljivom bitangi,
ve e se svaliti na leda cijele frakcije.
Time, meutim, otpada svaka praktina odgovornost, jer se ona moe
zasnivati samo na obvezi pojedinane linosti, a ne na parlamentarnoj
udruzi brbljavaca.
Ova institucija moe biti draga i dragocjena samo najla-ljivijem i
posebno onom plaljivom gnjecavcu koji zazire od svijetla dana, dok je
omrznuto svakom estitom, ispravnom, za svaku osobnu odgovornost
spremnom momku.
Otuda je ova vrsta demokracije postala i instrument one rase, iji se
unutarnji ciljevi plae sunca, kako sada, tako i za sva budua vremena.
Samo idov moe veliati instituciju koja je prljava i lana kao i on sam.
*
Njemu nasuprot stoji istinska germanska demokracija slobodnog izbora
voe s njegovom obvezom za potpunim preuzimanjem pune
odgovornosti za svoje djelovanje i postupke. U njoj nema nikakva
preglasavanja veine o pojedinim pitanjima, ve samo odreivanje
jednog jedinog, koji onda svim svojim umom i ivotom odgovara za
svoje odluke.
Ako se sad netko javi s kritikom, da se pod takvim uvjetima teko moe
nai nekoga tko e biti spreman svoju linost posvetiti tako riskantnom
zadatku, onda se na to mora odgovoriti samo jedno:
Neka je Bogu hvala, jer u tome upravo i lei smisao germanske
demokracije, da nee prvi neasni treber ili moralni zabuant koji naie
okolino ui u vladu svoga naroda, ve e, zbog veliine odgovornosti
koju treba preuzeti, neznalice i slabii uplaeno ustuknuti.
A ako bi se ipak takav klipan i pokuao nekako nametnuti, tada ga je
lake nai i bezobzirno ga se otresti: Gubi se, kukavika propalice!
Nazad, prlja stube; jer predvorje Pantenona povijesti nije za unjala, ve
za heroje!
*
112
Obraun
Do ovakvog pogleda na stvar izborih se nakon dvogodinjeg
posjeivanja bekog parlamenta.
Kasnije tamo vie nisam ulazio.
Parlamentarni je reim imao i dodatnu glavnu zaslugu za posljednje dane
sve vie rastuih slabosti stare habsburke drave. to je njegovim
djelovanjem bila vie razbijena prevlast Nijemstva, tim se vie sada
potpadalo pod sustav ispraznih meusobnih izigravanja nacionalnosti. U
samom Reichsratu to se sve vie deavalo na tetu Nijemaca, a time
svakako u prvom redu i na tetu carstva; jer ve na prijelazu u ovo
stoljee, trebalo je sinuti bar onom najpametnijem, da privlana snaga
monarhije nije vie u stanju obuzdati tenje zemalja za raspadom
zajednike drave.
Ba naprotiv.
to su sredstva koja je drava imala uloiti u svoje ozdravljenje bila
siromanija, tim je vie rastao opi prijezir prema njoj. Ne samo u
Maarskoj, ve i u pojedinim slavenskim provincijama, osjealo se
toliko malo zajednikog sa zajednikom monarhijom, da se njena slabost
ni u kom sluaju nije osjeala kao vlastita sramota. ak se, prije, jo i
razdiralo takvim znacima nastupajuu stranaku starost; ipak se sve vie
pouzdavalo u njenu smrt, nego u njeno ozdravljenje.
U parlamentu se jo i mogao izbjei potpuni slom stalnim
nedostojanstvenim poputanjem i ispunjavanjem svake mogue ucjene
koju je tada trebao platiti Nijemac; u zemlji naj vjetijeg mogueg
meusobnog izigravanja naroda. Samo je opi smjer razvoja bio ipak
usmjeren protiv Nijemaca. Posebno, otkako je prijestolo-nasljednitvo
nadvojvodi Franzu Ferdinandu poelo utirati put za odozgo dobiven plan
i poredak provoenja ubrzane ehizacije. Sa svim moguim sredstvima
pokuao je taj budui vladar dvojne monarhije dati prednost
odnijemivanju ili ga ak sam podravati, ili u najmanju ruku prikriti. U
tako okoliavajuem djelovanju dravnog inovnitva, nekada isto
njemaka mjesta polagano su, ali odluno, sigurno ugurana u mjeovite
jezino opasne zone. Taj je proces ak i u Donjoj Austriji poeo
pokazivati sve bri napredak, a Be je ve za mnoge ehe smatran
njihovim najveim gradom.
Opa politika razmatranja iz mog bekog razdoblja 113
Vodea misao ovih novih Habsburgovaca, ija je obitelj sve vie govorila
eki (nadvojvodina supruga, bila je kao biva eka grofica morganatski
povjerena princu; ona je potjecala iz krugova iji je neprijateljski stav
prema Nijemcima bio tradicionalan), bila je da u srednjoj Europi
postupno formira slavensku dravu, koja je kao zatita od pravoslavne
Rusije trebala biti postavljena na strogo katolike temelje. Time je, to je
kod Habsburgovaca bilo tako esto, religija ponovno postavljena u
slubu isto politike misli, i jo k tome - promatrano bar s njemake
toke gledita - nesretne politike zamisli.
Rezultat je u mnogostrukom pogledu bio vie nego alostan.
Ni kua Habsburg, ni katolika crkva nisu dobili oekivanu nagradu.
Habsburg je izgubio prijestolje, Rim jednu veliku dravu.
Jer, time to je kruna stavila u slubu svojih politikih opredjeljenja i
religiozne momente, probudila je duha, kojega, ponajprije, ni ona sama
nije drala moguim.
Iz pokuaja da se u staroj monarhiji svim sredstvima iskorijeni
Nijemstvo, kao odgovor izrastao je u Austriji svenjemaki pokret.
Osamdesetih godina u monarhiji je dostigao vrhunac, ako ga nije jo i
pregazio, manesterski liberalizam idovskog utemeljenja. Reakcija na
to dola je kao kod svega u staroj Austriji, ne u prvom redu iz socijalnih
ve iz nacionalnih shvaanja. Nagon za samoodranjem prisilio je
Nijemstvo da se brani u najotrijoj formi. Teku drugi plan po vanosti
stavljena su gospodarska mjerila. Tako se iz sveope politike zbrke
iskristalizirae dvije partijske strukture - jedna vie nacionalna, druga
vie socijalno nastrojena, obje meutim izuzetno zanimljive i poune za
budunost.
Nakon depresivnog kraja rata 1866., kua Habsburg zanosila se milju o
osveti na bojnom polju. Samo je smru cara Maxa od Mexika. ija se
nesretna ekspedicija pripisivala u prvom redu Napoleonu III. i ije je
naputanje potaknuto opom francuskom
114
Obraun
pobunom, izbjegnut tjesniji zajedniki pohod s Francuskom. Pa ipak je
Habsburg bio u zasjedi. Da rat 1870/71. nije postao jedinstveni
pobjedniki pohod, beki dvor bi se zasigurno usudio zaigrati krvavu
igru osvete za Sadovu. Ali, kada su sa bojinice prispjele prve herojske
vijesti, udesne i jedva za povjerovati, no, ipak istinite, tada najmudriji
od svih monarha spozna neprilian sat i pokaza, iako ljut, prijazno lice.
Herojska borba tih dviju godina proizvela je jo jedno monije udo; jer
kod Habsburgovaca promjena stava nikada nije odgovarala unutarnjoj
tenji srca, nego prisili odnosa. Njemaki narod u staroj Istonoj marki je
bio ponesen pobjednikim zanosom carstva i vidio s najdubljom
strastvenou ponovno uskrsnue najdivnije stvarnosti snova svojih
oeva.
Jer, ne treba se razoarati, istinski opredijeljen austrijski Nijemac je i u
Koniggratzu od tih sati spoznao onaj isto tako tragian, ali i neophodan
razlogza ponovno uspravljanje na noge carstva koje vie nije htjelo ostati
zarobljeno s gnjilom iscrpljenou staroga saveza - a ono to vie i nije
bilo. On je, takoer, nauio prije svega najtemeljnije na svojoj koi
osjeati da je kua Habsburg konano zavrila svoju povijesnu misiju i
da novo carstvo smije izabrati za cara samo onoga koji u svom
herojskom uvjerenju moe kruni Rajne ponuditi dostojnu glavu. A
koliko lije samo jo i vie trebalo slaviti Sudbinu, to je dar bio predan
potomku dinastije koja je Friedrichom Velikim ve jednom u mutnom
vremenu zauvijek podarila naciji svijetli simbol uspona.
Ali, kad je poslije velikog rata kua Habsburg posljednjom odlunou
ila na to da opasno Nijemstvo dvojne monarhije (ije unutarnje
opredjeljenje nije moglo biti pod sumnjom) polagano ali neumoljivo
iskorijeni - jer je to morao biti konaan ishod politike slavenizacije - tada
buknu otpor naroda kome je bio odreen kraj, i to takve vrste, kakvu
njemaka povijest novijeg vremena jo nije poznavala.
Po prvi puta postadoe nacionalno i patriotski opredijeljeni ljudi -
buntovnici.
/
Opa politika razmatranja iz mog bekog razdoblja 115
Buntovnici ne protiv nacije, niti protiv drave same po sebi, ve
buntovnici protiv oblika vlasti, koja je po njihovu uvjerenju morala
dovesti do propasti vlastitog naroda.
Po prvi puta u novijoj njemakoj povijesti, razdvojio se zemaljski
dinastiki patriotizam od nacionalne ljubavi prema domovini i narodu.
Bila je to zasluga svenjemakog pokreta austrijskih Nijemaca
devedesetih godina, kad se na jasan i nedvosmisleni nain utvrdilo da
dravni autoritet ima pravo zahtijevati potovanje i zatitu samo onda,
ako on odgovara tenjama naroda ili mu bar ne nanosi tetu.
Dravni autoritet kao cilj sam sebi ne moe postojati, jer bi u tom sluaju
svaka tiranija na ovom svijetu bila nedodirljiva i posveena.
Ako pomonim sredstvima vladajueg nasilja neki narod bude
predodreen za propast, tada je pobuna svakog pojedinog pripadnika
takvog naroda ne samo pravo, nego i obveza.
A pitanje je: kada se radi o takvom sluaju, hoe li to biti odlueno
teorijskim raspravama ili snagom i - uspjehom.
Kako svako vladarsko nasilje, samo se po sebi razumije, uzima sebi za
dunost odranje dravnog autoriteta i tada kad je vlada loa, a tenje
naroda tisuu puta izdane, tada narodni nagon za samoodranjem pri
svladavanju takve vlasti, a u cilju zadobijanja slobode ili nezavisnosti,
mora upotrijebiti isto oruje kojim se pokuava odrati i protivnik. Borba
se, prema tome, vodi legalnim sredstvima, dokle god i vlast koju se
hoe oboriti, sama upotrebljava takva sredstva, ali se ne treba ustezati i
od ilegalnih, ako ugnjeta upotrijebi isto takvo sredstvo.
Openito uzevi, ne smije se nikada zaboraviti da odranje drave, ili ak
i vlade, nije najvii cilj ljudi, ve je to ouvanje njihove vrste.
Ali ako je ona sama u opasnosti da bi mogla biti podjarmljena ili ak
unitena, tada pitanje legaliteta ne igra podreenu ulogu. Tada se moe
dogoditi i to, da se vladajua sila tisuu puta poslui
116
Obraun
legalnim sredstvima u svom nastupanju, ipak je nagon za odravanjem
podjarmljenih naroda najuzvienije opravdanje za njihovu borbu svim
orujem.
Samo su u priznanju ovoga stava oslobodilake borbe protiv unutarnjeg a
i vanjskog porobljavanja naroda na ovoj zemaljskoj kugli, isporuene u
tako snanim povijesnim primjerima.
Pravo ovjeka rui dravno pravo.
Podlegne li narod ipak u svojoj borbi za prava ovjeka, tada e on upravo
na vagi Sudbine biti prelagan za sreu daljeg trajanja na ovom svijetu.
Jer, tko se nije spreman ili sposoban boriti za svoju opstojnost, njemu je
vjeno pravedno provienje ve odredilo kraj.
Svijet ne postoji za kukavike narode.
*
Ali, kako se je ipak lagano tiraniji ogrnuti mantiliem takozvanog
legaliteta, opet najopasnije i najdojmljivije pokazuje primjer Austrije.
Legalna dravna vlast poivala je tada na njemakom neprijateljskom tlu
parlamenta s njegovom nenjemakom veinom - i isto tako njemako-
neprijateljskom vladajuom kuom. U oba ova imbenika bio je
otjelovljen cjelokupan dravni autoritet. S tog mjesta htjeti i pokuati
promijeniti sudbinu njemako-austrijskog naroda, bila je ista
besmislica. Time bi meutim bio opet, prema miljenju naih
oboavatelja jedino mogueg legalnog puta i dravnog autoriteta po
sebi, zanemariv svaki otpor, jer se on nije sprovodio legalnim
sredstvima. To bi, meutim, znailo i kraj njemakog naroda u monarhiji
s iznuenom nunou - i to u kratkom vremenu. Nijemstvo je od te
Sudbine zaista spaeno jedino slomom te drave.
Poinovnieni bi teoretiar, dabome, jo uvijek prije umro za svoju
doktrinu, nego za svoj narod.
Kako ljudi sami sebi stvaraju zakone, on misli da su oni ba za njih
kasnije tu.
Opa politika razmatranja iz mog bekog razdoblja 117
to je ova besmislica temeljito otklonjena, a na uasavanje svih
teoretskih jahaa principa, kao i ostalih dravnih fetiista, treba odati
zahvalnost tadanjem svenjemakom pokretu u Austriji.
Zbog toga to su Habsburzi svim sredstvima pokuali Nijemstvo
okrenuti na leda, napala je ova partija ak i uzvienu vladajuu kuu i
to bezobzirno. Ona je po prvi puta postavila sondu na tu trulu dravu i
stotinama tisua ljudi otvorila oi. Njena je zasluga to je predivni pojam
domovinske ljubavi otrgla iz zagrljaja ove sumorne dinastije.
Njena je snaga u prvo vrijeme svog nastupa bila izvanredno velika, pa je
ak prijetila postati i pravom lavinom. Samo, uspjeh nije potrajao. Kada
sam doao u Be, pokret je ve odavno bio potisnut od, u meuvremenu
na vlast dospjele Kransko-socijalne partije, pa ak i skren u skoro
potpunu beznaajnost.
Cijeli taj vijek postajanja i nestajanja svenjemakog pokreta s jedne
strane i neuvenog uspona kransko-socijalne partije, s druge strane,
morao je za me zaista postati klasian objekt prouavanja od najveeg
znaenja.
Kad sam doao u Be moje su simaptije bile sasvim i u cijelosti na strani
svenjemakog usmjerenja.
Da se u parlamentu imalo ak smjelosti za povik: ivjeli
Hohenzollerni!, takoer mi se jako svialo, kao to me i veselilo; da se
jo uvijek sebe smatralo samo prolazno odvojenim dijelom od
Njemakog carstva, i ni jednog se trenutka nije dozvoljavalo propustiti,
da se tako neto i javno obznani, pobuivalo je u meni radosno
pouzdanje. Da se u svim pitanjima koja su se ticala Nijem-stva,
beskompromisno isticala obojenost i nipoto se nije podravalo
kompromise, inilo mi se jo jedinim prohodnim putem ka spasenju
naeg naroda; ali da je pokret poslije svog tako divnog uspona, sada tako
jako potonuo, to nisam mogao razumjeti. Jo manje, da e se Kransko-
socijalna partija u isto vrijeme uzdii do tako ogromne vlasti. Ona je
upravo tada bila na vrhuncu svoje slave.
I kako sam se dao na usporeivanje oba pokreta, i ovdje mi je Sudbina
dala ubrzano i mojim ve posebno tunim stanjem, najbolju pouku za
shvaanje uzroka ove zagonetke.
118
Obraun
Svoje razmatranje poinjem od dvojice ljudi koji su prepoznati kao vode
i osnivai obih partija: Georga von Schnerera i dr. Karla Luegera.
Cisto ljudski uzevi obojica su se uzdizala daleko iznad okvira i mjerila
takozvanih parlamentarnih pojava. U kaljui sveope politike korupcije,
cijeli njihov ivot je ostao ist i nedodirljiv. Ipak su moje osobne
simpatije tada bile najprije na strani Sve-nijemca Schnerera, da bi se
potom, ali postupno, okretale i ka kransko-socijalnom vodi.
Usporeeni u svojim sposobnostima, Schnerer mi se tada inio boljim i
produbljenijim misliteljem u podruju principijelnih problema. On je
nuni kraj austrijske drave spoznavao tonije i jasnije od ma koga
drugoga. Da su njegova upozorenja o habsburkoj monarhiji bolje
sluali, naroito u njemakom carstvu, ne bi nikada dolo do nesree
svjetskog rata Njemake protiv cijele Europe.
Samo, dok je Schnerer spoznao probleme u njihovoj unutarnjoj biti,
dotle se tim vie obmanjivao u ljudima.
Ovdje je, meutim, bila snaga dr. Luegera.
On je bio rijedak poznavatelj ljudi, koji se naroito uvao ocjenjivanja
ljudi boljim no to to oni sami jesu. Stoga je vie raunao s realnim
mogunostima ivota, dok je Schnerer za to pokazivao malo
razumijevanja. Sve to je Svenijemac samo i pomislio bilo je teorijski
uzevi tono, ali mu je nedostajalo snage i razumijevanja, da te teorijske
spoznaje prenese na masu, da bi je dakle doveo u takav oblik koji moe
odgoyarati sposobnostima shvaanja irokih slojeva naroda, koji je ipak
ogranien i ostaje ogranien. Tako je ova spoznaja ostala samo
proroanska mudrost koja nikada nije mogla postati praktinom
stvarnou.
Ovaj je nedostatak injeninog poznavanja ljudi daljim tijekom vremena
doveo do krive procjene snage, kako cijelog pokreta, tako i prastarih
institucija.
Konano, Schnerer je dodue spoznao da se ovdje radi o pitanjima
svjetonazora, ali nije shvatio da su nositelji takvih gotovo religioznih
uvjerenja u prvom redu iroke mase samog naroda.
Opa politika razmatranja iz mog bekog razdoblja 119
On je naalost samo u malom opsegu vidio izuzetnu ogranienost
borbene volje u takozvanim graanskim krugovima, ve i zbog njihova
gospodarskog poloaja, koji je pojedinca previe izlagao strahovanju da
bi mogao neto izgubiti, pa se stoga drao suzdranije.
A izglede za pobjedu imat e ipak openito uzevi tek onaj svjetonazor
za kojega se iroke mase opredijele da bude nositelj tog novog uenja i
ako preuzmu neizbjenu borbu.
Tom nedostatku razumijevanja znaaja donjih narodnih slojeva,
odgovaralo je potpuno neshvaanje socijalnog pitanja.
U svemu je tome dr. Lueger prava suprotnost Schonereru.
Temeljito poznavanje ljudi doputalo mu je isto tako dobro procijeniti
mogue snage, ime je opet ostao poteen niske procjene postojeih
institucija, pa se moda ak upravo iz tog razloga nauio njima posluiti,
kao pomonim sredstvom ostvarenja svojih namjera.
On je isto tako isuvie jasno shvatio daje politika borbena snaga gornjeg
sloja graanstva u dananje vrijeme bilo premala i nedovoljna da njome
jedan veliki pokret izvojuje podjedu. Stoga je on glavno teite svoje
politike djelatnosti stavio na pri dobi janje onih slojeva, ija je
egzistencija bila ugroena i koji bi slijedom toga pridonijeli vie
podsticanju nego slabljenju borbene volje. Isto tako, bio je spreman
uiniti ih sebi sklonima, da bi iz takvih starih izvora snage mogao izvui
to vie koristi za vlastiti pokret.
Tako je on utemeljio svoju novu partiju u prvom redu na ugroenom
srednjem staleu, i time sebi osigurao pripadnike koje je bilo teko
uzdrmati i koji su isto tako bili spremni na rtvu i puni borbene snage.
Svojim beskrajno mudrim odnosom prema katolikoj crkvi, on je u
kratkom vremenu pridobio za sebe mlade sveenike, tako da je stara
klerikalna partija bila prisiljena ili ustupiti bojite, ili se, jo pametnije,
prikljuiti novoj partiji, da bi polagano osvajala poloaj za poloajem.
Kad bi se sve to promatralo samo karakteristinim za bie tog ovjeka,
tada bi mu se nanijela teka nepravda. Jer uz crte
120
Obraun
mudrog taktiara treba pribrojiti i svojstva jednog zaista velikog i
genijalnog reformatora. Dabome, i ovdje ogranienog tonom spoznajom
postojeih mogunosti i sposobnosti vlastite osobe.
Ovaj istinski znaajan ovjek postavio je pred sebe beskrajno praktian
cilj. Htio je osvojiti Be. Be je bio srce monarhije, iz toga je grada
istjecao jo posljednji ivot u boleljivo ostarjelo tijelo trulog carstva.
to je srce postajalo zdravije, tim svjeije je moralo oivjeti i ostalo
tijelo. Naelno tona misao, koja ga je samo u jednom odreenom i
ogranienom vremenu mogla dovesti do svoje primjene.
A u tome je bila slabost ovoga ovjeka.
Ono to je on postigao kao gradonaelnik Bea u najboljem je smislu
rijei besmrtno; ali time vie ipak nije mogao spasiti monarhiju - bilo je
prekasno.
To je, meutim, jasno vidio njegov protivnik Schnerer
Ono to je dr. Lueger praktiki zapoeo, uspijevalo mu je na udesni
nain, ono to je od toga oekivao, izostalo je.
Ono to je Schnerer htio, nije mu uspijevalo, a ono ega se pribojavao,
upravo se, naalost, na uasan nain ispunjavalo.
Tako oba ova ovjeka ne dosegoe svoje dalekosene ciljeve. Lueger
vie nije mogao spasiti Austriju, a Schnerer zatititi njemaki narod od
propasti.
Za nae je dananje vrijeme beskrajno pouno prostudirati uzroke
promaaja obih partija. To je posebno svrhovito za moje prijatelje, jer su
danas odnosi u mnogim tokama slini tadanjima, te se mogu izbjei
grjeke koje su jednom ve odvele jedan pokret do kraha, a drugi do
besplodnosti.
Slom svenjemakog pokreta u Austriji u mojim je oima imao tri uzroka:
Prvo, nejasna predodba o znaenju socijalnog problema ba kad se radi
o novoj partiji, koja je u svom unutarnjem biu revolucionarna partija.
Time to su se Schnerer i njegova stranka obratile u prvom redu
graanskim slojevima, uinak je mogao biti jako slabaan, tanjuan.
Opa politika razmatranja iz mog bekog razdoblja 121
Njemako je graanstvo, naroito u svojim viim krugovima, iako
pojedinci to i ne slute, doslovno pacifistiko - sve do krute samonegacije,
kada se radi o unutarnjim stvarima nacije i drave. U dobrim vremenima,
u ovom sluaju, to dakle znai u vremenima neke dobre vlade, ovakvo
opredjeljenje je jedan od razloga da se ovim slojevima prizna izvanredna
vrijednost za dravu; u vremenima slabije moi, ono djeluje upravo
pogubno. Da bi se uope i omoguilo sprovoenje neke zaista ozbiljne
borbe, morao se sve-njemaki pokret prije svega posvetiti pridobijanju
masa. Kako on to nije uinio, od samog je poetka izgubio onaj
elementarni zamah, koji je potreban takvom valu, ako on ne eli u
kratkom vremenu splasnuti.
I kako to naelo od poetka nije zamijeeno ni sprovoeno, nova je
partija izgubila svaku mogunost kasnijeg nadoknaivanja proputenog.
Jer e se prijemom u pokret pretjerano mnogobrojnih umjereno-
graanskih elemenata, unutarnji stav pokreta, usmjeriti uvijek ka njima i
tako se morati odrei svakog daljeg izgleda za dobijanje spomena
vrijedne snage iz irokih redova naroda. Time takav pokret vie nee
moi otii dalje od kakvog prostog gunanja i kritiziranja. Jer, vie ili
manje, vie se skoro nikada nee moi nai religiozna vjera povezana s
isto takvom spremnou na rtvu; na njeno e mjesto doi tek tenja za
pozitivnom suradnjom, to u ovom sluaju znai priznanje da se
pokretu okljatri i zatruje vrstina borbe, da bi se naposljetku prizemljio
u jedan truli mir.
To se dakle dogodilo i svenjemakom pokretu, jer od samog poetka nije
stavio glavno teite na pridobijanje svojih pristalica iz krugova iroke
mase. On je postao graanski otmjen, prigueno radikalan.
Iz te mu je grjeke izrastao i drugi razlog njegove brze propasti.
U vrijeme nastupa svenjemakog pokreta, poloaj Ni-jemstva u Austriji
bio je ve oajniki. Iz godine u godinu parlament je sve vie postajao
samo institucija za polagano unitenje njemakog naroda. Svaki pokuaj
nekog spasa u dvanaesti sat, mogao je imati jako mali izgled za uspjeh, i
to samo ukidanjem te institucije.
122
Obraun
Time je pokret postavio pitanje od principijelnog znaaja:
Je li trebalo, da bi se parlament unitio,u njega ui, da bi ga se - kako se
uobiavalo govoriti - iznutra potkopalo, ili je trebalo tu borbu voditi
izvana stalnim napadima na tu instituciju?
Ulo se u parlament i iz njega izilo poraeno.
Dabome, da se moralo u njega ui.
Povesti borbu protiv takve sile izvana, znai naoruati se
nepokolebljivom hrabrou, ali biti spreman i za beskrajne rtve. Time se
bik hvata za rogove; primit e se mnogi teki udarci, ponekad e se biti i
oboren na tlo, da bi se moda tek sa slomljenim udovima moglo ponovno
pridii, i tek nakon najteih borbi pobjeda e pripasti smjelom napadau.
Samo e veliina rtve zadobiti nove borce za stvar, dok konano
upornost za nagradu ne postigne uspjeh.
A za to su potrebna djeca naroda iz irokih masa.
Jedino su ona odluna i dovoljno ilava tu bitku voditi do krvavog kraja.
Ovu iroku masu svenjemaki pokret nije imao, te mu tako nije preostalo
nita drugo, ve ui u parlament.
Bilo bi pogreno vjerovati da je ta odluka bila uinak dugih unutarnjih
duevnih muka ili bar promiljanja; ne, nije se mislilo ni na to drugo.
Sudjelovanje u ovoj besmislici bio je samo izraz opih, nejasnih
predodbi o znaenju i djelovanju vlastitog sudjelovanja u instituciji koja
je ve u principu bila ocijenjena pogrenom. Openito gledano, svakako
se ponadalo nekom olakanju u prosvjedovanju irokih narodnih masa,
time to se sada, eto, dobiva prilika govoriti pred forumom cijele
nacije.
ini se da se isto tako pomislilo, kako bi napad na korijene zla morao
biti uspjeniji od jurianja izvana. Vjerovalo se da e se zatitom
imuniteta poveati sigurnost pojedinih istaknutih boraca, ime bi se
snaga napada samo poveala.
U stvarnosti je, naravno, bilo sasvim drugaije.
Forum pred kojim su svenjemaki poslanici govorili postao je prije manji
nego vei; ktome tu svatko govori samo pred krugom koji ga eli sluati,
ili preko tiskovnih izvjetaja, koji ponavljaju ono to je izgovoreno.
Opa politika razmatranja iz mog bekog razdoblja 123
Ali najvei neposredni forum sluatelja nije sala parlamenta, nego je to
veliki javni narodni skup.
Jer, njega ine tisue ljudi, koji su doli samo zbog toga da bi uli to im
govornik ima za rei, dok se u sali za sjednice poslanikog doma nalazi
samo njih nekoliko stotina, koji su ovdje najee zato da bi na ulazu
primili dnevnice, a ni u kom sluaju da bi dopustili da ih prosvijetli
mudrost jednog ili drugog gospodina narodnog predstavnika.
A prije svega, ta to je uvijek ista publika, koja nikada nee nauiti neto
vie, jer im za to, osim pameti, nedostaje tako neophodna bar skromna
volja.
Nikada se neki od tih narodnih predstavnika nee, polazei od sebe,
prikloniti na ast istini, da bi se stavio u njenu slubu. Ne, to nee uiniti
ni jedan jedini, osim ako se nema razloga nadati da e takvim obrtom
moi sebi spasiti svoj mandat za novi saziv. Tek, dakle, kad u zraku
pone visjeti mogunost da e dosadanja partija na nadolazeim
izborima loe proi, potrat e ta dika od muevnosti da pogleda hoe li
se i kako ubaciti u drugu, vjerojatno bolje stojeu partiju ili smjer, pri
emu ta promjena pozicije briljivo svakako tee u prolomu oblaku
moralnih obrazloenja..
Otuda uvijek kad postojea vladajua partija poinje propadati zbog
nesklonosti naroda, u opsegu koji ve prijeti mogunou unitavajueg
poraza, nastaje veliko putovanje: parlamentarni takori naputaju
partijski brod.
Ta pojava nema nita zajednikog s boljim znanjem ili htijenjem, ve
jedino s onom vidovitom darovitou koja takvu parlamentarnu stjenicu
upozorava u pravom trenutku i tako je opet ponovno sputa u drugi topli
prijateljski krevet.
Govoriti pred takvim forumom, znai stvarno bacati bisere pred
poznate ivotinje. To se zaista ne isplati. Ovdje uspjeh ne moe biti nita
drugo nego - nula!
Tako je i bilo. Svenjemaki poslanici mogli su govoriti do promuklosti:
uinak je potpuno izostao.
124
Obraun
tampa je, meutim, ili potpuno preutjela ili je tako ras-kupusala
njihove govore, da su svaka veza, pa ak i smisao, esto puta bili
potpuno izokrenuti ili potpuno izgubljeni, a javnost, uslijed toga, dobila
sasvim lou sliku o namjerama novog pokreta. to su pojedina gospoda
govorila bilo je potpuno besmisleno: znaenje je sadrano u onome, to
se od tih govora dobilo za itanje. A to je bio izvod iz njihovih govora
koji je u svojoj rascjepkanosti mogao - i trebao - djelovati potpuno
besmisleno. Pri tome se jedini forum pred kojim su oni uistinu govorili
sastojao od, u najboljem sluaju petsto parlamentaraca, to samo za sebe
dovoljno govori.
Ali je najgore bilo sljedee:
Svenjemaki pokret je tada mogao raunati na uspjeh samo da je od
prvog dana shvatio, da nije rije o nekoj novoj partiji, ve mnogo vie - o
novom svjetonazoru. Samo je kao takav mogao mobilizirati unutarnje
snage da ih se pridobije za divovsku borbu. Ali za tako to su potrebne
voe samo najboljih i najhrabrijih glava.
Ako borbu za odreeni svjetonazor ne vode na rtvovanje spremni
heroji, za vrlo kratko se vrijeme vie nee moi nai hrabri borci koji su
u stanju pogledati smrti u oi. Tko ovdje drhe za vlastiti ivot, njemu
vie nita ne preostaje za opu stvar.
Da bi se ove pretpostavke odrale, svakom je vano znati da novi pokret
ast i slavu za potomstvo nikako ne moe ponuditi u sadanjosti. to
pokret moe dijeliti vie pozicija i poloaja, koje je u njemu lako stei,
bit e vea navala manje vrijednih, dok se konano ti politiki
privremeni radnici ne ukorijene u takvoj uspjenoj politikoj partiji, da
bivi poteni borci nee vie biti uope u stanju ponovno prepoznati stari
pokret, a nove e pridolice odluno odbaciti i vou samog kao
zagrienog nepozvanog. Time je misija takvog pokreta zavrena.
A kako je svenjemaki pokret sebe prepustio parlamentu, dobio je
umjesto voa i boraca - parlamentarce. On je time pao na razinu jedne
od obinih dnevnih politikih partija, i izgubio snagu suprotstaviti se
sumornoj sudbini prkosom muenitva. Umjesto da se tue, on je sada
nauio i govoriti i pregovarati.
Opa politika razmatranja iz mog bekog razdoblja 125
Ali je novi parlamentarac ve u kratkom vremenu osjetio ljepu i
nerizinu obvezu, da se za novi svjetonazor izbori duhovnim orujem
parlamentarne govorljivosti, kada se, u sluaju potrebe, i rtvom
vlastitog ulijetanja u borbu, njen ishod pokazao nesigurnim, u svakom
sluaju, neto to mu nije moglo nita pridonijeti.
A kako se sada ve sjedilo u parlamentu, pristalice izvana se poee
nadati i iekivati uda, koja se naravno nisu dogodila, niti su se mogla
dogoditi. Stoga su ve u kratkom vremenu postali vrlo nestrpljivi; jer ak
ni to to se moglo uti od vlastitih poslanika, ni na koji nain nije
odgovaralo oekivanjima biraa. To je bilo lako objanjivo, jer se
neprijateljska tampa dobro uvala prenijeti narodu vjernu sliku
djelovanja svenjemakih predstavnika.
I to su se novi narodni predstavnici vie privikavali ukusu ipak blae
vrste revolucionarne borbe u parlamentu i pokrajinskim skuptinama,
to su se manje bili spremni i vratiti opasnom agitatorskom radu u irokim
narodnim slojevima.
Masovni skup kao jedini put stvarno uinkovitog djelovanja, zbog svoje
line neposrednosti, a time i jedino mogueg pridobijanja velikih
dijelova naroda, bio je time sve zapostavljeniji,
Otkada je pivski stol sale za skupove konano zamijenjen s tribinom
parlamenta, da bi se govori s tog foruma ulijevali u glave takozvanih
narodnih izabranika, umjesto u narod, prestao je svenjemaki pokret
biti i narodnim pokretom i u kratkom je vremenu potonuo u tek vie ili
manje ozbiljan klub akademskih rasprava.
Lo utisak to ga je irila tampa bilo je do te mjere nemogue ispraviti
linom skuptinskom djelatnou pojedine gospode, da je na kraju rije
svenjemaki u uhu obinog naroda dobila novi, vrlo lo prizvuk.
Jer, neka dopuste svi ti piskarajui vitezi i fifirii dananjice, da im bude
naroito reeno: najvee promjene i prevrati na ovome svijetu nikada
nisu izvedeni - gujim perom.
Ne, peru je uvijek bilo rezervirano - da ih teorijski objasni.
Sila, koja je prisilila na odronjavanje velike povijesne lavine religiozne i
politike vrste, bila je od pamtivjeka oaravajua snaga izgovorene
rijei.
126
Obraun
iroka masa nekog naroda podlijee prije svega samo snazi govora. Svi
su veliki pokreti, narodni pokreti, vulkanske erupcije ljudskih strasti i
duevnih osjeanja, pokrenuti ili stravinom boginjom bijede ili
potpaljivakom bakljom u masu ubaene rijei, a ne sladunjavim-
limunadnim izljevima estetizirajuih literata i sa-lon-skih heroja.
Sudbine naroda moe preokrenuti samo oluja vrele strasti, a strast,
meutim, moe pobuditi samo onaj koji je u sebi nosi.
Samo onome koga je odabrala, ona daruje rijei sline udarcima ekia,
koje su u stanju otvoriti vrata narodnog srca.
U koga, meutim, zataji strast, a usta ostanu zatvorena, toga nebo nije
izabralo za glasnika svoje volje.
Otuda moe svako piskaralo ostati kod svoje tintarnice, da bi djelovalo
teoretski, ako su mu za to dovoljni razum i sposobnost, ali za vou on
nije niti roen, niti izabran.
Stoga se svaki pokret s velikim ciljevima mora vrlo brino truditi da ni u
kom sluaju ne izgubi vezu sa irokim narodnim masama.
On mora u prvom redu ispitati svako pitanje s ovog stajalita i u tom
smjeru nai svoju odluku.
On, nadalje, mora izbjei sve ono to bi njegovu sposobnost djelovanja
na mase moglo umanjiti ili ak oslabiti, ali ne iz demagokih razloga,
nego iz jednostavne spoznaje, da bez ogromne snage narodne mase nije
ostvariva nikakva velika ideja, ma kako se ona svetom i uzvienom
inila.
Samo opora stvarnost mora odrediti put ka cilju; izbjegavati neprijatne
puteve, esto znai na ovom svijetu odrei cilja, htjelo se to nekome ili
ne.
I kako je svenjemaki pokret svojim parlamentarnim usmjerenjem prenio
teite svoje djelatnosti u parlament, umjesto u narod, izgubio je
budunost, a u zamjenu zadobio jeftine uspjehe trenutka.
Izabrao je laku borbu, a time vie nije bio dostojan posljednje pobjede.
Opa politika razmatranja iz mog bekog razdoblja 127
Upravo sam ovo pitanje najtemeljitije razmotrio jo u Beu i u njegovom
nesagledavanju od strane svenjemakog pokreta vidio jedan od glavnih
uzroka njegove propasti, propasti pokreta koji je u mojim oima tada bio
pozvan preuzeti u svoje ruke vodstvo Nijemstva.
Obe prve grjeke koje su dovele do propasti svenjemakog pokreta,
stajale su jedna prema drugoj u srodnom odnosu. Nedostatak spoznaje o
unutarnjim pogonskim snagama velikih prevrata, vodio je
nezadovoljavajuim procjenama znaaja irokih narodnih masa; iz toga
je proizilazio slab interes za socijalna pitanja, nedovoljno i nedostatno
pridobijanje duhova donjih slojeva nacije, kao i stav prema parlamentu,
koji je ovo samo pospjeivao.
Da se samo mogla spoznati neuvena sila koju posjeduje masa kao
nositeljica revolucionarnih otpora u svim vremenima, tada bi se svakako
drugaije radilo i u socijalnom i u propagandnom smjeru. Onda glavno
teite pokreta ne bi ni bilo prebaeno u parlament, nego u radionicu i na
ulicu.
Ali i trea grjeka nosi u sebi posljednju klicu u nespozna-vanju
vrijednosti mase, koja se najzad, pomou nadmonih duhova privlai za
odreeni smjer i stavlja u pokret, a tada, slino kotau zamanjaku, i
dodaje snazi napada silinu i stalnu ravnomjernu upornost.
Teka borba koju je svenjemaki pokret vodio sa katolikom crkvom,
objanjiva je samo nedovoljnim shvaanjem da se duevnoj nadarenosti
naroda mora ii ususret.
Uzroci estokog napada nove partije protiv Rima bili su sljedei:
im je kua Habsburg konano odluila preobratiti Austriju u slavensku
dravu, posegnulo se za svakim za tu svrhu pogodnim sredstvom.
Najnesavjesnija vladajua kua stavila je beskrupulozno u slubu nove
dravne ideje ak i religiozne institucije.
Upotreba ekog sveenstva i njihovih duhovnih due-brinika, bilo je
samo jedno od mnogih sredstava da bi se postigao cilj, sveopeg
slaveniziranja Austrije.
128
Obraun
Proces se odigravao ovim redom:
U isto njemake opine postavljeni su eki sveenici, koji su polako ali
sigurno poinjali isticati interese ekog naroda iznad interesa crkve i
tako postajali kliconoe procesa odnijemi-vanja.
Njemako je sveenstvo u tim zbivanju, naalost, gotovo potpuno
zakazalo. Ne samo da je ono za slinu borbu u njemakom duhu bilo
potpuno neupotrebljivo, ve nije bilo u stanju ni odgovoriti potrebama
otpora na napade drugih. Tako je Nijemstvo bilo polagano ali neumitno
potiskivano, s jedne strane zaobilazno, putem vjerske zloupotrebe, a s
druge, svojom nedovoljnom obranom.
Ako se ovo, to je prikazano, odigravalo u malome, odnosi naalost ni u
irim okvirima nisu bili mnogo drugaiji.
Ni ovdje antinjemaki pokuaji Habsburgovaca, inicirani prije svega
visokim klerom, nisu nailazili na odbranu, dok je zastupnitvo njemakih
interesa i samo ostajalo u pozadini.
Opi utisak nije mogao biti drugaiji nego da je katoliko sveenstvo kao
takvo grubo vrijealo njemaka prava.
Tako se ini da crkva uope nije osjeala s njemakim narodom, ve se
na nepravedan nain stavila na stranu njegova neprijatelja. A korijen
cijele ove nevolje bio je, po miljenju Sch-nerera, prije svega, u tome
to se vodstvo katolike crkve nije nalazilo u Njemakoj, kao i time
uvjetovanim neprijateljskim interesima protiv naega naroda.
Takozvani kulturni problemi su pri tome, kao i gotovo sve u Austriji, bili
skoro sasvim u pozadini. Za stav svenjemakog pokreta prema katolikoj
crkvi mnogo je manje bilo odluujue njeno dranje npr. prema znanosti
itd., a znatno vie njeno nedovoljno zastupanje njemakih prava, i
obratno, stalno podravanje slavenskih, nenjemakih, neopravdanih
zahtjeva i pohote.
I sada, Georg Schnerer nije bio ovjek koji e neku stvar uraditi napola.
Prihvatio je borbu protiv crkve, uvjeren da samo tako spaava njemaki
narod. Geslo: Pokret - dalje - od - Rima, inio se najsnanijom, ali
naravno, i najteom strategijom napada,
Opa politika razmatranja iz mog bekog razdoblja 129
koja je trebala smrviti neprijateljski centar. Da je ona bila uspjena, onda
bi i nesretni crkveni rascjep u Njemakoj bio prevladan, a unutarnja
snaga carstva i njemaka nacija je takvom pobjedom mogla neizmjerno
mnogo dobiti.
Samo, ni pretpostavke, ni zakljuci te borbe nisu bili ispravni.
Nacionalna snaga otpora katolikog sveenstva njemake nacionalnosti,
bila je bez sumnje u svim pitanjima koja su se ticala Nijemstva manja
nego ona nenjemake, naroito eke slubene brae.
Isto tako, samo najobiniji ignorant nije mogao vidjeti, da njemakom
kleru nije gotovo nikada palo ak ni na um, ofenzivno zastupanje
njemakih interesa.
Ali, svatko tko nije bio zaslijepljen, morao je priznati, da je ovo trebalo u
prvom redu biti pripisano okolnosti pod kojom mi Nijemci svi zajedno
moramo najtee trpjeti; to je naa objektivnost u stavu prema naem
narodu, kao i isto tako, prema bilo emu drugome.
I tako, dok se je eki sveenik prema svom narodu odnosio subjektivno,
a objektivno samo prema crkvi, njemaki je sveenik bio subjektivno
odan crkvi, a ostao objektivan prema naciji. Pojava, medu tisuama
drugih sluajeva, koju moemo promatrati kao nau nesreu.
A to ni u kom sluaju nije posebno nasljeem dio katolicizma, nego
neto to u nas tijekom kratkog vremena podere gotovo svaku, posebno
dravnu ili idejnu instituciju.
Usporedimo samo stav to ga, na primjer, zauzima nae i-novnitvo
prema pokuajima nacionalnog preporoda, s onim, to bi ga u takvom
sluaju zauzelo inovnitvo nekog drugog naroda. Ili, vjeruje li se da bi,
recimo, asniki kor cjelokupnog ostalog svijeta na slian nain odobrio
tenju nacije frazom: dravnog autoriteta - to se kod nas od prije pet
godina samo po sebi razumijeva, pa ak vrijedi i kao posebno zasluno
ponaanje? Zar danas ne zauzimaju obje vjere, npr. o idovskom pitanju,
stajalite, koje
130
Obraun
ne odgovara ni tenjama naroda niti potrebama religije? Neka se samo
usporedi dranje nekog idovskog rabina u svim pitanjima od i
najmanjeg znaaja za idovstvo kao rasu, sa stavom daleko najveeg
dijela naeg sveenstva, ali, najljepe molim, obih vjera!
Ova se pojava javlja uvijek tada, kada se radi o zastupanju neke
apstraktne ideje po sebi.
Dravni autoritet, demokracija, pacifizam, internacionalna
solidarnost, itd. su isti pojmovi koji kod nas postaju gotovo uvijek tako
krute, isto doktrinarne predodbe na ijim se polazitima i zasniva
svako ocjenjivanje opih nacionalnih ivotnih neophodnosti. Taj nesretni
nain promatranja svega vanog pod uglom nekog preduvjerenja, ubija
svaku mo, da se neka stvar koja sve vie proizilazi iskljuivo iz ovih
stajalita i koja objektivno pro-tivrjei vlastitoj doktrini i vodi na kraju
ka potpunom izokretanju i sredstva i cilja, subjektivno promisli. Okrenut
e se protiv svakog pokuaja nacionalnog uzdizanja, ako bi se ono moglo
dogoditi jedino prethodnim uklanjanjem loeg pokvarenog reima, jer bi
to, zaboga, bio udar na dravni autoritet, a dravni autoritet nije
sredstvo za takav cilj, nego je to vie u oima takvog fanatika taj
objektivizirani autoritet cilj sam po sebi, dovoljan da ispuni njegov cijeli
bijedni ivot. Tako bi se npr. ukopavalo sa zahtjevom za razoruanjem,
da bi se sprijeila neka diktatura, ak ako je njen nositelj sam Friedrich
Veliki, a trenutni umjetnici dravotvorstva parlamentarne veine samo
nesposobni patuljci, ili ak manje vrijedni subjekti, jer se ini da je zakon
demokracije takvom principijelnom jarcu svetiji od dobrobiti nacije.
Dakle, prikriva se jedna od najgorih tiranija koja narod usmjerava u
propast, jer se u njoj trenutno otjelovljuje dravni autoritet, dok drugi
odbija ak i najblagoslovljeniju vladu, ako ona ne odgovara njegovoj
predodbi
0 demokraciji.
Upravo tako e na njemaki pacifista pri svakom, pa makar
1 krvavom silovanju nacije, ak i u sluaju najgorih vojnih nasilja,
utjeti, ako se promjena te sudbine moe postii samo otporom, dakle
silom, jer bi to, zaboga, bilo suprotno duhu njegovog miro-
Opa politika razmatranja iz mog bekog razdoblja 131
ljubivog drutva. Internacionalni njemaki socijalist moe k tome biti i
solidarno opljakan od ostala svijeta, on e to sam izravnati bratskom
naklonou i ne pomiljajui na odmazdu ili bar samo obranu, jer je on,
eto - Nijemac.
Ovo moe biti i alosno, ali htjeti promijeniti bilo koju stvar znai
prethodno je i spoznati.
Isto tako se Nijemac odnosi i prema mlitavom zastupanju njemakog
znaaja kod dijela klera.
A to nije ni zlurada, zla volja po sebi, niti opet uvjetovano, recimo,
zapovjedima odozgo, nego manjkava nacionalna odlunost za
Nijemstvo od mladih dana pa nadalje; vidimo samo uinke nedovoljnog
odgoja mladih za Nijemstvo a s druge strane, potpuno pokoravanje
idejama koje su postale idoli.
Odgoj za demokraciju, za socijalizam internacionalnog oblika, za
pacifizam, itd. je takav kruti i iskljuivo (gledano iznutra) isto
subjektivni odgoj, ime se ovim naelnim predodbama utjee i na opu
sliku ostalog svijeta, dok je stav prema Nijemstvu od rane mladosti,
dabome, objektivni odgoj. Tako e pacifist, time to se subjektivno, bez
ostatka, posveuje svojoj ideji, kod svakoga, jo i tako neposrednog i
tekog ugroavanja svog naroda (ako je on uope Nijemac) uvijek
najprije traiti objektivno pravo, a nikada iz nagona samoodranja nee
stupiti u redove svoga roda i boriti se zajedno s njim.
Koliko to vai i za pojedine vjere, neka jo pokae sljedee:
Protestantizam je po sebi bolje zastupao interese Nijem-stva, kako pri
njegovu roenju, tako i u ve zasnovanoj kasnijoj tradiciji; on e ipak
zatajiti u momentu kad se ova obrana nacionalnih interesa mora odigrati
u podruju koje u opoj liniji njegove predodbe svijeta i tradiciji
razvoja, ili nedostaje ili je ak, iz nekog razloga otklonjena.
Tako e se protestantizam uvijek zalagati za unaprijeenje svega
Nijemstva po sebi, im se bude radilo o stvarima unutarnje istoe, ili
nacionalnog produbljivanja, o obrani njemakog bia, njemakog jezika i
njemake slobode, jer je sve ovo, dabome, vrsto
132
Obraun
zasnovano i poiva u samom njemu; on e se odmah najbeskom-
promisnije upustiti u borbu na svaki neprijateljski pokuaj da se nacija
spasi iz okruenja njenog smrtnog neprijatelja, a njegov je stav prema
idovstvu vie ili manje dogmatski utvren. Pri tome se ovdje sve vrti
oko pitanja bez ijeg bi rjeenja svi drugi pokuaji nekog njemakog
preporoda ili uzdignua ostali nemogui i besmisleni.
Tijekom svog bekog vremena imao sam dovoljno slobodnog vremena i
prilike bez predrasuda prouiti i to pitanje, i u dnevnom ophoenju jo
tisuustruko utvrditi tonost ovog stajalita.
U tom aritu najrazliitijih nacionalnosti vrlo jasno se odmah pokazalo
da je samo njemaki pacifist uvijek pokuavao objektivno promatrati
interese vlastite nacije, ali idov nikada interese svog idovskog naroda;
da je samo njemaki socijalist internacionalan u smislu koji mu onda
zabranjuje da pravdu za svoj vlastiti narod isprosi od svojih
internacionalnih drugova, eha i Poljaka itd., drugaije nego cviljenjem i
slinjenjem, to se nikada nije dogaalo. Ukratko, ja sam ve tada
spoznao da nesrea samo dijelom lei u tom uenju po sebi, a drugim
dijelom u naem potpuno nedovoljnom odgoju u duhu ljubavi prema
vlastitom narodu uope i u jednoj time uvjetovanoj minimalnoj
privrenosti prema njemu,
Time je otpalo prvo isto teorijsko objanjenje borbe sve-njemakog
pokreta protiv katolicizma kao takvog.
Kada bi se njemaki narod ve od najranije mladosti odgajao na onom
iskljuivom priznanju vlastitog nacionalnog prava i kad se djeja srca ne
bi okruivalo prokletstvom nae objektivnosti, kao i stvarima
odravanja vlastitog Ja, tada bi se u kratkom vremenu pokazalo (ali
takoer s pretpostavkom jedne radikalne nacionalne vlade) da e isto
tako kao u Irskoj, Poljskoj, Francuskoj, i u Njemakoj katolik takoer
uvijek biti Nijemac.
Najmoniji dokaz za ovo alje nam ono vrijeme, kada je na narod
posljednji puta u zatiti svoga bia u svojoj borbi na ivot i smrt stupio
pred sud povijesti.
Opa politika razmatranja iz mog bekog razdoblja 133
Dokle god tada nije nedostajalo vodstva odozgo, narod je svoju obvezu i
dunost ispunjavao na velianstven nain. I protestantski pastor i
katoliki sveenik, pridonijeli su zajedno beskrajno mnogo dugu
odravanja snage naeg otpora, ne samo na frontu nego i kod kue. Tih
godina, a naroito kad je ve planulo, u oba je lagera bio stvarno samo
jedan jedini svetac - njemako carstvo, za ije se postojanje i budunost
svaki od njih obraao svome nebu.
Svenjemaki pokret u Austriji morao si je jednom postaviti pitanje: Je li
odranje austrijskog Nijemstva mogue samo pod katolikom vjerom ili
ne? Ako Da, onda se politika partija ne bi smjela brinuti o religioznim
ili ak vjerskim stvarima; a ako Ne, onda bi morala nastupiti religiozna
reformacija, a nikada neka politika partija.
Tko vjeruje da sa stramputica politike organizacije moe doi do neke
religiozne reformacije, on samo pokazuje da mu nedostaje svaka iskra
postojanja religioznih predodbi ili ak vjerskog uenja i njegova
crkvenog utjecaja.
Ovdje se, stvarno, ne moe biti u slubi dvaju gospodara. Pri emu
osnivanje ili razaranje neke religije drim ipak bitno veim od osnivanja
ili razaranja neke drave, a kamo li neke partije.
Zato se i ne kae da su spomenuti napadi bili samo obrana od napada s
druge strane!
Svakako da se u tim vremenima nesavjesni klipani nisu ustruavali
religiju uiniti instrumentom svojih politikih poslova (jer se o tome kod
tih klipana gotovo uvijek i iskljuivo radilo), ali je isto tako sigurno, daje
pogreno i religiju i vjeroispovijest uiniti odgovornom zbog mnotva
mangupa koji zloupotrebljavaju i nju, kao to bi vjerojatno i neto drugo
da bi ga stavili u slubu svojih niskih instinkata.
Takvoj parlamentarnoj nitariji i dangubi ne moe nita bolje odgovarati,
nego kad mu se prui prilika da bar i naknadno, jo dobije i opravdanje
za svoje politiko muktaenje i dostignue. Jer, im se religija ili
vjeroispovijest uini odgovornom za njegovu osobnu bezvrijednost pa se
zbog toga i napada, laljivi klipan
134
Obraun
odmah s velikom galamom poziva za svjedoka cijeli svijet o tome kako
je bilo opravdano njegovo postojanje do tada i kako samo njemu i
njegovoj rjeitosti treba zahvaliti za spaavanje religije i crkve. Isto tako
glupa koliko i zaboravna sredina tada vie ne prepoznaje pravog
pokretae cijele te borbe, a zbog velike vike, najee ga se vie i ne
sjea, a nevaljalac je time stvarno i postigao svoj cilj.
Takav lukavi lisac jako dobro zna da to s religijom nema ba nikakve
veze; on e se tada tim vie smijati u sebi u miru, dok e njegov asni, ali
nespretni protivnik izgubiti igru, da bi se jednog dana, oajan zbog
nedostatka vjernosti i vjere u ovjeanstvo povukao i digao ruke od
svega.
S druge bi strane bilo stvarno nepravedno religiju kao takvu, ili samu
crkvu, uiniti odgovornima za promaaje pojedinaca. Pri usporeivanju
veliine treba svakako imati pred oima vidljivu organizaciju s
prosjenom grijenou ljudi uope i tada bi se moralo priznati da je
ovdje odnos izmeu dobra i zla bolji nego bilo gdje drugdje. Sigurno da i
meu samim sveenicima ima i takvih kojima njihov sveti poziv slui
samo kao sredstvo za zadovoljenje njihovog politikog astoljublja, pa
ga oni u politikoj borbi esto puta vie nego na alostan nain i
zaboravljaju, odnosno, zaboravljaju da ipak oni moraju biti uvari vie
istine, a ne zastupnici kleveta i lai -samo na jednog takvog otpada na
tisue i vie asnih, svojoj misiji na najvjerniji nain odanih
duobrinika, koji se u ovom naem koliko laljivom toliko i
pokvarenom vremenu odravaju kao mali otoci u sveopoj movari.
Koliko god ja malo osuujem i smijem osuditi crkvu kao takvu, ako se
neka pokvarena osoba u sveenikoj mantiji na prljav nain ogrijei o
moral, isto tako malo to smijem uiniti, ako netko drugi meu mnogima
prlja i izdaje svoj narod u vremenskim razmacima u kojima je to bez
daljnjega ba svakodnevno. Neka se, naroito danas, ne zaboravi da na
jednog takvog Ephialta dolazi na tisue njih koji, svi krvareeg srca,
osjeaju nesreu svoga naroda i isto tako, kao i najbolji nae nacije, i oni
eznu za onim trenom, kad e se i nama ponovno osmjehnuti nebo.
Opa politika razmatranja iz mog bekog razdoblja 135
Tko na ovo odgovori da se tu ne radi o tako malim problemima
svakidanjice, nego o pitanjima, principijelne istinitosti ili dogmatskog
sadraja uope, njemu se moe ponuditi neophodan odgovor samo
jednim drugim pitanjem:
Vjeruje li ti da, odabran od Sudbine, ovdje izrie istinu, tada to i uini;
ali imaj i hrabrosti da to ne uini zaobilazno pomou neke partije - jer je
i to prijevara - nego se od sada postavi na mjesto nevaljalijeg zbog tvoje
bolje budunosti.
Ako ti ovdje nedostaje hrabrosti, ili tvom boljem u tebi nije sasvim ni
samome sve jasno, tada sklanjaj prste s toga; u svakom sluaju ne
pokuavaj se u to, u to se ne usuuje ni uuljati otvorenim nianom,
ubaciti obilazno, putem nekog politikog pokreta.
Politike se partije ne trebaju baviti religioznim problemima, dokle god
oni nisu strani narodu i ne potkopavaju obiaje i moral vlastite rase, isto
kao to religija ne bi trebala biti uvuena u partijske rabote.
Ako se crkveni dostojanstvenici slue religioznim institucijama, ak i
dogmama, da bi tetili svom narodu, tada ih se na tom putu nikada ne
smije slijediti, nego se tui istim orujem.
Politikom voi moraju religiozna uenja i institucije njegova naroda biti
uvijek nedodirljivi, inae on ne moe biti politiar, nego reformator, ako
za to ima sredstva!
Neko bi drugaije dranje, prije svega u Njemakoj, vodilo u katastrofu.
Prilikom prouavanja svenjemakog pokreta i njegove borbe protiv
Rima, doao sam tada, a naroito tijekom kasnijih godina, do sljedeeg
uvjerenja: Nedovoljno razumijevanje tog pokreta za znaenje socijalnog
problema, stajalo gaje, zaista, borbeno snane mase naroda; njegova
predaja parlamentu oduzela mu je snaan polet i opteretila ga svim
slabostima svojstvenim toj instituciji; borba protiv katolike crkve
onemoguila ga je u mnogobrojnim malim i srednjim krugovima, i time
mu oduzela bezbrojne najbolje elemente koje uope nacija moe nazvati
svojima.
Praktini uinak austrijske kulturne borbe bio je skoro ravan nuli.
136
Obraun
Dodue, od crkve se uspjelo otrgnuti oko sto tisua lanova, ali ona time
nije pretrpjela neku posebnu tetu. Nije joj stvarno bilo potrebno da u
ovom sluaju za izgubljenim ovicama prolije stvarno i jednu suzu, jer
je izgubila samo ono, to joj svojim unutarnjim biem ve odavno nije
potpuno ni pripadalo. To je bila razlika nove reformacije u odnosu na
nekadanju; da su se neki od najboljih iz crkve, od nje preobratili i to iz
najdubljeg unutarnjeg religioznog uvjerenja, dok su sada ionako odlazile
mlakonje i to zbog razmatranja politike prirode.
Upravo s politikog motrita, uinak je bio isto toliko smijean, koliko i
tuan.
Opet je dolo do propasti obeavajueg ozdravljujueg pokreta njemake
nacije, samo zbog toga to nije bio voden s neophodnom bezobzirnom
trijeznou, ve se gubio u podrujima koja su morala voditi samo
rascjepu.
Jedno je, sigurno, istinito:
Svenjemaki pokret svakako ne bi nikada poinio takvu grjeku da je
imao i najmanjeg razumijevanja za psihu irokih masa. Da je njegovim
vodama bilo poznato, da se radi postizanja nekog uspjeha ve iz isto
duhovnih razmatranja, masi nikada ne smiju pokazati dva ili vie
protivnika, jer to dovodi do razbijanja njene borbene snage, ve iz samih
tih razloga, udarna mo svenjemakog pokreta mora biti usmjerena samo
na jednog neprijatelja. Jer, za politiku partiju nita nije opasnije nego
kad ona dozvoli da je u njenim odlukama vode vrlo poduzetni u svim
podrujima, koji hoe sve, a stvarno nisu u stanju postii ni ono
najmanje.
I kad bi na pojedinu vjeroispovijest jo i bilo tako puno stvarnih
zamjerki, politika partija ipak ni jednog trenutka ne smije izgubiti iz
vida injenicu da nakon svih dosadanjih povijesnih iskustava jo nikada
neka isto politika partija nije dospjela u slian poloaj da prie nekoj
religioznoj reformaciji. Ali, povijest se ne studira tek tada kada je treba
praktino primijeniti, njenog se uenja ne sjea ili mu se ne vjeruje, jer
stvari danas stoje drugaije, dakle njene pravjene istine vie nisu
primjenjive, ve se iz nje ui ba
Opa politika razmatranja iz mog bekog razdoblja 137
da bi se korisno upotrijebila za sadanjost. Tko to nije u stanju, neka
samo umilja da e biti voda; on je u stvarnosti plitak i ak najumiljeniji
jadnik, i sva dobra volja ne opravdava njegovu praktinu nesposobnost.
Uope uzevi, umjetnost svih istinskih velikih narodnih voda svih
vremena, sastoji se u prvom redu u tome, da ne rasipaju pozornost svoga
naroda, nego da je uvijek usredotoe na jednog jedinog protivnika. to je
jedinstvenije angairanje borbene volje nekog naroda, tim e biti vea
magnetski privlana snaga pokreta, a time, snanija i silina udarca. U
genijalnost velikog vode spada i to, da ak i one ratrkane neprijatelje
uvijek prikazuje kao da spadaju u jednu kategoriju, jer spoznaja razliitih
protivnika, moe slabije i nesigurnije karaktere dovesti do toga da
posumnjaju u vlastita prava.
I kolebljiva se masa u borbi protiv previe brojnih neprijatelja osjea
nesigurnom i odmah nastoji uspostaviti objektivnost postavljajui
pitanje: Nemaju li svi ti brojni drugi stvarno pravo, ve to pravo ima
samo vlastiti narod ili vlastiti pokret?
Time se, meutim, javlja i prvo slabljenje vlastite snage. Stoga se
mnogobrojnost iznutra razliitih protivnika mora uvijek svesti na
jednoga, tako da se za masu vlastitih pristalica prikae kako se vodi
borba samo protiv jednog neprijatelja. To uvruje vjeru u vlastito pravo
i jaa ogorenje protiv napadaa na to pravo.
to to tadanji svenjemaki pokret nije shvatio, stajalo ga je uspjeha.
Njegov je cilj bio tono postavljen, htijenje takoer, ali je zacrtani put
bio pogrean. On je bio slian planinaru, koji pred oima ima samo vrh,
to ga treba osvojiti, pa se s najveom snagom i odlunou uputio na
teak put, ali samom putu nije poklonio nikakvu pozornost, nego pogled
usmjerio samo na cilj, a nije ni provjeravao osobine uspona, na emu je
konano i propao.
Kod velikog konkurenta, kransko-socijalne partije, odnos je ini se bio
obrnut.
Put to ga je ona zacrtala bio je ini se mudro i tono odabran, samo je,
jasno, nedostajala spoznaja cilja.
138
Obraun
Gotovo u svim poslovima u kojima je svenjemaki pokret grijeio, stav
kransko-socijalne partije je bio toan i isplaniran.
Ona je posjedovala neophodno razumijevanje znaenja mase i od prvog
si dana osigurala dio toga putem oitog naglaavanja svoga socijalnog
karaktera. Time to se na bitan nain orijentirala za pridobijanje donjeg,
srednjeg i obrtnikog stalea, dobila je isto tako vjerne, ustrajne i
portvovane pristalice. Izbjegavala je svaku borbu protiv bilo koje
religiozne institucije i time si osigurala podrku tako mone institucije,
kakvu stvarno predstavlja crkva. Slijedom toga, ona je imala samo
jednog istinski velikog protivnika. Spoznala je vrijednost sveobuhvatne
propagande i bila virtouz u djelovanju na instinkte iroke mase svojih
pristalica.
Sto i ona ipak nije mogla postii sanjani cilj spaavanja Austrije, razlozi
su u dva nedostatka njenog puta, te u nejasnoi samog cilja.
Antisemitizam novoga pokreta bio je izgraen na religioznim, umjesto
na rasistikim predodbama.
Razlog zbog kojeg se potkrala ova grjeka, bio je isti onaj, koji je
uzrokovao i drugu zabludu.
Ako je kransko-socijalna partija htjela spasiti Austriju, onda ona nije
smjela, po miljenju njenih osnivaa, stati na stajalite rasnog principa,
jer bi tada u kratkom vremenu moralo doi do opeg raspada drave.
Naroito je stanje u Beu, po shvaanju voda partije, zahtijevalo,
mogunost ostavljanja po strani svih razdvajaju-ih momenata, da bi se
na to mjesto istakla sva ujedinjavajua gledita.
Be toga vremena bio je jako proet naroito ekim elementom, da je
ovu partiju, koja jo u svom preduvjerenju nije bila njemako
neprijateljska, mogla odrati samo najvea tolerancija u odnosu na sve
rasne probleme. Ako se htjelo spasiti Austriju, nije se je smjelo odrei.
Tako se, naroito u Beu, pokualo pridobiti one jako brojne eke male
gospodarstvenike borbom protiv liberalnog manchesterstva, pri emu se
vjerovalo da je za borbu protiv Zidova pronaena parola na religioznoj
osnovi postavljena iznad svih narodnih razlika stare Austrije.
Opa politika razmatranja iz mog bekog razdoblja 139
Jasno je kao dan, da je takvo pobijanje samo na osnovi idovstva,
donijelo samo ogranienu brigu. U najgorem sluaju, jedan mlaz svete
vodice spasio je istovremeno i posao i idovstvo.
S takvim povrnim objanjenjem, nikada se nije dospjelo do ozbiljnog
znanstvenog razmatranja cjelokupnog problema, ime su odbijeni mnogi,
kojima je ovakva vrsta antisemitizma morala biti nerazumljivom.
Pridobijajua snaga ideje time je bila vezana skoro iskljuivo za duhovno
ograniene krugove, ako se nije htjelo poi od isto emotivnog doivljaja
ka stvarnoj spoznaji. Inteligencija se ophodila u naelu odbijajue. Stvar
je tako sve vie i vie dobivala obrise kao da se u itavom poslu radilo
samo o pokuaju novog obraanja idova, ili ak o izrazu izvjesne
zavisti prema konkurenciji. Time je borba izgubila obiljeje unutarnjeg i
vieg pomazanja i mnogima se, i to ne ba onima najloijima, inila
nemoralnom i odbojnom. Nedostajalo je uvjerenje da je ovdje rije ba o
ivotnom pitanju cjelokupnog ovjeanstva, od ijeg rjeenja ovisi
sudbina svih neidovskih naroda.
Na toj polovinosti gubila se vrijednost antisemitskog usmjerenja
Kransko-socijalne partije.
Bio je to samo prividan antisemitizam, koji je bio skoro gori ni od
kakvog; jer se tako uljuljkavalo u sigurnosti, vjerovalo da je protivnik
zgrabljen za guu, a u stvarnosti je bio vuen za nos sam antisemit.
idov se ve u kratkom vremenu navikao na tu vrstu antisemitizma, tako
da bi njegovo iezavanje zasigurno vie nedostajalo ba njemu samome,
nego to bi ga smetala njegova nazonost.
Ako se je nacionalnoj dravi ve morala podnijeti teka rtva, jo vie je
bila potrebna zastupljenost Nijemstva kao takvog.
Nije se smjelo biti nacionalistikim, nije se htjelo gubiti tlo pod
nogama u Beu. Nadalo se, da se jednim blagim zaobilaenjem ovog
pitanja jo moglo spasiti habsburku dravu, a upravo se time ona gurala
u propast. Pokret je na taj nain izgubio ogromne izvore snage, koje je na
dulje vrijeme mogla napuniti samo politika partija s unutarnjom
pogonskom snagom. Kransko-socijalni pokret je time postao samo
partija kao i svaka druga.
140
Obraun
Oba sam pokreta nekada pratio vrlo pozorno, jedan otkucajima svoga
srca, drugi, zanesen divljenjem prema tome rijetkom ovjeku, koji mi je
tada jo izgledao kao gorak simbol cjelokupnog austrijskog Nijemstva.
Kad je velika posmrtna povorka pola za mrtvim gradonaelnikom, od
vijenice, pa sve do Ringstrasse, i ja se nadoh medu mnogim stotinama
tisua, koji su promatrali tunu ceremoniju. U svojoj duevnoj
potresenosti moj mi je osjeaj tom prilikom rekao, da je i djelo tog
ovjeka moralo biti uzaludno zbog sudbine te drave koja je neumitno
vodena u propast. Da je dr. Kad Lueger ivio u Njemakoj, bio bi svrstan
medu velike glave naega naroda; a to, to je djelovao u ovoj nemoguoj
dravi, bila je nesrea i njegovog djela i njega osobno.
Kad je on umro, ve su prema nama, iz mjeseca u mjesec, sve vie iskrili
plamici s Balkana, tako da mu je Sudbina milostivo dopustila vidjeti
ono, to je vjerovao da moe jo sprijeiti.
Ali, ja sam za zatajivanje jednog i neuspjeh drugog pokreta, pokuao
pronai uzroke, te dooh do sigurnog uvjerenja, da su sasvim nezavisno
od nemogunosti da se u staroj Austriji jo postigne uvrenje drave,
grjeke obih partija bile sljedee:
Svenjemaki pokret je svakako bio u pravu u svom principijelnom stavu
o cilju njemake obnove, bio je pak nesretan zbog izbora puta. On je bio
nacionalistiki samo moda ne dovoljno socijalan da bi pridobio mase.
Njegov je antisemitizam poivao, istina, na tonim spoznajama znaaja
rasnog problema, ali ne na religioznim predodbama. Njegova je borba
protiv odreene vjeroispovijesti bila, naprotiv, stvarno i taktiki
pogrena.
Kransko-socijalni pokret imao je nejasnu predodbu o cilju njemakog
preporoda, ali je kao partija imao razumijevanje i sree pri traenju
svojih puteva. On je shvaao znaaj socijalnog pitanja, varao se u svojoj
borbi protiv idovstva, i nije imao pojma o snazi nacionalne misli.
Da je kransko-socijalna partija uz svoju mudru spoznaju vanosti
irokih masa jo imala i tonu predodbu o znaenju rasnog
Opa politika razmatranja iz mog bekog razdoblja 141
problema, kako je to shvatio svenjemaki pokret, i da je ona sama, na
kraju krajeva postala nacionalistikom, ili da je svenjemaki pokret uz
svoju tonu spoznaju cilja, idovskog pitanja i znaaja nacionalne misli
usvojio jo i praktinu mudrost kransko-socijalne partije, a posebno
njen stav prema socijalizmu, tada bi to stvorilo takav pokret, koji bi ve i
tada, po mom dubokom uvjerenju, mogao s uspjehom uzeti njemaku
sudbinu u svoje ruke.
to to nije bilo tako u daleko najveoj mjeri lealo je u biti same
austrijske drave.
Kako ni u jednoj drugoj partiji nisam vidio ostvarenje svojih uvjerenja,
nisam se u nadolazeem vremenu vie mogao odluiti hou li stupiti u
neku od postojeih organizacija, ili se ak boriti u redovima jedne od
njih. U ono sam vrijeme sve politike pokrete jo drao pogrenim i
nesposobnim da u veem, ne samo vanjskom, izgledu sprovedu
nacionalni preporod njemakog naroda.
A moja unutarnja odbojnost prema habsburkoj dravi u to je vrijeme sve
vie rasla.
to sam se vie poeo baviti i s vanjskopolitikim pitanjima, tim vie je u
mom uvjerenju prevladavalo stajalite, da bi ta dravna tvorevina morala
biti samo nesrea Nijemstva. Sve sam jasnije takoer uviao, da se
sudbina njemake nacije ne bi vie mogla odluiti s te strane, ve u
samom carstvu. Ali to nije vrijedilo samo za opa politika pitanja, nego
ne manje za sve pojave ukupnog kulturnog ivota uope.
Austrijska drava pokazivala je takoer i ovdje, u podruju isto
kulturnih i umjetnikih zbivanja, sva obiljeja svoje obamr-losti, ili
barem svu svoju beznaajnost za njemaku naciju. Ovo je najvie
vrijedilo za podruje arhitekture. Novija graevinska umjetnost nije
mogla doi do nekog veeg uspjeha, ve i stoga, jer su zadaci od
vremena izgradnje Ringstrasse, bar u Beu, bili gotovo beznaajni u
odnosu prema nabujalim planovima u Njemakoj.
Tako sam sve vie poeo voditi dvostruki ivot: razum i stvarnost zvali
su me da u Austriji zavrim koliko gorku toliko i vrlo korisnu kolu,
samo je srce boravilo negdje drugdje.
142
Obraun
to sam vie spoznavao unutarnju prazninu te drave i nemogunost
njena spasa, spopadalo me je uzavrelo nezadovoljstvo, ali sam pritom sa
svom sigurnou, osjeao da je ona u svemu i svaemu mogla
predstavljati samo jo nesreu za njemaki narod.
Bio sam uvjeren da je ta drava morala obuzdavati i ometati svakog,
doista velikog, Nijemca, dok je, s druge strane, podravala svaku
nenjemaku pojavu. Bio mi je odvratan rasni konglomerat, to ga je
pokazivao glavni carski grad, odurna cijela ta mjeavina naroda: Ceha,
Poljaka, Maara, Rusina, Srba i Hrvata, itd., a medu svima kao vjena
bakterija ovjeanstva - idov i opet idov.
Ovaj divovski grad izgledao mi je kao otjelovljenje incesta.
Moj njemaki jezik iz doba moje mladosti bio je dijalekt kojim se
takoer govori i u Donjoj Bavarskoj; a nisam ga htio ni zaboraviti a niti
nauiti beki ulini govor. to sam dulje boravio u ovom gradu, u meni
je sve vie rasla mrnja protiv stranog narodnog mjeanca, koji je poeo
prodirati ovo staro njemako kulturno mjesto.
Meutim, pomisao da bi se ova drava mogla odrati dulje vrijeme,
izgledala mi je upravo smijenom.
Austrija je tada bila kao neka stara mozaik slika, ije su ljepilo, kit, koji
je povezivao pojedine kamenie u cjelinu, postali starim i krhkim; dokle
god ovo umjetniko djelo ne bi bilo taknuto, ono je moglo produavati
svoje varljivo postojanje, ali bi se ipak, im bi primilo udarac, raspalo u
tisue komadia. Bilo je samo pitanje kad e taj udarac stii.
Kako moje srce nije nikada kucalo za austrijsku monarhiju, ve uvijek
samo za njemako carstvo, sat raspada ove drave mogao mi je izgledati
samo kao poetak oslobaanja njemake nacije.
Iz svih ovih razloga rastao je sve snaniji osjeaj enje, da konano
odem tamo, kuda su me vukle skrivene elje i potajna ljubav moje
najranije mladosti.
Nekada sam se nadao da u si stvoriti ime kao graevinar i da u cijelog
sebe u malom ili velikom okviru, kada mi to Sudbina odredi, gorljivo
posvetiti sluenju naciji.
Opa politika razmatranja iz mog bekog razdoblja 143
Konano, htio sam biti sudionik sree da smijem biti i djelovati na onom
mjestu s koga e morati krenuti u ispunjenje najarkija elja moga srca -
pripojenje mog ljubljenog zaviaja zajednikoj domovini - njemakom
carstvu.
Mnogi jo i danas nee biti u stanju shvatiti svu veliinu takve enje,
ali, ja se obraam svima onima kojima je Sudbina do sada ili uskratila
ovu sreu, ili ju je u surovoj okrutnosti opet oduzela; obraam se svima
onima koji se otrgnuti od matice zemlje, moraju ak boriti i za sveto
dobro svoga jezika, koji su zbog svog opredjeljenja odanosti prema
domovini, bili proganjani ili mueni i koji sada u bolnoj oduzetosti
eznutljivo iekuju trenutak koji e ih ponovno pustiti da se vrate
srdacu vjerne majke; obraam se svim takvima i znam - oni e me
razumjeti!
Samo je onaj tko na vlastitom tijelu osjea to znai biti Nijemac, a ne
smjeti pripadati svojoj dragoj domovini, u stanju odmjeriti svu dubinu
enje u kojoj u svim vremenima izgaraju srca djece odvojene od matice
zemlje. Sve one ispunjene njome, pritie ona tekom rukom i uskrauje
im toliko drago zadovoljstvo i sreu, dokle god se ne otvore kapije
domovine i u zajednikoj dravi, u zajednikom carstvu, zajednika krv
ponovno nade mir i spokoj.
Be je bio i ostao najtea, iako najtemeljitija kola moga ivota. U taj
sam grad nekada stupio jo kao polumladi, a napustio ga kao tih i
ozbiljan ovjek. U njemu sam stekao osnove za svjetonazor velikih
razmjera i nain politikog promatranja u malom, koji me nisu nikada
napustili, a koje sam kasnije dopunio samo jo u pojedinostima. Pravu
sam vrijednost tadanjih godina uenja tek danas u stanju potpuno
procijeniti.
Zato sam ovo vrijeme razmotrio neto opirnije, jer mi je ono, upravo u
onim pitanjima, pruilo prvu zornu nastavu koja spada zajedno u osnove
s partijom, koja je nastala iz prvih poetaka, a koja je tijekom jedva pet
godina, prerasla i razvila se u veliki masovni pokret. Ne znam kakav bi
danas bio moj stav o idovstvu, o socijaldemokraciji, bolje reeno, o
cjelokupnom marxizmu, o
144
Obraun
socijalnom pitanju, itd. da se osnova mojih osobnih nazora nije u tako
ranom vremenu ve formirala pritiskom Sudbine - i vlastitim uenjem.
Jer, iako nesrea domovine moe potai tisue i tisue na razmiljanje o
unutarnjim razlozima sloma, to ipak ne moe dovesti do one temeljitosti
i duboke spoznaje, koje se razotkrivaju onome koji tek poslije niza
godina duge borbe, sam postaje gospodar svoje Sudbine.
Glava 4.
MNCHEN
Uproljee 1912. stigoh konano u Mnchen. Sam grad bio mi je tako
dobro poznat kao da sam ve godinama prebivao medu njegovim
zidinama. To je proistjecalo iz mog studija, koji me je na svakom koraku
upuivao na ovu metropolu njemake umjetnosti. Tko nije upoznao
Mnchen, nije vidio ni Njemaku, ne, nije prije svega upoznao ni
njemaku umjetnost, tko nije vidio Mnchen.
U svakom sluaju, to je predratno vrijeme bilo vrijeme moje najvee
sree i zadovoljstva u ivotu. Kako je moja zarada jo uvijek bila
bijedna, ja ipak nisam ivio da bi mogao slikati, ve sam slikao da bih od
toga osigurao mogunost za ivot, bolje reeno, da bih time osigurao
svoj dalji studij. Bio sam uvjeren da u svoj cilj, kojega sam si postavio,
usprkos svemu i postii. I to mi je pomoglo, da sve, inae male brige
dnevnog ivota, podnosim lako i bezbrino.
K tome se pojavila i unutarnja ljubav, koja me je gotovo od prvog sata
moga boravka u njemu, zanijela za ovaj grad, vie nego za bilo koje
meni poznato mjesto. Njemaki gradi Kakva razlika od Bea. Pozlilo mi
je kad bih ak i ponovno pomislio na taj rasni Babilon. A k tome, meni
jo mnogo bliskiji dijalekt koji me je osobno, u ophoenju s Donjim
Bavarcima podsjeao na moju nekadanju mladost. Bilo je na tisue
stvari koje su mi, u dubini moje due, bile ili postale milije i drae.
Najvie me je, meutim, privlaila divna stopljenost iskonske snage s
prefinjenim njemakim raspoloenjem, ta jedinstvena linija od
Hofbruhausa do Odeona, Oktoberfesta, do Pinakoteke, itd. Da sam jo
danas ovisan o ovom gradu, vie nego o bilo kojem krajiku zemlje na
ovom svijetu, svakako je proisteklo iz injenice, to je on bio i ostao
neras-kidivo povezan s razvojem moga vlastita ivota; da sam u njemu
146
Obraun
tada ipak doivio istinsko unutarnje zadovoljstvo, treba pripisati samo
aroliji koju ovo divna sjedite VVittelsbachera ima, svakako, ne samo
na one proraunate, nego i na sve one osjeajne due blagoslovljenog
ovjeanstva.
Ono to me je pored mog redovnog rada najvie privlailo bio je i ovdje
ponovni studij politikih dnevnih dogaanja, a meu njima, naroito,
vanjskopolitika zbivanja. Do ovih sam posljednjih doao okolnim
putem, preko njemake politike saveznitva, koju sam jo od svojih
austrijskih dana drao bezuvjetno pogrenom. U svakom sluaju, jo mi
ni u Beu nije bilo potpuno jasan puni smisao ovog samozavaravanja
carstva. Tada sam bio sklon prihvatiti - ili si to samo prigovaram, jedino
zbog opravdanja - da se moda u Berlinu ve znalo kako bi u stvarnosti
taj savez mogao biti slab i malo pouzdan, ali se ipak, iz vie ili manje
tajanstvenih razloga, ostalo suzdran u ovoj spoznaji, da bi se zatitila
politika saveznitva koju je, zaboga, jednom zasnovao sam Bismarck, a
iji iznenadni prekid ne bi bio poeljan, ve i zbog toga, da se ne bi
uplaio, ili pak uznemirio domai malograanin.
Dabome, i ophoenje prije svega u narodu samom, dozvolilo mi je, na
moj uas, ve u kratkom roku vidjeti da je ovo vjerovanje bilo pogreno.
Na moje iznenaenje svugdje sam morao konstatirati da o samoj biti
habsburke monarhije, u inae dobro obavijetenim krugovima, nisu
imali ni pojma. Upravo je narod bio zaslijepljen zabludom da se saveznik
moe drati ozbiljnom silom, koja bi se u trenutku nevolje smjesta
stavila na raspolaganje. Masa je monarhiju uvijek drala njemakom
dravom i vjerovala stoga da se na nju moe i osloniti. Vladalo je
miljenje, da se i ovdje snaga mogla mjeriti milijunima, kao otprilike i u
samoj Njemakoj, a potpuno se zaboravljalo, prvo: da je Austrija ve
odavno prestala biti njemako dravno bie; ali i da su, drugo: unutarnji
odnosi ovog carstva iz sata u sat sve vie vodili njegovu raspadu.
Tada sam ovu dravnu tvorevinu poznavao bolje nego takozvana
slubena diplomacija, koja je slijepo, skoro kao uvijek, bauljala ususret
svojoj Sudbini, jer je raspoloenje naroda uvijek
Mnchen
147
bilo samo izraz onoga to je odozgo ulijevano u javno mnijenje. A
odozgo je, meutim, sa saveznikom njegovan kult poput onog o
zlatnom teletu. Svakako su se nadali da e ljubaznou nadoknaditi ono,
to mu je nedostajalo u iskrenosti. Pritom su se rijei uvijek uzimale kao
prave vrijednosti.
Ve sam u Beu bio ljut, kad sam promatrao razliku izmeu govora
zvaninih dravnika i sadraja beke tampe, koja je povremeno bila vrlo
uoljiva. A pritom je Be, bar po vanjskom izgledu, ipak bio njemaki
grad. A kako bi stvari bile drugaije, kad bi se iz Bea, ili bolje reeno iz
njemake Austrije, otilo u slavenske provincije carstva! Trebalo je samo
uzeti u ruke prake novine, da bi se saznalo kako se tamo procjenjivala ta
cijela opsjenarska igra Trojnog saveza. Od ovog dravnikog remek-
djela vie nije preostalo nita, osim krvavog ruganja i podsmjeha. I u
najdubljem miru, kada su oba cara jedan drugome prijateljski utisnuli
poljubac u elo, nije se skrivalo da e ovaj savez biti likvidiran onoga
dana, kad pokua sjaj nibelunkog ideala provesti u praktinu stvarnost.
A kako je tek, koju godinu kasnije, nastalo uzbuenje, kada se u
posljednjim trenutcima, kad je savez trebalo obraniti, iz Trojnog saveza
iskrala Italija i oba saveznika ostavila na cjedilu, pa im na kraju ak i
sama postala neprijateljem! Da se je netko prije, ak i za minutu, usudio
povjerovati u mogunost takva uda, naime, u udo da bi se Italija borila
zajedno s Austrijom, moglo je svakom tko nije bio ba zaslijepljen
diplomatskim sljepilom, to jednostavno biti neshvatljivo. Ali, ni u samoj
Austriji stvari nisu bile ni za dlaku drugaije.
Promicatelji ideje o savezu bili su u Austriji samo Habs-burgovci i
Nijemci. Habsburgovci proraunato i iz prinude, Nijemci u dobroj vjeri i
iz politike - gluposti. U dobroj vjeri, jer su imali pogrenu predodbu,
da e putem Trojnog saveza njemakom carstvu samom uiniti samo
veliku uslugu, pomoi mu da ojaa i da se osigura; iz politike gluposti,
jer se ovo prvo zamiljeno nije ostvarilo, ve naprotiv, oni su time
pomogli da se carstvo prikuje za dravni le, koji mora oboje povui u
provaliju, prije svega zato,
148
Obraun
to su oni sami kroz taj savez sve vie zapadali u odraivanje od
Nijemstva. Jer, uslijed toga to su Habsburgovci ovim savezom s
carstvom sa svoje strasne vjerovali da mogu biti sigurni da se otuda nitko
nee umijeati, i na alost s pravom, bili su u stanju svoju unutarnju
politiku puzajueg suzbijanja Nijemstva sprovoditi ve bitno lake i bez
rizika. Ne samo da se pri ovoj poznatoj objektivnosti nije trebalo
pribojavati neke primjedbe od vlade njemakog carstva, nego su se i
samom austrijskom Nijemstvu u svako doba ukazivanjem na savez,
mogla zaepiti usta, kada bi moda htjelo govoriti protiv isuvie
podmukle slavenizacije.
A i to bi jo inae trebao uiniti Nijemac u Austriji, kada pak i
Nijemstvo samog carstva daje priznanje i povjerenje habsburkoj vladi?
Treba li on pruiti otpor, da bi potom, u cijeloj njemakoj javnosti, bio
obiljeen kao izdajnik vlastitog narodnog bia? Zar on, koji je ve
desetljeima podnosio najneuvenije rtve, upravo za svoje narodno
bie?
I kakvu bi ovaj savez uope imao vrijednost, kad bi Nijemstvo
habsburke monarhije bilo iskorijenjeno? Nije li vrijednost trojnog
saveza za Njemaku bila ba ovisna o odranju prevlasti njemake snage
u Austriji? Ili, zar se stvarno vjerovalo, da bi se jo moglo ivjeti u
savezu i s bilo kakvim slavenskim habsburkim carstvom?
Stav zvanine njemake diplomacije, kao i cijelog javnog mnijenja
prema unutarnjem, austrijskom nacionalnom problemu, bio je ve ne
samo glup, nego jednostavno sulud! Oslanjali su se na savez, podravali
budunost i sigurnost sedamdeset milijunskog naroda, prema tome i uz
to gledali, kako se jedini temelj ovog saveza kod partnera iz godine u
godinu planski i neometano, sa sigurnou razarao. Jednog e dana
preostati samo ugovor s bekom diplomacijom, a saveznika pomo
carstva e biti izgubljena.
A kod Italije je to ionako bio sluaj, od samog poetka. Da su se u
Njemakoj samo malo jasnije prouavali povijest i psihologija nacija,
tada se svakako ni jednog trena ne bi povjero-
Mnchen
149
valo da bi Kvirinal i beki Hofburg mogli biti u zajednikom borbenom
frontu. Italija bi prije postala vulkan, nego to bi se neka njena vlada
smjela usuditi cako fanatino omrznutoj habsburkoj dravi poslati na
front i jednog jedinog Italijana, osim kao neprijatelja. Vie nego jednom
sam promatrao u Beu, kako se raspaljivao strastveni prijezir, kao i
neizmjerna mrnja, kojom je Italijan izraavao svoju odanost
austrijskoj dravi. Ono to je kua Habsburg zgrijeila u odnosu prema
italijanskoj slobodi i nezavisnosti tijekom stoljea, bilo je preveliko, a da
bi se moglo tek tako zaboraviti, ak da je postojala i dobra volja za to.
Ali te volje uope nije bilo ni u narodu, a ni kod italijanske vlade. Za
Italiju su stoga postojale samo dvije mogunoisti u zajednikom ivotu s
Austrijom: ili savez ili rat!
Birajui ono prvo, mogli su se u miru pripremiti za ono
drugo.
Njemaka politika saveznitva, naroito od kada se odnos Austrije prema
Rusiji sve vie pribliavao ratnom sukobu, bila je isto tako besmislena
koliko i opasna.
Ovo je bio klasian sluaj na kojem se vidio nedostatak svakog velikog i
ispravnog smjera razmiljanja.
Zato je uope sklopljen Savez? Ipak, samo da bi se budunost carstva
mogla bolje ouvati, nego to bi to ono bilo u stanju, preputeno samo
sebi. Ta budunost carstva, meutim, ipak nije bila nita drugo nego
pitanje mogunosti odravanja egzistencije njemakog naroda.
Stoga je pitanje moglo glasiti samo ovako: Kako se mora organizirati
ivot njemake nacije u doglednoj budunosti, i kako onda takvom
razvoju, u okviru opih odnosa europskih snaga, zajamiti nune osnove
i potrebnu sigurnost?
Pri jasnom razmatranju osnova i uvjeta vanjskopolitikog djelovanja
njemake dravne vjetine, moralo se doi do sljedeeg uvjerenja:
Njemaka ima godinji prirataj stanovnitva priblino oko devetsto
tisua dua. Tekoa prehrane ove vojske novih graana drave, postajat
e iz godine u godinu sve vea, i jednoga e dana
150
Obraun
zavriti katastrofom, ukoliko se nikako ne pronau sredstva i putevi da se
jo pravovremeno predupredi opasnost da se zbog gladi ne zapadne u
bijedu.
Da se izbjegne takav strani budui razvoj, postojala su etiri puta:
1. Moglo se, prema francuskom uzoru, umjetno ograniavati porast
raanja, i time preduprediti prevelik prirataj stanovnitva.
Priroda, dodue, obino u vremenima velike bijede ili zlih klimatskih
uvjeta, kao i pri vrlo oskudnim poljoprivrednim prinosima odreenih
zemalja ili rasa, sama krene ogranienju razmnoavanja stanovnitva;
dodue, po isto tako mudroj, koliko i bezobzirnoj metodi. Ona ne
sprjeava samu sposobnost raanja po sebi, ali svakako sprjeava dalje
odravanje ve roenog, pri emu se, ono to je roeno, izlae tako
tekim iskuenjima i odricanjima, pa sve to je slabije, nezdravije,
prisiljava da se ponovno vrati u krilo vjeno nepoznatog. to se pak otme
strahotama ivota, i dalje traje, iskuano je tisuestruko, vrsto je i
svakako sposobno za dalju reprodukciju, da bi temeljna selekcija mogla
opet poeti ispoetka. Time to tako brutalno nastupa protiv pojedinca, i
ukoliko nije dorastao ivotnim olujama, uzima ga u trenu k sebi, priroda
odrava rasu i vrstu snanom pa ih ak i pojaava do najveih
sposobnosti.
Time je, dakle, smanjenje broja istovremeno i jaanje osobe i u krajnjem,
snaenje vrste.
Drugaije je kada se ovjek sam opredijeli na ograniavanje svoje
brojnosti. On nije izrezan iz drveta prirode, ve je human. On to
razumije bolje nego surova kraljica svih mudrosti. On ne ograniava
dalje odranje pojedinca, ve naprotiv, njegovo dalje rasploivanja. To
mu izgleda ovjenije i pravednije, nego obrnuti put, jer on, prirodno,
uvijek vidi samo sebe samog a nikada rasu. Samo su, naalost, i
posljedice obrnute.
Dok priroda, time to doputa raanje, podvrgava dalje odravanje
najteem ispitu, iz vika pojedinih bia bira sebi najbolje, vrijedne
daljega ivota, dakle, odrava samo njih doputajui
Mnchen
151
im da postanu nositelji daljeg odravanja svoje vrste, ovjekograni-ava
raanje, a ipak se grevito brine za to da se ve roeno bie pod svaku
cijenu i odri. Ova korekcija Boje volje izgleda mu isto tako mudrom,
kao i humanom, i on se veseli to je bar u nekoj stvari opet nadmudrio
prirodu, pa ak i dokazao njenu nedovoljnost. Da se, dodue, u stvarnosti
broj ograniio, ali da je zato smanjena vrijednost pojedinca to, naravno,
dragi boji majmuni, nerado eli i vidjeti i uti.
Jer, ako se jednom raanje kao takvo ogranii i broj roenih smanji,
umjesto prirodne borbe za ivot koja ostavlja na ivotu samo najjae i
najzdravije, javlja se sama po sebi razumljiva strastvena elja pod svaku
cijenu spasiti i najslabije pa i najbolesnije, ime se polae klica
potomstva koje mora postajati sve bjednije i jadnije, to ovo izrugivanje
prirodi i njenoj volji due potraje.
Kraj e, meutim, biti, da e takvom narodu jednoga dana ivot na ovom
svijetu biti oduzet; jer ovjek, svakako, moe neko vrijeme prkositi
vjenim zakonima volje za postojanim odranjem, ali e osveta, prije ili
kasnije ipak doi. Jaa vrsta otjerat e slabe, jer e nagon za ivotom u
svom posljednjem obliku uvijek ponovno raskinuti smijene okove te
takozvane humanosti pojedinca, da bi dopustio da na njihovo mjesto
stupi humanitet prirode, koja, da bi jakima poklonila zaslueno mjesto,
unitava slabe.
Tko, dakle, njemakom narodu hoe osigurati opstanak, putem vlastitog
ograniavanja njegovog .razmnoavanja, time mu otima budunost.
2. A drugi je put onaj koji se, kako ujemo, danas esto i ee predlae i
hvali: unutarnja kolonizacija. To je prijedlog koji je od mnogih ak jako
dobro zamiljen, ali su ga mnogi loe shvatili, te bi se time nanijela vea
teta nego se moe i pretpostaviti.
Plodnost nekoga tla moe se, bez sumnje, podii do odreene granice.
Ali samo do neke odreene granice, a ne u nedogled. Izvjesno vrijeme
moi e se, dakle, poveanje broja njemakog naroda, bez opasnosti od
gladi, izravnavati putem poveanja iskori-tenosti naega tla. Samo,
tome nasuprot je injenica, da zahtjevi
152
Obraun
ivota, uzevi openito, rastu bre od samog broja stanovnitva. Zahtjevi
ljudi za ishranom poveavaju se iz godine u godinu i ve sada, na
primjer, nisu ni u kakvom srazmjeru s potrebama naih predaka od prije
samo sto godina. Zato je krivo misliti da e svako poveanje proizvodnje
stvoriti preduvjete za poveanje broja stanovnitva: ne, ovo moe biti
tono samo do izvjesnog stupnja, time to e se samo dio vika
proizvoda tla upotrijebiti za zadovoljenje poveanih potreba ljudi. Ali,
ak i kod najveeg ogranienja, s jedne, i najenerginije marljivosti, s
druge strane, doi e ipak i ovdje do granice koju e postaviti samo tlo. I
uz svu marljivost, nee biti mogue iz njega izvui vie, a onda e
nastupiti, iako za neko odreeno vrijeme odloena, zla kob. Glad e se
naposljetku javljati s vremena na vrijeme, a ukoliko doe do loih etvi
itd. javljat e se ponovno. S poveanim brojem itelja, glad e se javljati
sve ee, tako da je konano nee biti jedino kada rijetke najrod-nije
godine napune smonice. Ali, pribliava se, konano, i vrijeme kada se
bijeda vie nee moi izbjei, a glad e postati vjeitim pratiocem takvog
naroda. I tada e priroda morati ponovno pomoi i izvriti selekciju
medu onima koje je sama odabrala za ivot, ili e se ovjek morati
ponovno ispomoi sam, tj. pribjei e umjetnom sprjeavanju svog
razmnoavanja sa svim ve naznaenim tekim posljedicama po rasu i
vrstu.
Moe se prigovoriti da cijelom ovjeanstvu ova budunost i tako i tako
predstoji, te da je pojedini narodi nee biti u stanju izbjei.
To je na prvi pogled bez daljnjega, tono. Pa ipak se ovdje treba
spomenuti i sljedee:
Svakako da e u odreenom trenutku cjelokupno ovjeanstvo biti
prisiljeno - u nemogunosti da plodnost tla prilagodi jo za dulje vrijeme
daljem poveanju broja stanovnitva - zaustaviti razmnoavanje ljudske
vrste, ili ponovno prepustiti prirodi da odlui, ili da pak, putem
samopomoi, ako je mogue, ali, naravno, na ispravniji nain nego
danas, stvori neophodnu ravnoteu. Samo, ovo e pogoditi sve narode,
dok su sada takvom nevoljom pogoene
Mnchen
153
samo one rase koje vie nemaju dovoljno snage i jaine osigurati si
neophodno tlo na ovom svijetu. Jer, stvari ipak stoje tako, da na ovoj
Zemlji danas jo ima ogromnih povrina neiskoritenoga tla koje eljno
oekuje obradivae. Ali je isto tako tono, da to tlo nije od prirode, ili po
sebi, sauvano nekoj odreenoj naciji ili rasi kao rezervirana povrina za
budunost, nego je to zemlja i tlo za onaj narod koji raspolae snagom
uzeti ga i marljivo obraivati
Priroda ne zna ni za kakve politike granice. Ona iva bia postavlja
najprije na ovoj kugli zemaljskoj i onda promatra slobodnu igru snaga.
Najjai u hrabrosti i marljivosti stie tada, kao njeno najomiljenije dijete,
obeano pravo gospodarenja.
Ako se narod ogranii na unutarnju kolonizaciju, dok se druge rase na
sve veim prostranstvima ove Zemlje grevito uvruju, bit e prinuen
prihvatiti samoogranienja ve u vrijeme u kojem se ostali narodi i
nadalje neprestano razmnoavaju. Jednom e nastupiti i taj sluaj, i to
tim prije to narodu stoji na raspolaganju manji ivotni prostor. Kako se,
openito, naalost, preesto samo najbolje nacije ili tonije istinske
kulturne rase, kao nosioci svakog ljudskog napretka u svojoj pacifistikoj
zaslijepljenosti, odluuju odrei zahvaanja novoga prostora, jer se
zadovoljavaju unutarnjom kolonizacijom, a nacije manje vrijednosti si,
meutim, umiju osigurati ogromne ivotne povrine na ovom svijetu, to
bi moglo dovesti do sljedeeg krajnjeg rezultata:
Po kulturi naprednije, ali manje bezobzirne rase morat e na neko
vrijeme, ve zbog svog ogranienog tla, smanjiti svoje razmnoavanje,
dok e kulturno nazadniji, ali prirodno brutalniji narodi, zbog veih
ivotnih povrina kojima raspolau, biti u situaciji da se i nadalje jo
neogranienije razmnoavaju. Drugim rijeima: svijetom e zbog toga
jednoga dana zavladati kulturno manje vrijedno, ali ipak energinije
ovjeanstvo.
A tada e, istina jo u dalekoj budunosti, postojati samo dvije
mogunoisti: ili e se svijetom upravljati prema predodbama nae
moderne demokraci je, tada e teite svake odluke otpasti u korist
brojano jaih rasa - ili e se svijetom vladati po zakonima
154
Obraun
prirodnog rasporeda snaga - tada e pobijediti narodi brutalne volje, ali
opet nee pobijediti samoograniavajua nacija.
Da e ovaj svijet jo jednom biti izloen najteim borbama za opstanak
ovjeanstva, u to nitko ne moe posumnjati. Na kraju uvijek pobjeuje
nagon za samoodranjem. Pod njim se, kao snijeg na oujskom suncu,
topi takozvana humanost, kao izraz mjeavine gluposti, kukaviluka i
uobraenog sveznalatva. U vjenoj je borbi ovjeanstvo postalo veliko
- u vjenom miru propada!
Za nas je Nijemce parola unutarnje kolonizacije kobna ve i zbog toga,
jer kod nas odmah prevladava miljenje da je pronaeno sredstvo koje
prema pacifistikom shvaanju doputa da se opstanak moe
ostvarivati u blagom ivotnom drijemeu. Ovaj nauk, kako je ve u
nas ozbiljno shvaen, znai kraj svakom naporu, da si na ovom svijetu
sauvamo mjesto koje nam i dolikuje. Kad bi prosjeni Nijemac, eto,
prihvatio uvjerenje da si ovim putem moe osigurati ivot i budunost,
bio bi rijeen svaki pokuaj aktivnog, a time jedino i uinkovitog i
plodonosnog zastupanja njemakih ivotnih potreba. Svaka stvarno
korisna vanjska politika mogla bi se zbog takva stava nacije drati
sahranjenom, a s njom i budunost njemakog naroda uope.
U spoznaji ovih posljedica nije sluajno u prvom redu uvijek idov, koji
pokuava i umije, takve smrtno opasne smjerove razmiljanja posijati u
na narod. Ali on predobro poznaje svoje ljigavce, a da ne bi znao da oni
zahvalno padaju kao rtve svakom panskom prevarantu koji ih umije
uvjeriti, da je toboe pronaeno sredstvo da se prirodu prevari, da se
surova, neumitna borba za opstanak uini suvinom, da bi se na njeno
mjesto ubrzo, putem rada, ponekad meutim i obinim neradom, ve
prema tome kako se dogodi, uzdigao do gospodara planete.
Ne moe se dovoljno otro naglasiti, da svaka njemaka unutarnja
kolonizacija treba u prvom redu sluiti otklanjanju socijalnih nedaa a
prije svega oduzimanju tla opim pekulacijama, ali nikada ne moe biti
dovoljna, da. recimo, osigura budunost nacije bez novoga zemljita i tla.
Mnchen
155
Ako postupamo drugaije, tada u kratkom vremenu neemo dospjeti ne
samo do kraja naega tla, nego i do kraja nae snage.
Konano se jo mora utvrditi sljedee:
Unutarnjom kolonizaciji dato ogranienje na odreenu malu zemljinu
povrinu, kao i suavanje rasploivanja, s jednakim konanim
posljedicama, vode ka izvanredno nepovoljnom vojnopolitikom
poloaju dotine nacije.
U veliini prebivalita nekoga naroda, nalazi se bitan imbenik za
odreivanje njegove vanjske sigurnosti. to je vea prostornost koja je
nekom narodu na raspolaganju, tim je, takoer, vea i njegova prirodna
zatita; jer se jo uvijek mogu sprovesti vojne odluke protiv naroda na
malim skuenim povrinama tla na bri, a time, dakako, i laki i naroito
uinkovitiji i potpuniji nain, nego to je to, obrnuto, mogue protiv
teritorijalno prostranih drava. U veliini dravnog teritorija nalazi se jo
uvijek izvjesna zatita od lakomislenih napada, jer se pri tome uspjeh
moe ostvariti samo poslije dugih, tekih borbi, pa e rizik
nepromiljenog prepada izgledati prevelik, ako za njega ne postoje bar
izvanredni razlozi. Otuda ve u samoj veliini drave lei razlog za lake
odravanje slobode i nezavisnosti nekog naroda, dok obratno, skuenost
takve tvorevine upravo izaziva na njeno osvajanje.
Ustvari, obje su prve mogunosti za postizanje poravnanja izmeu
rastueg broja stanovnitva i uvijek iste veliine tla bile odbijane u
takozvanim nacionalnim krugovima carstva. Razlozi za takav stav su
bili, dabome, drugaiji nego gore navedeni; prema ograniavanju raanja
odnosilo se u prvom redu odbijajue iz odreenog moralnog osjeaja;
unutarnja kolonizacija se odbijala s ogorenjem, jer se u njoj predosjeao
napad na veleposjednitva, a u tome i poetak ope borbe protiv
privatnog vlasnitva uope. U obliku u kojem se preporuavalo naroito
ovu posljednju ozdrav-ljujuu doktrinu, moglo se bez daljega s takvom
pretpostavkom svakako i biti u pravu.
Openito, obrana pred irokom masom nije bila ba spretna i ni na koji
nain nije pogaala jezgru problema..
156
Obraun
Da bi se rastuem stanovnitvu osigurao posao i kruh, ostala su jo samo
dva puta.
3. Ili se moglo osvojiti novo tlo, da bi se suvini milijuni godinjeg
prirataja pomicali i rasprostirali i tako nacija i dalje odravala na osnovu
samoprehranjivanja, ili se ilo
4. na to da se putem industrije i trgovine iz utrka na stranom tritu
odrava ivot.
Dakle: ili politika tla, ili kolonijalna i trgovaka politika.
Oba su puta bila sagledavana, ispitivana, preporuavana i pobijana s
razliitih motrita, dok se konano nije polo ovim posljednjim.
Zdraviji put do oba bio bi, dabome, onaj prvi.
Zaposjedanje novih zemljita i tla za naseljavanje prekobrojnog
stanovnitva ima bezbroj prednosti, naroito, ako se nema u vidu
sadanjost, ve budunost.
Ve mogunost odravanja zdravog seljakog stalea kao temelja cijele
nacije, nikada se ne moe procijeniti dovoljno visoko. Mnoge od naih
dananjih patnji, samo su posljedica nezdravog odnosa izmeu seoskog i
gradskog stanovnitva. vrsti savez malih i srednjih seljaka, bio je jo u
svim vremenima najbolja zatita protiv socijalnih bolesti, od kakvih
danas bolujemo. A to je, takoer, i jedino rjeenje koje preostaje naciji da
osigura kruh svagdanji u gospodarskom okruenju. Industrija i trgovina
se povlae sa svojih nezdravo vodenih poloaja i ralanjuju se u opim
okvirima ponude i potranje nacionalnog gospodarstva. Obje time nisu
vie osnova za ishranu nacije, nego njeno pomono sredstvo. Time one
imaju vie zadau usklaivanja vlastite proizvodnje i potranje u svim
podrujima, inei cjelokupnu ishranu stanovnitva vie ili manje
neovisnom od inozemstva, dakle pomau da se, posebno u tekim
vremenima, osigura sloboda drave i nezavisnost nacije.
Dodue, takva se zemljina politika ne bi mogla voditi recimo u
Kamerunu, nego danas gotovo iskljuivo samo jo u Europi. Pri tome se
mora hladno i sabrano zauzeti stajalite, da namjera neba zasigurno ne
moe biti da se jednom narodu dade pedeset
Mnchen
157
puta vie zemlje i tla na ovom svijetu, nego drugom. U tom se sluaju
zbog politikih granica ne smije odrei granica vjeitog prava. Ako ova
Zemlja stvarno ima ivotnog prostora za sve, neka se tada, dakle, i nama
dade za ivot neophodno tlo.
To se, dabome, nerado ini. Ali tada stupa u djelovanje pravo
samoodranja; i ono to uskrati dobra volja, treba si uzeti akom. Da su
nekada nai pretci svoje odluke inili zavisnim od iste pacifistike
besmislice kao dananja sadanjost, tada bismo mi danas posjedovali
samo treinu naeg sadanjeg tla; ali njemaki narod tada ne bi imao vie
briga u Europi. Ne - prirodnoj odlunosti na borbu za vlastito postojanje,
mi smo zahvalni obim Istonim markama carstva a time i za svaku
unutarnju snagu veliine naih dravnih i narodnih podruja koja su nam
ostala do danas.
Ovo je rjeenje moglo biti ispravno i iz jednog drugog
razloga:
Mnoge su europske drave danas sline piramidama postavljenim na vrh.
Njihova europska osnovica je smijeno mala u odnosu na njihovo ostalo
optereenje u kolonijama, vanjskoj trgovini itd. Moe se rei: vrh u
Europi, osnovica u cijelom svijetu; za razliku od amerike unije, koja jo
posjeduje osnovicu na vlastitom kontinentu, a samo vrhom dodiruje
ostali dio Zemlje. Otuda, meutim, proizilazi neuvena unutarnja snaga
te drave, a slabost najveeg broja europskih kolonijalnih sila. I Engleska
nije, takoer, nikakav suprotan dokaz, jer se u odnosu na britansku
imperiju suvie lako zaboravlja anglo-saksonski svijet kao takav. Poloaj
Engleske, ve i zbog njene jezine i kulturne zajednice s amerikom
unijom, ne moe se uope usporediti ni s jednom drugom europskom
dravom.
Za Njemaku je, prema tome, jedina mogunost voenja zdrave politike
tla bila samo u stjecanju novog zemljita u samoj Europi. Kolonije ne
mogu sluiti ovom cilju, tako dugo dok ne budu spremne za naseljavanje
Europljana u najveem opsegu. Ali, takva se kolonijalna podruja u
devetnaestom stoljeu vie nisu mogla stei mirnim putem. Takvu
kolonijalnu politiku moglo se
158
Obraun
je, dakle, takoer voditi samo putem teke borbe, koja se je tada,
meutim, mogla svrsishodnije voditi ne za izvaneuropska podruja,
nego, tovie, za zemlju na samom zaviajnom kontinentu.
Takva odluka zahtijeva tada, dabome, potpunu odanost. Nije rije o
tome, da se sa polovinim sredstvima, ili ak i s najmanjim oklijevanjem,
pristupi takvoj zadai ije se provoenje ini moguim samo ulaganjem i
posljednjih atoma energije. Tada se i cijelo politiko vodstvo carstva
mora prikloniti iskljuivo ovom cilju; i nikada ne smije uslijediti korak
voen drugim promiljanjima, osim spoznaje ove zadae i njenih uvjeta.
Moralo se jasno vidjeti, da je ovaj cilj mogao biti ostvaren samo borbom,
ali se tada, mirno i sabrano, pred oima morao imati i oruani sukob.
Tako je trebalo iskljuivo s ovog motrita ispitati sve saveze i procijeniti
njihovu upotrebljivost. Ako se htjelo zemljite i tlo u Europi, tada se to
moglo uglavnom dogoditi samo na raun Rusije, a tada bi novo carstvo
moralo ponovno krenuti u mar putevima nekadanjih vitezova
njemakog reda, i sa njemakim maem, njemakom plugu osigurati
brazdu, a naciji kruh svagdanji.
Za takvu je politiku, dodue, postojao u Europi samo jedan jedini
saveznik: Engleska.
Samo se sa Engleskom zatienih lea mogao zapoeti novi germanski
pohod. Pravo na njega ne bi bilo manje nego pravo naih predaka. Nitko
od naih pacifista ne odbija jesti kruh s Istoka, iako se prvi plug nekada
zvao: ma!
Za pridobiti naklonost Engleske, ni jedna rtva ne bi smjela biti
previsoka. Trebalo se odrei kolonija i pomorskog znaaja i britansku
industriju potedjeti konkurencije.
Takvom je cilju mogao voditi samo bezuvjetno jasan stav: Odricanje od
svjetske trgovine i kolonija, odricanje od njemake ratne flote,
usredsreenje svih dravnih sredstava moi na pjeadiju.
Uinak bi svakako bio trenutno ogranienje, ali i velika i monu
budunost.
Neko je vrijeme Engleska htjela razgovarati u tom smislu. Jer je jako
dobro shvatila, da Njemaka zbog porasta svog stanov-
Mnchen
159
nitva, mora traiti nekakav izlazi nai ga ili s Engleskom u Europi, ili
bez Engleske - u svijetu.
Ovom nasluivanju treba u prvom redu svakako pripisati i to to se na
prijelazu u ovo stoljee i iz samog Londona pokuavalo pribliiti
Njemakoj. Prvi se put tada pokazalo ono to smo na stvarno zastraujui
nain, mogli promatrati posljednjih godina. Pomisao da za Englesku
treba vaditi kestenje iz vatre, bila je neprijatna, kao da uope neki savez
moe postojati na nekim drugim temeljima, nego onima koji osiguravaju
uzajamne poslove. As Engleskom se takav posao svakako, mogao i
zakljuiti. Britanska je diplomacija bila jo uvijek dovoljno mudra da zna
kako se bez protuusluge ne mogu oekivati nikakve usluge.
Ali, zamislimo samo da je mudra njemaka vanjska politika 1904.
godine preuzela ulogu Japana; jedva se moe odvagnuti, kakve bi to
posljedice imalo za Njemaku.
Nikada ne bi dolo do tog svjetskog rata.
Krv prolivena 1904. godine deseterostruko bi smanjila prolijevanje krvi
u godinama od 1914. do 1918.
A tek kakvo bi danas mjesto Njemaka zauzimala u svijetu!
U svakom bi sluaju savez s Austrijom tada bio besmislica.
Jer, ta se dravna mumija povezala s Njemakom, ne u cilju zajednikog
voenja rata, nego radi odravanja vjeitog mira, koji je tada na mudar
nain mogao biti primijenjen za polagano, ali sigurno iskorjenjivanje
Nijemstva u monarhiji.
Ovaj je savez bio nemogu i zbog toga, to se od takve drave i tako
dugo nije smjelo oekivati nikakvo ofanzivno zastupanje njemakih
narodnih interesa, jer ona nije imala ak ni snage, ni odlunosti, uiniti
kraj procesu odnijemivanja na svojoj neposrednoj granici. Ako
Njemaka nije raspolagala s toliko nacionalne svijesti, ali i
bezobzirnosti, da nemoguoj habsburkoj dravi oduzme mogunost
raspolaganja i odluivanja o sudbini deset milijuna svojih sunarodnjaka,
tada se zaista nije smjelo oekivati da e ona ikada pruiti ruku za tako
dalekosene i kompleksne planove. Dranje staroga carstva prema
austrijskom pitanju bilo je probni kamen za njegove postupke u
sudbonosnoj borbi cijele zemlje.
160
Obraun
U svakom se sluaju nije smjelo mirno promatrati kako se Nijemstvo iz
godine u godinu sve vie potiskuje, jer je vrijednost saveznitva s
Austrijom ovisila iskljuivo od odravanja njemakog elementa.
Samo se nije uope polo ovim putem.
Ni od ega se nije toliko strahovalo kao od borbe, da bi, ipak, bili na nju
prinueni i to u najnepovoljnije vrijeme.
Htjelo se izbjei Sudbinu, ali je ona ipak stigla, Sanjalo se o odravanju
svjetskog mira, a uletjelo se u svjetski rat.
A to je bio najznaajniji razlog zbog kojega se nije mislilo na ovaj trei
put oblikovanja njemake budunosti. Znalo se da se osvajanje novoga
tla moe postii samo na Istoku, zatim se vidjela neophodnost borbe, a
elio se pod svaku cijenu ipak mir. Jer, parola njemake vanjske politike
ve odavno nije glasila: odranje njemake nacije na svaki nain, nego,
tovie: odranje svjetskog mira svim sredstvima. Kako je sve ispalo -
poznato je.
Ja u se na ovo jo ponovno vratiti.
Tako je, dakle, preostala etvrta mogunost: industrija i svjetska
trgovina, pomorska sila i kolonije.
Takav se razvoj mogao, dodue, lake i ak bre dostii. Nastanjivanje
zemljita i tla je spor proces, koji obino traje stoljeima; i u tome
upravo treba traiti i njegovu unutarnju snagu, jer se pri tome ne radi o
iznenadnom razbuktavanju, ve o postupnom, ali temeljitom i trajnom
rastu, za razliku od industrijskog razvoja koji se u malo godina moe
napuhati, tako da vie slii mjehuru od sapunice, nego pouzdanoj snazi.
Flota se, dabome, moe izgraditi bre nego to se u ilavoj borbi mogu
podii seoska imanja i naseliti ih farmerima; samo, flota se moe i bre
unititi od imanja.
Ako je Njemaka ipak krenula ovim putem, tada bi se bar moralo jasno
spoznati, da e i takav razvoj jednoga dana zavriti borbom. Samo su
djeca mogla krivo predviati da e ljubaznim i uljudnim ponaanjem i
trajnim isticanjem miroljubivog stava moi dobiti svoje banane u
mirnoj konkurenciji naroda, kako se to lijepo i s mnogo miomirisa na
sve strane brbljalo; da se, dakle, nee morati posezati za orujem.
Mnchen
161
Ne, da smo krenuli tim putem, jednoga bi dana Engleska morala postati
naim neprijateljem. Bilo je vie nego besmisleno ljutiti se zbog toga -
ali to je potpuno odgovaralo naoj vlastitoj bezazlenosti - to je Engleska
sebi uzela slobodu, da se jednoga dana, surovou nasilnikog egoiste,
suprotstavi naem miroljubivom nainu ivota i rada.
Mi to ne bismo, svakako, nikada uinili.
Ako se europska teritorijalna politika protiv Rusije mogla voditi samo u
savezu s Engleskom, tada su se, opet, obratno, kolonijalna i svjetska
trgovaka politika mogle zamisliti samo protiv Engleske u savezu s
Rusijom. A tada su se morale bezobzirno povui i posljedice, i prije
svega, hitno napustiti Austriju.
Ovaj savez s Austrijom na prijelazu stoljea bio je u svakom pogledu
pravo bezumlje.
Samo se uope nije ni pomiljalo sklapati savez sa Rusijom protiv
Engleske, a jo manje s Engleskom protiv Rusije, jer bi u oba sluaja to
na kraju znailo rat, a da bi ga se sprijeilo, opredijelilo se ipak za
trgovaku i industrijsku politiku. Sada se, eto, pri gospodarskom
miroljubivom osvajanju svijeta posjedovala uputa za postupak koji je
trebao dotadanjoj politici sile jednom zauvijek slomiti vrat. Moda u
tome ipak ponekad nije bilo osjeaja sigurnosti, naroito kad su iz
Engleske, s vremena na vrijeme, pristizale sasvim nedvosmislene
prijetnje; stoga se ipak odluilo izgraditi flotu, ali i opet ne za napad i
unitenje Engleske, nego za obranu ve proglaenog svjetskog mira i
mirnog osvajanja svijeta. Stoga je ona u mnogoemu graena neto
skromnije, ne samo po brojnosti, nego i po tonai pojedinih brodova, kao
i po naoruanju, da bi se tako ponovno, na kraju krajeva, ipak mogla
prikazati konana miroljubiva namjera.
Naklapanja o gospodarskom miroljubivom osvajanju svijeta, bila su
svakako najvea besmislica, koja se ikada mogla uzdii do vodeeg
principa dravne politike. Ta je besmislica postala jo vea i time, to se
za krunskog svjedoka da je takav uinak mogu, nije oklijevalo pozivati
ni Englesku. Ono u emu je pri tome naa
162
Obraun
profesorska povijesna znanost i shvaanje povijesti grijeilo, skoro da se
vie nije moglo popraviti, ve je samo uvjerljiv dokaz za to koliko
mnogo ljudi ui povijest, a da je ne razumiju ili uope i ne shvaaju.
Upravo se na Engleskoj moralo shvatiti oito pobijanje ove teorije; je li,
ikada, ijedan narod s veom brutalnou bolje pripremao svoja
ekonomska osvajanja maem i kasnije ih bezobzirno branio, nego to je
to inio engleski narod? Nije li upravo to obiljeje britanske dravnike
umjetnosti i vjetine, da se iz politike snage priskrbljuju ekonomski
dobici, a svako se gospodarsko jaanje odmah ponovno pretae u
politiku mo? A koliko li je, pri tome, zabluda vjerovati, da bi Engleska
recimo sama bila previe uplaena za svoju gospodarsku politiku kao i
vlastitu krv! To to engleski narod nije imao narodnu vojsku, ni u kom
sluaju ovdje ne dokazuje suprotno; jer se ovdje ne radi ni o kakvoj
vojnoj formi oruane sile, ve, to vie, o volji i odlunosti angairati
postojeu. Engleska je uvijek imala naoruanje koje joj je bilo
neophodno. Ona se uvijek borila orujem koje je trailo uspjeh. Ona se
borila pomou plaenika, dokle god su oni bili dovoljni, ali je i duboko
posezala za dragocjenom krvi cijele nacije, samo ako je takva rtva
mogla donijeti pobjedu. Uvijek je, meutim, ostajala ista ona odlunost i
ilavost za borbu kao i za njeno bezobzirno voenje.
U Njemakoj se putem kole, tampe i humoristikih novina postupno
njegovala odreena predodba o biu Engleza, a jo vie o njegovoj
dravi, koja je pojedinca morala dovesti do najljuih samoobmana; jer se
tom besmilicom polako zarazilo sve, a ija je posljedica bila
potcjenjivanje, koje se potom osvetilo na najgori nain. vrstina ove
krivotvorine bila je tako velika, da je postojalo uvjerenje, kako se u
Englezu ima pred sobom koliko prepredenu, toliko i nevjerojatno
bojaljivu osobu - poslovnog ovjeka. Da se takvo svjetsko carstvo
veliine engleskog nije moglo stei samo lukavstvom i podvalama, to,
naalost, nije ulazilo u glave naih uzvienih profesora profesionalne
znanosti. Malo onih, koji su upozoravali, bilo je nadvikano i potpuno
uutkano. Jo se sasvim tono mogu sjetiti zauenih lica mojih ratnih
drugova, kad smo se u
Mnchen
163
Flandriji osobno suprotstavili Tommvima. Ve poslije prvih dana bitke,
svanulo je ipak u mozgu svakog od nas uvjerenje, da se ne moe uzeti
ba tonom slika ovih kotlandana koju su nam doaravali humoristiki
listovi i telegrafski izvjetaji.
Ja sam tada ve zapoeo svoja prva razmatranja o svrsishodnim oblicima
propagande.
Ovo krivotvorenje imalo je za iritelje ipak i neega dobroga; na ovom,
iako netonom primjeru, moglo se demonstrirati valjanost gospodarskog
osvajanja svijeta. Ono to je uspijevalo Englezu, trebalo je uspjeti i
nama, pri emu je tada kao sasvim poseban plus smatrana naa, ipak,
znaajno vea estitost, kojoj je nedostajala ona specijalna engleska
perfidnost. Nadalo se da e se tako lake pridobiti naklonost prije
svega manjih nacija, kao i povjerenje velikih.
Da je naa estitost kod drugih izazivala unutarnji uas, nije nam pri
tome jo ni padalo na pamet, ve i zbog toga, to smo mi u sve to sasvim
ozbiljno i sami vjerovali, dok je ostali svijet takvo ponaanje drao
izrazom potpuno prepredene laljivosti, sve dok, na najvee iznenaenje,
revolucija nije pomogla da se stekne potpuniji uvid u neogranienu
glupost naeg iskrenog miljenja.
Samo iz gluposti takvog miroljubivog gospodarskog osvajanja svijeta,
bila je odmah jasna i razumljiva i glupost Trojnog saveza. A s kojom se
to, uope, dravom moglo sklopiti savez? Zajedno s Austrijom nije se
moglo ni u kom sluaju ii u ratno osvajanje, ak ni u Europi. Upravo se
od prvog dana u tome i osjeala ta unutarnja slabost saveza. Jedan
Bismarck je sebi mogao dozvoliti ovu pomo u nevolji, samo ne za dugo
i svaki glupavi nasljednik, a ponajmanje u vrijeme kada ve odavno nisu
postojale bitne pretpostavke i za bismarckovski savez; jer Bismarck je
vjerovao da u Austriji pred sobom ima jo uvijek njemaku dravu.
Postupnim uvoenjem opeg prava glasa, ova je zemlja potonula u
parlamentarno upravljanu nenjemaku zbrku.
Sada je savez s Austrijom bio takoer i rasno-politiki tetan. Trpjelo se
nastajanje nove slavenske velesile na granici
164
Obraun
carstva, koja e se prema Njemakoj, prije ili kasnije, morati postaviti
sasvim drugaije, nego npr. Rusija. Pri tome je sam savez, iz godine u
godinu, morao iznutra postajati sve upljiji i slabiji, u istom onom
odnosu u kome su pojedini zastupnici ove ideje u monarhiji gubili utjecaj
i bili potisnuti s najodgovornijih poloaja.
Ve na prijelazu stoljea savez s Austrijom je doao tono u istu fazu
razvitka kao i savez Austrije s Italijom.
Ali su i ovdje postojale samo dvije mogunosti: ili biti u savezu sa
habsburkom monarhijom, ili protestirati protiv potiskivanja Nijemstva.
A kad se s tako neim ve zapone, tada kraj najee obiava zavriti -
otvorenom borbom.
Vrijednost Trojnog saveza bila je ve skromna i psiholoki, jer vrstina
nekog saveza opada upravo u onoj mjeri, koliko se on vie ograniava na
odravanje postojeeg stanja kao takvog. Drugi e pak savez, obrnuto,
biti tim jai, to se pojedine ugovorne strane vie mogu nadati, da e
njime moi ostvariti odreene opipljive osvajake ciljeve. I ovdje, kao i
svugdje, snaga nije u obrani, nego u napadu.
Ovo su ve tada uvidjeli s razliitih strana, samo naalost, ne i takozvani
pozvani. Na ove je slabosti posebno ukazivao tadanji pukovnik
Ludendorff, asnik Velikog generaltaba u jednoj Spomenici 1912.
godine. Naravno, ovoj stvari dravnici nisu pridavali nikakvu
vrijednost ni znaaj; kao to zdrav razum, ini se, vrijedi samo za obine
smrtnike, on, ako se radi o diplomatima, smije biti potpuno iskljuen.
Za Njemaku je bila srea, to je rat 1914. izbio okolnim putem, preko
Austrije, pa su i Habsburgovci u njemu morali sudjelovati; da se, naime,
desilo obrnuto, Njemaka bi ostala sama. Nikada habsburka drava ne
bi htjela sudjelovati u nekoj borbi, a jo manje u onoj koju bi izazvala
Njemaka. Ono za to se kasnije tako osuivalo Italiju, dogodilo se ve
prije Austriji; zadrala bi se neutralnost, da bi se tako od revolucije bar
spasilo dravu. Austrijsko slavenstvo bi prije razbilo monarhiju ve
1914. godine, nego to bi dozvolilo pomo Njemakoj.
Mnchen
165
Koliko su, meutim, bile velike opasnosti i potekoe koje je savez s
dunavskom monarhijom sa sobom donosio, moglo je tada shvatiti samo
vrlo malo ljudi.
Prvo, Austrija je imala previe neprijatelja koji su namjeravali naslijediti
trulu dravu, a da tijekom vremena ne bi izbila odreena mrnja prema
Njemakoj, u kojoj se sad odjednom vidio uzrok sprjeavanja sa svih
strana eljenog raspada monarhije. Dolo se do uvjerenja da se na kraju
do Bea moe doi jedino okolnim putem, preko Berlina.
S time je, drugo, Njemaka ipak izgubila najbolje i naj-izglednije
mogunosti sklapanja saveza. Da, na njihovo mjesto, nastupila je jo
vea zategnutost s Rusijom, pa ak i Italijom. K tome je ope
raspoloenje u Rimu bilo isto tako jako prijateljsko prema Njemakoj,
koliko je neprijateljsko prema Austriji tinjalo u srcu posljednjeg Italijana,
da bi se, esto puta, uz bljeskove i rasplamsavalo.
Kako se ve jednom krenulo na politiku trgovine i industrije, vie nije
postojao ni najskromniji podsticaj za borbu protiv Rusije. Neprijatelji
obih nacija mogli su u tome samo vidjeti ivi interes. To su u prvom redu
bili, ustvari, idovi i marxisti, koji su svim sredstvima potpirivali i
hukali na rat izmeu dviju drava.
I konano, tree, ovaj je savez za Njemaku morao u sebi kriti beskrajnu
opasnost, jer je nekoj prema Bismarckovom carstvu stvarno
neprijateljski suprotstavijenoj velesili u svako doba s lakoom moglo
poi za rukom staviti u pokret cijeli niz drava protiv Njemake, jer je
svaka od tih drava bila u poloaju da na raun austrijskog saveznika ima
u izgledu svoje proirenje.
Protiv dunavske monarhije na uzbunu se mogao pozvati cijeli istok
Europe, a naroito Rusija i Italija. Da Austrija kao njemaki saveznik
nije bila previe primamljiv zalogaj nasljea, nikada se ne bi formirala
ona, od kralja Edwarda forsirana svjetska koalicija. Bilo je samo mogue
da se drave s inae tako razliitim eljama i ciljevima, skupe u jednu
jedinu napadaku frontu. Svaka od njih se mogla nadati da e prilikom
opeg napada na Njemaku stei i
166
Obraun
za sebe neko proirenje na raun Austrije. to je sad opet ovom
nesretnom savezu, ini se, pripadala jo i Turska, kao nijemi lan, ova je
opasnost poveana do krajnjega..
Meunarodne idovske svjetske financije su trebale ovaj mamac da bi
mogle sprovesti dugo eljeni plan unitenja Njemake, koja se jo nije
uklopila u opu naddravnu financijsku i gospodarsku kontrolu. Samo se
tako mogla iskovati koalicija, osnaena i ohrabrena istim brojem sada
marirajue milijunske armije, konano spremne da oklopljenog
Siegfrieda spuste na koljena.
Savez sa Habsburkom monarhijom, koji me je ve u Austriji uvijek
ispunjavao zlovoljom, postao je sad uzrokom dugih unutarnjih
preispitivanja, koja su me u nadolazeem vremenu samo jo vie
uvrivala u mojem ve postojeem miljenju.
Ve tada, u uskim krugovima u kojima sam se uglavnom kretao, nisam
skrivao svoje uvjerenje da e ovaj nesretni ugovor sa, za propast
predodreenom dravom, odvesti u katastrofalni slom i Njemaku, ako
se od njega ne bude znala pravovremeno otrgnuti. U to moje, kao stijena
vrsto uvjerenje, ni u jednom se trenutku nisam pokolebao, ak ni tada,
kada se inilo da je vihor svjetskog rata na kraju iskljuio svako razumno
razmiljanje, i kada je bura oduevljenja zahvatila i one institucije za
koje su morala vrijediti samo najhladnija razmatranja stvarnosti. Isto sam
tako, dok sam sam stajao na frontu, ma gdje da se o tom problemu
razgovaralo, zastupao svoje miljenje, da bi za njemaku naciju bilo, im
bre tim bolje, prekinuti taj savez, i da naputanje habsburke monarhije
uope ne bi bila nikakva rtva, ako bi time Njemaka mogla postii
ogranienje broja svojih protivnika; jer, milijuni nisu stavili na glavu
elini ljem da bi odrali ve sasvim propalu dinastiju, ve, naprotiv, da
bi spasili njemaku naciju.
Nekoliko se puta prije rata inilo da e, bar u jednom taboru, iskrsnuti
bar mala sumnja u opravdanost prihvaene politike saveznitva.
Njemaki konzervativni krugovi poeli su, s vremena na vrijeme,
upozoravati ali je od prevelikog slijepog povjerenja i ovo upozorenje kao
openito i sve razumno, otilo u vjetar. Vladalo
Mnchen
167
je uvjerenje da je ovo pravi put ka osvajanju svijeta, iji bi uspjeh
mogao biti ogroman, a rtve ravne nuli.
Poznatim nepozvanima opet nije preostajalo nita drugo, ve utei
promatrati zato i kako pozvani ravno i neumitno mariraju u propast,
vukui za sobom dragi narod kao onaj takorolovac iz Hammelna.
*
Dublji uzrok za mogunost da se cijelom narodu, da bi mu bila
shvatljivija, besmislicu ekonomskog osvajanja prikae praktinim
politikim putem, a da se ouvanje svjetskog mira prikae politikim
ciljem, nalazio se u oboljenju naeg cjelokupnog politikog miljenja
openito.
S pobjednikim vlakom njemake tehnike i industrije, s rastuim
uspjesima njemake trgovine, sve vie se gubila spoznaja da je to sve
ipak mogue samo pod pretpostavkom jake drave. Naprotiv, u mnogim
se krugovima ilo tako daleko, da se zastupalo uvjerenje kako sama
drava svoje postojanje zahvaljuje samo ovim pojavama, to je ona u
prvom redu gospodarska institucija, koja se pokorava gospodarskim
zahtjevima, pa prema tome, njeno postojanje ovisi od gospodarstva, ije
se stanje hvalilo kao daleko najzdravije i najprirodnije.
Meutim, drava nema nita zajednikog s nekim odreenim
gospodarskim shvaanjem ili gospodarskim razvojem.
Ona nije posljedica ugovornih gospodarskih strana u nekom
ogranienom ivotnom prostoru zbog ispunjenja gospodarskih zadataka,
ve organizacija zajednice psihiki i duhovno jednakih ivih bia, zbog
boljeg omoguavanja daljeg odravanja svoje vrste, kao i zbog
postizanja cilja njenog postojanja, koji joj je predodreen provienjem.
To, i nita drugo, svrha je i smisao drave. Gospodarstvo je pri tome
samo jedno od mnogih pomonih sredstava, koja su upravo potrebna za
postizanje ovoga cilja. Ali, on nikada nije uzrok ni svrha drave, ukoliko
se ba ona ve unaprijed ne zasniva
168
Obraun
na pogrenim, odnosno neprirodnim, temeljima. Samo je tako objanjivo
da dravi kao takvoj nikada kao pretpostavka nije potrebno teritorijalno
ogranienje. To e biti neophodno samo kod onih naroda, koji sami hoe
osigurati ishranu svojih sunarodnjaka, dakle onih, koji su spremni
vlastitim radom dobiti bitku sa ivotom. Narodi koji su u stanju da se kao
trutovi uvuku u ostalo ovjeanstvo, da bi ga najrazliitijim izgovorima
natjerali da i za njih radi, mogu ak i bez vlastitog ogranienog ivotnog
prostora formirati drave. To se u prvom redu odnosi na narod zbog ijeg
parazitstva, naroito danas, trpi cjelokupno estito ovjeanstvo: na
idovstvo.
idovska drava nikada nije bila prostorno ograniena, ve univerzalno
neograniena u prostoru, ali ograniena na povezivanje jedne rase. Stoga
je ovaj narod uvijek i formirao dravu u okviru drugih drava. To spada
u najgenijalnije trikove koji su ikada pronaeni:, pustiti ovu dravu da
jedri kao religijska, osiguravajui joj time toleranciju koju su arijci
spremni pruiti svakom religioznom uvjerenju. Jer stvarno, Mojsijeva
religija nije nita drugo, do nauk o odravanju idovske rase. Ona otuda i
obuhvaa skoro sva socioloka, politika, kao i gospodarska znanstvena
podruja, koja bi na bilo koji nain mogla doi u pitanje.
Nagon za odravanjem vrste je prvi razlog za stvaranje ljudskih
zajednica. Zbog toga je drava narodni organizam, a ne neka
gospodarska organizacija. Ta je razlika ostala isto toliko velika, koliko i
nerazumljiva dananjim takozvanim dravnicima. Zato oni i vjeruju da
mogu izgraditi dravu putem gospodarstva, dok je ona u stvarnosti
uvijek samo uinak sudjelovanja onih svojstava, koja su u ravni volje za
odravanjem vrste i rase. A ona su uvijek herojske vrline, a nikada
pokuarski egoizam, jer, dabome, odranje ivota neke vrste
pretpostavlja spremnost volje i rtvovanja pojedinca. U tome se i nalazi
smisao pjesnikog iskaza: Und setzt ihr nicht das Leben ein, nie wird
euch das Leben gewonnen sein (i ako ti ne zaloi svoj ivot, nee
nikada ni dobiti taj tvoj ivot), jer je rtvovanje vlastitog ivota
neophodno, da bi se osiguralo odranje vrste. Slijedom toga, bitna
pretpostavka za stvaranje i
Mnchen
169
odranje drave je postojanje odreenog osjeaja uzajamne pripadnosti
na osnovu istovjetnog bia i iste vrste, kao i voljne spremnosti zaloiti se
za to svim raspoloivim sredstvima. To e kod naroda na vlastitom tlu
voditi stvaranju herojskih vrlina, kod muktaa do laskanja i podmukle
surovosti, ukoliko te osobine ve dokazano ne postoje kao pretpostavka
njihove, po obliku, tako razliite dravne opstojnosti. Uvijek e,
meutim, ve formiranje drave, od samog njenog poetka, uslijediti
samo putem primjene ovih osobina, pri emu e tada, u borbi za
samoodranje podlei, to znai da e biti podjarmljeni, a time i osueni
na ranije ili kasnije izumiranje, oni narodi koji u meusobnoj borbi
pokazuju najmanje herojskih vrlina ili nisu dorasli laljivoj lukavosti
neprijateljskih muktaa. Ali i u tom sluaju, to gotovo uvijek ne treba
pripisivati nedostatku mudrosti, ve, tovie, nedostatku odlunosti i
hrabrosti koji se samo pokuavaju sakriti pod platem humanog
opredjeljenja.
Kako su dravotvorne i dravnoodravajue osobine malo povezane s
gospodarstvom, najjasnije pokazuje injenica, da se unutarnja snaga neke
drave samo u najrjeim sluajevima poklapa s takozvanim
gospodarskim procvatom, a ovaj opet u beskrajno mnogim primjerima
kao da najavljuje ve predstojeu propast drave. Ali, ako bi se
formiranje ljudske zajednice pripisalo u prvom redu gospodarskim
snagama i podsticajima, tada bi najvei gospodarski razvitak morao
istovremeno znaiti i najveu snagu drave, a ne obratno.
Vjera u dravotvornu i dravnoodravajuu snagu gospodarstva je
posebno nerazumljiva kada vrijedi u zemlji koja u svemu i svaemu
jasno i uporno pokazuje povijesnu suprotnost tome. Upravo Prusi s
nevjerojatnom otrinom pokazuju, da jedino idejne vrline, a ne
materijalna svojstva, omoguuju osnivanje drave. Tek pod njihovom
zatitom moe procvasti i gospodarstvo i to tako dugo, dok sa slomom
istih dravotvornih sposobnosti, ije propadanje upravo na tako uasno
alostan nain upravo promatramo, i ono opet ne propadne. Materijalni
interesi ljudi mogu uspijevati
170
Obraun
na najbolji nain uvijek tako dugo, dok ostaju u sjenci herojskih vrlina.
Ali, im pokuaju stupiti u prvi krug ivota, razaraju si pretpostavke
vlastita postojanja.
Svaki puta kad bi u Njemakoj dolo do poleta politike prirode,
poinjalo bi se uzdizati i gospodarstvo; ali svaki puta kad bi
gospodarstvo postajalo jedinim sadrajem ivota naeg naroda i time
guilo idealne vrline, ponovno bi propadala i drava, koja bi kroz neko
vrijeme za sobom povukla i gospodarstvo.
Ako si sada, ipak, postavimo pitanje, to su onda dravotvorne ili ak
samo dravnoodravajue snage u stvarnosti, tada ih se moe svesti na
jednu jedinu oznaku: sposobnost rtvovanja i volja za rtvovanjem
pojedinca za cjelinu. Da ove vrline nemaju ba nita zajednikog s
gospodarstvom, proizilazi iz jednostavne spoznaje, da se ovjek, dakako,
za njega nikada ne rtvuje, to znai: ne umire se za poslove, ve samo
za ideale. Nita nije bolje objanjavalo psiholoku nadmo Engleza u
spoznaji narodne due, kao motivacija koju je on znao pridati svojoj
borbi. Dok smo se mi borili za kruh, Engleska je ratovala za slobodu i
to ne samo za svoju, ne, ve i za slobodu malih naroda. U nas su se
smijali toj drskosti, ili se zbog toga ljutili i time dokazali kako je postala
beskrajno glupa ta takozvana dravnika vjetina Njemake jo prije
rata. Nije se imalo ni pojma o biti one snage koja je mogla povesti ljude
njihovom slobodnom voljom i odlunou u smrt.
Dokle god je njemaki narod 1914. godine jo vjerovao da se bori za
ideale, on je i istrajavao; im se trebao boriti samo za kruh svagdanji, on
je radije odustajao od igre.
Nai domiljati dravnici udili su se, meutim, toj promjeni
opredjeljenja. Nikada im nije bilo jasno, da ovjek onog trenutka, kada
se bori za neki gospodarski interes, to je vie mogue izbjegava smrt, jer
bi mu ona zauvijek uskratila uitak nagrade za njegovu borbu. Briga za
spas vlastita djeteta omoguuje i najloijoj majci postati junakinjom, i
samo je borba za odranje vrste i ognjita, ili drave tjerala ljude svih
vremena na neprijateljska koplja. Kao vjeita istina smjela bi se postaviti
i sljedea tvrdnja:
Mnchen
171
Nikada jo nije bila osnovana drava pomou miroljubivog
gospodarstva, nego uvijek samo instinktima odranja vrste, pa bili oni u
podruju herojske vrline ili lukave prepredenosti; prvo stvara arijevske i
kulturne drave, a drugo idovske parazitske kolonije. I im opet
gospodarstvo kao takvo u nekom narodu ili dravi, pone guiti ove
nagone, ona sama postaje primamljivim uzrokom podjarmljivanja i
potinjavanja.
Vjerovanje predratnog vremena, da se njemakom narodu trgovakom i
kolonijalnom politikom, mirnim putem, moe otvoriti svijet ili ga ak i
osvojiti, bio je klasian znak gubitka stvarnih dravotvornih i
dravnoodravajuih vrlina i svih iz toga nastalih shvaanja snage volje i
odlunosti za djelovanje; po prirodnom zakonu kraj tog rauna je,
meutim, bio svjetski rat s njegovim posljedicama.
Za onoga tko dublje ne istrauje, mogao je, svakako, ovaj stav njemake
nacije - jer je on u stvarnosti bio gotovo u cijelosti i opi stav -
predstavljati samo nerjeivu zagonetku; nije li ba Njemaka bila isto
zadivljujui primjer carstva, koje je proizilo iz iste politike sile.
Prusija, zametak carstva, nastala je blistavim heroizmom, a ne
financijskim operacijama ili trgovakim poslovima, a samo carstvo je
opet bilo najdivnija nagrada vodstvu politike sile i vojnike
neustraivosti pred smru. Kako je ba njemaki narod mogao dospjeti
do takvog oboljenja svog politikog instinkta? Jer se ovdje nije radilo o
pojedinanoj pojavi, nego o momentima propadanja, koji su se upravo
zastraujuim bezbrojem, gotovo kao varljivo svjetlo, rasplamsavali i
klizili as gore, as dolje, po narod-nmom tijelu, ili kao otrovni irevi,
as ovdje, as tamo, nagrizali naciju. inilo se kao da neka tajanstvena
sila neprestano tjera otrovnu bujicu do najudaljenijih krvnih sudova
ovoga nekad herojskog tijela, da bi sad, eto, dovela do sve vee paralize
zdravog razuma, odnosno, golog nagona za samoodranjem.
Time to sam sva ova pitanja uvjetovao svojim stavom prema njemakoj
politici saveznitva i gospodarskoj politici carstva, i bezbroj puta
postupno razmatrao u godinama 1912-1914. za
172
Obraun
rjeenje zagonetke preostala mi je sve vie ona snaga koju sam upoznao
ve prethodno u Beu, odreena sasvim drugim gleditima - mamstiki
nauk i njegov svjetonazor kao i njegovo organizacijsko djelovanje.
Po drugi puta u svom ivotu udubih se u ovaj nauk razaranja. I ovaj puta,
dabome, ne vie voden utiscima i djelovanjem moje svakodnevne
okoline, ve upuen promatranjem opih tokova politikog ivota. Time
to sam se odnedavno udubio u teorijsku literaturu ovog novog svijeta i
pokuao si razjasniti njene mogue posljedice, usporedio sam je tada sa
stvarnim pojavama i dogaajima nastalim zbog njena djelovanja u
politikom, kulturnom, a i gospodarskom ivotu.
Po prvi puta sam, dakle, svoju pozornost usmjerio i pokuajima
svladavanja ove svjetske kuge.
Studirao sam Bismarckovo zakonodavstvo o izvanrednim mjerama, o
namjerama, borbi i uspjehu. Postupno sam, takorei stjecao granitni
temelj za svoje vlastito uvjerenje, tako da od tog vremena nisam vie
nikada morao mijenjati svoje unutarnje poglede po tom pitanju. Isto sam
tako podvrgao daljem temeljitom ispitivanju odnos marxizma i
idovstva.
Ako mi se prije u Beu, prije svega Njemaka inila nesavladivim
divom, sad su me, ipak, ponekad poele obuzimati strepnje i sumnje.
Ljutio sam se u sebi, ili u uskom krugu svojih poznanika, zbog njemake
vanjske politike, kao i zbog, kako se meni inilo, nevjerojatno
lakomislenog naina na koji je tretiran najvaniji problem, koji je uope
postojao u Njemakoj, problem marxizma. Stvarno nisam mogao
shvatiti, kako se moglo tako slijepo teturati ususret takvoj opasnosti, ije
bi djelovanje, koje je odgovaralo i vlastitim namjerama marxizma,
jednom moglo biti uasno. Ve sam tada u svojoj oklini, isto tako kao i
danas u irim krugovima, upozoravao na opasnost smirujue izreke svih
kukavikih bijednika: Nama se nita nee dogoditi! Takva slina
zarazna shvaanja ve su jednom razorila veliko carstvo. Zar i sama
Njemaka nije podvrgnuta istim zakonima kao sva druga ljudska
drutva?
Mnchen
173
U godinama 1913. i 1914. sam opet, po prvi puta, takoer u raznim
krugovima, koji danas tako smjerno pripadaju nacionalso-cijalistikom
pokretu, izraavao svoje uvjerenje, da je pitanje budunosti njemake
nacije, pitanje unitenja marxizma.
U nesretnoj njemakoj politici saveznitva, vidio sam samo posljedine
pojave izazvane razarajuim djelovanjem ovog uenja; jer je upravo bilo
strano, to je ovaj otrov gotovo nevidljivo razarao cjelokupne temelje
zdravog gospodarskog i dravnog shvaanja, a da oni, time zahvaeni,
esto ni sami nisu slutili koliko je njihovo djelovanje i htijenje ve
proistjecalo iz ovog inae najotrijeg otklanjanog svjetonazora.
Unutarnje propadanje njemakog naroda ve tada je odavno zapoelo, a
da ljudima nije bilo jasno, kao to se to esto u ivotu dogaa, tko je
zatira njihove opstojnosti. Ponekad se, dodue, pokualo zalijeiti ovu
bolest, ali bi se tada zamijenio oblik pojavljivanja s uzrocima. Kako se
oni nisu znali ili nisu htjeli prepoznati, borba protiv marxizma je
poprimila samo vrijednost nadri-lijenikog brbljanja.
Glava 5.
SVJETSKI RAT
Kao mladog vjetrogonju u mojim razuzdanim godinama nita me nije
moglo toliko rastuiti kao injenica to sam roen u vremenu koje je
oito podizalo svoje hramove slave samo kramarima ili dravnim
inovnicima. ini lo se da su se valovi povijesnih dogaaja ve tako
smirili, da se stvarno inilo, kako budunost pripada samo
miroljubivom natjecanju naroda, to, dakle, znai spokojnom
meusobnom podvaljivanju, uz iskljuivanje jakih metoda obrane.
Pojedine drave poee sve vie sliiti poduzeima koja jedni drugima
potkopavaju tlo pod nogama, otimaju kupce i narudbe i na svaki nain
pokuavaju potisnuti druge zbog svoje koristi, da bi sve to iznijeli na
scenu, uz isto toliko veliku, koliko i bezazlenu galamu. Ovakav razvoj,
ini se, meutim, ne samo da je zaustavljao, nego je trebao (prema opoj
preporuci) jednom pre-modulirati cijeli svijet u jednu jedinu veliku
robnu kuu u ijim bi predvorjima za besmrtnost bile sauvane biste
najprepredenijih pekulanata i najbezazlenijih upravnih inovnika.
Trgovci bi tada mogli biti Englezi, upravni inovnici Nijemci, a za
vlasnike bi se morali, naravno, rtvovati Zidovi, jer oni, prema vlastitom
priznanju, zaboga, nikada nita ne zarauju, nego uvijek samo plaaju,
a k tome i govore najvei broj jezika.
Zato onda nismo roeni bar prije sto godiuna? Recimo, u vrijeme
oslobodilakih ratova, kada je mukarac stvarno i bez trgovine jo
neto vrijedio?!
Tako sam se, eto, esto bavio zlovoljnim mislima o mome, kako mi se
inilo, prekasno zapoetom ovozemaljskom putovanju i smatrao sam
vrijeme mira i poretka koje je bilo preda mnom nezasluenom pakou
Sudbine. Ve kao djeak nisam bio pacifista i svi odgojni pokuaji u
tom smjeru zavravali su promaajem.
Svjetski rat
175
Kao munja bijesnu tada Burski rat. Svakog sam dana s nestrpljenjem
oekivao novine i gutao telegrame i izvjetaje, i ve sam bio sretan to
sam smio biti svjedokom, makar i iz daljine, ove herojske borbe.
Rusko-Japanski rat zatekao me je ve bitno zrelijeg ali i paljivijeg.
Tamo sam se ve, vie iz nacionalnih razloga, zauzimao za jednu stranu i
pri iznoenju svog miljenja, smjesta stavio na stranu Japanaca. U porazu
Rusa, vidio sam i poraz austrijskog slavenstva.
Otada su protekle mnoge godine i ono to mi je nekada, kao mladiu,
izgledalo poput trule biljke, osjeao sam sada kao zatije pred buru. Ve
tijekom moga bekog razdoblja nad Balkan se nanijela ona tmastna
sparina koja obino predskazuje buru, a ve je ponekad i sijevnulo, ali bi
ipak opet sve brzo utonulo u zlokobnu tamu. Tada ipak izbi Balkanski rat
s kojim je preletio prvi udar vjetra preko sad ve nervozne Europe.
Nadolazee vrijeme sada je kao teka mora pritiskalo ljude, palei kao
grozniava tropska ega, tako da je osjeanje bliske katastrofe, od vjeite
zabrinutosti konano preraslo u enju; neka nebo konano odobri
Sudbini koja se vie ne moe obuzdati, slobodan tijek.Tada o zemlju
tresnu ve i prva jaka munja: podigla se oluja, a sa grmljavinom neba
spojila se tutnjava topovskih baterija svjetskog rata.
Kada je vijest o ubojstvu nadvojvode Franza Ferdinanda prispjela u
Mtinchen, (sjedio sam ba kod kue i nejasno uo opis tijeka dogaaja),
najprije me obuzela briga da bi metci moda mogli potjecati iz pitolja
njemakih studenata, koji su ogoreni zbog neprestanog slavenizirajuih
pothvata prijestolonasljednika, htjeli osloboditi njemaki narod od ovog
unutarnjeg neprijatelja. Kakva bi bila posljedica neega takvog moglo se
odmah i zamisliti: novi val progona koji bi za cijeli svijet sada bio
ocijenjen opravdanim i zasnovanim. Kada sam ipak odmah poslije
toga ve uo imena navodnih poinitelja, a k tome i proitao tvrdnju da
su Srbi, prodoe kroz mene srsi zbog ove osvete nedokuive Sudbine.
Najvei slavenofil pade od metka slavenskih fanatika.
176
Obraun
Tko je posljednjih godina imao priliku stalno promatrati odnos Austrije i
Srbije, nije, takorei ni jednog trenutka, mogao posumnjati u to, da se
kamen zakotrljao i da ga se vie nije moglo zaustaviti.
ini se nepravda bekoj vladi, to je danas obasipaju prijekorima zbog
oblika i sadraja datog ultimatuma. Ni jedna druga sila svijeta, da je bila
na istom mjestu i u istom poloaju, ne bi mogla postupiti drugaije.
Austrija je na svojoj junoj granici imala ogorenog smrtnog neprijatelja,
koji je u sve kraim vremenskim razmacima provocirao monarhiju i koji
nikada ne bi popustio, dok, konano, ne bi nastupio povoljan trenutak za
razbijanje carstva. Postojao je razlog za bojazan da bi do tog sluaja
moralo doi najkasnije smru starog cara. Tada monarhija moda uope
ne bi bila u stanju pruiti ozbiljan otpor. Cijela je drava posljednjih
godina ve toliko poivala na odgovornosti jedne jedine osobe, na Franji
Josipu, tako da je smrt tog prastarog olienja carstva unaprijed bila, u
osjeanju irokih masa, smrt samog carstva. Da, spadalo je i u
najlukavije vjetine, posebno slavenske politike, stvoriti utisak kako
austrijska drava za svoje postojanje treba samo zahvaliti udesno
jedinstvenoj vjetini ovoga monarha; laskanje koje je u Hofburgu bilo
prijatno, tim vie, to je ponajmanje odgovaralo stvarnim zaslugama
ovoga cara. alac koji je skriveno vrebao u ovim hvalospjevima nije bilo
mogue pronai. Nije se vidjelo, ili se tamo moda i nije htjelo vidjeti, da
to je monarhija vie prilagoena prema vrhunskoj vjetini vladanja ovog
najmudrijeg monarha svih vremena, utoliko je stanje moralo postati
katastro-falnije, dok jednog dana i ovdje Sudbina ne pokuca na vrata i
doe po svoj plijen.
Je li tada, bez ostarjelog cara, stara Austrija mogla biti jo uope
zamisliva?
Ne bi li se opet odmah ponovila tragedija, koja je ve jednom zadesila
Mariju Tereziju?
Ne, vladinim krugovima u Beu, stvarno se ini nepravda, kad ih se
prekorava da su samo oni, eto, podsticali na rat koji se,
Svjetski rat
177
inae, moda ipak mogao izbjei. On se vie nije mogao izbjei, ve je u
najboljem sluaju mogao biti odgoen za godinu dvije. Samo je ba i
bilo prokletstvo, kako njemake, tako i austrijske diplomacije, to je ona
uvijek pokuavala odgoditi neodgodiv obraun, dok konano nije bila
prisiljena udariti u najnesretnijem trenutku. Sigurno je da bi ponovni
pokuaj spaavanja mira za jo nepovoljnije vrijeme, tek tada izazvao rat.
Ne, tko nije elio ovaj rat morao je takoer prikupiti hrabrost i snositi
posljedice. One bi se, meutim, mogle sastojati samo u neophodnosti
rtvovanja Austrije. Do rata bi i tada dolo, samo, svakako, ne vie kao
borbe svih protiv nas, ali ipak u obliku komadanja habsburke monarhije.
Pri tome se moralo donijeti odluku: ili u tome sudjelovati, ili samo
promatrati, te se praznih ruku prepustiti Sudbini.
Ali ba oni koji danas najvie psuju i najmudrije prosuuju zbog
zapoinjanja rata, bili su ti koji su najsudbonosnije pripomogli da se u
njega ue.
Socijaldemokracija je desetljeima najpodlije hukala na rat protiv
Rusije, a Centar je opet iz religioznih razloga uinio austrijsku dravu
najveim potpornjem i stoerom njemake politike. A sada su se, eto,
morale snositi posljedice ove besmislice. Ono to se dogodilo, moralo se
dogoditi i nije se ni pod kojim okolnostima moglo izbjei. Krivnja je
njemake vlade pri tome bila u tome, to je, da bi pod svaku cijenu
sauvala mir, uvijek proputala povoljne trenutke za udar i zaplela se u
savez za odranje svjetskog mira i konano postala rtvom svjetske
koalicije koja je tenji za odranjem svjetskog mira suprotstavila
odlunost za svjetski rat.
Daje tada beka vlada i dala drugi, blai, oblik ultimatuma, time uope
nita ne bi promijenila situaciju, osim jedne, da je i sama mogla biti
zbrisana pobunom naroda. Jer, u oima irokih masa, taj je ultimatum bio
jo prepun obzira, i ni u kom sluaju recimo dalekosean, ili ak
brutalan.. Tko to danas pokua osporiti, ili je zaboravni praznoglavac, ili
sasvim svjestan laac.
178
Obraun
Borba u godini 1914. nije, tako mi Boga, nametnuta masama, ve je za
nju bio cijeli narod.
Htjelo seje konano, uiniti kraj opoj nesigurnosti. Samo se tako i moe
shvatiti da je za ovu najteu borbu preko dva milijuna njemakih
mukaraca i djeaka stalo pod zastavu, i bilo je spremno braniti do
posljednje kapi krvi.
#
Meni su samom ti trenutci bili kao izbavljenje iz gnjevnih osjeaja
mladosti. Jo se ni danas ne sramim rei, da sam prevladan burnim
oduevljenjem pao na koljena i iz prepuna se srca zahvalio nebu, to mi
je podarilo tu sreu da smijem ivjeti u ovom vremenu.
Buknula je borba za osloboenje, da Zemlja jau jo nije vidjela; jer, tek
to je udes zapoeo svoj hod, i najirim masama dolo je ve do svijeti,
da se ovaj put ne radi samo o sudbini Srbije, ili Austrije, ve o biti ili ne
biti njemake nacije.
Posljednji put, poslije mnogo godina, narod je postao vidovit prema
svojoj vlastitoj budunosti. Ali se odmah na poetku strane borbe u
dimu zanosnog neobuzdanog oduevljenja, neizbjeno javio i prvi
ozbiljniji prizvuk: naime, sama je ova spoznaja pokazivala da e
nacionalni ustanak postati vie od obine vatre od slame. Ozbiljnost je
meutim bila i te kako potrebna, jer tada nitko nije imao ni najbljeu
predodbu o moguoj duljini i trajanju zapoete borbe. Sanjalo se da e
se do zime biti opet kod kue i ponovno nastaviti miran rad.
to ovjek eli, tome se i nada i u to vjeruje. Pretena veina nacije bila
je odavno sita vjeito nesigurnog stanja, te je tako bilo potpuno
razumljivo da se vie uope nije vjerovalo u mirno rjeenje austrijsko-
srpskog konflikta, ali se prieljkivao konani obraun. U ove sam
milijune pripadao takoer i ja.
Tek to je vijest o atentatu bila obznanjena u Miinchenu, odmah su mi
kroz glavu sijevnule dvije misli: prvo, da e rat konano biti neizbjean,
a dalje, da e sada habsburka drava takoer
Svjetski rat
179
biti prisiljena odrati savez; jer ono ega sam se vjeito najvie
pribojavao, bila je mogunost da bi jednog dana Njemaka sama, moda
ba zbog ovog saveza, mogla upasti u konflikt, a da Austrija za tako
neto neda neposrednog povoda, i tako austrijska drava zbog unutarnjo-
politikih razloga ne smogne snagu i odlunost staviti se na stranu svoga
saveznika. Slavenska bi veina carstva tako samostalno donesenu odluku
odmah poela sabotirati, i ono bi uvijek rade razbilo cijelu dravu u
komadie, nego pruilo traenu pomo. Ova je opasnost sada ipak bila
otklonjena. Stara drava se morala boriti, eljela ona to ili ne.
Moj osobni stav prema konfliktu bio je takoer vrlo jednostavan i jasan:
za mene se Austrija nije sporila za neko srpsko zadovoljenje, ve
Njemaka za svoj sastavni dio, njemaka nacija za svoje biti ili ne biti,
za slobodu i budunost. Bismarckova se tvorevina sada morala tui; ono
to su nekada oevi svojim herojskim korakom osvajali u bitkama od
VVeissenburga do Sedana i Pariza, sada je mlada Njemaka morala
ponovno zaraditi. Ako se ova borba zavri pobjedniki, tada e na narod
ponovno stupiti u krug velikih nacija i opet zadobiti vanjsku mo, a
njemako e se carstvo ponovno moi dokazati kao snano okrilje mira,
a da za ljubljeni mir nee morati smanjivati svojoj djeci kruh svagdanji.
Nekada sam kao djeak i mladi tako esto elio bar jednom dokazati i
djelima, da u meni nacionalno oduevljenje nije nikakva prazna zabluda.
Cesto mi se inilo grijenim vikati: Hura!, a moda ak i ne posjedovati
pravo za tako to; jer, tko je smio upotrijebiti ovu rije, a da je ve prije
nije isprobao tamo gdje je svakoj igri kraj i gdje neumoljiva ruka boginje
Sudbine poinje cijeniti narode i ljude po istinitosti i postojanosti
njihovih uvjerenja. Tako mi se, kao i milijunima drugih, nadimalo srce
od gorde sree, to se sada, konano, mogu osloboditi ovog
paralizirajueg osjeanja. Cesto sam iz punoig grla pjevao: Deutschland
iiber alles (Njemaka iznad svega) i iz punog grla vikao: Heil!, da mi
se inilo kao naknadno pruena milost, to sada, na Bojem sudu
vjenog suca, smijem nastupiti kao svjedok, radi iskaza istinitosti
180
Obraun
svog uvjerenja. Jer, od prvog sam trenutka pouzdano znao, da bih u
sluaju rata, koji mi se inio neizbjenim, i tako i tako odmah napustio
knjige. Ali sam isto tako znao, da moje mjesto tada mora biti tamo, kuda
me je sada upuivao unutarnji glas moga bia.
Austriju sam napustio, u prvom redu, iz politikih razloga; ali, to je
moglo biti razumljivije, nego da sada, budui da je borba poela, o ovom
opredjeljenju u pravom smislu povedem rauna! Nisam se htio boriti za
habsburku dravu, ali sam u svako vrijeme bio spreman poginuti za svoj
narod i za to carstvo kao njegovo otjelovljenje.
Treeg kolovoza podnio sam molbu, neposredno Njegovom Velianstvu,
kralju Ludwigu III. da mi dopusti stupiti u neku bavarsku regimentu.
Kraljevska kancelarija zasigurno nije u tim danima imala ba malo posla;
tim je vea bila moja radost, kad sam ve narednog dana na moju molbu
dobio odgovor. Kad sam uzdrhta-lim rukama otvorio pismo i proitao
obavijest o prihvaanju moje molbe, s uputom da se prijavim jednoj
bavarskoj regimenti, moja radost i zahvalnost nisu imale granica.
Nekoliko dana kasnije, nosio sam vojniku kaput, koji sam ponovno
skinuo tek nakon nepunih est godina.
Tako je, zasigurno kao i za svakog Nijemca, za mene zapoelo
najnezaboravnije i najvee doba moga ovozemaljskog ivota. Prema
dogaajima ovih najsnanijih bitaka, za mene je sve prolo nestalo
bestraga. S ponosnom tugom pomiljam upravo ovih dana, jer se po
deseti puta obiljeava godinjica tog velikog dogaaja, na one tjedne
zapoete herojske borbe naega naroda u kojoj sam milou Sudbine
mogao sudjelovati.
Pred oima mi, kao da je bilo juer, promiu slika za slikom; vidim sebe
odjenutog u uniformu u krugu svojih drugova, pa prvi izlazak,
egzerciranje, itd., dok konano nije doao dan velikog pokreta.
U to me je doba, kao i mnoge druge, muila jedna jedina briga, da ne
stignemo prekasno na front. To mi sve ee i ee nije davalo mira.
Tako je u svakom pobjednikom pokliku, zbog
Svjetski rat
181
nekog novog herojskog cijela, u meni ostajala skrivena mala kap gorine,
jer se inilo, da se sa svakom novom pobjedom, poveava i opasnost
naeg zakanjenja na front.
I tada je napokon doao dan kad smo napustili Mnchen i krenuli ususret
ispunjenja nae dunosti. Prvi sam put vidio Rajnu, kada smo pored
njenih tihih valova putovali prema zapadu, da bismo tu njemaku rijeku
nad rijekama branili od lakomosti starog neprijatelja. Kada su kroz
njene koprene jutarnje izmaglice blagi zraci suneva izlaska na nas
sputali odsjaje Niederwaldskog spomenika, iz beskrajno dugog
transportnog vlaka snano ka jutarnjem nebu, odjeknu stara: Straa na
Rajni, a meni grudi postae preuske.
A tada je dola vlana flandrijska no kroz koju smo utei marirali, i
kad se dan poeo iskradati iz magle, iznenada, preko naih glava, nama
ususret, zazvidi gvozdeni pozdrav prtei po mokrom tlu, s otrom
detonacijom rasu medu nae redove sitne kugle; a prije nego se taj mali
oblai i rasprio, iz dvjesto grla, ususret prvome glasniku smrti
odjeknu : Hura! A potom poe tek-tati i tutnjati, fijukati i urlati, a
grozniavih oiju svaki od nas se sve bre gurao naprijed, dok se
iznenada ne rasplamsa borba, ovjek na ovjeka, preko polja repe i
ivice. Ali izdaleka, do nas doprijee zvui neke pjesme koji su se,
preletjevi znad naih glava, sve vie pribliavali, od ete do ete. I tada,
upravo kad je smrt poslovno zahvatila i zagrabila u nae redove, stie
pjesma i do nas, a mi je predasmo ponovno dalje: Deutschland,
Deutschland ber alles, ber alles in der Welt! (Njemaka, Njemaka
iznad svega, iznad svega na svijetu!)
Vratili smo se nakon etiri dana. Sada je ak i korak postao drugaiji.
Sedamnaestogodinji djeaci sliili su mukarcima.
Dragovoljci regimente List moda se nisu nauili pravo ni boriti, ali su
znali umirati kao stari vojnici.
To je bio poetak.
I tako je sad ilo dalje, iz godine u godinu. Umjesto romantike bitaka,
nastajala je strava. Oduevljenje se gotovo ohladilo,
182
Obraun
a neobuzdani poklik se uguio pred strahom od smrti. Dolo je i vrijeme
kad se svatko morao uhvatiti u kotac izmeu nagona za samoodranjem
i podsjeanja na dunost. Ni ja nisam bio poteen te borbe. Uvijek kada
je smrt bila u toru, neko neodreeno Neto se pokuavalo pobuniti,
trudilo se da se slabanom tijelu predstavi kao Razum, ali je to uvijek bio
samo kukaviluk, koji je pod takvom odjeom pokuavao zavesti
pojedinca. Tada je poinjalo teko kolebanje i opominjanje, a odluku je
esto donosio samo posljednji ostatak svijesti. to se ovaj glas, koji je
opominjao na oprez, vie trudio, to je glasnije i napadnije mamio, tim je
otriji bio otpor, dok konano poslije duge unutarnje borbe pobjedu nije
odnijela svijest o dunosti. Ve zimi 1915/16. u meni je ova borba
odluena. Volja je konano postala gospodar bez ostatka. Ako sam prvih
dana mogao juriati s usklikom i smijehom zajedno s drugovima, sada
sam bio miran i odluan. To je ipak bilo ono trajno. Sad je, eto, i Sudbina
mogla koraknuti i ka posljednjim iskuenjima, a da se ne kidaju ivci i ne
zataji razum.
Mladi ratni dragovoljac postao je - stari vojnik.
Ova se promjena dogodila u cijeloj armiji. Ona je bila stara i vrsta,
proizila iz vjeitih borbi, a ono to se nije moglo oduprijeti napadu, od
njega je bilo i slomljeno.
Tek se je sada ova vojska morala podvri procjenjivanju. Sada, poslije
dvije, tri godine, tijekom kojih je bila bacana iz jedne borbe u drugu,
borei je uvijek protiv nadmoi u broju i oruju, trpei glad i podnosei
odricanja, dolo je konano vrijeme da se ispita vrijednost te jedine
vojske.
Mogu protei i tisue godina, i nikada se nee smjeti priati i govoriti o
herojstvu, a da se ne spomene njemaku vojsku u svjetskom ratu. Tada
e iz izmaglice prolosti izroniti gvozdeni front sivog elinog ljema,
koji ne posre niti se povlai, kao spomen obiljeje besmrtnih. I dokle
god Nijemci ive, oni e se sjeati da 'su to jednom nekada bili sinovi
njihova naroda.
Tada sam bio vojnik i nisam htio politizirati. Stvarno nije bilo vrijeme za
to. Jo i danas sam uvjerenja, da je posljednji komor-
Svjetski rat
183
ski posluitelj uinio vie dragocjenih usluga domovini, nego ak,
recimo, prvi parlamentarne. Ove brbljavce nikada nisam mrzio vie
nego sada, kada je svaki, doista, pravi momak koji je neto imao rei to
viknuo neprijatelju pravo u lice, ili inae mudro jezik ostavio kod kue i
utke izvravao svoju dunost. Da, mrzio sam tada sve ove politiare, i
da se mene pitalo, odmah bi bio oformljen parlamentarni bataljun
lopataa; tada bi se mogli do mile volje i prema potrebi, meusobno
nabrbljati, a da ne naljute estito i poteno ovjeanstvo, ili mu ak i
natete.
Tada, dakle, o politici nisam htio nita ni uti, ali ipak nisam mogao
drugaije, a ne zauzeti stav prema izvjesnim pojavama, koje su sad, eto,
pogodile cjelokupnu naciju, a pogotovo su se ticale nas vojnika.
Postojale su dvije stvari koje su me tada ljutile iznutra i koje sam drao
tetnima.
Ve nakon prvih pobjednikih vijesti odreena tampa poe polako, za
neke ak neprepoznatljivo u ope oduevljenje ukapavati po nekoliko
kapi gorine. To se deavalo pod krinkom izvjesne dobre volje i
dobronamjernosti, pa ak i odreene zabrinutosti. Postojala je
rezerviranost prema prevelikoj neobuzdanosti u slavljenju pobjeda.
Strahovalo se da to u ovom obliku nije dostojno tako velike nacije, pa joj
prema tome tako neto ni ne odgovara. Hrabrost i herojstvo njemakog
vojnika bilo bi, po njima, eto, neto samo po sebi razumljivo, tako da se
zbog toga ne bi smjelo toliko uputati u nepromiljene provale radosti,
ve i zbog samog inozemstva, kome bi tihi i dostojanstveniji oblik
veselja odgovarao vie od neobuzdanog klicanja, itd. Konano, mi
Nijemci bi trebali, ipak, i sada, zaboraviti da rat nije bio naa namjera, pa
se prema tome i nemamo ega sramiti, te otvoreno i muki priznati da
bismo u svako doba dali svoj prilog pomirbi ovjeanstva. Stoga,
meutim, ne bi bilo mudro, da se istoa djela srca, uprlja velikom
galamom, jer da ostali svijet za takve postupke ima malo razumijevanja.
Niemu se ne treba vie diviti, kao skromnosti kojom pravi heroj utei,
mirno zaboravlja svoja djela - jer odatle sve i proizilazi.
184
Obraun
Umj esto da se takvog klipana zgrabi za njegova duga uesa, dovue ga
do stupa i podigne konopcem, da se takvom vitezu od pera vie ne bi
vrijeali estetski osjeaji, zbog toga to nacija slavi pobjedu, poelo se
ustvari upuivati opomene zbog nedolinog naina pobjedonosnog
slavlja.
Nije se imalo blagog pojma da se oduevljenje koje se tako koi, u
sluaju potrebe, nee vie moi pobuditi. Ono je opijenost i moe se
dalje odravati samo u tom stanju. Ali, kako se moe bez te sile
oduevljenja izdrati borba, koja bi, prema ljudskim mjerilima, postavila
vee zahtjeve duhovnim osobinama nacije?
Previe sam tono poznavao psihu irokih masa, a da ne bih znao da se
ovdje s estetskom uzvienou nee moi razbuktati oganj koji je bio
neophodan da se to gvoe odri vruim. U mojim je oima izgledalo
ludo, to se nita ne ini, da se ta strast dovedena do vrijenja jo i ne
pojaa; ili da se ono, sreom postojee, jo i pot-kresava, to nikako
nisam mogao shvatiti.
Ono drugo, to me je tada ljutilo, bio je nain na koji su se stavljali na
stranu marxizma, kojeg su drali dobrim. Time se u mojim oima
dokazivalo samo to, da se o toj poasti nije imalo ni najmanjeg pojma.
inilo se kako najozbiljnije vjeruju da su tvrdnjom da sada vie ne znaju
ni za kakve partije, ve doveli marxizam do uvidavnosti i suzdravanja.
Da se ovdje uope ne radi ni o kakvoj partiji, ve o uenju koje mora
dovesti do razaranja cjelokupnog ovjeanstva, shvaalo se tim manje,
to se o tome ne moe nita ni uti na poidovljenim sveuilitima, a i
inae suvie mnogo, naroito nai vii inovnici iz steene tupave tatine,
ne nalaze vrijednim uzeti u ruke knjige i nauiti neto, to ba ne spada u
nastavno gradivo visoke kole. Najsnaniji preokret prolazi pored ovih
glava potpuno bez traga, zbog ega i dravne institucije najee
epaju iza privatnih. Za njih najee vrijedi, istinoljubivi Boe, narodna
poslovica: Was der Bauer nicht kennt, das frisst er nicht. (Sto seljak ne
poznaje, to i ne jede.). Rijetki izuzetci i ovdje samo potvruju pravilo.
Svjetski rat
185
Bila je besmislica bez premca da su u danima kolovoza 1914. godine
njemakog radnika poistovjetili s marxizmom. U tim satima, njemaki se
radnik otrgnuo iz zagrljaja ove otrovne zaraze, jer on, inae, nikada ne bi
mogao ni stupiti u borbu. Ali su bili i toliko glupi, pa su mislili, kako je
sad, moda, marxizam postao nacionalan; blistava ideja, koja samo
pokazuje da u tim dugim godinama nitko od ovih poinovnienih
dravnih upravljaa nije naao vrijednim truda prostudirati bit ovog
uenja, jer bi se, inae, ipak teko mogla potkrasti ovakva besmislica.
Marxizam iji je bio i ostao posljednji cilj, unitenje svih neidovskih
nacionalnih drava, morao je na svoj uas vidjeti da se u srpanjskim
danima 1914. godine njime zavaeno njemako radnitvo probudilo i iz
sata u sat se poelo sve bre stavljati u slubu domovine. U nekoliko
dana razobliila se cijela ta magla ove podle narodne prijevare, i
odjednom ostade usamljena i rasputena ta klate idovskih voa, kao da
vie nije bilo ni traga onog besmisla i zabluda, koje su ezdesetih godina
masovno ulijevali u glavu. Bio je to zao trenutak za prevarante radnitva
njemakog naroda. Ali, im su te vode spoznale prijeteu opasnost,
nabie preko uiju, to je bilo bre mogue, kape nevidljivke kako bi
sakrili lai, drsko oponaajui nacionalni ustanak.
Ali, sada je ipak dolo vrijeme nastupiti protiv te cijele prevarantske
udruge ovih idovskih narodnih trovaa. Sada se bez imalo obzira
moralo hitno odgovoriti na stvorenu galamu i jadikovku. U kolovozu
1914. godine jednim je udarcem iz glava njemakog radnitva izbijena
prijevara s internacionalnom solidarnou, a umjesto toga, samo
nekoliko tjedana kasnije, poee kao blagoslov bratstva, lupati ameriki
geleri po ljemovima kolona u pokretu. Bila bi obveza odgovorne
dravne vlade, da sada, nakon to je njemaki radnik ponovno naao put
ka svom nacionalnom biu, nemilosrdno iskorijeni hukae protiv tog
istog nacionalnog bia.
Kada su na frontu padali oni najbolji, tada se kod kue bar moglo
potamaniti tu gamad.
186
Obraun
Umjesto toga, meutim, njegovo velianstvo car, pruio je starim
zloincima ruku i time podmuklim, mukim ubojicama nacije dao
potedu i mogunost unutarnjeg sreivanja.
Sada je, dakle, zmija mogla ponovno djelovati, opreznije nego prije,
samo utoliko opasnije. Dok su potenjaine sanjale o obustavi stranakih
borbi, krivokletni zloinci su organizirali revoluciju.
to se sada odluilo za ovu stranu polovinost, u dui sam bio sve
nezadovoljniji; a da bi zavretak svega toga mogao biti tako straan, tada
jo ni ja nisam drao moguim.
to je, dakle, sada trebalo uiniti? Vode cijelog pokreta smjesta staviti iza
brave, pokrenuti proces i skinuti ih s vrata nacije. Trebalo je bezobzirno
uloiti sva vojna sredstva moi, da bi se iskorijenilo ovu poast. Partije je
trebalo ukinuti, a Reichstag bajo-netama dovesti do razuma ili ga
najbolje, smjesta raspustiti. Isto tako, kao to danas republika moe
raspustiti partije, i tada je trebalo zbog vie razloga, primijeniti ovo
sredstvo. Zar nije bilo u igri Biti ili Ne biti cijelog naroda!
Tada se, dabome, na ocjenu stavilo i pitanje: Mogu li se duhovne ideje
uope iskorijeniti maem? Moe li se primjenom gole sile suzbijati
svjetonazor?
Ja sam sebi u to vrijeme ve vie nego jednom postavljao to pitanje.
Pri pomiljanju na analogne sluajeve koji se mogu nai u povijesti,
naroito na religioznom podruju, dolazio bih do sljedeih temeljnih
spoznaja:
Predodbe i ideje, kao i pokreti, zasnovani na odreenoj duhovnoj
osnovi, bila ona kriva ili prava, mogu se poam od nekog odreenog
trenutka njihova nastanka razbiti sredstvima sile tehnike prirode samo
tada, ako su ta tjelesna oruja istovremeno i sama obnaatelji nekog
novog zapaljivog miljenja, ideje ili svjetonazora.
Primjena same sile, ako kao preduvjet nema pogonsku snagu neke
osnovne duhovne zamisli, nikada ne moe dovesti do unitenja te ideje i
njenog irenja, osim u obliku potpunog iskor-
Svjetski rat
187
jenjivanja, ak i njenog posljednjeg tumaa, i razaranja posljednje
predaje o njoj. To ipak veinom znai iskljuenje takvog dravnog tijela
iz kruga politike vlastodrake moi, esto na beskonano vrijeme,
ponekad i zauvijek; jer, takva krvava rtva pogaa, naravno, i u skladu s
iskustvom, najbolji dio narodnog bia, budui da svako proganjanje koje
se odigrava bez duhovne pretpostavke, ini se moralno neopravdanim i
upravo tad podstie najvredniji sastav naroda na protest, koji se,
meutim, iskazuje u prisvajanju duhovnog sadraja tog nepravedno
proganjanog pokreta. To se kod mnogih dogaa jednostavno iz osjeaja
protivljenja prema svakom pokuaju unitavanja neke ideje brutalnom
silom.
Ali time raste broj unutarnjim pristalica u istoj onoj mjeri u kojoj je i
proganjanje sve vee. Stoga e potpuno unitenje novog uenja moi biti
sprovedeno samo putem tako velikog i rastueg iskorjenjivanja, da se
time na kraju dotinom narodu ili ak dravi potpuno oduzme sva,
uistinu dragocjena krv. Ali, to e se osvetiti tako, to e sad svakako doi
do tzv. unutarnjeg ienja, samo na raun ope nemoi. Takav
postupak uvijek e ve unaprijed biti uzaludan, ako je uenje koje treba
suzbiti, ve iskorailo iz odreenog uskog kruga.
Zato je ovdje, kao i pri svakom rastu, prvo vrijeme djetinjstva jo i
najblie mogunosti da bude izloeno unitenju, dok rastom godina raste
i otporna snaga, da bi tek dolaskom starosne slabosti, ponovno uzmakla
pred novom mladou, iako u drugom obliku i iz drugih razloga.
U stvarnosti, skoro svi pokuaji da se silom, bez duhovne osnove, neko
uenje i njegovo organizacijsko djelovanje iskorijeni, vode neuspjehu, pa
ak, nerijetko, zavravaju ba u neem suprotnom od eljenog, iz
sljedeih razloga.
Prvi od svih preduvjeta za takav nain borbe orujem gole sile, jest i
ostaje upornost. To znai da samo trajna ravnomjerna primjena metode
za suzbijanje nekog uenja itd. sadri mogunost uspjeha ove namjere.
Ali, im se i ovdje kolebljiva sila zamijeni s popustljivou, ne samo da
e se potisnuto uenje uvijek ponovno
188
Obraun
obnoviti, ve e ono iz svakog progona ak biti u stanju izvui nove
vrijednosti, time, to e nakon prestanka takvog vala pritiska, pobuna
zbog pretrpljene tuge starom uenju pribaviti nove, ve prisutne
pristalice, koje e voljeti veim prkosom i dubljom mrnjom nego prije,
a rasprene e otpadnike nakon otklanjanja opasnosti ponovno pokuati
vratiti starim nazorima. Samo se u toj oduvijek ravnomjernoj primjeni
sile nalazi prvi od svih preduvjeta uspjeha. A ta je upornost uvijek samo
uinak odreenog duhovnog uvjerenja. Svaka e sila koja se ne zasniva
na vrstoj duhovnoj osnovi biti kolebljiva i nesigurna. Njoj nedostaje
stabilnost koja se moe zasnivati samo na jednom fanatinom
svjetonazoru. On je ue odgovarajue energije i brutalne odlunosti
pojedinca, ali sijedom toga, i podvrgnut promjeni linosti i njene naravi i
snage. Ali, uz ovo ide jo i neto drugo.
Svaki svjetonazor, bio on vie religiozne ili politike prirode - ponekad je
ovdje granicu preteko utvrditi - manje se bori za negativno unitenje
protivnikog svijeta ideja, a vie za pozitivno provoenje vlastitog. A
time je njegova borba manje obrana, a vie napad. On je pri tome ve u
prednosti pri odreivanju cilja, jer taj cilj predstavlja pobjedu vlastite
ideje, dok je obratno, teko odrediti kada se negativan cilj unitenja
nekog neprijateljskog uenja smije smatrati dostignutim i osiguranim.
Ve i zbog toga e napad takvog svjetonazora biti sprovoden planiranije,
ali i snanije nego njegova obrana; kao to ovdje i odluka pripada
napadu, a ne obrani. Borba protiv neke duhovne snage sredstvima sile, je
tako dugo samo obrana, dok sam ma ne nastupi kao nositelj, navjestitelj
i iritelj novog duhovnog uenja.
Moe se, dakle, saeto utvrditi sljedee:
Svaki pokuaj da se neki svjetonazor suzbije sredstvima sile na kraju
propada, dokle god borba ne poprimi oblik napada za novo duhovno
opredjeljenje. Samo u meusobnoj borbi dvaju svjetonazora, oruje
brutalne sile, primjenjivano uporno i bezobzirno moe dovesti do odluke
u korist strane za koju se ono bori.
Ba na tome se do sada uvijek razbijala borba protiv marxizma.
Svjetski rat
189
To je bio razlog zato je i Bismarckovo zakonodavstvo o socijalistima
usprkos svemu, konano zatajilo i moralo zatajiti. Nedostajala mu je
platforma novog svjetonazora, za iji se uspon trebala voditi bitka. Jer,
da je trabunjanje o tzv. dravnom autoritetu, ili miru i redu moglo
biti pogodna osnova za duhovno podsticanje borbe na ivot i smrt, u to je
mogla povjerovati samo poslovina mudrost viih ministarskih
inovnika.
Ali, kako je nedostajala stvarna duhovna, nosea snaga ove borbe, morao
je Bismarcksprovodenje svog socijalistikog zakonodavstva povjeriti
procjeni i htijenju onih institucija koje su ve i same bile izrod
mamstikog naina miljenja. Time to je gvozdeni kancelar sudbinu
svoga rata s marxistima izruio dobroj volji graanske demokracije, kao
da je postavio kozu za vrtlara.
Sve je to ipak bila samo neizbjena posljedica nedostatka marxizmu
suprotstavljenog novoutemeljenog svjetonazora silovite volje za
osvajanjem.
Tako je uinak Bismarckove borbe bio samo teko razoaranje.
Ali, da su odnosi za vrijeme svjetskog rata, ili na njegovu poetku, bili
recimo drugaiji? Naalost, nisu.
to sam se tada vie bavio milju o potrebi nune promjene stava
dravnih vlada prema socijaldemokraciji, kao trenutnom otjelovljenju
marxizma, tim sam vie spoznavao nedostatak jednog upotrebljivog
nadomjestka za ovo uenje. to se moglo dati masama, kad bi bila,
pretpostavimo, sruena socijaldemokracija? Nije postojao ni jedan pokret
od koga bi se moglo oekivati da mu pode za rukom velike mase
radnika, sada vie ili manje bez vodstva, preputene same sebi, zavesti i
uvui u svoje redove. Besmisleno je i vie nego glupo misliti da e neki
internacionalni fanatik koji je iskljuen iz klasne partije, sada odjednom
ui u graansku partiju, dakle u novu klasnu organizaciju. Jer, ma koliko
to bilo neprijatno razliitim organizacijama, ipak se ne moe opovri, da
se graanskim politiarima klasno raslojavanje u vrlo velikoj mjeri ini
kao neto samo po sebi potpuno razumljivim, sve dotle, dokle god se ne
pone politiki iskazivati kao neto za njih neprijatno.
190
Obraun
Poricanje ove injenice dokazuje samo drskost, ali i glupost laljivaca.
Openito se treba uvati toga, da se iroke mase dri glupljima nego to
jesu. U politikim stvarima nerijetko emocije odluuju tonije od
razuma. Ali miljenje da za netonost ovih osjeaja mase ipak dovoljno
govori njeno glupo internacionalno opredjeljenje, moe se odmah
opovri putem jednostavnog upozorenja, da pacifistika demokracija nije
manje luda, iako njeni elnici gotovo iskljuivo potjeu iz graanskog
lagera. Sve dok jo milijuni graana svakog jutra predano oboavaju
svoju idovsku demokratsku tampu, gospodi vrlo loe pristaje praviti
viceve o glupostima drugova, koji na kraju prodiru samo isto smee,
ali omotano u drugo pakovanje. U oba je sluaja tvorniar jedan te isti -
idov.
Treba se, dakle, vrlo strogo uvati osporavanja onih stvari koje su, eto,
takve kakve jesu. injenica da se kod klasnog pitanja ni u kom sluaju
ne radi samo o idejnim problemima, kao to se, naroito prije izbora,
uvijek rado podmee, ne moe se poricati. Staleka uobraenost velikog
dijela naeg naroda je, isto tako kao i omalovaavanje fizikog radnika,
pojava koja ne potjee iz mate nekog mjeseara.
Ali se potpuno neovisno od toga, otkriva slaba misaona sposobnost nae
tzv. inteligencije, jer se upravo u tim krugovima ne shvaa da neko
stanje, koje nije moglo suzbiti porast kuge kakva je sada marxizam, tek
nee vie biti u stanju povratiti izgubljeno.
Graanske partije, kako one same sebe nazivaju, nikada vie nee biti
u stanju u svoj lager privui proleterske mase, jer se ovdje meusobno
suprotstavljaju, dijelom prirodno, dijelom umjetno, dva svijeta, ije
meusobno ophoenje moe biti samo borba. Ovdje e, meutim,
pobijediti mlai - a to je marxizam.
Borba protiv socijaldemokracije je bila stvarno zamisliva 1914., samo,
kako dugo bi se to stanje, u nedostatku svake praktine zamjene, odralo,
moe biti dvojbeno.
Ovdje je postojala velika praznina
Svjetski rat
191
Ovo sam miljenje zastupao ve davno prije rata i nisam se stoga ni
mogao odluiti stupiti u neku od postojeih partija. Tijekom trajanja
svjetskog rata u meni se uvrstilo to miljenje zbog vidljive
nemogunosti da se bezobzirno povede borba protiv socijaldemokracije,
upravo zbog ovih pogreaka pokreta koji je morao biti bar neto vie od
parlamentarne partije.
0 tome sam se otvoreno izjasnio u uem krugu svojih prijatelja.
Uostalom, sada su mi se po prvi puta javljale misli, da se jednom kasnije
ipak jo i politiki aktiviram.
1 ba je to bio povod, to sam sad ee uvjeravao ui krug svojih
prijatelja, da bih poslije rata, pored svoga zvanja, htio djelovati i kao
govornik.
Vjerujem da sam to tada mislio vrlo ozbiljno.
Glava 6.
RATNA PROPAGANDA
Upozornom praenju svih politikih zbivanja, uvijek me je izuzetno
zanimala propagandna djelatnost. U njoj sam vidio sredstvo kojim su
upravo s majstorskm spremnou vladale socija-listiko-marxistike
organizacije i znale ga dovesti do primjene. Ve sam tako rano nauio
shvatiti da je tono primjenjivanja propagande prava umjetnost, koja je
graanskim partijama bila i ostala gotovo sasvim nepoznatom. Samo
kransko-socijalni pokret, naroito Luegerova vremena, mogao je
koristei to sredstvo postii neku virtuoznost i zahvaljujui tome imao je
vrlo mnogo uspjeha.
Do kakvih je ogromnih uinaka dovodila tono primijenjena propaganda,
moglo se uvidjeti tek za vrijeme rata. Na alost, i ovdje se sve opet
moglo studirati samo na suprotnoj strani, jer je ta djelatnost na naoj
strani ostala u tom pogledu vie nego skromna. Samo, upravo taj, tako
potpuni propust u cjelokupnom razrjeavanju situacije na njemakoj
strani, koji je morao jako upasti u oi i svakom vojniku, bio mi je povod
da se sada jo upornije pozabavim pitanjem propagande.
Vremena za razmiljanje bilo je pri tome vie nego dovoljno, ali nam je
praktinu nastavu izvodio neprijatelj, naalost, jako dobro.
Jer, to je ovdje u nas bilo zaputeno, protivnik je nadoknaivao
neuvenom spretnou i zaista genijalnom sraunatou. Od te
neprijateljske ratne propagande i ja sam, takoer, nauio beskrajno
mnogo. Dodue, u glavama onih koji su ovo neprijateljsko djelovanje
morali medu prvima kao pouku uzeti u obzir, vrijeme je prolazilo bez
ikakva traga; mislili su, s jedne strane da su suvie mudri, da bi uili od
drugih, a s druge, za to im je nedostajala i potena volja.
Ratna propaganda
193
Jesmo li mi uope imali kakvu propagandu?
Naalost, na ovo mogu odgovoriti samo s Ne!. Sve to je u tom smjeru
stvarno poduzeto, bilo je toliko nedovoljno i pogreno od samog poetka,
da to u najmanju ruku nije koristilo, a ponekad je upravo i tetilo.
Po obliku nedovoljna, u biti psiholoki pogrena, to je morao bio uinak
pozornog istraivanja njemake ratne propagande.
ini se da im ve u prvom pitanju nije bilo potpuno jasno, naime, je li
propaganda sredstvo ili cilj?
Ona je sredstvo i mora prema tome biti ocijenjena sa stajalita svrhe.
Njen se oblik time, mora svrsishodno podrediti postizanju cilja kome
slui. Takoer je jasno, da znaaj cilja moe biti razliit sa stajalita ope
potrebe i da se time i unutarnja vrijednost propagande razliito vrednuje.
A cilj za koji se tijekom rata borilo, bio je najuzvieniji i najsilniji koji se
uope moe i zamisliti: to je bila sloboda i nezavisnost naega naroda,
sigurnost i ishrana zabudunoist, i - ast nacije; neto, to usprkos
dananjim suprotnim miljenjim ipak postoji, ili, bolje reeno, treba
postojati, jer ba narodi bez asti, obino prije ili kasnije izgube slobodu
i nezavisnost, to opet odgovara samo vioj pravdi, jer neasne
generacije bitangi i ne zasluuju slobodu. Ali, tko eli biti kukaviki rob
ne smije i ne moe imati nikakvu ast, jer bi ona inae u najkraem
vremenu podlegla opem prijeziru.
Njemaki se narod borio za ljudsku egzistenciju i svrha ratne propagande
mogla je biti da podri tu borbu; a cilj joj je morao biti - pripomoi mu
da pobijedi.
Ali, ako se narodi na ovoj planeti bore za svoju egzistenciju, pa se, pri
tome, suoavaju sa sudbinskim pitanjem: biti ili ne biti, sva razmatranja
o humanosti ili estetici gube se u nitavilu; jer sve ove predodbe ne lete
po svemiru, ve potjeu iz ovjekove mate i vezane su za njega. Njegov
rastanak s ovim svijetom ove pojmove ponovno pretvara u nitavilo, jer
ih priroda ne pozna. Oni su, i medu ljudima, svojstveni samo malom
broju naroda, ili bolje, rasa, i to u onoj mjeri u kojoj proizilaze iz samog
njihovog osjeanja.
194
Obraun
Humanost i estetika bi, ak u humano nastanjenom svijetu, propali isto
tako kako bi propale i rase, koje su tvorci i obnaatelji tog pojma.
Time svi ovi pojmovi, u borbi naroda za svoj opstanak na ovom svijetu,
imaju samo podreeno znaenje, i potpuno se iskljuuju kao odreujui
oblici, sve dok koe samoodravajuu snagu naroda. A to je uvijek
jedino vidljivi uinak.
to se pak tie pitanja humanosti, o tome se ve izjasnio i Moltke, naime,
da se ona u ratu sastoji samo u kratkoi postupka, dakle, da joj najvie
odgovara najei nain borbe.
No, kad se o tim stvarima pokua nastupiti trabunjanjem
0 estetici itd., tada se na to stvarno moe dati samo jedan odgovor:
Sudbinska pitanja znaajna za egzistencijalnu borbu nekog naroda,
ponitavaju svaku obvezu prema ljepoti. Najmanje lijepo to moe
postojati u ljudskom drutvu jest i ostaje jaram ropstva. Ili, osjea li
stvarno ova dekadencija iz Schvvabinga, recimo, dananji udes njemake
nacije estetskim? Sa Zidovima kao modernim izumiteljima ovog
kulturnog parfema ne treba o tome zaista raspravljati. Cijelo njihovo bie
je protest tijelom i krvlju protiv estetike slike
1 prilike gospodnje.
Tek kada se ovo motrite o humanitetu i ljepoti jednom izbaci iz borbe,
tada ono vie ne moe nai primjenu kao mjerilo propagande.
Propaganda u ratu je bila sredstvo za postizanje cilja, a on je bio borba za
opstanak njemakog naroda; tako je propaganda mogla biti promatrana
samo u skladu s ovdje iznesenim vaeim naelima. Tada su bila humana
i najsvirepija oruja, samo ako su osiguravala bru pobjedu, a lijepe su
bile samo one metode, koje su pomagale naciji osigurati dostojanstvo
slobode.
U takvoj borbi na ivot i smrt, to je bilo jedino mogue stajalite po
pitanju ratne propagande.
Da je na takozvanim nadlenim mjestima to pitanje bilo ve rijeeno,
nikada ne bi dolo do one nesigurnosti o obliku i primjeni ovog oruja;
jer je i ono samo oruje, iako u ruci znalaca, stvarno zastraujue.
Ratna propaganda
195
Drugo pitanje od odluujua znaaja bilo je sljedee: Kome se
propaganda treba obraati? Znanstvenoj inteligenciji ili manje
obrazovanoj masi?
Ona se uvijek mora usmjeravati samo prema masi!
Za inteligenciju ili ono to se, naalost, danas esto tako naziva, ne
postoji propaganda, ve znanstveno pouavanje. Propaganda je,
meutim, isto tako malo znanost po svom sadraju, kao recimo, to je
plakat sam po sebi umjetnost u svom izlaganju. Umjetnost plakata
sadrana je u sposobnosti designera da oblikom i bojom skrene
pozornost svjetine. Plakat o umjetnikoj izlobi treba samo upozoriti na
umjetnost izloenih djela; to mu to vie uspije, tim je umjetnost samog
plakata vea. Nadalje, plakat treba masi prenijeti predodbu o znaenju
izlobe, ali ni u kom sluaju postati zamjenomza umjetnost koju se njime
eli promicati. Tko se, dakle, eli baviti umjetnou samom, on mora
studirati i vie nego to je plakat, za koga ak, ni u kom sluaju, nije
dovoljna obina etnja kroz izlobu. Od njega se smije oekivati da se
u temeljitom promatranju udubi u pojedino djelo, i tek nakon toga polako
donese pravu ocjenu.
Slino je i s odnosima prema onome to mi danas oznaavamo rjeju
propaganda.
Zadatak propagande nije sadran u znanstvenom obrazovanju pojedinca,
ve u upuivanju mase u odreene injenice, dogaaje, nunosti itd., ije
se znaenje, tek time, treba pomai u vidokrug mase.
Sad je umjetnost iskljuivo u tome da se to uini na to je mogue
savreniji nain, kako bi se stvorilo ope uvjerenje o stvarnosti neke
injenice, nunosti nekog dogaaja, ispravnosti neega nunog, itd. Ali
kako ona nije i ne moe biti nunost sama po sebi, jer je, eto, njen
zadatak, kao i kod plakata, u tome da svjetini skrene pozornost, a ne da
poduava i bez nje znanstveno iskusne, ili one koji tee obrazovanju i
razumijevanju, tada i njeno djelovanje mora biti uvijek vie usmjereno
na osjeaj, a samo uvjetno na takozvani razum.
196
Obraun
Svaka propaganda mora biti lako razumljiva, a njena duhovna razina
usklaena sa sposobnostima primanja i najogranienijeg pojedinca medu
onima prema kojima se namjerava usmjeriti. Time e njena isto
duhovna razina morati biti sputena utoliko nie, to je vea masa ljudi
koju propaganda treba obuhvatiti. Ali, ako se, kao to je to sluaj s
propagandom, radi izdrljivosti u ratu, radi o tome da se cijeli narod
uvue u njen djelokrug, tada oprez u izbjegavanju previsokih duhovnih
pretpostavki ne moe nikada biti dovoljno velik.
to je skromniji njen znanstveni balast, i to vie uzima u obzir
iskljuivo osjeanje mase, time je prodorniji i njen uspjeh. A on je
najuvjerljiviji dokaz o ispravnosti ili neispravnosti propagande, a ne
uspjelo udovoljenje nekolicini obrazovanih ili estetskih mladaca.
Umjetnost propagande ba i lei u tome, to ona shvaajui osjeajni
svijet predodbi velike mase u pravom psiholokom obliku, pronalazi put
do zainteresiranosti, i dalje do srca iroke mase. to ovo ne mogu shvatiti
nai mudrijai, dokaz je samo lijenosti njihova duha ili njihove
uobraenosti.
Shvati li se, meutim, neophodnost usmjeravanja vjetine irenja
propagande na iroku masu, iz toga dalje proizilazi sljedea pouka:
Pogreno je htijenje propagandi pridavati mnogostranost, recimo, kao
kod znanstvene nastave.
Prijemna sposobnost velike mase je jako ograniena, razumijevanje
slabo, ali je i velika njena zaboravljivost. Iz ovih injenica proizilazi, da
se svaka uspjena propaganda mora ograniiti na samo vrlo malo toaka,
te ih u obliku krilatica upotrebljavati toliko dugo, dok si i posljednji
sluatelj ne bude u stanju predoiti ono to se eli. im se, u elji da se
bude mnogostran, rtvuje taj princip, uinak e se raspriti, jer gomila
ponuenu materiju ne moe ni probaviti, ni zapamtiti. A time uinak
ponovno slabi, te se konano i dokida.
to njeno izlaganje treba biti obuhvatnije, to utvrivanje njene taktike
mora biti psiholoki zasnovanije.
Ratna propaganda
197
Bilo je, na primjer, potpuno pogreno praviti protivnika smijenim, za to
se, prije svega, brinula austrijska i njemaka propaganda humoristikih
listova. U osnovi pogreno stoga, jer je susret s neprijateljskim vojnikom
u stvarnosti, odmah proizveo sasvim drugo uvjerenje, to se tada
osveivalo na najstraniji nain, jer se sada njemaki vojnik, pod
neposrednim utiskom protivnikog otpora, osjeao razoaranim u
prethodna objanjenja, koja su mu davali maheri, a umjesto jaanja
njegove borbene volje ili samo i vrstine, dogodilo se suprotno. Vojnik je
zakazao.
Nasuprot tome, ratna propaganda Engleza i Amerikanaca je bila
psiholoki pravilna. Time to su vlastitom narodu prikazivali Nijemce
kao barbare i Hune, ve su pripremali pojedinanog vojnika na strahote
rata i tako mu pomogli da se sauva od razoarenja. Najuasnije oruje
koje se protiv njega moglo upotrijebiti inilo mu se sada vie potvrdom
njegovih ve steenih spoznaja, i isto tako mu jaalo uvjerenje u tonost
tvrdnji njegove vlade, kao to je to oruje, s druge strane, poveavalo
bijes i mrnju protiv podlog neprijatelja. Jer, stvarni uinci protivnikog
oruja koje je na sebi upoznao, inili su mu se postupno dokazom njemu
ve poznate hunske brutalnosti barbarskog neprijatelja, a da ni jedan
jedini tren nije ni pomislio da je njegovo oruje moda, ak i vjerojatno,
moglo djelovati uasnije.
Tako se engleski vojnik prije svega, ve ni kod kue, nije mogao osjeati
neistinito informiran, to je, naalost, kod njemakog vojnika bio tako
est sluaj, pa je on, konano, sve ono to bi dolazilo s te strane
otklanjao kao prijevaru i petljanciju. Sve su ovo bile posljedice
vjerovanja da se u propagandu moe preko-mandirati prvog magarca koji
naie, (ili inae samog od sebe lukava ovjeka), umjesto da se shvati
da za nju nisu dovoljno dobri ni najgenijalniji poznavatelji due.
Tako je njemaka ratna propaganda ponudila nenadmaan pouni i
nastavni primjer kako takvo radno prosvjeivanje zbog potpunog
nedostatka svakog psiholoki tonog razmiljanja, moe imati ba obrnut
uinak.
198
Obraun
Onaj tko je otvorenih oiju s neokotalim osjeajima etiri i po godine
obraivao bujicu neprijateljske propagande, koja je nadirala u valovima,
mogao je nauiti od protivnika beskrajno mnogo.
Najpogrenije je ipak shvaena najvanija pretpostavka svakog
propagandnog djelovanja uope: naime, njegovo naelno i subjektivno
jednostrano stajalite po svakom pitanju koje se obraduje. U ovom se
podruju na neki nain grijeilo i to ve na poetku rata, odozgo do
dolje, tako da se s pravom moe sumnjati moe li se stvarno toliko
besmislica pripisati samo istoj gluposti.
to bi se, na primjer, moglo rei o plakatu koji treba hvaliti novi sapun, a
pri tome kao dobre hvali i druge sapune?
Na to bi se moglo samo zakimati glavom.
Upravo tako stoji stvar i s politikom reklamom.
Zadaa propagande nije, na primjer, vaganje razliitih prava, nego
naglaavanje iskljuivo samo onoga kojeg ona upravo zastupa. Ona ne
treba objektivno istraivati istinu, ako je ona povoljna za drugu stranu,
da bi je tada masi prikazala s teorijskom iskrenou, ve treba
neprekidno sluiti vlastitoj istini.
Iz temelja je bilo pogreno krivicu rata razmatrati sa stajalita, da nije
samo Njemaku iskljuivo odgovorna za izbijanje katastrofe, nego je
bilo pravilno ovu krivicu bez ostatka naprtiti na protivnika, ak ako to u
stvarnosti i ne bi odgovaralo istini, kao to je to stvarno ovaj puta i bio
sluaj.
to je, meutim, bila posljedica ove polovinosti?
iroka masa naroda ne sastoji se od diplomata, ili samo od profesora
dravnog prava, pa ak ni od mnotva pametnih pojedinaca sposobnih za
donoenje ocjena, nego ak od kolebljivaca i sumnji i nesigurnosti
sklonih ljudskih stvorenja. im vlastita propaganda jednom prizna makar
i traak nekog prava i drugoj strani, odmah se javlja i sumnja u vlastito
pravo. Masa sada nije u stanju razlikovati gdje se zavrava tude nepravo,
a poinje vlastito pravo. Ona u takvom sluaju postaje nesigurnom i
nepovjerljivom, posebno ako protivnik ne naini istu besmislicu,
Ratna propaganda
199
nego sa svoje strane sve i svaku krivicu naprti na neprijatelja. to je tada
razumljivije nego da na kraju vlastiti narod ak vie vjeruje
neprijateljskoj propagandi koja nastupa cjelovito i slono, nego
vlastitoj ? A jo k tome, kada se radi o narodu kao to je to njemaki, koji
je i inae toliko optereen glupom objektivnou! Jer u njemu e se
svatko potruditi samo da se neprijatelju ne uini nepravda, ak i uz
opasnost najteeg optereenja, pa i unitenja vlastitog naroda i drave.
Da se o ovome na nadlenim mjestima, naravno, tako ne misli, masi
uope ne dolazi do svijesti.
U svojoj ogromnoj veini, narod je tako enski ustrojen i postavljen, da
njegovo miljenje i djelovanje manje odreuje trijezno razmiljanje, a
mnogo vie emocionalna osjeajnost.
Ali ova osjeajnost nije sloena, ve vrlo jednostrana i cjelovita. Ovdje
nema mnogo razlikovanja, ve samo pozitivno i negativno, ljubav ili
mrnja, pravo ili nepravo, istina ili la, ali nikada pola ovako, pola
onako, ili djelomino, itd.
Sve je ovo na zaista genijalan nain razumjela - i uzela u obzir - naroio
engleska propaganda. Tamo stvarno nije bilo polovinosti, koje bi,
recimo, mogle izazvati sumnju.
Znak za briljantno poznavanje primitivnosti osjeajnosti iroke mase,
odraavao se u situaciji prilagoenoj hukakoj propagandi, koja je isto
tako s bezobzirnim koliko i genijalnim nainom osiguravala preduvjete
za moralnu izdrljivost na ratitu, ak i kod stvarno najveih poraza, kao
i u isto tako upornom isticanju njemakog neprijatelja kao jedinog krivca
za izbijanje rata; la koja je samo sa svojom bezuvjetnom, drskom,
jednostranom tvrdoglavou, kojom je prenoena, pridonosila
osjeajnom, uvijek ekstremnom stajalitu velikog naroda, zbog ega se u
nju i vjerovalo.
Koliko je ova vrsta propagande bila uinkovita, najoitije pokazuje
injenica da je ona poslije etiri godine ne samo protivnika strogo drala
na uzici, nego je akpoela nagrizati i na vlastiti narod.
200
Obraun
Da naoj propagandi ovaj uspjeh nije bio suen nikoga zaista nije moglo
zauditi. Ona je nosila klicu neuinkovitosti ve u svojoj unutarnjoj
dvoznanosti. Bilo je malo vjerojatno, ve i zbog njena sadraja, da bi
ona kod masa mogla pobuditi neophodan dojam. Samo su se nai
slobodoumni dravnici nadali da e s ovim bljutavim pacifistikim
napojem biti mogue odueviti ljude za smrt.
Tako je ovaj bijedni proizvod bio nesvrsishodan, pa ak i
tetan.
Ali, sva genijalnost opremanja propagande nee voditi nikakvom
uspjehu, ako se uvijek jednako strogo ne bude pridravala temeljnog
principa. Mora se ograniiti na malo i to vjeito ponavljati. Ovdje je
upornost, kao i kod tako mnogo stvari na ovome svijetu, prva i
najvanija pretpostavka uspjeha.
Upravo u podruju propagande nikada se ne smije dozvoliti da je vode
estete ili prezasieni tipovi: ovi prvi zbog toga, jer e u kratkom roku
umjesto da sadraj po obliku i izrazu, prilagode masi, on imati privlanu
snagu samo na literarnim ajankama; a ovih drugih se treba vrlo briljivo
uvati, jer njihov manjak vlastitog svjeeg osjeanja trai uvijek nova
uzbuenja. Ti e ljudi u kratkom vremenu biti sa svim prezasieni; oni
ele promjenu i nikad nee razumjeti,ili se uivjeti u potrebe svojih jo
moralno neravnodunih suvremenika. Oni su uvjek prvi kritiari
propagande, ili bolje reeno, njena sadraja, koji im se uvijek ini
previe starinski, previe otrcan, pa opet preivjeo itd. Oni hoe uvijek
novo, trae promjenu i time postaju pravi smrtni neprijatelji svakog
uinkovitog politikog pridobijanja masa. Jer, im se organizacija i
sadraj neke propagande ponu odreivati prema vlastitim potrebama,
ona gubi svaku cjelovitost i potpuno se raspri.
A propaganda ipak nije tu, da bi zasienim gospodiima neprestano
pribavljala zanimljive promjene, ve da bi uvjeravala, i to uvjeravala
mase. A one i svojoj tromosti trebaju uvijek odreeno vrijeme, prije no
to budu spremne primiti neku stvar k znanju, i one e joj svoje
pamenje pokloniti tek nakon tisuitog ponavljanja najjednostavnijih
pojmova.
Ratna propaganda
201
Ni jedna promjena ne smije nikada izmijeniti sadraj onoga to se
propagandom iri, ve stalno, do kraja, mora kazivati isto. Tako krilatica
mora svakako biti osvijetljena s raznih strana, samo se zavretak svakog
razmatranja mora uvijek ponovno nalaziti u samoj krilatici. Samo tako
propaganda moe djelovati i djelovat e jedinstveno i bez iznimke.
Samo ove ope smjernice, koje nikada ne smiju biti naputene, vode, uz
stalno istovjetno dosljedno naglaavanje, do postizanja krajnjeg uspjeha.
A tada e se sa uenjem moi utvrditi do kakvih ogromnih jedva
shvatljivih uinaka vodi jedna takva upornost.
Svaka reklama, bila ona iz podruja trgovine, ili politike, postie uspjeh
u trajnoj i ravnomjernoj jedinstvenosti njene primjene.
I ovdje je bio pouan primjer neprijateljske ratne propagande: ograniene
na nekoliko stajalita iskljuivo sraunatih na mase, voene s
neumornom upornou. Tijekom cijelog rata, jednom spoznate kao
pravilne temeljne misli i izvodi iz njih, bile su primijenjivane bez da je u
njima itko ikad izvrio i najmanju promjenu. One su u poetku izgledale
lude po drskosti svojih tvrenja, kasnije su postajale neprijatne, a na
kraju uvjerljive. Poslije etiri i po godine izbi u Njemakoj revolucija,
ije su parole potjecale iz neprijateljske tajne propagande.
Ali u Engleskoj se shvaalo jo neto: naime, da se mogui uspjeh ovog
duhovnog oruja, nalazi samo u masovnosti njegove primjene, i da
uspjeh ipak bogato pokriva sve trokove.
Propagandi je tamo dat znaaj oruja prvoga reda, dok je u nas ona bila
posljednje utoite nezaposlenih politiara i prisilno mjestace skromnih
heroja.
Njen je uspjeh, naravno, isto tako, sve u svemu, bio ravan
nuli.
Glava 7.
REVOLUCIJA
Sa 1915. godinom zapoela je u nas neprijateljska propaganda, od 1916.
je postala sve intenzivnija, da bi se konano poetkom 1918. pretvorila
doslovno u pravu poplavu. Sad su se ve na svakom koraku mogli
raspoznati uinci tog lova na due. Vojska je postupno uila misliti onako
kako je to htio na neprijatelj.
A njemako je protudjelovanje meutim u potpunosti
zatajilo.
Armija je posjedovala u svom tadanjem duhovnom i voljno
suzdrljivom vodstvu, svakako namjeru i odlunost prihvatiti borbu i na
ovom polju, samo joj je nedostajalo sredstvo koje je za to bilo potrebno.
I psiholoki je bilo pogreno da trupe same preuzmu ovo prosvjeivanje.
Ono je, ako je htjelolo biti uinkovito, moralo dolaziti iz zaviaja. Samo
se tada moglo raunati na uspjeh kod ljudi koji su za taj zaviaj ve
skoro etiri godine izvravali besmrtna herojska djela i podnosili
odricanja.
Samo, to je dolazilo iz zaviaja?
Je li taj propust bio glupost ili zloin?
Usred ljeta 1918., poslije uzmicanja s june obale Marne, njemaka se
tampa prije svega ponijela tako bijedno, nespretno, ak zloinaki
glupo, da sam se svakodnevno sve gnjevniji pitao, zar stvarno ovdje
nema ba nikoga tko bi jednom bio spreman stati na kraj ovom
duhovnom srozavanju herojske armije?
to se dogaalo u Francuskoj, kada smo 1914. godine u nevienom
pobjednikom juriu prohujali kroz tu zemlju? to je uinila Italija u
danima sloma svojeg Isonzofronta? A to opet Francuska u proljee
1918, kada se inilo da e im napad njemakih divizija potpuno uzdrmati
poloaje, i kada je zamana ruka tekih, dalekometnih baterija ve poele
kucati na vrata Pariza?
Revolucija
203
Kako je tamo bilo onim regimentama u povlaenju koje je ibala u lice
prokljuala nacionalna strast! Kako su samo tada radili propaganda i
genijalno utjecanje na mase, da bi im se ponovno ulilo vjeru u srce u
konanu pobjedu slomljenih frontova!
A to se u meuvremenu dogodilo u nas?
Nita, ili ak jo gore od toga!
Tada su me esto obuzimali bijes i ogorenje, svaki puta kad bih na
itanje dobio najnovije novine i kada mi je baeno u lice masovno
psiholoko ubojstvo, koje se putem njih izvodilo.
ee no jednom muila me misao da bih ja, da me je provienje
postavilo na mjesta onih nesposobnih ili zloinakih neznalica ili
mlakonja nae propagandne slube, sasvim drugaije bio navijestio rat
Sudbini.
Tih sam mjeseci po prvi puta osjetio svu zlu narav provienja, koje me je
dralo na ratitu ili poloaju, na kome me je mogao ustrijeliti i sluajni
potez svakog crnca, dok sam na nekom drugom mjestu mogao domovini
pruiti druge usluge.
Da bi mi to svakako polo za rukom, ve tada sam bio toliko smion
povjerovati u to.
Samo, ja sam bio Bezimeni, jedan od osam milijuna!
Zato mi je bilo bolje drati jezikza zubima, i to je mogue bolje
izvravati dunost na mjestu na kome sam se naao.
#
Ljeti 1915. padoe nam u ruke prvi neprijateljski letci.
Njihov je sadraj gotovo uvijek, iako s nekim izmjenama u nainu
prikazivanja, bio isti, naime: da bijeda u Njemakoj postaje sve vea i
vea, da rat traje beskrajno dugo, a izgledi da se on dobije sve vie
iezavaju; da stoga narod u domovini ezne za mirom, samo
militarizam i car to ne dozvoljavaju; cijeli svijet - kome je to vrlo
dobro poznato - zato ni ne vodi rat protiv njemakog naroda, nego,
tovie, iskljuivo protiv jedinog krivca, cara; borba se zato i nee
dovriti dok taj neprijatelj miroljubivog ovjeanstva ne bude
204
Obraun
uklonjen; slobodarske i demokratske nacije primit e, poslije zavretka
rata njemaki narod u savez vjeitog svjetskog mira, koji e biti osiguran
trenutkom unitenja pruskog militarizma.
Za bolju ilustraciju svega toga iznesenog, nerijetko su tiskana Pisma iz
zaviaja, iji je sadraj, ini se, trebao potvrditi ove navode.
Openito uzevi, svim se ovim pokuajima tada uglavnom smijalo. Leci
su itani, a potom slani viim stoerima, i najee opet zaboravljeni, sve
dok vjetar odozgo ne bi ponovno donio u rovove novi tovar; najee su
to naime bili avioni koji su sluili za dovoz ovih letaka.
Kod ovog naina propagande, moralo je ubrzo pasti u oi, da se, naime,
u svakom dijelu fronta, u kojem su se nalazili Bavarci, uvijek s
izvanrednom dosljednou hukalo protiv Pruskog fronta, s
uvjeravanjem, da nije samo Prusija kriva i odgovorna za cijeli ovaj rat,
nego da, s druge strane, posebno protiv Bavarske, ne postoji ak ni
najmanje neprijateljstvo; dabome, ni njoj se ne moe pomoi, sve dok je
god u slubi i surauje s pruskim militarizmom, za koga ona vadi
kestenje iz vatre.
Ovaj nain utjecanja poeo je stvarno ve 1915. godine postizati
odreene uinke. U trupama je sasvim vidljivo raslo protu-prusko
raspoloenje, a da se odozgo nadolje ni jedan jedini put nije uope nita
poduzelo protiv toga. To je ve bio vie od obinog propusta, koji e se
prije ili kasnije na najnesretniji nain morati osvetiti, i to ne samo jedino
Prusima, ve njemakom narodu, u kojega na koncu konca spada i
sama Bavarska.
U tom je smjeru neprijateljska propaganda poela postizati neupitne
uspjehe jo od 1916. godine.
Isto su takvo djelovanje ve dugo imala i tugaljiva pisma iz neposrednog
zaviaja. Sada vie uope nije bilo neophodno, da ih protivnik letcima
itd. jo posebno prenosi na front. Pa i protiv toga se na naoj strani nije
poduzelo nita, osim nekoliko psiholoko izuzetno glupih opomena s
vladine strane. Front je kao i prije bio poplavljen tim otrovom, kojeg
su kod kue nepromiljeno fabri-
Revolucija
205
cirale ene nemajui, naravno, ni pojma, da je to bilo sredstvo, koje je
protivniku do krajnosti jaalo pouzdanje u pobjedu, a pro-duavalo i
oteavalo patnje njihovih mueva i sinova na bojitu. Besmislena pisma
njemakih ena stajala su, u vremenu koje je nadolazilo, ivota stotine
tisua vojnika.
Tako su se ve 1916. javljale razliite sumnjive pojave. Ljudi na frontu
su psovali i proklinjali sreu, s mnogim su stvarima ve bili
nezadovoljni, a na neke ak i s pravom ogoreni. Dok su oni gladovali i
trpjeli, a lanovi njihovih obitelji kod kue sjedili u bijedi, na drugoj je
strani vladalo izobilje i rasipnitvo. Da, ak i na samoj bojinici nije u
tom pogledu sve bilo u redu.
Tako je ve tada vrlo polako prijetila kriza, ali su to ipak jo uvijekbile
interne stvari. Isti ovjek nekoliko minuta kasnije nakon to bi psovao
i gunao, obavljao je utei svoju dunost, kao da je to bilo samo po sebi
razumljivo. Ista eta, tek to je maloprije bila nezadovoljna, grevito se
drala za komad rova kojega je branila, kao da je sudbina Njemake
ovisila o tih stotinjak metara blatnjavih rupetina. Jo uvijek je to bio
front stare, divne herojske armije!
Razliku izmeu fronta i zaviaja doivljavao sam u otrom kontrastu.
Krajem rujna 1916. moja je divizija krenula u bitku na Sommi. Ta je
bitka za nas bila prva od onih sada nadolazeih ogromnih pozicionih
bitaka i utisak je bilo stvarno teko opisati -vie pakao nego rat.
U vihoru uestale topovske paljbe, koja je trajala tjednima, njemaki se
front drao postojano, ponekad bi nakratko bivao zaustavljen, potom se
ponovno napredovalo, ali se nikada nije povlailo.
Sedmog listopada 1916. bio sam ranjen.
Sretno sam se povukao i trebao s nekim transportom krenuti za
Njemaku.
Prole su sada dvije godine otkako nisam vidio svoga zaviaja, u takvim
odnosima gotovo beskrajno vrijeme. Skoro si vie nisam mogao ni
predoiti kako izgledaju Nijemci koji nisu odjeveni
206
Obraun
u uniformu. Kad sam leao u sabirnoj bolnici za ranjenike u Hermi-esu,
gotovo sam zadrhtao od zaprepatenja, kada je iznenada nekog ranjenika,
koji je leao pored mene, oslovio glas njemake ene, bolniarke.
Poslije dvije godine, po prvi puta takav glas!
to se vlak koji nas je trebao dovesti u zaviaj vie pribliavalo granici, u
dui svakog od nas bilo je sve nemirnije. Sva ta mjesta kroz koja smo ni
prije dvije godine putovali kao mladi vojnici, promicala su pored nas:
Brssel, Lwen, Lttich, i konano, povjeravasmo da smo, po visokom
proelju i na njemu aluzinama na prozorima, prepoznali prvu njemaku
kuu.
Domovina!
U listopadu 1914. plamtjeli smo od burnog oduevljenja, kada smo preli
granicu, a sada je vladala tiina i ganutost. Svatko je bio sretan, to mu je
Sudbina jo jednom dozvolila gledati ono to je on tako teko branio
svojim ivotom, i svaki se gotovo sramio drugome pogledati u oi.
Skoro na godinjicu mog polaska na front stigoh u vojnu bolnicu Beelitz
kraj Berlina.
Kakva promjena! Iz blata bitke na Sommi, u bijele krevete ove udesne
kue! Da se u poetku ne usudi ni pravo lei u taj krevet. Tek se
polagano moe opet naviknuti na taj novi svijet.
Ali, naalost, taj je svijet bio nov i u drugom smislu.
Duh vojske na frontu inio se ovdje ne ba dobrodolim gostom. Ovdje
sam po prvi put uo neto, to je na frontu jo bilo nepoznato: slavljenje
vlastitog kukaviluka. Jer, ono to se moglo uti i vani, tj. psovanje i
gunanje, ipak nije bio poziv na krenje dunosti, ili ak velianje
straljivaca. Ne! Kukavica je jo uvijek bio kukavica, i nita drugo; a
prijezir kojim su ga obasipali bio je jo opi, kao i divljenje koje se
ukazivalo stvarnim herojima. Ali ovdje, u vojnoj bolnici, bilo je dijelom
skoro obrnuto: Hukai bez i trunka pameti vodili su glavnu rijei svim
sredstvima svoje jadne rjeitosti pokuavali pojmove asnog vojnika
prikazati smijenima, a beskarakternost kukavice neto primjernim.
Nekoliko bijednih
Revolucija
207
klipana je svemu davalo ton. Jedan od njih se hvalio da si je sam
provlaio icu kroz ruku, da bi doao u bolnicu.; on je, ini se, usprkos
svojoj smijenoj povredi bio ovdje ve beskrajno dugo, kao to je uope
samo prijevarom dospio u transport za Njemaku. A taj otrovni klipan je
ve dogurao tako daleko, da je vlastiti kukaviluk, uspravna ela, drsko
prikazivao kao izraz vee hrabrosti, nego to je herojska smrt asnog
vojnika. Mnogi su ga sluali utke, drugi su odlazili, a nekolicina ih se i
slagala s njim.
Meni se sve to smuilo, ali su hukaa mirno trpjeli u bolnici. to se
moglo uiniti? Tko je i to je on bio, moralo se u upravi tono znati., i
znalo se. Pa ipak se nita nije dogodilo. Kad sam ponovno prohodao,
dobio sam dozvolu otputovati u Berlin.
Bijeda je, oito, svugdje bila opora. Milionski je glad trpio glad.
Nezadovoljstvo je bilo veliko. U razliitim heimovima, to su ih
posjeivali vojnici, ton je bio slian onome u vojnoj bolnici. Imao se
utisak kao da ovi vojnici ba namjerno posjeuju takva mjesta da bi dalje
irili svoje nazore.
Jo mnogo, mnogo gori bili su odnosi u samom Miinchenu!
Kad sam nakon ozdravljenja bio otputen iz vojne bolnice i premjeten u
rezervni bataljun, inilo mi se da vie ne mogu prepoznati taj grad.
Svugdje, kud god krene, ljutnja, zlovolja i psovanje! A u samom
rezervnom bataljunu, raspoloenje je bilo ispod svake kritike. Ovdje je
jo vrijedio beskrajno nespretan nain ophoenja s vojnicima s fronta od
strane starijih asnika- instruktora, koji jo ni jednog jedinog sata nisu
proveli na bojitu, ve su samo zbog tog razloga mogli tek djelimino
uspostaviti pristojan odnos sa starim vojnicima. Oni su, eto, posjedovali
odreene osobine koje su se mogle objasniti slubom na frontu, ali su
voditeljima ovih rezervnih dijelova trupa one ostale potpuno
neshvatljivima, dok ih je asnik, koji sluajno doao s fronta, bar znao
objasniti. Ovaj je posljednji, naravno, sam po sebi bio sasvim drugaije
cijenjen od ljudstva nego odjelni komandir. Ali, nezavisno od svega toga,
ope je raspoloenje bilo bijedno. Zabuavanje se vrednovalo ak kao
znak vee mudrosti, vjerno ustrajavanje, meutim, kao obiljeje
208
Obraun
unutarnje slabosti i ogranienosti. Kancelarije su zaposjeli idovi.
Gotovo svaki pisar idov, a svaki idov pisar. udio sam se
mnogobrojnosti boraca izabranog naroda, i nisam mogao drugaije, nego
ih usporediti s onim krtim brojem njihovih predstavnika na frontu.
Stvari su jo loije stajale u gospodarstvu. Ovdje je idovski narod zaista
postao prijeko potreban. Taj pauk poe polako iz svih pora isisavati
narodnu krv. Zaobilazno, preko ratnih udruga, pronaeno je sredstvo
postupnog upropatavanja nacionalnog i slobodnog gospodarstva.
Naglaavana je neophodnost neograniene centralizacije
Tako se stvarno dogodilo da se ve 1916/17. gotovo cjelokupna
proizvodnja nala pod kontrolom financijskog idovstva.
Ali, protiv koga se sada usmjeravala narodna mrnja?
U to sam vrijeme uasnut primjeivao kako se pribliava zla kob, koja je,
ako se u pravo vrijeme ne otkloni, morala zavriti slomom.
Dok je idov potkradao cijelu naciju i potinio je svojoj vlasti, hukalo
se protiv Prusa. Upravo kao ni na frontu, tako se ni kod kue protiv
ove otrovne propagande nije odozgo poduzimalo ba nita, inilo se, da
se uope ni ne sluti, da slom Prusije jo zadugo za sobom nee donijeti
polet Bavarskoj; naprotiv, svaki e pad jednoga morati za sobom, bez
mogunosti spasa, povui u provaliju i drugoga.
Takvo me je ponaanje beskrajno alostilo. U njemu sam mogao vidjeti
samo genijalni idovski trik, koji je opu pozornost sa sebe nastojao
skrenuti na druge. Dok se Bavarac i Prus spore, on je obojici pred nosom
izvlaio dasku ispod nogu; dok se u Bavarskoj psovalo Prusa, idov je
organizirao revoluciju i istovremeno razbio i Prusiju i Bavarsku.
Nisam mogao podnositi ovu prokletu prepirku izmeu njemakih
potomaka i radovah se ponovnom odlasku na front, za koji sam se
odmah, po svom dolasku u Miinchen, ponovno prijavio.
Poetkom oujka 1917. bio sam opet u svojoj regimenti.
Revolucija
209
#
Krajem 1917. inilo se da je prevladana najnia toka moralnog poraza
vojske. Cijela je vojska poslije ruskog sloma crpla ponovno svjeu snagu
i svjeu hrabrost. Uvjerenje da e se borba sada ipak zavriti pobjedom
Njemake, sve je vie poela zahvaati trupe. Ponovno se mogla uti
pjesma, a zlosretnici postadoe sve rjei. Ponovno se vjerovalo u
budunost domovine.
Posebno je italijanski slom u jesen 1918. proizveo najdivnije uinke; zar
se u toj pobjedi ipak nije vidio dokaz mogunosti, da se i neovisno od
ruskog bojita, moe probiti front. Velianstveno vjerovanje ponovno je
sad proimalo srca milijuna i doputalo da se s olakanim pouzdanjem
pohrli u susret proljeu 1918. Protivnik je, meutim, bio vidljivo
potiten. Te je zime bilo neto mirnije nego inae. Nastupilo je zatije
pred buru.
Ipak, dok je front upravo poduzimao posljednje pripreme za konani
zavretak vjeite borbe, a na zapadni front odlazili beskrajni transporti
ljudi i materijala, i dok su se trupe kolovale za veliki napad, u
Njemakoj izbi najvea prijevara u cijelom ratu.
Njemaka nije smjela pobijediti; u posljednjem trenutku, kada je pobjeda
ve prijetila zaleprati se na njemakim zastavama, poseglo se za
sredstvom koje se inilo prikladnim da se jednim udarcem u klici ugui
njemaki proljetni napad, kako bi se onemoguilo pobjedu:
Organiziran je municijski trajk.
Ako on uspije, njemaki bi front doivio slom, a ispunila se elja lista
Vonvartz, da ovaj puta pobjeda vie nee biti istaknuta na njemakim
zastavama. Front je, zbog pomanjkanja municije, morao biti probijen u
nekoliko tjedana; ofanziva je time bila sprijeena i Antanta spaena;
internacionalni kapital je, meutim, postao gospodarem Njemake, a
unutarnji cilj marxistike narodne prijevare postignut.
Razbijanje nacionalnog gospodarstva zbog uspostave vlasti
internacionalnog kapitala - cilj koji je postignut zahvaljujui gluposti i
lakovjernosti jedne strane i beskrajnog kukaviluka druge.
210
Obraun
U svakom sluaju, municijski trajk, u odnosu na izgladnjivanje fronta
orujem, nije imao oekivani posljednji uspjeh; on je propao prerano, a
da bi nedostatak streljiva kao takav - kakav je bio plan - osudio vojsku na
propast. Samo, koliko li je bila strasnija moralna teta koja je time
priinjena!
Prvo: Za to se jo borila ta vojska, kad sama domovina uope nije
eljela pobjedu? Za koga sve te ogromne rtve i odricanja? Vojnik se
treba boriti za pobjedu, a domovina trajka protiv toga!
Ali i drugo: Kakav je bio uinak na neprijatelja?
U zimi 1917/18. po prvi puta su se nadvili mrani oblaci na nebeskom
svodu saveznikog svijeta. Gotovo etiri godine su vrebali na njemakog
borca, i nisu ga mogli sruiti; pri tome je raspolagao samo rukom sa
titom koja mu je bila slobodna za obranu, dok je ma bio sad na Istoku,
sad na Jugu, da bi zadavao udarce. I sada je div konano imao zatiena
leda. Tekli su potoci krvi, dok mu konano nije uspjelo potui jednog od
protivnika. Sada se na Zapadu titu trebao prikljuiti i ma, i ako se
neprijatelja do sada nije uspjelo slomiti, sada ga je napad trebao pogoditi
samog.
Neprijatelj je strahovao i strepio za svoju pobjedu.
U Londonu i Parizu smjenjivala su se savjetovanja jedno za drugim. ak
je i neprijateljskoj propagandi bilo teko: nije vie bilo tako lako
dokazati bezizglednost njemake pobjede.
A isto je vailo i na frontovima na kojima je vladala potitena utnja, ak
i za same saveznike trupe. Gospodu je iznenada prola volja za
drskou. I njima se takoer poelo bistriti pred oima. Njihov se
duevni stav prema njemakom vojniku sada promijenio. Do sada je on
mogao, eto, vaiti za luaka predodreenog za poraz; ali je sad pred
njima stajao ruitelj ruskog saveznika. To iz nevolje roeno ogranienje
njemakih ofanziva samo na Istok, inilo se sada genijalnom taktikom.
Tri su godine ti Nijemci juriali protiv Rusije, u poetku prividno bez i
najmanjeg uspjeha. Gotovo su se smijali ovom besciljnom poetku; jer
je, konano, taj ruski div ipak morao, zahvaljujui brojnoj nadmoi
svojih ljudi, ostati
Revolucija
211
na kraju pobjednik, a Njemaka slomljena zbog iskrvavljenja. inilo se
da e stvarnost ovo nadanje i potvrditi.
Od rujanskih dana 1914., kada su se prvi puta pojavilebes-krajne kolone
ruskih zarobljenika poslije bitke kod Tannenberga, kreui se cestama i
vlakovima prema Njemakoj, ova se rijeka gotovo i nije prekidala - samo
se nakon svake potuene i unitene vojske iskrcavala nova. Neiscrpno
divovsko carstvo je davalo caru uvijek nove vojnike, a ratu nove rtve.
Koliko je dugo Njemaka mogla izdrati ovu trku? Zar jednom nije
morao doi dan, kad vie nee, nakon posljednje njemake pobjede, u
posljednju bitku ponovno nadolaziti ruske vojske? I to onda? Po
ljudskoj procjeni, pobjeda Rusije se vjerojatno mogla odgoditi, ali je do
nje moralo doi.
Sada je svim tim nadama doao kraj. Saveznik, koji je na oltar
zajednikih interesa poloio najvee rtve u krvi, bio je na kraju svojih
snaga i leao je na tlu, pred neumoljivim napadaem. U srca do tada
zaslijepljenih vojnika, uvukli su se strah i jeza. Strahovalo se od
nadolazeeg proljea. Jer, ako do sada nije polo za rukom pobijediti
Nijemca, dok se mogao samo djelomino angairati na zapadnom frontu,
kako se jo sada moglo raunati na pobjedu, kada se, kako se inilo, sva
snaga te strahovite herojske drave skupila za napad protiv Zapada.
Sjenke junotirolskih brda pritiskivale su i podsticale matu; sve do
flandrijskih maglutina, mrane su utvare obmanjivale ve potuene
vojnike kod Cadorna, a vjera u pobjedu je uzmicala pred strahom od
predstojeeg poraza.
I tada, kada se vjerovalo da se iz hladnih noiju uje ravnomjerna
tutnjava i primicanje jurinih armija njemake vojske i kad se u
straljivoj brizi ukoeno gledalo u predstojei sud, odjednom sijevnu
arko crvena svjetlost iz Njemake i baci zraku do posljednjih ljevkastih
rupa neprijateljskih granata; u momentu kada su njemake divizije
dobivale posljednje upute za veliki napad, izbi u Njemakoj generalni
trajk.
212
Obraun
Svijet je najprije ostao bez rijei. A tada neprijateljska propaganda,
slobodno odahnuvi, u dvanaesti sat, prigrabi ovu pomo. Jednim je
udarcem pronaeno sredstvo, da se klonulo pouzdanje saveznikih
vojnika, ponovno podigne, i vjerojatnoa pobjede ponovno osloni na
neto sigurno, a straljiva zabrinutost zbog predstojeih dogaaja,
pretvori u odluno pouzdanje. Regimentama koje su sa strepnjom
oekivale njemaki napad, sada se smjelo pruiti uvjerenje, da najvea
bitka svih vremena, koja e odluiti o kraju ovog rata, nee pripasti
smjelosti njemakog juria, ve ustrajnosti vlastite obrane. Mogli su sad
Nijemci pobjeivati koliko su htjeli, ali je u njihovu domovinu ula
revolucija, a ne pobjednika armija.
Ovo se vjerovanje poelo usaivati u srca svih itatelja engleskih,
francuskih i amerikih novina, dok je beskrajno spretna propaganda
trupe na frontu dizala na noge.
Njemaka pred revolucijom! Pobjeda saveznika nezadriva! Ovo je
bila najbolja medicina da se kolebljivom francuskom rutavcu i
engleskom Tommvu pomogne podii na noge. Sada su puke i mitraljezi
mogli opet bljuvati vatru, a umjesto bjeanja u paninom strahu, nastupio
je otpor pun nade.
To je bio uinak municijskog trajka. On je neprijateljskim narodima
ojaao vjeru u pobjedu i otklonio nemono oajanje saveznikog fronta,
a posljedica je bila da su tisue vojnika sve to trebali platiti svojom
krvlju. Pokretai ovog najpodlijeg lupekog poduhvata, bili su, meutim,
kandidati za najvie dravne poloaje u Njemakoj nakon revolucije.
Svakako, na njemakoj se strani najprije moglo prividno preboljeti
vidljivo povratno djelovanje ovog ina, ali nisu izostale posljedice na
protivnikoj strani. Otpor je izgubio besciljnost gubit-nike armije i
ustupio svoje mjesto ogorenosti borbe za pobjedu.
Jer, pobjeda je sada, prema ljudskoj procjeni, morala doi, ako se
zapadna fronta odri pred njemakim trupama samo jo nekoliko
mjeseci. U parlamentima Antante spoznata je prilika budunosti i bila su
odobrena neuveno visoka sredstva za produavanje propagande zbog
razbijanja Njemake.
Revolucija
213
#
Imao sam sreu sudjelovati u obe prve i u posljednjoj ofanzivi.
Bili su to najsnaniji utisci moga ivota: najsnaniji stoga, jer je sad, eto,
posljednji put, slino kao i 1914. borba izgubila karakter obrane i
poprimila karakter napada. Kroz rupe i rovove nj emake vojske
prostrujalo je sada duboko olakanje, jer je napokon, poslije vie od
trogodinjeg izdravanja u neprijateljskom paklu, doao dan osvete. Jo
jednom kliknue pobjedniki bataljuni i posljednji vijenci besmrtnog
lovora visjeli su na zastavama koje su pobjedniki leprale. Jo jednom
se prema nebu zaorie pjesme domovine i du beskrajnih kolona u
maru, po posljednji put se osmjehnu milost Gospoda svojoj nezahvalnoj
djeci.
#
U kasnom ljetu 1918. nad frontom je vladala teka sparina. Domovina se
sporila. Oko ega? Prepriavalo se tota u dijelovima trupa i na bojitu.
Sad bi rat bio bezizgledan i samo bi jo luaci mogli vjerovati u pobjedu.
Narod vie nije imao, kako se govorilo, nikakva interesa za dalje
ustrajavanje; taj su interes imali kapital i monarhija, - to je stizalo iz
domovine i o tome se razgovaralo i na frontu.
On je u poetku vrlo slabo reagirao na to. to se nas uope ticalo ope
pravo glasa? Zar smo se mi moda borili za to pune etiri godine? To je
bio podli banditski udarac, da se na ovaj nain mrtvim herojima u grobu
jo ukrade i ratni cilj. S povikom: Neka ivi ope i tajno pravo glasa!,
nikada nisu mladi regimentarci u Flandriji juriali u smrt, nego s
poklicima: Njemaka iznad svega na svijetu! Mala, ali ba ne i
potpuno beznaajna razlika. A oni, koji su traili izborno pravo, nisu
najveim dijelom ni bili tamo, gdje su ga sada htjeli izboriti. Front nije
poznavao cijelu tu politiku, partijsku fukaru. Gospoda parlamentarci
vidjeli su se samo
214
Obraun
malim dijelom tamo, gdje su se asni Nijemci u ono vrijeme nalazili,
ukoliko su jo imali svoje udove.
Tako je front u svom starom sastavu bio vrlo slabo prijem-ljiv za takav
novi ratni cilj gospode Eberta, Scheidemanna, Bartha, Liebcknechta itd.
Uope se nije shvaalo, zato su odjednom zabu-anti mogli prisvojiti
pravo vladanja dravom zaobilazei vojsku.
Moj je osobni stav od poetka bio vrst: do krajnosti sam mrzio cijelu tu
bandu bijednih partijskih propalica koja je varala narod. Odavno mi je
bilo jasno, da se kod ove bagre zaista ne radi o dobru nacije, ve o
punjenju njihovih praznih depova. A time to su oni i sami ve sada bili
spremni rtvovati zbog toga cijeli narod, pa ak i pustiti Njemaku, ako
je neophodno, da propadne, u mojim su oima bili zreli za konopac. Da
se u obzir uzmu njihove elje, to bi znailo interese radnitva rtvovati
za dobrobit jednog broja depara, a njih se ispuniti moglo samo tada, ako
je netko bio spreman izdati Njemaku.
Tako je jo uvijek razmiljao najvei broj boraca u vojsci. Samo oni, koji
su dolazili kao pojaanje iz domovine, postajali su ubrzano loiji i loiji,
tako da njihov dolazak nije znaio pojaanje, ve slabljenje borbene
snage. Naroito je bez vrijednosti bila mlada popuna. Cesto puta je bilo
ak i teko povjerovati da su ovo trebali biti sinovi istog onog naroda,
koji je nekad slao svoju mladost u borbu na Ypern.
U kolovozu i rujnu sve su se bre oitovale pojave raspada, iako se
napadako neprijateljsko djelovanje vie nije moglo ni usporediti s
uasom naih obrambenih bitaka. Bitke na Sommi i u Flandriji ostale su,
nasuprot ovima, u dalekoj prolosti izazivajui jezu.
Krajem rujna, moja je divizija po trei put stigla na iste one poloaje,
koje smo jednom kao regimente mladih ratnih dragovoljaca osvojili na
juri.
Kakvo sjeanje!
U listopadu i studenom 1914. tamo smo imali vatreno krtenje. S
ljubavlju u srcima prema domovini i s pjesmom na us-
Revolucija
215
nama, ila je naa mlada regimenta u bitku kao na ples. Ovdje se radosno
davala najdragocjenija krv u uvjerenju da e se domovini tako sauvati
njena nezavisnost i sloboda.
Srpnja 1917. stupismo po drugi puta na za sve nas sveto tlo. Zar u ovoj
zemlji nisu snivali nai najbolji drugovi, jo gotovo djeca, koji su nekad
ozarena pogleda, za svoju jedinu dragu im domovinu, juriali u smrt!
Mi stari, koji smo se jednom izvukli s regimentom, stajas-mo u
zanosnom strahopotovanju na ovom mjestu zakletve na vjernost i
odanost do smrti.
Ovo tlo koje je regimenta osvojila na juri prije tri godine, trebalo se
sada braniti u tekoj obrambenoj bitci.
Trotjednom uestalom topovskom paljbom pripremao je Englez veliku
flandrijsku ofenzivu. Ovdje se inilo kao da su oivjeli duhovi mrtvih;
regimenta se ukopavala u prljavo blato i uvlaila u pojedinane rupe i
kratere, i nije uzmicala niti se kolebala, te postade tako kao ve jednom
na tom istom mjestu, sve manja i tanja, sve dok konano, 31. srpnja
1917. ne provali engleski napad.
Prvih dana kolovoza bili smo zamijenjeni.
Iz regimenta je nastalo nekoliko eta; one su, oblijepljene naslagama
skorenog blata, teturale nazad, vie sline prikazama nego ljudima.
Samo, osim nekoliko stotina metara rupa od granata, Englez je na sebe
navukao samo smrt.
Sada, u jesen 1918. stajali smo po trei puta na tlu napada iz 1914. Nae
nekadanje odmorite, gradi Comines, sada je postajao poprite borbi.
Dabome, iako je poprite borbe bilo isto, promijenili su se ljudi; odsada
se u trupi politiziralo. Otrov zaviaja poeo je, kao i svugdje, i ovdje
postajati uinkovit. Posljednje pristigli regruti potpuno su zakazali - oni
su doli od kue.
U noi izmeu 13. i 14. listopada zapoe na junoj fronti kod Yperna
engleska artiljerijska paljba plinskim granatama, pri tome je koriten uti
kri, ije nam djelovanje nije bilo poznato, dok ga nismo isprobali na
vlastitom tijelu. I ja sam ga sam trebao upoznati jo te noi. Na
breuljku, juno od VVervicka, jo naveer
216
Obraun
13. listopada, upali smo u viesatno neprestano granatiranje plinskim
granatama, koje se zatim vie ili manje estoko produilo tijekom cijele
noi. Ve oko ponoi dio nas ispade iz stroja, medu njima nekoliko
drugova i zauvijek. Pred jutro i mene zahvati bol svakih etvrt sata, sve
gore i gore, te u sedam sati oteturah goruih oiju nazad, podnosei svoj
posljednji raport u ratu.
Ve nekoliko sati kasnije, moje su se oi pretvorile u arei ugljen i oko
mene nasta tama.
Tako sam dospio u vojnu bolnicu Pasewalk u Pomeraniji i tamo sam
morao - doivjeti revoluciju!
#
Ve due vrijeme u zraku je visjelo neto neodreeno, ali odvratno.
Meusobno se prialo da e sljedeeg tjedna konano zapoeti - nisam
mogao ni zamisliti to se pod tim podrazumijevalo. U prvom sam redu
mislio na neki trajk, slian onome od proljetos. Nepovoljne glasine
stalno su dolazile iz mornarice, u kojoj je, ini se, dolo do komeanja.
Ali i to mi se vie inilo jadnim proizvodom mate pojedinih momaka,
nego pojava u irim masama. U samoj vojnoj bolnici, svi su, dodue,
govorili o skorom zavretku rata, samo na jedno odmah, nitko nije
raunao. Novine nisam mogao itati.
U studenom je porasla opa napetost.
A tada, jednoga dana, iznenada i neoekivano, stie nesrea. Naidoe
mornari na kamionima i pozivae na revoluciju. U ovoj borbi
zaslobodu, ljepotu i dostojanstvo naeg narodnog bia, voe su bili
nekolicina idovskih mladia. Ni jedan od njih nije bio na frontu.
Okolnim nainom, putem takozvane vojne bolnice za triper, ta su
trojica orijentalaca bila vraena u zaviaj. I sada, u zaviaju, podigoe tu
crvenu krpu.
Meni je u posljednje vrijeme neto bolje. Bol koja je svrdlala u onim
dupljama poputala je; postupno mi je polazilo za rukom ponovno, u
grubim konturama, nauiti raspoznavati svoju okolinu.
Revolucija
217
Mogao sam se ponadati da u opet moi vidjeti bar toliko, da bih se
kasnije mogao prihvatiti kakva posla i zvanja. Nisam se, dabome, smio
nadati da u ikada vie moi crtati. Upravo sam bio na putu postupnog
poboljanja, kada se ba dogodila ta gnusoba.
Moja prva nada bila je jo uvijek, da se u ovoj izdaji zemlje moralo raditi
vie-manje samo o lokalnoj stvari. U tom sam smjeru pokuao ohrabriti
nekoliko drugova. Posebno su bili vie nego prijemivi moji bavarski
bolniki prijatelji. Raspoloenje ovdje je bilo sve drugo nego
revolucionarno. Nisam mogao ni zamisliti da e ovo ludilo izbiti i u
Miinchenu. Vjernost uzvienoj kui VVittels-bach, inila mi se ipak
vrom od volje nekoliko Zidova. Zato i nisam mogao drugaije, nego
povjerovati da se radi o puu mornarice koji e narednih dana biti skren.
Dooe i ti sljedei dani, a s njima najuasnija svjesnost moga ivota.
Sada glasine postadoe sve nesnosnije. Ono to sam drao lokalnim
dogaajem, postade opa revolucija. K tome stigoe jo i poraavajue
vijesti s fronta. Htjeli su kapitulirati. Pa zar je tako neto uope jo
mogue?
Desetog studenoga u bolnicu stie protestantski sveenik i odri govor;
sada saznasmo sve.
Uzbuen do krajnosti - bio sam nazoan tom kratkom govoru. inilo se
da stari, dostojanstveni gospodin jako drhe, kada nam je saopavao da
od sada kua Hohenzollern nee vie smjeti nositi njemaku carsku
krunu, da je domovina postala Republika, da moramo, eto, moliti
Svevinjeg, da ovoj promjeni ne uskrati svoj blagoslov i da u
predstojeem vremenu, ne napusti na narod. On pri tome, svakako, nije
mogao drugaije, morao je u malo rijei spomenuti kraljevsku kuu, htio
je istai njihove zasluge u Pome-raniji, u Prusiji, ne, u cijeloj njemakoj
domovini - pri tome poe tiho plakati u sebi - a u maloj sobi sva srca
obuze najdublja potite-nost; vjerujem da ni jedno oko nije moglo
zaustaviti suze. Ali, kada je stari gospodin pokuao govoriti dalje i poeo
nam priopavati da sad moramo zavriti ovaj dugi rat, da e domovina
ubudue biti izloena tekim pritiscima, jer je sad rat izgubljen, i da se
mi mora-
218
Obraun
mo pokoravati milosti pobjednika, a da primirje treba prihvatiti s nadom
u samilost naega dosadanjega neprijatelja - u tom trenutku ja to vie
nisam mogao izdrati. Postade mi nemogue da tu jo dalje ostanem. Na
oi mi je opet pao mrak, pipajui i teturajui vratih se u spavaonicu,
bacih se na krevet i zagnjurih vrelu glavu u deke i jastuke.
Od onoga dana kada sam stajao na grobu svoje majke, nikada nisam
plakao. Kad bi me u mladosti Sudbina nemilosrdno ibala, rastao bi moj
bijes. Kada je u dugim ratnim godinama smrt iz naih redova otimala
mnoge drage drugove i prijatelje, skoro mi se inilo grijehom jadikovati -
oni su ipak umrli za Njemaku! A kada na kraju i mene samoga - tek
posljednjih dana stravinog ratovanja - napade podmukli plin i poe mi
nagrizati oi, a ja u strahu da u zauvijek oslijepiti htjedoh u jednom
trenutku klonuti, tada kao grom odjeknu glas savjesti u meni: bijedna
kukavico, ti ipak plae, dok su u isto vrijeme na tisue proli gore od
tebe! I tako sam tupo i nijemo nosio svoju udes. Ali sada nisam vie
mogao drugaije. Tek sada spoznah koliko se sav taj lini jad gubi prema
nesrei domovine.
Sve je, dakle, bilo uzaludno. Uzaludne sve rtve i odricanja, uzaludna
glad i ed i to ponekad tijekom beskonanih mjeseci, uzaludni sati u
kojima smo pritisnuti strahom od smrti ipak izvravali svoju svetu
dunost, i uzaludna smrt dva milijuna ljudi koji su pri tome poginuli. Zar
se sad nisu morali otvoriti grobovi svih tih stotina tisua, koji su s vjerom
u domovinu nekada poli u boj, da se nikada vie ne vrate? Zar se oni
nisu morali otvoriti i poslati nijeme, blatom i krvlju poprskane heroje,
kao osvetnike duhove u zaviaj, koji ih je tako prezirno prevario za
njihovu najviu rtvu, koju na ovom svijetu ovjek moe uope prinijeti
svom narodu? Nisu li oni, ti vojnici kolovoza i rujna 1914., poginuli
zato, da bi u jesen iste godine, poslije starih drugova privukli regimente
dragovoljaca? Jesu li ti sedamnaestogodinji djeaci zbog toga pali u
flandrijskoj zemlji? Je li to bio smisao rtve, koju su njemake majke
prinijele domovini, kada su bolna srca putale najdrae
Revolucija
219
sinove u rat, da ih nikada vie ne vide? Zar se sve to dogodilo zbog toga,
da bi sada aka bijednih zloinaca poeljela podii ruku na domovinu?
Je li, dakle, zato njemaki vojnik na arkoj egi i snijenoj oluji
gladujui, muen edi i smrzavajui se, umoran od neprospava-nih noi i
beskrajnih mareva, sve to podnosio? Zar je zato leao u paklu uestale
topovske paljbe i u groznici otrovan plinom, ne uzmiui, uvijek svjestan
jedine dunosti: braniti domovinu od napada neprijatelja?
Ti su heroji, zaista zasluili bar jedan kamen s natpisom:
Putnie, ti koji dolazi u Njemaku, javi zaviaju, da mi ovdje
poivamo, vjerni domovini i pokorni dunosti.
A zaviaj - ?
Samo - je li to bila jedina rtva koju smo trebali podnijeti? Je li biva
Njemaka bila manje vrijedna? Nije li postojala i obveza prema vlastitoj
povijesti? Jesmo li mi jo uvijek vrijedni, da se slava prolosti odnosi i
na nas? Kako tek ovo djelo podvri na obraun budunosti?
Bijedni i pokvareni zloinci!
I to sam si vie u tom trenu pokuavao objasniti ovaj straan dogaaj,
tim vie mi je gorjelo elo od pobuenog ponienja i sramote. to je bila
sva bol u mojim oima, prema ovom jadu?
Ono to je slijedilo, bili su strani dani i jo gore noi -znao sam daje sve
izgubljeno. Nadati se milosti neprijatelja mogli su jedino najvei luaci,
ili - laljivci i zloinci. U tim je noima u meni rasla mrnja, mrnja
protiv poinitelja ovoga ina.
U danima nakon toga postajao sam svjestan i svoje Sudbine. Sada sam se
morao smijati pri pomisli na svoju vlastitu budunost, koja mi je jo prije
kratkog vremena prireivala toliko gorke brige. Zar nije bilo smijeno
graditi kue na takvom zemljitu? Konano mi je postalo jasno i to, da je
ipak dolo samo do onoga, ega sam se toliko esto plaio, a u to,
prosuujui po osjeanju, nisam nikada mogao povjerovati.
220
Obraun
Car Wilhelm II. kao prvi njemaki car pruio je marxis-tikim vodama
ruku pomirenja, ni ne slutei da ti nitkovi nemaju asti. Dok su jo drali
carsku ruku u svojoj, drugom su se ve hvatali bodea.
Sa idovima nema nikakvog paktiranja, ve samo tvrdo:
Ili-ili.
Odluih postati - politiarem.
Glava 8.
POETAK MOJE POLITIKE DJELATNOSTI
Jo krajem studenoga 1918. vratih se u Miinchen. Ponovno se odvezoh
do rezervnog bataljuna moje regimente, koji se nalazio u rukama vojnih
savjeta. Cijeli taj pogon mi se inio tako odvratnim, da sam odmah
odluio, ako to bude bilo mogue, ponovno otii odavde. Sa svojim
vjernim ratnim drugom Ernstom Schmied-tom dooh u Traunstein i
ostadoh tamo do rasformiranja logora. U oujku 1919. vratismo se
ponovno u Miinchen. Stanje je bilo neizdrivo i neizbjeno je
prisiljavalo daljem nastavku revolucije. Smrt Eisnera samo je ubrzala
razvoj i dovela konano do diktature savjeta, tonije reeno, do
privremene idovske vlasti, to je i bio prvobitni cilj zaetnika cijele ove
revolucije.
U to su se vrijeme u mojoj glavi rojili bezbrojni planovi. Danima sam
razmiljao to bi se uope sada moglo uiniti, a kraj svakog razmiljanja
bio je trijezna konstatacija, da ja kao Bezimeni, sam nisam imao ni
najmanjih preduvjeta za nekakvo svrhovito djelovanje. O razlozima
zato se jo ni tada nisam mogao odluiti pristupiti nekoj od postojeih
partija, govorit u jo kasnije.
Tijekom ove revolucije Savjeta nastupio sam po prvi puta, tako da sam
na sebe navukao ljutnju centralnog savjeta. U rano jutro 27. travnja 1919.
trebao sam biti uhien, ali ta tri klipana pred mojim u njih uperenim
karabinom nisu smogla potrebnu hrabrost, i ponovno odoe, onako kako
su i doli.
Nekoliko dana nakon osloboenja Munchena, bio sam pre-komandiran u
istranu komisiju o revolucionarnim dogaajima u drugoj pjeadijskoj
regimenti.
To je bila moja prva. manje ili vie, politika aktivna djelatnost.
222
Obraun
Ve nekoliko tjedana poslije toga, primio sam nareenje da sudjelujem u
jednom kursu, koji je organiziran za pripadnike oruanih snaga. Na
njemu je vojnik trebao dobiti odreena znanja o dravno-graanskom
miljenju. Za mene je vrijednost cijelog ovog skupa bila u tome, to sam
sada bio u prilici, upoznati nekoliko drugara istomiljenika s kojima sam
mogao temeljito raspraviti trenutno stanje. Svi smo mi vie ili manje bili
vrsto uvjereni da Njemaka vie nee moi biti spaena od sve
vidljivijeg sloma, zbog zloina partija iz studenog, Centra i
Socijaldemokracije, ali da i takozvani graanski nacionalni savezi, ak
i uz najbolju volju, nee vie biti u stanju nita popraviti, to se i
dogodilo. Ovdje je nedostajao itav niz preduvjeta, bez kojih takav rad
nije mogao ni uspjeti. Vrijeme koje je uslijedilo, dalo je naim tadanjim
shvaanjima za pravo.
Tako je u naem malom krugu razmatrano osnivanje nove partije.
Osnovne misli koje su nam tada lebdjele pred oima, bile su iste one koje
su se kasnije ostvarile u Njemakoj radnikoj partiji. Ime
novoosnovanog pokreta, moralo je od poetka pruiti mogunost
pribliavanja irokim masama; jer bez toga svojstva, cjelokupan se rad
inio nesvrsishodnim i suvinim. Tako smo doli do imena
Socijalrevolucionarna partija; a to zbog toga, jer su socijalna gledita
novog utemeljenja zaista znaila revoluciju.
A dublji razlog za to bio je u sljedeem:
Ma koliko da sam se ja jo i ranije bavio gospodarskim problemima, to je
ipak, vie ili manje, ostajalo uvijek u granicama koje su same po sebi
proizile iz razmatranja socijalnih pitanja. Tek se kasnije ovaj okvir
proirio, zbog ispitivanja njemake politike saveza. Ona je, svakako,
velikim dijelom bila uinak pogrene procjene gospodarstva, kao i
nejasnoe o moguim osnovama ishrane njemakog naroda'u budunosti.
Sva su se ova razmiljanja, meutim, jo uvijek temeljila na miljenju,
daje u svakom sluaju kapital samo uinak rada, i stoga, kao i on sam,
podlijee korekturi svih onih imbenika koji ljudsku djelatnost mogu ili
unapreivati ili sputavati. U tome je tada, sadran i nacionalni znaaj
kapitala,
Poetak moje politike djelatnosti 223
jer on potpuno ovisi samo od veliine sloboda i snage drave, dakle
nacije, i ve samom ovom povezanou, kapital mora dovesti do
unapreenja drave i nacije, i to na osnovu jednostavnog nagona za
samoodranjem, tj. daljim rasploivanjem. Ova upuenost kapitala na
slobodnu nezavisnu dravu, prisiljava ga da se sa svoje strane zalae za
ovu slobodu, mo, snagu itd. nacije.
Time bi zadaa drave prema kapitalu bila razmjerno jednostavna i jasna;
kapital bi se trebao brinuti samo za to, da ostane dravna slukinja i da si
ne umilja, da moe biti gospodar nacije. Ovo se stajalite tada moglo
odrati izmeu dvije granine crte; odravanje ivotno sposobnog
nacionalnog gospodarstva s jedne strane, a s druge, osiguranje socijalnih
prava radnika.
Razliku ovog istog kapitala, kao posljednjeg rezultata stvaralakog
rada, nasuprot kapitalu, ija egzistencija i bit poivaju iskljuivo na
pekulacijama, nisam prije mogao prepoznati sa eljenom jasnoom. Za
to mi je nedostajao prvi podsticaj, na koji jo nisam bio naiao.
To mi je sada u najosnovnijem obliku osigurao jedan od gospode
predavaa, na ve spomenutom kursu - Gottfried Feder.
Po prvi puta u svom ivotu razaznao sam jedno principijelno
razraunavanje s internacionalnim burzijanskim i kreditnim kapitalom.
im sam otsluao prvo Federovo predavanje, kroz glavu mi je odmah
prostrujala misao, da sam pronaao jednu od najbitnijih pretpostavki za
osnivanje nove partije.
#
Federova zasluga bila je u mojim oima u tome, to je on s bezobzirnom
brutalnou utvrdio kako spekulativni, burzovni i kreditni kapital teti
nacionalnom gospodarstvu, a istovremeno i razobliio njegovu prastaru
pretpostavku - kamate. Njegova su izlaganja u svim principijelnim
pitanjima bila tako tona, da su im kritiari unaprijed manje mogli
osporavati teorijsku tonost ideje,
224
Obraun
a vie su, naprotiv, sumnjati u praktinu mogunost njena sprovo-denja.
Samo, ono to je u oima drugih bila slabost Federovih izlaganja, u
mojim im je oima pridavalo snagu.
#
Zadaa Programera i nije utvrditi razliite stupnjeve ispunjivosti neke
stvari, ve stvar kao takvu razjasniti; to znai: on se treba manje brinuti
za sam put, a vie za cilj. Ovdje, meutim, odluuje principijelna tonost
neke ideje, a ne tekoa njenog spro-vodenja. im Programer pokua
umjesto o apsolutnoj istini voditi rauna o tzv. svrsishodnosti i
ostvarivosti, njegov rad tada prestaje biti polarna zvijezda
istraivakog ovjeanstva a, umjesto toga, postaje recept
svakodnevnice. Programer nekog pokreta ima za cilj utvrditi ga, a
politiar, osigurati njegovo ispunjenje. Jedan je, prema tome, u svom
miljenju odreen vjenom istinom, a drugi, svojim djelovanjem vie
odgovarajuom praktinom stvarnou. Veliina jednog je u apsolutnoj,
apstraktnoj tonosti njegove ideje, a drugog, u tonom stajalitu prema
datim injenicama i njihovoj korisnoj upotrebi, pri emu mu kao
zvijezda vodilja slui cilj to ga je postavio Programer. Dok se za znaaj
nekog politiara kao probni kamen smije promatrati uspjeh njegovih
planova i djela, to znai, dakle, njihovo samoostvarenje, ostvarivanje
posljednje namjere Programera, ne moe nikada uslijediti, dok ljudska
misao ne bude mogla shvatiti istine i postaviti kristalno jasne ciljeve;
samo njihovo potpuno ostvarenje moe propasti i zbog ope ljudske
nesavrenosti i nedovoljnosti. to e ideja biti apstraktno tonija, a time i
snanija, utoliko e nemogunije biti njeno potpuno ostvarenje, dokle
god ono ovisi iskljuivo o ljudima. Stoga se znaaj Programera ne smije
mjeriti prema ispunjenju njegovih ciljeva, nego po njihovoj ispravnosti i
utjecaju kojeg su izvrili na razvoj ovjeanstva. Kada bi bilo drugaije,
osnivae religija se ne bi smjelo ubrojiti u najvee ljude ove Zemlje, jer,
eto, ispunjenje njihovih etikih namjera nikada nee biti ak ni priblino
potpuno.
Poetak, moje politike djelatnosti
225
ak je i religija ljubavi u svom djelovanju samo slabi odsjaj htijenja
njenog uzvienog utemeljitelja; njen je znaaj samo u smjeru koji je ona
pokuala dati opem ljudskom, kulturno-etikom i moralnom razvoju.
Prevelika razliitost zadae Programera i poltiara takoer je uzrok zato
gotovo nikada ne moe doi do sjedinjenje obojice u jednoj osobi. Ovo
posebno vai za takozvanog uspjenog politiara malog formata, ija
je djelatnost, najee, stvarno umjetnost mogueg, kako je Bismarck
politiku uope preskromno odredio. to je takav politiar slobodniji od
velikih ideja, utoliko e laki i ei, vidljiviji i bri, biti njegovi uspjesi.
Dabome, oni su time takoer posveeni ovozemaljskoj prolaznosti i
ponekad ne preivljavaju smrt svojih oeva. Djelo takvih politiara je za
potomstvo, uzevi jedno s drugim, beznaajno, jer njegovi uspjesi u
sadanjosti, eto, poivaju na ostajanju po strani od svih stvarno velikih i
odluujuih problema, zamisli, koji bi kao takvi mogli biti od vrijednosti
i za kasnije generacije.
Sprovodenje takvih ciljeva koji imaju vrijednost i znaaj tek za daleku
budunost, najee je malo privlano za same njihove pobornike, jer
rijetko nailaze na razumijevanje velikih masa, koje bolje shvaaju odluke
o pivu i mlijeku, nego dalekovidne planove za budunost, do ijeg
ostvarenja moe doi tek kasnije i ija je e korist uope biti za dobrobit
tek sljedeih pokoljenja.
Tako e se ve i zbog odreene tatine, koja je uvijek roaka gluposti,
velika masa politiara drati daleko od svih stvarno tekih planova za
budunost, kako ne bi izgubili trenutne simpatije velike gomile. Uspjeh i
znaaj takvog politiara nalazi se iskljuivo u sadanjosti, a uope nita
ne ostaje za sljedea pokoljenja. A male glavice tako neto obino i vrlo
malo smeta; one su time zadovoljne.
Drugaije stoje stvari s Programerom. Njegov je znaaj skoro uvijek
samo u budunosti, jer je on ovjek koga se, nerijetko, oznaava rjeju
zanesenjak. Jer, ako se stvarno umjetnost politiara promatra kao
umjetnost mogueg, onda Programer spada u one za koje se kae da se
sviaju samo Bogovima, jer trae i ele
226
Obraun
nemogue. On e se uvijek morati odrei priznanja sadanjosti, ali e
zato, ako su mu misli besmrtne, eti slavu potomstva.
Unutar dugih perioda ovjeanstva, moe se jednom dogoditi da se
politiar sjedini s Programerom. I to je ovo sjedinjenje dublje, tim su
vei otpori koji se tada suprotstavljaju djelovanju politiara. On vie ne
radi za potrebe, koje su jasne bilo kom malograaninu, ve za ciljeve
koje shvaaju samo malobrojni. Zato je njegov ivot razapet od ljubavi
do mrnje. Protest sadanjosti koja tog ovjeka ne shvaa, bori se s
priznanjem potomstva za koje on ustvari radi.
Jer, to su djela nekog ovjeka znaajnija za budunost, tim e ih tee
moi shvatiti sadanjost, utoliko je tea i borba i utoliko rjei uspjeh.
Procvjeta li uspjeh nekome u stoljeu, tada ga, moda, u njegovim
kasnim danima moe i obasjati blagi odsjaj dolazee slave. Dabome, da
su ti velikani, samo maratonci povijesti; lovorov vijenac sadanjosti
dotie samo ela umiruih heroja.
Medu njih se, ipak, uraunavaju veliki borci ovoga svijeta, koji su,
neshvaeni od sadanjosti, ipak bili spremni izboriti bitku za svoje ideje i
ideale. To su oni, koji e jednog dana stajati najblie narodnom srcu; ini
se gotovo tako, da e se tada svaki pojedinac osjeati obveznim popraviti
u prolosti ono u emu se sadanjost prema tim velikanima jednom
ogrijeila. Njihov ivot i djelo bit e popraeni dirljivim zahvalnim
divljenjem, a naroito u sumornim danima, opet e ponovno bodriti
slomljena srca i zdvojne due.
Ovdje, meutim, ne pripadaju samo ovi stvarno veliki dravnici, ve i svi
ostali veliki reformatori. Pored Friedricha Velikog, ovdje su i Martin
Luther, ali i Richard Wagner.
Kada sam sluao prvo predavanje Gotfrieda Federa o Prekidu kamatnog
ropstva, odmah sam znao da je ovdje rije o teoretskoj istini, koja bi
mogla biti od nesagledivog znaaja za budunost njemakog naroda.
Otro odvajanje berzijanskog kapitala od nacionalnog gospodarstva,
pruilo je mogunost suprotstavljanja internacionalizaciji njemakog
gospodarstva, a da se istovremeno s borbom protiv kapitala uope ne
ugroze temelji nezavisnog nacio-
Poetak moje politike djelatnosti
227
nalnog samoodranja. Razvoj Njemake bio mi je pred oima ve vie
nego jasniji, a da ne bih znao da najtea borba, koja se mora povesti i biti
izvojevana, nije vie borba protiv neprijateljskih naroda, ve protiv
internacionalnog kapitala. U Federovom predavanju naslutio sam snanu
parolu za nadolazee bitke.
I ovdje je kasniji razvoj dokazao koliko je bio toan na tadanji osjeaj.
Danas nas mudrijai, nai graanski politiari, vie ne ismijavaju; danas
ak i oni sami vide, ukoliko nisu svjesni la-ljivci, da internacionalni
burzovni kapital nije bio samo najjai ratni huka, nego upravo sada,
nakon zavretka borbi, nita se ne poduzima, da se mir ne bi pretvorio u
pakao.
Borba protiv internacionalnog financijskog i kreditnog kapitala, postala
je najvanijom programskom tokom borbe njemake nacije za svoju
gospodarsku neovisnost i slobodu.
to se pak tie zamjerki takozvanih praktiara, moe im se odgovoriti
sljedee: Sve bojazni od stravinih gospodarskih posljedica sprovodenja
prekida kamatnog ropstva su suvine; jer su, prvo, dosadanji
gospodarski recepti nanijeli veliko zlo njemakom narodu, stavovi po
pitanjima nacionalnog samopotvrdivanja vrlo jako nas podsjeaju na
uvjerenje slinih strunjaka prijanjih vremena, na primjer, miljenja
bavarskog medicinskog kolegija u povodu pitanja uvoenja eljeznice.
Sve bojazni ove uzviene korporacije nisu se od tada, kao to je poznato,
kasnije ostvarile; putnici u vlakovima novoga parnog konja nisu dobili
vrtoglavicu, promatrai se, takoer, nisu razboljeli, a odrekli su se i
daane ograde, koja bi taj izum uinila nevidljivim. Samo to su
daane ograde u glavama ovih takozvanih strunjaka ostale
ouvane i za potomstvo.
Drugo, ipak treba primijetiti sljedee: Svaka, pa ak i najbolja, ideja
postaje opasnost, ako si uobrazi da je sama sebi svrhom, a u stvarnosti
pak predstavlja samo sredstvo te svrhe - ali za mene i za sve istinske
nacionalsocijaliste postoji samo jedna doktrina: narod i domovina.
228
Obraun
Ono za to se mi borimo, jest osiguranje postojanja i umnoavanja nae
rase i naeg naroda, ishrana njegove djece i odranje istoe krvi,
sloboda i nezavisnost domovine, da bi na narod zbog ispunjenja misije,
koju joj je dodijelio Tvorac univerzuma, mogao sazrijeti.
Svaka misao i svaka ideja, svako uenje i sve znanje trebaju sluiti ovoj
svrsi. Polazei s tog stajalita, sve se takoer mora ispitati i primijeniti ili
odbaciti prema svojoj svrsishodnosti. Tako se ni jedna teorija ne moe
okameniti u posljednju doktrinu, jer, sve mora, naravno, sluiti samo
ivotu.
Tako su meni spoznaje Gottfrieda Federa bile podsticaj da se na temeljit
nain uope i pozabavim ovim podrujem, koje mi je, eto, do tada bilo
jo jako malo shvatljivo.
Poeo sam ponovno uiti, i tek sam sada stvarno dospio do pravog
shvaanja sadraja i htijenja ivotnog djela idova Karla Marxa. Njegov
Kapital mi je tek sada bio shvatljiv, isto tako kao i borba
socijaldemokracije protiv nacionalnog gospodarstva, koja je trebala samo
pripremiti teren za vladavinu stranog internacionalnog financijskog i
burzovnog kapitala.
#
Samo, ovi su kursevi za mene i u jednom drugom pogledu bili od
najveeg posljedinog znaaja.
Jednoga sam se dana javio za diskusiju. Neki od sudionika je pomislio da
sada mora za idove lomiti koplja i poe ih u duim izvodima braniti. To
me razdrailo, te mu se suprotstavih. Najvei broj nazonih sudionika
kursa opredijelio se za moje stajalite. A uinak je, meutim, bio da sam
nekoliko dana kasnije bioodreen da u nekoj tadanjoj mtinchenskoj
regimenti budem rasporeen za takozvanog obrazovnog asnika.
Disciplina trupe bila je u to vrijeme prilino slaba. Trpjela je od
naknadnog djelovanja vremena vojnih savjeta. Samo potpuno polagano i
oprezno moglo se prijei na to da se umjesto dobro-
Poetak moje politike djelatnosti
229
voljne poslunosti, kako su obino utivo zvali taj svinjac pod Kurtom
Eisnerom, ponovno uvede vojna disciplina i hijerarhija. Isto je tako,
samu trupu trebalo nauiti osjeati i misliti nacionalno i domovinski. U
oba ova smjera kretalo se podruje mojega novog djelovanja.
Poeh sa svom radou i predanou. Ukazala mi se ipak prilika govoriti
pred veim sluateljstvom; i to sam uvijek prije, a da to nisam ni znao,
iz istog osjeaja pretpostavljao, sada se i dogodilo: mogao sam
govoriti. A i glas mi se ve prilino oporavio, tako da sam, bar u malim
vojnikim sobama, sada bio dovoljno razumljiv.
Ni jedna me zadaa nije mogla uiniti sretnijom od ove, jer sam sada
mogao, jo i prije moga otputanja, uiniti korisne usluge instituciji, koja
mi je beskrajno leala na srcu - vojsci.
Smio sam takoer govoriti i o uspjehu: mnogo stotina, ak i tisue,
drugova ponovno sam, tijekom svojih predavanja vratio svojem narodu i
domovini. Nacionalizirao sam trupu i mogao i na tom putu pripomoi
jaanju ope discipline.
Ponovno sam pri tome upoznao odreeni broj drugova, istomiljenika,
koji su mi kasnije pomogli stvoriti poetnu osnovu novoga pokreta.
Glava 9.
NJEMAKA RADNIKA PARTIJA
Jednoga dana dobih od svog pretpostavljenog nareenje da ispitam
kakvo je to, po svom izgledu, politiko udruenje, koje pod imenom
Njemaka radnika partija namjerava narednog dana odrati svoj skup,
a na kome je zasigurno trebao govoriti Gott-fried Feder; morao sam,
dakle, otii tamo i pogledati tu udrugu, i o tome kasnije podnijeti
izvjetaj.
Radoznalost koju je tada vojska pokazivala prema politikim partijama,
bila je vie nego razumljiva. Revolucija je vojniku dala pravo politikog
aktiviranja, to su sada ak i oni najneiskusniji obilato koristili. Tek u
momentu kada su Centar i Socijaldemokracija, na vlastitu alost, morali
uvidjeti da se simpatije vojnika okreu od revolucionarnih partija prema
nacionalnim pokretima i ponovnom nacionalnom preporodu, osjetila se
potreba da se trupi ponovno oduzme birako pravo i zabrani politika
djelatnost.
Da su za ovom mjerom posegnuli Centar i Marxizam bilo je razumljivo,
jer da se nije poduzelo ovo podrezivanje dravno-gradanskih prava -
kako se nazivala politika ravnopravnost vojnika poslije revolucije - ne
bi ve nakon nekoliko godina bilo drave studenog, a time ni daljeg
nacionalnog obeaivanja i sramote. Trupa je tada bila na najboljem
putu skinuti naciji s vrata njene krvopije i sluge Antante. To to su se
takozvane nacionalne partije oduevljene za korekturu dotadanjih
shvaanja zloinaca iz studenog, slagale i pripomagale da sredstvo
nacionalnog uzdizanja uine nekodljivim, ponovno je pokazalo dokle
jo mogu odvesti doktrinarne predodbe ovih najbezazlenijih od
bezazlenih. Ovo, od starake nemoi stvarno duhom oboljelo graanstvo
sasvim je ozbiljno zastupalo miljenje, da e vojska ponovno postati ono
to je i bila, naime, utoite njemake obrambene sposobnosti,
Njemaka radnika partija
231
dok su joj Centar i Marxizam namjeravali samo izbiti opasni nacionalni
otrovni zub, bez koga vojska, zapravo, vjeito ostaje samo policija, a ne
trupa, koja bi se bila u stanju boriti protiv neprijatelja; neto to se je u
nadolazeem vremenu svakako dovoljno i dokazalo.
Ili su, moda, nai nacionalni politiari povjerovali da bi razvoj vojske
mogao biti drugaiji od nacionalnog razvoja? To bi ovoj gospodi
izgledalo prokleto slino, a potie otuda, to su oni u ratu, umjesto da
budu vojnici, bili brbljivci, dakle, parlamentarci, koji nemaju pojma to
se dogaa u grudima ljudi koje velianstvena prolost podsjea da su
jednom bili prvi vojnici svijeta.
Tako odluih otii na taj ve spomenuti skup, ove, meni do tada jo
potpuno nepoznate, partije.
Kada sam te veeri doao u za nas kasnije povijesni Lei-berzimmer
nekadanje Sternecker pivnice u Miinchenu, tamo nadoh oko dvadeset
do dvadeset i pet nazonih, uglavnom iz donjih slojeva stanovnitva.
Predavanje Federa bilo mi je poznato ve s prethodnih kurseva, tako da
sam se mogao vie posvetiti promatranju samog drutva.
Moj je utisak bio ni dobar ni lo; nova udruga kao i tolike druge. To je,
naime, bilo vrijeme kada se svatko tko nije bio zadovoljan dosadanjim
razvojem, a vie nije imao nikakvog povjerenja u postojee partije,
osjeao pozvanim osnovati novu partiju. Tako su, kao iz zemlje, posvuda
nicale ove udruge, da bi nakon nekog vremena ponovno nestajale bez
traga i glasa. Njihovi osnivai najee nisu imali pojma o tome, to
znai iz neke udruge stvoriti partiju, ili ak i pokret Tako su se ove
osnivake tvorevine, gotovo uvijek, same od sebe, guile u svojoj
smijenoj malograantini.
Nita drugaije nisam procijenio ni Njemaku radniku partiju, nakon
otprilike dvosatnog sluanja. Kada je Feder konano zavrio, laknulo mi
je. Dovoljno sam vidio i htjedoh ve poi, ali me tada najavljen slobodni
razgovor potaknu da jo ostanem. I ovdje se inilo da sve protie
besmisleno, dok, iznenanda, do rijei
232
Obraun
ne doe neki profesor. On je najprije posumnjao u tonost Federovih
osnova, a onda se opet - nakon jako dobrog Federovog odgovora -
iznenada naao na tlu injenica, ne propustivi priliku mladoj partiji
najizriitije preporuiti da kao posebno vaan programski stav, pokrene
borbu za odvajanje Bavarske od Prusije. Taj je ovjek vrlo drsko
tvrdio, da bi se u tom sluaju Njemako-Austrija odmah prikljuile
Bavarskoj, da bi onda mir, ree on, bio mnogo bolji, i jo sline gluposti.
Tada nisam mogao drugaije, nego se javiti za rije, kako bih ovom
nadobudnom gospodinu rekao svoje miljenje o tom pitanju - s takvim
uspjehom, da je taj gospodin, prethodni govornik, jo prije nego to sam
zavrio, kao popisana pudlica napustio lokal. Dok sam govorio,
promatrali su me iznenaenim pogledima, a kad sam namjeravao skupu
rei laku no i otii, priskoi mi neki ovjek, predstavi mi se (ime mu
nisam ba tono razumio) i utisnu mi u ruku malu sveicu, zasigurno
neku politiku brouru, s usrdnom molbom da je svakako proitam.
To mi je bilo vrlo prijatno, jer sam se smio i ponadati da u tako, moda
na najbolji nain, upoznati ovu dosadnu udrugu, te da neu morati jo i
nadalje posjeivati tako zamamljivi skup. Uostalom, ovaj je, oigledno
radnik, ostavio na mene dobar utisak. Tako ja, dakle, i odoh.
U to sam vrijeme jo stanovao u kasarni Drugog pjeadijskog puka, u
maloj sobici, koja je jo uvijek vrlo jasno pokazivala tragove
revolucije.Tijekom cijelog dana bio sam vani, najee u 41. streljakoj
regimenti, ili na skupovima, na predavanjima u nekom drugom dijelu
trupe, itd. Samo sam nou spavao u svom konaitu. Kako sam se
svakog jutra budio obino rano, jo prije pet sati, navikao sam se na igru,
da mievima koji su u sobici vodili svoje kolo, dobacim na pod nekoliko
komadia tvrdih ostataka, ili korica kruha, i onda promatram kako se te
ljupke ivotinjice otimaju o to malo ukusnih zalogaja. U svom sam
ivotu proivio ve toliko mnogo jada, da sam si mogao predobro
predoiti glad, pa i zadovoljstvo ovih malih bia.
Njemaka radnika partija
233
I jutro, nakon toga skupa, leao sam oko pet sati budan na svom leaju i
promatrao iv promet i pretravanje. Kako vie nisam mogao zaspati,
iznenada se sjetih prole veeri i one sveie to mi ju je dao onaj
radnik. Tako poeh itati. Bila je to mala broura u kojoj je pisac, ba taj
radnik, prikazivao kako mu je iz zbrke marx-istikih i sindikalistikih
fraza ponovno uspjelo doi do nacionalnog miljenja; otuda takoer i
naslov: Moje politiko buenje. I kako zapoeh, tako sa zanimanjem i
proitah taj mali spis. U njemu se zrcalio proces, to sam ga i ja, prije
dvanaest godina, doivio na vlastitoj koi. Nehotice vidjeh pred sobom
svoj vlastiti razvoj koji je ponovno oivio preda mnom. Tijekom dana jo
sam nekoliko puta razmiljao o toj stvari i htjedoh je konano zaboraviti,
kad ni tjedan dana kasnije, na moje iznenaenje, primih dopisnicu iji je
sadraj bio, da sam primljen u Njemaku radniku partiju; da se o
tome trebam izjasniti, te zbog toga ve sljedee srijede doi na sjednicu
partijskog odbora.
Na taj sam nain, svakako vie nego iznenaen, stekao povjerenje
lanova, i nisam znao da se zbog toga ljutim ili smijem. Pa ja uope
nisam ni pomiljao ui u neku gotovu partiju, nego sam htio osnovati
svoju vlastitu. Ovaj neprihvatljivi zahtjev nije, to se mene tie, uope
dolazio u obzir.
Ve sam gospodi htio dostaviti svoj pismeni odgovor, ali je ipak
pobijedila znatielja, te se odluih pojaviti utvrenog dana i usmeno
obrazloiti svoje razloge.
Dola je i srijeda. Gostionica u kojoj se trebala odrati najavljena
sjednica, zvala se Alte Rosenbad, u Herrnstrasse; neki vrlo siromaan
lokal u koji se nabasa tek samo svakog blagdana. Nikakvo udo, jer je
1919. godine oskudan jelovnik nuen i u boljim gostionicama, jedva
mogao koga privui. Za ovu gostionicu do tada nisam nikada uo.
Prooh kroz slabo osvijetljenu prostoriju za goste, u kojoj nije sjedio ni
jedan gost, potraili vrata sporedne prostorije, i preda mnom je bio
sastanak. U polumraku napola demolirane plinske lampe, za jednim su
stolom sjedila etiri mlada mukarca, meu
234
Obraun
kojima i pisac male broure, koji me je odmah najljubaznije pozdravio i
kao novom lanu Njemake radnike partije, poelio mi dobrodolicu.
A ja sam sada bio ipak neto zbunjen. Nakon to mi je priopeno da bi
pravi predsjednik za cijeli teritorij carstva tek trebao doi, odluio sam
ipak jo priekati sa svojom izjavom. Konano se pojavi i on. To je bio
voditelj skupa u Sternecke pivovari prigodom Federova predavanja.
U meuvremenu postadoh opet znatieljan, eljno oekujui stvari koje
su se trebale dogoditi. Sada sam bar upoznao imena pojedine gospode.
Predsjednik carske organizacije bio je neki gospodin Harrer, a grada
Mtinchena, Anton Drexler.
Proitan je zapisnik s posljednje sjednice, te dato povjerenje zapisniaru.
A tada je doao na red blagajniki izvjetaj. - u posjedu udruge nalazilo
se ukupno sedam maraka i pedeset Pfen-niga, za to je blagajniku
iskazano ope povjerenje. I to je opet uneseno u zapisnik. Tada je na red
dolo itanje odgovora prvog predsjednika na po jedno pismo iz Kiela,
Dusseldorfa i Berlina. Svi su sa zadovoljstvom prihvaeni. Tada je
priopena prispjela pota - po jedno pismo iz Berlina, Dusseldorfa i
Kiela, ije je prispjee, ini se, prihvaeno s velikim zadovoljstvom. Ova
rastua razmjena pisama objanjena je kao najbolji i vidljivi znak sve
ras-prostranjenijeg znaenja Njemake radnike partije, i tada - tada je
odrano dugo savjetovanje o novim odgovorima koje je trebalo poslati.
Strano! Strano! Pa to je bila mljekarska udruga najgore vrste i oblika.
U takav sam, dakle, klub trebao ui?
Tada se dolo do pitanja prijema novih lanova, to znai, na raspravu je
doao lov na mene.
Poeh postavljati pitanja, ali osim nekoliko osnovnih postavki, nije
postojalo nita, nikakav program, nikakav letak, uope nita tiskano,
nikakve lanske karte, pa ak ni najbjedniji tambilj - samo su oigledno
postojali dobra vjera i dobra volja.
Njemaka radnika partija
235
Proao me je svaki smijeh, jer to je ovo bilo drugo, do tipian znak
potpune bespomonosti i potpune malodunosti, kao i u svim postojeim
partijama, njihovim programima, njihovim namjerama i njihovom
djelovanju? Ono to je ovo nekoliko mladih ljudi ovdje skupilo u jednu
izvana tako smijenu djelatnost, bio je ipak samo izljev njihova
unutarnjeg glasa, koji im je, vie po osjeaju nego svjesno, govorio da je
cijelo dosadanje partijsko tkivo bilo nepogodno za uzdizanje njemake
nacije, kao i za iscjeljivanje njenih umutarnjih rana. Na brzinu sam
proitao uvodne postavke napisane pisaim strojem, i iz njih sam
sagledao, vie neko traenje, nego znanje. Ovdje je mnogo toga bilo
zamueno ili nejasno, puno toga je nedostajalo, ali nije postojalo nita,
to opet ne bi bilo znak neke borbene spoznaje.
Ono to su ti ljudi osjeali, to sam spoznao i ja: bila je to enja za nekim
novim pokretom koji je trebao biti vie nego partija u postojeem smislu
rijei.
Kad sam te veeri ponovno uao u kasarnu, o ovoj sam udruzi stvorio
svoju prosudbu.
Stajao sam, svakako, pred najteim pitanjem svoga ivota: da li bih
trebao ovdje pristupiti ili bih trebao odstupiti.
Razum me mogao savjetovati samo da odstupim; osjeaj mi, meutim,
nije dao mira, i to sam ee pokuavao sagledati besmislenost cijelog
kluba, tim je ee, opet, osjeaj govorio za njega.
Narednih dana nisam imao mira.
Poeo sam razmiljati i ovako i onako. Ve sam se davno odluio
aktivirati politiki; da se to moglo dogoditi samo u nekom novom
pokretu, bilo mi je takoer jasno, nedostajao mi je jo samo podsticaj za
akciju. Nisam spadao u ljude koji danas neto ponu, da bi to sutra ve
zavrili i, ako je mogue, preli na neku novu stvar. Upravo takvo
uvjerenje je bilo glavnim razlogom zato sam se tako teko mogao
odluiti na neku takvu tvorevinu, koja je ili morala biti sve, ili je bilo
najsvrsishodnije da potpuno prestane. Znao sam da e to za mene biti odi
uka zauvijek, od koje vie nikada
236
Obraun
neu moi natrag. Za mene tada to vie nije bila prolazna igrarija, ve
krvava zbilja. Tada sam jo uvijek imao instinktivnu odbojnost prema
ljudskoj opsjednutosti da sve zaponu, a da nita od toga ne sprovedu. Ti
poduzetni ljudi koji misle da se razumiju u sve, bili su mi mrski.. Drao
sam, da je aktivnost takvih ljudi gora od nerada.
ini se da mi je sama Sudbina ukazala prstom. Jer ja nikada i ne bih
pristupio nekoj postojeoj velikoj partiji, a razlog za to u jo poblie
objasniti. inilo mi se je da ova smijeno malena tvorevina sa svojih
nekoliko lanova ima i jednu prednost, a ta je, da se jo nije okamenila u
neku organizaciju, nego je pojedincu ostavljala mogunost stvarne
osobne aktivnosti. Ovdje se jo moglo raditi, i to je pokret bio manji,
utoliko mu se prije jo mogao dati pravi oblik. Ovdje su jo mogli biti
odreeni sadraji, cilj i put, to je kod postojeih velikih partija otpadalo.
to sam dulje pokuavao razmiljati, u meni je sve vie raslo uvjerenje,
da e upravo u ovakvom malom pokretu jednom moi biti pripremljeno
uzdizanje nacije - ali nikada vie u starim predodbama previe ovisnih
ili na koristima novih regimenti sudjelujuih politikih parlamentarnih
partija. Jer, ono to je ovdje moralo biti proklamirano, bio je novi
svjetonazor, a ne neka nova izborna parola.
Ovu namjeru presaditi u stvarnost, bila je svakako vrlo teka odluka.
Kakve sam preduvjete ispunjavao ja sam za izvrenje ovog zadatka?
to sam bio bez sredstava i siromaan, inilo mi se jo i ponajlake
snoljivim, ali je bilo tee, to sam, eto, spadao u one Bezimene, bio
jedan od milijuna koje je samo sluaj ostavio u ivotu, ili ih iz postojanja
ponovno opozivao, a da ni najblia okolina to nije ni primjeivala. K
tomu se jo pridruila i potekoa koja je proisticala kao posljedica mog
nedostatnog kolovanja.
Takozvana inteligencija gleda svakako ionako s beskrajnim
potcjenjivanjem na svakoga koji nije proao kroz obvezno kolovanje i
nije dopustio da se u njega upumpa neophodno znanje.
Njemaka radnika partija
237
Jer, pitanje ipak nikada ne glasi: to taj ovjek moe?, nego: to je on
nauio? Ovim kolovanima najvei upljoglavac, ako je samo
dovoljno umotan u svjedodbe, znai vie nego i najbistriji momak kome
ipak nedostaje taj dragocjeni papirnati tuljac. Mogao sam ih lako
zamisliti kako e mi taj kolovani svijet pristupiti i pri tome sam se
prevario samo utoliko, to sam tada ljude ipak smatrao boljima, nego to
su oni, naalost, najveim dijelom, u svojoj malograanskoj stvarnosti
bili. Medu njima je, naravno, kao i svugdje, bilo i izuzetaka, i oni su bili
utoliko svjetliji. A ja sam, opet, na taj nain, nauio uvijek praviti razliku
izmeu vjeitih uenika i stvarnih znalaca.
Poslije dvodnevnog mozganja i promiljanja, dooh konano do
uvjerenja da moram uiniti i taj korak.
To je bila najsudbonosnija odluka moga ivota.
Natrag se vie nije moglo, niti smjelo.
Tako se prijavih kao lan Njemake radnike partije i dobih
privremenu lansku kartu s brojem: sedam.
Glava 10.
UZROCI SLOMA
Dubina pada ma kojeg tijela uvijek se uzima kao mjera udaljenosti
njegova trenutnog stanja od prvotnog. To isto vrijedi i za pad naroda i
drava. Ali, pri tome prethodno stanje, ili bolje, visina, ima odluujue
znaenje. Samo ono to se nastoji uzdii iznad uobiajene granice, moe
isto tako, vidljivo pasti duboko i survati se. Svakom onome koji misli i
osjea slom Centra, ini se tekim i uasnim, jer je on slom doivio s
neke visine, koja je danas, s obzirom na bol sadanjeg ponienja, jedva i
zamisliva.
Ve se osnivanje carstva inilo pozlaenim arolijom dogaaja, koji je
uzdigao cijelu naciju. Poslije besprimjernog pobjednikog pohoda, za
sinove i unuke izrasta carstvo, kao nagrada za besmrtni heroizam.
Svjesno ili nesvjesno, potpuno je svejedno, svi su Nijemci imali osjeaj
da ovo carstvo svoj ivot ne treba zahvaliti govornim bitkama
parlamentarnih frakcija, ve ba grmljavini i tutnjavi parikog opsadnog
fronta, koja je ispunila sveani in izraavanja volje da su Nijemci,
plemstvo i narod, bili odluni u budunosti graditi carstvo, i ponovno
carsku krunu uzdii do simbola. A to se nije postiglo potajnim
ubojstvima; osnivai Bismarckove drave nisu bili dezerteri i zabuanti,
ve regimente s fronta.
Ovo samo jedinstveno roenje i vatreno krtenje obasjali su carstvo
bljeskom povijesne drave, kakav - rijetko - moe pripasti samo
najstarijim dravama.
Kakav je uspon samo postignut!
Sloboda prema vani osiguravala je kruh svagdanji unutra. Nacija je bila
bogata u broju i zemaljskim dobrima. Ali, ast drave, a s njom i ast
itavog naroda, bila je uvana i zatiena vojskom,
Uzroci sloma
239
koja je najoiglednije mogla pokazati razliku prema bivem Njemakom
savezu.
Pad koji je pogodio carstvo i njemaki narod, bio je toliko dubok, da se
inilo kako je sve kao vrtoglavicom zahvaeno, prije svega, izgubilo
osjeaj i razum; ovjek se jedva moe vie i prisjetiti nekadanje visine
koja se inila tako basnoslovno nestvarnom prema sadanjoj bijedi; ta
nekadanja veliina i sjaj.
Stoga je ipak i objanjivo da se zbog zaslijepljenosti uzvie-nou, pri
tome zaboravlja potraiti predznake strahovitog sloma, koji su, ipak, ve
morali biti prisutni.
Naravno, ovo vrijedi samo za one, kojima je Njemaka bila neto vie od
istog prebivalita za zaraivanje i troenje novca, jer su jedino oni
dananje stanje osjeali kao slom, dok je ono ostalima bilo davno
prieljkivano ispunjenje njihovih do tada nezadovoljenih elja,
Predznaci su, ipak, i tada bili vidljivo prisutni, iako su samo vrlo
malobrojni pokuavali iz njih izvui odreenu pouku.
Danas je to, ipak, neophodnije nego ikada.
Kao to se lijeenju neke bolesti moe prii samo ako je poznat njen
uzrok, to isto tako vrijedi i za lijeenje politikih teta. Dakako, obino
se lake vidi i otkriva vanjska pojavnost neke bolesti, njeno pojavljivanje
koje pada u oi, nego njeni unutarnji uzroci. To je, eto, razlog zato
toliko mnogo ljudi nikad uope ne ide dalje od prepoznavanja vanjskih
djelovanja, koje ak zamjenjuju s uzrocima, a njihovo postojanje
najradije bi potpuno zanijekali. Tako izgleda, najvei broj meu nama,
jo i sada sagledava njemaki slom, u prvom redu samo u opoj
gospodarskoj bijedi i u posljedicama koje iz nje proizlaze. Njih mora
podnositi gotovo svatko osobno - uvjerljiv razlog svakom pojedincu za
razumijevanje katastrofe. Ali velike mase mnogo manje sagledavaju
slom u politikom, kulturnom i etiko-moralnom pogledu. Ovdje kod
mnogih u potpunosti zakazuju osjeaji, a takoer i razum.
Da je to kod velike mase tako, to se jo moe i prihvatiti, ali da i u
krugovima inteligencije njemaki slom dre u prvom
240
Obraun
redu gospodarskom katastrofom, pa se lijeenje oekuje od
gospodarstva, to je dodatni razlog zato do sada uope nije bilo mogue
doi do ozdravljenja. Tek tada, kada se shvati, da i ovdje gospodarstvu
pripada tek druga ili ak trea uloga, a politikim, etino-moralnim i
krvnim imbenicima prva, shvatit e se uzroke dananje nesree, a time i
pronai sredstva i puteve njenog lijeenja.
Pitanje uzroka njemakog sloma je, prema tome, od odluujueg znaaja,
prije svega, za politiki pokret, iji cilj treba biti ba prevladavanje
poraza.
Ali i kod takvog istraivanja prolosti, treba se jako uvati da se ne
zamijene ona djelovanja koja vie upadaju u oi, s manje vidljivim
uzrocima.
Najlake, a stoga i najrairenije, obrazloenje dananje nesree je, da se
ovdje radi o posljedicama izgubljenog rata, koji je uzrokom sadanjih
nevolja.
Mogue je da postoje mnogi, koji ozbiljno vjeruju u ovu besmislicu, ali
jo je vie onih iz ijih ustiju ovakvo obrazloenje moe biti samo la i
svjesna neistina. Ovo posljednje vrijedi za sve one koji se danas nalaze
na vladinim jaslama. Zar upravo navjestitelji revolucije nisu nekada,
stalno i vrlo uporno, uvjeravali narod da e irokim masama biti potpuno
svejedno kako e zavriti ovaj rat? Nisu li oni, naprotiv, na najozbiljniji
nain uvjeravali, da e u najboljem sluaju veliki kjapitalist biti
zainteresiran za pobjedniki zavretak velikog rata naroda, a nikako
njemaki narod sam po sebi, ili ak njemaki radnik? Da, nisu li ti
apostoli svjetskog pomirenja objanjavali, da e njemakim porazom biti
uniten samo militarizam, a da e, nasuprot tome, njemaki narod
slaviti svoje velianstveno uskrsnue? Nije li se u tim krugovima
velialo plemenitost Antante, a sva krivica za ovu krvavu borbu svalila
na Njemaku? Nije li se to moglo uiniti bez izjava, da e vojni poraz
biti za naciju bez nekih posebnih posljedica? Zar cijela revolucija nije
bila protkana frazom da e njome biti sprijeena pobjeda njemake
zastave, ali da e njemaki narod tek tada krenuti u pravom smislu
ususret svojoj unutarnjoj i vanjskoj slobodi?
Uzroci sloma
241
Zar to nije bilo otprilike tako, vi bijedni i laljivi derani?
To ve pripada pravoj idovskoj drskosti, krivicu za slom sada pripisivati
vojnom porazu, dok je centralni organ svih zemaljskih izdajnika,
berlinski Vorwrts jo pisao, da njemaki narod ovaj puta ne smije vie
svoju zastavu pobjedonosno donijeti kui!
I sada to treba biti uzrokom naega sloma?
Bilo bi se, naravno, potpuno bezvrijedno svaati s takvim zaboravnim
laljivcima, i ja zbog toga, to ovu besmislicu, naalost, oponaa tako
mnogo ljudi bez imalo pameti, na tome ne bih gubio ni rijei, kad povod
tome ne bi bila upravo pakost ili svjesna neistina. Nadalje, ova
razmatranja trebaju, kao pomona sredstva, naim borcima nuditi i
objanjenja, koja su ionako jako neophodna u vremenu kada se
izgovorena rije tako esto briljivo izvre u ustima.
A to se tie tvrdnje, da bi za izgubljeni rat krivicu trebao snositi
njemaki slom, treba rei sljedee:
Nesumnjivo je, da je gubitak rata od uasnog znaaja za budunost nae
domovine, samo njegov gubitak nije uzrok, nego je on sam posljedica
uzroka. Da je nesretni zavretak ove borbe na ivot i smrt morao svakako
voditi do razornih posljedica bilo je svakom razboritom, i
dobronamjernom ovjeku potpuno jasno. Ali je, naalost, bilo i takvih,
kojima je, ini se, ove razboritosti u pravom trenutku nedostajalo, ili koji
su, nasuprot svom vlastitom znanju, ovu istinu u prvi mah ipak
opovrgavali ili poricali. To su, najveim dijelom, bili oni, koji su nakon
ispunjenja svoje tajne elje, odjednom stekli kasni uvid u katastrofu
kojoj su i sami pridonijeli. I, oni su krivi za slom, a ne izgubljeni rat,
kako su iznenada i odjednom izvoljevali govoriti i znati. Jer je gubitak
istoga bio, dakako, samo posljedica njihova djelovanja, a ne kao to oni
sada ele tvrditi, uinak loeg vodstva. I protivnik se, takoer, nije
sastojao od kukavica, i on je, takoer, znao umirati. Njegov je broj od
prvog dana bio vei nego broj njemakih vojnika, a njegovoj su
tehnikoj opremi stajali na raspolaganju arsenali cijelog svijeta: dakle,
injenica je da za njemake pobjede izvojevane tijekom pune etiri
godine u borbi protiv cijelog svijeta, uz sav heroizam i
242
Obraun
organizaciju, treba zahvaliti samo promiljenom vodstvu, to svijet nije
porekao. Organizacija i voenje njemake vojske bili su najvea sila koju
je zemlja ikada vidjela. Njeni nedostaci bili su, uostalom, samo u
granicama opih ljudskih sposobnosti.
Sto je ova vojska bila slomljena, nije bio uzrok nae dananje nesree,
nego samo posljedica drugih zloina, posljedica koja je svakako samo
ponovno uvodila u poetak daljeg, ali ovaj puta ve vidljivog sloma.
Da je tome tako, proizlazi iz sljedeeg:
Mora li vojni poraz dovesti do takve potpune propasti nacije i drave?
Od kada je to uinak nesretnog rata? Tiu li se naroda uope izgubljeni
ratovi i zbog kojih razloga?
Odgovor na to moe biti vrlo kratak: uvijek tada, kada narodi svojim
vojnim porazom dobiju potvrdu za svoju unutarnju trule, kukaviluk,
beskarakternost, kratko reeno, za nedostatak dostojanstva. Ako to nije
tako, tada e vojni poraz prije biti podsticaj budueg veeg uspona, nego
nadgrobni kamen opstanka nekog naroda.
Povijest prua beskonano mnogo primjera za tonost ove
tvrdnje.
Naalost, vojni poraz njemakog naroda nije nezasluena katastrofa, ve
zaslueno kanjavanje vjene osvete. Mi smo taj poraz vie nego
zasluili. On je samo najznaajnija vanjska pojava propadanja medu
cijelim nizom unutarnjih, koje su moda, iako vidljive, ostale skrivene
pred oima najveeg broja ljudi, ili koje oni poput nojeva nisu eljeli
vidjeti.
Obratimo ipak jednom pozornost na popratne pojave pod kojima je
njemaki narod prihvatio ovaj poraz. Zar se u mnogim krugovima,
upravo na najbesramniji nain, nije izraavala radost zbog nesree
domovine? I tko to ini, a da stvarno ne zaslui takvu kaznu? Da, zar
nisu ili i dalje i hvalili se, da su konano doveli front do uzmaka. I to
nije inio neprijatelj, ne, ne, takvu su sramotu sami Nijemci sebi tovarili
na glavu! Je li ih nesrea pogodila nepravedno? Od kada se to jo hoda
unaokolo i sebi pripisuje i krivicu za rat? I to, protiv vlastite spoznaje i
vlastitog znanja!
Uzroci sloma
243
Ne, i ponovno ne: po nainu na koji je njemaki narod prihvatio svoj
poraz, moglo se najjasnije prepoznati, da pravi uzrok naega sloma treba
traiti sasvim negdje drugdje, a ne samo u vojnom gubitku nekoliko
poloaja, ili u neuspjehu neke ofanzive; jer, da je zaista fronta kao takva
zatajila i da je ta nesrea prouzroila teku sudbinu domovine, tada bi
njemaki narod ovaj poraz sasvim drugaije prihvatio. Tada bi i ovu
nastalu nesreu podnosio stisnutih zubiju ili bi je, skrhan bolom,
oplakivao; tada bi bijes i ljutnja ispunjavali srca protiv neprijatelja koga
su podmukli sluaj ili volja Sudbine, uinili pobjednikom; tada bi nacija,
slino rimskom Senatu, izila ususret potuenim divizijama, sa
zahvalnou domovine za dosadanje rtve i s molbom da ne oajavaju
zbog carstva. Cak bi i kapitulacija bila potpisana samo s razumom, dok
bi, srce ve udaralo zbog nadolazeeg ustanka.
Tako bi bio prihvaen poraz, za koji bi se trebalo zahvaliti Sudbini
samoj. Tada se ne bi smijalo i igralo, ne bi se hvalilo kukavilukom, ni
veliao poraz, ne bi se ismijavalo borbene trupe, niti bi njihovu zastavu i
kokarde vukli po blatu, ali, prije svega, tada nikada ne bi dolo do one
uasne pojave koja je engleskog asnika, pukovnika Repingtona izazvala
da prezirno izjavi: Kod Nijemaca je svaki trei mukarac izdajica! Ne,
ova poast ne bi nikada mogla izrasti u onu pogubnu poplavu, koja sad,
ve pet godina gui i posljednji ostatak potovanja ostalog svijeta prema
nama.
U ovome se vidi koliko je lana tvrdnja, da je izgubljeni rat uzrok
njemakog sloma. Ne, sam ovaj vojni slom bio je posljedica cijelog niza
bolesnih pojava i njihovih izazivaa, koji su ve u vrijeme mira snali
njemaku naciju. To je bila prva, svima vidljiva, katastrofalna posljedica
etikog i moralnog trovanja, smanjenog nagona za samoodranjem i
preduvjeta za koji su se ve odavno poeli potkopavati temelji naroda i
carstva.
Tome je pripadala i potpuno neutemeljena laljivost idovstva i njegove
marxistike borbene organizacije, da se krivica za slom natovari upravo
onom muu, koji je kao jedini, natovjean-skom snagom volje i
energije, pokuavao katastrofu koju je i sam
244
Obraun
predvidio, osujetiti i naciju potedjeti vremena najdubljeg ponienja i
sramote. Time to je Ludendorff igosan kao krivac izgubljenog
svjetskog rata, izbijeno je oruje moralnog prava iz ruku jedinog
opasnog tuitelja, koji je smogao snagu ustati protiv izdajnika domovine.
Pri tome se polo od vrlo tonog naela, da u velikoj lai uvijek postoji
neki imbenik u koji se moe povjerovati, jer e se iroka masa naroda u
najdubljoj osnovi svoga srca, lake pokvariti, nego to e svjesno i
namjerno biti zla, dakle e u primitivnoj bezazlenosti svoje naravi lake
pasti rtvom neke velike, nego male lai, jer i ona sama ponekad malo
lae, dok bi se od prevelike lai ipak previe postidjela.Takva neistina
nee joj uope ni doi u glavu, ona stoga ni kod drugih nee moi
povjerovati u mogunost tako neuvene drskosti najpodlijih izvrtanja, pa
ni tada kad joj se to ak i razjasni, jo e dugo sumnjati i kolebati se, i
najmanje e prihvatiti neki razlog kao istinit: slijedi, da e i od najdrskije
lai uvijek neto preostati visjeti - a to je injenica koju svi veliki
umjetnici lai, sve lane udruge ovoga svijeta, previe dobro poznaju i
stoga je i jako podlo primjenjuju.
Ali, najbolji poznavatelji ove istine o mogunostima primjene neistine i
klevete, u svim su vremenima bili Zidovi; zar nije cjelokupan njihov
bitak izgraen na jednoj jedinoj velikoj lai, naime toj, da je kod njih u
pitanju religiozna zajednica, dok se, meutim, sve vrti oko rase - i to
kakve. Kao takvu ju je jedan od najveih duhova ovjeanstva zauvijek
prikazao jednom vjeno tonom reenicom, zasigurno od
fundamentalnog znaenja: nazvao ih je velikim majstorima lai. Onaj
tko to ne shvati, ili u to ne eli povjerovati, nikada vie na ovom svijetu
nee biti sposoban pomoi istini da pobijedi.
Za njemaki bi se narod smjelo smatrati velikom sreom, to to je
vrijeme njegove podmukle bolesti shvaeno iznenadno u tako stravinoj
katastrofi, jer bi u drugom sluaju nacija i tako, istina sporije ali utoliko
sigurnije, propala. Bolest bi postala kroninom, dok je ona u akutnom
obliku sloma, u najmanju ruku, u oima mnotva postala jasnom i
raspoznatljivom. ovjek nije sluajno
Uzroci sloma
245
lake svladao kugu, nego tuberkulozu. Prva nailazi u stranim valovima,
koji potresaju cjelokupno ovjeanstvo, a druga u polaganom
prikradanju; prva dovodi do uasnog straha, a druga do postupne
ravnodunosti. A posljedica je, da se ovjek prvoj suprotstavlja svom
bezobzirnou svoje energije, dok suicu pokuava zaustaviti slabanim
sredstvima. I tako je pobijedio kugu, dok je tuberkuloza ovladala njim
samim.
Tono je tako i s bolestima narodnih organizama. Ako ne nastupe
katastrofalno, ovjek se na njih poinje polako navikavati i na kraju, iako
tek poslije odreenog vremena, ali utoliko predvid-ljivije, od njih i
propadne.Tada je ve - dabome gorka - srea, ako se Sudbina odlui
umijeati u ovaj polagani proces truljenja i iznenadnim udarcem
bolesniku zahvaenom tom boleu predoi kraj bolesti. Jer, o tome se
radi, vie nego jednom, pri takvoj katastrofi. Ona tada moe lako postati
uzrokom ozdravljenja, koje sada zapoinje izvanrednom odlunou.
Ali je, i u ovakvom sluaju, opet preduvjet spoznaja unutarnjih razloga
koji su dali povoda bolesti o kojoj se radi.
I ovdje najvanije ostaje razlikovanje izazivaa od stanja koja su oni
prouzroili. To e biti utoliko tee, ukoliko se bolesne materije nalaze
dulje u narodnom tijelu, i ukoliko su one postale samopodrazumijevajui
dio tog tijela. Jer se moe vrlo lako dogoditi, da se poslije nekog
vremena, ti nesumnjivo tetni otrovi smatraju sastavnim dijelom
vlastitog naroda, ili pak neizbjenim stanjem, tako da vie i nije
neophodno tragati za stvarnim uzrokom.
Tako su u dugom miru predratnih godina, vrlo vjerojatno, nastala
odreena oteenja i kao takva bila prepoznata, iako se, osim ako se
izuzmu neki sluajevi, uope nije iskazivala briga o samom izazivau.
Ovi su izuzetci i ovdje u prvom redu bile pojave gospodarskog ivota,
koje su pojedincu jae dolazile do svijesti, nego tete u itavom nizu
drugih drutvenih podruja.
Bilo je mnogo znakova propadanja koji su morali podstai na ozbiljno
razmiljanje.
246
Obraun
#
S gospodarskog stajalita, ovdje bi trebalo rei sljedee:
Uslijed brzog prijeratnog porasta brojnosti njemakog naroda, u sve se
otrijem obliku na prvom mjestu cjelokupnog politikog i gospodarskog
miljenja i djelovanja pojavilo pitanje osiguranja neophodnog kruha
svagdanjeg. Naalost, nije se mogao uiniti odluan korak prema jedino
ispravnom rjeenju, nego se vjerovalo, da postoji i jeftiniji nain za
postizanje cilja. Odricanje od osvajanja novih zemalja i njegovo
zamjenjivanje ludilom i besmislicom gospodarskog osvajanja, moralo je
na kraju voditi k isto tako neogranienoj i tetnoj industrijalizaciji.
Prva posljedica od najteeg znaaja bila je time izazvano slabljenje
seljatva. U jednakoj mjeri u kojoj je ono nazadovalo, sve vie je rasla
masa velegradskog proletarijata, dok konano nije potpuno izgubljena
ravnotea.
Sada je tek izila na vidjelo i otra razlika izmeu siromanih i bogatih.
Izobilje i bijeda ivjele su tako blizu jedna drugoj, da su iz toga mogle i
morale proizii samo vrlo alosne posljedice. Neimatina i uestala
nezaposlenost zapoee svoju igru s ljudima, pobuujui ponovno
sjeanja na nezadovoljstvo i ogorenje. inilo se, da je posljedica svega
toga bio politiki rascjep klasa. Uza sav gospodarski procvat,
nezadovoljstvo postade sve vee i dublje, pa je ak stiglo tako daleko, da
se pojavilo ope uvjerenje: to vie nee moi dulje potrajati, a da ljudi
nisu imali niti su mogli imati neku predodbu o tome, to bi trebalo doi.
To su bili tipini znakovi dubokog nezadovoljstva, koji su se pokuali
izreirati na ovakav nain.
Gore od ovoga, bile su ipak druge posljedine pojave, koje je sobom
donijelo loe gospodarenje nacije.
Ba u onoj mjeri u kojoj je gospodarstvo izraslo u odreuju-eg
gospodara u dravi, novac je postao Bog, kojemu je sve moralo sluiti i
pred kim se svatko morao klanjati. Nebeski su Bogovi sve vie i vie
potiskivani u pri kraja k, kao zastarjeli i preivjeli, a umjes-
Uzroci sloma
247
to njima, kadio se tamjan idolu Mammonu, bogu novca. Nastupila je,
stvarno, runa degeneracija, runa naroito stoga, jer je nastupila u
vrijeme kada je naciji, vie nego ikada, trebalo najvee herojsko
raspoloenje. Njemaka je morala biti spremna jednoga dana odgovoriti
maem, nakon pokuaja da si putem mirnog, gospodarskog rada
osigura kruh svagdanji.
Vladavina novca je, naalost, bila sankcionirana i s onog mjesta, koje se
protiv nje trebalo najvie boriti; Njegovo Velianstvo Car postupio je
nesretno, naroito kada je u zaarani krug novog financijskog kapitala
uvukao i plemstvo. Moralo bi ga se, dabome, opravdati time, to,
naalost, ak ni Bismarck u tom pogledu nije spoznao prijeteu opasnost.
No, zbog toga su se idealne vrline nale praktiki iza vrijednosti novca,
jer je bilo jasno da se je plemstvo maa, tek to je krenulo ovim putem, u
kratkom vremenu moralo povui iza, ve nastupajueg, plemstva
financija. Novane operacije uspijevaju lake nego bitke. I tako
herojima, ili ak dravnicima, nije vie bilo privlano uspostavljati vezu
s prvim najboljim idovskim bankarem; stvarno zasluan mukarac nije
vie mogao biti zainteresiran za dodjeljivanje jeftinih dekoracija, nego ih
je zahvalno odbijao. Ali, promatrano s isto krvnog gledita, takav je
razvoj bio duboko alostan; plemstvo je sve vie gubilo rasne
pretpostavke svoga bia i za velik dio njih bila bi mnogo umjesnija
oznaka neplemstvo.
Pojava tekog gospodarskog propadanja odrazila se u polaganom
iskljuivanju linog prava na posjed i postupnom prelaenju cjelokupnog
gospodarstva u vlasnitvo dionikih drutava.
Tek je time rad konano postao objektom pekulacije nesavjesnih
zelenaa; otuivanje posjeda od zaposlenih raslo je u beskonanost.
Poela je trijumfirati Burza i ve se pripremala da polagano ali sigurno
cjelokupni ivot nacije stavi pod svoju zatitu i kontrolu.
Internacionalizacija njemakog gospodarstva pripremljena je ve
zaobilaznim putem, jo prije rata, putem dionica. Dabome
248
Obraun
da se dio njemake industrije pokuao odluno obraniti od ovakve
sudbine. Ali, i ono je konano postalo rtvom napada ujedinjenog
nezasitnog financijskog kapitala, koji je ovu borbu dobio uz posebnu
pomo svoga najvjernijeg druga - marastikog pokreta.
Trajni rat protiv njemake teke industrije bio je vidljivi poetak
internacionalizacije njemakog gospodarstva, poticane putem marxizma,
a koja je tek pobjedom manrizma i revolucije mogla biti i sprovedena do
kraja. Dok ja ovo piem, najzad je uspio i generalni napad na njemake
dravne eljeznice, koje su sada prele u ruke internacionalnog
financijskog kapitala. Internacionalna socijaldemokracija je time
ponovno postigla jedan od svojih velikih ciljeva.
Koliko daleko je ova ekonomizacija njemakog naroda stigla,
najvidljivije je po tome, to si je konano poslije rata jedna od vodeih
glava njemake industrije, a prije svega trgovine, dozvolila miljenje, da
bi ekonomija kao takva bila jedina u stanju ponovno podii Njemaku na
noge. Ovu su besmislicu poeli prodavati upravo u trenutku, kada je
Francuska nastavu svojih kolskih institucija ponovno postavila na
humanistike osnove, da bi tako osujetila zabludu, kako nacija i drava
trebaju svoje dalje postojanje zahvaliti gospodarstvu a ne vjenim
idealnim vrijednostima. Izjava koju je tada u svijet pustio neki Stinnes,
izazvala je najnevjerojat-niju zabunu; ona je odmah prihvaena, da bi
zauujuom brzinom postala leitmotivom svih ovih nadrilijenika i
brbljivaca koje je Sudbina nakon revolucije pustila po Njemakoj kao
dravnike.
#
Jedna od najteih pojava propadanja u predratnoj Njemakoj bila je
polovinost u svakom pogledu, koja se sve vie i vie rasprostirala u
svemu i svaemu. Ona je uvijek posljedica nesigurnosti o bilo kojoj
stvari, kao i iz ovih ili onih razloga otvorenog kukaviluka. Ova je bolest
bila jo pojaana i odgojem.
Uzroci sloma
249
Njemaki prijeratni odgoj bio je optereen izuzetno mnogim slabostima.
On je na vrlo jednostran nain bio podijeljen na poveavanje istog
znanja, a manje prilagoen razvijanju sposobnosti. Jo je manje
pridavana vanost izgradnji karaktera pojedinca - ukoliko je on uope
mogu -, sasvim malo unaprijee-nju spremnosti za preuzimanje
odgovornosti, a nimalo odgoju volje i odlunosti. Njegov uinak svakako
nisu bili jaki ljudi, ve, to vie, posluni sveznalice, za kakve su nas
Nijemce prije rata uope drali i kao takve prosuivali. Nijemca se
voljelo, jer se on vrlo dobro mogao upotrijebiti, ali ga se cijenilo malo,
ba zbog njegove slabosti volje. Nije uzalud upravo on, medu gotovo
svim narodima, najlake gubio nacionalnost i domovinu. Lijepa
poslovica: Mit dem Hute in der Hand, kommt man durch das ganze
Land (Sa eirom u ruci moe proi cijeli svijet), govori sve.
I upravo je sudbonosna bila ta poslunost, kada je odluivala ak i o
formi u kojoj je jedino bilo dozvoljeno pristupiti monarhu. Forma je
prema njemu zahtijevala: nikada ne proturijeiti, ve se svemu i
svaemu, to Njegovo Velianstvo blagoizvoljeva poeljeti, povinovati.
Upravo na ovom mjestu je bilo najneophodnije slobodno dostojanstvo
ovjeka, inae je monarhistika institucija zbog tog puzanja jednoga
dana morala propasti; jer je to bilo samo puzanje i nita vie! I samo
bijednim puzavcima i ljigavcima, ukratko, cjelokupnoj dekadenciji koja
se pred najviim prijestoljima oduvijek bolje osjeala, nego estite i
potene due, ovo moe vrijediti za jedino datu formu ophoenja s
obnaateljima krune! Ove najponiznije kreature su, dodue, pri svoj
svojoj skruenosti pred gospodarem i hraniteljem, ve odavna pokazivale
najveu drskost prema ostalom ovjeanstvu, a najvie onda, kada su se
drskog lica izvoljevali predstaviti kao jedini monarhisti u odnosu na
ostale grijenike; zaista, prava bestidnost, kakvu je u stanju izrei samo
takav poplemieni ili odplemieni ljigavi crv! Jer su, u stvarnosti, ovi
ljudi jo uvijek bili grobari monarhije, a osobito monarhistikog
miljenja. To drugaije uope i nije shvatljivo; mukarac koji. je spreman
jamiti za neku stvar, nee i nikada ne moe biti ljigavac
250
Obraun
i beskarakterni puzavac. Onaj kome je stvarno stalo do odravanja i
unaprijedenja neke institucije, drat e se nje do posljednjeg otkucaja
svoga srca i uope nee moi prealiti, ako se u njoj pokau neka
oteenja. On svakako tada nee u javnosti galamiti uokolo na sav glas,
kao to to ine na tono takav laljivi nain demokratski prijatelji
monarhije, ali e svakako pokuati najozbiljnije lino upozoriti i
usmjeriti Njegovo Velianstvo, obnaatelja krune. On pri tome nee i
nee smjeti zauzeti stajalite, ak ako bi na to bio i prisiljen, ako e to
dovesti do vidljive nesree, da Njegovo Velianstvo ostane slobodno i
nadalje djelovati prema Svojoj volji, nego e, u takvom sluaju,
monarhiju uzeti u zatitu od monarha, bez obzira na svaku moguu
osobnu opasnost. Kad bi vrijednost ove institucije zavisila od linosti
svakog monarha, onda bi to bila najloija institucija koja se uope moe i
zamisliti; jer, monarsi su, samo u najrjeim sluajevima, najvii odabir
mudrosti i razuma, ili samo karaktera, kako se to rado eli prikazati. To
vjeruju samo profesionalni puzavci i ljigavci, ali svi pravi mukarci - a to
su ipak oni najdragocjeniji u dravi - osjeat e se odgovornima ako
zastupaju takve besmislice. Za njih je povijest samo povijest, a istina
istina, ak i kad se radi o monarsima. Ne, srea imati velikog ovjeka za
monarha tako e rijetko pasti u udio narodima, da e oni ve morati biti
zadovoljni, ako ih pakost Sudbine potedi svog najljueg promaaja.
Time vrijednost i znaaj monarhistike ideje nije sadrana u linosti
samog monarha, osim ako se nebo ne odlui staviti krunu na glavu
nekom genijalnom heroju, kao to je Friedrich Veliki, ili jednako
mudrom karakteru kao VVilhelmu Prvom. To se deava jednom u
stoljeu, rijetko ee. Inae, ovdje je ideja vanija od linosti, time to
se smisao tog ureenja nalazi iskljuivo u instituciji po sebi. Time
monarh dolazi i sam u krug sluenja. I on je sada samo toak vie u tom
stroju i kao takav mu i obvezan. I on se sada stavio na raspolaganje vie
cilju, a monarhista nije vie onaj koji obnaatelja krune puta bez rijei
da se o nju ogrijei, ve onaj koji to sprjeava. Kad smisao ne bi bio
sadran u ideji, nego
Uzroci sloma
251
pod svaku cijenu u posveenoj linosti, ne bi se smjelo ak ni pomisliti
na smjenjivanje nekog vidljivo umobolnog vladara.
Ovo je neophodno utvrditi ve danas, jer u posljednje vrijeme iz
skrovita opet sve ee izranjaju pojave, koje zbog svog bijednog
dranja nisu malo krive za slom monarhije. Sada ti ljudi s izvjesnom
naivnom drskou ponovno govore samo o svom kralju - koga su oni,
meutim, ipak prije nekoliko godina ba u kritinom trenutku na
najbjedniji nain ostavili na cjedilu - i poinju svakog ovjeka koji se
nee pomiriti s njima i uklopiti se u njihove laljive tirade, prikazivati
kao loeg Nijemca. A u stvarnosti su to ba oni isti plaljivci, koji su se
1918. znali razbjeati pred svakim crvenim povezom na ruci, svoga
kralja ostavili kraljevati samog, a to je mogue bre ubojitu helebardu
zamijenili tapom za etnju, zavezali neutralne kravate i kao miroljubivi
graani nestali bestragom. Jednim udarcem nestadoe tada svi ti
kraljevski ratnici, i tek nakon to se, zahvaljujui zaslugama drugih
revolucionara, olujni vjetar opet smirio toliko da su mogli ponovno
trubiti svoje ivio nam kralj, ivio!, poee ove sluge i savjetnici
krune, s krajnjim oprezom, ponovno iskrsavati. I sad su, eto, svi oni opet
tu, eznutljivo vrebajui za povratom minulih vremena, i jedva
izdravajui od silne poduzimljivosti i vjernosti kralju, dok naravno,
jednog dana opet ne iskrsne prvi crveni povez na ruci i cijeli puk
zainteresiranih za staru monarhiju ponovno ne pobjegne, kao mievi pred
makom!
Da i monarsi sami nisu bili krivi zgog ovih stvari, mogli bismo ih, zbog
tih njihovih dananjih branitelja, i saaljevati od sveg srca. Ali, oni u
svakom sluaju mogu biti uvjereni u to da se s takvim vitezovima ne
osvajaju krune, ve gube prijestolja.
Ova poniznost, bila je grjeka cjelokupnog naeg odgoja, koja se upravo
sada, na ovom mjestu, osvetila na posebno uasan nain. Jer su se zbog
odgoja na svim dvorovima mogle odrati te jadne pojave i postupno
potkopavati temelje monarhije. A kad se konano poela ljuljati i sama
zgrada, oni su nestali, kao da ih je odnio vjetar. Naravno, puzavci i
ulizice nisu bili spremni biti ubijeni za svog vladara. A da to monarsi
nikada ne saznaju i gotovo naelno nikada ni ne naue, oduvijek je bilo
uzrokom njihove propasti.
252
Obraun
#
Posljedina pojava naopakog odgoja bio je kukaviluk pred
odgovornou i iz toga proizlazea slabost u samom obraivanju ivotno
vanih problema.
Ishodite ove zaraze je u nas, svakako, velikim dijelom u parlamentarnoj
instituciji u kojoj se, upravo u istoj kulturi, odgaja neodgovornost.
Naalost, ova je bolest meutim polako prelazila i na cjelokupni ostali
ivot, a naroito na dravni. Svugdje se poela izbjegavati odgovornost i
iz tih se razloga najradije posezalo za polovinim i nedovoljnim
mjerama; zar nije njihova primjena uvijek svoena na najmanji opseg
mjera one odgovornosti koju treba ponijeti osobno.
Treba samo promatrati dranje pojedinih vlada prema cijelom nizu
istinski tetnih pojava naeg javnog ivota, pa e se lako uvidjeti straan
znaaj ove ope polovinosti i kukaviluka pred odgovornou.
Uzet u samo nekoliko sluajeva iz neizmjerne mase postojeih
primjera:
Obino se upravo u novinarskim krugovima tampa rado oznaava
nekom velesilom u dravi. Njen je znaaj stvarno ogroman. On se
uope i ne moe precijeniti: jer ona stvarno utjee na nastavak
obrazovanja u kasnijoj dobi.
Pri tome se njeni itatelji, uzevi u cijelosti, mogu podijeliti u tri grupe:
prvo, u one, koji vjeruju u sve to itaju;
drugo, u one, koji ni u to ne vjeruju, i
tree, u one glave, koje proitano kritiki preispitaju, a tek nakon toga
prosuuju.
Prva je grupa brojano daleko najvea. Ona se sastoji od velike mase
ljudi, i prema tome predstavlja duhovno najpriprostiji dio nacije. Ali, nju
se ne moe, da kaemo, oznaiti prema zanima-
Uzroci sloma
253
njima, nego u najboljem sluaju prema stupnju ope inteligencije. U nju
spadaju svi oni, kojima samostalno miljenje nije niti uroeno, niti
razvijeno odgojem, i koji, dijelom iz nesposobnosti, dijelom iz neznanja,
vjeruju u sve to im se podmee otisnuto crno na bijelom. U tu grupu
spada i ona vrsta ljenina koja bi, svakako, mogla misliti i sama, ali to ne
ini iz iste lijenosti, ve zahvalno prihvaa sve to je netko drugi ve
promislio, skromno pretpostavljajui da se taj ve poteno namuio. Kod
svih ovih ljudi koji ine veliku masu, utjecaj tampe e biti ogroman. Oni
ili nisu u stanju, ili nisu voljni, sami ispitati ono to im je ponueno, tako
da se njihov potpuni stav prema svim dnevnim problemima moe skoro
iskljuivo podvesti na vanjski utjecaj drugih. To moe biti prednost tek
tada, ako njihovo prosvjeivanje preuzme ozbiljna i istinoljubiva grupa,
ali je nesrea, ako se za to pobrinu propalice i laljivci.
Druga grupa je svojom brojnou ve bitno manja. Ona je sastavljena
dijelom od elemenata koji su najprije pripadali prvoj grupi, da bi se
nakon dugih gorkih razoarenja preokrenuli u suprotnost i sada ne
vjeruju ni u to, im im neto tiskano doe pred oi. Oni mrze sve
novine, ili ih uope ne itaju, ili se ljute bez izuzetka zbog sadraja, jer je
on, eto, po njihovu miljenju sastavljen samo od lai i neistina. Ovakve
je ljude vrlo teko obraivati, jer e oni uvijek biti nepovjerljivi ak i
prema samoj istini. Oni su time izgubljeni za svaki pozitivan rad.
I konano, trea, daleko najmanja, grupa; ona se sastoji od duhovno
stvarno finih glava koje su prirodna nadarenost i odgoj nauili
samostalno misliti, koje o svemu pokuavaju formirati svoju vlastitu
prosudbu i koje sve proitano jo jednom najtemeljitije podvrgavaju
vlastitom preispitivanju i daljem razvijanju. Oni nee pogledati ni jedne
novine, a da u svom mozgu proitano neprestano ne dorauju, i pisac
tada nije u lakom poloaju. Novinari vole takve itatelje, ali samo s
uzdranou.
Za pripadnike ove, tree, grupe je svaka bedastoa, koju neke novine
mogu namrljati, svakako, manje opasna ili ak beznaajna. Oni su se
ionako tijekom ivota navikli u svakom novinaru
254 Obraun
uglavnom vidjeti nekog nevaljalca koji samo ponekad govori istinu. Ali,
naalost, znaaj ovih sjajnih ljudi je upravo u njihovoj inteligenciji, ali
ne i u brojnosti. - to je nesrea vremena u kome mudrost ne predstavlja
nita, a brojnost sve! Danas, kada odluuje glasaki listi masa, presudna
se odluka nalazi upravo u brojano najveoj grupi, a to je ona prva:
gomila priprostih i lakovjernih ljudi.
Dravni je i narodni interes prvoga reda sprijeiti da ovi ljudi padnu u
ruke loih, neukih, ili ak zlonamjernih odgojitelja. Drava je stoga
obvezna nadzirati njihov odgoj i sprijeiti svaki nered u tom pogledu. Pri
tome ona mora naroito otro motriti na tampu, jer je njen utjecaj na ove
ljude daleko najjai i najprodorniji, jer on nije prolazan, nego ima
produeno djelovanje. U ujednaenosti i vjeitom ponavljanju ove
nastave nalazi se njen nevjerojatan znaaj. Dakle, ako bilo gdje, tada ba
upravo ovdje, drava ne smije zaboraviti da sva sredstva slue jednom
cilju; ona ne smije dozvoliti da je zbuni i obrati hvalisanje takozvane
slobodne tampe, ni propustiti izvriti svoju dunost, da naciji uskrati
hranu koja joj je potrebna i koja joj ini dobro; ona si mora s
bezobzirnom odlunou osigurati ovo sredstvo narodnog odgoja i staviti
ga u slubu drave i nacije.
A kakvu je hranu predratna njemaka tampa pruala ljudima? Zar to
nije bio najgori otrov, koji se moe i zamisliti? Zar naem narodu nije u
srce usadivan najgori pacifizam, u vrijeme, kada se ostali svijet ve na
veliko pripremao da Njemaku polagano ali sigurno ugui? Nije li
tampa jo za vrijeme mira u mozak naroda ulila sumnju u pravo na
vlastitu dravu, da bi ga tako, ve unaprijed, ograniila u izboru
sredstava za njegovu obranu? Zar njemaka tampa nije znala naem
narodu uiniti privlanom besmislicu zapadne demokracije, dok on
nije konano, ulovljen svim tim oduevljenim tiradama, povjerovao da
svoju budunost moe povjeriti nekom Narodnom savezu? Zar nije ona
pomogla odgojiti na narod tako da izgubi svoj moral? Zar nije ba ona
ismijavala moral i etiku, oznaivi ih nazadnim i malograanskim, dok
konano i na narod nije postao moderan? Nije li ona, u stalnom
napadu,
Uzroci sloma
255
toliko dugo potkopavala temelje dravnog autoriteta, dok nije bio
dovoljan i jedan jedini udarac, da setu zgradu dovede do uruavanja?
Nije li se nekada ona borila svim sredstvima protiv raspoloenja, da se
dravi dade ono to je dravno, nije li u neprestanoj kritici
omalovaavala vojsku, sabotirala opu vojnu obvezu, pozivala na
uskraivanje vojnih kredita, itd., sve dotle, dok uspjeh nije vie mogao
izostati?
Djelatnost takozvane liberalne tampe, bila je sahranjiva-nje njemakog
naroda i njemakog carstva. A moe li se uope preutjeti laljive
marxistike listove; njima je la isto tako ivotna potreba, kao maki
mievi; pa ona i nema drugog zadatka osim da se narodu slomi narodna i
nacionalna kima, da bi tako sazrio za robovski jaram internacionalnog
kapitala i njegovih gospodara, Zidova.
A to je poduzela drava protiv ovog masovnog trovanja nacije? Nita,
zaista ba nita! Nekoliko smijenih ukaza, nekoliko kazni protiv
prevelikih podlosti, i to je bilo sve. Ali, zato se vjerovalo da e pridobiti
blagonaklonost te poasti dodvoravanja, priznavanjem vrijednosti
tampe, njenog znaaja, njene odgojne misije i jo slinim
besmislicama - a Zidovi su to prihvatili, lukavo se smjekajui, i
uzvraali prepredenom zahvalnou.
Temelj ovog sramotnog dravnog poraza ipak se nije toliko mnogo
nalazio u nespoznavanju opasnosti, ve mnogo vie u do neba dreeem
kukaviluku i iz toga roene polovinosti svih odluka i mjera. Nitko nije
imao hrabrosti primijeniti radikalna ali dalekovidna sredstva, ve se
petljao, ovdje kao i svugdje, s bunim polovinim receptima, i umjesto
da se udarac zada pravo u srce, podsticalo se otrovnicu - s uspjehom -, i
ne samo da je sve ostalo po starom, nego je, nasuprot tome, iz godine u
godinu rasla mo institucija protiv kojih se trebalo boriti.
Obrambena borba tadanje njemake vlade protiv tampe koja je
polagano kvarila naciju, uglavnom tampe idovskog podrijetla, bila je
bez ikakvog pravog smjera, bez odlunosti, a prije svega bez ikakvog
vidljivog cilja. Ovdje je potpuno zakazao razum
256
Obraun
tajnih savjetnika, kako u procjeni znaaja ove borbe, tako i u izboru
sredstava i utvrivanju nekog jasnog plana. Bez plana se uokolo traio
lijek, ponekad da bi se novinarsku riovku, ako bi prejako ugrizla,
zatvorilo na nekoliko tjedana ili mjeseci, ali se zmijsko gnijezdo kao
takvo lijepo ostavljalo na miru.
Dabome, ovo je dijelom bila posljedica bezgranino lukave taktike
idovstva, na jednoj, i stvarno taj nosa vj etnike gluposti i bezazlenosti,
na drugoj strani. idov je bio prepametan, da bi dopustio da se njegovu
cjelokupnu tampu podjednako napada. Ne, jedan je njen dio bio tu da
pokriva drugi. Dok su mamstike novine na najprostakiji nain polazile
u boj protiv svega to je ljudima moglo biti sveto, dravu i vladu
napadale na najpodliji nain, a velike dijelove naroda hukale jedne
protiv drugih, graansko-demokratski idovski listovi znali su sebi dati
privid uvene objektivnosti, vrlo pomno izbjegavajui sve jake rijei,
znajui tono da svi upljoglavci sude samo prema vanjskim, a nikada
nemaju sposobnosti prodrijeti u unutarnje vrijednosti, tako da se za njih
vrijednost neke stvari mjerila prema tom, vanjskom, umjesto prema
sadraju; ljudska slabost kojoj imaju zahvaliti na uvaavanju svoje
linosti.
Za sve ljude Frankfurter Zeitung (Frankfurtske novine) je bio i jest
utjelovljenje estitosti. Pa te novine nikada ne koriste grube izraze,
otklanjaju svaku tjelesnu brutalnost i uvijek pozivaju u borbu
duhovnim orujem, koje, zaudo, najvie lei na srcu ljudima bez
duha. To je uinak naeg poluobrazovanja, koje ljude razdvaja od
prirodnog instinkta, upumpava im odreeno znanje, ali ih, meutim, ne
dovodi do posljednje spoznaje, jer i u tome samo marljivost i dobra volja
nisu u stanju biti od koristi, nego i tu mora biti neophodan razum, i to
onaj uroeni. A posljednja spoznaja je uvijek shvaanje instinktivnih
uzroka - to znai: ovjek nikada ne smije zapasti u zabludu i povjerovati
da je stvarno unaprijeen u gospodara i majstora prirode - kao to to
nadmenost poluobrazovanja tako olako podupire - ve on mora razumjeti
i shvatiti fundamentalnu nunost upravljanja prirode, ma koliko daje
njegov
Uzroci sloma
257
ivot podvrgnut ovim zakonima vjene borbe i hrvanja da se podigne.
On e tada osjetiti da u svijetu u kome planete krue oko sunca, mjesec
se vrti oko planeta, u kome je uvijek samo snaga gospodarica slabosti -
prisiljavajui je da bude posluni sluga ili je lomi -, ne mogu vrijediti
posebni zakoni za ovjeka, za koga takoer vrijede vjena naela ove
posljednje mudrosti. On ih moe pokuati shvatiti, ali se od njih nikada
nee uspjeti otrgnuti.
Upravo za na duhovni polusvijet pie idov svoju takozvanu tampu za
inteligenciju. Za nju su sainjeni Frankfurter Zeitung i Berliner
Tageblatt. Za nju se ugaa njihov ton, i na nju oni vre svoj utjecaj. I
dok svi oni, naizgled najbriljivije, izbjegavaju svoje vanjske grube
oblike, ipak u srce svojih itatelja sipaju otrov iz drugih posuda.
Trabunjajui lijepim tonovima i frazama, oni uspavljuju itatelje u
vjerovanju kao da su pogonske snage njihovog djelovanja stvarno ista
znanost ili ak moral, dok je to uistinu samo isto tako genijalna kao i
lukava vjetina da se na takav nain protivniku iz ruke ukrade oruje
protiv tampe uope. Jer, dok se jedni tope od pristojnosti, a vjeruju im
samo slaboumnici, kod drugih se radi samo o lakim deformacijama,
koje, meutim, nikada ne bi smjele dovesti do povrede slobode tampe -
kako se taj ispad nekanjivog laganja i trovanja naroda oznaava. Pa se
ustruava istupiti protiv tog banditizma, strahujui da e u nekom
takvom sluaju tada odmah protiv sebe imati pristojnu tampu; strah
koji je potpuno opravdan. Jer, im se pokua istupiti protiv nekih od tih
sramotnih novina, odmah e sve ostale partije stati na njihovu stranu; ali
ne zbog toga, da bi podrale taj nain borbe, boe sauvaj - ovdje se
samo radi o principu slobode tampe i slobode javnog miljenja i samo to
ovdje treba biti branjeno. A kod ovakve dreke i najsnaniji ljudi postaju
slabi, jer to dolazi iz ustiju uzornih pristojnih listova.
Tako je taj otrov nesmetano mogao prodrijeti i djelovati u krvotoku
naega naroda, a da drava nije imala snage ovladati tom boleu. U
smijenim polovinim mjerama koje je upotrebljavala protiv toga,
pokazivala se ve prijetea propast carstva. Jer, insti-
258
Obraun
tucija koja se vie nije odluna sama zatititi svim orujem, praktino se
odrie same sebe. Svaka je polovinost vidljivi znak unutarnjeg
propadanja kome e prije ili kasnije morati uslijediti, i uslijedit e,
vanjski slom.
Vjerujem da e dananja generacija, ispravno vodena, lake
zagospodariti ovom opasnou. Ona je doivjela razne stvari, koje su
mogle neto malo ojaati ivce onome tko ih jo nije izgubio. Sigurno je
da e i u nadolazeem vremenu idov u svojim novinama podii
ogromnu dreku, kad god netko stavi ruku na njegovo omiljeno gnijezdo,
uini kraj neredu u dravnoj tampi, i, takoer, ovo odgojno sredstvo
stavi u slubu dravi, a nikada vie u ruke stranaca, narodnih neprijatelja.
Samo, ja vjerujem da e to manje opteretiti nas mlae, nego nekada nae
oeve. Jedna granata kalibra trideset centimetara sike jo uvijek vie i
opasnije nego tisue idovskih novinskih zmija otrovnica - dakle, pustite
je, neka samo sike!
#
Dalji primjer polovinosti i slabosti u najvanijim ivotnim pitanjima
nacije u voenju predratne Njemake je sljedei: Usporedo s politikom,
obiajnom i moralnom zarazom naroda, ve mnogo godina teklo je ne
manje uasno zdravstveno trovanje narodnog tijela. Sifilis je, naroito u
velegradovima, sve vie poeo uzimati maha, dok je tuberkuloza
podjednako, gotovo u cijeloj zemlji, ela svoju smrtonosnu etvu.
Usprkos injenice da su u oba sluaja posljedice za naciju bile
uasavajue, protiv toga se nisu mogle poduzeti odlune mjere.
Posebno se samo potpunom kapitulacijom moe oznaiti dranje
narodnog i dravnog vodstva prema sifilisu. Za ozbiljno zamiljeno
suzbijanje, moralo se poduzeti neto i ire i dublje, nego to se to
dogaalo u stvarnosti. Pronalazak lijeka upitne vrijednosti, kao i njegova
poslovna primjena, mogli su kod ove zaraze jako malo pomoi. I ovdje je
mogla doi u obzir samo borba protiv
Uzroci sloma
259
uzroka, a ne otklanjanje pojava. Uzrok ove bolesti je u prvom redu u
naem prostituiranju ljubavi. Gak kad posljedica i ne bi bila ovako
strana zaraza, ono bi bilo ipak od najvee tete za narod, jer su ve
dovoljna i moralna pustoenja, koje ova degeneracija sobom donosi, da
bi neki narod polagano ali sigurno bio gurnut u propast. Ovo
poidovljenje naeg duhovnog ivota i unovavanje naeg nagona za
parenjem, prije e ili kasnije pokvariti cijelo nae potomstvo, jer umjesto
snane i zdrave djece, ploda prirodnog osjeanja, nastat e sada samo
bijedne pojave financijske svrsishodnosti. Jer ona postaje sve vie
osnova i jedina pretpostavka naih brakova. A ljubav se, dabome,
iivljava negdje drugdje.
Neko odreeno vrijeme moe se, naravno, i ovdje podsmjehivati prirodi,
ali, osveta nee izostati, ona e se pojaviti, samo neto kasnije, ili bolje:
nju e ljudi esto prekasno primijetiti.
Koliko su, ipak, razorne posljedice trajnog nepotivanja prirodnih
preduvjeta za brak, moe se vidjeti na primjeru naeg plemstva. Ovdje
pred sobom imamo uinke razumijevanja, koje se djelimino zasnivalo
naisto drutvenoj prinudi, a s druge strane, na financijskim osnovama.
Jedno vodi do openitog slabljenja, drugo, do krvnog trovanja, jer se
svaka idovka, vlasnica robne kue, dri prikladnom za popunu
potomstva Njegove Visosti - koje, dodue, tada na to i slii. U oba je
sluaja posljedica potpuna degeneracija.
Nae graanstvo danas nastoji ii istim putem i zavrit e na istom cilju.
S ravnodunom urbom pokuava se proi pored neprijatnih istina, kao
da se s takvim ponaanjem moe prikriti, da su se takve stvari dogodile.
Ne, injenice da se nae velegradsko stanovnitvo u svom ljubavnom
ivotu sve vie prostituira i ba zbog toga u veem broju postaje rtvom
sifilistine zaraze, ne moe se jednostavno poricati, jer je ona ipak tu.
Najvidljiviji uinci ove masovne zaraze mogu se nai, s jedne strane, u
ludnicama, a s druge, na alost u naoj djeci. Ona su posebno tuan
proizvod bijede nezadrivog daljeg okuivanja naeg seksualnog ivota;
u obolijevanju djece otkrivaju se poroci roditelja.
260
Obraun
Postoje razliiti putevi pomirenja s ovom neprijatnom, pa i stranom,
injenicom; jedni uope ne vide nita, ili, bolje rei, nita i ne ele vidjeti
- ovo je, naravno, daleko najjednostavniji i najjeftiniji stav. Drugi se
zaogru u svetake halje, neke isto tako smijene i k tome lane
krijeposti, govorei o cijelom tom podruju samo kao o velikom grijehu,
i iskazuju, prije svega, u odnosu na svakog uhvaenog grjenika, svoje
najdublje ogorenje, da bi tada, pred ovom bezbonom zarazom zatvorili
oi od pobonog prezira, i molili dragog Boga, da on - ako je mogue, ali
tek poslije njihove vlastite smrti - na cijelu ovu Sodomu i Gomoru pusti
kiu sumpora i smole, da bi tako opet ovom besramnom ovjeanstvu
dao blaeni pouan primjer. Trei, konano, vrlo dobro uviaju uasne
posljedice koje ova zaraza sobom donosi i mora donijeti, ali oni samo
slijeu ramenima, uvjereni da se i tako nita ne moe poduzeti protiv te
opasnosti, tako da se stvari mora pustiti neka se odvijaju svojim tijekom.
Sve je ovo, dabome, komotno i jednostavno, samo se ne smije zaboraviti,
da e zbog takve nemarnosti cijela nacija postati rtvom. Izgovor kako,
eto, ni drugim narodima ne ide bolje, naravno, jedva da moe neto
promijeniti u injenici vlastite propasti, osim ukoliko ne bi osjeaj to
vidimo kako su i drugi pogoeni ovom nesreom, mnogima to ve samo
po sebi ne bi bilo ublaavanje vlastite boli. Ali, tada se tek postavlja
pitanje: Koji narod sam po sebi, kao prvi, pa ak i jedini, moe savladati
ovu poast i koje nacije, opet, zbog nje propadaju? O tome se konano i
radi. A to je, takoer, samo probni kamen vrijednosti rase - rasa koja ne
izdri probu izumrijet e i ustupiti mjesto zdravijim ili pak ilavijima i
otpornijima. Jer, budui da ovo pitanje u prvom redu pogaa potomstvo,
ono spada u ona pitanja o kojima se s tako stranim pravom kae, da se
grijesi otaca osveuju sve do desetog koljena - istina koja vrijedi samo za
zloine protiv krvi i rase.
Grijeh protiv krvi i rase je nasljedni grijeh ovoga svijeta i kraj
ovjeanstva koje mu se preda.
Uzroci sloma
261
A koliko je samo alosna predratna Njemaka, suoena upravo s takvim
pitanjem! to se dogaalo da bi se zaustavilo okuivanje nae mladosti u
velikim gradovima? to da bi se sprijeila zaraza i unovavanje naeg
ljubavnog ivota? A to da bi se suzbilo iz tog nastala sifilizacija
narodnog tijela?
Odgovor se najlake dobiva utvrivanjem onoga to se je moralo
dogoditi.
Ovo se pitanje, prije svega, ne bi smjelo uzeti olako, nego bi se moralo
shvatiti, da od njegova rjeenja zavisi srea ili nesrea generacija, pa ak
da bi ono moglo, ako ne i moralo, biti odreujue za cjelokupnu
budunost naeg naroda. A takva spoznaja obvezuje na bezobzirne mjere
i zahvate. Na poetku svih razmatranja trebalo je zavladati uvjerenje, da
je prije svega, pozornost cjelokupne nacije trebalo koncentrirati na ovu
uasnu opasnost, tako da svaki pojedinac moe postati unutarnje svjestan
znaenja ove borbe. Istinski odlune, iako ponekad teko podnoljive
obveze i optereenja, mogu dovesti do ope uinkovitosti samo tada, ako
se pojedincu osim prisile, jo ukae i na spoznaju da je to neophodno.
Ali, tu je potrebno ogromno prosvjeivanje i potreba da se iskljue sva
dnevna pitanja koja odvlae pozornost.
U svim sluajevima ukojima je rije o ispunjenju prividno nemoguih
zahtjeva ili zadataka, cjelokupna se pozornost naroda mora objediniti i
usmjeriti iskljuivo samo na to jedno pitanje, tako, kao da od njegova
rjeenja zavisi biti ili ne biti. Samo e se tako narod pripremiti stvarno
voljnim i sposobnim za velika djela i napore.
Ovaj princip vrijedi i za pojedinca, ako eli ostvariti velike ciljeve.I on
e ovo moi uiniti samo u postupnim razmacima, i on e tada morati
uvijek objedinjavati svoje cjelokupne napore da bi se postigla odreena
ograniena zadaa, sve dotle, dok se ne ostvari njeno ispunjenje i dok se
ne bude moglo prijei u ostvarivanje nove etape. Tko ne izvri podjelu
ovog puta, kojega treba savladati, podjelu na pojedine etape, i onda to
planski s najstroim okupljanjem svih snaga ne nastoji pojedinano
svladati, taj nikada nee
262
Obraun
moi stii do konanog cilja, nego e ostati leati negdje na putu, ili ak,
moda, i pored puta. Ovo pribliavanje cilju radom je veliko umijee i
uvijek zahtijeva zalaganje, ak i posljednje energije, da bi se tako, korak
po korak, svladao put.
Prvi preduvjet, dakle, potreban za napad na tako teak odjeljak ljudskog
puta je taj, da vodstvu pode za rukom narodnoj masi postaviti djelimian
cilj, koji se moe postii, bolje, izvojevati ba sada, a koji je samo i
jedino dostojan ljudske pozornosti, a od ijeg savladavanja ovisi sve.
Velika veina naroda ionako nikada ne moe pred sobom sagledati
cjelokupan put, a da se ne umori, ili ne pone oajavati zbog zadae.
Narod e u jednom odreenom opsegu, pred oima zadrati cilj, ali e
put moi sagledati samo u malim odjeljcima, slino putniku, koji
svakako dobro zna i poznaje kraj svog puta, ali bolje savladava beskrajnu
cestu, ako je podijeli u etape, i onda krene prevaljivati svaku pojedinu,
kao da je ona ve sam taj eljeni cilj. On e samo tako, a da ne zakae,
ipak ii naprijed.
Tako bi se primjenom svih propagandnih pomonih sredstava pitanje
suzbijanja sifilisa moralo postaviti kao glavna, a ne samo kao jedna od
zadaa, nacije. U tu bi svrhu trebalo, u punom opsegu, primjenjujui sva
pomona sredstva, ljudima utuviti u glavu da su oteenja od sifilisa
najuasnija nesrea, dok cijela nacija ne doe do spoznaje da ba od
rjeenja ovog pitanja zavisi sve -budunost ili propast.
Tek poslije takve, ako je potrebno dugogodinje, pripreme, pobudit e se
pozornost, a time i odlunost cjelokupnog naroda, tako jako, da se sad
mogu poduzeti vrlo teke sa rtvom povezane mjere, bez opasnosti, da se
to, moda, nee shvatiti, ili da e nas odjednom htijenje mase ostaviti na
cjedilu.
Jer, da bi se tu poast moglo baciti na leda, nune su ogromne rtve, a
isto tako i naporan rad.
Borba protiv sifilisa trai borbu protiv prostitucije, protiv predrasuda,
starih navika, protiv dosadanjih predodbi, opih shvaanja i, ne kao
posljednje, protiv lanog licemjerja odreenih krugova.
Uzroci sloma
263
Prvi preduvjet za moralno pravo, da bi se povela borba protiv ovih stvari,
je omoguavanje buduim generacijama, rano stupanje u brak. Kasno
stupanje u brak je prinuda odravanja institucije koja, neka kae tko to
hoe, jest i ostaje sramota ovjeanstva, institucija koja prokleto loe
pristaje biu koje, inae skromno, sebe rado vidi slikom i prilikom
Bojom.
Prostitucija je prava sramota ovjeanstva, ali se ona ne moe ukloniti
moralnim predavanjima, pobonim htijenjem itd., ve njeno ogranienje
i konano uklanjanje pretpostavlja bezbroj preduvjeta. A prvi jest i
ostaje, stvaranje mogunosti ranog stupanja u brak, koji odgovara
ljudskoj prirodi, prije svega mukarcu, jer je ena ovdje i tako i tako
samo pasivni dio.
Kako su danas zbrkani, a dijelom i nerazumljivi, postali ljudi, moe se
zakljuiti iz toga to se, ne tako rijetko, uje kako majke iz takozvanog
boljeg drutva govore, da bi bile zahvalne, kada bi svojem djetetu
nale mua, koji je ve slomio svoje rogove, itd. Kako je u ovom
sluaju oskudica manja, nego obratno, onda e sirota djevojka ve sretno
nai takvog odrogovljenog Ziegfrieda, a vidljivi uinak takvog razumnog
braka, bit e djeca. Kad se pomisli da osim toga jo slijedi jedino to je
mogue vee ogranienje raanja, tako da je prirodi uskraena svaka
selekcija, jer se, dakako, mora odrati na ivotu svako, ak i najbjednije
bie, tada stvarno ostaje samo pitanje: Zato uope jo i postoji takva
institucija i kakva joj je svrha? Nije li to potpuno isto, ba kao i sama
prostitucija? Zar obveza prema potomstvu vie ne igra ba nikakvu
ulogu? Ili, zar se ne zna kakvo e ovjek natovariti prokletstvo svojoj
djeci i djeci njihove djece, takvim zloinakim lakomislenim nainom
ouvanja posljednjeg prisilnog zakona, ali i posljednje prirodne obveze?
Tako se kulturni narodi izopauju i postupno propadaju.
Pa i brak ne moe biti sam sebi svrhom, ve mora sluiti vanijem cilju:
razmnoavanju i odravanju vrste i rase. Samo je to njegov smisao i
zadaa.
264
Obraun
Na ovim se pretpostavkama ipak moe mjeriti njegova ispravnost samo
po nainu kako ispunjava ovu zadau.Rana enidba je ispravna ve i
zbog toga, jer mladome braku daje onu snagu iz koje jedino moe
proizii zdravo i otporno potomstvo. Dabome, za njegovo je
omoguavanje potreban cijeli niz socijalnih pretpostavki, bez kojih se
uope ne moe ni misliti na rano stupanje u brak. Stoga se rjeenje ovoga
tek malog pitanja ne moe nai bez odluujuih mjera u socijalnom
pogledu. Kakav znaaj imaju ove mjere moe se najvie shvatiti po
pojavama u vremenu, kada takozvana socijalna republika svojom
nesposobnou ne moe rijeiti stambeni problem i tako jednostavno
sprjeava mnogobrojne brakove, te ide na ruku prostituciji.
Besmisao naeg naina podjele plaa, koji premalo uzima u obzir pitanje
obitelji i njene ishrane, isto je tako jedan od razloga koji tako
onemoguuju mnoge rane brakove.
Dakle, stvarnom se suzbijanju prostitucije moe prii samo tada, kad se
principijelnom primjenom socijalnih odnosa omogui ranije stupanje u
brak, nego to je to do sada, uglavnom, bio sluaj. Ovo je najbolji
preduvjet za rjeenje ovog pitanja.
U drugom redu, meutim, odgoj i obrazovanje moraju ukloniti cijeli niz
teta o kojima se danas gotovo nitko ne brine. Prije svega, u dosadanjem
odgoju mora doi do izjednaavanja duhovne nastave i fizikog odgoja.
Ono to se danas zove gimnazijom posve je malo, u odnosu na grki
uzor. U naem se odgoju potpuno zaboravilo da, na duu stazu, samo u
zdravom tijelu moe prebivati zdrav duh. Naroito, kada se, ne uzimajui
u obzir pojedine izuzetke, ima u vidu velika masa naroda. Tada ova
maksima dobiva bezuvjetnu vrijednost.
U predratnoj se Njemakoj jedno vrijeme uope vie nije brinulo za ovu
istinu. Jednostavno se grijeilo u odnosu na tijelo, a pri tome se mislilo,
da se u jednostranom obrazovanju duha, posjeduje sigurno jamstvo za
veliinu nacije. To je bila zabluda koja se poela osveivati bre nego to
se mislilo. Nije ni malo sluajno, to boljeviki val nije nigdje naiao na
plodnije tlo, nego tamo
Uzroci sloma
265
gdje je glau i trajnom neishranjenou stanovalo degenerirano
stanovnitvo: u srednjoj Njemakoj, Saskoj i Ruhrskoj oblasti. Ali u svim
ovim podrujima, kao i kod tzv. inteligencije, jedva da se javlja ozbiljniji
otpor ovoj idovskoj bolesti, iz jednostavnog razloga, jer je, dakako, i
sama inteligencija tjelesno potpuno propala, iako manje zbog siromatva,
a vie zbog odgoja. Iskljuivi duhovni stav naeg obrazovanja gornjih
slojeva ini ih, u vremenima kada ne odluuje duh ve aka,
nesposobnima da se samo i odre, a kamo li jo i probiju naprijed. U
tjelesnim nedostacima nerijetko lei i pravi razlog osobnog kukaviluka.
Pretjerano naglaavanje isto duhovne nastave i zanemarivanje tjelesnog
obrazovanja, podstiu kod mnogih ve u preranoj mladosti nastajanje
seksualnih predodbi. Mladi koji se u portu i gimnastici doveo do
gvozdene vrstine, tee podlijee potrebi putenih zadovoljenja, nego
treber kojega hrane iskljuivo duhovnom hranom. Pametan bi odgoj
ipak ovo trebao uzeti u obzir. Nadalje, on ne smije ispustiti iz vida da e
oekivanja zdrava mlada ovjeka od ene biti drugaija od oekivanja
onog prerano pokvarenog slabia.
Stoga cjelokupni odgoj mora biti postavljen tako, da se slobodno vrijeme
mladia upotrijebi za koristan odgoj njegova tijela. On nema nikakvo
pravo da u tim godinama u dokolici tumara unaokolo, da ulicu i kina ini
nesigurnima, ve treba nakon svog uobiajenog dnevnog posla, svoje
mlado tijelo eliiti i ovrstiti, da ga jednom i ivot ne bi zatekao suvie
slabunog. To zapoeti, ali i sprovesti, usmjeravati i voditi, zadaa je
odgoja mladih, a ne iskljuivo upumpavanje takozvane mudrosti. On
takoer mora raistiti predodbu, da je bavljenje svojim tijelom osobna
stvar svakog pojedinca. Ne postoji nikakva sloboda koja omoguuje
grijeiti na raun potomstva, a time i rase.
Usporedo s odgojem tijela treba zapoeti i borbu protiv trovanja due.
Cijelokupan na javni ivot danas nalii stakleniku seksualnih predodbi
i podraaja. Neka se samo, eto, pogledaju programi naih kina, varijetea i
kazalita i jedva bi se moglo porei,
266
Obraun
da to nije prava hrana prije svega za mlade. U izlozima i na oglasnim
stubovima radi se s najniim sredstvima, kako bi se na sebe privukla
pozornost gomile. Svakome tko nije izgubio sposobnost uivljava-nja u
due mladih je jasno, da ovo u njih mora dovesti do izvanredno tekih
oteenja. Ova osjetilno zaguljiva atmosfera vodi do predodbi i
podsticanja u dobi kada djeak za takve stvari ne bi smio imati jo
nikakve spoznaje i razumijevanje. Uinak ove metode odgoja kod
dananjih mladih moe se studirati, ali ne ba na ohrabrujui i ugodan
nain. Oni su prerano sazreli, a time, takoer, i prerano ostarjeli. Iz
sudskih dvorana mnogo puta do javnosti dopiru dogaaji koji
dozvoljavaju strane uvide u duevni ivot naih etrnaesto i
petnaestogodinjaka. Tko e se tada uope uditi, da ve u ovim
starosnim krugovima sifilis poinje traiti svoje rtve? I nije li to bijeda,
vidjeti kako se neki tjelesni slabi, ali duhovno iskvareni mladi ovjek,
uvodi u brani ivot lekcijama neke velegradske kurve?
Ne, tko ne eli osujetiti prostituciju na vlastitoj koi, mora u prvom redu
potpomoi otklanjanju njenih duhovnih pretpostavki. On mora oistiti
ubre naeg moralnog okuenja velegradske kulture, i to bezobzirno i
bez kolebanja, ne obazirui se, prije svega, na galamu i dreku koja e se,
naravno, bjesomuno podii. Ako mi ne izvuemo mladost iz gliba njene
dananje okoline, ona e se u njemu utopiti. Onaj tko nee sagledati ove
stvari, podrava ih, a time postaje i sukrivcem u polaganom
prostituiranju nae budunosti, koja se, eto, prua postojeoj generaciji
samo jednom. Ovo proiavanje nae kulture mora se protegnuti na
gotovo sva podruja. Kazalite, umjetnost, literatura, kino, tampa,
plakat i izlozi moraju biti oieni od pojava trulog svijeta i stavljeni u
slubu moralne, dravne i kulturne ideje. Javni ivot mora biti osloboen
od zaguljivog parfema nae moderne erotike, isto tako kao i od svake
nemuevne licemjerne iskvarenosti. U svim tim stvarima morat e se
odrediti cilj i put brizi za odravanje duhovnog i tjelesnog zdravlja naeg
naroda. Pravo na osobnu slobodu treba dati prednost obvezi odravanja
rase.
Uzroci sloma
267
Tek nakon sprovodenja ovih mjera moe se, s izgledom na uspjeh,
provesti medicinska borba protiv same zaraze. Samo se ak i kod toga,
ne moe raditi o polovinim mjerama, nego se i ovdje mora donijeti
najtee i najpresudnije odluke. Polovinost je da se neizljeivo bolesnim
ljudima prui trajna mogunost okuivanja preostalih zdravih. Ovo
odgovara humanosti koja, da se ne bi uinilo naao jednome, omoguuje
propast stotina drugih. Zahtjev da se defektnim ljudima onemogui
stvaranje drugih, isto tako defektnih potomaka, zapravo je zahtjev
najjasnijeg razuma i u svom planskom sprovodenju predstavlja
najhumanije djelo ovjeanstva. On e milijunima nesretnika utedjeti
nezasluene patnje, a samim tim, i pridonijeti porastu ozdravljenja
uope. Odlunost nastupanja u ovom smjeru postavit e i zaprjeku
daljem irenju spolnih bolesti: Jer, ovdje e se morati, ako bude
neophodno, pristupiti nemilosrdnoj izolaciji neizljeivih bolesnika
-barbarska mjera za time pogoenog nesretnika, ali pravi blagoslov za
suvremenike i potomstvo. Prolazna bol jednog stoljea, spasit e od
patnje tisuljea.
Borba protiv sifilisa i njegove predvodnice prostitucije, jedna je od
velikih zadaa ovjeanstva. Velika stoga, jer se pri tome ne radi o
rjeenju nekog pojedinanog pitanja po sebi, ve o otklanjanju cijelog
niza teta, koje kao popratne pojave podstiu ovu zarazu. Jer i ovdje je
bolest tijela samo uinak bolesti moralnih, socijalnih i rasnih instinkata.
Ako se ova borba ne povede i izbori, iz udobnosti ili ak kukaviluka,
pogledajmo tada samo na narode kroz petsto godina. Slike i prilike
gospodina Boga mogle bi se tada viati i susretati vrlo rijetko, a da se ne
ogrijeimo u Najuzvienijega.
A kako se u staroj Njemakoj pokuavalo obraunati s ovom zarazom?
Pri sabranom ispitivanju ovdje nam se namee stvarno alostan odgovor.
Svakako da su se u vladinim krugovima spoznale strane tete od ove
bolesti, iako se, moda, nije moglo potpuno promisliti o njenim
posljedicama; samo je borba protiv nje potpuno zakazala. I umjesto da se
sprovedu dalekovidne reforme, radije se
268
Obraun
posezalo za kukavnim mjerama. Tu i tamo se oko te bolesti dociralo, a
uzroke ostavljalo uzrocima. Pojedine su prostitutke podvrgavane
lijenikom pregledu, stavljane su pod nadzor onoliko koliko je to bilo
uope mogue, a u sluaju utvrene bolesti, stavljane su u lazarete iz
kojih su tada, nakon provedenog vanjskog lijeenja, ponovno putane
meu svijet.
Dabome, uveden je i zatitni paragraf, prema kome je onaj, tko nije
potpuno zdrav, ili sasvim izlijeen, pod prijetnjom kazne, morao
izbjegavati seksualno openje. Svakako da je ova mjera po sebi bila
potpuno ispravna, samo je u njenom praktinom provoenju tako dobro
u cijelosti zakazala. Prvo bi ena, u sluaju nesree koja bi je zadesila -
ve i zbog takvog naeg, ili bolje njenog odgoja - u najveem broju
sluajeva bila pozvana da se pojavi kao svjedok protiv bijednog
kradljivca njena zdravlja - pod esto puta munim popratnim
okolnostima - teko i dozvolila da je dovuku u sudnicu. Upravo bi to njoj
najmanje koristilo, pa e ona, bez daljnjega, u najveem broju sluajeva
biti ta, koja e od svega najvie trpjeti - jer, zar ipak nee prijezir njene
odbojne okoline pogoditi ba najvie nju, nego to bi to bilo kod
mukarca. I konano, zamislimo samo njen poloaj, ako je prenositelj
bolesti ba njen suprug! Treba li se ona aliti? Ili, to ona treba tada
uiniti?
to se tie mukaraca, tu je, meutim, nazona jo i injenica, da ba on,
naalost, nakon obilnog uivanja alkohola, preesto nabasa na ovu
poast, jer je on u ovom stanju najmanje sposoban procijeniti kvalitetu
svoje ljepotice, to je i inae bolesnoj prostitutki previe poznato, i ona
stoga uvijek posebno nastoji upecati mukarce upravo u ovakvom
idealnom stanju. Kraj je, meutim, u tome, to se kasnije neprijatno
iznenaeni vie nije u stanju, ak ni pri najpomnijem razmiljanju,
prisjetiti svoje nemilosrdne usre-iteljice, emu se uope ne treba ni
uditi, kad je u pitanju grad poput Berlina, ili Munchena. Uz to se jo
esto puta radi o posjetiteljima iz provincije, koji su potpuno
bespomono izloeni potpunoj aroliji velegrada.
Uzroci sloma
269
I konano: Tko bi uope mogao znati, je li on sad bolestan ili zdrav? Ne
dogaaju li se mnogobrojni sluajevi u kojima jedan naizgled izlijeeni
ponovno dobiva istu bolest i sada uasnu nesreu dalje rasprostire i ini,
a da to, prije svega, jedva da i sam sluti.
Tako je, dakle, praktino djelovanje ove zatite preko zakonskog
kanjavanja pojedinih krivaca zaraze u stvarnosti jednako nuli. Potpuno
isto vrijedi i za nadzor nad prostitutkama i, na kraju krajeva, samo
ozdravljenje je tada, ak jo i danas, nesigurno i sumnjivo. Sigurno je
samo jedno: zaraza se usprkos svim mjerama sve vie iri. A time se
takoer, na najoitiji nain, potvruje i neuinkovitost tih istih mjera.
Jer, sve to se inae jo dogaalo, bilo je isto tako nedovoljno kao i
smijeno. Duhovno prostituiranje naroda nije sprijeeno, a ni na tom se
sprjeavanju nije nita uinilo.
Ali, tko je sve ovo sklon uzeti olako, neka bar jednom proui statistiku
dokumentaciju o irenju ove poasti, neka usporedi njen porast u
posljednjih sto godina i neka se tada udubi u njen dalji razvitak - i morat
e tada posjedovati magareu dosjetljivost, a da ne osjeti kako mu kroz
kimu prolaze neugodni trnci!
Slabost i polovinost zauzetog stava jo u staroj Njemakoj, prema tako
uasnoj pojavi, smije se, dabome, vrjednovati kao vidljivi znak
propadanja naroda. Ako vie nema snage za borbu za vlastito zdra vije,
za vra va se ipra vo na ivot u o vom s vije tu borbe. Taj svijet pripada
samo snanim cjelinama, a ne slabim polovi-njacima. Jedna od
najuoljivijih pojava propadanja staroga carstva, bilo je polagano
sniavanje ope kulturne razine, pri emu ja pod kulturom ne mislim na
ono to se danas oznaava pojmom civilizacija. Ona se, ba nasuprot,
prije ini neprijateljicom prave duhovne i ivotne razine.
Jo prije prelaska u ovo stoljee, poeo se u nau umjetnost probijati
element, koji je do tada vrijedio kao potpuno stran i nepoznat. Svakako
da su se i u prijanjem vremenu ponekad dogaale zabune i u ukusu,
samo se u tim sluajevima ipak vie radilo o umjetnikim skretanjima
kojima je potomstvo moglo pridati bar
270
Obraun
neku povijesnu vrijednost, kao o proizvodima ne vie umjetnikog, nego,
tovie, duhovnog izopaenja, sve do gubljenja duha. U njima se ve
poeo kulturno iskazivati onaj kasnije, dabome, vidljiviji nastajui
politiki slom.
Boljevizam umjetnosti je jedino mogui kulturni ivotni oblik i duhovni
izraaj boljevizma uope.
Kome se ovo ini iznenaujuim, treba samo baciti pogled na umjetnost
sretno boljeviziranih drava, i tamo e se moi diviti, sa strahom, onim
bolesnim izopaenostima luakih i propalih ljudi, koje smo mi upoznali
kao slubeno priznatu umjetnost pod skupnim pojmom kubizma i
dadaizma, na kraju prolog i na prijelazu u ovo stoljee. ak i u kratkom
razdoblju postojanja bavarske Republike savjeta, ovo je djelo ve stupilo
na svjetlost dana. Ve ovdje se moglo vidjeti kako su svi ti zvanini
plakati, propagandni crtei u novinama, itd. u sebi nosili ne samo peat
politikog, ve i kulturnog propadanja.
Ma kako se malo, recimo jo prije ezdeset godina, mogao zamisliti
politiki slom ove sada ve dostignute veliine, isto se tako malo mogao
zamisliti i kulturni slom, kakav se poeo pojavljivati od 1900. godine na
futuristikim i kubistikim izlobama. Prije ezdeset bi godina izloba
takozvanih dadaistikih doivljaja izgledala jednostavno nemoguom,
a njeni bi organizatori zasigurno dospjeli u ludnicu, a oni danas
predsjedaju ak i umjetnikim udrugama. Ova poast tada nije mogla
nastati, jer, niti bi to trpjelo javno mnijenje, niti bi to drava mirno
gledala. Jer je stvar dravnog vodstva izbjei da narod ne bude otjeran u
naruje ludila. Na tome bi takav razvoj morao jednog dana ipak zavriti.
Naime, onoga dana kada bi ova vrsta umjetnosti stvarno odgovarala
opem shvaanju, nastupila bi jedna od najteih promjena ovjeanstva;
time bi poeo nazadak ljudskog mozga, a kraj se teko moe uope i
zamisliti.
im se s ovog stajalita pogleda razvitak naeg kulturnog ivota
posljednjih dvadeset i pet godina, vidjet e se sa strahom, koliko smo mi
ve zapali u taj nazadak. Svugdje nailazimo na klice koje uzrokuju
poetak bujanja korova, zbog koga e naa kultura,
Uzroci sloma
271
prije ili kasnije, morati propasti. A u njima moemo prepoznati pojave
propadanja polagano truleeg svijeta. Teko onim narodima, koji vie
nee biti u stanju zagospodariti ovom boleu.
Takve su se bolesti mogle u Njemakoj utvrditi gotovo u svim
podrujima umjetnosti, i kulture. Ovdje sve izgleda kao da je ve
prekorailo svoje vrhunce i pourilo u ponor. Kazalite vidljivo tone sve
dublje i dublje, i svakako bi kao kulturni imbenik, ve do sada nestalo
bez ostatka, da se protiv ove prostitucije umjetnosti nisu okrenula bar
dvorska kazalita. Ako se izuzmu njihovi i jo neki drugi, pohvale
vrijedni izuzeci, tada je za naciju najsvrsis-hodnije, da se posjete
predstavama takve vrste sasvim izbjegnu. Bio je to tuni znak unutarnjeg
propadanja, pa se mlade ve nije ni smjelo slati u najvei broj tih
takozvanih mjesta umjetnosti, to se moralo priznati ve sasvim
sramotno, otvoreno, s jednim openitim panoptikum upozorenjem:
Mladima ulaz zabranjen.
Zamislimo, da su se takve mjere opreza morale provoditi na mjestima
koja su se morala osnovati u prvom redu zbog obrazovanja mladih, a ne
za uivanje starih, blaziranih ivotnih slojeva. A to bi tek mogli rei
veliki dramatiari svih vremena za jednu takvu mjeru, a to tek prije
svega za okolnost koja joj je dala povoda? Kako bi samo planuo Schiller,
kako bi ogoreno od toga okrenuo glavu Goethe!
Ali, dakako, to su Schiller, Goethe ili Shakespeare, prema herojima
novijeg njemakog pjesnitva! Stare, istroene, preivjele, ne, prevladane
pojave. Jer je to bila osobitost toga vremena: ne samo da je ono samo
proizvodilo sve vie prljavtine, nego je jo iznad svega zablatilo sve
stvarne veliine prolosti. To je, svakako, pojava koja se uvijek moe
promatrati u takvim vremenima. to su podliji i bjedniji proizvodi nekog
vremena, kao i njegovi ljudi, tim se vie mrze svjedoci nekadanje
jedinstvene veliine i dostojanstva. U takvim bi se vremenima najrade
htjelo uguiti sjeanja na prolost ovjeanstva uope, da bi se,
iskljuivanjem svake mogunosti usporedbe, moglo vlastiti ki
podvaljivati kao umjetnost. Otuda e svaka nova institucija, to je vie
bjednija i jadnija,
272
Obraun
tim vie nastojati izbrisati i posljednje tragove prolosti, dok e se svaka
stvarno dragocjena inovacija ovjeanstva, opet bez potekoa, moi
nadovezati na dobre tekovine prolih generacija, pa ih ak esto puta tek
sada dovesti do pravog znaenja. Ona se ne mora bojati da e, recimo,
izblijediti pred prolou, nego i sa svoje strane daje opem blagu
ljudske kulture takav dragocjeni prilog, pa e ono, esto, upravo za svoje
potpuno uzdignue, htjeti i samo uvati i njegovati sjeanja na prijanja
dostignua, da bi tako novim djelima na najbolji mogui nain, moglo
osigurati potpuno razumijevanje sadanjosti. Samo onaj koji sam nije u
stanju nita dragocjenog pokloniti svijetu, a nastoji se uiniti takvim kao
da hoe dati bog zna to, - Boe, eto, hoe neto dati - mrzit e sve
stvarno ve dato, a i to e, takoer, najrae negirati, ili ak unititi.
To ni u kom sluaju ne vrijedi samo za nove pojavnosti na podruju ope
kulture, nego takoer i za one iz podruja politike. Novi e
revolucionarni pokreti tim vie mrziti stare oblike, to su oni sami u
odnosu na njih manje vrijedni. I ovdje se, takoer, moe vidjeti kako
nastojanje da se vlastiti ki prikae kao neto vrijedno pozornosti, vodi
slijepoj mrnji prema nadmonim vrijednostima prolosti. Dokle god, na
primjer, povijesno sjeanje na Friedricha Velikog nije izumrlo, Friedrich
Ebert je u stanju izazvati samo uvjetno divljenje. Heroj iz Sanssoucia
odnosi se prema bivem bremenskom gostioniaru otprilike kao sunce
prema mjesecu; tek kada zgasnu sunevi zraci, moe zasjati mjesec. I
stoga je potpuno shvatljiva mrnja naih mjeseeva ovjeanstva prema
zvijezdama stajaicama. U politikom ivotu uobiavaju takve nule, ako
im Sudbina u prolazu baci u krilo vlast, ne samo da s neumjerenom
revnou blate i prljaju prolost, ve i sami sebe vanjskim sredstvima
izuzimaju od ope kritike. Kao primjer moe posluiti republikansko
zatitno zakonodavstvo novog njemakog carstva.
Ako stoga nekakva nova ideja, neko uenje, neki novi svjetonazor ili ak
politiki kao i gospodarski pokret pokua osporiti cjelokupnu prolost,
hoe je prikazati loom ili bezvrijednom, ve se samo zbog tog povoda
mora biti krajnje oprezan i nepovjerljiv.
Uzroci sloma
273
Najei razlog za takvu mrnj u je ili samo vlastita manja vrijednost, ili
ak loa namjera po sebi. Stvarno blagoslovljena obnova ovjeanstva
uvijek i vjeito e se nadograivati tamo, gdje je prestao posljednji dobar
temelj. Ona se nee morati sramiti upotrebe ve postojeih istina. Zar
cjelokupna ljudska kultura i ovjek sam nisu samo uinak jednog jedinog
dugog razvoja u kojem je svaka generacija prilagala svoj kamen temeljac
i ugradila ga u nju. Smisao i svrha revolucije nije sruiti cijelu zgradu,
nego otkloniti loe uklopljeno ili neodgovarajue, da bi se tada na
ponovno osloboenom zdravom mjestu dalje gradilo i dograivalo.
Samo tako e se moi i smjeti govoriti o napretku ovjeanstva. U
drugom se sluaju svijet nikada ne bi mogao potedjeti i spasiti od kaosa,
jer bi tada, zaboga, pravo na odbijanje prolosti pripadalo svakoj
generaciji, a time bi ona uslijed toga, eto, kao pretpostavku svog
vlastitog rada smjela razoriti djela prolosti.
Ali, u stanju nae cjelokupne predratne kulture nije bila najgora samo
potpuna impotencija umjetnike i ope kulturne stvaralake snage, nego
mrnja kojom se blatila i brisala uspomena na veliku prolost. Skoro u
svim podrujima umjetnosti, naroito u kazalitu i knjievnosti na
prijelasku u ovo stoljee, poelo se stvarati ne samo manje znaajno
novoga, nego se, to vie, ono najbolje staro obezvrjeuje i prikazuje kao
neznaajno i prevladano, kao da je to vrijeme najsramnije neznaajnosti
bilo u stanju neto prevladati. Ali, iz tog nastojanja da se prolost izbrie
pred oima suvremenika, proizila je, sasvim jasno i prepoznatljivo, i zla
namjera tih apostola budunosti. Na tome se trebalo uvidjeti da se ovdje
nije radilo ni o kakvim novim, iako pogrenim, kulturnim shvaanjima,
ve o procesu razaranja temelja kulture uope i o, na taj nain,
nastajuem izluivanju zdravog osjeaja umjetnosti - te o duhovnoj
pripremi politikog boljevizma. Jer, ako se Periklovi suvremenici
prikazuju kao otjelovljenja Partenona, tada se boljeviku stvarnost moe
iskazivati kubistikom grimasom.
274
Obraun
S tim u vezi mora se i ovdje ponovno ukazati na vidljivi kukaviluk u
dijelu naeg naroda koji bi na osnovu svoga obrazovanja i svoga stava
morao biti obvezatan boriti se protiv ove kulturne sramote. Iz straha od
galame boljevikih apostola umjetnosti, koji svakog onoga tko u njima
nee vidjeti krunu stvaralatva, napadaju na najbjesomuniji nain
etiketirajui ga kao nazadnog malograanina, neprestano se odustajalo
od svakog ozbiljnog otpora i priklanjalo tome, to je,eto, izgledalo kao
ipak neizbjeno. ovjeka obuzima pravi strah da ne bi bio rastrgnut od
tih poluluaka ili lupea nerazumnosti; kao da je to neka sramota ne
shvatiti proizvode duhovnih degenerika ili raspojasanih varalica. Ovi
kulturni mladci posjedovali su, dakako, vrlo jednostavna sredstva da tu
svoju besmislicu potambiljaju kao snanu stvar, potvrenu od samog
Boga; oni su iznenaenom svijetu prikazivali svaku nerazumljivu i
vidljivo sumanutu stvar kao takozvani unutarnji doivljaj, oduzimajui
ve unaprijed, na tako jeftin nain, rije odgovora najveem broju ljudi.
Jer, uope se nije trebalo ni moralo sumnjati u to da bi i ovo mogao biti
unutarnji doivljaj, ali se ipak moralo sumnjati u to, je li prihvatljivo
zdravom svijetu nuditi halucinacije duevnih bolesnika ili zloinaca.
Djela Moritza von Schvvinda ili Bocklina, bila su takoer unutarnji
doivljaji, ali boanski nadarenih umjetnika, a ne nekakvih lakrdijaa.
Tu se ipak mogao tako dobro prouiti bijedni kukaviluk nae takozvane
inteligencije, koja se sklanjala s puta svakom ozbiljnijem otporu protiv
ovog trovanja zdravog instinkta naeg naroda i preputala narodu da se
sam suoava s ovom drskom besmislicom. Da se ne bi drao umjetniki
neukim, uzimala se u obzir svaka umjetnika nakaza, da bi se konano, u
procjeni dobrog i loeg stvarno postalo nesigurnim. Uzevi sve u svemu,
bili su to znaci tekog nastupajueg vremena.
#
Uzroci sloma
275
Kao znaajno obiljeje moe se jo utvrditi i sljedee: U devetnaestom
su stoljeu nai gradovi sve vie poeli gubiti svojstva kulturnih gradia i
srozavati se u isto ljudska obita-valita. Slaba povezanost dananjeg
velegradskog proletarijata sa svojim mjestom stanovanja, posljedica je
injenice, da se ovdje stvarno radi samo o sluajnom mjestu boravka
pojedinaca, i ni o emu drugome. Ovo jednim dijelom ovisi o estim
promjenama mjesta stanovanja uvjetovanim socijalnim odnosima, koji
ovjeku ne daju vremena za prisnije povezivanje sa svojim gradom, a
drugim opet dijelom, uzrok treba traiti u opoj kulturnoj besciljnosti i
siromatvu naih dananjih gradova.
Jo u vrijeme oslobodilakih ratova, njemaki gradovi nisu bili
malobrojni samo po svom broju, nego su bili skromni i po veliini. Ovo
malo pravih velegradova bili su najveim dijelom prijestolnice, i kao
takvi redovito su imali odreenu kulturnu vrijednost i najee, takoer, i
odreenu umjetniku sliku. Tih nekoliko mjesta s vie od pedeset tisua
itelja bila su, prema gradovima s jednako brojnim stanovnitvom danas,
bogati u znanstvenim i umjetnikim vrijednostima. Kad jeMiinchen imao
ezdeset tisua dua, ve je tada stremio postati jednim od prvih
njemakih umjetnikih gradia; danas je skoro svako tvorniko mjesto
dostiglo ovaj broj, ako ga ve nije i viestruko premailo, a da ponekad
opet ne moe nazvati vlastitom ni najmanju od stvarnih vrijednosti.
Obine gomile stambenih i najamnih kasarni i nita vie. Kako bi uope
s takvim mjestom bez ikakve znamenitosti mogla nastati neka naroita
povezanost, prava je zagonetka. Nitko se nee posebno prisnije povezati
s gradom koji nema za ponuditi nita drugo nego ba kao i svaki drugi,
kome takoer nedostaje svaka individualna crta i u kome se oito
izbjegava sve to bi moglo izgledati kao umjetnost ili slino.
Ali, to nije sluaj samo u malim, ve i stvarno veliki gradovi s rastuim
priljevom itelja, takoer postaju, u odnosu na taj priljev, sve siromaniji
pravim umjetnikim djelima. Oni djeluju sve ne-uglaenije i poprimaju
potpuno jednaku sliku, samo, naravno, u
276
Obraun
veem opsegu, kao i mala siromana tvornika naselja. Ono to je u
novije vrijeme pripadalo kulturnom sadraju naih velegradova, sasvim
je nedovoljno. Svi se nai gradovi rese slavom i dragocjenostima
prolosti. Kad bi se iz dananjeg Miinchena odjednom, eto, uzelo,
recimo, sve to je stvoreno pod Ludwigom I., utvrdilo bi se s uasom
kakav je od tog vremena sirotinjski porast znaajnih umjetnikih
ostvarenja. Isto vrijedi i za Berlin, kao i za najvei broj drugih velikih
gradova.
Ali, bitno je ipak sljedee: nai dananji veliki gradovi ne posjeduju ni
jednog spomenika koji bi trebao reprezentirati cjelovitu sliku grada i
mogao biti neto kao zatitni znak odredeneog cjelovitog vremena. A to
je ba bio sluaj s gradovima starog vremena; svaki od njih je
posjedovao naroiti spomenik svoga ponosa. Ono to je karakteristino
za antike gradove nije sadrano u privatnim graevinama, ve u
opedrutvenim spomenicima koji nisu bili namijenjeni samo jednome
trenu, ve vjenosti, jer se u njima nije trebalo ogledati bogatstvo nekog
posjednika pojedinca, ve veliina i znaaj opega. Tako su nastajali
spomenici koji su bili vrlo pogodni da stanovnika pojedinca na neki
nain povezu s njegovim gradom, a koji nama danas ponekad izgledaju
skoro nerazumljivim. Jer, ono to su oni imali pred oima, manje su bile
siromane kue privatnih posjednika, a vie raskone graevine
cjelokupne zajednice. Njima nasuprot, stambene zgrade stvarno djeluju
kao beznaajna sporednost.
Ako se usporede odnosi veliina antikih dravnih graevina sa
stambenim zgradama tog istog vremena, tek e se tada shvatiti izrazita
mo i snaga naglaavanja principa, da se javnim graevinama dade prvo
mjesto. Ono to mi danas u gomilama ruevina i poljima razvalina
antikog svijeta s divljenjem susreemo kao jo malobrojne upadljive
kolose, nisu bive poslovne palae, ve hramovi i dravne graevine,
dakle djela iji je posjednik bila zajednica. ak i u bljetavilu Rima
kasne dobi, prvo mjesto nisu zauzimale vile i palae graana pojedinaca,
ve dravni hramovi i ljeilita, velika sportska igralita, cirkusi,
akvadukti, bazilike itd., dakle ono, to je pripadalo cjelokupnom narodu.
Uzroci sloma
277
v .....
Cak se i germanski srednji vijek pridravao toga vodeeg principa, iako
potpuno drugaijeg umjetnikog shvaanja. Ono to je u starom vijeku
nalo svoj izraz u Akropoli ili Pantheonu, umotavalo se sada u oblike
gotske katedrale. Kao divovi uzdizale su se te monumentalne graevine
iznad arenila malih zanatskih graevina od drveta ili cigle
srednjovjekovnog grada i tako postajale zatitni znaci koji ak jo i
danas, i pored toga to se pored njih uzdiu ove iznajmljivake kasarne,
odreuju karakter i sliku tih mjesta. Miinsterske katedrale, vijenice i
hale trgovine itom, kao i kule straare, vidljivi su znaci shvaanja koja,
na kraju krajeva, opet odgovaraju samo antici.
A kako je danas stvarno alostan postao odnos izmeu dravne i privatne
gradnje! Da je sudbina Rima zadesila Berlin, tada bi se potomci, kao
najveim djelima naeg prolog vremena, mogli diviti robnim kuama
nekolicine Zidova i hotelima nekih kompanija, karakteristinom izrazu
kulture naih dana. Neka se bar usporedi grozan nesklad koji vlada u
nekom gradu kao to je ak i sam Berlin, izmeu graevina carstva i ovih
koje pripadaju financijskom kapitalu i trgovini.
Ve i sam iznos namijenjen dravnoj gradnji, najee je zaista smijean
i nedovoljan. Ne stvaraju se djela za vjenost, nego najee samo za
trenutnu potrebu. A da se pri tome uope ne vidi neki vii smisao.
Berlinski je dvorac u vrijeme svoje izgradnje bio djelo drugog znaenja,
nego to je recimo nova knjinica u suvremenom okviru. Dok je
vrijednost jednog jedinog bojnog broda oko ezdeset milijuna, za prvu
raskonu graevinu carstva, koja je trebala biti predodreena vjenosti,
za zgradu Reichstaga, jedva da je bila odobrena polovica te svote. Pa ak
kad je dolo i do odluivanja o pitanju unutarnjeg ureenja, visoki dom
je glasovao protiv promjene kamena i naredio da se zidovi obloe
gipsom; taj puta su, dodue, parlamentarci djelovali izuzetno potpuno
ispravno; gipsanim glavama stvarno nije mjesto medu kamenim
zidovima.
Tako naim dananjim gradovima nedostaju uzvieni zatitni znaci
narodne zajednice, i zbog toga se ne bi smjelo uditi,
278
Obraun
ako ona u svojim gradovima ne vidi zatitni znak ili simbol ak ni same
sebe. Mora doi do propadanja, koje e se praktino iskazati u potpunom
nesudjelovanju dananjeg velegradanina u sudbini svoga grada.
I to je takoer znak tonua nae kulture i naeg opeg sloma. Vrijeme se
gui u potpunoj svrsishodnosti, bolje reeno, u sluenju Novcu. Ali se
tada ne treba ni uditi, ako pod takvim boanstvom preostaje malo
osjeaja za heroizam. Dananja sadanjost anje samo ono to je posijala
posljednja prolost.
#
Sve ove pojave propadanja, samo su krajnje posljedice nedostatka
odreenog ujednaenog priznatog svjetonazora, te iz toga nastale ope
nesigurnosti u procjeni i zauzimanju stava prema pojedinim velikim
pitanjima vremena. Zato i jest, poevi ve od odgoja, sve polovino i
kolebljivo, strahuje se od odgovornosti i tako zavrava u kukavikom
trpljenju vlastitih priznatih teta. Opijenost humanou postaje modom a
time to se slabiki poputa izrodima, a uva pojedince, rtvuje se
budunost milijuna.
Koliko sve vie prevladava opa razuzdanost pokazuje promatranje
predratnih religioznih prilika. I ovdje je ve odavno u velikim dijelovima
nacije bilo izgubljeno jedinstveno i uinkovito uvjerenje u pogledu
svjetonazora. Pri tome su manju ulogu imali oni bivi sljedbenici crkve
koji su se iz nje izdvojili, nego svi ostali ravnoduni. Dok su obe vjere u
Aziji i Africi odravale svoje misije, da bi pridobile nove sljedbenike
svoga uenja - djelatnost koja je prema prodoru muhamedanske vjere
mogla iskazati samo vrlo skromne uspjehe - gubili su se samo u Europi
milijuni, i ponovno milijuni unutarnjih sljedbenika, koji su se prema
religioznom ivotu ili uope odnosili strano, ili pak mijenjali svoje
vlastite puteve. Posljedice, naroito u moralnom pogledu, ni u kom
sluaju nisu bile povoljne.
Uzroci sloma
279
Vrijedna je pozornosti i pojava sve ee nastupajue borbe protiv
dogmatskih temelja pojedinih crkava, bez kojih na ovom ljudskom
svijetu nije praktiki ni zamisliv opstanak nekog religioznog vjerovanja.
iroka masa naroda ne sastoji se od filozofa; upravo je ba vjera, esto
jedina osnova bilo kojeg moralnog svjetonazora. Razliite zamjene, s
obzirom na postignute uspjehe, nisu bile ba tako svrsishodne, da bi se u
njima mogla vidjeti korisna zamjena za dosadanja religiozna shvaanja.
Ali, ako bi religiozno uenje i vjera trebali stvarno obuhvatiti iroke
slojeve, tada je neophodan autoritet sadraja ovog vjerovanja temelj
svake stvarnosti. to je pak za obian ivot dotian ivotni stil, bez
kojega zasigurno stotine tisua najbolje stojeih ljudi moe ivjeti
razumno i mudro, a milijuni drugih ne, to su za dravu dravni ustav, a
za dotinu religiju dogme. Tek kroz njih se kolebljiva i beskrajno
rastezljiva ista duhovna ideja tono razgraniava i dovodi u neki oblik,
bez kojega ona nikada ne bi mogla postati vjerom. U drugom sluaju
ideja nikada ne bi mogla prerasti neki metafiziki pogled, pa ak, kratko
reeno, ni filozofijsko miljenje. Napad na dogme po sebi zbog toga je
jako slian borbi protiv opih zakonskih temelja drave. I kao to bi njoj
bio kraj u potpunoj dravnoj anarhiji, tako bi i onoj drugoj kraj bio u
bezvrijednom religioznom nihilizmu.
Ali procjena vrijednosti neke religije politiarima smije biti manje
odreena, recimo, njenim prateim nedostacima, a mnogo vie
prikladnou njene vidljivo bolje zamjene. Ali tako dugo dok takva
zamjena nedostaje, postojee mogu razoriti samo luaci i zloinci.
Dabome, da zbog ovih, ne ba tako zadovoljavajuih religioznih prilika,
nisu najmanje krivi oni, koji religiozne predodbe optereuju
ovozemaljskim stvarima i na taj nain esto zapadaju u sasvim
nepotreban sukob s takozvanom egzaktnom znanou. Ovdje e pobjeda,
iako nakon teke borbe, skoro uvijek pripasti posljednjoj, ali e religija u
svih onih koji se nisu u stanju uzdii iznad isto vanjskog znanja,
pretrpjeti velike tete.
280
Obraun
Najgora su ipak pustoenja koja nastaju zlorabom religioznog uvjerenja
u politike svrhe. Stvarno je nemogue istupiti dovoljno otro protiv onih
bijednih pekulanata koji u religiji ele vidjeti samo sredstvo koje e im
pribaviti politike, bolje reeno, poslovne usluge. Ti drski laljivci dree
svojom glasinom, da bi, svakako, i drugi grijenici, irom cijelog svijeta,
mogli uti njihovo uvjerenje, ali ne da bi za njega, ako je potrebno i
umrli, ve da bi uz pomo njega mogli bolje ivjeti. Za jednu jedinu
politiku prijevaru odgovarajue vrijednosti, oni e prodati smisao svog
cjelokupnog vjerovanja. Za deset parlamentarnih mandata, povezat e se
s marxistikim smrtnim neprijateljima svake religije - a za jednu
ministarsku stolicu sklopit e brak i sa samim avlom, ukoliko ovoga ne
bi otjerao jo preostali djeli ljudskosti u njemu.
Ako je u predratnoj Njemakoj religiozni ivot bio za mnoge neprijatnog
ukusa, onda je to trebalo pripisati zlorabi kranstva koju je provodila
takozvana kranska partija, kao i besramnosti s kojom se katoliku
vjeru pokuavalo identificirati s politikom partijom.
Ova je podvala bila usud, koji je nizu nitarija donio parlamentarne
mandate, a crkvi tetu.
Uinak je ipak trebala snositi cjelokupna nacija, time to su se posljedice
na taj nain uvjetovanog slabljenja religioznog ivota, javile upravo u
vrijeme u kome se je i bez daljnjeg sve poelo omekavati i slabiti, a
predajom sauvanim osnovama obiaja i morala prijetio je slom.
I to su takoer bile pukotine i razvaline u naem narodnom tijelu, koje su
mogle biti bezopasne tako dugo, dok se ne bi pojavilo neko posebno
optereenje, koje je moralo postati nesreom, jer je zbog pritiska velikih
dogaaja pitanje unutarnje vrstine nacije poprimalo odluujue
znaenje.
#
Isto su tako paljivom oku bile uoljive i tete nastale u podruju
politike, koje bi, ako u skoro vrijeme ne doe do
Uzroci sloma
281
poboljanja ili promjene, smjele i morale znaiti nadolazeu propast
casrstva. Besciljnost njemake unutarnje i vanjske politike bila je
vidljiva svakome tko nije htio biti namjerno slijep. ini se da je
kompromisno gospodarstvo najvie odgovaralo Bismarckovoj izjavi daje
politika umjetnost mogueg. Ali je ipak izmeu Bismarcka i kasnijih
njemakih kancelara, bila prisutna mala razlika, koja je prvome
omoguavala da si dozvoli takvu izjavu o biti politike, dok je isto takvo
shvaanje iz ustiju njegovih nasljednika moralo imati sasvim drugaije
znaenje. Jer, Bismarck je s ovom reenicom samo htio rei, da se za
ostvarenje nekog odreenog politikog cilja mogu primijeniti sve
mogunosti, odnosno, da se moe postupati prema svim datim
mogunostima; a njegovi su nasljednici u ovoj izjavi vidjeli sveano
osloboenje od neophodnosti da se uope politiki misli, ili ima ciljeve.
A politiki ciljevi za voenje carstva u to vrijeme stvarno jo nisu ni
postojali. Ovdje je ipak nedostajala nuna osnova odreenog
svjetonazora, kao i neophodna jasnoa zakona unutarnjeg razvitka
politikog ivota uope.
Nije bilo malo onih koji su u ovom smjeru sumorno gledali na razvoj i
jadikovali zbog nepostojanja plana i promiljenosti u politici carstva,
dakle, vrlo rado uviali svoje unutarnje slabosti i upljine, ali su to bili
samo marginalci u politikom ivotu: slubena vladina mjesta su se
prema spoznajama jednoga Houstona Stewarta Chamberlaina, odnosila
isto tako ravnoduno, kao, to to ine jo i danas. Ti su ljudi preglupi da
sami neto misle i smisle, da od drugih naue ono neophodno - jedna
prastara istina koja je potakla Oxenstierna na uzvik: Svijetom vlada
samo djeli mudrosti, od kojega je djelia opet, naravno, gotovo svaki
savjetnik ministarstva otjelovljenje samo jednog atoma. Otkada je
Njemaka postala Republikom, ovo dodue vie i ne vrijedi - stoga je i
Zakonom o zatiti Republike zabranjeno u tako to vjerovati, ili ak i
izgovoriti. Ali za Oxenstierna je bila srea to je ivio tada, a ne danas, u
ovoj mudroj Republici.
Kao daleko najslabija toka jo i u predratnom vremenu, bila je
mnogostruko uoena institucija u kojoj se trebala otjeloviti
282
Obraun
mo carstva: Parlament, Reichstag. Kukaviluk i nepostojanje
odgovornosti ovdje su se sjedinili na najsavreniji nain.
Jedna od besmislica koja se, ne tako rijetko, moe uti i danas je, da je
parlamentarizam u Njemakoj zakazao '*ve od revolucije. Time se
samo polagano pobuuje utisak, kao da je, recimo, prije revolucije sve
bilo drugaije. U stvarnosti, ova institucija ne moe uope drugaije,
nego unitavajue ni djelovati - a ona je to inila, dakako, jo i u ono
vrijeme, kada je najvei broj njih jo nosio oglavinu, nita nije vidio, ili
nije elio vidjeti. Jer zbog toga to je Njemaka sruena, ni najmanjim
dijelom ne treba zahvaliti ovoj instituciji; da do katastrofe nije dolo ve
prije, ne moe se pripisati u zasluge Reichstagu, ve otporu prema
njemu, koji je podupro djelatnost ovog grobara njemake nacije i
njemakog carstva jo u godinama mira.
Od neizmjerno stranih teta za koje neposredno ili posredno treba
zahvaliti ovoj instituciji, ja elim istai samo jednu jedinu nesreu, koja
najvie odgovara unutarnjem biu ove najne-odgovornije institucije svih
vremena: uasavajuu polovinost i slabost politikog vodstva carstva,
kako prema unutra, tako i prema van, koju u prvom redu treba pripisati
uinku Reichstaga, koji je bio glavni uzrok politikog sloma.
Polovino je bilo sve to je na bilo koji nain bilo potinjeno utjecaju
ovog parlamenta, gledalo se na to kako mu drago.
Polovina i slaba bila je politika saveznitva carstva prema van. Time to
se htjelo odrati mir, moralo se neizbjeno usmjeravati ka ratu.
Polovina je bila i politika prema Poljskoj. Izazivalo se, a da se nikada
nije bilo to ozbiljno poduzimalo. Uinak je bio, niti pobjeda Nijemstva,
niti smirivanje Poljske, ali zato, neprijateljstvo s Rusijom.
Polovino je bilo i rjeenje elsas - lotharingijskog pitanja. Umjesto da se
brutalnom akom, jednom zauvijek, smrvi glava francuskoj hidri, a
nakon toga Elsaanima priznaju ista prava, nita se od oboje nije uinilo.
A i nije se uope nita ni moglo, jer su u
Uzroci sloma
283
redovima najveih partija takoer sjedili izdajnici zemlje - u Centru npr.
gospodin VVetterle.
Sve bi se to, ipak, jo i moglo podnijeti, da sveopoj polovinosti nije
rtvom pala sila od ijeg je postojanja, konano, ovisio opstanak carstva:
vojska.
Samo ono to je takozvani Njemaki Reichstag ovdje zgrijeio, bilo bi
dovoljno da ga njemaka nacija za sva vremena optereti prokletstvom. Iz
najbjednijih razloga ove su parlamentarne partijske propalice naciji
ukrale i izbile iz ruku oruje samoodranja, jedinu zatitu slobode i
nezavisnosti naeg naroda. Kada bi se danas otvorili grobovi flandrijske
visoravni, iz njih bi ustali krvavi tuitelji, stotine tisua najboljih mladih
Nijemaca, koji su zbog nesavjesnosti ovih parlamentarnih zloinaca, loe
i polovino osposobljeni, bili ubaeni u naruje smrti; Njih i milijune
mueva, koji su potonuli u naruju mrtvih, ili postali bogalji, izgubila je
domovina, sve u svemu, da bi se nekolicini stotina narodnih varalica
omoguile politike prijevare, ucjene, ili ak, da sami unaokolo
ponavljaju jedne te iste doktrinarne teorije.
Za vrijeme dok je idovstvo pomou svoje marxistike i demokratske
tampe cijelim svijetom irilo lai o njemakom militarizmu i tako
svim sredstvima nastojalo opteretiti Njemaku, odbijale su marxistike i
demokratske partije svako irenje obrazovanja njemake narodne snage.
Pri tome je i ogroman zloin koji je time bio poinjen, morao biti odmah
jasan svakome, tko je mogao samo i pomisliti, da bi u sluaju dolazeeg
rata cijela nacija ipak morala stupiti pod oruje, i stoga su, dakle, zbog
ovog mangup-luka tih istih reprezentanata vlastitog takozvanog
narodnog predstavnitva, milijuni Nijemaca, loe i polovino
izvjebani, bili natjerani pred neprijatelja. Ali, ako se ak izvan
razmatranja i ostave posljedice brutalne i iste nesavjesnosti ovih
parlamentarnih slugu, ovaj nedostatak izvjebanih vojnika na poetku
rata morao jc polagano voditi njihovom gubitku, to se ba u velikom
svjetskom ratu potvrdilo na tako straan nain.
284
Obraun
Gubitak borbe za slobodu i nezavisnost njemakog naroda, uinak je ve
u miru iskazane polovinosti i slabosti privlaenja cjelokupne narodne
snage za obranu domovine.
*
Dok je na kopnu bilo izvjebano premalo regruta, jednaka polovinost na
djelu bila je i u pomorskim snagama - oruje nacionalnog samoodranja,
vie ili manje, je uinjeno bezvrijednim. Ali je, naalost, vodstvo
mornarice i samo bilo zahvaeno duhom polovinosti. Tendencija da se
svi brodovi na doku grade uvijek neto manji nego u isto vrijeme na
doku za gradnju poloeni engleski brodovi, bila je malo dalekovidna, ali
jo manje genijalna. Upravo flota koja se ve na poetku ne moe
brojano podii na visinu njenog predvienog protivnika, mora
nedostatak broja nastojati nadomjestiti izvanrednom borbenom snagom
pojedinanih brodova. Radi se o promiljenoj borbenoj snazi, a ne o
nekoj bajoslovnoj nadmoi u kvaliteti. Ustvari, moderna tehnika je
tako napredovala, i postigla tako veliku usklaenost u pojedinim
kulturnim dravama, da je nemogue brodovima neke sile pripisati bitno
vea borbena svojstva nego borodovima iste tonae neke druge drave. A
jo je mnogo manje shvatljivo, da se moe postii nadmo putem manjih
nosivosti brodova.
Ustvari, malo je tonaa njemakih brodova moglo uslijediti samo na
raun brzine i naoruanja. Fraza kojom se pokuavalo opravdati ovu
injenicu, pokazala je, dodue, veoma straan nedostatak mirnodopske
logike nadlenih mjesta. Objanjavalo se, naime, daje njemaki topovski
materijal tako uvjerljivo nadmoan engleskom, da njemaka cijev od 28
cm uope ne odstupa u uinku hica od britanske cijevi od 30,5 cm?
Upravo je zbog toga sada ipak uvedena obveza da se prijee na top od
30,5 cm, jer cilj nije morao biti u dostignuu iste, nego nadmone
borbene snage. Inae bi, takoer, uvoenje Merzera od 42 cm u vojsci
bilo suvino, jer je njemaki Merzer od 21 cm
Uzroci sloma
285
bio po sebi daleko nadmoan tadanjem francuskom topu okomite
paljbe, a tvrave bi pale rtvom, svakako, i od Merzera od 30,5 cm.
Samo je vodstvo kopnene vojske razmiljalo ispravno, ali, mornarice,
naalost, ne.
Odustajanje od nadmonog djelovanja artiljerije, kao i od nadmone
brzine, temeljilo se je meutim na, u osnovi pogrenoj, takozvanoj misli
o riziku. Ve i oblikom izgradnje flote, vodstvo mornarice se na samom
poetku odreklo napada i usmjerilo usiljeno na obranu. Ali, time se
odustalo i od konanog uspjeha, koji je oduvijek bio i mogao biti samo u
napadu.
Brod manje brzine i slabog naoruanja bit e najee zbog veeg
dometa protivnikova hitca potopljen od breg i bolje naoruanog. To je
morao osjetiti, na najgoriji nain, cijeli niz naih krstarica. Koliko je u
osnovi bilo pogreno mirovno stajalite vodstva mornarice pokazao je
rat, koji je, gdje se to uope dogaalo, prisiljavao na prenaoruavanje
starih i bolje naoruavanje novih brodova. Da su u pomorskoj bitci kod
Skagerraka njemaki brodovi imali jednaku tonau, jednako naoruanje i
jednaku brzinu kao engleski, tada bi pod orkanom sigurnijih u pogotku, a
uinkovitih njemakih granata od 38 cm, britanska flota potonula u
vodeni grob.
Japan je neko vodio drugu politiku flote. Tamo su u principu sve snage
usmjerene da se u svakom pojedinom novom brodu postigne nadmona
borbena mo, koja e pobijediti pretpostavljenog neprijatelja. Tome je
tada takoer odgovarala u tu svrhu ugraena napadaka oprema flote.
Dok se vodstvo kopnene vojske slobodno dralo po strani od pogrenih
zamisli, duhu parlamenta podlegla je mornarica, iako je, naalost,
parlamentarno bila bolje zastupljena. Ona je bila organizirana na
polovinim stajalitima i kasnije je na slinima ustrojena. Ono to je
mornarica do tada postigla na besmrtnoj slavi, treba pripisati dobrom
radu njemakih vojnika, kao i sposobnosti i neusporedivom herojstvu
pojedinih asnika i posada. Da je bive najvie mornariko vodstvo bilo
na razini genijalnosti tog herojstva, rtve ne bi bile uzaludne.
286
Obraun
Tako je moda upravo nadmona parlamentarna spremnost vodeih
glava mornarice u miru, postala njenom nesreom, time, to su naalost i
u njenoj izgradnji umjesto usko vojne, odluujuu ulogu poela igrati
parlamentarna gledita. Polovinost i slabost, kao i nedostatak logike
miljenja svojstveni parlamentarnoj instituciji, obojila je takoer i
vodstvo flote.
Kopnena vojska se, kao to je ve istaknuto, drala povueno od takvih
principijelno pogrenih razmiljanja. Posebno je Ludendorff, tadanji
pukovnik u Velikom Generaltabu, vodio ogorenu borbu protiv
zloinake polovinosti i slabosti, kojom se Reichstag suprotstavljao
ivotnim pitanjima nacije i najee ih negirao. Iako je borba koju je tada
vodio ovaj asnik ipak bila uzaludna, polovicu je krivice snosio upravo
parlament, a drugi dio, koliko je uope bilo mogue, jo bjednije dranje
i slabost carskog kancelara Bethmanna Holhvega. Ovo ni najmanje ne
sprjeava krivce njemakog sloma, da ba danas ele prebaciti krivicu na
onoga, koji se jedini suprotstavio ovom zanemarivanju nacionalnih
interesa - prijevara vie ili manje, ovim uroenim pekulantima nikada
nije bila bitna.
Tko promisli na sve ove rtve koje su natovarene naciji kanjivom
lakoumnou ovih najneodgovornijih, tko pred oima ima sve te
besciljno rtvovane milijune zdravih ljudi, kao i beskrajno ponienje i
sramotu, neizmjernu bijedu koja nas je pogodila, i zna da je do toga
svega dolo samo zbog toga da bi se gomili nesavjesnih trebera i lovaca
na poloaje utro put do ministarskih fotelja, taj e razumjeti da se te
kreature stvarno mogu nazivati rijeima kao to su: nitkov, lupe,
odrpanac i zloinac. Inae bi smisao i svrha postojanja ovih izraza u
jezinoj upotrebi bila svakako nerazumljiva. Jer, u usporedbi s ovim
izdajicama svoje nacije, svaki je svodnik jo astan ovjek.
*
Sve su stvarne tamne strane stare Njemake osobito pale u oi tek tada,
kada je zbog toga unutarnja vrstoa nacije morala
Uzroci sloma
287
pretrpjeti tetu. Da, u takvim su sluajevima bile te neprijatne istine ak i
izvikivane u iroke mase, dok su inae mnoge stvari rade sramno
preuivane, pa ak dijelom i jednostavno poricane. To je bio sluaj, kad
se u otvorenom postupku neko pitanje moda jo moglo dovesti do
poboljanja. Pri tome nadlena mjesta u vladi nisu ba nita znala o
vrijednosti i biti propagande. Da se kroz pametnu i trajnu primjenu
propagande ak i samo nebo moe narodu prikazati kao pakao i obratno,
najbjedniji ivot kao raj, znao je samo idov, koji je prema tome i
djelovao; Nijemac, bolje reeno njegova vlada, o tome nije imao ni
pojma.
Ovo se trebalo najtee osvetiti tijekom rata.
#
Nasuprot svim ovim nagovjetajima i bezbrojnim drugim tetama u
njemakom su predratnom ivotu, postojale mnoge prednosti. Pri jednom
pravednom ispitivanju mora se ak priznati, da su najvei broj naih
lomova, najveim dijelom imenovali kao svoje vlastite i druge zemlje i
narodi, i da su nas u tome ostavljali ak daleko u sjeni, s time to oni nisu
posjedovali mnoge nae stvarne prednosti.
Na vrhu ovih prednosti moe se, pored ostalih, staviti injenica da je
njemaki narod skoro medu svim europskim narodima jo uvijek najvie
pokuavao ouvati nacionalni karakter svoga gospodarstva i, usprkos
mnogim loim predznacima, jo je ponajmanje podlegao internacionalnoj
financijskoj kontroli. Svakako opasna prednost, koja je kasnije bila
najvei izaziva svjetskog rata.
Ako se, meutim, ovo i mnogo to drugog ostavi po strani iz bezbroja
zdravih izvora nae nacije, moraju se izdvojiti tri institucije, koje su na
svoj nain bile primjerene, ak i nedostine.
Kao prvo, dravni oblik po sebi, i izraajnost koju je on naao u
Njemakoj novoga vremena.
Ovdje se stvarno mora zanemariti pojedine monarhe, kao ljude podlone
svim slabostima, koje je zapala briga za ovu zemlju
288
Obraun
i njenu djecu - jer, ako bi se ovdje bio popustljiv, moralo bi se uope
inae oajavati zbog sadanjosti: nisu li ipak predstavnici sadanje vlasti,
upravo promatrane kao linosti, duhovno i moralno najskromnije koje se
pri dugom razmiljanju uope moe zamisliti. Tko vrijednost njemake
revolucije mjeri po vrijednosti i veliini linosti koje je ona od studenoga
1918. poklonila njemakom narodu, on e pokriti svoju glavu od srama
pred sudom potomstva, kome vie nee moi zaepiti usta zatitnim
zakonima itd. i koji e stoga rei ono to, eto, mi svi ve danas znamo,
naime, da su mozak i vrlina u naih novonjemakih voda u obrnutom
razmjeru s njihovim brbljanjem i porocima.
Sigurno da je monarhija bila mnogima, prije svega irokoj narodnoj
masi, otuena. To je bila posljedica injenice, da monarsi nisu uvijek bili
okrueni, recimo, najblistavijima, a posebno ne najodanijim glavama.
Oni su, naalost, dijelom vie voljeli laskavce nego uspravne prirode i
tako su od takvih bili i pouavani. Vrlo velika teta u vremenu u kome
je svijet u mnogim pogledima trebao pretrpjeti velike promjene, koje,
naravno, takoer nije moglo izdrati shvaanje mnogih zastarjelih
predaja u dvorovima.
Tako pri prijelazu u ovo stoljee obian mukarac i ovjek nije mogao
vie izraziti svoje posebno uenje princezi koja bi u uniformi jahala
uzdu fronta. O uinku takve parade u oima naroda, nije se, ini se,
moglo dobiti nikakvu tonu predodbu, jer inae, do takvih isuvie
nesretnih nastupa ne bi nikada ni dolazilo. Isto tako, i ne ba uvijek
potpuno prava budalatina o humanosti ovih krugova, djelovala bi prije
odbijajue, nego privlano. Ako je, na primjer, princeza X blagoizvoljela
probati jelo u nekoj narodnoj kuhinji s poznatim uinkom, to je moda
prije moglo izgledati potpuno dobro, ali je tada uspjeh bio potpuno
suprotan oekivanjima. Pri tome se, bez daljnjega, moe pretpostaviti da
Visoanstvo nema nikakvog pojma o tome, da je jelo na dan njena
kusanja bilo pripremljeno malo drugaije, nego to je inae uobiajeno;
samo, bilo je potpuno dostatno, to su to ljudi ve znali.
Uzroci sloma
289
Tako je najbolja mogua namjera bila smijena, ako ne i razdraujua.
Opisi uvijek poslovine skromnosti monarha, njegovo prerano ustajanje,
kao i njegovo pravo izgaranje na radu sve do kasno u no, a jo ktome uz
neprestanu opasnost njegove prijetee neishranjenosti, izazivali su ipak
vrlo sumnjiave izjave. Jer, nitko nije ni elio znati to i koliko je
monarh prema sebi milosti; priskrbio bi mu se dostatan obrok; uope
se nije ni nastojalo uskratiti mu neophodan san; bilo bi dovoljno samo to,
da je on inae kao ovjek i karakter, imenom svoga roda i naciji
omoguavao ast i dostojanstvo i kao regent ispunjavao svoje obveze.
Pripovijedanje bajki, koristilo je vrlo malo, ali je zato to vie tetilo.
To i mnogo slinoga bile su samo sitnice. Gore je, naalost, u sve veim
dijelovima nacije djelovalo sve vee uvjerenje, da se bez daljnjega vlada
odozgo, i da se, stoga, pojedinac nema dakle ni za to dalje brinuti. Sve
dokle god je vlada bila stvarno dobra, ili bar htjela najbolje, stvar je
nekako i ila. Ali, jao, ako jednom umjesto vlade koja je po sebi htjela
dobro, treba nastupiti nova, manje ispravna, tada su bezvoljna
prilagodljivost i djetinjasto vjerovanje najtea nevolja kakvu se uope
moe i zamisliti.
A svim ovim, i mnogim drugim slabostima stajale su nasuprot nepobitne
vrijednosti.
Jednim monarhistikim dravnim oblikom uvjetovan je stabilitet
cjelokupnog dravnog vodstva, kao i izvlaenje posljednjeg dravnog
namjetenja iz vreve pekulacija astoljubivih politiara. Nadalje, ast
institucija po sebi, kao i ve po njoj zasnovani autoritet, isto tako
uzdravanje inovnikog korpusa i posebno vojske iznad razine
partijsko-politikih obveza. K tome je jo dola prednost linog
otjelovljenja dravnog vrha samim monarhom kao linou i uzorom
odgovornosti koju monarh mora tee nositi, nego sluajna gomila neke
parlamentarne veine -poslovina istoa njemake uprave bila je u
prvom redu pripisana tome. Konano, kulturna vrijednost monarhije za
njemaki narod bila je visoka i mogla je, dabome, izravnati druge
nedostatke.
288
Obraun
i njenu djecu - jer, ako bi se ovdje bio popustljiv, moralo bi se uope
inae oajavati zbog sadanjosti: nisu li ipak predstavnici sadanje vlasti,
upravo promatrane kao linosti, duhovno i moralno najskromnije koje se
pri dugom razmiljanju uope moe zamisliti. Tko vrijednost njemake
revolucije mjeri po vrijednosti i veliini linosti koje je ona od studenoga
1918. poklonila njemakom narodu, on e pokriti svoju glavu od srama
pred sudom potomstva, kome vie nee moi zaepiti usta zatitnim
zakonima itd. i koji e stoga rei ono to, eto, mi svi ve danas znamo,
naime, da su mozak i vrlina u naih novonjemakih voda u obrnutom
razmjeru s njihovim brbljanjem i porocima.
Sigurno da je monarhija bila mnogima, prije svega irokoj narodnoj
masi, otuena. To je bila posljedica injenice, da monarsi nisu uvijek bili
okrueni, recimo, najblistavijima, a posebno ne najodanijim glavama.
Oni su, naalost, dijelom vie voljeli laskavce nego uspravne prirode i
tako su od takvih bili i pouavani. Vrlo velika teta u vremenu u kome
je svijet u mnogim pogledima trebao pretrpjeti velike promjene, koje,
naravno, takoer nije moglo izdrati shvaanje mnogih zastarjelih
predaja u dvorovima.
Tako pri prijelazu u ovo stoljee obian mukarac i ovjek nije mogao
vie izraziti svoje posebno uenje princezi koja bi u uniformi jahala
uzdu fronta. O uinku takve parade u oima naroda, nije se, ini se,
moglo dobiti nikakvu tonu predodbu, jer inae, do takvih isuvie
nesretnih nastupa ne bi nikada ni dolazilo. Isto tako, i ne ba uvijek
potpuno prava budalatina o humanosti ovih krugova, djelovala bi prije
odbijajue, nego privlano. Ako je, na primjer, princeza X blagoizvoljela
probati jelo u nekoj narodnoj kuhinji s poznatim uinkom, to je moda
prije moglo izgledati potpuno dobro, ali je tada uspjeh bio potpuno
suprotan oekivanjima. Pri tome se, bez daljnjega, moe pretpostaviti da
Visoanstvo nema nikakvog pojma o tome, da je jelo na dan njena
kusanja bilo pripremljeno malo drugaije, nego to je inae uobiajeno;
samo, bilo je potpuno dostatno, to su to ljudi ve znali.
Uzroci sloma
289
Tako je najbolja mogua namjera bila smijena, ako ne i razdraujua.
Opisi uvijek poslovine skromnosti monarha, njegovo prerano ustajanje,
kao i njegovo pravo izgaranje na radu sve do kasno u no, a jo ktome uz
neprestanu opasnost njegove prijetee neishranjenosti, izazivali su ipak
vrlo sumnjiave izjave. Jer, nitko nije ni elio znati to i koliko je
monarh prema sebi milosti; priskrbio bi mu se dostatan obrok; uope
se nije ni nastojalo uskratiti mu neophodan san; bilo bi dovoljno samo to,
da je on inae kao ovjek i karakter, imenom svoga roda i naciji
omoguavao ast i dostojanstvo i kao regent ispunjavao svoje obveze.
Pripovijedanje bajki, koristilo je vrlo malo, ali je zato to vie tetilo.
To i mnogo slinoga bile su samo sitnice. Gore je, naalost, u sve veim
dijelovima nacije djelovalo sve vee uvjerenje, da se bez daljnjega vlada
odozgo, i da se, stoga, pojedinac nema dakle ni za to dalje brinuti. Sve
dokle god je vlada bila stvarno dobra, ili bar htjela najbolje, stvar je
nekako i ila. Ali, jao, ako jednom umjesto vlade koja je po sebi htjela
dobro, treba nastupiti nova, manje ispravna, tada su bezvoljna
prilagodljivost i djetinjasto vjerovanje najtea nevolja kakvu se uope
moe i zamisliti.
A svim ovim, i mnogim drugim slabostima stajale su nasuprot nepobitne
vrijednosti.
Jednim monarhistikim dravnim oblikom uvjetovan je stabilitet
cjelokupnog dravnog vodstva, kao i izvlaenje posljednjeg dravnog
namjetenja iz vreve pekulacija astoljubivih politiara. Nadalje, ast
institucija po sebi, kao i ve po njoj zasnovani autoritet, isto tako
uzdravanje inovnikog korpusa i posebno vojske iznad razine
partijsko-politikih obveza. K tome je jo dola prednost linog
otjelovljenja dravnog vrha samim monarhom kao linou i uzorom
odgovornosti koju monarh mora tee nositi, nego sluajna gomila neke
parlamentarne veine -poslovina istoa njemake uprave bila je u
prvom redu pripisana tome. Konano, kulturna vrijednost monarhije za
njemaki narod bila je visoka i mogla je, dabome, izravnati druge
nedostatke.
290
Obraun
Njemaki dvorovi su jo uvijekbili gnijezda umjetnikog miljenja, koje
je u naem materijaliziranom vremenu prijetilo izumiranjem. Ono to su
njemaki kneevi ba u XIX. stoljeu uinili za umjetnost i znanost bilo
je uzrono. U svakom se sluaju dananje vrijeme s tim uope ne moe
usporediti.
*
Kao najvei vrijednosni imbenik u ovom vremenu za poetak i sve
ubrzaniji raspad naeg narodnog tijela, trebamo spomenuti vojsku. Bila
je to najmonija kola njemake nacije i nije se uzalud mrnja svih
neprijatelja usmjeravala ba protiv tog zatitnika nacionalne samouprave
i slobode. Ovoj se jedinstvenoij instituciji ne moe pokloniti nikakav
velianstveniji spomenik od utvrivanja istine da je ona bila klevetana od
svih manje vrijednih, koji su je mrzili, protiv nje se borili, ali su se je i
bojali. To to se niz internacionalnih narodnih eksploatatora iz
Versaillesa u prvom redu okrenulo protiv stare njemake vojske, doputa
ovoj da se samo zbog toga prizna kao gnijezdo slobode naega naroda,
pred moi burze. Bez ove upozoravajue snage smisao Versaillesa prema
naem narodu bio bi ve odavno sproveden. Ono to njemaki narod
zahvaljuje njemakoj vojsci, moe se kratko saeti u jednu jedinu rije:
Sve.
Vojska je odgojila bezuvjetnu odgovornost u vremenu kada je ova
osobina postala ve vrlo rijetka, a njeno je potiskivanje sve ee bilo na
dnevnom redu, poev od slike i prilike svake neodgovornosti
Parlamenta; ona je, nadalje, odgajala osobnu hrabrost u vremenu kada je
kukaviluk prijetio postati harajua bolest, a spremnost izloiti se rtvi
za ope dobro smatrana je skoro glupou. Samo je onaj izgledao
mudrim, tko je vlastito ja umio najbolje tedjeti i isticati. Ona je bila
kola koja je Nijemca pojedinca jo pouavala da dobrobit nacije ne
treba traiti u laljivim frazama internacionalnog bratimljenja Crnaca,
Nijemaca, Kineza, Francuza, Engleza, itd., ve u snazi i odlunosti
vlastitog narodnog bia.
Uzroci sloma
291
Vojska je odgojila snagu odlunosti, kad su ve u ivotu djelovanje ljudi
poele odreivati neodlunost i sumnja. Ona je htjela neto znaiti u
vremenu kada su ton posvuda davale neznalice, nastojei visoko
potovati princip, da je bilo kakvo nareenje bolje od nikakvog. U ovom
se principu krije jo nepokvareno krepko zdravlje, koje bi se ve odavno
izgubilo u naem ostalom ivotu, da se vojska i njen odgoj nisu brinuli za
stalno obnavljanje te iskonske snage. Potrebno je, dakako, samo
pogledati stranu neodlunost naeg sadanjeg carskog vodstva, koje nije
u stanju mobilizirati ni za kakvo djelo, osim ako se ne radi o prinudnom
potpisivanju nekog novog dekreta za pljaku naroda; u tom sluaju ono
otklanja svaku odgovornost i potpisuje rigidnom spremnou nekog
dvorskog stenografa sve to mu se uope podmetne - jer je u ovom
sluaju lako donijeti odluku; ona mu je, eto, nametnuta.
Vojska je odgojila i idealizam i odanost domovini i njenoj veliini, dok
su se u ostalom ivotu sve vie irili lakomost i materijalizam. Ona je
odgajala jedinstven narod protiv podjele na klase i ovdje, moda,
poinila jedinu pogreku u instituciji jednogodinjeg dragovoljstva.
Greku zbog toga, jer je njome naruen princip bezuvjetne jednakosti i
obrazovaniji ponovno postavljeni izvan okvira ope okoline, dok bi bilo
korisno ba obrnuto. Pri ionako velikoj svjetskoj otuenosti naih viih
slojeva, i sve veeg nastajueg otuenja prema vlastitom narodu, ba je
vojska mogla djelovati naroito blagodatno, da je bar u svojim redovima
izbjegavala svako izdvajanje takozvane inteligencije. to se to nije
uinilo, bila je grjeka; samo, koja je to institucija na ovom svijetu
bezgrjena? Kod ove je, ipak, bez daljnjega prevladalo ono dobro, tako
da je samo mali broj mana ostao daleko ispod prosjenog stupnja ljudske
nedostatnosti.
Ali, u najveu zaslugu vojske starog carstva, mora se uraunati to je
ona, u vremenu opeg nadglasavanja glava, glavu' postavila iznad
nadglasavanja. Vojska je prema idovsko-demokratskoj zamisli slijepog
poklonstva u brojke, vrlo visoko potivala vjeru u linost. Tako je ona
tada odgajala i ono to je bilo najneophodnije
292
Obraun
potrebno novijem vremenu - mukarce. - U movari opeg i posve-
manog omekavanja i poenivanja, u redovima vojske svake je godine
oelieno 350 tisua snanih mladia, koji su u dvogodinjoj vjebi
gubili mekou mladosti i stjecali elino-snana tijela. Mlad ovjek, koji
je tijekom vremena uio sluati, mogao je tek potom nauiti zapovijedati.
Ve se po koraku prepoznavao odslueni vojnik.
To je bila visoka kola njemake nacije i nije se uzaludno na nju
usmjerila estoka mrnja onih koji su iz zavisti i pohlepe trebali i eljeli
nemo carstva i nezatienost njegovih graana. Ono to mnogi Nijemci
u zaslijepljenosti ili looj volji nisu htjeli vidjeti, spoznao je strani svijet;
njemaka vojska bila je najsnanije oruje u slubi njemake nacije i
ishrane njene djece.
#
Uz dravno ustrojstvo i vojsku, kao trei u savezu dolazi neusporedivi
korpus inovnika starog carstva.
Njemaka je bila najorganiziranija i najbolje voena zemlja svijeta. Ma
koliko se htjelo njemakom dravnom inovniku zamjeriti birokratska
zaostalost, ni u drugim dravama u tom pogledu nije bilo bolje, prije -
jo gore. Ali, ono to druge drave nisu imale, bila je izvanredna
solidarnost ovog aparata, kao i nepotkupljivo poteno i asno
opredjeljenje njegovih obnadatelja. Bolje iako poneto zastarjelo, ali
vrijedno i vjerno, nego li prosvijeeno i moderno, ali zato manje vrijedno
po karakteru, i, kao to se danas esto pokazuje, neznalano i nemono:
Jer, na to to se sada ini, kao da je predratna njemaka uprava svakako
bila birokratski uspjena, ali trgovaki loa, moe se odgovoriti samo
sljedee: Koja je svjetska zemlja imala bolje voden i organiziraniji
trgovaki pogon u svom dravnom ustojstvu od Njemake? Tek je
revolucija omoguila da ovaj uzorni aparat, toliko dugo razaran dok
konano nije izghvedao zreo za oduzimanje iz ruku svoje nacije, bude u
smislu osnivaa ove republike socijaliziran, to znai, podvrgnut
sluenju
Uzroci sloma
293
internacionalnom burzovnom kapitalu kao nalogodavcu njemake
revolucije.
Ono to je pri tome posebno odlikovalo njemaki inovniki korpus i
upravni aparat, bila je njegova nezavisnost od pojedinih vlada, ija
politika opredjeljenja nisu mogla imati nikakav utjecaj na poloaj
njemakog dravnog inovnika. Dodue, poslije revolucije ovo se iz
temelja izmijenilo. Na mjesto maa i sposobnosti stupio je partijski stav,
ime je samostalan i nezavisan karakter prije ometan, nego li
unaprjeivan.
Zadivljujua snaga i mo starog carstva temeljila se na dravnom ustroju
- na vojsci i korpusu inovnika. Oni su u prvom redu bili uzroci svojstva
koje dananjoj dravi potpuno nedostaje: dravnog autoriteta! Oni se
nisu temeljili na naklapanjima u parlamentima i zemaljskim
skuptinama, kao ni na zakonima za njihovu zatitu, ili sudskim
presudama za zastraivanje drskih laljivaca itd., ve na opem
povjerenju koje se vodstvu i upravi drutva smjelo i moglo ukazivati.
Ovo je povjerenje opet samo uinak nepokolebljivog unutarnjeg
uvjerenja u nesebinost i vrijednost vlade i uprave neke zemlje, kao i
suglasnosti smisla zakona s osjeajem opeg pogleda na moral. Jer se
vlade i sustavi trajno ne odravaju putem pritiska sile, ve vjerom u
njihovu dobrotu i istinitost u zastupanju i isticanju interesa naroda.
*
Ma kako, dakle, prijetili da su poznate tete predratnog razdoblja teko
nagrizale unutarnju snagu nacije, ipak se ne smije zaboraviti, da je i
druge drave pratio najvei broj ovih bolesti, jo vie nego Njemaku, a
ipak, u kritinom trenutku opasnosti nisu zakazale ni propale. A kad se
jo ktome pomisli da su prijeratnim njemakim slabostima isto tako bile
suprotstavljene velike snage, tada se posljednje uzroke sloma moe i
mora traiti jo i u drugom podruju: a to je, takoer, i sluaj.
294
Obraun
Najdublji i posljednji razlog propadanja starog carstva, bio je u
neprepoznavanju i nepriznavanju rasnog problema i njegova znaaja za
povijesni razvoj naroda. Jer, sva zbivanja u narodnom ivotu nisu
izraavanje sluaja, nego prirodnih tokova nagona za samoodranjem i
razmnoavanjem vrste i rase, ak i ako ljudi ne mogu biti svjesni
unutarnjih razloga svojih djelovanja.
Glava 11.
NAROD I RASA
Ima istina koje tako vidljivo lee na ulici, da ih ba zbog toga obian
svijet i ne vidi, pa ak ni ne prepoznaje. On kao slijepac prolazi pored
takvih opepoznatih istina koje bodu oi, i tako je jako iznenaen, kada
netko iznenada otkrije ono to bi svi morali znati. Na stotine tisua
Kolumbovih jaja lei unaokolo, samo se Kolumbo ipak rjee susree.
Tako ljudi bez izuzetka putuju unaokolo vrtom prirode, uobraavajui se
da skoro sve poznaju i znaju i prolaze ipak, uz rijetke izuzetke, kao
slijepci pored nekog najistaknutijeg vladaju-eg principa: unutarnje
zatvorenosti svih vrsta ivih bia na ovoj Zemlji.
Ve i povran pogled pokazuje kao gotovo nepromjenjivi osnovni zakon
svih bezbrojnih izraajnih oblika ivotne volje prirode, njen u sebi
zaokruen ogranieni oblik rasploivanja i razmnoavanja. Svaka
ivotinja pari se samo sa sudrugom iste vrste. Sjenica ide sjenici, zeba
zebi, roda k rodi, poljski mi poljskom miu, kuni mi kunom miu,
vuk vuici, itd.
To mogu izmijeniti samo izvanredne prilike, u prvom redu prisila
zarobljenitva, kao i neka druga sprijeenost parenja u okviru iste vrste.
Ali se tada priroda poinje tome opirati svim sredstvima, a njen se
vidljivi protest sastoji ili u uskraivanju dalje sposobnosti razmnoavanja
bastardima, ili u ogranienoj plodnosti kasnijih potomaka; u najveem
broju sluajeva, oduzima ona imunitet protiv bolesti i neprijateljskih
napada.
To je sve prirodno.
Svako krianje dvaju nejednako visokih bia, daje kao proizvod neko
srednje stvorenje, izmeu visina oba roditelja. To, dakle, znai: mladune
e svakako biti vie nego rasno nia polovica
296
Obraun
roditeljskog para, ali ne i tako visoka kao via polovica roditeljskog para.
Shodno tome, ono e kasnije, u borbi protiv ove vie, podlei. Ali, takvo
se parenje suprotstavlja volji prirode za vee njegovanje ivota openito.
Pretpostavka za to nije u povezivanju vie ili manje vrijednih, nego u
beziznimnoj pobjedi onih prvih. Jai mora vladati, a ne mijeati se sa
slabijima, da bi tako rtvovao vlastitu veliinu. Samo roeni slabi moe
ovo osjeati stranim, ali je on zato ipak na kraju samo slab i ogranien
ovjek; jer, kada ne bi vladao ovaj zakon, bio bi nezamisliv svaki
pretpostavljeni vii razvoj svih organskih ivih bia.
Posljedica ovoga, u prirodi opevaeeg zakona za istoom rase, nije
samo otro vanjsko razgranienje pojedinih rasa, nego i njihova skladna
narav u samima sebi. Lisica je uvijek lisica, guska je guska, tigar je tigar
itd., a razlika meu njima ponajvie moe biti u nejednakoj koliini
snage, pameti, snalaljivosti, izdrljivosti itd. pojedinih primjeraka. Ali
nikada se nee moi nai ni jednu lisicu koja bi po svom unutarnjem
svojstvu mogla imati, recimo, neke humane zahtjeve prema guskama,
kao to isto tako ne postoji ni jedna maka prijateljskih sklonosti prema
mievima.
Stoga ovdje nastaje meusobna borba, manje, recimo, zbog unutarnje
odbojnosti, a vie zbog gladi i ljubavi. U oba sluaja priroda mirno, ak
zadovoljno, promatra. U borbi za kruh svagdanji podlei e sve slabo i
boleljivo, manje odluno, dok e borba mujaka za enku sauvati
pravu mogunost oploivanja samo najzdravijima. Ali, borba je uvijek
sredstvo za unaprijedenje zdravlja i otpornosti vrste, a zatim i uzrok za
njihov vii razvoj.
Da je tijek bio drugaiji, prestalo bi svako dalje i vie oblikovanje, a
nastupilo prije ono suprotno. Jer kako broj manje vrijednih uvijek
pretee nad brojem najboljih, kod istih ivotnih uvjeta i mogunosti
daljeg rasploivanja, manje vrijedni bi se tako bre razmnoavali, dok
konano, najbolji ne bi neizbjeno morali ostati u pozadini. Mora se,
dakle, provesti korektura u korist boljega. A nju osigurava priroda, time
to slabiji dio podvrgava tako tekim ivotnim uvjetima, da se ve i zbog
njih ograniava broj, a ostatak
Narod i rasa
se na kraju vie ne preputa neselektivnom razmnoavanju, nego mu se
daje novi bezobziran izbor prema snazi i zdravlju.
Ali, ma koliko ona malo eli parenje slabih pojedinaca sj jakima, utoliko
manje eli stapanje viih rasa s niima, jer bi, na-j ravno, u drugom
sluaju moda cijeli njen rad na njegovanju viih'1 vrsta, koji moda
traje stotinama tisua godina, bio opet^ obezvrijeen jednim udarcem.
Povijesno iskustvo prua ovdje bezbrojne dokaze. Ono pokazuje sa
zastraujuom jasnoom, da pri svakom mijeanju krvi Arijaca s niim
narodima, kao uinak proizlazi kraj nositelja kulture. Sjeverna Amerika,
ije se stanovnitvo u daleko najveem broju sastoji od germanskih
elemenata, a koje se samo jako malo mijealo s niim obojenim
narodima, pokazuje neko drugo ovjeanstvo i drugu kulturu nego
Centralna i Juna Amerika, u kojima su se doseljenici, uglavnom
romanskog podrijetla, ponekad u velikom opsegu mijeali s uroenicima.
Na ovom se primjeru ve moe jasno i raspoznatljivo spoznati uinak
mijeanja rasa. Rasno ist i nepomijeani preostali German amerikog
kontinenta uzdigao se do gospodara; on e ostati gospodar toliko dugo,
dokle god ne postane rtvom - krvnog oskrvnua.
Uinak svakog rasnog krianja je dakle, sasvim kratko reeno, uvijek
sljedei:
a) opadanje razine vie rase;
b) tjelesni i duhovni nazadak, a time i poetak jedne jako polagane, a
ipak sigurno napredujue dugotrajne bolesti.
Uvesti takav razvoj ne znai meutim, ipak, nita drugo, ve grijeiti
protiv volje vjenog Stvoritelja.
Ali kao grijeh, ovaj se in ipak nagrauje.
Time to se ovjek pokuava oduprijeti gvozdenoj logici prirode, on
upada u borbu protiv osnovnih zakona, kojima on i sam ima zahvaliti
svoje postojanje kao ovjeka. Tako njegovo djelovanje protiv prirode
mora dovesti i do njegove vlastite propasti.
Ovdje, dakako, nastupa prava idovska drska, ali isto tako glupa
primjedba modernih pacifista: ovjek upravo nadvladava prirodu!
298
Obraun
Ovu idovsku besmislicu trabunjaju milijuni, i na kraju stvarno
uobraavaju, da su i sami neka vrsta nadvladalaca prirode; pri tome im
kao oruje ipak ne stoji na raspolaganju nita drugo do ideje, jo k tome
tako jadne, da se prema njoj stvarno i ne moe predoiti nikakav svijet.
Samo, sasvim nezavisno od toga, to ovjek ni u jednoj stvari nije uspio
nadvladati prirodu, nego je u najboljem sluaju pokuao otkopati jedno
ili dva dugmeta njenog ogromnog divovskog vela vjenih zagonetki i
tajni, to u stvarnosti nita ne pronalazi, ve sve samo otkriva, on ne
savladava prirodu, nego se samo na osnovu spoznaja pojedinih prirodnih
zakona i tajni, uzdie do gospodara onih drugih ivih bia kojima to
znanje ba nedostaje -dakle, sasvim nezavisno od toga, neka ideja ne
moe prevladati osnovu postojanja i opstojnosti ovjeanstva, jer ona
sama, dakako, ovisi samo od ljudi. Bez ljudi na ovome svijetu ne postoji
ni jedna ljudska ideja, stoga je i ideja kao takva ipak uvjetovana
postojanjem ljudi, a time i svih zakona koji su stvorili osnove za ovu
opstojnost.
I ne samo to! Odreene su ideje ak povezane i uz odreene ljude. To
vrijedi ba za takve misli iji sadraj nema svoje porijeklo u nekoj
egzaktnoj znanstvenoj istini, ve u svijetu osjeaja, ili kao to se danas
uobiajilo jasno i lijepo ponavljati, u unutarnjem doivljaju. Sve ove
ideje, koje nemaju nita zajednikog s hladnom logikom po sebi, nego su
isto izraavanje osjeaja, etike predodbe itd., nerazdvojive su od
ivota ljudi ijoj duhovnoj snazi predodbi i stvaralatva one trebaju
zahvaliti svoje postojanje. Ali, ba je tada odranje tih odreenih rasa i
ljudi preduvjet opstojnosti tih ideja. Tko bi, na primjer, stvarno od srca
elio pobjedu pacifistikih misli na ovom svijetu, morao bi se svim
sredstvima zaloiti da Nijemci osvoje svijet; jer, ako bi bilo obrnuto, vrlo
lako bi s posljednjim Nijemcem izumro i posljednji pacifist, budui da se
ostali svijet jedva ikada tako duboko ukopao u ovu prirodi, a i razumu
suprotnu besmislicu, kao to je to naalost sluaj s naim vlastitim
narodom. Moralo bi se, svialo se to kome ili ne, s ozbiljnijom
namjerom odluiti da se vode ratovi, kako bi se stiglo
Narod i rasa
do pacifizma. To, i nita drugo, namjeravao je ameriki svjetski spasitelj
Wilson, bar su tako u najmanju ruku vjerovali nai njemaki fantasti:-
ime bi, naravno, svrha bilai postignuta.
Stvarno je pacifistiko-humana ideja moda i sasvim dobra, ali tek kada
najodgovorniji ovjek sebi prethodno osvoji i pokori svijet u takvom
opsegu, koji ga tada uini jedinim gospodarem ove Zemlje. Ali ipak,
ovoj ideji nedostaje mogunost tetnog djelovanja i to ba u onoj mjeri, u
kojoj njena praktina primjena postaje rijetko i konano nemogua.
Dakle, najprije borba, a tek tada moda pacifizam. U drugom je sluaju
ovjeanstvo prekorailo vrhunac svoga razvoja, a zavretak nije
vladavina bilo kakve etike ideje, nego barbarstvo i njegova posljedica -
kaos. Ovdje se tu i tamo netko moe i nasmijati, samo, ova je planeta ve
milijune godina plutala svemirom bez ljudi, i to se opet jednom moe
dogoditi, ako ljudi zaborave da oni svoj vii ivot ne zahvaljuju idejama
nekih sumanutih ideologija, ve spoznaji i bezobzirnoj primjeni vrstih
prirodnih zakona.
Sve emu se mi danas divimo na ovoj Zemlji - znanosti i umjetnosti,
tehnici i pronalazatvu - samo je stvaralaki proizvod malog broja
naroda, a moda prvobitno samo jedne rase. Od njih zavisi i trajanje
cijele ove kulture. Ako propadnu oni, tada e s njima potonuti u grob i
ljepota ove zemlje.
Kako jako, na primjer, na ljude moe utjecati tlo, tako i uinak tih
utjecaja uvijek moe biti razliit i s obzirom na rasu. Slaba plodnost
nekog ivotnog prostora moe neku rasu podstai do najviih dostignua,
a drugoj e biti samo uzrok najgoreg siromatva i konano,
pothranjenosti sa svim svojim posljedicama. Unutarnja nadarenost
naroda uvijek je odluujua za nain djelovanja vanjskih utjecaja. Ono
to jedne dovodi do gladi, druge podstie na rad.
Sve velike kulture prolosti propadale su, jer su prvobitne stvaralake
rase izumrle od trovanja krvi.
Posljednji uzrok svake od tih propasti uvijek je bio zaborav da sve
kulture ovise od ljudi, a ne obratno, da se, dakle, da bi se ouvala neka
odreena kultura, mora odrati i ovjek stvaratelj.
300
Obraun
Ali, ovo odravanje je povezano sa spomenutim vrstim zakonom
nunosti - prava na pobjedu najboljih i najjaih.
Tko eli ivjeti, taj se i bori, a tko se nee boriti na ovom svijetu vjeitih
borbi, ne zavrjeuje ni ivot.
ak kad bi to i bilo teko, to je jedino tako! Zasigurno je ipak daleko
najtea ona Sudbina koja pogaa ovjeka koji vjeruje da moe savladati
prirodu, to je u osnovi uzevi ipak samo njeno omalovaavanje.
Neimatina, nesree i bolesti tada su njen odgovor.
ovjek koji ne spoznaje i prezire rasni zakon, stvarno si ubija sreu koja
e mu zasigurno doi. On proputa posljednji vlak najbolje rase, a time i
preduvjet cjelokupnog ljudskog napretka. Slijedom toga on kree
optereen ljudskom osjeajnou u podruje bespomonih ivotinja.
*
Uzaludan je poetak sporiti se oko toga koja je rasa ili koje su rase bile
prvobitni obnaatelji ljudske kulture, a time i stvarni osnivai onoga to
mi danas sve obuhvaamo rjeju ovjeanstvo. Ovo bi se pitanje moglo
jednostavnije postaviti za sadanjost, a ovdje takoer postoji lagan i
jasan odgovor. Ono to mi danas vidimo pred sobom kao ljudsku kulturu,
kao uinke umjetnosti, znanosti i tehnike, skoro je iskljuivo stvaralaki
proizvod Arijca. I ba ova injenica ne dozvoljava neosnovani povratni
zakljuak, da je on sam bio osniva vieg ljudstva uope, ve da
predstavlja arhetip onoga to mi podrazumijevamo pod rjeju
ovjek.VOn je Prometej ovjeanstva iz ijeg je svijetlog ela zasjala
boanska iskra genija za sva vremena, uvijek ponovno zapaljivana
novom vatrom koja je kao spoznaja osvjetljavala no utljivih tajni, i
tako ljudima osigurala put da zavladaju ostalim biima ove Zemlje.
Iskljui li ga se, tada e se gusta tama, moda ve poslije nekoliko tisua
godina, ponovno spustiti na Zemlju, a ljudska e kultura propasti, i
Zemlja ponovno opustjeti.
Narod i rasa
301
j Kad bi se ovjeanstvo podijelilo u tri kategorije: u utemeljivae, u
obnaatelje i ruitelje kulture, tada bi, dabome, kao predstavnik prve
doao u obzir samo Arijac[ Od njega potjeu temelji i zidovi svih
kulturnih tvorevina, samo su vanjski oblik i boja, uvjetovani
odgovarajuim karakternim crtama pojedinih naroda. On isporuuje
golemi graevni materijal i planove za svekoliki ljudski napredak, a
samo izvoenje odgovara vrsti bia pojedinih rasa. Za nekoliko e
desetljea, na primjer, cijeli Istok Azije nazvati svojom neku kulturu, iji
e posljednji temelj biti isto tako grki duh i germanska tehnika, kao to
je to sluaj u nas. Samo e vanjski oblik - bar dijelom - nositi crte
azijatske vrste bia. Nije tono, kao to neki misle, da Japan za svoju
kulturu uzima europsku tehniku, nego se europska znanost i tehnika
stapa s japanskim osobinama. Osnova stvarnog ivota nije vie posebna
japanska kultura, iako ona - jer izvana Europejcu vie upada u oi - zbog
unutarnje razlike, odreuje boju ivota vie nego moni znanstveno
tehniki rad Europe i Amerike, dakle, arijskih naroda. Na tim
dostignuima i Istok moe iskljuivo slijediti opi ljudski napredak. Ovo
daje osnove borbi za kruh svagdanji, stvara oruje i orue za to, a samo
je vanjska izrada postupno prilagoena japanskom biu.
Ako bi od danas izostao svaki dalji arijski utjecaj na Japan,
pretpostavimo da su Europa i Amerika propale, tada bi se jo kratko
vrijeme mogao zadrati dananji uspon Japana u znanosti i tehnici. Samo
bi, ve kroz nekoliko godina, bunari presuili, Japanska specifinost bi
dobila, ali bi se dananja kultura okamenila i ponovno utonula u san, iz
koga se je prije sedam desetljea trgnula kroz utjecaj arijskog kulturnog
vala. Odatle proizilazi da su, ba tako kao to dananji japanski razvoj
zahvaljuje svoj ivot arijskom porijeklu, jednom u iroj prolosti strani
utjecaj i strani duh bili pokretai tadanje japanske kulture. Najbolji je
dokaz za to injenica njenog kasnijeg okamenjenja i potpunog koenja.
Ona kod nekog naroda moe nastati samo tada, ako seje izgubila
prethodna stvaralaka rasna jezgra, ili je kasnije nedostajalo vanjsko
djelovanje koje je dalo poticaj i materijal za prvi razvoj na kulturnom
podruju.
302
Ali stoji vrsto, da neki narod prima svoju kulturu u bitnim osnovnim
materijalima od stranih rasa, prihvaa je i prerauje, da bi se kasnije
izostankom daljih vanjskih utjecaja, uvijek ponovno okamenjivao, pa se
tako rasa svakako moe oznaiti kulturno noseom, ali nikada
kulturno stvaralakom.
Ispitivanja pojedinih naroda s ovog stajalita pokazju injenicu da se
gotovo uvijek ne radi o izvornom kulturnozasnivajuim, ve gotovo
uvijek kulturno noseim.
Uvijek se po prilici izraava sljedea slika njihova razvoja: Arijska
plemena - esto i pored svoje stvarno smijene narodne malobrojnosti -
potinjavaju strane narode, te sada, pobueni posebnim ivotnim
uvjetima (plodnost, klimatsko stanje itd.) razvijaju nova podruja, te -
zbog koliine pomone snage ljudi nie vrijednosti - pospjeuju svoje u
sebi drijemajue povoljne duhovne i organizatorske spobobnosti. Oni,
esto u malo milenija, ak i stoljea, ostvaruju kulture koje su prvobitno
nosile unutarnje crte njihovih bia, ve prilagoene gore objanjenim
posebnim svojstvima tla, kao i pokorenih naroda. Na kraju, porobljivai
ipak ogrijee o onaj svoj na poetku dogovoreni princip istoe svoje
krvi, te se poinju mijeati s pokorenim uroenicima i tako zavravaju
svoj vlastiti opstanak; jer, za poinjeni grijeh u raju, jo uvijek slijedi i
istjerivanje iz njega.
nFoslije tisuu i vie godina, esto se pokazuje posljednji vidljivi trag
nekadanjeg vladajueg naroda u obliku svjetlijeg tona koe, to ga je
njegova krv ostavila pokorenoj rasi i u jednoj okamenjenoj kulturi koju
je on kao stvaralac zasnovao^Jer, isto tako kao to se u krvi pokorenih
izgubio stvarni i duhovni osvaja, isto se tako izgubilo i pokretako
gorivo za baklju ljudskog kulturnog napretka! Kao to boja koe
zadrava od krvi biveg gospodara tek laki odsjaj uspomena na njih, isto
tako je i no kulturnog ivota blago osvjetljena preostalim ostvarenjima
nekadanjih luonoa. Ona se svijetle kroz sva ponovno dolazea
barbarstva i kod promatraa bez misli, esto samo na tren, bude pomisao
da pred sobom ima sliku sadanjeg naroda, dok je ono u to on gleda
ustvari samo ogledalo prolosti.
Narod i rasa
303
Tada se moe dogoditi, da takav narod tijekom svoje povijesti po drugi
puta, pa ak i ee, dode u dodir s rasom svoga biveg kulturnog
donositelja, a da vie nije ni potrebno postojanje bilo kakvog sjeanja na
prijanje susrete. Ostatak negdanje gospodarske krvi, nesvjesno e se
okrenuti novoj pojavi, te se ono to je bilo mogue tek prisilom, sada
moe postii vlastitom voljom. Jer e se novi kulturni val odrati, a trajat
e tako dugo, dok njegovi nositelji ponovno ne potonu u krvi stranih
naroda.
Zadaa budue kulturne i svjetske povijesti bit e usmjeriti istraivanja u
tom smislu, a ne da se ugui u prepriavanju vanjskih injenica, kao to
je to u naoj suvremenoj povijesnoj znanosti, naalost, preest sluaj.
Ve se i iz ove skice razvoja kulturno noseih nacija takoer pokazuje i
slika postojanja, djelovanja i propadanja stvarnih utemeljitelja kulture
ove zemlje, Arijaca samih.
Kao to u svakodnevnom ivotu takozvanom geniju treba poseban
povod, esto ak formalan poticaj, da bi zablistao, isto je tako genijalna
rasa potrebna i u ivotu naroda. U monotoniji ivota esto puta i znaajni
ljudi izgledaju beznaajni i jedva stre iznad prosjeka svoje okoline; ali,
im dodu u priliku u kojoj bi drugi klonuli ili se zbunili, iz neupadljivog
naizgled prosjenog djeteta izrasta genijalna priroda, ne rijetko na
uenje svih onih koji su ga do tada viali u niskosti graanskog ivota -
otuda i prorok takoer rijetko neto vrijedi u vlastitoj zemlji. Da bi se to
vidjelo nigdje nema vie prilika nego u ratu. Iz naizgled bezazlene djece,
iznenada, u trenutcima nude, tamo gdje drugi zakazuju, izrastaju heroji
neustraive odlunosti i ledene hladnoe prosuivanja. Da ovaj trenutak
provjere nije doao, jedva da bi tko i pomislio da se u golobradom
djeaku krije mladi heroj. Gotovo je uvijek potreban nekakav podsticaj,
da pozove genija na izvrenje plana. eki Sudbine nekoga baca na
zemlju, dok kod drugoga iznenada udara u eljezo; a razbijanjem ljuture
svakodnevnice pred oima zauena svijeta otkriva se do tada skrivena
jezgra. On se tada opire i ne eli vjerovati da je njegova naizgled ista
priroda, odjednom drugo bie, koje se ponavlja kod svakog znaajnog
ljudskog djeteta.
\
304
Obraun
Iako izumitelj, svoju slavu, na primjer, zasniva tek na dan svoga
pronalaska, ipak je krivo misliti, da bi i genijalnost po sebi tek u tom
trenu ula u ovjeka - iskra genija je usaena u glavi trenom roenja
istinski nadarena ovjeka. Prava je genijalnost uvijek uroena, a nikada
nije navika niti pak nauena.
To vrijedi, kao to je naglaeno, ne samo za pojedine ljude, nego takoer
i za rasu. Stvaralako djelatni narodi su oduvijek i iz osnove stvaralaki
nadareni, ak i tada, kada to oima povrnog promatraa nije
prepoznatljivo. I ovdje je prividno priznanje mogue uvijek samo nakon
izvrenih djela, jer ostali svijet nije sposoban prepoznati samu
genijalnost po sebi, ve vidi jedino njene vidljive pojavnosti u obliku
izuma, otkria, graevina itd., ali i ovdje esto puta proe neko vrijeme,
dok se ona ne uspije probiti do spoznaje. Ba kao to u ivotu znaajnog
pojedinca genijalna ili pak izvanredna nadarenost tei svom praktinom
ostvarenju tek pokrenuta naroitim povodom, tako i u ivotu naroda
stvarno iskoritavanje stvaralakih snaga i sposobnosti moe esto puta
uslijediti tek ako za to postoje odreene pretpostavke.
To najjasnije moemo vidjeti na onoj rasi koja je bila i jest obnaatelj
razvoja ljudske kulture - na Arijcima. im ih Sudbina dovede u posebne
prilike, njihove se postojee sposobnosti poinju razvijati u sve brem
ritmu, ili se pretau u opipljive oblike. Kulture koje se zasnivaju na
takvim sluajevima skoro se uvijek odluujue odreuju postojeim
tlom, datom klimom - i pokorenim ljudima. Ovo posljednje je svakako
uvijek naj presudni je. to su tehnike pretpostavke za kulturnu aktivnost
primitivnije, to je neophodnija nazonost pomonih ljudskih snaga, koje
tada, organizacijski okupljene i aktivirane trebaju zamijeniti strojeve.
Bez ove mogunosti koritenja niih ljudi Arijac nikada ne bi mogao
uiniti prve korake ka svojoj kasnijoj kulturi; upravo onako kao to on,
bez pomoi pojedinih pogodnih ivotinja koje je znao pripitomiti, ne bi
doao do tehnike koja mu sada omoguuje da mu ba ove ivotinje
postupno vie nee biti potrebne. Izreka: Der Mohr hat seine
Schuldigkeit getan, der Mohr kann gehen(Crnac je izvrio svoju
Narod i rasa
dunost, crnac moe ii), ima, naalost, svoje najdublje znaenje.
Stoljeima je konj morao sluiti i pomagati ovjeku, da postavi osnove
razvoju,koji sada, zbog automobila, samog konja ini suvinim. Za
nekoliko e godina prestati njegov rad, ali bi bez njegove prijanje
pomoi ovjek moda teko doao tamo gdje se nalazi danas.
Tako je za stvaranje viih kultura nazonost niih ljudi bila jedna od
najhitnijih pretpostavki, jer su samo oni mogli nadomjestiti nedostatak
pomonih tehnikih sredstava, bez kojih se, meutim, neki vii razvoj ne
bi uope mogao ni zamisliti. Sigurno je da se prva kultura ovjeanstva
manje temeljila na pripitomljavanju ivotinja, a vie na iskoritavanju
niih ljudi.
Tek nakon porobljavanja pobijeenih rasa, ista je Sudbina zadesila i
ivotinje, a ne obrnuto, kako bi neki htjeli vjerovati. Jer je ispred pluga
najprije iao pobijeeni, - a tek nakon njega konj! Samo pacifistike
budale mogu ovo ponovno drati znakom ljudske izopaenosti, a da pri
tome ne shvaaju da se ovakav razvitak ba morao odigrati, kako bi se
konano stiglo do mjesta s koga danas ovi apostoli mogu na vidjelo
iznositi svoje brbljarije.
Napredak ovjeanstva je poput penjanja po beskrajnim ljestvama; ne
staje se na vie, ako se prethodno ne prijeu nie preke. Tako je Arijac
morao ii putem kojeg mu je pokazala stvarnost, a ne onim o kojem
sniva mata modernog pacifiste. Put stvarnosti je, istina, tvrd i teak, ali
konano dovodi do mjesta, odakle ih na alost ustvari prije udaljuje, no
pribliava. ^ Nije, dakle, sluajno, da su prve kulture nastale ondje,
gdje / je Arijac, susrevi se s niim narodima, ove pokorio i podvrgao
svojoj / volji,Oni-su tada bili prvo tehniko sredstvo u slubi kulture u
nastanku.
Time je bio jasno naznaen put kojim Arijac treba ii. On je kao
porobljiva pokorio nie ljude i uredio njihovu praktinu djelatnost pod
svojim zapovjednitvom, prema svojoj volji i za svoje ciljeve. Ali time
to ih je doveo do takve korisne, iako teke, djelatnosti, ne samo da je
zatitio ivot pokorenih, ve im je ak moda dodijelio i bolju sudbinu,
nego to je bila njihova prijanja tzv.
306
Obraun
sloboda. Dokle god je bezobzirno odravao poloaj gospodara, ne
samo da je stvarno ostajao gospodar, ve je i odravao i uveavao
kulturu. Jer je ona poivala iskljuivo na njegovim spsobnostima, a time
i njegovom samoodravanju. Kako su se podanici takoer poeli
uzdizati, te se vjerojatno i jezino pribliiti porobljivau, sruio se zid
izmeu gospodara i sluge. Arijac se odrekao istoe svoje krvi, pa je
zbog toga izgubio boravak u raju, kojega je stvorio za sebe. On je
potonuo u mijeanju rasa i postupno sve vie gubio svoju kulturnu
sposobnost, dok na kraju nije poeo ne samo duhovno ve i tjelesno liiti
vie na podanike i prastanovnike, nego na svoje pretke. Neko se je
vrijeme jo mogao hraniti postojeim kulturnim dobrima, ali je tada
dolo do obamrlosti i on je konano pao u zaborav.
Tako propadaju kulture i carstva, da bi se oslobodilo mjesto za nove
oblike.
Mijeanje krvi, a time prouzroeni i pad rasne razine, jedini su uzrok
odumiranja svih kultura; jer ljudi ne propadaju zbog izgubljenih ratova,
ve zbog gubitka one sile otpora koja je svojstvena samo istoj krvi.
to na ovom svijetu nije dobra rasa, pljeva je.
Cjelokupno svjetsko povijesno zbivanje samo je izraavanje nagona za
samoodranjem rase u dobrom ili loem smislu.
#
Na pitanje o unutarnjim uzrocima nadmonog znaenja Arijstva, moe se
odgovoriti tako, da ih treba manje traiti u veoj sklonosti ka nagonu za
samoodranjem po sebi, a mnogo vie u posebnom nainu njegova
izraavanja. Volja za ivotom je, subjektivno gledano, svuda podjednako
velika, a razliita jedino u obliku stvarnog djelovanja.
Kod prvobitnih ivih bia nagon za samoodranjem ne prelazi brigu o
vlastitom Ja. Egoizam, kako oznaavamo ovu strast, ovdje ide tako
daleko, da sam obuhvaa vrijeme, pa za trenutak
Narod i rasa
307
opet trai sve, i nita ne eli prepustiti buduim trenutcima. ivotinja na
ovom stupnju ivi sama za sebe, trai hranu samo za trenutnu glad i bori
se samo za vlastiti ivot. Dokle god se, meutim, nagon za
samoodranjem izraava na ovaj nain, nedostaje svaka osnova za
stvaranje drutva, pa bio to i najprimitivniji oblik obitelji. Ve zajednica
izmeu mukarca i enke, ne samo radi parenja, zahtijeva proirenje
nagona za samoodranjem, na taj nain, to se briga i borba za vlastito Ja
okreu i drugom dijelu; mujak ponekad trai hranu i za enku, najee
se, meutim, oboje brinu za prehranu mladih. Skoro uvijek jedan titi
drugoga, tako da se ovdje pokazuje prvi, mada beskrajno jednostavni,
oblik portvovnosti. Kako se ovaj osjeaj proiruje izvan granica uskog
kruga obitelji, osiguravaju se pretpostavke za stvaranje veih saveza, sve
do institucionaliziranih drava.
Kod najniih ljudi na zemlji ova je osobina prisutna u vrlo malom
opsegu, tako da esto ne odu dalje od stvaranja obitelji. to je spremnost
za zapostavljanje linih interesa vea, utoliko vie raste i sposobnost
stvaranja obuhvatnijeg drutva.
Ova elja za rtvovanjem i zalaganjem linog rada i, ako je potrebno ak
i vlastitog ivota, za druge, najjaa je u Arijaca. Arijac nije najvei zbog
svojih duhovnih osobina po sebi, ve po mjeri spremnosti da sve svoje
sposobnosti stavi u slubu zajednice. Nagon za samoodranjem je u
njega dostigao najplemenitiji oblik, time to je vlastito Ja podredio
ivotu cjeline i, ako trenutak to zahtijeva, prinosi ga za rtvu.
Uzrok sposobnosti stvaranja i izgradnje kulture u Arijaca nije
intelektualna nadarenost. Kad bi imao samo i jedino nju, uvijek bi mogao
djelovati samo ruilaki, a ni u kom sluaju organizatorski; jer
najintimnije bie svake organizacije poiva na tome, da se pojedinac
suzdri od zastupanja svog linog miljenja, kao i svojih interesa, i oboje
rtvuje u korist veine ljudi. Upravo zaobilaznim putem dobiva natrag
svoj dio. On tu, npr. vie ne radi neposredno za samog sebe, ve se
svojom djelatnou ukljuuje u okvir cjeline, ne samo radi vlastite
koristi, nego radi koristi svih. Najdivnije
308
Obraun
tumaenje ovog gledita nudi njegova rije rad, pod kojom on ni u
kom sluaju ne podrazumijeva aktivnost za odranje vlastitog ivota, ve
jedino stvaranje, koje ne protivrjei interesima cjeline. U drugom
sluaju, ljudska djelatnost, ukoliko slui nagonu za samoodranjem, ne
obazirui se na dobro suvremenika, oznaava kao krau, lihvarenje,
otimainu, provalu, itd.
Ovo uvjerenje koje doputa da interes vlastitog Ja uzmakne u korist
ouvanja zajednice, stvarno je prva pretpostavka svake istinske ljudske
kulture. Samo iz nje mogu nastati sva velika djela ovjeanstva koja
utemeljitelju donose malu nagradu, ali zato potomcima najvrijedniji
blagoslov. Da, samo se iz nje moe razumjeti, kako mnogi mogu u
potenju podnositi bijedan ivot koji njima samima namee samo
siromatvo i skromnost, a cjelini osigurava osnove opstanka. Svaki
radnik, svaki seljak, svaki izumitelj, slubenik itd. koji stvara, a da pri
tome nikada ne moe ostvariti sreu i blagostanje, obnaatelj je ove
visoke ideje i tada kada mu dublji smisao njegova rada ostane zauvijek
skriven.
Ali, ono to vrijedi za rad kao osnovu izdravanja ljudi i svega ljudskog
napretka, jo je u veoj mjeri prikladno za zatitu ovjeka i njegove
kulture. Predanost vlastita ivota opstanku zajednice, kruna je svega
portvovanja. Jedino se tako sprjeava da ono to su ljudske ruke
sagradile, ljudske ruke ponovno i ne srue ili priroda uniti.
Upravo na njemaki jezik ima rije koja na divan nain oznaava
djelovanje u tom smislu: Pflichterfllung (ispunjenje dunosti), to znai,
ne zadovoljavati samo sebe, ve i sluiti cjelini.
Principijelno uvjeravanje, iz kojeg izrasta takvo djelovanje, za razliku od
egoizma, nazivamo - idealizam. Pod tim podrazumijevamo samo
sposobnost rtvovanja pojedinca za cjelinu, za svoje blinje.
Koliko je, ipak, samo potrebno uvijek ponovno spoznavati, da idealizam
nije neko suvino izraavanje osjeaja, ve je u stvarnosti on bio, jest i
bit e pretpostavka onoga to mi oznaavamo ljudskom kulturom, a on
sam obuhvatio tek pojmom 'ovjek.
Narod i rasa
309
Tom unutarnjom uvjerenju Arijac zahvaljuje svoje mjesto u ovom
svijetu, a svijet mu zahvaljuje za ovjeka; jer je samo on iz istog duha
oblikovao onu stvaralaku snagu, koja iz jedinstvene veze surove ake i
genijalnog intelekta stvara spomenike ljudske kulture.
Bez negovog idealnog uvjerenja bi sve, pa i najblistavije sposobnosti
duha, bile samo duh po sebi, vanjski odbljesak bez unutarnje vrijednosti,
a nikada stvaralaka snaga.
Ali kako stvarni idealizam nije nita drugo do podreivanje interesa i
ivota pojedinca cjelini, to je pretpostavka za stvaranje organizacijskih
oblika svake vrste, on u najdubljoj osnovi odgovara posljednjoj tenji
prirode. On sam dovodi ljude do priznavanja prvenstva moi i snage i
puta ih da postanu zrnca onog poretka koji oblikuje i gradi cijeli
univerzum.
Najistiji idealizam se nesvjesno poklapa s najdubljom spoznajom.
Koliko je to tono i koliko pravi idealizam ima malo veze s matarijama,
moe se odmah spoznati, ako se dopusti suditi nepokvarenom djetetu,
npr. zdravom djeaku. Isti djeak koji bez razumijevanja i odbijanja stoji
nasuprot tiradama nekog idealnog pacifiste, spreman je odbaciti svoj
mladi ivot za ideal svoje narodnosnosti.
Ovdje se instinkt nesvjesno pokorava spoznaji dublje neophodnosti
ouvanja vrste, ako je potrebno, na raun pojedinca i protestira protiv
matarija pacifistikog brbljivca, koji se u stvari, iako naminkan ipak
kukaviki egoista, ogrjeuje o zakone razvitka; jer je on uvjetovan
portvovanjem pojedinca u korist cjeline, a ne bolesnim predodbama
plaljivih sveznalica i kritiara prirode.
Ba u vremenima u kojima prijeti nestanak idealng svjetonazora, odmah
emo moi prepoznati slabljenje one snage koja formira zajednicu i tako
stvara kulturne pretpostavke. I tek to egoizam zavlada nekim narodom,
kidaju se lanci reda i u lovu na vlastitu sreu, ljudi se s neba
strmoglavljuju pravo u pakao.
Da, ak i potomstvo zaboravlja ljude koji su sluili samo svojoj koristi, a
slavi heroje koji su se odrekli vlastite sree.
310
Obraun
#
Najvea suprotnost Arijcu je idov. Jedva da bi kod kojeg naroda na
svijetu nagon za samoodranjem bio snanije razvijen nego kao kod
takozvanog izabranog. Najbolji dokaz za to je i jednostavna injenica
postojanja ove rase. Gdje je narod koji bi posljednjih dvije tisue godina
bio izloen tako malom broju promjena unutarnje nadarenosti, karaktera
itd., kao idovski? Koji je narod, konano, sudjelovao u svim veim
prevratima kao ovaj -a ipak je uvijek iz najveih katastrofa ovjeanstva
izlazio nepromijenjen? Koja beskrajna ilava volja za ivotom, za
odranjem vrste, vidljivo je ve i iz tih injenica.
Intelektualne osobine idova kolovale su se tijekom stoljea. On danas
vrijedi kao mudar, a to je u odreenom smislu uvijek i bio. Samo to
njegov um nije uinak vlastitog razvoja, ve preuzimanja tuinskih
svjetonazora. Ni ljudski se duh ne moe penjati u visine bez stepenica; za
svaki korak u visinu, potreban mu je temelj prolosti, i to u onom
obuhvatnom smislu u kojem se on izraava u opoj kulturi. Svako
miljenje samo neznatnim svojim dijelom poiva na vlastitoj spoznaji, a
najveim dijelom na iskustvima proteklih vremena. Opa kulturna razina
snabdijeva pojedinca, a da se on na to ni ne obazire, takvim obiljem
predznanja, da on, tako naoruan, dalje moe lake poduzimati vlastite
korake. Dananji djeak npr. raste u pravom mnotvu tehnikih
dostignua posljednjih stoljea, tako da se na mnogo toga, to je jo prije
sto godina najveim duhovima bilo zagonetka, kao na samo po sebi
razumljivo vie uope ne osvre, iako je to za praenje i razumijevanje
naeg napredovanja u odgovarajuim podrujima za njega od presudnog
znaaja. Kad bi ak neka genijalna glava iz dvadesetih godina prologa
stoljea danas iznenada napustila .svoj grob, njegovo duhovno snalaenje
u sadanjem vremenu bilo bi mnogo tee, nego prosjeno nadarenom
petnaestogodinjaku sadanjice. Jer bi njemu nedostajalo sve ono
beskrajno prethodno obrazovanje koje dananji suvremenik tako rei
nesvjesno prima tijekom svog rasta usred pojava dotine ope kulture..
311
Kako pak idov - iz razloga koji c biti odmah izneseni -nije nikada
posjedovao neku vlastitu kulturu, osnove njegovog duhovnog rada su mu
uvijek davali drugi.Njegov se intelekt uvijek razvijao u svijetu kultura
koji ga je okruivao.
Nikada se nije dogaalo obratno.
Jer, iako nagon za samoodranjem idovskog naroda nije bio manji, ve
prije vei, iako njegove duhovne sposobnosti lako mogu izazvati utisak
da su dorasle intelektualnoj nadarenosti ostalih rasa, ipak mu potpuno
nedostaje najvanija pretpostavka kulturnog naroda, idealistiki
svjetonazor.
elja za rtvovanjem kod idovskog naroda ne prelazi goli nagon za
samoodranjem pojedinca. Prividno jak osjeaj pripadnosti zasnovan je
na vrlo primitivnom instinktu opora, kao to se on slino pokazuje kod
mnogih drugih bia ovoga svijeta. Vrijedna je pri tome spomena
injenica da nagon opora uvijek dovodi do meusobnog potpomaganja,
dokle god zajednika opasnost to ini neophodnim i neizbjenim. Isti
opor vukova koji ba sada zajedniki napada svoj plijen, kad su se
nasitili, razdvaja se opet na pojedinane ivotinje. Isto vai i za konje,
koji se uvijek slono pokuavaju obraniti od napadaa, da bi se nakon
prevladane opasnosti opet rasprili.
Slino se deava i kod idova. Njegova elja za rtvovanjem je samo
prividna. Ona postoji samo dotle, dok opstanak svakog pojedinca to ini
neophodnim. im je, meutim, zajedniki neprijatelj pobijeen, svaka
prijetea opasnost otklonjena, plijen spaen, prestaje prividna meusobna
harmonija idova, da bi se ponovno dalo mjesta uzrono postojeim
sklonostima. idov se ujedinjuje samo ako ga zajednika opasnost na to
primora, ili ga privlai zajedniki plijen; ako nestanu oba razloga, do
izraaja dolaze svojstva ekstremnog egoizma i od slonog naroda, dok si
mahnuo rukom, nastaje krvavo zaraena gomila takora.
Kad bi idovi na ovom svijetu bili sami, uguili bi se u prljavtini i
smeu, kao to se pokuavaju u borbi punoj mrnje meusobno iskoristiti
i istrijebiti, ukoliko potpuni nedostatak svake
312
Obraun
portvovnosti koji se odraava u njihovom kukaviluku i ovdje od borbe
ne napravi kazalite.
Dakle, potpuno je pogreno na temelju injenice o slo-nosti Zidova u
borbi, tonije reeno u pljakanju njihovih blinjih, pretpostaviti neku
idealnu portvovnost u njih.
I ovdje idova ne vodi nita drugo do goli egoizam pojedinaca.
Stoga je idovska drava - koja treba biti ivi organizam za ouvanje i
uveavanje rase - teritorijalno potpuno neograniena. Jer odreeno
prostorno uokvirenje neke dravne tvorbe uvijek pretpostavlja
idealistiko miljenje nae drave, a naroito pravilno shvaanje pojma:
rad. Upravo u onoj mjeri, u kojoj nedostaje ovaj stav, zakazuje i svaki
pokuaj stvaranja, pa ak i odravanja prostora omeene drave. Time
otpada i osnova na kojoj jedino moe nastati kultura.
Stoga je idovski narod uz sve prividne intelektualne odlike, ipak bez
ikakve prave kulture, a posebno bez ikakve vlastite. Jer ono to idov
danas ima od prividne kulture, to je njegovim rukama ve uniteno dobro
drugih naroda.
Kao znaajno obiljeje pri procjeni stava idova prema pitanju ljudske
kulture, mora se uvijek imati u vidu, da nikada nije bilo idovske kulture,
i da je prema tome nema ni danas, da obje kraljice umjetnosti, arhitektura
i glazba, ni za to izvornoga ne mogu zahvaliti idovima. Ono to su
postigli na polju umjetnosti je ili kvarenje, ili duhovna kraa. Uz to
idovu nedostaju ona svojstva, koja odlikuju stvaralake, a time i
kulturno nadarene rase.
Koliko idov samo uivljavajui se, bolje rei kvarei je, preuzima tuu
kulturu, proizilazi iz toga to ga najee moemo nai u onoj umjetnosti
koja se najmanje oblikuje po vlastitom izumu - u glumi. On je ak i
ovdje samo komedijant, bolje reeno, krivotvoritelj; jer mu ak i ovdje
nedostaje posljednji zamah stvarne veliine; ak ni ovdje nije genijalni
kreator, ve povrni oponaatelj, pri emu sve upotrebljene mjere i
trikovi ne mogu prikriti unutarnju bezivotnost njegova oblikovanja. Tu
idovska tampa pomae
Narod i rasa
313
s puno ljubavi, tako to o svakom, pa i najprosjenijem eprtlji, samo ako
je idov, podie takvu svetu dreku, da preostali svijet na kraju stvarno
pomilja, kako pred sobom vidi umjetnika, a rije je, ustvari, o
kukavnom komedijantu.
Ne, idov nema nikakvu kulturnu stvaralaku snagu, jer idealizam, bez
kog nema stvarnog vieg razvoja ovjeka, u njega ne postoji i nikada nije
ni postojao. Otuda njegov intelekt nikada nee djelovati stvaralaki, ve
ruilaki, a u rijetkim sluajevima, moda u najbolju ruku,
oponaateljski, a zatim kao prauzor snage koja uvijek eli zlo, a stalno
stvara dobro. ovjeanstvo napreduje ne pomou njega, ve njemu
usprkos.
Kako idov nikada nije posjedovao dravu odreenog teritorijalnog
ogranienja, pa tako nikada neku kulturu nije ni mogao nazivati
vlastitom, nastalo je shvaanje kako se ovdje radi o narodu koji bi se
mogao svrstati u red nomada. To je, koliko velika, toliko i opasna
zabluda. Nomad posjeduje odreeni ogranieni ivotni prostor, ali ga ne
obrauje kao seljak sa stalnom mjestom boravka, ve ivi od prihoda
svojih stada s kojima luta po svojoj zemlji. Vanjski se razlog za to moe
traiti u slaboj plodnosti tla, koje jednostavno ne doputa stvaranje
naselja. Dublji uzrok lei u neskladu izmeu tehnike kulture nekog
vremena ili naroda i prirodnog siromatva ivotnog prostora. Ima
podruja u kojima Arijac samo svojom tehnikom, koju je razvijao vie
nego tisuu godina, moe zagospodariti u zatvorenim naseljima dalekog
prostranstva i iz njega zadovoljiti ivotne potrebe. Kad ne bi imao ovu
tehniku, morao bi se drati podalje od ovih podruja, ili kao nomad
ivotariti u neprestanom lutanju, pod pretpostavkom da njegov
tisugodinji odgoj i naviknutost na sjedilaki nain ivota ne uine da
mu to bude jednostavno nepodnoljivim. Moramo se prisjetiti da su se u
doba otvaranja amerikog kontinenta brojni Arijci izborili za svoj ivot
postavljajui kao lovci zamke itd., i to esto u veim grupama, sa enom
i djecom, stalno se selei, tako da je njihov ivot bio potpuno jednak
ivotu nomada. Ali, im su njihov sve vei broj i bolja pomona sredstva
dopustila da iskre divlja zemljita i odupru se starosjediocima, u zemlji
se dizalo sve vie naselja.
314
Vjerojatno je i Arijac najprije bio nomad, pa se, tijekom vremena,
ustalio, ali zbog toga ipak nikada nije bio idov! Ne, idov nije nomad;
jer je i nomad imao odreeni stav prema pojmu rada, koji je mogao
posluiti kao osnova kasnijeg razvoja., ukoliko su za to postojale
neophodne duhovne pretpostavke. Njegovo idealistiko shvaanje ipak
postoji, iako beskrajno razvodnjeno, pa je on i po svom cjelokupnom
biu moda stran, ali ne i nesimpatian arijskim narodima. Nasuprot
tome, kod idova ovaj stav uope ne postoji; stoga on i nije bio nomad,
ve uvijek samo parazit na tijelu drugih naroda.To to povremeno
naputa svoj ivotni prostor, nije u svezi s njegovom namjerom, ve je
uinak izbacivanja koje s vremena na vrijeme doivi od
zloupotrijebljenih naroda u kojih je bio ugoen. Njegovo je irenje,
meutim, tipina pojava za sve parazite; on stalno trai novo plodno tlo
za svoju rasu.
To zbog toga nema nikakve veze s nomadima, jer idov uope ne
razmilja o tome da oisti podruje koje zauzme, ve ostaje tamo gdje je,
i to tako ukorijenjen, da ga je vrlo teko istjerati i silom. Do njegova
irenja u nove zemlje dolazi upravo u onom trenutku, u kojem su tamo
stvoreni odreeni uvjeti za njegov ivot, a da on pri tome - kao nomad -
ne mijenja dotadanje boravite. On jest i ostaje vjeiti parazit, gotovan,
koji se kao tetan bakcil sve vie iri, sve dok ga na to poziva i samo
plodno tlo. Djelovanje njegova bttka je jednako kao gotovanovo: gdje se
on pojavi, narod domain nakon kraeg ili dueg vremena - odumire.
Tako je idov svih vremena, ivio u dravama drugih naroda i tamo
stvarao vlastitu dravu, koja je obiavala jedriti maskirana pod oznakom
Religiozna zajednica, tako dugo, dok vanjske prilike nisu doputale da
se potpuno iskae njegovo pravo bie. Ako se nekada osjeao dovoljno
jakim, da moe biti bez zatitnog plata, putao je da koprena padne, i
odjednom bi opet postao ono to drugi ranije nisu htjeli vjerovati i
vidjeti: idov.
U ivotu idova kao parazita na tijelu drugih naroda i drava zasnovano
je posebno svojstvo koje je jednom podstaklo Schopen-hauera na ve
spomenutu izjavu, da je idov veliki majstor u
Narod i rasa 315
laganju. idova na la tjera ivot, i to na neprestanu la, kao to itelja
na sjeveru tjera na toplije oblaenje.
Njegov ivot unutar drugih naroda moe trajati samo ako mu uspije
podstai shvaanje, da se kod njega ne radi o narodu, ve samo o, iako
posebnoj, Religioznoj zajednici.
To je tek prva velika la.
Da bi mogao ivjeti kao narodni parazit, on mora posegnuti za
poricanjem svoje unutarnje naravi. to je idov pojedinac inteligentniji,
ova mu prijevara vie uspijeva. Moe doi dotle da veliki dijelovi naroda
domaina konano ozbiljno povjeruju da je idov stvarno Francuz ili
Englez, Nijemac ili Italijan, ali posebne vjere. Naroito dravne slube,
koje se uvijek ine nadahnutim povijesnim djeliem mudrosti, najlake
padaju rtvama ove bestidne prijevare. Samostalno miljenje u ovim
krugovima ponekad se dri pravim grijehom protiv svetog napretka, tako
da ovjeka ne smije zauditi, da npr. bavarsko dravno ministarstvo ni
danas nema ni najmanjeg pojma da su idovi pripadnici jednog naroda, a
ne vjeroispovijesti, iako bi samo jedan pogled u idovsku tampu to
odmah pokazao ak i najskromnijem duhu. Svakako da Jdische Echo
(idovski eho) jo nije slubeni list, i slijedom toga, nenadlean za
razum takvog vladinogog silnika.
idovstvo je uvijek bilo narod odreenih rasnih osobina, a nikada
religija, samo to je njegov napredak ve u rano doba traio sredstvo,
koje bi skrenulo neprijatnu panju s njegovih pripadnika. A koje bi
sredstvo bilo svrsishodnije i istovremeno bezazlenije od ubacivanja
pozajmljenog pojma vjerske zajednice? Jer je i ovdje sve pozajmljeno,
bolje reeno, ukradeno - po svom prvobitnom biu idov ne moe imati
religiozno ureenje, ve i radi toga, to mu nedostaje idealizam u bilo
kom obliku, a time mu je potpuno strana i vjera u zagrobni ivot. A
prema arijskom shvaanju, ne moe se zamisliti religija kojoj nedostaje
vjera u ivot poslije smrti u bilo kojem obliku. Ustvari ni Thalmud nije
knjiga pripreme za zagrobni svijet, ve samo za praktian i podnoljiv
ovozemaljski ivot.
316
Obraun
idovski vjeronauk je u prvom redu uputstvo za odravanje istoe
idovske krvi, te reguliranje meusobnog ophoenja idova, a jo vie s
ostalim svijetom, dakle sa ne-idovima. I ovdje se, meutim, nikako ne
radi o etikim problemima, ve o izrazito skromnim gospodarskim. O
moralnoj vrijednosti idovske vjerske nastave ima danas, a uvijek je i
bilo, prilino iscrpnih studija (ne idovskih: naklapanje samih idova o
tome podreeno je, naravno, svrsi), koje su ovu vrstu religije, prema
arijskim pojmovima, prikazivale upravo jezivom. Najbolje obiljeje ipak
daje proizvod ovog vjerskog odgoja - sam idov. Njegov je ivot samo
ovozemaljski, a duh pravom kranstvu unutarnje toliko stran, kao to je
i njegovo bie, dvije tisua godina prije, bilo strano velikom osnivau
tog uenja. On, naravno, nije skrivao svoje miljenje o idovskom
narodu, ak je, kad je to bilo potrebno i posezao za biem, da bi iz hrama
Gospodnjeg istjerao ovog protivnika cijelog ovjeanstva, koji je tada,
kao i uvijek u religiji vidio samo sredstvo za poslovnu egsistenciju. Zbog
toga je tada, naravno, Isus bio stavljen na kri, dok se nae dananje
kranske partije poniavaju i na izborima mole za idovske glasove, a
kasnije se pokuavaju s ateistikim idovskim partijama dogovarati oko
politikog trgovanja, i to protiv vlastitog naroda.
Na ovoj prvoj i najveoj lai, da idovstvo nije rasa, ve religija, nunim
slijedom se lai zasnivaju i dalje. U njih spada i la, koja se tie
idovskog jezika. On njemu nije sredstvo, da izrazi svoje misli, ve
sredstvo da ih sakrije. Dok govori francuski, misli idovski, a dok tokari
njemake stihove, samo proivljava bie svoga naroda.
Dokle god idov ne postane gospodarem drugih naroda, on mora, htio to
ili ne, govoriti njihovim jezikom; im bi oni postali njegove sluge, svi bi
morali nauiti univerzalni jezik (npr. esperanto), tako da bi i ovim
sredstvom idovi mogli lake njima zavladati.
Koliko mnogo cjelokupan bitak ovog naroda poiva na trajnoj lai,
pokazali su na neusporediv nain Protokoli sionskih mudraca, koje
idovi tako beskrajno mrze. Oni se zasnivaju na
Narod i rasa
317
falcifikatu, neprestano stenje Frankfurter Zeitung po svijetu, to je
najbolji dokaz, da su pravi. to mnogi idovi ine nesvjesno, ovdje je
razjanjeno svjesno. O tome se upravo i radi. Potpuno je svejedno iz koje
idovske glave potjee ovo otkrie, mjerodavno je, meutim, da oni s
upravo jezivom sigurnou pokazuju bie i djelovanje idovskog naroda
i izlau ga u njegovim unutarnjim odnosima i krajnjim ciljevima.
Njihovu najbolju kritiku ipak daje stvarnost Onaj tko povijesni razvoj u
posljednjih sto godina ispituje sa stajalita ove knjige, odmah e mu biti
razumljiv krik idovske tampe. Jer kad ova knjiga jednoga dana postane
ope dobro naroda, idovska e se opasnost ve moi drati slomljenom.
#
Da bi se upoznalo idova, najbolje je prouiti njegov put, kojim se
stoljeima kree unutar drugih naroda. Pri tome je, da bi se dolo do
neophodne spoznaje, ovo dovoljno pratiti na samo jednom primjeru.
Kako je njegov razvitak uvijek i u svako doba bio isti, kao to su i narodi
koje je prodirao uvijek isti kod takvog razmatranja je preporuljivo
njegov razvoj podijeliti na odreene odsjeke, koje ja u ovom sluaju
radi jednostavnosti obiljeavam slovima.
Prvi su idovi doli u Njemaku tijekom prodora Rimljana, i to, kao i
uvijek, kao trgovci. U olujama seoba naroda prividno su opet nestali, pa
se tako za poetak novog i trajnog poidovljavanja srednje i sjeverne
Europe moe uzeti vrijeme stvaranja prve germanske drave. Zapoeo je
razvoj, koji je uvijek bio isti ili slian, kad god su idovi naili na arijske
narode.
#
a) Osnivanjem prvih stalnih naselja idov je iznenada tu. Dolazi kao
trgovac i u poetku pridaje malo vanosti prikrivanju svog narodnog
porijekla. Jo je idov, djelimino moda i zbog
318
Obraun
toga, to je vanjska rasna razlika izmeu njega i ugoujueg naroda
prevelika, njegovo jezino znanje jo preslabo, a zatvorenost
ugoujueg naroda jo preotra, da bi se smio usuditi i pojaviti kao
neto drugo, osim kao strani trgovac. Uz njegovu spretnost i neiskustvo
ugoujueg naroda, ostajanje pri svom idovskom karakteru, za njega
nije nedostatak, ve prednost: strancima se ljubazno izlazi ususret.
b) Malo po malo, on se poinje polagano aktivirati u gospodarstvu, ne
kao proizvoa, ve iskljuivo kao posrednik. Svojom tisuo godinjom
trgovakom spretnou, daleko je ispred jo uvijek nesnalaljivih ali
bezgranino potenih Arijaca, tako da se ve kroz kratko vrijeme javlja
prijetnja, da trgovina postane njegovim monopolom. Poinje s
pozajmljivanjem novca i to kao i uvijek uz zelenake kamate.On time, u
stvari, uvodi kamatu. Opasnost ove nove institucije u poetku nije
prepoznata, ve zbog trenutnih prednosti ak i pozdravljena.
c) idov je u cijelosti postao stalno nastanjen, tj. on u gradovima i
gradiima naseljava posebne kvartove i sve vie gradi dravu u dravi.
Trgovinu, kao i sve novane poslove, dri svojom osobitom privilegijom
koju bezobzirno iskoritava.
d) Novani poslovi i trgovina bez ostatka su postali njegov monopol.
Njegove zelenake kamate konano izazivaju otpor, njegova sve vie
rastua drskost, pobunu, a bogatstvo zavist. Mjera je bila prevrena, kad
je u svoje trgovako podruje uraunao i zemlju i omalovaio je kao
robu za prodaju, bolje reeno, kao robu za cjenjkanje. Kako on sam
nikada nije obraivao zemlju, na koju gleda samo kao na imovinu za
iskoritavanje na kojoj seljak moe ostati, ali uz najbjedniju ucjenu
sadanjeg gospodara, nenaklonost prema njemu postupno raste, sve do
otvorene mrnje. Njegova krvopijska tiranija postaje toliko velika, da se
protiv njega javljaju izgredi. Stranca se poinje promatrati iz blizine i
otkrivaju se nove odbojne crte i svojstva, dok ponor ne postaje
nepremostiv.
U vremenima najgore nevolje, protiv njega konano provaljuje srdba i
opljakane i unitene mase poseu za samo-
Narod i rasa
319
obranom, da bi se obranile od bia Bojeg. Tijekom nekoliko stoljea su
ga upoznali, pa ve samo njegovo postojanje osjeaju jednako kao
nevolju i kugu.
e) Sada tek idov poinje otkrivati svoja prava svojstva. S odvratnim
ulagivanjem pristupa vlasti, puta da za njega radi njegov novac i na taj
si nain ponovno osigurava dozvolu za novu pljaku svojih rtava. Ako
se bijes naroda protiv vjeite pijavice i razbukti, njega to ni najmanje ne
sprjeava da se kroz nekoliko godina ponovno ne pojavi u ve
naputenom mjestu i ponovno pone sa starim nainom ivota. Nikakav
progon ga ne moe odvratiti od njegova naina iskoritavanja ljudi,
nikakav ga istjerati, nakon svakog progona je ubrzo opet tu, i to opet kao
onaj stari.
Da bi se sprijeilo ono najgore, poinje se sa oduzimanjem zemlje iz
njegove zelenake ruke time, to mu se zakonski jednostavno
onemoguuje njeno kupovanje.
f) U mjeri u kojoj poinje rasti kneevska vlast, gura im se sve blie i
blie. Male dozvole i privilegije koje uz odgovarajuu naknadu rado
dobiva od gospode koja je uvijek u financijskim potekoama. Ako ga to
neto i stoji, za nekoliko godina on vrati svoj novac kroz kamate i
kamate na kamate. Prava pijavica koja zaposjeda tijelo nesretnog naroda
i koje se moe otresti, samo dok kneevima samima opet ne zatreba
novac, pa im oni lino istoe isisanu krv.
Ova se igra ponavlja uvijek ispoetka, pri emu je uloga tzv. njemakih
kneeva isto toliko alosna, kao i samih idova. Oni, ova gospoda, su
zaista bili Boja kazna za svoje ljubljene narode, a mogu se usporediti
samo s raznoraznim ministrima dananjeg vremena.
Njemakim kneevima treba zahvaliti, to se njemaka nacija nije mogla
konano osloboditi idovske opasnosti. Ni kasnije se, naalost, u tome
nije nita promijenilo, tako da im idovi duguju tisuu puta zasluenu
nadnicu za grijehe koje su nekad poinili nad vlastitim narodima. Stupili
su u savez s vragom i pristali uz njega.
320
Obraun
g) Tako je njegova mrea dovela kneeve do svoje propasti. Polako, ali
sigurno, slabi njihov odnos prema narodima u onoj mjeri u kojoj su
prestali sluiti njihovim interesima, a umjesto toga poinju iskoritavati
svoje podanike. idov tono zna njihov kraj i trai mogunost njegova
ubrzanja. On sam pospjeuje njihovu neprestanu financijsku nevolju,
tako da ih sve vie otuuje od stvarnih zadataka, pue oko njih uz
najpodlije laskanje i time se ini ne-ophodnijim. Njegova spretnost,
tonije beskrupuloznost, u svim novanim poslovima podrazumijeva da
se od opljakanih podanika iznuuju, ak izrabljuju nova i nova sredstva,
koja nestaju u sve kraem vremenu. Tako svaki dvor ima svoga
dvorskog idova -kako se zovu nakaze koje mue dragi narod do
oajanja, prireujui neprestano uivanje. Koga bi zaudilo, da se ova
dika ljudskog roda, konano i izvana okiti i uzdigne u nasljedni plemiki
stale, pomaui ne samo da se ova institucija izvrgne podsmjehu, nego
da se ak i zatruje?
Sada tek, naravno, na pravi nain moe iskoristiti svoj poloaj u korist
vlastitog probitka.
Konano se jo samo treba pokrstiti da bi doao u posjed svih
mogunosti i pravo djeteta ove zemlje. Ovaj se posao nerijetko obavlja
na radost crkve zbog osvojenog sina, i Izraela zbog uspjele prijevare.
h) U idovstvu sada dolazi do promjene. Do sada su bili idovi, tj. nije
se pridavala vanost tome da ele izgledati kao neto drugo, a to se uz
toliko izrazita rasna obiljeja na obe strane nije ni moglo. Jo u vrijeme
Friedricha Velikog, ni jednom ovjeku nije padalo ni na pamet da u
idovima vidi neto drugo osim stranog naroda, a jo je i Goethe
uasnut milju da ubudue brak izmeu krana i idova ne bi trebao biti
zakonski zabranjen. Goethe je tada ipak bio samo Got, a ne neki
nazadnjak ili ak zelot-vjerski fanatik. Ono to je govorilo iz njega, nije
bilo nita drugo, do glas krvi i razuma. Tako je narod - usprkos svih
prljavih radnji dvora - u idovima instinktivno vidio strano tijelo u
vlastitom krilu, i u skladu s time se prema njemu i postavljao.
Narod i rasa
321
Sada bi to ipak trebalo biti drugaije. Tijekom vie od tisuu godina on je
nauio vladati jezikom ugoujueg naroda, tako da misli kako se moe
usuditi da svoje idovstvo ubudue manje naglaava, a da u prvi plan
vie stavlja svoje Nijemstvo; jer, ma kako izgledalo smijenim, u
prvom trenutku ak ludim, on sebi doputa drskost i pretvara se u
Germana, u ovom sluaju, dakle, u Nijemca. Time poinje jedna od
najbesramnijih prijevara koja se uope moe i zamisliti. Kako od
Nijemstva nema zaista nita drugo do vjetine natucanja njegova jezika -
uz to na straan nain - on se, uostalom, nikad i nije poistovijetio s njim,
cijelo njegovo Nijemstvo temelji se samo na jeziku. Ali, rasa nije samo u
jeziku, ve iskljuivo u krvi, neto to nitko ne zna bolje od idova, koji
pridaje vrlo malo vanosti ouvanju svoga jezika, a suprotno tome, svu
vanost ouvanju svoje krvi. ovjek bez daljnjega moe promijeniti
jezik, tj. sluiti se nekim drugim; ali e opet svojim novim jezikom
izraavati stare misli; njegovo unutarnje bie se ne mijenja. To najbolje
pokazuje idov koji moe govoriti tisuu jezika, a da ipak uvijek ostane
idov. Njegova su karakterna svojstva ostala ista ona, govorio on dvije
tisue godina rimski, kao trgovac itom u Ostiji ili kao dananji
krijumar brana zanosi na njemaki. On je uvijek jednako idov. Da
ovu oitost ne shvaa normalan ministarski savjetnik ili vii policijski
slubenik, samo je po sebi, dabome, takoer razumljivo, ali teko da se
uokolo kree stvar s manje instin-kata i duha, nego to je ovaj sluga
naeg uzornog dravnog autoriteta dananjice.
Razlog zbog kojega idov odluuje da odjednom postane Nijemac je
oigledan. On osjea kako se vlast kneeva ljulja, pa zbog toga rano
pokuava nai tlo pod nogama. Nadalje, njegova je novana vlast
cjelokupnim gospodarstvom ve toliko uznapredovala, da on bez
posjedovanja svih graanskih prava ne moe na dulji rok podupirati
ogromnu graevinu, u svakom sluaju ne moe poveavati svoj utjecaj.
Ali on eli oboje; jer, to se vie penje, to iz vrela prolosti sve slabije
izlazi njegov stari, nekada obeani mu cilj, i s grozniavom poudom
njegove najbistrije glave gledaju
322
Obraun
kako se san o svjetskoj vlasti opet pribliava, na dohvatu mu je ruke.
Tako je njegova jedina tenja usmjerena na to, da potpuno ovlada
graanskim pravima.
To je razlog emancipacije iz ghetta.
i) Tako se iz dvorskog Zidova, polako razvija narodni idov, to naravno
znai: idov ostaje kasnije, kao i prije, u blizini visoke gospode, da, on
se nastoji jo vie ukljuiti u njihov krug, a u isto se vrijeme drugi dio
njegove rase prikvaio na ljubljeni narod. Kad se pomisli koliko se
tijekom stoljea ogrjeio o masu, kako ju je uvijek ponovno nemilosrdno
cijedio i isisavao, kad dalje razmiljamo, kako je narod zbog toga
postupno uio mrziti i na kraju u njegovom biu stvarno vidi samo
nebesku kaznu za druge narode, moe se shvatiti koliko ovaj preokret
mora teko pasti idovu. Da, muan je posao oderanim rtvama sebe
odjednom prikazivati prijateljem ljudi.
On najprije u oima naroda nastoji popraviti ono to je do tada zgrijeio.
Svoju promjenu poinje kao dobroinitelj ovjeanstva. Kako njegova
nova dobrota ima realnu osnovicu, ne moe se dobro pridravati stare
biblijske izreke, da ljevica ne treba znati to daje desnica, ve se htio, ne
htio, mora pomiriti s time da to je mogue veem broju ljudi stavi na
znanje, kako osjea patnje masa i to sve protiv toga on lino rtvuje. U
ovoj njemu ba uroenoj skromnosti, bubnjem objavljuje ostalom svijetu
svoje zasluge, dok ovaj u to ne pone i stvarno vjerovati. Tko u to ne
vjeruje ini mu gorku nepravdu. On ubrzo poinje tako izokretati stvari,
kao da je do sada samo njemu stalno nanoena nepravda, a ne obratno U
ovo posebno vjeruju glupani, i tada im ne preostaje nita drugo do
saaljevanja sirotog nesretnika.
Uostalom, ovdje bi jo trebalo primijetiti, da idov uz svu radost
rtvovanja, naravno, osobno nikad nije siromaio.On ve zna usporediti;
da, njegovo se dobroinsko ponekad, stvarno, moe usporediti samo sa
gnojem koji se ne posipa po polju iz ljubavi prema njemu, ve zbog brige
za svoje kasnije vlastito dobro. U svakom sluaju, u razmjerno kratkom
roku, svi saznaju daje idov postao dobrotvor i ovjekoljubac. Kakav
udan preokret!
323
Ono to kod drugih, manje ili vie, vrijedi kao samo po sebi razumljivo,
ve zbog toga izaziva krajnje uenje, u mnogih ak vidljivo divljenje,
to to kod njega upravo nije razumljivo samo po sebi. Tako se dogaa da
se takvo njegovo djelo mnogo vie vrednuje nego ostalom ovjeanstvu.
I jo vie: idov odjednom postaje i liberalan i poinje sanjariti o
neophodnom napretku ovjeanstva.
Polagano postaje zagovornik nekog novog vremena.
Dabome da on sve temeljitije unitava osnove za narod zaista korisnog
gospodarstva. Zaobilaznim se putevima dioniarstva uvlai u takve
nacionalne proizvodnje i pravi od njih kupovnu, bolje reeno,
pokuarsku trgovinu, i tako poduzeima otima osnove linog posjeda.
Time dolazi do unutarnjeg otuenja izmeu poslodavca i posloprimca,
to vodi kasnijim politikim klasnim podjelama.
Konano, idovski utjecaj na gospodarske poslove strano brzo raste
preko Burze. On postaje vlasnikom ili pak kontrolorom nacionalne radne
snage.
Radi jaanja svoje politike sigurnosti, on pokuava sruiti rasne i
graanske granice, koje ga steu na svakom koraku. S tim se ciljem
cjelokupnom svojom ustrajnou bori za vjersku toleranciju - a u
slobodnom zidarstvu, koje je u cijelosti pod njegovim utjecajem, ima
odlino sredstvo za obranu, ali i za irenje svojih ciljeva. Vladajui
krugovi, kao i vii slojevi politikog i ekonomskog graanstva kroz
slobodnozidarske niti dospijevaju u njegove zamke, a da to ni ne slute.
Samo narod kao takav, ili bolje reeno, stale koji se budi i koji je sam
izborio svoja prava i slobodu, ne moe time biti dovoljno zahvaen u
dubljim i irim slojevima. To je, meutim, neophodnije od svega
ostaloga; jer idov osjea da mogunost vlastitog uspona do vladajue
uloge postoji samo ako se pred njim nalazi onaj koji utire put'?; dri da
ga moe prepoznati u graanstvu i to u njegovim najirim slojevima.
Rukaviari i tkalci se ne hvataju finom mreom slobodnog zidarstva, ve
se ovdje moraju primijeniti grublja, ali
324
Obraun
ne i manje uvjerljiva sredstva. Tako kao drugo oruje, uz slobodne
zidare, idovstvu slui tampa. Njenim posjedovanjem ono je zas-novalo
svu svoju ustrajnost i sposobnost. Njome poinje polako obuhvaati i
hvatati u mreu cjelokupan javni ivot, voditi ga i gurati tako da je u
stanju proizvesti i dirigirati onom moi koja je oznaena pojmom javno
mnijenje, danas poznatija nego prije samo nekoliko desetljea.
Pri tome on sebe uvijek prikazuje kao bezgranino eljnog znanja, hvali
svaki napredak, najvie naravno onaj, koji vodi u propast druge; jer,
svako znanje i svaki razvoj procjenjuje samo prema mogunosti
pospjeivanja svojega nacionalnog obiljeja, a gdje ono nedostaje, on je
neumoljivi smrtni neprijatelj svake svjetlosti i mrzi svaku pravu kulturu.
Tako sve znanje koje prima u kolama drugih, primjenjuje samo u slubi
svoje rase.
Ovo narodno obiljeje sada uva kao nikada prije. Dok se ini
preplavljen prosvijeenou, napretkom, slobodom ovjeanstva,
itd. strogo zatvara svoju rasu. Dabome, on svoje ene ponekad daje
utjecajnim kranima, ali svoje muko pleme u principu uvijek odrava
istim. On truje krv drugih, ali uva svoju vlastitu. idov se skoro nikada
ne eni krankom, nego kranin idovkom. Mjeanci se ipak vie
razvijaju prema idovskoj strani. Naroito potpuno propada dio visokog
plemstva. idov to sasvim tono zna i stoga planski provodi ovu vrstu
razoruavanja duhovno vodeeg sloja svojih rasnih protivnika. Da bi
maskirao hajku i uspavao rtve, sve vie govori o jednakosti svih ljudi
bez obzira na rasu i boju koe. A glupani mu poinju vjerovati.
Kako ipak njegovo cjelokupno bie jo uvijek na sebi ima previe
stranog mirisa, a da bi, posebno iroka narodna masa ula u njegovu
mreu, on kroz svoju tampu daje o sebi sliku koja tako malo odgovara
stvarnosti, koliko ona, obratno, slui cilju kojega eli ostvariti. Naroito
se u humoristikim listovima trudi prikazati idove kao bezazlen narod,
koji ima svoje osobitosti - ba kao i svi drugi - ali koji ipak u svom
ponaanju, koje se, moda, ini neto stranim, pokazuje znakove mogue
komine, ali vrlo potene i
Narod i rasa
325
blage due. Kako se samo uope trude prikazati ga uvijek vie
neznaajnim nego opasnim.
Njegov konani cilj u ovoj fazi je pobjeda demokracije, ili kako on to
shvaa, vlasti parlamentarizma. Ona najvie odgovara njegovim
potrebama; ipak, iskljuuje linost, - a na njeno mjesto stavlja prevlast
gluposti, nesposobnosti, i na kraju kukaviluka.
Krajnji e uinak biti pad monarhije, do koga prije ili kasnije mora doi.
j) Neizmjerni gospodarski razvoj vodi prema promjeni socijalne
slojevitosti naroda. Kako mali zanati polagano izumiru, a time i
mogunost osvajanja samostalne egzistencije, ona za radnika postaje sve
rjea; on se ubrzano proletarizira. Nastaje industrijski tvorniki radnik,
ije se bitno obiljeje moe traiti u tome da on jedva dolazi u poloaj da
u kasnijem ivotu zasnuje vlastitu egzistenciju. On je u najistinskijem
smislu rijei bez posjeda, njegova se starost moe opisati kao muenje, a
jedva kao ivot.
Ve je jednom prije stvorena slina situacija, koja je zapovjedniki
nametala rjeenje i nala ga. Uz seljaka i obrtnika, kao dalji stale su
polako doli slubenik, namjetenik - posebno dravni. I oni su bili bez
posjeda u najistinskijem smislu rijei. Iz tog nezdravog stanja drava je
konano nala izlaz, u tome to je preuzela zbrinjavanje dravnog
slubenika, koji se nije mogao osigurati za svoje stare dane i uvela
penziju, mirovinu. Ovaj je primjer polagano slijedilo sve vie privatnih
poduzea, tako da danas skoro svaki stalno zaposleni intelektualni
slubenik dobiva kasnije svoju mirovinu, ukoliko je poduzee ve
dostiglo ili prekorailo odreenu veliinu. A tek je osiguranje dravnog
slubenika moglo dovesti u starosti do one nesebine revnosti, koja je u
predratnom vremenu bila najvanija osobina njemakog inovnitva.
Tako je cjelokupan stale, koji je ostao bez vlasnitva, na pametan nain
otrgnut od socijalne bijede i time ukljuen u cjelinu naroda.
Sada se ovo pitanje ponovno, ali ovaj puta u mnogo veem opsegu,
pribliilo dravi i naciji. Nove ljudske mase koje su dosti-
326
Obraun
zale milijune, preseljavale su se u vee gradove, da bi kao tvorniki
radnici u novoosnovanim industrijama zaraivali svoj kruh svagdanji.
Radne i ivotne prilike novoga stalea bile su gore nego alosne. Ve
vie ili manje mehaniko prenoenje starijih metoda rada starog zanatlije
ili seljaka na nove oblike nikako nije odgovaralo. Djelatnost i jednog i
drugog se vie nije mogla usporediti s naporima koje mora uloiti
industrijski tvorniki radnik. U starom je zanatu vrijeme moda igralo
manju ulogu, ali je utoliko vie ima kod novih metoda rada. Formalno
preuzimanje starog radnog vremena u velikoj industriji djelovalo je ba
kobno; jer je prijanji stvarni radni uinak bio mali zbog nedostatka
dananjih intenzivnih metoda rada. Ako se prije i mogao izdrati
etrnaesto ili petnaesto-satni radni dan, sada ga se sigurno nije moglo
izdrati u vremenu kad se svaka minuta iskoritava do kraja. Uinak
ovog besmislenog prenoenja starog radnog vremena na novu
industrijsku djelatnost, bio je nesretan u dva smjera; unitavano je
zdravlje i razorena vjera u vie pravo. Konano je za sve to dola i
bijedna naknada, s jedne strane, a nasuprot njoj, oigledno toliko bolji
poloaj, s druge strane.
Na selu nije moglo biti socijalnog pitanja, jer su gospodar i sluga radili
isti posao, i prije svega jeli iz iste zdjele. Ali, i to se promijenilo.
Odvajanje posloprimca od poslodavca javljalo se sada u svim
podrujima ivota. Koliko je pri tome poidovljenje naeg naroda
uznapredovalo, moe se vidjeti po slabom potovanju, ako ne i po
prijeziru, prema fizikom radu. To nije njemako. Upravo je
postranivanje naega ivota, koje je u stvarnosti bilo poidovljenje,
promijenilo nekadanje potovanje zanata u odreeni prijezir svakog
tjelesnog rada uope.
Tako ustvari nastaje novi, malo cijenjeni stale, te e jednoga dana
morati uskrsnuti pitanje, da li bi nacija imala snage novi stale sama
ponovno ukljuiti u ope drutvo, ili bi se stalcke razlike proirile u
klasni raspad.
Jedno je, meutim, sigurno: novi stale u svojim redovima nije imao
najgore elemente, ve naprotiv, u svakom sluaju naj-
Narod i rasa
327
snanije. Prefinjenosti takozvane kulture nisu ovdje vrile svoje
rastvarajue i unitavajue djelovanje. iroka masa novoga stalea jo
nije bila zatrovana otrovom pacifistike slabosti, ve je ostala snana a,
kad je to bilo potrebno, i brutalna.
Dok se graanstvo jo uope nije brinulo o ovom vanom pitanju, ve
ravnoduno putalo tijek stvari, idov shvaa nepred-vidivu mogunost
koja se ovdje nudi za budunost, time to na jednoj strani do posljednje
konsekvence primjenjuje kapitalistike metode izrabljivanja ljudi, a s
druge se pribliava samoj rtvi svoga duha i vlasti i ubrzo postaje voda
njene borbe protiv same sebe. To protiv same sebe je, naravno, reeno
samo slikovito. Jer se veliki majstor laganja zna, kao i uvijek, pokazati
istim, a krivicu natovariti drugima. Kako ima drskosti sam voditi masu,
ona ne dolazi na pomisao, da bi se uope moglo raditi o najbesramnijoj
prijevari svih vremena.
A ipak je tako bilo.
Jedva da se novi stale i razvio iz opeg ekonomskog preureenja, a
idov je pred sobom ve jasno vidio novog zaetnika svog vlastitog
daljeg napretka. Najprije je koristio graanstvo kao mehanizam protiv
feudalnog svijeta. Ako je nekada znao u sjenci graanstva lukavstvom
osvojiti graanska prava, sada se nadao da e u borbi radnika za ivot
nai put ka svojoj vlasti.
Od sada radnik ima samo zadatak vie - boriti se za budunost idovskog
naroda. Nesvjesno je stavljen u slubu moi za koju je mislio daje mora
suzbijati. Putaju ga da prividno napadne kapital, jer ga tako najlake
mogu iskoristiti da se bori upravo za njega. Pri tome stalno viu protiv
meunarodnog kapitala, a ustvari misle na nacionalno gospodarstvo.
Treba ga unititi, da bi nad njegovim lesom mogla pobjedonosno slaviti
meunarodna burza.
Pri tome je postupak idova sljedei:
On se pribliava radniku, licemjerno mu udvara suosjeajui s njegovom
Sudbinom, ili se ak buni zbog njegove Sudbine da ivi u bijedi i
siromatvu, da bi na taj nain zadobio njegovo povjerenje. Trudi se
prouiti sve pojedinane stvarne ili umiljene
328
Obraun
nepravde njegova ivota i podstaknuti enju za promjenom takvog
ivljenja. Potrebu za socijalnom pravdom koja na bilo koji nain drijema
u svakom Arijcu, pojaava na beskrajno pametan nain, do stvaranja
mrnje prema onome koji ima vie sree, a borbi za uklanjanje
drutvenih nepravdi daje sasvim odreeno obiljeje, primjereno
svjetonazoru. On osniva marxistiku znanost.
Time to se prikazuje nerazdvojno povezanim s cijelim nizom socijalno
opravdanih zahtjeva, ubrzava njihovo irenje, kao i obratno, nesklonost
pristojnog ovjeanstva da slijedi zahtjeve koji izneseni u takvom obliku
i pratnji, od poetka izgledaju nepravednima, ak kao da ih je i
nemogue ispuniti. Jer su pod ovim platem isto socijalnih misli
skrivene stvarno avolske namjere, da, one se u punoj otvorenosti iznose
s najdubljom jasnoom. Ovaj je nauk nerazdvojna mjeavina razuma i
ljudske ludosti, ali uvijek takva, da samo ludost moe postati stvarnost,
razum nikada! Kategorikim odbijanjem linosti, a time i nacije i njenog
rasnog sadraja, on razara elementarne osnove cjelokupne ljudske
kulture, koja je ovisna ba o ovim imbenicima. To je prava unutarnja
jezgra marxistikog svjetonazora, ukoliko se proizvod zloinakog
mozga smije oznaiti svjetonazorom. Ruenjem linosti i rase, rui se
znaajna prepreka za vlast manje vrijednoga - a taj je idov.
Smisao ovog uenja nalazi se ba u gospodarskom i politikom besmislu.
Jer se njime sprjeava svim stvarno inteligentnima staviti se u njenu
slubu, dok se oni slabije duhovno aktivni i gospodarski loe obrazovani
ure k njoj s lepravim zastavama. Inteligenciju za pokret - jer je za
opstanak i ovog pokreta potrebna inteligencija - rtvuje idov iz svojih
redova.
Tako nastaje vrsti pokret fizikih radnika pod idovskim vodstvom, koji
je nastao samo prividno zbog toga, da bi poboljao poloaj radnika, a u
stvari eli porobljavanje, a time i unitenje, svih neidovskih naroda.
Ono to slobodno zidarstvo uvodi u krugove tzv. inteligencije na opoj
pacifistikoj klonulosti nacionalnog nagona za samoodranjem, prenosi
se irokim masama, a prije svega gradan-
Narod i rasa
329
stvu, kroz djelatnost, danas jo uvijek velike idovske tampe. Uz ova
oba razorna oruja, kao tree dolazi i daleko najuspjenija organizacija
surovog nasilja. Kao jurina i napadaka kolona, marxizam treba dovriti
ono to je pripremao ukrotiteljski rad prva dva oruja, da bi sazrelo za
slom.
Time se izvrava stvarno majstorska zajednika igra, pa se uope ne
treba uditi, kad nasuprot tome najvie zakau ba one institucije, koje se
uvijek rado ele prikazati kao obnaatelji vie ili manje uobraenih
dravnih autoriteta. U naem visokom i najviem dravnom inovnitvu
idov je u svim vremenima (osim nekih izuzetaka), najusluniji pokreta
njihova unitavajueg rada. Ponizna pokornost prema onima gore, i
arogantna nadmenost prema onima dolje, prikazuje ovaj stale isto
tako, kao i do neba vapijuu ogranienost, koju ponekad nadmauje
samo povremena upravo zauujua uobraenost.
To su, meutim, osobine koje idov trai od naih vlasti i koje prema
tome i voli.
Praktina borba koja sada zapoinje, protie, naznaeno samo u grubim
crtama, na sljedei nain:
Prema krajnjim ciljevima idovske borbe, koji se ne iscrpljuju samo u
ekonomskog porobljavanju svijeta, ve zahtijevaju i njegovo politiko
potinjavanje, idov dijeli organizaciju svog manstikog uenja o
svijetu, na dva dijela, koji prividno razdvojeni jedan od drugog, u
stvarnosti tvore nedjeljivu cjelinu: na politiki i sindikalni pokret.
Sindikalni je pokret primamljiv. On radniku nudi pomo i zatitu u
njegovoj tekoj egzistencijalnoj borbi, koju mora voditi zbog lakomosti i
kratkovidnosti mnogih poduzetnika, a time i mogunost da izbori bolje
ivotne uvjete. Ne eli li radnik zastupanje svojih ivotnih prava u
vremenu kada se o njemu uope ne brine organizacija narodne zajednice,
drava, predati slijepoj samovolji ljudi koji su dijelom malo svjesni
odgovornosti, a esto i bez srca, on mora obranu tih prava sam uzeti u
svoje ruke. Upravo u onoj mjeri u kojoj takozvano nacionalno
graanstvo, zaslijepljeno
330
Obraun
novanim interesima, ovoj ivotnoj borbi na put postavlja najtee
prepreke, zatim ne samo prua otpor svim pokuajima za skraivanjem
neljudski dugog radnog vremena, zabranu djejeg rada, osiguranje i
zatitu ene, popravljanje zdravstvenih prilika u radionicama i
stanovima, ve ih esto i samo stvarno sabotira, pametniji idov
prihvaa tako ugnjetenog. On postupno postaje vodom sindikalnog
pokreta, i to tim vie, to se kod njega uope ne radi o stvarnom
otklanjanju socijalnih nepravdi u pravom smislu, ve samo o stvaranju
jedne, njemu slijepo privrene, borbene trupe za ruenje nacionalne
gospodarske nezavisnosti. Jer, dok e se voenje zdrave socijalne
politike stalno kretati izmeu smjernica za odravanje narodnog zdravlja,
s jedne, i osiguranja nezavisnog nacionalnog gospodarstva, s druge
strane, za idova ne samo da u njegovoj borbi otpadaju oba ova
stajalita, ve je njihovo uklanjanje njegov ivotni cilj. On ne eli
odranje nacionalnog gospodarstva, ve njegovo unitenje. Zbog toga ga
nikakva grinja savjesti ne moe sprijeiti da kao voda sindikalnog
pokreta postavi zahtjeve koji ne samo da su pretjerani, ve je njihovo
ispunjenje praktino i nemogue, ili znak propasti nacionalne ekonomije.
On takoer ne eli pred sobom imati zdrav, stasit narataj, ve slabunjavo
stado, koje se moe pokoriti. Ova mu elja ponovno dozvoljava
postavljati besmislene zahtjeve, ije je praktino ispunjenje prema
njegovom vlastitom znanju nemogue, koji dakle ne mogu dovesti ni do
kakve promjene stvari, ve samo do razuzdanog uzbunjivanja mase. Do
toga je njemu i stalo, a ne do stvarnog i potenog poboljanja njenog
socijalnog poloaja.
Time se vodstvo idova u sindikalnim stvarima ne moe osporiti tako
dugo, dokle god enorman prosvjetiteljski rad ne bude utjecao na iroke
mase, da ih poui kako da svoju beskrajnu bijedu dovedu do boljitka, ili
dok drava ne uniti idova i njegov rad. Jer, dokle god shvaanje mase
ostane slabo kao i do sada, a drava tako ravnoduna kao to je danas,
ova e masa uvijek slijediti kao prvoga, onoga tko joj u gospodarskim
stvarima prvi ponudi naj-bestidnija obeanja. A u tome je idov majstor.
Jer se njegova
Narod i rasa
331
cjelokupna djelatnost ne bi zaustavila nikakvim moralnim
razmiljanjima!
Tako on u ovom podruju u kratkom vremenu prisilno uklanja iz borbe
svakog konkurenta, i istovremeno sindikalni pokret usmjerava u skladu
sa svojom cjelokupnom unutarnjom gramzivom brutalnoi, na
najbrutalniju primjenu sile. Ako se uje miljenje suprotno idovskom
izazovu, njegov se prkos i osude slamaju terorom. Posljedice takvog
djelovanja su strane.
Ustvari, idov uz pomo sindikata, koji bi mogao biti blagoslov nacije,
rui osnove nacionalnog gospodarstva.
Usporedo s time, napreduje politika organizacija.
Ona djeluje zajedno sa sindikalnim pokretom utoliko, to on priprema
mase za politiku organizaciju, ak ih i prisilno gura u nju. On je,
nadalje, stalni financijski izvor iz koga politika organizacija hrani svoj
enormni aparat. On je kontrolni organ politike aktivnosti pojedinca i
kod svih velikih demonstracija politikog karaktera ima ulogu pokretaa.
Konano, on se vie uope ne zauzima za gospodarske stvari, ve
politikoj ideji stavlja na raspolaganje njeno glavno sredstvo borbe,
obustavu rada, kao i masovni i generalni trajk.
Stvaranjem tampe iji je sadraj prilagoen duhovnom obzoru najslabije
obrazovanih ljudi, politika i sindikalna organizacija, konano, dobivaju
svoju podsticajnu instituciju, kroz koju najnii slojevi nacije sazrijevaju
za najodvanija djela. Njen zadatak nije izvesti ljude iz gliba niskih
svjetonazora i uzdii ih na vii stupanj, ve izii ususret njihovim
najniim instinktima. Posao, koliko spekulativan, toliko i unosan u, ne
samo lijenoj za razmiljanje, ve i drskoj, masi.
Ova tampa u upravo fanatinoj klevetnikoj borbi nasilniki skida sve, a
prije svega ono to se moe smatrati osloncem nacionalne nezavisnosti,
kulturne razine i gospodarske samostalnosti nacije.
Ona prije svega napada sve karaktere koji se ne ele podvri idovskoj
vlasnikoj drskosti ili ija se genijalna sposobnost
idovu sama po sebi ini opasnou. Jer, da bi idov nekoga mrzio, nije
neophodno da se bori protiv njega, ve je dovoljna sumnja, da bi netko
drugi mogao ikada doi na pomisao da se bori protiv njega, ili da na
osnovu svoje nadmone genijalnosti uvea snagu i veliinu idovima
neprijateljskog naroda.
Njegov instinkt, siguran u tim stvarima, u svakome sluti prvobitnu duu,
a njegovo je neprijateljstvo trajno prema onome, tko nije duh njegova
duha. Kako idov nije napadnuti ve napada, nije mu neprijatelj samo
napadnuti, ve i onaj tko mu prua otpor. A sredstvo kojim on pokuava
slomiti tako drske ali ponosne due, ne zove se potena borba, ve la i
kleveta.
Ovdje se niega ne plai, i u svakoj je prostoti tako velik, da se nitko ne
treba uditi, to se personifikacija avla kao obiljeja svega zla u naem
narodu prikazuje utjelovljenim ivim idovom.
Nespoznavanje unutarnjeg bia idova u irokim masama i
neinstinktivna ogranienost naih gornjih slojeva, dozvoljava da narod
postaje lak plijen ovog idovskog rata lai.
Dok se gornji slojevi zbog uroenog kukaviluka okreu od ovjeka
koga idov na taj nain napada laima i klevetama, iroke mase, zbog
gluposti i zaostalosti vjeruju u sve. Dravno tijelo se ili zaogre utnjom,
ili, to je najuinkovitije, da bi se idovskom ratu tampe pripremio kraj,
progone nepravedno napadnutog, to se u oima takvog inovnikog
magarca ini zatitom dravnog autoriteta i osiguranje reda i mira.
Strah od marxistikog oruja polagano se sputa kao mora u mozak i
duu pristojnog ovjeka. On poinje drhtati pred stranim neprijateljem i
time postaje njegovom konanom rtvom.
k) idovska vlast u dravi ini se tako sigurnom, da se on sada ne samo
smije nazvati idovom, ve bezobzirno priznaje i svoja nacionalna i
politika razmiljanja. Njegov dio njegove rase ve se savim otvoreno
priznaje stranim narodom, a da pri tome opet lae. Jer, dok cionizam
ostalom svijetu pokuava dokazati, da bi se nacionalno samoodreenje
idova zadovoljilo stvaranjem Palestinske drave, idovi ponovno
nadmudruju ne-idove (Gojim).
Narod i rasa
333
Oni uope ne misle u Palestini osnovati idovsku dravu, ve samo ele
organizacijsku centralu svoje meunarodne svjetske prijevare, koja ima
vlastitu suverenu vlast i koja uzmie postupku drugih drava; pribjeite
dokazanih propalica i sveuilite za nove varalice.
Ali to nije samo znak njihova rastueg pouzdanja, ve takoer i drski i
otvoreni osjeaj sigurnosti u vremenu u kome dio njih lano oponaa
Nijemce, Francuze ili Engleze, a drugi se dokumentira idovskom rasom.
Koliko im je pred oima bliska pobjeda, vidi se iz zastraujueg naina
to ga poprima njihovo openje s pripadnicima drugih naroda.
Crnokosi idovski mladi satima vreba, s avolskom radou na licu,
djevojku koja nita ne sluti, da je okalja svojom krvlju i tako otme
njenom narodu. Svim sredstvima pokuava pokvariti rasne osnove
naroda kojeg pokorava. Osim to sam planski kvari ene i djevojke, ne
boji se ak ni da u veem opsegu srui krvne granice i za ostale. Zidovi
su bili i jesu oni, koji su doveli na Rajnu Crnca, uvijek s jednakom
pritajenom milju i jasnim ciljem, da tako prisilno nastalim mijeanjem
unite omrznutu im bijelu rasu, srue je s njene kulturne i politike visine
i sami se uzdignu do njenog gospodara.
Jer, narod iste rase, koji je svjestan svoje krvi, idov nikada nee moi
pokoriti. On e na ovom svijetu biti vjeito samo gospodar bastarda.
Tako on pokuava planirano, stalnim trovanjem pojedinca, sniziti rasnu
razinu.
Ali politiki, on poinje ideje demokracije zamjenjivati s diktaturom
proletarijata.
U organiziranoj masi marxista, on je pronaao oruje koje mu omoguuje
odrei se demokracije, a umjesto nje, diktatorski vrstom i brutalnom
akom, pokoriti narode i njima zavladati.
Planski radi na revolucioniranju u dvostrukom smjeru: gospodarskom i
politikom.
334
Obraun
Narode koje napadu suprotstave preestok otpor iznutra, obavija,
zahvaljujui svojim meunarodnim utjecajima, mreom neprijatelja, tjera
ih u ratove i konano, ako je potrebno, jo na bojitima zabode zastavu
revolucije.
Gospodarski on potresa drave tako dugo, dok se dravna poduzea, koja
postanu neisplativa, ne odvoje od drave i stave pod njegovu financijsku
kontrolu.
Politiki uskrauje dravi sredstva za njeno samoodranje, rui temelje
svakog nacionalnog samopotvrivanja i obrane, unitava vjeru i vodstvo,
omalovaava povijest i prolost i povlaci po blatu sve to je stvarno
veliko.
Kulturoloki zarazi umjetnost, literaturu, kazalite, zaglupljuje prirodni
osjeaj, rui sve pojmove ljepote i uzvienosti, plemenitog i dobrog, i
umjesto toga, silom odvlai ljude u prisilni krug svoga vlastitog niskog
bia. Religija je uinjena smijenom. Obiaji i moral se prikazuju
preivjelima, tako dugo dok ne padnu posljednji potpornji naroda u borbi
za ivot na ovom svijetu.
1) Sada poinje velika, posljednja revolucija. Time to idov osvaja
politiku vlast, zbacuje sa sebe ono malo pokrivaa, to ga jo nosi. Od
narodnog demokratskog idova postaje krvni idov i narodni tiranin. U
nekoliko godina pokuava iskorijeniti nacionalne nositelje inteligencije,
a time to je narodima oteo njihove duhovne voe, ini ih zrelim za
ropsku sudbinu stalnog pokoravanja.
Najstraniji primjer ove vrste je Rusija, gdje je stvarno sa-tanskom
neobuzdanou, dijelom u neljudskim mukama, pobio trideset milijuna
ljudi ili ih putao umrijeti od gladi, da bi gomili idovskih knjievnika i
burzovnih bandita osigurao vlast nad mno-goljudnim narodom.
Kraj, meutim, nije samo kraj slobode naroda kojega tlae idovi, ve i
kraj samog ovog narodnog parazita. Nakon smrti rtve, prije ili kasnije
umire i vampir.
Narod i rasa
Ako pustimo da svi uzroci njemakog sloma prou ispred naih oiju,
kao posljednje i presudno preostaje neprepoznavanje rasnog problema i,
posebno, idovske opasnosti.
Porazi na bojnom polju u kolovozu 1918. bi se podnijeli lako, kao u igri.
Oni nisu bili ni u kakvoj svezi s pobjedama naeg naroda. Nisu nas
sruili oni, ve ona sila koja je te poraze pripremila, time, to je
desetljeima naem narodu planski otimala politike i moralne instinkte i
snage, koje narode tek osposobljavaju za ivot, a time i opravdavaju.
Time to je staro carstvo nemarno prolazilo pored pitanja odravanja
rasnih osnova nae narodnosti, ono je preziralo jedino pravo koje daje
ivot na ovom svijetu. Narodi koji se mijeaju, ili doputaju da ih
mijeaju, grijee protiv volje vjene providnosti, pa njihova propast,
uzrokovana od jaega, tada nije nepravda koja im se ini, ve samo
obnova prava. Kad narod vie ne eli potivati svojstva svog bia, koja
su mu prirodno data i ukorijenjena u njegovoj krvi, tada se nema pravo
aliti na gubitak svog zemaljskog postojanja.
Sve se na zemlji moe popraviti. Svaki poraz moe postati ocem kasnije
pobjede. Svaki izgubljeni rat uzrokom kasnijeg uspona, svaka nevolja
oploenje ljudske energije, a iz svake poko-renosti mogu proizii snage
za novi duhovni preporod - dokle god se krv odrava istom.
Samo izgubljena istoa krvi zauvijek unitava unutarnju sreu, rui
ovjeka zauvijek, a posljedice se vie nikada ne mogu ukloniti iz tijela i
duha.
Kad se nasuprot ovom jedinom pitanju istrae i usporede svi drugi
ivotni problemi, tek se tada vidi, kako su oni, u usporedbi s njim,
smijeno mali. Svi su oni vremenski ogranieni - pitanje odravanja ili
neodravanja istoe krvi e, meutim, postojati dok ima ljudi.
Sve stvarno znaajne pojave propasti predratnog vremena se u osnovi
svode na rasne uzroke.
336
Obraun
Bilo da je rije o pitanju opeg prava, ili o deformacijama gospodarskog
ivota, o pojavama kulturne propasti ili postupcima politike
degeneracije, o pitanjima promaenog kolskog obrazovanja, ili loem
utjecaju odraslih kroz tampu, itd., uvijek i svuda, najdublja je osnova
neuvaavanje rasnih interesa vlastitog naroda, ili neuvidanje strane rasne
opasnosti.
Zbog toga su i svi pokuaji reforme, sve ustanove socijalne pomoi i
politika nastojanja, sav gospodarski uspon i svako prividno poveanje
duhovnog znanja, u svojoj posljednjoj pojavi ipak nevani. Nacija i njen
organizam, koji osposobljava i odrava ivot na zemlji, drava, nisu
iznutra postale zdravije, ve su sve vie vidljivo obolijevale. Sav prividni
procvat starog carstva nije mogao sakriti unutarnju slabost, a svaki
pokuaj stvarnog jaanja carstva propao je uvijek zbog prolaenja mimo
znaajnog pitanja.
Bilo bi pogreno vjerovati, da bi pristalice razliitih politikih smjerova,
koji su diletantski pokuavali lijeiti tijelo njemakog naroda, ak u
odreenom smislu i vode, bili po sebi loi ili zlonamjerni ljudi. Njihova
je djelatnost bila osuena na neplodnost samo zbog toga, jer su u
najboljem sluaju, vidjeli samo pojavne oblike naih opih bolesti i
pokuavali ih svladati, slijepo prolazivi pored uzroka. Tko planski prati
crtu politikog razvoja starog carstva, mora uz hladnokrvno ispitivanje
uvidjeti, da je ak u vrijeme usuglaeno-sti, a time i uspona njemake
nacije, unutarnja propast ve bila u punom zamahu, i da se, usprkos svih
prividnih politikih uspjeha i rastueg ekonomskog bogatstva, opa
situacija iz godine u godinu pogoravala. ak su i izbori za Reichstag
prividnim bujanjem marx-istikih glasova najavili sve blii unutarnji, a
time i vanjski slom. Svi uspjesi takozvanih graanskih partija, bili su
bezvrijedni, ne samo zbog toga to nisu mogli sprijeiti brojani porast
mancistike bujice, ak i uz takozvane graanske pobjede na izborima,
nego zato, to su prije svega u sebi ve nosili klice raspada. I ne slutei
da je graanski svijet ve iznutra bio sam zaraen mrtvakim otrovom
marxistikih predodbi, a da je njegov otpor potjecao esto puta vie iz
konkurentske zavidnosti ambicioznih voda, nego od
Narod i rasa
337
principijelnog odbijanja konane bitke odlunih protivnika. Jedan jedini
se tih dugih godina borio s nepokolebivom ustrajnou, a to je bio idov.
Njegova Davidova zvijezda se dizala sve vie u istoj onoj mjeri u kojoj
se gubila volja za samoodranjem naega naroda.
Zato u kolovozu 1914., narod rijeen da napadne, nije nahrupio na bojno
polje, ve je slijedio samo posljednji treptaj nagona za nacionalnim
samoodranjem, nasuprot napredujuoj pacifistikoj marxistikoj
klonulosti naeg narodnog tijela. Kako ni tih sudbonosnih dana unutarnji
neprijatelj nije prepoznat, sav je prirodni otpor bio uzaludan, a
provienje nije odlikovao pobjedonosni ma, ve je sljedilo zakon vjene
osvete.
Iz toga unutarnjeg priznanja, trebala su se za nas utvrditi naela i
tendencije naeg pokreta, koji su po naem vjerovanju i jedino bili
sposobni, ne samo zaustaviti propast njemakog naroda, ve i stvoriti
granitni temelj na kojem bi se jednom mogla zasnovati drava koja
narodu nije strani mehanizam gospodarskih poslova i interesa, ve
narodni organizam koji predstavlja ;
germansku dravu njemake nacije.
Glava 12.
POETAK RAZVOJA NACIONALSOCIJALISTIKE NJEMAKE
RADNIKE PARTIJE
Kad na kraju ovog toma iznesem poetni razvoj naeg pokreta i objasnim
niz, time uvjetovanih pitanja, ne inim to da bih dao pismeni prikaz
duhovnih ciljeva pokreta, jer su njegovi ciljevi i zadaci, toliko snani da
s pravom mogu biti obraeni u drugom tomu u kojem u iznijeti
programske osnove i naela pokreta i pokuati dati sliku onoga to mi
podrazumijevamo rjeju drava. Kad kaem mi, mislim na sve one
stotine tisua, koje u osnovi eznu za istim, ali ne nalaze prave rijei
kojima bi izrazili ono unutarnje, ono to im lei na dui. Jer, vrijedno je
spomena svih velikih reformi, da one kao pobornici esto imaju jednog
jedinog ovjeka, kao nosioci, nekoliko miliona. Njihov cilj, esto puta
stoljeima noena unutarnja, gorua elja stotina tisua, ostvaruje se tek
tada, kada se konano iznjedri navjestitelj jednog takvog opeg htijenja,
kojemu se kao nositelju stijega pomae u ostvarenju starih enji u
pobjedi nove ideje.
Da svi ti milioni ljudi ovu elju za temeljitom promjenom dananjih
odnosa nose u svojim srcima, potvruje njihovo duboko nezadovoljstvo
zbog kojeg iskreno pate. To nezadovoljstvo se odraava na tisuu naina;
kod nekoga u obeshrabrenosti i beznau, kod drugoga u gnuanju i
gaenju, u srdbi i negodovanju, kod jednoga u ravnodunosti, kod
drugoga u gnjevnoj pretjeranosti. Meu svjedoke ovog unutarnjeg
nezadovoljstva, mogu se ubrojiti i oni koji su umorni od glasovanja kao i
mnogi poklonici fanatine krajnosti ljeviara.
Stoga mislim da bi se ovaj mladi pokret morao okrenuti i prema takvima.
On ne smije oformiti organizaciju zadovoljnih i
Poetak razvoja NSDAP-a
339
sitih, nego okupiti i obuhvatiti sve supatnike i nespokojne, nesretnike i
nezadovoljne, a prije svega, on ne smije plivati na povrini ljudskog bia,
nego se mora ukorjeniti u njemu.
*
Gledano isto politiki, nastade tako 1918. sljedea slika: Jedan narod
rastrgan na dva dijela. Jedan dio, daleko manji, obuhvatio je slojeve
nacionalne inteligencije bez pristupa fizikih djelatnika. On je izvana
nacionalan, ali si pod tom rjeju ne predstavlja nita drugo, doli vrlo
dosadnu i slabu zamjenu takozvanih dinastikih dravnih interesa. On
svoja razmiljanja i ciljeve pokuava braniti duhovnim orujem koje je
toliko uplje koliko i povrno, te redovno zataji kada se radi o brutalnosti
prema protivniku. Ova jo zakratko vladajua klasa, bit e sruena do
temelja, i to jednim jedinim, ali stranim udarcem, te e izdahnuti drui
u svom kukaviluku i najgorem ponienju od strane bezobzirnog
pobjednika.
Nasuprot njoj, kao druga klasa, stoji iroka masa radnog naroda. Ona je
manje ili vie zdruena u radikalnim marxistikim pokretima, vrsto
odluna pomou snage nasilja uguiti svaku duhovnu pobunu. Ona ne
eli biti nacionalna, nego svjesno odbija svaki napredak nacionalnih
interesa, pa ak daje prednost stranom ugnjetavanju. Ona je i brojano
najjaa, ali prije svega, obuhvaa one elemente bez kojih je ponovni
uspon nezamisliv i nemogu.
Neto, to je ve 1918. moralo biti sasvim jasno je to, da svaki put koji
vodi ka ponovnom usponu njemake nacije, mora biti uvjetovan ponovo
steenom vanjskom silom. Pretpostavke za to ostvarenje nisu one o
kojima okolo brbljaju nai dravnici, oruje, nego snaga volje, jer
oruja je njemaki narod imao i vie nego dovoljno. On nije izborio
slobodu zato to je nedostajala energija nacionalnog nagona za
samoodranjem, volja samoodranja. I najbolje oruje je samo mrtav,
bezvrijedni materijal, ako nedostaje duh koji je spreman i odluan
upotrijebiti ga. Njemaka je bila nemona, ne zato to je nedostajalo
oruje, nego zato to joj je nedostajala volja, a to je oruje koje najbolje
titi opstojnost jednog naroda.
340
Obraun
Kad danas, osobito nai politiki ljeviari, ukazuju na nedostatak oruja,
kao neizbjean razlog za bezvoljnost i popustljivost, oni zapravo hrle ka
izdajnikoj politici usmjerenoj prema van, na to im treba odgovoriti
samo jedno: Ne, ispravno je ono suprotno. Vaom antinacionalnom,
zloinakom politikom vi ste jednom izdali zadatke nacionalnih interesa
ve samom prodajom oruja, pa sada pokuavate razlog vaeg mizernog
jadikovanja opravdati njegovim nedostatkom. To je kao i sve ostalo u
vaem radu, la\ krivotvorina.
Isti ovaj prigovor odnosi se i na politike desniare zbog ijeg je
bijednog kukaviluka i uspjelo vladajuem idovskom olo-u 1918.
otuiti nae nacionalno oruje. Prema tome, ni oni nemaju ni osnove ni
prava navesti dananji nedostatak oruja kao prisilu na svoj mudri oprez
(izgovaraj kukaviluk), nego je nemogunost obrane posljedica njihove
slabosti.
Tako pitanje za ponovno stjecanje njemake moi ne glasi: Kako
proizvodimo oruje?, nego: Kako odgajamo duh koji osposobljava jedan
narod za noenje oruja? Kada je ovaj duh prisutan, volja sama nalazi
tisuu putova od kojih svaki zavrava kod oruja. Meutim, to vrijedi
kukavici i deset pitolja, ako ne opali ni jedan hitac. Oni su za nju
bezvrijedniji nego za nekog hrabrog ovjeka obina kvrgava batina.
Pitanje ponovnog stjecanja nae politike moi je u prvom redu pitanje
ozdravljenja naeg nacionalnog nagona za samoodranjem, jer dobro
voena vanjska politika, kao i vrednovanje jedne drave, na temelju
steenog iskustva, ravna se manje prema postojeem oruju, nego prema
uoenoj ili pak moguoj moralnoj sposobnosti otpora jedne nacije.
Sposobnost narodnog povezivanja ne ine raspoloive mrtve koliine
oruja, nego jasno postojanje gorue nacionalne volje za samoodranjem
i.herojska neustraivost. Napokon, ni jedan savez ne biva zakljuen s
orujem, nego s ljudima. Tako e engleski narod ostati najvjerniji
saveznik na svijetu sve dotle, dok njegovo vodstvo i duh naroda budu
doputali brutalnost i krutost onih narodnih masa koje su odlune izboriti
jednom zapoetu borbu bez obzira na vrijeme i rtve, sa svim sredstvima
Poetak razvoja NSDAP-a
341
do pobjednikog kraja, pri emu trenutno raspoloiva vojna oprema ne
mora stajati ni u kakvom odnosu s drugim dravama.
Shvaa li se uope, da je ponovni uspon njemake nacije pitanje vraanja
izgubljenog, da predstavlja ponovno stjecanje ravnotee, nae politike
volje za samoodravanjem, a jasno je i to, da time nee biti dovoljan
dobitak samo po sebi, nego u najmanju ruku i htijenje za nacionalnim
elementima i svjesno nacionaliziranje antinacionalnih masa.
Mladi pokret, koji si za cilj postavlja uspon njemake drave s vlastitim
suverenitetom, morat e bezuvjetno svoju borbu usmjeriti ka osvajanju
irokih masa. Kako god da je nae tzv. nacionalno graanstvo bijedno i
kukavno, koliko god da je manjkavo njegovo nacionalno uvjerenje, to je
sigurnije da s te strane zasada ne treba oekivati neki ozbiljniji otpor
protiv jedne snane nacionalne unutarnje i vanjske politike. Ve ako bi iz
poznatih, kratkovidnih i glupih razloga njemako graanstvo i ustrajalo u
pasivnoj rezistenciji kao nekad u doba Bismarcka, kada je na pomolu bio
as osloboenja, sada se ne treba bojati aktivnog otpora od ovako
dokazanog kukaviluka u pravom smislu te rijei.
Drugaije se ponaa masa naih internacionalno orijentiranih
sunarodnjaka. Oni ne samo da su svojim primitivnim, samoniklim
mislima brutalno nastrojeni, nego je njihovo idovsko vodstvo brutalnije
i bezobzirnije. Oni e slomiti svaki pokuaj njemakog uspona kao to
ve jednom slomie kimu njemakoj vojsci. Ali prije svega: U ovoj
parlamentarno vladajuoj dravi osla-bit e snaga njezine veine u
nacionalnoj vanjskoj politici, a time i znaaj njemake sile i tako
iskljuiti svaku sposobnost povezivanja. Nismo samo mi svjesni slabosti
naih petnaest miliona marxista, demokrata i pacifista koji se raspadaju,
nego e to spoznati i vanjski politiari, pa je vrijednost mogueg saveza s
nama vrlo mala, gotovo nitavna i to upravo zbog ovog optereenja.
ovjek se ne vee s dravom iji se aktivni dio naroda pasivno odnosi
prema odlunoj vanjskoj politici.
342
Obraun
injenica je naime, da se vodstvo ove partije nacionalne izdaje,
neprijateljski odnosi prema svakom usponu ve i zbog prostora za
samoodravanjem, a i povijesno je jednostavno nezamislivo da bi
njemaki narod mogao jo jednom zauzeti prijanji poloaj, a da se ne
obrauna s onima, koji su bili uzrok i povod neuvene propasti nae
drave. Pred sudom potomstva, studeni 1918. nee biti ocijenjen kao
veleizdaja, nego kao izdaja domovine.
Tako je ponovni uspon i stjecanje njemake samostalnosti prema van, u
prvom redu uvjetovan ponovnim stjecanjem samopouzdanja i buenjem
volje za zajednitvom.
isto tehniki gledano, pomisao na njemako osobodenje u odnosu na
vanjske sile, ini se besmislenim sve dotle, dok u slubu ovih misli nisu
spremne stupiti i iroke mase. isto vojniki gledano, svakom e oficiru
prilikom njegovog razmiljanja biti sasvim jasno da se borba protiv
vanjske sile ne moe voditi studentskim bataljunima, nego da su za to
pored pameti jednog naroda potrebne i ake. Stalno bi trebali imati pred
oima injenicu, da nacionalna obrana koja se oslanja na krugove tzv.
inteligencije, nagonski i nerazborito iskoritava nenadoknadivo dobro,
jer sjetimo se mlade njemake inteligencije, koja je kao dobrovoljna
jedinica izginula u flandrijskoj ravnici 1914. i kasnije nam gorko
nedostajala. Ona je bila najvee dobro koje smo imali, a taj gubitak u
tijeku rata vie nije mogao biti nadoknaen. No, nije samo borba nepred-
vidiva ako jurine bojne u svojim redovima ne vide radnike mase, nego
nisu izvedive ni pripreme tehnike vrste bez unutarnjeg, voljnog
jedinstva naeg narodnog bia. Upravo je na narod taj koji proivljava
dane razoruan i pod budnom paskom tisua oiju Versailleskog mira, a
mogao bi izvriti tehnike pripreme i izvojeva-ti slobodu i ljudsku
neovisnost samo tada, ako bi vojska unutarnjih dounika bila
desetkovana, jer im njihov uroen lo karakter doputa da za piljivih
trideset srebrnjaka izdaju sve i svakoga. S takvima bi se dakle, ve izilo
na kraj. Nesavladivi su svi oni milijuni, koji se iz politikog uvjerenja
protive nacionalnom pokretu. Nesavladivi tako dugo, dok razlog
njihovog protivljenja ne bude svladan, a to
Poetak razvoja NSDAP-a
343
je njihov internacionalni marxistiki pogled na svijet, a on im mora biti
istrgnut iz srca i mozga.
Dakle, sasvim je svejedno s kojeg gledita ovjek provjerava mogunost
ponovnog izvojevanja nae dravne i nacionalne neovisnosti, da li s
onoga o vanjsko politikoj pripravnosti, ili onoga o tehnikoj
opremljenosti, ili i same borbe, jer ono uvijek slui kao pretpostavka za
ono to prethodi pridobivanju irokih masa naeg naroda i to mu
preostaje za ostvarenje njegove elje o nacionalnoj neovisnosti.
Bez ponovnog stjecanja vanjske slobode, svaka unutarnja reforma, ak i
u najboljem sluaju, znai samo jaanje sposobnosti odravanja kao
kolonije. Vikovi svakog tzv. privrednog napretka, dobro bi doli naim
internacionalnim kontrolorima i svaki socijalni boljitak poveao bi na
najbolji nain njihov radni uinak. Kulturni napredak njemake nacije ne
bi uope bio zadovoljen, jer je previe povezan s politikom neovisnou
i au jednog naroda.
#
Ako je dakle povoljno rjeenje njemake budunosti povezano s
nacionalnim uvjerenjem irokih masa naeg naroda, tada ono mora biti
najvia i najsnanija zadaa pokreta ija se djelatnost ne smije iscrpljivati
zbog zadovoljstva jednog trenutka, nego cijelo svoje djelovanje i rad ima
usmjeriti prema moguim posljedicama u budunosti.
Tako nam je ve 1919. bilo sasvim jasno da novi pokret mora biti
proveden u prvom redu kao najvii cilj ka nacionaliziranju masa.
Iz toga je u taktikom smislu proizaao itav niz zahtjeva.
1. Da bi se postigao nacionalni uspon masa, nije ni jedna socijalna rtva
teka.
Uspjeh naih radnika na privrednom planu ne odnosi se na uspjeh cijele
nacije, kada i pomogne irokim slojevima da im se daruju njihova
narodna obiljeja. Samo kratkovidna ogranienost,
344
Obraun
koju naalost vrlo esto susreemo u krugovima naih poduzetnika ne
moe shvatiti da za njih nema privrednog procvata na due vrijeme, a
time ni privredne koristi, ukoliko ne bude uspostavljena unutarnja
narodna solidarnost nae nacije.
Da su njemaki sindikati u ratu titili interese radnitva od onog
najbezobzirnijeg, oni su i sami za vrijeme rata od tadanjeg
poduzetnitva gladnog dividende, mogli tisuu puta putem trajka
iznuditi privolu zahtjeva preko svojih radnikih zastupnika. Da su se u
obrani nacionalnog interesa ponijeli isto tako fanatino ka svojem
Nijemstvu, njemakoj posebnosti, i da su s istom bezobzir-nou
domovini dali ono to domovina jest, rat ne bi bio izgubljen. Ali, svi bi
oni ispali smijeni, a posebno najvee privredne koncesije da su stajale
nasuprot gorostasnom znaenju dobivenog rata!
Tako je pokretu koji namjerava njemake radnike vratiti njemakom
narodu postalo jasno da privredne rtve u tom pitanju ne igraju nikakvu
ulogu sve dotle, dok uspon i neovisnost nacionalne privrede ne bude
ugroen s njihove strane.
2. Nacionalni odgoj irokih masa moe se dogoditi samo zaobilazno,
putem socijalnog uspona, budui da su iskljuivo kroz njega stvorene
ope privredne pretpostavke koje omoguuju i pojedincu sudjelovanje u
kulturnim dobrima nacije.
3. Nacionalizacija irokih masa nikada ne uspijeva ako je polovina,
pomou slabo naglaene tzv. objektivne toke gledita, nego samo
pomou bezobzirnog, fanatinog i jednostranog stava koji vodi davno
eljenom cilju. To znai da se jedan narod ne moe nainiti
nacionalnim u smislu naeg dananjeg graanstva, dakle, s tim i
takvim ogranienjima, nego samo nacionalistikim, sa svom estinom
ekstremnog. Otrov se neutralizira samo protuotrovom i samo neukus
graanske naravi moe odabrati srednji put, kao put u nebeski raj.
iroka masa naroda ne sastoji se ni od profesora ni od diplomata.
Nedostatno apstraktno znanje koje posjeduje, upuuje njezine osjete vie
u svijet osjeaja. Tamo miruje njihov pozitivan ili negativan stav. Ona je
prihvaena kao prikaz snage u jednoj od ove obje lebdee polovinosti.
Njezin stav istovremeno uvjetuje i
\
Poetak, razvoja NSDAP-a
345
njezinu izvanrednu stabilnost. Tee je uzdrmati vjeru nego znanje, ljubav
manje podlijee promjeni od pozornosti, mrnja je trajnija nego
odvratnost, a nagon snage ka divovskom prevratu na ovoj zemlji, nalazio
se je u svim vremenima, vie u masi vladajuih znanstvenih spoznaja,
nego u jednom produhovljenom fanatizmu, a ponekad i u tenji za
histerijom.
Tko hoe pridobiti iroke mase, mora poznavati klju koji otvara vrata ka
njihovim srcima. On se ne zove objektivnost, dakle slabost, nego volja i
snaga.
4. Pridobijanje dua naroda, moe uspjeti samo ako se pored vodstva
politike borbe za vlastite ciljeve, uniti protivnike ovih ciljeva.
Ope se poznato, da narod svih vremena vidi dokaz vlastitog prava samo
u bezobzirnom napadu na protivnika, svako odustajanje od unitenja
drugog, doivljava kao nesigurnost u odnosu na vlastito pravo, ako ne i
kao znak vlastite nepravde.
iroka masa je samo dio prirode i njezin osjeaj ne razumije obostrani
stisak ruku ljudi koji tvrde da vole suprotnosti. Sve to ona eli je
pobjeda jaega i unitenje slabijega ili bezuvjetno podinjavanje.
Nacionalizacija nae mase uspjet e, uz svu pozitivnu borbu samo tada,
ako internacionalni trovai narodnih dua budu iskorijenjeni.
5. Sva velika pitanja vremena su pitanja trenutka i predstavljaju samo
prikaze posljedica odreenih povoda.Uzrono znaenje meu njima,
postavlja samo jedno pitanje, a to je pitanje rasnog odravanja
narodnosti. Dokazano je, da u samoj ljudskoj krvi lei i snaga i slabost.
Narodi, koji ne potuju i ne uviaju znaenje i vanost svoga rasnog
podrijetla lie lakomislenim ljudima, koji usvajaju osobine hrta, a da ne
shvaaju da brzina hrta kao i uenost pudlice nisu nauene nego su
osobine koje lee u rasi. Narodi, koji ne odravaju svoju rasnu istou,
ne postiu ravnoteu vlastite due i tijela. Rastrganost njihovog bia je
prirodno nuna posljedica rastrganosti krvi i promjene njihove duevne,
iscrpne snage, a to djeluje na promjenu njihove rasne podloge.
346
Obraun
Tko eli odviknuti njemaki narod od njemu izvornih, a danas nebitnih
pojmova i loih navika, morat e se prvo rijeiti stranih uzronika ovih
pojmova i loih navika.
Bez najjasnijih spoznaja rasnih problema, a time i pitanja idova,
njemaka nacija vie nee doivjeti svoj uspon.
Rasno pitanje ne daje samo klju rjeenja svjetskoj povijesti, nego i
ljudskoj kulturi uope.
6. Sjedinjavanje irokih masa naeg naroda, koje su danas u
internacionalnoj izolaciji, u nacionalnu narodnu zajednicu, ne znai
odustajanje od opravdanih interesnih stajalita. Staleki interesi i interesi
profesionalaca koji se razilaze, ne lie cijepanju klasa, nego su razumljiv
odraz naeg privredog ivota. Grupiranje profesija ne stoji ni u kom
sluaju na putu jednoj istinskoj narodnoj zajednici jer nju ini jedinstvo
narodnih obiljeja i to u svim pitanjima koja se tiu te narodne
osobitosti.
Asimilacija jednog od klase nastalog stalea u narodnu zajednicu, ali i
dravu, ne slijedi sputanjem viih klasa, nego uzdizanjem niih. Nositelj
ovog procesa ne moe nikada biti iz vie klase, nego iz one koja se bori
za svoju jednakost. Dananje graanstvo nije asimilirano u dravu
pomou naredbi plemia, nego pomou vlastite odlunosti i djelovanja
vlastitog vodstva.
Njemaki radnik nee biti uzdignut na pravo mjesto zaobilaznim putem
ili pomou blijedih sjenki bratimljenja, nego pomou svjesnog uzdizanja
njegovog socijalnog i kulturnog poloaja, tj. tako dugo, dok ne budu
premoene najvee razlike. Pokret, koji si ovakav razvoj postavlja za
cilj, morat e svoje sljedbenike traiti u prvom redu medu radnitvom.
Za inteligencijom moe posegnuti samo u toj mjeri, u kojoj je ova bez
ostatka, zadojena eljenim ciljem. Ovaj proces preokreta i pribliavanja
ne moe biti zavren za deset ili dvadeset godina, nego prema iskustvu,
obuhvaa mnoge generacije.
Teka prepreka pribliavanja dananjeg radnitva ka nacionalnoj
narodnoj zajednici ne lei u zamjeni njegovih stalekih interesa, nego u
njegovom internacionalno neprijateljskom stavu
Poetak razvoja NSDAP-a
347
i vodstvu. Kako sindikati, vodeni fanatikim nacionalnim i politikim,
kao i narodnim potrebama, tako i miliuni radnika, inili bi najvrednije
spone svoga navodnog obiljeja, bez obzira na pojedinane borbe zbog
isto gospodarskih potreba.
Pokret koji na poten nain eli vratiti njemako radnitvo svome
narodu, mora ga otrgnuti od internacionalne zablude, mora na najotriji
nain stvoriti front, prije svega u krugu poduzetnitva, koje pod pojmom
narodne zajednice podrazumijeva bezotpornu gospodarsku predaju
radnika poslodavcu i koje u svakom pokuaju zatite samoopravdanih
gospodarskih i egzistencijalnih interesa radnika vidi napad na narodnu
zajednicu. Zastupanje ovog shvaanja predstavlja svjesno zastupanje
lai; zajednica naroda ne podlijee obvezama samo prema jednoj strani,
nego i prema drugoj. Kako god da se neki radnik gorko ogrijei o duh
prave narodne zajednice, ako bez obzira na ope dobro i opstanak
nacionalneog gospodarstva, poduprt svojom moi postavlja ucjenjivake
zahtjeve, tako je isto razara poduzetnik, ako na neljudski i izrabljivaki
nain vodstvo njegovog pogona iskoritava nacionalnu radniku snagu i
na njihovom znoju lihvari milijune. On tada nema nikakvo pravo
prikazivati se nacionalnim, nema pravo govoriti o narodnoj zajednici,
nego je sebina propalica koja zbog unoenja socijalnih nemira provocira
kasnije borbe, koje su dovoljne za nanoenje nacionalne tete|Izvor7iz
kojeg ovaj mladi pokret treba crpsti svoje snage, bit e u prvom redu
masa naih radnika. Njih treba otrgnuti od internacionalne zablude, treba
ih osloboditi njezine socijalne nevolje, liiti ih kulturne bijede, pa ih tako
ujedinjene i dragocjene kao nacionalno osjeajan i voljan imbenik
uvesti u narodnu zajednicu.
Ukoliko se medu nacionalnom inteligencijom nalaze ljudi ija srca
kucaju za svoj narod i njegovu budunost, a ispunjena su najdubljom
spoznajom znaenja borbe za due ove mase, oni su u redove ovog
pokreta osobito dobrodoli kao dragocjena duhovna potpora. Cilj ovog
pokreta nikada ne smije biti dobitak graanskog povjerenja. On bi se u
tom sluaju opteretio snagom reklame, koja
348
Obraun
bi izazvala zasienost irokih slojeva. Jer, usprkos teoretskoj ispravnosti
miljenja o udruenom vodstvu irokih masa sa svih strana, ve u samom
okviru pokreta, suprotstavlja se injenica, da psiholoki utjecaj na javnim
manifestacijama stvara raspoloenje, ire se pogledi, ali ne i karakterne
osobine, ili bolje reeno, ne gube se loe navike koje su postale i nastale
prije mnogo stoljea. Razlika u odnosu na obostranu kulturnu razinu i
obostrani stav po pitanju gospodarskog interesa je trenutno jo tako
velika, da bi im proe opijenost od javnih ulinih manifestacija, bila
najvea konica pokreta.
Konano, nije cilj preuzeti jednu smjenu nacionalnog tabora, nego
pridobiti antinacionalni.
Jedino je takvo stajalite mjerodavno za taktiki stav cijelog pokreta.
7. Ovakvo jednostrano, a time i jasno stajalite istaklo bi se i u
propagandi pokreta, a isticat e se, s druge strane, i iz samih
propagandistikih razloga.
Ukoliko propaganda eli biti uinkovita za pokret, mora se sama
prikloniti jednoj strani, budui da je u drugom sluaju pored razliitosti
duhovne prenaobrazbe obaju, pripadajui tabor upitan ili zbog
nerazumijevanja jedne strane, ili bi s druge, kao sam po sebi razumljiv, a
time i nezanimljiv, bio odbijen.
Ve sam nain formuliranja, kao i ton, ne moe biti jednako uinkovit do
pojedinosti kod dvije tako ekstremne struje. Ako se propaganda odrekne
izvornosti naina izraavanja, nee nai put k osjeajima irokih masa.
Upotrijebi li naprotiv u svojim izjavama grube rijei i geste koje
vrijeaju osjeaje mase, bit e sigurno odbijena od strane tzv.
inteligencije kao sirova i prosta. Medu stotinu takozvanih govornika
nalazi se jedva deset, koji bi danas bili jednako uinkoviti i mogli
govoriti pred publikom ulinih istaa, bravara, kopaa rovova, itd., a
sutra odrati predavanje slinih sadraja pred auditorijem profesora
visokih uilita ili studenata. Medu tisuu govornika, nade se moda
jedan jedini koji je sposoban govoriti istim nainom i pred bravarima, i
pred sveuilinim profesorima,
Poetak razvoja NSDAP-a
349
pa da zajedno s njihovim mogunostima shvaanja, ne samo zadovolji,
nego da na oba dijela uinkovito utjee i ovu oduevljenu masu uz
pohvale i pljesak povue za sobom. Ipak, treba uvijek imati na umu, da
se ak i najljepa misao neke uzviene teorije, u veini sluajeva, moe
iriti samo preko malih i najmanjih dua. Ne radi se o tome kakvu ideju
genijalni tvorac ima pred oima, nego o nainu i uspjehu s kojima
navjestitelj ove ideje predaje irokoj masi.
Jaka, dobro propagirana, snaga socijaldemokracije u itavom
marxistikom pokretu uope, poivala je najveim dijelom na
zajednitvu, a time i u jednostranosti publike na koju se obraa. to su
oitije bili ogranieni i stegnuti, to su gluplji bili tokovi njihovih misli,
pa su lake bili prihvaeni od neke mase, ija je duhovna razina bila
unaprijed predviena.
Tako se ovom pokretu pokaza jednostavna i jasna smjernica:
Propagandu treba oblikom i sadrajem rasprostrijeti meu iroke mase, a
njezinu vjerodostojnost mjeriti iskljuivo njezinim uinkovitim
uspjehom.
Na narodnom skupu irokih slojeva ne govori najbolje onaj govornik koji
je duhovno najblii prisutnoj inteligenciji, nego onaj koji zna zarobiti
srca masa.
Neki intelektualac, prisutan masovnom skupu, a koji unato vidljivom
djelovanju govornika na pridobijene nie slojeve, obzirno prigovara
duhovnoj visini govora, dokazuje potpunu nesposobnost svoga razuma i
bezvrijednost svoje osobe za ovaj mladi pokret, za kojega dolazi u obzir
onaj intelektualac koji zadau i cilj ve tako dobro shvaa da je nauio
mo djelovanja propagande vrednovati iskljuivo po njezinom uspjehu, a
ne prema utiscima koje ona ostavlja na njega samoga. Propaganda ne
slui nacionalno svjesnim ljudima za razgovor, nego za pridobijanje
neprijatelja naeg naroda, ukoliko su nae krvi.
Openito, za mladi pokret trebala bi biti mjerodavna i presudna ona
miljenja o nainu provedbe i objanjenju njezinog rada, koja sam ve
saeto izloio u poglavlju: Ratna propaganda.
350
Obraun
Da je bila ispravna, dokazuje njen uspjeh.
8. Cilj politikog reformistikog pokreta nikada nee biti postignut
pomou objanjenja rada ili utjecaja na vladajue sile, nego samo
pobjedom politike sile. Svaka na svijetu pokrenuta ideja, ne samo da
ima pravo, nego i obvezu osigurati ona sredstva koja omoguuju
provoenje njezinih tenji. Uspjeh je jedini zemaljski sudac o pravdi ili
nepravdi jednog takvog poetka, pri emu pobjedu sile 1918., samu po
sebi ne moemo smatrati uspjehom, nego za narod, blagoslovljenom
posljedicom. Stoga dravni udar ne moemo ocijeniti uspjenim ako
razmiljamo kao dananji lakovjerni dravni tuioci koji misle da je
revolucionarima uspjelo zauzimanje dravne moi samo tada, ako u
ostvarenju jednog takvog revolucionarnog djelovanja izgubljeni izgledi i
ciljevi nacije donesu vie sree nego pod bivom vlau. Neto to se o
njemakoj revoluciji, kako se naziva, ne bi moglo ba tvrditi, je hajduki
udar iz 1918.
Ako je pobjeda politike sile preduvjet za praktinu provedbu
reformatorskih namjera, tada se pokret s reformatorskim namjerama od
prvog dana svoga postojanja mora osjeati kao pokret masa, a ne kao
literarno drutvo u ajnom klubu ili kao malograansko kuglako
drutvo.
9. Mladi pokret je prema svom biu i svojoj organizaciji
antiparlamentaran, a to znai, on odbacuje u opem, kao i u svojoj
unutarnjoj grai, naelo veine glasova, kojim bi voa bio degradiran u
izvrioca volje i miljenja drugihSJrema svim svojim naelima pokret
mora zastupati bezuvjetni autoritet voe, praenog najveom
odgovornou. Praktine posljedice ovog naela u pokretu su sljedee:
Za prvog predsjednika lokalne zajednice bit e postavljen onaj, koji je po
svom uvjerenju najblii voi. On je najodgovorniji voda lokalne
zajednice. Svi odbori zajedno potinjeni su njemu, a ne obratno on
njima. Ne postoje odbori koji biraju, nego radni odbori. Radne zadatke
daje odgovorni voda, tj. prvi predsjednik. Isto naelo vrijedi i za najbliu
organizaciju, podruje, okrug ili upu. Voa e uvijek biti postavljen
odozgo, i odmah e dobiti neogranienu punomo i autoritet. Samo e
voda cijele partije biti biran
Poetak razvoja NSDAP-a
351
prema ozakonjenim osnovama partije, u lanstvo generalne skuptine.
Time on postaje iskljuivi voda pokreta. Svi odbori su potinjeni njemu,
a ne on odborima. On nareuje i time nosi svu odgovornost na svojim
leima. lanovima pokreta je doputeno da ga pred izbornim forumom
pozovu na odgovornost, da ga lie dunosti, ako se ogrijei o naela
pokreta ili ako je loe sluio njegovim interesima. Na njegovo mjesto
stupa sposobniji, novi ovjek, ali svakako s istim autoritetom i s istom
odgovornou.
Najvia zadaa pokreta je potivanje ovog principa, ne samo unutar
vlastitih redova, nego i u cijeloj dravi.
Tko eli biti voa, stie najneogranieniji autoritet, ali i posljednju i
najteu odgovornost.
Tko za to nije sposoban ili je za podnoenje posjedica svoga djelovanja
prevelika kukavica, taj ne moe biti voa. Za takvo neto pozvan je samo
heroj.
Napredak i kultura stanovnitva nisu proizvod veine, nego iskljuivo
poivaju na genijalnosti i snazi djelovanja izgraene linosti.
Uzgojiti takve i dati im njihova prava je jedan od preduvjeta za
oivljavanje, veliine i moi nae narodnosti.
Time je pokret antiparlamentaran i njegovo sudjelovanje u nekoj
parlamentarnoj instituciji, ima smisla samo ako ono vodi raspadu i
uklanjanju te institucije u kojoj bi se mogla nazrijeti jedna od najteih
propasti ovjeanstva.
10. Pokret odbija svako zauzimanje stajalita o pitanju koje lei izvan
okvira njegovog politikog djelovanja ili ono za njega nije od naelnog
znaenja. Njegova zadaa nije religiozna reforma-cija, nego politika
reorganizacija naeg naroda. Ona priznaje obje religije i u njima vidi
jednako vrijedne oslonce za opstanak naeg naroda i bori se protiv onih
partija, koje ovaj temelj etiko-religio-zne i moralne tvorevine naeg
narodnog tijela ele poniziti i iskoristiti kao sredstvo njihovih partijskih
interesa.
Konano, pokret svoju zadau ne vidi u oivljavanju nekog odreenog
dravnog oblika ili kao borbu s jednim drugim oblikom,
352
Obraun
nego u stvaranju onih naelnih temelja, bez kojih na due vrijeme ne bi
mogla opstati ni republika ni monarhija. Njegova misija nije stvaranje
monarhije ili uvrivanje republike, nego osnivanje germanske drave.
Pitanje vanjskog oblika ove drave, dakle njezino krunje-nje, nije od
osnovnog znaenja, ali e biti uvjetovano pitanjima praktine
svrsishodnosti.
Kod naroda koji je tek shvatio velike probleme i zadae svog postojanja,
pitanja vanjskih formalnosti nee vie voditi unutarnjim borbama.
11. Pitanje unutarnje organizacije pokreta je pitanje svrsishodnosti, a ne
principa.
Najbolja organizacija nije ona koja medu vodstvom pokreta velia
pojedine lanove, nego ona koja ukljuuje i najnii posredniki aparat.
Jer, zadaa organizacije je posredovanje jedne odreene ideje, koja u
prvom redu izvire iz glave pojedinca da bi se predala mnotvu ljudi, i
sauvala za provedbu u stvarnosti.
Organizacija je time u svakom pogledu samo nuno zlo. Ona je u
najboljem sluaju sredstvo za ostvarenje svrhe, u najgorem, sama je sebi
svrhom.
Budui da svijet ee stvara mehanike prirode, nego idealne, ini se da
je lake stvarati oblike organizacije, nego ideje same po sebi.
Put svakog ostvarenja eljene ideje, posebno one reformatorskog
karaktera je u grubim crtama sljedei:
Bilo koja genijalna zamisao nastaje u mozgu jednog ovjeka, koji se
osjea pozvanim da svoju spoznaju prenese ostalom ovjeanstvu. On
propovijeda svoje zamisli i tako postupno pridobi-ja odreeni krug
pristalica. Ovaj postupak neposredne i osobne predaje ideje nekog
ovjeka drugim suvremenicima je najidealniji i najprirodniji. Zbog
naglog porasta pristalica novog uenja, javljaju se kod nositelja ideje,
tekoe daljeg osobnog ili neposrednog djelovanja, kao i nemogunost
voenja i upravljanja. Upravo u mjeri, u kojoj bi zbog porasta zajednica
bio iskljuen neposredni i najkrai
Poetak razvoja NSDAP-a
353
put komunikacije, dolazi do nunosti povezanog ralanjivanja. Time e
idealno stanje biti zavreno, a na njegovo mjesto stupit e nuno zlo
organizacije. Formirat e se malene podgrupe, koje e u politikom
pokretu, primjerice kao mjesni odbori, predstavljati klice budue
organizacije.
Do ove podjele smije doi samo ako se ne izgubi jedinstvo uenja, a
autoritet duhovnih osnivaa i po njima osnovanih kola, bude bezuvjetno
priznat. Geopolitiko znaenje centralnog sredita pokreta, pri tome ne
smije biti precijenjeno. Samo postojanje takvog mjesta koje ima maginu
privlanost, kakvom zrae Mekka i Rim, moe trajno pokretu podariti
snagu koja poiva na unutarnjem jedinstvu i priznanju jedinstva
reprezentativnog vrha.
Pri stvaranju prve organizacijske klice nikada se ne smije gubiti iz vida
vanost izvornog ishodita ideje, koja ne samo to sadrava znaenje,
nego ga i znatno nadrasta. Ovo nadrastanje moralne i stvarne nadmoi
ideala je polazna i vodea toka pokreta koja se mora razvijati u
ravnomjernom odnosu, u kojem bezbrojni zaeci pokreta zahtjevaju nova
ujedinjenja i organizatorske oblike.
Jer, kao to porast pojedinih pristalica i nemogunost daljeg neposrednog
odnosa s njima vodi ka gubljenju preglednosti, tako i bezbrojno
umnoavanje ovih najniih oblika organizacije prisiljava stvaranje veih
udruga, koje politiki moemo nazvati recimo kotarom ili okrugom.
Moda je jo uvijek lako odravati autoritet izvorne centrale prema
najniim mjesnim odborima, ali e biti teko sauvati stajalita viih
organizacijskih oblika. Ovo je meutim uvjet za jedinstveno djelovanje i
trajnost pokreta, a time i za provoenje bilo koje ideje.
Kad su konano i ove vee medupodjele novih organizacijskih oblika
objedinjene, javlja se i dalje tekoa, ve i zbog bezuvjetno vodeeg
karaktera izvornog mjesta utemeljenja, osigurati njegovu kolu, itd.
Zbog toga, mehaniki oblici jedne organizacije smiju biti izgraeni samo
u ravnomjernim odnosima, u kojima su duhovni
354
Obraun
ideali i autoriteti centrale bezuvjetno jasno vidljivi. Kod politikih
tvorevina moe se ovo jamstvo esto prikazati samo kao praktina sila.
Iz svega ovoga mogu se dati sljedee smjernice unutarnje izgradnje
pokreta:
a) Koncentracija cjelokupnog djelovanja mora biti na jednom jedinom
mjestu: Miinchenu. Izgradnja (stvaranje) zajednice bezuvjetno odanih
pristalica i otvaranje kole koja e kasnije iriti ideje. Pridobijanje nuno
potrebnog autoriteta za kasnije, po mogunosti vidljivije uspjehe ba na
ovome mjestu.
Da bi pokret i njegov voda postali poznati, bilo bi potrebno, ne samo
snano uzdrmati vjeru u nepobjedivost marxistikog uenja na mjestu
koje je vidljivo za svakoga, nego i protivnikom pokretu pokazati i
dokazati svoju mo.
b) Tvorba mjesnih grupa tek onda, kada autoritet centralnog vodstva u
Miinchenu bude bezuvjetno priznat.
c) Tvorba oblasti, kotara ili lokalnih udruga ne nastaje kao potreba sama
po sebi, nego zbog postizanja sigurnosti bezuvjetnog priznavanja
centrale.
Dalje, je tvorba organizacijskih oblika ovisna je o raspoloivim glavama
koje dolaze u obzir za vodu. Za to postoje dva puta:
a) Pokret raspolae neophodnim novanim sredstvima potrebnim za
odgoj i obrazovanje najsposobnijih glava koje bi kasnije upravljale
vodstvom. Tako dobiveni materijal on planski koristi prema stajalitima
taktikih i svih ostalih svrsishodnosti.
Ovaj put je laki i bri, ali on ipak trai velika novana sredstva, jer je
takav materijal za vodu sposoban voditi pokret samo ako je plaen.
b) Zbog nedostatka novanih sredstava, pokret nije u mogunosti
namjestiti inovnikog vodu nego je ovisan o volonterima.
Ovaj put je polaganiji i tei.
Vodstvo pokreta mora pod odreenim okolnostima ostaviti neobraena
velika podruja, dok se meu pristalicama ne nae
Poetak razvoja NSDAP-a
355
glava, sposobna i voljna staviti se na raspolaganje vodstvu, i organizirati,
voditi pokret u odreenim podrujima.
Moe se meutim dogoditi, da se u velikim podrujima ne nade nitko
takav, naprotiv u drugim manjim podrujima dvojica ili ak trojica
priblino slinih sposobnosti, pa je tekoa koja lei u takvom razvitku
velika i moe biti svladana tek nakon vie godina.
Glavni uvjet za tvorbu organizacijske forme, uvijek je bila i ostala -
sposobna glava.
Kao to je bez asnika bezvrijedna svaka armija u svim njezinim
organizatorskim oblicima, isto je tako bezvrijedna i politika
organizacija bez odgovarajueg voe.
Za pokret je bolje ako ne dode do osnivanja mjesne grupe, nego neuspjeh
do kojeg bi dovela osoba nesposobna za voenje i unapreivanje.
Za samo voenje nije bitna samo volja, nego i sposobnost, pri emu i
volji i sposobnosti treba pridavati vei znaaj nego genijalnosti samoj po
sebi, no najvrijednije od svega je kad se nau na okupu: sposobnost,
snaga, odlunost i ustrajnost.
12. Budunost pokreta e biti uvjetovana fanatizmom i nes-noljivou
koje njegove pristalice zastupaju kao jedine i ispravne i ele ih sprovesti
u djelo unato drugim tvorevinama sline vrste.
Najvea je grjeka vjerovati da snaga pokreta raste ujedinjenjem s
jednim slino stvorenim. Svako uveanje u tom smislu znai prije svega
dobitak na vanjskom opsegu i na snazi, a time i u oima povrnih
promatraa, a u stvarnosti on preuzima samo klicu kasnijeg stvarnog
unutarnjeg slabljenja.
Jer, to god da se govori o istovrsnosti dvaju pokreta, ona u stvarnosti
nikada nije postojala. Jer, u drugom sluaju, praktino ne bi bila dva,
nego samo jedan pokret. Sasvim je svejedno u emu su te razlike, pa i
tada, kada bi bile objanjene samo razliitom sposobnou - one su tu.
Prirodnom zakonu svakog razvitka ne odgovara spajanje dvaju
nejednakih tvorevina, nego pobjeda jaeg i time dobijena borba
omoguila bi naduzgoj snage i moi pobjednika.
356
Obraun
Mogue je, da spajanjem dviju politiki bliskih partijskih tvorevina
porastu trenutne prednosti, no gledano na due, ipak je svaki, na ovaj
nain stvoreni uspjeh razlog kasnije nastale unutarnje slabosti.
Veliina pokreta bit e iskljuivo zajamena nesputanim razvojem
slobodne unutarnje snage i trajnim usponom do konane pobjede nad
svim konkurentima.
Da, moe se rei da njegova snaga, a time i njegovo ivotno pravo,
openito treba biti shvaeno kao dobitak, sve dok naela borbe budu
priznata kao pretpostavka njegovog postojanja,a da je u istom trenutku
prekoraio vrhunac svoje snage ija se potpuna pobjeda pripisuje
njegovoj strani.
Pokretu moe samo koristiti ova udnja za pobjedom i to u nekom obliku
koji vremenski ne vodi trenutanom uspjehu, nego ka jednom koji uz
bezuvjetnu nesnoljivost ovoj drugoj borbi poklanja i trajni napredak.
Pokreti, koji svoj porast zahvaljuju takozvanom udruivanju slinih
tvorevina, dakle njihovoj snazi kompromisa, slini su stakleniku za uzgoj
biljaka. One bujaju, ali im nedostaje snaga, da mogu prkositi stoljeima
opirui se jakim olujama.
Veliina svake goleme organizacije kao utjelovljenju neke ideje na
ovome svijetu, nalazi se u religioznom fanatizmu u kojem se nestrpljivo i
snano probija izmeu svih ostalih, fanatino uvjerena u vlastito pravo.
Ako je jedna ideja sama po sebi dobra i kada je tako dobro i opremljena i
kao takva vodi borbu na ovoj zemlji, ona je nepobjediva i svaki njezin
progon samo e voditi ka njezinoj unutarnjoj snazi.
Snaga kranstva nije bila u pokuaju dogovora ravnopravnih, a otprilike
slinih filozofskih miljenja antike, ve u nemilosrdnoj najavi i
zastupanju vlastitog nauka.
Prividna prednost pokreta postignuta udruivanjem, bit e bogato
nadoknaena stalnim porastom snage jednog trajno nezavisnog,
samoizborenog nauka i njegove organizacije.
Poetak razvoja NSDAP-a
357
13. Pokret mora tako odgojiti svoje lanove, da oni borbu ne vide kao
neto komotno i razmaeno, ve kao neto samo poeljno. Oni se dakle
ne smiju bojati neprijateljstva protivnika, nego to doivljavati kao
pretpostavku vlastitog prava na postojanje. Oni se ne smiju plaiti mrnje
neprijatelja prema naem narodu, naeg svijetonazora i njegovih
oitovanja, oni moraju za tim eznuti. Izraavanju ove mrnje pripadaju
la i klevetanje.
Tko u idovskim novinama ne bude pobijan, dakle, ne-oklevetan i
neodgovoran, nije ni estit, ni pravi Nijemac ni istinit nacionalsocijalist.
Najbolje mjerilo vrijednosti njegovog miljenja je odanost svom
uvjerenju, a snaga njegove volje je neprijateljstvo, koje e mu biti
uzvraeno od smrtnog neprijatelja naeg naroda.
Pristalice pokreta, a u irem smislu i cijeli narod, mora se neprestano
podsjeati na to, da idov u svojim novinama stalno lae, i da je ak i
poneka istina napisana samo zbog skrivanja neke vee krivotvorine, pa
tako sama po sebi postaje opet eljena la. Juda je veliki majstor lai, a
la i prevara i jesu njegovo oruje u borbi.
Svako idovsko klevetanje i svaka idovska la je oiljak asti na
tijelima naih boraca.
Koga najvie kleveu, taj nam je najblii, a koga najsmrtnije mrze, taj je
na najbolji prijatelj.
Tko ujutro uzme u ruke idovske novine, a u njima se ne nade oklevetan,
nije jueranji dan korisno upotrijebio; jer kad bi tako bilo, idovi bi ga
proganjali, klevetali, ogovarali, grdili i prljali. I samo onaj koji se ovom
smrtnom neprijatelju naeg naroda i svake arijske ljudskosti i kulture
najuinkovitije suprotstavi, moe oekivati klevetanja ove rase, a time i
borbu ovog naroda usmjerenu protiv sebe.
Kad ova naela promu krv i meso naih pristalica, na e pokret biti
nepokolebljiv, postojan i nepobjediv.
14. Pokret mora svim sredstavima unapreivati pozornost prema osobi;
on nikada ne smije zaboraviti da se u osobnoj vrijednosti nalazi
vrijednost itavog ovjeanstva, da je svaka ideja i svako ostvarenje
uinak stvaralake ljudske snage i daje divljenje veliini
358
Obraun
ne samo duna zahvalnost koju ona predstavlja, ve i svojevrsna vrpca
koja obavija zahvalnog.
Osoba nije zamjenjiva; to ona pogotovo nije onda, kada ne mehaniki,
ve kulturno otjelovljuje stvaralaki element. Kao to teko moe biti
zamjenjiv neki znameniti majstor, da bi njegovo dopola dovreno djelo
preuzeo neki drugi slikar, isto tako ne moe biti zamjenljiv ni veliki
pjesnik i mislilac, veliki dravnik ili vojskovoa. Njihovo djelovanje
uvijek poiva na podruju umjetnosti, ona nije data mehanikim
odgojem, nego uroena bojom milou.
Najvei prevrati i tekovine ove Zemlje, njezina najvea kulturna
dostignua, besmrtna djela na polju dravne umjetnosti itd., su
neodjeljivo vjeno spojena s jednim imenom i ono ih reprezentira.
Odustajanje od iskazivanja poasti nekom velikom duhu, znai gubitak
neizmjerne snage koja struji iz imena svih velikih mukaraca i ena.
To najbolje zna idov. Upravo on, ije su veliine velike samo u
razaranju ovjeanstva i njegove kulture, brine o njegovom boanskom
divljenju. Tako on potovanje naroda prema svojim vlastitim duhovnim
veliinama pokuava neasno predstaviti i igosati ih kao kult linosti.
im se neki narod ponaa kukaviki pa podlegne idovskoj drskosti i
bezobrazluku, odrie se goleme snage koju posjeduje; jer ova ne poiva
na asti mase, nego na potovanju genija i na njegovom usponu i
moralnoj izgradnji.
Kad se lome ljudska srca i zdvajaju ljudske due, iz sumraka prolosti
veliki pobjednici nevolje i zla, sramote i ponienja, duhovne stege i
tjelesne prisile tada gledaju na njih dolje i pruaju tim zdvojnim
smrtnicima svoje vjene ruke!
Teko narodu koji se stidi da ih uhvati!
#
U prvo vrijeme postojanja naeg pokreta, ni zbog ega nismo toliko patili
kao zbog beznaajnosti i anonimnosti naega
Poetak razvoja NSDAP-a
359
imena. Najtee je bilo, to se esto puta skupilo tek pet, est, sedam ili
osam glava, da bi sluale rijei govornika. U ovom najmanjem krugu
bilo je vjere u buenje i odravanje goleme i svijetle budunosti pokreta.
Moe se pomisliti, da se tih est, sedam mueva, sve samih) bezimenih
jadnika, sastalo s namjerom da stvore pokret kojemu' je jednom trebalo
uspjeti ono, to do sada nije uspjelo snanim,^ velikim partijskim
masama, a to je ponovni uspon njemakog car-/ stva osnaene sile i
uzvienog sjaja.
Da su nas tada napali, da, da su nas bar samo ismijali, mi bismo u oba
sluaja bili sretni. Jer ponienje je i bilo samo u potpunom neuvaavanju
koje smo tada doivjeli i zbog kojeg sam tada najvie patio.
Kada sam pristupio krugu od par mukaraca, nije moglo biti ni govora o
nekoj partiji niti o nekom pokretu. Moje utiske o ovom prvom susretu s
ovom malom tvorevinom, ve sam iznio. U tjednima koji su slijedili
imao sam vremena i prilike prostudirati ovu nemoguu pojavu takozvane
partije. Slika je bila istinski bog, tjeskobni, depresivni bog. Nije bilo
niega, ali ba niega na raspolaganju. Ime partije iji je odbor praktiki
predstavljao cjelokupno lanstvo, pokuavao je izboriti ovo ili ono - bio
je parlament u malom. I ovdje je vladao obiaj glasovanja, i dok su si
veliki parlamenti zbog veih problema mjesecima derali grla, u ovom
malenom kutku vodili su se ve beskrajni dijalozi i diskusije oko
odgovora na neko sretno pristiglo pismo.
Naravno, javnost o tome nije nita znala. Niti jedan ovjek u Miinchenu
nije uo za ime ove partije, osim njezinih pripadnika i ponekog znanca.
Sastanak tzv. odbora, odravao se svake srijede u jednoj miinchenskoj
kavani. Bila je to neka vrsta govornih veeri. Kako je u odboru Pokreta
bilo cijelo lanstvo, osobe su naravno uvijek bile iste. Moralo se raditi na
tome, kako da se konano razbije taj maleni kruok, kako da se pridobiju
novi lanovi, ali prije svega i pod svaku cijenu, kako objaviti ime
pokreta.
360
Obraun
Pri tome smo se posluili sljedeom tehnikom: -iSVakog mjeseca,
kasnije svaki etrnaest dana, pokuali smo /odrati Skuptinu.
Pozivnice smo natampali pisaom mainom, a djelomino i rukom na
ceduljama koje smo u poetku i sami dijelili, odnosno raznosili. Svaki od
nas se obraao krugu svojih poznanika, da bi ovoga ili onoga nagovorio
da dode na neku od jivih predstava.
Uspjeh je bio jadan i kukavan.
Jo se i danas sjeam kako sam u poetku raznosio negdje oko
osamdesetak ovakvih cedulja i kako smo naveer ekali narodne mase
koje su trebale doi. S jednosatnim zakanjenjem predsjedik je
konano otvorio Skuptinu. Bilo nas je opet sedmorica, starih sedam!
S vremenom samo nadoli na to, da ove pozivnice damo tampati i
umnoavati u jednoj mlinchenskoj trgovini pisaeg pribora. Uspjeh je
bio u tome, to smo na sljedeoj skuptini imali nekoliko-sluatelja vie.
Tako se broj postupno penjao sa 11 na 13, zatim na 17, pa na 23 i
konano na 34 sluatelja.
Pomou malih novanih priloga nas sirotana iz kruga, sku-
' pilo se toliko novca, da smo ipak mogli tu nau Skuptinu najaviti u
tada nezavisnom Miinchener Beobachteru (Mlinchenskom
promatrau) u Mtinchenu. Ovoga puta uspjeh je u svakom sluaju bio
zauujui. Odrali smo skuptinu u munchenskom Hofbrauhaus-
keller-u (nemojte zamijeniti sa munchenskom Hofbrauhaus-festsaal),
dvoranici za oko stotinu tridesetak ljudi. Meni osob-no,
j uinila se ova prostorija kao velika dvorana i svaki od nas je
| strahovao hoe li nam dotine veeri uspjeti ovu ogromnu zgradu
[ispuniti ljudima.
U sedam sati bilo je nazono 111 osoba i skuptina je otvorena.
Glavno izvjee je odrao jedan miinchenski profesor, a ja sam, kao
drugi, po prvi puta trebao javno govoriti.
Tadanjem prvom predsjedniku partije, gospodinu Harr-eru, uinila se
ova stvar velikim pothvatom. Taj, inae sigurno
Poetak razvoja NSDAP-a
361
poteni gospodin bi uvjeren, da ja vjerojatno svata znam i mogu, ali ne i
govoriti. Od ovog miljenja ga se nije moglo odvratiti ni u budunosti.
Ali, stvar se okrenula drugaije. Za moj govor na ovoj prvoj skuptini,
dato mi je dvadesetak minuta vremena.
Ja sam govorio tridesetak minuta, i to sam osjeao ve prije, a da toga
nisam bio svjestan, bilo je dokazano i u stvarnosti. Mogao sam i znao
govoriti! Nakon tih tridesetak minuta, ljudi su u tom malom prostoru ve
bili naelektrizirani, a oduevljenje se vidjelo i po tome, to se na moj
poziv na spremno podnoenje rtava prisutnih, skupilo 300 maraka
dobrovoljnog priloga. Time smo se rijeili velike brige. Financijsko
ogranienje je u to vrijeme bilo tako veliko, da nismo imali mogunosti
tampati ak ni upute, a kamoli dijeliti letke. No, poetna suma je bila
dovoljna za osnivanje jednog malog fonda iz kojega se smjelo otrgnuti za
ono najnunije i najpotrebnije.
Osim toga, ovaj prvi uspjeh je bio znaajan i u drugom pogledu.
Tada sam poeo u odbor uvoditi i svjee, mlade snage. Za vrijeme mojeg
dugogodinjeg vojnog razdoblja, stekao sam veliki broj vjernih drugova,
koji su polako na moj nagovor poeli prilaziti pokretu. To su bili bistri
odluni mladi ljudi, naviknuti na disciplinu i svojom slubom potpuno
dorasli naim naelima. Nita nije nemogue, sve se moe, ako ovjek
hoe.
Ve nakon nekoliko tjedana suradnje, spoznao sam koliko nam je dobro
dola ova svjea krv.
Tadanji prvi predsjednik, [gosp. Harrerjje uostalom bio novinar, i kao
takav sigurno dobro obrazovan. Ipak, kao voda partije imao je jedno
teko optereenje: nije bio govornik za mase. Kako god da je, vrlo
pomno, savjesno i tono obavljao svoj posao ipak mu je nedostajao -
moda zbog nedostatka govornike nada-renosti - i vei zanos. Gospodin
Drexler, tadanji predsjednik mjesne miinchenske grupe, bio je obini
radnik, kao govornik sasvim beznaajan, takoer i kao vojnik. On nikada
nije sluio vojsku, ni za
362
Obraun
vrijeme rata nije bio vojnik, tako da je cijelim svojim biem po sebi bio
slabi i nesiguran. Jedino to mu je moglo pomoi bila je kola, koja je iz
nesigurnih mekuaca mogla stvoriti mukarce. Tako nijedan od ove
dvojice mukaraca nije bio nainjen od istog drveta koje bi ih
osposobilo, ne samo da u svojim srcima nose fanatinu vjeru u pobjedu
pokreta, nego i nepokolebljivu energiju elje, da ako treba, i sa
najbrutalnijom bezobzirnou odstrane otpore koji bi se mogli postaviti
na put ostvarenja ove nove ideje. Za to su bila podobna samo ona bia, u
ijoj su dui i tijelu sjedinjene vojnike vrline, koje je moda najbolje
ovako prikazati: Okretan kao hrt, ilav kao koa i tvrd kao Kruppov
elik.
Tada sam jo i sam bio vojnik. Moje tijelo i dua, bili su izotravani
skoro est godina, pa su me u ovom krugu isprva gledali kao stranca,
iako sam i ja ve zaboravio rijei: To ne ide, ili to nee ii; za to se ne
smije odvaiti, to je jo preopasno itd.
Stvar je naravno i bila opasna. Tada, 1920. u mnogim njemakim
krajevima nije postojao niti jedan nacionalni skup koji bi se usudio
otvoreno pozvati iroke mase na okupljanje. To je naprosto bilo
nemogue. Sudionici neeg takvog, bili su krvavo premlaeni i
rastjerani. Razumije se, za takav in nije bila potrebna velika umjetnost;
bilo je ve sasvim uobiajeno da tuce komunista takve velike takozvane
graanske skupove rastjera i rastrga kao i psi zeeve. Ipak, koliko god su
malo iz novina znali o tim graanskim, nazovi klubovima, iju su
unutarnju bezazlenost, a time i bezopasnost bolje poznavali, ipak su bili
odluni, na pokret koji su drali opasnim, uguiti svim raspoloivim
sredstvima. Najuinkovitiji su u takvim sluajevima bili teror i sila.
Marxistikim narodnim varalicama bili su ipak najomraeniji oni
skupovi iji je osobiti cilj bio pridobijanje masa koje su iskljuivo sluile
internacionalno marxistiki orijentiranim idovima i burzovnim
udrugama. Ve je sam naslov Njemaka radnika partija djelovao
uzbudljivo. Tako se lako moe predoiti da e pri prvoj odgovarajuoj
prilici doi do sukoba s tada jo pobjedom opijenim marxistikim
goniima.
Poetak razvoja NSDAP-a
363
U uem krugu tadanjeg pokreta od takve je borbe postojao odreeni
strah. Trebalo je po mogunosti to manje istupati u javnosti, zbog straha
da se ne dobije batina. U dui se ve nazirala zabrana okupljanja, ime bi
pokret zauvijek bio uguen. U ovom tekom poloaju shvatio sam da se
od ove borbe ne smije bjeati, nego joj se treba oruano suprotstaviti, jer
jedino oruje jami zatitu od nasilja. Teror se ne slama duhom, nego
terorom. Uspjeh prvog okupljanja uvrivao je moj stav u tom pravcu.
Tako se dobila hrabrost za neto drugo, neto snanije.
Negdje u listopadu 1919. organizirali smo u Eberlbrau-kelleru drugi vei
skup. Tema: Brest-Litowski Versailles. Nastupila su etiri govornika. Ja
sam govorio skoro jedan sat, a uspjeh je bio vei nego na prvom zboru.
Broj posjetitelja se popeo na preko 130 ljudi. Pokuaj ometanja uguili
su moji drugovi ve na samom zaetku. Kavgadije pobjegoe niz stube
razbijenih glava.
etrnaest dana kasnije okupili smo se u istoj dvorani. Broj posjetitelja
popeo se na preko 170 dua - dobro popunjen prostor. Opet sam govorio
i opet je uspjeh bio vei nego na prolom skupu.
Borio sam se za veu dvoranu. Konano smo pronali jednu u
Deutschen Reich na drugom kraju grada u Dachauer Strasse. Prvi skup
u novom prostoru bio je slabije posjeen nego prethodni: Knap -140
ljudi. U odboru se ponovno gubila nada, a vjeiti sumnjiave! vjerovali
su da je razlog slabog odaziva, preesto odravanje naih zborova.
Dolo je do snanih prepirki i razilaenja miljenja, raspravljanja i
razraunavanja u kojima sam zastupao stajalite, da grad koji ima
sedamsto tisua stanovnika, ne samo da moe podnijeti manifestaciju
svakih etrnaest dana, nego bi morao podnijeti tjedno i po deset takvih
skupova, da se radi jednog protuudarca ne smije dopustiti voenje u
krivom smjeru, ii u bespue, da je na zacrtani put ispravan i da e se
dosadanjom ustrajnou morati, prije ili kasnije, doi do uspjeha.
Openito, cijelo to vrijeme, zimi 1919-1920. vodila se jedna jedina borba
koja je jaala vjeru u pobjedniku silu mladog pokreta i na svaki nain
pojaavala fanatizam, koji je kao uvjerenje mogao valjati i brda.
364
Obraun
Sljedei skup u istoj dvorani dao mi je za pravo. Broj posjetitelja popeo
se na preko dvijesto, pa je sve blistalo kako vanjtinom, tako i
financijskim uspjehom.
Traio sam da se odmah zakae sljedea priredba. Ona se odrala nakon
jedva etrnaest dana, a mnotvo sluatelja popelo se na
dvjestasedamdeset glava.
Dva tjedna kasnije pozvali smo pristalice i prijatelje po sedmi puta, a ista
dvorana jedva da je mogla primiti sve te ljude, jer ih je bilo preko
etiristo.
Dolo je vrijeme unutarnjeg oblikovanja mladog pokreta. U uim
krugovima dolazilo je ponekad do manje ili vie snanih rasprava i
razilaenja. Sa raznih strana - kao uostalom i danas, tako ve i tada -
mladi je pokret bio podcjenjivaki nazivan partijom. Na takva shvaanja
sam uvijek gledao kao na dokaz praktine nesposobnosti i duhovne
sitniavosti. Uvijek je bilo i bit e ljudi koji nisu znali razlikovati
vanjsko od unutarnjega, pa su vrijednost pokreta pokuali procijeniti po
pretjerano zvunom imenu, pri emu, uz svu nesreu mora ispatati
govorno blago naih predaka.
Tada je bilo teko objasniti ljudima, da se svaki pokret sve dok ne
postigne pobjedu svoje ideje, a time ostvari i svoj cilj, naziva partijom,
pa makar i tisuu puta uzeo neko drugo ime.
Kada bilo koji ovjek odvanih misli, ije ostvarenje misli i interesa
donosi korist njegovim blinjima, eli te svoje misli provesti u praktino
izvrenje, mora prije svega nai pristalice koji su spremni zastupati
njegove namjere, pa ak i tada, kada bi se te namjere sastojale samo u
tome, da se privremeno uniti postojeu partiju, zavri njeno cjepanje;
tada bi zastupnici ovog nazora i navjestitelji ove odluke i sami bili
partija, i to sve dotle dok nije postignut cilj i izvojevana pobjeda. Prava
je opsjena i zavaravanje, kada neki zaostali puki teoretiar, iji praktini
uspjesi stoje u suprotnom odnosu s njegovom mudrou, sebi uobrazi da
karakter partije koji ima i svaki pokret, treba promijeniti pomou
promjene njezina imena.
Ba suprotno.
Poetak razvoja NSDAP-a
365
Ako je neto nenarodno, tada je to upravo ovo razbacivanje posebnim
starogermanskim izrazima koji nisu ni prikladni za ovo dananje vrijeme,
niti predstavljaju neku posebnost, nego lako mogu dovesti do toga da se
znaenje pokreta izvanjski poistovjeuje s govornim bogatstvom. To je
prava nepodoptina, koju danas moemo uoiti bezbroj puta.
Uope, ja sam tada, pa tako i u sljedeem razdoblju morao upozoravati
na njemako puko vrludanje, iji je pozitivni uinak uvijek bio ravan
nuli; ali iju je uobraenost teko bilo nadjaati. Mladi pokret morao je i
mora se uvati dotoka ljudi ija jedina preporuka ponajvie lei u
njihovom hvalisanju da su se oni borili za istu ideju ve prije trideset ili
ak etrdeset godina. No, tko etrdeset godina zastupa neku takozvanu
ideju bez i najmanjeg osobnog doprinosa koji bi vodio uspjehu ili
sprijeio pobjedu suprotnog, zasluio je dokaz istine vlastite
nesposobnosti za etr-desetgodinji rad. Opasnost je prije svega u tome
to ljudi takve prirode ne ele postati lanovi i ukljuiti se u pokret, nego
bulazne o vodeim krugovima, u kojima se na osnovu njihovog pradjelo-
vanja okreu prema odgovarajuem mjestu koje bi im omoguilo zatitu
i dulji rad. Teko nama kada bi ovaj mladi pokret izruili takvim ljudima!
Kao to trgovac, koji je u etrdesetogodinjem poslovanju ustrajno
unitavao veliku trgovinu ne moe biti sposoban za osnivaa jedne nove
tvrtke, tako ni jedan narodni Metu-zalem koji je u istom vremenu unitio
i pretvorio u kr neku veliku ideju, ne moe postati voda jednog novog,
mladog pokreta.
Uostalom, malobrojni su oni koji prilaze pokretu da bi mu sluili ili
koristili ideje novog nauka. U najveem broju sluajeva dolaze radi toga,
da bi pod njegovom zatitom i mogunostima koje nudi, svojim vlastitim
idejama jo jednom unesreili ovaj narod. Kakve su te njihove ideje,
teko se moe prikazati.
Za ovakve je prirode karakteristino, da se oduevljavaju
starogermanskim junatvom, crnom prolou, kamenim sjekirama,
kopljem i titom, a u stvarnosti su najvee kukavice koje si ovjek moe
zamisliti. Isti ljudi, koji sa brino nainjenim staronjemakim
366
Obraun
krivotvorinama britkih ela lamataju po zraku, sa prepariranim
medvjeim krznom i bikovskim rogovima prebaenim preko bradatih
glava, propovijedaju borbu sadanjice samo duhovnim orujem i bjee
to najbre mogu od svake komunistike gumene palice. Potomstvo e
malo to naslijediti, pa e se junatvo ovih opijenih brada veliati u
nekim novim epovima.
Ja sam predobro upoznao ovakve ljude, a da ne bih zbog njihovih
bijednih igra osjetio duboko gaenje. irokim masama ovakve kreature
djeluju smijeno, pa idov ima veliki razlog tititi ove narodne
komedijae, ak ih pretpostaviti istinskim pobornicima i braniteljima
budue njemake drave. K tome, ovi su ljudi beskrajno uobraeni pa se
unato svim dokazima svojih nesposobnosti u sve petljaju, sve znaju
bolje, zbog toga su velika poast za ispravno usmjerene i potene borce,
kojima se herojstvo iz prolosti ne ini toliko vrijednim potovanja, nego
se trude da sliku vlastitog herojstva ostave sljedeim generacijama.
Mora se meutim priznati, da je ponekad teko razluiti, tko se od ovih
ljudi tako ponaa zbog unutarnje gluposti ili nesposobnosti, a tko iz
odreenih razloga. Posebno sam kod takozvanih vjerskih reformatora na
starogermanskoj osnovi, imao stalno neki osjeaj kao da su poslani od
nekih sila koje ne ele ponovni uspon naeg naroda. Njihovo cjelokupno
djelovanje ipak je udaljavalo narod od zajednike borbe protiv
zajednikog neprijatelja, idova, da bi umjesto nje svoju snagu troio
kako u besmislenim tako i kobnim unutarnjim vjerskim svaama.
Upravo iz ovih razloga neophodno je ojaati snanu centralnu silu s
bezuvjetnim autoritetom vode pokreta. Samo ona moe zabraniti takvim
pokvarenim elementima da uine neto tetno. U ovom nazovi narodnom
djelokrugu nalaze se i najvei neprijatelji naeg ispravno voenog
pokreta. Oni u pokretu mrze snagu koja sprjeava njihove nepodoptine.
Nije mladi pokret tek tako izradio program u kojem se ne koristi rije
narodni Zbog svoje apstraktne neogranienosti, pojam narodni nije
osnova ni mjerilo za pripadnost pokretu. to je ovaj pojam praktiki
neodreeniji, to je vie i opirnije njegovo zna-
Poetak razvoja NSDAP-a
367
enje, a time i vea mogunost da se na njega pozove. Ubacivanje takvog
neodreenog i mnogostrano raspoloivog pojma u politiku borbu, vodi
slabljenjeu stabilne borbene jedinice, budui da ona ne eli odreenje
vlastitog uvjerenja i volje prepustiti samo pojedincu.
Upravo je sramotno to se sve danas pod rjeju narodni potuca pod
kapom nebeskom i koliko ljudi uope ima vlastito miljenje o ovom
pojmu. Jedan poznati profesor u Bavarskoj, znameniti borac duhovnim
orujem, i osnaen duhovnim marem prema Berlinu, izjednaava pojam
narodni s monahistikim stavom. Uena glava zacijelo je do sada
zaboravila poblie objasniti slinost nae njemake monarhije iz
prolosti sa dananjim narodnim shvaanjem. Bojim se, da bi tom
gospodinu to teko moglo uspjeti. Naime, neto nenarodnije od veine
njemakih monarhistikih tvorevina uope se ne moe zamisliti. Kad ne
bi bilo tako, oni nikada ne bi nestali, ili bi njihov nestanak bio dokaz
netonosti narodnog svjetonazora.
Ovaj pojam dakle, objanjava svatko onako kako ga razumije. Ali kao
podloga za politiki borbeni pokret, takva raznolikost miljenja ne moe
doi u obzir.
Izvan svake je stvarnosti, nepoznavanje ljudske due ove narodne Ivane
Orleanske dvadesetog stoljea, na to se neu obazirati. Ona e dovoljno
biti obraena i ismijana od onih s lijeva. Dozvoli joj se brbljati, a potom
se je ismije.
Tko na ovome svijetu ne bude omraen kod svojih prijatelja, ne ini mi
se ba dragocjenim prijateljem. Prijateljstvo ovih ljudi bilo je za na
pokret i bezvrijedno i tetno, pa je to i bio glavni razlog zato smo isprva
izabrali ime partija - mogli smo se nadati da bi ve time mogli potjerati
natrag ovaj opor narodnih mjeseara - i drugo, zato smo se mogli
prozvati Nacionalsocijalistikom njemakom radnikom partijom.
Prvi je izraz otklonio od nas zanesenjake starog vijeka, ljude rijei i
brbljavce mudrih izreka tzv. narodne ideje, drugi nas/ je oslobodio
cijele opreme vitezova duhovnog maa, svi ti stra-ljivci koji
duhovno oruje dre ispred svog stvarnog kukaviluka.
368
Obraun
Samo se po sebi razumije, da smo u vremenu koje je slijedilo, bili
najsnanije napadani ba od ovih posljednjih, ne stvarno, nego perom,
to je od jednog takvog narodnog gujeg pera bilo i za oekivati. Za njih
je nae naelo: Tko nas napadne silom, protiv njega se branimo silom,
sadravalo ve samo po sebi neto strano i jezivo. Nisu nam
predbacivali samo surovo oboavanje gumene palice, nego i uvjerljivo
pomanjkanje duha. Jednog takvog arlatana ni najmanje ne uzbuuje
injenica, da na narodnom skupu jedan Demosten moe biti primoran na
utnju samo zbog pedeset idiota poduprtih vlastitim njukama i akama,
koji mu ne doputaju govoriti. Zbog svoga uroenog kukaviluka takav i
ne moe dospjeti u opasnost. Jer on ne radi viui inasrui, nego u
tiini.
Jo i danas ne mogu dovoljno upozoriti na mladi pokret na to da se uva
i ne upadne u mreu tih takozvanih tihih radnika. Oni nisu samo
kukavice, nego i neznalice i neradnici. ovjek koji poznaje stvar,
prepoznaje opasnost i vlastitim oima vidi mogunost pomoi, ima
prokletu obvezu i osjeaj krivnje ako radi tiho, on treba nastupiti pred
cijelom javnou i boriti se protiv ovog zla do njegovog izlijeenja. Ako
ne radi tako, on je nemarni, bijedni slabi koji zakazuje bilo radi
kukaviluka ili iz lijenosti i vlastite nesposobnosti. Najvei dio ovih
tihih radnika ini to, bog bi ga znao zato - kao toboe: Nita oni ne
znaju, ali svojom umjetnou pokuavaju zavarati cijeli svijet; bijedni su,
ali svojom tvrdnjom o tihom radu ostavljaju utisak, kako enormnog
tako i marljivog rada. Kratko i jasno, oni su varalice i politiki
prevaranti, kojima je poten rad drugih, jednostavno mrzak. im se jedan
takav narodni noni leptiri poziva na vrijednost tiine moemo se
mirno okladiti na tisuu prema jedan, da on u toj tiini nita ne
pridonosi, nego krade, krade plodove tueg rada. K tome su jo i
arogantni i uobraeni te zloom kojom se ove u praksi lijene i
zaslijepljene vucibatine ustremljuju na rad drugih, sitniare i prigovaraju
naem radu u svim njegovim strukama i na taj nain potpomau smrtnog
neprijatelja naeg naroda.
Poetak razvoja NSDAP-a
369
Stoga i zadnji agitator koji ima hrabrosti, muki i jasnog pogleda,
zastupati pokret stojei uz kavanski stol naih protivnika, pridonosi vie,
nego tisuu ovih lanih unjala. Takav e agitator zasigurno ponekog
privui i obratiti u korist naega pokreta. Njegova e sposobnost biti
utvrena i po uspjehu njegovog djelovanja. Samo kukavne varalice koje
cijene svoj tihi rad i tako se skrivaju pod zatitnim ogrtaem od nas
prezrene anonimnosti, nisu ni za to sposobne, pa ih u ovom ponovnom
usponu naeg naroda slobodno smijemo nazvati trutovima i to u pravom
smislu te rijeci.
#
Poetkom 1920. navaljivao sam na odravanje prvog velikog masovnog
okupljanja. Pojavila su se razna miljenja. Neki vodei lanovi partije,
drali su ovu stvar kao namjeru zavoenja a time i kobnu u svom
djelovanju. Crvena tampa se ve poela baviti s nama, no mi smo bili
dovoljno spretni da malo po malo pobijedimo njihovu mrnju. Poeli
smo nastupati i na drugim skupovima kao diskutanti. Naravno da je svaki
od nas bio u trenu nadvikan. Ali, neki uspjeh je bio ipak ostvaren.
Upoznali su nas, a u krugu mase u kojem se ova spoznaja i produbila,
rasla je protiv nas odbojnost i srdba, pa smo se na naem prvom
velikom skupu mogli nadati posjeti naih prijatelja iz crvenog tabora, i
to u najveem broju.
Bilo mi je i samom jasno da e vrlo vjerojatno doi do velike eksplozije.
Treba izdrati ve i samu borbu, pa ako ne sada, ono za nekoliko
mjeseci. Sve je ovisilo samo o nama, i to ve od prvoga dana. Trebalo je
ovjekovjeiti na pokret, unato njihovom slijepom i bezobzirnom
djelovanju. Predobro sam poznavao mentalitet pristalica crvene strane, a
da ne bih znao, da otpor do samoga kraja, ne samo da pojaava utisak,
nego poveava i broj pristaa. Za ovaj se otpor mora biti odluan.
Tadanji prvi predsjednik partije gosp. Harrer nije vjerovao da bi mogao
pomoi mojim stavovima o snazi dolazeeg trenutka, pa je kao ponosan i
astan ovjek podnio ostavku. Na njegovo je
370
Obraun
mjesto stupio gosp. Anton Drexler. Za sebe osobno zadrao sam
organizaciju propagande i bezobzirno je provodio.
Kao termin odravanja tog prvog velikog narodnog skupa ovog jo
uvijek nepoznatog pokreta, odreen je 24. veljae 1920.
Osobno sam vodio sve pripreme. Bile su vrlo kratke. Openito, cijeli je
aparat bio podeen za trenutano donoenje odluka. Aktualna pitanja
vezana uz skup, morala su biti rijeena u roku 24 sata. Objavu
odravanja istog trebalo je oglasiti plakatima i letcima, ija je tenja bila
odreena stajalitima, a koja sam u grubim crtama ve prikazao u
raspravi o propagandi: Djelovanje na iroke mase, usredotoenje na mali
broj toaka, neprestano ponavljanje istih, samopouzdano i samosvjesno
svladavanje teksta u obliku neoborive tvrdnje, najjaa ustrajanost u
irenju i - strpljenje u oekivanju uspjeha.
Za boju smo svjesno izabrali crvenu, jer ona najee iba, a i trebala bi
nae protivnike najvie zgroziti i uzbuditi da nas na sve naine upoznaju
i zadre u sjeanju.
U nastupajuem vremenu, dolo je i u Bavarskoj do unutarnjeg
bratimljenja Marxizma i Centra u politiku partiju. Odmah se pokazalo
daje najvea briga ove vladaj ue partije, oslabiti utjecaj plakata na
crvene radnike mase, kao i pokuati ih potpunog zaustaviti. Kako
policija nije mogla nai ni jedan drugi razlog zbog kojega bi se
umijeala, nala je izgovor u nemogunosti odvijanja prometa, a
istovremeno je pruala pomo pritajenim tihim, crvenim saveznim
drugovima i njima za ljubav potpomagala takozvanu njemaku
nacionalnu partiju, koja bi u stotinama tisua internacionalno nahukanih
i zavedenih radnika, potpuno zatrla njemako bie. Ovi plakati, priloeni
prvom i drugom izdanju ove knjige mogu najbolje potvrditi snano
hrvanje kojim je ovaj mladi pokret morao izvoje-vati pobjedu. Oni e
sluiti i kao svjedodbe buduem svijetu o htijenju i ispravnosti naeg
uvjerenja te kao dokaz samovolje i bezobzirnosti takozvane nacionalne
vlasti u zaustavljanju njima neugodnog nacionaliziranja a time i
ponovnog pridobijanja irokih masa naeg narodnog obiljeja.
Poetak razvoja NSDAP-a
371
Oni e pomoi i u pobijanju miljenja kako se u Bavarskoj nalazila
nacionalna vlast, pa e buduim naratajima dokumentirati da nacionalna
Bavarska u godinama 1919., 1920., 1921., 1922., i 1923., nije bila
rezultat nacionalne vlasti, nego je tomu bila prisiljavana te je morala
imati obzira i prema postupno nacionalno osvje-tenom narodu.
Same vlasti su inile sve, da bi prekinule i onemoguile ovaj proces
ozdravljenja.
Od toga se moraju izuzeti samo dva ovjeka:
Tadanji ef policije gosp. Ernst Phncr i njegov vjerni savjetnik,
vrhovni inovnik Frick, bili su jedini vii dravni inovnici, koji su ve
tada imali hrabrosti, biti prvo Nijemci, pa tek onda inovnici. Na
najodgovornijem mjestu bio je gosp. Ernst Pohner, koji nije morao moliti
za milost masa, nego se svome narodnom biu osjeao odgovornim i
spremnim za ponovni uspon voljenog njemakog naroda, pa ako treba,
bio je spreman proigrati i rtvovati i vlastiti opstanak. On je bio dosadni
trn u oku svim potkupljivim inovnikim kreaturama, kojima nije stalo
do interesa vlastitog naroda i do njegove neophodne slobode, nego do
zapovjedi hranitelja kruhom, propisane zakonom trita, bez obzira na
dobrobit njima povjerenih nacionalnih dobara.
Prije svega, on je pripadao onim prirodama ljudi, koji se, za razliku od
veine naih uvara takozvanih dravnih autoriteta, ne boje narodnih i
zemaljskih izdajnika, nego u njima trae preostalo dobro pristojnog
ovjeka. Mrnja idova i marxista, sva njihova borba puna lai i
klevetanja bili su za njega jedina srea usred bijede naeg naroda.
ovjek granitne estitosti, antike skromnosti i njemake pouzanosti i
tonosti, za kojega uzreica Lieber tot als Sklave! (Bolje grob, nego
rob! ) nije bila fraza, nego je otjelovljenje njegovog cijelog bia.
On i njegov suradnik dr. Frick bili su u mojim oima, jedini od svih ljudi
na dravnom poloaju, koji su imali pravo zvati se suosnivaima
nacionalne Bavarske.
372
Obraun
No, prije nego to smo prili odravanju naeg prvog masovnog skupa,
morali smo pripremiti propagandni materijal kao i naela koja su tek
trebala biti data u tisak.
Smjernice koje su nam prilikom sastavljanja programa posebno lebdjele
pred oima, temeljito u objasniti u drugom tomu. Ovdje elim samo
napomenuti da nam je uspjelo ne samo dati oblik i sadraj naem
pokretu, nego i na razumljiv nain njihove ciljeve pribliiti irokim
masama.
U krugovima takozvane inteligencije, bilo je na na raun viceva i
poruga, a takoer i pokuaja kritike. No, djelovanje ovog programa,
potvrdilo je ispravnost naeg tadanjeg shvaanja.
Tih sam godina doivio nastanak mnogih novih pokreta, ali svi su oni
bez traga nestali i zameteni. Osta jedan jedini: Nacio-nalsocijalistika
njemaka radnika partija. I danas sam, vie nego ikada, vrsto uvjeren
da se tu partiju moe suzbijati, da je moe pokuati zakoiti, da mali
partijski ministri mogu zabraniti govor i rije, ali nikada vie nee moi
sprijeiti pobjedu naega miljenja.
Ako od ukupnog dananjeg dravnog ustroja i njegovih predstavnika ne
ostane ak ni sjeanje na ime, osnove nacionalso-cijalistikog programa
postat e temelji budue drave.
etveromjeseni rad na pripremi skupa prije sijenja 1920., priskrbio
nam je neka mala novana sredstva koja su nam dobro dola za tiskanje
naih prvih letaka, prvih plakata i naeg programa.
Kad za zavretak ovog toma uzimam prvi masovni skup pokreta, inim
to zato, jer je pomou njega probijen uski okvir jedne male udruge, a na
njenom mjestu stvorena je partija koja je po prvi puta naredivaki
djelovala na monog imbenika naeg vremena - javno miljenje.
Ja sam osobno tada imao jednu jedinu brigu: Hoe li dvorana biti puna ili
emo govoriti pred praznom koja zjapi. Bio sam vrsto uvjeren da e,
ako ljudi dodu, ovaj dan biti veliki uspjeh mladog pokreta. Tako sam u
strahu oekivao veer.
Poetak razvoja NSDAP-a
373
Otvorenje je trebalo biti u 19,30. U sveanu dvoranu Hofbrauhausa na
trgu u Munchenu, uao sam u 19,15. Od velike radosti umalo da mi ne
pue srce! Ogromna dvorana, koja mi se tada uini jo veom, bila je
prepuna ljudi, glava do glave, rame do ramena, masa od skoro dvije
tisue ljudi. A prije svega, doli su ba oni, kojima smo se i htjeli obratiti.
Vie od pola dvorane zauzeli su komunisti i neopredjeljeni. Doli su da
bi na prvi veliki skup im prije dokrajili.
No, sve se odigralo drugaije. Nakon to je zavrio prvi govornik, uzeo
sam rije ja. Samo nekoliko minuta kasnije, pljutale su upadice i
dobacivanja. U dvorani nastadoe snani sukobi. aka vjernih ratnih
drugova i ostali lanovi potukoe se sa izazivaima nereda i malo po
malo poee uspostavljati red. Mogao sam opet govoriti dalje. Nakon
jedno pola sata, uli su se ve poklici odobravanja, vika i urlanje.
Brzo sam uzeo program i poeo ga po prvi puta tumaiti.
Ubrzo su dobacivanja prestala. uli su se jo samo odobravajui poklici.
Kad sam konano proitao svih 25 teza, toku po toku, zamolio sam
cijelu tu masu ljudi, da o njima sami presude i daju svoje miljenje.
Jedan za drugim su poeli sve jae i jae oduevljeno klicati, jednoglasno
su prihvatili do tada objanjene teze, i kad je i posljednja teza nala put u
njihova srca, preda mnom je stajala dvorana puna ljudi zdruenih istim
uvjerenjem, novom vjerom i novom eljom.
Kada se nakon skoro etiri sata dvorana poela prazniti, a masa se, rame
uz rame, poput polagane rijeke, poela gurati, kotrljati, tiskati prema
izlazu, znao sam da su se temelji naeg pokreta upili u njemaki narod i
da vie nikada nee biti baeni u zaborav.
Bila je zapaljena vatra iz ijeg se ara mora iskovati ma, koji e
germanskom Siegfridu ponovno vratiti slobodu, a njemakoj naciji ivot.
I pored nadolazeeg uspona, osjetio sam boicu neumoljive Osvete kako
dolazi sa krivokletstvom od 9. studenoga 1918.
374
Obraun
Dvorana se polagano ispraznila. Pokret je zapoeo svoju trku.
Drugi tom
NACIONALSOCIJALISTIKI POKRET
Glava 1.
SVJETONAZOR I PARTIJA
Prva velika javna manifestacija naeg mladog pokreta odrana je 24.
veljae 1920. U sveanoj dvorani mtinchenskog Hof-brauhausa, mnotvu
od skoro dvije tisue nazonih, podastrijeto je dvadeset i pet teza
programa nove partije i svaka toka je usvojena i prihvaena s velikim
oduevljenim odobravanjem.
Time su bila data prva naela i smjernice borbe, koja je trebala srediti i
ukloniti itavu hrpu nereda, zastarjelih predodbi i pogleda koji vode
nejasnim i tetnim ciljevima. U taj kukavni i lijeni graanski svijet, kao i
u pobjedniki vlak marxistikog osvajakog vala, trebala se pojaviti nova
snaga, da bi u zadnjem trenutku zaustavila kola zlog udesa.
Bilo je samo po sebi razumljivo da se novi pokret smio samo nadati da
e zadobiti nuno potrebni znaaj i odgovarajuu snagu za ovu divovsku
borbu samo onda, ako mu od prvoga dana uspije u srcima svojih
pristalica probuditi sveto uvjerenje da se njime politikom ivotu ne
namee jedna nova izborna parola, nego im se predstavlja jedan novi
svjetonazor principijelnog znaenja.
Moe se lako zamisliti od kakvih je jadnih stajalita bio sklepan taj
takozvani partijski program, koji je s vremena na vrijeme bio
preiavan ili premodificiran. Moralo se staviti pod povealo
pokretake motive, posebno ovih graanskih Programskih komisija da
bi se steklo nuno razumijevanje za vrednovanje ovih programskih
nakaza.
Uvijek postoji jedna jedina briga, koja, ili pokree novu postavu
programa, ili izmjenu postojeeg; briga o sljedeem izbornom rezultatu.
Kako se u glavama ovih parlamentarnih dravnih umjetnika obiava
buditi pojava, da je dragi narod opet revoltiran i eli izmigoljiti iz
zaprege starih partijskih kola, oni obiavaju
378
Nacionalsocijalistiki pokret
nanovo podmazati rudo. Tada nastupaju zvjezdoznanci i partijski
astrolozi, takozvani iskusni i mudri, najee stari parlamen-tarci,
koji se iz svog bogatog politikog obrazovanja sjeaju analognih
sluajeva, dok konano ne potrgaju sve konce narodnog strpljenja i
ponovno se osjete ugroenima. Tada poseu za starim isprobanim
receptima, formiraju komisiju, okolo prislukuju to misli dragi narod,
njukaju po tiskovnim tvorevinama i tako polako omiriu to bi drage
iroke mase naroda rado eljele, od ega zaziru i emu se nadaju. Svaka
grupa zanimanja, da, ak svaka slubenika vrsta, biva najdetaljnije
prostudirana, da bi bile istraene i njihove najtajnije elje. Naravno, i
najobinije natuknice opasne opozicije postaju iznenada zrele za
preispitivanje i nerijetko izranjaju, na veliko udo njihovih izvornih
pronalazaa i iritelja, sasvim bezopasne, same po sebi razumljive, kao
znanstveno blago starih partija.
Nakon toga, sastaje se komisija i kontrolira stari program i izdaje novi
(gospoda pri tom mijenjaju svoja uvjerenja kao vojnik koulju na
bojinici, naime, uvijek tada, kad je stara sva uljiva!), pri emu svatko
dobiva svoje. Seljak dobiva zatitu svoga poljoprivrednog imanja,
industrijalac zatitu svoje robe, potroa zatitu svoje kupovine,
uiteljima budu poviene plae, inovnicima poboljane mirovine, o
udovicama i siroadi se treba pobrinuti drava u najirem opsegu, promet
biva pokrenut, tarife, a pogotovo porezi, trebaju biti snieni, ako ve ne
potpuno, ono skoro ukinuti. Ponekad se dogodi da se zaboravi neki sloj
ili se ne uje neto od narodnih elja. Tada se hitno umee to jo moe
stati, i to sve dotle, dok se mogu iste savjesti nadati, da su umirili i
zadovoljili svu tu vojsku obinih malograana, skupa sa njihovim
enama.Tako dakle moe, naoruan iznutra, s vjerom u dragoga Boga i
nepokolebljivom glupou izborno sposobnih graana zapoeti borba
kako se to ve kae, za novo oblikovanje carstva.
No, kad proe dan izbora, a parlamentarci odre posljednju narodnu
skuptinu za sljedeih pet godina, tada se odmaraju od dresure plebsa, da
bi se mogli okrenuti prema ispunjenju svojih ugodnijih i uzvienijih
zadataka.
Svjetonazor i partija
379
Programska komisija se ponovno raspada, a borba za obnovu stvari
poprima ponovno oblike borbe za dragi kruh svagdanji: tako naime
parlamentarci nazivaju svoje dnevnice.
Svakog jutra odlazi gospodin narodni zastupnik u visoki dom, ako ba ne
i unutra, ono barem do predvorja u kojem se nalaze liste nazonih. U
aru slube narodu, tamo upisuje svoje ime i uzima iste savjesti kao
zasluenu plau, malu odtetu za nastavljene iscrpljujue napore.
Nakon etiri godine ili openito u kritinim tjednima, kada se razrjeenje
parlamentarnih tijela sve vie blii, gospodu iznenada obuzima neki
neukrotivi i nesavladivi poriv. Budui da ovi ogranieni jadnici nita
drugo ne znaju, osim preobraziti se u hruta, naputaju ove
parlamentarne gusjenice veliko, zajedniko lutkarsko kazalite i izlijeu
obdarene krilima napolje ka dragom narodu. Oni se ponovo obraaju
svojim biraima, priaju o vlastitom napornom radu i zlonamjernoj
tvrdokornosti drugih, ali od nerazumljive mase, umjesto zahvalnog
pljeska, dobivaju ponekad surove, pa i omraene izraze neposredno u
glavu. Kad ova narodna nezahvalnost dostigne odreeni stupanj, tada
moe pomoi samo jedno jedino sredstvo: partija mora zasjati novim
sjajem, programu je potreban ispravak, komisija ponovno oivljava, i
prijevara poinje ispoetka. Ne treba se uditi uspjehu, kad se poznaje
tvrdoglava glupost naeg naroda. Vodena svojim tiskom i zabljesnuta
novim primamljivim programom, vraa se, kako graanska, tako i
proleterska biraka stoka ponovno u zajedniku talu i bira svoje stare
prevarante.
Tako se narodni ovjek i kandidat vladajueg sloja, ponovno pretvara u
parlamentarnu gusjenicu koja se prederava i deblja na dravnim
jaslama, da bi se nakon etiri godine ponovno preobrazila u leptira
preljevajui se u svim bojama.
Teko da postoji neto depremirajue od promatranja ove u trijeznoj
stvarnosti opetovane prijevare, koju je ovjek prisiljen gledati.
Iz takvog duhovno plodnog tla u graanskom sloju ne crpi se, dabome,
snaga da bi se izvojevala borba s organiziranom moi
380
Nacionalsocijalistiki pokret
marxizma. Na takvo to gospoda nikada ne gledaju ozbiljno. Uza svu
priznatu ogranienost i duhovnu inferiornost ovih parlamentarnih
medicinara bijele rase, ne mogu si ni oni sami ozbiljno umiljati dae se
putem zapadne demokracije izboriti protiv nauka za kojeg je ta
demokracija skupa sa svim to tu spada, u najboljem sluaju, samo
sredstvo koje opravdava svrhu, a koje ovjek koristi da bi ukrotio
protivnika i vlastitom djelovanju omoguio slobodan put. Ako naime i
samo jedan dio marxizma trenutno na vrlo pametan nain pokua
zavarati i razoriti neraskidivu vezu s osnovama demokracije, tada ipak ne
bi trebalo zaboraviti, da su se u kritinim trenutcima sva ova gospoda o
odluci veine, prema zapadnom demokratskom shvaanju, brinula kao o
lanjskom snijegu. To je bilo u vrijeme kada su graanski parlamentarci
sigurnost carstva vidjeli u nadmoi brojne mase, dok je marxizam
pomou hrpice uliara, dezertera, partijskih funkcionara i idovskih
literata na brzinu zgrabio mo, a demokraciji takve vrste s podsmjehom
opalio vruu pljusku. Tome pripada i uvjerljiva ud jednog takvog
parlamentarnog arobnog maga graanske demokracije, koji sluti da bi
sada ili u budunosti brutalna odlunost zainteresiranih i nositelja ove
svjetske kuge mogla biti jednostavno svladana pomou arobne rijei
zapadnog parlamentarizma.
Marxizam e marirati s demokracijom tako dugo, dok mu ne uspije
posrednim putem, za svoje zloinake ciljeve dobiti ak i potporu
odreenog nacionalnog duhovnog svijeta koji su ba oni odluili
iskorjeniti. Kada bi danas dolo do uvjerenja, da bi iz ovog opasnog kotla
nae parlamentarne demokracije iznenada mogla nastati veina, koja bi -
ako bi postojala makar samo na osnovi njezine za zakonodavstvo
opravdane brojnosti - marxizmu ozbiljno dola glave, bio bi to kraj
parlamentarnog opsjenjivanja. Nosioci prokletstva crvene internacionale,
tada bi, umjesto da usmjere svoj apel na demokratsku savjest, uputili
gorui poziv proleterskim masama, i njihova bi se borba jednim udarcem
iz ustajalog zraka dvorana za sjednice naega parlamenta prenijela u
tvornice i na ulice. Time bi s demokracijom istog asa bilo svreno, i sve
to nije uspjelo
Svjetonazor i partija
381
duhovnoj pokretljivosti narodnih apostola u parlamentima, uspjelo bi
munjevitom brzinom razjarenoj masi proletera, tono kao u jesen 1918.
Oni bi graanskom svijetu jednim udarcem pokazali kako je ludo
umisliti si, pomou sredstva zapadne demokracije, suprotstaviti se
idovskom osvajanju svijeta.
Kao to ve rekoh, za to je svakako potrebna uvjerljiva narav, da bi se
prema jednom takvom igrau vezali za pravila koja stoje na raspolaganju
samo za obmanjivanje ili vlastitu korist, a koja se bacaju preko ograde
onog asa, kada vie ne pridonose njegovoj prednosti.
Budui da se kod svih takozvanih graanskih nazora itava politika
borba u stvari sastoji samo u politikom hrvanju oko pojedinih
parlamentarnih stolica, pri emu se stavovi i naela, ve prema
svrsishodnosti, bacaju preko ograde kao hrpa pjeanog ba-lasta, tako su
naravno i njihovi programi prilagoeni toj svrsi i -obrnuto - time su
odmjerene i njihove snage.
Njima nedostaje velika magnetska snaga privlanosti koju iroke mase
gotovo uvijek slijede samo pod prisilnim utiskom veih, nadmonijih
nazora, koji im dokazanom moi bezuvjetnog povjerenja u sebe same, a
udrueni, jame fanatinom borbenom hrabrou.
Ali, u vremenu u kojem jedna strana, pa i tisuu puta zloinakog
svjetonazora, naoruana s najboljim orujem, krene na juri protiv nekog
stabilnog poretka, druga strana moe pruati otpor u nedogled, samo ako
se i sama zaodjene u formu nekog novog, u naem sluaju politikog,
djelovanja, a parole slabe i kukavike obrane zamijeni s bojnim
poklikom i hrabrim i brutalnim napadom. Ako bi zbog toga netko naem
pokretu, posebno od strane takozvanih nacionalno-gradanskih ministara,
uputio srani prigovor zbog bavarskog Centra, da on radi na prevratu,
takvom se politizirajuem krljavcu moe dati samo jedan odgovor:
Dabome, mi pokuavamo nadoknaditi sve ono, to ste vi vaom
zloinakom glupou svjesno propustili. Vi ste naelima vae
parlamentarne govedarske trgovine pripomogli ruenju nacije do
382
Nacionalsocijalistiki pokret
temelja; ali emo mi, i to u obliku napada, pomou uspostave novog
svjetonazora i fanatikom, nepokolebljivom obranom iz njegovih
temelja, izgraditi naem narodu stube, kojima e se jednog dana ponovno
popeti do hrama slobode.
Tako je u vremenu osnivanja naega pokreta, naa prva briga uvijek bila
usmjerena na sprjeavanje da se od boraca iz vojske, osnuje novo
udruenje uzvienijeg uvjerenja, koje bi moglo posluiti podupiranju
parlamentarnih interesa.
Prva preventivna mjera bila je priprema programa, iji je bio cilj
pospjeiti razvoj, koji je ve svojom unutarnjom veliinom bio sposoban
uplaiti male, slabane due naih dananjih partijskih politiara.
Koliko je tono bilo nae shvaanje o nunosti kljunih toaka programa,
najotrijeg sadraja, pokazalo se u onim sudbonosnim trenutcima iji su
nedostatci doveli do propasti Njemake.
Zbog takvih iskustava, bilo je jasno da se mora formirati novo dravno
shvaanje, koje e samo ponovno biti bitni sastojak novog shvaanja
svijeta.
#
Ve sam se u prvom tomu pozabavio rjeju narodni, kad sam morao
utvrditi da je ova oznaka premalo pojmovno ograniena, da bi dopustila
formiranje jedne zatvorene borbene jedinice. Pod ifrom narodni,
potuca se sada sve mogue, to pod nebeskim svodom o svemu bitnome
iri svoje poglede. No, prije nego li s toga prijeem na ciljeve i zadae
Nacionalsocijalistike njemake radnike partije, elim dati jasno
odreenje pojma narodni, kao i njegovog odnosa prema partijskom
pokretu.
Pojam narodni izgleda neodreeniji mnogostranim objanjenjem i
bezgraninom praktinom uporabom nego moda rije religiozan. Pod
tim se pojmom teko moe precizno predstaviti i smisao njegovog
misaonog shvaanja a i praktinog djelovanja. Pojam religiozan biva
shvatljiv tek u trenutku, u kojem se spaja
Svjetonazor i partija
383
s odreenim okvirnim formama svoga djelovanja. Jako je lijepo, iako
esto puta jeftino objanjenje, kada se bie nekog ovjeka oznai
duboko religioznim. Moda bi se nalo i takvih malobrojnih, koji tim
sasvim opim pojmom zadovoljavanju sami sebe, da, kojima on ak daje
jednu odreenu, manje vie jasnu sliku duevnog stanja. Kako se
meutim velika masa ljudi ne sastoji niti od filozofa niti od svetaca, bit
e da takva opa religiozna ideja, nekom pojedincu slui samo za
oslobaenje njegovih misli i djela, bez da vodi nekom uinku koji u
datom trenutku pobuuje unutarnju religioznu enju, pa da se iz isto
metafizikih, beskrajnih ukupnih predodbi, oblikuje jasno ogranieno
vjerovanje. Sigurno je da to nije svrha po sebi, nego samo sredstvo
svrhe; ipak, to je neosporno potrebno sredstvo, da bi se svrha uope
mogla postii. Ova svrha nije samo idealna nego, u krajnjem, eminentno
praktina. Kao to mora biti jasno, da najviim idealima uvijek
odgovaraju najdublje ivotne potrebe, tono tako kao to se kod plemia
uzviena ljepota nalazi u krajnjem u loginoj svrsishodnosti.
Time to vjera pomae ljudima da se uzdignu iznad razine ivotinjskog
ivotarenja, ona u stvarnosti pridonosi uvrivanju i sigurnosti njihove
egzistencije. Uzmimo dananje ovjeanstvo koje bi potaknuto odgojem
religiozno - umjerenog vjerovanja, ali u praktinom znaenju estitih -
moralnih naela, odbacivanjem religioznog odgoja i njegovim
nenadomjetanjem s neim istovrijednim, prouzroilo kod ovjeka teki
stres, a temelji njihovog postojanja bili bi snano uzdrmani. Moe se
dakle zakljuiti, da ovjek ne ivi samo zato da bi sluio viim idealima,
nego i obrnuto, da su ovi vii ideali, pretpostavka njegovog postojanja
kao ovjeka. Tako se krug zatvara.
Naravno, ve se i u samom opem pojmu religiozan nalaze pojedine
osnovne misli ili uvjerenja npr. ona o besmrtnosti due, o vjenosti
njezinog postojanja, postojanju jednog vieg bia itd. Ve same ove
misli, makar one bile za pojedinca itekako uvjerljive, podlijeu
praktinoj provjeri ovog vlastitog, a time i kolebljivog odobrenja ili
negiranja, sve dok ga potpuno ne preuzmu osjeaj
384 Nacionalsocijalistiki pokret
slutnje ili zakonska snaga apodiktikog vjerovanja. Ovo je prije svega
borbeni imbenik, koji priznanju religioznih osnovnih naela probija
otvor kroz koji vodi slobodan put.
Bez jasnog ogranienja vjere, religioznost bi u svojoj nejasnoj
mnogolikosti za ljudski ivot, bila ne samo bezvrijedna, nego bi
vjerojatno pridonijela opem rastrojstvu.
Slino pojmu religiozan ophodi se i s pojmom narodni. I u njemu se
nalaze pojedine osnovne spoznaje. One su ipak iako eminentnijeg
znaenja, prema svom obliku isto tako nejasno odreene, da bi se uzdigle
iznad vrijednosti jednog vie manje priznatog miljenja, tek tada, kad bi
bile obuhvaene okvirom politike partije kao osnovni elementi. Jer
ostvarenju ideala umjerenog svjetonazora po sebi i iz njega izvedenih
zahtjeva, ne slijedi iz istih osjeaja ili unutarnjeg htijenja ljudi, nego
podsjeanja na slobodu pomou ope enje za njom. Ne, tek kada
idealni poriv za neovisnou u obliku vojnih sredstava moi poprimi
izgled borbene organizacije, moe se gorua elja naroda pretvoriti u
predivnu stvarnost.
Svaki svjetonazor, pa bio on i tisuu puta pravilan i od najvee koristi za
ovjeanstvo, ostat e tako dugo beznaajan u praktinom ivotu naroda,
dok njegova naela ne postanu sastavnim dijelom borbenog pokreta, koji
e opet tako dugo biti partija dok se njezino djelovanje ne upotpuni
pobjedom njezinih ideja, a njezine partijske dogme ne stvore nova
dravna naela zajednice jednog naroda.
Meutim, ako opa duhovna predodba eli dolazeem razvitku biti
temeljem, tada je prvi preduvjet stvaranje bezuvjetno jasne slike o biu,
vrsti i opsegu ove predodbe, jer se pokret moe stvoriti samo na takvoj
osnovici, na kojoj unutarnja homogenost njegova uvjerenja moe razviti
nuno potrebnu snagu za borbu. Iz opih predodbi mora biti oblikovan
politiki program, a iz opeg svjetonazora politiko vjerovanje. Ovo e,
budui da njegov cilj mora biti praktino ostvarljiv, ne samo sluiti ideji
po sebi, nego e morati uzeti u obzir i borbena sredstva, koja moraju biti
raspolo-
Svjetonazor i partija
385
iva i primjenjiva za postignue pobjede ove ideje. Apstraktno pravoj
duhovnoj predodbi koju je ponudio programer, mora se pridruiti
praktino znanje politiara. Tako ideal, koji je zvijezda vodilja jednog
naroda, mora, naalost, vjeito uzimati u obzir i miriti se sa slabostima
ovog ovjeanstva, da i zbog ljudskih nedostataka ne bi od samog
poetka bio osuen na propast. Istraivau istine, mora se pridruiti i
poznavatelj ljudske psihe, da bi i iz redova vjeitih istina i ideala, mogao
izvui ono ljudski mogue, kako bi i mali smrtnici mogli postati likovi.
Provoenje ovog opeg svjetonazora i njegovog idealnog oblika u tono
ogranieno, strogo organizirano, duhovno i voljno jedinstvo politikog
vjerovanja i borbenog zajednitva od najvee je vanosti, jer samo od
njegovog sretnog rjeenja ovisi mogunost pobjede ideje. Ovdje mora iz
vojske milijuna ljudi, koji manje vie jasno i odreeno nasluuju ove
istine, djelimino ih moda i shvaaju, istupiti jedan i apokaliptikom
snagom iz klimave predodbe svijeta u irokim masama, formirati
granitna naela i preuzeti borbu za pravdu tako dugo, dok se iz igre
valova svijeta slobodnog miljenja ne uzdigne stijena asnog ujedinjenja
vjere i volje.
Ope pravo za jedno takvo djelovanje je utemeljeno u njegovoj
neophodnosti linog prava na uspjeh.
#
Ako iz rijei narodni pokuamo izvui unutarnju smi-saonu jezgru,
dolazimo do sljedeeg zakljuka:
Nae dananje dugorono politiko shvaanje svijeta poiva openito
govorei na predodbi, da dravi po sebi dodue odgovara iscrpljujua
kulturno-obrazovna snaga, i da ona nema nita zajednikog s rasnim
pretpostavkama, ve je prije svega proizvod gospodarske nunosti, u
najboljem sluaju prirodni rezultat politikog prodora moi. Ovo
temeljno gledite u svojoj logiki dosljednoj daljoj izvedbi vodi ne samo
ka krivom shvaanju rasnih iskonskih snaga, nego i poniavanju osobe.
Jer poricanje razliitosti
386
Nacionalsocijalistiki pokret
pojedinih rasa u odnosu na njihove ope kulturoloke snage, mora
nedvojbeno ovu najveu zabludu prenijeti i na procjenu pojedinca.
Prihvaanje jednakosti rasa, postaje osnovicom jednakog naina gledanja
naroda, a nadalje i pojedinaca. Otuda dolazi i sam internacionalni
marxizam, posebno preko Zidova Karla Marxa, koji ve dugo prenosi i
iri svjetonazore ureenja i shvaanja u obliku odreenih politikih
vjerovanja i vjeroispovijesti. Bez podloge jednog takvog ope poznatog
raspoloivog otrova, zauujui politiki uspjeh ovog uenja ne bi
nikada bio mogu. Karl Marx je stvarno bio jedan medu milijunima, koji
je u glibu lagano tonueg svijeta, sigurnim pogledom vizionara
prepoznao glavne otrovne tvari; zgrabio ih i poput maioniara donio u
obliku koncentriranog rjeenja za brzo unitenje neovisnog bia
slobodnih nacija na ovoj Zemlji. Sve to u slubi svoje rase.
Tako je marxisticko uenje, duhovni ekstrakt i saetak, dananjeg ope
vaeeg svjetonazora. Ve samo zbog toga, svaka je borba naeg
takozvanog graanskog svijeta protiv njega nemogua, da, ak smijena,
jer je ovaj graanski svijet u biti proet ovim otrovima i odan
svjetonazoru koji se od marxistickog razlikuje samo u stupnjevima i
osobama. Graanski svijet je marxisticki, ali vjeruje u mogunost
vladavine odreenih grupa graana (Graanstvo), dok marxizam tei da i
sam svijet planski preda u ruke idovstvu.
Nasuprot tome, narodni svjetonazor prepoznaje znaaj ovjeanstva u
njegovnim rasnim praelementima. On u principu u dravi vidi samo
sredstvo za postizanje svrhe, a svrha je odranje rasnog bia ovjeka.
Time on ni u kom sluaju ne vjeruje u jednakost rasa, ve u njihovoj
razliitosti razaznaje njihovu viu ili niu vrijednost i osjea se zbog tih
spoznaja obvezatnim prema vjeitoj volji, koja vlada univerzumom da
unapreuje pobjedu boljih i jaih, te zahtijeva potinjenost loijih i
slabijih. Time je u principu odan osnovnim aristokratskim zakonima
prirode i u principu vjeruje u valjanost tih zakona do posljednjeg
pojedinca. Ne vidi samo razliitu vrijednost rasa, ve i razliitu
vrijednost pojedinaca. Iz mase se po njemu izdvaja znaaj osobe i tako
djeluje nasuprot neorganizi-
Svjetonazor i partija
387
ranom marxizmu, organizirano. On vjeruje u nunost idealiziranja
ovjeanstva, jer samo u tome vidi pretpostavku za njegov opstanak.
Samo ono moe nepriznati pravo egzistencije etikoj ideji sve dok ona
predstavlja opasnost za rasni ivot nositelja vie etike; jer bi u jednom
iskrianom i pocrnenom svijetu, svi pojmovi ljudskih ljepota i
uzvienosti kao i sve predodbe idealizirane budunosti naeg
ovjeanstva bili za njih zauvijek izgubljeni.
Ljudska kultura i civilizacija na ovom dijelu Zemlje nerazdvojivo su
vezane za postojanje Arijaca. Njihovim izumiranjem ili propau, kugla
zemaljska bi opet utonula u tamni veo bezkul-turnog vremena.
Pokapanje postojanja ljudske kulture unitenjem njenih nositelja ini se u
oima narodnog svjetonazora najprokletijim zloinstvom. Tko se usudi
staviti ruku na svetu sliku Gospodina, ogrjeava se o dobrotu Stvoritelja
ovog uda i pomae progonu iz raja. Ba takav svjetonazor odgovara
unutarnjoj volji prirode, jer ona obnavlja i preporada svaku slobodnu
igru snaga, koje moraju voditi k trajnom obostranom uzvienom odgoju,
do konanog najboljeg ovjeanstva, osvajanjem posjeda ove Zemlje i
dobivanjem slobodnog puta' za rad na podrujima koja e leati dijelom
iznad, dijelom izvan nje.
Svi mi predviamo, da bi se u dalekoj budunosti ovjeanstvo moglo
susresti s problemima, za ije e prevladavanje biti pozvana samo
najbolja rasa kao vladajua, poduprta sredstvima i mogunostima cijele
kugle zemaljske.
#
Stoga je razumljivo, da jedan takav opi zakljuak u smislu sadraja
narodnog svjetonazora moe voditi ka tisuestrukom tumaenju.
injenica je, da jedva moemo nai i jedno od naih novijih politikih
utemeljenja, koje se nije nekako pozvalo na ovakvo shvaanje svijeta. Jer
ono upravo svojom vlastitom egzistencijom u odnosu na mnoge druge,
dokazuje razliitost svojih shvaanja.
388 Nacionalsocijalistiki pokret
Tako pred jednu jedinstvenu vrhunsku organizaciju vodenu marx-
istikim svjetonazorom istupa mete nazora, koji su prema zatvorenom
neprijateljskom frontu ve idejno slabo dojmljivi. Sa slabim orujem ne
mogu se izvojevati pobjede! Tek kad se - politiki voenom kroz
organizirani Marxizam -internacionalnom svjetonazoru suprotstavi jedan
isto tako jedinstveno organizirani i voen narodni svjetonazor, tek e se
tada, uz istu borbenu energiju, uspjeh preliti na stranu vjene istine.
Organizacijsko shvaanje nekog svjetonazora, moe se vjeno odrati
samo na osnovi odreene formulacije istog, i ono to vjeri predstavljaju
dogme, to su za izgraenu politiku partiju partijska naela.
Tako narodnom svjetonazoru mora biti pronaeno sredstm, koje mu daje
mogunost snanog borbenog zastupanja, slino kao to marksistika
partijska organizacija omoguuje slobodan put internacionalizmu.
Ovaj cilj slijedi Nacionalsocijalistika njemaka radnika
partija.
Da je jedno takvo partijsko odreenje narodnog pojma pretpostavka
pobjede narodnog svjetonazora, najbolje potvruje injenica, da je on
priznat, pa makar i posredno, i to od protivnika ove nae partijske
povezanosti. Upravo oni koji su naglaavali da nee biti umorni, da
narodni svjetonazor ni u kom sluaju nije nasljedni najam pojedinca,
nego drijema ili ivi u srcima sam Bog zna koliko milijuna, potvruju
injenicu opeg postojanja predodbi o pobjedi neprijateljskog
svjetonazora koji je, uostalom, zastupljen klasino, partijsko-politiki, a
kojega ba oni nisu htjeli ni najmanje ometati ili sprjeavati. Da je bilo
drugaije, tada bi njemaki narod morao ve danas izvojevati divovsku
pobjedu, a ne stajati na rubu ponora. Ono to je internacionalnom
shvaanju svijeta podarilo uspjeh, bilo je njegovo zastupanje putem
jedne olujno borbene organizacije politike partije; ono to je pokorilo
suprotni svjetonazor, bio je dotadanji nedostatak jedinstveno
oblikovanog njegovog zastupanja. Jedan se svjetonazor moe boriti i
Svjetonazor i partija
389
pobjeivati, ne neogranienom slobodom tumaenja nekog opeg
nazora, ve samo ogranienim, a time i sadrajnim oblikom politike
organizacije.
Zbog toga sam svoju vlastitu zadau vidio naroito u tome, da izopirne i
nakaradne materije opeg svjetonazora izvuem bitne ideje, da ih izlijem
u viemanje dogmatske oblike, koji su u svojim jasnim okvirima
sposobni jedinstveno sabrati i obuhvatiti sve ljude koji se na to obvezuju.
Drugim rjeima: Nacionalsocijalistika njemaka radnika partija,
preuzima iz osnovnih misaonih smjerova jedne ope narodne predodbe
o svijetu, bitne crte, a imajui u vidu praktinu stvarnost, vrijeme i
raspoloivi ljudski materijal, te njihove slabosti, iz njih stvara politiko
vjerovanje, koje je sada sa svoje strane u tako omoguenom strogo
organizacijskom opsegu, pretpostavka velikim narodnim masama da
izvojujupobjedonosnu bitku ovoga svjetonazora.
Glava 2.
DRAVA
Ve je u godinama 1920/21. naem je mladom pokretu, iz krugova
dananjeg preivjelog graanskog svijeta neprestano pred-bacivano, da
je na stav prema dananjoj dravi odbojan, zbog ega je partijsko-
politiko zatucano vitetvo svih smjerova, najavu suzbijanja borbe protiv
ove mlade neugodne pojave novog svjetonazora navijestilo svim
sredstvima. Naravno, namjerno je zaboravljeno, da si dananji graanski
svijet ni sam ne moe pod pojmom Drave predoiti jedinstvenu sliku te
drave, da ne postoji jedna jedinstvena definicija i daje ne moe ni biti.
Predavai naih visokih dravnih uilita, esto su u ulozi dravno-
pravnih uitelja, ija je najvea zadaa bila da za postojeu manje vie
sretnu egzistenciju, svojim milostivim hraniteljima, nadu objanjenja i
tumaenja. to je nemo-gunije stvorena neka drava, to su nejasnije
umjetne i nerazumljive definicije svrhe njezina postojanja. Sto bi trebao
npr. jedan carsko-kraljevski sveuilini profesor pisati o smislu i svrsi
drave u zemlji, ije je dravno postojanje zasigurno najvea nakaza
utjelovljena za sva vremena. Teka zadaa, kad se zna, da su dananji
uitelji, to se tie dravno pravnih stvari, manje obvezni istini, a mnogo
vie vezi s odreenom svrhom. A ta svrha glasi: Ovog monstruma
ljudskog mehanizma, sada zvanog drava, treba stanovito vrijeme odrati
i to pod svaku cijenu. Tada me udi, kada se pri raspravi o ovom
problemu, realna naela po mogunosti izbjegavaju, da bi se umjesto
toga zakopalo u mete etikih, 'obiajnih, moralnih i drugih
idealnih vrijednosti, zadaa i ciljeva.
Openito uzevi razlikuju se tri shvaanja: a) Grupa onih, koji u dravi
vide jednu vie manje dobrovoljnu zajednicu ljudi, potinjenu sili vlasti.
Drava
391
Ova je grupa najbrojnija. U njezinim se redovima nalaze udvarai naem
dananjem principu legitimiteta. U njihovim oima volja ljudi u cijeloj
ovog stvari ne igra nikakvu ulogu. U injenici postojanja drave nalaze
zasnovanost svete neranjivosti. Da bi se titila ova glupost ljudskog
mozga, potrebno je upravo hinduko oboavanje takozvanog dravnog
autoriteta. U glavama takvih ljudi dok mahne rukom iz sredstva nastaje
konana svrha. Drava vie nije tu da bi sluila ljudima, ve su ljudi tu,
da bi oboavali dravni autoritet, kojeg obuhvaa posljednji, kakav
takav, inovniki duh. Da se stanje ovih tihih, zanesenih i oduevljenih
oboavalaca ne bi pretvorilo u nemire, tu je dravni autoritet, da sa svoje
strane odrava red i mir. Ni on sada vie nije ni svrha ni sredstvo.
Dravni autoritet se ima brinuti o redu i miru, i obrnuto, mir i red opet
imaju zadatak omoguiti opstojnost dravnog autoriteta. Unutar ovih
dvaju polova mora se odvijati cjelokupan ivot.
U Bavarskoj e jedno takvo shvaanje zastupati u prvom redu dravni
umjetnici bavarskog Centra, nazvanog Bavarska narodna partija; u
Austriji su to bili crno-uti Legitimisti, u ijim su redovima naalost
esto takozvani konzervativni elementi, ija se predodba o dravi kree
istim kolosijekom.
b) Druga grupa ljudi je neto malobrojnija, jer se njoj moralo pribrojiti
one koji za postojanje drave barem postavljaju i uvjete. Oni ne ele
samo jedinstveno upravljanje, nego po mogunosti i isti jezik - pa makar
samo zbog opih upravno-tehnikih stajalita. Dravni autoritet nije vie
jedina i iskljuiva svrha drave, ve tu pripada i poboljanje dobrobiti
potinjenih. Misli o slobodi, esto krivo shvaene vrste, uvlae se u
shvaanje ovih krugova u dravi. Oblik vlasti ne ini se vie
nedodirljivom injenicom njegovog postojanja po sebi, ve se preispituje
njegova svrhovitost. Svetost starosti ne titi od kritike sadanjosti.
Uostalom, vlada miljenje da se od drave prije svega oekuje da titi
gospodarski ivot pojedinca, koji se prosuuje s opih stajalita
gospodarskog renta-biliteta. Glavne zastupnike ovih pogleda susreemo
u krugovima naeg normalnog njemakog graanstva, naroito u onima
iz nae liberalne demokracije.
392
Nacionalsocijalistiki pokret
c) Trea grupa je brojano najmanja.
Ona je u dravi odmah vidjela sredstvo za ostvarenje esto nejasno
predstavljenih tendencija politike moi, jednog govorno uoblienog i
jedinstvenog dravnog aparata. Zelja za jedinstvenim dravnim jezikom
ne izraava pri tome samo nadu, da se time ovoj dravi stvore samo
vrsti temelji za vanjski porast moi, nego ne manje - uostalom u osnovi
krivo - miljenje, da se jednom tako odreenom smjeru omogui i
provoenje nacionalizacije.
U posljednjih sto godina, bila je prava tuga i nevolja biti prisiljen gledati,
kako se u ovim krugovima, ponekad u najboljoj namjeri poigravalo
rjeju germanizirati. I sam se sjeam kako se u mojoj mladosti ova
oznaka tumaila u potpuno nevjerojatnim krivim predodbama. ak se i
u staronjemakim krugovima tada moglo uti miljenje, da bi s
austrijskim Nijemstvom uz pojaanu pripomo vlasti, mogla vrlo dobro
uspjeti germanizacija austrijskog Slavenstva, pri emu nije bilo ni
najmanje jasno, da germanizacija moe biti provedena samo na tlu,
nikada na ljudima. Jer ono to se uope podrazumijevalo pod tom rjeju,
bilo je samo prisilno vanjsko prihvaanje njemakog jezika. Najvea je
misaona pogreka vjerovati, to kaemo mi, da bi od jednog Crnca ili
Kineza mogao nastati Nijemac, zato to ui njemaki i to je i ubudue
spreman govoriti njemakim jezikom, a moda ak i dati svoj glas nekoj
njemakoj politikoj partiji. Da je svaka takva germanizacija, ustvari,
degermanizacija nije naem graanskom nacionalnom svijetu nikada bilo
jasno. Jer ako danas nametanjem jedinstvenog jezika budu premotene i
konano izbrisane razlike meu narodima, koje vidljivo upadaju u oi, to
onda znai poetak kvarenja vrste, a time, u naem sluaju, ne
germaniziranje, ve unitenje germanskog elementa. U povijesti se
preesto dogaa, da vanjskim sredstvima moi osvaja dodue uspijeva
potinjenima nametnuti svoj jezik, ali da se i nakon tisuu godina govori
jezik drugoga naroda, a pobjednici ustvari postaju pobijeeni.
393
Kako se narodno obiljeje, bolje rei rasa, ne nalazi u jeziku nego u krvi,
moglo bi se o nekoj generaciji govoriti tek kada bi se uspjelo promijeniti
krv pokorenih. Ali, to je nemogue, jer se deava da uslijed mijeanja
krvi, dolazi do promjene koja znai samo opadanje razine krvi vie rase.
Krajnji uinak takvog procesa bio bi dakle, unitenje upravo onih
svojstava, koja su jednom osvajaki narod osposobila za pobjedu.
Kulturne snage bi naroito nestale zbog parenja s niom rasom, pa ve i
tada, kad bi ovako nastala mjeavina i tisuu puta govorila jezikom
prijanje vie rase. Jo e se neko vrijeme odravati borbeno hrvanje
razliitih duhova, pa se moe dogoditi, da narod koji polako sve dublje
tone, svojim zadnjim usponom, iznese na vidjelo iznenaujue kulturne
vrijednosti. Ipak, to mogu biti samo pojedinani elementi koji pripadaju
vioj rasi, ili krianci, kod kojih je nakon prvog krianja prevagnula
bolja krv koja se pokuava probiti; ali to nikada ne mogu biti konani
proizvodi mijeanja. U ovima e se uvijek nazirati kulturni nazadak.
Danas se mora smatrati sreom da je izostala germanizacija u smislu
Josipa II. u Austriji. Njezin bi uspjeh vjerojatno odrao austrijsku dravu,
ali bi govorno zajednitvo dovelo do pada rasne razine njemake nacije.
Tijekom stoljea iskristalizirao bi se odreeni nagon stada, pa bi ak i
samo stado postalo manje vrijedno. Moda bi bio roen dravotvorni
narod, ali bi kulturni narod, bio izgubljen.
Za njemaku naciju je bilo bolje da je ovaj proces mijeanja izostao, ako
ne zbog plemenite uvidavnosti, ono bar zbog kratkovidne ogranienosti
Habzburgovaca. Da je bilo drugaije, njemaki bi se narod danas jedva
moglo nazvati kulturnim imbenikom.
Ali, ne samo u Austriji, nego su i u Njemakoj postojali, a postoje i sada,
takozvani nacionalni krugovi koji pokreu slina kriva razmiljanja.
Toliko od mnogih traena politika prema Poljskoj u smislu germanizacije
Istoka, temeljila se naalost, skoro uvijek na pogrenom zakljuku. I
ovdje se takoer vjerovalo da se germanizacija Poljskog elementa moe
provesti isto jezinim ponijemi-
394
Nacionalsocijalistiki pokret
vanjem. I ovdje bi rezultat bio koban: Narod tude rase, koji na
njemakom jeziku izrie svoje tude misli, kompromitirajui uspon i ast
naeg narodnog bia putem svoje vlastite manje vrijednosti.
Kako je ve danas nesaglediva teta, koja je posrednim fJutem nanesena
naem Nijemstvu time, to je njemaki zaneseno idovstvo stupanjem na
ameriko tlo, radi neznanja mnogih Amerikanaca, pripisano na njemai
raun! Nitko nee prozrijeti, zbog isto vanjske injenice, da ovi uljivi
narodni preobraenici, doseljeni s Istoka, najee govore njemaki, kao
dokaz svoga njemakog podrijetla i narodne pripadnosti.
Ono to je u povijesti bilo korisno germanizirano, bilo je tlo koje su
naipretci stekli maem i naselili njemakim seljacima. Kako su oni pri
tome naem narodnom tijelu dodali tuu krv, time su djelovali na rasulo
naeg unutarnjeg bia, koje je time - naalost mnogostruko, ak i kod
onih, samo pokropljenih - urodilo njemakim nadindividualizmom.
I u ovoj treoj grupi drava u odreenom smislu jo se uvijek kao
samosvrhovitost, zadrava dravotvornost kao najviu zadau ljudskog
postojanja. Saeto se moe zakljuiti sljedee: Ni jedan od ovih nazora,
nema svoje najdublje korjene u spoznaji da kulturnotvorne i
vrijednosnotvorne snage u biti poivaju na rasnim elementima, i da
drava, dakle smisleno kao svoju najviu zadau, mora vidjeti
odravanje i uspon rase, toga temeljnog uvjeta svega ljudskog kulturnog
razvitka.
Vanjski zakljuak svakog krivog shvaanja i pogleda na bie i svrhu
drave moe se pokazati na idovu Karlu Marxu : Dok je graanski
svijet napustio dravno shvaanje rasnih obveza, a da istovremeno nije
uspio formulirati neko drugo, utrlo si je samo put uenje koje negira
dravu po sebi.
Ve na ovom podruju, svaka borba graanskog svijeta protiv
marxistike Internacionale, mora glatko zakazati. On je ve davno
rtvovao same temelje, koji bi bili nezaobilazno potrebni kao potpora
vlastitog idejnog svijeta. Njegov rastrgani protivnik, brzo je uoio
slabosti njegove vlastite graevine, i napao ga orujem koje mu je on
sam, iako nevoljko, isporuio bez velikog otpora.
Drava
395
Zato je prva obveza novog pokreta, koji je izrastao na tlu narodnog
svjetonazora, brinuti se da shvaanje o biu i svrsi postojanja drave
poprimi jedinstven i jasan oblik.
Tada je naelna spoznaja, da drava ne predstavlja svrhu, nego sredstvo.
Ona je svakako pretpostavka za izgradnju vie ljudske kulture, a nikako
njen uzrok. Ona se, tovie nalazi iskljuivo u postojanju jedne za
kulturu sposobne rase. Na Zemlji bi moglo postojati i stotine uzornih
drava, ali u sluaju izumiranja nosilaca arijske kulture, ne bi ni bilo
nikakve kulture, koja bi odgovarala duhovnoj visini sadanjeg
najuzvienijeg naroda. Moe se ii i dalje i rei, da injenica postojanja
ljudske dravne tvorevine, ni najmanje ne bi iskljuila mogunost
unitenja ljudskog roda, ukoliko bi nadmona duhovna sposobnost i
elastinost, bila izgubljena zbog nedostataka rasnih nositelja spomenutih
vrijednosti.
Kada bi na primjer danas povrina Zemlje zbog nekog tektonskog
dogaaja bila uznemirena, a iz plime oceana se izdigla nova Himalaja,
bilo bi to unitenje ljudske kulture jednom jedinom stravinom
katastrofom. Ne bi vie postojala ni jedna drava, bile bi unitene veze
svih poredaka, uniteni i razbacani dokumenti tisuugodinjeg razvitka,
ostalo bi jedno ogromno vodom i muljem poplavljeno polje leeva. Ali,
ako bi se iz tog kaosa strahote odrao makar i mali broj ljudi odreene
kulturno nadarene rase, time bi se nakon tisuu godinjeg trajanja
zemljinog smirenja i oporavka, sauvali dokazi ljudske stvaralake
snage. Zemlju bi potpuno opustoilo samo unitenje zadnje kulturno
nadarene rase i njezinih pojedinanih obnaatelja. Obrnuto, vidimo i
sami na primjerima sadanjice, da dravne tvorevine u svojim
plemenskim poecima, kod nedovoljne genijalnosti njihovih rasnih
nosilaca, nisu mogle biti sauvane od propasti. Kao to su se u prolosti
mnoge ivotinjske vrste morale ukloniti drugima i nestati bez traga, tako
se mora ukloniti i ovjek, ako mu nedostaje odreena duhovna snaga
koja mu sama doputa nai nuno oruje za samoodranje.
Nije drava po sebi ta, koja odrava odreenu kulturnu visinu, ona moe
odrati samo rasu, koja ovu uvjetuje. U drugom
396
Nacionalsocijalistiki pokret
sluaju, moe drava kao takva postojati i stoljeima, dok kao posljedica
razmnoavanja rase, koje ona niim nije sprijeavala, ne uniti
sposobnost, koja uvjetuje opu ivotnu sliku jednog naroda, i ve davno
doivljava promjenu i svoj duboki pad. Dananja drava primjerice,
moe kao formalni mehanizam vrlo dobro, i tako. i tako, dugo
obmanjivati svoje postojanje, ali rasno trovanje naeg narodnog tijela,
svakako dovodi do kulturne propasti, koja ve sada zastraujue dolazi
do izraaja.
Tako pretpostavka za odravanje vieg ovjeanstva nije drava, nego
narodno obiljeje koje je zato sposobno.
Ova e sposobnost, u naelu uvijek postojati, ali na praktino djelovanje
mora biti potaknuta samo putem odgovarajuih vanjskih uvjeta. Kulturno
i stvaralaki nadarene nacije, ili bolje rase, nose ove sposobnosti
prikrivene u sebi, ak i kada trenutno nepovoljne vanjske prilike ne
doputaju njihovo ostvarenje. Otuda i nevjerojatna glupost, Germane
predkranskog vremena oznaavati nekulturnima ili ak barbarima.
Oni to nikada nisu bili. Razvitak njihovih stvaralakih snaga, sprjeavala
je surovost njihovog nordijskog zaviaja. Da su se, bez bilo kojeg
antikog svijeta, nali u povoljnijem irokom junom prostranstvu, i da
su imali u materijalu niih ljudskih rasa prvu tehniku pomo, bili bi se,
uz svoje skrivene kulturnotvorne sposobnosti, razvili u najblistavije
cvjetove, kao to je npr. sluaj s Helenima. Samo, ova kulturno
stvaralaka uroena snaga ne izvire sama samo iz njihove nordijske
klime. Laponac, doveden na jug, kulturno bi djelovao tako malo, kao
otprilike Eskim; Ne, ova predivna stvaralaki oblikovna sposobnost je
udijeljena upravo Arijcu, a hoe li je on nositi usnulu u sebi, ili e je
darovati u budnom stanju, ovisi od toga jesu li mu to doputale okolnosti
ili gaje sprijeila neka negostoljubiva priroda.
Iz toga proizilaze sljedee spoznaje:
Drava je sredstvo za ostvarivanje svrhe. Njena je svrha odra vanje i
unaprjeivanje drutvene zajednice fiziki i duhovno istovrsnih ljudskih
bia. Samo ovo odravanje obuhvaa u prvom redu rasno postojanje i
doputa slobodni razvoj svih snaga koje
Drava
397
drijemaju u ovoj rasi. Jedan njihov dio u prvom e redu sluiti odranju
fizikog ivota, a tek drugi unaprjeivanju daljnjeg duhovnog razvoja. U
stvarnosti, uvijek e jedno biti pretpostavka drugome.
Drave koje ne slue toj svrsi su prave nakaze, da, izrodi. injenica
njihovog postojanja to jako malo mijenja, kao otprilike uspjeh jedne
gusarske druine, koja odobrava razbojnitvo.
Mi nacionalsocijalisti, kao pobornici novog svjetonazora, nikada se ne
smijemo postaviti na ono znamenito tlo - k tome krivih - injenica. U
tom sluaju mi vie ne bismo bili pobornici jedne nove, velike ideje,
nego kulisa dananjih lai. Mi otro razlikujemo dravu kao posudu i
rasu kao njen sadraj. Ova posuda ima svoj smisao samo tada, ako moe
zadrati i tititi sadraj; u drugom je sluaju bezvrijedna.
Prema tome, najvia svrha narodne drave je briga za odranjem onih
rasnih praelemenata, koji kao kulturni davaoci, daju ljepotu i
dostojanstvo uzvienom ovjeanstvu. MiArijci, moemo, dakle, u
jednoj dravi predstavljati samo ivi organizam naroda, koji ne samo da
osigurava odranje ovog narodnog obiljeja, nego daljom duhovnom i
idejnom nadogradnjom svojih sposobnosti vodi ka najvioj slobodi.
Ono to nam se danas ipak pokuava nametnuti kao drava, je najee
izrod najdublje ljudske prijevare, ija je posljedina pojava - neizreciva
tuga.
Mi nacionalsocijalisti znamo da emo s ovim shvaanjem u dananjem
svijetu biti drani revolucionarima i kao takvi igosani. Ve samo nae
miljenje i djelovanje ne smije ni u kom sluaju biti odreeno
odobravanjem ili odbojnou naega vremena, nego vezano obvezom
prema istini, koju smo prepoznali. Tada smijemo biti uvjereni, da e
pronicljivi pogled potomstva, na dananji postupak, ne samo razumjeti,
nego e biti potvren kao pravilan i oplemenjen.
#
398
Nacionalsocijalistiki pokret
Za nas nacionalsocijaliste iz toga proizlazi i mjerilo za vrednovanje
drave. Ova e vjernost biti relativna sa stajalita pojedinca narodnog
bia i apsolutna za ovjeanstvo po sebi. To drugim rijeima znai:
Kakvoa jedn e dra ve ne moe biti vredno vana prema kulturnoj razini
ili prema njenoj moi u okviru ostalog svijeta, ve iskljuivo samo po
stupnju kakvoe ove institucije, ako narodno bie ikada doe u pitanje.
Drava moe biti vrednovana kao vrijednosni uzor, ne samo ako
odgovara ivotnim uvjetima jednog od nje zastupanog narodnog
obiljeja, nego ako se ovo narodno obiljeje i praktino odrava na
ivotu upravo vlastitom egzistencijom - sasvim je svejedno, koje e ope
znaenje pripasti ovoj tvorevini u okviru ostalog svijeta. Jer nije zadaa
drave proizvoditi sposobnosti, nego samo one, koje raspoloivim
snagama kre i osiguravaju slobodan put. Dakle, obratno, drava moe
biti oznaena loom ako ona uza svu kulturnu visinu obnaatelja ove
kulture, upropasti njihov rasni sastav. Time ona praktino razara
prepostavku za dalji nastavak ove kulture, koju nije stvorila drava, nego
je ona plod kulturno stvaralakog narodnog bia, osiguranog postojeim
dravnim okvirom. Drava ak ne predstavlja sadraj, nego samo oblik.
Postoji, dakle, dotina kulturna razina nekog naroda, a ne vrijednosno
mjerilo o valjanosti draveu kojoj on ivi. Jako je shvatljivo, da kulturno
visoko nadaren narod daje vrijedniju sliku, nego crnako pleme; a ipak,
dravni organizam prvoga promatran prema ispunjenju svoje svrhe moe
biti loiji nego onaj Grnev. Premda najbolja drava i najbolji dravni
sustav nisu u stanju iz jednog naroda izvui sposobnosti koje
jednostavno ne postoje i nikada nisu postojale, tako je isto neka drava
sigurno u stanju pomou od nje same doputenog ili podravanog
unitenja uroeno postojeih sposobnosti rasnih kulturnih nositelja
dovesti u budunosti do njihova izumiranja.
Prema tome, procjena vrijednosti drave, moe biti u prvom redu
odreena relativnim koristima koje ona posjeduje za odreeno narodno
bie, a ni u kom sluaju znaajem koji joj po sebi pripada u svijetu.
Drava
399
Ovaj relativni sud moe biti donesen dobro i brzo, ali sud o apsolutnoj
vrijednosti - vrlo teko, budui da ovaj apsolutni sud ne donosi drava,
nego ga mnogo ee odreuje vrijednost i uz-vienost dotinog naroda.
Kada se dakle govori o vioj misiji drave, ne smije se zaboraviti, da se
via misija uglavnom nalazi u narodnom obiljeju, kojem drava putem
organske snage svoje opstojnosti treba omoguiti slobodan put.
Ako dakle postavimo pitanje, kako treba biti stvorena drava, koju mi
Nijemci trebamo, tada prvo trebamo jasno znati, koji e ona narod
obuhvaati i kojoj e svrsi sluiti.
Nae njemako narodno bie naalost vie ne poiva na jednoj
jedinstvenoj rasnoj jezgri. Proces stapanja razliitih pra-sastojaka jo nije
daleko uznapredovao, da bi se moglo govoriti o nekoj novonastaloj rasi.
Suprotno: krvno trovanje koje je pogodilo nae narodno tijelo ve od
tridesetogodinjeg rata, nije vodilo samo ka rastvaranju nae krvi, nego
se slino dogodilo i s naom duom. Otvorene granice nae domovine,
prislanjanje na negermansko strano tijelo uzdu graninih podruja, ali
prije svega, brzi priliv strane krvi u nutrinu samog carstva, ne ostavlja
zbog stalnog obnavljanja, ni malo slobodnog vremena za apsolutno
stapanje. Od toga nee biti skuhana nikakva nova rasa, nego e rasni
sastojci ostati jedni uz druge, s posljedicom, da e naroito u kritinim
trenucima kada se stado obiava skupljati, rastjerati njemaki narod na
sve strane svijeta. Osnovni rasni elementi nisu samo teritorijalno razliito
utaboreni, nego i pojedinci, u okviru istog podruja. Pored nordijskog
naroda, istoni, pored istonog, dinarski, pored oba zapadni, a izmeu,
mjeanci. S jedne strane, to je veliki nedostatak: Njemakom narodu
nedostaje svaki sigurni instinkt stada, koji je zasnovan jedinstvom krvi i
titi naciju u posebno prijeteim momentima, ukoliko se kod takvih
naroda odmah ne izgube sve male razlike, pa se zajednikom neprijatelju
suprotstave stvorivi zatvoreni front jedinstvenog stada. Na naim
preostalim nepomi-jeanim rasnim elementima najrazliitijih vrsta, koji
su ostali ivjeti
400 Nacionalsocijalistiki pokret
jedni pored drugih, utemeljeno je ono to se u nas oznaava rjeju
nadindividualnost. U mirnodopskom vremenu ona nam ponekad moe
pruiti dobre usluge, ali sve u svemu uzevi, prikratila nam je put do
vladanja svijetom. Da je njemaki narod u svom povijesnom razvoju
imao osjeaj jedinstva stada, kao to je ono dobro dolo drugim
narodima, tada bi njemako carstvo danas bilo gospodar zemaljske
kugle. Svjetska bi povijest uzela drugi zamah, i nitko ne zna bi li se ovim
putem moglo ostvariti ono, emu se danas zasljepljeni pacifisti nadaju,
da e isprositi plakanjem i preklinjanjem: Mir poduprt, ne mahanjem
palminim granama uplakanih ojaenih pacifistikih ena, nego utemeljen
pobjednikim maem vladajueg naroda, koji se stavio u slubu Svijeta.
injenica nepostojanja krvno istovjetnog narodnog bia, donijela nam je
neizrecivu tugu. Ona je mnogim malim njemakim vlastodrcima
darovala rezidencije, a njemakom narodu oduzela pravo gospodara.
Na narod jo i danas pati od ove unutarnje rastrganosti, i ve samo to,
to nas je unesreilo u prolosti i sadanjosti, moe nam ubudue donijeti
blagoslov. Jer kako god s jedne strane bilo tetno da je izostalo potpuno
mijeanje naih izvornih rasnih sastojaka, time je s druge strane kao
sretna okolnost bio sprijeen nastanak jedinstvenog narodnog tijela, te je
bar dio nae najbolje krvi ostao ist i time izbjegnuto bezuvjetno rasno
potonue.
Sigurno je, da bi prilikom potpunog mijeanja naih rasnih praelemenata,
nastalo samo jedno zaokrueno narodno tijelo, koje bi bilo, kao to svako
rasno krianje potvruje, ispunjeno neznat-nijim kulturnim
sposobnostima, nego to je zadralo najvie mogue prapoetne sastojke.
To je blagoslov izostanka potpunog mijeanja, zbog kojeg jo i danas u
naem njemakom biu postoje veliki nezmjeani dijelovi nordijsko
germanskog ovjeanstva, u kojem se nalazi najvrednije blago nae
vidljive budunosti. U tmurnim vremenima nepoznavanja svih rasnih
zakona o ravnopravnom odnosu, u kojem se ovjek pojavljuje samo kao
ovjek, mogla je nedostajati jasnoa o razliitim vrijednostima pojedinih
izvornih
Drava
401
elemenata. Danas znamo da bi nam potpuno mijeanje sastavnih dijelova
narodnog obiljeja u smislu jedinstvene cjeline moda darovalo vanjsku
mo, ali bi ipak najvii cilj ovjeanstva ostao nedostian, jer bi se jedini
obnaatelj, kojega je Sudbina oito predvidjela za ovo dovrenje, uguio
u opoj rasnoj kai jedinstvene narodne cjeline.
Ono to je bez naeg djelovanja sprijeila dobrostiva Sudbina, moramo
danas jo ispitati i vrednovati sa stajalita nae konane spoznaje.
Tko na ovoj Zemlji govori o poslanju njemakog naroda, mora znati, da
se ono moe sastojati samo u stvaranju drave, koja svoju najviu
dunost vidi u odranju i unaprjeivanju nepovredivosti preostalih
najplemenitijih sastojaka naeg naroda, da, koje vidi cijelo ovjeanstvo.
Time si je drava po prvi puta postavila najuzvieniji unutarnji visoki
cilj. Nasuprot smijenim parolama o osiguranju mira i reda, zbog mirnog
omoguavanja uzajamnog lopovluka, dobrotom Svemoguega ove
Zemlje postavljena je zadaa odranja i unaprjeivanja poklonjenog
najvieg ovjeanstva, kao stvarno plemenito poslanje.
Iz jednog mrtvog mehanizma koji postoji, samo da postoji, treba biti
oblikovan iv organizam s iskljuivom svrhom: sluiti uzvienoj ideji.
Njemako carstvo kao drava treba obuhvatiti sve Nijemce sa zadaom,
da se iz ovog naroda ne samo ujedine i odre svi najvredniji sastojci
izvornih rasnih elemenata, nego da ih se polako i sigurno uzdigne do
vladajuegpoloaja.
*
Time na mjesto jednog u biti okamenjenog poloaja nastupa borbeno
razdoblje.
Ipak, kako to ve uvijek biva u svemu na ovome svijetu, i ovdje treba
zadrati svoje znaenje izreka: Wer rastet - rostet (Tko se odmara-taj
hra), i nadalje, daje pobjeda uvijek u napadu.
402
Nacionalsocijalistiki pokret
to je pri tome vei borbeni cilj, koji nam lebdi pred oima i to je manje
razumijevanja irokih masa u tom trenutku, to su prema iskustvima
svjetske povijesti gorostasniji ovi uspjesi - i njihov znaaj, ako je cilj
pravilno shvaen i borba provedena nepokolebljivom ustrajnou.
Za mnoge dananje dravne inovnike upravljae bit e umirujue
djelovati na odravanju datog stanja, nego ih prisiljavati na borbu za
jedno dolazee. Oni e u dravi mnogo lake osjetiti mehanizam koji je
tu samo zato, da bi sebe samog odrao na ivotu, kao to i njihov ivot
pripada dravi, kako to oni obiavaju izraziti. Kao da bi stvorenje
narodnog bia logiki moglo sluiti neemu drugom, a ne narodnom
biu, ili da bi ovjek mogao djelovati za nekoga drugoga, a ne opet za
ovjeka. Naravno da je, kao to je reeno, lake u dravnom autoritetu
vidjeti formalni mehanizam organizacije, nego suvereno utjelovljenje
nagona za samoodranjem naroda na Zemlji. U jednom sluaju je ovaj
slabi dravni duh, isto kao i dravni autoritet, svrha po sebi, a u drugom
samo mono oruje u slubi velike i vjene ivotne borbe za opstanak,
oruje koje svakome slui, jer ono nije formalno mehaniko, nego izraz
zajednike elje za odravanjem ivota.
Otuda emo i u borbi za nae novo shvaanje, koje sasvim odgovara
vjekovnom smislu stvari, u drutvu nai malo borbenih sljedbenika koji
su ne samo tjelesno, nego naalost i duhovno esto puta zastarjeli. Samo
e izuzetci, starci mlada srca i svjee odranog duha, doi k nama iz tih
slojeva, nikada oni koji u odravanju zateenog stanja vide zadnji smisao
svog ivotnog zadatka.
Nama nasuprot, stoji beskrajna vojska manje zlonamjerno tetnih, nego
sporo razmiljajuih ravnodunih, zainteresiranih za odravanje
dananjeg stanja. Ve se upravo u ovom prividnom beznau naeg
snanog hrvanja nalazi veliina nae zadae, a takoer i zasnovanost
uspjeha. Bojni pokli, koji e sitne due od poetka ili preplaiti, ili
uskoro dovesti do oaja, postat e signalom okupljanja istinskih borbenih
priroda. Pri tome treba biti jasno: Kada se u narodu pojavi odreena
koliina najvie energije i odlunosti \
Drava
403
one se ujedine sa zajednikim ciljem, konano nestaje tromost irokih
masa; tada ti mali postotci izrastaju u gospodare sveukupnog broja.
Svjetsku povijest ine manjine kada se u njima otjelovi volja i odlunost
veine.
Ono to se danas mnogima moe initi oteavajuim, u stvarnosti je
pretposta vka nae pobjede. Upra vo se u veliini i tekoama nae
zadae nalazi vjerojatnost, da e se za njezinu borbu nai samo najbolji
borci. U ovom se odabiru i nalazi garancija uspjeha.
#
Uostalom, ve i sama priroda odluuje i korigira odreenu rasnu istou
zemaljskih bia. Ona jako malo voli mjeance. Posebno prve proizvode
takvih krianja, dok ve tree, etvrto, peto koljeno gorko pati. Ne samo
da im se oduzima znaaj najviih izvornih cjelina krianja, nego im zbog
nedostatnog krvnog jedinstva, nedostaje i jedinstvo volje i odlunosti,
inae potrebnih za ivot. U svim kritinim trenutcima, u kojima rasno
jedinstvena bia donose, dodue, jednoglasne odluke, postat e rasno
rastrgani, nesigurni, tj. poduzimat e polovine mjere. Zajedno uzevi, to
ne znai samo odreenu potinjenost rasno rastrganih u odnosu na rasno
iste, nego u praksi i mogunost njihovog breg nestanka. U bezbrojnim
sluajevima, u kojima je rasa postojana, krianac se lomi. Tu se vidi
korektura prirode. Ali ona esto ide i dalje, pa ograniava mogunost
daljeg rasploda. Tako potpuno sprjeava dalju plodnost takvog krianca i
dovodi ga do izumiranja.
Ako bi dakle npr. u jednoj odreenoj rasi dolo do veze s pojedinim
subjektom rasno nie razine, tada bi rezultat bio prije svega pad te razine
po sebi, i dalje, slabljenje potomstva, nasuprot rasno neizmjeanoj
okolini. Kod potpunog izostanka daljeg dodavanja krvi najvie rase, kod
trajnog uzajamnog krianja, mijeanci bi zbog svoje prirodno
osiromaene snage, ili izumrli, ili bi tijekom mnogih tisuljea stvorili
neku novu mjeavinu kod koje bi izvorni
404
Nacionalsocijalistiki pokret
elementi, tisuostrukog krianja i bezostatnog mijeanja, bili
neprepoznatljivi. Tako bi nastalo neko novo narodno bie odreene
obrambene sposobnosti stada, nasuprot onom kod kojeg je prvim
krianjem djelovanje najvie rase u njezinom duhovno-kulturnom
znaenju, bitno smanjeno. Ali i u ovom posljednjem sluaju u uzajamnoj
borbi za opstanak, propadao bi upravo ovaj proizvod mjeavine, i to sve
dotle, dok kao protivnici postoje neizmjeane preostale rasne cjeline. Sve
osobine stada, stvorene tijekom ti-suugodinje zatvorenosti ovog novog
narodnog tijela, ne bi zbog opeg pada rasne razine i time uvjetovane
smanjenosti duhovnog elasticiteta i stvaralake sposobnosti, bile
dovoljne za pobjedonosnu borbu s jednom isto takvom, ali duhovno i
kulturno mnogo naprednijom rasom.
Na osnovi svega toga, moe se postaviti sljedea valjana
tvrdnja:
Svako rasno krianje vodi, prije ili kasnije, bezuvjetnoj propasti
proizvoda mijeanja, dokle godpostoji uzvieniji dio ovog krianja u bilo
kojoj istoj rasnoj cjelini. Opasnost za krianca je otklonjena tek u
trenutku krianja posljednjeg najvie postojeeg elementa rasne istoe.
U tome se nalazi zasnovanost, iako polaganijeg, prirodnog procesa
regeneracije koji malo po malo opet rastavlja rasno trovanje, sve dok ne
nastane osnovni stub rasno istih elemenata i dok svako daljnje mijeanje
konano ne prestane.
Jedan takav slijed moe se dogoditi sam od sebe, kod ivih bia s jakim
rasnim instinktom, ako u posebnim prilikama ili nekoj posebnoj prisili
budu izbaeni s puta normalnog istokrvnog razmnoavanja. im ova
prisila prestane, onaj jo preostali isti dio odmah e teiti parenju sa
sebi slinima i tako zaustaviti proces mijeanja. Proizvodi mijeanja
gurnuti su time opet u pozadinu, ukoliko se njihov broj ve nije tako
beskrajno uveao, da im preostali istokrvni ostatci vie ne bi mogli
pruiti otpor.
ovjek koji je jednom izgubio instinkt i svoje reakcije u nunoj situaciji,
ne smije se nadati prirodnoj korekturi tako dugo, dok svoj izgubljeni
instinkt ne vidi sam i vrati ga vlastitom spoz-
Drava
405
najom; tada je na njoj da obavi neophodan popravni rad. Ipak, postoji
velika opasnost, da ovjek koji je jednom postao slijep, sve vie razara
rasne zapreke, i tako izgubi i zadnji ostatak svoga najboljeg dijela. Tada
preostaje samo viak izmjeane kae, koja naim dananjim famoznim
svjetskim popravljaima ovog vremena i lebdi kao ideal pred oima; on
bi u najkraem vremenu protjerao sve ideale svijeta. Dabome: tako bi
moglo biti stvoreno veliko stado; mogue smijeati i predvodnika stada.
No, nikada se ne javlja kao krianac ovjek koji je kulturni nositelj, ili
jo bolje, kulturni osniva i graditelj ili kulturni stvaratelj. Misija
ovjeanstva mogla bi time biti smatrana zavrenom.
Tko ne eli da Zemlja ide ususret ovom beznadnom stanju, mora shvatiti
da je prvi zadatak, prije svega germanskih drava, brinuti se da se
potpuno zabrani svako dalje mijeanje rasa.
Samo se po sebi razumije da e generacija naih dananjih notornih
slabia odmah protestirati i gunati, tuei se kako je to napad na
najsvetija ljudska prava. Ne, postoji samo jedno najsvetije ljudsko pravo,
a to je pravo istovremeno i najsvetija obveza, naime: brinuti za to da krv
ostane ista i da uvanjem najboljeg ljudskog obiljeja, ova bia dobiju
mogunost najplemenitijeg razvoja.
Narodna e dra va tako najprije uzdii brak sa razine trajne rasne
sramote, da bi joj mogla dati blagoslov institucije koja je pozvana, zaeti
vjernu sliku Gospodnju, a ne nakazu izmeu ovjeka i majmuna.
Prosvjedu iz takozvanih humanitarnih razloga, prokleto se opire vrijeme,
koje s jedne strane svakom degeneriku daje mogunost razmnoavanja
ime se i samim takvim proizvodima, kao i njihovim suvremenicima
nanosi neizrecivu bol i breme tuge, dok s druge strane doputa slobodnu
prodaju kontracepcijskih sredstava namijenjenih i najgrenijim
roditeljima, u svakoj drogeriji, pa ak i ulinim prodavaima. U ovoj
dananjoj dravi mira i reda u oima njezinih predstavnika, ovaj hrabri
graansko-nacionalni svijet, ini zloin, jer sprjeava mogunost zaea
kod sifilistiara, tuberkuloznih, nasljedno optereenih, bogalja i kretena,
dok, naprotiv, u
406
Nacionalsocijalistiki pokret
praktinom prekidanju sposobnosti zaea kod milijuna najboljih od
najboljih, ne vide nita loe i ne ogrjeuju se o dobre obiaje ovog
licemjernog drutva, nego to mnogo vie koristi njegovom kratkovidnom
i usporenom miljenju. Jer bi si, u drugom sluaju, morali neprestano
razbijati glavu, kako stvoriti pretpostavke za prehranu i uzdravanje onih
bia, koja kao zdravi obnaatelji naeg roda moraju privreivati na to ih
obvezuje budui dolazei narataj.
Kako je samo beskrajno neidealan i neplemenit ovaj cijeli sustav! Nitko
se vie i ne trudi uzgojiti najbolje potomstvo, nego puta stvari da idu,
onako kako ve idu. udno je, da se ak i nae crkve ogrjeuju o vjerno
olienje Gospodnje, jer upravo one naglaavaju njegovo znaenje, ali
slijede pravac dananjeg djelovanja koji stalno govori o duhu i njegovim
nositeljima, a doputa degeneraciju ljudi u propale proletere. I onda se
jo s glupim izrazom lica udimo slabom djelovanju kranske vjere u
vlastitoj zemlji, o stravinoj bezbonosti ovog tjelesno osakaenog, a
time naravno i duevno otrcanog bijednog klatea, koji uspjeno
okrivljujui Hott-entotte i Zulukafere, trai blagoslov oprotenja od
crkve. Dok nai europski narodi, Bogu budi slava i hvala, propadaju u
stanju tjelesne i moralne gube, luta poboni misionar u centralnu Afriku i
osniva crnake misije gdje e naa via kultura, od zdrave, iako
primitivne i potonule, boje djece nainiti lijena legla mjeanaca.
Smislu najplemenitijih na ovome svijetu, vie bi odgovaralo kad bi obje
nae kranske crkve, umjesto to Crnce optereuju misijama koje oni
niti ele biti razumiju, dobrostivno ali ozbiljno pouavale nae europsko
stanovnitvo da je bogu ugodno i milo djelo, kada se nezdravi roditelji
smiluju zdravom jadnom siroetu i daruju mu oca i majku, nego da sami
donesu na svijet jedno bolesno, koje e i njima i ostalom svijetu donijeti
samo jad i nesreu.
Narodna drava treba nadoknaditi sve ono, to je na ovome podruju do
danas proputeno. U sredite opeg ivota, ona treba postaviti rasu. Ona
treba brinuti o odravanju njezine istoe. Dijete treba proglasiti
najdragocjenijim dobrom naroda. Mora voditi brigu da samo zdravi ljudi
zainj u djecu; da postoji samo jedna
Drava
407
sramota; kod vlastite bolesti i nedostatka donositi djecu na svijet; ali je i
najvia ast: toga se odrei. I obratno, treba se oznaiti opakim;
suzdravati se od raanja zdrave djece naciji. Drava mora nastupiti kao
uvar tisuugodinje budunosti, a ne odustati i pokleknuti pred eljom
sebinih pojedinaca. Ona mora sva najmodernija lijenika pomona
sredstva staviti u slubu ove spoznaje. Ona e sve to je na neki nain
bolesno ili nasljedno optereeno a time i nadalje ostaje teret, oznaiti
nesposobnim za raanje i praktino provesti u djelo. Obrnuto, ona se
mora brinuti da plodnost zdrave ene ne bude ograniena financijskim
ljeinarskim gospodarstvom dravnog aparata, koji blagoslov djece
pretvara u prokletstvo roditelja. Ona mora iskorijeniti svaku lijenu, da,
zloinaku ravnodunost, kojom se danas odnosi prema socijalnim
prilikama mnogolanih obitelji i biti pokrovitelj ovog najdragocjenijeg
blagoslova. Njezina briga vie pripada djetetu nego odraslima.
Tko nije tjelesno i duevno zdrav, i dostojan, ne smije svoj jad
ovjekovjeiti u tijelu svoga djeteta. Narodna drava u ovo treba uloiti
ogromni odgojni rad. Njezino bi djelo snanije odjeknulo, nego to su
odjeknuli najpobjedonosniji ratovi naeg dananjeg graanskog stoljea.
Pojedinanim odgojem treba pouavati, da nije sramota nego nesretna
okolnost, biti bolestan ili slab, ali da je zloinstvo, a istovremeno i
sramota, ovu nesreu obeastiti vlastitim egoizmom, kojim se ponovno
optereuje nevino bie; ali da je suprotno tome, plemenitost najvieg
moralnog shvaanja i najvrednijeg divljenja ovjeanstva, kada neduni
bolesnik, odricanjem na vlastito dijete, svoju ljubav i njenost daruje
nekom nepoznatom, siromanom, mladom pupoljku svoga naroda, koji
svojim zdravljem obeava da e jednoga dana od njega postati snani
lan, snane zajednice. Odgojni rad koji je isto duhovno dopunjavanje
svoje praktine djelatnosti, treba preuzeti drava. Ona mora djelovati u
tom smislu, bez obzira na razumijevanje ili nerazumijevanje, odobrenje
ili zabranu.
Samo 600 godinjim sprjeavanjem sposobnosti raanja i oploivanja
tjelesno degeneriranih i duevno oboljelih, ne samo
408
Nacionalsocijalistiki pokret
da bi ovjeanstvo bilo osloboeno neizmjerne nesree, nego bi to
pridonijelo ozdravljenju, koje je danas jedva zamislivo. Kada bi takvim
svjesnim planskim unaprjeenjem plodnosti bila ostvarena plodnost
najzdravijih nastavljaa ovjeanstva, rasni bi uinak napokon, u
najmanju ruku, unitio klicu naeg dananjeg tjelesnog, a time i
duhovnog pada.
Tek kada narod i drava jednom prekorae ovaj put, tada e se pozornost
sama od sebe usmjeriti upravo prema rasno najvri-jednijoj jezgri naroda i
podizat e se njezina plodnost, da bi konano itavo ovjeanstvo
sudjelovalo u blagoslovu visoko uzgojenog rasnog dobra. Put za to je
prije svega u tome, da drava ne smije naseljavanje u osvojene nove
zemlje prepustiti sluaju, nego mora postaviti posebne norme. Vlastito
formirane rasne komisije imaju dunost svakom pojedincu izdati
naseljeniku potvrdu. Ova je opet povezana s odreenom utvrenom
rasnom istoom. Tako e malo pomalo, biti formirane granine
kolonije, iji su stanovnici iskljuivi nositelji najvee rasne istoe, a
time i najvie rasne vrijednosti. Oni su time i najdragocjenije nacionalno
blago svekolikog naroda; njihov rast mora s ponosom i radosnim
pouzdanjem ispuniti svakog sunarodnjaka, jer u njima lei klica zadnjeg
velikog budueg razvoja vlastitog naroda, da, za spasenje ovjeanstva.
Narodnom svjetonazoru u narodnoj dravi mora konano uspjeti prijei u
ono plemenito stoljee, u kojem ljudi svoje brige vie nee vidjeti u
uzgoju plemenitih pasa, konja i maaka, ve u uzdizanju samih ljudi;
stoljee, u kojem se jedan utei svjesno odrie, a drugi radosno rtvuje i
daje.
Ne treba zanijekati, da je to mogue u svijetu u kojem se stotine i stotine
tisua ljudi dobrovoljno podvrgava celibatu, niim obvezani osim
crkvenom zapovijedi.
Ne bi li isto odricanje moglo biti mogue, kad bi na njegovu mjestu
stajala opomena, koja bi konano prekinula trajno naslijeen grijeh
rasnog trovanja, kako bi svemogui Stvoritelj dobio onakva ljudska bia,
kakvim ih je stvorio?
Naravno, bijedna vojska naih dananjih malograana ovo nikada nee
razumijeti. Oni e se samo nasmijati ili e slegnuti
Drava
409
svojim grbavim ramenima i odjadikovati svoj vjeni izgovor: Da,to bi
bilo po sebi, sasvim lijepo, ali to se ne moe uiniti! S vama se to
dabome ne moe uiniti, va svijet za to nije podoban! Vi poznajete samo
jednu brigu:Va osobni ivot, i samo jednoga Boga: va novac! Samo se
mi neemo obratiti vama, ve velikoj vojsci onih, koji su presiromani da
bi im njihov osobni ivot mogao znaiti najveu sreu na svijetu; onima,
koji namjesnike svoje opstojnosti ne vide u zlatu, nego vjeruju u druge
bogove. Prije svega, mi se oslanjamo na snanu vojsku nae njemake
mladei. Ona izrasta u vremenu velikog preokreta i ono to je zagrijeila
tromost i ravnodunost njihovih oeva, silit e njih same na borbu.
Njemaka e mlade jednom biti ili graditelj nove narodne drave, ili e
kao posljednji svjedok potpune propasti, doivjeti kraj graanskog
drutva.
Jer, kada jedna generacija pati zbog pogreaka kojih je svjesna, ak ih i
priznaje, i unato tome se zadovoljava jeftinim izgovorima, kao to se to
danas dogaa od naeg graanskog svijeta, tada se tu vie nita ne da
uiniti, jer je takvo drutvo osueno na propast. Karakteristino je za na
graanski svijet upravo to, to ovaj nedostatak po sebi, vie i ne
pokuavaju porei. On mora priznati da je mnogo to trulo i loe, ali se
vie ne odluuje na pobunu protiv ovoga zla, jer mu treba prikupiti snagu
ezdeset ili sedamdeset milijunskog naroda zadrte energije i tako se
suprotstaviti opasnosti. Ba suprotno: ako se to dogodi drugdje, tada e
se jo trgati oko glupih novinarskih biljeki i pokuati, bar iz daljine,
dokazivati teoretsku nemogunost postupka, a uspjeh proglasiti
nezamislivim. Ni jedan razlog nije dovoljno naivan, da bi sluio kao
potpora vlastitoj niskosti i duhovnom usmjerenju. Kada, na primjer,
jedan cijeli kontinent konano objavi borbu protiv trovanja alkoholom,
da bi narod rijeio okova ovog unitavajueg tereta, tada naem
europskom graanskom svijetu ne preostaje nita drugo do tupog zurenja
i klimanja glavom, jedan neugodan osmijeh -koji se kod ovog
najsmijenijeg drutva posebno dobro doima. Ali, ako nita ne koristi i
nadmonom i nedodirljivom nemaru se nitko
410 Nacionalsocijalistiki pokret
na svijetu ne suprotstavi i to uspjeno, tada mora, kako je ve reeno, u
najmanju ruku ovaj biti pokoleban i potuen, pri emu se ne treba plaiti,
gradansko-moralna naela ukljuiti u borbu, koja zahtjeva
iskorjenjivanje najveega nemorala.
Ne, tu se nikako ne smijemo dati prevariti: nae trenutno graansko bie
je postalo jednostavno bezvrijedno i nesposobno za izvravanje bilo koje
odgovorne zadae ovjeanstva jer je nekvalitetno i suvie loe - to se
mene tie - manje zbog voljne slabosti, a mnogo vie zbog nevjerojatne
indolencije i svega to joj odgovara. Zato i neki politiki klubovi koji se
prikrivaju pod zajednikim imenom Graanske partije, ve due
vrijeme nisu nita drugo ve profesionalne zajednice i klasni slojevi, a
njihova je najuzvie-nija zadaa: najbolje zastupati svoje egoistine
interese. Da je jedno takvo ispolitizirano burujsko udruenje, prije
spremno na sve nego na borbu, odmah se vidi; posebno po tome, to se
suprotna strana ne sastoji od vreice bibera, ve od proleterskih masa
koje su dobro podjarene i spremne na sve, pa i ono posljednje.
#
Ako kao prvu zadau drave u slubi i za dobro njezinog naroda
prepoznamo odranje, njegu i razvoj njenih najboljih rasnih elemenata,
tada je prirodno da se ova briga ne protee samo do roenja dotinog
mladog i rasnog sunarodnjaka, nego se iz njene mladice mora odgojiti
vrijedan lan za kasnije razmnoavanje.
Upravo tako, kako nam, openito uzevi, preduvjeti diktiraju duhovnu i
radnu sposobnost rasne kvalitete raspoloivog ljudskog materijala, tako
se mora i u pojedinanom odgoju ponajprije imati pred oima i
unaprjeivanje tjelesnog zdravlja, jer masovno uzevi, zdravi snani duh
e se nai samo u zdravom, snanom tijelu. injenica da su genijalci
ponekad slabije tjelesne grade,da, ak i bolesna bia, nita ne govori
protiv toga. Ovdje se radi o izuzetcima, koji - kao i uvijek - samo
potvruju pravilo. No, ako se jedan narod masovno sastoji od
degenerika, tada e se iz toga blata jako rijetko
Drava
411
uzdii neki stvarno veliki duh. Njegovoj se djelatnosti ni u kom sluaju
nee moi pripisati veliki uspjeh. Potonula, smrdljiva klate, ili ga uope
nee razumjeti, ili e voljno biti toliko oslabljena, da vie nee moi
slijediti visoki let jednoga takvog orla.
Narodna drava, pouena ovom spoznajom, ne smije, u pr\'om redu, ita
v odgojni rad usmjeriti na upumpa vanje golog znanja, nego na odgoj
potpuno zdravog tijela. Tek u drugom redu dolazi obrazovanje duhovnih
sposobnosti. Ovdje je opet primaran razvoj karaktera, naroito
unaprjeivanje snage volje i odlunosti, vezane odgojem odgovornosti, i
tek kao zadnje, znanstveno kolovanje.
Narodna drava mora pri tome polaziti od pretpostavke, da je netko,
dodue znanstveno manje izobraen, ali tjelesno zdrav ovjek, jakog
karaktera, ispunjen vrstom odlunou i snagom volje, vrijedniji
narodnoj zajednici, nego neki duhom bogati slabi. Narod uenih, ako su
ovi tjelesno degenerirani, slabe volje i kukavni pacifisti, nikada ne moe
osvojiti nebesa, ak si ni na ovoj Zemlji ne moe osigurati vlastitu
opstojnost. U tekoj, sudbonosnoj borbi, rijetko stradava onaj koji
najmanje zna, nego uvijek onaj, koji zbog svoga znanja snosi najgore
posljedice pa ih na najkukavniji nain stavlja u pogon. Konano, i ovdje
mora postojati odreena harmonija. Gnjilo tijelo ne moe se
prosvjetljenjem duha ni najmanje uiniti estetskim, da, ni najvie
duhovno obrazovanje se ne moe opravdati, ako bi njegovi nositelji
istovremeno bili tjelesno upropateni i obogaljeni, slabog karaktera,
nepostojani i kukavni subjekti. Ono to je grki ideal ljepote nainilo
besmrtnim je udesni spoj najvelianstvenije tjelesne ljepote, blistavog
duha i najplemenitije due.
Ako maltska izreka: Trajnu sreu ima samo marljivi, ima neko
znaenje, tada je to zasigurno odnos tijela i duha: I duh e, ako je zdrav,
u pravilu trajno stanovati samo u zdravom tijelu.
Tjelesno jaanje u narodnoj dravi zato nije samo stvar pojedinca, a nije
ni stvar koja se u prvom redu tie roditelja ili tek u drugom ili treem
redu javnosti, ve je to zahtjev samoodranja narodnog obiljeja
zastupanog i tienog od drave. to se tie isto
412
Nacionalsocijalistiki pokret
znanstvenog obrazovanja, drava ve danas zadire u pojedina prava
vlastitog odluivanja, zamjenjujui zajednike cjeline, te bez pitanja o
pristanku ili nepristanku roditelja, dijete podjarmljuje kolskoj obvezi;
zato narodna drava mora u mnogo veoj mjeri provoditi svoj autoritet
unato nepoznavanju ili nerazumijevanju pojedinca po pitanju odgoja
narodnog bia. Svoje odgojne mjere ona mora raspodijeliti tako, da s
malim biima bude svrhovito postupano ve u najranijem djetinstvu,
kako bi za kasniji ivot stekli nunu vrstou. Ona se prije svega mora
brinuti da se nipoto ne odgoji ni jedna generacija zapekara.
Ovu njegu i odgojni rad treba usaditi ve mladoj majci, tako da se, ako je
mogue, tijekom desetljetnog brinog rada otklone mogunosti infekcije
pri porodu, a djeju se groznicu svede na najmanju mjeru. Temeljitom
izobrazbom medicinskog osoblja i majki, posebno u prvim godinama
djetetova ivota, treba provoditi preventivu, koja e ujedno biti odlina
podloga za kasniji razoj.
kola kao takva, mora u narodnoj dravi osigurati beskrajno vie
vremena za tjelesno jaanje. Nije potrebno mlade mozgove optereivati
balastom, od kojeg e prema iskustvu, ostati samo mali dio, pri emu e
se najee umjesto bitnog, zadrati sporedno, budui da mlado bie
razumnu sr ulivenog znanja i ne eli zadrati. Kad se zna da je
tjelovjeba u programu srednjih kola zastupljena samo dva sata tjedno i
to neobavezno i preputeno svakom pojedincu, onda je to, usporeeno s
istim duhovnim obrazovanjem, isti nesporazum. Ne bi smio proi niti
jedan dan, u kojem mladi ovjek ne bi prije podne i naveer, barem po
sat vremena, bio tjelesno kolovan i to u svim vrstama sporta i
tjelovjebe. Ovdje se ne bi smjelo zaboraviti i izostaviti jedan naroiti
port koji je toliko mnogo narodni, a vai kao sirov i neastan: Boks.
Nevjerojatno je, kolika su kriva miljenja rairena u krugovima
obrazovanih. Da mladi ovjek ui maevati pa se pri tome sav izudara,
to je samo po sebi asno, a da boksa, to treba biti surovo! Zato? Nema
ni jednog porta koji kao ovaj, istom mjerom pospjeuje i unapreuje
duh napada, zahtijeva strelovitu odlunost,
Drava
413
tijelo odgaja elinom gipkou i spretnou. Nije nita surovije kada
dva mlada ovjeka razliitost svoga miljenja izbore borbom aka, nego
jednim izbruenim komadom eljeza. Takoer nije neplemenito, ako
napadnuti svoga napadaa raspali akom, umjesto da pobjegne
pozivajui pomo zatitnika. Prije svega, mladi zdrav djeak mora znati
izdrati udarce. To bi naravno u oima naih dananjih duhovnih boraca
moglo izgledati divlje. Ipak, zadatak narodne drave nije odgoj kolonije
mirnih estetiara i tjelesnih bogalja. Ona ne vidi svoj ljudski ideal u
asnom malograaninu ili krijeposnoj usidjelici, nego u tvrdokornoj
mukoj snazi i eni, koja ponovno moe na svijet donijeti mukarca.
port ne postoji samo zato da bi pojedince nainio jakim, vjetim i
odvanim, nego da ih ovrsne i poui kako podnijeti nepravdu.
Da na cjelokupni gornji sloj nije jednom bio tako iskljuivo odgojen
uglednom ponaanju, uio bi umjesto toga boksanje, a tada nikada ne bi
bila mogua njemaka revolucija svodnika, dezertera i slinih
vucibatina; jer ono to joj je podarilo uspjeh, nije bila jaka i hrabra
odlunost njezinih revolucionarnih voa, nego kukavna i bijedna
neodlunost onih, koji su vodili dravu i za nju bili odgovorni. ak je i
nae ukupno vodstvo vie bilo duhovno odgojeno, pa je u datom
trenutku bilo bez obrane, dok je na protivnikoj strani umjesto duhovnog
oruja u akciju stupila eljezna poluga. Sve je to bilo mogue zato to
nae vie kolstvo u naelu nije obrazovalo mukarce, ve mnogo ee
inovnike, inenjere, tehniare, kemiare, pravnike i pisce, a da ova
duhovnost ne izumre, i profesore.
Nae duhovno vodstvo uvijek je imalo sjajan uinak, dok je ono
umjerene volje najee doivljavalo kritike.
Sigurno da se odgojem, ovjeka sklonog kukaviluku, ne moe nainiti
hrabrim, kao to e neki ne ba neodvaan, ali sputan u procvatu svojih
osobina nedostacima odgoja tjelesne snage i sputanosti, od samog
poetka, podlei neem drugom. Koliko uvjerenje o tjelesnoj snazi
unaprjeuje vlastito samopouzdanje i budi
414
Nacionalsocijalistiki pokret
duhovni poriv, moe se najbolje utvrditi u vojci. Ni ondje nisu bili sve
sami junaci, nego iroki prosjek. Ve sama nadmona obuka njemakih
vojnika u mirno doba, ucijepila je itavom divovskom organizmu ono
sugestivno vjerovanje u vlastitu nadmo i to u onom obuhvatu koga nisu
drali moguim ak ni nai protivnici. Jer ono, to je u svim mjesecima
sredinom ljeta i jeseni 1914. ostvareno napredovanjem njemake armije
u besmrtnom duhovnom porivu i hrabrosti za napad, bio je uinak onog
neumornog odgoja, koji je u dugim, dugim godinama mira iz esto
slabanih tijela izvukao najnevjerojatniji uspjeh i usadio samopouzdanje
koje nije izgubljeno ni u strahotama najeih bitaka.
Zato upravo njemaki narod, koji danas slomljen dobijenim udarcem lei
na milost i nemilost pod svjetskim nogama, treba svaku uvjerljivu snagu
koja se nalazi u samouvjerenju. Ali, ovo sa-mouvjerenje mora biti
usaivano od malih nogu pa sve do stasanja ovih naih mladia. Njegov
cjelokupni odgoj i obrazovanje mora poivati na tome, da mu se stvori
uvjerenje da je moniji od drugih. On mora svojom tjelesnom snagom i
spretnou, ponovno stei vjeru i nepobjedivost itavog njemakog
naroda. Jer ono to je nekada njemaku armiju vodilo pobjedi, bila je
sveukupnost povjerenja svakoga u sebe sama i svih skupa u svoje
vodstvo. Ono to e njemaki narod ponovno podii, je uvjerenje o
mogunosti po-no vnepobjede slobode. Ovo uvjerenje moepredsta
vljatikonani proizvod istog osjeaja milijuna pojedinaca.
Ni tu se ne treba prepustiti prijevari:
Neizmjerna je bila propast naega naroda, kao to e morati biti i
neizmjeran napor, da se jednoga dana ova nevolja zavri.
Tko vjeruje da na narod svoju snagu za odranje reda i mira dobiva
sadanjim graanskim radnim odgojem, i da e jednoga dana dananji
svjetski poredak, koji znai nau propast, rastrgati okove lanaca naega
ropstva i baciti ih protivniku u lice, taj se gorko vara. Samo prekomjerna
nacionalna snaga volje i ed za slobodom i najvia strast, opet e biti
ujedinjene, to nam je nekada nedostajalo.
Drava
415
#
I odjea mladei mora biti prikladna ovoj svrsi. Prava je nevolja morati
gledati kako je ve naa mlade podlona modnoj gluposti koja tako
dobro pripomae smislu stare poslovice Odjea ini ljude u svom
tetnom izokretanju.
Upravo u mladei i odjea mora biti stavljena u slubu odgoja. Mladi,
koji usred ljeta tumara u dugim hlaama, umotan sve do vrata, ve
svojom odjeom gubi pogonsko sredstvo svoga tjelesnogelienja.
astoljublje, a recimo slobodno i tatina, moraju mu biti bliske. Ne
tatina prema lijepoj odjei, koju si ne moe svatko kupiti, nego tatina
prema lijepom, skladnom tijelu, ijem oblikovanju svatko moe pomoi,
A to je svrhovito i za kasnije. Djevojka mora upoznati svoga viteza.
Kada danas tjelesna ljepota ne bi od ovih hvalisavih modnih spodoba
bila potpuno potisnuta u pozadinu, ne bi bilo mogue ni da ova
krivonoga idovska kopilad zavede na stotine tisua djevojaka. U
interesu je nacije i da se pronau najljepa tijela i time pripomogne
pokloniti narodnom biu novu ljepotu.
To bi nam danas bilo najnunije, jer nedostaje vojniki odgoj, a time je
iskljuen i jedini ustroj koji je u miru bardjelimino nadoknadio ono to
je ostalim odgojem bilo proputeno. I tamo je uspjeh samo u izgradnji
pojedinca po sebi, a ne u utjecaju koji je izvrio u meusobnom odnosu
oba spola. Mlada je djevojka dala prednost civilnom licu pred vojnikom.
Narodna drava mora tjelesno osposobljavanje provoditi i kontrolirati, ne
samo u regularnim kolskim godinama, nego mora o tome voditi brigu i
nakon kolovanja,da, sve dotle dok je mladi u procesu razvoja, da bi
ovaj razvoj bio zaodjenut blagoslovom. Besmisleno je vjerovati da
zavretkom kolske dobi pravo drave da promatra svoje mlade graane
iznenada prestaje, da bi se obnovilo dolaskom vremena vojne obveze.
Ovo je pravo i obveza i kao takvo mora uvijek postojati. Dananja
drava koja za zdravog ovjeka nema interesa, ovu obvezu zapostavlja
na zloinaki nain.
416
Nacionalsocijalistiki pokret
Ona doputa propast dananje mladei na ulicama i u bordelima, umjesto
da ih zauzda i dalje tjelesno obrazuje sve dok jednoga dana iz njih ne
izraste zdrav mukarac i zdrava ena.
U kojem e obliku drava ovaj odgoj dalje provoditi, danas je svejedno,
bitno je da to ini, da trai puteve koji tome koriste. Narodna e drava
morati isto tako kao i duhovni odgoj, tretirati i tjelesno izgradnju nakon
zavrenog kolovanja, kao dravnu zadau, i provoditi je putem dravnih
ustanova. Pri tome, ovaj odgoj u grubim crtama moe sluiti kao
predobrazovanje u kasnijoj vojnoj slubi. Vojska vie ne mora kao do
sada, pokazivati mladom ovjeku osnovne zahvate najjednostavnijih
vojnih vjebi, ona nee dobiti ni regrute u dananjem smislu, nego
mnogo ee tjelesno besprijekorno pripremljene i uvjebane mlade
ljude, samo vie pre-obraene u vojnike.
U narodnoj dravi, dakle, vie ne mora pojedinano po-injati sve iz
poetka, ve ona mora biti zadnja i najvia kola domovinskog odgoja.
Mladi novak mora u vojsci stei potrebno znanje o oruju, a istovremeno
treba i dalje biti oblikovan za svoj uobiajeni kasniji ivot. Na samom
vrhu vojnog odgoja mora biti sve ono to je ve i staroj vojsci moralo biti
uraunato u najvie zasluge. U ovoj koli djeak mora biti preobraen u
mukarca, u toj koli ne treba uiti samo poslunost, ve kroz sve to stei
i uvjete za kasnije naredbe. On mora znati utjeti, ne samo kada je s
pravom kanjen, nego treba uiti utei podnijeti i nepravdu.
On dalje treba, ojaan vjerom u svoju vlastitu snagu, proet snagom
zajednikog duha vojne postrojbe, stei uvjerenje o nepobjedivosti svoga
naroda.
Nakon zavretka vojne slube, svakome se moraju izdati dva dokumenta:
diploma o dravljanstvu, koja mu kao pravni dokument dozvoljava
obavljanje javne slube, i zdravstveno uvjerenje, kao potvrdu o tjelesnoj
sposobnosti za brak.
Analogno odgoju djeaka, zbog istih razloga, narodna drava treba
provoditi i odgoj djevojica. I tu treba glavno teite usmjeriti, prije
svega, na tjelesnu izgradnju, potom na unaprjeivanje
Drava
417
duevnog, i tek na kraju stvaranju umnih vrijednosti. Cilj enskog odgoja
mora biti nepokolebljivo budue majinstvo.
#
Tek u drugom planu narodne drave treba biti unaprjeivanje izgradnje
karaktera u svakom sluaju.
Sigurno je da su glavna karakterna svojstva u svakom pojedincu u
cijelosti predodreena; egoistini poriv jest i ostat e jednom zauvijek,
tono tako kao to e idealist u osnovi svog bia uvijek biti idealist.
Samo se, izmeu potpuno prekaljenih karaktera, nalaze ipak i milijuni
nejasnih i neodreenih. Roeni zloinac e biti i ostati zloinac, ali
bezbrojni ljudi, kod kojih postoji i samo naznaka sklonosti ka zloinstvu,
mogu pravilnim odgojem postati vrijedni lanovi drutva; dok obrnuto,
loim odgojem iz labilnog karaktera, mogu izrasti samo stvarno loi
elementi.
Kako li su se samo u ratu esto ule optube da na narod tako malo zna
utjeti, i kako je samo zbog toga od neprijatelja bilo teko sakriti ak i
vane tajne! ovjek se i sam pita: to je to prije rata uinio njemaki
odgoj da bi pojedinca nauio diskreciji? Nije li naalost ve u koli mali
hvalisavac ponekad vie cijenjen od njegovog utljivog vrnjaka? Nije li,
i nee li, hvalisanje biti vieno kao hvaljena otvorenost, a diskrecija
kao slabunjava zatucanost? Je li se uope trudilo utljivost ubrojiti u
vrijednu muku krijepost? Ne, jer su to u oima naeg dananjeg
kolskog odgoja, triarije. Samo to ove triarije kotaju dravu
nebrojene milijune sudskih trokova, jer je devedeset posto svih uvreda i
slinih procesa, nastalo samo radi pomanjkanja diskrecije. Neodgovorno
date izjave, bit e isto tako lakomisleno izbrbljane dalje; nae narodno
gospodarstvo bit e stalno lakoumna rtva zbog odavanja vanih
tvornikih proizvodnih metoda itd.,da, ak i sve tihe pripreme za obranu
zemlje postat e uzaludne, budui da narod nije nauio utjeti, ve sve
ispria dalje. Ovo brbljanje moe u ratu dovesti do gubitka bitke, i tako
bitno pridonijeti nesretnom ishodu borbe.
418
Nacionalsocijalistiki pokret
Ovdje se treba biti uvjeren da se ono, to u mladosti nije bilo uvjebano,
u starosti ne zna. Ovdje takoer pripada i to, da uitelj, na primjer, ne
treba svoja temeljna iskustva stjecati odgojem glupih mladenakih
ludorija i gadljivog hvalisanja. Mlade ima svoju dravu za sebe, a
prema odraslima se odnosi s odreenom zatvorenom solidarnou, to je
i razumljivo. Veza desetogodinjaka s njegovim vrnjacima je prirodnija
i snanija, nego ona prema odraslima. Djeak koji oda svoje drugove ini
izdaju i time potvruje miljenje, koje otro izreeno i uveliano, tono
odgovara izdajniku Zemlje. Jedan takav djeak ne moe ni sluajno biti
smatran dobrim, pristojnimdjetetom, nego djeakom s malo vrijednim
karakternim svojstvima. Uiteljima mora biti prikladno za podizanje
svog autoriteta, posluiti se slinim nepodoptinama, ali e time u mlado
srce biti poloena klica onog nazora koji bi kasnije mogao djelovati
kobno. Ve vie nego jednom, iz malog je hvalisavca postao veliki
nitkov.
Ovo je samo jedan od mnogih primjera. Danas je svjesni razvoj boljih,
plemenitijih karakternih osobina u koli, ravan nuli. To jednom mora
dobiti sasvim drugu teinu. Vjernost, spremnost na rtvu i diskrecija su
krijeposti, koje jedan veliki narod nuno treba i iji su preodgoj i
obrazovanje u koli, vaniji nego poneto od onoga, to trenutno
ispunjava nae kolske planove. Ovom podruju pripada i oduavanje od
jadikovanja, kukanja i zapomaganja, od bolnih urlanja itd. Kada se odgoj
zaboravi pobrinuti za to ve kod djeteta, da ovo jednom mora nauiti
utei podnositi patnje i nepravde, ne smije se uditi, kada kasnije u
kritikim trenutcima, npr. na frontu, potanski promet slui jedino
meusobnoj razmjeni kuknjava i ucviljenih pisama. Da je naoj mladei
u narodnim kolama bilo uliveno neto manje znanja, ali zato vie
samosavladivanja, bilo bi to bogato nagraeno u godinamal915/18.
Tako narodna drava u svom odgojnom radu, pored tjelesnog, treba
usmjeriti najveu pozornost upravo na izgradnju karaktera. Bezbrojna
moralna razbojstva, koja dananje narodno tijelo nosi u sebi, treba, ako
ve ne potpuno ukloniti, bar znatno ublaiti.
Drava
419
#
Od najvee je vanosti obrazovanje snage volje i odlunosti, kao i
njegovanje osjeaja odgovornosti.
Ako je nekada u vojsci vailo naelo, da je svako nareenje uvijek bolje
od nikakvog, tada to za mlade prije svega treba znaiti: bilo kakav
odgovor je bolji od nikakvog. Nedati odgovor iz straha da se ne kae to
krivo, mora biti sramotnije, od netono datog odgovora. Treba se
osloboditi ovih primitivnih naela i mlade odgojiti tako, da joj se usadi
hrabrost za djelovanje.
Tijekom studenog i prosinca 1918. stalno su se ule pritube kako su
zakazala sva mjesta, da od monarha pa sve do dolje, do posljednjeg
divizionara, nitko vie nema hrabrosti samostalno donijeti neku odluku.
Ova uasna injenica je pravo opasno upozorenje naem odgoju, jer se u
toj stranoj katastrofi, u ogromnoj, izoblienoj mjeri, istaknulo ono, to
je openito prisutno u malom. Ono to nas danas ini nesposobnima za
pruanje pravog, istinskog otpora, nije nedostatak oruja, nego
nedostatak volje. On je nazoan u cjelokupnom naem narodu, sprjeava
svaku odluku koja je povezana s rizikom, kao da se veliina nekog
pothvata ne sastoji upravo u smionosti. To je bez sumnje djelo
njemakog generala, koji je za ovaj kukaviki nedostatak volje izmislio
klasinu formulu: Ja djelujem samo ako s pedeset i jedan posto
vjerojatnosti mogu raunati na uspjeh. U ovih pedeset i jedan posto
zasnovano je objanjenje tragedije njemake propasti: tko od Sudbine
trai jamstvo za uspjeh, time sam odrie znaaj herojskom djelu. Stvar i
jest u tome, da se poduzima korak koji moda vodi uspjehu, svjestan
njegove opasnosti. Bolesnik od raka, ija je smrt izvjesna, ne treba
raunati tek sa pedeset i jedan posto, da bi se odluio za operaciju. Ako
mu se obea i pola posto vjerojatnoe izljeenja, hrabri e se ovjek
odluiti za nju, jer u protivnom ne smije jadikovati za ivotom.
Zaraza dananjom kukavikom voljom i odlunou je uzevi sve u
svemu, uglavnom rezultat naeg u osnovi promaenog
420 Nacionalsocijalistiki pokret
odgoja mladei, ije se unitavajue djelovanje prenosi u kasniji ivot, te
nalazi svoj konani zavretak i posljednje krunjenje u nedovoljnoj
civilnoj hrabrosti vodeih dravnika.
U istoj je ravni i dananji narastajui kukaviluk pred odgovornou. I
ova se pogreka ve u odgoju mladei, protee kroz itav javni ivot, te
svoju besmrtnu savrenost nalazi u parlamentarnim vladajuim
institucijama.
Ve se i u koli vie polae na pokajniko priznanje i pokunjeno
odricanje malog grjenika, nego na njegovo hrabro, iskreno priznanje.
Ovo posljednje, ini se ponekom dananjom narodnom oblikovatelju ak
najoiglednijim sredstvom nepopravljivog predbacivanja, pa tako,
nevjerujui nekom mladiu, budu predskazana vjeala radi osobina, koje
bi bile od neprocjenjive vrijednosti kad bi bile zajedniko dobro itavog
naroda.
Kako je narodna drava ve jednom posvetila najveu pozornost odgoju
volje i snage odlunosti, tako mora ve od malih nogu usaditi u srca
mladih i osjeaj za odgovornost i vjersku hrabrost. Tek kad shvati ovu
neophodnost u njenom punom znaenju, ona e konano, nakon stoljea
dugog obrazovnog rada, kao rezultat odrati narodno tijelo, koje vie
nee podlei onim slabostima koje danas tako kobno pridonose naoj
propasti.
#
Znanstveno kolsko obrazovanje u kojem se danas zbrda zdola sastoji
itav dravni odgoj, moi e u narodnoj dravi biti preuzeto sa samo
malim promjenama. Ove se promjene tiu triju podruja:
Prvo, mladi se mozak ne smije opteretiti stvarima koje on u devedeset i
pet posto sluajeva nee trebati i zbog toga e ih ponovno zaboraviti.
Posebno nastavni plan narodnih i srednjih kola predstavlja danas
hermafrodita; u mnogim sluajevima pojedinih nastavnih predmeta,
gradivo za uenike je toliko nabujalo, da samo
Drava
421
dijeli od toga ostaje u glavama pojedinaca, te se od tog izobilja malo
moe iskoristiti, dok s druge strane, to znanje nije ni od kakve koristi, da
bi nekom zaposleniku u odreenom podruju pomoglo zaraivati svoj
kruh. Uzmimo na primjer normalnog dravnog inovnika sa svrenom
gimnazijom ili viom realkom u njegovoj 35. ili 40-toj godini ivota i
preispitajmo njegovo mukom steeno kolsko znanje. Koliko je malo od
sve te utuvljivane materije jo ostalo! Naravno da e se dobiti odgovor:
Da, koliina tada nauene grae nije, razumije se, imala samo za cilj
kasnije posjedovanje mnogostrukog znanja, ve i kolovanje duhovne
sposobnosti; vjebanja miljenja i naroito snage opaanja mozga. To je
djelomino tono. Ipak, u tome lei opasnost, da mladalaki mozak bude
zapljusnut bujicom utisaka, ije pojedine elemente prema njihovoj veoj
ili manjoj vanosti, nee moi ni sagledati ni vrednovati, a da pri tome ne
bude zaboravljeno i rtvovano ono nevano, nego ee ono vano.Tako
je ponovno izgubljena glavna svrha ovog prevelikog uenja; jer nije cilj
u tome da se odmjerenim gomilanjem nastavne grade mozak uini
sposobnijim za uenje, nego u tome da se kasnijem ivotu daruje ono
bogatstvo znanja koje je nuno pojedincu, a time koristi i opem dobru
zajednice. Ovo e meutim biti iluzorno, ako je ovjek u mladosti obilno
pretrpan gradivom, ovo kasnije ili vie uope ne zna, ili zaboravi upravo
ono najvanije. Ne moe se npr. shvatiti, zato milijuni ljudi tijekom
godina moraju uiti dva ili tri strana jezika, koje e moi iskoristiti samo
u vrlo malom dijelu, dok e vei dio i tako i tako zaboraviti, jer od
stotinu tisua uenika, koji na primjer ue francuski, jedva da e dvije
tisue, ova znanja kasnije moi i ozbiljno upotrijebiti, dok 98 tisua u
cijelom svom daljem ivotu nee vie ni doi u situaciju da jednom
naueno i praktino primijene. Tako su oni u svojoj mladosti posvetili
tisue i tisue sati jednoj stvari, koja kasnije za njih nema nikakvu
vrijednost ni znaenje. Ni prigovor da ova grada pripada opoj izobrazbi
takoer nije toan, jer se to moe kasnije zastupati samo kad bi ljudi time
mogli raspolagati kroz itav ivot. Zato zbog samo dvije
422 Nacionalsocijalistiki pokret
tisue ljudi, kojima e znanje jezika biti korisno, mora biti mueno i
rtvovano vrijeme devedeset i osam tisua tisua ljudi.
U ovom sluaju radi se o jeziku, za koji se ne moe rei da slui
kolovanju otrog logikog miljenja, kao to je to, recimo, sluaj s
latinskim. Bilo bi puno svrhovitije, kada bi mladom studentu jedan takav
jezik bio predavan samo u opim okvirima ili bolje reeno u njegovom
unutarnjem planu, dakle znanjem o istaknutim osobama ovog jezika,
moda uvoenjem u osnove njegove gramatike i izgovora, tvorbe
reenica itd. i objanjenjima na oglednim primjerima. To bi bilo dovoljno
za opu potrebu jer bi bilo i preglednije i upameno, a time i vrijednije
nego dananje bubanje cijelog jezika koji se doista ne moe svladati, a
kasnije e ga i tako opet zaboraviti. Kako bi mladi ovjek mogao dobiti
ono znanje koje je vrijedno pamenja, trebao bi razluiti vrijedno od
nevrijednog, ime bi bila sprijeena opasnost da od obilja prekomjernog
gradiva sluajno ostanu u pamenju samo pojedini nepovezani djelii.
Tako prenesene zajednike osnove, morale bi veini biti dovoljne i za
njihov daljnji ivot, dok bi onima drugima koji e ovaj jezik kasnije
doista trebati, dale mogunost da na njemu dalje grade i da se slobodnim
izborom posvete nauenom.
Na taj bi nain u nastavnom planu bilo dobiveno potrebno vrijeme za
tjelesno elienje, kao i za zahtjeve na prethodno spomenutim
podrujima.
Osobito se moraju poduzeti mjere za promjenu dosadanje nastavne
metode u nastavi povijesti. Jedva da bi ijedan narod smio vie nauiti iz
povijesti nego njemaki, ali teko da e se nai narod, koji e to znanje
loije primjenjivati od naeg. Ako je politika budua povijest, tada na
povijesni odgoj treba biti usmjeren prema naem politikom priznanju.
Ni ovdje ne treba gunati o bijednim rezultatima naih politikih
uinaka, ako ovjek nije odluan brinuti se o boljem politikom odgoju.
Rezultat nae dananje nastave povijesti je otuan u devedeset i devet
posto sluajeva. Sve to preostaje su poneki datumi, datumi roenja, i
imena, dok potpuno
Drava
423
izostaje jasno odreen smjer. Sve to je bitno, o emu se uostalom i radi,
uope se ne pouava, nego je preputeno manje vie genijalnoj
sposobnosti pojedinca, da iz bujice datuma i redosljeda dogaaja sam
otkriva unutarnje pobude za rad. Protiv ovog se gorkog zakljuka moe
opirati koliko se hoe, ali ako se o politikim problemima, recimo o
vanjsko-politikim pitanjima tijekom jednog jedinog periodinog
zasjedanja nae parlamentarne gospode, paljivo slua govornika, ovjek
e pri tome pomisliti kako se ovdje - barem se tako ini - radi o eliti
njemake nacije, i da je svakako jedan veliki dio ovih ljudi uljao klupe
naih srednjih kola, djelimino bio ak i u visokim kolama, pa se iz
svega toga moe tako dobro vidjeti, kako je bilo potpuno nedovoljno
povijesno obrazovanje ovih ljudi. Da ak i nisu studirali povijest, ve
samo posjedovali zdrav instinkt, bilo bi to bitno bolje, a za naciju od
mnogo vee koristi.
Upravo se u nastavi povijesti mora skratiti opseg gradiva. Glavna je
vrijednost prepoznavanje velikih razvojnih pravaca. I to je nastava na to
vie ograniena, utoliko je vea nada, da e pojedinci od svoga znanja
imati veu korist, koja e se zbrojiti i za dobro svih. Jer se povijest ne ui
da bi se znalo to je bilo, nego zbog toga, da bi se u njoj nalo uiteljicu
za budunost i za odranje daljeg opstanka vlastitog narodnog bia. To je
svrha, a nastava povijesti je samo sredstvo za to. Ali, danas je ovdje i
sredstvo postalo svrhom, a svrha je potpuno iskljuena. Ne kae se da
temeljiti povijesni studij koji se bavi ovim pojedinanim podacima ak
trai, da se, eto, samo iz njega mogu utvrditi osnovni pravci. Ovo
utvrivanje je zadatak strune znanosti. Ali normalan,