GEOMETRIC TOLERANCE SPECIFICATION

Amina Rami
Mainski fakultet
Fakultetska 1
Zenica, Bosnia and Herzegovina

SUMMARY
In conventional tolerancing, the efforts of designers are mainly directed at selecting suitable values
for linear tolerances on part dimensions. These are either determined by trial and error through
analysis calculations or optimized according to cost functions. In the transition to geometric
dimensioning and tolerancing, the assignment of tolerance values must be preceded by a careful
specification of the types of tolerances to be applied on part features. Along with the interrelations
among features provided by datum systems, these define a tolerance model which captures design
intent and is essential for the allocation and analysis of tolerance values. This chapter reviews the
methods available for the specification of geometric tolerances, from common engineering practice to
the development of computer-aided support tools. In the description of input data for tolerance
specification, special attention is given to design requirements related to fit and function. The general
strategy for the resolution of the problem is discussed, with focus on empirical specification rules and
tolerance representation models which allow finite sets of tolerancing cases to be classified. The main
approaches proposed in the literature for the generative specification of geometric tolerances are
described and compared.
Key words: geometric tolerances, design, technology, specification

SAETAK
U konvencionalnim tolerancija, napori dizajnera su uglavnom usmjereni na odabir prikladnih
vrijednosti za linearne tolerancije dimenzija dijela. Ovi su ili odreuje pokuaja i pogreke putem
prorauna analize ili optimizirana prema funkcijama trokova. Prelazak na geometrijsko
dimenzioniranje i tolerancija, dodjeljivanje vrijednosti toleranciji mora prethoditi paljivo
specifikaciju vrsta tolerancije e se primjenjivati na karakteristike dijela. Uz meuodnosa mogunosti
koje datum sistema, te definirati model tolerancije koji snima dizajn namjera i je od sutinskog
znaaja za dodjelu i analiza vrijednosti tolerancije. Ovo poglavlje razmatra metode na raspolaganju
za specifikaciju geometrijske tolerancije, od uobiajene inenjerske prakse na razvoj pomou
raunara alata za podrku. U opis ulaznih podataka za specifikaciju tolerancije, posebna panja je
posveena dizajnu zahtjeve koji se odnose na stane i funkciju. Opti strategija za rjeavanje problema
se raspravlja, s fokusom na empirijskim pravilima specifikacije i tolerancije predstavljanje modela
koji omoguavaju konanih skupova sluajeva tolerancije svrstavaju se. Glavni pristupi predloene u
literaturi za generativne specifikaciju geometrijske tolerancije su opisani i odnosu.
Kljune rijei : Geometrijske tolerancije, dizajn, tehnologija, specifikacija