100
po svaku cijenu, koji znai omalovaavanje i negaciju ivota, i to na
literarnoj a ne na plastikoj razini.
U tih lanih primitivaca nailazimo na monotoniju jednostavnih oblika
(kocke, trokuti i drugi geometrijski likovi, linearni i vrsti, mannequins
jednostavne i banalne sinteze stvarnih oblika prirode) izvedenih u strp
ljivim i marljivim ispunama, to u zajednitvu sa siromatvom ritmike
samih oblika, uz brojne i neizraajne praznine izmeu pojedinih obli
ka, oduzima slikama bilo kakvu ritmiku ili lirsku vibraciju. Siroma
tvo, i to u svakom smislu, jedina je odlika svih takvih slika.
George Braque pie: Les moyens limits donnent le style, engendrent
la forme nouvelle et poussent la cration.* Ako Braque pod ograni
enim sredstvima razumijeva napor k sintezi, onda je u pravu. Ako
umjesto toga razumijeva upotrebu ogranienih sredstava primitivaca,
onda je u krivu.
Michelangelo, usredotoen na sintezu ali s bogatim sredstvima, ima
barem isto toliko stila koliko Giotto s ogranienim sredstvima.
Deformacija ne smije biti sama sebi svrha, iako naoko tako nalae
logika. Nasuprot tome, deformacija mora biti ritmika nunost za rit
miku konstrukciju i ritmiku dovrenost slike. Sve pojedinane de
formacije u jednoj slici moraju se podudarati s kljunim ritmikim
udarom koji stvara ritam kompletne slike. Ako je taj cilj postignut, svi
su dijelovi slike neophodni i neizmjenljivi.
Svijetlo i tamno (chiaroscuro) treba postojati onda i ondje gdje to izi
skuje osobeni ritam odreenog oblika i sveukupni ritam slike. Svaki
predmet ima svoj osobeni ritam; svaki osobeni ritam mora se uklapati u
sveukupni ritam slike. Ako se na nekoj slici bez posljedica moe oduze
ti, izmijeniti ili pomaknuti jedan dio, to pokazuje da ritam tog dijela
nije intimno povezan sa sveukupnim ritmom slike i da slika nema vrstu
arhitektoniku. Naprotiv, na slici sve mora biti nuno, neizmjenljivo i
konano.
Fernand Leger pie: J'aime les formes imposes par l'industrie moder
ne; je m'en sers; - les aciers ont mille reflets colors plus subtils et plus
fermes que les sujets dits classiques. Je soutines qu'une mitrailleuse
ou la culasse d'un 75 sont plus sujets peinture que quatre pommes
sur une table ou un paysage de Saint-Cloud, et cela sans faire du
Futurisme. **
Slaemo se s Fernandom Legerom, ali alimo to mu njegov pretjerani
chauvinisme ne doputa priznanje da je upravo futurizam nametnuo
plastiku ljepotu i lirinost mehanizirane modernosti. Na kraju elimo
zakljuiti da je apsurdno izii iz okvira slikarstva samo zato da se ide
naprijed po bilo koju cijenu. No apsurdno je i neasno takoer vratiti
se u muzej, plagirajui da bi se ostalo unutar slikarstva.
Treba ii naprijed po svaku cijenu, razvijajui sve steene plastike
vrijednosti, te otkrivati nove irokom i snanom sintetikom vizijom.
Pred futurizam, nakon to je proao kroz period otkrivanja vitalnog,
irokog i dubokog modernog senzibiliteta, postavlja se problem defini
ranja stila, konkretizacije oblika i stvaranja idealnih krajnjih sinteza.
Za taj zadatak smatramo najpozvanijim talijanski genij.
Prijevod s talijanskog Darko Glavan
Ograniena sredstva daju stil, raaju novi oblik i usmjeruju na stvaranje.
Volim oblike koje namee moderna industrija; njima se sluim; elini predme
ti imaju tisuu suptilnijih i vrih obojenih odbijesaka nego motivi koje
zovemo klasinim. Smatram da su mitraljez ili zatvara kalibra 75 pogodniji
motivi za slikarstvo nego etiri jabuke na stolu ili krajolik Saint-Clouda, a da to
nije futurizam.
Umberto Boccioni
Manifesto 1914
Morali smo udarati po komercijalnoj i tradicionalnoj ravnodunosti
talijanskih slikara i kipara, a sada eto ibamo i profitersku niskost
talijanskih arhitekata.
Arhitektura, slobodoumna umjetnost vrlina, najvea u svojoj tenji k
apsolutnom, na alost je najsputanija i najogranienija samim ivotnim
okolnostima.
U etiri godine mi smo futuristi ukratko izloili slikarska i kiparska
istraivanja modernog doba, koja su prethodno bila potpuno nepoz
nata u Italiji. Istodobno smo oslobodili simultanost, individualnu i
dinaminu formu, koja stvara neprekinutu arhitektonsku konstrukciju.
plastiki dinamizam = svijest o arhitektonskom dinamizmu
U talijanskoj su arhitekturi uvjeti, sve do sada, bili na alost nepo
voljni. Politiki i socijalni uvjeti, tradicionalni pojmovi obrazovanja i
higijene povijesne su barijere koje arhitekt teko moe preokrenuti
vlastitom voljom i naporom izoliranog genija. Evo zbog ega mi futuri
sti elimo povesti talijanske arhitekte u atmosferu hrabrosti i stroge
estetske slonosti koju smo stvorili.
U arhitektonskoj kreaciji prolost pritie um naruioca isto kao i arhi
tekta. Svaki mesar sanja o preporodu ili neem slinom bez spominja
nja monumentalnih budalatina dravne uprave. Dodir s poslovnim lju
dima obeshrabruje smionost arhitekta. Plagijat, ta rana koju talijanska
umjetnost sa sobom nosi, paralizira razvoj talijanske arhitekture dvama
sramnim robovanjima:
1. robovanjem zakonima i starim stilovima: dorskom, jonskom, korint-
skom, romanikom, gotikom, renesansnom, maurskom itd.;
2. robovanjem stranim stilovima: sentimentalizam + kvekerizam =
cottage ili engleska umjetnost; kellerska senzualnost + ciganska = piv
nica ili beka umjetnost; omekani barbarizam + knjievni muik = iz
ba ili ruska umjetnost; kravlje mlijeko + okolada + alpska dosada =
vicarski chalet ili rustikalna umjetnost. U robovanju starim stilovima
meu iscrpljujuim elementima imamo i puke arheoloke obiaje koji
stvaraju graditeljski fetiizam prema grkom i rimskom, bazilici, goti
koj katedrali, palai, iz esnaestoga stojea.
U robovanju stranim stilovima, ako se tako mogu nazvati, imamo na
protiv intelektualni snobizam sjevera, koji spreava talijansko gradi
teljsko projektiranje dekoracijama od drva i tkanina; objektima obli
kovanim s idiotskim ukusom seljaka razliitih pustara, po maarskoj,
ruskoj ili skandinavskoj modi, koji ukraavaju nae javne prostore;
kazalita, kavane, banke, izlobene prostore s pogrebnim crnim mra
morom i ledenim skulpturama u crnom drvu nekog berlinskog restora
na, ili pak napornom ivou moskovljanskog orijentalizma.
Vrijeme je da se stane. Jedina zemlja koja posjeduje klimu i duh, i mo
dernoj arhitekturi moe podariti jedinstven stil, jest Italija. I to je nje
zin budui zadatak u umjetnosti. U razdoblju od 50 godina Italija e
proizvesti velike umjetnike na podruju slikarstva, kiparstva, knjiev
nosti, muzike i arhitekture, koji e diktirati zakone svijetu.
Jedini put koji vodi korjenitoj obnovi jest povratak Potrebi.
Kada sam napisao da formula plastikog dinamizma sadri Idealitet
Umberto Boccioni:
Elasticitet, ulje na platnu, 1912.

101
nae epohe, mislio sam da sadri potrebu nae epohe. U modernom
ivotu

potreba = brzina

Na je rad u slikarstvu proraunat tako da izazove porast emocija nad

vlastitim unutranjim (arhitektonskim) konstruiranjem i da izbjegava
mogunost vizuelnih sluajnosti. Stoga volumeni tijela, atmosferiki
volumeni, praznine i punine i njihove tone matematike definicije,
svjetlost, precizne konture, mjerodavni tonovi, ogoljelost, sirovost,
bjelina, crnina naeg rada ive vrlinom arhitektonskih zakona diktirani
zakonima harmonije. Dinamine potrebe modernog ivota nuno e
stvoriti razvijenu afirmiranu arhitekturu. Ta je zamisao ve primije
njena u svim konstrukcijama koje neposredno odgovaraju potrebama
ivota i ija je namjena izvan estetske vlasti - stoga su to konstrukcije
koje potrebom za svojim porijeklom stvaraju istinski iv estetski
doivljaj.
Kirurki no, brod, automobil, eljeznika stanica, donose potrebu
postojanja radi vlastite konstrukcije, koja pak stvara skup praznina i
punina, linija i ploha, ravnotea i jednaenja, kojima se oslobaa nova
arhitektonska emocija.
Nijedan mornariki inenjer ili mehaniar-pronalaza ne bi nikad
razmiljao o rtvovanju i najmanjeg kapaciteta vlastite konstrukcije
prostoru za ukras ili bilo koji drugi kulturno-estetski predmet. U blista
vom razvoju strojeva suprotnost je istina. Brodovi, automobili, elje
znike stanice zadrali su veu estetsku izraajnost to su vie podrei
vali svoje arhitektonsko oblikovanje potrebama za koje su dizajnirani
da slue. Veliki eljezniki hangari, koji su u dalekoj vezi s brodovima
katedrala, naslijedili su jednostavne krovove, dostatne za potrebe
dolazaka i odlazaka vlakova. Jarboli, visoki dimnjaci koji povezuju
brodove s pogonima u cvijeu, to znai s nepravilnostima prirode,
nestali su da bi stvorili mjesto nunoj cjelovitosti: rezanim elipsoidnim
plohama i penetraciji, oblikovanim tako da izbjegnu trenje. Automobili
su smanjili dimenzije koje su ih povezivale s koijama i diliansama.
Briga za razvoj motora sravnila ih je sa zemljom i preuredila ih da izgle
daju poput metka. Doi e vrijeme u kojem letjelice vie nee oponaati
ptice i ribe, ve e nastojati biti to blie oblicima koje trai potreba za
stabilnou i brzinom.
Ti su vrlo korisni pronalasci, koje su omoguili mehaniari, zasad pot
puno zanemareni u umjetnosti gradnje domova, ulica i drugog. Estet
ska preokupacija kulture u vrijeme dok se svi oblici ivota i umjetnosti
udaljuju od nereda i prirodnog kaosa da bi se pribliili mozgom predo
dreenom poretku - ometa bilo kakvu inovaciju. Arhitekti su objesili
svete pojmove stupa, kapitela i vijenca. Sveti pojam dekoracije. Sveti
pojam statike vjenosti.
Arhitekt mora raznijeti sve i zaboraviti da je arhitekt. Mora poeti s no
vih polazita koja nisu arhaizmi Egipana ili primitivizmi seljaka ali su
arhitektonska - stvorena uvjetima ivota i znanosti i nametnuta nam
kao ista potreba. To je ono to nepogreivo vodi instinkt prema estet
skoj izraajnosti. Velike su jeftine etvrti svojom nagou i jednostav
nim ukrasima bijele-punine i crne-praznine mnogo blie stvarnosti nego
burujske palae. U svojoj sam knjizi Futuristiko slikarstvo i kipar
stvo govorio o novim prirodnim elementima koje su nam znanost i me
hanika dale, u kojima napol ivimo, i koje su esencija modernog ivota.
Novi zakoni arhitektonske konstrukcije moraju biti otkriveni u tim
Umberto Boccioni:
prirodnim elementima. Ne moemo raspravljati o statici i vjenosti
Dinamizam trkaeg konja i kua, kad svaki dan raste gorljivost za transformacijom, za velikom brzinom
gva, ulje, drvo, ljepenka, obojeno eljezo i bakar, 1914/15. komuniciranja, velikom brzinom projektiranja. Sve nam to pokazuje
 Antonio Sant'Elia:
Monumentalna graevina za Novi grad, skica, 1915.

102

da se kreemo prema strogoj svijetloj mobilnoj umjetnosti u arhitekturi.

Napretka nee biti dokle god postoji tradicionalno robovanje konstruk
tivnim materijalima. Naa e nas moderna elja za brzinom primorati
da uzmemo u obzir koliko su ti materijali teki i nezgrapni, spori u
konstrukciji pa stoga i skupi.
Moramo oplemeniti vrline materijala brzih konstrukcija (eljezo, drvo,
opeka, armirani beton) i sauvati njihove karakteristike. Ti e materi
jali biti upotrijebljeni u konstrukciji koja e slijediti jednostavnu i istu
zamisao: ekonomija + korisnost + brzina, stvarajui tonalne kontraste
i krajnje dragocjene boje. Nosa greda sauvan u crvenom olovu moe
biti obojen, sa svim klinovima u raznim bojama, koji e tvoriti ukrasne
meuprostore. Kontrast crvenila opeke i bjelila cementa stvorit e
dekorativni uzorak. Stoga je ivotinjska pogreka uklanjanje tih mate
rijala iz konstrukcije, njihovo maskiranje i minkanje bukom i gipsom,
lanim mramorom i ostalim slinim vulgarnostima koje su skupe i
beskorisne.
U slikarstvu i kiparstvu potisnuli smo svaku suvinu dekoraciju, svaku
estetsku brigu za monumentalno, ili za tradicionalnu uzvienost.
Osnovne bi linije kocke, piramide i pravokutnika, ukljuujui graevi
ne, mogle biti uklonjene jer opisuju nepokretne arhitektonske linije.
Sve linije moraju biti korisne u bilo kojoj toki i na bilo koji nain.
Zbog te nezavisnoti sastavnih dijelova graevine nee vie biti tako
uniformne, i poet e se stvarati arhitektonski impresionizam od kojega
e zapoeti nove mogunosti za budunost. Zapravo, stara i beskorisna
simetrija, oduvijek upotrebljavana nautrb korisnosti, bit e unitena.
Okruju zgrade, kao npr. automobilu, treba takoer pridati maksi
malnu panju. Simetrija se ipak doputa u svjetlosti i prostorima gdje
za to postoji veliko opravdanje, ali joj se ne rtvuju osnovni elementi
modernog ivota. Stoga bi ak i fasade zgrada trebalo da padnu, podig
nu se, raspadnu se, prodru i potisnu se - kao to je diktirano potrebama
prostora koji ih okruuju. Iako su eksterijeri jo tradicionalni, novi e,
rezultirajui iz trijumfa interijera, zasigurno stvoriti novu arhitekton
sku liniju.
Rekli smo da je u slikarstvu gledalac satjeran u sredinu slike koja ga
prisiljava da bude centrom emocija prije nego tek promatra. I arhitek
tonske e okolice gradova biti transformirane u jedinstven ovoj. ivimo
u vrtlogu arhitektonskih snaga.
Sve do juer projektiranje se razvijalo kao serija sukcesivnih panorama.
Kua je slijedila kuu, ulica je slijedila ulicu. Danas se naa arhitek
tonska okolica poinje igrati naim osjeajima: od svjetlom ispunjenih
podzemnih prostorija, robnih kua, podzemnih eljeznica na vie nivoa
do pod oblake dignutih nemjerljivih amerikih nebodera.
Budunost neprekidno doputa arhitektonske mogunosti u visinu i
dubinu. Tako e se ivot izrezivati kroz siune vodoravne linije zemlja
ne povrine s beskrajnom okomitou visine i dubine dizala i spiralama
aeroplana i cepelina.
Budunost priprema za nas nebo koje e biti razuzdano arhitektonskim
zatitnim oklopom.

Prevela Darija Radovi