Pregledni rad Acta med-hist Adriat 2011;9(2);225-236

Review Article UDK: 615.89(497.5)"17"

271.3:61>"17"

MNOGE RAZLIITE LIKARIE OD BOLESTI

GLAVE FRAGMENT LJEKARUE IZ ARHIVA
FRANJEVAKOG SAMOSTANA U SINJU

MANUSCRIPT MANY DIFFERENT REMEDIES FOR

HEADACHE TREATMENT FROM THE ARCHIVES OF
SINJ FRIARY
Nikola Kujundi*, Milan Glibota**, Suzana Ini*

SUMMARY
Manuscripts containing collections of folk recipes for treatment of deseases were written
mostly by Catholic priests especially Franciscians in Croatia in the past centuries. They were
used as manuals for preparation of remedies and gave directions for their use. These writtings
provide valuble data for etnographers and historians of ethnomedicine.
The paper describes the manuscript Many different remedies for headache treatment writ-
ten by unknown author probably in 18. century in Sinj, Dalmatia. The manuscript was
found in the archives of Sinj Friary.
The collection contains 16 recipes for headache treatment. Materia medica of the manuscript
is composed of drugs of plant origin. Valuable information is given about the folk names for
medicinal plants as well as descriptions of the ways of preparing remedies. Latin as well as
contemporaly croatian names are attributed to the plants species mentioned in the manu-
script. Use of the plants for treatment of the specific deseases were compared with their use
in modern fitotherapy
Key words: ethnomedeicine, 18th century, folk recipes, Franciscians

*
Farmaceutsko-biokemijski fakultet Sveuilita u Zagrebu
**
Matica Hrvatska, Imotski
Adresa za dopisivanje: Prof. dr. Nikola Kujundi, Farmaceutsko-biokemijski fakultet Sveuilita
u Zagrebu, Ul. A. Kovaia 1, HR 10000 Zagreb; e-mail: nkujundzic@pharma.hr

225
 LJEKARUE KAO SPOMENICI HRVATSKE PISMENOSTI I
ETNOFARMACIJE/ETNOMEDICINE

Sve do sredine XIX. stoljea, manje nakon toga, u naim krajevima,

posebice u Dalmaciji, vanu ulogu u pruanju medicinske pomoi imali su
sveenici, posebice franjevci, franjevaki samostani, hospitali i ljekarne.
Veina sveenika nije imala strunu medicinsku naobrazbu ni kvalifikacije
za obavljanje poslova lijenika ili ljekarnika pa su upute za lijeenje traili u
strunim medicinskim knjigama, prirunicima i ljekopisima, a esto su se
koristili i pukom medicinom. Tako su nastajale rukopisne zbirke recepata
koje su sveenici za vlastite potrebe sastavljali ili prepisivali te ih koristili kao
prirunike. Takve zbirke recepata za izradu lijekova i lijeenje nazivamo
ljekaruama, a sadravale su upute za lijeenje bolesti ljudi i ivotinja te, vrlo
esto, i razliite higijenske, dijetetske i praktine savjete za kuanstvo. Neke
ljekarue franjevci su tiskali s namjerom da postupke lijeenja i samolijee-
nja priblie to irem krugu ljudi. U literaturi se uglavnom nazivaju prema
autoru rukopisa, ako je poznat, te prema vlasniku ili mjestu u kojem je
rukopis pronaen [1-6]. Najstariju poznatu hrvatsku ljekaruu Kako se razne
bolesti lijee opisao je I. Mileti, a potjee s kraja XIV. stoljea [7]. R. Strohal
opisao je nau drugu po starosti poznatu ljekaruu iz XV. stoljea Razni
zapisi i aranja. U literaturi je poznata kao Strohalova ljekarua [8]. Pisana
je glagoljicom, a recepti se temelje na iskustvenoj medicini povezanoj s
udotvorstvom i magijom. Treu po starosti do sada poznatu ljekaruu, Prvu
karlobaku ljekaruu, opisao je . Poljak i potjee iz godine 1603. [9]. Veina
sauvanih ljekarua napisana je u XVII. i XVIII. stoljeu. Pisane su i tijekom
XIX. stoljea, a neke i u prvoj polovici XX. stoljea.
Vrlo mali broj ljekarua izaao je u tiskanom obliku. Prva tiskana ljeka-
rua je ona J. Vladimirovia iz 1775. pod nazivom Likarie priproste [10].
Druga tiskana ljekarua je Bartulovieva iz godine 1779. [11].
Valja istaknuti da se vrijednost ljekarua posebice istie u etnografskom
smislu. Ljekarue su prvorazredan izvor podataka o naoj tradicionalnoj
medicini/farmaciji, ali i dragocjena graa za prouavanje naega jezika,
obiaja, vjerovanja i narodne predaje.

RUKOPISNI FRAGMENT MNOGE RAZLIITE LIKARIE OD BOLESTI GLAVE

IZGLED RUKOPISA
Izvorni rukopis ovog fragmenta uva se u Arhivu franjevakog samo-
stana u Sinju pod brojem XLIX, 7,. [12], u kojem je pohranjeno jo neko-

226
liko rukopisnih fragmenata povijesno-farmaceutsko/medicinskog sadraja.
Jedan od tih tekstova, napisan kao dvolist, nosi naziv Mnoge razliite likarie
od bolesti glave. Rukopis je u loem stanju i gotovo neitljiv (slika 1.).
Prepisao ga je franjevac O. Stanko Petrov. Prijepis je napravljen na pisa-
em stroju, a na kraju prijepisa je napomena:
U arhivu samostana u Sinju namjerio se O. S. Petrov na arak (dva lista)
papira, gdje je na prvoj strani i na treini druge ispisano pismom i pravopisom iz
18. Vijeka ovih16 recepata. Isti ih je prepisao tono samo treba upozoriti, da se
ne zna uvijek je li slovo veliko ili malo na poetku rijei, ... bi moda svugdje
trebalo staviti malo, gdje nije na poetku reenice.
Prepisano 30. III. 1976. (?) (nedovoljno itko!)
Budui da je ovaj komentar napisan na istom listu papira kao i prijepis
fragmenta i oito istim pisaim strojem, moe se smatrati da ga je napisao
spomenuti autor O. S. Petrov. Spominjanje O. S. Petrova u treem licu
vjerojatno proizlazi iz skromnosti franjevaca, koji imaju iznimno vanu
ulogu u ouvanju hrvatske kulturne batine. Iako je i prijepis originalnog
fragmenta teko itljiv, sauvan je i dostupan za prouavanje.
Originalni rukopis sauvan je kao fragment pa se moe pretpostaviti da
pripada veoj cjelini, najvjerojatnije kakvoj ljekarui. Nije jasno, meutim,
zbog ega je izdvojen samo dio koji se odnosi na bolesti glave. Razlog za
pisanje ovakva izdvojenog fragmenta moe se traiti i u autoru rukopisa.
Postoji mogunost da je imao problema s glavoboljom pa je iz razliitih
izvora prepisao samo recepte za bolesti glave. Rukopis nije spomenut niti
u jednoj od tri poznate bibliografije ljekarua [13-15].

O AUTORU PRIJEPISA FRAGMENTA STANKU PETROVU

Fra Stanko Petrov roen je u Metkoviu 1887. godine. Studirao je
klasinu filologiju u Fribourgu gdje stjee i doktorsku diplomu. Po povrat-
ku u domovinu radi kao gimnazijski profesor u Zaostrogu i Sinju. Uz pro-
fesorsku slubu bio je duhovnik u Sjemenitu, definitor i provincijal
Franjevake provincije Presvetog Otkupitelja u Dalmaciji. Autor je broj-
nih lanaka, pjesama, crtica iz povijesti crkve, misija, ivota svetaca i
propovijedi. Pokrenuo je i bio izdava asopisa Gospa Sinjska. Objavio je
vei broj knjievnih djela: Moderni konvertiti (1926.), Gospa Sinjska (povi-
jest svetita) (1928.), Vjeni Gospe Sinjske (1929.), Fra Petrove zgode i nez-
gode (1931.), Svetac svega svijeta (1932.), Sveta ura ili Sat klanjanja pred
Presvetim Sakramentom i sv. Misa (1935.), Naa patnika nerazorena ognjita

227
(1938.), Dvostruki jubilej Ivana Gundulia (1938.), Zrcalo bez ljage (1938.),
Ijekanje u hrvatskoj knjizi (1940.), udo dvadesetog vijeka (1942.), Muka
Gospodina naega Isukrsta, pla Matere Isusove (1951.).
Fra Stanko Petrov bio je vrstan poznavatelj hrvatskoga jezika i knjiev-
nosti. Njegov knjievni stil odlikovao se posebnom bistrinom i jasnoom.
Umro je 1963. u Sinju. [16,17]

JEZIK RUKOPISA MNOGE RAZLIITE LIKARIE OD BOLESTI GLAVE

Rukopis je najvjerojatnije nastao u XVIII. stoljeu. Na taj zakljuak
upuuje komentar S. Petrova koji kae da je rukopis ispisan pismom i
pravopisom iz 18. stoljea. Poznato je da je S. Petrov bio izvrstan pozna-
vatelj takvih rukopisa, primjerice transkribirao je s bosanice Veliku sinjsku
ljekaruu. Pisan je latinicom, dobro itljivim rukopisom, na tokavskom
narjeju. Izgovor je ikavski: slipe, likaria, potriba, bilom, istiran, czviti.
Razliiti grafijski oblici u tekstu imaju tono odreenu glasovnu vrijed-
nost: Tako se glas u rukopisu pie kao x (maxe, Jexevine, Skrixaline, izaxme,
xestoki, potexe), glas ima grafijski oblik ch (dighnuchiemu, Sirchieta, smagn-
kachiem, ozdravichie, nepuschia, vruchim, mechiat, oduminuchiemu, otichie,
Lech). Glasovi i s u rukopisnom obliku pojavljuju se kao s (pomisaga,
nepuschia; bolest, samlit, slipe, Listia, svaki), a glasovi i g kao g (Vesligena,
pogie; glava, mnoge, stuega, koga, zgriega). Glas nj se u rukopisu javlja kao
gn (kopitgnaka, gnega, gne, gnim, koregna, gniov), a glas lj ima oblik gl
(uzimglie, ugliem, stavgla, zemglie, postegliu), dok je glas c u rukopisu pisan
kao cz (Pasvicze, czvitia, Metvicze, suncza)
Ponavljanje glasova u nekim rijeima ima svrhu odreivanja duine
samoglasnika ispred dvostrukog suglasnika (illi, onno, oi, ello, neggo,
voddom) ili samoga samoglasnika (Sook, noos). esto nema granice izmeu
rijei pa su napisane sastavljeno. Nema nikakva kriterija u pisanju enkliti-
ka i proklitika i nerijetko su napisane zajedno s rijeima uz koje stoje:
dighnuchiemu (dignut e mu), pomisaga (pomia ga), izliichie (izliit e),
stuega (stue ga), nekae (neka je), otichie (otii e) itd.
Ima primjera u kojima je slovo a umetnuto ispred r (karv, zargna,
karpu).
i (ch) se upotrebljavaju pravilno u skladu sa suvremenim pravopi-
som.
Imena bilja i ope imenice trava, list i czvitie u tekstu su pisane
velikim slovima (Trave Skrixaline, Trave Odolina, Trave Komogliki, Trave

228
Divizme, Lista Barstana, Listia Trave Odolina, Trave Pasvicze, Trave Metvicze,
Czvitie od Jergovana). Velikim slovom pisani su i sastavni dijelovi recepta
kao: Ugliu, Brasno, Sirchietu, ali ne uvijek dosljedno.

RJENIK MANJE POZNATIH IZRAZA I ARHAIZAMA

C O
czvitia, cvijea oischieni, oienih
opoti, oznoji
D
otichie, otii e
dighnuchiemu, dignut e mu
ozdravichie, ozdravit e
G ozebli, ozebline
gnega, njega
P
gnim, njim pogie, poe
gniov, njihov polak, pola, polovica
gnoi, njoj pomisaga, pomijea ga
I postegliu, postelju
iskrixai, iskriaj S
K sirchieta, octa, kvasine
karpa, krpa smagnkachiemu, smanjiti e mu
karv, krv stavgliaga, stavlja ga
komue, komu je T
tepa, topi, moi
L
lambikane, lambik, lambika (tal. U
lambico), kotao za destilaciju uglie, ulje
listia, lia V
M vruchiu, vruu
maxe, mae X
mirlis, miris xestoki, estoki
N Z
nekae, neka je zarad, radi, zbog
nekii, neka ih zargna, zrnja
nepuschia, ne puta zgriega, zagrije ga

229
 BILJNE VRSTE U RECEPTIMA RUKOPISA
Sastavni dijelovi od kojih se pripravljaju lijekovi u receptima ljekarua
ponajvie su biljnog, zatim ivotinjskog te, u manjoj mjeri, mineralnog
podrijetla. U ovome rukopisnom fragmentu rabe se iskljuivo lijekovi bilj-
nog podrijetla. Valja istaknuti da je vrlo teko jednoznano odrediti na
koju se biljnu vrstu odnosi naziv u rukopisu. Naime, narod istu biljku esto
naziva razliitim imenima i, obrnuto, razliite biljne vrste naziva istim
imenom. Zbog tih je razloga uzet kao temelj za atribuciju poznati ulekov
Jugoslavenski imenik bilja. [18] Taj je imenik, prema vremenu kad je pisan,
najblii nastanku samog rukopisa. Uz to, ulek je kao jedan od izvora u
pisanju svog imenika naveo knjigu Discorsi del Matthioli. Ta se knjiga, s
narodnim nazivima biljaka, nalazi u Franjevakom samostanu u Sinju,
gdje se uva i ovaj rukopis, pa se moe pretpostaviti da imena biljnih vrsta
u njemu veim dijelom odgovaraju onima iz ulekova imenika.
U popisu ljekovitog bilja koji slijedi napisani su, uz nazive kako su kori-
teni u rukopisu, suvremeni nazivi (bold) i latinska imena biljne vrste i
porodice (italic). Uz uleka, koritena je i novija literatura za oznaavanje
biljnih vrsta za koje se pretpostavlja da odgovaraju narodnom imenu iz
rukopisa [19,20].
Czvitia od Jergovana, jorgovan, Syringa vulgaris L., Oleaceae
koren Trave Skrixaline, Skrialina, umska ciklama, Cyclamen purpu-
rascens Mill., Cyclamen hederaefolium Aiton, Primulaceae
Lista Barstana, brljan, Hedera helix L., Araliaceae
Listia, illi zargna Jexevine, list ili sjemenke jeevine, veprina, Ruscus
aculeatus L., Liliaceae
Listia, ili zargna Trave Pasvicze, pasvica, Solanum nigrum L., Solanaceae
Pliuglia, (?)
Sirchieta, ocat, kvasina, vinski ocat
Sirchieta rosatog, ocat u komu je namakan cvijet rue, Rosa centifolia
L., Rosaceae
spi... (pica, kotica) Praske, breskva, Amygdalus persica L., Rosaceae
Trave Divizme, divizma, Verbascum phlomoides L., Scroph
ulariaceae

230
 Trave Komogliki, komoljika, komonika, komonjika, divlji pelin,
Artemisia vulgaris L., Asteraceae
Trave kopitgnaka, kopitnjak, Asarum europaeum L. Aristolochiaceae
Trave Metvicze, metvica, Mentha piperita L., Laminaceae
ugliu, ulje (vjerojatno maslinovo ulje), Olivae olium, ulje vrste Olea
europaea L., Oleaceae
Ugliu rosatome, ruino ulje, ulje od sorti uzgajanih rua, Rosa centifolia
L., Rosaceae
Vesligena, bosiljak, Ocimum basilicom, L., Labiatae
vodde od czvi... zovine lambikane, cvijet bazge, Sambucus nigra L.
Sambucaceae
voddom od komoraa, komora, Foeniculum vulgare L,. Apiaceae
vode rosate, voda u kojoj je namakan cvijet rue, Rosa centifolia L.
Rosaceae
vino, crno ili bijelo vino
zelena Listia, i koregna Trave Odolina, odoljen, Valeriana officinalis L.
Valerianaceae
Veina navedenih biljnih vrsta ne koristi se u suvremenoj fitoterapiji za
lijeenje glavobolje. Danas se za te svrhe koristi jedino metvica te, done-
kle, odoljen (kao sedativ, za nesanicu, nervozu i nemir) [21].

NAIN IZRADE PRIPRAVAKA I LJEKOVITI OBLICI U RUKOPISU

Nain izrade ljekovitih pripravaka jednostavan je i jasan. Sadre jednu
ili najvie dvije komponente, a koliine droga se ne navode. Opisan je
nain uporabe ljekovitog pripravka. Tako se pripravljeni lijek privija na
glavu, stavlja na glavu, stavlja se na slijepe oi, mae se glava, namae glava,
natapa elo, u nos potee (inhalira).
Ljekoviti oblici u receptima ovoga rukopisnog fragmenta u skladu su s
onima iz slubene medicine onoga doba [1]. Mogu se prepoznati sljedei
ljekoviti oblici za vanjsku uporabu:
Dekokti (decocta) vodene iscrpine droga dobivene ekstrakcijom droge
pri povienoj temperaturi (recept br. 11).

231
 Ekstrakti tekui pripravci dobiveni ekstrakcijom droga propisanim
otapalom (recept br. 6).
Melemi (emplastra) poluvrsti pripravci koji sadre razliita ulja,
vosak, loj, lanolin ili smolu kao masnu podlogu. Otopljenoj podlozi doda-
ju se uglavnom biljni praci, rjee droge ivotinjskog ili mineralnog podri-
jetla (recept br. 2).

ZAKLJUAK
U ovome su radu sadraj i tekst rukopisnog fragmenta analizirani s
povijesnog i etnofarmacijskog, odnosno etnomedicinskog aspekta. Zbirke
recepata za lijeenje bolesti, tzv. ljekarue, pa tako i ovaj rukopis, koji je
vjerojatno fragment neke ljekarue, pisali su uglavnom katoliki sveenici,
poglavito franjevci. Kao pripadnici najobrazovanijeg drutvenog sloja,
franjevci su povezivali vlastita iskustva i spoznaje oficijelne i puke medi-
cine, zapisujui ih kao zbirke recepata. Tako su ljekarue bile svojevrsni
prirunici za izradu i uporabu lijekova, dostupni irokom sloju ljudi.
Ovaj rukopis, kao i mnoge druge ljekarue, dragocjena je graa za etno-
grafe i povjesniare farmacije i medicine. Ljekarue su vrijedan prilog
poznavanju tradicijske narodne medicine i farmacije, jezika, obiaja i
bogate narodne predaje. Stoga ih treba analizirati multidisciplinarno, uva-
avajui vrijeme i sredinu u kojoj su nastale.

PRIJEPIS RUKOPISA
Ovdje donosimo prijepis rukopisa kako ga je napravio fra Stanko
Petrov, bez izmjena ili popravaka. Na mjestima gdje je tekst neitljiv stav-
ljene su tokice.

MNOGE RAZLIITE LIKARIE OD BOLESTI GLAVE

1. Koga glava boli, neka uzimglie Listia trave kopitgnaka i privia na
glavu dighnuchiemu bolest.
2. Koga glava boli, neka uzme Vesligena, svari ga u Ugliu rosatome, i
stavgla na glavu, smagnkachiemu bolest.
3. Koga glava boli, neka uzme Listia, ili zargna Trave Pasvicze, istuei,
iza... sook pomisaga s ugliem rosatim, i s malo Sirchieta, i maxe glavu,
udno ... to izliichie bolest.

232
 4. Koga glava boli, neka uzme sedam Lista Barstana, i sedam jezgra iz
spi... Praske oischieni, nekii svari u ugliu, i u Sirchietu, i nekii metne na
ello, i na slipe oi cighnuchiemu bolest glave, koja izlazi iz mo...
5. Koga glava boli, neka ini samlit Pliuglia, onno Brano smisat salom
o...ke, i mechiat ga na ello smagnkachiemu bolest glave.
6. Koga glava boli, neka uzme czvitia od Jergovana, stuega, metnega,
u Sirch... i stavgliaga na ello, smagnkachiemu bolest glave.
7. Koga glava boli, neka uzme Listia, illi zargna Jexevine, svari ga u
vinu, i Dobrasu likaria za bolest glave.
8. Koga glava boli, od mnogo vrimena, illi zarad ozebli, illi kad polak
glave ..li, neka iskopa iz zemglie koren Trave Skrixaline, kojie okruga kao
ka... istuega, izaxme iz gnega Sook, i potexega u noos, ozdravichie.
9. Koga glava boli, neka uzme Trave Divizme, istueje, i privia na ello,
ozd...chie od bolesti glave.
10. Koga glava boli, dabimu bila potriba pustit karv, nekae nepuschia,
neggo uzme uglia rosatoga, i pomisaga s voddom od komoraa, zgriega na
vatri, s gnim vruchim natapa ello, i slipe oi, ozdravichie.
11. Koga glava boli, neka iskopa koregna Trave Komogliki, iskrixai
nasitno, ...rii u bilom vinu, illi u Sirchietu, procidi kroz istu karpu, pak
neka ..dni pogie Lech u postegliu, i svaki dan po jedan puut neka s vruc-
him ... glavu dok se opoti, otichie bolest.
12. Koga glava boli, neka uzme uglia u komue Czvitie od Jergovana na
Suncz... lo i s gnim maxe glavu, dighnuchiemu iz gne bolest, koja od
vruchine do...
13. Koga glava boli, neka uzme Trave Metvicze, istueje dobro, i priviae
na ... oduminuchiemu bolest.
14. Koga glava boli, i u gnoi ue velliku vruchninu, neka uzme vodde
od czvi... zovine lambikane, illi drugaie iz gnega s vruchinom istirane, i s
gnim tepa glavu, dighnuchiemu iz gne bolest, i vruchinu.
15. Koga glava boli, neka uzme zelena Listia, i koregna Trave Odolina
istue ... privia na glavu, smagnkachiemu bolest glave.
16. Koga glava boli, neka uzme vode rosate, illi Sirchieta rosatog illi ...
rosatoga i natapa, illi maxe glavu; illi neka gniov xestoki mirlis u noos
potexe dighnuchiemu udnovatim nainom ... vruchiu bolest iz glave, koja
od vruchine suncza illi od pianstva dol...

233
 LITERATURA
1. uni-Filker Z. Narodne ljekarue iz Hrvatske nastale u 17. i 18. stoljeu. Farm
Glas 1986;42:367-83.
2. Kujundi N, Glibota M, Bival M. Ljekarua fra Dobroslava Boia iz godine
1878.Farm Glas 2003;59(7-8):321-45.
3. Kujundi N, Zorc M, Glibota M, Kujundi M. Ljekarua fra Jakova Bartulovia.
Farm Glas 2004;60(11):541-46.
4. Kujundi N, krobonja A, Tomi T. Plehanska ljekarua Zbirka lijekova sa
zbirkom ljekovitih trava i uputom za pravit meleme i murefe. Acta med-hist
Adriat 2006;4(1):37-70.
5. Kujundi N, Matasi V, Glibota, M. Ljekarua fra Karla (Dragutina) Grania.
Farm Glas 2006;62(12):669-701.
6. Kujundi, Glibota M, krobonja A, Gaparac P. Libar od likarij - ljekarua don
Petra Katelana iz 1776. godine. Acta med-hist Adriat 2008; 6(1): 15-40.
7. Mileti I. Stari glagoljski egzorcizmi, recepti i zapisi. Vjesnik Staroslavenske
akademije 1913; 1: 61- 69.
8. Strohal R. Folkloristiki prilozi iz starije hrvatske knjige. I. Razliiti zapisi i
aranja. (Glagoljski hrv. spomenik iz 15. vijeka). Zbornik za narodni ivot i
obiaje junih Slavena 1910, 15:121-32.
9. Poljak . Karlobake ljekarue iz 1603. i 1707. godine, Faksimil i obrada. HAZU,
Rasprave i graa za povijest znanosti, 2009, knjiga 9, svezak 5.
10. Vladimirovi L. Likarie priproste, Mleci 1775. Pretisak, transkripcija i prilozi.
priredio Z. Devetak. Knjinica zbornika Kai, br. 34. Split Zaostrog. 1999.
11. Bartulovi P. Razlicite likarie. Venecija, 1779.
12. Arhiv Franjevakog samostana u Sinju, XLIX, 7.
13. Elazar S, Omani A. Bibliografija medicinskih djela u SR BiH do 1895. Beograd
Zagreb: Medicinska knjiga, 1984.
14. Grmek M.D. Rukovet starih medicinskih, matematiko-fizikih, astronomskih,
kemijskih i prirodoslovnih rukopisa sauvanih u Hrvatskoj i Sloveniji. Rasprave i
graa za povijest nauka. Knjiga I. JAZU 1963.
15. Romano J. Jugoslovenska bibliografija lekarua i narodnih medicinskih rukopisa.
Beograd: Nauno drutvo za istoriju zdravstvene kulture Jugoslavije, 1973.
16. Bezina P. Srednje kolstvo u Franjevakoj provinciji Presvetog Otkupitelja (1735.
1920.). Split: Franjevaki provincijalat u Splitu, 1989., str. 257.
17. etka J. MP. O. Stanko Petrov, u: MNP. O. Dru Fra Stanku Petrovu, 1887 1963,
In Memoriam, ur. K. Kosor, Sinj 1963., str. 5 - 13.
18. ulek B. Jugoslavenski imenik bilja. Zagreb: Dionika tiskara, 1879.

234
19. Kuan F. Ljekovito i drugo korisno bilje. Zagreb: Poljoprivredni nakladni zavod,
1956.
20. ugar I. Hrvatski biljni imenoslov. Zyagreb: Matica Hrvatska, 2008.
21. Kutrak D. Farmakognozija i fitoterapija. Zagreb: Golden marketing i Tehnika
knjiga, 2005.

SAETAK
U ovome je radu prvi put opisan rukopis Mnoge razliite Likarie od bolesti glave koji je
naen u arhivu Franjevakog samostana u Sinju. Pretpostavlja se da je tekst dio vee cjeline,
neke ljekarue, a nastao je vjerojatno u XVIII. stoljeu. Rukopis sadrava 16 recepata za
izradu i upotrebu lijekova za lijeenje glavobolje. Sluio je vjerojatno kao prirunik za izradu
i upotrebu lijekova za lijeenje.
Materia medica ovoga rukopisa sastoji se iskljuivo od pripravaka biljnog podrijetla. U popisu
ljekovitog bilja narodnim su nazivima koji su koriteni u rukopisnom fragmentu pripisana
suvremena imena te latinska imena biljne vrste i porodice. Analiziran je jezik teksta i prireen
rjenik manje poznatih pojmova i arhaizama. U raspravi je nain pripreme lijekova uspore-
en sa suvremenim farmaceutskim postupcima.
Sastavljen je rjenik manje poznatih izraza i arhaizama. Priloen je izvorni tekst fragmenta
kako bi mu se omoguio multidisciplinaran pristup.
Kljune rijei: etnomedicina, XVIII. stoljee, ljekarua, franjevci

235