38 Awa Sia» MUsuIeASt U TRAGANZU ZA DENTITETOM. kao metod u provjeri Hadisa nije pouzdan; nuzno je usposta- viti nove standarde kritiekog propitivanja hadisa, a koji su u skladu sa standardima moderne kritigke nauke (matn je ni kriterium 2a njegovu provjeru). Takve ideje najvige nal sma 20. stoljeéa, u modernistizkoj teoriji Fazlurrahmana (Sunnet bez hadisa); u propitivanju islama u poststrukturalistigkoj interpretaciji Arkouna, u Mernisijevoj koga kelama Hasana Hanefija. O jo3 govoriti u narednom poglaviju ove knijige. D. OCJENA SELEFISTICKOG, REFORMISTICKOG IMODERNISTICKOG PRISTUPA HADISU 2. Pogubnost zatvaranja u Tradiciju (formalisticka recepcija osnovnih vrelaislama) Sa selefjama, odnosno ortodoksnim reformistima il evi- valistima (mugaddidan), u svim njegovim rukaveima, ne moze- mo slo i se unjihovoj formalisti¢ko} primjeni sadr2aja hadi- sa, odnosno razumijevanja Tradicije kao takve. Takav pristup vjeri oduzima moé, Zivotnost, odnosno ostavlja je na razini apstrakcije koja nije kadra izlotiti sva otitovanja dinamigkih veza, koje se prirodno (htjeli mi to ili ne) razvijaju u rasponu iamedu vere i Zivota, vjere i kulture, Takva formalisticka re- epcija islama neminovno zavrdava zatvaranjem u Tradiciju, a samim time onemogu¢ava konstantan rast odnosno nepre- Kinuto intelektualno i kulturno-materijalno podmladivanje Preah MISLEOU MODERNISTA 39 {slama keoz povijest. Moralni laksizam, nesigumost, pasivna rezistencija i povlacenje su osnovne karakteristike takvoga pristupa gdje se povijest ne razvija u pozitivnoji plodonesno} lektici Tradicije i Inovacije. Takwu praksu susregemo iu drugim religioanim tradicijama. U historiji idovske regio ane prakse poznat e sluéaj zatvaranja u rabinistigku tradici pred naletima svakoga modernizma, a w krSéanstvu poj JerSéanskoga fundamentalizma kao reakcije na flagrantnu se- kularizaciju i modernizaciju krSéanskoga svijeta. Proces za- tvaranja bio je vezultiran pojavom liberalnoga protestantizma ug, stolecu, katolizkoga modernizma (Alfred Loazi) na pri laistickoj tradiciji jelazu u 20. stoljece te proces Haskale (iberalne reforme vjerske mislii prakse) -a oni subiliintelek- twalni odgovori unutar spomenutih tradicija na izazove novi okolnosti 2. Vehabijsko osporavanje znaéaja muslimanske (atenje “puritanstih” reformista) Sa druge strane, ortodoksno-reformisticko inzistianje na viastitoj evaluaciji Hadisa odnosno rigoroznijoj primjeni teorijskoga iskustva hadiske Klasitne kriticke znanosti, mo- emo ber sustezanja prihvatiti, medutim, njihovo rela ranje muslireanske intelektualne & kulturne povijesti (fenomen islamske Klasike) u kojoj su udareni temelji (stvoreni obrisi) muslimanske epistemologije koja polazi od naéela kontinui- ranoga razvijanja islama u njegovoj nepodijeljenoj clini, ne moemo nikako podréati, Takvo gledanje ne mote izdviati4, ADMAN STLAJDEIC + MUSUIMANE U TRAGAWI ZA IDEMTITETCM iole ozbiljnu kritiku. Jer nema odgovorno zivljene povijesti koja se odvija i razvija.u diskontinuitetu, Naprotiv! NaZalost, vehabizam u danasnjem svijetu nije, kako se to nerijetko misliu nas, u jenjavanju, Bas kao i brojni religijski pokreti danas (primjerice anglikanski premilenaristigki ili postmilenaristitki pokreti u Americi) koji mijenjaju i odre- uju socijalni politicki, kulturni i religijski eljef suvremenog svijeta (u SAD«u Zak utjeéu na spolinju ps iku Pentagona), on se ubrojnim muslimanskim kulturnim sredinama, pa tako unas u Bosni i Hercegovini, ve¢ instalirao kao prepoznatljiva religijska, kulturna is Ina pojava. Naravno, bilo bi krajnje neozbiljno misliti kako njegovo prisustvo u Bosni i Hercego- vini i drugdje ima iskljudivo socijalne i politoloske korijene. Naprotiv, njega se mora sagledavati unutar krize modernog, islamskoga identiteta koja ve¢ vise od stotinu godina odredu- je razvojIslamske zajednice i njenih i ituclja. Zasto? Zato Sto izmedu pretjeranoga islamskoga akademizma, jedne i nemustoga odnosno bezivotnioga muslimanskoga tra- dicionalizma s druge strane, koji nisu mogli zadovoljiti oze- ivanja mladih generacija i promotora tzv. individualne ili difwane religioznosti s kraja prosloga i s pocetka 22. sto vehabijsko uéenje nalazi pogodno tlo za pojavu i polahgani raavo}. Sa svojim specifignim religiskim shvaganjem svijeta, specifiénim uredenjer socijalnih iu najfirem smislu dru’ tvenih odnosa medu Ijudima, vehabizam se reperkutira na drustvenu praksu mustimana Bosnjaka, alii drugih gradana Bosne i Hercegovine, On je ozbiljno razdvojioroditelje i djecu, duhonog poglavara i imame, profesore i studente, déemate, mahale, kvartove itd. PREDAJA U MISLJENJU MODERNISTA a Uz druge pravce religiskoga misljenja i uopée drustvene i kulturolotke procese koji se trenutno odvijaju u musliman- skim drustvima odnosno kulturnim zajednicama, vehabij- ski pokret bit ée jedan od znaéajnih faktora razvoja Islam- ske zajednice u narednih nekoliko desetlje¢a, spram koga se moramo ozbilino i krajnje odgovorno odrediti. Kada kazem “moramo” onda Zelim kazati da vehabijsko uéenje, zbog svoje slozenosti, zahtijeva svestraniju valorizaciju ne samo teologa nego i povjesniara, sociologa, filozofa, politologa i pravnika Izkriti¢koga razmatranja stanja religioznoga fenomena u Bo- sni i Hercegovini u narednih nekoliko desetljeca neée biti vise ‘moguée izuzeti prisustvo vehabizma i njegovih sliedbenika vehabija. Nazalost, dojako se nije pojavila niti i jedna ozbi nija i kritieki svestranija studija 0 razvoju vehabizma opéeni: to, pogotovu njegova snaznoga ofivijavanja u posthladnora- tovskoj ei il bolje u vremenu pojave neoliberalizma odnosno filozofije globalizma 3. Relativiziranje Tradicije (acionalisitka recepcijaislama) Sa modernistima se moZemo sloiiti u smislu njihova uo- éavanja da se muslimanski svijet ne razvija u ravnotedi stvar- nog éovjekova Zivota i sadrdajaislama, medutim, ne mozemo podrzati njihovu nekriti¢ku pozitivizaciju znanja éisto vjer- ske prakse, pri Gemu Tradicija gubi svoju istinsku supstanc- jalnost, Jer nije moguce isljucivo racionalno ili pozitivistigki (epistemoloski) provjeriti odredene sadrZaje hadisa, osobi- to one koji govore o paradoksalnosti vjere (gayb-eshatolo8-a bya Labi» MustiMant U TRAGANIU 24 DENTITETOM, ke stvari itd). Takvi hadisi, koje ne mozemo epistemoloski provjeravati (Dzibrilov Hadis) nisu niti mogu biti anahroni, primitivni ii laini samo zbog toga sto ih se ne moze objasni- ti snagom razumskih dokaza. Iditihad, na kome insistivaju modernisti, bez Tradicije rezultiva osvajanjem slobode koja jo8 uvijek ne znaéi i osvajanje smisla, lzmedu slobode i smisla uvijek postoji ponor koga se mora premoSéavati. Tradicijom svakako! Naravno, neprihvatjivo je identificiranje Sunneta sa {dima‘om odnosno relativiziranjem naéela normativnosti Po- slanikova Hadisa (Fazlurrahman), ali e vide nego pribvatljivo Sunnet razumijevat vie konceptualno, kao ono iskustvo koje je najvaljanije artikuliralo kur’ansku ideju vremena i histori- je, ane formalisticki, jer postoje odredene predaje ciji sadraj je postao anahron, povijesno prevaziden i kao takav za nas neobvezujuei (no njihov duh ostaje biti trajno znaéajnim); prihvatljvo je njihovo insistiranje na opreznom prihvatanju predaja kao i potrebi ponovnog sistematiénog prougavanja korpusa poslanitke tradicije sadrzane u al-kutub al-sttah Modernisticki pristup tipa Fzlurrahmana ili Arkouna, ipak nije ostvario potpuni utjecaj na muslimansko religisko mi- nije 20. stoljeéa. Zasto? Razloge neuspjeha moderne teolo g nike prakse, treba traiti u tome, da se pokuialo agnosticki Sunneta, koja ide 2a uspostavljanjem nove teorije posla ‘mentalitet, prisutan u mnogim krugovima danas islamskim i neislamskim, u gelini transponirati na mentalitet tradicio- nalnih muslimanskih istraZivaéa. Takvo, medutim, transpo- niranje modernoga mentaliteta na tovjeka koji misli i zivi w svijetu regis istina i njegovih simbola, na kraju je mora- lo ostati bez stvarnih rezultata. Na kraju mozemo tedi da od Preoasn v uiSisexsu .ODERNISTA 8 stupnja vjerskoga uéeSéa u poslanitkoj ortopraksi, ne u smi siu bukvalnoga vra¢anja, nego plodotvodnoga posredov: a samim tim i zavisi i narav njegova razumijevanja Kur moguénost njegova duhovnog opstanka, To je ona snaga koju rmuslimani mogu a i moraju ponuditi svjetsko} zajed predstavlja vanrednu moguénost integralnog ostvat h mu duhovnih horizonata, ane u vyjeka i vraéanja izgubl nekim i2vanjskim i neplodotvornim instrumentima. E. CJELOVITA SPOZNAJA ISLAMA Vjera (taglid) i Znanje (igtihad) uinteraktivnome suodnosu Za ravumijevanje islama u suvremenosti vadni su i taglid 1¢ kao divog, dinamitnog i (slijedenje poslanitke paradign otvorenog procesa razumijevanja ideje vremena i povijesti) alii idztihad (stalno intelektualno obnavljanje duha islama), jer preferencija jednoga u odnosu na drugo dovodi do re- dukcije ili nemoguénosti da se tradicija ianutra obnavijane- prekidno, odnosno takav pristup omoguéava razumijevanje Tradicije kao otvorenoga procesa koji podrazumijeva stalno lama u svim dimenzijama nje- intelektualno osyjezavanje gova bitka. Danaénji islamski svijet se razvija u opreci Tradi ije i Inovacije, umjesto u interakeiji, takva opreka proizvodi duboku intelektualiu kriau, koja je reaultat sveopée materi- jalizacije svijeta u kojemu ivimo. Zato muslimanski inteke- tualci moraju stvariti nova paradignnu razumijevanja sijeta44 Abyss SILADEI¢- MUsUIMANI UTRAGANIU 2A DENTITETOM u tregem milenijumu, u kojoj ée ponovno iskazati ogromnu. brigu 2a vlastitu Tradicijy, ali istovremeno iskazati visoki duh, apsorpcije i integracije kakav je krasio Klasitne utitelje koji su nas uveliu red najkulturnijih natoda u dojakosnjoj povijesti Svako ostajanje samo na jednoj dimenziji islama (Tradicije) 2a mene znaéi taglid, svejedno da li se protagonisti takvoga misljenja pozivaju na id2tihad ii ne, Ne zaboravimo da su se nna idatihad posivali i Teymija i Muhammed Abdul Vehhab i Abduhui Fazlurrahman. Tako su, kao i bezbroj puta u udskoj historiji, protivnicijedne ortodoksije postajali zatogenici dru- ge. Vehabije ée odbacitiiskustvo klasiéne pravne kazuistike, ali Ge se istodobno vezati za stavove ranih pravnika i uéenjaka iti 2a koje su vjerovali da su bliziistini samim time sto su vremenu Muhammeda, a.s. Modernisti nisu odbacili tradicio- naliste (tradicioniste) da bi postali slobodni feé dabise-veza liza stavove modernih ucenjaka koji izvaZavaju duh evropske prosvjecenosti. Danas se sve vige govori o nekeititkom slije- denju pozitivnoga znanja, sve vige se osporava slijepo slijede- nije ideje o apsolutnoj moci razuma i znanosti. I iz jedne i iz druge vrste taglida muslimani moraju izaci ukoliko Zele da u novo) pardigmi artikuliraju odnosno re/interpretiraju vlasti- tu tradiciju, a samim time definiraju svoj duhovni i kulturni identitet u suvremenosti. | | PREDAJA UAISLIENIU MODERNISTA 45 BIBLIOGRABIJA, ‘Abduha Muhammad, Risoleet-Tewhid:Islamski monoteizam, Sara- jevo, EL-Kalem, 1986. ‘Adams Charles, “The Authority of Prophetic Hadith inthe Eyes of Civiization some Modern Muslim’, In Essays on Isla ted to Niyazi Berkes, ed, Donald P Little, 25-47, Leiden, 2976 Ahmad Khan, A Series of Essays on the Life of Muhammad and Su- jects Subsidiary Thereto, London, 1870. ‘Acari Mustafa, Studies in Barly Hadith Literature, Indianapolis, 2978. Brown Daniel, Rethinking tradition in modern Islamic thought, Cam- bridge University Press, 1996 Muhammad Ayyib, The Mischief of Rejection of Hadith, Ka- Gamal al-Din al-Qasimi, Qawé'id a-tahdie min funn mustalah al h Ibn Zaydiin, Damask, 2935. al-Gazali Muhammad, al-Sunna al-nabawiyya bayna abl al-figh wa ahlal-hadith, Caivo, 989. Fazlurrahman, Duh islama(Islamska tradicija), Beograd, 2983, ozo Husein, Islam u vremenu (Sunnnet), Sarajevo, 1982. Karte Fikret, Drastveno prauniaspekt islamskog reformizma, Istam- sk teoloaki fakultet, Sarajevo, 2990. ind democracy: Fear ofthe Modern World, Ad- hing Co, 1992. Mornisi Fatima, i dison-Wesley Pu Muir William, The Life of Makomet and the History of Islam tothe Era of Hegir, 4, vols., London, 186.ADNAN SILAJDZIC MUSLIMANI U TRAGANJU ZA IDENTITETOM