Evagrije iz Ponta

O tuzi
Monah koji je tuan ne poznaje duhovni uitak; tuga je utuenost due i nastaje iz ljutitih misli.
Bijes je elja za osvetom, no ako osveta ne uspije, ona raa tugu; tuga je lavlje drijelo i lako
guta tunog. Tuga je crv srca i jede majku koja ju je rodila. Majka koja raa dijete trpi bol, no
kada rodi, bol nestaje. Ako se pak rodi tuga, ona izaziva silnu patnju koja ostaje i nakon
poroajnih bolova i jako boli. Monah koji je tuan ne poznaje duhovnu radost, kao to vrlo
grozniav ovjek ne poznaje okus meda. Tuan monah nee znati pobuditi um na kontemplaciju,
niti e (Bogu) uputiti iste molitve. Tuga je, naime, prepreka za svako dobro. Okovi na nogama
su prepreka na putu, a tuga je prepreka pri kontemplaciji. Zatoenika barbara veu lanci,
zatoenika strasti vee tuga. Tuga je bez moi ako nisu prisutne druge strasti, a okovi su bez
moi ako nisu prisutni oni koji vezuju. Onoga koji je vezan tugom svladale su strasti, a kao
dokaz poraza stavljeni su mu okovi. Tuga nastaje zato jer se ne dosee (predmet) tjelesne
poude; pouda je pak spojena sa svakom strau. Tko je svladao poudu, svladao je strasti, a tko
je svladao strasti, nee biti podvrgnut tuzi. Tko je uzdran, nije tuan ako ne uiva hranu; tko je
udoredno zdrav, nije tuan ako sagrijei razuzdanu ludost; tko je krotak, ne ljuti se ako se nije
osveivao; tko je ponizan, ne ljuti se ako je ostao bez ljudske asti; tko nije lakom, ne ljuti se ako
je podnio novanu tetu. Svi su ti, naime, silom izbjegli poudu za tim stvarima. Kao to vojnika
u oklopu ne pogaa strijela, tako bestrasna ovjeka ne ranjava tuga.
tit je zatita za vojnika, a zid za grad; bestrasnost je pak za monaha sigurnija od oboje. esto
strijela, koja para nebo, prodre tit, a masa vojaka srui zid, no tuga ne svladava bestrasnost. Tko
vlada strastima, vlada tugom, koga pak svladava naslada, taj nee pobjei od okova tuge. Tko je
neprestano tuan i hini bestrasnost, taj je slian bolesniku koji hini zdravlje; kao to bolesnika
prepoznajemo po boji koe, tako strasnog ovjeka prepoznajemo po tuzi. Tko ljubi svijet,
podnijet e mnogo tuge, a tko prezire ono to je na svijetu, neprestano e se radovati. Lakouman
ovjek, koji e podnositi tetu, jezivo e tugovati, a tko bogatstvo omalovaava, nee biti tuan.
Slavoljubac e biti tuan ako prispije u beae, a ponizan ovjek e je prihvatiti kao drugaricu.
Pe za taljenje isti srebro s mnogo neistoa, a tuga u skladu s Bogom isti srce u grijesima.
Neprestano taljenje smanjuje kvalitetu olova, a svjetovna tuga smanjuje razabirui uvid. Mrak
zatamnjuje djelovanje oiju, a tuga osljepljuje kontemplativni um; kroz dubinu vode ne prodire
suneva svjetlost, a tuno srce ne osvjetljuje gledanje svjetla. Svim je ljudima prijatan izlazak
sunca, a tunoj dui niti to ne prija. utica oduzima osjet okusa, a tuga oduzima duevni osjet. A
onoga koji omalovaava svjetovne naslade tune misli nee uznemiravati.
Preveo s talijanskog Mario Kopi
Ovaj odlomak ine dva kratka poglavlja Evagrijeva spisa O osam zlih duhova (
, latinski: De octo spiritibus malitiae), koji unato svom malenom
opsegu spada meu najutjecajnija djela kranske duhovnosti, oznaujui prvu strukturalnu
analizu duhovnog zla to se na Zapadu preobrazilo i sauvalo u uenju o ''smrtnim grijesima''.
Djelce se ouvalo pod imenom sv. Nila. Ovdje je prevedeno prema uzornom grko-talijanskom
izdanju: Evagrico Pontico, Gli otto spiriti malvagi, ur. Felice Comello, Parma 1990. (M. K.)