Sei sulla pagina 1di 27

You have downloaded a document from

The Central and Eastern European Online Library


The joined archive of hundreds of Central-, East- and South-East-European publishers,
research institutes, and various content providers

Source:

Historijska traganja
Historical Searches

Location:

Bosnia and Herzegovina

Author(s):

Adnan Jahi

Title:

Issue:

ODNOS BOSANSKOHERCEGOVAKE ULEME PREMA NACIONALNOM PITANJU U


MONARHISTIKOJ JUGOSLAVIJI
THE ATTITUDE OF BOSNIAN ULEMA TOWARDS THE NATIONAL QUESTION IN THE
YUGOSLAV KINGDOM
11/2013

Citation
style:

Adnan Jahi. "ODNOS BOSANSKOHERCEGOVAKE ULEME PREMA NACIONALNOM


PITANJU U MONARHISTIKOJ JUGOSLAVIJI". Historijska traganja 11:145-170.
https://www.ceeol.com/search/article-detail?id=70875

CEEOL copyright 2016

Adnan Jahi, ODNOS BOSANSKOHERCEGOVAKE ULEME PREMA NACIONALNOM PITANJU


U MONARHISTIKOJ JUGOSLAVIJI
Historijska traganja, 11, 2013. [ str. 145-170 ]

UDK 297:323.1 (497.1) 1918/1941


Izvorni nauni rad

ODNOS BOSANSKOHERCEGOVAKE ULEME


PREMA NACIONALNOM PITANJU
U MONARHISTIKOJ JUGOSLAVIJI
Adnan Jahi
Filozofski fakultet, Tuzla, Bosna i Hercegovina

U radu se razmatra odnos bosanskomuslimanskih vjerskih slubenika


uleme prema pitanju nacije u monarhistikoj Jugoslaviji (1918-1941),
ukljuujui njihove stavove prema vladajuim nacionalnim paradigmama tokom pojedinih razdoblja prve jugoslavenske drave. Autor iznosi
miljenje da meuratna bosanskohercegovaka ulema nije imala konzistentno gledite o nacionalnom pitanju u Jugoslaviji, ime je posredno
pomogla ouvanju i jaanju muslimanske/bonjake nacionalne posebnosti, koja e zvanino biti priznata za vrijeme komunistike vladavine
tokom ezdesetih godina XX stoljea.
Kljune rijei: bosanskohercegovaka ulema, Bonjaci, Bosna i Hercegovina, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca/Kraljevina Jugoslavija,
Islamska zajednica, nacionalno pitanje, identitet, vjera, politika

Bosanskomuslimanski vjerski slubenici bosanskohercegovaka ulema do sada nisu bili predmet cjelovite historiografske obrade. Ne postoji
nijedno ozbiljnije djelo koje se bavi njihovom ulogom u drutvenom ivotu
Bosne i Hercegovine, njihovim odnosom prema znaajnim pitanjima politike, socijalne i kulturne stvarnosti u razliitim dravno-pravnim tvorevinama
i porecima te ueem u etno-nacionalnom razvoju bosanskohercegovakih
Historijska traganja Historical searches

CEEOL HT11
copyright
2016
prijelom new.indd

145

145

19.09.13. 12:39

CEEOL copyright 2016

Adnan Jahi, ODNOS BOSANSKOHERCEGOVAKE ULEME PREMA NACIONALNOM PITANJU


U MONARHISTIKOJ JUGOSLAVIJI
Historijska traganja, 11, 2013. [ str. 145-170 ]

muslimana Bonjaka. Dijelom je to posljedica nesreenosti i disperzije primarnih izvora, ali i ukorijenjenog miljenja da je rije o temama sa margine
sredinje historijske dogaajnosti, koje ne sudjeluju u konstituiranju spoznaje
o glavnim tokovima bosanskohercegovake i junoslavenske historije. U socijalistikoj Jugoslaviji priznanje muslimanske nacije dovelo je do veeg interesa
historijske nauke za temama iz bonjake prolosti, ali je vladajua ideologija
realno onemoguavala ozbiljnije bavljenje pitanjima koja su u vezi sa vjerom i
vjerskim institucijama u Bonjaka.1 Tek u posljednjih nekoliko godina bosanskohercegovaka historiografija i islamistika producirale su nekoliko naslova
koji osvjetljavaju Islamsku zajednicu i bonjake vjerske prilike u XX stoljeu,
dotiui se djelomino i poloaja i djelatnosti bosanskohercegovake uleme.2
U ovom radu sam pokuao dati odgovore na nekoliko pitanja: kako su
bosanskomuslimanski vjerski slubenici gledali na pitanje nacije u monarhistikoj Jugoslaviji, kakav je bio njihov odnos prema vladajuim nacionalnim
paradigmama tokom pojedinih razdoblja dotine drave, u kojoj mjeri je njihova nacionalna orijentacija utjecala na nacionalnu svijest irokih muslimanskih masa i prisutne tendencije u njihovom nacionaliziranju i jesu li individualni nacionalni identiteti uleme imali supstancijalnu ili tek pragmatinu
i utilitarnu pozadinu? Napominjem da je rije o materiji koja obiluje prijepornim momentima i prazninama, to zbog navedenih problema s arhivskim
izvorima, to zbog injenice da predmetna dokumentacija nerijetko ne nudi
dovoljno obavijesti za cjelovito i domiljeno gledite o fragmentima prolosti
koje tretiraju navedena pitanja.
Socijalne i obrazovne nevolje

Prije bilo kakve analize odnosa bosanskohercegovake uleme prema nacionalnom pitanju u monarhistikoj Jugoslaviji, potrebno je dati nekoliko
osnovnih napomena o socijalnom i kulturnom stanju u kojem se dotini stale nalazio po osnutku prve zajednike junoslavenske drave. Obilje dopisa,
predstavki, izvjetaja i novinskih napisa iz ranih dvadesetih svjedoe o obimu
statusnih i materijalnih nevolja s kojim se ulema suoavala u prvim godinama
1

O ulozi historiara i historiografije u procesima afirmacije nacionalne posebnosti Muslimana/Bonjaka pogledati: Kamberovi H. 2011. 180-208.

Kari E. 2003; Jahi A. 2004; Imamovi M. 2008; Kujrakovi N. 2009/2010; Jahi A. 2010.a;
Beirovi D. 2012; Jahi A. 2012a; Kari E. 2012.
Historijska traganja Historical searches

146

CEEOL HT11
copyright
2016
prijelom new.indd

146

19.09.13. 12:39

CEEOL copyright 2016

Adnan Jahi, ODNOS BOSANSKOHERCEGOVAKE ULEME PREMA NACIONALNOM PITANJU


U MONARHISTIKOJ JUGOSLAVIJI
Historijska traganja, 11, 2013. [ str. 145-170 ]

Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.3 U meuratnoj Jugoslaviji bosanskohercegovaki muslimani imali su najvei postotak vjerskih slubenika, uglavnom
tzv. sitne ilmije imama, mualima, mujezina, muderisa ija je osnovna preokupacija bila kako namaknuti komad hljeba za porodicu i neja, u uvjetima
prisutne skupoe i besparice. Glavnina dopisa koje su pripadnici ovog stalea
slali nadlenim vjerskim i vakufskim strukturama bili su zahtjevi za poveanjem plae, osiguranjem skuparinskog doplatka ili neke druge beneficije i
povlastice.4 Sva druga pitanja bila su u drugom planu.
Muslimanska tampa posveivala je znaajnu panju socijalnom i kulturnom stanju uleme. U nezavisnom muslimanskom listu Domovina od 29. oktobra 1921. godine anonimni posmatra pie o oekivanjima na kulturno-prosvjetnom planu od bosanskohercegovake uleme u novoj dravi. On istie da
je meu bosanskohercegovakim muslimanima vjerovatno najnii procenat
alfabeta u itavoj Evropi i da je posve razumljivo da muslimansko sveenstvo
hode trebaju imati glavnu ulogu u njihovom opismenjavanju. Ne bi to
bilo nimalo problematino, dodaje autor, kada bi tako liberalnu religiju kakav
je islam, koji se moe prilagoditi svakome vremenu, tumaili obrazovani i
spremni ljudi, i kada bi muslimansko sveenstvo bilo barem toliko spremno
i obrazovano koliko je sluaj sa sveenstvom drugih konfesija u jugoslavenskoj dravi. Meutim je stvar kod nas sasvim drugaija: hem smo mi u naoj
najveoj veini nepismeni i nekulturni, hem su nam hode jo nepismenije i
nekulturnije. Ipak, stvarnost je u ranijim godinama bila takva da niti je bilo
prilike, niti materijalnih sredstava da se hode koluju i obrazuju onako kako
to odgovara novom vremenu. A ta materijalna sredstva nije bilo apsolutno
mogue ni najbogatijoj carevini pribaviti, jer u nas u Bosni i Hercegovini, gdje
je svega 600.000 muslimana imade preko 4.000 najmizernije plaenih hoda, a velika i silna Engleska imperija nema vie nego 40.000 inovnika pa se
i oni tue, da su slabo plaeni. To je uzrok to Bosna i Hercegovina nema
spremne i svojoj zadai dorasle hode i to je rijetkost nai hodu od kojeg se
ima ta uti i nauiti. Ali neuki ih svijet potuje i odaje im ast, iako oni na
sebi i u sebi nemaju nita hodinskog osim vanjske forme dubeta, alvara,
3

Ilustracije radi pogledati: Vapaj oajnika. Krajiki dnevnik, god. I, br. 93. Banja Luka: 1. 11.
1922. 3.

Jahi A. 2012.a. 190. Opirnije o socijalnom poloaju bosanskohercegovake uleme u prvim


godinama Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca pogledati u: Jahi A. 2010.a.
Historijska traganja Historical searches

CEEOL HT11
copyright
2016
prijelom new.indd

147

147

19.09.13. 12:39

CEEOL copyright 2016

Adnan Jahi, ODNOS BOSANSKOHERCEGOVAKE ULEME PREMA NACIONALNOM PITANJU


U MONARHISTIKOJ JUGOSLAVIJI
Historijska traganja, 11, 2013. [ str. 145-170 ]

brade i ahmedije, jer u nas je dovoljno da si svetenik, ako ove etiri stvari
na se metne. Ovo, dakako, treba popravljati, ali je veliko pitanje kako?!
Najprea stvar bi bila sniziti broj muslimanskog sveenstva, jer ako 800.000
pravoslavnih u Bosni i Hercegovini moe biti zadovoljno sa 400 popova, zato
muslimani ne bi mogli biti podmireni sa 1.000 hoda?! Taj manji broj bi bio
svakako spremniji i obrazovaniji, etiri puta bolje plaen, a to bi pomoglo i da
se za muslimane u Kraljevini osnuje jedan teoloki fakultet, u koji bi se upisivali svrenici erijatske gimnazije ili erijatske sudake kole. Jer ako ovako
ostane, upozorava autor, muslimani e se i dalje stidjeti onoga ko bi, zapravo,
morao biti potovan.5
Ulema i politika

Kada se navedene injenice imaju u vidu, onda se postavlja pitanje u kojoj mjeri je bosanskohercegovaka ulema kao stale uope bila u mogunosti konzistentno i domiljeno tretirati krupna pitanja politiko-nacionalnog i
ekonomsko-socijalnog ivota u monarhistikoj Jugoslaviji, tim prije to nakon
1918. godine nije postojalo nijedno ilmijansko staleko drutvo na bosanskohercegovakoj razini.6 Svejedno je, meutim, utjecaj uleme na bonjake drutvene tokove tokom cijele prve polovine XX stoljea bio takav da ga je jedva
mogue precijeniti.7 O zamanosti tog utjecaja u politikoj sferi govore mnoge
onovremene prijepiske i svjedoenja. Adem-aga Mei je svojedobno pisao da
mu nije polo za rukom da ue u Bosanskohercegovaki sabor 1910. godine,
jer su ga oborile seoske hode. On navodi da su hode radile protiv njega,
premda se na ustavnoj anketi borio za to da sve hode uu u kuriju inteligen5

Nae svetenstvo. Domovina, god. II, br. 108. Sarajevo: 29. 10. 1921. 1.

U monarhistikoj Jugoslaviji su djelovala ilmijanska udruenja na lokalnoj i regionalnoj razini, poput Udruenja ilmije kotara Cazina sa sjeditem u Cazinu i Udruenja muslimanskih
vjerskih slubenika Okruga tuzlanskog Mirkat sa sjeditem u Tuzli. Tek 1936. godine formirana je Jugoslavenska organizacija ilmije El-Hidaje, koja je obiljeila drutveni ivot bosanskohercegovake uleme do sredine etrdesetih godina XX stoljea. Druge bosanskohercegovake
ilmijanske organizacije osnivane su na uem stalekom principu, poput Udruenja erijatskih
sudija i Mualimsko-imamskog udruenja.

Jedan savremenik je to opisao sljedeim rijeima: Na svijet je jako proet religijoznim


osjeanjem. Vjeruje to uje od hoda. Ono najprije i najspremnije poprima. Zato hode vre
najjai uticaj na na nekolovani svijet. Beirbegovi M. Potreba zajednikog rada inteligencije i uleme. ulistan, god. I, br. 3. Sarajevo: 16. 5. 1926. 45.
Historijska traganja Historical searches

148

CEEOL HT11
copyright
2016
prijelom new.indd

148

19.09.13. 12:39

CEEOL copyright 2016

Adnan Jahi, ODNOS BOSANSKOHERCEGOVAKE ULEME PREMA NACIONALNOM PITANJU


U MONARHISTIKOJ JUGOSLAVIJI
Historijska traganja, 11, 2013. [ str. 145-170 ]

cije.8 Mei je, kako je poznato, bio jedan od prvih ljudi Muslimanske napredne stranke (MNS), poznate po svojoj prohrvatskoj orijentaciji i negativnom
odnosu prema borbi za vjersko-prosvjetnu autonomiju koju je vodio Egzekutivni odbor Muslimanske narodne organizacije (MNO). Sredinom dvadesetih
godina XX stoljea pojedini imami, naroito na podruju Cazinske krajine,
bili su izloeni sistematskim pritiscima i napadima od strane Jugoslavenske
muslimanske organizacije (JMO), ukljuujui ugroavanje njihovih radnih
prava, zato to se proulo da su se uslijed nove politike isplate doplataka od
strane drave udaljili od JMO-a i pribliili vladajuim radikalima.9 Premda su
njeni prvaci javno zagovarali odvajanje politike i damije, JMO, koja je kontrolirala vakufsko-mearifsku upravu, oito nije eljela ostati bez monog politiko-agitacijskog resursa koji je imala u lokalnoj ulemi.10
S vremenom je, meutim, uee uleme u politikim zbivanjima poprimilo razmjere otvorene i bespotedne kampanje i svrstavanja uz kandidate koji
su negdje bili, a negdje nisu bili po volji lokalnih muslimana, to je stvaralo napetosti u meusobnim odnosima, ali i povod za oitovanja slubene islamske
vjerske hijerarhije. Ulema-medlis u Sarajevu naredio je potkraj novembra
1938. godine svim vjerskim slubenicima da se u izbornoj kampanji uzdre na odmjerenoj visini, zabranio odravanje mahalskih politikih zborova,
sastanaka i konferencija u vjerskim zgradama,11 ali je iri savjet reisul-uleme
nekoliko sedmica kasnije zauzeo principijelno stanovite da se ne moe potpuno zabraniti politiko djelovanje vjerskim slubenicima, te da ono mora biti

Mei A. 1998. 71.

Vie o sukobu JMO i uleme na podruju Cazinske krajine pogledati: Jahi A. 2011. 98-102.

10

Kako je ulema ostvarivala svoj utjecaj u politikoj borbi sukobljenih stranakih grupa ilustrira, primjerice, izvjetaj poglavara Sreza sarajevskog velikom upanu Sarajevske oblasti od
4. marta 1925. godine, u kojem se navodi da je seoski hoda hafiz Smajo ef. Mahmutovi u
Trnovu pred izbore u damiji drei vjernicima vaz propovijed kazivao kako e propasti
turska vera i Din [islam] ako budu za drugog glasali osim za Spahu [JMO] kao i da nijedan nee biti primljen u dehnet [dennet islamski termin za raj]. Pogledati: ABH. Fond:
VSO, sign. 602/25. Pov. broj: 202/25. U predizbornoj retorici JMO-a, agitatori su esto prijetili biraima da je glasanje za bilo koju drugu kutiju osim Spahine u direktnoj suprotnosti
sa temeljnim vjerskim dunostima i obavezama muslimana. O tome opirnije vidi: Purivatra
A. 1999.

11

Hasanbegovi Z. 2012. 499-500.

Historijska traganja Historical searches

CEEOL HT11
copyright
2016
prijelom new.indd

149

149

19.09.13. 12:39

CEEOL copyright 2016

Adnan Jahi, ODNOS BOSANSKOHERCEGOVAKE ULEME PREMA NACIONALNOM PITANJU


U MONARHISTIKOJ JUGOSLAVIJI
Historijska traganja, 11, 2013. [ str. 145-170 ]

u skladu sa njihovim zvanjem i dostojanstvom.12 U dotinom vremenu, kako


je poznato, neki lanovi ilmije imali su aktivnu ulogu u politikom ivotu Kraljevine Jugoslavije.
Handi i oki o naciji i nacionalizmu

Jedan od njih bio je upravitelj Gazi Husrev-begove biblioteke i profesor na


Vioj islamskoj erijatsko-teolokoj koli u Sarajevu hadi Mehmed ef. Handi.13 On je u novembru 1940. godine, u prostorijama Merhameta u Sarajevu, odrao javno predavanje o temi Patriotizam, narodnost i nacionalizam sa
islamskog gledita, kojim je nastojao objasniti kako bi se bosanskohercegovaki muslimani trebali odnositi prema ovim osjetljivim kategorijama jugoslavenske drutvene stvarnosti.
Suprotno stereotipima o izraenoj anacionalnosti islama, Handi istie
da islamsko uenje ne potiskuje patriotizam i nacionalni osjeaj, ali se protivi
zastranjivanju u njihovom ispoljavanju nautrb vjere i meuljudske solidarnosti. Vjera ne trai od muslimana brisanje narodnosti, ali napada i osuuje
ekstremni nacionalizam i plemensku zagrienost. U Handievoj elaboraciji,
meutim, patriotizam se prvenstveno odnosi na prostor Bosne i Hercegovine,
prema kojoj su, kako navodi, Bonjaci oduvijek gajili posebne osjeaje. Islam
je pojaao priroeni patriotizam Bonjaka, uslijed ega su oni postali najjai
element u pogledu patriotizma u ovoj zemlji i skoro jedini koji Bosnu i Hercegovinu iskreno osjeaju kao svoju rodnu grudu.14 U ostatku svog izlaganja
Handi je izbjegao konkretnije bavljenje nacionalnim pitanjem u Jugoslaviji, ali se osvrnuo na devijacije u profiliranju pojedinih nacionalnih identiteta koje su, prema njegovom miljenju, uvjetovale njihovu neprihvatljivost za
bosanskohercegovake muslimane: Veliku zbrku u pitanju nacionalizma ini
to to se u pojam nacionalizma unose i vjerski momenti i to se oni smatraju
glavnim i odluujuim. U mnogo sluajeva nacionalizam pojedinih grupa i
nije nita drugo nego vjerska propaganda i misionarstvo svoje vrste. Tako,
na pr., mnogi Srbi smatraju srpstvom pravoslavlje i pored toga znamo da su
12

Hasani M. 2011. 240-241.

13

O Mehmedu ef. Handiu pogledati: Kasumagi I. 1996. 17-20; Tralji M. 1998. 114-125;
Kari E. 1999. 5-44.

14

Handi M. Patriotizam, narodnost i nacionalizam sa islamskog gledita. El-Hidaje, god.


V, br. 1. Sarajevo: 22. 9. 1941. 11.
Historijska traganja Historical searches

150

CEEOL HT11
copyright
2016
prijelom new.indd

150

19.09.13. 12:39

CEEOL copyright 2016

Adnan Jahi, ODNOS BOSANSKOHERCEGOVAKE ULEME PREMA NACIONALNOM PITANJU


U MONARHISTIKOJ JUGOSLAVIJI
Historijska traganja, 11, 2013. [ str. 145-170 ]

esto puta ti isti Srbi traili od nas bosansko-hercegovakih muslimana da se


opredijelimo za srpstvo i da se priznamo Srbima. Razumije se da bi samo lud
musliman mogao ispovijedati nacionalizam, u kojem je ma to bilo ukljueno
od elemenata druge vjere osim uzvienog islama.15
O malim izgledima da bosanskohercegovaki muslimani prihvate srpsku
i hrvatsku nacionalnu ideju, uslijed naglaene konfesionalne komponente u
njihovom sadraju, pisali su mnogi meuratni autoriteti i polemiari. U svojoj raspravi Naa muslimanska stvarnost pedagog Salih Ljubuni pie: Ono
to se u nas ini i s hrvatske i sa srpske strane, naime da se gotovo svakom
nacionalnom radu i nacionalnom aktu daje vjerski, doslovno crkveni, biljeg,
ini odnos muslimana prema naem nacionalizmu, ve kojem bilo, rahlim i
nesigurnim. Ta konfesionalna nota u naem nacionalizmu postaje meutim
sve upadnija i sve odlunija.16
Mehmed ef. Handi u svom predavanju nije bio izriit ni u pogledu vladajue nacionalne doktrine u Jugoslaviji, ni u pogledu nacionalnog identiteta
bosanskohercegovakih muslimana. Ugledajui se na starije savremenike, odbacio je prigovore da Bonjacima manjka patriotizma i nacionalnog osjeaja
i odgovornost za nesporazum prebacio na one koji mijeaju vjeru i naciju.
Istovremeno je sasvim zanemarena vlastita pozicija u kojoj je vjeri data uloga
suverenog arbitra u pogledu prihvatljivosti i neprihvatljivosti pojedinih nacionalnih identiteta za Bonjake.
No, upravo je ovakav pristup nacionalnom pitanju, prema miljenju predstavnika tradicionalne uleme, jedini prihvatljiv kada su bosanskohercegovaki
muslimani u pitanju. Tuzlanski profesor i publicist hadi Ibrahim ef. oki
insistirao je na vjeri kao sredinjoj odrednici identiteta Bonjaka, naspram
koje su sva druga pitanja od sekundarne vanosti. Prema okiu, Bonjaci
e se odrati kao posebna zajednica samo ako budu dosljedno slijedili vjeru
i vjerske propise. Ostajui na neodreenoj poziciji u pogledu plemenskog
identiteta te zajednice, oki naglaava: Mi muslimani hoemo, da ivimo,
hoemo da vodimo rauna o sebi i o svojoj zajednici kao takovoj. Hoemo da
se zna da smo ivi i hoemo da se o nama vodi rauna. Mi neemo kao muslimani, da iseznemo, neemo da se stopimo u druge i slino. Mi hoemo da
ostanemo najprije kao muslimani. Kad je to podmireno i na miru, ostalo e
15

Isto. 15.

16

Filandra . 1996. 259.

Historijska traganja Historical searches

CEEOL HT11
copyright
2016
prijelom new.indd

151

151

19.09.13. 12:39

CEEOL copyright 2016

Adnan Jahi, ODNOS BOSANSKOHERCEGOVAKE ULEME PREMA NACIONALNOM PITANJU


U MONARHISTIKOJ JUGOSLAVIJI
Historijska traganja, 11, 2013. [ str. 145-170 ]

mo, rado odati nacionalizmu, politici[,] partiji i drugo. Sve je kod nas sitnije
od vjere. Ona nam je najkrupnija. Ona nas dri kao cjelinu i skupinu, te se zato
i vodi o nama rauna.17
Za Maeka, a protiv Spahe

Premda u svojim brojnim radovima i napisima ni Handi ni oki nisu


podravali nijedno od dva etnika imena koja su se nudila muslimanima
u meuratnoj Jugoslaviji, obojica su se prikljuili prohrvatskoj Muslimanskoj organizaciji Hakije Hadia (MO), oponirajui Jugoslavenskoj radikalnoj zajednici (JRZ) i dr. Mehmedu Spahi na izborima za Narodnu skuptinu
Kraljevine Jugoslavije 11. 12. 1938. godine. Njihov politiki angaman, meutim, nije bio demonstracija hrvatskog nacionalnog osjeaja i solidarnosti
sa Hrvatima u borbi protiv velikosrpske hegemonije, ve prvenstveno izraz
tenje da se postigne cjelovita autonomna Herceg-Bosna, kako bi muslimani u politikoj slobodi mogli nadoknaditi tete i ispraviti nepravde, koje su
nam nai vlastiti bivi predstavnici samovoljno i bez pitanja naroda uinili ne
samo u politikom, nego i u ekonomskom, kulturno-prosvjetnom i vjerskom,
te moralnom pogledu.18 Meu navedenim poljima posebno mjesto zauzeli su prioriteti koji se odnose na Islamsku vjersku zajednicu, kojoj je Spaho
sa svojim pristaama 1936. godine zadao, kako navode, sudbonosan udarac,
ukidajui muftije, onemoguujui ulemu u islamskim vjerskim stvarima, zabranjujui muslimanskoj arnautskoj i turskoj djeci uiti vjeronauku na svom
jeziku, dovodei preko dahila [neznalica] za reis-ul-ulemu ovjeka bez ikakovih strunih i moralnih kvalifikacija.19 Ako pobijede Spaho i JRZ, navodi
se u okievom predizbornom letku s poetka decembra 1938. godine, naa
Bosna i Hercegovina ostat e rasturena i raskomadana u etiri banovine, a
naa naa vjersko-prosvjetna autonomija i samouprava sakata.20 Alternativa
postojeem stanju su autonomija Bosne i Hercegovine i revizija Zakona i Ustava Islamske zajednice, a to je jedino mogue podrkom zemaljskoj listi dr.
17

oki I. H. 1928. 31. O Ibrahimu ef. okiu pogledati: oki H. 1999.

18

GHB. Zbirka: ZRDA, sign. A-507/B. Bajramska estitka Muslimanske organizacije.

19

Isto. Rije je o reisul-ulemi Fehimu ef. Spahi. Vie, o promjenama u Islamskoj vjerskoj
zajednici Kraljevine Jugoslavije nakon 1935. godine pogledati: Jahi A. 2010.a. 521-560. Hasanbegovi Z. 2012. 450-500.

20

GHB. Zbirka: ZRDA, sign. A-516/B. Brao muslimani! tampa Sekuli, Tuzla.
Historijska traganja Historical searches

152

CEEOL HT11
copyright
2016
prijelom new.indd

152

19.09.13. 12:39

CEEOL copyright 2016

Adnan Jahi, ODNOS BOSANSKOHERCEGOVAKE ULEME PREMA NACIONALNOM PITANJU


U MONARHISTIKOJ JUGOSLAVIJI
Historijska traganja, 11, 2013. [ str. 145-170 ]

Vladimira Maeka i sreskom kandidatu MO-a, bivem mostarskom muftiji i


lanu Ulema-medlisa u penziji hafizu akiru ef. Mesihoviu. Iz ovih i slinih
proglasa moe se zakljuiti da su muslimanski vjerski interesi, uz zahtjev za
autonomijom Bosne i Hercegovine, predstavljali glavnu legitimaciju politike
akcije uleme koja je podrala dr. Vlatka Maeka i Hakiju Hadia na parlamentarnim izborima 1938. godine.
Za potpuni uvid u smisao politikog angamana uleme koja se okupila
oko Hadia, istaknutog zagovornika hrvatske nacionalne ideje meu Bonjacima, vano je vratiti se nekoliko godina unazad, u vrijeme uvoenja estojanuarskog reima i formiranja nove vjerske i vakufsko-mearifske uprave
u Islamskoj zajednici. Voljom ministra pravde dr. Milana Srkia, iz Islamske
zajednice su poetkom 1930. godine odstranjeni nepoeljni kadrovi JMO-a,
a primat dat visokoj ulemi i svjetovnoj inteligenciji, od kojih se oekivalo da
budu oslonac reimu u sprovedbi i popularizaciji njegove politike meu muslimanima.21 Mesihovi je Srkievim prijedlogom imenovan za lana novog
Ulema-medlisa u Sarajevu. Ibrahim ef. oki je u estojanuarskom reimu
doao na poloaj tuzlanskog muftije. oki je u ovom razdoblju, zajedno sa
svojom braom Abdurahmanom i Ahmetom, izdavao i ureivao konzervativni vjerski mjesenik Hikjmet, u kojem su hvaljeni estojanuarski reim i
njegove devize, ukljuujui novu nacionalnu ideologiju i normativna rjeenja
u pogledu organizacije vjerske zajednice muslimana. Unitarizaciju drave i
banovinsko ustrojstvo list je tumaio kao mudro rjeenje i teak udarac ovinistima sva tri plemena.22 Kada je rije o naciji i nacionalnom pitanju, jugoslavenstvo je, prema Hikjmetu, neto to se samo po sebi podrazumijeva. Samo
godinu dana nakon neodreenog stajalita u pogledu identiteta Bonjaka,
Hikjmetov urednik precizira kako upravo prolost nas bos.-herc. muslimana
i specijalna istoa naeg jezika dokazuju kojoj naciji i cjelini pripadamo. Mi
smo isti punokrvni Jugoslaveni. Mi se nae nacije nijesmo nikad odricali, niti
je se sada odriemo. ovjek se moe odrei svega, pa i ivota, samo nemoe
nacije. On i mrtav pripada svojoj vjeri i naciji.23 U pozadini su, meutim, stajali izraeni staleki ciljevi i prioriteti koji su se odnosili na ulemi svojstveno
poimanje islama. Za okie i druge zagovornike tradicionalistikog razumi21

O ovome opirnije: Jahi A. 2010.a. 343-424. Hasanbegovi Z. 2012. 94-151.

22

TEFRIKA. Hikjmet, god. I, br. 8-9. Tuzla: 25. 11. 1929. 273.

23

Jahi A. 2004. 101.

Historijska traganja Historical searches

CEEOL HT11
copyright
2016
prijelom new.indd

153

153

19.09.13. 12:39

CEEOL copyright 2016

Adnan Jahi, ODNOS BOSANSKOHERCEGOVAKE ULEME PREMA NACIONALNOM PITANJU


U MONARHISTIKOJ JUGOSLAVIJI
Historijska traganja, 11, 2013. [ str. 145-170 ]

jevanja islama estojanuarski reim bio je savrena prilika za ostvarenje vanog cilja jaanja uleme u upravnim strukturama Islamske zajednice, kako bi
se sprijeila reforma njenih ustanova prema vizijama i tenjama modernista.
Istovremeno, snano je podrana estojanuarska ideologija jugoslavenstva
kao spasonosna formula koja bosanskohercegovake muslimane titi od nametanja identifikacija koje su im, uslijed konfesionalnih determinacija, bile i
ostale neprihvatljive: Kada se je poelo propagirati Srpstvo i Hrvatstvo odmah se je ulo i sa jedne i sa druge strane tvrdnja, da ne moe biti dobar Srbin
ko nije pravoslavne vjere, da ne moe biti dobar Hrvat, ko nije katolik. Da bi
najprostijem muslimanu rekao, da je turkua (jer pod rijei: Turin razumijevalo se musliman) ili Arap razljutio bi se, nego bosanski Turin (musliman),
Bonjak, to nije drugo nego ogranak jugoslavenstva. Isto nije se dao nazvati
ni Srbinom ni Hrvatom jer su po shvaanju oznaivale te rijei vjerski pojam.
I dan danas moe se tvrditi 80% muslimana nije opredjeljeno ni za jedno ni za
drugo pleme. Sretno po muslimane u tom pogledu doe Vladarev Manifest od
6. Januara 1929. godine i dekretira ideologiju jugoslavenstva i drava se nazva
Jugoslavija.24
Visoka je ulema, kako vidimo, imala sve razloge da bude zadovoljna estojanuarskim reimom i novim zakonodavstvom u Islamskoj zajednici. Kada
je temeljem dogovora Spaho Stojadinovi 1936. obnovljena autonomija
Islamske zajednice, s naglaenom ulogom laikog elementa u vakufsko-mearifskim poslovima, mnogi pripadnici uleme imali su i statusne i personalne
motive da se prikljue politiko-drutvenim akcijama koje bi ishodile promjenom novog poretka u Zajednici i ruenjem garniture koja je do njega dovela
brae Spaho, Mehmeda i Fehima, te njihovih pristaa i sljedbenika. U bespotednoj agitaciji antagoniziranih skupina, najmanje se marilo za kategorije
dosljednosti i kontinuiteta u teinim ideoloko-politikim opredjeljenjima:
Handi, oki, Mesihovi i drugi pobornici MO-a napadali su dr. Spahu i
JRZ da produavaju ivot pravno-institucionalnom naslijeu estojanuarskog
reima, istovremeno preuujui ulogu koju je visoka ulema imala u dotinom
poretku i retoriku koju je koristila u afirmaciji njegovih sredinjih pojmova i
24

Halilbegovi N. 2000. 153. Autor navedenih rijei, erijatski sudija Ali Riza ef. Prohi, u
svojoj raspravi iz 1931. godine pod nazivom ta hoe naa muslimanska inteligencija istie
kako samo slijepci, gluhi i neznalice mogu sumnjati u nacionalnu svijest nas muslimana u
ovim krajevima. Ni za turskog vakta ni za vabe bosanskohercegovaki muslimani nisu
odustajali od svog jezika i svoje posebne slavenske svijesti. Isto. 150.
Historijska traganja Historical searches

154

CEEOL HT11
copyright
2016
prijelom new.indd

154

19.09.13. 12:39

CEEOL copyright 2016

Adnan Jahi, ODNOS BOSANSKOHERCEGOVAKE ULEME PREMA NACIONALNOM PITANJU


U MONARHISTIKOJ JUGOSLAVIJI
Historijska traganja, 11, 2013. [ str. 145-170 ]

izraza. Navedene injenice govore da politiko-nacionalna pitanja nisu imala


fundamentalno znaenje u drutvenim i intelektualnim preokupacijama uleme, ostajui podrujem utilitarnog oitovanja i kratkorone instrumentalizacije. Vjerska, staleka i personalna pitanja bila su u proelju njenog zanimanja
i interesa, a politika, nacija i drava kategorije koje bi mogle biti u funkciji
dotinih prioriteta.
Ulema i nova nacionalna stvarnost

Kako je bosanskohercegovaka ulema prihvatila dravu nastalu 1918. godine i vladajuu nacionalnu doktrinu? Mnogi njeni pripadnici sluili su lojalno austrougarskim vlastima, podstiui bonjako stanovnitvo na odanost i
podrku dinastiji i dravi protiv kojih su ustajale ranije generacije. U Prvom
svjetskom ratu reisul-ulema za Bosnu i Hercegovinu Demaludin ef. auevi pedantno i detaljno je upuivao bosanske vojne imame u njihove obaveze
prema muslimanskim vojnicima na frontovima, u velikim bojevima za vjeru, za vladara i za domovinu.25 U raznim pismima i predstavkama bosanskohercegovaki muslimani opisivani su od strane uleme kao Austro-Ugarskoj
vazda lojalni elemenat,26 koji je svoju odanost i gorljivost posebno dokazao
u svjetskom ratu, sluajui patriotske besjede i upute svojih vjerskih uitelja.27
Nakon odsudnih zbivanja u Balkanskim ratovima, kako je poznato, Bonjaci
su ispoljavali veu privrenost Austro-Ugarskoj, smatrajui je glavnom zatitnicom njihove vjere i posjeda.
25

GHB. Zbirka: ZRDA, sign. A-306/3. Reis-ul-ulema za Bosnu i Hercegovinu. Broj 41. Prez.
Sarajevo, 11. maja 1916. Okrunica za sve c. i kr. vojnike imame. auevi je takoer 7. maja
1917. godine uputio okrunicu kojom je pozvao uprave muslimanskih obrazovnih zavoda da
se takmie sa zemaljskim zavodima u ispunjavanju patriotskog poziva, u smislu to boljeg
uvanja odjee i obue i noenja obue samo sa drvenim onovima, kako bi moglo, navodi se
u naredbi Zemaljske vlade u Sarajevu od 13. aprila 1917. godine, ostati vie koe za viteku
vojsku. uvanje obue i noenjem obue sa drvenim onovima pomoi e kolska mlade
hrabroj vojsci, da pobijedi neprijatelje i da nam otvori puteve trgovine na sve strane, pa e
nastati i laka i bolja vremena. Pogledati: ARIZBH. Fond: UM. Ulema-medlis za Bosnu i
Hercegovinu u Sarajevu. Okrunica. Broj: 867.

26

ABH. Fond: ZV, sign. 136352/18. Kotarski erijatski sud u Bugojnu. Predsjednitvu Ulemamedlisa u Sarajevu. 20. maj 1918.

27

ABH. Fond: ZV, sign. 150975/19. Zapisnik sastavljen dne 14. avgusta 1918. na sastanku
muallima u Bosni i Hercegovini u prostorijama Gazi Husrev-begove mektebi-ibtidaije u Sarajevu - ulagina ulica, 21.
Historijska traganja Historical searches

CEEOL HT11
copyright
2016
prijelom new.indd

155

155

19.09.13. 12:39

CEEOL copyright 2016

Adnan Jahi, ODNOS BOSANSKOHERCEGOVAKE ULEME PREMA NACIONALNOM PITANJU


U MONARHISTIKOJ JUGOSLAVIJI
Historijska traganja, 11, 2013. [ str. 145-170 ]

Formiranje narodnih vijea i nastanak Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca 1. decembra 1918. godine reisul-ulema, muftije i drugi vjerski slubenici
propratili su izrazima lojalnosti i oduevljenja, ali su na njihovu percepciju
nove drave i njenih simbola utjecala deavanja u drutvu i politici nasilja i
zloini nad muslimanskim stanovnitvom u prvim godinama nakon prevrata,
nepravedna agrarna reforma i politiko-stranaka sukobljavanja koja su od
JMO-a nainila glavnog zatitnika kolektivnih prava Bonjaka u Kraljevini.
Vladajue elite, naroito srpski radikali, teretile su muslimanski ivalj za pomanjkanje slavenske svijesti, traile aktivno prepoznavanje u dominantnim
formama dravno-nacionalne stvarnosti novoformirane kraljevine, nadasve
napadale njegove politike i vjerske lidere da vode politiku spreavanja nacionalizacije muslimana u srpskom i hrvatskom duhu. Nasuprot njima, bonjaki
prvaci, ukljuujui vjerske autoritete, isticali su jugoslavenstvo kao platformu
nacionalne tolerancije i jaanja zajednitva u dravi koja obiluje etnikim, kulturnim i ekonomskim razlikama. Jugoslavenstvom, baziranim na slubenoj
doktrini troimenog naroda, nastojalo se otupiti otricu izravnog pritiska na
muslimane da se izjanjavaju kao Srbi ili Hrvati. Premda je velika veina prvaka JMO-a lino prihvatala srpsku i hrvatsku plemensku identifikaciju, takva
njihova opredjeljenja imala su vie politiku nego nacionalnu sadrinu i nisu
dovodila u pitanje vano stajalite stranke po kojem nacionalno osvjeivanje
muslimana ne smije biti posao dnevne politike, jer je to polje rada drutva i
kole.28 Osim izrazito malobrojne skupine Bonjaka naklonjenih radikalima
i beogradskom reimu, bonjaki politiari istupali su prema biraima prvenstveno kao muslimani, vodei rauna da njihove individualne plemenske
identifikacije ostanu u granicama privatnosti, bez izravnog javno-politikog
znaenja. Kada su se lanovi Jugoslavenskog muslimanskog kluba okupljeni
oko banjalukog muftije hafiza Ibrahima ef. Maglajlia, 1922. godine izjasnili
za nastavak saradnje sa vladom u Beogradu, u njihovoj odluci nije bilo niega
prosrpskog, kao to su bile neosnovane i njihove optube na raun tzv. ljeviara, na elu sa dr. Mehmedom Spahom, da su se nakon raskola u poslanikom
klubu odrekli jugoslavenskog nacionalnog programa i okrenuli radikalnom
hrvatstvu.29 U dotinoj skupini tzv. desniara vie je bilo deklariranih Hrvata
28

Purivatra A. 1999. 404.

29

GHB. Zbirka: ZRDA, sign. A-522/B. Zato je razbijen na poslaniki klub? Poslanica svima
mjesnim odborima i lanovima Jugoslavenske muslimanske organizacije u Bosni i HercegoHistorijska traganja Historical searches

156

CEEOL HT11
copyright
2016
prijelom new.indd

156

19.09.13. 12:39

CEEOL copyright 2016

Adnan Jahi, ODNOS BOSANSKOHERCEGOVAKE ULEME PREMA NACIONALNOM PITANJU


U MONARHISTIKOJ JUGOSLAVIJI
Historijska traganja, 11, 2013. [ str. 145-170 ]

nego Srba, dok su dvojica najistaknutijih Maglajli i budui travniki muftija Sakib ef. Korkut odbili da se plemenski izjasne bilo kao Srbi, bilo kao
Hrvati.30 Isti je bio sluaj sa dr. Mehmedom Spahom, koji je, izbjegavajui da
se plemenski izjasni kao Srbin ili Hrvat, i na taj nain ostajao otvorenim za
razliita meuratna politiko-stranaka manevriranja i saveznitva.
Poseban predmet kritike i osporavanja od strane pojedinih srpskih krugova bio je reisul-ulema za Bosnu i Hercegovinu Demaludin ef. auevi.
Spoitavano mu je da se popularizirao u masama piui pisma vojvodi Stepi
Stepanoviu, da je preuveliavao ispade protiv muslimana u prvim danima
nove drave, da se kockao sa ugledom drave dajui francuskom novinaru
izjave neprovjerene sadrine.31 Neki su primijetili da lino nije uio nijednu
damijsku dovu posveenu dinastiji Karaorevia. Dalje je navoeno da ga
nije bilo na proslavi desetogodinjice pobjede srpskog oruja na Kumanovu,
to je za neke bila potvrda njegove latentne srbofobije i nepatriotskog dranja.32
U dijelu srpske javnosti auevi je smatran glavnom preprekom nacionaliziranju muslimana, pa je traeno njegovo penzioniranje kako bi se dotini
proces mogao nesmetano odvijati.33
auevi je posebno smetao srpskim nacionalistima i drugim protivnicima JMO-a koji su ga smatrali marionetom u rukama Spahe i muslimanske
politike klike.34 Jedan anonimni kritiar nazvao ga je Reisom vabinog vakvini. U Beogradu, 31. marta 1922. lanovi Jugoslavenskog muslimanskog kluba: H. H. Ibrahim Maglajli, Osman Vilovi, Dervi Omerovi, dr. Hamdija Karamehmedovi, Sejdalibeg
Filipovi, Sakib Korkut, Fehim Kurbegovi, Velija Sadovi, emsudin Sarajli, Mujo ehovi
i Ahmed eri.
30

Pogledati: Hadijahi M. 1990. 209-210. Prema Nusretu ehiu, Sakib ef. Korkut je imao
glavnu ulogu u formulaciji jugoslavenskog usmjerenja JMO-a. On je jo u prvoj polovini decembra 1918. godine, prije nastanka JMO-a, u razgovoru sa novinarom hrvatskog lista Jugoslavija izjavio kako je stajao i stoji na stanovitu da je nacionalizam bosansko-hercegovakih
krana u mnogo koje-emu skopan sa katolicizmom, odnosno pravoslavljem, te da dok se
srpstvo i hrvatstvo ne rijei ovih primjesa, muslimanskim su masama nepristupani. Konstatirajui kako e za to trebati mnogo vremena, Korkut je zakljuio da je stoga za bosanskohercegovake muslimane najprikladnije jugoslavenstvo, jer nije ni sa im pomijeano. ehi N.
1991.120.

31

O ovome vie: Purivatra A. 1999. 63-65.

32

Jahi A. 2010. b. 267.

33

Durmievi E. 2002. 138.

34

Pelesi M. 2009. 72.

Historijska traganja Historical searches

CEEOL HT11
copyright
2016
prijelom new.indd

157

157

19.09.13. 12:39

CEEOL copyright 2016

Adnan Jahi, ODNOS BOSANSKOHERCEGOVAKE ULEME PREMA NACIONALNOM PITANJU


U MONARHISTIKOJ JUGOSLAVIJI
Historijska traganja, 11, 2013. [ str. 145-170 ]

ta, teretei ga da je za vrijeme muslimanskog autonomnog pokreta bio na


vabinoj strani i da je ministru Kalayu potpisivao izjave da je taj pokret djelo
srbijanske propagande, a njegove voe Dabi, Firdus i drugi plaenici i buntovnici. Poslije osloboenja i ujedinjenja stao je uz Spahu i obezvrijedio svoju
vjersku funkciju agitacijom da nije Musliman onaj, ko glasa mimo Spahinu
kutiju. Koristei svaku priliku kako bi harangirao muslimanske mase protiv
Beograda, godinu dana je futrovao neprijateljsku tampu protiv dravnih
vlasti to mu nisu dale 40.000 dinara, koliko je iskao da ide na poklonstvo
Halifi u Carigrad. Vrhunac ahmakluka je ispoljio kada je podrao Spahinu
antijevrejsku propagandu i u Carevoj damiji sa ursa [propovjedne stolice]
poeo vazi nasihat [savjetodavni govor] da muslimani trebaju bojkotovati
Jevreje i koji god Musliman ta posluje sa Jevrejima biti e na onom svijetu
ehenemskim azabom [paklenom kaznom] kanjen.35 Na februarskim izborima 1925. Jevreji su glasali za radikale, to je izazvalo bijes JMO-a i sarajevskih Bonjaka koji su pozvani na bojkot Jevreja i jevrejske robe.
U nacionalnom pogledu auevi se izjanjavao Hrvatom, to je davalo povoda izvjesnim hrvatskim krugovima da ga stavljaju u kontekst svojih
politiko-nacionalnih zamisli. Nakon ulaska JMO-a u Jugoslavensku radikalnu zajednicu (JRZ), auevi je navodno prouio hair-dovu (molitvu za
uspjeh) u prilog stranakog programa prohrvatske MO Hakije Hadia, ali je
odbio biti nosilac njene liste na vakufskim izborima 1937. godine, pravdajui
to neprihvatljivou postojeeg zakonodavstva Islamske zajednice u kojoj su
glavnu ulogu imali laiki elementi.36 U povodu petogodinjice auevieve
smrti, za vrijeme Nezavisne Drave Hrvatske, sarajevski Osvit je prenio njegove znaajne i povijesne rijei koje je uputio dr. Mehmedu Spahi kada mu
se Spaho 1935. obratio za savjet kojim putem ii: Mi bosansko-hercegovaki
muslimani moramo sa Hrvatima, jer jedino sa Hrvatima moi emo doi do
svojih prava. Dotine njegove rijei, kao i ranije iskljuivo hrvatsko dranje,
propagandistiki zakljuuje tekstopisac, mnogo su doprinijele pravilnoj nacionalno politikoj orijentaciji muslimana, jer se auevieva rije bez oklijevanja primala i pretvarala u program.37
35

IAS. Zbirka: A, kut. 1. Jedan musliman. Reis-ul-ulema i bosanski vakufi.

36

Hasanbegovi Z. 2012. 248. 469.

37

In memoriam reisu aueviu 28. XII. 1870. 28. III. 1938. Osvit, god. I, br. 6. Sarajevo:
29. 3. 1942. 2. aueviev odnos prema Spahi i JMO-u u historijskoj nauci jo uvijek nije
Historijska traganja Historical searches

158

CEEOL HT11
copyright
2016
prijelom new.indd

158

19.09.13. 12:39

CEEOL copyright 2016

Adnan Jahi, ODNOS BOSANSKOHERCEGOVAKE ULEME PREMA NACIONALNOM PITANJU


U MONARHISTIKOJ JUGOSLAVIJI
Historijska traganja, 11, 2013. [ str. 145-170 ]

Premda se u nacionalnom smislu izjanjavao kao Hrvat, auevi je bio


daleko od nacionalnog hrvatstva kako ga je doivljavala hrvatska inteligencija
njegovog vremena. Poetkom 1926. godine za srpsku tampu je izjavio da su
bosanskohercegovaki muslimani po svemu blii Srbima, a naroito po inatu.38
Njegov cjelokupni angaman svjedoi da su njegove prioritete prvenstveno
odreivale vjerske, kulturne i drutvene potrebe Bonjaka, kojim je teio pomoi koristei se iskustvima muslimanskih reformatora i poticajima naprednih krugova u domovini. Nije bez osnova srpski politiar i kulturni radnik
epan Gri rekao za auevia da nije bio nacionalno svjestan ni kao Hrvat
ni kao Srbin. Bio je Bonjak, i znaenje te rijei prelazilo je kod njega granicu
provincijalizma. Sav svoj ivot i sav svoj rad posvetio je jedino muslimanskom
cjelovito istraen i rasvijetljen. Premda je upravo Spaho bio jedan od najaktivnijih zagovornika auevievog dolaska na poloaj reisul-uleme 1913. godine (Jahi A. 2012. b. 73-74.),
ponajprije je zabrinjavajui sigurnosni i politiki poloaj Bonjaka u prvim godinama Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, zajedno sa nespornom politikom snagom te pozicijom koju je
JMO imala u vakufsko-mearifskoj upravi, pribliio gledita reisul-uleme i vodee bonjake
stranke i usmjerio ih ka saradnji i razumijevanju. U aprilu 1920. godine auevi je trojici delegata Centralnog odbora JMO-a priznao da se stanje muslimana poboljalo nakon
formiranja JMO, te da je i njegov poloaj reisul-uleme postao vri nego to je bio prije
provoenja Muslimanske Organizacije. Dodao je da nikad nije osjeao jaz prema JMO-u,
premda je u vie prilika razliitim politikim subjektima govorio da je kao reisul-ulema izvan
i iznad stranaka. Ja cijenim i va i njihov realan i po muslimane koristan rad te sam spreman
potpomagati vas na tom hairli putu svim svojim silama. Na razgovor s reis-ul-ulemom..
Pravda, god. II, br. 39 (144). Sarajevo: 10.4.1920. 1. U prvoj polovini dvadesetih, auevi je
u JMO-u gledao prirodnog saveznika u borbi za vea prava bosanskohercegovakih muslimana, ali je od 1927. godine, temeljem uvida u posljedice stranake politike po materijalnu
osnovu i funkcionalnost Islamske zajednice, poeo naputati poziciju bezuvjetne saradnje sa
JMO te voditi samostalniju politiku i prema dravnim vlastima i prema vakufsko-mearifskoj
upravi i prema irim muslimanskim masama. Premda zakamuflirano vjerskim i kulturnim
imperativima, auevievo prisustvo na Konferenciji inteligencije 6. 12. 1927. godine, koja
je pripremala obiljeavanje 25. godinjice Gajreta, bilo je pouzdana indikacija narastajueg
jaza izmeu muslimanskog vjerskog poglavice i najjae bonjake partije. Nasuprot JMO-u,
auevi je javno podrao estojanuarsku diktaturu, vjerujui da e Najvii faktor u Zemlji,
Vrhovni Gospodar Drave, otkloniti sve to smeta napretku i srei naeg troimenog naroda.
Reis-ul-Ulema o novom stanju. Politika, god. XXVI, br. 7440. Beograd: 17. 1. 1929. 3. Meutim, samo godinu dana kasnije bio je u prilici sagledati svu beznadenost svoje pozicije bez
politiko-stranakog zalea kada mu je ministar pravde dr. Milan Srki, podran protujemeovskim elementima, nametnuo vjersko zakonodavstvo ignorirajui prijedloge i rjeenja u koje
je auevi polagao nadu da e, uz blagoslov drave, postati novi pravno-institucionalni okvir
Islamske zajednice. Opirnije: Jahi A. 2010.a. 343-366.
38

Hadijahi M. 1990. 149.

Historijska traganja Historical searches

CEEOL HT11
copyright
2016
prijelom new.indd

159

159

19.09.13. 12:39

CEEOL copyright 2016

Adnan Jahi, ODNOS BOSANSKOHERCEGOVAKE ULEME PREMA NACIONALNOM PITANJU


U MONARHISTIKOJ JUGOSLAVIJI
Historijska traganja, 11, 2013. [ str. 145-170 ]

dijelu naeg naroda, i to ne samo po svome poloaju, kao vjerski starjeina,


nego i prije toga, i po svojim osjeajima, i po svome uvjerenju.39 Gri navodi
da se auevi vodio jedino interesima muslimana i da se nije obazirao hoe
li se njegov rad svidjeti nemuslimanima. Jedina orijentacija, i jedina simpatija
o kojoj bi se kod auevia moglo govoriti, mogla je biti samo ona prema Turskoj, koja inae kod muslimana ne jenjava.
auevi nije bio prepreka prihvatanju prisutnih plemenskih identifikacija od strane bosanskohercegovakih muslimana. U decembru 1927. novinaru
Politike izjavio je da se muslimanima prije ujedinjenja 1918. godine preko
hoda tumailo da je musliman i Turin istovjetno i da su oni zapravo Turci.
Meutim, dodao je, to je bila zabluda koja se mora popraviti savremenim i
ispravnim vaspitanjem. Promjene u pogledu nacionalne svijesti muslimana
doi e kao posljedica opte emancipacije i punog saivljavanja muslimana
sa ostalim narodom u Kraljevini.40 auevi, meutim, nije elio prihvatiti,
kao ni bonjaki politiki prvaci tokom dvadesetih, da se vjerska zajednica i
prosvjetne ustanove Bonjaka instrumentaliziraju za nacionalistike i hegemonistike ciljeve vladajuih elita. elio je depolitiziranu Islamsku zajednicu
i kole koje e biti iskljuivo hramovi prosvjete.
Preko Gajreta do nacije

Nakon uspostave estojanuarske diktature stvorene su pretpostavke da


Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini, pored svoje vjerske i vjersko-pro39

IAS. Zbirka: FS, kut. 8. epan Gri, Demaludin auevi In memoriam.

40

A.K. Znaajna izjava Reis-ul-Ulema. Politika, god. XXIV, br. 7048. Beograd: 10. 12. 1927.
3. Dotina izjava bila je dijelom ireg auevievog oitovanja u kojem se reisul-ulema zaloio za emancipaciju muslimanske ene i reformu vakufa. Samo nekoliko dana nakon nje
tampa je donijela pozitivne komentare iz Beograda: Politiki krugovi se ude, kako je mogla
da se ovako dugo odrava rezervisanost vlade prema g. aueviu tim prije, to on u svojim
izjavama naglaava potrebu nacionalizovanja muslimana. Muslimanska vjerska zajednica.
Veernja pota, god. VII, br. 1935. Sarajevo: 13. 12. 1927. 1. Usto, auevieva nacionalna
izjava stavljena je i u kontekst novog zakonskog projekta o muslimanskoj vjerskoj zajednici
Kraljevine SHS, usaglaenog izmeu auevia i ministra vjera Dragomira S. Obradovia,
koji je podrazumijevao zasebnost upravnih podruja muslimana u Bosni i Hercegovini i onih
u Sandaku, Kosovu i Makedoniji, ime se respektiralo da u Bosni i Hercegovini ive muslimani nae narodnosti samo druge vere, dok u Junoj Srbiji (...) ima ne dve ve tri narodnosti: Srba, Turaka i Arnauta. Ministar vera o naem verskom problemu. Politika, god. XXIV,
br. 7055. Beograd: 17. 12. 1927. 7.
Historijska traganja Historical searches

160

CEEOL HT11
copyright
2016
prijelom new.indd

160

19.09.13. 12:39

CEEOL copyright 2016

Adnan Jahi, ODNOS BOSANSKOHERCEGOVAKE ULEME PREMA NACIONALNOM PITANJU


U MONARHISTIKOJ JUGOSLAVIJI
Historijska traganja, 11, 2013. [ str. 145-170 ]

svjetne uloge, preuzme i iru drutvenu misiju kulturnog preporoda i nacionalnog razvoja muslimana. Za prvake Srpskog muslimanskog kulturno-prosvjetnog drutva Gajret to je znailo priliku da se preko vjerske zajednice,
njenih institucija i resursa radi na nacionalizovanju muslimana u skladu
sa ideologijom drutva koje se zalagalo da muslimani prihvate srpsku nacionalnu identifikaciju. Na svojoj godinjoj skuptini od 7. jula 1929. godine
Gajret je zvanino usvojio srpsku nacionalnu oznaku u nazivu drutva, ime
je jo snanije ispoljio svoje namjere u pogledu realizacije svog nacionalnog
programa.41 Premda isticanje plemenskog obiljeja nije bilo u izravnoj koliziji
sa estojanuarskim Zakonom o zatiti javne bezbjednosti i poretka u dravi,42
rad pod srpskim imenom odudarao je od glavnih intencija Zakona o nazivu i
podjeli Kraljevine na upravna podruja, kojim je inaugurirana nova dravnonacionalna ideologija integralnog jugoslavenstva. Kada je dekretom ministra
pravde dr. Milana Srkia od 1. septembra 1930. godine imenovano novo Vakufsko-mearifsko vijee u Sarajevu, poloen je temelj zajednike kulturno-nacionalne akcije gajretovskih prvaka, na elu sa dr. Avdom Hasanbegoviem,
i proreimski orijentirane visoke uleme, unutar koje su glavnu ulogu imali
novi reisul-ulema hafiz Ibrahim ef. Maglajli i predsjednik Ulema-medlisa u
Sarajevu Salim ef. Mufti.
Iz dokumentacije Vjerskog odjeljenja Ministarstva pravde u Beogradu
moe se zakljuiti da je meu visokom ulemom potkraj dvadesetih godina
XX stoljea preovladavala srpska narodnosna identifikacija, ukljuujui samog Maglajlia, koji se ranih dvadesetih nije izjanjavao ni kao Hrvat ni kao
Srbin i ija je stranka Jugoslavenska muslimanska narodna organizacija
(JMNO) bila na poziciji autentinog jugoslavenstva, koji su, navodno, Spaho i JMO napustili. Ne moe se sa sigurnou rei koje su faktori bili odreujui u nacionalnoj orijentaciji dotine uleme, ali se moe pretpostaviti da
su uestali pritisci na Islamsku zajednicu, naroito ugroavanje njenog auto41

O promjeni Gajretovog naziva opirnije: Kemura I. 1986. 189-197.

42

lan 3. dotinog zakona podrazumijevao je zabranu i rasturanje svih politikih stranaka


s vjerskim ili plemenskim obiljejem, kao i zabranu i rasturanje svih udruenja i politikih
stranaka koje podstiu na nasilje prema dravnim vlastima, na ugroavanje javnog mira i dovoenje u opasnost javnog poretka te koje vre propagandu ili uvjeravanje drugih lica da treba
promijeniti postojei poredak u dravi. Ostala udruenja nisu spomenuta. Zakon o zatiti
javne bezbednosti i poretka u dravi. Slubene novine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca,
god. XI, br. 9-IV. Beograd: 11. 1. 1929. 55.
Historijska traganja Historical searches

CEEOL HT11
copyright
2016
prijelom new.indd

161

161

19.09.13. 12:39

CEEOL copyright 2016

Adnan Jahi, ODNOS BOSANSKOHERCEGOVAKE ULEME PREMA NACIONALNOM PITANJU


U MONARHISTIKOJ JUGOSLAVIJI
Historijska traganja, 11, 2013. [ str. 145-170 ]

nomnog poretka, praeni izraenom srpskom dominacijom u dravi, imali


udjela u jaanju srpske nacionalne ideje meu ulemom u Bosni i Hercegovini.
Tako su se u dotinom vremenu, pored ostalih, kao Srbi izjanjavali: sekretar
Muftijstva tuzlanskog hafiz Ahmed ef. Redepai,43 sekretar Muftijstva sarajevskog Hasan ef. Heremi,44 lan Ulema-medlisa u Sarajevu hafiz Mehmed
ef. Oki,45 koji je pokrivao referat vjerske organizacije i propagande, potom
sekretar Muftijstva banjalukog Mustafa ef. Nurki,46 bivi travniki muftija
Husni ef. Numanagi 47 i sekretar Muftijstva mostarskog Hasan ef. Nametak.48
Bilo je, dakako, pripadnika uleme koji su kontinuirano izraavali svoju srpsku nacionalnu orijentaciju, poput banjalukog i tuzlanskog muftije, kasnijeg
lana Ulema-medlisa, Muhameda evketa ef. Kurta, koji je zajedno sa mitropolitom Popoviem pozdravio sjedinjenje kotareva Banjalukog okruga sa
Srbijom potkraj novembra 1918. godine, bio je lan tuzlanske delegacije na
sahrani kralja Aleksandra Karaorevia u Beogradu i u raznim prilikama se
zauzimao za svoje sugraane srpske narodnosti.
Nastojanja reima da se preko saradnje gajretovskih prvaka i proreimske
uleme ostvari utjecaj na Islamsku zajednicu i ukupno muslimansko drutvo
naila su, meutim, na nepremostive prepreke ve na samom poetku rada
nove uprave. Predsjednik Gajreta i podban Drinske banovine dr. Avdo Hasanbegovi ostao je kratkih rukava kada je u septembru 1930. pokuao osigurati potporu vlastitim kadrovskim rjeenjima, ukljuujui njegovu kandidaturu za elno mjesto u Vakufsko-mearifskom vijeu u Sarajevu. Na njegovu listu
kandidata otro je reagirao predsjednik Ulema-medlisa Salim ef. Mufti,
koji je osporio pravo Hasanbegoviu da obavlja bilo kakvu funkciju u Vijeu,
s obzirom na slubeni poloaj koji ima u hijerarhiji dravne uprave, dok je
njegovu listu za Upravni odbor Vijea odbacio, jer su ponueni ljudi, kako
je istakao, za koje se ne moe rei da predstavljaju bilo koji stale hode,

43

AJ. Fond: MP, sign. 63VO-120. Slubeniki list Hafiz Ahmeda Redepaia.

44

AJ. Fond: MP, sign. 63VO-121. Slubeniki list Hasana Heremia.

45

AJ. Fond: MP, sign. 63VO-119. Slubeniki list Hafiz Mehmeda Okia.

46

AJ. Fond: MP, sign. 63VO-119. Slubeniki list Mustafe Nurkia.

47

AJ. Fond: MP, sign. 63VO-119. Slubeniki list Husnije Numanagia.

48

AJ. Fond: MP, sign. 63VO-119. Slubeniki list Hasana Nametka.


Historijska traganja Historical searches

162

CEEOL HT11
copyright
2016
prijelom new.indd

162

19.09.13. 12:39

CEEOL copyright 2016

Adnan Jahi, ODNOS BOSANSKOHERCEGOVAKE ULEME PREMA NACIONALNOM PITANJU


U MONARHISTIKOJ JUGOSLAVIJI
Historijska traganja, 11, 2013. [ str. 145-170 ]

ariju ili inteligenciju.49 Hasanbegovi je obavijestio lanove Vijea da mu


uslijed Muftievog stava nije mogue uestvovati u radu Vijea sve dok od
nadlenog ministra i svojih pretpostavljenih ne dobije daljnja uputstva i nareenja. Ovakvim svojim pristupom Hasanbegovi je demonstrirao ono protiv
ega se izjanjavao Mufti voenje vakufsko-mearifskih poslova po diktatu
dravne vlasti, bez ikakve autonomije i slobodnog odluivanja. Optuujui
Hasanbegovia da rui i ono malo samostalnosti koju Islamska zajednica ima
prema novom zakonodavstvu, Mufti je bez veih potekoa osigurao veinsku podrku vijenika svojoj listi glavnih vakufskih funkcionera, na kojoj su
se nali najistaknutiji nacionalni i prosvjetni radnici ing. Suljaga Salihagi,
dr. Ibrahim Hadiomerovi, Ibrahim Sari, ali i Muhamed evket ef. Kurt,
hafiz akir ef. Mesihovi i Osman ef. Sikiri. Autoritativni Salim ef. Mufti,
bivi sarajevski muftija, viegodinji lan Glavnog odbora Gajreta i linost za
koju je ban Drinske banovine pisao da je bio saradnik i pratilac misli umrlog
Osmana ikia,50 oito naklonjen ideji saradnje muslimana i pravoslavnih,
nije oklijevao na elne pozicije u vakufu dovesti gajretovce i prosrpski orijentiranu inteligenciju i ulemu, ali se postarao da to ne budu ljudi koji bi mogli
ugroziti njegovu rukovodnu poziciju i autoritet, odnosno njegove poglede na
interese i prioritete Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.
Ti interesi i prioriteti bili su beskrajno daleko od vizija razvoja Islamske
zajednice koju je imala svjetovna inteligencija okupljena oko Gajreta. Gajretovi radnici teili su iskoristiti estojanuarski reim za jaanje srpske nacionalne ideje meu muslimanima, naroito meu omladinom koja su obrazovala u vjersko-prosvjetnim zavodima pod nadzorom Islamske zajednice, poput
Fevzije medrese u Travniku, iju je upravu Glavni odbor Gajreta bezuspjeno
nastojao staviti pod svoju kontrolu.51 Prvi ovjek Gajreta dr. Avdo Hasanbegovi nadao se da e novo doba, bez JMO-a koja se javno opirala irenju
plemenske propagande meu bonjakom djecom u kolama za vrijeme Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca,52 osigurati prevlast nacionalno svjesne inteligencije u prosvjetnim ustanovama gdje su se oblikovali budui bonjaki
49

Jahi A. 2010.a. 383.

50

AJ. Zbirka: MSt, sign. 37-48-310. Ban Drinske banovine. Gospodinu pretsedniku Ministarskog saveta i ministru inostranih poslova g. Dr. Milanu Stojadinoviu. Datum: 24. 6. 1937.

51

Kemura I. 1986. 202-203.

52

Jahi A. 2010.b. 269.

Historijska traganja Historical searches

CEEOL HT11
copyright
2016
prijelom new.indd

163

163

19.09.13. 12:39

CEEOL copyright 2016

Adnan Jahi, ODNOS BOSANSKOHERCEGOVAKE ULEME PREMA NACIONALNOM PITANJU


U MONARHISTIKOJ JUGOSLAVIJI
Historijska traganja, 11, 2013. [ str. 145-170 ]

intelektualci, to je znailo potiskivanje nacionalno neangairanih i prohrvatski usmjerenih profesora. Druga dimenzija Gajretove vizije, svakako u vezi
sa prvom, bio je zagovor korjenite reforme muslimanskog srednjokolskog
obrazovnog sistema, na kojoj je posebno insistirao predsjedavajui Vakufsko-mearifskog vijea banjaluki inenjer Suljaga Salihagi. Salihagi i njegovi istomiljenici isticali su da Islamska zajednica nema koristi od odravanja
brojnih medresa po bosanskohercegovakim srezovima, s obzirom na njihovu
mizernu materijalnu osnovu, ali i njihov konani proizvod hiperprodukciju
imamskog stalea koji ne odgovara ni duhu vremena, ni potrebama islama u
Bosni i Hercegovini. Umjesto postojeih sreskih medresa, Salihagi je u septembru 1932. godine predloio osnivanje samo tri srednje medrese u Tuzli,
Bihau i Konjicu (ili Mostaru), u trajanju od est godina, sa nastavom u kojoj
bi jednaku vanost imala i vjerska i svjetovna komponenta.
Ulema-medlis u Sarajevu, nadlean za oitovanje o Salihagievoj inicijativi, ocijenio je njegov prijedlog besmislenim i odbacio svaku pomisao o ukidanju ijedne medrese u Bosni i Hercegovini. Time je jasno ispoljen stav visoke
uleme u strukturama Islamske zajednice o inicijativama svjetovne inteligencije u prilog modernizacije vjersko-prosvjetnog ivota s akcentom na razvoj
nacionalne svijesti i vee prisustvo muslimana u drutvenim i kulturnim tokovima Jugoslavije. Privrenost nacionalnim idealima bila je, uglavnom, paravan iza kojeg se krila nespremnost uleme na promjene institucionalnog okvira njenog drutvenog djelovanja. Kao ni u auevievo doba, ni za vrijeme
Maglajlia i Muftia, koji su bez zazora demonstrirali svoju promonarhijsku i
proreimsku usmjerenost,53 ulema nije eljela da ustanove Islamske zajednice
budu orue irenja nacionalne propagande meu muslimanima, to se moe
razumjeti kao izraz naglaenog konfesionalizma, ali i potpore muslimanstvu
kao supstratu njihove nacionalno-drutvene posebnosti. Ova tendencija, ini
se, posebno je dola do izraaja u drugoj polovini tridesetih, kada je vjerska hijerarhija pod vodstvom Fehima Spahe54 donijela niz propisa u funkciji zatite i
53

Pogledati: ATK. Fond: BMT, kutija 2. Muslimani Kraljevine Jugoslavije. Maglajlieva poruka Muslimanima nakon ubistva kralja Aleksandra Karaorevia. Takoer pogledati: Izvjetaji o situaciji u Drinskoj banovini. 2009. 321. 349.

54

Posljednji reisul-ulema u monarhistikoj Jugoslaviji Fehim ef. Spaho (1877-1942) osjeao


se, poput auevia, Hrvatom, ali je njegov meuratni angaman uglavnom bio u znaku
muslimanstva i jugoslavenstva. Prema izjavi Nurije Raidkadia, Spaho je, nakon promjene
u Gajretovom nazivu, izjavio u Goradu da ne razumije svrhu promjene naziva u smislu
Historijska traganja Historical searches

164

CEEOL HT11
copyright
2016
prijelom new.indd

164

19.09.13. 12:39

CEEOL copyright 2016

Adnan Jahi, ODNOS BOSANSKOHERCEGOVAKE ULEME PREMA NACIONALNOM PITANJU


U MONARHISTIKOJ JUGOSLAVIJI
Historijska traganja, 11, 2013. [ str. 145-170 ]

jaanja islamske duhovne i tradicijske posebnosti jugoslavenskih muslimana.55


Razoaran konzervativnim ponaanjem uleme u Vakufsko-mearifskom
vijeu, Suljaga Salihagi je 1933. dao ostavku na sve funkcije u vakufsko-mearifskoj upravi i obavijestio ministra pravde o razlozima svog povlaenja. U
opsenoj predstavci ministru Salihagi je konstatirao da su propali pokuaji
modernizacije bosanskohercegovakih muslimanskih institucija i pribliavanja muslimana evropskoj kulturi i civilizaciji, ali i vee identifikacije Islamske
zajednice sa narodom i dravom, primarno uslijed velikih ustavnih ovlasti
ulemanskog stalea, koji je pokazao krajnju nespremnost da bilo ta mijenja u
svojim nazorima i nainu rada.56 Ulema je optuena da mrzi Gajret i da ini
srpsko, s im se on ne slae, jer nema srpstva bez krsne slave. Meutim, na sasluanju u
Direkciji policije u Sarajevu Spaho je negirao izjavu svjedoka, tvrdei da se zalagao za jugoslavenstvo kakvo zagovara estojanuarski reim. Vidi: Kemura I. 1986. 196. Statusno vezan
za dravne vlasti, Spaho se vrsto drao jugoslavenskog reima, koji ga je, nakon ulaska u
Stojadinovievu vladu njegovog brata Mehmeda, prvo 1936. postavio na funkciju naiba za
Islamsku vjersku zajednicu u Sarajevu, a zatim 1938. i na poloaj reisul-uleme Islamske vjerske zajednice Kraljevine Jugoslavije. Protiv Spahinog izbora odluno je ustala prohrvatska
MO Hakije Hadia i drugi protivnici JMO/JRZ. Pogledati: AJ. Zbirka: MSt, sign. 37-48-310.
Pomonik bana Drinske banovine Gospodinu Dr. Milanu Stojadinoviu, Pretsedniku ministarskog saveta Beograd. Datum: 7. 5. 1938; AJ. Zbirka: MSt, sign. 37-48-310. Spis 48-437.
Traimo ostavku Fehima Spahe. Potpis: Muslimani akademiari Sarajevo; AJ. Zbirka: MSt,
sign. 37-48-310. Spis 48-439. Islamski grobari. Potpis: El Hakkul Murr; GHB. Zbirka: ZRDA,
sign. A-220/B. Podkopavanje islamskih temelja. (Povodom izbora Reis-ul-uleme i lanova
Ulema medlisa). Potpis: Mumin-hakka. Datum: 22.3.1938; AJ. Zbirka: MSt, sign. 37-25-197.
Spis 25-416. Protuislamski rad Dra Mehmeda Spahe. Potpis: Mudtehid. Datum: 14. 4. 1938.
Sredinom 1940. godine reisul-ulema Spaho je ustalasao bonjaku javnost kada je, kako je
prenijela Jugoslovenska pota, pred muslimanskim studentima okupljenim u Hrvatskom akademskom klubu Musa azim ati pri Narodnoj uzdanici u Zagrebu izjavio kako je Narodna Uzdanica osnovana kao bolje drutvo u odnosu na silom oteti [prosrpski] Gajret,
poruujui studentima da uporedo sa ivljenjem po islamskim naelima uvaju i svoje nacionalno osvjedoenje, jer nam je budunost u tome. Usporediti: Kemura I. 1986. 247-248;
Hasanbegovi Z. 2007. 124-125. Bez obzira na stvarni smisao navedenih rijei, Spaho je nastavio izraavati privrenost Jugoslaviji i vladajuem poretku, pa je 28.3.1941. uputio okrunicu Ulema-medlisima, dematskim imamima i svim vjerskim slubenicima Islamske vjerske
zajednice u Kraljevini Jugoslaviji u kojoj ih je obavijestio o stupanju na prijestolje kralja Petra
II Karaorevia i o telegramu koji je poslao mladom kralju uvjeravajui ga o nepokolebivoj
odanosti i ljubavi muslimana prema Previnjem Prijestolju i dragoj nam domovini Kraljevini
Jugoslaviji. ATK. Fond: BMT, kutija 3. Okrunica.
55

O tome opirnije: Jahi A. 2010.a. 599-603.

56

AJ. Fond: MP, sign. 63VO-136. Gospodinu ministru pravde Beograd Suljaga Salihagi,
ostavka na predsjednitvu vakufa.
Historijska traganja Historical searches

CEEOL HT11
copyright
2016
prijelom new.indd

165

165

19.09.13. 12:39

CEEOL copyright 2016

Adnan Jahi, ODNOS BOSANSKOHERCEGOVAKE ULEME PREMA NACIONALNOM PITANJU


U MONARHISTIKOJ JUGOSLAVIJI
Historijska traganja, 11, 2013. [ str. 145-170 ]

sve da mu otea njegovu prosvjetnu i nacionalnu misiju. Nakon povlaenja


svjetovne inteligencije iz vakufsko-mearifskih struktura ulema je imala punu
dominaciju u ustanovama Islamske zajednice, koja je zadrana do novog ustava Zajednice 1936. godine i uvoenja laicizacije u njen upravni sistem.
Zakljuak

U svom spisateljskom i drutvenom angamanu bosanskohercegovaka


ulema izmeu dva svjetska rata nije se naroito bavila nacionalnim pitanjem u
Jugoslaviji, ukljuujui pitanje nacionalnog identiteta bosanskohercegovakih
muslimana Bonjaka. Pripadnici uleme lojalno su prihvatali vladajue nacionalne paradigme i u njima se prepoznavali, ali to prepoznavanje nije imalo
bitnijeg odraza na njihov rad meu Bonjacima, koji je ostajao u granicama
vjerskih i vjersko-prosvjetnih ciljeva. Individualni nacionalni identiteti uleme,
openito gledano, nisu imali supstancijalnu, ve prvenstveno pragmatinu i
utilitarnu pozadinu, odreenu njihovim interesima na vjerskom, statusnom i
personalnom planu, temeljem kojih su djelovali u organima i tijelima Islamske zajednice, ali i ulazili u izborne kampanje i politike okraje. Meuratna
bosanskohercegovaka ulema nije imala konzistentno gledite na nacionalno
pitanje u Jugoslaviji, to je u odreenom smislu pomoglo ouvanju i jaanju
muslimanskog/bonjakog nacionalnog identiteta, koji e zvanino biti priznat za vrijeme komunistike vladavine tokom ezdesetih godina XX stoljea.

IZVORI I LITERATURA

IZVORI
a. Neobjavljeni izvori
Arhiv Bosne i Hercegovine, Sarajevo (ABH):
Fond: Veliki upan Sarajevske oblasti (VSO)
Fond: Zemaljska vlada (ZV)

Historijska traganja Historical searches

166

CEEOL HT11
copyright
2016
prijelom new.indd

166

19.09.13. 12:39

CEEOL copyright 2016

Adnan Jahi, ODNOS BOSANSKOHERCEGOVAKE ULEME PREMA NACIONALNOM PITANJU


U MONARHISTIKOJ JUGOSLAVIJI
Historijska traganja, 11, 2013. [ str. 145-170 ]

Arhiv Jugoslavije, Beograd (AJ):


Fond: Ministarstvo pravde vjersko odjeljenje (MP)
Zbirka: Milan Stojadinovi (MSt)
Arhiv Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Sarajevo (ARIZBH):
Fond: Ulema-medlis (UM)
Arhiv Tuzlanskog kantona, Tuzla (ATK):
Fond: Behram-begova medresa Tuzla (BMT)
Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo (GHB):
Zbirka rasutih dokumenata i arhivalija na bosanskom (ZRDA)
Istorijski arhiv, Sarajevo (IAS):
Zbirka: Fehim Spaho (FS)
Zbirka: erif Arnautovi (A)

b. Objavljeni izvori

Izvjetaji o situaciji u Drinskoj banovini. 2009. Sabrao i uredio: Dr. Andrej Rodinis, knjiga 1 (1929-1931). Sarajevo: Arhiv Bosne i Hercegovine.

c. tampa

Domovina (Sarajevo). 1921.


ulistan (Sarajevo). 1926.
El-Hidaje (Sarajevo). 1941.
Hikjmet (Tuzla). 1929.
Krajiki dnevnik (Banja Luka). 1922.
Osvit (Sarajevo). 1942.
Politika (Beograd). 1927. 1929.
Pravda (Sarajevo). 1920.
Slubene novine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (Beograd). 1929.
Veernja pota (Sarajevo). 1927.

Historijska traganja Historical searches

CEEOL HT11
copyright
2016
prijelom new.indd

167

167

19.09.13. 12:39

CEEOL copyright 2016

Adnan Jahi, ODNOS BOSANSKOHERCEGOVAKE ULEME PREMA NACIONALNOM PITANJU


U MONARHISTIKOJ JUGOSLAVIJI
Historijska traganja, 11, 2013. [ str. 145-170 ]

LITERATURA
a. Knjige
Beirovi D. 2012. Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini za vrijeme avnojevske Jugoslavije (1945-1953). Zagreb Sarajevo: Bonjaka nacionalna zajednica
za Grad Zagreb i Zagrebaku upaniju, Islamska zajednica u Hrvatskoj Medlis Islamske zajednice Zagreb, Institut za istoriju, Sarajevo.
oki H. 1999. Tri stoljea porodice oki. Tuzla: Medlis Islamske zajednice
Tuzla.
oki I. H. 1928. O teset-turu (pokrivanju muslimanki). Tuzla.
Filandra . 1996. Bonjaci i moderna. Sarajevo: Bosanski kulturni centar Sarajevo.
Hadijahi M. 1990. Od tradicije do identiteta. Geneza nacionalnog pitanja bosanskih Muslimana [drugo izdanje]. Zagreb: Islamska zajednica Zagreb.
Halilbegovi N. 2000. Ali Riza ef. Prohi ivot i djelo, Sarajevo: HALKOMEX
d.o.o. Sarajevo.
Hasanbegovi Z. 2007. Muslimani u Zagrebu 1878.-1945. Doba utemeljenja. Zagreb: Medlis Islamske zajednice Zagreb, Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar.
Hasanbegovi Z. 2012. Jugoslavenska muslimanska organizacija 1929.-1941. (u
ratu i revoluciji 1941.-1945.). Zagreb: Bonjaka nacionalna zajednica za Grad
Zagreb i Zagrebaku upaniju, Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar, Medlis
Islamske zajednice Zagreb.
Imamovi M. 2008. Vjerske zajednice u Bosni i Hercegovini i Jugoslaviji izmeu
dva svjetska rata. Sarajevo: Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu.
Jahi A. 2004. Hikjmet rije tradicionalne uleme u Bosni i Hercegovini. Tuzla:
BZK Preporod - Opinsko drutvo Tuzla, BosniaArs.
Jahi A. 2010.a. Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini za vrijeme monarhistike Jugoslavije (1918-1941). Zagreb: Bonjaka nacionalna zajednica za Grad
Zagreb i Zagrebaku upaniju, Islamska zajednica u Hrvatskoj Medlis Islamske zajednice Zagreb.
Kamberovi H. 2011. Hod po trnju Iz bosanskohercegovake historije 20. stoljea, Sarajevo: Institut za istoriju.
Kari E. 2003. Bosanske muslimanske rasprave. I-VII, I, Sarajevo: Sedam.
Kemura I. 1986. Uloga Gajreta u drutvenom ivotu Muslimana Bosne i Hercegovine (1903-1941). Sarajevo: Veselin Maslea Sarajevo.
Historijska traganja Historical searches

168

CEEOL HT11
copyright
2016
prijelom new.indd

168

19.09.13. 12:39

CEEOL copyright 2016

Adnan Jahi, ODNOS BOSANSKOHERCEGOVAKE ULEME PREMA NACIONALNOM PITANJU


U MONARHISTIKOJ JUGOSLAVIJI
Historijska traganja, 11, 2013. [ str. 145-170 ]

Mei A. 1998. Moj odgovor bezimenim klevetnicima i drugi tekstovi. Priredio:


Amir Brka. Teanj: Centar za kulturu i obrazovanje Teanj.
Purivatra A. 1999. Jugoslavenska muslimanska organizacija u politikom ivotu
Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenca [tree izdanje]. Sarajevo: Bosanski kulturni
centar Sarajevo.
ehi N. 1991. Bosna i Hercegovina 1918-1925. Sarajevo: Institut za istoriju Sarajevo.
Tralji M. 1998. Istaknuti Bonjaci [drugo izdanje]. Sarajevo: Rijaset Islamske
zajednice u Bosni i Hercegovini El-Kalem.

b. lanci u asopisima i zbornicima radova


Durmievi E. 2002. Demaludin auevi i pravni poloaj reis-ul-uleme od
1918. do 1930. u: Reis Demaludin auevi prosvjetitelj i reformator. I. Priredili: Enes Kari i Mujo Demirovi. Sarajevo: Ljiljan. 124-145.
Hasani M. 2011. Stavovi Islamske vjerske zajednice Kraljevine Jugoslavije o
politikom angamanu njenih slubenika. Prilozi 40. Sarajevo: Institut za istoriju. 231-244.
Jahi A. 2010.b. O neuspjehu nacionaliziranja bosanskohercegovakih muslimana u monarhistikoj Jugoslaviji. u: Facing the Past, Searching for the Future:
The History of Yugoslavia in the 20th Century. Sremska Kamenica: Institute for
historical justice and reconciliation Hague, Centar za istoriju, demokratiju i
pomirenja Novi Sad, Fakultet za evropske pravno-politike studije Sremska
Kamenica. 263-280.
Jahi A. 2011. Vjerske i kulturne prilike Bonjaka Cazinske krajine za vrijeme
monarhistike Jugoslavije (1918-1941). Bonjaka pismohrana 10/32-33. Zagreb: Bonjaka nacionalna zajednica za Grad Zagreb i Zagrebaku upaniju. 93108.
Jahi A. 2012.a. Neka zapaanja o Bonjacima za vrijeme monarhistike Jugoslavije. Bonjaka pismohrana 11/34-35. Zagreb: Bonjaka nacionalna zajednica za Grad Zagreb i Zagrebaku upaniju. 85-96.
Jahi A. 2012.b. O imenovanju Demaludina auevia za reisul-ulemu 1913.
godine. Prilozi 41. Sarajevo: Institut za istoriju. 59-78.
Kari E. 1999. irina Handieva djela. u: Handi M. Tefsirske i hadiske rasprave. Sarajevo: Ogledalo Sarajevo. 5-44.
Kari E. 2012. Aspects of Islamic Discourse in Bosnia-Herzegovina from Mid
19th till the End of the 20th Century: A Historical Review. ehryn 2012.
Wiesbaden: Otto Harrassowitz Verlag. 285-303.
Historijska traganja Historical searches

CEEOL HT11
copyright
2016
prijelom new.indd

169

169

19.09.13. 12:39

CEEOL copyright 2016

Adnan Jahi, ODNOS BOSANSKOHERCEGOVAKE ULEME PREMA NACIONALNOM PITANJU


U MONARHISTIKOJ JUGOSLAVIJI
Historijska traganja, 11, 2013. [ str. 145-170 ]

Kasumagi I. 1996. Hadi Mehmed ef. Handi ivot i djelo. Zbornik radova sa znanstvenih skupova o hadi Mehmedu Handiu odranih u Sarajevu i
Zenici. Sarajevo: EL-HIDAJE Udruenje uleme BiH Glavni odbor Sarajevo.
17-20.
Kujrakovi N. 2009/2010. Islamska zajednica i muslimansko ensko pitanje
izmeu dva svjetska rata. Bonjaka pismohrana 9/28-31. Zagreb: Bonjaka
nacionalna zajednica za Grad Zagreb i Zagrebaku upaniju. 55-64.
Pelesi M. 2009. Drijemanje na ramenu vremena ili udnja za vlau predvodnika iznad nada i strahova sunarodnjaka (Bonjaki politiari u prevratnikom
vremenu sloma Imperije i roenja Kraljevine). Historijska traganja 3. Sarajevo:
Institut za istoriju. 51-89.

Summary
THE ATTITUDE OF BOSNIAN ULEMA TOWARDS
THE NATIONAL QUESTION IN THE YUGOSLAV KINGDOM
This paper deals with several questions: general views of the Bosnian
Muslim religious officials ulema on the issue of nation and nationalism in the Yugoslav kingdom (1918-1941); their attitudes towards the
ruling national paradigmas during different phases of the first Yugoslavia; the extent to which their national orientations influenced national
views and consciousness of broad Muslim/Bosniak masses and whether
the individual national identities of the ulema had substantial or only
pragmatic and profitable background. In this work the author argues
and explains that the interwar Bosnian ulema, primarily interested and
devoted to their religious, class and personal priorities, did not have a
consistent viewpoint on the national question in Yugoslavia, thereby
helping the preservation and strengthening of the separate Bosnian
Muslim/Bosniak national identity, which would be officially recognized
during the Communist regime in the sixties.
Key words: Bosnian ulema, Bosnia and Herzegovina, Kingdom of Serbs,
Croats and Slovenes/Kingdom of Yugoslavia, the Yugoslav Muslim Organization, Islam, identity, politics
Translated by the author
Historijska traganja Historical searches

170

CEEOL HT11
copyright
2016
prijelom new.indd

170

19.09.13. 12:39

Potrebbero piacerti anche