Documenti di Didattica
Documenti di Professioni
Documenti di Cultura
Sadraj
1. UVOD...............................................................................................................................................1
2. MATERIJALI ZA IZRADU TISKOVNIH FORMI.........................................................................2
2.1. PRIKLADNOST KOVINA ZA IZRADU TISKOVNE FORME......................................................2
2.1.1. MEHANIKA SVOJSTVA..........................................................................................................2
2.1.2. FIZIKALNO-KEMIJSKA SVOJSTVA........................................................................................3
2.1.3. KRISTALNA STRUKTURA........................................................................................................4
2.2. KOVINE........................................................................................................................................4
2.3. SVOJSTVA KOVINA ZA IZRADU TISKOVNIH FORMI..............................................................5
3. KEMIJSKO OTAPANJE I TALOENJE KOVINA......................................................................14
4. ZAKLJUAK.................................................................................................................................16
5. LITERATURA................................................................................................................................17
1. UVOD
Tiskovne forme mogu se definirati kao materijal s kojega se vri otiskivanje kako bi se dobio otisak,
a time eventualno i konani proizvod.
To se moe smatrati jednom od prvih materijalizacija ideje grafikog dizajna. Naime,
cijeli se postupak grafike pripreme od same ideje preko idejnog rjeenja, dizajna, integriranja teksta
i slike danas najee izvodi pomou raunala.
Stoga je postupak izrade tiskovne forme materijalizacija virtualnih slika.
Kako otisak mora imati povrine na kojima se nalazi odnosno ne nalazi slika tekst ili boja, tako i
tiskovna forma ima povrine na kojima se nalazi ili ne nalazi boja. Povrine na kojima se nalazi boja
nazivaju se tiskovnim elementima dok se povrine na kojima se ne nalazi boja nazivaju slobodnim
povrinama.
Ovisno o meusobnom odnosu tiskovnih elemenata i slobodnih povrina tiskovne se forme dijele u
etiri osnovne skupine:
tiskovna forma za visoki tisak.
tiskovna forma za duboki tisak.
tiskovna forma za ploni tisak.
tiskovna forma za propusni tisak.
Za izradu tiskovnih formi koriste se razni materijali, kako po svom kemijskom sastavu, tako i po
svojim fizikalnim i mehanikim svojstvima.
Materijali se mogu podijeliti prema svom kemijskom podrijetlu na:
anorganske i organske
Od anorganskih materijala koriste se:
kovine
kovinski oksidi
kovinske prevlake
Kovine se koriste u valjanom obliku kao limovi (> 0.5 mm), folije (< 0.5 mm) i mreice. Kovinske
su prevlake nanesene na druge osnovne kovine i njihova
debljina nije vea od 300 m.
Od organskih materijala to su prije svega fotoosjetljivi kopirni slojevi:
hidrofilni koloidi
diazo smole
fotopolimeri
2.1.
Tvrdoa je svojstvo materijala koje se protivi prodiranju stranog tijela u njegovu strukturu (ili
kroz povrinu), dok se pod vrstoom materijala podrazumijeva njegova sposobnost odupiranja
djelovanju unutranjih
naprezanja koja se javljaju pod utjecajem optereenja.
Ukoliko je tiskovna forma tijekom procesa tiska u stalnom dodiru s valjcima koji nanose boju i
podlogom te ukoliko materijal od kojeg je izraena nema zadovoljavajuu tvrdou i vrstou, vrlo
lako moe doi do njenog oteenja i neupotrebljivosti za nastavak procesa tiska.
Vrijednosti tvrdoe pojedinih vanih tehnikih materijala prikazani su u tablici 1.
hidrofilnost i oleofilnost.
Veina kovinskih tiskovnih formi tijekom izrade i procesa tiska dolaze u dodir s razliitim
kemikalijama koje mogu nepovratno unititi tiskovne elemente i slobodne povrine. Zbog toga
se moraju izabrati one kovine i slitine koje su korozivno otporne u koritenim otopinama.
Za izradu samih tiskovnih formi esto se koriste procesi kemijskog ili elektrokemijskog otapanja
kovina i slitina kako bi se dobila odgovarajua tiskovna forma. Stoga upotrijebljeni
materijali moraju imati mogunost kontroliranog otapanja u razliitim otapalima.
Pojedine se tiskovne forme izrauju od kovinskih prevlaka (tiskovne forme za duboki i ploni tisak)
koje se elektrokemijskim procesom nanose na osnovne kovine. Tako tanke prevlake omoguuju
kvalitetnu izradu tiskovne forme uz utedu skupih materijala.
Osnovna svojstva koja moraju zadovoljiti materijali za izradu tiskovne forme za ploni tisak
svakako su adsorpcija otopine za vlaenje i boje, hidrofilnost i oleofilnost slobodnih i tiskovnih
povrina te njihovo selektivno kvaenje.
2.2.
KOVINE
Kovine koje se koriste za izradu tiskovnih formi su najee neke od tehniki vanih kovina. Gotovo
se nikada ne koriste kemijski iste kovine, jer one nemaju dobra mehanika svojstva, a osim toga
jako su skupe. Zbog toga se koriste tehnike kovine koje sadre razliite primjese, bilo da su
namjero dodane ili se nalaze kao neistoe za ostale iz procesa njihove proizvodnje.
Od kovina koje se koriste za izradu tiskovnih formi to su:
cink (Zn),
magnezij (Mg),
bakar (Cu),
aluminij (Al),
krom (Cr),
nikal (Ni),
eljezo (elik) (Fe),
srebro (Ag),
iva (Hg).
2.3.
CINK (Zn)
Otapanjem cinka u kiselinama nastaje cinkova sol i razvija se plinoviti vodik. Njegovim pak
otapanjem u luinama nastaju soli u kojima se cink nalazi u obliku aniona uz istovremeno razvijanje
vodika.
Poput cinka i cinkov se oksid takoer otapa u kiselinama i luinama, ali se pri tom procesu ne
razvija vodik, nego nastaje voda:
Zbog svojih jako izraenih oleofilnih svojstava koristi se i za izradu polimetalnih tiskovnih formi za
ploni tisak.
Bakar (Cu)
Za izradu tiskovnih formi bakar se otapa u vodenim otopinama eljezova(III) klorida u dva stupnja:
Najvie se koristi ist, a rjee kao slitina bronca (bakar i kositar), odnosno mjed (bakar i cink).
Bakar se koristi za izradu svih tipova tiskovnih formi:
Kao i cink bakar se, zbog jako izraenih oleofilnih svojstava, koristi za izradu
polimetalnih tiskovnih formi za ploni tisak.
Aluminij (Al)
Sam aluminij je jako reaktivan, ali spontano oksidira na zraku stvarajui prozirnu prevlaku oksida
koji ga tite od daljnje korozije. Kao i cink, aluminij i njegov oksid su takoer amfoterni. Otapaju se
u kiselinama uz stvaranje aluminijevih soli i izdvajanje vodika, odnosno vode:
Magnezij (Mg)
Nije amfoteran te ne reagira s luinama kao cink i aluminij. U kontaktu s kisikom burno reagira
(bljeskalice), a
pri povienim temperaturama izgara. Za izradu tiskovne forme otapa se u razrijeenoj (5 vol%)
duinoj kiselini:
Krom (Cr)
Nikal (Ni)
eljezo (Fe)
Lako stvara slitine s razliitim kovinama poput kroma, molibdena, vanadija te s ugljikom. Slitina
eljeza i 0.5 1.7% ugljika (C) naziva se elik.
Koristi se za izradu tiskovne forme za duboki tisak te kao osnova za polimetalne tiskovne forme.
Antikorozivni elik (Fe Ni Cr) koristi se u plonom tisku zbog svoje hidrofilnosti za izradu
slobodnih povrina.
11
Srebro (Ag)
Srebro je plemenita bijela kovina mjeseeva sjaja ija je uporaba u izradi nakita bila poznata prije
3000 godina, a predmeti izraeni od srebra naeni su u carskim grobovima Ura te u nalazitima
starog Egipta, Grke i Rima.
iva (Hg)
12
U izradi nekih tipova tiskovnih formi koriste se procesi otapanja (jetkanja) kovina.
Jetkanje kovina je kemijsko otapanje kovine s ciljem da se na povrini kovine dobije reljef
odreenog oblika. Kemijskim se otapanjem kovina izrauju tiskovne forme za visoki, duboki i
ploni tisak. Sam proces jetkanja kovine je zapravo proces oksidacije pri emu nastaju u vodi
13
topljivi produkti. Pri procesu oksidacije atomi kovine otputaju elektrone i prelaze u svoje ione.
Atomu kovine elektroni se mogu oduzeti na dva naina:
kemijskom reakcijom
elektrokemijskom reakcijom
Svaka kovina pripada odreenom kristalnom sustavu stvarajui karakteristine geometrijske oblike.
Kristalna reetka kovine koja je svojstvena svakoj kovini sastoji se od atoma, odnosno iona te
kovine i slobodnih elektrona.
Kada se neka kovina uroni u otopinu iona te kovine, tada e ioni koji se nalaze u kovini nastojati
prijei u otopinu, a ioni iz otopine u kovinu. Na taj se nain nastoji uspostaviti odreena ravnotea.
Pri tome se javlja stalna potencijalna razlika u podruju granine plohe kovine i same otopine.
Nastajanje tog ravnotenog potencijala zasniva se na injenici da atomi kovine ioniziraju sve dok
time proizvedeno premjetanje elektrinog naboja uravnoteuje nastojanje kovinskih iona da dalje
ioniziraju. Na taj nain otopina djeluje kao sredstvo pomou kojega se ostvaruje ravnotea:
gdje je M atom kovine, a Mn +ion kovine. Prijelazom kationa (oksidacija) u otopinu u kovini
zaostaje viak elektrona koji se nastoje rasporediti nasuprot ionima suprotnog naboja koji se nalaze
u otopini pa ta kovina postaje negativno nabijena. Ioni koji se nalaze u otopini djelovanjem
elektrostatskih sila dolaze do povrine kovine, primaju potrebni broj elektrona (redukcija) i
ugrauju se u kristalnu reetku kovine. Prema tome kovina uronjena u otopinu svojih iona ini
redoks sustav.
Razlika elektrostatskog potencijala izmeu kovine i graninog sloja u kojem se nalaze njeni ioni je
ravnoteni elektrodni odnosno redoks potencijal. Kovina je aktivnija to je vie njenih iona prelo u
otopinu. Visokoaktivne kovine kao natrij (Na), kalij (K), magnezij (Mg), aluminij (Al) nabijaju se
negativno, dok se niskoaktivne kovine kao zlato (Au), srebro (Ag), bakar (Cu), iva (Hg) nabijaju
pozitivno.
Prema tome jako aktivne kovine imaju izrazito negativan ravnoteni potencijal,
dok nisko aktivne kovine imaju pozitivan redoks potencijal. Odnosno, kod elektronegativnih kovina
prevladava nastojanje iona da napuste kristalne reetke kovine i prijeu u otopinu, dok je kod
elektropozitivnih suprotno, ioni iz otopine nastoje se ugraditi u kristalnu reetku kovine.
4. ZAKLJUAK
Za izradu tiskovnih formi koriste se razni materijali, kako po svom kemijskom sastavu, tako i po
svojim fizikalnim i mehanikim svojstvima.
Materijali se mogu podijeliti prema svom kemijskom podrijetlu na:
anorganske i organske
Kovine koje se koriste za izradu tiskovnih formi su najee neke od tehniki vanih kovina. Gotovo
se nikada ne koriste kemijski iste kovine, jer one nemaju dobra mehanika svojstva, a osim toga
jako su skupe.
Od kovina koje se koriste za izradu tiskovnih formi to su:
cink (Zn),
magnezij (Mg),
bakar (Cu),
15
aluminij (Al),
eljezo (elik) (Fe),
krom (Cr),
srebro (Ag),
nikal (Ni),
iva (Hg).
5. LITERATURA
1. Knjiga:
dr.sc. Miroslav Gojo; Osnove tiskovnih formi
2. Internet
http://hr.wikipedia.org/wiki/Kovine; Wikipedia; Kovine
16