Documenti di Didattica
Documenti di Professioni
Documenti di Cultura
CONTRAST
KONTRAST
CONFINEMENT, UNAMBIGUOUSNESS
ZATVORENOST, JEDNOZNA^NOST
247
OPEN, AMBIGUITY
OTVORENOST, VIEZNA^NOST
otvaranje zna~enja
opening meanings
R. RAUSHENBERG:
M. OPPENHEIM:
M. ERNST:
S. BOTTICELLI:
NAPU[TENA/
THE ABANDONED,
1495., TEMPERA,
47X41 CM, RIM/ROME
ANTINOJ/A
NTINOE,
FAUN BARBERINI,
2 ST./2ND C.,
MRAMOR/
MARBLE, 180
CM, DELPHI
OKO/APPROX.
200 PR. KR./B.C.,
MRAMOR/MARBLE,
MNCHEN/MUNICH
MONOGRAM,
RU^AK U KRZNU/
LUNCHEON IN FUR,
1955.-59.,
160 X 160,5 X 95 CM,
STOCKHOLM
1936., 10 CM,
NEW YORK
P. PICASSO:
@ENA KOJA
SJEDI/
THE SITTING
WOMAN,
C. BRANCUSI:
1909, ULJE/OIL,
92 X 73 CM,
TATE GALLERY,
LONDON
1915,
BRONCA/ BRONZE,
15,2 X 21,6 CM,
PARIZ/PARIS
PO^ETAK SVIJETA/
COMMENCEMENT
OF THE WORLD,
G. RIETVELD:
PAVILJON ZA
SKULPTURU/
PAVILION FOR
SCULPTURE,
1958./59.,
OTTERLOO
stijena
rock
zrak
air
stablo
tree
F. L. WRIGHT:
B. DA MAIANO, CRONACA:
PALAZZO STROZZI
1503.,
FIRENCA/FLORENCE
voda
water
KU]A SLAPOVA/
FALLING WATER
HOUSE,
1937, BEAR RUN
vatra
fire
Radionice U m j e t n o s t i p o v i j e s t - r a z v o j m o d e r n e o s j e t lj i v o s t i razlikuju se
od specijaliziranih radionica po tome {to se ne radi o upoznavanju samo po jednog medija nego se svi
mediji objedinjuju u htijenju da se, polaze}i od najve}ih kontrasta povijesnih i modernih djela, poku{aju
{to bolje razumjeti u me|usobnom odnosu. Osvije{tenost medija, postignuta u modernim djelima, vodi
nas u pro{lost i u druge kulture, dapa~e u cijeli okoli{ i tako se moderna djela mogu druga~ije/bolje
razumjeti.
Struktura radionica tako|er se razlikuje od prethodnih. Umjesto tro~lanosti u artikulaciji tema, sada
svaka radionica (opet ih je sveukupno deset) ima svoju temu (kontrasti koje moderna osjetljivost
podriva, analogije u kojima se nalazi, upitnost/neupitnost povijesnog vremena, novi krajolik kojega
otkriva fotografija, moderni teatar da bi se razumio srednjovjekovni, slojevitost svijeta koja se uvijek
razli~ito iskazuje, beskona~no koje je uvijek prisutno u svim djelima itd.). Kroz sve se radionice
provla~i odnos prema vremenu i zato se me|usobno povezuju gledanjem filma (u svakoj radionici
jedna sekvenca u slijedu) A. Resnaisa Pro{le godine u Marienbadu koji je temeljno, formalno i
sadr`ajno, zaokupljen odnosom prema vremenu.
267
shapes.
paper
nam poma`e otvoriti nedvosmislenost Botticellijeve slike. h) Projicira se detalj Picassove @ene koja sjedi.
Sudionici dobivaju komad papira, {kare i savijanjem, preklapanjem, rezanjem poku{avaju dobiti prostorne oblike sa slike. Oblici se smotavaju/odmotavaju. i) Uspore|uju se iskustvo podrivanja
Botticellijeve jednozna~nosti i iskustvo propusnosti/transparentnosti Picassove slike.
3. a) S lijevog projektora projicira se rimski kip iz 2. st. koji prikazuje Antinoja (mramor, 180 cm, muzej
u Delfima) i, nakon toga, Usnuli satir (Faun Barberini) (oko 200 god.
pr. Kr., mramor, 215 cm, Glyptotheka, Mnchen) kao najve}i kontrast idealizma i naturalizma; obogotvorenja ~ovjeka - Hadrianov ljubimac i opriro|ivanja bo`anskog/-~udovi{nog - razulareni satir
(naracija); melankolije i opu{tenosti (psihologija); zatvorene, glatke i razra|ene, usitnjene povr{ine (stil).
b) S desnog projektora projicira se Ru~ak u krznu M. Oppenheim (1936., oko 10 cm, Museum of
Modern Art, New York). Nakon toga slijedi snimak Rauschenbergova Monograma, (1955.-1959.,
balzamirani jarac,160 x 160,5 x 95 cm, Moderne Museet, Stockholm). Govori se o posudi kao
polazi{tu: s jedne je strane konvencionalna stvar, a s druge metafora svega blagog, pasivnog,
primaju}eg, te da se obesmi{ljavanjem konvencionalne stvari otvaraju zna~enja. Defunkcionalizacija je
efikasan pokret za otvaranje svih zna~enja (suprotno Antinoju gdje se ide od partikularnog koje se obogotvoruje, ovdje se ide od op}enitog pojedina~nom). Tuma~i se C. Lvi-Straussov pojam bricoleur onaj koji, od stvari s otpada koje su defunkcionalizirane, raskomadane, pravi novu funkciju, novo
zna~enje. c) Zatim se uspore|uju Faun Barberini i Monogram. Rauschenberg ne prikazuje jarca nego ga
koristi. Prirodni oblik ima svoju strukturu i, prikazuju}i, umjetnost naj~e{}e hini tu strukturu.
Rauschenberg, me|utim, kre}e od gotove strukture `ivotinje, ali intervenira u vezu izme|u njene
anatomije i oplo{ja/vune otvaraju}i zna~enja. Jarac je, u razli~itim kulturama, razli~ito shva}an - od
bestidnog (antika, kr{}anstvo) do `rtve (Agni, bog vatre ja{i na jarcu, tako|er i Thor, gromovnik).
Dozvana su sva zna~enja. d) Slijedi usporedba: ono {to je zajedni~ko svim ~etirima skulpturama jest da
ih je te{ko vidjeti kao skulpture. Kod prve dvije se ipak poku{avaju vidjeti osi, dok kod druge dvije
eksplozija zna~enjskog univerzuma apsolutno nadvladava. e) Sa srednjeg projektora projicira se
Brancusijev Po~etak svijeta (1915., bronca, 15,2 x 21,6 cm, Brancusijev atelje, Muzej moderne umjetnosti, Pariz). Upozorava se na otvorenost - propusnost - ~isti oblik - ~istu skulpturu; na kretanje od
partikularnog k univerzalnom, na razdvajanje taktilnog od vizualnog do`ivljaja (taktilna zatvorenost zbijena masa i vizualna otvorenost - kontinuitet mase i prostora u refleksu).
4. a) Sudionici dobivaju plan Firenze i tlocrt Palazza Strozzi (B. da Maiano, model: G. da San Gallo,
vijenac: Cronaca, zavr{ena 1503. god.). Zadatak je da se u anti~ki raster (naru{en srednjovjekovnim intervencijama) smjesti pala~a, na temelju slaganja omjera ve} preure|ene insule i pala~e. Potom dobivaju kartu Bear Runa iz 1935., prije gradnje F.L. Wrightove Ku}e slapova (1937.) i tlocrt ku}e. Zadatak je
da se na situacijsku kartu smjesti tlocrt. b) Paralelno na lijevom i desnom projektoru izmjenjuju se
snimci Palazza Strozzi i Ku}e slapova. Upozorava se na kontrast izme|u zatvorenosti i otvorenosti u
odnosu na elemente - simbole: zemlju, zrak, vodu, vatru, drvo; izme|u oskudnog, su`enog, kanaliziranog, discipliniranog odnosa odjeljivanja, ~uvanja, kontroliranja, ograni~enja (pripitomljeni elementi) i dramati~nog otvaranja, osloba|anja svih elemenata (kompozicija konstrukcije; elementi su sastavni dijelovi ku}e: ugra|ivanje stabala, otvoreni kamin, voda usred ku}e, stijena usred ku}e, otvor na
krovu). c) Sa srednjeg projektora projiciraju se snimci Paviljona za skulpture G. Rietvelda, u parku u
Otterlou (1958. - 1959.) Istodobno, na prethodno dobivenom tlocrtu, sudionici obilje`avaju mjesto
odakle je snimljen pojedini snimak. d) Slijedom snimaka obilazi se Paviljon i upozorava se na stupnjevanje u odjeljivanju vanjskog i unutarnjeg (poplo~enje, konstruktivni element, stakleni zid, zid od rijetko
slaganih opeka, zid od gu{}e slaganih opeka, o`bu-kani zid). Tako|er se upozorava na transparentnost
Rietveldovog paviljona koja je postignuta i u Picassovoj slici, i u Brancusijevu kipu, suprotno od tolikog
petljanja Oppenheimove i Rauschenberga, i tolike Wrightove dramatike. Upozorava se jo{ na ulogu
vremena, na istodobnost unutra-van {to je tako|er analogno Brancusijevom i Picassovom rastezanju
mase u okolni prostor samo {to se ovdje vanjsko/unutarnje stvarno pro`imaju, a ne samo iluzionisti~ki.
IDEALNA REKONSTRUKCIJA
IDEAL RECONSTRUCTION
ANALYSIS - COMPARISON
N. POUSSIN:
E. NOLDE:
POSLJEDNJA
VE^ERA/
THE LAST
SUPPER,
POSLJEDNJA
VE^ERA/
THE LAST
SUPPER,
1647., ULJE/OIL,
117 X 178 CM,
EDINBURGH
1909.,
ULJE/OIL,
SEEBHL
univerzalna razina
univerzalna razina
universal level
universal level
SHORT HISTORY OF SCULPTURE
AXIS = the connection between heaven and earth
E. DEGAS:
PARVATI (GOSPA OD
PLANINE)/(THE LADY
OF THE MOUNTAIN),
POBJEDA/
VICTORY,
1. ST./1TH C.,
BRONCA/BRONZE,
195 CM, BRESCIA
STOLAC IZ BALUBE/
A CHAIR FROM BALUBA,
DRVO/WOOD, 55 CM,
PARIZ/PARIS
PLESA^ICA/
THE DANCER,
1911., BRONCA/
BRONZE, 46,8 CM,
LONDON
H. ARP:
K. KANTOCI:
TORZO @ENE/
FEMALE TORSO,
@ENA S TERETOM/
A WOMAN WITH A LOAD,
1953, 80 CM,
KLN/COLOGNE
rampa
dvostruka
spirala
LE CORBUSIER:
MICHELANGELO:
CISTERNA/
CISTERN, DHI BIN,
13 ST./13 TH C.
BIBLIOTHECA
LAURENTIANA,
1523,
FIRENCA/FIRENZE
D. DE CORTONA,
LEONARDO:
ESCALIER DU LIS,
1526.,
CHAMBORD
M. C. ESCHER:
RELATIVNOST/
RELATIVITY,
LITOGRAFIJA/LITHOGRAPH,
1951.
VILLA SAVOY,
1929., POISSY
271
273
kipova i ucrtavaju os/osi/kompozicijske linije i oznake za razradu povr{ine istodobno dok se s tri projektora projicira pet setova snimaka kipova.
1. set: bo`ica iz Mezopotamije, oko 4. st. pr. Kr., kamen, Louvre, Pariz; Henut-Nakhtu, oko 1300.
pr. Kr., drvo, 22 x 12 cm, Egipat; Stolac iz Balube, drvo, 55 cm, Pariz.
2. set: Velika bo`ica Svete planine iz Mari (Sumer), oko 2400. pr. Kr., Damask; Gospa od planine
(Parvati), dinastija Chola, 13. st., bronca, 93 cm; Kuan Yin, bo`ica koja ~uje krikove svijeta, 18. st.,
kineski bijeli porculan.
3. set: Pobjeda, 1. st., rimska bron~ana statua, 1,95 cm, Brescia; A. Vittoria Sveti Ivan, 1584., bronca, San Giovanni e Paolo, Venecija; Gianbologna Astronomija, 1575., bronca, 39 cm, Be~.
4. set: Madona biskupa Imeda iz Paderborna, 1051.-1076., drvo; Pavel iz Levo~e Sveta Barbara,
1510.-1520., drvo; L. Bernini An|eo, 1666.-1671., mramor, S. Andrea delle Fratte, Rim.
5. set: E. Degas Plesa~ica, oko 1911., bronza, 46,8 cm, Tate Gallery, London; H. Arp Torzo `ene,
1953., kamen, 80 cm, Kln; K. Kantoci @ena s teretom, 1960., drvo, 46 cm, u vlasni{tvu autorice.
Tijekom projiciranja snimaka govori se o razlici izme|u svih vremena koja su tra`ila svoje srodnike u
pro{losti, njih priznavala, s njima se poistovje}ivala a ostale negirala, i na{eg vremena (moderna
osjetljivost) koja afirmira sve na~ine i koja ljepotu ne mjeri standardima samo jednog vremena.
Moderna pro{iruje sebe, svoju osjetljivost: ne samo civilizirano tolerirati svoje suvremenike
(sugra|ane - civis), nego razviti osjetljivost za sve ljudsko (kultura - njegovanje).
4. Slijedi kratka povijest arhitekture. Istra`uje se u odnosu na jedan veliki arhitektonski izum stube. Stupnjevano prije}i s jedne razine na drugu, univerzalni je izum s po~etka povijesnog vremena.
Bogate je konotacije: uspon, inicijacija, uspe}e du{e - Jakovljeve ljestve. Tijekom projekcija tuma~e se
karakteristike - oblici - sklopovi stubi{ta. a) Uvodno se pokazuje litografija M.C. Eschera Relativnost,
1953., koja se ruga stubama i proizvodi vrtoglavicu ukoliko se poku{amo u`iviti u nju.
b) Nakon toga se s tri projektora pokazuju tri seta snimaka stubi{ta iz razli~itih vremena i kultura:
1. set: Festos, tzv. Kazali{te, oko 1500. pr. Kr., Kreta; Cisterna Dhi Bin, 13. st., Jemen; Michelangello
Bibliotheca Laurenziana, 1523. (stube zavr{ava Ammannati 1560.);
2. set: Palazzo Contarini dal Bovolo, oko 1499., Venecija; J. Prandtauer, stubi{te samostana u Melku,
po~etak 18. st.; I. Nogushi Tobogan, Venecijanski bijenale, 1986.; 3. set: D. Bramante, spiralna rampa
u Vatikanu, 1503.; D. da Cortona i Leonardo (?) Escalier du Lis, dvostruko spiralno stubi{te, 1526.,
Chambord; Le Corbusier Villa Savoy, rampa/spiralno stubi{te, 1929., Poissy. c) Projicira se litografija
M.C. Eschera Stubi{te, 1951. i tra`i se odgonetavanje onoga {to se zbiva s tri zrcaljenja.
d) Zadatak: Kako bi izgledalo dvostruko stubi{te u ravnini? (Dvostruko stubi{te se koristi na velikim
brodovima da se posluga i gosti ne bi sreli, S. Plani} ga je koristio u jednoj obiteljskoj ku}i u Zagrebu.)
PROSTOR
SPACE
ILLUSION OF VOID
ILUZIJA PRAZNINE
TIME
SIMULTANEITY
ISTODOBNOST
TEMATIZIRA se perspektiva
THEMATISATION of perspective
vi{e o~i{ta
several viewpoints
SASSETTA:
polagana rotacija
slow rotation
J. PONTORMO:
VIZITACIJA/
VISITATION,
1528.-29.,
ULJE/OIL,
CARMIGNANO
W. MC KAY:
1437.-44., CHANTILLY
MALI NEMO/
THE LITTLE NEMO,
P. KLEE:
SOBA SA
STANARIMA/
PERSPECTIVE
OF A ROOM
WITH
OCCUPANTS,
SPACE = TIME
PROSTOR = VRIJEME
svevremenost
all-time-ness-ness
1921., ULJE I
AKVAREL/WATER COLOR AND OIL,
BERN
avremenost
time-less-ness
total rotation
V. KANDINSKI/KANDINSKY:
PECHMERLE,
PALEOLIT/PALEOLITHIC
IMPROVIZACIJA 26/
IMPROVISATION 26,
1912, ULJE/OIL,
98 X 107,5 CM,
MNCHEN/MUNICH
iluzija prozirnosti
P. KLEE:
USTURGUM,
SULEJMANAM 1608.,
AKVAREL/WATER-COLOUR,
10 X 16 CM, ISTAMBUL
ODMOTAVANJE
KLUPKA VUNE/
UNRAVELLING BALL
OF WOOL,
1932., CRNO-BIJELI
AKVAREL/BLACK-WHITE
WATER-COLOUR
illusion of transparency
277
279
explored
darkness
5. Na temelju ste~enih iskustava gledaju se snimci dvaju kasnih djela za nastajanje kojih je bila
potrebna svijest o cjelokupnoj povijesti umjetnosti. a) Pokazuju se dvije slike E. Vedove - dvije
plo{no istanjene mase kru`nog oblika, oslikane s obje strane, koje se me|usobno odnose u prostoru.
Upozorava se na inverziju. U svim ranijim primjerima prostor je ulazio u sliku, sada slika ulazi u
prostor. b) Projicira se jo{ i V. Vasarely Zakrivljeni prostor 1959.-1962., ulje, Basel. Podsje}a se na istra`ivanje mre`e u ranijim radionicama. Ovdje se ne mijenja oblik u mre`i nego mre`a = oblik, oblik
nije drugo nego deformacija mre`e. Svjesno naslikati ovakvo jedinstvo zna~i pokazati da postoji samo
mre`a.
6. Iako su sva ova istra`ivanja, na neki na~in, ve} u sebi sadr`avala i odnos prema vremenu, u
narednim se primjerima pozornost usmjerava isklju~ivo na vrijeme.
a) Istodobno se projiciraju: Maternica s ljudskim fetusom, 400. god., kamen, Cuzco;
M. Chagall: Materinstvo, 1913, ulje, 194 x 115 cm, Staedelijk Museum, Amsterdam; trimo iz
Souillaca, 12. st. Osvje{tava se istodobnost pogleda unutra-van, gore-dolje.
b) Istra`uje se Kleeova slika Ad marginam, 1930., lakirani akvarel, 46 x 36 cm, Muzej moderne
umjetnosti, Basel. Prvo se gledaju detalji, pronalaze se na cjelini i onda se postavlja zagonetka: kako
slika treba stajati od ~etiri mogu}e pozicije. Razgovor se vodi o razlici o~i{ta predmeta i o~i{ta slike.
c) Istra`ivanje vremena se nastavlja usporedbom Sassettine slike Zaruke Sv. Franje, 1437.-1444. i
stripa W. Mc Kaya Mali Nemo, 1912. god. Sassetta istodobno prikazuje likove koji su vremenski prije
i poslije, dok Mc Kay istodobno san i javu, dakle dva vremena i dva stanja. Sassetta postavlja likove
iz dva vremena jedne pored/iznad drugih u isti pejsa`, Mc Kay prikazuje dva stanja jedno u drugom
(u okviru prikaza sna je i okvir prikaza spava~a).
7. Nastavlja se s istra`ivanjem jo{ jednog na~ina postizanja istodobnosti a to je prozirnost. a) Vje`ba:
u potpunom mraku sudionici su pozvani da po prire|enom papiru krejonom vuku liniju, odnosno da
je vrte, odnosno da dozvole da se linija slobodno odnosi prema svojim ranijim fazama. b) Pale se
svjetla te se slijepi crte`i uspore|uju s projekcijama crte`a sa stijene u {pilji u Pechmerleu, paleolit;
Kleeovih crte`a Bogata zemlja, 1931., Krilati, 1931., te Kleeovih crno-bijelih akvarela Odmotavanje
klupka vune, 1932. i Ispod-iznad, 1932., te Kandinskijeve slike Improvizacija 26, 1912., ulje.
Upu}uje se na iluziju o prozirnosti, na avremenost paleolitskog crte`a i svevremenost Kleeovog.
U vezi Kandinskijeve slike upu}uje se, na trenutak, na posve slobodan prostor koji se stapa s vremenom - nema nijednog upori{ta, ako se ho}e u}i potrebna je totalna vrtnja gore-dolje, lijevo-desno,
naprijed-nazad. c) Da bi se osvijestila mogu}nost prozirnosti od konkretnog materijala (staklo) do
iluzije staklenog predmeta ili vodene povr{ine pokazuje se fotografija Le Corbusierove Ville Savoy,
detalj s Isenheimskog oltara M. Grnewalda i Caravaggiov Narcis.
8. Na kraju se jo{ upu}uje na to {to je jo{ moderna otkrila u pro{losti: a) rubne svjetove u tematskom
smislu: ~udovi{ta (Sirena, baza romani~kog stupa iz Arlesa; H. Bosch Vrt u`itaka, Alkemijska `enidba, detalj, oko 1500., ulje, Prado, Madrid; M. Ernst Celebes, 1921., ulje, Tate Gallery, London),
b) seosku apovijesnu umjetnost (Vrata iz Poljani}a, 19. st.) koja je omogu}ila c) naivu (H. Rousseau:
Jadvigin san, detalj, 1910., ulje),
d) postmoderno obesmi{ljavanje toga ~emu se ne mo`e odoljeti (El Greco: Espolio, 1579., ulje,
National Gallery, London; F. Knigh: Espolio, verzija 14, 1988.), e) dje~ji crte` i slikarsko domi{ljavanje spontanog impulsa (E. Nolde: Plesa~i ispod velikog cvijeta, detalj, 1938.-1945., akvarel,
Seebll).
9. Svaki puta kada na{ pogled nai|e u pro{losti na nefigurativne ali funkcionalne sklopove
(Navigaciona karta s Mar{alskih otoka, trska, kamen~i}i, {koljke; Kipu, ~vorno pismo peruanskih
Indijanaca; Njihaljka iz Hagia Triade, Kreta, 15. st. pr. Kr.) pod utjecajem moderne (P. Mondrian,
A. Calder, J. Tinguely), defunkcionalizira ih. Govori se uz projekcije.
DVOJNOST I JEDINSTVO
TEMATIZACIJA DVOJNOSTI
TEMATIZACIJA JEDINSTVA
THEMATISATION OF DUALITY
THEMATISATION OF UNITY
QUESTIONED/UNQUESTIONED
HISTORICAL TIME
^U TA/CHU TA:
DVIJE PTICE/
TWO BIRDS,
OKO/APPROX. 1690.,
KIST/BRUSH,
26 X 32 CM,
OISO
PIETA,
pojednostavljenje
reduction
REMBRANDT:
VRBA/VILLOW,
1648., PERO/PEN,
TORINO
ZMAJ I ^OVJEK/
DRAGON AND MAN,
PORTAL, 12 ST./12TH C.,
[ASTIN,
CHADENAC
de vlek
de lijn
USPOSTAVLJANJE JEDINSTVA
ESTABLISHING UNITY
la tache
la ligne
apstrakcija
= ^I/CHI =
abstraction
S. SPENCER:
ZASPALA MUZA/
THE SLEEPING
MUSE,
1909.-26.,
GIPS/PLASTER,
16,5 X 30,5 CM,
PARIZ/PARIS
^OVJEK U KU]I
ISPOD STIJENE/,
THE MAN IN THE HOUSE
BENEATH A CLIFF,
C. LORRAIN:
OKO/APPROX. 1690.,
KIST/BRUSH, 27,8 X 24 CM ,
N WAI CHAI
1645., AKVAREL/WATER-COLOUR, 26 X 18 CM
283
285
drawing
Prvi primjer tematizira jedinstvo, a drugi ga uspostavlja (prvi stih 52. pjesme). e) S desnog projektora pokazuje se Van Goghov Sija~, detalj koji prikazuje sunce, 1888., ulje. Osim jedinstva univerzalnog
oblika nazo~na je jo{ i strastvena projekcija da se jedinstvo i `ivi, a ne samo slika, od ~ega se izgori u
vlastitom suncu.
4. a) Prikazuje se ~etvrta sekvenca filma Pro{le godine u Marienbadu. b) Dijeli se upitnik u kojega
sudionici upisuju rije~i. c) Dijeli se sljede}i dio scenarija.
5. a) Sudionici biraju po jedan par prire|enih detalja crte`a (fotokopiranih, pove}anih) i pozivaju se da
kistom i tu{em nastave crte`, da ga {ire na temelju uvida u njegove bitne karakteristike. Potrebno je
pa`ljivo gledati i predati se tom gledanjem/vi|enjem vo|enom impulsu u nastavljanju/{irenju izdvojenog
detalja. Upozoravaju se da ne name}u sebe crte`u nego da mu se podrede. Potom sudionici dobivaju
fotokopije cijeloga crte`a, prepoznaju detalj i vide stvarni okoli{ detalja na crte`u, ali na fotokopiji je
sada jedan dio prazan i sudionici se pozivaju da ga poku{aju ispuniti na temelju dosada{njih iskustava
rada i gledanja. b) Projiciraju se u paru: ^u Ta Dvije ptice, oko 1690., tinta na papiru, kist, 26 x 32
cm, privatna zbirka, Oiso i Rembrandt Vrba (studija za Sv. Jeronima), 1648., pero, Torino; Tao ^i
^ovjek u ku}i ispod stijene, oko 1690., tinta, boja na papiru, kist, 27,8 x 24 cm i C. Lorrain Tiber u
okolici Rima, oko 1645., akvarel, 26 x 18 cm. Na temelju iskustva vlastitog rada, sudionici pogledom
poku{avaju rekonstruirati spori potez, zavrtanje, preusmjeravanje: i}i lijevo po~inje odlaskom u desno.
Osvje{tava se mrlja (tien) i linija (i-hua), univerzalna razina na kojoj se bri{u razlike me|u kulturama,
osobnostima. Prema Tao ^iju, jedan je potez porijeklo postojanja i korijen tisu}ama bi}a. Linija-potez je
tok energije. Tok energije u ruci i prikaz toka na stijenama u kineskom se crte`u podudaraju i teoretski
svjesno, u europskom samo prakti~ki. Osvje{tava se postupni prijelaz iz univerzalne u individualnu/stilsku kulturalnu razinu kineskog/europskog crte`a 17. st. (na~in ~itanja s lijeva na desno, odnosno odozgo
na dolje).
6. Pokazuju se tibetska bron~ana skulptura iz 18. st. (privatna zbirka, London) koja prikazuje
Raktayamari oblik Yamantake, uni{tavatelja smrti sa svojom `enskom mudro{}u i kasnogoti~ko
drveno raspelo iz Perpignana. Govori se o zna~enjskim/kulturalnim razlikama. Navodi se pri~a
Lobsang Rampe: Zapadnjaci se zgra`aju nad na{im bo`anstvima, a sje}am se kako sam bio
sabla`njen kada sam na Zapadu prvi put vidio da se ljudi mole raspetom ~ovjeku. Te velike
zna~enjske razlike, naravno, me|usobno odvajaju kulture. Me|utim, podsje}anje na Tao: ako se
dosegne majka poznaju se i djeca.
289
stup-pozadina
column-background
reljef-lik
relief-figure
Sizzo
Wilhelm
SCULPTURES
KIPOVI
Dietmar
Timo
UTEMELJITELJI/FOUNDERS,
KOR CRKVE U NAUMBURGU/
CHOIR IN THE CHURCH OF
NAUMBURG, 13. ST./13TH C.
Eckhart
Uta
Herman
Reglindis
Konrad
Gepa
rotacija
rotation
rotacija
rotation
Gerburg
Dietrich
translacija
translation
c) Upozorava se na to da je moderna osjetljivost na djelu u na{em pogledu kada ~itamo kip kao
odnos mase i prostora odre|enih mjera. Moderno kiparstvo je upravo to, a njegovo iskustvo navodi
nas da i kipove pro{losti vidimo na taj na~in. Kao u inicijaciji, krenuli smo od obi~nosti da bi
otkrili neobi~nost. Naravno, pritom mo`emo upasti u krizu, ali iz nje dospijevamo na vi{u razinu
gledanja, izvinu}e u vi{e. Preko pausa se poku{ava uhvatiti ne{to od kompozicije povr{ine, svatko
za svoj primjer, a zajedni~ki se analiziraju svi primjeri.
4. Da bi se do kraja osvijestilo to {to se radi, pokazuju se dijapozitivi sa slavne predstave sedamdesetih godina u Parizu, predstave A. Mnouschkine Lage dor, u Theatre du Soleil. Prostor teatra
stvaraju tri komedija{a. U po~etnoj fazi postoji potpuna fuzija glumaca s gledateljstvom (kao na{a s
likom), nakon toga oni zauzimaju svoja mjesta i po~inju komunicirati s gledateljstvom i me|usobno
(kontinuitet teatra), u tre}oj, zavr{noj fazi glumci se penju na zid i napu{taju teatar (kada smo se
odmakli od uloge, od teatra i po~eli gledati kipove kao kipove).
prisvajanje - odmak (dvojnost) - ostaje kip
fuzija - komunikacija - odlazak - ostaje li kazali{te?
295
(Gibson)
(Barthes)
J. BREITENBACH:
AROMA KAVE/
COFFEE AROMA
ZVJEZDANE MAGLICE
(EKPOSPONA@A 12 SATI )/
CYGNUS NETWORK NEBULA
(EXPOSURE 12 HOURS)
(SCHLIEREN
FOTOGRAFIJA/
PHOTOGRAPH)
L. C. MASSOPUST:
ASPIRIN (MIKROSNIMAK)/
SALICYLLE ACID (MICRO PHOTOGRAPH)
C. BEATON:
GERTRUDE STEIN,
1946., FOTOGRAFIJA/
PHOTOGRAPH
ANALOGONI su mre`nici
A PHOTOGRAPH/ABSTRACT PAINTING
SHOWS THAT THE OUTER WORLD AND THE INNER ON A UNIVERSAL LEVEL ARE VERY SIMILAR
A. DA MESSINA:
BOGORODICA
PRI NAVJE[TENJU/
THE VIRGIN OF
THE ANNUNCIATION,
1475., ULJE I TEMPERA NA
DASCI/OIL AND TEMPERA
ON WOOD, PALERMO
FOTOGRAFIJA/APSTRAKTNA SLIKA
POKAZUJE DA SU VANJSKI I UNUTARNJI SVIJET NA UNIVERZALNOJ RAZINI MEUSOBNO SLI^NI
A. STIEGLITZ:
MIKROSNIMAK NEURONA
CEREBRALNOG KORTEKSA
KOJI KONTROLIRAJU POKRET/
A MICRO PHOTOGRAPH
OF THE NEURONS
OF THE CEREBRAL CORTEX
WHICH CONTROL MOVEMENTS
J. POLLOCK:
297
Stieglitz's photograph
Messinas painting
se fotografija A. Rod~enka Majka koja ~ita, 1924. i Rembrandtova Majka koja ~ita (Proro~ica), 1631.
ulje na dasci, (cjelina i detalji). Uspore|uju se scenske razlike, raspored hinjene sjene i svjetlosti
naspram neposrednog traga svjetlosti. Pozornost promatra~a se razdvaja (estetski do`ivljaj: istodobno
se vidi lice i registriraju se sitne promjene svjetlosti ili mrlje kao zastoji kretnje koje pokazuju tvar
uljene boje ili usitnjene sjene/svjetlosti). d) Projicira se detalj I. Piceljeva crte`a Varijacija br. 4, cjelina
koje je ve} pokazana u jednoj od prethodnih radionica. Sudionike se pita/poga|a se/vodi se razgovor o
pove}anju - ulasku u djelo, o fotografskoj interpretaciji slike/crte`a, kipa itd.
5. Projicira se fotografija C. Beatona koja prikazuje Gertrudu Stein, 1946. Govori se o Barthesovoj
tezi da je fotografija ponajprije dokument, zraka koja je zasigurno bila na licu/predmetu i sada se odbija od fotografije. Zraka nosi cijelu informaciju (J. Gibson), jesmo li je u stanju ~itati? Ako je
fotografija dobra, uhvatila je trenutak/pogled kada padaju maske i kada se lice poka`e, otvori.
Odgonetava se tko i kakva mo`e biti ta osoba. Lice sadr`i sve {to je ta osoba bila i jest u tom trenutku, a fotografija to otkriva.
6. a) Projiciraju se fotografije L. Moholy-Nagya Skakaonica, 1931. i A. Rod~enka Ulica, 1927.
Govori se o fotografiji kao zapisu pogleda kojeg Moholy-Nagy naro~ito nagla{ava fragmentarizacijom.
Fotografija A. Rod~enka je apsolutna: poklapanje teme (plo{nog plo~nika, kaldrme, sjene koje volumeni bacaju odozgo) i medija (svjetlo, sjena, zrnasta podloga). Medij nalazi sebi analogiju u vanjskom svijetu i tako se fotografija zatvori u sebe kao ~ista - apsolutna. b) Istodobno se pokazuju tri
~ista zapisa svjetlosti: L. Moholy-Nagy Dvostruki portret, fotogram, 1923.; P. Picasso Crte`
svjetle}om olovkom (fotografija G. Mili); M. Ray Solarizacija, 1929. (intervencija u negativ ~ime se
potencira medijsko: svjetlo - tama na ra~un prikazanog).
7. a) Sudionici u omotnicama dobivaju izrezane oblike mikro-snimke dima cinkovog oksida
(Trahacchi) i apstraktne slike L. Moholy-Nagya QXXV, 1923., ulje na platnu, a da ne znaju odakle
su oblici izrezani. Tra`i se da komponiraju, slo`e oblike. Proji-ciraju se snimci i ukazuje se na
sli~nost, {to je dovelo do mogu}nosti izmije{anosti oblika u njihovim kompozicijama. Ono {to se
uobi~ajeno zove vanjskim svijetom i ono {to se uobi~ajeno zove unutarnjim svijetom korespondiraju
na univerzalnoj razini, i u apstraktnoj slici ta korespondencija dolazi najve}ma do izra`aja.
b) Nastavljaju}i temu s tri projektora redom se pokazuju po tri snimka: mikrosnimak {takorovog
dvanaesterca, (D. W. Fawcett); mikrosnimak neurona cerebralnog korteksa koji kontroliraju pokret
(Methuen & Co.), J. Pollock Broj 32, 1950., detalj, crni duco na platnu, New York; mikrosnimak
teku}eg kristala (O. Lehman), reljef s dolmena na otoku Gavrinisu (neolit) i K. Maljevi~ Osam
crvenih pravokutnika, 1915., ulje, Staedelejk Museum, Amsterdam; K. Maljevi~ Supre-mus br. 50,
1915., ulje, 97 x 66 cm, Staedelejk Museum, Amsterdam, A. Watanabe: mikrosnimak dima magnezijevog oksida i P. Klee Park kraj L, 1938. 101 x 71 cm; mikrosnimak lista (I. W. Bailey), snimak
korijena i snimak spiralnog stubi{ta (Yan). Naravno, pogled fotografa je svaki puta namjeran.
301
FRACTAL, REFLECTAPHOR
FRAKTAL, REFLEKTAFOR
reverzibilnost U VREMENU
reversibility IN TIME
NEPOZNATE mjere
UNKNOWN measures
urna
urn
mjesto
nos
place
nose
E. LARAME:
G. ARCIMBOLDO:
J. PONTORMO:
LJETO/SUMMER,
MARIA SALVIATI,
1563., ULJE/OIL,
76 X 64 CM,
BE^/VIENNA
1543.-45., 87 X 71 CM,
FIRENCA/FLORENCE
P. PICASSO:
guvernal
sjedalo
handlebars
seat
BIKOVA GLAVA/
BULL'S HEAD,
1943.
nejasna mrlja
unclear blur
obris
outline
eksplozija to~ke
explosion of a point
nit
svijet je mre`a
beskona~nost u to~ki
thread
infinity in point
APPREHENDING: THE WORLD IS IN LAYERS
pribli`avanje
approaching
udaljavanje
removing
pribli`avanje
approaching
Namjera u s e d m o j radionici je osvijestiti istodobnost vi{ezna~enjskih organizacija na istoj razini; osvijestiti reverzibilnost zna~enjskih organizacija u vremenu; osvijestiti slojevitost kao zajedni~ku
zakonitost i svijeta i djela; osvijestiti slojevitost umjetni~kog djela putem modernih tehnika koje slojevitost otkrivaju fizi~kim rastavljanjem i ~ine je {to vidno evidentnom (kompjutorska obrada), {to opipljivom (tehnika kola`a).
Ambijent: Isti je kao i obi~no. Pripremljeni su scenarij, upitnici fotokopije djela, paus, sivi kartoni,
ljepilo, krejon, crvena boja, tempere, kistovi, tkaninice.
Struktura doga|anja
1. a) Upozorava se da je svrha tako rastegnutog gledanja jednog filma (oko dva mjeseca) to, da se
film {to vi{e uplete u misli/osje}aje svakodnevnice. b) Gleda se sedma sekvenca filma. c) U upitnik se
upisuju rije~i. d) Dijeli se tekst scenarija.
2. Ova radionica treba biti kulminacija rada. Ve} se dosta dugo priprema ulazak u temu slojevitosti
djela/svijeta. a) Projiciraju se istodobno Ljeto G. Arcimbolda, 1563., ulje, 76 x 64 cm,
Kunsthistorisches Museum, Be~ i portret Maria Salviati J. Pontorma, 1543.- 1545., ulje, 87 x 71 cm,
Galeria Uffizzi, Firenca. U vezi Archimboldove slike govori se o gustom vremenu, o brzom izmjenjivanju zna~enjskih organizacija, o mentalnom o~i{tu. Razina profila se raspada na elemente {to je
napad na hijerarhi~nost. Radi se o igri sa zna~enjskim slojevima, makro razina se ukine svojim elementima, ali se i uspostavlja zbog mjesta gdje se element pojavljuje. U Pontormovu se portretu
(B. Berenson ga je sa sigurno{}u pripisao Pontormu) radi o prividu stati~nosti. Svaki dio lica/tijela
ravna se po drugoj osi, ali pomaci su sitni i jedva primjetni. Takvi su i zbog sitnih promjena u svjetlosti, ~ime se dobiva iluzija glatkoga oplo{ja bez detalja. Ni na slici Maria Salviati se ispod razine
makro oblika ne otkriva mikro oblik, nego jedino to da je drugi makro oblik skriveniji. b) Zadaje se
vje`ba: sudionici dobivaju fotokopije Pontormova portreta i paus. Tra`i se da izvuku obris vela.
Sudionici otkrivaju skriveni oblik urne koji je jedna mogu}a zna~enjska organizacija u slici. Radi
usporedbe, dijele se i fotokopije Pontormova crte`a iz istog vremena koji prikazuje Mariju Salviati, kao
stariju `enu (portret vjerojatno nastaje posthumno). c) Pokazuje se snimak slike Maria Salviati na
kojem je, uslijed refleksa (slika je izlo`ena pod staklom), u portretu unutra cijeli okoli{. Ovakav snimak posredno upu}uje na jedan aspekt osjetljivosti Moderne - mi smo na{im gledanjem u djelu, ne
kao projekcija, nego gledatelj i ono {to se gleda ~ine isto polje. Jo{ jednom se govori o idealnosti lika
dobivenoj iluzijom glatke povr{ine. d) S tre}eg projektora pokazuje se Picassova Bikova glava, 1943. i
ukazuje se na reverzibilnost u zna~enjskoj organizaciji. Picasso je, {etaju}i se poljem, nai{ao na dva
otpatka starog bicikla i ugledao ih kao bikovu glavu, ali, kako je pri~ao, mogao ih je opet i baciti,
netko bi mo`da nai{ao i rekao: to je bikova glava, ali bi mogla poslu`iti i kao sjedalo i guvernal bicikla.
Ovdje se, u grubom vremenu, zna~enjska ambivalentnost rastegla u reverzibilnost, za razliku od zgusnutosti kod Arcimboldove slike i skrivenosti kod Pontormove.
3. Za daljnji razgovor o slojevitosti slu`i se, umjesto kompliciranim pri~ama, posve jednostavno i sigurno, zajedni~kim iskustvom (dobo{ torte, dobo{ice). ^etiri sloja biskvita, izme|u njih tri sloja kreme
i osmi sloj kora od rastopljenog {e}era. Sigurno iskustvo dobo{ torte stoji izme|u kozmi~kog reda, o
~emu bi nam mogao govoriti fizi~ar, i umjetni~kog djela, o ~emu je ovdje stalno rije~.
4. a) S lijevog projektora projicira se nejasna mrlja. Podsje}anje na toliko puta simulirano polazi{te iz nejasne mrlje se stvara svijet. b) Sudionici dobivaju sivi (neutralni odnos svjetlosti i tame) papir
(plo{no istanjenu masu oplo{ja neutralnog odnosa mase i prostora). Tra`i se da ga tretiraju kao
nejasnu mrlju. Prvi je zadatak da se krejonom energi~no, sna`nim potezom, konkretizira lijevi rub
povla~e}i liniju - obris (Blake: |avolov posao). c) Izo{trava se slika s lijevog projektora (sivi savijeni
oblik). Sa srednjeg se projektora prikazuje deset crnih linija nejednake duljine, koje izlaze iz jedne
to~ke. Zadatak je da se sna`no pokre}u}i to~ku povu~e deset linija (eksplozija) na ve} pripremljenu
podlogu. d) S desnog se projektora pokazuje vrlo nje`ni uski bijeli linijski oblik. Govori se o tome da
je iskonsko podrijetlo linije u niti umo~enoj u prah, napetoj i otpu{tenoj. Sudionici dobivaju jednu nit
i pozivaju se da je stave kao tre}i sloj (prire|eno je ljepilo, papir; upute, kako da zalijepe bez
prljanja). e) S lijevog projektora projicira se snimak mre`e. Ponavlja se: prvo po~elo, obris, to~ka,
pokrenuta to~ka (eksplozija u linije, inteligentna energija), trag niti kao linije i sada mre`a.
Izgovara se Orfejev tekst, citira ga Aristotel: `iva bi}a nastaju poput pletenja mre`e. Sudionici dobivaju tkaninu tkanu specijalno s toliko niti koliko ih ima na projiciranoj mre`i. Stavljaju je na svoj
dosada{nji rad kao sljede}i sloj (lijepe na isti na~in kao i ranije). f) Sa srednjeg projektora projicira se
deset to~aka. Nastavlja se vje`ba. Sudionici dobivaju crvenu temperu i kist i tra`i se da porazmjeste
deset to~aka po svojoj kompoziciji. Govori se o tome {to je, po predaji, to~ka: beskona~no se stropo{ta
u to~ku. To se imitira, ruka se stropo{ta da bi se osjetilo kako se energija zaustavlja (ruka mora pritom biti slobodna). g) S desnog projektora projicira se K. Schwiters Merzbild 25, konstelacija A,
1920., kola`, Dsseldorf. To {to se u vje`bi izvodilo najbli`e je kola`u, slojevitost koja se grubo
ostvaruje na ravnini. Svaki je sloj vidljiv, opipljiv.
5. a) S lijevog projektora pokazuje se detalj sa zidnih slika u S. Clemente u Tahullu, koji se u ranijim
projekcijama pojavljivao kompjutorski rastavljen na slojeve. Sada su svi slojevi na svom mjestu i pred
sudionicima je detalj freske. Osvje{tava se to {to su malo prije radili. Imitirao se svaki sloj, a ne oblik
(nejasna mrlja, kontura, eksplozija to~ke, nit, mre`a, to~ka kao zaustavljanje beskona~nog). b) Sa
srednjeg projektora pokazuje se ve}i detalj - govori se o tome kako svaki sloj ima svoju logiku, svoju
zakonitost. c) Potom se s istog projektora pokazuje sredi{nji dio apside u S. Clemente u Tahullu Krist u
slavi, 12. st. Museo Catalugna, Barcelona. Pronalazi se detalj. d) S tri projektora izmjenjuju se detalji
303
slika tako da se ono {to je odista lijevo ili desno ili u sredini projicira s odgovaraju}eg projektora.
e) Sudionici dobivaju fotokopiju apside, tlocrt i shemu mogu}eg sagledavanja. Opisuju se tri pojasa
(dado, apostolado, Krist u slavi, Krist sa simbolima evan|elista i dva kerubina). Izmjenjuju se snimci
originala - danas u Muzeju katalonske umjetnosti u Barceloni u rekonstruiranom prostoru, sa snimcima unutra{njosti crkve S. Clemente u Tahullu, ali s kopijom freske. Upozorava se na slojevitost svakog
detalja. Djelo je univerzum, sve je povezano sa svime, na svim razinama. Svaka razina ima svoje
zakonitosti. f) Govori se o sagledavanju. Sudionici se upu}uju da kontroliraju na planu i shemi. Pri
ulazu, pod lagodnim horizontalnim kutom od 40 vide se sve tri apside. U vertikali, kompozicija se
daje pod kutom od 12, dakle jo{ {to{ta drugoga ulazi u polje pogleda. Kristov lik je natprirodne
veli~ine i tako dovodi do ustuknu}a. Mogu}nost izo{travanja na pojedine detalje (glave u apostoladu,
Kristova {aka, hrbat knjige, koljeno, trbuh) navodi na ostajanje, odnosno cjelina poziva na pribli`avanje. Ali pribli`avanjem do mjesta do kojeg je vjernik smio do}i, do ispred oltara, cijela se kompozicija
vidi pod napetim kutom od 45 (tada srednja apsida ulazi u vidno polje pod lagodnim horizontalnim
kutom od 38). Pribli`avanje mijenja to, na {to mo`e izo{triti pogled. Nema pretpostavljene cjelovitosti
ljudskog lika (kao {to je anti~ka ili renesansna), konture svakog detalja i lika u cjelini su iste {irine, {to
zna~i da nema hijerarhi~nosti ljudskog lika, svaki detalj ima istu vrijednost. Kretanje je stalno
odmaknu}e uslijed predimenzioniranosti, pribli`avanje uslijed subdimenzioniranosti oblika. Izme|u
sli~nih jo{ su i izmetnutioblici razli~itih veli~ina. Cijelo kretanje sugerira slojevitost svijeta. Dakle, ne
samo svaki detalj nego cijeli oslikani prostor navodi na do`ivljaj cjelovitosti svijeta.
6. Po~injemo s istra`ivanjem pojma fraktala u umjetnosti i u svijetu. a) Pokazuje se Arkan|eo
P. Kleea, 1938. (cjelina i detalj). Osamostaljenjem linija, fragmenata obrisa lica, oblik se otvorio:
linijska kompozicija je jedan sloj, kompozicija boja drugi, tre}i sloj je grubo tkanje platna, a suho}a
boja i tkanje platna dovode do vidljivosti jo{ jednog sloja dodira boje i podloge. b) Uspore|uju se
Alkemija J. Pollocka, 1947., Galerija Guggenheim, Venecija i snimak Velike Magelanove maglice
(mala galaksija u blizini na{e). Na osjetilnoj razini, slika i fotografija daju sli~nu senzaciju eksplozije,
naravno, na razli~itim razinama i u razli~itim dimenzijama. c) Istra`ivanje fraktala nastavljamo s tri
istodobno projicirane fotografije koje, iz razli~itih udaljenosti, prikazuju isti zid sa suhom vinovom
lozom (foto: J. Briggs), uvijek isto na razli~itim razinama. Uvodi se pojam reflektafora: isti oblik koji se
ogleda u sebi (samoodnosni oblici umjetni~kog djela u ranijim radionicama, pojam koji smo ~esto
koristili). d) Slijede novi primjeri opet istodobno projicirani: B. Slavenski Bez naslova, 1992., A.
Altdorfer Sv. Juraj ubija zmaja, 1510. Alte Pinakothek, Mnchen i fotografija [uma L. Hudetza, 1992.
Govori se o bogatoj slojevitosti i o tzv, fraktalnom snimanju {ume a ne euklidskom (izo{trava se na pozadinu). e) Istodobno se projiciraju tri snimka djela Eve Larame. Kako autorica ka`e, ona i priroda
(sol, bakar, voda) stvaraju zajedno. Snimci su napravljeni u razli~itim fazama doga|anja, ali su oblici
uvijek sli~ni.
7. Kona~no je vrijeme da se upozori da film A. Resnaisa ima sli~ne karakteristike sa svime {to se
ovdje pokazuje. Naprimjer, djelo E. Larame traje u vremenu, ali se taj proces ne vidi, vide se samo
tri stati~na momenta. Odnos izme|u makro prostora u kojem se gleda zbivanje i toga {to se vidi kad
se pribli`i je, me|utim, sli~no odnosu izme|u vremena gledanja filma i, u filmu, igranja s vremenom.
307
R. SMITHSON:
D. RAKOCI:
D. RAKOCI:
D. RAKOCI:
AKVAREL/WATER-COLOUR,
AKVAREL/WATER-COLOUR,
AKRIL/PLATNO/ACRYL/CANVAS,
1000 CM, ZVONIK/BELLTOWER,
UMAG
AKRIL/PLATNO/ACRYL/CANVAS
SMOTANO PLATNO U VITRINI/
FOLDED UP CANVAS IN GLASSBOX,
533 CM, ZAGREB
J. KNIFER:
SPIRAL JETTY,
1970., GREAT SALT LAKE,
UTAH
MEANDAR/
MEANDER,
1964., ZAGREB
suo~avanje
confronting
C. MONET:
ARMAN:
LA GARE SAINT
LAZARE, 1877.,
KANTA ZA SME]E I/
GARBAGE CAN,
1960., 65 X 40 X 10 CM,
KNEFELD
itd.
prihva}anje
etc.
acceptence
K. MALJEVI^/MALEVITCH:
BIJELI KVADRAT NA
BIJELOJ POZADINI/
WHITE SQUARE ON
WHITE GROUND,
1917.-18., ULJE/OIL,
78,7 X 78,7 CM,
NEW YORK
P MANZONI:
PAR/COUPLE,
1905., AKVAREL,
GVA[/WATER COLOUR GUACHE,
PARIZ/PARIS
G. ROUAULT:
itd.
itd.
etc.
etc.
rje{enje
solution
B. NEWMAN:
ADAM,
1951.-52.,
ULJE/OIL,
243X202 CM,
LONDON
309
FACE
LICE
J. TURRELL:
RODEN CRATER,
P. FORNASETTI:
1982., ARIZONA
TEMA I VARIJACIJA
BR. 116/THEME AND
VARIATION NO. 116,
A. JAVLENSKI/JAWLENSKY:
KRISTOVO LICE/
CHRIST'S FACE,
UZNESENJE ASSUMPTION
MEDITACIJA (VATRA)/
MEDITATION (FIRE)
SAN CLEMENTE,
TAHULL
HEAVENLY GARDEN
RAJSKI VRT
AUTUN,
12. ST./12 TH C.
J. DUBUFFET:
PARC EMAIL,
OTTERLOO
pribli`avanje
ula`enje
izlazak na terasu
kretanje
izlazak
approaching
entering
moving
exit
311
square
square
komedije), akvarel, Biblioteka Vatikan; R. Smithson Spiral Jetty, 1970., Great Salt Lake, Utah, s dva
snimka. Arhetipski oblici (vir, spirala) koji vi{e-manje zastrto postoje u djelima svih vremena, u Moderni
izlaze na vidjelo, pove}avaju se i {ire u okoli{. i) Slijedi vje`ba. Sudionici dobivaju {est glagolji~nih slova
(v, d, l, p, t, {) na fotokopijama. Krejonom ih precrtavaju. Opet se radi o pripremi za gledanje/doga|aj.
Glagoljica je umjetno pismo, po nekim teorijama kombinirano od kri`a, kruga i kvadrata. j) Gleda se
J. Kniferov Meandar i primjena - protegnutost u okoli{ (s tri snimka). Opet se Moderna usudila uzdi}i
latentni oblik na razinu cjeline i pro{iriti u okoli{.
4. Okre}emo smjer na{ih istra`ivanja prema dubinama i nepoznatim mjerama. Projiciraju se istodobno:
J. Dubuffet Natura genetrix, 1952., Privatna zbirka, Pariz; M. Tobey Nepoznato putovanje, 1966.
Muzej moderne umjetnosti, Pariz; A. Altdorfer Aleksandrova bitka, 1529., Alte Pinakothek, Mnchen.
Poznati primordijalni oblik je sada samo u kadru, ono {to je unutra treba istra`iti, nepoznatih je mjera
(biolo{ki kompost); fraktal - ponavljanje oblika u beskraj - otkrivanje svemira u sebi - ne {irenje nego
uvrnu}e u sebe. Da tendencija nije posve nova pokazuje primjer iz 16. st., ali, u modernim su primjerima usitnjenja apstraktna dok su kod Altdorferove slike tematski odre|ena.
5. Daljnji korak jest osvje{tavanje toga {to je jo{ Moderni preostalo da prihvati/apsorbira: u}i u tzv.
ru`no. Po~elo je s industrijskim okoli{em poreme}enih mjera. Projiciraju se: a) J.M.W. Turner Ki{a,
para, brzina, Velika zapadna `eljeznica, 1844., National Gallery, London; C. Monet La Gare Saint
Lazare, 1877., Pariz (cjelina, detalj). Cilj je impresionista, a ve} i Turnera, dospjeti do nejasne mrlje
i nju izvu}i na povr{inu, jer se u kompoziciji mrlja ukidaju poreme}ene mjere stvarnosti i otkriva
ljepota. b) G. Rouault Par, 1905., akvarel, gva{, Pariz. Rouaultov postupak je razli~it od impresionisti~kog. U vezi njegovih djela ~esto se govori o ru`no}i svijeta i moralnoj ljepoti i sl. (L. Venturi).
Usporedbom s Tao ^ijem poku{ava se otkriti zbiljski Rouaultov postupak. Svijetloplava, ru`i~asta
asociraju na nje`nost. To su velike mrlje. Upozorava se na to kako ih Rouault pokre}e i otkriva se
njegov crte` (linije su nerit-mizirane, isprekidane, nema sekvenca, odnosno sekvenca je sastavljena
od jednog elementa, re~enica od jedne rije~i). Taj stakato udara na nje`ne boje (mrlje), ali pokre}u}i
ih zapravo gradi ljudsku figuru. Me|utim, stvaranje je ujedno i uni{tenje. Negativne emocije koje
nedvojbeno budi (lice u omjerima tzv. ru`nog lica) razrje{ava i uzdi`e na drugu razinu. c) Arman
(Kanta za sme}e, 1960., 65 x 40 x 10 cm Knefeld) se odnosi druga~ije prema ru`no}i. Primorava
nas da se pogleda sav sakupljen otpad. Impresionisti su doveli ru`no}u na univerzalnu razinu gdje
je prestala biti ru`na. Arman primorava na suo~avanje s ru`no}om. d) Mo`da zadnji korak u prihva}anju ru`no}e predstavlja Merde dartista P. Manzzonija, koji u konzervi prodaje vlastiti izmet.
To je prihva}anje tzv. sramotnog, ru`nog, potisnutog itd.
6. Poku{ava se zavr{iti druga~ijim pogledom. a) Projicira se Adam B. Newmana (Adam zna~i crvena
zemlja/crvena prljav{tina), 1951.-1952., ulje, Tate Gallery, London. Crvenkastosme|a tvar (boja) i
~iste mjere (uska ploha, skoro linija, pa {ira, pa jo{ {ira) ~ine istost onako kako to izra`ava sanskrtska
rije~ ma - majka, tvar, mjeriti, graditi. b) Projicira se vulkanski krater promijenjen od umjetnika
(J. Turrel Roden Crater, Arizona, po~et 1982.) da bi ~ovjeka stavio u sinkroniju sa ciklusima Sunca i
Mjeseca i da bi mu omogu}io vi|enje neba u pravom smislu rije~i. c) Projiciraju se istodobno tri prikaza
lica: ponovo Kristovo lice iz S. Clemente u Tahullu; P. Fornasetti Tema i varijacija br. 116, 1950.-1955.,
tiskano na porculanu, 26 cm; A. Javlenski Meditacija (vatra), privatna zbirka. Drugi primjer vrlo
doslovno pokazuje slojevitost koja je u Tahullu djelomi~no skrivena, a slika Javlenskog, pak, oblik kri`a
= lica (zna~enje na koje ve} reagira i najmanje dijete) i isto tako kao {to je, kako narod ka`e, u zrnu
p{enice vidljivo Kristovo lice tako je lice i u obliku Javlenskog. d) Snimak romani~kog reljefa iz Autuna
Uznesenje projicira se sa srednjeg projektora, druga dva su uga{ena. Luk je znak nebeskog svoda koji su
sudionici crtali, znak je svijeta iz kojega an|eli uznose Bogorodicu, a s njom mo`da i nas. e) I tako jo{
samo preostaje da se u|e u Rajski vrt J. Dubuffeta (Parc email u Otterlou): pribli`avanje, ula`enje,
pogled kroz otvor u plavo nebo, izlazak na terasu, kretanje, istra`ivanje nepoznatih nepravilnih oblika
koji jo{ ~ekaju da ih se doku~i i da postanu poznati poput onih primordijalnih, izlazak.
7. Sudionici se upozoravaju da na sljede}u radionicu donesu svoje mape, sve tekstove koje su pisali u
vezi filma i sve stillove koje su dobili, {kare i ljepilo.
315
uted
317
Scenario: A. Robbe-Grillet
Screenplay: A. Robbe-Grillet
FORMA: U POLO@AJU KAMERE ^EST JE FORMALNI KONTINUITET (AKO JE KAMERA GORE, TAMO I OSTAJE I NAKON PROMJENE RADNJE)
MIDDLE PLANS ARE COMMON. THERE IS A SYMMETRIC RELATIONSHIP OF BOTH THE FIGURES AND THE ROOMS IN THE
CASTLE AS WELL AS THE GARDENS. X AND A OFTEN MOVE
INTO A GOLDEN PROPORTION RELATIONSHIP AND THEN
RETURN INTO THE REFLECTION SYMMETRIC.
THE SOUND IS SOMETIMES SYNCHRONIZED WITH THE PICTURE, SOMETIMES THEY ARE DIFFERENT.