io parl- O prend- O part- O cap- isc- O tu parl- I prend- I part- I cap- isc- I lui parl- A prend- E part- E cap- isc- E noi parl- IAMO prend- IAMO part- IAMO cap- IAMO vio parl- ATE prend- ETE part- ITE cap- ITE loro parl- ANO prend- ONO part- ONO cap- isc- ONO
ESSERE (biti) AVERE (imati) io sono ho tu sei hai lui ha noi siamo abbiamo vio siete avete loro sono hanno PASSATO PROSSIMO (prolo vreme) ESSERE/AVERE + PARTICIP PROLI PARTRICIP PROLI: -ARE -ATO -ERE -UTO -IRE -ITO
PRIMER: sono andato/-a ho comprato sei andato/-a hai comprato andato/-a ha comprato siamo andati/-e abbiamo comprato siete andati/-e avete comprato sono andati/-e hanno comprato
Essere: trae ga glagoli kretanja Sono venuto/-a doao/-la sam; sono uscito/-a izaao/-la sam; Avere: samo sa njim se gradi prolo vreme prelaznih glagola (onih koji imaju pravi obekat, tj. Kod kojih se moe postaviti pitanje koga?/ta?) Ho guardato gledao sam; ho visitato posetio sam; ho preso - uzeo sam; ho venduto - prodao sam; Kod neprelaznih glagola sigurnih pravila nema. Slaganje participa: Sa pomonim essere nastavci participa se slau u rodu i u broju. Sa pomonim avere particip ostaje u jednini mukog roda. Izuzetak je ako glagolu predhodi nenaglaena zamenica, particip e se slagati sa njom u rodu i u broju (Hai incontato Lucia- Si, lho incontata)
ESSERE AVERE io sono stato/-a (bio/bila sam) ho avuto (imao sam) tu sei stato/-a hai avuto lui stato/-a ha avuto noi siamo stati/-e abbiamo avuto vio siete stati/-e avete avuto loro sono stati/-e hanno avuto
Tri nepravilna gerunda su: Fare facendo; dire dicendo; bere bevendo;
To je oblik koji odgovara naem glagolskom prilogu na i. Sa glagolom stare gerund izraava radnju koja traje, koja je upravo u toku. Ali ovakva konstrukcija nije obavezna. Che cosa facendo? ta radi? (u ovom trenutku)
POVRATNI GLAGOLI
PREPARSI (spremiti se)
Sadanje vreme Prolo vreme io mi preparo (spremam se) mi sono preparato/-a (spremio-la sam se) tu ti prepari ti sei preparato/-a lui si prepara si preparato/-a noi ci prepariamo ci siamo preparati/-e vio vi preparate vi sete preparati/-e loro si preparano si sono preparati/-e
U prolom vremenu je uvek glagol essere, to podrazumeva slaganje participa sa subektom. Iste ove zamenice upotrebie se i uz infinitiv, posle njega napisane i napisane sastavljeno. Domani devo svegliarMI alle sei (Sutra moram da se probudim u 6); Domani devo svegliarTI alle sei (Sutra mora da se probudi u 6);
Oznaava prolu radnju koja se desila pre neke druge prole radnje.
Avevo incontrato bio sam sreo; Ero salita bila sam se popela; Avevo avuto bejah imao; Eravamo stati bejasmo imali;
Avevamo lasciato la lampada accesa, e la tenda era piena di zanzare. Bili smo ostavili upaljenu lampu, i ator je bio pun komaraca. Non si sono sentiti male perch gli avevo dato una pillola. Nije im pozlilo jer sam im (predhodno) dala tabletu.
IMPERFEKAT Parl ARE Prend ERE Fin- IRE
io parl- AVO (govorio sam) prend- EVO (uzimao sam) fin- IVO (zavravao sam) tu parl- AVI prend- EVI fin- IVI lui parl- AVA prend- EVA fin- IVA noi parl- AVAMO prend- EVAMO fin- IVAMO vio parl- AVATE prend- EVATE fin- IVATE loro parl- AVANO prend- EVANO fin- IVANO
ESSERE AVERE io ero (bio sam) avevo tu eri avevi lui era aveva noi eravamo avevamo vio eravate avevate loro erano avevano Iskazuje nesvrenu radnju u prolosti, radnju koja je u datom tenutku bila u toku.
Kod glagola fare, dire i bere osnova mora proiriti fa- CEVO (ini sam), di- CEVO (govorio sam), be- VEVO (pio sam).
U veini sluajeva imperfekat odgovara naem nesvrenom, a passato prossimo svrenom vidu. Uscivo izlazio sam; sono uscito izaao sam; Kod glagola essere (gde ne razlikujemo vidove) moramo znati da li je radnja zavrena ili je u toku. Ieri siamo stati al mare (Jue smo bili na moru zavreno) Alle otto eravamo gia al mare (U 8 smo ve bili na moru u tom trenutku bili i ostali jo) Kod glagola avere izbor vremena utie na znaenje Avevano un figlio Imali su sina Hanno avuto un figlio Dobili su sina
Slaganje vremena Imperfekat e se upotrebiti u zavisnoj reenici za radnju koja je istovremena sa prolom radnjom u glavnoj reenici Davide ha detto|che potevamo uscire (Davidi je rekao da moemo izai) Ako se glagol odnosi na neku optepoznatu istinu, injenicu, u zavisnoj reenici e se upotrebiti sadanje vreme. IL FUTURE (futur buduce vreme)
Gradi se od inf. istim nastavcima za sve glagole. S tim to se u inf. prve vrste vokal a zamenjuje vokalom e
Parl ARE Prend ERE Fin - IRE io parler (govoricu) prender- (uzecu) finir- (zavrsicu) tu parler- AI prender- AI finir- AI lui parler- prender- finir- noi parler- EMO prender- EMO finir- EMO vio parler- ETE prender- ETE finir- ETE loro parler- ANNO prender- ANNO finir- ANNO
Manji broj glagola ima nepravilan futur, u tom smislu to se infinitiv saima ili menja. Andare- andr..; Vedere- vedr..; Potere- potr..; Dovere- dovr..; Sapere- sapr..; Volere- vorr..; Venire- verr..; Fare, stare, dare ne menjaju vokal a far, star, dar.
ESSERE AVERE
io sar (biu) avr tu sarai avrai lui sar avr noi saraemo avraemo vio sarete avrete loro saranno avranno
Oznaava buduu radnju koja e se zavriti pre neke druge budue radnje Lo richiamer quando avremo visto l'apartamento. Ponovo u vas nazvati kada budemo videli stan.
Za radnje koje su istovremene u budunosti upotrebljava se obian futur. U zavisnoj reenici e se upotrebiti i sadanje vreme. Za radnju koja se moe odmah ostvariti (Pokazau vam) upotrebljava se sadanje vreme u znaenju futura. Italijanski futur ponekad izraava pretpostavku, neizvesnost, verovatnou u sadanjosti i tada se naziva futur verovatnoe Sai che ore sono? Non ho l'orologio, ma saranno le deci. Zna li koliko je sati? Nemam asovnik, ali valjda je (bie oko) 10. Isto ovakvo znaenje moe imati i predbudue vreme kada je re o proloj radnji. Ti avr mandato almeno una cartolina. (Valjda ti je poslao bar razglednicu.) esto izraava i neizvesnost u pitanju Dove sar andato? (Kud li je otiao?) IMPERATIV Njegovi oblici, osim za 2. lice jednine prve vrste, jednaki su odgovarajuim oblicima sadanjeg vremena
Parl ARE Prend- ERE Fin- IRE Apr- IRE tu parl- A prend- I fin- isc- I apr- I noi parl- IAMO prend- IAMO fin- IAMO apr- IAMO voi parl- ATE prend- ETE fin- ITE apr- ITE
ESSERE AVERE
tu sii abbi noi siamo abbiamo voi siate abbiate
DARE, STARE, FARE, ANDARE, DIRE u 2.l.j. pored navedenih oblika imaju i skraen oblik, DA', STA', FA', VA', DI'. Odrian oblik dobija se kada se ispred imperativa stavi NON. Izuzetak je 2.l.j. gde se za odrian oblik upotrebljava NON + INF.
Nenaglaene zamenice i prtikule, pojedinano ili u parovima, dolaze posle imperativa i piu se sastavljeno. Finiscilo- zavri ga; Portamele- donesi mi ih; Prendetene- uzmite (od toga) Isto vai i za povratne zamenice Lavati- operi se; Vestiamoci- obucimo se; Alzatevi- dignite se; Maloas pomennuti skraeni oblici izazivaju udvajanje suglasnika zamenice Fallo (fa' + lo)- uini to; Dammeli (da' + me + li)- daj mi ih jedino gli ne udvaja suglasnik digli- reci mu. U odrinom oblikuimp., zamenice mogu doi bilo ispred bilo iza glagola. Non compralo ili non lo compralo ne kupuj ga
Poto se u it. Za utivo obraanje koriste 3. Lica i imperativ mora imati 3. Lice posudjeno od konjuktiva. Parl - ARE Prend ERE Fin IRE Apr - IRE
Lei parl- O prend- A fin- isc- A apr- A Loro parl- INO prend- ANO fin- isc- ANO apr- ANO KONDICIONALI Sadanji kondicional
Parl ARE Prend ERE Fin IRE
io parler- EI (govorio bih) prender- EI (uzeo bih) finir- EI (zavrio bih) tu parler- ESTI prender- ESTI finir- ESTI lui parler- EBBE prender- EBBE finir- EBBE noi parler- EMMO prender- EMMO finir- EMMO vio parler- ESTE prender- ESTE finir- ESTE loro parler- EBBARO prender- EBBERO finir- EBBERO
Obrazuje se od inf. osnove kao i kod futura, samo sa drugim nastavcima.
Glagoli sa nepravilnom osnovom u futuru imae istu osnovu i u kondicionalu Andrei (iao bih); Vedrei (vidio bih); Potrei (mogao bih); Dovrei (morao bih); Storei (bio bih); Darei (dao bih); Farei (inio bih); Cercherei (traio bih); Mangerei(jeo bih) ESSERE AVERE
io sarei (bio bih) avrei (imao bih) tu saresti avresti lui sarebbe avrebbe noi saremmo avremmo vio sareste avreste loro sarebbero avrebbero
Avrei datto bio bih rekao Sarei venuto/-a bio/-la bih doao/-la
Avrei voluto chiamarti prima. Htela sam (bila sam htela) ranije da te zovem.
BEZLICNI GLAGOLI Obrazuje se od povratne zamenice i glagola u 3. Licu jednine Che cosa si fa qui? - ta se ovde radi?
I povratni glagoli mogu biti bezlini, ali tada se prvo si pretvara u ci A Roma non ci si annola mai. U Rimu se ovek nikada ne dosadjuje.
INFINITIV PROLI INFINITIV POMONOG GLAGOLA I PARTICIP PROLI
U zavisnim reenicama gde infinitiv izraava radnju istovremenu sa radnjom u glavnoj reenici, infinitiv proli izraava predhodnu. Credo di vederli. Mislim da ih vidim. Credo di averli visti. Mislim da sam ih video.
PASIV ESSERE U ODGOVARAJUEM VREMENU + PROLI PARTICIP
La pata aperta. - Vratasu otvorena. I colpevoli saranno puniti - Krivci e biti kanjeni
Ako je u pitanju sloeno vreme (od dve rei) pasiv e se sastojati od ukupno tri rei Tutte le proposre sono state accettate Svi predlozi su prihvaeni
Vrilac radnje u pasivnim reenicama uvodi se pomou dredloga DA. Takve reenice se na srpski prevode aktivom.
Il Presidente eletto dai membri del Parlamento Predsednika biraju lanovi parlamenta Siamo stati criticati da un giornalista Kritikovao nas je jedan novinar
KONJUKTIV Congiuntivo presente (sadanji konjuktiv) Parl ARE Prend ERE Fin IRE Apr - IRE io parl- I prend- A fin- isc- A apr- A tu parl- I prend- A fin- isc- A apr- A lui parl- I prend- A fin- isc- A apr- A noi parl- IAMO prend- IAMO fin- IAMO apr- IAMO vio parl- IATE prend- IATE fin- IATE apr- IATE loro parl- INO prend- ANO fin- isc ANO apr- ANO
ESSERE AVERE io sia abbia tu sia abbia lui sia abbia noi siamo abbiamo vio siate abbiate loro siano abbiano Konjuktiv se izvodi od prvog lica jednine sadanjeg vremena Venire (1.l: vengono) venga Salire (1.l: salgo) - salga Dire (1.l: dico) - dica Od ovog pravila odstupaju Dare - dia Stare - stia Sapere - sappia Za glagole uscire, andare i dovere koji u prezentu imaju razliitu osnovu u 1. i 2. licu mnoine nego u ostala 4 lica, imae istu razliku i u konjuktivu Debba, ali dobbiamo.
Trovare abbia torvato; Partire sia partito/-a Essere - sia stato/-a; Avere - abbia avuto;
UPOTREBA KONJUKTIVA: U nezavisnoj reenici izraava elju ili naredbu U zavisnoj reenici od predikata glavne reenice zavisi da li e biti upotrebljen indikativ ili konjuktiv. Ima mnogo varijacija a ovo su neki od sluajeva: 1. Posle glagola ili gl izraza koji znae miljenje, sumnju, pretpostavku, neizvesnost:
Credo che (Mislim da); Spero che (Nadam se da); Dubito che (Sumnjam da); Sembra che, Pare che (Izgleda da); possibile che (Mogue je da);
2. Jedan isi glagol moe ii u jednoj prilici sa indikativom, a u drugoj sa konjuktivom: Npr. Dire u zavisnosti da li izraava izvesnost ili predpostavku Mi ha detto che HA trentadue anni Rekao mi je da ima 32 godine Si dice che ABBIA un'amante Govori se da ima ljubavnicu
3. Posle svih glagola koji izraavaju stav o radnji, bilo kakvo oseanje ili potrebu:
Npr. gl. elje: Volere (hteti); Desidere (eljeti); preferire (vie voleti); Bezlini izrazi: meglio che (bolje je da); strano che (udno je da); Bisogna che (treba da); basta che (dovoljno je da);
4. Moe biti uslovljen pojedinim reima u glavnoj reenici A meno che (osim ako); chiunque (ko god); qualunque (koji god); comunque (kako god); Takve su i superlativi i rei superlativnog znaenja (primo, ultimo, unico..