Sei sulla pagina 1di 420

Dr Veselin

redovni profesor fakulteta ll. Sarajevu


ALGEBRA
I DIO
PRSTENI I MODULI
LINEARNA ALGEBRA
Drugo izdanje
.. SVJETLOST", OOUR Zavod za udbenike i nastavna sredstva,
Sarajevo, 1987.
Odgovorni urednik
Ramiz
Recenzenti
dr Cupona. profesor fakulteta u
Skoplju;
dr Mirko Mihaljinec. profesor
kog fakulteta u Zagrebu;
dr Slavila profesor fakul-
teta u Beogradu
Lektor
I Muharem I
Naslovna strana
Ivica (5avar
urednik
Vladimira
Korekturu izvrio autor
Tira: 1000 primjeraka
Izdaje
.. Svjetlost". OOUR Zavod za udbenike i nastavna sredstva,
Sarajevo
Ova knjiga je tampana uz finansijsku
SIZ-a nauke BiH.
Za
Abduselam
tampa
"MINERVA" radna organizacija
OOUR tamparska delatnost. Subotica
Za tampariju
Stjepan graf. in.
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Narodna i univerzitetska biblioteka BiH. Sarajevo
512(075.8)
PERle. Veselin
Algebra! Veselin - 2. izd. - Sarajevo
: Svjetlost, 1987. - 2. knj. ; 24 cm
ISBN 86-01-00930-1
Dio 1 : Prsteni i moduli ; Linearna algebra.
420 str.
Bibliografija: str. 407. - Registar.
ISBN 86-01-00930-1
P R E D G O V O R Z A P R V OI Z D A N l E
Ova knjiga, prvi dio izlazi, a drugi dio, Teoriji Galois, je u pri-
premi i trebalo bi da se i on pojavi do sredine godine) nastala
je iz predavanja kojfJ sam vie godina drao (Algebra 1 i Algebra 1/) ik,oja
jo drim (Algebra ll) za stu4ente matematike fakul-
teta u Sarajevu. proirivanjem tih predavanja nastojao sam 4a
u ovoj knjizi izloim uglavnom cjelokupnu materiju koja se u okviru dvaju
jednogodinjih kurseva predaje za studente matematike i na drugim univerzi-
teuma kod nas.
Ovaj prvi dio knjige trebalo bi da obuhvati uveliko ustaljeni materijal koji
ulazi u okvir Linearne algebre i kojim se kurs Algebre na uni-
verzitetima i to u prvoj ili, najkasnije, u drugoj godini studija. Na nekim
se univerzitetima Linearna algebra predaje skupa sa Geometrijom, iz koje je
nastala iu kojoj nalazi brojne primjene. Tada ona dolazi na sam stu-
dija matematike. Ima mnogo ra'Zloga za ovakvo ujedinjavanje osnovnog kursa
Geometrije i Linearne algebre. Tako se na prirodan motivi koji
olakavaju shvatanje pojmova i metoda Linearnealgebre, a s druge strane,
primjenom aparata Linearne algebre i elegantnije rjeavaju pro-
blemi Geometrije. Iako se tada predvidi neto vile prostora za ovakav jedno-
godilnji kurs, . ova simbioza Geometrije i Linearne algebre ispadne na
tetu obima, a i nivoa izloenog materijala iz Linearne algebre. To je glavni
razlog to se dre odvojeno osnovni kurs Geometrije i kurs Linearne algebre.
Tada neto elementarniji kurs Geometrije prethodi kursu Linearne algebre,
koji tako tek u drugoj godini studija. Naravno se f, tada u kursu Geome-
trije razvijaju i koriste elementarne metode Linearne algebre, ali se opti pristup
za godinu dana,kada se moe zrelost studenta i navik-
nutost na apstraktnije razmiljanje. Time, dakako, ne otpada potreba za uka-
zivanjem na geometrijske, i druge motive prilikom optih pojmova i
razmatranja, problema Linearne algebre.
Ima tendencija, koje djeluju pomalo ekstremno, da se uloge Geomem'je i Line-
arne algebre potpuno zamijene: da kao primarna dode Linearna algebra, a da
se Geometrija na temelju Linearne algebre. U tom pogledu
je knjiga l. Diedonea .Linearna algebra i elementarna geometrija.
Na fakultetu u Sarajevu Linearna algebra predaje se
u obliku zasebnog kursa u drugoj godini studija. Zato je razumljivo to sam' tt
izlaganju Linearne algebre polazio od pretpostavke da je ove knjige
prethodno upoznat sa osnovnim kursom geometrije. Ta pretpostavka ne bi tre-
balo da predstavlja veliku obavezu za kome ova knjiga dolazi u ruke
3
na samom studiJa, jer se gotovo ne moe desiti da mu osnovne
iz geometriJe u toJ m/eri nisu poznate da ne bi mogao prihvatiti primjere iz
geometrzje kojima se ilustruJu po/movi i problemi Linearne algebre. Ti prim/eri
su zapravo Jedini oblik oslanJanJa na prethodna znanJa iz geometrije. Uostalom,
za takvog a moda i moemo knJigu S. Kurepe Uvod
u linearnu algebru, koJa vrlo uspjelo na geometriJskim izvorima os-
novne pojmove i ilustruJe osnovne probleme i metode Linearne algebre.
Iz sadraJa se da su u okviru ovog dijela knjige Algebra nafli svoJe
m/esto standardni sadraJi Linearne algebre. N/ima je direktno osam
od ukupno deset glava, sve osim prve i devete glave. Prva glava je uvodnog
karaktera i predstavlja pripremu ne samo za ovai prvi nego i za drugi dio knjig8.
U devetoJ glavi razmatraJu se moduli nad prstenima glavnih ideala i direktna
razlaganja ovih modula na podmodule. To Je sadraj koji strogo uzev
ne ulazi direktno u Linearnu algebru, koja se samo na vektorske
prostore. iz problema Linearne algebre (pitanje Zordanove-Jordan-
-kanonske forme matrica) prirodna potreba za razmatranjem modula
nad speci/alnim prstenom glavnih ideala, koje bi za ove potrebe, dodue, moglo
biti neto nego to Je to u devetoj glavi. potreba javlja
se u vezi sa Abelovih grupa, a i Zato Je prirodno da sadraJ
devete glave m/esto u okviru osnovnih kurseva Algebre. On je ovdje pri-
mijenjen na generisane Abelove grupe, a u posljednjoj glavi na pitanja
vezana za kanonsku lordanovu formu matrica. Citalac kojega ne zanimaju
ova pitanja moe se na prvih osam glava. Ukoliko su mu poznate
osnovne o nulama polinoma, takav ne mora prethodno
posljednji paragraf prve glave, Jer je on, to se prvog dijela knjige neophodan
samo za devetu glavu. Ima se interes samo na vektorske
prostore nad poljem realnih ili kompleksnih brojeva. Ako ga ne zanima kanonska
lordanova forma matrice, takav ne mora ni paragraf prve
glave. Ukoliko mu je poznat pojam grupe, on bi zapravo mogao
odmah sa drugom glavom. Pri tome bi trebalo da svuda polje K uzima kao
polje realnih ili polje kompleksnih brojeva, a da u tekstu prelazi preko pitanJa
koja se modula, ako su posebno razmatrana za vektorske prostore, odnosno
da i tamo pod prstenom R podrazumijeva polje realnih ili kompleksnih brojeva,
ako su bile u pitanju stvari koje su iste u (slobodnim) modulima kao i u vektor-
skim prostorima, pa nije bilo potrebe da se o njima govori dva puta.
Za potrebe ovog dijela knjige mogu i ostali prvu glavu uz
uf tede truda. T ako se kod prvog u svakom moe preko
svih zadataka iz prve glave, koji su brojni i slue proirivanju kruga
ali se, osim nekih o permutacijama, koje su neophodne za optu defi-
niciju determinante matrice, ne koriste u prvom dijelu knjige. Osim toga, os-
novni tekst prva dva paragrafa prve glave je dosta elementaran i vjerovatno
je poznat Ti mogli bi odmah sa drugom
glavom, s tim to bi se na i paragraf prve glave vratili kasnije, ali
svakako prije devete glave.
Kako je spomenuto, ima mnogo stvari koie se, ponekad uz dodatne pret-
postavke koje su u vektorskih prostora automatski ispunjene, odnose
ne samo na vektorske prostore, nego i na sve unitarne module nad komutativnim
prstenima. Kad je god to bilo uraditi na jednostavan
smo se za opte formulacije koje se unitarnih modula, uz komentar o tome
ta se iz tih formulaciJa dobiJa u vektorskih prostora. S druge strane,
uz mnoge konstatovane za vektorske prostore, kad one ne vrijede ni
uz jednostavnu modifikaciju za sve unitarne module, ukazivali smo na
da, a ponekad i na razloge zato ne vrijedi i za sve unitarne module.
Ima pitanja za vektorske prostore, za samo realne ili kompleksne
vektorske prostore, gdje se naporedno promatranje unitarnih modula i vektor-
skih prostora nije moglo niti trebalo vriu'. Takvim pitanjima je pre-
tean dio i pete glave, zatim sedma i osma glava.
i determinante su uvedene kao multilinearne funkcije
definisane na slobodnom modulu, a ne samo na vektorskom prostoru. Da bi
im se to realnije ocijenila uloga, to je tek poto su svi problemi na koje
se determinante ovdje primjenjuju prethodno rijeeni drugim metodama, uglavnom
baziranim na elementarnim transformacijama matrica nad poljem.
I neki drugi problemi rjertvani su na vie Tako je, na primjer, teorema
o rangu vrsta i kolona matrice nad poljem dokazana najprije elemen-
tarnih transformacija matrica, a zatim adjungovanih transformacija.
/ Nastojali smo da !'zlaganje olakavamo adekvatnim ilustracijama i primjerima,
pa je u tekstu sadran veliki broj primjera kojima se ilustruju pojmovi,
odnosno metode. njima ima i do kraje ura-
primjera. Gotovo uz svaki paragraf dato je po nekoliko zadataka sa
uputstvima, koja predstavljaju kompletnu skicu rjeenja. Ovim je
obim prvog dijela knjige moda proiren vie nego to bi mate-
rijal zahtijevao. Nadamo se da to proirenje biti opravdano olakanjem u
savladavanju osnovnog sadraja i sagledavanju njegovih primjena koje time
biti; postignuto.
Napomenimo na kraju da se primjeri odnose na elementarne metode
i da u okviru ove knjige m'su mogla mjesto pitanja stvarnih
metoda Linearne algebre. Isto tako nije moglo biti o Linearnom progra:'
miran ju, koje se, dodue, koristi metodama Linearne algebre, ali ima svoje spe-
probleme i metode: ono se u Sarajevu predaje u obliku zasebnog kursa,
a je i na drugim univerzitetima.
Koristim priliku da se zahvalim svima koji su na bilo koji doprinijeli da
se ova knjiga pojavi i da njen izgled, a i sam sadraj to vie odgovore
njenoj namjeni. Posebno se zahvaljujem recenzentima na korisnim primjedbama,
koje su doprinijele poboljanju teksta, i urednicima za matematiku
"Svjetlost" na inicijativi za ovaj poduhvat i dobronamjernom pourivanju
i podrci u njegovom ostvarenju.
U Sarajevu, maja 1979.
A u t o r
5
PREDGOVOR ZA DRUGO IZDANJE
U drugom izdanju izvrene su ispravke tamparskih greaka i
nekih omaki autora. Pored ostalog, promijenjen je zadatak 11,1.2, formulacija i
dokaz teoreme II,3.5 i dokaz teoreme IV,2.2, te priprema i formulacija teoreme
VIII,3.1. Takoder su izvrene neke dopune Indeksa, u kome su omakom u
prvom izdanju izostali neki termini (vezani za prsten). Proireni su neki primjeri
(I,l.2.d; 1,2.1. i II,I.I.c) i dodani neki novi zadaci (1,1.10; /,1.11; 1,2.14;
1,2.15; 1,2.16; III,3.9; IV,4.12; IV,4.13; X,4.3; X,4.4; X,4.5, X,4.6 i
X,4.7). izmjene izvrene su u prvom paragrafu prve glave. Tamo su
neke vanije vezane za djelovanje grupe na skupu, za grupe
; za Silovljeve p-podgrupe obradene sada u osnovnom tekstu knjige, umjesto u
obliku zadataka kao u prvom izdanju. N a taj se u spomenutom paragrafu
sada pojavljuju tri -.ova podnaslova. U vezi s tim izostavljeni su neki zadaci
(1,1.5; 1,1.6; 1,1.9; 1,1.10; /,1.11 i 1,1.15) prvog izdanja.
Na omaku u formulaciji zadatka II,1.2 upozorili su me prof. dr Kalmi Finci,
doc. dr Branko i asistent mr Milan koji je i predloio da u tom
zadatku uslovom (*) zamijenim prvobitni uslov (**); ja sam tome dodao napo-
menu da su ta dva uslova ekvivalentna ukoliko prsten R posjeduje element (! za
koji su elementi e i l-e invertibilni (to je sigurno kad je element 2 . 1 prs-
tena R invertibilan, kako je to primijetio i K. Finci). Na propust u dokazu teo-
reme II,3.5 upozorio me je docent dr Aleksandar Krape. Poto sam se uvjerio
da se jedna tu bez dokaza tvrdnja ne moe dokazati, morao sam da
izmIjenim ne samo dokaz nego donekle i formulaciju ove teoreme. Na omaku u
formulaciji teoreme VlII,3.1 skrenuo mi je panju prof. dr Svetozar Kurepa.
Zato sam u pripremi i samoj formulaciji ove teoreme morao da izvrim odredene
ispravke, ponovo detaljan dokaz. Osim toga, teoremu sam popratio
napomenom da se samo u kompleksnom mogu zadrati uslovi (3.4) i
(3.5) prvobitne formulacije. Ostale spomenute i druge omake, ne
tu i brojne tamparske greke, u su mi otkrivanju pomogli moji bivi i sa-
danji studenti, sam sam
Na pojavu prvog izdanja knjige vrlo ljubazno su reagovali mnogi nai matema-
mi ili u direktnom susretu svoje utiske o knjizi. Me-
du njima elim posebno da istaknem prof. dr Olgu prof. dr Svetozara
Kurepu i prof. dr Sibu Prikazi prvog izdanja knjige, koje su napi-
sali prof. dr Mirko Mihaljinec (u Glasniku i dr Milan Hladnik
(u Obzoniku za matematiko in fiziko) doprinijeli su da o njoj vie sazna jugo-
slovenska javnost.
Ugodna mi je dunost da ovom prilikom svim spomenutim osobama izrazim
svoju osobitu zahvalnost. Posebnu zahvalnost "Svjetlost"
Sarajevo, drugovima Savi iRamizu za po-
javu i dobru opremu i ovog drugog izdanja.
U Sarajevu, decembra 1986.
Autor
6
1. GRUPA. PRSTEN. TIJELO, POLJE
1. GRUPOID, POLUGRUPA, GRUPA
Grupoid i polugrupa
U N prirodnih brojeva definisane su operacije sabiranje i mnoenje.
Sabiranjem. odnosno mnoenjem svakom paru (x, y) iz N X N
pridruujemo element x + y, odnosno x y iz N. Operacije sabiranje i mno
enje prirodnih brojeva su, dakle, preslikavanja
N X N N X N
Ima mnogo primjera koji opravdavaju ovu optu definiciju.
Definicija 1.1. Neka je zadan neprazan skup X. Preslikavanje
,- ; ....

koje svakom paru (x, y) iz X X X pridruuje element
x * iz X zove se unutranja binarna kompoziciJa ili operacija u X. Ako je
u skupu X zadana operacija * onda se kae da ta operacija na
skupu X strukturu grupoida. Skup X sa operacijom *, tj.
par (X, *) zove se tada grupoid.
kompoziciju aditivno (znakom +) ili multi-
plikativno (znakom .). Tada govoriti o aditivnom, odnosno o multi-
grupoidu. U multiplikativnom grupoidu se izostavlja-
. za kompoziciju, pa se umjesto x y pie jednostavno xy.
SabIranje i mnoenje prirodnih brojeva su asocijativne i komutativne ope-
racije. Uopte kaemo:
DeJi;nicija!l,l.2. Operacija * zadana u skupu X je asocijativna, odnosno
koinutativna, ako vrijedi
(1.1) (x*y)*z=x*(y*z),
odnosno
(1.2) x * y = y * x
za svako x, y z iz X.
7
Ukoliko je operacija * u grupoidu eX, *) asocijativna, odnosno komutativna,
onda se kae da je taj grupoid asocijativan, odnosno komutativan ili Abelov.
Asocijativan grupoid zove se jo i polugrupa.
U multiplikativnom grupoidu N prirodnih brojeva broj 1 ponaa se neutralno,
tj. za svako x iz N vrijedi 1 . x = x 1 = x. To je neutralni element grupoida
(N, .). Aditivni grupoid (N, +) prirodnih brojeva nema, neu-
tralnog elementa (ako broj O ne u prirodne brojeve), ali zato adi-
tivni grupoid (Z, +) cijelih brojeva ima neutralni element o.
Prisustvo neutralnog elementa u nekom grupoidu je interesantno, pa
precizirati ovaj dogovor:
Definicija 1.3. Neka je (X, *) grupoid. Element e', odnosno e" tog grupo-
ida zove se lijevi, odnosno desni neutralni element grupoida, ako za svako
x iz X vrijedi
(1.3) e' * x = x, odnosno x * e" = x.
U da grupoid ima i lijevi i desni neutralni element, onda su ta dva
elementa obavezno jednaka i. jedinstvena. Tada se kae da grupoid ima neu-
tralni element. Ako uopte postoji, neutralni element e grupoida eX, *) je,
dakle, jedinstven i za njega vrijedi
(1.4)
za svako x iz X.
U aditivnom grupoidu neutralni element se zove nulaelement i ozna-
se sa O iIi sa Ox, ako se eli istaknuti daje o nulaelementu grupoida
X. Umjesto (1.4) tada imamo
(lA')
O+x=x+O=x
za svako x iz X.
U multiplikativnom grupoidu X neutralni element zove se
element i za njega se, pored oznake e, koristi oznaka 1. Za
element vrijedi, dakle,
(1.4") e . x = x . e = x, odnosno 1 . x = x . 1 = x
za svako x iz X.
Primjer 1.1. a) Spomenuli smo grupoide (N, +), (N, .) i (Z, +). Grupoidi su i (Z, .),
(Q., +), (Q, .), (R, +), CR, .), (C, +) i (C, .). Pri tome je Q, odnosno R,oqnosno C skup
racionalnih, odnosno realnih, odnosno kompleksnih brojeva, dok su operacije + i . uobi-
eno sabiranje i mnoenje brojeva. Svi ovi grupoidi su asocijativni i komutativni. Svaki
od njih, osim grupoida (N, +), ima neutralni element i to je za aditivne grupoide broj 0,
a za multiplikativne broj 1.
b) Neka je X zadan neprazan skup, a T x = Xx skup svih preslikavanja X -+ X. U od-
nosu na slaganje preslikavanja kao operaciju skup T x predstavlja polugrupu sa neutral-
nim elementom
(1.5)
idx(x) = x(x E X).
8
. Operacija slaganja se o ili multiplikativno. Podsjetimo se da
se slaganjem preslikavanja J: X -+ Y i preslikavanja g: Y -+ Z dobija preslikavanje g o J:
X -+ Z koje se definie ovako:
(g of) (x) = g (f(x))(x E X).
Polugrupa (Tx, o) zove se'po[ugrupa (svih) transJormaci.ia skupa X. Ta pclugrupa nije
komutativna za card (X) > l. U tom naime, X = {a, b, ... } (a '" b), pa za ele-
mente J, g iz T x za koje je
J (x) = a, g (x) = b (x E X)
vrijedi
. (fog)(x) =J(g(x)) = J (b)) = a,
(g o f) (x) = g (f (x)) = g ea) = b,
za svako x iz X, dakle J o g '" g oJ.
Regularni i invertibi1ni. elementi
U grupoidima (X, *)iz primjera 1.1. a), osim u grupoidima CZ, .), CQ, .),
(R, .) i (C, .), svako a iz X ima osobinu .
(1.6)
za svako x,.y iz X. U grupoidima koje smo izuze1i, tu osobinu nema jedino
element a = O. . .
je,da elementi a grupoida (X, *) koji imaju osobinu (1.6) zaslu-
uju pOsebnu panju. .
Definicija 1.4. Ako elementa grupeida (X, *) ima osobinu (1.6), onda
se kae da je taj element regularan. U' protivnom tj. kad postoje
elementi x, y iz X za koje vrijedi
(a * x =a * y ili x * a = y * a), x =r= y,
za element a kae se da je singularan.
Pr.oizvod, 4/>. regularnih a, b (multiplikativne) polugrupe X je
regularan. Naime,
(ab) x = (ah) y a (bx) = a (by) bx = by x = y,
i
-.
x (ab) .. ............... ..
Medutim, akO je bar jedan' od elemenata a, b (multip1ikativne) polugrupe
X'smgularan, tada je bar jedan od elemenata ab, ba polugrupe X singularan.
Stvarno, ako je, na primjer, element b singularan i za elemente x, y iz X
vrijedi, recimo bx = by, a1ix =1= y, tada za te iste elemente imamo
(ab}x = a (bx) = a (by) = (ab)y, ali x =l=y,
to da je tadae1ement aD singularan. bi se u da za ete.:.
mente x,y iz X vrijedi xb= yb, ali x=f:. y da vrijedi x (ba) = y
ali x =1= y, tj. da je element l1a singu1aran.
Ako je J : X X injektivno preslikavanje, tada je njime bijek-
tivno preslikavanje (koje istim slovom) J : X -+ Im (f), pri
smo sa
Im (f) = {f (x) I x E X}
sliku preslikavanja J : X --+ X. Zato postoji inverzno preslikavanje
J-l: J-l(y) = X8Y =J(x).
Posljednje preslikavanje moemo produiti bar na jedan do presli-
kavanja /' : X X; dovoljno je da stavimo /' (x) = x, (x EC X '" Im (f)).
Tako se vidi da za injektivno preslikavanje J : X --+ X vrijedi
(3/, : oj = id
x
.
Obrnuto, svako preslikavanje J : X -;. X za koje vrijedi posljednja relacija
je injektivno.
Na mogu se sirjektivna preslikavanja J : X --+ X okarakterisati
uslovom
(31" : X Jo r = id
x
.
Ovo i druge situacije moemo uzeti kao povod za definiciju.
Definicija 1.5. Neka je (X, *) polugrupa sa neutralnim elementom e. Za
element a iz X kae se da ima lijevi, odnosno desni inverzni element a', od-
nosno a", ako postoje element a' iz X, odnosno element a" iz X takvi da
vrijedi
(1.7) a' * a = e, odnosno a * a" = e.
Kad a ima i lijevi i desni inverzni element, onda su ti elementi obavezno
jednaki i a nema drugih inverznih elemenata, ni lijevih ni desnih. U tom
kae se da je element a polugrupe X invertibilan. Jedinstveni lijevi
i (ujedno) desni inverzni element invertibi1nog elementa a se sa
a-l i zove se inverzni element elementa a.
Dokaimo sada da stvarno za svaki lijevi a' i za svaki desni inverzni element
a" elementa a vrijedi a' = a":
a" = e * a" = (a' * a) * a" = a' * (a * a") = a' * e = a'.
Prema (1.7) za inverzni element a-l elementa a vrijedi
(1.7') a-l * a = a * a-l = e.
U aditivnoj polugrupi X inverzni element elementa a zove se jo suprotni
element elementa a i se sa - a. U tom umjesto (1.7') imamo
(1. 7") - a + a = a + (- a) = o.
Neutralni element e polugrupe X sa elementom je sigurno in-
vertibilan i vrijedi e-l = e. Osim toga, ako su elementi a, b invertibilni ele-
menti polugrupe X, tada je i element a * b invertibilan i vrijedi
(1.8)
10
Stvarno, iz
\
a-l * a = a * a-l = e, b-l * b = b * b-l = e
slijedi
(b-
l
* a-l) * (a * b) = b-l * ((a-
l
* a) * b) = b-l * b = e
i
(a * b) * (b-
l
* a-l) = .................... = e.
U multiplikativnom, odnosno aditivnom relacija (1.8) prima oblik
(1.8') (ab)-l = b-Ia-
l
, odnosno - (a + b) = (- b) + (- a).
Treba obratiti panju na poredak u relacija.ma (1.8) i (1.8'), koji je bitan u
nekomutativnom
Za invertibi1ni element a polugrupe X sa elementom e vidjeli
smo da inverzni element a-l elementa a predstavlja jedinstveno rjeenje
x * a = e, odnosno a * y = e. Uopte vrijedi:
1.1. Ako je a invertibilni element polugrupe X sa neutralnim
elementom e (i multiplikativno kompozicijom), tada za svako b
iz X
(1.9) ax = b, odnosno ya = b
ima u X jedinstveno rjeenje
(1.9') x = a-lb, odnosno y = ba-l.
Specijalno je svaki invertibilni element a polugrupe X regularan. Ako je polu-
grupa X onda vrijedi i obmuta tvrdnja: svaki regularni element polu-
X je invertibilan.
DtJkaz. - 1) Pretpostavimo da za invertibi1ni element a i dati element b
polugrupe X sa elementom e (1.9) imaju bar po jedno
rjeenje x, odnosno y u polugrupi X. Tada mora biti
x = ex = (a-la) x = a-l (ax) = a-lb,
odnosno
y = ye = y (aa-l) = (ya) a-l = ba-l,
ako uopte imaju rjeenja u polugrupi X, (1.9) imaju je-
dinstvena rjeenja (1.9'). .
S druge strane, elementi (1.9') lee u X. Osim toga oni zadovoljavaju jedna-
(1.9), jer
i
ax = a (a-lb) = (aa-l) b = eb = b
ya = (ba-l) a = b (a-la) = be = b.
To pokazuje da (1.9) imaju jedinstvena rjeenja (1.9') u polugrupi
X.
11
2) Na osnovu 1) jasno je da svaki invertibilni element a polugrupe X mora
biti regularan, pa dokazati samo da u polugrupe X
sa elementom e vrijedi i obrnuto.
Neka je, dakle, a regularni element polugrupe X sa ele-
mentom e. Tada je svako od preslikavanja
x f-+ ax, odnosno y f-+ ya (x, y E X)
polugrupe X u samu sebe injektivno.
Kada je X skup, ta preslikavanja moraju biti i sirjektivna, pa postoje
elementi y = a' i x = a" iz X koji se preslikavaju na element e, tj. za koje
vrijedi (1.7). No, to upravo da je element a polugrupe X invertibilan.
Grupa
Posebno je zanimljiva polugrupa X sa elementom e u kojoj je
svaki element invertibilan.
Definicija 1.6. Polugrupa eX, *) sa neutralnim elementom e, u kojoj je svaki
element jnvertibilan, zove se grupa.
Primjer 1.2. a) (Z, +), (Q, +), (R, +) i (C, +) su grupe. Isto tako (Q', .), (R', .) i (C', .)
su grupe, pri smo stavili Q' umjesto Q" {O} itd. Grupe su (Q+, .) i (R+, .),
gdje je Q+, odnosno R+ skup strogo pozitivnih racionalnih, odnosno realnih brojeva. Sve
ove grupe su komutativne, tj. Abelove.
b) Ako je (X, *) polugrupa sa neutralnim elementom e, a x* skup svih invertibi1nih ele-
menata te polugrupe, tada je X* f= 0, jer e E X*. Osim toga, prema (\.8) skup x* ima
osobinu
(\,10) a, b E X* =? a * b E X*.
To da j$ (X*, *) grupoid sa neutralnim elementom e. No, taj grupoid je asocijativan,
jer asocijativnost od grupoida (X, *). ako je a E X*, tada
postoji a-l E X tako da vrijedi (\.7'). Odatle se vidi da a-l ima inverzni element
(\,11)
u polugrupi X, tj. da a-l E X*. Prema tome, (X*, *) je grupa. To je grupa jedinica polu-
grupe (X, *).
e) U polugrupe (Tx, o) grupu (X*, *) sa (Sx, o). Tu grupu upravo
bijektivna preslikavanja X -+ X, tj. permutacije skupa X, pa se zato grupa (Sx, o) zove
grupa (svih) permutacija skupa X. U da je X = {I, 2, ... , n} umjesto Sx pie se
kratko Sn. Grupa Sn zove se (potpuna) grupa permutacija n-tog reda ili grupa
n-tog reda.
Grupa Sx nije Abelova za card (X) > 2. Tada je, naime, X={a, b, e, ... } (af=b, af=e,
b f= e), pa za elemente
" (ah), <jo "(x) ( :
i T = (ac) grupe Sx vrijedi
(x = a)
(x = b)
(x f= a, b)
CT o n) (a) = T (n (a)) = T (b) = b,
(n o T) (a) = n CT Ca)) = n Cc) = e,
dakle, T o n f= n o T i grupa Sx stvarno nije Abelova.
12
d) Akoje I zadan neprazan skup, a (X, +) grupoid, tada se u skupu XI svih preslikavanja
I X moe na prirodan definisati operacija +. Za f, g E Xl definie se f -\- g
ovako:
cf + g) (i) = f (i) + g (i) (i E 1).
Na taj dobija se grupoid (Xl, +).
Ako je (X, +) Abelov, odnosno asocijativan grupoid, onda je to isto i grupoid (Xl, +).
Ako grupoid (X, + ) ima neutralni element Ox, tada grupoid (XI, +) ima neutralni element
O: I X, O (i) = Ox (i E I).
tavie, ako je (X, +) grupa, tada je i (XI, +) takoder grupa. U tom suprotni
element - felementa f iz XI zadan je ovako:
( - f) (i) = - (J(i (i E I).
Element f skupa Xl piemo u obliku familije
f = (x,), E lo gdje je x, = f (i) (iE 1).
Zato moemo da se-sa elementima skupa XI po komponentama":
(X'\EI = (Y,)jEI x, = YI (i E I),
(X'\EI + (Y')'EI = (x, + Y')'EJ.
U da je I = {l, 2, ... , n}, umjesto XI kratke. X". Elementi skupa X"
su, dakle, nizovi
(xu XI' , xn) (XI E X, i = 1, 2, ... , n).
Moemo posmatrati i optiju situaciju. Neka je zadan skup I i. za svako i E I. grupqid
(X,. +). tj. neka imamo familiju grupoida (XI' +)iEI. Tada u skupu n XI svih fami-
jE}
lija (X')IEI (x,EX,.iEI) moemo definisati operaciju + .. po komponentama":
(x,), E I + (YI)' E l = (XI + YI)' E I
Tako dobijamo novi grupoid (n XI> + ). koji se zove direktni proiZtJod familije gTupoida
JEI
(X" +) (iE I) i sa n (X" +). Direktni proizvod (Abelovih) polugrupa. odnosno
JEI
grupa je opet (Abelova) polugrupa. odnosno grupa. Ako jeO, neutralni element grupoida
(X,. +) (iEI). onda je (O')'EI neutralni element grupoida n (X,. +). Ukoliko je
iEI
-X, suprotni element elementa XI u grupoidu (X" +) (iEI). onda je (-XI),EI suprotan
element elementa (x,), E I U grupoidu n (X,. +). U skupa 1= {I. 2 ...
iEI
n}. umjesto n (X,. +) koristi se i oznaka (Xl' +) x X (X ... +) ili (X" +) $ ... Et>
JEI
$ (X ... +). U specijalnom (X,. +) = (X. + )(iEI) grupoid n (X,. +) svodi se
na grupoid (XI. +). iE}
Podgrupa
Vidjeli smo da u svakoj polugrupi eX; *) sa neutralnim elementom skup X*
jedinica, tj. invertibilnih demenata te polugrupe, ima osobinu (1.10).
!!!!B-.t';cij" 1.1. Ako neprazan podskup X' grupoida (X, *) ima osobinu
x, YE_X' =? x *yEX',
13
onda kaemo da je podskup X' zatvoren ili stabz'lan u odnosu na operaciju *.
U tom
*: X' X X'-.,..X
operacije * : X X X -.,.. X moemo shvatiti kao operaciju u X'. Kae se
da je ta operacija ,'nducirana u X' operacijom * iz X, a grupoid (X', *) zove
se podgrupoid grupo ida (X, *).
Podgrupoid moe biti polugrupa ili grupa. Tada se govori o potpolu-
grupi, odnosno o podgrupi grupoida.
Primjer 1.3. a) Za svaku polugrupu (X, *) sa neutralnim elementom e grupa jedinica
(X*, *) je podgrupa polugrupe eX, *). Specijalno je grupa permutacija (Sx, o) podgrupa
polugrupe transformacija (T x, o).
b) Polugrupa eN, +) je potpolugrupa grupe (Z, +), a ova opet podgrupa grupe (Q, +),
ali i grupe eR, +), odnosno eC, +).
c) (Z, .) je polugrupa sa elementom l, pa je, na osnovu primjera 1.2. d), (Z, .)
polugrupa sa elementom (1,1). Ako je X skup elemenata oblika (x, 2y), a Y
skup elemenata oblika (x, O) ex, y E Z), onada je (X, .) potpolugrupa polugrupe (Z', .),
a eY, .) potpolugrupa polugrupe eX, '). Polugrupa ex, .) nema elementa, a
polugrupa (Y, .) ima element 0,0). Ovo pokazuje da polugrupa moe da ima neu-
tralni element, a da ga neka njena potpolugrupa nema ili obrnuto, te da se moe desiti
da i polugrupa i neka njena potpolugrupa imaju neutralni element, ali da ta dva elementa
budu
Poslednji ne moe nastupiti kad se radi o potpolugrupama neke grupe. Tada vrijedi
Propozicija 1.2. Neka je (X', *) potpolugrupa grupe (X, *). Ako polugrupa
(X', *) ima neutralni element e', tada se on obavezno podudara sa neutralnim
elementom e grupe eX, *). Ako je element x polugrupe X' invertibilan u X',
tada se inverzni element x' elementa x u polugrupi X' podudara sa inverznim
elementom x-l elementa x u grupi X.
Dokaz. - U grupi X vrijedi e' * e' = e' = e' * e, pa zato mora biti e' = e.
Isto tako u grupi X imuno jednakost x' * x = e = X-l * x, pa je otuda
x' = X-l.
Na osnovu prethodne propozicije lako se dokazuje
Propozicija 1.3. Neprazan podskup X' grupe (X, *) je podgrupa te grupe,
ako i samo ako ispunjava uslove:
1) x, yEX' =? x *yEX
'
,
2) xEX' => x-IEX' .
Uslovi 1) i 2) skupa ekvivalentni su sa uslovom
3) x, yEX' =? X-l *y E X'.
Pri tome je sa X-l inverzni element elementa x u grupi X.
Dokaz. - a) Neka je X' potpolugrupa grupe X. Tada. je jasno da vrijedi 1).
No, prema prethodnoj propoziciji vrijedi sigurno i 2). Obrnuto, neka su
ispunjeni uslovi 1) i 2). Zbog uslova 1) X' je potpolugrupa grupe X. No,
X' je neprazan podskup grupe X, pa postoji XEX'. Na osnovu 1) i 2) odatle
slijedi x, x-lEX', tj. e = x-l *xEX' . Sada je jasno da je X' podgrupa
grupe X.
14
b) Dokaimo jo da su uslovi 1) i 2) skupa ekvivalentni sa uslovom 3). Ako
su' ispunjeni uslovi 1) i 2), tada vrijedi
x, Y.,cX' =} x-l, yEX' =} X-l *yEX',
tj. ispunjen je i uslov 3).
Obrnuto, ako je ispunjen uslov 3), tada su ispunjeni uslovi 1) i 2). Nai-
me, X' *- 0, pa postoji x E X'. No, tada na osnovu uslova 3) vrijedi
e = X-l * X E X', pa na osnovu toga iz 3) slijedi
xEX'=}x,
tj. vrijedi 2).
na osnovu 2) i 3) imamo
x, yEX' =} X-l, yEX' =? x *y = (x-1)-l *yEX',
pa vrijedi il).
Primijetimo da je provjeravanje uslova iz definicije grupe u mnogim
vimadosta neprijatno, pa kad je u pitanju i grupa. se to
odnosi na zakon asocijacije. Zato je od velike koristi, kada je to
da bi promatrani "kandidat" za grupu morao biti podgrupa neke grupe,
pa zatim provjeriti samo uslove prethodne propozicije.
Normalna podgrupa. Faktorska grupa
Svaka podgrupa Y neke grupe X u X izvjesnu relaciju ekvivalen-
cije. O tome govori propozicija.
Propozicija 1.4. Akoje (Y, *) podgrupa grupe (X, *), a relacija ft definisana
OfJako
(V x, Y E x) x ft Y x-l * yE Y,
tada je e relacija ekvivalencije na skupu X. Klase ekvivalencije
su oblika
[x]e = {x' E X I x ft x'}
[x]Q = x* Y = {x *y lyE Y}.
Ako sa X/Y = X/e faktorski skup, tj. skup svih klasa ekvivalenciie
[x]" = x * Y, tada vrijedi (LagraneOfJa teorema - Lagrange):
card (X) = card (X/ Y) . card (Y).
Dok (JZ. - 1) ft je relacije ekvivalencije na skupu X, jer
x (! x, zbog X-l * x = e E Y;
xey =} Ye x, jer x-l *yE Y =} y-l * X = (x-
l
*y)-IE Y;
xey iy(!z=}x(!z, jer x-I*Z=(x-l*y)*(y-I*Z)EY.
2) Ako je [x]e = {x' E X I xex'} , tada je [x]1! = x * Y, jer
x' E' [x]Q {:::? xQx' x-l * X' E Y x' E x * Y.
15
3) klase ekvivalencije su disjunktne, pa je unija
X= u x* Y
YEX/Y
disjunktna, tj. vrijedi
card (X) = E card ex * Y).
x ,.XEX/Y
preslikavanje
Y -l>- X * Y, Y 1-+ X * Y (y E y),
.ie bijektivno, tj.
card (x * Y) = card (Y) ( x E X),
card (X) = card (X/ Y) . card e Y).
dakle,
U faktorskom skupu X/e svih klasa ekvivalencije dosta je prirodno da se
definie operacija * na
[x]e * [Y]e = [x '* Y]e
tj. predstavnika klasa. No, ova definicija nije uvijek korektna, tj.
rezultat operacije sa klasama moe da zavisi od odabranih predstavnika u
tim klasama. Naime vrijedi teorema.
Teorema 1.1. Nekaje Y podgrupa grupe X, a e relacija ekvivalencije iz propo-
zicije 1.4. Da bi prethodna definicija operacije sa klasama bila korektna, potrebno
je i dovol.fno da podgrupa Y tma osobinu
x * Y = Y * x, tj . .rl * Y * x S Y (x E X).
U tom (X/e, *) je grupa, a [x]e * [Y]e = {x' * y' I x' E [xl
e
, y' E [Y]e}.
Dokaz. - 1) Neka je definicija operacije sa klasama korektl;la. To
ako je [x]e = [x']e' [Y]e = [y']e' tada je [x * Y]e = [x' * y']e' tj.
No,
X-l * x' = YI E Y, y-
l
* y' = Y2 E Y =>
=> (x *y)-l * (x' *y') = Ya E Y.
(x * y)-l * (x' * y') = (yI * X-l) * (x' * y') =
= (yI * YI * y) * (yI * y') = (yI * YI * y) * y2'
pa kako je Y2 E Y, mora bitiy-l * YI * yE Y. Ovo vrijedi za svako YI F Y i za
svako y E X. Prema tome,
yI * Y*ysY(yEX).
Odavde slijedi
pa vrijedi
(1.12)
x * Y = Y * x (x E X),
jer skupa sa y i element yI prolazi grupom X.
16
Iz (1.12) slijedi
[x*Y]Q =(x*y)* Y=x*(y* Y) =x*(Y*y) =
=x*(Y* = (x* Y)*(Y*y) = (x* Y)*(y* Y) =
= {x' * Y' I x' E [x]Q' Y' E [y],,}, jer Y * Y = Y.
2) Obrnuto, neka vrijedi (1.12). Tada je sigurno
(1.12')
Zato iz
slijedi
X-l * Y * Y (xE= X).
.rl * x' = Yl E Y, y-l * Y' = Y2 E Y
(x * y)-l * (x' * Y') = (y-
l
* Yl * y) * y2 E Y.
3) Ako je ispunjen uslov (1.12), tada, prema 2), (Xlfb *) predstavlja grupoid.
Ovaj grupoid je sigurno asocijativan, jer je sa predstavnicima aso-
cijativno. ovaj grupoid ima neutralni element [e]l." a svaka klasa [x]"
ima inverzni element [X-l] 1.'.
Napomenimo da se iz prethodnog dokaza vidi da su uslovi (1.12) i (1.12')
ekvivalentni i da zapravo u (1.12') vrijedi znak jednakosti.
podgrupe Y moe se definisati jo jedna relacija ekvivalencije (/ u
grupi X i to ovako:
x rl y x * y-l E Y, tj. y * x-lE Y;
klase ekvivalencije za ovu relaciju su oblika
[x],,, = Y * x (XEX),
pa se otuda vidi da se relacija e' podudara sa relacijom e ako i samo ako
podgrupa Y ispunjava gornje ekvivalentne uslove (1.12) i (1.12').
Sve ovo ovakve podgrupe interesantnima, pa zato za njih uvodimo slje-
. definiciju.
Definicija 1.8. Podgrupa Y grupe X koja zadovoljava uslov (1.1:z.), odnosn!)
ekvivalentni uslov (1.12') zove se normalna ili invarijantna podgrupa grupe X.
U tom grupa (XI Y, *) zove se Jaktorska ili grupa grupe X
po (normalnoj) podgrupi Y.
Primijetimo da je u Abelove grupe X svaka njena podgrupa Y auto-
matski nonnalna.
Homomorfizml grupa
Ako je Y nonnalna podgrupa grupe X, tada imamo prirodno preslikavanje
J: X---+XIY, J(x) = x * Y (XE X).
17
Za to preslikavanje vrijedi
(1.13)
prema samoj definiciji kompozicije u XI Y.
Definicija 1.9. Ako su X i X grupoidi operacije istim
znakom *), tada se preslikavanje j : X ---+ X zove homomorjizam grupoida X
u grupo id X ako ima osobinu (1.13). Bijektivni homomorfizam zove se izo-
morjizam. Homomorfizam, odnosno izomorfizam grupoida u sama sebe
zove se endomorjizam, odnosno automorjizam. Injektivni, odnosno sirjek-
tivni homomorfizam zove se monomorjizam, odnosno epimorjizam.
Primjer 1.4. a) Ako je Y normalna podgrupa grupe X, a X = XI Y fak-
torska grupa, tada je prirodno preslikavanje J: X -+ X, kako smo vidjeli, epimorfi-
zam. To je tzv. prirodni epimorJizam.
b) Ako je (Z, +) aditivna grupa cijelih brojeva, tada za zadani (invertibilni) element a
(polu)grupe X, kompoziciju multiplikativno, imamo preslikavanje
(
a' .. a (z faktora), za z > O
z -+ aZ = e, za z = O
a-l . .. a-l (- z faktora), za z < O
grupe Z u (polu) grupu X. Jednostavno se provjerava da je ovo preslikavanje homomorfizam.
Ovdje smo prvi put bez upotrebe zagrada napisali "proizvod" od vie nego dva faktora.
Pod tim se podrazumijeva element polugrupe X, koji se definie ovako:
Neka je X multiplikativni grupoid, a Xv Xa, , Xn zadan niz elemenata tog grupoida.
Tada je
(1.14) X,' Xa . Xn = X, za n = 1, X, Xa Xn = (X, Xa . Xn_l) Xn za n > 1.
Ako je grupoid X asocijativan, onda se indukcijom u odnosu na r jednostavno dokazuje
(1.15)
za r = 1, 2, ... , n - l.
Da bi relacija (1.15) vrijedila i za r = n, trebalo bi prvoj zagradi na desnoj strani relacije
(1.15), koja se svodi na proizvod praznog niza u r n pripisati neutralnog
elementa grupoida, kad ovaj postoji.
Ako se ne radi o komutativnom grupoidu, onda je poredak faktora u proizvodu X, . Xa
. . Xn bitan za n = 2. No, u komutativne polugrupe X moe se indukcijom u
odnosu na n uz upotrebu relacije (1.15) dokazati da taj poredak nije relevantan, tj. da za
svaku permutaciju 1'& E Sn vrijedi
(1.16) Xn (1) X" (21 . Xn (n) = Xl Xa . Xn.
Zanimljivo je da se bez oslanjanja na asocijativnost, na osnovu koje je dokazana
relacija (1.15), relacija (1.16) ne moe dokazati na osnovu komutativnosti.
n
Za proizvod Xl . Xa ... Xn i oznaku TI Xi. U aditivno kom-

pozicije imamo sumu
"
Xl + Xa + ... + Xn = L Xi

umjesto produkta.
18
Homomorfizam mnoge osobine originala prenosi na sliku. Tako vrijedi
Teorema 1.2. Neka je J: X-'?X homomorJizam (multiplikativnih) grupoida.
Tada je
, Im(f) = {f(x) I XEX}
podgrupoid grupoida X. Ukoliko je X Abelov grupoid, odnosno polugrupa,
tada je to i Im (f). Ako grupoid X ima neutralni element e, tada grupoid Im (f)
ima neutralni element J (e). Ako je element a polugrupe X invertibilan, tada je
i element J (a) polugrupe Im (f) invertibilan i vrijedi
(1.17) (f(a-l = J (a-l).
Dokaz. - 1) Im (f) i: 0, jer X i: 0, a osim toga
J (x), J (y) E Im (f) =? J (x) J (y) = J (xy) E Im (f),
jer x, y E X =? xy E X.
2) Ako je xy = yx (x, y X), tada
J (x) . J(y) J (xy) = J (yx) =/(y) . J (x)(x, yE X).
Ukoliko je (xy) z = x (yz) (x, y, z E X), tada
(f(x) .J(y J(z) = J (xy) 'J(z) = J xy) z) =
=J(x(yz =J(x) 'J(yz) =J(x) . (f(y) 'J(z
za svako x, y, z E X.
3) Ako je ex = xe = x (xE X), tada
J (e)' J (x) = J (ex) = J (x) = J (xe) = J (x) . J Ce) (xE,X).
Ukoliko je X polugrupa sa elementom e, tada iz
a-la = aa-
l
= e
slijedi
J (a-l) J (a) = f(a-Ia) = J Ce) = J (aa-l) = J (a) . f(a-l)
odakle se vidi da je i element J (a) polugrupe Im (j) sa elementom_
J (e) takoder invertibilan i da ima inverzni element (1.17).
Odavde neposredno
1.1. Ako je J: X -'? X homomorJizam grupoida, pa ako je X grupa,
tada je i Im (f) grupa ili, kratko, homomr>rJna slika grupe je grupa.
Normalne podgrupe u tijesnoj su vezi sa homomorfizmima grupa. One,
prema teoremi, do izomorfizma potpuno odreduju sve homomorfne
slike date grupe X.
Teorema 1.3. Neka je J: X -'? X homomorJizam grupoida. Ako je X grupa,
tada je jezgro homomorJizma J : X -'? X
Ker(f) = {xEX IJ(x) =J(e)}
19
normalna podgrupa grupe X. Osim toga postoji jedinstveni izomorJizam
g : XIKer (f)---;.. Im (f)
takav da za prirodni epimorJizam
h : X ---;.. X lKer (f)
vrijedt' J = g o h.
Dokaz. - 1) Ker (f) CF 0, jer e EKer (f). Dalje,
x, y EKer Cj) =';> J (xy) = J (x) . J(y) = J (e) . J (e) = J (ee) =
= J (e) =';> xy EKer (f).
x EKer (f) :::::} J (x-l) = (f (x))-l = U (e))-l = J(e) =';> X-l EKer (f).
Ker Cf) je podgrupa grupe X. No, ta podgrupa je normalna, jer
x E X, Y E Ker Cf) =';> J (x-Iyx) = U (X))-l J (y)J (x) =
= (f(X))-1 J (e) J (x) = J (x-lex) = J (e) =';>
=,;>x-IyxEKer U), tj. X-l Y = KerU)
2) Ako izomorfizam g: X lKer (f)---;.. ImU) koji ima osobinu J =g o h uopte
postoji, tada mora biti
g (x . Ker (f)) = g (h (x)) = J (x) (x E X),
pa g upravo tako i definisati.
Ta je definicija najprije korektna, jer ako je x . Ker cf) = y . Ker (f), tada je
x-ly E Ker (j), dakle
U (X))-l . J (y) = J (x-Iy) = J (e), tj. J (x) = J (y),
pa je
g (x' Ker (f)) = J (x) = J (y) =g (y . Ker (JJ).
Osim toga preslikavanje g: XIKer (f)---;.. X je izomorfizam. Naime,
g (x Ker (f) . y Ker (f)) = g (xy Ker (f)) = J (xy) = J (x) . J(y) =
= g (x Ker(f)) g(y Ker(f));
g (x Ker (f)) = g (y Ker (f)) J (x) = J(y) =';> J (x-Iy) =
= (f(X))-1 J(y) = J (e) =';> x-IyE Ker(j).::::} x Ker(f) = y Ker(j)
i
J (x) E Im (f) J (x) = g (x Im (f)) E Im (g).
Izomorfizam g ima osobinu J = g o h, jer
J (x) = g (x Ker (f)) = g (h (x)) = (g o h) ex) ex E X).
20
Relacija kongruencije
Vidjeli smo da u svakoj (multiplikativnoj) grupi X svaka normalna podgrupa
Y te grupe definie odr,edenu relaciju ekvivalencije za koju smo vidjeli da
ima osobinu .
(1.18) xex' i ye y' =:;, xye x' y'
za svako x, x', y, y' iz X. Ta osobina relacije e zapravo da mnoenje u
faktorskom skupu X/e definisano predstavnika bude korektno.
Definicija 1.10. Neka je X (multiplikativan) grupoid, a e relacija ekvivalencije
na X. Za tu relaciju kaemo da je saglasna (kompatibilna) sa operacijom u X
ili da je to relacija kongruencije u grupoidu X, ako za tu relaciju vrijedi (1.18).
Sve relacije kongruencije u grupi X definisane su na poznati po-
neke normalne podgrupe Y grupe X. Preciznije,
Propozicija 1.S. Ako je X (multiplikativna) grupa, a e relacija ekvivalencije
ua X, tada je e relacija kongruencije ako i samo ako je Y = [e]Q normalna
podgrupa grupe X, a
(1.19) ('rl x, y E X) x e y {:::} ,x-Iy E Y.
Dokaz. - Ako je Y normalna podgrupa grupe X, a relacija e definisana tako
da vrijedi (1.19), tada smo vidjeli da je e relacija ekvivalencije na X i da
za tu relaciju vrijedi (1.18), tj. da je to relacija kongruencije. Osim toga,
tada je Y = [e]o' jer x E Y ako i samo ako ,x-Ie = ,x-l E Y, tj. x E [e]e/'
Obrnuto, neka je e relacija kongruencije u grupi X. Stavimo Y = [eJe/' Tada
Y =#= f2f, jer e E Y. Osim toga
x, y E Y =:;, x e e, y e e =:;, xy e ee =:;, xy e e =:;, xy E Y,
x E Y =:;, x e e, x-Iex-l =:;, xx-Ieex-
l
=:;, eex-l =:;, x-l E Y,
tj. Y je podgrupa grupe X. Ta je podgrupa normalnay jer
....
x E X, yE Y =:;, x-lex-l, Yee,X(!x =:;, x-Iyxe ,x-lex =:;.
=:;, x-Iyxee =:;. x-Iyx E Y.

x e y =:;, X-l e x-l, x e y =:;, X-l X e ,x-l y =:;, X-l ye e =:;, X-l yE Y
i obrnuto
,x-ly E Y =:;, x-l y e e, x e x =:;, xx-
l
y e xe =:;, y e x =:;, x e y,
dakle vrijedi (1.19).
U grupoida X relacija kongruencije e ne moe se okarakterisati na
(recimo podesnog podgrupoida Y). Medutim,
i tada vrijedi tvrdnja analogna onoj iz teoreme 1.3. '
-.
21
Teorema 1.4. Neka je lj relacija kongruenczj'e u grupoidu X. Ako ufaktorskom
skupu X/e definiemo mnoenje klasa predstavnika, tj. ako stavimoIl
[x]e . [Y]e = [xY]e
za svako x, y E: X, tada je (X/e, .) grupoid, a prirodno preslikavanje
fe : X -+ X/e, fe (x) = [x]e (x E X)
predstavlja epimorfizam.
Obrnuto, ako je f : X -+ X homomorfizam grupoida, a relacija e u X defini-
sana ovako
(V x, yEX)xey 8f(x) =f(y),
tada je e relacija kongruencije u grupoidu X i postoji jedinstveni izomorfizam
g : X/e-+ Im (f)
za koji je f = g o fe.
Dokaz. - l) Neka je e relacija kongruencije u grupoidu X, a X/e faktorski
skup. Tada je mnoenje u X/e korektno definisano predstavnika.
Stvarno, ako je
tada je
xe x', yey', dakle xyex'y',
pa prema tome
[xY]e = [x'y']e
(X/e, .) je grupoid.
Osim toga prirodno preslikavanje fe : X -+ X/e je epimorfizam grupoida.
To je preslikavanje, naime, sirjektivno, a osim toga
(V x, yE X)fe (xy) = [xY]e = [x]e . [Y]e = fe (x) . fe (y).
2) Neka je f: X -+ X homomorfizam grupoida, a .t:elacija e u X definisana
f kao u teoremi. Tada je, e relacija ekvivalencije. Osim
toga
xe x', yey' =;,f(xy) =f(x) f(y) =f(x') f(y') =
= f(x' y') =;, xy e x' y',
tj. e je relacija kongruencije u grupoidu X. Zato prema l) moemo formirati
grupoid X/e i promatrati prirodni epimorfizam fe : X -+ X/e. Ako postoji
izomorfizam grupoida g: X/e-+ Im (f) sa osobinom f =gofe' tada mora biti
g ([x]e) = g (fe (x)) = (g o fe) (x) = f (x) (x E X).
l Primijetimo da vrijedi
[xJ
e
[yJ
e
= [xyJ
e
J {x'y' I x' E [xJ
e
, y' E [yJ
e
}
i da u optem kad X nije grupa, ne moemo znak J zamijeniti znakom jed-
nakosti. -
22
Odatle vidinio da je izomorfizam g: Xff!-'Io- Im (f) koji ima osobinu f == g o h.
ako uopte postoji, jedinstven i zadan
g ([xJ
Q
) = f (x) (x E X).
Zato ga upravo tako i definisati. Pokazuje se jednostavno da je ova
definicija korektna, da je g: X/e -'lo- Im (f) izomorfizam grupoida i da je
f = g oJQ'
Definicija 1.11. Neka je e relacija kongruencije u grupoidu X. Tada se gru-
poid X/e u kome je mnoenje definisano predstavnika klasa zove
Jaktorski grupoid grupoida X u odnosu na relaciju kongruencije (J. Epimor-
fizam Jr! : X X/e zove se prirodni epimorJizam.
grupe. Red elementa, red i indeks podgrupe.
Ako je a (invertibilni) element neke multiplikativne (polu) grupe X sa jedi-
elementom e, vidjeli smo da je
J: Z->X, J(z) = a' (ZE Z)
homomorfizam aditivne grupe cijelih brojeva u multiplikativnu (polu) grupu
X. Zato je
Im (f) = { ... , a-
2
, a-l, aO = e, a, a
2
, }
podgrupa (polu) grupe X. To je, najmanja podgrupa (polu) grupe
X koja sadri element a, dakle je to presjek svih podgrupa (polu)grupe X
koje sadre zadani (invertibilni) element a. Bez pretpostavke o invertibilnosti
elementa a, koja je automatski ispunjena ako je X grupa, ne znamo ima li
uopte podgrupa polugrupe X koje sadre zadani element a, pa ni o najmanjoj
takvoj podgrupi ne moe biti
U da je X grupa, za svaki podskup A grupe X postoje (normalne)
podgrupe grupe X koje sadre dati podskup A. Takva je, na primjer, sama
grupa X. Presjek svih ovih (normalnih) podgrupa je najmanja (normalna)
podgrupa grupe X koja sadri zadani skup A.
Definicija 1.12. Neka je A podskup grupe X. Za najmanju (normalnu)
podgrupu grupe X koja sadri A kae se da je to (normalna) podgrupa gene-
risana skupom A. Za (normalnu) podgrupu generisanu skupom
A ::od {a} je naziv (normalna) podgrupa generisana ele;-
mentom a.
Ako je podgrupa Y grupe X generisana skupom A, onda se kae da je A
generator podgrupe Y i pie se Y = [AJ. Za podgrupu grupe X
generisanu elementom a imamo, u skladu sa tim, oznaku [a]. Primijetimo
da A moe biti i prazan. Tada je, naravno [AJ trivijalna podgrupa {e}.
Ukoliko je A:f= 0, onda se elementi podgrupe [AJ mogu jednostavno prikazati
elemenata skupa A,'
Teorema 1.5. Neka je A neprazan podskup (multiplikativne) grupe X.
1) Podgrupa [A] grupe X generisana skupom A sastoji se upravo od svih ele-
menata oblika
al . a
2
all (a, E A lj A-l, n E N).
23
2) Normalna podgrupa Y grupe X generisana skupom A je zapravo podgrupa
grupe X generisana skupom
B = {x-Iax I XEX, aEA}.
Dokaz. - l) Jasno je dl podgrupa [A] grupe X generis ana skupom A sadri
sve elemente oblika al' a2 ... an (aj E A U A-l, n E N). sa V
skup svih elemenata toga oblika. Tada, vrijedi V <:;;; [A]. Ako dokaemo
da je V podgrupa grupe X, tada zbog toga to V sadri A,
vrijediti [A] V, jer je [A] najmanja podgrupa grupe X koja sadri skup A.
Dokaimo, dakle, da je V podgrupa grupe X. Zbog A V sigurno V =I=- 0.
Osim toga iz
slijedi
(alaZ' ... am)-l (b
l
b
2
.... b,.) = a;;;l .... a2"l ailblb2 ... b,. E V,
jer ai E A U A-l, b
j
CC A lj A-l, dakle ajI, b, E A U A-l.
V je stvarno podgrupa grupe X.
2) Kako je Y normalna podgrupa grupe X generisana skupom A, sigurno
B Y, pa je zbog toga [B] Y, jer je [B] najmanja podgrupa grupe
X koja sadri skup B. Ako dokaemo da je podgrupa [B] normalna, onda
zbog A B, vrijediti Y [B], jer je Y najmanja normalna podgrupa grupe
X koja sadri A.
Ostalo je, dakle, da dokaemo da je podgrupa [B] grupe X normalna. Za
proizvoljan element x iz X i proizvoljan element y iz [B], prema l), imamo
x-Iyx = X-l (b
l
b
2
b,.) x = x-lb lX . x-
I
b
2
x ... x-Ib,.x =
= x-Ixilalxlx ... x-Ix;;lanxnx = (XIX)-1 al (XIX) ... (xnx)-la,. .
. (Xnx) = ... E [B],
jer XiX EX, pa je
odnosno
b; = (XjX)-1 aj (xjx) = ((xjx)-lajl (Xjx))-l E B-l,
ako je aj E A-l, tj. aJI E A.
Propozicija 1.6. Za podgrupu [a] generisanu elementom a vrijedi
[a] = { ... , a-
2
, a-l, a
O
= e, a, a
2
, . }.
Grupa [a] je ako i samo ako postoji prirodan broj m za koji vrijedi
am = e. U tom
n = card ([a]) = min {m E N I am = e}
i vrijedi
[a] = {aO = e, a, a
2
, , an-l}.
24
Dokaz. - 1) Ako je A = {a}, tada se svaki proizvod. oblika
... aTr:(a,EAUA-I, kEN)
moe napisati u a" (ZE Z), jer a, = a ili a, = a-l. Zato prva tvrdnja
slijedi neposredno iz prethodne teoreme. Uostalom, smo ranije konsta-
tovali da je
Im (J) = { ... ,a-
2
, a-l, aO = e, a, a
2
, }
najmanja podgrupa X koja sadri element a, pri je
j: Z-+X, j (z) = a(zEZ).
2) Neka je grupa [al Tada medu elementima
... , a-
2
; a-l, a
Q
= e, a, a
2
, .
mora biti jednakih. Ako je a' = ai za neki par cijelih brojeva i,
j, pri je i > j, tada vrijedi
aH = ai . (ai)-l = e, i - j E N,
tj. skup {m E N I am = e} nije prazan. Taj skup zato ima najmanji
ga sa n.
Tvrdimo najprije da su elementi aO = e, a, ... , a
n
-
l
grupe [al
bi vrijedilo
aT = cf, O < r < s < n
bar za jedan par r, s, pa bismo imali
a-
r
= e, O <s - r < n,
a to se protivi izboru broja n.
Sad jo samo treba dokazati da za svako z iz Z postoji r iz Z tako da vrijedi
a" = aT, O r < n. Stvarno, za svako z iz Z postoje r i q iz Z takvi da vri-
jeflj
z = qn + r, O r < n,
pa je zato
ako je grupa [al tada je n = card ([a]) najmanji prirodan broj
za koji vrijedi a" = e i obrnuto. Osim toga, tada je
[
l
{
O 2 "-l}
a = a = e, a, a , ... , a .
Definicija 1.13. Neka je X (multiplikativna) grupa. Za element a jz X kae se
da ima red ako je podgrupa [al U tom
broj n = card ([a]), tj. najmanji prirodan broj n za koji vrijedi a" = e, zove se
red elementa a i se sa ord (a). U protivnom kae se da element
a iz X ima red.
25
Prema prethodnom dokazu za svako z E Z postoje q, r E Z za koje vrijedi
pa je
z = qn + r, O r < n = ord (a),
aZ = e 0 n I z (tj. r = O)
u da a E X ima red n ord (a).
Definicija 1.14. Ako je Y podgrupa grupe X, tada se card (Y) zove red,
a card (XI Y) indeks podgrupe Y (u odnosu na X).
Red podgrupe Y se sa (Y : e), a njen indeks sa (X: V).
Prema Lagranevoj teoremi vrijedi
(X: e) = (X: Y) . (Y : e)
za svaku podgrupu Y grupe X. U grupe X svi kardinalni
brojevi u prethodnoj jednakosti su prirodni brojevi, pa tada red (Y : e) i
indeks (X : Y) podgrupe Y dijele red eX : e) grupe X. Specijalno, u
grupe X, svako x E X ima red
ord (x) = ([x] : e)
i ord (x) dijeli red (X : e) grupe X, dakle
x(X:e) = e(xEX).
Za svaki faktor m reda n = eX : e) grupe X ne mora postojati pod-
grupa Y grupe X reda (Y : e) = m, pa pogotovu ni element x grupe X koji
ima ord ex) = m. za svaki prosti faktor p broja n i za svaki pri-
rodan broj v takav da dijeli n, postoji podgrupa Y grupe x koja ima red
(Y : e) = p". (v. teoremu 1.11). No, podgrupa Y u v > l ne mora
biti pa u ovom ne mora postojati element x grupe X koji
ima ord (x) = p". za v = l podgrupa Y je obavezno pa
svaki njen generatorni elemenL x ima ord (x) = p. Drugim za svaki
prosti faktor p reda n = (X : e) grupe X postoji element x grupe
Xkoji ima ord (x) = p. To je tzv. Koijeva (Cauchy) teorema (v. teoremu 1.9).
Za grupu X jednostavno se mogu opisati sve njene pod-
grupe:
Propozicija 1.7. Svaka podgrupa Y grupe X je i sama Za svaki
faktor m reda n = (X: e) grupe X postoji jedna podgrupa
Y reda (Y : e) = m.
Dokaz. - l) Neka je X grupa generisana elementom a, a Y bilo
koja podgrupa grupe X. Ako je Y = {e}, onda je Y podgrupa gene-
risana elementom aD = e. Neka je zato Y =F {e}. Tada postoji cio broj z =F O
za koji vrijedi aZ E Y. No, tada imamo i a-Z = (a
Z
)-l E Y. Prema tome, postoji
prirodan broj s za koji vrijedi a
B
E Y. Ako je s najmanji takav prirodan broj,
tvrdimo da je Y = [aB]. Sigurno Yd [aB], jer a
B
E Y. Treba dokazati obrnutu
inkluziju.
Uzmimo proizvoljno aZ E Y. Tada postoje brojevi q. r E Z za koje vrijedi
z = qs + r, O r < s,
tj.
aZ = (a
8
)q ar, O r < s.
26
Odatle slijedi
ar = a" . (a")-q E Y, O r < s,
dakle, na osnovu izbora broja s, r = O, tj. a" = (a")1l E [a"]. Prema tome,
Y [a"], pa, dakle, ''Y = [a'].
2) Neka je sada X grupa generisana elementom a i neka je
n = (X : e). Tada za svaku podgrupu Y grupe X, prema Lagranevoj teo-
remi, mora m = (Y : e) biti faktor broja n = (X : e). Obrnuto, neka je m
bilo koji faktor broja n, tj. neka je n = m . s. Tada podgr:upa Y = [a"] ima
red (Y : e) = m, jer ord (a") = m. Naime, (a')'" = an = e, (a')"" = a""" e,
za O < m' < m, zato to je O < srn' < sm = n. Ovo je jedina podgrupa Y
grupe X koja ima red m. Naime; ako je Y' bilo koja podgrupa grupe X reda
(Y' : e) = m, tada je, prema 1), Y' = [a"'], pri je sada s' najmanji
prirodan broj za koji je a"' E Y'. Kako je an = e E Y', mora s' biti faktor broja
n, tj. vrijedi n = s' . m'. Odatle, prema prethodnom dijelu ovog dokaza slijedi
m' = (Y' : e) = m, dakle i s' = s, a time i Y' = Y.
Djelovanje grupe na nekom skupu
Za svaki element a (multiplikativne) grupe G je preslikavanje
(1.19) ot : G G, ex(x) = ax (xE G).
To preslikavanje je permutacija skupa Gj jer ot (x) = ot(y) => ax = ay => X=
= y, a, osim toga, zasvakoy E G imamo element x = a-1y iz Gsaex (x) = y.
Tako je svakom elementu a iz G pridruena permutacija ex iz So. Ovo pri-
druivanje je monomorfizam grupa. Naime, ako a ex, b {J, tada ab
ot{J, jer
(ot . (J) (x) =01: ((J(x' =tJ(bx) = (ah) x (xE G),
a, osim toga, ot = {J => ax = bx (xE G) => a == b.
Tako smo dokazali poznatu Kejlij8fJU teoremu (Cayley):
Teorema 1.6. Svaka grupa G izomorjna je sa nekom grupom (ne obavezno
svih) permutacija skupa G.
Ima puno prirodnih situacija gdje"'se neka (multiplikativna) grupa G pojav-
ljuje kaogrupa permutacija nekog nepraznog skupa X ili se moe homomorfno
preslikati u grupu permutacija S}C. ".
Definicija 1.15. Neka je G (multipJikativna) grupa, a X neprazan skup.
da grupa G djeluje ili operira na skupu X ako postoji homomorfi-
zam grupa:
(1.20)
U tom umjesto ot(x) (x E X) piiemo a(x) ili samo ax, ako ne po-
stoji da se djelovanje elementa a iz G na element x iz X zamijeni
mnoenjem u G ukoliko je X = G.
Primjer 1.5. a) Ako je G (multiplikativna) grupa. a X = G. tada grupa G djeluje na X po-
sredstvom monomorfizma grupa (1.20). pri je permutacija relacijom (1.19).
Permutacija skupa X = G zadana na taj zove se lijeva translacija grupe G
elementa a. kratko da grupa G djeluje na X = G posredstvom lijevih transla-
cija.
27
Mi u grupi G moemo posmatrati i desne translacije:
(1.19')
IX : G G, IX (x) = xa (x E G).
preslikavanje a f-+ IX grupe G u grupu SG nije homomorfizam. antihomo-
mor/izam grupa. jer ah f-+ {J IX. umjesto ah f-+ IX (J.
b) Neka je opet G (multiplikativna) grupa. a X = G. Za svako aE G definisan je auto-
morfizam:
(1.21)
IX : G --+ G. cc (x) = axa-
l
(xE G)
grupe G. koji se zove unutranji automor/izam te grupe. Osim toga. preslikavanje sva-
kom a E G pridruuje unutranji automorfizam cc zadan relacijom (1.21) predstavlja homo-
morfizam grupe G u grupu Aut (G) <; SG (v. zadatak 1.4). To grupa G djeluje na
X = G preko unutranjih automor/izama.
Jezgro homo
l11
orfizma G --+ Aut (G) koji svakom aEG pridruuje unutranji automorfi-
zam (1.21) je normalna podgrupa
Z(G) = {a E G: ('tj x E G) ax = xa}
grupe G. tzv. centar grupe G.
Slika toga homomorfizma je podgrupa
In (G) = {cc EAut (G) : (3 a EG) ('v x EG) cc(x) = axa-
l
}
grupe Aut (G). tzv. grupa unutralljih automor/izama grupe G. Lako se provjerava da za
svaki automorfizam 'p i unutranji automorfizam (1.21) grupe G vrijedi
('I' cc . '1'-1) (x) = 'I'(a) . x . ('P (a-l (x E G).
odakle se vidi da je In(G) zapravo normalna podgrupa grupe Aut(G).
e) Neka je G multiplikativna grupa. a X skup svih podgrupa grupe G. Tada za svako
a E G imamo preslikavanje
(1.22) cc : X X. cc(H) = aHa-
l
(H EX).
koje zapravo predstavlja permutaciju skupa X. Osim toga. preslikavanje koje elementu
a grupe G pridruuje permutaciju (1.22) iz Sx je homomorfizam grupe G u grupu Sx.
Na taj grupa G djeluje na skupu X svih podgrupa H grupe G preko unutranjih automor-
/izama.
Umjesto skupa X svih podgrupa. moemo promatrati i skup X svih podgrupa grupe G
reda m (koji ne mora biti prirodan broj). jer podgrupa H ima isti
red kao i podgrupa aHa-l.
Ako grupa G djeluje na nekom skupu X, onda je time u skupu X zadana
relacija ekvivalencije (b dakle, i razbijanje skupa X na klase ekvi-
valencije u odnosu na tu relaciju.
Teorema 1.7. Neka (multiplikativna) grupa G djeluje na nekom skupu X.
Tada je u skupu X zadana relacija ekvivalencije (! O'lJako:
(1.23)
(x,yEX).
Za svako x E X skup
(1.24) G" = {aEG: a(x) = x}
je podgrupa grupe G i vrijedi
(1.25) card [xl, == (G : G
z
) (xE G).
28
Ako je R potpun skup predstavnika skupa X I e, tj. podskup skupa X koji iz wake
klase [x]" E X/e sadri po jedan element, tada
(1.26)
cal'd (X) = card (Rl) + L (G: G.,),
xER,R.
pri je Rl skup predstavnika klasa iz X/e
Dekaz. 1) Jednostavno se provjerava da je e relacija ekvivalencije
X. Naime, x f! x, jer x = e(x); ako x e y, tj.y = a(x) , tada x = a-l(y) , tJ .. y e x;
ako x e y iy e z, tj. ako y = a(x), z = b (y), tada z = (ba) (x), tJ. x e z.
2) G., je podgrupa grupe G, jer eE G." pa G., :F 0, a, osim ako a,
bE G." tj. a(x) = x, b(x) = x, tada (ab) (x) = a (b(x = a(x) = x l a-l (x) =
= x, tj. abEG., i a-lEG .
3) Po definiciji relacije e, [x], = {a(x) : aE G}. Osim toga,
a(x) = b{x) (a-lb) (x) = x a-lb E G., aG" = bG.,.
Otuda je jasno da vrijedi (1.25).
4) Ako je R potpun sistem predstavnika skupa X/e, onda je
X = RIU U [x]"
XER,R.
i ova unija je dislunktna, jer klase ekvivalencije nemaju
elemenata. Zato odatle na osnovu (1.25) slijedi (1.26).
Definicija 1.16. Neka (multiplikativna) grupa G djeluje na skupu X. Tada
se, za relaciju (1.23), klasa ekvivalencije
(1.27)
[x}" = {a(x) : aE G}
zove orbita, a grupa (1.24) grupaznercije ili stabilizator elementa xE X, dok
se jednakost (1.26) zove jednakost klasa relacije f!.
Ako je X = [x]g, tj. ako (Vx,y E X) (3a E G) y = a(x), tada se kae da G
djeluje tranzitivno na X.
Primjer l a) Neka je G (multiplikativmi) grupa. a X = G. Za djelovanje grupe G na
X preko lijevih translacija (Primjer 1.5. a) vrijedi G., = {e} i [xl, = X.
b) Ako je G (multiplikativna) grupa. a X = G. onda se. za djelovanje grupe G na X preko
unutranjih automorfizama. relacija e iz (1.23) zove relacija konjugovanosti u grupi G.
U tom grupa G., je zapravo podgrupa
N., = Zs = {a E G : ax = xa}
p-upe G i zove se centra,lizator x u grupi G. Osim toga. sada je R, = Z(G). pa
Jednakost klua sada pnma oblik
(G : e) = (Z(G) : e) + L (G : N.,).
XER'Z(G)
(1.28)
To je jednakost klasa konjugovanosti u grupi G.
su G iX zadani kao u primjeru 1.5. c). Za podgrupu H E X grupe G. grupa
inerCije G
H
Je zapravo podgrupa
NH = {aEG:aH=Ha}
29
grupe G, koja se zove normalizator podgrupe H u grupi G. Odmah se vidi da NH J H,
jer za a EH vrijedi aH = Ha =H. Za podgrupe grupe G iz klase [H], kae se da su kon-
jugovane sa podgrupom H te grupe. Kako je klasa [HjQ ako i samo ako je H
normalna podgrupa grupe G, u ovom je Rl skup svih normalnih podgrupa grupe
G, a relacija (1.26) izgleda ovako:
card (X) = card (Rl) + 2: (G : NH )
HER,R,
grupe. Koijeva teorema
Ako je G grupa rtda n = (G : e), onda za svako x E G vrijedi xn = e.
No, prirodan broj m za koji vrijedi xm = e za svaki element x (multiplikativne)
grupe G moe postojati i kad grupa G nije
Definicija 1.17. Neka je G (multiplikativna) grupa. Ako svaki element xE G
ima red, onda se za grupu G kae da je grupa. Ako postoji
prirodan broj m takav da vrijPrii xm = e (x E G), onda se kae da grupa G
ima period i tada se najmanji prirodan broj m za koji vrijedi xm =
= e (x E G) zove period grupe G. Ako grupa G nema period, onda
se kae da ona ima period O (ili oo).
Ako je G (multiplikativna) grupa reda n = (G : e), onda ona sigurno
ima period m i pri tome vrijedi m I n. Ovdje dokazati da u tom
za neki prirodan broj k vrijedi n I mk. No, najprije za
grupe dokazati teoremu koja se odnosi na centar.
Teorema 1.S. Neka je G (multiplikativna) grupa reda n = (G : e) >
> l. Tada za svaki prosti faktor p broja n vrzjedi
p I (Z(G) : e) ili (3 xE G"'Z(G)) p,( (G : N
x
).
Specijalno, ako je n = pk, tada
p I (Z(G) : e), tj. (Z(G) : e) = pi (za nekoj, l .::E; j .::E; k).
Dokaz. Iz jednakosti klasa konjugovanosti (primjer 1.6.b), zbog p I (G : e),
slijedi p I (Z(G) : e) ukoliko p I (G : N
x
) za svako xE R"'Z(G), pa vrijedi
prva tvrdnja teoreme.
U specijalnom n = pk, tvrdnja je jasna ukoliko je Z(G) = G, tj. uko-
liko je grupa G Abelova. R '" Z(G) =f. 0, i za xE R '" Z (G) imamo
N. =f. G, dakle p I (G : N
x
), pa otuda opet p I (Z(G) : e).
Dokaimo sada tzv. Koijevu teoremu o grupama.
Teorema 1.9. Neka je G (multiplikativna) grupa reda n = (G: e
> l. Tada za svaki prosti faktor p broja II postoji element x E G koji ima red
ord(x) = p.
Dokaz. 1) Neka je najprije G Abelova grupa. Tada ona uz pretpostavke teo-
reme ima generator {al" .. , ar}, pri svako aj ima
red ord (a,), l .::E; ord (aj) n. Zato se svako a E G moe prikazati u obliku
a = . .. a;r (O n, < ord (a,); i = 1,2, ... , r).
Takav prikaz ne mora biti jedinstven. Neka je tea) broj ovakvih prikaza ele-
menta aE G. da je tea) = tee) (aE G). Stvarno, ako je
e = ... a:."r (O m, < ord (a,); i = 1,2, ... , r)
30
bilo koji prikaz elementa e, onda iz njega i iz gornjeg prikaza elementa a do-
bijamo prikaz
a = a e = .. a:,+m,
,
elementa a. Kako pri ... tome eksponente potencije sa bazom a, moemo za-
mijeniti ostatkom kod diobe brojem ord (a,), moemo smatrati da je
O n, + mc < ord (a,) (i = 1,2, ... , r).
No, i svaki drugi prikaz
ii = .. (O n: < ord (a,); i = 1,2, ... r)
moe se dobiti iz nekog fiksnog prikaza elementa a i prikaza
elementa e. Naime,
= n, + (n; - ne) (i = 1,2, ... , rl,
pri n; - n, i ne + (n; - n,) treba zamijeniti ostatkom kod diobe
brojem ord (a,). Prema tome, tea) = tee).
Tako vidimo da se ord (at) ... ord (a,) proizvoda oblika
... (O ne < ord (a,); i = 1,2, ... , r)
po tee) puta pojavljuje svaki element grupe G. To
(G : e) = ord (al) ... ord (a,) .
tee)
Zato za svaki prosti faktor p broja n = (G : e) postoJi i (l i za koje
p I ord(a,). No, tada za x = ard(lII>/JtE G vrijedi ord(x)= p. Time je teore-
ma dokazana za Abelove grupe G.
2) Neka je sada G proizvoljna grupa reda n = p . n'. Tvrdnju dokazati
indukcijom u odnosu na n'. Ona je sigurno za n' = 1. Tada je, naime,
G grupa redit p. Pretpostavimo da je n' > 1 i da je tvrdnja za
sve grupe reda p . n" l sa n" < n'.
Prema teoremi 1.8, p I (Z(G) : e) ili postoji yE G"-.Z(G) sa p -t (G : Nil)'
U 'Prvom postoji xE Z(G), a u drugom xE Nil sa ord(x) = p, jer
je Z(G) Abelova grupa, odnosno Nil grupa reda (N" : e) = p . n" za neko
n" < n'. -.
Time je teorema dokazana.
Sad moemo dokazati najavljenu teoremu o periodu grupe G.
Teorema 1.10. Neka je G grupa reda n = (G : e). Tada grupa G
ima period m i vrijedi m I n. Osim toga, za neki prirodan broj k vrijedI
nim".
Dokaz. Prva tVrdnja teoreme je jasna i ranije smo konstatovati
koju ona Dokaimo drugu tvrdnju. Ona je jasna za n = 1, jer (je tada
m = .1 i) moemo uzeti k = 1. Pretpostavimo zato da je n > 1. Tada, prema
prethodnoj teoremi, za svaki prosti faktor p broja n postoji element xE G, koji
ima red p, pa otuda p I m. Ako sada uzmemo k = max n" pri je n =
i
31
= ... p;'8 razlaganje broja n na proste faktore, onda vrijedi-
ti n I mk, jer zbog m I n i Pl I m ci = 1,2, ... s) vrijedi m = p'{'l ... P';",
l -< ml' i = 1,2, ... , s.
Primijetimo, da se, za Abelovu grupu G, druga tvrdnja teoreme, koju smo
ovdje dokazali na osnovu Koijeve teoreme, moe dokazati i na drugi
te da se onda iz nje moe dobiti Koijeva teorema (v. zadatak 1.8).
Si10vljeve p-podgrupe
Definicija 1.18. Ako je G (multiplikativna) grupa, a P neki prost broj, onda
se kae da je G p-grupa ukoliko svako xE G ima red ord(x) = pV(x),
pri je 11 (x) nenegativan cio broj.
Ako je G (multiplikativna) grupa reda n = (G : e) > l, onda je
G p-grupa ako i samo ako je n = pk za neki prirodan broj k. Naime, ako je
G p-grupa, onda, na osnovu Koijeve teoreme, ni za jedan prost broj q #- P
ne moe vrijediti q I n, pa mon' biti n = pk za neki prirodan broj k. Obrnuto,
ako je n = pk za neki prirodan broj k, onda svako x E G ima red
ord(x) i ord(x) I pk, pa mora biti ord(x) = pV(x) za neki cio broj 11 (x), 0-<
-< 11 (x) -< k.
Ako je G (multiplikativna) grupa reda n = (G : e) > 1, tada, za
svaki prosti faktor P broja n, prema Koijevoj teoremi postoji p-podgrupa reda
p grupe G. Ako je k viestrukost prostog broja P kao faktora od n, tj. ako je
n = pk . n' i p,r n', tada svaka p-podgrupa grupe G mora da ima red pi za
neki cio 'broj j, O -< j -< k. teorema kae da postoji p-podgrupa
H, grupe G reda (Hi: e) = pi (j = l, 2, ... , k).
Teorema 1.11. Neka je G (multiplikativna) grupa reda n = (G :e l.
Tada za svaki prosti faktor p broja n postoji bar jedan lanac Hl H2 ...
Hk p-podgrupa H
j
grupe G reda (H
j
: e) = p' (j = 1,2, ... , k), pri
je k viestrukost broja p kao faktora broja n.
Dokaz. Tvrdnju teoreme indukcijom u odnosu na n' = n/p.
Za n' = l, k = l i tvrdnja je sigurno Pretpostavimo da je n' > l i
da je tvrdnja za sve prirodne brojeve m = p . m', m' < n'.
su samo ova dva p I (Z( G) : e) i p,r e Z( G) : e). U prvom
na osnovu Koijeve teoreme, postoji p-podgrupa Hl grupe Ze G) reda (Hl : e) =
= p. Ukoliko k > l, imamo grupu G/H
I
(Hl je normalna podgrupa grupe G,
jer Hl Z(G reda m = n/p = pm', m' < n', pa kako je p faktor broja m
viestrukosti k-l, postoje po pretpostavci indukcije p-podgrupe H2 H3
e ... e Hk grupe GIHI reda pH (j = 2,3, ... k). No, H, = Hi/Hl za neku
podgrupu Hi d Hl grupe G reda (H, : e) = (H
j
: Hl) . (Hl: e) = pi-l. P =
= pi (j = 2,3, ... , k). Na taj imamo niz Hl e H2 ... Hk p-
-podgrupa H, grupe G reda (H, : e) = p' (j = 1,2, ... , k). U drugom
na osnovu teoreme 1.8, postoji prava podgrupa N
x
grupe G, red m =
= (Nz: e), zbog p,r (G : N
x
), mora biti djeljiv brojem p i ovaj ima istu vie-
strukost k kao faktor broja m. Kako je m < n, na osnovu pretpostavke indu-
kcije postoji niz Hl H2 ... Hk p-podgrupa H, grupe N
x
, dakle, i
grupe G, reda (H, : e) = p' (j = 1,2, ... , n). Time je teorema dokazana.
Prema upravo dokazanoj teoremi, postoji specijalno p-podgrupa P
(multiplikativne) grupe G reda CP : e) = pk, pri je p prosti faktor broja
n = CG : e) viestrukosti k.
32
Definicija 1.19. Neka je G (mu1tiplikativna) grupa reda n =
= (G : e) > L a p prosti faktor broja n viiestrukosti k. Tada se ppodgrupa
p grupe G reda (P : e) = pl< zove SilOfJ/je'Oa p-podgrupa (Sylow) grupe G.
U optem (multiplikativna) grupa G moe da" ima vie
Silovljevih p-podgrupa: Prema tzv. prvoj Si/OfJlj'e'Ooj teoremi, njihov broj je
pl + I za neki nenegativan cio broj l.
Teorema 1.12. Neka je G (muItiplikati'Vna) grupa reda n = (G:e
> l, a p prosti faktor broja n (viestrukosti k). Tada postoji pl + l Silovlje'Oih
p-podgrupa grupe G. pri tome je l neki nenegativan cio broj.
Dokaz. Prema prethodnoj teoremi skup X svih Silovljevih p-podgrupa grupe
G nije prazan. Grupa G djeluje na X preko unutrainjih automorfizama
(Primjer I.S.e). jednu Silovljevu p-podgrupu P i sa [P]G
orbitu podgrupe P u odnosu na G. Ona ima upravo (G : Gp ) elemenata.
Ako je H bilo koja p-podgrupa grupe G, onda H preko unutranjih automor-
fizama djeluje na [Pleo Za svako Q E [P]G orbitu podgrupe Q u
odnosu na H sa Ona lima (H : Ho) elemenata.
Kako Gp ;;2 P, daklep,t (G : Gp ), a (H: Ho) je neka potencija broja p, mora za
neko Q E [P]Q vrijediti CH : Ho) = l, jer bi se orbita [P]Q raspadala na
nekoliko orbita u odnosu na H za svaku .cid kojih je broj elemenata djeljiv sa
p, pa bi i broj elemenata orbite [P]Q bio djeljiv brojem p, a vidjeli smo da
nije.
No, (H : Ho) = I da je HQ = QH, pa je HQ podgrupa grupe G (v
zadatak 1.3), dakle HQ = Q, jer HQ ;;2 Q, a, osim toga, (HQ: e) =
= (H : e) . (Q : e) (v. zadatak 1.3), tj. HQ je p-podgrupa. Iz HQ = Q slijedi
(H n Q : e)
Q.
Ako je, specijalno, H Silovljeva p-PQdgrupa lrupcG, opda je zapravo H. a:::
= Q E {P]Q, ito da !lU svake dvije Silovljeve p-podgrupe H i P grupe G
konjugovane.
Kad je H Silovljeva p-podgrupa grupe G, onda se samo jedna [Q]H
(Q E [P]Q) sastoji od samo jednog elementa; naime, samo orbita [H]H'
Ostale orbite [Q]H CQe [P]Q' Q :F H) imaju broj elemenata koji \je djeljiv
brojem p, pa otuda [P]Q ima pl + l elemenata, gdje je l neki nenegativan
cio broj. orbita [PJQ sadri sve Silovljeve p-podgrupe grupe G,
pa je pl + r zapravo broj svih Silovljevih p-podgrupa grupe G.
Time je dokazana ne samo prva i tzv. druga SilOfJlje'Oa teorema.
-.
Teorema 1.13. Svaka p;"podgrupa (multiplikati'Vne) grupe G sadra-
na je u nekoj SilOfJlje'Ooj p-podgrupi grupe G, a svake dvije SilOfJlje'Oe p-podgrupe
grupe G su konjugOfJane. .
Zadaci
1.1. Neka je eX, .) polugrupa sa lijevim elementom e' i neka za svako x E X
postoji x" E X tako da vrijedi xx" = e'. Dokazati na primjeru da eX, .) ipak ne mora
biti grupa.
Ako, u polugrupi (X, .) postoji lijevi element e' i za svako x E lt,
postoji x E X tako da vrijedi x'x = e', tada je (X, .) grupa.
33
Uputstvo: l) Neka je X skup koji ima bar dva elementa. Definiimo u X mnoenje ovako:
xy c= Y (x, Y E X). Tada je (X, .) polugrupa u kojoj svaki element e' igra ulogu lijevog
elementa. Osim toga za x" = e' vrijedi xx" = e'. Jasno je da (X, .) ipak nije
grupa.
2) najprije da vrijedi takoder xx' = e'. Stvarno
xx' = e' (xx') = (x')'x" (XX') = (x')'(x'x) x' = e'.
Sad je lako dokazati da vrijedi xe' = x. Naime
xe' = X (x'x) = (xx') x = e'x = x.
1.2. Neka je (G, .) grupa. Ako za svako x E G vrijedi x'=e, dokazati da je grupa GAbelova.
Uputstvo: Za svako x, Y E G vrijedi (xY)' e, tj. xyxy = e. Odatle mnoenjem slijeva
sa x i zdesna sa y dobijamo, zbog x
2
= y2 = e, xy =c yx za svako x, y E G ..
1.3. Neka su A i B podgrupe grupe (G, .). sa AB skup svih ab (a E A, b E B).
Dokazati:
a) card (AB) . card (A n B) card (A x B) = card (A) . card (B);
b) AR je podgrupa grupe G ako i samo ako je AB = BA;
e) Ako je jedna od podgrupa A, E normalna, tada je AB podgrupa grupe G;
d) Ako su A i B normalne podgrupe, tada je i A13 normalna podgrupa grupe G.
Uputstvo: a) Preslikavanje A x 13--+ AE, (x, y) f-+ xy ((x, y) E A x E) je sirjektivno,
ali nije injektivo (u optem jer
xy = X,Y, q xl'x = y,y-
I
= v E A n E,
pa se na xy preslikava card (A n E) elemenata (XV-l, vy) (v E A n B). To upravo
da vrijedi
card (A) . card (E) = card (A x B) = card (A B) . card (A n B).
b) Ako je AB podgrupa grupe G, tada EO A13 =) y-lx -l = (xy)-I E AB, pa kako su
A i B podgrupe dakle A = A-I = {X-I: x E A}, 13- B-I e {y-': y E B}, mora biti
BA- AB. Odatle odmah slijedi A-lB-I e B-'A-', tj. AB '=.. BA. Prema tome, ako je
AB podgrupa grupe G, tada je AB BA.
Obrnuto, neka je AB =, BA. Tada xy, X, y, E AB (xy)-l . (XIY,) = y-1X-1XIYl =
= y-
I
X'Yl = X'Y'Yl = X3Y3 EO AB, pa je podgrupa grupe G.
Primijetimo da A .'lB i B AB.
e) Ako je, na primje", A normalna podgrupa grupe G, tada je
AB = U Ab = U bA = BA,
bEB bEB
pa je prema b) AB podgrupa grupe G.
d) Ako su A i B normalne podgrupe grupe G, tada je prema e) AB podgrupa grupe G.
Osim toga, za svako x E G vrijedi
x AB = (xA) B = (Ax) B = A (xB) = A (Bx) = (AB) x,
tj. podgrupa AB je normalna.
1.4. Neka je (G, +) grupa, End (G) skup svih endomorfizama, a Aut (G) skup svih auto-
morfizama grupe (G, +). Dokazati:
a) (End (G), +) je grupa ako i samo ako je grupa (G, +) Abelova;
b) (End (G), o) je polugrupa sa elementom id
G
;
e) (Aut (G), ) je grupa jedinica polugrupe (End (G), G).
Uputsl'vo: a) Ako je grupa (G, +) Abelova, tada se lako provjerava da je (End (G), +)
grupa. To je zapravo podgrupa grupe (GG, +), jer End (G) =I 0, zbog id
G
E End (G),
a osim toga J, g EO End (G) - J + g EO End (G), zbog komutativnosti grupe (G,
34
Obrnuto, ako je (End (G), +) grupa, polugrupa, tada ide E End (G) =:} ide + ide E
E End (G), tj."
(x + y) + (x + y) = (ide + ide) (x + y) = (ide + ide) (x) + (ide + ide) (y) =
",= (x + x) + (y + y) (x, y E G).
Odatle odmah slijedi y + x = x + y (x, y e G), tj. grupa (G, +) je Abelova.
b) (End (G), o) je potpolugrupa polugrupe (T
G
, o) transformacija skupa G, jer I, g E
E End (G) =:} log E End (G), zbog
(Jo g) (x + y) = I(g (x + y = I(g (x) + g (y = I(g (x + I(g(y =
= (/og)(x) + (lo g) (y)(x,y E G).
Jasno je da je ide E End (G) i da je to element polugrupe (End (G), o).
e) (Aut (G), o) je podgrupa grupe (SG, o) pennutacija skupa G, jer su automorfizmi spe-
cijalna bijektivna preslikavanja. Naime, I, g E Aut (G) log E Aut (G), jer sigurno
log E End (G), a osim toga log je bijektivno preslikavnje skupa G na sama sebe. Ako
je lE Aut (G) tada postoji l-l, E Se. No, l-l E Aut (G), jer
I (x + y) = I (x) + I(y) =:} l-l (I (x) + I(y = x + y,
pa kako je G = Im Cf), za svako x', y' E G postoji x, y E G tako da vrijedi
x' = I (x), y' = I (y), tj. x = l-l (x'), y = l-l (y'),
-te moemo da vrijedi
l-l (x' + y') = l-l (x') + l-l (y') (x', y' E G).
Kako je Aut (G) End (G), ujedno je (Aut (G), o) podgrupa polugrupe (End (G), o)
i to je zapravo grupa jedinica te polugrupe.
1.S. Za podgrupu H grupe (G, .) kae se da je invarijantna u odnosu na Aut (G)
ako vrijedi ot (x) E H (x E H). Ako je podgrupa H grupe G invarijantna u odnosu na
svako ot E Aut (G), onda se kae da je H karakteristilna podgrupa grupe (G, .). Dokazati:
a) Podgrupa H grupe G je jnvarijantna u odnoau na svako ot E In (G) ako i samo ako je
H nonnalna podgrupa grupe G (Otuda naziv invarijantna podgrupa za nonnalnu pod-
grt1pu);
b) Z (G) je podgrupa grupe G;
e) Podgrupa G' grupe G generisana skupom svih komutatara XYX-
1
y-l (x.y EG) je ka-
dakle i normalna podgrupa grupe G;
d) Ako je H podgrupa grupe G, a K podgrupa grupe H,
tada je K podgrupa grupe G.
Uputstvo: a) Tvrdnja slijedi neposredno iz definicije nonnalne podgrupe;
b) Ako je a E Z (G), x E G, tada iz ax = xa slijedi
ot (ax) = ex (xa), tj. ot (a) . ot (x) = ot (x) . ot (a),
za svaki automorfizam ex grupe G, pa kako je G = Im (ot), mora biti ot (a) E Z (G).
e) Svaki element z podgrupe G' ima oblik
z = (X1YIXi
1
Yi
1
) (xnynx;;ly;;l) (x" yi E G),
jer je za svaki komutator xyx-1y-l inverzni element tog komutatora
(XYX-
1
y-l)-1 = yxy-
1
x-
1
opet komutator. No, tada je za svaki automorfizam ot grupe G
35
d) Ako je H podgrupa grupe G, tada je restrikcija na H svakog automor-
fizma grupe G automorfizam grupe H, pa zato za svaki automorfizam grupe G i za
svaku podgrupu K grupe H vrijedi
ex. (x) = ex.H (x) E K (x E K).
Primijetimo da se u ovoj tvrdnji pretpostavka ne moe zamijeniti sa
"invarijantna" .
1.6. Neka je f : G -+ G homomorfizam grupa. Dokazati da je grupa Im (J) Abe10va ako
i samo ako Ker(!);J G', pri je G' komutatorska podgrupa grupe G, tj. podgrupa
generisana svim komutatarima xyx-'y-l (x, y E G). Specijalno je za normalnu podgrupu
H grupe G faktorska grupa G/H komutativna ako i samo ako II ::2 G'.
Uputstvo: Grupa Im (J) (to je podgrupa grupe CT) je Abelova ako i samo ako za svako
x, y E G vrijedi f (x) . f(y) = f (y) . f (x), tj. f (xy) - f(yx). No, to je upravo onda
kada XYX-Iy-l EO Ker (j) za svako x, y E G, tj. kada Ker (j) :J G', jer je G' najmanja pod-
grupa grupe G koja sadri sve komutatore xyx-'y-l (x, y E G). Posljednja tvrdnja dobija
se kad se uzme G e G/H, a za f prirodni epimorfizam. Tada je, naime, Im (J) -- G/li,
a Ker(j) = lJ.
1.7. Ako je grupa G/Z (G) dokazati da je Z (G) = G, tj. da je grupa G Ahelova.
Specijalno je grupa G reda p' (p prost broj) Ahelova.
Uputstvo: Ako je grupa G/Z (G) grupa generisana elementom aZ (G), tada za
svako x, y E G postoje cijeli brojevi Ill, II takvi da vrijedi
xZ (G) (aZ (GIII, yZ (G) (aZ (G)n,
tj. za podesne elemente z" Z2 E Z (G) vrijedi
x := amzu y = a
n
z
2
0
Kako elementi alil, an, Z" Z2 komutiraju, lako se da vrijedi xy = yx.
grupa G je Abelova, tj. Z (G) = G.
U specijalnom Z (G) = G ili (Z (G): e) = p, na osnovu teoreme 1.8. No,
druga otpada, jer bi grupa G/Z (G), kao grupa prostog redap morala biti
pa bi prema dokazanome moralo biti Z (G) = G.
1.8. Neka je G multiplikativna grupa. Dokazati:
a) Ako je G grupa reda n = (G : e), tada grupa G ima period m i vrijedi
m I n;
b) Ako je H podgrupa grupe G, tada je i H grupa, a osim toga za
svako x E G postoji m' = m' (x) tako da vrijedi xm' E H. Obrnuto, ako postoji
podgrupa H grupe G sa osobinom da za svako x E G postoji prirodan broj m' = m' (x)
takav da vrijedi xm' E II, tada je grupa G
c) Neka je G grupa perioda m, a H podgrupa grupe G. Tada je i H grupa
perioda ml i postoji najmanji prirodan broj m
2
takav da vrijedi (V x E G) xm, E H.
Osim toga ml I m, m
2
I m i m I m
l
m
2

Uputstvo: a) Za svako x E G vrijedi xn = e, pa zato grupa G ima period m.
Ako je n = qm + r (O ,;;; r < m), tada iz e = xn = (xm)q . xr = xr (x EO G) slijedi r = O,
tj. m I n.
b) Podgrupa H grupe G je grupa. Kako za svako x E G
vrijedi xm(x) = e E H, jer je grupa G jasno je da za svako x E G postoji pri-
rodan broj m' = m' (x) takav da vrijedi xm' E lJ. Obrnuto, neka postoji pod-
grupa H grupe G sa osobinom da za svako x E G postoji prirodan broj m' = m' (x) takav
da vrijedi xm' E H. Tada svako x E G ima red, jer xm' E H ima red,
pa je grupa G
36
c) Neka je G grupa perioda m. Tada za svaku podgrupu H grupe G vrijedi
ym == e (y E H), pa je i podgrupa H perioda ml .;;; m. Ako je m = qlm
l
+ Tl
(O .;;; Tl < ml), tada iz e = ym = (yml)q, . yr, = yr, (y E H) slijedi Tl = O, tj. ml I m.
Kako za svako x E G vrijedi xm = e E H, jasno je da postoji najmanji prirodan broj
mz';;; m za koji vrijedi (\:I x .. E G) xm, E H. Ako je m = mzq. + Tz (O .;;; r < m2), tada
iz (\:I x E G) xm E H, x
m
, E H i xm = (xm,)q, . xr, slijedi T. = O, tj. m2 I m.
za svako x E G vrijedi xm=e, pa ako je mIm. = mq + T (O .;;; T < m), tada iz e = (xm)q .
. xr = xr (x E G) slijedi T = 0, tj. m I mIm .
1.9. Neka je G Abelova grupa reda n = (G : e) i perioda m. Dokazati:
a) Postoji prirodan broj k takav da n I mk;
b) Za svaki prosti faktor p broja n postoji x E G, ord (x) = p.
Uputstvo: a) Za n = 1 tvrdnja je sigurno Neka je n > l i pretpostavimo da je
tvrdnja za sve grupe nieg reda. Ako grupa G nema netrivijalnih podgrupa, onda
je ona grupa prostog reda, pa je m = n i tvrdnja je opet Ako je H netrivi-
jaina podgrupa grupe G, tada je H normalna podgrupa grupe G, a osim toga prema pret-
hodnom zadatku grupe H i G/H imaju periode m, i m
2
Redovi nl i n. posljednjih
dviju grupa su manji od n, pa zato po pretpostavci indukcije postoje prirodni brojevi k'
i k" takvi da n, I i n.1 mr. Sad je dovoljno uzeti k k' 1- k", jer = nl' n., a
prema prethodnom zadatku ml I m, m.1 m.
b) Prema a) postoji prirodan broj k tako da nl mk, pa za svaki prosti faktor p broja n vrijedi
p I m, tj. m = p. m'. Kako postoji y E G sa ym' i' e, dovoljno je uzeti ."( ym' , jer tada
ord (x) = p.
1.10. Neka je G (multiplikativna) grupa reda (G : e) = pq. gdje su p i q prosti
brojevi. recimo p < q. Dokazati:
a) Postoji jedna Silovljeva q-podgrupa Q grupe G i ona je obavezno normalna;
b) Ako grupa G nije onda postoji q Silovljevih p-podgrupa Pl' ... P q
grupe G i nijedna od njih nije normalna;
c) Grupa G je Abelova. ako i samo ako je To je sigurno kad q i' pl + l
(l = 1.2 ... ).
Uputstvo: a) Na osnovu Koijeve teoreme postoji bar jedna podgrupa Q grupe G reda q.
Kad bi postojala jo jedna takva podgrupa R. onda bi. zbog Q rl R = {e}. na osnovu
zadatka 1.3. podskup QR grupe G imao q2 > pq elemenata. to je Kao jedina
podgrupa reda q. grupa Q je, naravno, normalna.
b) Prema Koijevoj teoremi postoji bar jedna podgrupa Pl grupe G koja ima red p. Kad bi
ta podgrupa bila normalna. onda bi za generatorni element x grupe P l i generatorni element
y grupe Q vrijedilo xyx-Iy-l E Pl rl Q = {e}. dakle xy = yx. pa bi element xy E G
imao red ord (xy) = pq i grupa G bi bila Specijalno. Pl nije jedina podgrupa grupe
G koja ima red p. Neka su Pl' PI' ... Pr sve takve podgrupe grupe G. Svako x E G.
xi' e.lei u jednoj od podgrupa Pl' ... Pr.Q. a element e lei u svakoj od tih
podgrupa. Zato je
p . q =T(p - 1) + q. tj. (p - I)q = rep - l).
to da je T = q.
Do T = q mogli smo se drugom Silovljevom teoremom. Prema
njoj su grupe P" ... Pr konjugovane. tj. orbitu [PIle i zato je r = (G : Np,).
Kako je T > l. mora biti Pl Np, e G. dakle. Np, = Pl' tj. (G: Np,) = q.
c) Ako je grupa G onda je ona sigurno Abelova. Ako je. obrnuto. grupa G Abe-
lova. tada je njena podgrupa Pl sigurno normalna. pa je prema b) grupa G
Ako grupa G nije onda ona ima q podgrupa reda p. Prema prvoj teoremi Silova
mOfa zato vrijediti q = pl + l za neko l (l = 1.2. . . . jer q > 1). .'
1.U. Neka je G grupa reda (G: e) = P'" . q". pri su p i q prosti
brojevi. Dokazati:
a) Ako je m = 1. n d 2 tada je bar jedna Silovljeva podgrupa grupe G normalna;
b) Ukoliko je pm < q ili q" < p. tada opet grupa G ima bar jednu normalnu Silovljevu
podgrupu. (Ova pretpostavka automatski je ispunjena za m = n = t. a za III = I, n = 2
nije neophodna. kako se vidi iz a).
37
Uputstvo: a) Kad tvrdnja ne bi bila postojalo bi pj + I (j ;> I) Silovljevih p-pod-
grupa i qk + I (k ;> I) Silovljevih q-podgrupa grupe G. Ako je P jedna od Silovljevih p_
-podgrupa, a Q jedna od Silovljevih q-podgrupa grupe G, tada bi normali zator Np grupe P u
odnosu na G bio neka prava podgrupa grupe G, pa bi zbog P Np vrijedilo (G : Np) =" q',
I <s';;; 2, dok bi vrijedilo (G : N
Q
) = p. To bilo bi:
pj +- I = q', q k + l = P (j, k ;> I; l < s < 2).
No, za s = l to bi da je p < q i q <p, to je Za s 2 bilo bi
(p - I) q2 + q2 < pq2, jer q2 podgrupa reda p sadri (p _ l)q2 elemenata od e,
a p podgrupa reda q2 sadri vie nego q2 elemenata. (p __ l) q21 q2" p
q
2,
pa otpada i s = 2.
b) Ako Silov lj eva p-podgrupa P grupe G nije normalna, onda G ima bar dvije Silovljeve
p-podgrupe, recimo Pi i Pz =I P,. No, tada bi bilo card (P, 'Pz) <: pm . q", tj.
pm.pm
--k- ,;;;: pmqn (p" = cord (P, n P
2
) < pm),
P'
dakle, p < qn. se u da Silovljeva q-podgrupa Q grupe G nije normalna
da mora vrijediti q < pm.
1.12. Neka je Sn grupa reda n. Tada za svaki niz i" i., ... , if' brojeva
iz skupa {l, 2, ... , n} imamo permutaciju (i" ... , ir) koja i, prevodi u i., iz U i
3
, ,
i r_, u iT> a ir U i" dok ostale elemente skupa {l, 2, ... ,n} ostavlja na miru. Takva permu-
tacija zove se ciklus. Jasno je da za svako k, l < k <: T vrijedi (i" ... , ir) = (i.,+"
... , ifj i" ... , ik)' Dokazati:
a) Svaka dva ciklusa bez elemenata medusobno komutiraju;
b) Ako je " E Sn, tada za svako i E {I, 2, ... , n} postoji najmanji prirodan broj T za
koji vrijedi ;rr (i) i. U tom elementi i, ;r (i), n
2
(i), ... , :-r"" (i) su

e) Ako je T, odnosno s najmanji prirodan broj za koji je n
T
(i) = i, odnosno :-tS (j) J,
tada prema bl imamo cikluse (i,:-t (i), n
2
(i), ... , :-rT" (i i (j, n (j), n
2
(j), . .. ,:-t
s
-' (j.
Ovakva dva ciklusa su ili jednaka ili nemaju elemenata. To su ciklusi permu-
tacije :-r.
d) Svaka permutacija n E Sn je produkt svih svojih ciklusa (bez elemenata).
Ako je neka permutacija n E Sn proizvod ciklusa bez elemenata, onda su ti
ciklusi do poretka permutacijom Jr.
Uputstvo: a) Ako su (i" ... , iT) i U" ... ,j,,) dva ciklusa bez elemenata tada
za svako k I, 2, ... , II imamo
sl
I
(i" ... , ir) (k) -' im" (k im)
(I:" ... , (j"" ,) = (I? -, jm)
(I" ... , lm) (I?) = l? (mace)
((i" ... ,ir) , U" ... ,i, (k) =
(
. ,J:s) (i:
n
+1) i
m
+, im)
((j" ... ,i,) (i" ... , i, (I?) = (J" . .. ,JsH}",) oo. Jm', (k '. }m)
(j" ... ,j.) (k) = l?
Pri tome je in' = i" a j,., , = j,.
b) Kako je red svake permutacije :-t E Sn postoji prirodan broj II! za koji je :-tm =
0= id. Otuda postoji za svako i E {J,2, ... , n} najmanji prirodan broj r (koji zavisi od i)
takav da vrijedi :-r" (i) .= i. U tom elementi i, Jr (i), ... , ;rr ., (i) su razli-
To je jasno ako je T = 1. Ako je T > 1, onda bi u protivnom vrijedilo :-r" (i)
nl (i) za bar jedan par prirodnih brojeva k, l takvih da je l < k < l <", r - J. No, tada
bi vrijedilo Jrk (i) = ;rk (:-tl-I, (i, dakle ;rl-A' Ci) = i, protivno izboru broja T.
e) Ako je nk (i) = nl (j), tada u k = l imamo i = j i tvrdnja je jasna, Ako je k =I !,
tada i = n
T
(i) = n'-k (nk (i c_ :-tr-k ((:-tl (j, pa je i ciklusa (.f, ,,(j) , ... ,;rH ci),
38
koji zato sadri sve ciklusa (j. :n; (i) ... :n;r-l (i. je j =.:n;' (j) "" :n;'-I (:n;I(j =
= :n;1-! (n" (i ciklusa (i. n (i) ... nr-l (i. pa ovaj zato sadri sve ciklusa (j.
:n; (j) ... :.n
S
-
l
Ci)?: Sad je jasno da ciklusi (i. n(i) .. nr-! (i. Ci. n (j), ... n,-l j
pennutacI)e n kO)1 nisu bez elemenata moraju biti jednaki.
d) Proizvod svih ciklusa elemenata) permutacije n E Sn djeluje na svako
k = l, 2, ... , n, nezavisno od poretka faktora koji komutiraju, isto tako kao i
sama permutacija n.
Ako je permutacija n E Sn prikazana u obliku ciklusa bez elemenata, tada je
svako k = 1, 2, ... , n jednog od tih ciklusa (osim ako je n (k) = k; a u prikazu
su izostavljeni ciklusi koji su kao faktori suvini jer predstavljaju ele-
ment grupe Sn). Ako je to ciklus (i" i., ... ,ir), moemo bez uzeti da je k = il,
jer svaki ciklus moemo bilo kojim njegovim No tada je
(i" i., . .. , ir) = (k, 'lT (k), ... ,n
r
-
1
(k,
dakle ciklus permutacije :'t koji je elementom k.
1.13. Neka je Sn grupa reda n > l. Tada za svaki ciklus (il' j, ,irY (r> l)
vrijedi (il' i, ... , ir) = (il, i.) o (i., j3) o o (ir-H ir), pa se na osnovu prethodnog za-
datka svaka permutacija n E Sn moe prikazati u obliku (za n-, id praznog) proizvoda
transpozicija, tj. ih ciklusa. Dokazati:
a) Svaka permutacija iz Sn moe se prikazati u obliku proizvoda transpozicija oblika
(i,.i) (j I, 2, ... , ll; j # i). pri je i bilo koji.od ,brojeva l, 2, ... n, recimo i 1.
b) Prikaz permutacije n E Sn U obliku proizvoda transpozicija nije jedinstven, ali je za
datu permutaciju broj faktora u svakom takvom prikazu iste parnosti, tj. ili je za sve prikaze
paran ili je za sve prikaze neparan.
Uputstvo: a) Dovoljno je dokazati da se svaka transpozicija (k, l) moe prikazati u obliku
transpozicija oblika. Ako je k = i ili l = i, to je jasno, jer (k, l) = (l, k) ima
takav oblik. j e
(k, l) = (i, k) o (i, l) G (i, k).
b) Ako je ;or, (i" ... ,ir) o (jI" .. ,j.) o (r> l. s> l, ... ), tada odatle dobijamo pri-
kaz ;or, , (il' i.) o Ci., i3) o o (ir--t. ir) o (j,,;.)' (j.,j3) o Cis-" j.) o permutacije n
u obliku proizvoda transpozicija koji ima
N (;"t) = (r - 1) + (s - l) + ...
faktora (za ;or, , id N (n) 0, jer je skup {r, s . .. } prazan). Zato treba dokazati da
.. svak!. p:ikaz n -= Ci;. i{') e, O i;,') permutacije n u obliku proizvoda transpo-
zIcIJa vflJedl
p = N (n) -I- 2m (za neki cio broj m).
Za p = 1 tvrdnja je jer je tada N (n) = (2 - 1) = 1 = p. Za primjenu indukcije
(korak od p - l na p, kad je p > l) treba najprije dokazati da za svako n E Sn i za svaku
transpoziciju (i, j) E Sn vrijedi
N ('lT o (i, j = N (n) 1.
Na osnovu toga iz pretpostavke indukcije dobija se odmah
N (n) = N o o ip') o l = P - l + 2m' l == P + 2m.
1.14. za permutaciju n E Sn kae se da je parna ako je broj N (n) paran, tj. ako je n proiz-
vod parnog broja transpozicija (v. prethodni zadatak). Dokazati:
a) Skup An svih parnih permutacija iz Sn normalnu podgrupu grupe Sn i vrijedi
nf
(Al: id) = 1, (An: id) = - (11 > 1).
2
b) Ako je n > 2, grupa An, tzv. alternira grupa reda n, generisana je svim
ciklusima iz Sn, svim ciklusima oblika (i,j, k) (k = 1,2, ... , ll; k # i,j) i to
za bilo koji par i, j brojeva iz skupa {l, 2, ... , n}.
39
['putstvo: a) Nema je n> l. Skup All =ft 0, jer id E An. Osim toga proizvod dviju parnih
permutacija iz Sn je opet parna permutacija iz Sn. a inverzna permutacija parne permu-
tacije je opet parna permutacija .. Zato je All podgrupa grupe Sn.
Proizvod parne i neparne permutacije je neparna permutacija, a proizvod dviju neparnih
permutacija je parna permutacija, pa je zato za svaku parnu permutaciju n i za svaku per-
mutaciju 'f ESn 'f o n o 'f-
1
parna permutacija. An je normalna podgrupa grupe Sn.
Preslikavanje An --o>- Sn An koje svakoj parnoj permutaciji n pridruuje permutaciju n o
e (I, 2) predstavlja bijektivno preslikavanje skupa svih parnih u skup svih neparnih
n!
permutaci;a iz Sn; Zbog toga je (A" :id)-c je (S" : id) --/I!.
2
Ako je n = l, tada je Sn = An fid}, dakle (An: id) = l.
b) Svaki ciklus (i, j, k) = (i, j) o (j, k) je parna permutacija, pa lei u An. Zato je
dovoljno dokazati da se svaka parna permutacija moe prikazati u obliku proizvoda
ciklusa oblika. Svaka takva permutacija je proizvod parnog broja transpozi-
cija. pa je dovoljno dokazati da se proizvod od dvije transpozi:ije moe prikazati u obliku
ciklusa navedenog oblika. Neka se radi o proizvodu (i'.j') o (k'.l'). Ako su ove
dvije transpozicije jednake. onda je njihov proizvod id. pa nas ne interesuje. Uostalom.
on je tada jednak (i.j. k)3. Neka zato ove dvije transpozicije nisu jednake. Ako one nemaju
elemenata. tada je
(i', j') e (k', l') - (i',j').(j', k') eO', k') o Ck', (1:', j', k')eU, k', /'),
a ako imaju jedan element, moemo bez uzeti da je j' = 1', pa je
tada
(i', j') o Ck', 1') = (i', j') o (l', k') = (i', j', k').
Zato ostaje da se dokae da se svaki ciklus (i', j', k') moe prikazati u obliku proiz-
voda ciklusa oblika (i, j, k) (k = 1, 2, .... , n; k =ft i, j). Ako su i, j cik-
lusa (i', j', k'), onda bez moemo uzeti da je
(i', j', k') = (i, j, k) (k = k') ili
(i', j', k') = (i, k, j) = (i, j, k)1 (k = j').
Ukoliko je samo i ciklusa Ct, j', k'), tada bez moemo uzeti da je i = i',
pa imamo
(i', j', k') = (i, j', k') = (i, j, k') o (i, j, j')2.
u da je samo j ciklusa (i', j', k') moemo bez uzeti da je
i' j, pa zato imamo
(i', j', k') = (j,j', k') = (i, j, k')' o (i, j, j').
ako ni i, ni j nisu ciklusa (i', j', k') = (i', j') o (j', k'), onda je
(i', j', k') = (i', j') o (j', j) o (j, j') o (F, k') =
= (i', j', j) o (j, j', k') = (i, j, j')2 o (i, j, i') o
o (i, j, k')' o (i, j, j').
1.15. Dokazati: a) An = (rz ;;:, I);
b) = An(n > 4);
c) Sn(k) = An, k = 1, 2, ... (n > 4).
L 'pllfstvO: a) Za 1/ < 2, An = = {id}. Neka rl > 2. Svaki kom.Hator elemenata iz
Sn je parna permutaci:a, pa zato S;,. S druge strane, An je generisano
nim ciklusima (I, 2. A) Ck = 3,4, ... n), a za svaki takav ciklus vrijedi
(1, 2, k) = (I, k, 2)2 = (1, k) o (k, 2) o (1, k) o (k, 2),
tj. svaki takav ciklus je komutator, pa zato vrijedi An S
40
b) Ako je II > 4, a FI bilo koja normalna podgrupa grupe A" za koju je faktorska grupa
AnIH Abelova, tada H sadri sve cikluse (1, 2, k) (k = 3, 4, ... , rl). Naime, iz
(1, 2, i) H . (2, j, k) H = (2, j, k) H (1, 2, i) H
slijedi
(1, 2, i) o (2, j, k) H = (2, j, k) o (1, 2, i) H,
tj.
(1, 2, k) = (2, k, j) o (1, i, 2) o (2, j, k) o (1, 2, i) E H (k = 3,4, ... , n).
Tu smo uzeli da su l, 2, i, j, k brojevi iz skupa {l, 2, . .. , ll}. Specijalno ovo vrijedi
za H = je otuda = An (n> 4).
c) Kako je = An (n:> 1), imamo
Sn(k) = = A
n
(k-lj = An, k = 2, 3" ... (n > 4).
Primijetimo da je za n OF 4 grupa An prosta, tj. da ona nema netrivijalnih norrb.alnih pod-
grupa. Kako za n > 4 grupa An nije Abelova, pa OF {id}, mora vrijediti = An (n>
> 4). Samo dokaz da je grupa An prosta za n OF 4 nije tako jednostavan.
2. PRSTEN, TIJELO, POLJE
Prsten, oblast
Vidjeli smo da je CZ, +) Abelova grupa, a CZ, .) (Abelova) polugrupa (sa
elementom e = 1). Osim toga, operacija mnoenja je distributivna
II odnosu na sabiranje, tj. vrijedi
(2.1)
Cx + y) z = xz + yz, x(y + z) = xy + xz
za svako x, y, z iz Z.
Isto vrijedi i kad umjesto Z uzmemo Q ili R ili C. Ima jo mnogo primjera
gdje se pojavljuje ista situacija. Zato uvodimo optu definiciju.
Definici.ia 2.1. Neka je zadan neprazan skup R u kome su definisane dvije
binarne operacije + i '. Skup R sa operacijama + i " tj. trojka
(R, +, .) zove se (asocijativni) prsten ako su ispunjeni uslovi:
1) CR, +) je Abelova grupa;
2) CR, .) je polugrupa ;
-.
3) Mnoenje je distributivno u odnosu na sabiranje tj, vrijedi (2.1) za svako
x, y, z iz R.
Ukoliko je polugrupa CR, .) Abelova, onda se kae da je prsten (R, +, .)
komutativan. Ako polugrupa CR, .) ima element e, tada se e zove
element prstena CR, +, ').
izraavanje, mi umjesto prsten CR, +, .)
govoriti kratko prsten R.
da kad prsten R ima bar dva elementa, onda je obavezno e =F On.
Kako je trivijalan R = {OR}' kada je e = On> nezanimljiv to
uzimati da je e =F On> tj. kad govorimo o prstenu R sa elementom,
da taj prsten ima bar dva elementa.
41
"asocijativan" u gornjoj definiciji dolazi od asoc1Jat1vnosti mnoenja
(v. uslov 2). Danas se mnogo i neasocijativni prsteni, ali se
mi ovdje baviti samo asocijativnim prstenima, pa "asocijativan"
izostavljati; tako pod prstenom zapravo asocijativan prsten.
Zbog toga to su sabiranje i mnoenje u prstenu vezani zakonom distribucije,
ne moe se u svakoj Abelovoj grupi (R, +) asocijativno mnoenje definisati
proizvoljno, pa da se dobije prsten (R, +, .). moe se uvijek staviti
xy = OR (x, yE R).
Tako dobijeni prsten sa trivzjalnim mnoenjem Zove se nulaprsten. Iz veze
koja postoji mnoenja i sabiranja u prstenu osobita uloga
nulaelementa kod mnoenja, kao i dobro poznato "pravilo o mnoenju pred-
znaka". U svakom prstenu R vrijedi, naime,
(2.2) (x = OR V Y = OR) xy = OR;
(2.3) x . (- y) = (- x) . Y = - (xy)
za svako x, yER.
Stvarno,
x = OR =) xy = (x + x)y = xy + xy xy = OR


tj. vrijedi (2.2). Na osnovu toga dobija se
x . (- y) + xy = x ( - y) + y) = X' OR = OR X . (- y) = - (xy)

(- x) JI + xy = (- x + x)y = OR' Y = OR (- x), y = - (xy).
Primjer 2.1. a) Spomenuli smo prstene (Z, +, .), (Q, +, .), (R, +, .) i (C, +, '). Ima i
drugih prstena su elementi brojevi, a operacije + i . sabiranje i mnoenje
brojeva. Tako se, na primjer, za R = {a + ib I a, b E Z} dobija prsten (R, +, .) cijelih
Gausovih (Gauss) brojem. Tu je i V'=T, pa je ovo samo specijalan prstena {a +
+ b vd I a, b E Z}, gdje je d zadan cio broj koji nije potpun kvadrat. Medutim, ako cio
broj d nije potpun kub, onda skup {a + b Vdl a, b E Z} nije prsten, jer eJd)2= VJ'
ne pripada tom skupu. No, lako se moe provjeriti da je skup {a + b 3/cF + e 3/ d'-I a, b,
e E Z} prsten. U svim mogli smo umjesto Z uzeti skup Q, pa da opet dobijemo
prstene. Svaki od ovih prstena ima element l.
b) Ako je CR, +,.) prsten, tada je CR, +) Abelova grupa, a (R,') polugrupa, pa za svaki
neprazan skup I, prema primjeru 1.2. d), imamo Abelovu grupu (RI,+) i polugrupu (Rl, .).
Odmah se vidi da je mnoenje u Rl distributivno u odnosu na sabiranje, pa imamo prsten
(Rl, +, '). Ako je prsten R komutativan, tada je komutativan i prsten Rl. Ako prsten R
ima element e, tada prsten Rl ima element
(ej), E I, pri je ei = e (i E I).
Primijetimo da u R CI- {OR} i card (l) > l moemo u prstenu Rl odabrati elemente
x, = { Xj CI- OR (i = j)
, OR (i CI- j)
YI = { OR Ci CI- k)
Yk CI- OR Ci = k).
42
pri su j, k fiksni elementi skupa l. Tada je
X'" O, Y '" O, ali xy = (XIYI)lel = O.
Tako vidimo da u svako!f. prstenu. ne mora vrijediti
(2.2')
Neka je zadana familija prstena (Rl' + . ')1 e l' Tada imamo Abelovu grupu n (R" +)
iel
i po!ugrupu n (R".) (v. Primjer 1.2.d). No. mnoenje u skupu n R, je distributivno
iEI \. iEI
prema sabiranju. pa u tom skupu imamo zapravo strukturu prstena. Taj prsten zove se
direkmi proizvod familije prstena (R,. + .. ) (i E l) i se sa n (Rl' + .. ). Ako je
iEl
svaki od prstena (Rl, + .. ) (i E l) komutativan. onda je to i prsten n (Rl' + .. ). Ako prsten
iEl
(R,. + .. ) ima element el (i E l). onda prsten n (Rl' + .. ) ima ele-
ie]
U specijalnom kada je (Rl. + .. ) = (R. + .. ),(iE]) prsten n (R .. + .. ) svodi se
iE]
na prsten (Rl. + .. ). Kad imamo skup 1= {1.2 .... n}. onda umjesto
n (Ni' + .. J piemo (R . +,.) )( ... x(R", +,.) i:i (Rl' +,.) Et- .. 'f (R,,, +, .). a
iE]
umjesto (Rl, + .. ) koristimo oznaku (R", + ,.).
Definicija 2.2. Neka je R prsten sa bar dva elementa. Za element a prstena
R kaemo da je djelitelj nule ako vrijedi
(2.4)
U prstenu R koji ima bar dva elementa, na osnovu (2.2), OR je sigurno dje-
litelj nule. To je trivijalni djelitelj nule.
Komutativan prsten R sa elementom zove se oblast cijelih ili
integralno (domen), ako nema netrivijalnih djelitelja nule.
Djelitelji nule u svakom prstenu R su isto to i singularni elementi polugrupe
CR, .). Naime. ako je a singularni element polugrupe (R . ), tada -
No, tada je
ili
(3 x, yE R) (ax = ay V xa = ya) /\ x i= y.
a ( - x + y) = a (- x) + ay = - (ax) + ay = OR'
( - X + y) a = ( - x) a + ya = - (xa) + ya = 011,
pa za z = - x + y vrijedi (2.4), tj. a je djelitelj nule prstena R.
Obrnuto. ako je a djelitelj nule prstena R, tada iz (2.4) na osnovu a' 011 =
= OR' a = OR slijedi da je a singularni element polugrupe (R, .).
43
Definicija 2.3. Neka je R prsten. Regularni, odnosno singularni elementi
polugrupe (R, .) zovu se regularni, odnosno singularni elementi prstena R.
Ako prsten R ima element, onda se invertibiini elementi polugrupe
(R, .) zovu invertibilni elementi prstena R.
Kako smo vidjeli, singularni elementi prstena su isto to i djelitelji nule.
Prema samoj definiciji, u svakom prstenu R sa elementom, svi
invertibilni elementi prstena su sigurno regularni. Zato Om kao singularan
element prstena, ne moe biti invertibilan element prstena R sa
elementom.
Tijelo, polje
Prema onome to smo upravo rekli, od prstena R sa elementom
e moemo u pogledu invertibilnosti traiti najvie da svi elementi a e R,
a * O budu invertibilni, jer OR ne moe biti invertibilan. Ima mnogo prs-
tena sa elementom koji ispunjavaju ovaj zahtjev. Za njih uvodimo
ovu definiciju.
Definicija 2.4. Prsten (K, +, .) sa elementom e (* OK) zove
se tijelo ako je svaki element iz K, osim elenenta O K' invertibilan u K.
Komutativno tijelo zove se polje.
Skup K* invertibiinih elemenata prstena K sa elementom, prema
primjeru 1.3. a), multiplikativnu grupu. U da je K tijelo, K* =
= K = K'" {O K}' Vrijedi i obrnuto, pa moemo
Propozicija 2.1. Prsten K (sa elementom) je tijelo ako i samo
ako je (K',) grupa.
Tu smo pretpostavku "sa elementom" stavili u zagradu, jer je
ona suvina. Naime, kad je (K, +, .) tijelo, prsten K ima sigurno
element, a kad je (K', .) grupa, onda K * 0, dakle K *{OK}' a osim toga
element e grupe (K, .) je element prstena K, jer na osnovu
(2.2) imamo OK' e = e' OK = OK'
Tijelo nema netrivijalnih djelitelja nule, pa je, u svakom tijelu R, CR', .)
polugrupa su svi elementi regularni. Ova polugrupa je ako
samo ako je prsten R Zato na osnovu propozicije 1.1. vrijedi
Propozicija 2,2 Svaki prsten R sa elementom koji nema
netrivijalnih djelitelja nule je tijelo.
Primjer 2.2. a) Prsteni (Q, +, .), (R, +, .) i (C. -t, .) iz primjera 2.1, a) su polja. Polja su i
prsteni {a + ib I a, b E Q}, {a + bVJI a, b E Q}, {a + b3jd+ a, b, cEQ}.
ako Q zamijenirno sa Z, nijedan od posljednja tri prstena biti polje. Primi-
jetimo da u prstenu {a + ib I a, b E Q} element a + ib # O (tj. a
2
+ b
2
> O) ima inverzni
element
a b
(a + ib)-l = - i,
a
2
+ b
2
a
2
+ b
2
44
dok je za element
a + b .. ../d E {a + bVdl a, b E Q}, a -I- bV'd"# O (tj.
a "# O \/ b "# O)
inverzni element
l
',' a b
(a + bV d)-' = a
2
_ b2d - a2 _ b2d .
b) Ako se u skupu {O', I', ... , Cm - l)'} modulo m, tj. ako se pod "zbirom" T' +
+ s', odnosno pod "proizvodom" T' 's' podrazumijeva ostatak kod diobe brojem m zbira
r + s, odnosno proizvoda T s cijelih brojeva T i s, onda nije teko provjeriti da ovaj skup
postaje komutativan prsten. Ako je m > l, onda ovaj prsten ima element l'.
U tom ovaj prsten je polje ako i samo ako je m prost broj. Naime, upravo tada ovaj
prsten nema netrivija1nih djelitelja nule, a, s druge strane, svaki prsten (sa
nim elementom) je tijelo ako i samo ako taj pristen nema netrivijalnih djelitelja nule.
Ovaj prsten prsten cijelih bTojeva modulo m i ga sa Zrn.
Ovaj primjer pokazuje da za svaki prost broj p postoji polje P koje ima p elemenata. Napro-
tiv, za svaki prirodan broj m ne "ostoji tijelo koje ima m elemenata. Da bi za prirodan broj
m postojalo tijelo koje ima m e,,,menata, kako kasnije vidjeti, potrebno je i dovoljno
da bude m = pn, pri je p prost, a n prirodan broj.
Nije nimalo to su sva tijela Zp (p prost broj) komutativna. Dobro je poznato da su
zapravo sva tijela komutativna (Vederbernova teorema - Wedderburn); tu net-
rivijalnu kasnije dokazati. Zato primjere nekomutativnih tijela treba
traiti tijelima. Takav primjer kasnije (vidjeti zadatak III, 1.7).
Za sada samo spominjemo ime tog nekomutativnog tijela: to je tijelokuaterniona (Hamilton).
Potprsten. Podtijelo, potpolje
Prsten Z cijelih brojeva sadran je u prstenu (polju) Q racionalnih, a ovaj
opet u prstenu (polju) R realnih brojeva. Pri tome svaki od ovih prstena
operacije od ireg prstena. To je povod za definiciju.
Definicija 2.5. Neka je (R, +, .) prsten. Ako je neprazan podskup R'
skupa R zatvoren u odnosu na operacije iz prstena R, onda
1) (R', +) je potpolugrupa Abelove grupe (R, +);
2) (R', .) je potpolugrupa polugrupe CR, .);
3) Mnoenje u R' je distributivno prema sabiranju.
Ukoliko, umjesto 1) vrijedi
l') (R', +) je podgrupa Abelove grupe (R, +),
onda je, dakle, CR', +, .) prsten.
Tada se kae da je (R', +, .) potprsten prstena CR, +, .).
Potprsten moe biti tijelo ili polje. Tada se govori o podtijelu, odnosno
potpolju.
Tijelo K koje nema pravih podtijelu K' (K' f= K) zove se prosto ujelo.
Komutativno . prosto tijelo zove se prosto polje.
Presjek P svih podtijela datog tijela K je pr,)sto tijelo; to je jedino prosto
podrijelo tijela K.
Kako vidjeti (v. ZJdJtak 3.1), pojam pr,)sto tijel.) p,)dudara se sa
pojmom prosto polje.
Na osnovu ove definicije i propozicije 1.3. vrijedi
45
Propozicija 2.3. Neprazan podskup R' prstena R je potprsten prste/lu R
ako i samo ako su ispunjeni ovi uslovi:
l) x, y E R' = - x + y ,:.= R';
2) x, y cc R' xy c: R'.
Primijetimo da samim tim to je potprsten nekog prstena R, prsten R' im.1
osobine. Tako je potprsten komutativnog prstena komutativan,
a potprsten prstena, koji nema netrivijalnih djelitelja nule, nema ni sam ne-
trivijalnih djelitelja nule. No, potprsten R' prstena R moe da ima
element e', a da prsten R nema elementa ili da prsten Rima
element e =F e'. Isto tako moe se desiti da prsten R ima a pot-
prsten R' nema elementa. To pokazuje primjer 1.3. e), jer kad
se u tamo navedenim multiplikativnim polugrupama definie sabiranje po
komponentama, onda se iz njih dobijaju prsteni. Ovako neto,
ne moe se desiti kad su u pitanju potprsteni nekog tijela. Tada je
element tijela ujedno element svakog njegovog potprstena, koji
uopte ima element.
Za potprsten K' tijela K nije teko utvrditi uslove pod kojima je taj potprsten
podtijelo tijela K. To jc ako i samo ako je (K", .) podgrupa grupe
CK, .), pa iz propozicije 1.3. slijedi
Propozicija 2.4. Podskup K' koji ima bar dva elementa je podtijelo tijela
K ako i samo ako vrijedi:
l) x, y E K' =::'> - x + y r:: K';
2) x, y K', x =F OK x-
1
y E K'.
Ideali i homornorfizmi prstena
Kad se ima u vidu definicija homornorfizma grupoida, prirodna je ova
definicija:
Definicija 2.6. Neka su (R, +,.) i (R, -i,') prsteni. Preslikavanje I : R- k
zove se homomorJizam prstena, ako je to preslikavanje homomorfizam grupe
(R, +) u grupu (R, 1-) i homomorfizam polugrupe (R, .) u polugrupu (R, .),
tj. ako vrijedi
x,yt=R=-;J(x +y) =J(x) +J(y); J(xy) =J(x) 'J(y).
Nazivi monomoriizam, epimorJizl1l1l, izomorJizam, endomOliizam i aUfomo)'-
Jizam koriste se i kod prstena u istom smislu kao i kod grupoida. Kad postoji
izomorfizam R-;.R, tada piemo R R i kaemo prsten Rizomorjan .Ic
sa prstenom R.
Iz teoreme 1.2 slijedi
46
Propozicija 2.5. Neka je J : R-* R homomorJizam prstena., Tada je Im (J)
potprsten prstena R, a 0ii= J (OR)' Ako prsten R ima element e, tada
prsten Im (j) ima element J (e) ilije Im (J) = {OR}' Akoje R tijelo,
tada je i Im (j) tijelo,)li je Im (J) = {OiJ
Kako je homomorfizam J : R -* R prstena ujedno i homomorfizam odgo-
aditivnih grupa, Ker (j) = {x E R I J (x) = OR} je (normalna) pod-
grupa aditivne Abelove grupe R. No, pored toga Ker Cf) ima i osobinu
x ER, yE Ker Cf) =;, xy EKer (f), yx Ec Ker Cf)
Stvarno,
xER, yE Kerej) =;J(xy) =J(x) .J(y) =J(x)' OR = OR =>
::':,;; xy E Ker Cf) ;
i
x E R, yE Ker (f) yx E: Ker Cf)
Podskupovi prstena R koji imaju ove osobine navedene za Ker Cf) su inte-
resantni. Za' njih uvesti ime ovom definicijom.
Definicija 2.7. Neka je R prsten, a A neprazan podskup toga prstena.
Ako A ima osobine:
1) x,y E A=?- x + y E A, tj. eA, +) je podgrupa (Abelove) grupe (R, +);
2) x E R, y E A =? xy, yx E A,
tada se A zove ideal prstena R.
Od A se ponekad trai da umjesto uslova 2) ispunjava samo uslov
2') xER, yEA =? xyEA;
odnosno
2") XER, yEA =?yXEA.
Tada se kae da je A lijevi, odnosno desni ideal prstena R.
V komutativnom prstenu Ruslovi 2), 2') i 2") su ekvivalentni,
pa se tada ove tri vrste ideala
Kako smo vidjeli, za svaki homomorfizam J : R -* R prstena, Ker (f) je
ideal prstena R. Obrnuto, za svaki ideal A prstena R postoji prsten R i homo-
morfizam J : R -* R prstena tako je A = Ker (f). O tome govori
teorema.
Teorema 2.1. Neka je A ideal prstena R, a (RIA, +) Jaktorska grupa
grupe (R, +). Ako u RIA deJiniemo mnoenie predstavnika, tj. ako
Slavimo
(x +- A) . (y + A) = xy + A (x, yE R),
onda je RIA prsten, a prirodno preslikavanje
J: R-*R/A, J (x) = x + A (xER)
predstavlja epimorJizam prstena, za koji vrijedi Ker (J) = A.
47
Dokaz. 1) Prije svega, definicija mnoenja u RIA je korektna, jer ako je
x +- A = x' +- A, y +- A = yi +- A, tada je - x +- x', - y +- yi E A, pa
prema tome
- xy +- X'y' = x(- y) +- xy' + (- X)y' +- X'y' =
= X ( - y +- yi) +- ( - x +- x') yi e=: A,
dakle,
xy +- A = X'y' +- A.
2) Prirodno preslikavanje J : R --+ Rl A je sigurno sirjektivno za njega
vrijedi
x, yER =;J(x +-y) =J(x) +- J(y).
No, vrijedi i
x, yER ==>J(xy) = xy +- A = (x +- A) '(y +- A) =J(x) .J(y).
Na osnovu toga i iz da je R prsten, odmah se vidi da je RIA prsten.
3) Ker Cf) = A, jer
x EKer (f) 8 x +- A = OR +- A 8 x (= - OR +- x) E A.
Definicija 2.8. Neka je A ideal prstena R. Tada se prsten RIA zove Jak-
torski prsten ili prsten klasa ostataka prstena R po idealu A.
Prethodna teorema pokazuje da je faktorski prsten prstena R homomorfna
slika prstena R. No, do izomorfije, vrijedi i obrnuta tvrdnja, kao i
kod grupa:
Teorema 2.2. Neka je J : R --+ R homomorJizam prstena. Tada postoji jedin-
stveni izomorJizam
g : RIKer (JJ -'7 Im (f)
prstena, takav da za prirodni epimorJizam
h : R--+RIKer(f)
vrijedi J = g o h.
Dokaz. Homornorfizam prstena je ujedno homornorfizam aditivnih grupa, pa
zato prema teoremi 1.3. postoji jedinstveni izomorfizam g : RIKer (f)--+
--+ Im Cf) grupa za koji vrijedi J = g o h. Pri tome je h : R --+ RIKer Cf) pri-
rodni epimorfizam aditivnih grupa. Na osnovu toga mora biti g (x +- Ker (f)) =
= J (x) (v. dokaz teoreme 1.3), pa vrijedi x, y ER=? g ((x +- A) . (y +- A)) =
= g (xy +- A) = J (xy) = J (x) . J (y) = g (x +- A) . g (y +- A), tj. g je i izo-
morfizam prstena.
Primijetimo da je svaki od uslova 2), 2') i 2") iz definicije 2.7. od odgo-
uslova za potprsten. Zato je svaki ideal A prstena R ujedno i
potprsten prstena R. No, obrnuto ne vrijedi.
48
a) Ako je R prsten, a A'l (oc E l) familija ideala (potprstena) prstena R, tada
je A = n Aa ideal (potprsten) prstena R. Ukoliko je Aa (oc E l) familija
aEl
svih ideala (potprstena) prstena R, koji sadre zadani podskup X toga prstena, onda je
A = n Aa najmanji ideal,(potprsten) prstena R koji sadri X. Za ideal (potprsten) A
aEl' ..
kae se da je generisan skupom X. Ideal A prstena Rgenerisan skupom . se Sa
(X), a u da je X = {Xl> , xn} umjesto (X) pie se i (Xl> ,XII) (Iz konteksta
uvijek biti jasno da li se misli na niz ili na ideal generis an datim skupom!). Ideal ea)
generisan jednim jedinim elementom zove se glavni ideal.
Jednostavno se provjerava da za svaki prsten R sa elementom vrijedi
n
(X) = I L rlX's, I Ti' S, E R, X, E X; n E Nl .
;=1
Ako je jo prsten R komutativan, onda je
II
(X) = ( L TlXi I rl E R, XI E X; n E Nl .
i=1
b) Svi ideali prstena Z cijelih brojeva su glavni. Naime, jednostavno se provjerava da kad
ideal A prstena Z nije nulaideal (O), onda A sadri i prirodnih brojeva. U tom A
je generisan najmanjim prirodnim brojem sadranim u A.
Za ideal A = (m) = {zm I z E Z} prstena Z vrijedi
Z/Cm) Zm (vidjeti primjer 2.2. b.
No, za m = p prost broj, prsten Zp je polje, pa je Z/Cp) polje. To pokazuje da faktorski
prsten (komutativnog) prstena koji nije polje moe biti polje. Kasnije vidjeti da je to
uvijek kada se radi o faktorskom prstenu komutativnog prstena R po maksimanom
idealu M toga prstena, tj. idealu M =F R koji nije strogo sadran ni u jednom idealu M' =F R
prstena R.
e) Tijelo K nema ne trivijalnih ideala (onih koji nisu ni (O) ni K), pa i kad su u pitanju samo
lijevi ili samo desni ideali. Naime, ako je A nenuhi lijevi, odnosno desni ideal tijela K,
tada postoji a E A, a =F o. No, tada a-l E K, pa vrijedi e = a-l a E A, odnosno e ..=
=aa-
l
E A. Otuda za svako X E K vrijedi X = xe E A, odnosno X = ex E A, pa je
prema tome A = K.
Vrijedi i obrnito: ako prsten K sa elementom e nema netrivijalnih lijevih ideala,
tada je taj prsten tijelo. Stvarno, ako je a E K, a =F O, tada je A = {xa I x E K} lijevi
ideal prstena K. 0_ =F a E A mora biti A = K, pa postoji a' E K, a'a = e. Dokaimo
da je tada i aa' = e, tj. da je a invertibilan element prstena K. Skup B =, {x E K I X (aa'-
-e) = O} je lijevi ideal prstena K. Zbog a'(aa' - e) = a' (aa') - a' = (a'a) a' - a' =
=Ila' - a' = O, O =F a' E B, pa mora biti B = K. To e E B, dakle,
aa' - e e (aa' - e) = O, tj. aa' = e.
Vidimo da kad prsten K sa elementom e nema netrivijalnih lijevih ideala, tada
je svaki element a E K, a =F O invertibilan, pa je takav prsten K tijelo. tvrdnja vri-
jedi i za desne, ali ne vai i za dvostrane ideale.
Prsten polinoma
Neka je R prsten kompleksnih brojeva. (Tada je R zapravo polje!) Odredena
preslikavanja f : R -+ R imaju prikaz
n
fex) = :2 ajxi (xER).
j_O
49
Takva preslikavanja zvali smo polinomi sa kompleksnim koeficijentima u
jednoj varijabli x. Dobro je poznato da su takva dva polinoma jednaka (kao
preslikavanja R --* R) ako i samo ako su im jednaki koeficijenti.
To je tzv. teorema o polinoma. Ona vrijedi i kad za R uzmemo
polje racionalnih ili polje realnih brojeva.
Kako osim toga svakom polinomu moemo dopisati koliko
ajx
i
(j> n), ako je samo aj = O (j > n), moemo da je svaki ovako
polinom nizom
(a
o
' al' ... , an' O, ... ) (aj tc' R, j = O, l, ... , n, ... ).
Obrnuto, svakom polinomu pripada ovakav jedan niz.
sa preslikavanjima R -+ R sabiranje
i mnoenje), pa specijalno i sa polinomima odgovara jednostavno
sa pripadnim nizovima koeficijenata. Zato se bez ikakve moe iz-
vriti identifikacija polinoma i niza koeficijenata toga poli-
noma. Kad se sve ovo ima na umu, onda ni za trenutak definicija
ne bi smjela djelovati
Definicija 2.9. Neka je R komutativan prsten sa elementom
e, a R [xl skup svih nizova
(a
o
, al' ... , an, 0, ... ) (aj E R, j = 0, l, ... , n; n E N).
Elemente skupa R [xl i sa,biramo na tj. "po
komponentama", a mnoimo ovako:
(a
o
, al> ... , am) 0, ... ) . (b" bl, ... , b,,, O, ... ) = (c" Cl' . , Cm, n' O, ... )
ako i samo ako je
lc
Ck = L ajb"_J Ck = 0, l, ... , m + n).
j_O
Jednostavno se provjerava da R [xl u odnosu na ovako definisano sabiranje
i mnoenje komutativan prsten sa elementom (e, 0, ... ,
O, ... ).
Prsten R [xl zove se prsten polinoma nad R u varijabli x. Elementi prstena
R [xl zovu se polinomi. Nulaelement prstena R [xl je nulapolinom. Elementi
aj prstena R zovu se koeficijenti polinoma (a
o
' al> ... , an, ... ). Koeficijenti
nulapolinoma su svi jednaki O. Ako je (a
o
' al' ... , an, ... ) = anenulti po-
linom, onda se
deg (a) = max {j I aj =F O}
zove stepen polinoma a. Ako je n == deg (a), onda se an zove najstariji koe-
ficijent polinoma a.
Za nulapolinom se deg (O) = - oo.
Neposredno se provjerava tvrdnja.
50
Propozicija 2.6. Preslikavanje
j: R-+R [x], j(a) = (a, 0, ... > O, 0, ... ) (a (= R)
predstavlja monomorjizam prstena.
Na osnovu prethodne propozicije moe se svako a E R identifikovati sa
svojom monomorfnom slikom j (a) = (a, O, ... ) O, ... ) i smatrati polinomom.
Time se prSten R identifikuje sa potprstenom Im (f) prstena R [x], pa
tako R postaje potprsten prstena polinoma. Polinomi iz R su konstante
a = (a, O, .. , O, ... ).
Uz ovu identifikaciju vrijedi propozicija, koja nam pomae da u
polinomima iz prethodne definicije prepoznamo izraze kao
polinomi.
Propozicija 2.7. Neka je R [x] prsten polinoma u varijabli x nad prstenom
R sa elementom e, a
x = (O, e, 0, ... ,.0, ... ).
Tada uz identifikaciju
aj = (aj, O, , .. , O, ... ) (ajER)
moemo polinom
a = (ao, al' ... , all' O, ... )
napisati u obliku
II
a = 2: ajx
j
.
j=O
Dokaz. Jednostavno se provjerava da je
x
j
= (O, ... , O, e, O, ... ) ci = 0, 1, ... ),
----
j
a na osnovu toga omah slijedi
II
a = (a
o
, al' ... , an, O, ... ) = 2: ajxi.
j=O
Ako je R potprsten prstena S, tada je polinoma
II
a = 2: ajxiER [x]
j=O
definisati preslikavanje
fl
ja: S-+S, j,. (s) = 2: al
j=O
(sE S).
51
Propozicija 2.8. Neka je R potprsten prstena S. Tada preslikavanje
R [x] =3 a 1--+ fa E SS
predstavlja homomorfizam prstena. Ako je prsten S ovaj homomorfizam
ne mora biti injektivan.
Dokaz. 1) Podsjetimo se najprije da se u prstenu Ss po komponen-
tama, tj. ovako:
f=g8f(s) =g(s) (sES);
(f+g)(s) =f(s) +g(s) (sES);
(f. g)(s) = f (s) . g (s) (s E S).
Prema tome, ako je a = b, tj. aj = b, ci = 0, l, ... ), tada je
n n
fa (s) = 2: ajs' = 2: b,sJ = fb (s) (s c: S),
j=O j=O
tj. fa = fb, pa je preslikavanje a t-+ fa (a E R [x]) dobro definisano. To pre-
slikavanje je homomorfizam prstena, jer
dakle,
n n n
faH (s) = 2: (a, + b,) Si = L ais' + L b,S1 = fa (s) + fb (s) =
j=O j=O j=O
= (fa + fb) (s) (s E S),
m+n lc m+n lc
fab (s) = L t L ajb,,_j) Sk = L (L aj s' . b
k
-, Sk-i) =
= fa (s) . fb (s) = (fa . fb)(S) (s E S),
fa+b = fa + fb' fab = fa . fb
2) Ako je prsten S recimo S = {sp ... , sn}, tada za R S i za
polinom
a = (x - Sl) (x - Sn) = Xn + ... + (- l)ns1 ... Sn E R [xl
vrijedi
fa (s) = Os (s Ec S), tj. fa = 0,
dok je anenulti polinom.
Posljednja propozicija kazuje da se za svaki potprsten R prstena S poli-
nomi iz R [x] dodue mogu shvatiti kao funkcije S S, ali da,
u optem dva polinoma mogu predstavljati istu funkciju
S S. To zapravo da, u optem ne vrijedi teorema o
nosti polinorna. Kako kasnije vidjeti, ona ipak vrijedi u da je
R polje.
Vidjeli smo da prsten R' = R [x] ima element. Zato moemo for-
mirati prsten polinoma R' [y] u varijabli y nad prstenom R' = R [x]. Pri
52
tome prsten R [x] smatramo potprstenom prstena R' [y]. Zato se svaki
element prstena R' [y] moe napisati u obliku
n ln ln n
2: (2: aSJ:xJ) yi: = 2: 2: aSJ:xyJ: (aJJ: ER).
J:=O j='o j=O 11:=0
Prsten R' [y] se kratko sa R [x, y] i zove se prsten polinoma nad
prstenom R u varijablama x i y.
Rekurzivno se definie prsten polinoma R [Xl' ... , Xn] nad prstenom R
u n varijabli Xl' , X". Elementi toga prstena su oblika
,"l mn
L ... 2: aj, ... ;"X{"" (a/ls.ER).
i,-O ;,,-0
Koeficijenti aj"";n gornjeg pofinoma su odredeni.
Ako polinom nije nulapolinom onda mu je bar jedan koeficijent od
nule. Onaj koeficijentima koji je od nule i za koji je suma m =
= jI + ... + j,. maksimalna odreduje stepen m nenuItog
Zadaci
2.1. Ako u prstenu (R, +,.) vrijedi x
2
= x (x E R), dokazati da je tada 2x = x + x = O
(x E R) i da je prsten R komutativan.
Uputstvo: Iz (x + X)2 = X + x, tj. iz x + 2x' + X2 = X + x, na osnovu x" = x slijedi
2x = O (x E R). Iz (x + y)2 = X + y dobija se xy + yx = O. Odatle i iz xy +
+ xy = O slijedi odmah xy = yx (x, y ER).
Prsten R sa elementom koji ispunjava uslove prethodnog zadatka zove se
Bulov prsten (Bool).
2.2. Neka je (R, +, .) Bulov prsten. Ako u prstenu R definiemo binarne kompozicije
/\ i V ovako
x /\ y = xy, x V.y = x + y + xy
a unarnu kompoziciju I ovako
x' = e + x (x ER),
(x, yE R),
tada je (R, /\, V:) algebarska struktura sa ovim osobinama:
x/\x=x
x V x = x (idempotentnost)
x /\ y = y /\ x x V y = y /\ x (komutativnost)
(x /\ y) /\ z = x /\ (y /\ z) (x V y) V z = x V (y V z) (asocijativnost)
x/\O=O
x/\l=x
x/\x'=O
za svako x, y, z E R.
x /\ (y V z) = (x /\ y) V (x /\ z)
(distributivnost)
x V (y /\ z) = ex V y) /\ (x V z)
xVO=x
xVl=!
xVx'=l
x /\ (x V y) = x
(zakon apsorpcije)
x V (x /\ y) = x
53
UputS!vo: Sve osobine operacija 1\, V i ' neposredno se provjeravaju. Provjerimo,
na prImer, prvu distrIbutivnost. Po definiciji je
x 1\ (y V z) = x(y + z + yz) = xy + xz + x (yz),
(x 1\ y) V (x 1\ z) = xy + xz + (xy) (xz) = xy + xz + x
2
(yz) =
xy + xz + x (yz).
Algebarska .struktura (R, 1\, V, ') sa dvije binarne kompozicije 1\ i V i jednom unarnom
kompozicijom' za koju postoje elementi O i l u R tako da su ispunjeni gornji uslovi zove
se Bulova algebra.
2.3. Neka je X neprazan skup, a R parti tivni skup skupa X. Ako V uniju, 1\
presjek, a ' komplementiranje u odnosu na X, dokazati da je (R, 1\, V, ') Bulova algebra
i da je O = 0, a l = X.
Uputstvo: Sve osobine koje se trae od Bulove algebre jednostavno se provjeravaju kad se
imaju na umu dobro poznate osobine operacija presjek, unija ikomplement.
2.4. Neka je (R, <:) parcijalno ureden skup (koji ima najmanji element O i element 1).
Pretpostavimo da za svako x, y E R postoji
inf {x, y} = x 1\ y, sup {x, y} = x V y.
Dokazati da tada operacije 1\ i V imaju osobine idempotentnosti, komutativnosti, asoci-
jativnosti i apsorpcije ( v. zadatak 2.2).
Uputstvo: Treba imati na umu definiciju infimuma isupremuma:
inf (x, y} = u 8 ((u <: x, u <: y) i (u' <: x, u' <: y =? u' <: u))
sup {x, y} = V 8 ((x <: v, y <: v) i (x <: v', y <: v' =? v <: v')).
Nakon toga sve provjere su jednostavne.
Primijetimo da se parcijalno skup (R, <:) u kome za svako x, y E R postoji inf {x,
y} i sup {x, y} zove mrea ili reetka (koriste se i termini struktura i latica (od "lattice")).
Ako u mrei R vrijedi i distributivnost, onda se kae da je ta mrea distributivna. Ako osim
toga za svako x postoji x' tako da vrijedi x ;\ x' O, x V x' 1, onda se govori o distri-
butivnoj mrei s komplementiranjclII ili o Buluvoj mrei.
2.5. Neka je (R, 1\, V, ') Bulova algebra. Ako se u R definiu binarne kompozicije +
i . ovako:
x + y = (x 1\ y') V (x' 1\ y), xy = x 1\ y (x, y ER),
dokazati da ie (R, +,.) Bulov prsten.
Uputstvo: osobina operacija u Bulovoj algebri R lako se dokazuje da je kom-
plementiranje ' jedinstveno i da vrijedi O' = 1, l' = O, te
(x')' = x, (x 1\ y)' = x' V y', (x 1\ y)' = x' V y' (x, y ER).
Nakon toga nije teko provjeriti da je (R, +, .) Bulov prsten.
2.6. Prema zadatku 2.2 iz svakog Bulovog prstena R moemo dobiti Bulovu algebru R,
a iz ove na osnovu zadatka 2.5. ponovo Bulov prsten. Dokazati da se operacije u polaznom
prstenu i u onom koji se dobije na kraju podudaraju.
Uputstvo: Za mnoenje je to jasno. Za sabiranje se to odmah ne vidi, pa sabiranje
u prstenu koji se dobije na kraju sa Et>. Po definiciji je
x Et> y = (x 1\ y') V (x' 1\ y) = x (1 + y) + (1 + x)y + x (1 + y)(l + x)y =
= x + xy + y + xy + (x + xy) (y + xy) = x + xy + y + xy + xy + x2y + xy' +
+ X'y2 = X + y + (xy + xy) + (xy + xy) + (xy + xy) = x + y,
jer je Bulov prsten R komutativan i 2z = O (z ER).
54
2.7. Prema zadatku 2.5. moemo iz svake Bulove algebre napraviti Bulov prsten, a iz
ovoga na osnovu zadatka 2.2. ponovo Bulovu algebru. Dokazati da se polazna Bulova
algebra podudarIa sa onom koju dobijamo na kraju.
Uputstvo: Za operaciju 1\ to je jasno, a za ostale dvije operacije provjera nije teka.
2.8. Neka je (R, 1\, V, 'f) Bulova algebra. Dokazati:
a) x 1\ y = x x V y = y;
b) Ako stavimo x ..;;; y x 1\ y = x (x V y = y), tada je (R, <) parcijalno ureden skup
koji ima najmanji element O i element 1;
e) Za operacije 1\ i V iz Bulove algebre (R, 1\, V, ') vrijedi x 1\ y = inf {x,y}', x V y =
= sup {x,y} (x,y ER).
Uputstvo; a) x 1\ y = x na osnovu zakona apsorpcije = y V (x 1\ y) = y V x =
c= X V y. iz x V y = y na osnovu zakona apsorpcije slijedi x = x 1\ (x V y) =
= x 1\ y.
b) Iz definicije relacije..;;; u R vidi se odmah da je ona refleksivna i No,
ona je i tranzitivna, jer X .;;; y, y ..:: z. tj. x 1\ y = x, y 1\ z = y x 1\ z = (x 1\
1\ y) 1\ z = x 1\ (y 1\ z) = x 1\ y = X. tj. x .;;; z. Osim toga iz x 1\ O = O vidi se da je
O najmanji element parcijalno uredenog skupa (R .;;;). se iz x 1\ I = x vidi da je
1 element uredenog skupa (R, .;;;).
e) Iz x 1\ (x 1\ y) = (x 1\ x) 1\ y = x 1\ y vidi se da vrijedi x 1\ y .;;; x. je x 1\
1\ y = y 1\ x .;;; y. Ako u.;;; x, u .;;; y, tada u V x = x, u V y = y, dakle, u V (x 1\
1\ y) = (u V x) 1\ (u V y) = x 1\ y, tj.u .;;; x 1\ y. Prema tome, x 1\ y = inf {x,y}.
no se dokazuje da je x V y = sup {x,y}. .
2.9. Neka je R prsten, a P ideal prstena R, P i= (O). Dokazati da faktorski prsten RIP
nema netrivijalnih djelitelja nule ako i samo ako vrijedi
('rl x, y E R)(xy E P (x E P V y E P.
Uputstvo; Ako ideal P ima navedenu osobinu, tada prsten RIP nema netrivijalnih djeli-
telja nule, jer (x + P) , (y + P) = O + P =} xy + P = O + P xy E P (x E P V
V y E P) (x + P = O + P V y + P = O + P).
Obrnuto, ako prsten RIP nema netrivijalnih djelitelja nule, tada xy E P (x + P) .
. (y + P) = xy + P = O + P (x + P = O + P V y + P = O + P) (x E P V y E P).
Ako je R komutativan prsten, tada se ideal P prstena R koji ima osobinu iz prethodnog
zadatka zove pravi prosti ideal. Primijetimo da je i P = R ideal prstena R i da taj ideal
ima takoder osobinu iz prethodnog zadatka. To je nepravi prosti ideal komutativnog pr-
stena R.
Kako je RI(O) """ R, moemo da je komutativan prsten R oblast ako i samo ako je
(O) prost ideal prstena R.
2.19. Neka je J : R iI homornorfizam prstena sa jezgrom Ker (J). Ako za ideal A pr-
stena Im (f) stavimo A = J-l (A), dokazati da je time uspostavljena biunivoka korespon-
dencija svih ideala prstena Im (J) i svih onih ideala prstena R koji sadre jezgro
Ker (J) i da su faktorski prsteni RIJ-
1
(A) i Im Cf)1 A izomorfni.
Uputstvo; Ako je A ideal prstena Im Cf), jednostavno se provjerava da je J-l (A) ideal
prstena R koji sadri jezgro Ker Cf) i osim toga A = J (J-l (A. Prema tome, imamo injek-
tivno preslikavanje A f-+ J-l (A) skupa svih ideala prstena Im Cf) u skup svih ideala prstena
R koji sadre jezgro Ker Cf).
To preslikavanje je i sirjektivno. Ako je, naime, A bilo koji ideal prstena R, jednostavno
se provjerava da je J (A) = A ideal prstena Im Cf) i pri tome vrij edi J-l (A) = A + Ker Cf).
Ukoliko A sadri Ker (J), tada je J-l (A) = A. Ako su A i J-l (A) korespondentni ideali,
tada imamo epimorfizam
j = g o J: R Im (f)IA,
55
pri je g : Im Cf) -> Im (J)IA prirodni epimorfizam. Odmah se vidi da je Ker (J) .
j-' (A) (t&ko se odmah vidi da je j-' (ii) ideal prstena R), pa su na osnovu teoreme 2.2.
faktorski prsteni Rlf-' (A) i Im (J)/A- izomorfni.
Tvrdnja ovog zadatka poznata je kao druga teorema izomorjije za prstene. Ako se primijeni
na prirodni epimorfizam j: R -7 RIB, pri je B neki ideal prstena R, te uzme u ob-
zir da su ideali A. prstena Im (J) = RIB oblika AlB, pri je A = j-' (A), vidimo da
je za svaki ideal A prstena R koji sadri dati ideal B, faktorski prsten RIA izomorfall sa
faktorskim prstenom (RIB)/(AIB), pa je tako, do izomorfije, faktorski prsten faktorskog
prstena opet faktorski prsten (uz prirodno ovog neto izraavanja).
2.11. Dokazati da se u prethodnom zadatku u dijelu tvrdnje moe oba puta
"ideal" zamijeniti "potprsten" . Nakon toga dokazati da je, za svaki potprsten A
prstena R i za svaki ideal B prstena R, A + B potprsten prstena R, a A n B ideal prstena
A i da su faktorski prsteni (A + B)IB i A/(A n B) izomorfni.
Uputstvo: Prva tvrdnja ovog zadatka provjerava se jednostavno i zapravo ulazi u sast'!\'
spomenute druge teoreme izomorfije za prstene.
Ako specijalno uzmemo prirodni epimorfizam j: R -7 RIB, onda se odmah vidi da je
A = J(A) potprsten prstena RIB, a J-' (A) = A + B, dakle, A + B potprsten prstena
R. Ako J na A + B, dobi epimorfizam J, : A + B -7 A sa jezgrom
Ker(J,) = (A + B) n B = B, pa je (A + B)IB izomorfno sa A. Ako J (ili J,)\ograni-
na A, epimorfizam J. : A -7 A sa jezgrom Ker (J.) = A n B, pa je
A n B ideal prstena A i A/(A n B) izomorfno sa A.
Tvrdnja ovog zadatka poznata je kao prva teorema izomorjije za prstene.
2.12. Neka je R prsten a II relacija ekvivalencije u prstenu R. Dokazati da je relacija e
saglasna sa sabiranjem i mnoenjem u R, tj. da je sabiranje i mnoenje u faktorskom skupu
Rl!! korektno definisano predstavnika ako i samo ako postoji ideal A prstena R
takav da vrijedi
(V X,Y E R) (x IlY <=} - x + Y E A).
Uputstvo: Ako je II relacija ekvivalencije uRsaglasna sa sabiranjem i mnoenjem, tada
je A = [Ole ideal prstena R i vrijedi
(V x, Y E R) (x (! Y - x + Y E A).
Stvarno, A je ideal prstena R, jer A of. 0, a osim toga
X,Y E A x l.! O, Y (! O (x + y) l.! (O + O) (x + y) l.! O x + Y E A,
x E A x (! O, (- x) (! ( - x) e - x + x) (! ( - x + O) o (! ( - x) - x E A,
x E R, Y E A x (! x, Y (! O xy (! xO, yx (! Ox xy (! O, yx (! O xy, yx E A.

x (! y e-x) (! (- x), x (! y (- x + x) (! (- x + y) O (! e-x + y) -x + y E A,
- x + y E A (- x + y) (! O, X(! x (x + e- x + y (! ex + O) /lX x (!y.
Obrnuto, ako je A ideal prstena R, a relacija (! definisana ovako
(V x, y E R) (x (! y - x + y E A),
tada je /l relacija ekvivalencije u R, ta relacija saglasna je sa sabiranjem i mnoenjem II
R, a osim toga A = [Ole' Provjera svega ovoga nije komplikovana.
2.13. Neka je R prsten sa elementom e. Pretpostavimo da postoji prirodan broj
n takav da vrijedi ne = e + e + .... + e = O. Neka je p najmanji takav broj. Dokazati:
n puta
a) px = O (x ER).
56
b) Ako prsten R nema netrivijalnih djelitelja nule, tada je p prost broj, a osim toga vrijedi
('rf x E R) (mx = O CP I m V x = O.
Uputstf)O: a) px = x + '" + x = ex + ... + ex = (e + ... e) x = (pe)' x = O' x = O
-' ... ' ...
za svako x E Rj
p puta p puta p puta
b) ne!Da djelite!ja nule, tada}e p prost broj, jer bi u protivnom
postoJah prirodm brOJeVI T, s od 1, za kOJe je TS = p, pa bi vrijedilo
(Te) . (se) = (e + ... + e)' (e + ... + e) = el + ... + e' = pe = O,
--- --- ----
r puta I puta rl puta
dakle, Te = O ili se = O, a to je zbog l <T < p, l < s < p.
Jasno da (p I mV x=O)=>mx=O. Obrnuto, neka vrijedi mx=O. Ako x=O, nemamo ta da
dokazuJemo. Neka zato x 'I: O. Tada (me) x = (e + ... + e) x = ex + ... + lx = mx = O
-- ----
'. '" puta . III puta
me = O. Neka Je m = pq + T (O <: T < p). Tada me = pe = Q Te = O a
c. odatle zbog O <: T < P slijedi T = O, dakle p I m. '
Prirodan broj p iz prethodnog zadatka zove se karakteristika prstena R. Kad takav broj
p ne postoji. kae se da je karakteristika prstena R jednaka nuli. Karakteristika prstena
bez netrivijalnih djelitelja nule. specijalno karakteristika tijela. je prost broj p ili nula.
2.14. Neka je R prsten koji ima bar dva elementa. Ako za svako a. b iz R. a 'I: O. postoji
x iz R sa ax = b. dokazati da je R tijelo.
Uputstvo: Iz uslova zadatka vidi se odmah da R nema netrivijalnih desnih ideala. Za neko
fiksno a iz R. a 'I: O. postoji e iz R sa ae = a. Tada je ea = a. jer bi desni
anihilator A = {y E R I ay = O} elementa asaddavao nenulti element ea - a. pa bi
moralo biti A = R. zato to je A desni ideal. To je jer po pretpostavci zadatka
vrijedi aR = R da za svako b iz R postoji x iz R sa ax = b. No. tada eb = b za
svako b iz R. jer b = ax za neko iz R. pa.'bi ... 'ax = ax = b. Sad Be lako dok&c da je
be = b za svako b iz R. bi za neko b iz R, b "" O vrijedilo be - b 'I: O. No. desni ani-
hilator B elementa be - b saddi nenuln elenient b. pa otuda B = R. Itp je
jer (be - b) R = R ako .be __ b "" O. Tako je element prstena R.
za. svako.a iz R. a "" O. a' iz R sa aa' = e. vrijedi i a' CZ = '. jer bi
nenulti element a' a - e iz R leao u desnom anihilatoru A nenultog elementa a. pa bi
bilo A = R. to je. kako smo vidjeli.
Primijetimo da uz pretpostavke R' predstavlja polugrupu u kojoj za svako a.b
iz R' postoji x iz R' sa ax = b. bez uvaavanja da je R prsten. iz toga
se ne bi moglo da je R' (multip1ikativna) grupa (v. zadatak 1.1).
2.11L Neka je R prsten. Dokazati:
a) Ako je P maksimalan desni ideal prstena R i R' $: P. tada za svako a ER,"" P vrijedi
aR $: Pj "
b) Ako Rl 'I: (O) i prsten R nema netrivijalnih desnih ideala. tada je R tijelo.
Uputstvo: a) Ako je a E.R ,""P. sa A desni ideal prstena Rgenerisan elemen-
tom a. Tada je A + P desni ideal prstena R koji strogo saddi P. pa bluda R = A + P.
Na osnovu toga dobija se Rl aR + PR. pa kako PR P. ne moe biti aR P. jer bi
bilo R' P.
b) Uz pretpostavke (O) je maltsimalni desni ideal prstena R. pa na osnovu a)
za "Ilvako a E R. a "" O. vrijedi aR "" ,(O). tj. aR =R. jer je aR desni ideal. a R nema ne-
.trivijalnih desnih ideala . prsten R ispunjava pretpostavke prethodnqg zadatka. pa je
zato R tijelo., .
Primijetimo da je uslov Rl 'I: (O) sigurno ispunjen kad R ima element. Prema tome,
svaki prsten R sa elementom koji nema netrivija1nih desnih ideala predstavlja
tijelo (v. prim:jer 2.3.e) Moe li se u ovom zadatku uslov postavljen na desne ideale zamije-
niti uslovom za lijeve ideale? Kako bi trebalo promijeniti prethodni zadatak?
57
2.16. Neka preslikavanje I: R --+ R' asocijativnih prstena ima osobine:
(1)
(2)
I(x +y) =f(x) +/(y) (x.y ER);
I(xy) = (x) '/(y) V I (xy) =/(y) '(x) (x.yER).
Dokazati da je I : R --+ R' homomorfizam ili antihomomorfizam prstena. tj. da vrijedi
(3)
ili
(4)
I(xy) =/(x) '/(y) (x.yER)
f (xy) = (y) . I (x) (x.y ER).
Uputstvo: Tvrdnja zadatka ne vrijedi ako i samo ako
(5)
(5')
(3x.,y.ER) I(x.y.) =/(y.)/(x.) #/(x,)f(y,).
ako se pretpostavi da vrijedi (5) i (5'). pa se
Ix, + x.) (y, + Y. = (x,y, + x,Y. + x.y, + X,Y2)
na dva onda se dobija kontradikcija sa (5) ili sa (5'). Stvarno. s jedne strane.
(6) I x, + x.) . (y, + y2 = (x,) . (y,) + (x,Y.) + I (x2Y,) + I (Y.) . I (x.).
a. s druge strane.
(6')
((x, + x,) (y, + y, = I(x, + x.) (y, + y,) =
=/(x,) '/(y,) + I (x,) '/(y,) + (x.) '/(y,) + (x.) /(y.)
ili
(6")
Ix, + x.) (y, + Y. = I(y, + y.). I (x, + x.) =
= I(y,) . I (x,) + I (y,) . I (x.) + I (Y.) . I (x,) + I (Y.) . I (x.).
No. iz (6) i (6') dobijamo I (Y.) . I (x,) = I (x.) . I (Y.). to je u kontradikciji sa (5'). dok iz
(6) i (6") slijedi I (x,) . I (y,) = I (YI) . I (x,). to je protivno relaciji (5). Naime. vrijede
relacije
(7)
l(xlY.) =/(x,)/(y.) =/(y.)/(x
l
)
(7')
I (x.y,) = I (x.) . I (y,) = f (y,) . I (x.).
koje se dobijaju elemenata I (x, (y, + Y2' I (x. (YI + Y.. I x, + x.) YI)
i I x, + x.) yJ na po dva kako smo dobili relacije (6) . (6') i (6").
3. POLUGRUPA RAZLOMAKA. PRSTEN RAZLOMAKA
U multiplikativnoj polugrupi D prirodnih brojeva skup S svih prirodnih
brojeva od 1 potpo!ugrupu polugrupe D. Multiplikativna polu-
grupa Ds pozitivnih racionalnih brojeva ima element. Osim toga
postoji homomorfizam fs : D Ds sa ove dvije osobine:
1) Svako fs (s) (s E S) je invertibilno u Ds;
2) Ds = {fs (x) . (fs (S))-l : x E D, s E S}.
58
U ovom zapravo je Ds grupa a fs monomorfizam. fs (x) =
= x (x E 0), jer se fs (x) = xs/s sa x.
Posve situaciju imamo, samo u aditivnoj oznaci, kod aditivne polu-
grupe D prirodnih brojeva i njene potpolugrupe S = D. Tamo je Ds adi-
tivna polugrupa (zapravo grupa) cijelih brojeva, a fs (x) = x (x E D), jer
se opet fs (x) = (x + s) - s sa x.
Moe se postaviti pitanje: Da li za svaku (multiplikativnu) polugrupu D i
za svaku njenupotpolugrupu S postoji polugrupa Ds i homomorfizam
fs : D-+- Ds sa osobinama 1) i 2). Ovakvo pitanje moe se. specijalno,
postaviti za multiplikativnu polugrupu (R, .) prstena R. No, tada je prirodno
traiti da se u Rs m'Je definisati i sabiranje tako, da Rs bude komutativan
prsten- sa elementom, a da fs: R -+- Rs bude homomorfizam
prstena.
Postavljena pitanja nemaju u nekomutativnom uvijek pozitivan od-
govor. U komutativnom kako vidjeti, odgovor na ova pitanja
je pozitivan: Da se Ds ne bi reduciralo na samo jedan element, to je po-
sebno nezgodno kad je D multiplikativna polugrupa komutativnog prstena
R, potpolugrupu S jednom dodatnom uslovu.
Polugrupa razlomaka
samo komutativne polugrupe koje imaju bar dva elementa.
Definicija 3.1. Neka je D polugrupa, a S neprazan podskup skupa D.
Tada se S zove multiplikativni sistem polugrupe D, ako ispunjava ova dva
uslova:
1) s, tES='>stES, tj. S je potpolugrupa polugrupe D;
2) (3 x, y E D) (V s E S) xs =f=. ys.
U da je D multiplikativna polugrupa komutativnog prstena Ruslov
2) ekvivalentan je sa uslovom
2') O Et: S.
Stvarno, iz 2) slijedi 2'), jer xo = yO (x, yE R).
Obrnuto. iz 2') slijedi 2). U protivnom za svako x, yE R postoj1llo
bi s E S tako da vrijedi xs = ys. Specijalno za x = O, Y E S bilo bi O =
= xs =ysES.
Na cilj je da dokaemo teoremu.
Teorema 3.1. Neka je S multiplikativni sistem polugrupe D. Tada postoji
polugrupa Ds sa elementom i homomorfizam fs " D -+- Ds polu-
grupa sa osobinama,'
1) Svako fs (s)(sE S) je invertibilno u Ds;
2) Ds = {fs (x) . (fs (S))-1 " x E D, s E S} ;
3) fs (x) = fs (y) (3 s E S) xs = ys.
59
Prije dokaza teoreme 3.1. konstatujmo najprije da se uslovom 3) dobija
"najvjerniji" homomorfizam : D --+ Ds sa osobinom 1), jer vrijedi
Lema 3.1. Ako je Ds polugrupa sa elementom, a : D--+ Ds
homomorfizam polugrupa sa osobinom 1), tada vrzjedi
3') (3sES)xs =ys=fs(x) =fs(Y)'
Dokaz. Iz xs = ys slijedi fs (x) . fs (s) = fs (xs) = fs (ys) = fs (y) . fs (s)
dakle: fs (x) = fs ey), jer je fs (s) invertibilno u Rs
U vezi sa prethodnom lemom da konstrukciju polugrupe Ds
iz teoreme 3.1. izvedemo u dva koraka, Prvi se sastoji u konstrukciji polu-
grupe 15 i homo:norfizma gs : D --+ i5 za koje vrijedi:
a) gs (x) =gs(y)o(3sES)xs=ys;
b) S = (s) : s e S} je multiplikativni sistem polugrupe D sastavljen
samo od regularnih elemenata.
Drugi korak pred<;tavlja konstrukciju polugrupe Ds sa elementom
i monomorfizma fi : jj --+ 1.5
8
sa osobinama (analognim onima u) 1) i 2).
Nakon toga Ds = Ds-,js = fi o gs, dobija se tvrdnja teoreme 3.1.
Da je prvi korak pokazuje lema.
Lema 3.2. Neka je S multiplikativni sistem polugrupe D. Relacija e defini-
sana u D ovako:
x e y ( ? (3 s E:' Sj xs = ys
je relacija ekvivalencije lt D. Ako u skupu D = D/e definiemo mnoenje po ___
mocu predsta'1mika, onda .Ic 15 po!ugrupa, a prirodno preslikavanje gs : D -;>- D
.le epimorfizam po!ugrupa za koji vnjedi a j i b j.
Dokaz (leme 3.2). Dokaimo najprije da je e relacija ekvivalencije u D.
Stvarno,
x e x, jer xs = xs (s E S);
x (} Y => Y C! x, jer (3 s E S) xs = ys=?(3 s E S)ys = xs;
xC! y, ye z (3 s, t E S) xs = .vs, yt = zt =} x . st =
== y . st = Y . ts = z . ts = z . st (st E S) => x (! z.
Definicija mnoenja u skupu D = D/e je korektna, jer
[x]g = [x'Jg, [Y]g = [y']e =? x e x', ye y' =? (3 s, t E S)
xs = x's, yt = ,y't =? (3 s, t E S) xY' st = x'y' . st =? [xY]e = [x'y']g.
Zato je D u odnosu na ovako definisano mnoenje bar grupoid. Osim toga
prirodno preslikavanje gs : D --+ Jj je homomorfizam grupoida, jer
gs ex' y) = [xY]Q = [x]e . [y]g = gs (x) . gs ey)
za svako x, yE D. Kako je ovo preslikavanje sirjektivno, mora
i grupo id jj = Im (gs) biti asocijativan.
60
Jasno je da epimorfizam gs : D 15 ima osobinu a).
Dokaimo da taj epimorfizam ima i osobinu b). Kao homomorfna slika
polugrupe S i S je polugrupa, dakle potpolugrupa polugrupe 15. No, S ne
sadri singularnih elemenata polugrupe 15, jer
gs (x) . gs (s) = gs (y) . gs (s) (x, y E D> sE S) gs (xs) = gs (ys)
(3 t E S) xs . t = ys . t (3 t E S) x . st = Y . st (st E S) gs (x) = gs(Y)
Drugi korak. zapravo, predstavlja specijalan teoreme 3.1. i moemo
ga formulisati ovako:
P,r-opozicija 3.1. Ako je S multiplikativni sistem polugrupe D koji ne sa-
dri singularnih elemenata te polugrupe, onda postoji polugrupa Ds sa
nim elementom i monomorfizam fs : D D s sa osobinama 1) " 2).
Dokaz (propozicije 3.1). Pretpostavimo najprije da je propozicija 3.1.
i pogledajmo kako tada izgledaju Ds i fs. Prema uslovu 2) svaki element
iz Ds ima oblik fs (x) . (fs (S-1 (x E D, s E S), tj. potpuno je
parom (x, s) Ec' D X S. No, moe se desiti da i par
(x', s') E D X S isti element polugrupe Ds. Pogledajmo kad je to
Kako je fs monomorfizam, imamo
fs (x) . (fs (s)-1 = fs (x') . (fs (S'-1 {::::} fs (xs') = fs (x's) {::::} xs' = x's.
Ovo nam sugerie da od skupa D X S i da u njemu promatramo
relaciju fl definisanu ovako:
(x, s) fl (x'. s') ** xs' = x's.
Jednostavno se provjerava da je fl relacija ekvivalencije u D X S. Ta je re-
naime, refleksivna i No, ona je i tranzitivna,
jer zbog toga to S ne sadri singularnih elemenata polugrupe D vrijedi:
(x, s) fl (x', s'), (x', s') fl (x", s") => xs' = x's, x's" = x"s' x . s's" =
= x' . ss" = x' . s"s = x" . s's =? xs" = x"s (x, s) fl (x", s").
Ako, dakle, formiramo skup D X S/lb onda klasa ekvivalencije
[(x, s)JQ E D X S/e, koje kratko sa [x, sl, i elemenata skupa
Ds postoji biunivoka korespondencija:
[x, sl 1-+ fs (x) . (fs (S-I.
Otuda je dosta prirodno da kao Ds uzmemo skup DxS/fl svih klasa [x, sj.
Samo, kako u tom skUpu?
Ostanimo Za jo kod pretpostavke da je tvrdnja propozicije 3.1.
Tada u Ds vrijedi:
fs (x) . (fs (s-1 . fs (y) . (fs (t)-1 = fs (xy) . (fs (st-I,
zato to je Ds komutativna polugrupa. Tome bi odgovaralo mnoenje
klasa iz D X S/e:
[x, s] . [y, t] = [xy, st].
61
Zato mnoenje u D X S/e upravo tako i definisati. Ta je definicija
korektna. Stvarno, ako je [x, s] = [x', s'J, [y, t] = [y', t'J, tada
xs' = x's, ye' = y't, tj. xy s't' = x'y' . st,

[x, s] . [y, t] = [x', s'] . [y', t'].
Prema tome, D X S/e je grupoid. No, mnoenje u D X S/e je
asocijativno, pa je to zapravo polugrupa.
Polugrupa D X S/e ima bar dva elementa. Naime, po definiciji multipli-
kativnog sistema S, postoje x, y E S za koje je xs # ys (s E S), pa zato
[x, s] # [y, s].
Kako je, uz pretpostavku da je propozicija 3.1. fs (s) . (fs (S))-l jedi-
element polugrupe Ds, a njemu odgovara klasa [s, s], prirodno je
da sve klase [s, s] (s E S) budu jed!lake i da predstavljaju
element polugrupe D X S/e. Stvarno je tako, jer
[s, s] = [t, t] (s, t E T), zbog st "'-, ts (s, t E S),
[s, s] . [x, t] = [xs, st] = [x, t], zbog xs . t = X . st.
Kako je, dalje,
fs ex) = fs (x) . fs (s) . (fs (S))-l = fs (xs) . (fs (s))-l, (x E D, s E S)
prirodno je da preslikavanje
x [xs, s] (x t-e D)
predstavljati monomorfizam D X S/e. I to je Najprije je ovo
preslikavanje dobro definisano zbog
Osim toga
[xs, s] = [xt, t] 8 xs . t = xt . s (x E D, s, t E S).
xy 1-;>- [xy s, s] = [xy st, stJ = [xs, s] . [yt, t],
[xs, s] = [yt, t] 8 xs . t = yt . s x = y, jer st E S.
Sad moemo uzeti
Ds = D X S/e, fs (x) = [xs, s] (x E D).
Treba jo samo provjeriti uslove 1) i 2).
Svako fs (s) = [st, t] ima inverzni element (fs (s))-l = [t, st] u Ds, jer
[t, st] . [st, t] = [t . st, st . t] = [s, s].
vrijedi 1).
Svaki element u Ds ima oblik
[x, s] = [x st, s
2
t] = [xt, t] . [s, st] = fs (x) . (fs (S))-l,
a, s druge strane, za svako x E D i svako s E S vrijedi
fs (x), (fs (S))-l E Ds, dakle fs (x) . (fs (C))-l E Ds
62
Prema tome, vrijedi i 2).
Tako je dokazana propozicija 3.1., a time i teorema 3.1.
sada da polugrupa Ds iz teoreme 3.1. ima ovo univerzalno
svojst'vo:
Teorema 3.2. Neka je S multiplikativni sistem polugrupe D, afs ,'D-+Ds
homomorfizam polugrupa sa osobinama 1), 2) i 3). Tada za svaki homomor-
fizam polugrupa J' " D -+ D' sa osobinom
1') SvakoJ'(s) (SE S) je invertibilno u D';
postoji jedinstveni homomorfizam g " Ds-+ D' za koji vrijedi J' = g o fs.
Dokaz. Ako homornorfizam g : Ds-+ D' sa J' = g o fs uopte postoji, tada
mora vrijediti
g (fs (x)) = (g o fs) (x) = J' (x) (x E D),
dakle,
g (fs (x) . (fs (S))-1) = g (fs (x)) . (g (fs (S)))-1 = J' (x) . (J' (S))-1
za svako x E D i svako s E S. Specijalno, tada je homomorfizam gs jedin-
stven. Zato ga i definisati upravo onako kakav mora da bude:
g (fs (x) . (fs (s))-1) = J' (x) . (f' (S))-1 (x E D, s E S).
Ta )e definicija najprije korektna, jer, prema 1'),
J' (x), (f' (S))-1 E D',
a osim toga, na osnovu 3),
fs (x) . (fs (s))-1 = fs (y) . (fs (t))-1 =? fs (xt) = fs (ys) ::=)
==> (3 u E S) xt . u = ys . u =? (3 u E S) J' (x) . f' (t) . J' (u) =
= J' (y) . J' (s) . J' (u) =? J' (x) . (J' (s))-1 = J' (y) . (f' (t))-1.
Osim toga preslikavanje g : Ds -+ D' je homornorfizam polugrupa, jer
g (fs (x) . (fs fs (y) . (fs (t))-1) = g (xy) . (fs (st))-l) =

= J' (xy) . (f' (st))-1 = J' (x) . (f' (S)-1 . J' (y) (f' (t))-1 =
= g (fs (x) (fs (S))-1) . g (fs (y) (fs (t))-1).
(g o fs) ex) = g (fs (x)) = g (fs (xs) . (fs (S))-1) =
= J' (xs) . (J' (S))-1 = J' (x) (x E
dakle, g o fs = J'.
Univerzalno svojstvo i osobina l) par (Ds, fs) do
izomorfizma. Stvarno, ako je (D', J') jo jedan par sa osobinom 1') i sa uni-
verzalnim svojstvom, tada postoje jedinstveni homomorfizmi :
f : Ds-+ D' sa osobinom J' = f o fs
g : D' -+ Ds sa osobinom fs = g o/,.
63
Odatle slijedi
f'=(fog)of'
fs = (g o f) o fs.
No, zbog univerzalnog svojstva para (D', f'), odnosno (Ds, IJ
id
D
, : D' -+ D', odnosno id
DS
: Ds -+ Ds
su jedini homomorfizmi za koje vrijedi
l' = idu'f', odnosno fs= id
us

pa zato mora biti
fog = id
D
" g of = id
Ds
'
No, to da su preslikavanja
f: Ds-+ D'
g : D' ---;>- Ds
jedna drugom inverzna, dakle, izomorfizmi.
Definicija 3.2. Neka je S multiplikativni sistem polugrupe D, afs : D -+ Ds
homomorfizam polugrupa sa osobinama 1), 2) i 3). Tada se polugrupa Ds
zove generalizirana polugrupa razlomaka polugrupe D u odnosu na multi-
plikativni sistem S, a fs prirodni homomorfizam.
Ukoliko je S regularan multiplikativni sistem, tj. multiplikativni sistem
sastavljen samo od regularnih elemenata polugrupe D, tada je fs monomor-
fizam, pa se D moe identifikovati sa potpolugrupom Im (fs) polugrupe
Ds, dakle, smatrati potpolugrupom polugrupe Ds.
Ako se S sastoji od svih regularnih elemenata polugrupe D (pretpostavlja
se da takvih elemenata ima u D), tada sc polugrupa Ds sa Q (S)
i zove se totalna polugrupa razlomaka polugrupe S.
Totalna polugrupa razlomaka polugrupe D moe biti (Abelova) grupa.
To je upravo onda kad polugrupa D nema singularnih elemenata.
Tada govorimo o grupi razlomaka polugrupe D.
Prema tome vrijedi teorema.
Teorema 3.3. Svaka polugrupa D koja nema singularnih elemenata moe se
uloiti (monomorfno preslikati) u (Abelovu) grupu.
Primjer 3.1. a) Neka je D polugrupa, a s zadan regularni element te polugrupe. Tada
je skup S = {sn i n = J, 2, ... } multiplikativni sistem polugrupe D. Uz identifikaciju
elementa fs (x) sa elementom x moemo da se polugrupa razlomaka Ds sastoji upravo
od svih elemenata oblika xs--
n
ex E D, n E N).
b) Ako je D multiplikativna polugrupa prstena Z cijelih brojeva, tada je S = Z multi-
plikativni sistem svih regularnih elemenata polugrupe D, pa je totalna polugrupa raz-
lomka Q (D), opet uz identifikaciju f., (x) = x, sastavljena upravo od svih elemenata X5-
1
(x E Z, s E Z), tj. Q (D) = Q je multiplikativna polugrupa racionalnih brojeva.
Primijetimo da se Q dobija iz Z i za S = Z+ = {s E Z I s > OJ.
e) Neka je Daditivna polugrupa N prirodnih brojeva. Tada jc S = N multiplikativni
sistem polugrupe D sastavljen od svih regularnih elemenata te polugrupe. Zato je totalna
polugrupa razlomaka Q (D) u ovom Abelova grupa. Ta grupa sastoji se, uz iden-
tifikaciju fs (x) = x, upravo od svih elemenata x - y (x, y E N} i nije nita drugo do
(aditivna) grupa Z cijelih brojeva.
64
Prsten razlomaka
ovdje samo komutativne prstene R sa bar dva elementa. U
skladu sa onim to smo rekli uz definiciju 3.1. uvodimo najprije
definiciju.
Definicija 3.3. Neprazan podskup S prstena R zove se multiplikativni
sistem toga prstena ako ispunjava ova dva uslova:
1) S, tES=>stES;
2) O El: S.
Prema multiplikativni sistem S prstena R je multiplikativni sistem
multiplikativne polugrupe toga prstena.
Teoremi 3.1. odgovara kod prstena tvrdnja:
Teorema 3.4. Neka je S multiplikativni sistem prstena R. Tada postoji prsten
Rs sa elementom i homomorfizam prstena fs : R -+ Rs sa ovim
osobinama:
1) Svako fs (s) je invertibilno u Rs;
2) Rs = {fs (x) . (fs I xE R, sE S};
3) Ker(fs) = {xER I (3sES)xS = O}.
Dokaz. Rekli smo da je mu1tiplikativni sistem S prstena Rujedno multi-
plikativni sistem muitip1ikati1Tne polugrupe R toga prstena. Zato prema
teoremi 3.1. postoji mu1tiplikativna polugrupa Rs sa elementom
i homomorfizampolugupa fs : R-+Rs sa osobinama l), 2) i
3') fs (x) = fs (y) (3 s E S) xs = XS.
sada da se u multiplikativnoj polugrupi moe definisati
sabiranje tako da Rs postane prsten (sa a da fs : R-+
-+ Rs bude homomorfizam prstena.
Uzmimo najprije da je to pa pogledajmo kako bi trebalo da izgleda
sabiranje. Prema uslovu 2) moralo bi biti
fs (x) . (fs (S-1 + fs (y) . (fs (t-l = fs (z) . (fs (u-I,
-.
dakle,
(fs (Xl) + fs (ys . (fs (st-1 = fs (z) . (fs (U)}-I,
odnosno
fs (xt + ys) . (fs (st-1 = fs (z) . (fs (u-I.
To treba. da bude
fs ex) . (fs (s-1 + fs (y) . (fs (t-1 = ls (xt + ys) (fs (st-l.
Zato sabiranje u Rs upravo tako i definisati. Jednostavno se provje-
rava da na taj Rs postaje prsten a fs : R -+ Rs homomorfizam prstena
za koji vrijedi l), 2) i 3'). .
65
Nakon toga treba jo samo pokazati da su uslovi 3) i 3') ekvivalentni. Stvarno,
ako vrijedi 3'), tada
x EKer (fs) q fs (x) = fs (O) (= O) q (3 s E: S) xs = O s = O
pokazuje da vrijedi 3).
Obrnuto, ako vrijedi 3), tada se iz
fs (x) = fs (y) q x - Y EKer (fs) q (3 s E S) (x -- y) s = O, tj. xs = ys
vidi da vrijedi 3').
Tako je teorema 3.6. dokazana.
Par (Rs, fs) ima univerzalno svojstvo:
Teorema 3.5. Neka je S multiplikativni sistem prstena R, a (Rs, fs) par prstena
Rs i homomorfizma prstena fs : R ->; Rs sa osobinama 1), 2) i 3) iz teoreme
3.4. Tada za svaki par (R',/,) prstena R' i homomorfizma pn tena /' : R -']J> R'
sa osobinom
1') Svako /' (s) je invertibilno uR';
postoji jedinstveni homomorfizam prstena g: Rs ->; R' za koji vrijedi /' = g o fs.
Dokaz. - Multiplikativni sistem S prstena R je ujedno multiplikativni sistem
multiplikativne polugrupe R prstena R, dok je multiplikativna polugrupa
prstena Rs polugrupa razlomaka polugrupe D u odnosu na S, a homornorfizam
po1ugrupa fs : R ->; Rs prirodni homornorfizam. Multiplikativna polu-
grupa R' prstena R' i homornorfizam polugrupa /' : R ->; R' ispunjavaju
uslove teoreme 3.2. Zato postoji jedinstveni homomorfizam po1ugrupa g :
: Rs->; R', za koji vrijedi/, = g o Is. Treba jo samo dokazati da je g : Rs->;
->; R' i homornorfizam prstena. Stvarno,
g (fs (x) . US (S))-1 + fs (y) . Us (l))-I) = g (fs (xt+ ys) . Us (Sl))-I) =
= /' (xt + ys) . (f' (Sl))! = /' (x) . (f' (5))-1 + /' (y) . (f' (l))-1 =
= g (fs (x) . (fs (s))-I) . g (fs (y) . (fs (t))-I).
Kao i kod polugrupa dokazuje se da je par (Rs, I,) osobinom 1) iz
teoreme 3.4. i univerzalnim svojstvom iz teoreme 3.5.
do izomorfizma.
Definicija 3.4. Neka je S multiplikativni sistem prstena R, a (Rs, fs) par prs-
tena Rs i homomorfizma prstena fs : R ->; Rs sa osobinama 1), 2) i 3) iz
teoreme 3.4. Tada se Rs zove generalizirani prsten razlomaka prstena R u
odnosu na S, afs : S ->; Rs prirodni homomorfizam. Ako je S regularan multi-
plikativni sistem, tada se iz uslova 3) vidi da je prirodni homomorfizam fs
injektivan, pa se tada prsten R moe sa potprstenom Im (fs)
prstena Rs. U tom Rs je prsten razlomaka, a ako se S sastoji od svih
regularnih elemenata prstena R (pretpostavlja se da ih ima l), R) je totalni
prsten razlomaka prstena R i se za Q (R).
prsten R nema netrivijalnih djelitelja nule, tada je Q (R) polje, koje se
zove polje razlomaka prstena R.
Vrijedi, dakle,
66
,
Teorema 3.6. Svaka oblast R moe se uloiti (monomorfno preslikati) u ne-
ko polje.
Primjer 3.2. a) Polje racionalnih brojeva Q je polje razlomaka prstena Z cijelih brojeva,
a Js : Z -+ Q, Js (x) = xl} = xsls (x E Z, s E Z) prirodni monomorfizam.
b) Ako je P prost ideal prstena R, P "# R, a S = R" P, tada je S multiplikativni sistem
prstena R. prsten razlomaka Rs se i sa Rp. Prsten Rp ima
tada jedan jedini maksimalni ideal i on je generisan skupomJs (P), dakle, jednak Js (P) . Rp.
e) Ako je R = K [Xl' , Xn] prsten polinoma u n varijabli Xl, .. , Xn nad poljem K,
tada je R oblast. Polje razlomaka Q (R) zove se polje racionalnih Junkcija u n varijabli Xl>
, Xn nad poljem K. Za ovo polje uvodi se oznaka K (Xl> , xn). Svaki element polja
K(xl , . , xn) ima oblik ls (a (Xl' Xn . (Js (b (X, Xn)) I, za koji je, uz identifi.
kaciju fs (a (Xl' Xn = a (X, , Xn). oznaka .
a (Xl' , XII) . (b (x" ... , Xn-l = a (Xl> , xn)lb (Xl> , xn).
Pri tome su a (x" . .. , x,,), odnosno b (x" . .. , XII) proizvoljan, odnosno proizvoljan ne-
nulti polinom iz K [Xl> , xn].
Zadaci
3.1. Neka je Z prsten cijelih brojeva, a K proizvoljno tijelo. Dokazati da je preslikavanje
J: Z -+ K, J (z) = ze (z E Z, e element tijela K) homomorfizam prstena i da:
a) Ker(!) = (p) (p karakteristika tijela K);
h) Im (j) je prosto podtijelo P tijela K, ako p "# O;
e) postoji jedinstveni izomorfizam g : Q -+ P sa g I Z = J, ako je p = O.
Uputstvo: Neposredno se provjerava da je J : Z -+ K homornorfizam prRIaL
a) Prema zadatku 2.12. Ker(!) = (p).
b) U svakom je ImCf) najmanji potprsten tijela K koji sadri jecliDibd element
e, dakle lm (j) C;;; P. No, ako je p "# O, tada je p prost broj, pa je Im (j) Z/K . (f) polje,
dakle, Im(j) = P.
e) Ako je p = O. tada Ker (J) = (O). tj. J: Z P je monomorfizam prstena, pa. ato
to je Q (polje racionalnih brojeva) polje razlomaka prstena Z, tj. Q = Zs za S - {l,
2 ... }. moe monomorfizam J : Z P produiti do monomorfizma 6 : Q ....
P. No. Im (g) je potpolje tijela P. kao izomorfna slika polja Q. dakle. g: Q .... P pred
stavlja izomorfizam.
Iz prethodnog zadatka vidimo da je svako prosto tijelo P karakteristike p "# O izomorfno
sa prostim poljem Z/(p) ZP' a svako prosto tijelo P karakteristike p = O izomorfno je
sa prostim poljem Q racionalnih brojeva. Prema tome, svako prosto tijelo je komutativno
i do izomorfizma je odredeno svojom karakteristikom.
3.2. Neka je R komutativan prsten sa elementom e, a A "# R ideal prstena R:
Dokazati:
,a) Skup d svih multiplikativnih sistema prstena R koji se ne presijecaju sa A nije prazan
i sadri maksimalni element u odnosu na inkluziju ;
b) Ako je S maksimalni multiplikativni sistem prstena R koji se ne presijeca sa AJ tada
je P = R " S prosti ideal prstena R i to je minimalni prosti ideal koji sadri A.
Uputstvo: a) Skup d nije prazan, jer {e} je multiplikativni sistem prstena R koji se ne
presijeca sa A. Ako je (S/)iE I lanac iz d, tada je S = U Si E d, tj. skup d je induktivno
iEI
ureden relacijom inkluzije, pa na osnovu Cornove leme (Zorn) postoji bar jedan maksimalni
element skupa d.
b) Ako je S maksimalni element skupa d, tada je P = R" S proet ideal prstena R.
Sigurno je P"# 0, jer AC;;; P. Osim toga x, Y E P - X + Y E P, jer zbog X Et S,
multiplikativni sistem S' = {sx!' : s E S, k :> O} strogo sadri SJ pa postoji J E S,
67
m > O sa sx
m
E A, a zbog y It- S, multiplikativni sistem S" = {syk : s E S, k > O}
strogo sadri S, pa postoji t E S, rl > O sa tyn E A. Na osnovu toga vidi se da st (- x +
-;-. .1')"'+" E A. Odatle, zbog st E S, slijedi x -I y Et S, tj. - x + y E P.
Dalje, x E R, y E xy E P, jer x E R, ty" E A t (xy)" E A pa zbog t E S
ne moe biti xy E S, dakle vrijedi xy E P. Osim toga x tf:. P i Y tf:. P x, y E S xy E
E S xy tf:. P. Prema tome, P je prosti ideal prstena R i P :2 A. Kad bi postojao prosti
ideal P' prstena R sa A r;;:; P' e P, tada bi S' = R P' bio multiplikativni sistem prstena
R sa S e S' i A n S' = 0.
Prema prethodnom zadatku za svaki ideal A # R komutativnog prstena R sa
elementom e postoji minimalan prosti ideal P koji sadri A. No, postoji i maksimalan
(prosti) ideal M koji sadri A. O tome govori zadatak.
3.3. Neka je A # R ideal komutativnog prstena R sa elementom e. Dokazati:
a) Postoji bar jedan maksimalni ideal M prstena R koji sadri A;
b) Ideal Mol R je maksimalan ako i samo ako je RIM polje;
e) Svaki ideal AI prestena R je prost.
Uputstvo: a) Skup 13 svih ideala B # R prstena R koji sadre dati ideal A # R nije
prazan, jer A E 13. Osim toga skup 13 je induktivno relacijom inkluzije. Zato u
skupu (]l prema Cornovoj lemi postoji maksimalni ideal M.
b) Ako je M # R maksimalni ideal prstena R, tada je RIM komutativan prsten sa jedi-
elementom e + NI. Iz druge teoreme izomorfije (v. zadatak 2.10) slijedi da prsten
RIM nema netrivijalnih lijevih ideala, pa je zato prsten RIM tijelo, dakle, polje. Uostalom,
ako je a + M E RIM, a -j- M # O + M, tj. a q= M, tada ideal (a) + M :J M, dakle,
(a) i- M = R, pa postoje elementi b E R, 111 E M takvi da vrijedi ab + m = e, tj. ab -
- e = /rl E M. No, to da je a + M E RIM invertibilni element i da je njegov
inverzni element b -I- M.
Ohrnuto, ako je R,'M polje, tada prsten RIM nema netrivijalnih ideala, pa je na osnovu
druge teoreme izomorfije ideal M sadran jedino u M i u R, tj. M je maksimalni ideal
prstena R.
e) Ako je M maksimalni ideal prstena R, tada je RIM polje, dakle, sigurno prsten bez
netrivijalnih djelitelja nule, pa je M prost ideal (v. zadatak 2.9).
3.4. Neka je R komutativan prsten, a N = N (R) skup svih nilpotentnih elemenata prstena
R, tj. takvih elemenata x E R za koje postoji n = 11 (x) > O sa xn =- O. Dokazati:
a) N je ideal prstena R;
b) N je presjek svih prostih ideala prstena R;
e) Prsten RIN nema nenultih nilpotentnih elemenata.
Uputstvo: a) Noi 0, jer O E N;
x,y E Nec) (3m,n > O)xm =yn = (3m,n > 0)(- X +y)m+n = - x +YEN;
X E R, y E N (3 n > O) (xy)n = xnyn = XnO = O xy E N.
h) Ako je P prosti ideal prstena R, tada x E N =;- (3 n > O) x" = O E P =' (311 > O)
x y"-I E P (3 n > O) x E P \i X,,-l E P itd. dakle, svakako x E P. Prema tome, N
je sadrano u presjeku svih prostih ideala prstena R. Sad je dovoljno dokazati da je svaki
element iz tog presjeka nilpotentan. Neka je X takav element. Kad x ne bi bilo nilpotentno,
skup {xn I n > O} bio bi multiplikativni sistem prstena R. Taj sistem sadran je u nekom
maksimalnom multiplikativnom sistemu S prstena R koji se ne presijeca sa idealom (O),
pa bi P = R '" S bio prosti ideal prstena R koji ne sadri x (v. zadatak 3.2).
e) Ako je x + N ERIN nilpotentan element, tada (3 ln > O) (x + N)m = O + N, tj.
x"' E N. No, tada (3 n > O) xmn O, dakle x E N, tj. x -j- N = O + N.
Ideal N = N (R) iz prethodnog zadataka zove se mali radikal ili nilradikal komutativnog
prstena R. Pored malog radikala N = N (R), promatra se i veliki radikal J = J (R) prstena
R, koji se zove i Dekopsonov mlikal prstena R (Jacobson) a definie se kao presjek svih
maksimalnih ideala prstena R, ako ih uopte ima, odnosno kao sam prsten R, ukoliko mak-
simdnih ideala uopte nema. Ovo posljednje moe biti samo kad R nema
nog elementa.
68
3.5. Neka je R komutativni prsten sa elementom e, a J = J CR) Dekopsonov
radikal prstena R. Dokazati:
a) x E J CR) ,'-) CV y E R) 1 + xy E R*, tj. invertibilno u R;
b) Za svaki ideal A prstena R
A c;;, J CR) {='; CV a E A)(3 a' E R) a + a' + aa' = O;
e) N CR) J CR).
Uputstvo: a) Ako xEJ CR), tada xEM za svaki maksimalni ideal M prstena R, dakle,
,CVy E R)CV M) xy E M, pa CVy E R)Cnon3M) l + xy E M, dakle,CVy E R) 1 +
+ XYE R*.
Ukoliko x Et J CR), tada C3 M) x Ef M, pa ideal Cx) + M strogo sadri M, tj. vrijedi
Cx) + M = R. No, tada postoji z E R, m E M, 1 = xz + m, dakle, 1 + x C - z) =
=m Ef R*.
b) Ako A CR), tada a E A =} a E J CR), pa 1 + a = 1 + ae E R*, dakle postoji
(1 + = 1 + a' za neko a' E R. No, tada cl + a) cl + a') = l {='; a + a' + aa' = O.
Obrnuto, ako za svako a E A postoji a' E R sa a + a' + aa' = O, tada x E A =} xy E A
Cy E R) =} 1 + xy E R*(y E R) =} x E J CR), dakle A CR).
e) Ako je R komutativan prsten sa elementom, tada je svaki maksimalni ideal
M prstena R prost i maksimalni ideali postoje Cv. zadatak 3.3), pa je jasno N CR) e
c;;, J CR), jer je N CR) presjek svih prostih, a J CR) presjek samp svih maksimalnih ideJa
prstenaR. Uostalom, ideal A = N (R) ispunjava uslov iz b). Naime, a E A C3 n > O) an =
= O C3 n > O) (1 + a)-1 = 1 - a + a
2
- + (- t)lI-la"-t, pa za a' = - a + a
2
-
- ... + C - l)n-l a
n
-
1
E,R vrijedi a + a' + aa' = O.
Napomenimo da se za element a E R za koji postoji a' E R sa a + a'\- aa' = O Ci u
nekomutatlvnom kae da je (desno) kvazi-reguI4ran. pa i kad R nema
element.
4. EUKLIDOVI I GAUSSOVI PRSTENI. PRSTENI GLAVNIH
IDEALA
Prsten Z cijelih brojeva i prsten K [x] polinoma u varijabli x nad poljem K
odlikuju se osobinom da se u njima moe dijeliti sa ostatkom, koji se moe
mjeriti na dosta prirodan U prvom prstenu ta mjera je apsolutna vri-
jednost cijelog broja, a u drugom stepen polinomil, dakle oba puta cio nene-
gativan broj. Situacija koju u ova dva vana primjera povod jc za
promatranje jedne klase prstena, tzv. Euklidovih prstena.
Pokazuje se da su svi ideali Euklidovog prstena glavni, ali ovu zanimljiv1f
osobinu imaju i neki prsteni koji nisu Euklidovi. Svi takvi prsteni klasu
prstena glavnih ideala.
da svi prsteni glavnih ideala imaju ipak jednu lijepu osobinu
(Euklidovih) prstena Z i K [x] : i u njima se, kao i u prstenima ,Z i K [x]
moe, i to u izvjesnom smislu svaki nenuIti element razloiti
na nesvodljive faktore. Klasa prstena sa ovom posljednjom osobinom neto je
ira od klase prstena glavnih ideala. Nju tzv. Gaussovi prsteni.
Euklidovi prsteni i prsteni glavnih ideala
Ovdje posmatrati samo komutativne prstene sa elementom
koji nemaju netrivija1nih djelitelja nule, tj. samo oblasti.
69
Definicija 4.1. Prsten (R, +, .) zove se Euklidov prsten ako postoji preslika-
vanje
'p: R-+Nu {O}
sa ove dvije osobine:
l) (Va, bER') 'p (ab)
2) (Va, b E R, b ,e O) (3 q, rE R) a = qb + r ; r = O V 'p Cr) < 'p Cb);
Uslov 2) ne garantuje samo dijeljenja sa ostatkom, jer ta
nost postoji u svakom prstenu R, nego osim toga trai da ostatak bude u ne-
kom smislu manji od djelitelja, ako nije jednak O. Uslov l) predstavlja
zahtjev na mjeru 'p kojom mjerimo ostatak.
Primjer 4.1. a) Rekli smo da je prsten Z cijelih brojeva Euk1idov prsten. U tom prstenu,
naime, preslikavanje
rp : Z --7 N U {O}, rp (x) = I x I (x E Z)
ima osobinu
rp (xy) = rp (x) . rp (y) :> rp (x) (x, y E Z').
Osim toga, za date cijele brojeve x, y E Z, y # O, postoji jedan cijeli broj q takav
da broj x lei u poluotvorenom razmaku [qy, qy + I y I), pa za r = x - qy E Z vrijedi
x = qy + r; r =0 V I r I < I y I.
b) Neka je R [x] prsten polinoma u varijabli x nad prstenom R. Za nenuIti polinom
a cco (a
o
, au ... , an> ... ) E R [x]
definisali smo stepen polinoma a
deg (a) = max {j I aj # O},
dok smo za nulti polinom stavili deg (O) = - CIJ. Ako uvedemo dogovor
- CIJ + a = a + (- CIJ) = - CIJ + (- CIJ) = - CIJ, (a ER),
onda za svaka dva polinoma a, b E R [x] vrijedi
(4.1) deg (ab) = deg (a) + deg (b).
Ako je jedan od polinoma a, b nulapolinom, onda je to i ab, pa je tada jednakost (4.1) jasna
na osnovu gornjeg dogovora. Ako, vrijedi
deg (a) = m :> O, deg (b) = n :> O,
tj. ako su a i b nenulti polinorni, dok je
am # O, odnosno bn # O
najstariji koeficijent polinoma a, odnosno b, tada je
cm+n = am . bn # O
najstariji koeficijent polinoma
c = ab = (co, Cu , Cm+n' O, . ).
Relacija (4.1) kazuje da preslikavanje
rp : R [x], --7 N U {O}, rp (a) = deg (a) (a E R [x],)
70
ima sigurno osobinu
tp (ab) ;;;. tp (a) (a, b E R [xl").
Ako su a, b zadani polinomi, pri je b nenuiti polinom sa najstarijim koeficijentom
koji je jedinica prstena R-; tada se dobro poznatim postupkom dijeljenja polinoma polino-
mom mogu polinomi q i r za koje vrijedi
a = qb + r, r = O V tp (r) < tp Cb).
Medutim, svaki nenulti polinom b iz prstena R [x] J;lema najstariji koeficijent jednak jedi-
nici prstena R, osim ako je R polje. Zato iz onoga to smo rekli slijedi samo da je prsten
polinoma K [x] u varijabli x nad poljem K Euklidov prsten.
e) Prsten Z [i] = {a + ib I a, b E Z} je takoder Euklidov prsten. Stvarno, prsten Q [i] =
,,= {a + ib I a, b E Q} je polje (r,azlomaka prstena Z [i]), pa za date elemente a + ib,
e + id prstena Z [i], od kojih je ovaj posljednji od nule, postoji ct + ifJ E Q [i]
takav da vrijedi
a + ib = (ct + ifJ) . (c + id).
No, ct, fl su racionalni pa postoje cijeli brojevi I, g sa osobinom
1 l
\-/I"2",lfl-gl"i'
dakle,
a + ib = cl + ig) (c + id) + ct '-f) + i ({J - g)) . (c + id),
pri je
ct - f) + i (fJ - g)) . (c + id) = a + ib - (f + ig) . (c + id) E Z [i),
ao, osim toga za tp (a + ib) I a + ib II vrijedi:
'JI (IX - /) + i (fl - g)) . (c +- id)) = I ct - IH- i (fl - g)) li. tp (c + id) "
<; + . 'JI (c + id) < 'JI (c + id).
4 4 .
Vidjeli smo da je svaki ideal A EuklHovog prstena Z glavni ideal. Pri tome
je ideal A #- (O) prstena Z generisan onim elementom a 0' A, a #- O, za koji je
gy (a) = min (gy (x): xEA, x #- O).
To sve vrijedi za svaki Euklidov prsten R. Ako je, A proi2voljan ideal
Euklidovog prstena R, tada je, u A = (O), A' sigurno glavni ideal, a
u A =f:. (O) postoji elementa E: A, a =1= O sa gornjom osobinom. Taj
element generie ideal A, jer za proizvoljno x E A imamo
x = qa + T, T = O V ,,(r) < ,,(a).
No, T = X - qa E: A, pa ne moe biti T #- O, jer bi to bilo u sa
izborom elementa a. x E A:::::} a I x, tj. xE (a), pa vrijedi A S; (a), dak-
le, A = (a), jer je obrnuta inkluzija jasna ..
Tako smo sreli i prstene su svi ideali glavni. ;a njih uvodimo prirodno
ime- ovom definicijom.
(.
Definicija 4.2. Prsten R su svi ideali glavni, tj. generisani sa po jednim
zove se prsten glavnih ideala.
Propozicija 4.1. Svaki Buk/idov prsten je prsten glavnih ideala.
7l
Gausove polugrupe
Dobro je poznato da se svako a E Z moe napisati u obliku
a = U' Pl'" Pr'
pri je u jedinica prstena Z, tj. u = 1, a Pl" .. ; Pr prosti brojevi.
Faktori Pl>"" Pr ne mogu se dalje razloiti, osim u obliku
PI = Ul Ul-lp" (Ul EC Z*).
Osim toga gornji prikaz jedinstven je u smislu da iz
a = v . ql ... q. (v E Z*, q, E Z nesvodljiiv)
slijedi
r = s, (3 Jr E Sr) qi = Ul' P"(i i = 1, 2, ... , r.
Primijetimo da se pitanje ovakvog razlaganja zapravo samo mnoenja u
prstenu Z, dakle polugrupe (Z', '). Zato uvesti deliniciju.
stalno da je D komutativna multiplikativna polugrupa
sa elementom e, koja nema singularnih elemenata.
Definicija 4.3. Za elemente a, b E D da je a djeljiva elementom
h ili da je b faktor elementa a, ili da b dzjeli a i pisati b ,a, ako pos-
toji element e E D tako da vrijedi a bc.
U da a I b i b I a kaemo da su elementi a i b asocirani u D i piemo
a ,.....,b.
Propozicija 4.2. Rt/aczja djeljivosti (!) lt D je refleksivna i tranzitivna, a
rdacija asociranosri ("") u D je relacija ekvh1alencije. Osim toga
(4.2) a'" b O (3 u E D*) a = ub.
Dokaz. 1) Relacija djeljivosti je refleksivna i tranzitivna, jer
a I a, zbog a = ea;
alb, blc=:;,alc, zato to (3a', b'ED)b=aa'; c=bb'=,>(3a', b'ED)
e = bb' = (aa') b' = a . (a'b').
2) Relacija""'" je refleksivna i tranZlt1vna, jer je ,....., presjek relacija I i l-l,
a ove dvije relacije su refleksivne i tranzitivne, kako smo ustanovili (za
relaciju I , a time i za relaciju l-l). Osim toga, relacija "" = Ir l-l je

3) vrijedi (4.2). Naime,
a "" b =:;, a I b, b I a =:;, (3 a', b' E D) b = aa', a = bb',
pa kako je
sb = b = aa' = (bb') a' = (a'b') b,
'12
mora biti

, Obrnuto:
a'b' = e, tj. b' = uE D'!<.
',' a ,....., b =? (3 u E D*) a = ub.
(3 u E::: D*) a = ub =? (3 u, U-l E D) a = ub, b = u-la :oo>
=? b I a, a I b =? a '" b.
Definicija 4.4. Za element p E D"'-.D* da je nesvodljiv ili ireduci-
bilan, ako vrijedi
(4.3) p = ab =? aED* V bED*,
tj. ako element p nema netrivijalnih faktora (faktora koji nisu ni jedinice,
niti su asocirani sa p).
Za element p E D '" D* kaemo da je prost ili prim (element), ako vrijedi
(4.4) p I ab =? p I a V p I b.
U polugrupi (1:, .) prosti i nesvodljivi elementi su jedno te isto. To su zapravo
prosti brojevi ili njima suprotni brojevi. U optem vrijedi samo
Propozicija 4.3. Svaki prosti element p polugrupe D je nesvodljivo
Dokaz. - Neka je p (cc D* prost element. Tada
p = ab =} p I ab :::} p I a V p I b,
a, s druge strane,
p = ab a I p 1\ b I p,
pa prema tome vrijedi
p = ab a '" p V b ,....., p,
a to je isto to i (4.3).
Kako je u polugrupi (Z', .) razlaganje na nesvodljive faktore jedinstveno
samo do poretka i asociranosti faktora, prir04:lno je da i u optem
jedinstVenost razlaganja na nesvodljive faktole shvatamo u smislu ove defi-
nicije.
Definicija 4.5. Neka je a E D. Ako je
(4. S) a = u . Pl' ... Pr (u E D*, p, E D nesvodljivi elementi),
onda prikaz (4.5)elementa a zvati razlaganje elementa a na nesvodljive
faktore. Razlaganje (4.5) i razlaganje e
(4.5') a = 'v . ql ... q. (v t: D*, q1 ED nesvodljivi elementi)
ekvivalentnima ako je
r = s i (3 JJ; E Sr) q, "" (i = 1, 2" ... , r).
73
Polugrupa D, u kojoj se svako a E D moe razloiti na nesvodljive faktore i to
tako da su svaka dva razlaganja ekvivalentna, zove se polugrupa sa jedinstve-
nom Jaktorizacijom ili Gausova polugrupa.
Teorema 4.1. Polugrupa D je Gausova ako i samo ako ispunjava ova dva
uslova:
1) Uslov stacionarnosti : Za svaki niz
al' a2, ... , aj) ... (al E D, a1+
1
I ai' i = 1, 2, ... )
postoji prirodan broj n sa osobinom al f""-' an Ci = n + 1, n + 2, ... ).
2) Svaki nesvodlJivi element p E D je prost.
Dokaz. - najprije da su u svakoj Gausovoj polugrupi D ispu-
njeni uslovi 1) i 2).
Uzmimo proizvoljan niz
al> a2' ... , ap . (aj F D, ai+l I aj) i = 1, 2, ... ).
Ako grupiemo asocirane nesvodljive faktore u razlaganju elementa al> mo
emo to razlaganje napisati u obliku
al = Ul' PT' P7't(uI ED*, mk 0, Pk ,.., Pi' k =/=-j).
Kako aj I al' za ai imamo razlaganje
ai = Ul . Plml(i) ... ptmt(i) CU; E D*, O mk Ci) mk)'
Pri tome je, zbog ai+! I ai'
mk (i +- 1) mk Ci) (k = 1,2, ... , t; i = 1,2, .... ).
a osim toga
aHI f""-' aj 8 mk Ci + 1) = mk (i) (k = 1, 2, ... t).
Sad se samo treba sjetiti da je svaki niz
mk (1) mk (2) ... Ck = 1, 2, ... , t)
nenegativnih cijelih brojeva stacionaran, tj. postoji prirodan broj n sa oso-
binom
mk (i) = mk Cn) ci = n + 1, n + 2, ... ; k = 1, 2, ... , t),
pa da se da vrijedi
ai "-' an ci = n + 1, n + 2, ... ).
Gausova polugrupa ispunjava uslov 1).
Dokaimo da ona ispunjava i uslov 2). Neka je p E D",D* nesvodljiv clement
polugrupe D i neka p I ab, tj. ab = p . c. Tada iz razbganja
a = u . Pl ... pr> b = v . ql ... qs' C = W ... p;
dobijamo dva razlaganja
ab = uv . Pl ... Pr . ql ... qs = W P . ... P;
74
elementaab na nesvodljive elemente. Zbog ekvivalentnoti tih razlaganja mora
nesvodljivi faktor p iz drugog razlaganja biti asociran sa nekim faktorom
Pc ili ql prvog razlaganja, a to upravo da P I a V P I b, pa je P prost
element.
Obrnuto, ako su u polugrupi D ispunjeni uslovi 1) i 2), tada je D Gausova
To slijedi iz ove dvije leme.
Lema 4.1. Ako je u polugrupi D ispunjen uslov 1) prethodne teoreme, tada se
svako a -= D moe razloiti na nesvodljive faktore.
Dokaz. - Neka je a proizvoljan element iz D. Tada, u a E D*, a
sigurno ima razlaganje na nesvodljive faktore, naime a = a. U a EE D*
postoji nesvodljivi faktor Pl elementa a. Ako je, naime, a nesvodljiv element,
to je jasno. U protivnom postoji razlaganje .
a = al . a' (al' a' E D",p*).
Ako al nije nesvodljiv element, tada imamo razlaganje
al = a
2
' a" (a
2
, a" E D",D*)
itd. Na ovaj dobija se niz al' a
2
, elemenata iz D sa osobinom al+l/a
l

ali, zbog a(I+l> tC: D",D*, aHI ai' Zato, zbog uslova 1), ovaj niz mora biti
Njegov zadnji element, ga sa Pl> je zbog toga nesvodljiv,
jer bi se niz mogao nastaviti. Tako imamo
a = Pl bl (Pl E D nesvodljiv element, bl Cc: D).
Ako je bl E D*, dobili smo razlaganje elementa a na nesvodljive faktore.
postoji nesvodljivi faktor P2 elementa bl) pa imamo
a = Pl PI . bj (Pl> P2 E D nesvodljivi elementi, b
2
E D)
itd. Na ovaj dobija se opet niz bl> b
2
, elemenata iz D sa osobinom
bHI I bi' ali b
i
+1 bi' jer Pi EE D*. Ovaj niz zato, na osnovu uslova 1), mora
biti pa ako mu je br zadnji onda je br = Pr . b
r
+
l
(br+! E D*),
tj. imamo razlaganje
a = u . Pl P2 ... Pr (U = b
HI
E D*)
elementa a na nesvodljive faktore, to eljeli da pokaemo.
Lema 4.2. Ako je u polugrupi D ispUnjen uslov 2) teoreme 4.1, tada su, za S'lJtlki
element a polugrupe D, svaka dva razlaganja elementa a na nesvodljive faktore
ekvivalentna.
Dokaz. - Neka le a proizvoljan element polugrupe D u kojoj je ispunjen
uslov 2) teoreme 4.1. Indukcijom u odnosu na r da su tada
svaka dva razlaganja (4.5) i (4.5') Ako je r = O, to je jasno,
jer bi u s > O svako qj bilo invertibilno, a to je Neka je
sada r > O i tvrdnja za r - 1. Zbog uslova 2) nesvodljivi element Pr
je prost, pa kako Pr I V ql .. q., postoji j, Pr I qj' tj. Pr ,...., ql' jer je qj nes-
vodljiv element. Eventualnom prenumeracijom faktora u razlaganju (4.5')
moemo da bude Pr ,...., q., pa ako je q, = u' Pr> nakon sa
Pr' dobijamo
u . Pl ... P,-l = VU' ql ... q,-l'
75
Odatle, na osnovu pretpostavke indukcije, dobijamo T-l = $ - 1, tj.
T = $, a, nakon eventualne prenumeracije faktora, ql"'" q.-l'
Skupa sa Pr ,...., qr ovo dokazuje nau lemu.
Primijetimo da iz egzistencije razlaganja na nesvodljive faktore ne slijedi
automatski i jedinstvenost ovakvog razlaganja. To pokazuje ovaj jednostavni
primjer (Primjer 4.2. b)).
Primjer 4.2. a) Multiplikativna polugrupa D = z prstena Z cijelih brojeva, kako smo
konstatovali, je Gausova polugrupa.
b) Neka je R = Z [iv'dl prsten svih brojeva oblika a + ibVd, pri je a, bEZ,
dok je d fiksan prirodan broj, za koji, u d > 1, uzimamo da nije potpun kvadrat.
Ako je D = R', tada je D* = {l, - l} za d> 1, a D* = {l, - 1, i, - i} za d = 1.
Stvarno, u d > 1, iz
(a + ibVd)' (a' + ib' vd) = 1
slijedi, nakon konjugovanja i mnoenja,
(a" + b"d) . (a" + b'2d) = 1,
dakle,
a
2
+ b
2
d = 1, tj. a = 1, b = O.
To {l, - l}. Obrnuto, {l, - l} dakle D* = {l, - l}.
se u d = 1 dobija D* = {l, ,- 1, i, - i}.
Polugrupa D ispunjava uslov stacionarnosti. Stvarno, ako niz
ima osobinu
tada iz
slijedi
No, tada je niz
+ b;d (j = 1, 2, ... )
elemenata Gausove po!ugrupe z stacionaran, a to da postoji prirodan broj n sa
osobinom
a;a + b;Z d = 1 (j = n + l, n + 2, ... ),
dakle,
a; + ib; Vd E D* ci = n + 1, n + 2, .. ),
pa Je l polazni niz elemenata polugrupe D takoder stacionaran.
Prema lemi 4.1. moe se zato svako a E D razloiti na nesVodljive faktore.'
78
-
Uzmimo sada d = S. Razlaganje na nesvodljive faktore u D sada nije jedinstveno. Stvarno,
clement 9 E D ima bar ova dva neekvivalentna razlaganja na nesvodljive faktore:
9 = 3 . 3 = (2 + i vs) . (2 - i Vs).
Naime, iz
3 = (a + ibVS)' (c + id vS)
slijedi
3 = (a - ib vs) . (c - idv5),
a odatle mnoenjem
9 = (a' + Sb') . (c' + SdS).
Zato je
a' + Sb' = 1, c' + Sds = 9 ili al + Sb! = 9, Cl + SdI = I.
dakle,
a + ib VS E D* ili c + id vS E D*.
To da je 3 nesvodljiv element polugrupe D.
Posve se da je svaki od elemenata 2 + i vs, 2 - i VS nesvodljiv element
polugrupe D.
je, zbcg D* = {l, - l}, jasno da 3"" 2 iVS.
GBusovi prsteni
Za svaku oblast Rimamo multiplikativnu polugrupu D = R. Djeljivost i
asociranost u R definie se kao djeljivost i asociranost uR'. Osim toga, zbog
O == O . x (x E R), uzima se da je element O djeljiv svakim elementom x iz R.
Prosti, odnosno nesvodljivi elementi polugrupe R' zovu se prosti, odnosno
nesvodljivi elementi prstena R. Na taj moe se u svakom prstenu R
govoriti o razlaganju elementa a E R' na nesvodljive faktore. U vezi sa tim
uvodimo ovu definiciju:
\
Definicija 4.6. Prsten R zove se prsten sa je4fioznalkom jaktorizacijom na
nesvodljive elemente ili Gausov prsten, ako je R' Gausova polugrupa, tj.
ako se svako a E R' moe prikaati u obliku proizvoda jednog invertibilnog
elementa i mnogo nesvodljivih elemenata iz R i ako su pri tome svi
faktori u takvom prikazu do poretka i asociranosti odredeni.
Djeljivost u prstenu R u vezi je sa glavnim idealima toga prstena. Naime,
vrijedi
Propozicija 4.3. Za proizvoljne elemente a, b, u, p prstena R vrijede ove ekvi-
valentnosti:
1)
2) = (b);
3) uER* (u) = R;
4) P je prost element CP) je netrivijalan prost ideal;
5) p je nesvodljiv element (p) je maksima/an glavni ideal, od (O).
77
Dokaz. - 1) a; b (-'; (j af ER) b = a af <=> b,.:: (a) 8 Cb) (a);
2) a b <==i a i b /\ b I a 8 (Ca)c;,.(b) /\ (b) <==i (a) = (b);
3) u E R* u i e <==i (u) J (e) = R <:=} (u) = R.
4) Neka je p prost element prstena R. Tada p CF 0, dakle Cp) CF (O), a osim
toga p ..:C R*, tj. (p) cic R, pa je (p) netrivijalan ideal prstena R. Ideal Cp) je
prost, jer
:xy E (p) = p I xy p I x V p I y x E (p) V Y E Cp),
zato to je p prost element.
Obrnuto, ako je Cp) netrivijalan prosti ideal prstena R, tada p CF 0, zbog
(p) CF (O), odnosno p EE R* zbog (p) CF R. Osim toga,
pjxy=}xyr::(p):c::;,xE(p) V yc(p)=>plx V ply,
zato to je Cp) prost ideal.
5) Nekajep nesvodljiv element prstena R. Tada p '*' Oip Ef R*,tj. (p) #- (O),
(p) CF R. Osim toga
Cp) c;,. (a) =} a I p =} a E R* Va'" p =} (a) = R V (a) = (p),
pa je Cp) maksimalan glavni ideal.
Obrnuto, ako je (p) maksimalan glavni ideal, od (O), tada p CF
(p) CF R, a osim toga
p = ab .. a I p => Cp) (a) =? Cp) = (a) V (a) = R =} P a V a ER*,
to da je p nesvodljiv element.
Primijetimo da u optem ideal (p) prstena R ne mora biti maksimalan,
samo maksimalan glavni ideal, ako je p nesvodljiv element prstena R.
Teorema 4.2. prsten glavnih ideala je Gausov prsten.
Dokaz. - uslove 1) i 2) teoreme 3.1.
cr slov l) ispunjen je u svakom (komutativnom) Neterinom (N6ther) prsttnu,
tj. prstenu svaki ideal ima generator.
Stvarno, ako za niz al> az, ... ai' ... elemenata Neterinog prstena R vrijedi
a,+l Iai Ci = 1, 2, ... ), tada prema prethodnoj propoziciji imamo
Zato je
(aJ'.: (ai+l) (i = l, 2, ... ).
oo
A = U Caj)
;=1
ideal prstena R (provjeriti!). No, R je Neterin prsten, pa ideal A ima
generator:
A = (bl' b
2
, , b
m
).
Ako je bk E (a.
k
) (k = l, 2, ... , m), tada za n = max ik vrijedi A c;,. (an).
Kako je obrnuta inkluzija jasna, imamo zapravo A = (a .. ), dakle,
(aj) A = (an) ci = 1,2, ... ).
78
S dritge strane,
pa vrijedi
\ (a .. ) (aj) (i> n),
(aj) = (a .. ), tj. aj '" a .. (i > n).
U prstenu R glavnih ideala ispunjen je uslov 2) teoreme 3.1.
Neka je p nesvodljiv element prstena R. Pretpostavimo da p I ah, ali p k a.
Tada
(P) e (p, a),
jer a E a), ali a EE (p). No, (P, a) je glavni ideal,
(3eER)(p, a) = (e).
Kako je (p) maksimalan glavni ideal i (p) e (e), mora biti (e) = R,
(p, a) = R.
Zato postoje elementi x, y iz R za koje vrijedi
px + ay = e.
Prema tome,
b = be = pxb + aby E (p), tj. p I b.
Vidjeli smo da je svaki Euk1idov prsten prstfn glavnih ideala, pa otuda na
osnovu teoreme 3.2. imamo ovu posljedicu
Posljedica 4.1. Svaki BuklidCI'D prsten je GausOfJ.
kasnije da je klasa Gausovih prstena ira od klase Euklidovih
prstena (v. Primjer 4.3).
"-J
mjera i vilekratnik
U prstenu Z cijelih brojeva mjera dvaju ili vie cijelih
brojeva a, b, ... mnogo njih!) definie se kao prirodan broj
d koji je faktor brojeva a, b,. .. se najmanji
viekratnik (sadratelj) brojeva a, b, ... definie kao najmanji prirodan brQj
v koji je djeljiv svim brojevima a, b, .. .
Uproizvoljnoj multiplikativnoj polugrupi D, odnosno u proizvoljnom prstenu
R nemamo uporedivanja elemenata, pa tamo nemaju smisla ri-
jeii ,,najmanji" i Ali zato se i tamo moe prenijeti
osobina mjere, odnosno najmanjeg viekrat-
nika da je djeljiva svakom mjerom, odnosno da dijeli svaki
viekratnik. Otuda ova definicija.
Definicija 4.1. Neka je D multiplikativna polugrupa. Ako za date elemente
a, b, . .. mnogo njih!) iz D postoji element d E D sa osobinama
1) d I a, d I b, ...
o ,
2) d' E D, d' I a, d' I b, ... d' I d, .
Oo
79
onda se d zove mjera elemenata a, b, ... u D. Ako uopte
postoji, mjera elemenata a, b, . . . je samo do
asociranosti. Za nju se uvodi oznaka
N.z.m. (a, b, .. . J.
Najmanji viekratnik (sadritelj) elemenata a b, ... definie se
kao onaj element v E:= D koji ima osobine:
1 ') a I v, b I v, ...
2') v'ED, alv', blv', ... =?vlv'.
Za najmanji viekratnik elemenata a, b, ... upotrebljavamo oz-
naku
n.z.v. (a, b, ... ).
Ako uopte postoji, n.z.v. (a, b, ... ) je samo do asociranosti.
U Gausovoj polugrupi D za date elemente a, b, . .. mnogo njih)
postoji uvijek N.z.m. (a, b, ... ) i n.Z.v. (a, b, ... )*). Preciznije, vrijedi
Propozicija 4.4. Neka je D Gausova polugrupa, a P potpun skup predstavnika
nesvodlfivih (ili, to je ovdje isto, prostih) elemenata iz D. Tada za date ele-
mente
a = u' IT pvp(al , b = V' IT pvp(b),
PEP PEP
iz D (njih mnogo) postoji N.z.m. (a, b, ... ) i n.z.v. (a, b, ... ) i vrijedi
N.z.m (a, b, ... ) '" fI
PEP
n.z.v. (a, b, ... ) '" IT
PEP
pri je
v; = min {vl' (a), vp (b), ... }, v;: = max {vp (a), vp (b), ... }
Dokaz ostavljamo za vjebu.
Definicija 4.8. Za elemente a, b, ... mnogo njih) Ga\1sove polu-
grupe D kaemo da su relativno ili uzajamno prosti ako je
N.z.m. (a, b, ... ) '" e.
Ovi elementi su u parovima prosti ako su svaka dva elementa
njima uzajamno prosta.
Neposredno se provjeravaju sve tvrdnje propozicije:
Propozicija 4.5. Za proizvoljne elemente Gausove polugrupe D vrijedi:
l) N.z.m. (a, b). n.z.v. (a, b) '" a.b;
2) N.z.m. (a, b,) ,...., e (i = 1; 2, ... , n) N.z.m. (a, bl' .. b
n
) ,...., e;
3) N.z.m. (a, b) "-' e, a I bc a I c.
* Ipak se N.z.m. a isto tako ni n.z.v. ne mogu shvatiti kao funkcije D x D x . '.'
-o" D, jer je N.z.m. (a. b . .. ), a isto tako n.z.v. ea. b ... ) samo do asocI-
ranosti. Mogli bismo da su to., funkcije".
80
Sve to smo rekli, vrijedi specijalno u polugrupi D = R-, pri je R
Gausov prsten. U ovom vrijedi
Propozicija 4.6. Za proizvoljne elemente a. b, . . . (njih mnogo) Gau-
sovog prstena R vrijedi':
1) Ako je N.z.m. (a, b, ... ) ,...., d, tada je (d) najmanji glavni ideal prstena R
koji sadrz' ideal (a, b, ... ); ukoliko je R prsten glavnih ideala, tada je
(a, b, ... ) = (d);
2) Ako je n.z.v. (a, b, ... ) ,...., v, tada je (v) glavni ideal prstena R sa-
dran u idealu (a) n (b) n ... ; ukoliko je R prsten glavnih ideala, tada je
(a) n (b) n ... = (v). ..
I dokaz ove propozicije ostavljamo za
algoritam
Ako je R prsten glavnih ideala, tada prema propoziciji 4.6. za svaka dva ele-
menta a, b prstena R postoje elementi x, yE R za koje vrijedi
ax + by = d,...., N.z.m. (a, b).
U da je R E.uklidov prsten, elementi x, y E R za koje vrijedi gornja
jednakost mogu se efektivno konstruisati. Postupak koji se za ovo koristi posve
je analogan Euklidovom algoritmu za mjere dviju
dui i od njega dolazi i ime za Euklidove prstene. Taj postupak
u propoziciji.
Propozicija 4.7. (Euklidov algoritam) . Neka je R Euklidov prsten. Za svaka
dva elementa a: b E R, b =1= 0, niz
(*)
je Ako je
(**)
a = gb + rD, ro =1= 0, fP (ro) < fP (b),
b = goro + rl' rl =1= 0, fP (rl) < fP (rD),
ro = gIrl + r
2
, r2 =1= 0, fP (r
2
) < fP (rl).
zadnji gornjeg niza, tj. ako je
(***)
tada je
rk ,...., N.z.m. (a, b).
Osim toga odozdo prema gore iz niza (*) dobija se
rl: = ax + by.
81
Dokaz. - niz cp Cb) > cp (ro) > cp (rl) > ... nenegativnih cijelih
brojeva je pa je zato i niz jednakosti (*). Ako je (**) zadnji
niza (*), tj. ako vrijedi (***), tada rk I rk-l' pa prema tome rk I rll:-
2
itd.
Na kraju se, nizom (*) odozdo prema gore, da rk I b, rao la.
Iz zadnje od jednakosti (*) moe se rk prikazati "linearno" rll:-
2
i
rk-l' pa kad se iz predzadnje jednakosti r
k
-
l
prikae rll:-
3
i
r
k
-
2
i to uvrsti u prethodni prikaz elementa rh r
k
-
2
i rll:-
1
' se
"linearan" prikaz elementa rk r
k
-
3
i r
k
-
2
itd. Na kraju se dolazi do
r
ll
= ax + by. Odavde se vidi da
d' ER', d' I a, d' I b =? d' I rk'
pa je stvarno rk '"-' N.z.m. (a, b).
upravo opisani postupak na konkretnom primjeru:
R = Z,a = 36, b = 15. Sada niz (*) ima samo dva
jer je

36 = 2 . 15 + 6, 6 < 15,
15 = 2 . 6 + 3, 3 < 6,
6 = 2 3.
3 = 15 - 2 . 6 = 15 - 2 '(36 - 2 . 15) = 5 . 15 - 2 . 36.
Prsten polinoma nad Gausovim prstenom
Ako je K polje, tada je K [x] Euklidov, a time i prsten glavnih ideala, dakle i
Gausov prsten. Kako je K, kao polje, sigurno Euklidov, dakle, prsten glavnih
ideala, a time i Gausov prsten, moglo bi se pomisliti da je
tvrdnja: Ako je R Euklidov, odnosno Gausov, odnosno prsten glavnih ideala,
tada je to i prsten polinoma R [x]. da le samo jedna vari-
janta te tvrdnje:
Teorema 4.3. Ako je R Gausov prsten, tada je takav i 'prsten poZinama R [x].
Dokaz ove teoreme u nekoliko koraka. Najprije uvedimo pojam
primitivnog polinoma: '
Definicija 4.9. Neka je R Gausov prsten, a
f (x) = aoxn + alx
n
-
1
+ ... + an E R [x].
Tada se
m Cf) '" N.z.m. (a
o
' al' ... an)
zove mjera poZinoma f Cx). Ako je m (f)'"-' e, tada se kae da je polinom f (x)
primitivan.
Prvi korak u dokazu teoreme 4.3. je ova
Lema 4.3. (Gausova Zema). Proizvod dvaju primitivnih poZinoma je opet pri-
mitivan poZinom.
82
Dokaz. - Ncb je svaki od polinoma / (x) E R [x] i
g (x) = boX" + b
l
X--
1
+ ... + b",ER [x]
primitivan, a
/. g = eox"H .. + . + C .. +
Zbog m (f) ,...., e, m (g) ,...., e, za svaki prosti element p E R vrijedi
(3 .) P I a
o
' . . . , p I aH' ali p k ai'
(3 J) WO' ... ,p I bl-l' ali p kb).
Tvrdimo da tada p k ei+l' Naime,
Ci+} = aJ:bi+I-J: + 2 aJ:bi+
I
-1I: + ajbJ'
k<i Ie>i
a osim toga
. p I aJ: (k < i), P I bi+}-J: (k > i),
pa bi iz P I Ci+} slijedilo p I a .iJ
I
, dakle p I ai V p I bl' a to nije Na taj
smo za svaki prosti element p E R nali koeficijent Ci+} polIDoma /. g
za koji vrijedi p k Ci+/" No, to da za svaki prosti element p E R vrijedi
p k m cf . g), pa je /. g primitivan polinom, to smo i tvrdili.
Ako je K polje razlomaka (Gausovog) prstena R, tada je K [x] Euklidov,
pa prema tome i. Gausov prsten. Prirodna je pomisao da bi se ova
mogla iskoristiti za dokaz teoreme 4.3. No, za ovo je potrebno prethodno
ustanoviti neku "dobru" vezu izmedu polinoma iz K [x] i (primitivnih)
polinoma iz R [x]. Tu vezu utvrduje
Lem. 4.4. Neka je R Gausov prsten, a K polje razlomaka prstena R. Tada za
svaki polinom rp (x) E K [x]- postoji (x E K' i primitivni polinom / (x) (: R [x]
za Itoj_ vrijli
rp (x) = (x f(x).
pri t01M su (x i / (x) odredeni polinomom rp (x) do faktora iz R*.
Dokaz. - Neka je rp (x) = XoX" + (X1X"-1 + ... + (Xn' Ako koeficijente (XJ
svedemo na imenitelj, moemo pisati -,
rp (x) = b-l . + aix"-
l
+ ... + (ai E R, b E: R).
NeM je
" a ,...., N.z.m. (a.;, ai, ... ,
= a . ai (i = 0, 1, ... , n)
i za polinom
lex) = aoX
n
+ alx
n
-
l
+ ... + anER [x]
vrijedi
rp (x) = a . b-l ./ (x).
83
Pri tome je a . b-l = IX E K', a polinom J ex) E R [x] je primitivan.
Ako je, osim toga,
fP ex) = e . d-l. g ex),
pri je e' d-l = {J E K- (e, d E R), a g (x) E R [x] primitivan polinom,
tada vrijedi
ad . J (x) = bc . g (x).
No, J (x) i g (x) su primitivni polinomi, pa je
ad,....., m (ad' J), bc ,....., m (bc' g),
dakle, ad ,....., bc, pa postoji u E R* za koje je
ad = u . bc, tj. IX = U (J.
Na osnovu toga dobija se
g (x) = u . J (x).
Vratimo se sada dokazu teoreme 4.3.
Uzmimo proizvoljan polinom J(x)r:cR [xl. Tada je
J(x) = mCj) 'Jo (x),
pri je m (f) E R', a Jo (x) E R [x] primitivan polinom. U Gausovom prs-
tenu R imamo razlaganje
m (f) = u . Pl ... Pr
elementa m (j), a u Gausovom prstenu K [x] razlaganje
Jo (x) = rp1 (x) ... fP. (x)
elementa Jo (x) na nesvodljive faktore.
Prema lemi 4.4. vrijedi
fPj (x) = rJ.
j
Jj (x) (rJ.
j
E K', Jj (x) e R [x] primitivan po1inom)
pa je otuda
Jo (x) = 1X1 IX Jl (x) .. . J. ex).
No, prema lemi 4.3., proizvod Jl (x) .. . J. (x) primitivnih po1inoma je opet
primitivan polinom, pa kako je i Jo (x) primitivan polinom, mora, na osnovu
leme 4.4, vrijediti 1X1'" IX, E R*.
Prema tome, u R [x] imamo razlaganje
J (x) = v . pt ... Pr . J1 (x) ... J. (x),
pri je
v = U 1X
1
IX.ER*.
To je razlaganje elementa J (x) na nesvodljive faktore. Kako su faktori Pi
sigurno nesvodljivi, dovoljno je dokazati da su nesvodljivi i faktori Jj (x).
Kao primitivan polinom, Jj (x) nema netrivijalnih konstantnih faktora u
R [x]. No, JI (x) nema netrivijalnih nekonstantnih faktora ni u K [x], jer je
JI (x) u K [x] asociran sa nesvodljivim polinomom fP, (x).
84
Ostalo je da dokaemo da je razlaganje polinoma J (x) na nesvodljiv e
falttore j (do asociranosti f poretka faktora). Pa neka je
J (x) = W . ql' .. 'qr' gl (X) ... g.' (X)
jo jedno razlaganje polinomaJ(x) na nesvodljive faktore u R [x]. Kako je,
prema lemi 4.3., gl (x) ... go' (x) primitivan polinom, mora, na osnovu leme
4.4., vrijediti
Pt . Pr
z
-=, u' . ql' .. q,', gl (x) ... go' (x) = u' . JI (x) .. . Jr (x)
za neko u' ER*.
Poto je R Gausov prsten, iz prve jednakosti slijedi})
r' = r, qi Pi (i = 1, 2, ... , r).
Lako "se da su polinomi JJ (x), g" (x) nesvodljivi i u K [x], pa poto
je K [x] Gausov prsten, mora vrijediti!)
s' = s, gJ (x) = {JJ JJ (x), {JJ E K' (j = 1,2, ... , s).
da su polinomi JJ (x), gJ (x) primitivni, na osnovu leme 4.4. slijedi
{JJ E R* = R [x]*, pa je posljednje jednakosti pisati u obliku
s' = s, gJ (x) JJ (x) u R [x] (j = 1, 2, ... , s).
Time je teorema 4.3. dokazana.
Dokaimo sada da tvrdnja ne vrijedi (u optem kad umjesto
Gausovog prstena uzmemo Euklidov ili prsten glavnih ideala .. To se vidi iz
propozicije.
Propozicija 4.8. Neka je R prsten. Svaki netrivijalni prosti ideal prstena po-
!inoma R [x] je maksimalan ako i samo ako je R polje.
Dokaz. - Ako je R polje, tada je R [x] Euklidov, a time i prsten glavnih
ideala, pa je zato svaki netrivijalni prosti ideal prstena R [x] maksimalan.
Obrnuto, neka je svaki netrivijalan prosti ideal prstenaj R [x] maksimalan.
Promatrajmo preslikavanje -
. cp : R [x] R, 91 cf (x J (O) cf (x) E R [x]).
Ovo preslikavanje je, epimorfizam prstena. Jezgro Ker (91) je
,netrivijalan ideal prstena R [x], jer X-E Ker (91), e (j: Ker (91). No, R je oblast
C{to je opta pretpostavka ovog paragrafa!), pa je zbog _.
R = Im (91)- R [x]/Ker (91),
Ker (91) netrivijalan prosti, dakle, maksimalan ideal prstena R [x]. Zbog toga
je R = Im (91) polje (v. zadatak 2.9 i zadatak 4.3).
Primjer 4.3. a) R = Z je Euklidov, dakle i prsten glavnih ideala, ali Z nije polje. Zato
Z [x] nije prsten glavnih ideala. To slijedi iz prethodne propozicije, ali se i neposredno
moe Naime, za proizvoljan prost broj p ideal CP, x) nije glavni. Stvarno, kad
bi bilo CP, x) = (f Cx, tada bi moralo biti Cp) cf (x, tj. p = f (x) . g Cx), dakle f (x) =
== a E R. No, tada x E (a) x = a . h (x), dakle a E R*, tj. (p, x) =R. To je
jer se ideal (p, x) sastoji od svih polinoma iz R [x] je slobodni
djeljiv elementom p, pa na primjer x +. e EE (p, x).
1) Uz eventualnu prenumeraciju faktora.
85
b) Kako je, za svako polje K, K [x,] Euklidov, dakle sigurno Gausov prsten, to je i
K [x" x2l (K [x,]) [x 2], na osnovu teoreme 4.3., opet Gausov prsten. Uopte je K [xu
... , xnl = (J<. lX" ... , Xn_,]) [Xn l Gausov prsten. za n > 1, K [x" ... , xn-ll
nije polje, pa zato K [x" ... , xnl nije prsten glavnih ideala.
Nesvodljivi elementi prstena K [x]. Nule polinoma
Vidjeli smo da je, za svako polje K, prsten K [x] Euklidov, dakle, sigurno,
i Gausov prsten. Linearni polinomi x - a E K [x] su sigurno nesvodljivi
elementi prstena K [x]. U optem nesvodljivi polinoml
prstena K [x] ne moraju biti linearni. Vrijedi teorema.
Teorema 4.4. Neka je K polje. Tada su uslovi ekvivalentni:
l) Svaki polinom f ex) E K [x] stepena deg Cf) l ima u K bar jednu nu/u;
2) Svaki prosti polinom f ex) E K [x] je linearan;
3) Svaki polinom f ex) E K [x] stepena deg Cf) l je proizvod linearnih poli-
noma;
4) Ako je K potpolje polja L, tada svako E L koje je nula nekog po/inoma
f ex) E K [xr obavezno pripada polju K.
Dokaz. - l) =':> 2). Neka je f ex) E K [x] prost polinom. Tada je deg Cf) l,
pa, prema l), postoji bar jedna nula a E K toga polinoma. Neka je
f (x) = q (x) . (x - a) + r,
pri je q (x) E K [x], a r = O ili deg (r) < deg (x - a) = l, dakle r E K.
Tada je r = f (a) = O, dakle
f (x) = q (x) . (x - a).
No, f (x) je nesvodljiv polinom U K [x], q (x) E K [x]' i polinom
f (x) je lineara.-'l.
2) ===> 3). Kako je K [x] Gaussov prsten, svaki polinom f (x) E K [x] stepena
deg (f) l je proizvod nesvodljivih polinoma iz K [x]. No, prema 2), svaki
nesvodljivi polinom iz K [x] je linearan, pa je svaki polinom f (x) E K [x]
Itepena deg Cf) l proizvod linearnih polinoma iz K [x].
3) ===> 4). Neka je K potpolje polja L, a IX E L nula nekog polinoma f ex) E
E K [x) stepena deg Cf) 1. Prema 3),
pa iz
f (x) = ao . (x - aJ ... (x - a .. ) (u K [x]),
slijedi
o =f(a.) = a
o
' (a. - al)'" a .. ) (u L)
(3 i) - aj = O, tj. = aj E K.
4) =} l). Kad ne bi vrijedilo l) postojao bi nesvodljivi polinom f (x) E K [x]
toji u K nema nijednu nulu. kasnije da se za svaki takav polinom
f (x) moe konstruisati polje L tako da je K potpolje polja L, a da L sadri
bar jednu nulu polinoma f (x). Kako El: K, to bi se protivilo uslovu 4).
Primijetimo da polja K sa osobinama iz prethodne teoreme stvarno postoje.
88
Takvo je, r;J.a primjer, polje e kompleksnih brojeva, to slijedi iz osnovne
teoreme algebre, koju ovdje navodimo bez dokaza:
Teorema 4.5. Svaki polinom I (x) E e [xl stepena deg Cf) 1 z'ma u po/ju e
kompleksnih brojeva bar jednu nulu.
Istaknimo da polje Q racionalnih, ni polje R realnih brojeva nemaju nipoto
osobinu. Naprotiv vrijedi
Teorema 4.6. Za svaki prirodan broj n postoji nesvod/iiv polinom I (x) E Q [xl
stepena deg (f) = n. Svaki nesvod/iivi polinom I (x) E R [xl je linearan ili
kvadratan.
Dokaz. - Neka je n proizvoljan prirodan broj, a I (x) = xn - 2 E Q [xl.
Za n = 1 taj polinom je linearan, dakle, nesvodljivo Ako je n > 1, taj polinom
nema u Q [xl linearnih faktora, jer mu nijedna nula ne lei u Q. No, to jo
ne da je ovaj polinom nesvodljiv u Q [xl, pa tu moramo do-
kazati na drugi U tu svrhu dvije leme.
Lema 4.5. (Ajzentajnov krz'terij - Eisenstein). Neka je R (GatISov) prsten, a
I (x) == aoxn + a
1
x"-
1
+ ... + an E R [xl.
Ako postoji prost element p E R sa osobinom:
p I al' ... ,p I an, alzo p % aD, p2 % an,
tada u R [xl ne postoje poHnomz' g (x) z' h (x) sa osom'nom
I (x) = g (x) . h (x), deg (g) 1, deg (il) > 1 .
.Dokaz. - Neka je,naprotiv, za polinome
g (x) = b():l:'n + bl X"'-l + ... + b
m
, bo * 0, m 1,
h (x) = cux
n
-", + c1x,,-m-
1
+ ... + C
fI
-
m
Co != 0, n - m > 1
iz R [xl jednakost
I(x) == g (x) h (x).
Tada, zbog
vrijedi
S druge strane, zbog
an = b
m
cn-
m
' p I an, ali p2 % a .. ,
vrijedi sa "ili"
p I bili ili P I Cn- m
Pretpostavimo da
p I b
m
, ali p % C
n
-
m

Kako p % bo, postoji indeks i sa osobinom
p I bm, P Ibm-l' ... , p I biH' ali p % bi'
-.
87
Tvrdimo da tada p ,r a
m
-- n ,i' to je, zbog n - m + i n - m > 0, protiv-
sa pretpostavkom o polinomu / (x).
Zbilja,
an-m+i = L biCk = biCn-m +
j+k=n-m+i j>i
j+k=n-m+i
jer k n - m, dakle j i, pa zato, zbog p I an-m+i. mora vrijediti p I biCn-m,
tj. p I bi' jer p,r Cn-m' p I bj ci> i).
U Gausovog prstena R Ajzentajnovog kriterija iz
ove leme.
Lema 4.6. Nekaje R Gausov prsten, a K polje razlomaka prstena R. Ako za
poZinom / (x) E R [x] stepena deg Cf) > 1 ne postoji razlaganje
lex) = g (x) . h ex), deg (g) 1, deg (h) 1
u R [x], tada je polinom / (x) nesvodljiv u K [x] i obrnuto.
Dokaz ove leme zahtijeva rezonovanje onome iz dokaza teoreme 3.3.
pa ne bi smjelo biti teko da ga sam provede.
Vratimo se sada dokazu teoreme 4.6. U ovom imamo Gausov prsten
R = Z i njegovo polje razlomaka K = Q. Polinom / (x) = xn - 2 ispunja-
va uslove leme 4.5. za prost broj p = 2. Zato je taj polinom nesvodljiv u
Q [x].
Tvrdnja "teoreme koja se odnosi na polje R dokazuje se ovako. Neka je
/ (x) E R [x] proizvoljan nesvodljiv polinom. Ako je taj polinom linearan, onda
nema ta da dokazujemo. U protivnom on se u e [x] razlae na line-
arne faktore
n
/ (x) = a
o
. Il (x - IX
i
) (IX) E e, j = 1: 2 ... , n).
j=l
Operacija konjugovanja u polju e ostavlja polinom / (x) E R [x] na miru.
Dakle, vrijedi
PI
lex) = a
o
' Il (x -
j=l
Zbog razlaganja na nesvodljive faktore u e [x] vrijedi
(V j) (3 k = k (j)) x - IX, ....., X - tj. IX, =
jer su u pitanju normirani polinomi, pa iz njihove asociranosti sUjedi jed-
nakost.
Za realno IX). k (j) = j, a k (j) -=F j, pa imaginarne nule dolaze u parovima
IX}, IXIc(J) =
Za svaku imaginarnu nulu IX, polinoma / ex) imamo kvadratni polinom
(x - IX
i
) . (x - = x
2
- (IX, + X + IX, a., E R [x]
koji je nesvodljiv u R [x], jer bi u R [x] imao bar jednu nulu. Osim
toga taj polinom dijeli/ex) (u R [x]), pa iz nesvodljivosti polinoma lex) u
R [x] slijedi
lex) = a
o
(x - IX,)' (x -
tj. / (x) je kvadratni polinom.
88
U dokazu teoreme 4.4. vidjeli smo da, za svako polje K, vrijedi
Lema 4.7. (Bezuo'va ceorema-Bezout). Neka je J (x) E K [x], deg Cf) l
Tada.it a E K nula polinoma f ex) ako i samo ako ex - a) l f ex).
'.'
Definicija 4.10. Neka je K polje, a J (x) E K [x], deg (f) 1. Tada
da a E K predstavlja nulu polinoma f (x) mestrukosti ", ako
ex - a)' I J (x), ali (x - a)-+1 .r J (x) (u K [x}).
Teorema 4.7. PoZinom J(X)EK[x] stepena deg(f) = n 1 ima u polju K
najme n nula. Ako su al> a
2
, , am E K ree nule polinoma
J (x) mestrukosti "1' ".' ... , "m respektivno, tada vrijedi
I(x) = (x - al)"' ... ex - a.f. "g (x)(u K [x}),
pri polinom g (x) E K [x] nema u K nijednu nulu.
Dokaz. Neka su najprije al> a
2
, a. nule polinoma f (x) vie-
strukosti 1'lJ 1'1" , "., respektivno. Tada, prema samoj definiciji,
(x - aj)'j l I (x) (u K [x]), j = 1, 2, ... , m.
No, polinomi (x - aJ)!Ij su relativno prosti, pa zato i njihov proizvod dijeli
f (x), dakle vrijedi
I (x) = (x - alr ... (x - am)-m g (x) (u K [x]).
Odatle, specijalno, dobijamo
n = deg(f) ="1 + ... +"m + deg.(g),
dakle,
m !'( "1 + ... + "m !'( n.
Prema tome, polinom f (x) ima u K najvie n = deg (f} nula.
Pretpostavimo sada da polinom J (x) u polju K nema drugih nula do
al' ... , am' U tom polinom g (x) nema u K nijednu nulu. Ako je, naime,
a E K nula po1inoma g (x), tada je to nula i polinoma f ex), dakle, a = aj
za il!!ko j !'( m. No: tada
a to je g (x) nema u K nijednu nulu.
Primijetimo da u K = R polinom g (x), ako nije konstanta, mora
biti proizvod nesvodljivih kvadratnih polinoma, dok je u K = e
polinom g (x) obavezno konstanta (jednaka najstarijem koeficijentu polinoma
I (x.
Sad moemo lako dokazati najavljenu teoremu o polinoma.
Teorema 4.8. Neka je K polje, a f ex), g (x) E K [x]. Ako polje K ima me
nego n = max {deg (f), deg (g)} elemenata, tada su poZinomi f (x) i g (x) iden-
na K, tj.
(V aEK) JCa) = g (a),
89
ako i samo ako je f (x) = g (x), tj. ako su koeficijenti tih polinoma
jednaki.
Dokaz. - Ako su koeficijenti polinoma f (x) i g (x) jednaki,
onda su, bez posebne pretpostavke o broju elemenata polja K, ova dva poli-
noma na K.
Obrnuto, neka su polinomif (x) i g (x) na K i neka K ima vie nego
n = max {j (x), g (x)} elemenata. Kad polinomi f (x) i g (x) ipak ne bi bili
jednaki, tada bi h (x) = f (x) - g (x) bio nenulti polinom stepena' deg (h) n,
pa bi zato u polju K mogao imati najvie deg Ch) nula. S druge strane.
svako a E K je nula polinoma h (x), pa kako K ima vie nego n elemenata,
imao bi polinom h (x) u polju K vie nego deg (h) nula. Dobijena
pokazuje da mora biti h (x) = O, tj. f(x) = g (x).
Zadaci
4.1. Neka je R Buklidov prsten, a rp : R' -+ N U {O} preslikavanje iz definicije Buklido-
vog prstena. Dokazati:
a) Jedinice prstena R su upravo oni elementi a iz R' za koje je rp (a) = min {rp (x) : x E' R'} ;
b) Ako su elementi a, b prstena Rasocirani, tada rp (a) = rp (b);
c) Ako za element p prstena R vrijedi rp (p) = min {rp (x) : x E' R; x El: R*}, tada
(V x E' R')p I x V N.z.m. (x, p) '" e.
Uputstvo: a) Ako je a jedinica prstena R, a x E' R', tada x = xa-la rp (x) =
= rp (xa-l. a) ;;. rp (a), dakle rp (a) = min {rp (x) : x E' R}. Obrnuto, ako za a E R' vri-
jedi rp (a) = min {rp (x) : x E' R'}, tada iz e = qa + T, T = O V rp (T) < rp (a) slijedi r = O,
tj. a I e, pa je a jedinica prstena R.
b) Ako a b, tada a = eb, b = e-l. a (e E' R*), dakle rp (a) ;;. '('(b), rp (b) ;;;. rp (a), tj.
rp (a) = rp (b).
c) Neka x = qp + T, T = O V rp (T) < rp (p). Ako T = O, tada p I x. Ako T #- O, tada
rp (r) = rp (e), tj. T je jedinica prstena R. No, tada x + p (- q) = T, tj. T-IX+T-
l
(- q) p = e,
odakle se vidi da je N.z.m. (x, p) '" e.
4.2. Neka je R prsten glavnih ideala, a, b, e E' R. Dokazati:
a) Diofantova ax + by = e ima u R bar jedno rjeenje x, y ako i samo ako za
N.z.m. (a, b) d vrijedi d I e;
b) Akoje N.z.m.(a, b) -d,a = a 'd, b' = + by = e,
tada opte rjeenje te ima oblik
x = Xo + b'z, y = Yo - a'z (z E' R).
Uputstvo: a) Ako je N.z.m.(a, b) '" d, tada (a, b) = (d), pa postoje x', y' E' R sa ax' +
+ by' = d. Ukoliko d I e, tj. (3 e' E' R) e = de', tada x = e'x', y = e'y' predstavlja jedno
rjeenje ax + by = e. Obrnuto, ako ax + by = e ima bar jedno rje-
enje x, y u R, tada iz d I a, d I b slijedi d I e.
b) Ako je xo, y. jedno, a x, y bilo koje drugo rjeenje ax + by = e, tada ax +
+ by = ax. + by., tj. a (x - xo) = b (Y. - y), dakle, nakon sa d,
a' (x - x.) = b' (Y. - y). Kako su a' i b' relativno prosti, a osim toga a' I b' (yo - y),
odnosno b' I a' (x - x.) odatle dobijamo: x - Xo = b'z, Y. - Y = a'z'. dakle
a'b'z = a'b'z', zj. z = z'.
Prema tome,
x = x. + b'z, y = Y. - a'z (z E' R).
90
4.3. Neka su a, b, e elementi Gausovog prstena R. Dokazati:
a) Ako je e relativno prosto sa a i sa b, tada je e relativno prosto i sa ab;
b) Ako a I e, b I e, a elementi a i b su relativno prosti, tada ab I e.
Uputstvo: a) Kako je e relativno prosto sa a i sa b, nijedan prosti faktor p elementa e ne
dijeli ni a, ni b, dakle ni ab. Zato je e relativno prosto sa ab.
Ukoliko je R prsten glavnih ideala, moemo rezonovati i ovako: Kako je e relativno prosto
sa a i sa b, postoje elementi x', y', x" i y" E R za koje vrijedi
ax' + ey' = e, bx" + ey" = e.
Odatle mnoenjem dobijamo
abx'x" + e . (ay"x' + bx"y' + ey'y") = e,
to da su elementi ab i e relativno prosti.
b) Ako a I e, tada (3 e' E R) e = ae'. Kako b I e, tj. b I ac', a osim toga a i b su relativno
prosti, svaki prosti faktor p elementa b mora dijeliti e', dakle b I e', tj. (3 e" E R) e' = bc".
Prema tome (3 e" E R) e = abe", pa ab I e.
Ukoliko je R prsten glavnih ideala moemo rezonovati i ovako. Kako su a i b relativno
prosti, postoje elementi x, y E R za koje vrijedi
ax + by = e, dakle ex + be'y = e'
pri zbog al e vrijedi e = ac'. Kako b I e iz jednakosti ex + be'y = e' slijedi b I e'
tj. (3 e" E R) e' = be", pa prema tome e = abe", kao i gore. '
4.4. Neka su A i B ideali (nekomutativnog) prstena R sa elementom e.
Tada su A (J B i A -t B = {a + b : a E A. b E B} ideali prstena R. Isto tako A . B =
- {2'alb, : a, E A, b, E B} je ideal prstena R (Provjerite I) Za ideale A i B kae se da su
relativno prosti, ako vrijedi A + B = Ce). Dokazati:
a) Ako je e relativno prosto sa A i B. tada Je e relativno prosto i sa AB;
b) AB A (J B, a ako su ideali A i B relativno prosti, i AB-:JBA. tada vrijedi
AB = A (J B; -
'c) Ako je R prsten glavnih ideala, tada su A = (a) i B = (b) relativno prosti ako i samo
ako su elementi a i b relativno prosti.
Uputstvo: a) Ako je A + e = Ce) i B + e = Ce), tada postoje elementi a E A, b E B,
e', e" E e takvi da vrijedi
a + e' = e, b + e" = e, dakle ab + ae" + e'b + e'e" = e.
Kako je _ae" + e'b + e'e" = e E e, ab E AB, vrijedi takoder.AB + e = (e).
b) Kako je a,b, E A n B (a, E A, bl E B), jer su A i B dvostrani ideali, a svaki ele-
ment. iz AB ima oblik 2'aib" jasno je da vrijedi AB A n B. Ukoliko su ideali A i B
relativno prosti, tada postoji a E A, b E B tako da vrijedi a + b = e. Zato za svako
e E A n B vrijedi e = ec = ac + be E AB, jer ae E AB, be E BA AB.
a kako obrnuta inkluzija vrijedi uvijek, sada imamo AB = A n B. -.
4.S. kasnije da se za svaki potinom f (x) E K [x] moe polje L koje sadri
K kao svoje potpolje tako, da se f (x) (ukoliko nije konstanta) razlae u L [x] na linearne
faktore.
se tom dokazati:
a) Ako za potinom f (x) E K [x] definiemo izvodni polinom f' ex) E K [x] ovako:
n n
f (x) = L ileX' =7 f' (x) = L ja/xi-l,
i=1l . i=1
tada vrijede pravila diferenciranja:
(J(x) + g (x, = f' (x) + g' (x),
(a . f (x, = a . f' (x), (J(x) g (x, = f (x) . g' (x) + f' ex) . g
91
b) N.z.m.(f(x), J' (x)) '" e (u K [x]) ili "ili") postoji polje L:::> K tako da f (x)
ima u L bar jednu viestruku nulu. -
e) J' (x) = O ako i samo ako postoji polinom g (x) EO K [x] tako da vrijedi f (x) = g (xP),
gdje je p karakteristika polja K.
Uputstvo: a) Direktno se provjerava od gornje formalne definicije izvodnog
polinorna.
b) Ako postoji polje L::::J K u kome f (x) ima bar jednu viestruku nulu, tada u L [x]
vrijedi
f (x) = (x - a)" . g (x), v > I.
Odatle se dobija
J' (x) = v . (x - a)"-l . g (x) + (x - a)" g' (x),
pa prema tome f (x) iJ' (x) imaju u L [x] netrivijalni faktor (x - ay-l. Dakle,
N.z.m. (f (x), J' (x)) ". e (u L [x]).
No, N.z.m. polinomaf (x) i J' (x) koji pripadaju prstenu K [x] se poznatim Eukli-
dovim algoritmom, pa ne zavisi od polja L::::J K. Dakle, vrijedi N.z.m. (f(x), J' (x)) ". e
(u K [x]). Obrnuto, ako N.z.m.U (x), J' (x)) '" d (x) ". e (u K [x]), a L d K polje za koje
se f (x), pa i d (x) razlae u L [x] na linearne faktore, tada svaka nula IX EO L polinoma
d (x) predstavlja viestruku nulu polinoma f (x).
n
e) J' (x) = L iaixi-1 = O (=} ('V i) ai = O V p I i. J' (x) = O ako i samo ako f (x) =

= L a!xi = g (xP), pri je 19 (x) = L aixi/P EO K [x].
p I i pJi
92
II. VEKTORSKI PROSTORI I MODULI
l. VEKTORSKI PROSTOR, MODUL. PODMODUL, POTPROSTOR.
Pojam vektorskog prostora i modula
U skupu V slobodnih vektora, koje prikazujemo orijentisanim du-
ima, imamo, pored sabiranja vektora, jo jednu "hibridnu" operaciju. To
je mnoenje vektora skalarom, realnim brojem. bi ove dvije operacije
morale biti dobro poznate. da u odnosu na sabiranje skup V
Abelovu grupu. to se ove druge operacije, koju moemo shvatiti
kao preslikavanje
(1.1) K X V -+ V, (IX, x) lXX (IX E K, x E V),
sjetimo se da ona ima ove osobine:
IX (fl x) = (IX P) x, (IX + P) x = lXX + {Jx,
(1.2)
IX (x + y) = lXX + IXY,
. lx = x,
za svako IX, {J E K i svako x, y E V.
Tu smo sa K polje realnih brojeva, a sa 1 element polja K.
Iznad latinskih slova, koja predstavljaju vektcre, nismo pisali
strelice, jer se i bez toga vektori jasno razlikuju od skalara koje smo
slovima.
mnogo drugih primjera u kojima se, u sutini, pojavljuje
aditivna Abelova grupa V, jedno polje K i operacija (1.1) sa osobinama (1.2).
oni opravdavaju optu definiciju.
lh/i";cija 1.1. Neka je dat skup V = {a, b, ... , x, y, ... } i skup K =
'- {ot, p, . .. }. Preslikavanje oblika (1.1) zovemo (spoljanja) operacija u V nad
K. da skup V sa unutranjom kompozicijom + i operacijom u V
nad K vektorski ili linearni prostor nad K ako je (V, +) Abelova grupa,
K polje, te ako operacija u V nad K ima osobine (1.2) za svako x, y E V i
ft8lw ot. P E K. kratko da je V vektorski prostor nad K.
EJe:mtatc vektorskog prostora V nad poljem K zovemo vektm, a elemente
polja K .. ka/ari. Nulaelement aditivnegrupe V i zovemo
ga nulav,luor. a vektor lXX proiZ'Vod skalara ot i v,1utIN s.
93
Pokazuje se kao svrsishodno uopten;e pojma vektorskog prostora koje se
sastoji u tome da se umjesto polja K uzme komutativan prsten R sa
nim elementom. Tako se dolazi do pojma unitarnog modula V nad prstenom R
ili, kratko, unitarnog R-modula. U uoptenju se ide i dalje, pa se od prstena
R ne trai da bude komutativan, a ni da ima element, odnosno,
ako ga ima, onda se obavezno ne insistira na uslovu lx = x, zbog kojeg uz
naziv ,,modul" dolazi "unitarni". U nekomutativnog prstena zamjena
uslova ot (fl x) = (oc fl) x uslovom oc C{J x) = (jJ Ot) x bitno mijenja situaciju,
pa se u vezi sa ovim uslovom razlikuju, u nekomutativnog prstena R,
lijevi i desni R-moduli.
Mi uzimati da je prsten R komutativan i da ima element,
pa nemamo potrebe da pravimo razliku lijevih i desnih R-modula.
Kako osim toga, promatrati samo unitarne R-module, nema potrebe
da posebno "unitaran" , pa je sasvim isputati.
Primjer 1.1. a) smo imali u vidu, prije same definicije, jedan primjer vektorskog pro-
stora. To je bio vektorski prostor V slobodnih vektora nad poljem K realnih brojeva.
b) Ako je K potpolje (R potprsten) nekog prstena V sa elementom l, tada V
moemo shvatiti kao vektorski proator (modul) nad poljem K (prstenom R). Naime, V
je..ai;urnQ aditivna Abelova grupa. OJim toga elemente iz V umijemo mnoiti slijeva ele-
mentima iz K (iz R), jer su i jedni i drugi iz V. Odmah se vidi da su osobine tog mno"enja
upravo takve da V vektorski prostor (modul) nad poljem K (prstenom R). Pri tome,
u da je V samo prsten, a ne tijelo, treba pretpostaviti da se element tog
prstena podudara sa elementom polja K (prstena R).
Tako je, specijalno, polje kompleksnih brojeva shvatiti kao vektorski prostor nad
samim sobom ili nad poljem realnih ili nad poljem racionalnih brojeva, ali i kao modul nad
prstenom cijelih brojeva.
Svako polje K moe se shvatiti kao vektorski prostor nad samim sobom, a svaki prsten
R sa elementom kao R-modul.
c) Ako je X neprazan sk\lp, a Y modul J;Uld prstenom R, tada u skupu V = YX svih pre-
slikavanja X -+ Y, pored$abiranja definisanog kao u primjeru l, 1.2. d), moemo na pri-
rodan definisati operaciju u V nad R:
(a., f) 1-+ a.i, (a.J) (x) = a. (f(x (x E X).
Nije teko provjeriti da se na taj dobija R-modul yx.
Ako, specijalno, umjesto Y uzmemo polje K (realnih ili kompleksnih brojeva),
vektorski prostor V svih funkcija definisanih na X, koje primaju vrijednosti iz polja K
(realnih ili kompleksnih brojeva).
Ukoliko je X = {l, 2, ... , n}, a Y = R, tada elemente iz V moemo identifikovati sa
nizovima elemenata prstena R. Ti nizovi se, kako smo ranije vidjeli,
i sabiraju po komponentama. No, oni se tako i mnoe elementima iz R:
a. . (OI:lJ 01:2, , a.
n
) = (a. . OI:lJ a.' a.., .. , a.' a. n).
U ovom specijalnom R-modul V sa Rn. Za R = K imamo vektorski
prostor Kn nad poljem K.
Uopte. ako je zadana familija R-modula (Yi)i E lo tada u direktnom proizvodu V = Q Yi
skupova Yi (i E J) moemo definisati sabiranje mno.en;: R "po komponen-
tama". Tako dobijamo R-modul V koji se zove direktni prOizvod famIlIJe. R-modula C YI)i E \
U specijalnom Yj = Y Ci E J) on se svodi na R-modul yI. J.e 1 .. = {1.2 ... n
umjesto n YI koristimo oznaku YI X ... x Y n ili Y, EB ... EB Y n. ne ponovo opera-
iEl n
cije R-modula. kao to to nismo ni u oznaci YI.
iEl
94
Ako V modul nad prstenom R, tada za svako ex E R i svako x E V vrijedi
(1.3) = OR V X = O) exx = Ov;
(1.4) ... ex (- x) = (- ex) x = - (exx).
Stvarno, ako je x proizvoljan element iz V, tada je
0RX = (OR + OR) x = 0RX + 0RX, dakle ORx = Ov,
jer je Vaditivna grupa.
za proizvoljan element ex iz Rimamo
ex . Ov = ex . (Ov + Ov) = exO
v
+ exO
v
, dakle OtO
v
= Ov'
Time je relacija (1.3) dokazana. Primijetimo da u vektorskog prosto-
ra V, tj. u kad je R polje K, u toj relaciji moemo znak implikacije
:::} zamijeniti znakom ekvivalencije {:9. Naime, ako je exx = Ov, a ex =F O.
tada postoji ex-l, pa iz
slijedi x = Ov.
ex-l. (exx) = ex-lOv = Ov,
ex-l. (exx) = (ex-
l
ex) x = lx = x,
Dokaimo jo relaciju (1.4). Iz
odnosno iz
slijedi
exx -I- (- ex) x = (ex + (- ex) x = 0RX = Ov,
exx + ex ( - x) = ex (x + ( - x = exO
v
= Ov,
(- ex) x = - (exx), odnosno ex (:- x) = - (exx).
Linearna kombinacija
Neka je V modul nad prstenom R, (ex
l
)iel familija skalara, a (Xi)iel fami-
lija elemenata iz V. Ako su prve familije, osim eventualno
mnogo njih, jednaki OR' tada (1.3) to isto vrijedi za familiju (exIXi)iel
(sa Ov umjesto OR)' Zato je potpuno odredena suma posljednje familije.
Uz tu pretpostavku o familiji skalara uvodimo vaan pojam linearne kom-
binacije familije elemenata modula. -,
Definicija 1.2. Suma I:
iel
ex' Xi zove se lmeat'na kombinacija familije (xi)iel'
Skalari ex' ci E' I) zovu se koeficijenti te lineame kombinaciJe. .
Kako smo rekli, medu ovim koeficijentima je samo mnogo razli-
od OR' Ako su svi koeficijenti linearne kombinacije jednaki OR' onda
, kaemo da je ta linearna kombinacija trivijalna.
Prema samoj definiciji, svaka linearna komhinacija familije elemenata R:-mo-
dula V je odredeni element iz. V. Trivijalna linearna .kombinacija jednaka je
Oy.Primijetimo da smo u svakoj aditivnoj Abelovoj grupi definisali i sumu
prazne familije. Ta suma jednaka je nulaelementu te grupe. Zato imamo i
linearnu kombinaciju prazne familije svakog R-modu1a. Kako ona, zapravo,
nema koeficijenata, moemo i tu kombinaciju smatrati trivijalnom. To je
95
jedina linearna kombinacija prazne familije. svaka
lija, pored trivijalne, ima bar jo jednu (nettivijalnu) linearnu kombmaclju.
Kao jednostavnu vjebu preputamo dokaz ove propozicije.
Propozicija 1.1. Neka je V modul nad prstenom R. Za svako IX E R i za
svake dvije linearne kombinaq'je jz V vn'jedj:
EiEI lXiX; + E;EdJiXi = EiE1(lX
i
+ (Ji) Xi;
EiEI lXiX; + EiEI IXY; = EiEIlXi (X; + Yi);
IX EiEI lXiXi = EiEl (IX' lXi)Xi'
Specijalno, za IX = - I, vrijedi
- EiEllXlXi = EiEl (- lXi) Xi'
Uopte, ako je, za svako iE I, data linearna kombinacija E'EJ {JIx,> tada je
EiEIlXi (EjEJ {J1Xj) = E jEJ (EiEI lXi{J{)Xj.
Podmodul i potprostor
se na primjeru polugrupa i prstena morao da pod-
strukture date algebarske strukture. Zato ne potrebe za posebne
pripreme na ovu definiciju.
Definicija 1.3. Neka je V modul nad prstenom R, a S neprazan podskup od
V. da je skup S zatvoren ili stabilan u odnosu na operacije iz V,
ako ispunjava ova dva uslova:
(1.5) x, X + YES;
(1.6) IX E R, X E S lXX ES.
U tom skup S od V operaciju sabiranja i operaciju mno-
enja elementima iz R. Ukoliko je pri tome S modul nad R u odnosu na ove
operacije, onda se kae da je S podmodul R-modula V. U vektorskog
prostora umjesto podmodul a imamo potprostor.
Zanimljivo je d'l iz same zatvorenosti nepraznog podskupa S slijedi da je S
podmodul R-modula V. Naime vrijedi
Propozicija 1.2. Neprazan podskup S R-modula V je podmodul toga mo-
dula ako i samo ako ispunjava uslove (1.5) i (1.6). Ti uslovi ekvivalentni
su sa uslovom
(1.7)
IX, {J EC R, x, Y":: V =" lXX + {Jx ES.
Dokaz. - Ako je S podmodul R-modula V, tada su, prema samoj definiciji
ispunjeni uslovi (1.5) i (1.6).
Obrnuto, neka su za neprazan podskup S ispunjeni uslovi (1.5) i (1.6). Tada
je S podmodul R-modula V. U S su tada definisane operacija sabiranja i
operacija mnoenja elementima iz R. te operacije imaju osobine
(1.2) samim tim to ih imaju njihova proirenja na V. Zato treba dokazati
da je S podgrupa aditivne Abelove grupe V, tj. d'l osim (1.5) vrijedi
-xES. To odmah slijedi iz (1.6) za IX =-1.
96
Dokaimo, na kraju, da su uslovi (1.5) i (1.6) skupa ekvivalentni sa uslovom
(1.7). Ako su ispunjeni uslovi (1.5) i (1.6) tada je S podmodul R-modula
V, pa zato sigurno vrijedi i (1.7). Obrnuto, ako vrijedi (l.7), tada vrijedi (l.5)
i (1.6). Uslov (1.5) dobJja se iz (l.7) za oc = {J = l, a uslov (l.6) za (J = OR'
Primjer 1.2. a) Za svaki R-modul V su S {Ov} i S = V podmoduli modula V. To
su tzv. trivijalni podmoduli.
b) Ako je (XI)IE I data familija elemanta V, tad!l skup S syih linearnih kom-
binacija te familije ima, prema propoziciji 1.1. o50b1l1e (1.5) I (1.6). To Je, dakle, podmodul
modula V.
Taj sa [(Xi)!E/l ili kratko [Xj]iEI.
Ako, specijalno, za V uzmemo vektorski prostor vektora koji izlaze iz 0,
pa u V odaberemo tri nekomplanarna vektora Xl> X. i X., tada [x,l predstavlja potprostor
radijvektora svih prave p koja prolazi 0, a sadri vektor Xl> dok je [Xl> x.]
potprostor radijvektora svih ravni 1: koja prolazi 0, a sadri vektore x,
i x . Svi netrivijalni potprostori prostora V imaju jedan od ova dva oblika. prostor
V dobija se u obliku [x" X., x.l.
e) Neka je V vektorski prostor realnih funkcija definisanih na razmaku (a, b) (v. primjer
1.1. e. Ako sa S podskup svih neprekidnih (odnosno diferencijabilnih, odnosno
integrabilnih) funkcija na (a, b), tada je S potprostor prostora V, jer je suma dvije, a isto
tako i proizvod realnog broja i jedne neprekidne (odnosno diferencijabilne, odnosno inte-
grabilne funkcije) na (a, b) opet funkcija. Potprostor i skup svih funkcija iz V
koje se ponitavaju na nekom podskupu A razmaka (a, b).
Zadaci
1.1. Neka je R komutativan prsten sa elementom, a V skup svih polinoma u
promjenljivoj x sa koeficijentima iz R. Provjeriti da je V R-modul u odnosu na
operacije sabiranja polinoma i mnoenje polinoma skalarom. Da li je skup S svih
polinoma iz V je stepen najvie n (n zadan nenegativan cio broj) podmodul modula V?
A.skup T svih polinoma iz V je stepen upravo n? Je li skup U svih polinoma iz V koji
imaju samo parne eksponente podmodul modul3 V?
Uputstvo: Lako se provjerava da je V R-modul, te da su S i U podmocluli mo-
dula V. T nije podmodul modula V, zato Ato suma dvaju PaiiDCaa stepena "
nije obavezno polinom stepena n, nego taj stepen moe biti i Dili.
1.2. Neka je V modul nad prstenom R, a X neprazan podskup V. Ilobzati da skup
X ima osobinu !
(*) x,y, z E X. IX, (3, Y E R, IX + (3 + Y = 1 =* lXX + (3y + yz E X,
ako i samo ako postoji podmodul S modula V i 4 e v ako da je
X =4 + S .... {a +.:s eS}.
-.
U taD alu&;u podmodul S je ;edaor&namo odreden skupom X, a element a se moe pro.
izvoljno uzeti iz X.
ukoliko pnten R posjeduje element , za koji su II i l - II invertibilni. recimo ako je R
polje "" {O. l}. tada je uslov (*) ekvivalentan sa uslovom
(**) ".y E X. IX ER "* GIX + (l - OI)Y E X.
Uputswo: Jednostavno se provjerava da za svako a E V i za Ivaki P<X;ln:odul modula
V skup X = a + S ima osobinu(*): <?sim iz a = a + (O" E S) VidI se da Je a E X.
a iz " = a + $. tj. s = - a + " VIdi se da Je podmodul S skupom
X i vehorom a E X. jer je zapravo S = - a + X = { - a + " : " E X}. Ako podskup
X modula V ima osobinu (*). onda se lako provjerava da za svako a E X skup S = - a + X
predstavlja podmodul modula V; osim toga jasno je da vrijedi X = a + S.
97
U svakom iz uslova (*) slijedi uslov (**).
Ukoliko prsten R ispunjava dodatni uslov, onda iz uslova (**) slijedi uslov (*). Naime,
prema uslovu (**),
dakle
x. y E X. A. E R =oo) A.X -+ (l A) y E X.
x. z E X. I' E R =oo) f'X -+ (I - IL) Z E X.
(eA. + (l - e) 1') X + e (1- A.)y + (I - e) (1 -,I) z EX.
Zato treba samo dokazati da za svako Ot. P. y E R sa o( + p + y = I postoji A., ,I E R tako
da vrijedi
eA. + (I - e) l' = Ot, e (l - A.) = p, CI - e) (\ - 1') = y.
No. iz posljednje dvije jednakosti dobija se
A. = l - e-1P,f' = I - (\ - e)-I1'
i lako se vidi da elementi A.. I' E R na taj zadovoljavaju i preostalu od gornje
tri
Primijetimo da navedeni dodatni uslov ispunjava svaki prsten R u kome je element 2 (= 21)
invertibilan. Za polje R = {O,I} iz uslova (**) ne slijedi uslov (*). U ovom za svaki
podskup X bilo kog vektorskog prostora V nad R = {O.l} vrijedi (**). uslov
(*) ne mora biti ispunjen; ako uzmemo. recimo. V = Kn (n> 1). a X = {x.Y. z} c:,: V,
onda S = - a + X nije potprostor prostora V. jer S nije podgrupa aditivne grupe V,
zato to pi S moralo da ima red 3. a V ima red 2n i 3 ne dijeli 2n.
1.3. Neka je V R-modul, S, T podmoduli modula V, a
X = a + S, Y = b -+ T.
Dokazati da je
X n Y = 0 ili X n Y = c + s n T
i drugi nastupa ako i samo ako a - b E S + T = {s + t : s E S, t E T}.
Uputstvo.. Ako c E X n Y, tada X = c + S, Y = c + T, dakle X n Y = c + S n T.
U ovom (3 s E S,3 t E T) c = a + s, e = b + t, dakle a - b = - s + t E S + T.
Obrnuto, ako a - b E S + T, tj. (3 s' E S, 3 t' E T)' a - b = s' + t', tada
(3 s' E S,3 t' E T) a - s' = b + t'E X n Y.
1.4. Neka je V vektorski prostor vektora koji izlaze iz date 0, a S netri-
vija1ni potprostor prostora V. Interpretirati skup a + S.
Uputstvo: Potprostor S je generisan jednim vektorom b "# Ov ili sa dva linearno neza-
visna vektora b, c. U prvom S je skup vektora poloaja svih prave p koja
prolazi 0, a smjer joj je vektorom b, dok je a + S skup vektora poloaja
svih prave p' koja prolazi vrhom vektora a, a smjer joj je vektorom b. U
drugom a + S je skup vektora poloaja svih ravni koja prolazi vrhoIl'
vektora a, a paralelna je sa vektorima b, c.
U vezi sa interpretacijom skupova a + S u zadatku 1.4. za njih se uvodi naziv linearna
mnogostrukost i kae se da je linearna mnogostrukost a + S paralelna sa potprostorom S.
Uopte se za mnqgostrukost a + S kae da je paralelna sa b + T ako S T V T S.
je .V nad Dokazati. da paralelne linearne mnogostrukosti
III nemajU elemenata III Je Jedna od njih sadrana u drugoj.
Uputstvo: Uzmimo da je S T. Tada je S + T = T, pa mnogostrukosti a + S b + T
nisu disjunktne, ako i samo ako a - b E T, tj. a E b + T. No, tada a + S b + T.
98
2. SUMA I PRESJEK PODMODULA. DIREKTNA SUMA,
KOMPLEMENT
Suma i presjek podmodula
Teorema 2.1. Neka je (Sj)jE} familtia podmodula R-modula V. Tada je presjek
S = n Sj te familzie podmodula opet podmDdul R-modula V. To je
JEI
podmodul sadran u s'vakom od podmo:Jula Sj ci E l).
Skt4p T = 2: Sj svih elemenata x E V koji se mogu napisau' u obliku sume bar
jE!
jedne familije (xi)j E l za koju je Xj E Sj Ci E l) predstavlja takoder podmodul
R-modula V. To je najmanji podmDdul modula V koji sadri sve podmodule
Sj ci E l).
Dokaz. - Ako je fUBili;' (Sj)iEI prazna, tada je S = V, T = {Ov} i tvrdnja
je Neka 8'0 familija (Si)iE l nije prazna.
Sigurno S Jer OvESj(iEI), dakle OvES. Osim toga
x,yESj(iE/) x + yESi(iE l) x +yES;
ER, XE S=> E R, x E Sj Ci E l) => a.XE Sj (i E l) lXX E S;,
x, y E T => ('tl i E l) (3 Xj, Yi E Sj), x = 2: Xj' Y = 2: Yi
JEI jE}
=> ('tl i E l) (3 x, + y, E S,), x + y = 2: (x, + YI) => x + y E T;
JEI
a. E R, x E T => a. E T, ('tl i E 1)(3 Xi E S,), x = 2: x, => ('tl i E 1)(3 a.x; E Sj),
JEI
a.x = 2: a.Xj => a. x E T.
jEI
Prema tome, S i T su podmoduli modula V.
je S podmodul modula V sadran u svakom od podmodula-
S, Ci E 1). Dalje, T sadri sve podmodule Sj Cj E l), jer za svako j E 1 i za svako
XESj imamo familiju (X,)jEI za koju je x, = OvES,CiE/, i =j: j), Xi =
= x E Sj, te x = 2: x,. svaki podmodul T' modula V koji sadri
jE}
sve podmodule S, Ci E l) sadri i podmodul T, pa je T najmanji
podmodul modula V koji sadri sve podmodule S, Ci E l).
Za podmodule S i T iz prethodne teoreme uvodimo nazive defi-
nicijom.
Definicija 2.1. Podmodul n Si zove se presjek, a podmodul 2: S, suma pod-
JEI . iEl
modula SI (i E l), odnosno familije (SI) i E I Ako je 1 skup, na primjer,
99
J = {l, 2, ... , n}, tad1 pis1ti S l II Sz ll ... Il Sn umjesto
odnosno S l + S2 -1- ... + Sn umjesto 2: Si'
iE l
II So
iEl
Napomenimo da se suma podmodul a ne mora podudarati sa unijom tih pod-
modula. Unija podmodula, naime, ne mora biti podmodul Cv. Primjer
2.1. a).
Primjer 2.1. a) Neka su Su S2, Sa tri nekomplanarna vektora u vektorskom prostoru V
radijvektora koji izlaze iz 0, a Si = [s;] ci l, 2, 3). Tada je suma tih potprostora jed-
naka prostoru V, S, + S2 + S3 = [s" S2, sal = V, dok je, na primjer, S, +
+ S2 = [s" s21 potprostor radijvektora svih ravni L: koja prolazi i sa-
dri radijvektore s" S2' Skup S, U S2 nije potprostor, jer vektor S, -1- S2 ne pripada
skupu S, U S2'
b) Ostanimo kod prostora V iz a). Neka S, i S2 imaju isto a S neka
bude potprostar prostora V koji se sastoji od radij vektora svih neke ravni Il koja
sadri 0, a ravan L: u pravoj p koja ne sadri ni S" ni S2'
Tada je S n S, = S n S2 = {Ov}, dakle (S n S,) + (S n S2) = {Ov}. Medutim,
S n (S, -I S2) = [x], pri je x bilo koji vektor na pravoj p od Ov. Prema tome
u ovom
S n (S, + S2) =f (S n 5\) -I (S n S2)'
U optem vrijedi samo
(2.1)
S n L Si L (S n Si).
iEl iEl
Direktna suma podmodula
Prema samoj definiciji sume 2: Si podmodula Si Ci E: J) nekog R-modula V,
iE l
svako x iz te sume jednako je sumi bar jedne familije <Xi>iEl za koju je Xi e Sj
Ci L 1).
Definicija 2.2. Za sumu 2: Si podmodula Si Ci 1) R-modula V kae se da je
iE l
direktna ako je svako x iz te sume jednako sumi jedne familije <Xi>iEi>
Xi rc Si Ci rc J).
Direktnu sumu potprostora Si Ci rc 1) sa 2: Si> odnosno sa
iE l
Sl -+- S2 -+- ... +- Sn ako je J = {l, 2, ... , n}.
U definiciji direktne sume zahtijeva se jedinstvenost prikaza svakog elementa
x iz te sume u obliku sume familije <Xi>iE il Xi rc Si Ci rc J). Zanimljivo je da se
taj zahtjev moe prividno ublaiti, jer vrijedi
Propozicija 2.1. Suma 2: Si podmodula je direktna, ako t samo ako se bar
iEI
jedan elemenat X iz te sume moe napisati kao suma jedne jamilije <Xi)iEb
Xj rc Si Ci rc J).
100
DoNu. - je dovoljno dokazati da je suma 2: s, podmodula di-
iEI
rektna ukoliko bar jedan njen element x ispunjava uslov pri-
kaza x.= ! Xc, x, ES, (i E I). Pretpostavimo da je y bilo koji element su-
jel '.'

jel
y = 2: y, = 2: 1:,; Yu 1:, E S" (i E I).
iEI iEI
Tada je
x = x + y + (- y) = 2: (x, + y, - 1:1), x, + y, - z, E Sli E I),
iE I
pa zbog jedinstvenosti prikaza vektora x mora biti
x, + YI - Z, = x, (iE I), tj. YI = z, (iE I).
Direkt.na suma 2: Si podmodula moe se okarakterisati i ovako:
iEI
Teorema 2.2. Da bi suma S, bila direktna, potrebno je i dovoljno da za svako
iE I
j E I vrijedi
(2.2)
Sjn ( 2: S,) = {Ov}.
iEl\v1
Dokaz. - .Neka je posmatrana suma podmodula direktna. Tada za svako
j E I i za svako x E Sj n ( 2: S,) vrijedi
iE 1'{jJ
x = L: x" x, = Ov (i 1=j), Xj = x,
iEI"
jer je x E Sj, odnosno
x = 2: x;, x; F S, (i =I=- j), x; = Ov,
iEI
jer xE 2: SI
;.e1'U}
No, prikaz elementa x je jedinstvm, tj. familije l su iste, pa je,
SJ)CCijalno, x = Xi = xi = Ov. .
PIema tOl1le, vrijedi Sin ( . Sc) = {Ov}.
ie1'.(J}
Obrnuto, neka je ovaj uslov ispunjen za svako j E I i neka je x proizvoljan
element sume L s,. Ako je
iel
x = 2: x, = 2: x" x" E S,, (i E I),
iel tEl
101
tada za svako j E I vrijedi
2: (Xi - X;) = X - X = Ov, tj.
;EI
- xj = 2: - Xj)E 2: St>
i E l".{if i E l'-... {j}
pa prema tome
Xj - xj = Ov> tj. Xj = xj.
To da je suma 2: Sj direktna.
iEl
Primjer 2.2. a) Ako je V vektorski prostor radij vektora koji izlaze iz 0, Si ci = l, 2)
potprostor radijvektora svih prave Pi ci = J, 2) koja prolazi ishoditem 0, tada je
suma Sl + S2 direktna ako je Pl op P . Ako se umjesto P2 uzme bilo koja ravan II kroz
koja ne sadri pravu Pu tada je suma S l + S2 opet direktna, s tim to sad vrijedi Sl + Si =
=V.
b) Neka je V modul iz primjera Ll. e). Ako je X unija nepraznih disjunktnih podskupova
Xi (iEI), a Si (iEI) podmodul modula V sastavljen od onih preslikavanja koja se ponita-
vaju na tada nije teko provjeriti da za podmodule Si (i E I) vrijedi uslov (2.2),
tj. da je suma tih podmodula direktna. Medutim, ne mora biti I Si = V. Zato?
iEi
Komplement podmodula
Suma S + T dvaju podmodula S i T R-modula V sastoji se iz svih elemenata
iz V koji imaju oblik X + Y (x E S, Y E T). Prema teoremi 2.2. ta SUma je
direktna ako i samo ako je S II T = {Ov}. Ukoliko je jo S -+ T = V,
onda se svako X E V moe na jedan jedini napisati u obliku
x = Xl + X
2
(Xl E S, x
2
E T).
Definicija 2.3. Neka je S podmodul R-modula V. Za podmodul T modula V
da je komplement podmodula S, ako je suma S + T direktna i daje
modul V, tj. ako vrijedi
S+ T= V.
Prema samoj definiciji, komplement podmodula S zavisi ne samo od S i
od modula V. Osim toga, komplement T podmodula S, ako uopte postoji,
nije obavezno jedinstven (v. primjer 2.2. a).
to se egzistencije komplementa T za dati podmodul S R-modula V
najprije jednu osobinu komplementa, koja je u vektorskih
prostora za komplement.
Propozicija 2.2. Neka je S podmodul R-modula V. Ako je Tkomplement
podmodula S, tada je T maksimalni element skupa rJ svih podmodula T R-mo-
dula V koji imaju osobinu S II T = {Ov}, Ukoliko je R polje, tj. V vektorski
prostor, tada vrijedi i obrnuta tvrdnja,' svaki maksimani element skupa rJ je
komplement potprostora S.
102
Dokaz. - Ako je Tkomplement podmodula S, tada sigurno T E r;-. Osim
toga za svako T' E r;- sa osobinom T T' vrijedi
T' = T'n V = T'n(S + T) = (T'nS) + T = {Ov} + T = T,
to da je T maksimalni element skupa r;-.
Ukoliko je R = K polje, tj. V vektorski prostor, tada je svaki maksimalni ele-
ment T skupa (7 komplement potprostota S. Kako je S n T= {Od treba samo
dokazati da je jo S + T = V, tj. da se svako x E V moe napisati u obliku
x = Xl + x
2
(Xl E S, x
2
E T). Ako je x E T, to je jasno, jer je dovoljno uzeti
Xl = Ov, x
2
= x.
Neka zato x \f T. Tada T' = T + [x] :J T, dakle T' cf: r;-, pa S n T' =j.c {Ov}.
Drugim postoji vektor y E S, y =f Ov koji jc sadran u T', dakle
ima oblik
y = z + ocx (z E: T, oc E K).
Kako y =F Ov> sigurno oc =F O, zbog S fl T = {Ov}. Zato postoji oc-
l
E K,
pa je
x = oc-
1
y - oc-
1
zES + T.
Iz dokaza posljednje tvrdnje vidi se u kom momentu nam je zatrebala pret-
postavka da je R = K polje.
Egzistencija maksimalnog elementa u skupu r;- moe se lako dokazati na osnovu
Cornove leme. Stvarno, skup r;- je induktivno relacijom inkluzije.
Ako je, naime, (T,)je] lanac iz r;- ,tada je T = U Ti podmodul modula V,
a osim toga je]
Sn T = U (Sn Tj) = {Ov},
je]
tj. T Er;-.
Zbog toga iz prethodne propozicije slijedi
Teorema 2.2. Neka je V vektorski prostor nad poljem K. Tada za svaki pot-
prostor S prostora V postoji komplement T potprostora S.
Kasnije dati jedan drugi dokaz egzistencije komplementa, "efek-
tivan" postupak za njegovo u kad vektorski prostor V
ima dimenziju".
-.
Zadaci
2.1. Dokazati da je unija Sl U Ss podmodula R-modula V podmodul toga modula ako i
samo ako je jedan od podmodula Sj sadran u onom drugom.
Uputstvo: Ako je Sl Ss ili SI Su tada je Sl U SI = Ss ili Sl" pa ie tada Sl U Ss
sigurno podmodul modula V. Ako Sl $ SI' niti Sz S Su tada postoji xESu xEESuyeSv
yEESI' Kako x,ye Sl LJ Sl ali x + yEESI U Sa (zato?), Sl US, nije podmodul modu-
la V.
2.2. Neka su S, Sj (ieI) podmoduli modula V. Ako S sadri sve podmodule Sj, osim
eventualno jednog od njih, recimo Sj, dokazati da vrijedi
(2.3) S n L Sj = L (S n S,)(S Sj, i =I j).
je! je]
103
Specijalno za l = {l, 2}, j = 2 vrijedi
(2.4) s n (S, + S2) = S, + (S n S2)(SJ S,).
Uputstvo: Desna strana jednakosti (2.3) sigurno je sadrana u lijevoj. Zato treba dokazati
da je svako x = L Xi koje pripada lijevoj strani jednakosti (2.3) sadrano i u desnoj
leI
strani te jednakosti. Sigurno Xi E S n Si (i "i' j), jer S J Si (i "i' j). No, tada
Xj = X - L Xi E S n Sj,
i'ij
pa stvarno X pripada i desnoj strani jednakosti (2.3).
2.3. Neka je l {l, 2, ... , n}. Dokazati da je suma L Si direktna ako i samo ako \Tijedi
ieI
Sj n (Sl + ... + Sj-l) = {Ov} 2, 3, ... , ll).
Uputstvo: Ovaj uslov je sigurno potreban. No, on je i dovoljan, jer ako je
O, = X, + ... + Xn, XiESi (iE!), tada
Xn = -X, - ... - xn_IESn n (S, + ... + Sn_l),
dakle Xn Ov. Zato Xl l- ... + X n_ l = Ov, pa
Xn_l = -X"" - x n_
2
ESn_1 n (S, + ... + Sn_2),
dakle Xn_l = Ov itd.
2.4. Provjeriti da za podmodule'Si iz primjera 2.2. b) stvarno vrijedi (2.2). Ukoliko je skup
l dokazati da je suma tih podmodula jednaka V.
Uputstvo: Neka je j E l, a J E Sj n L Si. Tada
ii)
dakle,
(1:/ i E !), (3Ji E S;) f h = L JiJ
i;fj
J (x) =Jf(X) "i' O=lxEXj ,
J (x) = L 1; (x) "i' o=} (3 i "i' j) X E Xi'
i ;fi
Poto su skupovi Xi (i E l) u parovima disjunktni, mora biti J (x) = O (xEX), tj.
J = Ov.
Ako je skup l je i skup funkcija
Osim toga Ji E St (i E l), te J = L ft.
ieI
Primijetimo da se u skupa l skup L Si sastoji od onih funkcija J.za
leI
koje postoji podskup I' CI' zavisi od J) takav da vrijedi J (x) = O Cx Ef U Xi)' Kako
ie l'
se ovakvim funkcijama ne nalazi funkcija koja svako x E X prevodi u neko fiksno
yE Y, y "i' Oy, ako je Y"i' {Ov}, suma podmodula Si ne daje u ovom mo-
dul V.
104
3. LINEARNA ZAVISNOST. BAZA I DIMENZIJA.
Linearna zavisnost ','
Za svaku familiju (X)iEl elemenata R-modula V trivijalna linearna kombi-
nacija te familije daje 0,. Za neke familije moe se dogoditi da i neka nji-
hova netrivijalna linearna komhinadja bude 0,.
Definicija 3.1. Za familiju <xi>iE I elemenata R-modula V da je
linearno nezavisna akn se 0" moe dobiti samo kao trivijalna linearna kom-
binacija te familije. U protivnom kaemo da je ta familija linearno
zavisna.
Prema samoj definiciji, prazna je linearno nezavisna, jer ona i nema
drugih linearnih kombinaciju osim trivijalne. Ako je neprazna familija <Xi>iE I
linearno nezavisna, tada za svaku familiju skalara (rJ.i)iEI imamo
(3.1) .2: rJ.i Xi = 0,. -.;, rJ.
j
= O ci EO J),
'EI
dok u kad je neprazna familija (Xi>iEI linearno zavisna, za bar jednu
familiju skalara (rJ.
i
) i E 1> vrijedi
(3.2) (3j E J) rJ.1 =1= O, .2: rJ.iXi = Ov'
iE I
Upravo uvedeni pojam rasvjetljava donekle ova teorema.
Teorema 3.1. Ako je bar jedan Xj Jamilije (Xi>iEl elemenata R-modula
V linearna kombinacija Jamilije (xi> i E I '{j} preostalih tada je data
jamilija linearno zLn.isna. U da je R = K polje, tj. V vektorski prostor,
vrijedi i obrnuta tvrdnja,' ako .ie Jamilija (xi> i E I linearno zavisna, tada je bar
jedan te Jamilije linearna kombinacija Jamilije preostalih
- je .bar jedan Xj familije (Xi>iE [ linearna komhinacija fa-
mtllJe preostahh elanova, recimo
tada je
pa je familija (x1)iEllineariJ.o zavisna.
je sada V nad poljem K, a familija (X1>iE T linearno
zaV1sna. Tada za bar Jednu famll1Ju ska1ara (rJ.
i
) i E I vrijedi (3.2), pa prema to-
me
(3 j) xi = L - (<<1)-1 IX'X"
iE I',U}
105
tj. neki Xj familije (X;) i E I je linearna kombinacija familije preostalih

Iz prethodne teoreme vidi se da nijedan linearno nezavisne familij e
(X;)iEI elemenata R-modula V ne smije biti Ov' Osim toga nikoja dva
Xi' X} ci # j) takve familije ne mogu biti jednaki. Dl"Ugim u
linearno nezavisne familije (X,>iEI skup A = {xII i E I} ne sadri a
preslikavanje
je biunivoko.
Za svaki skup A elemenata R-modula V imamo bijektivno preslikavanje
idA: A -)- A, dakle familiju <a>aC:A u kojoj je ulogu skupa indeksa I preuzeo
skup A familije. Kako je za ovu familiju xa = a, umjesto 2 (x" x"
aE: .1
imamo jednostavno .L (x" a.
aEA
Na osnovu toga moemo pojam linearne kombinacije, a time ilinarne (ne)za-
visnosti definisati za svaki podskup AR-modula V.
Definicija 3.2. Neka je A podskup R-modula V. Pod linearnom kombinacijom
skupa A podrazumijeva se linearna kombinacija familije (a>aEA. Za skup A
kae se da je linearno (ne)zavisan, ako je familija (a) a E A linearno (ne)zavisna.
Ako je skup A prazan, tada je i familija (a)aEA prazna, pa je svaki prazan
podskup A R-modula V linearno nezavisan.
Primjer 3.1. arAko je V vektorski prostor slobodnih vektora tada se zna da su:
I) dva vektora linearno zavisna, ako i samo ako su ta dva vektora kolinearna;
II) tri vektora linearno zavisna, ako i samo ako su ta tri vektora komplanarna;
III) svaka vektora linearno zavisna, jer se uvijek biir fedan od njih moe dobiti kao
linearna kombinacija preostala tri.
b) Ako je V = R [xl R-modul svih polinoma u jednoj varijabli nad prstenom R, tada je
skup A = {l, x, ... J Xli, } stih potencija varijable x linearno nezavisan, jer je, prema
samoj definiciji nulapolinoma,
oo
L <Xi
Xi
= O (x) 8 <Xi = O ci = O, 1, ... ).
;=0
c) Ako je V = Rn, tada je skup A svih nizova kojima je samo po jedaR jednak
l, a ostali su jednaki O, linearno nezavisan. Uz upotrebu Kronekerovog
(Kronecker) simbola
(3.3)
151 = { l (i = j)
O (i # j)
mo:emo Ci skupa A koji na i-tom mjestu ima 1 napisati ovako:
Svako x = (<xl, . J <xn) E V moe se prikazati kao linearna kombinacija skupa A, jer je
106
Generator i baza
Neka je zadana familija (X
t
) i E I elemenata nekog R-modula V. Prema primjeru
1.2. sl,<up [(xt)iEll svijllinearnih kombinacija te familije je podmodul modula
V. To je najmanji podmodul modula V koji sadri sve ove familije.
Definicija 3.3. Za podmodul [ (Xi>' E Il R-modula V sastavljen od svih linearnih
kombinacija familije (X;)iC l kae se da je genensan tom familijom ili da mu
je ta familija generator.
Ako je u pitanju familija (a>aEA, tada umjesto [(a)aEAl piemo jednostavno
[Al i kaemo da je [Al podmodul generisan skupom A ili da je A generator
podmodula [AJ.
Odmah se vidi da je [AJ presjek svih podmodula modula V koji sadre skup
A.
Prema samoj definiciji, svaki podmodul S R-modula V ima bar jedan gene-
rator, naime, (a>aES, odnosno sam skup S. Trivijalan potprostor {Ov},
pored samog sebe ima jo samo prazan skup kao svoj generator.
Na osnovu definicije, svako x E V moe se prikazati kao linearna kombinacija
generatora mpdula V. Samo, u optem taj prikaz nije jedinstven.
Jedinstvenost, kako odmah vidjeti, je dodatnom pretpo-
stavkom da je generator linearno nezavisan.
Definicija 3.4. Linearno nezavisan generator R-modula V zove se slobodni
generator ili baza modula V.
Za R-modul V koji ima bazu kae se da je slobodan modul.
da bazu imaju svi vektorski prostori.
Primijetimo da smo bazu definisali ne samo kao familiju, nego i
kao podskup R-modula V. Ipak kasnije, i kod same
promjene "numeracije" baze, govoriti o "novoj bazi",
u tim da je baza familija, a ne naprosto podskup R-mo-
dula V.
najprije teoremu.
Teorema 3.2. Neka je V R-modul, a A podskup modula V. Tada su
dva uslova ekvivalentna:
l) A je baza modula V;
2) Svako x E V moe se na jedan prikazati kao linearna kombi-
nacija skupa A.
U tom
3) A je maksimalan linearno nezavisan podskup modula V;
4) A je maksimalan linearno nezavisan podskup nekog generatora B modula
V.
Ukoliko je R = K polje, tj. V vektorski prostor, prethodna uslova su
ekvivalentna.
107
Dokaz. - Ako je V proizvoljan R-modul, implikacije 1) 2),
2) --> 1), 2) -", 3) i 3) =--:-c 4).
Ako je A baza modula V, onda je A sigurno i generator, pa se svako x e V
moe prikazati kao linearna kombinacija skupa A:
.\ = 2: ';<1. a.
aEA
Taj prikaz je jedinstven, jer ako je jo
tada Je
x 2: lt a,
aEA
Ov = x -- x 2: - ln . a,
GEA
pa kako je skup A i linearno nezavisan, odatle slijedi ,;" = i/, za svako ar .'1.
Prema tome 1) =;" 2).
Jednostavno se dokazuje da 2) =/ 1).
Dokaimo sada da 2) 3).
Ako je A strogo sadrano u podskupu A' modula V, tada postoji XE':A'''''-.A.
No, prema 2), x je linearna kombinacija skupa A, a time i skupa A '",,{x} ,
pa zato skup A' ne moe biti linearno nezavisan prema teoremi 3.1.
al.::o vrijedi 2), tada je A maksimalan linearno nezavisan podskup modula V.
Ako uzmemo B V, onda jc jasno da 3) "* 4).
Neka je sada V vektorski prostor nad poljem K Dovoljno je da dokaemo
implikaciju 4) l).
Neka, dakle, vrijedi 4). Dokaimo najprije da je svako x e B linearna kombi-
nacija skupa A. Ako je xeA, to je jasno. Ako tada skup A' =
= A U {x} strogo sadri A j sadran je u generatoru B, pa zato ne moe biti
linearno nezavisan. Dakle postoji netrivijalna linearna kombinacija skupa A'
koja daje Ov. Neka je to ova linearna kombinacija:
IX X + L IX
a
a = ov.
aEA
U toj linearnoj kombinaciji mora biti IX cf O, jer bismo imali netrivijalnu
linearnu kombinaciju
a to je
Zato je
!Q8
L (Xa. a = Ov>
aEA
x = L (- IX-l. IX
a
) a.
aEA
Tako vidimo da je svako x E B linearna kombinacija skupa A, tj, B [A].
No, tada je [B] [A], tj. V = [B] [A], pa je A generator, dakle, zbog
linearne nezavisnosti, baza prostora V.
Kako svaki modul V posjeduje generator B, pitanje egzistencije 'baze A,
svodi se, u da je V vektorski prostor, na pitanje egzistencije maksi-
malnog linearno nezavisnog podskupa u generatoru B. Pozitivan odgovor na
posljednje pitanje dobija se jednostavno kad je generator B ili ,pre-
brojiv (v. zadatak 3.3) Odgovor je pozitivan i u optem ali se tada
osniva na Cornovoj lemi. Naime, skup 04 svih linearno neza-
visnih podskupova A skupa B je induktivno relacijom inkluzije.
Zato prema Cornovoj lemi postoji maksimalan element A skupa 04. To je
onda maksimalan linearno nezavisan podskup generatora B vektorskog
prostora V, dakle baza prostora V.
To vrijedi
Teorema 3.3. Svaki vektorski prostor V ima bazu. U svakom generatoru
prostora V sadrana je bar jedna baza toga prostora.
Dimenzija vektorskog prostora
Vidjeli smo da sva\ri vektorski prostor V posjeduje bazu i da je to zapravo
maksimalan linearno nezavisan podskup prostora V. Sada dokazati
da svake dvije baze vektorskog prostotra V imaju istu Za to nam treba
ova lema.
Lema 3.1. (Lema o zamjeni) Neka je B podskup vektorskog prostora V, a
Bl podskup skupa B. Akoje vektor a E V,,\ B linearna kombinacija skupa B,
ali ne i skupa B"",Bl) tada u skupu Bl postoji vektor b takav da za skup B',
.nastao iz B zamjenom vektora b vektorom a, vrijedi [Bl = [B']. Ako je skup B
linearno nezavisan, tada je to i B'.
Dokaz. - Ako je a linearna kombinacija skupa B, ali ne i skupa B""'Bu pos-
toii vektor b E B 1 za koji vrijedi
(3.4)
Zato je
yeB'
a = :2 x, ix
b
=1= O.
",e B
Na osnovu toga je B' [B] i B [B'], dakle [B'] = [B].
Ako je skup B linearno nezavisan, tada je to i skup B'. Tada, naime, iz
:2 ,,1I. y = Ov,
yeB'
na osnovu (3.4) slijedi
:2 tJ"' x = Ov, tJb = a,b "IJ, = a,Z "IJ + x =1= b,
xeB
-.
109
a odatle, zbog linearne nezavisnosti skupa B,
tj.
yG = O, y'" = 0, x *- a, dakle yY = O (y E B'),
jer (1.b *- O.
Najavljenu tvrdnju da svake dvije baze vektorskog prostC'ra V imaju istu
najprije za da V ima (bar jednu) bazu. To odmah
slijedi iz ove teoreme.
Teorema 3.4. Ako vektorski prostor V ima bazu {el' ez, ... , en} sastavlJenu
od n vektora, tada (je n najmanji nenegativan cio broj za koji) su svakih n + 1
vekt ora iz V linearno zavisni. Obrnuto, ako (je n najmanji nenegativan cio
broj za koji) su svakih n + 1 vektora prostora V linearno zavisni, tada svakih
n linearno nezavisnih vektora iz V bazu prostora V.
Dokaz. - 1) Neka V ima bazu {el"'" en} sastavljenu od n vektora, a
Ul' . , Un, Un+l neka su bilo kojih n + 1 vektora iz V. Ako su vektori
Ul' .. , Un linearno zavisni, onda su pogotovu linearno zavisni vektori Ul>
... , Un' Un+!' Ukoliko vektori Ul' . , Un nisu linearno zavisni,
da oni bazu. Zato se vektor U
n
+1 moe prikazati kao linearna kombinacija
vektora Ul' ... , Un' pa su opet vektori Ul' ... , Un' Un+1 linearno zavisni.
Dokaimo, dakle, da, u linearne nezavisnosti, vektori Ul' U
2
, , Un
bazu prostora V. U tu svrhu primijenimo najprije lemu 3.1. na B =
= Bl = {el' ... ,en} i vektor a = Ul' Na osnovu te leme, uz eventualnu
prenumeraciju vektora el"'" en' dobijamo bazu B' = {Ul' e
2
, , en}.
Primjenom iste leme na skup B' umjesto B i Bl = {e
2
, , en}, te na vektor
U
2
, dolazimo do baze Bil = {Ul' U
2
, e
3
, , en}. Itd. Nakon n koraka dolazimo
do baze {Ul' U
2
, , Un} prostora V.
Ako su, obrnuto, svakih n + 1 vektora iz V lirtearno zavisni, dok postoji n
linearno nezavisnih vektora u V, tj. ako je n najmanji nenegativan cio broj
za koji su svakih n + 1 vektora iz V linearno zavisni, tada svakih n linearno
nezavisnih vektora iz V bazu vektorskog prostora V, jer oni maksi-
malan linearno nezavisan podskup prostora V (v. teoremu 3.2.).
Prema ovoj teoremi, svaki linearno nezavisan podskup prostora V, koji ima
bazu sastavljenu od n vektora, ima najvie n elemenata, pa otuda, u ovom
specijalnom svake dvije baze prostora V imaju isti broj elemenata.
Dokaimo sada da to vrijedi i u optem
Teorema 3.S. Ako je A (neprazan) linearno nezavisan podskup, a B baza
vektorskog prostora V, tada postoji podskup B' baze B, takav da je unija A U B'
disjunktna i da predstavlja bazu prostora V. Ako je i A baza prostora V, tada
postoji bijektivno preslikavanje f : A -+ B, tj. svake dvije baze A i B prostora
V imaju istu
Dokaz. 1) Ako je A linearno nezavisan podskup, a B baza vektorskog pro-
stora V, tada je A U B generator toga prostora. Za skup y svih linearno neza-
110
visoih podskupova generatora A U B lako se provjerava da je induktivno
reJacijom inkluzije. Zato na osnovu Cornove leme postoji maksima-
lan element A I skupa ;t za koji vrijedi A k A'. No, tada je A' baza vektor-
skog prostora V na osn<?Yll teoreme 3.2. Osim toga, A' ima oblik A' = A U B'
za neki podskup B' skupa B disjunktan sa A.
2) Neka su A i B dvije baze prostora V. Moemo pretpostaviti
.da one nisu prazne, jer kad bi jedna od njih bila prazna, onda bi bilo V =
= {Oy}. pa bi i ona druga bila prazna.
Posmatrajmo skup ET svih parova (A',J'), pri je A' podskup od A, a
J' : A' -+ B injektivno preslikavanje, takvo da je unija A' U (B '" lm(f'
disjunktna i linearno nezavisna. Skup ET nije prazan, jer se na osnovu leme o
zamjeni odmah vidi da se za svaki podskup A' skupa A moe
J' tako da vrijedi (A',f') E ET. Definiimo sada u skupu ET relacijU -< ovako:
(A' ,J') -< (A",!,,) ako i samo ako A' k A" iJ' =!" lA" Lako se provjerava
da je tom relacijom -skup ET induktivno Zato na osnovu Cornove
leme postoji makshD8lni element (A.,/o) skupa (ET, -<l. Ako je Ao = A.
onda je Im(!o) = B, jer skup Ao U (B "'Im (lo ne bi bio linearno
No, tada je lo : A -+ B bijektivno preslikavanje i moemo uzeti
/=/0'
Medutim. i u At .,. A mora biti Im(fo) B. Sada. naime, postoji
element a E A '" Ao. Ako je a linearna kombinacija skupa Ao U (B '" Im(f..
onda. prema lemi o zamjeni. postoji b E B '" Im(fo). takav da je unija
(Aou{a})u(B ",(Im(fo) U {b})) disjunktna i linearno nezavisna. Ako. pak.
a nije linearna kombinacija skupa Ao u(B '" Im(fo. onda je unija (A. U
U {a}) U (B", Im(!o sigurno linearno nezawna i. ako je Im(fo)'" B,
to i unija (A. u {a})u(B "'(Im(fo)u{b} bEB '"
'" Im(!o)' Zato se u oba moe uzeti A' = Aou {a} i definisati J': J
: A' -+Btakoda budeJ' IAI ;=: /.iJ'(a) =b, pa da vrijedi < (A'. J')E
E (ET. -<l, to je Prema tome, ili je I. : A-+B bijektivno presli-
kavanje ili je 10
1
: B-+A injektivnopreslikavanje.
Zamjenom uloga bazama A i B da ili postoji bijektivno presli-
kavanje Ko : B -+ A ili injektivno presli}atvanje KOl : A -+ B.
Za dokaz je nepovoljan samo kad imamo samo injektivno preslikavanje
/;1 : B -+ A i injektivno preslikavanje KOl : A -+ B. i tada, na
osnovu Kantor-Bernitajnove teoreme, postoji bijektivno preslikavanje 1_:
: A -+ B i teorema je dokazana. .
Prema prethodnoj teoremi kardinalni broj baze vektorskog prostora V
ne zavisi od. odabrane baze, predstavlja jednu od osobina samog prostora.
. Zato ima smisla ova definicija.
DeJiflicija 3.5. ili kardinalni broj (bilo koje) baze vektorskog prostora V
210ve se dimenzija toga prostora i se sa dim V.
skupa izraava prirodnim brojem, koji kazuje koliko
skup Ima elemenata, za vektorski prostor V, koji ima bazu sastavljenu
od n elemenata, da je dimenzije i pisati dim V = n.
111
Osobinu da im sve baze imaju istu nemaju svi slobodni R-moduli, ali
vidjeti da je to ipak za neke specijalne prstene (koji nisu obavezno
polja). baze takvih R-modula rang modula.
Primjer 3.2. a) Kako su svaka vektora u prostoru V vektora linearno zavisna,
a svaka tri nekomplanarna vektora iz V linearno nezavisna, prostor V vektora ima
dimenziju dim V = 3, to je sasvim u skladu sa naim ranijim shvatanjem dimenzije.
b) Prema primjeru 3.1. e), za svako polje K, vektorski prostor Kn ima bazu sastavljenu od
n vektora, pa je dim Kn = n.
e) Prema primjeru 3.1. b) vektorski prostor K [xl svih polinoma u varijabli x nad poljem
K nema dimenziju;
Prvi dio teoreme 3.5. kazuje nam zapravo da se svaki (neprazan) linearno
nezavisni podskup A vektorskog prostora V moe nadopuniti do neke baze
A U B' prostora V tako da se u proizvoljnoj bazi B prostora V neki podskup
(B" = B "'" B') nadomjesti skupom A. Zato ovu teoremu citirati kao
teoremu o nadopunjavanju do baze.
Neka je S podmodul R-modula V, a T komplement podmodula S. Ako je Bl
baza podmodula S, a B2 baza podmodula T, tada je B = Bl U Bs baza R-
-modula V (v. Zadatak 3.5). Obrnuto, ako se baza A = Bl podmodula S
moe nadopuniti do baze B modula V, tada je T = [B'"A] = [B
2
] kompIe-
ment podmodula S (v. Zadatak 3.5).
Ako, dakle, podmodul S modula V ima bazu A, tada se pitanje egzistencije
komplementa T svodi na nadopunjavanja baze A do baze B
DiodulaV, bar onda kad i T ima bazu. U kad je R = K polje,
tj. V vektorski prostor,. svaki potprostor S ima bazu A i ona se, prema pret-
hodnoj teoremi, moe nadopuniti do baze B prostora V. Na taj imamo
jo jedan dokaz egzistencije komplementa T za svaki potprostor S prostora
V. Kako je A B, vidi se da za svaki potprostor S prostora V vrijedi
(3.5) dim S dim V,
kao i
s = = B,
to se u prostora V dimenzije moe pisati i u obliku
(3.6) dim S = dim V S = V.
Primijetimo da, bez dodatnih pretpostavki o prstenu R koji nije polje, pod-
modul S R-modula V ne mora imati slobodni generator, pa i kad ga sam modul
V ima, a osim toga moe se desiti da modul V ima generator, a da
svaki generator nekog njegovog podmodula S bude (v. Zadatak
3.10).
112
Zadaci
3.1. Neka su A i B podskupovi modula V. Dokazati:
l) A C; [A]; ako je A podmodul, tada A = [A];
2) A C; B =* [A] [B];
3) [A] [B] A
4) [A U B] = [A] + [B];
S) [A n B] [A] ntB];
6) LA + B] [A U B]; ako je Ov E A U B, tada [A + B] = [A U B].
Uputstvo: l) Za svako aEA vrijedi a= L 6:' bE [A]; ukoliko je A podmodul modula
6eA
V. tada
x E [A] =* x = L A-' a EA .
.. eA,
C2) A C; B ='>. A [B], jer 13 k [B] prema l); no; [B] je podmodul, pa A [B] =}[AJ [B].
3) [A] [B] =* A C; [B], jer A [A].
4)A [A], B [B], pa A U B [A] + [B]. No, [A] + [B] je podmodul,
[A U B] [A] + [B]. Obrnuto. A A U B.,B c;;. A U B, pakako je lA U B] podmod\ll,
vrijedi [A + B] [A U BJ. '" ' ,',' , '
S) Iz A n B [Al n [B] i da je [Al n [B] podmodul modula V slijedi
[A nB] c;;. [A] n [B]. '
6) Sigurno A c;;. [A U B], B [A U B], pa kako je [A U B] podmodul modula V vrijedi
[A + B] c;;. [A U B]; ukoliko je OV E A' U, B, recimo Ov E A, tada A + B;J B, dakle
[A + + B;}B, tj. [A + + B) - B"JA, pa vrijedi A LJ + Bl,
dakle i [A U B] c;;. [A + B].
3.2. Neka je B = {bu . , b .. , . } prebrojiv podskup vektorskog prostora V nad poljem
K, .. skup A = {au aa, . ;} formiran ovako: l) al = bl;, pri je il najmanji broj i
za koji bl nije Ov; .'
2) Ako je formiran skup {au aa, ... , a"_l}' tada je a" =bl", pri je i" najmanji
broj i za koji bl nije linearna kombinaeija vektora al. aa, ... , ati_l'
Dokazati da je A ,baza potprostora [B].
Uputstvo: Prema samoj konstrukciji, skup A je linearno nezavisan. bi postojao naj-
prirodan broj n za koji su vektori al> aa, .. , a" linearno zavisni. No, tada bi vektor
a" bio linearna kombinacija vektora au al" . , a"_l ako je n > l, odnosno a" = Ov,
Jtlco je n == l;
Skup A je generator potprotora [B} .ier je svaki, vektor iz B ili ujao u skup A ili je izostav--.
ljen upravo zbog toga to je bio linearna kombinacija nekoliko prvih vektora iz A.
3.3. Neka je BI (slobodni) generator podmodula SI (jE]). a S (direktna) suma podmodula
SI (iEl). Dokazati da je B = U BI (slobodni) generator podmodula S.
iel
. 'Uputstvo : B je generator podmodula S. Najprije B S, jer BI c;;. SI S (i E l). Osim toga
svako x E S moe se napisati u obliku
No, za svako iE] vrijedi
..
x = L XI. XI E Sj (i E]).
iel
113
dakle
x = L L ;.f b = L b,
jEl bEBj bEB
pa je B stvarno generator podmodula S.
Ako je S direktna suma podmodula Sj (iEl), a Bj slobodni generator podmodula Si CiE l),
tada su skupovi Bi (i E 1) u parovima disjunktni, a osim toga
L b = Ov =} L L b = Ov =}
bEB jE! bEBi
=} L b = Ov Ci E I) =} = O (b E Bh i E I),
bEB;
tj. skup B je linearno nezavisan.
3.4. Ako je B (slobodni) generator R-modula V, a (Bj ); E 1 familija (disjunktnih) podskupova
B; skupa B za koju je B = U Bj , dokazati da je V (direktna) suma podmodula Sj = [Bj ]
(iEl). iE!
Uputstvo: Svako x E V moe se napisati u obliku x = L b, R), a zbog B = U Bj
bEB iE!
moemo B razbiti u uniju disjunktnih podskupova B; S; Bi Ci E I), pa je
x = L L b = L Xh Xj = L bES"
iEIbEB; jEl bEB;
tj. x E L Sj. V je suma podmodula Sl (i E I).
jE!
Ako je unija U Bj disjunktna, a B slobodni generator modula V, tada
jE!
Ov = L XI, xiE [BiJeiEl) => Ov = L L b=}
iE! iElbEB
j
=;> = O (bEBi, iEl) =} XI = OJI' (iEl).
3.5. Ako je S podmodul R-modula V, A baza podmodula S, a B::! A baza modula V, do-
kazati da je T = [B", AJ komplement podmodula S.
Uputstvo: Tvrdnja slijedi iz prethodnog zadatka, za I = {l, 2}, Bl = A, Ba = B"'A.
3.6. Ako svaki od potprostora Sl (i = 1, 2, ... , n) vektorskog prostora V ima
dimenziju, dokazati da i potprostor L Sj ima dimenziju i da vrijedi
i::::;n
dim L S;.;;; L dim Sj.

Uputstvo: Ako je Bj baza potprostora Si (i E I), tada je prema zadatku 3.3. B = U Bj
iEn
generator prostora L Si' pa je zato:

dim I: Sl .;;; card (B) .;;; L card (Bj ) = L dim S,.

3.7. Neka su Su S. podmoduli modula V, S = Sl n S., a Tkomplement podmodula S
u Sl + S. (ili u V). Dokazati da je
Sl + Sa = S +- (Sl n T) +- (Sa n T).
114
Ako je R = K polje, a bar jedan od potprostora Sl' S. ima dimenziju, tada vri-
jedi
dim (Sl + S.) =.dim Sl + dim S. - dim (Sl n S.).
UputStf]o: Neka je S -+- T = Sl + S. (ili V). Tada je, zbog S, S,
S, = S, n (S -+- n = S + (S, n n (i = l, 2),
pa je otuda
Sl + S. = S + (Sl n T) + (S. n n.
pri tome je posljednja suma direktna, jer
S n (Sl n n = S n T = {Ov},
(S + (Sl n T)) n (S. n n = Sl n (S. n n = S n T = {Ov} .
Iz
slijedi
dim (Sl + S.) ,.,;. dim Sl + dim (S. n T) = dim S. + dim (Sl n n,
odatle i iz
dim S, = dim S + dim (S, n n (i = 1,2),
zbog dim S <;; dim S, (i = 1,2), tj. dim S < <Xl, dobija se
dim (Sl + S.) = dim Sl + dim S. - dim (Sl n S.).
3.8. Ako su S, (i = 1, 2, .. , T) potprostori prostora V, dim V EO n, dim S, = rl - 1
ci = 1, 2, ... , T), dokazati da je
dim n S, ;;;. " - T,

a da tu vrijedi znak jednakosti ako i samo ako
n S, $ SI (j = 1, 2, ... , T).
1..;;;/-1
UputStf]o: Za T = 1 tvrdnja je jasna. Neka tvrdnja vrijedi za T = k. Doka!imo da vrijedi
za T = k + l. Ako n S, $ SI:+1' tada
dakle,
tj.
Ukoliko jol
tada, dakle,
i"",k
n = dim n S, + n - l - dim n S"
Io;;;k 10;;;1:+ l
dim n S, = dim n S, - l.
1.,;;;10+1 j.O;;;A
n S, $ SI (j = 1, 2, ... , k), tj. dim n S, = T - k,
i";;;j-l i..;;;k
dim n SI = n - k-l = n - (k + l).
1..;;;/0+1
U protivnom dim n S, > n-k, dakle
io;;;k
dim n S, > n - k-l ;= rl - (k + l).
i.,;;;k+l
-,
115
ako je
tada
dim n Si = dim n Si ;;;, n - k > n - Ck +' 1).
l
3.9. Ako je S potprostor prostora V, dim V = n, dim S = n - r, dokazati da postoje pot-
prostori S. prostora V, dim Sl = n-l (i = 1, 2, ... , r), takvi da vrijedi
S = n S .

Uputstvo.' Baza {e" ... , en_r} potprostora S moe se nadopuniti do baze {eu ... , en}
prostora V. Svaki od potprostora
S, = [ev ... , en_" ... , en-r+l-l> en_r+.+v . ,', en] Ci = 1,2 , ... , r)
ima dim S. = n-l. Osim toga jasno je da vrijedi
S = n S,.

3.10. Neka je R = YI, pri je Y prsten sa elementom, Tada je R prsten sa
elementom, ali ne obavezno i oblast. R se moe shvatiti kao R-modul. Dokazati
da je R generis ani slobodni R-modul, ali podmodul S svih (Xl). E I EO R za koje je
skup {i EO I : Xi # Oy} u da je skup I nema uopte
generatora.
Uputstvo.' element e prstena R slobodni generator R-modula R. Svaki ko-
podskup elemenata iz S generie podmodul S' modula S sastavljen od elemenata
(x.). E I za koje vrijedi x. = Oy ako i EO pri je l' neki podskup skupa
I koji zavisi od S'. Poto je I u S' ne lei, na primjer, element (Y')l E I za
koji je Yi = Oy (i # j), Yi # Oy, pri je j EO I 1'. S druge strane, opisani element
(Yi)' E I sigurno lei u S.
4. EFEKTIVNO RJEA VANJE PROBLEMA VEZANIH ZA LINEARNU
ZAVISNOST VEKTORA U
VEKTORSKOM PROSTORU.
baze potprostora [al' , , . , am]
U vektorskom prostoru V dimenzije moemo na osnovu prikaza
vektora al" .. , am baze {el"'" en} toga prostora II
mnogo koraka odrediti bazu {bl> ... , br} potprostora [al> ... , am].
Na taj dobija se i odgovor na pitanje da li su dati vektori al"", am
linearno nezavisni ili ne; ako je r = m, odgovor na ovo pitanje je pozitivan,
a ukoliko je r < m, tada su dati vektori linearno zavisni i njima ima
samo r linearno nezavisnih.
Osnovnu ulogu pri tome igra u sutini vrlo jednostavna
Lema 4.1. Neka je {el"" en} baza vektorskog prostora V nad poljem K.
Za svaki niz vektora
"
(4.1) aj = 2: ej (i = 1, 2, ... , m)
j=1
116
moe se u koraka formirati niz vektora
n
(4.1') bl< = L ej (k = l, 2, ... , r)
'.' ;=1
koji generiu isti potprostor prostora V i imaju osobinu
(4.2) = O (j = 1,2, ... ,jk - l), pi" =F o, (k = l, ... , r),
pri je
(4.2')
Ako za vektore (4.1') vrijedi (4.2) i (4.2'), tada su ti vektori linearno nezavisni.
Dokaz. - Ako su svi vektori (4.1) jednaki Ov> onda nam interes za vektore
(4.1') otpada, ali i tada moemo uzeti da je niz (4.1') prazan, pa da tvrdnja
opet bude
Zato pretpostaviti da je bar jedan od vektora (4.1) od Ov' Uz
tu pretpostavku postoji najmanji broj j = jI takav da bar za jedno i, recimo
za i = il) vrijedi 0:1:- O. tada
(4.3)
i formirati vektore
n
bl = ai, = L pl ej
j=l
n
(4.3') a; = aj - oc:" (p{')-lb
l
= Loc'{ej(i = 1,2, .,., m;i=/=i
l
)
j=l
vektori (4.3') skupa sa vektorom bl generiu isti potprostor kao i
vektori (4.1). Osim tOga svi vektori (4.3') imaju prvih jI skalarnih kompo-
nenata jednakih nuli. Sad su dva svi vektori (4.3') su jed-
naki Ov, kada se (4.1 ') svodi na jedan jedini vektor b l' ili vektorima
(4.3') ima od Ov, kada njima, kao bl
vektorima (4.1), moemo odabrati vektor
n
b. = ah - (p{')-1 bl = L Pie;.
;=1
Tu je il '#il onaj btoj za koji postoji najmanji broj jz, takav da bude oc't =F OK'
Na osnovu onoga to smo rekli o vektorima (4.3') jasno je da mora biti l
< jI i da za vektore bl i ba vrijedi (4.2) (za k = 1,2). Osim toga vek-
tori bl> bs skupa sa vektorima
n
(4.3") a;' = a; - ex;J (ffz)-lb
2
= L oc"k (i = 1, 2, ... , m; i 0:1:- il' iz)
;_1
generisu isti potprostor kao i vektori (4.1).
Sad je postalo jasno kako treba postupak nastaviti dok se ne do vektora
(4.1') koji generiu isti potprostor kao i vektori (4.1). Iz postupka je jasno
da dobijeni vektori (4.1') imaju osobinu (4.2) i (4.2').
117
-Za vektore (4.1') koji imaju osobine (4.2) i (4.2') jednostavno se dokazuje da
su linearno nezavisni. Naime, ako je
onda mora biti
)' = O ci = 1, 2, ... , n).
"-
k=l
Za i = il na osnovu (4.2) i (4.2') dobijamo Al = O, zatim za i = j2' A7 = O
itd. -
Postupak za dobijanje vektora (4.1') iz zadanih vektora (4.1) efektivan je
utoliko, ukoliko efektivno moemo u polju K. On je, dakle, potpuno
efektivan kad je K polje realnih ili polje kompleksnih brojeva.
Primjer 4.1. Neka je V = K', K polje realnih brojeva, a
el = (1,0,0, O), e, = (O, 1,0, O), es = (0,0, 1, O), e, = (0,0,0, 1).
a) Ako su zadani vektori
al = (O, 1,0, 3), ai = (2,0, 1, 3), aa = (4, 1,2,9),
onda u oznakama iz prethodnog dokaza imamo, na primjer, jI 1, il = 2. Dakle,
bl = ai = (2, 0, 1, 3),
odnosno
ai = al - . 2-
l
bl = al = (O, 1, 0, 3),
a; = a
3
- 4 . 2-
l
b, = a. - 2b
l
= (O, 1, 0, 3).
Sad vidimo da moemo uzeti j. = 2, i, = J, dakle
b. = ai = (O, 1, 0, 3).
Kako preostaje samo
= - 1 . l-
l
b
l
= (O, 0, 0, O),
postupak je zavren. Dobili smo bazu {bl, bl} potprostora [au al, as]. To pokazuje da su
dati vektori al' al' a. linearno zavisni i da medu njima postoje dva vektora koja su linearno
nezavisna.
b) Neka je S potprostor prostora V generisan vektorima au al i a. iz primjera a). Ako je
T potprostor prostora V generisan vektorima
a. = (2,1, 1,6), a, = (2, 1, 1,5),
onda moemo odrediti dim (S n T).
Prema zadatku 3.7.
dim (S n T) = dim (S) + dim (T) - dim (S + T).
Nali smo da je dim (S) = 2. Na isti dim (T). Moemo uzeti,
= a, = (2, 1, 1, 5),
a. = a, - 2 . = (O, O, O, 1).
118
To pokazuje da vektori
= (2, 1, l, S), b; = (O, 0, 0, 1)
bazu potprostora T, pa je, dakle, dim (T) = 2.
Potprostor S + T, kako z!).amo, generis an je vektorima bu b., koje
sa Cl' CI' Cs, C Za posljednje vektore sada vektore du ... , dr koji bazu
potprostora S + T.
Imali smo
Cl = (2,0, 1, 3), c. = (O, 1,0, 3), Cs = (2, 1, 1, S), C, = (0,0,0, 1).
Moemo uzeti
pa je
dl = Cl = (2, 0, 1, 3),
= C. - . 2-
1
dl = C. = (O, 1, 0, 3),
C; = C
3
- 2 2-
1
d
l
= (O, 1, O, 2),
= C, - . 2-
l
d1 = C, = (O, 0, 0, 1).
Na osnovu toga moemo uzeti
to daje
Ako uzmemo

dl = = (O, 1, 0, 2),
= - 1 . 1-1 d. = (O, 0, 0, 1),
= - O .1-
1
dt = (O, 0, 0, 1).
d
3
= = (O, 0, 0, 1)
= (O, 0, 0, O).
To da vektori du dz, d
3
bazu potprostora S + T. Prema tome,
dim (S n T) = 2 + 2 - 3 = 1.
e) Za potprostor S iz primjera a) moemo odrediti komplement T. Konstatujmo najprije
kako bi to ilo u optem Neka je potprostor S nekog vektorskog prostora V generisan
yektorima (4.1). Prema lemi 4.1. moemo odrediti bazu potprostora S koju vektori
oblika (4.1'), sa osobinama (4.2) i (4.2'). Ako tim vektorima pridodamo jo vektore
(4.4)
9nda dobijeni skup vektora, prema istoj lemi, biti linearno nezavisan. Taj skup, s druge
$trane, ima r + (n - r) = n elemenata, pa on predstavlja bazu prostora V. To da
pridodati vektori (4.4) bazu komplementa T.
Vratimo se sada konkretnom za potprostor S iz primjera a) nali smo vektore
bl = (2, 0, l, 3), b. (O, 1, 9, 3)
koji bazu potprostora S. Prema tome, vektori
e3 = (O, O, 1, O), e, = (O, 0, O, 1)
bazu komplementa T, jer je sada il = 1, i2 = 2.
d) Odrediti bazu potprostora S n T ako su S i T potprostori iz primjera b).
NdH smo da vektori
bl = (2, O, 1, 3), b. = (Q, 1, O, 3)
bazu potprostora S, a vektori
bi = (2, 1, 1, S), = (O, O, O, l)
119
bazu potprostora T. Osim toga vidjeli smo da je dim (S n T) = 1. Zato se baza potpro-
stora S n T sastoji od jednog jedinog vektora b "# Ov koji se moe dobiti u obliku
b = rdJ I + Pb. = + ln;,
dakle,
Odavde slijedi
dakle,
rx = P = rx' = P' (rx proizvoljno, ali "# O).
Ako uzmemo IX = 1,
b = (2. 1, 1, 6).
Zadaci
4.1. Neka je {el' el' e e,. e., e.} baza vektorskog prostora V nad poljem K realnih brojeva.
Neka je potprostor S prostora V generisan vektorima
al = el + 2es + 3e, + 4e., aa = 2el + 3e. + 4e3 + 5e. + e., aa = el + e. + e. + e. + e.,
a potprostor Tvektorima
a, = el - ea + ea - e, + e., a. = el + ea + e3 + e. - 4e., a. = el + 2e. + 3e3 + 4e
Odrediti bazu potprostora S + T i bazu potprostora S n T.
Uputstvo: Odrediti najprije bazu {bl>"" br} potprostora S i bazu {br+l"'" br+8}
potprostora T. Tada vektori bl> . , br> . , br+< generiu potprostor S + T i iz njih se
lako moe dobiti baza {Cl> , Ct} potprostora S + T. Na osnovu toga moe se
dim (S n T) = r + s-t.
Toliko linearno nezavisnih vektora
Ck = 1, 2, ... , r + s - t)
bazu potprostora S n T.
4.2. Neka su S i T potprostori iz prethodnog zadatka. Za potprostor S l = S n T prostora
S + T odrediti komplement Tl u S + T. Za isti potprostor Sl odrediti komplement T.
u V. Uvjeriti se da je i T. n (S + T) komplement potprostora Sl u S + T. Podudara li se
ovaj sa Tl? Je li to
Uputstvo: je baza potprostora S l = S n T i baza potprostora S + T. Zato se
prva baza moe lako nadopuniti do baze potprostora S + T. Pridodati vektori bazu
potprostora Tl'
se baza potprostora Sl moe nadopuniti do baze prostora V. Pridodati vektori sada
generiu potprostor TI' Iz '
dobija se
V = Sl -+- T. i S + Sl
S + T = Sl -i- T. n (S + T),
pa je i Ta n CS + T) komplement potprostora Sl u S + T.
Moglo se desiti da bude Tl = T. n CS + T), ali to nije obavezno ukoliko Tl "# {Ov}.
120
III. HOMOMORFIZMI MODULA.
LINEARNA PRESLIKAVANJA I MATRICE
1. ALGEBRA .ENDOMORFIZAMA
Definicija i primjeri homomorfizama
Egzistencija homomorfizma jedne grupe u drugu ili jednog prstena u drugi
izraava da je prva struktura u nekom smislu sa nekom pod-
strukturom druge. Kad su u pitanju moduli, onda ove vrste ne
kujemo modula nad prstenima, pa uvQdimo
definiciju.
De/inicija 1.1. Neka su V i V' moduli nad istim prstenom R. Preslikavanje
J : V -+ V' zove se homomorJizam modula ako ima ove dvije osobine:
(1.1)
(1.2)
J(x + y) = J (x) + J(y)
J (a. x) = a. 'J(x)
za svako x, y E V i za svako a. E R.
Skup svih homomorfizama modula Vu modul V' sa Horn (V, V').
Ako je V = V' onda se uvodi oznaka End (v) = Horn (V, V). Elementi
skupa End (V) zovu se endomorJizmi modula V. -,
U vektorskih prostora homomorfizmi se zovu linearna preslikavanja
ili linearni operatori, a endomorfizmi linearne transJormacije.
Iz uslova aditivnosti (1.1) vidi se da svaki homomorfizam modula predstavlja
homomorfizam pripadnih aditivnih grupa. Obrnuto, u optem ne
vrijedi. No, kad se radi o modulima nad prstenom R = Z cijelih; brojeva ili
o vektorskim prostorima nad poljem K = Q racionalnih brojeva, svako
preslikavanje J : V -+ V' koje ima osobinu aditivnosti (1.1) ima i osobinu
homogenosti (1.2). (v. Primjer 1.1. a.
Primijetimo da su uslovi (1.1) i (1.2) skupa ekvivalentni sa uslovom
(1.3) J(a.x + tJx) = a.. J (x) + p. J(y)
za svako a.; p E R i svako x, y E V.
121
Naime, na osnovu (1.1) i (1.2) dobija se
J(ru + {Jy) = J (ocx) + J(f3y) = ocJ(x) + {JJ(y)
za svako x, y E V i svako oc, {J E R.
Obrnuto, iz (1.3) za oc = {J = l dobijamo (1.1), a za p = O iz (1.3) slijedi
(1.2).
Indukcijom u odnosu na broj swnanada iz (1.3) dobija se
(1.4) J ( 2: OCiXI) = L: rJ.1 J (Xc),
tel tel
kad se uzme u obzir da zbog (1.1) mora vrijediti
(1.5)
Primjer 1.1. a) Neka je V proizvoljna aditivna Abelova grupa. Ako za proizvoljan cio broj
IX i za proizvoljno x E V stavimo
(1.6)
{
X + x + ... + x (IX sumanada) za OI > O
IXX= OvzaIX=O
(-x) + ... (-x) (-IX sumanada) za cl < O,
onda se jednostavno provjerava da je na taj uz sabiranje _ V definisano
mnoenje skalarima iz R = Z tako, da V postaje modul nad prstenom ,cijelih brojeva
R = Z. Obrnuto, u svakom (unitarnom) modulu V nad prstenom R = Z cijelih brojeva
mora mnoenje skalarima biti definisano na upravo opisani
Tako vidimo da (unitarni) modul nad prstenom cijelih brojeva nije nilta drugo do aditivna
Abelova grupa (toga modula).
Dokaimo sada da svaki homomorfizam J aditivne Abelove grupe V predstavlja ujedno
homomorfizam pripadnog modula V nad prstenom R = Z cijelih brojeva. Ako, naime,
uzmemo, proizvoljno IXE R = Z, i proizvoljno xE V, tada na osnovu (1.6)
(
J(x) + ... + J (x) = ClJ(X) (za cl> O)
J (lXX) = J(Ov) = Ov (za IX = O)
J(-x) + ... +J(-x) = (-J(x + ... + (-J(x = ClJ(X) (za cl < O),
dakle vrijedi (1.2), jer iz (1.1) slijedi
(1.7) J(-x) = -J (x) (xE V).
Neka se sada radi o vektorskom prostoru V nad poljem K = Q racionalnih brojeva. Tada
svako IXE K ima oblik IX = p-1y, gdje su p, y cijeli brojevi, a osim toga p :F O. Zato prema
dokazanom, za svako xE V vrijedi
tj.
ukoliko vrijedi (1.1).
yJ(x) =J(yx) = J (PClX) = PJ(u),
J (u) = P-l y J = IXJ (x),
b) Neka je V vektorski prostor svih radij vektora koji izlaze iz zadane O, a V' = V.
Tada je projiciranje vektora na neku pravu p (ili neku ravan II) koja prolazi O li--
nearno preslikavanje, jer se dobro zna da je "projekcija sume vektora jednaka sumi projek-
cija, a ... ".
Isto tako preslikavanje koje vektor poloaja x P prevodi u vektor poloaja x' P'
P u odnosu na O (ili na pravu p ili na ravan II) takoder je linearno prea1i1ta-
122
j
vanje. Ako P' nastaje rotacijom P za dati ugao fP oko neke ose p koja prolazi
O, onda je preslikavanje x t-+ J (x) = x' opet linearno ptes1ikavanje.
U svakom od navedenih primjera u ovoj mole se za dato jE V odrediti vektor x' =
= I (x) eksplicite. .
Ako je '1 vektor' na pravoj p, odnosno vektor normale na ravni II, tada
za normalnu projekciju na p, odnosno na II vrijedi
J(x) = (x' '1) '11
odnosno
I(x) = x - (x' '1) '1'
Ukoliko je o simetriji u odnosu na O, odnosno p, odnosno II, tada imamo
J(x) = -x,
odnosno
odnosno
J (x) = 2 (x . ,J '1 - x,
I (x) = x - 2 (x . '1) '1'
Nacrtati slike, pa se uvjeriti u jednakosti.
c) Neka je V vektorski prostor realnih neprekidnih, odnosno integrabi1nih funkcija na
razmaku [a, bl, a V' vektorski prostor svih realnih odnosno svih diferencijabi1nih funkcija
na tom istom razmaku. Tada preslikavanje I koje svakoj funkciji x = x (t) pridruuje funk-
ciju I (x)E V' zadanu ovako
t
(I (x)) (t) = f x (t) dt (t E [a, bl)
/I
predstavlja linearno preslikavanje, jer je ,,integral sume jednak sumi integrala i ......
d) Ako je V vektorski prostor svih diferencijabilnih, a V' vektorski prostor svih realnih
funkcija na razmaku (a, b), tada preslikavanje D koje svakoj funkciji x = x (t) pridruuje
njen prvi izvod D (f) = f' (t) predstavlja linearno preSlikavanje prostora V u prostor V'.
e) Preslikavanje O: V --7 V', koje svakom xE V priduruuje vektor O (x) = Ov, pred-
stavlja homomorfizam modula. U V = V' preslikavanje id
v
: V --7 V predstavlja
llutomorfizam modula V.
Kako se vidi iz primjera e), skup Hom (V, V') sadri bar jedan element, re-
" cimo preslikavanje O. Ako je V slobodan modul, a osim toga ni V ni V' se
ne svode na samo nulae1ement, tada skup Hom (V, V') osim elementa O ima
jo mnogo elemenata. Naime, vrijedi
Teorema 1.1. Neka je A baza (slobodnog) modula V, a A' = (a')/lEA bilo
koja jamilija elemenata modula V' nad istim prstenom R. Tada postoji
jedan homomorjizam j : V -+ V' :ta koji vrijedi -.
(1.8) j(a) = a' (aEA).
Taj homomorjizam zadan je relaaJom
(1.8') j (L . a) = L . a'.
/lEA /lEA
Ukoliko je A samo linearno P18za'Oisan podskup modula V, a R =.K polje,
tada postoji bar jedno liPl8arno preslikavanje f : V -+ V' za koje vrijedi (1.8).
Dokaz. - 1) Ako je A baza (slobodnog) modula V, a j : V -+ V' homomor-
fizam za koji vrijedi tada prema (lA), mora vrijediti i (1.8'), pa je taj
homomorfizam jedinstven.
I .
1.23
Kad to vidimo, I : V -+ V' upravo relacije (1.8').
Ta definicija je korektna, jer se svako x E V moe na jedan jedini pri-
kazati u obliku x = 2: ;". a (;" ER).
aEA
J ednostavno se provjerava da je tako definisano preslikavanje homomorfizam
modula i da za njega vrijedi (1.8).
2) Ako je A linearno nezavisan podskup, a R = K polje, tada se A moe
nadopuniti, bar na jedan do baze B prostora V. Ako sada preslikavanje
a a' (a E A) na bilo koji produimo do preslikavanja b 1-+ b' skupa
B u V', onda prema l) postoji jedinstveno linearno preslikavanje I: V -+ V'
za koje vrijedi I (b) = b' (b E B), pa prema tome i (1.8).
Napomenimo da u kad R nije polje, drugi dio teoreme 1.1. ne vrijedi
bez pretpostavke da se (linearno nezavisan) skup A moe nadopuniti do
baze B modula V, koja je u kad je R=K polje automatski ispunjena.
Modul Hom (V, V')
Horn (V, V') je podskup R-modula V
'V
svih preslikavanja R-modu1a
Vu R-modu1 V' (v. primjer 1.1.c). da je Horn (V, V') podmodul
modula V'V.
Teorema 102. Skup Horn (V, V') svih homomorlizama R-modula V uR-mo-
dul V' predstavlja podmodul R-modula vtV svih presLik"avanja R-modula V
u R-modul V'. Drugim suma I + g homomorjizma I i homomorlizma
g, a isto tako proizvod skalara ex E R i homomorlizma I R-modula V uR-modul
V' su opet homomorlizmi R-modula V u R-modul V'.
Dokaz. - Vidjeli smo da je Horn (V, V') neprazan podskup R-modula vtV,
pa drugi dio teoreme predstavlja stvarno parafrazu prvog dijela. Zato
provjeriti samo drugi dio teoreme.
Ako su I, g E Horn (V, V'), onda vrijedi
cf +g)(x + y) =/(x + y) + g(x + y) =/(x) + 1(Y) +
+ g (x) +g(y) =/(x) +g(x) +/(y) +g(y) = Cf+g)(x) +
+ cf + g) (y),
cf + g)(AX) = I (AX) + g (Ax) = AI (x) + A g (x) =
= A cf (x) + g (x =A . (f + g)(x),
odnosno
(oc!) (x + y) = ex' I(x + y) = a.' (f(x) + 1(Y =
= ex '/(x) + a. '/(y) = (ex/)(x) + (af) (y),
(ex/) (Ax) = ex '/(A x) = a.' (A/(X =
= A (ex I (x = A (a.f) (x)
za svako x, y E V i svako oc, A E R. To da je I + g, oc I E Horn (V, V').
124
Ako su V i V' slobodni moduli nad prstenom R, a modul V, qsim toga, inu
bazu, tada je i Hom (V, V') slobodan modul. Naime, vrijedi
Teorema 1.3. Ako je A balla modula V, a A' bQtla modula V' nad istim prste-
nom R, tada Jamilzja (fa&')aEA,b'EA' homorrwrJizamaJtJ&" za koje vrijedi
(1.9) J,.&, (e) = { b' (e = a) (e E A)
OI" (e =F a)
je linearno nezavisna. Ukoliko je baza A konalna, ta Jamilija bazu modula
Hom (V, V'). Ukoliko, dakle, V ima bazu od m, a V' bazu od n elemenata,
tada modul Hom (V, V') ima bQtlu od mn elemenata.
Dokaz. - Primijetimo najprije da su homomorfizmi JtJb' odre-
uslovom (1.9) na osnovu teoreme 1.1.
Pretpostavimo sada da je
aEA.b'EA,
1tJ&'/. ,- O
1\ tJ& -
Tada, prema (1.9), za svako e E A vrijedi
= L: ).,.&' J,.II' (e) = L: ).c&'. b',
aEA,b'EA' b'EA'
pa kako je A' baza modula V', dakle sigurno linearno nezavisan skup, odatle
slijedi
).cb' = OR (b' EA', eEA).
To upravo da je familija (fa&')aEA,b'EA' homomorfizama fali' linearno
nezavisna.
Ako je baza A tada je, za svako e E A i za svako J EHom (V, V')
J(e) = L rb' = L =
"eA' b'eA'
b'EA' "eA "eA.b'eA'
pri je )..tJ&' = !', jer tada, za svako b' EA', suma L lab,! , ima samo
/leA
mnogo sumanada, dakle potpuno je To onda, na
osnovu teoreme 1.1., da je
J=
aeA.b'eA'
1 '4' ,
1\ Jd'
-.
dakle familija (fall')a e A. b' E A' je ne samo linearno nezavisna nego generi!e
modul Hom (V, V'), tj. predstavlja bazu toga modula. Ako baza A ima m,
a baza A' n elemenata (m i n prirodni projevi). tada baza (f ')"eA.b'eA' ,ima
mn e1emenat.a i teorema je dokazana.
SJapaJe
Ako preslibvanje I E V',. s10f.im0 sa preslikavanjem I E V"",
preslikavanje log: V" V'. Zanimljivo je da u kad su I i I homo-
morrJDni modula, tada je i / o, homomorfizam modUla.
125
Teorema 1.4. Neka su V> V', V" i V'" moduli nad istim prstenom R. Tada
vrijedi:
1) JEHom (V, V'), gEHom (V", v) =;>JogEHom (V", V');
2) J E V'v, g E VV", h E V"v'" =:; U o g) o h = J o (g o h);
3) J, gEV'V, hEV,v"=;>(f+g)oh=Joh+goh;
4) J, gEV
1V
, hEHom(V', V")=;>hoCf+g) =hoJ+hog;
S) ilER, jEHom (V, V'), gE VV" =;> (Iln og = J o (Il g) = ll' cf og).
Dokaz. - 1) Za svako x, y E V" i za svako II E Rimamo
(fog) (x + y) =J(g(x + y =J(g (x) +g (y=J(g (x+J(g(y =
= (f o g)(x) + (f o g) (y);
(f o g) (o:x) = J (g (o:x = J (Ilg (x = o:J (g (x = (Il cf o g (x),
ako je pretpostavka u 1). To da je tada i tvrdnja 1).
2) je ranije bilo konstatovano da je slaganje preslikavanja asocijativno.
Moda se u ovoj situaciji ne moe koristiti taj jezik, jer je o slaganju
elemenata iz skupova. Ipak jednakost u 2) vrijedi i to se vidi ovako:
Za svako xE V'" imamo
(Cf o g)oh) (x) = cf o g) (h (x = J (g (h (x) = J g o h) (x = cf o (g o h (x),
dakle, cf o g) o h = J o Cg o h).
3) Za svako x E V" imamo
(Cf + g) o h)(x) = (f + g)(h (x = J (h (x + g (h (x =
= cf o h) (x) + (g o h) (x) = cf o h + g o h) (x),
dakle, (f + g) o h = J o h + g oh.
4) Ovdje je bitna pretpostavka h EHom (V', V"). Na osnovu toga, za proiz-
voljno x E V imamo
(h o U + g)(x) = h (U + g)(x = h U (x) + g (x = h U (x + h (g (x =
= (h o J) (x) + (h o g) (x) = Ch o J + h o g) (x),
dakle, h o (f + g) = h o J + h og.
5) Dokazuje se
Algebra End (V)
Kada u teoremi 1.4. uzmemo V = V' = V" = V"', onda vidimo dau
skupu End (V), pored sabiranja i mnoenja skalarima iz R, tj. pored opera-
cija koje End (V) modulom nad prstenom R, imamo jo i slaganje kao
operaciju koja je asocijativna, distributivna u odnosu na mnoenje, a prema
mnoenju skalarima iz R ponaa se ovako:
(IlJ) o g = J o (o: g) = II . cf o g).
To iskoristiti kao povod za. ovu definiciju.
126
Definicija 1.2. Ako je u R-modulu X definisano mnoenje koje je (asocija-
tivno) prema sabiranju u X distributivno, a prema mnoenju skalarima iz
R ponaa se ovako:
-
(1.10) (IX x)y = X (IXY) = IX (xy)
za svako IX E R i za svako x, yE X. tada se kae da skup X sa ove tri opera-
cije (asocijativnu) algebru nad prstenom R.
Algebra X nad prstenom R je. dakle. ujedno R-modul i prsten (koji
mora biti asocijativan), a osim toga mnoenje skalarima u modulu vezano je
sa mnoenjem u prstenu uslovom (1.10).
Ako je prsten X komutativan, onda se za algebru X kae da je komutativna.
Ako prsten X ima element e. onda je to i element algebre X.
Ako je prsten X tijelo. onda se za algebru X kae da je to algebra sa dijeljenjem.
Ako je R = K polje, onda se dimenzija vektorskog prostora X zove i rang
algebre X.
Teorema 1.5. Skup End (V) svih endomorJizama R-modula V algebru
(u odnosu na sabiranje i slaganje endomorJizama i mnoenje endomorJizama
elementima iz prstena R) nad istim prstenom R.
Ako je V =1= rOy}. tada algebra End (V) ima element e = idy. Ako
R-tnodul V ima bazu koja sadri bar dva elementa. tada algebra End (v) nije
komutativna. Ako je V vtktorski prostor dimenzije dim V, tada je
End (V) algebra ranga dim End (V) = (dim V?
- Prvi dio teoreme ustanovili smo neposredno prije definicije (1.9).
Ako Je V =1= {Oy}, tada e = idy E End (V) nije nula. Osim toga,
J<>8 = eoJ =JCfEEnd(V,
pa End (V) ima element e = idy.
Neka sada R-modul V ima bazu A = {a. b, .. ;} koja sadri bar dva ele-
menta. Tada za JtIb, I ... E End (V) vrijedi
Cf ... o J ... ) (a) = J ... Cf ... (a) = I ... (Oy) = Oy,
Cf ... o I ... ) (a) =1 ... Cf ... (a = IIIA (b) = a.
dakle I ... 01 ... =1= J ... o J ... , pa End (v) nijf! komutativna.
Ako je V vektorski prostor dimenzije dim V, tada prema teore.pli
1.2. vrijedi dim End (v) = (dim V)z, dakle algebra End (v) je tada
ranga (dim V)Z.
1.1. Ako je S podmodul modula V. a Je Horn (V, V'), tada se preslikavanja
lua S dobija preslikavanje/seHom(S. V'). .
Dolu.uuJli: 1) Ako poltoji komplement T podmoduia S, tada sVIto leHom(S. V') ima
oblik I =-Is za neto leHom(V. V');
2) Ako je V dhektna suma S, (ie!) g,eaont (S" V'),(ie,!). tada poetoji
jedno leHom (V. V') za koje vrijedi II -f., (ie!);
127
1) Ako lU S i T podmoduli modula V takvi da poatoji komplement T' podmoclula S + T,
tada postoji bar jedno, a u S + T = V jedno lE Hom (V, V') za koje je/., _
= g, 17' = h, ako i samo ako za date homomorfizme gE Hom (S, V') i hE Hom (T. V,)
vrijedi
. g (x) = h (x) (xES n T).
Uputstvo: 1) Ako postoji komplement Tpodmodula S, tada za proizvoljno gEHom (S, V')
i h E Hom (T, V) moemo definisati
I (x) = J (s + t) = g (s) + h (t).
Tu je x = s + t (SES, tE T). Odmah se vidi da je JEHom (V, V') i g = Js;
2) Svako xE V moe se na jedan jedini napisati u obliku
x = L x" (x, E S" (iE]),
iel
pa moemo definisati
J (x) = L gj (x,).
iel
Lako se provjerava da je JE Horn (V, V') i gj = JS
j
(iEI), te da je J jedino pres1ikavanjr
sa ovim osobinama.
3) Ako postoji JE Horn (V, V') za koje je g = Js, h = J7', tada
g (x) = ls (x) = h (x) = h (x) (xE.S n T).
Obrnuto, neka je ispunjen uslov g (x) = h (x) (xES n T). Tada postoji jedinstveno presli-
kavanje g' E Horn (S + T, V') tako da vrijedi g = h = i zadano je ovako:
g' (s + t) = g (s) + h (t) (SES, tE T). Kako postoji komplement T' potprostora S + T,
postoji prema l) bar jedno JE Horn (V, V') sa g' = Is+7" Sad je jasno da za ovo
JE Horn (V, V') vrijedi ls = g, h = h.
Ukoliko je S + T = V, tada I = g' i je odredeno.
1.2. Neka je X asocijativna algebra nad prstenom R, a preslikavanje la : X X, odnosno
af : X X zadano ovako:
l" (x) = ax, al(x) = xa (xEX).
Dokazati da preslikavanje g, odnosno h, koje svakom aEX pridruuje J", odnosno "J, pred-
stavlja homomorfizam, odnosno antihomomorfizam algebre X u algebru End (x) endo-
morfizama modula (a ne algebre!) X.
Uputstvo: Za svako a E X, preslikavanje la : X X je endornorfizam modula X. Stvarno,
Ja (x + y) = a' (x + y) = a' x + a' Y = la (x) + la(Y).
Ja (exx) = a' (<XX) = ex' (a . x) = ex' Ja (x)
za svako x, YEX i svako exE R.
Zato preslikavanje g prevodi X u End (X). Osim toga:
jer
g (a + b) = g (a) + g (b), g (A a) = Ag (a), g (a' b) = g (a) . g (b).
(g (a + b (x) = (a + b) . x = a . x + b . x = (g (a) + g (b (x).
(g (Aa (x) = (A a)' x = A' (a x) = (Ag (a (x).
(g (ab (x) = (ab)' x = a' (bx) = (g (a) . g (b (x)
za svako x E X. To g: X End (X) je homomorfizam algebri.
se dokazuje da je h : X End (X) antihomomorfizam algebri, jer umjesto h (ah) -=
= h (a) . h (b) vrijedi h (ah) = h (b) . h (a).
128
1.3., Neka je R potprsten nekog prstena X elementom e koji je
oba prstena, a osim toga neka svako AeR komutira sa svakim xeX (tj. R je sadrano li
centru prstena X). Tada se X moe shvatiti kao algebra nad prstenom R. Kako? Na taj
moe se polje e kompleksnih brojeva shvatiti kao algebra nad poljem R realnih
brojeva. Koliki je rang te algebre ?
Uputstvo: Elemente xeX elementima i.eR onako kako se mnoi u prstenu X.
Po pretpostavci je ex = eR' pa je X unitarni R-modul. No, u X imamo i mnoenje, koje je
asocijativno, a u odnosu na sabiranje i distributivno. Osim toga iz asocijativnosti mnoenja
u X i da je R sadrano u centru prstena X slijedi A (xy) = (i. x) y = x (i. y) za
svako AeR i svako x, yeX.
X je algebra nad R.
Tako je i u X, = e, R = R. Rang ove algebre je 2, jer vektorski prostor e nad R
ima bazu {l, i}. .
1.4. Neka je X asocijativna algebra nad prstenom R, a A baza R-modula X.
1) Dokazati da za
x = L a, y = L 1]b. b
aEA bEA
vrijedi
xy = L (E'" 1]b) ab;
a, bEA
2) Kako je aba X,
ab = L i.: b e, tj. xy = L . ",b) ;,gb e.
cEA a,b,ceA
Pri tome, za svako a, beA, samo za mnogo elemenata eeA vrijedi A:b i: O.
Dokazati:
(1.11)
L Af., = L Ag., (a, b, d. le A).
cEA cEA
Uputstvo: 1) Dokazuje se indukcijom u odnosu na broj sumanada od Ox.
2) Iz ab = L A:.' e dobija se
ceA
(ab) d = L cd = L ;,g L Ar.. 1=
cEA cEA lEA
= L (L A:.' Ar..). I.
ceA
se dobija
(11' (bd) = L CL Ag, A'c)' /.
leA ceA
Odatle i iz (ab)d = a(bd) dobija le (1.11).
1.1. Neka je X modul nad pnteDom R, A baza modula X) a
.. ,.eA
familija lbIa-a iz R toja ima OIObine da,. Ivako a, be A ima samo mnogo ele-
mawa cEA takvih da je;':' #: O i da vrijedi (1.11). Ako za
,,= L a, y = 1: "1-'" b
.. eA beA
xy = L (E" rf), A: . c,
.. ,b,ceA .
129
dokazati da je time u X definisano mnoenje koje X, skupa sa operacijama R-modula,
asocijativnom algebrom nad R.
Uputstvo; Uslov (1.11) (ah) d = a (M) (a, b, d E A). Iz definicije proizvoda xy
vidi se, naime, da je
ab = L ).:b e (a, bEA)
ceA
i da je mnoenje distributivno u odnosu na sabiranje. Zato je zapravo
xy = L rl) . ab.
a,beA
Sad se odmah vidi da je mnoenje u X asocijativno. Osim toga vrijedi). . (xy) = ().x) y =
= x ().y) ().ER, x, yEX), pa je X asocijativna algebra.
1.6. Neka je X modul nad prstenom R, a A baza toga modula. Ako je zadano ahE X
(a, bE A), onda se preslikavanje (a, b) /---'>o ab (a, bE A) moe na jedan jedini pro-
duiti do mnoenja u X koje X skupa sa operacijama R-modula algebrom nad R. Ta
algebra je asocijativna ako i samo ako vrijedi
(ab) e = a (be)(a, b, e E A).
Dokazati!
Uputstvo; Za mnoenje u X koje predstavlja produenje preslikavanja (a, b) /---'>o ab
(a, bE A) sa A x A na X x X mora vrijediti
xy = L 'lb) ab (x = L ;a. a, y = L 'lb. b)
a,beA aeA beA
ako elimo da X bude algebra nad prstenom R. Zato mnoenje u X upravo tako
definisati. Jednostavno se vidi da je ta definicija korektna, da se proizvod ab (a, bE A)
podudara sa prvobitnim proizvodom i da X agi beru nad prstenom R.
Ako je ova algebra X asocijativna, tada naravno mora vrijediti
(ab) e = a (be) (a, b, eE A).
Primijetimo da su tu prvobitno zadani samo proizvodi ab i be (ukoliko nijedan od ova dva
proizvoda ne lei u A), a da se (ab) e i a (eb) po proirenoj definiciji.
Obrnuto, ako je ispunjena gornja jednakost, tada se, od definicije mnoenja u X,
lako da vrijedi
(xy) z = x (yz) (x, y, ZEX),
tj. da je algebra X asocijativna.
1.7. Neka je X vektorski prostor dimenzije 4 nad poljem R realnih brojeva, a A =
= {eo, e" e., ea} baza prostora X. Ako je preslikavanje (a, b) /---'>o ab (a, bE A) dato sljede-
tabelom
eo
e,
el ea
eo eo e, el ea
e, e, -eo
ea
-e.
I
e. e.
-e
3 -eo e,
e
3
e3 e.
-e, -eo
dokazati da se proirivanjem tog preslikavanja do mnoenja u X dobija asocijativna neko-
mutativna algebra s dijeljenjem koja ima rang 4. To je tzv. algebra kvaterniona (Hamilton).
Uputstvo; Iz tabele se vidi da je ispunjen uslov (ab) e = a (be) za svako a, b, eE A (Pri-
mijetimo da provjera ovog uslova nije sasvim jednostavna iako ne treba provjeravati svih
130
41 = 64 jednakosti (ej el) elt: = ej (ejti), jer akojebar jedan od indeksa O, onda je jednakost
sigurno Zato se proirivanjem preslikavanja (a, b) t-+ ah (a, bEA) do mnoenja u
X dobija asocijativna algebra (v. prethodni zadatak). Ta algebra ima, naravno, rang 4.
Iz gornje tabele se odmah vidi da ova algebra nije komutativna. Ako se' za
"'3 3
X = L ejEX definie i = - r i
j
ej
i-O i_l
onda se jednostavno provjerava da ovakva operacija ,,ltonjugovanja" u X ima ove osobine:
za svako x,yEX i svako AER. Za naJe potrebe vano je da vrijedi
3
x . i = i . x = (L (A')')' e ..
1.0
Kako je '0 elem.ent algebre X, odavde slijedi da svako xEX, x OV
ima inverzni element
3
X-l = (L x.
i-O
1.B. Neka je V vektorski prostor nad poljem K, a JE End (V) preslikavanje !foje ima oso-
binu
(V geEnd (VJg = gf.
Dokazati najprije da za svako xE V postoji AzEK takvo da je
J(x) = As' x,
a zatim da Ax ne zavisi od x, tj. da postoji AE K tako da je
Uputstvo: Za x = Oy sigurno je J (x) = A x za svako AEK. Zato pretpostavlmo da Je
x Oy. Kad ne bi postoja1ao AEK za koje je J (x) = Ax, onda bi, zbog x Ov, vektori
x, J (x) bili linearno nezavisni, pa bi postojala baza A prostora V koja sadri ova dva vek-
tora. Kako znamo, tada postoji jedno gE End (V) sa unaprijed i po volji zadanim
vektorima g (a)(a S A). Neka je g (x) = Ov, a g (f (x Oy. Tada imamo
(fg)(x) =J(g(x = J (Oy) = Ov,
(gf)(x) = g (f(x Ov,
dakle Jg gf, a to nismo pretpostavili.
-.
Prema tome, za svako xEX, postoji AxEK sa J (x) = Ax' x. Dokaimo sada da se za svako
xE V moe uzeti isto AEK. Ako su vektori x, YE V linearno zavisni i, recimo, y = x,
tada
J(y) = a.J(x) = a.' Ax . x =As' y,
dakle, moemo uzeti Ay = Ax' Ako su vektori x, y linearno nezavisni, onda iz
AX+ll' ex + y) = J(x + y) = J ex) + J(y) = As' x + .301/' Y
131
2. IZOMORFIZAM MODULA I ALGEBRI
Izomorfizam modula
Bijektivni homomorfizam modula zove se izomorJizam modula. Kaemo
da je R-modul V' izomorfan sa R-modulom V ako postoji izomorfizam.
J: V ----3>- V'. Ovaj odnos je jer ako je J : V -+ V'
modula, tada je i J-l: V' ----3>- V izomorfizam modula.
Stvarno, inverzno preslikavanje J-l: V' ----3>- V bijektivnog preslikavanja
J : V ----3>- V' je opet bijektivno preslikavanje. Osim toga
dakle,
J(f-l (x) + J-l (y = J(f-l (x + J(f-l (y = x + y,
J (),J-l (x = ;. . J (J-l (x = ), x,
J-l (x + y) = J-l (x) + J-l (y),J-
l
(), x) = ), .J-l (x)
za svako x, y E V i za svako ), E K.

Primijetimo da su izomorfizam J: V ----3>- V' i
J-l: V' ----3>- V vezani relacijom
inverzni izomorfizam
(1.12) J-loJ = idp J o J-l = id
v
.
Ako R-modul V ima bazu, onda se homomorfizmima modula V u
R-modul V' mogu prepoznati izomorfizmi po tome da li bazu A prevode u
bazu modula V'. Naime, vrijedi
Teorema 2.1. Neka je A baza R-modula V, a JEHom(V, V'). Tada j,
preslikavanje J : V ----3>- V' injektivno, odnosno sirjektivno, ako i samo ako je
Jamilija (f(aaEA linearno nezavisna, odnosno generator modula V'.
Dokaz. - Ako je preslikavanje J : V -+ V' injektivno, tada iz
2: ),a. J (a) = Ov'
aEA
slijedi
J( 2: ),a. a) = J (Ov),
aEA
a odatle
2: ),a. a = Ov> tj. ),a = OR (aEA),
aEA
jer je A baza modula V. To familija cf (aaEA je linearno nezavisna.
Obrnuto, ako je familija (f (a))aEA linearno nezavisna, tada iz
J (x) = J (y),
zbog
x = 2: a; y = L 'YJa. a,
aEA aEA
132
slijedi
aeA aeA
dakle
X=y.
Neka je sad preslikavanje f: V -+ V' sirjektivno. Tada za svako x' E V'
postoji
X= L
aeA
sa
. x' = f(x) = L .. f(a).
aeA
To da familija (f(aaeA predstavlja generator modula V'. Obrnuto,
ako je ova familija generator modula" V', tada se svako x' E V' moe napisati
u obliku
X' = 2: f(a).
aEA
No tada za
aeA
vrijedi x' = f (x) i preslikavanje f : V -+ V' je sirjektivno.
Iz prethodne teoreme vidi se da kad jedan od dva izomorfna R-modula ima
bazu, tada i drugi modul ima bazu iste Obrnuto, ako R-moduli V i
V' imaju baze A i A' iste tada se bijektivno preslikavanjef:
naosnovu teoreme 1.1., moe prodUiti do homomorfizma f: V V' i to
na jedan jedini Taj homomorfizam preslikava bazu A modula V na
bazu A' modula V' i to bijektivno,pa zato prema teoremi 2.1. predstalvja
izomorfizam modula. To da vrijedi
Teorema 2.2. Dva slobodna modula V i V' nad istim prstenom R su iaomorjna
ako i samo ako za, SfJaku (za bar jednu) bazu A modula V postoji baaa A'
iste modula V'. -,
Specijalno, dva vektorska prostora V i V' nad istim poljem K su izomorJna
ako i samo ako imaju iste dimenzije.
Faktorski modul
Ako je S podmodul R-modula V, tada je S (normalna) podgrupa grupe
(V, +), pa u V imamo relaciju ekvivalencije II zadanu ovako:
(l.l) XIlY -x + yES
za svako x, yE V. Ta relacija saglasna je sa sabiranjem u V, pa imamo fak-
torsku grupu (V/S, +), pri je u faktorskom skupu V/S svih klasa
133
ekvivalencije x + S (x E V) u odnosu na relaciju e sabiranje definisano po-
predstavnika, tj. ovako
(2.2) (x + S) + (Y+ S) = (x + y) + S
za svako x, yE V.
Jednostavno se provjerava da je relacija e saglasna i sa mnoenjem skalarima,
pa u faktorskom skupu VIS moemo i mnoenje skalarima definisati preko
predstavnika, tj. ovako:
(2.3) . (x + S) = + S
za svako E R i za svako x E V.
Na taj faktorski skup VI S dobija strukturu R-modula. Osim toga pri-
rodno preslikavanje
(2.4) Jg : V ----+ VIS, Je (x) = x + S (xE V)
predstavlja ne samo epimorfizam aditivnih grupa nego i modula.
Definicija 2.1. Neka je S podmodul R-modula V, a e relacija ekvivalencije
u V zadana S kao u (2.1). Tada se modul VIS u kome su operacije
modula definisane predstavnika, tj. kao u (2.2) i (2.3), zove Jaktorski
modul modula V po podmodulu S. Prirodno preslikavanje (2.4), koje pred-
stavlja epimorfizam modula, zove se prirodni epimorJizam.
Ako je J : V ----+ V' homomorfizam modula, tada je
(2.5) Im (f) = {j (x) I x EC' V}
podgrupa aditivne grupe V', a
(2.6) Ker (f) = {x E V I J (x) = Ov'}
(normalna) podgrupa aditivne grupe V. Osim toga postoji jedinstveni homo-
morfizam
(2.7) g: X/Ker(f)----+ Im (f), g (x + Ker(f = J (x) (xE V)
aditivnih grupa za koji vrijedi J = g o J
g
, pri je e relacija ekvivalencije iz
(2.1) definisana S = Ker(f).
Jednostavno se provjerava da su Im (g) i Ker (f) podmoduli
modula V' i V, a g : V/Ker (f) ----+ Im (f) homornorfizam modula. Tako smo
dokazali teoremu.
Teorema 2.3. Neka je J: V ----+ V' IwmomorJizam modula. Tada je Im Ci)
podmodul modula V', a Ker (f) podmodul modula V. Osim toga postoji jedin-
stveni izomorJizam g : X lKer Cf) ----+ Im (f) modula za koji vrzjedi J = goje'
pri je Je : V ----+ V lKer (f) prirodni epimorJizam.
Ako je S podmodul R - modula V, tada za prirodni epimorfizam
J: V ----+ VIS
i za svaki podmodul T modula V imamo homomorfizam modula
JT : T ----+ VIS, JT (y) = J (y)(y E T).
134
Jednostavno se provjerava da je
,Ker (f'1') = S n T,
pa je J'1' : T---+ V/S ako iJ samo ako je Sn T = {Ov}.
Ukcliko je jo S + T = V, tj. ukoliko je T komplement podmodula S u V,
tada je J'1' : T---+ V/S i epimorfizam, dakle, izomorfizam modula. Tada,
naime, za svako z'E V postoji x E S, Y E T tako da vrijedi
z -:- x + y, tj. J Cz) = J (x) + J(y) = J(y) = J'1' (y),
jer J (x) = x + S = S, zbog x E To pokazuje da za podmodul S modula
V komplement T, ukoliko uopte postoji, ne mora biti (doslovno) jedinstven,
ali je ipak odreden do izomorfije. vrijedi
Teorema 2.4 . Ako postoji komplement T podmodula S u modulu V, tada je
T V/S, tj. komplement T je odreden do izomorJizma.
lzomorfizam algebri. Faktor.ka algebra
Ako su X j X' algebre nad istim. prstenom R, onda se homomorfizamJ:X X'
modula zove homomorJizam algebri, ako ispunjava dopunski uslov
(2.8) J(xy) =J(x) 'J(y)(x,y E X).
Bijektivni homomorfizam algebri zove se izomorJizam algebri. Kad je X =
= X' umjesto hom.orp.orfizam, odnosno izomorfizam, govorimo i u
algebri endomorjizam, odnosno automorjizam.
Ako je J: X ---+ X' izomorfizam algebri, lako se provjerava da inverzno presli-
kavanje J-l : X' ---+ X predstavlja izomorfizam algebri. Isto tako slaganjem
homomorfizama algebri J : X ---+ X', g: X" ---+ X dobijamo homomorfizam
algebrijog: X" ---+ X'. Kad. se to ima u vidu, onda nije tdko provjeriti.da skup
End (x) svih endomorf'lZ8IIla aJgebre X polugrupu u odriosu na slagan'c.
No. End(X) nije podai,ebra a1gcbrc svih endomorfizama modula X,
jer za lE End (X) nc mora biti - JE End (X), niti IXJE End (X) za svako
.
pri tome se pod poda1gebrom . Y neke algcbre X podrazumijeva podmodul Y
mOdula X koji je zatvoren u odnosu na mnoienje u X.
A1I.P je Y poda1gcbra algebre X
t
onda je, po definiciji, Y podmodul modula x.,
faktoraki modul XIV. Prirodna je pomisao da se u faktorskom
skupu XIV definile i mnoenje preko predltavnika, tj.
(x + Y)' (y + y) - xy + Y.
ova def"micifa je korebnajed.ino Ilko podmodul Y JD.odula X umjesto
uslova zatvorenosti u odnosu na mnof.enie
(2.9) x; yE xyE Y,
ispunjava Delta zahtjev
(2.9') x E X, yE Y xy, yx E Y.
Kao i u prstena za ovabv podmodul Y uvodimo nazj'v-",a.llllllbr,
X.
135
/
Ako je Y ideal algebrt: X, tada u faktorskom skupu X/ Yoperacije algebre
definisane preko predstavnika strukturu aJgebre, a prirodno pres-
likavanje
(2.10)
predstavlja epimorfizam algebri.
Algebra X/Y zove sejaktorska algebra algebre X po idealu Y, a epimorfizam
(2.10) prirodni epimorjizam algebri.
Ako je j: X --* X' homomorfizam algebri, onda je to homomorfizam modula,
pa je Ker (f) podmodul modula X, a Im (f) podmodul modula x'. Osim
toga postoji jedinstveni izomomorfizam modula
(2.11) g: X /Ker (f) Im (f),
za koji vrijedi j = g o jg. Jednostavno se dokazuje da je zapravo Ker (f) ideal
algebre X, a g: X/Ker(f)--* Im(f) izomorfizam algebri.
Moemo, dakle, teoremu :
Teorema 2.5. Nekaje Y ideal algebre X. Ako u skupu X/Y klasa ekvivalen-
cije x + Y (x E X) dejiniemo operacije predstavnika, onda X/Y pos-
taje algebra nad istim prstenom, a prirodno preslikavanje (2.10) predstavlja
epimorjizam algebri.
Ukoliko je j: X --* X' homomorjizam algebri, tada je Y = Ker (f) ideal al-
gebre X, a Im (f) podalgebra algebre X'. Osim toga, rada postoji jedinstveni
izomorjizam algebri (2.11) za koji Vrt jedi j = gojg.
Kako smo konstatovali, svaki izomorfizam j: X --* X' algebri je ujedno
izomorfizam modula. Obrnuto ne mora da vrijedi. Zato umjesto
potpunog analog ona teoreme 2.2. vrijedi samo
Teorema 2.6. Ako postoji izomorjizam j: X --* X' algebri, tada za svaku
bazu A modula X postoji baza A' = {j (a) I aEA} modula X koja ima istu
kao A. Ako za bar jednu bazu A modula X postoji baza A' modula X'
koja ima istu kao A, tada se bijektivno preslikavanje j: A A' moe
produiti i to na jedan do izomorjizma 111lJdula j: X --*X'. Taj
izomorjizam modula je ujedno izomorjizam algebri ako i samo ako vrijedi
(2.12)
j (ab) = j (a) . j (b)(a, b CC A}.
Dokaz. Sve tvrdnje teoreme, osim one posljednje, jasne su na osnovu teoreme
2.2. Ako produenje j: X --* x' bijektivnog preslikavanja j : A --* A' pred-
stavlja izomorfizam algebri, a ne samo modula, onda je jasno da vrijedi (2.12).
Obrnuto, neka za jedinstveni izomorfizam modula j : X X' koji pred-
stavlja produenje bijektivnog preslikavanja j: A --* A' vrijedi (2.12). Tada
se jednostavno provjerava da je to ujedno i izomorfizam algebri.
Zadaci
2.1. Neka je X = End (V), X' = End (V'), a J : V -+ V' izomorfizam R-modula. Ako J
definiemo ovako:
"-
J(g) = Jgf-t (gE End (V)),
"-
dokazati da je f izomorfizam algebre X na algebru X'.
136
Uputstvo: Provjera je vrlo jednostavna.
2.2. Vidjeli smo da se polje e kompleksnih brojeva moe shvatiti kao algebra nad poljem
R realnih brojeva. Dokazati da ta algebra ima samo dva automorfizma, identitet i konjugo-
vanje. Koliko ta algebra ima endomorfizama?
Uputstvo: Identitet x x"'i konjugovanje x i su sigurno automorfizmi algebre e. Dru-
gih automorfizama nema, jer ako je j bilo koji automorfizam algebre e, tada j(lx) =
= l . j (x), jer 1 E R, a osim toga j (lx) = j (1) . j (x). Kako za x '" O, mora biti j (x) '" O,
dobija se j (1) = 1. se iz i2 = -1 da vrijedi j (i) = i ili j (i) = - i. U
prvom za svako x = IX' 1 + tJ iEe imamo j(x) = IX' j(l) + fl j(i) = x, a u
drugom j (x) = IX' j(l) + fl j (i) = X.
Primijetimo da vektorski prostor (a ne algebra!) e ima i automorfizam -ide koji xE e
prevodi u -x. To, nije automorfizam algebre. Pored navedenih endomorfizama
algebra e ima i endomorfizam x O (xE e), nu1aendomorfizam. No, to su
svi endomorfizmi algebre e. Naime, iz l . J (x) = j (1) j (x) (ova jednakost vrijedi za svaki
endomorfizam j algebre e) vidi se da je ili j (1) = 1 ili je j (x) = O (xE C). Ako, dakle,
j nije nu1aendomorfizam, onda je j (1) = 1. Odatle i iz il = -1, dobija se j (i) = i,
pa je j identitet ili konjugovanje.
2.3. Neka je K algebra kvaterniona nad poljem R realnih brojeva. Tada je identitet na K
automorfizam algebre kvaterniona, ali konjugovanje x i u algebri kvaterniona nije
automoifizam, nego antiautomorfizam, jer vrijedi (xy)- = y . x, a ne (xy)- = i . y.
Dokazati!
UputJtvo: Vidjeti uputstvo uz zadatak 1.7.
2.4. Dokazati da antiautomorfjzam x i algebre K kvaterniona ima osobine:
1) (i)- = x;
2) X' i = x' x = l e. (AeR) i l = O x = O;
3) x '" O ==} X-l = l-l x, gdje je X' i = A eo.
Uputstvo: Sve provjere su jednostavne. Vidjeti uputstvo uz zadatak 1.7.
2.6. Neka je Y podalgebra, a Z ideal neke algebre X. Dokazati da je Y + Z podalgebra
algebre X, a Z n Y ideal podalgebre Y i da vrijedi
(Y + Z) IZ YI (Y n Z),
UPUfJtvo: Kako je Z ideal algebl'e X, imamo faktorsku algebru XIZ i epimorfizam algebri
'j:X -+XIZ, j(x) = x + Z (XEX),
tzv. prirodni epimorfizam. Pri tome je Z = Ker(/).
Ako sada j na Y, homomorfjzam algebri
g : Y -+ XIZ, g (x) = x + Z (x E Y).
Sad je Ker(g) = i<er(f) n Y = z n Y, pa je zato Z n Y ideal podalgebre Y. Osim
toga vrijedi
YI(Y n Z) Im (g).
pri tome je Im (g) podalaebra algebre X/Z, pa se lako dokae da je i j-l (Im (g =
= {x E X : j (x) E Im (g)} podalgebra algebre X. No, odmah se vidi da je j-l (Im (g =
= Y + Z. Sad se mole promatrati
h: Y + Z-+X/Z
homomorfizmaJ na Y + Z. Vrijedi Ker(h) = Ker(/) n (Y + Z) = Z, Im (h) = Im (l),
dakle
(Y + Z)/Z Im(g).
sad 'Je j.DO da vrijedi (Y + Z)/Z Y/Z.
Ovo je tzv.1 jmJa tIM''''"' izomorjije za algebre.
137
2.6. Neka je f : X X' epimorfizam algebri. Dokazati da preslikavanje
y' j-l (Y') = {x E X :j(x) E Y'}
predstavlja bijektivno preslikavanje skupa svih podalgebri alge bre X' na skup onih pod-
algebri algebre X koje sadre jezgro Ker (f).
Pri tome je Y' ideal algebre X', ako i samo ako je j-:l (Y') ideal algebre X, i tada je
X/j-l (Y') X'/Y'.
Uputstvo: Ako je Y' podalgebra algebre X', lako se provjerava da je j-l (Y') podalgebra
algebre X koja sadri jezgro Ker(!), a osim toga Y' = j(f-l (Y')). Zato je preslikavanje
Y' j-l (Y') injektivno. Ukoliko je Y' ideal algebre X', tada imamo epimorfizam
g
koji se dobije slaganjem epimorfizma j: X X'
h: X' X'/Y'. Odmah se vidi da je
Ker (g) = j-l (Y'),
prirodnog epimorfizma
pa je zato sada j-l (Y') ideal algebre X, a osim toga X/j-l (Y') je izomorfno sa X'/Y'.
Treba jo dokazati da je preslikavanje Y' j-l (Y') sirjektivno i da je Y' ideal alge bre
X' ukoliko je Y = j-l (Y') ideal algebre X. Pa neka je Y ideal (podalgebra) algebre X
koji sadri jezgro Ker(j). Lako se provjerava da je Y' = j (Y) ideal (podalgebra) algebre
X' i da vrijedi
j-l (Y') = Y + Z = Y (jer Y).
Tvrdnja ovog zadatka poznata je kao druga teorema izomorJije za algebre.
3. ALGEBRA MATRICA
Definicija matrica i operacije sa matricama
Ako je R prsten sa elementom, a I = {l, 2, ... , m}, J =
= {l, 2, ... , n}, tada imamo R-modul RIXJ. Svaki element A toga modula
je preslikavanje A : I X J -+ R i, poto skup I X J moemo napisati u m re-
dova od po n elemenata, moemo i A identifikovati sa pravougaonom
shemom, tabelom
vrijednosti
= A (i, j) Ci = 1, 2, ... ) m; j = 1, 2, ... , n)
preslikavanja A.
Definicija 3.1. Neka je R prsten sa elementom, a I = {l, 2, ... ,
m}, J = {l,2, ... , n}. Tada elemente modula RIxJ, koji
sa Rmxn, kao pravougaone tabele svojih vrijednosti, zovemo matri-
cama formata m X n nad prstenom R.
Vrijednosti lJ(i = A Ci, j) matrice A zovu se elementi matrice. Elementi
lJ(i, ... , matrice A j-tu vrstu, a elementi IJ(}, , 1J('f' i-tu kolonu mat-
rice A.
138
Kako su matrice elementi R-modula !?"'x", sa matricama istog formata
se po komponentama, dakle, ovako:
Ako je otER, a
'.'
(3.1)
A = (ot{) ... x,,' B = (fl{)PXIl' e = (rOrxr>
tada je
(3.2)
(3.3)
(3.4)
A = B tn = p, n = g, lj{ = ot{Ci = 1, ... , n;
j=l, ... ,m);
A + B = e m = p =r, n = g = S, (V i, j) =
-al+(J'i
- i i'
ot A = B m = p. n = q, (V i, j) P1 = ot
Matrica A + B zove se suma matrice A i matrice B, a matrica ot A proizvod
skalara ot i matrice A.
Kako vidimo, i sabiramo samo matrice istog formata, dok
svaku matricu A, bez obzira na format, moemo pomnoiti svakim skalarom
ot iz prstena nad kojim se uzima matrica.
, 'Iz razloga koji nam kasnije postati jasni definie se jo jedna operacija sa
matricama:
ft
(3.5) A . B = e n = p, r = m, s = q, (V i, Dr! = 2: .
k=l
Matrica A . B zove se proizvod matrice A i matrice B.
Proizvod A . B matrice A i matrice B je definisan ako i samo ako prvi, faktor
ima onoliko kolona koliko drugi faktor ima vrsta. U tom matrica
A . B ima onoliko vrsta koliko prvi faktor, a onoliko kolona koliko drugi fak-
tor.
Teorema 3.1. R-modul Rmx" je slobodan i itna bazu sastavljenu od
(3.6) Eft = ("1 . (p = 1, 2, ... , m; g = 1, 2; ... , n),
pri umu je tY, KrtJllWkero'IJ simbol:
'Dokaz. - Tvrdnja ove teoreme se neposredno provjerava. Uostalom, ova
teorema slijedi iz tvrdnje oR-modulu R-, ako samo eleatcnte
modula R""" umjesto u jednoj vrsti od m . n napiiemo u m vrata od
po n
Jednostavno se provjeravaju sve tvrdnje teoreme, koju U alje-
paragrafu dobiti kao neposrednu posljedicu mdnji za
homomorfizme slobodnih modula, pa zato ovo 'provjeravanje prepulrmiO

139
Teorema 3.2. Za matrice (3.1) nad istim prstenom R vrijedi:
(3.7)
(3.8)
(3.8')
(3.9)
(A . B) . C = A . (B . C) (ako je n = p, q = r) ;
(A + B)' C = A C + B C (ako je m = p, n = q=r);
C . (A + B) = C . A + C . B (ako je m = p = s, n = q) ;
. B = A . = . (A . B) (ako je n = p).
Drugim mnoenje matrica je asocijativno, a u odnosu na sabiranje
distributivno i slijeva i zdesna, dok je mnoenje matrice skalarom na
povezano sa mnoenjem matrica.
Iz teoreme 3.2. i da je R""" modul nad prstenom R slijedi nepos-
redno
Teorema 3.3. Skup Run svih kvadratnih matrica Jormata n X n nad prstenom
R asocijativnu algebru nad tim prstenom. Algebra Rnxn ima element
(3.10) En = (!5Dnxn.
U da je n > 1, algebra Rnxn nzj'e komutativna.
Ako je R = K polje, algebra Rnr.n ima rang n
2

Dokaz. - Prvi i posljednji dio teoreme slijedi iz teoreme 3.1. i teoreme 3.2.,
odnosno iz relacije
(3.11) Em . A = A . En = A (A E Rmxn),
koja se neposredno provjerava.
Ako je n > 1, tada za matrice A = i B = (P;)nxn odabrane, na primjer,
tako da vrijedi
2 pl j O PJ O' v
al = 1, 2 = l, = R' i = R 1nace,
vrijedi
" "
2 . = l, 2 . = OR>
k=l k=l
dakle A . B =I- B . A.
Matrica homomorfizma slobodnih modula
da svaki homomorfizam modula koji imaju slobodne
generatore moe biti zadan nekom podesnom matricom nad istim prstenom,
te da se na taj uspostavlja izomorfizam modula Horn (V, V') i modula
Rmr.n, pri je m broj elemenata baze modula V', a n broj elemenata
baze modula V.
Teorema 3.4. Neka je {el' ... , en} baza R-modula V, a {e;, ... baza
R-medula V'. Tada za datu matricu A = (aDmxn E Rmxn postoji jedan
homomorJizam modula df : V -+ V' za koji vriJedi
(3.12)
140
m
df (ej) = 2 (i = 1, 2, ... , n).
j-l
Obrnuto, za svaki homomorjizam modula dl : V -+ V' postoji jedna
matrica A = (aDmx" E Rm",,, za koju vrijed,' (3.12).
Dokaz. - Za svaku matricu A = (ocDmxn potpuno su elementi
(3.12) modula V', teoremi 1.1. postoji jedan homomorfizam
dl : V -+ V' modula za ko;ivrijedi (3.12).
Obrnuto, ako je dl : V -+ V' homomorfizam modula, tada su potpuno od-
elementi dl (e,) (i = 1, ' .. , n) modula V' i oni se na jedan
mogu prikazati u obliku (3.12), pa tako postoji jedna matrica
A = (ocDmx .. za koju vrijedi (3.12).
Prema teoremi 3.4. za zadanu bazu {el' ... , e .. } modula V i zadanu bazu
... , e;"} modula V' nad istim prstenom R definisano je bijektivno
preslikavanje modula Horn (V, V') na modul Rmxn. Ovo preslikavanje zavisi
od odabranih i je pretpostavkom da moduli V i V' imaju
baze, to je sigurno kad su u pitanju vektorski prostoti ko-
dimenzije.
Definicija 3.2. Matrica A = (ocDmxn pridruena homomorfizmu dl E
E Horn (V, V') u smislu teoreme 3.4. zove se matrica homomorjizma dl u
odnosu na bazu {el) ... , e .. } modula V i bazu ... , e;'} modula V'.
Prema samoj definiciji matrica homomorfizma zavisi ne samo od tog homo-
morfizma nego i od odabranih baza slobodnih modula V i V'. Osim toga
i-tu kolonu matrice A homomorfizma dl skalarne komponente vektora
dl (ej) u odnosu na bazu .. "
Teorema 3.5. Bijektivno preslikavanje modula Horn (V, V') na modul Rm" ..
koje svakom homornorJ,'zmu diE Hom (V, V') pridruuje matricu A toga
homomorJizma u odnosu na date ba.ze modula V i V' predstavlja izomorJizam
modula, Drugim ako je, za zadane baze modula V i modula V', A
matrt'ca homomorJizma dl, a B matrica homomorJizma 13, tada je A + B
matrica homomorJizma dl. + '73, a oc A matrica IwmomorJizma oc . dl.
Dokaz. - Neka je A = (ocDmx .. , odnosno B = (PDmx .. matrica homomor-
fizrna dl, odnosno 13 u odnosu na bazu {el"'" e .. } modula V i bazu
... , e:"} modula V'. Tada vrijedi
dakle,
n n
dl (e,) = 2: octej, '73 (e,) = L
j_l }=1
n
(dl + '73) (e,) = dl (ej) + 13 (e,) = 2: + PD ej.
j=l
..
(oc . dl) (e,) = oc . dl (e,) = 2: (oc ocD ' ej
j=1
za i = 1, 2, ... , n. To pokazuje da u odnosu na zadane baze modula V i
V' homomorfizam dl + '73 ima matricu A + B, a homomorfizam oc dl
matricu oc A.
141
Izomorfizam modula iz prethodne teoreme ponaa se vrlo pravilno i prema
slaganju homomorfizama, odnosno mnoenju matrica. Naime, vrijedi slje-
teorema, koja opravdava definiciju mnoenja matrica.
Teorem-a 3.6. Akoje.A = (IXDmxn matrica homomorjizma 04 E Hom (V, V'J
u odnosu na bazu {el> ... , en} modula V i bazu {ei" ... , e;"} modula V',
a B = CPDnxp matrica homomorjizma 'l3EHom (V", VJ u odnosu na bazu
{ei', ... , mod'!-41a V" i bazu {el' ... , en} modula V, tada je A . B ma-
trica homomorjizma 04 o 'l3EHom (V", V') u odnosu na bazu ... ,
modula V" i bazu {ei" ... , e;"} modula V'.
Dokaz. - Po pretpostavci imamo
m n
04 (ej) = L IXfej,
j=l
'l3 = L pie"
.-1
pa prema tome
n n
(04 o 'l3) = 04 (L e,) = L Pi . 04 (e,) =
.= 1 ;= 1
n m m n
L P; . L lX[ej = L CL IX! P'k) ej
;=1 j=l j=l ;=1
za k = 1, 2, ... , p.
To upravo da homomorfizam 04 o 'l3 EHom (V", V') ima matricu
AB u odnosu na bazu {ei,', ... , modula V" i bazu .... , e;"} modula
V'.
Iz posljednje dvije teoreme slijedi neposredno
Teorema 3.7. Algebra Rnxn svih kvadratnih matrica jormata n X n (kae
se i reda nj izomorjna je sa algebrom End (VJ svih endomorjizama R-modula
V ima bazu od n elemenata.
Primijetimo da se izomorfizam algebri iz teoreme 3.7. uspostavlja tako to
se odabere jedna baza {el> ... en} (slobodnog) modula V i u odnosu na tu
bazu svakom homomorfizmu 04 E End (V) pridrui matrica A toga endo-
morfizma. OVdje je V' = V, pa nam je dosta jedna jedina baza (modula V).
Primjer 3.1. a) Neka je {el' ... , en} baza modula V, a ... , e:'} baza modula V'.
Tada je respektivno
Epq(p = l, 2, ... , n; q = l, 2, ... , m)
matrica homomorfizma
0pq = (p = l, 2, ... , n; q = l, 2, ... , m)
u odnosu na bazu {eu . . en} modula V i bazu {e;, ... , e;'} modula V'. Tu je, kao to
znamo, Epq matrica formata m X n koja na presjeku p-te kolone i q-te vrste ima element
1, a svuda OR> dok je 0e
p
homomorfizam koji ep prevodi u a sve ostale e, u Ov'
b) Neka je V modul svih polinoma u jednoj varijabli A nad prstenom R stepena < n, a
142
e, = A' (i = O, l, .. , n). Tada monomi e, bazu modula V. U odnosu na tu bazu
endomorfizam ci) koji svakom polinomu pridruuje izvodni polinom tog polinoma, zbog
9) (e,) = i e'_l (i = l, 2, ... , n), 9) (eo) = OR,
ima u odnosu na bazu eu .. , e,,} modula V matricu
-010 ... 00-j
002 ... 00
D=
OOO ... On
000 ... 00
formata (n + l) x (n + l). Tu je zapravo umjesto OR napisano kratko O, a umjesto
l + ... + l (i puta) kratko i.
e) Neka su V i {eo, .. , e,,} zadani kao u b), a V' neka je modql svih polinoma u A nad
prstenom R stepena <: n + 1. Bazu modula V' monomi e; = A' Ci = O, l, ... , n, n +
+ l). Pretpostavimo da su svi elementi i + l, dakle elementi I + ... + l (i + 1 puta)
prstena R invertibilni . Tada imamo homomorfizam 'J E Horn (V, V') koji svakom
polinomu .
"
f (A) = L ct,' A' E V
i=O
. pridruuje p<)linom
"
('J f) (A) = L cr., (i + 1)-1 AHl E V'.
i=-O
Zbog
rl (e,) = (i + 1)-1 e'+1 (i = O, l, ... , n)
homomorfizam 'J ima u odnosu na bazu {eo, eu .. , e,,} modula V i bazu {eo> eu .. , e",
e,,+l} modula V' matricu
-OO ... 0 O
1 O ... O O
O 2-
1
O O
1=
O O n-lO
O O ... O (n + 1)-1
formata (n + 2) x (n + l).
d) Neka je V = V' vektorski prostor svih radijvektora koji izlaze iz zadane O. Neka
je p prava, a II ravan koje prolaze O i pri tome p ne lei u II. Neka je '1 #: Ov
radijvektor koji lei na pravoj p, a el> e
3
nekolinearni radijvektori koji lee u ravni II. Tada
je {el; e., ea} baza prostora V.
i) Ako je 04
1
projiciranje na p paralelno sa Il, tada je 041 linearna transformacija prostora
V. Zbog
transformacija 04
1
ima u odnosu na ovu bazu matricu
[
l O O l
Al = O O O
O O O
143
ii) Ako je dis projiciranje vektora na ravan II paralelno sa pravom p, tada je eA. linearna
transformacija prostora V i
dl. (el) = Ov, dl. (e.) = e., eAS (ea) = ea,
pa je
[
O O O l
As = O 1 O
O O 1
matrica linearne transformacije eA. u odnosu na bazu {eve., ea}.
iii) Ako je p okomito na II, a eA
a
simetriju u odnosu na II, tada linearna transfor-
macija dia prostora V u odnosu na bazu {el' e., ea} toga prostora ima matricu
[
-1 O O l
Aa = O l O .
O O l
Zato?
iv) Pretpostavimo sada da su el, e. i ea ortogonalni vektori koji u
tom poretku desni triedar. Ako je eA rotacija oko ose p orijentisane vek-
torom el za orijentisani ugao (jJ, tada se sa slike vidi da za linearnu transformaciju dl pro-
stora V u odnosu na bazu {eve., eJ:i} toga prostora vrijedi
e,
-,
"
\
eA (eJ)
., \
eA (el) = el,
eA (e.) = cos (jJ e. + sin (jJ ea,
dl (ea) = - sin (jJ e. + cos (jJ ea
To da linearna transformacija eA pros-
tora V u odnosu na ovu bazu ima matricu
O
cos (jJ
- sin (jJ
Vidjeli smo da je svaki homomorfizam modula df E. Hom (V, V') potpuno
matricom A = (cxO
mxn
koja mu je pridruena u odnosu na neku ba-
zu {el' ... , en} modula V i neku bazu {e{, ... , e;"} modula V'. To ako
vrijedi
(3.13)
tada su za svako
(3.14)
m
dl (e,) = L cxf e; (i = 1,2, ... , n),
j=l
ft
X = 2: etE. V
j-l
potpuno komponente rl (j = l, 2, ... , m) vektora
m
(3.15)
dl (x) = L r/ e; E. v'.
;= l
da zapravo vrijedi:
(3.16)
144
n
1/ = L (j = l, 2, ... , m),
i-l
to se u obliku moe pisati kao
(3.17) (rl, . .. , 'YJ"')'1' = A . (El, . , En)'1',
pri smo znakom T (uansponovanje) da vrstu treba
napisati u obUku kolone.
..
Stvarno, za vektor (3.14) vrijedi eA (x) = 2: r eA (e,), pa kad tu eA (ec) zami-
i-i
jenimo izrazom (3.13), sredimo i uporedimo sa (3.1 S), odmah (3.16).
Zadaci
3.1. Na osnovu teoreme 3.S. i teoreme 3.6. sumi (proizvodu) homomorfizama odgovara
suma (proizvod) matrica, a proizvodu skalara i homomorfizma proizvod tog
skalara i matrice. Na osnovu toga mogu se tvrdnje teoreme 3.2. izvesti iz
tvrdnji Za homomorfizme slobodnih modula. Uradite to!
Up,mtfJo: Ako su date matrice (3.1) sa, recimo, m=p, n=q=r, tada treba odabrati slobodne
V, V:} V" nad R i u svakom od njih jednu e.}, {ei, ... ,e;}
1 {.;, , e, }, pa u odnosu na ove baze matriCI A pndrullti E Horn (Vj V ),
matrici B homomorfizam 'lJ E Hom (V, V'), a matrici C homomorfizam
eEHom(V", V). Tada je u odnosu na ove baze hornomorfizmu (..4+'lJ) eEHom (V", V')
pridrufena matrica (A + B) . C, a homomorfizmu ..4 e + 'lJ e E Hom (V", V')
matrica AC + BC. Kako je (.II + 'lJ) e = ..4 e + 'lJ e, mora biti (A + B) . C = AC +
BC itd.
3.2. Neka je A matrica homomorfizma ..4 E Hom (V, V') u odnosu na bazu {eu . , e.}
slobodnog modula V i bazu {ei, , e:"} slobodnog modula V'. Neka je dalje:
S ;... [eu ... , e!l]' T = [enu .. , en];
S' = [ei, , e;], IT' = . , e;"],
..41 = ..48 E Hom (S, V'), ..4. = ..4'1' E Hom (T, V').
Dokazati: 1) Ako je ..4 (s) E S' (s E S), tada se ..41 mole shvatiti kao element skupa
Hom (S, SJ. U tom
A
O All
pri je Au matrica homomorfizma ..41 E Hom (S, 8'), a matrica homo- -,
morfizma ..4. E Hom (T, V') u odnosu na baze ovih slobodnih modula.
2) Ukoliko je jo ..4 (t) E T' Ct E T), tada Au = O. tj.'
A=
O All
pri je All matrlca homomorfizma ..4. E -Hom (T, T').
Uputstvo: l) Ako je ..4 (s) E S' (s E S), tada je

..4 (e,) = L 04 e; (i = 1. 2, ... , q).
l_l
-= O Ci - l, 2, . q; j =- p + l, ... , m).
145
2) Ako osim toga vrijedi dl (t) E T' (t E n, tada
(i = q + 1, ... , n),
dakle,
= O (i = q + 1, ... , n; j = 1, 2, ... , p).
3.3. Kako glase i jesu li obrnute tvrdnje tvrdnji iz 3.2?
Uputstvo: Uz iste oznake kao u 3.2 obrnute tvrdnje glase ovako:
1) Ako matrica A ima oblik
A - --.-- , - [All I Au J
O Au
tada vrijedi dl (s) E S' (s E S);
2) Ako je osim toga Au = O (nulamatrica), tada vrijedi i dl (t) E T' (t E n.
Obje ove tvrdnje su
3.4. Neka je X algebra kvaterniona (v. zadatak 1.7). Odrediti matricu Aa, odnosno ma-
tricu aA linearnog preslikavanja dia E End (X) odnosno adl E End (X) (v. Zadatak
1.2) u odnosu na bazu {eo, el, el, es} prostora X.
Dokazati da preslikavanje a 1-+ Aa (a E X) predstavlja izomorfizam, a preslikavanje a 1-+ aA
(a E x) antiizomorfizam algebre X na neku podalgebru alge bre R'x,.
Uputstvo: dia (x) = ax (x E X). Specijalno:
Prema tome
dia (eo) = aeo = a = fXoe
o
+ fXlel + fXle + fX3e3,
dia (el) = ael = - fXleo + fXoe l + fX'e. - fX'es,
dia (e.) = ael = - fX
2
eo - fX'e l + fXoe. + fXle.,
dia (ea) = ae
a
= - fX3eo + fX2el - fXle. + fXoe,.
[ .0
- 01.
1
_ 01.
2
-.' ]
01.
1
01.
0
_ 01.3
+ 01.
2
Aa =
01.
2
01.' 01.
0
_ 01.1
01.'
_ 01.2
01.
1
OC
O
Preslikavanje a 1-+ dia predstavlja izomorfizam algrebre X na neku podalgebru algebre
End (X), a preslikavanje dia 1-+ Aa izomorfizam ove podalgebre na neku podalgebru al-
gebre R'x', pa je zato preslikavanje a 1-+ Aa (a E X) izomorfizam algebre kvatemiona
na neku podalgebru algebre matrica R'X'.
se dokazuju tvrdnje koje se odnose na preslikavanje a 1-+ aA. Primijetimo da se
matrica Aa moe napisati u obliku:
Aa = 01.
0
Ae. + ocIA + fX2A .. + oc'Ae. J
odakle se vidi da spomenuta podalgebra algebre R4X' ima stvarno rang 4 i da je (kao
vektorski prostor nad R) generisana matricama A., = E., A , A .. , A ...
3.5. Neka je X algebra kvaterniona, a Y potprostor prostora X generisan vektorima eo,
el' Dokazati da je zapravo Y (komutativna) podalgebra algebre X izomorfna sa algebrom
e kompleksnih brojeva. Prema tome, vektorski prostor X moe se shvatiti i kao vektorski
prostor n!ld poljem Y, i nad poljem e kompleksnih brojeva (ako Y identifikujemo sa C).
Moe li se X shvatiti i kao algebra nad poljem Y, dakle, i kao kompleksna algebra?
Uputstvo: Prostor e kompleksnih brojeva ima bazu {l, i} nad poljem R realnih brojeva.
Potprostor Y prostora X ima bazu {eo, el} nad poljem realnih brojeva R. Zato je presli-
kavanje
01.-' 1 + (J . i 1-+ fXe
o
+ (Je
l
146
izomorfizam prostora C na potprostor Y prostora X. Kako je
1 . 1 = 1, i 1 = l . j = j, j. j = - 1,
odmah se vidi da je ovo preslikavanje zapravo izomorfizam algebre C na Y, pa je speci-
jalno Y (komutativna) podalgebra algebre X izomorfna sa algebrom C.
No, C je polje, pa je i Ypolje. Zato se X moe shvatiti kao vektorski prostor nad poljem
Y, a samim tim i nad poljem C. Medutim, za A = el E Y i za e, = x, ea = y E X imamo:
A (xy) = el' (+ el) = + (el' '1) = - eo,
x . (AY) = e, (el'.) = e, . (- e.) = e.,
pa ne vrijedi A . (xy) = x . (Ax), iako, zbog asocijativnosti mnoenja u X vrijedi A . (xy) =
= (Ax) y. Zato se X ne moe shvatiti kao algebra nad Y, pa ni kao algebra nad C.
3... Prema prethodnom zadatku realnu algebru kvaterniona X moemo shvatiti kao vek-
torski prostor nad poljem Y, dakle i kao vektorski prostor nad C. da taj prostor
ima bazu {e., el}, da je ,.",4 automorfizam kompleksnog prostora X i odrediti matricu A
toga automorfizma u odnosu na bazu {eo, e.}. Zatim dokazati da preslikavanje a t-+ AT
predstavlja automorfizam algebre X nad R na neku podalgebru algebre C'xl nad R.
Dil li je 04,. automorfizam kompleksnog prostora X?
Uputstvo,' Sigurno, vektori eo, el, e, i ea generiu vektorski prostor X nad poljem Y.
Kako je el = el' eo, ea = el' el> a osim toga '1 E Y, prostor X generiu i vektori e.,
el, za koje se lako provjerava da su linearno nezavisni nad Y. {eo, e,} je baza vek-
torskog prostora X nad poljem Y.
Za . svako a E X, preslikvavnje ,.04 je endomorfizam vektorskog prostora X nad poljem
Y. Naime,
,.04 (x + y) = (x + y) a = xa + ya = ,.",4 (x) + ao4(Y);
,.04 (Ax) = (Ax) a = A . (xa) = A . ,.",4 (x)
za svako x, y E X i za svako A E Y.
Sad se lako dokazuje da preslikavanje a t-+ ,.",4 (a E X) predstavlja antiizomorfizam' al-
gebre X nad R na neku podalgebru algebre End (X) nad R. Kako je preslikavanje ,.04 t-+ A
iZQlIlorfizam algebre End (X) nad R na algebru CXI, a preslikavanje A t-+ AT
morfizam algebre C'X., jasno je da preslikavanje a t-+ AT biti izomorfizam realne al-
gebre X na neku podalgebru realne algebre Ctxl.
za svako a E X preslikavanje ",4,. ne mora biti endomorfizam vektorskog prostora X nad
poljem Y, jer za a = el> A = el> x = e. vrijedi
04,. (Ax) = e . (el' ea) = et . ( - el) = eo,
A",4,. (x) = el' (e,' ea) = el' el = -<eo.
3.7. Neka je K polje, a A E KflxfI. Dokazati da vrijedi
('tl B E KflXfI) A B = B . A
ako i saIho ako je A skalarna matrica, ti. ako za neko A E K vrijedi A = A' E".
Uputstvo: U odnosu na neku bazu {el' ... , e .. } prostora V nad poljem K matrici A od-
govara linearna transformacija ",4 E End (V). Zbog toga je ('tl B E K"X") A . B = B . A
ekvivalentno sa ('tl 1.1 E End (V ",4.' 1.1 = 1.1 '",4, a ovo, prema zadatku 1.8., sa
",4 = A . id
v
za neko A E K.
3.& Ako matricu A E Rmx" razbijemo na blokove Al formata ms x PIj, a matricu B E R"xl>
na blokove formata nj x Pic (i = 1, 2, ... , r; j = 1, 2, ... , s; k = 1 2, ... , t), pri
je, naravno,
m = ml + ... + mr; n = nl + ... + n,; p = Pl + ... Pt,
147
dokazati da je
. _ _'" 'm] _ [ _. .. e:]
A B- . . . - . ,
. .
---- ---- ----
". A; Br". e:". e:
pri je
ct = Af. B! + " . + (j = l, "., S; k = 1, " ., t).
Drugim matrice A i B razbijene na blokove formata mnoe se
kao da umjesto tih blokova stoje skalari.
Uputstvo: Tvrdnja zadatka neposredno se provjerava.
3.9. Neka je V vektorski prostor nad poljem K. a f} E End (V). Dokazati:
a) f}1 = f} ako i samo ako postoji razlaganje V = S + T prostora V tako da je f}s =
= ids. f}'1' = OT;
b) U dim V = n E N. f}1 = f} ako i samo ako postoji baza {ft .. . f .. } prostora
V u odnOlu na koju f} ima matricu P = [ : I : ] E K"x".
Uputstvo: a) Ako je f}1 = f}. tada za S = Im (f}) i T = Ker (f}) vrijedi V = S -+- T. jer
S () T = {Ov}. zbog f} (x) = f}1 (y) = f}(y) = x (x = f}(y) E S). f}(x) = Ov (x E T);
S + T = V. zbog x = f}(x) + (x - f}(x. f}(x) E S. x - f)J(x) E T (x E V).
Obrnuto. ako je V = S + T i f}(x) = x (x E S). f}(x) = Ov (x E T). tada f}1 = f}.
jer za x E V vrijedi x = Xt + x. (x
t
E S. Xa E T), dakle. f}'(x) = f}1(Xt) + f}1(X.) =
= x
t
= f}(:r;).
b) Ako je f}1 = f}. onda. prema a). postoji razlaganje V = S + T prostora V sa f}(x) =
= x (x E S) i f}(x) = Ov (x E T). Zato za bazu {fl'" . fn} prostora V. prvih
s = dim S vektora bazu prostora S. a preostalih t = n - s vektora potprostora
T. matrica' P = [:'1 : ] predstavlja matricu endomorfizma f} u odnosu na bazu
{ft .. .f .. }. vrijedi i obrat. jer PI = .p.
Preslikavanje f}E End (V) iz a) zoYe se proi,ktor prostora V na S paralelno sa. T.
148
IV. RANG LINEARNIH PRESLIKAVANJA
I RANG MATRICA
1. RANG LINEARNIH PRESLIKAVANJA
Rang i defekt linearnih preslikavanja.
Definicija 1.1. Neka te 04 E Horn (V, V'). Podmodul lm (04) modula
V' Zove se slika, a podmodul Ker (04) modula V jezgro homomorfizma 04.
U vektorsk.ih prostora dimenzija slike zove se rang, a dimenzija
jezgra defekt linearnog preslikavanja 04. Oznake:
rang 04 = dim Im (04), def 04 = dim Ker (04).
Za komplement T potprostora Ker (04) vrijedi
T Im (04), dakle, rang 04 = dim T = Ker (04),
pa prema tome i
(1.1) rang 04 + def 04 = dim V.
Kako je lm (04) potprostor prostora V', vrijedi
(1:2)
dok jz (1.1) slijedi
(l.3)
rang 04 dim V',
rang 04 dim V.
I.,ekdvni i sirJekdvni homomorfizmi
Primijetimo najprije da je homomorfizam 04 EHom (V, V') injektivan ako
i samo ako je Ker (04) = {Ov}, a sirjektivan ako i samo ako je Im (V) = V'.
Injektivnost i sirjektivnost homomorfizma modula, bar u vektor-
skih prostora, moe se okarakterisati na
149
Teorema 1.1. Neka je 04 E Hom (V, V'). HomomorJizam 04 je injektivan
ako vrijedi
(1.4) (3'13 E Hom (V', V '13 o 04 = id
v
;
ukoliko su u pitanju vektorski prostori, onda vrijedi i obrnuto. Preslikavanje
04 je sirjektivno ako vrijedi
(1.5)
u vektorskih prostora vrijedi i obrnuta tvrdnja.
Dokaz. - Ako vrijedi (1.4), odnosno (1.5), onda je preslikavanje
04 E Hom (V, V') injektivno, odnosno sirjektivno.
Neka su sada V i V' vektorski prostori.
Ako je preslikavanje 04 Ec Horn (V, V') injektivno, da vrijedi
(1.4). Stvarno, preslikavanje 04 : V Im (04) je tada bijektivno pa imamo
inverzno preslikavanje 04-
1
E Horn (Im (04)", V). No, V' je vektorski pro-
stor, pa postoji komplement T' potprostora S' = Im (04). Svako z' E V'
moe se na jedan jedini napisati u obliku
Zi = x' + y' (x' E S', y' E T').
Ako stavimo
'13 (ZI) = 04-
1
(x') + '13
2
(yi),
pri je '13
2
proizvoljan element iz Horn (T', V),
'13 EHom (V' V), a osim toga
('13 o 04) (x) = '13 (04 (x = 04-
1
(04 (x = x (x E V),
pa vrijedi (1.4).
Ako je preslikavanje 04 E Hom (V, V') sirjektivno, onda se
preslikavanja 04 na komplement T potprostora S = Ker (04) dobija izo:"
morfizam AT : T -+ V'. Inverzno preslikavanje (04
T
)-l : V' -+ T je
izomorfizam i moemo ga shvatiti kao homomorfizam prostora V' u prostor
V. posljednji homomorfizam sa e. Tada vrijedi
(04 o c) (x') = 04 (e (x' = 04
T
04
T
)-l (x' = x'
za svako x' E V', pa je zadovoljen uslov (1.5).
Primijetimo da nam je u dokazu prethodne teoreme pretpostavka da su
V i V' vektorski prostori zatrebala samo za egzistencije kom-
plementa T' podmodula S' = Im (04), odnosno komplementa T podmodula
S = Ker (04). Zato se pretpostavka da su u pitanju vektorski prostori moe
oslabiti pretpostavkom o egzistenciji podmodula T', odnosno T. Bez ove
dodatne pretpostavke obrnute tvrdnje iz prethodne teoreme ne moemo
dokazati za da su V i V' samo moduli, a ne i vektorski prostori.
Iz prethodne teoreme slijedi neposredno.
Teorema 1.2. Preslikavanje 04 E Hom (V, V') je izomorJizam modula ako
i samo ako vrijedi (1.4) i (1.5). Tada je '13 = e = 04-
1

150
Dokaz. - Ako je 04 EHom (V, V') izomorfizam modula, tada inverzno
preslikavanje 04-
1
; V V' predstavlja izomorfizam modula i vrijedi
(1.4')
(1.5')
04-
1
o 04 = id
v
,
" 04 o 04-
1
= id
v
"
pa prema tome i (1.4), odnosno (1.5).
Obrnuto, ako vrijedi (1.4) i (1.5), tada je prema prethodnoj teoremi homo-
morfizam modula 04 EHom (V, V') injektivan i sirjektivan, dakle pred-
stavlja izomorfizam modula. No, tada prema prvom (lijelu dokaza inverzno
preslikavanje 04-
1
; V' V predstavlja izomorfizam modula, za koji vrijedi
(1.4') i (1.5'). Na osnovu (1.4') i (1.5') iz .(1.4), odnosno (1.5) slijedi
']j = id
v
o ']j = (04-
1
o 04) o ']j = 04-
1
o id
v
' = 04-
1
,
odnosno
e = e o idy' = e (04 o 04-
1
) = id
v
004-
1
= 04-
1

Kako vidimo, ralacije (1.4) i (1.5) skupa su za izomorfizme
04 E Hom (V, V') modula. U optem uslovi (1.4) i (1.5) su neza-
visni, pa i kad se radi o vektorskim prostorima. vrijedi
Teorema 1.3. Ako su V i V' vektorski prostori i jednakih dimenzija,
tada su, za svako 04 E Horn (V, V') uslovi (1.4) i (1.5) ekvivalentni, pa
je 04 E Horn (V, V') izomorJizam, ako i samo ako je ispunjen bar jedan od
ova dva uslova.
Dokaz. - Ako vrijedi) (1.4), preslikavanje 04 E Hom (V, V') je injek-
tivno, paje 04 : V Im (04) izomorfizam vektorskih prostora. No, tada
je .dim Im (04) = dim V = dim V', pa kako je dim V' < <xl, mora biti
Im (04) = V', tj. 04 je izomorfizam prostora V na V'. Obrnuto, ako je
04EHom(V, V') izomorfizam, tada vrijedi (1.4) i (1.5). Ostaje jo samo
da dokaemo da iz (1.5) slijedi da je preslikavanje 04 E Hom (V, V') izo-
morfno.
Stvarno. zbog (1.5) je homomorfizam 04 sirjektivan, pa za komplement T
, potprostora S = Ker (04) 04'1' ; T V' predstavlja izomorfizam vektorskih
prostora. Zato je dim T = dim V' = dim V, pa poto je dim V < <Xl,
mora biti T = V. No. tada je Ker (04) = {Ov,}' pa je homomorfizam 04 E
EHom (V, V') injektivan.
Regularne Unearne transformacije
Vidjeli smo da za svaki modul V nad prstenom Rimamo algebru End (V)
nad istim prstenom. Ako se V ne sastoji samo od Ov, tada algebra End ( V)
ima element id
v
=1= O. Za ta,; imamo ovu definiciju.
D_ji_cija 1.2. Neka je V modul nad prstenom R. Regularne elemente
algebre End (V) zovemo regularni endomorJizmi modula V. U da je
V vektorski prostor, govorimo oregularnim transJormacijama prostora v.
Invertibilni elementi algebre End (V) zovu sc invertibilni endomorJizmi od-
151
nosno, u da je V vektorski prostor, invertibilne linearne transfor-
macije.
Svaki .invertibi1ni endomorfizam je sigurno regularan, ali u optem
ne vrijem i obrnuto. U vektorskog prostora ova dva pojma se me-
podudaraju, jer vrijedi
Teorema 1.4. Neka je V vektorski prostor koji se ne sastoji samo iz 0Y'
Linearna transformacija d/. prostora V je regularna, ako i samo ako je inverti-
bilna. U tom d/. je automorfizam prostora V, a inverzni elementd/.-l
elementa d/. u algebri End (V) podudara se sa inverznim preslikavanjem bijek-
ti'lmOg preslikavanja d/. : V V.
Dokaz. - Ako je d/. invertibilna linearna transformacija prostora V, tada
prema teoremi 1.2. d/. predstavlja automorfizam prostora V, a inverzni
element elementa d/. u algebri End (V) je inverzno preslikavanje d/.-l pre-
slikavanja d/.. Kako smo rekli, tada je, naravno, linearna transformacija
d/. regularna.
Obrnuto, neka je linearna transformacija d/. prostora V regularna. Dovoljno
je da dokaemo da je tada preslikavanje d/. : V V injektivno i sirjektivno.
Pretpostavimo obrnuto.
Ako preslikavanje d/. : V V nije injektivno, tada S = Ker (d/.) ;f=. {Oy}.
Zato ids nije nula, pa ako je T komplement potprostora S,'a 2:2 E Hom (T, S)
proizvoljno odabrano, tada za 2: EHom (V, V) sa 2:
s
= ids, 2:'1' = 2:2
vrijedi
2: ;f=. 0, d/. o 2: = 0,
protivno pretpostavci da je d/. regularna transformacija.
Ako preslikavanje d/. E End (Vr nije sirjektivno, tada Im (d/.) ;f=. V, pa
komplement T' potprostora S' = Im (d/.) nije sastavljen samo od Ov> dakle
id,., nije nula. Zato za cg. E End (V) koje se na S' ponitava, a na T'" dje-
luje kao identitet vrijedi
cg. ;f=. 0, cg. o d/. = 0,
to bi da linearna transformacija d/. nije regularna.
Primijetimo da u vektorskog prostora V pozitivne dimen-
zije linearno preslikavanje d/. E End (V) je sirjektivno ako i samo ako je
rang d/. = dim V. Zato na osnovu teoreme 1.3. i teoreme 1.4. vrijedi
Teorema 1.5. Linearna transformacija d/. vektorskog prostora V po-
zitivne dimenzije je regularna, odnosno invertibilna ako i samo ako je
rang d/. = dim V.
Zadaci
1.1. Neka su V, V' i V" vektorski prostori nad istim poljem K, a 04 E Hom (V, V'),
E Hom (V", V). Dokazati da je
te da je
rang (04 o ']) <: min {rang 04, rang ']},
rang (04 o ']) = rang 04 (odnosno rang '])
ukoliko je preslikavanje'] (odnosno 04) bijektivno.

UputItvo: rang == dim < dim (v) = rang.A,
rang o = dim < dim (V") = rang
Ukoliko je preslikavanje bijektivno, tada
.JI = dakle rang dl < rang (dl o
a ako je preslikavanje dl bijektivno, tada
= dl-t o dakle rang < 1.'ang (dl o
1.2. Neka su V i V' vektorski prostori nad istim poljem K, a dl, I] E Horn (V, V'). J),>-
kazati da je
rang (dl + 1]) < rang dl + rang 1],
a ako su rang dl i rang da vrijedi jo!
l rang dl - rang I] l < rang (dl + 1]).
Uputstvo: Kako je Im (dl + 1]) (dl) + Im (1]), sigurno je
rang (dl + 1]) = dim Im (dI_ + 1])< dim Im (dl) + dim Im (I]) =
= rang dl + rang 1].
Na osnovu toga je
rang dl = rang (dl + I] - 1]) < rang (dl + 1]) + rang ( - 1])
rang I] = rang (dl + I] - dl) < rang (dl + 1]) + rang (- dl).
Kako je rang *= rang dl, rang ( - 1]) = rang 1], odavde u da su rang eA
i rang slijedi
rang dl - rang I] < rang (dl + 1]),
rang izl - rang dl < rang (dl + 1]).
1.3. Neka su V i V' vektorski prostori pozitivne dimenzije nad istim poljem K. Dokazati
da je Ej Hom (V, V') izomorfizam prostora V na V' ako i samo ako relacija (1.4) vrijedi
za jedno E Horn (V', V) (odnosno relacija (1.5) za jedno e E Horn (V', V.
Uputstvo: Ako je.c4 E Hom (V, V') tada postoji dl-l E Horn (V' V) i
vrijedi = illy,. odnosno dldI-
1
= osim toga iz I] o dl = idy slijedi
I] = o idy' ... = illy o dl-l = (odnosno iz dl o e = idy' 'slijedi
e = illy o e ". e = dI-'idy' = dl-l), pa (1.4) vrijedi za jedno
E Hom (V', V), (odnosno (1.5.) za jedno e E Horn (V', V).
Obrnuto, neka vrijedi (1.4) i to za jedno I] E Horn (V', V). Zbog (1.4), preslika-
vanje : V -+ V' je injektimo. Kad to preslikavanje ne bi bilo i sirjektivno, postQ{alo bi,
prema dokazu teoreme 1.4., preslikavanje E Horn (V', V) koje nije nula i za koje vrijedi
'j o ... O. Zato bi za e Hom (V', V) i za + 'j .;. vrijedilo
o dl == illy; 'j) o dl = I] o dl + 'j o dl = idy + O = idy.
(Ukoliko vrijedi (LS) jedno e E Horn (V', V), tada je preslikavanje dl : V -+ V'
sigurno sirjektivno, ali je ono i injektivno, jer bi prema dokazu teoreme 1.4., posto-
jalo E Hom (V':. V), koje nije nula, a ipak dl o = O, pa bi za e i za e + i' e
vrijedilo o e = illy', dl o (e + = idy').
lA. Neka su V, V' i V" vektorski prostori nad istim poljem K i neka se pri tome V" ne
,.toji samo od Oy". Dokazati da za zadano dl E Horn (V, V') i I] E Horn (V,
postQji bar jedno jedno) 'j E Horn (V', V") za koje vrijedi 'j dl = 1], ako i samo
ako vrijedi
Ker (dl) h Ker (i osim toga Im (dl) '"' V').
153
Uputstvo: Ako postoji bar jedno cy. E Horn (V', V") tako da vrijedi cy. A = 'l3, tada
x E Ker (A) =} 'l3 (x) = cy. (A (x = Ov" =} x EKer ('l3). Ako postoji jedno
ovakvo cy., tada je Im (A) = V'. U protivnom postojalo bi cy.IE Horn (V', V")
koje se sa cy. podudara na Im (A) = S', dok se na komplementu T' potprostora Im (V)
razlikuje od O. Naime, zbog Im (A) of. V', mora biti T' of. {Ov'}, a osim toga po pretpo-
stavci je V" of. {Ov"}, pa Horn (T', V") ima bar dva elementa. Za cy.l vrijedilo bi naravno
cy. 1 04 = cy.04 = 'l3.
Obrnuto, neka je ispunjen uslov Ker (04) Ker ('l3). Ako cy. E Horn (V', V") sa Cif 04 = 'l3
uopte postoji, onda za svako x' = A (x) E Im (A) mora vrijediti cy. (x') = 'l3 (x), pa
na Im (04) preslikavanje cy. upravo tako i definisati. Ta je definicija korektna, jer
ako je x' = A (y), tada je A (x) = 04 (y), tj. x - y E Ker (A), dakle i x - Y EKer ('l3),
tj. 'l3 (x) = 'l3 (y). Ako je Im (A) = V', tada je na ovaj definisano jedinstveno
cy. E Horn (V', V") za koje vrijedi cy. A = 'l3. U protivnom treba cy. produiti
sa Im (04) na V'. Kako je sada T' of. {Ov'}, ovo se moe na bar dva
1.5. Neka su V, V' i V" vektorski prostori nad istim poljem i neka se V" ne sastoji samo
od Ov". Dokazati da za zadano 04 E Horn (V, V') i 'l3 E Horn (V", V') postoji bar jedno
jedno) q E Horn (V", V) za koje vrijedi o4q = 'l3, ako i samo ako je ispunjen
uslov
Im (A) =-2 Im ('l3) (i osim toga Ker (A) = {Ov}).
Uputstvo: Ako postoji bar jedno q E Horn (V", V) za koje vrijedi A q = 'l3, za
svako x' = 'l3 (x") E Im ('l3) vrijedi
x' = 'l3 (x") = 04 (q (x", tj. x' E Im (A).
Ako je pri tome q E Horn (V", V) jedinstveno, onda je Ker (A) = {Ov}. bi po-
stojalo ql E Horn (V", Ker (A, ql of. O, pa bi za q +- ql of. q vrijedilo
dl- (q + ql) = AY +- AYI = 'l3 + O = '].
Pretpostavimo sada, obrnuto, da je ispunjen uslov Im (A) :) Im ('l3). Ako sa T
komplement potprostora Ker (A) u V, onda imamo bijektivno preslikavanje AT E Horn (T,
Im (A, pa i (AT)-l E Horn (Im (A), T), dakle, i (AT)-I73 E Horn (V", V). Za ovo
preslikavanje vrijedi 04 o [(o4T)-1 o 'l31 = id1m(A) o 'l3 = (], pa moemo q =
= (o4T)-1 o 'l3. Ukoliko je jo Ker (A) = {Ov}, tada je T = V, pa za svako q E
E Horn (V", V) iz A o q = 'l3 slijedi q = (AT)-l 73, jer sada je (AT)-lo A = (AT)-l o
o o4T = id
T
= jd
v
.
1.6. Neka su V, V', V" i V'" vektorski prostori nad istim poljem K. Ako je
04 E Horn (V, V'), 'l3 E Horn (V", V"'), e E Horn (V"', V) i pri tome dim (Ker (A) n
n Im (e o 'l3 dokazati da je
(1.6) rang (04 o e) + rang (e o 'l3) <; rang e + rang (A o e o ']).
Uputstvo: Neka je S = Ker (04) n Im (e o 'l3), a Sl = Ker (A) n Im (e). Tada je
S Sh .tj. dim S <; dim Sl' Kako je zapravo
vrijedi
dakle,
(a)
Posve je
(b)
dim Im (A o e) + dim Sl = dim Im (e),
rang (04 o e) +- dim S <; rang e.
rang (A o e o 'l3) +- dim S = mg (e o 'l3).
Iz (a) i (b), s obzirom na pretpostavku da je dim S odmah slijedi (1.6).
1.7. Uz oznake prethodnog zadatka i dodatnu pretpostavku V'" = V, dim V .;; dim V" <
< <X), dokazati da vrijedi:
(1.7) max {rang 04 - def 'l3, rang'l3 - def 04} <: rang (04 o 73).
154
Uputstw: Ako Be u (1.6) uzme e = id
v
, dobija se
rang .:A + rang < dim V + rang (.:A o
a odatle, zbog dim V < dim V",
Prema tome,
'tang .:A + rang < dim V" + rang (.:A
rang - def.:A < rang (.:A o
rang.:A - def < rang C.:A
1." Neka je .:A E Horn (V, V'), b' E V', a .:A-l (b') = {x E V:.:A (x) = b'}.
Dokazati da je
.:A-l Cb') ':F 121 b' E Im (.:A)
i da je tada
.:A-l (b') = Xo + Ker (.:A)
za proizvoljno Xo E .:A-l (b').
UputstfJo: Prva tvrdnja je jasna. Ako je x E .:A -1 (b'), tada je
.:A (x - x.) = .:A (x) - .:A (xo) = b' - b', tj. x - Xo E Ker (.:A),
dalde .:A-l Cb,) x. + Ker (.:A).
Obrnuto, ako je y E Ker (.:A), a x = Xo + y, tada
.A. (x) = .:A (x.) + .:A (y) = b' + Ov' = b', tj. x E .:A-l (b').
l. RANG MATRICA
.... matrice i rang pripadnog linearnog preslikavanja
Neka je zadana matrica A = (<<n "'XA nad poljem K. Vrste matrice A moemo
posmatrati kao elemente vektorskog prostora KA, a njene kolone kao elemente
vektorskog prostora K!". Zato moemo govoriti o broju linearno nezavisnih
vrsta, odnosno kolona matrice A.
D.Ji-rijG Z.l. Broj linearno nezavisnih vrsta, odnosno kolona matrice-. A E
E K!"'"'A zove se rang fJ1'sta, odnosno rang kolona matice A.
Za ova dva ranga matrice A koristimo posebne oznake: rang.,A i
Kasnije vidjeti da je
(l.l) rang.,A = (AEK!"XA)
pa se broj .rang A = rang.,A = zove kratko rang matrice A.
Primijetimo da se upravo definisani pojam odnosi samo na matrice nad
nekim poljem.
Kako vektorski prostor KA ima dimenziju n, a vektorski prostor K!" dimen-
ziju m, jasno je da vrijedi
(4l) m, rang.,A ft (A E K!"XA),
155
dok je iz same definicije jasno da vrijedi
(2.3)
Pojam ranga matrice je izuzetno vaan. ranga kolona vidi se iz
teoreme.
Teorema 2.1. Neka je A = (ocDmxn matrica linearnog preslikavanja
eli E Hom (V, V') u odnosu na bazu {el' ... , en} vektorskog prostora V i bazu
{ei, ... , vektorskog prostora V'. Tada je
(2.4)
Dokaz.
rang eli = rang kA.
Kao to znamo, potprostor Im (eli) prostora V' generiu vektori
m
eli (el) = L oc[e; ci = l, 2, ... , n),
i=l
pa je rang eli = dim Im (eli) jednak broju linearno nezavisnih vektora
upravo navedenim vektorima.
m
S druge strane, ako svakom vektoru x' = L ;' e; cc: v' pridruimo vektor
j=l
(;1, ... , ;m) E Km, linearno preslikavanje prostora V'
na prostor Km, koje vektore eli (ej) E V' preslikava na kolone matrice A.
Ovo preslikavanje je zapravo izomorfizam, pa Zato vektorima eli (el)
(i = 1, 2, ... , n) ima upravo onoliko linearno nezavisnih koliko i
kolonama matrice A, tj. vrijedi (2.4).
Uslovi za linearnu zavisnost
vrsta, odnosno kolona matrice
Kad matricu A mnoimo zdesna (slijeva) nekom matricom podesnog for-
mata, onda kao rezultat dobijamo matricu su kolone (vrste) linearne
kombinacije kolona (vrsta) matrice A. Na toj jednostavnoj osnivaju
se veze jednog i drugog ranga matrice i njezinih osobina vezanih za mnoenje
matrica.
Teorema 2.2. Neka je A E Kmx". Tada je rangkA = m ako i samo ako
(2.5)
a rang,.A = n, odnosno rangvA = n ako i samo ako
(2.6)
(3 e E Knxm) e . A = En.
Dokaz. - Ako je rangkA = m, tada kolone matrice A generiu prostor
Km, pa se specijalno kolone matrice Em mogu prikazati kao linearne kom-
binacije kolona matrice A. Uzmemo li sada matricu B kojoj j-tu kolonu
koeficijenti u linearnoj kombinaciji kolona matrice A koja daje j-tu ko-
lonu matrice Em, A . B = Em, tj. ispunjen je uslov (2.5).
156
Obrnuto, ako je ispunjen uslov (2.5), tada kolone matrice E., koje bazu
prostora J(!-, lee u potprostoru prostora J(!- generisanom kolonama matrice
A, pa kolonama matice A mora biti m linearno nezavisnih, tj.
rangkA = m. ..
Tvrdnja koja se odnosi na (2.6) i rangyA dokazuje se pa to ostavljamo
za vjebu. Ostaje da se dokae tvrdnja ko.ja se odnosi na (2.6) i
Uz taj dokaz jo jedan dokaz prve tvrdnje prethodne teoreme. On se
oslanja na (2.4) i teoremu Ll. a ovako. U odnosu na bazu {el' ... e,,}
prostora V i bazu ... , e;"} prostora V' nad poljem K pridruimo matri-
ci A linearno preslikavanje- 04E Horn (V, V').
Prema teoremi 2.1. vrijedi
rangkA = m {:9 rang 04 = m{:9 04 je sirjektivno,
rangkA = n {:9 rang 04 = n 04 je injektivno,
pa je na osnovu teoreme 1.1.
rangkA = m (1.5); rangkA = n {:9 (1.4).
No, ako je B, odnosno e matrica linearnog preslikavanja t] EHom (V', V).
odnosno e E Hom (V', V) u odnosu na bazu .. e:"} prostora V'
i bazu {el> ... e,,} prostora V, tada je
Prema tome,
(1.5) (2.5); (1.4) {:9 (2.6).
rangkA = m {:9 (2.5); rangkA = n (2.6).
Na osnovu prethodne teoreme
rangvA = n {:9 rangkA = n (A E Kmx").
To nije jer vrijedi (v. teoremu 4.4):
rangy(A) = rang,,(A) (A E K-X").
Ova moe se dokazati i na osnovu gornje ekvivalencije (v. zadatak
4.12).
Kao specijalan teoreme 2.2. dobija se
Teorema 2.3. Ako je A E K""", tada je (za m = nj
rangkA = n (2.5) (2.6) {:9 A je invertibilno.
Primijetimo da je K"n algebra sa elementom E", pa se u tom
kontekstu moe govoriti o invertibilnosti matrice A E KU". Iz istog raz-
loga moe se govoriti i o regularnosti matrice A EO KU" (v. definiciju 2.2).
Regularne matrice
Ako je R prsten, tada je R""" algebra sa elementom E".
Definicija 2.2. Regularni elementi algebre R""" zovu se regularne, a sin-
gularni elementi singularne matrice. Invertibilni elementi algebre R"x" zovu
se invertibilne matrice.
157
Znamo da preslikavanje koje matrici A E Rnxn pridruuje endomorfizam
04 E End (V) slobodnog R-modula V sa matricom A u odnosu na bazu
{el' .,. en} modula V predstavlja izomorfizam algebre R""n na algebru
End (V). Otuda slijedi
Teorema 2.4. Neka je AERnxn matrica endomorJizma o4EEnd(V) u
odnosu na bazu {el' ... , en} R-modula V. Tada je matrica A invertibilna
(regularna), ako i samo ako je endomorJizam 04 invertibilan (regu!aran) .. U
invertibilnosti matrice A inverzna matrica A-l matrice A Je mamca
endomorJizma 04-
1
EEnd (V). ., ..
Ako je R polje, matrica A je regularna, ako i samo ako Je znvertzbtlna.
Primijetimo da u optem (kad R nije polje) iz invertibilnosti matrice
A slijedi regularnost te matrice, ali ne vrijedi obrnuto.
Zadaci
2.1. Neka je K polje, a A E Kmx
n
, B E Knxp. Dokazati da je
i da je
rangk (A, B) .;;; min {rangk A, B}
rangk (A, B) = rangk A (odnosno rangk B)
ukoliko je matrica B (odnosno matrica A) regularna.
Uputstvo: Ako odaberemo po jednu bazu u svakom od vektorski h prostora V, V' i V"
nad K dimenzije n, m i p respektivno, pa u odnosu na te baze matricama A i B pridruimo
linearna preslikavanja 04 E Horn (V, V'), odnosno '73 E Horn (V", V), tada linearnom
preslikavanju 04'73 E Horn (V", V') biti pridruena matrica A . B. Osim toga u
n = p matrica B (odnosno u m = n matrica A) je invertibilna, ako i samo ako je
linearno prelikavanje '73 (odnosno 04) bijektivno. rang linearnog preslikavanja
jednak je rangu kolona matrice. Zato tvrdnja ovog zadatka slijedi iz zadatka 1.1.
2.2. Neka je K polje, a A, B G Kmxn. Dokazati da je
I rangk A - rangk B I .;;; rangk (A + B) .;;; rangk A + rangk B
rangk (A B) .;;; rangk (A I B) .;;; rangk A + rangk B.
Pri tome je, naravno, (A I B) blokovska matrica koja nastaje iz A kad iza kolona matrice
A dopiemo redom sve kolone matrice B.
Uputstvo: \<ao tvrdnja zadatka 2.1. na osnovu zadatka 1.1., dokazuje se i prva
tvrdnja zadatka 2.2. na osnovu zadatka 1.2. Sto se druge tvrdnje treba se sjetiti defi-
nicije ranga kolona i primijetiti da su kolone matrice A B linearne kombinacije kolona
matrice eA t B), te da kolone posljednje matrice generiu potprostor koji je suma potpro-
stora generisanog kolonama matrice A i potprostora generisanog kolonama matrice B.
2.3. Neka je K polje, a A E Kmxn. Dokazati da je m = n i matrica A regularna, tj. inver-
tibilna, ako i samo ako relacija (2.5) (odnosno relacija (2.6) vrijedi za jednu matricu
B (odnosno e).
Uputstvo: Treba odabrati po jednu bazu u svakom od prostora V i V' nad poljem K
dimenzije n i m respektivno, pa u odnosu na te baze matrici A pridruiti linearno presli-
kavanje 04 E Horn (V, V').
Matrica A je invertibilna, ako i samo ako je linearno preslikavanje 04 bijektivno.- Osim
toga ako sa '73, odnosno sa el linearno preslikavanje iz Horn (V', V), koje od-
govara matrici B, odnosno e, tada relacija (2.5) (odnosno (2.6 vrijedi za jednu
matricu B (odnosno e), ako i samo ako relacija (1.4) (odnosno (1.5 vrijedi za jedno
'73 E Horn (V', V) (odnosno e E Horn (V', V. Zato tvrdnja zadatka 2.3. slijedi iz
zadatka 1.3.
2.4. Neka je K polje, a V, V' i V" vektorski prostori nad K dimenzije n, m i p respektivno.
Odaberimo u svakom od ovih prostora po jednu bazu, pa u odnosu na te baze matrici
158
A e px_, B e Ktn<- i e e K-X" pridndimo linearna preslikavanja e Kom (y .. V'),
l] e Hom (V, V") i e e Rom (V", V') respektivno. Dokazati:
l) Ker Ker (I]) (i pri tome lm = V')
ako i samo ako je
= rangk (A) (i pri tome rang., A =,m);
2) Im (e) lIri (04) (i pri tome Ker = {Ov})
ako i samo ako je
(A I G) = rang., (A) (i pri tome rangk A = n).
UputstTJo: l) Neka je {el> ... , e,,} odabrana baza prostora V. Tada x = Elel + ... +
+ E"e" E Ker (04), ako i samo ako A . (;1, ... , E")7' = (O, . , 0)7', pa je Ker (c:A)
Ker (1]), ako i samo ako, za svaku linearnu kombinaciju kolona matrice A koja daje
nu1akolonu, linearna kombin,acija kolona matrice B sa istim koeficijentima daje takoder
nu1akolonu. To je upravo onda kada vrijedi rangk = rang., A. Pri tome je
Im (04) = V',akoi samo ako kolone matrice A generiu prostor Km, tj. kad je rang., A=
=m.
2) Odmah se vidi da je Im (e) Im (04), ako i samo ako je svaka linearna kombinacija
kolona matrice G ujedno (neka druga) linearna kombinacija kolona matrice A, dakle ako
i samo ako je rang., (A I G) = rang., A. Prhome je Ker (04) = {Ov}, ako i samo ako su
kolone matrice A linearno nezavisne, tj. rangli: A = n.
2.5. Neka je K polje, a A E Km
x
", B E K"xn. Dokazati da postoji bar jedno jedno)
YE KPxm sa YA = B, ako i samo ako je
rang., = rangk A (i pri tome rangk A = m).
UputStTJo: Ako se u svakom od vektorski h prostora V, V' i V" odabere po jedna baza i
sa 04 E Hom (V, V'), l] E Hom (V, V") i "v E Hom (V', V") linearno presli-
kavanje koje u odnosu na te baze ima matricu A, B i Y respektivno, tada postoji bar jedno
jedno) Y E K"x
m
za koje vrijedi Y A = B ako i samo ako postoji bar jedno
jedno) "v E Hom (V', V") za koje vrijedi "v C:A = 1].
Zato tvrdnja ovog zadatka slijedi iz zadatka 1.4. i prvog dijela zadatka 2.4.
2.8. Neka je A E Kmx", a B E K"'xP, dok je K polje. Dokazati da postoji bar jedno
jedno) X E Knxp sa AX = B ako i samo ako je
rang., (A I B) = rang., A (i pri tome rangk A = n).
UputStTJo: Ova tvrdnja dokazuje se na osnovu zadatka LS. i drugog dijela zadatka 2.4.
kao i tvrdnja zadatka 2.6. na osnovu zadatka 1.4. i prvog dijela zadatka 2.4.
Uostalom, oba posljednja zadatka mogu se rijeiti i direktno, tj. bez pozivanja na ze,datke
1.4. i LS, odnosno na zadatak 2.4. Istini za volju, u ovom se momentu mole direktno do-
kazati tvrdnja zadatka 2.S. samo ako se umjesto rangk = rangk A uzme rang. =
= rang" A. Provedite te dokaze I
2.7. Neka je K polje, a A E KmX"J B E KPXfl, GEKnxp. Dokazati da vrijedi (Frobeniu-
sova) nejednakost:
ranik (AG) + rang., (GB) .;;; rangk G + rangk (AGB).
UputstTJo: Uzeti vektorske prostore VJ V', V" i V'" nad poljem K dimenzije n, m, q i p
respektivno i u svakom od njih odabrati po jednu bazu, pa u odnosu na ove baze matri-
cama A, B, G pridruiti linearno preslikavanje '04 E Hom (VJ V'), l] EHom (V"J V"'),
e E Hom (V"', V) respektivno. Tada matrici AG, GB
J
AGB u odnosu na ove
baze linearno preslikavanje 041], el], dlel] respektivno, pa tvrdnja ovog zadatka slijedi
iz zadatka 1.6.
159
2.8. Dokazati da u n = p < q za matrice iz prethodnog zadatka vrijedi (Silves-
trova, Sylvester) nejednakost
max {rangk A - defk B, rangk B - defk A} .;; rangk (AB).
Pri tome je sa defk M razlika broja kolona i ranga kolona matrice M.
Uputstvo: Ako se u prethodnom zadatku uzme n = p .;; q i e = En, dobija se
rangk A + rangk B .;; n + rangk (AB).
Odatle slijedi
rangk A + rangk B .;; q + rangk (A B),
a time i traena nejednakost.
3. PRELAZAK SA JEDNE BAZE NA DRUGU
Matrica prelaza
Neka su zadane dvije baze {el' ... , en} i {fD .. . ,In} modula V nad prstenom
R. Tada su te dvije baze vezane jednakostima
n n
(3.1)
II = L A.{ej; el = L p,;h (i = 1, 2, ... , n).
j=l j=l
Relacijama (3.1) su matrice
(3.2)
Pri tome i-tu kolonu matrice L, odnosno M redom skaIarne komponente
elementa li u odnosu na bazu {el> ... , en}, odnosno elementa el u odnosu
na bazu {fl' ... , ln}.
Definicija 3.1. Neka su zadane dvije baze {el' ... en} i {fl' ... , ln} mo-
dula V nad nekim prstenom R. Tada se matrica L, odnosno M iz (3.2) za
koju, vrijedi prvi, odnosno drugi dio relacije (3.1) zove matrica prelaza sa
baze {el' ... , en} na bazu {JI' .. ,In} modula V, odnosno sa baze {fl' ., .,In}
na' bazu {el' ... , en} toga modula.
Teorema 3.1. Matrice prelaza (3.2) su invertibilne i jedna drugoj inverzne.
Za svaku bazu {el' ... , en} modula V i za svaku invertibilnu matricu L =
= (A.Vnxn nad istim prstenom R postoji baza {fl' ... , ln} modula V za koju
L predstavlja matricu prelaza sa baze {el' ... , en} na bazu {fl' ... , ln} mo-
dula V.
Dokaz. Za prvu tvrdnju teoreme treba dokazati jednakosti ML = En i
LM = En. samo jednakost ML = En, tj.
n
L p,{ . = bl (i,j = 1, ... , n),
k=l
jer se jednakost LM = En dokazuje na isti
160
Na osnovu (3.1) imamo
!' " "" " "
2: ( 2: An lJ = 2: A: (2: /lt lj) = 2: el: = I, = 2: lJUj,
j=l 1:=1 10=1 j=l 1:_1 j=l
(i = 1, 2, ... , n),
dakle
"
2: . ;.: = lJ: (i,i = 1, 2, ... , n).
1:=1
Dokaimo sada drugu tvrdnju teoreme. Za zadanu bazu {el' ... , e .. } modula
V i zadanu invertibilnu matricu L = (AD ... "" nad istim prstenom R defi-
nisani su elementi I, (i = 1,2, ... , n) modula V prvom iz (3.1).
Treba dokazati da ovi elementi bazu modula V.
Neka je dl, odnosno ?J endomorfizam modula V kome u odnosu na zadanu
bazu {el> ... , e .. } modula V pripada matrica L, odnosno matrica L-l. Tada
zbog L L -1 = L -1 L = E.. vrijedi dl o ?J = ?J o dl = id
v
, pa je dl iza-
morfizam modula V. Zbog toga elementi
I, = dl (e,) (i = 1,. 2, ... , n),
na osnovu teoreme III> 2.1., bazu modula V.
Promjena skalarDih komponenata pri promjeDi baze
Ako imamo dvije baze {el' ... , eft} i {fl> .. . ,I .. } modula V, onda su te baze
vezane relacijama (3.1), koje matrica prelaza (3.2) moemo napi-
sati u obliku
(3.1') (fl' ... , I .. ) = (el> . , e .. ) L; (el> .. ' e .. ) = (fl> ... , I .. ) . M.
Pri tome nam se ovdje pojavljuju matrice elementi nisu elementi nekog
prstena, nego nekog modula. Bez obzira na to, jasno je kako treba shvatiti
jednakosti (3.1'). Mnoenja u tim jednakost ima treba izvoditi kao kad bi
se radilo o matricama., samo to treba voditi o tome da se
kod tog mnoenja mnoe elementi modula V elementima prstena
R nad kojim je zadan taj modul.
Svako XE V moe se preko svojih skala.rnih komponenata izraziti
svake baze modula V. Neka je
" "
(3.3)
x = 2: x = 2: rlli
j=l j-l
Pogledajmo kako su vezane skalarne komponente istog vektora x u odnosu
na ove dvije baze.
Na osnovu (3.1) moemo prvi prikaz iz (3.3) napisati ovakQ:
n II n ft
X = 2: r ( 2: /lIh) = 2: (2: pt . E') lJ,
161
dakle,
" "
(3.4)
x = L (2. Ilt . fl'
j= l ;= l
Iz (3.4) i iz druge jednakosti u (3.3) dobijamo, zbog jedinstvenosti prikaza
baze,
"
(3.5) rl = L III . (j = 1, 2, ... , n).
;=1
Jednakosti (3.5) moemo u obliku napisati ovako:
(3.5')
(
l ")T _ M . I:")T
1] , ... , 1] - .. , ... ,.. ,
pri smo znakom T da matricu treba transponovati,
tj., u ovom specijalnom da tu matricu umjesto u obliku vrste treba
napisati u obliku kolone. U optem (v. definiciju V, 4.1) matrica
AT predstavlja matricu koja se dobije iz A kad vrste i kolone matrice A
zamijene uloge.
Ako i (3.3) napiemo u obliku,
(3.3') x = (el' ... efi)' ... , X = (fl' ... , fn) (1]1, .. , 1],,)T
Na osnovu (3.1') prvu od jednakosti (3.3') moemo napisati i ovako
(3.4') x = (fl' ... , fn) . M' ... ,
relacije (3.4'), koja je, zapis relacije (3.4),
sa relacijom (3.3'), dobijamo (3.5').
relacija (3.1') i (3.5') da je veza ska-
1arnih komponenata istog vektora x u odnosu na dvije baze gotovo obrnuta
vezi tih baza, jer je M = L -l. Rekli smo "gotovo" zato to bi za
lake sa (3.1') relaciju (3.5') trebalo napisati u obliku
(3.5") (1]1, ... , 1]") = ... , . MT,
koji se dobije transponovanjem. Vidimo da u (3.5") stoji MT = CL -1)T, dok
u vezi (3.1') baza imamo matricu L.
Zbog toga se kae da su skalarne komponente kontragredijentne ili kontra-
varijantne.
Da rezimiramo:
Teorema 3.2. Ako su dvije baze modula V vezane relacijama (3.1), od-
nosno (3.1'), tada su skalarne komponente vektora (3.3) u odnosu na te baze
vezane relacijama (3.5), odnosno (3.5').
Promjena matrice homomorfizma pri promjeni baza
Rekli smo da matrica A = {a.i} mxn homomorfizma 04 EHom (V, V') u
odnosu na bazu {el' ... , en} modula V i bazu ... , modula V'
zavisi i od ovih baza. Za drugu bazu {fl' ... , fn} modula V i drugu bazu.
162
{fi,,,,' ., J:"} modula V' homomorfizam dl ima drugu neku matricu B:::s
= (lJOm" .. ' Pri tome vrijedi /
(3.6)
odnosno
(3.7) (dl (fl)' ... , dl (f .. = (f;', ... , J:") . B,
jer su to samo zapisi relacija
m m
dl (ej) = rx,1e;, odnosno dl (fj) = 2. PU;,
j=l j=l
i = 1, 2, ... , n, kojima se definie matrica homomorfizma.
Ako je P matrica prelaza sa baze {eu . .. , e .. } na bazu {JI' ... , J .. }, a Q ma-
trica prelaza sa baze {ei, ... , e:"} na bazu {fi, ... , J:"}' tada vrijedi
(3.8) (ei, ... , e:") = (f;', ... , J:") . Q-I,
odnosno
(3.9) (el> .. e .. ) = (fl' ... , J .. ) . P-l,
pa, prema tome,
(3.9') (cA (el)' .. . ,dI (e .. = (dl (fJ, ... , dl (f .. . P-l.
Kada (3.8) i (3.9') uvrstimo u (3.6) i dobijeni rezultat uporedimo sa (3.7),
vidimo da mora vrijediti
(3.10) B = Q-IAP.
Ako je V = V', moemo uzeti ej = e; Jj = J; (i = 1, 2, ... , n). Tada
je Q = P, pa umjesto (3.10) vrijedi
(3.11) B = P-IAP.
Time smo dokazali teoremu
-,
Teorema 3.3. Neka je A matrica homomorJizma dl E Hom (V, V') u od-
nosu na bazu {el' ... , e .. } modula V i bazu {/!li, ... ) e:"} modula V', a B
matrica toga homomorJizma u odnosu na bazu {fl> ... , J .. } modula V i bazu
{fi, ... , J:"} modula V. Ako je P, odnosno Q matrica prelaza sa baze
{el>' .. , e .. } na bazu ... J .. }.' odnosno sa baze {ei, ... , e:"} na bazu
{Ji,\ ... , j:"}, tj. ako vrijedi (3.9), odnosno (3.8), tada vrijedi (3.10). U slu-
V= V', e, = e;, Jj = J: (i=l, 2, ... , n) umjesto (3.10) vrijedi (3.11).
Istaknimo posebno i kako se matrice A homomorfizma
a4EHom(V, V') zadane u odnosu na bazu {eu ... , e .. } modula V i bazu
{e;', ... , e:"} modula V' komponente vektora dl (x) u odnosu na
bazu {ei, .. , e:"} na osnovu komponenata vektora x u odnosu na bazu
{el> ... , e .. }.
163
Teorema 3.4. Ako je A matrica hamamarjizma 04 EHom (V, V') u odno-
su na bazu {el> ... , en} modula V i bazu ... , modula V', tada za vektor
(3.12)
vrijedi
(3.12')
Dokaz.
04 (x) = (e{, ... e;") . A . ... ,
Kako se (3.12) moe napisati u obliku
n
X = 2:
;=1
iz kojeg se odmah dobija
n
04 (x) = 2: 04 (ej)'
;=1
vrijedi sigurno
(3.12")
No, iz (3.12") slijedi (3.12') na osnovu (3.6).
Primijetimo da smo relaciju (3.12") zapravo koristili iz (3.9)
relaciju (3.9').
Prirodno se postavlja pitanje: postoji li za zadani homomorfizam 04 E
E Horn (V, V') baza modula V i baza modula V' u odnosu na koje taj homo-
morfizam ima u smislu najjednostavniju matricu i kojeg je ob-
lika ta matrica? U vektorskih prostora dimenzije odgovor
na to pitanje daje teorema.
Teorema 3.5. Neka su V i V' vektorski prostori dimenzije nad
istim poljem K. Tada za svako linearno preslikavanje 04 E Ham (V, V')
postoji baza {JI' ... , Jn} prostora V i baza {f{, ... , prostora V' u od-
nosu na koje linearno preslikavanje 04 ima matricu
(3.13)
tj.
B = ({JOmxn> {Ji = 1 (i = j = 1, 2, ... , r), {Ji = O
Ako je (3.13) matrica linearnog preslikavanja 04, tada je r = rang 04.
Dokaz. - Neka je r = rang 04, a {fl' ... , Jn} baza prostora V odabrana
tako da vektori IT+l' ... , Jn bazu potprostora Ker (04). Tada su vektori
J: = 04 (fi) ci = 1, ... , r) linearno nezavisni, pa se mogu nadopuniti do
baze {f{, ... , J;"} prostora V'. Kako je sada
(3.14) 04 (fj) = J( (i = 1, ... , r); 04 (fi) = Ov' Ci = r + 1, ... , n),
jasno je da u odnosu na bazu {JI' ... , Jn} prostora V i bazu {f{, ... , J;"}
prostora V' preslikavanje 04 E Horn CV, V') ima matricu (3.13).
164
Ako je, obrnuto, (3.13) matrica preslikavanja c4 EHom (V, V') u odnosu
na neku bazu {fl' ... , j .. } prostora V i neku bazu {f;, ... , j:"} prostora
V', tada vrijedi (3.14), to da je rang c4 = r. Uostalom, tada je rang c4 =
=: rangkB = r.
Iz prethodne teoreme za matrice nad poljem K dobijamo teoremu.
Teorema 3.6. Za zadanu matricu A E Km".. postoji regularna matrica
Q E Kmxm i regularna matrica P E Kn".. takve da matrica (3.10) ima oblik
(3.13). Pri tome je obaveznor = rangkA.
Dokaz. - Odaberimo vektorski prostor V dimenzije n i vektorski prostor
V' dimenzije m nad poljem K, recimo V = Kn, V' = U odnosu na
neku bazu {el' ... , en} prostora V i neku bazu ... , rrostora V'
pridruimo matrici A linearno preslikavanje c4EHo.Iil. (V, V'). Prema pret-
hodnoj teoremi postoji baza {fl' ... , jn} prostora V i baza {J;, ... , j;"}
prostora V' u odnosu na koje preslikavanje c4 ima matricu (3.13). Ako je
P matrica prelaza sa baze {el' ... , e,,} na bazu {fl>"" j,,}, a Q matrica
prelaza sa baze {e;, ... , e;"} na bazu ... , tada prema teoremi
3.3. vrijedi (3.10). Pri tome je r = rang c4 = rangkA.
4. EKVIVALENTNOST MATRICA. ERMITOVA KANONSKA
FORMA MATRICE
Elementarne matrice
Pokazuje se da se prelazak od jedne na drugu bazu, bar u vektorskog
prostora dimenzije), moe izvesti u nekoliko vrlo elementarnih
koraka. Svaki od tih koraka ima jedan od oblika o kojima govori
teorema.
Teorema 4.1. Neka je {el' .. '0 e,,} baza modula V nad prstenom R, a
(i, j) jiksan par indeksa i, j. Ako je respektivno
(4.1)
(4.2)
(4.3)
j, = ej, li = e" j" = e" (k =I- i, j);
j, = ot e, (otER*), j" = e" (k =I- ,);
j, = e, + otej (ot E R), j" = e" Ck =I- i);
tada je {JI' ... , j,,} baza modula V. Osim toga matrica prelaza sa baze
{ev"" e,,} na bazu {JI' .. . ,jn} je respektivno:
(4.1') Matrica E'j koja nastaje iz matrice E" zamjenom i-te vrste (kolone)
j-tom vrstom (kolonom);
(4.2') Matrica E, (ot) koja nastaje iz E" tako da joj i-tu vrstu (kolonu) po-
mnoimo skalarom ot E R*;
(4.3') Matrica E'j (ot) koja nastaje iz matrice E. tako da i-tu vrstu (j-tu
kolonu) pomnoenu skalarom ot E R dodamo j-toj vrsti (i-toj koloni).
165
Matrice E
lj
, E, (ex) i E
lj
(ex) su invertibilne i vrijedi
(4.4) (Ejj)-l = E
ij
, (Ej (ex-l = Ei (ex-l), (Eij (ex-l = Eij (- ex)
Dokaz. - Ako vrijedi (4.1), odnosno (4.2), odnosno (4.3), tada
vrijedi respektivno
(4.1")
( 4.2")
(4.3")
et = jj, ej = f" ek = fk (k =ft. i, j);
ej = ex-l. fi> e
k
= fk (k =ft. i);
ei =fi - ex h, e
k
=fk Ck =ft. i);
Nakon toga jednostavno se provjeravaju sve tvrdnje teoreme i to preputamo

Definicija 4.1. Neka je En matrica nad prstenom R i to formata
n X n. Tada se matrice (4.1'), (4.2') i (4.3') zovu elementarne matrice formata
n X n nad prstenom R.
Elementarne transformacije matrica nad poljem
Operacije koje smo vrili na kolonama, odnosno vrstama matrice
da bismo iz ove dobili elementarnu matricu formata,
moemo, naravno, izvriti na vrstama i kolonama svake matrice A E Rmxn.
Zanimljivo je da te operacije odgovaraju mnoenju matrice A slijeva, odnosno
zdesna elementarnom matricom formata m X m, odnosno
formata n X n. Tu vanu, ali gotovo bez
dokaza, koji se sastoji u direktnoj provjeri.
Teorema 4.2. Neka je A E Rmx", a Eif), EjPI (ex) (x E R*), Ejr> (ex) (ex E
E R) neka su elementarne matrice formata p X P nad prstenom R. T ada ma-
trica
(4.5)
(4.6)
(4.7)
Eij) . A, odnosno A . El;),
EIj) (ex) . A, odnosno A . El
n
) (ex)
Egn) (ex) . A, odnosno A . Ein) (ex)
nastaje iz A upravo onako kako se zz matrice Em' odnosno iz matrice En
dobzjaju elementarne matrice formata m X m, odnosno n X n.
Definicija 4.2. Operacija kojom se iz matrice A E Rmxn dobija proizvod
elementarne matrice formata m X m i matrice A zove se elementarna trans-
formacija vrsta matrice A. Operacija kojom se iz matrica A E Rmxn dobija
proizvod te matrice i elementarne matrice formata n X n zove se elementarna
transformacija kolona matrice A.
Prema teoremi 4.2. elementarne transformacije vrsta neke matrice A sastoje
se ili u zamjeni dviju vrsta te matrice, ili u mnoenju neke vrste te matrice
skalarom ex E R*, ili u dodavanju neke vrste pomnoene nekim
skalarom ex E R nekoj drugoj vrsti matrice A. se mogu opisati ele-
mentarne transformacije kolona date matrice A.
166
Dokaimo sada da se svaka matrica A E }("'''.. uzastopnim ele-
mentarnih transformacija vrsta i kolona moe u mnogo koraka pre-
vesti u matricu oblika (3.13).
'.'
Teorema 4.3. Svaka matrica A E }("'X .. moe se u koraka uzastopnim
elementarnih transformacija vrsta i kolona prevesti u matricu oblika
(3.13.) Ako je matrica (3.13) dobijena iz matrice A na ovaj onda je
rangkA = r.
Dokaz. - Neka je r = rang
v
A. Tada prema dokazu leme II, 4.1 uzastopnim
samo elementarnih transformacija vrsta moemo iz matrice A
u koraka dobiti matricu kojoj su prvih r vrsta linearno nezavisne,
a preostalih m - r vrsta sastavljene od samih nula. u svakoj od prvih
r vrsta prvi element u toj vrsti koji nije jednak nuli predstavlja
element p(\lja K; to je jedini element u svojoj koloni koji nije jednak nuli.
Poslije" ovoga elementarnim transformacija kolona, koje se zapravo sastoje
samo II premjetanju kolona, u koraka dobijamo matricu kojoj u
lijevom gornjem bloku stoji matrica Er. nastavljanjem
transformacija kolona moemo u koraka do
matrice kojoj je lijevi gornji blok ostao Er> a desni gornji blok 0rx( .. -r), dok
su preostale vrste, kao i na kraju prve etape, sastavljene iz samih nula.
To da se iz matrice A E Kmx,. u mnogo koraka uzastopnim
elementarnih transformacija vrsta i kolona moe dobiti matrica
oblika (3.13), u kojoj je r = rang
v
A.
Neka je sada (3.13) matrica koja se u koraka dobija iz matrice A
uzastopnim elementarnih transformacija vrsta i kolona. Prema
teoremi 4.2. svakoj pojedinoj elementarnoj transformaciji vrsta, odnosno
kolona odgovara mnoenje slijeva, odnosno zdesna prethodno dobijene
matrice elementarnom matricom. To zapravo da za
matricu (3.13) vrijedi
(4.8) B = S'A 'P,
pri je P proizvod elementarnih matrica kojima smo vrili mnoenje
zdesna i to uzetih istim redom kako je to mnoenje vreno, a S proizvo..sl
elementarnih matrica kojima smo vrili mnoenje slijeva, ali sada obrnut un
redom. Kao proizvodi elementarnih matrica, matrice P i S su invertibilne,
pa ako stavimo Q = S-l, moemo (4.8) napisati u obliku
(4.9) B = Q-1. A P.
Zbog toga fe, na osnovu teoreme 3.6., r = rang
k
A.
Iz dokaza prethodne teoreme neposredno
Teorema 4.4. Za s'vaku matricu A E Kmx" vrijedi
(4.10) rang
v
A = rang
k
A.
167
Ekvivalentnost matrica nad poljem
Ako su matrice A, B E Kmxn matrice istog linearnog preslikavanja
04 E Horn (V, V'), ali u odnosu na dva para baza, onda za te mat-
rice vrijedi (4.9). Pri tome su P, Q invertibilne matrice for-
mata i predstavljaju matrice prelaza sa jedne na drugu bazu prostora V, odnos-
no V'. Vrijedi i obrnuto. Zbog toga je jasno da matrica A i B vezanih
relacijom (4.9) postoji srodstvo kojim se sa matrice A na matricu B prenose
sve one osobine koje se mogu vezati za osobine linearnog pres-
likavanja 04 E Horn (V, V'). Pokazuje se da uz jednakost formata to srodstvo
jo samo na jednakosti rangova.
Definicija 4.3. Za matricu A E Rmxn kae se da je nad prstenom R ekvivalen-
tna sa matricom B E Rmxn ako postoje invertibilne matrice P E Rnxn i
QERmxm za koje vrijedi (4.9).
Prema teoremi 3.6. svaka matrica A E Kmxn ekvivalentna je nad poljem K
sa jednom matricom B E Kmxn oblika (3.13). Ta matrica B zove se Er-
mitova (Herrnite) kanonska forma matrice A E
Primijetimo da je ekvivalentnost matrica relacija ekvivalencije u skupu matrica
Rmxn. Naime, ako je A E Rmx", tada je A ekvivalentno sa A, jer A =E;;;l . A . E,..
Ako je A E R
mxn
ekvivalentno sa B E Rmxn, tj. ako za invertibilne matrice
PE Rnxn i Q E Rmxm vrijedi B=Q-IAP, tada za invertibiine matrice Pl =P-I,
QI = Q-I nad R vrijedi A = Q?BP
I
, tj. B je ekvivalentno sa A.
ako je A E Rmxn ekvivaletno sa B E Rmxn, a B ekvivalentno sa CE Rmxn, tada
za invertibilne matrice Pl' P
2
E Rnxn i Ql' Q2 E Rmx
m
vrijedi A = QiIBPl'
B = Q21 CP
2
, dakle A = Qil (Q2ICP2) Pl = (Q2Ql)-1 C (P
2
P
l
), pa kako
su matrice P = P
2
P
1
i Q = Q2Ql invertibilne, izlazi da je A ekvivalentno
sa C.
Upravo definisana ekvivalentnost matrica samo je specijalan ove opte
situacije. Neka je X neprazan skup, G multiplikativna grupa, a (p: G ---+ S x
homomorfizam grypa. Tada se za x E X kae da je ekvivalentno sa y E X
ako postoji g E G tako da je x = rp (g) y. Ova relacija je stvarno relacija ekvi-
valencije. Naime, x =rp (e) x, tj. x je ekvivalentno sa x. Ako je x ekvivalentno
sa y, tj. x = rp (g) y, tada je y = rp (g-l) x, tj. y je ekvivalentno sa x.
ako je x ekvivalentno sa y, a y ekvivalentno sa z, tada iz x = rp (g) y, y =
= rp Ch) z, slijedi x = rp (gh) z, tj. x je ekvivalentno sa z. U matrica
treba za X uzeti skup Rmxn, a za G grupu Gl X G
2
, pri je Gl' odnosno
grupa invertibilnih matrica reda m, odnosno reda n nad prstenom R.
Za element g = CQ,P)EG definie se rp (g)ESx ovako: rp (g) B = Q-IBP
CB E Rmxn). Ako se mnoenje u G definie ovako (Ql> Pl) . (Qz, Pz) =
= (Q2Ql' P
2
P
I
), onda nije teko provjeriti da je rp : G---+ Sx (X = Rmx,,) ho-
momorfizam grupa. Osim toga, A je ekvivalentno sa B ako i samo ako pos-
toji g = (Q, P) E G za koje je A = rp (g) B = Q-IBP.
Ekvivalentnost matrica nad poljem K moe se jednostavno okarakterisati.
Vrijedi, naime,
Teorema 4.5. Za matrice A, B E Kmxn ravnopravna su uslova:
1) A je ekvivalentno sa B;
2) A i B imaju istu Ermitovu kanonsku formu;
168
3) A i B imaju isti rang;
4) B se moe u koraka uzastopnim elementarnih transfor-
macija vrsta i kolona dobiti iz matrice A.
Dokaz. - Neka su Bl Ermitove kanonske forme matrica A i B respek-
tivno. Tada je
Al = QilA Pl> Bl = Q"2
lBP
2
za podesne invertibilne matrice Pl> Ps E Knx", odnosno QI' E [("'xn..
1) =? 2), Ako je B = Q:lAP, tada je Bl = (QQ2)-1 A (PP
2
), pa je Bl Ermi-
tova kanonska forma i matrice A, tj. Al = Bl'
2) 3). Ovo je
2) =? 4). Ako je Al = Bl, tada se, prema teoremi 4.3., Al = Bl moe u
koraka uzastopnim elementarnih transformacija vrsta i
kolona dobiti iz matrice A. se Bl moe dobiti iz B, pa ako ove posljed-
nje zamijenimo inverznim elementarnim transformacijama i primjenjujemo
ih obrnutim redom, onda u mnogo koraka uzastopnim izvo-
elementarnih transformacija vrsta i kolona iz matrice Al = Bl
dobiti matricu B. Odavde slijedi da uzastopnim elementarnih
transformacija vrsta i kolona moemo od matrice A i preko
Al = Bl u koraka do matrice B.
4) =? 1). Ovo slijedi iz drugog dijela dokaza teoreme 4.3.
Primijetimo, za sada, da, u kad je R prsten koji ne predstavlja polje,
ne moemo dati ovako jednostavnu karakterizaciju ekvivalentnost i matrica.
se da se za neke prstene moe kanonska forma matrice takva
da uslovi 1), 2) i 4) budu ekvivalentni. Samo tada ta kanonska forma nema
onako jednostavan oblik (3.13), niti se ekvivalentnost svodi na jednakost
ranga matrica, o kome u optem ni ne moe biti govora
(v. IX).
Primjena elementarnih transformacija na invertiranje matrica
I
Elententarne transformacije mogu se, u matrica nad poljem K, pri.-
mijeniti kao dosta metoda za inverzne matrice A-l
za datu invertibilnu (odnosno, to je sada isto, regularnu) matricu A E K"x".
O tome govori
Teorema 4.6. Neka je A E Kmx", a Al kanonska Ermitova forma matrice A.
Ako sve elementarne transformacije vrsta (kolona) koje treba izvriti uzastopno
da bi se od A dobila matrica Al primjenjujemo istim redom na vrste (kolone)
matrice Em (matrice E,,), tako da hipermatrica (blokovska matrica)
[
A Em l [Al S l
E. -.- u p -- ,
HJ9
tada su matrice S i P invertibilne i za Q = S-l vrijedi:
(4.11)
Ukoliko je matrica A invertibilna (tada je m = n i) vrijedi
(4.12) A-l = PQ-I = PS.'
Dokaz. Kako znamo, uzastopnom elementarnih transformacija
vrsta (kolona) matrice A odgovara uzastopno mnoenje matrice A slijeva
(zdesna) elementarnim matricama. Proizvod onih elementarnih matrica ko-
jima je vreno mnoenje slijeva (zdesna) predstavlja neku invertibilnu matricu
S E Kmxm, (odnosno P E Knxn). Kod toga smo sve elementarne transformacije
vrsta (kolona) izvodili istim redom i na matrici Em (matrici En), pa je zato
S = SEm (P =EnP) matrica u koju na kraju prelazi matrica Em (matrica En).
S druge strane AL = SAP, pa z1 Q = S-l stvarno vrijedi (4.11).
Ukoliko je matrica A invertibilna, tada je A L = En, pa iz (4.11) dob ijamo
redom
En = Q-IAP, p-l = Q-IA, En = PQ-l A,
dakle (4.12).
Primjer 4.1. Neka je data matrica
:]
nad poljem K racionalnih brojeva.
matricu A, i regularne matrice Q-I i P za koje vrijedi Al = Q-'AP.
- 1
2 3 O
0-
- 1
2 3 O
0-
2 3 1 O 1 O O -1 -5 -2 O
3 5 5 O O l O -1 -4 -3 O 1
-3>- -3>-
O O O O
O O O
LO
O O O O 1
- l 2 3 1 O
0- - 1
O O 1 O
O-
O 5 2 -1 O O 5 2-1 O
O O 1 -1-1 1 O O 1 -1-1 1
-3>- -3>- -3>-
O O -2 -3
O 1 O O l O
O O O O
- l O O O
O-
O 1 O 7 4-5
O O -1-1 l

l -2 -3
O l O
O O 1
170
Svaka strelica predstavlja prelaz od prethodne na matricu izvren nekoliko
uzastopnih elementarnih transformacija, koje nije teko odgonetnuti. Tako prva strelica
pokazuje elementarne transformacije vrsta: drugoj vrsti dodana je prva pomnoena brojem
- 2, a vrsti prva pomnoena brojem - 3. Iz matrice dobijene na kraju
[
l -2 -3l
p= O l O
O O 1
O 01 [1 O
l O , Q-I = 7 4
O l -1 -1
Prema tome, matrica A je invertibilna i
- 2 - l. [ - ] = [ -! -; l.
O l -1 -1 l - l -1 l
Kontrola: A-l. A = E
3

Primjena elementarnih transformacija na
Promatrajmo
(4.13) A . X = B.
Tu su A E Kmxn i B E Kmx
p
zadane matrice, a X E Knxp matrica koju treba
odrediti. Primijetimo da matrice A i B moraju imati isti broj vrsta, jer za
svaku matricu X E Knxq matrica AX ima isti broj vrsta kao i matrica A.
Zato smo neophodno usaglaavanje formata matrica A i B jed-
(4.13) izvrili u pretpostavci o formatima ovih matrica. Format matrice
X, ako ova uopte postoji, time je potpuno
-
Pretpostavimo da (4.13) ima bar jedno rjeenje X. Ispi-
uslove pod kojima to rjeenje postoji i opisati oblik svakog rjeenja
(4.13). U tu svrhu se (4.11), u kojoj je
Al Ermitova kanonska forma matrice A, a Q-l i P invertibilne matrice koje
kao u prethodnom primjeru.
Iz (4.11) dobijamo
(4.11') A = QA
t
P-l.
Ako to zamijenimo u (4.13) i nakon toga dobijenu jednakost pomnoimo sli-
jeva matricom Q-l.
(4.13') Al . (P-IX) = Q-IB.
Iz jednakosti (4.13'), da matrica Al ima posljednjih m-r (r=rang A)
vrsta sastavljenih od samih nula, da su takve i posljednjih
m - r vrsta matrice Q-IB, tj. da ova matrica ima oblik
(4.14) Q-IB = [ (U E Krxp, O E K(m-r)xp).
o obliku matrice Al' iz (4.13') na osnovu (4.14)
da mora biti
(4.15)
tj.
(4.16)
p-IX = [ (V E K(n-r)x,,)
X = p. [ (VE K(n-r)x
p
).
171
Obrnuto, neka je ispunjen uslov (4.14), koji trai samo to da matrica Q-IB
ima posljednjih m - r vrsta sastavljenih od samih nula. Tada za proizvoljnu
matricu V E K(n-T)xP matrica (4.16) predstavlja rjeenje
(4.13). Naime, tada matrica (4.15) zadovoljava (4.13'),
odakle se mnoenjein slijeva matricom Q, na osnovu (4.11 ') da
matrica (4.16) predstavlja rjeenje (4.13.)
Tako smo dokazali teoremu. koja s obzirom na jednostavnost i
postupka za regularnih matrica Q-l i P i
ranga r == rang A, predstavlja ne samo kriterij rjeivosti nego i
postupak za iznalaenje rjeenja (4.13).
Teorema 4.7. Neka su A E K!"xn i B E Kmxp zadane matrice. Neka je, dalje,
r = rang A, Al Ermitova kanonska forma matrice A, a Q-l i P regularne
matrice za koje vrijedi (4.11).
(4.13) ima bar jedno rjeenje ako i samo ako je ispunjen
uslov (4.14). U tom sva rjeenja (4.13) imaju oblik
(4.16) i svaka matrica toga oblika predstavlja rjeenje (4.13).
Primjer 4.2. AX = B za

2
n,
B
3 2
J
3 5 -1
5 8 1
Konstatujmo najprije da nam matrica Q-l nije direktno potrebna, jer zapravo treba nam
samo matrica Q-l B. Matricu Q-IB dobijamo ako umjesto od matrice
[;n od matrice [;n l_B -l
Dakle:
- 1 2 3 3 2 1 - - 1
O O 1 3 2
1 -
2 3 l 2 5 -1 l 2 -1 -5 2 5 -1
1
3 5 4 3 8 l 2 3 -1 -5 3 8 1 2
-+ -+
O O -2 -3
O l O O l O
O O 1 O O
- l O O l 3 2 l - l O O l 3 2
l-
O -1 -5 0-1-5-1 O O 0-1-5-1
O O O O O O O O O O O O O O
-+ -+
l -2 -3 l 2 7
O l O O -1 -5
_0
O l
_O
O 1
172
Dobili smo
Kako je r = 2, tj. m - r = 3 - 2 = l, vidimo da je uslov (4.14) ispunjen jed-
AX = B ima rjeenje
tj.

2
-1
[
l
X= :
l -8 -1] [ n
l s 1 + - SA:
o o o Al
pri su Al, A., A., A, proizvoljni elementi polja K.
Primjer 4.3. Neka je o4E Horn (V, V') linearno preslikavanje koje u odnosu na bazu {el>
e:l> ea} prostora V i bazu e;, prostora V' ima matricu
bazu potprostora Ker (04) i bazu potprostora Im (04). Kao to znamo, pot-
Ker (04) sastoji se od svih vektora x = + + V, za koje je 04 (x) =
= Ov', tj.
A . (;1, = (O, O, O, O)T.
Opet, treba rijeiti A . X = B, gdje je B = (O, O, O, O)T. Na
poznati nalazimo
-2 -3]
l -1 ,
O 1
(Q-IB = (O, O, O, O)T).
Prema tome,
X = p. (O, O, A)T = A' ( - 3, - 1,l)T,
pa se baza potprostora Ker (04) sastoji od jednog jedinog vektora
J = - 3el - e. + 63'
Ovaj rezultat smo odmah mogli iz matrice P. To je, naime, matrica prelaza sa
baze {el' e., ea} prostora V na bazu {fu Ja, J.} toga prostora odabranu tako da prvih r (u
ovom r = 2) vektora bazu komplementa potprostora Ker (04), a preostalih
n - r (u ovom n - r = 3 - 2 = l) vektora bazu potprostora Ker (04). Prema tome,
(u ovom kolona matrice P sastavljena je od komponenata vektora J. = - 3el-
- ea + e., koji bazu potprostora Ker (04). Osim toga vektori o4(fl) = 04(f.) = J;
bazu potprostora Im (04). Komponente ovih vektora se iz
A . (1, O, O)T = (1,2, 3, 4)T, A . (- 2, l, O)T = (O, - l, - 2, _7)T,
173
pa imamo
f{ = ei + + 3e; + f; = - -
Komponente ovih vektora prve dvije kolone matrice Q, ali matricu Quismo
pa smo vektore f{ i f; morali na ovaj
Primjer 4.4. Neka su 04, V i V' zadani kao u prethodnom primjeru, a b' = ei +e; + ei - 3e';.
skup 04-
1
(b') (v. Zadatak 1.8.). Kako je
x = elel + + 04-
1
(b') 8 04 (x) = b' 8 AX = B,
pri je
A U ! H X W, M)T, B Cl, l, l, -3)T,
treba opet rijeiti AX = B.
Na poznati dobijamo matrice A h P i Q-1B = (1, l, O)T, pa je
X = p. (1, 1 I A)T = (-1, 1, O)T + A . (- 3, - 1, I)T.
Ako stavimo
tada je
04-
1
(b') = Xo + [fa] = Xi + Ker (04),
to je u skladu sa zadatkom 1.8. koji smo spomenuli.
Zadaci
4.1. Neka je
A = O O -1 , [
1-1 O]
l -1 E RaX".
O -2]
-1 l O 1 O
Dokazati da je matrica B ekvivalentna na matricom A nad R i odrediti invertibilne matrice
S = Q-l i P za koje vrijedi B = SAP.
Uputstvo .. Postupkom ilustrovanim u primjeru 4.1 dobija se:

- 1
O O O
O-
O 1 O O O
O O O 1 O 1
1 1 1
O 1 1
O O

- 1
O O O 1
O-
O 1 O O -1 1
O O O l -2 2
1 -1
O O 1
O l O
174
Dakle,
pa je matrica B ekvivalentna sa A.
Ujedno je
pa se iz
dobija
[
1 O O]
Sl = O 1 O ,
101
[
O 1
Sa = 0-1
l -2
SlAPl = SaBPa
B = S.lSl . A . P1P.l, tj.
1 -2
O
l
1 1]
1 1 ,
O 1
2 O]
1 1 .
1 O
Primijetimo da matrice S 1> Pl' te matrice Sa, PI nisu odredene, a time ni matrice
S i P (v. Zadatak 4.7).
4.2. Rijeiti AX = B ako je

2
3
1
3 6]
5 10 ,
4 8
Uputstvo: Kao u primjeru 4.2. mo najprije

- 1
O
O 1
O O
O
O
O
1 0-1
O 1 -1
O
O
O
O
O
O O 1 -2
O O O 1
Dobili smo
1 O
O 1
O O
SB- [H],
P=[:
O O O 1
175
pa je
pri su .1.1> .1.
2
, 1'3 i .1.
4
proizvoljni elementi polja nad kojim se rjeava data jed-

4.3. Rijeiti Y A = B, ako je
dakle,
2
3
4.4. Neka linearno preslikavanje eA E Horn (V, V') u odnosu na bazu {eu . .. ,en} prostora
(slobodnog modula) V i bazu . .. , e;'} prostora (slobodnog modula) V' ima matricu
A E Kmxn (A E Rmxn). Kada preslikavanje i u odnosu na bazu {jv dn}
prostora (slobodnog modula) V i bazu {j{, ... ,f;'} prostora (slobodnog modula) V' imati
istu matricu A?
Uputstvo: Ako je P invertibilna matrica prelaza sa prve na drugu bazu prostora (slobodnog
modula) V, a Q invertibilna ma,trica prelaza sa prve na drugu bazu prostora (slobodnog
modula) V', tada treba da bude
Q-IA P = A, tj. AP = QA.
4.5. Linerarna transformacija eA prostora V ima u odnosu na bazu {el> e
2
, e3} prostora V
matricu
[
15
A =
-11
-15
-7
176
Odrediti matricu B linearne transformacije 04 u odnosu na bazu prostora V koju vek-
tori
fl = Zel + 3e, + e., f. = 3el + 4e, + ea, f3 = el + 2e. + 2e3'
Uputstvo: Matrica prelaza'Sa prve na drugu bazu je
Zato je traena matrica
3
4
B = P-1AP = p-l. [
'0 1
6
8
2
-6 5
4 -3
1 -1
-7]
4 .
2
3 'j' .[ -4 -10 -30 .. ]
6 = 3 8 18
6 129
.. n
4.8. Neka 04 predstavlja rotaciju prostora za Ugao fP = - oko ose p koja prolazi O
. 3
i je vektorom a = 2i + 2j + lk. Odrediti matricu A linearne transformacije 04
u odnosu na bazu {i, j, k} koju ortogonalni vektori, za koje je
Ci, j, k) desni triedar.
Uputstvo: Najbolje je najprije odrediti matricu linearne transformacije 04 u odnosu na bazu
{fu f., fa} koju ortogonaini vektori za koje je fl vektor
u smjeru vektora a, tj.
1
fl = - CU + 2j + k),
3 .
a (fl' f., fa) desni triedar. Ako je
). . fz= a.li + a.1j + a.sk,
tada iz 3fl' ).f. = 2a.
l
+ 2' a.' + a.' = O dobijamo:
a.
3
= - 2a.
l
- 2a..
Ako uzmemo a.
l
= 1, a." = -_2, a.
3
= 2, dakle
1
fa = - Ci - 2j + 2k).
3
Sad se vektor fa moe dobiti u obliku
1
fa = fl X fa = - CU - j - 2k).
3
Kako znamo, u odnosu na bazu Uuf.,fa} linearna transformacija 04 ima matricu
O O
n n
O cos- sin -
P-1AP = B =
3 3
n n
O -sin- cos-
3 3
pa se sada lako nalazi

1
-q.
A = PBP-l, gdje je -2
2 -2
177
4.7. Linearno preslikavanje o4E Horn (V, V') ima u odnosu na bazu {el' e., ea} prostora
V i bazu {ei, e;} prostora V' matricu
I
I -1 O]
A = O 1 -1 .
-1 1 O
Odrediti sve parove sastavljene od jedne baze Uu!.'!a} prostora V i jedne baze
prostora V' u odnosu na koje 04 ima matricu
Uputstvo: Da bi postojao bar jedan traeni par, mora za matrice prelaza P i
Q sa zadanih baza vrijediti B = Q-IAP. Za matrice A i B odredili smo u zadatku 4.1.
matrice S = Q-I i P za koje vrijedi B = SAP. Matrice P i Q daju nam jedan par traenih
baza. Bilo kom drugom traenom paru odgovaraju matrice prelaza p' i Q' za koje vrijedi
Q-IAP = Q'-IAP', tj. Q'Q-IA = AP'P-I. Trebalo bi, odrediti sve parove inverti-
bi1nih matrica X, Y za koje vrijedi XA = A Y, pa uzeti Q'= XQ, P' = YP (v. Zadatak
4.11).
4.8. Neka je {el' ... ' en} baza prostora V, a vektori
n
aj = L txt ej ci = l, 2, ... , n)
j=l
linearno nezavisni. Odrediti matricu e linearnog preslikavanja e E Horn (V, V) u odnosu
na bazu {eu ... , en} prostora V, ako se zna da e prevodi vektor ai u vektor
n
bi = L pl ej (i = l, ... , n).
j=l
Na kraju uzeti konkretan n = 3,
al = el + ea + ea, aa = el - ea + ea, aa = 2el + ea + ea,
bl = el + Te. + ea, b. = el + ea + 2ea, b3 = 2el + 2e. + 2ea.
Uputstvo: Poto su vektori al, . , an linearno nezavisni, oni bazu prostora V, pa
postoji jedno e E Horn (V, V) koje vektor aj prevodi u vektor bi (i = l, 2, ... , n).
Ako je e matrica linearne transformacije e u odnosu na bazu {eu . .. , en}, onda iz e (aj)=
= bi (i = 1, 2, ... , n) slijedi
tj.
(Pl, ... , fJf)T = c (txl, , txf)T (i = l, 2, ... , n),
B = c A, gdje je A = (txl)nxn, B = (P[)nxn.
No, matrica A, kao matrica prelaza sa baze {eu . .. ,en} na bazu {al' ... ,a .. } prostora V
je invertibi1na, pa slijedi
e = B A-l.
U konkretnom
:]-
-1
11
n

2

1
-1
A-l =
1 2 1
O --
2 1 2
O -1
178
dakle
e = B . A-I = . [
" -2
o -2l
l l .
l l
4.9. Linearno preslikavanje 04E Hom (V, V') ima u odnosu na bazu {elJ ea, e8, et} prostora
V i bazu {el, ea, prostora V' matricu
[
l 2 -3 -4l
A = 2 3 -4 -1 .
3 4 -5 2
Odrediti bar jednu bazu potprostora Ker (04) i bar jednu bazu potprostora Im (04).
Uputstvo: matricu Al i invertibilne matrice P i Q za koje vrijedi Q-IAP =
=A
I
Prema teoremi 3.3. Al je matrica linearnog preslikavanja 04 u odnosu na bazu
{flJ .. , ln} prostora V kojoj odgovara matrica prelaza P i bazu {f;, ... ,I:"} prostora V'
kojoj odgovara matrica prelaza Q. Iz matrice Al se vidi da posljednih n - r baze
{fl' ... ,In} bazu potprostora Ker (04), a prvih r vektora baze Ut, . .. ,I:"} bazu
potprostora Im (04).
!
- l
O O O -3 2
[;.
O l O O 2 -1
l 1
O O O O
4 2
1 O 10
O l -2 -7
O O l O
O O O l
Vidimo da je r = 2, pa kako je
-i ]
O l O '
O O l
vektori
bazu vektorskog prostora Ker (04).
imamo i matricu Q-I, ali nam treba matrica
2
3
l
4 -4
0-
O
1
4
-.
179
Iz matrice Q vidimo da vektori
l 2
f' , + ' 'f' , +' ,
1 = "3 el "3 e. - ea' = e1 e. - ea'
bazu vektorskog prostora Im (dl).
4.10. Neka je K polje, a A = ---- E Kmxn, pri je All E Krx
r
, dok su
[
All I Al. ]
Au A
A 12' Au i A.. matrice formata. Dokazati:
l) Ako je All invertibilna matrica, tada je r = rang A ako i samo ako je A22 = Au Al:! Au.
2) Ako je m =n, a Au ili An nulamatrica, tada je matrica A invertibilna ako i samo ako
su matrice All i A22 invertibilne.
Uputstvo: l) Ako je All invertibilna matrica, onda su vrste te matrice, pa i matrice
(All [Au) linearno nezavisne. Osim toga matrica A ima rang r ako i samo ako su vrste
matrice (Au I AH) linearne kombinacije vrsta matrice (All' [ Au), tj. ako i samo ako postoji
matrica PE K<m-r)xr za koju vrijedi
p. (All [Au) = (Au [A2.), tj. A21 = PAll> A .. = PAli'
2) Ako je m = n i, recimo, Au = 0, tada je
ekvivalentno sa
a ovo opet sa
4.11. Neka je
[
All I O ] [Xll I Xl. ] [Er I O ]
A
21
- 'A:.- . -X
21
-x-:: = -E
n
_
r
{
. All je invertibilno i X ll = AlL Xn = O;
A 22 je invertibilno i X II = A'2l, X 21 = - A'22l A "All
l
1
Odrediti sve invertibilne matrice X, Y za koje vrijedi XA = AY.
Uputstvo: Neka je QllAPl = [ : \ : ]. Tada je XA = A Y ekvivalentno sa
XQl [ : \.: ] PIl = Ql [ ; I : ] PIl Y, tj. sa
QllXQl [ : I : ] = [ ; I : ] P1IYP
I

Zato, ako stavimo
dobijamo
180
Kako su matrice Q11XQl i Pl'lYP
l
invertibilne, moraju matrice X1l = Y1l reda r
matrice Xn i Yu reda (n - r) biti invertibilne. Prema tome,
X = Ql' ---- . Q,l, Y = Pl' --- --- . PIl,
[
Xll 1 Xn ] ( X
ll
\ O ]
O X.. Yu Yaz
pri su matrice X
ll
reda r i matrice Xn i Y .. reda (n - r) invertibilne.
U konkretnom r = 2,
(V. zadatak 4.1).
4.12. Neka ;e A E Kmx .. matrica nad poljem K formata m x n. Na osnovu teoreme 2.2.
dokazati teoremu 4.4, t;. jednakost
rang .. (A) = rangk(A).
Uputstvo: Neka ;e rangy(A) = r, a rangk(A) = s. Ako;e B matrica formirana od s line-
arno nezavisnih kolona matrice A, tada B E Kmx, i rangk(B) = s, pa je. na osnovu teoreme
2.2. rangy(B) = s. Za svakih s linearno nezavisnih vrsta matrice B. sigurno su linearno
nezavisne vrste matrice A, pa, prema tome. r > s. t;. rangv(A) > rangk(A).
Isto tako rangv(AT) > rangk(AT). t;. rangk(A) ;;;. rangv(A).
Prema tome, rang,,(A) = rangk(A).
4.13. Ako za matricu Q E K"x" vrijedi QI = Q. dokazati da postoji invertibilna matrica
M E K"x" takva da ;e
-l [E. I O]
M QM= OrO'
Uputstvo: NekA za matricu Q E K"x" vrijedi QI = Q. Ako u odnosu na neku bazu
{'l' ... " .. } vektorskog prostora V nad poljem K matrici Q pridruimo linearnu transforma-
ciju onda zbog na osnovu zadatka 3.9, u odnosu na neku bazu-
{fl' .. ,f .. } prostora V linearno; transformaciji pripadati matrica P = i : ] .
Osim toga, matrica prelaza M aa baze {'U"'' e,,} na bazu {fl'" . f,,} ;e invertibilna i
vrijedi P = M-IQM.
Vrijedi i obrat. jer ako je
M-IQM = [ :' I :.J. tada ;e Q = M . [ 1 : ] . M-l;
dakle,
QI = M [ :'1 : r . M-l = M' [ : I : ] . M-l = Q.
181
V. ADJUNGOVANI ILI DUALNI PAR
PROSTORA
1. LINEARNE FUNKCIJE. LINEARNE FORME. DUALNI MODUL
Linearne funkcije i linearne forme
Medu homomorfIzmima modula posebno se homomorfizmi modula V
nad prstenom R u modul Rl.
D_Ji,,;cija 1.1. Neka je V modul nad prstenom R. Modul Hom (V, Rl) zove
se dualni modul modula V i se ob sa V*. Element i modula V*
, se sa x*, y*, ... i zovu linearne funkcije ili linearni funkcionali.
, Kako je Rl slobodan modul sa bazom sastavljenom samo od jednog elementa,
za slobodni modul V koji ima bazu vrijedi
Teorema 1.1. Ako je V slobodni modul koji ima konalnu bazu, tada je i V*
,slobodan modul i ima k01'lalnu bazu sa istim brojem elemenata. Specijalno, ako
jeV vektorski prostor konalne dimenzije, tada fJrijedi dim V = dim V*.
Prethodna teorema je, naime, samo specijalan teoreme III, 1.3. Pri-
mijetimo aa za vektorski prostor V dimenzije vrijedi
dim V < dim V*.
Ako je {el: ... , e .. } baza slobodnog modula V, tada moemo uzeti {l} kao
buu modula Rl .. U odnosu na ove dvije baze linearnoj funkciji x* E V*
pripada matrica _,
(Ll) A = (atI' , at .. ),
pri je
(L2) x* (et) = <ltt l = IX, (i = 1, 2, ... , n)
jer je l element prstena R.
Osim toga, za zadani vektor
(1.3) x = + ... + = (el' .. , e .. ) . ... ,
iz V vrijedi
(1.4) x* (x) = IXI + ... + IX .. = A . ... ,
U vezi sa tim promatraju se funkcije u n varijabli nad prstenom R.
183
Definicija 1.8. Neka je R prsten, ... , niz varijabli nad R, a IX!) , IXn
niz zadanih elemenata prstena R. Tada se izraz
(1.5)
zove linearna jorma u varijablama .. , nad prstenom R. Matrica (1.1)
je matrica linearne jorme (1.5).
Kako vidimo, linearne forme su zapravo homogeni po1inomi prvog stepena.
Zato se linearne forme sabiraju i mnoe skalarima iz Ronako
kako se to radi uopte sa polinomima u n varijabli nad prstenom R.
Neposredno se provjerava da sve linearne forme u n varijabli ... ,
nad prstenom R slobodni modul nad prstenom R i da taj modul ima bazu
sastavljenu od n linearnih formi . ,
Vidjeli smo da svaka linearna forma (1.5) ima matricu (1.1). Preslikavanje
koje linearnoj formi j pridruuje njenu matricu A predstavlja izomorfizam
modula linearnih formi u n varijabli nad R u modul Rlxn= Rn nad istim
prstenom.
Prema (1.3) i (1.4), svakoj linearnoj funkciji x* definisanoj na slobodnom
modulu V nad prstenom R pridruena .ie u odnosu na zadanu bazu
{el' ... , en} modula V linearna forma j u n varijabli nad prstenom Rtako,
da, za svaki vektor (1.3), x* (x) predstavlja vrijednost forme j koja se dobije
kad se varijablama daju vrijednosti skalarnih komponenata vektora
(1.3), tj.
(1.6) x* (x) = j (n ... ,
Obrnuto, ako se za zadanu bazu {el' ... ,en} slobodnog modula V i za zadanu
linearnu formu (1.5) za svaki vektor (1.3) definie x* (x) relacijom (1.6),
tada je x* linearna funkcija na V.
Pridruivanje koje u ovom smislu svakoj linearnoj funkciji x* slobodnog mo-
dula V nad prstenom R u odnosu na zadanu bazu {el" .. , en} modula V
pridruuje linearnu formu j u n varijabli nad R predstavlja izo-
morfizam modula V* na modul linearnih formi u n varijabli nad R.
Zbog toga se vrlo linearnih funkcija i linearnih formi ne pravi
razlika.
Kanonska bilinearna funkcija
Teorema 1.2. Neka je V* dualni modul modula V nad prstenom R.
Ako za x E V i x* E V* stavimo
(1.7) x*(x) = (x, x*),
tada skalarna junkcija (x, x*) ima ove osobine:
(1.8) (x + y, z*) = (x, z*) + (y, z*),
(1.9) (lXX, x*) = IX (x, x*),
(1.10) (x, y* + z*) = (x, y*) + (y, z*),
(1.11) (x, IXY*) = IX (x, y*),
(1.12) (x, y*) = O (x E V) =? y* = Ov*.
184
Ukoliko je V slobodan modul) tada '01'ijedi i
(1.13) (x, y*). = O (y* E V*) =? x = Ov.
Dokaz. - Osobine (t8) i (1.9) slijede neposredno iz definicione jednakosti
(1.7) i iz osobina linearne funkcije.
Relacije (1.10) i (1.11) slijede iz (1.7) i iz definicije operacija u V*.
Relacija (1.12) slijedi iz (1.7) na osnovu definicije linearne funkcije Oy*.
Relacija (1.13) u optem ne vrijedi. ako je V slobodni
modul nad prstenom R, a (e')'El baza toga modula, tada se svako xE V moe
na jedan jedini napisati u obliku
Ukoliko je x =f=. Ov, tada postoji i E I za koje je =f=. O. S druge strane, postoji
ef E V* tako da vrijedi
Za ovo er E V* vrijedi
er (x) = L ,J. er (ej) = =f=. OR'
JEI
To pokazuje da u slobodnog modula V vrijedi (1.13).
Definicija 1.3. Neka je V modul nad prstenom R, a V* dua1nimodulmodula
V. Tada se skalama funkcija (x, x*), zadana relacijom (1.7), zove kanonska
bilineama funkcija na V X V*.
Zadaci
1.1. Neka je V vektorski prostor nad poljem K, a x* -# Ov*. Dokazati da je Ker (x*)
hiperpotprostor prostora V, tj.
codim Ker (x*) = 1.
Uputstvo: Neka je S = Ker (x*), a T komplement potprostora S. Tada je T Im
No, Im (x*) je potprostor prostora KI dimenzije 1, pa kako x* -# Oy*, vrijedi dim Im (x*) =
= 1, tj. dim T = 1.
1.2. Uz oznake i pretpostavke prethodnog zadatka dokazati da za svako ct E K skup rje-
enja linearne
x* (x) = ct
predstavlja hiperravninu u prostOru V, tj. linearnu mnogostrukost kodimenzije 1.
Uputstvo: Zbog x* -# ov* skup rjdenja prethodne nije prazan. Naime, postoji
y E V sa x*(y) = {J -# O, pa za x. = ct {J-Iy iz V.vrijedi x* (x.) = ct {J-l x*(y) = ct.
Zato je skup rjeenja date linearna mnogostrukost
X = Xo + Ker (x*).
No, prema prethodnom zadatku Ker (x*) je potprostor kodimenzije 1.
185
1.3. Neka je V vektorski prostor vektora. Dokazati da za svako x* E V* postoji
jedan vektor a E V tako da vrijedi
x* (x) = a . x (x E V).
Obrnuto, za svaki vektor a E V preslikavanje x* : V --o>- K zadano prethodnom jedna-
predstavlja linearni funkciona1 na V.
Uputstvo: Ako odaberemo ortogonalne vektore el> el, e3, oni bazu pro-
stora V, pa se svaki vektor x E V moe prikazati u obliku
x = ';lel + ';2ea + ';3e .
Zato za svaki linearni funkciona1 x* E V* vrijedi
x* (x) = ';IX* (el) + ';2X* (ea) + ';x* (e.).
Ako sada uzmemo

x* (x) = a . x (x E V).
Ako vrijedi jo
x* (x) = b . x (x E V),
tada vrijedi
(a - b) . x = O (x E V), tj. a = b.
Iz osobina ska1arnog proizvoda jasno je da za svaki vektor a E V preslikavanje x* : V --o>- K
zadano kao u zadatku predstavlja linearni funkciona1. na V.
2. BILINEARNA FUNKCIJA. BILINEARNA FORMA. ADJUNGO-
VANI PAR MODULA
Bilinearna funkcija. Adjungovani par modula
Modul V nad prstenom R moe se, kao sa modulom V* preko kanonske
bilinearne funkcije, vezati sa proizvoljnim modulom V' nad istim prstenom,
preko tzv. bilinearne funkcije.
Definicija 2.1. Neka su X i Y moduli nad istim prstenom R. Preslikavanje
qJ.: Xx Y-+R koje svakom paru (x, y)EXX Y pridruuje ele-
ment qJ (x, y) E R zove se bilz'nearna funkcija na X X Yako ima oso-
bine:
(2.1) qJ(xI + y) = 4> (Xl) y) + 4> (X2' y); (XI,X2EX;yE Y);
(2.2) Y) = . 4> (x, y); yE Y);
(2.3) 4> (x, YI + Y2). = 4> (x, YI) + qJ (x, Y2); (x E X; YI' Y2 E y);
(2.4) 4> (x, = qJ(x, y); xEX, yE Y);
Ako je osim toga ispunjen uslov
(2.5)
186
odnosno uslov
(2.6)
tada se kae da je bilinearnafunkcija fP nedegenerisanau odnosu na od-
nosno u odnosu na X' U da su ispunjena oba uslova (2.5) i (2.6) kae
se da je bilineama funkcija fP nedegenerisana. U tom trojka
(X, Y; fP) zove se adjungovan ili dualan par modula.
Kod vektorskih prostora nad poljem K kompleksnih brojeva promatraju se
i funkcije fP: xy Y K koje umjesto uslova (2.4) zadovoljavaju uslov
(2.4') fP (x, IXY) = a: . fP (x, y), (IX E K, xE X, yE Y),
u kome iznad skalara IX konjugovanje. Takve funkcije zovu se
seskvilinearne ("jedan i po put linearne").
Primjer 2.1. a) Ako je X = V modul nad prstenom R, Y = V* dualni modul modula
V, a fP (x, y) = (x, y) kanonska bilinearna funkcija, tada je fP biIinearl\ll funkcija na
X x Y nedegenerisana u odnosu na Y. Ukoliko je V slobodan modul, tada je
(V, V*; (., .) adjungovani par modula (v. teoremu 1.2).
b) Ako je X = Y = V vektorski prostor vektora, tada iz osobina skalarnog pro:-
izvoda tih vektora slijedi da za funkciju
fP (x,y) = x' y (x,y E V)
imamo adjungovan par prostora (V, V; fP).
c) Ako je rp bilinearha funkcija na X x Y, tada za
rp7' (y, x) = rp (x,y) (x E X, y E Y)
dobijamobilinearnu funkciju na Y x X. Bilinearna funkCija fP7' je tzv. transponovana
bilinearna funkcija funkcije rp. Ako je biIinearna funkcija fP nedegenerisana u odnosu na
X, odnosno Y, tada je bilinearna funkcija fP7' nedegenerisana u odnosu na X, odnosno
Y, i obrnuto. .
se iz seskvilinearne funkcije rp na X x Y dobija seskViIinearna funkCija rp* na
Y x X, koja se definie ovako:
fP* (y, x) = (fP (x, y))- (x E X,y E Y).
Pri tome, opet, crtica iznad skalara konjugovanje. Seskvilinearna funkcija rp*
zove se adjungOfJQntI 1unkcija aeskvilinearne funkcije fP.
Uz neke dodatne pretpostavke modul Y, odnosno modul X, moe se preko
bilinearne funkcije fP Qa X X Y dovesti u vezu sa dualnim modulOlll
X*, odnosno Y*. Naime, .
Teorema 2.1. Neka je fP bilinearna funkcija na Xx Y, X* dualni modul
modula a y* dualni modul modula Y.
T ada preslikavanje
(2.7) x 1-+ fP (x, .), fP (x, .)(y) = fP (x, y) (y E Y),
odnosno
(2.8) Y 1-+ fP (., fP (., y)(x) = fP (x, y) (xE X)
predstavlja homomorfizam modula X u modul Y*, odnosno modula Y u modul
X*.
187
Ukoliko je bilinearna junkcija cp nedegenerisana u odnosu na X, odnosno u
odnosu na Y, tada je preslikavanje (2.7), odnosno (2.8), injektivna.
Dokaz. - cp (x,) E Y*, jer
cp (x, ')(y) = cp (x, y) ER (y E Y)
cp (x, .) (YI + Y2) = cp (x, YI + Y2) = cp (x, YI) + cp (x, Y2) =
= cp (x, .) (YI) + cp (x, .) (Y2);
cp (x, .) = cp (x, = . cp (x, y) =
= . cp (x, .) (y).
Osini toga
cp (Xl + X
2
, .) = cp (Xl' .) + cp (X2' .)
.) = CP (X, .),
jer za svako Y::= Y vrijedi
cp (Xl + X
2
, .) (y) = cp (Xl + X2' y) = cp (Xl> y) + cp (X2' y) =
= CP (XI")(Y) + CP (x2")(y) =
=CCP (Xl") + cp (X2' . (Y),
cp .) (y) = cp y) = . cp (X, y) = . cp (X, . (y).
Prema tome, preslikavanje (2.7) je homomorfizam modula X u modul Y*.
Ako je cp nedegenerisano u odnosu na X, tada
cp (Xl' .) = cp (X2' .) =? cp (Xl' .) (y) = cp (X2' .) (y) (y E Y) =?
=? cp (Xl> y) = cp (X2'Y) (y E Y) =>
=? cp (Xl - x
2
,y) = OR (y E Y) =? Xl - X2 = Ox =;, Xl = X
2
,
to da je preslikavanje (2.7) injektivno.
se dokazuju tvrdnje koje se odnose na preslikavanje (2.8).
Ako je (X, Y; CP) adjungovan par prostora onda su, prema prethodnoj teo-
remi, preslikavanja (2.7) i (2.8) monomorfizmi modula X u modul Y*, od-
nosno modula Yu modul X*. bez dodatnih pretpostavki ta presli-
kavanja ne moraju biti i sirjektivna.
Teorema 2.2. Neka je (X, Y; CP) adjungovan par vektorskih prostora nad po-
ljem K. Ako bar jedan od prostora X i Y ima dimenziju, tada je ima i
drugi, i u tom dim X = dim Y, a preslikavanja (2.7), odnosno (2.8)
. predstavljaju izomorjizam prostora X na prostor Y*, odnosno prostora Y na
prostor X*.
Dokaz. - Pretpostavimo da, recimo, prostor X ima dimenziju
dim X. Tada i prostor X* ima dimenziju i vrijedi dim X* = dim X.
No, preslikavanje (2.8) je monomorfizam prostora Y u prostor X*, pa zbog
toga vrijedi dim Y dim X*, dakle dim Y dim X. Specijalno je i di-
188
menzija prostora Y Zato vrijedi dim y* = dim pa se iz mono
morfizma (2.7) da vrije4i dim X dim Y.
Prema tome, dim X = dim Y.
U ovom preslikavanja (2.7) i (2.8) su sirjektivna, jer je slika presli-
kavanja (2.7), odnosno preslikavanja (2.8) potprostor prostora y* dimenzije
dim X = dim Y = dim Y*, odnosno potprostor prostora X* dimenzije
dim Y = dim X = dim X*, dakle prostor Y*, odnosno prostor
jer ovi prostori imaju dimenziju.
Kao specijalan prethodne teoreme dobija se
Teorema 2.3. Neka je V vektorski prostor V* dualni
prostor prostora V, a <. , . ) _kanonska bilinearna funkcija na V X V*. Tada
preslikavanje
(2.9) x <x, .), (x, .) (y*) = (x, y*> (y* E V*)
predstavlja izomorfz'zam vektorskog prostora V na dualni prostor V** prostora
V*.
Primijetimo da bez pretpostavke o dimenzije prostora V presli-
kavanje (2.9) ne mora biti sirjektivno preslikavanje prostora V na V**.
Iz teoreme 2.2. vidi se da u vektorskog prostora V dimenzije
ni za jedan pravi potprostor V' prostora V* bilinearne funkcije
(".) na Vx V' ne moe bilinearna funkcija na Vx V'.
Kako je to sigurno bilinearna funkcija nedegenerisana u odnosu na V', ona
nije nedegenerisana u odnosu na V.
Ako je V vektorski prOStor dimenzije, moe se pravi pot-
prostor V' prostora V* takav da (V, V'; <. , . bude adjungovan par vek-
torskih prostora. No, tada; opet na osnovu teoreme 2.2., prostor V' mora imati
dimenziju. U ovom preslikavanje (2.9) moemo shvatiti
kao monomorfizam prostora V na neki potprostor V" dualnog prostora V'*
prostora V'.
se linearne funkcije iz V' mogu izdvojiti na neki prirodan
recimo, kao linearne funkcije na V. Tada se V' uzima kao dualn
1
prostor prostora V. Ako se na odabere dualan prostor (V')'
prostora V, onda se moe desiti da bude V" = (V')', dakle V (V')'. Tada
se kae da je vektorski prostor V refleksivan.
-.
Bilinearna funkcija i bilinearna forma
Za svaka dva modula X i Y nad istim prstenom R skup svih bilinearnih
funkcija na X x Y predstavlja podmodul modula R
XXY
Naime, nulaelement
iz R
XXY
predstavlja bilinearnu funkciju na X X Y, a osim toga lako se provje-
rava da suma dviju bilinearnih funkcija na X X Y i proizvod skalara iz R i
bilinearne funkcije na X X Y predstavlja bilinearnu funkciju na X X Y.
U slobodnih modula X i Y sa bazama od m, odnosno
od n elemenata podmodul modula R
XXY
svih bi1inearnih funkcija na X x Y
izomorfan je sa modulom Rmxn matrica formata m X n nad prstenom R. Naime,
vrijedi:
189
Teorema 2.4. Neka je {el: iEI} baza slobodnog modula X, a {fj :jEJ}
baza slobodnog modula Y nad prstenom R. Tada za svaku Jamiltj'u skalara
(ajj)(j, jj E lxJ postoji jedna bilinearna Junkcija cp na X X Y za koju vri-
jedi
(2.10) CP (el, h) = JEJ).
Ta bilinearna Junkcija zadana je relacijom
(2.11)
;EI
JEI iEI, JEJ
Preslikavanje kojim se svakoj Jamiliji (ajj) (i,j) E lxJ pridruuje bilinearna
Junkcija cp za koju vrijedi (2.10) predstavlja izomorJizam modula R1XJ na
modul svih bilinearnih Junkcija na X X Y.
Dokaz. - Ako za bilinearnu funkciju cp na X X Y vrijedi (2.10), onda se jed-
nostavno da za nju vrijedi i (2.11), pa je, specijalno, ta bilinearna
funkcija
Zato za zadanu familiju (ajj)(I, j) E lxJ skalara iz R, funkciju cp deJini-
sati relacijom (2.11).
Ta definicija, najprije, ima smisla, jer je samo za mnogo indeksa i,
odnosno j, =1= OR' odnosno rl =1= OR' Osim toga ta je definicija korektna,
jer su u kombinacijama 2 odnosno 2 r/h skalari odnosno rl jed.:.
jE I JEJ
elementom koji predstavlja ta kombinacija.
lako se provjerava da je na taj definisana funkcija cp bilinearna
na X X Y i da vrijedi (2.10).
Isto tako predstavlja jednostavnu provjeru dokaz preostalih tvrdnji teoreme.
U da su X i Y slobodni moduli sa bazama, familiju (ajj)(I,i> E lxJ
moemo posmatrati kao matricu iz R
mx
", gde je
1= {l, 2, ... , m}, J= {l, 2, ... , n}.
Definicija 2.2. Neka je {el' .. , em} baza modula X, a {fl' ... ,j,,} baza mo-,
dula Y nad istim prstenom R. Ako za bilinearnu funkciju cp na Xx Y vrijedi
(2.10), tada se matrica (ajj)mxn u kojoj prvi indeks vrstu, a drugi
kolonu, zove matrica bilinearne Junkcije cp u odnosu na bazu {el>"" em}
modula X i bazu {fl" .. , Jn} modula Y.
matrice A=(ajj)mx" bilineme funkcije l/J na Xx Y moe se relacija
(2.11) napisati u obliku
m ft
(2.11')
;=1 j=1 .
Kad je o vektorskim prostorima dimenzije, nedegenerisanost
bilinearne funkcije cp u vezi je sa rangom. pripadne matrice A = (ajj)mxn.
Teorema 2.5. Neka je A=(ajj)mx" matrica bilinearne Junkcije na Xx Y u
odnosu na bazu {el"'" em} prostora X i bazu {fl>"" J .. } prostora Y.
Tada je bilinearna Junkcija cp nedegenerisana u odnosu na X ako i samo ako je
rang
v
A = m, a u odnosu na Yako i samo ako je rang
k
A = n.
190
Dokaz. - Zbog (2.11') uslov (2.6) ekvivalentan je sa uslovom
(i6') ... , . A . (rJl, ... , rJu)7' = O rJl, ... , rJ") E K") =}
oo =} ... , = (O, .. , O).
No, u svakom vrijedi
(2.6") ... , A . (rJl, . , rJ"Y' = O rJ1, ... , rJ") E K")
... , . A = (O, ... > O),
a iz ... , A = (O, ... , O) slijedi ce
1
, ... , = (O, ... , O) ako i
samo ako su vrste matrice A linearno nezavisne, tj. ako je rang
v
A = m.
(2.6) je ekvivalentno sa rang
v
A = m.
se dokazuje da je (2.5) ekvivalentno sa rang
k
A = n.
Ako je m = n, tada su, zbog rang
v
A = rang
k
A, uslovi (2.5) (2.6) ekviva-
lentni.
U vezi sa relacijom (2.11') uvodi se definicija.
Definicija 2.3. Neka su ... , i rJ1, ... , rJ" dva niza varijabli nad prste-
nom R, a A = (lXjj),nx" matrica nad istim prstenom. Tada se homogeni po1i-
nom drugog stepena
(2.12)
ln fl
2: 2: 1X1j rJl = W, ... , A . (111 .. , 1]")7'
i- lj_I
zove bilinearna jorma U pomenutim varijablama nad prstenom R.
Matrica A zove se matrica te bilinearne jorme.
Za dvije bilinearne forme kae se da su 'ekvivalentne ako su ekvivalentne matri-
ce tih formi.
Iz relacije (2.11') se neposredno vidi da je u odnosu na bazu {el"'" em}
modula X i bazu {fl>' .. ,j,,} modula Y bilinearnoj funkciji fP na Xx Y
pridruena bilinearna forma sa istom matricom tako, da je fP (x, y) upravo
jednako vrijednosti bilinearne forme koju ona prima kad se varijablama
... , daju vrijednosti komponenata vektora x u odnosu na bazu
{el' . -.. ,em}, a varijablama 1]1; , rJ" vrijednosti komponenata vektora
u odnosu na bazu Ul"'" jn}.
Odade se neposredno da su dvije bilinearne forme onda i samo
onda ekvivalentne kad su u gornjem smislu pridruene istoj bilinearnoj
funkciji fP (eventualno u odnosu na razne baze). Naime, vrijedi:
Teorema 2.6. Neka- je A = (lXjj)"'A" matrica bilinearne junkcife u odnosu
na bazu {el> ... ,e,ll} modula X i bazu Ul' ... ,jn} modu Ta Y. Akofe P matrica
prelaza sa baze {el" .. , em} na bazu {ei, . .. , e;"} modula X, a Q matrica
prelaza sa baze Ul' ... ,jn} na bazu U{, ... , f:'} modula Y, tada fP u odnosu
na "crtane" baze ima matricu
(2:13) B = P7'AQ.
191
Dokaz. - Ako je P = (ADmxm' Q = CflD"xn, tada je
m n
e; = f; = fl;f! (i = 1, ... , m; j = 1, ... , n),
k= 1 1=1
pa je
m n m n
{Jj} = cp Ce;,f;) = .2 Af .2 fl; rp Cek' el) = Af 2: CX
kl
p;,
k=1 1=1 k=1 1=1
to upravo da vrijedi relacija (2. 13).
3. ANIHILATOR. DUALNA BAZA. KANONSKA MATRICA
BILINEARNE FUNKCIJE
Anihilator
Definicija 3.1. Neka je cp bilinearna funkcija na X x Y. Ako je A podskup
modula X, tada se skup
(3.1) A1- = {yE Y: cp (x, y) = 0, XEA}
zove anihilator skupa A (u odnosu na CP).
Na isti definie se anihilator B1- podskupa B modula Y, s tim to se
umjesto cp uzme transponovana bilinearna funkcija CPT. Prema tome,
(3.1') B1- = {xEX: CP (x, y) = 0, YEB}.
Ova definicija anihilatora vrijedi i za seskvilinerne funkcije. U oba
imamo teoremu.
Teorema 3.1. Neka je cp bilinearna (seskvilinearna) funka Ja na X X Y, a
A, Al i A2 podskupovi modula X.
Anihilator A 1- skupa A je podmodul modula Y. Osim toga:
(3.2)
(3.3)
(3.4)
A
l
r;;;A2 ---.:;,Atr;;; A f;
A1- = [A] 1- ;
A r;;; [A] r;;;A1-1-, A1- = A1-1-.L.
Analogne tvrdnje vrijede za podskupove B, Bl' B2 modula Y.
je
(3.5)
a ukoliko je cp nedegenerisano u odnosu na Y, odnosno na X, vrijedi
(3.6) X1- = rOy}, odnosno Y 1- = {Ox}.
Dokaz. - samo tvrdnje koje se odnose na anihilatore podsku-
pova modula X, da je funkcija cp bilinearna, jer se tvrdnje koje se
192
odnose na podskupove modula Y, odnosno na seskvilinearnu funkciju,
dokazuju analogno.
Neka je A podskup modula X. Tada je
,,([>(x, y) = O(xEA, YEA.l),
pa je
4> (x, L A!I. y ) = L A!I([>(x,y) = O (xEA),
yEA.l yEA.l
dakle
To
Al.:2 [A.l], tj. A.l = [A.l].
Drugim A.l, je podmodul modula Y.
Relacija (3.2) je jasna.
Ako je bEA.l, tj. ([> (a, b) = O (a E A), tada za svako XE [A], tj. x = 2: Ati. a
aEA
vrijedi
([> (x, b) = L Aa. ([> (a, b) = O, tj. b E [A].l.
aEA
Prema tome,
A.l [A].l.
Obrnuta inkluzija slijedi iz A [A] na osnovu (3.2). Zato vrijedi (3.3).
Prema (3.3)
A.l.l = (A.l).l = ([A].l).l =
pa vrijedi prvi dio relacije (3.4). Iz tog dijela, na osnovu relacije (3.2) slijedi
Al. S druge strane je A.l pa vrijedi i drugi dio
relacije (3.4).
Kad se radi o vektorskim prostorima i nedegenerisanoj bilinearnoj funkciji,
vrijedi dalje
Teorema 3.2. Neka je (X, Y; 4 adjungovani par vektorskih prostora. Tada
za svaki podskup A prostora X za koji je dim [AJ
(3.7) codim A.l = dim [A].
Analogna tvrdnja vrijedi za svaki podskup B prostora Y.
Dokaz., - Neka je Tkomplement potprostora AJ., dakle codim A.l = dim T.
Ako funkciju 4> na [A] X T, bilinearnu funk-
ciju na [A] x T. Ta bilinearna funkcija je nedegenerisana. Stvarno, ako je
yE T i ,
4> (x, y) = O(xEA),
" ,
193
tada je y EA.l rl T, tj. y = Oy. Ako je xE [AJ i
(/>(x, y) = O(yE T),
tada, za svako UE Y, (3y E T, 3 zEA.l), u = y + z, dakle
(/> (x, u) = (/> (x, y) + (/> (x, z) = 0, tj. x = Ox.
Ako je dim [AJ mora, prema teoremi 2.2., i dim T biti i
jednaka dim [AJ, pa vrijedi (3.7).
DuaIna baza
Prethodnu teoremu da dokaemo egzistenciju baze {fD ... ,fn}
prostora Y koja je sa zadanom bazom {el>"" en} prostora X vezana
rel ac ijom
(3.8) (/> (et> h) = {Jij (i, j = 1, ... , n).
Pri tome je (/> nedegenerisana bilinearna funkcija na X X Y. Za tu bazu uve-
najprije definiciju.
Definicija 3.2. Neka je (X, Y; (/ adjungovan par vektorskih prostora. Ako za
bazu {eD' .. , en} prostora X i bazu {fp ... ,fn} prostora Y vrijedi (3.8),
tada se za svaku od tih baza kae da je dualana baza one druge baze.
Teorema 3.3. Neka je eX, Y; (/ adjungovan par vektorskih prostora
dimenzzj'e, a {el"'" en} baza prostora X. Tada postoji jedna baza
{fl' ... , fn} prostora Y za koju vrzj'edi (3.8).
Dokaz. - Neka je
Aj = {el" .. , ej-l> ej+1' ... , en} (j = 1, ... , n).
Tada je, prema prethodnoj teoremi, codim Al = n - l, tj.
1. .
Aj = [bJ, bj cf= Ox (j = 1, ... , n).
Osim toga, za Aj cf= O vrijedi
(/> (ei> Ajbj) = Aj . (/> (ei> bj) = .,
{
=O(icf=j)
cf= O(z =}),
pa ako odaberemo
.Ii = Ajbj, Aj = ((/> (ej, bj))-l (j= 1, ... , n),
ispunjen uslov (3.8).
Ako je {el>" . , en} baza vektorskog prostora X, a za vektore fl> ... ,fn iz
Y vrijedi (3.8), da ovi posljednji vektori bazu prostora Y.
Dovoljno je da su ti vektori linearno nezavisni, jer je dim Y =
= dim X = n. Stvarno, iz
n
194
slijedi
ft ft
0= 4> (e" L p/h) = l: p/. 4> (eu jj) = p.' (i = 1, ... , n).
j=1 j=1
ako i za vektore
vrijedi
je
dakle,
ft
j; = L e: j" (j = 1, ... , n)
,,=1
4> (eu j;) = tJ'i (i, j = 1, ... , n),
ft
tJ'j = 4> (e" ji) = 2: e: 4> (e" j,,) = e' (i, j = 1, ... , n),
,,=1
jj = li ci = l, ... , n).
Kanonska matrica bUlnearne funkcije
Ako je X vektorski prostor dimenzije dim X =m, a Y vektorski pro-
stor dimenzije dim Y = n, tada znamo da je u odnosu na zadanu
bazu prostora X i zadanu bazu prostora Y bilinearna funkcija na X X Y
svojom matricom A E Kmx". da postoji baza pro-
stora X i baza prostora Y u odnosu na koje bilinearnoj funkciji 4> pripada
matrica B koja predstavlja Ermitovu kanonsku formu matrice A. To nepo-
sredno slijedi iz ove teoreme, kad se ima u vidu teorema 2.6.
Teorema 3.... Neka je 4> bilinearna junkcija na X X Y, S komplement pot-
prostora Y.L, a T komplement potprostora Xl... Tada je (S, Tj 4 adjun-
govan par prostora. \ ;
U1!oliko X ima konalnu dimenziju dim X = m, a Ykonalnu dimenziju dim Y = n,
tada postoji baza ... , e:"} prostora X i baza {f{, ... prostora Y u
odnosu .na koje bilinearnoj junkciji 4> pripada matrica
(
fR P _ { l Ci = j = 1, ... , r)
3.9) B = lj - O
Ako je (3.9) matrica bilinearne junkcije 4> (u odnosu na neku bazu prostora-o
X i neku bazu prostora Y), tada je
r = codim Xl.. = codim Yl...
Dokaz. - CS, Tj 4 je adjungovan par prostora. Sigurno je 4> bilinearna
funkcija na S X T, pa treba samo dokazati da je ta bilinearna funkcija ne-
degenerisana. Neka za s E S vrijedi
4> (s, t) = O (tE T).
Kako se svako yE Y moe napisati u obliku y = t + 'ZI (t E T: 'ZI E Xl..),
iz zadnje jednakosti slijedi
4> (s,y) = O (y E y),
dakle, s E S () Y 1... = {Ox}, tj. s = Ox.
195
se iz
tJ> (s, t) = O (sES)
dob ija t = 0y,
Neka je sada dim X = m, dim Y = n. Tada, na osnovu teoreme 2.2., vrijedi
dim S = dim T. Neka je
r = eodim Y-L = dim S = dim T = eodim X1-,
{el' ... , baza potprostora S, a ... , f;} njoj duaina baza potpro-
stora T. Ako te dvije baze proirimo vektorima e;+i' ... , e;", koji bazu
potprostora Y -L, do baze {el,"" prostora X, odnosno vektorima
f;+I' .. , koji bazu potprostora X1-, do baze {f{, ... , prostora
Y, tada bilinearna funkcija tJ> u odnosu na ove dvije baze prostora X, od-
nosno Y ima matricu (3.9).
Ako je (3.9) matrica bilinearne funkcije tJ> na X X Y u odnosu na neku bazu
... , e;"} prostora X i neku bazu {f{, ... , prostora Y, tada je,
Y J. = [e;+I' ... , e;"], X -L = [f;+1' ... , dakle,
r = eodim Y J. = eodim XL.
Zadaci
3.1. Neka je (X, Y; q,) adjungovan par vektorski h prostora dimenzije, {e" .. Jen}
i ... , baze prostora X, a {fu ... , Jn} i {f;, ... , J:'} njima dualne baze pro-
stora Y. Ako je P matrica prelaza sa baze {e" .. , en} na bazu {e;, .. , dokazati da
je (PT)-l matrica prelaza sa baze {f" ... , Jn} na bazu {f;, ... ,
Uputstvo: Ako je P = (A{)nxn, Q = (P1>nxn i
n n
e, = L: Ah = L: (i, k = 1, 2, ... , n),
j=1 I_I
tada
n n n
= L: L: Af p; t5
J
! = L: A
T
1
j=ll=l j=l
za i, k = 1, 2, ... , n, dakle
3.2. Neka je q, bilinearna funkcija na X' x Y, A E Hom(X, X'), a tp definisano na X x Y
ovako:
tp (x,y) = q,(A (x),y) (x E X, Y E V).
Dokazati da je 'p bilinearna funkcija na X x Y.
Ukoliko je bilinearna funkcija q, nedegenerisana, dokazati da vrijedi
tp (x,y) = O (y E Y) 8 x E Ker (A);
tp (x,y) = O (x E X) 8 y E (Im (A-L,
pri se anihilator uzima u odnosu na cz,.
196
Uputstvo: Provjera da je 'l' bilinearna funkcija na X X Y je vrlo jednostavna.
Ukoliko je bilinearna funkcija cz> nedegenerisana, tada
lJ'(x,y) = O(y E = O(y E
(x) E y.1 = {Ov'} x EKer (04);
'JI (x,y) = O (x E X) CZ>(a4 (x),y) = O (x E x)
Y E (Im (04.1.
3.3. Neka CZ>, 'JI i 04 imaju kao u prethodnom zadatku. Ako je A = (cxb.x .. ma-
trica homomorfizma 04 u odnosu na bazu {el>"" en} slobodnog modula X, i bazu
{ei, ... , e;"} slobodnog modula X', a B=(fJj/c)mxp matrica bilinearne funkcije cz> u odnosu
na bazu {ei, . , e;"} slobodnog modula X' i bazu {fl> .. , jp} slobodnog modula Y,
dokazati da .za matricu e = (Ylk)nxp bilinearne funkcije lJ' u odnosu na spomenute baze
slobodnih modula X i Y vrijedi e = AT. B.
Ako je, specijalno, eX', Y; CZ adjungovan par vektorskih prostora, a baze {ei, ... , e;"}
i {fl> .. , jp} jedna drugoj dualne, tada je (m = p i) e = AT.
Uputstvo: Prva tvrdnja slijedi iz jednakosti
m
Yl/C = 'JI (e/dk) = cz> (04 (ei),j,,) = cz> (L cxi e;, j,,) =
j=1
m m
L cxl cz> = L {JJk,
i-I i=1
koja vrijedi za svako i = 1, 2, ... n, i svako k = 1, 2, ... , p.
U specijalnom B = Em (i p = m), pa druga tvtdnja slijedi odmah iz prve.
3.4. Primjenom teorema 2.4, 2.6. i 3.3. dokazati da je svaka matrica A E Km>':n nad po-
ljem K ekvivalentna sa nekom matricom B E Kmxn oblika (3.9).
Uputstvo: Odabrati vektorske prostore X i Y nad poljem K dimenzije m, odnosno n.
Prema teoremi 2.4. postoji jedna bilinearna funkcija cz> na X X Y koja u odnosu na
bazu {el> ... , em} prostora X i bazu {fl' .. , jn} prostora Y ima matricu A. Za to cz> po-
stoji baza .. , e;"} prostora X i baza {f;, ... , prostora Y u odnosu na koje cz>
ima matricu B oblika (3.9) (v. Teoremu 3.3). No, prema teoremi 2.6. vrijedi B = pT AQ,
pri je P, odnosno Q invertibilna matrica prelaza sa prve na drugu bazu prostora X,
odnosno Y, pa su matrice A i B ekvivalentne nad poljem K.
4. ADJUNGOVANA PRESLIKAVANJA
-.
AdJungovana preslikavanja. Transponovanje matri.:a
Teorema 4.1. Neka su (X, Y; CP) i (X', Y'; CP') dva adjung(tvana para
vektorskih prostora konatne dimenzije. Tada za svako 04 E Horn (X, X') po-
stoji jedno preslikavanje 04' : Y' --+ Y za koje vrijedi
(4.1) CP' (04 (x),y') = CP (x, 04' (y')) (XEX, y' E Y')
i preslikavanje 04' je linea.rno.
Ako je A = (ocDmxn matrica linearnog preslikavanja 04 u odnosu na bazu
{el' ... , en} prostora X i bazu ... , prostora X', tada je matrica
197
B = (PDnxm linearnog preslikavanja eA' u odnosu na bazu {j{, ... ,
prostora Y' i bazu {jl> ... , Jn} prostora Y zadana relaczj'om
(4.2)
B = F-l. AT. P.
Pri tome je F, odnosno P matrica bilinearne Junkczj'e rp, odnosno bilinearne
Junkcije rp' u odnosu na spomenute baze prostora X i Y, odnosno X' i Y', a
AT transponovana matrica matrice A.
Ukoliko je {JI' ... , Jn}, odnosno {j{, ... , J:n} duaina baza baze {el' ... , en},
odnosno baze {e{, ... , e;"} tada umjesto (4.2) vrijedi
(4.2')
Analogne- tvrdnje vrijede za svako preslikavanje eA iz Horn (Y, Y'), od-
nosno Horn (Y', Y), odnosno Horn (X', X).
Dokaz. - 1) Za svako eA E Horn (X, X') imamobi1inearnu funkciju
rp' (eA (x), y') (x E X, y' E Y') na X X Y' (v. zadatak 3.2. s neto
oznakama). Ta bilinearna funkcija, u smislu teoreme 2.1, za svako fiksno
y' E Y', linearnu funkciju na X. No, (X, Y; rp) je adjungovan
par prostora dimenzije, pa, na osnovu teoreme 2.2., postoji
jedno yE Y za koje je
rp' (eA (x),y') = rp (x, y) (x E X).
Ako stavimo y = eA' (y'), vrij ed dakle, ralacija (4.1). Jednostavno se
pokazuje da je preslikavanje eA' linearno. Naime, iz jednakosti
rp (x, eA' (y{ + = rp' (eA + y;) = rp' (eA (x),y{) +
+ rp' (eA (x), = rp (x, eA' + rp (x, eA' =
= rp (x, eA' + eA' (y;))
koje vrijede za svako x E X i svako y; E Y', slijedi
za svako y{, y; E Y'.
iz jednakosti
rp (x, eA' = rp' (eA (x), = . rp' (eA (x), y') =
= . rp (x, eA' (y')) = fl> (x. . eA' (y'))
koje vrijede za svako
xCX, Y'E Y',
slijedi
eA' = . eA' (y')
za svako IX E K, y' E Y'.
198
2) Ako je
III
df. (e,) = at{e; (i = 1, ... , n) .
i_l
II
df.' (Ji) = prit
(j = 1, ... , m),
._1
tada je
tj.
JI III
<I) (e" 2: pr I.) = (1)' (2:
.-1 ._1
dakle,
ft III
'" P, <I) (e"I.) . "s' etf (1)' (i= 1, . , n; j = 1, .. 0' m)
'.'::1 t:l.
Prema tome vrijedi
F' B = Af' F',
pa, kako je matrica F regularna (v. teoremu 2.5), vrijedi i (4.2).
3) je da analogne tvrdnje vrijede i za svako preslikavanje df. iz
Horn (Y, Y'), odnosno Horn (Y', y), odnosno Horn (X', X), jer samo treba
respektivno uzeti ad;ungovane parove (Y, X; <l)f') i (Y', X'; (1)'2,), odnosno
(Y', X'; <I)'T) i (Y, X; <l)T), odi:losno (X', Y'; (1)') i (X, Y; (1).
Defi_rij" 4.1. Ako su preslikavanja C:II i c:II' vezana kao u teoremi 4.1.,
tada se preslikavanje df.' zove adjungovano ili dualno preslikavanje preslika-
vanja C:II (u odnosu na <I) i (1)').
Ako je A = (riO"'XfI matrica nad prstenom R, tada se matrica
(4.3)
. AT (T') . ("" ') TI f
= ot1 fiX"" v J,J ot i = ot,
zove transponovana matrica matrice A.
od definicije adjungovanog preslikavanja jednostavno se dokazuje
eta operacija adjungovanja ima osobine.
Teorema U. Neka su (X, Y; (1), (X', Y'; (1)') i (X", Y"; (1)") tri adjungo-
!iana para vektorskih prostora dimenzije, a 'neka operaciju
adjungooanja linearnog preslikavanja. Tada vrijedi:
(4.4) (df. + r;BY = c:II' + r;B' (c:II, 73EHom (X, X';
(4.5) (ot C:II)' = ot .A' (ot E K, .A E Horn (X, X';
(4.6) (C:II')' = ",4 (",4 E Horn (X, X';
(4.1) (",4r;B)' = (df. E Hom (X, X'), r;B E Horn (X", X.
199
Dokaz. - Prema (4.1)
fP (x, (04 + 'lJ)' (y')) = fP' 04 + 'lJ) (x),y') = fP' (04 (x) + 'lJ (x),y')
= fP' (04 (x),y') + fP' ('lJ (x),y') = fP (x, 04' (y')) +
+ fP (x, 'lJ' (y')) = fP (x, (04' + 'lJ') (y')) (x E X),
dakle,
(04 + 'lJ)' (y') = (04' + 'lJ') (y') (y' E= Y'),
tj. vai (4.4).
se dokazuje (4.5).
Prema samoj definiciji je
fP' (04 (x),y') =fP (x, 04' (y')) = fP' 04')' (x),y')
za svako x E X i svako y' E Y', pa prema tome
(04')' (x) = 04 (x) (x E X),
to da vrijedi (4.6).
Kako je, s jedne strane,
fP" 04 o 'lJ) (x), y") = fP (x, (04 o 'lJ)' (y")),
a, s druge strane,
fP" (04 o 'lJ)(x), y") = tP" (04 ('lJ (x)),y") = fP' ('lJ (x), 04' (y")) =
= fP (x, 'lJ' (04' (y"))) = fP (x, ('lJ' o 04') (y")
za svako xEX i za svako Y"E Y", mora biti
(04 o 'lJ)' = 'lJ' 004' (04 E Horn (X, X'), 'lJ E Hom (X", X,
dakle vrijedi (4.7)
POtpUIro analogne osobine ima operacija transponovanja matrica.
Teorema 4.3. Za transponovanje matrica nad prstenom R vrijedi:
(4.4') (A + BY = AT + BT
(4.5') (ocA)T = ocAT (a. E R, A E R
mx
,,);
(4.6') (AT)T = A (A E Rm
x
,,);
(4.7') (A' B)T = B
T
. AT (A E Rmx", B E R"XP).
Dokaz. - Relacije (4.4')-(4.7') neposredno se provjeravaju. U da
je R = K polje one slijede i iz relacija teoreme 4.2. Dovoljno
je, naime, u svakom od tri dualna para prostora uzeti po par dualnih baza,
pa u odnosu na te baze matricama A, B, A + B, a.A i A . B pridruiti line-
arne transformacije 04, 'lJ, 04 + 'lJ, a.04 i 04 o 'lJ. Prema teoremi 4.1. line-
arnim transformacijama 04', 'lJ', (04 + 'lJ)" (a.04)' i (04 o 'lJ)'
respektivno matrice AT, BT, (A + B)T, ta.A)T i (A . BY.
200
Rang dualnog preslikavanja
Kad se radi o vektorskim prostorima dimenzije, onda linearno pre-
slikavanje 04 i njemu.dualno preslikavanje 04' imaju jednake rangove. Pre-
ciznije, vrijedi
Teorema '4.4. Neka $u (X, Y, i (X', Y', dva iuljungOf.lana para
vektorskih prostora dimenzije nad istim poljem K. Ako je 04' E
E Horn (Y', y) dualno preslikavanje preslikavanja 04 E Horn (X, X'), tada
vrijedi
(4.8) Ker (04) = Im (04').L, lm (04) = Ker (04').L,
(4.9) rang (04) = rang (04').
Dokaz. - Iz definicione jednakosti
(x, 04' (y') = (04 (x),y')
dualnog preslikavanja vidi se da je
(xEX, y' E Y')
x E Ker (04) x E (Im (04' .L,
dakle,
Ker (04) = (Im (04').L.
Na isti je
Ker (a4') ... tlm (a4')').L,
dakle, zbog (a4')' = 04,
Ker (04') = (Im (04.L, tj. Im (04) =z (Ker (04'.L.
vrijedi (4.8).
Na osnovu toga je
dim (X) - rang (04)..:= dim Ker (04) = codim (Im (04' =
= dim (Y) - rang (04'),
dakle, zbog dim (X) = dim (y),
rang (04) = rang (04').
Sad moemo na drugi dokazati teoremu o jednakosti dvaju rangova
matrice nad proizvoljnim poljem (v. teol'emu IV, 4.4.).
Neka je A E Kmx". Odaberimo dva para adjungovanih prostora (X, Y; <P)
i (X', Y'; nad poljem K dimenzija n, odnosno m i u svakom
od nj ih po par dualnih baza, pa u odnosu na odabrane baze prostora X i
X' matrici A E pridruimo linearno preslikavanje 04 E Hom (X, X').
Tada u odnosu na baze dualno preslikavanje 04' EHom ( Y', Y)
ima matricu AT. Osim toga vrijedi
rangkA = rang (04), rangyA = rangkAT = rang (04'),
pa kako je, prema prethodnoj teoremi, rang (04) = rang (04'), vrijedi
(4.9') rangkA = rangyA (A E K-X").
201
Zadaci
4.1. Neka su (X, Y; (/ i (X', Y'; (/>') dva duaina para vektorskih prostora dimen-
zije nad pJljem K. Ako je eliE Horn (X, X') izomorfizam, dokazati da je i eli' E Horn (Y', Y)
izomorfizam i da vrijedi
(4.10)
Uputstvo: Ako je eli izomorfizam, tada postoji eli-l E Horn (X', X) tako da vrijedi
eli-lo eli = id
x
, eli o eli-l = id
x
'.
Zato, na osnovu (4.7), vrijedi
(eli-l), o eli' = (idx')' = idy', eli' o (eli-l), = (idx)' = idy ,
tj. eli' je izomorfizam i vrijedi (4.10).
Obrnuta tvrdnja slijedi iz dokazanoga kad se ima u vidu da je eli = (eli')', pa se zadatak
mogao formulisati i ovako; Dokazati da je eli E Horn (X, X') izomorfizam ako i samo ako
je i eli' E horn (Y', Y) izomorfizam i da u tom vrijedi (4.10).
4.2. Neka je A E Rnxn. Dokazati da je matrica A invertibilna ako i samo ako je matrica
AT invertibilna i da tada vrijedi
(A-l)T = (AT)-l.
Uputstvo: Ako je matrica A invertibi1na, tada postoji matrica A-l tako da vrijedi A-lA =
= A A-l = En. Odavde se transponovanjem dobija AT (A-l)T = (A-l)T. AT=E", odakle
se vidi da je i matrica AT invertibilna i da vrijedi (AT)-l = (A-l)T.
Obrnuta tvrdnja slijedi iz A = (AT)T.
4.3. Neka su (X, Y; (/ i (X', Y'; (/>') dva duaina para vekt\)l'Skih prostora di-
menzije nad istim poljem K. Ako za eli E horn (X, X') i potprostor S prostora X, odnosno
potprostor S' prostora X' vrijedi eli (S) S', dokazati da je eli' (S'.1) S.1.
Uputstvo: Zbog eli (x) E S' (x E S) vrijedi
(/>' (eli (x), y) = O, tj. (/> (x, eli' (y = O
za svako x E S i za svako y E S' 1.. No, to da je eli' (y) E Sl. za svako y E S'.1,
dakle eli' (S' l. ) S 1..
4.4. Neka je (X, Y; (/ dualan par prostora dimenzije nad poljem K. Ako je
X=S +- T, dokazati da je Y = Sl -+- TJ, te da su (S, T.1; (/ i (T, Sl.; (/ dva duaina
para prostora.
Uputstvo: Sl. i Tl su potprostori prostora Y. Osim togayE Sl. n T.1 (/>( x,y) =
=(/>(s + t, y) = (/>(s,y) + (/>(t,y) = O(x = s + t E X, s E S, t E T), dakle, y = Oy,
pa je suma S.1 + T.1 direktna. Kako je jo
dim (Sl. + Tl.) = dim Sl- + dim Tl- = dim T + dim S =
= dim X = dim Y,
vrijedi Y = Sl- Tl-.
bilinearne funkcije (/> na S x TJ., odnosno na T x Sl- dobijaju se, naravno,
bilinearne funkcije. Svaka od tih bilinearnih funkcija je nedegenerisana. Ako je za neko
s E S
(/>(S,y)=O(YE T.1),
tada je
(/> (s,y) = (/> (s, u) + (/>(s, v) = O (y = u + v E Y, u E S.1, v E Tl-)
dakle, s = Ox; za neko v E Tl- vrijedi
(/> (s, v) = O (s E S)
202
ako i samo ako vrijedi
tIJ (x, 'll) = tIJ (s + t, 'll) = ci> (s, 'll) + tIJ (t, 'll) = O (x = s + t E x)
tj. ako i samo ako je 'll = Oy. je nedegenerisano na Sx Tl.. se dokazuje
da je tIJ "na T X Sl.. '
4.5. Neka su (X, Y; tIJ) i (X', Y'; tIJ') dva.dualna'para ve1ttorskih prQStora dimen.
zije nad poljem K. Ako je 04 E Hom (X, X'), a X = S -+- T, tada u vezi 8a parovima
(S, T.1;tIJ) i (X, Y';tIJ') imamo preslikavanje 04s E hom(S, X) i njemu dualno
slikavanje (04s)' EHom (Y', T.1), II u vezi sa parovima (T, Sl.;' tIJ) i (X', Y'; tIJ') pre
slikavanje 04'1' E H9m (T, X') ,i njemu dU1ano preslikavanje (04'1')' EHom (Y', S.1).
Dokazati da za preslikavanje 04' EHom (Y', y) vrijedi
04' ='(04s)' + (k)'.
Uputstvo: Pogledati najprije prethodni zadatak. za svako x E X imamo x = s + t
(s E S, t E T), a za svako y' E Y' vrijedi 04' (y') = u + il (u E Sl., 'll E T.1). Pri
t0me je
tIJ (x, 04' (y')) = tIJ (s + t, u + 'll) = tIJ (s, u) + tIJ (s, 'll) +
+ tIJ (t, u) + tIJ (t, fl) = tIJ (s, fl) + tIJ (t, u),
a, s druge strane,
tIJ (x, 04' (y')) = tIJ' (04 (x), y') = tIJ' (04 (s), y') + tIJ' (04 (t), y')
= tIJ (s, (04s)' (y')) + tIJ (t, (04'1')' (y')).
Ovo vrijedi za svako s E S, t E T i y', E Y', pa zato mora Vrijediti
tj.
dakle,
'll = (04s)' (y'), u = (04'1')' (y'),
04' (y') = u + 'll = 04'1')' + (04s)') (y') (y' E Y'),
04' = (04'1')' + (04s)'.
-.
203
VI. SISTEMI LINEARNIH ALGEBARSKIH
DETERMINANTE
1. SISTEMI LINEARNIH ALGEBARSKIH
Operatorska linearna
Neka su V i V' moduli )lad istim prstenom R. Tada se za zadano
oAEHom(V, V') i zadano If E V' moe postaviti pitanje: Postoje li i koji
su to elementi x E V za koje
(1.1) OA (x) = b'.
To pitanje kratko se zapisuje u obliku (1.1).
DeJi .. icija 1.1. Relacija (1.1) kao pitanje za koje x iz V vrijedi
04 (x) = b' zove se operatorska linearna sa jednom nepoznatom x .
Ako je b' = Oy' onda se za linearnu (1.1) kae da je homogena.
Svako xE V koje zadovoljava (1.1), tj. za koje vrijedi stvarno
04 (x) = b' zove se rjeenje (1.1).
Rijeiti (1.1) odrediti sva rjeenja te ako ih uopte
ima, tj. ako je saglasna, odnosno utvrditi da (1.1) nema
rjeenja, tj. da je ona .
Homogena linearna
-,
(1.1')
OA (x) = Ov'
ima uvijek bar tri'lJ1.'jaino rjeenje x = Ov' Njena rjeenja podmodul
Ker (oA) modula V.
Nehomogena linearna (1.1) ima bar jedno rjeenje ako i samo ako
je b' E Im (04). Tada je Xo + Ker (oA) skup rjeenja te pri tome
je Xo bilo koje partikularno rjeenje (1.1).
Prema tome, ako homogena (1.1') ima samo trivijalno rjeenje,
tada nehomogena (1.1) ima najvie jedno rjeenje;
ako nehomogerta (1.1) ima jedno rjeenje, tada pripadna
(1.1') ima samo trivijalno rjeenje.
205
Primjer 1.1. a) Neka je V vektorski prostor puta diferencijabilnih realnih
funkcija zadanih na nekom razmaku (a, b), a CI/. linearna kombinacija izvoda (derivacija).
Tada 04 E Horn (V, V'), pr; je V' vektorski prostor svih realnih funkcija zadanih
na (a, b). Za svaku realnu funkciju b' E V' linearna (1.1) predstavlja linearnu
diferencijalnu sa konstantnim koeficijentima u jednoj nepoznatoj funkciji x.
No, V' je prsten, pa konstantne koeficijente u linearnoj kombinaciji 04 moemo zamijeniti
proizvoljnim (neprekidnim) funkcijama iz V'.- Tako dobijeno 04 je opet linearno presli-
kavanje prostora V u V'. Linearna (1.1) predstavlja sad linearnu diferencijalnu

b) Ako se za V uzme vektorski prostor svih realnih funkcija je kvadrat integrabilan
na razmaku [a, bl a za V' vektorski prostor svih realnih funkcija definisanih na tom raz-
maku, tada se za 04 moe uzeti operator oblika
b
(04 (x (s) = x (s) + A f k (s, t) x (t) dt (s E [a, b]),
a
pri je k (s, t) E V kao funkcija od t za svako s E [a, bl, a A E K. U ovom
(1.1) predstavlja linearnu integralnu Fredhomovog tipa.
Sistem linearnih algebarskih
Algebra se posebno bavi linearnim oblika (1.1) za kad
moduli V i V' imaju baze. Ako je {el' ... , en} baza modula V, a
{ei, ... , e':'} baza modula V', tada homomorfizmu 04EHom(V, V') u
odnosu na te dvije baze pripada matrica
A = (otDmxn,
a vektor b' moe se napisati u obliku

b' = :2 PJe;,
j=l
pa za svako
(1.1) odgovara
(1.2) A X= B,
pri je
(1.3)
(1.2) moe se, zbog (1.3), napisati u obliku
(1.4)
(j = 1, ... , m).
Definicija 1.2. Neka su ot!, {JJ (i = 1, 2, ... , n; j = 1, 2, ... , m) zadani
elementi prstena R, a r (i = l, 2, ... , n) varijable nad tim prstenom. Tada
206
relaciju (1.4) shvatamo kao pitanje: za koje vrijednosti ro ER. varijabli E'
vrijedi '
"
.x ot{ = pi ci = 1, 2, ... , m).
;=1
Tako relacija (1.4) zove se sistem od m linearnih algebarskih jedna-
sa n nepoznatih .. '0 nad prstenom R.
Svaki niz ... , elemenata prstena R za koji vrijedi (1.40) zove
se rjeenje sistema (1.4). Ako sistem (1.4) ima bar jedno rjeenje, kae se da
je taj sistem saglasan, dok se u protivnom kae da je sistem protivu-

Rijeiti sistem (1.4) sva rjeenja toga sistema ili utvrditi da taj
sistem nema rjeenja, tj. da je Ako je pi = O ci = .1, 2, ... , m),
za sistem (1.4) se kae da je homogen.
Homogeni sistem
(1.4')
(j = 1, 2, ... , m)
je saglasna, jer ima bar trivijalno rjeenje (O, ... , O). Zato je u homo-
genog sistema interesantno samo pitanje egzistencije i iznalaenja eventual-
nih netrivijalnih rjeenja.
Kako smo vidjeli, sistem (1.4) ekvivalentan je sa
(1.2), tj. ako je X = ... , rjeenje (1.2), tada
je niz al, ... , rjeenje sistema (1.4), i obrnuto. Zato, bar u kad
je R = K polje, moemo odmah navesti efektivne kriterije za saglasnost
sistema (1.4).
1.1. Neka je R = K polje. Da bi sistem (1.4) bio saglasan, potrebno
je, a i dovoljno, da bude
(1.5) rang (A) = rang (A I B);
pri tome je A = (ott)mxn matrica sistema (1.4), a (A I B) proirena matriJ;a
toga sistema, tj. matrica nastala iz A dopisivanjem jo jedne kolone B slobod-
nih pl, ... , pm sistema (1.4).
Saglasan sistem (1.4) ima jedno rjeenje ako i samo ako je
(1.6)
rang (A) = n.
Sistem (1.4) salgasan je za svako (Pl, ... , pm) E Km ako i samo ako je
(1.7) rang (A) = m.
Dokaz. Sve tvrdnje teoreme, osim one posljednje, sadrane su kao spe-
cijalan u zadatku IV, 2.6. Osim toga jasno je da relacija (1.5) Vrijedi
za svako B = (pl, ' .. , pmY ako i samo ako vrijedi. (1.7),
207
Fundamentalni skup rjeenja i opte rjeenje homogenog sistema
U kad je R = K polje, teorema daje jednostavan pregled
svih rjeenja homogenog sistema (1.4').
Teorema 1.2. Neka matrica A = (cxDmxn homogenog sistema (1.4') nad po-
ljem K ima rang CA) = r. Tada skup svih rjeenja sistema (1.4') potprostor
prostora Kn dimenzije n - r.
Ako je r < n i ako su
(1.8)
Ck = 1, 2, . .., n - r)
nezavisna rjeenja sistema (1.4'), tada x = ... , predstavlja rjeenje
sistema (1.4') ako i samo ako postoje elementi 1)1, ... , 'f}n-r iz K tako da vrijedi
n-T
(1.9)
Ci = 1, 2, ... , n).
Dokaz. - U odnosu na bazu prostora V = Kn, sastavljenu od vektora
ej = (bl, ... , ci = 1, ... , n), i bazu vektorskog prostora V' = Km, sa-
stavljenu od vektora e; = (bl, ... , (j = 1, 2, ... , m), matrici A sistema
(1.4') odgovara linearna transformacija 04 E Hom (V, V'). Osim toga, sis-
tem (1.4') ekvivalentan je sa homogenom linearnom (1.1'), tj.
x = ... , je rjeenje sistema (1.4') ako i samo ako je x rjeenje homo-
gene (1.1').
No, rjeenja (1.1') potprostor Ker (04) prostora V = Kn
dimenzije dim (V) - rang (04) = n - rang (A) = n - r. rjeenja sis-
tema (1.4') potprostor prostora Kn dimenzije n - r. Ako su (1.8) bilo
kojih n - r linearno nezavisnih rjeenja sistema (1.4'), onda ta rjeenja
bazu potprostora svih rjeenja sistema (1.4'), pa je x = ... , E Kn
rjeenje sistema (1.4') ako i samo ako je x linearna kombinacija vektora
(1.8), tj. ako i samo ako postoje skalari 1)1, ' , " 1)n-k iz K za koje vrijedi (1.9),
Definicija 1.3. Neka je (1.4') homogeni sistem linearnih algebarskih jedna-
nad poljem K. Bilo koja baza potprostora svih rjeenja toga sistema,
tj, svaki skup od n - r linearno nezavisnih rjeenje sistema (1.4') zove se
fundamentalni skupI> rjeenja homogenog sistema (1.4'),
Ako je rang (A) = r < n, tada se kae da niz al, ' , " od n linearnih
formi (1.9) u varijablama 'f}l, ' , " 'f}n-r nad K predstavlja opte rjeenje sis-
tema (1.4') ako se skup rjeenja toga sistema sastoji upravo iz svih nizova
' , " se dobiju kao vrijednosti formi (1.9) za odre-
vrijednosti . , " iz K varijabli 'f}1, ' , " 'f}n-r,
Prema prethodnoj teoremi postoji opte rjeenje homogenog sistema (1.4')
nad poljem K. Ono se moe dobiti iz fundamentalnog skupa rjeenja (1.8)
toga sistema u obliku (1.9),
1) Fundamentalni skup je (neto zastarjeli) sinonim za bazu,
208
Obrnuto, iz opteg rjeenja (1.9) sistema (1.4') moe se dobiti fundamentalni
skup rjeenja (1.8) toga sistema. Dovoljno je varijablama "1
1
, .. , "1"-' dati
redom ove vrijednosti iz K:
= I, "12 = O, ... , "1"-' = O
"11 = O, "12 = O, ... , "1"-' = 1.
Na taj dobije se, naime, n - r partikularnih rjeenja (1.8) sistema
(1.4'), za koja se lako provjeri da su linearno nezavisna. Prema tome, rjea-
vanje homogenog sistema (1.4') linearnih algebarskih nad poljem
K svodi se na iznalaenje fundamentalnog skupa rjeenja, odnosno na odre-
opteg rjeenja toga sistema.
Opite rjeenje nehomogenog sistema linearnih
I u nehomogenog sistema (1.4) linearnih nad poljem K
moe se skup svih rjeenja toga sistema, kad je sistem saglasan, paramettizi-
rati na Vrijedi, naime, ,
Teorema 1.3. Neka je nehomogeni sistem (1.4) nad poljem K saglasan i
rang (A) = r < n. Tada je x = ... , E Kn rjeenje sistema (1.4) ako i
samo ako je
rl-T
(1.10)
r = ro + L (i = 1, 2, ... , n),
.1:-1
pri je ... , bilo koje partikularno rjeenje sistema (1.4), a
n-r
(1.11)
(L A! n", .. " L A: tl)
.1:_1 .1:=1
opte rjeenje pripadnog homogenog sistema (1.4'), dok su E K vrijednosti
varijabli "1
lc
(k = l, 2, ... , n - r).
Dokaz. - Kao i u dokazu teoreme 1.2. za matricu A = (a.DmxlI sistema (1.4)
linearnu transformaciju o4EHom (K", Sistemu (1.4) odgo-
vara tada linearna (1.1). Zbog toga je x = ... , rjeenje.
sistema (1.4) ako i samo ako je x E Xo + Ker (04), tj. ako vrijedi (1.10), pri
je Xo = ... , partikularno rjeenje sistema (1.4), a (l.ll) opte
rjeenje pripadnog homogenog sistema (1.4').
Definicija 1.4. Neka je nehomogeni sistem (1.4) nad poljem K saglasan, a
matrica A toga sistema neka ima rang (A) = r < n. Tada se kae da niz
polinotila
n-r n-r
(1.12)
+ L A! "1
lc
, ... , + L ": "1
lc
)
.1:=1 .1:_1
u varijablama "1" (k = 1, 2, ... , n - r) sa koeficijentima iz K predstavlja
opte nehomogenog sistema (1.4) ako se sva rjeenja sistema (1.4) mogu
209
dobiti u obliku (1.10) za vrijednosti E K varijabli "lk
(k = 1, ... , n - r) i ako svaki niz elemenata iz K dobijen na ovaj
predstavlja rjeenje sistema (1.4).
Prema prethodnoj teoremi postoji opte rjeenje nehomogenog saglasnog
sistema (1.4) i ono se dobije kao suma bilo kojeg partikularnog rjeenja
aA, ... , toga sistema i opteg rjeenja (1.11) pripadnog homogenog sis-
tema (1.4). Opte rjeenje nehomogenog sistema mora da ima taj oblik.
Naime, iz opteg rjeenja (1.12) nehomogenog sistema (1.4) za "l" = O
Ck = 1, ... , n - r) dobijamo partikularno rjeenje ... , toga
sistema, dok se odmah vidi da (1.11) mora biti opte rjeenje pripadnog
homogenog sistema (1.4').
Tako vidimo da se rjeavanje sagi asnog nehomogenog sistema (1.4) svodi na
bilo kojeg partikularnog rjeenja toga sistema i na
rjeenja pripadnog homogenog sistema.
DuaIna i transponovani sistem linearnih
Definicija 1.5. Neka su (X, Y; tP) i (X', Y'; tP') dva duaina para vektorskih
prostora dimenzije, a 04' E Horn ( Y', Y) dualno preslL"avanje presli-
kavanja 04 E Horn (X, X')' Tada se linearna
(1.13)
c:JI.' (y') = Ol'
zove dualna linearne
(1.14)
A (x) = Ox"
Homogeni sistem linearnih algebarskih
m
(1.15)
L <xi "ll = O (i = 1, 2, ... , n)
i=1
zove se transponovani (ili dualni) sistem sistema (1.4').
Teorema 1.4. Neka su (X, Y; tP) i (X', Y'; tP') dva duaIna para vektorskih
prostora dimenzzje, a C:JI.' E Horn ( Y', Y) dualno preslikavanje presli-
kavanja 04 E Horn (X, X'). Da bi nehomogena linearna (1.1) imala
rjeenje, potrebno je, a i dovoljno, da bude ispunjen uslov
(1.16) b'E(Ker(04'.L,
tj. da b' anulira sva rjeenja (da bude "normalno" na svim rjeenjima) jed-
(1.13) dualne (1.14).
Da bi nehomogeni sistem (1.4) bio saglasan, potrebno je, a i dovoljno, da za
svako rjeenje "ll> ... , "lm sistema (1.15) vrijedi
m
(1.17)
L: {JJ "ll = O.
j=1
Dokaz. 1. (1.1) (za koju je sada V = X, V' = X') ima rjeenje
ako i samo ako je b' E Im (04). No, prema relaciji (4.8) iz prethodne glave,
b' E Im (04) ako i samo ako vrijedi (1.16).
210
2. Ako odaberemo bazu {el' .. , e .. } u X i njoj dualnu bazu {'l' .. , f .. }
u Y, te bazu {ei, ... u X' i njoj duainu bazu {f{, ... , f:n} u Y', pa
matrici sistema (1.4') pridruimo 04 E Hom (X, X'), tada linearnoj trans-
formaciji 04' EHom (Y', Y) pripadati matrica AT sistema (1.15), jer se radi
o parovima dualnih baza:"Zbog toga se (1.1) moe napisati u obliku
sistema (1.4), a (1.13) u obliku sistema (1.15) ako se samo stavi
II m
x = L el> y' = L 'YJd;
i= l ;= l
Prema tome je, na osnovu 1. ovoga dokaza, sistem (1.4) saglasan ako i
samo ako za svako rjeenjey' (1.13) vrijedi fIJ' (b', y') = 0, tj. ako i
samo ako za svako rjeenje ('YJl' . , 'YJm) sistema (1.15) vrijedi (1.17), jer je
m
fIJ' (b', y') = L pi 'YJj
j=1
poto se radi o dualnim bazama.
Primijetimo da se uslov (1.17) za saglasnost nehomogenog sistema (1.4)
moe formulisat i ovako:
Teorema 1.5. (Kron eker-Kapeli, Kronecker-Capellt'}; Nehomogeni sistem
(1.4) nad poljem K sa matricom A i proirenom matricom (A I B) je sagla-
san ako i samo ako za svaku linearnu kombinaciju vrsta matrice A koja daje
nula-niz, linearna kombinacija vrsta matrice (A I B) sa istim koeficijentima
daje takoder nula-niz.
Ova formulacija u onom dijelu koji se odnosi na potreban uslov za saglasnost
sistema (1.4) vrlo je pr.irodna i evidentna. Taj dio tvrdnje vrijedi i
u da je K bilo koj i prsten. .
Rjeavanje i diskusija sistema linearnih
Vidjeli smo da je sistem (1.4) ekvivalentan sa (1.2)
ako se uzme u obzir (1.3). Kako smo oblika (1.2) ranije
rijeili za optiji kad matrica B ima, umjesto jedne, p kolona, umijemo
na isti rijeiti i sistem (1.4).
koeficijenti pi sistema (1.4) nisu elementi polja K, nego
funkcije parametara 'fl, ... , 'ft, koje su definisane za
vrijednosti parametara iz K i primaju vrijednosti iz K. Pod rjeavanjem
takvog sistema podrazumijevaju se dvije stvari:
1. Podjela definicije funkcija 8
j
na oblasti koje imaju osobinu
da je za sve vrijednosti parametara iz pojedine oblasti sistem
ili ima rjeenje koje je prikazati tih parametara izrazima koji
vrijede za tu oblast.
2. (opteg) rjeenja sistema za svaku od oblasti u kojoj je sistem
saglasan.
se prvi korak uzima kao diskusija sistema. On se, naravno, ne moe
posmatrati strogo izdvojeno od drugog koraka, se ove dvije stvari isprepli-
u toku rjeavanja, kako to vidjeti na konkretnim primjerima.
211
Primjer 1.1. Rijeiti sistem nad poljem K racionalnih brojeva:
;1 + 2;2 + 3;3 = 1
+ 3;2 + 5;3 = 1
+ 4;2 + 5;3 = 1
+ + 5;3 = - 3.
Ovaj sistem ekvivalentan je sa AX = B iz primjera IV, 4.4. Pre-
ma tome,
predstavlja opte rjeenje ovog sistema. Pri tome je fJl racionalni parametar.
Primjer 1.2. Rijeiti sistem
+ + = 4
+ {J;2 + = 3
;1 + 2{J;2 + = 4,
pri su a i {J realni parametri.
OVdje je, K polje realnih brojeva. Polazimo od ma1!rice
a 1
4-
{J 1 3
1 2{J 1 4
D D
D 1

D O
iz koje poznatim postupkom dobijamo redom
- 1
P.
3
- 1
{J
O 1 - a{J 1- a 4-3a D 1 - a
O {J O O D
- {J(1-a)
--+
D O 1 O O
D D D D
D O D D 1
- 1
D D 3
D 1 O 4 - 2a
3
4- 2a
1 - {J (4 - 2a)
O O - {J (1 - a) 1- {J(4- 2a)
--+
1 -{J -1+{J-a{J
D 1 a-
D D 1
--+
Ovo je vrijedilo za sve vrijednosti parametara a i {J, ali sad moramo zastati, zapravo zapo-
diskusiju. Razlikujemo
212
I. P (1 - ex) :f: O, tj. P :f: O j ex :f: 1.
U ovom dozvoljen je jo jedan korak. On vodi do matrice
100
O . .1 O
O O 1
1 - p
O 1
O O
-l+P+exp
ex - 1
1
3
4 - 2ex
1 - 4P + 2cxp
P (1 - ex)
AX = B ima zato u ovom rjeenje
pa je
-p
1
O
-l+P-ex
P
] [3 ] 4 - 2ex
ex-l' =
1 __ 1 _-_4P_+_2_cxfJ
fl (1 - Ot)
2{1- 1
P (1 - IX)
1
P
1-411+2exl1
p (1 - ex)
2P- 1
El = - P (1 _ IX) ,
1
E'=p'
1 - 4tJ + 2IXP
;,= _____ c-
p (1 - IX)
jedinstveno rjeenje sistema za oblast {(IX, (J) I CI :f: 1, {J :f: O}.
II. {J (1 - IX) = O, tj. P = O ili IX = 1.
ILI. P = o. U ovom posljednja matrica dobijena prije nego to smo
diskusiju reducira se na matricu
- 1 O O 3
O O 4- 2ex
O O O 1
0-1
O 1 ex-l
O O 1
1----
iz koje se vidi da je dati sistem
11.2. IX = 1, (P :f: O). Iz matrice koja se u ovom dobija vidi se da je sistem saglasan _.
samo ako je
1
11.2. a) 1 - 2P = O, tj. P = 2' AX = B ima sada rjeenje
pa je
1
2
o
- ] . [ :3
11
] ___ [ 2:
1
- 1}1 ]
" ( 1J' proizvoljno),
;1 = 2 - TJ1, E' = 2, E' = TJ1
opte rjeenje datog sistema za oblast {(IX, P) I IX = 1, P = .
213
Zadaci
1.1. Rijeiti sistem
+ + = l
+ + = <l
(ex)2 + (fl)2,2 + (1')2 = (<l)2,
pri su ex, fl, l' i <l realni parametri
Uputstvo: od proirene matrice datog sistema jednostavno se primjenom ele-
mentarnih transformacija vrsta dolazi do matrice
[
l l
O fl-ex
O {J (fl - ex)
1'- ex
I' (1' - ex)
l l
<l-ex
<l (<l- ex)
a odavde do matrice
fl - ex
O
1'- ex
(1' - fl)()' - ex)
l l
<l - ex
(,5 - fl) (rl - ex)
Sad se u diskusiji
ILa) ex = fl = l' =: o: sistem ima opte rjeenje
= 'JI, = rl, = l - 1)1 - rj2;
1. b) ex = fl = l' # o: sistem je
I 2. a) ex = (J # JJ 0= o: sistem ima opte rjeenje
= l, = 1)1, = - 1)1;
I 2. b) ex = fl # l' # <l: sistem je
-
II l. a) ex # fl, l' = ex, <l = ex V o = fl: sistem ima opte rjeenje
= 1}1, = (fl - ex)-l (rl - ex), = l - (fl - ex)-l (rl - ex) - ri';
II 1. b) ex # fl, l' = ex, o # ex, rl # fl: sistem je
II 2. a) ex # fl, l' = fl, rl = ex V <l = fl: sistem ima opte rjeenje
= 1)1, = (fl - ex)-l (o - ex) - (fl - ex)-l (1' - ex) 1)"
= l - (fl - ex)-l (o - ex) + [(fl - ex)-l (1' - ex) - 1]1)1;
II 2. b) ex # fl, l' = fl, o # ex, o # fl: sistem je
II 3. ex # fl, l' # ex, {J: sistem ima jedinstveno rj,eenje
214
= (1' - ex)-l (1' - {J)-1 (o - ex) (o - fl),
= ({J - ex)-l (o - ex) - ({J - ex)-1 ()' - fl)-l (<l - ex) (o - fl),
= l - (1' - ex)-l (r - {J)-1 (<l - ex) (o - {J) - ({J - ex)-l (o - ex) +
+ (fl - ex)-l ()' - fl)-l (<l - ex) (<l - fl).
1.2. Rijeiti sistem
gdje je A reahii parametar.
2El- E'+E'+E'=l
El+2EI- ta+4E'=2
El + 7EI - 4E' + lU' =A,
Uputswo: Sistem je saglasan samo za A = S. Tada ima opite rjeenje
1.3. Rijeliti sistem
3 3 7
E' = 5 + S '11 - 5 '1
1
,
416
El = 5 - 5'11 - 5 '1
1
,
OIEl + + E' = 1
+ OIPE' + EB = OI
El + PE' + = 1,
ako su OI i P realni parametri.
UPUtswo: Proirena matrica sistema prevodi se elementarnim transformacijama vrsta
u matricu
[
(OI - 1) ; - OI 01
0
1
- 1 l
O O (1 - OI) (2 + OI)
iz koje .se odmah vidi da u
I. 1. a) p OF O, OI OF 1, - 2 postoji jedinstveno rjeenje E' = O, El = p-l, El = O;
I. 1. b) P OF O, OI = 1 opte rjeIenje glasi E* = '11, El = TJI, El = 1 - TJl- P'1I;
I l. c) {J OF O, OI = - 2 opite rjeenje glasi E* = '11, El = p-l + p-lTJl, El = '11;
II 1. P = O, OI = 1 opite rjeenje glasi E* = '11, = TJI, El = 1- 1]1;
II 2. P = O, OI = - 2 opite rjeenje glasi El = - 1, El = 1]'. Et = - 1;
II 3. P = O, OI OF 1, - 2 sistem je
1.4. Ako su koeficijenti sistema (1.4) elementi polja K, tada se taj sistem moe shvatiti
kao sistem nad bilo kojim poljem L za koje je K potpolje polja L. Dokazati da je sistem
(1.4) saglasan nad poljem K, ako i samo ako je saglasan nad bilo kojim poljem L
dri K kao svoje potpolje.
Upuuwo: Ako je sistem nad poljem K, onda se postupkom rje-
avanja toga sistema dobija sa koeficijentima iz K koji su svi jednaki nuli i slo-
boc:blim iz K koji nije jednak nuli. Ta ne moe biti zadovoljena ni u jed-
nom polju L koje sadri K kao svoje potpolje.
Ako je sistem saglasan nad K, onda on ima u K bar jedno rjeenje, koje je sigurno rjee-
nje i u svakom polju L koje sadri K kao svoje potpolje.
215
-,
2. DETERMINANTE
Determinanta matrice
U vezi sa rjeavanjem sistema od n linearnih algebarskih sa n
nepoznatih pojavila se prirodno potreba za promatranjem skalarne
funkcije je argument matrica n-tog reda. To je tzv. determinanta n-tog
reda, koja je dobro poznata bar za n = 2 i n = 3.
Za optu definiciju determinante trebaju nam neke jednostavne o
permutacijama. Kako znamo, skup Sn svih permutacija n-tog reda, tj. per-
mutacija skupa {l, 2, ... , n}, grupu u odnosu na slaganje permutacija,
tzv. grupu reda n. Svaka permutacija J!; E Sn je nizom
:n; (1), :n; (2), ... , n (n) brojeva 1, 2, ... , n, U kome nema ponavljanja, tj.
za koji vrijedi :n; (i) = n (j) :::::? i = j. Sve ovakve nizove lako je prebrojiti.
Njihov broj, tj. red grupe Sn dat je jednostavnom formulom
(2.1) card (Sn) = n! = 1.2 ... n.
Svaka permutacija J!; E Sn moe se prikazati u obliku proizvoda transpozicija,
tj. permutacija oblika (i, j) ci i= j), koje element i prevode u j, a j u i, dok
ostale elemente k skupa {l, ... ,n} ostavljaju na miru. Broj faktora u ovak-
vom prikazu nije permutacijom :n;, ali je taj broj za datu permutaciju
:n; u svakom takvom prikazu uvijek paran ili uvijek neparan. One permutacije
n E Sn za koje je taj broj paran zovu se parne permutacije. Ostale permutacije
iz Sn su neparne. Parne permutacije :n; mogu se okarakterisati i
to su upravo one permutacije za koje je broj inverzija
(2.2) I (:n;) = card {Ci,j) : i <j, n (i) > n (j)}
paran.
Svaka transpozicija (i, j) je neparna permutacija, jer ako je i < j, onda je
(i, j) (i) = j > i = Ci, j) (j), odnosno, ako je j < i, tada je (i, j) (j) = i > j =
= Ci, j) (i).
permutacija B = (1) je parna. Za svaku permutaciju :n; E Sn in-
verzna permutacija n-l je iste parnosti kao :n;, zapravo,
(2.3)
I (n) = I (n-l).
Preko broja I (:n;) definisano je preslikavanje
(2.4) sign: Sn {l, -l}, sign (:n;) = ( _1)1<") (n E Sn)
grupe Sn na multiplikativnu grupu {-l, l}. To preslikavanje je homomorfi-
zam grupa, tj. vrijedi
(2.5) sign (:n; b) = sign (:n;) sign (b) (:n;, t5 E Sn).
Broj sign (:n;) zove se predznak permutacije n. Parne permutacije imaju pred-
znak sign (n) = 1, a neparne predznak sign (:n;) = -1. To homomorfizam
(2.4) ima jezgro Ker (sign) sastavljeno od svih parnih permutacija. To je
normalna podgrupa grupe Sn, koja se sa An i zove
grupa reda n.
216
Sve koje smo ovdje iznijeli o permutacijama kome one nisu
poznate odranije, moe u glavi I, 1, Zadaci. Sad moemo dati definiciju
determinante n-tog reda.
Definicija 2.1. Neka je R prsten. Preslikavanje
(2.6)
det:
. koje matrici A = (otf)t&x;, E Rt&xt& pridruuje skalar
(2.7) det (A) = l A I = 2: sign (:n) OtTI> Ot:(t&)
.. es"
zove se determinanta n-tog reda na R.
Skalar det (A) determinanta matrice A ili determinanta.
Vrste, odnosno kolone, odnosno elemente matrice A 'lJTste, kolone,
odnosno elementi determinante det (A).
PJ'ema (2.1) suma it (2.7) ima n! sumanada. Svaki od njih formiran je ovako:
Iz svake kolone uzet je po jedan element i to iz i-te kolone element
oc.,""), pa je proizvod tih elemenata pomnoen brojem sign (:n). Kako su
jevi :n (1), ... , :n (n) uzet je zapravo i iz svake vrste
po jedan element.
Primjer 2.1. za n = 1, robija se detmninanta proog reda:
. det (ac) = ac.
za n = 2 dobija se detmninanta drugog reda:
! :
1
1X1 aci I
at;: ex.
koja se, dakle, tako da se od proizvoda elemenata na
oduzme proizvod elemenata na sporednoj dijagonali exf.
Za n = 3 imamo detmninantu 'reda:
glavnoj dijagonali IXI'
IXI ati
IXI ac: = IXI ac: IX: + IXf exl + IXtlX:I - IXr exllXl - ex: - 1X1r41X:.
atI aci ex:
izraza za determinantu reda. koji smo dobili iz opte definicije (2.7) za
n = 3, olakava se tzv. Sarrusuuim pravilom: Uz matricu {eda
dopilu se (u mislima) s desne strane njene prve dvije kolone, pa se od SWlle proizvoda
menata na glavnoj dijagonali i na dvjema linijama paralelnim sa njom oduzme suma pro-
izvoda elemenata i na dvjema linij8milparalelnim sa njom (v. na-
rednu tabe1u).
217
Ako elemente determinante reda zamijenimo onda vidimo, bez dopisi-
vanja dviju kolona, da prva tri prvizvoda elementi na glavnoj dijagonali i vrhovima
dvaju trouglova kojima je po jedna stranica paralelna sa tom dijagonalom, dok se za pre-
ostala tri proizvoda uzimaju elementi na sporednoj dijagonali i na vrhovima trouglova
kojima je po jedna stranica paralelna sa sporednom dijagonalom:
,
Determinanta n- tog reda ima ove osobine:
Teorema 2.1.1) Ako matrica A ima dvije jednake kolone, tadaje det (A) = O;
2) Ako se matrice A = (ot!)"x" i B = (PD .. x" razlikuju samo u jednoj koloni,
recimo u k-toj, tada je
det (A) + det (B) = det (C),
pri se C = (YDnxn razlikuje od A samo u k-toj kolom' i vrijedi
r1, = + (j = l, 2, ... , n).
Drugim determinanta je aditivna funkcija svake svoje kolone:
l l + pl I
ot
l
otk k ot
n
n n + pn ..
otI otA: k otn
I pl l
otl k'" ot,.
............ +
.. pn n
ot l 11:'" ot"
3) Determinanta je homogena funkcija svake svoje kolone:
ot} ot!

za svako AER i svako k = 1,2, ., ., n.
4) det (E,,) = l, dakle, specijalno, determinanta n-tog reda kao funkcija na
R"xn mje jednaka O.
5) det (AT) = det (A), tj. determinanta ne mijenja vrijednost kad se u njoj
vrste zamzjene kolonama.
Dokaz. - l) Neka matrica A = (oti)"x" ima dvije jednake kolone, recimo,
i-tu i k-tu Ck =F i).
218
Tada,zbog ot{ = (j = 1, 2, ... , n),za svako n E Sn i za (J = n . (i, k) imamo
(
-1)1(,,) ot,,(1) ot,,(I) ot"O') ot"(") =
l . " .. It: n
= - (-lY(a) oti<1> otg("),
','
pa se u (2.7) sumand koji odgovara permutaciji n dokida sa sumandom koji
odgovara permutaciji (J = n . (i, k), dakle, vrijedi det (A) = O.
Tvrdnje 2) i 3) dokazuju se lako od definicione relacije (2.7).
4) Ova tvrdnja je jer je za A = En jedini sumand u (2.7), koji
nije jednak nuli, onaj koji odgovara permutaciji n = e.
5) Sumand u izrazu za det (AT) koji odgovara permutaciji n ima oblik
sign (n) fJ'i<l) = sign (n) ot!(1) . =
= sign (n) ot'f1<l)
jer kad u pretposljednjem proizvodu ispremjetamo faktore tako da donji
,indeksi idu u prirodnom poretku 1, 2, ... , n, onda gornji indeksi biti u
poretku 10
1
(1), ... , n-l (n), a osim toga za AT = ({Jf)nxn vrijedi {J{ =
(i, j = 1, 2, ... , n).
Kad se uzme u obzir da je sign (n) = sign (n-l) i da skupa sa n i n-l prolazi
skupom Sn, onda postaje jasno da mora vrijediti det (AT) = det (A).
Determinantna funkcija
Iz teoreme 2.1. vidi se da je determinanta n-tog reda skalarna
funkcija svojih kolona, koja se ponitava ako ima dvije jednake kolone, a
osim toga predstavlja linearnu funkciju svake svoje kolone (kad ostale kolone
fiksiramo). To je, multilinearna funkcija od n argumenata iz slobodnog
modula R", koja se ponitava kad su joj dva argumenta jednaka, zbog se
kae da je ta multilinearna funkcija alternativna.
da se sve altetnativne multilinearne funkcije od n argumenata
uzetih iz slobodnog modula X nad R koji ima bazu od n elemenata samo
eventualno u konstantnom faktoru razlikuju od det A, pri je A matrica
skalarnih komponenata tih n argumenata. Zato ovakve funkcije zvati
determinantne funkcije.
Definicija 2.2. Neka je X slobodni modul nad prstenom R koji ima bazu. sas-
tavljenu od n elemenata. Preslikavanje LI.: xn R, tj. skalarna funkcifa LI
od n argumenata iz X zove se determinantna funkcija na X, ili kratko deter-
minanta ako ima ove osobine:
1) LI je funkcija, tj.
(2.8) ('rf i,j) (x, = Xi' i =1= j =? LI (Xl' ... , Xl> ... ,XI' ,xn) = OR);
2) LI je multilinearna funkcija, tj.
(2.9) LI (Xl> , X, + YI' , xn) = LI (Xl' .. , X" , Xn) +
+ LI (Xl' .. ,yu . .. ,xn),
(2.10) LI (Xl' .. , A' x,, ... , Xn) = A. LI (Xl> . , x" ... , X .. )
za svako Xl' , XI> YI' .. , Xn E X, svako A. E R i svako i = 1, 2, ... , n.
219
Za determinantnu funkciju Lt na X kae se da je netrivijalna (regularna)
ako postoje elementi Xl' ... , Xn U X za koje je
Lt (Xl' ... , Xn) i= OR (invertibilno uR).
Primijetimo odmah da se iz uslova (2.8) za svaku determinantnu funkciju
Lt na X dobija
(2.8') (V i, j) (i i= j =? Lt (Xl> ... , X" ... , Xi' ... , X,,)
= - Lt (Xl> .. , X" .. , XI> , X,,)).
Stvarno, prema (2.8) vrijedi
Lt (Xl> .. , X, + XI' . , x, + X" . , x,,) = O,
pa prema (2.9)
Lt (Xl> .. 'XI> . XI' ,x,,) + Lt (Xl' ... ,X" . , X" ,x,,) +
+ Lt (Xl' , XI' j Xi' ... , X,,) + Lt (Xl> ... , X,, .. , X" . , X,,) = O .
Kako su tu drugi i sumand, na osnovu (2.8), jednaki O, vidi se da vrijedi
(2,,8').
Ukoliko prsten R ima osobinu
(2.11) 20t = OR =? ot = OR (otER),
tada su uslovi (2.8) i (2.8') ekvivalentni za svaku multilinearnu funkciju Lt
na X. Tada, naime, i iz (2.8') slijedi (2.8).
Stvarno, ako je i i= j, tada za x, = x,, prema (2.8') vrijedi
Lt (Xl' , XI> , Xi" . , Xn) = -Lt (Xl> , Xi? .. , X,, . X,,),
dakle,
2 Lt (Xl' ... , X,, . , Xi' . , X,,) = O,
da je x, = XJ' UZ uslov (2.11) odatle slijedi
Lt (Xl' , X,, . , XI' . , X,,) = 0,
pa vrijedi (2.8).
Ako je R = K polje karakteristike p i= 2, onda je uslov (2.11) sigurno ispu-
njen. Uslov (2.8') opravdava zapravo funkcija.
Indukcijom u odnosu na broj sumanada m iz (2.9) i (2.10) dobija se relacija
'"
(2.12)
Lt (Xl> , XC-l> L: otr YII:' XC+I" , x,,) =
I:-t
'"
= L: otr Lt (Xl' , X,-l> y", XHl> , X,,).
1:_1
Pri tome su Xl> , X,-l' XHI' , X,,, Yl> ,Y... proizvoljni elementi
slobodnog modula X, otr proizvoljni elementi prstena R, a i moe biti bilo
koji od brojeva 1, 2, .. , n. .
22()
Sada moemo formulisati teoremu o egzistenciji i determi-
nantne funkcije.
Teorema 2.2. Neka je X slobodni modul nad prstenom R koji ima bazu od n
elemenata. Neka je {e}> ... , e,,} generator modula X, a
(2.13)
n
X, = L ot{ ej (i = 1, 2, ... , n), A = (ot!)"x,,'
;_1
1) Tada za svaku determinantnu funkciju LI na X vrijedi
(2.14) LI (Xl' ... , XI' ... , X,,) = LI (el' ... , ej, ... , e,,)' det (A).
Ako je determinantna funkcija LI netrivijalna (regularna), tada je, za svaki
generator {el"'" en} modula X,
(2.15) LI (el' ... , e,,) =1= O (invertibilno uR).
2) Obrnuto, ako je {el>"" e,,} baza modula X, a LI (el> ... , e .. ) element
prstena R [odabran tako da vrijedi (2.15)], tada skalarna funkcija LI defini-
sana na X relacijom (2.14) predstavlja [netrivijalnu (regularnu)] determinantnu
funkciju na X.
Dokaz. - 1) Ako je LI determinantna funkcija na X, tada se za elemente XI
iz X prikazane u obliku (2.13), na osnovu relacije (2.12), dobija
n ..
LI (Xl> ... , X,,) = L .,. Loti .... LI (e", ... , el,,)
;1=1 ;,,=1
Zbog (2.8) moemo na desnoj strani posljednje jednakosti umjesto po svim
sumirati po svim vrijednostima indeksa jl> ... , jn' dakle, po svim
permutacijama n E Sn. Prema tome,
LI (Xl> .. , xn) = L ... LI (e"(1)' ... , en(,,).
nES"
No, 1'6(1), .. , n (n) dobije se iz niza 1, 2, ... , n uzastopnom primjenom
transpozicija na koje se razlae permutacija n, a svaka transpozicija, prema
(2.8'), mijenja predznak funkcije LI, pa zato vrijedi
(2.16) LI (x"( 1), , xn(") = sign (n) . LI (Xl' ... , x,,)
za svaku permutaciju n E S" i za svaki niz vektora Xl' ... , x" E X. Prema tome,
moemo za vektore iz (2.13) pisati
LI (Xl' ... , Xn) = LI (el' ... , e,,)' L sign (n) ...
nEStI
to da vrijedi (2.14).
Ako je LI netrivijalna (regularna) determinantna funkcija na X, tada postoje
elementi oblika (2.13) za koje je
lj (Xl' ... , Xn) =1= OR (invertibilno uR).
221
No tada, zbog (2.14), sigurno vrijedi (2.15).
2) Ako je {el' ... , en} baza modula X, tada su prikazi (2.13) elemenata Xl
iz X jedinstveni, pa je za odabrani skalar L! (el' ... , en) iz R relacijom (2.4)
potpuno skalama funkcija L! na X. Iz osobina determinante n-tog
reda, jednostavno se da tako definisana skalama funkcija L! na X
ima' osobine (2.8), (2.9) i (2.10), tj. da je to determinantna funkcija na X.
Ako za odabrani skalar L! (el' ... , en) iz R vrijedi (2.15), onda je, naravno,
upravo definisana determinantna funkcija L! na X netrivijalna (regularna).
Iz prethodne teoreme neposredno slijedi
Teorema 2.3. Neka je X slobodni modul nad prstenom R koji ima bazu od n
elemenata. T ada postoji netrivijalna ( regularna) determinantna funkcija L!
na X. Ako je L! regularna, a LlI bzw koja determznantna funkcija na X, tada
vrijedi
(2.17)
za svaki niz Xl' ... , Xn elemenata modula X. Pri tome je skalar Al zz R jedno-
determznantnim funkcijama L! i LlI i za svaki generator
{el' ... , en} modula X vrijedi
(2.18)
Dokaz. Za proizvoljnu bazu {el' ... ' en} modula X moemo odabrati
skalar L! (el> ... ,en} u R za koji vrijedi (2.15). Za tako odabrani sk alar
Ll (el' ... ,en):determinantna funkcija L! definisana relacijom (2.14) u kojoj je
matrica A uZeta iz (2.13), predstavlja, prema prethodnoj teoremi, netrivijal-
nu (regularnu) determinantnu funkciju na X.
Za regularnu determinantnu funkciju Ll na X vrijedi (2.14), a osim toga
skalar L! (e!) ... , en) je invertibilan u R za svaki generator {el'.'" en}
modula X.
Za proizvoljnu determinantnu funkciju L!l na X vrijedi
L!l (Xl' ... ,Xn) = LlI (el' ... , en) . det (A),
pa kako je, na osnovu (2.14),
det (A) = (L! (el' ... , en-l . L! (Xl' ... , Xn),
vrijedi
LlI (Xl' ... , X,,) = L!l (el' ... , en) . (Ll (el' ... , en-l .
L! (Xl> ... , Xn).
To da za skalar (2.18) vrijedi (2.17).
Primijetimo da skalar Al za koji vrijedi (2.17) mora biti dat relacijom (2.18).
Naime, iz (2.17) za Xl = ej ci = 1, ... , n) dobijamo
LlI (el' ... , en) = Al . Ll (el' ... , en),
a odatle slijedi (2.18) zbog invertibilnosti elementa L! (el' ... , en).
Determinantna funkcija Ll osjetljivo registruje linearnu zavisnost svojih argu-
menata. Naime, vrijedi
222
Teorema 2.4. Neka R-modul X ima bazu od n elemenata.
Ako je bar jedan od vektora al' ... , an z'z X linearna kombinacija preostalih,
tada za svaku determinantnu funkciju J na X vrijedi
J (al> . . . , an) = OR'
Ako elementi al' ... , an generator modula X, tada za svaku netrivijalnu
(regularnu) determinantnu funkciju J na X vrijedi
J (al' ... , an) =F OR (invertibilno uR).
Dokaz. - Druga tvrdnja teoreme sadrana je u teoremi 2.2. Zato do
kazati samo prvu tvrdnju.
Neka je vektor aj linearna kombinacija vektora al> ... , aj-l' aHI> ... , an.
tj.
al = L A{ aj.
Ni
Tada, na osnovu osobine (2.12), imamo
J (al> ... ,al-l' al' aHI" .. , an) =
= L At J (al' ... , aj-l' aj, aH!>" .. ,an) = 0,
J#i
jer se zbog j =F i sve determinante u posljednjoj sumi ponitavaju zato to su
uvijek po dva argumenta jednaka.
Time je teorema dokazana.
Primijetimo da u kad je R = Kpolje, prva pretpostavka ovektorima
al' ... , an upravo da su ti vektori linearno zavisni, dok druga pretpostav-
ka o tim vektorima, da ih je onoliko kolika je i dimenzija prostora X,
upravo da su ti vektori linearno nezavisni.
Determinanta endomorfizma modula
Ako je J regularna determinanta na slobodnom R-modulu X koji ima bazu
od n elemenata, a 04 E End (X) tada se jednostavno provjerava da je relaci-
jom
(2.19)
JI (Xl' ... , Xn) = J (04 (Xl)' ... , 04 (Xn
na modulu X zadana determinantna funkcija JI' Prema teoremi 2.3. postoji
ska1ar Al takav da vrijedi (2.17). Pri tome je, prema (2.18), ska1ar Al dat re-
lacijom
(2.20) Al = J (04 (el), ... , 04 (en . (J (el' ... , e
n
-l
za proizvoljan generator {el> ... , en} modula X. Skalar Al iz relacije (2.20),
ne samo da ne zavisi od generatora {el' ... , en} on ne zavisi ni od oda-
brane regularne determinantne funkcije J. Ako je, naime, J' bilo koja druga
regularna determinantna funkcija na X, tada je, prema teoremi 2.3.,
J' (Xl' ... ,xn) = J' (el> . , en) . (J (el' ... ,e,,-l
. J (Xl> , Xn),
223
dakle,
LJ' (04 (91)' ... ,04 (e .. )) . (LJ' (eu . .. , e .. ))-l =
= LJ' (eu . .. , e,,) . (LJ (el' ... , e .. ))-l . LJ (04 (el), .. , 04 (e,,)) .
(LJ' (el> .. , e,,))-l = LJ (04 (el)' ... , 04 (e,,)) . (LJ (eu . .. , e,,))-l.
Definicija 2.3. Neka je LJ regularna determinantna funkcija na slobodnom
modulu X nad R, a 04 E End (X). Tada se skalar
(2.21) det (04) = LI (04 (el)' ... , 04 (e,,)) . (LJ (eu . .. , e,,))-l
zove determinanta endomorjizma 04. Pri tome je {eJ> . .. , en} bilo koja baza
slobodnog modula X.
Kako smo vidjeli, det (04) ne zavisi ni od determinantne funkcije LI, niti od
odabrane baze modula X. Osim toga vrijedi
za svaki niz Xu ... , x" elemenata modula X. Relacijom (2.22), kao to smo
vidjeli, potpuno je determinanta det (04).
Teorema 2.5. Determinata det (04) upravo je jednaka determinati matrice
A .. endomorJizma eJ/. E End (X) u odnosu na bilo koju bazu {el> ... , en}
modula X.
Dokaz. - Prema samoj definiciji imamo
LJ (04 (el)' .. , A (en)) = det (04) . LJ (el' .... , en).
S druge strane,
"
n
LJ (04 (el)' .... , 04 (en)) = LJ (2: el' ... , 2: en) =
h-l
\
\
Iz ovih dviju jednakosti slijedi neposredno det (04) = det (A). \
\
Teorema 2.6. Neka je X slobodni R-modul koji ima bazu od nelementua.
Tada za 04, t] E End (X), odnosno A, B E R"x" vrijedi \
(2.23)
(2.24)
det (04 . t]) = det (04) . det (t]),
det (A . B) = det (A) . det (B).
\
Dokaz. - Odaberimo bazu {el' ... , e .. } slobodnog modula X i u odnosu na
tu bazu endomorfizmima 04, t] E End (x) pridruimo respektivno matrice
A, B E R"x". Tada endomorfizmu 04 t] E End (X) pripada matrica
A . B E R"x". Osim toga, prema prethodnoj teoremi, vrijedi
det (04) = det (A), det (t]) = det (B), det (04 . t]) = det (A . B).
224
Zbog toga j e dovoljno dokazati jednakost (2.23). Ona neposredno slijedi iz
ovih dviju jednakosti:
Ll ((04 . '13) (eJ, .. , (04 . '13) (e,,)) = det (04 . '13) . LJ (e}> . , e,,),
Ll ((04 . '13) (el)' ... ,'C04 . '13) (e,,)) = det (04) LJ ('13 (el)' ... , '13 (e,,)) ==
= det (04) . det ('13) . LJ (el' ... , e,,).
Zadaci
2.1. Formulisati i "aokazati tvrdnje za determinantu matrice analogne onima
. u (2.12) i (2.16) za determinantnu funkciju.
'0
Tvrdnje o kojima je glase ovako:
'(2.12') Ako se matrice A, Au ... , Am razlikuju samo u i-toj koloni i pri tome je i-ta ko-
lona matriccr A linearna kombinacija i-tih kolona matrica Au .. , Am sa koeficijentima
Al .. , ;..m, tada je
III
det (A) = L ;.::. det (At);
t-l
(2.16') Ako je n E S"' a, za svako i = l, 2, ... , n, i-ta kolona matrice B E R"x" pred-
stavlja n (i)-tu kolonu matrice A E R"x", tada je
det (H) = sign (n) 'det (A).
Prva tvrdnja dokazuje se indukcijom u odnosu na m u obzir da je
determinanta matrice multilinearna funkcija kolona matrice.
Druga tvrdnja slijedi iz da je determinanta matrice funkcija kolona
matrice.
2.2. Ako je A ER">'" invertibilna matrica, dokazati da je det (A) invertibi1an element
prstena R i da vrijedi
det (A-l) = (det (A-l.
Uputstvo: Ako je matrica A invertibilna, tada postoji inverzna matrica' A-l E R"x" za
koju vrijedi A-lA = AA-I = E". Odatle, na osnovu (2.24), slijedi det (A-l) . det (A) =
= det eA) . det (A-l) "'" det (E,,) = I.
2.3. Ako je AT = - A E R"x" i n neparno, dokazati da je tada
2 . det (A) = O.
Uputstvo: S jedne strane, je det (AT) = det (A), a, s druge strane, det (AT) = det (- A) =
= (- l)'" det eA) = - (A), da je n neparno.
Primijetimo da ukoliko R ima osobinu (2.11), recimo, ukoliko je R = K polje karakte-
ristike p =f. 2, tada iz AT = - A 6 R"x" za neparno n slijedi det (A) = O.
2.4. relaciju (2.24) dokazati da matrice A, B = P-IAP E R"x" imaju
jednake determinante. Kako se jo moe dokazati ova ista
l{PUtStf)o: Prema (2.24) vrijedi
det (B) = det (P-I AP) = det (P-l) . det (A) . det (P) =
= det (P-l) . det (P) . det eA) = det (P-lP) . det eA) =
= det (E .. ) . det (A) = det (A),
225
Ova moe se dokazati i ovako: matricama A i B nad prstenom R odgo-
vara endornorfizam dl- slobodnog modula X nad prstenom R, ali eventualno u odnosu na
baze toga modula (vezane matricom prelaza P). Zato je, na osnovu teoreme 2.5.,
det (B) = det (eA) = det (A).
2.5. Dokazati da za svaku determinantnu funkciju Ll na slobodnom R-modulu X koji
ima bazu od n elemenata i za svaki niz Xu , Xn elemenata iz X, odnosno niz ,V, .. ,
An elemenata iz R vrijedi
Ll (Xl' , XI + L ;,JXj, ... , Xn) = Ll (Xl' , XI> , Xn).
ji'i
Kako glasi i kako se dokazuje tvrdnja za determinantu matrice?
Uputstvo: Kako je Ll aditivna funkcija svojih argumenata, vrijedi sigurno
Ll (xu , Xl + L AiXj , .. , xn)=Ll (Xl' , XI, , xn)+Ll (Xu . ,2: ).ixi'.' Xn).
Ni 1i'i
No, prema teoremi 2.4. drugi sumand na desnoj strani je jednak QR, pa je prva tvrdnja
zadatka dokazana.
tvrdnja za matrice moe se formulisati ovako: Ako, za bilo koje i, i-toj ko-
loni matrice A dodamo proizvoljnu linearnu kombinaciju preostalih kolona matrice A,
tada za matricu B, dobijenu na taj vrijedi det (B) = det (A). Posljednja tvrdnja
dokazuje se na isti kao prethodna tvrdnja koja se odnosi na determinantnu funkciju,
jer je i determinanta matrice multilinearna i funkcija svojih kolona.
2.6. Na osnovu jednakosti det (AT) = det (A) (A E Rnxn) dokazati da se tvrdnje zada-
taka 2.1. i 2.5. mogu formulisati i tako da se svuda umjesto kolona uzmu vrste matrice A.
Uputstvo: Spomenute tvrdnje formulisane za matricu AT u terminima kolona prelaze
u tvrdnje za matricu A formulisane u terminima vrsta, jer su kolone matrice
AT upravo vrste matrice A.
2.7. Neka je f : Rnxn -* R preslikavanje koje se ponitava za svaku matricu A E Rnxn
koja ima dvije jednake kolone i koje predstavlja multilinearnu funkciju kolona svog
nog argumenta. Dokazati da je
f (A) = f (En) . det (A) (A E Rnxn).
Uputstvo: Ako uzmemo slobodni modul X = Rn i odaberemo bazu toga modula koju
elementi
ej = (ot, ... , (jn (i = l, 2, ... , n),
tada za svaku matricu A E Rnxn i kolone al, ... , an te matrice imamo determinantnu funk-
ciju Ll na X zadanu ovako:
Kako je
Ll (au ... , an) = f (A).
n

j=l
(i = l, 2, ... , n),
pri je A = (cx;)nxn; na osnovu teoreme 2.2. vrijedi
f (A) = Ll (au ... , an) = Ll (el' ... , en) . det (A) = f (En) . det (A).
2.8. Neka su B E RPXP i e E Rnxp zadane matrice, a O E RPxn nula matrica. Dokazati
da preslikavanje f : Rnxn -* R, koje je definisano ovako
f (A) = det ( ; I :) (A E Rnxn),
226
ima osobine preslikavanja iz prethodnog zadatka, pa odatle da vrijedi
det ( ) : ) = det (A) det (B).
'.'
Uputstvo: Za fiksne matrice B 'i e, / (A) = det (; 1 : ) predstavlja sigurno alt.:r-
i multilinearnu funkciju kolona matrice A. Zato, na osnovu zadatka 2.7., vrijedi
/ (A) = / (E,,) . det (A). No,/ (E,,) = det'( :"1 : ) =g (B) predstavlja alternativnu mu-
ltilinearnu funkciju vrsta matrice B za svako B E RpXp. Zato se, kao u prethodnom
zadatku, kad je bila u pitanju ovakva funkcija kolona, da vrijedi det( :" l : ) =
... g (B) = g (Ep) . det (B) (B E RpXp). No, g (El') ... det ( :" l :. ) = J J pa tako
vrijedi
det (; 1 : ) = det (A) . det (B).
2.9. Neka je B E R"x" zadana matrica, a preslikavanje / : R"x" -')oo R zadano ovako
/ (A) = det (A . B) (A E R"X").
Dokazati da ovo preslikavanje ima osobinu preslikavanja iz zadatka 2.7., pa na osnovu
toga da vrijedi
det (A . B) = det (A) det (B) (A, B E RflX").
Uputstvo:' Kolone matrice A . B su linearne kombinacije kolona matrice A, ali se otuda
ne vidi odmah da. / CA) = det (AB) ima kao funkcija kolona matrice A osobine presli-
kavanja/iz zadatka 2.7. Medutim, ako su dvije vrste matrice A jednake, onda
su jednake i vrste matrice A . B, pa je zato / (A) = OR. Isto tako, ako se
jedna vrsta matrice A pomnoi skalarom A, onda se tona matricu A . B odrazi tako da
vrstu mattice A . B treba pomnoiti tim istim skalarom. Zato je /(A')=
= A /(A), pri smo sa A' matricu koja nastaje iz A kad joj vrstu
pomnoima skalarom A. ako se A' i AN E R"x" razlikuju od A samo u jednoj
vrsti i ta vrsta je suma vrsta matrice A' i matrice AN, tada se i matrice A'B
i AN B razlikuju od matrice AB samo u spomenutoj vrsti, koja je opet suma
vrsta matrica A'B i ANB, pa je zato
/ (A) == det (AB) = det (A'B) + det (AN B) = / (A') + / (AN).
Prema tome, / (A) je i multilinearna funkcija vrsta matrice A, a time ujedno
i takva funkcija kolona matrice A. .
2.10. Neka je (r4)"X7I E R7Ix7I gornja (donja) trougaona matrica, tj. neka vrijedi
IXI = O kad je i < j (kad je j < i).
Dokazati da je tada
det (A) = IXt IXlI,
tj. da je determinanta trougaone matrice jednaka proizvodu dijagona1nih elemenata te
matrice.
Uputstvo: Ako n E Sn nije permutacija, tada postoji i E {l, 2, , n}., za koje
je n Ci) = j -# i. Ukoliko je pri tome i < j, a matrica A gornja trougaona, tada je r4 = OR,
pa je sumand sign (n) . IXi'(l) 1Xj'(I) 1Xl!(7I) U izrazu za det (A), koji odgovara permu-
227
taciji Tt sigurno jednak OR. Isto to vrijedi u da je Tt Ci) = j < i, a A donja trougaona
matrica.
Sad je dovoljno dokazati da za svako Tt E Sn koje nije permutalcija postoji i
za koje je Tt Ci) = j > i, te k za koje je 11: Ck) = l < k. Ako je, naime, i najmanji broj za
koji je Tt Ci) =I- i, tada mora biti Tt Ci) > i, a ako je k broj za koji je Tt Ck) =I- k, tada
mora biti Tt Ck) < k.
2.11. Uz oznake zadatka 2.8. dokazati da je
det (: l ) = C - l)np. det CA) . det CB).
Uputstvo: Matrica (: I ) moe se prevesti u matricu ( ; \ : ) u n . p koraka
tako da se prva kolona matrice uzastopno premjeta sa kolonama matrice dok
se ne ispred njih, zatim se to isto radi sa drugom, ... kolonom matrice
sve dotle dok se ne do matrice I : ) . Kako svako pojedino premjetanje
izaziva promjenu znaka determinante matrice dobijene prije toga premjetanja, jasno je
da vrijedi jednakost navedena u tekstu zadatka.
3. NEKE PRIMJENE DETERMINANTI
Ovdje izloiti prun)enu determinanti na ranga matrice,
na inverzne matrice za zadanu invertibiinu matricu, te na
rjeavanje sistema linearnih algebarskih Treba da su sve ove
pri.tnjene interesantne samo u tom smislu, to uglavnom daju
eksplicitnog prikaza rezultata. Sa stanovita rjeavanja ovih
problema uloga determinanti je bar u kad se
radi o matricama velikog formata, odnosno o sistemima sa velikim brojem
i nepoznatih. Sa ovog stanovita prikladnije su elementarne metode
koje se osnivaju na elementarnim transformacijama matrica. U jo
nije metode za rjeavanje ovih osnovnih problema linearne al-
gebre ne moemo ovdje ulaziti.
Laplasovo pravilo o razvoju
Najprije dokazati tzv. Laplasovo (Laplace) pravilo o razvoju determi-
nante. Prema tom pravilu determinante reda n svodi se na
nanje determinanti nieg reda.
Definicija 3.1. Neka je A = (cx{)mxn E Rmxn, a
(3.1)
228
Matrica
(3.2)
A [jI' ... , jr] = (jJII) pil = a.'", (P = l, 2, ... , S;)
[
] p rx.' p 'p 2
'l' ... , '. q = l, , ... , r;
','
formirana r ,vrsta i s kolona matrice A koje nose indekse j1' . , jr,
odnosno il' ... , i., zove se subma trica matrice A.
Za .,.=s determinanta det A [j1' ... , jr] zove se minor r-tog reda matrice A.
[il, ... , ir]
Minori
d A
[1, 2, ... , k] (k . { })
et . = 1, 2, ... , mtn m, n
[1, 2, ... , k]
zovu se glavni minori matrice A.
Minor matrice A koji nije jednak O, a svim takvim minorima matrice A
ima najvii red, zove se fundamentalni minor matrice A. Ako je m = n, tada
se skalar
(3.3)
A
I (" 1)'+1 d A [1, ... , j - l, j + 1, ... , n]
,= - . et
[1, ... , i-l, i + 1, ... , n]
algebarski komplement ili kofaktor elementa a.{ (matrice A, odnosno
detetminante det A). .
Evo sada najavljenog Laplasovog pravila o razvoju determinante.
Teorema 3.1. Aleo je A = (oc1)"x. E R"x", tada je
II
(3.4) L a.{ = det A, (i = k = l, 2, .. , n);
j-l
II
L a.{ Af = det A, (j, k = 1, 2, ... , n).
i=1
Za i' = k desna strana relacije (3.4) jednaka je det A i ta relacija predstavlja
Lapl:4soo rfUfJoj determinate det A po i-toj koloni. za j = k relacija
(3.4j predstavlja razvoj determinante det A po j-toj vrsti. -.
Oba razvoja predstavljaju puno prikladniji postupak za
dete.rminante, nego definiciona jednakost (2.7), pogotovo ako se prethodno,
osobine iz zadatka 2.7., u vrstu, odnosno kolonu po kojoj se
vrti razvoj dovede to vie nula. -
DoliO.sr teoreme 3.1. Dovoljno je da dokaemo relaciju (3.4), jer se iz nje
dobija relacija (3.4') ako samo umjesto A uzmemo AT i sjetimo se da je
detA = det AT ..
NeO. -je najprije i = k. Tada iz
ft
= L cS;. rz.{ (t = l, 2, ... , n)
j_l
229
na osnovu multilinearnosti determinante kao funkcije kolona slijedi
n
det A = L IX{ det Aji'
j=l
pri smo sa A
jJ
matricu koja nastaje iz A kad se njena i-ta kolona
zamijeni kolonom (b], ... , bjy.
Primjenom alternativnosti determinante kao funkcije kolona lako se dobija
l
O
o o
det Afi = (_l)l+i .
A [1, ... , j-l, j + 1, ... , nl
[1, ... , i-l, i + 1, ... , nl
O
= (-l),+i . det A [1, ... , - 1, < + 1, ... , n] = Af.
[1, ... , z-l, z + 1, ... , n]
Prema tome,
n
L lXi = det A = b(j . det A.
;=1
Za i =f= k lijeva strana relacije (3.4) predstavlja, prema dokazanome, razvoj
po k-toj koloni determinante koja se od det A razlikuje samo u tome to u
k-toj koloni, umjesto elemenata (j = 1, 2, ... ,n), stoje elementi
(j = 1, ... , n). Ta determinanta ima, dakle, dvije jednake kolone, i-tu i
k-tu, pa je zato jednaka nuli. Za i =f= k, i lijeva l desna strana relacije
(3.4) su jednake O, pa ta relacija vrijedi i za i =f= k.
Fundamentalni minor
U da je R = K polje, red r fundamentalnog minora M matrice A E Rmxn
jednak je rangu matrice A. Osim toga u ovom postoji jednostavan test
za je li neki minor M =f= O fundamentalni minor matrice A.
Vrijedi, naime
Teorema 3.2. Red r fundamentalnog minora matrice A E Kmxn jednak je rangu
matrice A.
Da bi minor
M = detA [jI' ... ,jr] =f= O
[il' ... , ir]
matrice A bio fundamentalni minor te matrice, potrebno je, a i dovoljno, da se
ponitavaju svi minori matrice A koji nastaju proirivanjem minora M jednom
novom vrstom i jednom novom kolonom matrice A.
230
Dokaz. - Neka je M fundamentalni minor matrice A. Tada su, prema teo-
remi- 2.4., kolone minora M linearno nezavisne, pa su pogotovo linearno
nezavisne kolone matrice A. Prema tome, rang A r.
Ak
., A d .. b . A [1, 2, ... , n] . A
o Je r = rang ,ta "a postOjI su matrIca., ., matnce Ije
. [tl' ... , tr']
SU kolone linearno nezavisne, dakle i submatrica A [ji, ... , i;,] su vrs-
[ii, ... , i;,]
te linearno nezavisne, jer je rang vrsta jednak rangu kolona. No, tada je
det A [ji, ... ,K] :;6 O
[
., .,] ,
'l> ... , tr'
pa je zato r' r, rang A r.
Prema tome, r = rang A.
Ako je M fundamentalni minor matrice A, tada se sigurno ponitavaju svi
minori reda r + 1 koji nastaju iz M proirivanjem toga minora jednom novom
vrstom i jednom novom kolonom matrice A.
Obrnuto, neka minor M ima osobinu da se ponitavaju svi minori reda r + 1
koji nastaju iz M njegovim proirivanjem jednom novom vrstom i jednom
novom kolonom. Kad M ne bi bio fundamentalni minor matrice A, onda bi
vrijedilo r < rang A. To postojala bi bar jedna kolona matrice A koja
nije linearna kombinacija kolona matrice A [1, .. ,n] . Proirivanjem
[il> ... , ir]
posljednje matrice tom kolonom matrice A dobila bi se submatrica
su r + 1 kolona linearno nezavisne. Zato bar jedna vrsta te matrice nije li-
nearna kombinacija onih njenih vrsta koje nose indekse il> ... ,ir' Skupa
sa ovim posljednjima ta vrsta minor M' matrice A reda r + 1
su vrste linearno nezavisne, pa zato Mt :;6 O. To je jer je mi-
nor M' nastao proirivanjem minora M jednom vrstom i jednom kolonom
matrice A, pa bi zato, po pretpostavci, moralo biti M' = O. vrijedi
r = rang A. .
Drugi dio prethodne teoreme znatne utede pri
ranga; dakle fundamentalnog minora matrice A E ](:"xn. Kad je
minor M =1= O reda r, onda za da je M fundamentalni
minor matrice A ne treba svih
i (m). (n) (t = min {m, n})
__ r+l S s
minora vieg reda i utvrditi da su svi oni jednaki nuli. Dovoljno je
samo (m - r) . (n - r) minora reda r + 1 koji nastaju proirivanjem mi-
nora M jednom novom vrstom i jednom novom kolonom matrice A, pa ako
su svi oni jednaki nuli, onda je M sigurno fundamentalni minor matrice A.
Asociraaa matrica. Inverzna matrica
Ako je A E RnXfl invertibilna matrica, tada je, kako znamo (v. zadatak 2.2.),
det (A) invertibilan element prstena R. Sada dokazati da vrijedi i
obrnuta tvrdnja i pokazati kako se inverzna matrica A-l inverti-
231
A
bi1ne matrice A. U tu svrhu najprije tzv. asociranu matricu A
matrice A.
Definicija 3.2. Neka je A = (exf)"x" E Rnxn, a A{ algebarski komplement ele-
menta exi. Matrica
A A A
(3.5) A = (exf)"xn E R"x", ex{ = A; (i, j = 1, ... , n)
zove se asocirana matrica matrice A.
Upozoravamo na da se za matricu (3.5) upotrebljava termin
adjungovana matrica ili adjunkta matrice A, koji mi rezervisati za jedan
drugi pojam (v. def. VIII, 2.2).
asocirane matrice iz ove teoreme.
Teorema 3.3. Za svaku matricu A = (exO
nx
" E Rnx
n
vrijedi
A A
(3.6) AA = AA = det(A) . E".
Matrica A je invertibilna ako i samo ako je det (A) invertibilan element prstena
R; u tom
A
(3.7) A-l = I A l-l . A.
Dokaz. - Relacija (3.6) predstavlja samo drugi zapis relacija (3.4) i (3.4').
A
Stvarno, za elemente (JI matrice A . A vrijedi
A
to da vrijedi A . A = det (A) . En.
A
za elemente y{ matrice A . A vrijedi
" A n
y{ = L exf = L exf Af = t5{ det (A).
1:-1 1:-1
A
pa, prema tome. vrijedi A . A = det eA) . En.
U da je matrica A invertibilna iz A . A-l = En dobija se
det (A) . det (A-l) = det (A' A-l) = det (E,,) = 1,
dok se iz A-l. A = En dobija
det (A-l) . det (A) = 1.
Iz posljednjih dviju jednakosti koje povezuju det (A) i det (A-l) vidi se da je,
u invertibilne matrice A, det (A) invertibilan element prstena R i
da vrijedi
(3.8)
232
det (A-l) = (det A)-l.
Obrnuto, ako je det A invertibilan element prstena R, tada za matricu
"-
IAI-l. A, na osnovu (3.6) vrijedi
A A
A . (IAI-l. A) = (IAI-l. A) A = E",
','
odakle se vidi da je matrica A invertibilna i da vrijedi (3.7).
Sad smo u stanju da dokaemo i obrat drugog dijela teoreme 2.4.
Teorema 3.4. Neka je X modul nad prstenom R koji ima bazu od n elemenata.
Tada elementi al' ... , a" modula X generator toga modula, ako i samo
ako, za S'Oaku regularnu determinantnu funkciju LJ na X; LJ (a!) ... , a,,) pred-
stavlja invertibilan element prstena R.
Dokaz. je {el' ... , e.} baza (generator) modula X, a
"
af = L: otl el (j = 1, 2, ... , n).
i-l
Tada je
J (al' ... , a.) = LJ (eu . .. ,e,,) . det (A),
pri je A = (<<,I)"x.' Kako je LJ (el' ... , e .. ) invertibilan element prstena
R, LJ (al' ... , a .. ) invertibilan element prstena R ako i samo ako je to i
det (A), tj., na osnovu prethodne teoreme, ako i samo ako je A invertibi1na
matrica u R"xfl.
Ako je, dakle, LI (al' .. , a .. ) invertibilan element prstena R, tada je A inver-
tibi1na matrica u R"x . Ako je A-l = CPD .. xfI' tada vrijedi
..
, ID L pt al (i = l, 2, ... , n),
J-l
odakle se odmah vidi da elementi ... , a" generiu modul R.
Primijetimo da, u kad je R = K polje, e!ementi al .. , a" generiu
vektorski prostor X dimenzije n ako i samo ako su linearno nezavisni. S druge
strane, tada je LJ (al> ... , a,,) invertibilan element u K ako i samo ako je
LI (al> ... , a,,) =1= O. Teorema 3.4. moe se tada, formulisati u ovom
obliku.
Teorema 3.4'. Neka je X vektorski prostor dimenzije n. Tada su vektor,
au ... , a. iz X linearno nezavisni, ako i samo ako je, za S'Oaku netrivijalnu
determinantnu funkciju LJ na X,
LJ (al> . , a,,) =1= O.
Kako smo istakli, teorema 3.4'. sadrana je zapravo i u teorerni 2.4.
Kramerovo pravno
Ako je matrica A sistema od n linearnih algebarskih sa n nepoznatih
nad poljem K regularna, taj sistem ima jedinstveno rjeenje. Ovdje
dokazati da tvrdnja vrijedi i za kad umjesto polja K imamo
233
prsten R, ali uz pretpostavku da je matrica A invertibilna u R"x", tj. det (A)
invertibilan element u R. Pri tome jedinstveno rjeenje sistema biti ekspli-
cite navedeno. To je sadraj teoreme, koja predstavlja tzv. Krame-
rovo pravilo (Cramer).
Teorema 3.5. Ako je matrica A = (ocDnxn E Rnxn sistema
n
(3.9) L oc{ = pi (j = 1, 2, ... , n)
;=1
od n linearnih algebarskih sa n nepoznatih nad R invertibilna u R
nxn
,
tj. ako je
(3.10) D = det (A) invertibilno u R,
tada sistem (3.9) zma jedznstveno rjeenje
(3.11) = D-l. Dj cz" = 1, 2, .... , n).
Pri tome je DI determinanta koja nastaje zz determznante D = det (A) kad se u
ovoj i-ta kolona zamijeni kolonom (Pl, ... , pn)T slobodnih szstema.
Primijetimo da je, u kad je R = K polje, uslov (3.10) ekvivalentan
sa uslovom
(3.10')
D = det (A) *- o.
Dokaz teoreme 3.5. Ako je ispunjen uslov (3.10), tj. ako je matrica A inver-
tibilna u Rnx", tada znamo da sistem (3.9) ima jedinstveno rjeenje
... , = A-l. (Pl, ... , pn)T.
Odatle, na osnovu (3.4) i (3.7), dobijamo
n
A
n
= L IAI-l. oc} pi = IAI-l. L pl. A{= D-l. Dj
j_l j=1
za i = 1, 2, ... , n.
U homogenog sistema, tj. kad je pl = ... = pn = O, imamo
D
1
= .. . =Dn=O, pa ako je ispunjen uslov (3.10), onda homogeni sistem
ima samo trivijalno rjeenje: = ... = = o. Na taj kao potreban
uslov za egzistenciju netrivijalnog rjeenja homogenog sistema (3.9) dobija se
uslov
(3.12) D = det (A) nije invertibilno u R.
Zapravo u (3.12) treba da stoji "regularno" umjesto "invertibilno". Naime,
za svako rjeenje ... , sistema (3.9) vrijedi
(3.9') D . = Dk (k = l, 2 .... , n),
jer ako se j-ta sistema (3.9) pomnoi elementom pa zatim iZHi
sumiranje po j i primijeni relacija (3.4), se D . e = Dk. Ovo se mo,-
uraditi za svako k = 1, 2, ... , n. Tako se iz (3.9) dobija sistem (3.9') koji je
posljedica sistema (3.9). Ako je sistem (3.9) homogen, tada je D
k
= O
(k= l, ... , n), pa se iz (3.9') vidi da kad homogeni sistem (3. 9) ima netrivijalno
234
rjeienje, onda determinanta D toga sistema mora biti singularan element
prstena R, odnosno D = O ako je R = K polje.
Primijetimo da se, u kad je D invertibilno, rjeenje (3.11) sistema
(3.9) dobija i na (3.9').
Determinantni kriterij saglasnosti. Reducirani sistem
U kad je R= K polje moe se jednostavna veza ranga matrice
A =( ocD"xtI E i reda fundamentalnog minora M te matrice iskoristiti za
formulisanje na jeziku determinanti potrebnog i dovoljnog uslova za saglas-
nost sistema od m linearnih algebarskih sa n nepoznatih. Nakon
toga eksplicitne izraze za opte rjeenje tog sistema u
kad je on saglasan, a rang njegove matrice A je manji od broja nepoznatih.
Teorema 3.6. Neka- je A = (ocD"xfI E K:"XfI matrica sistema
fl
(3.13) 2 oc{ = {JJ (j = 1, 2, ... , m)
i=l
od m linearnih algebarskih sa n nepoznatih nad poljem K, a
(3.14) M = I A Ul> ... , jr] I
[il' ... , ir]
fundamentalni minor matrice A.
Da bi sistem (3.13) bio saglasan, potrebno je i dovoljno da bude ispunjen uslov
OCi, J, {JJ,
II OClr
= O (j =J:- ji' ... , jr)'
(3.15)
OCi, Ir {JJ
" OC'r r
OCi ; {JI
" OClr
Ako je uslov (3.15) ispunjen, tada je sistem (3.13) ekvivalentan sa reduciranim
sistemom
"
(3.16)
L ocl = {JJ (j = jl> .. ,jr)
i-l
i ima opIte rjelenje
(3.17) = M-l. Mlle - 2 M-l. M'le' rl' (k = 1, 2, ... , r)
ir
= 1]' (i =J:- il' ... , ir)'
pri tome je M
lk
, odnosno Mlle' determinanta koja se dobije iz M kad se ile-ta
kolona u M zamijeni kolonom ({Jia, ,{Jlr)T, odnosno kolonom (OC{l, , octr)T.
235
Dokaz. - Kako znamo, sistem (3.13) je saglasan ako i samo ako je
rang A = rang (A I B),
tj. ako je M ujedno fundamentalni minor matrice (A I B), pri je (A I B)
proirena matrica toga sistema. No, to je, prema teoremi 3.2, upravo
onda kada je ispunjen uslov (3.15), jer je determinanta u (3.15) do predznaka
jednaka minoru matrice (A I B) koji se dobije proirivanjem minora M zad-
njom kolonom i j-tom vrstom matrice (A I B).
Ako je ispunjen uslov (3.15), tada je, za svakoj =F jl> .. ,j" j-ta vrsta matrice
(A I B) linearna kombinacija vrsta te matrice koje nose indekse jl> ... , j"
jer je r = rang (A I B) i jer su ove posljednje vrste sigurno linearno nezavisne.
Zbog toga je, sistem (3.13) posljedica sistema (3.16).
Kako je sistem (3.16) u svakom posljedica sistema (3.13), ta dva sis-
tema su sada ekvivalentna.
Sistem (3.16) moe se napisati u obliku
,
(3.16') 2. = {Ji - (t.t (j =j1J ... ,j,).
i"#ib
Ako stavimo
1:1 , (. --t- )
s- = 'Y} 'r 'l' ... , t, ,
tada iz (3.16'), prema Kramerovom pravilu, dobijamo (3.17). To je,
opte rjeenje sistema (3.16), a time i sistema (3.13).
Primjer 3.1. sistem

+ + = 3
+ + = 4
na upravo izloeni da su IX i {J realni parametri. Ovdje je
[
lXII] [a:11
A = 1 {J 1 ,(A I B) = 1 {J 1
1 2{J 1 1 2{J 1
Osim toga, m = n = 3
J
pa moemo determinantu sistema
D = det (A) = - {J (IX - 1).
I. Ako je D =F OJ tj. {J =F O i a: =F lJ sistem ima jedinstveno rjeenje koje se dobija po Kra-
merovom pravilu. Kako je
2-38
411
Dl = 3 {J 1 = - 2{J + lJ
4 2{J 1
a: 1 4
IX 4 1
D. = 1 3 1 = - IX + 1,
141
Da == fJ 3 = - 2a:fJ + 4fJ - lJ
1 2p 4
u ovom
El = D-l. Dl = (- 2P + l)/P (1 - ex),
El = D-l. DI = l/P, E" = D-l. Da -= (2exp - 4P + l)/tJ (ex - 1)
jedinstveno rjeenje datog sistema.
II. Ako je P = O, tada imamo
[
eX 1
A = 1 O
1 O
U matrici A minor drugog reda
M = I : I = 1 O.
1 1
O 1
O 1
To je fundamentalni minor matrice A. Da bi sistem bio saglasan, treba da bude ispunjen
uslov
ll! 4
O 1 : 3 = o.
O 1 4
Determinanta na lijevoj strani jednaka je l, pa posljednji uslov nije ispunjen. To
u ovom sistem nije saglasan.
III. Ako je ex = 1, tada imamo
III [ l
{J l, (A I B) = 1
2tJ l 1
U matrici A sada minor drugog reda
M = II P I = {J.
1 2P
l 1
{J 1
2{J 1
Kako smo {J = O razmotrili, moemo uzeti da je {J O. Zato je sada M funda-
mentalni minor matrice A. Da bi sistem bio saglasan, potrebno je i dovoljno da bude is-
punjen uslov
1 {J 3
1 2{J 4 = O, tj. 2{J - 1 = o.
1 1 4
Ovaj uslov ispunjen je za P = 1/2. Tada je sistem ekvivalentan sa reduciranim sistemom
El + (1/2) El = 3 - Ea,
El + ;a = 4 - E
3
,
koji se lako rijei po Kramerovom pravilu. Dobija se
El = 2 - 1/
1
, ES = 2, E
3
= tl,
pri je tl realna varijabla. To je opte rjeenje sistema za ex = 1, P = 1/2.
U ex = 1, {J 1/2 sistem nema rjeenja.
Ovaj sistem rijeili smo ranije na drugi (v. primjer 1.2.).
237
Zadaci
3.1. Rijeiti po K.ramerom pravilu sistem
2;1 - ;2 + ;3 = 1
;2 _ ;2 _ 2;3 = - 3
;1 + 2;2 _ ;3 = 2.
Uputstvo: Sistem moemo promatrati nad poljem K racionalnih brojeva, jer mu svi koefi-
cijenti lee u tom polju. Kako je
2 -1 -1 1
D= 1 -1 -2 = 14, D1 = -3 -1 -2 = 8,
2 -1 2 2 -1
2 2 -1
D.=
-3 -2 = 18,
D3= 1 -1 -3 = 16,
2 2 -1 2 2
sistem ima jedinstVeno rjeenje
4 9 8
;1 = _,
7
;2 =_,
7
;3 = _.
7
3.2. najprije reducirani sistem, a zatim opte rjeenje sistema
;1+;2+;1_ ;'=2
;1 + ;2 _ ;3 + ;' = 2
3;1 + ;2 + ;3 + ;' = 6
;1 _ ;2 + ;3 + ;' = 2.
Uputstvo: Odmah se minor
M=
3
-1
1
matrice sistema A. Proirimo li ga posljednojm vrstom i posljednjom kolonom matrice A,
dobijamo minor
1 1 -1
D=
1 -1 1
3 1
= O,
1 -1
pa je M fundamentalni minor matrice A. Proirimo sada minor M posljednjom vrstom i
posljednjom kolonom proirene matrice (A I B) datog sistema. Dobijamo
1 l 2
l -1 2
D,=
3 1 6
1 -1 2
238
Kako je i minor D, = O, jer mu je posljednja kolona proporcionalna prvoj, dati sistem jOe
saglasan, a reducirani sistem glasi:


+ + = 6 -
Ako stavimo = 1'/1, dobijamo na osnovu Kramerovog pravila
2 l l l l l
l l
. 1'/1 = 2 - 1'/1;
__ .
2 l -1 -1 1 -1
4 4
6 1 1 -1 1 1
1 2 l l 1 l
l
-1 -1
. 1'/1 = 1'/1;
__ .
l 2 -1 l
4 4
1 3 6 1 3 -1
l 1 2 1 1 1
l l
. 1'/1 = 1'/1;
l l 2 - -' 1 l -1
4 4
3 1 6 3 1 -1
1'/1.
To je opite rjeienje datog sistema.
S.S. Rijeiiti determinanti sisteme iz zadatka 1.1., 1.2 i 1.3.
Uputswo: Sistem iz zadatka 1.1. ima determinantu
D = f : = ; - = (fl - (,; - - (J).
({J)I (,,)' O
Determinanta sistem je od nule ako i samo ako su P i "
Tada sistem ima jedinstveno rjeenje koje je navedeno u uput&tvuuz zadatak 1.1. i koje se
moe dobiti po Kramerovom pravilu.
sada minor

matrice A promatranog sistema. Ovaj minor je od O ako i samo ako je ". p. U tom
on biti fundamentalni minor matrice A, ako i samo ako je D = O, tj. " = ili
" = P No, tada sistem ima rjeienje ako i samo ako je "
1 1
Da = P
({J)I
= O, tj. 15= ili = p.
Ukoliko je M = O, tj. = p, onda sigurno M' = I 1 I ". O i to biti fundamentalni mi-
nor matrice A ako i samo ako je
\
1 1 \ = O, tj. = p = ".
" "
Da bi u tom sistem bio saglasan, mora biti
I ! ! I = O, tj. ac <c p = y .... -6.
239
U ovom sistem se svodi na jednu jedinu

i ima opte rjeenje
= 111, = 11', = 1 - 111 - 1/2.
U d' M l ,. d' 11 1 1'1'1
1
l I mjesto o mmora mog o se POCI o mmora ex y l l {3 Y
Tako bi se dobili ostali navedeni u uputstvu uz zadatak 1.1.
se postupa i sa sistemima iz zadatka 1.2. odnosno 1.3.
3.4. Dokazati da za svako A E R i za svako A E Rnxn vrijedi
"-
(A AY' = An-l. A.
UputstVO: Sjetiti se da za svaku matricu A E Rnxn vrijedi
det (A A) = An . det eA),
"-
te da su elementi matrice A do predznaka minori reda n-l matrice A.
3.5. Dokazati da u kad je K polje za svaku matricu A E Knxn vrijedi
"
det (A) = (det (An-l.
"'-
Uputstvo: Ako je det (A) ,;, 0, tada se iz A . A = det eA) . En, tj. iz
A
det eA) . det eA) = (det (An
dobija traena jednakost.
Neka je sada det eA) = O. Tada razlikovati dva
I) rang (A) < n-l;
II) rang eA) = n-l;.
... "
U prvom je A = 0, dakle sigurno det (A) = 0, pa opet vrijedi traena jednakost.
A "
Neka je u drugom det (A) ,;, O. Tada bi iz A . A = det (A) . En = slijedilo
A "-
A = O, jer je zbog det (A) ,;, 0, matrica A invertibilna. To je,
3.6. Neka su A, BE Rnxn invertibilne matrice. Dokazati da je
" A
eA . B)" = B . A.
Uputstvo: Za invertibilne matrice A, B E Rnxn invertibilna je i matrica A . B E Rnxn i vri-
jedi (AB)-l = B-1A-l. Osim toga
(ABY' = det (AB) . (AB)-l = det (A) . det (B) . B-1A-l =
".. '"
= det (B) . B-l. det (A) . A-l = B . A.
3.7. Ako je R = K polje, dokazati da jednakost iz prethodnog zadatka vrijedi za svake dvije
matrice A, BE Knxn.
Uputstvo: Ako su matrice A i B invertibilne, onda je tvrdnja jasna i slijedi iz prethodnog
zadatka. Ako je rang (A) < n - l ili rang (B) < n-l, tada je rang eA . B) < n-l,
dakle
A A
(AB)" = 0, B . A = 0, tj. (ABY' = B . A.
Moemo se odmah na kad je rang (A) = rang (B) = n-l. Tada postoji
element ex{ matrice A i element f3! matrice B je kofaktor AL odnosno od O.
sa A eA), odnosno sa B eA) matricu iz K eA)nXn koja se dobije iz A, odnosno iz B
kad spomenuti element /Zt odnosno zamijenirno sa exl + A, odnosno sa + A. Tu je
sada K (A) polje racionalnih funkcija u varijabli A nad poljem K.
240
Odmah se vidi da su matrice A (A) i B (A) invertibi1ne, pa zato vrijedi
(A (A) . B (A))' = (B (A))" (A (A))".
Ako u ovo; jednakosti, koja sadri samo cijele izraze u A, uzmemo A = O,
3.8. Dokazati da za svaki prirodan broj n > 1 i za proizvoljne elemente Al> ... , A" prstena
R vrijedi
l l
Al Aa
V" (Al' . , A,,) = (Al)1 (Aa)-
Uputswo: Za n = 2 tvrdnja je
(A,,)"-l
TI (A(- AJ).
n;;;.i>j;;.1
za korak indukcije od n - 1 na n zgodno je u determinanti V" (Al>' , ).,.) od svake vrste
oduzeti prethodnu pomnoenu sa Al, pa zatim razviti determinantu po prvoj koloni.
Primijetimo da se determinanta V .. (Al>' .. , A,,) zove VandermondOfJa (Vandermonde)
determinanta. Ona je, kako vidimo, od nule ako i samo ako su elementi Al, , A"
(naravno, ukoliko, osim toga, R nema netrivija1nih djelitelja nule).
3.9. determinantu n-tog reda
2et fl fl
fl 2et fl
Uputswo: Ako prvoj vrsti determinante dodamo sve preostale, onda za datu determi-
nantu D dobijamo:
l l
D = (2et + (n - 1) P)
P 211 P
P P oo. 211
Drugi faktor u D, ga sa D', moemo oduzimanjem prve vrste pomnoene sa {J
od svih preostalih vrsta napisati u obliku:
l 1
D'=
O 2et-P oo. O
O O oo. 211-P
Prema tome,
D= (2 + (n - l) P) . (2 - P)"-l.
3.10. determinantu n-tog reda
P
D= P
fl 2et
2et P
211 oo. {J fl
241
-.
Uputstvo: Ova determinanta nastala je iz one u prethodnom zadatku premjetanjem kolona
(ili vrsta). Da posljednju kolonu matrice D dovedemo na prvo mjesto, treba je uzastopno
premjestiti sa svakom od prethodnih n - l kolona. Nakon toga moe se predzadnja kolona
dovesti na drugo mjesto tako to je uzastopno premjetati sa svakom od n - 2 ko-
lone ispred nje itd. Ukupan broj ovakvih premjetanja potrebnih da se iz D dobije deter-
minanta iz prethodnog zadatka iznosi (n - l) + en - 2) + ... + l = n (n - l) . Zato
2
je, na osnovu prethodnog zadatka,
D = (-l)P . (2a + (n - l) (3)' (2a - fl),'-l,
gdje je
3.11. determinantu
D=
p=
2
l
n (n - l)
2
3
l
n-l n
l-n
l-n
l l-n l ...
Uputstvo: Ako prvoj koloni dodamo sve preostale, pa dobijenu determinantu razvijemo
po elementima prve kolone,
n en + l)
D = . D',
2
pri je, na osnovu prethodnog zadatka (za (3 = l, 20e = l - n i za n - l umjesto n),
(n-l)(n- 2)
D'=
l ... 1- n = e-l) ----2-. (l _ n + n _ 2) (1 _ n - l)n-z =
n (n-I)
= e - l) --2--- . nn-2.
l-n l ... l
3.12. determinantu
2 3 4 ... n-l n
D=
3 3 4 ... n-l n
2 3 4 ... n- l 2n- l
Uputstvo: Primijetimo najprije da u i-toj vrsti determinante D na glavnoj dijagonali stoji
element 2i-l, a ostali elementi se podudaraju sa brojem kolone u kojoj se nalaze.
Ako prvu vrstu determinante D oduzmemo redom od svih preostalih, pa tako dobijenu
determinantu razvijemo po elementima prve kolone,
D=
242
O
O 2
O
O
O
O
o O ... O n-l
=(n-l)!.
3.13. determinantu
1 2 3 .. n-l n
-1 O 3 ... n-l n
D"",,,:.
-1 -2 O n-l n
-1 -2 -3 ... -(n-l) O
Uputstvo: Ako prvu vrstu determinante D dodamo redom preostalim vrstama,
gornju trougaonu matricu koja na glavnoj dijagonali ima redom elemente 1, 2, ... , n.
Zato je D = n! (vidjeti zadatak 2.10).
3.14. determinantu
1 2 2 .. 2 2
2 2 2 . 2 2
D=
2 2 3 . 2 2
2 2 2 ... 2 n
Uputstvo: Ako se prva kolona determinante D oduzme redom od svake preostale, pa dobi-
jena determinanta razvije po drugoj koloni, dobite se D = -ID'I, pri je D' dijag0-
nalna matrica za koju se odmah dobija ID'I = 2. (n - 2)!.
3.15. Neka je K polje, A E K"xp, a B E KPx". Dokazati da je
det (AB) = O (p < n);
det (AB) = det (A) det (B) (p = n);
det (AB) = '" det (A[i" . .. ,i"I). det .. ) (n < p).
. ...... [J, ... ,n) [11J I,.]
1";;1J,.< <l
n
""'P
Uputstvo: Ako je p < n, tada je rang (AB) " p < n, dakle det (AB) = O. Ako je p = n,
tada, kako znamo, vrijedi det (AB) = det (A) . det (B).
Neka je sada n < p.
Odaberimo vektorski prostor X dimenzije p i vektorski prostor Y dimenzije n nad poljem
K. bazu {el> ,ep} prostora X i bazu {fl>' .. ,Jn} prostora Y, pa u odnosu na
te baze matrici A pridruimo linearno preslikavanje dJ. E Hom (X, Y), a matrici B linearno
preslikavanje t]E Hom (Y, X). Matrici AB odgovara tada linearno preslikavanje
dJ.r.8E End (Y), u odnosu na bazu {fl>'" ,Jn}. Ako je LJ netrivijalna determinantna
funkcija na Y za koju vrijedi LJ (fl> ... ,/ .. ) = 1, tada je
det (AB) = LJ dJ.73) (fl), .. , (dJ.t]) (fn =
p p
= LJ ( L P{' dJ. (ej,), ... , L (JJ" dJ. (ej,.)) =
j,=l j .. = 1
p p
L L p{' ... pJ .. LJ (dJ. (ej,), .. , dJ. (ej,, =
i,=l j,,=l
L L sign (n) . P{,,(1) . LJ (dJ. (el,), . , dJ. (ej,, =
l..;;j,< .. <j,,";;P "eS
n
== L det (B[j" ... , inI) . LJ (dJ. (ej, ), . , dJ. (el .. =
. !l, ... , n)
l";;j,< " . <l .. ..;;P
L
h;;;j,< ... <j .. ..;;P
Tvrdnja ovog zadatka poznata je kao Bine-Koijeva teorema (Binet, Cauchy).
243
VII. NORMIRANI I UNITARNI PROSTORI
u ovoj glavi . samo vektorske prostore i to uglavnom samo
one nad poljem K realnih ili kompleksnih brojeva. Ali zato sada, za
ruliku od dosaddnjih razmatranja, koja su se na osnovne ope-
racije u vektorskim prostorima i modulima, neka svojstva
ovih prostora. ona se osnivaju na nonni i skalarnom proizvodu.
,
1 .. PROSTORI
Ovdje na osno\tne pojmove o prostorima
i preslikavanjima, koji su mu vjerovatno poznati. Uopitenja
sa na topoloke prostore koristiti u daljem izlaganju, pa
o ajima biti govor.
DeflDlelJe i primjeri
D41fliciJG 1.1. Neka je X neprazan skup, a d : X X X K preslikavanje
skupa X X X u polje K realnih brojeva, koje svakom paru
(x,Y)EX X X pridruuje realan broj d(x,y). Preslikavanje d zove se mlt-
rilk:P (distancijalna) funkcija ili metrika na X ako vrijedi
1) O i t() d (x,y) = O {::> x = Yi
2)t(x,y) == d(y,X)i
3) (t(x, y) d (x,.) + d (s, y) (relacija trOugla) ;
za x, y, sEX.
-.
AkO je na skupu X zadana funkcija d, kUe se da je na tom skupu
ZadIma mltrika, a par (X, d), tj. skup X sa metrikom d, zove se ml-
trillei prostor. - .
umjesto (X, d) pisati kratko X, osim kad na istom skupu X
iDlQ1llo vile metrika, pa je potrebno o k()joj se od njih radi.
Pri1flier 1.1. Neka je X = K polje realnih (kompleksnih) brojeva, a presl.ikavanje tl zadano
ovako:
tl (x, Y) = I x - Y I (x, 'YEX),
245
pri Izl aps(llutnu vrijednost broja z. Tada je d metrika na X. jer je Izl
realan broj. a osim toga
d (x, y) = lx - YI ;;. i d (x, y) = lx - yi = O x = y;
d (x,y) = lx - YI = Iy - xl = d(y, x);
d (x, y) = lx - YI = lx - z + z - YI <: lx - zi + Iz - yi =
= d (x, z) +d (z, y);
za svako x, y, zE X.
Primjer 1.2. Neka je X = Kn, K polje realnih ili kompleksnih brojeva, a funckija d zadana
na jedan od
I) dl (x, y) = max - 1]11 ;
II) ds (x. y) = L - 1]11 ;
j
III) da (x, y) = CL - 1]i12 t";
j
pri je
... , ... , 1/")EKn.
Tada nije teko provjeriti da je d funkcija na X. Provjeravanje nije sasvim trivi-
jalno samo za relaciju trougla metrike d., koja biti kasnije dokazana, pa to u ovom
i ne mora provjeravati.
Primjer 1.3. Neka je X skup svih realnih ili kompleksnih funkcija definisanih
na nekom skupu T. Ako funkciju d definiemo ovako
d (x, y) = sup I x Ct) - y Ct) I ,
tET
onda nije teko provjeriti da je time na X zadana metrika.
Primijetimo da u T = {I, 2, ... , n} prostor X predstavlja prostor Kn
iz prethodnog primjera sa d = dl' Ako je jo n = l, tada je d = dl = d. = d .
Dalje primjere prostora kasnije.
Konvergencija. Kompletnost. Kompaktnost
Definicija 1.2. Neka je (X, d) prostor. Za niz (Xn),.EN elemenata
Xn E X kae se da je konvergentan i da konvergira prema elementu X E X
ako niz (d (x, x .. .. E N realnih brojeva konvergira prema broju 0, tj. ako
vrijedi
(1.1) ('rl e> O) (3 (n> no d (x, xn) <e).
U tom pie se
(1.2) X,,----7X (n----7 oo) ili x = lim x .. ,

a element x zove se limes ili vrijednost niza (x .. ) .. EN.
Kao i. u specijalnom prostora iz primjera 1.1. dokazuje se
i u optem da je limes x konvergentnog niza (x .. ) .. E N
Da bismo mogli jo jednu vanu osobinu konvergentnih
246
nizova, najprije, onako kako se to u analizi za X = Rl,
pojam skupa i pojam Koijevog niza.
Deji_djtl 1.3. Neka (X, d) prostor. Za podskup Y prostora
X da je ako vrijedi
(1.3) (3'Y > O) d (x,y) < 'Y (x,y E y).
U tom je
d (Y) = sup d (x,y)
x,yeY
realan broj i taj broj zove se dijametar skupa Y.
Niz (X.).eN zove se Kolije'() niz ako vrijedi
(1.5) (V e > O) (3 nl = nl (e) E N) (m, n > nl d (X,., x.) < e).
Lako se dokazuje daje, za svaki podskup Y prostora X, uslov
(1.3) ekvivalentan sa uslovom
(1.3') (V xE x) (3" > O) d (x,y) < "(y E y).
Isto tako jednostavno se dokazuje teorema i potpuno je analogna
dobro poznatoj teoremi koja se za X = Rl dokazuje u analizi. Zato
je navodimo bez dokaza
Teorema 1.1. SfJaki konfJergentan niz prostora X je Kolije'() niz.
SfJaki KolijefJ niz prostora X je
Primijetimo da, II optem ne vrijedi opti Koijev kriterij konver-
gencije, tj. svaki Koijev niz ne mora biti konvergentan. Prostori u kojima
pomeJiluti kriterij vrijedi zasluuju zato posebnu panju.
Deji,,;cijtl 1.4. Za prostor X kae se da je potpun ili kompletan
ako svaki Koijev prostora X ima limes u X.
Ako je Y neprazan podskup X, tada je metrikom u X
metrika i u Y. Za tu metriku Y je potprostor prostora
X. P9tprostor Y prostora X ne mora biti potpun, pa i kad je sam
prostW X potpun. Moe se, naime, desiti da za neki Koijev niz iz Y
vriied1tost niza, koja sigurno postoji u kompletnom prostoru X, ne bude'
sad.rana u Y.
1.5. Za podskup Y prostora X kae se da je zatfJoren
ako zil svaki konvergentan niz (X.).eN prostora X vrijedi
(1.6) x,. E Y(nEN) Y.
Komplement X '" Y zatvorenog skupa Y zove se otvoreni skup
prost0ra X.
odmah se vidi da je zatvoreni podskup potpunog prostora i sam
potpun (kao potprostor).
Osobito vaan je poiam kompaktnosti.
247
Definicija 1.6. Za zatvoren podskup Y prostora X kae se da
je kompaktan (u sebi) ako svaki niz (Yn)nEN iz Y sadri bar jedan konvergentan
podniz (Yn)kEN.
Jednostavno se dokazuje da je svaki kompaktan podskup Y pro-
stora X, ne samo zatvoren (po definiciji), nego i i za-
tvoren podskup prostora ne mora, u optem biti kompak-
tan. da je to ipak u prostoru Rn,
to se, uostalom, dokazuje u analizi.
Neprekidna preslikavanja
Jedan od najvanijih pojmova analize je pojam neprekidnosti. Taj pojam
prirodno se proiruje na preslikavanja prostora uopte.
Definicija 1.7. Neka je J: X ---..,.. Y preslikavanje prostora X u
prostor Y. Kae se da je preslikavanje J neprekzdno u x E X
ako vrijedi
(1.7) ('r/ e > O) (3 15 > O) {'r/y E X)(d (x,y) < 15 =:} d' cf (x),J (y < e).
Za preslikavanje J se kae da je neprekidno na X, ako je neprekidno u svakoj
XEX.
Lako se moe provjeriti da je uslov (1.7) ekvivalentan sa uslovom
(1. 7') x = lim x" => J (x) = lim J (xn)
..-+00
za svakiniz(xn)nEN iz X. Pri tome sc, naravno, prvi od limesa u (1.7') uzima
u prostoru X, a drugi u prostoru Y.
Ako svaki skup V koji sadri otvorenu "kuglu"
K(x,e) = {yEX : d (x,y) < e}
nazovemo okolinom x u prostoru X, onda moemo
Preslikavanje J : X ---..,.. Y je neprekidno u x E X ako za svaku okolinu
J (x) u Y postoji okolina x II X koja se preslikavanjem J prevodi
u pomenutu okolinu J (x).
Ovakva definicija neprekidnog preslikavanja doputa uoptenja sa
na tzv. topoloke prostore.
sada da neprekidna preslikavanja kompaktnost.
Teorema 1.2. Neka je J : X ---..,.. X' neprekidno preslikavanje pro-
stora X u prostor X'. Ako je podskup Y prostora X kompaktan, tada
je i njegova slika Y' = J (X) kompaktan podskup prostora X'.
Dokaz. - Neka je Cf(YnnEN bilo koji niz iz Y'. Niz (Yn)nEN kompaktnog
skupa Y sadri bar jedan konvergentan podniz (Yn/c)/CEN. Ako jey = limYn/c,
it'+oo
tada je yE Y, jer je kompaktan skup Y po definiciji i zatvoren. Zato je
J(y) E Y'. Osim toga, zbog neprekidnosti funkcije J vrijediJ (y) = limJ(Yn/c).
it'+oc>
248
To da svaki niz U (y,,. eN iz Y' sadri bar jedan konvergentan podniz
U(y",)"eN' Ako niz U(y,,.eN ima u X' limes tada mora biti
y' = limf(Y,,) = limf(y,,) =f(y)E Y',
',' flo+> " ..... "" "
pri je y = 1imy .. " E Y .
..... ""
To da je za neprekidno preslikavanje f: slika Y' =f(Y)
kompaktnog podskupa Y prostora X kompaktan podskup
kog prostora X'.
Ako je X' = Rl prostor realnih onda je svaki kompaktan
podskup Y' prostora X' zatvoren i pa iz prethodne
teoreme neposredno slijedi
Teorema 1.3. Svaka neprekidna realna funkcija tj. wako neprekidno pre-
slikavanje f : X prostora X u prostor Rl realnih
brojeva, je na wakom kompaktnom podskupu Y prostora X i na
tom podskupu poprima woju najmanju i woju vrijednost.
2. NORMIRANI PROSTORI
Pojam intenziteta vektora moe se prenijeti na proizvoljne vek-
torske prostore nad poljem K realnih ili kompleksnih brojeva. Tako se dolazi
do pojma norme. Ovo uoptenje postie se prenebregavanjem konkretnog
sadraja pojma intenziteta i nekih osnovnih osobina toga pojma.
norme moe se prirodno definisati metrika. Za lake pri-
hvatanje svih pojmova i razumijevanje svih tvrdnji u vezi sa normom i me-
trikom koja joj odgovara, dobro je da se stalno na vektorski
prostor vektora i intenzitet vektora toga prostora. No: tome do-
prinijeti i ostali primjeri koje sresti.
Norma i metrika normom
-.
. Ako je X vektorski prostor vektora, dakle, K polje realnih brojeva,
onda svako xEX ima svoj intenzitet I x I, koji sa II x II.
Time je zadano preslikavanje prostora X u polje realnih brojeva. Dobro
poznate osobine intenziteta vektora pokazuju da pomenuto proslikavanje
ispunjava ove uslove:
1) Ilxll ito Ilxll =O{::}x=Ox;
2) II Ax II = I A. I . II ox II;
3) II x + y II II x II + II y II
za svako x, y X i za svako A. E K.
249
Ovu uzimamo kao povod za optu definiciju:
Definicija 2.1. Neka je X vektorski prostor nad poljem K realnih ili kom-
pleksnih brojeva. Preslikavanje II' II prostora X u polje realnih brojeva,
koje svakom x E X pridruuje realan broj II x II, zove se norma na X ako
su ispunjeni prethodni uslovi 1), 2) i 3).
Vektorski prostor X na kome je zadana norma zove se normirani prostor.
Ako je X realna (kompleksna) algebra, tada se od norme zahtijeva da ispu-
njava i uslov
4) II X'y 11:( II x 11'lly II (x,yEX).
Algebra X sa takvom normom zove se normirana algebra.
Ako je i I . II norma na prostoru (algebri) X, tada je i ex II . II norma na X
za svako pozitivno realno IX (ex ):: 1).
Nejednakost iz uslova 3) zove se relacija Minkovskoga (Minkowsky). Iz
nje se neposredno dobija
(2.1) III x II - liy 111:( II x - y II (x, ycX).
Stvarno, prema 3) imamo
I i x II = i I y + (x - y) II :( II y II + II x - y II, tj.
II x II - II y II :( II x - y II
i na osnovu 2),
iiy II - II x 11:( lly - x II = II x - y II,
odakle odmah slijedi (2.1).
Primijetimo da je norma u vektorskom prostoru X uoptenje apso-
lutne :vrijednosti broja, jer brojevi (kompleksni ili realni) vektorski
prostor Kl, a apsolutna vrijednost brojeva ima sigurno osobine 1), 2) i 3)
(a i 4) i to sa znakom jednakosti). te norme u prostoru Kl
definisali smo metriku d (x, y) = I x - y I (x, yE Kl). Sad
uraditi za bilo koji normirani prostor.
Teorema 2.1. Ako je X normiran prostor, tada je relacijom
(2.2) d(x,y)=llx-YII (x,yEX) I
definisana metrika i ta metrika ima osobinu
(2.3) d (x + z, y + z) = d (x,y); d (AX, Ay) = I AI . d (x,y)
za svako x, y E X i za svako A E K.
Obrnuto, ako je na realnom (kompleksnom) vektorskom prostoru X zadana
metrika d koja ima osobinu (2.3), tada je na X relacijom
(2.4) II x II = d (x, Ox) (xE X)
zadana norma, za koju vrijedi (2.2).
250
Dokaz. - Neka je X normiran prostor a d definisano relacijom (2.2). Tada
je d metrika. Stvarno,
d (x, y) = \I x - y II = II y - x \I = d (y, x),
','
d (x,y) = \I x - y \I ~ O
i to
d (x,y) = O \I x - y \I = O x - y = Ox ~ x = y,
te
d(x,y) = II x - y II = lI(x - z) + (z - y) II ~ \I x - z II + \I z - y II =
= d (x, z) + d (z,y)
za svako x, y, z E X.
Ta metrika ima osobinu (2.3), jer na osnovu (2.2) vrijedi
d(x + B, y + z) = II (x + z) - (y + z) II = II x - y \I = d (x,y),
d (Ax, AY) = " AX - Ay II = II A' (x - y)\I = I AI II x - y \I = I A I . d(x,y).
Obrnuto, neka je na realnom (kompleksnom) prostoru X zadana metrika
d koja ima osobinu (2.3), a p o o u ove norme definisano preslikavanje II . II
relacijom (2.4). Tada je II . II norma na X. Zaista, za svako x E X, prema
(2.4), II x II predstavlja realan broj, a osim toga vrijedi
II x II = d (x, Ox) ~ O,
II x II = O d (x, Ox) = O x = Ox,
II AX II = d (Ax, Ox) = d (Ax, AO
x
) = I A I . d (x, Ox) = I A I . II x II,
IIx + y II = d (x + y, Ox) = d (x + y - y, Ox - y) = d (x, - y) ~
:::;; d (x, Ox) + d(Ox, - y) = d (x, Ox) + d (Ox + y, - y + y) =
= d(x,Ox) + d(y, Ox) = II x \I + IIY \I.
Ovako definisana norma, prema prvom dijelu dokaza, odreduje neku metriku
d' na X zadanu relacijom d' (x,y) = II x - y II. Treba da dokaemo da
vrijedi d I = d. Stvarno,
d' (x,y) = II x - y II = d (x - y, Ox) = d (x - y + y, Ox + y) = d (x,y)
za svako x, y E X.
Definicija 2.2. Neka 'je X realan (kompleksan) normirani prostor. Ako ie
prostor X kompletan (u odnosu na metriku odredenu normom) tada se X
zoveBanahov prostor (Banach).
Primjer 2.1. Neka je X vektorSki prostor dimenzije n nad poljem K realnih ili kompleksnih
fl
brojeva. Ako za odredenu bazu {el e.} prostora X i za svako x = 1: El el stavimo
I) IIxlll = max IEII
i
fl
II) IIxll. = r WI.
j-l
fl l
III) IIxll. = (1: IElii) '2
j_l
j=l
251
onda su time na prostoru X zadane tri norme. To je lako provjeriti. Jedino je provjera
relacije Minkovskoga za normu malo netrivijalna, ali tu relaciju dokazati kas-
nije, pa na njenoj provjeri ovdje ne moramo insistirati.
Za X = Kt, el = l te tri norme se podudaraju i svode se na apsolutnu vrijednost realnih
(kompleksnih) brojeva.
Za X = Kn, ef = (t5}, , (j;) (j = l, 2, ... , n) norme I), II) i III) na Kn U
smislu prethodne teoreme metrike d
v
d. i da iz primjera 1.2.
Primjer 2.2. Neka je X realna (kompleksna) algebra realnih (kompleksnih)
funkcija zadanih na nekom skupu T. Ako stavimo
Ilxll = sup lx (t)1 (XE X),
tET
tada nije teko provjeriti da je time definisana norma na X, pa je X normirana algebra.
Primijetimo da je metrika na X zadana ovom normom u smislu prethodne teoreme upravo
metrika iz primjera 1.3.
Primjer 2.3. Neka je X=Kmxn, a K polje realnih (kompleksnih) brojeva. Tada su, u skladu
sa primjerom 2.1., preslikavanja II' II i II' II', za koja je
n m l
IIAII = n' leti I, odnosno IIAIi' = (L: L: letll') 2,
i=lj=1
norme na vektorskom prostoru X. Pri tome je A = (et{)mxn E Kmxn. Isto tako preslikavanja
II' III i II' II. zadana relacijom
n m
lIAIIl = L: letll, odnosno lIAII, = L:
1 i=1 I j=1
predstavljaju norme na vektorskom prostoru X.
Sve ove norme za m = n, kada je X = Knxn algebra nad K, zadovoljavaju i uslov 4) definicije
2.1., pa je tako za svaku od ove norme X = Knxn normirana algebra.
Faktor n u izrazu za normu II . II uzet je upravo zato da ona u m n bude norma u
algebri X = Knxn.
Ekvivalentne norme
Vidjeli smo da se u normiranom prostoru norme moe definisati
metrika. S druge strane, na osnovu metrike imamo uveden pojam konver-
gencije niza. Razumljivo je da sve metrike na nekom skupu X koje vode
na isti pojam konvergencije, tj. koje imaju osobinu da proizvoljan niz (Xn)nEN
konvergira u odnosu na jednu od tih metrika, ako i samo ako konvergira u
odnosu na drugu i to prema istoj granici, podjednako dobro slue osnovnoj
svrsi - definiciji konvergencije u skupu X. Otuda je zanimljivo pitanje,
kada dvije norme I\a vektorskom prostoru X u smislu prethodne
teoreme ovakve dvije ekvivalentne, ravnopravne metrike. se da
je to upravo onda kad su date dvije norme ekvivalentne u smislu slje-
definicije.
Definicija 2.3. Za dvije norme II . III i II . 112 na nekom prostoru X kaemo
da su ekvivalentne ako i samo ako postoje pozitivni realni brojevi IX i P takvi
da je
(2.5)
(XEX).
252
Upravo definisana relacija u skupu svih normi na X je stvarno relacija ekvi-
valencije, tj. ta relacija je refleksivna, i tranzitivna. Naime, svaka
norma II . II je ekvivalenma sama sebi, jer je dovoljno uzeti oc = {J = l, pa
da bude ispunjen uslov
'.'
oc'IIxll <IIxII <{J'IIxll
(xEX).
Ako je norma II' III ekvivalentna sa normom II . 112' tj. ako vrijedi (2.5),
tada vrijedi
{J-l'IIxll2<llxll
l
<oc-
1
'IIxliz (xEX),
tj. tada je i norma II . 112 ekvivalenma sa normom II . Ill'
ako je norma II' III ekvivalentna sa normom II'! 12' a norma
II . II 2 ekvivalentna sa normom II . II 3' tada iz (2.5) i iz
oc' II X 112 < II X 113 < {J" II X 112 (xEX)
slijedi
oc . oc' . II x II l < II X 113 < {J . {J' II x II l
tj. norqla II . III ekvivalentna je sa normom II' Ila.
(XEX),
Teorema 2.2. Dvije norme na prostoru X odreduju u smislu teoreme 2.1.
metrike koje vode do istog pojma konvergencije na X, ako i samo ako su te dvije
'tlorme ekvivalentne.
Dokaz. -. Gotovo je da dvije ekvivalentne norme na prostoru
X na X metrike koje vode na isti pojam konvergencije. Zato
dokazati samo obrnutu tvrdnju. U tu svrhu dovoljno je dokazati da za dvije
norme II . III i II . II z koje na prostoru X definiu metrike sa istim pojmom
konvergencije postoji pozitivan realan broj {J takav da vrijedi II x 112 < fl .
. II X III (x E X), jer se iz toga, z.unjenom uloga ovih dviju normi, dobija
preostali dio relacije kojom je definisana ekvivalentnost normi.
Kad tvrdnja koju elimo da dokaemo ne bi bila postojao bi, za svaki
prirodan broj n, ,neki vektor Xn E X za koji je
"XII 112 > n' II x" Ill'
Kako je sigurno xn;i; O x' dakle i II II 2 *' O, moemo pretpostaviti da je
II Xn 112 = 1, jer umjesto Xn treba uzetiYn = II Xn 112-
1
X"' pa da
IIYnllz>n'IIYnlll i IIy"IIa=1.
No, iz
(nEN)
vidi se da niz (X"),,eN konvergira prema Ox u odnosu na metriku zadanu
normom II . Ill' taj isti niz ne moe konvergirati prema Ox i u
odnosu na metriku zadanu normom II . 112> je II Xn Ila = 1 za svako n E N,
pa II x" 112 ne tei O kad n tei oo.
Dobijena dokazuje da je tvrdnja koju dokazujemo
Primjer 2.4. Neka je X normiran prostor nad poljem K. Tada norma 11 . H tog prostora
preslikava normiran prostor X u prostor Kl normiran apsolutnom vrijednofu. Iz relacije
(2.1) se odmah vidi da je to preslikavanje neprekidno.
253
Ako je specijalno X vektorski prostor dimenzije n nad poljem K realnih (kompleksnih)
brojeva, onda je prostor X normiran i normom II . Ilz iz primjera 2.1. Za svaku normu II' Ii
na X preslikavanje II' II : X K1 je neprekidno preslikavanje prostora X normiranog
normom II . Ilz u prostor Kl normiran apsolutnom Stvarno, ako je {el"'"
en} baza prostora X koje je definisana norma II' 112, tada za svako x =
n
= L ';je,E X vrijedi
j=1
Zato, zbog
n n
Ilxll.;;; L 1';'1' Ile,11 .;;; 11e,11)' L 1';'1 = Ile, II) llxllz
j= l J j= l J
Illxll- Ilylll .;; Ilx - yll .;;; (max lIe,ll)' Ilx - yll!>
j
moemo u relaciji (1.7) uzeti = (max Ile,ll)-l. B.
j
Primjer 2.5. Konvergencija u normiranom prostoru X iz primjera 2.2 je zapravo uniformna
konvergencija (niza funkcija) na T.
sada teoremu o kompaktnim podskupovima normiranih
prostora.
Teorema 2.3. Svaki kompaktan podskup Y normiranog prostora X je ogra-
i zatvoren. Ako je dim X tada vrijedi i obrnuta tvrdnja, tj.
svaki i zatvoren podskup Y normiranog, prostora X je kompaktan.
Dokaz. - l) najprije prvu tvrdnju teoreme.
Kompaktan podskup Y normiranog prostora X je po definiciji zatvoren.
Kad skup Y ne bi bio onda bi za svako n E N postojao vektor
Y .. E Y za koj i vrijedi II Y n II > n. Za niz (y n)n E N vrijedilo b i, dakle,
lim IIYn II = r:t:).
n
To isto bi vrijedilo i za svaki podniz (Yn,.)TcEN niza (Yn)"EN. To je
jer je Y kompaktan podskup, pa se u nizu (Yn)nEN moe odabrati konver-
gentan (Y",.)TcEN, koji je sigurno Prema tome, kompaktan
podskup Y normiranog prostora X je i
2) Sada dokazati obrnutu tvrdnju teoreme, ali najprije za kad
je prostor X dimenzije n normiran normom II . 112 iz primjera 2.1.
Neka je Y i zatvoren podskup prostora X dimenzije n
normiranog normom II' 112 iz primjera 2.1.
Tada postoji pozitivan realan broj y, takav da za svaki niz
!Ck = l, 2, ... )
vektora iz Y vrijedi
n
I I < L: I I = II X1c 112 < y
(i = l, ... , n; k = l, 2, ... ).
i-t
254
Zato je svaki od nizova
Ci = 1, 2, ... , n)
Prema tome, moe se u nizu podniz )",eN koji
',- .
lWnvergira prema nekom broju El. postoji podniz (E:".)",eN niza
koji konvergira prema nekom broju E2 itd.Na kraju se
egzistencija nekog podniza (E:",c.)",eN niza (E:",(.-l)",eN koji konvergira
prema nekom broju En.
Sad se vidi da, za svako i = 1,2, ... , n, parcijalni niz (E!.,.c.)",eN niza
(E!.)teN konvergira prema nekom broju E'.
n
Zbog tog)a, za vektor x = El e, E X vrijedi
J-l
lim Xt .. cn) = x,
111+00
pri se konvergencija uzima u odnosu na normu II' II ll'
Kako je Y zatvoren podskup, vrijedf jo x E Y.
3) Neka je sada 11'11 bilo koja norma u prostoru X dimenzije n.
Ako je norma " . II II na prostoru X definisana baze {el' ... , e.},
onda smo u primjeru 2.4. vidjeli da za pozitivan realan broj {J = max II el "
vrijedi II x II {J II x II II (x E X). da je zapravo norma II' II
ekvivalentna sa normom II . 112' tj. da postoji i pozitivan realan broj /lt za
koji vrijedi /lt II x II_ II x II (xEX). U tu svrhu, promatrajmo podskup
Z= {zEX:llzlla=l}.
skup Z je kompaktan. Taj skup je, naime, sigurno u odnosu na
normu II' 112' Ali, skup Z je i zatvoren u odnosu na tu istu normu, jer, za
svaki niz (Xt)teN vektora iz Z, relacija

n n
Xt = er-').- X = L El el
j=l j-l
n
II Xt - x II II = I - EJ 1-+ O
j-l
(k-+ oo)
(k-+ oo).
,Dakle, za svako j =' 1, 2, ... , n, vrijedi
pa zbog
mora vrijediti
n
I I = II Xt II II = 1
. j-l
n
(k-+ oo),
Ck = 1, 2, ... )
I Eli = 1, tj. xEZ.
j-l
255
Kako je u pitanju norma II . 112, i zatvoren podskup Z normiranog
prostora X je, prema 2) ovog dokaza, kompaktan.
Prema primjeru 2.4. preslikavanje II . II : X --* KI prostora X normiranog
normom II . 112 u prostor KI normiran apsolutnom je neprekidno,
pa zato, prema teoremi 1.3., preslikavanje II . II poprima na kompaktnom
skupu Z.svoju najmanju vrijednost. Ako je sa Ot,
II x II ;:;:,: ot = ot II X 112 ex E Z)
Zato za proizvoljno xEX, x #- Ox, vrijedi
ot II X 112 II x II,
jer X= IlxI1
2
z, za z= II x IiiI x E:. Z.
No poslednja nejednakost vrijedi i za x = Ox. Osim toga ot je
pozitivan realan broj, jer ot = II z II za neko z E Z, pa kako je z #- O x zbog
II z Ila = 1, mora biti ot > O.
Kako vidimo, norma II . II je ekvivalentna sa normom II . 112. Zato se poj-
movi kompaktnosti, zatvorenosti i za ove dvije norme podu-
daraju. Odatle i iz 2) ovog dokaza slijedi da obrnuta tvrdnja teoreme
vrijedi za svaku normu II . II prostora X dimenzije.
U dokazu prethodne teoreme sadran je dokaz teoreme.
Teorema 2.4. Ako je X vektorski prostor dimenzije nad poljem K
realnih (kompleksnih) brojeva, tada su svake dvije norme na X
ekvivalentne.
Iz teoreme 2.4. i iz da je prostor X dimenzije n kompletan
u odnosu na normu II . 112' koja se dokazuje rezonovanjem iz 2) dokaza
teoreme 2.3., s tim to se polazi od bilo kojeg Koijevog niza (Xk)kEN iz X,
koji je sigurno dobija se
Teorema 2.5. Svaki normirani prostor X dimenzije n je kompletan.
Zadaci.
2.1. Neka je X normiran prostor dimenzije n, a {el> ... , e,.} bilo koja baza pros-
tora X. Prema teoremi 2.4. svake dvije norme na X su ekvivalentne. Za svaki par normi
iz primjera 2.1. odrediti realne brojeve IX i {J iz nejednakosti koje izraavaju ekvivalentnost
tih dviju normi.
n
Uputstvo: IIxlll = 1$11 ..;; Ilxlla = L WI ..;; n WI = n Ilxlll;
J j=l J
nil 1
Ilxlll ..;; (L 1;112):2 = Ilxlla ..;; en = n
2
. Ilxlll;
j=l
a na osnovu toga
1
1 --
- . Ilxll
a
..;; Ilxlla ..;; n 2 . Ix112.
n
2.2. Neka je II . II bilo koja norma na prostoru X, a Y podskup prostora X . . Prema definiciji
1.3. i definiciji metrike u normiranom prostoru X, skup Y je ako i samo ako pos-
toji realan broj y za koji je
Ilx - yll < yex, yE Y) ..
256
Dokazati da je skupY ako i samo &Jico postoji realan broj y' takav da je
!lxI] < y' (xE Y).
UPutswo: Ako je \lx!l < y'(XE Y), tada
IIlV- y\l <Ux!l + lIyll < 2y' (x, yE Y).
Ukoliko je
!Ix - yll < y (x, yE Y).
tada za fiksno YE Y vrijedi
!lx!l = !Ix - y + y!l < !Ix - yll + !ly!l < y + !lyll (XE Y).
2.3. Neka je X normiran prostor, a y. potprostor prostora X.
Dokazati da za svakoxE X postoji YoE Y za koje vrijedi
IIx - YolI = inf IIx - y II.
yEY
Uputswo: Ako je a. = inf !Ix - yll, tada je skup
yEY
Z = {yE Y : IIx -ji II < a. + l}
neprazan, i zatvoren podkup potprostora Y. Zato neprekidna funkcija f(y) =
= " x - y " prima na Z svoj infinum u nekoj Yo E Z: .
!Ix - Yoll = inf IIx - yll = inf IIx - yll
yEZ yEY
2.4. Provjeriti da norme i2; primjera 2.3. ispunjavaju i uslov 4) definicije "2.1. u
m=n, tj. da su to norme na algebri J(tlXII realnih, odnosno kompleksnih kvadratnih matrica
reda n.
II
U,uuwo: II AB II = n' max I "5' a.t flf I < ,.1 max I a.t I max I fl' I = II A II ' II B II ;
i,j k'='l j,k j,k
II II II l
IIAB II' = (L L I L atl fl:\I) 2' ,
.=1 j_I I:-.! "
pa je. na osnovu Koli-Svarcove nejednakosti (v. zadatak 4.1).
II II II II 1
IIABI!' < (L L L II, L IPl II) -i =
;=lj=II:=1 1=1 --,
II' II I "" 1
= (L L I atllZfi . (L L IPllz) "2 = lIAII" iiB!I';
j-l 1:-1 ,-11-1
II II II I:
lIABIIl = Ill:ax L I L atL P: I < max L L I atL I . Ifl:1 ==
.J i=l a-l J t-l a-l
-.
,. ft ft ft
= L la.' I ' L I P: I '< L latL I . max L I p: I ...
l a-l i=l l 1:=1 l i-l
= II Alil' liBI h ;
ft ft ft rl
\lABIII. = L I L atL tf, I < L L lat!: ' I pri =
, 1:=1 ' j_l II-l
ft" ft ft
=m!ll' L Ifltl' L L Iprl'max L I atti =
I 1:_1 j-l ' 1:-1 l j-l
== lIBII. ' lIAlI ..... 11;111.' .
257
3. OPERATORI. NORMA OPERATORA
operatori igraju vanu ulogu u normiranim prostorima besko-
dimenzije. U normiranih prostora dimenzije vidje-
da su zapravo svi operatori Tako u ovom specijalnom
kao netrivijalan pojam ostaje samo norma linearnog operatora (pot-
normi vektorskog prostora), kojoj ovdje po-
svetiti izvjesnu panju.
Definicija 3.1. Neka su X i x' normirani prostori nad istim poljem K,
a dl E Hom (X, X'). Za operator dl kaemo da je ako je
(3.1) II dili = sup. II dl (x) II'
Ilx 11=1.
realan broj. Pri tome smo sa II . II normu u prostoru X, a sa II . II'
normu u prostoru X'. norme u X i X' istim zna-
kom, jer svaki put iz konteksta biti jasno koja je norma u X, a koja u X'.
operatori mogu se okarakterisati na drugi
Teorema 3.1. Operator dl E Hom (X, X') normiranog prostora X u nor-
miran prostor X' je ako i samo ako
(3.2)
(3 Y > O) (V xEX) II dl (x) II y '11 x II.
U tom je
(3.3) II dili = inf{y : (V x E X) lidi (x)11 <; y . II x II}.
Dokaz. Neka je operator dl tj. neka je II dili realan broj.
Ako je xEX, x =F Ox, tada y = II x II-l x EX i Ily II = l, pa iz (3.1)
slijedi
II X 11-
1
lidi (x)11 <; II dili, tj. II dl (x) I I II dili' II x II
Kako je II dl (Ox)11 = II OX' II = lidi II . II OX II, vidimo da relacija (3.2)
vrijedi recimo za y = II dili.
Obrnuto, neka vrijedi (3.2). Tada za II x II = l vrijedi II dl (x)11 y, dakle,
sup II dl (x)11 <;y. To da je operator dl i da je II dili
Ilxll=l
za svako y za koje vrijedi (3.2). No, tada, kako smo vidjeli, (3.2) vrijedi i
za y = II dili, pa zbog toga imamo relaciju (3.3).
Oznaka u (3.1) prejudicira neku osobinu preslikavanja dl II dili. To je
opravdano, jer vrijedi
Teorema 3.2. Skup Y svih operatora iz Hom (X, X') je pot-
prostor prostora Horn (X, X'), a za X = X' podalgebra algebre End (X) =
= Hom(X, X).
Osim toga preslikavanje
dl II dili (diE y)
predstavlja normu na prostoru, odnosno na algebri Y.
258
Dokaz .. -Kilkosmo vidjeli, operator.A je ako i. samo ako,
(3.2). Tada je
(3.4) II.A (x) I I 11.A1I11 x n (xEX).
Operator O je sigurno i II O II = O. Zato Y =1= JO. Ako d/., I] E Y,
tada .A + I] E Hom (X, X') i '
11(..4 + l])(x)II = II c::4 (x) + I] (x) II II ..4 (x) II + II I] (x) \I
1\ c::4 II . II x II + II I] II . II x II = (11..4 " + II I] II) . II x II ( x E X)"
dakle,
..4 + I] E Y i \I c::4 + I] II II ..4\1 + II I] II.
Ako je ..4 E Y, A E K, tada A..4 E Hom (X, X'), a osim toga
" (A.A) (x).1I = II A . ..4 (x) II = I A I . \I.A A . 11..411 II xII (x EX),
ito da je
A..4EY i
Ako je A = O, onda u posljednjoj nejednakosti imamo zapravo znak jedna-
kosti. Ukoliko je A =1= O, tada A-l E K, pa imamo
II ..411 = " A-l. (A..4) \I I A-l I . " A..411 I A-l I . I A I . II .A" . '. II.A II,
odakle se vidi da i 'za A =1= O vrijedi jednakost IIA..4" = I A I . " .A II.
Tako smo dokazali da je Y potprostor p,ostora Hom (X, X') i da preslika-
vanje ..4 II :fI-.I 1 zadovoljava uslova za normu u ,vektorskom .pro-
storu Y. ProvJeruno sada 1 uslov za normu. .
Ako je ..4=0, tada je..4 = 0'..4, pa je II.A" = II O' ..411 = O' 11..411 = o.
Obrnuto, ako je 11.A l! = O, tada iz (3.4) slijedi
II ..4 (x) II = O, tj . ..4 (x) = Ox' (x E X),
dakle, .A = O.
Ako je X = X', treba dokazati da za ..4, I] E Y vrijedi
..4
o
I]FY i 11..4
0
1] II 11..4/1'11 I] II.
Sigurno .A o I] E End (X). Osim toga
,. ,
II (.A o I])(x) 1\ = II ..4 (I]x)\l \I ..4' II . II I] (x) II II "ii I . \I I] \I . Ilxll
(XEX),
pa prema tome
..4 o I] F.'Y i 11..4 o I] 1I.A " . II I] II.
T;me je teorema dokazana.
Definicija 3.2. Neka je ..4 operator normiranog, prostora, X .u
normiran prostor X'. Tada se za normti operatora ..4 kue daje
normi u X i normi u X', odnosno da je saglasna sa tim normama, ako je 110411
definisano relacijom (3.1), odnosno ako vai (3.4).
Za normu operatora 04 definisanu relacijom (3.1) vidjeli smo da vrijedi
(3.4), pa je zato pojam ui od pojma "saglasna".
Primjer 3.1. Neka je 04 linearno preslikavanje normiranog prostora X dimenzije
u sama sebe, a A = (exbnxn matrica preslikavanja 04 u odnosu na bazu {e" ... ,en} prostora
X. Tada je operator 04 u odnosu na normu II . Il, prostora X zadanu kao u prim-
jeru 2.1. Za normu 110411, operatora 04 normi II . Il, prostora X vrijedi 110411, =
= IlAII" pri je IlAII, definisano kao u primjeru 2.3.
Stvarno,
n n n
1104 (x) Il, = 11 04 (L: el) Il, = II L: (L: exi =
;=1 j=l ;=1
n n
L: (max L: = IIAII,llxll,(XEX).
J i=l J ;=1 I
Odavde se vidi da je operator 04 i da je 110411, .;;; IlA Il" Da tu dokaemo jedna-
kost, vektor
tako da bude
(
1_ ako je * O
= exf
l ako je = O,
pri je k broj za koji vrijedi
n n
IlAII) max L: I exil L lexfl.
j i=1 i-l
Tada je Ilxll) l, pa je
n n
110411,:> 1104 (x)ll, --- I L: exl = L = IlAII"
J ;=1 i=1
jer je
n n n
! L: ex{ .;;; L: I ex! I .;;; L: lex:l.
i=1 i=l i=1
Prema tome, vrijedi i JI04II, :> IlAII" dakle, 110411, = IlAII"
Primjer 3.2. Operator 04 je i u odnosu na normu II . II. prostora X i za normu
110411. operatora 04 normi 11 . II. prostora X vrijedi 110411. = IlAII . Tu su upotri-
jebljene oznake iz prethodnog primjera, dok je norma II . II. na X definisana u primjeru
2.1. a norma IlAII. kao u primjeru 2.3.
Stvarno,
n n n n
1104 (x)ll. = II L: (L exl eJII. = L: I L: ex{ <;
j=l ;=1 j=1 i=l
n n n n
.;;; L: (L L: lex;I)' L: <: IIAII."llxll.(xEX).
;=1 j=1 ' j=1 i=l
To upravo da je operator 04 i u odnosu na metriku II . II. prostora X i da je
11041! .;; IlAII .
260
No, zapravo vrijedi, 110411
2
= IIAI12' Ako, naime, broj k odaberemo tako da vrijedi
11 n
IlAIla = max L I odi = L I,
I j=1 j=1
a zatim vektor
x = ek, tj. ;1 = Ci = 1, 2, ... , n),
IIxl12 = 1, a osim toga
n n n
1104 Cx)112 = L I L !Xi;1 I = L ! !Xkl = IIAI12
j=1 ;=1 j=1
Prema tome vrijedi 1104112 = IlAIla.
Kasnije vidjeti koja je norma operatora 04 normi II . 113 prostora X defi-
nisanoj u primjeru 2.1.
Dokaimo sada teoremu.
Teorema 3.3. Ako su X i X' nor.mirani prostori dimenzije, onda
je svaki linearni operator 04 E Horn (X, X')
Dokaz. - Neka je A = (oc{)mxn matrica linearnog preslikavanja 04 u odnosu
na bazu {el' ... , en} prostora X i bazu ... , e;"} prostora X'. Kao u
primjeru 3.1. dokazuje se da je operator 04 u c.dnosu na normu
II' 111 prostora X i normu II' prostora X', te da je 1104111 = II Alil'
Uzmimo sada bilo koju normu II' II u X i bilo koju normu II' II' u X'.
Prema teoremi 2.4. postoje realni pozitivni brojevi oc, P, odnosno oc', P' za
koje vrijedi
oc II x II II x 111 p. II x II
(x E X),
odnosno
oc' . II x' II ' x' III P' . II x' II' (x' E X').
Zbog toga je
II 04 (x) II' (oc')-lll 04 (x) 11'1 (oc')-l '11 04111 '11 x III
p. (oc')-l . 1104111' II x II
za svako x X, tj. operator 04 je i u odnosu na normu II' II pro-
stora X i normu II . II' prostora X'.
4. UNITARNI PROSTOR
Skalami proizvod vektora definisan je intenziteta i ugla
vektora. U proizv0ljnom realnom i kompeksnom prostoru intenzitet
smo nadomjestili normom vektora, ali jo nemamo pojam ugla. Zato se
pojam skalarnog proizvoda sa vektora moe prenijeti na realne, od-
nosno kompleksne vektorske prostore samo ako se osobine
261
skalarnog proizvoda vektora iskazane na optem jeziku realnih ili
kOOlpleksnih vektorskih prostora.
Kao to se kod vektora Oloe intenzitet vektora
skalarnog proizvoda tog vektora sa saOliD1 soboOl, tako se u optem
Oloe skalarnog proizvoda vektora sa SantiD1 soboOl definisati nOfD1a
vektora.
Kako se sve ovo u OVOOl paragrafu. Pri tOOle opet, sagle-
davanje opte situacije biti olakano brojniD1 priD1jeriD1a, priD1jeroOl
vektora.
Skalarni proizvod. Unitarni prostor
Vektorski prostor X vektora zadan je nad poljeOl K realnih brojeva.
Ako skalami proizvod X' Y = I x I . I yi' cos <}: (x, y) sa (x, y),
onda dobro poznate osobine skalarnog proizvoda vektora Oloemo
iskazati ovako: Preslikavanje X x X -+ K koje svakoOl paru
(x,y) E X X X pridruuje realan broj (x,y) iOla osobine:
l) (x, x) ;:?: O i to (x, x) = O =:;, x = Ox;
2) (x + y, z) = (x, z) + (y, z);
3) .(AX, y) = A . (x,y);
4) (x,y) = (y, x)-;
za svako x, y, z E X i za svako A E K.
Pri tOOle je za kOOlpleksan broj A = IX + ifJ (ex, fJ realni brojevi) sa I
konjugovano kOOlpleksan broj IX - ifJ broja A. U ovoj situaciji znak konju-
govanja u uslovu 4) je izlian. On biti bitan SantO u kOOlpleksnog
vektorskog prostora i treba ga ignorisati kad je o realniOl prostoriD1a.
Zbog toga je prirodna opta definicija.
Definicija 4.1. Neka je X vektorski prostor nad poljeOl K realnih ili koOl-
pleksnih brojeva. Preslikavanje (', .) : X X X -+ K koje paru
(x,y) E X X X pridruuje broj (x,y) zove se skalarni ili unutranji pro-
izvod na prostoru X,ako to preslikavanje iOla gore navedene osobine l),
2), 3) i 4). Za zadane vektore x, y Ec X broj (x, y) zove se skalarni proizvod
vektora x i vektora y. Vektorski prostor X na kOOle je zadan skalarni pro-
izvod zove se unitarni prostor.
se unitarni prostor X zove Buklidov prostor
u realnoOl, a Brmitov prostor (HerOlite) u kOOlpleksnoOl
Iz uslova 4) vidi se da je, za svaki vektor x E X, (x, x) realan broj. Uslov
l) kazuje da je taj broj nenegativan, pozitivan, ukoliko je x -=1= Ox'
Iz 2) i 3) na osnovu uslova 4) lako se dobija
2') (x,y + z) = (x,y) + (x,z);
3') (x, Ay) = A . (x,y)
za svako x, y E X i svako A E K.
262
To zapravo da je skalarni proizvod bilinearna u realnom,
a ermitska bilinearna forma u kompleksnom Iz uslova 1) vidi se
da je ta forma nedegenerisana.
U svakom unitarnom prostoru X vrijedi tzv. Koi-varcova nejednakost
(Cauchy, Schwartz):
(4.1) I (x, y) 12 (x, x) . (y, y) (x, yEX);
pri tome u (4.1) vrijedi znak = ako i samo ako su vektori x iy linearno zavisni.
Ako su, naime, vektori x, y linearno zavisni, tada je x = Ay ili y = flx, pa
je u prvom
I (x,y) 12 = I (AY, y) 12 = I A (y, y) 12 = A 1 (y,y)2 = (x, x) . (y,y),
a u drugom
I (x, y) 12 = I (x, flX) 12 = I -;;, . (x, x) 12 = fl . -;;, . (x, X)2 = (x, x) . (y, y).
Neka su sada vektori x i y linearno nezavisni. Tada je
x - AY = z i= Ox (AEK),
pa je, prema uslovu 1) za skalarni proizvod,
(x - AY, x - AY) > O
tj.
(A E- K),
(x, x) - A (y, x) - I (x,y) + A 1 (y,y) > O
Ako se specijalno uzme
A = (x, y) . (y, y)-l,
se
(A E K).
(x, x) - (x, y) (y, x) (y, y)-l - (y, x) (x, y) (y, y)-l +
+ (x, y) (y, x) (y, y)-l > 0,
odnosno
(x, x) (y,y) - I (x,y) 12 > O,
to odmah daje (4.1) i to sa znakom <.
smo rekli da se u svakom unitarnom prostoru moe definisati norma
skalarnog proizvoda i to upravo onako kako se u prostoru
intenzitet vektora skalarnog proizvoda. Vrijedi,
naime,
Teorema 4.1. U svakom unitarnom prostoru X relacijom
(4.2)
l
2"
II x II = (x, x) (xEX)
definisana je norma. Tako definisana norma zadovoljava ralaciju paralelo-
grama
(4.3) (x, yEX)
263
(4.4) (x,y) = (II x + y 112 - II X - y 112) + .!..(II X+(y 112_11 x-iy III)
4 4
za SfJako X, yEX. pri tome u relaciji (4.4) drugi sumand na desnoj strani
pojavljuje se samo u kompeksnom
Obrnuto, ako je X normiran prostor norma zadovoljava relaciju paralellJ-
grama, tada se relacijom (4.4) moe definisati skalami-proiZvod na X, koji
preko (4.2) reproducira zadanu normu.
Dokaz. - 1. Neka je X unitarni prostor.
Relacija (4.2) definie nonnu na X. Stvarn<1,
l
ilx" jer (x,x)2 O;
" X II = O X = O .. n jer (x, x) = O x = Ox;
1 1 1
" Ax II = (AX, AX) 2" = (I A 12 . (X, x2 = I A I . (x, x)
2
= I A I . II x II
za svako xEX i za svako AEK.
Osim toga
IIx + yll2 = (x + y, x + y) = (x, x) + (x, y) + (y, x) + (y;y) =
= IIxll
2
+ 2 Re (x, y) + lIyll2 IIxll2 + 2 l (x, y) I + lIyll2,
smo za kompleksan broj A = IX + iP (IX, P realni brojevi) sa Re A
realan dio IX broja A. Prema relaciji (4.1) je dalje
IIx + yll2 IIxll
2
+ 2 IIxll . IIyll + IIyll2 = (IIxII + IIyll)2,
dakle,
IIx + yll IIxll + lIyll (x, yEX).
Norma, zadana relacijom (4.2), zadovoljava relaciju paralelograma, jer
(4.5) Ilx + Yll2 = (x + y, x + y) = IIxll2 + lIyll2 + (x,y) + (y,x)
(4.5') IIx - yll2 = (x - y, x - y) = IIxll
2
+ lIyll2 - (x, y) - (y, x),
dakle,
IIx + Yll2 + IIx - YJl2 = 211xll
2
+ 211Yll2 (x, y E X).
vrijedi (4.4).
Iz (4.5) i (4.5') dobija se
111
(4.6) - (I!x + yl12 - Ilx - Y112) = - (x,y) + -(y, x) =Re (x,y) (x,y EX).
4 2 2
Ako je prostor X realan, onda je Re (x,y) = (x,y) i relacija (4.6) predstavlja
upravo ono to nam za ovaj treba relacija (4.4).
286
Ako prostor X nije realan, onda iz (4.6) za iy umjesto y dobijamo
(4.6') + iyl12 - Ilx - iY112) =.i.. (y, x) _.i.. (x, y) = Im (x, y)
4 2 2
ex, yEX).
Iz e 4.6) i e 4.6') neposredno slijedi (4.4).
2. Neka je sada X normiran prostor norma zadovoljava relaciju parale-
lograma.
Relacija (4.4) definie na X skalarni proizvod, koji preko (4.2) reproducira
zadanu metriku.
Iz (4.4) slijedi, naime, za svako x E X,
(x, x) = -.!.112xI1
2
+ i.- II (1 + i) x 112 - !.--II (1 - i) xl12 =
4 4 4
= . 411xl12 + .i.. 11 + il2 'lIx11
2
- .i.. 11 - il2 . IIxll
2
= Ilxll
2
.
4 4 4
Iz ovoga se vidi da (x, y) ima prvu osobinu skalarnog proizvoda.
Dokaimo sada drugu osobinu skalarnog proizvoda, tj.
(x + y, z) = (x, z) + <Ji, z) (x, y, ZEX).
Prema (4.4)
(4.7) 4 (x + y,z) = Ilx + y + zl12 -llx + y - zl12 + i(llx + y +izI1
2
-
- lix + y - izl 1
2
).
Prema relaciji paralelograma
IIx + y + zl12 + IIx - y+ Zll2 = 211x + zll2 + 211yll2
IIx + y - zll2 + Ilx - y + zll2 = 2 IIxl12 + 2 lIy-zIl2,
odakle se dobija
(4.8) IIx + y + zll2 - Ilx + y - zll2 = -211x11
2
+ 211Yll2 +
+ 2 IIx + Zll2 - 2 lIy - z1l2.
Posve dobija se
(4.8') !lx + y + zl12 - IIx + y - zll2 = -211Y112 + 211xll
2
+
+ 2I1y'+zI12 - 211x - z112.
Uostalom (4.8') slijedi iz (4.8) kad se umjesto x staviy, i obrnuto. Sabiranjem
relacija (4.8) i (4.8') dobija se
(4.9) !Ix + y + $112 - IIx + y - zl12 = (lIx + zll2 - Ilx - z1l2) +
+ (lIy + zl12 - Iiy - zI12).
265
Ako u (4.9) umjesto z stavimo iz,
(4.9') Ilx + y + izl1
2
- Ilx + y - izl1
2
= (11x + izl1
2
- Ilx - izl 12) +
+ (11y + izl1
2
- Ily - iz11
2
)
Iz (4.7), (4.9) i (4.9') slijedi
4 (x + y, z) = (11x +z112 - Ilx - z112) + i (11x + izl1
2
- Ilx - izl 12) +
+ (11y + zl12 - Ily - z112) + i (11y + izl1
2
- Ily - izl 12) =
= 4 (x, z) + 4 (y, z) (x, y, ZEX).
Na osnovu dokazanog drugog uslova za skalarni proizvod neposredno se
vidi da je i uslov
(AX, y) = A' (x, y)
ispunjen za svaki prirodan broj A. Taj uslov ispunjen je sigurno i za A = O.
Na osnovu toga dobija se
0= (Ox,y) = (-x + x,y) = (-x,y) + <x,y), tj. (-x,y) = - <x,y).
Drugim uslov ispunjen je i za A = -1. Sad se na osnovu dru-
gog uslova lako provjerava da je uslov ispunjen za sve cijele brojeve A.
Za racionalan broj A =!!!...- imamo sada
n
1 1
(Ax, y) = (m' - x, y) = m . ( - x, y).
n n
No,
(
1) 1 .1 1
(x,y) = n'-x,y =n'(-x,y), tj. (-x,y) =-(x,y),
n n n n
pa je uslov 3) za skalarni proizvod ispunjen za svaki racionalan broj A = m .
n
U kompleksnom taj uslov vrijedi i za A = i, jer je, prema (4.4),
4 (ix, y) = Ilix + Yl12 - Ilix - yl12 + i (1lix + iyl12 - Ilix - iY112) =
= !Ix - iYl12 - IIx + iYl12 + i (11x + Yl12 - Ilx - Y112) =
= 4i (x, y).
Sad se lako da uslov 3) za skalarni proizvod vrijedi (u komplek-
snom za sve brojeve A = r + is (r, s racionalni brojevi). Naime,
r + is) x,y) = (rx + isx,y) = (rx,y) + <isx,y) ==
,
286
= r' (x,y) + i (sx,y) = r' (x,y) +is' (x,y) =
= (r + is)' <x,y).
Za kompleksan broj A == OC + i{1 moemo nizove Cr,,) i (s,,) racionalnih
brojeva koji tee broju oc, odnosno broju {1. Tada vrijedi A = lim (r" + is,,).
n-+CXl
Kako je
vrijedi
A x = lim Cr n + is,,) x (x E X).
da je norma neprekidno preslikavanje prostora X u prostor Kl,
i x 1-+ (x, y) neprekidno preslikavanje prostora X u prostor Kl za svako
zadano y E X, Zbog toga je
(AX, y> = (lim (r n + is,,) x, y> = lim <Cr n + is,,) x, y) =
n-+CXl n-+CXl
= lim (r" + is,,) . (x, y> = A' (x, y).
n-+CXl
Ostalo je jo da za funkciju (x, y) definisanu relacijom (4.4) provjerimo uslov
4) iz definicije skalarnog proizvoda. Ta je provjera vrlo jednostavna: Na
osnovu (4.4)
4' <x, y) = [[x + y[[2 - [[x - y[[2 + i ([[x + iy[[2 - [[x - iy[[2) =
= [[y + X[[2 - [[y - X[[2 + i([[y - ix[[2 -[[y + ix[[2) =
= 4 (y, x)-.
Time je teorema dokazana.
Prema prethodnoj teoremi svaki unitarni prostor X je normiran normom
definisanom skalarnog proizvoda. Zato za unitarne prostore vrijedi
sve to smo rekli o normiranim prostorima. Specijalno se moe govoriti o
kompletnosti unitarnog prostora.
Definicija 4.2. Unitaran kompletni prostor X zove se Hilbertov prostor.
Primijetimo da su svi unitarni prostori, kako znamo,
kompletni, pa bismo ih u smislu prethodne definicije morali smatrati Hil-
bertovim prostorima. ovaj termin rezervie se za
zionalne prostore.
Ortogonalizacija vektora
Za vektore imamo definisan pojam ugla, pa specijalno i pojam orto-
gonalnosti. Skalarni proizvod ortogonalnih vektora jednak je nuli.
Ta daje nam povoda i da ovaj koristan i vaan pojam
uvedemo za proizvoljan unitarni prostor.
Definicija 4.3. Za vektore x, y unitarnog prostora X kaemo da su
no ortogonalni ako vrijedi (x, y) = O. (Tada je (y, x) = <x, y)- = O).
Za vektor x unitarnog prostora X kaemo da je normiran ili vektor
ako je [[x[[ = 1.
267
Za podskup A unitarnog prostora X kaemo da je ortogonalan ako ne sadri
Ox i ako su svaka dva vektora iz A ortogonalna.
Za skup A kae se da je normiran ako je svaki vektor iz A normiran. Za nor-
miran i ortogonalan skup A kae se da je ortonormiran.
Kad su u pitanju vektori, dva ortogonalna vektora (od
kojih nijedan nije nula-vektor) ne mogu biti kolinearni. Isto tako tri
sobno ortogonalna vektora (od kojih nijedan nije nula-vektor) ne
mogu biti komplanarni. Kako je linearna zavisnost vektora u proizvoljnom
vektorskom prostoru uoptenje pojmova kol inearnost i i komplanarnosti
vektora, moglo b i se na osnovu ovoga da je svaki ortogonalan
podskup unitarnog prostora X linearno nezavisan. Stvarno je tako.
Teorema 4.2. Svaki ortogonalan podskup unitarnog prostora X je linearno
nezavisan.
Dokaz. - Ako je A= 0, onda je skup A po definiciji linearno nezavisan.
Neka je sada A =1= 0 i neka je
2: A .. a = Ox
aeA
Treba dokazati da je Ab = O (bE A).
Iz osobina skalarnog proizvoda indukcijom u odnosu na broj sumanada (raz-
od Ox, jer je (Ox, b) = (O . Ox, b) = O . (Ox, b) = O) jednostavno
se doka%uje
(4.10) (2: A .. . a, b) = 2: A. (a, 11),
aeA .. eA
a isto tako
(4.10')
(b; 2 .t . a) = 2 l . (b, a).
aeA GeA
Kako je (a, b) = O (a E A, a =1= b), dok je (b, b) = lIbIIs > O, :zbog b =1= Ox,
iz (4.10) slijedi
GeA
No, Aw a = Ox, pa vrijedi
A
IIbll
2
Ab = O, tj. Ab = O (b E A).
Time je teorema dokazana.
Linearno nezavisan podskup A unitarnog prostora X ne mora, naravno, biti
onogonalan. Ako je linearno nezavisan podskup .A unitarnog prostora X
ili uopte prebrojiv, onda se on moe ortogonalizirati u smislu slje-
teoreme.
Teorema 4.3. Za svaki linearno nezavisni prebrojivi podskup A = {al' a2!
... , a", ... } unitarnog prostora X moe se formirati ortogonalan or to-
normiran) podskup B = {bl: b
2
, , bn, ... } prostora X tako da vrijedi
(4.11)
[al' ... , an] = [bl> b
2
, , bn] (n = 1, 2, ... ).
Dokaz. Kako je skup A linearno nezavisan, sigurno al -:j::. OX. Stavimo
bl = al. Tada je skup Bl = {bl} ortogonalan, a osim toga sigurno vrijedi
(4.11) za n = 1.
Pretpostavimo sada da smo za prirodan broj m formirali ortogonalan skup
Bm = {bl> . .. , b
m
} tako da vrijedi (4.14) za n = 1, 2, ... , m.
tada
(4.12) bm+l = AlbI + ... + Ambm + am+l.
Kad se ima u vidu (4.11) za n = m, odmah se vidi da je vektor bm+l linearna
kombinacija vektora al' ... , am' am+l. U toj kombinaciji uz vektor am+l
stoji koeficijent 1, pa je zato b
m
+
l
-:j::. Ox, jer su vektori al' a2' ... , a"" am+l
linearno nezavisni.
Iz (4.12) se vidi da je bm+
l
E [al> a2' ... , am' am+l]' ali i am+l E [bl> b2,
... , b
m
, bm+l]. Odatle se odmah vidi da (4.11) vrijedi i za n = m + 1.
Sve ovo je za proizvoljno odabrane brojeve Al' ... , Am. Sada te
brojeve odabrati tako da vrijedi jo
(4.13) (b
lc
, b
m
+
1
) = O (k = 1, 2, ... , m).
Tada skup Bm+l = {bl> ... , b
m
, bm+l} biti ortogonalan.
Iz (4.12) i (4.13) dobijamo
O = (bm+!> bk) = Al (bl' b,,) + ... + A" (blc , bk) + ... +
+ Am (bm, bk) + (am+l' bk} = Ak (bk, bk) + (am+l, b,,),
jer je, po pretpostavci indukcije, (b
j
, bk) = O ci -:j::. k; j, k = 1.2, ... , m).
Prema tome, ako se odabere
(4.14)
onda skup Bm+l biti ortogonalan.
Time je korak indukcije od m na m + 1, a samim tim dokazana je
teorema 4.3.
Treba samo dodati da ukoliko skup B nije normiran, onda svako bn E B
treba zamijeniti vektorom
(4.15) en = /lb
n
li-
1
. b
n
(n = 1, 2, ... ),
jer je jasno da vrijediti
[al> ... an] = [el' ... , en] (n = 1, 2, ... ).
Ako je skup A onda u prethodnoj konstrukciji skupa B postoji
posljednj i korak, naime, onaj u kome je uveden u igru i posljednj i element
skupa A.
Konstrukcija skupa B u dokazu prethodne teoreme poznata je kao Gram-
-Smitov (Graam, Schmidt) postupak
269
Beselova i Parsefalova nejednakost
Ako je X unitaran prostor dimenzije, tada ononormiranjem proiz-
voljne baze {al"'" a .. } prostora X dobijamo ortonormiranu bazu {el'
, e .. } prostora X, tj. bazu za koju vrijedi
(4.16) (e" el:) = = .
{
I ci = k)
O (j =F k)
Ononormirana baza {el>"') e .. } je, naravno, maksimalan ononormirani
podskup prostora X.
Egzistencija maksimalnog ononormiranog podskupa u proizvoljnom uni-
tarnom prostoru X moe se lako dokazati Cornove leme.
maksimalan ononormiran podskup unitarnog prostora X di-
menzije ne mora predstavljati (ononormiranu) bazu toga prostora. Takav
. skup je baza nekog potprostora Y koji je gust u prostoru X u smislu da je
svako x E X vrijednost nekog niza vektora iz Y. Da to dokaemo,
prethodno definiciju.
Definicija 4.4. Neka je A ononormiran podskup unitarnog prostora X.
Tada se skalari
(4.17) (x, a) (aEA)
zovu Furijeovi (Fourier) koeficijenti vektora x E X u odnosu na A.
Iako skup A moe biti neprebrojiv, vrijedi
Teorema 4.4. Za svako x E X i za svaki ononormirani podskup A unitarnog
prostora X skup {a E A I (x, a) =F O} je prebrojiv, a
(4.18) L I (x: a)12 Ilx11
2
.
aeA
Dokaz. - Ako je x = O x, onda je tvrdnja jasna, jer je skup {a E A I
(x, a) =F O} tada prazan, a suma u (4.18) jednaka O, jer je svaki sumand o.
Neka je zato x =F Ox'
Prvo dokazati da za svaki dio A' skupa A vrijedi
(4.18') 2: I (x, a)12 Ilx11
2

aeA'
Stvarno,
x - L (x, a) . a E X,
aeA'
pa je zato
{x - L (x, a) . a, x - (x, b) . b) O.
aeA' beA'
Na osnovu (4.10) i (4.10') odavde se dobija
(x, x) - L (x, b)- . (x, b) - L (x, a) . (x, a)- +
beA' aeA'
+ 2: 2: (x, a) (x, b)- (a, b) O.
aeA'beA'
270
Kad se uzme u obzir da je skup A' ortonormiran, iz posljednje nejednakotsi
dobija se (4.18').
Da prebrojivost skupa {a E A I (x, a) #- O}, oznaku
(4.19)
A" = {a E A I I (x, a>1
2
:? IIXl/2} (n = 1,2, ... ).
Skup An sadri najvie n elemenata. bi za podskup A' skupa A" koji
sadri bar n + 1 elemenata vrijedilo
2: I (x, a)12 :? (n + 1) . . I/xl/2 > I/xl/2,
GeA' n
protivno relaciji (4.18').
Kako je skup {aEA I (x, a) #- O} unija skupova An
(n = l, 2, ... ), skup {a E A I (x, a> #- O} mora biti prebroj iv. Zato suma u
(4.18) ima samo prebrojivo mnogo od O. Kako su ti
pozitivni realni brojevi, a prema (4.18') parcijalne sume reda na koji se svodi
suma u (4.18) su izlazi da je taj red konvergentan i da mu je
suma istim brojem I/xl/
2
. To da vrijedi (4.18).
Nejednakost (4.18) zove se Beselova nejednakost (Bessel). Ona nekad prelazi
u Beselovu jednakost, kao to se vidi iz naredne teoreme.
Teorema 4.5. Neka je X kompletan unitarni prostor, a A ortonormiran pod-
skup prostora X. Tada su uslovi ekvivalentni:
l) A je maksimalan ortonormiran podskup prostora X;
2) Za svako x E X vrijedi Beselova jednakost
2: I <x, a) 12 = I/xW;
GeA
3) Za svaka dva vektora x, y E X vrt jedi Parsefalova jednakost (Parseval) :
(x, y) = 2: (x, a> . (y, a)-;
GeA
4) Za svako x E X vrijedi
x = 2: (x, a) . a.
GeA
Pri tome se u uslovima 2), 3) i 4) radi o redovima koji konvergiraju i suma
ne zavisi od poretka
Dokaz. - redom ove implikacije: l) ==;> 4); 4) =;. 3); 3)::::} 2);
2) l), dokaz teoreme biti zavren.
l) ::::} 4). Prema prethodnoj teoremi skup {a E A I (x, a) #- O} je prebrojiv,
oo
tj. moemo ga napisati u obliku {al' a2" .. }. Red 2: (x, ak) ale ima parcijal-
10=1
ne sume
"
x" = L (x, alt)' ak (n = 1,2, ... ).
10 .. 1
271
Zbog
n+p
Ilx'HP - xn l1
2
= 2: i(x, ak) 12 CP = 1,2, ... ; n = 1,2, ... )
k=n+1
oo
i zbog konvergentnosti reda 2: !(x, a
k
>12, parcijalne sume Xn i n e Koi-
k=1
jev niz u X.
No, X je kompletan prostor, pa postoji x' E X sa x' = lim Xn. Za vektor x'
n-+oo
vrijedi tada
(x', aj) = (lim Xn> aj) = lim (xn' aj) = (x, aj) ci = 1,2, ... ),
jer za svako n vrijed i
(xn' aj) = (x, aj) ci = l, 2, ... , n),
(xn, a) = O, aEA -"-.. {al"'" an}.
Zato je (x - x', a) = (x, a) - (x', a) = O (a E A), pa kako je A maksi-
malan ortonormirani podskup prostora X, mora biti x - x' = Ox, tj. x' = x.
Tako vidimo da iz 1) slijedi
oo
X = 2 (x, ak) ak
._1
za svaku numeraciju {al' a
2
, } skupa {a E A I (x, a) =1= O}. To z n a i
vrijedi 4).
4) =? 3). Skup A' = {a E A I (x, a> =1= O V (y, a) =1= O}: kao unija dvaju
prebrojivih skupova je prebrojiv skup. Ako je A' = {aJ> ... , an, ... }, onda
prema 4) vrijedi
co
X = 2 (x, ak) ak'
"'=1
oo
y = 2: (y, ak) ak'
k=1
To z n a i
dakle,
272
"
n
x = lim 2: (x, aj) aj,
n-+OOj=1
y = lim 2: (y, ak) ale'
n-+oo k=1
n n
(x, y) = (lim 2 (x, aj) aj, lim 2: (y, ak) ak) =
n-+OO j= 1 n-+oo k= 1
n n n
= lim (2 (x, ai> aj, 2 (y, ak) ale) = lim 2 (x, aj) (y, aJ)- =
n-+OO j_I k= l n-+oo j= l
oo
= 2 (x, aj) (y, aJ)-'
j-I
To zapravo da iz 4) stvarno slijedi 3), jer se suma u 3), prema izboru
skupa A', svodi na posljednju sumu u gornjem nizu jednakosti. Ova posljed-
nja suma jednaka je (x, y), pa nije bitno kako smo numerisali skup A'.
3) :=;, 2). Ovo je jer se 2) dobija iz 3) za y = x.
2) :=;, 1). Kad skup A ne bi bio maksimalan ortonormiran skup u X, postojao
bi vektor xEX koji je od Ox i) ortogonalan na svakom
vektoru a E A. To je, jer bi, prema 2), vrijedilo
!lxi!2 = L I (x, a) 12 = O.
aeA
Napomenimo da smo pretpostavku o potpunosti prostora X iskoristili samo
za 1) :=;, 4). Zapravo se i tu ova pretpostavka mogla ali u to
ulaziti. Kako znamo, ta je pretpostavka ispunjena ako je X unitarni
prostor dimenzije. Tada je maksimalni ortonormirani podskup
prostora X isto to i ortonormirana baza toga prostora.
Ortogonalni komplement
smo rekli da sena osnovu Cornove leme lako dokazuje egzistencija maksi-
malnog ortonormiranog skupa u svakom unitarnom prostoru. Zapravo se
tako moe dokazati da se svaki ortonormiran podskup A' unitarnog prostora
X moe proiriti do maksimalnog ortonormiranog skupa A toga prostora.
Odatle se lako dobija
Teorema 4.6. Neka je X kompletan unitaran prMtor, a Y zatvoren potprostor
prostora X. Tada skup
(4.20) Y1. = {ZEX: (y, z) = O, (yE Y)}
predstavlja komplement potprostora Y. Osim toga skup Y 1. je zatvoren pot-
prostor prostoraX.
Naravno su u prostora X dimenzije pretpostavke o komplet-
nosti prostora X i zatvorenosti potprostora Y izline, jer su same po sebi
ispunjene.
Dokaz. - Ako je A' maksimalan ortonormiran podskup u unitarnom pros-
toru Y, a A maksimalan ortonormiran podskup u prostoru X koji sadri A',
tada je A" = A '" A' maksimalan ortonormiran podskup u Y 1..
Skup Y J.. je zatvoren potprostor prostora X. Stvarno, Y J.. # 0, jer O x E Y 1..
Osim toga
u, v E Y J.. :=;, (y, U + v) = (y, u) + (y, v) = O (y E Y) :=;, u + v E Y 1.,
). E K, u E Y 1.:=;, (y, ). u) = i (y, u) = O (y E Y) :=;, ). u E Y 1..
Y J.. je potprostor prostora X.

u = lim Uli (U,. E Y1.) ::::} (y, u) = lim <y, Uli) = O (y E Y) ;;-} u E Y 1..
273
Jasno je da vrijedi Y n Y J.. = {Ox}, pa treba jo samo dokazati da je Y +
+ YJ = X.
Kako je A maksimalan ortonormiran podskup kompletnog unitarnog pros-
tora X, za svako x E X vrijedi
x = L (x, a) . a = L (x, a') . a' + L (x, a") . a".
aEA a'EA' a"EA"
Pri tome je
y = L (x, a') . a' '= Y, z = L (x, a") a" E Y 1.,
a'EA a"EA"
jer je Ypo pretpostavci, a Y J.. prema dokazanome, zatvoreni POtpl'OstOl
prostora X. (3YE Y, 3zE Y1.) x =y + z, tj. X = Y + Y1..
Time je dokaz zavren.
Iz ovog dokaza vidi se kako se u prostora X dimenzije moe
odrediti ortonormirana baza prostora Y J.. kad imamo ortonol'miranu bazu
prostora Y. Ako uopte imamo bilo koju bazu prostora Y, onda ortonormira-
njem dobijamo ortonormiranu bazu A' potprostora Y. Zatim ovu bazu na-
dopunimo do baze prostora X, pa ovu posljednju bazu ortonormiramo.
Time dobijamo ortonormiranu bazu A prostora X koja sadri A', a odatle
ortonormiranu bazu A" = A '" A' potprostora Y 1..
No, u ovom specijalnom moemo bazu potprostora Y J.. odrediti i
na drugi Uzmimo bilo koju bazu {al" .. , aT} potprostora Y i bilo
koju bazu {el" .. , en} prostora X. Svako x E X moemo napisati u obliku
"
(4.21) x = L ej,
j_l
pa kako je
x E Y l 8 (x, y) = (y, x)- = O (y E Y) 8 (x, ak> = O Ck = 1. ... , r),
vektore x E Y J.. dobijamo iz sistema linarnih
"
(4.22)
L (ej, ak) . = O (k = 1, 2, .... , n).
j=l
Fundamentalni skup rjeenja sistema (4.22) daje nam preko (4.21) bazu
potprostora Y 1., koja, dodue, nije obavezno ortonormirana. Primijetimo
da je skalarni proizvod na X nedegenerisana bilinearna (seskvili-
nearna) funkcija na X X X, pa je otuda jasno da je Y J.. zapravo anihilator
potprostora Y, dakle, potprostor prostora X. Ostale tvrdnje o Y J.. morali
smo, dokazati, kao to smo to i uradili.
Definicija 4.5. Neka je Yzatvoren potprostor kompletnog unitarnog prostora
X. Tada se skup (4.20) zove ortogonalni komplement potprostora Y Cu odnosu
na prostor X).
274
Gramova matrica
Iz teoreme 4.5. slijedi, a moe se i direktno dokazati, da za svaku ortonormi-
ranu bazu {el> ... , en} unitarnog prostora X dimenzije n vrijedi
Ako je
(4.23)
tada je
(4.24)
pa je
(4.25)
n
(x,y) = 2: (x, e
i
)' (y, e
i
)-
j=1
n n
X = L: efei' Y = 2: r/e",
;=1 k_l
n
(x,y) = 2: ejW
j=l
Obrnuto, ako u n-dimenzionalnom vektorskom prostoru X nad poljem K
realnih ili kompleksnih brojeva odaberemo bazu {el' ... , en} pa za vektore
(4.23) iz X definiemo (x, y) relacijom (4.25), onda se moe provjeriti da
je time na prostoru X zadan skalarni proizvod, u odnosu na koji je data
baza {el' ... , en} ortonormirana.
Ako, baza {el' ... , en} unitarnog prostora X nije ortonormirana,
tada za vektore (4.23) ne mora vrijediti (4.24), niti relacija (4.25). Umjesto
relacije (4.25) vrijedi tada samo
n
(4.26) (x,y) = L (ej, e,,) . eir;-k = (el, ... , G . (lJ!, ... , rt)*
j,,,=l
Pri tome je
(4.26)
tzv. Gramova matrica vektora el> ... , en' Matrica (4.26) moe se promatrati
za svaki niz el' e2' ... , en vektora unitarnog prostora X.
Definicija 4.6. Neka je el' e
2
, ... , en niz vektora unitarnog pro-
stora X. Tada se matrica (4.26) zove Gramova matrica, a
r = r(el' ... , en) = det G
Gramova determinanta vektora el' e2' ... , en'
smo konstatovali da skalami proizvod (. , .) predstavlja seskvilinearnu
formu na X X X, koja je zbog prve osobine skalarnog proizvoda sigurno
nedegenerisana. Ako je X prostor dimenzije, tada je {el' ... , en}
ortonormirana baza prostora X upravo onda kada je ta baza sama sebi duaIna
u smislu definicije V, 3.2. Isto tako je Gramova matrica vektora el' ... , en
koj i bazu unitarnog prostora X zapravo matrica seskvilinearne funkcije
(', .) na X X X u odnosu na bazu {el' ... , en} prostora X.
275
Gramove matrice vektora koji bazu unitarnog prostora X ko-
dimenzije iz relacije (4.26). Dalje osobine Gramove matrice
i to za opti mogu se u nekoliko zadataka uz ovaj paragraf.
Zadaci
4.1. Neka su ... , rJl, , rJ" zadani kompleksni brojevi. Dokazati da je
n n n
l L Tji l" < CL I 12) . (2: 111k 12)
j=1 j=1 k=J
i da tu znak jednakosti vrijedi ako i samo ako je
: rJl = ... = : 'I".
Uputstvo: Odaberimo ortonormiranu bazu {eu . .. , en} kompleksnog unitarnog prostora X
dimenzije n. Tada za vektore
n
X = L
j=1
n
y = L 1)kekEX
k=1
vrijedi Koi-varcova nejednakost I (x, y) 12 <: Ilxll" llyll" i pri tome u njoj vrijedi znak
jednakosti ako i samo ako su vektori x i y linearno zavisni, tj. ako i samo ako je ..
= : 'In. Ovdje u kad su svi rJk jednaki nuli, od brojeva ne traimo nita, a ako
je bar jedan od brojeva rJk od O, traimo da tada za svako j iz I]i = O slijedi = O,
kao to se i shvata ovakva razmjera.
n
Sad se samo treba sjetiti da je (x, y) = L i)i, a
j=l
n ft
IIxl12 = L I !lyll' = L I II l'.
j_I .1:=1
4.2.Neka je X unitarni prostor. Dokazati da u X vrijedi Pitagorina teorema:
(V x, YE X) x, y) = O => !Ix + y!l" = !lx!l' + !ly!l').
Uputstvo: Ako je <x, y) = O, tada je i 0, x) = O, pa je
<x + y, x + y) = (x, x) + 0, y).
4.3. Ako je {el' ... , en} ortonormiran skup vektora unitarnog prostora X, dokazati da za
svako xE X vrijedi
n n
ilx- L IIx- L <x, el) el II,
j=1 j=1
tj. da od svih linearnih kombinacija vektora eu ... , en dati vektor XE X najbolje aproksi.
mira ona u kojoj su odabrani Furijevi koeficijenti vektora x u odnosu na vektore eu .. , en.
Uputstvo:
n n n
IIx - L el ll' = II ex - L <x, el) ei) + L x, ek) - =
j-I j=1 .1:=1
n n
= JI X - L (x, ei) el W + II L (x, e.l:) - ek 11',
j-I .1:=1
276
jer je vektor
n
X - L (x, ej) ej
j=1
ortogona1an na vektorima eu ... , en, pa i na vektoru
n
L x, el;) - ;1;) el;.
1;=1
4.4. Ako je Y zatvoren potprostor kompletnog unitarnog prostora X, a x E X, dokazati
da je
X=Y+Z(yEY, zEy1.)<:=>YEY, Ilx-YII = inf Ilx- uli'
UEY
Uputstvo: Ako je x = Y + z (yE Y, zE y1.), tada za svako uE Y vrijedi
Ilx - u II! = II (x - y) + (y - u) III = \Ix - yll' + Ily - ulll:;:. Ilx - YII',
Jer je x - y = ZE y1. ortogonalno na y - uE Y.
Primijetimo da zbog pretpostavki o X i Y sigurno postoje vektori yE Y, z E y1. za koje
vrijedi x = y + z.
4.5. Neka je X unitaran prostor, a Y i Z potprostori prostora X. Ako je dim Y <dim Z <
< ex:>, dokazati da vrijedi
Z = Y -i- (yL n Z).
i da postoji vektor ZE Z, z =F Ox, za koji je (y, z) = O (yE Y).
Uputstvo: Iz Y Z, slijedi Z = Y -+- Y', pri je Y' = {ZE Z I (y, z) = O, (YE Y)},
jer je Z unitarni prostor dimenzije. Zato pogotovo vrijedi Z Y -i- y..L. (Kako
nismo pretpostavili da je prostor X kompletan, ne znamo da li je Y + y..L = X). No,
tada iz Y Z, slijedi Z = Zn(Y -+- y.l) = Y -i- CZ n y.l). Poto je dim Y < dim Z,
nemoe biti Z n y1. = {Ox},papostojizEZ, z =F Ox za koje (y,Z)=O\yE Y).
4.8. Neka je X unitaran prostor, Xu ,Xn E X, a O = O (x" ... , xn) Gramova matrica
vektora Xl, , Xn. Dokazati da je
G* = O, det O :;:. O
i da je det O = O ako i samo ako su vektori x" ... , Xn linearno zavisni.
Uputstvo: Kako je (Xj, X.l:) = (x", Xj)- (j, k = l, 2, ... , n), sigurno je 0* = O. Na os-
novu toga je
det O = det 0* = (det 0)-,
tj. det O je realan broj. Ako su vektori Xu , Xn linearno zavisni, tada postoje skalari
Au . , An, od kojih je bar jedan od O, takvi da vrijedi
AIXl + ... + Anxn = Ox, tj. Al (xu x,,) + ... + An (xn' x,,) = O za k = l, 2, .. , n.
Drugim tada su vrste matrice O linearno zavisne, pa je zato det O = O.
Ako su vektori Xu ,Xn linearno nezavisni, tada se oni mogu ortonormirati, pa za vek-
tore el> ,en dobijene ortonormiranjem vrijedi
dakle,
tj
n
Xj = L r4 eli: (j = 1, 2 .... , n),
1:=1
n
(Xj, x,,) = L (j, k = 1, 2, ... , n),
l_I
277
Prema tome,
det G = det AT. det A = Idet AI2 > O,
jer je matrica A invertibilna, dakle, det A # O.
4.7. Neka je X unitarni prostor, G = G (Xl' .. ,xn) Gramova matrica, a T = T (Xl>
... , xn) = det G Gramova determinanta vektora Xl"" XnE X. Ako je Y = [Xl> ,
Xn], dokazati da za
X = y + z (y E Y, z E Y 1- )
vrijedi
T (Xl' .. , Xn, X) = IJZIJ2 . T (Xl> , Xn),
a zatim na osnovu toga (indukcijom u odnosu na n) dokazati nejednakost
Uputstvo: Kad se uzme u obzir da je (Xj, x) = (Xj, y) ci = 1, ... , n); (x, Xk) = (y,
Xk) (k = 1, 2, ... , n), te (x, x) = (y, y) + (z, z), lako se oduzimanjem od posljednje
vrste podesne linearne kombinacije preostalih vrsta determinante T (Xl> .. , Xn; X) do-
bija determinanta koja ima posljednju vrstu (O, ... , O; (z, z). Razvijanjem te determi-
nante po posljednjoj vrsti dobija se odmah
T (Xl> .. , Xn; X) = IIzIJ2 . T (Xl> .. ,Xn).
Kako je IIzl12 + IIyl12 = Ilx112, imamo
T (Xl" .. , Xn; X) .;; Ilx11
2
. T (Xl>"" Xn)'
Odatle se primjenom indukcije u odnosu na n dobija odmah
4.8. Neka je A = {al> a
2
, ,an, .. } prebrojiv linearno nezavisan podskup unitarnog
prostora X, a B = {bu b
2
, , bn, ... } skup definisan ovako:
(n = 1,2, ... ).
Dokazati da je B ortonormiran skup i da vrijedi
[al' . ,an] = [bl' , bn] (n = 1, 2, ... ).
Uputstvo: Iz izraza za b
n
+
l
vidi se odmah da je taj vektor linearna kombinacija vektora
al> ... , an, an+u a osim toga
278
(bn+ 1> ak) = O (k = 1, 2, ... , n),
(T (al' .. , an +l)) 2"
1
(T (al' , a
n
))"2
# O.
Kako se vidi, razvijanjem determinante u brojiocu izraza za bn+! po posljednjoj koloni,
uz vektor .an+l stoji koeficijent
zato je (b,,+u bn+!) = 1.
1
(r (au . , a,,))
2
1 ;
(r (au .. , an+l))2
Ako su, dakle, vektori bu ... , bn normirani i ortogona1ni, tada su to i vektori
bu ... , bn+!. Osim toga, ako je jednakost [al' ... , = [bu . . , blc] za k = 1, 2,
... , n, onda je ona i za k = n + 1.
279
VIII. SVOJSTVENE VRIJEDNOSTI
I SVOJSTVENI VEKTORI
Mnogi problemi matematike i njenih primjena vode na pitanje: Za koje
A E K. postoj i x iz vektorskog prostora X nad poljem K tako da za datu
linearnu transformaciju 04 prostora X vrijedi
04 (x) = AX, x::f:. Ox'
Na to pitanje prirodno se nadovezuje zahtjev da se odrede svi ovakvi skalari
A i da se za svako takvo A o<4'ede svi vektori X E X za koje vrijedi gornja
relacija. To je opti problem svojstvenih vrijednosti i svojstvenih vektora.
Mi se ovim problemom baviti samo za vektorskog prostora X
dimenzije i to najprije za proizvoljno polje K, a zatim za polje K
realnih, odnosno kompleksnih brojeva.
1. SLUCAJ PROIZVOLJNOG VEKTORSKOG PROSTORA
U vektorskog prostora X dimenzije problem
svojstvenih vrijednosti svodi se na rjeavanje algebarske
a pripadnih svojstvenih vektora na rjeavanje
odnosno sistema linearnih algebarskih Pri tome dolazi
do izraaja matrica linearne transformacije 04.
U okviru ove problematike pitanje egzistencije baze prostora
X sastavljene od svojstvenih vektora linearne transformacije 04. Kako u
odnosu na ovakvu bazu linearnoj transformacij i 04 odgovara dijagonaina
matrica, ovim se zapravo rjeava i pitanje egzistencije dijagonalne matrice
koja je datoj kvadratnoj matrici.
Svojstvene vrijednosti i svojstveni vektori
Definicija 1.1. Neka je X vektorski prostor nad poljem K, a 04 E End (X)
linearna transformacija prostora X. Ako za neko A E K postoji x E X takav da je
(1.1) 04 (x) = AX, x::f:. Ox,
281
tada se A. zove svojstvena vrijednost, a x pripadni svojstveni vektor linearne
transformacije dl-.
Relacija (1.1) ekvivalentna je sa relacijom
(1.2)
koja kazuje da linearna transformacija dl- - A. id
x
prostora X nije injektivno
preslikavanje, a to je, kao to znamo, isto to i da dl- - A. id
x
nije
regularna linearna transformacija prostora X.
U prostora X dimenzije uslov (1.1) moe se prevesti jo bolje.
Teorema 1.1. Neka je X vektorski prostor dimenzije nad poljem K,
a A = (C1.Dnxn matrica linearne transformacije A E End eX) u odnosu na bazu
{el> ... , en} prostora X. Tada je A. E K svojstvena vrijednost, a
n
(1.3)
pripadni svojstveni vektor linearne transformacije dl- ako i samo ako je A. E K
korijen
(1.4) det (A - A.En) = 0,
a ... , c=: Kn netrivijalno rjeenje
(1.5) (A - A En) . ... , = (O, ... ,Or,
tj. homogenog sistema linearnih algebarskih
(C1.t - A) ';:1 + + . . . -+- = O
(1.5')
-+- C1.; + ... -+- - A) =
Dokaz. - Kako smo rekli, relacija (1.1) ekvivalentna je sa relacijom (1.2)
a ova opet, u naem re1acijom (1.5), ako je vektor x dat relacijom
(1.3).
Prema tome, A CC K je svojstvena vrijednost, a vektor (l.3) pripadni svojstveni
vektor linearne transformacije dl- prostora X, ako i samo ako jed-
(1.5), odnosno, to je isto, homogeni sistem linearnih algebarskih
(1.5'), ima netrivijalno rjeenje ... , c=: Kn. No,
(1.5) ima netrivijalno rjeenje ako i samo ako je A E K korijen jedna-
(1.4).
Time je teorema dokazana.
Primijetimo da je (1.4) algebarska stepena n. Lijeva
strana te je, naime, po1inom n-tog stepena u A. sa koeficijentima
iz K:
(1.6) (-lt det eA - A En) = An - tr (A)' An_1 + ... -+- C -lt IAI,
pri je
n
(l. 7)
trCA) = 2 C1.;.

282
Definicija 1.2. Neka je A =(aDnxn kvadratna matrica nad poljem K.
(1.4) zove se apolinom (1.6) svojstveni polinom m.atrice A.
Skalar (1.7) zove se trag matrice A. Korijeni (1.4) zovu se svojstvene
vrijednosti, a netrivijalna rjeenja (;1, ... , E Kn (1.5)
pripadni svojstveni vektori matrice A.
Pri tome se podrazumijeva da svojstvene vrijednosti matrice A, kao i kom-
ponente pripadnih svojstvenih vektora lee u polju K. Tako svojstvene vri-
jednosti i svojstveni vektori matrice A zavise od toga nad kojim poljem
posmatramo matricu A. Recimo, realnu matricu A moemo posmatrati kao
matricu nad poljem K realnih, ali i kao matricu nad poljem K kompleksnih
brojeva. Ako su za tu matricu svi korijeni (1.4) imaginarni, onda
matrica A posmatrana kao matrica nad poljem K realnih brojeva nema uopte
svojstvenih vrijednosti, dok ih kao matrica nad poljem K kompleksnih bro-
jeva sigurno ima, jer polinom (1.6) stepena n ;?: 1 ima u polju kompleksnih
brojeva, kako znamo, bar jednu nulu.
Problem koji vodi na promatranje svojstvenih vrijednosti i svojstvenih vek-
tora matrice A i samo polje K nad kojim treba uzimati tu matricu.
Ono uvijek biti precizirano kad budemo promatrali svojstvene vektore i
svojstvene vrijednosti matrice A.
Ako linearna transformacija 04 u odnosu na bazu {el> . .. , en} prostora X
ima matricu A, onda ona u odnosu na neku drugu bazu {fl' ... , jn} prostora
X, kojoj odgovara matrica prelaza P, kao to znamo, ima matricu
(*) B = P-lAP.
Prema prethodnoj teoremi, vrijednosti linearne transformacije
04 mogu se odrediti bilo iz (1.4), bilo iz
det (B - A En) = O,
pa te dvije imaju u polju K nad kojim se promatra vektorski prostor
X iste korijene. Vrijedi zapravo:
Teorema 1.2. matrice A i B nad poljem K, tj. kvadratne matrzce A i B
nad poljem K za koje postoji regularna matrica P nad istim poljem K takva da
vrijedi (*), imaju iste svojstvene polinome, pa prema tome i jednake tragove i
determinante.
Dokaz. - Uzmimo da su matrice A i B tj. da za njih vrijedi relacija
(*) za neku regularnu matricu P nad istim poljem K. Tada za svako A E K
vrijedi
det (B - A En) = det (P-lA P - A En) = det (P-l (A - AE,.) P) =
= det (P-l) . (detA - AEro) . det (P) =
= det (P-l) . det CP) . det (A - AEro) =
= det (P-l P) . det CA - A En) = det (A - J.En).
Ako polje K ima mnogo elemenata ili bar jedan element vie
nego to je red n matrica A i B, odnosno stepen polinoma det CA - AEn) i
det (B - AEro), tada iz dokazane jednakosti slijedi da su p0linomi det (A-
283
- A.E,,) i det (B - J. E,,) isti. Zbog toga su tragovi i determinante matrica
A i B, kao koeficijenti ovih polinoma, obavezno jednaki.
Ukoliko polje K nema dovoljno elemenata za ovaj onda se umjesto
K moe uzeti polje L = K (x) racionalnih funkcija u varijabli x nad poljem
K. Polje L je sigurno Osim toga jednakost det (B - A. E,,) =
= det (A - J.E,,) vai za svako A. E L, pa su zato po1inomi det (A -
- J. E,,) i det (B - J. E,,) jednaki.
Tako je teorema 1.2. dokazana.
Primjer 1.1. Neka je X vektorski prostor radij vektora koji izlaze iz date O prostora.
a) Ako je dl E End (x) projiciranje na ravan I (pravu p) paralelno sa pravom p (ravni
I), tada je
CV x II p) dl (x) = Ox = O' x, ('r/y II I) dI(Y) =y = l'y,
odnosno
CV x II p) dl ex) = x = l . x, CVYIII) dI(y)=Ox=O'Y,
pa imamo svojstvene vrijednosti
odnosno
i pripadne svojstvene vektore
x II p, x #- Ox za J. u y II I, y #- Ox za J..
linearne transformacije dl.
b) Ako je dl e End (X) simetrija u odnosu na ravan I koja prolazi O i ima je-
vektor normale a, tada iz
a4 (x) = x - 2 . (x . a) . a i a4 ex) = J.. x (x #- Ox)
dobijamo
(J. - l) . x = - 2' ex . a) . a ex #- Ox).
za J. - 1 #- o odatle slijedi
x = tr.. a (oo; #- O),
dakle
e;. - 1). oo; a = - 2 oo; a, tj. J. = - l.
Za J. - 1 = O, tj. za J. = l, dobija se
- 2' ex . a) = O, tj. x .l. a.
Tako imamo svojstvenu vrijednost J.
1
= - 1 kojoj pripada kao svojstveni vektor svaki
vektor x kolinearan sa a (i od Ox), te svojstvenu vrijednost J.. = l kojoj pripada
kao svojstveni vektor svaki vektor x #- Ox koji je okomit na vektoru a.
e) Ako dl E End (X) predstavlja rotaciju za ugao rp (#- kn) oko ose koja prolazi
O, tada za svaki vektor x #- Ox koji lei na osi rotacije vrijedi
dl ex) = x = l . x,
pa je J.
1
= l svojstvena vrijednost, a svaki ovakav vektor x pripadni svojstveni vektor
linearne transformacije dl.
284
U svim iz prethodnog prun)era d/- nema drugih svojstvenih
vrijednosti niti drugih svojstvenih vektora, osim onih koji su navedeni.
Ovaj primjer pokazuje kako se svojstvene vrijednosti i svojstveni vektori
linearne transformacije eA ponekad mogu odrediti i bez teoreme
1.1.
Potprostor S generisan svojstvenim vektorima koji pripadaju istoj
svojstvenoj vrijednosti
Neka je A. svojstvena vrijednost linearne transformacije d/- prostora X nad
poljem K. Sa S,. potprostor prostora X generisan svim svoj-
stvenim vektorima linearne transformacije eA koji pripadaju istoj svojstvenoj
vrijednosti A. SJ. je svojstveni potprostor linearne transformacije d/- koji odgo-
vara svojstvenoj vrijednosti A.
Potprostor SJ. pored Ox sadri svojstvene vektore linearne trans-
formacije d/- koji pripadaju svojstvenoj vrijednosti A. Naime, vrijedi
Teorema 1.3. Nekaje A. svojstvena vrijednost linearne transformacije d/- prostora
X, a SJ. potprostor prostora X generisan svim svojstvenim vektorima linearne
transformacije d/- koji pripadaju svojstvenoj vrijednosti A.. Tada za svako x E X
vrijedi
(1.8) xE SJ. {:=? d/- (x) = AX.
Osim toga
(1.9)
Dokaz. - Ako je d/- (x) = A x, tada je ili x = Ox, ili je x svojstveni vektor
linearne transformacije d/- koji pripada svojstvenoj vrijednosti A., pa u oba
vrijedi x E SA.
Obrnuto, ako x E SA, tada postoje svojstveni vektori Xl' ... ' Xr linearne
transformacije d/- koji pripadaju svojstvenoj vrijednosti A. iskalari ot
l
, ...
ot, E K, takvi da vrijedi
Zato je
d/- (x) = ot 1d/- (Xl) + ... + ot, d/- (x,) = otlAXl + ... + ot,AX, =
= A (otlXI + ... + ot,x,) = AX.
Prema tome, vrijedi (1.8).
Relacija (1.9) vrijedi prema samoj SJ.. Naime, A je svojstvena
vrijednost linearne transformacije d/-, pa postoji bar jedan pripadni svojstveni
vektor x te transformacije. Vektor x E SJ, i x =I=- Ox, pa zato dim SJ. 1.
Iz relacije (1.8) vidi se, specijalno, da za svako x E X vrijedi
x E SJ, ::::} d/- (x) E SJ,.
Definicija 1.3. Neka je d/-lineama transformacija a S potprostor vektorskog
prostora X nad poljem K. Kae se da je potprostor S ,nvarijantan u odnosu
na transformaciju d/-, ako za svako x E X vrijedi
(1.10) XES::::}-d/-(X)ES.
285
Ako postoji netrivijalan potprostor S prostora X koji je invarijantan u odnosu
na linearnu transformaciju eA, tada se kae da taj potprostor S reducira eA
i da je eA reducibilno. Ako je X direktna suma potprostora S i T od kojih
svaki reduciraeA, tada se kae da je eA potpuno reducibilno.
Ako je potprostor S invarijantan u odnosu na linearnu transformaciju eA
prostora X, tada pored eAsE(S, X) vrijedi eAs E End (S).
Jednostavno se dokazuje da je suma i presjek svake potprostora in-
varijantnih u odnosu na linearnu transformaciju eA prostora X potprostor
prostora X invarijantan u odnosu na eA. Zato je za svaki skup A svojstvenih
vrijednosti linearne transformacije eA prostora X suma potprostora SA (A E A)
potprostor prostora X invarijantan u odnosu na eA. sada da je
ova posljednja suma direktna.
Teorema 1.4. Neka je A bilo koji neprazan skup svojstvenih vrijednosti line-
arne transformacije eA prostora X. Tada je suma 2 SA svojstvenih potprosto-
AEA
ra SA (A E A) direktna.
Dokaz. - U protivnom postojao bi podskup {Al>""
Ar} skupa A i vektori x, E SA, (i = 1, 2, ... , r), od kojih je bar jedan 4 Ox
za koje vrijedi
Xl + ... + Xr = OX'
OVO je Ako je, naime, Xj =1= e, tada djelovanjem linearne
transformacije '13 = IT (eA - i.id
x
) na lijevu i desnu stranu gornje jednakosti

dobijamo
No, to je jer
zbog
'13 (x!:) = IT (A!: - A,) Xk = Ox (k =F j)

'13 (Xj) = IT (Aj - A.i ) Xj =F O x,

IT (Ak - A,) = O (k =1= j), IT (Aj - =F O.

Iz prethodne teoreme slijedi neposredno
Teorema 1.S. Nekaje eA E End (x) linearna transformacija vektorskog prostora
X dimenzije n nad poljem K. Ako su A.l> . , Ar svojstvenB
vrijednosti linearne transformacije dl, a .
X" j, (j, = 1, 2, ... , sJ
286
linearno nezavisni svojstveni vektori linearne transformacije dl- koji pripadaju
svojstvenoj vrz}'ednosti AI'Ci = 1, 2, ... , r), tada su vektori
Xi, Jj (jj = 1, 2, ... , Si; i = 1, 2, ... , r)
linearno nezavisni, dakle, Sl + Sr n.
Specijalno je r n.
Dokaz. - Vektori Xi, j.' (jj = 1, 2, ... , Si; i = 1, 2, ... , r) su linearno ne-

zavisni. Ako je, naime,
tada je
pa zbog
'j
L lXi, ii Xi, ii = Ox,
i" i
L ( L lXi, Ji Xi, Ji) = Ox,
i=1 ;,=1
L lXi,;j Xj , jj = x, E SA; Ci = 1,2, .. , r),
;;=1
mora, na osnovu teoreme 1.4, vrijediti
'j
L IX" ij Xi, jj = O x Ci = 1, 2, ... , r).
;,=1
Odatle zbog linearne nezavisnosti vektora Xn, X
i
2' , Xi, Si slijedi
IXn = lXi2 = ... = lXi, 'i = O Ci = 1, 2, ... , r).
Tako u vektorskom prostoru X dimenzije n imamo Sl + ... + Sr linearno
nezavisnih vektora Xi,}i (jj = 1,2, ... , ;i = 1,2, ... , r). Zato mora vrijediti
Sl + ... + Sr n.
Kako moemo uzeti da je Sj 1 Ci = 1,2, ... , r), vrijedi specijalno
r = 1 + ... + 1 Sl + ... + Sr n.
Uostalom, posljednja tvrdnja teoreme slijedi iz da su Al> ... , Ar
korijeni algebarske det CA - A En) = O stepena n.
Egzistencija baze prostora X sastavljene od svojstvenih vektora li-
nearne transformacije dl- toga prostora
Ako. je Ao svojstvena vrijednost linearne transformacije dl- vektorskog prostora
X dimenzije n, tada je, na osnovu teoreme 1.1.,
(1.11)
dim S).. = def eA - AoE",) = n - rang CA - .10 En).
287
S druge strane, svojstvena vrijednost .ito, kao korijen
(1.4) ima viestrukost "0 = " (.ito) 1, to dl je
(1.12)
Ako su.itl> ... , .it
m
sve svojstvene vrijednosti linearne transformacije
dt, tada vrijedi
m
(1.13)
det (A - .itE,,) = g (.it) . IT (.it - .it,).(A,) ,
j=l
pri je " (.it j) viestrukost svojstvene vrijednosti kao korijena karakte-
(1.4), a g (.it) polinom sa koeficijentima iz K koji u K nema
nijednu nulu.
(1.4) ima uK "dosta" korijena, onda jeg (.it) konstanta, zapravo
g (.it) = (-1)". Ovo sigurno biti kad je K polje kompleksnih brojeva,
jer za to polje svaki nekonstantni polinom sa koeficijentima iz K ima bar jednu
nulu u K. Ista je situacija i u bilo kog algebarski zatvorenog polja K,
tj. polja koje ima osobinu da svaki nekonstantni polinom sa koeficijentima iz
K ima u K bar jednu nulu.
Ipak ni tada ne mora za svako dt E End (X) postojati baza vektorskog prostora
X dimenzije n nad poljem K sastavljena od svojstvenih vektora li-
nearne transformacije dt. Vrijedi samo
Teorema 1.S. Nekaje dt E End eX) linearna transformacija vektorskog prostora
X dimenziJe nad poljem K, a A matrica te transformacije u odnosu
na neku bazu {el' ... , e,,} prostora X. Neka su .itl' ... , .it
m
sve
svojstvene vrijednosti linearne transformacije dt, tako da vrijedi (1.13).
Tada je
m
(1.14)
ako i samo ako je
(1.15) g (.it) = (-1)", def(A - .itJE,,) = " (.it
J
) (j = 1, 2, ... , m).
Dokaz. - Iz (1.13) se vidi da je
dakle,
III
m
L" (AJ) = n - deg(g),
j_l
L "(A,) = n g (.it)=( -1)".
j=1
Dokaimo sada da za svaku svojstvenu vrijednost .ito linearne transformacije
dt vrijedi
(1.16) def (A - .itoE,,) = dim SA. " (A.o).
Odaberimo u tu svrhu bazu {g l> ... ,g ,,} prostora X tako da prvih r = dim SJ..
vektora te baze bazu prostora SA.. Tada, zbog
dt (g,) = .itog, (j = 1, 2, ... , r),
288
u odnosu na tu bazu linearna transformacija 04 ima matricu
- ilo O . O l . . . y!
O ilo ... O ...
C = O O ... ilo ...
O O ... 0 ... y!+l
o O O ... y: _
Otuda je
det (A - ilE,,) = det (C - ilE,,) =
O O . ilo-il
= (il - ilo? . h (il),
...............
+1 y: - il I
pa prema tome r " (ilo), jer moda (il - ilo) I h (il).
vrijedi (1.16).
Neka sada vrijedi (1.14). Tada prema dokazanom vrijedi
n = dim X = dim SAt L " (il
J
) = n - deg (g),
j_l j-l
dakle,
deg (g) = O, tj. g (il) = ( -1)".
Osim toga mora umjesto znaka vrijediti znak = , to zbog relacije (1.16)
da je
dim SAj = " (ilj ) ci = 1, 2, ... , m).
vrijedi (1.15).
Obrnuto, neka vrijedi (1.15). Tada je
III III III
dim SAj = dimSAj = = n = dim X,
J-l j-l j_l
pa zato vrijedi (1.14).
Teorema 1.7. Neka je 04 E End (X), dim X = n, a A matrica linearne trans-
jormacije 04 u odnosu na neku bazu {el' ... ' e,,} prostora X. Neka su dalje
ill' ... , il
m
sve svojstvene vrijednosti linearne transjormacije 04,
tako da vrijedi (1.13).
Da bi postojala baza {JI' ... ,j .. } prostora X sastavljena od svojstvenih vektora
lintarne transjormacije 04, potrebno je i dovoljno da bude ispunjen uslov (1.15).
289
U tom matrica B linearne transformacije 04 u odnosu na bazu {Jl' ... ,
fn} prostora X je dijagonaina i na glavnoj dijagonali ima svojstvene vrijednosti
Al' ... , Am linearne transformacije 04, od kojih se svaka pojavjiuje onoliko puta
kolika joj je viestrukost kao korijena det (A - A En) = 0, a baza
{JI> ... , fn} je unija baza potprostora SAl' ... , SAm'
Dokaz. - Neka postoji baza {Jl> ... ,fn} prostora X sastavljena od svojstvenih
vektora linearne transformacije 04.
Nakon eventualne prenumeracije moemo uzeti da prvih rl vektora te baze
pripadaju svojstvenoj vrijednosti Al> r2 svojstvenoj vrijednosti A2
itd. Tada vrijedi
04 (h) = Adi (Sk-l < j Sk)'
pri treba uzeti So = 0, Sk = rl + r
2
+ ... + rk Ck = l, 2, ... , ni).
To da u odnosu na bazu {JI' ... ,fn} prostora X linearnoj transformaciji
04 pripada dijagonaina matrica B koja na glavnoj dijagonali ima svojstvene
vrijednosti Al' ... , Am' od kojih se prva pojavljuje rl puta, druga r2 puta itd.
Zato je
det (A - A En) = det (B - A En) = (A - AI)'l ... CA - Am)'m' (-l)",
tj.
rk = v (Ak) (k = l, 2, ... , m).
Zbog toga je, na osnovu (1.16),
dim SAk rk (k = l, 2, ... , m),
dakle,
dim SAle = rie Ck = 1, 2, ... , m),
jer u SAk imamo rk linearno nezavisnih vektora baze {Jl> ... ,fn} prostora X.
Sad vidimo da tih ric vektora bazu prostora SAk' pa je baza {fl' ... ,fn}
prostora X unija baza potprostora SAl' ... , SAk'
Iz prethodnoga je jasno da je ispunjen i uslov (1.15).
Obrnuto, neka je ispunjen uslov (1.15).
Tada prema prethodnoj teoremi vrijedi (1.14), pa ako uzmemo uniju baza
potprostora SAl' ... ,SA bazu {JI' ... ,fn} prostora X
m
sastavljenu od svojstvenih vektora linearne transformacije 04.
Time je teorema dokazana.
Primijetimo da se moe obrnuti tvrdnja teoreme 1.7. koja kae da u odnosu
na bazu {JI' ... ,fn} prostora X sastavljenu od svojstvenih vektora linearne
transformacije 04 toj transformaciji pripada dijagonaina matrica. Vrijedi,
naime,
Teorema 1.8. Linearna transformaciJa 04 prostora X ima u odnosu na bazu
{Jl> ... ,fn} dijagonainu matricu B ako i samo ako je ta baza sastavljena od
svojstvenih vektora linearne transformacije 04.
Dokaz. - Kako smo u prethodnoj teoremi dokazali da linearnoj transformaciji
04 prostora X u odnosu na bazu {JI' ... ,fn} toga prostora sastavljenu od
svojstvenih vektora linearne transformacije 04 pripada dijagonalna matrica,
samo obrnutu tvrdnju. Neka, dakle, linearno; transformaciji 04
290
prostora X u odnosu na bazu {fl' ... ,fn} toga prostora pripada dijagonaina
matrica
B = diag ({ll' ... ,(ln),
tj.
Tada vrijedi
n
(k = 1, 2, ... , n),
j=l
tj., zbog fie *- Ox, fie je svojstveni vektor linearne transformacije 04 i pripada
svojstvenoj vrijetnosti {lie te transformacije.
Dokaimo jo teoremu koja se odnosi na matrice.
Teorema 1.9. Neka je A E K"x", a Al' ... , Am sve svojstvene vri-
jednosti matrice A u polju K, tako da vrijedi (1.13). Da bi matrica A bila
(nad K) nekoj dijagonainoj matrici B E Knx
n
, potrebno je i dovoljno da vrijedi
(1.15). U tom dijagonaini elementi matrice B su svojstvene vrijednosti
Al' ... , Am matrice A, od kojih se svaka ponavlja onoliko puta kolika joj je
viestrukost kao korijena det (A - AEn) =' O.
Dokaz. - posljednje dvije teoreme i da su dvije
matrice A, B E Knx
n
nad K ako i samo ako pripadaju istoj linearnoj
transformaciji 04 prostora X dimenzije n nad poljem K, ali eventualno u odnosu
na baze toga prostora. U tu svrhu odaberimo vektorski prostor X
dimenzije n nad poljem K i matrici A pridruimo linearnu transformaciju 04
prostora X u odnosu na neku bazu {el' ... , en} toga prostora.
Ako je matrica A (nad K) sa nekom dijagonalnom matricom B, tj.
ako vrijedi B = P-IAP za neku dijagonainu matricu B i neku regularnu
matricu P (B, P E Knxn), tada je B matrica linearne transformacije 04 u odnosu
na bazu {fl' ... ,fn} prostora X kojoj odgovara matrica prelaza P (sa baze
{el' ... , en}). Prema teoremi 1.8. baza {fl' ... ,fn} sastavljena je od svojstve-
nih vektora linearne transformacije 04, pa zato, na osnovu teoreme 1.7., vri-
jedi (1.15). Obrnuto, neka vrijedi (1.15). Tada, prema teoremi 1.7., postoji
baza {fl' ... ,fn} prostora X sastavljena od svojstvenih vektora linearne
transformacije 04. U odnosu na tu bazu linearnoj transformaciji 04 pripada
dijagonaIna matrica B, koja na glavnoj dijagonali ima svojstvene vrijednosti
Al' ... , Am matrice A, jer su to upravo svojstvene vrijednosti linearne trans-
formacije 04. Svaka od svojstvenih vrijednosti pojavljuje se na glavnoj dija-
gonali matrice B onoliko puta kolika joj je viestrukost kao korijena
det (A - A En) = o. Ako sa P matricu prelaza sa baze {el' .. ,
en} na bazu {ft> ... ,fn}, tada vrijediti B = P-IAP, to da je matrica
A dijagonainoj matrici B.
Primjer 1.2. Neka je A matrica linearne transformacije 04 E End eX) u odnosu na bazu
{el' ... J en} prostora X. svojstvene vrijednosti i svojstvene vektore linearne
transformacije 04 ako je
i) 11 = 4J
:J.
4 1 O O J
1 4 O O
ii) 11 = 3,
A=
[
16
-
291
i) det (A - lE,) = O,
det (A - lE,) = (A - 5) (A + 5) . (A - 3) . (A + 3),
Iz
za Al = 5 dobija se
= Et = Et = Et, tj. (za Et = l) Xl = el + ea + e. + e,.
se dobija:
za AI = - Xa = el + e. - es - e"
za Aa = 3, Xa = el - e. + ea - e"
za A, = - 3, X, = el - el - es + e,.
Kako su svojstvene vrijednosti Au Aa, As i Au u ovom pri-
padni svojstveni vektori Xl> XI' Xa i X, su linearno nezavisni, pa bazu prostora X.
Ako stavimo
[
l l
P = 1 1
1 - 1
1 - 1
1
- l
- l
1 ] [ 5
- 1 O
, B = P-1AP =
- 1 O
1 O
ii) det (A - AEs) = O, tj. - AU. - 25)2 = O daje:
A, = O (v (A,) = l), Aa = 25 (v (A
2
) = 2).
Za A, = O dobija se
4 .
il = O, ;1 = "3 El, tj. (za ;1 = 3), Xl = 3e1 + 4e
Za Aa = 25 dobija se
;3 = _ 2. ;1 W i proizvoljno),
4
pa ako odaberemo ;1 = 4, ;2 = O, odnosno ;1 = O, ;2 = 1,
Kako ovdje za dvostruku svojstvenu vrijednost AI = 25 imamo dva linearno nezavisna
svojstvena vektora Xa i X3, opet su svojstveni vektori Xl, XI i x3linearno nezavisni, pa
bazu prostora X. Toj bazi pripada matrica prelaza
[
3 4 O]
P= O O 1 ,
4 - 3 O
pa linearnoj transformaciji 04 u odnosu na bazu {x" XI, X3} pripada dijagonaina matrica
[
O O O]
B = P-l AP = O 25 O
O O 25
292
Zadaci
1.1. Zna se da su matrice A = [ -
24

Na osnovu toga odrediti: i) parametre IX
J
(J i y;
ii) svojstvene vektore matrice A i svojstvene vektore matrice B;
iii) regularnu matricu P za koju je B = P-l AP.
Uputstvo: Prvo svojstvene vrijednosti matrice A, pa iz uslova da su to ujedno svoj-
stvene vrijednosti i matrice B odrediti parametre IX
J
f1 i y. Ako je PIl AP
I
= p.I BP,
dijagonalna matrica koja na glavnoj dijagonali ima svojstvene vrijednosti matrice AJ od-
nosno matrice BJ tada za P = Pl' P;l vrijedi B = P-l AP.
1.2. Neka je B = P-l AP. Dokazati da za regularnu matricu Q vrijedi B = Q-I AQ
ako i samo ako je Q = RP
J
gdje je.R regularna matrica koja komutira sa matricom A.
1.3. Za kvadratnu matricu A kae se da je involutivnaJ ako je AZ = En. Dokazati da je
involutivna realna ili kompleksna matrica A dijagonainoj matrici B koja na glavnoj
dijagonali ima brojeve 1.
Uputstvo: Iz AZ = En slijedi (A - En) . (A + En) = OJ odakle se lako da je
rang (A - E,,) + rang (A + En) = n. Iz toga i iz rang (A - E" I A + En) = n treba za-
da je matrica P = (Pl I P.) regularna, ako je Pi matrica formirana od Tj = rang (A +
+ (- l)i En) linearno nezavisnih kolona matrice A + (- I)lEn (i = 1, 2).
AP=(APII AP.)=A+En) Pl -Pl I (A -En) p.+p.)=( -Pl I p.)=p. -- -- . [
-Er,/ O ]
O Er.
1.3. Neka je A E KnxnJ tr (A) = IX -:I O, rang A = l. Dokazati da je matrica A
dijagonalnoj matrici.
Uputstvo: Iz rang (A) = l slijedi def (A - O . En) = n - l, pa je A, = O svojstvena
vrijednost matrice A i to bar (n - l )-struki korijen det (A - AEn) = O. Zato
je .1.2 = tr (A) = IX -:I O, pa se moe primijeniti teorema 1.9.
1.4. Neka je A E KnX"J 1 (A) = det (A - AEn), a g (A) = Yo (A - A,)' (A - A,) ... (). -
- ).",).
i) Dokazati da je det g (A) = '1'0/(.1.,) IUm);
ii) det g (A) ako je
g (A) = 2.1.
8
- SA' + A + 2, A = =: l
3 6 - 8
Uputstvo: Uvjeriti se da je g (A) = '1'0 (A - AlEn) . (A - AmEn), pa zatim primijeniti
teoremu o determinanti proizvoda matrica.
1.5. Neka su dlJ t] E End (X) i dl o t] = t] o dl. Ako je potprostor S prostora X invari-
jantan u odnosu na dlJ dokazati da je i potprostor 'l3 (S) invarijantan u odnosu na dl.
Uputstvo: Za svako x E X vrijedi
dl (t] x) = (dl o t]) (x) = (t] o eA) (x) = t] (eA x).
1.6. Neka su dlJ t] E End (X) i eA o 'l3 = 'l3 o eA. Ako je x svojstveni vektor linearne
transformacije dl, a osim toga '73 (x) -:I Ox, dokazati da je y = t] (x) svojstveni vektor
linearne transformacije dl i da pripada istoj svojstvenoj vrijednosti A; specijalno je za svaku
svojstvenu vrijednost A. linearne transformacije dl potprostor SA invarijantan ne samo u
odnosu na dl nego i u odnosu na t].
293
1.7. Neka je eA E End (X), dim X = n < oo. Dokazati da je 04 potpuno reducibilno
ako i samo ako postoji netrivijalni projektor f} (f]) "# O, f]) "# id
x
) prostora X koji ko-
mutira sa eA.
Uputstvo: Ako je f]) netrivijalan projektor prostora X, tada su S = Im (f])) i T = Ker (f]))
netrivijalni potprostori prostora X i S -+ T = X. Ukoliko osim toga vrijedi eA o f]) =
= f]) o eA, tada prema zadatku 1.5. potprostori S i T nisu invarijantni samo u odnosu
na f]), nego i u odnosu na eA.
Obrnuto, ako je S +- T = X, pri su S i T netrivijalni potprostori prostora X inva-
rijantni u odnosu na eA, tada za netrivijalni projektor f]) prostora X na S paralelno sa
T vrijedi eA o f]) = f]) o eA.
1.8. Neka je K polje realnih brojeva, a A E KRxn. Ako su sve svojstvene vrijednosti ma-
trice A realne i za njih vrijedi
ex < ;. < fl (ex, fl zadani realni brojevi),
dokazati da su i sve svojstvene vrijednosti matrice
B = yA + (jEn (y, (j zadani realni brojevi, y > O)
realne i da za njih vrijedi
exy + (j < " < fly + (j.
Uputstvo: I B - ftEn I = O 81 A - I = O, tj. svojstvene vrijednosti;' matrice
A i svojstvene vrijednosti II matrice B vezane su relacijom ft = y;' +
1.9. Neka je eA E End (X), dim X = n < oo, f (;.) zadan polinom iz K [;.], a '73 = f (eA).
Ako postoji baza {xv . .. , xn} prostora X sastavljena od svojstvenih vektora linearne trans-
formacije eA, dokazati da su to ujedno svojstveni vektori linearne transformacije '73 i da
je rang eAk = rang eA (k = 1, 2, ... ).
Uputstvo: Iz '73 = f (eA), eA (Xj) = AjXj (j = 1, 2, ... , n) slijedi '73 (Xj) = f (;'j) Xj (j =
= 1, 2, ... , n).
Specijalno ovo vrijedi za f (;.) = ;'k, pa je rang eAk jednak broju svojstvenih vektora Xj
koji pripadaju nenultim svojstvenim vrijednostima;'r, dakle jednak rang 04.
1.10. Ako singularna linearna transformacija eA "# O prostora X dimenzije ima
osobinu
eA' (x) = Ox =} eA (x) = Ox,
dokazati da je eA potpuno reducibilno.
Uputstvo: U svakom dim Ker (eA) + dim Im (eA) = dim X, a u ovom
Ker (eA) i Im (eA) su netrivijalni potprostori prostora X, koji nemaju eleme-
nata osim Ox. To Ker (A) +- Im (eA) = X, jer dim X = n < co. Osim toga pot-
prostor Ker (eA) i. Im (dl-) su invarijantni u odnosu na eA.
1.11. Neka je ;'0 E K svojstvena vrijednost matrice A E Knxn, a B = A - ;'oE,.. Doka-
A A
zati da je B . B = O, pri je B asocirana matrica matrice B, pa odatle da
A
nenulte kolone matrice B predstavljaju svojstvene vektore matrice A koji pripadaju svoj-
stvenoj vrijednosti ;'0'
Odrediti na taj svojstvene vektore matrice A = [ = ] .
- 4 4 - 8
A
Uputstvo: B B = I B I . En = I A - ;'oEn I . En = OE Knxn, pa ako je ($1, "'J $n)T
A
nenulta kolona matrice B, tada je B . ($1, .. 'J $n)T kolona matrice B . B, tj. (A - ;'oE,.)
. ($1, ... , $")T = (O, .. , O)T.
294
1.12. Neka je K polje kompleksnih brojeva, a A = E Knxn. Ako je , svoj-
stveni vektor matrice A koji pripada svojstvenoj vrijednosti A
o
, a I I = max I I, do-
kazati da je
" j
I Ao - <x" I ..;; LJ I <Xk I
j""
Na osnovu toga tri kruga u kompleksnoj ravni unutar kojih lee svojstvene vrijed-
nosti matrice

3 l 2
Uputstvo: Iz (A - AoEn)' (;" . , = (O, .. , O)T i I I = max I I slijedi
j

(A. - <x,,) = LJ <Xj k ' dakle I Ao - <Xk I ..;; LJ I <Xj I.
j"" jH
Za zadanu matricu A krugovi koji se trae imaju respektivno centar u l, odnosno
3, odnosno 2, 2 + 3 = 5, odnosno 2 + l = 3, odnosno 3 + l = 4. (Svoj-
stvene vrijednosti Al = 5, A2 = 2 i A3 = - 2 matrice A lee zapravo u svakom od ova
tri kruga.)
1.13. Neka je A E Knx
n
, g (A) = (). - }'o)' h (A), a f (A) = I A - AEn I. Dokazati da je
det g (A) = f (Ao) . det h (A). Ako je, specijalno, Ao svojstvena vrijednost matrice A, tada
je det g (A) = O. Ukoliko f (A) ima u K bar jednu nulu Ao, tada je det f (A) = O.
Uputstvo: Lako se pokae da je g (A) = (A - AoEn)' h (A). Odatle se primjenom teo-
reme o determinanti proizvoda matrica dobija odmah det g (A) = f (Ao) . det h (A). Ostalo
slijedi odatle.
Napomenimo da je zapravo uvijek f (A) = O E Knxn (vidjeti Hamilton-Kejlievu teoremu
- Hamilton, Cayley - korolar X, 3.3.).
2. UNITARNOG PROSTORA DIMENZIJE
U ovom paragrafu, ako ne kaemo da je X
unitarni prostor dimenzije, dakle K polje realnih ili kompleksnih
brojeva.
Ako je K polje kompleksnih brojeva, onda za svaku matricu A E Knxn vri-
jedi
m
(2.1) det (A - AEn) = ( _1)" . n (A - AJ)vCl.j ) ,
j=l
pa se uslov (1.15) svodi na
(2.2)
Postoji jedna klasa linearnih transformacija kompleksnog unitarnog prostora
X za koje je uslov (2.2) sigurno ispunjen. Prvo opisati tu klasu transfor-
macija.
295
Adjungovana linearna transformacija
Adjungovana matrica
smo rekli da skalarni proizvod predstavlja nedegenerisanu bilinearnu u
realnom a nedegenerisanu seskvilinearnu funkciju na X X X u
kompleksnom Zato se, o tome da u kompleksnom
umjesto
(x, o(.y) = o(. (x, y)
vrijedi
(2.3) (x, o(.y) = ii . <x, y) (x, y E X, o(. E K),
uz neznatnu modifikaciju dokaza iz V, 4 dobija
Teorema 2.1. Neka su X i Y unitarni prostori nad istim poljem K. Tada za
svako 04 E Horn (X, Y) postoji jedno preslikavanje 04* E Horn (Y, X)
za koje vrijedi
(2.4) (04 ex),y) = (x, 04* (y) ex E X,y E Y).
Osim toga, ako je A = (O(.i.)mxn matrica linearnog preslikavanja 04 u odnosu
na bazu {el' ... , en} prostora X i bazu {fl> ... , fm} prostora Y, tada je
(2.5)
matrica linearnog preslikavanja 04* E Horn e Y, X) u odnosu na bazu {fl' ... ,
fm} prostora Y i bazu {el' ... , en} prostora X.
Pri tome je Gl Gramova matrica vektora el' ... , en> a G
2
Gramova matrica
vektora fl, ... , fm' dok je
(2.6)
Konjugovanje koje se pojavljuje u (2.5) i potreba da se tu umjesto AT stavi
matrica A* iz (2.6) dolazi od uslova (2.3) koji moemo zadrati i u realnom
jer tada konjugovanje nita ne mijenja.
Definicija 2.1. Neka su Xi Yunitarniprostorinad istim poljem K. Linearno
preslikavanje 04* E Horn (Y, X) definisano relacijom (2.4) zove se adjungo-
vano preslikavanje linearnog preslikavanja 04 E Horn eX, Y).
Za linearnu transformaciju 04 E End eX) kae se da je autoadjungovana ili
ermitska ako vrijedi
(2.7) (04x, y) = (x, 04y) (x, y E X), tj. 04* = 04.
Ako umjesto (2.7) vrijedi
(2.8) (04x, y) = -<x, 04y) (x, y E X), tj. 04* = -04,
onda se za linearno preslikavanje 04 E End eX) kae da je antiermitsko.
Za transformaciju 04 EO End (x) kae se da je unitarna ako je
(2.9) (04x, y) = <x, 04-
1
y) ex, y E X), tj. dt* = 04-
1

296
se za transformaciju A E End (X) kae da je normalna ako komutira
sa preslikavanjem A* E End (X), tj. ako vrijedi
(2.10) A . A* = A* . A.
U realnom umjesto ermitska, odnosno antiermitska kae se
odnosno a umjesto unitarna - ortogonalna.
Ako za A E End (X) vrijedi bilo koja od relacija (2.7), (2.8) i (2.9), onda za
A sigurno vrijedi i (2.10). To da klasa normalnih obuhvata klasu er-
mitskih, klasu antiermitskih i klasu unitarnih transformacija.
Primijetimo, dalje, da je uslov (2.9) ekvivalentan sa uslovom
(2.9') <Ax, Ay) = (x, y) (x, y E X).
Naime, ako vrijedi (2.9), tada vrijedi (2.9'), jer je na osnovu (2.9) i (2.4)
(Ax, Ay) = (x, A*Ay) = (x, A-lA y) = (x, y) (x, y E X).
Obrnuto, ako vai (2.9') tada vai (2.9), jer iz (2.9') na osnovu (2.4) dobijamo
(x, y) = (Ax, Ay) = (x, A* Ay) (x, y E X),
A*A = id
x
, tj. A* = A-l.
Istaknimo da uslov (2.9') moemo promatrati i u optijoj situaciji kad je
A E Horn (X, Y) i kada na lijevoj strani jednakosti iz (2.9') imamo skalarni
proizvod u unitarnom prostoru Y. Taj uslov od linearnog preslikavanja
A E Horn (X, Y) trai da ono ne mijenja skalarni proizvod, pa se takvo presli-
kavanje zove i izometrija, jer ono, specijalno, ne mijenja ni normu, a samim
tim ni metriku definisanu norme.
Da bismo na preformulisali uslov (2.10), najprije
jednu osobinu adjungovanja linearnih transformacija. Ostale osobine te ope-
racije bez dokaza u teoremi 2.2.
Ako je zadano linearno preslikavanje A E Horn eX, Y), onda imamo linearno
preslikavanje A* E Horn (Y, X) za koje vrijedi (2.4). Na isti za A* F
E Horn (Y, x) imamo linearno preslikavanje A** = (A*)* E Horn (X, Y)
za koje vrijedi
<A* y, x) = (y, A** x) (x E X, yE Y).
No, prema (2.4)
(A*y, x) = (x,A* y>- = (A x, y)- = (y, Ax) (x E X, Y E Y).
Kad ovo uporedimo, dobijamo
(2.11) A** = (A*)* = A (A E Horn (X, Y)).
Sad moemo dokazati da je uslov (2.10) ekvivalentan sa uslovom
(2.10') (Ax, Ay) = (A*x, A*y) (x, y E X).
297
Stvarno, ako vai (2.10), tada na osnovu (2.11) vai i (2.10'), jer
(04x, 04y) = (x, 04* 04 y) = (x, 04 04* y) = (04*x, 04* y) (x, y E X).
Obrnuto, ako vai (2.10'), tada vai (2.10), jer iz
(04x, 04y) = (x, 04* 04y) (x, y E X)
i
(04*x, 04*y) ;;", (x, 04** 04*y) = (x, 0404*y) (x, y E X),
na osnovu (2.10'), odmah slijedi (2.10).
U teoremi 2.1. pojavila se matrica A* zadana relacijom (2.6), koju smo zapravo
i ranije sretali. Za nju sada uvodimo naziv, a preko nje, po analogiji sa defi-
nicijom 2.1. specijalne klase kvadratnih kompleksnih matrica.
Definicija 2.2. Neka je K polje kompleksnih brojeva. Za datu matricu A EC
E [("'xn imamo matricu A* E Knx
m
zadanu relacijom (2.6). Matrica A* zove
se adjungovana matrica matrice A.
matricu A E Knxn kae se da je ermitska, odnosno antiermitska odnosno
unitarna, odnosno normalna ako vrijedi A* = A, odnosno A* = -A, od-
nosno A* = A-l, odnosno A*A = AA*.
Istaknimo jo jednom da se termin adjungovana matrica koristi i za oznaku
jednog drugog pojma, za koji smo ranije uveli termin asocirana matrica.
Primijetimo da je u realne matrice Akonjugovanje izlino, zapravo
da ono nita ne mijenja, pa se tada operacija adjungovanja svodi na ranije
upoznatu operacij1; transponovanja. U realnih matrica termini er-
mitska, antiermitska i unitarna zamjenjuju se respektivno terminima
na, i ortogonalna.
Termini iz definicije 2.2. dobro se slau sa onima iz definicije 2.1. Ako,
naime, u teoremi 2.1. odaberemo ortonormirane baze u X i Y, onda biti
Gl = En, G
2
= Em, dakle, prema (2.5), B = A*. Drugim u odnosu
na ortonormirane baze adjungovanom linearnom pres1ikavanju 04* pripada
adjungovana matrica A* matrice A koja je u odnosu na te baze pridruena
transformaciji 04.
Specijalno, za Y = X, linearna transformacija 04 E End (X) je ermitska,
antiermitska, unitarna, odnosno normalna ako i samo ako je matrica A pridru-
ena toj transformaciji u odnosu na ortonormiranu bazu prostora X respek-
tivno ermitska, antiermitska, unitarna, odnosno normalna.
Kao teorema u V, 4 dokazuje se uz o uslovu
(2.3) teorema.
Teorema 2.2. Adjungovanje linearnih preslikavanja um'tarnih prostora, pored
o.sobine (2.11), ima i ove osobine:
(2.12)
(2.13)
(2.14)
(04 + 'lJ)* = 04* + 'lJ*;
(IX' 04)* = ci 04*;
(04 . (3)* = e* . 04*
za svako 04, 'lJ E Hom (X, Y), e E HOrn (Z, X) i za svako IX E K.
298
Operacija konjugovanja matrica ima ove osobine:
(2.11-)
(2.12-)
(2.13-)
(2.14-)
A = (A)- = A;
eA + B)- = A + B;
(IX' A)- = ii A;
(A . C)- = A . C;
za svako A, B E Kmx", CE Knxp i svako IX E K.
One se dobijaju iz osobine konjugovanja kompleksnih brojeva i iz definicije
osnovnih operacija sa matricama.
Kad se to ima u vidu, onda iz osobina operacije transponovanja matrica sli-
jedi
Teorema 2.3. Operacija adjungovanja matrica ima ove osobine:
(2.11*)
(2.12*)
(2.13*)
(2.14*)
A** = (A*)* = A;
(A + B)* = A* + B*;
(IX A)* = ii . A*;
(A . C)* = C* . A*;
za svako A, B E Kmxn, CE Knxp i svako IX E K.
Primijetimo da se teorema 2.3. moe dobiti iz teoreme 2.2. ako se odabere po
jedna ortonormirana baza u unitarnim prostorima X, Y i Z dimenzije res-
pektivno n, m i p, pa u odnosu na parove baza matricama A,
B i C pridrui respektivno linearna transformacija dl, '73 E Hom (X, Y) i
e E Horn (Z, X).
Svojstvene vrijednosti i svojstveni vektori normalnih linearnih
transformacija kompleksnog unitarnog prostora
Na najavljena klasa linearnih transformacija kompleksnog unitarnog
prostora za koje je sigurno ispunjen uslov (2.2), potreban i dovoljan za egzis-
tenciju baze prostora sastavljene od svojstvenih vektora linearne transforma-
cije sa matricom A, je upravo klasa normalnih linearnih transformacija.
Ove linearne transformacije imaju u pogledu svojstvenih vrijednosti i svoj-
stvenih vektora jo mnogo lijepih osobina o kojima biti Samo kad te
osobine bitno zavise od toga je li unitarni prostor realan ili kompleksan
precizno o kojem od ta dva prostora je
Teorema 2.4. Neka je dl normalna linearna transformacija unitarnog prostora
X. Ako je A svojstvena vrijednost, a x pripadni svojstveni vektor linearne trans-
formactje dl, tada je x svojstveni vektor i linearne transformacije dI* i pripada
svojstvenoj vrijednosti I transformacije dI*.
Svojstveni vektori Xl' linearne transformacije dl koji pripadaju
svojstvenim vrijednostima Al' su O'ftogonaini.
299
Dokaz. - Ako je dtx = ilx, tada je
dt - il id
z
) x, (dt - il id
z
) x) = (Oz, Ox) = o.
S druge strane, dt - il id
z
je normalna linearna transformacija, jer
(dt - il id
z
)* (dt - il id
z
) = (dt* - l' id
x
) . (dt - il id
z
) =
= dt*dt - ildt* - Idf. + 1 il id
z
= (dt - il z'd
x
) (dt* - 1 id
x
) =
= (dt - il id
z
) (dt - il id
x
)*.
Zato, prema (2.10'), vrijedi
dt* - I id
z
) x, (dt*-1 id
z
) x) = dt - il id
z
)* x, (dt - il id
z
)* x) =t
= dt - il id
z
) x, (dt - il id
z
) x) = O,
dakle,
(dt* - 1 id
z
) x = 0z, tj. dt* (x) = 1 x.
Time je dokazana prva tvrdnja teoreme.
Neka je sada dtXI == AIXU dtxa = ilax. i pri tome ill =ft. Aa.
Tada prema dokazanome vrijedi
Al (Xl> XV = (ill Xl> xa> = (c:Axu Xa> = (Xl' c:A*x.) =
= (Xl> = ila (Xl' xi).
Odatle, zbog ill =ft. ila, slijedi (Xl' Xp'> = O, pa je tako dokazan i preostali dio
teoreme.
Prethodna teorema vrijedi specijalno za ermitske, antiermitske i unitarne
linearne transfomiacije. Za svojstvene vrijednosti ovih transformacija moe
se dokazati i vie.
Teorema 2.5. Svojstvene vrijednosti ermitske, odnosno antiermitstke transfor-
macije kompleksnog unitarnog prostora su realne, odnosno imaginarne.
Svojstvene vrijednosti unitarnih transformacija su po modulu jednake 1.
Dokaz. - Neka je il svojstvena vrijednost, a X pripadni svojstveni vektor
linearne transformacije dt unitarnog prostora X, tj. neD je dtx = ilx, X =ft.
=p Oz'
Ako je X kompleksan prostor, a dt ermitska, odnosno antiermitska transfor-
macija, tada vrijedi
A (x, x) = (AX, x) = <cl/.x, x) = (x, dtx) = (x, il x) =
= l (x, x),
odnosno
300
A' (x, x) = (A x, x) = (dtx, x) = (x, -dtx) = (x, - A x) =
= - I (x, y).
Odatle, zbog (x, x) i= O slijedi
A = odnosno A = -.f,
a to upravo da je A realan, odnosno imaginaran broj.
Ako je A unitarna transformacija, onda iz
IAI2 . (x, x) = (AX, AX) = (Ax, Ax) = (x, x),
zbog (x, x) i= O, slijedi IAI2 = L
Time je teorema dokazana.
Sad dokazati za nae ciljeve ali i samu po sebi
interesantnu teoremu.
Teorema 2.6. Neka je S potprostor unitarnog prostora X, a A E End (X).
Ako je S invarijantno u odnosu na A, tada je S.L invarzj'antno u odnosu na A*.
Ako je X kompleksan prostor, a A normalna transformacija, tada je S invari-
jantno u odnosu na A ako i samo ako je invarijantno ti odnosu na A*.
Dokaz. - Ako je S invarijantno u odnosu na A, tada 'la svako x E S i svako
yES.L vrijedi
(x, A*y) = (Ax, y> = O,
jer Ax E S. No, to d'l je, za svako y E S.L, A* y E S.L, tj. S.L je invarijant-
no u odnosu na A*.
Neka je sada X kompleksan prostor a A normalna transformacija. Dovoljno
je da dokaemo da je S invarijantno i u odnosu na A* ukoliko je invarijantno
u odnosu na A, jer obrnuta tvrdnja slijedi odatle, da je, skupa sa A,
i transformacija A* nor.:mlna, a osim toga A = (A*)*.
Ovu tvrdnju indukcijom u odnosu na l' = dim S.
Ako je r = O, tvrdnja je trivijalna.
Za korak indukcije od r - 1 na r (u r > O) treba nam, kako
vidjeti, da tvrdnja vrijedi i u r = 1. Za l' = 1 postoji vektor
xE S takav da je x i= Ox i S = [x]. Kako je S invarijantno u odnosu na A,
mora biti Ax = AX, za neko A E K, pa je x svojstveni vektor linearne transfor-
macije A. No, na osnovu teoreme 2.4, x je tada i svojstveni vektor linearne
transformacije dl-*, pa je potprostor S = [x] invarijantan i u odnosu na A*.
Uzmimo sada da je r > 1. Kako je S invarijantno u odnosu na A, linearna
transformacija As E End (S) kompleksnog prostora S ima bar jedan svoj-
stveni vektor x, jer je dim S> O. (Tu nam jedino treba pretpostavka da je
prostor X kompleksan!) Potprostor [x] invarijantan je u odnosu na A, jer
je x svojstveni vektor i linearne transformacije c4, pa prema tome i u odnosu
na A*. No, tada je potprostor [x].L prostora X invarijantan u odnosu na A=
= (A*)*, pa je i potprostor T = S () [x] L invarijantan u odnosu na A. Iz
X = [x] +- [X]L i S:2 [x] slijedi S = [x] +- T. Zato je dim T = r - 1,
pa je, po pretpostavci indukcije, potprostor T, koji je invarijantan u odnosu na
A, invarijantan i u odnosu na A*. Kako je i potprostor [x] invarijantan u
odnosu na A*, izlazi da je i potprostor S = [x] T invarijantan u odnosu
na A*.
301
Ovime je dokaz zavren.
Sad su izvrene sve pripreme za dokaz dviju osnovnih teorema o svojstvenim
vektorima normalnih transformacija kompleksnog unitarnog prostora.
Teorema 2.7. Neka je 04 normalna linearna transformadja kompleksnog uni-
tarnog prostora X dimenzije, a Al' ... ,Am sve svojstvene
vrijednosti te transformacije. Tada je
nf
i pri tome je ova suma ne samo direktna nego i ortogonalna, tj.
SAkCSf
i
(j =ft k).
Dokaz. - Prema teoremi 2.5. svojstveni vektori koji pripadaju
svojstvenim vrijednostima normalne linearne transformacije 04 su
sobno ortogonalni, pa je jasna ortogonalnost gornje sume. Treba,
samo dokazati da ona daje prostor X. U tu svrhU
Potprostor S je invarijantan u odnosu na normalnu linearnu transformaciju
04 kompleksnog prostora X, pa je prema prethodnoj teoremi taj potprostor
invarijantan i u odnosu na 04*. No, tada je prema istoj teoremi potprostor
T = Sl. invarijantan u odnosu na 04 = (04*)*. Kad bi bilo S =ft X, bilo bi
T =ft {Ox}, pa bi linearna transformacija 04T E End (T) imala u T. bar jedan
svojstveni vektor x. To bi naravno bio ujedno i svojstveni vektor linearne
transformacije 04, pa bi zato morao pripadati potprostoru S. Kako je ovo ne-
zbog Sn T = mora biti S = X i teorema je dokazana.
Teorema 2.8. Neka Je 04 normalna linearna transformadja kompleksnog uni-
tarnog prostora X dimenzije dim X = n. Tada postoji ortonormirana
baza {fl' ... ,f,,} prostora X sastavljena od svojstvenih vektora linearne tran-
sformacije 04.
Dokaz. - Ako su Au ... , Am sve svojstvene vrijednosti linearne
transformacije 04, tada je, prema prethodnoj teoremi, prostor X ortogonalna
suma svojstvenih potprostora SA" ... ,SA",. Ako u svakom od ovih potprostora
odaberemo po jednu ortonormiranu bazu, onda unija ovih baza predstavljati
ortonormiranu bazu {fl"'" fn} prostora X sastavljenu od svojstvenih
vektora transformacije 04.
Iz prethodne teoreme dobija se
Teorema 2.9. Neka je A E Knxn normalna kompleksna (moe, dakle, biti i
realna) matrica. Tada postoji dijagonaIna matrica B E Knxn i unitarna matrica
p E Knxn tako da vrijedi B = p* AP.
Dokaz. - Odaberimo kompleksan unitaran prostor X dimenzije n i u njemu
ortonormiranu bazu {el' ... , en}. U odnosu na tu bazu normalnoj matrici
302
A pripada normalna linearna transformacija 04 prostora X. Prema pret-
hodnoj teoremi postoji ortonormirana baza {fl' ... , fn} prostora X sastav-
ljena od svojstvenih vektora linearne transformacije 04. U odnosu na ovu
posljednju bazu linearno j transformaciji 04 pripada dijagonaina matrica B,
za koju vrijedi B = P-l AP, pri je P matrica prelaza sa ortonormirane
baze {el> ... , en} na ortonormiranu bazu {fl> ... , fn} prostora X. Kao takva,
matrica P je unitarna (dokazati l), tj. p* = P-l, pa zapravo vrijedi B = p* AP.
Dijagonaina normalna forma realne matrice
Teoreme 2.7. i 2.8. ne vrijede u realnom jer svojstvena
normalne realne matrice A moe imati i imaginarnih korijena, pa ne mora
vrijediti (2.1). Ukoliko je, realna matrica A tada je
linearna transformacija 04 kompleksnog unitarnog prostora X, pridruena
matrici A u odnosu na neku ortonormiranu bazu {el' ... , en} prostora X,
ermitska, pa ima samo realne svojstvene vrijednosti (teorema 2.5). Orto-
normirana baza {fl' ... , fn} unitarnog kompleksnog prostora X dobija se
kao unija ortonormiranih baza svojstvenih potprostora SA" ... , S;'m linearne
transformacije 04. Ortonormirana baza u svakom od potprostora SA. dobija
J
se rjeavanjem
(A - A.jEn) . ... , = (O, .. , oy
i ortonormiranjem tako dobijenih vektora. Kako je matricl'l A - A.jE" realna,
prvi korak ne zahtijeva imaginarnih komponenata a kako je
baza {el> ... , en} ortonormirana, to ne trai ni sam postupak ortonormiranja.
To ortonormirana baza {fl' ... , fn} prostora X, sastavljena od svoj-
stvenih vektora linearne transformacije 04, moe se odabrati i tako da svaki
od vektora fJ ima u odnosu na bazu {el> ... , en} samo realne komponente.
U tom matrica prelaza P sa baze {el' ... , en} na bazu {fl' ... , fn}
je realna unitarna, dakle, ortogonalna matrica. Zato za dijagonainu realnu
matricu B pridruenu linearnoj transformaciji 04 u odnosu na bazu {fl'
... , fn} prostora X vrijedi B = pT AP. Tako smo dokazali teoremu.
Teorema 2.10. Za svaku realnu matricu A postoji realna dijago-
nalna matrica B i ortogonalna realna matrica P tako da vrijedi B = pT AP.
Iz ove teoreme lako se dobija
Teorema 2.11. Za svaku transformactj"u 04 realnog unitarnog pro-
stora X postoji ortonormirana baza {fl' ... , fn} prostora X sastav(jena od
svojstvenih vektora linearne transformacije 04.
Dokaz. - Realna matrica A pridruena transformaciji 04 u od-
nosu na neku ortonormiranu bazu {el' ... , en} prostora X je
Zato, prema prethodnoj teoremi, postoji realna dijagonaina matrica B i realna
ortogonalna matrica P takve da vrijedi B = pT AP. Ako je {fl' ... , fn}
baza prostora X kojoj odgovara matrica prelaza P, onda zbog ortogonal-
nosti matrice P ta baza biti ortonormirana. Osim toga linearnoj transformaciji
04 u odnosu na ovu bazu pripada dijagonaina matrica B, pa se zato ova baza
sastoji od svojstvenih vektora linearne transformacije 04. Teorema je time
dokazana.
303
Struktura ortogonalne transformacije i ortogonal ne matrice
Onako jednostavnu strukturu kao nemaju ortogona1ne transfor-
macije i ortogonalne matrice. Ortogonalna matrica A je sigurno normalna,
pa se prema teoremi 2.9. moe dijagonalizirati, ali kompleksne, a
ne obavezno realne unitarne matrice P. Nas zanima pitanje koji "jednostavni"
oblik moe primiti realna matrica B = pT AP kad se "pogodno" izabere
ortogonalna matrica P. Zanimljivo je da temo odgovor na ovo pitanje dobiti
pomotu kompleksnog unitarnog prostora.
Teorema 2.13. Nelea je 04 unitarna linearna transformacija kompleksnog uni-
tarnog prostora X, koja u odnosu na neku ortonormiranu bazu {el) ... , en}
prostora X ima realnu matricu A. Tada postoji ortonormirana baza {al> ... ,
ar; bl, Cl; o o o, b" c,} (r + 2s = n) prostora X takva da vektoyz' te baze imaju
realne skalame komponente u odnosu na bazu {el' o o, en}, a da 04 u odnosu
na tu baau ima kvazi-dijagonalnu matricu
o O O O O
(2.15)
B=
Pri tome je
(2.16)
A.; = 1,
O
O
O
O
O
O
O
D,. =
Sin".,
ci = 1, 2, o o ., r;
O
O
O
O
- sin 9'''1 '
cos 9',.
O O
O O
O O
D.
rp,. =1= mn
k = 1, 2, ... , s),
r broj realnih svojstvenih vrijednosti AJ = 1, a s broj parova
konjugovano kompleksnih imaginarnih svojstvenih vrijednosti
li,. = cos CPic - z' sin CPic
linearne transformacije 04, oba puta viestrukosti tih svojstvenih
vrijednosti.
Dokaz. - Neka je Al' ... , Ar niz svih realnih svojstvenih vrijednosti line-
arne transformacije 04, u kojem se svojstvena vrijednost pojavljuje
onoliko puta kolika joj je viestrukost. Eventualne imaginarne svojstvene
vrijednosti linearne transformacije 04, kao korijeni svojstvene
det eA - AE,,) = o koja ima realne koeficijente (jer je matrica A realna!),
dolaze u parovima konjugovano kompleksnih vrijednosti sa istim viestru-
304
kostima. Neka je 1-'1' Pl; ... ; 1-'., P. niz parova konjugovano
kompleksnih imaginarnih svojstvenih vrijednosti linearne transformacije eA
u kojem se svaki par ponavlja onoliko puta kolika mu je viestrukost. Naravno,
r+2s=n.
Prema teoremi 2.8. postoji ortonormirana baza
{
I ".
au ... , ar' al' al ,
prostora X za koju vrijedi
. a' a"}
, s, ,
Cr + 2s = n)
eA (aj) = Ajaj ci = 1, 2 ... , r);
eA = I-'"a;, eA = Ck = 1, 2, ... , s).
Prema teoremi 2.5. unitarna transformacija eA ima svojstvene vrijednosti
koje su po modulu jednake 1, pa zato vrijedi
Aj = 1 ci = 1, 2, ... , r)
1-'" = cos rp" + i sin rp", Ji" = cos rp" - i sin rp"
rp" =1= mn Ck = 1, 2, " ., s).
Kako je A realna matrica, realna je i matrica (A - AlE,,) ci = 1, ... , r)
pa mofemo pretpostaviti da vektori aj ci = 1, 2, ... , r) imaju realne skalarne
komponente u odnosu na bazu {el' ... , e,,} prostora X. Vektori ne. moraju
imati realne skalarne komponente, jer matrica (A - I-'"E,,) nije realna, ali
ih zato mofemo na jedan jedini napisati u obliku
(k = 1, 2 .... , s)
tako da vektori b;, e; Ck = 1, 2, ... , s) imaju realne skalarne komponente
u odnosu na ortonormiranu bazu {eu . .. , en} prostora X. Tako dobijamo
niz vektora al' ... , ar; Cl; ... ; b;, e;. Tvrdimo da su ovi vektori
sobno ortogonalni.
Sigurno vektori au ... , ar ortogonalan, ortonormiran skup. Osim
toga iz
slijedi
(j= 1,2, ... , r; k = 1, 2, ... , s)
(aj, + i (aj, e;'> = 0, tj. (aj, b;> = (aj, =
(j = l, 2, ... , r; k = l, 2, ... , s)
jer su (aj, (al' realni brojevi.
Treba jo dokazati da je
<b;, b;> = e;> = O Ck =1= I);
e;> = O (k, 1 = l, 2, ... , s).
U tu svrhu stavimo
(k = l, 2, ... , s).
305
da je
(ot)
Zbog toga vrijediti
(k = 1, 2, ... , s).
dl> = O
(k, l = 1, 2, ... , s),
jer su svojstveni vektori normalne linearne transformacije eli- koji pripad.aju
svojstvenim vrijednostim ftk' Ji, ortogonalni.
Iz posljednjih jednakosti dobija se
CA) C b;> - e; + i . e;> - (e;, = O (k, l = 1, ... , s),
a iz
(k, l = 1, 2, ... , s)
slijedi
(B) b;) + e; + i . (- e;> + <e;, = 6"1
(k, l = 1, ... , s).
Sabiranjem i oduzimanjem relacija (A) i (B) dobijamo
(c) (k, l = 1, 2, ... , s).
Ako sada stavimo
bk = V2 Ck = vl'
(k = 1, 2, ... , s),
vektori {al' ... , ar; bl' Cl; .. ; bB> e.} (r + 2s = n) ortonormirani.
Za vektore bk' Ck Ck = 1, 2, ... , s) vrijedi
eli- (bk) = cos f/Jkbk + sin tpkek
(fl)
Stvarno,
a, na osnovu eli- =
tj.
(y)
eli- = (cos f/Jk + i sin tpk) + =
= (cos - sin + i . (sin + cos
eli- = cos tpkb; - sin
eli- = sin + cos
Kad se uzme u obzir veza vektora bk' Cic i vektora odatle se
odmah vidi da vrijedi (fl).
Sad je jasno da vektori ortonormirane baze
prostora X imaju realne skalarne komponente u odnosu na bazu {el' ... ,
en} prostora X i da matrica B linearne transformacije eli- u odnosu na kon-
struisanu ortonormiranu bazu ima oblik (2.15). Ostalo je jo da dokaemo
306
relaciju (ex). Ona se neposredno dobija iz (y) i iz
df (die) = 04 - i . 04
Time je teorema dokazana.
Iz prethodne teoreme slijedi
Teorema 2.13. Za ortogonalnu realnu matricu A E KnAn postoji ortogona-
lna matrica P i realna matrica B oblika (2.15) tako da vrijedi B = pT AP
i (2.16).
Ovdje je sada r broj realnih korijena Aj = 1, a s broj parova
konjugovano kompleksnih imaginarnih kortjena
!lk = cos rpk + i sin rpk' !lk = cos rpk - i sin rple
det (A - AEra) = O im i viestrukost.
Dokaz. - Odaberimo ortonormiranu bazu {el> ... , en} kompleksnog uni-
tarnog prostora X i u odnosu na tu bazu ortogonalnoj realnoj matrici A pri-
druimo linearnu transformaciju 04 prostora X. Transformacija je unitarna,
pa moemo primijeniti prethodnu teoremu. Za matricu prelaza P sa baze
{el> ... , en} na ortonormiranu bazu {al> ... , ar; bl> Cl; ... ; bg> cs} prostora
X, koja je unitarna, i za matricu B, za koju vrijedi (2.15) i (2.16),
B = pT AP, jer je matrica P realna, dakle ortogonalna.
Kako su svojstvene vrijednosti linearne transformacije 04 ujedno korijeni
det (A - AEn) = O, ovime je teorema dokazana.
Sad se na osnovu teoreme 2.13. dobija teorema koja govori o strukturi orto-
gonaIne transformacije realnog unitarnog prostora.
Teorema 2.14. Neka je 04 ortogonalna transformacija realnog unitarnog
prostora X. Tada postoji ortonormirana baza {al' ... , ar; bl' Cl; .. ; b., cs}
prostora X u odnosu na koju transformacija 04 ima matricu B za koju Vrt jedi
(2.15) i (2.16). Pri tome je r broj realnih korijena Aj = 1, a s broj (neure-
parova konjugovano kompleksnih imaginarnih korijena
!lie = cos rple + i sin rpk' !ile = cos rpk - i sin rpk
det (A - AEn) = O viestrukost. Tu je, naravno, A ma-
trica linearne transformacije 04 u odnosu na bilo koju bazu prostora X.
Dokaz. - Odaberimo ortonormiranu bazu {el' ... , en} prostora X. U od-
nosu na tu bazu ortogonalnoj transformacij i 04 pripada ortogonalna matrica
A. Za matricu A, prema prethodnoj teoremi, postoji ortogonalna matrica
P i realna kvazi-dijagonalna matrica B za koju vrijedi B= pT AP, (2.15) i
(2.16). Pri tome je r broj realnih korijena Aj = l, a s broj
parova konjugovano kompleksnih. korijena
!lk = cos rpk + i sin rpk' !ik = cos rpk - i sin rpk
det (A - AEn) = O, viestrukost.
Ako sa {al' ... , ar; bl' Cl;' ; bg> cs} ortonormiranu bazu prostora
X kojoj u odnosu na ortonormiranu bazu {el' ... , en} odgovara ortogonalna
matrica prelaza P, onda je jasno da B biti matrica linearne transformacije
04 u odnosu na ovu novu bazu prostora X. Time je teorema dokazana.
307
U unitarnog realnog prostora X dimenzije 3 3. stepena
det eA - AE
3
) = o ima bar jedan realni korijen Al = 1, pa je r = 1 ili
r = 3. To matrica B ima jedan od ova dva oblika:

1
O
l
O cos g;
e g; =1= m.,,,,,)
o sin g; cos g;
ili
[1
O
l
B =
1
O
1
Zamjenom vektora al vektorom - al' ako je ovo potrebno, moe se uvijek
da triedar (al' bl' Cl) u prvom odnosno triedar (al> a
2
, aa)
u drugom bude desne orijentacije, a da se pri tome matrica B ne
promijeni. Kako osim toga vrijedi
r 1
O O l [1
O
l
B = O l O . O
cos g;
(g; =1= mn)
L O
O l O sing; cos g;
u prvom, a
[ 1
O

O

O

B =
1
1
1
O O O
u drugom vidimo da vrijedi teorema.
2.15. Neka je (el> e
2
, ea) ortonormirani desni triedar u realnom
unitarnom prostoru X dimenzije 3, a A matrica ortogonalne transformacije
dl prostora X u odnosu na bazu koju navedeni vektori. Tada
l) dl predstavlja rotaciju za ugao g; =1= mn oko ose svoj-
stvenim vektorom al koji pripada svojstvenoj vriJednosti Al = + 1 ili je rezul-
tat slaganja jedne rotaczj"e za ugao g; =1= mn oko ose svoj-
stvenim vektorom al koji pripada svojstvenoj vrijednosti Al = - 1 i jedne
simetrije u odnosu na ravan normalnu na vektoru al' ukoliko je Al = + 1
ili Al = - 1 jedini jednostruki realni korijen, a
fll = cos-g; + i sin g;, Jil = cos g; - i sin g;
par imaginarnih korijena det (A - AE
3
) = O.
2) dl predstavlja rezultat uzastopnog simetrija u odnosu na svaku
od ravni normalnih na svojstvenom vektoru aj koji pripada svoj-
stvenoj vrijednosti Aj = - 1 ili je identitet ako ovakvih svojstvenih vrijednosti
nema, ukoliko det eA - AaE) = O nema imaginarnih korijena. Pri
tome je (al' az, aa) ortonormirani desni triedar sastavljen od svojstvenih vek-
tora linearne transformact"je dl.
308
Primijetimo da u 1) imamo samo rotaciju upravo onda kada je det eA) =
= 1. U 2) za det eA) = 1 imamo identitet ili dvije simetrije u odnosu
na ravni, dakle jednu simetriju u odnosu na pravu svojstvenim vek-
torom a" koji pripada svojstvenoj vrijednosti A" = 1. Za det eA) = - 1 u
2) imamo ili jednu simetriju u odnosu na ravan ili tri takve simetrije,
tj. simetriju u odnosu na Ox'
Primjer 2.1. Linearna transformacija 04 realnog unitarnog prostora X ima u odnosu na
ortonormiranu bazu {el' ea, e3} toga prostora matricu
[
16 O - 12]
A= O 25 O.
- 12 O 9
ortonormiranu bazu {fl' J2> J.} prostora X sastavljanu od svojstvenih vektora
linearne transformacije 04, a time i ortogonalnu matricu P za koju je matrica B = pT AP
dijagonalna. Primijetimo da je ovo jer je matrica A Za ovu matricu
A smo det eA - )'B.) i nali (v. primjer 1.2)
det eA - )'B.) = - ). O. - 25)",
dakle,
).1 = 0, ).2,3 = 25.
Za ).1 = O odredili smo svojstveni vektor Xl = 3el + 4e . On nije normiran, jer II Xl 112 =
= (Xl' Xl) = 9 + 16 = 25, tj. II Xl II = 5. Vektor
1 3 4
JI = - Xl = - el + - ea
5 5 5
je normiran i bazu potprostora S" .
Za ).. = 25 nali smo X2 = 4e l - 3e., X. = e . Ovi vektori bazu potprostora SJ."
koju treba ortonormirati. Kako je
II X. 112 = (X., X.) = 16 + 9 = 25, tj. II Xa II = 5,
imamo
1 4 3
J. = - X. = - el - - e .
5 5 5
Sada traimo
dakle J; = e.. Kako je ovaj vektor normiran,
J3 =J; = e .
Tako smo odredili ortonormiranu bazu {fl' J., f.} prostora X sastavljenu od svojstvenih
vektora linearne transformacije 04.
Matrica P je matrica prelaza sa baze {e" e., ea} na bazu {f" f., f.},
3 4
O
5 5
P= O O
4 3
O
5 5
309
Kao matrica prelaza sa ortonormirane na ortonormiranu bazu realnog unitarnog prostora
X, matrica P je ortogonalna. Provjerimo to kako bismo izvrili kontrolu dosadanjeg
3 4
l
3 4
O O
] E,
5 5 5 5
[
O O
pT.p=
4 3 O O O O
O
O 5 4 3 O O
-- O
O 1 O 5 5
-
Traena dijagonaina matrica
[
0
.1, 00] [OO O
B = pT AP = IC 25
O O .13 O O
] .
25
Primijetimo da smo umjesto vektora fu mogli uzeti vektor g, = - f" a umjesto vektora
f. i f. bilo koja dva ortonormirana vektora gai g. koji bazu prostora S;.,. Ortogonalna
matrica prelaza Q sa baze {eu e" ea} na ortonormiranu bazu {gu g., ga} daje istu matricu
B = QT AQ iako je Q "# P.
Primjer 2.2. Zadana je linearna transformacija dl- unitarnog realnog prostora
vektora. Odrediti geometrijsko te transformacije, ako ona u odnosu na ortonor-
miranu bazu {eu e., ea} prostora X ima matricu

2 - 2
Linearna transformacija dl- je ortogonalna, jer je baza {e" e., e,,} ortonormirana, a matrica
A, zbog AT A E", ortogonalna.
det (A - AEs) = O ima korijene
5 . V'TI
1', = - - + J --,
6 6
Zato dl- predstavlja rotaciju oko ose svojstvenim vektorom a, koji pripada svoj-
stvenoj vrijednosti A, - 1 za ugao
rp = arc cos (-
Odredimo samo vektor a" Iz
dobija se
;' = 3;3, ;' = ;3, tj. (za ;3 = 1) X, = 3e, + e. + e
3

Normiranjem vektora X, dobijamo vektor
Vektore, b" C, koji skupa sa a, ortonormiranu bazu prostora X odredili bismo u skladu
sa dokazom teoreme 2.14. Oni ortonormiranu bazu potprostora [a,]-L, pa ih moemo
odrediti i ovako. Svaki od tih vektora ortogonalan je na vektoru a" pa za njegove kompo-
nente u odnosu na bazu {e" e., e
3
} vrijedi:
3;' + ;2 + = O,
310
odakle se dobija
tako da imamo
za ';1 = 1, ';3 = O, x. = el - 3e.;
za ';1 = O, .;a = 1, Xa = -e. + ea.
Sad vektore x. i Xa treba samo ortonormirati. Uzimamo
a zatim najprije traimo
to daje
odnosno
300
lX = - (bl' bl)-l. (Xa, bl) = - --,
10
1
Y3 = - (- 3el - e. + lOes),
10
v'110
Cl = - IIY311-
1
Ya = - ---(- 3el - e. + lOes)
110
U odnosu na ortonormiranu bazu {alJ blJ Cl} prostora X, smo oznake prilagodili teo-
remi 2.14, linearna transformacija 04 ima kvazi-dijagonalnu matricu
O O
5 11
O --
B = PTAP = 6 6
11
5
O
6 6
Pri tome je
v'iT
3--
v'iO v'110
3--
11 10 110
P=
v'iT Vio
-3-
v'110
11 10 110
v'iT
O
v'Ilo
----
II 11
ortogonalna matrica prelaza sa baze {el' e., ea} na bazu {al' bl' Cl}, pa se moe provje
riti dobijeni izraz za B.
Tako smo uradili mnogo vie nego to se od nas trailo.
Zadaci
2.1. Ako je 04 normalna linearna transformacija kompleksnog unitarnog prostora X ko-
dimenzije n, tada postoji ortonormirana baza {JlJ ... , ln} prostora X sastavljena od
svojstvenih vektora linearne transformacije 04. Vrijedi li obrnuta tvrdnja?
Uputstvo: Obrnuta tvrdnja glasi ovako: Ako linearna transformacija 04 kompleksnog
unitarnog prostora X dimenzije n ima n ortogonalnih svojstvenih
311
vektora, tada je 04 normalna linearna transformacija prostora X. (Naime, normiranjem
tih vektora dobija se ortonormirana baza prostora X sastavljena od svojstvenih vektora
linearne transformacije 04.)
Ova tvrdnja je Stvarno, ako je Ul' ... , ln} ortonormirana baza unitarnog prostora
X sastavljena od svojstvenih vektora linearne transformacije 04, tada vrijedi
04 (h) = Ath (j = 1, 2, ... , n),
dakle,
a s druge strane
Prema tome,
tj.
pa je
Zato za svako
vrijedi
i posve
dakle,
<h, o4*(fk = <h, X;'/Ir) (j, k = 1, 2, ... , n),
<h, 04* (f,, = O (j OF k), <lb 04* (fir <I", 411c),
x = + ... + E X
(04 o 04*) (x) = 04 1d1 + ... + =
= + ... +
(04 o 04*) (x) = (04* o 04) (x) (x E X).
2.2. Ako je A normalna matrica reda n, tada postoji unitarna matrica P i dijagonaina ma-
trica B za koje vrijedi B = p* AP. Vrijedi li obrnuta tvrdnja?
Uputstvo: Obrnuta tvrdnja je i glasi: Ako za kvadratnu matricu A postoji unitarna
matrica P i dijagonalna matrica B za koje vrijedi B = P* AP, tada je matrica A normalna.
Tada je. naime, A = PBP*, A* = PB*P*, dakle
A . A* = PBB*P* = PB*BP* = A*A,
jer je svaka dijagonaina matrica B sigurno normalna.
2.3. Za svaku realnu matricu A postoji realna ortogonalna matrica P i realna
dijagonalna matrica B za koje vrijedi B = pT AP. Vrijedi li obrnuta tvrdnja?
Uputstvo: Vrijedi, i rezonovanje je onome iz prethodnog uputstva, jer B PT AP,
B, P realno A = PBpT, A realno i
AT = PBTpT = PBPT A.
2.4. Ako je 04 transformacija realnog unitarnog prostora X dimen-
zije n, tada postoji ortonormirana baza Uu .. 'J ln} prostora X sastavljena od svojstvenih
vektora linearne transformacije 04. Vrijedi li obrnuta tvrdnja?
Uputstvo: Vrijedi. Ako je {eu"'J en} ortonormirana baza prostora XJ a Uu .. 'J ln}
ortonormirana baza prostora X sastavljena od svojstvenih vektora linearne transformacije
04, tada, u odnosu na prvu bazu, linearnoj transformaciji 04 pripada matrica AJ a u od-
nosu na drugu bazu, dijagonaina matrica B = pT AP, pri je P ortogonalna matrica
prelaza sa prve na drugu bazu. Zato je prema prethodnom zadatku matrica A
a zbog toga je i sama linearna transformacija 04.
312
2.5. Neka je A ortogonalna matrica. Tada postoji ortogonalna matrica P i kvazi-dijagonalna
matrica B oblika (2.15) za koje vrijedi B = PT AP. Vrijedi li i obrnuta tvrdnja?
Uputstvo: Odmah se vidi da za matricu B oblika (2.15) vrijedi BBT = BTB = En. Zato
vrijedi obrnuta tvrdnja koja glasi: Ako za realnu matricu A postoji ortogonalna matrica
p i kvazi-dijagonalna matrica B oblika (2.15) za koje vrijedi B = pT AP, tada je matrica
A ortogonalna. Naime, tada je A = PBPT, dakle AAT = PBPT . PBTpT . = PBBTpT =
= PEnPT = ppT = En.
3. ERMITSKE I KVADRATNE FUNKCIJE
Bilinearne, odnosno seskvilinearne funkcije definisane
linearne transformacije unitarnog prostora
Ako je X unitarni prostor nad poljem K realnih, odnosno kompleksnih
brojeva, a 04 E End (X), tada je
(3.1) <p (x,y) = < 04 (x),y) (x,yEX)
definisana bilinearna, odnosno seskvilinearna funkcija na X X X. Ako je
dimenzija prostora X tada vrijedi i obrnuto, tj. svaka bilinearna,
odnosno seskvilinearna funkcija <p na X X Y ima oblik (3.1) za odredeno
04EEnd (X).
Naime, ako je {al' ... , an} ortonormirana baza prostora X, tada je
(3.1) ekvivalentno sa
(3.1') <p (a" ak) = (04(aj ), ak> Ci, k = 1, 2, ... , n).
No, ako je A = matrica linearne transformacije dl- u odnosu na
spomenutu bazu, tada je
n
<04 (aj)' ak> = L oc; . (aj, ak> = ocr
j=1
pa (3.1') vrijedi ako i samo ako je
ci, k = 1, 2, ... , n),
(3.1 ff)
(i, k = 1, 2, ... , n).
tj. ako i samo ako je AT matrica bilinearne, odnosno seskvilinearne funkcije
<p u odnosu na ortonormiranu bazu {al> .... , an} unitarnog prostora X.
Kako je
(3.2) (04 (x),y) = <x, 04* (y) (x,yEX),
odmah se vidi da je bilinearna, odnosno seskvilinearna funkcija (3.1) sime-
odnosno ermitska, ako i samo ako je 04 odnosno ermitska
linearna transformacija.
Definicija 3.1. Neka je X unitarni prostor nad poljem K realnih, odnosno
kompleksnih brojeva, a 04 E End (X). Tada se za bilinearnu, odnosno seskvi-
linearnu funkciju (3.1) kae da je definisana linearne transfor-
macije 04.
313
Kvadratna, odnosno ermitska funkcija i pripadna bilinearna
odnosno seskvilinearna polarna funkcija
Definicija 3.2. Neka je @ ex, y) bilinearna, odnosno ermitska
seskvilinearna funkcija na X X X, pri je X vektorski prostor nad
poljem K realnih, odnosno kompleksnih brojeva. Tada se funkcija
(3.3) f(x) = @(x, x) (xEX)
zove kvadratna (ermitska) funkcija na X.
Prema samoj definiciji, kvadratna, a i ermitska funkcija ima samo realne
vrijednosti, jer vrijedi
f (x) = @ (x, x) = (@ ex, x))- = (f (x))- (x E X).
Osim toga, zbog
f (AX) = @ (AX, AX) = I A 12 . @ (x, x) = I A 12 f (x) (x E X),
odnosno

f(x -y) = @(x-y, x -y) = @(x,x) + @(y,y) - @(x,y) - @(y,x)
vrijedi
(3.4) f (Ax) = I A 12 f (x) (x E X, A E K)
(3.5) f(x + y) + f(x - y) = 2f(x) + 2f(y) (x,yEX).
Iz (3.4) slijedi da je, za svako x E X, preslikavanje A f-+ f (Ax) (A E R) nepre-
kidno. No, iz (3.3) se lako da zapravo vrijedi
(3.4') (V x, y E X) preslikavanje A f-+ f (Ax + y) (A E R) je neprekidno.
Osim toga, u kompleksnom iz (3.4) slijedi
(3.4")
f(ix) = f(x) (x E X).
Ermitska seskvilinearna, odnosno bilinearna funkcija @ (x, y) za
koju vrijedi (3.3) potpuno je ermitskom, odnosno kvadratnom funk-
cijom f (x). Naime,
f(x + y) - f(x - y) = 2@(x,y) + 2@(y, x),
pa odatle II realnom dobijamo
(3.6)
1
@(x,y) = -(f(x + y) - f(x - y (x,yEX).
4
U kompleksnom umjesto (3.6) imamo samo
1
Re @ (x,y) = -(f(x + y) - f(x - y) (x,y EX),
4
a posve dobija se
Im@(x,y) = + iy) - f(x - iy (x,yEX),
4
314
tako da u kompleksnom vrijedi
1 .
(3.7) cp (x,y) = - (f(x + y) - f(x - y)) + (f(x + zy) - f(x - iy))
4 4
za svako x, y EX.
Moe se dokazati, posve dokazu teoreme VU,4.1., da za svaku realnu
funkciju f (x) na vektorskom prostoru X nad poljem K realnih, odnosno
kompleksnih brojeva, koja ima osobine (3.4'), (3.4") (u kompleksnom
i (3.5) funkcija cp (x,y) definisana na X x X (3.6) u realnom,
odnosno (3.7) u kompleksnom predstavlja
bilinearnu, odnosno ermitsku seskvilinearnu funkciju na X x X i da osim
toga vrijedi (3.3).
Prema tome, za kvadratne, odnosno za ermitske funkcije vrijedi ova teorema
Teorema 3.1. Realna funkcija f (x) definisana na prostoru X nad poljem K
realnih, odnosno kompleksnih brojeva je kvadratna, odnosno ermitska funkcija
na X ako i samo ako ona ima osobine (3.4'), (3.4") (u kompleksnom
i (3.5). U tom za bilinearnu, odrwsno za ermitsku seskvili-
nearnu funkciju cp (x, y) iz (3.3) 'l-'rijedi (3.6), odrwsno (3.7).
Primijetimo da se u realnom uslov (3.4') ne moe zamijeniti uslovom
(3.4), ali se u kompleksnom uslovi (3.4') i (3.4") mogu nadomjestiti
uslovom (3.4) (v. S. Kurepa, Glasnik mat. fiz. i astr. 19 (1964), 23-36, i lO
(1965), 79-92).
Vidimo da je bilinearna, odnosno ermitska seskvi1inearna funkcija
cp (x y) na X X X potpuno pripadnom kvadratnom, odnosno ermit-
skom funkcijom (3.3).
Definicija 3.3. Ako je f ex) kvadratna, odnosno ermitska funkcija na X,
tada se bilinearna, odnosno ermitska seskvilinearna funkcija cp (x, y)
na X X X za koju vrijedi (3.3), tj. (3.6), odnosno (3.7) zove polarna funkcija
funkcije f (x).
Definitnost bi1inearnih (seskvi1inearnih) funkcija i linearnih
transformacija i matrica
Definicija 3.4. Neka je X (unitaran) prostor nad poljem K realnih odnosno
kompleksnih brojeva.
Za bilinearnu, odnosno ermitsku funkciju cp (x,y) na X X X
kaemo da je
l) pozitivno dejinitna, odnosno pozitivno semidejinitna ako je pripadna kvad-
ratna, odnosno ermitska funkcija f (x) pozitivna, odnosno nenegativna za
x * Ox;
2) negativno definitna, odnosno negativno semidefinitna ako je pripadna kvad-
ratna, odnosno ermitska funkcija f (x) negativna, odnosno nepozitivna za
x * Ox'
315
Definicija 3.5. Neka je X unitarni prostor dimenzije nad poljem
K realnih, odnosno kompleks'nih brojeva, a eA E End (X) od-
nosno ermitska linearna transformacija prostora X. Tada se kae da je line-
arna transformac ija eA
1) pozitivno definitna, odnosno pozitivno semidefinitna ako je bilinearna,
odnosno seskvilinearna funkcija <eA ex), y) pozitivno definitna, odnosno po-
zitivno sem idefin itna ;
2) negativno definitna, odnosno negativno semidefinitna ako je bilinearna, od-
nosno seskvilinearna funkcija <eA (x),y) negativno definitna, odnosno nega-
tivno semidefinitna.
Ako je funkcija rp (x,y) na X X X pozitivno definitna, odnosno pozitivno
semidefinitna, tada je funkcija - rp (x, y) negativno definitna, odnosno ne-
gativno semidefinitna, i obrnuto. Zato je dovoljno da okarakteriemo pozi-
tivno definitne, odnosno pozitivno semidefinitne bilinearne, odnosno seskvi-
linearne funkcije. U unitarnog prostora X dimenzije, ove
funkcije definisane su linearnih transformacija, pa to
samo za linearne transformacije.
Teorema 3.2. Neka je X unitaran prostor dimenzije n nad poljem
K realnih, odnosno kompleksnih brojeva, a eA E End CX) odnosno
ermitska linearna transformacija. Linearna transformacija eA je pozitivno defi-
nitna (pozitivno semidefinitna) ako i samo ako su sve svojstvene vrijednosti
linearne transformaczje eA pozitivne (nenegativne).
Dokaz. - Ako je linearna transform'lcija eA pozitivno definitna (pozitivno
semidefinitna), tada za svaku svojstvenu vrijednost A i pripadni svojstveni
vektor x te transformacije vrijedi:
O < <eA (x), x) = <AX, x) = A . <x, x),
odnosno O A . (x, x), pa kako je <x, x) > O, mora vrijediti
A > O, odnosno A O.
Obrnuto, neka su sve svojstvene vrijednosti linearne transformacije eA pozi-
tivne, odnosno nenegativne. Kako znamo, postoji ortonormirana baza {fl>
... , fn} prostora X sastavljena od svojstvenih vektora linearne transformacije
eA, pa za svaki vektor
x = + ... + x 'i= Ox
vrijedi
dakle,
<eA (x), x) = I 1
2
. <eA (JI),fl) + ... + I .. 12 <eA (J,.),f .. ) =
= Al . I 12 + ... + A" I .. 1
2
,
<04 (x), x) > O, odnosno <eA (x), x)
jer su sve svojstvene vrijednosti A.I pozitivne, odnosno nenegativne.
U odnosu na ortonormiranu bazu {el) ... , e .. } unitarnog prostora X
dimenzije n nad poljem K realnih (kompleksnih) brojeva (ermit-
skoj) linearnoj transformaciji eA prostora X odgovara realna
316
(ermitska kompleksna) matrica A. Pri tome su svojstvene vrijednosti line-
arne transformacije CJI. upravo svojstvene vrijednosti pripadne matrice A.
Zbog toga je, s obzirom na prethodnu teoremu, prirodna ova definicija.
Definicija 3.5'. Za realnu (ermitsku kompleksnu) matricu A
kaemo da je
l) pozitivno defim'tna (pozitz'vno semidefinitna) ako su joj sve svojstvene
vrijednosti pozitivne (nenegative) ;
2) negativno definitna (negativno semidefinitna) ako su joj sve svojstvene
vrijednosti negativne (nepozitivne).
Ako je x = ... , (el' ... , e,,)T, tada za linearnu transformaciju CJI.
unitarnog prostora X kojoj u odnosu na ortonormiranu bazu {el> ., o, e .. }
prostora X pripada matrica A vrijedi
CJI. (x) = ... , . (cJI. (el)' ... , CJI. (e,,T =
= al, ... , AT . (el> ... , e,,)T,
dakle
<CJI. (x), x> = ... , o AT o ... ,
Ukoliko je A realna (ermitska matrica, onda se iz
posljednje jednakosti vidi da ona biti
l) pozitivno definitna (pozitivno semidefinitna) ako i samo ako je desna
strana posljednje jednakosti pozitivna (nenegatlvna) za svako o o o, E") *-
*- (O, o o ., O);
2) negativno definitna (negativno semidefinitna) ako i samo ako je desna
strana posljednje jednakosti negativna (nepozitivna) za svako ... , *-
*- (O, .. o, O).
Primijetimo na kraju da je za svaku (regularnu) linearnu transformaciju
CJI. unitarnog prostora X dimenzije linearna transformacija CJI. o cJI.*,
a isto tako i linearna transformacija cJI.* o CJI. pozitivno semidefinitna (pozi-
tivno definitna).
Naime, sigurno je, zbog (cJI. o CJI.*)* = (CJI.*)* o cJI.* = CJI. o cJI.*, linearna
transformacija CJI. o cJI.* ermitska, a osim toga je
eII* o cJI.) (x), x> = <eli (eII*)* (x = <eli (x), eli (x
nenegativno (pozitivno) za svako x -=F Ox, pa je linearna transformacija
cJI.* o CJI. (pozitivno ddinitna). se dokazuje
da to isto vrijedi i za CJI. o eII*.
EkstremaIna svojstva svojstvenih vrijednot"ti odnosno
er mitske linearne transformacije
Iz dokaza teoreme 3.2. vidi se da za najmanju svojstvenu vrijednost Amin i
svojstvenu vrijednost Amax odnosno ermitske linearne
transformacije eli vrijedi
(3.8) Amin' <x, x> ::::;; <CJI. (x) x> ::::;; Amax <x, x> (x E' X),
odnosno
(3.8')
317
Pri tome se u (3.8') donja, gornja gra!1ica dostie za svojstveni
vektor x linearne transform'lcije A koji pripad'l" svojstvenoj vrijednosti Amin,
odnosno Amax. Specijalno vrijedi
( )
1 f<A(x),x) . f !I(
3.9 Amin = m = m <dt x), x),
xEX <x, x) xEX
x#Ox Ilxll=1
<A (x), x)
(3.10) Amax = sup = sup <A (x), x).
xEX (x, x) xEX
x#Ox il xll=1
Definiimo sada realne brojeve Amin i Am.x jednakostima (3.9) i (3.10). Pri-
mijetimo da se infimum u (3.9), odnosno supremum u relaciji (3.10) stvarno
dostiu, jer je skup {xEX III x II = l} kompaktan podskup prostora X,
a presl ikavanje
(3.11) I (x) = <A (x), x) (x E X)
neprekidno. Naime,
I I (x) - I (y) I = I <A (x), x) - <A (y), y) I = I <04 (x), x - y) +
+ <A (x - y),y) I:::;; I <04 (x), x - y) I + I <A (x - y),y) I:::;; II 04 (x) II
. II x - y II + II A (x - y) IIII y II :::;; II A II . (II x II + II y II) . II x - y II.
Svrha leme je da se ovako definisanim realnim brojevima Amin i
Amax da minimalne i maksimalne svojstvene vrijednosti
odnosno ermitske transformacije A i to bez pozivanja na teoremu o egzi-
stenciji ortonormirane baze prostora X sastavljene od svojstvenih vektora
linearne transformacije 04. tavie, tu teoremu na drugi
uz oslanjanje na ovu lemu.
Lema 3.1. Neka se inlimum u (3.9) dostie vektoru/
l
, a supre-
mum u (3.10) na vektoru ln. Tada je II svojstveni vektor linearne
translormaczje A koji pripada svojstvenoj vrzjednosti Al = Amin linearne trans-
formacije A, a ln svojstveni vektor koji pripada svojstvenoj vrijednosti An =
= Amal< linearne transiormacije 04.
Dokaz. - samo tvrdnju koja se odnosi na Amin, jer se tvrdnja
koja se odnosi na Amax moe dokazati posve a osim toga nju ne kori-
stimo u dokazu teoreme 3.3., iz koje neposredno slijedi.
Prema (3.9) moemo pisati
(x E X, x =F Ox),
dakle,
(3.12)
<04 (x), x) Al <x, x) = <A UI),/I) <x, x)
jer za x = Ox u (3.12) zapravo vrijedi znak jednakosti.
Stavimo sada
y = 04UJ - Adl
318
(xEX)
da je
Stvarno,
<Jl'Y) = <J1> 04(fJ - Adl) = <JI' 04 (fl) -)..1 <Jl,f1) =
= <04 (fl)' JI) - Al <fuft> = )..1 - )..1 = O.
Osim toga za svako e> O imamo
tj.
dakle,
<dl- (fl - ey),Jl - ey) Al <JI - ey,Jl - ey),
<04 (fl),J1) - e <04 (fl)'y> - e <04 (y), JI> + e
2
<04 (y),y>
Al <J1>Jl) - Ale <Jl'Y) - Ale <y,Jl> + Ale
2
(y,y),
<y,y) = <04 (fl)'y) 04 (y),y) - Al <y,y), (e>O), tj. (y,y) = O,
2
jer
<04 (fl),Jl) = Al . <Jl,Jl)' <tl'Y) = <y,Jl) = O,
<04 (fl)'y) = (y,y) = <y,y)- = <y, 04 (fl.) = <04 (y),Jl)'
Sad moemo dokazati najavljenu teoremu.
Teorema 3.3. Nekaje X unitarni prostor dimenzije n, a 04 E End (X)
(ermitska) linearna transJormacija. Tada postoji ortonormirana baza
{fl> ... , Jn} prostora X za koju je
(3.13) ci = 1, 2, ... , n),
pri je
(3.14) ci = 2, 3, ... , n),
U tom vektori JJ su svojstveni vektori linearne transJormact}'e 04 i pri-
padaju svojstvenim vrijednostima
(3.15) ci = 1, 2, ... , n),
za koje prema torne vrijedi
(3.16)
Dokaz. Prema lemi 3.1. vektor JI iz (3.13) je svojstveni v.!ktor
linearne transformacije 04 i pripada svojstvenoj vrijednosti Al iz (3.15).
Prema tome, tvrdnja teoreme 3.3. je za n = 1. Pretpostavimo da je
n > 1 i da je tvrdnja teoreme za n-l. da je ona onda
i za n.
319
u tu svrhu uvedimo oznaku Y = X{. Kako je X
2
= [flJ potprostor pro-
stora X invarijantan u odnosu na 04, potprostor Y prostora X invarijantan
je u odnosu na 04* = 04, pa imamo (ermitsku) linearnu transfor-
maciju o4y E End (Y). Po pretpostavci indukcije postoji ortonormirana
baza U2' ... , fn} prostora Y za koju vrijedi
ci = 2, ... , n),
pri je
Y2 = {Ox}, Yj = [f2"" ,fi-l] ci = 3, 4, ... , n),
a ortogonalni komplement se uzima u Yane u X.
Osim toga f2' ... , fn su svojstveni vektori linearne transformacije o4y koji
pripadaju svojstvenim vrijednostima
Aj := (o4y (fj), fj) (j = 2, ... , n).
Ako se sjetimo da je zapravo
Y/- (u Y = xi-) = xf (u X), (j = 2, ... , n),
te da je o4y (y) = 04 (y) (y E Y), onda je jasno da vektori fl> f2' ... , fn
ortonormiranu bazu prostora X i da za njih vrijedi (3.13) uz (3.14), te da
su to svojstveni vektori linearne transformacije 04 koji pripadaju svojstvenim
vrijednostima (3.15). Zbog Xl e X
2
c. .. e Xn vrijedi xt => xt => .. =>
=>X;-, pa je iz (3.13) i (3.15) jasno da vrijedi (3.16).
Time je teorema dokazana.
Kanonska forma kvadratne (ermitske) funkcije. Teorema inercije
Ako je 04 (ermitska) linearna transformacija unitarnog prostora X
dimenzije n, tada za ortonormiranu bazu {fl" .. ,fn} prostora X
sastavljenu od svojstvenih vektora linearne transformacije 04 vrijedi
(3.17)
04 (ff) = Adf ci = 1, 2, ... , n).
Zato za kvadratnu (ermitsku) funkciju (3.11) na X vrijedi
(3.18) f (x) = Al + ... + All WI2
za svaki vektor
(3.19)
Definicija 3.6. Neka je f (x) kvadratna (ermitska) funkcija na prostoru X
dimenzije n nad poljem K realnih (kompleksnih) brojeva. Ako za
neku bazu {gl> ... , gn} prostora X vrijedi
(3.18') f(x) = /-t1'11j
1
1
2
+ ... + /-tn 11]"1
2
za svaki vektor
(3.19')
320
tada se desna strana jednakosti (3.18') zove kanonska forma kvadratne (er-
mitske) funkcije f (x).
Za datu kvadratnu (ermitsku) funkciju f(x) postoji vie baza prostora X
za koje uz (3.19') vrijedi (3.18'). Koeficijenti
(3.20') flj = f (gj) (j = 1, 2, ... , n)
kanonske forme (3.18') su realni brojevi i zavise od odabrane baze prostora X.
broj pozitivnih i broj negativnih. koeficijenata kanonske forme za
datu kvadratnu.(ermitsku) funkciju f(x) na X ne zavise od odabrane baze
prostora X. To tvrdi tzv. teorema inercije (Silvester). Kako se u svakom
prostoru X dimenzije n nad poljem K realnih (kompleksnih) brojeva
moe definisati skalarni proizvod i zatim za svaku kvadratnu (ermitsku)
funkciju f (x) na X (ermitska) linearna transformacija 04
prostora X za koju vrijedi (3.11), moemo teoremu inercije formulisati ovako:
Teorema 3.4. Neka je 04 (ermitska) linearna transformacija uni-
tarnog prostora X dimenzije nad poljem K realnih (kompleksnih)
brojeva. Tada je broj p' prozitivnih, odnosno broj q' negativnih koeficijenata u
svakoj kanonskoj formi (3.18') kvadratne (ermitske) funkcije (3.11) na X jednak
broju p pozitivnih, odnosno broju q negativnih svojstvenih vrijednosti linearne
transformacije 04. Pri tome se svaka svojstvena vrijednost uzima onoliko puta
kolika joj je viestrukost.
Dokaz. Bez moemo uzeti da je
AJ =f(fJ) > O ci = 1,2, ... , p)
Ap+
1c
= f(fp+/c) < O (k = 1, 2, ... , q)
Ap+q+! = f (fp+q+!) = O CZ = 1, 2, ... , n - (p + q
a isto tako
flj = f (gi) > O (j = 1, 2, ... , p')
flp'+1c =f(gp'+1c) < O (k = 1,2, ... , q')
flp' +q'+! = f (gP'+q' +1) = O (l = 1,2, ... ,n - (p' +q',
jer to uvijek moemo prenumeracijom baza.
Tu je {fl' ... , fn} ortonarmirana baza prostora X sastavljena od svojstvenih
vektora linearne transformacije 04. U odnosu na tu bazu, kako se vidi iz
(3.18), bilinearnoj (errnitskoj seskvilinearnoj) funkciji
(3.21) cp (x, y) = <04 (x), y) (x, y Ec X)
pripada matrica
(3.22)
Pri tome je A matrica linearne transformacije 04 u odnosu na tu istu bazu.
Iz (3.18') vidi se da funkcija (3.21) u odnosu na bazu (gl' ... ,gn) prostora X
ima matricu
(3.22')
321
Ako je P matrica prelaza sa baze {fl> ... ,jn} na bazu (gl' ... ,gn} onda,
kako znamo, vrijedi
(3.23)
pa je zato
dakle,
(3.24)
B = PTAP,
p' + q' = rang B = rang A = rang 04 = p + q,
p' + q' = p + q = rang 04.
Pretpostavimo da je,. recimo, p' < p. Tada bi bilo p + (n - p') > n, dakle,
[jl> .... ,jp] n [gp'+l' ... ,g,,] #- {Ox}.
No, za nenuIti vektor x iz ovog presjeka vrijedilo bi
j (x) > O, jer xE [fl"': ,jp] i x #- Ox,
j(x) jer xE[gp'+ll ... ,gn]'
To je, pa zato vrijedi p' ;? p. se dokazuje da
mora biti p ;? p'. Prema tome, p' = p, a na osnovu (3.24) i q' = q.
Prema (3.24) za datu kvadratnu (ermitsku) funkciju (3.11) broj p pozitivnih
i broj q negativnih koeficijenata pripadne kanonske forme, koji su na osnovu
teoreme inercije nezavisni od kanonske forme, daju skupa rang 04. Oni su
potpuno brojem rang 04 = p + q i brojem
(3.25) (J = p - q.
Definicija 3.7. Ako je p broj pozitivnih, a q broj negativnih koeficijenata u
kanonskom obliku kvadratne (ermitske) funkcije (3.11), tada se broj (3.25)
zove signatura te funkcije.
Iz poznate matrice A linearne transformacije 04 u odnosu na neku bazu {el'
... , en} prostora X Iako je odrediti rang 04 = rang A. Uz pretpos-
tavke o matrici A moe se relativno jednostavno odrediti i signatura kvadratne
(ermitske) funkcije (3.11).
Teorema 3.4. Neka je A matrica (ermitske) linearne transjorma-
cije 04 unitarnog prostora X dimenzije n nad poljem K realnih (kom-
pleksnih) brojeva u odnosu na ortonormiranu bazu {el"'" en} prostora X.
Ako je .do = 1, i ako su
(3.26) .dr #- O (r = 1, 2, ... , n)
glavni minori matrice A, tada postoji baza {gl" .. , gn} prostora X za koju
vriJedi (3.18') uz (3.19') i
(3.27)
.d j-l
ftJ =--
.dj
ci = 1,2, ... , n).
Drugim broj p pozitivnih koejicijenata u kanonskoj jormi kvadratne
(ermitske) junkcije (3.11) jednak je broju ponavljanja znaka, dok je broj q
negativnih koeficijenata jednak broju promjena znaka u nizu
(3.28)
322
Dokaz. - U odnosu na ortonormiranu bazu {el"'" en} funkcija (3.1)
ima matricu AT = (otij)nxn sa istim glavnim minorima (3.26). Osim toga
vrijedi
za svako
(/J (x, y) = L otij ;i tj'

n n
x = L ep y = L l]j ej E X.
;=1 j=1
Konstrukcija baze {gl' ... , gn} izvodi se kao postupak ortogonalizacije

i zahtijevati da bude
(/> (gl' el) = 1, tj. Au (/> (el> el) = 1,
To daje
jer otu = Lli =F O.
1
tj. gl = -el'
otu
Pretpostavimo sada da smo konstruisali vektore gl> ... , gk tako da je
(/> (gj, ej) = O (i = 1, 2, ... , j - 1), (/> (gj, ej) = 1
za j = 1, 2, ... , k. Tada vektor gk+1 definisati ovako
pri je
k+l
g"+l = L Ai, "+1 el'
i=1
(/> (g,,+l' ej) = O ci = 1,2, ... , k), (/> Cgkq, eki 1) l,
tj.
ota Al, Hl + ... + otktl, "Ak+l, k+l = O
ot l , k+l Al., k+l + ... + ot"+l, k+l A"t-l, k+l = 1.
Ovaj sistem od k + 1 linearnih algebarskih sa k + 1 nepoznatih
ima determinantu II lc t l -# O, pa ima jedinstveno rjeenje. Specijalno se dob ija
AHI, k+l =
Vidi se odmah da vrijedi
Cl.
ll
.. Cl. Ie , l O
otlk . Cl. k , k O
ot
1
, k+l Cl.k,,....l 1
Llk+l
LI"
Ll Ie+l
[el' ... , e
k
] = [gl> ... ,gk] Ck = 1, 2, ... , n),
323
pa vektori gl> ... , gn bazu prostora X. Osim toga,
.1"-1
tf> (gi' gle) = O (j =I=- k), tf> (gle, gle) = Ale' lc tf> (gk' Zle) == -:1;;-'
Odavde se odmah vidi da za svaki vektor (3.19') vrijedi (3.18') i (3.27).
Posljednja tvrdnja teoreme slijedi neposredno iz onoga to smo dokazali i
poznata je kao lakobijeva (Jacob i) teorema osignaturi.
Zadaci
3.1. Neka je dl- pOZIt1vno (semi-) definitna linearna transformacija unitarnog prostora
X dimenzije n nad poljem K realnih (kompleksnih) brojeva. Dokazati da postoji
jedna pozitivno (semi-) definitna linearna transformacija 'J3 prostora X za koju
vrijedi dl- = 'J32 i da postoji polinom I (A) E K [A] stepen ne premauje broj razli-
svojstvenih vrijednosti linearne transformacije dl-, takav da je 'J3 = I (dl-).
Uputstvo: Egzistencija i jedinstvenost linearne transformacije 'J3 . dokazuje se ovako. po-
stoji ortonormirana baza {jH ... , ln} prostora X sastavljena od svojstvenih vektora line-
arne transformacije dl-. Ako se stavi 'J3 Ch) = v'f;h (j = l, i, ... , n), tada se iz dl- (h) =
= Vj (j = l, 2, ... , n) vidi da vrijedi 'J32 (h) = AJij = dl- (h) (j = l, 2, ... , n), dakle
'J32 = dl-. Pri tome je 'J3 pozitivno (semi-) definitna linearna transformacija prostora X.
Obrnuto, ako za pozitivno (semi-) definitnu linearnu transformaciju 'J3 prostora X vrijedi
'J32 = dl-, tada postoji ortonormirana baza {gl' ... , gn} prostora X sastavljena od svoj-
stvenih vektora linearne transformacije 'J3. Ako je 'J3 (gJ) = !'jgj (j = l, 2, ... , n), tada
dl- (gj) = 'J32 (gJ) = {I;gj, tj. = AJ, dakle {l1 = v';;- (j = l, 2, ... , n), a vektori gl,
... , gn su ujedno svojstveni vektori linearne transformacije dl-.
Sad je dovoljno odrediti poli nom I (A) E K [A] tako da vrijedi
Ako su AH , Am svojstvene vrijednosti linearne transformacije dl-, tada se moe
uzeti Lagranev (Lagrange) interpoZacioni poZinom
l
Linearna transformacija 'J3 iz ovog zadatka oznai:ava se obi(;no sa dl- 2-.
3.2. Neka je dl- (regularna) linearna transformacija unitarnog prostora X dimen-
zije. Dokazati da postoji jedinstvena pozitivno semidefinitna (definitna) linearna transfor-
macija'J3 i (jedinstvena) unitarna transformacija e prostora X za koje vrijedi dl- = 'J3 o e.
Uputstvo: Pretpostavimo da ovakve linearne transformacije 'll i e postoje. Tada je
dakle
(a) dl- o dl-* = ']32.
Kako je linearna transformacija d/. o dl-* pozitivno semidefinitna (definitna), postoji prema
prethodnom zadatku jedinstvena pozitivno semidefinitna (definitna) linearna transfor-
macija 'J3 za koju vrijedi (a).
Neka je 'J3 tako odredeno, a {au .. . , an} neka predstavlja ortonormiranu bazu prostora
X sastavljenu od svojstvenih vektora linearne transformacije 'J3, tj. neka je
'J3 (aj) = Iljaj, odnosno dl- o dl-* (aj) = (i = l, ... , n).
324
Tada je
(o4*a" o4*aj) = (04 o o4*aj, ai) = aj) = ,,16jj ,
pa postoji ortonormirana baza {b" ... , bn} prostora X za koju je
di*a; = flib; (i = 1, 2, ... , n).
Ako stavimo
e* (ai) = bi (i = 1, 2, ... , n),
e* unitarna transformacija prostora X, a osim toga
o4*aj = e* ("iaj) = e* 13 ai (i = 1, 2, ... , n),
dakle
04* = e* o 13, tj. 04 = 13 o e.
Ako je 04 regularno, tada je, kako smo vidjeli, 13 pozitivno definitno, dakle regularno,
pa je ne samo 13 nego i e = 13-
1
o 04 jedinstveno.
3.3. Neka je 04 ermitska (pozitivno definitw), a 13 pozitivno definitna lineana transfor-
macija unitarnog prostora X dimenzije. Dokazati da dl o '7:1 ima realne (pozi-
tivne) vrijednosti.
I
Uputstvo: Prema zadatku 3.1. postoji pozitivno definitna linearna transformacija 132"
prostora X. pa kako je
I I 1 1
04 o 13 == 13-
2
o (13
2
o 04 o 132:) o 13
2
vidi se da 04 o '73 ima iste svojstvene vrijednosti kao i linearna transformacija 13
2
o 04 o
I I I
0'73
2
. No, operator '73
2
"004 013
2
je ermetski, jer
I l 1 I 1 1
(13"2 o 04 013
2
)* = 13-
2
* o dI* o 13
2
* = 13.
2
o 04 013
2
,
pa ima realne svojstvene vrijednosti. Ako je 04 pozitivno definitno, tada je
1 I 1 I
('73
2
o 04 o '73
2
x, x) = (dl (13
12
x), '73
2
- x) ;;;:. O
i to
I I 1
('73
2
o dl o 13
2
x, x) = O=? '73
2
x = Ox =7 x = Ox,
1
jer je '73"2 pozitivno definitno.
3.4. Ako je dl semidefinitna linearna transformacija unitarnog prostora X di-
menzije, dokazati da
(dl x, x) = O =) dl x = Ox.
Uputstvo: Neka je {a" .. , an} ortonormirana baza unitarnog prostora X sastavljena od
n
svojstvenih vektora linearne transformacije 04. Tada za x = L E X vrijedi
i=l
n
(04 x, x) == O =7 L Aj" / ;, /. = O => (V i) Aj = O V ;j = O =}
i-l
n
=7 04 x = L = ox.
i=1
325
3.5. Neka je CP (x, y) pozitivno definitna, a lJ' (x, y) ermitska seskviJinearna funkcija na
X x X. Dokazati da postoji baza {el' en} prostora X u odnosu na koju je
za svako
n
CP (x,y) = L
j= 1
n
lJ' (X, y) = L
j= 1
n n
X = L y = L 'ljej E X.
j=l
Pri tome su ).U , ).n korijeni algebarske
det (B - AA) = O,
A matrica seskvilinearne funkcije CP (x, y), a B matrica seskvilinearne funkcije lJ' ex, y)
u odnosu na jednu istu bazu prostora X.
Uputstvo: Neka je {al' .. , an} bilo koja baza vektorskog prostora X, a A i B matrice
datih seskvilinearnih funkcija na X x X u odnosu na tu bazu. U vektorskom prostoru
X moemo definisati skalarni proizvod pozitivno definitne bilinearne funkcije
CP (x,y). Ako je {bu . .. , bn} bilo koja ortonormirana baza tako dobijenog unitarnog prostora
X, a P matrica prelaza sa baze {au . .. , an} na bazu {bu . .. , bn }, tada u odnosu na ovu
posljednju bazu cP(x, y) ima matricu En, a lJ' (x,y) matricu C = PTBP.
Kako znamo, postoji ortonormirana baza {el' ... , en} prostora X u odnosu na koju CP (x, y)
ima opet matricu En, a lJ'(x, y) dijagonaInu matricu D koja na glavnoj dijagonali ima ko-
rijene ).1' , ).n algebarske
det (C - ).En) = O.
No,
C = PTBP, En = PTAP,
tj.
det (C - ).En) = det pT. det (B - AA)' det li,
pa je det (C - ).En) = O ekvivalentna sa
det (B - AA) = o.
3.6. Neka je A = (IXij)nxn pc>zitivno definitna kompleksna matrica. Dokazati da postoji
regularna kompleksna matrica P za koju je pT Al' = En. Ukoliko je matrica A realna,
tada se moe uzeti da je i matrica P realna.
Uputstvo: Neka je {au .. , an} ortonormirana baza unitarnog prostora X, a d/. linearna
transformacija toga prostora koja u odnosu na navedenu bazu ima matricu A. Kako je
matrica A pozitivno definitna, takva je i linearna transformacija d/..
Zadatak se sada moe rijeiti na dva
Prvo rjeenje: Za pozitivno definitnu linearnu transformaciju d/. imamo pozlt1vno defi-
nitnu transformaciju l] prostora X za koju vrijedi d/. = 1]2 (v. zadatak 3.1). Ako sa B
matricu linearne transformacije 1]-1 u odnosu na istu bazu prostora X,
zbog d/. = 1]2, tj. 1]-1 o d/. o 1]-1 = id
x
,
BAB = En, dakle i B*AB = En,
jer B* = B. Ako sada stavimo P = B, P regularna matrica za koju vrijedi pT Ap = En.
Drugo rjeenje: Bilinearna funkcija CP (x,y) definisana linearne transformacije
d/. je pozitivno definitna, pa moemo nje definisati novi skalarni proizvod u X.
Ortonormiranjem zadane baze {au ... , an} prostora X sa novim skalarnim proizvodom
dobijamo ortonormiranu bazu {bu ... , bn} prostora X. U odnosu na ovu bazu CP (x,y)
ima matricu En = P*ATp, pa vrijedi PTAl' = E'{; = En.
Ako je matrica A realna, moe se uzeti realan prostor X, pa je tada i matrica P realna.
326
IX. MODULI NAD PRSTENIMA
GLAVNIH IDEALA
Po nekim svojim osobinama moduli nad prstenima glavnih ideala (PGI)
dosta su bliski vektorskim prostorima. S druge strane, ovi moduli prirodno
se pojavljuju u ove dvije vrlo vane situacije:
1. Svaka komutativna Abelova grupa X moe se zapisati aditivno i shvatiti
kao modul nad prstenom R = Z cijelih brojeva, a ovaj prsten je ne samo PGI
nego i Euklidov prsten. Ako je pri tome grupa X generisana, onda je
i modul generisan.
2. Ako je X vektorski prostor nad poljem K, a eA E End (X), onda se X moe
shvatiti kao modul nad prstenom polinoma R = K [A.], ako se za svako
f CA) E K [A] i za svako x E X stavi f (A.) x = f (eA)(x). Prsten R = K [A.] je,
kako znamo, Euklidov prsten, d!ikle i PGI. Ukoliko je X vektorski prostor
dimenzije, onda je X generisani modul nad PGI R = K[A].
Mi ovdje uglavnom generisane module nad PGI.
Kao primjenu rezultata tog ispitivanja osnovne teoreme o strukturi
generisanih Abelovih grupa, a u glavi teoreme o strukturi
linearqe transformacije eA vektorskog prostora X dimenzije.
1. SLOBODNI MODULI NAD PGI I NJIHOVI PODMODUL!
se prvo na generisane slobodne module. Svaki takav
modul ima bazu (v. Zadatak 1.3). da sve baze
generij;anog slobodnog modula X nad o1:>lasti R imaju isti broj elemenata.
Ukoliko je R PGI, onda je i svaki podmodul Y slobodnog modula X nad
prstenom R opet slobodan modul. U ovom moe se za svaki podmodul
Y modula X baza modula X iz koje se dosta jednostavno dobija baza
podmodula Y. Dokaz ove posljednje tvrdnje elementarnih
transformacija matrica, koje za ove potrebe treba proiriti jednom elementar-
nom transformacijom novog tipa.
327
Rang slobodnog mo .... nad oblasti
Vidjeli smo da svake dvije baze vektorskog prostora X imaju isti broj eleme-
nata. osobinu ima i svaki generisani slobodni modul X nad
oblasti R.
Teorema 1.1. Neka je X modul nad oblasti R. Ako modul X ima bazu {el'
... , en}, onda svaki linearno nezavisni podskup modula X ima najvie n ele-
menata. SpeClj'alno, svake dvije baze toga modula imaju isti broj elemenata.
Dokaz. - Neka je {Xl" , xm} bilo koji linearno nezavisni podskup mo-
dula X. Indukcijom u odnosu na n odmah da je m n. Za n = O
to je jasno, jer tada je X = {Ox}, pa je samo prazan podskup modula X
linearno nezavisan.
Neka je sada n > O. da je tvrdnja za n-L
Treba dokazati da je tvrdnja i za n.
Za ovo nam trebati da tvrdnju dokaemo i za n = 1.
Ako je n= 1, tada su svaka dva elementa a, b E X linearno zavisna, pa ne postoji
linearno nezavisan podskup modula X koji bi imao vie nego jedan element.
Ako je jedan od elemenata a, b jednak Ox> to je jasno. je a = lXe
l
, b =
= {Je
l
(IX =ft O, (J =ft O), pa se iz {Ja - 1Xl] = Ox vidi da su elementi a i b linearno
zavisni.
Neka je sada n > 1. Tada je X = Rel -+- ... -+- Ren Podmodul
x' = Re
2
-+- ... -+- Ren
modula X ima bazu od n-l elemenata, pa je za njega tvrdnja koju
treba dokazati za X. Isto tako faktorski modul
X/X' = R . (el + X')
ima bazu od jednog elementa, pa je i za njega ova tvrdnja. Ako svako
Xj pripada podmodulu X', onda, mora biti m n-l, dakle, sigurno
m
Neka zato, na primjer, xl$X'. Tada Xl + X' =ft Ox + X'. Osim toga,
za svako i = 2, 3, ... , m, elementi Xl + X', XI + X' modula X/X' su
linearno zavisni, tj. postoje 1Xl> {Jj e R, od kojih je bar jedan od O,
takvi da je
IXj (Xl + X') + {J! (X, + X') = Ox + X', tj. IXjXI + {JiXi = Yi EX'.
Zapravo je (Jj =ft O Ci = 2,3, ... ,m). bi za bar jedno i vrijedilo lXiX
I
E X',
IX, =ft O. To je, jer
Xl + x' = IX (el + X'), tj. Xl - lXe
l
= YI E x' (IX =ft O),
pa bi vrijedilo
a to je u suprotnosti sa linearnom nezavisnosti elemenata el' ... ,en,
da je cx =F O, cx, =F O, dakle' CX,IX =F O.
328
Kad bi bilo m > n, onda bi bilo m 1 > n 1, pa bi elementi Y2' ... >
Ym modula X' bili linearno zavisni. Postojali bi, elementi Yi E R Ci =2,
... , m), od kojih je bar jedan od O, takvi da vrijedi
Y2Y2 + ... + YmYm = Ox,
tj.
(01: 2 Y2 + ... + 01:", Ym) Xl + (J2 Y2 X2 '+ ... + (JmYmXn, = Ox'
Ovo je jer je bar jedno Yi i svako (Ji od O, a elementi
X l' X2' , Xm su linearno nez1visn i.
Mora, dakle, vrijediti m n.
Specijalno je svaka druga baza modula X jer bi se u takvoj
bazi moglo n + 1 linearno nezavisnih elemenata.
Ako je {fl' ... ,fm} bilo koja druga baza modula X, tad'l mora biti m n.
Ako promijenimo uloge ovim bazama, dobijamo n m. Dakle, m = n i
teorema je dokazana.
Definicija 1.1. Neka je X modul nad obhsti R. Ako modul X ima
bazu, onda se kae da modul X ima rang. U tom broj eleme-
nata b ilo koje baze modula X zove se rang modula X.
Kako vidimo, rang modula X je uoptenje pojma dimenzije vek-
torskog prostora.
Treba napomenuti da, i u generisanog slobodnog modula
X nad PGI R koji nije polje, baza modula X, dodue pred<;tavlja minimalni
generator modula X, ali svaki minimalni generator modula X ne mora biti
baza. Isto tako maksimalni linearno nezavisni podskup modula X ne mora
biti generator, dakle ni baza modula X, pa ni u kad taj skup ima upravo
rang X elemenata. Evo jednostavnog primjera za sve to.
Primjer 1.1. Neka je R PGI koji ima bar dva prosta neasocirana elementa IX, fl, a X slo-
bodni modul nad R koji ima bazu {el> ... , en}, n > I. Tada je skup {IXe" fle" e2J ... , en}
minimalni generator modula X. Naime, to je najprije generator modula X, jer za relativno
proste elemente IX, fl PGI R postoje elementi IX', fl' E R takvi da vrijedi
IXIX' + fifi' = 1,
pa
e, 1 . e, = IX' IXe, + fl' . fle,.
Taj generator je minimalan. Iz njega se, naime, ne moe izbaciti nijedan od elemenata
e., ... , en, ali isto tako ni bilo koji od elemenata IXel> fle,. Kad bi se i nakon toga dobio jo
manji generator modula X, onda bi se element mogao prikazati kao linearna kom-
binacija preostalih, a to bi vodilo ili na da su elementi el, e., .... , en linearno
zavisni, ili na to da IX i fi nisu relativno prosti (provesti ovo rezonovanje!).
S druge strane, skup {Ml' e., ... , en} je linearno nezavisan, dakle, prema prethodnoj
teoremi maksimalan linearno nezavisan podskup modula X. Ipak taj skup nije generator
modula X, jer se e, ne moe prikazati kao linearna kombinacija elemenata M" e., ... ,
en (Dokazati l).
Pod moduli generisanog slobodnog modula nad PGI
Ako je X vektorski prostor dimenzije, tada svaki potprostor Y pros-
tora X ima dimenziju i vrijedi dim Y dim X, a osim toga
dim Y = dim X ako i samo ako Y = X. Iz prethodnog primjera vidi se
329
da u slobodnog modula X nad PGI R koji nije polje podmodul
Y = [lXel> e
2
, , en] modula X ima rang Y = rang X iako Y cp X. Doka-
da svaki podmodul Y generisanog slobodnog
modula X nad PG I R ima rang Y rang X.
Teorema 1.2. Neka je X modul nad POl ranga n. Tada svaki pod-
modul Y modula X ima rang m n.
Dokaz. - Neka je {el" .. , en} baza modula X. Dokaz provesti in-
dukcijom u odnosu na n.
Ako je n = O, tada je X = {Ox}, pa je i Y = {Ox}, dakle rang Y = O.
Za korak od n - l na n, u n > O, treba da dokaemo da je tvrdnja
i za n = 1.
U n = 1 preslikavanje IX IX el (IX EC R) predstavlja izomorfizam
modula Rl na modul X, pa ideala J prstena Ripodmodula Y mo-
dula X postoji biunivoka korespondencija: J Y = Je
l

No, svaki ideal J PGI R ima oblik J = RIX za neko IX EC R, pa je svaki podmodul
Y modula X oblika Y = R lXel, dakle ranga O (za IX = O) ili 1 (za IX -i O).
Neka je sada n :> 1.
Podmodul X' = Re2 ... +- Ren modula X je slobodan modul ranga
n-L Zato je po pretpostavci indukcije za svaki podmodul Y modula X,
podmodul Y II x' modula X' slobodan i ima rang (Y II X') n-l.
S druge- strane modul X I X' Rel je slobodan modul ranga 1.
Posmatrajmo prirodni epimorfizam

i njegovo na Y

Podmodul Im (rp) modula X I x' je slobodan modul ranga 1. S druge strane,
Ker (rp) = Y II X' je slobodan modul ranga n-L
Ako dokaemo da postoji podmodul Y' :::: Im (rp) modula Y takav da vrijedi
Y = Y' -+- Ker (rp), Y slobodan modul i
rang Y l + (n - l) = n.
Egzistencija podmodula Y' sa eljenom osobinom slijedi iz naredne leme.
Lema 1.1. Neka je Y modul nad prstenom R, a F slobodni modul nad R. Tada
za svaki epimorJizam rp: Y F postoji podmodul Y' modula Y takav da vri-
jedi Y = Y' -+- Ker (fP).
Dokaz. - Neka je (f1)1 El baza slobodnog modula F. Tada postoje elementi
Za tako odabrane elemente Yi E: Y postoji homomorfizam
'IfJ: F Y, "p (f,) = Y, (i EC l).
330
Kako je
(fP . tp) (fj) = fP (tp fl) = fP (YI) = fl (i E I),
vrijedi fP o tp = idF'
sada sa Y' podmodul Im (tp) modula Y. da je Y =
= Y' -+- Ker (fP), a Y':::::. F.
Stvarno,
fP (Y') = (fP o tp) (F) = idF (F) = F = Im (fP).
Prema tome, za svako yE Y postoji y' E Y' sa fP (y) = fP (y'), tj.
y - y' = y" E Ker (fP), dakle, y = y' + y" (y' E Y',y" E Ker (fP
Ako dokaemo da je Y' n Ker (fP) = {Oy}, g;: Y' F izomorfizam,
a Y = Y' -+- Ker (fP).
Neka je, dakle, u E Y' n Ker (g;). Tada g; (u) = OF' jer u EKer (g;). S druge
strane,u = tp (v)zanekovEF,jer Y' = Im (tp),auE Y'.Zatojev = idF (v) =
= (fP' tp) (v) = fP (tpV) = fP (u) = OF' dakle, u = tp (v) = Oy.
Time je lema dokazana.
Iz dokaza teoreme 1.2. vidi se da smo za n = 1 koristili pretpostavku
da je R PGI. Ta pretpostavka je bitna, jer ako je R oblast ali nije PGI,tada
je modul R slobodni modul ranga 1, ali postoji podmodul Y, tj. ideal prstena
R koj i nije glavni ideal. Ako Y uopte ima rang, onda je rang Y > 1.
Ako R nije ni Neterin prsten, tada postoji ideal Y prstena R koji uopte nije
generisan, pa podmodul Y modula R ne moe biti ranga.
Konstrukcija baze podmodula iz podesne baze generisanog
slobodnog modula nad PGI
Neka je X slobodni modul ranga n nad PGI R, a Y podmodul modula X.
Prema teoremi 1.2. podmodul Y je slobodan modul i ima bazu od m :::;;; n
elemenata. Dakle, sigurno postoji generator podmodula Y. Uzmimo
bilo koju bazu {el"'" en} modula X i bilo koji generator {ei., ... ,
podmodula Y. Tada vrijedi
(1.1)
n
e; = 2: !Xij ej ci = 1,2, ... ,p).
;=1
Ako odaberemo neku drugu bazu {fl' ... ,fn} modula X, onda vrijedi
(1.2)
n
fk = 2: A.ik ej
j=1
Pri tome je matrica prelaza
(1.3)
invertibilna.
(k = 1, 2, ... , n).
331
Ako je i matrica
(1.4)
invertibilna, i elementi
(1.5)
p
JI = L ilJI ej
j=l
(l = 1, 2, . oo , p)
predstavljati generator podmodula Y.
Elementi (1.5) mogu se elemenata (1.2) izraziti ovako:
n
(1.6) (l = 1, 2, . . . , p)
U vezi sa (1.1) (1.6) imamo matrice
(1.7) A = ((Xij)nxp, B = C{Jkl)nxp.
Jednostavno se dokazuje da su matrice (1. 7) vezane uslovom
(1.8)
B = P-lAQ.
Stvarno, zbog (1.5), iz (1.6) i (1.1) slijedi
n p n n p
L {Jkz!/C = L ilji L (Xi} ei = L (L (Xij ilJI) e"
k=1 j= 1 i= 1 i=1 j=1
a odatle zbog (1.2)
n n n p
L: (L Ailc thl) ei = L ( L iX;j Ilj!} eo
i=1 k=l ;=1 j=1
tj.
n p
L AlIc {Jkl = L (Xij fljl
ci = 1, ... , n; 1= 1, ... ,p).
k=1 j=1
To da je
PB = AQ, tj. B = P-lAQ.
U narednom paragrafu teoremu.
Teorema 1.3. Neka je R PGI. Tada za svaku matricu A E Rnx
p
postoji in-
vertz"bilna matrica (1.3) i invertibilna matrica (1.4) tako da vrijedi
(1.9) P-lAQ = diag ((\,

q = min {n, p}
i pri tome
(1.10)
332
ci = 1,2, ... , q - l).
Primijetimo da smo ovu teoremu u kad je R = K polje dokazali u
stroijem obliku. Tada za dijagonalne elemente b" umjesto (1.10) vrijedi
(1.10') b, = 1 (i = 1, ... , r = rangA), 6
1
= O(j = r + l, ... , q).
Iz teoreme 1.3. neposredno slijedi
Teorema 1.4. Neka je R PGI, a X slobodni modul nad R ranga n. Tada za
svaki podmodul Y modula X postoji baza {fl>' .. , f ft} modula X i elementi
bl>' .. , bqER (q :( n) za koje vrijedi (1.10), takvi da nenuiti elementi niza
(1.11)
bazu podmodula Y.
Dokaz. - Neka je {el" .. , en} bilo koja baza modula X, a ... ,
bilo koji generator podmodula Y. Tada vrijedi (1.1). Ako invertibilne matrice
p i Q odaberemo kao u teoremi 1.3, onda elementi (1.2) bazu modula
X, a elementi (1.5) - generator podmodula Y. Zbog (1.9) i (1.8) prvih q
elemenata (1.5), tj. (1.6) su upravo elementi (1.11), dok su, u p > q,
ostali elementi iz' (1.6) jednaki Ox' Zato nenulti elementi niza (1.11)
generiu potprostor Y. No, ti elementi su linearno nezavisni, pa
zapravo bazu podmodula Y iteorema 1.4. je dokazana. .
U kad je R = K polje, niz (1.11), zbog (1.10') prelazi u niz
(1.11')
fl> ... ,f" Ox, ... , Ox
ih su prvih r vektora linearno nezavisni i ine bazu potprostora Y vektorskog
prostora X. Zato teorema 1.4. uoptenje dobro poznate
da za svaki potprostor Y prostora X dimenzije postoji baza prostora
X prvih dim Y vektora bazu potprostora
Ovo uoptenje ne vrijedi bez pretpostavke da je R PGI. Tu pretpostavku
u dokazu teoreme 1.3. Osim toga ona pozi-
vanjem na teoremu 1.2. na samom ovog odjeljka. Primijetimo jo
da se, prema primjeru 1.1, u kad PGI R nije 'Polje, tvrdnja teoreme
1.4. ne moe preformulisati na jezik koji je vaio u vektorskih prostora,
dakle u obliku tvrdnje da bi baza podmodula Y morala biti podskup neke
baze modula X.
Zadaci
1.1. Ako je X slobodan modul nad oblasti R, tada za svako ex E R i za svako x E X vrijedi:
(xx = Ox =} ex = O V x = Ox. Dokazati.
Uputstvo: Ako je Ce,), E I baza slobodnog modula X, tada za
vrijedi
x = L ex,e, E X
iEI
(xx = Ox IXIX; = Ox Ci E I).
1.2. Neka je R PGI, a X slobodni modul ranga n nad prstenom R. Dokazati da je faktor-
ski modul X/Y modula X slobodan, ako i samo ako postoji podmodul Y' modula X tako
da vrijedi X = Y -i- Y'.
333
Uputstvo: Ako postoji podmodul Y' modula X tako da vrijedi X = Y -+- Y', tada je
X/Y s=; Y'. Osim toga Y' je slobodni modul (teorema 1.2), pa je i X/Y slobodan modul.
Obrnuto, ako je X/Y slobodni modul, onda se na epimorfizam rp : X ---* X/Y sa jezgrom
Ker (rp) = Y moe primijeniti lema 1.1. (Oprez sa oznakama!).
1.3. Ako je X generisani slobodni modul nad prstenom R, dokazati da X ima
bazu.
Uputstvo: Neka je (ej\ E I baza, a {fl' ... , Jp} generator slobodnog modula X.
Tada se u prikazima
Ii = L ajJej ci = 1, 2, ... , p)
jE I
pojavljuje samo mnogo koeficijenata OCjJ koji nisu jednaki O, pa je mnogo
vektora ej za koje postoji bar jedno j sa aij "# o. Ti vektori ej generiu modul X. Kad bi
promatrana baza bila postojao bi bar jedan vektor ek koji se ne nalazi medu
ovih mnogo vektora ej, pa se ne bi mogao prikazati kao linearna kombinacija
vektora ej.
1.4. Neka je X generisani slobodni modul nad PGI R, a Y podmodul modula
X. Neka je {fH ... , fn} baza modula X, a bH ... , <lq E R odabrani tako da vrijedi (1.10)
i da nenulti niza (1.11) bazu podmodula Y. Dokazati da postoji komplement
Y' podmodula Y u odnosu na X, ako i samo ako vrijedi
(1.12) <lj = O V <lj 1 (i = 1, 2, ... , q).
Uputstvo: Dokazati da je faktorski modul X/Y slobodan ako i samo ako je ispunjen uslov
(1.12), a zatim primijeniti zadatak 1.2.
1.5. Ako PGI R nije polje dokazati da za svaki slobodni modul X ranga n > O
i za svaki prirodan broj ln .;;; n postoji niz podmodula
Yi"') :J :J ...
modula X koji imaju rang ln.
Uputstvo: Ako je {el> ... , en} baza modula X, tada za svaki prosti element a E R (taj
element postoji, jer R nije polje!) moemo uzeti
Yk"') = [ake
v
eu ... , em] (k = 1, 2, ... ).
1.6. Neka je X modul nad prstenom R, a {Xl> , xm} <;;;; X. Dokazati da su elementi
Xv , X
lIl
linearno nezavisni ako i samo ako se, za svaki modul F nad R, svako presli-
kavanje rp : {xv , xm} ---* F moe produiti do homornorfizma rp : [xv . , xm] ---* F.
Uputstvo: Ako su elementi Xv , Xm linearno nezavisni, oni bazu podmodula [Xl>
.. , xml, pa se svako preslikavanje rp : {xv . --:, xm} ---* F moe produtiti do homomorfizrna
rp : [Xl> , xml ---* F. Obrnuto, neka ovo vrijedi za svaki modul F. Uzmimo za F slo-
bodni modul sa bazom {fl' ... , Jm} i preslikavanje
rp : {Xl> .. , xm} ---* F sa rp (Xi) = Ji (i = 1, 2, ... , ln).
Za homomorfizam rp : [Xl> , xm] ---* F vrijedi tada
alxl + ... + amXm = Ox OCJI + ... + a",J", = rp (Ox) = OF.
1.7. Neka je X vektorski prostor dimenzije. Tada je svaki injektivni (sirjektivni)
endomorfizam rp : X ---* X sirjektivan (injektivan). Vrijedi li tvrdnja za slobodni
modul X ranga?
Uputstvo: Ako je R PGI koji nije polje, tada za slobodni modul X nad R sa bazom {eh
, en} r za prosti element a prstena Rimamo injektivni endornorfizam rp : X ---* X, rp (x) =
= ocx (x E X) sa Im (rp) = [oce
h
, aenl e X.
Ako je, endomorfizam rp : X ---* X sirjektivan, tada prema lemi 1.1. postoji
podmodul x' modula X izomorfan sa X = Im (rp) takav da vrijedi X = X' -+- Ker (rp).
Podmoduli X' i Ker (rp) generisnog slobodnog modula X su generisani
slobodni moduli, pa kako je rang X = rang X' + rang Ker (rp) = rang X + rang Ker (rp),
mora biti rang Ker (rp) = O, tj. Ker (rp) = {Ox}.
334
1.8. Neka je X modul nad prstenom R, a Y podmodul modula X. Ako su moduli Y i
XIY slobodni, dokazati da je i X slobodni modul. Vrijedi li obrnuta tvrdnja?
Uputstvo: Ako je XIY slobodan modul, tada prema lemi Ll. postoji podmodul Y' mo-
dula X koji je izomorfan sa XI Y i za koji vrijedi X -= Y' -+ Y. Podmodul Y' koji je izo-
morfan sa slobodnim modulom XIY je slobodan modul, a ako je i podmodul Y slobodan
modul, onda je i X slobodan modul.
Obrnuto ne vrijedi (vidjeti zado 1.2. i 1.4.).
2. ELEMENTARNE TRANSFORMACIJE MATRICA NAD PGI
U kad je R = K polje vidjel i smo da su dvije matrice iz Rnxp ekviva-
lentne ako i samo ako se elementarnim transformacijama mogu prevesti
jedna u drugu. Osim toga, tada je svaka klasa ekvivalencije skupa Rnx
p
pot-
puno odredena Ermitovom kanonskom formom. da uz neznatnu
modifikaciju elementarnih transformacija i zamjenu Ermitove tzv. mitovom
formom (Schmidt) ove tvrdnje vrijede i za svaki PGI.
Definicija elementarnih transformacija nad PGI
Elementarnim transformacijama koje smo ranije uveli u slu-
PGI R transformaciju oblika.
Neka su ot, {J relativno prosti elementi PGI R. Tada postoje rela-
tivno prosti) elementi ot', {J' prstena R za koje vrijedi
(2.1) ot ot' + {J' {J' = 1.
Za svaku ovakvu (ot, {J; ot', (J') elemenata PGI R i za svaki par (i, k)
(i =1= k) transformaciju 0 Ci, k; ot, {J; ot', (J') skupa R"XP koja
na matricu A E Rnx
p
djeluje tako da joj i-tu vrstu zamijeni linearnom kombi-
nacijom ota' + {Jak, a k-tu vrstu linearnom kombinacijom -{J'a
i
+ ot'a
k
i-te
vrste a' i k-te vrste ale.
Ako se primijeni na matricu En, ova transformacija je prevodi u
matricu
(2.2) En (i, k; ot, {J; ot', (J') =
i

10 ... 0 ... 0 ... 0
OO ... ot ... {J ... O k
O O .. -{J' ... ot' ... O
00 ... 0 ... 0 ... 1
335
Odmah se vidi da ova transformacija prevodi matricu A E Rnx
p
u matricu
(2.3) En (i, k; IX, {J; IX', (J') . A.
Matrica (2.2) je invertibilna, jer ima detenninantu
(2.4) det En (i, k; IX, !!; IX', (J') = IX IX' + {J . {J' = 1.
Inverzna matrica matrice (2.2) je zapravo matrica istog tipa
(2.5) E;;l (i, j; IX, {J; IX', (J') = En (i.j; IX', -(J; IX, -(J').
Analogna transformacija kolona matrice A E Rnx
p
ostvaruje se mnoenjem
matrice A zdesna matricom
(2.6) = Ep (i,j; IX, -(J'; IX', -(J).
Smitova kanonska forma
Prema teoremi 1.3. svaka matrica A E Rnx
p
ekvivalentna je sa nekom dijago-
nalnom matricom
(2.7)
za koju vrijedi
(2.8)

I


ci = 1, 2, ... , q - 1).
Definicija 2.1. Ako je matrica A E R"xp ekvivalentna nad R sa dijagonalnom
matricom (2.7) za koju vrijedi (2.8), tada se ta dijagonaIna matrica zove
Smitova kanonska forma matrice A.
Primijetimo odmah da mitova kanonska forma matrice A, za koju tek
dokazati da uvijek postoji; jer teoremu 1.3. jo nismo dokazali, nije u doslov-
nom smislu matricom A. Ako je, naime, ispunjen
uslov
(2.9) d; ,...., dj (i = 1, 2, ... , q),
tada je jasno da je dijagonaIna matrica
(2.7') diag ... , E Rnx
p
, q = min {n, p}
ekvivalentna sa matricom (2.7), dakle i sa matricom A, a osim toga vrijedi
(2.8') I = 1, 2, ... , q - 1).
Prirodno je zato da matrica (2.7) i (2.7') za koje vrijedi (2.9) ne pra-
vimo veliku razliku.
Definicija 2.2. Za matrice (2.7) i (2.7') kaemo da su asocirane ako za njih
vrijedi (2.9), tj. ako su im dijagonaIni elementi asocirani.
Dokaimo sada teoremu.
Teorema 2.1. Svaka matrica A E Rnxp nad prstenom R glavnih ideala moe se
elementarnim transformacijama svesti na matricu oblika (2.7) za koju vrijedi
(2.8).
336
Dokaz. - Ako je A = O E R"xp, onda A ima oblik (2.7) i tvrdnja je jasna.
Neka je A =F O. Tada postoji element IXjJ matrice A koji je od O i za
koji je broj l (CXiJ) prostih faktora viestrukost) minimalan.
Taj broj sa A (A).
1) Indukcijom u odnosu na A (A) da se elementarnim transfor-
macijama matrica A moe svesti na matricu oblika
(2.10)
t5
l
O ... O
O
A'
O
pri je A'ER(n-
1
)x(p-1l, a t5
1
ER dijeli sve elemente matrice A'.
Stvarno, ako je A (A) = O, onda je jedan od elemenata matrice A inverti-
bilan, jer uopte nema prostih faktora, pa taj element sa t5
l
. Njime
su djeljivi svi elementi matrice A i premjetanjem vrsta i kolona moemo
ga dovesti u lijevi gornji ugao. Nakon toga elementarnih transfor-
macija vrsta i kolona moemo do matrice (2.10). U njoj je svaki
element matrice A' naravno djeljiv invertibilnim elementom b
J

Ako je A (A) > O, tada su ova dva
a) Postoji element t5
l
matrice A kojim su djeljivi svi ostali elementi matrice A.
Taj element elementarnim transformacijama vrsta i kolona dovedemo u li-
jevi gornji ugao matrice, a zatim njega, nastavljanjem elementarnih
transformacija vrsta i kolona, dobijemo matricu (2.10). U njoj je svaki element
matrice A' djeljiv elementom t5
l
, jer je svaki element matrice A' linearna kom-
binacija elemenata matrice A, a ovi su svi djeljivi elementom dl'
b) Ovakav element dl ne postoji. Tada se u matrici A mogu dva ele-
menta mjera t5 ima manje nego A eA) prostih faktora. Uz-
mimo najprije da se takvi elementi mogu u istoj koloni, recimo j-toj.
Oni tada lee u vrstama, recimo u i-toj i u k-toj. Tada postoje
relativno prosti elementi IX, p E R za koje vrijedi
IX IXjj + P . IX/cJ = t5.
Ako sada za IX, {J odredimo IX' i {J' iz R tako da vrijedi
IX IX' + {J . {J' = l,
pa na matrici A izvedemo transformaciju 0 (i, k; IX, {J; IX', {J'), matri-
cu koja u i-toj vrsti i j-toj koloni ima element t5. Na tu matricu moemo
primijeniti pretpostavku indukcije i elementarnih transformacija
prevesti je u matricu oblika (2.10).
Ukoliko je svaki element j-te kolone djeljiv elementom IXi} sa }. (lXi) = Ll (A),
onda elementarnim transformacijama vrsta moemo dobiti matricu kojoj je
IXiJ jedini element j-te kolone od O. Ako sada ni u i-toj vrsti nema ele-
menata koji nisu djeljivi elementom IXjj' moemo ih elementarnim transfor-
macijama pretvoriti u O. Sad eventualni element matrice koji nije djeljiv
337
elementom !Xlj moemo dovesti u j-tu kolonu dodavanjem njegove kolone
j-toj koloni i imamo da nakon toga kao na b) prim-
jenom elementarne transformacije tipa {; (i, k; !x, {J; !X', {J') dobijemo matricu
na koju moemo primijeniti pretpostavku indukcije.
2) Sad se matrica (2.10) elementarnim tansformacijama prevodi u matricu
oblika (2.7) ovako. Koristi se indukcija u odnosu na format, pa se
da se matnca A' moe elementarnim transformacijama prevesti u matricu
diag (02' ... , IJ
q
) E: R(n-ll
x
(p-l> sa osobinom
Oj l OH 1 (i = 2, 3, ... , q - l).
Ako elementarne transformacije kojima je matrica A' prevedena u matricu
diag (02' ... , Oq) protegnemo na matricu matri-
cu diag (
1
"" ,Oq). Pri tome je O
2
ili element matrice A' ili je linearna kom-
binacija elemenata matrice A', dakle u svakom vrijedi 0
1
I 02'
Time je teorema dokazana.
Ilustrujmo ovaj dokaz na jednom konkretnom primjeru.
Primjer 2.1. Neka je zadana matrica
9 15]
O 15 E Rax
a
,
3 15
pri je R = Z prsten cijelih brojeva.
kanonsku mitovu formu matrice A.
U matrici A nema elementa kojim bi bili djeljivi svi ostali, ali zato elementi 7 i 5, na pri-
mjer, su relativno prosti i vrijedi
7 . 3 + 5 . (- 4) = l,
pa moemo uzeti or: = 3, f3 = - 4. Za or: = 3, {J = - 4 mogli bismo uzeti or:' = 7, tJ' = 5,
ali je, zbog
3 . (- l) + (- 4) . (- l) = l,
jo jednostavnije da uzmemo or:' = - l, {J' = - 1.
Primjenom elementarne transformacije vrsta 0a CC 2; or:, {J; or:', {J') dobijamo iz A matricu
[
j .
4 3 15
Posljednju matricu lako prevodimo II matricu oblika [ I :' J .
Naime,
l !
338

3 15 O
27
-45
-105
-15] [1
30 O
75 O
O
-45
-105
] [
75 O
O
15
45
] .
75
l.JaKle,
A' = [15 30].
45 75
Svi elementi matrice A' djeljivi su elementom 15, koji stoji u lijevom gornjem uglu,
pa se ona lako elementarnim transformacijama prevodi u matricu diag (j2' (j3), t'J, = 15.
Naime,
[
15 30 J -i> [ l 5 30 ] -i> [ 15 O] [15 O]
45 75 O -15 O -15 -i> O 15 .
Tako smo dobili matricu
di.g (1, lS. lS) [ :
O
t5
O
l
t5
Primijetimo da su minori prvog reda 7 i 5 matrice A relativno prosti, pa je (jI = 1
mjera svih minora prvog reda matrice A. Pogledajmo sada minore drugog reda
matrice A.
[= -45,
[
7 15[
5 15 = 30, itd.
Vidi se da im je mjera (jI . (j, = t5.

7 9 15 7 9
det (A) = 5 O 15 = 15 5 O
4 3 15 4 3
Kasnije vidjeti da ovo nije
Sad moemo dokazati teoremu 1.3.
DJkaz teoreme 1.3. Prema teoremi 2.1. moe se matrica A E RRXP uzastopnim
elementarnih transformacija prevesti u matricu oblika (2.7) za
koju vrijedi (2.8). No, svakoj elementarnoj transformaciji vrsta, odnosno
kolona, odgovara rnnoenje slijeva, odnosno zdesna podesnom elementarnom
matricom, za koju znamo da je invertibi1na. Zato za matricu diag (bl, ... ,
b
q
) dobijenu iz A na ovaj vrijedi
diag (15
1
, .. , Dq) = S' A . Q,
gdje su S i Q proizvodi elementarnih matrica, dakle invertibi1ne matrice iz
Rnxn, odnosno iz RPXP. Ako sada stavimo P = S-l, (1.9) i teorema
1.3. je dokazana.
Invarijantni faktori matrice
Rekli smo da veza dijagonalnih elemenata bl> b
2
i ba i lninora matrice
A iz primjera 2.1. nije To sad dokazati. Na taj
dokazano da je dijagonaina matrica iz teoreme 1.3., odnosno iz teoreme 2.1.,
u izvjesnom smislu potpuno matricom A.
339
Teorema 2.2. Neka je (2.7) mitova kanonska jorma matrice A E Rn
xp
nad
PGI. Tada za svako k = 1, 2, ... , q element
(2.11)
predstavlja mjeru svih minora reda k matrice A. Otuda su
dijagonaini elementi matrice (2.7), a time i matrice (2.7'), do asociranosti, jedno-
odredeni matricom A.
Dokaz. - Svaki minor reda k matrice (2.7) ilije jednak O ili ima oblik (\" .. b
lk
(1 :( il < ... < ik :( q), pa je zato zbog (2.8) djeljiv glavnim minorom
15
1
, .. r5
k
To da je (2.11) mjera svih minora matrice
(2.7).
Dokaimo sada da su za ekvivalentne matrice A i B E Rnxp
mjera J
k
(A) svih minora reda k matrice A i mjera J
k
CB)
svih minora reda k matrice B asocirani elementi prstena R.
Ako vrijedi B = SAQ za invertibilne matrice S E Rnxn i Q E RPXP, tada su
vrste matrice SA linearne kombinacije vrsta matrice A. Otuda su minori
reda k matrice SA linearne kombinacije minora reda k matrice A. su
kolone matrice B = (SA) Q linearne kombinacije kolona matrice SA, pa
su minori reda k matrice B linearne kombinacije minOIa reda k matrice SA,
a samim tim i matrice A. Zato
J
k
(A) I h tB) (k = l, 2, ... , q).
se iz A = S-lBQ-l da
J
k
(B) I J
k
(A) (k = 1, 2, ... , q).
Prem .. tome, za ekvivalentne matrice A, B E Rnxp nad PGI R vrijedi
(2.12)
Specijalno, za B = diag (151) ... , r5
q
) vrijedi
(2.13) Jk (diag (bl' ... , Oq'-"'" bl' . . ble ,-...., J
k
(A) (k = 1, 2, ... , q).
Iz (2.13) slijedi
(2.14) J
k
-
l
(A) . b/C ,-...., J/c (A) Ck = 1,2, ... , q)
uz dogovor Jo (A) = 1.
Iz (2.14) se vidi da su dijagonaini elementi matrice (2.7) do asociranosti od-
matricom A.
Dokaimo sada da mitova kanonska matrica (2.7)
klasu ekvivalencije skupa Rnxp.
Teorema 2.3. Neka je R PGI. Matrice A i B E Rn
xp
ekvivalentne su nad R
ako i samo ako se elementarnim transjormacljama mogu svesti jedna na drugu.
To je upravo onda kada su im mirove kanonskeforme asocirane.
Dokaz. - Ako su matrice A i B E Rmx
n
ekvivalentne, onda za njih vrijedi
(2.12). Zato su tada, prema teoremi 2.2, mitove kanonske forme matrica
A i B asocirane.
340
U tom matricu B moemo elementarnim transformacijama prevesti
u mitovu kanonsku formu matrice A, a ovu smo dobili elementarnim trans
formacijama iz matrice A. obrnutim redom inverzne elementarne
transformacije iz kanonske forme dolazimo do matrice B. Tako se elementar-
nim transformacijama moe u ovom iz matrice A dobiti matrica B.
Obrnuto, ako se iz matrice A elementarnim transformacijama moe dobiti
matrica B, tada je B = S . A . Q, pri je S proizvod elementarnih
matrica kojima jc trebalo vriti mnoenje slijeva, a Q proizvod elementarnih
transformacija kojima je u toku matrice A na B vreno mnoenje
zdesna. Kao proizvodi invertibilnih matrica, matrice S i Q su invertibilne,
pa su tako matrice A i B ekvivalentne. Time je teorema dokazana.
Prethodna teorema pokazuje da su u PGI R dijagonaini elementi
kanonske mitove forme invarijante transformacija koje datu matricu pre-
vode u ekvivalentnu matricu i da zapravo ti elementi potpun sistem
invarijanti matrice za ovu vrstu transformacija. Osim toga vidimo da se ove
transformacije ostvaruju uzastopnim elementarnih transforma-
cija.
Definicija 2.3. Neka je R PGI, A E RnxP, a (2.7) mitova kanonska forma
matrice A. Tada se dijagonaini elementi matrice (2.7) zovu invarijantni fak-
tori matrice A.
Zadaci
2.1. Data je matrica
A = -: l: l.
S -5 4 6
Odrediti invarijantne faktore mitovu kanonsku formu matrice A nad PGI R = Z
2.2. Date su matrice
A = [! l i B = [
2 -7 II
II
4
-5
S 6 l
2 -4 .
-7 15
Ispitati da li su te matrice ekvivalentne nad PGI R = Z. Ako jesu, odrediti invertibilne
matrice S, QE R8XS za koje vrijedi B = SAQ.
Uputstvo: Odrediti invarijatne faktore matrice A i matrice B. Ako su invarijantni faktori
matrice A asocirani sa invarijatnim faktorima matrice B, tada se matrice A i B mogu ele-
mentarnim transformacijama svesti na istu dijagonalnu matricu
Ako pri tome vrijedi
tada je
diag ("1' "2, ".) = S1AQ1 = S2BQ2'
B = S;1S1AQ1Q.
2

341
Pri tome se matrice Sl> Ql> kako smo to radili u kad je R = K polje, mogu
ovako:
Na analogan se matrice S., Q .
2.3. Ako je R Euklidov prsten, dokazati da tada nije neophodno uvoditi elementarne trans-
formacije tipa 0n (i, k; ex, fl; ex', fl'), a da ipak vrijedi tvrdnja teoreme 2.1. Ilustrovati to na
primjeru matrice A iz primjera 2.1.
Uputstvo: Ako je fP preslikavanje iz Euklidovog prstena, onda se indukcija u do-
kazu teoreme 2.1. moe voditi u odnosu na cp (A)=minqJ (ex,,). Element d; matrice A koji
ima najmanje tp dovede se premjetanjem vrsta i kolona u lijevi JOrnti ugao. Za-
tim se elementi tako dobijene prve vrste napiu u obliku {J.,li; + yk (k=2, ... ,fl), pri
je Yk ostatak, a flk parcijalni kod diobe s ostatkom. Sa:dse elementarnim trans-
formacijama kolona moe dobiti matrica je prva vrsta 1'., ... , ('p). Ako je, za neko
k, Yk # O, onda je fP (Yk) < fP (d;), pa moemo primijeniti pretpostavku indukcije.
imamo matricu je prva vrsta O, ... , O). Sad na ele-
mentarnih transformacija vrsta dolazimo do matrice je prva kolona O, ... , O)T
ili se u toj koloni naao element od O je fP manje nego fP (d;), pa opet moemo
d' 10 ]
primijeniti indukciju. Ako se na ovaj dolo do matrice [_1_ -- tak.o da u mat-
- O A'.
rici A' ima bar jedan element koji nije djeljiv elementom d;, onda najprije dodajemo prvoj'
vrsti onu vrstu u kojoj lei takav element, zatim kao malo prije dolazimo do matrice koja u
prvoj vrsti ima element za koji je fP manje nego fP (o;), to primjenu indukcije.
3. RAZLAGANJE GENERISANIH MODULA NAD PGI
generisani slobodni moduli nad oblasti R imaju bazu,
pa se zato mogu razloiti u obliku direktne sume mnogo netrivijal-
nih modula bez torziJe. Broj direktnih sumanada u tom razlaganju
predstavlja rang slobodnog modula X, pa je isti za svako ovakvo razlaganje.
Osim toga, svaka dva netrivijalna modula bez torzije su izomorfna,
pa su direktni sumandi ovakvog razlaganja do izo-
morfizma.
Ukoliko je R PG I, razlaganje imamo za svaki generisan i modul
X nad prstenom R. No, sada netrivijalni direktni sumandi mogu biti i tor-
zioni moduli. Na redove ovih sumanada mogu se postaviti uslovi.
Uz te uslove broj netrivijalnih direktnih sumanada nezavisan je od
razlaganja, a sami sumandi su do poretka i izomorfije.
Torzioni elementi i torzioni moduli
Ako je X slobodni modul nad oblasti R, tada za svako x E X vrijedi otX =
= Ox => x = Ox V ot = OR (v. Zadatak 1.1). U optem nije tako-o
Definicija 3.1. Neka je X modul nad prstenom R, a x E X. Ako postoji
ot E R tako da vri jed i otX = O x, ot =ft OR' tada se kae da j e x tor zioni element
342
modula X. Ako je svako x E X torzioni element, tada se kae da je X tor-
zioni modul.
Ako x nije torzioni element, onda se kae da je x element bez torzije. Ukoliko
je svako x E X, x =1= Ox element bez torzije, onda se kae da je X modul bez
torzije.
Za svako xEX imamo epimorfizam modula
Jezgro ovog epimorfizma zove se torzioni ideal elementa x i se sa
Tor (x). Dakle,
Tor (x) = {IX ER: lXX = Ox}.
Ukoliko je R PGI, tada je Tor (x) glavni ideal. Generatomi element ideala
Tor (x) zove se red elementa x i se sa ord (x). Torzioni ideal, od-
nosno red elementa x, zove se i torzioni ideal, odnosno red pod-
modula Rx.
Ako je R = Z, onda se od dva generatoma elementa !5 ideala Tor (x) moe
odabrati onaj koji je nenegativan. se on uzima kao red elementa x.
Odmah se vidi da su moduli (nad istim prstenom R) izomorfniako
i samo ako imaju iste torzione ideale, tj. asocirane redove. Naime, Rx '"'"'
R/Tor (x).
Ako je modul X generisan torzionim elementima Xl" .. , Xn' onda je X
torzioni modul jer za IXI E Tor (Xi)' IXi =1= O Ci = 1, 2, ... , n) vrijedi oc =
= IXI .' IXn =1= O i lXX = Ox (xEX).
Teorema 3.1. Neka je X modul nad oblasti R. Skup T svih lOlzionih eleme-
nata x E X podmodul modula X. Faktorski modul X/T .le modul bez
torzije.
Dokaz.
toga
T je podmodul modula X. Naime, T =1= .0, jer Ox E T, a osim
x, Y E T =? x + y E T; A E R, x E= T =":> Ax E T,
jer ako je
tada
(IX{J) (x + y) = {J (lXX) + IX ((Jy) = Ox, oc{J =1= O,
odnosno
IX (Ax) = ). (lXX) = Ox, IX =1= O.
X/T je modul bez torzije.
Stvarno, ako za x + T E X/T por-toji IX E R, tako da vrijedi IX Cx + T) =
= Ox + T, IX =1= O, tada
lXX E T, IX =1= O,
pa postoji {J E R tako da vrijedi
(IXP) x = p (lXX) = O x> rt{J =1= O,
to da je
x E T, tj. x + T = Ox + T.
343
Definicija 3.2. Neka je X modul nad oblasti R. Tada se podmodul T mo-
dula X sastavljen iz svih torzionih elemenata modula X zove torzioni pod-
modul modula X.
Egzistencija razlaganja generisanog modula nad PGI
Neka je X generisani modul nad prstenom R. Ako je {Xl> , X
k
}
generator modula X, a {el' ... , eA:} baza nekog slobodnog modula
F nad prstenom R, tada postoj i epimorfizam modula
cp : F---+X, cp (ej) = Xj ct' = 1, 2, ... , k).
Pri tome je
X :::::: FIKer (cp).
Ukoliko je R PGI, tada prema teoremi 1.4. postoji baza {fl' ... , lk} modula
F i elementi 15
1
, .. ,

prstena R takvi da vrijedi
(3.1)
i da nenulti elementi niza
(3.2)
bazu podmodula Ker (cp).
Elementi
(3.3)
ct' = 1, 2, ... , k-l)
generiu tada modul X. Osim toga vrijedi
k k
2: Aj Yi = Ox 2: Adi E Ker (cp) =? Ai E (J,) ct' = 1, ... , k).
;=1
To zapravo da je
(3.4)
pri je
(3.5)
i= 1
ord (Yj) ,....." (jj (i = l, 2, ... , k).
Nekoliko prvih elemenata niza (JI' .. :,

mogu biti asocirani sa elementom
l. moduli RYj su tada trivijalni i moemo ih izostaviti
u (3.4). Ako to uradimo, razlaganje modula X u obliku direktne
sume netrivijalnih podmodula
(3.6) X = Xl-+- ... +- X n
za torzione ideale, na osnovu (3.5) i (3.1), vrijedi
(3.7) Tor (X,) d Tor (Xi+l) (i = 1, 2, ... , n - l).
To vrijedi teorema.
Teorema 3.2. Neka je X generisani modul nad PGI R. Tada po-
stoji razlaganje (3.6) u obliku direktne sume netrivijalnih
Xj , za torzione ideale vrijedi (3.7).
344
Ako su Tor (Xl)' ... , Tor (Xm) netrivijalni ideali, a Tor (X
m
+
1
) = ... =
= Tor (X n) = (O), onda je
(3.8) T = Xl -+ ... -+ Xm
torzioni modul, dok je
(3.9)
X' = X m+1 -+ ... -+ Xn
slobodni modul. Osim toga vrijedi
(3.10) X= T-t-X'.
Tako je dokazan prvi dio teoreme.
Teorema 3.3. Ako je X generisani modul nad PGI R, tada je R
direktna suma jednog generisanog torzionog modula T i jednog slo-
bodnog generisanog modula X'. U tom T je torzioni modul
modula X, dakle je dok je X' '""-' X/T, dakle
je do izomorjzj'e.
Dokaz. - Prvu tvrdnju teoreme smo d')kaz'lli. d'1 je T torzioni
modul, treba dokazati da on sadri sve torzione elemente x modula X. Svako
x E X ima oblik
x = y + z (y E T, z E X'),
pa ako je lXX = Ox, mora biti
IXY + IXZ = Ox, tj. IXY = OX, IXZ = Ox,
je-r je suma T + X' direktna.
Ukoliko je IX -=I=- O, mora biti z = Ox, jer je X' slobodni modul, dakle i modul
bez torzije, pa x = yET.
je
X/T '""-' X'/eX' n T) '""-' X'.
Iz prethodne teoreme neposredno slijedi
Teorema 3.4. generisani modul X nad PGI R je bez torzije ako i
samo ako je X slobodan modul.
Stvarno, ako je generisani modul X modul bez torzije nad PGI R,
tada je T = {Ox}, pa je X = x' slobodan modul. Obrnuto, ako je X slobo-
dan modul nad oblasti R, tada je X modul bez torzije (v. zadatak 1.1).
Jedinstvesost razlaganja generisanog modula nad PGI
da je razlaganje iz teoreme 3.2. u smislu ove torerne.
Teorema 3.5. Neka je X generisani modul nad PGI R. Ako su
(3.6) i
(3.6') X = -+ oo. -+
345
razlaganja modula X u obliku direktne sume netrivijalnih podmodula
takva da vrijedi (3.7) i
(3.7') Tor d Tor (k = 1, 2, ... , n' - 1)
tada je n = n', Tor (X,) = Tor (X;), dakle Xi X; (i = 1, 2, ... , n).
Dokaz. - Ako je Tor (Xl) = (O), onda je X slobodan modul, pa je n za-
pravo rang modula X. No, tada je Tor = (O), pa je iz istog razloga n'
rang slobodnog modula X, dlkle n = n'. Oaim toga netrivijalni slobodni cik-
moduli i X
k
su izomorfni za k = 1, 2, ... , n.
Neka je sada Tor (Xl) =1= (O), dakle i Tor (XD =1= (O). Tada postoje maksi-
malni prirodni brojevi m i m' takvi da je Tor (Xm) =1= (O), Tor (X:r,,) =1= (O).
U tom (3.8), a isto tako i
(3.8') T' = X{ -+- ... -+- X:r"
predstavlja torzioni podmodul modula X, dakle T = T', pa je
X;"'+1 -+- ... -+- X/T Xm+l -+- ... -+- Xn,
tj. n' - m' = n - m, jer se radi orangovima izomorfnih slobodnih modula.
Kako su netrivijalni slobodni moduli X
k
izomorfni
(k = m + 1, ... , n), ostaje da dokaemo tvrdnju za razlaganja (3.8) i (3.8')
torzionog modula T = T'.
Moemo pretpostaviti da je m :? m'.
Neka je Xi = RXi (i = 1, 2, ... , m), = (k = 1, 2, ... , m'). Odabe-
rimo bazu {fl' ... , lm} nekog slobodnog modula F nad PGI R. Tada
postoji epimorfizam
fP : F--3>- T, fP (fi) = XI (i = 1, 2, ... , m).
Ako je (15
1
) = Tor (XI) (i = 1, 2, ... , m), tada je {!5dl> ... , bml
m
} baza
podmodula Ker (fP). da postoji baza {fl, ... , l:n} modula F
takva da
(3.10)
bude baza modula Ker (fP), pri je = Tor (k = 1, ... , m').
Odavde, na osnovu teoreme 2.2., slijedi m - m' = O, tj. m = m', jer bl ,... 1.
Osim toga 15, f"-.J b;, tj. Tor (X,) = Tor (X;) ci = 1, ., ., m), to da
je X, "" X: cz' = 1, ... , m).
Da bismo dokazali egzistenciju baze {fl' ... , l:n} slobodnog modula F
takve da (3.10) bude baza podmodula Ker (fP) nam lema.
Lema 3.1. Neka je T generisani torzioni modul nad PGI R, a (3.8')
razlaganje modula T = T' u obliku direktne sume netrivijalnih modula
X; = (k = 1, 2, ... , m') za koje vrijedi (3.7') (ali sa m' umjesto n').
Ako je m :? m', F slobodni modul nad R ranga m, a rp : F --3>- T epimorlizam
modula, tada postoji baza {f;, ... , l:n} modula F takva da vrijedi
rp(f;) = Op ci = 1, ... , m - m')
rp (f;"-m'+k) = = (k = 1, 2, ... , m').
(3.10')
346
Dokaz. - Ako je m' = O, o:1da bazu U:;, ... , l;,} slobodnog modula F
moemo odabrati proizvoljno. Neka je zato m' > O. Tada postoji IEF,
lP Cf) = x;"" Kako je x;", =1= OT' to I =1= OF' Zato, prema teoremi 1.4., po-
stoji baza {gl' ... , gm} modula F i element b Eo R takav da b . gl bazu
podmodula Rl. To I = I.bg
l
za neki invertibilni element ). E R. Osim
toga x;'" = )'blP (gl) = )'by;"', tj. E Ry;".. Tu je y;'" = lP (gJ E T, pa
mora biu b;'" = OT' No, tada je RX;n' = Ry;"'. Naime, b;" = ord ex;",),
pa ako je S' = N.z.m. ),8), tada 8;". = 8;':, . 8',),15 = 8" 8', dakle x;". =
= 8"8;".y;". = OT' pa 8;"., 8;':., dakle 8;", "" 8;':" tj. 8' je invertibilan ele-
ment prstena R. Zbog toga postoje ).', )." E R sa l = ),'),8 + )."8;", pa
y;'" = l .. = ).')'by;", = ).'X;"'ERx;"" tj. Ry;"C;;;Rx;",.
Ako stavimo Tl = -+- ... -+- RX;"'-l' tada T = Tl -+ Rxm,. za
Fl = Rg
2
-+- ... -+- Rgm vrijedi F = Fl -+ RgI
Ako je n : T -+ T l projekcija paralelno sa Rx;"" tada imamo ep imorfizam
n o lP : F -+ Tl'
Poto se svako h E F moe napisati u obliku h = g + egl (g E: Fl' e ER),
(n o lP) (h) = (n o rp) (g), pa je i
epimorfizam.
Zato po pretpostavci indukcije postoji baza ... , g;"-l} slobodnog
modula Fl za koju vrijedi:
(n o = OT Ck = 1, 2, ... , (m - 1) - (m' - 1) = m - m')
(n o lP) = = Ck = 1, 2, ... , m' - 1).
To zapravo
rp = ekY;'" (k = 1, 2, ... , m - m')
rp Cg;,,-m'+k) = + (k = 1, 2, ... , m' - 1),
odnosno
rp - (.!kg!) = OT (k = 1, 2, ... , m - m')
rp (g;"-m'+k - e;gl) = (k = 1, 2, ... , m' - 1).
. Ako sada stavimo
= g; - ekgl Ck = 1, 2, ... , m - m')
1;.-m'+Ic = g;"-m'+k - e;gl (k = 1, 2, ... , m' - 1)
I;', = gl'
traenu bazu slobodnog modula F. Time je lema 3.1.
dokazana.
Za bazu ... , l;,} slobodnog modula F iz leme 3.1. vrijedi
rp + ... + )..J:n) = + ... + = OT
347
ako i samo ako
tj. (3.10) predstavlja bazu podmodul a Ker (f{J).
Ovim je dokaz teoreme 3.4. kompletiran.
Primarno razlaganje torzionih generisanih modula nad
PGI
Promatrana razlaganja generisanih modula nad PG I mogu se even-
tualno jo profiniti, tj. poneki od netrivijalnih podmodula u tom
.razlaganju moe se razloiti u obliku direktne sume dvaju ili vie netrivijalnih
modula. da je to upravo onda kad cik-
modul nije slobodan, tj. kad je taj modul torzioni modul, ali mu tor-
zioni ideal nije primaran, tj. red mu nije potencija prostog elementa.
dalje da se svaki generisani modul X nad PGI R
moe razloiti u obliku direktne sume netrivijalnih modula koji
su ili slobodni ili primarni (tj. imaju primarni torziani ideal), pa se dalje
ne mogu razloiti. Ovakvo razlaganje jedinstveno je u istom smislu u kome
i prethodno promatrano razlaganje.
Najprije dokaimo ovu teoremu.
Teorema 3.6. Neka je X netrivijalni modul nad PGI R, B' "-' 1, a
element prstena R koji niJe ni nula ni jedinica, pri su ::";1' , :rtr neaso-
cirani prosti elementi prstena R. Ako je ()X = {ll x}, tada postoje jedinstveni
podmoduli Xl' ... , Xr modula X takvi da vriJedi
(3.11) X = Xl -+ ... Xr
(3.12) ci =.1, 2, ... , r).
Ako je X modul, tada su i moduli Xi Ukoliko je () red
kog modula X, tada je red modula Xi (i = l, 2, ... , r).
Dokaz. - AY:o je r = l, sve su tvrdnje trivijalne. Ne
1
,a je zato r > 1. Tada
su elementi ()i E R (i = l, 2, ., ., r) za koje vrijedi () =

nfi Ci = l,
2, ... , r) relativno prosti, pa zato postoje elementi lXi E R Ci = l, 2, ... , r)
takvi da je
1X1()1 + ... + IXr()r = 1.
Isto tako elementi :rt;'i , ()i su relativno prosti, pa postoje elementi Pi' Yi E R
takvi da vrijedi
ci = l, 2, ... , r).
348
Dokaimo sada da za podmodule Xl' ... , Xr za koje vrijedi (3.11) i (3.12)
mora vrijediti
(3.13) Xj = bi X ci = 1, 2, ... , r).
Stvarno,
bjX} = {Ox} Ci =1= j), b/Xi Xi>
pa odatle i iz (3.11) slijedi
+ ... + + ... + (i = 1,2, ... , r)
S druge strane,
Xi = 1 . X j Pinri Xi + Yi b/Xi = YibjXi
pa prema tome vrijedi (3.-13).
Uzmimo zato podmodul e Xl' ... , Xr d'lte relacijom (3.13). Kako sigurno
+ ... + X"
treba dokazati da vrijedi i obrnuta inkluzija i da je gornja suma direktna.
Za svako x E X imamo
x = 1 x = + ... + ocrbrx E Xl + ... + X"
dakle, stvarno
Ako je, za bilo koje i = 1, 2, ... , r, y E Xi n Xj), tada zbog
Ni
vrijedi
bS = Ox, jer y EC L Xj'
Ni
y = ly = Ptn7iY + = Ox,
dakle, suma Xl + ... + Xr je direktna.
Ukoliko je X = Rx, tada Xi = b;Rx = (i = 1, 2, ... , r).
Ako je osim toga b red modula X = Rx, tada
tj.
To
ord (Xi) I (i = 1, 2, ... , k),
ord (Xl) ... ord (Xr) . X = {Ox},
O lord (Xl) ... ord (Xr).
ord (X
t
) "" n:'t (i = 1, 2, ... , r).
Time je teorema dokazana.
Uvedimo sada definiciju.
349
Definicija 3.3. Netrivijalni modul X nad prstenom R je nerazloiv (iredu-
cibilan ), ako vrijedi
X = X l -+- X 2 =? Xl = X V X 2 = X.
Kad se ima u vidu prethodna teorema, onda kazuje da je netrivi-
jalan modul nad RGI R nerazloiv upravo onda kada je to modul
bez torzije ili ima red jednak potenciji prostog elementa.
Teorema 3J7. Netrivijalni modul nad PGI je nerazloiv ukolz'ko jel,
to modul bez torzije ili ima red jednak potenciji prostog elementa.
Dokaz. - Neka je X = Rx netrivijalan modul. Ako je X modul
bez, torzije, tada je X slobodni modul i to ranga 1. Zato je modul X neraz-
loiv.' Naime, ako- je X = Xl -+ X
2
, Xl OF X, X
2
OF X, tada bi postojali
elementi Xl E Xl' X
2
E X
2
od Ox' No, ti elementi bili bi linearno
nezavisni, jer
jer je suma Xl + X
2
direktna, a Xl' X2 elementi bez torzije. To je, naravno,
jer su u slobodnom modulu ranga 1 nad PGI R svaka dva ele-
menta linearno zavisna.
Neka je sada X = Rx torzioni modul jc red :tn potencija prostog elementa
n. Tada X ::::::: RI(nn), pa podmodula modula X i ideala prstena R
koji sadre ideal (nn) postoji biunivoka korespondencija. No, to su upravo
ideali
R = (nO) ":J (n) ":J (:t
2
) ":J . ":J ln"),
pa su zato i podmoduli modula X = Rx linearno relacijom inkluzije,
dakle
tj.
Time je teorema dokazana.
Sad smo u da dokaemo glavnu teoremu o razlaganju
generisanih modula nad PG I.
Teorema 3.8. Neka je X generisani modul nad PGI R. Tada po-
stoje netrivijalni moduli ZI' ... , Zs su redovi potencije prostih
elemenata PI stena Rinetrivijalni slobodni moduli Fl' ... , Ft tako
da vrijedi
(3.14)
Pri tome su brojevi s i t odredeni, a elementi ord (Z]), ... , ord (Z.)
odredeni do poretka i asociranosti.
Dokaz. Prema teoremi 3.1. postoji razlaganje
(3.15)
X = RXl -+- ... -+- RXm -+ RXm+l -+- ... -+- RXn
350
u obliku direktne swne podmodula za redove
= ord (x,) = ord (Rx,) (i = 1, 2, ... , n)
vrijedi
I (i = 1, 2, ... , n-l).
Pri tome su

.. do asociranosti. Ako su u razla-


ganju (3.15) posljednjih t redova jednaki nuli, onda se svaki od prvih m =
= n - t swnanada, prema teoremi 3.6., moe razloiti u obliku direktne
sume netrivijalnih podmodula su redovi potencije prostih ele-
menata. Ako svaki od modula Rx, (i = 1, 2, ... , m) zamijenimo takvom
sumom, razlaganje oblika (3.14).
Ostalo je jo da dokaemo tvrdnje koje se odnose na jedinstvenost ovakvog
razlaganja.
Najprije, ZI -+- ... -+- Z. je torzioni, a Fl' -+- ... -+- Ft slobodni modul, pa
je ZI +- ... +- z. = T torzioni podmodul modula X. No, tada je t rang
slobodnog modula Fl -+- ... +- Ft = F""XIT, pa je zato t
broj. U svakom drugom razlaganju
(3.15')
x = Zi +- ... -+- Z;. +- F{ +- ... +- F;,
dakle, t' = t. Osim toga
T = Z; -+- '" -+- Z;"
Neka su :rl;1' , :rl;r prosti elementi prstena R takvi da je ord (Z,) i ord (Z;)
potencija nekog od tih elemenata.
Prenwneriimo, ako treba, sumande Z, tako da
ZI' ... , Z" imaju red koji je potencija elementa :rl;l'
Z',+l' ... , Z" "
" " " " "
itd.
moemo prenumerisati module Z; tako da
Zi, ... , Z;, imaju red koji je potencija elementa :I'l>
Zf,+l> ... , Z;, "
itd.
" " " " "
Na taj dobijamo dva razlaganja modula T:
T = (ZI -+- ... -+- Zli) + ... -+- (Zlr-l+l +- ... -+- Z'r) =
= (Zi -+- ... -i- Zi,) -+- ... +- (Z;r-l+1 +- ... +- Zir)'
pa, na osnovu teoreme 3.5, mora biti
ZI -+ ... +- Z" = +- ., . -+- Zi'" ... , Z, +1 -i- ... -+- Z, =
T-l r
351
tj. ako stavimo io = jo = 0,
Zlk_l+l +- ... +- Zik = Zik_l+! +-
+- Zik (k = l, 2, ... , r).
Svaki od podmodula u posljednjem razlaganju ima red jednak potenciji
prostog elementa nk' pa te module moemo poredati tako da vrijedi
ord (Zlk-I+l) lord (Z'k_I+2) I ... lord (Zik)
ord (Z;k_l +1) lord (Zjk-l+2) I ... lord (Z;k)'
No, tada, na osnovu teoreme 3.1, mora biti ik = jk' a
ord (Zjk_l+1)'-'" ord (Zjk-l+1)' ... , ord (Zik) ,-.., ord (Z;k)'
Time je teorema dokazana.
Zadaci
3.1. Neka je X generisani modul nad oblasti R. Ako X ima generator {Xl>"" xm}
od m elemenata, tada su svakih m + 1 elemenata iz X linearno zavisni.
Uputstvo: Ako je {el>" . ,em} baza slobodnog modula F nad R, tada postoji epimorfizam
modula rp : F -+ X sa rp (ej) = Xi (i = e 2, ... , nz). Zato za proizvoljne elemente Yl>
, Ym, Ym+1 E X postoje elementi fl> .. ,fm, fm+! E F za koje vrijedi rp (fJ)=YJ (j= 1,
... , m, m + 1). No, elementi fl> . ,f"" fm+1 su linearno zavisni, pa su zato linear-
no zavisni i elementi y" ... , Ynu Ym+1'
3.2. Neka je X generisan modul bez torzije. Tada je X slobodni modul
ranga koji je jednak maksimalnom broju linearno nezavisnih elemenata iz X.
Uputstvo: Ako je {x" . .. , xm} generator modula X, tada prema zadatku 3.1. za svaki linear-
no nezavisan podskup {Yl> ... ,Yn} iz X vrijedi n <, nl. Zato postoji maksimalan linearno
nezavisan podskup, recimo {y" ... ,Yn} u X. Za svako i (i = 1, 2, ... ,m) elementi y"
.. , Yn, Xi iz X su linearno zavisni, pa postoje skalari rl.ij, rl.i E R, od kojih je bar jedan
od On, takvi da vrijedi
Tu je zapravo
n
2: rl.jJ Yi + rl.iXj = Ox (i = e 2, ... , m).
j=l
rl.j cf. On (i = e 2, ... ,m), dakle rl. = rI., iXm cf. On.
Osim toga za svako X E X vrijedi
rl. XE Y = [y" . .. ,y,,].
To imamo homomorfizam modula
X -+ Y, X f- ... = (x E X).
Kako je X modul bez torzije, a rl. cf. On, jezgro ovog homomorfizma je {Ox}, tj. X Z
za neki podmodul Z slobodnog modula Y. No, Z je slobodni modul i ima
rang Z = P <, n. Zato je i X slobodan modul i ima rang X = P <, n. Zapravo je p=n,
jer elementi Y,., ... ,Yn iz X ne bi mogli biti linearno nezavisni.
3.3. Dokazati da je svaki podmodul generis anog modula X nad PGI R
generis an.
Uputstvo: Neka je {Xl> . , xm} generator modula X, a {e" . .. , em} baza slobodnog mo-
dula F nad PGI R. Tada postoji epimorfizam modula rp : F -+ X sa rp (et) = Xi (i = 1,
352
2, .. , , m). Za proizvoljan podmodul Y modula X imamo podmodul rp-l (Y) slobodnog
modula F. Podmodul rp-l (Y) je slobodan modul ranga n .;;; m. Kao homomorfna
slika modula tp-l (Y) ima podmodul Y modula X (sastavljen od n ele-
menata).
3.4. Neka je X torzioni modul nad PGI R. Opisati sve podmodule modula X
i dokazati da je svaki faktorski modula X izomofran sa nekim podmodulom toga
modula.
Uputstvo: X = {Ox} je jasan. Neka je zato n11 . .. n;k = ord (X), X Rx #-
#- {Ox}. Tada je X RI(ord (X, pa podmodula modula X i ideala prstena R
koji sadre ideal Tor (X) = (ord (X postoji biunivoka korespondencija. No, navedeni
ideali imaju oblik
(1)
podmoduli modula X su
(2)
Svaki faktorski modul XI Y je modul R (x + Y). Torzioni ideal (IX) modula XI Y,
zbog tor (X) . x = {Ox} C;;;, Y, sadri ideal tor (X), pa ima oblik (1). To je ujedno torzioni
ideal modula (2), dakle XjY izomorfno je sa nekim podmodul om (2) modula X.
3.5. Neka je Z prsten cijelih brojeva. Razloiti Z-modul Zl5 Zao U direktnu sumu primar-
nih modula.
Uputstvo: Zu je Z-modul reda ord (Z,,) 3 5. Zato je
Zl5 = (3)' ZlO +- (5)' Zl5 = Z (3 + (15 -t, Z (5 + (15.
je, zbog 60 = 22 . 3 . 5,
Z.o = Z . (4 + (60 -+ Z (31- (60 -+ Z (5 + (60.
Na osnovu toga je
Zl5 Zoo = (Zl5 {O + (60)}) ({O + (l5} lB Z.o) = Z . (3 + (15), O + (60 +
+Z(5+(l5),0+(60+Z'(0+(l5)A+(60+Z' (0+(15),3+(60 +- Z (0+(15),5+(60.
3.6. Neka je X generisani torzioni modul nad PGI R. Dokazati da za svaki prosti
faktor n elementa ord (X) viestrukosti n ,> O i za svako m, O < 111 n, postoji x E X sa
ord (x) = nm.
UputstVO: generisani torzioni modul X nad PGI R je direktna suma
primarnih modula. Redovi ovih modula su potencije prostih faktora elementa
ord (X). Za svaki takav prosti faktor n odaberirno najviu potenciju nn koja se pojavljuje
kao red nekog od sumanada. Proizvod ovih potencija je upravo ord (X), pa zato
n predstavlja viestrukost prostog elementa n kao faktora elementa ord (X). Postoji, dakle,
sumand RXi sa ord (Xi) = nn. Za proizvoljno m, O < m .;;; n, treba samo uzeti
x. = :ltn-m Xi, jer je tada ord (x) = :It"'.
4. GENERISANE ABELOVE GRUPE
Kako smo rekli, svaku Abelova grupa moe se shvatiti kao modul nad
prstenom Z cijelih brojeva, koji je Euklidov prsten, dakle, sigurno prsten
glavnih ideala. Radi sa operacijama u modulu, grupnu operaciju
u Abelovoj grupi aditivno.
353
Abelova grupa je generisana ako i samo ako je ona kao Z-modul
generisana. Z-modul isto je to i Abelova grupa.
Ako kao generatorni element ideala tor (Zx) uzmemo nenegativni cio broj,
to je uvijek onda je ord (Zx) nenegativan cio broj i u kad
je ord (Zx) > 0, to je ujedno broj elemenata grupe Zx. U
ord (Zx) = O grupa Zx je i obrnuto. Kako pod redom
grupe podrazumijevamo broj elemenata te grupe, mi ord (Zx) zvati
period, a ne red grupe Zx.
Slobodni rang i. torzione invarijante Abelove grupe
Teoreme o razlaganju generisanih modula nad PGI vrijede speci-
jalno za generisane Abelove grupe. Ovdje ih preformulisati
na jeziku grupa.
Teoremi 3.2. odgovara teorema.
Teorema 4.1. Neka je X generisana Abelova grupa. Tada postoji
razlaganje
(4.1) X = Xl --i- ... --i- Xn
U obliku direktne sume netrivijalnih podgrupa X" perioda TA; O (k = l,
... , n) tako da vrijedi
(4.2) r l lr2 1lrn
Ako je
(4.3) r, > O (i = 1, ... , m), rj = O (j = ln + 1, . , n),
tada je
(4.4)
lOrziona podgrupa grupe X, a
(4.5) Y = Xm+l + ... + Xn
slobodna Abelova grupa i vrijedi
(4.6) X = T + Y.
Iz teoreme 3.4. dobija se teorema o jedinstvenosti razlaganja iz
teoreme 4.1.
Teorema 4.2. Neka je (4.1) razlaganje generisane Abelove grupe
X u direktnu sumu netrivijalnih podgrupa za periode vrijedi (4.2)
i (4.3). Tada su brojevz' m, n, rl" .. , rm
Definicija 4.1. Neka je X generisana Abelova grupa, a brojevi
m, n i rl' ... , r", dati kao u teoremi 4.1 Ci 4.2). Tada se broj n - m zove
slobodni rang, a brojevi rl' ... , r .. torzione invarijante generisane
Abelove grupe X.
354
Prema teoremi 4.2. slobodni rang i torzione invarijante potpuno su odre-
grupom X. No, i grupa X je do izomorfije slobodnim rangom
i torzionim invarijantama. Vrijedi, naime,
Teorema 4.3. Za date prirodne brojeve m, n (? m) i rl> ... , rm za koje
vrijedi rl I r
2
I ... I rm postoji grupa X bji je slobodni rang n - m, a torzione
invarijante rl' ... , rm. Grupa X je do izomorJije.
Dokaz. - Neka je Y, grupa perioda rl' recimo Y, = Z/Cr,) (i = l,
2, ... , m), a Y
j
(j = m + 1, ... , n) grupa, recimo
Yi = Z. Tada grupa
(4.7) X = Y
1
... Y m Y m+1 ffi ... Y
n
ima slobodni rang n - m, a torzione invarijante rl' ... , rn.
Naime, ako je
X k = {(Y1' 'Yk' ,Yn)EXIYi=OEYj> i =1= k},
tada vrijedi (4.1), a osim toga
X
k
'" Y
k
(k = 1, 2, ... , n),
dakle,
ord (Xi) = ord (Yi) = rj (i = 1, 2, ... , m)
ord (Xj) = ord (Y
j
) = O (j = m + 1, ... , n).
Ako je X bilo koja generisana Abelova grupa je slobodni rang
n - m, a torzione. invarijante rl' ... , rm' tada
x = Xl -+- ... -+- Xm -+- Xm+l -+- ... -+- Xn,
pri su gl grupe perioda rj ci = 1,2, ... , m), a gl
grupe perioda 0, tj. grupe (j = m + 1, ... , n).
No svake dvije grupe istog perioda su izomorfne, pa
postoje izomorfizmi grupa
(k = 1, 2, ... , n).
Iz njih se dobija izomorfizam grupa
f{J = f{Jl -+- ... -+- f{Jn : X---+X
zadan ovako
n
k=l k=l
Primarne invarijante Abelove grupe
Primarno razlaganje torzionog generisanog modula nad PGI pri-
mijenjeno na torzionu podgrupu generisane Abelove grupe X daje
jo jedno razlaganje grupe X.
355
Teorema 4.4. Neka je X generisana Abelova grupa. Tada postoji
razlaganje
(4.8)
grupe X u obliku direktne sume n;:trivzjalnih podgrupa Yi sa osobinom
(4.9) ord (Yi) = p;'j (i = l, ... , s), ord (Y
j
) = O (j =) + l, ... , t).
Pri tome su brojevi s, t (::;;, s) odredeni, a brojevi P;i
do poretka.
Definicija 4.2. Brojevi iz teoreme 4.4. zovu se primarne invarijante
generisane Abelove grupe X.
Broj t - s iz teoreme 4.4. predstavlja, naravno, slobodni rang gene-
risane Abelove grupe X.
Slobodni rang t - s i primarne invarijante ci = l, ... , s) koji su pot-
puno grupom X, grupu X do izomorfije. Vrijedi, naime,
teorema, je dokaz dokazu teoreme 4.3.
Teorema 4.5. Za zadane prirodne brojeve s, t (;? s) i (i = l, ... , s)
postoji generisana Abelova grupa X je slobodni rang t - s, a pri-
marne invarijante (i = l, ... , s). Grupa X odredena je do
izomorJzje.
Abelove grupe
Svaka Abelova grupa je sigurno generisana. Osim toga
takva grupa je torziona, tj. irna slobodni rang O, jer za svako x E X vrijedi
(X: Ox) . x = Ox, pri je (X : Ox) broj elemenata grupe X.
Razlaganje (4.1) svodi se sada na
(4.10)
pri je X, netrivijalna grupa perioda r, (i = l, ... , m) i vrijedi
(4.11) rl I r
2
I ... I rm
Osim toga za grupe Xi sada vrijedi
(4.12) r
i
= ord (Xi) = (Xi: Ox) (i = 1, 2, ... , m),
pa iz (4.10) slijedi
(4.13) (X: Ox) = rl' . rm.
Tako teoremarna 4.1. 4.2. u ovom specijalnom odgovara
Teorema 4.6. Svaka Abelova grupa X reaa (X: Ox) > 1 ima
razlaganje (4.10) u obliku direktne sume netrivijalnih grupa Xi reda
r
i
> O (i = l, ... , m), tako da vrijedi (4.11). U tom vrijedi (4.13),
a brojevi rl> ... , rm su odredeni grupom X.
Posve se iz teoreme 4.4. dobija
356
Teorema 4.7. Svaka Abelova grupa X ima razlaganje
(4.14)
u obliku direktne sume netrivtjalnih podgrupa X
ij
reda ci = 1,
2, ... , Si; i = 1, 2, ... , r) ,pri su Pl' ... , Pr prosti brojevi.
Pri lome su brojevi r, Pi> Si i lXij odredeni grupom X. Osim
toga za brojeve
(4.15) (i = 1, 2, ... , r)
vrijedi
(4.16) (X: Ox) = pa, ... par.
l '"
Stvarno, ako u razlaganju
(4.17)
X = YI -+ ... + Y.
Abelove grupe X u obliku direktne sume netrivijalnih
podgrupa, je red potencija prostog broja, grupiemo sumande je red
potencija istog prostog broja, razlaganje (4.14). Iz (4.14) slijedi
(4.16) za brojeve (4.15).
Razumije se da je i Abelova grupa do izomorfije odre-
svojim torzionim, a isto tako i svojim primarnim invarijantama. Zato
se one mogu iskoristiti za klasifikaciju Abelovih grupa
reda.
Primjer 4.1. do izomorfije sve Abelove grupe reda (X: Ox) = 60.
se najprije torzionim invarijantama. U tu svrhu treba odrediti sva razlaganja
broja 60 u obliku
60 = Tl T Tm, Tl I T. I .. I rm (I', > l).
Imamo samo ova dva takva razlaganja:
60 = 60 i 60 = 2 ' 30.
Zato imamo (do izomorfije) samo ove dvije Abelove grupe reda 60:
X = Xl grupa reda 60) i
X = Xl -+ Xi (Xl grupa reda 2, X. grupa reda 30),
Sad se posluiti primarnim invarijantama. Kako je
60 = 2
2
.3. 5.
dakle Pl = 2, P. = 3, Pa = 5 (T = 3), IXl = 2. IX. = l, lXa = l, imamo samo ove dvije mo-

IXll = IXn = 1 (Sl = 2), lXu = l, IXn = 1 (s. = S. = 1)
ili
IXll = 2 (s, = 1), 1X21 = 1, 1X3' = 1 (s. = Sa = 1).
To imamo (do izomorfije) samo ove dvije Abelove grupe reda 60:
X = Xll +- Xl2 -+- Xn -+- Xa,
357
(Xn i XII grupe reda 2, Xn grupa reda 3, a X3l grupa reda 5)
X = Xn -+- Xn -+- X3l
(Xn grupa reda 4, Xn grupa reda 3, a XS1 grupa reda 5).
Primijetimo da su dobijeni torzionih invarijanti u skladu sa onima koji
su dobijeni primarnih inavrijanti, jer je u X = X l -+- Xa grupa Xa
reda 30 direktna sujma jedne grupe reda 2, jedne grupe reda 3 i jedne cik-
grupe reda 5, dok je u X = Xl grupa Xl reda 60 direktna suma jedne
podgrupe reda 4, jedne podgrupe reda 3 i jedne podgrupe reda 5.
Zadaci
4.1. Neka je X Abelova (aditivna) grupa reda n = (X : Ox). Dokazati:
a) Ako je p prosti faktor broja n viestrukosti" (p), tada postoji jedna podgrupa P
grupe G reda p'(P);
b) Podgrupa P iz a) sastoji se od svih elemenata iz G je red neka potencija broj p.
Uputstvo: Prema teoremi 4.7. postoji primarno razlaganje (4.14) grupe X. Kad seu tom
razlaganju grupiu sve grupe je red potencija prostog broja PI, onda suma tih
grupa daje podgrupu Pi reda pfi, pri vrijedi (4.15) i (4.16). Odatle se odmah
vi4i da je Ot, = ,,(p,). Tako dolazimo do direktnog razlaganja X = Pl -+ ... -+ Pr. Odatle
odmah slijedi da je za svako i grupa Pi sastavljena upraV9 od svih elemenata grupe X je
red neka potencija broja Pl. Zato je jasna i jedinstvenost podgrupe Pi reda
Primijetimo da zapravo za svaku grupu X reda n = eX: Ox) i za svaki prosti
faktor P broja n postoji bar jedna podgrupa P grupe G reda P'(P), ali kad grupa X nije Abe-
lova, ovakvih podgrupa P za dato P moe biti vie., pl. nipoto ne vrijedi b). (v. teo-
reme Silova iz kojih, uostalom, slijede sve tvrdnje zadatka).
4.%. Dokazati tvrdnju zadatka I, 1.9. se teoremom 4.7.
Uputstvo: Prema teoremi 4.7. Abelova grupa X je direktna suma pod-
grupa XIJ reda pfll , pri su PI (i = 1,2, .. ,r) svi prosti faktori broja n = (X : Ox).
Odatle se odmah vidi da je X grupa perioda
358
period (X) = ... tl,r ({Ji = max Otll' i = l, ... , r).
j
X. KANONSKE FORME MATRICA
Ako je X vektorski prostor nad poljem K, tada za s-yako A E End (X) moemo
X posmatrati kao K [AJ-modul. Ukoliko je dimenzija prostora X
tada je X generis ani torzioni modul, pa kako je K [A] PGI, mogu se
n::l K [AJ-modul X primijeniti teoreme o strukturi generisanih mo-
dula nad PGI. Na taj dobijaju se razlaganja vektorskog prostora X
u direktnu sumu potprostora invarijantnih u odnosu na dato df E
E End (X), kome odgovara razlaganje linarne transformacije df u direktnu
sumu linearnih transformacija. Iz ovog razlaganja dobija se odre-
kanonska baza prostora X u odnosu na koju df ima matricu relativno
jednostavnog oh lika , tzv. kanonsku matricu linearne transformacije df.
1. INVARIJANTNI POTPROSTORI LINEARNE TRANSFORMACIJE
Modul linearne transformacije
Neka je X vektorski prostor nad. poljem K, a A E End (X). Tada za svako
(1.1)
imamo linearnu transformaciju
(1.2) f (A) = OC
o
. id
x
+ oclA + ... + ocmdfm E End (X).
Ako sada stavimo
(1.3) f(A) x = f(A) (x) (j (A) e K [AJ, XEX),
onda X postaje K [AJ-modul.
Definicija 1.1. Neka je X vektorski prostor nad poljem K, a df E End (X).
Tada se K [AJ-modul X, je struktura definisana relacijom (1.3), zove
modul linearne transformacije df.
Lema 1.1. Ako je X vektorskz' prostor nad pol:fem K dimenzije, tada
je modul X linearne transformacije A E End (X) generisani torzioni
modul. Podmoduli modula X su upravo potprostori prostora X z'nvarijantni
u odnosu na df.
359
Dokaz. - l) Neka je {el' ... , en} baza prostora X. Tada, zbog Ke;;;. K [A],
vektori el> , en generiu modul X linearne transformacije 04. Osim toga,
za svako i = 1, 2, ... , n, vektori
ej) 04 (ej)' ... , o4
n
(et)
su linearno zavisni nad K, jer ih je n + 1 na broju. Zato postoje skalari
od kojih je bar jedan od nule, takvi da vrijedi
!XOte, + !Xli 04 (ej) + ... + !Xn! 04" (ej) = Ox
Drugim postoji po1inom
JI (A) = !XOI + !XHA + ... + !XniAn E K [A],
za koji vrijedi
Ako sada stavimo

dakle,
(1.4)
J(A) = n.z.v. (fl (A), ... ,Jn (A)),
J (A) ej = Ox ci = 1, 2, ... , n),
J (A) x = Ox (XEX),
a osim toga J (A) =I=- o.
Prema tome, ako je X vektorski prostor dimenzije n nad poljem K,
onda je modul X linearne transformacije 04 E End (X) generisani
torzioni modul.
2) Neka je Y podmodul modula X linearne transformacije 04 E End (X).
Tada je, zbog K e;;;. K [A], Y sigurno potprostor prostora X. Osim toga
o4(y) = AYE Y(yE Y),
tj. potprostor Y je invarijantan u odnosu na 04.
Obrnuto, neka je Y potprostor prostora X invarijantan u odnosu na 04 c:-
E End (X). Tada
pa otuda i
Ay = o4(y) E Y(yE Y),
J(A)YE Y (f(A) E K [A],y E Y),
tj. Y je podmodul modula X linearne transformacije 04.
potprostori i transformacije
Definicija 1.2. Neka je X vektorski prostor nad poljem K, a 04 E End (X).
podmodul K [A] a modula X linearne transformacije eli- zove se cik-
potprostor prostora X (invarijantan) u odnosu na 04.
360
Ako je X vektorski prostor dimenzije nad poljem K, tada, prema
lemi 1.1., svako x iz modula X linearne transformacije 04 ima Tor (x) -=I=-
=1= (O). U tom postoji jedinstveni normirani polinom f (A) E K [Al
koji generie iQ.eal Tor (x). Taj polinom f (A) red elementa x.
Lema 1.2. Neka je X vektorski prostor nad poljem K, a 04 E End (X). Potprostor
Y prostora X je potprostor u odnosu na 04 ako i samo ako postoji a E Y
tako da vektori
(1.5) a, 04 (a), ... , Am (a), ...
generiu potprostor Y prostora X.
Ako je a torzioni element modula X linearne transformacije 04, a
red elementa a, tada elementi
(1.7) a, 04 (a), ... ,04
m
-
1
(a)
bazu potprostora Y generisanog vektorom a.
Dokaz. - 1) Neka je Y potprostor prostora X u odnosu na linearnu
transformaciju 04. Tada postoji a E Y za koje je Y = K [Al a, tj. za koje je
potprostor Y generisan vektorom a.
svako yE Y ima oblik
p p
(1.8)
y = g (A) a = :z: {ljAja = :z: {lj04
j
(a),
j=O j=O
tj. elementi (1.5) generiu potprostor Y prostora X.
Obrnuto, neka postoji a E Y tako da elementi (1.5) generiu potprostor Y
prostora X. Tada svako yE Y ima oblik (1.8), pa vrijedi
p
04 (y) = :z: {lj04
M
(a) E Y (y E V),
j=O
tj. potprostor Y je invarijantan u odnosu na 04.
Osim toga iz (1.8) se vidi da je Y = K [Al a, tj. Y je potprostor pros-
tora X u odnosu na 04.
2) Ako je a E X torzioni element i ima red (1.6), tada se iz
f(A) a = Ox
dobija
m-l
04
m
(a) = - L I'J. j 04
j
(a),
i=O
a na osnovu toga lako se da se i svaki element niza (1.5) koji dolazi
iza 04
m
(a) moe prikazati kao linearna kombinacija elemenata (1.7).
Zato elementi (1.7) generiu potprostor Y = K [Al a prostora X. No, ti
elementi su linearno nezavisni nad K, tj. bazu potprostora Y.
361
m-l
Stvarno, kad bi bilo 2 PjcA' (a) = ox, tada bi za po1inom g (A) =
j=O
m-l
= 2 PJA
J
vrijedilo g eA) a = O x, dakle} (A) I g (A). To je samo ako
;=0
je g (A) = O, tj. Po = Pl = ... = Pm-l = o.
Definicija 1.3. Za linearnu transformaciju CA vektorskog prostora X kae se
da je transformacija (reda f (A)) ako je X potprostor (reda
f (A)), tj. X = K [Al a za neko a E X (reda f (A).
Razlaganje linearne transformacije u direktnu sumu trans-
formacija
Neka je X vektorski prostor nad poljem K, a CA E End (X). Ako je
. .
(1.9)
X = Xl + ... + Xm
razlaganje prostora X u direktnu sumu potprostora Xi invarijantnih u odnosu
na cA, tada imamo linearne transformacije
(1.10) cAt = CA I x. E End (X
t
) (i = l, 2, ... , m).
.
Svako x E X moemo na jedan jedini prikazati u obliku
(1.11)
x = Xl + ... + Xm (Xi E Xi' i = 1, 2, ... , m).
Osim toga vrijedi
(1.12)
Obrnuto, neka imamo razlaganje (1.9) prostora X u direktnu sumu potpros-
tora Xl i neka je, za svako i = l, 2, ... , m, data linearna transformacija
cAl E End (Xl). Ako za svako X E X prikazano u obliku (1.11) definiemo presli-
kavanje cArelacijom (1.12), tada CA biti linearna transformacija prostora X,
a svaki od potprostora Xi invarijantan u odnosu na CA. Osim toga
(1.10).
Definicija 1.4. Neka je X vektorski prostor nad poljem K, a (1.9) razlaganje
toga prostora u direktnu sumu potprostora Xi ci = l, ... , m). Ako za CA E
E End (X) postoje cAj E End (Xi) cz" = 1, 2, .. , m) tako da za svaki vektor
(1.11) iz X vrijedi (1.12), onda da je CA direktna suma linearnih
transformacija cA, (i = 1, 2, ... , m) i pisati
(1.13)
Sada moemo teoremu o razlaganju generisanog torzionog modula X
linearne transformacije CA E End (x) formulisati ovako:
Teorema 1.1. Neka je X vektorski prostor dimenzlje n nad poljem
K, a CA E End (X). Tada postoje transformacije cA; reda fj (A.) takve
da vrijedi (1.13) i
(1.14) fl (A) I f2 (A.) I ... I fm (A).
362
Pri tome su normirani nekonstantni polinomi fi (A) line-
arnom transformacijom df.
Dokaz. - Za generisani torzioni modul X linearne transformacije df
postoji razlaganje (1.9) modula X u direktnu sumu modula Xj =
= K [Alaj) koji su netrivijalni i torzioni, pa su njihovi redovi fi (A) nekon-
stantni normirani polinomi iz K [A]. Osim toga vrijedi (1.14). (v. IX, teorema
3.2).
Prema lemi 1.1. podmoduli Xi su invarijantni u odnosu na df, pa za linearne
transformacije (1.10) vrijedi (1.13). No, X; je podmodul reda fi (A),
pa je df; transformacija reda fi (A).
Ostaje jo samo da dokaemo da su nekonstantni normirani polinomi fi (A)
linearnom transformacijom df. Ako je, naime, df di-
rektna suma transformacija df; E End (X;) reda fl (A), tada su xi
podmoduli modula X linearne transformacije df i to reda fl (A) i za
njih vrijedi (1.9). Zato su zbog (1.14) nekonstantni normirani polinomi fi (A)
do asociranosti (v. IX, teorema 3.4.). Kako se radi o
normiranim polinomima, oni su zapravo
sada iz teoreme o primarnom razlaganju generisanog torzio-
nog modula X linearne transformacije df dobijamo primarno razlaganje li-
nearne transformacije df.
Teorema 1.2. Neka je X vektorski prostor dimenzife nad poljem K,
a df (C: End (X). Tada postoje transformacife 13
j
reda (pj (A)"i, pri
su pj CA) normirani prosti polinomi iz K [Al, a Vj > O cz/eli brojevi, tako da
vrt/edi
(1.15)
Normirani prosti polinomi Pl (A) i cijeli brojevi Vj > O su transforma-
cifom df do poretka.
Dokaz. - Za torzioni generis ani modul X linearne transformacije df .
postoji razlaganje
. .
(1.16)
X = Zi + ... + Zs
modula X u direktnu sumu netrivijalnih torzionih podmodula Zi
reda (Pi (AVj, pri su prosti normirani polinomi pj (A) E K [Al i cijeli
brojevi Vj > O do poretka (IX, teorema 3.8).
Prema lemi 1.1. podmoduli Zi su potprostori prostora X reda
(p, (A"i, pa su 13j = df I Zi E End (Z,) ci = 1, 2, ... , s) transfor-
macije reda (Pi (Avi i za njih vrijedi (1.15).
2. KANONSKE FORME MATRICA
Matrica A linearne transformacije df vektorskog prostora X dimen-
zije zavisi od odabrane baze prostora X. Za klasu linearnih trans-
formacija, recimo za normalne linearne transformacije kompleksnog unitarnog
prostora X dimenzije, postoji baza prostora X u odnosu na koju df
363
ima dijagonainu matricu. U optem tako neto ne vrijedi, ali se uvijek
moe takva baza prostora X u odnosu na koju dl ima kvazi-dijagonalnu
matricu, dijagonaini blokovi imaju relativno jednostavnu strukturu.
Dijagonaina suma matrica
Neka je X vektorski prostor dimenzije nad poljem K, a dl E End (X).
Neka je dl direktna suma linearnih transformacija dl
t
E End (X,) (i = 1,
2, ... , m). Tada je
(2.1)
direktna suma potprostora Xl invarijantnih u odnosu na dl. Ako odaberemo
bazu
(2.2)
potprostora Xl i u odnosu na tu bazu matricu AI linearne transfor-
macije dl" onda kako znamo,
(2.3)
biti baza prostora X u odnosu na koju dl ima kvazi-dijagonalnu matricu
(2.4)
A [ :.' .. :.' ........ J
Definicija 2.1. Kvazi-dijagonalna matrica (2.4) zove se dijagonalna suma
matrica A l' , Am i se sa
(2.5)
Prema tome, moemo malo neprecizno, ali bez opasnosti da se to krivo
razumije, da direktnoj sumi linearnih transformacija odgovara dijagonaina
suma pripadnih matrica.
Matrica transformacije
S obzirom na teoremu 1.1., odnosno teore:nu 1.2. i konstatovanu
nicu da direktnoj sumi linearnih transformacija odgovara dijagonalna suma
pripadnih matrica, postavlja se pit mje matrice transfo,macije.
Ovo pitanje rjeava lema.
Lema 2.1. Neka je dl transformacija vektorskog prostora X
dimenzije n reda
(2.6) f (A) = + + ... + + An E K [AJ.
Tada postoji baza
(2.7) {a, dl (a), ... , dl
n
-
1
(a)}
364
prostora X u odnosu na koju dt ima matricu
o O O ... OO-ot
o
1 O O ... O O - otl
(2.8)
C(f)= 01 O ... OO-ota
O O O... 1 O - ot"-2
_ O O O... O 1 - ot"-l _
Dokaz. - Prema lemi 1.2. postoji a E X tako da (2.7) predstavlja bazu pros-
tora X. U odnosu na tu bazu prostora X linearna transformacija dt ima mat-
ricu (2.8), jer vrijedi
dt (dt j (a)) = dt
H1
(a) ci = O, 1, ... , n - 2)
dt (dt"-l (a)) = dt" (a) = -otoa - otld/- (a) - ... - ot .. _ldt"-l(a).
Definicija 2.2. Matrica (2.8) zove se matrica polinoma (2.6).
Ako je
(2.9) f e).) = (p ().))v,
pri je
(2.10)
normiran prost polinom, a v > O cio broj (v . m = n), tada se za
transformaciju dt prostora X dimenzije n nad poljem K redaf()') moe
jedna druga baza prostora X u odnosu na koju dt neto ka-
nonsku matricu. Naime, vrijedi
Lema 2.2. Neka je dt transformacija prostora X dimenzije n
nad poljem K reda (2.9). Tada postoji baza
(2.11) {a, dt ea), ... , dt
m
-
1
(a), p (dt) (a), dt p (dt) (a), ... ,
dtm-1p (dt) (a), ... , pv-l (dt) (a), dtpv-l (dt) (a), ... ,
dt
m
-
1
pv-l (dt) (a)}
prostora X u odnosu na koju dt ima matricu
J (p, v) = [ . .. : : : ... .... ] ,
O O. . . D C(p) nXn
(2.12)
pri je C Cp) matrica polinoma p eA), koja se u (2.12) pojavljuje v
puta, a
(2.13)
D = r .. ..... .. ]
O O .. O O mXm
365
Dokaz. - Prema lemi 1.2. postoji aEX reda (p (A))". Skup (2.11) n=
= m . v elemenata, pa ako dokaemo da su ti elementi linearno nezavisni,
onda oni sigurno bazu prostora X.
Ako je
L {JjjAipj (A) a = Ox
i,j
tada, naime, za polinom
g (A) = L {Ji)ip
j
(A) E K [AJ
vrijedi
g (A) a = Ox, tj. (p (A))V I g (A).
No, deg (g) < n, pa mora biti g (A.) = o. Kako je deg (A.ipi (A.)) = mj + i,
iz g (A.) = O jednostavno se da vrijedi (Jij = O, za svako i, j.
Sad se lako vidi da u odnosu na bazu (2.11) prostora X linearna transforma-
cija A ima matricu (2.12).
Definicija 2.3. Matrica (2.12) zove sc elementarna lordanova (Jordan) matrica
ili lordanov blok i kae se da odgovara potenciji (2.9) prostoga polinoma
(2.10).
Ako je K algebarski zatvoreno polje, recimo K = e polje kompleksnih bro-
jeva, onda svaki nesvodljivi polinom p (A.) E K [A.J ima oblik
(2.10') p (A) = A. - rJ..
Tada umjesto (2.9) imamo
(2.9') f (A.) = (A. - rJ.)n,
jer zbog m = 1, sada vrijedi v = n. Kako je sada p = A. - rJ., e (p) ima oblik
(rJ.)IXI. Zato iz leme 2.2. slijedi neposredno
Korolar 2.1. Ako je A linearna transformacija vektorskog prostora X
dimenzije n nad poljem K i to reda (2.9'), tada postoji baza
(2.11') {a, (dt - rJ.) a, . .. , (A - rJ.)n-l a}
prostora X. U odnosu na tu bazu df ima matricu
(2.12') J (rJ., n) = J (A. - rJ.,

...
n)= .. .... ..
O ... 1 rJ. nXn
Racionalna kanonska forma matrice
Na osnovu teoreme 1.1. i leme 2.1. sada teoremu.
Teorema 2.1. Neka je X vektorski prostor dimenzlie n nad poljem K,
a A E End (X). Tada postoji baza prostora X u odnosu na koju A ima matricu
(2.14) e = e (fl) ... e (fm),
366
pri su e (fj) matrice normiranih poZinoma fi (A) E K [A] ci = 1,
... , m) za koje vrijedi
(2.15)
fl (A) i f2 (A) I . I fm (A).
Normirani poZinomif, (A) E K [A] ci = 1, ... , m) za koje vrijedi (2.14) i (2.15)
su odredeni linearnom transformacijom df.
Dokaz. - Prema teoremi Ll. postoje transformacije Ai rcda fi (A)
za koje vrijedi (1.13) i (2.15).
Prema lemi 2.1. postoji baza prostora Xi u odnosu na koju linearna transfor-
macija df, E End (Xi) ima matricu e (fi)' No, tada u odnosu na bazu prostora
X koja predstavlja uniju pomenutih baza svih potprostora Xi linearno;
transformaciji df':::: End (X) pripada matrica (2.14).
Ostaje jo da dokaemo da su normirani palinomifi CI.) CC K Ud, z<] koje vri-
jedi (2.14) i (2.15) linearnom transformacijom AE
E End (X).
Stvarno, ako u odnosu na neku bazu prostora X linearna transformacija A
ima matricu (2.14) tako da vrijedi (2.15), tada prvih 111 e_e deg (fl) vektora
te baze bazu potprostora Xl invarijantnog u odnosu A, daljih n
2
=
=deg (f2) vektora bazu potprostora X
2
invarijantnog u odnosu na A itd.
Osim toga vrijedi
a za dfl EC End (XI) vrijedi
df = dfl ... 04m
dfp u odnosu na bazu prostora Xi o kojoj je upravo bilo
ima matricu e (fi) ci = 1, 2, ... , m). Zato je, kako se lako dt
i
linearna transformacija reda fi (A), tj. ft (A.) = ord (X
t
) (i = 1,
2, ... , m), pa kako vrijedi (2.15) normirani po1inomi fl CI.) E K [A] su
na osnovu teoreme 1.1.
Iz teoreme 2.1. dobija se
Korolar 2.2. Neka je A E K'lO,". Tada postoji invercibiZna matrica PE K" n i
normirani poZinomi f, (A) E K [A] za koje vrijedi (2.15) i
(2.16)
Pri tome poZinomi fi (A.) zavise samo od matrice A, a ne i od matrice P.
Dokaz. - Uzmimo bazu {el> ... , en} nekog vektorskog prostora X nad po-
ljem K. pa u odnosu na tu bazu matrici A pridruimo linearnu transformaciju
df E End (X). Prema prethodnoj teoremi postoji baza {fl> ... ,fn} prostora
X u odnosu na koju df ima matricu (2.14), pri su fl (A.) E K [A.] normi-
rani polinomi za koje vrijedi (2.15). Ako sa P matricu prelaza sa
prve na drugu bazu prostora X, e = P-tAP, tj. (2.16). No,
tada su, opet prema teoremi 2.1., polinomi fi (A) odredeni.
DeJinicija2.4. Neka su fl (A.) E K [A] normirani pol inom i za koje vrijedi
(2.15). Ako je df E End (X), a matrica (2.14) matrica linearne transformacije df
u odnosu na neku bazu prostora X, tada se matrica (2.14) zove racionalna
367
kanonska matrica linearne transformacije 04. Ako je matrica A E Knx
n

matrici (2.14), tj. ako postoji invertibilna matrica PE Knx
n
za koju vrijedi
(2.16) tada se matrica (2.14) zove racionalna kanonska forma matrice A nad
poljem K.
Prema korolaru 2.2. racionalna kanonska forma matrice A potpuno je odre-
matricom A. vrijedi
Korolar 2.3. Dvije matrice A, B E K"x
n
su nad K ako i samo ako imaju
jednake racionalne kanonske forme.
Dokaz. - Ako matrice A i B imaju istu racionalnu kanonsku matricu e,
onda postoje invertibilne matrice Pl> P
2
E Knxn za koje vrijedi
P]}AP
1
= e = P;lBP
2
,
dakle,
B = P
2
P-IAP
I
P;.1 = P-IAP, (P = PIP;.1 E Knxn),
pa su matrice A i B nad K.
Obrnuto, neka je matrica B matrici A nad K, tj. neka za neku inverti-
bilnu matricu PE Knx
n
vrijedi B = P-lAP. Tada za racionalpu kanonsku
formu e matrice A postoji invertibilna matrica Pl E Knxn za koju vrijedi
e = PilAPl' No, tada vrijedi
e = PilAP1 = P
1
1PBP-IP
I
= P;.IBP
2
, (P
2
= P-IP
1
E Knxn),
tj. e je ujedno racionalna kanonska forma i matrice B.
ordanova kanonska matrica
Ako se od razlaganja linearne transformacije 04 E End (X) o kome je
u teoremi 1.2. i primijeni lema 2.2. se
Teorema 2.2. Neka je X vektorski prostor nad poljem K dimenzije n,
a 04 E End (X). Tada postoji baza prostora X u odnosu na koju linearna trans-
formacija 04 ima matricu
(2.16) J = J (pl> Vl) EB ... EB J (p" V.),
pri su Pi (A) E K [AJ normirant' prosti polinorni, a Vj > O cijeli brojevi.
Polinomi pj (A) i cijeli brojevi Vj > O odredeni su do poretka line-
arnom transfiJrrnacijom 04.
Dokaz. - Prema teoremi 1.2. postoje transformacije tJ3j E End (X,)
reda (p, (A))" za koje vrijedi
04 = tJ3
1
EB .. EB tJ3 .
Na osnovu leme 2.2. linearnoj transformaciji tJ3, u odnosu na podesnu bazu
podprostora Xj pripad'l elementarna ordanova matrica J (p" v,). No, tada
u odnosu na bazu prostora X koja predstavlja uniju baza svih potprostora Xj
linearnoj transformaciji 04 pripada matrica (2.16). Pri tome su normirani
prosti polinomi p, (A) E K [AJ i cijeli brojevi 'VJ do poretka odre-
linearnom transformacijom 04.
368
Naime, ako u odnosu na neku podesnu bazu prostora X linearnoj transfor-
maciji df pripada matrica (2.16), onda prvih nl = ml Vl vektora te baze
bazu nekog potprostora ZI invarijantnog u odnosu na df, n
2
vektora bazu nekog potprostora Z2 invarijantnog u odnosu na df itd.
Osim toga vrijedi
X = Zl ... -+- Z"
a za linearne transformacije 73, = df I Z, (j = 1, 2, ... , s)
df = 731 EB ... +73 .
Pri tome su 73, transformacije reda (p, (AV', pa su zato normirani
prosti polinomi p, (A) i cijeli brojevi Vj > O ci = 1,2, ... , s) jed-
do poretka.
Iz teoreme 2.2. slijedi
Korolar 2.4. Neka je A E Knx". Tada postoje tIO rm irani prosti polinomi
p,(A)EK[A] i cijeli brojevi vJ> O(j = 1, 2, ... , s) te invertibilna matrica
PE Knx", tako da vrijedi
(2.17)
Ako za matricu A vrijedi (2.17), tada su normirani prosti polinomi pj (A) t=
E K [A] i cijeli brojevi V J > O ci = 1, 2, ... , s) do poretka oire-
deni matricom A.
Dokaz. - Uzmimo bazu {el> ... , en} vektorskClg prostora X nad poljem K
i u odnosu na tu bazu pridruimo matrici A linearnu transformaciju df E
E End (X). Prema prethodnoj teoremi postoji baza {fl' ... ,In} prostora X u
odnosu na koju linearna transformacija X ima matricu (2.16). je P matrica
prelaza sa prve na drugu bazu prostor<t X, ond, eA U odnosu na ovu drugu
bazu ima matricu P-IAP, pa vrijedi (2.17).
Obrnuto, neka za invertibilnu matricu P E Knxn vrijedi (2.17). Tada je (2.17)
matrica linearne transformacije df u odnosu na bazu {fl" .. ,In} prostora X
kojoj odgovara matrica prelaza P sa baze {el> ... , en}. Zato su prema pret-
hodnoj teoremi normirani prosti polinomi Pi (A) E K [A] i cijeli brojevi v, > O
do poretka.
Definicija 2.5. Neka je X vektorski prostor dimenzije n nad poljem
K, df E End (X), a A E Knxn.
Ako df ima matricu (2.16) u odnosu na neku bazu prostora X, se matrica
(2.16) zove kanonska ordanova matrica linearne transformacije df. Ako je
matrica A matrici (2.16), tj. ako postoji invertibiina matrica PE K
n
x
1t
tako da vrijedi (2.17), tada se matrica (2.16) zove kanonska ordanovalorma
matrice A.
Prema korolaru 2.4. kanonska ordanova forma matrice A E Knxn postoji i
je do poretka ordanovih blokova. Ona zapravo pred-
st1vlja potpun sistem invarijanti za grupu na skupu Kn"", jer vrijedi
Korolar 2.5. Matrice A, B E Knx" su nad K ako i samo ako imaju ka--
nonske ordanove forme koje se podudaraju (do poretka ordanovih blokova).
369
Dokaz. - Ako je B = a J ordanova kanonska forma matrice A,
tada postoji invettibilna matrica Pl E Knxn za koju vrijedi J = PilAPl. No,
tada je
J = Pil (P-lBP) Pl = PilBP2 (P
2
= PP
l
E Knxn),
tj. J je ujedno i kanonska ordanova forma matrice B.
Obrnuto, neka matrice A i B imaju kartonske ordanove forme J 1 i J
2
koje se
podudaraju (do poretka ordanovih blokova). Ako je potrebno, moemo u
J
2
ispremjetati ordanove blokove da J
2
u JI' pa odmah moemo
pretpostaviti da je JI = J
2
. Naime, premjetanjem ordanovih blokova iz
J
2
opet dobijamo kanonsku ordanovu formu matrice B.
Neka je, dakle, JI = J
2
Tada je
P
I
IAP
l
= JI = J
2
= P
2
lBP
2
,
tj.
B = P
2
P
j
lAP
l
P
2
l = P-lAP, (P = PlP?l E Knxn),
to da je matrica B matrici A.
3. MINIMALNI I POLINOM
Minimalni i polinom linearne transformacije
Neka je X vektorski prostor dimenzije nad poljem K, a eA E End (X).
Tada prema dokazu leme 1.1. postoji polinom f (J,.) E K [Al stepena l
deg (f) n
2
takav da za svako x E X vrijedi f (eA) (x) = Ox> tj.
(3.1)
f (eA) = (), f (x) =1= o.
Svi polinomi f (A) EC: K [AJ za koje vrijedi (3.1), skupa sa nUla-polinomom
(glavni) ideal prstena K [AJ. Generatorni element tog ideala je polinom
najnieg stepena za koji vrijedi (3.1) i do konstantnog
faktora iz K.
Definicija 3.1. Normirani polinom f (A) E K [AJ najnieg stepena za koji
vrijedi (3.1) zove se minimalni polinom linearne transformacije eA E End (X) i
sc sa ft 04 (A) ili kratko ft (A).
Kako smo vidjeli, minimalni polinom ft eA (A) linearne transformacije eA E
E End (X), u da je dim X postoji i je
Osim toga vrijedi
(3.2) ('>/ g (A) EC K [AJ) (g (eA) = O {='; ft 04 (A) 1 g (A)).
Ako je A matrica linearne transformacije eA E End eX) u odnosu na neku
bazu {el' ... , en} prostora X, tada normirani polinom n-tog stepena
(3.3) x 04 (A) = x (A) = det (AEn - A)
370
ne zavisi od A, nego samo od eA. Naime, ako je B matrica linearne transfor-
macije A u odnosu na neku drugu bazu prostora X, tada vrijedi B = P-IAP,
pri je P matrica prelaza .sa prve na drugu bazu. Zato vrijedi
det eAEn - B) = det ep-1 e)'E
n
- B) P) = det eAEn - A),
za svako A E K. Ako je K polje koje ima vie nego n elemenata, onda iz pos-
ljednje jednakosti slijedi da su polinomi det eAEn - B) i det eAEn - A) jed-
naki. Ako K nema vie nego n elemenata, onda gornja jednakost vrijedi za
svako). E K et), gdje je K et) polje racionalnih funkcija nad K, dakle besko-
polje, pa su zato polinom det e)'E
n
- B) i det eA En - A) opet jednaki.
Definicija 3.2. Neka je A matrica linearne transformacije eA E End eX) u
odnosu na neku bazu {el' ... , en} prostora X. Tada se polinom e3.3) zove
ili svojstveni polinom linearne transformacije eA.
Ako je X vektorski prostor dimenzije nad poljem K, tada invari-
jantni faktori modula X linc.lrne transformacije eA E End eX) mini-
malni i polinom te transformacije. Naime, vrijedi:
Teorema 3.1. Neka je X vektorski prostor dimenztje n, a eA E End eX).
Ako je eA transformacija reda f e).) E K [).l, tada je
(3.4)
Uopte, ako je eA direktna suma transformactja eA
I
E End eX
I
) reda
fi (A) ci = 1, 2, ... , m) tako da vrijedi
(3.5) fl e).) I f2 ().) I ... I fm (A),
tada je
e3.6)
a
(3.7)
Dokaz. 1) Ako je eA transformacija reda f (A), tada postoji baza
la, eA (a), ... , eAn-! ea)) prostora X u odnosu na koju eA ima matricu e (f).
Zato je
x dl ().) = det eAEn - e Cf)) =
tj.
). o
-1 A
o o ). iX
n
-
1
o O ... -1 A
x dl ().) = f ().).
Osim toga, zbog ord ea) = f ().) vrijedi,
371
pa prema tome
J (04) = (), tj. I-' a4 (A) I J (I.).
No, s druge strane,
I-' a4 (04) (a) = () ea) = Ox, pa J (A) II-' a4 eA),
jer je J (A) red elementa a.
I-'A(A) "'J(A), tj. I-'A(A) =J(A),
poto se radi o normiranim polinomima.
2) Neka je sada 04 direktna suma linearnih transformacija 04/ reda Ji (A)
ci = 1,2, ... , m), pri vrijedi (3.5). Tada prema 1) imamo '
l-'a4
i
(A) = "'a4i (A) = fl (A) (i = 1, 2, ... , m).
Iz (3.5) slijedi zato
pa prema tome i
No, zapravo je
jer zbog 04
m
= 04.1 Xm vrijedi
vrijedi (3.6).
prema teoremi 2.1. postoji baza prostora X u odnosu na koju 04
ima matricu C = C (fl) EB ... EB C (fm). Zato je
'" a4 (A) = det (AEn - C) = det (AEn - C (fl)) ...
. det (A En - C (fm)),
m
tj. na osnovu 1 )
Time je teorema dokazana.
Korolar 3.1. Za vektorski pdrostor X dimenzije i za svako 04 E End eX)
vrijedi
(3.8)
Specijalno,
(3.9)
Jednakost (3.9) poznata je kao Hamilton-Kejltieva teorema (Hamilton, Ceyley).
372
Mbiimalni i polinom matrice
Minimalni polinom moe se definisati za svaku kvadratnu matricu A E Knxn.
De/inicija 3.3. Normirani polinom J (A) E K [Al najnieg stepena za koji
vrijedi
(3.10) J(A) = O, J (A) 0/= O
zove se minimalni poZinom matrice A E i se sa !lA (A). Normirani
polinom n-tog stepena
(3.11) XA (A) = det (AEn - A)
(koji smo promatrali ranije) zove se ili svojstveni po/inom matrice
A.
Minimalni polinom matrice A postoj i i je Ako je X
vektorski prostor nad poljem K dimenzije n, a 04 E End (X) linearna
transformacija koja u odnosu na neku bazu prostora X ima matricu A, tada
je zapravo
(3.12)
dok po definiciji imamo
(3.13)
Naime, za svako J (A) E K [Al linearnoj transformaciji J (04) u odnosu na istu
bazu prostora X pripada matrica J (A), pa je
3.14) J(04) = () 8 JCA) = O.
Kako znamo, matrice imaju iste polinome. Ali
matrice A i B = P-lAP imaju i iste minimalne polinome. Ako je, naime,
04 linearna transformacija prostora X kojoj u odnosu na neku bazu prostora X
pripada matrica A, tada toj istoj transformaciji u odnosu na neku drugu bazu
prostora X kojoj odgovara matrica prelaza P pripada matrica B. Zato vrijedi
!lA (A) = !leA (A) = !lB (A).
Iz teoreme 3.1. dobija se neposredno
Korolar 3.2. Ako je
(3.15)
racionalna kanonska Jorma matrice A E Kn>:n, tada vrzJedi
(3.16)
i
(3.17)
XA (A) = JI (A) .. . Jm (A).
S obzirom na (3.12) i (3.13) moemo korolar 3.1. preformulisati za
matrica.
373
Korolar 3.3. Za svaku kvadratnu matricu A E K-xn vrijedi
(3.18)
dakle, specijalno
(3.19) itA (A) = o.
Veza minimalnog i polinoma
sa kanonsko m ordanovom matricom
Vidjeli smo da se minimalni i polinom linearne transforma-
cije, odnosno matrice mogu iz racionalne kanonske matrice,. odnosno
forme. je i sa kanonskom ordanovom matricom, odnosno formom.
Pri tome je u oba ova interesantniji moda podatak koji se iz mini-
malnog i po1inoma moe dobiti o racionalnoj, odnosno o
ordanovoj kanonskoj matrici ili formi. Taj podatak, dodue, nije dovoljan
da bi se iz njega mogla dobiti racionalna, odnosno ordanova kanonska matri-
ca. Potpune podatke za ove potrebe nam u paragrafu svoj-
stvena matrica matrice A.
U vezi sa teoremom 2.2. imamo najprije teoremu analognu teoremi 3.1.
Teorema 3.2. Neka je X vektorski prostor dz'menzije n nad poljem K"
a df E End (X). Ako je (2.16) kanonska 2ordanova matrica linearne transfor-
maczje df, tada je
(3.20) !-l04 (A) = n.z.v. {(p, (A))V, lJ' = 1,2, ... ,s},
tj.
(3.21) !-lJ/. (A) = IT (qle (A))Qk,
1e=1
pri su
ql (A) , ... , qt (A)
normirani polinomi koji se pojavljuju medu polinomima
Pl (A), ... ,P, (A),
dok je
(3.22)
Osim toga
(3.23)
(]k = max {v, I Pi (A) = qk (A)} (k = 1, ... , t).
lt 04 (A) = IT (p, (A))" .
j=1
Dokaz. Ako je (2.16) kanonska ordanova matrica linearne transformacije
df, tada je df direktna suma transformacija df, reda (p, (A))"
(j= 1, 2, ... , s).
Prema teoremi 3.1. vrijedi
(3.2.t) !-l04, (A) = (Pi eA))v, (j = 1, 2, ... , s).
374
Odatele se sad lako da vrijedi (3.20), dakle i (3.21). Osim toga
1(04 (A) = det (AEn - J) = TI det eAEnj - J (Pi' Vj)) =

Iz teoreme 3.2. slijedi
= TI (Pi eA))"j .

Korolar 3.4. Neka je A E J<;.nxn, a (2.16) kanonska 2ordanova forma ma-
trice A. Tada vrijedi
(3.25)
i
(3.26)
!-lA (A) = TI (qk (AQk

I(A (A) = TI (p; (A)"j ,

pri polinomi qk (A) z cijeli brojevi (lk (k = 1,2, ... , t) imaju isto
kao u teoremi 3.2.
Dokaz. - Ako u odnosu na neku bazu prostora X dimenzije n matrici A
pridruimo linearnu transformaciju 04 E End (X), onda (2.16) biti kanon-
ska :lordanova matrica linearne transformacije 04. Zato, na osnovu (2.12)
i (3.13), iz teoreme 3.2. dobijamo tvrdnje korolara 3.4.
Pokuajmo sada da iz poznatih podataka o minimalnom i
polinomu izvedemo neke o racionalnoj, odnosno o :lordanovoj
kanonskoj matrici.
Odmah se iz (3.5), (3.6) i (3.7) vidi d"l polinomi !-l dl (A) i 1(04 (A) imaju iste
nule (koje ne moraju sve leati u polju K), ali se viestrukosti ovih nula ne
moraju podudarati.
Ako se minimalni polinom razlae u K [A] na linearne faktore, tj. ako je
(3.27) qk eA) = A - (Xk Ck = 1, 2, ... , t),
tada su (Xl> , (Xk sve nule polinoma !-l04 (A), dakle i sve
nule polinoma l( dl- (A), tj. sve svojstvene vrijednosti linearne trans-
formacije 04, pa se u K [A] i polinom 1(04 (A) razlae na linearne faktore.
tada vrijedi i
(3.28) Pi (A) = A - Aj (j = 1, 2, ... , s),
pri je AJ neki od brojeva (XA;, tj.
je neki niz svojstvenih vrijednosti linearne transformacije 04 u kojem se
pojavljuju sve svojstvene vrijednosti (Xl> , (Xt i u kojem, ako je s > t,
dolazi do ponavljanja.
375
Zbog toga tada dl ima kanonsku ordanovu matricu
(3.29) J = J (Al' vl) (jj ... (jj J (A" vs),
(3.30)
(j= 1, 2, ... , s).
vrijedi
Teorema 3.3. Neka je X vektorski prostor dimenzije n nad poljem
K. Ako se minimalni poZinom !-ld/. (A) linearne transformacije dl razlae u
K [AJ na linearne faktore, tj. ako u K [Al vrijedi (3.21) za polinome (3.27), tada
se i polinom 'x d/. (A) razlae u K [Al na linearne faktore, tj. vrijedi (3.23) za
polinome (3.28). Pri tome je Al" .. , As niz svojstvenih vrijednosti linearne
transformacije dl u kojem su sadrane sve svojstvene vrijednosti 0(1' , O(r
i u kojem dolazi do ponavljanja ukoliko je s> t. Osim toga tada dl ima kanon-
sku 2ordanovu matricu (3.29).
Iz teoreme 3.3. neposredno slijedi
Korolar 3.5. Neka je A E Knxn. Ako se minimalni poZinom !-lA (A) matrice
A razlae u K [Al na linearne faktore, tj. ako vrijedi (3.25) za poZinome (3.27).,
tada se i polinom 'XA (A) matrice A razlae u K [Al na linearne
faktore, tj. vrijedi (3.26) za polinome (3.28). Pri tome je Al> ... , As neki niz
svojstvenih vrijednosti matrice A u kojem su sadrane sve svojstvene vrijednosti
O(l> ... , O(t i u kojem dolazi do ponavljanja ukoliko je s> t. Osim toga tada
matrica A ima kanonsku 2ordanovu formu (3.29).
Primijetimo da su pretpostavke teoreme 3.3., odnosno korolara 3.5. sigurno
ispunjene u kada je polje K algebarski zatvoreno, recimo, u
kada je K = e polje kompleksnih brojeva.
Zadrimo dosadanje oznake i pretpostavku da se !-ld/. (A) razlae u K [AJ
na linearne faktore. Ako uz to po1inom !-l d/. (A) ima samo jednostruke kule,
tj. ako vrijedi
(3.31)
tada sigurno vrijedi i
(3.32)
dakle
(3.33)
fb, = 1 (k = 1, 2, ... , t),
Vj = 1 (j = 1, 2, ... , s),
pa je matrica (3.29) dijagonalna. Obrnuto, ako je matrica (3.29) dijagonaina,
onda se iz (3.30) odmah vidi da mora biti ispunjen uslov (3.32), a samim tim
i (3.31). Prema tome, vrijedi
376
Teorema 3.4. Neka je X vektorski prostor dimenzije n nad poljem
K. Tada je kanonska 2ordanova matrica linearne transformacije df E End (X)
dijagonaina ako i samo ako minimalni polinom Pd/. (A) te transformacije ima
samo jednostruke nule i pri tome one lee u samom polju K.
Iz teoreme 3.4. dobija se neposredno
Korolar 3.6. Kvadratna matrica A E K
nxn
je nad K sa nekom dija-
gonalnom matricom ako i samo ako minimalni polinom PA (A) matrice A ima
samo jednostruke nule i pri tome sve one lee u samom polju K.
Iz onoga to od ranije znamo jasno je kako izgledaju dijagonalne matrice iz
teoreme 3.4. odnosno iz korolara 3.6. U njima se, naime, na glavnoj dijago-
nali nalaze sve svojstvene vrijednosti transformacije df, odnosno matrice A,
i svaka od njih ponavlja se onoliko puta kolika joj je viestrukost kao korijena

to se kanonskih ordanovih matrica, iz teoreme 3.3. ikorolara 3.5.
vidi se samo da one imaju sigurno po jedan ordanov blok J (rtk' (bJ za svaku
nulu minimalnog po1inoma, ali za sada nemamo pregled nad ostalim or-
danovim blokovima J (Aj' "'1) koji odgovaraju istoj nuli Al = rt
k
; o njima
znamo samo to da im red "'1 nije nego (h i nita vie.
Ipak se i ovi nepotpuni podaci mogu iskoristiti da se iz minimalnog i karak-
polinoma u nekim odredi ordanova matrica.
Primjer 3.1. Neka je zadana matrica
pri je K = R polje realnih brojeva.
Za ovu je matricu
"A (A) = A3 - 15A2 - 18A.
Vidi se da polinom "A (A) ima jednostruke nule Al = O, A2 i A3 i da one sve lee u polju K
Zato je I'A (A) = "A (A).
Iz ovoga da A ima racionalnu kanonsku formu
[
O O O]
e = e (ItA) = 1 O 18 .
O 1 15
Moemo li odrediti invertibilnu matricu PE K
3
x3 za koju vrijedi
U tu svrhu matrici A pridruimo u odnosu na bazu
{(l, O, O), (O, l, O), (O, O, l)}
prostora X = K3 linearnu transformaciju eA E End (X). Ako za bar jedan od vektora ej
ove baze vrijedi ard (ej) = I'A (A), za taj vektor zbog 3 = deg (ilA (A, vektori el>
eA (ej), 04
1
(ej) linearno nezavisni, pa bazu prostora X.
377
Za vektor el imamo
Jz
el = (1, O, O);
dl (el) = (A . (1, O, 0)2')2' = (1, O, O) A2' = (1, 4, 7);
dil (el) = (1, O, O) (AI)2' = (l, 4, 7). A2' = (30, 66, 102).
30
66
102
~ ~ ~ l [ ~ -~ ~
O O 1 O -1 -30 O
-2
-7
-2
se vidi da su vektori eu dl (el) i dil (el) linearno nezavisni i i n e bazu prostora X kojoj od-
govara matrica prelaza
[
1 1
P = O 4
O 7
30 l
66
102
sa baze {eu elJ e.}. Matrica P ima pri tome inverznu matricu
[
1 -2 1 l
p-l = O -17/9 11/9 .
O 7/54 -4/45
Napravimo probu. Najprije provjerimo da je stvarno
AI = [ ~
102
[
-18
-18E. = ~
dakle,
36
81
126
O
-18
AS- 15AI- 18A = O.
42 l
96 ,
150
[
-15
-I5A = -60
-105
-30
-75
-120
~ l' tj. AI-15A-I8E. = [ -:
O -18 -3
-45 l
-90 ,
-135
6
-12
6
-3l 6 ,
...,...3
A' - 1SA' - 1BA ~ A eA' - ISA - 1BE,) [ ~ ~ ~ l.
Sad molemo provjeriti i jednakost
378
Stvarno
l l
102 1656 O 15
Kako minimalni polinom !lA CA) = A' - l5A2 - l8AE K CA) ima jednostruke nule Al = O,
A. i A., kanonska 20rdanova matrica] matrice A je dijagonaina. Od ranije znamo kako se
sada nalazi invertibi1na matrica PE K'x' za koju vrijedi P-1AP = ], pa se ovdje
na tome zadravati. Recimo samo da i-tu kolonu matrice P komponente svojstvenog
vektora matrice A koji odgovara svojstvenoj vrijednosti Aj matrice A, dok je] dijagonaina
matrica koja na glavnoj dijagonali ima svojstvene vrijednosti A1> A., A3 matrice A.
Primjer 3.2. Neka je opet K = R polje realnih brojeva i uzmimo da je
"A CA) = A
3
- 4A + 5A - 2.
Treba ispitati kako izgleda racionalna, a kako 20rdanova kanonska forma matrice A E K"xa.
Odmah se vidi da je
Zbog toga je
ili
"A CA) = (). - 1)' CA - 2).
f1A CA) = CA - 1)' CA - 2)
PA CA) = "A (A) = CJ. - 1)2. (A - 2).
Razmotrimo najprije prvi
U ovom imamo invarijantne faktore
modula X linearne transformacije 04 koja u odnosu na neku bazu prostora X ima matricu
A. Zbog toga je sada kanonska racionalna forma matrice A:
[
O Oo G = G(1) Ef> G U.) = (1)lxl Ef> 1
Kanonska 20rdanovamatrica matrice A je dijagonaIna matrica koja na glavnoj dijagonali
ima svojstvene vrijednosti 1 i 2 matrice A. Pri tome se svojstvena vrijednost l ponavlja,
jer joj je viestrukost 2. Dakle,
Pogledajmo sada drugi
Sada je
fl (A) = (A - 1)2. (A - 2) = A
3
- 4A2 + 5A - 2,
dakle,
Minimalni poli nom I"A CA) se sada dodue razlae na linearne faktore u K [A], ali ima dvo-
struku nulu e pa zato kanonska 20rdanova forma matrice A nije vie dijagonalna. Ona
zapravo ima sigurno jedan 20rdanov blok
] (1, 2) =
379
reda 2 i jedan .zordanov blok
J(2, 1) = (2)
reda 1. Kako je n = 3, vie .zordanovih blokova i nema, dakle
Uzmimo konkretno matricu
Za ovu- matricu je
l
A=-
3
[
52
O 2
-l O
}.-5/3 -2/3 O
UA (A) = O A- 2/3 2/3 = Aa - 4}.2 + 5). - 2.
1/3 O }.- 5/3
Osim toga
A2 - 3A + 2Ea = . [
-1
-4 -4]
4 4
-2 -2
pa mora biti
/lA (A) = ,p - 4A2 + 5A - 2.
Za matricu A vrijedi, dakle, posljednja od dvije gornje tj. ona ima kanonsku
.zordanovu formu
Odredimo sada matricu PE Kaxa za koju vrijedi P-IAP = ].
U tu svrhu uzmimo vektorski prostor X = Ka i matrici A pridruimo linearnu transfor-
maciju 04 E End (X) u odnosu na bazu prostora X koju vektori
Cl = (1, O, O), C2 = (O, 1, O), C
a
= (O, O, 1).
Treba vektor aE X reda ord (a) = (A - 1)2 i vektor bE X reda ord (b) = ). - 2.
Tada vektori a, (04 - lid
x
) (a) i b bazu prostora X u odnosu na koju 04 ima matri-
cu J. Matrica P tada matrica prelaza sa baze {eu e., ea} na ovu posljednju bazu.
Neka je a = (<Xl> <X., <Xa). Tada je
tf.
380
(04 - 1 . id
x
)2 (a) = (<Xl' <X., <Xa)' (AT - 1 . Ea)' =
[
2/3 O
= (<Xl> <X2, <Xa) 2/3 -1/3
O -2/3
-
2/3
2/9
1/9
-2/9
-4/9]
- 2/9 = (O, O, O).
4/9
Odatle se dobija
<XI = - 2<x, + 2<Xa.
za <x, = 1, <Xa = 2 dobijamo, dakle, <Xs = 2. za <X, = 2, <Xa = 1 dobijamo <xs = - 2,
ali nam je dovoljan jedan vektor a = (1, 2, 2). Za ovaj vektor a imamo
[
2/3
(04 - 1 . idx ) (a) = (1, 2, 2) .
o
-1/3
-2/3
-1/3 ]
O = (2, -2, 1).
2/3
Stavimo sada b = ({Ju {J., (Ja). Iz
(04 - 2 id
x
) (b) = ({Ju {J., {Ja) . (AT - 2 . Ea) = (O, O, O),
tj.
[
-1/3 O
({J" {Ju (Ja) . 213 - 4/3
O -2/3
-1/3 ]
O = (O, O, O)
-1/3
dobijamo
{J, = - {Ja = 2{J., tj. za {J. = 1, b = (2, 1, - 2).
kanonsku bazu vektori
(1, 2, 2), (2, - 2, l), (2, 1, - 2).
Njima odgovara matrica prelaza

2 1 -2
Zadaci
3.1. Neka je {eu c., ... , en} baza prostora X, a o4E End (X). Ako je
ft (A) = ord (ej) (i = 1, 2" ... , n),
dokazati da je
I' 04 (A) = n.z.v. (f, (A), ... ,Jn (A).
3.2. Neka je X = K3, a linearna transformacija o4E End (X) neka u odnosu na bazu prostora
X, koju vektori
e, = (l, O, O), ea = (O, 1, O), ea = (O, O, 1),
ima matricu
Odrediti na osnovu prethodnog zadatka polinom 1'04 (A).
Uputstvo: e, = (1, O, O),
04 (e,) = (1, 0, O) . AT = (1, 2, 3),
04 (e,) = (1, 2, 3)' AT = (14, 11, 17),
04
3
(e,) = (14, 11, 17) A7' = (87, 78, 121).
381
Vidi se da su prva tri od ova vektora linearno nezavisna. Zato postoje skalari 1Xl> IX., IX,
za koje vrijedi.
A' (e,) = IX,A" (e,) + IX . A (e,) + lX,e,.
Iz
[
14 87
]
O 8
-:n
1 O O -21
]
O 2 11 78 O -1 O 1 O 5
O 3 17 121 6 O O 8
dobija se
IX, = - 21, IX. = - 5, "', = 8,
dakle,
f, ().) = ).3 - 8).2 + 5). + 21.
Kako je
3 = deg (f,) .;;; deg (,uA) 3,
vrijedi zapravo
3.3. Neka je X* dualni prostor prostora X dimenzije n, a eA* E End (X*) dualno
preslikavanje preslikavanja eA E End (X). Dokazati da je
Uputstvo:
,u 04* ().) f1 A ().).
f1A (A) = O f104 (A*) = 0* f104'" ().) I f1A ().)
I'A* (A*) = 0* f104* (04) = O f1A ().) II'A* ().).
3.4. Dokazati da minimalni. poli nom f1 04 ().) ermitske linearne transformacije A komplek-
snog unitarnog prostora X dimenzije ima realne koeficijente.
Uputstvo: Minimalni poli nom f1A().) razlae se u e [).] na linearne faktore. Osim toga nje-
gove nule su, kao svojstvene vrijednosti ermitske transformac:je 04, realne.
Moe se, rezonovati i ovako: Ako je
f1A ().) = ).k + lX,x
k
-' + ... + "'b 04 = A*,
tada iz
adjungovanjem dobijamo
04k + Ci, 04k-1 + ... + Clkidx = O,
a oduzimanjem ovih dviju jednakosti dobija se
(ri l - "'l)' 04
lc
-' + ... + (lXk - "'lc) idx = O
tj.
3.5. Dokazati da je slobodni minimalnog polinoma f1 04 ().) od O, ako i samo ako
je A E End (X) invertibilna linearna transformacija.
Uputstvo: Ako je ,u04().)=).k + IX,A
k
-
1
+ ... + "'k_l). + IXkJ tada iz I'A(A) 0= O slijedi
A' (Ak-l + 1X,04k-2 + ... + IXk'_, idx ) = - IXkidx.
3.6. Neka je 04 E End (X). Ako je 1104 ().) = ).k, onda se kae da je linearna transformacija
04 nilpotentna i to stepena nilpotentnosti k. Dokazati:
a) Ako je 04 nilpotentna transformacija stepena k, tada je i dualno preslikavanje A* nil-
potentna transformacija stepena k.
382
b) Ako je 04 E End (X) nilpotentna linearna transformacija stepena niJpotentnosti k, tada
je k .( dim (X).
e) Ako je 04 E End (X) nilpotentna linearna transformacija stepena niJpotentnosti k, a
X = Xl +- X. direktna suma potprostora Xi invarijatntnih u odnosu na 04, tada su 04,=
= 04 I Xl niJpotentne linearne transformacije i bar jedna od njih ima stepen niipotent-
nosti k.
Uputstvo: a) Vidi zadatak 3.3.
b) Postoji a E X sa 04
k
-
l
(a) #- O. Tada su vektori a, 04 (a), ... , 04
k
-
l
(a) linearno
nezavisni.
e) Iz 04
k
= O slijedi = (04
k
) lx. =Ojx. = Ox .. Kad bi bilo dI.
k
' = Ox. (i=l, 2)
t t l t
i pri tome k' < k, tada bi vrijedilo
(04
k
') lx, = 04r = Ox, (i = 1, 2), dakle 04
k
' = O,
a to je
3.7. Neka je dI* E End (X*) dualno preslikavanje linearnog preslikavanja 04 E End (X),
a Xl potprostor prostora X invarijantan u odnosu na dl. Dokazati da postoji invarijantan
potprostor X. u odnosu na 04 sa X = Xl +- X. ako i samo ako postoji potprostor Yt pros-
tora X* invarijantan u odnosu na 04* takav da je to zapravo dualni prostor prostora Xl'
Uputstvo: Ako postoji X., dovoljno je uzeti Yt = X;-. Ako postoji Yt, dovoljno je uzeti
X. = (Yt)..L.
3.8. Neka je dl nilpotentna linearna transformacija prostora X stepena nilpotentnosti k.
Dokazati da je prostor X ireducibilan u odnosu na dl ako i samo ako je k = dim X.
Uputstvo: Postoji a E X za koje je dl
k
-
l
(a) #- Ox. Zato postoji a* E X* (dualni prostor pros-
tora X) sa (dl
k
-
l
(a), a*) #- O, tj. dI*k-l (a*) #- Ox*. Potprostor YI' prostora X* generisan
vektorima a*, dI* (a*), ... , 04
H
-
l
(a*) invarijantan je u odnosu na dI* i, predstavlja dualni
prostor prostora Xl generisanog vektorima a, A (a), .. ,cA
k
-
l
(a). Zato se moe primije-
niti zadatak 3.7.
3.9. Neka je 04 nilpotentna linearna transformacija prostora X dimenzije, stepena
nil potentnosti k. Dokazati:
I) Modul X linearne transformacije dl razlae se u direktnu sumu
X = Xl +- ... -+ X",
podmodula Xi.
II) Ako je Nj broj podmodula Xi razlaganja iz l), koji kao potprostori imaju dimen-
ziju j, tada vrijedi
Nj = rang 04
j
-
l
+ rang 04
1
+1 - 2. rang 04
j
(j = 1, 2, ... , k).
Uputstvo: I) Ako je k = dim X, tada je X = X l' prema prethodnom zadatku postoji
potprostor X' prostora X invarijantan u odnosu na dl, za koji je X = Xl +- X'. No, dl' =
= dl lx' je linearna transformacija prostora X', koja je nilpotentna i ima stepen nilpotent-
nosti k' k. Sad se moe koristiti indukcija u odnosu na dim X.
II) Ako potprostor Xi ima dimenziju j, tada postoji aj E Xi za koje vektori aj, 04 (ai), ... ,
dl
j
-
l
(ai) bazu potprostora Xi. Za 04i = dllx
i
je otuda jasno da vrijedi
rang 04, = j-t.
Otuda je
rang div = 1 . NHI + 2 NH2 + ... + (k - v) . Nk.
3.10. Neka su dl, 'll E End (X) nilpotentne transformacije stepena nilpotentnosti k. Doka-
zati da su ove transformacije tj. da postoji invertibi1na transformacija e E End (X)
za koju vrijedi 'll = e-Idle, ako i samo ako je
rang 04' = rang 'lli (i = 1, 2, ... , k).
383
Uputstvo: Neka su X = X, ... + Xm = -+- ... -i- X;'" razlaganje modula X li-
nearne transformacije 04, odnosno ':8 u direktnu sumu podmodula. Tada je prema
uslovu zadatka, a na osnovu zadatka 3.9, broj Nj potprostora Xj dimenzije j jednak broju
N; potprostora Xi' dimenzije j. Specijalno je m = m', pa moemo uzeti da je
dim Xj = dim Xi Ci = l, 2, ... , m).
Potprostor Xj ima kanonsku bazu koju vektori
aj, 04 (/lj), ... , 04 dimXj-1 (ai) (i = 1, i, ... , m)
a potprostor Xi ima bazu sastavljenu od vektora
bi> ':8 (bi), ... , ':8 dim Xi -I (bj ) (i = l, 2, ... , m).
Zbog dim Xi = dim Xi postoji jedinstvena invertibi1na transfonnacija e E End (X) za
koju vrijedi
e (':8
j
(bi = 04
j
(aj) (j = O, 1, ... , dim Xj - 1; i = l, 2, ... , m).
Za to e E End (X) vrijedi tada ':8 = e-l. 04 . e.
3.11. Dokazati da su ni1potentne linearne transformacije 04, ':8 vektorskog prostora X
dimenzije 3 ako i samo ako je /1.A (A) = (A).
Uputstvo: Uslov zadatka je sigurno potreban. Taj uslov je i dovoljan. Za razlaganja iz
uputstva uz zadatak 3.10. vrijedi sada m <: 3,m' <: 3. Osim toga mo.emo uzeti da je
dim X l = dim X; oc k (stepen nilpotentnosti transformacija 04 i ':8). Ako je k = 3, tada
je m m' = 1. Ako je k 2, tada je m 2 = m', a dim X
2
dim = 1. u
svakom je m = m', dim Xi = dim Xi (i = 1, ... , m).
3.12. Dokazati da su nilpotentne linearne transformacije 04, 73 vektorskog prostora X
dimenzije 6 ako i samo ako je
IL 04 (A) = /104(':8) i rang 04 = rang ':8.
Uputstvo: Uslovi zadatka su sigurno potrebni, pa treba samo dokazati da su oni i dovoljni.
Za razlaganja iz uputstva uz zadatak 3.10. vrijedi
rang 04 = dim X - m, rang ':8 = dim X - m',
pa zbog rang 04 = rang ':8, mora biti m = m'.
Ako je k stepen nilpotentnosti linearnih transformacija 04 i ':8, tada za k = 2 imamo N.=
= N;, jer 04
2
= 04
3
= ':8' = ':8
3
= O. Osim toga dim Xj <: 2, dim Xi <: 2, pa otuda
dim Xi = dim X; (i = 1,2, ... , m).
Ako je k = 1, tada dim Xj = dim Xi = 1 (i = l, 2, ... , m).
Ako je k -;:, 3, tada dim (X, -+ ... + Xm = dim -i- ... +- X;,.) = 6 - k <: 3,
jer moemo uzeti da je dim Xl = dim Xl = k, pa opet vrijedi dim Xj = dim X, (i
= 1,2, ... , m).
4. SVOJSTVENA MATRICA
Svojstvena matrica i kanonska forma matrice
Kanonske matrice linearne transformacije 04 E End (X) dob ili smo iz od-
razlaganja modula X linearne transformacije 04 u obliku direktne
sume podmodula. Ta razlaganja dobijaju se na
Ne!<a je {el' ... , en} baza vektorskog prostora X nad poljem K, a {fl' ... ,
JA} baza slobodnog modula F nad prstenom R = K [A]. Tada postoji epi-
morfizam
(4.1) cp(f/)=ej (i=1,2, ... ,n).
384
Podmodul
(4.2) N = Ker (cp)
modula F ima rang N n, pa se moe odabrati generator {gl' ... , gn} sas-
tavljen od vektora
(4.3)
n
g" = 2: y,d/ (k = l, 2, ... , n).
j=l
elementarnih transformacija mogu se za matricu
(4.4)
odrediti invertibilne matrice
(4.5)
tako da vrijedi
(4.6) S-lCT = diag (1, ... , l; bl O.), ... , b
m
(A E Wxn,
su
(4.7)
neinvertibilni invarijantni faktori matrice C.
Ako je {f{, ... , baza R-modula F kojoj odgovara matrica prelaza S,
sa baze {fl' ... , Jn}, a {g{, ... , generator podmodula N kojem odgo-
vara matrica prelaza T sa generatora {gl' ... , gR}' tada vrijedi
(4.8) g; =J; (j= l, ... , n - m); g;,-rrH" = (k=I, ... , m)
Zato je tada
(4.9)
direktna suma podmodula
(4.10)
x" = R . rp (k = l, 2, ... , m)
reda
(4.11) ord (X,,) = o" (A) (k = l, 2, ... , 111).
Tako su nam za razlaganje (4.9) bitni samo (k = 1,2, ... , m)
komponente u odnosu na bazu {fl> ... , Jn} modula f posljednjih
m kolona matrice S. Matricu S-l moemo na poznati dobiti iz
( 4.12) [C I En] ... [S-lCT I S-l],
a zatim se lako dobija matrica S. Kako nam matrica T zapravo nije neop-
hodna, nismo je biljeili u nizu (4.12).
Sad se samo radio tome da se za datu bazu {fl>' . . ,Jn} slo6odnog R-modula
F odredi.generator {gl> ... , gR} modula N, tj. matrica C. Ovaj zadatak rje-
ava se lako, jer uz uvedene oznake vrijedi
385
Teorema 4.1. Ako je A = (lX;j)nxn E Knxn matrica linearne transJormacije
df E End (X) u odnosu na bazu {el' ... , en} prostora X, tada se moe uzeti
(4.13) e = A En - A,
tj. svojstvena matrica matrice A.
Dokaz.
(4.14)
Treba dokazat i da element i
n
gk = L (A bjk - IXjk)f, (k = 1, 2, ... , n)
j=1
generiu R-modul N. Sigurno elementi (4.14) pripadaju podmodulu N.
Naime,
n n
rp (gk) = L (A (jik - IX jk) ej = Aek - 2: IXjk ej =
j=1 i=1
= df (e
k
) - df (ek) = Ox (k = 1, 2, ... , m).
Ako sa N' podmodul modula F generisan elementima (4.14),
onda, dakle, vrijedi N' N. Da dokaemo i obrnutu inkluziju,
F' = N' + KJl + ... + KJn.
Kako je F' r;;;. F, jer Kr;;;. R, a JJ) ... , Jn E F, dovoljno je dokazati da je
F' podmodul R-modula F, pa da se da vrijedi F' = F.
Dosta je da dokaemo da vrijedi AJE F' CJEF'). No, prema (4.14)
JE F' .=;> J = g' + L IX;!; (g' E N', lXi E K)
i=1
n n n
II n pl
= Ag' + L lXi gi + L (L IX; IX};) Jj EF'.
i=1 j=1 i=1
F' = F, pa, specijalno, svako g E N moemo napisati u obliku
g = g' + ') IX;!; (g' E N', IX; E K).
"--'
i= 1
No, tada
n n
Ox = rp (g) = rp (g') + L lX,e, = L lXi e"
i=1 i=1
dakle,
lXi = O (i = 1,2, ... , n), tj. g =g'EN'.
Prema tome, N = N'. Time je teorema dokazana.
Sad je lako iz poznate matrice A E Knxn linearne transf"rmacije df E End eX)
u odnosu na bazu {eu . .. , e,,} prostora X dimenzije n nad poljem K odre-
diti sve kanonske matrice linearne transformacije df.
386
Primjer 4.1. Neka je zadana matrica
pri je K = R polje realnih brojeva (v. pnmJer 3.1). Odredi racionalnu i
2ordanovu kanonsku formu matrice A i invertibilnu matricu P za koju je P-IAP odgo-
kanonska forma matrice A.
Polazimo od svojstvene matrice
[
l - l - 2 - 3
].
e = lE. - A = - 4 l- 5 - 6
- 7 --8 l-9
i traimo mitovu kanonsku formu te matrice.
[
l-l -2 -3
[e I Es] = - 4 l - 5 - 6
-7 -8 l-9
[
1 o l-lIO
--* l+l H-3 -4 o 1
1 - l - 2l - 6 - 7 o o
O l-l
H - 3 - l' - 3 - l-l
l - 9 - 2l- 9 - 2
l
o O] ['
o o
-l-l 1 o --* o 24 - l' + 6l + 24
- 2 1 1 o l- 9 - 2A,- 9
O O
l o O]
o l o --*
o o l
o O]
1 o --*
l l
o o
H - 3 - l' - 3
l-9 -2A,-9
o
-l+5 -2

-2
o
[:
24 - l' + 6l -l+ 5 -2

l - 9 - 3l -2 1

O o

o
24 o
-l+ S -2
l3 -
l5l' - l8l
l- 9 -2 1
24

O o
o o
l
1 o
). + S 2 3
o
l3 - lSl' -18),
).1 - 14). -
3 2).+ 6
3). -
3
387
Vidimo da je
m = 1, 15
1
().) = )., - 15).2 - 18)"
s-o [ -l + 5
II - l4l - 3
Na onovu stoga
1 [
S - .
det (S-l)
O] [ .. 0]
=
(Zbog m = 1 treba nam samo posljednja kolona matrice S, pa zato nismo ostale
elemente ove matrice.) l
Posljednja kolona matrice S je - (0.3. _2)T. X je prostor generisan vek-
torom 24
al = 3e. - 2e .
reda til ().). Kanonsku bazu prostora X zato vektori al>
dl- (al) = 3 . (2e l + 5et + 8e.) - 2 (3e
l
+ 6e. +ge,) = 3e, + 6e .
dl-
2
(al) = 3 . (2el + 5e. + 8e.) + 6 (3el + 6e. + ge.) = 24el + 5Ie. + 78e .
Zato je
[
O O 24]
P = 3 3 51 ,
- 2 6 78
a P-lAP =
O 15
racionalna kanonska forma matrice A.
Kako je 15
1
e;.) = J.a - 15). - 18), = ). . (J. - )..). (). - ).a), raspada se X u direktnu
sumu
X = ZI + Z. -+ Za
modula Zj = R . bi (i = l, 2, 3), pri je R = K [J.],
bl = (J.z - 15), - 18) al = dl-
2
(al) - 15 dl- (al) - 18al = 24e, - 48e. - 4e.,
b. = J. (J. - ).a) al = dl-
2
(al) - ).a dl- (a,) = 24e
l
+ (51 - 3)..) el + (78 - 6).3) e.,
ba = ).. (). - ).1) al = dl-
2
(a,) - ).. dl- (al) = 24el = (51 - 3),.) e. + (78 - 6} ) e .
Zbog toga je sada
P=
24 ]
51 - 3).. ,
78 - 6).1
a
je 2ordanova kanonska forma matrice A.
388
Primjer 4.2. Neka je sada zadana matrica
A = . [ - l E K8X8
- 1 O 5
iz primjera 3.2.
Sada je:
).-
5
3
e = ).B. - A = O
2
O
3
2 2
).--
3 3
O

3 3
...l
pa imamo
[C I E,J [
O
3). - 5
O O
n,
O
3), - 2
2 O 3
3), - 5 - 2
O 3 O
3), - 5
O O 3
-+ O 3). - 2 2 O 3 O
[10
O - 2 -(3),-5)' 3 O
- 3 (3). - 5)


O O O O 3
3
1 O O O
2
2 (3). - S)' 2 (3), - 5)
O
).3 _ 4).' + 5). - 2
9 9 9
Opet je, m = 1, ali je sada
15 , ().) = ).3 _ 4).' + 5), - 2 = (). - 1)2. (). - 2),
dok je
dakle,
Iz matrice
O
3
2
(3), - 5)'
9
I [
S - .
det (S-l)
a, =-
9
3
O
- 2 (3), - 5)
9
9
l-
2
O
O
2 e,.
389
Na osnovu toga
15 3 5 1
A" (el) = - - A (el) + - A (ea) = - - (5el -- es) + - . (- 2ea + 5ea) =
2 2 2 2
pa je
25
- el - ea + 5ea,
2
p = + . [ -: - -_ l' P-lAP = - l.
O 3 10 O 1 4
Iz 6
1
(l) = (l - 1)2. (A - 2) vidi se da se modul X = Ral razlae u direktnu
sumu
X = ZI + Za
primarnih modula ZI = Rbl (i = 1, 2), gdje je R = K [l],
3 3
bl = (l - 2) al = A (al) - 2al = - el + - ea,
2 2
b. = (l - 1)2 al = A2 (al) - 2 A (al) + al = - 2e1 - ea - 2es.
Zato u odnosu na bazu prostora X koju vektori
3 3
bl = - el + - e2'
2 2
1 1
(A - 1) bl = A (bl) - bl = - . (5e
l
- ea) + - . (- 2e. + 5ea) -
2 2
331
- 2" el - 2" ea = el - ea + 2" ea.
b. = - 2e
l
- e. - 2ea
linearna transformacija A E End (X) ima matricu
O O l
1 O ,
O 2
pri je

-4
Zadaci
4.1. Neka su A, B E K1Ix". Dokazati da su matrice A i B nad K ako i samo ako su
svojstvene matrice lEn - A i lEn - B ekvivalentne nad prstenom R = K [A].
Uputstvo: Ako su matrice A i B nad K, tj. ako postoji invertibilna matrica P E Knxn
za koju vrijedi B = P-lAP, tada
AEn - B = p-l (J.E
n
- A) P,
pa kako je P, P-l E K <;;; R, matrice lEn - A, lEn - B su ekvivalentne nad R = K [A].
390
Obrnuto, ako su matrice ABn - A, J.En - B ekvivalentne nad R = K [Al, tada ove dvije'
matrice imaju jednake invarijantne faktore (v. IX, teorema 2.3). Iz teoreme
4.1. slijedi da se modul X linearne transformacije 04 koja u odnosu na neku bazu prostora
X ima matricu A razlae u direktnu sumu (4.9) modula X k reda (4.11). Za ana-
logno razlaganje X = + ... + X;" modula X linearne transformacije '13 koja u
odnosu na neku bazu prostora X ima matricu B vrijedi ord (X;) = (<lk) (k = 1,2, ... , m),
jer matrice ABn - A i ABu - B imaju jednake invarijantne faktore. No, tada postoji baza
prostora X u odnosu na koju 04 ima matricu C = C (<ll) + ... + C (<lm). Isto tako po-
stoji baza prostora X u odnosu na koju '13 ima istu ovu matricu C. Matrice A i B su,
dakle, istoj matrici C, pa su zato i nad K.
4.2. Ispitati da li su nad K = R matrice
l '
45
13
4
-2
Ako jesu, odrediti invertibi1nu matricu P E K3X3 sa B = P-lAP.
Uputstvo: Primijeniti prethodni zadatak. Odgovor: jesu i, npr. za matricu
p=+.[
- 1
vrijedi B = P-IAP.
4.3. Neka je V vektorski prostor dimenzije n ;;;. l nad poljem K, 04 E End (V).
a A E Knxn. Dokazati:
a) S = {x E V I (3 m E N) o4
m
(x) = Ov} je potprostor prostora V invarijantan u odno-
su na 04. a o4s E End(S) je ni1potentan operator. tj. (3m E N) (04s)m = Os;
b) Ako je (o4
s
)m = Os. tada je T = Im(04
m
) potprostor prostora V invarijantan u odno-
su na 04. a o4T E End(T) je regularan operator;
e) V = S + T. tj. 04 je direktna suma nilpotentnog operatora o4s i regularnog operato-
rao4T;
d) Matrica A je sa dijagonalnom sumom ni1potentne matrice B E Kn'xn' i regularne
matrice C E Kn"xu" (n' + n" = n).
Uputstvo: a) S je P9tprostor prostora V. jer Ov E S. a, osim toga. ako ex. fl E K i x. yES.
tada, lXX + fly E V i o4
m
(exx + fly) = IX' o4
m
(x) + fl o4
m
(y) = Ov. ukoliko 04'"'(x) = Ov,
o4"':;'(y) = Ov i m = max {m', m"}.
Poti;lrostor S je invarijantan u odnosu na 04, jer ako x E S i 04
m
(x) = Ov. tada o4
m
(04(x =
= (o4
m
(x = Ov. tj. o4(x) E S. Zato o4s E End(S). Ako je {e" ... en'} baza pot-
prostora S. tada o4
m
i (e,) = Ov (i = 1.2 .. oo n'), pa za m = max {ml' ... mn'} vrijedi
.,,4m(x) = Ov (x E S). tj. (o4s)m = Os.
b) Ako (o4s)m = Os. tada je T = Im (04
m
) potprostor prostora V. jer 04
m
E End (V).
Osim toga. za x = .,,4m (y) E T vrijedi o4(x) = o4
m
(A(y E Im (o4
m
). pa je T invarijan-
tno u odnosu na 04 i zato o4T E End (T). ako za x = o4
m
(y) E T vrijedi 04 (x) =
= Ov, tada 04
m
+
l
(y) = Ov. pa otuda YES. tj. x = o4
m
(y) = Ov. To da je 04T E
E End (T) regularan operator.
e) V = S + T. Naime, ako x E S n T. tada.,,4m (x) = Ov i x = o4
m
(y); dakle. 04.
m
(y) =
= Ov. tj. Y ES. pa je x = .,,4m(y) = Ov. Osim toga. S = Ker CAIII), T- Im (04"');
dakle. dim S + dim T = dim V.
Zbog toga je .,,4 direktna suma nilpotentnog operatora 04 s E End (S) i regularnog opera-
tora 04T E End (T);
391
d) Odaberimo neku bazu p:ostora V i u odnosu na tu bazu matrici A E Knx,. pridruimo
linearni operator 04. Tada je 04. prema dokazanom. direktna suma nilpotentnog operatora
a4s i regularnog operatora a4T. Ako je {el' e,.'} bilo koja baza potprostora S. a {en' +1'
en'+n"} bilo koja bazapotprostora T. tada je n' + n = n. a {el . en} je baza prostora
V. U odnosu na te baze operatorima a4s. 04T i 04 respektivno pripada nilpotentna
matrica B. regularna matrica C. kvazidijagonalna matrica B (tl C. Zato je matrica A
sa matricom B (tl C.
4.4. Neka je V vektorski prostor nad poljem K dimenzije n ;;;. I. 04 E End (V).
a A E KAxA. Dokazati:
a) Linearni operator 04 je nilpotentan. ako i samo ako ima svojstveni polinom "..4 (A) = AA;
b) Matrica A ima svojstveni polinom
(4.15)
pri je
(4.16)
(
[il' ' .. irl)
ar = L det A . .
... [tlt,Jr]
suma dijagolIainih minora reda r matrice A (r = t .2 ... n).
e) Matrica A je nilpotentna ako i samo ako je. za svako r = l ... n. suma dijagonalnih
minora reda r matrice A jednaka O.
Uputstvo: a) Ako je linearni operator a4 nilpotentan. onda za neko m' c: N vrijedi a4m' =
= O. Zato za minimalni polinom 1';,4 (A) operatora 04 vrijedi';I'.A >(A) I Am'. tj; JA) = Am,
m <: m'. No. to da ,1!;,4 (A) ima jednu jedinu nulu Al = O viestrukosti m. pa zato i kara-
polinom "..4 (A) ima jednu jedinu nulu Al = O viestrukost n. tj. "..-,(A) =
= An. '
b) Svojstveni polinom matrice A zadan je ovako x A(A) = det(AE
n
- A). Odatle se,
primjenom pravila za sabiranje determinanti (koje se razlikuju u samo jednoj koloni). lako
dobija (4.15) i (4.16).
e) Ako odaberemo bilo koju bazu {el' . en} prostora V. pa u odnosu na tu bazu matrici
A E Knxn pridruimo linearni operator 04 E End (V). operator 04 nilpotentan ako i
samo ako je matrica A nilpotentna. a osim toga. "..4 eA) = XA ().). Zato ova tvrdnja
slijedi iz a) i b).
4.5. Neka je K polje. aR = K[Al prsten polinoma nad K u varijabli A. Dokazati:
a) Svaka A-matrica A E Rnx
n
moe se prikazati u obliku polilIoma
A = Ao + AlA + ... + AmAm (Aj EKnxn. i = 0.1. ... n).
i to na jedan jedini
b) Za svaki polinom
P(A) = Po + PIA + ... + PmA
m
(Pi E Kn
x
", i = 0.1. .. . ,m)
i za svaku matricu A E Knxn su dvije matrice:
PI(A) = Po + AP
l
+ ... + Am Pm EKnxn
PaCA) = Po + PIA + ... + PmAm EKnxn
koje se podudaraju ukoliko A komutira sa svim koeficijentima Pi polinoma P(A);
c) Za svaku matricu A E Knxn i svaki polinom P(A) postoje polinom
QI(A) i matrica Rl. odnosno polinom Qd(A) i matrica Ra za koje vrijedi
P(A) = (EnA - A) . Q,(A) + Rl.
odnosno
392
i pri tome su Q/(X) i Rl. odnosno Qa(A) i Ra jedinstveni. i to
Rl = PI (A). odnosno Ra = Pa CA).
III
Uputstvo: a) Svaka A-matrica A ERnxn ima oblik A = I%W Aj)nxn. pa se otuda
;=0
moe napisati u obliku polinoma
A = Ao + A,A + ... + Am Am. CAj = (1% Jn nXn. i = 0.1. m).
Taj prikaz je jedinstven.
b) Ova tvrdnja je
e) samo tvrdnju koja se odnosi na Qa i Ra. jer se preostala tvrdnja dokazuje
Stavimo
Qa(A) = Qoa + Q,aA + ... + Qm-" a
Am
-,.
Ako to uvrstimo u jednakost PCA) = Qa(),) . (EnA - A) + Ra. izvrimo na prirodan
mnoenje i nakon koeficijente na lijevoj
desnoj strani. sistem
Po = - QOdA + Rd
P, = - Q,aA + Qoa,
P m-, = - Qm-,. d A + Qm-a' d
Pm = Qm-l,d'
Odavde se. odozdo prema gore. dobija redom
Qm-,'" = Pm.
Qo" = Pl + P.A + ' .. + PmAm-1
R" = Po + PIA + ... + Pm Am.
Kad bi. pored toga. vrijedilo jo
P(A) = QW.) CEni. - A) + Rd.
onda bi bilo
- Q4Ci.)) . CE,,). - A) = Rd - Rd.
odakle slijedi (kako ?)
Q:SCi.) = Q"Ci.). pa otuda i Rd = R".
4.8. Neka A. B E K"x" i neka je R = K[A] prsten polinoma nad Ku varijabli).. Dokazati:
a) Akoje xACA) = A" + I%,A
n
-, + ... + 1%" polinom matrice A. a CCi.)
asocirana matrica matrice ACi.) = E"i. - A. tada je
E"i.
n
+ I%,E"An-, + ... + I%"E" = CE"A - A) . CCA),
pa otuda
XACA) = O.
b) Ako su matrice ACA) = E"A - A i B CA) = Eni. - B ekvivalentne nad R. tj. ako je
ACA) = SCi.) . BCA) . TCA) za invertibilne matrice SC),) i TCA) iz Rnx". tada za matricu P =
= TaCA) vrijedi A = P-'BP. tj. matrice A i B su nad K.
393
Uputstvo: a) Znamo da je CEn). - A) . CC).) = detCE
n
). - A) . En = ".AC).) . En; dakle
En).n + a:IEn).n-1 + ... + a:nEn = (En). - A) . CC).).
Odatle. na osnovu prethodnog zadatka. slijedi "A(A) = o.
b) Ako je AC).) = SC).) B()') . TC).). tada prema prethodnom zadatku.
S()') = A()') . Ql().) + Rl i T().) = QdC).) . A()') + Rd
pri je Rl = SI(A) i Rd = Ta(A). Osim toga.
A()') = AC).) QIC).) . B()') . TC).) + Rl . B()') . T().) =
= A()') . QI ().) . (S().-l . A()') + Rl . B()') . Qa().) . A()') + Rl . B()') . Rel =
pri je
= A()') . QI().) . (S().-l . A()') +
+ (S().) - A()') . QI(). . B().) . Qa().) . A()') + Rl' B()') . Ra =
= A()') . D()') . A()') + Rl . B()') . Ra.
D()') = ,QI().) . (S().-l + (T().-I Qa().) - QI().) . B()') . Qa().).
No. D()') = O. jer ako je D()') = Do + Dl). + ... + Dt).t. Dt '# O. t O. tada A().)
. D()') . A().) = ... + Dt)'H!. Dt '# O. to je Otuda A()') = Rl' B()') . Ra. tj.
A = Rl . B . Ra. En = Rl . Rd.
4.7. Neka je K polje. a A. B E Knxn. Dokazati:
a) Ako je jedna od matrica A.B regularna. onda su matrice AB i BA nad K;
b) Matrice AB i BA imaju u svakom jednake svojstvene polinome.
Uputstvo: 'a) Ako je matrica A regularna. tada je AB = A . BA A-l. dok u da je
matrica B regularna vrijedi BA = B . AB . B-I.
b) Ako je polje K tada postoji mnogo elemenata a: E K za koje je
matrica A - a:En regularna. Za svako takvo E K matrice (A - En)B i B(A - a:En)
su nad K. pa zato imaju jednake svojstvene polinome:
det (AB - a:B - ).En) = det (BA - B - )'E
n
).
Koeficijenti /1,(<<) po1inoma na lijevoj strani posljednje jednakosti su polinomi u a: sa koefi-
cijentima iz K. vrijedi za koeficijente gk(a:) polinoma na desnoj strani gornje jednako-
sti. Pri tome je deg /Je. deg gk ..;; n (k = 1.2 ... n). Osim toga.
I,,(a:) = g,,(a:) Ck = 1.2 .... n)
za mnogo vrijednosti a: E K. Zato je
/JeC).) = g,,().) (k = 1.2 ... n).
pa specijalno i
j,.(O) = g,,(O) (k = 1.2 ... n).
No. to upravo da je det (AB - )'E .. ) = det (BA - ).En).
Ukoliko je polje K onda umjesto K treba uzeti polje K(IJ)
racionalnih funkcija u varijabli ,j nad K.
394
Dodatak
SKUPOVI, RELACIJE, PRESLIKAVANJA
1. SKUPOVI
Skup i element
Pojam skupa uzimamo kao poznat. se u njegovu definiciju
i prirode koje mogu da se pojave zbog "komotnog" shva-
tanja pojma skup, mi skup shvatiti kao neku cjelinu sastavljenu od
objekata. To su elementi posmatranog skupa. Bitno je pri tome
da za svaki objekt x nastupa jedna od ove dvije :
l) x je element skupa X, tj. x pripada skupu X (oznaka: xEX ili .X3X) i
2) x nije element skupa X, tj. x ne pripada skupu X (oznaka x Et: X ili
X:J:) x).
Ova kojom se odnos skupa i njegovih elemenata toliko je
bitna, da je svaki skup potpuno svojim elementima. Drugim rije-
dva skupa X i Y su jednaka ako i samo ako su sastavljena od istih
elemenata. To moemo na ovaj
X = Y (V x) (x E X x E Y).
Korisno je da se skupovima promatra i prazan skup ili vakuum. To
je skup koji nema uopte elemenata. Za dva skupa X i Y koji uopte nemaju
elemenata formalno je desna strana gornje ekvivalencije, pa moemo
da postoji samo jedan prazan skup. Taj skup znakom 0
(precrtano O).
Podskup i nadskup
Ako je svaki element skupa X ujedno element skupa Y, tada kaemo da je
X podskup ili dio skupa Y, a za. Y kaemo da je nadskup skupa X ili da sa-
dri X (kao svoj dio, a ne kao element).
To ovako: Xr;;, Y ili Prema tome,
Xr;;, Y).
395
Ako je X podskup skupa Y, ali X nije jednako Y, tada kaemo da je X pravi
podskup skupa Y, a Y pravi nadskup skupa X; kae se da je skup
X strogo sadran u skupu Y ili da Y strogo sadri X. U ovom piemo
Xc Y ili Y:) X. Prema tome,
Xc Y 8 Y:) X ((rt x) (xE X => xE Y) /\ (3y)(y EE X, yE Y)).
Unija, presjek i razlika skupova
Za svaka dva zadana skupa X i Y moemo formirati skupove:
X U Y, X n Y i X Y.
Skup Xu Y se: X unija Y) se sastoji upravo od onih elemenata koji
pripad3ju (bar jednom od skupova X i Yi Z')ve se unUa skupa X i skupa Y.
Prema tome
(rt x) (xEXU Y 8 xEX V xE Y).
Skup se zapisuje isticanjem svih njegovih elemenata kad je to
Tako je {l, 2, 3} skup kome su elementi brojevi 1,2 i 3 i koji nema drugih
elemenata. No, kad nismo u da navedemo sve elemente datog
skupa (recimo kad ih ovaj ima mnogo ili ih direktno ne znamo),
ond'! se koristi zapis {x: x ima osobinu ... }. Na ovaj moemo skup
Xu Y zapisati ovako
Xu Y = {x: xEX V xE Y}.
Skup X U Y ima iste elemente kao i skup Yu X. Zato je X U Y =
= Y UX. To nam daje z'! pravo da govorimo jednostavno o uniji skupova
X i Y. No, unija se moe definisati za svaku nepraznu familiju F skupova.
Za takvu uniju imamo oznaku U X koja predstavlja skup sastavljen upravo
XEF
od onih elemenata x koj i pripadaju bar jednom od skupova X E F. Prema
tome,
U X = {x: (3 XEF) XEX}.
XEF
Za praznu familiju F uzimamo
U X= 0
XEF
Skup X n Y se: X presjek Y) sastoj i se od svih elemenata koj i su
skupu X i skupu Y, tj. koji su sadrani u skupu X i u skupu Y
i zove se presjek skupa X i skupa Y. Prema tome, skup X n Y je
ekvivalencijom
(rt x) (xEXn Y 8 xEX !\ xE Y).
Zato moemo p isat i:
X n Y = {x : x E X !\ x E Y}.
Skup X n Y moe biti praz:m. Tada se kae dl su skupovi X i Y
ili disjunktni.
396
Kao i uniju, moemo i presjex definisati za svaku nepraznu familiju F skupo-
va. To je skup
II X = {x: (Tf XEF)xEX}.
XEF
Kad se radi samo o podskupovima nekog fiksnog skupa V; onda za praznu
familiju F uzimamo
(I X= V
XEF
Skup X"-., Y se: X razlika Y) sastoji se od svih onih elemenata skupa
X koji ne pripadaju skupu Y, dakle
Y = {x: xE X 1\ x Ef Y}.
Skup X"-., Y dobija se, tako da iz skupa X odstranimo sve elemente
skupa Y (ako ih ima). Ovaj skup zove se razlika skupa X i skupa Y.
Partitivni skup, univerzalni skup, komplement
Za dati skup X posmatra se skup svih podskupova skupa X. To je partitivni
skup skupa X i se sa f}> (X). Prema samoj definiciji
f}>(X) = {A : A e: X}.
Kako je 0 e: X, a isto tako XC: X, sigurno 0, X E f}> (X).
U mnogim razmatranj ima se samo na skupove sadrane u
nekom zadanom skupu X, dakle na elemente skupa (j) (X). Tad1 se X zove
univerzalni skup.
Ako je A c: X, tada se razlika X "-., A zove i komplement skupa A u odnosu
na skup X, a umjesto X "-., A koristi se i oznaka e (A) ili, kad se eli
i skup X, e x (A).
2. RELACIJE I PRESLIKAVANJA
Dekartov proizvod skupova
Za svaka dva elementa a, b moemo napraviti skup {a, b} koji kao jedine
elemente ima a i b. Pri tome ne a = b, kada se
{a, b} svodi na {a}. Iz elementa a i elementa {a, b} moemo formirati skup
{a, {a, b}} koji se kratko sa (a, b) i zove se uredeni par. Elementi
a i b su komponente uredenog para (a, b) i to a prva, a b druga komponenta.
Skup
A X B = {(a,b): aEA, bEB}
zove se Dekartov (Descartes, Cartesius) ili direktni proizvod skupa A iskupaB.
397
Dva para su jednaka ako su im komponente jednake.
Zato u optem skupovi A X B i B X A nisu jednaki; ovi skupovi
jednaki su samo kad je A = B ili kada je bar jedan od skupova A, B prazan.
Ako skupovi A i B nisu prazni, tada ni A X B nije prazan skup. Ako je
jedan od skupova A i B prazan, tada je i skup A X B prazan.
Pojam binarne relacije
elemenata nekog skupa A i elemenata nekog skupa B moe postojati
odnos, relacija. Cesto nas zanima samo to jesu li dati element a E A
i dati element b E B u toj relaciji ili nisu, a ne i to to ta relacija Sa
tog stanovita svaka relacija elemenata skupa A i elemenata skupa
B potpuno je podskupom skupa A X B svih parova
(a, b) za koji je a u toj relaciji sa b. Zato se relacija e sa A u B definie kao
podskup skupa A X B. Umjesto (a, b) E e pie se a e b se:
a je u relaciji e sa b).
Kako su relacije sa A u B podskupovi skupa A X B, sa njima se mogu na
prirodan izvoditi operacije unije, presjeka i razlike. Tako za relacije
e', e" A X B imamo relacije
e'Ue" = {(a, b) EA X B :ae'b V ae"b};
e'ne" = {(a,b)EA X B: ae' b A Qe" b};
e',""e" = {(a,b)EA X B :ae' b A a non e" b}.
Pri tome smo (a, b) Et: e" sa a non e" b se: a nije
u relaciji e" sa b).
No, za datu relaciju e A X B moe se posmatrati relacija e-l B A
koja se definie ovako:
e-l == {(b,a)EB X A :aeb},
dakle
('tf a, b) (b e-l a <=} a e b).
Za relacije e' A X B i e" B X e moemo definisati relaciju e" o e'
X e ovako:
a e" o e' e <=} (3 b E B)(a e' b A b e" e).
Relacija ekvivalencije
Ako je e A X moe se desiti da bude e-l e. Tada je zapravo e-l = e.
Za relaciju e A X A kae se tada da je To zapravo da
vrijedi: ('tf a, b) (a e b b e a). Relacija e A X A moe biti toliko ne-
da e n e-l bude sadrano u dijagonali
LlA = {(a, a) :aEA}
skupa A, tj. da vrijedi: ('tf a, b E A) (a e b A b e a a = b). Tada se za
relaciju e A X A kae da je
398
Ako relacija e : A x A sadri dijagonalu ,1.4> tj. ako vrijedi (Va E A) a e a,
tada se kae da je relacija l.! refleksivna. Ako za relaciju l.! : A x A vrijedi
(!Oe:e, tj. ako
(Va, b, cE A)(a e b /\ b ec==;, a ec),
tada se za relaciju e kae da je tranzitivna.
Refleksivna, i tranzitivna relacija e A x A zove se relacija
ekvivalencije na skupu A.
Za relaciju e : A x B i element a E A (} [aj = {b E B : a e b}.
Ako je e : A x A relacija ekvivalencije na skupu A, tada se e [aj zove
klasa ekvivalencije elementa a u odnosu na relaciju e <;;;: A x A. Umjesto
l.! [aj tada i [aje ili naprosto [aj, ako se zna da je u pitanju klasa
u odnosu na relaciju ekvivalencije e. Skup A/e svih klasa ekvivalencije zove
se faktorski skup skupa A u odnosu na relaciju ekvivalencije e.
Faktors
1
:<i skup A/e ima ove osobine:
1) Svaka dva elementa skupa A/e su disjunktna;
2) Unija svih skupova iz A/e je skup A;
3) (Va, b E A) (a e b (3 C E A/e) a, b EC).
Rekli smo zato, to vrijedi i obrnuto: Ako je A/e familija
(nepraznih) podskupova skupa A za koje vrijedi 1) i 2), pa ako definiemo
relaciju e : A x A uslova 3), tada je e relacija ekvivalencije na
skupu A, a A/e skup svih klasa ekvivalencije u odnosu na tu relaciju.
Relacija poretka
Ako je (! tranzitivna i relacija na skupu X, tada se e zove
relacija poretka na skupu X, a za X se kae da je tom relacijom (parcijalno)

Relacija poretka se ovako Tada se x x je is-
pred y.
Ako je e relacija poretka na skupu X, tada su to i relacije e u Ll x
i e '" Ll x' Relacija e u Ll x je refleksivna, dok relacija e '" Ll x ne samo da
nije refleksivna nego nikoj i element x E X nije u toj relacij i sam sa
sobom, pa se za nju kae da je antirefleksivna.
Antirefleksivna relacija poretka se sa < i zove se relacija
strogog poretka. U vezi sa svakom relacijom strogog poretka imamo refleksivnu
relaciju poretka koja se definie ovako:
(V x, yE X)(x Y p. x < y V x = y).
Za skup X relacijom uvodi se oznaka (X, Skup (X, je
totalno ili linearno ako su svaka dva elementa iz X uporediva, tj. ako
vrijedi
(V x,yEX)(x V y x).
Za relaciju strogog poretka < vrijedi tada zakon trihotom!je:
('V x, y E X) (x < y ':L y < x ':L x = y), pri smo znaka
t,ili" eljeli da je upotrijebljen u strogom, smislu.
Za svaku relaciju e (;; x x X i za svaki podskup Y skupa X imamo relaciju
e n (Y x Y) (;; Y x Y induciranu relacijom e na Y. Ako je <; relacija
poretka na X, tada je inducirana relacija relacija poretka na Y. Tako za svaki
skup (X, <;) i za svaki neprazan skup Y (;; X imamo skup
(Y, <;). Ako je ovaj posljednji skup totalno onda se kae da je to
lanac skupa (X, <;).
Ako je e relacija poretka na X, tada je i e-l relacija poretka na X. Tako iz
skupa eX, e) dobijamo skup eX, e-l). Ovo drugo
zove se dualno uredenje prvoga. Za skup (X, <;) imamo oznaku
(X, ;?!) za dualno skupa X.
Minoranta, donja Majoranta, gornja
Neka je Y podskup skupa (X, <;).
Svako m E X koje ima osobinu: (\:I yE Y) m <; y zove se minoranta skupa
Y II (X, <;). Vidi se da najvie jedna minoranta skupa Y pripada skupu
Y. Kad takva minoranta postoji, ona se zove najmanji element skupa Y.
Najmanji element treba u optem razlikovati od minimalnog ili po-
elementa Yo E Y skupa Y, koji se definie ovako:
(\:I yE Y)(y <; Yo :::;, Y = Yo).
Skup Y moe da ima jedan ili vie a da nema najmanjeg
elementa. Ako skup Y ima najmanji element, onda je to jedini minimalni
element skupa Y.
Majoranta, element i maksimalni element skupa Y u odnosu na
(X, <;) definiu se kao minoranta, najmanji element i minimalni element
skupa Y u odnosu na dualno (X, ;?!).
Skup svih minoranti skupa Y u eX, <;) moe da ima element. Tada
je taj element jedinstven i zove se donja meda ili infimum skupa Y u
(X, <;), a se inf Y.
Ako, skup majoranti skupa Y u eX, <;) nije prazan i ima najmanji
element, tada je ovaj element jedinstven i zove se gornja meda ili supremum
skupa Y u (X, <;), a se sup Y. .
Dobro skupovi
Za totalno skup (X, <;) kae se da je dobro ureden ako svaki neprazan
podskup Y ima minimalni element (Kako je eX, <;) totalno skup,
to je ujedno najmanji element skupa Y). Skup N prirodnih brojeva je dobro
relacijom <; ("manje ili jednako"). U skupu N vrijedi
princip totalne indukcije: Ako podskup M skupa N ima ove dvije osobine
a) Minimalni element skupa N pripada skupu M, tj. 1 EM;
b) (\:InEN) (nEM:::;, n + lEM);
tada je M = N.
Uslov b) moe se u ovom zamijeniti uslovom
b') (\:I n E N)((m < n m E M) :::;, n E M).
400

U optem zahtjev b') je od zahtjeva b).
Sa tako uslovom b) imamo princip transfinitne indukcije: Ako
podskup Y d)bro skupa eX, ima osobine
i) Minimalni element skupa X pripada skupu Y;
ii) (V xEX) ((y < x =} yE Y) =} xE Y);
tada je Y = x.
Cornova lema i aksioma o izboru
Vidjeli smo da dobro skupovi imaju osobinu da u njima vai princip
transfinitne indukcije. Zato je od interesa pitanje: moe l i se svaki neprazan
skup X dobro urediti?
Prije nego odgovorimo na to pitanje, Cermelovu aksiomu (Zermelo)
iIi aksiomu o izboru: Za svaku familiju F nepraznih disjunktnih skupova
postoji skup B koji sa svakim skupom A E F ima samo po jedan
element.
Trebaju nam jo dva pojma. Neka je eX, skup. U skupu L svih
lanaca skupa eX, moemo promatrati relaciju inkluzije t;:;;. Maksimalni
elementi skupa (L, t;:;;) zovu se maksimalni lanci skupa (X, Za
skup (X, kae se da je induktivno ako svaki lanac Y skupa
(X, ima bar jednu majorantu u (X,
iskazi su ekvivalentni:
1) Aksioma o izboru;
2) (Cerrnelova teorema). Svaki neprazan skup X moe se dobro urediti;
3) (Hausdorfova teorema). Za svaki skup (X, svaki lanac Y
skupa (X, sadran je bar u jednom maksimalnom lancu Y' skupa
(X,
4) (Cornova lema-Zorn). Ako je (X, induktivno skup, tada za
svako xE X postoji bar jedan maksimalni element y skupa (X, tako da
vrijedi x y.
Pojam preslikavanja
Za relaciju f t;:;; A X B kae se da je funkcionalna ako je za svako x E A
skup f [x] jednoelementan. U tom svakom x E A moemo pridruiti
jedini elementf (x) skupaf [x]. To pridruivanje se ovako f : A -:;.. B
se: f sa A u B) i zove se preslikavanje ili funkcija skupa A u skup B.
Skup A zove se domen ili definicxje preslikavanja f : A -:;.. B, dok
se skup B zove antidomen toga preslikavanja. Za x Ec A element f ex) E B
zove se slika elementa x u odnosu na preslikavanje f : A -:;.. B. Skup Im Cf) =
= {f (x) : x E A} zove se slika ili skup vrijednosti preslikavanja f : A -:;.. B.
Kad je iz konteksta jasan domen A i antidomen B preslikavanja f : A -> B,
onda se umjesto f : A -:;.. B pie kratko f.
401
Za svako preslikavanje J : A ---* B i svaki neprazni podskup A' skupa A imamo
preslikavanje f' :A'---*B zadano ovako:f' (x) =J(x) (xEA').
To je suenje ili restrikcija preslikavanja J na A' i se sa JA' ili
JIA'.
za svako B', Im (f) B' B, imamo preslikavanje r : A --... B' de-
finisano ovako: rex) =J(x)(xEA). Iako u B' CF B postoji raz-
lika J ir, ona je manje b itna od one J if', pa umjesto
r: A--...B' pisati J: A---*B'.
Za preslikavanje J : A --+ B kae se da je injektivno il i 1 - 1 preslikavanje, ako
(V x, x' E A) (f(x) = J(x')=? x = x').
U tom imamo inverzno preslikavanje J-l : Im (f) --+ A koje se defi-
nie ovako:
(V x E A, V Y E B) (f (x) = Y 8 J-l (y) = x).
Pri tome je Im (j-l) = A.
Za preslikavanje J : A --... B kae se da je sirjektivno ako vrijedi Im (f) = B,
tj. ako je svako y E B slika bar jednog x E A.
Za preslikavanje J : A --... B kae se da je bijektivno ako je injektivno i sirjek-
tivno. U tom inverzno preslikavanjeJ-
I
: B ---* A je bijektivno.
Za funkcionalne relacije J A x B i g B x e imamo relaciju g o J A X e,
koja je funkcionalna. Prema tome za preslikavanja J: A --+ B i g : B--...
---* e imamo preslikavanje g o J : A ---* e koje se definie ovako
(V x E A)(g o J)(x) = g (f ex)).
To je sloeno preslikavanje nastalo slaganjem presl ikavanja J : A .-- B i pre-
slikavanja g : B -+ c.
'Ako su preslikavanja J : A --+ B i g : B ---* einjektivna (sirjektivna), tada
je to i preslikavanje g o J : A ---* e. Osim toga u injektivnosti vrijedi
(gof)-l = J-l og-l : Im(gof)--+A.
Identitet na A, idA> je preslikavanje idA: A ---* A definisano ovako (V x E: A)
idA (x) = x. To preslikavanje je bijektivno i za svako J : A -+ B vrijedi
J o idA = J = id
B
oJ.
Direktni proizvod proizvoljne familije skupova
Ranije smo upotrijebili termin familija u smislu skup, kako bismo izbjegli
ponavljanje termina skUp. Termin Jamilija upotrebljava se i u jednom dru-
gom smislu. Ako je J: 1-+ X bilo koje preslikavanje, tada za svako ex E I
imamo element x .. = J (ex) E X. Preslikavanje J: I -+ X zapisuje se i u ob-
liku (x .. )",El i tada se zove Jamilija. Elementi x", E X su ili komponente
Jamilije J, a skup I je skup indeksa te familije.
Neka je sada zadlna familija (nepraznih) skupova (X",)", e I Tada se skup
IT Xa. svih preslikavanja J: 1---* X = U X", za koja je (V ex E I) J (ex) E X",
",El a.EI
zove direktni proizvod Jamilije (Xa.)",el.
402
Direktni proizvod (neprazne) familije (X"),, E I nepraznih skupova je nepra-
zan skup. Naime, moe se lako dokazati da je aksioma o izboru ekvivalentna
sa iskaz(llU: Za svaki neprami skup X postoji junkcija izbora
j: r]J (X) \ {0} X takva da za svako A EC (jJ (X) '" {0} vrijedi j (A) EC A.
Kardinalni brojevi
Za skup A kaemo da ima istu kao skup B, ili da je A ekvipotentno sa
B, A ,...." B, ako postoji bijektivno preslikavanje j : A B. U tom
postoji bijektivno preslikavanje j-l: B -+ A, pa i skup B ima istu kao
i skup A. Kako je idA: A -+ A bijektivno preslikavanje, svaki skup A ekvi-
potentan je sam seb i.
Ako sUf: A ---;.: B i g: B C bijektivna preslikavanja, tada je i g o j: A C
bijektivno preslikavanje, tj. ako su skup A i skup B ekvipotentni, a isto tako
i skup B i skup C, tada su ekvipotentni skup A i skup C.
Prema tome, za svaki neprazan skup X imamo relaciju ekvipotentnosti '"'"
na skupu r]J (X). Ta relacija je relacija ekvivalencije. Klase ekvivalencije u
odnosu na tu relaciju zovu se kardinalni brojevi. Za skup A e X kae se
da ima kardinalni broj a. E r]J(X)I'" ako A E a.. Tada se pie a. = card (A).
Sa kardinalnim brojevima se ovako:
Ako oc = card (A), fl = card (B), tada se definie
IX + fl = card (A U B) (ako su skupovi A i B disjunktni);
a.' fl = card (A X B);
pa = card (BA), pri je BA skup svih preslikavanja skupa A u skup B.
Pokazuje se da je ovako definisano sa kardinalnim brojevima ko-
rektno definisano i da ima mnogo dobrih osobina sa realnim bro-
jevima. No, ovo ima i nekih osobenosti. Tako, na primjer, za svaki
kardinalni broj (1. i za svaki kardinalni broj fl, 1 < {3 (1., vrijedi
oc + {3 = OC {J = 0;.
Pri tome smo sa 1 kardinalni broj skupa {0}. Uopte se za svaki skup
A koji se moe preslikati bijektivno na komad {l, 2, ... , n} skupa
N kae da ima card (A) = n. Pokazuje se da je tu prirodni broj n potpuno
skupom A. Za ovakve skupove A kae <'P da su a umjesto
card (A) = n kae se da skup A ima n elemenata. Ostali neprazni skupovi
su
skup A ne moe sc preslikati bijektivno na svoj pravi podskup.
Svaki skup moe se bijektivno preslikati na svoj pravi dio. Tako
je skup N svih prirodnih brojeva On se moe bijektivno presli-
kati na svoj pravi dio N", 1, ali i na svoj pravi dio koji se sastoji od svih
paro ih brojeva.
Upotrijebili smo i nejednakost < kardinainih brojeva. Ako je oc =
= card (A), {3 = card (B), onda da je (1. < {3 ukoliko postoji injek-
tivno preslikavanje j: A B, ali ne postoji injektivno preslikavanje g: B A.
Primijetimo da je tada Im (f) obavezno pravi podskup skupa B, pa je card (A) =
card (Im Cf)), tj. A je ekvipotentno sa nekim pravim podskupom Im (f)
skupa B.
403
Moe se, desiti da je A ,...., Bl e B i B ,..., Al e A., ali tada, prema
Kantor-Berntajnovoj teoremi (Cantor, Bernstein) obavezno postoji bijel<tivno
preslikavanje h : A ---+ B, dakle vrijedi card (A) = card (B).
Kardinalni broj skupa N prirodnih brojeva se sa o se: alef
nula; alef je prvo slovo hebrejskog pisma).
To je najmanji kardinalni broj kardinalnim brojevima
skupova. Moe se, naime, pokazati da za svaki skup A postoji
injektivno preslikavanje J : N -+ A.
A ima li uopte kardinainih brojeva? Ima, jer se za svaki neptazan
skup A moe dokazati dl vrijedi card (A) < card (jJ (A = 2
c

rd
(A).
Broj e = card (jJ (N = 2
N
je, dakle, od To je upravo kardinalni
broj realnog kontinuuma, tj. skupa R svih relanih brojeva. Za sku-
pove i za sve skupove koj i imaju kao i skup N kae se da su
prebrojivi. Svi ostali skupovi su neprebrojivi. Kako smo vidjeli, neprebrojiv
je, recimo, skup R svih realnih brojeva.
Ordinalni brojevi
Za skup (X, :::;;) kae se da je uredajno izomorJan sa sku-
pom (Y, :::;;) ako postoji bijekcija J : X ---+ Y tako da vrijedi
(V x, x' E X)(x:::;; x' 8 J (x) J (y.
Za podskup X' skupa (X, :::;;) kafe se da je komad skupa
(X, :::;;) ako vrijedi
(V x E X) 3x' E X') x :::;; x' => x E X').
Za dva dobro skupa eX, <) i (Y, <) je jedan od slu-

l) Skup (X, :::;;) je no izomorfan sa skupom (Y, :::;;);
2) Skup (X, je izomorfan sa nekim pravim komadom
skupa (Y, :::;;);
3) Skup (Y, :::;;) je no izomorfan sa nekim pravim komadom
skupa (X,
U svakoj familiji dobro skupova relacija izomorfnosti je
relacija ekvivalencije. Klase ekvivalencije u odnosu na tu relaciju zovu se
ordinalni ili redni brojevi. Ako dobro skup (A, :::;;) pripada klasi IX,
tj. rednom broju IX, tada se kae da je IX tip uredenja ili ordinalni broj skupa
(A, :::;;) i pie se IX = ord (A, :::;;).
Ako je A = {O, l, ... , n - l} tada za svako dobro skupa A imamo
isti tip ord (A, <;) koji se sa n. Za prazan skup stavlja se
ord (0) = O. Za dobro skup (N, :::;;), pri je prirodno
stavlja se ord (N, :::;;) = Wo,
Ako je IX = ord (A, {J = ord (B, tada je prema samoj defniciji IX = {J,
ako i samo ako su skupovi (A, i (B, :::;;) no izomorfni. Ukoliko je,
dobro skup (A, :::;;) no izomorfan sa pravim
komadom skupa (B, :::;;), tada se kae da je IX manje od {J i pie IX < {J. Na taj
404
je u svakoj familiji ordinalnih brojeva definisana relacija potpunog
poretka.
Prema Cerrnelovoj teoremi svaki neprazan skup moe se dobro urediti.
Zato za svaki neprazan skup X moemo promatrati familiju svih rednih bro-
jeva ex = ord (A, ';;:;), pri je A podskup skupa X, a ,;;:; neko dobro
tog podskupa. Ovaj skup rednih brojeva je dobro relacijom
,;;:;, a osim toga, za svako ex iz tog skupa svaki ordinalni broj ex', ex' ,;;:; ex pripada
tom skupu. Skup ({ex' : ex' < a}, ,;;:;) je dobro i a = ord ({a' : a' <ex},
';;:;). Skup ({a'; a' < a}, ,;;:;) moe da ima zadnji element, ali ne mora. U
prvom se kae da je a redni broj prve vrste, a u drugom -
redni broj druge vrste.
Iz skupa X = N dobije se na prethodni skup' rednih brojeva u kome
nema zadnjeg elementa. Tip toga skupa rednih brojeva je novi
redni broj koji se sa dJ l'
Primijetimo da je N, kao skup rednih brojeva, upravo skup {a: a < wo}.
Na iz skupa {a : a < W
l
) moemo dobiti redni broj Wz, a zatim
iz skupa {ex : a < W
2
} redni broj Wa itd.
Za svaki redni broj a = ord (A, ,;;:;) imamo kardinalni broj card (A), za koji
se uvodi i oznaka card (a). Za redni broj Wo imamo, naravno, = card (wo).
Za ostale transfinitne redne brojeve Wl' W
2
,... imamo kardinal ne brojeve
1 = card (w
l
), N 2 = card (W2), ...
Pri tome je N 1 prvi kardinalni broj iza N o' 2 prvi kardinalni broj iza N 1
itd. Wl nije nipoto prvi ordinalni broj iza wo, jer iza Wo odmah
dolazi w
o
+ l, pa Wo + 2 itd. gdje smo za redne brojeve a = card (A, ,;;:;) i
a = card (R, ,;;:;) sa a + f3 redni broj ord (C, za dobro
skup CC, kome je komad no izomorfan sa (A, ';;:;), a ostatak
uredaj no izomorfan sa CR, Kako je No < c, vrijedi, dakle, Nl';;:; c.
K.antorova hipoteza kontinuuma kae da tu zapravo vrijedi znak jednakosti.
405
LITERATURA
l. T. Matrice. knjiga, Beograd, 1962.
2. G. Predavanja po algebra, knjiga L Skopje, 1968.
3. N. Bourbaki: Algebre, Chap. II. Algebre lineaire. Hermann, Paris, 1947. (Ruski
prevod, Gl FML, Moskva, 1962.)
4. J. Dieudonne: Algebre lineaire et geometrie elementaire. Hermann, Paris, 1964.
(Srpskohrvatski prevod, kolska knjiga, Zagreb, 1977.)
5. K. D. Dimitrov: Lineina algebra. Nauka i iskustvo, Sofija 1978.
6. G. Fischer: Lineare Algebra, RoRoRo Vieweg, Reinbek bei Hamburg, 1975.
7. F. Gantmaher: Teorija matric. "Nauka", Moskva. 1966. prevod. VEB
Deutscher Verlag der Wiss., Berlin, 1959.)
8. I. M. Gel'fand: Lekcii po Iineinoi algebre."Nauka", Moskva. 1966.
9. W. Greub: Linear Algebra. :lrd Ed. Springer Berlin-Heidelberg-New York, 1977.
10. P. Halmos: Finite dimensional Vectorspaces. Van Nostrand. Toronto -- New
York, 1958.
ll. B. Hartley and T. O. Hawkes: Rings. Modules and Linear Algebra. Chapman
and Hall. London, 1976.
12. N. Jacobson: Lectures in Abstract Algebra. Vol. II. Linear Algebra. Van No-
strand. Toronto- New York. 1953.
13. L. A. Kaluin: Vvedenie v algebru. "Nauka", Moskva. 1973.
14. E. Kamke: Mengeniehre. 5. Auflage. De Gruyter-Goschen. Berlin. 1965.
15. H. Kowalsky: Lineare Algebra. 7. Auflage, De Gruyter, Berlin, 1975.
16. Dj. Kurepa: Teorija skupova. blska knjiga, Zagreb, 1951.
17. Dj. Kurepa: Via algebra, I, II. 2. izdanje, Zavod za izdavanje udbenika SR Srbije,
Beograd, 1971.
18. S. Kurepa: Uvod u matematiku. kolska knjiga, Zagreb, 1970.
19. S. Kurepa: Uvod u linearnu algebru. kolska knjiga, Zagreb. 1975.
20. S. Kurepa: vektorski prostori i primjene.
knjiga, Zagreb, 1967.
21. A. G. Kuro: Kurs vysei algebry. Moskva. 1960.
22. A. G. Kuro: Lekcii po algebre. Moskva, 1962.
23. S. Lang: Algebra. Addision-Wesley, Reading, 1965.
24. L. Lesieur, R. Temam,J. Lefevre: Complements d'Algebre Lineaire. Armand
Colin-collection U, Paris, 1978.
25. S. Lipschutz : Linear Algebra. Schaum Publ. Co. New York, 1968.
26. A. I. Mal'cev: Osnovy 1ineinoi algebry. "Nauka", Moskva, 1970.
27. H. Mitseh: Lineare Algebra und Geometrie I. Prugg Verlag, Wien, 1978.
28. E. Oeljeklaus, R. Remmert : Lineare Algebra I. Springer-Verlag, Berlin - Heidel-
berg- New York, 1974.
29. D. A. Raikov: Vektornye prostranstva. Gl MFL, Moskva, 1962.
30. M. Elementi linearne algebre. biblioteka, Zavod za
izdavanje udbenika SR Srbije, Beograd, 1961.
31. G. E. Silov: vektornye prostranstva. "Nauka", Moskva, 1969.
32. I. Vidav: Algebra. Mladinska knjiga, Ljubljana, 1971.
33. B. L. van der Waerden: Algebra I. Springer-Verlag, Berlin-Heidelberg-- New
York, 1976. (Ruski prevod, "Nauka", Moskva, 1976.)
407
r-
INDEKS IMENA I POJMOVA
Abel. N. 8. 12. 354. 356. 357
Aditivnost 121
(Eisenstein F.G.M) 87
AksIOma Cermelova. - izbora 401
Alef 404. 405
Algebra asocijativna 127
- Bulova 54.
- endomorfizama modula 127. 136
- faktorska 136
- kvadratnih matrica 140
- 130. 137. 146. 147
- nornurana 250
Algoritam Euk1idov 81
Anihilator 192
- desni. lijevi 57
Antidomen 401
28. 58. 128
Antiautomorfizam 137.
Antiizomorfizam 146. 147
Automorfizam 18. 46. 135
- unutranji 28
Apsorpcija 53
Banah (Banach. S.) 251
Baza. slobodni generator 107. 109.
110. 125. 328. 333
- duaina 194
- ortonormirana 270
- podmodula. potprostora 116.
333
- sastavljena od svojstvenih vektora
289. 290. 302. 311. 312. 319
Berntajn (Bernstein. S.A) 110. 404
Besel (Bessel. F.W.) 271
Bezu (Bezout. E.) 89
Bine (Binet. J.P.M.) 243
Blok-matrica v. matrica blokovska
- Zordanov. elementarna Zorda-
nova matrica 366
Brojevi glavni. kardinalni 403
- ordinalni. redni 404. 405
Bul (Booi. G.) 53. 54
Centar 28. 129
Centralizator 29
Cerrnelo (Zermelo. E.) 401
Ciklus 38
Corn (Zorn. M.) 67. 68. 103. 109.
111. 270. 401
komponenta familije 402
B. 6
Defekt linearnog preslikavanja 149
- kolona. vrsta matrice 160
Dekart (Cartesius. Descartes. R.) 397
Determinanta 217. 218. 219. 222.
224. 225. 226. 227. 229. 243
- endomorfizma 224
- Gramova 275
- Vandermondova 241
Diedone (Dieudonne. J.) 3
Dijagonala skupa 399
Dijametar skupa 247
Dimenzija vektorskog prostora 111
Diofant 90
Djelitelj. djelilac. faktor 72
- nule. nuladjelitelj 43
Djelovanje grupe 27
Domen. oblast. integralno 43
Domen. definicije 401
Dekopson (Jacobson, N.) 68
Ekvivalentnost matrica v. matrice
ekvivalentne
Element skupa 395
- invertibilni. jedinica 10. 44
- inverznl 10. 44
- 8. 41
- kvazi-regularni 69
- maksimalni. - 400
- minimalni. - najmanji 400
- nesvodljivi. ireducibilni 73. 77
- neutralni 8
- nilpotentni 68
- nula. nulaelement 8
- prosti. primelement 73. 77
- regularni. - singularni 9. 44
- suprotni '10
- torzioni. - bez torzije 342. 343
409
Elementi asocirani 72
- determinante 217
- matrice 138
- relativno. uzajamno prosti 80
- u _parovima prosti 80
- uporedivi 399
Endomorfizam 18. 46. 121. 128. 135
- invertibilni 151. 158
- regularni 151. 158
Epimorfizam 18. 46
- prirodni 18. 23. 48. 134, 136
Ermit (Hermite. Ch.) 168, 262. 296.
298, 314. 315
Euklid 70. 81. 262
Familija 396. 402
Faktor. djelitelj. djelilac 72
- invarijantni 341
- viestruki 32
Finci. K. 6
Forma bilinearna 191
- linearna 184
- kanonska v. funkcija bilinearna.
matrica kanonska
Fredholm. E. L 206
Frobenius, G. 159
Funkcija. preslikavanje 401
- alternativna, 219
- biline arna 186. 187. 190. 192.
313. 321
- determinantna 219. 220. 221.
222. 233
- ermitsaka 314. 315
- izbora 403
- kvadratna 314. 315
....:. linearna. linearni funkcional 183
- metrika 245. 250
- multilinearna 219
- negativno definitna. semidefi-
nitna 315
- polarna 315
- pozitivno definitna. semidefi-
nitna 315
- seskvilinearna 187. 192. 313
Furije (Fourier. Ch.) 270
Gaus (Gauss. C.F.) 42. 74. 82
Generator 23. 107
- slobodni v. baza
Gram (Gram. J.P.) 269. 275
Granica. vrijednost. limes
246
Grupa 12
- Abelova. komutativna 12. 354.
356. 357
- - slobodna 354
- 39. 40. 216
- automorfizama. - - unutra-
njih 28. 34
410
-
- djeluje. operira 27. 28. 29
- faktorska 17
- inercije. stabilizator 29
- jedinica 12
- p-o p-grupa 32
- permutacija. grupa
12. 38. 39. 216
- 30. 31
- razlomaka 64
Grupoid 7
- Abelov. komutativni 8
- asocijativni. polugrupa 8
- faktorski 23
O. 6
Hamilton (Hamilton. W.R.) 45. 295.
372
Hausdorf (Hausdorff. F.) 401
Hilbert. D. 267
Hipermatrica v. matrica blokovska
Hiperpotprostor 185
Hiperravnina 185
Hipoteza kontinuuma 405
Homogenost 121
Homomorfizam 18. 46. 121. 128.
135. 150
- prirodni 64. 66
Ideal 47. 135
- generisan datim skupom 49
- glavni 49
- maksimalni 49. 68. 69
- netrivijalni 49
- prosti 55. 69
- - minimalni 67
- torzioni 343
Ideali relativno. uzajamno prosti 91
Identitet 402
Indeks familije 402
- podgrupe 26
Indukcija totalna 400
- transfinitna 401
Infimum. donja 54. 400
Invarijante primarne 356
- torzione 354
Izometrija 297
Izomorfizam 18. 46. 132. 133. 135.
136. 147. 150. 151
Jakobi (Jacobi. C.G.) 324
M. 6
Jedinica. invertibiIni element 10. 44
Diofantova 90
- duaIna 210
- linearna 205
- - diferencijalna 206
- - integralna 206
- 159. 171. 172. 206
- svojstvena. 283
Jednakost Beselova 271
- klasa 29
- Parsefalova 271
Jezgro homomorfizma 19. 47. 136. 149
Kantor (Cantor. R.G.) 404. 405
Kapeli (Cape lli. A.) 211
KarakteriFtika 57
Kejli (Cayley. A.) 27. 295. 372. 374.
393
Klasa ekvivalencije 15. 399
- konjugovanosti 29
Koeficijenti Furijeovi 270
- linearne kombinacije 95
- polinoma 50
Kofaktor. algebarski komplement 229
Komad 404. 405
Kombinacija linearna 95
Kolone matrice 138
- determinante 217
Komplement algebarski. kofaktor 229
- podmodula 102. 112. 135. 334
- ortogonalni 274
- skupa 397
Komponente. familije 402
- para 397
- vektora skalarne 161. 162. 164
Kompozicija v. operacija
Komutator 35
Konvergencija niza 246
- uniformna 254
Koi (Cauchy, A.L.) 26. 30. 243. 247.
263
Kramer (Cramer. H.) 234
Kriterij Ajzentajnov 87
Kroneker (Kronecker. L.) 106. 211
Kurepa. S. 4. 6. 315
Lagran (Lagrange. J.L.) 15. 324
Lanac 400. 401
Laplas (Laplace. P.S.) 228. 229
Lema Cornova 67. 68. 103. 109. 111.
270. 401
- Gausova 82
- o zamjeni 109
Limes. granica 246
Majoranta 400
S. 6
Matrica 138. 139
- adjungovana. adjunkta 232. 298.
299
- antiermitska. ermitska 298
- 298.
303. 312
- asocirana 232. 240. 294
- bilinearne funkcije. forme 190.
191. 195
- blokovska. blok-matrica. hiper-
matrica 158. 169
- dijagonaina 290. 291. 302. 303.
312. 332. 336. 377
- elementarna 166. 335. 342
- - 2ordanova. 2ordanov blok
366
- Gramova 275. 277
- homomorfizma. linearnog presli-
kavanja 141. 158. 163. 164. 290
- invertibilna 157. 158. 170. 202.
225. 232
- inverzna 158. 170. 202, 232
- involutivna 293
- 140
- kanonska Ermitova 168, 195
- - racionalna 368, 373
- - Smitova 336. 340
- - 2ordanova 369. 374. 375.
376. 377
- konjugovana 299
- kvadratna 140. 142
- kvazi-dijagonalna 304. 307. 313.
364
- A-. A-matrica, polinom
392
- linearne funkcije. forme 184
- negativno definitna. semidefi-
nitna 317
- normalna 298. 302. 312
- ortogonalna 298. 307. 313
- pozitivno definitna. semidefinit-
na 317. 326
- 365
- prelaza 160. 162. 163
- regularna. singularna 157. 158
- sistema 207
- skalarna 147
- svojstvena 386. 390, 393
- transponovana 199. 200. 202
- unitarna 298
Matrice asocirane 336
- ekvivalentne 168. 336. 340. 390,
393
- 283. 368. 369. 390. 391.
393
donja. infimum 54. 400
- gornja. supremum 54. 400
Metrika. funkcija 245. 250.
251
Minkovski (Minkowsky. H.) 250
Minor. subdeterminanta 229
- fundamentalni 229. 230
- glavni 229. 322
- dijagonaini 392
Minoranta 400
Mjera 80
- polinoma 82
Mnogostrukost linearna 98
skupa 403
411
Modul nad prstenom R. R-modul 93.
94
bez torzije 343.
342. 344. 350
dualni 183
faktorsk i 134. 333. 335
homomorfizama 124
- generisani 344. 345.
350. 352. 353
- linearne transformacije 359. 360.
361. 362
- nerazloivi. ireducibilni 350
- pravougaonih matrica 139
- slobodni 107. 328. 334
- torzioni 343
Monomorfizam 18. 46
Mrea. latica. reetka. struktura 54
- Bulova 54
- distributivna 54
- s komplementiranjem 54
Nadskup 395. 396
Nejednakost Beselova 271
Frobeniusova 159
- Koi-varcova 263
- Silvestrova 160
Neter (Niither. E.) 78
Nezavisnost linearna v. vektori zavisni.
nezavisni linearno
Niz konvergentan 246
- Koijev 247
- 24'i
Norma 250. 252. 253. 256. 257. 263
- operatora 258. 259. 260
Normalizator podgrupe 30
Nule polinoma 86. 89
- - viestruke 89
Oblast. domen. integralno 43
Okolina 248
Operacija. kompozicija (unutranja) 7
- adjungovanja 199. 298. 299
- asocijativna 7
- definisana predstavnika
16. 22. 134. 135. 136
- idempotentna 54
- inducirana 14
- komutativna 7
- konjugovanja 88. 131. 137. 299
- po komponentama 13. 43. 94
- spoljanja (u V nad R. odnosno
K) 93
slaganja 125 .402
transponovanja 145. 162. 199,
200
Operator linearni v. linearno presli-
kavanje
Orbita 29
Par modula adjungovani. dualni 187.
188
- uredeni 397
412
Parsefal (Parseval. M.) 271
Period grupe 30. 31. 36. 354
Permutacija 12. 38. 39. 216
Pitagora 276
Podalgebra 135
Podgrupa 14
- 23. 24
- generisana datim skupom 23
- invarijantna. normalna 17. 35
- 35
komutatorska 35. 36
- p-o p-podgrupa 32
- Silovljeva 33
- torziona 354
Podgrupoid 14
Podmodul 96
343
- torzionog modula nad
PGI 353
- generisan datom familijom.
skupom 107
- generisanog modula nad
PGI 352
- torzioni 344
- trivijalni 97
Podniz 248
definicije. domen 401
Podskup. dio skupa 395. 396
- gust 270
- kompaktari 248. 254
- normiran 268
- 247
- otvoren. zatvoren 247
- ortogonalan. ortogonaliziran 268
- ortonormiran 268
- stabilan. zatvoren 14. 96
Podtijelo 45
- prosto 45. 47
Polinom 50. 53
- nula. nulapolinom 50
- izvodni 91
- Lagranev interpolacioni 324
- A-matrica 392
- minimalni 370. 371. 372. 373.
374. 375. 376. 377. 382-
- primitivni 82
- svojstveni. 283.
295. 371. 372. 373. 374. 375.
376. 392
Polugrupa. asocijativni grupoid 8
- endomorfizama 34
- Gausova. - sa
faktorizacijom 74
- razlomaka 64
- tr:wsformacija 9
Polje. komutativno tijelo 44
- prosto 45. 67
- racionalnih funkcija 67
- razlomaka 66
Postupak ortogonalizacije Gram-mitov
269
Potpolugrupa 14
Potpolje 45
- prosto 45. 67
Potprostor prostora 247
- vektorskog prostora 96
- 360. 361
- invarijantni 285. 301. 302. 383
- svojstveni 285. 286. 288
Potprsten 45
Pravilo Kramerovo 234
- Laplasovo o razvoju 229
- Sarusovo 217
Predznak. signum permutacije 216
Presjek ideala 49. 91
- podgrupa 23
- podmodula 99
- relacija 398
- skupova 396
Preslikavanje. funkcija 401. 402
- linearno. linearni operator 121
- - adjungovano. dualno 199.
201. 202. 203. 296. 382. 383
- - 258. 261
- prirodno 17. 22
- neprekidno 248. 249
Proizvod direktni. Dekartov skupova
397
- ;- grupoida 13
- - prstena 43
- - R-modula 94
- ideala 91
- matrica 139
- skalara i homomorfizma 124
- skalami. unutranji 262. 264
Projektor 148
Prostor linearni. vektorski 93
- - Banahov 251
- - dualni 183. 189
- - normirani 250. 256
- - unitarni 262
- - Ermitov. Euklidov 262
- - Hilbertov 267
- 245
- - potpuni. kompletni 247. 256
Prsten (asocijativni) 41
- bez netrivijalnih djelitelja nule 43
- Bulov 53
- cijelih brojeva modulo m 45
- - Gausovih brojeva 42
- Euklidov 69. 70
- faktorski.-k1asa ostataka 48
- Gausov 69. 77
- glavnih ideala 69. 71, 327. 330.
332. 333. 334. 336. 340. 344.
345. 348. 350. 352
- komutativni 41
- Neterin 78
- polinoma 50. 53. 82
- - nad Gausovim prstenom 82
- razlomaka 66
- sa elementom 41
- sa trivijalnim mnoenjem, nula-
prsten 42
Radikal mali. nilradikal 68
- veliki. Dekopsonov radikal 68
Rang algebre 127
- linearnog preslikavanja 149. 153.
154. 156. 201
- matrice 155. 156. 157. 167. 201
- slobodni Abelove grupe 354
Razlaganje Abelove grupe 354. 356.
357
- elementa. faktorizacija 73. 74. 76
- linearne transformacije 362. 363
- modula 344. 345. 346. 348. 350
Razlika skupova 397
Razvoj Laplasov determinante 229
Red elementa 25. 343. 361
- grupe. - podgrupe 25
Relacija binarna 398
- - anti - - simet-
398
- - antiref!eksivna. - - reflek-
sivna 399
- asociranosti 72. 77
- djeljivosti 72. 77
- ekvivalencije 399
- funkcionalna 401
- inducirana 400
- konjugovanosti 29. 33
- 250
- paralelograma 263. 264
- poretka 399
- tranzitivna 399
- trougla 245
Restrikcija. suenje preslikavanja 402
Rjeenje 205
- sistema 207. 208. 209
Sarus (Sarrus) 217
Signatura 322. 324
Silov (Sylow. L.) 33
Silvester (Sylvester. J.J.) 160. 321
Simbol Kronekerov 106
Sistem linearnih 207. 211.
234. 235
- - - reducirani 235
- - - transponovani. dualni 210
- multiplikativni 59. 64. 65 .
- predstavnika. skup predstavmka
29. 80
Skalar 93
Skup 395
- - 403
- faktorski. - klasa ekvivalencije
15. 399
- indeksa familije 402
- partitivni 397
413
- prazni. vakuum 395
- prebrojivi. - neprebrojivi 404
- predstavnika. sistem predstavnika
29. 80
- univerzalni 397
- 54. 399. 400. 401
Skupovi disjunktni. razdvojeni 396
- ekvipotentni 403
- izomorfni 404
Slaganje homomorfizama 125
- preslikavanja 402
matrica v. matrice
Slika elementa. - preslikavanja 401
- homomorfizma. homomorfna
slika 19. 134. 136. 149
Stepen polinoma 50. 53. 70
- nilpotentnosti 382. 383
Struktura v. mrea
Struktura grupoida 7
Suma ideala 91
- homomorfizama modula 124
- linearnih transformacija direktna
362. 363
- matrica 139
- - dijagonaIna 364
- podmodula 99
- - direktna 100. 101
- potprostora ortogonalna 302
Subdeterminanta. minor 229
Submatrica 229
Supremum. gornja 54. 400
Suenje. restrikcija preslikavanja 402
Svojstvo univerzalno 63. 66
Smit (Schmidt. E.) 269. 336. 340
Svarc (Schwarz. H.A.) 263
Teorema alge bre osnovna 87
- Bezuova 89
- Bine-Koijeva 243
- Cerme10va 401
- Hamilton-Kejlijeva 295. 372.
374. 393
- Hausdorfova 401
- inercije Silvestrova 321
- izomorfije prva 56. 137
- - druga 56. 138
- Jakobijeva osignaturi 324
- K,mtor-Berntajnova III. 404
- Kejlijeva 27
- Koijeva 26. 30
- Kroneker-KapeJijeva 211
- Lagraneva 15
- o polinoma 50. 52
89
- o nadopunjavanju do baLe 112
- Pitagorina 276
- Silova 33
- Silvestrova inercije 321
- Vederbernova 45
414
Tijelo 44
- komutativno. polje 44
- kvaterniona 45
- prosto 45, 67
Tip 404
Trag matrice 283
Transformacija linearna 121
- - antiermitska.
296. 297
- - autoadjungovana. ermitska.
296. 297. 300. 303.
319
- - 362. 363. 364. 365.
366. 371
- - invertibilna 151. 152
- - negativno definitna. semi-
definitna 316
- - nilpotentna 282. 391
- - normalna 297. 299. 301. 302
- - pozitivno definitna. semi-
definitna 316
- - reducibiIna 286
- - regularna 151. 152
- - unitarna. ortogonalna 296.
297. 304. 307. 308
Transformacije matrica elementarne
166. 167. 169. 171. 336. 340. 342
- linearne 383
Translacija lijeva, desna 27, 28
Transpozicija 39, 216
Unija skupova 396
- relacija 398
v. skup
- dualno 400
Uslov stacionarnosti 74
Vandermond (Vandermonde, A.T.) 241
Vederbern (Wedderburn, J.H.M.) 45
Vektor 93
_ normirani 267
- nula, nulavektor 93
- svojstveni 281, 282, 283, 286,
289, 290, 299, 302, 303, 311,
312, 319
Vektori ortogonalni 267
_ zavisni, nezavisni linearno 105,
106, 117, 223, 352
Viekratnik, sadratelj najmanji zajed-
79, 80
Viestrukost faktora v. faktor vie-
struki
- nule v. nula viestruka
Vrijednost svojstvena 282, 283, 285,
286, 288, 289, 290, 291, 299, 300,
302, 304, 307, 319, 376
Zakon trihotomije 399
Zavisnost linearna v. vektori zavisni,
nezavisni linearno
lordan (Jordan, C.) 366, 369, 374,
375, 376, 377
415
SADRAJ
PREDGOVOR ZA PRVO IZDANJE .................................... 3
PREDGOVOR ZA DRUGO IZDANJE .................................. 6
I. GRUPA. PRSTEN. TIJELO, POLJE
1. GRUPO ID, POLUGRUPA, GRUPA .................................. 7
Grupoid i polugrupa (7). Regularni i invertibilni elementi (9). Grupa (12). Pod-
grupa (13). Normalna podgrupa. Faktorska grupa (lS). Homomorfizmi grupa (17).
Relacija kongruencije (21). grupe. Red elementa, red i indeks podgru-
pe (23). Djelovanje grupe I,Ia nekom skupu (27). grupe. Koijeva teore-
ma (30). Si!ovljeve p-podgrupe (32). Zadaci (33).
2. PRSTEN, TIJELO, POLJE .......................................... 41
Prsten, oblast (41). Tijelo, polje (44). Potprsten, podtijelo, potpolje (45). Ideali i
homornorfizmi prstena (46). Prsten polinoma (49). Zadaci (53).
3. POLU GRUPA RAZLOMAKA. PRSTEN RAZLOMAKA ................ 58
Polugrupa razlomaka (59). Prsten razlomaka (65). Zadaci (67).
4. EUKLIDOVI I GAUSOVI PRSTENI. PRSTENI GLAVNIH IDEALA.. 69
Euklidovi prsteni i prsteni glavnih ideala (69). Gausove polugrupe \ (72). Gau-
sovi prsteni (77). mjera i viekratnik (79): Euklidov algori-
tam (81). Prsten polinoma nad Gausovim prstenom (82). Nesvodljivi elementi prs-
tena K [xl. Nule polinoma (86). Zadaci (90).
II. VEKTORSKI PROSTORI I MODULI
1. VEKTORSKI PRQSTOR, MODUL. POTPROSTOR, PODMODUL 93
Pojam vektorskog prostora i modula (93). Linearna kombinacija (95). Podmodul i
potprostor (96). Zadaci (97).
2. SUMA I PRESJEK PODMODULA. DIREKTNA SUMA, KOMPLEMENT 9!i
Suma i presjek podmodula (99). Direktna suma podmodula (100). Komplement
podmodula (102). Zadaci (103).
3. LINEARNA ZAVISNOST. BAZA I DIMENZIJA ...................... 105
Linearna zavisnost (105). Generator i baza (107). Dimenzija vektorskog pros-
tora (109). Zadaci (113).
4. EFEKTIVNO RJEAVANJE PROBLEMA VEZANIH ZA LINEARNU
ZAVISNOST VEKTORA U PROSTORU 116
baze potprostora [au . . , aml (116). Zadaci (120).
III. HOMOMORFIZMI MODULA. LINEARNA PRESLIKAVA-
NJA I MATRICE
l. ALGEBRA ENDOMORFIZAMA ...................................... 121
Definicija i primjeri homomorfizama (121). R-modul Horn (V, V') (24). Sla-
ganje homornorfizama (125). Algebra End (V) (126). Zadaci (127).
417
2. IZOMORFIZAM MODULA I ALGEBRI .............................. 132
Izomorfizam (132). Faktorski modul (133). Izomorfizam algebri. Fak-
torska algebra (135). Zadaci (136).
3. ALGEBRA MATRICA .................................... :........... 138
Definicija i operacije sa matricama (138). Matrica homomorfizma slobodnih
modula (140). Zadaci (145).
IV. RANG LINEARNIH PRESLIKA VANJA I RANG MA TRICA
1. RANG LINEARNIH PRESLIKAVANJA .............................. 149
Rang i defekt linearnih preslikavanja (149). Injektivni i sirjektivni homomorfiz-
mi (149). Regularne linearne transformacije (151). Zadaci (152).
2. RANG MATRICA . " ... . . . . . . . . . . . . .. . .. . . . . . ... .. . ... . . . .. . . . . . . . . 155
Rang matrice i rang pripadnog linearnog preslikavanja (155). Uslovi za linearnu za-
visnost vrsta, odnosno kolona matrice (156). Regularne matrice (157). Zadaci CI 58).
3. PRELAZAK SA JEDNE BAZE NA DRUGU.......................... 160
Matrica prelaza (160). Promjena skalarnih komponenata pri promjeni baze (161).
Promjena matrice homomorfizma pri promjeni baza (162).
4. EKVIVALENTNOST MATRICA. ERMITOVA KANONSKA FORMA
MATRICE. . . . . .. . ... . . . . .. . . . .. . . . . . . . . . . . .. . .. . . . . . . . . . . .. .. . . . ... .. . . 165
Elementarne matrice (165). Elementarne transformacije matrica nad poljem (166).
Ekvivalentnost matrica nad poljem (168). Primjena elementarnih transformacija
na invertiranje matrica (169). Primjena elementarnih transformacija na
(171). Zadaci (174).
V. ADJUNGOVANI ILI DUALNI PAR PROSTORA
1. LINEARNE FUNKCIJE. LINEARNE FORME. DUALNI MODUL 183
Linearne funkcije i linearne forme (183). Kanonska bilinearna funkcija (184).
Zadaci (185).
2. BILINEARNA FUNKCIJA. BILINEARNA FORMA. ADJUNGOVANI
PAR MODULA ........................................................ 186
Bilinearna funkcija. Adjungovani par modula (186). Bi1inearna funkcija i bilinearna
forma (189).
3. ANIHILATOR. DUALNA BAZA. KANONSKA MATRICA BILINEARNE
FUNKCIJE ............................................................ 192
Anihilator (192). Duaina baza (194). Kanonska matrica bilinearne funkcije (195).
Zadaci (196).
4. ADJUNGOVANA PRESLIKAVANJA.................................. 197
Adjungovana preslikavanja. Transponovanje matrica (197). Rang dualnog
preslikavanja (201). Zadaci (202).
VI. SISTEMI LINEARNIH ALGEBARSKIH
DETERMINANTE
1. SISTEMI LINEARNIH ALGEBARSKIH ................ lOS
Operatorska linearna (205). Sistem linearnih algebarskih (206).
Fundamentalni skup rjeenja i opte rjeenje homogenog sistema(208). Opte rje-
enje nehomogenog sistema linearnih (209). DUalna i trans-
ponovani sistem linearnih (210). Rjeavanje i diskusija sistema linearnih
(211). Zadaci (214).
418
2. DETERMINANTE .................................................. 216
Determinanta matrice (216). Determinantna funkcija (219). Determinanta endo-
morfizma modula (223). Zadaci (225).
3. NEKE PRIMJENE DETERMINANTI ................................ 228
Laplasovo pravilo o razvoiu (228). Fundamentalni minor (230). Asocirana mat-
rica. Inverzna matrica (231). Kramerovo pravilo (233). Determinantni kriterij sag-
lasnosti. Reducirani sistem (235). Zadaci (238).
VII. NORMIRANI I UNITARNI PROSTORI
1. PROSTORI .............................................. 245
Definicije i primjeri (245). Konvergencija. Kompletnost. Kompaktnost (246).
Neprekidna preslikavanja (248).
2. NORMIRANI PROSTORI ............................................ 249
Norma i metrika normom (249). Ekvivalentne norme (252). Zadaci (256).
3. OPERATORI. NORMA OPERATORA.................. 258
4. UNITARNI PROSTOR.............................................. 261
Skalarni proizvod. Unitarni prostor (262).Ortogonalizacija vektora (267). Beselova
i Parsefa10va nejednakost (270). Ortogonalni komplement (273). Gramova matri-
ca (275). Zadaci (276).
VIII. SVOJSTVENE VRIJEDNOSTI I SVOJSTVENI VEKTORI
1. PROIZVOLJNOG VEKTORSKOG PROSTORA .............. 281
Svojstvene vrijednosti i svojstveni vektori (281). Potprostor S generisan svim svoj-
stvenim vektorima koji pripadaju istoj svojstvenoj vrijednosti C285). Egzistencija
baze prostora X sastavljene od svojstvenih vektora linearne transformacije 04 toga
prostora (287). Zadaci (293).
2. UNITARNOG PROSTORA DIMENZIJE ........ 295
Adjungovana linearna transformacija. Adjungovana matrica (29 J. Svojstvene vri-
jednosti i svojstveni vektori normalnih linearnih transformacija kompleksnog uni-
tarnog prostora (299). Dijagonaina normalna forma realne matrice (303).
Struktura ortogonalne transformacije i ortogonalne matrice (304). Zadaci (311).
3. ERMITSKE I KVADRATNE FUNKCIJE ............................ 313
Bilinearne, odnosno seskvilinearne funkcije definisane linearne transfor-
macije unitarnog prostora (313). Kvadratna, odnosno ermitska funkcija i pripadna
bilinearna, odnosno seskvilinearna funkcija (314). Definitnost bilinearnih (seskvili-
nearnih) funkcija i linearnih transformacija i matrica (315). Ekstremaina svojstva
svojstvenih vrijednosti odnosno ermitske linearne transformacije (317).
Kanonska forma kvadratne (ermitske) funkcije. Teorema inercije (320). Zadaci (324).
IX. MODULI NAD PRSTENIMA GLAVNIH IDEALA
1. SLOBODNI MODULI NAD PRSTENIMA GLAVNIH IDEALA I NJIHOVI
PODMODULI .......................................................... 327
Rang slobodnog modula (328). Podmoduli generisanog slobodnog modula
nad PGI (329). Konstrukcija baze podmodula iz podesne baze generisanog
slobodnog modula nad PGI (331). Zadaci (333).
419
2. ELEMENTARNE TRANSFORMACIJE MATRICA NAD PGI .......... 335
Definicija elementarnih transformacija nad PGI (335). mitova kanonska for-
ma (336). Invarijantni faktori matrice (B3). Zadaci (-341).
3. RAZLAGANJE GENERISANIH MODULA NAD PGI .... 342
Torzioni elementi i torzioni moduli (342). Egzistencija razlaganja gene-
risanog modula nad PGI (344). Jedinstvenost razlaganja generisanog mo-
dula nad PGI (345). Primarno razlaganje torzionih generisanih modula
nad PGI (348). Zadaci (352).
4. GENERISANE ABELOVE GRUPE........................ 353
Slobodni rang i torzione invarijante Abelove grupe (354). Primarne invarijante
Abelove grupe (355). Abelove grupe (356). Zadaci (358).
X. KANONSKE FORME MATRICA
1. INVARIJANTNI POTPROSTORI LINEARNE TRANSFORMACIJE 359
Modul linearne transformacije (359). potprostori i transforma-
cije (360). Razlaganje linearne transformacije u direktnu sumu transfor-
macija (362).
2. KANONSKE FORME MATRICA .................................... 363
Dijagonaina suma matrica (364). Matrica transformacije (364). Raci-
onalna kanonska forma matrice (366). 20rdanova kanonska matrica (368).
3. MINIMALNI I POLINOM .... . . . . . . . . . . . . . . . . 370
Minimalni i polinom linearne transformacije (370). Minimalni i ka-
polinom matrice (373); Veza i minimalnog polinoma
sa kanonskom 20rdanovom matricom (374). Zadaci (381).
4. SVOJSTVENA MATRICA. . . . . . ... . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 384
Svojstvena matrica i kanonska forma matrice (384). Zadaci (390).
Dodatak
SKUPOVI, RELACIJE, PRESLIKAVANJA
1. SKUPOVI
Skup i element (395). Podskup i nadskup (395). Unija, presjek i razlika skupo- .
va (396). Partitivni skup, univerzalni skup, komplement (397).
395
2. RELACIJE I PRESLIKAVANJA...................................... 397
Dekartov proizvod skupova (397). Pojam binarne relacije (398). Relacija ekviva-
lencije (398). Relacija poretka (399). Minoranta, donja Majoranta, gornja
(400). Dobro skupovi (400). Cornova lema i aksioma o izboru (401).
Pojam preslikavanja (401). Direktni proizvod proizvoljne familije -skupova (402).
Kardinalni brojevi (403). Ordin alni brojevi (404).
LITERATURA 407
INDEKS IMENA I POJMOVA 409
420

Potrebbero piacerti anche