Documenti di Didattica
Documenti di Professioni
Documenti di Cultura
q = min {n, p}
i pri tome
(1.10)
332
ci = 1,2, ... , q - l).
Primijetimo da smo ovu teoremu u kad je R = K polje dokazali u
stroijem obliku. Tada za dijagonalne elemente b" umjesto (1.10) vrijedi
(1.10') b, = 1 (i = 1, ... , r = rangA), 6
1
= O(j = r + l, ... , q).
Iz teoreme 1.3. neposredno slijedi
Teorema 1.4. Neka je R PGI, a X slobodni modul nad R ranga n. Tada za
svaki podmodul Y modula X postoji baza {fl>' .. , f ft} modula X i elementi
bl>' .. , bqER (q :( n) za koje vrijedi (1.10), takvi da nenuiti elementi niza
(1.11)
bazu podmodula Y.
Dokaz. - Neka je {el" .. , en} bilo koja baza modula X, a ... ,
bilo koji generator podmodula Y. Tada vrijedi (1.1). Ako invertibilne matrice
p i Q odaberemo kao u teoremi 1.3, onda elementi (1.2) bazu modula
X, a elementi (1.5) - generator podmodula Y. Zbog (1.9) i (1.8) prvih q
elemenata (1.5), tj. (1.6) su upravo elementi (1.11), dok su, u p > q,
ostali elementi iz' (1.6) jednaki Ox' Zato nenulti elementi niza (1.11)
generiu potprostor Y. No, ti elementi su linearno nezavisni, pa
zapravo bazu podmodula Y iteorema 1.4. je dokazana. .
U kad je R = K polje, niz (1.11), zbog (1.10') prelazi u niz
(1.11')
fl> ... ,f" Ox, ... , Ox
ih su prvih r vektora linearno nezavisni i ine bazu potprostora Y vektorskog
prostora X. Zato teorema 1.4. uoptenje dobro poznate
da za svaki potprostor Y prostora X dimenzije postoji baza prostora
X prvih dim Y vektora bazu potprostora
Ovo uoptenje ne vrijedi bez pretpostavke da je R PGI. Tu pretpostavku
u dokazu teoreme 1.3. Osim toga ona pozi-
vanjem na teoremu 1.2. na samom ovog odjeljka. Primijetimo jo
da se, prema primjeru 1.1, u kad PGI R nije 'Polje, tvrdnja teoreme
1.4. ne moe preformulisati na jezik koji je vaio u vektorskih prostora,
dakle u obliku tvrdnje da bi baza podmodula Y morala biti podskup neke
baze modula X.
Zadaci
1.1. Ako je X slobodan modul nad oblasti R, tada za svako ex E R i za svako x E X vrijedi:
(xx = Ox =} ex = O V x = Ox. Dokazati.
Uputstvo: Ako je Ce,), E I baza slobodnog modula X, tada za
vrijedi
x = L ex,e, E X
iEI
(xx = Ox IXIX; = Ox Ci E I).
1.2. Neka je R PGI, a X slobodni modul ranga n nad prstenom R. Dokazati da je faktor-
ski modul X/Y modula X slobodan, ako i samo ako postoji podmodul Y' modula X tako
da vrijedi X = Y -i- Y'.
333
Uputstvo: Ako postoji podmodul Y' modula X tako da vrijedi X = Y -+- Y', tada je
X/Y s=; Y'. Osim toga Y' je slobodni modul (teorema 1.2), pa je i X/Y slobodan modul.
Obrnuto, ako je X/Y slobodni modul, onda se na epimorfizam rp : X ---* X/Y sa jezgrom
Ker (rp) = Y moe primijeniti lema 1.1. (Oprez sa oznakama!).
1.3. Ako je X generisani slobodni modul nad prstenom R, dokazati da X ima
bazu.
Uputstvo: Neka je (ej\ E I baza, a {fl' ... , Jp} generator slobodnog modula X.
Tada se u prikazima
Ii = L ajJej ci = 1, 2, ... , p)
jE I
pojavljuje samo mnogo koeficijenata OCjJ koji nisu jednaki O, pa je mnogo
vektora ej za koje postoji bar jedno j sa aij "# o. Ti vektori ej generiu modul X. Kad bi
promatrana baza bila postojao bi bar jedan vektor ek koji se ne nalazi medu
ovih mnogo vektora ej, pa se ne bi mogao prikazati kao linearna kombinacija
vektora ej.
1.4. Neka je X generisani slobodni modul nad PGI R, a Y podmodul modula
X. Neka je {fH ... , fn} baza modula X, a bH ... , <lq E R odabrani tako da vrijedi (1.10)
i da nenulti niza (1.11) bazu podmodula Y. Dokazati da postoji komplement
Y' podmodula Y u odnosu na X, ako i samo ako vrijedi
(1.12) <lj = O V <lj 1 (i = 1, 2, ... , q).
Uputstvo: Dokazati da je faktorski modul X/Y slobodan ako i samo ako je ispunjen uslov
(1.12), a zatim primijeniti zadatak 1.2.
1.5. Ako PGI R nije polje dokazati da za svaki slobodni modul X ranga n > O
i za svaki prirodan broj ln .;;; n postoji niz podmodula
Yi"') :J :J ...
modula X koji imaju rang ln.
Uputstvo: Ako je {el> ... , en} baza modula X, tada za svaki prosti element a E R (taj
element postoji, jer R nije polje!) moemo uzeti
Yk"') = [ake
v
eu ... , em] (k = 1, 2, ... ).
1.6. Neka je X modul nad prstenom R, a {Xl> , xm} <;;;; X. Dokazati da su elementi
Xv , X
lIl
linearno nezavisni ako i samo ako se, za svaki modul F nad R, svako presli-
kavanje rp : {xv , xm} ---* F moe produiti do homornorfizma rp : [xv . , xm] ---* F.
Uputstvo: Ako su elementi Xv , Xm linearno nezavisni, oni bazu podmodula [Xl>
.. , xml, pa se svako preslikavanje rp : {xv . --:, xm} ---* F moe produtiti do homomorfizrna
rp : [Xl> , xml ---* F. Obrnuto, neka ovo vrijedi za svaki modul F. Uzmimo za F slo-
bodni modul sa bazom {fl' ... , Jm} i preslikavanje
rp : {Xl> .. , xm} ---* F sa rp (Xi) = Ji (i = 1, 2, ... , ln).
Za homomorfizam rp : [Xl> , xm] ---* F vrijedi tada
alxl + ... + amXm = Ox OCJI + ... + a",J", = rp (Ox) = OF.
1.7. Neka je X vektorski prostor dimenzije. Tada je svaki injektivni (sirjektivni)
endomorfizam rp : X ---* X sirjektivan (injektivan). Vrijedi li tvrdnja za slobodni
modul X ranga?
Uputstvo: Ako je R PGI koji nije polje, tada za slobodni modul X nad R sa bazom {eh
, en} r za prosti element a prstena Rimamo injektivni endornorfizam rp : X ---* X, rp (x) =
= ocx (x E X) sa Im (rp) = [oce
h
, aenl e X.
Ako je, endomorfizam rp : X ---* X sirjektivan, tada prema lemi 1.1. postoji
podmodul x' modula X izomorfan sa X = Im (rp) takav da vrijedi X = X' -+- Ker (rp).
Podmoduli X' i Ker (rp) generisnog slobodnog modula X su generisani
slobodni moduli, pa kako je rang X = rang X' + rang Ker (rp) = rang X + rang Ker (rp),
mora biti rang Ker (rp) = O, tj. Ker (rp) = {Ox}.
334
1.8. Neka je X modul nad prstenom R, a Y podmodul modula X. Ako su moduli Y i
XIY slobodni, dokazati da je i X slobodni modul. Vrijedi li obrnuta tvrdnja?
Uputstvo: Ako je XIY slobodan modul, tada prema lemi Ll. postoji podmodul Y' mo-
dula X koji je izomorfan sa XI Y i za koji vrijedi X -= Y' -+ Y. Podmodul Y' koji je izo-
morfan sa slobodnim modulom XIY je slobodan modul, a ako je i podmodul Y slobodan
modul, onda je i X slobodan modul.
Obrnuto ne vrijedi (vidjeti zado 1.2. i 1.4.).
2. ELEMENTARNE TRANSFORMACIJE MATRICA NAD PGI
U kad je R = K polje vidjel i smo da su dvije matrice iz Rnxp ekviva-
lentne ako i samo ako se elementarnim transformacijama mogu prevesti
jedna u drugu. Osim toga, tada je svaka klasa ekvivalencije skupa Rnx
p
pot-
puno odredena Ermitovom kanonskom formom. da uz neznatnu
modifikaciju elementarnih transformacija i zamjenu Ermitove tzv. mitovom
formom (Schmidt) ove tvrdnje vrijede i za svaki PGI.
Definicija elementarnih transformacija nad PGI
Elementarnim transformacijama koje smo ranije uveli u slu-
PGI R transformaciju oblika.
Neka su ot, {J relativno prosti elementi PGI R. Tada postoje rela-
tivno prosti) elementi ot', {J' prstena R za koje vrijedi
(2.1) ot ot' + {J' {J' = 1.
Za svaku ovakvu (ot, {J; ot', (J') elemenata PGI R i za svaki par (i, k)
(i =1= k) transformaciju 0 Ci, k; ot, {J; ot', (J') skupa R"XP koja
na matricu A E Rnx
p
djeluje tako da joj i-tu vrstu zamijeni linearnom kombi-
nacijom ota' + {Jak, a k-tu vrstu linearnom kombinacijom -{J'a
i
+ ot'a
k
i-te
vrste a' i k-te vrste ale.
Ako se primijeni na matricu En, ova transformacija je prevodi u
matricu
(2.2) En (i, k; ot, {J; ot', (J') =
i
10 ... 0 ... 0 ... 0
OO ... ot ... {J ... O k
O O .. -{J' ... ot' ... O
00 ... 0 ... 0 ... 1
335
Odmah se vidi da ova transformacija prevodi matricu A E Rnx
p
u matricu
(2.3) En (i, k; IX, {J; IX', (J') . A.
Matrica (2.2) je invertibilna, jer ima detenninantu
(2.4) det En (i, k; IX, !!; IX', (J') = IX IX' + {J . {J' = 1.
Inverzna matrica matrice (2.2) je zapravo matrica istog tipa
(2.5) E;;l (i, j; IX, {J; IX', (J') = En (i.j; IX', -(J; IX, -(J').
Analogna transformacija kolona matrice A E Rnx
p
ostvaruje se mnoenjem
matrice A zdesna matricom
(2.6) = Ep (i,j; IX, -(J'; IX', -(J).
Smitova kanonska forma
Prema teoremi 1.3. svaka matrica A E Rnx
p
ekvivalentna je sa nekom dijago-
nalnom matricom
(2.7)
za koju vrijedi
(2.8)
I
ci = 1, 2, ... , q - 1).
Definicija 2.1. Ako je matrica A E R"xp ekvivalentna nad R sa dijagonalnom
matricom (2.7) za koju vrijedi (2.8), tada se ta dijagonaIna matrica zove
Smitova kanonska forma matrice A.
Primijetimo odmah da mitova kanonska forma matrice A, za koju tek
dokazati da uvijek postoji; jer teoremu 1.3. jo nismo dokazali, nije u doslov-
nom smislu matricom A. Ako je, naime, ispunjen
uslov
(2.9) d; ,...., dj (i = 1, 2, ... , q),
tada je jasno da je dijagonaIna matrica
(2.7') diag ... , E Rnx
p
, q = min {n, p}
ekvivalentna sa matricom (2.7), dakle i sa matricom A, a osim toga vrijedi
(2.8') I = 1, 2, ... , q - 1).
Prirodno je zato da matrica (2.7) i (2.7') za koje vrijedi (2.9) ne pra-
vimo veliku razliku.
Definicija 2.2. Za matrice (2.7) i (2.7') kaemo da su asocirane ako za njih
vrijedi (2.9), tj. ako su im dijagonaIni elementi asocirani.
Dokaimo sada teoremu.
Teorema 2.1. Svaka matrica A E Rnxp nad prstenom R glavnih ideala moe se
elementarnim transformacijama svesti na matricu oblika (2.7) za koju vrijedi
(2.8).
336
Dokaz. - Ako je A = O E R"xp, onda A ima oblik (2.7) i tvrdnja je jasna.
Neka je A =F O. Tada postoji element IXjJ matrice A koji je od O i za
koji je broj l (CXiJ) prostih faktora viestrukost) minimalan.
Taj broj sa A (A).
1) Indukcijom u odnosu na A (A) da se elementarnim transfor-
macijama matrica A moe svesti na matricu oblika
(2.10)
t5
l
O ... O
O
A'
O
pri je A'ER(n-
1
)x(p-1l, a t5
1
ER dijeli sve elemente matrice A'.
Stvarno, ako je A (A) = O, onda je jedan od elemenata matrice A inverti-
bilan, jer uopte nema prostih faktora, pa taj element sa t5
l
. Njime
su djeljivi svi elementi matrice A i premjetanjem vrsta i kolona moemo
ga dovesti u lijevi gornji ugao. Nakon toga elementarnih transfor-
macija vrsta i kolona moemo do matrice (2.10). U njoj je svaki
element matrice A' naravno djeljiv invertibilnim elementom b
J
Ako je A (A) > O, tada su ova dva
a) Postoji element t5
l
matrice A kojim su djeljivi svi ostali elementi matrice A.
Taj element elementarnim transformacijama vrsta i kolona dovedemo u li-
jevi gornji ugao matrice, a zatim njega, nastavljanjem elementarnih
transformacija vrsta i kolona, dobijemo matricu (2.10). U njoj je svaki element
matrice A' djeljiv elementom t5
l
, jer je svaki element matrice A' linearna kom-
binacija elemenata matrice A, a ovi su svi djeljivi elementom dl'
b) Ovakav element dl ne postoji. Tada se u matrici A mogu dva ele-
menta mjera t5 ima manje nego A eA) prostih faktora. Uz-
mimo najprije da se takvi elementi mogu u istoj koloni, recimo j-toj.
Oni tada lee u vrstama, recimo u i-toj i u k-toj. Tada postoje
relativno prosti elementi IX, p E R za koje vrijedi
IX IXjj + P . IX/cJ = t5.
Ako sada za IX, {J odredimo IX' i {J' iz R tako da vrijedi
IX IX' + {J . {J' = l,
pa na matrici A izvedemo transformaciju 0 (i, k; IX, {J; IX', {J'), matri-
cu koja u i-toj vrsti i j-toj koloni ima element t5. Na tu matricu moemo
primijeniti pretpostavku indukcije i elementarnih transformacija
prevesti je u matricu oblika (2.10).
Ukoliko je svaki element j-te kolone djeljiv elementom IXi} sa }. (lXi) = Ll (A),
onda elementarnim transformacijama vrsta moemo dobiti matricu kojoj je
IXiJ jedini element j-te kolone od O. Ako sada ni u i-toj vrsti nema ele-
menata koji nisu djeljivi elementom IXjj' moemo ih elementarnim transfor-
macijama pretvoriti u O. Sad eventualni element matrice koji nije djeljiv
337
elementom !Xlj moemo dovesti u j-tu kolonu dodavanjem njegove kolone
j-toj koloni i imamo da nakon toga kao na b) prim-
jenom elementarne transformacije tipa {; (i, k; !x, {J; !X', {J') dobijemo matricu
na koju moemo primijeniti pretpostavku indukcije.
2) Sad se matrica (2.10) elementarnim tansformacijama prevodi u matricu
oblika (2.7) ovako. Koristi se indukcija u odnosu na format, pa se
da se matnca A' moe elementarnim transformacijama prevesti u matricu
diag (02' ... , IJ
q
) E: R(n-ll
x
(p-l> sa osobinom
Oj l OH 1 (i = 2, 3, ... , q - l).
Ako elementarne transformacije kojima je matrica A' prevedena u matricu
diag (02' ... , Oq) protegnemo na matricu matri-
cu diag (
1
"" ,Oq). Pri tome je O
2
ili element matrice A' ili je linearna kom-
binacija elemenata matrice A', dakle u svakom vrijedi 0
1
I 02'
Time je teorema dokazana.
Ilustrujmo ovaj dokaz na jednom konkretnom primjeru.
Primjer 2.1. Neka je zadana matrica
9 15]
O 15 E Rax
a
,
3 15
pri je R = Z prsten cijelih brojeva.
kanonsku mitovu formu matrice A.
U matrici A nema elementa kojim bi bili djeljivi svi ostali, ali zato elementi 7 i 5, na pri-
mjer, su relativno prosti i vrijedi
7 . 3 + 5 . (- 4) = l,
pa moemo uzeti or: = 3, f3 = - 4. Za or: = 3, {J = - 4 mogli bismo uzeti or:' = 7, tJ' = 5,
ali je, zbog
3 . (- l) + (- 4) . (- l) = l,
jo jednostavnije da uzmemo or:' = - l, {J' = - 1.
Primjenom elementarne transformacije vrsta 0a CC 2; or:, {J; or:', {J') dobijamo iz A matricu
[
j .
4 3 15
Posljednju matricu lako prevodimo II matricu oblika [ I :' J .
Naime,
l !
338
3 15 O
27
-45
-105
-15] [1
30 O
75 O
O
-45
-105
] [
75 O
O
15
45
] .
75
l.JaKle,
A' = [15 30].
45 75
Svi elementi matrice A' djeljivi su elementom 15, koji stoji u lijevom gornjem uglu,
pa se ona lako elementarnim transformacijama prevodi u matricu diag (j2' (j3), t'J, = 15.
Naime,
[
15 30 J -i> [ l 5 30 ] -i> [ 15 O] [15 O]
45 75 O -15 O -15 -i> O 15 .
Tako smo dobili matricu
di.g (1, lS. lS) [ :
O
t5
O
l
t5
Primijetimo da su minori prvog reda 7 i 5 matrice A relativno prosti, pa je (jI = 1
mjera svih minora prvog reda matrice A. Pogledajmo sada minore drugog reda
matrice A.
[= -45,
[
7 15[
5 15 = 30, itd.
Vidi se da im je mjera (jI . (j, = t5.
7 9 15 7 9
det (A) = 5 O 15 = 15 5 O
4 3 15 4 3
Kasnije vidjeti da ovo nije
Sad moemo dokazati teoremu 1.3.
DJkaz teoreme 1.3. Prema teoremi 2.1. moe se matrica A E RRXP uzastopnim
elementarnih transformacija prevesti u matricu oblika (2.7) za
koju vrijedi (2.8). No, svakoj elementarnoj transformaciji vrsta, odnosno
kolona, odgovara rnnoenje slijeva, odnosno zdesna podesnom elementarnom
matricom, za koju znamo da je invertibi1na. Zato za matricu diag (bl, ... ,
b
q
) dobijenu iz A na ovaj vrijedi
diag (15
1
, .. , Dq) = S' A . Q,
gdje su S i Q proizvodi elementarnih matrica, dakle invertibi1ne matrice iz
Rnxn, odnosno iz RPXP. Ako sada stavimo P = S-l, (1.9) i teorema
1.3. je dokazana.
Invarijantni faktori matrice
Rekli smo da veza dijagonalnih elemenata bl> b
2
i ba i lninora matrice
A iz primjera 2.1. nije To sad dokazati. Na taj
dokazano da je dijagonaina matrica iz teoreme 1.3., odnosno iz teoreme 2.1.,
u izvjesnom smislu potpuno matricom A.
339
Teorema 2.2. Neka je (2.7) mitova kanonska jorma matrice A E Rn
xp
nad
PGI. Tada za svako k = 1, 2, ... , q element
(2.11)
predstavlja mjeru svih minora reda k matrice A. Otuda su
dijagonaini elementi matrice (2.7), a time i matrice (2.7'), do asociranosti, jedno-
odredeni matricom A.
Dokaz. - Svaki minor reda k matrice (2.7) ilije jednak O ili ima oblik (\" .. b
lk
(1 :( il < ... < ik :( q), pa je zato zbog (2.8) djeljiv glavnim minorom
15
1
, .. r5
k
To da je (2.11) mjera svih minora matrice
(2.7).
Dokaimo sada da su za ekvivalentne matrice A i B E Rnxp
mjera J
k
(A) svih minora reda k matrice A i mjera J
k
CB)
svih minora reda k matrice B asocirani elementi prstena R.
Ako vrijedi B = SAQ za invertibilne matrice S E Rnxn i Q E RPXP, tada su
vrste matrice SA linearne kombinacije vrsta matrice A. Otuda su minori
reda k matrice SA linearne kombinacije minora reda k matrice A. su
kolone matrice B = (SA) Q linearne kombinacije kolona matrice SA, pa
su minori reda k matrice B linearne kombinacije minOIa reda k matrice SA,
a samim tim i matrice A. Zato
J
k
(A) I h tB) (k = l, 2, ... , q).
se iz A = S-lBQ-l da
J
k
(B) I J
k
(A) (k = 1, 2, ... , q).
Prem .. tome, za ekvivalentne matrice A, B E Rnxp nad PGI R vrijedi
(2.12)
Specijalno, za B = diag (151) ... , r5
q
) vrijedi
(2.13) Jk (diag (bl' ... , Oq'-"'" bl' . . ble ,-...., J
k
(A) (k = 1, 2, ... , q).
Iz (2.13) slijedi
(2.14) J
k
-
l
(A) . b/C ,-...., J/c (A) Ck = 1,2, ... , q)
uz dogovor Jo (A) = 1.
Iz (2.14) se vidi da su dijagonaini elementi matrice (2.7) do asociranosti od-
matricom A.
Dokaimo sada da mitova kanonska matrica (2.7)
klasu ekvivalencije skupa Rnxp.
Teorema 2.3. Neka je R PGI. Matrice A i B E Rn
xp
ekvivalentne su nad R
ako i samo ako se elementarnim transjormacljama mogu svesti jedna na drugu.
To je upravo onda kada su im mirove kanonskeforme asocirane.
Dokaz. - Ako su matrice A i B E Rmx
n
ekvivalentne, onda za njih vrijedi
(2.12). Zato su tada, prema teoremi 2.2, mitove kanonske forme matrica
A i B asocirane.
340
U tom matricu B moemo elementarnim transformacijama prevesti
u mitovu kanonsku formu matrice A, a ovu smo dobili elementarnim trans
formacijama iz matrice A. obrnutim redom inverzne elementarne
transformacije iz kanonske forme dolazimo do matrice B. Tako se elementar-
nim transformacijama moe u ovom iz matrice A dobiti matrica B.
Obrnuto, ako se iz matrice A elementarnim transformacijama moe dobiti
matrica B, tada je B = S . A . Q, pri je S proizvod elementarnih
matrica kojima jc trebalo vriti mnoenje slijeva, a Q proizvod elementarnih
transformacija kojima je u toku matrice A na B vreno mnoenje
zdesna. Kao proizvodi invertibilnih matrica, matrice S i Q su invertibilne,
pa su tako matrice A i B ekvivalentne. Time je teorema dokazana.
Prethodna teorema pokazuje da su u PGI R dijagonaini elementi
kanonske mitove forme invarijante transformacija koje datu matricu pre-
vode u ekvivalentnu matricu i da zapravo ti elementi potpun sistem
invarijanti matrice za ovu vrstu transformacija. Osim toga vidimo da se ove
transformacije ostvaruju uzastopnim elementarnih transforma-
cija.
Definicija 2.3. Neka je R PGI, A E RnxP, a (2.7) mitova kanonska forma
matrice A. Tada se dijagonaini elementi matrice (2.7) zovu invarijantni fak-
tori matrice A.
Zadaci
2.1. Data je matrica
A = -: l: l.
S -5 4 6
Odrediti invarijantne faktore mitovu kanonsku formu matrice A nad PGI R = Z
2.2. Date su matrice
A = [! l i B = [
2 -7 II
II
4
-5
S 6 l
2 -4 .
-7 15
Ispitati da li su te matrice ekvivalentne nad PGI R = Z. Ako jesu, odrediti invertibilne
matrice S, QE R8XS za koje vrijedi B = SAQ.
Uputstvo: Odrediti invarijatne faktore matrice A i matrice B. Ako su invarijantni faktori
matrice A asocirani sa invarijatnim faktorima matrice B, tada se matrice A i B mogu ele-
mentarnim transformacijama svesti na istu dijagonalnu matricu
Ako pri tome vrijedi
tada je
diag ("1' "2, ".) = S1AQ1 = S2BQ2'
B = S;1S1AQ1Q.
2
341
Pri tome se matrice Sl> Ql> kako smo to radili u kad je R = K polje, mogu
ovako:
Na analogan se matrice S., Q .
2.3. Ako je R Euklidov prsten, dokazati da tada nije neophodno uvoditi elementarne trans-
formacije tipa 0n (i, k; ex, fl; ex', fl'), a da ipak vrijedi tvrdnja teoreme 2.1. Ilustrovati to na
primjeru matrice A iz primjera 2.1.
Uputstvo: Ako je fP preslikavanje iz Euklidovog prstena, onda se indukcija u do-
kazu teoreme 2.1. moe voditi u odnosu na cp (A)=minqJ (ex,,). Element d; matrice A koji
ima najmanje tp dovede se premjetanjem vrsta i kolona u lijevi JOrnti ugao. Za-
tim se elementi tako dobijene prve vrste napiu u obliku {J.,li; + yk (k=2, ... ,fl), pri
je Yk ostatak, a flk parcijalni kod diobe s ostatkom. Sa:dse elementarnim trans-
formacijama kolona moe dobiti matrica je prva vrsta 1'., ... , ('p). Ako je, za neko
k, Yk # O, onda je fP (Yk) < fP (d;), pa moemo primijeniti pretpostavku indukcije.
imamo matricu je prva vrsta O, ... , O). Sad na ele-
mentarnih transformacija vrsta dolazimo do matrice je prva kolona O, ... , O)T
ili se u toj koloni naao element od O je fP manje nego fP (d;), pa opet moemo
d' 10 ]
primijeniti indukciju. Ako se na ovaj dolo do matrice [_1_ -- tak.o da u mat-
- O A'.
rici A' ima bar jedan element koji nije djeljiv elementom d;, onda najprije dodajemo prvoj'
vrsti onu vrstu u kojoj lei takav element, zatim kao malo prije dolazimo do matrice koja u
prvoj vrsti ima element za koji je fP manje nego fP (o;), to primjenu indukcije.
3. RAZLAGANJE GENERISANIH MODULA NAD PGI
generisani slobodni moduli nad oblasti R imaju bazu,
pa se zato mogu razloiti u obliku direktne sume mnogo netrivijal-
nih modula bez torziJe. Broj direktnih sumanada u tom razlaganju
predstavlja rang slobodnog modula X, pa je isti za svako ovakvo razlaganje.
Osim toga, svaka dva netrivijalna modula bez torzije su izomorfna,
pa su direktni sumandi ovakvog razlaganja do izo-
morfizma.
Ukoliko je R PG I, razlaganje imamo za svaki generisan i modul
X nad prstenom R. No, sada netrivijalni direktni sumandi mogu biti i tor-
zioni moduli. Na redove ovih sumanada mogu se postaviti uslovi.
Uz te uslove broj netrivijalnih direktnih sumanada nezavisan je od
razlaganja, a sami sumandi su do poretka i izomorfije.
Torzioni elementi i torzioni moduli
Ako je X slobodni modul nad oblasti R, tada za svako x E X vrijedi otX =
= Ox => x = Ox V ot = OR (v. Zadatak 1.1). U optem nije tako-o
Definicija 3.1. Neka je X modul nad prstenom R, a x E X. Ako postoji
ot E R tako da vri jed i otX = O x, ot =ft OR' tada se kae da j e x tor zioni element
342
modula X. Ako je svako x E X torzioni element, tada se kae da je X tor-
zioni modul.
Ako x nije torzioni element, onda se kae da je x element bez torzije. Ukoliko
je svako x E X, x =1= Ox element bez torzije, onda se kae da je X modul bez
torzije.
Za svako xEX imamo epimorfizam modula
Jezgro ovog epimorfizma zove se torzioni ideal elementa x i se sa
Tor (x). Dakle,
Tor (x) = {IX ER: lXX = Ox}.
Ukoliko je R PGI, tada je Tor (x) glavni ideal. Generatomi element ideala
Tor (x) zove se red elementa x i se sa ord (x). Torzioni ideal, od-
nosno red elementa x, zove se i torzioni ideal, odnosno red pod-
modula Rx.
Ako je R = Z, onda se od dva generatoma elementa !5 ideala Tor (x) moe
odabrati onaj koji je nenegativan. se on uzima kao red elementa x.
Odmah se vidi da su moduli (nad istim prstenom R) izomorfniako
i samo ako imaju iste torzione ideale, tj. asocirane redove. Naime, Rx '"'"'
R/Tor (x).
Ako je modul X generisan torzionim elementima Xl" .. , Xn' onda je X
torzioni modul jer za IXI E Tor (Xi)' IXi =1= O Ci = 1, 2, ... , n) vrijedi oc =
= IXI .' IXn =1= O i lXX = Ox (xEX).
Teorema 3.1. Neka je X modul nad oblasti R. Skup T svih lOlzionih eleme-
nata x E X podmodul modula X. Faktorski modul X/T .le modul bez
torzije.
Dokaz.
toga
T je podmodul modula X. Naime, T =1= .0, jer Ox E T, a osim
x, Y E T =? x + y E T; A E R, x E= T =":> Ax E T,
jer ako je
tada
(IX{J) (x + y) = {J (lXX) + IX ((Jy) = Ox, oc{J =1= O,
odnosno
IX (Ax) = ). (lXX) = Ox, IX =1= O.
X/T je modul bez torzije.
Stvarno, ako za x + T E X/T por-toji IX E R, tako da vrijedi IX Cx + T) =
= Ox + T, IX =1= O, tada
lXX E T, IX =1= O,
pa postoji {J E R tako da vrijedi
(IXP) x = p (lXX) = O x> rt{J =1= O,
to da je
x E T, tj. x + T = Ox + T.
343
Definicija 3.2. Neka je X modul nad oblasti R. Tada se podmodul T mo-
dula X sastavljen iz svih torzionih elemenata modula X zove torzioni pod-
modul modula X.
Egzistencija razlaganja generisanog modula nad PGI
Neka je X generisani modul nad prstenom R. Ako je {Xl> , X
k
}
generator modula X, a {el' ... , eA:} baza nekog slobodnog modula
F nad prstenom R, tada postoj i epimorfizam modula
cp : F---+X, cp (ej) = Xj ct' = 1, 2, ... , k).
Pri tome je
X :::::: FIKer (cp).
Ukoliko je R PGI, tada prema teoremi 1.4. postoji baza {fl' ... , lk} modula
F i elementi 15
1
, .. ,
prstena R takvi da vrijedi
(3.1)
i da nenulti elementi niza
(3.2)
bazu podmodula Ker (cp).
Elementi
(3.3)
ct' = 1, 2, ... , k-l)
generiu tada modul X. Osim toga vrijedi
k k
2: Aj Yi = Ox 2: Adi E Ker (cp) =? Ai E (J,) ct' = 1, ... , k).
;=1
To zapravo da je
(3.4)
pri je
(3.5)
i= 1
ord (Yj) ,....." (jj (i = l, 2, ... , k).
Nekoliko prvih elemenata niza (JI' .. :,
mogu biti asocirani sa elementom
l. moduli RYj su tada trivijalni i moemo ih izostaviti
u (3.4). Ako to uradimo, razlaganje modula X u obliku direktne
sume netrivijalnih podmodula
(3.6) X = Xl-+- ... +- X n
za torzione ideale, na osnovu (3.5) i (3.1), vrijedi
(3.7) Tor (X,) d Tor (Xi+l) (i = 1, 2, ... , n - l).
To vrijedi teorema.
Teorema 3.2. Neka je X generisani modul nad PGI R. Tada po-
stoji razlaganje (3.6) u obliku direktne sume netrivijalnih
Xj , za torzione ideale vrijedi (3.7).
344
Ako su Tor (Xl)' ... , Tor (Xm) netrivijalni ideali, a Tor (X
m
+
1
) = ... =
= Tor (X n) = (O), onda je
(3.8) T = Xl -+ ... -+ Xm
torzioni modul, dok je
(3.9)
X' = X m+1 -+ ... -+ Xn
slobodni modul. Osim toga vrijedi
(3.10) X= T-t-X'.
Tako je dokazan prvi dio teoreme.
Teorema 3.3. Ako je X generisani modul nad PGI R, tada je R
direktna suma jednog generisanog torzionog modula T i jednog slo-
bodnog generisanog modula X'. U tom T je torzioni modul
modula X, dakle je dok je X' '""-' X/T, dakle
je do izomorjzj'e.
Dokaz. - Prvu tvrdnju teoreme smo d')kaz'lli. d'1 je T torzioni
modul, treba dokazati da on sadri sve torzione elemente x modula X. Svako
x E X ima oblik
x = y + z (y E T, z E X'),
pa ako je lXX = Ox, mora biti
IXY + IXZ = Ox, tj. IXY = OX, IXZ = Ox,
je-r je suma T + X' direktna.
Ukoliko je IX -=I=- O, mora biti z = Ox, jer je X' slobodni modul, dakle i modul
bez torzije, pa x = yET.
je
X/T '""-' X'/eX' n T) '""-' X'.
Iz prethodne teoreme neposredno slijedi
Teorema 3.4. generisani modul X nad PGI R je bez torzije ako i
samo ako je X slobodan modul.
Stvarno, ako je generisani modul X modul bez torzije nad PGI R,
tada je T = {Ox}, pa je X = x' slobodan modul. Obrnuto, ako je X slobo-
dan modul nad oblasti R, tada je X modul bez torzije (v. zadatak 1.1).
Jedinstvesost razlaganja generisanog modula nad PGI
da je razlaganje iz teoreme 3.2. u smislu ove torerne.
Teorema 3.5. Neka je X generisani modul nad PGI R. Ako su
(3.6) i
(3.6') X = -+ oo. -+
345
razlaganja modula X u obliku direktne sume netrivijalnih podmodula
takva da vrijedi (3.7) i
(3.7') Tor d Tor (k = 1, 2, ... , n' - 1)
tada je n = n', Tor (X,) = Tor (X;), dakle Xi X; (i = 1, 2, ... , n).
Dokaz. - Ako je Tor (Xl) = (O), onda je X slobodan modul, pa je n za-
pravo rang modula X. No, tada je Tor = (O), pa je iz istog razloga n'
rang slobodnog modula X, dlkle n = n'. Oaim toga netrivijalni slobodni cik-
moduli i X
k
su izomorfni za k = 1, 2, ... , n.
Neka je sada Tor (Xl) =1= (O), dakle i Tor (XD =1= (O). Tada postoje maksi-
malni prirodni brojevi m i m' takvi da je Tor (Xm) =1= (O), Tor (X:r,,) =1= (O).
U tom (3.8), a isto tako i
(3.8') T' = X{ -+- ... -+- X:r"
predstavlja torzioni podmodul modula X, dakle T = T', pa je
X;"'+1 -+- ... -+- X/T Xm+l -+- ... -+- Xn,
tj. n' - m' = n - m, jer se radi orangovima izomorfnih slobodnih modula.
Kako su netrivijalni slobodni moduli X
k
izomorfni
(k = m + 1, ... , n), ostaje da dokaemo tvrdnju za razlaganja (3.8) i (3.8')
torzionog modula T = T'.
Moemo pretpostaviti da je m :? m'.
Neka je Xi = RXi (i = 1, 2, ... , m), = (k = 1, 2, ... , m'). Odabe-
rimo bazu {fl' ... , lm} nekog slobodnog modula F nad PGI R. Tada
postoji epimorfizam
fP : F--3>- T, fP (fi) = XI (i = 1, 2, ... , m).
Ako je (15
1
) = Tor (XI) (i = 1, 2, ... , m), tada je {!5dl> ... , bml
m
} baza
podmodula Ker (fP). da postoji baza {fl, ... , l:n} modula F
takva da
(3.10)
bude baza modula Ker (fP), pri je = Tor (k = 1, ... , m').
Odavde, na osnovu teoreme 2.2., slijedi m - m' = O, tj. m = m', jer bl ,... 1.
Osim toga 15, f"-.J b;, tj. Tor (X,) = Tor (X;) ci = 1, ., ., m), to da
je X, "" X: cz' = 1, ... , m).
Da bismo dokazali egzistenciju baze {fl' ... , l:n} slobodnog modula F
takve da (3.10) bude baza podmodula Ker (fP) nam lema.
Lema 3.1. Neka je T generisani torzioni modul nad PGI R, a (3.8')
razlaganje modula T = T' u obliku direktne sume netrivijalnih modula
X; = (k = 1, 2, ... , m') za koje vrijedi (3.7') (ali sa m' umjesto n').
Ako je m :? m', F slobodni modul nad R ranga m, a rp : F --3>- T epimorlizam
modula, tada postoji baza {f;, ... , l:n} modula F takva da vrijedi
rp(f;) = Op ci = 1, ... , m - m')
rp (f;"-m'+k) = = (k = 1, 2, ... , m').
(3.10')
346
Dokaz. - Ako je m' = O, o:1da bazu U:;, ... , l;,} slobodnog modula F
moemo odabrati proizvoljno. Neka je zato m' > O. Tada postoji IEF,
lP Cf) = x;"" Kako je x;", =1= OT' to I =1= OF' Zato, prema teoremi 1.4., po-
stoji baza {gl' ... , gm} modula F i element b Eo R takav da b . gl bazu
podmodula Rl. To I = I.bg
l
za neki invertibilni element ). E R. Osim
toga x;'" = )'blP (gl) = )'by;"', tj. E Ry;".. Tu je y;'" = lP (gJ E T, pa
mora biu b;'" = OT' No, tada je RX;n' = Ry;"'. Naime, b;" = ord ex;",),
pa ako je S' = N.z.m. ),8), tada 8;". = 8;':, . 8',),15 = 8" 8', dakle x;". =
= 8"8;".y;". = OT' pa 8;"., 8;':., dakle 8;", "" 8;':" tj. 8' je invertibilan ele-
ment prstena R. Zbog toga postoje ).', )." E R sa l = ),'),8 + )."8;", pa
y;'" = l .. = ).')'by;", = ).'X;"'ERx;"" tj. Ry;"C;;;Rx;",.
Ako stavimo Tl = -+- ... -+- RX;"'-l' tada T = Tl -+ Rxm,. za
Fl = Rg
2
-+- ... -+- Rgm vrijedi F = Fl -+ RgI
Ako je n : T -+ T l projekcija paralelno sa Rx;"" tada imamo ep imorfizam
n o lP : F -+ Tl'
Poto se svako h E F moe napisati u obliku h = g + egl (g E: Fl' e ER),
(n o lP) (h) = (n o rp) (g), pa je i
epimorfizam.
Zato po pretpostavci indukcije postoji baza ... , g;"-l} slobodnog
modula Fl za koju vrijedi:
(n o = OT Ck = 1, 2, ... , (m - 1) - (m' - 1) = m - m')
(n o lP) = = Ck = 1, 2, ... , m' - 1).
To zapravo
rp = ekY;'" (k = 1, 2, ... , m - m')
rp Cg;,,-m'+k) = + (k = 1, 2, ... , m' - 1),
odnosno
rp - (.!kg!) = OT (k = 1, 2, ... , m - m')
rp (g;"-m'+k - e;gl) = (k = 1, 2, ... , m' - 1).
. Ako sada stavimo
= g; - ekgl Ck = 1, 2, ... , m - m')
1;.-m'+Ic = g;"-m'+k - e;gl (k = 1, 2, ... , m' - 1)
I;', = gl'
traenu bazu slobodnog modula F. Time je lema 3.1.
dokazana.
Za bazu ... , l;,} slobodnog modula F iz leme 3.1. vrijedi
rp + ... + )..J:n) = + ... + = OT
347
ako i samo ako
tj. (3.10) predstavlja bazu podmodul a Ker (f{J).
Ovim je dokaz teoreme 3.4. kompletiran.
Primarno razlaganje torzionih generisanih modula nad
PGI
Promatrana razlaganja generisanih modula nad PG I mogu se even-
tualno jo profiniti, tj. poneki od netrivijalnih podmodula u tom
.razlaganju moe se razloiti u obliku direktne sume dvaju ili vie netrivijalnih
modula. da je to upravo onda kad cik-
modul nije slobodan, tj. kad je taj modul torzioni modul, ali mu tor-
zioni ideal nije primaran, tj. red mu nije potencija prostog elementa.
dalje da se svaki generisani modul X nad PGI R
moe razloiti u obliku direktne sume netrivijalnih modula koji
su ili slobodni ili primarni (tj. imaju primarni torziani ideal), pa se dalje
ne mogu razloiti. Ovakvo razlaganje jedinstveno je u istom smislu u kome
i prethodno promatrano razlaganje.
Najprije dokaimo ovu teoremu.
Teorema 3.6. Neka je X netrivijalni modul nad PGI R, B' "-' 1, a
element prstena R koji niJe ni nula ni jedinica, pri su ::";1' , :rtr neaso-
cirani prosti elementi prstena R. Ako je ()X = {ll x}, tada postoje jedinstveni
podmoduli Xl' ... , Xr modula X takvi da vriJedi
(3.11) X = Xl -+ ... Xr
(3.12) ci =.1, 2, ... , r).
Ako je X modul, tada su i moduli Xi Ukoliko je () red
kog modula X, tada je red modula Xi (i = l, 2, ... , r).
Dokaz. - AY:o je r = l, sve su tvrdnje trivijalne. Ne
1
,a je zato r > 1. Tada
su elementi ()i E R (i = l, 2, ., ., r) za koje vrijedi () =
nfi Ci = l,
2, ... , r) relativno prosti, pa zato postoje elementi lXi E R Ci = l, 2, ... , r)
takvi da je
1X1()1 + ... + IXr()r = 1.
Isto tako elementi :rt;'i , ()i su relativno prosti, pa postoje elementi Pi' Yi E R
takvi da vrijedi
ci = l, 2, ... , r).
348
Dokaimo sada da za podmodule Xl' ... , Xr za koje vrijedi (3.11) i (3.12)
mora vrijediti
(3.13) Xj = bi X ci = 1, 2, ... , r).
Stvarno,
bjX} = {Ox} Ci =1= j), b/Xi Xi>
pa odatle i iz (3.11) slijedi
+ ... + + ... + (i = 1,2, ... , r)
S druge strane,
Xi = 1 . X j Pinri Xi + Yi b/Xi = YibjXi
pa prema tome vrijedi (3.-13).
Uzmimo zato podmodul e Xl' ... , Xr d'lte relacijom (3.13). Kako sigurno
+ ... + X"
treba dokazati da vrijedi i obrnuta inkluzija i da je gornja suma direktna.
Za svako x E X imamo
x = 1 x = + ... + ocrbrx E Xl + ... + X"
dakle, stvarno
Ako je, za bilo koje i = 1, 2, ... , r, y E Xi n Xj), tada zbog
Ni
vrijedi
bS = Ox, jer y EC L Xj'
Ni
y = ly = Ptn7iY + = Ox,
dakle, suma Xl + ... + Xr je direktna.
Ukoliko je X = Rx, tada Xi = b;Rx = (i = 1, 2, ... , r).
Ako je osim toga b red modula X = Rx, tada
tj.
To
ord (Xi) I (i = 1, 2, ... , k),
ord (Xl) ... ord (Xr) . X = {Ox},
O lord (Xl) ... ord (Xr).
ord (X
t
) "" n:'t (i = 1, 2, ... , r).
Time je teorema dokazana.
Uvedimo sada definiciju.
349
Definicija 3.3. Netrivijalni modul X nad prstenom R je nerazloiv (iredu-
cibilan ), ako vrijedi
X = X l -+- X 2 =? Xl = X V X 2 = X.
Kad se ima u vidu prethodna teorema, onda kazuje da je netrivi-
jalan modul nad RGI R nerazloiv upravo onda kada je to modul
bez torzije ili ima red jednak potenciji prostog elementa.
Teorema 3J7. Netrivijalni modul nad PGI je nerazloiv ukolz'ko jel,
to modul bez torzije ili ima red jednak potenciji prostog elementa.
Dokaz. - Neka je X = Rx netrivijalan modul. Ako je X modul
bez, torzije, tada je X slobodni modul i to ranga 1. Zato je modul X neraz-
loiv.' Naime, ako- je X = Xl -+ X
2
, Xl OF X, X
2
OF X, tada bi postojali
elementi Xl E Xl' X
2
E X
2
od Ox' No, ti elementi bili bi linearno
nezavisni, jer
jer je suma Xl + X
2
direktna, a Xl' X2 elementi bez torzije. To je, naravno,
jer su u slobodnom modulu ranga 1 nad PGI R svaka dva ele-
menta linearno zavisna.
Neka je sada X = Rx torzioni modul jc red :tn potencija prostog elementa
n. Tada X ::::::: RI(nn), pa podmodula modula X i ideala prstena R
koji sadre ideal (nn) postoji biunivoka korespondencija. No, to su upravo
ideali
R = (nO) ":J (n) ":J (:t
2
) ":J . ":J ln"),
pa su zato i podmoduli modula X = Rx linearno relacijom inkluzije,
dakle
tj.
Time je teorema dokazana.
Sad smo u da dokaemo glavnu teoremu o razlaganju
generisanih modula nad PG I.
Teorema 3.8. Neka je X generisani modul nad PGI R. Tada po-
stoje netrivijalni moduli ZI' ... , Zs su redovi potencije prostih
elemenata PI stena Rinetrivijalni slobodni moduli Fl' ... , Ft tako
da vrijedi
(3.14)
Pri tome su brojevi s i t odredeni, a elementi ord (Z]), ... , ord (Z.)
odredeni do poretka i asociranosti.
Dokaz. Prema teoremi 3.1. postoji razlaganje
(3.15)
X = RXl -+- ... -+- RXm -+ RXm+l -+- ... -+- RXn
350
u obliku direktne swne podmodula za redove
= ord (x,) = ord (Rx,) (i = 1, 2, ... , n)
vrijedi
I (i = 1, 2, ... , n-l).
Pri tome su
...
n)= .. .... ..
O ... 1 rJ. nXn
Racionalna kanonska forma matrice
Na osnovu teoreme 1.1. i leme 2.1. sada teoremu.
Teorema 2.1. Neka je X vektorski prostor dimenzlie n nad poljem K,
a A E End (X). Tada postoji baza prostora X u odnosu na koju A ima matricu
(2.14) e = e (fl) ... e (fm),
366
pri su e (fj) matrice normiranih poZinoma fi (A) E K [A] ci = 1,
... , m) za koje vrijedi
(2.15)
fl (A) i f2 (A) I . I fm (A).
Normirani poZinomif, (A) E K [A] ci = 1, ... , m) za koje vrijedi (2.14) i (2.15)
su odredeni linearnom transformacijom df.
Dokaz. - Prema teoremi Ll. postoje transformacije Ai rcda fi (A)
za koje vrijedi (1.13) i (2.15).
Prema lemi 2.1. postoji baza prostora Xi u odnosu na koju linearna transfor-
macija df, E End (Xi) ima matricu e (fi)' No, tada u odnosu na bazu prostora
X koja predstavlja uniju pomenutih baza svih potprostora Xi linearno;
transformaciji df':::: End (X) pripada matrica (2.14).
Ostaje jo da dokaemo da su normirani palinomifi CI.) CC K Ud, z<] koje vri-
jedi (2.14) i (2.15) linearnom transformacijom AE
E End (X).
Stvarno, ako u odnosu na neku bazu prostora X linearna transformacija A
ima matricu (2.14) tako da vrijedi (2.15), tada prvih 111 e_e deg (fl) vektora
te baze bazu potprostora Xl invarijantnog u odnosu A, daljih n
2
=
=deg (f2) vektora bazu potprostora X
2
invarijantnog u odnosu na A itd.
Osim toga vrijedi
a za dfl EC End (XI) vrijedi
df = dfl ... 04m
dfp u odnosu na bazu prostora Xi o kojoj je upravo bilo
ima matricu e (fi) ci = 1, 2, ... , m). Zato je, kako se lako dt
i
linearna transformacija reda fi (A), tj. ft (A.) = ord (X
t
) (i = 1,
2, ... , m), pa kako vrijedi (2.15) normirani po1inomi fl CI.) E K [A] su
na osnovu teoreme 1.1.
Iz teoreme 2.1. dobija se
Korolar 2.2. Neka je A E K'lO,". Tada postoji invercibiZna matrica PE K" n i
normirani poZinomi f, (A) E K [A] za koje vrijedi (2.15) i
(2.16)
Pri tome poZinomi fi (A.) zavise samo od matrice A, a ne i od matrice P.
Dokaz. - Uzmimo bazu {el> ... , en} nekog vektorskog prostora X nad po-
ljem K. pa u odnosu na tu bazu matrici A pridruimo linearnu transformaciju
df E End (X). Prema prethodnoj teoremi postoji baza {fl> ... ,fn} prostora
X u odnosu na koju df ima matricu (2.14), pri su fl (A.) E K [A.] normi-
rani polinomi za koje vrijedi (2.15). Ako sa P matricu prelaza sa
prve na drugu bazu prostora X, e = P-tAP, tj. (2.16). No,
tada su, opet prema teoremi 2.1., polinomi fi (A) odredeni.
DeJinicija2.4. Neka su fl (A.) E K [A] normirani pol inom i za koje vrijedi
(2.15). Ako je df E End (X), a matrica (2.14) matrica linearne transformacije df
u odnosu na neku bazu prostora X, tada se matrica (2.14) zove racionalna
367
kanonska matrica linearne transformacije 04. Ako je matrica A E Knx
n
matrici (2.14), tj. ako postoji invertibilna matrica PE Knx
n
za koju vrijedi
(2.16) tada se matrica (2.14) zove racionalna kanonska forma matrice A nad
poljem K.
Prema korolaru 2.2. racionalna kanonska forma matrice A potpuno je odre-
matricom A. vrijedi
Korolar 2.3. Dvije matrice A, B E K"x
n
su nad K ako i samo ako imaju
jednake racionalne kanonske forme.
Dokaz. - Ako matrice A i B imaju istu racionalnu kanonsku matricu e,
onda postoje invertibilne matrice Pl> P
2
E Knxn za koje vrijedi
P]}AP
1
= e = P;lBP
2
,
dakle,
B = P
2
P-IAP
I
P;.1 = P-IAP, (P = PIP;.1 E Knxn),
pa su matrice A i B nad K.
Obrnuto, neka je matrica B matrici A nad K, tj. neka za neku inverti-
bilnu matricu PE Knx
n
vrijedi B = P-lAP. Tada za racionalpu kanonsku
formu e matrice A postoji invertibilna matrica Pl E Knxn za koju vrijedi
e = PilAPl' No, tada vrijedi
e = PilAP1 = P
1
1PBP-IP
I
= P;.IBP
2
, (P
2
= P-IP
1
E Knxn),
tj. e je ujedno racionalna kanonska forma i matrice B.
ordanova kanonska matrica
Ako se od razlaganja linearne transformacije 04 E End (X) o kome je
u teoremi 1.2. i primijeni lema 2.2. se
Teorema 2.2. Neka je X vektorski prostor nad poljem K dimenzije n,
a 04 E End (X). Tada postoji baza prostora X u odnosu na koju linearna trans-
formacija 04 ima matricu
(2.16) J = J (pl> Vl) EB ... EB J (p" V.),
pri su Pi (A) E K [AJ normirant' prosti polinorni, a Vj > O cijeli brojevi.
Polinomi pj (A) i cijeli brojevi Vj > O odredeni su do poretka line-
arnom transfiJrrnacijom 04.
Dokaz. - Prema teoremi 1.2. postoje transformacije tJ3j E End (X,)
reda (p, (A))" za koje vrijedi
04 = tJ3
1
EB .. EB tJ3 .
Na osnovu leme 2.2. linearnoj transformaciji tJ3, u odnosu na podesnu bazu
podprostora Xj pripad'l elementarna ordanova matrica J (p" v,). No, tada
u odnosu na bazu prostora X koja predstavlja uniju baza svih potprostora Xj
linearnoj transformaciji 04 pripada matrica (2.16). Pri tome su normirani
prosti polinomi p, (A) E K [AJ i cijeli brojevi 'VJ do poretka odre-
linearnom transformacijom 04.
368
Naime, ako u odnosu na neku podesnu bazu prostora X linearnoj transfor-
maciji df pripada matrica (2.16), onda prvih nl = ml Vl vektora te baze
bazu nekog potprostora ZI invarijantnog u odnosu na df, n
2
vektora bazu nekog potprostora Z2 invarijantnog u odnosu na df itd.
Osim toga vrijedi
X = Zl ... -+- Z"
a za linearne transformacije 73, = df I Z, (j = 1, 2, ... , s)
df = 731 EB ... +73 .
Pri tome su 73, transformacije reda (p, (AV', pa su zato normirani
prosti polinomi p, (A) i cijeli brojevi Vj > O ci = 1,2, ... , s) jed-
do poretka.
Iz teoreme 2.2. slijedi
Korolar 2.4. Neka je A E Knx". Tada postoje tIO rm irani prosti polinomi
p,(A)EK[A] i cijeli brojevi vJ> O(j = 1, 2, ... , s) te invertibilna matrica
PE Knx", tako da vrijedi
(2.17)
Ako za matricu A vrijedi (2.17), tada su normirani prosti polinomi pj (A) t=
E K [A] i cijeli brojevi V J > O ci = 1, 2, ... , s) do poretka oire-
deni matricom A.
Dokaz. - Uzmimo bazu {el> ... , en} vektorskClg prostora X nad poljem K
i u odnosu na tu bazu pridruimo matrici A linearnu transformaciju df E
E End (X). Prema prethodnoj teoremi postoji baza {fl' ... ,In} prostora X u
odnosu na koju linearna transformacija X ima matricu (2.16). je P matrica
prelaza sa prve na drugu bazu prostor<t X, ond, eA U odnosu na ovu drugu
bazu ima matricu P-IAP, pa vrijedi (2.17).
Obrnuto, neka za invertibilnu matricu P E Knxn vrijedi (2.17). Tada je (2.17)
matrica linearne transformacije df u odnosu na bazu {fl" .. ,In} prostora X
kojoj odgovara matrica prelaza P sa baze {el> ... , en}. Zato su prema pret-
hodnoj teoremi normirani prosti polinomi Pi (A) E K [A] i cijeli brojevi v, > O
do poretka.
Definicija 2.5. Neka je X vektorski prostor dimenzije n nad poljem
K, df E End (X), a A E Knxn.
Ako df ima matricu (2.16) u odnosu na neku bazu prostora X, se matrica
(2.16) zove kanonska ordanova matrica linearne transformacije df. Ako je
matrica A matrici (2.16), tj. ako postoji invertibiina matrica PE K
n
x
1t
tako da vrijedi (2.17), tada se matrica (2.16) zove kanonska ordanovalorma
matrice A.
Prema korolaru 2.4. kanonska ordanova forma matrice A E Knxn postoji i
je do poretka ordanovih blokova. Ona zapravo pred-
st1vlja potpun sistem invarijanti za grupu na skupu Kn"", jer vrijedi
Korolar 2.5. Matrice A, B E Knx" su nad K ako i samo ako imaju ka--
nonske ordanove forme koje se podudaraju (do poretka ordanovih blokova).
369
Dokaz. - Ako je B = a J ordanova kanonska forma matrice A,
tada postoji invettibilna matrica Pl E Knxn za koju vrijedi J = PilAPl. No,
tada je
J = Pil (P-lBP) Pl = PilBP2 (P
2
= PP
l
E Knxn),
tj. J je ujedno i kanonska ordanova forma matrice B.
Obrnuto, neka matrice A i B imaju kartonske ordanove forme J 1 i J
2
koje se
podudaraju (do poretka ordanovih blokova). Ako je potrebno, moemo u
J
2
ispremjetati ordanove blokove da J
2
u JI' pa odmah moemo
pretpostaviti da je JI = J
2
. Naime, premjetanjem ordanovih blokova iz
J
2
opet dobijamo kanonsku ordanovu formu matrice B.
Neka je, dakle, JI = J
2
Tada je
P
I
IAP
l
= JI = J
2
= P
2
lBP
2
,
tj.
B = P
2
P
j
lAP
l
P
2
l = P-lAP, (P = PlP?l E Knxn),
to da je matrica B matrici A.
3. MINIMALNI I POLINOM
Minimalni i polinom linearne transformacije
Neka je X vektorski prostor dimenzije nad poljem K, a eA E End (X).
Tada prema dokazu leme 1.1. postoji polinom f (J,.) E K [Al stepena l
deg (f) n
2
takav da za svako x E X vrijedi f (eA) (x) = Ox> tj.
(3.1)
f (eA) = (), f (x) =1= o.
Svi polinomi f (A) EC: K [AJ za koje vrijedi (3.1), skupa sa nUla-polinomom
(glavni) ideal prstena K [AJ. Generatorni element tog ideala je polinom
najnieg stepena za koji vrijedi (3.1) i do konstantnog
faktora iz K.
Definicija 3.1. Normirani polinom f (A) E K [AJ najnieg stepena za koji
vrijedi (3.1) zove se minimalni polinom linearne transformacije eA E End (X) i
sc sa ft 04 (A) ili kratko ft (A).
Kako smo vidjeli, minimalni polinom ft eA (A) linearne transformacije eA E
E End (X), u da je dim X postoji i je
Osim toga vrijedi
(3.2) ('>/ g (A) EC K [AJ) (g (eA) = O {='; ft 04 (A) 1 g (A)).
Ako je A matrica linearne transformacije eA E End eX) u odnosu na neku
bazu {el' ... , en} prostora X, tada normirani polinom n-tog stepena
(3.3) x 04 (A) = x (A) = det (AEn - A)
370
ne zavisi od A, nego samo od eA. Naime, ako je B matrica linearne transfor-
macije A u odnosu na neku drugu bazu prostora X, tada vrijedi B = P-IAP,
pri je P matrica prelaza .sa prve na drugu bazu. Zato vrijedi
det eAEn - B) = det ep-1 e)'E
n
- B) P) = det eAEn - A),
za svako A E K. Ako je K polje koje ima vie nego n elemenata, onda iz pos-
ljednje jednakosti slijedi da su polinomi det eAEn - B) i det eAEn - A) jed-
naki. Ako K nema vie nego n elemenata, onda gornja jednakost vrijedi za
svako). E K et), gdje je K et) polje racionalnih funkcija nad K, dakle besko-
polje, pa su zato polinom det e)'E
n
- B) i det eA En - A) opet jednaki.
Definicija 3.2. Neka je A matrica linearne transformacije eA E End eX) u
odnosu na neku bazu {el' ... , en} prostora X. Tada se polinom e3.3) zove
ili svojstveni polinom linearne transformacije eA.
Ako je X vektorski prostor dimenzije nad poljem K, tada invari-
jantni faktori modula X linc.lrne transformacije eA E End eX) mini-
malni i polinom te transformacije. Naime, vrijedi:
Teorema 3.1. Neka je X vektorski prostor dimenztje n, a eA E End eX).
Ako je eA transformacija reda f e).) E K [).l, tada je
(3.4)
Uopte, ako je eA direktna suma transformactja eA
I
E End eX
I
) reda
fi (A) ci = 1, 2, ... , m) tako da vrijedi
(3.5) fl e).) I f2 ().) I ... I fm (A),
tada je
e3.6)
a
(3.7)
Dokaz. 1) Ako je eA transformacija reda f (A), tada postoji baza
la, eA (a), ... , eAn-! ea)) prostora X u odnosu na koju eA ima matricu e (f).
Zato je
x dl ().) = det eAEn - e Cf)) =
tj.
). o
-1 A
o o ). iX
n
-
1
o O ... -1 A
x dl ().) = f ().).
Osim toga, zbog ord ea) = f ().) vrijedi,
371
pa prema tome
J (04) = (), tj. I-' a4 (A) I J (I.).
No, s druge strane,
I-' a4 (04) (a) = () ea) = Ox, pa J (A) II-' a4 eA),
jer je J (A) red elementa a.
I-'A(A) "'J(A), tj. I-'A(A) =J(A),
poto se radi o normiranim polinomima.
2) Neka je sada 04 direktna suma linearnih transformacija 04/ reda Ji (A)
ci = 1,2, ... , m), pri vrijedi (3.5). Tada prema 1) imamo '
l-'a4
i
(A) = "'a4i (A) = fl (A) (i = 1, 2, ... , m).
Iz (3.5) slijedi zato
pa prema tome i
No, zapravo je
jer zbog 04
m
= 04.1 Xm vrijedi
vrijedi (3.6).
prema teoremi 2.1. postoji baza prostora X u odnosu na koju 04
ima matricu C = C (fl) EB ... EB C (fm). Zato je
'" a4 (A) = det (AEn - C) = det (AEn - C (fl)) ...
. det (A En - C (fm)),
m
tj. na osnovu 1 )
Time je teorema dokazana.
Korolar 3.1. Za vektorski pdrostor X dimenzije i za svako 04 E End eX)
vrijedi
(3.8)
Specijalno,
(3.9)
Jednakost (3.9) poznata je kao Hamilton-Kejltieva teorema (Hamilton, Ceyley).
372
Mbiimalni i polinom matrice
Minimalni polinom moe se definisati za svaku kvadratnu matricu A E Knxn.
De/inicija 3.3. Normirani polinom J (A) E K [Al najnieg stepena za koji
vrijedi
(3.10) J(A) = O, J (A) 0/= O
zove se minimalni poZinom matrice A E i se sa !lA (A). Normirani
polinom n-tog stepena
(3.11) XA (A) = det (AEn - A)
(koji smo promatrali ranije) zove se ili svojstveni po/inom matrice
A.
Minimalni polinom matrice A postoj i i je Ako je X
vektorski prostor nad poljem K dimenzije n, a 04 E End (X) linearna
transformacija koja u odnosu na neku bazu prostora X ima matricu A, tada
je zapravo
(3.12)
dok po definiciji imamo
(3.13)
Naime, za svako J (A) E K [Al linearnoj transformaciji J (04) u odnosu na istu
bazu prostora X pripada matrica J (A), pa je
3.14) J(04) = () 8 JCA) = O.
Kako znamo, matrice imaju iste polinome. Ali
matrice A i B = P-lAP imaju i iste minimalne polinome. Ako je, naime,
04 linearna transformacija prostora X kojoj u odnosu na neku bazu prostora X
pripada matrica A, tada toj istoj transformaciji u odnosu na neku drugu bazu
prostora X kojoj odgovara matrica prelaza P pripada matrica B. Zato vrijedi
!lA (A) = !leA (A) = !lB (A).
Iz teoreme 3.1. dobija se neposredno
Korolar 3.2. Ako je
(3.15)
racionalna kanonska Jorma matrice A E Kn>:n, tada vrzJedi
(3.16)
i
(3.17)
XA (A) = JI (A) .. . Jm (A).
S obzirom na (3.12) i (3.13) moemo korolar 3.1. preformulisati za
matrica.
373
Korolar 3.3. Za svaku kvadratnu matricu A E K-xn vrijedi
(3.18)
dakle, specijalno
(3.19) itA (A) = o.
Veza minimalnog i polinoma
sa kanonsko m ordanovom matricom
Vidjeli smo da se minimalni i polinom linearne transforma-
cije, odnosno matrice mogu iz racionalne kanonske matrice,. odnosno
forme. je i sa kanonskom ordanovom matricom, odnosno formom.
Pri tome je u oba ova interesantniji moda podatak koji se iz mini-
malnog i po1inoma moe dobiti o racionalnoj, odnosno o
ordanovoj kanonskoj matrici ili formi. Taj podatak, dodue, nije dovoljan
da bi se iz njega mogla dobiti racionalna, odnosno ordanova kanonska matri-
ca. Potpune podatke za ove potrebe nam u paragrafu svoj-
stvena matrica matrice A.
U vezi sa teoremom 2.2. imamo najprije teoremu analognu teoremi 3.1.
Teorema 3.2. Neka je X vektorski prostor dz'menzije n nad poljem K"
a df E End (X). Ako je (2.16) kanonska 2ordanova matrica linearne transfor-
maczje df, tada je
(3.20) !-l04 (A) = n.z.v. {(p, (A))V, lJ' = 1,2, ... ,s},
tj.
(3.21) !-lJ/. (A) = IT (qle (A))Qk,
1e=1
pri su
ql (A) , ... , qt (A)
normirani polinomi koji se pojavljuju medu polinomima
Pl (A), ... ,P, (A),
dok je
(3.22)
Osim toga
(3.23)
(]k = max {v, I Pi (A) = qk (A)} (k = 1, ... , t).
lt 04 (A) = IT (p, (A))" .
j=1
Dokaz. Ako je (2.16) kanonska ordanova matrica linearne transformacije
df, tada je df direktna suma transformacija df, reda (p, (A))"
(j= 1, 2, ... , s).
Prema teoremi 3.1. vrijedi
(3.2.t) !-l04, (A) = (Pi eA))v, (j = 1, 2, ... , s).
374
Odatele se sad lako da vrijedi (3.20), dakle i (3.21). Osim toga
1(04 (A) = det (AEn - J) = TI det eAEnj - J (Pi' Vj)) =
Iz teoreme 3.2. slijedi
= TI (Pi eA))"j .
Korolar 3.4. Neka je A E J<;.nxn, a (2.16) kanonska 2ordanova forma ma-
trice A. Tada vrijedi
(3.25)
i
(3.26)
!-lA (A) = TI (qk (AQk
I(A (A) = TI (p; (A)"j ,
pri polinomi qk (A) z cijeli brojevi (lk (k = 1,2, ... , t) imaju isto
kao u teoremi 3.2.
Dokaz. - Ako u odnosu na neku bazu prostora X dimenzije n matrici A
pridruimo linearnu transformaciju 04 E End (X), onda (2.16) biti kanon-
ska :lordanova matrica linearne transformacije 04. Zato, na osnovu (2.12)
i (3.13), iz teoreme 3.2. dobijamo tvrdnje korolara 3.4.
Pokuajmo sada da iz poznatih podataka o minimalnom i
polinomu izvedemo neke o racionalnoj, odnosno o :lordanovoj
kanonskoj matrici.
Odmah se iz (3.5), (3.6) i (3.7) vidi d"l polinomi !-l dl (A) i 1(04 (A) imaju iste
nule (koje ne moraju sve leati u polju K), ali se viestrukosti ovih nula ne
moraju podudarati.
Ako se minimalni polinom razlae u K [A] na linearne faktore, tj. ako je
(3.27) qk eA) = A - (Xk Ck = 1, 2, ... , t),
tada su (Xl> , (Xk sve nule polinoma !-l04 (A), dakle i sve
nule polinoma l( dl- (A), tj. sve svojstvene vrijednosti linearne trans-
formacije 04, pa se u K [A] i polinom 1(04 (A) razlae na linearne faktore.
tada vrijedi i
(3.28) Pi (A) = A - Aj (j = 1, 2, ... , s),
pri je AJ neki od brojeva (XA;, tj.
je neki niz svojstvenih vrijednosti linearne transformacije 04 u kojem se
pojavljuju sve svojstvene vrijednosti (Xl> , (Xt i u kojem, ako je s > t,
dolazi do ponavljanja.
375
Zbog toga tada dl ima kanonsku ordanovu matricu
(3.29) J = J (Al' vl) (jj ... (jj J (A" vs),
(3.30)
(j= 1, 2, ... , s).
vrijedi
Teorema 3.3. Neka je X vektorski prostor dimenzije n nad poljem
K. Ako se minimalni poZinom !-ld/. (A) linearne transformacije dl razlae u
K [AJ na linearne faktore, tj. ako u K [Al vrijedi (3.21) za polinome (3.27), tada
se i polinom 'x d/. (A) razlae u K [Al na linearne faktore, tj. vrijedi (3.23) za
polinome (3.28). Pri tome je Al" .. , As niz svojstvenih vrijednosti linearne
transformacije dl u kojem su sadrane sve svojstvene vrijednosti 0(1' , O(r
i u kojem dolazi do ponavljanja ukoliko je s> t. Osim toga tada dl ima kanon-
sku 2ordanovu matricu (3.29).
Iz teoreme 3.3. neposredno slijedi
Korolar 3.5. Neka je A E Knxn. Ako se minimalni poZinom !-lA (A) matrice
A razlae u K [Al na linearne faktore, tj. ako vrijedi (3.25) za poZinome (3.27).,
tada se i polinom 'XA (A) matrice A razlae u K [Al na linearne
faktore, tj. vrijedi (3.26) za polinome (3.28). Pri tome je Al> ... , As neki niz
svojstvenih vrijednosti matrice A u kojem su sadrane sve svojstvene vrijednosti
O(l> ... , O(t i u kojem dolazi do ponavljanja ukoliko je s> t. Osim toga tada
matrica A ima kanonsku 2ordanovu formu (3.29).
Primijetimo da su pretpostavke teoreme 3.3., odnosno korolara 3.5. sigurno
ispunjene u kada je polje K algebarski zatvoreno, recimo, u
kada je K = e polje kompleksnih brojeva.
Zadrimo dosadanje oznake i pretpostavku da se !-ld/. (A) razlae u K [AJ
na linearne faktore. Ako uz to po1inom !-l d/. (A) ima samo jednostruke kule,
tj. ako vrijedi
(3.31)
tada sigurno vrijedi i
(3.32)
dakle
(3.33)
fb, = 1 (k = 1, 2, ... , t),
Vj = 1 (j = 1, 2, ... , s),
pa je matrica (3.29) dijagonalna. Obrnuto, ako je matrica (3.29) dijagonaina,
onda se iz (3.30) odmah vidi da mora biti ispunjen uslov (3.32), a samim tim
i (3.31). Prema tome, vrijedi
376
Teorema 3.4. Neka je X vektorski prostor dimenzije n nad poljem
K. Tada je kanonska 2ordanova matrica linearne transformacije df E End (X)
dijagonaina ako i samo ako minimalni polinom Pd/. (A) te transformacije ima
samo jednostruke nule i pri tome one lee u samom polju K.
Iz teoreme 3.4. dobija se neposredno
Korolar 3.6. Kvadratna matrica A E K
nxn
je nad K sa nekom dija-
gonalnom matricom ako i samo ako minimalni polinom PA (A) matrice A ima
samo jednostruke nule i pri tome sve one lee u samom polju K.
Iz onoga to od ranije znamo jasno je kako izgledaju dijagonalne matrice iz
teoreme 3.4. odnosno iz korolara 3.6. U njima se, naime, na glavnoj dijago-
nali nalaze sve svojstvene vrijednosti transformacije df, odnosno matrice A,
i svaka od njih ponavlja se onoliko puta kolika joj je viestrukost kao korijena
to se kanonskih ordanovih matrica, iz teoreme 3.3. ikorolara 3.5.
vidi se samo da one imaju sigurno po jedan ordanov blok J (rtk' (bJ za svaku
nulu minimalnog po1inoma, ali za sada nemamo pregled nad ostalim or-
danovim blokovima J (Aj' "'1) koji odgovaraju istoj nuli Al = rt
k
; o njima
znamo samo to da im red "'1 nije nego (h i nita vie.
Ipak se i ovi nepotpuni podaci mogu iskoristiti da se iz minimalnog i karak-
polinoma u nekim odredi ordanova matrica.
Primjer 3.1. Neka je zadana matrica
pri je K = R polje realnih brojeva.
Za ovu je matricu
"A (A) = A3 - 15A2 - 18A.
Vidi se da polinom "A (A) ima jednostruke nule Al = O, A2 i A3 i da one sve lee u polju K
Zato je I'A (A) = "A (A).
Iz ovoga da A ima racionalnu kanonsku formu
[
O O O]
e = e (ItA) = 1 O 18 .
O 1 15
Moemo li odrediti invertibilnu matricu PE K
3
x3 za koju vrijedi
U tu svrhu matrici A pridruimo u odnosu na bazu
{(l, O, O), (O, l, O), (O, O, l)}
prostora X = K3 linearnu transformaciju eA E End (X). Ako za bar jedan od vektora ej
ove baze vrijedi ard (ej) = I'A (A), za taj vektor zbog 3 = deg (ilA (A, vektori el>
eA (ej), 04
1
(ej) linearno nezavisni, pa bazu prostora X.
377
Za vektor el imamo
Jz
el = (1, O, O);
dl (el) = (A . (1, O, 0)2')2' = (1, O, O) A2' = (1, 4, 7);
dil (el) = (1, O, O) (AI)2' = (l, 4, 7). A2' = (30, 66, 102).
30
66
102
~ ~ ~ l [ ~ -~ ~
O O 1 O -1 -30 O
-2
-7
-2
se vidi da su vektori eu dl (el) i dil (el) linearno nezavisni i i n e bazu prostora X kojoj od-
govara matrica prelaza
[
1 1
P = O 4
O 7
30 l
66
102
sa baze {eu elJ e.}. Matrica P ima pri tome inverznu matricu
[
1 -2 1 l
p-l = O -17/9 11/9 .
O 7/54 -4/45
Napravimo probu. Najprije provjerimo da je stvarno
AI = [ ~
102
[
-18
-18E. = ~
dakle,
36
81
126
O
-18
AS- 15AI- 18A = O.
42 l
96 ,
150
[
-15
-I5A = -60
-105
-30
-75
-120
~ l' tj. AI-15A-I8E. = [ -:
O -18 -3
-45 l
-90 ,
-135
6
-12
6
-3l 6 ,
...,...3
A' - 1SA' - 1BA ~ A eA' - ISA - 1BE,) [ ~ ~ ~ l.
Sad molemo provjeriti i jednakost
378
Stvarno
l l
102 1656 O 15
Kako minimalni polinom !lA CA) = A' - l5A2 - l8AE K CA) ima jednostruke nule Al = O,
A. i A., kanonska 20rdanova matrica] matrice A je dijagonaina. Od ranije znamo kako se
sada nalazi invertibi1na matrica PE K'x' za koju vrijedi P-1AP = ], pa se ovdje
na tome zadravati. Recimo samo da i-tu kolonu matrice P komponente svojstvenog
vektora matrice A koji odgovara svojstvenoj vrijednosti Aj matrice A, dok je] dijagonaina
matrica koja na glavnoj dijagonali ima svojstvene vrijednosti A1> A., A3 matrice A.
Primjer 3.2. Neka je opet K = R polje realnih brojeva i uzmimo da je
"A CA) = A
3
- 4A + 5A - 2.
Treba ispitati kako izgleda racionalna, a kako 20rdanova kanonska forma matrice A E K"xa.
Odmah se vidi da je
Zbog toga je
ili
"A CA) = (). - 1)' CA - 2).
f1A CA) = CA - 1)' CA - 2)
PA CA) = "A (A) = CJ. - 1)2. (A - 2).
Razmotrimo najprije prvi
U ovom imamo invarijantne faktore
modula X linearne transformacije 04 koja u odnosu na neku bazu prostora X ima matricu
A. Zbog toga je sada kanonska racionalna forma matrice A:
[
O Oo G = G(1) Ef> G U.) = (1)lxl Ef> 1
Kanonska 20rdanovamatrica matrice A je dijagonaIna matrica koja na glavnoj dijagonali
ima svojstvene vrijednosti 1 i 2 matrice A. Pri tome se svojstvena vrijednost l ponavlja,
jer joj je viestrukost 2. Dakle,
Pogledajmo sada drugi
Sada je
fl (A) = (A - 1)2. (A - 2) = A
3
- 4A2 + 5A - 2,
dakle,
Minimalni poli nom I"A CA) se sada dodue razlae na linearne faktore u K [A], ali ima dvo-
struku nulu e pa zato kanonska 20rdanova forma matrice A nije vie dijagonalna. Ona
zapravo ima sigurno jedan 20rdanov blok
] (1, 2) =
379
reda 2 i jedan .zordanov blok
J(2, 1) = (2)
reda 1. Kako je n = 3, vie .zordanovih blokova i nema, dakle
Uzmimo konkretno matricu
Za ovu- matricu je
l
A=-
3
[
52
O 2
-l O
}.-5/3 -2/3 O
UA (A) = O A- 2/3 2/3 = Aa - 4}.2 + 5). - 2.
1/3 O }.- 5/3
Osim toga
A2 - 3A + 2Ea = . [
-1
-4 -4]
4 4
-2 -2
pa mora biti
/lA (A) = ,p - 4A2 + 5A - 2.
Za matricu A vrijedi, dakle, posljednja od dvije gornje tj. ona ima kanonsku
.zordanovu formu
Odredimo sada matricu PE Kaxa za koju vrijedi P-IAP = ].
U tu svrhu uzmimo vektorski prostor X = Ka i matrici A pridruimo linearnu transfor-
maciju 04 E End (X) u odnosu na bazu prostora X koju vektori
Cl = (1, O, O), C2 = (O, 1, O), C
a
= (O, O, 1).
Treba vektor aE X reda ord (a) = (A - 1)2 i vektor bE X reda ord (b) = ). - 2.
Tada vektori a, (04 - lid
x
) (a) i b bazu prostora X u odnosu na koju 04 ima matri-
cu J. Matrica P tada matrica prelaza sa baze {eu e., ea} na ovu posljednju bazu.
Neka je a = (<Xl> <X., <Xa). Tada je
tf.
380
(04 - 1 . id
x
)2 (a) = (<Xl' <X., <Xa)' (AT - 1 . Ea)' =
[
2/3 O
= (<Xl> <X2, <Xa) 2/3 -1/3
O -2/3
-
2/3
2/9
1/9
-2/9
-4/9]
- 2/9 = (O, O, O).
4/9
Odatle se dobija
<XI = - 2<x, + 2<Xa.
za <x, = 1, <Xa = 2 dobijamo, dakle, <Xs = 2. za <X, = 2, <Xa = 1 dobijamo <xs = - 2,
ali nam je dovoljan jedan vektor a = (1, 2, 2). Za ovaj vektor a imamo
[
2/3
(04 - 1 . idx ) (a) = (1, 2, 2) .
o
-1/3
-2/3
-1/3 ]
O = (2, -2, 1).
2/3
Stavimo sada b = ({Ju {J., (Ja). Iz
(04 - 2 id
x
) (b) = ({Ju {J., {Ja) . (AT - 2 . Ea) = (O, O, O),
tj.
[
-1/3 O
({J" {Ju (Ja) . 213 - 4/3
O -2/3
-1/3 ]
O = (O, O, O)
-1/3
dobijamo
{J, = - {Ja = 2{J., tj. za {J. = 1, b = (2, 1, - 2).
kanonsku bazu vektori
(1, 2, 2), (2, - 2, l), (2, 1, - 2).
Njima odgovara matrica prelaza
2 1 -2
Zadaci
3.1. Neka je {eu c., ... , en} baza prostora X, a o4E End (X). Ako je
ft (A) = ord (ej) (i = 1, 2" ... , n),
dokazati da je
I' 04 (A) = n.z.v. (f, (A), ... ,Jn (A).
3.2. Neka je X = K3, a linearna transformacija o4E End (X) neka u odnosu na bazu prostora
X, koju vektori
e, = (l, O, O), ea = (O, 1, O), ea = (O, O, 1),
ima matricu
Odrediti na osnovu prethodnog zadatka polinom 1'04 (A).
Uputstvo: e, = (1, O, O),
04 (e,) = (1, 0, O) . AT = (1, 2, 3),
04 (e,) = (1, 2, 3)' AT = (14, 11, 17),
04
3
(e,) = (14, 11, 17) A7' = (87, 78, 121).
381
Vidi se da su prva tri od ova vektora linearno nezavisna. Zato postoje skalari 1Xl> IX., IX,
za koje vrijedi.
A' (e,) = IX,A" (e,) + IX . A (e,) + lX,e,.
Iz
[
14 87
]
O 8
-:n
1 O O -21
]
O 2 11 78 O -1 O 1 O 5
O 3 17 121 6 O O 8
dobija se
IX, = - 21, IX. = - 5, "', = 8,
dakle,
f, ().) = ).3 - 8).2 + 5). + 21.
Kako je
3 = deg (f,) .;;; deg (,uA) 3,
vrijedi zapravo
3.3. Neka je X* dualni prostor prostora X dimenzije n, a eA* E End (X*) dualno
preslikavanje preslikavanja eA E End (X). Dokazati da je
Uputstvo:
,u 04* ().) f1 A ().).
f1A (A) = O f104 (A*) = 0* f104'" ().) I f1A ().)
I'A* (A*) = 0* f104* (04) = O f1A ().) II'A* ().).
3.4. Dokazati da minimalni. poli nom f1 04 ().) ermitske linearne transformacije A komplek-
snog unitarnog prostora X dimenzije ima realne koeficijente.
Uputstvo: Minimalni poli nom f1A().) razlae se u e [).] na linearne faktore. Osim toga nje-
gove nule su, kao svojstvene vrijednosti ermitske transformac:je 04, realne.
Moe se, rezonovati i ovako: Ako je
f1A ().) = ).k + lX,x
k
-' + ... + "'b 04 = A*,
tada iz
adjungovanjem dobijamo
04k + Ci, 04k-1 + ... + Clkidx = O,
a oduzimanjem ovih dviju jednakosti dobija se
(ri l - "'l)' 04
lc
-' + ... + (lXk - "'lc) idx = O
tj.
3.5. Dokazati da je slobodni minimalnog polinoma f1 04 ().) od O, ako i samo ako
je A E End (X) invertibilna linearna transformacija.
Uputstvo: Ako je ,u04().)=).k + IX,A
k
-
1
+ ... + "'k_l). + IXkJ tada iz I'A(A) 0= O slijedi
A' (Ak-l + 1X,04k-2 + ... + IXk'_, idx ) = - IXkidx.
3.6. Neka je 04 E End (X). Ako je 1104 ().) = ).k, onda se kae da je linearna transformacija
04 nilpotentna i to stepena nilpotentnosti k. Dokazati:
a) Ako je 04 nilpotentna transformacija stepena k, tada je i dualno preslikavanje A* nil-
potentna transformacija stepena k.
382
b) Ako je 04 E End (X) nilpotentna linearna transformacija stepena niJpotentnosti k, tada
je k .( dim (X).
e) Ako je 04 E End (X) nilpotentna linearna transformacija stepena niJpotentnosti k, a
X = Xl +- X. direktna suma potprostora Xi invarijatntnih u odnosu na 04, tada su 04,=
= 04 I Xl niJpotentne linearne transformacije i bar jedna od njih ima stepen niipotent-
nosti k.
Uputstvo: a) Vidi zadatak 3.3.
b) Postoji a E X sa 04
k
-
l
(a) #- O. Tada su vektori a, 04 (a), ... , 04
k
-
l
(a) linearno
nezavisni.
e) Iz 04
k
= O slijedi = (04
k
) lx. =Ojx. = Ox .. Kad bi bilo dI.
k
' = Ox. (i=l, 2)
t t l t
i pri tome k' < k, tada bi vrijedilo
(04
k
') lx, = 04r = Ox, (i = 1, 2), dakle 04
k
' = O,
a to je
3.7. Neka je dI* E End (X*) dualno preslikavanje linearnog preslikavanja 04 E End (X),
a Xl potprostor prostora X invarijantan u odnosu na dl. Dokazati da postoji invarijantan
potprostor X. u odnosu na 04 sa X = Xl +- X. ako i samo ako postoji potprostor Yt pros-
tora X* invarijantan u odnosu na 04* takav da je to zapravo dualni prostor prostora Xl'
Uputstvo: Ako postoji X., dovoljno je uzeti Yt = X;-. Ako postoji Yt, dovoljno je uzeti
X. = (Yt)..L.
3.8. Neka je dl nilpotentna linearna transformacija prostora X stepena nilpotentnosti k.
Dokazati da je prostor X ireducibilan u odnosu na dl ako i samo ako je k = dim X.
Uputstvo: Postoji a E X za koje je dl
k
-
l
(a) #- Ox. Zato postoji a* E X* (dualni prostor pros-
tora X) sa (dl
k
-
l
(a), a*) #- O, tj. dI*k-l (a*) #- Ox*. Potprostor YI' prostora X* generisan
vektorima a*, dI* (a*), ... , 04
H
-
l
(a*) invarijantan je u odnosu na dI* i, predstavlja dualni
prostor prostora Xl generisanog vektorima a, A (a), .. ,cA
k
-
l
(a). Zato se moe primije-
niti zadatak 3.7.
3.9. Neka je 04 nilpotentna linearna transformacija prostora X dimenzije, stepena
nil potentnosti k. Dokazati:
I) Modul X linearne transformacije dl razlae se u direktnu sumu
X = Xl +- ... -+ X",
podmodula Xi.
II) Ako je Nj broj podmodula Xi razlaganja iz l), koji kao potprostori imaju dimen-
ziju j, tada vrijedi
Nj = rang 04
j
-
l
+ rang 04
1
+1 - 2. rang 04
j
(j = 1, 2, ... , k).
Uputstvo: I) Ako je k = dim X, tada je X = X l' prema prethodnom zadatku postoji
potprostor X' prostora X invarijantan u odnosu na dl, za koji je X = Xl +- X'. No, dl' =
= dl lx' je linearna transformacija prostora X', koja je nilpotentna i ima stepen nilpotent-
nosti k' k. Sad se moe koristiti indukcija u odnosu na dim X.
II) Ako potprostor Xi ima dimenziju j, tada postoji aj E Xi za koje vektori aj, 04 (ai), ... ,
dl
j
-
l
(ai) bazu potprostora Xi. Za 04i = dllx
i
je otuda jasno da vrijedi
rang 04, = j-t.
Otuda je
rang div = 1 . NHI + 2 NH2 + ... + (k - v) . Nk.
3.10. Neka su dl, 'll E End (X) nilpotentne transformacije stepena nilpotentnosti k. Doka-
zati da su ove transformacije tj. da postoji invertibi1na transformacija e E End (X)
za koju vrijedi 'll = e-Idle, ako i samo ako je
rang 04' = rang 'lli (i = 1, 2, ... , k).
383
Uputstvo: Neka su X = X, ... + Xm = -+- ... -i- X;'" razlaganje modula X li-
nearne transformacije 04, odnosno ':8 u direktnu sumu podmodula. Tada je prema
uslovu zadatka, a na osnovu zadatka 3.9, broj Nj potprostora Xj dimenzije j jednak broju
N; potprostora Xi' dimenzije j. Specijalno je m = m', pa moemo uzeti da je
dim Xj = dim Xi Ci = l, 2, ... , m).
Potprostor Xj ima kanonsku bazu koju vektori
aj, 04 (/lj), ... , 04 dimXj-1 (ai) (i = 1, i, ... , m)
a potprostor Xi ima bazu sastavljenu od vektora
bi> ':8 (bi), ... , ':8 dim Xi -I (bj ) (i = l, 2, ... , m).
Zbog dim Xi = dim Xi postoji jedinstvena invertibi1na transfonnacija e E End (X) za
koju vrijedi
e (':8
j
(bi = 04
j
(aj) (j = O, 1, ... , dim Xj - 1; i = l, 2, ... , m).
Za to e E End (X) vrijedi tada ':8 = e-l. 04 . e.
3.11. Dokazati da su ni1potentne linearne transformacije 04, ':8 vektorskog prostora X
dimenzije 3 ako i samo ako je /1.A (A) = (A).
Uputstvo: Uslov zadatka je sigurno potreban. Taj uslov je i dovoljan. Za razlaganja iz
uputstva uz zadatak 3.10. vrijedi sada m <: 3,m' <: 3. Osim toga mo.emo uzeti da je
dim X l = dim X; oc k (stepen nilpotentnosti transformacija 04 i ':8). Ako je k = 3, tada
je m m' = 1. Ako je k 2, tada je m 2 = m', a dim X
2
dim = 1. u
svakom je m = m', dim Xi = dim Xi (i = 1, ... , m).
3.12. Dokazati da su nilpotentne linearne transformacije 04, 73 vektorskog prostora X
dimenzije 6 ako i samo ako je
IL 04 (A) = /104(':8) i rang 04 = rang ':8.
Uputstvo: Uslovi zadatka su sigurno potrebni, pa treba samo dokazati da su oni i dovoljni.
Za razlaganja iz uputstva uz zadatak 3.10. vrijedi
rang 04 = dim X - m, rang ':8 = dim X - m',
pa zbog rang 04 = rang ':8, mora biti m = m'.
Ako je k stepen nilpotentnosti linearnih transformacija 04 i ':8, tada za k = 2 imamo N.=
= N;, jer 04
2
= 04
3
= ':8' = ':8
3
= O. Osim toga dim Xj <: 2, dim Xi <: 2, pa otuda
dim Xi = dim X; (i = 1,2, ... , m).
Ako je k = 1, tada dim Xj = dim Xi = 1 (i = l, 2, ... , m).
Ako je k -;:, 3, tada dim (X, -+ ... + Xm = dim -i- ... +- X;,.) = 6 - k <: 3,
jer moemo uzeti da je dim Xl = dim Xl = k, pa opet vrijedi dim Xj = dim X, (i
= 1,2, ... , m).
4. SVOJSTVENA MATRICA
Svojstvena matrica i kanonska forma matrice
Kanonske matrice linearne transformacije 04 E End (X) dob ili smo iz od-
razlaganja modula X linearne transformacije 04 u obliku direktne
sume podmodula. Ta razlaganja dobijaju se na
Ne!<a je {el' ... , en} baza vektorskog prostora X nad poljem K, a {fl' ... ,
JA} baza slobodnog modula F nad prstenom R = K [A]. Tada postoji epi-
morfizam
(4.1) cp(f/)=ej (i=1,2, ... ,n).
384
Podmodul
(4.2) N = Ker (cp)
modula F ima rang N n, pa se moe odabrati generator {gl' ... , gn} sas-
tavljen od vektora
(4.3)
n
g" = 2: y,d/ (k = l, 2, ... , n).
j=l
elementarnih transformacija mogu se za matricu
(4.4)
odrediti invertibilne matrice
(4.5)
tako da vrijedi
(4.6) S-lCT = diag (1, ... , l; bl O.), ... , b
m
(A E Wxn,
su
(4.7)
neinvertibilni invarijantni faktori matrice C.
Ako je {f{, ... , baza R-modula F kojoj odgovara matrica prelaza S,
sa baze {fl' ... , Jn}, a {g{, ... , generator podmodula N kojem odgo-
vara matrica prelaza T sa generatora {gl' ... , gR}' tada vrijedi
(4.8) g; =J; (j= l, ... , n - m); g;,-rrH" = (k=I, ... , m)
Zato je tada
(4.9)
direktna suma podmodula
(4.10)
x" = R . rp (k = l, 2, ... , m)
reda
(4.11) ord (X,,) = o" (A) (k = l, 2, ... , 111).
Tako su nam za razlaganje (4.9) bitni samo (k = 1,2, ... , m)
komponente u odnosu na bazu {fl> ... , Jn} modula f posljednjih
m kolona matrice S. Matricu S-l moemo na poznati dobiti iz
( 4.12) [C I En] ... [S-lCT I S-l],
a zatim se lako dobija matrica S. Kako nam matrica T zapravo nije neop-
hodna, nismo je biljeili u nizu (4.12).
Sad se samo radio tome da se za datu bazu {fl>' . . ,Jn} slo6odnog R-modula
F odredi.generator {gl> ... , gR} modula N, tj. matrica C. Ovaj zadatak rje-
ava se lako, jer uz uvedene oznake vrijedi
385
Teorema 4.1. Ako je A = (lX;j)nxn E Knxn matrica linearne transJormacije
df E End (X) u odnosu na bazu {el' ... , en} prostora X, tada se moe uzeti
(4.13) e = A En - A,
tj. svojstvena matrica matrice A.
Dokaz.
(4.14)
Treba dokazat i da element i
n
gk = L (A bjk - IXjk)f, (k = 1, 2, ... , n)
j=1
generiu R-modul N. Sigurno elementi (4.14) pripadaju podmodulu N.
Naime,
n n
rp (gk) = L (A (jik - IX jk) ej = Aek - 2: IXjk ej =
j=1 i=1
= df (e
k
) - df (ek) = Ox (k = 1, 2, ... , m).
Ako sa N' podmodul modula F generisan elementima (4.14),
onda, dakle, vrijedi N' N. Da dokaemo i obrnutu inkluziju,
F' = N' + KJl + ... + KJn.
Kako je F' r;;;. F, jer Kr;;;. R, a JJ) ... , Jn E F, dovoljno je dokazati da je
F' podmodul R-modula F, pa da se da vrijedi F' = F.
Dosta je da dokaemo da vrijedi AJE F' CJEF'). No, prema (4.14)
JE F' .=;> J = g' + L IX;!; (g' E N', lXi E K)
i=1
n n n
II n pl
= Ag' + L lXi gi + L (L IX; IX};) Jj EF'.
i=1 j=1 i=1
F' = F, pa, specijalno, svako g E N moemo napisati u obliku
g = g' + ') IX;!; (g' E N', IX; E K).
"--'
i= 1
No, tada
n n
Ox = rp (g) = rp (g') + L lX,e, = L lXi e"
i=1 i=1
dakle,
lXi = O (i = 1,2, ... , n), tj. g =g'EN'.
Prema tome, N = N'. Time je teorema dokazana.
Sad je lako iz poznate matrice A E Knxn linearne transf"rmacije df E End eX)
u odnosu na bazu {eu . .. , e,,} prostora X dimenzije n nad poljem K odre-
diti sve kanonske matrice linearne transformacije df.
386
Primjer 4.1. Neka je zadana matrica
pri je K = R polje realnih brojeva (v. pnmJer 3.1). Odredi racionalnu i
2ordanovu kanonsku formu matrice A i invertibilnu matricu P za koju je P-IAP odgo-
kanonska forma matrice A.
Polazimo od svojstvene matrice
[
l - l - 2 - 3
].
e = lE. - A = - 4 l- 5 - 6
- 7 --8 l-9
i traimo mitovu kanonsku formu te matrice.
[
l-l -2 -3
[e I Es] = - 4 l - 5 - 6
-7 -8 l-9
[
1 o l-lIO
--* l+l H-3 -4 o 1
1 - l - 2l - 6 - 7 o o
O l-l
H - 3 - l' - 3 - l-l
l - 9 - 2l- 9 - 2
l
o O] ['
o o
-l-l 1 o --* o 24 - l' + 6l + 24
- 2 1 1 o l- 9 - 2A,- 9
O O
l o O]
o l o --*
o o l
o O]
1 o --*
l l
o o
H - 3 - l' - 3
l-9 -2A,-9
o
-l+5 -2
-2
o
[:
24 - l' + 6l -l+ 5 -2
l - 9 - 3l -2 1
O o
o
24 o
-l+ S -2
l3 -
l5l' - l8l
l- 9 -2 1
24
O o
o o
l
1 o
). + S 2 3
o
l3 - lSl' -18),
).1 - 14). -
3 2).+ 6
3). -
3
387
Vidimo da je
m = 1, 15
1
().) = )., - 15).2 - 18)"
s-o [ -l + 5
II - l4l - 3
Na onovu stoga
1 [
S - .
det (S-l)
O] [ .. 0]
=
(Zbog m = 1 treba nam samo posljednja kolona matrice S, pa zato nismo ostale
elemente ove matrice.) l
Posljednja kolona matrice S je - (0.3. _2)T. X je prostor generisan vek-
torom 24
al = 3e. - 2e .
reda til ().). Kanonsku bazu prostora X zato vektori al>
dl- (al) = 3 . (2e l + 5et + 8e.) - 2 (3e
l
+ 6e. +ge,) = 3e, + 6e .
dl-
2
(al) = 3 . (2el + 5e. + 8e.) + 6 (3el + 6e. + ge.) = 24el + 5Ie. + 78e .
Zato je
[
O O 24]
P = 3 3 51 ,
- 2 6 78
a P-lAP =
O 15
racionalna kanonska forma matrice A.
Kako je 15
1
e;.) = J.a - 15). - 18), = ). . (J. - )..). (). - ).a), raspada se X u direktnu
sumu
X = ZI + Z. -+ Za
modula Zj = R . bi (i = l, 2, 3), pri je R = K [J.],
bl = (J.z - 15), - 18) al = dl-
2
(al) - 15 dl- (al) - 18al = 24e, - 48e. - 4e.,
b. = J. (J. - ).a) al = dl-
2
(al) - ).a dl- (a,) = 24e
l
+ (51 - 3)..) el + (78 - 6).3) e.,
ba = ).. (). - ).1) al = dl-
2
(a,) - ).. dl- (al) = 24el = (51 - 3),.) e. + (78 - 6} ) e .
Zbog toga je sada
P=
24 ]
51 - 3).. ,
78 - 6).1
a
je 2ordanova kanonska forma matrice A.
388
Primjer 4.2. Neka je sada zadana matrica
A = . [ - l E K8X8
- 1 O 5
iz primjera 3.2.
Sada je:
).-
5
3
e = ).B. - A = O
2
O
3
2 2
).--
3 3
O
3 3
...l
pa imamo
[C I E,J [
O
3). - 5
O O
n,
O
3), - 2
2 O 3
3), - 5 - 2
O 3 O
3), - 5
O O 3
-+ O 3). - 2 2 O 3 O
[10
O - 2 -(3),-5)' 3 O
- 3 (3). - 5)
O O O O 3
3
1 O O O
2
2 (3). - S)' 2 (3), - 5)
O
).3 _ 4).' + 5). - 2
9 9 9
Opet je, m = 1, ali je sada
15 , ().) = ).3 _ 4).' + 5), - 2 = (). - 1)2. (). - 2),
dok je
dakle,
Iz matrice
O
3
2
(3), - 5)'
9
I [
S - .
det (S-l)
a, =-
9
3
O
- 2 (3), - 5)
9
9
l-
2
O
O
2 e,.
389
Na osnovu toga
15 3 5 1
A" (el) = - - A (el) + - A (ea) = - - (5el -- es) + - . (- 2ea + 5ea) =
2 2 2 2
pa je
25
- el - ea + 5ea,
2
p = + . [ -: - -_ l' P-lAP = - l.
O 3 10 O 1 4
Iz 6
1
(l) = (l - 1)2. (A - 2) vidi se da se modul X = Ral razlae u direktnu
sumu
X = ZI + Za
primarnih modula ZI = Rbl (i = 1, 2), gdje je R = K [l],
3 3
bl = (l - 2) al = A (al) - 2al = - el + - ea,
2 2
b. = (l - 1)2 al = A2 (al) - 2 A (al) + al = - 2e1 - ea - 2es.
Zato u odnosu na bazu prostora X koju vektori
3 3
bl = - el + - e2'
2 2
1 1
(A - 1) bl = A (bl) - bl = - . (5e
l
- ea) + - . (- 2e. + 5ea) -
2 2
331
- 2" el - 2" ea = el - ea + 2" ea.
b. = - 2e
l
- e. - 2ea
linearna transformacija A E End (X) ima matricu
O O l
1 O ,
O 2
pri je
-4
Zadaci
4.1. Neka su A, B E K1Ix". Dokazati da su matrice A i B nad K ako i samo ako su
svojstvene matrice lEn - A i lEn - B ekvivalentne nad prstenom R = K [A].
Uputstvo: Ako su matrice A i B nad K, tj. ako postoji invertibilna matrica P E Knxn
za koju vrijedi B = P-lAP, tada
AEn - B = p-l (J.E
n
- A) P,
pa kako je P, P-l E K <;;; R, matrice lEn - A, lEn - B su ekvivalentne nad R = K [A].
390
Obrnuto, ako su matrice ABn - A, J.En - B ekvivalentne nad R = K [Al, tada ove dvije'
matrice imaju jednake invarijantne faktore (v. IX, teorema 2.3). Iz teoreme
4.1. slijedi da se modul X linearne transformacije 04 koja u odnosu na neku bazu prostora
X ima matricu A razlae u direktnu sumu (4.9) modula X k reda (4.11). Za ana-
logno razlaganje X = + ... + X;" modula X linearne transformacije '13 koja u
odnosu na neku bazu prostora X ima matricu B vrijedi ord (X;) = (<lk) (k = 1,2, ... , m),
jer matrice ABn - A i ABu - B imaju jednake invarijantne faktore. No, tada postoji baza
prostora X u odnosu na koju 04 ima matricu C = C (<ll) + ... + C (<lm). Isto tako po-
stoji baza prostora X u odnosu na koju '13 ima istu ovu matricu C. Matrice A i B su,
dakle, istoj matrici C, pa su zato i nad K.
4.2. Ispitati da li su nad K = R matrice
l '
45
13
4
-2
Ako jesu, odrediti invertibi1nu matricu P E K3X3 sa B = P-lAP.
Uputstvo: Primijeniti prethodni zadatak. Odgovor: jesu i, npr. za matricu
p=+.[
- 1
vrijedi B = P-IAP.
4.3. Neka je V vektorski prostor dimenzije n ;;;. l nad poljem K, 04 E End (V).
a A E Knxn. Dokazati:
a) S = {x E V I (3 m E N) o4
m
(x) = Ov} je potprostor prostora V invarijantan u odno-
su na 04. a o4s E End(S) je ni1potentan operator. tj. (3m E N) (04s)m = Os;
b) Ako je (o4
s
)m = Os. tada je T = Im(04
m
) potprostor prostora V invarijantan u odno-
su na 04. a o4T E End(T) je regularan operator;
e) V = S + T. tj. 04 je direktna suma nilpotentnog operatora o4s i regularnog operato-
rao4T;
d) Matrica A je sa dijagonalnom sumom ni1potentne matrice B E Kn'xn' i regularne
matrice C E Kn"xu" (n' + n" = n).
Uputstvo: a) S je P9tprostor prostora V. jer Ov E S. a, osim toga. ako ex. fl E K i x. yES.
tada, lXX + fly E V i o4
m
(exx + fly) = IX' o4
m
(x) + fl o4
m
(y) = Ov. ukoliko 04'"'(x) = Ov,
o4"':;'(y) = Ov i m = max {m', m"}.
Poti;lrostor S je invarijantan u odnosu na 04, jer ako x E S i 04
m
(x) = Ov. tada o4
m
(04(x =
= (o4
m
(x = Ov. tj. o4(x) E S. Zato o4s E End(S). Ako je {e" ... en'} baza pot-
prostora S. tada o4
m
i (e,) = Ov (i = 1.2 .. oo n'), pa za m = max {ml' ... mn'} vrijedi
.,,4m(x) = Ov (x E S). tj. (o4s)m = Os.
b) Ako (o4s)m = Os. tada je T = Im (04
m
) potprostor prostora V. jer 04
m
E End (V).
Osim toga. za x = .,,4m (y) E T vrijedi o4(x) = o4
m
(A(y E Im (o4
m
). pa je T invarijan-
tno u odnosu na 04 i zato o4T E End (T). ako za x = o4
m
(y) E T vrijedi 04 (x) =
= Ov, tada 04
m
+
l
(y) = Ov. pa otuda YES. tj. x = o4
m
(y) = Ov. To da je 04T E
E End (T) regularan operator.
e) V = S + T. Naime, ako x E S n T. tada.,,4m (x) = Ov i x = o4
m
(y); dakle. 04.
m
(y) =
= Ov. tj. Y ES. pa je x = .,,4m(y) = Ov. Osim toga. S = Ker CAIII), T- Im (04"');
dakle. dim S + dim T = dim V.
Zbog toga je .,,4 direktna suma nilpotentnog operatora 04 s E End (S) i regularnog opera-
tora 04T E End (T);
391
d) Odaberimo neku bazu p:ostora V i u odnosu na tu bazu matrici A E Knx,. pridruimo
linearni operator 04. Tada je 04. prema dokazanom. direktna suma nilpotentnog operatora
a4s i regularnog operatora a4T. Ako je {el' e,.'} bilo koja baza potprostora S. a {en' +1'
en'+n"} bilo koja bazapotprostora T. tada je n' + n = n. a {el . en} je baza prostora
V. U odnosu na te baze operatorima a4s. 04T i 04 respektivno pripada nilpotentna
matrica B. regularna matrica C. kvazidijagonalna matrica B (tl C. Zato je matrica A
sa matricom B (tl C.
4.4. Neka je V vektorski prostor nad poljem K dimenzije n ;;;. I. 04 E End (V).
a A E KAxA. Dokazati:
a) Linearni operator 04 je nilpotentan. ako i samo ako ima svojstveni polinom "..4 (A) = AA;
b) Matrica A ima svojstveni polinom
(4.15)
pri je
(4.16)
(
[il' ' .. irl)
ar = L det A . .
... [tlt,Jr]
suma dijagolIainih minora reda r matrice A (r = t .2 ... n).
e) Matrica A je nilpotentna ako i samo ako je. za svako r = l ... n. suma dijagonalnih
minora reda r matrice A jednaka O.
Uputstvo: a) Ako je linearni operator a4 nilpotentan. onda za neko m' c: N vrijedi a4m' =
= O. Zato za minimalni polinom 1';,4 (A) operatora 04 vrijedi';I'.A >(A) I Am'. tj; JA) = Am,
m <: m'. No. to da ,1!;,4 (A) ima jednu jedinu nulu Al = O viestrukosti m. pa zato i kara-
polinom "..4 (A) ima jednu jedinu nulu Al = O viestrukost n. tj. "..-,(A) =
= An. '
b) Svojstveni polinom matrice A zadan je ovako x A(A) = det(AE
n
- A). Odatle se,
primjenom pravila za sabiranje determinanti (koje se razlikuju u samo jednoj koloni). lako
dobija (4.15) i (4.16).
e) Ako odaberemo bilo koju bazu {el' . en} prostora V. pa u odnosu na tu bazu matrici
A E Knxn pridruimo linearni operator 04 E End (V). operator 04 nilpotentan ako i
samo ako je matrica A nilpotentna. a osim toga. "..4 eA) = XA ().). Zato ova tvrdnja
slijedi iz a) i b).
4.5. Neka je K polje. aR = K[Al prsten polinoma nad K u varijabli A. Dokazati:
a) Svaka A-matrica A E Rnx
n
moe se prikazati u obliku polilIoma
A = Ao + AlA + ... + AmAm (Aj EKnxn. i = 0.1. ... n).
i to na jedan jedini
b) Za svaki polinom
P(A) = Po + PIA + ... + PmA
m
(Pi E Kn
x
", i = 0.1. .. . ,m)
i za svaku matricu A E Knxn su dvije matrice:
PI(A) = Po + AP
l
+ ... + Am Pm EKnxn
PaCA) = Po + PIA + ... + PmAm EKnxn
koje se podudaraju ukoliko A komutira sa svim koeficijentima Pi polinoma P(A);
c) Za svaku matricu A E Knxn i svaki polinom P(A) postoje polinom
QI(A) i matrica Rl. odnosno polinom Qd(A) i matrica Ra za koje vrijedi
P(A) = (EnA - A) . Q,(A) + Rl.
odnosno
392
i pri tome su Q/(X) i Rl. odnosno Qa(A) i Ra jedinstveni. i to
Rl = PI (A). odnosno Ra = Pa CA).
III
Uputstvo: a) Svaka A-matrica A ERnxn ima oblik A = I%W Aj)nxn. pa se otuda
;=0
moe napisati u obliku polinoma
A = Ao + A,A + ... + Am Am. CAj = (1% Jn nXn. i = 0.1. m).
Taj prikaz je jedinstven.
b) Ova tvrdnja je
e) samo tvrdnju koja se odnosi na Qa i Ra. jer se preostala tvrdnja dokazuje
Stavimo
Qa(A) = Qoa + Q,aA + ... + Qm-" a
Am
-,.
Ako to uvrstimo u jednakost PCA) = Qa(),) . (EnA - A) + Ra. izvrimo na prirodan
mnoenje i nakon koeficijente na lijevoj
desnoj strani. sistem
Po = - QOdA + Rd
P, = - Q,aA + Qoa,
P m-, = - Qm-,. d A + Qm-a' d
Pm = Qm-l,d'
Odavde se. odozdo prema gore. dobija redom
Qm-,'" = Pm.
Qo" = Pl + P.A + ' .. + PmAm-1
R" = Po + PIA + ... + Pm Am.
Kad bi. pored toga. vrijedilo jo
P(A) = QW.) CEni. - A) + Rd.
onda bi bilo
- Q4Ci.)) . CE,,). - A) = Rd - Rd.
odakle slijedi (kako ?)
Q:SCi.) = Q"Ci.). pa otuda i Rd = R".
4.8. Neka A. B E K"x" i neka je R = K[A] prsten polinoma nad Ku varijabli).. Dokazati:
a) Akoje xACA) = A" + I%,A
n
-, + ... + 1%" polinom matrice A. a CCi.)
asocirana matrica matrice ACi.) = E"i. - A. tada je
E"i.
n
+ I%,E"An-, + ... + I%"E" = CE"A - A) . CCA),
pa otuda
XACA) = O.
b) Ako su matrice ACA) = E"A - A i B CA) = Eni. - B ekvivalentne nad R. tj. ako je
ACA) = SCi.) . BCA) . TCA) za invertibilne matrice SC),) i TCA) iz Rnx". tada za matricu P =
= TaCA) vrijedi A = P-'BP. tj. matrice A i B su nad K.
393
Uputstvo: a) Znamo da je CEn). - A) . CC).) = detCE
n
). - A) . En = ".AC).) . En; dakle
En).n + a:IEn).n-1 + ... + a:nEn = (En). - A) . CC).).
Odatle. na osnovu prethodnog zadatka. slijedi "A(A) = o.
b) Ako je AC).) = SC).) B()') . TC).). tada prema prethodnom zadatku.
S()') = A()') . Ql().) + Rl i T().) = QdC).) . A()') + Rd
pri je Rl = SI(A) i Rd = Ta(A). Osim toga.
A()') = AC).) QIC).) . B()') . TC).) + Rl . B()') . T().) =
= A()') . QI ().) . (S().-l . A()') + Rl . B()') . Qa().) . A()') + Rl . B()') . Rel =
pri je
= A()') . QI().) . (S().-l . A()') +
+ (S().) - A()') . QI(). . B().) . Qa().) . A()') + Rl' B()') . Ra =
= A()') . D()') . A()') + Rl . B()') . Ra.
D()') = ,QI().) . (S().-l + (T().-I Qa().) - QI().) . B()') . Qa().).
No. D()') = O. jer ako je D()') = Do + Dl). + ... + Dt).t. Dt '# O. t O. tada A().)
. D()') . A().) = ... + Dt)'H!. Dt '# O. to je Otuda A()') = Rl' B()') . Ra. tj.
A = Rl . B . Ra. En = Rl . Rd.
4.7. Neka je K polje. a A. B E Knxn. Dokazati:
a) Ako je jedna od matrica A.B regularna. onda su matrice AB i BA nad K;
b) Matrice AB i BA imaju u svakom jednake svojstvene polinome.
Uputstvo: 'a) Ako je matrica A regularna. tada je AB = A . BA A-l. dok u da je
matrica B regularna vrijedi BA = B . AB . B-I.
b) Ako je polje K tada postoji mnogo elemenata a: E K za koje je
matrica A - a:En regularna. Za svako takvo E K matrice (A - En)B i B(A - a:En)
su nad K. pa zato imaju jednake svojstvene polinome:
det (AB - a:B - ).En) = det (BA - B - )'E
n
).
Koeficijenti /1,(<<) po1inoma na lijevoj strani posljednje jednakosti su polinomi u a: sa koefi-
cijentima iz K. vrijedi za koeficijente gk(a:) polinoma na desnoj strani gornje jednako-
sti. Pri tome je deg /Je. deg gk ..;; n (k = 1.2 ... n). Osim toga.
I,,(a:) = g,,(a:) Ck = 1.2 .... n)
za mnogo vrijednosti a: E K. Zato je
/JeC).) = g,,().) (k = 1.2 ... n).
pa specijalno i
j,.(O) = g,,(O) (k = 1.2 ... n).
No. to upravo da je det (AB - )'E .. ) = det (BA - ).En).
Ukoliko je polje K onda umjesto K treba uzeti polje K(IJ)
racionalnih funkcija u varijabli ,j nad K.
394
Dodatak
SKUPOVI, RELACIJE, PRESLIKAVANJA
1. SKUPOVI
Skup i element
Pojam skupa uzimamo kao poznat. se u njegovu definiciju
i prirode koje mogu da se pojave zbog "komotnog" shva-
tanja pojma skup, mi skup shvatiti kao neku cjelinu sastavljenu od
objekata. To su elementi posmatranog skupa. Bitno je pri tome
da za svaki objekt x nastupa jedna od ove dvije :
l) x je element skupa X, tj. x pripada skupu X (oznaka: xEX ili .X3X) i
2) x nije element skupa X, tj. x ne pripada skupu X (oznaka x Et: X ili
X:J:) x).
Ova kojom se odnos skupa i njegovih elemenata toliko je
bitna, da je svaki skup potpuno svojim elementima. Drugim rije-
dva skupa X i Y su jednaka ako i samo ako su sastavljena od istih
elemenata. To moemo na ovaj
X = Y (V x) (x E X x E Y).
Korisno je da se skupovima promatra i prazan skup ili vakuum. To
je skup koji nema uopte elemenata. Za dva skupa X i Y koji uopte nemaju
elemenata formalno je desna strana gornje ekvivalencije, pa moemo
da postoji samo jedan prazan skup. Taj skup znakom 0
(precrtano O).
Podskup i nadskup
Ako je svaki element skupa X ujedno element skupa Y, tada kaemo da je
X podskup ili dio skupa Y, a za. Y kaemo da je nadskup skupa X ili da sa-
dri X (kao svoj dio, a ne kao element).
To ovako: Xr;;, Y ili Prema tome,
Xr;;, Y).
395
Ako je X podskup skupa Y, ali X nije jednako Y, tada kaemo da je X pravi
podskup skupa Y, a Y pravi nadskup skupa X; kae se da je skup
X strogo sadran u skupu Y ili da Y strogo sadri X. U ovom piemo
Xc Y ili Y:) X. Prema tome,
Xc Y 8 Y:) X ((rt x) (xE X => xE Y) /\ (3y)(y EE X, yE Y)).
Unija, presjek i razlika skupova
Za svaka dva zadana skupa X i Y moemo formirati skupove:
X U Y, X n Y i X Y.
Skup Xu Y se: X unija Y) se sastoji upravo od onih elemenata koji
pripad3ju (bar jednom od skupova X i Yi Z')ve se unUa skupa X i skupa Y.
Prema tome
(rt x) (xEXU Y 8 xEX V xE Y).
Skup se zapisuje isticanjem svih njegovih elemenata kad je to
Tako je {l, 2, 3} skup kome su elementi brojevi 1,2 i 3 i koji nema drugih
elemenata. No, kad nismo u da navedemo sve elemente datog
skupa (recimo kad ih ovaj ima mnogo ili ih direktno ne znamo),
ond'! se koristi zapis {x: x ima osobinu ... }. Na ovaj moemo skup
Xu Y zapisati ovako
Xu Y = {x: xEX V xE Y}.
Skup X U Y ima iste elemente kao i skup Yu X. Zato je X U Y =
= Y UX. To nam daje z'! pravo da govorimo jednostavno o uniji skupova
X i Y. No, unija se moe definisati za svaku nepraznu familiju F skupova.
Za takvu uniju imamo oznaku U X koja predstavlja skup sastavljen upravo
XEF
od onih elemenata x koj i pripadaju bar jednom od skupova X E F. Prema
tome,
U X = {x: (3 XEF) XEX}.
XEF
Za praznu familiju F uzimamo
U X= 0
XEF
Skup X n Y se: X presjek Y) sastoj i se od svih elemenata koj i su
skupu X i skupu Y, tj. koji su sadrani u skupu X i u skupu Y
i zove se presjek skupa X i skupa Y. Prema tome, skup X n Y je
ekvivalencijom
(rt x) (xEXn Y 8 xEX !\ xE Y).
Zato moemo p isat i:
X n Y = {x : x E X !\ x E Y}.
Skup X n Y moe biti praz:m. Tada se kae dl su skupovi X i Y
ili disjunktni.
396
Kao i uniju, moemo i presjex definisati za svaku nepraznu familiju F skupo-
va. To je skup
II X = {x: (Tf XEF)xEX}.
XEF
Kad se radi samo o podskupovima nekog fiksnog skupa V; onda za praznu
familiju F uzimamo
(I X= V
XEF
Skup X"-., Y se: X razlika Y) sastoji se od svih onih elemenata skupa
X koji ne pripadaju skupu Y, dakle
Y = {x: xE X 1\ x Ef Y}.
Skup X"-., Y dobija se, tako da iz skupa X odstranimo sve elemente
skupa Y (ako ih ima). Ovaj skup zove se razlika skupa X i skupa Y.
Partitivni skup, univerzalni skup, komplement
Za dati skup X posmatra se skup svih podskupova skupa X. To je partitivni
skup skupa X i se sa f}> (X). Prema samoj definiciji
f}>(X) = {A : A e: X}.
Kako je 0 e: X, a isto tako XC: X, sigurno 0, X E f}> (X).
U mnogim razmatranj ima se samo na skupove sadrane u
nekom zadanom skupu X, dakle na elemente skupa (j) (X). Tad1 se X zove
univerzalni skup.
Ako je A c: X, tada se razlika X "-., A zove i komplement skupa A u odnosu
na skup X, a umjesto X "-., A koristi se i oznaka e (A) ili, kad se eli
i skup X, e x (A).
2. RELACIJE I PRESLIKAVANJA
Dekartov proizvod skupova
Za svaka dva elementa a, b moemo napraviti skup {a, b} koji kao jedine
elemente ima a i b. Pri tome ne a = b, kada se
{a, b} svodi na {a}. Iz elementa a i elementa {a, b} moemo formirati skup
{a, {a, b}} koji se kratko sa (a, b) i zove se uredeni par. Elementi
a i b su komponente uredenog para (a, b) i to a prva, a b druga komponenta.
Skup
A X B = {(a,b): aEA, bEB}
zove se Dekartov (Descartes, Cartesius) ili direktni proizvod skupa A iskupaB.
397
Dva para su jednaka ako su im komponente jednake.
Zato u optem skupovi A X B i B X A nisu jednaki; ovi skupovi
jednaki su samo kad je A = B ili kada je bar jedan od skupova A, B prazan.
Ako skupovi A i B nisu prazni, tada ni A X B nije prazan skup. Ako je
jedan od skupova A i B prazan, tada je i skup A X B prazan.
Pojam binarne relacije
elemenata nekog skupa A i elemenata nekog skupa B moe postojati
odnos, relacija. Cesto nas zanima samo to jesu li dati element a E A
i dati element b E B u toj relaciji ili nisu, a ne i to to ta relacija Sa
tog stanovita svaka relacija elemenata skupa A i elemenata skupa
B potpuno je podskupom skupa A X B svih parova
(a, b) za koji je a u toj relaciji sa b. Zato se relacija e sa A u B definie kao
podskup skupa A X B. Umjesto (a, b) E e pie se a e b se:
a je u relaciji e sa b).
Kako su relacije sa A u B podskupovi skupa A X B, sa njima se mogu na
prirodan izvoditi operacije unije, presjeka i razlike. Tako za relacije
e', e" A X B imamo relacije
e'Ue" = {(a, b) EA X B :ae'b V ae"b};
e'ne" = {(a,b)EA X B: ae' b A Qe" b};
e',""e" = {(a,b)EA X B :ae' b A a non e" b}.
Pri tome smo (a, b) Et: e" sa a non e" b se: a nije
u relaciji e" sa b).
No, za datu relaciju e A X B moe se posmatrati relacija e-l B A
koja se definie ovako:
e-l == {(b,a)EB X A :aeb},
dakle
('tf a, b) (b e-l a <=} a e b).
Za relacije e' A X B i e" B X e moemo definisati relaciju e" o e'
X e ovako:
a e" o e' e <=} (3 b E B)(a e' b A b e" e).
Relacija ekvivalencije
Ako je e A X moe se desiti da bude e-l e. Tada je zapravo e-l = e.
Za relaciju e A X A kae se tada da je To zapravo da
vrijedi: ('tf a, b) (a e b b e a). Relacija e A X A moe biti toliko ne-
da e n e-l bude sadrano u dijagonali
LlA = {(a, a) :aEA}
skupa A, tj. da vrijedi: ('tf a, b E A) (a e b A b e a a = b). Tada se za
relaciju e A X A kae da je
398
Ako relacija e : A x A sadri dijagonalu ,1.4> tj. ako vrijedi (Va E A) a e a,
tada se kae da je relacija l.! refleksivna. Ako za relaciju l.! : A x A vrijedi
(!Oe:e, tj. ako
(Va, b, cE A)(a e b /\ b ec==;, a ec),
tada se za relaciju e kae da je tranzitivna.
Refleksivna, i tranzitivna relacija e A x A zove se relacija
ekvivalencije na skupu A.
Za relaciju e : A x B i element a E A (} [aj = {b E B : a e b}.
Ako je e : A x A relacija ekvivalencije na skupu A, tada se e [aj zove
klasa ekvivalencije elementa a u odnosu na relaciju e <;;;: A x A. Umjesto
l.! [aj tada i [aje ili naprosto [aj, ako se zna da je u pitanju klasa
u odnosu na relaciju ekvivalencije e. Skup A/e svih klasa ekvivalencije zove
se faktorski skup skupa A u odnosu na relaciju ekvivalencije e.
Faktors
1
:<i skup A/e ima ove osobine:
1) Svaka dva elementa skupa A/e su disjunktna;
2) Unija svih skupova iz A/e je skup A;
3) (Va, b E A) (a e b (3 C E A/e) a, b EC).
Rekli smo zato, to vrijedi i obrnuto: Ako je A/e familija
(nepraznih) podskupova skupa A za koje vrijedi 1) i 2), pa ako definiemo
relaciju e : A x A uslova 3), tada je e relacija ekvivalencije na
skupu A, a A/e skup svih klasa ekvivalencije u odnosu na tu relaciju.
Relacija poretka
Ako je (! tranzitivna i relacija na skupu X, tada se e zove
relacija poretka na skupu X, a za X se kae da je tom relacijom (parcijalno)
Relacija poretka se ovako Tada se x x je is-
pred y.
Ako je e relacija poretka na skupu X, tada su to i relacije e u Ll x
i e '" Ll x' Relacija e u Ll x je refleksivna, dok relacija e '" Ll x ne samo da
nije refleksivna nego nikoj i element x E X nije u toj relacij i sam sa
sobom, pa se za nju kae da je antirefleksivna.
Antirefleksivna relacija poretka se sa < i zove se relacija
strogog poretka. U vezi sa svakom relacijom strogog poretka imamo refleksivnu
relaciju poretka koja se definie ovako:
(V x, yE X)(x Y p. x < y V x = y).
Za skup X relacijom uvodi se oznaka (X, Skup (X, je
totalno ili linearno ako su svaka dva elementa iz X uporediva, tj. ako
vrijedi
(V x,yEX)(x V y x).
Za relaciju strogog poretka < vrijedi tada zakon trihotom!je:
('V x, y E X) (x < y ':L y < x ':L x = y), pri smo znaka
t,ili" eljeli da je upotrijebljen u strogom, smislu.
Za svaku relaciju e (;; x x X i za svaki podskup Y skupa X imamo relaciju
e n (Y x Y) (;; Y x Y induciranu relacijom e na Y. Ako je <; relacija
poretka na X, tada je inducirana relacija relacija poretka na Y. Tako za svaki
skup (X, <;) i za svaki neprazan skup Y (;; X imamo skup
(Y, <;). Ako je ovaj posljednji skup totalno onda se kae da je to
lanac skupa (X, <;).
Ako je e relacija poretka na X, tada je i e-l relacija poretka na X. Tako iz
skupa eX, e) dobijamo skup eX, e-l). Ovo drugo
zove se dualno uredenje prvoga. Za skup (X, <;) imamo oznaku
(X, ;?!) za dualno skupa X.
Minoranta, donja Majoranta, gornja
Neka je Y podskup skupa (X, <;).
Svako m E X koje ima osobinu: (\:I yE Y) m <; y zove se minoranta skupa
Y II (X, <;). Vidi se da najvie jedna minoranta skupa Y pripada skupu
Y. Kad takva minoranta postoji, ona se zove najmanji element skupa Y.
Najmanji element treba u optem razlikovati od minimalnog ili po-
elementa Yo E Y skupa Y, koji se definie ovako:
(\:I yE Y)(y <; Yo :::;, Y = Yo).
Skup Y moe da ima jedan ili vie a da nema najmanjeg
elementa. Ako skup Y ima najmanji element, onda je to jedini minimalni
element skupa Y.
Majoranta, element i maksimalni element skupa Y u odnosu na
(X, <;) definiu se kao minoranta, najmanji element i minimalni element
skupa Y u odnosu na dualno (X, ;?!).
Skup svih minoranti skupa Y u eX, <;) moe da ima element. Tada
je taj element jedinstven i zove se donja meda ili infimum skupa Y u
(X, <;), a se inf Y.
Ako, skup majoranti skupa Y u eX, <;) nije prazan i ima najmanji
element, tada je ovaj element jedinstven i zove se gornja meda ili supremum
skupa Y u (X, <;), a se sup Y. .
Dobro skupovi
Za totalno skup (X, <;) kae se da je dobro ureden ako svaki neprazan
podskup Y ima minimalni element (Kako je eX, <;) totalno skup,
to je ujedno najmanji element skupa Y). Skup N prirodnih brojeva je dobro
relacijom <; ("manje ili jednako"). U skupu N vrijedi
princip totalne indukcije: Ako podskup M skupa N ima ove dvije osobine
a) Minimalni element skupa N pripada skupu M, tj. 1 EM;
b) (\:InEN) (nEM:::;, n + lEM);
tada je M = N.
Uslov b) moe se u ovom zamijeniti uslovom
b') (\:I n E N)((m < n m E M) :::;, n E M).
400
U optem zahtjev b') je od zahtjeva b).
Sa tako uslovom b) imamo princip transfinitne indukcije: Ako
podskup Y d)bro skupa eX, ima osobine
i) Minimalni element skupa X pripada skupu Y;
ii) (V xEX) ((y < x =} yE Y) =} xE Y);
tada je Y = x.
Cornova lema i aksioma o izboru
Vidjeli smo da dobro skupovi imaju osobinu da u njima vai princip
transfinitne indukcije. Zato je od interesa pitanje: moe l i se svaki neprazan
skup X dobro urediti?
Prije nego odgovorimo na to pitanje, Cermelovu aksiomu (Zermelo)
iIi aksiomu o izboru: Za svaku familiju F nepraznih disjunktnih skupova
postoji skup B koji sa svakim skupom A E F ima samo po jedan
element.
Trebaju nam jo dva pojma. Neka je eX, skup. U skupu L svih
lanaca skupa eX, moemo promatrati relaciju inkluzije t;:;;. Maksimalni
elementi skupa (L, t;:;;) zovu se maksimalni lanci skupa (X, Za
skup (X, kae se da je induktivno ako svaki lanac Y skupa
(X, ima bar jednu majorantu u (X,
iskazi su ekvivalentni:
1) Aksioma o izboru;
2) (Cerrnelova teorema). Svaki neprazan skup X moe se dobro urediti;
3) (Hausdorfova teorema). Za svaki skup (X, svaki lanac Y
skupa (X, sadran je bar u jednom maksimalnom lancu Y' skupa
(X,
4) (Cornova lema-Zorn). Ako je (X, induktivno skup, tada za
svako xE X postoji bar jedan maksimalni element y skupa (X, tako da
vrijedi x y.
Pojam preslikavanja
Za relaciju f t;:;; A X B kae se da je funkcionalna ako je za svako x E A
skup f [x] jednoelementan. U tom svakom x E A moemo pridruiti
jedini elementf (x) skupaf [x]. To pridruivanje se ovako f : A -:;.. B
se: f sa A u B) i zove se preslikavanje ili funkcija skupa A u skup B.
Skup A zove se domen ili definicxje preslikavanja f : A -:;.. B, dok
se skup B zove antidomen toga preslikavanja. Za x Ec A element f ex) E B
zove se slika elementa x u odnosu na preslikavanje f : A -:;.. B. Skup Im Cf) =
= {f (x) : x E A} zove se slika ili skup vrijednosti preslikavanja f : A -:;.. B.
Kad je iz konteksta jasan domen A i antidomen B preslikavanja f : A -> B,
onda se umjesto f : A -:;.. B pie kratko f.
401
Za svako preslikavanje J : A ---* B i svaki neprazni podskup A' skupa A imamo
preslikavanje f' :A'---*B zadano ovako:f' (x) =J(x) (xEA').
To je suenje ili restrikcija preslikavanja J na A' i se sa JA' ili
JIA'.
za svako B', Im (f) B' B, imamo preslikavanje r : A --... B' de-
finisano ovako: rex) =J(x)(xEA). Iako u B' CF B postoji raz-
lika J ir, ona je manje b itna od one J if', pa umjesto
r: A--...B' pisati J: A---*B'.
Za preslikavanje J : A --+ B kae se da je injektivno il i 1 - 1 preslikavanje, ako
(V x, x' E A) (f(x) = J(x')=? x = x').
U tom imamo inverzno preslikavanje J-l : Im (f) --+ A koje se defi-
nie ovako:
(V x E A, V Y E B) (f (x) = Y 8 J-l (y) = x).
Pri tome je Im (j-l) = A.
Za preslikavanje J : A --... B kae se da je sirjektivno ako vrijedi Im (f) = B,
tj. ako je svako y E B slika bar jednog x E A.
Za preslikavanje J : A --... B kae se da je bijektivno ako je injektivno i sirjek-
tivno. U tom inverzno preslikavanjeJ-
I
: B ---* A je bijektivno.
Za funkcionalne relacije J A x B i g B x e imamo relaciju g o J A X e,
koja je funkcionalna. Prema tome za preslikavanja J: A --+ B i g : B--...
---* e imamo preslikavanje g o J : A ---* e koje se definie ovako
(V x E A)(g o J)(x) = g (f ex)).
To je sloeno preslikavanje nastalo slaganjem presl ikavanja J : A .-- B i pre-
slikavanja g : B -+ c.
'Ako su preslikavanja J : A --+ B i g : B ---* einjektivna (sirjektivna), tada
je to i preslikavanje g o J : A ---* e. Osim toga u injektivnosti vrijedi
(gof)-l = J-l og-l : Im(gof)--+A.
Identitet na A, idA> je preslikavanje idA: A ---* A definisano ovako (V x E: A)
idA (x) = x. To preslikavanje je bijektivno i za svako J : A -+ B vrijedi
J o idA = J = id
B
oJ.
Direktni proizvod proizvoljne familije skupova
Ranije smo upotrijebili termin familija u smislu skup, kako bismo izbjegli
ponavljanje termina skUp. Termin Jamilija upotrebljava se i u jednom dru-
gom smislu. Ako je J: 1-+ X bilo koje preslikavanje, tada za svako ex E I
imamo element x .. = J (ex) E X. Preslikavanje J: I -+ X zapisuje se i u ob-
liku (x .. )",El i tada se zove Jamilija. Elementi x", E X su ili komponente
Jamilije J, a skup I je skup indeksa te familije.
Neka je sada zadlna familija (nepraznih) skupova (X",)", e I Tada se skup
IT Xa. svih preslikavanja J: 1---* X = U X", za koja je (V ex E I) J (ex) E X",
",El a.EI
zove direktni proizvod Jamilije (Xa.)",el.
402
Direktni proizvod (neprazne) familije (X"),, E I nepraznih skupova je nepra-
zan skup. Naime, moe se lako dokazati da je aksioma o izboru ekvivalentna
sa iskaz(llU: Za svaki neprami skup X postoji junkcija izbora
j: r]J (X) \ {0} X takva da za svako A EC (jJ (X) '" {0} vrijedi j (A) EC A.
Kardinalni brojevi
Za skup A kaemo da ima istu kao skup B, ili da je A ekvipotentno sa
B, A ,...." B, ako postoji bijektivno preslikavanje j : A B. U tom
postoji bijektivno preslikavanje j-l: B -+ A, pa i skup B ima istu kao
i skup A. Kako je idA: A -+ A bijektivno preslikavanje, svaki skup A ekvi-
potentan je sam seb i.
Ako sUf: A ---;.: B i g: B C bijektivna preslikavanja, tada je i g o j: A C
bijektivno preslikavanje, tj. ako su skup A i skup B ekvipotentni, a isto tako
i skup B i skup C, tada su ekvipotentni skup A i skup C.
Prema tome, za svaki neprazan skup X imamo relaciju ekvipotentnosti '"'"
na skupu r]J (X). Ta relacija je relacija ekvivalencije. Klase ekvivalencije u
odnosu na tu relaciju zovu se kardinalni brojevi. Za skup A e X kae se
da ima kardinalni broj a. E r]J(X)I'" ako A E a.. Tada se pie a. = card (A).
Sa kardinalnim brojevima se ovako:
Ako oc = card (A), fl = card (B), tada se definie
IX + fl = card (A U B) (ako su skupovi A i B disjunktni);
a.' fl = card (A X B);
pa = card (BA), pri je BA skup svih preslikavanja skupa A u skup B.
Pokazuje se da je ovako definisano sa kardinalnim brojevima ko-
rektno definisano i da ima mnogo dobrih osobina sa realnim bro-
jevima. No, ovo ima i nekih osobenosti. Tako, na primjer, za svaki
kardinalni broj (1. i za svaki kardinalni broj fl, 1 < {3 (1., vrijedi
oc + {3 = OC {J = 0;.
Pri tome smo sa 1 kardinalni broj skupa {0}. Uopte se za svaki skup
A koji se moe preslikati bijektivno na komad {l, 2, ... , n} skupa
N kae da ima card (A) = n. Pokazuje se da je tu prirodni broj n potpuno
skupom A. Za ovakve skupove A kae <'P da su a umjesto
card (A) = n kae se da skup A ima n elemenata. Ostali neprazni skupovi
su
skup A ne moe sc preslikati bijektivno na svoj pravi podskup.
Svaki skup moe se bijektivno preslikati na svoj pravi dio. Tako
je skup N svih prirodnih brojeva On se moe bijektivno presli-
kati na svoj pravi dio N", 1, ali i na svoj pravi dio koji se sastoji od svih
paro ih brojeva.
Upotrijebili smo i nejednakost < kardinainih brojeva. Ako je oc =
= card (A), {3 = card (B), onda da je (1. < {3 ukoliko postoji injek-
tivno preslikavanje j: A B, ali ne postoji injektivno preslikavanje g: B A.
Primijetimo da je tada Im (f) obavezno pravi podskup skupa B, pa je card (A) =
card (Im Cf)), tj. A je ekvipotentno sa nekim pravim podskupom Im (f)
skupa B.
403
Moe se, desiti da je A ,...., Bl e B i B ,..., Al e A., ali tada, prema
Kantor-Berntajnovoj teoremi (Cantor, Bernstein) obavezno postoji bijel<tivno
preslikavanje h : A ---+ B, dakle vrijedi card (A) = card (B).
Kardinalni broj skupa N prirodnih brojeva se sa o se: alef
nula; alef je prvo slovo hebrejskog pisma).
To je najmanji kardinalni broj kardinalnim brojevima
skupova. Moe se, naime, pokazati da za svaki skup A postoji
injektivno preslikavanje J : N -+ A.
A ima li uopte kardinainih brojeva? Ima, jer se za svaki neptazan
skup A moe dokazati dl vrijedi card (A) < card (jJ (A = 2
c
rd
(A).
Broj e = card (jJ (N = 2
N
je, dakle, od To je upravo kardinalni
broj realnog kontinuuma, tj. skupa R svih relanih brojeva. Za sku-
pove i za sve skupove koj i imaju kao i skup N kae se da su
prebrojivi. Svi ostali skupovi su neprebrojivi. Kako smo vidjeli, neprebrojiv
je, recimo, skup R svih realnih brojeva.
Ordinalni brojevi
Za skup (X, :::;;) kae se da je uredajno izomorJan sa sku-
pom (Y, :::;;) ako postoji bijekcija J : X ---+ Y tako da vrijedi
(V x, x' E X)(x:::;; x' 8 J (x) J (y.
Za podskup X' skupa (X, :::;;) kafe se da je komad skupa
(X, :::;;) ako vrijedi
(V x E X) 3x' E X') x :::;; x' => x E X').
Za dva dobro skupa eX, <) i (Y, <) je jedan od slu-
l) Skup (X, :::;;) je no izomorfan sa skupom (Y, :::;;);
2) Skup (X, je izomorfan sa nekim pravim komadom
skupa (Y, :::;;);
3) Skup (Y, :::;;) je no izomorfan sa nekim pravim komadom
skupa (X,
U svakoj familiji dobro skupova relacija izomorfnosti je
relacija ekvivalencije. Klase ekvivalencije u odnosu na tu relaciju zovu se
ordinalni ili redni brojevi. Ako dobro skup (A, :::;;) pripada klasi IX,
tj. rednom broju IX, tada se kae da je IX tip uredenja ili ordinalni broj skupa
(A, :::;;) i pie se IX = ord (A, :::;;).
Ako je A = {O, l, ... , n - l} tada za svako dobro skupa A imamo
isti tip ord (A, <;) koji se sa n. Za prazan skup stavlja se
ord (0) = O. Za dobro skup (N, :::;;), pri je prirodno
stavlja se ord (N, :::;;) = Wo,
Ako je IX = ord (A, {J = ord (B, tada je prema samoj defniciji IX = {J,
ako i samo ako su skupovi (A, i (B, :::;;) no izomorfni. Ukoliko je,
dobro skup (A, :::;;) no izomorfan sa pravim
komadom skupa (B, :::;;), tada se kae da je IX manje od {J i pie IX < {J. Na taj
404
je u svakoj familiji ordinalnih brojeva definisana relacija potpunog
poretka.
Prema Cerrnelovoj teoremi svaki neprazan skup moe se dobro urediti.
Zato za svaki neprazan skup X moemo promatrati familiju svih rednih bro-
jeva ex = ord (A, ';;:;), pri je A podskup skupa X, a ,;;:; neko dobro
tog podskupa. Ovaj skup rednih brojeva je dobro relacijom
,;;:;, a osim toga, za svako ex iz tog skupa svaki ordinalni broj ex', ex' ,;;:; ex pripada
tom skupu. Skup ({ex' : ex' < a}, ,;;:;) je dobro i a = ord ({a' : a' <ex},
';;:;). Skup ({a'; a' < a}, ,;;:;) moe da ima zadnji element, ali ne mora. U
prvom se kae da je a redni broj prve vrste, a u drugom -
redni broj druge vrste.
Iz skupa X = N dobije se na prethodni skup' rednih brojeva u kome
nema zadnjeg elementa. Tip toga skupa rednih brojeva je novi
redni broj koji se sa dJ l'
Primijetimo da je N, kao skup rednih brojeva, upravo skup {a: a < wo}.
Na iz skupa {a : a < W
l
) moemo dobiti redni broj Wz, a zatim
iz skupa {ex : a < W
2
} redni broj Wa itd.
Za svaki redni broj a = ord (A, ,;;:;) imamo kardinalni broj card (A), za koji
se uvodi i oznaka card (a). Za redni broj Wo imamo, naravno, = card (wo).
Za ostale transfinitne redne brojeve Wl' W
2
,... imamo kardinal ne brojeve
1 = card (w
l
), N 2 = card (W2), ...
Pri tome je N 1 prvi kardinalni broj iza N o' 2 prvi kardinalni broj iza N 1
itd. Wl nije nipoto prvi ordinalni broj iza wo, jer iza Wo odmah
dolazi w
o
+ l, pa Wo + 2 itd. gdje smo za redne brojeve a = card (A, ,;;:;) i
a = card (R, ,;;:;) sa a + f3 redni broj ord (C, za dobro
skup CC, kome je komad no izomorfan sa (A, ';;:;), a ostatak
uredaj no izomorfan sa CR, Kako je No < c, vrijedi, dakle, Nl';;:; c.
K.antorova hipoteza kontinuuma kae da tu zapravo vrijedi znak jednakosti.
405
LITERATURA
l. T. Matrice. knjiga, Beograd, 1962.
2. G. Predavanja po algebra, knjiga L Skopje, 1968.
3. N. Bourbaki: Algebre, Chap. II. Algebre lineaire. Hermann, Paris, 1947. (Ruski
prevod, Gl FML, Moskva, 1962.)
4. J. Dieudonne: Algebre lineaire et geometrie elementaire. Hermann, Paris, 1964.
(Srpskohrvatski prevod, kolska knjiga, Zagreb, 1977.)
5. K. D. Dimitrov: Lineina algebra. Nauka i iskustvo, Sofija 1978.
6. G. Fischer: Lineare Algebra, RoRoRo Vieweg, Reinbek bei Hamburg, 1975.
7. F. Gantmaher: Teorija matric. "Nauka", Moskva. 1966. prevod. VEB
Deutscher Verlag der Wiss., Berlin, 1959.)
8. I. M. Gel'fand: Lekcii po Iineinoi algebre."Nauka", Moskva. 1966.
9. W. Greub: Linear Algebra. :lrd Ed. Springer Berlin-Heidelberg-New York, 1977.
10. P. Halmos: Finite dimensional Vectorspaces. Van Nostrand. Toronto -- New
York, 1958.
ll. B. Hartley and T. O. Hawkes: Rings. Modules and Linear Algebra. Chapman
and Hall. London, 1976.
12. N. Jacobson: Lectures in Abstract Algebra. Vol. II. Linear Algebra. Van No-
strand. Toronto- New York. 1953.
13. L. A. Kaluin: Vvedenie v algebru. "Nauka", Moskva. 1973.
14. E. Kamke: Mengeniehre. 5. Auflage. De Gruyter-Goschen. Berlin. 1965.
15. H. Kowalsky: Lineare Algebra. 7. Auflage, De Gruyter, Berlin, 1975.
16. Dj. Kurepa: Teorija skupova. blska knjiga, Zagreb, 1951.
17. Dj. Kurepa: Via algebra, I, II. 2. izdanje, Zavod za izdavanje udbenika SR Srbije,
Beograd, 1971.
18. S. Kurepa: Uvod u matematiku. kolska knjiga, Zagreb, 1970.
19. S. Kurepa: Uvod u linearnu algebru. kolska knjiga, Zagreb. 1975.
20. S. Kurepa: vektorski prostori i primjene.
knjiga, Zagreb, 1967.
21. A. G. Kuro: Kurs vysei algebry. Moskva. 1960.
22. A. G. Kuro: Lekcii po algebre. Moskva, 1962.
23. S. Lang: Algebra. Addision-Wesley, Reading, 1965.
24. L. Lesieur, R. Temam,J. Lefevre: Complements d'Algebre Lineaire. Armand
Colin-collection U, Paris, 1978.
25. S. Lipschutz : Linear Algebra. Schaum Publ. Co. New York, 1968.
26. A. I. Mal'cev: Osnovy 1ineinoi algebry. "Nauka", Moskva, 1970.
27. H. Mitseh: Lineare Algebra und Geometrie I. Prugg Verlag, Wien, 1978.
28. E. Oeljeklaus, R. Remmert : Lineare Algebra I. Springer-Verlag, Berlin - Heidel-
berg- New York, 1974.
29. D. A. Raikov: Vektornye prostranstva. Gl MFL, Moskva, 1962.
30. M. Elementi linearne algebre. biblioteka, Zavod za
izdavanje udbenika SR Srbije, Beograd, 1961.
31. G. E. Silov: vektornye prostranstva. "Nauka", Moskva, 1969.
32. I. Vidav: Algebra. Mladinska knjiga, Ljubljana, 1971.
33. B. L. van der Waerden: Algebra I. Springer-Verlag, Berlin-Heidelberg-- New
York, 1976. (Ruski prevod, "Nauka", Moskva, 1976.)
407
r-
INDEKS IMENA I POJMOVA
Abel. N. 8. 12. 354. 356. 357
Aditivnost 121
(Eisenstein F.G.M) 87
AksIOma Cermelova. - izbora 401
Alef 404. 405
Algebra asocijativna 127
- Bulova 54.
- endomorfizama modula 127. 136
- faktorska 136
- kvadratnih matrica 140
- 130. 137. 146. 147
- nornurana 250
Algoritam Euk1idov 81
Anihilator 192
- desni. lijevi 57
Antidomen 401
28. 58. 128
Antiautomorfizam 137.
Antiizomorfizam 146. 147
Automorfizam 18. 46. 135
- unutranji 28
Apsorpcija 53
Banah (Banach. S.) 251
Baza. slobodni generator 107. 109.
110. 125. 328. 333
- duaina 194
- ortonormirana 270
- podmodula. potprostora 116.
333
- sastavljena od svojstvenih vektora
289. 290. 302. 311. 312. 319
Berntajn (Bernstein. S.A) 110. 404
Besel (Bessel. F.W.) 271
Bezu (Bezout. E.) 89
Bine (Binet. J.P.M.) 243
Blok-matrica v. matrica blokovska
- Zordanov. elementarna Zorda-
nova matrica 366
Brojevi glavni. kardinalni 403
- ordinalni. redni 404. 405
Bul (Booi. G.) 53. 54
Centar 28. 129
Centralizator 29
Cerrnelo (Zermelo. E.) 401
Ciklus 38
Corn (Zorn. M.) 67. 68. 103. 109.
111. 270. 401
komponenta familije 402
B. 6
Defekt linearnog preslikavanja 149
- kolona. vrsta matrice 160
Dekart (Cartesius. Descartes. R.) 397
Determinanta 217. 218. 219. 222.
224. 225. 226. 227. 229. 243
- endomorfizma 224
- Gramova 275
- Vandermondova 241
Diedone (Dieudonne. J.) 3
Dijagonala skupa 399
Dijametar skupa 247
Dimenzija vektorskog prostora 111
Diofant 90
Djelitelj. djelilac. faktor 72
- nule. nuladjelitelj 43
Djelovanje grupe 27
Domen. oblast. integralno 43
Domen. definicije 401
Dekopson (Jacobson, N.) 68
Ekvivalentnost matrica v. matrice
ekvivalentne
Element skupa 395
- invertibilni. jedinica 10. 44
- inverznl 10. 44
- 8. 41
- kvazi-regularni 69
- maksimalni. - 400
- minimalni. - najmanji 400
- nesvodljivi. ireducibilni 73. 77
- neutralni 8
- nilpotentni 68
- nula. nulaelement 8
- prosti. primelement 73. 77
- regularni. - singularni 9. 44
- suprotni '10
- torzioni. - bez torzije 342. 343
409
Elementi asocirani 72
- determinante 217
- matrice 138
- relativno. uzajamno prosti 80
- u _parovima prosti 80
- uporedivi 399
Endomorfizam 18. 46. 121. 128. 135
- invertibilni 151. 158
- regularni 151. 158
Epimorfizam 18. 46
- prirodni 18. 23. 48. 134, 136
Ermit (Hermite. Ch.) 168, 262. 296.
298, 314. 315
Euklid 70. 81. 262
Familija 396. 402
Faktor. djelitelj. djelilac 72
- invarijantni 341
- viestruki 32
Finci. K. 6
Forma bilinearna 191
- linearna 184
- kanonska v. funkcija bilinearna.
matrica kanonska
Fredholm. E. L 206
Frobenius, G. 159
Funkcija. preslikavanje 401
- alternativna, 219
- biline arna 186. 187. 190. 192.
313. 321
- determinantna 219. 220. 221.
222. 233
- ermitsaka 314. 315
- izbora 403
- kvadratna 314. 315
....:. linearna. linearni funkcional 183
- metrika 245. 250
- multilinearna 219
- negativno definitna. semidefi-
nitna 315
- polarna 315
- pozitivno definitna. semidefi-
nitna 315
- seskvilinearna 187. 192. 313
Furije (Fourier. Ch.) 270
Gaus (Gauss. C.F.) 42. 74. 82
Generator 23. 107
- slobodni v. baza
Gram (Gram. J.P.) 269. 275
Granica. vrijednost. limes
246
Grupa 12
- Abelova. komutativna 12. 354.
356. 357
- - slobodna 354
- 39. 40. 216
- automorfizama. - - unutra-
njih 28. 34
410
-
- djeluje. operira 27. 28. 29
- faktorska 17
- inercije. stabilizator 29
- jedinica 12
- p-o p-grupa 32
- permutacija. grupa
12. 38. 39. 216
- 30. 31
- razlomaka 64
Grupoid 7
- Abelov. komutativni 8
- asocijativni. polugrupa 8
- faktorski 23
O. 6
Hamilton (Hamilton. W.R.) 45. 295.
372
Hausdorf (Hausdorff. F.) 401
Hilbert. D. 267
Hipermatrica v. matrica blokovska
Hiperpotprostor 185
Hiperravnina 185
Hipoteza kontinuuma 405
Homogenost 121
Homomorfizam 18. 46. 121. 128.
135. 150
- prirodni 64. 66
Ideal 47. 135
- generisan datim skupom 49
- glavni 49
- maksimalni 49. 68. 69
- netrivijalni 49
- prosti 55. 69
- - minimalni 67
- torzioni 343
Ideali relativno. uzajamno prosti 91
Identitet 402
Indeks familije 402
- podgrupe 26
Indukcija totalna 400
- transfinitna 401
Infimum. donja 54. 400
Invarijante primarne 356
- torzione 354
Izometrija 297
Izomorfizam 18. 46. 132. 133. 135.
136. 147. 150. 151
Jakobi (Jacobi. C.G.) 324
M. 6
Jedinica. invertibiIni element 10. 44
Diofantova 90
- duaIna 210
- linearna 205
- - diferencijalna 206
- - integralna 206
- 159. 171. 172. 206
- svojstvena. 283
Jednakost Beselova 271
- klasa 29
- Parsefalova 271
Jezgro homomorfizma 19. 47. 136. 149
Kantor (Cantor. R.G.) 404. 405
Kapeli (Cape lli. A.) 211
KarakteriFtika 57
Kejli (Cayley. A.) 27. 295. 372. 374.
393
Klasa ekvivalencije 15. 399
- konjugovanosti 29
Koeficijenti Furijeovi 270
- linearne kombinacije 95
- polinoma 50
Kofaktor. algebarski komplement 229
Komad 404. 405
Kombinacija linearna 95
Kolone matrice 138
- determinante 217
Komplement algebarski. kofaktor 229
- podmodula 102. 112. 135. 334
- ortogonalni 274
- skupa 397
Komponente. familije 402
- para 397
- vektora skalarne 161. 162. 164
Kompozicija v. operacija
Komutator 35
Konvergencija niza 246
- uniformna 254
Koi (Cauchy, A.L.) 26. 30. 243. 247.
263
Kramer (Cramer. H.) 234
Kriterij Ajzentajnov 87
Kroneker (Kronecker. L.) 106. 211
Kurepa. S. 4. 6. 315
Lagran (Lagrange. J.L.) 15. 324
Lanac 400. 401
Laplas (Laplace. P.S.) 228. 229
Lema Cornova 67. 68. 103. 109. 111.
270. 401
- Gausova 82
- o zamjeni 109
Limes. granica 246
Majoranta 400
S. 6
Matrica 138. 139
- adjungovana. adjunkta 232. 298.
299
- antiermitska. ermitska 298
- 298.
303. 312
- asocirana 232. 240. 294
- bilinearne funkcije. forme 190.
191. 195
- blokovska. blok-matrica. hiper-
matrica 158. 169
- dijagonaina 290. 291. 302. 303.
312. 332. 336. 377
- elementarna 166. 335. 342
- - 2ordanova. 2ordanov blok
366
- Gramova 275. 277
- homomorfizma. linearnog presli-
kavanja 141. 158. 163. 164. 290
- invertibilna 157. 158. 170. 202.
225. 232
- inverzna 158. 170. 202, 232
- involutivna 293
- 140
- kanonska Ermitova 168, 195
- - racionalna 368, 373
- - Smitova 336. 340
- - 2ordanova 369. 374. 375.
376. 377
- konjugovana 299
- kvadratna 140. 142
- kvazi-dijagonalna 304. 307. 313.
364
- A-. A-matrica, polinom
392
- linearne funkcije. forme 184
- negativno definitna. semidefi-
nitna 317
- normalna 298. 302. 312
- ortogonalna 298. 307. 313
- pozitivno definitna. semidefinit-
na 317. 326
- 365
- prelaza 160. 162. 163
- regularna. singularna 157. 158
- sistema 207
- skalarna 147
- svojstvena 386. 390, 393
- transponovana 199. 200. 202
- unitarna 298
Matrice asocirane 336
- ekvivalentne 168. 336. 340. 390,
393
- 283. 368. 369. 390. 391.
393
donja. infimum 54. 400
- gornja. supremum 54. 400
Metrika. funkcija 245. 250.
251
Minkovski (Minkowsky. H.) 250
Minor. subdeterminanta 229
- fundamentalni 229. 230
- glavni 229. 322
- dijagonaini 392
Minoranta 400
Mjera 80
- polinoma 82
Mnogostrukost linearna 98
skupa 403
411
Modul nad prstenom R. R-modul 93.
94
bez torzije 343.
342. 344. 350
dualni 183
faktorsk i 134. 333. 335
homomorfizama 124
- generisani 344. 345.
350. 352. 353
- linearne transformacije 359. 360.
361. 362
- nerazloivi. ireducibilni 350
- pravougaonih matrica 139
- slobodni 107. 328. 334
- torzioni 343
Monomorfizam 18. 46
Mrea. latica. reetka. struktura 54
- Bulova 54
- distributivna 54
- s komplementiranjem 54
Nadskup 395. 396
Nejednakost Beselova 271
Frobeniusova 159
- Koi-varcova 263
- Silvestrova 160
Neter (Niither. E.) 78
Nezavisnost linearna v. vektori zavisni.
nezavisni linearno
Niz konvergentan 246
- Koijev 247
- 24'i
Norma 250. 252. 253. 256. 257. 263
- operatora 258. 259. 260
Normalizator podgrupe 30
Nule polinoma 86. 89
- - viestruke 89
Oblast. domen. integralno 43
Okolina 248
Operacija. kompozicija (unutranja) 7
- adjungovanja 199. 298. 299
- asocijativna 7
- definisana predstavnika
16. 22. 134. 135. 136
- idempotentna 54
- inducirana 14
- komutativna 7
- konjugovanja 88. 131. 137. 299
- po komponentama 13. 43. 94
- spoljanja (u V nad R. odnosno
K) 93
slaganja 125 .402
transponovanja 145. 162. 199,
200
Operator linearni v. linearno presli-
kavanje
Orbita 29
Par modula adjungovani. dualni 187.
188
- uredeni 397
412
Parsefal (Parseval. M.) 271
Period grupe 30. 31. 36. 354
Permutacija 12. 38. 39. 216
Pitagora 276
Podalgebra 135
Podgrupa 14
- 23. 24
- generisana datim skupom 23
- invarijantna. normalna 17. 35
- 35
komutatorska 35. 36
- p-o p-podgrupa 32
- Silovljeva 33
- torziona 354
Podgrupoid 14
Podmodul 96
343
- torzionog modula nad
PGI 353
- generisan datom familijom.
skupom 107
- generisanog modula nad
PGI 352
- torzioni 344
- trivijalni 97
Podniz 248
definicije. domen 401
Podskup. dio skupa 395. 396
- gust 270
- kompaktari 248. 254
- normiran 268
- 247
- otvoren. zatvoren 247
- ortogonalan. ortogonaliziran 268
- ortonormiran 268
- stabilan. zatvoren 14. 96
Podtijelo 45
- prosto 45. 47
Polinom 50. 53
- nula. nulapolinom 50
- izvodni 91
- Lagranev interpolacioni 324
- A-matrica 392
- minimalni 370. 371. 372. 373.
374. 375. 376. 377. 382-
- primitivni 82
- svojstveni. 283.
295. 371. 372. 373. 374. 375.
376. 392
Polugrupa. asocijativni grupoid 8
- endomorfizama 34
- Gausova. - sa
faktorizacijom 74
- razlomaka 64
- tr:wsformacija 9
Polje. komutativno tijelo 44
- prosto 45. 67
- racionalnih funkcija 67
- razlomaka 66
Postupak ortogonalizacije Gram-mitov
269
Potpolugrupa 14
Potpolje 45
- prosto 45. 67
Potprostor prostora 247
- vektorskog prostora 96
- 360. 361
- invarijantni 285. 301. 302. 383
- svojstveni 285. 286. 288
Potprsten 45
Pravilo Kramerovo 234
- Laplasovo o razvoju 229
- Sarusovo 217
Predznak. signum permutacije 216
Presjek ideala 49. 91
- podgrupa 23
- podmodula 99
- relacija 398
- skupova 396
Preslikavanje. funkcija 401. 402
- linearno. linearni operator 121
- - adjungovano. dualno 199.
201. 202. 203. 296. 382. 383
- - 258. 261
- prirodno 17. 22
- neprekidno 248. 249
Proizvod direktni. Dekartov skupova
397
- ;- grupoida 13
- - prstena 43
- - R-modula 94
- ideala 91
- matrica 139
- skalara i homomorfizma 124
- skalami. unutranji 262. 264
Projektor 148
Prostor linearni. vektorski 93
- - Banahov 251
- - dualni 183. 189
- - normirani 250. 256
- - unitarni 262
- - Ermitov. Euklidov 262
- - Hilbertov 267
- 245
- - potpuni. kompletni 247. 256
Prsten (asocijativni) 41
- bez netrivijalnih djelitelja nule 43
- Bulov 53
- cijelih brojeva modulo m 45
- - Gausovih brojeva 42
- Euklidov 69. 70
- faktorski.-k1asa ostataka 48
- Gausov 69. 77
- glavnih ideala 69. 71, 327. 330.
332. 333. 334. 336. 340. 344.
345. 348. 350. 352
- komutativni 41
- Neterin 78
- polinoma 50. 53. 82
- - nad Gausovim prstenom 82
- razlomaka 66
- sa elementom 41
- sa trivijalnim mnoenjem, nula-
prsten 42
Radikal mali. nilradikal 68
- veliki. Dekopsonov radikal 68
Rang algebre 127
- linearnog preslikavanja 149. 153.
154. 156. 201
- matrice 155. 156. 157. 167. 201
- slobodni Abelove grupe 354
Razlaganje Abelove grupe 354. 356.
357
- elementa. faktorizacija 73. 74. 76
- linearne transformacije 362. 363
- modula 344. 345. 346. 348. 350
Razlika skupova 397
Razvoj Laplasov determinante 229
Red elementa 25. 343. 361
- grupe. - podgrupe 25
Relacija binarna 398
- - anti - - simet-
398
- - antiref!eksivna. - - reflek-
sivna 399
- asociranosti 72. 77
- djeljivosti 72. 77
- ekvivalencije 399
- funkcionalna 401
- inducirana 400
- konjugovanosti 29. 33
- 250
- paralelograma 263. 264
- poretka 399
- tranzitivna 399
- trougla 245
Restrikcija. suenje preslikavanja 402
Rjeenje 205
- sistema 207. 208. 209
Sarus (Sarrus) 217
Signatura 322. 324
Silov (Sylow. L.) 33
Silvester (Sylvester. J.J.) 160. 321
Simbol Kronekerov 106
Sistem linearnih 207. 211.
234. 235
- - - reducirani 235
- - - transponovani. dualni 210
- multiplikativni 59. 64. 65 .
- predstavnika. skup predstavmka
29. 80
Skalar 93
Skup 395
- - 403
- faktorski. - klasa ekvivalencije
15. 399
- indeksa familije 402
- partitivni 397
413
- prazni. vakuum 395
- prebrojivi. - neprebrojivi 404
- predstavnika. sistem predstavnika
29. 80
- univerzalni 397
- 54. 399. 400. 401
Skupovi disjunktni. razdvojeni 396
- ekvipotentni 403
- izomorfni 404
Slaganje homomorfizama 125
- preslikavanja 402
matrica v. matrice
Slika elementa. - preslikavanja 401
- homomorfizma. homomorfna
slika 19. 134. 136. 149
Stepen polinoma 50. 53. 70
- nilpotentnosti 382. 383
Struktura v. mrea
Struktura grupoida 7
Suma ideala 91
- homomorfizama modula 124
- linearnih transformacija direktna
362. 363
- matrica 139
- - dijagonaIna 364
- podmodula 99
- - direktna 100. 101
- potprostora ortogonalna 302
Subdeterminanta. minor 229
Submatrica 229
Supremum. gornja 54. 400
Suenje. restrikcija preslikavanja 402
Svojstvo univerzalno 63. 66
Smit (Schmidt. E.) 269. 336. 340
Svarc (Schwarz. H.A.) 263
Teorema alge bre osnovna 87
- Bezuova 89
- Bine-Koijeva 243
- Cerme10va 401
- Hamilton-Kejlijeva 295. 372.
374. 393
- Hausdorfova 401
- inercije Silvestrova 321
- izomorfije prva 56. 137
- - druga 56. 138
- Jakobijeva osignaturi 324
- K,mtor-Berntajnova III. 404
- Kejlijeva 27
- Koijeva 26. 30
- Kroneker-KapeJijeva 211
- Lagraneva 15
- o polinoma 50. 52
89
- o nadopunjavanju do baLe 112
- Pitagorina 276
- Silova 33
- Silvestrova inercije 321
- Vederbernova 45
414
Tijelo 44
- komutativno. polje 44
- kvaterniona 45
- prosto 45, 67
Tip 404
Trag matrice 283
Transformacija linearna 121
- - antiermitska.
296. 297
- - autoadjungovana. ermitska.
296. 297. 300. 303.
319
- - 362. 363. 364. 365.
366. 371
- - invertibilna 151. 152
- - negativno definitna. semi-
definitna 316
- - nilpotentna 282. 391
- - normalna 297. 299. 301. 302
- - pozitivno definitna. semi-
definitna 316
- - reducibiIna 286
- - regularna 151. 152
- - unitarna. ortogonalna 296.
297. 304. 307. 308
Transformacije matrica elementarne
166. 167. 169. 171. 336. 340. 342
- linearne 383
Translacija lijeva, desna 27, 28
Transpozicija 39, 216
Unija skupova 396
- relacija 398
v. skup
- dualno 400
Uslov stacionarnosti 74
Vandermond (Vandermonde, A.T.) 241
Vederbern (Wedderburn, J.H.M.) 45
Vektor 93
_ normirani 267
- nula, nulavektor 93
- svojstveni 281, 282, 283, 286,
289, 290, 299, 302, 303, 311,
312, 319
Vektori ortogonalni 267
_ zavisni, nezavisni linearno 105,
106, 117, 223, 352
Viekratnik, sadratelj najmanji zajed-
79, 80
Viestrukost faktora v. faktor vie-
struki
- nule v. nula viestruka
Vrijednost svojstvena 282, 283, 285,
286, 288, 289, 290, 291, 299, 300,
302, 304, 307, 319, 376
Zakon trihotomije 399
Zavisnost linearna v. vektori zavisni,
nezavisni linearno
lordan (Jordan, C.) 366, 369, 374,
375, 376, 377
415
SADRAJ
PREDGOVOR ZA PRVO IZDANJE .................................... 3
PREDGOVOR ZA DRUGO IZDANJE .................................. 6
I. GRUPA. PRSTEN. TIJELO, POLJE
1. GRUPO ID, POLUGRUPA, GRUPA .................................. 7
Grupoid i polugrupa (7). Regularni i invertibilni elementi (9). Grupa (12). Pod-
grupa (13). Normalna podgrupa. Faktorska grupa (lS). Homomorfizmi grupa (17).
Relacija kongruencije (21). grupe. Red elementa, red i indeks podgru-
pe (23). Djelovanje grupe I,Ia nekom skupu (27). grupe. Koijeva teore-
ma (30). Si!ovljeve p-podgrupe (32). Zadaci (33).
2. PRSTEN, TIJELO, POLJE .......................................... 41
Prsten, oblast (41). Tijelo, polje (44). Potprsten, podtijelo, potpolje (45). Ideali i
homornorfizmi prstena (46). Prsten polinoma (49). Zadaci (53).
3. POLU GRUPA RAZLOMAKA. PRSTEN RAZLOMAKA ................ 58
Polugrupa razlomaka (59). Prsten razlomaka (65). Zadaci (67).
4. EUKLIDOVI I GAUSOVI PRSTENI. PRSTENI GLAVNIH IDEALA.. 69
Euklidovi prsteni i prsteni glavnih ideala (69). Gausove polugrupe \ (72). Gau-
sovi prsteni (77). mjera i viekratnik (79): Euklidov algori-
tam (81). Prsten polinoma nad Gausovim prstenom (82). Nesvodljivi elementi prs-
tena K [xl. Nule polinoma (86). Zadaci (90).
II. VEKTORSKI PROSTORI I MODULI
1. VEKTORSKI PRQSTOR, MODUL. POTPROSTOR, PODMODUL 93
Pojam vektorskog prostora i modula (93). Linearna kombinacija (95). Podmodul i
potprostor (96). Zadaci (97).
2. SUMA I PRESJEK PODMODULA. DIREKTNA SUMA, KOMPLEMENT 9!i
Suma i presjek podmodula (99). Direktna suma podmodula (100). Komplement
podmodula (102). Zadaci (103).
3. LINEARNA ZAVISNOST. BAZA I DIMENZIJA ...................... 105
Linearna zavisnost (105). Generator i baza (107). Dimenzija vektorskog pros-
tora (109). Zadaci (113).
4. EFEKTIVNO RJEAVANJE PROBLEMA VEZANIH ZA LINEARNU
ZAVISNOST VEKTORA U PROSTORU 116
baze potprostora [au . . , aml (116). Zadaci (120).
III. HOMOMORFIZMI MODULA. LINEARNA PRESLIKAVA-
NJA I MATRICE
l. ALGEBRA ENDOMORFIZAMA ...................................... 121
Definicija i primjeri homomorfizama (121). R-modul Horn (V, V') (24). Sla-
ganje homornorfizama (125). Algebra End (V) (126). Zadaci (127).
417
2. IZOMORFIZAM MODULA I ALGEBRI .............................. 132
Izomorfizam (132). Faktorski modul (133). Izomorfizam algebri. Fak-
torska algebra (135). Zadaci (136).
3. ALGEBRA MATRICA .................................... :........... 138
Definicija i operacije sa matricama (138). Matrica homomorfizma slobodnih
modula (140). Zadaci (145).
IV. RANG LINEARNIH PRESLIKA VANJA I RANG MA TRICA
1. RANG LINEARNIH PRESLIKAVANJA .............................. 149
Rang i defekt linearnih preslikavanja (149). Injektivni i sirjektivni homomorfiz-
mi (149). Regularne linearne transformacije (151). Zadaci (152).
2. RANG MATRICA . " ... . . . . . . . . . . . . .. . .. . . . . . ... .. . ... . . . .. . . . . . . . . 155
Rang matrice i rang pripadnog linearnog preslikavanja (155). Uslovi za linearnu za-
visnost vrsta, odnosno kolona matrice (156). Regularne matrice (157). Zadaci CI 58).
3. PRELAZAK SA JEDNE BAZE NA DRUGU.......................... 160
Matrica prelaza (160). Promjena skalarnih komponenata pri promjeni baze (161).
Promjena matrice homomorfizma pri promjeni baza (162).
4. EKVIVALENTNOST MATRICA. ERMITOVA KANONSKA FORMA
MATRICE. . . . . .. . ... . . . . .. . . . .. . . . . . . . . . . . .. . .. . . . . . . . . . . .. .. . . . ... .. . . 165
Elementarne matrice (165). Elementarne transformacije matrica nad poljem (166).
Ekvivalentnost matrica nad poljem (168). Primjena elementarnih transformacija
na invertiranje matrica (169). Primjena elementarnih transformacija na
(171). Zadaci (174).
V. ADJUNGOVANI ILI DUALNI PAR PROSTORA
1. LINEARNE FUNKCIJE. LINEARNE FORME. DUALNI MODUL 183
Linearne funkcije i linearne forme (183). Kanonska bilinearna funkcija (184).
Zadaci (185).
2. BILINEARNA FUNKCIJA. BILINEARNA FORMA. ADJUNGOVANI
PAR MODULA ........................................................ 186
Bilinearna funkcija. Adjungovani par modula (186). Bi1inearna funkcija i bilinearna
forma (189).
3. ANIHILATOR. DUALNA BAZA. KANONSKA MATRICA BILINEARNE
FUNKCIJE ............................................................ 192
Anihilator (192). Duaina baza (194). Kanonska matrica bilinearne funkcije (195).
Zadaci (196).
4. ADJUNGOVANA PRESLIKAVANJA.................................. 197
Adjungovana preslikavanja. Transponovanje matrica (197). Rang dualnog
preslikavanja (201). Zadaci (202).
VI. SISTEMI LINEARNIH ALGEBARSKIH
DETERMINANTE
1. SISTEMI LINEARNIH ALGEBARSKIH ................ lOS
Operatorska linearna (205). Sistem linearnih algebarskih (206).
Fundamentalni skup rjeenja i opte rjeenje homogenog sistema(208). Opte rje-
enje nehomogenog sistema linearnih (209). DUalna i trans-
ponovani sistem linearnih (210). Rjeavanje i diskusija sistema linearnih
(211). Zadaci (214).
418
2. DETERMINANTE .................................................. 216
Determinanta matrice (216). Determinantna funkcija (219). Determinanta endo-
morfizma modula (223). Zadaci (225).
3. NEKE PRIMJENE DETERMINANTI ................................ 228
Laplasovo pravilo o razvoiu (228). Fundamentalni minor (230). Asocirana mat-
rica. Inverzna matrica (231). Kramerovo pravilo (233). Determinantni kriterij sag-
lasnosti. Reducirani sistem (235). Zadaci (238).
VII. NORMIRANI I UNITARNI PROSTORI
1. PROSTORI .............................................. 245
Definicije i primjeri (245). Konvergencija. Kompletnost. Kompaktnost (246).
Neprekidna preslikavanja (248).
2. NORMIRANI PROSTORI ............................................ 249
Norma i metrika normom (249). Ekvivalentne norme (252). Zadaci (256).
3. OPERATORI. NORMA OPERATORA.................. 258
4. UNITARNI PROSTOR.............................................. 261
Skalarni proizvod. Unitarni prostor (262).Ortogonalizacija vektora (267). Beselova
i Parsefa10va nejednakost (270). Ortogonalni komplement (273). Gramova matri-
ca (275). Zadaci (276).
VIII. SVOJSTVENE VRIJEDNOSTI I SVOJSTVENI VEKTORI
1. PROIZVOLJNOG VEKTORSKOG PROSTORA .............. 281
Svojstvene vrijednosti i svojstveni vektori (281). Potprostor S generisan svim svoj-
stvenim vektorima koji pripadaju istoj svojstvenoj vrijednosti C285). Egzistencija
baze prostora X sastavljene od svojstvenih vektora linearne transformacije 04 toga
prostora (287). Zadaci (293).
2. UNITARNOG PROSTORA DIMENZIJE ........ 295
Adjungovana linearna transformacija. Adjungovana matrica (29 J. Svojstvene vri-
jednosti i svojstveni vektori normalnih linearnih transformacija kompleksnog uni-
tarnog prostora (299). Dijagonaina normalna forma realne matrice (303).
Struktura ortogonalne transformacije i ortogonalne matrice (304). Zadaci (311).
3. ERMITSKE I KVADRATNE FUNKCIJE ............................ 313
Bilinearne, odnosno seskvilinearne funkcije definisane linearne transfor-
macije unitarnog prostora (313). Kvadratna, odnosno ermitska funkcija i pripadna
bilinearna, odnosno seskvilinearna funkcija (314). Definitnost bilinearnih (seskvili-
nearnih) funkcija i linearnih transformacija i matrica (315). Ekstremaina svojstva
svojstvenih vrijednosti odnosno ermitske linearne transformacije (317).
Kanonska forma kvadratne (ermitske) funkcije. Teorema inercije (320). Zadaci (324).
IX. MODULI NAD PRSTENIMA GLAVNIH IDEALA
1. SLOBODNI MODULI NAD PRSTENIMA GLAVNIH IDEALA I NJIHOVI
PODMODULI .......................................................... 327
Rang slobodnog modula (328). Podmoduli generisanog slobodnog modula
nad PGI (329). Konstrukcija baze podmodula iz podesne baze generisanog
slobodnog modula nad PGI (331). Zadaci (333).
419
2. ELEMENTARNE TRANSFORMACIJE MATRICA NAD PGI .......... 335
Definicija elementarnih transformacija nad PGI (335). mitova kanonska for-
ma (336). Invarijantni faktori matrice (B3). Zadaci (-341).
3. RAZLAGANJE GENERISANIH MODULA NAD PGI .... 342
Torzioni elementi i torzioni moduli (342). Egzistencija razlaganja gene-
risanog modula nad PGI (344). Jedinstvenost razlaganja generisanog mo-
dula nad PGI (345). Primarno razlaganje torzionih generisanih modula
nad PGI (348). Zadaci (352).
4. GENERISANE ABELOVE GRUPE........................ 353
Slobodni rang i torzione invarijante Abelove grupe (354). Primarne invarijante
Abelove grupe (355). Abelove grupe (356). Zadaci (358).
X. KANONSKE FORME MATRICA
1. INVARIJANTNI POTPROSTORI LINEARNE TRANSFORMACIJE 359
Modul linearne transformacije (359). potprostori i transforma-
cije (360). Razlaganje linearne transformacije u direktnu sumu transfor-
macija (362).
2. KANONSKE FORME MATRICA .................................... 363
Dijagonaina suma matrica (364). Matrica transformacije (364). Raci-
onalna kanonska forma matrice (366). 20rdanova kanonska matrica (368).
3. MINIMALNI I POLINOM .... . . . . . . . . . . . . . . . . 370
Minimalni i polinom linearne transformacije (370). Minimalni i ka-
polinom matrice (373); Veza i minimalnog polinoma
sa kanonskom 20rdanovom matricom (374). Zadaci (381).
4. SVOJSTVENA MATRICA. . . . . . ... . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 384
Svojstvena matrica i kanonska forma matrice (384). Zadaci (390).
Dodatak
SKUPOVI, RELACIJE, PRESLIKAVANJA
1. SKUPOVI
Skup i element (395). Podskup i nadskup (395). Unija, presjek i razlika skupo- .
va (396). Partitivni skup, univerzalni skup, komplement (397).
395
2. RELACIJE I PRESLIKAVANJA...................................... 397
Dekartov proizvod skupova (397). Pojam binarne relacije (398). Relacija ekviva-
lencije (398). Relacija poretka (399). Minoranta, donja Majoranta, gornja
(400). Dobro skupovi (400). Cornova lema i aksioma o izboru (401).
Pojam preslikavanja (401). Direktni proizvod proizvoljne familije -skupova (402).
Kardinalni brojevi (403). Ordin alni brojevi (404).
LITERATURA 407
INDEKS IMENA I POJMOVA 409
420