Sei sulla pagina 1di 7

Metabolizam

Metabolizam ili izmjena tvari je skup kemijskih reakcija koje se odvijaju u ivom organizmu kako bi odrali ivot. Ti procesi omoguuju organizmu da raste, da se razmnoava, da odrava svoju strukturu i reagira na okolinu. Prema metabolikim reakcijama, metabolizam se dijeli u dvije kategorije:

Katabolizam kojim se razgrauje organska tvar (npr. nakupljanje energije staninim disanjem) Anabolizam koji koristi energiju za izgradnju staninih djelova (biosinteza organske tvari) kao to su npr. proteini i nukleinske kiseline.

Kemijske reakcije metabolizma su podijeljene u metabolike puteve u kojima se odreeni kemijski spoj pretvara u neki drugi uz pomoenzima. Enzimi su kljuni u metabolizmu zato to omoguuju organizmu da brzo i efikasno izvodi bioloki poeljne, ali termodinamikinepovoljne kemijske reakcije, u kojemu enzimi djeluju kao katalizatori. Enzimi omoguuju i kontrolu metabolikih puteva, kao odgovor na promjene u staninoj okolini ili neki drugi podraaj. Neki od osnovnih metabolikih puteva u organizmu ovjeka su:

Metabolizam aminokiselina koje se meusobno povezuju peptidnom vezom i oblikuju polipeptide tj. proteine

Metabolizam ugljikohidrata Metabolizam masti

Metabolizam pojedinog organizma odreuje koji e kemijski spojevi se koristiti kao hranjive tvari, a koji kao otrovi. Tako na primjer, nekiprokarioti koriste vodikov-sulfid, kao hranjivu tvar dok je veini ivotinja otrov. Iznenaujua je slinost osnovnih metabolikih puteva meu velikim brojem vrsta. Tako na primjer karboksilna kiselina, meuprodukta u ciklusu limunske kiseline, je prisutna u svim organizmima, odbakterija kao to je Escherichia coli pa do velikih viestaninih organizama, npr. slon. Bazalni metabolizam je naziv za koliinu energije koja je potrebna za odravanje osnovnih ivotnih funkcija organizma.

Katabolizam
Katabolizam je skupina metabolikih procesa koji razgrauju velike sloene molekule. Glavna svrha razgradnje sloenih molekule je dobivanje manjih molekula koje kasnije slue kao "materijal" za izgradnju sloenih spojeva za potrebe organizma (anabolike reakcije), a procesi se koristi i za dobivanje energije. Katabolike reakcije se razlikuju od organizma do organizma, pa se prema nainu na koji organizmi dobivaju energiju i ugljik mogu i podijeliti. Organizmi koji koriste organske molekule kao izvor energije nazivaju se organotrofni organizmi, dok litotrofni organizmi koriste anorganske spojeve, a fototrofni organizmi sunevu svjetlost koriste kao potencijalni izvor kemijske energije. Svi ovi razliiti oblici metabolizma ovise oredoks reakcijama koje ukljuuju prijenos elektrona sa reducirane molekule donora

(npr. organske molekule, voda, amonijak, vodikov sulfid ili ion eljeza), na molekulu akceptor elektrona (npr. kisik, nitrat ili sulfat).

Anabolizam
Anabolizam je niz metabolikih proces izgradnje sloenih molekula, za koje se troe prekursori i energija nastala katabolizmom. Sloene molekule koje uglavnom ine stanine strukture, nastaju postupno, korak po korak iz malih jednostavnih molekula. Anabolizam se odvija u tri osnovna koraka. U prvom koraku nastaju prekursori sloenih molekula kao to su aminokiseline, monosaharidi, isoprenoidi i nukleotidi. U drugom koraku prekursori se aktiviraju, vezanjem energije iz ATPa, a u treem koraku se prekurosri spajaju u sloene spojeve kao to suproteini, polisaharidi, lipidi i nukleinske kiseline. Organizmi se meusobno razlikuju prema tome koliko molekula mogu izgraditi u svojim stanicama. Autotrofni organizmi kao to su biljke mogu izgraditi sloene molekule kao to su polisaharidi i proteini iz jednostavnih molekula poput ugljikov dioksid i voda (fotosinteza). Za razliku od njih, heterotrofnim organizmima potrebni su izvori sloenijih molekula kao to su aminokiseline i monosaharidi, kako bi izgradile svoje sloene molekule. Organizmi se mogu dalje podijeliti na fotoautotrofne i fotoheterotrofne iji je izvor energije sunce, i na kemoautotrofne i kemoheterotrofne iji je izvor energije reakcija oksidacije anorganskih tvari.

Energija
Oksidativna fosforilacija
U procesu oksidativne fosforilacije elektroni nastali u metabolikim putevima kao to je npr. krebsova ciklusa prenose se na molekulu kisik pri emu se nastala energija koristi za sintezu ATP-a. U eukariota prijenos elektrona obavlja niz proteinskih kompleksa na unutranjoj membranimitohondrija. Taj niz proteina koriste energiju nastalu prijenosom elektrona za izpumpavanje protona izvan mitohondrija i ini respiratorni lanac. Proteinski kompleksi djeluju tako da prenose elektron iz jednog aktivnog mjesta u kompleksu na drugo, pri emu u svakoj reakciji elektron gubi malu koliinu energija, koje se na taj nain vrlo efikasno koristi za ispumpavanje protona izvan mitohondrija. Izpumpavanjem protona nastaje na membrani mitohondrija elektrokemijski gradijent, zbog razlike u koncetraciji protona. Izpumpani protoni se vraaju unutar mitohondrija pomou enzima ATP sintaza koji koristi njihov protok niz gradijent sa sintezu ATP-a iz ADP-a. Taj protok se moe koristiti i za drug procese u stanici.

Energija iz suneve svjetlosti


Energiju iz suneve svjetlosti biljke, odreene skupine bakterija i protista, pretvaraju kemijsku energiju uz stvaranje oeganskih spojeva iz anorganske tvari u procesu fotosinteze.

Energija iz anorganskih spojeva [uredi]

Kemolitotrofni organizmi su odreeni prokarioti koji energiju dobivaju oksidacijom anorganskih spojeva. Ovi organizmi mogu koristiti vodik, spojeve koje sadre reducirani sumpor (sulfid, vodikov sulfid, tiosulfat), eljezo(II)-oksid ili amonijak kao elektron donore. Elektroni se u respiratornom lancu iskoritavaju za dobivanje ATP-a, dok su elektron akceptori molekule kao npr. kisik ili nitriti. Ovi procesi koji se odvijaju u mikroorganizmima mogu biti od velike vanosti kao to je npr. nitrifikacija tla.

Adenozin trifosfat
Adenozin trifosfat ili ATP je glavno unutarstanino skladite energije. Stanica moe normalno funkcionirati i obavljati redovne ivotne funkcije samo kad na raspolaganju ima dovoljnu koliinu ATP-a tj. energije. Najvea koliina ATP-a kod ivotinja nastaje u mitohondrijima u kojima se oslobaa energija potrebna za sintezu (stanino disanje). Kod biljaka, znaajni proizvoai ATP-a su i kloroplasti u kojima se koristi energija fotosinteze.

Graa ATP-a
Adenozin trifosfat graen je od duine baze adenina, monosaharida riboze i tri fosfata. Prvi je fosfat na ribozu vezan vrstom kovalentnom vezom koja nije energetski bogata. Druga su dva fosfata meusobno vezana fosfatnom vezom, koja je vrlo bogata energijom. Tu energiju stanica dobiva hidrolizom fosfata.

Fosforilacija i hidroliza ATP-a

U fosfatnim vezama energija se dobiva staninim procesom fosforilacije.Fosforilacija je proces pri kojemu se na adenozin monofosfat (AMP) vee dodatni fosfat energetski bogatom vezom i nastaje adenozin difosfat(ADP) nakon toga jo jedan fosfat se vee na drugi i nastaje trea energijom bogata fosfatna veza (dobivamo ATP). Proces fosforilacije odvija se u mitohondrijima a energija koja se ulae u veze je ona koja se dobiva iz staninog disanja. Za svoje aktivnosti stanica troi energiju koju je pohranila u fosfatne veze pomou hidrolize. Hidroliza ATPa je proces obrnut od fosforilacije, pri kojem dolazi do pucanja zadnje fosfatne veze i odcjepljenja zadnjeg fosfata. Pri tome nastaje ADP, energetski siromaniji spoj koji sadri samo jednu energijom bogatu vezu. Ako je stanici potrebno jo energije ona odcjepljuje jo jedan fosfat, puca i druga veza te se oslobaa energija koja je dalje potrebna stanici.

Fotosinteza
Fotosinteza je proces u kojem se svjetlosna energija pretvara u kemijsku pohranjenu u organskim molekulama. Osim u biljkama, fotosinteza se obavlja i u nekim bakterijama i algama, dakle organizmima koji u svojim stanicama imajuklorofil i obino su zelene boje. Osnovni bioloki "proizvodni" proces koji pokree sav ivot na zemlji dogaa se u kloroplastima, malim organelama u citoplazmi biljnihstanica, pogonska energija je svjetlosna energija, odnosno energija sunca, a "sirovine" koje se troe su jednostavne i sveprisutne: voda i ugljini dioksid. Proizvod su sloeni ugljikovi spojevi - ugljikohidrati. Svojevrstan nusproizvod ovog procesa je - kisik bez kojega na Zemlji jednostavno ne bi bilo ivota u obliku kakvog ga znamo. Proces fotosinteze prikazan kemijskom jednadbom: 6CO2 + 12H2O > C6H12O6+ 6O2 + 6H2O

Primarne reakcije fotosinteze


Primarne reakcije se odvijaju u grana tvorevinama kloroplasta. Induciraju ih fotoni koji "udaraju" u molekulu klorofila te iz nje izbijaju elektron koji pomou prenosioca dolazi do koenzima NADP+ i s H+ ionom preostalim iz fotolize vode tvori NADPH Fotoliza vode je proces u kojem se molekula vode razlae na H+ i OH- ion pomou suneve svjetlosti.

4H2O -->4H+ + 4OH-

H+ ioni se spajaju s NADP+, a OH- ioni reagiraju meusobno 4OH- ---> 2H2O + O2 +4e- Elektroni nastali u reakciji nadoknauju elektrone izbijene iz molekula klorofila. Pri prolasku kroz fotosisteme elektroni dio svoje energije ugraduju u molekule ATP. Produkti primarnih reakcija fotosinteze su: ATP i NADPH.

Sekundarne reakcije fotosinteze (Calvinov ciklus)


One su neovisne o svijetlosti i dogaaju se u stromi kloroplasta. Ugljikov dioksid iz zraka se vee na eer pentozu pomou enzima rubiska (karboksiklaza) te tvore nestabilnu molekulu C6 koja se raspada na 2 molekule 3-fosfoglicerilne kiseline ili 3-PGA. 3-PGA je stabilna molekula koja izlazi iz strome u citoplazmu stanice te tvori saharozu(koja putuje po biljci), glukozu ili fruktozu .Dio glukoze(viak) u kloroplastu se pretvara u krob te nakuplja u zrnca(asimilacijski krob). Tjekom noi taj se krob razgrauje na glukozu koja dalje putuje po biljci. Ovo je fotosinteza C3 biljaka. Postoje jo i C4 biljke i CAM biljke.

Stanino disanje
Stanino disanje je skup metabolikih reakcija i procesa koji se odvijaju u stanici a slue za oslobaanje energije koja se kasnije ulae u proizvodnju adenozin trifosfata. Pojednostavljena kemijska formula: C6H12O6 + 6O2 6CO2+ 6H2O Kada glukoza ue u stanicu odvija se proces glikolize kojim od jedne molekule glukoze nastaju 2 molekule pirogroane kiseline i 2 molekuleadenozin trifosfata. Ukoliko u stanici nema dovoljno kisika u citoplazmi zapoinje anaeroban metaboliki proces fermentacije ili alkoholnog vrenja. Tim procesom iz 2 molekule pirogrone kiseline nastaju 2 molekule alkohola i 2 molekule ugljinog dioksida. Takvim anaerobnim procesom stanica ne dobiva energiju ve obnavlja H + prijenosnike za nove reakcije glikolize. Ukoliko u stanici postoji dovoljna koliina kisika odvija se aeroban metabolinki proces pri kojem pirogroana kiselina ulazi u mitohondrijstanice i spaja se s koenzimom A. Nastaje acetil koenzim A koji ulazi u proces krebsovog ciklusa. Krebsov ciklus odvija se u matriksu mitohondrija te u nj. jo ulaze voda, adenozin difosfat i prijenosnici elektrona NAD+ i FAD. U krebsovom ciklusu acetil CoA razgrauje se do CO2 te se oslobaa koenzim A koji se potom vraa u proces. Razgradnjom acetil koenzima A oslobaa se energija koja se vee za adenozin difosfat te nastaju dvije nove molekule adenozin trifosfata. Nastali vodikovi ioni veu se za prijenosnike. Prijenosnici zajedno s adenozin difosfatom i kisikom ulaze u dini lanac ili procese oksidativne fosforilacije. Dini lanac se odvija na unutarnjoj membrani mitohondrija gdje poveana koliina vodikovih iona uzrokuje stvaranje protonskog gradijenta zbog kojeg se vodikovi ioni izbacuju preko membrane. Isti ioni vraaju se kroz membranu gdje se nalaze ATP sintetaze. Povratak iona oslobaa energiju koja se pohranjuje u obliku kemijske veze ATP-a. Energetski rezultat dinog lanca je ukupno 34 molekule adenozin trifosfata. Staninim disanjem, stoga, uz glikolizu i krebsov ciklus nastaje ukupno 38 molekula adenozin trifosfata, ali se i potroe 2 molekule ATP-a u Krebsovom ciklusu, te stoga, u stanici nastaje 36 upotrebljivih molekula ATP-a.

Vrenje ili fermentacija po proces alkoholnog vrenja. Fermentacijom se mogu proizvesti neke vrste alkoholnih pia. Za fermentaciju alkohola je potrebna: voda kvasac odgovarajua temperatura eer

Fermentacija se odvija bez nazonosti kisika, a dobiva se etanol i ugljini dioksid. Alkoholnom fermentacijom moe dobiti maksimalno 15% alkoholne otopine.

Potrebbero piacerti anche