Akademsko Pismo

UDBENICI SVEUILITA U ZAGREBU MANUALIA UNIVERSITATIS STUDIORUM ZAGRABIENSIS
Dubravka Orai Toli AKADEMSKO PISMO Strategije i tehnike klasine retorike za suvremene studentice i studente
Akademsko pismo amen amen.indd 1
5/30/11 11:58:01 AM
BIBLIOTHECA ACADEMICA
Dubravka Orai Toli Akademsko pismo Strategije i tehnike klasine retorike za suvremene studentice i studente
Naklada Ljevak d.o.o., Zagreb, 2011. Za nakladnika Petra Ljevak Urednica Nives Tomaevi Recenzenti dr. sc. Davor Duki, red. prof. dr. sc. Sanja Nikevi, izv. prof. dr. sc. Josip Sili, prof. emer.
Objavljivanje ovoga udbenika odobrio je Senat Sveuilita u Zagrebu na sjednici odranoj 27. svibnja 2011., odlukom broj: 032-01/11-01/25, ur. br. 380-061/004-11-3.
5/30/11 11:58:02 AM
Dubravka Orai Toli
Akademsko pismo
Strategije i tehnike klasine retorike za suvremene studentice i studente
Zagreb, lipanj 2011.
5/30/11 11:58:02 AM
5/30/11 11:58:02 AM
Mojoj majci
5/30/11 11:58:02 AM
5/30/11 11:58:02 AM
Sadraj
Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 I. POVIJEST ZNANOSTI: VRLO KRATAK PREGLED 1. 2. 3. 4. 5. Znanost do novoga vijeka . . . . . . . . . . . . . Novovjekovna i moderna znanost . . . . . . . . Klizno doba moderne znanosti: Thomas Kuhn Postmoderne kritike znanosti . . . . . . . . . . . Znanost nakon znanosti: Povratak retorike. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19 27 54 59 76
II. RETORIKA ZNANOSTI I AKADEMSKO PISMO 1. 2. 3. 4. 5. Termin i definicija znanosti . . . . . . Klasifikacija znanosti . . . . . . . . . . Vrste znanstvene proze . . . . . . . . . Osnovni pojmovi klasine retorike . . Retorika znanosti i akademsko pismo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93 102 113 121 138
III. STRATEGIJE I TEHNIKE AKADEMSKOGA PISMA 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. PRIPREME ZA PISANJE (INVENCIJA) . . . . . . . . STRUKTURA I DIJELOVI (DISPOZICIJA). . . . . . ODLOMAK I KONEKTORI (ARGUMENTACIJA) JEZIK I STIL (ELOKUCIJA) . . . . . . . . . . . . . . . . CITIRANJE I CITATI (MEMORIJA) . . . . . . . . . . DVA CITATNA STILA (VELIKA MEHANIKA) . . . POSLJEDNJI KORACI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 153 237 305 369 435 507 631
Literatura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 663 Kazalo imena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 673 Biljeka o autorici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 679

7
5/30/11 11:03:58 PM
5/30/11 11:58:02 AM
Predgovor
poticaj za pisanje ove knjige stigao je od voditelja Poslijediplomskoga studija hrvatske kulture na Filozofskome fakultetu Sveuilita u Zagrebu Stipe Botice. Kolega Botica pozvao me u jesen 2006. da za potrebe studija zamislim kolegij o pisanju akademskih radova. Tako je sve poelo. Pripreme za predavanja i iskustvo u nastavi rasli su iz semestra u semestar i napokon prerasli u ovaj prirunik. Knjiga se sastoji od triju dijelova. Prvi dio, Povijest znanosti: Vrlo kratak pregled, prati razvoj zapadne znanstvene misli od antikih temelja do suvremenosti s isticanjem, barem uzgredice, doprinosa istonih i izvaneuropskih kultura. Poseban je naglasak na postmodernim kritikama znanosti i znanstvenim ratovima na kraju 20. stoljea, koji su doveli do kraja modernoga tipa znanja, ali i novoga zamaha znanosti na poetku 21. stoljea. Drugi dio, Retorika znanosti i akademsko pismo, osigurava teorijskometodoloke pretpostavke knjige. Tu se raspravlja o terminu, definicijama i klasifikacijama znanosti, o znanstvenim anrovima, o temeljnim pojmovima klasine retorike i suvremenoj retorici znanosti, koja je omoguila definiciju akademskoga pisma i posluila kao metodiki okvir knjige. Trei dio, Strategije i tehnike akademskoga pisma, pragmatine je naravi. To je glavni, najopseniji dio knjige. Zamiljen je kao tehnika pomo u rjeavanju konkretnih zadaa u procesu znanstvenoga istraivanja i pisanja akademske proze. Podijeljen je u sedam poglavlja, a svako je od njih posveeno odreenomu retorikom kanonu, dijelu kanona ili tehnikama pisanja. Studentice i studenti ne moraju poznavati ni dugu povijest ni sve tajne
9
5/30/11 11:58:02 AM
klasine retorike, ali ako znaju to su retoriki kanoni invencija, dispozicija, elokucija, memorija i izvedba, ako su im poznati modusi argumentacije logos, etos i patos i ako se znaju sluiti tehnikama kao to su kairs, stsis i tpoi, sigurno e lake ovladati zakonima i pravilima akademskoga pisma. U tijeku rada na knjizi morala sam rijeiti brojna teorijska i praktina pitanja. Izdvojit u pet: metodoloki okvir, termin akademsko pismo, izbor literature i primjera te pravopis, terminoloka pitanja i stil. Kao metodoloki okvir odabrane su klasina retorika i suvremena retorika znanosti. Uobiajeno je miljenje da su retorika i znanost nespojive, poput drvenoga eljeza ili kvadrature kruga. Po tome shvaanju znanost donosi objektivnu istinu, a retorika je isprazan govor (praznoslovlje). Takvo shvaanje retorike pripada u temeljne stereotipe moderne kulture. Nakon Francuske revolucije retorika je povezana s propalim drutvenim sustavom, a potkraj 19. stoljea izbaena iz kolskih programa i zamijenjena filologijom, teorijom knjievnosti i stilistikom vezanom uz modernoga pojedinca i njegov individualni izraz. Do obnove klasine retorike dolazi na prijelazu od moderne prema postmodernoj kulturi 1960-ih, a potkraj 20. stoljea i do pojave nove discipline retorike znanosti. Retorika znanosti polazi od pretpostavke da je znanost argumentacijski diskurs u kojemu se objektivna istina gradi po odreenim zakonima i pravilima. Tim su zakonima i pravilima posveene stranice ove knjige. Termin akademsko pismo u tome se metodolokom okviru definira u tri osnovna znaenja: kao drutveni fenomen, kao istraivaki projekt i kao tekst. U prvome smislu akademsko je pismo ukupna diskurzivna aktivnost u akademskoj zajednici usmjerena na stvaranje i pisanje teksta bilo kojega oblika, anra ili vrijednosti radi proizvodnje, irenja i ovjeravanja znanja te postizanja akademskih i strunih naziva i akademskih stupnjeva. U drugome smislu akademsko je pismo konkretan istraivaki projekt retoriki pothvat koji se poduzima u procesu pisanja odreenoga oblika teksta, od zamiljaja ideje i prikupljanja grae do pisanja, izlaganja, objavljivanja ili obrane rada. U treemu smislu to je rezultat istraivakoga projekta i retorikoga pothvata sam tekst. Na razini teksta izdvajaju se vrste znanstvene
10
5/30/11 11:58:02 AM
proze: znanstveni i struni radovi te studentsko akademsko pismo eseji, referati, seminarski radovi, diplomski rad, magistarska teza, doktorska disertacija. Akademski je diskurs osebujan tip argumentacijske naracije. Stoga se uvrijeeni termin akademski rad esto pojavljuje u obliku sinonima akademska proza. Pojava nove retorike i retorike znanosti dovela je na kraju 20. i poetku 21. stoljea do obnove, a zatim i do procvata kolskih predmeta posveenih teoriji i praksi pisanja na razliitim podrujima, od poslovne komunikacije i reklama do umjetnike i znanstvene proze. To je izazvalo potrebu za strunom literaturom i prirunicima. Na angloamerikome govornom podruju literatura o pisanju ima dugu tradiciju jer se retorika u Americi pouavala u koli i kada je u Europi bila odbaena i zaboravljena. Najslavnija europska knjiga posveena akademskomu diskursu i danas je Kako se pie diplomska teza Umberta Eca (Come si fa una tesi di laurea, 1977). Nastala je na izmaku prve moderne kada je popustio stereotip o retorici, a jo se nije pojavilo virtualno pismo koje e promijeniti kulturu pisanja. U domaoj literaturi uglavnom je rije o prirunicima iz empirijskih znanosti (Gai, Silobri, Zelenika, ugaj i dr.). Ova je knjiga pisana prije svega za podruje humanistike, ali kako je rije i o opim zakonima argumentacijskoga diskursa, moe biti korisna i na drugim podrujima. Kao poticaj za mnoga tehnika rjeenja i predloak za izradu citatnih stilova posluio mi je prirunik Kate L. Turabian A Manual for Writers of Research Papers, Theses, and Dissertations: Chicago Style for Students and Researchers (2007). Chicaki sam stil odabrala stoga to paralelno nudi inaice obaju osnovnih citatnih stilova, Oxfordskoga i Harvardskoga, tzv. stil autor naslov i stil autor godina. Predloena rjeenja dopunjena su i usklaena s hrvatskim pravopisnim i bibliografskim tradicijama. Ponueni citatni stilovi nisu obvezujui i nalogodavni, nego orijentacijski i savjetodavni. Trei, pragmatini dio knjige protkan je primjerima. Primjeri su s jedne strane stvarni (citati), a s druge izmiljeni. Stvarni su primjeri opskrbljeni citatnicama, a izmiljeni ih nemaju. Donose se primjeri iz knjievnosti (primarna literatura) i znanosti o knjievnosti (sekundarna literatura). U oba sluaja nastojala sam odabrati neutralne vrijednosti koje pripadaju opoj na11
5/30/11 11:58:02 AM
obrazbi i prihvaenoj tradiciji. To su na podruju knjievnosti prije svega A. G. Mato i Miroslav Krlea, a na podruju znanosti o knjievnosti Zagrebaka knjievnoznanstvena kola (autori kao Aleksandar Flaker, Ivo Frange, Milivoj Solar, Viktor mega i dr.). U citiranju sluila sam se Harvardskim stilom, jer se ne raspravlja o knjievnosti i literaturi (kada bi bile potrebne fusnote), nego samo upuuje na izvore (kada su dovoljne tekstnote). Poseban je problem bio izbor pravopisa. Kao temeljni pravopis odabrala sam Babi-Moguev pravopis iz 2010. Neka sam rjeenja toga pravopisa prilagodila potrebama akademskoga pisma. U sluajevima koje taj pravopis ne razrauje (npr. pisanje konektora i modalnih rijei) sluila sam se pravopisom Badurina-Markovi-Mianovi (2007). U stilu sam nastojala slijediti prijedloge i rjeenja iz teorije znanstvenoga stila Josipa Silia (2006). Bilo je i drugih problema primjerice, pisanje grkih termina i klasinih imena. Tu sam zahvalna Darku Novakoviu i Petri otari na primjeni dvaju naela: uvrijeeni termini pisani su na uobiajeni nain transkripcijom (npr. logos, etos, patos), a nepoznati i manje poznati termini u izvornome obliku, transliteracijom slovo po slovo (npr. kairs, stsis, povremeno tpos, tpoi). Knjiga poput ove nije mogla nastati bez izdane potpore akademske zajednice. Najiri je okvir nastanka knjige ukupna atmosfera poslijediplomskoga i redovitoga studija susreti sa studenticama i studentima i njihovim radovima, razgovori na predavanjima i konzultacijama te napokon potreba za ovakvim prirunikom kakva u domaoj humanistici nije bilo. Zahvalnost dugujem mnogima koji su mi na razliite naine pomagali u svladavanju zaprjeka i olakavali kretanje kroz brojne probleme. To su prije svega svi koji su na bilo koji nain sudjelovali u pripremama za pisanje: Volker Bockholdt, Jurica Cimpreak igrovi, Jasna Horvat, Tanja Jeabek, Virna Karli, uro Kladari, Slaven Lendi, Sanja Nikevi, Biserka Peec, Helena Sabli Tomi, Sanja ibajlo, Jelena Vrdoljak. U tijeku cijeloga projekta vjerno su me pratile Greta imievi i Morana Matkovi. Greta je zamislila tablicu citatnih stilova i pronala primjere. Svoju neumornu strunu i tehniku pomo Morana mi je pruala u
12
5/30/11 11:58:02 AM
svim fazama rada, od izrade shema do traenja citata i provjere podataka. Petra otari pomno je pazila na grke i latinske termine. Knjiga je bila obavijena odobravanjem na mojemu matinom Odsjeku za istonoslavenske jezike i knjievnosti. Stoga je nezamisliva bez ive Beni, Magdalene Medari, Josipa Uarevia, Jasmine Vojvodi, Danijele Lugari i Ivane Peruko. U sredini projekta, kada sam stigla do logike i Aristotela, pojavio se Pavel Gregori s hrpom najnovije literature. Posebna su dionica u stvaranju knjige elektroniki razgovori u svako doba (i nedoba). Stipe Botica strpljivo je odgovarao na razliita pitanja, Darko Novakovi uputio me u tajne citiranja klasinih izvora, Kreimir Nemec podijelio je sa mnom itanja Krlee, s Ladom Badurinom raspravljala sam jedne zimske nedjelje o konektorima. Tu su i moji najblii. Daak prirodnih znanosti pripada Ivi. Ako knjiga ima logiku vrstinu, to je utjecaj Benjaminova duha. Ali sve to jo nije bilo dovoljno da knjiga poprimi sadanji oblik. Za to su se pobrinuli Davor Duki, Josip Sili i Branko Erdeljac. Davor je dubinski proitao rukopis i proarao ga kritikim razmiljanjima i prijedlozima. Najvie sam mu zahvalna na najbolnijim primjedbama. Josipu Siliu najprije sam donijela poglavlje o stilu elei uti njegovo struno miljenje, a zatim je poela zajednika avantura primjene Silieve teorije akademskoga stila u tijelu mojega teksta. Nakon svih itanja, dopuna, promjena i provjera Branko Erdeljac ugradio je u knjigu svoje prokuano lektorsko umijee. Rad na knjizi oduljio se vie nego to sam mogla zamisliti. Nad dogaajima koji su odgaali ili zaustavljali pisanje budno je bdjela urednica Nives Tomaevi. Bez njezine skrbi, povjerenja i razumijevanja ove knjige ne bi bilo.
U Zagrebu 21. oujka 2011.
D. O. T.
13
5/30/11 11:58:02 AM
5/30/11 11:58:02 AM
I.
POVIJEST ZNANOSTI: VRLO KRATAK PREGLED
Prvi dio knjige donosi kratku povijest zapadne znanosti od antikih temelja do suvremenih promjena u shvaanju znanosti i znanja. Poseban je naglasak na kritikama moderne znanosti koje su dovele do novoga zamaha zapadne znanosti na poetku 21. stoljea. Promjena epistemoloke paradigme u posljednjoj treini 20. stoljea osjetila se na svim podrujima kulture, pa i u pojavi nove retorike i retorike znanosti. Retorika znanosti posluila je ujedno kao teorijska podloga i metodoloki okvir ovoga prirunika.
5/30/11 11:58:02 AM
5/30/11 11:58:02 AM
1. ZNANOST DO NOVOGA VIJEKA . . . . . . . . . . . . . . . . 19 1.1. Znanje i znanost izvaneuropskih kultura i civilizacija . . . . . 19 1.2. Antika znanost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20 1.3. Znanost srednjega vijeka. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22 2. NOVOVJEKOVNA I MODERNA ZNANOST . . . . . . . . . 27 2.1. Stvaranje moderne znanosti: 14. i 15. stoljee . . . . . . . . . . 27 2.2. Rano doba modernih znanosti: Od poetka 17. do kraja 18. stoljea. . . . . . . . . . . . . . . . 30 2.3. Herojsko doba modernih znanosti: Od kraja 18. stoljea do Prvoga svjetskog rata . . . . . . . . . . 36 2.4. Zlatno doba modernih znanosti: Od Prvoga svjetskog rata do ezdesetih godina 20. stoljea . . . . . . . . . . . . . . . 45 3. KLIZNO DOBA MODERNE ZNANOSTI: THOMAS KUHN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54 3.1. Pojam paradigme . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54 3.2. Normalna znanost i znanstvene revolucije . . . . . . . . . . . . 56 3.3. Pretpostavke za kritiku znanosti: Roenje nove znanstvene paradigme . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57 4. POSTMODERNE KRITIKE ZNANOSTI . . . . . . . . . . . . 59 4.1. Kritike znanja i znanosti u poststrukturalizmu, dekonstrukciji i postmodernoj filozofiji . . . . . . . . . . . . . 60
17
5/30/11 11:58:02 AM
4.2. Socioloke kritike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 64 4.3. Ekoloke, rodne i multikulturne kritike. . . . . . . . . . . . . . 68 4.4. Znanstveni ratovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71 4.5. Kraj znanosti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74 5. ZNANOST NAKON ZNANOSTI: POVRATAK RETORIKE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76 5.1. to je zavrilo? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76 5.2. to je nastalo? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77 5.3. Klasina retorika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78 5.4. Nova retorika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79 5.5. Retorika i epistemologija: Umjerena i radikalna retorika znanosti . . . . . . . . . . . . . . 82 5.6. Znakovi epistemoloke mijene . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84 5.7. Novo znanje na starim temeljima . . . . . . . . . . . . . . . . . 85
5/30/11 11:58:02 AM
1. ZNANOST DO NOVOGA VIJEKA U povijesti svjetskih civilizacija poznata su etiri modusa znanja i znanosti: znanje i znanost izvaneuropskih kultura i civilizacija te tri zapadna oblika antika, srednjovjekovna i novovjekovna, odnosno moderna znanost. Danas smo svjedoci raanja novoga tipa znanja i znanosti koje esto nazivamo suvremeno znanje i suvremene znanosti ili znanje i znanost 21. stoljea.
1.1. ZNANJE I ZNANOST IZVANEUROPSKIH KULTURA I CIVILIZACIJA 1.1.1. Znanje sveta mrea Znanje drevnih civilizacija Kine, Indije, Maja, Egipta i Babilona uklopljeno je u mistinu svijest i religiozne predodbe o svijetu. ovjek i njegova svijest integralni su dijelovi prirode, nema rascjepa izmeu subjekta i objekta, priroda se shvaa kao sveta mrea u koju je upleten i ovjek. Znanje je odgonetanje prirodnih tajna, a znanost djelatnost bliska mistici i religiji. Znanstvena dostignua u predracionalnim kulturama nastala su u sklopu posveenoga prirodnog znanja u procesu rjeavanja svakodnevnih potreba i interesa tih drutava (pismo i brojevi, kineski izum kompasa, egipatske piramide i sfinge, Semiramidini visei vrtovi kao vrhunac tadanje arhitekture, matematiki izrauni i konstrukcija solarnoga kalendara, Hamurabijev zakonik).
19
5/30/11 11:58:02 AM
1.1.2. Nezapadne i drevne kulture Historiografija znanosti iznijela je na vidjelo golemu arheologiju nezapadnjakih znanstvenih kultura, drukijih, ali ne i manje vrijednih od zapadnoga tipa ovladavanja prirodom. Tako George Sarton u nedovrenoj monografiji Uvod u povijest znanosti (Introduction to the History of Science, 19271948) otkriva znanstvene doprinose nezapadnih, uglavnom islamskih kultura. Joseph Needham pokree 1954. golemi projekt u seriji svezaka o znanstvenoj kulturi Kine. Do opega interesa i prave renesanse drevnih tipova znanosti dolazi tek u posljednjoj treini 20. stoljea s krizom modernoga tipa znanja i zapadne znanosti. Tako postkolonijalni studiji razotkrivaju zapadne predrasude o istonim kulturama. U knjizi Orijentalizam (Orientalism, 1978) Edward Said raskrinkava pojam Istok kao zapadni konstrukt, njegovo sjenovito Drugo. U svakodnevnome ivotu populariziraju se tehnike lijeenja akupunkturom i homeopatskim sredstvima, negdanje se primitivne bakine trave institucionaliziraju u biljne ljekarne, biometeoroloka vremenska prognoza na javnoj televiziji postaje poetkom 21. stoljea dio komercijalnoga programa i sl.
1.2. ANTIKA ZNANOST 1.2.1. Kolijevka zapadne znanosti Zapadno znanje i zapadna znanstvena kultura roeni su u antikoj Grkoj. Znanje se odvaja od mitske sfere i religioznih predodaba, utemeljuje se u logosu, sreuje po metodama i podrujima. Znanosti su stopljene u jednu cjelinu s filozofijom, ali se ve u to doba poinju osamostaljivati zasebne znanstvene discipline: matematika, astronomija, fizika, medicina. Tales iz Mileta prvi je izraunao i predvidio pomrinu Sunca 585. pr. Kr. Pitagora formulira matematiki zakon, poznat ve u Babiloniji, koji poznajemo kao Pitagorin pouak. Demokrit je zamislio najjednostavniju gradbenu jedinicu svemira, atom (od gr. tomos nedjeljiv), koja
20
5/30/11 11:58:02 AM
e u modernoj kvantnoj fizici postati djeljiva sve do subatomskih estica. Stvara se znanstvena terminologija, nastaju prve znanstvene institucije: poinje zapadna znanost kao racionalno traenje istine, bilo kao isto m). znanje koje samo sebe motri (thera) bilo kao sustav znanja (epist
1.2.2. Platonov idealizam i Aristotelov empirizam Nastaju dva filozofska sustava koja e obiljeiti zapadno miljenje i ukupnu znanstvenu kulturu: Platonova filozofija ideja i Aristotelov empirijski sustav znanja. Oba mislioca osnovala su svoje stilove pouavanja i svoje kole. Bile su to prve znanstvene zajednice s vlastitim tipom znanja i ponaanja. Platon osniva filozofsku kolu u svetitu posveenom heroju Akademeia. Odatle, po naelu citiranja, pomu, po kojemu dobiva ime Akad tjeu nazivi renesansnih uenih drutava i kasnijih umjetnikih institucija, kolskih ustanova (likovna akademija, glazbena akademija) te ime najviih institucija znanja akademija znanosti i umjetnosti. Platonova ontologija prediskustvenih ideja zasnovala je sve zapadne idealistike filozofije, a njegov dijaloki stil izlaganja, u kojemu je glavni lik Sokrat, bio je Mihailu Bahtinu potvrda za tezu o dugoj tradiciji dvoglasne i vieglasne rijei. Platonov uenik Aristotel nauavao je u hramu boga Apolona Likeja, zvanom Lkeion. Odatle po istome citatnome mehanizmu potjee naziv za kole licej. Uveo je etnju kao oblik ponaanja u znanstvenim raspravama, pa je njegova kola dobila naziv peripatetici (od gr. peripat etam, obilazim). Aristotel je utemeljitelj zapadnoga empirizma, znanstvene terminologije, znanstvenoga diskursa kao logikoga sustavotvornog znanja i znanstvenih disciplina. Aristotelova Metafizika ishodite je svih zapadnih filozofija, od teologije Tome Akvinskoga iz 13. stoljea do Derridaove dekonstrukcije s kraja 20. stoljea. Aristotelove Kategorije zasnovale su metodinost zapadnoga miljenja. Fizika je pruila bogatstvo osjetilnoga svijeta i ve u srednjemu vijeku potaknula razvoj prirodnih
21
5/30/11 11:58:02 AM
znanosti. Uz Platonovu Dravu i Dravnika Aristotelova je Politika ishodite drutvenih i politikih znanosti, Nikomahova etika dala je ime i predmet znanostima o moralu, Retorika je utemeljila kolsku disciplinu po kojoj e se stoljeima pouavati vjetine govornitva i pisanja, a spis Poetika osnivaki je tekst znanosti o knjievnosti.
1.3. ZNANOST SREDNJEGA VIJEKA 1.3.1. Dvokulturnost Mihail Bahtin otkrio je u srednjemu vijeku postojanje dviju kultura: slubene i puke, kranske i poganske, visoke i niske, autoritarne i slobodne, ozbiljnih crkvenih rituala i radosnih pukih karnevala. Tajnu dugoga ivota srednjovjekovlja Bahtin je naao upravo u dvokulturnosti u dijalogu tih dviju kultura. Novovjekovna znanstvena ideologija, okrunjena u prosvjetiteljstvu, proglasila je srednji vijek mranim, pa je taj atribut sve donedavno sprjeavao normalnu povijesnu percepciju toga vanoga razdoblja u povijesti zapadne civilizacije. Ono to je Bahtin otkrio kao preutni dijalog izmeu institucionalne crkvene i karnevalske puke kulture potvruje na drugoj razini srednjovjekovna znanost. Ideoloki okvir kranske religije bio je toliko nadzemaljski uzvien i istodobno tako zemaljski irok da nije mogao obuhvatiti i nadzirati sve zone vlastite kulture, pa ni zonu znanja i znanosti. I dok su s jedne strane znanost i umjetnost potvrivale ideoloki okvir u neprestanim varijacijama osnovnoga kranskog dogaaja, s druge su ga strane nadograivale, pomicale, a uoi renesanse napokon uzdrmale i preoblikovale. Takvi pomaci, koji e omoguiti nastanak novovjekovne znanosti te u bitnim crtama obiljeiti cjelokupno moderno znanje, pa stii, barem kao uspomena, i do reforme studija na poetku 21. stoljea, bili su srednjovjekovna rasprava o univerzalijama i srednjovjekovna sveuilita.
22
5/30/11 11:58:02 AM
1.3.2. Rasprava o univerzalijama Rasprava o univerzalijama (od lat. universalia opi pojmovi) najvaniji je duhovni dogaaj srednjega vijeka. U njoj se razvijao i u njoj se slomio srednjovjekovni sustav miljenja i doivljavanja svijeta. Nastala je unutar samostanskih zidina, meu tadanjom intelektualnom elitom, redovni cima i kranskim misliocima. Raspravu je potaknulo djelo Eisagg Plotinova uenika Porfirija (oko 233. oko 304), svojevrstan uvod u Aristotelove kategorije (opirnije o povijesti srednjovjekovne znanosti i sveuilita vidi u: Bazala, 1980). Aristotel razlikuje deset kategorija. Na prvome je mjestu supstancija, a zatim njezini atributi: kvantiteta, kvaliteta, relacija, mjesto, vrijeme, poloaj, posjedovanje, djelovanje i trpljenje. Te su kategorije u srednjovjekovnoj raspravi proirene na sve ope pojmove. U dugim razmiljanjima o karakteru takvih pojmova iskristalizirala su se tri stajalita: pojmovni realizam (opi pojmovi postoje unaprijed u Bojem umu, prije stvari, ante rem; oslonac u Platonu; ishodite idealizma) nominalizam (realno postoje samo stvari, opi su pojmovi zajedniko ime tih stvari, dolaze nakon stvari, post rem; ishodite u Aristotelu; temelj srednjovjekovnoga materijalizma i empirizma) konceptualizam, kompromis izmeu prva dva stajalita (pojmovi postoje i prije stvari, i u stvarima, i poslije u njihovim pojmovima: conceptus cum fundamento in re) Rasprava se razbuktala potkraj 11. stoljea, kada je ekstremni nominalist Roscelin proglasio pojmove praznim zvukovima (flatus vocis) i jedini dignitet pridijelio konkretnim stvarima. Rasprava je doivjela vrhunac u prvoj polovici 14. stoljea, u filozofiji Williama Occama. Occam zastupa ideju o dvije istine, odvaja filozofiju od teologije i time otvara vrata autonomiji znanosti. U raspravi o univerzalijama srednji se vijek oprostio od svojih apsolutnih istina, a u nominalizmu, koji priznaje samo empirijski provjerljive
23
5/30/11 11:58:02 AM
stvari, pripremio je put u modernu znanost. Nije udno da se glavni istraitelj zbivanja u srednjovjekovnoj opatiji u Ecovu romanu Ime rue zove Vilim upravo po Occamu. Roman zavrava, kao i srednji vijek, u stilu nominalizma. Nakon to knjinicu i cijeli samostan proguta vatra, pripovjeda zakljuuje: stat rosa pristina nomine, nomina nuda tenemus, odnosno u prijevodu: Negdanja rua ostaje kao ime, zadravamo tek gola imena. (Eco, 2004: 469, 476)
1.3.3. Srednjovjekovna kola Glavna je institucija srednjovjekovne kulture bila crkva, u sklopu crkve samostani, a u sklopu samostana knjinice. U knjinicama se prikupljaju, sreuju, prevode i komentiraju antiki i drugi izvori. Knjinice su rodno mjesto srednjovjekovnoga znanja i znanosti. To je znanje nastalo kao amalgam antike i judeokranske tradicije preko arapskih i islamskih utjecaja, Platonovih ideja i Svetoga pisma, Aristotelova logosa i biblijskoga Na poetku bijae Rije, tj. Lgos. Goleme koliine spisa i prijepisa antikih mislilaca, prikupljenih preko arapskih i drugih izvora u knjinicama, nisu mogle ostati bez daljnjih uinaka. Zadaa je srednjovjekovnih duhovnih pregalaca, redovnika i mislilaca ne samo stvarno prikupljati i prevoditi antika djela nego i simbolino prevesti antiku tradiciju na jezik kranske kulture, poduprijeti temelje kranstva antikim duhom i antikim idejama. Tako nastaje glavna srednjovjekovna filozofska disciplina skolastika. Zadaa je skolastike prenoenje antikoga znanja u kranski svjetonazor, legitimiranje kranstva uz pomo antike. Najveu je popularnost stekao Aristotel u filozofiji Tome Akvinskoga, kada uope nije morao biti citiran poimence, nego samo u citatnoj formuli Kao to ree filozof (Ut philosophus dixit). Albert Veliki preuzima preko islamskih i idovskih izvora Aristotelovu batinu prirodoslovlja te uzdie eksperiment do statusa metode: samo je eksperiment pouzdan u takvim stvarima (experimentum solum certificat in talibus). U djelu Opus maius (izmeu 1266. i 1268), adresiranom papi,
24
5/30/11 11:58:02 AM
Roger Bacon tvrdi da ono to se logiki zakljuuje per argumentum treba provjeriti per experimentum, te da je vjetina eksperimentiranja kraljica svih znanosti (usp. Bazala, 1980: 61, 68). Ali to nije bilo sve. Potreba za doslovnim i simbolinim prevoenjem antike tradicije zahtijevala je instituciju za prihvaanje i memoriranje goleme grae prikupljene u knjinicama i arhivima. Tako se u samostanima vrlo rano raa srednjovjekovna kola. Srednjovjekovna je kola institucija za presaivanje antike tradicije u biblijski vrt. Odatle kultura uenja preko citata. Srednjovjekovne su kole goleme citatne ustanove u kojima se do bubantstva ui, ponavlja i utvruje antiko gradivo kao legitimacija vlastite kulture. Odatle popularni citatni oblici antologije (od gr. nthos cvijet) i florilegiji (od lat. flos, floris cvijet) zbirke misaonih cvjetova koje su izdvajale i kanonizirale kulturne vrijednosti to ih je srednji vijek trebao prihvatiti. Odatle pomno razraeni i hijerarhizirani sustav kolstva. Srednjovjekovna naobrazba obuhvaala je sedam slobodnih umijea (septem artes liberales) rasporeenih u trivij (gramatika, retorika i dijalektika) i kvadrivij (aritmetika, geometrija, astronomija i glazba, poslije i druge kombinacije). Trivij je oznaivao nie znanosti u hijerarhiji naobrazbe i nije imao pogrdno znaenje, kao kasniji termin trivijalan u smislu otrcan, plitak, kojega je pogrdan smisao nastao tek u prosvjetiteljstvu i modernome elitistikom kanonu. U triviju se uilo za rjeitost (ad eloquentiam), a u kvadriviju za mudrost (ad sapientiam), to je u cjelini kolovanja davalo ukupnost znanja ad eloquentiam et ad sapientiam (usp. Bazala, 1980: 4647).
1.3.4. Srednjovjekovna sveuilita Razvojem graanskoga stalea nastaju javne gradske kole koje nastavljaju tradiciju samostanskih kola. Razvijaju se i upotpunjuju trivij i kvadrivij te se u viim kolama ujedinjuju u studium generale. Ta je nastava omoguivala viu naobrazbu. Iz toga e se studija razviti studium universale koji e svoj institucionalni okvir dobiti u sveuilitima. Tu e niknuti
25
5/30/11 11:58:03 AM
preobrazbeni pokreti humanizam i renesansa, a s njima novi tip znanja i znanosti. Prvo sveuilite, po kojemu se naziva sveuilina reforma na poetku 21. stoljea, bilo je u Bologni. Tamonja visoka kola sa svojim nastavnim programom studium generale dobila je 1158. od cara Friedricha Barbarosse povlastice authentica habita. Bila je to prva slubeno priznata autonomija, koju je sveuilite pomno uvalo. Uslijedila je serija osnutaka sveuilita: Padova i Pariz 1220., Lisabon 1290., Rim 1303., Firenca 1321., Prag 1348., Krakov 1364., Be 1365, Zagreb 1669..., Moskva 1755, London 1825, Atena 1837 Termin universitas (univerzitet, sveuilite) nije u poetku znaio sveukupnost znanja, nego ustanovu za skupno stanovanje i boravak uitelja i aka. To je zabiljeeno u nazivu visoke kole u Bologni: Universitas magistrorum et scholarium. Srednjovjekovno je sveuilite stvorilo i zametke znanstvenih anrova. Tako je na Parikome sveuilitu ve 1220. postojao popis obveznih udbenika i traktata Chartularium Universitatis Parisiensis (usp. Bazala, 1980: 7173).
1.3.5. Oivljavanje srednjovjekovne tradicije Ve i letimian pogled u povijest srednjovjekovnih sveuilita otkriva koliko je tradicija srednjovjekovnoga kolstva sauvana unato modernim kritikama i reformama. Svi vani nazivi sveuilinih ustanova i funkcija potjeu iz srednjovjekovnoga svjetskog jezika latinskoga: studij (studium), fakultet (facultas), kolegij (collegium, prvo znaenje, kao i kod sveuilita, odnosilo se na stambenu zgradu za profesore i ake), rektor, dekan, profesor, alma mater, sveuilina himna Gaudeamus igitur itd. Dananja studijska reforma nosi ne samo naziv bolonjski proces po prvome priznatom sveuilitu nego se i po svojoj strukturi vraa na srednjovjekovnu kolsku tradiciju, tj. oivljuje ju u novome kulturnom kontekstu. Struktura studija koja sadrava tri godine preddiplomskoga studija, dvije godine diplomskoga studija te otvara mogunost za poslijediplomski doktorski studij oslanja se na strukturu srednjovjekovne naobrazbe. To potvruju i izravni citati naziva koji se stjeu tijekom studija.
26
5/30/11 11:58:03 AM
Prvi dio studija zavrava diplomom bakalaureat, a student koji je poloio diplomski ispit jest baccalaureus, kao i u srednjovjekovnoj organizaciji studija. Dodatne dvije godine zavravaju stjecanjem naziva magistar znanosti po uzoru na srednjovjekovni naziv magister artium. Napokon, poslijediplomski studij nakon tri godine kruni akademski stupanj doktor (lat. doctor uitelj, instruktor; od glagola docre pouavati). Tako se potvruje da se u memoriji kulture nita ne gubi, nego samo mijenja s promjenom povijesnoga konteksta. Jedan je od znakova prihvaanja, ali i promjene tradicije na kraju 20. i poetku 21. stoljea institucionalno uvoenje i kanonizacija rodno korektnih enskih oblika u akademskim diplomama, dokumentima i oblicima sveuilinoga ivota (v. II. 1.5. i III. 4.2.7, Kratice akademskih i strunih naziva i akademskih stupnjeva). Oivljavanje srednjovjekovne batine u nazivu reforme, strukturi studija i terminologiji akademskih zvanja svjedoanstvo je koliko reformu sveuilita na poetku 21. stoljea dugujemo korekturi prosvjetiteljstva i novovjekovnoga ideala znanja i znanstvenosti, za koje je srednji vijek bio mrano razdoblje zapadne povijesti. To je istodobno znak da se u doba nove globalizacije, kada je svjetski jezik engleski, pozivamo na srednjovjekovni globalizam kranske civilizacije, kada je slubeni jezik bio latinski, te se tako posredno preko latinske tradicije prisjeamo i helenistike globalne civilizacije, kada je svjetski jezik bio grki.
2. NOVOVJEKOVNA I MODERNA ZNANOST 2.1. STVARANJE MODERNE ZNANOSTI: 14. i 15. STOLJEE 2.1.1. Pretpostavke za nastanak novovjekovne znanosti Novovjekovno znanje i novovjekovna znanost, zaeti u srednjovjekovnoj raspravi o univerzalijama i srednjovjekovnome kolstvu, roeni su u doba humanizma i renesanse u 14. i 15. stoljeu. Dogodilo se to:
27
5/30/11 11:58:03 AM
u osjeaju kraja srednjega vijeka i nadolaska novoga doba, u Kopernikovu obratu od Ptolemejeva geocentrinoga sustava prema heliocentrinomu sustavu, u Kolumbovu otkriu novoga kontinenta, u ranim sveuilitima i uenim drutvima akademijama, u razvoju kapitalistikoga gospodarstva.
2.1.2. Akademije: Od humanizma i renesanse do danas meia) danas se pojavljuje u Termin akademija (od Platonove kole Akad tri znaenja: 1. kao naziv nekih viih kola koje nisu u sklopu sveuilita (npr. Akademija likovnih umjetnosti, Akademija kazaline i filmske umjetnosti, Bogoslovska akademija), 2. kao sveana priredba s prigodnim programom i 3. kao naziv najviih institucija znanosti i znanja (npr. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti). U renesansi i ranome novom vijeku akademije su uena drutva neovisna o crkvenim autoritetima, najee pod zatitom svjetovnoga vladara i privatnih mecena. To su mjesta roenja i odrastanja moderne znanstvene misli. Okupljale su istomiljenike te se bavile pojedinim znanstvenim disciplinama ili znanou i umjetnou u cjelini. Istiui svoju neovisnost, akademije su njegovale posebne institucionalne oblike ponaanja, stvarale su posebna pravila i titule za lanove te esto nosile neobina, katkad humoristina imena (npr. u Dubrovniku Akademija Ispraznijeh ili Dangubnijeh, Akademija turaka). Akademije su vrlo rano poele njegovati narodni jezik i postajati rasadita narodnoga duha nasuprot srednjovjekovnomu latinskom globalizmu. Ishodite je suvremenih nacionalnih akademija talijanska Accademia della Crusca (od tal. crusca mekinje), osnovana 1582. u Firenci. Glavna joj je zadaa bila njegovanje talijanskoga jezika, tj. ienje od barbarizama (mekinja). Ta je akademija bila prva institucija za nacionalni jezik, nastala na izdisaju srednjovjekovne latintine. Po uzoru na tu akademiju djelovala je od 1599. do 1604. u isusovakome kolegiju u Rimu akademi28
5/30/11 11:58:03 AM
ja za prouavanje i pouavanje hrvatskoga jezika pod nazivom Ilirska akademija (Academia linguae Illyricae). U okrilju te akademije Bartol Kai napisao je na latinskome prvu gramatiku hrvatskoga jezika pod naslovom Temelji ilirskoga jezika u dvije knjige (Institutionum linguae illyricae libri duo, 1604). U dubrovakoj Akademiji turaka, koja je trajala vrlo kratko, latinski je u raspravama bio zabranjen. Iz renesansnih i ranih novovjekovnih akademija razvile su se dananje akademije najvie znanstvene ustanove pojedinih naroda i kultura. Poseban sjaj akademije su postigle u 19. stoljeu, u doba konstituiranja modernih nacionalnih drava. Premda mnogi ugledni znanstvenici i umjetnici nisu postali akademici (lanovi Francuske akademije nisu bili Balzac, Baudelaire, Descartes, Flaubert, Proust, Zola), lanstvo u akademiji znak je drutvenoga prestia, a akademici zatitni znak drutva i kulture.
2.1.3. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti Zbog duge tradicije i velikoga ugleda akademije znanosti i danas su najvie kulturne ustanove. One su esto zrcalo cijelih kultura, njihovih stanja i perspektiva. Na tragu slavenske identifikacije i u duhu ilirskoga preporoda hrvatska nacionalna akademija osnovana je zaslugom biskupa Josipa Jurja Strossmayera 1866. pod imenom Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti ( JAZU). Pod tim je imenom djelovala do 1941., kada je preimenovana u Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti (HAZU). Nakon Drugoga svjetskog rata ponovno se zove Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, a od 1991. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. Tako je i u povijesti imena najvie znanstveno-kulturne ustanove zapisana politika i drutvena povijest. O vanosti djelovanja Hrvatske akademije znanosti svjedoi njezina najstarija edicija: Rad [Jugoslavenske] Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Od pokretanja serije 1867. do jubilarne 500. knjige 2009. u Radu je objavljeno preko 3000 znanstvenih radova, u kojih je nastanku sudjelovalo oko 1600 autora.
29
5/30/11 11:58:03 AM
2.2. RANO DOBA MODERNIH ZNANOSTI: OD POETKA 17. DO KRAJA 18. STOLJEA 2.2.1. Moderna znanost in statu nascendi Ako se vratimo na poetak novoga vijeka i pogledamo ideje o znanosti, znanstvena djela i sudbine znanstvenika toga doba, vidjet emo kako je nastajala slika o modernoj znanosti i etosu znanstvenika. U ranoj novovjekovnoj znanosti, od poetka 17. do kraja 18. stoljea, slika o znanosti i znanstveniku puni se herojskim crtama, u 19. stoljeu vee se uz ideju napretka, u prvoj polovici 20. stoljea obuhvaa veliku znanost i uvruje znanstveni etos, u posljednjoj treini 20. stoljea ljulja se pod teretom kritike i sumnje, a na poetku 21. stoljea ponovno se uzdie i oivljuje u novome sjaju. Rana novovjekovna znanost bila je priprema za stvaranje najefikasnijega zapadnoga civilizacijskog pogona modernih znanstvenih disciplina, i najvee drutvene institucije zapadne kulture moderne znanosti.
2.2.2. Autonomija i neutralnost znanosti Teza Nikole Kopernika (14731543) da se Zemlja kree oko Sunca, a ne obratno, kao to se vjerovalo od antikoga doba, utemeljila je modernu astronomiju, preobrazila ukupnu sliku svijeta te postala okvirom modernoga znanja i modernih znanosti. U obrani te teze, u otrome sukobu s crkvenom ideologijom i inkvizicijom, nastale su dvije ideje o modernoj znanosti: ideja o autonomiji i ideja o neutralnosti znanja i znanosti. Spaljivanje talijanskoga filozofa Giordana Bruna (15481600) na trgu u Rimu zbog nauavanja heliocentrizma svjedoanstvo je o herojskoj borbi pojedinca za znanstvena uvjerenja pod cijenu rtve ivota. Talijanski fiziar, astronom i matematiar Galileo Galilei (15641642) zauzimao se za heliocentrini sustav, a nakon to ga je Inkvizicija prisilila da se odrekne Kopernikova nauka, navodno je rekao: Ipak se kree (Eppur si muove). injenica da je pri tome izbjegao Brunovu sudbinu govori o slabljenju crkvenoga autoriteta i ostvarenom pravu na autonomiju znanosti. Tako je u raspravi o
30
5/30/11 11:58:03 AM
heliocentrinome sustavu i sukobu s inkvizicijom, u osobnoj rtvi i portvovnosti za znanost, nastala jedna od vanih komponenata ukupne slike moderne znanosti. Protagonisti toga sukoba, Bruno i Galileo, bili su dugi niz godina utjelovljenja znanstvenoga etosa: autonomije i neutralnosti, genijalnosti i heroizma, sve do umjetnikih simbola slobode u opusu Miroslava Krlee i drami Antuna oljana Galileovo uzaae (1965).
2.2.3. Empirizam i humanistiki utilitarizam: Metoda indukcije; Znanost nova religija Francis Bacon (15611626), engleski filozof, pisac i dravnik, utemeljitelj je modernoga empirizma i pragmatizma. Bacon polazi od prirodnoga ljudskog razuma (lumen naturale) i njegova prava na gospodstvo nad prirodom. Kao to se postmoderni filozof Jacques Derrida na kraju 20. stoljea slui metodom dekonstrukcije kako bi kritizirao logocentrizam zapadnoga miljenja i znanja, tako Bacon na poetku moderne kulture izlae kritici sadraje uma ispunjene skolastikim znanjima. Sredinji dio Baconova djela Velika obnova znanosti (Instauratio magna scientiarum, 1620), Novi instrument znanosti (Novum organum scientiarum) po izvornome Aristotelovu rganon, sastoji se od dva dijela. U prvome dijelu Bacon oslobaa ljudski razum tradicionalnih zabluda i predrasuda (idola) kako bi ga tako oienoga pripremio za novu znanstvenu metodologiju koju e razviti u drugome dijelu spisa. Bacon razlikuje etiri tipa tradicionalnih zabluda: idola tribus (zablude osjetila, dio univerzalne ljudske prirode) idola specus ili zablude pilje (zablude odgoja i tradicionalnih autoriteta) idola fori ili zablude trga (predrasude ljudske zajednice, tj. javnoga mnijenja) idola theatri ili zablude pozornice (zablude velikih metafizikih sustava koje sprjeavaju neposrednu iskustvenu spoznaju)
31
5/30/11 11:58:03 AM
Nakon te velike dekonstrukcije tradicionalnoga iskustva i metafizike Bacon utemeljuje znanost na metodi indukcije i eksperimenta namjenjujui joj utilitarnu funkciju poboljanja ljudskoga ivota u funkciji ideje o napretku. Indukcija i eksperiment naini su pokoravanja prirodi kako bi se njome moglo zagospodariti (natura parendo vincitur, Bacon, 1964: 117). Oba dijela Novoga instrumenta podnaslovljena su Aforizmi o prirodi i/ili o kraljevstvu ljudskome. Sintagma o kraljevstvu ljudskome izraz je sekularizacije novovjekovne znanosti i uloge koju e znanost igrati od poetka novoga vijeka do kritike moderne znanosti u posljednjoj treini 20. stoljea. Bila je to uloga ovozemaljske religije s pomou koje ovjek provodi projekt humanistike emancipacije i ostvaruje gospodstvo nad prirodom i svemirom.
2.2.4. Novovjekovni racionalizam i individualizam: Cogito, ergo sum; Znanstvena metodologija: Clare et distincte Ren Descartes (15961650) osniva je novovjekovnoga racionalizma i otac novovjekovne filozofije. Sluei se metodikom sumnjom (u sve valja sumnjati, de omnibus dubitandum est,), nakon redukcije svih sadraja svijesti, Descartes u djelu Rasprava o metodi (Discours de la mthode, 1637) dolazi do jedine izvjesnosti: individualne ljudske misli. U maksimi Mislim, dakle jesam (Cogito, ergo sum) Descartes je otkrio samouvjerenoga racionalnog pojedinca koji e utemeljiti moderno znanje i znanost, a time i cijelu modernu kulturu. Taj je subjekt monologian (nastupio je u prvome licu jednine) i apsolutno racionalistian (ne poznaje nita drugo osim vlastitoga uma). Spoznaja je po Descartesu istina koju Cogito postie s pomou jasnih i razgovijetnih pojmova (clare et distincte). Time je formuliran ideal znanstvene istinitosti i postavljeni temelji znanstvene metode: normativna racionalnost zasnovana na matematikim i formalnologikim modelima (more geometrico). Descartes je u ontologiji dualist, a u shvaanju prirode mehaniki materijalist. Svijet se sastoji od dvije tvari: res cogitans (mislea tvar, duh,
32
5/30/11 11:58:03 AM
Cogito) i res extensa (protena tvar, tijelo, priroda). Takav dualizam utemeljio je metodu eksperimenta, koju je inaugurirao Bacon. Priroda i tijelo, shvaeni kao res extensa, stroj i automat (Descartesovi termini), postali su predmet nad kojim res cogitans obavlja pokuse. Istodobno Cogito povezuje sve znanosti u jedinstvenu cjelinu, pa je i Descartes, kao i svi mislioci ranoga novovjekovlja, univerzalni znanstvenik: filozof je i metodiar znanosti, otkrio je analitiku geometriju i dao niz matematikih rjeenja i pouaka, bavio se fizikom, fiziologijom, medicinom i teorijom glazbe, napisao je djelo o dioptriji i meteorima, secirao je kunia i prouavao ustroj ivaca i miia ljudskoga tijela.
2.2.5. Univerzalnost i cjelovitost znanja: Enciklopedija Klasini ideal univerzalnosti i cjelovitosti znanja, stvoren u davnini i prenesen preko srednjega vijeka, doivio je prvi vrhunac u doba humanizma i renesanse, a drugi u 17. i 18. stoljeu, uoi ili u doba prosvjetiteljstva. Originalno iznaae prosvjetiteljskoga projekta osloboenja od skolastike i naslijeenih znanja, predrasuda, zabluda i mitova bila je enciklopedija. Enciklopedija (gr. enkklios opi + paidea naobrazba) pregledni je anr sveukupnoga znanja, bilo opega (univerzalna enciklopedija) bilo posebnoga u pojedinim znanstvenim podrujima (specijalna, struna enciklopedija). Enciklopedijama se mogu smatrati srednjovjekovna djela pod nazivom Summa theologiae i sline zbirke znanja. Kao specijalni anr sveukupnoga sreenog znanja u zapadnoj kulturi enciklopedija je proizvod prosvjetiteljskoga duha uoi Francuske revolucije. U tome se obliku Descartesov Cogito, sada utjelovljen u liberalnome graaninu, htio osloboditi svih Baconovih idola iz mranoga srednjeg vijeka i tako uz pomo prirodnoga razuma i kritikoga znanja pripremiti za ruenje feudalnoga sustava i politiku pobjedu graanske klase. Termin enciklopedija, blizak dananjemu znaenju, prvi je uporabio hrvatski latinist, Zagrepanin Pavao Skali (15341575) u naslovu svoga djela Znalac enciklopedije ili kruga svetih i svjetovnih disciplina (Encyclo33
5/30/11 11:58:03 AM
paediae, seu orbis disciplinarum, tam sacrarum quam prophanarum, epistemon, Basel, 1559). Prikupljeno znanje prvi je put sreeno abecednim redom u djelu Heinricha Alsteda Enciklopedija razluena u sedam svezaka (Encyclopaedia septem tomis distincta, 1630). Oevi moderne enciklopedije u dananjemu smislu francuski su prosvjetitelji J. B. le R. dAlembert i Denis Diderot. Oni su zamislili i uz pomo istaknutih pojedinaca svoga doba ostvarili najvei prosvjetiteljski projekt u dvanaest knjiga pod nazivom Enciklopedija ili razumski rjenik znanosti, umjetnosti i obrta, sastavljen od udruge uenjaka (Encyclopdie, ou Dictionnaire raisonn des sciences, des arts et des mtiers, par une socit de gens de lettres). Prvi je svezak objavljen 1751., a posljednji 1772. Znanje je prvi put izalo iz uskih elitnih krugova i postalo dostupno irim drutvenim slojevima. Bila je to prva demokratska veleknjiga institucija znanja koja je na duhovnome planu pripremila Francusku graansku revoluciju i postala uzorom svih modernih enciklopedija.
2.2.6. Univerzalnost i cjelovitost znanja: Pojedinani opusi i geniji Ono to je enciklopedija na planu kolektivnoga znanstvenog rada, to su opusi velikih novovjekovnih umova na individualnome planu vrhunac tradicionalnoga i modernoga univerzalizma. Izdvojit u etiri primjera, jedan s dominantno filozofskoga, dva s dominantno prirodoslovnoga i jedan s dominantno knjievnoga podruja. G. W. F. von Leibniz (16461716), njemaki filozof, pravnik, polihistor, teolog, matematiar, fiziar, diplomat, autor poznatoga filozofskog djela Monadologija (1714), napisao je prvi znanstveni rad De principio individui sa sedamnaest godina, predlagao je francuskomu kralju Luju XIV. da prokopa Sueski kanal, s Newtonom je vodio estoku polemiku oko prvenstva otkria diferencijalnoga i integralnoga rauna, uveo je terminologiju i simboliku infinitezimalnoga rauna, otkrio je zakon o odranju energije, bavio se psihologijom podsvijesti i davao mjerodavne gospodarske savjete iz razliitih podruja.
34
5/30/11 11:58:03 AM
Isaac Newton (16421727), engleski fiziar, matematiar, astronom i filozof, otac klasine mehanike, kljuna je figura novovjekovne univerzalne znanosti. Otkrio je zakone gravitacije, inercije, gibanja Mjeseca i planeta te iznio teoriju disperzije svjetlosti i boja u raspravi Nova teorija svjetlosti i boja (New Theory about Light and Colour, 1672). Zaetnik je diferencijalnoga i integralnoga rauna. Napisao je fundamentalno djelo moderne fizike Matematika naela filozofije prirode (Philosophiae naturalis principia mathematica, 1687) u kojemu je postavio i obrazloio tri zakona klasine mehanike (tzv. Newtonovi aksiomi). Premda je to djelo iz fizike i mehanike, dakle pripada podruju prirodnih znanosti, u naslovu je djela termin filozofija, jer su tada sve znanosti jo bile u krilu klasine kraljice znanosti. Hrvatski znanstvenik svjetskoga glasa Ruer Bokovi (17111787), po kojemu je pedesetih godina 20. stoljea imenovan sredinji nacionalni prirodoznanstveni Institut Ruer Bokovi u Zagrebu, jedan je od posljednjih svestranih ljudi humanistike i renesansne tradicije. Fiziar, matematiar, astronom i filozof, Bokovi je bio profesor i diplomat, arhitekt, arheolog i pjesnik. Obraunavao se sa skolastikim zabludama, istraivao je pukotine na kupoli crkve sv. Petra u Rimu i mjerio meridijanske stupnjeve izmeu Rima i Riminija. Izabran je za lana Royal Society u Londonu, ali nikada nije postao lanom parike akademije znanosti, premda je na sjednicama te akademije esto drao zapaena predavanja. Smatra se da je to sprijeio gremij francuskih fiziara i astronoma na elu s Laplaceom. Putovao je u Carigrad kako bi promatrao prolazak Venere ispred Sunca, ali je zakasnio na dogaaj, pa je otputovao u Poljsku, to je rezultiralo putopisom. Drao je katedru za optiku i astronomiju u Milanu te svestrano sudjelovao u izgradnji zvjezdarnice u Breri. Bio je nadzornik optike za francusku mornaricu u Parizu. Glavno mu je djelo Teorija prirodne filozofije svedena na jedinstveni zakon sila koje postoje u prirodi (Theoria philosophiae naturalis redacta ad unicam legem virium in natura existentium, 1758). Kao to je Bokovi jedan od posljednjih velikana humanistikoga univerzalizma, tako i njegovo kapitalno djelo prirodu jo promatra pod okriljem filozofije.
35
5/30/11 11:58:03 AM
Napokon, ovaj izbor iz humanistike klasike zaokruit u J. W. von Goetheom (17491832). Goethe je kljuna figura predromantinoga doba genija (Geniezeit). U ideji genija moderna je kultura imaginirala apsolutni individualni subjekt: lik nadnaravno talentiranoga umjetnika i genijalnoga znanstvenika. Genijalni je umjetnik ista suprotnost Descartesovu pojmu Cogito. On je stvaralaki kaos, iracionalna i nadnaravna energija koja stvara velika neponovljiva umjetnika djela. Genijalni je znanstvenik sve to plus nadnaravna sposobnost da se iracionalna energija pretoi u apsolutni racionalni red. Znanstveni je genij stvaralaki kaos i metodiki logos, intuitivno otkrie i racionalni dokaz, on je utjelovljenje boanske prirode (natura naturans) na podruju racionalnosti, stvaratelj velikih kulturnih djela na dobrobit ovjeanstva. Goethe je utjelovio oba tipa genijalnoga stvaralatva. Autor je kanonskih knjievnih djela Patnje mladoga Werthera (Die Leiden des jungen Werthers, 1774), Faust (I, 1808; II, 1832), Iz moga ivota: Pjesnitvo i zbilja (Aus meinem Leben: Dichtung und Wahrheit, 1811., 1812., 1814., 1833), ali i poznavatelj i istraiva prirodnih zakona. Uveo je termin svjetska knjievnost (Weltliteratur), pisao je djela iz prirodoslovlja, prouavao je Mjesec i bavio se teorijom boja.
2.3. HEROJSKO DOBA MODERNIH ZNANOSTI: OD KRAJA 18. STOLJEA DO PRVOGA SVJETSKOG RATA 2.3.1. Filozofske pretpostavke moderne znanosti: Kant i Hegel S knjievnikom i univerzalnim genijem Goetheom stigli smo do kraja novovjekovne znanosti, ali ne i do moderne znanosti. Epistemoloke pretpostavke moderne znanosti u uem smislu osigurala su dva filozofa. Ono to su za antiku filozofiju i kulturu bili Platon i Aristotel, to su za moderno znanje i modernu znanost Kant i Hegel. Immanuel Kant (17241804) otac je njemakoga klasinog idealizma i utemeljitelj zapadnoga filozofskog kriticizma. Postavio je etiri pitanja:
36
5/30/11 11:58:03 AM
to mogu znati? (Kritika istoga uma), to trebam initi? (Kritika praktinoga uma), to je umjetnost? (Kritika rasudne snage) i to je ovjek? (Metafizika udorea). U spoznajnoj teoriji Kant je izveo tzv. kopernikanski obrat ograniio je kartezijanski novovjekovni racionalizam. Na pitanje to mogu znati? odgovorio je tezom o granicama ljudske spoznaje. Spoznati moemo samo ono to nam doputa na um i samo po zakonima toga uma. Nema apsolutne spoznaje ni apsolutne istine, nae su spoznaje dijelovi ljudskoga iskustva i odreene su kategorijama ljudskoga uma. Ding an sich, stvar o sebi, ostaje nespoznatljiv, izvan moguega iskustva. Bio je to epistemoloki skepticizam (nema apsolutne istine), ali ne i relativizam (istina postoji unutar ljudskoga iskustva). Kantov kopernikanski obrat utemeljio je moderni individualizam i spoznajni kriticizam. Kantov spoznajni kriticizam pratit e modernu znanost sve do Karla Poppera i metode dekonstrukcije na kraju 20. stoljea te u novome obliku, zajedno s tradicijom srednjovjekovnoga nominalizma i konceptualizma, utemeljiti postmoderni epistemoloki konstruktivizam (v. dolje 4.2.1). Filozof koji je novovjekovni racionalizam doveo do savrenoga sustava i ideje cjelovitosti bio je G. W. F. Hegel (17701831). U svojoj filozofiji Hegel je cijeli svijet izveo iz apsolutnoga duha: prirodu, osjetilnost, ovjeka, povijest, umjetnost i kulturu u cjelini shvatio je kao prolazne postaje na proputovanju duha k samomu sebi. To se proputovanje odvija u aroliji dijalektike metode: teza (apsolutni Duh), antiteza (sveukupna raznolikost svijeta kao beskrajno Drugo kroz koje Duh prolazi) te napokon sinteza (sve drugosti i suprotnosti pomirene u velianstvenoj sintezi apsolutnoga znanja, u kojemu je Duh pounutrio suprotnosti i tako pomirio, tj. shvatio samoga sebe preko bogatstva cijeloga svijeta). Hegelova je apsolutna filozofija posljednja toka na kojoj je ideal esencijalne utemeljenosti, cjelovitosti i sustavnosti znanja doivio posljednji sjaj i ujedno kraj. Ostvarivi totalni sustav znanja u filozofiji apsolutnoga duha, Hegel je proglasio da je u njegovu misaonome sustavu filozofija stigla do kraja. Nije to bio kraj svake filozofije, nego vrhunac i kraj zapadne metafizike kao objektivne ontologije i logikoga sustavotvornog znanja koje utemeljuje i okuplja cjelokupno znanje i sve znanosti. Blistavi kraj kraljice zna37
5/30/11 11:58:03 AM
nosti u Hegelovu filozofskome sustavu postao je blistavi poetak herojskoga doba moderne znanosti i modernih znanstvenih disciplina.
2.3.2. Odvajanje znanstvenih disciplina i kult znanosti Herojsko doba modernih znanosti poelo je potkraj 18. stoljea i trajalo je kroz cijelo dugo 19. stoljee (Hobsbawm) sve do Prvoga svjetskog rata. Obiljeila su ga dva fenomena: odvajanje zasebnih znanstvenih disciplina i stvaranje kulta znanosti i znanja. Dananji pojam znanosti, koji je uao u sve definicije, koji sadrava dva smisla, znanost kao sveukupno znanje i znanost kao pojedine znanstvene discipline, nastao je tek u 19. stoljeu iz raspadnute Hegelove kabanice i simbolinoga kraja filozofije kao kraljice znanosti. Pojedina su znanja postojala ve i prije, od antike matematike i medicine do srednjovjekovnoga kvadrivija. Ali sva su pojedinana znanja bila pod okriljem filozofije kao najvie duhovne djelatnosti koja okuplja sve ostale struke. Isaac Newton i Ruer Bokovi ne piu znanost o prirodi, nego filozofiju prirode. Objektivnost i apsolutnost znanja, savrena i zavrena u Hegelovoj apsolutnoj filozofiji, preselila se u 19. stoljeu u pojedinane znanstvene discipline. Svaka je znanost na svome specijalnom podruju eljela biti velika, autonomna i cjelovita poput Hegelova sustava. Proces izgradnje i specijalizacije posebnih znanstvenih podruja i disciplina nije ni danas dovren. tovie, u suvremeno virtualno doba svjedoci smo izdvajanja novih znanstvenih disciplina i goleme industrije znanja. Tako suvremena znanost sa svojim irom otvorenim sustavom razliitih specijalnih znanja i podruja manje nalikuje na moderni humanistiki znanstveni univerzum, a vie na nepregledni srednjovjekovni arhiv. Jedna od razlika izmeu modernoga i suvremenoga znanja jest u tome to se negdanji srednjovjekovni kvadrivij proirio do nesluenih razmjera i ispunio najrazliitijim specijalnim znanjima, podrujima, poljima i granama s tendencijom sve ue parcelizacije i atomizacije do najtanjih znanstvenih struna. Odatle studijska reforma na prijelomu 20. i 21. stoljea.
38
5/30/11 11:58:03 AM
Bolonjski je proces s jedne strane citat srednjovjekovnoga kolstva (terminoloki oslon na prvo legalizirano sveuilite u Bologni), a s druge nain da se svlada nezadriva specijalizacija i lake poveu rasprene znanosti i znanja (naelo interdisciplinarnosti i transdisciplinarnosti).
2.3.3. Moderna znanost institucija nad institucijama Ako danas, iz odmaknute perspektive, pogledamo modernu kulturu, vidjet emo ono to smo ve znali, ali i mnogo toga to je do sada bilo skriveno. Ono to nismo dovoljno jasno vidjeli ni znali, a to upravo otkriva perspektiva povijesti znanja i znanosti, jest injenica goleme institucionalizacije koja poinje na prijelomu 18. i 19. stoljea. U to doba nastaju pojedinane, stvarne i simboline institucije i mitovi moderne kulture. Zbog njihove veliine ovdje ih donosim velikim slovom, a zbog pripadnosti razliitim hijerarhijama abecednim nizom:
Genij (veliki protusubjekt Descartesovu pojmu Cogito) Graanin Industrija Moda Mukarac (sin koji je svrgnuo oca) Muzej Nacija Originalnost (u modernoj umjetnosti) Pojedinac Povijest (linearno kretanje naprijed) Progres Roman (veliki knjievni anr) Slika (veliki likovni anr, npr. institucionalizacija Monne Lise Leonarda da Vincija) Velike revolucije Zapad (kao suprotnost Istoku) Znanost ena (Vjeno enstveno)
39
5/30/11 11:58:03 AM
Meu tim i drugim velikim institucijama moderne kulture znanost je bila najvea institucija institucija nad institucijama. Dok je klasina filozofija bila kraljica znanosti i znanja, moderna je znanost postala kraljica zapadne kulture.
2.3.4. Tajna uspjeha modernih znanosti Raspad univerzalnoga znanja na specijalna znanja i univerzalne znanosti na zasebne znanstvene discipline otvorio je put u nevien razvoj pojedinih znanstvenih podruja i specijalnih struka. Taj je razvoj poeo kada su se discipline iz srednjovjekovnoga kvadrivija i druge prirodne znanosti, osloboene ispod okrilja filozofije, povezale s prvom industrijskom revolucijom. Ono to su znanosti sanjale u intuicijama, traile u opaanjima, potvrivale u eksperimentima, obrazlagale matematikim metodama u dokazima i sveano patentirale u otkriima to je prva industrijska revolucija poela ostvarivati u svakodnevnome ivotu. Odvajanje posebnih znanstvenih disciplina udrueno s prvom industrijskom revolucijom rezultiralo je nevienim napretkom znanosti, njezinim pragmatikim uspjesima i napokon ustolienjem u zapadni kulturni mit. Znanost i tehnologija kreu u osvajanje prirode i postaju pogonska sila za ostvarivanje prosvjetiteljskoga projekta ovjekove emancipacije i neogranienoga napretka kulture. Tajna uspjeha moderne znanosti, a napokon i uzdignua u zapadni mit, bila je u formuli: genijalna intuicija + opaanje + eksperimenti + otkrie + matematiko-logiko izlaganje dokaza + tehnike mogunosti prve industrijske revolucije + praktina primjena = dotad nezamisliv progres = kraljevstvo zemaljsko Svijet u kojemu danas ivimo takvo je kraljevstvo zemaljsko o kojemu je kao o znanstvenome idealu na poetku novoga vijeka sanjao Francis
40
5/30/11 11:58:03 AM
Bacon. Ne putujemo koijama i ne kasnimo na znanstveni dogaaj kao Ruer Bokovi u Carigrad na susret Venere i Sunca. Ne peremo rublje ribaom na potocima ni posue u masnim sudoperima. Ali avion kojim paramo nebo moe se zajedno s nama zabuiti u poslovni toranj u New Yorku, ledenjaci se na hladnim zemaljskim polovima povremeno tope, zbog ozonskih rupa i globalnoga zatopljenja lipe ponegdje ne cvjetaju u lipnju, nego u svibnju, a ljepotu romantinoga potoka u koji se slijevaju otpadne vode kvare mrlje od deterdenta.
2.3.5. Termin znanstvenik Istodobno sa stvaranjem zasebnih znanstvenih disciplina u prvoj polovici 19. stoljea pojavljuje se termin znanstvenik. Godine 1830. William Whewell uvodi pojam znanstvenik umjesto dotadanjega pojma filozof prirode. Zajedno s terminom znanstvenik stvara se herojska slika znanstvenoga etosa koja e biti dovrena sredinom 20. stoljea (v. dolje 2.4.4.). Tada, a ni kroz velik dio 20. stoljea, znanstveni se subjekt ne imenuje imenicama enskoga roda. Moderna se zapadna znanost, kao to e pokazati rodni studiji s kraja 20. stoljea, u svim svojim modusima, od tipa miljenja do institucionalnih oblika, konstituirala kao androcentrina. Takva slika znanosti i znanstvenika zajedno sa simbolinim i stvarnim institucijama ostat e nepoljuljana sve do ezdesetih godina 20. stoljea.
2.3.6. Prirodne znanosti: Niz otkria i izuma Na podruju prirodnih znanosti herojsko je doba obiljeeno nizom otkria i izuma koji e promijeniti lice zapadne civilizacije. Sve je poelo kada je mali James Watt promatrao kako para u tetkinu loncu podie poklopac, a zatim, kada je odrastao, povezao sliku iz djetinjstva u znanstvenu injenicu te napokon 1764./65., u vrijeme kada u Njemakoj poinje doba genija, genijalno konstruirao prvi ekonomski iskoristiv parni stroj. Godine 1803. Robert Fulton konstruirao je prvi parobrod, a godine
41
5/30/11 11:58:03 AM
1814. George Stephenson prvu parnu lokomotivu. eljeznike tranice proarale su krajolik prvi put 1825. Buni zvuci lokomotive i gusti klobuci dima promijenili su izgled okolia i nain ivota, uli su u knjievnost i filmove kao simboli moderne civilizacije. Tolstojeva Anna Karenina okonala je ivot pod kotaima modernoga znanstvenog izuma. U 19. stoljeu i u prvoj polovici 20. stoljea nastajala je eljezniarska poezija, koju je poslije prouavao doajen Zagrebake knjievnoznanstvene kole Aleksandar Flaker. Jo ezdesetih godina 20. stoljea eljeznike su tranice kultni objekt umjetnikih crno-bijelih filmova. Nema vestern-spektakla bez slike lokomotive, vlaka i raskonih oblaka dima. Otkrie pare i parni izumi bili su tek poetak slave modernih znanosti. Uz pomo znanosti i novih tehnologija ovjek je poeo dosezati zemaljske rajeve i ostvarivati drevne snove. U fotografiji ostvaren je davni Narcisov san o zaustavljanju vlastite slike. Prve fotografije, dagerotipije (po L. J. M. Daguerreu) i kalotipije (fotografska tehnika W. H. Talbota), nastale su 1839. S izumom telefona novovjekovni je pojedinac mogao razgovarati na daljinu. U automobilu ostvario je san o individualnoj snazi i slobodi kretanja, zapisan jo u Zenonovoj aporiji o strijeli koja se kree tako brzo da stoji (onaj koji se kree automobilom sjedi za volanom). Na filmu ostvaren je san o totalnoj umjetnikoj mimezi: pokretnim i zvunim slikama. U zrakoplovu moderni je ovjek ostvario Ikarov san o letenju. Sredinje otkrie herojskoga doba modernih znanosti na podruju biologije bila je Darwinova teorija o postanku ivota iz jednostavnih oblika i teorija evolucije prirodnom selekcijom, izloena u djelu O podrijetlu vrsta (On the Origin of Species, 1859). U Darwinovoj teoriji ivota i evolucije moderni je ovjek sebe vidio kao dio prirode koju je u sve specijalnijim pojedinanim znanostima poeo snano razotkrivati i iskoritavati. Potvrdila je to u kemiji Mendeleevljeva tablica elemenata. ovjek nije samo mogao otkriti prirodne elemente, nego je u vlastitim konstrukcijama mogao predviati jo neotkrivene elemente. Dva od buduih elemenata, za koje je autor periodinoga sustava predvidio mjesto, poslije e utemeljiti atomsko i nuklearno doba. U periodinome sustavu ruskoga znanstvenika roen je predvialaki duh modernih znanosti. Napokon, prva Nobe42
5/30/11 11:58:03 AM
lova nagrada za fiziku 1901. pripala je znanstveniku koji je izumio aparat za otkrivanje stanja u najveoj modernoj bolesti tuberkulozi. Bio je to W. C. Rntgen, a izum rendgenski aparat. Herojsko doba modernih znanosti trajalo je do Prvoga svjetskog rata, kada je jedan od izuma zrakoplov pomogao u ruenju svijeta koji je uz pomo modernih znanosti izgradila prva industrijska revolucija. Ali snaga prosvjetiteljskoga projekta emancipacije i znanosti kao njegova pogona bila je tako nezadriva i svjea da je takvi detalji (u suvremenoj terminologiji kolateralne tete) nisu mogli zaustaviti.
2.3.7. Drutveno-humanistike znanosti: Pozitivizam Prirodne znanosti, njihova slika, njihove metode i njihovi uspjesi u herojskome su dobu snano djelovali na drutveno-humanistike znanosti. Na ruevinama Hegelova filozofskoga sustava izrasta po uzoru na prirodne znanosti najvea metodologija u drutveno-humanistikim znanostima 19. stoljea pozitivizam. Pozitivizam je posljednje utoite univerzalnoga znanja nakon kraja Hegelove apsolutne filozofije. To je neispunjena enja za cjelinom znanja o drutvenim injenicama bez jedinstvene ideje koja bi te injenice mogla okupiti u sustav. Pozitivizam u povijesti knjievnosti 19. stoljea (H. Taine u Francuskoj, V. Belinskij u Rusiji), kao i pozitivizam u filozofiji (A. Comte), u to je doba slika i prilika prirodoznanstvenoga empirizma. Pozitivizam u humanistikim znanostima isto je to i realizam u knjievnosti: krianac izmeu hegelovskoga univerzalizma i scijentizma na tlu kulture i drutva.
2.3.8. Pozitivizam 19. stoljea i znanost o knjievnosti 20. stoljea to je Hegelova filozofija bila za nastanak modernih prirodnih znanosti kao zasebnih disciplina u 19. stoljeu, to je pozitivizam bio za nastanak moderne znanosti o knjievnosti u 20. stoljeu: toka otklona koja omoguuje stvaranje autonomne discipline. Poevi od ruskoga formalizma
43
5/30/11 11:58:03 AM
dvadesetih godina pa do Zagrebake knjievnoznanstvene kole pedesetih i ezdesetih godina 20. stoljea, povijest moderne znanosti o knjievnosti kao autonomne discipline jest trajna polemika protiv pozitivizma kao univerzalne drutvene metode. Da bi mogla postati autonomna disciplina, moderna znanost o knjievnosti morala se izdvojiti iz knjievnopovijesnoga pozitivizma 19. stoljea. Kraj 20. stoljea donosi mijenu na svim podrujima znanja, pa i u znanosti o knjievnosti. To se osobito jasno vidi u bujanju kulturolokih studija i pristupa. Kulturologija kraja 20. stoljea znak je kraja modernoga autonomnog znanja. Suvremena znanost o knjievnosti ne odrie se zakona vlastite discipline to ih je izgradila u 20. stoljeu, ali se okree prema drugim znanostima, otkriva nova istraivaka podruja i na neki se udan nain, kao i znanje u drugim sferama, vraa univerzalizmu preko kulturnih studija i kulturologije. Suvremena je kulturologija povratak ranomodernomu univerzalizmu znanja na paradoksalan nain: preko jo ue specijalizacije. Tako suvremena znanost sa svojim sustavom specijalnih znanja i podruja manje nalikuje na moderni humanistiki znanstveni univerzum, a vie na nepregledni srednjovjekovni arhiv. Nove paradigme interdisciplinarnosti i transdisciplinarnosti Arijadnine su niti koje omoguuju povezivanje sve udaljenijih podruja i kretanje kroz sve neprohodnija polja i sve razgrananije grane.
2.3.9. Prva velika kritika modernoga znanja: Nietzsche Herojsko doba modernih znanosti nije moglo proi bez svoje mefistofelovske sjene. Prva velika kritika zapadnoga znanja i znanosti stigla je u doba prve velike krize moderne kulture na kraju 19. stoljea. Dogodilo se to u estetskoj filozofiji Friedricha Nietzschea (18441900), njemakoga filozofa poznatog po tezama o smrti Boga, nadovjeku, posljednjemu ovjeku, preocjenjivanju svih vrijednosti (Umwertung aller Werte), volji za mo (Wille zur Macht) i stanju s onu stranu dobra i zla (Jenseits von Gut und Bse).
44
5/30/11 11:58:03 AM
Kantov kriticizam Nietzsche je doveo do radikalne negacije zapadne filozofije kao metafizike, a time i do kritike istine, smisla, morala, dakle svih vrijednosti to ih je zapadna kultura gradila preko svoje klasine kraljice znanosti, filozofije, od Platona i Aristotela do Kanta i Hegela. Ako je Kant ograniio Descartesov Cogito na mjeru njegova iskustva, onda je Nietzsche u svojoj filozofiji negirao Hegelov apsolutni Um i totalno sustavotvorno znanje. Hegelovoj apsolutnoj znanosti Nietzsche je suprotstavio vedru znanost (frhliche Wissenschaft), nasuprot Hegelovoj apsolutnoj istini proglasio je da je istina retorika figura i vojska metafora, nasuprot apsolutnomu znanstvenom sustavu ponudio je estetizaciju znanstvenoga diskursa. U obraunu sa zapadnom metafizikom Nietzsche je prvi kritizirao najveu instituciju moderne kulture: apsolutno znanje i apsolutnu znanost. Ta e kritika oivjeti u doba postmoderne misli i postati most prema kritikama znanosti koje e se rasplamsati na kraju 20. stoljea.
2.4. ZLATNO DOBA MODERNIH ZNANOSTI: OD PRVOGA SVJETSKOG RATA DO EZDESETIH GODINA 20. STOLJEA 2.4.1. Povijesni okvir zlatnoga doba Nakon Prvoga svjetskog rata moderna se kultura probudila iz runoga sna i nastavila ostvarivati svoj zahuktali novovjekovni projekt emancipacije kao da se nita nije dogodilo. Ali dogodilo se puno toga. Listopadska revolucija u Rusiji ohrabrila je utopijske snove i otvorila perspektive socijalnom utopizmu. Istodobno u poraenoj i ponienoj Njemakoj budi se nacionalni socijalizam. Poetkom tridesetih godina na europskome se kontinentu uspostavljaju dva totalitarna politika reima i dva totalitarna drutvena sustava koji e obiljeiti povijest 20. stoljea i utjecati na sva podruja kulture. U taj opi povijesni okvir ugraeno je zlatno doba (zrelost) modernih znanosti.
45
5/30/11 11:58:03 AM
Zlatno doba modernih znanosti trajalo je od Prvoga svjetskog rata do kraja ezdesetih godina 20. stoljea. Moderna se kultura u to doba nalazi na vrhuncu. Sve je u to doba veliko. To je doba velikih ideologija, velikoga Drugoga svjetskog rata u opoj povijesti i velike podjele na dva ideoloka bloka nakon rata. Velikim ratovima, velikim revolucijama, velikim voama, velikim politikim idejama i velikim ideologijama odgovarale su na drugim podrujima kulture velika znanost, velika filozofija i velika umjetnost.
2.4.2. Velika otkria u prirodnim znanostima, velike filozofije i metodologije u drutveno-humanistikim znanostima U zlatno doba, na vrhuncu zrelosti, moderna je znanost na svim podrujima bila velika znanost. Prirodne je znanosti obiljeio niz fundamentalnih otkria. Takva su u fizici Einsteinova teorija relativnosti iz 1905. i 1916. te Heisenbergovo otkrie kvantne mehanike 1925. i naela neodreenosti 1927. Ta su otkria promijenila sliku svijeta, kategorije prostora i vremena, ljudsku osjeajnost, povijest i individualnost. Teorija relativnosti, osim neposrednih uinaka u vlastitoj disciplini, djelovala je na cijelu kulturu svojom idejom o nepostojanju apsolutnoga vremena, a to u irem smislu znai i nepostojanju apsolutne istine, dakle i apsolutnoga subjekta, sustava, filozofije, znanosti, umjetnosti. Na slian je nain djelovala i Heisenbergova teorija o kvantnoj neodreenosti i ovisnosti materije o vizuri promatraa. Objektivni svijet mogao je imati vie lica, ovisno o perspektivi iz koje se gleda. Filozofije zlatnoga doba modernih znanosti esto su kritike Hegelova apsolutnoga racionalizma, tradicionalne metafizike, moderne znanosti kao nositeljice progresa i modernoga drutva u cjelini. Mogu se razvrstati u tri skupine: fenomenologija i egzistencijalizam (Husserlova fenomenoloka metoda, Heideggerova egzistencijalistika ontologija, Jaspersov i Sartreov egzistencijalizam, Gadamerova hermeneutika i dr.);
46
5/30/11 11:58:03 AM
analitika filozofija opi naziv za razliite misaone orijentacije 20. stoljea, preteno na engleskome govornom podruju, nastale na tradiciji klasinoga pozitivizma 19. stoljea, anglosaskoga empirizma i amerikoga pragmatizma, s naglaskom na jasnoj argumentaciji i logikome ralanjivanju misli, esto po modelima formalne logike, analizi jezika te kritici zapadne metafizike; glavna sredita u prvoj polovici 20. stoljea Be i Cambridge; ishodine ideje logiki atomizam Bertranda Russella, logiki pozitivizam Ludwiga Wittgensteina, logiki empirizam Bekoga kruga, kritiki racionalizam Karla Poppera i dr. (v. dolje 2.4.3); marksistike i neomarksistike filozofije i ideje (marksizam-lenjinizam kao slubena doktrina u Sovjetskome Savezu i bivim socijalistikim zemljama, ideja utopije i filozofija nade Ernsta Blocha, kritika teorija Frankfurtske kole u kojoj su Max Horkheimer i Theodor Adorno kritizirali Hegelov apsolutni duh kao vladalaki, Walter Benjamin iznio ideju o gubitku umjetnike aure u doba tehnike reprodukcije, Herbert Marcuse postao idejni voa studentske revolucije 1968., a Jrgen Habermas poetkom 1980ih branio pred postmodernistima modernu kao nedovreni projekt emancipacije) (vie o filozofiji 20. stoljea usp. Anzenbacher, 1994: 3255; Kalin, 2003: 195252). Na podruju psihologije epohalno je bilo Freudovo otkrie podsvijesti. Dogodilo se to na poetku 20. stoljea, ali je ulo u sve pore kulture tek dvadesetih godina. U zapadnoj kulturi ratio vie nije bio primaran ni jedini. Od tada u humanome svijetu izlazi na svjetlo dana njegova sjena, tamne zone ispod oita, iracionalno, podsvijest, tijelo, tamni kontinent ena. Freud je ostavio dubok trag u modernoj umjetnosti te preko psihoanalitiara Jacquesa Lacana djelovao na stvaranje i oblikovanje rodnih studija na kraju 20. stoljea. Slinu je duhovnu revoluciju poetkom 20. stoljea odigrao u knjievnoj znanosti ruski formalizam. Osnovna je teza bila: u knjievnosti i kulturi nije vano to, nego kako, nije vaan sadraj, nije vana boja
47
5/30/11 11:58:03 AM
zastave koja se vije na tvravi (metafora Viktora klovskoga). Vani su forma, znak, struktura, funkcija, vano je kako je knjievna tvrava napravljena i kakav je njezin odnos prema drugim utvrdama, tj. sustavima u kulturi. U doba najvee monologizacije ruske kulture tridesetih godina 20. stoljea Bahtin stvara teoriju dijaloga koja e postati inspirativna na kulturnome prijelazu ezdesetih i sedamdesetih godina.
2.4.3. Velike teorije znanosti: Logiki pozitivizam i kritiki racionalizam Iz zlatnoga doba moderne filozofije izdvojit u dva imena bitna za razumijevanje znanstvene spoznaje i teoriju znanosti 20. stoljea. To su Ludwig Wittgenstein (18891951) i Karl Popper (19021994). Moderna se znanost tri puta snano utemeljila u racionalizmu: prvi put u Descartesovoj metodikoj sumnji i maksimi Mislim, dakle jesam, drugi put u Kantovoj transcendentalnoj filozofiji i Hegelovu apsolutnome racionalizmu, a trei put u idejama Bekoga kruga i mislilaca bliskih tomu krugu koji e potaknuti razvoj tzv. analitike filozofije (v. gore 2.4.2). U tome sklopu Wittgensteinova i Popperova teorija znanosti bile su dva vrhunca u razumijevanju prirodoznanstvene racionalnosti i empirijske spoznaje: jedan u logikoj analizi jezika i korespondencijskoj teoriji istine, a drugi u kritici induktivne metode Bekoga empiristikoga kruga i teoriji opovrgavanja kao kritikoj metodi znanstvene spoznaje i napretka u znanju. Wittgensteinovo se filozofsko djelo katkad dijeli u dvije faze: ranu fazu (Wittgenstein I) i kasnu fazu (Wittgenstein II). Svaka od tih faza poklapa se s jednom knjigom. Rani Wittgenstein autor je zaudne, strogo komponirane knjiice sastavljene od numeriranih reenica u kojoj je izloio spoznajnu teoriju prirodnih znanosti Logiko-filozofski traktat (Tractatus logico-philosophicus, 1921). Polazei od logikoga atomizma B. Russella, Wittgenstein u Traktatu gradi teoriju znanosti na razgranienju dvaju svjetova: izrecivoga svijeta injenica i neizrecivoga svijeta s onu stranu injenica. Prva je osnovna ideja Traktata: Sve to se moe izrei moe se
48
5/30/11 11:58:03 AM
izrei jasno. Svijet injenica moe se izrei na formalno logian nain jednostavnim reenicama. Takve jednostavne (atomarne) logike reenice preslike su stvarnoga injeninog stanja. Znanstvena je spoznaja izricanje jasnih reenica o svijetu injenica, a znanstvena istina slaganje izmeu reenica i injenica. U jasnome i jednostavnome jeziku koji preslikava svijet injenica Wittgenstein je spojio Descartesovo clare et distincte i moderni empirizam te ih podignuo na razinu formalne logike. Po toj komponenti rani je Wittgenstein logiki pozitivist, idejni zaetnik neopozitivizma Bekoga kruga (Moritz Schlick, Otto Neurath, Rudolf Carnap) i pretea analitike filozofije. Jezik znanosti Wittgenstein opisuje metaforom ljestava po kojima se penjemo u spoznaji injeninoga svijeta. Istodobno postoji svijet neizrecivoga. Odnos prema tomu svijetu izraava druga osnovna ideja Traktata: O emu se ne moe govoriti, o tome valja utjeti. Iz te ideje proizlazi Wittgensteinova kritika tradicionalne filozofije i metafizike kao trabunjanja o neizrecivome i gradnje kula u zraku. Filozofija je logika analiza jezika kako bi se odredile granice izrecivoga. Svijet neizrecivoga svijet je mistinoga. Ljestve znanstvene spoznaje tu ne pomau, pa ih valja odbaciti. Stoga se o ranoj Wittgensteinovoj filozofiji moe govoriti kao o paradoksalnome logikome misticizmu. Ako se pak Wittgensteinova teorija o granicama jezika i izrecivoga usporedi s Kantovim odreenjem granica znanja i ljudskoga uma (transcendentalni idealizam), onda se o Wittgensteinovu logikome pozitivizmu s crtama misticizma moe govoriti kao o transcendentalnome lingvalizmu (usp. Baum, 2006: 47). U drugoj, posmrtno objavljenoj knjizi Filozofska istraivanja (Philosophische Untersuchungen, 1953) kasni Wittegenstein prenosi filozofiju jezika iz idealne sfere formalne logike u pragmatini svijet obinoga jezika te razvija teoriju jezinih igara kao razliitih jezinih uporaba. Zadaa filozofije nije stvoriti idealan logiki jezik u oprjeci prema metafizici kao u doba Traktata, nego analizirati i razjasniti postojee uporabe jezika, tj. jezine igre. Kasna Wittgensteinova filozofija obinoga jezika snano je utjecala na analitiku filozofiju, a teorija jezinih igara na postmoderne mislioce primjerice, J.-F. Lyotarda (v. dolje 4.1.3).
49
5/30/11 11:58:03 AM
Drugi veliki teoretiar znanosti i znanstvene spoznaje 20. stoljea Karl Popper bio je blizak empirizmu Bekoga kruga, ali nije formalno pripadao Krugu. U knjizi Logika istraivanja (Logik der Forschung, 1934) razvio je originalnu teoriju znanosti i traganja za istinom tako to se suprotstavio osnovnoj postavci Kruga. Oslanjajui se na jednu komponentu ranoga Wittgensteina jasnu logiku spoznaju injeninoga svijeta filozofi Bekoga kruga zastupali su varijantu empirijskoga neopozitivizma s apoteozom induktivne spoznaje. Osnovna je teza Bekoga kruga: istiniti su oni iskazi koji se mogu provjeriti u empirijskome iskustvu (metoda verifikacije). Na tradiciji Humeova skepticizma i kritike induktivne spoznaje Popper naelu empirijske provjerljivosti suprotstavlja metodu opovrgavanja (falsifikacije). Induktivist ne moe dokazati tvrdnju Svi labudovi su bijeli jer bi za istinitost te tvrdnje morao navesti sve bijele labudove, a ni tada ne bi bio siguran da je tvrdnja istinita. Popperova je teza: za istinitost tvrdnje o bijelim labudovima nije potrebno navoditi sve bijele labudove, jer to ne moe dokazati tu tvrdnju. Dovoljno je tvrdnju opovrgnuti jednim crnim labudom. Znanost po Popperu nije provjeravanje induktivnih zakljuaka i empirijskih istina, nego neprestano kritiko propitivanje i opovrgavanje. Objektivna istina kao korespondencija iskaza i injenica postoji, ali samo kao nedostian ideal kojemu znanstvenici tee. Istina se ne moe posjedovati, nego traiti. Zadaa je znanosti postavljati drske teorije kako bi se one mogle opovrgavati, a povijest znanosti put je prema istini poploen opovrgnutim idejama. Pri tome opovrgnute ideje ne treba odbacivati, a pogotovu ih ne treba imunizirati ni tititi od kritike. I opovrgnute teorije pridonose unaprjeivanju istine i znanja. Svoju teoriju opovrgavanja znanstvenih ideja i rasta znanja u kritikome sueljavanju Popper vidi kao dio kritike tradicije zapadnoga miljenja od predsokratika i Sokrata do Kanta. Po vjeri u objektivnu istinu Popper je kritiki realist, a po ideji i metodi neprestanoga opovrgavanja teorija i nedostinosti apsolutne istine on je kritiki racionalist. Isti kritiki racionalizam Popper je zastupao u socijalnoj teoriji, na podruju povijesnih ideja i drutvenih oblika. U knjizi Bijeda historicizma (Das Elend des Historizismus, 1944) izloio je kritici teleoloke koncepci50
5/30/11 11:58:03 AM
je povijesti koje ljude ele usreivati umjesto da im pomognu, poput, primjerice, hegelijanizma i marksizma. U knjizi Otvoreno drutvo i njegovi neprijatelji (Die offene Gesellschaft und ihre Feinde, 1945), po kojoj je postao svjetski glasovit, protivio se svim oblicima dogmatizma, zatvorenih sustava i totalitarnih vladavina (usp. Baum i Gonzlez, 2007).
2.4.4. Institucionalizacija slike znanosti i znanstvenika Istodobno s velikim otkriima i velikim metodologijama dovrena je konstrukcija i institucionalizacija slike znanosti i znanstvenika. Sve pojedinane karakteristike znanosti i znanstvenika koje su se izgraivale u pojedinim opusima i sudbinama, od Bacona i Descartesa do Giordana Bruna i Galilea, od romantinoga kulta originalnosti i genijalnosti do Mendelova otkria gena, od Darwinove teorije evolucije do Einsteinove teorije relativnosti, slijevaju se u prvoj polovici 20. stoljea u jedinstvenu sliku znanosti i znanstvenoga etosa. Konstrukcija slike velike znanosti i velikoga znanstvenika kulminirala je u etiri znanstvene etike norme Roberta K. Mertona (The Normative Structure of Science, 1942), poznate kao kratica CUDOS od prvih slova engleskoga izvornika: Zajednitvo (Communalism) znanstvena otkria nisu osobno, nego zajedniko vlasnitvo svih ljudi. Univerzalnost (Universalism) znanstvene se tvrdnje ocjenjuju na temelju opih kriterija valjanosti, a ne rasnih, klasnih, rodnih, religijskih ili nacionalnih predrasuda. Nesebinost (Disinterestedness) znanstvenici postiu satisfakciju u sluenju interesima znanstvene zajednice, a ne vlastitim interesima. Organizirani skepticizam (Organized Skepticism) znanstvene su ideje predmet stroge kontrole u znanstvenoj zajednici. Mertonova etvrta norma, organizirani skepticizam, proirena je u originalnost i skepticizam, tako da je znanstveni etos dobio pet sastavnica, a
51
5/30/11 11:58:04 AM
kratica CUDOS ostala sauvana. Slika moderne znanosti i znanstvenika, uokvirena s pet Mertonovih etikih norma, postala je otvoreni okvir koji se moe puniti, ovisno o komunikacijskoj situaciji i aspektima ocjenjivanja znanstvenika i njihova doprinosa, razliitim crtama znanstvenoga etosa (ovdje u abecednome nizu): autonomija estitost dosljednost genijalnost humanost istinitost metodinost mogunost predvianja budunosti neutralnost objektivnost praktinost (korisnost) preciznost primjenjivost progresivnost provjerljivost racionalnost sustavnost tonost itd.
2.4.5. Velika Bomba: Pukotine na slici moderne znanosti i znanstvenika Napokon, najvei dogaaj zlatnoga doba modernih znanosti, koji je zasjenio sve ostale, bila je konstrukcija, a zatim i uporaba atomske bombe. Sva otkria i sve teze modernih znanosti prve polovice 20. stoljea bili su veliki zato to su, svaki na svojemu podruju, razmicali granice novovjekovnoga racionalizma otvarajui mu nesluene mogunosti. Jedna od tih nesluenih mogunosti bila je konstrukcija i uporaba Velike Bombe. Bomba je bila apsolutno kako, apsolutni znak, apsolutna struktura i apsolutna funkcija moderne zapadne kulture. Ona je odgovorila na pitanje kako spasiti liberalnu demokraciju, ali je istodobno proizvela neslueno razaranje. Zapadna znanost do Bombe i nakon Bombe vie nije bila ista. Prelijepa slika o racionalnosti, univerzalnosti, neutralnosti, humanosti, korisnosti, progresivnosti znanosti poela je pokazivati pukotine poput Wildeove slike Doriana Graya.
52
5/30/11 11:58:04 AM
Bomba je bila vrhunac i kraj zlatnoga doba moderne znanosti. U jednome izumu i jednoj primjeni izuma znanost je sjedinila dobro i zlo: zaustavila je rat, ali i sama proizvela nezamisliva razaranja. Svijet se pedesetih godina 20. stoljea podijelio na dva mentalna i drutvena bloka. Oni su upregnuli sve znanstvene sile da bi dokazali svoju nadmo na Zemlji i u svemiru.
2.4.6. Spaavanje moderne znanosti: Drutveni angaman i apsolutizacija autonomije i neutralnosti to se dogodilo s prelijepim likom velike, neutralne, autonomne, univerzalne, humane, dosljedne, za sve ljude korisne znanosti koja vodi u kraljevstvo zemaljsko? Idealni je znanstveni etos postojao, ali je praksa otkrivala pukotine. Na vrhuncu hladnoga rata pedesetih godina 20. stoljea znanstvenici, kako prirodni tako i drutveno-humanistiki, kako na Zapadu tako i na Istoku, potraili su izlaz iz prijeteega raspada herojske slike o znanosti. I jedni i drugi bili su vezani uz drutvene sustave u kojima su ivjeli i radili. Bio je to moni ideologizirani svijet. Nitko nije mogao biti izvan toga svijeta. Prirodoznanstvena istraivanja u obama je blokovima financirala drava ili vojna industrija. Humanistike metodologije i kole pedesetih i ezdesetih godina, osobito u Istonome bloku i srodnim zemljama (npr. Zagrebaka knjievnoznanstvena kola, Tartuka kola), razvijale su se u drutvenim institucijama nad kojima je bdio duh velike, tada jo vrlo ive komunistike ideologije s crtama vjenosti. I jedni i drugi, prirodnjaci i drutvenjaci, kao ljudi i kao znanstvenici, iz takve su situacije potraili izlaz. Bila su to dva naina etikoga djelovanja. Prvi je nain bio drutveni angaman (Bertrand Russell s antiratnim prosvjedima i borbom za ljudska prava, Karl Popper s idejom o otvorenome drutvu, Sartre sa simpatijama za studentsku revoluciju). Drugi je nain bio apsolutizacija autonomije i neutralnosti znanosti. Ti su znanstvenici vrsto odijelili vanjske i unutarnje okolnosti, struku i uporabu, istraivanja i primjenu, znanost i drutveni kontekst, otkria i posljedice, tekst i
53
5/30/11 11:58:04 AM
ideologiju. Tako se vjera u neutralnost i autonomiju znanosti, s kojom je poela novovjekovna znanost u rtvi Giordana Bruna i Galileovu Ipak se kree, jo jednom vratila da bi zaokruila povijesnu sliku. Jurij Lotman nije bio spaljen u Moskvi kao Bruno u Rimu, ali nakon to se Jan Palach u Pragu 1969. spalio zbog sovjetske okupacije tadanje ehoslovake nije mogao putovati na Zapad sve do pada Zida. Aleksandar Flaker odrekao se svih javnih funkcija i asti kako bi se na krajnjemu rubu Istonoga bloka, u nesvrstanoj Jugoslaviji, posvetio prouavanju ruske avangarde, zabranjene u tadanjemu Sovjetskom Savezu. Projekt Aleksandra Flakera Pojmovnik ruske avangarde, koji je od kraja sedamdesetih do pada Zida okupljao u Zagrebu i Opatiji zapadnu slavistiku elitu, bio je posljednja moderna oaza neutralnosti i autonomije ostvarena u domaoj humanistici na polju filologije u grani znanosti o knjievnosti.
3. KLIZNO DOBA MODERNE ZNANOSTI: THOMAS KUHN Moderna znanost, sa svojom slikom racionalnosti, sustavnosti i univerzalnosti znanja, sa svojim atributima istinitosti i tonosti, sa svojim etosom autonomije i neutralnosti, sa svojim drutvenim statusom i uspjesima, trajala je do knjige Thomasa Kuhna Struktura znanstvenih revolucija (The Structure of Scientific Revolutions, 1962). Knjiga je stekla slavu jednoga od najutjecajnijih djela u filozofiji znanosti 20. stoljea. Prevedena je na dvadesetak jezika i prodana u milijun primjeraka. Tajna uspjeha sastojala se u pojmu paradigme, koji je promijenio koncepciju znanja i znanosti i sam postao nova epistemoloka paradigma.
3.1. POJAM PARADIGME Kuhnov pojam paradigme (gr. pardeigma primjer, uzorak, obrazac) nije filozofski i metafiziki, nego socioloki i pragmatini terminus technicus, na kojemu autor utemeljuje tzv. normalnu znanost i razjanjuje razvoj
54
5/30/11 11:58:04 AM
prirodnih znanosti u revolucionarnim skokovima kao promjenu paradigma. Kao prirodoznanstveni praktiar, koji se bavio filozofijom i povijeu znanosti, Kuhn se nije trudio jasno definirati svoj pojam. Kuhnovi kritiari, koji su ubrzo udruili napore kako bi pokazali nedosljednosti ili otvorena pitanja u njegovoj koncepciji znanosti, otkrili su u knjizi dvadeset tri znaenja pojma paradigme.
3.1.1. Tri znaenja pojma paradigme Ipak, u Kuhnovu se sustavu dadu razlikovati tri osnovna znaenja pojma paradigme. Generalna paradigma. U prvome, najopenitijem smislu paradigme su generalne konstelacije uvjerenja, sustavi vjerovanja, ideja i teorija koje nekoj zajednici praktiara neko vrijeme pruaju modele problema i rjeenja, tj. omoguuju spoznaju zbilje (Kuhn, 2002: 10; 184). Znanstvena istina, dosegnuta u sklopu ili uz pomo paradigme, nije adekvacija zbilji niti spoznaja ontoloke biti pojava: Mislim da ne postoji nikakav od teorije nezavisan nain za rekonstrukciju takvih fraza kao to su ,doista ondje; pojam slaganja izmeu ontologije neke teorije i onoga to joj doista odgovara u prirodi izgleda mi u naelu iluzoran (214). Istina uz pomo paradigma drutveni je konstrukt, pragmatino rjeavanje zagonetaka, konsenzus koji se postie u nekoj struci meu istomiljenicima dok postavljaju pitanja i trae na njih odgovore, odnosno rade pod kiobranom odreene paradigme: Znanstvena spoznaja, kao i jezik, po svojoj unutranjoj prirodi jest zajednika svojina neke skupine ili ne predstavlja nita. (217) Disciplinarna matrica. U drugome, konkretnijem smislu paradigme se pojavljuju kao disciplinarna matrica specifian diskurs pojedine znanstvene zajednice. To su teoremi, pojmovi, preutno dogovorena pravila i vrijednosti, osebujna supkultura znanstvene zajednice u kojoj ona izgrauje svoj diskurs, donosi svoje praktine odluke i izlae svoje primjere u sklopu generalne paradigme. Dok je generalna paradigma I. bila
55
5/30/11 11:58:04 AM
najiri okvir, kiobran za razumijevanje zbilje, disciplinarna je matrica ili paradigma II. jezik i ponaanje akademske zajednice u kojemu ona izgrauje znanje u sklopu dane paradigme, bira probleme i izlae ih na primjerima. Nadopunimo li Kuhna, u disciplinarnu bi matricu pripadale znanstvene institucije, asopisi, udruge, nagrade i sve druge manifestacije znanstvene zajednice koje ona gradi kako bi rjeavala probleme u sklopu paradigme I. Primjer. U treemu, najuem smislu paradigme su primjeri i modeli s pomou kojih znanstvenici rjeavaju zagonetke, odnosno odgovaraju na pitanja u sklopu generalne paradigme. Kao primjer ili model, Kuhnova paradigma III. najblia je paradigmi u leksikografskome smislu. To su pojedinani sluajevi, uzori na kojima se ui kako se to radi u normalnoj znanosti, kako generalna paradigma I. djeluje preko svoje disciplinarne matrice ili paradigme II. u konkretnim sluajevima paradigme III. To su primjeri koji omoguuju stvaranje i funkcioniranje normalne znanosti, koji se studentima urezuju u mozak i koji poslije, u uznapredovalu stanju normalne znanosti, ine temelj njezinih udbenika i prirunika.
3.2. NORMALNA ZNANOST I ZNANSTVENE REVOLUCIJE 3.2.1. Znanost rutinski posao Paradigma utemeljuje normalnu znanost. Normalna je znanost rutinski posao, zanatsko rjeavanje pitanja u sklopu prihvaene paradigme. Kada se pojavi paradigma I. kao generalni sustav uvjerenja odreene znanstvene zajednice, onda poinje izgradnja njezina metajezika i njezinih institucija (paradigma II) te rjeavanje pitanja na primjerima i modelima (paradigma III). U jedinstvu svih triju znaenja Kuhnove paradigme normalna je znanost rjeavanje zagonetaka u sklopu paradigme I. na nain paradigme II. uz pomo paradigme III. Paradigma i njezina normalna znanost ive su sve dok mogu pronalaziti odgovore na postavljena pitanja ili dok se nerjeiva pitanja mogu odgaati bez tete za daljnje primjere i odgovore.
56
5/30/11 11:58:04 AM
3.2.2. Anomalije uzrok znanstvenih revolucija Kada se pojave takve anomalije na koje normalna znanost u sklopu svoje paradigme vie ne moe davati odgovore niti ih moe odgaati, stara se paradigma i na njoj zasnovana normalna znanost odbacuju. Nastaje pretparadigmatsko stanje kriza znanosti ili traenje nove paradigme. Nova paradigma nastupa po Kuhnu poput revolucije, kao obrat vienja u konstelaciji novih pitanja i nove spoznaje o svijetu. Shema znanstvenoga razvoja izgleda ovako: Paradigma Normalna znanost Anomalije Kriza Revolucija Nova paradigma
3.3. PRETPOSTAVKE ZA KRITIKU ZNANOSTI: ROENJE NOVE ZNANSTVENE PARADIGME 3.3.1. Kuhnove ideje koje su promijenile sliku znanosti Unutar Kuhnovih pojmova paradigme, normalne znanosti i znanstvenih revolucija krile su se tri ideje koje e ubrzo nakon pojavljivanja knjige promijeniti lice znanja i sliku znanosti. Bile su to: ideja o konstruiranosti i drutvenoj uvjetovanosti istine ideja o normalnoj znanosti kao zanatskome poslu ideja o znanstvenim mijenama u nepredvidivim skokovima bez unaprijed zadanoga smisla ili plana Nijedna od tih ideja nije bila apsolutno nova, ali sve su one prvi put bile uklopljene u jednu teoriju znanosti. U tim su idejama bile negirane ove crte moderne znanosti: pozitivistiki ideal objektivnosti i tonosti znanja
57
5/30/11 11:58:04 AM
romantini mit o genijalnosti i originalnosti znanosti i znanstvenika znanstveni napredak kao ravnomjerno prikupljanje znanja u sklopu prosvjetiteljskoga projekta emancipacije ovjeka i drutva U Kuhnovu pojmu paradigme kao konstruirane istine vrijedne u znanstvenoj zajednici, u ideji o normalnoj znanosti kao rutinskome radu u sklopu paradigme i u znanstvenim revolucijama kada se znanost mijenja pod pritiskom anomalija, a ne zbog dobrobiti ovjeanstva, zavrio je moderni tip prirodnih znanosti i otvorio se put prema promjeni znanstvene, a time i kulturne paradigme. Ta e se promjena odigrati u dvije faze: na prijelomu ezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljea (od moderne prema postmoderni) i od devedesetih nadalje (post-postmoderna, globalno ili virtualno doba). Tako je Kuhnov pojam paradigme i sam postao paradigma znanstvene i kulturne mijene u posljednjoj treini 20. stoljea.
3.3.2. Kritike Kuhna i Kuhnovi odgovori Kuhnova paradigma odmah je doivjela vie kritikih osvrta. Bili su to prigovori o relativnosti i subjektivnosti spoznaje (Karl Popper), monologinosti paradigme (Paul Feyerabend, anarhist u teoriji znanosti, primijetio je da nikada ne postoji jedna, nego vie konkurentskih paradigma), rutiniranosti normalnoga znanja itd. Na sve te prigovore Kuhn je odgovorio u Dodatku svojoj knjizi. Prigovor o relativizmu uklonio je vrstim pravilima unutar same diskurzivne zajednice. Relativizma nema sve dok znanstvena zajednica uspjeno radi u sklopu svoje paradigme. Za razliku od kritikoga realista Poppera, koji vjeruje u objektivnu istinu kao regulativni znanstveni ideal, Kuhn je konceptualist: paradigma je mentalni okvir u kojemu se odluuje to je istinito, a to lano. Strogost i disciplina unutar zajednice tajna su uspjeha znanosti. Jezik zajednice moe se prevesti, pa se tako znanje moe prenijeti i onima koji ne pripadaju toj zajednici ili ne poznaju njezin jezik. Kao fiziar Kuhn je odrastao u krugu koji je podupirao atomsku bombu
58
5/30/11 11:58:04 AM
(usp. Sardar, 2001: 24), pa mu je bila poznata industrijalizacija znanosti i opasnosti od njezine primjene. Kada je preao na povijest i filozofiju znanosti, Kuhn je u pojmu normalne znanosti pokuao zatititi njezinu metodiku strogost, neutralnost i autonomiju, dakle osnovne vrijednosti moderne slike znanosti. Namjera mu nije bila kritizirati znanost, nego po uzoru na knjievnoznanstvenu povijest stilova i epoha razjasniti znanstvenu evoluciju, tj. nain na koji se dogaaju promjene u prirodnim znanostima. Rije paradigma postala je meutim, kako je sam rekao, beznadno prekomjerno rabljena, pa se, kao to je ironino primijetio John Horgan, pojavila 1991. u naslovu gospodarskoga plana administracije Busha starijega Nova paradigma (Horgan, 2001: 66).
4. POSTMODERNE KRITIKE ZNANOSTI Pojam paradigme i pitanja koja je paradigma otvorila ubrzo su preli okvire Kuhnove knjige i zapalili kritiku znanosti koja se po estini i kulturnome utjecaju moe mjeriti samo sa srednjovjekovnom raspravom o univerzalijama. Kao to se srednji vijek oprostio od samoga sebe u radikalnome nominalizmu koji je poricao postojanje opih pojmova i slavio pojedinane stvari, tako se moderna kultura oprostila od same sebe u kritici svoje najvie institucije znanosti. Do Kuhnove paradigme kritike znanosti uglavnom su se odnosile na njezinu izvanjsku stranu zlu primjenu. Sama slika znanosti i znanstvenika, kako su je gradili moderni mislioci od Giordana Bruna, Galilea i Bacona do Einsteina, Russella, Poppera i Wolfganga Kaysera (oduevljenje kao preduvjet za poziv knjievnoga znanstvenika), ostala je netaknuta. Znanstvenici su vjerovali u neutralnost i autonomiju znanosti ak i kada su radili na atomskoj bombi ili se kretali u tome krugu, poput autora pojma paradigme. Problem se rjeavao u skrivenome rascjepu izmeu znanosti kao takve i njezine primjene, izmeu ideala i prakse, izmeu istine i drutva, izmeu otkria i uinaka, izmeu genijalnih znanstvenika i zlih politiara.
59
5/30/11 11:58:04 AM
Znanost je postala predmet kritike tek u doba kulturne mijene od moderne prema postmoderni na prijelomu ezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljea, a do pravih znanstvenih ratova dolo je uoi i u vrijeme milenijskoga prijeloma devedesetih i dvijetisuih godina, kada je ve nastajala nova globalna ili virtualna kultura. Kuhnova Struktura pojavila se iste godine kada je poeo Drugi vatikanski sabor (19621966). Dvije najvee institucije zapadne kulture, Crkva i Znanost, istodobno su osjetile duh novoga doba i poele se pripremati za kulturnu mijenu. Kuhnova je paradigma bila virus koji je zarazio sva promiljanja o istini i smislu znanja. Kritike znanja i znanosti dolazile su iz irokoga spektra humanistike i drutvenih disciplina: postmodernih teorija, sociologije znanja, ekologije, rodnih i postkolonijalnih studija. Sada vie nije bila rije o moguim tetnim posljedicama znanosti, nego o samoj njezinoj biti. U pitanju su bili objektivost, sustavnost, univerzalnost, originalnost, dosljednost, autonomija, neutralnost, potenje, naprednost, dakle sve bitne crte slike znanosti i znanstvenoga etosa to ih je stvorila i odnjegovala moderna kultura. Tako je promjena znanstvene i kulturne paradigme od moderne prema postmoderni, a zatim dalje prema drugoj moderni (Ulrich Beck), globalnoj ili virtualnoj kulturi na kraju 20. i poetku 21. stoljea, poela upravo s Kuhnovim pojmom paradigme iz ranih ezdesetih.
4.1. KRITIKE ZNANJA I ZNANOSTI U POSTSTRUKTURALIZMU, DEKONSTRUKCIJI I POSTMODERNOJ FILOZOFIJI 4.1.1. Foucault: Teorija moi i diskursa Filozofska kritika modernoga znanja stigla je od utemeljitelja teorije diskursa Michela Foucaulta (19261984). Na tragu Hegelova kraja filozofije, a kao kontrapunkt Nietzscheovu nadovjeku, Foucault je proglasio smrt ovjeka. Zajedno s Gehlenovom tezom o kraju povijesti i Barthesovim esejem Smrt autora iz 1968. Foucault je zaetnik postmo60
5/30/11 11:58:04 AM
derne ludistike eshatologije proricanja kraja ljudske povijesti bez vjere u stvarni fiziki kraj. U svome najutjecajnijem djelu Rijei i stvari: Arheologija humanistikih znanosti (Les mots et les choses: Une archologie des sciences humaines, 1966) Foucault opisuje povijesni put zapadne kulture od antike do moderne kao izmjenu razliitih epistemolokih poredaka, tj. paradigma. Sredinom sedamdesetih Foucault povezuje epistemologiju sa sociologijom i antropologijom te razvija tezu po kojoj znanje, jezini diskurs, drutvene institucije i subjekt nisu unaprijed dani, nisu kontinuirano stanje, nego su dinamini i promjenjivi proizvodi (konstrukti) posljednje metafizike sile moi. Tako je u oslonu na Nietzschea, u atmosferi kada je ve prokolala Kuhnova paradigma kao konsenzualna istina, Foucault postao filozofskim utemeljiteljem konstruktivistike epistemologije koja e obiljeiti kraj 20. stoljea.
4.1.2. Derrida: Kraj logocentrizma Sredinja je metoda u humanistikim znanostima posljednje treine 20. stoljea dekonstrukcija termin i teorija francuskoga filozofa i teoretiara Jacquesa Derridaa (19302004). Termin je originalan neologizam nastao morfolokom igrom s terminima konstrukcija (lat. construre sagraditi, sastaviti, sloiti) + destrukcija (lat. destrure ruiti, upropastiti, unititi). Po morfolokoj tvorbi dekonstrukcija je termin s dvostrukim licem, o kakvima je Roman Jakobson govorio u analizi avangardnoga pjesnika Velimira Hlebnikova, te kao takav sjedinjuje i razigrava dva isprepletena znaenja: ruenje i graenje, sastavljanje i rastavljanje. U irem smislu dekonstrukcija je oblik krajnjega postmodernog skepticizma, generalna intelektualna strategija kraja 20. stoljea u kojoj se razotkrivaju protuslovlja zapadnoga logocentrizma i ontologije prisutnosti od Platona i Aristotela do Hegela. U uem smislu to je strategija itanja tekstova kako bi se u njima otkrile praznine, protuslovlja i odgode znaenja te se pokazalo kako ni u jednome tekstu, filozofskome
61
5/30/11 11:58:04 AM
sustavu, djelu, reenici nema jedinstvenoga logosa, smisla, istine. Svaki je tekst izloen diferanciji (neologizam od De Saussureova termina diferencija, u znaenju beskrajnoga, neprekinutoga lanca oznaivanja) i diseminaciji (doslovno, rasijavanje sjemena, biljnih sjemenaka i sperme; simbolino nemogunost konanoga znaenja i oplodnje jednoznanim smislom; istodobno oblik kritike zapadnoga falogocentrizma, tj. androcentrinoga logocentrizma logikoga miljenja zasnovanog u mukome rodu). Zapadno je miljenje po Derridau stvaralo razliite oblike utemeljenja i prisutnosti kao to su bitak, supstancija, Platonove ideje, Aristotelovo prvo nepokrenuto pokretalo, Bog, Kantov Ding an sich, Hegelov apsolutni duh, odnosno Smisao, Istina, Znaenje). Oivljujui i radikalizirajui srednjovjekovnu nominalistiku tradiciju, Derrida tvrdi da pojmovi nisu utemeljeni (nisu prisutni) ni u samim stvarima ni u naem umu. To ne znai da su oni odsutni, da ih nema. Pojmovi su nae fikcije i iluzije s kojima smo se toliko srodili da ih smatramo prirodnima. Tu se Derrida oslanja na prvoga modernog kritiara istine i znanja, Nietzschea, te izvodi poznatu tezu o kraju zapadnoga logocentrizma. U irem smislu bila je to teza o kraju utemeljena i metodiki sreena objektivnog znanja, dakle i pojma znanosti kakav je izgradila moderna kultura.
4.1.3. Lyotard: Kraj velikih pripovijesti Napokon, iz riznice postmodernih teorija izdvojit u jo samo filozofa koji je termin postmoderne preuzeo iz arhitekture i popularizirao ga u teoriji znanja i sustavu kulture: Jean-Franois Lyotard (19241998). U knjizi Postmoderno stanje: Izvjetaj o znanju (La condition postmoderne: Rapport sur le savoir, 1979) Lyotard dijagnosticira promjenu tipa znanja kao dubinski znak postmodernoga kulturnog stanja. U sklopu tada popularne naratologije, a na tradiciji Nietzscheove estetizacije filozofije, Lyotard izlae teze koje e postati opa mjesta postmodernoga miljenja:
62
5/30/11 11:58:04 AM
Znanje je estetska igra narativni tekst koji ima svoje junake (znanstvene ideje) i svoje postupke voenja fabule, zapleta i raspleta radnje, tj. izlaganja znanstvene koncepcije. Moderno znanje poivalo je na velikim pripovijestima (grands rcits). Glavne su moderne velike pripovijesti bile pripovijest prosvjetiteljstva o napretku i emancipaciji, Hegelova filozofija apsolutnoga duha, marksistika filozofija povijesti, boljevizam, nacizam i sl. Te su pripovijesti ili ideje polagale pravo na apsolutnu istinitost i utemeljivale ukupno moderno znanje. Stoga je moderno znanje bilo cjelovito, utemeljeno na paradigmi totalnosti, sustavno i logino. Kraj velikih pripovijesti oznaio je kraj moderne i prijelaz u postmodernu. Postmoderno je znanje zbog izostanka velikih pripovijesti utemeljeno na igri (kasni Wittgenstein) i pluralnosti (male pripovijesti). Krajnji je oblik postmodernoga znanja paralogija; krajnji ishod nema univerzalne istine, nema ak ni univerzalnoga konsenzusa. Postoji samo prostrano polje heteromorfije jezinih igara, koje trebaju postati svima dostupne i za koje treba preuzeti odgovornost. Konsenzus je stanje rasprava, a ne njihova svrha, koja bi prije svega trebala biti paralogija () spoznavanje jezinih igara kao takvih i odluka o preuzimanju odgovornosti za njihova pravila i njihove uinke (Lyotard: 2005: 9899). Tako je u Lyotardovoj dijagnozi postmodernoga stanja zavrio moderni tip cjelovitoga, na logosu i objektivnoj istini utemeljena znanja. Kuhnov znanstveni konsenzus, koji vrijedi u normalnoj znanosti i odreenoj znanstvenoj zajednici, tu je zavrio u paralogiji i igri. Time su na filozofskoj razini otvorena pitanja o implikacijama spoznajnoga relativizma i estetizacije znanja.
63
5/30/11 11:58:04 AM
4.2. SOCIOLOKE KRITIKE 4.2.1. Nova znanstvena paradigma: Epistemoloki konstruktivizam Pitanje o statusu znanosti nije se otvorilo sve dok su se tako radikalne teze izlagale na podruju filozofije znanosti, u sklopu epistemologije i razliitih postmodernih teorija. Problem je nastao onda kada se spoznajni konstruktivizam, potaknut arbitrarnou i konstruktivnou Kuhnove paradigme, preselio iz filozofije znanosti u drutvene znanosti, koje su kao kritiku metu uzele svoju susjedu prirodne znanosti. Prirodne su znanosti bile idealna realizacija i najuspjeniji oblik modernoga znanja paradigma modernih znanosti, pogon ukupnoga modernog progresa i najuspjeniji poznati oblik ovjekova ophoenja sa svijetom. Izloiti kritici statusnu instituciju moderne kulture bio je misaoni pothvat kraja 20. stoljea. U tome su se pothvatu poele pojavljivati crte novoga tipa znanja i nove znanstvene paradigme. Ta se paradigma moe nazvati epistemoloki konstruktivizam. Termin spoznajni ili epistemoloki konstruktivizam (s naglaskom na spoznajni, za razliku od umjetnikoga konstruktivizma u avangardi dvadesetih godina 20. stoljea) isplivao je u postkuhnovskim teorijama znanja i znanosti kao krilatica bez autorskoga podrijetla. Jedino se termin radikalni konstruktivizam moe, dodue samo post festum, pripisati Ernstu von Glaserfeldu (19172010), koji je objavio knjigu Radikalni konstruktivizam: Ideje, rezultati, problemi (Radikaler Konstruktivismus: Ideen, Ergebnisse, Probleme, 1996). Nastao na skepticistikoj tradiciji od predsokratika preko srednjovjekovne rasprave o univerzalijama do Georgea Berkeleya i Kanta, epistemoloki je konstruktivizam najsnaniji povijesni uinak Kuhnove Strukture i pojma paradigme. To je takva spoznajnoteorijska pozicija u kojoj se, za razliku od esencijalizma, spoznajnoteorijskoga ontologizma, fundacionalizma ili realizma, pretpostavlja da spoznaja nije otkrivanje ni odraz stvarnosti kako god je nazivali (bit, ideja, Ding an sich, ono neto ondje, grube injenice), nego konstrukt (proizvod) spoznajne i drutvene svi64
5/30/11 11:58:04 AM
jesti. Svaki individuum i svaka kultura proizvode znanje kao nain shvaanja i oblikovanja svijeta, pa znanje nije stvarnosna reprezentacija zbilje, nego simbolina reprezentacija ljudi, drutva i kulture. Pri tome se mogu razlikovati dva tipa epistemolokoga konstruktivizma: umjereni ili kulturoloki i radikalni ili ontoloki konstruktivizam (Orai Toli, 2005: 62). Umjereni konstruktivizam pretpostavlja da su pojmovi i oblici kao istina, subjekt, nacija, rod, rasa, Istok, Zapad, znanje, znanost drutveni konstrukti stvoreni simbolinim radom kulture. Bit, supstancija, Bog, Ding an sich, ono neto ondje, grube injenice postoje, ali se stavljaju u zagrade; to nije predmet znanstvene rasprave. Umjereni konstruktivizam postmoderni je oblik srednjovjekovnoga konceptualizma i kantovstva. Tomu konstruktivizmu pripada Kuhnova paradigma, teorija gena Richarda Dawkinsa (geni su entiteti, ali se mogu mijenjati, odnosno do neke mjere konstruirati), ideja nacije Benedicta Andersona, pojam Istoka Edwarda Saida i sl. Radikalni konstruktivizam pretpostavlja da nema niega to nije i to ne moe biti proizvod simbolinoga rada kulture. Svijet se moe mijenjati, proizvoditi i nadoproizvoditi sve do pretvaranja fikcija u zbilju i stvaranja nadrealne zbilje. Radikalni je konstruktivizam postmoderni oblik srednjovjekovnoga nominalizma s realistikim pretenzijama. Tu pripada teza Judith Butler o konstrukciji ne samo kulturnoga roda nego i biolokoga spola. Primjeri su takva konstruktivizma ovca Dolly, lude krave kao posljedica konstrukcije mesne hrane za biljodera, genetski inenjering i sl.
4.2.2. Radikalni socioloki konstruktivizam Kuhnov spontani konstruktivizam, presaen u drutvene znanosti, potaknuo je sedamdesetih godina 20. stoljea stvaranje nove grane na podruju sociologije sociologije znanja ili sociologije znanosti. Kao i u opoj svijesti epohe, nastale su dvije sociokulturne epistemoloke koncepcije: umjerena i radikalna sociologija znanja, a u njihovu sklopu umjerene i radikalne socioloke kritike modernih znanosti.
65
5/30/11 11:58:04 AM
Ishodinu ideju postkuhnovskoga sociolokog konstruktivizma iznio je filozof i povjesniar znanosti Jerry Ravetz u knjizi Znanstveno znanje i njegovi drutveni problemi (Scientific Knowledge and Its Social Problems, 1971). Daleko od Kuhnove vjere u istou znanstvenika i znanstvene zajednice, ali u oslonu na Kuhnovu misao o znanosti kao zanatskome poslu i znanstvenoj zajednici kao mjestu nastanka i prakticiranja paradigme, Ravetz tvrdi da znanost ne otkriva injenice i istinu, nego da je ono to smatramo injenicama i istinom rezultat sociokulturnoga konteksta u kojemu se odvijaju, financiraju, prezentiraju i primjenjuju znanstvena istraivanja. Na mjesto modernoga pojma otkrie dolazi postmoderni pojam konstrukt, na mjesto pojma istine dolazi pojam kakvoe, a u prvi plan znanstvenih istraivanja dolaze etika pitanja kao zatita od degradacije znanosti i rizika kojima je znanost izloena. Ravetz prepoznaje etiri modusa degradacije znanosti: traljavu znanost, poduzetniku znanost, bezobzirnu znanost i prljavu znanost (usp. Sardar, 2001: 40). U takvim okolnostima, kada se znanost komercijalizira i izruuje industriji, esto s nesagledivim posljedicama, Ravetz nalazi izlaz u novome idealizmu apelativnoj etici i institucionalizaciji etike kontrole. Tako je kraj spoznajnoga esencijalizma i autoriteta objektivne istine zavrio u spoznajnome konstruktivizmu i autoritetu kakvoe, a kakvoa je dovela do etikih apela i etikih institucija. Kada danas stvaramo etika povjerenstva pri institutima i fakultetima, onda je to znak da znanstvena zajednica eli institucionalizirati mehanizme kontrole svoga rada jer smo daleko od sigurnosti i vjere ne samo u primjenu znanstvenih rezultata, kao u kasnoj moderni, nego i u granice znanstvenih istraivanja u virtualno doba. Znanstveni etos vie nije unaprijed dan, nego se mora jamiti u etikim apelima i ovjeravati u etikim institucijama. Vrhunac konstruktivizma u sociologiji znanosti dosegnut je kada su Bruno Latour i Steve Woolgar u studiji Laboratorijski ivot: Drutvena konstrukcija znanstvenih injenica (Laboratory Life: Social Construction of Scientific Facts, 1979) iznijeli povijest jedne znanstvene injenice, hormona tirotropina, te ustvrdili da ta povijest pokazuje kako su upitne ne samo pojedine uporabe i eksperimenti s tom injenicom nego i postojanje
66
5/30/11 11:58:04 AM
dotine tvari. Zakljuak je bio da se dojam o stvarnosti kakve injenice postie tek samom konstrukcijom injenice koja se smatra stvarnou (usp. Sardar, 2001: 4345). Bio je to povod za izbijanje znanstvenih ratova u kojima e izgorjeti slika i lik moderne znanosti kakvu smo poznavali u posljednja tri stoljea te iz njihova pepela nastati nova slika i novi lik znanosti kakvu upravo gradimo i u kojoj danas radimo.
4.2.3. Umjereni socioloki konstruktivizam Istodobno s radikalnim sociolokim konstruktivizmom pojavljuje se umjereni socioloki konstruktivizam. Kada je rije o sociologiji znanosti i znanja, glavni su mu predstavnici pripadnici Strogoga programa Edinburke kole (Barry Barnes, David Bloor i dr.). Edinburka se kola bavila sociologijom znanstvenoga znanja, a osnovne su joj teze: 1. znanstveno se znanje ne moe odvojiti od drutvenih, gospodarskih, politikih i psiholokih uvjeta, 2. sociologija znanja mora jednaku pozornost posvetiti znanstvenim uspjesima i neuspjesima, tonim i krivim prognozama, 3. tumaenje mora biti simetrino, tj. ne smiju se prave prognoze predoivati kao rezultat racionalnosti, a krive kao plod drutvenih okolnosti i 4. sociologija znanja mora biti primjenjiva i na samu sebe. Osnovni je problem, kao i u radikalnome sociolokom konstruktivizmu, bio znanstvena istina, staro pitanje na to se odnose nai iskazi, tvrdnje, pojmovi, teorije. Upuuju li nae rijei na neku zbilju, supstanciju, bit, Ding an sich, ono neto ondje ili samo na same sebe i proces proizvodnje? Edinburka kola, kao i svaki umjereni konstruktivizam, ne sumnja u ono neto, tj. realnost grubih injenica. Problem spoznajnoga realizma Edinburka je kola rijeila s pomou pojma drutvenoga finitizma. Pretpostavke su drutvenoga finitizma: 1. svi su znanstveni pojmovi otvoreni i promjenjivi, izloeni su lancima oznaivanja (Barthes), odgodama znaenja i diseminaciji (Derrida), 2. znanstvene su klasifikacije arbitrarne (De Saussureova i Kuhnova tradicija), 3. nestabil67
5/30/11 11:58:04 AM
ne su i granice meu disciplinama i tipovima znanja (u biometeorolokoj vremenskoj prognozi znanstveno se tumai utjecaj meteorolokih prilika na zdravlje) i napokon 4. znanost je autonomna, svi su problemi dio projekta same znanosti, pa se tu moraju i rijeiti, kao to je vjerovao i Kuhn (usp. Sardar, 2001: 4749). Srednjovjekovna rasprava o univerzalijama (pojmovi postoje prije stvari, ante rem realizam, pojmovi dolaze nakon stvari, post rem nominalizam i pojmovi se nalaze u samim stvarima, cum fundamento in re konceptualizam, v. gore 1.3.2), u kojoj se srednji vijek oprostio od samoga sebe, vratila se u novome ruhu u sklopu oprotaja od moderne kulture i moderne znanosti. Radikalni socioloki konstruktivizam oblik je estokoga postmodernog nominalizma, a umjereni socioloki konstruktivizam oblik je novoga postmodernog konceptualizma. Dok se u radikalnome postmodernom nominalizmu brisala slika moderne znanosti, u umjerenome postmodernom konceptualizmu ta je slika postala najblia tradicija koje smo postali svjesni kao povijesnoga oblika, pa smo se lagano mogli okrenuti prema drugim izvorima zapadnoga znanja, tj. skoknuti po model bolonjskoga procesa sve do srednjovjekovnoga kolstva.
4.3. EKOLOKE, RODNE I MULTIKULTURNE KRITIKE 4.3.1. Buenje ekoloke svijesti: ezdesete Iste godine kada je objavljena Kuhnova Struktura jedna je knjiga otvorila novo vienje znanja i znanosti. Bila je to knjiga Rachel Carson utljivo proljee (Silent Spring, 1962). Nova je vizura bio uvid u tete za okoli to ih je izazivala, a da se to do tada nije primjeivalo, sprega znanosti i tehnologije. Knjiga je nadahnula pokret za ouvanje okolia i pridonijela slubenoj zabrani DDT-ija i drugih pesticida.
68
5/30/11 11:58:04 AM
4.3.2. Rodni studiji Vanu ulogu u kritici moderne znanosti odigrali su rodni studiji i feministika epistemologija. Feministika kritika znanosti polazi od toga da su ene bile zakinute u pristupu znanju i bavljenju znanou do toga da je zapadna znanost u svojoj biti androcentrina. Tako Sandra Harding smatra da je koncepcija znanosti kao racionalistikoga projekta tipian muki izum te da se i ostale karakteristike znanosti, kao to su pretjerana sklonost apstrakciji, preferiranje matematikih metoda, sustavnost, metodinost i pragmatizam, mogu tumaiti kao slike o idealnoj mukosti. Feministike teoretiarke znanja nisu poput epistemolokih sociologinja traile ravnomjernu zastupljenost ena u znanosti, nego drugi tip racionalnosti i znanstvenosti, strogu objektivnost (Sandra Harding) i odgovornu racionalnost (Hilary Rose), to znai izlaganje znanosti drukijim vizurama, drutvenim znanostima, autsajderima poput kuanica, pripadnika drugih kultura i sl. (usp. Sardar, 2001: 5051). Seila Benhabib, odgovarajui na pitanje o konstituiranju enskoga identiteta, odbija posvemanju negaciju racionalnosti i zastupa ideju da kartezijanski Cogito, tj. logocentrinu racionalnost, ne treba odbaciti, nego samo reformulirati (usp. Orai Toli, 2005: 77). Kamo god pogledali, uinak rodnih studija danas je nemjerljiv. U novome Max Planck Institutu, izgraenom na bivemu njemakom Istoku, u Dresdenu, plan je uprave Instituta zaposliti 50 posto Nijemaca i 50 posto stranaca, a od toga ravnomjerno po 50 posto znanstvenica i znanstvenika. U katalogu Nacionalne knjinice u Beu na posudbenim karticama stoji iskljuivo enski rod Studentin. Muki rod na taj je nain tvorbeno podveden (Student-in) pod enski. Mnoge suvremene knjige piu se u ime obaju rodova, pa se, primjerice, govori o autoricama i autorima, itateljicama i itateljima (tako je esto na stranicama ove knjige), ali ima i onih knjiga u kojima se govori u ime enskoga roda, primjerice: Kada netko kae Budi logina, ona podrazumijeva Razmisli o stvarima budi racionalna (Crowley i Hawhee, 2009: 158). Bolonjska je pak reforma donijela rodno korektne nazive akademskih zvanja (v. II. 1.5. i III. 4.2.7, Kratice akademskih i strunih naziva i akademskih stupnjeva) itd.
69
5/30/11 11:58:04 AM
4.3.3. Postkolonijalni studiji Kao to su rodni studiji otkrili androcentrinost zapadne znanosti, tako su postkolonijalni studiji otkrili da je znanost, za koju se mislilo da je jedna i univerzalna, zapravo eurocentrina. Ne samo da su zatajeni ili nedovoljno isticani egipatski, kineski, arapski i drugi izvori zapadnoga znanja ili preuivani znanstveni rezultati drugih civilizacija (kompas, kalendar, barut), nego su tua znanja kolonizirana i posvajana bez navoda izvornika (npr. kultura krumpira, uvezena iz June Amerike). Jo na poetku postmodernoga obrata islamski znanstvenik Seyyed Hossein Nasr u knjizi Sukob ovjeka i prirode: Duhovna kriza modernoga ovjeka (The Encounter of Man and Nature: The Spiritual Crisis of Modern Man, 1968) pie da osim zapadnjakoga shvaanja prirode, logike i vremena postoje i drukija shvaanja tih pojmova. Dok Zapad shvaa prirodu kao objekt, a vrijeme kao pravocrtno kretanje, te se slui binarnom logikom ili-ili, istone kulture zamiljaju prirodu kao mreu u koju je svatko upleten (kinesko shvaanje) ili tapiseriju (islamske kulture), vrijeme je ciklino vraanje, a logika viedimenzionalno i-i povezivanje/razvezivanje (usp. Sardar, 2001: 5257). U postkolonijalnome manifestu Orijentalizam Edward Said pokazao je da pojam Istoka, izgraen u zapadnoj kulturi, nije objektivna injenica, nego zapadnjaki izum, fikcija o vlastitome Drugome nastala na opreci racionalnost (Zapad) iracionalnost (Istok). Ali to nije sve. Na samu postkolonijalnu kritiku Zapada i zapadne znanosti valja primijeniti teorem Edinburke kole po kojemu isto vrijedi i za samu tu kritiku. Naime i sama je kritika znanosti kao zapadnoga konstrukta bila konstrukt nove renesanse istonih kultura, njihova buenja i samoosvjeivanja iz dugotrajne potisnutosti i kolonijalnih presezanja. Ako se zapadna kultura pogleda iz post-postkolonijalne vizure, vidjet emo da je i na Zapadu od samoga poetka postojala snana kulturna oporba logici ili-ili, koja je utemeljila zapadni tip znanosti. Znao je to ve i Mihail Bahtin kada je vieglasnu rije, polifoniju kao postojanje razliitih misaonih pozicija u romanima Dostoevskoga, pronaao ve u antikoj menipejskoj satiri te je od Platonovih sokratovskih dijaloga preko
70
5/30/11 11:58:04 AM
srednjovjekovne kulture smijeha i renesansnoga Rabelaisa doveo do svoje teze o dijalogu. Platon je prognao Homera iz idealne drave, jer pjesnici puno lau, ali se i sam, upravo u traenjima istine, sluio umjetnikom formom dijalozima. Zapadna je kultura u razliitim svojim oblicima, filozofskim sustavima i misaonim herezama, umjetnikim djelima i svakodnevnim praksama, vjerovanjima i mitovima, od poetka nosila u sebi svoje drugo. Logika ili-ili, na kojoj je nastala zapadna kultura i na kojoj se razvijala i institucionalizirala moderna znanost kao osebujan povijesni modus, nije bila jedina, nego dominantna. Naravno, do kraja 20. stoljea kada je ta logika, suoivi se s nepredvidivim opasnostima i dalekosenim rizicima, sama uvidjela vlastite granice te se nakon sloma velikih ideologija preko medijske kulture i virtualnoga pisma otvorila prema drugim tipovima znanja.
4.4. ZNANSTVENI RATOVI 4.4.1. Eskalacija sukoba drutvenih i prirodnih znanosti Sve kritike znanja i znanosti, od dekonstrukcije i sociologije znanja, do ekolokih, rodnih i kulturolokih kritika, razbuktale su se u posljednjem desetljeu 20. stoljea u otvorene znanstvene sukobe i simboline znanstvene ratove. Premda su kritike znanosti postojale ve od Prvoga svjetskog rata, a osobito nakon Drugoga svjetskog rata i Bombe, te u doba blokovskih sueljavanja kada je znanost na objema stranama ukljuena u vojnu industriju i svemirske programe, znanstveni ratovi kao kulturni fenomen poeli su tek u postkuhnovskome razdoblju kasnih ezdesetih godina. Od kraja 1960-ih pa do poetka 1990-ih znanstveni su se ratovi vodili unutar same znanosti i znanstvenih zajednica. U to doba, u postmodernoj filozofiji i dekonstrukciji, u ekolokim, rodnim i kulturolokim kritikama drutvene su znanosti pokuale razoriti sve bitne crte moderne slike znanosti: njezinu istinitost, tonost, sustavnost, metodinost, loginost, androcentrinost, progresivnost, pragmatinost, europeinost.
71
5/30/11 11:58:04 AM
Poetkom, a osobito sredinom 1990-ih sukobi oko znanosti eskalirali su i postali javni. Napadnuta strana, tj. prirodne znanosti kao utjelovljenje slike Znanosti, uzvratile su udarac. Pisale su se knjige za znanost i protiv znanosti, organizirali se simpoziji o krizi znanosti i protusimpoziji u obranu znanosti.
4.4.2. Skandal Sokal Ipak, nita nije odjeknulo tako snano kao podvala Alana D. Sokala, profesora matematike u londonskome University Collegeu i fizike na Sveuilitu u New Yorku. Vodei ameriki asopis postmodernih kritikih teorija Social Text pripremao je 1995. poseban broj o Znanstvenim ratovima, kao odgovor na sve otrije uzvratne udarce koji su prema postmodernim kritikim teorijama stizali od branitelja znanosti. Sociolozi, feministice i multikulturalisti bili su optueni kao neprijatelji znanosti, pa je Social Text okupio najuglednija imena drutvene kritike scene kako bi odgovorio na protunapade. U posljednji as pred zakljuenje broja stigla je tempirana kulturna bomba lanak Alana D. Sokala pod naslovom Prelaenje granica: Prema transformativnoj hermeneutici kvantne gravitacije (Transgressing the Boundaries: Toward a Transformative Hermeneutics of Quantum Gravity). Autor je zastupao tezu da bi ujedinjenje kvantne teorije neodreenosti i ope teorije relativnosti moglo dovesti do nove postmoderne znanosti. Vrhunac parodije bila je tvrdnja da broj pi nije nikakav opi pojam, nego povijesna kategorija koja ovisi o promatrau, pa je izloena promjeni (odgodama i diseminaciji) znaenja. lanak je bio araniran citatima iz postmodernih autoriteta kao to su Derrida, Lacan, Lyotard, te je kao neprepoznata stilizacija postmodernoga relativizma objavljen u asopisu 1996. Sokal je odmah obznanio svoju parodiju. Izbio je skandal o kojemu su brujile svjetske novine i mediji.
72
5/30/11 11:58:04 AM
4.4.3. Postmoderna krajologija to se jo moglo dogoditi u ratu oko najuglednije institucije moderne kulture znanosti? Dogodilo se ono to je bilo u zraku i samo se trebao pojaviti autor koji e to uiniti: proglaen je kraj znanosti. Preostaje nam stoga pri kraju ove kratke povijesti znanosti osvrnuti se jo na fenomen postmoderne krajologije na kraju 20. stoljea koja vue korijene iz kranske eshatologije (gr. skhatos posljednji, krajnji + lgos rije, govor = religiozno uenje o posljednjim stvarima kao to su ivot nakon smrti, kraj svijeta i sl.). Kao kulturni fenomen eshatologija je dio kranskoga poimanja vremena. Kransko je vrijeme linearno, ima jasan poetak, roenje Kristovo, i daleki kraj, zavretak zemaljske povijesti i dolazak kraljevstva nebeskoga. Takva linearna koncepcija vremena pobuivala je u povijesnim valovima, osobito na veim kalendarskim prijelomima i u doba drutvenih prevrata, stvaranje slika o posljednjemu sudu i kraju svijeta, te zamiljanje utopijskih rajeva izvan ili nakon kraja povijesti (biblijska zemlja Kanaan kojom teku med i mlijeko, puka zemlja dembelija u kojoj nema rada, a zrelo voe pada samo u usta i sl.). Eshatologiji pripadaju milenijski strahovi i iekivanja na kalendarskome prijelomu iz prvoga u drugo tisuljee da dolazi kraj vremena, pa kada se to nije dogodilo, europski su se krajolici u znak zahvalnosti okitili ranoromanikim crkvama. Eshatoloke su slike obuzele zapadnu kulturu u 14. i 15. stoljeu, na prijelazu iz srednjega vijeka u novi vijek kada se osjeala snana kulturna mijena. Eshatologiji pripadaju Hegelova ideja o zavretku filozofije i povijesti u njegovu sustavu apsolutnoga duha, Marxova ideja o besklasnome drutvu, kao i cijela komunistika utopija izrasla na toj ideji. Napokon, ni kraj 20. stoljea, a osobito milenijski prijelom u tree tisuljee nije mogao proi bez eshatologije zamiljanja kraja neega. Govor o kraju na kraju 20. stoljea bio se toliko proirio da se pojavio nov, pomalo ironian termin endizam (od engl. the end kraj). Moemo, isto tako ironino, govoriti o krajologiji ili krajizmu. Taj ironijski pomak opravdan je zato to postoji bitna razlika izmeu tradicionalne
73
5/30/11 11:58:04 AM
eshatologije i postmoderne krajologije. Dok je tradicionalna eshatologija teka i smrtno ozbiljna, jer vjeruje u stvarni kraj povijesti, dotle je postmoderna krajologija, barem iz dananje vizure kada je ve proleprala kroz sve kulturne sfere, zapravo laka i zaigrana, jer ne vjeruje u stvarni kraj koji prorie. Postmoderna je krajologija oblik kulturnoga ludizma. Otkako je Arnold Gehlen 1962. iste godine kada je objavljena Kuhnova Struktura i kada je poeo Drugi vatikanski sabor jo posve ozbiljno proglasio doba kraja povijesti (franc. posthistoire), zapadnu kulturu ne prestaju obasipati razliiti vie ili manje duhoviti krajevi.
4.5. KRAJ ZNANOSTI U nizu svih proglaenih krajeva, od kraja industrijskoga drutva (Daniel Bell) i smrti ovjeka (Foucault), kraja subjekta, kraja moderne (Gianni Vattimo), kraja humanizma, kraja arhitekture, kraja povijesti umjetnosti (Hans Belting) do kraja prirode (Bill McKibben) i svih drugih krajeva proglaen je na kraju svih krajeva i kraj znanosti. Najprije je 1989. odran simpozij pod naslovom The End of Science? s ambivalentnim upitnikom, a poslije se pod istim naslovom, ali bez upitnika, pojavila knjiga Johna Horgana Kraj znanosti (The End of Science, 1996), slino kao to se znameniti lanak Francisa Fukuyame The End of History? 1989. najprije pojavio s upitnikom, a zatim se u knjizi upitnik izgubio: Kraj povijesti i posljednji ovjek (The End of History and the Last Man, 1992). U nizu intervjua s prominentnim znanstvenicima kraja 20. stoljea poput zaetnika krize znanosti Thomasa Kuhna, autora teorije superstruna Edwarda Wittena, svemirskih crnih rupa Stephena Hawkinga i teze o inflaciji svemira Andreja Lindea u fizici, DNK uzvojnice Francisa Cricka, teze o sebinome genu Richarda Dawkinsa u biologiji i dr., ovaj znanstveni filozof propituje krajeve najrazliitijih podruja, ideja i teorija: kraj napretka, kraj filozofije, kraj fizike, kraj kozmologije, kraj drutvenih znanosti, kraj neurologije, kraj kaokompleksnosti (ironina kovanica od teorije kaosa i kompleksnosti), kraj limitologije, kraj znanosti stroja itd.
74
5/30/11 11:58:04 AM
4.5.1. Dva odgovora: Znanost ima znanost nema kraj U sveopoj krajolokoj raspravi iskristalizirala su se dva stajalita o kraju znanosti. Dok jedni znanstvenici misle da znanost nema kraja jer nema konanoga Odgovora, jer je svijet odvie kompleksan i neodreen da bi ga iscrpila ljudska svijest, a time i znanstvena spoznaja (Albert Einstein, Niels Bohr s tezom o udjelu promatraa u znanstvenim spoznajama, autor teorema o nepotpunosti Kurt Gdel itd.), drugi vjeruju da je znanost konana, da je mogua Teorija Svega kada e se otkriti tajna materije i tako zavriti avantura zvana znanost. Steven Weinberg dijeli vjerovanje da se fizika kree prema konanomu Odgovoru, da e taj Odgovor biti vrlo jednostavan i prozaian, a rezultat tuan jer e svijet ostati bez svoje najljepe vile tajne. Horgan pripada u drugi niz. Njegova je teza da je znanost zavrila na ironijski nain, zbog prevelikih uspjeha. Nema vie velikih otkria kao to su Darwinova teorija evolucije, Einsteinova teorija relativnosti ili kvantna mehanika. Nove pak teorije poput teorije superstruna u fizici vie nisu znanost u normalnome smislu rijei jer se ne mogu dokazati eksperimentima i jer se znanost previe pribliila umjetnosti. Dvije teze o kraju znanosti meu suvremenim prirodnim znanstvenicima korespondiraju s tezama o kraju ljudske povijesti meu postmodernim filozofima na podruju drutvenih znanosti. Dok je Lyotard tvrdio da je moderna povijest stigla do kraja jer su zavrile sve velike pripovijesti, pa je znanju preostalo jo samo estetsko polje igara, autor dekonstrukcije, odgode znaenja i diseminacije Derrida tvrdio je da znanje i povijest ne mogu zavriti, a ako bi se takvo to i dogodilo, trebalo bi zakasniti na kraj povijesti. Slino je mislio i Jean Baudrillard kada je uoi milenijskoga prijeloma elio zakasniti na kraj stoljea.
75
5/30/11 11:58:04 AM
5. ZNANOST NAKON ZNANOSTI: POVRATAK RETORIKE 5.1. to je zavrilo? Na kraju ovoga kratkog pregleda povijesti znanosti, koji nas je doveo do kraja znanosti, postavlja se pitanje: to je zavrilo? Kao i kod cijele krajologije i kod svih krajeva koji su protutnjili krajem 20. stoljea, moemo rei ovo: nije zavrilo svako znanje ni svaka znanost, nego jedan blistavi povijesni oblik znanja i znanosti. Zavrili su moderno znanje, moderna znanost i moderni znanstvenik. To znanje, ta znanost i taj tip znanstvenika roeni su na poetku novoga vijeka u Kopernikovu obratu prema heliocentrizmu, u Baconovu Novom organonu i Descartesovu pojmu Cogito. Univerzalni opusi genijalnih umova 17. stoljea, prva prosvjetiteljska enciklopedija DAlemberta i Diderota te izum parnoga stroja bili su djetinjstvo modernoga znanja. U Darwinovoj teoriji, Mendeleevljevoj tablici elemenata i knjievnopovijesnome pozitivizmu 19. stoljea moderno je znanje odraslo u znanost, a u serijama otkria od fotografije do automobila, zrakoplova i filma proivjelo je herojsku mladost. Velika znanost 20. stoljea od Einsteina i Heisenberga do Ludwiga Wittgensteina i Karla Poppera bila je zrelo doba moderne znanosti. Thomas Kuhn s pojmom paradigme kao drutveno uvjetovane istine i normalne znanosti kao rutinskoga posla navijestio je prve znakove starosti lika i slike moderne znanosti. U postmodernim filozofskim, sociolokim, ekolokim, feministikim i kulturolokim kritikama 1970-ih i 1980-ih moderna je znanost s ponosnim likom znanstvenika, koji se dosljedno bori za istu i objektivnu istinu, ostarjela i napokon umrla. Osim znanstvenika na kulturnu scenu prvi put izlaze znanstvenice. Tu je i ekoloka svijest irokih razmjera. Negdanja neugledna seoska dvorita ukrauju se cvijeem ak i u siromanim krajevima. U modi su alternativna znanja i obiaji. Dok elite danas znaju da je pojam o zapadnome znanju kao izumu grke antike na vlastiti konstrukt, iz kojega su izostavljeni utjecaji izvaneuropskih i drevnih kultura, u najirim slojevima drutva popularne su alternativna medicina, akupunktura, joga, a na rivama
76
5/30/11 11:58:04 AM
dalmatinskih gradova ljeti svatko moe sebi ili svomu djetetu priutiti tetovau na preplanulu tijelu, neko znak primitivizma i zaostale mitske svijesti. To su samo neke sliice kulturne mijene koja se zbiva pred naim oima, a korijeni su joj u dubokoj promjeni znanja i znanosti koja, esto i bez naega znanja, oblikuje nau svijest i na svijet. Napokon, moderna znanost i moderni znanstvenik pokopani su uz puno simboline krvi u znanstvenim ratovima koji su bjesnjeli na milenijskome prijelomu. Sokalova parodija nije bila samo podvala u kojoj se prirodni znanstvenik narugao nekompetenciji drutvenih i humanistikih znanstvenika. Ona je bila neto vie: simbolina Bomba koja je dovrila znanstvene ratove.
5.2. to je nastalo? Smrt modernoga znanja i moderne znanosti nije meutim prola bez roenja nasljednice. Kao to se moderna kultura potkraj 20. stoljea obnovila u novome liku druge moderne ili virtualnoga doba, tako se i moderna znanost jo snanije obnovila u nazovimo ih tako znanju i znanosti 21. stoljea. Nova znanost 21. stoljea, pod kojim god paradigmama nastajala, od kritikoga realizma do razliitih vrsta konstruktivizma, nije mogla proi bez novih teorija znanosti i znanja. Takve se teorije najee pojavljuju na tradiciji zapadnoga kritikog miljenja (engl. critical thinking) i obnovljene argumentacijske retorike. Prijepore u miljenjima moderna je kultura rjeavala stvarnim i simbolinim revolucijama i ratovima. Postmoderna je kultura nakon sloma velikih ideologija oivila klasinu retoriku kako bi prijepore u miljenjima rjeavala kritikim uvjeravanjem: rijeima i argumentima. Lik i slika moderne znanosti, za koje se inilo da su umrli, ponovno su uskrsnuli, sada u sklopu kritikoga miljenja i nove discipline retorike znanosti.
77
5/30/11 11:58:04 AM
5.3. Klasina retorika Veza izmeu znanosti i retorike na prvi se pogled ini nemoguom, poput drvenoga eljeza ili kvadratnoga kruga. Po uobiajenome shvaanju retorika je kien stil ili prazan govor (ljeposlovlje, praznoslovlje) u oba smisla ista suprotnost znanosti kao objektivna i istinita znanja. Taj snani stereotip o retorici potjee od Platona, koji je iz idealne drave zajedno s pjesnicima prognao i retore. Platon je razlikovao dvije retorike: lou, manipulativnu retoriku koja zasjenjuje i iskrivljuje istinu (dijalog Gorgija) i dobru, dijalektiku retoriku koja pomae istini (dijalog Fedar). Retorika je u dijalogu Gorgija zavodljivi govor koji se bavi prividom, a filozofija je istinsko znanje poznavanje biti stvari, tj. ideja. Otac retorike kao znanstvene discipline Aristotel imao je prema retorici u cjelini pozitivan, a u pojedinostima ambivalentan odnos. Retorika je s jedne strane oblik osebujne komunikacijske prakse i osebujnoga logikog znanja uenje o vjerojatnosti i uvjerljivoj argumentaciji (sposobnost teorijskoga iznalaenja uvjerljivoga u svakome danom sluaju, Rhet. I. 2.1355b1). S druge pak strane, kao sofistika, retorika je umijee zavoett lgon krett poien, nja koje moe slabiji govor uiniti jaim (ton h Rhet. II. 24.1402a11). Znameniti rimski govornik Ciceron pomiruje filozofiju i retoriku u nadahnutoj govornikoj praksi i teorijskim spisima, u kojima je zastupao jedinstvo sadraja (res) i forme (verba), isticao vanost retorike u drutvu, irinu govornikove naobrazbe i snagu osobnoga izraza (O govorniku, Brut i Govornik) te ponudio jednu od prvih definicija argumenta (racionalno sredstvo za poklanjanje povjerenja emu prijepornomu, Topica, 8, usp. Meyer, Carrilho i Timmermans, 2008: 52). Antika retorika usustavljena je u prvome stoljeu nove ere na zalasku svoje slave u Kvintilijanovu Obrazovanju govornika, gdje je na Ciceronovoj tradiciji definirana kao znanost o dobru izraavanju (bene dicendi scientia). U srednjemu vijeku retorika zadrava vanu ulogu u obrazovnome sustavu u sklopu triviuma (gramatika, retorika i dijalektika). Premda je u hijerarhiji kulture, kao i cijeli sustav znanja, podreena teologiji i tumaenju Boje rijei, retorika
78
5/30/11 11:58:05 AM
je kao kolski predmet uvala uspomenu na postojanje ljudskoga izraavanja i ljudske rijei u razliitim komunikacijskim situacijama. Do obnove retorike dolazi u doba humanizma i renesanse, kada se u samostanskim knjinicama otkrivaju zagubljeni ili nedovoljno poznati antiki retoriki spisi (Ciceron, Kvintilijan) te se ukljuuju u antropocentrinu sliku svijeta sa sreditem u ovjekovu govoru. Vjerski ratovi, reformacija i protureformacija vraaju retoriku ponovno u okrilje crkve i tumaenja Boje rijei (Erazmova katolika i Calvinova protestantska retorika). Poetak kraja retorike kao klasine discipline obiljeio je Pierre de la Rame (latinizirano Petrus Ramus) kada je u djelu Dialecticae institutiones iz 1543. predloio da se logiki aspekti retorike presele u dijalektiku te da se retorika pouava samo kao stilska vjetina. Taj e prijedlog pridonijeti da se poetkom 17. stoljea jedna od sastavnica retorike logos apsolutizira kao ista racionalnost more geometrico u Descartesovoj metodi, koja utemeljuje modernu znanost. Otac moderne filozofije povijesti Giambattista Vico suprotstavio je Descartesovu razumu i geometrijskoj metodi raskoni retoriki ingenij, alei to je u njegovoj suvremenosti prevagu nad retorikom odnio duh egzaktnih znanosti. U doba Francuske revolucije i stvaranja poetike originalnosti i inovacije u romantizmu sve je bilo spremno za odlazak retorike u povijest. Retorika se povezala s praznom rjeitou dotrajalih drutvenih struktura i okotalim formama izraavanja, izloena je kritici i zamijenjena filologijom. Jedna dimenzija Aristotelova logosa, ratio, nastavila je blistavi put u prirodnim znanostima, a druga dimenzija logosa utjelovljenog u rije i stil, elocutio, nala je svoje mjesto u teoriji knjievnosti i stilistici (vie o povijesti retorike u: Meyer, Carrilho i Timmermans, 2008; o antikoj retorici usp. Beker, 1997).
5.4. Nova retorika Izbacivanje retorike iz nastavnih programa moderne kole i snaan razvoj znanosti nisu izbrisali svaki trag klasine retorike u modernome miljenju, ali su ga uspjeli prikriti sve do kraja 20. stoljea. U kontinentalnoj filo79
5/30/11 11:58:05 AM
zofiji retoriki se trag nazire u Nietzschea, koji je u spisu O istini i lai u izvanmoralnome smislu (18721873) uzdrmao tradicionalnu koncepciju znanstvene istine kao adekvacije i sveo je na retoriku figuru vojsku metafora: to je dakle istina? Pokretna vojska metafora, metonimija, antropomorfizama. Ukratko: zbroj ljudskih odnosa, koji bivaju poetski i retoriki stupnjevani, prevedeni, ukraeni, te se nakon duge uporabe narodu ine vrstima, kanonskima i obvezatnima (Nietzsche, 1999: 12). U mlaoj nasljednici zapadnoga simbolinog univerzuma, angloamerikoj kulturi, retorika je bila poteena negativnoga stereotipa o kienome govoru, pa se shvaala kao demokratska vjetina ukljuivanja u drutvo i sudjelovanja u izgradnji novoga svijeta na naelu individualnoga govora. Nova retorika roena je na prijelomu od moderne prema postmodernoj kulturi, neposredno prije Kuhnove Strukture znanstvenih revolucija. Dogodilo se to iste godine u dvjema temeljnim knjigama retorikoga obrata: knjizi Chama Perelmana i Lucie Olbrechts-Tyteca Rasprava o argumentaciji: Nova retorika (Trait de largumentation: La nouvelle rhtorique, 1958), u kojoj je uveden pojam nove retorike, te u knjizi Stephena Toulmina Uporabe argumenata (The Uses of Arguments, 1958). U tim je knjigama dolo do obnove klasine discipline u sklopu kritikoga miljenja i teorije argumentacije. Roenje nove retorike proteklo je 1960-ih neprimjetno jer su pozornost znanstvene javnosti uskoro zaokupile Kuhnova paradigma i njezine posljedice za shvaanje znanja i znanosti. I tek kada su protutnjili svi oblici postmodernoga miljenja 1970-ih i 1980-ih, kada je pao Berlinski zid, a s njim bipolarni svijet i velike ideologije, kada su buknuli i splasnuli znanstveni ratovi 1990-ih, napokon, kada je nahrupilo novo virtualno pismo 2000-ih i s njim globalna medijska kultura kultura ekrana kao nove demokratske agore, tek tada je na povrinu isplivala skrivena injenica nova argumentacijska retorika. Svoj prvi procvat retorika je doivjela u doba antikih sofista, kada zapadna kultura nastaje na razmeu mita i logosa. Do drugoga procvata retorike dolazi u doba humanizma i renesanse, kada se zapadna kultura oprata od srednjega vijeka uoi utemeljenja moderne kulture i moderne znanosti u Descartesovoj monolokoj, matematikoj racionalnosti. Napokon, na
80
5/30/11 11:58:05 AM
kraju 20. stoljea pribivamo treemu procvatu retorike u doba oprotaja od moderne kulture i moderne znanosti te prvih koraka virtualne kulture koja se utemeljuje u dijalokoj, kritikoj racionalnosti. Retorika kraja 20. stoljea, zasnovana na kritikome miljenju, najprije se naelno iri na sva podruja ljudske komunikacije, a zatim se primjenjuje i na posebno tieno podruje gdje je u modernoj kulturi retorika bila nezamisliva na znanost. Prvi zamjetljiv korak u irenju retorike na znanost dogodio se na simpoziju Retorika humanistikih znanosti 1984. na Sveuilitu u Iowi. U zborniku radova s toga skupa (The Rhetoric of the Human Sciences, 1987) Michael C. McGee i John R. Lyne postavili su u naslovu svoga lanka duhovito pitanje: to rade divni ljudi poput vas (tj. znanstvenika) na mjestu poput ovoga? (tj. u retorici) (What Are Nice Folks Like You Doing in a Place Like This?). Simpozij je oznaio nastup retorike znanosti, koja e pravi procvat doivjeti potkraj 1980-ih i poetkom 1990-ih (Bazerman, 1988; Prelli, 1989; Gross, 1990; Pera, 1992). Termin nova retorika s jedne se strane odnosi na vremensku dimenziju obnove retorike nakon modernoga zaborava klasine discipline i njezina svoenja na stil i stereotip o praznoj elokvenciji. S druge pak strane pridjev nova oznauje potragu za drugom vrstom racionalnosti koja nije vezana uz formalnu logiku descartesovskoga tipa. Rije je o kritikoj, argumentacijskoj ili dijalokoj racionalnosti. Ta je racionalnost vezana uz logiku stvarne komunikacijske prakse i kritikoga miljenja u kojemu istina nije unaprijed dana u logikim zakonima, nego je rezultat uvjeravanja sugovornika i njegova pristanka uz argumente navedene u raspravi. U postideoloko doba, kada istina nije zajamena velikim pripovijestima (Lyotard), pa ni pripovijeu o znanosti, retorika se u promijenjenim i prilagoenim oblicima pojavljuje kao tema i akademski predmet na interdisciplinarnim sjecitima, u sklopu povijesti i teorije znanosti, epistemologije, metodologije, kritikoga ili argumentacijskoga miljenja te na studijima teorije i prakse kreativnoga i akademskoga pisanja. U svijetu beskrajne medijske i kapitalistike pilje, kojemu nedostaje Platonov tpos nots, retorika je postala snaan alat za oblikovanje sim81
5/30/11 11:58:05 AM
bolinoga svijeta. Nema dvojbe da je retorika danas, i u svakodnevici i u najviim teorijama znanosti, prosvjetiteljska disciplina. Kao u drevno sofistiko doba, retorika oslobaa ljudske energije i donosi svijet novih sloboda miljenja i izraavanja, od parlamenta i javnih skupova do reklama, TV showa i internetskoga facebooka. Ono to je dvojbeno i to sama retorika uvijek iznova treba argumentirati, to je stari odnos izmeu ljudskoga govora i onoga o emu se govori, izmeu TKO govori, TO govori, KOMU govori i ZATO govori. Ta se pitanja postavljaju danas ee nego ikada prije, jer su diskursi kao nikada do sada izloeni razliitim poljima moi. Kada je rije o retorici znanosti, kljuno je pitanje kakav je odnos izmeu znanstvene retorike i objektivne istine, znanstvenoga diskursa i grubih injenica. Veina suvremenih retoriara znanosti slae se da nema objektivne istine u tradicionalnome smislu, da su znanstvena objektivnost i znanstvena istina proizvodi diskursa, tj. konstrukti kritikoga miljenja i znanstvene retorike u najirem smislu. Ne postoji meutim slaganje o naravi veze izmeu znanstvenoga diskursa i onoga o emu je u znanosti rije, izmeu simbolinih reprezentacija i onoga to se reprezentira. Nema jedinstva u pitanjima jesu li u znanosti i grube injenice ljudski konstrukti. Kakva je veza izmeu diskurzivne reprezentacije svijeta i samoga svijeta? Upravo su to pitanja iz kojih suvremena retorika znanosti crpi provokativne odgovore i nosi epistemoloke izazove.
5.5. Retorika i epistemologija: Umjerena i radikalna retorika znanosti U posljednjim pitanjima o statusu grubih injenica suvremena je retorika znanosti dijete epistemolokoga konstruktivizma. Pa kao to moemo govoriti o umjerenome i radikalnom epistemolokom konstruktivizmu, tako i u disciplini znanstvene retorike moemo otkriti dva modusa: umjerenu i radikalnu retoriku znanosti. Umjerena retorika znanosti dri da su znanstvena istina i znanstvena objektivnost proizvodi znanstvenoga diskursa i znanstvene retorike, ali
82
5/30/11 11:58:05 AM
ne sumnja u postojanje grubih injenica ili barem ne postavlja to pitanje. Takvi su autori tvorci nove retorike Perelman i Olbrechts-Tyteca, Toulmin te autori kao Lawrence Prelli, Charles Bazerman i Marcelo Pera. Ontoloki status znanstvene reprezentacije zbilje u umjerenome konstruktivizmu moda nigdje nije tako jasno izraen kao u Perinoj metafori o putativnoj referenciji nezakonitoj vezi izmeu retorikih reprezentacija i reprezentirana svijeta. Termin putativan (od lat. putare misliti; putativus tobonji, zamiljen, pretpostavljen) u pravnoj terminologiji oznauje brak sklopljen uz skrivene zaprjeke, koji funkcionira kao brak sve dok zaprjeke nisu poznate. Ako se, i kada se, zaprjeke otkriju i ako se ne mogu ukloniti, brak se mora razvrgnuti. Tako je po Peri u znanosti. Ideje i rjeenja funkcioniraju dok se ne pojave takve zaprjeke koje vie ne mogu davati odgovore na postavljena pitanja. Tada se mora potraiti nova referencija, nova simbolina reprezentacija zbilje, novi znanstveni konsenzus. Slino je razmiljao Karl Popper kada je povijest znanosti zamiljao kao neprestano opovrgavanje. Na slian je nain Kuhn tumaio povijest znanosti kao promjenu znanstvenih paradigma pod teretom nerjeivih anomalija. Radikalna retorika znanosti ide korak dalje te tvrdi da je i sam pojam grubih injenica znanstveni konstrukt nastao radom retorikoga diskursa. Osnivaem znanstvene retorike kao zasebne discipline smatra se Alan Gross s knjigom Retorika znanosti (The Rhetoric of Science, 1990). PerelmanOlbrechts-Tyteca i Toulmin tvorci su nove retorike kao teorije i prakse ope argumentacije u bilo kojoj vrsti ljudske komunikacije; Gross je otac zasebnoga znanstvenog polja: retorike znanosti kao uvjeravanja u istinu o zbilji na posebnome podruju komunikacije u znanosti. Radikalizirajui postkuhnovske epistemoloke rasprave o konstruiranosti znanja i primjenjujui ih na polju retorike znanosti, Gross iznosi tezu o retorici kao stvoriteljici znanstvene istine i znanstvenoga diskursa. Retorika je vie nego araniranje izloga (Gross, 1996: viii); ona ima kljunu epistemoloku ulogu u znanosti, znanost je stvorena interakcijama koje su bitno retorike (x). Objektivnost znanstvene spoznaje sastoji se u snazi argumentacije: to god da jesu, grube injenice
83
5/30/11 11:58:05 AM
same o sebi ne znae nita; samo tvrdnje imaju znaenja, i nas valja uvjeriti u istinitost tvrdnja. Ti procesi, u kojima su problemi odabrani i rezultati interpretirani, bitno su retoriki: vanost i znaenje uspostavljaju se samo u uvjeravanju (4); znanost je retorina bez ostatka, nakon analize ne ostaje nita neretorino, nikakva vrsta, znanstvena jezgra (33); spoznajni realizam i objektivizam u znanosti su tako uvjerljivi da se ini kao da su stvarni, a zadaa je retorike znanosti razotkriti da je ono to se smatra stvarnim i objektivnim znanjem retoriki konstrukt poput svakoga drugoga (207). Svijest o retorinosti znanosti nipoto nije umanjila vanost i dostojanstvo znanosti. tovie, ini se da ih je i poveala. Osloboena tradicionalnoga stereotipa o kienu govoru i shvaena kao oblik kritikoga miljenja i argumentacije, retorika znanosti kao teorija i kao znanstvena praksa otvorila je novu stranicu u povijesti znanosti i dala snaan poticaj istraivanju znanstvenoga diskursa. Jer ljudi koji su svjesni svoje djelatnosti, koji poznaju zakone svoje profesije i svoje misije, u ovome sluaju znanstvenice i znanstvenici, mogu jo bolje djelovati ako te zakone poznaju, kao to i drugi, znanstvena publika i ira javnost, mogu jo bolje procjenjivati znanstvene rezultate ako su im poznati mehanizmi njihova nastanka, oblikovanja i prenoenja. Kritiko miljenje i argumentacijska retorika kraja 20. stoljea, koje u prvi plan istiu odgovornost za rije, izvor su nove svijesti o znanosti, novoga znanstvenog razvoja, nove kontrole znanja i novoga povjerenja u znanost.
5.6. Znakovi epistemoloke mijene Tako duboke promjene u shvaanju znanja i znanosti nisu mogle ostati bez materijalnih tragova. Vidljiv je znak burnoga dolaska nove znanstvene paradigme Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu. Tono na prijelomu tisuljea, 2000. godine, na Filozofskome fakultetu u Zagrebu poela je pregradnja i dogradnja zgrade. Bio je to stvarni, opipljivi znak kulturne mijene koja je ve bila tu i traila svoj novi tjelesni lik. Na osjetljivim
84
5/30/11 11:58:05 AM
mjestima bive leprave modernistike gradnje izgraeni su potporni stupovi kako se novi katovi ne bi uruili i kako bi staro zdanje moglo izdrati raunalnu opremu koja je zatrpala sve prostorije. Promijenjeni su prozori i parketi, uklonjeni klasini radijatori i zamijenjeni radijatorima s klimatskim ureajima. Posivjeli zidovi osuli su se arkim bojama, umjesto plutanih oglasnih ploa s pribadaama osvanuli su stakleni preklopi za nevidljivo umetanje obavijesti. U dodatku Fakulteta niknula je nova jedinstvena knjinica, a knjiniarke i nastavno osoblje prolazili su kroz edukaciju kako se sluiti jedinstvenim sustavom posudbe i pretraivanja u virtualnim svjetovima. Interdisciplinarnost vie nije programatska lozinka ni fraza, nego nova znanstvena stvarnost. Izgradnja, pregradnja i dogradnja Filozofskoga fakulteta u Zagrebu materijalni je dokaz kako nam snano dolazi nova znanstvena paradigma mijenjajui i preureujui stvarni prostor svoje fizike institucije.
5.7. Novo znanje na starim temeljima To ne znai da nita nije ostalo od staroga znanja i stare slave sada ve klasine moderne znanosti. Kao to se po Karlu Popperu opovrgnute teorije ne gube, nego pridonose rastu znanja, tako i moderna znanost ulazi u temelje znanja i znanosti 21. stoljea. Najee kritike znanosti najvie su pridonijele njezinu samorazumijevanju, pa i novomu buenju u krilu kritike, argumentacijske retorike. Ne poinje sve iznova. Ba kao dogradnja zgrade Filozofskoga fakulteta u Zagrebu na prijelomu 20. i 21. stoljea novo znanje nastaje na starim temeljima. Da bi stari temelji izdrali nove katove, morali su biti dodatno uvreni potpornjima i dogradnjama. To se upravo dogaa u reformi studija, koja se u velikome luku preko moderne znanosti oslanja na klasinu i srednjovjekovnu tradiciju u svim segmentima od bolonjske reforme do nove retorike. Kraj logocentrizma, proglaen na kraju 20. stoljea, nije bio kraj svakoga logosa, nego kraj moderne znanosti, njezina monistikoga lo85
5/30/11 11:58:05 AM
gosa i njezinih institucija. Kartezijanski logos, na kojemu je utemeljena moderna zapadna znanost, otvorio se prema retorikomu, dijalokomu i uvjeravalakomu logosu koji je zapadnu filozofiju pratio od grkih sofista i poput sjene dopratio sve do obnove na kraju 20. stoljea. Susret izmeu logosa i njegove dijaloke sestre retorike, izmeu istine i uvjeravanja u istinu, izmeu prirodnih i drutvenih znanosti to je inspirativno tlo dananjih znanosti. Stoga pisati akademski rad u novim okolnostima, kao i napisati i obraniti doktorsku disertaciju na poetku 21. stoljea, nije isto kao prije tridesetak godina, u 20. stoljeu. A da sve nije isto, da se povijest jo jednom obnovila u drugome ruhu, zorno posvjedouje fiziki lik knjinice, koja je niknula uz bok Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Znameniti kosi toranj u Pisi zamiljen je geometrijski pravilno, ali se zbog pomicanja tla nakosio. Postao je turistika atrakcija po naelu ouenja, jer je naruavao racionalne standarde geometrijski pravilne arhitekture. Nova sredinja knjinica Filozofskoga fakulteta u Zagrebu graena je planski ukoso. Takva kosa knjinica uz bok staroga geometrijski pravilnoga modernistikog zdanja simbol je novoga, virtualnoga, silno specijaliziranoga, konstruiranoga, svima dostupnoga, kritikoga i dijalokoga kosog znanja. Ipak, kada uete u knjinicu, vie nema kosine: sve je geometrijski pravilno i skladno. Moda e zgrada sredinje knjinice Filozofskoga fakulteta u Zagrebu postati turistika atrakcija s posve drugoga razloga nego kosi toranj u Pisi: kao simbolino utjelovljenje novoga nakoenoga znanja 21. stoljea. To je znanje korigiralo tradicionalnu racionalnost, ali je nije izgubilo, nego na nov nain preoblikovalo i uvrstilo. Sljedee stranice ove knjige odnosit e se upravo na takve stare temelje i nove strategijske dogradnje bez kojih se ni danas ne moe napisati kvalitetan akademski rad. Znanost je retorika institucija koja ima svoje zakone, svoja pravila i svoje rituale. Ti su zakoni i pravila istodobno trajni i promjenjivi. Trajni su zakoni logikoga miljenja. Promjenjive su znanstvene paradigme, akademske institucije, rituali i tehnike.
86
5/30/11 11:58:05 AM
Slika I. 5.7. Nova knjinica Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Zagrebu, otvorena 11. oujka 2009. Fotografije Jurica Cimperak igrovi.
87
5/30/11 11:58:05 AM
Takvim trajnim logikim zakonima i promjenjivim retorikim pravilima posveena su sljedea poglavlja ovoga prirunika o znanosti nakon znanosti za znanost koja zna da nije apsolutna ni vjena, koja poznaje svoje zakone i svoje granice, koja je svjesna svoje rizinosti, ali i etinosti, svoje loginosti, ali i dijaloginosti, svoje djelotvornosti, ali i odgovornosti.
88
5/30/11 11:58:05 AM
II.
RETORIKA ZNANOSTI I AKADEMSKO PISMO
Drugi dio knjige nudi teorijski i metodoloki okvir akademskoga pisma. Znanost se u suvremenoj humanistici i srodnim podrujima obrauje na razliitim poljima i u razliitim granama (filozofija znanosti, spoznajna teorija, povijest znanosti, sociologija znanosti, metodologija znanosti, psihologija znanosti, retorika znanosti itd.). Ovdje se izdvajaju neki aspekti teorije i retorike znanosti potrebni za razumijevanje i praksu akademskoga pisma.
5/30/11 11:58:05 AM
5/30/11 11:58:05 AM
1. TERMIN I DEFINICIJE ZNANOSTI . . . . . . . . . . . . . . . 93 1.1. Termin znanost u ranoj modernoj kulturi: Ivan Belostenec . . . 93 1.2. Termin znanost u nazivu nacionalne akademije znanosti . . 94 1.3. Sinonimija termina znanost i nauka . . . . . . . . . . . . . . . 94 1.4. Kodifikacija termina znanost na milenijskome prijelomu . . 95 1.5. Uvoenje rodnih razlika u akademskim i strunim nazivima . . 95 1.6. Definicije znanosti u domaim prirunicima o pisanju znanstvenih radova. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97 1.7. Definicije znanosti kao povijesni fenomen . . . . . . . . . . 97 1.8. Definicije znanosti u domaim enciklopedijama, leksikonima i rjenicima. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 98 1.9. Dopune i promjene u definicijama znanosti na poetku 21. stoljea . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99 1.10. Interdisciplinarna definicija znanosti . . . . . . . . . . . . . 101 2. KLASIFIKACIJA ZNANOSTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102 2.1. Antika klasifikacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103 2.2. Klasifikacija u srednjemu vijeku . . . . . . . . . . . . . . . . 103 2.3. Klasifikacija u novome vijeku i modernoj kulturi. . . . . . 104 2.4. Suvremene klasifikacije znanosti . . . . . . . . . . . . . . . . 107 3. VRSTE ZNANSTVENE PROZE . . . . . . . . . . . . . . . . . 113 3.1. Znanstveni radovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113
5/30/11 11:58:05 AM
3.2. Struni radovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115 3.3. Akademski radovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 118 4. OSNOVNI POJMOVI KLASINE RETORIKE . . . . . . . 121 4.1. to je retorika? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121 4.2. Retorika i znanost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 122 4.3. Modusi argumentacije: Lgos, thos i pthos . . . . . . . . . 122 4.4. Tri klasina retorika anra . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 126 4.5. Retoriki kanon. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 126 4.6. to je kairs? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 127 4.7. to je stsis? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 130 4.8. Stsis u klasinoj retorici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 130 4.9. to su tpoi? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 131 4.10. Aristotelova teorija toposa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 132 4.11. Opi toposi univerzalne argumentacijske strategije . . . 133 4.12. Klasina topika i retorika znanosti . . . . . . . . . . . . . . 137 5. RETORIKA ZNANOSTI I AKADEMSKO PISMO . . . . . 138 5.1. Termin akademsko pismo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 138 5.2. Definicija pojma akademsko pismo . . . . . . . . . . . . . . 139 5.3. Retorika znanosti i znanstveni diskurs . . . . . . . . . . . . 140 5.4. Retorika znanosti i akademsko pismo. . . . . . . . . . . . . 143 5.5. Retoriki kanon i metodika akademskoga pisma . . . . . . 147
92
5/30/11 11:58:05 AM
1. TERMIN I DEFINICIJE ZNANOSTI me, lat. scientia, njem. Wissenschaft, engl. Termin znanost (gr. epist science, rus. nauka) ima dvije tradicije: kontinentalnoeuropsku i angloameriku. U kontinentalnoj tradiciji znanost je jedinstveni termin za ukupan sadraj pojma. U angloamerikoj tradiciji science je termin za prirodne znanosti, a za humanistike se znanosti rabi termin humanities.
1.1. Termin znanost u ranoj modernoj kulturi: Ivan Belostenec U hrvatskoj leksikografiji termin znanost zabiljeen je vrlo rano, prije konstituiranja modernih znanosti. U latinsko-hrvatskome rjeniku Gazophylacium Ivan Belostenec pravi razliku izmeu scientia znanoszt, znanye; idem quod habitus demonstrativus (Belostenec, 1740: 1:1091) i doctrina navuk; idem quod disciplina (1:465). Uz ope znaenje znanosti kao umfztva Belostenec u hrvatsko-latinskoj verziji rjenika razlikuje 13 znanstvenih disciplina. Bila je to svojevrsna klasifikacija znanosti: 1. znanoszt od Boga, Theologia, doctrina Theologica; 2. znanoszt mudroga premislyavanya, theoretica; 3. znanoszt mudra, philosophia; 4. znanoszt narave, physica; 5. znanoszt nebeszkoga kruga, sphaerica; 6. znanoszt berzoga piszanya, stenographia; 7. znanoszt lagvo-merenya, stereometria; 8. znanoszt vaganya; 9. znanoszt rachunanya, arithmetica; 10. znanoszt zemlye izpiszanya, geographia; 11. znanoszt zemlye merenya, geometria; 12. znanoszt jezikov, litteratura, grammatica; 13. znanoszt ravnanya, politica (2:639).
93
5/30/11 11:58:05 AM
1.2. Termin znanost u nazivu nacionalne akademije znanosti Termin znanost potvren je u imenu najvie nacionalne znanstvene institucije, osnovane 1866. pod nazivom Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, danas Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (v. I. 2.1.3). Pod istim nazivom izlazi serija znanstvenih radova Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, danas Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. U prvome svesku rada iz 1867. objavljena su Pravila Akademije potvrena od Franje Josipa I., ime je termin znanost u nazivu institucije slubeno ozakonjen.
1.3. Sinonimija termina znanost i nauka U nazivima drugih znanstvenih institucija, u nazivu same znanosti i u nazivima razliitih disciplina susreu se terminoloka kolebanja. U 19. stoljeu i u velikome dijelu 20. stoljea uz termin znanost pojavljuje se kao sinonim termin nauka. Jedna od vodeih institucija Zagrebake knjievnoznanstvene kole, Zavod za znanost o knjievnosti Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Zagrebu, osnovana je poetkom ezdesetih godina 20. stoljea pod nazivom Institut za nauku o knjievnosti. Nakon Deklaracije o nazivu i poloaju hrvatskoga knjievnog jezika iz 1967. poinje suvremena jezina standardizacija i terminoloka kodifikacija. Potkraj 1960-ih Institut za nauku o knjievnosti preimenovan je u Institut za znanost o knjievnosti, a sredinom 1970-ih u Zavod za znanost o knjievnosti. Dananji pojam znanost o knjievnosti konstituira se u kljunoj ediciji Zagrebake knjievnoznanstvene kole Uvod u knjievnost u varijanti nauka o knjievnosti. Termin nauka u znaenju znanost rabi se u prva dva izdanja, 1961. i 1969. Termin znanost o knjievnosti sankcioniran je u treemu, izmijenjenom izdanju Uvoda u knjievnost iz 1983. U uvodnoj studiji Znanost o knjievnosti Zdenko kreb, koji se u prva dva izdanja i sam slui terminom nauka, kodificira termin znanost pozivajui se na njemaki termin Literaturwissenschaft i ruski termin literaturovedenie: Mi smo njemaki naziv preuzeli u obliku znanost o
94
5/30/11 11:58:05 AM
knjievnosti, taj se naziv udomaio, pa bi trebalo pri tom i ostati (kreb i Stama, 1983: 14).
1.4. Kodifikacija termina znanost na milenijskome prijelomu Kodifikacija termina znanost najdulje je trajala u leksikografiji. Tu je konsenzus postignut tek na milenijskome prijelomu. U Anievu Rjeniku iz 2000. znanost je prihvaena kao standardni termin, a nauka je opisana kao rus., pov., razg., srp.. Rjenik hrvatskoga jezika Leksikografskoga zavoda Miroslav Krlea i kolske knjige iz 2000. (glavni urednik Jure onje) razgraniuje i semantiki hijerarhizira termine znanost, nauk i nauka. Za prva dva termina, znanost i nauk, daju se definicije. Znanost jest: 1. skup metodolokih meusobno povezanih sustavnih spoznaja nekoga podruja, ljudskog znanja o prirodi, ovjeku i drutvu utemeljenih na opaanju, pokusu i dokazima i 2. pojedina znanstvena disciplina (Rjenik hrvatskoga jezika, 2000: 1432). Nauk jest: 1. a) savjet, pouka b) kolovanje i 2. sustav religije, politike ideologije ili filozofske kole; doktrina; kranski ~, vjerski ~, filozofski ~, stoiki~, socijalistiki ~ (661). Termin nauka nije opisan, nego se upuuje na znanost.
1.5. Uvoenje rodnih razlika u akademskim i strunim nazivima Na poetku 21. stoljea termin znanost prihvaen je na svim podrujima kulture, od imena same djelatnosti i njezinih nositelja do znanstvenih grana, titula, asopisa, institucija. Tako u klasifikaciji znanosti razlikujemo prirodne i drutveno-humanistike znanosti, izraujemo znanstvene projekte i organiziramo znanstvene skupove, objavljujemo u znanstvenim asopisima znanstvene lanke, a kod nakladnika znanstvene knjige, raspravljamo u znanstveno-nastavnim vijeima o znanstvenim zvanjima i znanstvenim stupnjevima, ministarstvo koje financira znanstvenu djelatnost nosi naziv Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta, TV emisije nose nazive poput Znanost i mi, Iz svijeta znanosti i sl.
95
5/30/11 11:58:05 AM
Nedavno je dovren jo jedan simbolini posao preostao iz moderne znanosti: uvoenje rodnih razlika u strunim i akademskim nazivima. I dok su se u svakodnevnoj uporabi i dijelu slubene komunikacije spontano primjenjivali rodno korektni oblici (uitelj i uiteljica, profesor i profesorica), slubeni su dokumenti najee nosili samo muke nazive. ene su, isto kao i mukarci, dobivale diplome s nazivima profesor, pravnik, inenjer, fiziar, biolog. Poetkom 2000-ih enski su se nazivi poeli pojavljivati i u slubenim dokumentima. Napokon, u sklopu bolonjske reforme studija rodna je onomastika ozakonjena. Godine 2007. donesen je Zakon o akademskim i strunim nazivima i akademskome stupnju koji kodificira nove rodno korektne nazive (NN 107/07), a 2008. u sklopu toga zakona izraen je Popis akademskih i strunih naziva i akademskoga stupnja te njihovih kratica (NN 45/08). U skladu pak sa Zakonom i Popisom fakulteti su donijeli posebne Pravilnike o strunim i akademskim nazivima s odgovarajuim rodnim razlikama. Tako na Grafikome fakultetu Sveuilita u Zagrebu negdanji grafiki inenjer stjee nakon zavretka strunoga preddiplomskog studija naziv struni prvostupnik (baccalaureus) inenjer grafike tehnologije, odnosno struna prvostupnica (baccalaurea) inenjerka grafike tehnologije, kratica: bacc. ing. techn. graph. Prijanji akademski naziv diplomirani inenjer pomorskog prometa smjer tehnoloko-luki zamijenjen je na Pomorskome fakultetu Sveuilita u Rijeci rodnim dubletama magistar/magistra inenjer/inenjerka pomorskog prometa smjer tehnoloko-luki, kratica: mag. ing. pp. tl., itd. (v. III. 4.2.7, Kratice akademskih i strunih naziva i akademskih stupnjeva). Diplome na poslijediplomskim studijima danas nose rodno korektne nazive doktor i doktorica iz odreenoga znanstvenog polja. Tako smo se i na podruju akademskih i strunih naziva i akademskih stupnjeva vratili u doba prije moderne kulture do Belostenca koji je, pozivajui se na Apuleja, uz muki naziv doctor navuchitel poznavao enski oblik: doctrix navuchitelicza.
96
5/30/11 11:58:05 AM
1.6. Definicije znanosti u domaim prirunicima o pisanju znanstvenih radova Ne postoji jedinstvena definicija znanosti. U domaim prirunicima o pisanju znanstvenih radova taj se problem najee rjeava na dva naina. Jedan je nain da se pretpostavi pojam o znanosti i znanstvenosti, pa se to pitanje ne tematizira te se prelazi na konkretna pitanja znanstvenoga istraivanja, pisanja i objavljivanja znanstvenih radova (Silobri, 2003; Gai, 2001). Drugi je nain da se istakne nemogunost jednoznana definiranja znanosti. Tada se najee navode razliite definicije znanosti, pa se meu njima izabere najreprezentativnija, nakon ega slijede konkretne analize i upute o metodologiji i tehnologiji znanstvenoga rada (ugaj, 1989; Zelenika, 2000). Obje su tehnike legitimne dok god smo sigurni da znamo to je znanost ili barem to pretpostavljamo. Kada pojam znanosti vie nije intuitivno zajamen, kada u znanstvenoj zajednici ne postoji konsenzus oko njezine drutvene uloge i smisla, kada je znanost izloena unutarnjim prijeporima, a u posljednjoj treini 20. stoljea i snanim kritikama, kada ni u javnosti ne postoji nepodijeljena suglasnost oko slike i ugleda znanosti, tada takve tehnike vie nisu dovoljne. Tada je upitan i sam pojam znanosti kojim smo do sada intuitivno raspolagali. Tada pojam znanosti zahtijeva preispitivanje, a to prije svega znai novu definiciju znanosti.
1.7. Definicije znanosti kao povijesni fenomen Postavlja se pitanje: Zato je teko ili nemogue definirati pojam znanosti? Odgovor je jednostavan. Tekoe s definicijom znanosti nerjeive su zato to je znanost povijesni fenomen. Smisao i istina znanosti nisu uvijek isti, pa su stoga i definicije znanosti razliite. Povijest znanosti mogla bi se napisati kao povijest definicija znanja u doba promjene znanstvenih paradigma. Razlika izmeu definicije Francisa Bacona Znanje je mo s poetka novovjekovne kulture i kovanice Michela Foucaulta iz druge
97
5/30/11 11:58:05 AM
polovice 20. stoljea mo-znanje sa spojnicom ili mo/znanje s kosom crtom (engl. power-knowledge, power/knowledge) na prvi je pogled mala. U oba se iskaza pojavljuju dvije iste kljune rijei. Baconova je sintagma izjavna reenica u kojoj je znanje subjekt, a mo predikat neto to se pririe znanju. U Foucaultovoj polusloenici dvije su imenice, mo i znanje, povezane spojnicom ili kosom crtom i tako zdruene u jedan pojam u kojemu se mo i znanje uzajamno proimaju i uvjetuju. Bacon je u svojoj reenici formulirao novovjekovnu vjeru u znanost kao nositeljicu drutvenoga napretka i ovladavanja prirodom. Foucault je svojom polusloenicom razbio tu vjeru; izdvojio je mo kao prvi dio termina te razradio takvu teoriju diskursa i sveprisutne moi koja na kraju dovodi u pitanje osnovne pretpostavke moderne znanosti i modernoga znanja objektivnost, nepristranost i autonomiju.
1.8. Definicije znanosti u domaim enciklopedijama, leksikonima i rjenicima Veina definicija znanosti u domaim enciklopedijama, leksikonima, rjenicima i prirunicima ograniuje se na njezinu kognitivnu logiku i metodologiju. Tako Opa enciklopedija definira znanost kao sistematizirano znanje; cjelina spoznaja organiziranih u podruja istraivanja i izvedenih prema racionalno utemeljenim metodama na osnovi opaanja pojava i procesa u prirodi i drutvu radi njihova objanjavanja i ovladavanja njima (1982: 8:705). U Filozofijskome rjeniku znanost je skup svih metodiki steenih i sistematski sreenih znanja; takoer: djelatnost kojom stjeemo takva znanja (1989: 362). Istu definiciju navodi i Hrvatska opa enciklopedija: skup svih sustavno metodski steenih i uoblienih znanja te djelatnost kojom se stjeu takva znanja (2009: 11:749). U Hrvatskome enciklopedijskom rjeniku znanost se definira kao ukupnost sreenih i uopenih znanja koja ukljuuje promatranja, pokuse, istraivanja i objanjavanje injenica i pojava u pojedinim dijelovima ovjekova poznavanja prirode i drutva (20022004: 12:176; v. definiciju znanosti u Rjeniku hrvatskoga jezika Leksikografskoga zavoda Miroslav Krlea i kolske knjige, gore 1.4).
98
5/30/11 11:58:05 AM
Takve definicije znanosti nalaze se u suglasju s idealnotipskom predodbom o znanosti kakvu jo uvijek imamo ili smo donedavno imali. Te nam definicije meutim ne omoguuju uvid u drutveni i pragmatini kontekst u kojemu se proizvode znanje i znanost. im pojam znanosti stavimo u povijesni i drutveni kontekst, vidjet emo upise razliitih smislova u svim fazama znanstvene djelatnosti, od izbora injenica, njihove interpretacije i jezinoga oblikovanja do prenoenja znanja i primjene znanstvenih rezultata. Udbenici i prirunici o nainima pisanja znanstvenoga rada nisu studije iz filozofije i sociologije znanosti te zacijelo ne trebaju posebno tretirati epistemoloke ili drutvene aspekte suvremenih znanosti kao to su sprega znanosti i tehnologije, ugroavanje okolia ili korumpirana znanost. Ipak, oni bi trebali osigurati ili barem pretpostaviti takve okvire koji e obuhvatiti ukupan raspon znaenja znanosti, od njezine kognitivne logike i diskurzivnih tehnika do institucionalnih okvira i drutvenih aspekata. To mi se ini osobito vanim u vremenu kada se mijenja pojam znanja i znanosti, pa se provodi i reforma studija kao stvaranje novoga institucionalnog okvira. Za dobar izbor teme doktorske disertacije nije dovoljno poznavanje metodologije i tehnika akademskoga pisma, koliko god temeljito ono bilo, nego i ukupnoga kulturnog konteksta u kojemu se proizvodi znanje i prakticira znanost. Dakle doktorska disertacija, ili bilo koji akademski rad, bit e kvalitetniji ako vam je poznata povijest znanja i znanosti, pa i suvremeno stanje u kojemu znanost radi i u kojemu piete akademski rad.
1.9. Dopune i promjene u definicijama znanosti na poetku 21. stoljea Stoga mislim da u prirunicima o strategijama i tehnikama znanstvenoga rada treba uvesti iri, interdisciplinarni pristup znanosti, a to na prvome mjestu znai iru, interdisciplinarnu definiciju znanosti. Promjene u shvaanju znanosti, nastale u postmodernim teorijama, filozofiji i sociologiji znanosti kraja 20. stoljea, u postkuhnovskim raspravama i znanstvenim ratovima, u epistemolokome konstruktivizmu i novoj retorici,
99
5/30/11 11:58:05 AM
nisu ostale bez odjeka u recentnim enciklopedijama i leksikonima prvoga desetljea 21. stoljea. O tome svjedoe promjene i dopune u natuknicama o znanosti i znanju koje su se ve dogodile ili se upravo dogaaju u virtualnoj enciklopedistici. Tako se na angloamerikome kulturnom podruju omekava tradicionalna dihotomija science humanities i proiruje opseg pojma znanosti izvan primarnoga podruja empirijske znanstvene metode. Wikipedia na engleskome jeziku definira science u standardnome smislu kao prirodne znanosti, ali donosi i mogunost spajanja s drutvenim znanostima u jedinstvenome terminu science: ira moderna definicija znanosti moe uz prirodne znanosti ukljuiti drutvene znanosti (...) definirajui ih kao promatranje, identifikaciju, deskripciju, eksperimentalno istraivanje i teorijsko tumaenje fenomena. Ipak, druge suvremene definicije ograniuju se na prirodne znanosti (...) kao jedinoga istinskog nositelja znanosti (en.wikipedia.org/wiki/Science, 8. oujka 2009). U irokoj lepezi znaenja Merriam-Websterov rjenik donosi znaenja science od najopenitijega preko standardnoga do najirega (kuharstvo kao znanost): 1: stanje znanja: znanje za razliku od neznanja ili nerazumijevanja, (...) 3 a: znanje ili sustav znanja koji obuhvaa ope istine ili djelovanje opih zakona, osobito ako su dobiveni i provjereni znanstvenom metodom, b: takvo znanje ili takav sustav znanja koji se tiu fizikoga svijeta i njegovih fenomena: prirodna znanost (...), 4: sustav ili metoda koja usklauje praktine ciljeve sa znanstvenim zakonima (kuhanje je znanost i umijee) (http// www.merriam-webster.com/dictionary/science, 8. oujka 2009). Uoljive su i promjene u kontinentalnoj enciklopedistici i leksikografiji. Tako njemaka Wikipedia donosi socioloku definiciju znanosti: Znanost je irenje znanja istraivanjem, njegovo prenoenje poukom, drutveni, povijesni i institucionalni okvir u kojemu se organizirano bavi znanjem, kao i ukupnost tako steenoga ljudskog znanja. Istraivanje je metodika potraga za novim spoznajama te sustavna dokumentacija i objavljivanje u obliku znanstvenih radova. Pouka je prenoenje osnova znanstvenoga istraivanja i pruanje pregleda znanja na odreenome istraivakom polju, aktualnoga stanja istraivanja. (de.wikipedia.org/wiki/Wissenschaft, 8. oujka 2009)
100
5/30/11 11:58:05 AM
1.10. Interdisciplinarna definicija znanosti Kada je rije o definiciji znanosti na poetku 21. stoljea, valja postupiti interdisciplinarno. Interdisciplinarnost je nain za rjeavanje sloenih problema oko kojih jo nema konsenzusa o kljunim pitanjima. Iz vizure suvremenih grana koje se bave znanou, povijesti znanosti, filozofije znanosti, sociologije znanosti, retorike znanosti i drugih, znanost je kompleksan pojam koji sadrava vie razliitih znaenja. Takav kompleksan pojam ne moe se definirati terminima jedne discipline. U doba promjene znanstvenih paradigma, kakvo je nae dananje, klasine definicije znanosti, koje polaze samo od kognitivne logike i metodologije, vie nisu dovoljne, pa ih valja dopuniti drugim disciplinarnim vizurama. Takva je i ovdje predloena opisna interdisciplinarna definicija koja ukljuuje razliite vizure, od metodologije i spoznajne teorije do sociologije i retorike znanosti. Opisna interdisciplinarna definicija znanosti, koja ini okvir ovoga prirunika, glasi: Znanost je drutvena institucija za stjecanje, unaprjeivanje i prenoenje znanja (genus proximum) s ovim posebnim obiljejima (differentiae specificae): oblik racionalnosti i spoznajna djelatnost; u irem smislu skup metodiki steenih i sustavno sreenih znanja; u uem smislu metodiki steena i sustavno sreena znanja na odreenome polju, o odreenim aspektima zbilje (znanstvene grane) (v. gore 1.8); oblik argumentacijskoga diskursa ili jezika; znanost se slui odreenom metodologijom, raspolae odreenom terminologijom i izlae svoje spoznaje na odreen, normiran nain (ope i posebne metode, anrovi znanstvene proze, tehnike znanstvenoga pisma, naini citiranja i sl.); iz te vizure znanost je retoriki pothvat u rasponu od zamiljanja ideja i araniranja injenica do argumentacije, znanstvenoga stila, citatnih tehnika, dokumentacije i objavljivanja pisanoga teksta ili prezentacije u obliku usmenoga izlaganja;
101
5/30/11 11:58:05 AM
formira se i razvija u znanstvenim zajednicama (pojedini krugovi ili kole, npr. Beki krug, Ruski formalizam, Britanska radikalna znanost, Zagrebaka knjievnoznanstvena kola); vezana je uz odreene znanstvene i drutvene institucije (sveuilita, instituti, akademije, znanstveni skupovi, asopisi, biblioteke, izdavaka poduzea) te znanstvene rituale (obrana doktorske disertacije, recenzije i predstavljanje knjiga, dodjela nagrada i sl.); dio je ukupnoga sociokulturnog konteksta, najuspjenija simbolina reprezentacija zbilje (uloga znanosti i znanstvenika u drutvu; znanost kao drutveni konstrukt: uloga ideologije, predrasuda i interesa u konstruiranju znanstvenih injenica; primjena znanosti u tehnologiji i industriji, kolstvu i naobrazbi). Tako zamiljena interdisciplinarna definicija znanosti omoguuje nam da razluujemo, ali i spajamo razliite aspekte znanosti: univerzalne karakteristike i specifine disciplinarne razlike, argumentacijski diskurs znanstvene racionalnosti i njegovu primjenu, epistemologiju i sociologiju znanja i znanosti, opu metodologiju i posebne znanstvene metode, znanstvenu logiku i znanstvenu etiku, kritiko miljenje i retoriku znanosti. To je ujedno okvir za pisanje akademskih radova bilo koje vrste, od eseja na preddiplomskome studiju do doktorske disertacije kao ulaznice u svijet znanosti.
2. KLASIFIKACIJA ZNANOSTI Klasifikacija (od lat. classis razred, grupa + facre initi, raditi = razreivanje) znai razvrstavanje stvari, pojava i pojmova na skupine, vrste i tipove s obzirom na njihove ope i posebne karakteristike. Klasifikacija znanosti jest podjela znanosti po nekim naelima ili kriterijima (opim karakteristikama, predmetu, metodi, svrsi, organizaciji rada i sl.). Klasifikacija ovisi o nainu shvaanja znanja i znanstvenosti te ima veliku te102
5/30/11 11:58:05 AM
orijsku i praktinu vrijednost. U povijesti klasifikacija znanosti, kao i u povijesti definicija, zapisana je sr povijesti znanosti i znanja.
2.1. Antika klasifikacija Sve do 19. stoljea univerzalna je znanost bila filozofija shvaena kao ljubav prema mudrosti, a sva su pojedinana podruja bila pod njezinim okriljem. Temeljna zapadna klasifikacija potjee od Aristotela. Aristotel razlikuje tri tipa znanosti: teorijske znanosti (gr. thera gledanje, promatranje); bave se opim pitanjima, a po predmetu se dijele na fiziku, metafiziku (od met t physik, gr. met = iza, iznad, izvan; u prvotnome smislu Aristotelovo djelo koje je slijedilo iza Fizike; prva filozofija) i matematiku; te su se znanosti dalje dijelile na pojedine odjeljke koji e stii do dananjih znanstvenih polja i grana; poietine znanosti (gr. posis injenje); obuhvaaju vjetine umjetnost i tehniku; praktine znanosti (gr. praktiks djelatan; vjet, okretan, uspjean); odnose se na djelovanje pojedinca ili drutva etika, ekonomija, politika. Ta se podjela u razliitim oblicima zadrala do danas, mijenjajui se i dopunjujui shvaanjem znanosti, metodolokim naglascima i promjenama uloge znanosti u drutvu.
2.2. Klasifikacija u srednjemu vijeku Srednjovjekovna je klasifikacija nastavak antikoga shvaanja u posebnim uvjetima kranskoga svjetonazora i arhivarskoga sustava kolstva. Filozofija kao najvia znanost, zajedno sa znanjima unutar nje, nalazi se
103
5/30/11 11:58:06 AM
u ambivalentnome odnosu prema dominantnomu duhovnom podruju, teologiji. Sustav znanosti sadrava sedam slobodnih umijea (septem artes liberales), koja su raspodijeljena u trivij i kvadrivij.
SEDAM SLOBODNIH UMIJEA TRIVIJ gramatika retorika dijalektika KVADRIVIJ aritmetika geometrija astronomija glazba
Ta je klasifikacijska shema utemeljila srednjovjekovni sustav naobrazbe i kolstva studium generale, iz kojega e niknuti srednjovjekovna sveuilita kao studium universale te se na nj nominalno pozvati dananja studijska reforma u bolonjskome procesu (v. I. 1.3.3).
2.3. Klasifikacija u novome vijeku i modernoj kulturi U novome vijeku, a osobito u modernoj kulturi od kraja 18. stoljea, znanost postaje sredinja kulturna institucija nositeljica projekta emancipacije i ideje napretka. Moderne se znanosti u 19. stoljeu izdvajaju iz filozofije i poinju se konstituirati u zasebne discipline. Istodobno teku dva procesa. S jedne strane opa slika znanosti kao metodikoga znanja u funkciji humanizacije svijeta i napretka jo se vie uvruje. S druge strane poinje stvaranje zasebnih znanstvenih polja i grana s razvijenim specijalistikim jezicima. Iz povijesti novovjekovne i moderne znanosti izdvojit u pet opih klasifikacijskih shema. Prve dvije imaju povijesnu vrijednost: jedna jer je obiljeila poetak novovjekovne znanosti, druga jer stoji na poetku institucionalizacije moderne znanosti i modernoga sveuilita. Preostale su
104
5/30/11 11:58:06 AM
tri svaka na svoj nain ule u suvremene ope i specijalne klasifikacije, pa zasluuju da ih spomenemo kao prilog povijesti, ali i teorijskim problemima klasifikacije znanosti i znanja. Francis Bacon. Prvu novovjekovnu klasifikaciju dao je Francis Bacon u podjeli znanosti na znanosti memorije (povijest drutva i prirode), znanosti fantazije (knjievnost) i znanosti uma (o prirodi, Bogu i ovjeku). Tu su klasifikaciju dopunili enciklopedisti, pa je posluila kao most prema suvremenoj opoj klasifikaciji na prirodne i drutveno-humanistike znanosti. Immanuel Kant. Slava prve klasifikacije modernih znanosti u uem smislu pripala je Immanuelu Kantu. Uz pojavu ope enciklopedije (demokratski anr znanja) i teorije genija (nositelj znanstvenih inovacija i moderne umjetnosti) reforma obrazovnoga sustava i sveuilita na razmeu 18. i 19. stoljea bila je prvi znak institucionalizacije moderne kulture, kao to je i dananja bolonjska reforma znak institucionalizacije suvremene kulture koja se katkad naziva post-postmoderna, druga moderna, virtualno doba i sl. U znamenitome spisu Svaa fakultet (Der Streit der Fakultten, 1798), nastalom nakon Francuske revolucije, Kant predlae stvaranje etiriju fakulteta na temelju klasifikacijske sheme koja okuplja etiri tipa znanosti: filozofski fakultet (uz najvie rangiranu filozofiju i druge humanistike znanosti tu je i prirodoslovlje u tradicionalnome smislu kao philosophia naturalis), teoloki fakultet (teologija kao znanost koja se brine za vjeno dobro), pravni fakultet (drutvene i pravne znanosti kojima je cilj dobro svih graana) i medicinski fakultet (medicina kojoj je svrha dobro tijela). Wilhelm von Humboldt. Obrazovni reformator, lingvist i osniva najstarijega njemakog sveuilita u Berlinu (1810), koje e postati model moderne sveuiline reforme u Europi, SAD-u i Japanu, Wilhelm von Humboldt autor je prve ope klasifikacije na prirodne znanosti (Naturwissenschaften) i humanistike, odnosno duhovne znanosti (Geisteswissenschaften). To je i danas najpopularnija opa klasifikacija znanosti. Razlika izmeu dvaju tipova znanosti kodificirana je u angloamerikoj
105
5/30/11 11:58:06 AM
tradiciji u terminolokoj razlici izmeu sciences (prirodne znanosti) i humanities (humanistike znanosti). Angloamerika klasifikacija na science i humanities ima prednost u tome to tono lui predmetne i metodoloke razlike izmeu dvaju tipova znanja i znanosti, pa se ne mora obrazlagati specifinost jednoga ili drugoga tipa znanosti. U takvoj se terminolokoj razlici meutim gubi univerzalni pojam i jedinstvo znanosti. Obratno, u kontinentalnoj tradiciji, gdje se jedan termin (Wissenschaft, znanost) odnosi na oba tipa znanstvenosti, jae je istaknuta jedinstvena slika znanosti i znanja, ali se zato uvijek mora raspravljati o razlikama meu dvama tipovima znanja i znanstvenosti. Tako je ve i na razini najopenitije klasifikacije znanosti, u terminolokim i pojmovnim varijacijama angloamerikoga i kontinentalnoga pojma znanosti, zapisana razlika izmeu tradicijom bogata kontinentalnoeuropskog i mlaega angloamerikog, tradicijom manje optereena kulturnog koncepta. Wilhelm Dilthey. Razliku izmeu prirodnih i duhovnih znanosti prvi je obrazloio Wilhelm Dilthey u knjizi Uvod u duhovne znanosti (Einleitung in die Geisteswissenschaften, 1883). Prirodne su znanosti po Diltheyu graene na naelu razjanjavanja (erklren, traenje objektivnih uzrono-posljedinih veza), a duhovne na naelu razumijevanja (verstehen, ishodite je subjektivni doivljaj pojava). Tako je nakon raspada Hegelove apsolutne filozofije i vladavine prirodnih znanosti i scijentizma u 19. stoljeu Dilthey u razlici izmeu razjanjavanja i razumijevanja utemeljio moderne drutveno-humanistike znanosti 20. stoljea. Wilhelm von Windelband. Napokon, Humboldtovu opu klasifikaciju i Diltheyevu razliku izmeu prirodnih i drutveno-humanistikih znanosti terminoloki je uvrstio Wilhelm von Windelband u rektorskome govoru 1894. Po Windelbandu prirodne su znanosti nomotetine (zakonodavne, prouavaju i daju zakone prirode), a humanistike su znanosti ideografske (opisuju pojedinano i neponovljivo u njegovoj posebnosti).
106
5/30/11 11:58:06 AM
2.4. Suvremene klasifikacije znanosti Suvremene klasifikacije znanosti sadravaju neke bitne elemente tradicionalnih klasifikacija od Aristotela do Windelbanda, ali i rjeenja to ih izaziva nova slika znanosti, nezaustavljiva specijalizacija, reforma obrazovnoga sustava te virtualizacija i globalizacija znanosti i znanja. Izdvojit u pet najeih suvremenih klasifikacija. Opa klasifikacija znanosti. Mogue su razliite klasifikacijske sheme ovisno o kriteriju razvrstavanja: po predmetu i metodama, po ciljevima, po naelima subordinacije i koordinacije itd. Najea je opa podjela po predmetu i metodama na prirodne i drutveno-humanistike znanosti. To je ujedno i popularna klasifikacija znanosti. Iz te osnovne klasifikacije po razliitim se kriterijima za teorijske i praktine potrebe izrauju razliite specijalne klasifikacijske sheme. Specijalna klasifikacija znanosti po znanstvenim podrujima, poljima i granama. Ta je klasifikacija vezana uz organizaciju znanstveno-nastavnoga rada na sveuilitu, u znanstvenim institucijama i umjetnikim akademijama. Primjenjuje se u postupku stjecanja naziva nakon zavretka studija te pri izboru u znanstvena i znanstveno-nastavna zvanja. Ovisna je o obrazovnome sustavu i praktinim potrebama te je izloena raspravama i estim promjenama i dopunama. U drutvenim turbulencijama posljednjih desetljea 20. stoljea hrvatska je kultura prola kroz nekoliko obrazovnih reforma, od uvarove reforme iz doba kasnoga socijalizma do Bolonje na poetku 21. stoljea. Tako su se mijenjali i klasifikacijski sustavi i nazivi. Do sada je u Hrvatskoj doneseno pet specijalnih klasifikacija znanosti. Prva iz 1979. imala je 5 znanstvenih oblasti i 36 znanstvenih podruja. Druga iz 1989. imala je isti broj oblasti, 48 podruja i 345 znanstvenih disciplina. U treoj klasifikaciji iz 1994. (konani tekst 1997. godine) ukupna se drutvena promjena osjetila u promjeni naziva, a sve vea specijalizacija znanosti traila je pragmatian okvir za institucionalizaciju. Negdanje znanstve107
5/30/11 11:58:06 AM
ne oblasti postale su znanstvena podruja, negdanja znanstvena podruja pretvorila su se u znanstvena polja, znanstvene discipline postale su znanstvene grane, grane su dobile znanstvene ogranke, koji zapravo znae predmete ili kolegije. Ta je klasifikacija imala 6 znanstvenih podruja, 45 znanstvenih polja i 227 znanstvenih grana (usp. Zelenika, 2000: 8595). Sljedea klasifikacija iz 2005. sadravala je 6 znanstvenih podruja, 46 znanstvenih polja i 279 znanstvenih grana. Istodobno uz najviu diobenu jedinicu znanstvena podruja sada su se u novome klasifikacijskom sustavu pojavila jo dva dodatna podruja: interdisciplinarno i umjetniko. Zbog autonomije samih disciplina, ali i otvorenih mogunosti uzajamnih proimanja, podruje interdisciplinarnosti ostalo je neklasificirano, dok je umjetniko podruje dobilo zaseban klasifikacijski broj 7, 4 polja i 15 grana. Napokon, nova klasifikacija, ozakonjena 2008. (NN 78/08 od 7. 7. 2008), ima 9 podruja, od toga 6 znanstvenih, 1 umjetniko i 2 interdisciplinarna podruja, jedno za znanost, a drugo za umjetnost, kao posebne prostore za uzajamnu suradnju razliitih polja i grana:
1. Prirodne znanosti 2. Tehnike znanosti 3. Biomedicina i zdravstvo 4. Biotehnike znanosti 5. Drutvene znanosti 6. Humanistike znanosti 7. Umjetniko podruje 8. Interdisciplinarno podruje znanosti 9. Interdisciplinarno podruje umjetnosti
Dok je interdisciplinarno podruje umjetnosti ostalo nediferencirano, u interdisciplinarnome podruju znanosti pojavila su se posebna polja: 8.01. kognitivna znanost, 8.02. socijalna geografija i demografija, 8.03. integrativna bioetika i 8.04. kroatologija.
108
5/30/11 11:58:06 AM
Specijalne klasifikacije po znanstvenim podrujima, poljima i granama rade se po modelu Deweyove decimalne podjele (v. dolje Univerzalna decimalna klasifikacija), lako se granaju i dopunjuju, tako da uz male preinake mogu pratiti zbivanja i promjene u znanstvenoj praksi. Na poslijediplomskome studiju primjenjuju se pri odreivanju teme i prijave sinopsisa doktorske disertacije. Kako ete postupiti? Proetat ete kroz trenutano vaeu klasifikaciju i odabrati svoje podruje, polje i granu. Klasifikacija znanstvenih istraivanja po ciljevima. Kada se kao kriterij podjele uzmu ciljevi, razlikuju se tri vrste znanstvenih istraivanja: fundamentalna ili teorijska, primijenjena i razvojna. Cilj su fundamentalnih istraivanja nove spoznaje koje primarno nisu vezane uz praktinu primjenu. Po dokumentu UNESCO-a razlikuju se neusmjerena ili slobodna i usmjerena fundamentalna istraivanja. Prva su motivirana individualnom eljom za spoznajom, a druga nisu slobodno izabrana i vezana su uz praktini cilj. Ta je distinkcija nailazila na primjedbe i kritike jer razlikovno naelo nije jasno. Primjerice, Mendeleev je predvidio u svojoj tablici periodinih elemenata uran. To je bilo neusmjereno fundamentalno istraivanje nastalo iz individualne elje za znanstvenom spoznajom. Istim su motivima bili voeni i prvi istraivai atomske energije pohranjene u uranu. Pa ipak je na kraju od svega toga nastala posve konkretna zastraujua primjena Bomba. Primijenjena ili praktina istraivanja vezana su uz primjenu znanja u praktine svrhe. Takvi su, primjerice, izumi kao fotografija, film, penkala, automobil, avion, televizija, penicilin, Sumamed, proizvodi poput Forda i Mercedesa u automobilskoj industriji, perilice za rublje u kuanstvu i sl. Napokon, razvojna istraivanja odnose se na tehnoloko usavravanje rada i proizvodnje, poboljanje gospodarskoga, drutvenoga, zdravstvenoga stanja (npr. proizvodnja lijekova, razvoj raunalne tehnologije). Ta se klasifikacija ne smije mijeati s klasifikacijom po znanstvenim podrujima i poljima. Svaka znanost i svako polje mogu imati fundamentalna i primijenjena istraivanja. Svako je istraivanje vrijedno ako je obav109
5/30/11 11:58:06 AM
ljeno kvalitetno. Napisati Povijest hrvatske knjievnosti i izumiti perilicu za rublje nesumjerljive su znanstvene vrijednosti. Klasifikacija znanstvenih istraivanja po subjektima znanstvenoga rada. Tu se razlikuju individualni i timski rad. Do 20. stoljea dominirao je individualni rad. Univerzalni geniji poput Galilea, Leibniza, Goethea ili Ruera Bokovia utjelovljivali su cjelokupno znanje i sve znanosti svoga doba. S brzim rastom specijalizacije znanosti raste i potreba za timskim radom. Dok je poetkom 20. stoljea jo 82% svih tiskanih znanstvenih radova pripadalo individualnim istraivanjima, taj se postotak u ezdesetim godinama smanjio na oko 33% (usp. ugaj, 1989: 29). Najprije je timski rad zbog specifinih laboratorijskih uvjeta i eksperimentalnih metoda bio osobina prirodnih znanosti. Danas je timski rad podjednako cijenjen u drutvenim znanostima, prije svega u kolektivnim projektima, simpozijima i zbornicima radova, gdje se oko ideje jedne ili vie urednica i urednika okuplja grupa znanstvenica i znanstvenika sa svojim individualnim prilozima. Univerzalna decimalna klasifikacija (UDK). Napokon, predmetno, sadrajno i uporabno najbogatija klasifikacija jest univerzalna decimalna klasifikacija (UDK). UDK je nastala na vrhuncu herojskoga doba modernih znanosti potkraj 19. stoljea, kada i mnoge ideje, izumi i otkria koji e obiljeiti znanost i tehnologiju 20. stoljea i dopratiti nas u 21. stoljee. Ocem UDK smatra se belgijski bibliograf, pacifist i vizionar Paul Otlet (18681944). Otlet je 1895. zajedno s nobelovcem Henriem La Fontaineom (1854 1943) osnovao u Bruxellesu Meunarodni institut za bibliografiju s ciljem izrade univerzalne bibliografije svjetskih znanja. U tu svrhu preuzet je decimalni sustav amerikoga knjiniara, strunoga pedagoga i publicista Melvila Deweya (18511931) te dopunjen grananjem arapskih brojeva. Iz spoja Deweyove decimalne klasifikacije i nepreglednoga grananja arapskih brojeva nastao je najplodniji klasifikacijski sustav UDK. Osnovno je svojstvo UDK mogunost izraavanja ne samo svih sadraja znanja nego i odnosa meu njima.
110
5/30/11 11:58:06 AM
Prvi institucionalni okvir za promicanje UDK i usklaivanje meunarodne znanstvene dokumentacije, Meunarodni institut za bibliografiju, preimenovan je 1937. u Meunarodni savez za dokumentaciju FID (Fdration Internationale dInformation et de Documentation) sa sjeditem u Haagu. Potkraj 20. stoljea FID je imao nacionalne podrunice u vie od 65 zemalja te vie od 300 pridruenih organizacija i pojedinaca. Godine 1991. FID je u suradnji s izdavaima iz Nizozemske, Engleske, Francuske, panjolske i Japana osnovao neprofitabilnu nasljednicu UDK konzorcij (UDCC). Konzorcij je preuzeo vlasnitvo nad UDK 1. sijenja 1992. (gotovo istodobno s potpisivanjem Ugovora o Europskoj Uniji u Maastrichtu 7. veljae 1992). Usp. http://www.britannica.com (14. oujka 2009), http://www.udcc.org/members.htm (14. oujka 2009) i sline stranice na mrei.
Glavne tablice UDK 0. Openito. Znanost, znanje. Organizacija. Informacije. Dokumentacija. Knjiniarstvo. Ustanove. Publikacije. 1. Filozofija. Psihologija. 2. Religija. Teologija. 3. Drutvene znanosti. Statistika. Politika. Ekonomija. Trgovina. Pravo. Uprava. Vojni poslovi. Socijalna skrb. Osiguranje. Obrazovanje. Folklor. 4. Raunalstvo (u procesu). 5. Matematika i prirodne znanosti. 6. Primijenjene znanosti. Medicina. Tehnologija. 7. Umjetnosti. Razonoda. Zabava. port. 8. Jezici. Lingvistika. Knjievnost. 9. Zemljopis. Biografija. Povijest.
(Univerzalna decimalna klasifikacija, 2005)
111
5/30/11 11:58:06 AM
UDK je pragmatian, beskrajno otvoren klasifikacijski sustav u kojemu se glavne skupine granaju u podskupine, a podskupine u nove podskupine dodavanjem arapskih brojeva od 0 do 9. Ekspertni timovi u UDK konzorciju kontinuirano rade na usavravanju, izmjenama i dopunama klasifikacijskoga sustava, kako bi se mogle prihvatiti promjene i novosti na svim podrujima, od znanosti i tehnike do umjetnosti i drugih oblika ljudskoga znanja. Konzorcij redovito izdaje prirunik s promjenama i dopunama u klasifikacijskome sustavu. Po tim se promjenama usklauju klasifikacijske jedinice u nacionalnim knjinicama, koje imaju i svoje specifinosti. Tako je, primjerice, broj glagoljice u popisu UDK 003.349.1, a broj hrvatskoga jezika 811.163.42. UDK se danas rabi preteno u bibliotekarstvu, u uem strunom krugu. S razvojem raunalne tehnologije i stalne edukacije te s virtualizacijom klasinih knjinica UDK e postati neizostavan alat u prezentaciji i irenju svekolikih znanja. Velik dio fonda Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu ve je na mrei, a nova knjinica Filozofskoga fakulteta u Zagrebu cijeli je fond, koji je bio podijeljen po odsjecima, ujedinila i stavila na mreu te ponudila iroj javnosti. U virtualnim knjinicama budunosti ostvarit e se ono o emu je sanjao bibliotekarski univerzalist i informatiki vizionar Otlet kada je u svojoj posljednjoj knjizi Svijet: Eseji o univerzalizmu (Monde: Essai duniversalisme, 1935) predvidio raunalnu eru:
Sve u svemiru, i sve o ovjeku bit e registrirano daleko od vremena svoga nastanka. Tako e biti stvorena pokretna slika svijeta, pravo zrcalo memorije. Svatko e s razdaljine moi itati tekst u najirim granicama eljenoga sadraja, projiciran na individualnome zaslonu. Na taj nain svatko e iz vlastitoga naslonjaa moi promiljati svijet i u cjelini i u pojedinostima. (http://www.boxesandarrows.com/view/forgotten_forefather_paul_otlet 17. 10. 2006, 11. oujka 2008)
Poput Mendeleevljeve univerzalne tablice prirodnih elemenata Otletova je UDK univerzalna tablica kulturnih elemenata, tj. svjetskih znanja. Mendeleevljeva je tablica bila univerzalna Knjiga Prirode. Otletov je UDK univerzalna Knjiga svih knjiga Knjiga Kulture
112
5/30/11 11:58:06 AM
3. VRSTE ZNANSTVENE PROZE Rezultati znanstvenoga rada objavljuju se u razliitim oblicima pisanoga teksta. U skladu s teorijama diskursa i novom retorikom znanstveni je tekst oblik argumentacijske proze koja ima svoje moduse i pravila, svoje anrove i vrste. Po opoj klasifikaciji tekstovi koji obrauju znanstvene probleme dijele se na znanstvene i strune. Ta podjela nije kruta niti ju je uvijek lako provesti, pa se katkad rabi i naziv znanstveno-struni radovi. To su prije svega takvi oblici poput enciklopedija, leksikona, rjenika, udbenika i bibliografija, koji su utemeljeni na postojeemu znanju, ali zahtijevaju izniman znanstveni trud. Znanstveni i struni radovi mogu biti akademski ako su nastali za potrebe stjecanja akademskih i strunih naziva i akademskih stupnjeva. Tako moemo izdvojiti tri osnovne vrste znanstvene proze: znanstvene, strune i akademske radove.
3.1. Znanstveni radovi U znanstvene radove pripadaju odreene vrste lanaka i knjiga, znanstveni projekti te jednim dijelom znanstveno-struni radovi. Za svaku vrstu ovdje se uz hrvatski termin navode nazivi na engleskome (znanstveni jezik virtualne kulture) i njemakome jeziku (znanstveni jezik Gutenbergove ere). Izvorni znanstveni lanak (engl. original scientific paper, njem. Wissenschaftlicher Originalbeitrag) sadrava originalan doprinos problematici, bilo da je rije o novoj temi bilo novome pogledu na problematiku, novoj metodologiji, eksperimentu ili tehnikome izumu. Izvorni znanstveni rad, da bi bio tako tretiran, treba biti objavljen u primarnim znanstvenim publikacijama ili onima koje imaju taj status, to je kodificirano posebnim Pravilnikom o mjerilima vrjednovanja asopisa i publikacija s meunarodno priznatom recenzijom te s njima po vrsnoi izjednaenih asopisa i publikacija. U takvim publikacijama lanak prolazi kroz proces recen113
5/30/11 11:58:06 AM
ziranja u kojemu se provjerava i ocjenjuje njegova sadrajna i formalna izvrsnost. Tako i taj primjer pokazuje da je znanost drutvena institucija i retoriki pothvat u sklopu znanstvene zajednice koja na propisani nain kodificira, prosuuje i kontrolira znanstveni rad. Prethodno priopenje ili znanstvena biljeka (engl. provisional communication ili preliminary note, njem. Vorlufige Mitteilung) kratka je biljeka prva obavijest o poetku istraivanja. Sadrava bitne informacije, ali ne i cjelokupnu argumentaciju. Pregledni lanak (engl. review article/paper, njem. bersichtarbeit) dulji je znanstveni tekst izmeu 10 i 49 kartica u kojemu se daje uvid u problematiku, raspravlja o prethodnim istraivanjima te predlau novi pristupi ili rjeenja problema. Osobito je koristan u novim podrujima istraivanja te u nastavnoj djelatnosti jer donosi jednostavan, kritiki i saet prikaz grae. Kao anr vrlo je pogodan za diplomski i magistarski rad. Svaki od tri navedena tipa teksta, ako je bio prezentiran na znanstvenome skupu te objavljen u zborniku radova sa skupa, moe biti kategoriziran u posebnu skupinu izlaganja sa znanstvenoga skupa (engl. conference paper, njem. Tagungsbeitrag). Monografija (engl. monograph, njem. Monographie) opsena je rasprava o uem predmetu ili problemu u obliku krae knjige ili duljega lanka koja temeljito dokumentira dosadanja istraivanja te daje iscrpnu analizu odabrane teme. Dominantna je vrsta znanstvenoga teksta u 19. stoljeu. Danas je zamijenjena efikasnijim oblikom zbornikom znanstvenih radova, u kojemu skupina autorica i autora, okupljena oko ideje urednica i urednika, obrauje odabranu temu ili problem. Pie se za znanstvenu i strunu publiku. est je oblik u klasinim magistarskim tezama i doktorskim disertacijama u humanistici. Projekt ili studija (engl. scientific project/study, njem. wissenschaftliches Projekt/wissenschaftliche Studie) poseban je anr znanstvenoga, najee
114
5/30/11 11:58:06 AM
kolektivnoga rada koji naruitelj (vlada, ministarstvo, investitori) povjerava specijaliziranim institucijama da se obavi pod znanstvenim nadzorom voditeljica i voditelja istraivanja. Sastoji se od prijedloga projekta, rada na projektu i izvjea, koje pripada u strune radove. Prijedlog projekta sadrava podatke o vrsti istraivanja (fundamentalno, primijenjeno, razvojno), o glavnome i ostalim istraivaima, o stupnju spoznaja na istraivakome podruju, o dinamici rada, ciljevima, oekivanome doprinosu, moguim korisnicima i sl. Rezultati projekta objavljuju se u zbornicima radova ako je rije o neusmjerenim fundamentalnim istraivanjima ili nalaze primjenu u praksi ako je rije o usmjerenim fundamentalnim istraivanjima, primijenjenim ili razvojnim istraivanjima. Znanstvenomu radu pripadaju odreeni oblici i aspekti rada na enciklopedijama, leksikonima, rjenicima, udbenicima i bibliografijama. Uredniki rad leksikografskih izdanja pripada znanstvenomu radu ako polazi od nove ideje. Pojedine enciklopedijske biljeke prave su male znanstvene studije (npr. natuknica znanost o knjievnosti u Hrvatskoj enciklopediji Leksikografskoga zavoda Miroslav Krlea), a kratka forma natuknica katkad dovodi do minijaturnoga preglednog rada ili minimonografija. Bez prethodnoga znanstvenog rada nema ni kvalitetnoga udbenika, a suvremeni razvoj virtualnih tehnologija zahtijeva i od knjiniarka i knjiniara znanstvena istraivanja.
3.2. Struni radovi Struni su radovi vani u irenju znanstvenih spoznaja i edukaciji. Izdvojit u struni lanak, recenziju, prikaz, izvjee te knjigu i udbenik. Struni lanak (engl. professional article/paper, njem. fachlicher Beitrag) ne sadrava nove spoznaje, nego na pregledan i informativan nain saima postojea znanja o temi, problemu ili podruju radi irenja ve poznatih spoznaja ili njihove primjene u praksi. Objavljuje se u strunim asopisima.
115
5/30/11 11:58:06 AM
Recenzija (engl. peer review, njem. redaktionsinternes Gutachten, danas u uporabi anglicizam) jest odgovorna kritika ocjena znanstvenoga, strunoga ili akademskoga rada te njegova doprinosa znanstvenomu podruju, odnosno struci. Pie se kao miljenje o vrijednosti rukopisa za objavljivanje. Termin i praksu peer review uveo je Henry Oldenburg, osnivaki urednik najstarijega redovitog znanstvenog asopisa Philosophical Transactions of the Royal Society, koji uz krai prekid izlazi u Londonu od 1665. anr je zabiljeen ve u Etici lijenika sirijskoga lijenika Ishaqa bin Ali al-Rahwija (854931), oca medicinske recenzije. Procedura je ova: urednik asopisa ili institucija alju rukopis na ocjenu strunjakinjama i strunjacima iz podruja. Oni, najee anonimno, itaju i ocjenjuju djelo. Ocjenjivai moraju biti istoga ili viega akademskog zvanja od autorica i autora koje ocjenjuju te raditi po najviim standardima struke, jer o njihovu miljenju ovisi objavljivanje djela, a time i postizanje znanstvenih zvanja i napredovanje u struci. Recenzija sadrava kategorizaciju rada kao bitan element u vrijednosnoj procjeni, ima vrstu strukturu, a katkad i formalni model po kojemu se pie. U uvodu se daju osnovni podatci o radu (naslov, opseg, podruje), u kratkome opisu navode se dijelovi (poglavlja) rada, u kritikoj ocjeni prosuuju se pojedini aspekti djela, a u zakljuku se donosi sud te se djelo preporuuje za daljnju proceduru (tisak, status udbenika), vraa se na doradu ili, u krajnjim sluajevima, odbija. Poznato je u znanstvenoj praksi da su zbog nerazumijevanja ili osobnih animoziteta katkad odbijeni radovi koji su poslije doivjeli drutveno priznanje ili da je ocjenjiva plagirao rezultate rada koji je ocjenjivao. Stoga se u novije doba primjenjuje i otvoreni peer review. U tome su modusu imena ocjenjivaa poznata, ali takav oblik anra nije openito prihvaen. Prikaz (engl. review, njem. Rezension) u irem je smislu opis i ocjena informacija i stanja na pojedinome znanstvenom podruju ili u struci. U uem smislu to je analitiki i kritiki osvrt na djelo (engl. book review), najee u odreenoj vrsti asopisa. Za razliku od recenzije, koja se pie o neobjavljenome rukopisu, prikaz knjige pie se o objavljenome tekstu. U prvome se sluaju nedostatci mogu ukloniti, u drugome je sud konaan. Recenzije piu osobe istoga ili viega znanstvenog zvanja, a prikaze knjiga
116
5/30/11 11:58:06 AM
svatko tko je djelo proitao. Osnovno je pravilo: vano je ocijeniti djelo (sadraj, argumentaciju, dokumentaciju, stil), a ne izlagati svoje teorije o problematici kojom se prikazano djelo bavi. Izvjee (engl. report, njem. Bericht) ima tri smisla: iri, ui i najui. U irem smislu izvjea su lanci ili dijelovi lanaka u kojima se raspravlja o rezultatima znanstvenoga rada. U uem smislu to je institucionalni anr ocjene magistarskih i doktorskih radova radi stjecanja akademskih stupnjeva te opis djelatnosti znanstvenica i znanstvenika radi napredovanja u akademskim zvanjima. Tu pripadaju, primjerice, Izvjee povjerenstva o temi doktorskoga rada ili Izvjee povjerenstva o izboru u zvanje docenta ili docentice. U najuem smislu izvjee je poseban struni rad u kojemu se opisuje tijek rada na istraivanju ili projektu za naruitelja ili financijera istraivanja, odnosno projekta. Takva izvjea piu se po strogim pravilima u kojima se opisuje tijek istraivanja i njegove faze, procjenjuju rezultati te iznose dokazi o uspjenosti ili problemima u istraivanju. Sve vrste izvjea, svako na svoj nain, pokazuju, kao i svi ocjenjivaki anrovi, da je znanost drutvena institucija i retoriki pothvat koji funkcionira po strogim pravilima i ritualima. Knjiga, udbenik, kartica. Knjiga (engl. book, njem. Buch) po definiciji UNESCO-a jest ukorieni tekst znanstvenoga, strunoga, umjetnikoga ili drugoga tipa koji je opsegom vei od 49 kartica. Kartica teksta znai 1800 znakova s razmacima. S obzirom na tehnologije pisma knjiga moe biti pisana pisaim strojem (klasini rukopis), tiskana u Gutenbergovoj tehnici ili u novoj tehnologiji u elektronikome obliku (engl. e-book). Temeljni je oblik strune knjige udbenik (engl. textbook, njem. Lehrbuch). Udbenik je didaktiko-metodoloki rad u kojemu se na sustavan i funkcionalan nain izlae nastavno gradivo iz predmeta ili struke propisano nastavnim planom i programom odgojno-obrazovnih institucija. Ako udbenik svojim sintezama ili primjerima upuuje izvan standardnih spoznaja, moe se smatrati znanstveno-strunim radom.
117
5/30/11 11:58:06 AM
3.3. Akademski radovi Akademski (studentski) radovi izrauju se na strunim i sveuilinim studijima radi profesionalnoga osposobljivanja te stjecanja znanstvenih i strunih naziva i akademskih stupnjeva. Ovise o organizaciji studija, pa nisu isti u svim zemljama ni u svim obrazovnim ustanovama. Izdvojit u est vrsta studentskih akademskih radova, koji su vie ili manje univerzalni za sve visokoobrazovne sustave, pa i za bolonjski proces. Esej (engl. essay, njem. Essay) najjednostavniji je oblik akademske proze, najee veliine od 2 do 5 kartica teksta. Pojam je vrlo irok i obuhvaa razliite oblike kratkoga lanka ili argumentacijske proze, esto iz osobne vizure. Eseji mogu biti knjievni, politiki, novinski (kolumne), akademski i sl. Rije dolazi od franc. essayer kuati, pokuati, istraiti; essai ogled, rasprava. Termin je uveo Michel de Montaigne u knjizi Essais (1580) opisujui svoje tekstove kao pokuaje prenoenja misli u pisani oblik. Akademski se esej pie u sklopu nastavnoga procesa na satu, kao domaa ili kao ispitna zadaa. To je analiza predmeta ili miljenje o temi. Osnovni se tekst, kao i u svih akademskih radova, sastoji od tri dijela: uvod tijelo teksta (razrada teme) zakljuak Popularni je oblik argumentacijskoga eseja u SAD-u tzv. five paragraph essay (v. III. 2.3.10, Esej od pet odlomaka). Sloeniji je oblik argumentacijski esej od pet dijelova u kojemu se osim navoenja potpore u prilog vlastitoj tezi navode i pobijaju suprotna stajalita. Akademski esej moe, ali ne mora imati dokumentacijsku aparaturu. Referat (engl. paper, njem. Referat) oblik je akademskoga rada razliite veliine, najee od 5 do 10 kartica, u kojemu studentice i studenti obrauju temu iz nastavnoga programa (npr. enski likovi u romanu Miroslava Krlee Povratak Filipa Latinovicza). Kao i svi akademski radovi,
118
5/30/11 11:58:06 AM
referat mora imati uvod, razradu teme, zakljuak i literaturu. Cilj je referata pokazati razumijevanje problematike te nauiti svojim rijeima uz pomo strune terminologije izloiti temu. Za razliku od seminarskoga rada u referatu se ne osvre na metodologiju. Seminarski rad (engl. term paper/paper, njem. Seminararbeit) vii je oblik akademskoga rada, opsegom oko 15 kartica, u kojemu studentice i studenti samostalno obrauju temu po vlastitu izboru ili na sugestiju nastavnice ili nastavnika. U seminarskome se radu proiruju znanja iz nastavnoga predmeta, upoznaje s metodologijom znanstvenoga rada i svladava tehnologija znanstvenoga pisma u strukturiranju teksta i sluenju literaturom. Seminarski rad sadrava sve uobiajene dijelove akademskoga rada i po kvaliteti je srodan strunomu radu ili strunomu prikazu. Diplomski rad u klasinome studiju (engl. diploma essay, njem. Diplomarbeit) struni je rad koji studentice i studenti pod vodstvom mentorice ili mentora prijavljuju, izrauju i nakon svih poloenih ispita brane pred povjerenstvom kao uvjet za stjecanje diplome i pripadnoga akademskog i strunog naziva. U bolonjskome modelu klasini je diplomski rad preimenovan i preinaen u zavrni rad. Zavrnim se radom na kraju preddiplomskoga studija stjee diploma bakalaureata, u modelu 3 + 2 nakon estoga, a u modelu 4 + 1 nakon sedmoga semestra. Diplomski je rad u klasinome sustavu obrazovanja trebao pokazati samostalno rjeavanje problema iz struke te neke oblike originalnosti u obradbi teme. Zavrni rad u bolonjskome sustavu treba prije svega pokazati ovladavanje propisanim znanjima iz struke za koju se obrazuje. Po starome programu opseg diplomskoga rada iznosio je izmeu 20 i 40 kartica. Oblik, opseg i nain obrane zavrnoga rada u bolonjskome sustavu nisu propisani: definiraju se u okviru fakulteta ili odsjeka. Zavrni rad sadrava sve uobiajene dijelove akademskoga rada: naslovnicu sa anrovskom odrednicom zavrni rad, praznu stranicu (ocjena i potpisi ocjenjivaa), sadraj, osnovni tekst rada (uvod + razrada teme po poglavljima + zakljuak), popis literature, popis priloga (slikovnih, grafikih, zvunih i sl.), saetak i kljune rijei.
119
5/30/11 11:58:06 AM
Izrauje se u etiri primjerka: jedan za studenticu ili studenta te tri za lanove povjerenstva. Magistarski rad ili magistarska teza (engl. M.A./M.S. thesis, njem. Magisterarbeit) u klasinome je studiju vii oblik akademskoga rada. U bolonjskome sustavu magistarski je rad preimenovan i preinaen u diplomski rad. Klasini magistarski rad i bolonjski diplomski rad razlikuju se po stupnju znanstvenosti i postignutome nazivu. Magistarski rad ili magistarska teza u klasinome sustavu pripadaju u znanstveno-struni rad; njima se postizao znanstveni naziv magistrice, odnosno magistra znanosti. Diplomski rad u bolonjskome sustavu struni je rad; njime se postie struni naziv magistrice, odnosno magistra struke. U klasinoj magistarskoj tezi naglasak je na originalnome znanstvenom doprinosu bilo na podruju teme, bilo metode, bilo rezultata. U diplomskome radu po bolonjskome modelu treba pokazati strunu kompetenciju i neke oblike samostalnoga rada. Opseg magistarske teze u humanistikim i drutvenim znanostima iznosio je izmeu 80 i 120 kartica. U sklopu bolonjskoga procesa, koji u hodu donosi i kodificira pravila, opseg diplomskoga rada i nain obrane nisu strogo propisani te se odreuju u sklopu pojedinih akademskih zajednica, fakulteta i odsjeka. Doktorska disertacija (engl. dissertation, doctoral thesis, njem. Doktorarbeit) samostalan je znanstveni rad kojim se postie naziv doktorice, odnosno doktora znanosti. To je najvii oblik akademske proze kojim se stjee kvalifikacija za znanstveni rad u podruju iz kojega se dodjeljuje doktorat znanosti. Doktorska disertacija pie se po bolonjskome modelu u sklopu trogodinjega poslijediplomskog studija. Oblik i opseg disertacije u bolonjskome sustavu nisu strogo propisani te se odreuju u sklopu pojedinih studija. Struktura i dijelovi mogu varirati, ovisno o znanstvenome podruju i temi. U doktorskoj disertaciji originalni su i tema i metodologija i rezultati. Disertacija je nov doprinos znanstvenoj spoznaji na odreenome podruju i vrijedna je objavljivanja. Akademski radovi na preddiplomskome i diplomskome studiju osposobljivanje su za znanstveni rad. Doktorat je priznanje te sposobnosti licencija za znanost.
120
5/30/11 11:58:06 AM
4. OSNOVNI POJMOVI KLASINE RETORIKE Metodoloki okvir ovoga prirunika ini retorika znanosti nastala u sklopu nove retorike kraja 20. stoljea. Taj se metodoloki okvir ne moe uspostaviti bez poznavanja osnovnih pojmova klasine retorike. Ovdje u pokuati oiviti neke pojmove klasine retorike koji e nas u susretu s retorikom znanosti dovesti do teorije i prakse akademskoga pisma.
4.1. to je retorika? Termin retorika stekao je tijekom povijesti razliita znaenja. U suvremenoj kulturi znaenja se pojma retorike kreu od pravila za sastavljanje govora i pisanje teksta do bombastinoga izraavanja, retorikih pitanja bez odgovora i politike retorike (npr. u sintagmama ima dobru ili lou retoriku, trebao bi paziti na retoriku, promijenio je retoriku). Leksikografski i enciklopedijski prirunici najee donose etiri tr, rhtoriks, rhtorik govornik, osnovna znaenja retorike (gr. rh govorniki, govornitvo): umijee ili tehnika argumentacije u komunikacijskoj praksi s ciljem uvjeravanja sugovornika u usmenome (govor) ili pisanome obliku (razliiti tipovi teksta na podruju politike, sudske prakse, povijesti, knjievnosti) znanstvena disciplina koja se bavi strategijama i tehnikama uvjeravanja i dokazivanja jezino-stilske tehnike za uinkovito uvjeravanje i dokazivanje (retorika u uem smislu) kieni stil, zavoenje jezikom, praznoslovlje (moderni stereotip o retorici)
121
5/30/11 11:58:06 AM
4.2. Retorika i znanost Klasina retorika izgradila je sustav misaonih i jezinih oblika uvjerljivoga diskursa na razliitim razinama komunikacije, ali ga nije primjenjivala u znanosti. Po Aristotelu retorika je univerzalna metoda uvjeravanja: sposobnost teorijskoga iznalaenja uvjerljivoga u svakome danom sluaju (Rhet. I. 2.1355b1) (v. I. 5.3. i dolje 4.3). Aristotel izdvaja etiri metode logikoga miljenja: znanstvenu demonstraciju (polazi od premisa koje su istinite ili prihvaene od strunjaka, pa joj nisu potrebni dodatni argumenti ni proces argumentacije), dijalektiku (premise su manje sigurne, pa ih u raspravi treba obrazloiti i dokazati), retoriku (oslanja se na vjerojatne premise koje trae argumentaciju) i neispravno ili lano zakljuivanje (premise su samo prividno tone, pogrjeke u argumentaciji). Znanstvene su metode po Aristotelu demonstracija i dijalektika. Retorika je popularna dijalektika koja se slui razliitim tehnikama uvjeravanja, pa i logikom argumentacijom karakteristinom za dijalektiku. Prva reenica u spisu Retorika poinje: Retorika je srodna dijalektici (Rhet. I. 1.1354a1). Tako je retorika u Aristotela preko logike argumentacije jednim dijelom svoga bia povezana s dijalektikom, a preko dijalektike posredno sa znanou. Nova se retorika oslanja na Aristotela i njegovu tezu o retorici kao univerzalnoj metodi uvjeravanja i argumentacije te je iri i na znanstveni diskurs. Iz vizure teorije diskursa i nove retorike kraja 20. stoljea retorika je persuazivni, odnosno uvjerljivi (lat. persuadre uvjeriti) ili argumentacijski diskurs na bilo kojemu podruju ljudske komunikacije (u svakome danom sluaju), pa i na onome podruju gdje je do sada bila nezamisliva u znanosti.
4.3. Modusi argumentacije: Lgos, thos i pthos Temelj Aristotelove retorike ine dvije klasifikacije argumenata i argumentacije: opa i posebna. U opoj klasifikaciji Aristotel razlikuje ateh122
5/30/11 11:58:06 AM
nike, eksterne ili vanjske dokaze (tekhnoi psteis) i tehnike, interne ili unutarnje dokaze. Eksternim ili vanjskim dokazima pripadaju pisani dokumenti, svjedoanstva, ugovori, iskazi i sl. Ti se dokazi ne trebaju izumljivati u diskursu, nego samo pronai i pravilno uporabiti. Takvi su eksterni dokazi citati autoriteta i navodi iz literature u znanstvenome tekstu. Interni ili unutarnji dokazi retoriki su argumenti u uem smislu. Oni se izumljuju i konstruiraju u samome diskursu. Na toj razini Aristotel gradi posebnu klasifikaciju dokaza te razlikuje tri modusa retorike argumentacije (Rhet. I. 2.1356a2-6): logos, etos i patos (gr. lgos, thos i pthos). ovjek je po definiciji razumno bie (animal rationale). To ne znai da su logos ili ratio jedina bitna znaajka ljudskoga bia. ovjek je i emocionalno i drutveno bie, raspolae strastima i udnjama, orijentiran je na sebe i na druge ljude. Polazei od takvih pretpostavaka, Aristotel je retoriku zamislio kao univerzalnu metodu uvjeravanja (v. I. 5.3. i gore 4.2). Retorika nema odreeni predmet, primjenjuje se u svim moguim situacijama i slui se razliitim kombinacijama svih triju modusa argumentacije: logosom, etosom i patosom. Logos (gr. lgos rije, govor; razlog, lat. ratio razum) jest argumentacija s pomou racionalnoga zakljuivanja i dokaza pronaenih u samome predmetu. Dvije su temeljne metode logikoga miljenja i zakljuivanja: dedukcija (zakljuivanje od opega prema pojedinanomu) i indukcija (zakljuivanje od pojedinanoga prema opemu). Osnovni su oblici dedukcije po Aristotelu silogizam i entimem. Silogizam je misaona shema u kojoj se iz dviju ili vie premisa (ishodina tvrdnja ili iskaz, od lat. praemittre poslati naprijed) dolazi do zakljuka. Entimem je skraeni silogizam u kojemu se neka od premisa pretpostavlja kao poznata, pa se do zakljuka dolazi kraim putem. Termine silogizam i entimem Aristotel je uveo kako bi razlikovao dvije logike: formalnu i neformalnu. Formalna je logika zasnovana na silogizmima, ona je temelj znanosti i djelomice dijalektike. Neformalna je logika zasnovana na entimemima i svojstvena je retorici. Entimemi su ujedno i najei oblici logikoga argumenta u retorici (v. III. 3.1.2, Logos).
123
5/30/11 11:58:06 AM
Etos ili dokazivanje govornikovom osobom (gr. thos ud; obiaj, navika) jest argumentacija s pomou govornikova karaktera (v. III. 3.1.2, Etos). Kao i svi dokazi, etika argumentacija moe biti interna ili unutarnja i eksterna ili vanjska. U prvome sluaju rije je o izumljenom etosu, a u drugome o situacijskom etosu (usp. Crowley i Hawhee, 2009: 198). Izumljeni ili diskurzivni etos izraen je u samome govoru, odnosno diskursu. Po Aristotelu u samome se govoru mora vidjeti da je autor osoba ) i dobroudnost (enoia). koju krase razboritost (phrnsis), vrlina (aret U kasnoj antici etos se u cijelosti odnosio na stil. Tako je Hermogen iz Tarsa sastavio popis vrlina ili karaktera razliitih stilova, poput jednostavnosti, skromnosti, sveanosti, silovitosti itd., koji su se pouavali sve do renesanse (usp. Crowley i Hawhee, 2009: 199). Situacijski etos dokazna je snaga govornikova drutvenog, moralnog i strunog ugleda. Po Kvintilijanu ne moe osoba govoriti dobro ako sama nije dobra. U tome su smislu karakteristini ameriki predsjedniki izbori. Oni se uvijek vode u znaku etike argumentacije. Skladna obitelj i domoljublje glavni su argumenti, a utaja poreza i ljubavne afere glavni protuargumenti u kampanji. Situacijski je etos vaan i u znanosti. Od Hipokratove zakletve do dananjih etikih povjerenstava znanstvenici budno paze na svoj situacijski etos, jer znaju da o njemu ovisi ne samo uvjerljivost njihove argumentacije nego esto i njihov opstanak u znanosti i drutvu. U doba virtualne kulture i komercijalizacije svega, pa i znanosti, neetike je postupke lake poiniti, ali i otkriti i kazniti. To je osjetila i sama znanost kada su na kraju 20. i poetku 21. stoljea pri znanstvenim i sveuilinim ustanovama poela nicati etika povjerenstva institucije za nadziranje i ovjeravanje situacijskoga etosa. Termin patos (gr. pthos doivljaj, iskustvo, nesrea, zlo; strast, uzbuenje) ne smije se mijeati sa suvremenim znaenjima rijei patos i patetian (zanos, ar, uzbuenost; silna i visoka osjeajnost, tzv. plemeniti patos; pretjerani i neumjereni patos, napuhanost, grandomanija). U kla124
5/30/11 11:58:06 AM
sinoj retorici pthos je heuristino sredstvo uz lgos i thos trei modus uvjeravanja (v. III. 3.1.2, Patos). Logiki i etiki dokazi katkad nisu dovoljni da bi se postigla uvjerljivost, pa valja pobuditi u publici emocije da se tvrdnje prihvate. U retorikome smislu patos je argumentacija s pozivom na osjeaje publike (izazivanje ljutnje i blagosti, ljubavi i mrnje, straha itd., kako bi se utjecalo na raspoloenje publike i prihvaanje ili odbijanje ponuenih tvrdnja). To su ve znali antiki retoriari. Gorgija i Platon nazivali su retoriku psykhagga. Sofisti su emocionalnu argumentaciju u svojim prirunicima ukljuivali u raspravu o uvodima i zakljucima. To su bila mjesta gdje govornik najvie apelira na publiku. Aristotel je prvi pruio sustavnu raspravu o patosu kao argumentaciji s pozivom na emocije. Retoriar mora poznavati stanje duha svoje publike jer njihove emocije i vrijednosti mogu bitno utjecati na prihvaanje i odbijanje tvrdnja ili promjenu stajalita. Aristotelova rasprava o patosu smatra se prvom studijom o ljudskoj psihologiji, a ukupna retorika problematika argumentacije s uporitem u publici moe se smatrati preteom teorije recepcije. injenica da se patos u povijesti retorike esto zlorabio, od sofistike ekvilibristike do totalitarnih voa u 20. stoljeu, ne umanjuje vrijednost argumentacije s pozivom na publiku, njezine emocije, vrijednosti i oekivanja. Da bismo kupili novi automobil, nije dovoljno racionalno zakljuiti da nam je automobil potreban niti je ugled tvrtke dovoljan razlog za izbor automobila. U konanoj odluci pri kupnji automobila stanoviti e menader, reklama, prospekt ili prigodna cijena djelovati na nae emocije i vrijednosti te nas uvjeriti da je odreeni model upravo ono to elimo. Sva tri argumentacijska modusa prisutna su u veoj ili manjoj mjeri u svim retorikim situacijama, neke vrste dokaza dominiraju u pojedinim retorikim anrovima, a izostanak jednoga ili svih vrsta dokaza te njihova kriva uporaba dovodi do neuvjerljivosti i pogrjeaka u retorikome diskursu (v. III. 3.1.5).
125
5/30/11 11:58:06 AM
4.4. Tri klasina retorika anra Klasina se retorika odnosila na govor u sudstvu, politici, knjievnosti i svakodnevnoj komunikaciji. Aristotel razlikuje tri govornike vrste vezane uz razliite komunikacijske situacije, ciljeve i argumentacije: Sudski govor retorika je situacija sudska rasprava. Govornik na sudu uvjerava u istinitost ili lanost tvrdnja o radnjama i dogaajima iz prolosti. Dominira argumentacija etosom, tj. moralnom snagom i autoritetom govornikove osobe. Glavne su teme pitanja zakonitosti, odgovornosti, pravde, nepravde, krivnje. Politiki govor retorika je situacija politika skuptina. Cilj je uvjeravanje u korisnost ili tetnost pojava i stvari od javnoga interesa u budunosti. Govornik djeluje na raspoloenje sluatelja uz pomo patosa, tj. pobuivanjem osjeaja ljutnje, blagosti, ljubavi i mrnje, straha, stida, zavisti, plemenita nadmetanja i sl. Glavne su teme pitanja rata i mira, prihoda i rashoda, porezi, obrana zemlje. Epideiktiki ili sveani govor retorika je situacija javna prigoda. Govornik dokazuje svoje tvrdnje o osobi ili pojavi u sadanjosti. Dominantna je argumentacija s pomou logosa u dvostrukome znaenju: logosa kao racionalne argumentacije i logosa kao rijei, oblikovanja argumenata jezikom i stilskim figurama. Glavne su teme vrlina i njezini dijelovi: pravednost, hrabrost, mudrost, razboritost, dareljivost.
4.5. Retoriki kanon Klasina je retorika razvila pet metodikih kanona po kojima su se stoljeima uile i prakticirale govornike vjetine. To su: Pronalaenje ili otkrivanje (gr. heresis, lat. inventio) prikupljanje ideja i argumenata za odreenu temu ili sadraj govora
126
5/30/11 11:58:06 AM
Rasporeivanje (gr. tksis, lat. dispositio ili distributio) organizacija ideja i argumenata; struktura i dijelovi govora Sastavljanje (gr. lksis, lat. elocutio) jezik i stil, forma izlaganja ideja i argumenata m, lat. memoria) uenje govora Pamenje (gr. mn Govorna izvedba (gr. hypkrisis, lat. actio) dranje govora Meu brojnim zaboravljenim ili preinaenim pojmovima klasine retorike ovdje u izdvojiti tri pojma koji e nam biti poticajni u pouci i praksi akademskoga pisma. To su kairs, stsis i tpoi.
4.6. to je kairs? U antikoj Grkoj postojala su dva pojma za vrijeme: khrnos (kvantitativno kronoloko ili linearno vrijeme) i kairs (kvalitativno vrijeme zaustavljeno u prostoru, kronotop povoljnoga trenutka kada je najpogodnije poduzeti odreenu radnju). U grkoj mitologiji Kairos je bog sretnoga trenutka. Zamiljao se i prikazivao na razliite naine. Najpoznatiji je kao mladi s uperkom na glavi, za koji ga trebamo zgrabiti ako ne elimo propustiti sretnu priliku. Tako ga prikazuje Lizipov kip iz 3. st. pr. Kr. Kao mladi s uperkom prikazan je i na reljefu iz 4. st. pr. Kr. koji se uva u samostanu sv. Nikole u Trogiru. Ta je slika uvrena u knjievnosti. Posidipov epigram iz 3. st. pr. Kr. opisuje istodobno Lizipov kip i mitsku predodbu o Kairosu:
Odakle stie kipar? Sa Sikiona. Njegovo ime? Lizip. A ti, tko si? Kairos, ja prestiem sve.
127
5/30/11 11:58:06 AM
Slika II. 4.6. Reljef Kairosa. Samostan sv. Nikole, Trogir. (http://www.trogir.org/main.php?ln=hr&what=sights&id=17, 8. travnja 2010)
Zato hoda na prstima? Uvijek sam u urbi. Krila na stopalima, ak? Od vjetra sam bri. Zato tako stee britvu desnom rukom? Kako bih upozorio ljude da sam otriji od otrice britve. Zato ti pramen kose pada niz lice? Nek ga zgrabi svatko tko se nae na mom putu. A straga, zato si elav? Ma koliko velika elja bila, onaj koga preletim uhvatit me nee. Zbog ega te umjetnik stvorio? Da podsjeam ljude, strane! S ovog trijema, ja sam opomena svima. (http://bs.wikipedia.org/wiki/Kairos, 23. lipnja 2009)
128
5/30/11 11:58:06 AM
U irem smislu, kao opi pojam, kairs oznauje najpovoljnije vrijeme za obavljanje radnje kako bi se postigao najbolji uinak. O tome govore drevne izreke i sintagme poput sve u svoje vrijeme, u pravi as na pravome mjestu, tko prije, njemu dvije, tko rano rani, dvije sree grabi. O tome je rije u Starome zavjetu: Sve ima svoje doba, i svaki posao / pod nebom svoje vrijeme. / Vrijeme raanja i / vrijeme umiranja; / vrijeme saenja / i vrijeme upanja posaenog. / / (...) vrijeme ruenja i / vrijeme graenja. / / Vrijeme plaa i / vrijeme smijeha; / / (...) vrijeme utnje i / vrijeme govorenja (...) (Prop 3,18). Termin za kairs u engleskome je timing. U uem smislu, kao retoriki pojam, kairs znai najpovoljnije vrijeme i prostor za uspjeno uoavanje i rjeavanje problema. Kairotian je trenutak iskoristiti priliku u retorikoj situaciji koja se stvorila oko problema i postaviti pravo pitanje u pravo vrijeme na pravome mjestu pred pravom publikom. Retorike su situacije promjenjive, pa je stoga vano prepoznati hitan problem i poduzeti retoriku akciju u najpogodnijem trenutku. Kairs je u sofista sredinji pojam koji je isticao govornikovu sposobnost da se prilagodi razliitim okolnostima te u pravome trenutku ovlada situacijom. U Aristotelovoj Retorici kairs je kronotop za izbor i razvijanje dokaza. Budui da su dokazi dostupni u odreenome sklopu okolnosti, iskoristiti kairotini trenutak znai prepoznati te okolnosti i razviti dokaze u najpogodnijemu asu na najpogodniji nain. Kairs je neizostavna tehnika u pisanju akademskih radova, od trenutka izbora teme ili preuzimanja domae zadae do pronalaenja i rasporeivanja argumenata, razvijanja teme i predaje rada. Svaki od koraka u akademskome pismu, ako elite biti uspjeni u studiju, mora biti kairotian napravljen u pravi as i na pravome mjestu (v. III. 1.3.7). Moderni je studij bio graen na slobodi pojedinca i njegove odluke kada e i kako pohaati nastavu i izvravati svoje obveze. Studirati se moglo vie godina, po vlastitu izboru. Bolonjski je studij obnova drevne tehnike kairs, jer sve korake vremenski propisuje i meusobno uvjetuje. To je, kao i mnogo toga u suvremenoj kulturi, neobian spoj srednjovjekovne kole (sve u svoje vrijeme) i kapitalizma (vrijeme je novac).
129
5/30/11 11:58:06 AM
4.7. to je stsis? Grki termin stsis (mn. stseis, od hstamai stojim; stajanje, stajalite; svaa, ustanak, zastoj) te latinski termin status (poloaj, stajalite) ima vie znaenja. U politikoj povijesti, kod Tukidida, stsis oznauje pobunu, u biologiji doba male ili evolucijski neznatne mijene u modelu punktualnoga ekvilibrija, u medicini stanje u kojemu je zaustavljen normalan protok tjelesne tekuine, primjerice protok krvi kroz ile ili hrane kroz probavni trakt itd. (usp. Senc, 1910; http://www.meriam-webster.com/ dictionary/stasis, 2. srpnja 2009; http://en.wikipedia.org/wiki/Stasis, 2. srpnja 2009). U retorici stsis oznauje s jedne strane zastoj u argumentaciji, kada se sukobljene strane slau da postoji problem oko kojega se spore, ali rasprava jo stoji na mrtvoj toki. S druge strane stsis oznauje stajalite o predmetu rasprave, postavljanje kljunih pitanja koja e prijepor pokrenuti s mrtve toke i tako omoguiti kretanje argumentacije. Stsis je univerzalna retorika tehnika za rjeavanje kontroverznih pitanja, okvir za argumentaciju u bilo kojoj retorikoj situaciji kada postoji zastoj u raspravi, kada valja postaviti pitanja i zauzeti stajalite.
4.8. Stsis u klasinoj retorici Teorija i tehnika stsis odnosila se prvotno na pravni i zakonodavni diskurs. Ocem teorije stsis smatra se Hermagora iz Temna (2. st. pr. Kr.). Hermagora je formulirao etiri pitanja kojima se odreuje predmet u sudskoj raspravi: 1. Je li navodni in bio poinjen? 2. Je li to bio zloin? 3. Je li navodni zloin praen olakotnim okolnostima? i 4. Je li dotini sud mjerodavan u navodnome zloinu? Pretea su teorije stsis pitanja koja Aristotel u Retorici navodi kao kljune aspekte prijepora u sveanome, politikome i sudskome govoru: Je li se neto dogodilo? to je to? Kakvo je to? to trebamo initi? (Rhet. III. 17. i 18). Zahvaljujui recepciji Hermagore u latinskih autora poput Cicerona i Kvintilijana, iskristalizirala su
130
5/30/11 11:58:06 AM
se etiri stseis ili glavna pitanja koja nizom drugih pitanja mogu pomoi u raspravi predmeta: NAGAANJE (stsis stokhasms) pitanja o injenicama: Postoji li to? Je li se to dogodilo? Je li to istina? Koje je podrijetlo toga? to je uzrok tomu? DEFINICIJA (stsis hros) pitanja to je to: Kojoj veoj klasi pripada? Koje su dijelovi? Kako su dijelovi povezani? KVALITETA (stsis poits) pitanja o svojstvima: Kakvi su djelo, stvar ili pojava? to je ispravno, a to neispravno? Je li to dobra ili loa stvar? DJELOVANJE (stsis metlpsis) pitanja o djelovanju ili proceduralna pitanja: to treba uiniti? Koje su radnje poeljne, a koje ne? Koje su mogue, a koje ne? (Usp. Crowley i Hawhee, 2009: 85-92) Kada je rije o akademskome pismu, tehnika stsis osobito je plodna pri formulaciji heuristinoga pitanja i izbora teme (v. III. 1.3.8), ali i svaki put u procesu pisanja kada se u argumentaciji pojavljuju prijeporne toke i kada valja odrediti stajalite u raspravi (v. III. 1.3.14).
4.9. to su tpoi? Termin topos (gr. tpos, mn. tpoi mjesto, lat. locus communis ope mjesto) nije jednoznaan pojam. U suvremenim se rjenicima najee definira na dva naina: kao retoriki i kao knjievni pojam. Kao knjievni pojam topos je opa tema ili motiv, knjievna konvencija ili formula (npr. biblijska zemlja Kanaan kojom teku med i mlijeko, idealni krajolik locus amoenus i sl.). Kao retoriki pojam topos je sredinja tehnika klasine retorike. Rabi se u kanonu invencije (pronalaenje argumenata, definicija teme i teze) te u kanonu dispozicije i procesu pisanja (rasporeivanje argumenata, razvijanje teme i dokazivanje teze) (v. III. 1.3.12, III. 2.3.10, Retorike topike i akademsko pismo te III. 3.1.3).
131
5/30/11 11:58:07 AM
Postoji vie tradicija pojma i tehnike toposa. Pretea je toposa memorijska tehnika drevnih putujuih pjevaa rapsoda. U recitacijama epskoga i lirskoga pjesnitva rapsodi su se sluili asocijativnim pamenjem poznatih dijelova stihova ili slika kako bi u bilo kojoj prigodi mogli napraviti prijelaze u sadraju ili metru. U doba ranih sofista, kada je pismenost postala dostupna irim drutvenim slojevima, toposi su bili popisi tema zapisani na svitcima od papirusa. Studenti retorike u sofistikim su kolama dolazili do tema tako to bi odmotali svitak papirusa i potraili fiziko mjesto gdje se nalazila tema, a njihovi sofistiki uitelji crpili su iz zalihe toposa teme i strukture kojima su mogli ispuniti govor u bilo kojoj situaciji. Toposi su se esto predoivali kao duboko skrivena podruja ili mjesta koja treba pretraivati u potrazi za dokazima, neto poput interneta. Jo u rimsko doba Kvintilijan opisuje topose kao skrivena mjesta gdje prebivaju argumenti, odakle ove treba izvlaiti. Poslije se termin topos rabio u konceptualnome smislu, kao intelektualni izvor ili podruje na kojemu se nalaze dokazi za bilo koji diskurs (usp. Crowley i Hawhee, 2009: 117119).
4.10. Aristotelova teorija toposa Teoriju toposa Aristotel je razvio u dva spisa: Retorici i Topici. Dok se definicija retorike u Retorici moe nai na vie mjesta u razliitim kontekstima, esencijalne definicije toposa i topike u Topici nema. Implicitna su znaenja: toposi su misaona mjesta (strategije, obrasci, opa mjesta i teme u raspravi), a topike su sustavi toposa. Aristotel razlikuje dva tipa toposa: ope (koino tpoi) i posebne (dioi tpoi ili ed). Opi toposi odnose se na svaki diskurs (pravo, fizika, politika i mnoge druge znanosti, Rhet. I. 2.1358a21). To su univerzalne metode, strategije i obrasci logikoga miljenja koji se primjenjuju u svakome uvjerljivom diskursu. U Retorici ope su topike sadrajnije, orijentirane na grau (prole i budue injenice, vie i manje, mogue i nemogue, krupnije i sitnije), a u Topici su formalnije (definicija, podjela, usporedba i kon132
5/30/11 11:58:07 AM
trast, uzrok i posljedica itd.). to god da je tema rasprave, treba utvrditi je li to postojalo ili nije u prolosti te moe li se ili ne moe pojaviti u budunosti, je li to vie ili manje, je li mogue ili nemogue, pojmove i grau treba definirati, podijeliti, usporediti, pronai uzroke i posljedice, pozvati se na miljenje autoriteta i sl. Primjerice, topiku krupnije i sitnije rabite na trnici kada tvrdite da su sitnije mandarine bolje od krupnijih jer nisu slamnate, a topiku usporedbe kada u prodajnom salonu automobila razgledavate izloene modele Citrona, Peugeota, Renaulta itd., pa argumentirate da Renault ima ljepu karoseriju od drugih automobila te ete ga stoga kupiti. Posebni su pak toposi teme, opa mjesta, termini, obrasci i metode koji omoguuju i vode argumentaciju u pojedinim diskursima. Primjerice, osnovna je topika politikoga govora utvrditi korisno i tetno, a posebni su politiki toposi prihodi i rashodi, rat i mir, obrana zemlje, uvoz i izvoz proizvoda i zakonodavstvo (Rhet. I. 4.1359b7). Od drevne Atene iz doba Periklove demokracije do suvremenoga Amerikoga kongresa i Hrvatskoga sabora to su teme koje zaokupljaju politiare pruajui predmet i argumentacijski okvir njihovim raspravama. U sudskome govoru glavne su topike pitanja zakonitosti, pravde i krivnje, a u epideiktikome ili sveanome govoru vrlina i njezini dijelovi, hrabrost, mudrost i sl. (v. gore 4.4). O posebnim toposima u akademskome pismu v. III. 1.3.12, Posebni toposi pojedinih znanstvenih podruja, polja i grana.
4.11. Opi toposi univerzalne argumentacijske strategije Suvremeni udbenik iz retorike donosi shemu klasinih opih toposa s njihovim podtoposima:
133
5/30/11 11:58:07 AM
DEFINICIJA A. Rod B. Podjela USPOREDBA A. Slinost B. Razlika C. Stupanj ODNOS A. Uzrok i posljedica B. Antecedens i konsekvens C. Kontrarnost D. Suprotnost OKOLNOSTI A. Mogue i nemogue B. Prolo i budue SVJEDOANSTVA A. Autoritet B. Svjedodbe C. Statistika D. Maksime E. Zakoni F. Precedens (primjer)
(Corbett i Connors, 1999: 84120)
Definicija. U bilo kojoj retorikoj situaciji i u bilo kojemu podruju definirat ete kljune pojmove svoje teme, sluiti se kategorijom roda kao premisom u deduktivnome zakljuivanju (npr. Svi ljudi su smrtni, dakle Sokrat je smrtan) te nabrojiti dijelove svoga predmeta u svrhu opisa i razjanjavanja teme ili organizacije grae (npr. A... B... C... kao u gornjoj shemi). Vie o topici definicije kao argumentacijskoj strategiji v. u III. 3.1.3, Definicija te Dioba i klasifikacija.
134
5/30/11 11:58:07 AM
Usporedba. Jedna je od temeljnih strategija u argumentaciji i razjanjavanju usporedba. Usporeujemo poznato s nepoznatim kako bismo stvari odredili po slinosti, razlici i stupnju. Ta se strategija prepoznaje po naputcima Usporedi, Odredi slinosti i razlike, to je vee, a to manje. Topika usporedbe kljuna je u induktivnome zakljuivanju: ako je A slino B po C, onda je vjerojatno slino po D ili E. Usporedbom po slinosti meu stvarima koje pripadaju razliitim razredima nastaje analogija (npr. u medicinskome se diskursu srce usporeuje s pumpom). Analogija nije dokaz, ali ima vrijednost uvjeravanja ako se usporeuju bitni aspekti. Aristotel u Retorici podrobno raspravlja o topici stupnja. Vei broj u razredu istih stvari poeljniji je od manjega broja (npr. sto kuna poeljnije je od deset kuna, cilj je vrjedniji od sredstva, zdravlje je vrjednije od vjebanja koje mu pomae i sl.) (v. III. 3.1.3, Usporedba i kontrast). Odnos. Poput definicije ili usporedbe uzrok i posljedica temeljni su topos svih jezinih praksa, od djejega pitanja zato do zakljuka da je neka pojava uzrok drugoj ili neka pojava posljedica druge (v. III. 3.1.3, Uzrok i posljedica). Osim uzroka i posljedice sluimo se u zakljuivanju blaim odnosom antecedensa (ono to prethodi) i konsekvensa (ono to slijedi). Ako izmeu antecedensa i konsekvensa utvrdimo odnos uzroka i posljedice, argument je snaniji. Ako uzronoga odnosa nema, a mi ga tvrdimo, nastaje jedna od najpoznatijih logikih pogrjeaka poznata kao post hoc, ergo propter hoc (v. III. 3.1.5, Logos: Nakon toga, dakle zbog toga). Topos kontrarnosti valja razlikovati od kategorije razlike. Razliite su stvari razliite po vrsti, a kontrarne su suprotne unutar iste vrste. Stoga je strategija argumentacije iz toposa kontrarnosti ova: ako je jedan od iskaza istinit (npr. dan je sunan), ne moramo dokazivati da je drugi laan (pada kia); ali ako je jedan od iskaza neistinit, drugi nije nuno istinit, te ga trebamo dokazivati (ako dan nije sunan, ne mora padati kia, moe biti oblano). Drukije je kod dokazivanja toposom kontradikcije s pomou protuslovnih pojmova. Topos kontradikcije vaan je za dokazivanje ili pobijanje istinitosti iskaza preko neistinitosti kontradiktornoga pojma, jer ako
135
5/30/11 11:58:07 AM
je iskaz ili pojam istinit, kontradiktorni je pojam neistinit i obratno (ako je stol od drveta, nije od eljeza). Okolnosti. U topici okolnosti argumentacija se odvija u sklopu podtopika mogue i nemogue te prolih i buduih injenica. Ako je jedna od slinih ili kontrarnih stvari mogua, mogua je i druga (ako je vrijeme promjenjivo, mogue je da dopodne sja sunce, a popodne pada kia). Ako je mogua tea stvar (popeti se na Mount Everest), mogua je i laka (popeti se na Sv. Juru na Biokovu). U topici prolih injenica valja empirijskim dokazom ili svjedoenjem utvrditi stvarno stanje (npr. u sudskoj raspravi tko je poinio ubojstvo). Ako je nemogue utvrditi stvarno stanje, zakljuuje se dedukcijom po vjerojatnosti (ako se dogodio prirodni antecedens, dogodio se i konsekvens, npr. ako vidimo munju, negdje je puknuo grom). Slino je i u argumentaciji o vjerojatnosti buduih dogaaja. Primjerice, ako se nastavi s oneiivanjem atmosfere, vjerojatno e se poveati globalno zatopljenje. Svjedoanstva. Napokon, posljednje topoloko podruje ine svjedoanstva. Topike definicije, usporedbe, odnosa i okolnosti Aristotel je nazivao umjenima ili tehnikima (ntekhnoi psteis) jer pripadaju samomu retorikom umijeu. Argumentacija i graa za argumentaciju tu se izvode iz samoga predmeta o kojemu se raspravlja. Tu je rije o imanentnoj argumentaciji i unutarnjim ili internim dokazima. Za razliku od imanentne argumentacije strategije svjedoanstva pripadaju tzv. atehnikim dokazima (tekhnoi psteis). U topici svjedoanstva argumentacija svoju grau dobavlja izvana. Tu je rije o izvanjskim ili eksternim dokazima (v. III. 1.3.12, Vanjski ili eksterni toposi). Corbett i Connors razrauju est podtopika izvanjske topike svjedoenja. U argumentaciji se esto sluimo pozivom na autoritet strunjaka. Ako postoje razlike u svjedoenju strunjaka, treba se osloniti na kritiko miljenje te postavljati razliita pitanja poput: Ima li nedosljednosti ili protuslovlja u miljenjima? Jesu li strunjaci u sukobu interesa? Imaju li predrasude? Jesu li informacije koje nude pouzdane? Svjedodbe su oblik
136
5/30/11 11:58:07 AM
poziva na autoritet. Pojavljuju se u razliitim oblicima kao to su preporuke, reklame, svjedoenja u korist ili na tetu koga, ankete, popisi bestselera itd. To su vrlo jaki argumenti, podloni su manipulaciji i stoga zahtijevaju kritiku prosudbu. Snana je argumentacijska topika statistika. I tu treba biti oprezan te se uvati olakih zakljuaka. Valja ukljuiti kritiko miljenje te postavljati pitanja poput: Koji su izvori statistikih podataka? Tko ih je radio i zato? Kako se i kada do njih dolo? Ima li protuslovlja sa srodnim statistikama iz drugih izvora? Maksime ili sentencije (pouke, poznate izreke, univerzalne ili oite istine) esto tvore premise u zakljuivanju. Vrlo su uvjerljive, ali i obiljeene ideologijama te otporne na kritiku, pa se i tu treba sluiti kritikim miljenjem. Topika prava odnosi se na razliite pravne dokumente (statute, ugovore, oporuke, zapise i sl.). Prua vrlo snane dokaze u bilo kojoj argumentaciji. Kao i u svim izvanjskim dokazima, potrebna je kritika prosudba dokumenata: Je li rije o autentinome dokumentu? Ima li dokument autora? Je li dokument promijenjen u tijeku prenoenja? Potvruje li ga ili opovrgava drugi dokument? U uem smislu precedens je tehniki termin u pravu (sudbena odluka iz prolosti na koju se moemo pozvati u slinim sluajevima). U irem smislu to je openito primjer na koji se moemo pozvati u slinu sluaju.
4.12. Klasina topika i retorika znanosti Od Platona i Aristotela do Descartesa i Hegela znanost se shvaala kao logiki diskurs kojemu je osnovni cilj objektivna istina. Retorika kao umijee uvjeravanja iz takva je diskursa bila iskljuena. Iz vizure nove retorike kraja 20. stoljea, zasnovane na kritikome miljenju, znanost je argumentacijski diskurs kojemu je glavni cilj objektivna istina, pri emu objektivna istina nije unaprijed dana injenica, nego je izborima i odlukama konstruirana u znanstvenome diskursu. Znanstveni se diskurs slui opim toposima u Aristotelovu smislu, tj. univerzalnim strategijama logikoga miljenja u funkciji argumentacije.
137
5/30/11 11:58:07 AM
Znanstvenice i znanstvenici koji dre do sebe nikada ne kre pravila formalnoga logikog miljenja i logike argumentacije. Uvijek se slue dedukcijom (zakljuivanje od opega prema pojedinanomu) i u tome sklopu silogizmima i entimemima. Uvijek se slue indukcijom (zakljuivanje od pojedinanoga prema opemu) i u tome sklopu primjerima. Uvijek definiraju pojmove, analiziraju, usporeuju, trae uzroke i posljedice, razjanjuju, pozivaju se na autoritet i sl. Isto tako znanstvenice i znanstvenici, kao i svi retoriari, uvijek dre do svoga znanstvenoga etosa, bilo situacijskoga (stvarnoga) bilo izumljenoga (diskurzivnoga), te paze da izazivaju takve emocije i takve uinke kod znanstvene publike da njihove ideje i nain izlaganja budu prihvatljivi znanstvenoj zajednici. Postavlja se meutim pitanje to su osim ovih opih topika ili univerzalnih argumentacijskih strategija, svojstvenih bilo kojemu racionalnom diskursu, posebne topike (strategije, teme, ideje, metode) koje ine specifino znanstvenu racionalnost i omoguuju specifino znanstvenu argumentaciju. to ini specifino znanstveni lgos, thos i pthos? to je iz retorike vizure akademsko pismo? Na ta pitanja odgovara suvremena retorika znanosti.
5. RETORIKA ZNANOSTI I AKADEMSKO PISMO 5.1. Termin akademsko pismo Termin akademsko pismo (engl. academic writing akademsko pisanje) nastao je po analogiji s terminima ensko pismo, ratno pismo te na tradiciji Derridaove dekonstrukcije razlike izmeu govora i pisma. Po Derridau zapadna je filozofija, poevi od Platonovih sokratovskih dijaloga, davala prednost govoru kao fonetskomu fenomenu pred pismom kao znakovnim zapisom. Derridaov pojam pisma nalazi se s onu stranu razlike govor (zvuna rije) pismo (grafiki zapis). Pismo po Derridau nije sustav grafikih znakova, mrtvo slovo na papiru, nego ukupna sim138
5/30/11 11:58:07 AM
bolina proizvodnja znaenja izraena bilo kojim tipom znaka (govor, slova, brojevi, slika i sl.). U tome smislu termin akademsko pismo sadrava mnotvo znaenja: znaenje glagola pisati (proces pisanja), rezultat pisanja (pisani tekst), vrstu pisanoga teksta (npr. slubeno pismo, dopis, molba), rukopis u stvarnome i metaforikome smislu napokon, sve uinjeno i napisano u procesu odabira i obradbe grae, pripreme za pisanje, istraivanje grae i literature, ocjenjivanje i sl. (biljeke, komentari, grafikoni, e-mail, izvjea). Kao termin akademsko pismo obuhvaa ukupnu diskurzivnu aktivnost u akademskoj zajednici usmjerenu na stvaranje i pisanje teksta bilo kojega oblika, anra i vrijednosti.
5.2. Definicija pojma akademsko pismo Kao i u definiciji pojma znanosti, akademsko se pismo ne moe odrediti terminima samo jedne znanosti. Potrebna je interdisciplinarna suradnja razliitih polja i grana: povijesti znanosti, epistemologije i sociologije znanosti, metodologije znanosti, psihologije znanosti, retorike i dr. Ovdje u ponuditi interdisciplinarnu definiciju akademskoga pisma s ishoditem u retorici znanosti. Akademsko je pismo oblik argumentacijskoga diskursa retoriki pothvat koji se poduzima u akademskoj zajednici radi irenja i prenoenja, svladavanja i ovjeravanja znanja te postizanja akademskih i strunih naziva i akademskih stupnjeva. Akademsko pismo obuhvaa sve oblike argumentacijskoga diskursa koji se proizvode u akademskoj zajednici. To su znanstveni i struni lanci, sudjelovanje na simpozijima, recenzije, izvjea, protokoli, biljeke i sl., u rasponu od zamiljanja ideje i prikupljanja grae do pisanja, izlaganja na simpozijima i objavljivanja u znanstvenim i strunim asopisima ili knjigama. Posebna su vrsta akademskoga pisma studentski radovi na preddiplomskome, diplomskome i poslijediplomskome studiju. To su eseji, referati, seminarski radovi, zavrni i diplomski rad, magistarska teza i doktorska disertacija, u rasponu od izbora teme, prikupljanja literature i izrade bi139
5/30/11 11:58:07 AM
ljeaka do pisanja teksta, prezentacije na seminaru i obrane radova pred povjerenstvom. To je ujedno sredinji smisao pojma akademsko pismo u ovoj knjizi.
5.3. Retorika znanosti i znanstveni diskurs Jedan od prvih teoretiara retorike znanosti, Lawrence J. Prelli (A Rhetoric of Science: Inventing Scientific Discourse, 1989), spojio je klasinu retoriku i Kuhnovu teoriju paradigme te analizirao znanstveni diskurs kao osebujan retoriki pothvat kojemu je cilj konstrukcija objektivne istine u sklopu znanstvene zajednice i njezinih uvjerenja. Prelli izdvaja pet retorikih aspekata znanstvenoga diskursa. To su: simbolino poticanje retorika situacija adresiranost znanstvena racionalnost izumljenost Simbolino poticanje. Prvi je retoriki aspekt znanstvenoga diskursa po Prelliju simbolino poticanje (1989: 83100). Znanstvenici rade u sklopu odreene paradigme generalnih uvjerenja koja vode znanstveno istraivanje u okviru znanstvene zajednice. Objektivnost znanstvene istine retoriki je zadana nizom odluka i izbora. Znanstveno istraivanje i pisanje uvijek je selekcija injenica i njihova interpretacija u sklopu konstelacije uvjerenja. U intraparadigmatskoj retorici, tj. u doba dominacije odreene paradigme, znanstvenici potiu jedni druge na rjeavanje pitanja u sklopu te paradigme, njezine disciplinarne matrice, njezinih procedura, metoda i termina. U interparadigmatskoj retorici, najee u doba znanstvenih revolucija, kada nema dominantne paradigme, simbolino poticanje moe ii od polemikoga odbijanja vaee paradigme i isticanja komparativnih prednosti nove orijentacije do sloenih proimanja, natjecanja i suradnje razliitih paradigma, orijentacija i disciplina.
140
5/30/11 11:58:07 AM
Retorika situacija. Drugi je retoriki aspekt znanstvenoga diskursa povezanost s odreenom retorikom situacijom (Prelli, 1989: 100109). U klasinoj retorici svaki je retoriki in utemeljen u stanovitoj situaciji koja zahtijeva argumentirani odgovor na stanovito neodgodivo pitanje ili problem. U znanstvenome diskursu situaciju ine generalna paradigma, koja odreuje to se moe ili ne moe rei u danoj situaciji (100), te razliite varijable kao to su dostupnost financijskih sredstava, kvaliteta opreme, interesi kolegica i kolega, politika potpora projektima i sl. U finalnome znanstvenom proizvodu, tekstu, takve su okolnosti zamuene, a znanje nastalo u sklopu vladavine paradigme i razliitih pragmatinih okolnosti u ivotu znanstvene zajednice retoriki se prikazuje kao univerzalno i objektivno. Ni znanstveni etos, vrline kao to su univerzalnost, originalnost, zajednitvo, nepristranost, nesebinost, skepticizam, skromnost, samozatajnost itd., nisu unaprijed dane poput zakona ili formalnih pravila, nego su retoriki proizvedene. To su toposi znanstvene vjerodostojnosti ovisni o situaciji u kojoj znanstvenice i znanstvenici djeluju i u kojoj ih zajednica ocjenjuje. Adresiranost. Trei je retoriki aspekt znanstvenoga diskursa adresiranost (Prelli, 1989: 109112). Znanstvenici piu za profesionalnu publiku znanstvenu zajednicu s kojom dijele interese, probleme i standarde. Znanstvena publika prihvaa ili ne prihvaa ponuene argumente, verificira otkria, ovjerovljuje zakone i teorije. Znanost je poput poduzea koje postoji na temelju razmjene znanja (110). Problemi i rjeenja biraju se s obzirom na oekivanja najcjenjenije publike; znanstvena je publika poput agencije za autorizaciju (111). Promatrana u sklopu klasine retorike, adresiranost je oblik patosa, tj. poziva na emocije, u ovome sluaju oekivanja i vrijednosti znanstvene publike. Znanstvena racionalnost. etvrti je retoriki aspekt znanstvenoga diskursa osebujna znanstvena racionalnost (Prelli, 1989: 113115). Iz vizure klasine retorike rije je o posebnim toposima (standardima, vrijednostima) koji ine specifinu znanstvenu racionalnost. To je posebna vrsta retorike racionalnosti koja je ira od formalne logike i primjenjuje se u
141
5/30/11 11:58:07 AM
polju znanstvene argumentacije. Tu osebujnu retoriku logiku znanosti ine znanstveni standardi koje znanstvenice i znanstvenici stvaraju i oekuju od sebe i od drugih da ih se pridravaju kada prave znanost. Prelli je ope topose znanstvene racionalnosti izveo iz prirodnih znanosti, ali se oni uz manje preinake mogu odnositi na svaki znanstveni diskurs. Takvi se racionalni standardi mogu mijenjati ovisno o paradigmama i posebnim situacijama na pojedinim znanstvenim podrujima ili u odreenim znanstvenim zajednicama. Oni mogu postati predmetom rasprave, osobito u doba promjene znanstvenih paradigma. Ipak, unato razlikama meu znanostima i unato povijesnim mijenama u shvaanjima znanosti postoji vrsta jezgra znanstvene racionalnosti jedinstvena za sve znanosti. Znanstvenu racionalnost ine etiri toposa (v. III. 1.3.12, Opi toposi znanstvene racionalnosti): rjeavanje problema (eksperimentalna i opservacijska kompetencija, originalnost, snaga razjanjavanja, kvantitativna preciznost, empirijska adekvacija i sl.) evaluacija (tonost, unutarnja i vanjska konzistentnost, jednostavnost, plodnost) egzemplarnost (primjeri, analogije, metafore) znanstveni etos (zajednitvo, univerzalnost, nesebinost, originalnost, skepticizam i druge vrijednosti, v. I. 2.4.4. i III. 1.7) Svaka znanost, da bi bila znanost, mora uoavati i rjeavati probleme, mora ispunjavati odreene vrijednosne standarde, mora se sluiti primjerima i mora se pridravati osebujnoga znanstvenoga etikog kodeksa. Osim tih univerzalnih opih mjesta znanstvene racionalnosti svako pojedino podruje, polje ili grana imaju svoja posebna opa mjesta koja utemeljuju njihov posebni diskurs i njihove tijekove argumentacije. Takva pojedinana opa mjesta karakteristina u pojedinim znanostima ine njihovi specifini termini, teme, metode i postupci. Jednim se terminima i metodama slui ekonomija, drugima biologija, treima znanost o
142
5/30/11 11:58:07 AM
knjievnosti itd. Bez univerzalnih opih mjesta znanstvene racionalnosti nema znanosti kao drutvene institucije i retorikoga pothvata ni uvjerljive znanstvene argumentacije, a bez specijalnih opih mjesta nema posebnih terminoloki i metodoloki usustavljenih znanstvenih diskursa (v. III. 1.3.12, Posebni toposi pojedinih znanstvenih podruja, polja i grana). Izumljenost. Peti retoriki aspekt znanstvenoga diskursa ini izumljenost (Prelli, 1989: 116119). U tome se aspektu sabiru sve prethodne osobine znanosti i znanstvenosti. Znanstveni je diskurs izumljen (engl. invented od lat. invenire pronai, izumiti, izmisliti) ne u smislu izmiljanja retorikih figura i lijepoga stila, nego u smislu klasinoga retorikog kanona inventio (pronalaenje ideja i argumenata). Kako bi doli do svojih ideja i izloili ih znanstvenomu auditoriju na procjenu i prihvaanje, znanstvenice i znanstvenici uvijek donose retorike odluke: odabiru retoriki cilj, tj. trae rjeenje kakva problema u pravo vrijeme i na pravome mjestu (kairs) odreuju toke prijepora u tome problemu (stsis) istrauju relevantnu literaturu (vanjski tpoi) kako bi pronali argumente i uvjerili znanstvenu zajednicu u svoje tvrdnje (opi tpoi ili argumentacijske strategije, posebne topike pojedinih znanstvenih podruja)
5.4. Retorika znanosti i akademsko pismo Ako Prellijeve retorike aspekte znanstvenoga diskursa primijenimo na akademsko pismo, dobit emo ove differentiae specificae akademskoga pisma kao osobita oblika znanstvenoga diskursa i retorikoga pothvata. Akademsko pismo u sklopu simbolinoga poticanja. Na preddplomskome i diplomskome studiju nastavnice i nastavnici u sklopu svojih kolegija potiu studentice i studente da piu razliite vrste akademske proze
143
5/30/11 11:58:07 AM
kako bi svladali gradivo iz odabranih kolegija u podruju za koje se obrazuju. Na niim stupnjevima akademskoga obrazovanja nudi se prije svega ono to Thomas Kuhn naziva normalna ili zrela znanost, tj. znanje u okviru prihvaene paradigme. Ono to se od studentica i studenata u tijeku studija trai uglavnom je znanstveni trening u sklopu kolegija i prihvaene znanstvene paradigme. To je uvoenje u konstelaciju uvjerenja o kojima postoji konsenzus znanstvene zajednice i pristajanje na ta uvjerenja. Na tome stupnju obrazovanja glavni su komunikacijski medij udbenici i njihova objektivistika retorika koja prikazuje znanje u konanome stupnju znanstvenoga konsenzusa kao da je to znanje dano prirodno, a ne dobiveno dugim raspravama i pregovorima u prethodnome procesu uvjeravanja. Ako postoje anomalije u sklopu paradigme, one se najee ne otkrivaju, jer studenti imaju i tako dosta posla oko svladavanja normalne znanosti i normalnoga znanja, pa ih s pedagokih razloga ne treba dodatno optereivati prevladanim dilemama i alternativnim rjeenjima (usp. Prelli, 1989: 91). Na viim stupnjevima akademske naobrazbe, a napose na poslijediplomskome studiju, simbolino je poticanje sklonije isticanju nerijeenih pitanja i problematinih mjesta u sklopu normalne znanosti. To osobito vrijedi u doba promjene znanstvenih paradigma i znanstvenih revolucija. Tada se potie odabir novih tema i primjena novih metoda, osobito u pisanju doktorskih disertacija, koje su po anrovskome odreenju na svim razinama inovativne. Nastavnice i nastavnici tada upozoravaju na nerijeena pitanja i slaba mjesta u postojeem znanju te potiu na prihvaanje novih oblika znanja. Tako je to, primjerice, bilo u studiju knjievnosti na hrvatskim sveuilitima na kraju 20. i na poetku 21. stoljea, kada su do tada vaeu paradigmu imanentnoga pristupa knjievnomu djelu zamijenili razliiti oblici kulturolokih pristupa. Umjesto terminoloke matrice s pojmovima i topikama kao to su dijakronija, funkcija, oznaeno, oznaitelj, sinkronija, struktura, sustav iz 1970-ih i 1980-ih pouavali su se i vjebali pojmovi i topike kao identitet, kapital, konstrukt, kultura, reprezentacija, rod, simulakrum. To se osobito jasno vidi u temama i metodologijama doktorskih disertaci144
5/30/11 11:58:07 AM
ja obranjenih na Filozofskome fakultetu u Zagrebu posljednjih tridesetak godina. Tako su na vrhuncu paradigme imanentizma sredinom 1980-ih duboki poticaji stizali od pojma Aleksandra Flakera stilske formacije, pa su nastali brojni doktorati o razliitim stilskim formacijama o kojima se do tada nije pisalo (npr. o ruskome i engleskome baroku, o hrvatskoj avangardi i sl.). Simbolini pak poticaji za pisanje doktorskih disertacija 2000-ih dolaze iz iroke zone nove kulturologije, pa se piu doktorati o posve drugim temama: o popularnoj kulturi, o konstrukciji nacionalnoga identiteta, o rodnim aspektima, o knjievnoj antropologiji, o knjievnoj geografiji i sl. (v. III. 1.2.2, Drugo i tree pravilo za dobar izbor teme). Akademsko pismo i retorika situacija. Studentski su radovi uvijek obiljeeni retorikom situacijom u kojoj se piu, bilo da je rije o domaim zadaama, prezentacijama na nastavi, ad hoc zadaama i provjerama znanja, bilo veim radovima za postizanje akademskih i strunih naziva i akademskih stupnjeva. Retorike situacije mogu biti razliite, od sociolokih uvjeta pisanja i znanstvenoga stila do znanstvene paradigme u sklopu koje se pie. Nije isto ako se studira uz rad, pa nema uvjeta za kontinuirano praenje nastave, ili ako se redovito pohaa nastava, raspravlja na seminaru i dolazi na konzultacije. Retorika je situacija drukija ako nastavnica ili nastavnik preporue za pisanje rada formalniju mi formu ili manje formalnu ja formu. U veim znanstvenim radovima situaciju ini sama paradigma, tj. konstelacija znanstvenih uvjerenja koju dijeli znanstvena zajednica. Ako se doktorska disertacija radi u sklopu poznate paradigme, pa se samo izolira kakav problem, trebat e manje retorikoga umijea da se uvjeri povjerenstvo u ispravnost tvrdnja nego ako se pie u okvirima novoga znanja, koje najprije treba obrazloiti, pa tek onda primijeniti. Kakve god bile situacije, vano je ovladati situacijom i sve to se trai napraviti u pravo vrijeme na pravome mjestu (kairs). Napokon, tu su i etike situacije. Tko parafrazira tako da svjesno ili nesvjesno prepisuje tue rijei, bit e ukoren za plagijat; a tko prepie tekst s mree ili plati da mu se napie rad, bit e osramoen pred kolegicama i kolegama ili na koji drugi nain kanjen. Oni su prekrili znanstveni etos i propustili kairs nisu bili dorasli situaciji akademskih graana.
145
5/30/11 11:58:07 AM
Akademsko pismo i adresiranost znanstvenoga diskursa. Kao i svaki znanstveni diskurs, akademsko je pismo upueno odreenoj publici. Ta su publika na niim stupnjevima studija nastavnica ili nastavnik te znanstvena zajednica odreenoga kolegija, kolegice i kolege koji sluaju isti predmet i piu sline radove. Ocjene u indeksu, prikupljeni bodovi i pljesak nakon prezentacije rada potvrda su i legitimacija rada. Posebni su oblici ovjeravanja rada nagrade i priznanja (npr. rektorova nagrada za najbolji studentski rad iz razliitih podruja). U radovima na viem stupnju studija (diplomski rad, magistarska teza, doktorska disertacija) publika su mentorica ili mentor te znanstveno povjerenstvo. Ti se radovi piu pod stalnim strunim nadzorom, prilagouju se utvrenim standardima i brane pred auditorijem kao u sudskoj raspravi. U svim oblicima akademski se rad pie s orijentacijom na strunu publiku i oekivane znanstvene standarde. Pridravanje znanstvenih standarda donosi odobravanje publike, uspjeh i dobre ocjene, a krenje standarda ljutnju i neraspoloenje publike te napokon loe ocjene (pisani oblik klasinoga patosa). Akademsko pismo i znanstvena racionalnost. Akademsko je pismo medij u kojemu se studentice i studenti ue znanstvenoj racionalnosti: opim i posebnim strategijama znanstvenoga logosa. Racionalnost akademskoga pisma nije formalnologika racionalnost, nego posebna vrsta racionalnosti vezana uz odreene standarde topose znanstvene racionalnosti. Akademski je rad racionalan ako rjeava problem ili zadau na kolegiju ili studiju (eksperiment, analiza, interpretacija teksta), ako iznosi kvalitetne tvrdnje (empirijski tone, jednostavne i konzistentne), ako podastire uvjerljive dokaze (slui se literaturom i primjerima), ako je pisan jednostavnim i jasnim stilom, ako dosljedno primjenjuje citatne tehnike i citatne stilove, ako se dri naela znanstvene etinosti i znanstvenoga etosa (samostalno pisanje, a ne prepisivanje od drugih kolegica i kolega ili s mree itd.). Izumljenost akademskoga pisma. Napokon, u cjelini svih aspekata, akademsko je pismo izumljeno, tj. retoriki pronaeno i konstruirano. Studentice i studenti, kao i sve znanstvenice i znanstvenici, dokazuju
146
5/30/11 11:58:07 AM
svoj rad u obliku pisanoga teksta, eseja, seminarskoga rada, zavrnoga i diplomskoga rada, magistarske teze i doktorske disertacije. Pisani je tekst toka u kojoj se sabiru sve razine akademskoga diskursa kao retorikoga pothvata. U okviru stanovite situacije u procesu obrazovanja, na studiju ili kolegiju, u sklopu nastavnoga programa i svojih obveza, studentice i studenti odgovaraju na neodgodive potrebe i zadae studija te donose retorike odluke i izvravaju ih u pravo vrijeme i na pravome mjestu (kairs). Na poticaj svojih nastavnica i nastavnika, mentorica i mentora oni odabiru temu, izdvajaju nerijeeni problem koji e obraditi u akademskome radu, postavljaju pitanja (stsis), prikupljaju grau i istrauju literaturu (eksterni dokazi ili vanjski tpoi), postavljaju i razvijaju tvrdnje u sklopu problematike kojom se bave, primjenjuju odreenu terminologiju i metode (opi i posebni tpoi), argumentiraju svoje tvrdnje po logikim standardima sluei se dedukcijom (silogizmima i entimemima) i indukcijom (injenicama i primjerima), dre se znanstvenoga etosa i svih standarda koje oekuje znanstvena publika (patos), tj. piu odreenim akademskim stilom, slue se odabranim citatnim tehnikama i dosljedno primjenjuju citatne stilove te izlau svoje radove na seminarima pred kolegicama i kolegama ili ih brane pred lanovima povjerenstva kako bi lanove znanstvene zajednice uvjerili u valjanost svojih ideja i postupaka.
5.5. Retoriki kanon i metodika akademskoga pisma Tako smo stigli do asa kada moemo donijeti odluku o metodi kojom emo u ovome priruniku izloiti osnovne elemente akademskoga pisma. To je prilagoeni retoriki kanon. U tome nema nita neobino. Znanstveni su se tekstovi uvijek pisali i pouavali po retorikim pravilima, bila ona izreena eksplicite ili primijenjena implicite. Iz klasinoga retorikog kanona preuzet emo i potrebama akademskoga pisma prilagoditi etiri dijela: inventio pronalaenje ideja i argumenata, dispositio rasporeivanje ideja i argumenata, elocutio sas147
5/30/11 11:58:07 AM
tavljanje, jezik i stil akademskoga pisma te memoria pamenje ideja i argumenata u citatnim tehnikama i stilovima citiranja. U prvome dijelu klasinoga kanona, invenciji, naglasak e biti na trima tehnikama: kairs, stsis i vanjski tpoi (pronalaenje i ukljuivanje literature). Kanon dispozicije razmatrat emo u dvama dijelovima: kao veliku dispoziciju (rasporeivanje ideja i argumenata na razini strukture i dijelova) i kao malu dispoziciju (strategije argumentacije u odlomcima). U objema dispozicijama klasina retorika nudi tehnike opih toposa i topika, jednom u funkciji izgradnje kompozicije teksta, a drugi put za razvijanje argumentacije. Trei kanon, elokucija, odnosi se na stil akademskoga diskursa. Taj e dio ukljuiti posebne jezino-stilske, diskursno-retorike, pravopisno-mehanike i medijsko-reprezentacijske standarde vane za akademsko pismo. etvrti kanon, memorija, shvaen je u irem smislu, kao memorija kulture. Tako shvaena memorija obuhvatit e strategije i tehnike kao to su citiranje, parafraziranje, saimanje i citatni stilovi, dakle one strategije i tehnike kojima se prenosi i biljei pamenje kulture. U kojemu drugom tipu prirunika mogao bi se primijeniti i peti retoriki kanon, izvedba govora. Studentice i studenti esto imaju problema s izlaganjem svojih radova na seminarima i pred povjerenstvom, pa im zacijelo treba metodika pomo i na tome podruju. Budui da je ovdje rije o akademskome pismu kao pisanome tekstu, peti retoriki kanon, actio, shvatit emo kao in samoga pisanja. Tako e u tome irem smislu, kao izvedba pisanja, i posljednji retoriki kanon biti ukljuen u metodiku akademskoga pisma. Ovaj kratki izlet u klasinu retoriku i suvremenu retoriku znanosti moemo zakljuiti rijeima:
148
5/30/11 11:58:07 AM
Akademsko se pismo, kao i znanost i znanstveni rad, ne moe bez ostatka svesti na retoriku. Ipak, obnovljena i prilagoena retorika najbolja je metodika za svladavanje strategija i tehnika akademskoga pisma.
149
5/30/11 11:58:07 AM
5/30/11 11:58:07 AM
III.
STRATEGIJE I TEHNIKE AKADEMSKOGA PISMA
Trei dio knjige pragmatine je naravi: posveen je strategijama i tehnikama akademskoga pisma. Daju se konkretne upute o koracima i postupcima koji se najee rabe u pripremama za pisanje i u pisanju akademske proze. Kao teorijski i metodoloki okvir primjenjuju se prilagoeni i dopunjeni retoriki kanoni. Teorijska i metodoloka pitanja iz retorike znanosti obrauju se u onoj mjeri koliko je to potrebno u rjeavanju praktinih problema.
5/30/11 11:58:07 AM
5/30/11 11:58:07 AM
1.
PRIPREME ZA PISANJE (INVENCIJA)
U ovome je poglavlju rije o pripremama za pisanje pronalaenju ideja i argumenata za temu, prikupljanju literature, kritikome itanju, biljeenju i ukljuivanju literature te etici znanstvenoga rada. Tu je potrebama akademskoga pisma prilagoen prvi retoriki kanon invencija. Naglasak je na trima strategijama iz kanona invencije: kairs, stsis i tpoi.
153
5/30/11 11:58:07 AM
5/30/11 11:58:07 AM
PRIPREME ZA PISANJE (INVENCIJA)
1.1. TO JE INVENCIJA? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 159 1.1.1. Pred bjelinom papira ili prazninom ekrana . . . . . . . 159 1.1.2. Akademsko pismo: Kratka opisna definicija . . . . . . 159 1.1.3. Istraivaki projekt i pisanje/pisani tekst . . . . . . . . 160 1.1.4. Pisanje: Linearno-kruni proces. . . . . . . . . . . . . . 160 1.1.5. to je invencija?. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 161 1.1.6. Kairs, stsis, tpoi i akademsko pismo . . . . . . . . . . 163 1.1.7. Osigurajte prostor i vrijeme . . . . . . . . . . . . . . . . 163 1.2. IZBOR TEME . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 164 1.2.1. to je tema? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 164 1.2.2. Sedam pravila za dobar izbor teme . . . . . . . . . . . . 165 1.3. PRVI HEURISTINI KORACI . . . . . . . . . . . . . . . . 172 1.3.1. Nulta faza invencije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 172 1.3.2. Uoavanje problema i postavljanje istraivakoga pitanja u znanosti . . . . . . . . . . . . . 173 1.3.3. Uoavanje problema i postavljanje istraivakoga pitanja u akademskome pismu. . . . . . 175 1.3.4. Tri vrste istraivakih pitanja. . . . . . . . . . . . . . . . 176
155
5/30/11 11:58:07 AM
1.3.5. Tehnika kairs i akademsko pismo . . . . . . . . . . . . 176 1.3.6. Mo pravoga trenutka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 177 1.3.7. Uhvatite Kairosa za uperak: Iskoristite pravi trenutak . . . . . . . . . . . . . . . . . . 179 1.3.8. Tehnika stsis i akademsko pismo . . . . . . . . . . . . . 180 1.3.9. Proizvedite oluju pitanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . 181 1.3.10. Hipoteza i teza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 183 1.3.11. Hodogram projekta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 184 1.3.12. Tehnika toposa i akademsko pismo . . . . . . . . . . . . 186 1.3.13. Potraite informacije o temi . . . . . . . . . . . . . . . . 188 1.3.14. Proizvedite novu oluju pitanja. . . . . . . . . . . . . . . 190 1.3.15. Definicija teme . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 195 1.3.16. Radni nacrt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 197 1.3.17. Sinopsis . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 199 1.3.18. Osigurajte potpornu publiku . . . . . . . . . . . . . . . 200 1.4. PRONALAENJE IZVORA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 200 1.4.1. Vrste izvora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 200 1.4.2. Pohod na izvore . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 204 1.4.3. Radna bibliografija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 205 1.5. KNJINICA: SREDINJI AKADEMSKI TPOS . . . . 206 1.5.1. Usluge . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 206 1.5.2. Medijski oblici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 207 1.5.3. Oznake. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 208 1.5.4. Klasini katalozi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 209 1.5.5. Mrene baze podataka i pretraivai . . . . . . . . . . . 211
156
5/30/11 11:58:07 AM
1.6. UKLJUIVANJE IZVORA: ITANJE I BILJEENJE . . 212 1.6.1. Tipovi itanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 213 1.6.2. Strategije kritikoga itanja i akademsko pismo . . . . 216 1.6.3. Tehnike biljeenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 217 1.6.4. Bibliografske i lektirne kartice . . . . . . . . . . . . . . . 220 1.6.5. Umna mapa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 222 1.6.6. Kada citirati, parafrazirati, saimati? . . . . . . . . . . . 225 1.6.7. Izbor i prireivanje citata . . . . . . . . . . . . . . . . . . 227 1.6.8. Kako izbjei opasnosti od plagiranja? . . . . . . . . . . 228 1.6.9. Kada su biljeke vrijedne?. . . . . . . . . . . . . . . . . . 229 1.6.10. Biljeenje i rano pisanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 231 1.7. ZNANSTVENI ETOS . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 232
157
5/30/11 11:58:07 AM
5/30/11 11:58:07 AM
1.1. TO JE INVENCIJA? 1.1.1. Pred bjelinom papira ili prazninom ekrana U tijeku studija nai ete se u situaciji da napiete kakav oblik akademske proze: esej, referat, seminarski rad, zavrni i diplomski rad, magistarsku tezu ili krunski dokaz svoje znanstvene kvalifikacije doktorsku disertaciju. Takva situacija esto moe biti frustrirajua: stojite pred bjelinom papira ili prazninom ekrana i ne znate kako ete poeti ni to uiniti. Prije nego to napravite bilo koji korak, dobro je prisjetiti se definicije akademskoga pisma, razlikovati dva znaenja termina akademsko pismo, imati predodbu o inu pisanja te poznavati smisao i tehnike klasinoga kanona invencije.
1.1.2. Akademsko pismo: Kratka opisna definicija Akademsko je pismo oblik argumentacijskoga diskursa retoriki pothvat koji se poduzima u akademskoj zajednici radi irenja i prenoenja, svladavanja i ovjeravanja znanja te postizanja akademskih i strunih naziva i akademskih stupnjeva (v. II. 5.2). Piui studentsku akademsku prozu, poduzimate znanstveni retoriki pothvat: Radite u sklopu danoga oblika znanja na kolegiju ili studiju (konstelacije uvjerenja ili paradigme na podruju za koje se obrazujete). Nalazite se u odreenoj akademskoj situaciji (va je rad studijska obveza koju morate ispuniti). Upuujete svoj rad odreenoj akademskoj publici kako biste je uvjerili u valjanost svoga znanja (to su vaa mentorica ili mentor i povjerenstvo pred kojim ete braniti rad).
159
5/30/11 11:58:08 AM
Od vaega se rada zahtijeva odreena znanstvena racionalnost (rjeavanje problema, tonost, konzistentnost, navoenje primjera, pridravanje znanstvenoga etosa i sl.). Napokon, u cjelini svih relacija, va je rad izumljen, tj. pripremljen i konstruiran po odreenim pravilima i standardima (v. II. 5.4).
1.1.3. Istraivaki projekt i pisanje/pisani tekst U pisanju akademske proze valja razlikovati dva znaenja termina akademsko pismo: Akademsko pismo u irem smislu: istraivaki projekt (ukupan retoriki pothvat koji poduzimate u sklopu studija kako biste napisali traeni rad; svi koraci, od odreivanja teme i postavljanja istraivakoga pitanja preko istraivanja i ukljuivanja izvora do konane verzije teksta i izlaganja na seminaru ili pred povjerenstvom). Akademsko pismo u uem smislu: pisanje akademskoga rada (sam in pisanja; dio ukupnoga retorikog pothvata) i pisani tekst (oblik argumentacijske proze; cilj i rezultat istraivakoga projekta i pisanja).
1.1.4. Pisanje: Linearno-kruni proces Mnoge tekoe u pisanju izviru iz injenice da je pisanje linearno-kruni proces. Te se tekoe mogu ukloniti ili preobraziti u prednosti ako poznajete neobinu linearno-krunu narav pisanja. Iz pragmatike vizure pisanje je linearno stoga to napredujete prema konanomu cilju: dovrenomu tekstu. Iz semantiko-kompozicijske perspektive ono je linearno stoga to konani tekst treba izgledati kao pria koja ima jasan poetak i kraj. Pisanje je istodobno kruni tijek. Kruno je stoga to se u svakome asu moete vratiti na poetak ili bilo koju toku u procesu pisanja, moete tekst doraivati, mijenjati, a katkad i posve napustiti prvobitnu
160
5/30/11 11:58:08 AM
ideju i plan te napraviti neto posve drugo. Pri tome nita to ste radili nije izgubljeno. Sve je prisutno i sve je pridonijelo da ono to se pojavilo u konanici izgleda kao jedino mogue. Tako je i u akademskome pismu. Ono je linearni proces jer vam je postavljen rok do kojega trebate zavriti rad ili ste ga sami sebi zadali. To je istodobno vrtnja u krugu. U tijeku cijeloga projekta istraivanja i u samome procesu pisanja moete promijeniti temu i naslov, moete preurediti strukturu, moete odustati od prvotne teze ako naiete na argumente koji je pobijaju te postaviti novu, bolje argumentiranu tezu, moete provjeravati podatke i dotjerivati jezik i stil. To vas ne treba zbunjivati. Rije je o retorikome pothvatu kojemu je cilj podastiranje to uvjerljivijih dokaza o vaim idejama u to konzistentnijoj i pravilnijoj izvedbi. Ali dokazivanje, provjeravanje i doraivanje ne moe trajati vjeno. Pisanje teksta nije perpetuum mobile. U stanovitome asu, kada osjetite da ste prikupili dovoljno dokaza, da ste provjerili sve to je bilo potrebno i iznijeli svoje ideje na najbolji mogui nain, tekst mora biti dovren. To e se dogoditi u asu kada sve odluke i izbori, koje ste nainili u procesu pisanja, izgledaju tako logino i uvjerljivo kao da drukije ne moe biti. To je onaj as kada se kruni tijek vaega pisanja pretvara u linearnu priu koja ima poetak i kraj. Idealno je da se to poklopi sa zadanim rokom za predaju rada. Ali akademski rad ni tada ne mora biti posve dovren. Nakon izlaganja na seminaru ili obrane pred povjerenstvom moete prihvatiti primjedbe znanstvene publike, ponovno doraditi rad te ga, osobito ako je rije o doktorskoj disertaciji, u dijelovima ili cijelosti objaviti. Tek tada se rad moe smatrati dovrenim i izloiti sudu znanstvene zajednice. Ali i to je samo privremeni kraj. Zavretak jednoga rada najee je poetak drugoga, u kojemu ete otkriti nove teme, nove ideje i nova rjeenja.
1.1.5. to je invencija? Svijest o akademskome pismu kao argumentacijskome diskursu i retorikome pothvatu te predodba o pisanju kao linearno-krunome procesu
161
5/30/11 11:58:08 AM
vana je teorijska spoznaja, ali nije dovoljna da biste u praksi uspjeno napisali akademski rad. Za tu su svrhu potrebni drugi, profinjeniji alati. Takvim alatima pripada klasini retoriki kanon dopunjen novim iskustvima retorike znanosti i prilagoen praktinim potrebama akademskoga pisma. Klasina retorika razradila je strategije i tehnike argumentacijskoga diskursa na razliitim razinama govora i pisanja, razvrstala ih u pet kanona (inventio, dispositio, elocutio, memoria, pronuntiatio ili actio) i stoljeima uvjebavala u obrazovnome programu, poevi od antikih sofista preko srednjovjekovne kole do gaenja discipline na kraju 19. stoljea (v. I. 5.3. i II. 4.5). Prvi i najvaniji korak u znanstvenome diskursu ine temeljite pripreme. One su ishodite vaega istraivakog projekta. Pisanje uvijek ovisi o tome kako su pripreme obavljene, jesu li bile temeljite i primjerene. Te se pripreme velikim dijelom poklapaju s prvim retorikim kanonom invencijom. Invencija je umijee pronalaenja ili otkrivanja ideja i argumenata dostupnih u odreenoj retorikoj situaciji (lat. inventio od invenire, pronai, otkriti, gr. heresis od heurskein, u istome znaenju pronai, otkriti; odatle uzvik Hrka! Pronaao sam! Otkrio sam!). Retorike su situacije razliite, ovisno o vrsti rada koji piete, o tome je li tema zadana ili slobodna, o vaim osobnim sklonostima i praktinim potrebama na kolegiju ili studiju, o mentorici ili mentoru, o predmetu koji studirate, o prevladavajuoj znanstvenoj paradigmi. Koliko god ishodine situacije bile razliite, opet prije pisanja akademskoga rada morate proi sve ili barem neke heuristine korake. Da biste mogli poeti govoriti i pisati, morate prije svega znati o emu ete govoriti i pisati. Kada je rije o akademskome pismu, morate odabrati temu ili obraditi zadanu temu, morate rijeiti kakav neodgodiv problem, bilo da je to problem o kojemu raspravljate na kolegiju bilo problem koji ste sami uoili u tijeku studija, morate postaviti (hipo)tezu te prikupiti dokaze kojima ete akademsku publiku, mentoricu ili mentora i povjerenstvo, uvjeriti u valjanost svoje teze i svojih ideja.
162
5/30/11 11:58:08 AM
1.1.6. Kairs, stsis, tpoi i akademsko pismo Postavlja se pitanje: Kako ete postupiti? Posluit ete se trima drevnim retorikim tehnikama. Rabit ete ih simultano u svim fazama projekta, od uoavanja problema i postavljanja istraivakoga pitanja do rjeenja problema i argumentiranoga odgovora na pitanje, tj. do zavretka pisanja o odreenoj temi. Te su tehnike kairs, stsis i tpos (v. II. 4.6. 4.9). Stsis je tehnika pogodna za postavljanje hipoteza i izbor glavnoga istraivakog pitanja, ali i u svakome trenutku kada postoji prijepor u raspravi, pa treba postaviti pitanja i zauzeti stajalite. Tehnika toposa slui za istraivanje izvora, definiciju teme i pronalaenje dokaza u tijeku cijeloga projekta, od njegove zamisli do konane verzije teksta. Napokon, od prvoga koraka, izbora teme i uoavanja problema, preko pisanja rada do prezentacije na seminaru ili pred povjerenstvom va se rad odvija u znaku sretnoga trenutka kairs. Paradoks je invencije u tome da su sve tri tehnike uzajamno povezane: postavljanje pitanja u tehnici stsis nemogue je ako ne postoje tpoi, tpoi zahtijevaju stsis, a sve je zajedno isprepleteno kairotinim trenutcima. Pri tome e kairs dominirati pri izboru teme i uoavanju problema, stsis u odreivanju istraivakoga pitanja i postavljanju hipoteza, a tpoi u definiciji teme i prikupljanju izvora koji e pruiti ideje i premise za vau argumentaciju.
1.1.7. Osigurajte prostor i vrijeme Osim poznavanja tih teorijskih pretpostavaka na poetku svakoga akademskog projekta valja ispuniti i jedan praktini uvjet. Da biste mogli ostvariti svoj istraivaki projekt i napisati akademski rad, trebate za to osigurati prostor i vrijeme. Ne moete pisati akademsku prozu na klupi u parku ni na plai. Trebate otii u knjinicu, ukljuiti raunalo i odvojiti dovoljno vremena za pisanje rada. ak i ako imate genijalnu ideju i ukupan plan u glavi, ako vam je u tanine jasno to ete i kako rei, i tada su vam potrebni prostor i vrijeme da biste uspjeno prenijeli svoje ideje na papir, odnosno ekran. Pri tome je vano znati da i najiskusnije autorice
163
5/30/11 11:58:08 AM
i autori u svakome projektu pisanja uvijek nailaze na probleme koji se u poetku nisu mogli predvidjeti. Stoga planirajte barem jedan dan vie za rad na tjednoj akademskoj zadai, a barem mjesec dana vie kod veih akademskih radova.
1.2. IZBOR TEME 1.2.1. to je tema? Prije nego to ponete pisati, morate imati temu o kojoj ete pisati. U leksikografskome smislu tema (gr. thma stavak, tvrdnja) jest 1. glavna misao rasprave ili govora, 2. predmet rasprave ili umjetnike obradbe, 3. kolska zadaa itd. (usp. Klai, 1990: s. v. tema). U akademskome pismu tema je jasno razgranien i definiran predmet istraivanja. Teme se u znanosti klasificiraju po znanstvenim podrujima, poljima i granama. Budui da su znanstvena podruja, polja i grane predmetno i metodoloki vrlo raznoliki, isto su tako raznolike i teme. U knjievnosti moete pisati o patuljcima u Ivane Brli Maurani i rodnim stereotipima u Miroslava Krlee, u tehnikim znanostima o eljeznikim pragovima, u veterinarstvu o pojilicama za pilie, u meteorologiji o vihorima nad Jadranom, u biologiji o besmrtnosti kvasca, u fizici o svemirskim rupama i inflaciji svemira. U ovome priruniku primjeri tema najee su iz humanistikih znanosti, ali je naglasak u obradbi tema na aspektima koji su za sve znanosti zajedniki. U akademskome pismu tema moe biti zadana, ponuena i slobodna. Zadane su teme ee na niim stupnjevima akademskoga obrazovanja, kada treba stei i provjeriti odreena znanja. Ponuene i slobodne teme ee su na viim stupnjevima naobrazbe, u pisanju zavrnih i diplomskih radova, magistarskih teza i doktorskih disertacija. Ako je tema zadana, heuristini e proces biti jednostavan: odmah ete postaviti istraivako pitanje i krenuti u pronalaenje izvora. Ako je tema
164
5/30/11 11:58:08 AM
slobodna, proi ete sve heuristine korake, a neke moda i vie puta ponoviti.
1.2.2. Sedam pravila za dobar izbor teme Ako tema nije zadana, valja je odabrati, bilo iz ponuenih naslova bilo samostalno. Postoji vie pisanih i nepisanih pravila za dobar izbor teme. Izdvojit u sedam opih pravila. To su: da tema odgovara vaim interesima, eljama i oekivanjima, bilo iz strunih bilo iz idejnih ili kojih drugih razloga; da poznajete znanstveno podruje, polje ili granu iz kojih ete pisati akademski rad; da je tema nova ili malo obraivana te se moe sagledati na djelomice nov ili posve nov nain; da je optimalna opsega, tj. ni preiroka ni preuska; da vam je dostupna literatura za obradbu teme; da ste osigurali vrijeme, prostor i materijalne uvjete potrebne za istraivanje i pisanje; da poznajete strane jezike u onome opsegu koliko zahtijeva vaa tema. Prvo pravilo kae: Temu ete lake obraditi ako vam je zanimljiva ili ako odgovara vaim interesima, eljama i oekivanjima. Na kolegiju Kako se pie znanstveni rad na Poslijediplomskome studiju hrvatske kulture na Filozofskome fakultetu u Zagrebu provela sam anketu s nekoliko pitanja iz kanona invencije. Upitnik je pokazao da su sve kolegice i kolege izvrsno poznavali prvo pravilo dobroga izbora teme. Na pitanje Kako ste odabrali (ili ete odabrati) temu doktorske disertacije? odgovori su bili ovi:
165
5/30/11 11:58:08 AM
struni razlozi 20%
entuzijazam za temu 30%
razgovor s kolegicama i kolegama 5% proitana literatura uz konzultacije 12%
proitana literatura bez konzultacija 33% Slika III. 1.2.2. Rezultati upitnika o izboru teme doktorske disertacije. Poslijediplomski studij hrvatske kulture, Zagreb, 2007.
Veina sudionica i sudionika upitnika odabrala je ili e odabrati temu samostalno, najvie na temelju proitane literature (45%), zbog entuzijazma za temu (30%), iz strunih razloga (20%) ili u dijalogu s kolegicama i kolegama (5%). O samostalno odabranoj temi deset ispitanica i ispitanika jo e se dodatno konzultirati s mentoricom ili mentorom, a nitko ne eli dopustiti da mu se tema predloi ni da mu se nametne. Sapienti sat! Poznavala sam kolegicu kojoj je mentor za magistarski rad odredio temu. Premda joj se tema ba i nije sviala, poteno je odradila posao, a kada je donijela rad i pohvalila se da je gotova, jedan je profesor u udu uskliknuo: Pa na toj istoj temi upravo je magistrirala moja ena! Odnos izmeu mentorice ili mentora i pristupnice ili pristupnika na doktorskome e studiju biti najkorektniji onda kada sami odaberete temu, pa je precizirate u razgovoru s mentoricom ili mentorom. Pri tome je bolje ako mentorica ili mentor nisu u potpunosti upoznati s temom. S jedne strane vi ete na taj nain od samoga poetka biti suvereni na svome tematskom podruju. S druge strane oni e biti vie zainteresirani za va rad, jer e i sami neto nauiti kako bi vas mogli pratiti.
166
5/30/11 11:58:08 AM
Drugo i tree pravilo za dobar izbor teme mogu se obraditi zajedno, jer poznavanje znanstvene grane iz koje se pie akademski rad znai ujedno i veu mogunost da ete odabrati novu, originalnu temu. To napose vrijedi za temu doktorske disertacije. Ako ste osposobljeni za svoje znanstveno podruje, normalno je da ete lake nai i formulirati novu temu. To prije svega znai da poznajete problematiku i metodologiju znanosti ili struke, da su vam poznati znanstveni diskurs i terminologija. Reeno Kuhnovim jezikom, izbor teme, formulacija problema i postavljanje istraivakoga pitanja uvijek ovise o aktualnoj paradigmi, tj. o skupu ideja i teorija na odreenome znanstvenom podruju. Reeno jezikom klasine retorike, izbor teme ovisi o opim i posebnim znanstvenim topikama struke. Zadaa je studija upoznavanje s takvim topikama, metodama i paradigmama. Onaj tko poznaje konstelaciju problema i ideja na odreenome podruju, tko je svladao znanstvene topike svoje struke, njezin jezik, terminologiju i metodologiju, moe lako odabrati relevantnu temu. Koliko je izbor teme ovisan o vladajuoj znanstvenoj paradigmi i znanstvenim topikama, neka pokae kratak pogled u Popis doktorskih disertacija iz polja filologije, grana znanost o knjievnosti, obranjenih na Filozofskome fakultetu u Zagrebu od pedesetih godina 20. stoljea do poetka 21. stoljea. U posljednjih se pedeset godina na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, kada je rije o knjievnoj znanosti i teoriji, mogu izdvojiti dvije generalne paradigme ili, u klasinoj retorikoj terminologiji, metodoloke topike: imanentizam (unutarnji pristup knjievnomu tekstu) i kulturologija (knjievnost u kontekstu kulture). Paradigma imanentizma prevladavala je od kraja pedesetih do kraja osamdesetih, a kulturologija od devedesetih nadalje. Teme doktorskih disertacija u stopu prate stvaranje, razvoj i smjenu tih paradigma i njihovih metodolokih topika. Veina je doktorskih disertacija iz podruja knjievnosti na Filozofskome fakultetu u Zagrebu od kraja pedesetih do kraja osamdesetih godina 20. stoljea obranjena pod okriljem paradigme i topike imanentizma. Primjenjivale su se tri metode: komparatistika, stilistika i strukturalno-semiotika. U sreditu je bio sam knjievni tekst, a tek uzgredice ili nikako drutveni kontekst. Poetak stvaranja unutarnjega pristupa obiljeila je
167
5/30/11 11:58:08 AM
disertacija Aleksandra Flakera 1954. Pravatvo i ruska knjievnost. Bila je to komparatistika tema koja je navijestila velikoga slavista irokih interesa i buduega rodonaelnika Zagrebake knjievnoznanstvene kole. Drutvo i politika tu su okvir, a u prvome su planu neposredne knjievne veze i stilske analogije izmeu hrvatskih i ruskih pisaca (Pravaki knjievni krug i ruski pisci Gogol, Turgenev, Dostoevskij, Tolstoj, Gerin, ehov). Imanentnoj umjetnikoj komparatistici pripada doktorska disertacija Viktora megaa iz 1959. Uloga muzike u stvaranju Thomasa Manna. Teza je buduega teoretiara knjievnosti, kulturologa i povjesniara glazbe utjecaj glazbe (osobito Wagnera) na sadrajno-misaoni svijet Mannovih djela i dubinsku strukturu njegove proze (postupak lajtmotiva). Miroslav Beker doktorirao je 1961. temom o Virginiji Woolf kao kritiarki. Napokon, vrhunac imanentizma Zagrebake kole dostignut je u doktorskoj disertaciji Krunoslava Pranjia Jezik i stil Matoeve pripovjedake proze 1966. Sada vie nije bilo nikakva drutvenog konteksta, ostao je sam Mato sa svojim jezikom i stilom. Nakon toga vrhunca u istoj stilistici dolazi do pomaka unutar paradigme i postavljanja novih pitanja. Sredinom sedamdesetih godina 20. stoljea glavno su pitanje Zagrebake kole, koja je tada ve nadrasla ui pojam stila i stilistike, ira nadnacionalna stilska jedinstva kojima se eli razjasniti knjievna evolucija. Osnovna je metodoloka topika toga doba pojam Aleksandra Flakera stilske formacije iz istoimene knjige 1976. Doktorske se disertacije odmah piu iz toga tematskog kruga. Tako iva Beni doktorira 1983. temom o baroku u ruskoj knjievnosti, Gordana Slabinac 1984. temom o hrvatskoj knjievnoj avangardi, a Janja Ciglar ani 1986. primjenom pojma barok na englesku knjievnost. U isto se vrijeme rade klasine monografske disertacije o temama iz hrvatske knjievnosti, esto s primjenom stilistike ili strukturalne analize. Dunja Falievac doktorira 1983. temom Poezija Diva Bunia Vuia, a Stipe Botica 1986. temom Knjievno djelo Luke Botia. Ono to je za stilistike probleme sedamdesetih znaila Pranjieva disertacija o Matoevoj stilematici, to je za strukturalnu problematiku osamdesetih znaila tema Josipa Uarevia Kompozicija lirske pjesme (Na korpusu lirike O. Mandeljtama i B. Pasternaka) 1988. Ta je
168
5/30/11 11:58:08 AM
disertacija bila posljednji sjaj paradigme imanentizma i ujedno oprotaj od Zagrebake kole u uem povijesnom smislu. Ve poetkom devedesetih Josip Uarevi nalazi se u teorijskoj radionici Vladimira Bitija. Ta je radionica 1995. u knjizi Trag i razlika: itanja suvremene knjievne teorije iznjedrila prvu kolektivnu kritiku Zagrebake kole i imanentnoga pristupa. Tada poinje stvaranje nove paradigme i nove topike u knjievnoj znanosti kulturologije. To se odmah osjetilo u izboru tema doktorskih disertacija. Vie se ne biraju stilistike, komparatistike i strukturalistike teme, nego teme iz antropologije, autobiografije, autora, rodne problematike, tijela, identiteta, popularne kulture i kulturnih stereotipa. Promjenu topike od imanentizma prema kulturologiji navijestio je Davor Duki, kada je u magistarskoj tezi Figura protivnika u hrvatskoj povijesnoj epici obradio temu Drugoga (slike o Turcima kao kolonizatorima). Svjetlan Lacko Viduli doktorirao je antropolokom temom o povijesti ljubavi i postromantinoj ljubavnoj semantici u austrijskoj knjievnosti 1990-ih. Helena Sabli Tomi doktorirala je 2001. temom Modeli suvremene hrvatske autobiografske proze, Jasmina Vojvodi 2005. temom Gestikulacijski aspekti u djelu Nikolaja Gogolja, a David porer 2006. temom Problem autora: Knjievnopovijesne i knjievnoteorijske perspektive nakon strukturalizma, u kojoj kroz nekoliko problemskih slojeva promatra kako su se mijenjali nazori o autoru i shvaanje autorstva kroz povijest. Maa Kolanovi doktorirala je temom iz popularne kulture u hrvatskome romanu od socijalizma do tranzicije, a Danijela Lugari temom o ruskim bardima popularnim pjevaima i medijskim atrakcijama u kasnome sovjetskom socijalizmu. Ovaj letimini uvid u teme doktorskih disertacija na polju knjievne znanosti u posljednjih pola stoljea na Filozofskome fakultetu u Zagrebu pokazuje s jedne strane koliko izbor teme ovisi o vladajuoj paradigmatskoj topici, njezinim misaonim strukturama i pojmovima, a s druge strane koliko je upravo najvii akademski anr pogodan za razvoj znanosti, jer na svim podrujima, od izbora teme do metodologije i rezultata, mora donijeti neto originalno i novo. Tako oita vezanost izbora teme doktorske disertacije uz paradigmatske topike moe istodobno biti poticaj
169
5/30/11 11:58:08 AM
da prepoznate otvorene probleme na podruju kojim se bavite, otkrijete svjee metode i izaberete takvu temu koja e dovesti do novih znanstvenih spoznaja i rezultata. etvrto je pravilo: Tema ne smije biti ni preiroka ni preuska. Tema poput Djelo Miroslava Krlee nije dobra jer je preiroka. Takva se tema ne moe obraditi ni u jednome akademskom radu. Krlein opus toliko je anrovski, stilski, ideoloki i civilizacijski razveden da je Leksikografski zavod Miroslav Krlea pokrenuo projekt koji je rezultirao dvama svescima Krleijane i jednim sveskom Bibliografije Miroslava Krlee. Tema poput Lik Joe Podravca u Krleinu romanu Povratak Filipa Latinovicza dobra je za seminarski rad, ali ne za doktorsku disertaciju. Takvom se temom jednostavno ne moe ispuniti dvjestotinjak stranica, koliko je predvien opseg doktorske disertacije iz podruja humanistike. Za vei akademski rad, ili moda disertaciju, dobra bi tema bila enski likovi u djelu Miroslava Krlee. Premda postoje radovi o pojedinim Krleinim enskim likovima, ta tema nije sustavno obraena niti je na cijeli Krlein opus primijenjena rodna metodologija. Peto je pravilo: Ne birajte temu za koju ne postoji dostupna graa ili vi do nje ne moete doi. Stanovita je kolegica sredinom osamdesetih godina eljela raditi doktorsku disertaciju o ruskome pjesniku Velimiru Hlebnikovu. Poela ga je prevoditi, bila je ve odabrala i temu, ali je na kraju morala odustati. Razlog je bio u tome to nije imala priliku putovati u tadanji Sovjetski Savez, pa ni istraivati u teko dostupnim arhivima, gdje se u to doba krio opus toga velikog pjesnika ruske avangarde. Ta je kolegica poslije doktorirala posve drugom temom, ali je svojom krivicom, zbog nerazmjera izmeu entuzijazma za temu i nedostupnosti toposa, izgubila dragocjeno vrijeme. esto je pravilo: Dobar izbor teme ne ovisi samo o vama, nego o vanjskim uvjetima. To se osobito odnosi na pisanje viih akademskih radova. Da biste temu mogli sustavno obraditi, morate imati za to predvieno vrijeme i prostor te vie ili manje materijalnih sredstava. Umberto
170
5/30/11 11:58:08 AM
Eco (1977) omeuje vrijeme za izradu diplomske teze u talijanskome sustavu kolstva osamdesetih godina 20. stoljea izmeu est mjeseci i tri godine. Doktorska disertacija moe se napisati za est mjeseci ako su obavljena sva pripremna istraivanja, dvije godine prosjeno je vrijeme trajanja za istraivanje i pisanje normalne teme, a svaki rad koji prelazi tri godine pokazuje da neto nije u redu ili s temom ili s istraivaicom i istraivaem. Ako je doktorska disertacija iz prirodnih znanosti, morate imati sve laboratorijske uvjete. Ako radite u arheologiji, morate imati mogunosti za terenski rad. Ako pak piete tezu iz strane knjievnosti, morate otii na studijsko putovanje za prikupljanje literature, jer svi izvori jo uvijek nisu na mrei. U socijalistikome obrazovnom sustavu poslijediplomski se studij plaao simbolino, pa su profesorice i profesori radili za simbolian ili nikakav honorar. Danas za poslijediplomski studij morate izdvojiti pozamanu svotu novca, a vae su profesorice i profesori plaeni za svoj rad. Nude se i razliiti programi poslijediplomskoga studija, pa moete birati prema svojim interesima. To znai da e nastava i naobrazba, kao i cijeli postupak stjecanja doktorskoga stupnja, biti kvalitetniji. Ali to isto tako znai da morate dobro razmisliti prije izbora poslijediplomskoga studija i teme svoje disertacije, kako se ne bi dogodilo da vam uloeni kapital u znanje zbog kriva izbora teme ili kojega drugog razloga propadne. Napokon, tu je i sedmo pravilo: Zahtjev za poznavanjem stranih jezika. Ako radite u prirodnim znanostima, danas ne moete bez engleskoga jezika, kao to u srednjemu vijeku ne biste mogli bez latinskoga i grkoga. Isto tako ne moete bez engleskoga ako u humanistikim znanostima piete temu iz rodnih studija, jer su ti studiji nastali na angloamerikome govornom prostoru, pa je glavnina literature na engleskome. Gotovo je nemogue raditi doktorsku disertaciju bez poznavanja barem jednoga stranog jezika. Ako ipak elite postati doktorica ili doktor znanosti u podruju humanistike, a ne znate ni jedan strani jezik, onda morate odabrati domau temu, konzultirati svu literaturu koja postoji u prijevodu te nauiti barem pasivno (za to danas postoje tehnike uenja) strani jezik na kojemu ima najvie literature potrebne u obradbi teme.
171
5/30/11 11:58:08 AM
1. 3. PRVI HEURISTINI KORACI 1.3.1. Nulta faza invencije Imenovanje teme, bilo da je tema zadana bilo samostalno odabrana, nije dovoljno. Da bi se o temi moglo to rei, valja je poblie odrediti. A da bi se to moglo uiniti, valja uoiti problem (gr. prblma od probll bacam naprijed, predlaem) i postaviti glavno pitanje koje vodi znanstveno istraivanje. Istraivako pitanje nije bilo koje ni bilo kakvo pitanje. To je pitanje koje vrijedi postaviti i na koje vrijedi odgovoriti. Ono je relevantno za temu, kairotino (postavljeno u pravi as) i heuristino (dovodi do novih spoznaja). Istraivako se pitanje najee formulira u sklopu niza drugih pitanja. Na ta se pitanja trae preliminarni odgovori, pa se postavljaju hipoteze. Izmeu svih hipoteza bira se ona koja je najuvjerljivija, to dovodi do prvoga stratekog cilja pobliega odreenja ili definicije teme. To su prvi heuristini koraci koji ine nultu fazu invencije, u vaem sluaju priprema za pisanje akademske proze. Pretpostavimo da je vaa tema enski likovi u djelu Miroslava Krlee. Nulta faza invencije sastojat e se od pet isprepletenih koraka. Temu ete smjestiti na pripadno znanstveno podruje (humanistike znanosti), polje ( filologija) i granu (kroatistika). Uoit ete problem (rodni stereotipi) i postaviti niz pitanja. Meu razliitim pitanjima izabrat ete glavno istraivako pitanje (Kako je Krlea gradio enske likove?). Postavljat ete razliite hipoteze sve dok se ne odluite za onu koja najvie obeava (Krlea je enske likove gradio na analizi rodnih stereotipa). Time je zavrena nulta faza invencije: Vaa je tema definirana i moe poeti daljnje istraivanje.
172
5/30/11 11:58:08 AM
Znanstveno podruje: humanistike znanosti Polje: filozofija; grana: kroatistika Tema: enski likovi u djelu Miroslava Krlee Problem: rodni stereotipi Istraivako pitanje: Kako je Krlea gradio enske likove? Hipo(teza): Krlea je enske likove gradio na analizi rodnih stereotipa
Slika III. 1.3.1. Pet heuristinih koraka
1.3.2. Uoavanje problema i postavljanje istraivakoga pitanja u znanosti Uoavanje problema u znanosti ovisi o brojnim imbenicima razliita ranga. To mogu biti sluajno opaanje, jaka eidetska slika, razmiljanje, itanje literature, studij, rad na projektu, praktino iskustvo, pretraivanje na mrei, medijske informacije i sl. Tu se susreu intuicija i logos, emocije i intelekt, elja za znanjem i korist od znanja, osobni interesi i statusni simboli, misaona znatielja i praktine potrebe, karijera i univerzalno dobro. Uoeni problem formulira se u obliku istraivakoga pitanja. Formulacija problema i postavljanje istraivakoga pitanja prvi su znanstveni korak u istraivakome projektu.
173
5/30/11 11:58:08 AM
Usavravanje parnoga stroja dugujemo eidetskoj slici iz djetinjstva maloga Jamesa Watta kada je u kuhinji promatrao kako para svojom snagom podie poklopac na tetkinu loncu. Od te slike i toga opaanja pare u loncu ne bi meutim bilo nita da se nije pojavio kairotini trenutak i da ga Watt nije sjajno iskoristio te postavio istraivako pitanje. U prvoj polovici 18. stoljea moderna je znanstvena tehnologija ve bila dokazala snagu pare u prvome nepraktinome parnom stroju Thomasa Newcomena. Na pomolu je bio prijelaz iz manufakturne proizvodnje u industrijsku proizvodnju, postojala je potreba za novim tehnikim izumima koji bi unaprijedili proizvodnju, pa je tako mladi inenjer i poduzetnik James Watt bio pozvan da popravi Newcomenov stroj koji je sluio kao model u nastavi na sveuilitu. Postavljeno istraivako pitanje glasilo je otprilike: Kako poboljati Newcomenov izum i uiniti ga primjenjivim u praksi? Odgovor je bio Wattov izum prvoga iskoristivoga parnog stroja koji je izazvao seriju drugih tehnikih izuma na parni pogon (parobrod, lokomotiva) i tako pokrenuo prvu industrijsku revoluciju. Sretan spoj predznanstvene faze uoavanja problema i znanstvene faze postavljanja istraivakoga pitanja nudi knjiga Thomasa Kuhna Struktura znanstvenih revolucija (1962). Buduega tvorca pojma paradigme muili su problem i pitanje kako je tako velik um kao Aristotel mogao u Fizici zastupati stajalita nespojiva s modernim i suvremenim shvaanjima. Odgovor na ta pitanja bila je Kuhnova ideja o povijesti znanosti kao promjeni paradigma. Aristotel nije mogao imati nae dananje shvaanje o materiji i ivim biima jer tada nisu postojale moderna fizika sa svojim teorijskim pretpostavkama ni Darwinova teorija evolucije i prirodne selekcije koje su omoguile nov pogled na ivot i svijet. Isto tako ni Kuhnova ideja o promjeni znanstvenih paradigma ne bi bila mogua da on sam nije radio u okruju nuklearne fizike, pa mu je znanstveni mentor, kojemu je i posveena Struktura, bio jedan od zagovornika atomske bombe, dakle da samomu Kuhnu nije bilo poznato kako se slika znanosti stvara u odreenoj znanstvenoj zajednici, a to znai da je i znanstvena istina proizvod takvih zajednica, dakle plod paradigme. Takva retorika situacija s uoenim problemom potaknula je Kuhna da
174
5/30/11 11:58:08 AM
postavi istraivako pitanje: Kako nastaju znanstvene revolucije? to uzrokuje promjene u znanosti i znanju? Kuhnov odgovor na to pitanje, koji je promijenio epistemologiju kraja 20. stoljea, bio je pojam paradigme (v. I. 3.1.1).
1.3.3. Uoavanje problema i postavljanje istraivakoga pitanja u akademskome pismu Studentice i studenti esto misle da je u akademskome radu dovoljno prikupiti injenice o temi, prepriati sadraj ili opisati kakav predmet. To je korisno, ali nije dovoljno. Pravi akademski rad nikada nije nakupina podataka bez selekcije i interpretacije. Da bi se pak selekcija i interpretacija mogle napraviti, treba, kao i u svakome znanstvenom radu, uoiti problem i postaviti istraivako pitanje. Navedeni primjeri uoavanja problema i postavljanja istraivakoga pitanja u visokoj znanosti ne trebaju vas zbuniti. Od studentica i studenata ne trai se da dou do epohalnih otkria i izuma. Akademsko je pismo specijalan, uz sveuilinu naobrazbu i studij vezan retoriki pothvat u kojemu trebate nauiti kritiki misliti i uinkovito pisati argumentacijsku znanstvenu prozu. Ovisno o tome u kojemu anru radite, od eseja do doktorske disertacije, va e akademski rad pokazati poznavanje gradiva i mogunosti argumentacije u pojedinim sluajevima, moda e pomoi drugima da shvate postojee probleme i otkriju nove, a sigurno e koristiti vama u pisanju drugih radova na studiju ili bilo kojega tipa argumentacijske proze u buduoj profesiji. Ne trebate izumiti parni stroj poput Jamesa Watta ni novi termin i novu znanstvenu paradigmu poput Thomasa Kuhna. Trebate raditi unutar postojee paradigme i postojeih okvira znanja. Trebate nauiti kritiki misliti, otkrivati probleme, postavljati pitanja i traiti argumentirane odgovore na postavljena pitanja u sklopu odabrane ili zadane teme. Trebate svladati strategije i tehnike akademskoga pisma i argumentacijske znanstvene proze. A prvi korak u nultoj fazi invencije jest uoavanje problema i postavljanje istraivakoga
175
5/30/11 11:58:08 AM
pitanja. Problem i istraivako pitanje ne moraju biti grandiozni, ali u svakoj dobroj akademskoj prozi moraju postojati.
1.3.4. Tri vrste istraivakih pitanja Istraivaka pitanja, kao i sama istraivanja (v. II. 2.4, Klasifikacija znanstvenih istraivanja po ciljevima), mogu biti: teorijska: to moemo misliti? primijenjena ili praktina: to moemo uiniti? razvojna: to moramo razumjeti da bismo mogli uiniti? U teorijskim pitanjima pitamo se to moemo misliti o danome predmetu ili temi. Svrha je takvih pitanja razjasniti problem i tako omoguiti njegovo razumijevanje. To su ujedno najea akademska pitanja. Teorijsko je pitanje, primjerice, Kuhnovo pitanje: Kako dolazi do znanstvenih revolucija i to uzrokuje promjene znanja? U praktinim ili primijenjenim pitanjima pitamo se kako bismo to napravili ili poboljali u praksi. Tomu pripada Wattovo pitanje: Kako usavriti parni stroj i uiniti ga iskoristivim? ili bilo koje pitanje tipa: Kako konstruirati novi model automobila ili perilice za rublje? Kako poboljati poloaj ena u drutvu? i sl. Razvojna su pak pitanja ona u kojima najprije postavljamo teorijska pitanja kako bismo razumjeli problem, a zatim pronaena rjeenja primijenili u praksi primjerice, u razvoju lijekova ili raunalne tehnologije.
1.3.5. Tehnika kairs i akademsko pismo Prva heuristina tehnika koju trebate svladati u nultoj fazi invencije jest kairs (od gr. Kairs bog sretnoga trenutka, u grkoj mitologiji najee se zamiljao kao brzonogi mladi s uperkom na glavi, v. II. 4.6). Kao
176
5/30/11 11:58:08 AM
retoriki pojam kairs nije mistian pojam. To je izbor najpovoljnijega trenutka za uspjeno postavljanje i rjeenje problema u odreenoj retorikoj situaciji. U akademskome pismu kairs znai poduzeti retoriku akciju u pravi as na pravome mjestu u bilo kojoj fazi istraivanja i pisanja o izabranoj ili zadanoj temi.
1.3.6. Mo pravoga trenutka Kairotini su trenutci vjerni pratitelji znanosti u razliitim koracima znanstvenoga istraivanja i pisanja, od prvoga koraka izbora teme i uoavanja problema do zavretka rada i prezentacije rezultata. Mnoga znanstvena otkria i izumi praeni su zgusnutim trenutcima prepunim natjecanja i pretjecanja, sree i promaaja. Koliku mo ima kairs, moda najbolje pokazuje vremenska stiska oko izuma fotografije. Prvu fotografiju bez kamere, tzv. svjetlopis, napravio je N. Nipce 1825. Pravo hrvanje s povoljnim trenutkom u doba izuma tehnike fotografije zahvatilo je istraivae 1839. Dogaaji su se nizali i prepletali. Najprije je Francuska akademija znanosti 7. sijenja 1839. navijestila izum Louisa Daguerrea, ali ga nije detaljnije opisala. Odmah nakon toga, 25. sijenja, u Londonu su prikazani fotogenini crtei W. H. Foxa Talbota stari etiri godine, pri emu je prvi put iskrsnula rije photo (gr. phs, phts svjetlo), koja e dati termin fotografija. Prvu izlobu fotografija u osebujnoj tehnici priredio je 24. lipnja 1839. Hippolyte Bayard, ali svoj izum nije na vrijeme opisao ni prijavio Akademiji. Znanstvenik Franois Arago, koji je radio na promociji Daguerreova izuma, nagovorio ga je da odgodi prezentaciju svoje tehnike Francuskoj akademiji. Napokon, Francuska je akademija 19. kolovoza objavila Daguerreove rezultate, a vlada patentirala izum zaustavljanja slike na kolodijevim ploama, tzv. dagerotipiju. Premda je dagerotipija zbog sloenosti tehnike poslije naputena, premda je Talbot otac pozitivno-negativne tehnike koja je poslije prihvaena i premda je Bayard autor prve izlobe fotografija, prvenstvo izuma fotografije pripalo je Daguerreu, jer je iskoristio sretan trenutak
177
5/30/11 11:58:08 AM
prvi je navijestio i patentirao izum. Bayardu je ostala tuna slava njegove najpoznatije fotografije Autoportret utopljenika. Bila je to slika ovjeka koji je propustio kairs.
Slika III. 1.3.6. Hippolyte Bayard, Autoportret utopljenika
Na poleini fotografije Bayard je napisao:

Truplo koje gledate na ovoj slici mrtvo je tijelo H. Bayarda, izumitelja procesa koji ste upravo vidjeli. Koliko znam, ovaj neumorni izumitelj tri je godine bio zaokupljen svojim otkriem. Kako je vlada bila vie nego velikoduna prema gospodinu Daguerreu, te rekla da nita ne moe uiniti za gospodina Bayarda, jadnik se odluio utopiti. Ah, te nepredvidljive struje ljudskoga ivota...! Dotini gospodin nalazi se u mrtvanici ve nekoliko dana, ali nitko ga nije prepoznao niti zahtijevao njegovo tijelo. Dame i gospodo, radije produite dalje zbog mogue uvrede vaega njuha i nosa, jer, kao to moete vidjeti, lice i ruke dotinoga gospodina poele su trunuti. (http://en.wikipedia.org/wiki/Hippolyte_Bayard, 25. lipnja 2009)
178
5/30/11 11:58:08 AM
1.3.7. Uhvatite Kairosa za uperak: Iskoristite pravi trenutak Pisanje akademske proze uvijek je vezano uz kairotine trenutke. Oni nisu epohalni, kao u visokoj znanosti, ali vam mogu pomoi da uspjeno ispunite svoje zadae na studiju. Kairotini su trenutci dio retorikih situacija u kojima se nalazite u studiju. Te su situacije jedinstvene i neponovljive, pune razliitih izazova i problema. Akademska proza koju piete na svim stupnjevima studija uvijek je vezana uz odreeno vrijeme, odreeni prostor i odreenu publiku (semestar, kolegij, nastavnicu ili nastavnika, kolegice i kolege sa studijske grupe). Razmotrite sve okolnosti u kojima trebate pisati svoj rad, interese, argumente, suprotna miljenja, i stupite u retoriku akciju. Kada nastavnica ili nastavnik zadaju zadau o kakvu problemu ili pitanju, spremno je prihvatite, istraite problem, razmotrite sve dostupne argumente i odgovorite na postavljeno pitanje kako najbolje umijete. Kada dobijete zadau napisati seminarski rad za sljedei tjedan, ne odgaajte posao za zadnji dan, nego ga napravite na vrijeme (npr. prije izleta na Uku ili Marjan). Kada imate originalno pitanje iz teme na kolegiju, zapiite ga i postavite u raspravi na seminaru. Kada itate knjigu iz strune literature, napravite biljeke prije nego to knjigu vratite u knjinicu. Kada vam treba knjiga iz meuknjinine posudbe, predvidite vrijeme potrebno da knjiga stigne. Kada izlaete svoju tezu, ne oklijevajte s argumentacijom, nego navedite prave dokaze u pravi as na pravome mjestu. Ako ste upisali poslijediplomski studij i sami birate temu doktorske disertacije, iskoristite sve okolnosti studija, itajte literaturu, razgovarajte s mentoricom ili mentorom, raspravljajte s kolegicama i kolegama, piite seminarske radove, kako biste uoili problem, postavili relevantno istraivako pitanje, definirali temu, pronali dostupne argumente i rijeili problem, tj. dovrili rad na vrijeme. U nultoj fazi invencije kairs znai uoiti pravi problem i postaviti pravo istraivako pitanje u danoj retorikoj situaciji. Ne propustite ni u jednoj fazi studija najpovoljniji trenutak da uinite ono to trai i nudi retorika situacija na vaemu kolegiju ili studiju. Zapiite ideju koja vam padne na um dok se ureujete u kupaonici, spremate stan ili se vozite
179
5/30/11 11:58:08 AM
tramvajem. Moda moete otvoriti posebnu datoteku za takve ideje. Bog sretnoga trenutka Kairos vrlo je brz i trebate paziti da vam ne umakne. Ne dopustite da vas snae Bayardova sudbina! Uhvatite Kairosa za uperak: iskoristite najpovoljniji trenutak, uoite problem i postavite pravo pitanje u pravi as na pravome mjestu pred pravom publikom.
1.3.8. Tehnika stsis i akademsko pismo Da biste uoili problem, esto je dovoljno iskoristiti sretan trenutak u tehnici kairs. Da biste postavili istraivako pitanje i formulirali problem, valja ukljuiti dvije druge tehnike retorike invencije: tehniku stsis (postavljanje pitanja) i tehniku tpoi (pronalaenje i poznavanje izvora). Glavno istraivako pitanje nije mistini deus ex machina. Iza svakoga istraivakog pitanja stoje druga, eksplicite ili implicite postavljena pitanja oko kojih se kristalizira glavno istraivako pitanje. U fazi postavljanja istraivakoga pitanja jo uvijek ne poznajete cijelu grau ni literaturu jer se nalazite na poetku istraivanja. ak i ako vam padne na um posve sluajno, istraivako pitanje uvijek je vezano uz poznavanje struke i specifinih tema, postojea znanja i nastavno gradivo na studiju, dakle uz topike ope i specijalne naobrazbe. Kada je rije o postavljanju istraivakoga pitanja, kairs i tpoi stoje u pozadini, a u prvome je planu stsis. Ta se tehnika u akademskome pismu rabi u svim fazama istraivakoga projekta i pisanja kada god treba rijeiti problem, postaviti pitanja, zauzeti stajalite i pokrenuti proces argumentacije. Osobito je plodna u nultoj fazi invencije, kada ste uoili problem, ali jo niste postavili istraivako pitanje ni definirali temu. U nultoj fazi istraivanja stsis je tehnika postavljanja pitanja i razlistavanja hipoteza kako bi se formulirao problem, odredilo glavno istraivako pitanje i definirala tema. U svim svojim oblicima, a osobito u nultoj fazi istraivakoga projekta, stsis je klasian oblik suvremenoga brainstorminga (engl. brain mozak + storm oluja) slobodne struje ili oluje ideja. U vaemu sluaju stsis je oluja pitanja.
180
5/30/11 11:58:08 AM
Klasina teorija stsis razvila je tehniku pitanja u etiri kruga: 1. pitanja nagaanja (Postoji li to? tu su najee i pitanja Zato je to? Tko je to uinio? Gdje se i kada to dogodilo? i sl.), 2. pitanja definicije (to je to?), 3. pitanja kvalitete (Kakvo je to?) i 4. pitanja djelovanja (to s time?) (v. II. 4.8). im uoite problem na bilo kojoj razini istraivanja i pisanja, upotrijebite stsis: postavite pitanja, zauzmite stajalite i krenite u potragu za idejama i argumentima. To osobito vrijedi kada je tema slobodna, pa je birate i definirate sami.
1.3.9. Proizvedite oluju pitanja Pretpostavimo da ste odsluali kolegij Zagrebaka knjievnoznanstvena kola te da trebate napisati odreeni oblik akademske proze u sklopu studija: seminarski, zavrni ili diplomski rad na redovitome studiju, odnosno doktorsku disertaciju na poslijediplomskome studiju. Pretpostavimo da ste na kolegiju uli ili sami uoili injenicu da se Zagrebaka knjievnoznanstvena kola pojavila pod imenom Zagrebaka stilistika kola te da je taj termin ubrzo naputen, pa se danas rabe termini Zagrebaka knjievnoznanstvena kola ili, jednostavno, Zagrebaka kola (neto kao Zagrebaka kola crtanoga filma na podruju filmske umjetnosti). Ta injenica govori da postoji problem Zagrebake kole koji trai neodgodivo rjeenje. Pretpostavimo da vas je problem zainteresirao i da o njemu elite napisati jedan od oblika akademske proze predvien u sklopu vaega studija. Kako ete postupiti? Proizvest ete oluju pitanja u tehnici stsis kako biste formulirali svoje istraivako pitanje i definirali temu svojega akademskog rada. U etiri klasina kruga tehnike stsis postavit ete niz specifinih pitanja primjerenih vaoj retorikoj situaciji: uoenomu problemu, prethodnomu poznavanju grae i literature, anru u kojemu radite (seminarski, zavrni ili diplomski rad, doktorska disertacija). Neka se pitanja mogu uiniti naivna, neka neutemeljena, neka nepotrebna. Ne dajte se zbuniti! Meu takvim se pitanjima krije vae istraivako pitanje,
181
5/30/11 11:58:08 AM
a u njemu vaa (hipo)teza. Svako je pitanje vano jer moe pridonijeti konanoj kristalizaciji istraivakoga pitanja i izboru (hipo)teze. Takva prva, mala oluja pitanja o problemu Zagrebake kole u klasinoj tehnici stsis moe izgledati ovako:
Postoji li Zagrebaka stilistika (knjievnoznanstvena) kola? Tko su njezini utemeljitelji? Kada je kola osnovana i koliko je trajala? Zato je nazvana po mjestu svoga osnutka? to je Zagrebaka stilistika kola? to je stilistika interpretacija? Na kojoj je teorijskoj i metodolokoj paradigmi zasnovana? Zato se kola danas najee naziva Zagrebaka knjievnoznanstvena kola ili, jednostavno, Zagrebaka kola? to je Zagrebaka kola znaila u sklopu moderne znanosti o knjievnosti? Je li ona unaprijedila studij knjievnosti? Kakvi su njezini teorijski i metodoloki rezultati? Moe li se Zagrebaka kola usporediti s kakvom kolom toga vremena u svijetu? Moe li se usporediti sa Zagrebakom kolom crtanoga filma? to bi trebalo uiniti? Je li se ve tko bavio tom temom? Moe li se o toj temi napisati seminarski, zavrni i diplomski rad, magistarska teza ili moda doktorska disertacija?
PITANJA NAGAANJA Postoji li to? (Tko? Kada? Gdje? Zato?)
PITANJA DEFINICIJE to je to?
PITANJA KVALITETE Kakvo je to?
PITANJA DJELOVANJA to s tim?
Pretpostavimo da ste postavili ta ili slina pitanja. Pitanja nagaanja vrijedno je postaviti jer se jo uvijek ne znaju sve injenice o Zagrebakoj koli, pa ih u skladu s odabranim akademskim anrom valja obraditi (drukije
182
5/30/11 11:58:08 AM
u monografiji, drukije u teorijskome radu). Pitanja definicije vrijedno je postaviti jer se tek u novijoj literaturi spominje imanentizam (unutarnji pristup) kao utemeljujua paradigma, pa to svakako jo treba istraiti oslanjajui se na danu literaturu i otkrivajui nove aspekte. Ipak, najzanimljivijim krugom pitanja ine se pitanja kvalitete i evaluacije Zagrebake kole. Literatura pokazuje da jo nije ocijenjena uloga i vrijednost Zagrebake kole u sklopu moderne znanosti o knjievnosti. Vae istraivako pitanje u takvoj konstelaciji problema bit e stoga: to je Zagrebaka kola znaila u sklopu moderne znanosti o knjievnosti? Takvo pitanje nitko jo nije postavio ili vi za to barem ne znate. Ako naknadno otkrijete da je tko ve postavio slino pitanje i na njega odgovorio, va e odgovor biti drukiji, a na prethodno se rjeenje problema moete osvrnuti u literaturi. Budui da je vae pitanje, po svemu sudei, kairotino (postavljeno u pravi as) i heuristino (oekuju se nove spoznaje), moete ga izdvojiti iz drugih pitanja i postaviti kao glavno istraivako pitanje svoje akademske proze.
1.3.10. Hipoteza i teza Postavljanje istraivakoga pitanja ne umanjuje vanost drugih pitanja koja ste ve postavili ili ete jo postaviti. tovie, tek ta druga pitanja omoguuju razvijanje sredinjega pitanja i otvaraju put prema definiciji teme. Preliminarni odgovor na postavljeno pitanje naziva se hipoteza (gr. hyp pod + thsis postavka, tvrdnja). U grkoj retorici termini hipoteza i teza imali su drukija znaenja i oznaivali su razliku izmeu teorijskih i praktinih pitanja na razini openitosti. Termin hypthesis oznaivao je konkretna pitanja koja ukljuuju stvarne osobe, mjesta i dogaaje, dok se termin thsis rabio u irem smislu za apstraktna pitanja koja se odnose na politiku, etiku ili filozofsku raspravu (usp. Crowley i Hawhee, 2009: 76). Danas je ta razlika izgubljena. Hipoteza je pretpostavka, a teza postavka. Hipoteza je prethodna tvrdnja, sud za koji predmnijevamo da je istinit. Hipoteze se postavljaju u nultoj fazi invencije u tehnici stsis kako
183
5/30/11 11:58:08 AM
bismo odredili ciljeve i predmet istraivanja te se pripremili za definiciju teme i postavljanje teze. Teza je najuvjerljivija hipoteza koju smo odluili poduprijeti argumentima i dokazati. Najuvjerljivija hipoteza, tj. budua teza, definira se u daljnjemu tijeku invencije u tehnici toposa (v. II. 4.9. i II. 4.11). Hipoteze mogu biti ope i posebne, nulte, radne, pomone (dopunske), ad hoc (to su one koje vam padnu na um u tijeku postavljanja pitanja), fiktivne (izmiljeni primjeri radi lakega razjanjavanja), prazne (npr. pretpostavka o heliocentrizmu u antici koja tada nije bila dokazana) (usp. Zelenika, 2000: 419-422). Kakvim se god hipotezama sluili, one trebaju biti u funkciji rjeavanja postavljenoga problema i ciljeva istraivanja, moraju se moi dokazati, trebaju se oslanjati na postojea znanja i pridonositi znanstvenoj spoznaji, moraju biti izloene na jednostavan i precizan nain te se implicite ili eksplicite pretvoriti u obranjive teze. Uporaba termina hipoteza i teza nije stroga niti to moe biti. Ako ste jo u potrazi za glavnom idejom svojega rada, govorit ete o hipotezi i hipotezama. Kada se odluite koja je hipoteza za vas najuvjerljivija, moete govoriti o tezi. Bitno je da je vaa (hipo)teza uvijek na provjeri u susretu s izvorima. O hipotezi govorimo najee u kanonu invencije, dok jo nismo sigurni koju emo hipotezu odabrati kao najuvjerljiviju. O tezi najee govorimo u fazi rasporeivanja argumenata i dokazivanja kada smo u procesu invencije odabrali najuvjerljiviju hipotezu, pa je obrazlaemo i branimo u pisanome tekstu, tj. u kanonu dispozicije. Odatle prijedlog da se svi akademski radovi koji se piu radi postizanja znanstvenih i strunih naziva i znanstvenih stupnjeva nazivaju teze: diplomska, magistarska, doktorska i habilitacijska teza (Silobri, 2003: 13).
1.3.11. Hodogram projekta U suvremenome kanonu invencije za sloenije se akademske radove esto izdvaja faza izrade hodograma (gr. hods put + grmma slovo). Hodogram je plan ukupnoga projekta, od asa izbora teme do konanoga
184
5/30/11 11:58:08 AM
oblika teksta. Hodogram nije potreban u manjim akademskim radovima i ad hoc domaim zadaama, ali je efikasan u svim veim akademskim radovima poput zavrnoga i diplomskoga rada, magistarske teze i doktorske disertacije. Izrauje se nakon izbora teme. Oblik hodograma ovisi o sklonostima i iskustvu pojedinoga istraivaa, o tipu znanstvenoga istraivanja, o temi i anru akademske proze. Tehniki to moe biti jedan ili vie listova papira, manja biljenica ili datoteka. Zapiite sve vane korake koje mislite da treba napraviti kako bi se projekt uspjeno odvijao te glavne rezultate u pojedinim fazama rada. Moete planirati vrijeme predvieno za obavljanje zadae ili radne faze. Moete voditi dnevnik o cjelini projekta. Ope je pravilo da je efikasnije postupati racionalno i planski nego kaotino, premda e svaki, pa i najracionalniji plan u tijeku istraivanja doivjeti izmjene. Hodogram ukljuuje kljune korake koje treba uvijek uiniti, ali i puno sporednih radnja koje planirate ili naknadno obavljate za trajanja projekta. Deset kljunih koraka u hodogramu akademskoga pisma ine: informacije o temi: pronalaenje osnovne literature, razgovori sa strunjacima definicija teme izrada radnoga nacrta; kod doktorske disertacije izrada i predaja sinopsisa pronalaenje izvora itanje i biljeenje izrada nacrta teksta, rasporeivanje ideja i argumenata provoenje istraivanja pisanje prve verzije pisanje konane verzije zavrno ureivanje i tehnika obradba teksta
185
5/30/11 11:58:08 AM
1.3.12. Tehnika toposa i akademsko pismo Jedna od razlika izmeu klasine retorike i njezine prilagodbe za potrebe suvremenoga akademskog pisma jest i uporaba termina tema. Topike, opa mjesta ili teme u klasinoj su retorici s jedne strane univerzalne sheme logikoga miljenja koje omoguuju i vode argumentaciju (opi toposi) ili teme o kojima se moe raspravljati na pojedinim podrujima (posebni toposi u sudskome, politikome i sveanome govoru). S druge strane to su graa, podatci, injenice, ideje koje slue kao dokazi u procesu argumentacije, odnosno mjesta gdje se ti podatci i injenice nalaze (eksterni toposi) (v. dolje Vanjski ili eksterni toposi). Tema pak u suvremenome smislu jest predmet o kojemu piete. To je djeli znanja koji ste odabrali u sklopu kakve problematike, koji ete s pomou retorikih topika istraiti, razviti, argumentirati i tako unaprijediti. Kao i svi pojmovi i tehnike klasine retorike, topika se u akademskome pismu moe primijeniti u prilagoenu obliku. Studentice i studenti ne moraju biti upueni u sve tajne klasine retorike, pa ni u tradiciju toposa i topika da bi napisali dobru akademsku prozu. Ipak, poznavanje osnovnih elemenata retorike i njihova prilagodba posebnim potrebama akademskoga pisma moe pospjeiti ovladavanje strategijama i tehnikama akademskoga pisma. Tako je i s toposima i topikama. U retorici znanosti mogu se razlikovati etiri kruga toposa i etiri topike: opi retoriki toposi opi toposi znanstvene racionalnosti posebni toposi pojedinih znanstvenih podruja, polja i grana vanjski ili eksterni toposi Opi retoriki toposi. To su generalne logike i argumentacijske strategije imanentne svim diskursima. Tu pripadaju definicija, usporedba, uzrok-posljedica, vee-manje, prole-budue injenice i sl. Te se strategije rabe i u svakodnevnoj komunikaciji i u znanosti. Uvijek kada logiki mislite ili to argumentirate, morate definirati pojmove, usporeivati, traiti
186
5/30/11 11:58:09 AM
uzroke i posljedice. U akademskome pismu tim se strategijama sluite u vrijeme cijeloga procesa istraivanja i pisanja, a osobito u srednjoj fazi pisanja, pri razvijanju teme i razradi dokaza. U najopenitijemu smislu o tim smo argumentacijskim strategijama govorili u odjeljcima o Aristotelovoj topici te u odjeljku o klasinoj topici i suvremenoj retorici (v. II. 4.10, II. 4.11. i II. 5.3, Znanstvena racionalnost). O njihovoj primjeni u akademskome pismu neto emo vie rei u poglavljima o strukturi i dijelovima te argumentaciji i pisanju odlomka (v. III. 2.3.10, Retorike topike kao kompozicijske strategije te III. 3.1.3. i III. 3.2.6). Opi toposi znanstvene racionalnosti. To su generalni standardi znanosti i znanstvenosti strategije i tehnike, metode i vrijednosti znanstvenoga diskursa kao posebnoga tipa miljenja i izraavanja. Svaka znanost, da bi bila prihvaena i ocijenjena kao znanost, mora postavljati i rjeavati probleme po odreenim metodolokim standardima (eksperimentalna i opservacijska kompetencija, originalnost, empirijska adekvacija, ispravno navoenje literature i sl.), mora raditi u skladu s odreenim vrijednosnim naelima (tonost, unutarnja i vanjska konzistentnost i sl.), mora se sluiti primjerima kako bi svoje ideje uinila dostupnima, mora se drati kriterija znanstvenoga etosa koje postavlja i njeguje znanstvena zajednica. Te strategije i tehnike, metode i vrijednosti ine temeljne standarde i ciljeve svake znanosti. Susreu se u svim fazama rada, od uoavanja problema i odreivanja teme do izbora govornoga subjekta, naina citiranja i dosljedne primjene citatnih stilova. Te su strategije i tehnike, metode i vrijednosti temelj izvrsnosti svake znanosti, pa i studentskoga akademskog pisma. Tim je univerzalnim znanstvenim standardima, eksplicite ili implicite, posveen ovaj prirunik. Posebni toposi pojedinih znanstvenih podruja, polja i grana. To su kljuni termini i diskurzivne matrice u znanosti za koju se obrazujete, posebne metode i postupci karakteristini za pojedino podruje, polje ili granu (v. Aristotelove posebne topose, II. 4.10). U biologiji sluit ete se terminima i temama kao evolucija, gen, genomska karta, mikrotubuli, diobeno vreteno, molekula, stanica i sl. U ekonomiji uvijek ete rabiti termine
187
5/30/11 11:58:09 AM
i teme kao BDP, burza, devalvacija, dionice, inflacija, likvidnost, monetarna politika, novani sustav i sl. U knjievnoj znanosti specijalne e topike i toposi biti teme i pojmovi kao fabula, motiv, knjievnost, kultura, stih, stil, stilske formacije, anr i sl. Pisati akademsku prozu u pojedinoj znanstvenoj disciplini znai poznavati njezinu terminologiju i metodologiju te se njima sluiti na prikladan nain, u skladu sa standardima znanstvene zajednice kojoj pripadate. Vanjski ili eksterni toposi. Ipak, za studentice i studente najvanija je etvrta topika vanjski ili eksterni toposi. To su izvori graa i literatura iz kojih crpite posebne topike iz struke te prikupljate dokaze za svoju tezu i tvrdnje. Izvori su mjesta gdje su pohranjeni podatci za dokazivanje teze i ideje o kojima se moe raspravljati i koje mogu posluiti kao premise za razvijanje teme. Nema znanosti bez istraivanja izvora. Vanjske topose istraivat ete i rabiti u cijelome procesu pisanja, ali prije svega u prvoj fazi istraivanja fazi pripreme za pisanje ili invenciji. Upoznavanje s izvorima temeljni je oblik invencije u studentskome akademskom pismu, okvir za izbor i definiciju teme, putokaz za otkrivanje ideja i podataka koji e posluiti u razvijanju teme i argumentaciji. Stoga su sljedee stranice ovoga poglavlja o invenciji posveene razliitim koracima koje trebate poduzimati u pronalaenju i obradbi eksternih toposa mjesta gdje se nalaze podatci i ideje potrebni za vau argumentaciju.
1.3.13. Potraite informacije o temi Prvo to ete uiniti nakon izbora teme jest prikupljanje informacija o temi. Iz vizure klasine retorike informiranje o temi prva je faza u potrazi za vanjskim toposima. Do takvih ete informacija doi konzultiranjem osnovne literature u klasinim publikacijama, pretraivanjem osnovne literature i natuknica na mrei te u razgovoru (dogovoru) s nastavnicom ili nastavnikom, mentoricom ili mentorom. Razgovor e biti korisniji ako ste ve pregledali osnovnu literaturu u klasinome ili virtualnome obliku, pa moete postaviti relevantna pitanja.
188
5/30/11 11:58:09 AM
Osnovnu literaturu ine ope i posebne enciklopedije, rjenici, udbenici, monografije, zbornici radova, pregledni lanci, bibliografije. Takve su publikacije u domaoj humanistici, primjerice, Filozofijski rjenik, Uvod u knjievnost, Leksikon hrvatske knjievnosti. Na drugim jezicima to su publikacije poput Readings on Popular Culture, Metzler Lexikon Literatur- und Kulturtheorie, knjige kao Gender-Studies i sl. Natuknice i lanci u takvim prirunicima esto donose izbor iz grae i saete upute o literaturi, pa mogu biti ishodite u potrazi za daljnjim toposima. Enciklopedijiski su lanci izvor strune terminologije i metodologije, najiri okvir za svladavanje posebnih topika iz struke. Za uvid u aktualno stanje znanja ili proirivanje znanja osobito su korisni zbornici radova, osvrti na nove knjige u periodinim publikacijama i pretraivanje kljunih rijei (teorijskih i metodolokih topika) na mrei. Mnoge su enciklopedije danas dostupne na mrei i neprestano se dopunjuju i auriraju (npr. Britannica). Pojedine enciklopedije postoje samo u virtualnome obliku (Wikipedia na razliitim jezicima, Krugosvet na ruskome jeziku). Zbog naravi samoga medija mrena literatura esto nije pouzdana. Stoga se takvom literaturom treba sluiti oprezno. Ako je rije o provjerenim tiskanim izdanjima dostupnima i u virtualnome obliku, mrea moe zamijeniti klasinu knjinicu. Takvi su znanstveni asopisi Science i Nature koji izlaze paralelno u klasinome i virtualnome obliku. Takav je projekt njemakih klasika Gutenberg.de. i slini online dvojnici. Kolegica koja je sredinom osamdesetih godina 20. stoljea odustala od pisanja doktorske disertacije o ruskome pjesniku Velimiru Hlebnikovu, jer nije mogla putovati u tadanji Sovjetski Savez, danas bi tu disertaciju mogla solidno napisati u Zagrebu. Hlebnikov danas ima mrenu stranicu Polje Hlebnikova (citat naslova njegove pjesme i aluzija na prezime), gdje se moe pratiti i nadopisivati literatura o pjesniku. Na mrei su dostupna pjesnikova sabrana djela i rjenici neologizama. Neko nedostupni stvarni toposi skriveni po arhivima postali su svima dostupan virtualni topos do kojega se stie jednim klikom mia. Ve pri prvome susretu s literaturom treba poeti voditi biljeke, postavljati pitanja i traiti odgovore, koliko god se inilo da u toj ranoj fazi
189
5/30/11 11:58:09 AM
jo nemate vlastite ideje i stajalita. Informacije prikupljene o osnovnoj literaturi temelj su radne bibliografije, koju ete dopunjivati i doraivati u tijeku cijeloga projekta sve do izrade konane bibliografije ili konanoga popisa literature. Biljeke i pitanja postavljeni u ranoj fazi informiranja o temi temelj su novih pitanja koja e vas dovesti do pobliega odreenja, formulacije i, napokon, do definicije teme.
1.3.14. Proizvedite novu oluju pitanja Ostajemo kod teme Zagrebaka knjievnoznanstvena kola. Pretpostavimo da ste u nultoj fazi istraivanja, u jednostavnoj kristalizaciji stsis, postavili istraivako pitanje: to je Zagrebaka kola znaila u sklopu moderne znanosti o knjievnosti? Prve informacije o temi prikupit ete u tehnici toposa pregledavanjem i itanjem osnovne literature kao to su Pojmovnik suvremene knjievne i kulturne teorije Vladimira Bitija (2000), zbornik Trag i razlika: itanja suvremene teorije urednika V. Bitija, N. Ivia i J. Uarevia (1995), itanjem i pretraivanjem kljunih rijei i pojmova kao to su imanentizam, paradigma, stil, stilske formacije, stilistika interpretacija, strukturalizam, znanost o knjievnosti i sl. Pregledavanje osnovnih toposa i upoznavanje s njihovim topikama omoguit e vam primjenu sloenijih oblika tehnike stsis nego to je to bilo u nultoj fazi uoavanja problema i postavljanja istraivakoga pitanja. Budui da sada znadete vie, da su vam poznate osnovne ideje, termini i metode vezani uz temu, vaa e oluja pitanja biti jo snanija nego u nultoj fazi projekta. Sloeniji oblici tehnike stsis osobito su pogodni u pisanju veih akademskih radova na viim stupnjevima studija, kada raspolaete s vie informacija o struci i specijalnim znanjima. Jednu od takvih sloenih heuristinih tehnika ponudio je retoriar znanosti Lawrence Prelli. Polazei od klasine retorike, Prelli primjenjuje tehniku stsis na znanstveni diskurs te gradi kategorijalnu shemu od esnaest vrsta pitanja u znanosti. Kategorijalnu shemu tehnike pitanja, primijenjenu na znanstveni diskurs, ine po Prelliju etiri temeljna klasina stsis, koje naziva subordiniranima, te
190
5/30/11 11:58:09 AM
etiri specijalna znanstvena stsis, koje naziva superiornima (evidencija, interpretacija, evaluacija i metodologija). Superiorni stseis (mn. od stsis, v. II. 4.7) korespondiraju s etiri velike funkcije kako se radi znanost.
Subordinirani stseis Konjunktivni Postoji li to? Evidencijski Postoji li znanstveni dokaz za tvrdnju x? Interpretacijski Postoji li znanstveno vaan konstrukt za interpretiranje dokaza? to taj konstrukt znai? Koje su interpretativne primjene konstrukta y vane? Koji su znanstveni konstrukti vaniji? Evaluacijski Je li tvrdnja x znanstveno vana? Metodoloki Je li procedura x pouzdan/ primjenjiv znanstveni postupak u tome sluaju? to zapravo znai tono primijeniti vrijednost x? Koja istraivanja oprimjeruju pripadnu primjenu procedure x? Koje procedure uspjenije i bolje vode znanstvene postupke?
Definicijski to je to?
to taj dokaz znai?
to vrijednost z znai? Koje su tvrdnje vanije, s obzirom na vrijednost z? Koje su znanstvene vrijednosti vanije?
Kvalitativni Kakvo je to?
Koji su empirijski sudovi zagarantirani tim dokazom? Koji su dokazi pouzdaniji kada je rije o tome to postoji, a to ne?
Translativni to s time?
Slika III. 1.3.14. Tehnika pitanja: sloeni stseis u znanosti (Prelli, 1989: 146)
Prellijeva shema primarno se odnosi na prirodne znanosti, ali je dovoljno openita da se moe prilagoditi bilo kojemu znanstvenom polju i bilo kojoj znanstvenoj grani, pa i drutveno-humanistikim znanostima. U
191
5/30/11 11:58:09 AM
vrijeme informiranja o osnovnoj literaturi u tehnici toposa primijenite na svoju temu Prellijevu tablicu sloenih stseis i proizvedite novu veliku oluju pitanja. Ako je vaa tema Zagrebaka knjievnoznanstvena kola, takva bi velika oluja pitanja mogla izgledati ovako:
1. PITANJA NAGAANJA Postoji li to? 1.1. Pripada li Zagrebaka kola modernoj znanosti o knjievnosti? Je li ona zasnovana na paradigmi imanentizma, tj. unutarnjega stilistikog i strukturalnog pristupa umjetnikomu tekstu? Jesu li asopis Umjetnost rijei te prva dva izdanja Uvoda u knjievnost (1961. i 1969) dokaz o pripadnosti Zagrebake kole modernoj znanosti o knjievnosti i postojanju paradigme imanentizma? Evidencija 1.2. Je li knjiga A. Flakera Stilske formacije (1976) pruila svojim naslovnim terminom utemeljujui konstrukt za imanentni pristup knjievnomu tekstu u Zagrebakoj koli? Kako se moe tumaiti Flakerov termin proza u trapericama i njegova istodobna pojava s terminom stilske formacije? Je li Flakerova knjiga Proza u trapericama, objavljena iste godine kada i Stilske formacije, znaila otklon od paradigme imanentizma? Interpretacija 1.3. Je li tvrdnja o paradigmi imanentizma u Zagrebakoj koli znanstveno relevantna? to je u Zagrebakoj koli dekonstruirao V. Biti? Evaluacija 1.4. Je li paradigma imanentizma prikladna za razumijevanje poloaja Zagrebake kole u sklopu moderne znanosti o knjievnosti? Moemo li u razumijevanju Zagrebake kole primijeniti suvremene kulturoloke pristupe? Metodologija 2. PITANJA DEFINICIJE to je to? 2.1. to je imanentizam? Kako ga rabi H. R. Jau u klasifikaciji moderne knjievne znanosti? Koje su knjievne teorije 20. stoljea obiljeene paradigmom imanentizma? Jesu li to ruski formalizam, strukturalizam i sl.? Evidencija
192
5/30/11 11:58:09 AM
2.2. to je znaio Flakerov termin stilske formacije u stvaranju i primjeni paradigme imanentizma u hrvatskoj znanosti o knjievnosti? Interpretacija 2.3. to je znaila Bitijeva kritika Zagrebake kole? Je li to bila dekonstrukcija imanentnoga pristupa? Evaluacija 2.4. Zato je jedan od otaca Zagrebake kole, Zdenko kreb, imao problema s interpretacijom? to je znaio Flakerov rani interes za popularnu kulturu i slikarstvo? Je li knjiga V. megaa Knjievno stvaralatvo i povijest drutva, objavljena iste godine kada Flakerove Stilske formacije i Proza u trapericama (1976), bila pomak prema kulturolokomu pristupu? Metodologija 3. PITANJA KVALITETE Kakvo je to? 3.1. Kako je paradigma imanentizma djelovala na modernu knjievnu znanost i na Zagrebaku kolu? Je li unaprijedila istraivake procedure? ime? Evidencija 3.2. to znai godina 1976. u povijesti Zagrebake kole, kada istodobno izlaze tri kljune knjige: Flakerove Stilske formacije i Proza u trapericama te megaevo Knjievno stvaralatvo i povijest drutva? Je li se te godine dogodio vrhunac i kraj paradigme imanentizma u Zagrebakoj koli? Interpretacija 3.3. Je li Bitijeva kritika Zagrebake kole bila korisna ili tetna? Zato je bila korisna? to je ta kritika znaila za mladu akademsku generaciju u humanistici? Evaluacija 3.4. Jesu li stilske formacije vrhunac paradigme imanentizma u modernoj knjievnoj historiografiji? Moe li se u Zagrebakoj koli govoriti o ranim otklonima od imanentizma i prvim koracima prema kulturolokim pristupima? Metodologija 4. PITANJA DJELOVANJA to s tim? 4.1. Je li fenomen Zagrebake kole prikladnije obraditi u generacijskome kljuu (oevi, mlaa braa, djeca), po razvojnim fazama (prva
193
5/30/11 11:58:09 AM
faza 1950-ih i 1960-ih, druga faza 1970-ih i 1980-ih) ili po institucijama (Hrvatsko filoloko drutvo, asopis Umjetnost rijei, Biblioteka L)? Evidencija 4.2. Moe li se i danas govoriti o Zagrebakoj koli? to znai da je i danas glavna odlika akademske proze na Filozofskome fakultetu u Zagrebu analiza knjievnoga teksta? Jesu li mlade znanstvene novakinje i novaci s poetka 21. stoljea postmoderne unuke i unuci Zagrebake kole? Interpretacija 4.3. Kakav je odnos izmeu imanentnoga pristupa u Zagrebakoj koli i kulturolokih teorija kraja 20. stoljea? Moe li se govoriti o dominaciji imanentnoga pristupa i ranim otklonima prema kulturologiji? Evaluacija 4.4. Ako je rije o doktorskoj disertaciji, je li disertaciju bolje zamisliti kao monografiju o Zagrebakoj koli sa svim vanim predstavnicima, djelima i institucijama ili kao problemsku studiju o paradigmi imanentizma i sudbini te paradigme u kasnim 1980-im i poetkom 1990-ih (problemi kao to su interpretacija u Zdenka kreba, popularna kultura i intermedijalnost u Flakera, knjievnost i drutveni totalitet u megaa i sl.)? Je li plodnije primijeniti metodu dekonstrukcije, komparativnu metodu (npr. Zagrebaka kola i Tartuka kola oko J. M. Lotmana), kulturoloki pristup itd.? Metodologija
Ovdje valja jo jednom naglasiti da su tri osnovne tehnike invencije, kairs, stsis i tpoi, sveprisutne i uzajamno povezane, te se u praksi ne pojavljuju u linearnome slijedu, kako ih iz pragmatinih razloga prikazujemo u ovome poglavlju. Te su tehnike u praksi isprepletene i pojavljuju se u razliitim oblicima na razliitim stupnjevima akademskoga pisma, od invencije i dispozicije do akademskoga stila i dokumentacijskih tehnika. Pitanja koja ste postavili u tehnici stsis nisu mogla biti postavljena bez opih retorikih strategija ni naobrazbe iz podruja u kojemu piete svoj rad, a to znai bez opih i posebnih topika znanstvenoga diskursa te literature prikladne za vau temu, tj. izvanjskih toposa. Tehnika je stsis bez toposa prazna, a tehnika toposa bez pitanja slijepa, pri emu je za ko194
5/30/11 11:58:09 AM
naan uspjeh akademskoga, kao i svakoga retorikoga pothvata, zasluan sretno odabran trenutak kairs.
1.3.15. Definicija teme Tehnike kairs i jednostavni stsis pomogle su vam da otkrijete problem i postavite istraivako pitanje. Informiranje o temi u tehnici toposa pruilo vam je osnovne teorijske i metodoloke topike ideje, stajalita i postupke koji su vani za vau temu. Upoznavanje s osnovnim topikama o temi proizvelo je novu oluju pitanja u tehnici sloenih stseis. U toj oluji pitanja krui velik broj moguih odgovora hipoteza. Sve te hipoteze imaju svoje mjesto u pripremama za pisanje i u samome pisanju. Ipak, prava priprema za pisanje, kljuni korak u invenciji, bit e izbor najuvjerljivijega odgovora na postavljeno istraivako pitanje. Takva najuvjerljivija hipoteza vaa je budua teza. Dokle god su svi odgovori na pitanja ravnopravni, vaa je tema preiroka i neodreena. Stoga temu valja suziti i tono formulirati, a to znai definirati. Definirati temu znai iz oluje pitanja izdvojiti onaj odgovor koji vam se ini najuvjerljivijim za vae istraivako pitanje. Preliminarni odgovor na istraivako pitanje vaa je teza. Teza je jasno i precizno definirana tema. Tek kada imate jasnu i preciznu definiciju teme, odnosno tezu, moete krenuti u daljnju potragu za literaturom. Osnovno je pravilo akademskoga diskursa da se tema definira u jednoj izjavnoj reenici (Corbett i Connors, 1999: 30). Takva izjavna reenica, u kojoj se o predmetu to tvrdi ili porie, naziva se tezna reenica. Vie reenica uvelo bi dodatnu grau i zamutilo osnovnu misao. Upitne reenice ostavljaju nesiguran dojam, a uskline unose akademskomu diskursu neprimjerene emocije. Izostanak jasnoga i uvjerljivoga odgovora, tvrdnje, ideje, stajalita, osnovna je pogrjeka svakoga diskursa. Tako nikada nita ne biste rekli ni napisali ili bi reeno i napisano bilo irelevantno. Morate meu brojnim moguim odgovorima odabrati onaj sredinji odgovor koji ete pokuati obrazloiti i dokazati. Morate svoju temu definirati u
195
5/30/11 11:58:09 AM
jednoj teznoj reenici. Tko nema teznu reenicu u tekstu ili se ta reenica ne moe iitati izmeu redaka, taj nije rekao nita. Taj, kao to kae frazeologem, mlati praznu slamu. Dobar akademski rad, koliko god bio malen i nezahtjevan, ne smije mlatiti praznu slamu. Mora udovoljiti osnovnomu zahtjevu: imati jasnu ideju izraenu u jednoj eksplicitnoj ili implicitnoj teznoj reenici. Ostajemo kod teme Zagrebaka knjievnoznanstvena kola. Prije nego to krenete u ozbiljnije istraivanje literature o toj temi morate imati sud: reenicu koja o Zagrebakoj koli to tvrdi ili porie. Ako je vae istraivako pitanje to je Zagrebaka kola znaila u sklopu moderne znanosti o knjievnosti?, tezna reenica mogla bi glasiti: Zagrebaka kola bila je vrhunac i kraj paradigme imanentizma u modernoj znanosti o knjievnosti. Upitna reenica Je li Zagrebaka kola bila vrhunac i kraj paradigme imanentizma u modernoj znanosti o knjievnosti? nije tezna reenica jer nita ne tvrdi niti negira. Ona znai da jo uvijek plovite kroz oluju pitanja u tehnici stsis, da niste definirali temu. Tehnika pitanja, osobito u fazi prikupljanja informacija o temi, pomoi e vam da odaberete najuvjerljiviju hipotezu. Kao to kairs nije dovoljan za razlistavanje pitanja i postavljanje hipoteza, pa se naslanja na stsis, tako tehnika stsis dovodi do kristalizacije pitanja i hipoteza, ali zastaje pred definicijom teme. Pri definiciji teme posluit ete se posebnim topikama svojega ueg podruja (vladajua paradigma i njezina diskurzivna matrica s mreom specijalnih metoda, pojmova, ideja, problema). A da biste to mogli uiniti, trebate imati naobrazbu iz toga podruja. Tu vam naobrazbu prua va studij te vanjski toposi izvori. Tek kada prouite osnovnu literaturu i formulirate teznu reenicu s glavnom idejom, vi ste poblie odredili, tj. definirali temu. Tezna reenica misao je vodilja cijeloga projekta, od istraivanja literature do pisanja prve verzije teksta i dovretka rada. Kad god osjetite da se gubite u moru literature ili da vam to nije jasno, pogledajte svoju teznu reenicu. Sve to itate, biljeite ili piete mora biti u funkciji tezne reenice, mora razlozima i dokazima podupirati vau glavnu ideju.
196
5/30/11 11:58:09 AM
Napokon, tezna je reenica predloak za izbor naslova teksta. Naslov je najkraa definicija predmeta (sadraja) teme, a podnaslov je odreenje aspekata koji su izdvojeni iz teme i na kojima e biti naglasak istraivanja (v. III. 2.3.1). Stoga u naslovima znanstvenih radova rijetko stoji upitnik. Tako je Francis Fukuyama upitnik iz naslova svoga eseja Kraj povijesti i posljednji ovjek? (1989) izostavio u naslovu istoimene knjige. Naslov Fukuyamine knjige Kraj povijesti i posljednji ovjek (1992) eliptina je inaica tezne reenice koja se dade iitati iz njegove knjige: Liberalna je demokracija kraj zapadne povijesti, a Nietzscheov posljednji ovjek subjekt te demokracije. Ako je vaa tema Zagrebaka knjievnoznanstvena kola, a vaa tezna reenica Zagrebaka kola bila je vrhunac i kraj paradigme imanentizma u modernoj znanosti o knjievnosti, naslov vaega rada mogao bi glasiti Zagrebaka knjievnoznanstvena kola: Od imanentizma do kulturologije.
1.3.16. Radni nacrt Istodobno s definiranjem teme izrauje se nacrt teme. Nacrt teme moe biti radni (samo za vas i vau mentoricu ili mentora) i slubeni (sinopsis ili plan teme koji se podnosi nadlenim institucijama za prihvaanje teme). Glavni su dijelovi radnoga nacrta: naslov prethodni sadraj hipotetini uvod (postavljanje problema, formulacija teze i osnovna argumentacija) preliminarni zakljuak radna bibliografija U kraim akademskim radovima dovoljni su naslov i prethodni sadraj. U duljim akademskim radovima radni nacrt moe imati desetak i vie
197
5/30/11 11:58:09 AM
stranica. To je otvorena struktura, pria (engl. storyboard) o svim vanim koracima koje poduzimate u tijeku istraivanja i ranoga pisanja. Sadrajne su strategije za izradu radnoga nacrta: Ako imate osnovnu ideju i ako vam je ona jasna, formulirajte teznu reenicu i krenite u potragu za izvorima u tehnici toposa. Ako imate osnovnu ideju, ali vam nije jasna, proirite i produbite svoju potragu za izvorima, kako biste razbistrili ideju i formulirali teznu reenicu. Ako nemate ideju, ponovite oluju pitanja u tehnici stsis, postavljajte nove hipoteze i kriajte one koje vam se ine pogrjene, sve dok ne doete do jasne ideje i formulacije tezne reenice. Sauvajte sve korake jer se i na krive hipoteze moete osvrnuti i tako pridonijeti bistrenju ideja! Formalne su strategije za izradu radnoga nacrta: Uzmite malu biljenicu ili otvorite datoteku. Ispiite istraivako pitanje na prvoj stranici radnoga nacrta. Ispiite teznu reenicu na poseban komad papira. Zapisujte razloge i dokaze koji podupiru vae ideje i (hipo)tezu. Ostavite dovoljno prostora za izmjene, dopune i komentare. Radni nacrt praktino je imati u stvarnome fizikom obliku. Moete ga zalijepiti na zid ili policu za knjige stranicu do stranice, na ekran raunala u obliku lepeze ili jednostavno drati pri ruci na stolu. Moete preslagivati stranice i mijenjati raspored zamiljenih poglavlja. Radni je nacrt zapis vaih bitnih ideja i prikupljenih argumenata. Svi argumenti moraju biti u funkciji glavne ideje i tezne reenice. Teznu reenicu privrstite ili zalijepite na prvu stranicu radnoga nacrta kako bi stalnom nazonou upravljala ukupnim procesom istraivanja i pisanja. Ona e vas poput Arijadnine niti voditi kroz labirinte vae teme i osiguravati koherentno
198
5/30/11 11:58:09 AM
napredovanje kroz projekt. Svojom kratkoom i prirunou radni vam nacrt prua stalan nadzor nad logikom i potpunou argumentacije, otkriva strukturu onoga to ste napisali ili kanite napisati te vam omoguuje da razvijate argumente, po potrebi ih revidirate i suvislo se kreete prema konanomu cilju dokazivanju teze.
1.3.17. Sinopsis Sinopsis je slubeni plan teme doktorske disertacije. Podnosi se fakultetskomu vijeu poslijediplomskoga studija ili drugim nadlenim institucijama radi odobravanja teme. To je najbolje uiniti kada je radni nacrt ve dobio vrste obrise, ovisno o vaemu osobnom pregnuu, o vrsti znanstvenoga podruja i koliini grae s kojom ete se suoiti. Vremenski je to najpogodnije nakon odsluanih kolegija na poslijediplomskome studiju i poloenih ispita, jer ete tada biti uronjeni u ire problemske i metodoloke topike, pa e i zona lutanja po vaoj temi biti odreenija. Sinopsis se izrauje po strogo propisanu modelu. U razliitim institucijama model sinopsisa moe biti razliit. Postupit ete onako kako to od vas trai nadlena institucija. Model sinopsisa na doktorskim studijima na Filozofskome fakultetu u Zagrebu iznosi 5000 znakova. Propisani su razmaci, tip slova, uvlake i proredi. Prijavljuje se zajedno s molbom i kratkim ivotopisom. Sadrava ove elemente: teorijsku podlogu rada ue podruje rada ciljeve i probleme istraivanja metodoloke postupke oekivani znanstveni i/ili praktini doprinos Struktura i dijelovi rada, est element u modelima sinopsisa, izostavljeni su iz pragmatinih razloga, jer ih je u fazi podnoenja plana teme katkad nemogue tono predvidjeti.
199
5/30/11 11:58:09 AM
1.3.18. Osigurajte potpornu publiku Jedna od strategija uspjenoga svladavanja akademskoga pisma u nultoj fazi invencije jest osiguravanje potporne publike. Osim konzultacija s mentoricom ili mentorom te drugim strunjacima korisno je okruiti se kolegicama i kolegama koji se nalaze u istoj retorikoj situaciji, koji i sami piu slian akademski rad, pa su zainteresirani za tijek istraivanja i pisanja. Dobro je ako se takva grupa redovito sastaje i razmjenjuje iskustva. To e vas s jedne strane prisiliti na radnu disciplinu. S druge strane injenica da nekomu morate izloiti to radite omoguit e vam lake bistrenje problema. Moda ste u glavi ve razvili svoje argumente i analizirali dokaze, ali ih jo niste do kraja izgradili niti stavili u radni nacrt. Druge oi, koje nisu neposredno ukljuene u projekt, a zainteresirane su za problem, prije e uoiti strukturu argumentacije, otvorena pitanja i praznine nego vi koji izvodite projekt. Takva potporna publika zamjena je za budue itateljice i itatelje, a kolegijalni dijalog nain da u tijeku rada provjerite koliko ste u svojim dokazima i izvedbama uvjerljivi te to i kako moete poboljati.
1.4. PRONALAENJE IZVORA U sreditu e naega interesa do kraja ovoga poglavlja biti carstvo kulturne memorije pohranjene u dva glavna izvanjska mjesta. To su: stvarni topos klasina knjinica i virtualni topos mrea (internet). Bavit emo se pitanjima poput: to su izvori i kakvih sve vrsta izvora ima? Kako krenuti u potragu za izvorima? Kako su organizirane knjiga i knjinica? Kako ete kritiki itati i biljeiti? i sl.
1.4.1. Vrste izvora Izvori (engl. sources) suvremeni je termin za klasini retoriki pojam vanjskih ili eksternih toposa. Iz retorike vizure izvori su mjesta na kojima
200
5/30/11 11:58:09 AM
se nalaze podatci i ideje o predmetu istraivanja. Dijele se na primarne, sekundarne i tercijarne. Termini primaran, sekundaran i tercijaran relativni su pojmovi. Njihovo znaenje ovisi o klasifikacijskim naelima koja se primjenjuju, o pojedinim znanstvenim podrujima i tradicijama, o temi i kontekstu u kojima se rabe. Ovdje u izdvojiti dvije klasifikacije: tradicionalnu dvodiobnu klasifikaciju u drutveno-humanistikim znanostima i suvremenu trodiobnu klasifikaciju publikacija u bibliotekarstvu i informatikim znanostima. Klasifikacija izvora u drutveno-humanistikim znanostima. U drutveno-humanistikim znanostima izvori se esto dijele na primarne izvore (primarna literatura, izvori u uem smislu, graa) i sekundarne izvore (sekundarna literatura, izvori u irem smislu, lanci i knjige o primarnoj literaturi ili grai). Primarni izvori donose injenice i informacije koje se tiu neposredno predmeta istraivanja. Konzultiraju se da bi se prikupili podatci potrebni kao dokazi u argumentaciji. Primarni izvori mogu biti razliiti, ovisno o znanstvenome podruju, polju ili grani iz kojih potjee istraivani predmet. Na podrujima kao to su knjievnost i umjetnost primarni su izvori originalna umjetnika djela koja su stvorili pisci, slikari, glazbenici, filmski umjetnici. To su romani, pjesme, drame, dnevnici, slike, glazbeni zapisi, filmovi. U filozofiji primarni su izvori Platonova i Aristotelova djela, u historiografiji dokumenti, ljetopisi, kronike i sl., u arheologiji pronaeni ostatci zatrpanih naselja, posua i nakita. Na podrujima poput ekonomije i psihologije primarni su izvori podatci dobiveni anketama, intervjuima i statistikama. Kod knjievnih i drugih humanistikih izvora razlikuju se izvori iz prve ruke (originali) i izvori iz druge ruke (pseudooriginali, tj. originali preneseni preko posrednika). U viim akademskim radovima, kao to je doktorska disertacija, uvijek se rabe originalna ili kritika izdanja. Ne moe se pisati disertacija o Robertu Musilu na temelju prijevoda ni o poeziji Dragutina Tadijanovia po izborima u antologijama. U oba sluaja predmetom istraivanja moraju biti originalna izdanja. Tako prijevodi
201
5/30/11 11:58:09 AM
Roberta Musila mogu biti izvori iz prve ruke za disertaciju o teoriji prijevoda. Isto tako Dragutin Tadijanovi u izboru iz razliitih antologija moe biti izvor iz prve ruke u disertaciji o antologijama kao citatnome anru za formiranje ukusa i tvorbu kulturnoga kanona. Sekundarni su izvori u toj klasifikaciji knjige i lanci koji analiziraju primarne izvore, udbenici, monografije, rjenici, enciklopedije, leksikoni. Granica izmeu primarnih i sekundarnih izvora esto je fluidna. Tako rasprava Pavla Pavliia Knjievna genologija moe biti primarni i sekundarni izvor, ovisno o temi koju obraujete. Ako prouavate znanstveni opus Pavla Pavliia, ta e knjiga biti primarni izvor ili primarna literatura jer je to autorovo izvorno znanstveno djelo. Ako se pak bavite teorijskom temom kriminalistikoga romana u hrvatskoj prozi 1970-ih, Pavliieva Knjievna genologija bit e u toj klasifikaciji sekundarni izvor ili sekundarna literatura. Sekundarni se izvori rabe u ove svrhe: Prouavajui, komentirajui i citirajui sekundarne izvore, ukljuujete se u lanac znanstvenih istraivanja, odajete priznanje drugima i postajete dijelom akademske zajednice i institucije znanosti. itanjem sekundarne literature proirujete znanje o vlastitome predmetu istraivanja, upoznajete ideje koje vam mogu pomoi da bolje razumijete probleme, da sami kaete to novo, unaprijedite rjeavanje starih pitanja i unesete stvaralake promjene u postojee znanje. U sekundarnim izvorima osobito je vano istaknuti drukija stajalita od vlastitih, obrazloiti ih i po potrebi pobiti, jer e time argumentacija biti uvjerljivija. Sekundarni su izvori polje za uenje znanstvenih standarda. Tu ete se informirati o posebnim topikama iz svojega podruja, terminima, metodama i postupcima, obogatit ete struni rjenik, saznati u praksi kako se dokumentira i citira te na taj nain lake ovladati strategijama i tehnikama akademskoga pisma.
202
5/30/11 11:58:09 AM
Sekundarne izvore rabit ete za citate i podatke samo ako vam nisu dostupni primarni izvori. Pri tome ete biti vrlo oprezni, jer je mogunost krivih podataka pri uporabi sekundarnih izvora vea nego kod primarnih. Klasifikacija publikacija u bibliotekarstvu i informatici. Po tipu publikacija izvori se u bibliotekarstvu i informatici dijele na primarne, sekundarne i tercijarne. I u sklopu te klasifikacije znaenja mogu varirati, osobito izmeu sekundarnih i tercijarnih publikacija. Primarne publikacije donose obavijesti iz bilo kojega podruja ljudske djelatnosti u onome obliku kako su ih zamislili i ostvarili njihovi autori i autorice. Obuhvaaju rezultate izvornih znanstvenih istraivanja i nove spoznaje o injenicama i idejama, izvorna umjetnika djela, izvorne dokumente i spise. U primarne publikacije pripadaju: znanstvena i struna djela (lanci u asopisima, knjige, reprinti, magistarske teze i doktorske disertacije, priopenja sa znanstvenih skupova, patenti, znanstvena i tehnika izvjea, interne publikacije, laboratorijski protokoli), knjievna i umjetnika djela (romani, pjesme, drame, dnevnici; fotografije, filmska i glazbena djela), muzejski predmeti, pisma i dopisivanje, govori, intervjui, izvorne vijesti i slubene statistike, vladini i slubeni dokumenti (matine knjige, sudski zapisnici) i sl. Sekundarne publikacije donose obavijesti o primarnim publikacijama ili nastaju obradbom i preradbom primarnih publikacija u posebne svrhe. Sekundarni su izvori bibliografije, enciklopedije, leksikoni, rjenici svih vrsta, prirunici i udbenici, monografije, biografije (osim autobiografije) i sl. Granice su i tu fluidne. Ako je Hrvatska enciklopedija Leksikografskoga zavoda Miroslav Krlea vaa tema, bit e to u tome sluaju primarni izvor informacija. Tercijarne publikacije donose obavijesti na osnovi primarnih i sekundarnih publikacija te utvruju njihovu lokaciju u informacijskim toposima (knjinicama, informacijskim i dokumentacijskim centrima, mrenome prostoru). U tercijarne publikacije pripadaju bibliografije bibliografija,
203
5/30/11 11:58:09 AM
katalozi i adresari, zbirke i baze podataka, saetci i sinopsisi u bibliografskim i citatnim bazama podataka i sl. (usp. Tadi, 1994: 2729).
1.4.2. Pohod na izvore Izvori se mogu prikupiti na ove naine: posudbom knjiga u knjinici uporabom knjininih fondova kupnjom knjiga pretraivanjem na mrei traenjem dokumenata od autora uporabom privatne knjinice ili zbirke U anketi provedenoj na Poslijediplomskome studiju hrvatske kulture (v. sliku III. 1.2.2) bila su predloena etiri naina prikupljanja literature: posudba knjiga u knjinici, pregledavanje asopisa u knjinici, kupnja knjiga u knjiari i pretraivanje na mrei. Odgovori su bili ovi:
pregledavanje asopisa u knjinici 20% kupnja knjiga u knjiari 10%
pretraivanje na internetu 30%
posudba knjiga u knjinici 40%
Slika III. 1.4.2. Rezultati upitnika o nainima prikupljanja literature. Poslijediplomski studij hrvatske kulture, Zagreb, 2007.
204
5/30/11 11:58:09 AM
Podatci su znak duboke kulturne mijene u kojoj se danas nalaze znanje i institucije koje ga proizvode i posluuju. Klasina je knjinica s 40% uporabe jo uvijek prvi izvor literature. U stopu je s 30% prate virtualni izvori i mrene knjinice. itanje asopisa u knjinici zastupljeno je s 20%, a kupnja knjiga u knjiari na posljednjemu je mjestu s 10%. To je znakovit podatak za temu o suvremenome nakladnitvu koje prolazi tranziciju. Istodobno to je znak da su klasini naini informacija dobili snanu konkurenciju te da stojimo na pragu novoga virtualnog doba u kojemu e znamenita stvarna Aleksandrijska knjinica postati globalna virtualna knjinica.
1.4.3. Radna bibliografija Prvi je korak u pronalaenju vanjskih toposa sastavljanje radne bibliografije. To je prethodni nepotpuni popis potrebne literature, nastao na temelju prikupljenih informacija o temi. Ve u radnoj bibliografiji valja se odluiti za citatni stil i dosljedno ga primjenjivati. itateljice i itatelji vaim e dokazima vjerovati samo ako ih mogu provjeriti u izvorima. Navode se svi relevantni podatci: prezime i ime autora, naslov, mjesto, nakladnik, godina izdanja knjige ili asopisa (svezak, broj), ovisno o tipu publikacije i odabranu citatnom stilu. Popis se moe raditi na klasian nain (s pomou kartica) ili na raunalu u posebnoj datoteci. Jedinice se upisuju abecednim redom, tako da se raspored moe lako mijenjati, bilo preslagivanjem kartica u klasinome modusu bilo ubacivanjem novih jedinica na abecedno mjesto u virtualnoj inaici. Radna e se bibliografija neprestano dopunjivati i tek se na kraju pretvoriti u konanu bibliografiju. U radnoj bibliografiji mogu postojati razliiti izvori koje ete naknadno iskljuiti jer nisu bitni za pristup temi, a u konanu bibliografiju i konaan popis literature ui e samo oni naslovi koji su neposredno vezani uz temu, bilo da ste ih neposredno citirali bilo samo konzultirali. O razlici izmeu bibliografije i literature v. III. 2.3.16. i III. 5.2.4.
205
5/30/11 11:58:09 AM
1.5. KNJINICA: SREDINJI AKADEMSKI TPOS Dva su fizika mjesta na kojima se nalaze toposi potrebni u akademskome pismu. To su: vaa glava i mozak (razmiljanje) knjinica (itanje i biljeenje) Knjinica je sredinji akademski topos u kojemu su pohranjeni izvori potrebni za va rad. U doba kada je Umberto Eco pisao svoje znamenito djelo Kako se pie diplomska teza (Come si fa una tesi di laurea, 1977) knjinice su jo bile klasine. Nova raunalna revolucija bila je pred vratima, ali se jo nije dogodila. Ecova je knjiga posljednja velika oda tradicionalnoj Gutenbergovoj knjinici uoi roenja virtualnoga pisma i virtualne knjinice mree. Knjinice na poetku 21. stoljea kombinacija su klasinoga i virtualnoga pisma ili se upravo transformiraju prema toj kombinaciji. Ta se kombinacija oituje na svim razinama, od knjininih fondova i kataloga do opreme i ponude usluga. Suvremene su knjinice carstvo uda u kojemu se isprepleu tradicija i budunost, realnost i hiperrealnost, opipljiva praina pod prstima i nadnaravne baze podataka koje moete lako izgubiti jednim klikom mia kao to ste ih lako i dobili. Snalaenje u tome carstvu omoguuju razliite klasifikacije i katalozi, postupci i usluge.
1.5.1. Usluge Suvremene klasino-virtualne knjinice nude etiri osnovne usluge: posudbu publikacija (knjige i graa koji su namijenjeni za posudbu) uporabu publikacija u knjinici (asopisi, prirunici, elektronike knjige referentna graa namijenjena iskljuivo radu u itaonici)
206
5/30/11 11:58:09 AM
pristup mrei (uporaba stolnih i prijenosnih raunala) uporabu i posudbu elektronikih medija (CD-ROM-ovi, videozapisi i sl.) Osim tih temeljnih usluga Nacionalna i sveuilina knjinica u Zagrebu (NSK) nudi meuknjininu posudbu. Naruenu knjigu iz knjinica s europskoga kontinenta i Velike Britanije dobit ete za pet do dvadeset dana, a moete je zadrati tri tjedna. Nova knjinica Filozofskoga fakulteta u Zagrebu nudi meuknjininu posudbu na adresi: http://knjiznica.ffzg.hr/mkp. Ako je rije o lancima iz asopisa, neki su dostupni za nekoliko sati.
1.5.2. Medijski oblici U velikim nacionalnim i sveuilinim knjinicama publikacije i druga graa dostupni su u tri medija: u tiskanome obliku (klasina knjiga), u elektronikome obliku (elektronika knjiga, engl. e-book) i u mrenome obliku, online na internetu. Nove tehnologije snano su djelovale na Gutenbergovo carstvo tiska, ali ga nisu sruile. Pojava i mo novih medija nipoto nisu bili kraj tradicionalne knjige. Dobra stara tradicionalna tiskana knjiga jo uvijek je najpoeljniji oblik publikacije. O tome svjedoe sajmovi knjiga, od globalnoga Frankfurtskoga do domaih sajmova Interlibera u Zagrebu i Sajma knjiga u Puli. Virtualne knjige ne mogu zamijeniti materijalizirane, kao to ni virtualni svjetovi ne mogu zamijeniti stvarne. Oba svijeta, stvarni i virtualni, moda nigdje ne ive tako skladno jedan s drugim i jedan pokraj drugoga kao u knjinicama na poetku 21. stoljea.
207
5/30/11 11:58:09 AM
1.5.3. Oznake Sve publikacije, bilo da su objavljene u tiskanome bilo elektronikome i mrenome obliku, imaju svoju oznaku CIP (engl. Cataloging in Publication katalogizacija u publikaciji). Kataloni zapis izrauje se u skladu s nacionalnim i meunarodnim pravilima za formalnu i sadrajnu obradbu bibliografskih podataka. U Hrvatskoj ga izrauje Nacionalna i sveuilina knjinica u Zagrebu za sve knjige objavljene na hrvatskome jeziku te knjige hrvatskih autora bez obzira na jezik. CIP je meunarodna osobna iskaznica svake publikacije identifikacijski sustav za razvrstavanje i prepoznavanje grae preko razliitih elemenata. Donosi ove podatke: UDK (Univerzalna decimalna klasifikacija po strunim podrujima pod odreenim brojevima, v. II. 2.4, Univerzalna decimalna klasifikacija) naslov publikacije imena autora, urednika, ilustratora, fotografa i druge podatke o odgovornosti podatke o izdanju (nakladniku, mjestu, godini izdanja) te vrsti i dijelovima publikacije (naslov nakladnike cjeline i sl.) podatke o materijalnom opisu publikacije (broj stranica, ilustracije, visina knjige i dr.), napomene (npr. o prijevodu) ISBN (International Standard Book Number meunarodni serijski broj za knjige; oznaka je za Hrvatsku 953, a broj dodjeljuje Hrvatski ured za ISBN u sklopu NSK) ISSN (International Standard Serial Number meunarodni serijski broj za periodine publikacije)
208
5/30/11 11:58:09 AM
CIP se izrauje na temelju publikacije grafiki pripremljene za tisak (prijeloma publikacije), a neposredno prije izlaenja (tiskanja) publikacije. Donedavno se donosio na preliminarnim stranicama publikacija u obliku pravokutnika s podatcima, a danas se samo upuuje na broj pod kojim je dostupan u raunalnome katalogu nadlene institucije (NSK, British Library i dr.).
1.5.4. Klasini katalozi Tradicionalni su nain pretraivanja literature klasini katalozi. Klasini su katalozi: autorski katalog (graa je rasporeena na bibliotekarske kartice abecednim redom po prezimenima autora) predmetni katalog (graa je rasporeena abecednim redom po sadraju, tj. predmetima koji se obrauju; termin predmetnica ili predmetna odrednica jest kljuna rije ili reenica kojom se izraava predmet ili sadraj knjige, odnosno dokumenta) naslovni katalog (graa sloena abecednim redom po naslovima; korisni su ako znadete naslov, a ne znate autorovo ime; nemaju ga sve knjinice) struni katalog (predmetnice su rasporeene po podrujima znanja, a unutar podruja po strukama i podstrukama; ti su katalozi raeni po posebnim pravilima i struna su pomagala bibliotekarima; najpoznatiji sustav koji se rabi u strunim klasifikacijama jest UDK Univerzalna decimalna klasifikacija) Za individualno znanstveno istraivanje u knjinicama na klasian nain najpogodnija su prva dva kataloga. Autorski je katalog praktian ako ve imate popis autora koji su vani za temu, pa elite knjigu posuditi na itanje, dopuniti podatke ili pogledati
209
5/30/11 11:58:09 AM
i druge autorove naslove. Autorski je katalog jednostavan i pouzdan: ako je autor objavio knjigu, onda se ona sa svim svojim podatcima nalazi u katalogu na svome abecednome mjestu. Predmetni je katalog otkrivalaki. Njime ete se sluiti u izradi radne bibliografije traei po pojedinim natuknicama zanimljive naslove za svoj predmet. Predmetni je katalog sloen i otvoren do te mjere da ete se morati sluiti raznim trikovima kako biste otkrili upravo ono to traite. Katkad vam kljuna rije ne moe otvoriti put prema traenoj temi i potencijalnim autorima. Knjiniarka i knjiniar mogli su vau temu razvrstati pod koju drugu natuknicu. Ako piete o umjetnikoj avangardi i istraujete futuristiki dinamizam, pa traite to je naslikano u slikarstvu o temi zrakoplova ili napisano o zrakoplovu, nije vam dovoljna natuknica avion ili zrakoplov. Pod tim ete natuknicama nai samo povijesne podatke o izumu zrakoplova, o vrstama zrakoplova, o graevinama zranih luka, moda o zrakoplovnim nesreama. Stoga ete morati potraiti natuknice avangarda, futurizam, talijanski futurizam u kojemu je dinamizam bio osobito izraen, ruska avangarda kao jedna od modelotvornih europskih avangarda, kubofuturizam kao pokret koji je razvijao dinamistiku poetiku, pa ako ni ondje ne naete dovoljno uputa za problem koji vas mui i o kojemu elite pisati, onda ete potraiti poznate dinamistike autore kao to su Marinetti, DAnnunzio, Giacomo Balla, rani Majakovskij itd. Ako sve to, poput autorice ovih redaka, proete, primjerice, po katalogu Sredinje knjinice (Zentralbibliothek) u Zrichu, sigurno ete nai neto jako zanimljivo i korisno. Bit e to knjiga Felixa Philippa Ingolda Knjievnost i zrakoplovstvo (Literatur und Aviatik, 1978) iscrpna monografija o zrakoplovu u avangardnoj knjievnosti i umjetnosti. A tu ete saznati tako udesne stvari, od toga tko je i kada pisao pjesme o zrakoplovu do toga kako je na zrakoplovnoj priredbi u talijanskome gradu Bresci u rujnu 1909. akrobacije legendarnoga Blriota doivio Kafka, a kako DAnnunzio. Bila su to dva tako razliita doivljaja, kao to su razliite njihove poetike i kao to su razliita stajalita modernih umjetnika prema tehnici i modernoj civilizaciji.
210
5/30/11 11:58:09 AM
Dok smo u klasinim katalozima, eljela bih vam prenijeti jo jedno iskustvo iz Sredinje knjinice u Zrichu s kraja devedesetih godina 20. stoljea. Kada u klasinim katalozima ne bih mogla rijeiti stanoviti problem, tj. nai literaturu za temu koja me zanima, obratila bih se posljednjemu utoitu knjiniarkama i knjiniarima na uoljivome mjestu obiljeenu bljetavim slovom I Informacije. Tu bih malo priekala na red i napokon s nelagodom priupitala za informaciju o traenoj tematskoj jedinici. Ono to sam nekoliko puta doivjela bilo je: knjiniarke i knjiniari na klasinim Informacijama u zrikoj Sredinjoj knjinici bili su vie nego ljubazni i susretljivi. Ne samo da su me naelno uputili na pravi put kako u sama rijeiti problem nego su mi doslovno pomogli pretraivati po zapraenim i poutjelim karticama da doem do svoje teme.
1.5.5. Mrene baze podataka i pretraivai Ono to su poutjele stvarne kartice u drvenim kutijama i ormariima u posebnim prostorima, to su virtualni katalozi i pretraivaki alati na raunalnim zaslonima. Dok su klasine kataloke kartice postajale sve otrcanije, a informacije o njima sve njenije i nostalginije, kao i svijet koji zajedno s njima odlazi u prolost, susret s raunalnim ekranima i tehnikama pretraivanja moe biti vrlo neizvjestan, kao i svijet koji ti katalozi simboliziraju. Sve to smo proli s kljunom rijeju avion ili zrakoplov prebirui po stvarnim karticama moemo proi sjedei za raunalom na treperavu zaslonu s bilo kojom drugom kljunom rijeju, naslovom ili autorom. Razlika je meutim velika. Ako se naete u onoj istoj svjetskoj knjinici u kojoj smo maloas imaginarno lutali kroz stvarne kataloke kartice i dobili iscrpne ljubazne odgovore i upute o nerijeenim pitanjima, tu, u odjelu s raunalima, odgovori e na vae upite biti kratki, strogi i kruto poslovni. Ako ne uspijete prvi put ui u katalog ili nai ono to traite, online e vas informatorica i informator posluiti s visine posveena znalca koji vlada svemonom tehnikom koju vi ne poznajete dovoljno ili niste vjeti u svim njezinim elementima. To vas
211
5/30/11 11:58:10 AM
ne treba obeshrabriti. Rjeenje je nadohvat ruke, u istome prostoru gdje eu uvari novoga pisma. Dok su korisnici klasinih kataloga bili starije dobi, pa ih niste eljeli optereivati pitanjima, susjedi za raunalnim ekranima mladi su i radosni ljudi koji e vas rado uputiti u tajne nove tehnologije im se informatorica i informator udalje. Kada napokon uete u virtualno carstvo knjinice, osjeat ete se toplo i prisno kao kod kue. Sve to ste znali o klasinim katalozima, svi problemi i mogunosti koje ste ondje poznavali, sada e vas doekati ljubazno i prijateljski poput klasinih informatorica i informatora pod slovom I, s jedinom razlikom to e sve informacije treperiti pred vama u beskrajnu umjetnom svjetlu kao u zaaranome zrcalu u zemlji udesa. I vi ete znati da ste i dalje u knjinici, da stari katalozi i stara bibliotena znanja nisu izgubljeni, samo su prevedeni na novi zamreni, ali kada ga svladate, tako jednostavan i efikasan jezik.
1.6. UKLJUIVANJE IZVORA: ITANJE I BILJEENJE Prvo je i osnovno pravilo: Nema itanja bez biljeenja i biljeaka! Proitano, a nezabiljeeno za znanstveni je rad izgubljeno. Premda su u znanstvenome postupanju neodvojivi jedno od drugoga, itanje i biljeenje imaju svoje posebne tehnike i pravila. Tehnike itanja i biljeenja vraaju nas ponovno tehnici stsis te opim retorikim i posebnim znanstvenim toposima (v. II. 4.11. i II. 5.3, Znanstvena racionalnost). itat ete u tehnici stsis tako da neprestano postavljate pitanja tko, to, kada, gdje, zato, kako, u koju svrhu. Trait ete toke prijepora u literaturi, argumente i ideje s kojima se slaete ili ne slaete. U biljekama ete definirati pojmove, usporeivati ideje, generalizirati, komentirati i donositi utemeljene zakljuke (opi retoriki toposi ili argumentacijske strategije) te se pridravati svih posebnih toposa i standarda znanstvene racionalnosti (tonost, preciznost, evaluacija, znanstveni etos, osobito u citiranju i parafraziranju).
212
5/30/11 11:58:10 AM
1.6.1. Tipovi itanja U akademskome se pismu rabe svi tipovi itanja, ovisno o temi ili fazama istraivanja i pisanja. etiri su osnovna tipa itanja: pregledavanje prvi susret s tekstom informativno ili brzo itanje ope razumijevanje teksta kritiko itanje analiza i interpretacija teksta dubinsko itanje usredotoenje na pojedine dijelove teksta Pregledavanje. Pregledavanje je prvi, preliminarni susret s tekstom. U kulturi preplavljenoj informacijama i publikacijama ne moe se proitati sve, pa treba napraviti grubu selekciju s obzirom na temu koja vas zanima. Znaenje pojma pregledavanje sadrano je u prefiksu pre: to je gledanje prije bilo kakva ozbiljnijega itanja. Pregledavaju se naslov i podnaslov, sadraj, saetak i kazala, tekstovi na koricama i sl. Taj tip itanja vrlo je vaan jer se u njemu odluuje hoe li se nastaviti itanje. Koristit ete se njime na samome poetku invencije, prigodom prikupljanja radne bibliografije, ali i svaki put u susretu s novom literaturom kao prvi korak u pronalaenju izvora. Informativno ili brzo itanje. Informativno ili brzo itanje drugi je, bliski susret s tekstom u kojemu otkrivate relevantne informacije i stvarate opu sliku teksta. Dvije su osnovne strategije informativnoga itanja: prelijetanje (engl. skimming) i skeniranje (engl. scanning). Prelijetanje. To je strategija za stjecanje opega uvida u tekst. Nakon pregledavanja, u kojemu ste zakljuili da je tekst prikladan za vau temu, slijedi prelijetanje cijeloga teksta i hvatanje osnovnih informacija i ideja, poput lastavice u letu kada prikuplja hranu (Buzan, 2006). Jedna je od uinkovitih strategija prelijetanja poznavanje strukture djela i tehnike pisanja odlomka. Ako je va izvor knjiga, proitajte uvod (osobito posljednje odlomke, jer su tu najee glavna obeanja itatelju) te
213
5/30/11 11:58:10 AM
zavrno poglavlje (prve i posljednje odlomke jer su tu zakljuci). Ako se vae kljune rijei pojavljuju u naslovu poglavlja, proitajte na isti nain uvodni i zakljuni odlomak u tome poglavlju. Posebno su informativni prijelazni odlomci, jer se u njima saima to se govorilo u prethodnim odlomcima i najavljuje to e se govoriti u budunosti. U zbornicima lanaka ita se uredniki predgovor. Slino je i kod lanaka u klasinim asopisima online. Treba proitati saetak, posljednja dva ili tri odlomka uvoda te odlomak naslovljen Zakljuak. Ako lanak nema posebno istaknute dijelove uvoda i zakljuka, itaju se prvi odlomak i nekoliko posljednjih. U mrenim je lancima preporuljivo kliknuti na ponuene poveznice poput O stranici (About Site), Trai (Search) i sl. Skeniranje. To je tehnika za traenje kljunih rijei i ideja. Osobito je uinkovito u izvorima koji imaju kazalo imena i pojmova ili na mrei gdje postoji uputnica Trai. Treba utipkati eljenu rije, i ona e biti pronaena. Pri skeniranju najee vam je poznato to traite (kljuna rije, pojam, ime). Oi klize niz stranicu ili ekran u potrazi za pojedinim rijeima. Strategije su skeniranja: traenje pojmova na odreenim stranicama, uoavanje razliitoga tipa pisma (koso, podebljano), razliitih veliina i vrste slova, brojeva, konektora poput prvo, drugo, tree i sl. Informativno ili brzo itanje najpogodniji je tip itanja u prvoj fazi invencije akademskoga pisma. Slui kao uvod u kritiko itanje. Kritiko itanje. Kritiko je itanje trei, kreativni oblik itanja. To je sredinji oblik itanja u akademskome pismu. Sada vie nije rije o pronalaenju informacija o temi, nego o promiljanju i kreativnoj procjeni argumentacije. Kritiko je itanje, kao to kae sam termin, utemeljeno na kritikome miljenju na kojemu poiva znanstvena retorika. U tome ete tipu itanja analizirati ideje i argumente, metode i strukturu teksta koji itate, prosuivati ih i komentirati. Postavljat ete pitanja u tehnici stsis o svim aspektima teksta:
214
5/30/11 11:58:10 AM
Tko su autorica ili autor? U kojim je okolnostima tekst nastao? Kada? Gdje? Zato? to su glavne ideje i stajalita? Kako su definirani pojmovi? Kako su interpretirane injenice? Jesu li injenice pouzdane? Jesu li autorica i autor uvjerljivo argumentirali svoje ideje? Ima li rodnih, rasnih i drugih predrasuda? Koje su metode i postupci upotrijebljeni? Kako biste ocijenili tekst u kontekstu drugih tekstova? Kako biste ocijenili tekst u cjelini? Kakvo je vae stajalite? Slaete li se ili ne slaete s izloenim idejama i primijenjenim metodama? Kako biste vi postupili? i sl. Cilj je kritikoga itanja analizirati i interpretirati tekst, ocijeniti ga, otkriti podatke i injenice vezane uz vau temu, osloniti se na ideje s kojima se slaete, pobiti ideje s kojima se ne slaete, zauzeti vlastito stajalite i rei neto novo o temi. Kritikim se itanjem sluite u tijeku cijeloga projekta istraivanja i pisanja. Dubinsko itanje. Napokon, dubinsko je itanje usredotoivanje na odreene dijelove i aspekte teksta koji zahtijevaju dodatno promiljanje. Da biste pronali problematina mjesta, ponovno ete se posluiti tehnikom skeniranja kako biste otkrili kljune rijei i ideje. Kada se usredotoite na problematina mjesta, primjenjujete intenzivno kritiko itanje. U akademskome pismu dubinskim se itanjem sluite u kasnijim fazama projekta, jer tada bolje poznajete problematiku, pa moete uoiti i rijeiti nejasnoe.
215
5/30/11 11:58:10 AM
1.6.2. Strategije kritikoga itanja i akademsko pismo Dvije su osnovne strategije kritikoga itanja u akademskome pismu: kreativno slaganje i kreativno neslaganje (usp. Turabian, 2007: 3739). Kreativno je itanje uvijek dijalog, bilo da se slaemo s proitanim tekstom bilo da se ne slaemo. Kreativno slaganje. Kreativno se sloiti s izvorom znai prihvatiti ponuene ideje i argumentaciju, ali im istodobno dodati neto novo. Ako izvor podupire svoju tvrdnju jednim dokazima, vi moete ponuditi druge. Ako izvor primjenjuje svoju tvrdnju na jednome podruju, vi je moete proiriti i primijeniti na druga podruja i sl. Primjerice:
Goran Rem i Helena Sabli Tomi s pravom govore o slavonskome tekstu hrvatske knjievnosti. Na slian bi se nain moglo govoriti i o mediteranskome tekstu hrvatske knjievnosti.
Kreativno neslaganje. Kreativno neslaganje jo je plodotvornije nego kreativno slaganje. Pronaite protuslovlja i nedostatne ili krive argumente, razotkrijte ih i ponudite bolje dokaze. Ako izvor tvrdi da je to ovakvo, vi moete podastrijeti dokaz da nije tako. Ako izvor tvrdi da je to utemeljeno, vi moete pokazati da nije. Ako izvor raspravlja iz jedne vizure, vi moete odabrati drugu vizuru i sl. Iskoristite strategiju kreativnoga neslaganja za bistrenje pojmova i provjeru svoje (hipo)teze. Primjerice:
Zdenko kreb pretpostavlja da o istoj pjesmi ne mogu postojati dvije jednako legitimne interpretacije. Suprotno od toga Emil Staiger pokazuje da su dvije interpretacije o istoj pjesmi mogue. Interpretacija je graena na subjektivnome pristupu i stoga ne moe biti apsolutna. Tako je interpretacija vrlo rano pokazala protuslovlja unutarnjega pristupa knjievnomu tekstu u Zagrebakoj koli.
216
5/30/11 11:58:10 AM
1.6.3. Tehnike biljeenja etiri su osnovne tehnike biljeenja: kartice i biljenice, podcrtavanje, fotokopiranje i skidanje s mree te virtualne biljeke. Kartice i biljenice. Knjiga Umberta Eca Kako se pie diplomska teza (v. gore 1.5) nastala je u posljednjim danima Gutenbergove ere, pa njezin autor ne poznaje virtualne biljeke. Eco navodi razliite vrste kartica i kartinih datoteka kao povlatenu tehniku znanstvenoistraivakoga rada. Kartice su zamiljene po modelu knjininih kartica: mogu se slagati i preslagivati kao u klasinim katalozima. Tehniku kartica Eco preporuuje u itanju sekundarne literature. Poput teorije otvorenoga sustava u semiotici i motiva srednjovjekovne knjinice u romanu Ime rue Ecov sustav bibliografskih i lektirnih kartica najljepi je spomenik podignut klasinomu znanstvenoistraivakom radu neposredno uoi roenja novoga virtualnog pisma. Vrlo je esta tehnika voenje biljeaka u biljenicama. Biljenice se podjednako rabe u prirodnim i drutveno-humanistikim znanostima. U potrazi za primjerom iz humanistike vrata svoje knjievnoznanstvene radionice otvorio mi je Josip Uarevi. Da bi napisao lanak o lirskome Ja u Lermontova, autor je ispisao dvije male biljenice (o lirskome Ja openito i o Ja u Lermontova), dva lista papira (saetak Ja openito i saetak Ja u Lermontova) te napokon shemu teme Ja u Lermontova, iz koje je nastao lanak u zborniku Romantizam i pitanja modernoga subjekta (Uarevi, 2008). Slino je i u prirodnim znanostima (v. sliku III. 1.6.3, Kartice i biljenice). Svakomu znanstvenom tekstu, bez obzira je li rije o poeziji ili o diobi stanice, prethodi ozbiljno istraivanje prikupljanje i priprema dokaza. Nakon svakoga znanstvenog istraivanja ostaje dokumentacija dokazna graa u argumentaciji: biljeke, protokoli, proitana i komentirana literatura na temelju kojih se na kraju projekta, bilo individualnoga bilo kolektivnoga, izvodi argumentacija u znanstvenome lanku, magistarskoj tezi ili doktorskoj disertaciji. U drutveno-humanistikim znano217
5/30/11 11:58:10 AM
Slika III. 1.6.3, Kartice i biljenice. Biljeke asistentice Anett Hse uz tijek eksperimenta Ive Toli-Nrrelykke na projektu Simetrina dioba stanice: Je li kvasac besmrtan? Max Planck Institut, Dresden, 12. listopada 2006. Kada je dola na posao, asistentica je nacrtala to se dogodilo s pojedinim stanicama tijekom noi, npr. kako se podijelila stanica a u 1. 15 i 7. 17 h. Zatim je zabiljeila koliko je keri pojedina stanica dobila, odnosno ako nije dolo ni do kakve diobe. U 9.52 uklonila je keri mikromanipulatorom i nacrtala novo stanje, a u 10. 39 nastavila s promatranjem.
stima bitno je moi provjeriti svaku tvrdnju, a u prirodnim znanostima ponoviti eksperiment. U tome je znanstvenost znanosti vrsnoa akademskoga rada. Podcrtavanje. Kao tehniku biljeenja u primarnoj literaturi (romani, pjesme i sl.) Eco preporuuje podcrtavanje. Podcrtavanje je znak osobnoga odnosa prema knjizi. Eco ga doputa samo u vlastitim knjigama, u odreene svrhe, na odreene naine i u odreenim okolnostima. Preporuuje podcrtavanje u bojama i unoenje razliitih kodova koji predloak povezuju s radnim nacrtom:
218
5/30/11 11:58:10 AM
Podcrtavajte u boji, rabite fine, tanke olovke. Poveite svaku boju s predmetom. Istu boju rabite na radnome planu i na razliitim karticama. Kada stignete do konanoga pisanja, bit e prednost znati da se crvena boja odnosi na one dijelove koji pripadaju prvomu poglavlju, a zelena drugomu. (Eco, 2005: 161)
Eco istie poznata pravila to se i kako ne podcrtava. Ne podcrtavaju se posuene i raritetne knjige. Ne podcrtava se cijeli tekst; jer ako je sve podcrtano, nita nije istaknuto (v. sliku III. 1.6.3, Podcrtavanje).
Slika III. 1.6.3, Podcrtavanje. Primjer ex negativo. Francis Bacon, 1964: 120. Knjinica Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Sign. D-431-E, inv. br. 4299.
Fotokopiranje i skidanje s mree. Glasoviti semiotiar posebno upozorava na ambivalentnost fotokopija. Fotokopije s jedne strane mogu zamijeniti nedostupnu knjigu, a s druge strane postati alibi za neitanje: Postoji puno toga to se upravo zato ne zna, jer imamo neki tekst u fotokopiji;
219
5/30/11 11:58:10 AM
tako nastaje iluzija kao da smo ga proitali (Eco, 2005: 162). Da je Eco u vrijeme pisanja svoje knjige poznavao ari i opasnosti interneta, sigurno bi bio jo oprezniji. Skidanje s mree (copy = kopiraj & paste = zalijepi) moe voditi do svjesnoga ili nesvjesnoga plagijata, krae ideja i tekstova. Kada je meutim rije o tonosti citata, fotokopiranje i tehnika copy & paste nove su tehnike pamenja i kontrole citata. Uvijek je bolje citirana mjesta kopirati nego prepisivati, jer se tako citati mogu vie puta kontrolirati, to je iznimno vano za tonost citata i etiku citiranja (v. dolje 1.6.8). Virtualne biljeke. Virtualne se biljeke vode u obliku datoteka i mogu se oblikovati po modelu klasinih kartica. One ne mogu zamijeniti klasine kartice, ali vam mogu pomoi da radite s veega odmaka od teksta, dakle i kritiki. Nije udobno itati knjigu za raunalom i simultano raditi biljeke u datoteci, ali je posve zgodno proitati lanak ili knjigu u naslonjau, pa neposredno nakon doitavanja cjeline ili svakoga poglavlja promijeniti poloaj, sjesti za raunalo i ispisati komentare u datoteci. Razlika izmeu klasinih biljeaka rukom, koje je opjevao autor Imena rue, i virtualnih biljeaka na osobnome raunalu ista je kao razlika izmeu klasinih i online kataloga. Poput online kataloga virtualne biljeke imaju i druge prednosti: mogu se pohraniti na disketu i CD-ROM. Ali i neto drugo: mogu se ispisati i tako ponovno dobiti svoj dobri, stari, stvarni oblik. Na taj e se nain ukloniti opasnost od brkanja razina i podataka u sluaju da se poremeti dokument, a biljeke e se moi ukljuivati u radni nacrt na potrebnim mjestima kao opipljivi dio istraivakoga projekta i ranoga pisanja.
1.6.4. Bibliografske i lektirne kartice Dvije su osnovne vrste kartica: bibliografske kartice i lektirne kartice. Bibliografske kartice. U bibliografskim se karticama biljee naslovi vezani uz temu sa svim potrebnim podatcima u odabranome citatnom stilu. Oni ulaze u radnu bibliografiju i na kraju dovode do konane bibliografije.
220
5/30/11 11:58:10 AM
Lektirne kartice. Lektirne se kartice odnose na proitanu literaturu. Po predmetu lektirne kartice mogu biti: kartice o proitanim izvornima, tematske kartice, kartice autora, citatne kartice itd. (Eco, 2005: 154). Rade se na razliite naine, ovisno o predmetu istraivanja, vlastitim sklonostima i itateljskim navikama. Mogu biti razliitih veliina, u obliku veega ili manjega lista papira, u klasinome ili virtualnome obliku. To moe biti biljenica s pokretnim listovima. Osnovni je model isti. Svaka je kartica fiziki zasebna jedinica koja se moe u razliitim kombinacijama preslagivati, uvrivati u radni nacrt, izostavljati ili ponovno pojavljivati u novoj misaonoj i praktinoj kombinaciji. Stoga je i virtualne biljeke dobro imati u stvarnome obliku te s njima postupati kao da su pisane rukom. Predloak standardne lektirne kartice moe se zamisliti na razliite naine. Jedan donosimo ovdje (v. sliku III. 1.6.4). U lijevome gornjem kutu upisuje se prezime autorice ili autora i broj stranice, a u desnome
Slika III. 1.6.4. Primjer lektirne kartice. Prilagoeno po Turabian, 2007: 40.
221
5/30/11 11:58:11 AM
kutu kljune rijei. Prezime vodi prema radnoj bibliografiji gdje se nalaze svi podatci, a kljune rijei omoguuju povezivanje biljeke s radnim nacrtom i razliitim fazama pisanja. Sredinji pak dio kartice donosi u grozdovima saetu formulaciju glavne ideje proitanoga teksta, osnovne injenice, citat ili parafrazu te vlastita pitanja i komentare uz lektirni tekst. Za svaku opu ideju radi se posebna kartica ili stranica. Razliiti elementi na kartici piu se u razliitim bojama i obiljeuju razliitim znakovima. Posebno je vano odijeliti citate i parafraze s jedne strane i vlastite rijei s druge strane. Citati se uvijek stavljaju u navodnike, parafraze se preporuuje oznaiti vitiastim zagradama, a vlastita pitanja i komentare staviti u uglate zagrade, kako se ne bi moglo dogoditi da se u oblikovanju spisa pobrkaju razine i tako nehotice doe do plagiranja u kasnijim fazama rada s biljekama.
1.6.5. Umna mapa Umna mapa (engl. mind map) zrakasti je dijagram koji oslikava ideje i tijek razmiljanja. U sreditu je dijagrama osnovna ideja ili tema, a iz nje se na sve strane granaju vijugave crte s natpisima kljunih rijei, reenicama, crteima i drugim znakovima koji simbolino prikazuju znaenje ideja i razmiljanja. Svojim nelinearnim grafikim likom umna je mapa vrlo uinkovita tehnika oslikavanja ideja, postavljanja pitanja, pamenja i rjeavanja razliitih sloenih zadaa u stjecanju i pohranjivanju znanja. Jednu od prvih biljeaka u obliku dijagrama sastavio je Porfirije iz Tira u treemu stoljeu, kada je slikovito prikazao 10 Aristotelovih kategorija. Obnovitelj klasine mnemotehnike metode i izumitelj modernoga oblika umne mape britanski je psiholog Tony Buzan. Metodu izrade umne mape Buzan je saeo u deset savjeta. Poinjete kljunom rijeju u sredini crtea i radite zrakastu strukturu. U cijelome se dijagramu sluite razliitim simbolima. Kljune rijei upisujete na crte jednake veliine pazei da je svaka kljuna rije samostalna, da se znaenje na linijama koje izlaze iz kljune rijei odnosi na znaenje kljune rijei i da su duljine
222
5/30/11 11:58:11 AM
crta jednake duljini rijei. Pri tome se sluite razliitim bojama kako biste naglasili ideje i asocijacije. Napokon, moete razviti vlastiti stil izrade umne mape (v. sliku III. 1.6.5.b). Poznati Buzanov primjer umne mape prikazuje samu ideju izrade umne mape.
Slika III. 1.6.5.a. Tony Buzan: Umna mapa s temom umne mape (http://hr.wikipedia.org/wiki/Mentalna_mapa, 25. sijenja 2010)
Biljeka u obliku umne mape vrlo je uinkovit nain kreativnoga itanja i biljeenja. Takav tip biljeke snana je dinamizacija itanja, tako da ideje zaustavljene u kljunim rijeima postaju gotovo trodimenzionalne i pokretne. Kombinacija slova i crta, rijei i slika, boja i pokreta pretvara biljeku u vijugavu vizualnu priu koja se lako pamti i lako preslaguje u nove kombinacije. Umna je mapa oluja ideja u kojoj sijevaju munje misli i pucaju gromovi pitanja, a sve se na kraju slijeva u jednu tezu iz koje izvire pisanje. Ovdje donosim umnu mapu s temom Zagrebaka knjievnoznanstvena kola: Od imanentizma do kulturologije, koja nam je vie puta posluila kao primjer. Biljeka u obliku umne mape vizualizacija je sloene tehnike stsis nakon itanja odabrane literature.
223
5/30/11 11:58:11 AM
ZAGREBAKA KNJIEVNOZNANSTVENA KOLA: OD IMANENTIZMA DO KULTUROLOGIJE
Slika III. 1.6.5.b. Umna mapa Zagrebaka knjievnoznanstvena kola: Od imanentizma do kulturologije
224
5/30/11 11:58:11 AM
U sreditu je umne mape ime kole i generalna paradigma: imanentni pristup. U zrakastoj strukturi mapa prikazuje povijesni razvoj kole u generacijskome i biolokome kljuu te glavne teme, probleme i odstupanja od paradigme imanentnoga pristupa. Tu su etiri generacije koje su sudjelovale u izgradnji i razvoju kole: oevi, mlaa braa, djeca te unuke i unuci. U generaciji djece izdvojen je kritiki sin. Uz njih se granaju glavne institucije i izdanja kole, kljuni termini koji obiljeuju razliite tematske interese 1960-ih (interpretacija, stil, struktura, stilske formacije, periodizacija) i razliiti pomaci od paradigme imanentizma 1970-ih i 1980-ih (proza u trapericama, intertekstualnost i intermedijalnost, sociologija knjievnosti) pa sve do novih kulturolokih tema i pristupa nakon 2000-ih (popularna kultura, knjievna antropologija, rodna problematika, knjievna imagologija, kulturni stereotipi). Cijeli se dijagram saimlje u ideji da je Zagrebaka knjievnoznanstvena kola prela put od imanentizma (unutarnja stilistika i strukturalna analiza teksta) do kulturologije (knjievni tekst u razliitim kulturnim kontekstima). Tako umna mapa postaje opipljiva slika vae ideje ili teze.
1.6.6. Kada citirati, parafrazirati, saimati? Biljeke su software vaega buduega teksta, pa zato ve u pripremama za pisanje trebate znati kada ete citirati, kada parafrazirati i kada saimati. to su biljeke, citati, parafraze i saetci iz literature kvalitetniji, lake ete i kvalitetnije pisati. Citirati se ne moe i ne treba uvijek. Ne trebate citirati kada je rije o poznatim i uvrijeenim idejama koje su postale ope kulturno dobro. Ne morate svaku raspravu iz poetike poinjati citatom iz Aristotelove Poetike. Citirati treba u ovim sluajevima: kada tue rijei podupiru vae stajalite o temi kada tue rijei zastupaju suprotno stajalite o temi
225
5/30/11 11:58:11 AM
kada imaju autora kada su posve nove Kada tui tekst podupire vae stajalite, to je snaan dokaz u argumentaciji, pa ga valja citirati. Kada tui tekst zastupa suprotno stajalite, valja ga citirati kako bi argumentacija bila potena i stajalite preneseno tono. Ako ideje imaju autora, ali su postale opepoznate, ne morate ih uvijek citirati, nego samo onda kada o njima raspravljate ili je navoenje autorstva ih kojih drugih razloga vano. Ako piete seminarski rad o realistikim postupcima Ante Kovaia, pa spomenete da je realizam stilska formacija, ne morate citirati autora toga termina Aleksandra Flakera. Ali ako piete seminarski rad o Povijesti ruske knjievnosti Reinharda Lauera, pa kaete da se autor posluio terminom stilske formacije, svakako ete termin uporabiti pod navodnicima i navesti ime njegova autora. Drugi Flakerov termin, knjievne vedute, uvijek ete pri prvome spomenu staviti u navodnike i navesti autorovo ime, jer taj termin nije postao opepoznat kao stilske formacije. Napokon, kada je ideja posve nova, valja je tono citirati kako bi se sprijeilo plagiranje. Ako govorite openito o poetici romana, ne trebate navesti nikakav izvor, ali ako govorite o povijesnoj poetici romana, morate navesti autora knjige Povijesna poetika romana Viktora megaa. Parafraziranje i parafraze vrlo su osjetljivo polje biljeenja. Granica prema plagiranju i plagijatu tu je najkrhkija. Nije uvijek lako nai vlastite rijei koje e prepriati tue ideje, pogotovo ako su tue rijei tono izrazile ideju. Parafrazirat ete stoga vrlo oprezno, i to samo onda kada tue ideje moete izraziti bolje nego to je to u izvorniku. Pri tome nije dovoljno samo zamijeniti nekoliko rijei vlastitima. Treba sve napisati novim rijeima, tako da nema nikakve mogunosti da vam se potkrade nesvjesni plagijat. Ako niste u stanju vlastitim rijeima prepriati tuu ideju, pa ak i bolje od izvornika, nemojte parafrazirati. Radije citirajte. Saimanje je takav postupak biljeenja u kojemu na najkrai mogui nain iznosite ideju tuega teksta. Rabi se pri opemu pregledu literature ili kada ukratko izlaete odlomak, lanak ili cijelu knjigu. Parafraza i saimanje nisu snani dokazi kao citati. Parafraza se obiljeuje
226
5/30/11 11:58:11 AM
isto kao citat, a saimanje kraticom usp. i potrebnim bibliografskim podatcima. Vie o citiranju, parafraziranju, saimanju i upuivanju v. III. 5.1.
1.6.7. Izbor i prireivanje citata Prvi korak za ispravno citiranje jest izbor i prireivanje citata. Osnovna su pravila: Izaberite originalan izvor, a ne izvor iz druge ili tree ruke. Citati citata najloiji su oblik znanstvene citatnosti. To je izvor irenja pogrjeaka i znak neautentinosti istraivanja. Citirajte po vienju (de visu), a ne po sjeanju. To je jedini zakon tonosti citiranja. Ako izvor ima vie varijanata, citirajte uvijek jednu verziju i razjasnite zato ste izabrali upravo tu verziju. Ako prepisujete citat iz tiskanoga izvora, vie puta kontrolirajte citat. U drugome i treemu itanju sigurno ete nai jo koju po grjeku. Ne dajte se smesti i uporno kontrolirajte dok potpuno do posljednjega imena, padea i zareza ne preslikate izvornik. Ako skidate citat s mree, odaberite samo pouzdane izvore. Obiljeite citat navodnicima. Paljivo upiite sve potrebne podatke u citatnicu i vie ih puta kontrolirajte. Pripazite na brojeve stranica. Tu esto popusti koncentracija. Istom akribijom provjerite sve bibliografske jedinice. Provjerite u konanoj verziji jeste li bili dosljedni u odabranome citatnom stilu, tj. kombinaciji citatnica i bibliografskih jedinica u bibliografiji i literaturi (v. III. 5.2.4. i III. 5.2.5). Pazite na pravopisne znakove, razmake i druga pravila iz citatne mehanike. Tu se vrlo esto grijei (v. III. 4.3.3).
227
5/30/11 11:58:11 AM
1.6.8. Kako izbjei opasnosti od plagiranja? Na opasnosti od plagiranja nikada se ne moe dovoljno upozoriti (v. III. 5.1.4), osobito ako je rije o studentskome akademskom pismu u virtualno doba. etiri su zlatna pravila koja sprjeavaju plagiranje i plagijat. O nekima smo ve govorili, a sada ih evo u obliku savjeta: Ne prepisujte dulje citate, nego ih fotokopirajte ili presnimite s mree (naravno, samo ako su mreni izvori pouzdani, v. gore 1.6.3, Fotokopiranje i skidanje s mree; III. 5.1.2, Tonost i Obiljeenost te III. 5.2.3, Etiki kodeks citiranja elektronikih medija). Tako ete pri ugraivanju citata u tekst biti sigurni da vam se nije omaknula pogrjeka. Ne kratite citate u biljekama, kako poslije pri ugradbi u tekst ne biste promaili smisao. Ako citat poslije rabite u skraenu obliku, moi ete uvijek kontrolirati tonost smisla u kontekstu cijeloga citata. Zapiite na fotokopiju ili zapis s mree naziv izvora i kljune rijei, kako bi se citat kao i sve biljeke mogao kategorizirati i ukljuiti u argumentaciju. Rabite razliite boje i znakove kako biste vidljivo oznaili granice izmeu vlastitih i tuih rijei i tako uklonili opasnost da u bilo kojoj fazi istraivanja i pisanja svoje rijei pomijeate s tuima. Nikada ne parafrazirajte preblizu izvoru da vam se tue rijei ne bi potkrale meu vlastite i tako vas dovele na rub plagiranja ili u plagijat. Za razliku od citata, koji se biljee de visu, parafraze se rade po sjeanju. Uklonite izvornik i vlastitim rijeima samite tue ideje, a zatim provjerite jesu li sve rijei vae. Uvijek navedite upotrijebljeni izvor. Napast nenavoenja izvora osobito je velika pri preuzimanju citata s mree. Mrea je premreena mnotvom esto promjenjivih tekstova, ali to ne znai da se tekstovi smiju skidati bez navoenja izvora. Citati u znanosti uvijek imaju izvor. Stoga moraju biti obiljeeni.
228
5/30/11 11:58:11 AM
1.6.9. Kada su biljeke vrijedne? Biljeke nisu vrijedne samo po koliini informacija, nego po nainu njihove obradbe i ukljuivanja u projekt. One su vrijedne ako su relevantne za temu, ako unaprjeuju istraivanje i pisanje. Biljeke su formalno i sadrajno vrijedne: kada su opskrbljene komentarima i jasno obiljeene, pa slue kao vodi za istraivanje i pisanje; kada su opremljene kljunim rijeima, pa se mogu lako preslagivati i kombinirati s radnim nacrtom i ranim pisanjem; kada donose podatke i ideje vane za tezu; kada osiguravaju iri kontekst za razumijevanje teze; kada ne iskrivljuju smisao izvora; kada tono prenose i obiljeuju citate; kada su parafraze raene vlastitim rijeima i kada su bolje od izvornika. Nije dovoljno fotokopirati ili snimati s mree gomile tekstova i citata pa ih ostaviti bez komentara i jasnih obiljeja. To je korisno za kontrolu tonosti citata. Ali to nije dovoljno. Valja ukljuiti kritiko miljenje i itanje. Opskrbite fotokopije i mrene citate komentarima na marginama ili poleini, podcrtajte kljune rijei i podatke razliitim bojama kako bi bili jasno uoljivi, napravite saetak ideja, postavite pitanja i skicirajte vlastite odgovore na pitanja. Sve to piete o svome izvoru u biljekama moe vam koristiti u radnome nacrtu i pisanju. Upisivanje kljunih rijei u desni kut biljeke formalan je postupak velike vrijednosti. Pri tome valja paziti na koliinu i sadraj kljunih rijei. Ne smiju se prepisivati hrpe rijei iz izvora, koliko god bile vane za sam kontekst. Treba odabrati nekoliko irih pojmova iz topike vaega predmeta koji mogu djelovati ujedinjujue na razliitim razinama. Ta229
5/30/11 11:58:11 AM
kve openite kljune rijei, toposi vaega znanstvenog podruja, mogu u razliitim kombinacijama dovesti biljeke u razliite kontekste i tako unaprijediti kretanje kroz projekt i pisanje. Biljeke su kvalitetne kada su u njima pohranjeni podatci potrebni kao dokazi u vaoj argumentaciji te izdvojene ideje koje e vam sluiti kao potpora za vau (hipo)tezu, ako se s izvorom slaete, ili kao ishodite za razvijanje drukije ideje, ako se s izvorom ne slaete, pa ga pobijate. Biljeke e biti jo kvalitetnije ako ne komentirate samo glavne ideje i stajalita u svome izvoru, nego ako zabiljeite ukupan kontekst u kojemu su te ideje nastale, jer tako osiguravate iri okvir za razvijanje vlastitih ideja. Osobito je korisno zabiljeiti povijesni okvir za pojavu ideja, kakav zanimljiv podatak ili anegdotu. Ako piete o Flakerovu pojmu stilske formacije, dobro je osim definicije toga pojma zabiljeiti podatak da je autor naveo toan nadnevak i asopis u kojemu je termin prvi put spomenuo (v. III. 4.2.2, Govorni subjekt u prvome licu jednine: Autorsko ja) te komentirati autorovu genealogiju pojma kako je do njega doao u raspravama na meunarodnim simpozijima. Takvi su podatci vani ne samo zato to daju ivost vaemu tekstu nego i zato to osiguravaju iri kontekst za razumijevanje nastanka Zagrebake kole, koja se u kasnome socijalizmu razvijala u neposrednu dodiru sa svjetskim zbivanjima u humanistici. Napokon, biljeke su kvalitetne ako tono prenose smisao ukupnoga konteksta iz kojega potjeu ideje, a loe su ako taj smisao promae ili ga iskrivljuju. Ako govorite o genezi Flakerova pojma optimalna projekcija, pa saimate ili parafrazirate mjesto na kojemu on spominje kako je taj pojam susreo u usmenoj komunikaciji s J. M. Lotmanom (Flaker, 1986: 260), nije dobro rei uopeno da Flaker citira Lotmana, jer bi se moglo pomisliti da je pojam ve postojao. Dobar je komentar ako precizirate da Flaker citira Lotmanov usmeni iskaz, jer e tako biti jasno da je Flaker bio samo potaknut Lotmanovom sintagmom te da je pojam sam stvorio i oblikovao ga u tumaenju utopijske dimenzije umjetnike avangarde. Ako dva izvora tvrde isto, ali svoje tvrdnje obrazlau na razliite naine, navedite oba konteksta, jer e to pomoi boljemu razumijevanju teme.
230
5/30/11 11:58:11 AM
Aleksandar Flaker i Peter Brger na isti su nain omeili umjetniku avangardu u vremenu od 1910. do 1935. Ipak, uinili su to na razliite naine. Flaker je kao glavna obiljeja stilske formacije avangarde istaknuo destrukciju tradicije, konstrukciju novih oblika i optimalnu projekciju u budunost. Kao osnovne osobine povijesne avangarde Brger je isticao poetiku novoga, sluaj i negaciju institucije umjetnosti. Ako govorite o avangardi, ukljuite iri teorijski kontekst: navedite i usporedite oba miljenja.
1.6.10. Biljeenje i rano pisanje Biljeke i biljeenje nisu samo oblik istraivanja izvora. One su i rani oblik pisanja: invencija razloga i dokaza koji podupiru vae ideje i vau (hipo)tezu. Nije dobro ekati da zavrite itanje i biljeenje, pa da jednoga dana u stanovitome trenutku ponete pisati biljeke o proitanome. Takva idealnog dana i takva trenutka nema. itajte i biljeite, biljeite i komentirajte istodobno. Rano je pisanje esto samo parafraziranje i saimanje. To vas ne treba zbuniti. To je oblik stjecanja znanstvenih topika i grae na vaemu podruju. Bitno je da idete dalje i razvijate vlastita stajalita i vlastite ideje u susretu s primarnim i u dijalogu sa sekundarnim izvorima. Ako naiete na nepoznatu ili provokativnu ideju u literaturi, odmah je zabiljeite, poduprite je novim razlozima i dokazima ili pobijte, skicirajte protuideju i protuargumente. Rano pisanje nije pisanje cijelih reenica i odlomaka, nego logiko nizanje ideja, izrada umnih mapa i preslagivanje kostura rada. To je okvir u kojemu e nastati radna verzija vaega teksta. Sve to zabiljeite i napiete u fazi invencije moda vam ne zatreba ni u radnoj ni u konanoj verziji teksta, ali vam sigurno moe pomoi da lake proete linearno-kruni proces istraivanja i pisanja.
231
5/30/11 11:58:11 AM
1.7. ZNANSTVENI ETOS Sve o emu smo do sada govorili o istraivanju izvora vraa nas jo jednom do posebnoga toposa znanstvene racionalnosti i akademskih standarda do izvanjskoga znanstvenog etosa i profesionalne znanstvene etike. Ta su pitanja poznata jo od Hipokratove zakletve. Osim univerzalnih etikih pravila svaka kultura ima svoj povijesni modus etike svijesti i svoja pisana i nepisana pravila ponaanja. Suvremena znanstvena kultura eksplicite postavlja etika pitanja i osniva etike institucije. Ovdje samo ukratko o razlozima etike zabrinutosti suvremene znanosti i snanoj potrebi za profesionalnom etikom. U modernoj su kulturi etika pitanja bila izvan znanosti. Slika o znanosti bila je blistava i ista, a etiki su problemi dolazili izvana, iz politikih i tehnolokih primjena. Prvi koji su postavljali etika pitanja o modernoj znanosti i njezinim tetnim uporabama bili su pisci znanstvenih antiutopija poput Evgenija Zamjatina u romanu Mi, Huxleya u romanu Vrli novi svijet i Orwella u 1984. Znanstveni je etos tada bio zatien idejom o neutralnosti i autonomiji znanosti. S jedne je strane bila autentina znanost, a s druge strane njezine zloporabe. U doba druge moderne, virtualne ili globalne kulture, etika se pitanja postavljaju na posve nov nain. Ono o emu je pisao Orwell vie nije locirano u jednoj dravi ili jednome sustavu. To se poput virusa proirilo u sve sfere kulture, pa i u sliku znanosti i njezine institucije. Rizik je danas u samoj znanosti i njezinim sustavima, a ne izvan nje. Moderna je znanost bila znanost niska rizika. Bila je umotana u ideju o beskrajnu napretku i humanizaciji svijeta. Suvremena je znanost suoena s granicama i rizicima unutar sebe same. Stari se problemi vraaju s novim, katkad stranijim licem. Tako je i s plagijatom. Uvijek je bilo plagiranja. Ipak, plagiranje nikada nije bilo lake nego danas. Ne morate se truditi prepisivati citate rukom kao u Ecovim biljekama. Dovoljno je kliknuti miem i tua e misao uskoiti u va tekst. Od programa na raunalu do lakoga citiranja i jo lakega
232
5/30/11 11:58:11 AM
prepisivanja tuih tekstova vodi izravan put. Stoga su navodnici danas potrebniji nego ikada prije. Da bi kultura uope mogla opstati, mora potovati granice. U znanstvenome su tekstu to granice izmeu originala i plagijata, izmeu vlastitoga i tuega teksta. Akademski se rad danas moe plagirati lake nego ikada prije. Doktorsku disertaciju moete kupiti od kakva znalca ili prepisati s malo poznata portala. Semiotiari, pa i autor Imena rue, otkrili su da je cijela kultura pletivo tekstova. Ali to ne znai da tekstovi nemaju granica. Roland Barthes govorio je o anonimnim citatima. Mi danas trebamo govoriti o citatima s punim imenom i prezimenom. Dananji su plagijati hiperplagijati, stoga besramniji nego ikada. I zato su danas upozorenja o plagiranju i plagijatu potrebnija nego ikada. Kultura interneta, ako eli biti etina, mora biti kultura tonoga citiranja, tj. kultura navodnika. Etike se granice i danas znaju, isto kao i u biblijsko doba. Nietzsche je te granice preao kritizirajui prijetvorno graansko drutvo. Dananja je virtualna kultura hiperprijetvorna i supermanipulativna. To nam otvara nesluene mogunosti, ali zahtijeva strogu odgovornost. Stoga dananja etika formula nije s onu stranu dobra i zla (jenseits von Gut und Bse) kao u Nietzschea, nego s ovu stranu dobra i zla (diesseits von Gut und Bse) kao u biblijska vremena. Unato svim krenjima i manipulacijama granice izmeu dobra i zla intuitivno se znaju. One postoje na svim podrujima, pa i u znanosti. Znadete ih i vi. Zato vam ih ne elim docirati u ozbiljnome stilu, nego u estetskoj igri. U putopisu Kod kue Antun Gustav Mato poigrao se biblijskom formom kako bi bez patetike izrazio svoj susret sa zaviajem nakon ivota u egzilu. Spojio je visoku temu povratka u domovinu s niskom temom krme u citatnoj formi:
233
5/30/11 11:58:11 AM
Deset zapovijedi krmara 1. Ja sam krmar tvoj, ne pij u drugoj krmi. 2. Ne zovi krmara uzalud. 3. Spomeni se da svaku nedjelju doe k meni piti. 4. Potuj krmara i krmaricu ako hoe biti dobro podvoren. 5. Ne bljuj u mojoj krmi, nego na ulici. 6. Ne pristupaj preblizu k mojim enskim osobama. 7. Ne kradi moje ae i flae. 8. Ne reci manje nego to pojede i popije. 9. Ne poeli ono to ti ne mogu dati. 10. Ne trai na vjeru, jer vjera je nevjera. (Mato, 1973: 4:31)
Na slian u nain zavriti ovo poglavlje. Meu akademskim anrovima jedan je krunski dokaz postignutih stupnjeva i profesionalnih standarda. To je doktorska disertacija. Visoka etika naela znanstvenoga rada u najviemu akademskom anru saet u u citatnoj igri s istom biblijskom formom Deset zapovijedi Bojih. U naemu sluaju bit e to zapovijedi doktorske disertacije. Tri su zapovijedi ljubavi prema znanosti i znanju (prva, trea i etvrta), a ostale su zapovijedi zabrane. To je ujedno formula etosa u svim oblicima akademskoga pisma.
234
5/30/11 11:58:12 AM
Deset zapovijedi doktorske disertacije 1. Ja sam disertacija tvoja i nemaj drugih radova dok mene pie (tako e napraviti sve na vrijeme). 2. Ne razmei se doktorskom titulom uzalud (to je nepristojno). 3. Idi redovito na predavanja i konzultacije, a nakon obrane na znanstvene skupove te objavljuj znanstvene radove (disertacija je samo licencija za budui znanstveni rad). 4. Potuj mentora i mentoricu kao to oni potuju tebe (tako e rad na disertaciji biti obostrano ugodno iskustvo). 5. Ne plati drugomu da napie disertaciju umjesto tebe (tako e dokazati da znanost nije korumpirana). 6. Ne zavidi drugomu na njegovu radu, nego se brini za svoj (tako e sigurno uspjeti). 7. Ne kradi tue misli i ideje (to je nepoteno). 8. Ne citiraj lano, tj. krivo (to je traljavo). 9. Ne citiraj bez navodnika, tj. ne plagiraj (to je besramno). 10. Ne poeli prepisati disertaciju s interneta (to je kraj akademske karijere).
S
235
5/30/11 11:58:12 AM
5/30/11 11:58:12 AM
2.
STRUKTURA I DIJELOVI (DISPOZICIJA)
Ovo je poglavlje posveeno planiranju i izradi strukture akademske proze ili, u terminima klasine retorike, dispoziciji rasporeivanju prikupljenih ideja i dokaza u koherentnu cjelinu. Ako se posluimo misaonom shemom velikomalo, u ovome je poglavlju rije o velikoj dispoziciji (strukturi i dijelovima, kosturu teksta), dok se sljedee poglavlje bavi malom dispozicijom (pisanjem odlomka i konektorima, mesom teksta argumentacijom). U velikoj dispoziciji ili makrostrukturi akademski je tekst veliki argument argumentacija teze. U maloj dispoziciji ili mikrostrukturi odlomka akademski je tekst niz malih argumenata i male argumentacije koji stoje u funkciji glavne teze i teksta kao velikoga argumenta.
237
5/30/11 11:58:12 AM
5/30/11 11:58:12 AM
STRUKTURA I DIJELOVI (DISPOZICIJA)
2.1. TO JE DISPOZICIJA? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 241 2.1.1. Tri faze pisanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 241 2.1.2. to je dispozicija? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 241 2.1.3. Dispozicija i retorika situacija . . . . . . . . . . . . . . 242 2.1.4. Dijelovi govora u klasinoj retorici . . . . . . . . . . . . 243 2.1.5. Dispozicija i akademsko pismo . . . . . . . . . . . . . . 248 2.2. REVIZIJA RADNOGA NACRTA I PISANJE RADNE VERZIJE TEKSTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 249 2.2.1. Radni nacrt i radna verzija teksta . . . . . . . . . . . . . 249 2.2.2. Kada ete poeti pisati? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 249 2.2.3. Kako ete poeti pisati? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 250 2.2.4. to je rukopis? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 251 2.2.5. Planiranje strukture . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 251 2.2.6. Lo plan strukture . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 254 2.2.7. Dobar plan strukture . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 255 2.2.8. Nulla dies sine linea . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 256 2.2.9. Upoznajte sebe kao autoricu ili autora . . . . . . . . . . 257 2.2.10. Bolje mijenjati radnu verziju nego konani tekst . . . . 259
239
5/30/11 11:58:12 AM
2.3. STRUKTURA I DIJELOVI AKADEMSKE PROZE . . . 259 2.3.1. Naslov . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 260 2.3.2. Posveta (neobvezno). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 263 2.3.3. Moto (neobvezno). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 264 2.3.4. Sadraj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 264 2.3.5. Popis ilustracija (ako treba). . . . . . . . . . . . . . . . . 266 2.3.6. Popis kratica (ako treba) . . . . . . . . . . . . . . . . . . 267 2.3.7. Predgovor (neobvezno) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 268 2.3.8. Zahvala (neobvezno) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 269 2.3.9. Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 270 2.3.10. Tijelo teksta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 275 2.3.11. Zakljuak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 293 2.3.12. Dodatci (neobvezno) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 295 2.3.13. Rjenik manje poznatih rijei (neobvezno) . . . . . . . 295 2.3.14. Popis suradnica i suradnika (ako treba) . . . . . . . . . 296 2.3.15. Biljeke na kraju teksta (neobvezno) . . . . . . . . . . . 296 2.3.16. Bibliografija i literatura . . . . . . . . . . . . . . . . . . 296 2.3.17. Kazalo imena i pojmova (ako treba) . . . . . . . . . . . 297 2.3.18. Saetak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 299 2.3.19. Kljune rijei . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 300 2.3.20. ivotopis pristupnice ili pristupnika (ako je obiaj) . . 301
240
5/30/11 11:58:12 AM
2.1. TO JE DISPOZICIJA? 2.1.1. Tri faze pisanja U prethodnome smo poglavlju razlikovali dva smisla pojma akademsko pismo: ukupan istraivaki projekt i pisanje u uem smislu. Bavili smo se pripremama za pisanje ili otkrivanjem ideja i argumenata. Sada se moramo suoiti s inom samoga pisanja teksta. Pisanje akademskoga teksta sastoji se od tri faze: rana faza: istraivako pisanje u sklopu radnoga nacrta srednja faza: revizija radnoga nacrta i pisanje prve verzije teksta kasna faza: revizija prve i pisanje konane verzije teksta Premda je pisanje linearno-kruni tijek, u konanome uinku prevladava linearna dimenzija pisanja (v. III. 1.1.4). Tako je i u ovoj knjizi. Rana faza istraivakoga pisanja uglavnom se poklapa s retorikim kanonom invencije (III. 1), srednja faza pisanja obuhvaena je poglavljima o dispoziciji i argumentaciji (III. 2. i III. 3), poglavlja o akademskome stilu i dokumentaciji (III. 4, III. 5. i III. 6) odnose se na sve tri faze pisanja, dok se posljednje poglavlje (III. 7) bavi kasnom fazom izrade konanoga teksta.
2.1.2. to je dispozicija? Dispozicija (lat. dispositio, gr. tksis) jest drugi kanon klasine retorike. To je raspored i organizacija argumenata u uvjerljiv govor (diskurs) bilo usmeni bilo pisani. Nakon to govornica i govornik, autorica i autor u invenciji otkriju to ele rei i pronau argumente za svoje ideje, moraju
241
5/30/11 11:58:12 AM
uiniti dva koraka: napraviti izbor argumenata i uinkovito ih rasporediti u koherentnu strukturu. U uem smislu dispozicija je uenje o dijelovima govora. U irem smislu to je uenje o strukturi i kompoziciji govora. Kao i u drugim kanonima i tehnikama klasine retorike, postoji vie shvaanja i tradicija dispozicije. Antiki sofisti nisu odvajali invenciju i dispoziciju. Aristotel ih je odvajao. Kvintilijan ih je u teoriji odvajao, ali u praksi razmatrao zajedno. Dispozicija je neposredno povezana s invencijom, pa se ne moe promatrati u linearnome slijedu, jer se rasporeivanje esto dogaa istodobno s pronalaenjem ideja i argumenata. I obratno, dok rasporeujete grau, moete naii na novi trag koji e promijeniti va prvobitni raspored i tijek argumentacije. Ipak, iz pedagokih razloga klasina je retorika rasporeivanje argumenata i dijelove govora najee promatrala u zasebnu kanonu.
2.1.3. Dispozicija i retorika situacija Kanon dispozicije u klasinoj retorici nije bio krut i njegove su se tehnike usklaivale s retorikim situacijama u kojima su se primjenjivale. Po Kvintilijanu dispozicija je u govoru ono to je vojno vodstvo u ratu. Kao to general mora biti slobodan u svojim odlukama i mijenjati taktike u skladu s razvojem vojne situacije, tako se govornik mora prilagoditi retorikoj situaciji u kojoj se nalazi. Po Ciceronu etiri su glavna imbenika koji odluuju o prikladnoj dispoziciji: vrsta govora dispozicija je razliita u sudskome, politikome ili sveanome govoru predmet govora utjee na koliinu i vrstu grae govornikov etos njegova osobnost, sposobnosti i ogranienja narav publike dob, obrazovna razina, drutveni status, trenutano raspoloenje (Usp. Corbett i Connors, 1999: 256257)
242
5/30/11 11:58:12 AM
2.1.4. Dijelovi govora u klasinoj retorici Prvi uitelji retorike, antiki sofisti, razlikovali su nekoliko dijelova govora: uvod, narativ (iskaz o predmetu), dokaz i zakljuak. Aristotel u Retorici istie dva glavna dijela: narativ i dokaz. U De inventione Ciceron navodi est osnovnih dijelova govora: uvod, narativ, ralambu, potvrdu, opovrgavanje i zakljuak. Slinu kompoziciju nudi i Rhetorica ad Herennium iz 1. stoljea pr. Kr.: uvod, narativ, podjela, dokaz, pobijanje, zakljuak. esta je klasina kompozicija od pet dijelova. U toj varijanti ralamba ili podjela ne izdvaja se kao zaseban dio, nego se donosi u uvodu ili rasporeuje unutar drugih dijelova govora. Uvod (lat. exordium). Po Aristotelu svrha je uvoda uiniti jasnim to je kraj (tlos) govora (Rhet. III. 1415a) te pripremiti publiku na govornikovu argumentaciju. Tri su glavna cilja uvoda: pobuditi pozornost i naklonost publike te uvrstiti govornikov etos dati pozadinske informacije o temi, ukljuujui razliita miljenja i prijepore izrei tezu i naznaiti tijek argumentacije Ciceron je upozorio na to da se uvod ne moe napisati prije zavretka govora/teksta, jer se ne moe govoriti o argumentima koji jo nisu sastavljeni. Predloio je popis tema kojima se u uvodu moe pobuditi pozornost i naklonost publike. Govornik e pobuditi pozornost publike ako istakne da je predmet o kojemu e govoriti vaan i neistraen, da se tie neposredno publike ili svih ljudi te da je od opega interesa za dobrobit zajednice. Naklonost publike govornik e postii tako da uvrsti vlastiti etos (istakne svoje zasluge u zajednici, tekoe s kojima se susreo i sl.), oslabi etos protivnika, iskae potovanje prema publici te uzvisi vlastiti sluaj na tetu protivnika. Ako je publika raspoloena neprijateljski, valja dopustiti razlike u miljenjima. Ako je predmet o kojemu se raspravlja
243
5/30/11 11:58:12 AM
neugodan, to treba priznati. Ako je publika umorna, valja obeati da e govor biti kratak. Narativ (lat. narratio). U klasinoj retorici narativ je prikaz injenica, okolnosti i stanja predmeta o kojemu je rije. U srednjemu vijeku narativ je prikaz stvarnih ili navodnih okolnosti koje su izazvale nastanak dokumenta, te je njihovo poznavanje potrebno za razumijevanje pravnoga sadraja dokumenta (npr. prikaz prilika u kojima je potpisan mirovni sporazum, savez i sl.). U modernoj teoriji knjievnosti narativ se odnosi na fikcionalnu prozu, a u postmodernim teorijama na sve vrste diskursa primjerice, na historiografski diskurs. U Lyotardovoj teoriji moderno je znanje graeno na velikim pripovijestima, teorije su prie, a ideje glavni junaci u tim priama (v. dolje 2.3.10, Tijelo teksta i suvremena naratologija). Tako se i na primjeru naracije i narativa vidi koliko se suvremena postmoderna kultura oslanja na starije predmoderne tradicije, pa i na retoriku. Klasini su retoriari isticali da publika voli proitati ili uti prikaz okolnosti i stanja predmeta o kojemu je rije, ak i onda kada ih poznaje. U argumentacijskome diskursu, prije nego to ponete dokazivati tezu ili u tijeku dokazivanja, morate prikazati svoj predmet. Narativ je pogodan za prikaz povijesti ideje o kojoj se raspravlja ili saimanje literature o danoj temi. Narativ mora biti jasan, kratak i uvjerljiv. Te odlike ovise o predmetu govora i retorikoj situaciji. Jasnoa se osigurava pravilnim predstavljanjem injenica (u kronolokome nizu pri povijesnome prikazu, od pojedinanoga prema opemu, od vanijega prema manje vanomu i sl.). Kratkoa se postie uklanjanjem svega nebitnoga, a ukljuivanjem samo onih injenica koje su neposredno vezane uz predmet. Uvjerljivost ovisi o govornikovu etosu i vjerodostojnosti prikazanih injenica. Iz vizure tehnike stsis narativi mogu biti injenini, definicijski, vrijednosni i proceduralni. Ako se vratimo temi Zagrebaka knjievnoznanstvena kola: Od imanentizma do kulturologije, narativi mogu biti, primjerice, ovi:
244
5/30/11 11:58:12 AM
Zagrebaka knjievnoznanstvena kola nastala je u Zagrebu sredinom pedesetih godina 20. stoljea. Stvorila je svoje institucije (Hrvatsko filoloko drutvo 1950., asopis Umjetnost rijei 1957. i dr.). Njezinim se osnivaima smatraju Zdenko kreb, Aleksandar Flaker i Ivo Frange. (injenini narativ) Zagrebaka kola graena je na paradigmi imanentizma. Imanentizam je unutarnji pristup knjievnomu tekstu. (Definicijski narativ) Jo uvijek nije ocijenjen doprinos Zagrebake kole modernoj znanosti o knjievnosti. (Vrijednosni narativ) Valja istraiti doprinos Zagrebake kole modernoj znanosti o knjievnosti. (Proceduralni narativ)
U sklopu tih osnovnih tipova narativa u akademskoj se prozi moe dati kratka povijest i kontekst predmeta o kojemu se raspravlja, saetak najvanije literature o temi ili pregled stajalita na koja ete se osloniti ili ih opovrgnuti. Ralamba (lat. partitio ili divisio) jest dio govora u kojemu se daje nacrt glavnih toaka u argumentu ili naglauje predmet rasprave. Tri su osnovne funkcije ralambe: imenuje predmet rasprave, najavljuje raspored argumenata kako e se pojaviti i olakava publici snalaenje u diskursu. Ralamba je po Kvintilijanu bliska uvodu i pomae pamenju govora. Klasini su retoriari navodili iste odlike za ralambu kao i za narativ: jasnou, kratkou, uvjerljivost. Kada se dokazuje samo jedna tvrdnja, ralamba nije nuna. Tada je dovoljan narativ. U sloenijim tekstovima s razgrananom argumentacijom ralanjivanje ovisi o temi. U predgovoru ili uvodu duljih oblika esto se ralanjuje nacrt poglavlj. Ralamba se najee izvodi prema pitanjima postavljenim u tehnici stsis. Primjerice, ako je rije o temi Zagrebaka kola, ralambe mogu biti ove:
Za nastanak i razvoj Zagrebake kole osobito su bile vane institucije, od stvarnih do simbolinih. U prvome emo se poglavlju ukratko osvrnuti na kljuna izdanja Zagrebake kole asopis Umjetnost rijei, prirunik Uvod u knjievnost i knjievnoteorijsku Biblioteku L. (injenina ralamba)
245
5/30/11 11:58:12 AM
Zagrebaka je kola graena na paradigmi imanentizma. Najprije emo definirati to je paradigma imanentizma, a zatim razmotriti kakva je njezina uloga u Zagrebakoj koli. (Definicijska ralamba) Zagrebaka je kola kritizirana (dekonstruirana) devedesetih godina 20. stoljea. U drugome e poglavlju biti rije o ocjenjivanju Zagrebake kole u sklopu moderne znanosti o knjievnosti. (Vrijednosna ralamba) U tome e se sklopu istraiti doprinos Zagrebake kole modernoj znanosti o knjievnosti. (Proceduralna ralamba)
Dokazivanje ili potvrda (lat. confirmatio). Dokazivanje ili potvrda sredinji je dio svakoga uvjerljivoga govora. U trenutku kada imate jasnu ideju, kada ste u narativu predstavili injenice, pojave i stanja, a u ralambi najavili kako ete argumente rasporediti, trenutak je da u glavnome tijelu teksta podastrete svoje razloge i dokaze prikupljene u invenciji. Tu se jasno vidi koliko su invencija i dispozicija u praksi povezani pojmovi. Dok istraujete izvore i prikupljate dokaznu grau, radit ete i prethodni raspored grae te ukupnu kompoziciju. Dok itate i analizirate, istodobno obrazlaete i ocjenjujete. Sada, u kanonu dispozicije, u glavnome tijelu teksta, kada vam je jasno to elite rei, potvrdit ete svoje ideje razlozima i dokazima. U tome dijelu dispozicija se sastoji u pravilnome izboru i rasporedu prikupljenih argumenata. Kada je rije o izboru argumenata, ne trebate uzeti sve razloge i dokaze, nego samo one koji su najuvjerljiviji za vau temu u danoj retorikoj situaciji. Kada je rije o rasporedu argumenata, klasina retorika nudi nekoliko pravila. Ope je pravilo: Najjai argument dolazi na kraju, jer e tako ostaviti najsnaniji dojam na publiku. Slabi argument ne dolazi na kraju jer bi mogao oslabiti uvjerljivost jaih argumenata i cijele argumentacije. Ako imate nekoliko podjednakih argumenata, najprije ete poeti s onim to je publici poznato kako bi lake prihvatila nepoznato. Ako je rije o nekoliko razliitih argumenata, najuvjerljivija je kombinacija: jaki argument slabiji najjai.
246
5/30/11 11:58:12 AM
Opovrgavanje ili pobijanje (lat. refutatio). Vaan je dio argumentacije opovrgavanje suprotnih stajalita. U tijeku pisanja teksta nema sugovornika ni misaonih protivnika. Stoga ih valja zamisliti i odgovoriti na njihove mogue prigovore, kako bi se preduhitrile sumnje i tako postigla vea uvjerljivost. Pri logikoj argumentaciji tvrdnje se mogu opovrgnuti otkrivanjem protuslovlja ili pobijanjem dokaza. Pri emocionalnoj argumentaciji treba paziti na osjeaje publike, jer bi se krivom procjenom retorike situacije mogao upropastiti eljeni uinak. Ne moete izai pred ljude kojima je vlada smanjila plae i tvrditi da je to bilo nuno, jer ete tako upropastiti statistiki dokaz da je smanjenje plaa pomoglo dravnomu proraunu. Katkad valja preduhitriti sumnje u govornikov etos. Ako u TV emisiji nakon razliitih suprotnih miljenja iznesenih u javnosti tvrdite da se treba cijepiti protiv gripe, morate prije navoenja dokaza o korisnosti cijepljenja pobiti prigovor da vas plaa vlada koja je nabavila velike koliine cjepiva ili da dobivate proviziju od proizvoaa cjepiva. Kao i u drugim dijelovima govora, nema vrstih pravila kakav je raspored dokaza i protudokaza najprikladniji, pa se odluke donose u skladu s retorikom situacijom. Ako publika snano zastupa suprotno stajalite, preporuuje se najprije pobiti suprotno stajalite, pa tek onda iznijeti vlastite dokaze. Zakljuak (lat. peroratio). Zavrni dio govora, zakljuak, mjesto je gdje dolaze do izraaja etika argumentacija s pozivom na govornikovu osobu i emocionalna argumentacija s pozivom na osjeaje publike. U zavrnome dijelu govornik po Ciceronu treba uiniti tri stvari: saeti svoje argumente odbaciti suprotna stajalita pobuditi kod publike simpatiju prema sebi i vlastitomu sluaju te je potaknuti na djelovanje Govornik moe ojaati vlastiti etos u modusu skromnosti. Isticanjem svojih slabosti i priznanjem protivnikih stajalita izazvat e povjerenje
247
5/30/11 11:58:12 AM
i naklonost publike. Svi se klasini retoriari slau da zakljuak treba biti kratak i jezgrovit. Vie o dijelovima diskursa u klasinoj retorici usp. Corbett i Connors, 1999: 256292 te Crowley i Hawhee, 2009: 292314.
2.1.5. Dispozicija i akademsko pismo Termin dispozicija ovdje se rabi u oba klasina smisla kao uenje o dijelovima govora i kao uenje o kompoziciji i strukturi. U uem smislu, kao uenje o dijelovima govora u akademskome pismu, dispozicija obuhvaa strategije i tehnike pisanja opih i specifinih dijelova akademske proze. Opi su dijelovi akademske proze naslov, uvod, osnovni tekst i zakljuak. Specifini su dijelovi akademske proze bibliografija i literatura, tuma kratica, popis ilustracija i sl. U irem smislu, kao uenje o kompoziciji, dispozicija se odnosi na planiranje i strukturu akademske proze, strukturu odlomka, rasporeivanje konektora i sl. U tome irem smislu ovdje emo razlikovati veliku dispoziciju (strukturu i dijelove cijeloga teksta kao velikoga argumenta) i malu dispoziciju (strukturu i dijelove odlomka kao maloga argumenta). Ta je razlika posluila kao naelo rasporeivanja poglavlja u III. dijelu knjige, pa je velikoj dispoziciji i tekstu kao velikome argumentu posveeno drugo poglavlje, u kojemu se upravo nalazimo (Struktura i dijelovi), a maloj dispoziciji i odlomcima kao malim argumentima sljedee, tree poglavlje (Odlomak i konektori). Osnovno je pravilo klasine dispozicije: Nema strogih pravila, raspored grae i dijelovi diskursa ovise o pojedinoj retorikoj situaciji. Tako je i u akademskome pismu. Suvremene studentice i studenti ne moraju poznavati sva uenja i sve tradicije kanona dispozicije niti ga mehaniki primjenjivati. Dovoljno je da poznaju osnovne pojmove i modele kako bi stvorili takvu kompoziciju koja najbolje odgovara njihovoj retorikoj situaciji odreenoj temi i tezi, podruju, anru, autorskomu stilu i akademskoj publici.
248
5/30/11 11:58:12 AM
2.2. REVIZIJA RADNOGA NACRTA I PISANJE RADNE VERZIJE TEKSTA 2.2.1. Radni nacrt i radna verzija teksta Radni nacrt i radna verzija teksta slini su po tome to i u jednome i u drugome tipu teksta piete i to ni jedan ni drugi tip teksta nisu konani. Razlika je meutim u vrsti i funkciji pisanja. Pisanje je u radnome nacrtu heuristino vezano je uz tehnike invencije, itanje i biljeenje. Kao to se raunalo puni programima, tako se radni nacrt puni informacijama, podatcima i dokazima za vau tezu. Radni je nacrt obrazloenje teze i skica argumenata. To je kola biljeaka, ideja i komentara, razloga i dokaza bez vrste strukture i logike koherencije. Tu jo nema jasno razraene strukture teme ni argumentacijske logike. U radnoj pak verziji teksta pisanje je strukturotvorno vezano je uz tehnike dispozicije, logiko sreivanje i rasporeivanje grae. Radna je verzija teksta detaljno razraen radni nacrt s jasno strukturiranom graom prikupljenom u invenciji. Graa prikupljena u invenciji, primjeri, obrazloenja, statistiki podatci, citati, prigovori, odgovori na prigovore i druge vrste dokaza tu su rasporeeni u poglavlja i odjeljke. Tu se iz prikupljene grae kristalizira argumentacijska logika teme i pretae u koherentnu logiku strukturu. Radna verzija sadrava sve to i konana, s jedinom razlikom da se u toj fazi jo sve moe mijenjati.
2.2.2. Kada ete poeti pisati? Nakon to ste odabrali i definirali temu, izradili radnu bibliografiju i radni nacrt, iitali literaturu, izradili biljeke i napravili dovoljno pripremnoga pisanja sigurno ste nestrpljivi kada ete napokon poeti pisati svoju akademsku prozu. Pisanje ovisi o temi i osobnim sklonostima. Ali postoji neto zajedniko svakomu pisanju. Znamenite su dvije crne rupe: sindrom prve re249
5/30/11 11:58:12 AM
enice (kada ne znate kako poeti) i sindrom prazne stranice (kada mislite da nita ne moete napisati). To su ona psiholoka stanja u kojima se vae prirodno raunalo, mozak, priprema za pisanje. Ako razvijemo usporedbu, onda je to ona posve normalna faza rada kada ste upalili raunalo, ali ono tek prolazi kroz mikroprocesore da bi ukljuilo svoje programe i otvorilo vam pristup u carstvo beskrajnih mogunosti. I kao to katkad ne moete doekati da na ekranu zatrepere svi programi i da napokon otvorite My documents te meu njima pronaete datoteku s naslovom svojega rada, tako vam se ini da nikako ne moete doi u fazu pisanja. Uvijek postoji jo kakav zanimljiv lanak ili knjiga koje bi trebalo proitati, kakva linija misli koju bi trebalo slijediti. Ipak, u odreenome asu osjetit ete da je vaa (hipo)teza odoljela svim kunjama u susretu s literaturom te da je opskrbljena s dovoljno valjanih razloga i uvjerljivih dokaza. Od toga asa moete govoriti jednostavno o svojoj tezi, o onome odgovoru na istraivako pitanje koji ete pokuati dokazati i obraniti. Pretvaranje hipoteze u obranjivu tezu trenutak je kada najee poinje pisanje. Radni je nacrt va software, biljeke su va hardware. I im sve to jo jednom pregledate, prespavate ili moda odete na krai izlet, pa u najbolje vrijeme koje vam odgovara za rad zauzmete najbolji radni teritorij, vi ste simbolino pritisnuli gumb start i program je za pisanje aktiviran.
2.2.3. Kako ete poeti pisati? Poet ete vrlo jednostavno: napravit ete reviziju radnoga nacrta. Vratit ete se na poetak, tj. proi jo jednom sve istraivake korake koje ste ve proli. Na metaforikom ekranu vaega uma ubrzo e zasvjetlucati vaa teza sa svojom osnovnom tvrdnjom, izloenim razlozima i prikupljenim dokazima, i vi ete po svome radnom nacrtu, vie ga ili manje mijenjajui i dopunjujui, poeti ponovno slagati i preslagivati svoje biljeke, citate, parafraze, saetke, komentare. Uinit ete dva simultana koraka:
250
5/30/11 11:58:12 AM
razmotrit ete logiku strukturu svojega radnog nacrta, pregledati kljune rijei, jo jednom protresti biljeke i napraviti najloginiji raspored dijelova koji najbolje odgovara vaoj temi i tezi. U prepletanju tih dvaju koraka nastat e prva inaica vaega teksta rukopis akademskoga rada.
2.2.4. to je rukopis? Rukopis je termin kojim se i danas, bez obzira na to to najee ne piemo rukom, obiljeuje tekst sve dok je u pripremnoj fazi prije objavljivanja u tiskanome ili virtualnome obliku. Zadravajui taj termin, uvamo uspomenu na tradiciju pisma u izvornome smislu rijei prije tree (tisak) i etvrte komunikacijske revolucije (raunalna tehnologija). Kada je rije o akademskome pismu, krai seminarski radovi uglavnom su rukopisi, jer se najee ne objavljuju. Kod duljih akademskih radova, kao to su magistarska teza i doktorska disertacija, rukopis je va znanstveni rad u svim fazama pisanja i ureivanja sve do asa konane redakcije i obrane pred povjerenstvom. Nakon obrane magistarska teza i doktorska disertacija stjeu status primarne znanstvene publikacije i pohranjuju se u matinim knjinicama pojedinih fakulteta te u sredinjoj Nacionalnoj i sveuilinoj knjinici u Zagrebu po naelu jednoga obveznog primjerka.
2.2.5. Planiranje strukture Ishodina je toka u pisanju radne verzije teksta planiranje strukture. Planiranje strukture poinje u tijeku revizije radnoga nacrta. Sastoji se od ovih koraka: revizije preliminarnoga sadraja, obrojivanja i naslovljivanja dijelova.
251
5/30/11 11:58:12 AM
Revizija prethodnoga sadraja. Prvi je korak u planiranju strukture revizija prethodnoga sadraja. Ako radite samo po prethodnome sadraju (u kraim radovima) ili ako je va prethodni sadraj dio radnoga nacrta (u duljim radovima), provjerite odgovara li prvi nacrt sadraja argumentacijskoj logici vae teme. Ako u sklopu svoga radnog nacrta nemate takvu prethodnu strukturu poglavlja, pregledajte jo jednom cijeli radni nacrt, svoju tezu, njezine razloge i dokaze, te napravite takav raspored strukturnih dijelova koji prati argumentacijsku logiku vae teme. Obrojivanje strukturnih dijelova: Numeracija. Drugi je korak u planiranju strukture obrojivanje ili numeracija obiljeivanje strukturnih dijelova brojevima, bilo samostalno bilo u kombinaciji sa slovima, rijeima i bjelinama. Dva su osnovna tipa obrojivanja strukturnih dijelova: klasina numeracija (razliite kombinacije rimskih i arapskih brojeva, velikih i malih slova abecede, rijei i sintagma) arapska numeracija (samo arapski brojevi u grozdovima)
Klasina numeracija I. A. B. II. A. B. C. III. I. dio 1. 2. II. dio 1. 2. 3. III. dio
Arapska numeracija 1. 1.1. 1.2. 2. 2.1. 2.2. 2.3. 3.
Slika III. 2.2.5. Dva tipa numeracije strukturnih dijelova akademske proze
252
5/30/11 11:58:12 AM
U oba osnovna tipa mogue su razliite varijacije i kombinacije. Brojevne oznake katkad su praene rijeima i reenicama koje saimaju sadraj strukturnih dijelova. Koji ete sustav obiljeivanja odabrati, ovisi o vaoj temi, o dogovoru s mentoricom ili mentorom, o standardima na vaemu podruju i obiajima na fakultetu ili odsjeku. Koji god sustav odabrali, bitno je da uspostavite vrstu hijerarhiju i jasno razlikujete sve strukturne razine: dijelove, poglavlja, odjeljke, pododjeljke itd. Naslovljivanje. Trei je korak u planiranju strukture naslovljivanje dijelova, poglavlja i odjeljaka. Katkad su naslovljeni i pododjeljci. Naslovi dijelova i poglavlja rade se tehnikom eliptinih reenica koje izraavaju tezu i glavne ideje. Naslovi odjeljaka i pododjeljaka grade se od kljunih rijei ili kratkih reenica koje izraavaju ideje toga odjeljka i pododjeljka ili upuuju na dokaze. U konanoj verziji, kada je postignuta logika koherencija na svim razinama, naslovi se katkad mogu izbaciti. Premda ete svoj rad potpuno oblikovati tek u konanoj verziji teksta (v. III. 7.3.2), dobro je ve pri planiranju naslova imati na umu osnovna naela oblikovanja dijelova, poglavlja, odjeljaka i pododjeljaka. Dijelovi. Ako se va rad sastoji od dvaju ili vie velikih dijelova, brojevi i naslovi tih dijelova dolaze na posebnu stranicu. U klasinoj numeraciji valja paziti da dijelovi i poglavlja nisu obiljeeni istim tipom brojeva. Rije Dio moe se i ne mora pisati. Ako je jedan dio obiljeen brojem i naslovom, tako trebaju biti obiljeeni svi dijelovi. Naslovne stranice dijelova najee se ne paginiraju, ali njihov broj ulazi u konaan zbroj. Poglavlja. Svako poglavlje poinje na posebnoj stranici. Numerira se i/ili naslovljuje na vrhu stranice. Rije Poglavlje moe se i ne mora pisati. Brojevi i naslovi poglavlja razlikuju se tipografski od brojeva i naslova viih jedinica, dijelova, i niih jedinica, odjeljaka i pododjeljaka. Odjeljci i pododjeljci. Poglavlja se katkada dijele u odjeljke, a odjeljci u pododjeljke i jo nie jedinice. Ako u manje sloenome radu ili u poglavlju imate samo nekoliko odjeljaka, moete ih obiljeiti bez brojeva i naslova, jednostavnim tipografskim postupkom dodatnim proredom, odnosno praznim retkom. Kada se dijelovi oznauju samo tipografskim
253
5/30/11 11:58:13 AM
postupkom, tada, ako se prazni redak nae na kraju ili na poetku stranice, u rukopisu koji se priprema za tisak treba rukom naznaiti mjesto praznoga retka. Takva je uputa potrebna likovnom uredniku kako ne bi previdio skrivenu bjelinu. Ako u sloenim radovima (duljemu seminarskom radu, diplomskome radu, magistarskoj tezi ili doktorskoj disertaciji) imate vie odjeljaka, pododjeljaka i jo niih jedinica, moete ih opskrbiti naslovima. Naslovi odjeljaka i pododjeljaka podlijeu osobito finoj tipografskoj mehanici. Svaka se razina mora dosljedno razlikovati od drugih razina, a vie razine trebaju biti vizualno uoljivije. Ako rabite dvije razine naslova, moete ih jasno razlikovati uporabom podebljanoga pisma (via razina) i kosoga pisma (nia razina). Naslovi odjeljaka i pododjeljaka mogu biti izdvojeni ili centrirani (tada bez toke na kraju) ili stavljeni na lijevi rub teksta (tada s tokom na kraju). Zbog sloene grae u ovome su priruniku (npr. u ovome odjeljku) rabljena tri tipa naslova odjeljaka i pododjeljaka: numerirani, podebljanim pismom i tipografski izdvojeni (prva razina), podebljani na lijevome rubu (druga razina) i kosim pismom na lijevome rubu (trea razina). Ako rabite vie od dvije ili tri razine naslova, morate biti oprezni u tipografskome izdvajanju razliitih razina kako ne bi dolo do logikoga kaosa. Stranica nikada ne zavrava naslovom. Da biste to izbjegli, dodajte potreban prored kako bi se naslov pojavio na sljedeoj stranici.
2.2.6. Lo plan strukture Tri su najee pogrjeke u planiranju strukture akademske proze (usp. Turabian, 2007: 6263). To su: Osobna pria o vlastitome istraivanju. Akademska se proza moe shvatiti kao oblik argumentacijske naracije u kojoj su ideje glavni junaci, a struktura pria o tim junacima (v. dolje 2.3.10, Tijelo teksta i suvremena naratologija). To ne znai da takvu znanstvenu priu moete
254
5/30/11 11:58:13 AM
ispriati na literaran nain, kao osobno izvjee. Nastavnice i nastavnici, mentorice i mentori ne ele uti vae osobno izvjee o projektu, nego konkretne probleme, tijekove misli i dokaze za vae ideje. Oni oekuju argumentacijsku prozu, a ne osobnu priu. Stoga nemojte planirati svoj akademski rad kao osobnu priu u kojoj ste vi glavni lik. Glavni lik u akademskoj prozi niste vi, nego vaa teza. Od toga se pravila moe odstupiti samo ako postoji kakvo osebujno, za tijek izlaganja vano osobno iskustvo. Kola citata i parafraza. Akademska proza ne smije biti kola citata i parafraza. Cilj nije pokazati to ste sve proitali, nego koji ste problem uoili i kako ste ga rijeili. Ako citate i parafraze propisno ne obiljeite, upadate u opasnu zonu plagiranja i plagijata. Ako ih sve propisno obiljeite, ali ih ne poveete u suvislu cjelinu, tekst e djelovati kao neitka arabeska tuih misli bez originalne ideje i logikoga sklada. Stoga nemojte prepisivati biljeke o proitanoj literaturi ni planirati svoj rad kao zbirku citata i drugih susreta s tuim tekstovima. Ne pokazujete naitanost, nego argumentirate vlastite ideje. Mehaniki raspored. Napokon, loa je struktura mehaniki raspored grae. Ako je vaa tema, primjerice, Kulturni stereotipi u A. G. Matoa i Miroslava Krlee, nemojte najprije obraditi Matoeve, pa onda Krleine stereotipe. Radije izdvojite tipove stereotipa (rodni, nacionalni, klasni), pa unutar tih topika usporedite naizmjence oba pisca.
2.2.7. Dobar plan strukture U prirodnim, tehnikim i srodnim znanostima struktura je unaprijed zadana. Sadrava ove dijelove: Uvod Metode i materijali Rezultati Rasprava Zakljuak. Ako radite akademski rad u znanostima gdje postoji takav model strukture, jedini je ispravan plan pridravati se zadanoga modela (v. dolje 2.3.10, Model IMRAD).
255
5/30/11 11:58:13 AM
Ako radite akademski rad iz humanistikih znanosti, takve zadane strukture nema, pa strukturu trebate zamisliti sami u skladu sa svojom temom i oekivanjima publike. Pri tome uinite ovo: Naslovite dijelove reenicama i kljunim rijeima iz teze i glavnih tvrdnja te ih rasporedite u skladu s razvojem argumentacijske logike teme i potrebama publike za jasnim logikim slijedom. Odredite hijerarhiju meu strukturnim jedinicama. Odaberite tip i veliinu slova u naslovima dijelova. Odaberite u skladu s temom numeraciju i dosljedno je provedite. Dobar je plan strukture onaj u kojemu sadrajna logika vae teme odgovara logikoj strukturi dijelova i potrebama publike. Kako ete uskladiti te dvije logike: logiku teme i logiku strukture, te sve to povezati s lakim razumijevanjem i uvjerljivou? Pregledat ete prethodni sadraj, bez obzira na to jeste li radili samo po tome konceptu ili ste ga izradili u sklopu radnoga nacrta. Ako ste radili po radnome nacrtu, pregledat ete cijeli nacrt. Posloit ete pronaene razloge i dokaze iz biljeaka po predvienim poglavljima, pretraiti jo jednom sve kljune rijei i provjeriti odgovara li raspored poglavlja logikomu slijedu vae argumentacije, je li to sve lako shvatljivo i uvjerljivo, to se moe promijeniti i popraviti. Jo ete jednom sve promijeati i vidjeti moe li se napraviti bolji raspored. Promatrat ete razliite mogunosti rasporeda i preslagivati radni nacrt dok ne doete do najboljega rjeenja za svoju temu i publiku. Vie o strukturi u odjeljku o tijelu teksta u ovome poglavlju, 2.3.10.
2.2.8. Nulla dies sine linea Poznato je iskustvo da se ideje raaju ili bolje formuliraju u tijeku pisanja. Klasina poslovica kae Nulla dies sine linea (Nijedan dan bez retka). Piite dok mislite i mislite piui. Pisanje je istodobno miljenje,
256
5/30/11 11:58:13 AM
miljenje se bistri u pisanju. Nemojte ekati da prva reenica ili najbolja ideja padnu s neba. One ne padaju s neba, nego dolaze iz glave. Odredite dio dana posveen pisanju vae akademske proze, osobito ako je rad dulji i zahtjevniji, poput diplomskoga rada, magistarske teze ili doktorske disertacije. Bolje je pisati u kontinuitetu i s planom nego kampanjski i bez plana.
2.2.9. Upoznajte sebe kao autoricu ili autora Dobar je savjet znati kojemu tipu autorice i autora pripadate. Phyllis Creme i Mary R. Lea analizirale su etiri tipa autorice i autora i nazvale ih metaforiki: ronilac, stokrpa, veliki plan i graditelj. Ronilac uroni u problem prije nego to jasno zna to i kako eli rei, istrauje i lovi ideje u mutnim virovima pod vodom, pa tek nakon vie pokuaja izroni na povrinu s jasnom idejom. Stokrpa e najprije napraviti pojedine dijelove, pa ih naknadno spojiti u cjelinu, dodajui poveznice u tijeku gradnje. Tip veliki plan izgradit e cijeli plan precizno unaprijed, pohraniti ga duboko u svijesti i raditi po tome planu premda cijeli plan nikada nije na papiru. Napokon, graditelj e graditi po unaprijed zamiljenoj strukturi dio po dio, sobu po sobu, sve dok ne nastane cijela skladna graevina. Svaki od tih tipova ima svoje probleme u pisanju, ali svaki u konanici izae na kraj s pisanjem i sretno dovri tekst. Tako ete i vi. Pojedine autorice i autori piu brzo, nabacuju reenice, ne provjeravaju sve podatke, nego putaju da ih nose ideje i argumentacija. Oni e prvu verziju teksta napisati brzo, ali e zato konana redakcija trajati dulje. Druge autorice i autori rade svaku reenicu, svaki odlomak, svaki dokaz i svaki zarez do savrenstva. Oni piu sporije, ali zato konana redakcija traje krae. Upoznajte sebe kao autoricu, odnosno autora. Procijenite kojemu tipu autorice, odnosno autora pripadate kako biste mogli uskladiti svoje pisanje s vlastitim sklonostima. Tako ozbiljan znanstveni rad prestaje biti naporan i teak i postaje radostan i lak.
257
5/30/11 11:58:13 AM
Ronilac
Stokrpa
Veliki plan
Graditelj
Slika III. 2.2.9. etiri tipa autorice i autora. Izvor: Creme i Lea, 1997: 7983.
258
5/30/11 11:58:13 AM
2.2.10. Bolje mijenjati radnu verziju nego konani tekst U radnoj verziji teksta sve je mogue od promjene teze do prikupljanja novih dokaza za tezu. Ruski formalist Viktor klovskij utvrdio je da je Tolstoj, piui Rat i mir, potpuno promijenio radni nacrt romana pod pritiskom dokumentarne grae o napoleonskim ratovima. Ako piete vei akademski rad poput doktorske disertacije, to je va akademski Rat i mir. Drite se radnoga nacrta, ali ga, ako treba, dopunjujte i mijenjajte. Ako vam se dok piete radnu verziju koja ideja uini nejasnom ili trivijalnom, odbacite je ili revidirajte. Ako vam se koji argument uini slabim i nedostatnim za vau tezu, dopunite ga novim dokazima i novom potpornom graom. Ako naiete na novi dokaz, slijedite ga. Ako novi dokazi obore vau tezu, promijenite tezu. Pisanje akademske proze potraga je za valjanim i snanim dokazima. To je neprestano otkrivanje novih ideja, novih dokaza i novih mogunosti razumijevanja svijeta. Uivajte u procesu pisanja kako bi itateljice i itatelji (mentorica ili mentor, povjerenstvo i zainteresirana znanstvena zajednica na seminaru ili obrani) mogli uivati u rezultatima vaega rada.
2.3. STRUKTURA I DIJELOVI AKADEMSKE PROZE Od kakvih se glavnih dijelova sastoji bilo koji retoriki diskurs, saznali smo u kratkome osvrtu na drugi kanon klasine retorike u prvome odjeljku ovoga poglavlja (v. gore 2.1.4). Sada emo vidjeti od kakvih se dijelova moe sastojati akademska proza. Ukratko emo opisati obvezne i neobvezne dijelove akademske proze te dati osnovne savjete kako postupati u pisanju pojedinih dijelova.
259
5/30/11 11:58:13 AM
Makrojedinice PRETHODNI DIO
Obvezni dijelovi Naslov Sadraj
Neobvezni dijelovi Posveta Moto Popis ilustracija Popis kratica Predgovor Zahvala
OSNOVNI TEKST
Uvod Tijelo teksta Zakljuak Bibliografija Literatura Saetak Kljune rijei Dodatci Rjenik manje poznatih rijei Popis suradnica i suradnika Biljeke na kraju teksta Kazalo imena i pojmova ivotopis pristupnice ili pristupnika
ZAVRNI DIO
Slika III. 2.3. Struktura akademske proze: Obvezni i neobvezni dijelovi rasporeeni u tri makrojedinice
2.3.1. Naslov Naslov je prva, najkraa obavijest o temi. To je najvidljiviji i najitaniji dio znanstvenoga teksta (Silobri, 2003: 36). U naslovu dolazi do izraaja autoriina i autorova sposobnost sinteze da u maksimalno saetu obliku tono odrede sadraj, katkad i osnovnu ideju ili otkrie svojega rada. Naslov se gradi od kljunih rijei eliminacijom svega nebitnoga ili kraenjem tezne reenice.
260
5/30/11 11:58:13 AM
Naslov moe biti radni i konani. Radni je naslov tema u irokome smislu rijei, a konani je naslov precizno odreen predmet istraivanja tema u najuem smislu rijei (ugaj, 1989: 368). Radni je naslov vodi za autora, a konani je naslov vodi za itatelja. Ako se tema ne moe saeti u naslovu, dodaje se podnaslov. Naslov je definicija predmeta (sadraja) teme, a podnaslov je odreenje aspekata teme na kojima e biti naglasak istraivanja. Naslov je genus proximum, a podnaslov je differentia specifica. Naslov je prezime, a podnaslov ime akademske proze. Naslov je vaan u svakome susretu s tekstom od strunoga opisa do izrade bibliografskih popisa i opisa. Slui kao predloak za obradbu u kazalima i saetcima te svrstavanje djela u raunalne baze podataka. Naslov je kljuna informacija u pretraivanju literature. Poznavanje naslova ne moe zamijeniti itanje, ali moe presudno utjecati na to hoe li itateljica i itatelj posegnuti za vaim radom i kako e ga itati. Umijee naslovljivanja pripada u vrhunsku tehniku akademskoga pisma. Nije vano kada ete smisliti naslov. Najvii akademski rad, doktorsku disertaciju, moete pisati pod radnim naslovom, pa tek na kraju (svakako u vrijeme predaje sinopsisa) nasloviti svoj uradak. Kakav treba biti naslov? toan informativan jasan jezino besprijekoran primjereno kratak to se ne smije rabiti u naslovu? kratice argon
261
5/30/11 11:58:13 AM
Primjeri dobro odabrana naslova doktorskih disertacija:

Dubrovaka ranonovovjekovna tragedija u kontekstu europske tragike dramaturgije: Ishodita i problemi (signatura: DCD ZG-331300/07)
Tranzicija u izdavatvu i proizvodnja knjige kao kulturnoga kapitala (signatura: DCD ZG-376594/08) Generiranje atmosferskih vrtloga nad podrujem Jadrana (signatura: DCD ZG-481/00) Fenotipske i genotipske odlike zagorskih purana (signatura: DCD ZG-1/03)
Primjeri loe odabrana naslova doktorske disertacije:

Suoavanje sa stresnim situacijama izazvanim konfliktom izmeu profesionalne i obiteljske uloge: Uloga stilova suoavanja, samopoimanja i percepcije socijalne okoline (signatura: DCD-ZG-90)
Naslov je predug i stilski nedoraen (dva puta uloga i suoavanje).
Prilog analizi utjecaja promjena korisnih optereenja grednih mostova (signatura: DCD ZG-169/96)
Naslov je stilski lo: niz genitiva.

262
5/30/11 11:58:13 AM
Citokini i duik-II-oksid kao imbenici razaranja beta stanica guterae i prestanka u autoimunoj eernoj bolesti mia (signatura: DCD ZG-384/00)
Naslov je nejasan: prestanka ega?
2.3.2. Posveta (neobvezno) Posveta je neobvezni dio. Pojavljuje se u veim akademskim radovima, magistarskim tezama i doktorskim disertacijama. Iz vizure klasine retorike to je argumentacija patosom, apel na emocije publike. Posveta u zapadnoj kulturi ima dugu tradiciju. Pamenje anra, zapisano u europskoj humanistici, oduzelo je posveti spontanost i legitimnost. Klasine su posvete bile skrivene teorije (Pavlii, 2006) i metodoloke rasprave upuene vanim javnim osobama. Francis Bacon posveuje utemeljiteljski tekst modernih znanosti Novi organon britanskomu kralju s molbom da ostavi po strani jezikoslovce i zaloi se za strogo prirodno i eksperimentalno opisivanje (Bacon, 1964: 10). Nakon ideolokih zloraba znanosti u 20. stoljeu posvete su najee osobne i privatne (roditeljima, suprunicima, djeci, prijateljima). Tek nakon pada komunizma, u doba kada je grad Osijek bio izloen ratnim razaranjima, Viktor mega osjetio je potrebu da u sklopu predgovora znanstvenoj knjizi iz humanistike ispie emocionalnu posvetu:
Knjiga je posveena prijateljima iz osjeke gimnazije i njihovim sinovima koji su branili svoj grad. (mega, 1993: 9)
Posveta je osjetljivo mjesto patosa u akademskome pismu. Stoga je treba rabiti suzdrano, bez ikakvih privatnih detalja ili ukrasa. U posveti treba izbjegavati obiteljske nadnevke kao to su obljetnice i godine roenja, vjenanja i smrti, a u stilu pridjeve, usklinike i druge emocionalno nabijene znakove. Stranica s posvetom najee se ne paginira. Posveta se
263
5/30/11 11:58:13 AM
obino pie bez uvodnih rijei posveeno ili posveujem, osnovnim tipom pisma i bez toke na kraju. Najjednostavniji je oblik posvete dativ imena kojemu se posveuje. 2.3.3. Moto (neobvezno) U akademskim se radovima katkad pojavljuje moto ili epigraf glasovita izreka ili citat koji imaju znaenje za odabranu temu ili za autoricu i autora osobno. Moto dolazi nakon posvete, ako je ima. Moe doi na posebnu stranicu ili, ako nema posvete, na jedan od naslovnih listova. U prvome se sluaju paginira, a u drugome je bez paginacije. Ne treba staviti rije moto. Kod poznatih autora dovoljno je navesti prezime ispod citata bez zagrade. Kod manje poznatih autora navodi se naslov djela, ali bez bibliografskih podataka. Moto se katkad pojavljuje na poetku poglavlja. Tada vrijede ista pravila citiranja, tj. ne trebaju potpuni bibliografski podatci. Moto se pie kao izdvojeni citat (v. III. 5.3.2) ili centrirano. Citati se u motu ne stavljaju u navodnike, ali se mogu pisati kosim pismom. Primjerice:
Knjiga za svakoga i ni za koga Nietzsche
2.3.4. Sadraj Svaki akademski rad koji se sastoji od dijelova treba imati sadraj. Sadraj je popis dijelova onim redoslijedom kako se pojavljuju u tekstu. Sastavljen je od naslova i podnaslova pojedinih dijelova. Svrha je sadraja vizualno uprizorenje strukture rada, kako bi se omoguio uvid u logiku kompozicije, a time i snalaenje u grai. Sadraj se moe nalaziti na poetku ili na kraju teksta. Postoje razliite tradicije. U hrvatskoj kulturi sadraj danas u pravilu dolazi na poetku. To je praktinije jer itateljica i itatelj odmah, ve pri prvome susretu s
264
5/30/11 11:58:13 AM
tekstom ili knjigom, imaju uvid u cjelinu, lako mogu stei ukupan pregled grae te doi do onoga dijela koji ih zanima. Struktura i oblik sadraja nisu propisani, ali postoje opa naela. Sadraj se naslovljuje rijeju Sadraj (za razliku od Kazala imena i pojmova). U sadraj ne ulaze stranice koje mu prethode (naslovni listovi, posveta, moto), ali ulaze sve stranice koje slijede iza njega u prednjemu dijelu, osnovnome tekstu i zavrnome dijelu (v. sliku III. 2.3). Jedinice se u sadraj obino ukljuuju do druge ili tree razine. Strukturne razine sadraja prenose se tono onako kako slijede u tekstu. Prenose se vrste brojeva, velika i mala slova, tipografija. Brojevi stranica obiljeuju se na desnome rubu onim brojkama koje se nalaze na samim stranicama (arapskim brojkama u kontinuiranoj paginaciji ili, u diferenciranoj paginaciji, malim rimskim brojkama za ukljueni prednji dio, a arapskim brojkama za osnovni tekst i zavrni dio, v. III. 7.3.2, Obrojivanje stranica: Paginacija). Navode se samo prvi brojevi, a ne rasponci. Od naslova do broja stranice vodi bjelina ili niz toaka. Primjerice:
SADRAJ Predgovor Uvod Poglavlje I. Prvi odjeljak Drugi odjeljak Itd. Ili: Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . v Uvod. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 Poglavlje I. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 Prvi odjeljak. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11 Drugi odjeljak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23 Itd.
265
5 7 15 17 29
5/30/11 11:58:13 AM
2.3.5. Popis ilustracija (ako treba) Ako akademski rad ima manji broj likovnih priloga usko vezanih uz tekst, ne treba izdvojiti popis kao zaseban dio. Ako ima vie likovnih priloga (tablica, grafikona, fotografija i sl.) samostalno rasporeenih u tekstu, sastavlja se popis likovnih priloga i stavlja iza sadraja. Ako va akademski rad sadrava samo tablice ili samo slike, naslovit ete popis Tablice ili Slike. Ako sadrava i tablice i slike, popis se najee naslovljuje Ilustracije. Rabe se i izrazi likovni prilozi ili grafike. Odjeljak Ilustracije moe biti jedinstven ili diferenciran. U prvome sluaju sve se ilustracije smatraju slikama u irem smislu, pa popis obuhvaa sve likovne priloge bez obzira na njihove vrsne razlike. U drugome sluaju posebno se izdvajaju pojedine vrste ilustracija, pa se unutar odjeljka Ilustracije izdvajaju zasebni pododjeljci naslovljeni Tablice, Slike, Karte i sl. Ako ilustracije nisu usko vezane uz tekst, donose se kao dodatak na kraju rada. Tada se popis, ako treba, nalazi na poetku toga dodatka. Ilustracije valja obiljeiti numerirati i opisati. Tablice se opisuju naslovom, a slike potpisom, legendom ili tumaem (v. III. 4.3.2). Dugi naslovi mogu se skratiti. Ilustracije se numeriraju arapskim brojevima. Numeracija moe biti jedinstvena kroz cijeli rad ili po poglavljima. Ako se ilustracije u tekstu obiljeuju u kontinuitetu kroz cijeli rad, tada se u popis upisuje broj ilustracije, autor (ako postoji) i opis te na desnome rubu broj stranice. Ako se ilustracije numeriraju po poglavljima, upisuje se broj strukturnoga dijela i broj ilustracije. Mogue su i druge kombinacije (v. potpise pod ilustracije u ovoj knjizi). Izmeu naslova i broja stranice dolazi bjelina ili niz toaka, ovisno o tome koje je tipografsko naelo odabrano u prikazu sadraja. Diferencirani popis razliitih likovnih priloga u kontinuitetu kroz cijeli rad izgleda, primjerice, ovako:
266
5/30/11 11:58:13 AM
ILUSTRACIJE Slike 1. Potpis pod slikom 2. Potpis pod slikom 3. Potpis pod slikom Itd. Tablice 1. Naslov tablice 2. Naslov tablice Itd.
35 43 47
21 25
Popis jednoga tipa ilustracija po poglavljima izgleda, primjerice, ovako:

SLIKE 1.1. Potpis pod slikom. . . . . . . . . . . . . . 31 1.2. Potpis pod slikom. . . . . . . . . . . . . . 36 2.1. Potpis pod slikom. . . . . . . . . . . . . . 43 Itd.
2.3.6. Popis kratica (ako treba) U akademskome se pismu, kao i u svim znanstvenim radovima, esto rabe kratice za razliite izvore, naslove, dokumente, osobe ili druge razine teksta. Ako su kratice ope, ako ih nema puno i ako se mogu razjasniti u tekstu ili u biljeci pod tekstom, ne treba donositi poseban popis. Ako se u tekstu pojavljuje vei broj posebnih ili manje poznatih kratica, sastavlja se popis. Popis se naslovljuje Kratice. Jedinice se niu abecednim redoslijedom. Popis kratica najee dolazi na poetku rada iza popisa ilustracija. Kratice i njihov opis smatraju se vizualnim znakom, a ne reenicom. Stoga na kraju opisa, osim kada to nalae pravopis u pojedinome sluaju
267
5/30/11 11:58:13 AM
(npr. nakon godine), ne dolazi toka. Kratica i njezin opis mogu se odvojiti bjelinom ili crtom. Primjerice:
KRATICE BMBD Biblioteka Male brae u Dubrovniku DAD Dravni arhiv u Dubrovniku HNP edicija Hrvatske narodne pjesme, IIX, Matica hrvatska, Zagreb, 1896.1940. IEF Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb MH Matica hrvatska NSK Nacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb PSHK edicija Pet stoljea hrvatske knjievnosti RU Kai Mioi, Andrija: Razgovor ugodni naroda slovinskoga, prir. T. Mati, Stari pisci hrvatski, knj. XXVII, HAZU, Zagreb, 1942. s. stih SPH edicija Stari pisci hrvatski (Duki, 1998)
2.3.7. Predgovor (neobvezno) U nekim se tipovima akademske proze predgovor i uvod ne razlikuju. Predgovor katkad stoji umjesto uvoda, uvod umjesto predgovora, a katkad su oba tipa teksta spojena u jedan. I predgovor i uvod imaju paradoksalan kronotop dolaze na poetku, a piu se na kraju. Ipak, izmeu predgovora i uvoda postoje naelne razlike. Te su razlike zapisane u samim terminima. Predgovor je openitiji i krai. To je govor koji dolazi ispred teksta bez udubljivanja u njegov sadraj. Uvod je konkretniji i dulji. U njemu se govori poblie o sadraju. Predgovor je u magistarskoj tezi i doktorskoj disertaciji neobvezan dio, a uvod obvezan. Predgovor govori o uvjetima nastanka knjige, a uvod o samome tekstu.
268
5/30/11 11:58:13 AM
Ako ste se u svojoj magistarskoj tezi ili doktorskoj disertaciji odluili napisati predgovor, moete ukljuiti ove elemente: istaknuti u najopenitijim crtama vanost uoenoga problema i specifinost odabrane teme; navesti motive koji su vas doveli do izbora teme; naznaiti ciljeve rada; ako ste imali tekoa u prikupljanju grae, u terminologiji i sl., predgovor je mjesto da se na to osvrnete; na kraju predgovora moete zahvaliti institucijama i osobama koje su vam pomogle u radu ili su na neki drugi nain zaslune za va uradak. Predgovor se naslovljuje rijeju Predgovor.
2.3.8. Zahvala (neobvezno) Ako u vaemu radu nema predgovora ili imate velik popis osoba kojima trebate zahvaliti, moete to uiniti u anru zahvale predvienom za tu svrhu. Kao i posveta, zahvala je neobvezan dio akademske proze. Moe stajati u prethodnome ili zavrnome dijelu. To je krai tekst u kojemu autorica, odnosno autor zahvaljuje osobama i institucijama koji su im tehniki ili savjetima pomogli u izradi diplomskoga rada, magistarske teze ili doktorske disertacije. Zahvala se naslovljuje rijeju Zahvala. Zahvala je vrlo esta u radovima iz prirodnih i tehnikih znanosti, jer su oni neizvedivi bez institucionalne i kolektivne potpore. Kao to izdava pri objavljivanju knjige mora traiti autorska prava, tako prije nego to u svome radu zahvalite odreenim osobama valja te osobe pitati za doputenje da im se u tome kontekstu pojavi ime. U zahvaljivanju ne treba pretjerivati ni formalno ni sadrajno. Formalno je pretjerivanje neukusno, a sadrajno moe dovesti u bludnju o stvarnome
269
5/30/11 11:58:13 AM
autorskom doprinosu. Zahvala je mjesto gdje dolazi do izraaja va znanstveni etos i gdje djelujete na emocije publike argumentom patosa. Stoga u zahvalama, kao i u svim emocionalnim dijelovima akademskoga pisma, treba postupati oprezno i suzdrano. Nemojte zahvaliti majci i ocu to su vas donijeli na svijet i omoguili vam studij ili muu to je iao na trnicu dok ste vi pisali doktorsku disertaciju. Ako ve elite napisati zahvalu u osobnome tonu, budite svjesni anra i ublaite apel na emocije. Primjerice:
Zahvaljujem mentorici dr. sc. Ines Prici to je strpljivo sluala moje opservacije o ljubavi, to se trudila razumjeti isjeke tekstova koje sam joj donosila na itanje, to je slala razne inspirativne lanke i portvovno klimala glavom na sve moje nedoumice o smislu ivota i pisanja, za sve to je inila, a nije u opisu mentora. Hvala enama iz djeje sobe Instituta za etnologiju i folkloristiku. Posebice dr. sc. Suzani Marjani, kojoj e se, vjerojatno, malo od toga ovdje napisanoga svidjeti, no koja me a znam da e me i dalje obasipala podacima i graom. Hvala ravnatelju istog Instituta dr. sc. Ivanu Lozici to me pustio kui da u miru piem sve to sam nauila o ljubavi, a to u se sada usuditi rei. I konano, hvala mojim prijateljicama Marini, Nives i Sai koje su pomagale na raznorazne naine. (koki, 2004)
2.3.9. Uvod to je uvod? Uvod je prvi dio osnovnoga teksta u kojemu se privlai pozornost publike i istie vanost teme, daje kontekst istraivanja i prijeporna miljenja, formulira vlastita teza i po potrebi naznauje tijek argumentacije (v. gore 2.1.4, Uvod). Po poloaju u tekstu uvod moe biti: prvi od tri dijela osnovnoga teksta (uvod, tijelo teksta, zakljuak) dio prvoga poglavlja dio bilo kojega poglavlja (zaseban uvodni odlomak)
270
5/30/11 11:58:13 AM
uvod u odlomak (uvodna reenica kojom poinje odlomak) uvod kao poseban anr primjerice, Uvod u knjievnost U kraim akademskim radovima poput argumentacijskoga eseja uvod je najee prvi odlomak ili nekoliko uvodnih reenica u prvome odlomku. U duljim akademskim radovima poput diplomskoga rada, magistarske teze i doktorske disertacije uvod je prvi dio kojim poinje osnovni tekst. Kao poseban dio uvod se naslovljuje rijeju Uvod. Optimalan je opseg uvoda oko 10% ukupnoga opsega osnovnoga teksta. Pie se dva puta: u sklopu radnoga nacrta ili radne verzije samo za vas i ponovno u vrijeme ili nakon revizije konanoga teksta za itateljice i itatelje. Nema strogih pravila za pisanje uvoda u akademskoj prozi, ali postoje standardni elementi. Openito je pravilo: to krai uvod, to bolje. Standardni elementi uvoda. etiri su standardna elementa u uvodu kraih akademskih radova (prilagoeno po Turabian, 2007: 6465): kontekst istraivanja vapijua praznina i vlastito istraivako pitanje vanost i doprinos istraivakoga pitanja odgovor na pitanje: tezna reenica Kontekst istraivanja. Osvrnite se na stanje u svojemu podruju i osigurajte kontekst istraivanja u koji ete smjestiti temu. Osnovni je savjet: nemojte navesti sve to ste proitali ni pokazivati naitanost. Osobito nemojte navoditi pomodne autoritete samo zato to ste ih upravo proitali ili to ih svi citiraju. Mentorice i mentori, itateljice i itatelji to ne cijene, pa ete postii suprotan uinak. Oni ne ele vidjeti vau erudiciju, nego koncentraciju na temu. Navedite samo pomno birane izvore strogo vezane uz vau temu koje ete u svome radu dopuniti ili korigirati. Vapijua praznina i vlastito istraivako pitanje. Postavite istraivako pitanje u obliku vapijue praznine koja trai odgovor i izgradite vlastitu niu u koju ete smjestiti svoju temu. Stilizirajte istraivako pitanje kao
271
5/30/11 11:58:13 AM
potrebu za hitnim odgovorom na tu prazninu koju drugi nisu uoili i naznaite u emu je novost vaega pristupa u odnosu na dosadanju literaturu. Akademski je stil tu vrlo otvoren. Poveite kontekst i vlastito istraivako pitanje konektorima (meutim, dakako, bilo kako bilo i sl.) ili pogledajte u praksi kako to rade iskusne znanstvenice i znanstvenici. Vanost i doprinos istraivakoga pitanja. Odredite doprinos vaega pitanja problematici, to je novo u vaemu pitanju i zato je bilo vrijedno postaviti to pitanje. Tako ete svomu istraivanju dati iri obzor i ujedno motivirati itateljice i itatelje da vas slijede. Odgovor na pitanje: Tezna reenica. Napokon, postavlja se pitanje kada ete, kako i gdje otkriti svoju tezu i jasno nagovijestiti ili izrei teznu reenicu. Vaa je tezna reenica prikvaena ili zalijepljena na prvu stranicu radnoga nacrta kao misao vodilja kroz labirinte istraivanja (v. III. 1.3.16). Konzultirani prirunik navodi dvije mogunosti: da tezu stavite na kraj uvoda i poetak zakljuka ili je ostavite skrivenu u radnome nacrtu te je stavite tek na poetak zakljuka, kao kulminaciju istraivanja. Prirunik savjetuje prvu varijantu kao bolju. Ako teznu reenicu ponudite na kraju uvoda, morate paziti da je na poetku zakljuka ponovite u novome ruhu. Ako se odluite teznu reenicu uvati do zakljuka, kao veliki finale, morate paziti da se iz vaega istraivakoga pitanja ve nazire odgovor. Formulacija teze u uvodu, bilo implicite bilo eksplicite, vodi je za vas kako biste se ograniili samo na potrebne dokaze, ali ujedno i putokaz za itateljice i itatelje kako bi vas mogli lake slijediti. Nemojte kriti svoju glavnu ideju. Navijestite je ili izrecite na kraju uvoda i jo jednom, u drugome ruhu, ponovite na poetku zakljuka. itateljice i itatelji rado e vidjeti vau glavnu ideju izreenu u jasnoj teznoj reenici. Nemojte pretpostavljati da oni znaju za vau ideju. Oni ne znaju ono to im niste rekli. Stoga kratko i jasno recite ili nagovijestite ono to trebaju znati, a to je prije svega vaa glavna ideja. Ako piete krau akademsku prozu o temi Rodni stereotipi u Miroslava Krlee: enski likovi u romanu Povratak Filipa Latinovicza, standardni uvodni odlomak mogao bi glasiti ovako:
272
5/30/11 11:58:13 AM
Djelo i osoba Miroslava Krlee obraeni su u literaturi na razliite naine. Posebna je pozornost bila posveena Krleinoj biografiji (Lasi), interpretirala su se pojedina djela (Frange, Lasi i dr.), prouavao se Krlein jezik i stil (Kuzmanovi, Pranji), Krleino se djelo istraivalo u europskome kontekstu (mega, Flaker), pronalazile su se intermedijalne homologije sa slikarstvom (Flaker) [kontekst dosadanje literature]. Ostala je meutim neistraena rodna problematika i stereotipija u Krleinu djelu. Iz rodne vizure postavlja se pitanje: Kako je Krlea vidio i gradio enske likove? [otkrivanje vapijue praznine u literaturi, izgradnja vlastite nie i postavljanje istraivakoga pitanja]. Odgovor na to pitanje omoguit e nam razumijevanje problematike rodnih, ali i drugih (nacionalnih, klasnih) identiteta u Krleinu opusu te nam otvoriti nove mogunosti u razumijevanju ideologije u estetskim reprezentacijama svijeta [vanost pitanja i motivacija za publiku]. Premda Krleini enski likovi katkad kre graanske norme (primjerice, Laura Lenbach), roman Povratak Filipa Latinovicza razigrava rodne stereotipe. Rodni stereotipi u Krleinu oblikovanju enskih likova dio su dublje androcentrinosti moderne kulture [tezna reenica].
Uvod u doktorskoj disertaciji. etiri standardna elementa mogu biti razliito rasporeena i dopunjena ovisno o znanstvenome podruju, anru akademske proze, temi ili osobnim sklonostima. U uvodu doktorske disertacije osim standardnih elemenata pojavljuju se i drugi elementi, prije svega osvrt na metodologiju i naznaka strukture rada. Standardni su elementi uvoda u doktorskoj disertaciji: Kontekst: Osigurajte kratak pregled dosadanjih istraivanja i literature. Vapijua praznina: Uoite hitan problem, odredite vlastitu niu u dosadanjoj literaturi i postavite istraivako pitanje. Vanost i doprinos istraivakoga pitanja: Odgovorite u emu je novost vaega istraivakog pitanja, zato je ono vano i kakav e biti njegov doprinos na vaemu podruju. Osvrt na metodologiju: Navedite osnovne metode kojima ete se sluiti u tijeku izlaganja i argumentacije.
273
5/30/11 11:58:13 AM
Nacrt strukture: Naznaite tijek argumentacije po dijelovima i poglavljima (klasina ralamba). Odgovor na istraivako pitanje: Izrecite (ili barem naznaite) teznu reenicu, tvrdnju koju ete u disertaciji potkrijepiti argumentima; itateljice i itatelji ele znati (ili barem naslutiti) vau tezu kako bi lake mogli pratiti dokazni postupak. Neformalan uvod: Retoriki mamci. U manje formalnim esejima, koji mogu biti domaa akademska zadaa, ili u argumentacijskoj prozi iskusnih autora uvod moe sadravati retorike i stilske mamce itateljske pozornosti. To mogu biti: neobini statistiki podatci zadivljujui citati miljenje eksperata o problemu koji e biti predmet rasprave zanimljive anegdote okantne tvrdnje ili dojmljive metafore Tako Viktor mega poinje studiju Zbilja kao knjievni fenomen fiktivnim narativom o izvanzemaljcima koji se nakon nuklearne ili druge katastrofe sputaju 2300. iz svemira na Zemlju. Neobini posjetitelji nalaze meu ostatcima ljudske civilizacije knjige, uglavnom modernistike romane iz doba oko 1900. godine, te na temelju tekstova kao to su U potrazi za izgubljenim vremenom Marcela Prousta i arobni brijeg Thomasa Manna pokuavaju rekonstruirati zbilju toga doba. Takvom znanstvenofantastinom priom u uvodu ozbiljne studije iskusni je autor privukao pozornost itateljica i itatelja te im olakao pristup sloenoj problematici u daljnjemu tijeku rasprave, gdje e dokazati suprotnu tezu: kako je odnos knjievnosti i zbilje snano obiljeen knjievnim konvencijama, a ne zrcaljenjem zbilje u knjievnosti, kao to se esto vjeruje (usp. mega, 1982: 8182).
274
5/30/11 11:58:13 AM
2.3.10. Tijelo teksta to je tijelo teksta? Glavno tijelo teksta (engl. the main body of the text) ili, jednostavno, tijelo teksta, sredinji je dio akademske proze. Uz uvod i zakljuak to je najvaniji dio osnovnoga teksta. Tijelo teksta jest mjesto na kojemu se izlae i razrauje tema te izvodi argumentacija navode razlozi, citati, injenice, statistiki podatci i druga graa koji dokazuju glavnu ideju ili tezu. U toj terminologiji osnovni je tekst zamiljen po analogiji s ljudskim tijelom: uvod su autoriine i autorove ruke ispruene itateljicama i itateljima, tijelo je teksta trup argumentacije, a zakljuak su noge kojima se autorica i autor jo jednom vrsto upiru u dokazanu tezu i predaju je itateljicama i itateljima. Ako je uvod obeanje publici, tijelo je teksta ispunjenje toga obeanja. Nita to je reeno u uvodu ne smije biti proputeno ni nedoreeno u tijelu teksta. Ako doe do veih odstupanja, uvod treba uskladiti s tijelom teksta ili ga nanovo napisati. Manje pomake u tijeku argumentacije, do kojih moe doi u tijelu teksta, dovoljno je obrazloiti u zakljuku. Bitno je da itateljice i itatelji ni u jednome segmentu ne budu iznevjereni, tj. da svi dijelovi tijela teksta budu u funkciji obrazlaganja i argumentacije glavne ideje ili teze. Struktura i opseg tijela teksta. Tijelo teksta sastoji se od poglavlja, odjeljaka, pododjeljaka i najmanjih argumentacijskih jedinica odlomaka. Opseg mu je 80-85% osnovnoga teksta. Dijelovi tijela teksta piu se po opim i posebnim naelima tehnikoga oblikovanja (v. gore 2.2.5. i III. 7.3.2). Ope je pravilo dobre strukture tijela teksta koherentna podjela grae u dijelove. Dijelovi trebaju odgovarati sadrajnoj logici teme i potrebama publike za jasnim slijedom argumentacije. Koliko e biti dijelova i kakva e biti struktura tih dijelova, za to ne postoje univerzalna pravila. Drukije e se pisati tekst iz empirijske ili eksperimentalne teme u prirodnim, tehnikim i srodnim znanostima, a drukije tekst iz teorijske teme u drutvenim i humanistikim znanostima (v. dolje 2.3.10, Model IMRAD i Struktura doktorske disertacije). Izbor i raspored dijelova ovise o znanstvenome podruju i polju, anru, vrsti teme i oekivanjima publike. Uz ope
275
5/30/11 11:58:13 AM
znanstvene metode svaka se znanost slui vlastitim specijalnim metodama i vlastitim topikama (temama, terminima, metodama), a svaka autorica i autor vlastitim stilom. Stoga su ve klasini retoriari, kada je rije o rasporeivanju grae, manje inzistirali na propisanim dijelovima kanona dispozicije, a vie na slobodnu izboru i procjeni u kojoj e retorikoj situaciji koji raspored grae biti prikladan za temu i publiku (v. gore 2.1.3). Klasina dispozicija i suvremena kompozicija. Klasina retorika stvorila je dva osnovna modela dispozicije: model od est dijelova diskursa i model od pet dijelova diskursa (v. gore 2.1.4). Shema osnovnoga modela od est dijelova uvod, etiri dijela tijela teksta i zakljuak dala bi se prikazati u tehnici postavljanja pitanja i odgovora ovako:
1. Uvod predstavljanje teme i teze Tijelo teksta 2. Naracija pregled literature i kontekst istraivanja 3. Ralamba nacrt strukture i tijeka argumentacije 4. Potvrda argumentacija teze 5. Pobijanje protuargumenti, ogranienje ili pobijanje teze 6. Zakljuak saetak argumenata, teza i argumenti u irem kontekstu ZATO?
TKO? TO? KADA? GDJE? KAKO?
IME? PA TO ONDA? NIJE, NEGO!
DAKLE STOGA!
Slika III. 2.3.10, Klasina dispozicija i suvremena kompozicija. Shema klasine dispozicije od est dijelova
276
5/30/11 11:58:13 AM
U drugoj varijanti, dispoziciji od pet dijelova, ralamba ili podjela nije posebno izdvojena, pa tijelo teksta sadrava tri dijela: naraciju, potvrdu i pobijanje. Klasina dispozicija s oba osnovna modela zadrala se u znanstvenome i akademskome diskursu sve do suvremenosti. Ironijom kulture, upravo u doba progona retorike iz kole na kraju 19. stoljea i zaborava discipline u velikome dijelu 20. stoljea, dva su se klasina modela dispozicije presvukla u novo ruho i utjelovila u dva stabilna modela moderne kompozicije u znanstvenome i akademskome diskursu. To su visoki znanstveni model IMRAD i popularni pedagoki model u Sjedinjenim Amerikim Dravama, tzv. esej od pet odlomaka ili tema u pet odlomaka. Model IMRAD. Na kraju 19. stoljea, u doba institucionalizacije modernih znanosti, stvoren je vrst model kompozicije teksta u prirodnim znanostima. Model je nastao prilagodbom i preoblikovanjem klasine dispozicije. U suvremenoj terminologiji model je poznat pod kraticom IMRAD. Kratica dolazi od engleskih termina uvod (Introduction) metode i materijali ili metodologija (Methods and materials, Methodology) rezultati (Results) i (and) rasprava (Discussion). Uz uvod i zakljuak tijelo teksta u modelu IMRAD ine metode i materijali, rezultati i rasprava. Struktura i opseg toga modela kodificirani su i izgledaju otprilike ovako:
Osnovni nacrt 1. Uvod 2. Metode i materijali 3. Rezultati 4. Rasprava 5. Zakljuak Osnovni opseg 10% 80 85% 510%
Slika III. 2.3.10, Model IMRAD. Struktura i opseg
U sklopu zadane strukture mogue su manje preinake. Primjerice, pregled literature moe biti dio uvoda ili zasebna jedinica, materijali i me277
5/30/11 11:58:13 AM
tode mogu biti sjedinjeni u odjeljak o metodologiji, a rasprava i rezultati mogu se stopiti u jednu strukturnu jedinicu. Unato moguim varijacijama model ini vrstu strukturu i osnovni oblik kompozicije u prirodnim i srodnim znanostima. Taj je model kompozicije utemeljio diskurs prirodnih znanosti, a po naelu analogije proirio se na sve empirijske znanosti, te danas ini temelj strukture svih empirijskih tema u suvremenim znanostima. Tako je klasina retorika preko kompozicije IMRAD poloila temelje modernoga znanstvenog diskursa. Esej od pet odlomaka. U Sjedinjenim Amerikim Dravama, gdje se retorika pouavala i kada je u Europi bila izbaena iz nastavnih programa,
1. Prvi odlomak Uvod Privlaenje pozornosti/kontekst Vlastito pitanje Vanost istraivanja/teme Teza ili stajalite Tijelo teksta 2. Drugi odlomak Prva ideja Potpora 1 Potpora 2 Potpora 3 Druga ideja Potpora 1 Potpora 2 Potpora 3 Trea ideja Potpora 1 Potpora 2 Potpora 3 Saetak argumenata Teza i argumenti u irem kontekstu Konani sud i motivacija za djelovanje
3. Trei odlomak
4. etvrti odlomak
5. Peti odlomak Zakljuak
Slika III. 2.3.10.a, Esej od pet odlomaka. Shema
278
5/30/11 11:58:13 AM
klasini je kanon dispozicije doivio preobrazbu u popularnom eseju od pet odlomaka (engl. five-paragraph essay) ili temi u pet odlomaka. Kao podloga za taj model posluila je klasina dispozicija u pet dijelova. Razlika je meutim u tome to je esej od pet odlomaka u svome osnovnom obliku pedagoka simplifikacija klasinoga predloka. Tu nema dijela o tuim miljenjima i oporbenim pozicijama, pa argumentacija ide jednostrano: pruaju se dokazi samo za vlastitu tezu i vlastito stajalite. Glasoviti jednostavni esej od pet odlomaka sadrava jedan uvodni odlomak, tri odlomka potpore za vlastitu tezu i zakljuak. Taj model ini temelj pouke pisanja u amerikoj srednjoj koli i na sveuilitu. U osnovnoj se koli rabi verzija sa slikama, tzv. painted essay. Zbog jednostavne troslojne strukture uvod, tri odlomka tijela teksta i zakljuak model se popularno naziva hamburgerski esej. Metafora je dobila i svoj vizualni oblik.
Slika III. 2.3.10.b, Esej od pet odlomaka. Hamburgerski esej: Vizualni prikaz (http://www.sparknotes.com/testprep/books/act/chapter7section3.rhtml, 7. travnja 2010)
Sloeniji je oblik esej od pet dijelova, persuazivni ili argumentacijski esej. Duljina mu moe varirati od kraega eseja do poglavlja u knjizi ili cijele knjige. Graen je na klasinoj dispoziciji koja ukljuuje i suprotna stajalita: uvod, naracija, potvrda, pobijanje i zakljuak.
279
5/30/11 11:58:14 AM
Kako izgraditi tijelo akademskoga teksta? U izradi strukture tijela akademskoga teksta naelno su mogue tri situacije: kada postoji zadani model strukture kada postoje smjernice za izradu strukture kada nema ni modela ni smjernica, pa strukturu morate izumiti sami Ako radite empirijsku temu, od vas se najee oekuje izrada strukture po modelu IMRAD, uz mogunost manjih preinaka i prilagodba vaoj temi. Ako niste upoznati s modelom ili se osjeate nesigurno, dobar je savjet uzeti reprezentativan uzorak iz literature i slijediti ga. Klasini su se retoriari esto sluili metodom imitacije. Kada je rije o zadanoj strukturi, imitacija je najbolje rjeenje. Katkad nema zadanoga modela strukture, ali vam nastavnice i nastavnici daju smjernice kako ete razviti temu i rasporediti grau. U tome sluaju obradit ete temu po danim smjernicama i stvoriti u skladu s njima prikladan model strukture. Ako nastavnice i nastavnici daju zadau s rijeima kao to su Istrai (analiziraj, izloi) najpoznatije metodologije u znanosti o knjievnosti 20. stoljea, dobili ste jasnu uputu. Temu ete razviti i grau podijeliti u kategorije kao to su ruski formalizam, amerika nova kritika, strukturalizam, Zagrebaka knjievnoznanstvena kola itd. Ako pak uputa za pisanje glasi Usporedi Zagrebaku i Tartuku kolu, jasno je da ete temu razviti po misaonoj shemi slinosti i razlika. Ako uputa glasi Nabroji, opii, navedi osnovne znaajke Zagrebake kole, svoje ete informacije i podatke rasporediti po shemi nabrajanja: prvo, drugo, tree i sl. Svi radovi nemaju zadanu strukturu niti vam nastavnice i nastavnici uvijek daju smjernice kako obraditi temu i rasporediti grau. Kada model strukture ne postoji ili kada niste dobili smjernice, to je esto u viim akademskim radovima, morat ete prikladan raspored dijelova izumiti sami. Ve i sama rije izumiti kae da izmeu invencije i dispo280
5/30/11 11:58:14 AM
zicije nema otre granice te da i sama dispozicija moe biti in otkrivanja. Otkrivanje prikladne strukture moe djelovati kao nesavladiv problem, osobito u veim radovima s opsenom graom. Ne dajte se zbuniti. Kao i u mnogim drugim situacijama akademskoga pisma, uvijek postoji rjeenje. Potraite pomo klasine retorike. Ona e vam ponuditi provjerenu metodu za izradu kompozicije i strukture ope retorike topike. Retorike topike i akademsko pismo. Zbog razliitih tradicija u dugoj povijesti retorike tpoi i topike nisu jednoznani pojmovi. Stoga ih svaki put treba razjasniti i prilagoditi kontekstu u kojemu ih rabite. Aristotel je, kao to znamo, razlikovao ope topike, misaona mjesta, sheme, strategije i metode logikoga miljenja svojstvene svakom uvjerljivom govoru, te posebne topike karakteristine za pojedine vrste govora (kod njega su to bili sudski, politiki i sveani govor, a kod vas je to akademsko pismo). Otac zapadne logike pri tome je u opim topikama razluivao misaone strategije svojstvene samomu govoru (unutarnji tpoi) i one koje dolaze izvan govora i samo se u njemu primjenjuju (vanjski tpoi svjedoanstva, maksime kao opa mjesta u kolektivnoj svijesti, miljenje autoriteta i sl., u akademskome pismu to su ideje i dokazi iz vaih izvora) (v. II. 4.10. i II. 4.11. te III. 1.3.12). Koliko ima opih retorikih topika? To je teko rei. Suvremene retoriarke i retoriari nastoje ope topike svesti na to manji broj (etiri, pet, sedam, deset), najee u odreenome teorijskom i pedagokom kontekstu. Termin ope topike pri tome se vrlo esto prevodi u termine kao to su strategije za razvijanje teze i organizaciju grae, metode, pristupi, misaone sheme, konstrukcijski obrasci, kompozicijska naela, naela organizacije i sl. Budui da je ovdje rije o akademskome pismu kao osebujnu obliku argumentacijskoga diskursa, uz klasian termin ope retorike topike rabimo sinonim argumentacijske strategije (v. III. 3.1.3). Retorikim topikama sluite se na razliite naine u razliitim fazama akademskoga istraivanja i pisanja. Kao to kameni, kada ga pod odreenim kutom bacite po povrini vode, izaziva koncentrine krugove,
281
5/30/11 11:58:14 AM
tako ope retorike topike, kada ih primijenite u akademskome pismu, slue razliitim svrhama: u invenciji za pronalaenje ideja i argumenata, bilo da argumente sami stvarate u procesu itanja i razmiljanja uz pomo opih logikih topika bilo da ih pronalazite u vanjskim toposima izvorima, kao citate, parafraze i sl. (III. 1); u velikoj dispoziciji za rasporeivanje pronaenih ideja i argumenata u tijelu teksta, tj. za obradbu teme i izradu koherentne strukture (III. 2); u maloj dispoziciji za argumentaciju u tijelu odlomka i izradu strukture odlomka (III. 3). U prvome smo poglavlju govorili uglavnom o prikupljanju i obradbi izvanjskih toposa te o stvarnome toposu knjinici, jer je to bilo ono to vam je u pripremama za pisanje najpotrebnije. Uporabu pak opih retorikih topika, logikih postupaka i argumentacijskih strategija, ostavili smo za poglavlje o strukturi i dijelovima, u kojemu se upravo nalazimo, te za sljedee poglavlje o odlomcima i njihovim poveznicama konektorima. Tijelo teksta i suvremena naratologija. etiri su standardna retorika modusa ili tipa diskursa: naracija, deskripcija, ekspozicija i argumentacija. Ti modusi nisu strogo odijeljeni i esto se pojavljuju u kombinaciji, pri emu jedan tip dominira. Tako je i u akademskome pismu. Akademsko pismo pripada argumentacijskomu diskursu, ali sadrava elemente ekspozitorne proze i ostale diskurzivne moduse u funkciji argumentacije. U argumentacijskome diskursu nije dovoljno ispriati priu o predmetu kao u fikcionalnoj prozi ni prikupiti i opisati injenice kao u novinskome lanku. Valja izloiti tezu, razjasniti je i dokazati navoenjem razloga i injenica. Klasini narativ kao zaseban dio u strukturi akademske proze samo je jedan aspekt njezina argumentacijskoga diskursa. Ako te osnovne standarde argumentacijskoga diskursa i akademske proze pogledamo iz vizure postmoderne naratologije, dobit emo uspo282
5/30/11 11:58:14 AM
redbu koja nam moe olakati primjenu klasinoga pojma topika u izgradnji tijela teksta. To je usporedba izmeu umjetnike naracije u uem smislu (fikcionalna proza) i znanstvene metanaracije (ekspozitorna i argumentacijska proza). Ta je usporedba zasnovana na vrlo iroku pojmu naracije koji obuhvaa sve diskurse. Ovdje ne ulazimo u probleme takve generalizacije, nego samo promatramo o kakvoj je naraciji rije. Iz vizure suvremene naratologije u akademskome pismu ne postoji samo jedan dio pod imenom narativ, nego je cijeli tekst proet osebujnom naracijom u funkciji argumentacije. Rije je o nefikcionalnoj narativnoj logici ili argumentacijskoj naraciji. Po J.-F. Lyotardu teorije su metaprie koje imaju svoje junake ideje i razvijaju se po vlastitoj narativnoj logici. U takvu shvaanju naracije i takvoj metaforici vae su ideje junaci, vaa teza glavna junakinja, citati, injenice, statistiki podatci i druga graa fabula, suprotne teze, pitanja i prigovori zaplet, a uspjena argumentacija rasplet i sretan kraj. Ta e nam prispodoba sada pomoi da lake shvatimo znaenje opih topika u strukturiranju tijela akademskoga teksta, a zatim, u sljedeemu poglavlju, i tijela odlomka. Ona ujedno razjanjuje zato se u ovoj knjizi, osim glavnoga termina akademsko pismo, sluimo i pomonim terminom akademska proza. Akademsko je pismo znanstvena proza graena na nefikcionalnoj argumentacijskoj naraciji. Retorike topike kao kompozicijske strategije. Ako je akademska proza graena na argumentacijskoj naraciji, onda je tijelo akademske proze mjesto odvijanja argumentacijske prie. Iz vizure naratologije akademska je proza s jedne strane velika pria i veliki argument o vaoj tezi (struktura i dijelovi ukupnoga teksta). Istodobno to je niz malih pria i niz malih argumenata o razliitim idejama kojima podupirete glavnu tezu (struktura i dijelovi odlomka). Kako ete ispriati te dvije uzajamno povezane prie? Kako ete razviti dva uzajamno srasla tijela: tijelo velikoga argumenta i tijelo malih argumenata? Na obje razine posluit ete se opim retorikim topikama ili argumentacijskim strategijama. U oba sluaja, i u izgradnji ukupne strukture teksta, na makrorazini (velika ar283
5/30/11 11:58:14 AM
gumentacija, velika dispozicija, velika kompozicija), i na mikrorazini, u strukturi pojedinih odlomaka (mali argumenti, mala dispozicija, mala kompozicija), prilagodit ete ope topike svojoj retorikoj situaciji. Pri tome e neke topike biti prikladnije u pitanjima ukupne strukture teksta, u velikoj dispoziciji, a neke na razini strukture odlomka, u maloj dispoziciji. Jednom e argumentacijske strategije posluiti u kompoziciji tijela osnovnoga teksta i razvijanju velikoga argumenta, a drugi put u kompoziciji tijela odlomka i razvijanju malih argumenata. Kada je rije o kompoziciji tijela osnovnoga teksta, rasporedit ete svoj veliki argument u gradbene blokove dijelove, poglavlja i odjeljke. Pri tome ete se uvijek ponaati slobodno. Birat ete one strategije koje najvie odgovaraju vaoj retorikoj situaciji, vaoj temi i vaoj tezi, znanstvenomu podruju, anru ili publici. Opim retorikim topikama sluit ete se u razliitim kombinacijama. U jednoj temi ne morate primijeniti sve argumentacijske strategije. Moete odabrati jednu dominantnu, a drugima se sluiti kao pomonim kompozicijskim alatom. Ako vam ne odgovara jedna strategija, odaberite drugu. Ako vam nijedna strategija ne odgovara, pa ne moete napraviti nikakav suvisao raspored argumenata ni bilo kakvu logiku kompoziciju, moda neto nije u redu s argumentima. Ako je tako, potraite nove argumente. Ako ni to ne pomogne, promijenite tezu. Budite zaigrani. U takvu kreativnom ponaanju na podruju kompozicije tijela teksta zacijelo bi vas poduprli i drevni retoriari. Izdvojit u deset opih retorikih topika kao kompozicijskih strategija u razvijanju tijela teksta te ih primijeniti na predloku razliitih tema o Zagrebakoj koli, koja nam je ve poznata iz drugih primjera. Kompozicija s pomou diobe i klasifikacije: Jedni se pojmovi ralanjuju, a drugi okupljaju. Ako je vaa tema anrovi Zagrebake kole, tijelo teksta moete u strategiji diobe i klasifikacije izgraditi na ovaj nain:
1. Teorija i povijest knjievnosti (kreb, Flaker, mega) 2. Stilistika interpretacija (kreb, Frange, Pranji) 3. Filozofija knjievnosti (Solar) 4. Komparativna knjievnost (Flaker, Beker, Bai)
284
5/30/11 11:58:14 AM
5. Usmena knjievnost (Bokovi-Stulli, Kekez, Botica) 6. Lirika (Frange, Slamnig, Kravar) 7. Epika (Pavlii, Falievac) 8. Proza (Flaker, Pele, mega) 9. Teorija jezika i stila (Katii, Sili)
Narativna kompozicija: Tema se izlae u vremenskome slijedu pojava; odgovara se na pitanja to je bilo prije, a to poslije. Ako piete uvodno poglavlje o Zagrebakoj koli ili historiografsku monografiju, tijelo teksta moete organizirati u generacijskome kljuu. Radi lake razumljivosti ili privlanosti moete se posluiti biolokim metaforama, primjerice:
1. Oevi (kreb, Flaker, Frange) 2. Mlaa braa (Beker, Solar, mega, Pranji i dr.) 3. Djeca (Falievac, Nemec, Uarevi i dr.) 4. Kritiki sin (Biti) 5. Unuke i unuci (znanstvene novakinje i novaci 2000-ih)
Pri tome nije dovoljno samo naslagati imena u kronolokome nizu ni opisati njihove doprinose. Vi ne piete deskriptivnu, nego argumentacijsku prozu. Stoga u kronolokome nizu treba pratiti glavnu ideju ili tezu. Ako je vaa teza da je unutar Zagrebake kole dolo do razliitih pomaka od imanentnoga pristupa prema kulturolokim pristupima, pratit ete kod svih autora ima li takvih otklona, gdje su se, kada i kako dogodili, pa ete, primjerice, uoiti da su se ti pomaci dogodili vrlo rano, ve u generaciji oeva (Flaker) i mlae brae (Solar, mega). Kompozicija s pomou usporedbe i kontrasta: Trae se slinosti i razlike. Moete, primjerice, organizirati grau u poglavlja posveena slinostima i razlikama izmeu pojedinih lanova Zagrebake kole, izmeu pojedinih razvojnih faza u koli, izmeu Zagrebake kole i Tartuke kole oko Ju. M. Lotmana, izmeu moderne znanosti i postmodernih teorija. U akademskome pismu nije dobro mehaniki obraditi najprije jednoga, a zatim drugoga autora, fazu, kolu ili fenomen (v. gore 2.2.6, Mehaniki raspored). Bolje je odabrati problem primjerice, stilistiku interpretaci285
5/30/11 11:58:14 AM
ju ili strukturalnu analizu teksta, pa preko toga problema istraiti slinosti i razlike izmeu ranoga i kasnoga kreba, izmeu kreba, Frangea i Flakera, izmeu Zagrebake i Tartuke kola, izmeu moderne znanosti i postmodernih teorija. Usporeivanjem jednoga po jednoga fenomena bez isticanja problema samo biste stvari opisali, a nita ne biste argumentirali. Ako ste kao temu odabrali Interpretacija u Zagrebakoj koli, a kao kompozicijsku strategiju topiku usporedbe i kontrasta, tijelo teksta moglo bi imati ova poglavlja:
1. Interpretacija u ranoga i kasnoga kreba 2. Interpretacija u kreba, Frangea i Flakera 3. Interpretacija u Zagrebakoj i Tartukoj koli 4. Interpretacija u modernoj znanosti i postmodernim teorijama
Kompozicija s pomou uzroka i posljedice: Trae se uzroci i analiziraju posljedice. Ako je tema vaega rada Dekonstrukcija Zagrebake kole, moete promatrati kako je kritika kole omoguila prodor novih kulturnih teorija sredinom 1990-ih i na taj nain uzrokovala lake ukljuivanje mlade generacije u nove znanstvene tijekove. Poglavlja u tijelu teksta mogla bi glasiti:
1. Dekonstrukcija I: Vladimir Biti 2. Dekonstrukcija II: Bitijeva teorijska radionica 3. Dekonstrukcija III: Nastup mlade generacije u krilu Zagrebake kole
Kompozicija s pomou strategije problem rjeenje: Postavi se problem, pa se trai rjeenje. Ako je tema vaega rada ili poglavlja Otkloni od paradigme imanentizma u Zagrebakoj koli, moete uoiti anomalije u imanentnome pristupu knjievnomu tekstu, a zatim pokazati do kakvih su rjeenja doli sudionici Zagrebake kole kako bi odgovorili na te anomalije. U toj strategiji tijelo teksta moglo bi se sastojati od tri poglavlja:
1. Intermedijalnost (Flaker) 2. Popularna kultura (Flaker, Solar, mega) 3. Sociologija knjievnosti (mega)
286
5/30/11 11:58:14 AM
Ako odaberete rodnu problematiku, moete pratiti kako je teklo ukljuivanje ena u Zagrebaku knjievnoznanstvenu kolu 1970-ih te kakav je njihov doprinos koli. Ako pak odaberete problem centar periferija, moete istraiti zato se neto slino poput Zagrebake kole nije pojavilo u tadanjemu dravnom centru Beogradu ili zato je Zagrebaka kola nastala na rubu bive Jugoslavije, a Tartuka kola na rubu bivega Sovjetskog Saveza. Kompozicija s pomou strategije ope posebno: Otkrivaju se univerzalni zakoni i posebne realizacije. Primjerice, ako je vaa tema Zagrebaka kola i imanentni pristup knjievnomu tekstu, moete obraditi imanentizam kao generalnu paradigmu u modernoj znanosti o knjievnosti, pa u tome sklopu, kao posebnu realizaciju, smjestiti svoju temu o Zagrebakoj koli. U toj strategiji mogli biste izdvojiti dva dijela ili poglavlja, ovisno o anru u kojemu radite:
1. Imanentizam: Paradigma moderne znanosti o knjievnosti 2. Zagrebaka knjievnoznanstvena kola: Vrhunac i kraj paradigme imanentizma
Kompozicija s pomou prostornoga pristupa: Pojave se promatraju u odnosima gore dolje, blie dalje, vee manje, desno lijevo, sjever jug, istok zapad. Ako je vaa tema Centri i periferije u Zagrebakoj koli, moete promatrati lanove Zagrebake kole koji su djelovali u Zagrebu i lanove kole izvan Zagreba, pa na taj nain oblikovati tijelo teksta:
1. Zagreb centar kole (kreb, Flaker, Frange, Beker, Solar, mega) 2. Zagrebaka kola u drugim gradovima (Brozovi Zadar, Katii Be, Lasi Pariz/Amsterdam, Suvin Montreal)
Kompozicija od jednostavnijega prema sloenijemu: Strategija orijentirana prema potrebama publike. itateljice i itatelji lake e shvatiti temu ako je izloite od jednostavnijih pojava prema sloenijima. Ako je vaa tema Institucija nagrade i priznanja u Zagrebakoj koli, bolje je poi od
287
5/30/11 11:58:14 AM
nagrada i priznanja koja su dobivali lanovi kole, pa tek onda prijei na ideoloku i praktinu vanost nagrada i priznanja:
1. Nagrade i priznanja lanovima Zagrebake kole 1.1. Nagrada grada Zagreba 1.2. Nagrada Boidar Adija 1.3. Nagrade i priznanja za ivotno djelo 2. Ideologija nagrade i priznanja 3. Nagrade i priznanja u stvaranju, razvoju i kanonizaciji Zagrebake kole
Kompozicija od poznatoga prema nepoznatomu: Slina strategija prema potrebama publike. itateljice i itatelji lake e prihvatiti nepoznato ako najprije vide poznato. Primjerice, ako je vaa tema enski diskurs u Zagrebakoj koli, najprije ete obraditi enske generacije u Zagrebakoj koli, a zatim analizirati enski znanstveni diskurs, ako takvo to postoji:
1. enske generacije u Zagrebakoj koli 1.1. Prva generacija ena 1.2. Druga generacija ena 1.3. Trea generacija ena 2. enski diskurs u Zagrebakoj koli 2.1. Rodna problematika u znanstvenome diskursu 2.2. Rodna problematika u modernoj i postmodernoj kulturi 2.3. enski doprinosi Zagrebakoj koli
Kompozicija od vanijega prema manje vanomu i obratno: Izdvajaju se vaniji i manje vani aspekti teme. Ako piete rad Izdanja Zagrebake kole, najprije moete podrobnije obraditi najutjecajnije edicije Zagrebake kole, a zatim asopis Croatica i zbornike kao to su Hrvatska knjievnost prema evropskim knjievnostima ili Hrvatska knjievnost u evropskom kontekstu, pri emu je kod posljednjega zbornika zanimljiva njegova politika sudbina kao poseban aspekt teme:
288
5/30/11 11:58:14 AM
1. Izdanja Zagrebake kole I. 1.1. asopis Umjetnost rijei 1.2. Uvod u knjievnost 1.3. Biblioteka L 1.4. Povijest hrvatske knjievnosti 1.5. Povijest svjetske knjievnosti 2. Izdanja Zagrebake kole II. 1.1. asopis Croatica 1.2. Hrvatska knjievnost prema evropskim knjievnostima 1.3. Hrvatska knjievnost u evropskom kontekstu 1.3.1. Metodoloki doprinos 1.3.2. Politika sudbina
Publika naelno vie voli uti najprije ono to je vanije, ali esto je uvjerljiviji raspored da vanije teme i argumenti dou na jako mjesto na kraj. U navedenoj kompoziciji zadovoljena su oba kriterija: polazi se od vanijih izdanja, ali se na kraju udovoljava sklonostima publike, pa tema o manje vanim izdanjima zavrava jakim argumentom o oporbenoj funkciji Zagrebake kole u tadanjemu drutvenom sustavu. Pregled literature i tijelo akademske proze. Kada je rije o strukturi tijela akademske proze, posebno valja izdvojiti dio posveen pregledu literature. Pregled literature jest prikaz i interpretacija upotrijebljenih izvora o vaoj temi. U pregledu literature osiguravate kontekst istraivanja tako to: opisujete, analizirate, sintetizirate i ocjenjujete prethodna djela o temi istraujete i ocjenjujete razliite metodoloke pristupe temi otkrivate prazninu koju e popuniti vae istraivanje
289
5/30/11 11:58:14 AM
Pregled literature moe biti rasporeen na razliite naine: kao dio uvoda kao poseban, prvi odjeljak u tijelu teksta kao dio razliitih odjeljaka u tijelu teksta u kombinacijama triju osnovnih mogunosti Jedinice unutar pregleda literature mogu biti rasporeene na razliite naine, ovisno o temi, grai ili svrsi. Posluit ete se razliitim kompozicijskim shemama (opim topikama), primjerice: kronoloki po predmetu po vanosti za vau temu po shemi usporedba i kontrast U pregledu literature osobito je vano citirati, parafrazirati i saimati po najviim standardima te se dosljedno sluiti odabranim citatnim stilom (v. III. 5.2.5). Struktura doktorske disertacije. Sva naelna pitanja oko tijela teksta i strukture akademske proze jo se snanije postavljaju kada je rije o najviemu akademskom anru o doktorskoj disertaciji. Osim modela IMRAD u empirijskim znanostima obvezujuih modela strukture doktorske disertacije nema. Ipak, nekih opih zakonitosti ima. Ovdje u prilagoditi est modela Petera Levina (2005: 8389) te izdvojiti dva opa modela u empirijskim i dva u humanistikim znanostima. Doktorske su disertacije u empirijskim znanostima najee graene po modelu IMRAD. Dva su tradicionalna modela: jednostavna i sloena empirijska disertacija.
290
5/30/11 11:58:14 AM
Jednostavna empirijska disertacija 1. Uvod 2. Pregled literature
Sloena empirijska disertacija 1. Uvod 2. Pregled literature Praktini kontekst Teorijski kontekst Literatura iz metodologije 3. Sluaj 1 Istraivanje Rezultati
3. Metode i materijali (to je, kada, gdje, na kojim materijalima i kojim metodama raeno, detaljan opis eksperimenta, mjerenja itd.) 4. Rezultati Opis rezultata bez tumaenja 5. Rasprava Tumaenje rezultata 6. Zakljuak
4. Sluaj 2 Istraivanje Rezultati 5. Rasprava (Slinosti i razlike, interpretacija rezultata, razjanjenje) 6. Zakljuak
Slika III. 2.3.10.a, Struktura doktorske disertacije. Dva tipa empirijske disertacije
Doktorske disertacije u humanistikim znanostima imaju raznoliku strukturu. Ipak, i tu se mogu izdvojiti dva okvirna modela: tradicionalna tematska studija i argumentacijska rasprava. U oba modela mogue su razliite varijante i kombinacije. Ako ni u jednome od tih nacrta ne prepoznate model koji biste mogli prilagoditi svojoj temi, otiite u Sveuilinu i nacionalnu knjinicu u Zagrebu na poseban odjel za disertacije i prelistajte nekoliko novijih disertacija iz svoga podruja. U klasinoj retorici jedna je od metoda uenja bila imitacija uzora. Ne morate (a to i ne smijete) doslovno slijediti nijedan uzor. Ipak, neka od struktura disertacije sigurno e vas potaknuti da lake i bolje izgradite tijelo svoje akademske proze.
291
5/30/11 11:58:14 AM
Tematska disertacija 1. Uvod 2. Aspekt 1 Literatura Analiza Interpretacija 3. Aspekt 2 Literatura Analiza Interpretacija 4. Aspekt 3 Literatura Analiza Interpretacija 5. Rasprava Pregled aspekata Sinteza opaanja i interpretacija Implikacije 6. Zakljuak
Argumentacijska disertacija 1. Uvod 2. Literatura
3. Konstrukcija teze Podupiranje: aksiomi i pretpostavke Obrazlaganje 4. Potvrda teze Relevantni dokazi (teorijski i injenini) 5. Rasprava Pobijanje protivnikih argumenata Zato je moja teza najbolja? 6. Zakljuak
Slika III. 2.3.10.b, Struktura doktorske disertacije. Dva tipa disertacije u humanistikim znanostima
Dobra i loa struktura tijela teksta. Tijelo teksta moe biti dobro i loe graeno. Odlike su dobro graena tijela teksta: iscrpan prikaz predmeta i metodoloka utemeljenost analiza grae dokazi i provjerljivost hipoteza sustavnost izlaganja primjeren opseg
292
5/30/11 11:58:14 AM
Tijelo je teksta loe graeno: ako ima previe grae bez koherencije i interpretacije ako je tema izloena previe openito, bez analize i dokaza ako navodite citate bez interpretacije ako citirate pomodne autore bez neposredna odnosa prema tezi i idejama
2.3.11. Zakljuak Kao filozofsko-logika kategorija zakljuak (konkluzija) jest misao koja proizlazi iz dvaju ili vie sudova (premisa). Kao anr u znanstvenome tekstu zakljuak je zavrni dio teksta. U akademskoj prozi zakljuak je obvezan dio. Uz naslov i saetak tu se nalaze sve vane informacije o tekstu kojima e se kod magistarskih teza i doktorskih disertacija lanovi povjerenstva sluiti u ocjeni rada. Zakljuak je est i u znanstvenim lancima. Tada se obino pojavljuje pod skromnijim nazivima kao to su Zavrne napomene, Umjesto zakljuka i sl., ovisno o tome je li rije o logikome zakljuku u uem smislu ili o slobodnijemu nizu zavrnih misli. U drugim anrovima znanstvene proze, autorskim knjigama, udbenicima, prirunicima i sl., zakljuak se najee ne izdvaja, nego se ugrauje u pojedina poglavlja. U akademskome pismu zakljuak je samostalna misaona i strukturna cjelina. To je zavrna, ukupna sinteza cijeloga rada: nova misao i nov oblik. Uvod je pred-tekst, bez obzira na to to se konana verzija pie na kraju rada. Zakljuak je post-tekst. On promatra rad s udaljenosti, izvana, kao svren in o kojemu moe suditi bilo tko. A prvi koji donose sud upravo su autorica i autor akademske proze. U zakljuku se formulira glavna ideja ili teza cijeloga rada. To se ini na dva naina. Ako je tezna reenica prvi put izreena na kraju uvoda, u zakljuku se iznosi u drugoj formulaciji. Ako se teza prvi put formulira u zakljuku, to mora djelovati kao vrhunac spoznaje, katarza istraiva293
5/30/11 11:58:14 AM
nja i pisanja. itateljice i itatelji trebaju vidjeti vau glavnu ideju kao na dlanu i uvjeriti se da je potkrijepljena s dovoljno dokaza. Zakljuak je mjesto gdje uvrujete svoj akademski etos i u akademskome patosu ostavljate ukupan dobar dojam na publiku. Akademski etos njegujete u tijeku cijeloga pisanja, a sada ga moete posljednji put uvrstiti. Moete to uiniti u modusu iskrenosti primjerice, isticanjem problema s kojima ste se suoili i postavljanjem pitanja koja ste uoili, ali ih niste rijeili, pa ih ostavljate buduim istraivanjima. Akademskim se patosom sluite kada se drite znanstvenih standarda i tako pobuujete odobravanje akademske publike. Ukupan dobar dojam ostavit ete na kraju teksta ako itateljice i itatelji prepoznaju vau tezu i ako je zakljuak kratak i jasan. Zakljuak je zavrni in argumentacije akademskim patosom. Dvije su vrste zakljuka: zakljuak-rezime i zakljuak-perspektiva. U zakljuku kao dijelu akademskih radova najee su stopljene obje retorike vrste. Elementi su zakljuka-rezimea: sinteza istraivanja, podataka i rezultata komentar kako se rezultati odnose prema zadanim ciljevima mogua odstupanja od predvienih rezultata i razjanjenje zato se to dogodilo Elementi su zakljuka-perspektive: isticanje vanosti vaega rada u struci i izvan uega podruja implikacije koje rad moe imati u spoznajnome i praktinome smislu i preporuke za eventualnu primjenu rezultata otvorena pitanja i prijedlozi za daljnji rad Nova misao i nov oblik, kakav je zakljuak, trai novi jezik. U zakljuku se izbjegavaju iskazi iz saetka, uvoda i osnovnoga teksta. Zakljuak se
294
5/30/11 11:58:14 AM
pie kratko i pregnantno, esto pod brojevima ili u odlomcima. Zakljuci pod brojevima ne moraju biti formalno povezani, a zakljuci po odlomcima moraju. U prvome sluaju rije je o samostalnome i otvorenome nizu, u drugome o cjelovitome tekstu. Optimalan je opseg zakljuka 510% ukupnoga teksta.
2.3.12. Dodatci (neobvezno) Dodatci ili prilozi sadravaju ono to ne pripada u glavni tekst, to bi moglo optereivati logiko izlaganje i preglednost strukture, a to ipak pridonosi boljemu razumijevanju teksta. To su najee dulji izvorni tekstovi, verzije rukopisa, fotokopije i faksimili dokumenata, vee tablice, formulari, upitnici, grafiki prilozi, fotomaterijal i sl. Svaki se dodatak mora spominjati u tekstu i biti propisno obiljeen. Ako ima vie dodataka, na uvodnoj se stranici pie rije Dodatci i donosi popis dodataka. Pojedini se dodatci najee obiljeuju rijeju Dodatak uz broj ili slova abecede (npr. Dodatak A) i naslovom, bilo stvarnim ili opisnim. Ako pojedini dodatak ima vie stranica, ne ponavljaju se naslov ni broj. Ako se u dodatcima pojavljuje vlastiti tekst, pie se istim proredom kao i osnovni tekst. Izvorni tekstovi i verzije rukopisa mogu se pisati bez proreda. Ako se u dodatcima donosi potporna graa u multimedijalnome obliku, navodi se kratak opis grae i lokacija. S dodatcima treba postupati funkcionalno: oni moraju dodatno razjasniti tekst ili dokumentirati tezu. Dodatci se ne smiju natrpavati kao znak temeljitosti i opsenosti istraivanja. U tome ih je sluaju bolje ne uvrtavati.
2.3.13. Rjenik manje poznatih rijei (neobvezno) Rjenik manje poznatih rijei, pojmovnik ili glosar sastavlja se u radovima u kojima se pojavljuju posebna terminologija ili manje poznati simboli. Stavlja se u prethodni ili zavrni dio teksta. Ako rjenik manje poznatih
295
5/30/11 11:58:14 AM
rijei stavite u prethodni dio teksta, smjestit ete ga iza popisa kratica. U tome sluaju upoznat ete itateljice i itatelje unaprijed sa znaenjima pojedinih termina i izraza. Ako takav rjenik stavite u zavrni dio, upuena itateljica i itatelj moi e itati osnovni tekst bez zapreka i dodatnih razjanjenja, a manje upueni moi e se informirati u zavrnome dijelu, ako to ele. Postupit ete onako kako je obiaj na vaemu fakultetu ili odsjeku.
2.3.14. Popis suradnica i suradnika (ako treba) Ako niste uspjeli zahvaliti svima koji su vam pomagali ni u predgovoru ni u anru zahvale, moete to uiniti u popisu suradnica i suradnika. Takav se popis sastavlja obino u eksperimentalnim istraivanjima kada je vei broj osoba sudjelovao u realizaciji vaega rada ili vam omoguio istraivanja. Postupite po standardima fakulteta ili odsjeka.
2.3.15. Biljeke na kraju teksta (neobvezno) Ako rabite biljeke na kraju teksta (v. III. 5.2.1, Biljeke na kraju teksta), one dolaze nakon dodataka, a prije bibliografije ili popisa literature. Obiljeuju se rijeju Biljeke ili Napomene. Mogu se razvrstati pod brojevima u kontinuitetu pojavljivanja ili po poglavljima. Izbor dokumentacijskoga sustava u kojemu su biljeke na kraju znai drukije pisanje osnovnoga teksta. U tekstu e tada uvijek morati stajati osnovni podatci o citiranome djelu kako se ne bi oteavalo praenje izlaganja, a u biljeci na kraju teksta svi potrebni podatci kako bi informacija bila potpuna.
2.3.16. Bibliografija i literatura U zavrnome dijelu teksta, ispred kazala, dolaze bibliografija ili literatura. Bibliografija je popis svih relevantnih izvora za temu, a literatura je popis koritenih izvora (v. III. 5.2.4). Naslovljuju se rijeima Bibliografi296
5/30/11 11:58:14 AM
ja, odnosno Literatura. Posebni tipovi bibliografije i literature opisuju se posebnim naslovima (npr. Citirana i konzultirana literatura). U monografijama obiaj je da se donese kompletna bibliografija. Bibliografija i literatura piu se u odabranome citatnom stilu (v. III. 5.2.5, Tablica dvaju citatnih stilova: Opi modeli i III. 6). Primjerice:
Bibliografija Flaker, Aleksandar. Stilske formacije. Zagreb: SNL, 1976. Literatura Flaker, Aleksandar. 1976. Stilske formacije. Zagreb: SNL.
Popis bibliografije i literature izrauje se u tijeku cijeloga projekta, od poetne potrebe za pisanjem akademskoga rada i odreivanja teme do pisanja i zavrnoga oblika rada. Konana verzija bibliografije i literature izrauje se na kraju pisanja nakon revizije radnoga nacrta te zavrnoga ureivanja teksta.
2.3.17. Kazalo imena i pojmova (ako treba) Kazalo imena. Magistarske teze i doktorske disertacije obino nemaju kazalo (indeks) imena. Ako se u radu pojavljuje vei broj imena i ako to autorica ili autor ele, kazalo imena moe se napraviti po opim pravilima za taj tip teksta. Naslovljuje se sintagmom Kazalo imena. Imena se razvrstavaju po abecedi: prezime dolazi na prvome mjestu i odvaja se zarezom od imena, a nakon bjeline slijedi niz brojeva stranica odvojenih zarezom. Niz s novim slovom odvaja se dvostrukim proredom. Kada se ime pojavljuje na vie od dvije stranice uzastopce, poetna i zavrna stranica pojavljivanja imena spajaju se crtom (ne spojnicom). Kada se raspravlja o osobi, broj stranica istie se kosim ili podebljanim pismom:
Adorno, Theodor W. 12, 31, 48 Aristotel 194, 210213, 250, 251, 310320
297
5/30/11 11:58:14 AM
Kazalo pojmova. Kao ni kazalo imena, kazalo pojmova u akademskim radovima nije uobiajeno. Ako se ipak donosi, vrijede pravila za izradu kazala u knjigama. Naslovljuje se sintagmom Kazalo pojmova. Pojmovi se niu abecednim redoslijedom. Niz s novim slovom odvaja se dvostrukim proredom. Uz svaki se pojam pie broj stranice. Kada se pojam pojavljuje na vie od dvije stranice uzastopce, brojke se spajaju crtom. Na mjestima gdje se pojmovi razjanjuju ili definiraju stranice se piu kosim ili podebljanim pismom. Manje uobiajeni pojmovi upuuju se na standardne uputnicom vidi ili kraticom v. Primjerice:
alegorija 9799 antologije 325 autori 194, 197 Biblija 81 Bizant v. Carigrad
Kazalo imena i kazalo pojmova esto se izrauju zajedno. Tada vrijede ista pravila: abecedni redoslijed, isticanje stranica na kojima se obrauju pojmovi ili autori, spajanje stranica crtom pri pojavljivanju jedinica na vie od dvije stranice uzastopce. Kada su pojmovi vezani uz ime, niu se uz ime. Naslovi knjiga i strani termini piu se kosim pismom. Primjerice:
Aristotel 86 itanje 14, 15, 71 osjetila i splnkhna 4043, 4447 De anima 42 Augustin o 53, 204 utjee na skolastiku 85 Arapi prouavaju 207, 208 Bacon, Roger 75, 7881 bibliografija 352
O nainima kraenja rasponaka u kazalima v. III. 4.2.6, Pravopisni znakovi i interpunkcija.

298
5/30/11 11:58:14 AM
2.3.18. Saetak Na anglofonome govornom podruju razlikuju se dva tipa saetka: opisni ili deskriptivni saetak (abstract, descriptive summary) i informativni saetak (summary, informative abstract). Prvi opisuje sadraj, drugi se koncentrira na ideje i rezultate. Ta se dva termina esto mijeaju, to moe izazvati zabunu. U nekim se akademskim zajednicama i nekim radovima trae oba tipa saetka. Tada Abstract dolazi na poetku prije uvoda, a Summary na kraju nakon zakljuka prije literature. Ovdje e se govoriti samo o jednome tipu saetka klasinome ili informativnome saetku. Poloaj saetka nije tono propisan, pa valja slijediti upute akademske zajednice u kojoj se pie rad. Na doktorskim studijima na Filozofskome fakultetu u Zagrebu saetak se donosi na kraju rada iza bibliografije i literature, na hrvatskome jeziku i u prijevodu na strani jezik. Opseg saetka za magistarsku tezu i doktorsku disertaciju katkad je propisan. Neke znanstvene zajednice tono odreuju broj rijei za saetak u pojedinome tipu teksta, pa svako prekoraenje kanjavaju kraenjem. Tako je u publikaciji Dissertations Abstracts International broj rijei saetka za doktorsku disertaciju ogranien na 350 rijei ili 2450 slovnih znakova s razmacima. Saetak se naslovljuje rijeju Saetak (engl. Summary, njem. Zusammenfassung, franc. Rsum, rus. Rezjume). Najee se pie kao jedan odlomak. Dobar saetak sadrava: svrhu istraivanja zato je istraivanje poduzeto? specifinost predmeta to je glavni sadraj istraivanja? primijenjene metode na koji je nain provedeno istraivanje? rezultate istraivanja do kakvih se uvida dolo? zakljuak glavne toke i originalan doprinos Dobar saetak ne sadrava: govor u prvome licu jednine, tj. autorsko ja; ne pie se U disertaciji izlaem, nego U disertaciji se izlae
299
5/30/11 11:58:14 AM
nepotrebne detalje o predmetu citate i primjere bibliografske biljeke i podatke pretjerano strunu terminologiju Kako ete napisati dobar saetak? Proitajte cijeli rad kada je dovren. Izvadite glavne ideje (reenice) iz svakoga poglavlja. Sloite cjelinu od tako izdvojenih reenica. Izbacite sve nepotrebne rijei i informacije. Skratite do propisana broja rijei, jer tajna je saetka u njegovu imenu, tj. saetosti. Zato je saetak vaan? Saetak je znanstvena minijatura visoke informativne vrijednosti. Moe stajati sam za sebe i posluiti za razumijevanje cjeline bez itanja rada u cjelini. Zajedno s naslovom saetak je glavni i esto jedini izvor informacija za opis knjige u strunim katalozima, bazama podataka i individualnim bibliografijama. Stoga mu, kao i naslovu, treba posvetiti posebnu pozornost. O saetku ovisi kako e va rad biti klasificiran i pohranjen u baze podataka. A to znai tko e se i kako njime sluiti.
2.3.19. Kljune rijei U nastavku saetka katkad se donose kljune rijei (engl. key words). Iz vizure klasine retorike kljune su rijei termini kojima se obiljeuju osnovne topike i metode rada na znanstvenome polju. Kljune su rijei vaan imbenik koherencije u tekstu. One se mogu pojavljivati u sinonimima. Pri tome je bitno da se uvijek mogu prepoznati i da slue kao dubinski mostovi koji osiguravaju ukupnu logiku teksta. Kao i naslov, kljune rijei ulaze u razliite baze podataka i olakavaju pretraivanje literature. Stoga ih treba paljivo birati, primjereno rasporeivati
300
5/30/11 11:58:14 AM
u cijelome tekstu i navesti na propisanu mjestu. Na poslijediplomskim studijima na Filozofskome fakultetu u Zagrebu kljune se rijei navode na kraju saetka ili kao zasebna jedinica, na hrvatskome i na stranome jeziku.
2.3.20. ivotopis pristupnice ili pristupnika (ako je obiaj) Ako je na sveuilitu ili u akademskoj zajednici obiaj da se uz akademski rad priloi ivotopis pristupnice ili pristupnika, tada se pie kratak Curriculum vitae. Iz retorike vizure ivotopis je anr u kojemu govornica i govornik predstavljaju svoj situacijski etos. Pie se u klasinome tekstualnom obliku ili u tablinome obliku po uzorku Europske Unije. Navode se samo osnovni podatci: mjesto i godina roenja, privatna ili slubena, klasina i elektronika adresa, naobrazba, zaposlenje, boravci na drugim sveuilitima ili na stipendiji, nagrade i priznanja, strune vjetine i poznavanje stranih jezika, objavljeni radovi. U klasinome ivotopisu kronologija ide od starijih podataka prema mlaim podatcima. Na taj se nain prati kontinuirani razvoj osobe. Po modelu Europske Unije kronologija je obratna: od mlaih podataka prema starijima. Na taj se nain istiu najnovija postignua osobe. Pripazite da ivotopis bude upuen posve odreenoj publici, povjerenstvu vaega studija, a ne bilo komu. Ne treba navoditi sve drutvene i tehnike vjetine iz europskoga modela ivotopisa (sportske i umjetnike aktivnosti, vozaku dozvolu i sl.). Ne natjeete se za posao, nego predstavljate svoj znanstveni etos. Stil je ivotopisa kratak, jasan i formalan. ivotopis je standardni element u izradi disertacija na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Prilae se kao dio administrativne dokumentacije kod prijave sinopsisa te donosi na kraju doktorske disertacije.
301
5/30/11 11:58:15 AM
Europass ivotopis Osobni podatci
Umetnite fotograju.
Prezime(na) / Ime(na) Adresa(e) Telefonski broj(evi) Broj(evi) faksa E-mail Dravljanstvo Datum roenja Spol
Prezime(na) Ime(na)
Kukni broj, ulica, potanski broj, grad, drava Broj mobilnog telefona:
eljeno zaposlenje/zanimanje Radno iskustvo

Datumi Zanimanje ili radno mjesto Glavni poslovi i odgovornosti Ime i adresa poslodavca Vrsta djelatnosti ili sektor Zasebno unesite svako radno mjesto, po
evi s posljednjim.
Obrazovanje i osposobljavanje
Datumi Naziv dodijeljene kvalikacije Glavni predmeti / ste
ene profesionalne vjetine Ime i vrsta organizacije pruatelja obrazovanja i osposobljavanja Razina prema nacionalnoj ili meunarodnoj klasikaciji Zasebno unesite svaki vaniji program obrazovanja ili osposobljavanja koji ste zavrili, po
evi s posljednjim.
302
5/30/11 11:58:15 AM
Osobne vjetine i kompetencije

Materinski jezik(ci)
Navedite materinski jezik (ako je vano,

navedite dodatne materinske jezike, vidi upute)
Drugi jezik(ci) Samoprocjena Europska razina (*)
Razumijevanje
Sluanje
itanje
Govor
Govorna Govorna interakcija produkcija
Pisanje
Jezik Jezik
(*) Zajedni
ki europski referentni okvir za jezike
Organizacijske vjetine i kompetencije
Opiite kompetencije i navedite gdje ste ih stekli.
Tehni
ke vjetine i kompetencije
Ra
unalne vjetine i kompetencije
Umjetni
ke vjetine i kompetencije
Druge vjetine i kompetencije
Voza
ka dozvola
Navedite posjedujete li voza

ku dozvolu te za koje kategorije vozila. Ovdje unesite sve podatke koji mogu imati neku vanost, primjerice, osobe za kontakt, preporuke itd. Navedite dokumente koje prilaete ivotopisu.
Dodatne informacije Dodatci
Slika III. 2.2.20. Europski uzorak ivotopisa
303
5/30/11 11:58:15 AM
5/30/11 11:58:15 AM
3.
ODLOMAK I KONEKTORI (ARGUMENTACIJA)
U ovome se poglavlju govori o argumentu i argumentaciji, o odlomku kao diskurzivnome prostoru argumentacije te o tekstualnim znakovima gramatike kohezije i logike koherencije tekstnim konektorima i modalnim izrazima. Iz vizure klasine retorike argumentacija pripada kanonu dispozicije. Ovdje se promatra kao mala dispozicija: rasporeivanje ideja i argumenata na razini mikrostrukture odlomka.
305
5/30/11 11:58:15 AM
5/30/11 11:58:15 AM
ODLOMAK I KONEKTORI (ARGUMENTACIJA)
3.1. ARGUMENT I ARGUMENTACIJA . . . . . . . . . . . . . 309 3.1.1. to je argument? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 309 3.1.2. Argumentacijski modusi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 310 3.1.3. Argumentacijske strategije . . . . . . . . . . . . . . . . . . 314 3.1.4. Praktini argument Stephena Toulmina . . . . . . . . . . 326 3.1.5. Pogrjeke u argumentaciji . . . . . . . . . . . . . . . . . . 330 3.2. ODLOMAK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 340 3.2.1. to je odlomak? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 340 3.2.2. Mehanika odlomka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 340 3.2.3. Struktura odlomka. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 341 3.2.4. Odlomci po funkciji u strukturi teksta. . . . . . . . . . . 342 3.2.5. Odlomci po tipu argumenta . . . . . . . . . . . . . . . . . 343 3.2.6. Odlomci po argumentacijskim strategijama. . . . . . . . 348 3.2.7. Odlike kvalitetna odlomka. . . . . . . . . . . . . . . . . . 354 3.3. KONEKTORI I MODIFIKATORI . . . . . . . . . . . . . . 356 3.3.1. to su konektori?. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 356 3.3.2. Konektori po vrstama rijei i jezinim konstrukcijama . . 357
307
5/30/11 11:58:15 AM
3.3.3. Konektori iz pragmatike vizure . . . . . . . . . . . . . . 358 3.3.4. Konektori i modifikatori po argumentacijskim strategijama . . . . . . . . . . . . . 361 3.3.5. Konektori kao stilski postupak . . . . . . . . . . . . . . . 366
5/30/11 11:58:15 AM
3.1. ARGUMENT I ARGUMENTACIJA 3.1.1. to je argument? U logici argument (lat. argumentum razlog, dokaz) jest misaona struktura koja slui za dokazivanje ili opovrgavanje tvrdnje. Sastoji se od jedne ili vie premisa i konkluzije. Premisa je iskaz (deklarativna reenica, propozicija, misao) koji podupire ili dokazuje konkluziju, a konkluzija je iskaz dokazan (poduprt) jednom ili s vie premisa. Cilj je argumenta uvjeriti sugovornice i sugovornike u istinitost tvrdnje. Tvrdnja je prethodna konkluzija koju treba dokazati. Osnovna je struktura argumenta:
Premisa 1 Premisa 2 _________________ Dakle konkluzija
Premise mogu biti logike i empirijske naravi. Logike su premise razlozi ili dokazi u irem smislu. Empirijske su premise dokazi u uem smislu (injenice, primjeri, statistiki podatci, citati, parafraze). Po vrsti logike veze izmeu premisa i konkluzije dokazi mogu biti deduktivni i induktivni (v. dolje 3.1.2, Logos). Argumentacija je suvislo izlaganje argumenata. Poseban dio logike ine pogrjeke u argumentaciji (v. dolje 3.1.5). O logici openito usp. Petrovi, 2004; o kritikome miljenju i argumentaciji usp. Corbett i Connors, 1999: 27130; Thomson, 2002; Cottrell, 2005; Vaughn, 2005.
309
5/30/11 11:58:15 AM
3.1.2. Argumentacijski modusi Klasina je retorika imenovala tri opa argumentacijska modusa koji vrijede u svim diskursima. To su lgos argumentacija s pozivom na razum, thos argumentacija s pozivom na govornikov karakter i pthos argumentacija s pozivom na emocije i oekivanja publike (v. II. 4.3). Logos. Dva su osnovna tipa argumenta s pozivom na razum: deduktivni i induktivni. Deduktivni argument polazi od opih premisa prema pojedinanomu sluaju. Aristotel je temeljni formalni argument nazvao silogizam, a poseban oblik retorikoga argumenta skraeni silogizam ili entimem. Silogizam se sastoji od ope ili velike premise (propositio major), od pojedinane ili male premise (propositio minor) te od zakljuka ili konkluzije (conclusio). Ako se drimo forme silogizma i ako su premise istinite, nuno e biti istinita i konkluzija. Klasian je primjer logiki valjana i istinita kategorikoga silogizma:
Svi ljudi su smrtni (velika premisa). Sokrat je ovjek (mala premisa). ___________________________ Sokrat je smrtan (konkluzija).
Ako je pak forma valjana, a premise neistinite ili neuvjerljive, konkluzija je pogrjena. Primjerice:
Svi ljudi su Hrvati. Sokrat je ovjek. ________________ Sokrat je Hrvat.
U logikome miljenju ljudi se naelno pridravaju pravila formalne logike i slue se uvjerljivim premisama kako bi izbjegli pogrjeke u zakljuivanju i argumentaciji. Oni misle i zakljuuju po univerzalnim zakonima:
310
5/30/11 11:58:15 AM
Ako je istinita premisa a i ako je istinita premisa b, onda mora biti istinit i zakljuak c. Oni izvode razliite vrste silogizama, ak i onda kada nisu svjesni pojedinih modusa ni logikoga kvadrata iz elementarne logike. U govornoj praksi neke su premise poznate ili se pretpostavljaju, pa ih ne treba posebno navoditi. To mogu biti ope istine, neprijeporne injenice i zajednike vrijednosti. Govornici esto nemaju ni vremena ni prostora za navoenje svih premisa kojima dokazuju svoje konkluzije, publika esto nema ni potrebe ni strpljenja za potpune eksplikacije. Kada govorimo o uzroku Sokratove smrti, ne moramo navesti kategoriki silogizam tipa:
Svi ljudi koji popiju otrov od kukute umrijet e. Sokrat je popio otrov od kukute. __________________________ Sokrat je umro.
Budui da znamo da su ljudi smrtni i da je otrov od kukute smrtonosan, u raspravi o Sokratovoj smrti nije potreban kategoriki silogizam ni potpuna deduktivna demonstracija. Dovoljan je entimem retoriki ili skraeni silogizam:
Sokrat je popio otrov od kukute, pa je umro.
U tome je entimemu izostavljena velika premisa: Svi ljudi su smrtni ili Svi ljudi koji popiju otrov od kukute umrijet e. U ponekom se kontekstu moe izostaviti i konkluzija: Svi ljudi koji popiju otrov od kukute umrijet e, a Sokrat je ovjek. Izostavljanje premisa u svakodnevnome je govoru vrlo esto, jer se mnoge istine, vjerovanja, informacije i vrijednosti pretpostavljaju kao poznate, pa ih zbog ekonominosti ne treba navoditi. Navoditi radi same logike forme sve premise s bjelodanim pretpostavkama i poznatim injenicama bilo bi neuvjerljivo i djelovalo bi groteskno, poput otkrivanja tople vode. Induktivni argument postupa suprotno polazi od pojedinanih sluajeva prema opemu sudu u konkluziji. Induktivni je argument nuno
311
5/30/11 11:58:15 AM
istinit samo ako su nabrojeni svi pojedinani sluajevi i ako su svi sluajevi istiniti, a vjerojatan je ako nabrajanje nije potpuno. Budui da je potpuno nabrajanje obino nemogue, induktivni su argumenti najee vjerojatni, a pri prebrzome dokazivanju mogu biti i pogrjeni. Klasian je primjer pogrjene indukcije pri nepotpunome nabrajanju:
Prvi labud je bijel. Drugi labud je bijel. Trei labud je bijel. .. Svi labudovi su bijeli.
Konkluzija je pogrjena jer je izvedena bez poznavanja crnih labudova, koji ive u Australiji. Idealna je induktivna situacija potpuna generalizacija, tj. navoenje svih pojedinanih sluajeva. To je u praksi teko zamislivo. Stoga se u induktivnome argumentu ne tei potpunoj generalizaciji, pa se argumentira primjerima. Ono to je u deduktivnome argumentu skraeni silogizam, entimem, u induktivnome je argumentu primjer. Dokazna mo indukcije nije u navoenju svih pojedinanih premisa, nego u evidenciji primjera. Ako piete akademski rad o Matoevu simbolizmu, ne morate analizirati sve Matoeve simbolistike pjesme ili novele. Dovoljne e biti pjesme uric, Mauhica ili Utjeha kose, a u prozi, primjerice, novela Camao. U deduktivnome argumentu, ako su premise istinite, nuno je istinita i konkluzija. U induktivnome argumentu, upravo zbog empirijskoga beskraja i nemogunosti potpune generalizacije, argumenti su samo vjerojatni. Deduktivni argumenti mogu biti valjani i nevaljani (po formi) te istiniti i lani (po sadraju premisa). Induktivni argumenti mogu biti jaki i slabi, ovisno o jakosti i slabosti primjera. Osnovni je paradoks logikoga miljenja i argumentacije u tome to je vjerojatna induktivna logika esto uvjerljivija od nune deduktivne logike. U istoj dedukciji lako se moemo izgubiti u nedodirljivim naelima i ideologemima (znaenja nastala u okviru kakve ideologije). U indukciji svoju argumentaciju uvijek mjerimo primjerima i
312
5/30/11 11:58:15 AM
konkretnim dokazima. Bez deduktivne logike argumentacija je slijepa, a bez induktivne logike prazna. Deduktivne se logike i formalnih naela logikoga miljenja valja drati, ali se na induktivnu logiku i konkretne primjere valja oslanjati. To osobito vrijedi za studentsku akademsku prozu, u kojoj osim formalne logike valja pokazati poznavanje injeninih podataka i grae. Stoga se u akademskoj zajednici vie cijene dobri induktivni argumenti nego deduktivne spekulacije, osim, naravno, u filozofiji i srodnim znanjima, gdje je dedukcija osnovni modus argumentacije. Etos. Postoje, kao to znamo, dva tipa argumentacije snagom i glasom osobe: interna ili unutarnja i vanjska ili situacijska argumentacija (v. II. 4.3, Etos). Svoj ukupni akademski etos predstavljate u posebnim dijelovima strukture kao to su uvod i zakljuak (v. III. 2.3.9. i III. 2.3.11), svoj unutarnji etos gradite u autorskome glasu kojim piete i akademskome stilu (v. III. 4.2.2), a svoj situacijski ili drutveni etos ojaavate u razliitim situacijama studija te predoujete u svojemu ivotopisu primjerice, u sklopu doktorske disertacije (v. III. 2.3.20). Vaa e akademska proza biti uvjerljivija ako ste sebe dobro predstavili u uvodu i zakljuku, ako ste odabrali pravo govorno lice i ako ste dobra studentica ili student, to potvruju va studij, vae ocjene, vae nagrade i vae stipendije. U akademskome pismu osobito je vaan unutarnji etos. Unutarnji su etiki argumenti sadrani u informiranosti o predmetu i logikome zakljuivanju, u govornome licu i primjerenome stilu, u dosljednome pridravanju svih standarda znanstvenoga diskursa. Vie emo vjerovati autorici i autoru koji dobro poznaju svoj predmet, imaju jasne ideje i podupiru ih dokazima, ispravno rabe govorno lice, piu konzistentno i pouzdano citiraju relevantnu literaturu nego onima u kojih otkrijemo logike pogrjeke i krive podatke, koji se slue pretencioznim autobiografskim ja, razmeu se svime to su proitali ili citiraju nepouzdano. Patos. Osnovna je argumentacija u akademskome pismu pozivanje na razum. Ali i druga dva tipa argumentacije ugraena su u razliite slojeve vaega akademskog pothvata. Poziv na emocije i oekivanja publike dio
313
5/30/11 11:58:15 AM
je dubinske strukture akademskoga pisma i tie se pridravanja akademskih standarda. Akademska se proza uvijek pie s obzirom na vrijednosti i oekivanja strunjaka koji ocjenjuju va rad. Studentice i studenti ne moraju poznavati trei modus retorikoga uvjeravanja da bi napisali uspjean akademski rad, ali moraju znati da e njihov rad biti pozitivno ocijenjen samo ako se dre oekivanih znanstvenih standarda i norma svoje publike, mentorice ili mentora i povjerenstva. Ako elite napisati dobru akademsku prozu i dobiti pozitivnu ocjenu, ne smijete ve na prvoj stranici svoga rada napisati ovjek ili mentor ako je rije o eni. Moete imati genijalnu ideju i savrenu logiku argumentaciju, ali ako krite pravopis, ako ste rodno nekorektni, ako citirate krivo, ako ne stavite navodnike na pravo mjesto, ako dosljedno ne obiljeite odlomke, ako grijeite u mehanici teksta, izazvat ete ljutnju mentorice ili mentora, a u viim akademskim radovima i neraspoloenje cijeloga povjerenstva. Rad e vam biti vraen na doradu ili odbijen, pa e vam propasti vaa genijalna ideja. Osnovni je zakon treega modusa retorike argumentacije: piite u skladu s obzorom znanstvenih oekivanja, onako kako to trai akademska publika i kako nalau standardi akademskoga pisma.
3.1.3. Argumentacijske strategije Termin argumentacijske strategije suvremeni je sinonim za klasine ope retorike topike. Gdje god je logiko miljenje i izraavanje, tu su i ope topike. O opim retorikim topikama govorili smo u razliitim kontekstima (v. II. 4.10. i II. 4.11. te III. 1.3.12. i III. 2.3.10, Retorike topike i akademsko pismo). Naglasili smo da se opim topikama sluite u razliitim fazama i na razliitim razinama istraivanja i pisanja: u invenciji za pronalaenje argumenata, u velikoj dispoziciji (na razini makrostrukture) za razvijanje kompozicije tijela teksta te u maloj dispoziciji (na razini mikrostruktura) za izgradnju i razvijanje argumenata u odlomku. Razlikovali smo s jedne strane tekst kao veliki argument u prilog vaoj tezi, a s druge tekst kao niz malih argumenata izgraenih u pojedinim odlomcima u kojima se odvija potpora velikomu argumentu (v. III. 2.1.5).
314
5/30/11 11:58:15 AM
Ovdje emo jo jednom govoriti o opim retorikim topikama, sada iz vizure izgradnje pojedinih argumenata u mikrostrukturama odlomcima. Argumente nije dovoljno samo pravilno izgraditi, treba ih uvesti u tijelo odlomka, razviti, staviti u kontekst i povezati s drugim argumentima i drugim odlomcima. Kao i kod strategija velike dispozicije u stvaranju cjelovite strukture teksta, tako i kod strategija male dispozicije u stvaranju pojedinih argumenata i pisanju odlomka, nije lako odrediti toan broj argumentacijskih strategija. U poglavlju o strukturi i dijelovima naveli smo deset najeih topika za razvijanje tijela teksta kao velikoga argumenta. Sada emo odabrati deset najeih internih topika kojima se sluimo u izgradnji i razvijanju tijela odlomka: definiciju, diobu i klasifikaciju, naraciju, opis, nabrajanje, usporedbu i kontrast, analizu, ocjenjivanje, doputenje i pobijanje te jednu eksternu topiku svjedoanstva i citiranje. Te e nam topike ujedno posluiti za klasifikaciju odlomaka (v. dolje 3.2.6). Definicija. U akademskome pismu esto se javlja potreba za definiranjem i redefiniranjem kljunih rijei i termina. Da biste o pojmu, stvari ili pojavi mogli argumentirano raspravljati, morate ih najprije definirati, osobito ako su manje poznati i neistraeni ili na bilo koji nain prijeporni. Kada je poznata definicija postala dvojbena ili kada postoje razliite definicije pojma, preciznija definicija i redefinicija pojma slue kao argumentacijska strategija za uklanjanje nesuglasica, otvaranje novoga pogleda na problematiku i promjenu perspektive istraivanja. Definicija se sastoji od pojma koji se definira (definiendum) i pojma kojim se definira (definiens). Postoje razliite vrste definicija. Otac je esencijalne ili bitne definicije, kao i tolikih drugih pojmova zapadne znanosti, Aristotel. Bitna definicija odreuje narav pojma, tako da se pojam svrsta u rod (genus proximum) i da se navede njegovo posebno obiljeje u tome rodu (differentia specifica). Za takvu je definiciju znakovito da subjekt i predikat mogu zamijeniti mjesta, a da se ne izgubi bit definirane pojave. Klasian je primjer bitne definicije: ovjek je razumna ivotinja. Tu se moe zamijeniti subjekt i predikat, a da smisao ostane isti: Razumna ivotinja je ovjek. ovjek je tu odreen po bitnoj osobini razumnosti.
315
5/30/11 11:58:15 AM
Posve je drukije u definiciji s nebitnim svojstvima: ovjek je dvonona ivotinja. U toj definiciji subjekt i predikat ne mogu zamijeniti mjesta. Ako to uinimo, pa kaemo Dvonona ivotinja je ovjek, vidimo da je ta definicija pogrjena jer postoje i druge dvonone ivotinje. Bitna definicija katkad nije potrebna, jer je pojam poznat, ili pak nije izvediva, jer je pojam odvie sloen. To je osobito vano znati u akademskome pismu, gdje esto treba definirati strune pojmove i sloene pojave. Stoga ete se u akademskome pismu sluiti i drugim oblicima definicije kao to su definicija uz pomo sinonima, opisna definicija, definicija strategijom usporedbe i kontrasta, definicija strategijom klasifikacije i sl. Definicija uz pomo sinonima esta je u leksikografiji, kada se smisao jednoga pojma odreuje njegovim sinonimom primjerice: Deskripcija je opis neke stvari ili pojave. Opisnom je definicijom u ovoj knjizi odreen pojam akademsko pismo (v. II. 5.2. i II. 5.4). Definiranje pojmova katkad se odvija strategijom usporedbe i kontrasta: Za razliku od narativnoga i deskriptivnoga diskursa znanstveni je diskurs argumentacijski. Definicija se moe izvesti u postupku klasifikacije: Postoje etiri osnovna tipa diskursa: naracija, deskripcija, eksplikacija i argumentacija. Akademsko pismo pripada argumentacijskomu diskursu. Klasina logika navodi vie pravila za dobru definiciju. Definicija treba biti adekvatna, tj. ni preuska ni preiroka (Definitio sit adaequata). Definicija ovjek je bie koje kuha jest preuska, a definicija ovjek je sisavac preiroka. U dobroj definiciji pojam definiensa mora biti jasniji i poznatiji od pojma definienduma. Definicija ne smije biti negativna (Definitio ne sit negans). Ako kaete ena nije mukarac, niste nita rekli o pojmu ene. Negativne se definicije mogu rabiti samo kod negativnih pojmova primjerice, mrak se moe definirati sinonimom tama ili negativnom odrednicom nedostatak svjetla. Definicija ne smije biti kruna (Definitio ne fiat in orbem), tj. definiendum ne moe biti svoj vlastiti definiens. Pogrjena je definicija: Led je zaleena voda. Dioba i klasifikacija. Nemogue je zamisliti dobru akademsku prozu bez diobe (podjele, divizije) i klasifikacije (razvrstavanja). Za razliku od defini316
5/30/11 11:58:15 AM
cije, kojom se odreuje sadraj pojma, diobom se odreuje opseg pojma. Pojam kojega se opseg dijeli naziva se diobena cjelina (totum divisionis). Naelo po kojemu se pojam dijeli diobeni je temelj (fundamentum divisionis ili principium divisionis), a dobiveni pojmovi lanovi diobe (membra divisionis). Klasifikacija je rasporeivanje bia, stvari i pojmova u skupine s obzirom na njihove ope znaajke. Budui da se valjano okupljanje pojmova u ire skupine slae s diobom pojmova, klasifikacija se u logici smatra nizom uzajamno povezanih divizija (usp. Petrovi, 2004: 129). Ovisno o broju lanova dobivenih diobom govori se o dvodiobi ili dihotomiji, trodiobi ili trihotomiji itd. Ako je predmet diobe pojam koji je i sam dio diobe, rije je o poddiobi ili subdiviziji u odnosu na prvu diobu. Ako se dijele pojmovi dobiveni poddiobom, govori se o drugoj poddiobi ili drugoj subdiviziji itd. Primjerice, ako studente podijelite na one po starome i one po novome programu, rije je o dihotomiji. Ako ih podijelite na redovite, izvanredne i vjene studente, rije je o trihotomiji. Ako polaznike Croaticuma, teaja hrvatskoga jezika za strance, podijelite na one koji su doli u programu razmjene, koji su doli zbog ljubavi, koji su doli zbog posla, koji su doli radi stjecanja novoga znanja, rije je o tetratomiji. Ako studijske grupe podijelite na kroatistiku, slavistiku, anglistiku, informatiku, fonetiku, psihologiju itd., rije je o politomiji. Ako pak slaviste podijelite na studente istonoslavenskih, zapadnoslavenskih i junoslavenskih jezika i knjievnosti, rije je o subdiviziji u odnosu na prvu diobu pojma studijskih grupa, a ako istonoslavenske studente podijelite na rusiste i ukrajiniste, rije je o drugoj subdiviziji itd. Naracija. U klasinoj retorici naracija je poseban dio diskursa: pria o predmetu. Odnosi se prije svega na umjetniku i ekspozitornu prozu, ali se moe rabiti i kao argumentacijska strategija, osobito u prikazu povijesti kakve pojave ili ideje te u pregledu literature (v. III. 2.1.4, Narativ). Kao uvod u argument ili kao razjanjenje dijelova argumenta navedite seriju dogaaja koji su bitni za predmet rasprave. Ako piete o koncepciji i postavu izlobe u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, posluite se narativom o osnutku Muzeja. Primjerice:
317
5/30/11 11:58:15 AM
Nakon dugogodinjega nastojanja da se Muzej smjesti u prikladniji prostor, bilo u adaptirano postojee zdanje bilo u novu zgradu, godine 1998. donesena je odluka o izgradnji novoga muzeja na novozagrebakoj lokaciji na krianju Avenije Veeslava Holjevca i Avenije Dubrovnik. U ljeto 1999. na nacionalnome arhitektonskom natjeaju, koji je raspisalo Ministarstvo kulture RH i Gradsko poglavarstvo Grada Zagreba, a provelo Drutvo arhitekata Zagreb, izmeu 85 pristiglih prijedloga izabrano je rjeenje arhitekta Igora Frania. (http://www.msu.hr/#/hr/34/, 20. travnja 2010)
Opis. Slino kao i naracija opis slui kao argumentacijska strategija, esto kao podloga za analizu. Da biste to mogli analizirati, katkad treba tono opisati analiziranu osobu, mjesto ili stvar: koje je veliine, boje, mirisa, okusa, kakva mu je masa, kojom se brzinom kree, emu je nalik, gdje se nalazi i sl. To se osobito odnosi na prirodne i tehnike znanosti, ali se primjenjuje i u drutveno-humanistikim znanostima kada treba opisati uzorke, podatke i fenomene. Primjerice, ako piete o povijesti Leonardove Monne Lise, navest ete meu ostalim da se prije sadanje lokacije u Louvreu nalazila u Napoleonovoj spavaoj sobi, da je nakon krae 1911. neoteena vraena na svoje mjesto u muzej, da je 1964. ispraena iz Francuske s dravnikim poastima na crvenome sagu te da je u staklenome kavezu s tono odreenom temperaturom proetala svijetom od SAD-a do Japana i tadanjega SSSR-a. Ako pak piete o umjetnikome opusu Josepha Beuysa, opisat ete od kakvih su se materijala sastojale njegove instalacije (mast, voe, povre), kakva je u muzeju morala biti temperatura da se ne bi otopila instalacija Masna stolica te kako su se njegova umjetnika djela kvarila i smrdjela. Takav je opis bitan dio argumentacije za tezu o Beuysovoj osjetilnoj kritici suvremene civilizacije kao pokvarljive i propadljive. Nabrajanje. Argumentacijska strategija za nizanje pojedinosti, izlistavanje pojava i serijalizaciju opaanja jest nabrajanje. Tom se strategijom sluite u svim diskursima od svakodnevice do znanosti, kada elite potkrijepiti glavnu ideju nizom drugih ideja, razloga i dokaza, prikazati rezultate ili navesti niz primjera. Ako govorite o New Yorku na filmu,
318
5/30/11 11:58:15 AM
nabrojit ete kao okvir za argumentaciju ili u sklopu argumentacije niz filmova. Primjerice:
Nadrealna scenografija najveega lego grada koji djeja mata moe zamisliti obilno je uporabljena u povijesti kinematografije, izvorno ili kao studijska replika, od filmova poput staroga King Konga iz 1933. (naravno, druge polovice) do Doruka kod Tiffanyja Blakea Edwardsa (1961), od Taxi Drivera Martina Scorsesea (1976) do Eyes Wide Shut Stanleya Kubricka (1999). I usitnjenije: pojedine etvrti i dijelovi grada, poglavito Manhattan, biljeeni su katkada kao protagonisti ili barem odluujui kontekst Manhattan Woodyja Allena (1979) ili potpuno drukiji pristup istomu u Bad Lieutenant Abela Ferrare iz 1992, Little Odessa Jamesa Graya (1995), Little Italy u Kumu II Francisa Forda Coppole (1974), Brooklyn u Francuskoj vezi Williama Friedkina (1971) ili u Groznici subotnje veeri Johna Badhama (1977), Central Park u Formanovoj Kosi (1979). Jo ue: u gradu koji s lakoom rui, gradi i preureuje, pojedine su graevine konzervirane na filmskoj traci gdje se danas uzdie Lincoln Center, snimljeni su kadrovi West Side Story Roberta Wisea i Jeromea Robbinsa (1961), Rosmarys Baby Romana Polanskoga (1968) snimljena je u Dakota Building, zgradi koja i dalje stoji na uglu zapadne strane Central Parka i 72. ulice. Jo je poznatija adresa kue u kojoj je ivio i pred kojom je smrtno ranjen John Lennon, a televizijska serija Seinfeld proslavila je posve obian, Toms Restaurant, u etvrti Morningside Heights. Sve nabrojeno tek je djeli sveukupne liste New Yorka na filmu. (Sanja Cvetni, Ikone grada ikone. http://www.matica.hr/MH_Periodika/ vijenac/1999/145/html/likovna/27.htm, 20. travnja 2010)
Usporedba i kontrast. Jedna je od temeljnih argumentacijskih strategija usporeivanje pojava po slinostima i razlikama. Otkrivanjem slinosti i razlika pojave se bistre u uzajamnome odnosu i tako pruaju snane razloge u argumentaciji. Kada kaete Za razliku od jueranjega oblanog dana danas je sunano, pa u izai na etnju, kontrast dananjega dana prema jueranjemu jak je razlog za etnju. Ako piete o rodnim stereotipima u A. G. Matoa i Miroslava Krlee, topika slinosti i razlika omoguit e vam i kompoziciju vaega rada i razvijanje pojedinih argumenata. Ta e vam strategija otkriti da su se dvojica pisaca razlii319
5/30/11 11:58:15 AM
to odnosila prema enama, pa ete moi razviti ovaj argument u topici kontrasta:
U pjesmama i prozama Mato esto poistovjeuje majku (enu) i domovinu, a u feljtonima i autobiografskim zapisima s humorom govori o feminizmu i rodnim razlikama. Krleina junaka Filipa Latinovicza razdiru pak sumnje da mu je majka prostitutka, frajle su traumatian doivljaj, a lik barunice Castelli tipina je femme fatale. Za razliku od Matoa, koji gradi romantiarske rodne simbole ili se igra rodnim stereotipima, Krlea prikazuje enske likove u realistikim pojedinostima, naturalistikim slikama i postupcima psihoanalize.
U navedenome primjeru razliku izmeu Matoeva i Krleina shvaanja ena nagovjeuju konektori pak i za razliku od. Argumentacijska strategija slinosti i razlika moe se izraziti i drugim konektorima primjerice: S jedne strane Mato gradi romantine rodne stereotipe ili se igra rodnim stereotipima. S druge strane Krleini su enski likovi graeni na analizi rodnih stereotipa. Osim konektorima usporedba se moe izraziti komparativima primjerice: Danas je ljepe vrijeme nego juer, pa u izai na etnju. Pri tome valja paziti da formulacija slijedi konvencionalne jezine obrasce i da su oba lana usporedbe jasno izraena. Ne moete govoriti o Matoevu shvaanju ena u strategiji usporedbe, pa rei: Mato je u prikazivanju ena katkad zaigraniji. U toj konstrukciji manjka drugi lan usporedbe. Poseban je oblik topike slinosti analogija. To je usporedba dviju stvari koje pripadaju razliitomu rodu, ali su sline po nekim osobinama. Kada argumentirate da je tko marljiv kao mrav, sluite se analogijom. Analogija nije dokaz u uem smislu, ali ima snagu uvjerljivosti, osim ako nije lana (v. dolje 3.1.5, Logike pogrjeke: Lana analogija). Uzrok i posljedica. Ta se strategija esto rabi u analizi pojava i rjeavanju kontroverznih pitanja, jer daje razloge za prihvaanje kakva stajalita. Dok definicija odgovara na pitanje to je to?, uzrok i posljedica odgovaraju na pitanje Zato je to? Otkrivanje pravoga uzroka pojave snaan je
320
5/30/11 11:58:15 AM
dokaz. Ako je led otetio va auto, dobit ete naknadu tete od osiguranja na temelju miljenja strunjaka koji su oevidom utvrdili udubine od leda na karoseriji, dakle empirijski provjerili i struno potvrdili stvarni uzrok tete. Katkad posljedica nema samo jedan, nego vie uzroka. Tako za pojavu ekspresionizma u likovnoj umjetnosti 20. stoljea moemo navesti vie uzroka: opozicija naturalizmu i impresionizmu, reakcija na akademske standarde toga doba, vanost emocionalnoga doivljaja u doba krize, nove estetske vrijednosti, reakcija na drutvenu zbilju. Za koji ete se uzrok ili uzroke odluiti, ovisi o vaoj tezi. Argumentacija e se sastojati u odvagivanju vanosti uzroka: je li uzrok adekvatan, je li mogao proizvesti posljedicu, moe li se napraviti hijerarhija meu uzrocima i sl. U strategiji uzroka i posljedice dokazivati se moe u dva smjera od posljedice na uzrok i od uzroka na posljedicu. Ta su dva smjera argumentacije zapisana u jezinim strukturama. U strukturi Budui da je padao led, oteen mi je auto argumentacija ide od uzroka na posljedicu, a u strukturi Auto mi je oteen jer je padao led argumentirate obratno, od posljedice prema uzroku. Jedna je od najeih pogrjeaka u strategiji uzroka i posljedice post hoc, ergo propter hoc (v. dolje 3.1.5, Logike pogrjeke: Nakon toga, dakle zbog toga). Analiza. Univerzalna je argumentacijska strategija analiza rastavljanje sloenih pojava i stvari na sastavne dijelove radi njihova boljega razumijevanja. Kao misaona tehnika analiza je poznata jo i prije Aristotela, a kao znanstvena strategija obiljeje je novovjekovne znanosti poevi od Descartesa. Analiza je povezana s drugim strategijama, osobito s klasifikacijom, usporedbom i kontrastom te uzrokom i posljedicom. Rabi se u svim znanstvenim podrujima od matematike i kemije do logike i znanosti o knjievnosti, od analize stanice kvasca do analize Homera i Joycea:
Pisao je i poeziju pa i jednu dramu ali je svjetsku slavu stekao zbirkom pripovijedaka Dablinci (Dubliners) i romanima Portret umjetnika u mladosti (A Portrait of the Artist as a Young Man), Uliks (Ulysses) i Finneganovo bdjenje (Finnegans Wake). U tim se djelima moe pratiti i svojevrstan razvitak moderne proze: dok u Dablincima prevladava tehnika prijelaza naturalizma
321
5/30/11 11:58:15 AM
u simbolizam, Portret je svojevrsna autobiografija pobunjenika koji ipak sebe nastoji izraziti i nai u umjetnosti, u Uliksu nove su knjievne tehnike dovedene do nenadmaenog novog oblika obuhvatnog romana, da bi traganje za potpuno novim izrazom u Finneganovu bdjenju zavrilo takvom igrom jezicima, simbolima, neprozirnim konanim znaenjima i sugestivnim isprepletanjem poezije i proze, u nagovjetajima koji ak rue svaku uobiajenu uporabu jezika, da to obinog itatelja moe ispuniti jedino oajanjem. (Solar, 2003: 289)
Ocjenjivanje (evaluacija). U procesu argumentacije esto morate zauzeti stajalite. Da biste to mogli uiniti, morate donositi vrijednosne sudove i ocjene o problemima koji su bitni za raspravu. U raspravi o puenju na javnim mjestima posve e drukije ocijeniti zabranu puenja nepuai, a posve drukije puai i ugostitelji. Dok e nepuai navoditi ope tvrdnje o tetnosti puenja za zdravlje i medicinske razloge u prilog tvrdnji da puenje treba zabraniti te se sluiti statistikim podatcima o oboljelima od kardiovaskularnih bolesti, ugostitelji e navoditi pad prometa u kafiima kao razlog za ukidanje zabrane puenja, a puai da su ugroena njihova prava i da su diskriminirani. Primjerice, snana je emocionalna argumentacija iz vizure ugostitelja i puaa primijenjena u prilogu na TV dnevniku Treba li zabraniti puenje u Hrvatskoj?
A strah ugostitelja da e ih zabrana otjerati u bankrot sve je vei. Jo uvijek se nadaju kako e Vlada imati razumijevanja i prihvatiti njihove prijedloge koji bi trebali sprijeiti pad prometa u kafiima bez dima, kao to je to sluaj u drugim zemljama. Ako tako ne bude, najavljuju tubu Ustavnom sudu. Zbog najavljenog poskupljenja i novog zakona ljubitelji nikotina uskoro bi svoj porok mogli nositi samo kao uspomenu oko vrata. Ugostitelji se trude to izbjei. Vladi su poslali svoje prijedloge koji bi trebali ublaiti udar na njihovo poslovanje. Izmeu ostalog i da vlasnici manjih lokala sami odlue hoe li biti objekti za puae ili nepuae. Ljubitelji duhana pozdravljaju taj prijedlog. Ugostitelji kau da su signali iz Vlade za sada pozitivni, no bude li njihovo povjerenje izigrano, neki, po uzoru na njemake kolege, najavljuju ustavnu tubu zbog diskriminacije. (http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/ugostiteljinajavljuju-ustavnu-tuzbu-ako-se-zabrani-pusenje.html, 18. sijenja 2009)
322
5/30/11 11:58:15 AM
U akademskome pismu s vrijednosnim je tvrdnjama preporuljivo postupati vrlo oprezno. Treba pomno birati razloge i dokaze kojima utemeljujete svoje ocjenjivanje. To mogu biti ope istine i zajednike vrijednosti (primjerice: Puenje je tetno za zdravlje), vlastito iskustvo (Smeta mi dim u kafiu) i oslonac na autoritetne izvore (Svjetska zdravstvena organizacija raspolae statistikim podatcima o tetnosti puenja). Poseban je oprez potreban kod osobnoga iskustva i ja-iskaza. Argumentacija u ime subjekta u prvome licu jednine moe djelovati kao osobna pria i tako izgubiti vjerodostojnost. Na tvrdnju Smeta mi dim u kafiu pua moe odgovoriti Pa to onda? Ja se, naprotiv, osjeam najbolje upravo u oblacima dima. Kod vrijednosnih tvrdnja vano je paziti na leksik i stil. Mnoge su rijei i formulacije optereene konotativnim znaenjima, pa u tvorbi vrijednosnih tvrdnja valja poznavati i uzimati u obzir sva znaenja. Snaan jezik nije proporcionalan snazi argumentacije. tovie, tu vrijedi paradoks: jaki izrazi i jak jezik u vrijednosnoj argumentaciji djeluju manje uvjerljivo nego blai izrazi i slabiji jezik proaran modalnim izrazima. Tako uvjerljivost argumentacije Milivoja Solara u znanosti o knjievnosti lei upravo u njegovu slabom, svakomu razumljivom jeziku punom modalnih izraza koji ublauju apodiktine tvrdnje i nijansiraju ocjenjivanje. Primjerice:
Ipak je svima unaprijed jasno da, gledano u cjelini, ovjeanstvo ivi danas drugaije nego to je ivjelo, recimo, prije stotinjak godina. (Solar, 1997: 63)
Doputenje i pobijanje (v. dolje 3.1.4, Doputenje i pobijanje). Vrlo je snana argumentacijska strategija doputenje i pobijanje. Logika se argumentacija tu ispreplee s argumentacijom karakterom i pozivom na emocije publike. Doputenje je znak diskurzivnoga milosra i dobroga karaktera, jer velikoduno priznajete protivniko stajalite i upoznajete publiku s prijeporom o kojemu je rije. Ako elite dokazati da u suvremenoj hrvatskoj knjievnosti dominira tzv. stvarnosna proza, najprije ete priznati oporbeno stajalite i eventualne prigovore skeptika: Premda suvremena hrvatska knjievnost jo nije zahvatila sve aspekte tranzicijske zbilje, ipak se moe govoriti o raanju nove stvarnosne proze. Pobijanje
323
5/30/11 11:58:15 AM
je pak dio argumentacije s pozivom na emocije publike, jer e publika prije povjerovati u tvrdnje ako navedete i obesnaite oporbene argumente nego ako ih izostavite ili preutite. Doputenje i pobijanje najbolja je obrana od moguih prigovora: s jedne ih strane predvia, a s druge uklanja. To je dijaloka tehnika koja osnauje govornikov etos te prua mogunost publici za izravno ukljuenje u raspravu jer nudi drukija stajalita i odgovore na ta stajalita. Pobijati se moe slabim jezikom, nizom modalnih rijei i konektora doputenja, kao to je to u Milivoja Solara:
Simbolizam se tako uklapa u znaajke razdoblja koje proima i glasovita parola Lart pour lart (umjetnost zbog umjetnosti) kao i neko raspoloenje proeto razoaranjem, koje je nazvano dekadencija, a izraavalo se najveim dijelom u nevjerici prema uvjerenjima kakva su vodila realizam i naturalizam. Pri tome kako je spomenuto ve se u Zole primjeuje simbolizam, a Ibsen ili Strindberg u kasnijim fazama sve se vie priklanjaju tehnici koja upravo u tom smjeru naputa temeljne zamisli naturalizma. No oni ipak nisu pokuali na sceni ostvariti doslovni lirizam koji proizlazi iz simbolistike teorije. (Solar, 2003: 276)
Drugi je oblik pobijanja jaki jezik. Na taj nain rodonaelnik Zagrebake knjievnoznanstvene kole Zdenko kreb pobija stajalita Emila Staigera o interpretaciji:
Staiger je ustvrdio da se samo darovit ovjek s jakom umjetnikom senzibilnou moe prihvatiti posla interpretacije (). Odatle proizlazi dvojaka nepreciznost: osjeajni je doivljaj kao reakcija na knjievno djelo subjektivan (). Staiger to priznaje, ali ga to ne smuuje; on hladnokrvno priznaje valjanost dviju razliitih interpretacija (). Ako je tako, onda interpretacija kako je shvaa Staiger ne moe openito vrijediti kao sredstvo znanstvene spoznaje. (kreb, 1983: 635)
Katkad se u pobijanju rabe metafore kao snaan dokaz s pozivom na emocije publike. Tako profesor kreb u istome kontekstu negira struk324
5/30/11 11:58:15 AM
turalistiki pristup knjievnomu tekstu sluei se metaforom rasjeena pileta: umijee interpretacije valja [se] prije svega kloniti ubojite prakse da jedinstvenu cjelinu knjievnoga djela rasijee na ,razine kao to se peeno pile isijee na komade (638). U prvome primjeru jedan autor (Zdenko kreb) polemizira protiv drugoga autora (Emila Staigera) koristei se pri tome jakim jezikom (ali ga to ne smuuje, hladnokrvno priznaje). U drugome sluaju autor polemizira s cijelom metodologijom i pobija njezinu analitiku praksu snanim metaforama (ubojita praksa, peeno pile rasjeeno na komade). Takav jaki metaforiki jezik u pobijanju tuih miljenja doputen je u anru polemike, ali ne u studentskome akademskom pismu, koje prije svega treba pokazati dobar znanstveni etos i primjeren znanstveni patos. Kao i kod strategije ocjenjivanja, kod pobijanja se u studentskome akademskom pismu valja kloniti jakih rijei jer one esto oslabljuju dokaznu snagu. Svjedoanstva i citiranje. Napokon, temeljna je eksterna argumentacijska strategija u akademskome pismu pozivanje na izvanjske dokaze ili svjedoanstva (v. II. 4.11, Svjedoanstva). U svakodnevici svjedoanstvo je, primjerice, iskaz neposrednoga sudionika u prometnoj nezgodi. U akademskome pismu svjedoanstva mogu biti primarni i sekundarni dokazi. Svjedoanstva su primarni dokazi kada ukljuuju istraivanje, analizu i interpretaciju primarne grae. To mogu biti vlastita opaanja, intervjui, ankete i upitnici, eksperimenti i osobno iskustvo, analiza teksta. Sekundarni su dokazi oni koje ste prikupili prouavanjem sekundarnih izvora, knjiga i lanaka o primarnim izvorima. To su citati, parafraze, saetci i vlastiti komentari sekundarnih izvora (o razliitim podjelama na primarne i sekundarne izvore v. III. 1.4.1). Pri tome se valja pridravati svih standarda citiranja. Svjedoanstva i citati vrlo su snani dokazi ako se rabe po akademskim standardima, u jedinstvenome prepletu svih triju argumentacijskih modusa logosa, etosa i patosa.
325
5/30/11 11:58:15 AM
3.1.4. Praktini argument Stephena Toulmina U pouci i praksi akademskoga pisma osobito je koristan praktini argument britanskoga filozofa Stephena E. Toulmina (19222009). Za razliku od teorijskoga argumenata, koji je zasnovan na formalnome logikom zakljuivanju, Toulminov je praktini argument zasnovan na obrazlaganju i prosuivanju. Teorijski je argument monologian: eli postii apsolutno znanje i apsolutnu izvjesnost. Toulminov je praktini argument dijalogian: svjestan je svojih ogranienja i postie svoju uvjerljivost u komunikaciji s publikom. Toulminov praktini argument komunikacijski je razraeni model Aristotelova retorikoga silogizma entimema. Elemente svoga praktinog argumenta Toulmin je izloio u djelu Primjene argumenata (Uses of Arguments, 1958). Znanstvenu je uporabu pojam stekao u retorici i teoriji komunikacije u Sjedinjenim Amerikim Dravama 1960-ih, a iroku primjenu na kraju 20. i poetku 21. stoljea u prirunicima iz kritikoga miljenja i akademskoga pisanja. Toulminov model argumenta podjednako je plodotvoran i u analizi i tvorbi argumenata, i u kritikome itanju literature i pisanju akademske proze, i u pouci i praksi akademskoga pisma. Toulminov model argumenta sastoji se od est elemenata. Prva su tri elementa: tvrdnja, dokazi i pretpostavka. Oni ine bitan dio svakoga argumenta. Druga se tri elementa mogu i ne moraju pojaviti u argumentu. To su potpora, doputenje/pobijanje i modifikacija (usp. Toulmin, 1975: 8898). Postoji vie shema i prilagodaba Toulminova modela argumenta. Ovdje donosim jednu od moguih shema. Tvrdnja (engl. claim). Tvrdnja je sredite argumenta, konkluzija koju treba dokazati. Sinonimi su toga termina: teza, glavna ideja, sredinja ideja, glavna misao, gledite. Sve se u argumentu mora odnositi na tvrdnju. Tvrdnja odgovara na pitanje: U to elim uvjeriti publiku? Primjerice, ako elite uvjeriti publiku da je dobro ponijeti kiobran, vaa e tvrdnja biti:
Danas treba ponijeti kiobran.
326
5/30/11 11:58:15 AM
DOKAZI (data, grounds)
TVRDNJA (claim)
PRETPOSTAVKA (warrant)
DOPUTENJE/POBIJANJE (reservation/rebuttal)
POTPORA (backing)
KVALIFIKATOR (qualier)
Slika III. 3.1.4. Shema praktinoga argumenta Stephena Toulmina
Dokazi (engl. data, grounds). Dokazi su injenice i statistiki podatci, razlozi, miljenje autoriteta, osobno miljenje i iskustvo, citati, primjeri i sl. koji utemeljuju tvrdnju. Sinonimi su toga termina: graa, potporna graa, dokazni materijal. Dokazna graa odgovara na pitanje: Koje injenice, informacije i razloge trebam prikupiti da bi publika povjerovala u moju tezu? Primjerice, gornju tvrdnju moete poduprijeti racionalnim razlogom:
Oblano je.
Ili znanstvenom injenicom:

Prognoza je da e padati kia.
Dokazi trebaju biti toni, relevantni, reprezentativni i adekvatni. Dokazi su toni kada potjeu iz pouzdanih izvora, kada im znaenje nije iskrivljeno i kada su ispravno navedeni. Dokazi su relevantni kada je izvor znanstveno pouzdan, kada su neposredno vezani uz predmet i kada su vremenski novi. Reprezentativni su dokazi kada ravnomjerno izraavaju cijeli predmet i odnose u predmetu. Dokazi su adekvatni kada su vani za temu i potvruju tvrdnje za koje se navode.
327
5/30/11 11:58:15 AM
Pretpostavka (engl. warrant). Pretpostavka je iskaz koji ovjerovljuje vezu izmeu tvrdnje i dokaza. Sinonimi su toga termina: naela, jednostavne istine, prihvaena uvjerenja i zajednike vrijednosti, opa mjesta kulture (tpoi), konvencije u svakodnevici i znanosti. U terminima klasine retorike pretpostavka moe biti utemeljena u logosu (deduktivnom i induktivnom zakljuivanju te obrazlaganju), u etosu (povjerenju u kredibilitet osobe), u patosu (poistovjeivanju publike s odreenim vrijednostima) ili u razliitim kombinacijama tih modusa. Ona odgovara na pitanje: Dijeli li publika sa mnom opa naela, istine i injenice koje utemeljuju moju tvrdnju? Pretpostavka moe biti implicitna ili skrivena i eksplicitna ili prisutna, ovisno o retorikoj situaciji u kojoj iznosite svoju tvrdnju. Kada vjerujete da publika dijeli s vama odreene ideje, naela, injenice i vrijednosti koje omoguuju vau tvrdnju, pretpostavku moete izostaviti. Kada mislite da publika nema takvu pretpostavku ili je ne dijeli s vama, morate je izrei. U gornjemu primjeru, ako je vrijeme vrlo tmurno i kia samo to nije poela padati, vai ukuani smatrat e vau tvrdnju legitimnom, pa ne morate navesti njezinu pretpostavku. Ali ako vidite da su oni sumnjiavi prema vaoj tvrdnji, dodat ete pretpostavku svojega argumenta. Proirit ete svoj argument generalizacijom koju ste dobili induktivnim zakljuivanjem na temelju promatranja vie oblanih dana kada je padala kia:
esto kada je oblano ljudi nose kiobran.
Potpora (engl. backing). Potpora su dokazi koji podupiru pretpostavku. Sinonimi su toga termina: potkrjepa, utemeljenje, naknadna graa, potvrda, razlozi. Odgovara na pitanje: Kako mogu uvrstiti svoju pretpostavku? Ako vaa pretpostavka nije dovoljno uvjerljiva, pa se bojite da e je publika odbaciti, morate je poduprijeti dokazima primjerice, podatkom:
Tlak u barometru spustio se ispod 1000 hektopaskala.
Doputenje i pobijanje (engl. reservation/rebuttal). Doputenje (ogranienje) i pobijanje jesu iskazi koji priznaju suprotna stajalita prije nego to
328
5/30/11 11:58:16 AM
ih opovrgnu, otkrivaju nedostatke u protivnikome argumentu, navode i predusreu protuargumente ili donose nove argumente. Doputenje i pobijanje odgovaraju na pitanja: Ima li drukijih stajalita o predmetu?, Kako na njih mogu odgovoriti? Signaliziraju ih izrazi kao: osim ako, pod uvjetom da, po nekim miljenjima, mora se priznati, dobro je uoeno i sl. U prijeporu oko kiobrana mogli biste rei:
Danas treba nositi kiobran, osim ako uskoro ne zasja sunce.
Ili:
Mora se priznati, danas je bolje ponijeti sklopivi kiobran.
Kvalifikator ili modifikator (engl. qualifier). Kvalifikatori ili modifikatori jesu modalne rijei i fraze koje izraavaju stupanj sigurnosti u tvrdnju, pretpostavke i potporu. Odgovaraju na pitanje: Kako mogu ublaiti ili pojaati svoju tvrdnju? Modalne su rijei i fraze poput vjerojatno, po svoj prilici, ini se, sigurno, zacijelo, doista, moglo bi se rei, mogue, nemogue i sl. (v. dolje 3.3.3). Veu sigurnost u tvrdnju izrazit ete, primjerice:
Danas doista treba ponijeti kiobran.
Manju pak sigurnost u tvrdnju izrazit ete:

Danas, po svoj prilici, treba ponijeti kiobran.
U suvremenome akademskom pismu, moglo bi se rei, prevladava postapsolutistiki jezik. To je jezik koji pretpostavlja da istina nije unaprijed zajamena injenica, nego konsenzus postignut u procesu uvjeravanja. Takav se jezik utjelovljuje, meu ostalim, u modifikatorima. Stoga se u suvremenome akademskom pismu preporuuje nijansirana uporaba modalnih rijei i fraza. Jezik s nijansiranim modalnim rijeima uvjerljiviji je od apodiktinoga jezika bez takvih rijei. Modalne su rijei mostovi
329
5/30/11 11:58:16 AM
po kojima zajedno s publikom lake stiete do dijaloke istine. Znakovi manje sigurnosti u akademskome su pismu vea sigurnost da ete uvjeriti publiku u istinitost svoje tvrdnje i prihvaanje vae teze (v. gore 3.1.3, Ocjenjivanje[evaluacija] i Doputenje i pobijanje).
3.1.5. Pogrjeke u argumentaciji U akademskome pismu, kao i u svakome argumentacijskom diskursu, vano je poznavati ne samo strategije dobre nego i moduse loe argumentacije. Strategije valjane argumentacije trebate poznavati kako biste ih uspjenije rabili, a moduse nevaljane argumentacije kako biste ih lake izbjegavali. Pogrjeke u argumentaciji (lat. fallacia prijevara, obmana) mogu se klasificirati na vie naina. Jednu mogunost prua klasifikacija po tri argumentacijska modusa: logike pogrjeke (krenje zakona racionalnoga miljenja), etike pogrjeke (pogrjeke zasnovane na karakteru osobe) i patetine pogrjeke (pogrjeke s pozivom na emocije publike). Kao i u valjanoj argumentaciji, ti se modusi esto isprepleu, pa klasifikacija slijedi dominantna obiljeja pojedinoga tipa pogrjeke. Kao to ima bezbroj oblika valjanoga miljenja i valjane argumentacije, tako ima i mnotvo nevaljanih misli i nevaljanih argumenata. Ovdje donosim ui izbor. Vie o pogrjekama u argumentaciji usp. Corbett i Connors, 1999: 6271; Petrovi, 2004: 108116 i 189-192; Vaughn, 2005: 155175. Logike pogrjeke (krenje zakona racionalnoga miljenja). Logike pogrjeke u argumentaciji mogu nastati na dva osnovna naina: tako da se kri veza izmeu premisa i konkluzije i tako da se rabe neistinite ili prijeporne premise. U prvome sluaju rije je o logikim pogrjekama u uem smislu ili formalnim pogrjekama. Sve te pogrjeke pripadaju u non sequitur (ne slijedi). U drugome sluaju rije je o logikim pogrjekama u irem smislu, neformalnim, jezinim, materijalnim i drugim pogrjekama u kojima se kre pravila valjanoga miljenja.
330
5/30/11 11:58:16 AM
Neraspodijeljeni srednji pojam (non distributus medius). Logike su pogrjeke u uem smislu formalne pogrjeke u tvorbi deduktivnih argumenata. Uzroci su im razliiti, a jedan je od njih neraspodijeljenost srednjega pojma. Svaki kategoriki silogizam sastoji se od tri suda u kojima se pojavljuju tri razliita pojma: manji pojam (terminus minor, subjekt konkluzije u logici se obiljeuje slovom S), vei pojam (terminus major, predikat konkluzije, P) i srednji pojam (terminus medius pojavljuje se u objema premisama, a nema ga u konkluziji, M). Premisa u kojoj se nalazi vei pojam naziva se velika, glavna, prva ili gornja, a premisa koja sadrava manji pojam naziva se mala, druga, nia ili donja premisa. Srednji pojam ima vanu ulogu u silogizmu, jer omoguuje povezivanje manjega i veega pojma u premisama, te tako omoguuje konkluziju. Silogizam modusa Barbara s valjanom raspodjelom pojmova glasi ovako:
Svi ljudi su iva bia. Svi Hrvati su ljudi. _________________ Svi Hrvati su iva bia. Svi M su P Svi S su M __________ Svi S su P
U navedenoj logikoj figuri srednji pojam ljudi subjekt je velike i predikat male premise, pa se u konkluziji moe uspostaviti logika veza izmeu veega (iva bia) i manjega pojma (svi Hrvati). Pogrjeka neraspodijeljenoga srednjeg pojma nastaje kada srednji pojam ne obavlja ulogu posrednika, bilo zato to je u nekoj od premisa izostavljen bilo zato to nije uzet u cijelome opsegu, pa se veza izmeu velikoga i maloga pojma ne moe uspostaviti niti bilo to dokazati. Na toj je logikoj pogrjeci graen, primjerice, argument:
Svi nacionalisti su ljudi. Svi Hrvati su ljudi. ____________________ Svi Hrvati su nacionalisti. Svi M su P Svi S su P __________ Svi S su M
331
5/30/11 11:58:16 AM
Pogrjeka se sastoji u tome da se srednji pojam (svi nacionalisti) pojavljuje samo u jednoj, velikoj premisi, te u konkluziji, koju je svojim posrednitvom meu premisama tek trebao omoguiti. Na taj nain veza izmeu manjega i veega pojma u premisama nije uspostavljena, konkluzija nije potvrena, a njezina je teza logiki nevaljana. Pogrjeke irelevantnosti. Toj podskupini pripada niz pogrjeaka u kojima se ne dokazuje teza koju treba dokazati, nego druga, prividno ista. Neke su od tih pogrjeaka logike naravi (tko previe dokazuje, ne dokazuje nita, prijelaz u drugi rod i sl.), neke su etike (argumentum ad hominem i sl.), a neke emocionalne (argumentum ad populum i sl.). Ako raspravljate o korupciji u drutvu, pa kaete da je svaki ovjek podmitljiv, dokazujete previe. Ako pak tvrdite da je podmiivanje davanje okolade djetetu, dokazujete premalo. Kada premalo dokazujete, vi imate dokaz, ali on ne dokazuje ono to bi trebalo dokazati. A kada dokazujete previe, nita ne dokazujete, pa odatle naziv pogrjeke: Tko previe dokazuje, nita ne dokazuje (Qui nimium probat, nihil probat). Pogrjeku irelevantnosti moete poiniti i ako dokazujete drugu tezu od one koju bi trebalo dokazati. Ako raspravljate o kandidatima za predsjednika Republike, pa tvrdite da su neki kandidati fiziki privlaniji, poinili ste pogrjeku prijelaza u drugi rod (gr. metbasis eis llo gnos). ovjek od slame ili strailo. Jedna je od estih pogrjeaka irelevantnosti kriva interpretacija protivnikova stajalita. Protivnikova se tvrdnja namjerice pojednostavnjuje, radikalizira ili trivijalizira, pa se pobija teza koja nije izreena. Ako tko tvrdi: Blagdani su lijepi dani, a vi ponete dokazivati: Kad bi svi dani bili blagdani, nitko ne bi nita radio, proizvodnja bi stala, polja bi ostala neobraena, promet, trgovine, bolnice prestale bi raditi i ljudi bi umrli od gladi ili bolesti, poinili ste pogrjeku ovjek od slame ili strailo (engl. straw man) jer ste jednu tvrdnju (Blagdani su lijepi dani) pretvorili u drugu tvrdnju (Svi bi dani trebali biti blagdani). Termin je nastao po analogiji sa srednjovjekovnom vitekom praksom u kojoj se borba vjebala na strailima za ptice. Iskrivljujui protivnikovo stajalite, ne pobjeujete pravoga ovjeka, nego ovjeka
332
5/30/11 11:58:16 AM
od slame. Ta je pogrjeka jedan od najeih postupaka znanstveno-argumentacijske manipulacije (iskrivljivanje tuih argumenata, rasprava s iskonstruiranim polemikim protivnikom). Postupak se, uzgred budi reeno, esto susree u politikome nadmudrivanju (primjerice, govori u parlamentu). Pogrjeke netona razloga. Posebnu skupinu unutar logikih pogrjeaka ine pogrjeke u kojima su razlozi netoni ili prijeporni. Ako raspravljate o rodnoj problematici, pa pokuavate dokazati da su ene glupe, va argument ne vrijedi ak i ako je logika procedura valjana, jer je va razlog neistinit. U tome sluaju poinili ste osnovnu pogrjeku ili error fundamentalis. Ako elite dokazati da je Dubrovnik najpoznatiji hrvatski grad, pa kao dokaz navedete Dubrovnik je najpoznatiji hrvatski grad, izrekli ste tautologiju i poinili pogrjeku isto istim (idem per idem). Ako sudjelujete u prometnoj nezgodi, pa policajcu kaete: Nisam nikada izazvao prometnu nezgodu, pa nisam ni sada, naveli ste kao dokaz drugu tezu koju bi tek trebalo dokazati, tj. poinili ste pogrjeku anticipiranje naela (petitio principii). Kada pak u istoj situaciji kao olakotnu okolnost navedete: Nisam nikada izazvao prometnu nezgodu. Pitajte moju prijateljicu. Ona ne lae, vi jednu tezu dokazujete drugom, tj. inite pogrjeku krunoga dokaza (circulus in demonstrando ili circulus vitiosus). Ekvivokacija ( fallacia aequivocationis). Pogrjeka ekvivokacije pripada jezinim pogrjekama ( fallaciae dictionis). Nastaje kada se ista rije u argumentu rabi u dva ili vie znaenja. Izvor su ekvivokacije esto homonimi ili istozvunice rijei koje jednako zvue, a razliito znae. Istozvunice su u hrvatskome jeziku, primjerice, kosa (orue za koenje trave, vlasi na ljudskoj glavi, gorska padina), list (na drvetu, pismo, dio noge, riba, novine) i sl. Takve su rijei esto izvor logikih igara. Primjerice: List je ukusna riba. Potar je donio list. Dakle potar je donio ukusnu ribu. Dvosmislica ( fallacia ambiguitatis). Slian je tip jezine pogrjeke dvosmislica ili maskirana istina. Dvosmislica nastaje kada se u argumentaciji rije, fraza ili reenica rabi u vie znaenja. Znamenit je primjer dvosmislice iskaz amerikoga predsjednika Clintona o ljubavnoj aferi s Moni333
5/30/11 11:58:16 AM
com Lewinski u Ovalnome uredu: Nisam imao seksualne odnose s tom enom. Rije seks tu se rabi u smislu klasinoga spolnog odnosa, a injenino je stanje bio oralni seks. Predmet i metodu dvosmislice izraava iskaz: Nisam lagao. Samo nisam govorio istinu. Pogrjeka naglaska ( fallacia accentus). Meu jezinim je pogrjekama esta pogrjeka naglaska. Moe se pojaviti u rijei ili reenici. Kada tko kae dvije prividno iste reenice: Pao je gra d i Pao je grd, pogrijeit ete ako ne uzmete u obzir razliite naglaske na samoglasniku a i ponete dokazivati kako su te tvrdnje tautoloke. Reenice nisu tautoloke, jer je u prvoj pao led, a u drugoj je osvojen grad. Slino je i s reeninim naglaskom. Kada je naglasak: U ovome su romanu likovi realistini, vjerojatno je rije o usporedbi likova u dvama ili vie razliitih romana. Kada je naglasak: U ovome su romanu likovi realistini, govori se o realistikim osobinama likova u romanu za razliku od novela, drame ili filma. Kada je pak naglasak: U ovome su romanu likovi realistini, raspravlja se o razlici izmeu realistikih i drugih, primjerice, modernistikih likova. Ako propustite shvatiti gdje se nalazi reenini naglasak, ne moete razumjeti smisao reenice, pa ni uspjeno sudjelovati u raspravi. Skliska padina. Jedna je od najstarijih opisanih logikih pogrjeaka tzv. skliska padina. Sastoji se u tome da se pojam ili pojava u nizu ispravnih premisa dovede (otklizi) do neistinite konkluzije. Pogrjeku su poznavali i razigravali ve drevni sofisti. Po Aristotelovoj podjeli logike se pogrjeke dijele na nesvjesne ili nenamjerne (paralogizmi) i svjesne ili namjerne za zbunjivanje protivnika (sofizmi). Pogrjeka skliske padine paralogizam je ako je inite nesvjesno, a sofizam ako je inite svjesno. U prvome sluaju rije je o logikoj pogrjeci, a u drugome o logikoj pogrjeci s jakim pozivom na publiku. Slavni su sofizmi hrpa i elavi. U sofizmu hrpa pogrjeka skliske padine sastoji se u klienju argumentacije od logiki ispravnoga pitanja: ini li jedno zrno hrpu? i logiki ispravnoga odgovora: Ne preko niza pitanja: ine li dva zrna hrpu?, ine li tri zrna hrpu? itd. do pitanja: ini li n zrna + jedno zrno hrpu? Ako je odgovor: Da, sofist izvodi konkluziju da jedno zrno ini hrpu, a ako je odgovor: Ne, konkluzija je da hrpa uope ne postoji jer ne moe nastati dodavanjem
334
5/30/11 11:58:16 AM
zrna. Slino je i u sofizmu elavi, gdje se istim klienjem logiki ispravnih pitanja Hoe li ovjek biti elav ako mu iupate jednu dlaku?, Hoe li biti elav ako mu iupate dvije dlake? itd. dolazi do logiki neistinite konkluzije da ovjek postaje elav u asu kada mu se iupa jedna odreena dlaka ili da uope ne moe oelavjeti ni kada mu iupate sve dlake. Predmet su skliske padine pojmovi koji nemaju jasne granice. Takvi nejasni pojmovi mogu biti predmet ozbiljnih drutvenih rasprava u kojima argumentacija klizi bez logikoga rjeenja. Primjerice, kada se postave pitanja je li zametak osoba od poetka zaea, smije li se pobaaj dopustiti i u kojemu trenutku, kako povui razliku izmeu seksizma i udvaranja, kako odrediti dopustivu koliinu alkohola u krvi vozaa i sl. Neki pojmovi i neka pitanja doista su skliski, pa stoga takva rasprava i ne pripada u pogrjeke. Takvi su, primjerice, pojmovi punoljetnost ili promili alkohola u krvi vozaa. Katkad se kod takvih nejasnih pojmova granica odreuje konvencijom. Primjerice, negdje se punoljetnost stjee s 18, a negdje s 21 godinom. Negdje se bezopasnim za promet smatra 0, negdje 0,3, a negdje 0,5 promila alkohola u krvi vozaa. U veini sluajeva klienje po logikoj strmini i pad u ponor apsurda moe se zaustaviti oslanjanjem na injenice. ovjek kojemu je opala kosa elav je bez obzira na logiku ekvilibristiku s kojom je dlakom elavost nastupila (usp. Petrovi, 2004: 109110; www. hrstud.hr/.../skipte/snz/3.%20pogreske%20relev.%20i%20nacina.pdf, 1. oujka 2010). Prebrza generalizacija ili prividna openitost ( fallacia fictae universalitatis). U induktivnim argumentima dokazujete opu konkluziju navodei pojedinane primjere. Kako je primjera u praksi obino puno, pa ih ne moete navesti sve, morate se uvati pogrjeke prebrze generalizacije ili prividne openitosti. Tako na temelju toga to su neki ministri pod istragom zbog korupcije ne moete rei: Svi su ministri u vladi korumpirani, jer neki moda i nisu (v. gore 3.1.2, Logos: Induktivni argument). Do prebrze i neispravne generalizacije u znanosti esto dolazi zbog neadekvatnosti dokaza. U empirijskim istraivanjima dokazi su neadekvatni ako su pojedinanosti nevane za vau temu, ako niste naveli reprezentativne primjere i ako ih nema dovoljan broj. U teorijskim temama do
335
5/30/11 11:58:16 AM
pogrjene generalizacije moe doi ako je autoritet koji navodite pristran ili ima predrasude, ako je nekompetentan i nepouzdan. Pogrjeke su u generalizaciji mogue i ako je autoritet besprijekoran, ali ste ga vi krivo rabili, bilo da ste ga netono citirali bilo da ste ga naveli izvan konteksta i krivo shvatili. Nakon toga, dakle zbog toga (post hoc, ergo propter hoc). Vrlo su este pogrjeke u kauzalnim generalizacijama. Do njih dolazi u obama modusima induktivne argumentacije: od posljedice prema uzroku i od uzroka prema posljedici. U prvome modusu, od posljedice prema uzroku, pogrijeit ete ako posljedici pridruite neadekvatan uzrok ili ako ne uzmete u obzir mogunost da jedna posljedica moe imati vie uzroka. U drugome modusu, od uzroka prema posljedici, pogrjeka se moe potkrasti ako smetnete s uma da isti uzrok moe imati razliite posljedice. Jedna je od estih pogrjeaka u kauzalnoj generalizaciji argumentacija da slijed jedne pojave za drugom znai istodobno uzroan odnos. Ako tvrdite da je proljee uzrok ljeta, poinili ste pogrjeku post hoc, ergo propter hoc. Lana analogija. Analogije nisu argumenti u uem smislu, ali mogu imati veliku snagu uvjerljivosti. Takve su analogije, primjerice, frazemi dobar kao kruh ili marljiv kao mrav. Analogija je dokaz od pojedinanoga na pojedinano po stupnju slinosti. Ako su slinosti izmeu dviju pojava nebitne ili usputne, analogija moe biti pogrjena. Kao i snaga analogije, pogrjenost se analogije mjeri stupnjem slinosti usporeenih pojava. Tako, primjerice, analogija izmeu sna i smrti nije tona jer se nakon sna budite, a nakon smrti ne budite. Etike pogrjeke (pogrjeke zasnovane na karakteru osobe). Tu pripadaju razliite pogrjeke u kojima naruavate ugled svoje osobe ili u pomanjkanju dokaza nastojite natetiti ugledu protivnika. Takve se pogrjeke mogu nazvati etikim pogrjekama. Ve je Aristotel uvidio da racionalni dokazi nisu dovoljni te da govornik cijelim svojim karakterom stoji iza svojih tvrdnja. ak i valjani logiki argumenti mogu propasti ako publika posumnja u moralni integritet govornikove osobe. Stoga i u akademskome pismu valja paziti na integritet vlastite i tue osobe.
336
5/30/11 11:58:16 AM
Argument strahopotovanja (argumentum ad verecundiam). Pozivanje na autoritete normalna je pojava i u svakodnevnoj i u znanstvenoj argumentaciji. Tvrdnje autoriteta nisu meutim same po sebi jamac valjane argumentacije. Ako raspravljate o elementima secesije u Vlahe Bukovca, pa kao dokaz navedete miljenje ugledne politiarke ili uglednoga politiara koji nemaju veze sa slikarstvom, pozvali ste se na lani autoritet. Ako pak piete akademski rad o Splitskom akvarelu Ive Tijardovia, pa citirate Foucaulta ili Derridaa bez obzira na predmet rasprave, pozivate se na autoritet na krivi nain na krivome mjestu. U oba sluaja poinili ste etiku pogrjeku strahopotovanja pred autoritetima. Ako tvrdite da je teza apsolutno istinita i ne doputate drukije miljenje, poinili ste pogrjeku dogmatizma. Otkrili ste lo govorni karakter, pa vam stoga publika ne moe vjerovati. Ako nemate dovoljno razloga i dokaza, pa kaete: Dalje o tome ne elim raspravljati, pokazali ste jo jednu stranu loega govornog karaktera i posluili se argumentom utnje (argumentum ex silentio). Ako u istome kontekstu raspravljate o krai olovke u koli i korupciji u vladi, napravili ste etiku pogrjeku moralne ekvivalencije. Ako pak tvrdite da u svemiru nema ivih bia, premda to jo nije dokazano, posluili ste se argumentom neznanja (argumentum ad ignorantiam). Argument protiv ovjeka (argumentum ad hominem). Napokon, ako kipite od bijesa to ne moete pobiti tvrdnje protivnice ili protivnika, moete poiniti etiku pogrjeku i napasti ih pogrdnim rijeima: babetina, budala, idiot, krava, konj i sl. Iz logike vizure poinili ste pogrjeku irelevantnosti, jer raspravljate o karakteru umjesto o predmetu. Iz etike vizure rije je o pogrjeci napada na tui karakter, u kojoj ujedno oteujete i vlastiti karakter. Svaka kultura ima svoje etike norme, pa u skladu s time bira pogrdne izraze. U suvremenoj civilizaciji, kada polemiar vie nema nikakvih dokaza, katkad e svoga protivnika oblatiti novim oblikom argumenta ad hominem: On je faist! Argument je ve dobio ime: ad fascistam. Patetine pogrjeke (pogrjeke s pozivom na emocije publike). Pozivanje na osjeaje publike legitimna je potpora racionalnom uvjeravanju. Ali
337
5/30/11 11:58:16 AM
ako se umjesto racionalnih dokaza neopravdano rabe psiholoki uinci, nastaju razliite manipulacije osjeajima publike. U pogrjekama s pozivom na emocije publike logiko se uvjeravanje zamjenjuje psiholokim uvjeravanjem: dokazi osjeajima, racionalna relevancija psiholokom relevancijom. Te se pogrjeke ne ine doslovno, tako da publika prepozna namjere, nego najee u privlanim metaforma i zvunim frazama. Patetine pogrjeke osobito su karakteristine za diskurse koji se obraaju veim skupinama ljudi primjerice, u politici i reklami. Od takvih pogrjeaka nije imun ni akademski diskurs, pa ih se valja uvati i u akademskome pismu. Argument za puk (argumentum ad populum). Kada politiarka za saborskom govornicom kae: Gurnuli su vam u ruke vru krumpir, a druga joj politiarka odgovori: Ja u od svega toga napraviti dobru krumpir salatu, ili kada politiari kau: Voda je dola do grla, Mi smo u banani, A onda gle uda, pojavio se aneo koji situaciju dri u rukama sve su to argumentacijski mamci kojima se eli izbjei ozbiljna rasprava s racionalnim dokazima i umjesto toga pridobiti naklonost publike. Slinim argumentom za puk slui se kompanija piva koja reklamira svoj proizvod tako da ga skupina nogometnih navijaa u bojama nacionalnoga grba ispija izgovarajui molitvu Oe na ili pjevajui verziju nacionalne himne sa stihovima o izvrsnosti dotinoga proizvoda. Argument milosra (argumentum ad misericordiam). Ako izostanete s nastave, pa umjesto da predoite pravi dokaz, medicinsku dokumentaciju, kaete da su vam mama i tata zavrili u bolnici, a ni vi se ba ne osjeate dobro, ponudili ste pseudodokaz s namjerom da izazovete suut publike. Argument sveopega slaganja (argumentum e consensu gentium). Kada popularna pjevaica na pitanje o svojoj ljubavnoj aferi odgovori: Svi to rade, posluila se emocionalnim pseudodokazom sveopega slaganja. Pogrjeka se sastoji u tome da se onomu to je opeprihvaeno pripisuje moralna vrijednost. Stoga u akademskome radu ne moete rei: Kao to svi misle ili: Svi to tvrde, jer vae misli i tvrdnje moraju biti dokazane.
338
5/30/11 11:58:16 AM
Argument tradicije (argumentum ad antiquitatem) i argument novotarije (argumentum ad novitatem) dva su suprotna lica iste pogrjeke. Pogrjeka se sastoji u tome da se ono to je staro ili ono to je novo predstavlja kao dobro. Obje pogrjeke imaju veliku emocionalnu uvjerljivost, pa se esto pojavljuju u ideolokome i reklamnome diskursu. Kada se proizvod reklamira kao dobar jer je star vie od sto godina, rije je o argumentu tradicije. A kada se izlozi nakon zimske rasprodaje okite novim modelima ljetne kolekcije s novim paprenim cijenama, rije je o argumentu novotarije. Slino je i u akademskome pismu. Ne smijete svaku raspravu o knjievnosti poinjati pozivom na Aristotelovu Poetiku, jer ete poiniti pogrjeku argument tradicije, niti smijete citirati Pierrea Bourdieua ili Homi K. Bhabhu bez obzira na kontekst vae rasprave, jer ete poiniti pogrjeku argument novotarije. Argument batine (argumentum ad baculum ili argumentum baculinum). Kada dijete u drutvu kae nepristojnu rije, a majka mu zaprijeti ibom umjesto uvjeravanjem da to nije dobro, rije je o argumentu batine. Od argumenta batine nije imuna ni akademska zajednica. Ako nastavnica ili nastavnik na seminaru zaprijete: Ne budete li mirni, sutra ete pisati test ili ako vi bez pregledavanja testa i pogrjeaka u seminarskome radu kaete: Ocjena nije pravedna, alit u se dekanu, rije je o argumentu batine u akademskome ponaanju. Suptilniji je oblik klasinoga dokaza silom u suvremenoj politici argument mrkve i batine (engl. carrot and stick). Tim se argumentom eli postii prihvatljivo ponaanje na politikoj sceni. Pri tome je mrkva sinegdoha za nagradu, a batina prijetnja silom ako se ne postigne eljeno ponaanje. Argument munine (argumentum ad nauseam). Ako previe ponavljate jedan te isti dokaz, poinit ete pogrjeku argumentum ad nauseam. Argument munine poiva na pogrjenome oekivanju da e publika prihvatiti argument ako se vie puta ponavlja. Upravo suprotno: kada svoj dokaz vie puta ponavljate, ne izazivate veu uvjerljivost, nego suprotan uinak izazivate muninu i tako ponitavate uvjerljivost svoga dokaza. Time u i zavriti ovaj ui izbor iz carstva argumentacijskih pogrjeaka kako vas ne bih previe opteretila i tako ponitila uvjerljivost ovoga izbora.
339
5/30/11 11:58:16 AM
3.2. ODLOMAK 3.2.1. to je odlomak? Temeljna je tehnika znanstvenoga diskursa na razini mikrosustava odlomak (gr. pargraphos, lat. passus, engl. paragraph, njem. Absatz). Odlomak je koliina teksta potrebna da se izrazi ideja ili misaona cjelina. Sastoji se od vie uzajamno povezanih reenica, katkad i od jedne reenice. Kao prosjena duljina odlomka uzima se pet do petnaest redaka. U tekstualnoj zbilji duljina odlomka nije propisana: ovisi o glavnoj ideji i prostoru koji je potreban za njezino razvijanje i dokazivanje. Odlomci se ulanuju u vie cjeline odjeljke i poglavlja. Pri tome je bitna izmjena duljih i kraih odlomaka kao formalan znak sadrajne dinamike ideja. Unutarnju koheziju samoga odlomka i vanjsku koheziju meu odlomcima osiguravaju tekstna vezna sredstva konektori i modifikatori (v. dolje 3.3.3). Odlomak je mikrostruktura u kojoj se zrcali makrostruktura teksta. To je diskurzivno polje malih argumenata u prilog glavnoj tezi i tekstu kao velikome argumentu. Svi odlomci u tekstu sa svojim idejama i graom moraju biti u funkciji razvijanja glavne teze teksta i njegove velike argumentacije.
3.2.2. Mehanika odlomka Dvije su osnovne tehnike obiljeivanja odlomka: s uvlakom (tri do pet mjesta od poetka retka) i bez uvlake. Ako radite uvlake, odlomke ne treba odvajati dvostrukim proredom. Pri tome se prvi redci u svim odlomcima piu s uvlakama. To je standardni, najei nain obiljeivanja odlomka u akademskome pismu. Shematski:
.. ..
340
5/30/11 11:58:16 AM
Katkad se prvi redak u prvome odlomku ne uvlai, a ostali se prvi redci u svim drugim odlomcima piu s uvlakama. To se opravdava injenicom da se prvi odlomak ne mora grafiki odvajati jer je jasno da je rije o odlomku. Shematski:
Prvi odlomak Drugi odlomak itd.
Ako radite odlomke bez uvlake, svaki se odlomak od sljedeega odvaja dvostrukim proredom, kako bi se jasno mogla uoiti granica meu odlomcima. Shematski:
. . ..
Tehnika pisanja odlomka, kao i razmaci meu znakovima, pripadaju osnovnoj mehanici teksta. U toj se mehanici nepotrebno grijei. Takve pogrjeke mogu izazvati neraspoloenje akademske publike i skrenuti pozornost sa sadraja vaega rada na vanjsku formu, a u konanici dovesti do vraanja rukopisa na doradu ili odbijanja. Stoga pazite na mehaniku odlomka. Ne propustite ojaati svoj etos i ne dopustite da se publika koja e ocjenjivati va rad ozlovolji na formalnim pitanjima.
3.2.3. Struktura odlomka Osnovna je struktura odlomka ista kao i struktura ukupnoga teksta: uvod tijelo odlomka zakljuak
341
5/30/11 11:58:16 AM
Uvod. U uvodu se donosi glavna ideja ili tvrdnja koju elite poduprijeti u tijelu odlomka. Ta se ideja izrie u tematskoj reenici. Tematska reenica obino se stavlja to blie na poetak uvoda i povezuje s prethodnim odlomkom. Tijelo odlomka. Tijelo odlomka diskurzivni je prostor za razvijanje i dokazivanje glavne ideje. Tu se donose premise argumenta: logiki i empirijski dokazi, razlozi, pretpostavke, injenice, statistiki podatci, parafraze, citati. Glavna ideja odlomka razvija se argumentacijskim strategijama. Daju se definicije i distinkcije, klasificira se i obrauje graa, analiziraju se i tumae primjeri, navode se pretpostavke za glavnu ideju i podupiru dodatnim razlozima i dokazima, izlau se i pobijaju suprotna miljenja. Razlozi trebaju biti poduprti dokazima, a dokazi obrazloeni tako da se jasno vidi kako podupiru glavnu ideju odlomka. U duljim odlomcima glavna se ideja esto razvija dodatnim idejama, koje se podupiru novim razlozima i novim dokazima. Sve injenice i ideje moraju biti u funkciji dokazivanja glavne ideje ili tvrdnje odlomka, a sam odlomak i njegov mali argument moraju biti dio velike argumentacije ukupnoga teksta. Tvrdnje i dokazi koji nisu neposredno povezani s glavnom idejom odlomka ili tezom cijeloga teksta nemaju mjesta u odlomku. Zakljuak. Napokon, u zakljuku se saima argumentacija iznesena u tijelu odlomka, obnavlja se glavna ideja i uspostavlja veza sa sljedeim odlomkom.
3.2.4. Odlomci po funkciji u strukturi teksta Po funkciji u strukturi teksta odlomci mogu biti: uvodni (uvoenje u temu teksta ili poglavlja) funkcionalni (razvijanje pojedinih ideja, argumentacija) prijelazni (povezivanje odlomaka, dodatna graa, nastavak argumentacije) zakljuni (saetak i zakljuak rasprave iz prethodnih odlomaka)
342
5/30/11 11:58:16 AM
3.2.5. Odlomci po tipu argumenta Po tipu argumenta odlomci mogu biti: jednostavni ili jednosmjerni sloeni ili viesmjerni Jednostavni ili jednosmjerni odlomak. To je odlomak u kojemu predoujete razloge i dokaze za pojedinu ideju ili tvrdnju. Iz vizure klasine retorike tijelo takva odlomka ini jednosmjerni argument potvrda ili dokaz. U terminima Toulminova modela takav odlomak sadrava esencijalni argument sastavljen od tri osnovna elementa: tvrdnje, dokaza, pretpostavke (v. gore 3.1.4). Strukturu takva odlomka ine uvod s glavnom idejom i glavnom reenicom, tijelo teksta s dokazima i pretpostavkom te zakljuak. Pri tome pretpostavka moe biti izreena, ako je publici nepoznata, ili skrivena, ako je opepoznata. Takav je odlomak monologian: publici se predouju dokazi za vlastitu tvrdnju. Posluit emo se imaginarnim argumentom s tri razloga i dokaza te preuenom pretpostavkom. Pretpostavka ili velika premisa u naemu je primjeru preuena, jer je opepoznata (Kada koja zemlja ima razvedenu obalu i isto more, sauvane oblike tradicionalnoga ivota i bogatu kulturnu batinu, postaje privlana za turiste):
[UVOD] Hrvatska je jedna od najprivlanijih turistikih zemalja Sredozemlja [tematska reenica s glavnom idejom ili tvrdnjom]. [TIJELO ODLOMKA] Za to postoje tri razloga. Prvo, Hrvatska ima razvedenu obalu i isto more [razlog 1]. Obala se sastoji od preko tisuu otoka, a snane morske struje prirodno proiuju more [dokaz 1]. Drugo, ouvan je tradicionalni mediteranski ivot [razlog 2]. U dalmatinskim se mjestima i danas njeguje klapska pjesma i mediteranska kuhinja (ribe na gradele, blitva, fritule i sl.) [dokaz 2]. Tree, Hrvatska ima bogatu kulturnu batinu [razlog 3]. Mnogi lokaliteti i graevine stavljeni su na popis UNESCO-ove zatiene kulturne batine poput Dioklecijanove palae u Splitu, Eufrazijeve bazilike u Poreu, Nacionalnoga parka Plitvika jezera, stare jezgre grada Trogira, grada Du343
5/30/11 11:58:16 AM
brovnika i ibenske katedrale [dokaz 3]. [ZAKLJUAK] Moemo stoga rei da e i ove godine brojni turisti posjetiti Hrvatsku i uivati u godinjemu odmoru [glavna ideja u svjetlu dokaza, prijelaz u novi odlomak].
Uvod Uvoenje u odlomak i povezivanje s prethodnim odlomkom Tematska reenica: glavna ideja ili tvrdnja Tijelo odlomka ARGUMENTACIJA
Razlog 1
Razlog 2 Pretpostavka (izreena ili neizreena)
Razlog 3
Dokaz 1
Dokaz 2
Dokaz 3
(injenice, podatci, informacije, primjeri, citati, parafraze) Argumentacijske strategije (definicija, dioba i kvalifikacija, naracija, opis, usporedba i kontrast, uzrok i posljedica, analiza, ocjenjivanje, svjedoanstva, citiranje itd.) Zakljuak (konkluzija) Glavna se ideja vraa u svjetlu argumentacije Prijelaz u novi odlomak
Slika III. 3.2.5, Jednostavni ili jednosmjerni odlomak. Shema
Sloeni ili viesmjerni odlomak. To je odlomak u kojemu osim dokaza i obrazloenja za svoju tvrdnju donosite dodatne potpore svojim pretpo344
5/30/11 11:58:16 AM
stavkama, izraavate odnos prema vlastitoj tvrdnji te doputate tue miljenje, analizirate ga i pobijate. Iz vizure klasine retorike takav odlomak ukljuuje obje glavne argumentativne sekcije potvrdu i pobijanje. Kada je rije o Toulminovu modelu, takav je odlomak diskurzivna lepeza svih est elemenata razvijenog argumenta: tvrdnja, dokaz, pretpostavka + potpora, doputenje i pobijanje, modifikatori. Sloeni ili potpuni odlomak diskurzivni je prostor dijaloga u kojemu svoju tvrdnju potvrujete i uvrujete u razgovoru sa stvarnim ili zamiljenim oporbenim idejama i stajalitima. Dok smo za jednostavni odlomak uzeli idealan imaginarni primjer, sloeni emo odlomak prikazati na stvarnome primjeru uvodnome odlomku iz studije Viktora megaa Knjievni sustavi i knjievni pokreti, u kojoj autor predstavlja knjievni pokret naturalizam. Studija je objavljena u priruniku Uvod u knjievnost (1983), pa ima crte znanstveno-strunoga lanka namijenjenog akademskoj naobrazbi iz podruja znanosti o knjievnosti. Takav anr uvjetovao je razvijanje argumenta i strukturu odlomka. Uvod je neto dulji jer autor osigurava kontekst u kojemu e pronai niu za vlastiti pristup naturalizmu, razliit od dosadanjih. Ako prilagodimo gornju shemu i uvedemo dijelove Toulminova modela argumenta, odlomak se moe ralaniti na ove elemente:
[UVOD] O naturalizmu, knjievnoj koncepciji u drugoj polovici 19. stoljea, esto je reeno da se dosljedno nadovezuje na realizam, da ga dalje izgrauje [kontekst]. No to je samo djelomice tono [vlastita nia obiljeena konektorom suprotnosti]. Istina [modifikator doputenja], i naturalisti daju prednost romanu i pripovijetki pored drame, koja zauzima istaknuto mjesto; pa ipak [modifikator ogranienja koji priprema prostor za autorovu poziciju] se svijet to ga oni prikazuju bitno razlikuje od onoga u realist [praznina u istraivanju]. A to nije samo posljedica vanjskih promjena na svim podrujima koje zahvaaju drutveni razvitak, promjena koje proiruju knjievnu tematiku. Razlozi lee dublje [frazem koji najavljuje ideju odlomka]. Nije sluajnost to se naturalizam javlja upravo u doba kada je graanstvo, poto je u potpunosti izvojevalo svoju politiku pobjedu, poelo i ideoloki opravdavati i tumaiti nastalo stanje [glavna ideja tvrdnja argumenta]. [TIJELO ODLOMKA] Povijest je za graanina uinila svoje,
345
5/30/11 11:58:16 AM
pa ga zato pitanje povijesnoga razvitka vie ne zanima [pretpostavka]. Ovakvu raspoloenju odgovara uenje koje sudbinu ovjeka odvaja od drutvene, povijesne pozadine, a po kojemu je ovjek proizvod biolokih i geografskih okolnosti: rase, okoline, pa ak i podneblja [potpora]. Na knjievnost je ovo naziranje utjecalo naroito u obliku u kojem ga je iznio francuski uenjak Hippolyte Taine (1828-1893) [dokaz 1: injenica]. Istinu o ovjeku i drutvu rei e po miljenju naturalista knjievno djelo onda kad se pisac poslui metodama prirodnih znanosti i sve zbivanje prikae u svjetlu spomenutih faktora. I naturalisti smatraju da svijetom vlada zakonitost: to je fizioloka ili mehanika kauzalnost zbivanja [dokaz 2: miljenje autoriteta, ovdje naturalistikih pisaca]. Nije stoga udo [modifikator isticanja] to e panju naturalista privui naroito oni ljudski tipovi i drutveni slojevi u ivotu kojih misle nai potvrdu svojih nazora ili koji izazivaju imanentnu kritiku drutvenih odnosa prikrivenih konvencionalnim javnim laima [pojaavanje tvrdnje]. [ZAKLJUAK]: Odatle [konektor zakljuivanja] prikazi nakaznih strana ivota u naturalista [povratak tvrdnje u novoj formulaciji] a ne zbog nekih nerazjanjivih sklonosti u samih pisaca, kako se to ponekad tvrdi [dodatno pobijanje i uvrivanje tvrdnje]. (mega, 1983a: 658-659)
Odlomak ima sve odlike potpuno razvijenog argumenta po Toulminovu modelu. U uvodu autor naznauje kontekst u kojemu se naturalizam istraivao kao nastavak realizma, otkriva da ne dijeli to stajalite te naznauje vlastitu niu u kojoj e ponuditi razliito shvaanje naturalizma. Nakon to je osigurao vlastitu poziciju u kontekstu dosadanjih istraivanja autor postavlja svoju sredinju ideju/tvrdnju koju eli dokazati u argumentu o naturalizmu kao knjievnome izrazu graanskoga drutva na kraju 19. stoljea. Tijelo odlomka sastoji se od razvijanja sredinje ideje i argumentacije tvrdnje. Budui da je rije o udbenikome tekstu, namijenjenom akademskoj pouci, autor pretpostavlja da studenticama i studentima koji se slue Uvodom u knjievnost nisu poznati svi drutveno-povijesni uvjeti u kojima je nastao naturalizam. Stoga navodi pretpostavku iz koje je izveo svoju tvrdnju (graanina, nakon osvojene vlasti, povijest vie ne zanima). Autor meutim smatra da ni to nije dovoljno za razumijevanje njegove ideje, pa navodi dodatnu potporu za svoju pretpostavku (uenje o rasi, okolini i podneblju). Zatim navodi dva dokaza: injenini dokaz
346
5/30/11 11:58:16 AM
Uvod Uvoenje u odlomak i povezivanje s prethodnim odlomkom Tematska reenica: glavna ideja ili tvrdnja Tijelo odlomka ARGUMENTACIJA POTVRDA Razlog 1 Razlog 2 Pretpostavka (izreena ili neizreena) POTPORA Dokaz 1 Dokaz 2 Dokaz 3 Razlog 3
(injenice, podatci, informacije, primjeri , citati, parafraze) Doputenje/Pobijanje Prigovor 1 Protudokaz 1 Prigovor 2 Protudokaz 2 Prigovor 3 Protudokaz 3
(dokazi protiv oporbene tvrdnje, pretpostavke, potpore i/ili dokaza) Modifikator (pojaavanje i ublaivanje tvrdnje) Argumentacijske strategije (definicija, dioba i klasifikacija, naracija, opis, usporedba i kontrast, uzrok i posljedica, analiza, ocjenjivanje, svjedoanstva, citiranje itd.) Zakljuak (konkluzija) Glavna se ideja vraa u svjetlu argumentacije Prijelaz u novi odlomak
Slika III. 3.2.5, Sloeni ili viesmjerni odlomak. Shema
347
5/30/11 11:58:16 AM
(Taineovo uenje) i miljenje autoriteta (samih naturalistikih pisaca). Sve to autoru se jo uvijek ne ini dovoljnim u razvoju sloenoga argumenta, pa modificira svoju tvrdnju u pojaanome obliku (nije stoga udo). Tako svoju tezu, izreenu najprije kao tvrdnja, pojanjenu pretpostavkom i potporom pretpostavci, te potvrenom s dva dokaza i modificiranom u pojaanome obliku napokon dovodi do zakljuka. U zakljuku tvrdnja se pojavljuje u novoj formulaciji obasjana argumentacijom, a kao finale autor se jo jednom ograuje od prethodnih miljenja i preko pobijanja dodatno uvruje svoju poziciju.
3.2.6. Odlomci po argumentacijskim strategijama U akademskoj prozi argumenti se najee ne pojavljuju u istome logikom obliku, nego uronjeni u informacije, opise i razjanjenja, komentare i digresije, ponavljanja i primjere. Da biste napisali dobar odlomak, morate razviti glavnu ideju odlomka. A to prije svega znai razviti tijelo odlomka. Ono to je tijelo teksta u velikoj strukturi, to je tijelo odlomka u maloj strukturi: diskurzivni prostor za razvijanje argumentacije. Kao to ste u velikoj dispoziciji, tj. strukturi cijeloga teksta, trebali razviti glavnu tezu te je rasporediti u dijelove, tako u maloj dispoziciji ili strukturi odlomka trebate razviti pojedinu ideju i pojedine argumente. Kao i u razvijanju ukupnoga tijela teksta, za razvijanje ideja u odlomku sluite se odabranim opim topikama ili argumentacijskim strategijama (v. gore 3.1.3). Pri tome se neke topike ee rabe u makrostrukturi ukupnoga teksta, a neke u mikrostrukturi odlomka. Razlika je u onome to se razvija. U tijelu teksta razvija se glavna teza kao veliki argument. U tijelu odlomka razvijaju se pojedine ideje kao mali argumenti. Tomu ete svaki put prilagoditi ope topike. Tijelo odlomka moe se razvijati samo u jednoj argumentacijskoj strategiji ili u kombinaciji vie strategija. Koje ete strategije odabrati, ovisi o samoj ideji, o tezi koja se brani, o posebnim metodama koje se primjenjuju na odreenome znanstvenom podruju, o grai na kojoj
348
5/30/11 11:58:16 AM
se ideja provjerava, o anru akademske proze te o autorskome umijeu i sklonostima. Ako je odlomak razvijen u jednoj strategiji ili ako koja strategija dominira, odlomak se moe nazvati po toj strategiji primjerice, definicijski odlomak, diobeni ili klasifikacijski odlomak, narativni odlomak, odlomak usporedbe i kontrasta. Najee se u jednome odlomku primjenjuje nekoliko strategija (daje se definicija pojmova i klasifikacija grae, izlau se tua miljenja, opisuje se i analizira, stvari i pojave niu se u vremenskome slijedu, usporeuje se i sl.) kako bi se ideja provjerila na razliitoj grai, osvijetlila sa svih strana i tako dokazala. Bogatstvo grae i prikladno uporabljene argumentacijske strategije tajna su dobro razvijena odlomka, dobro obraene teme, uvjerljivo obranjene teze, a time i izvrsnosti akademske proze. Ovdje u odabrati deset vrsta odlomaka po dominantnim argumentacijskim strategijama i navesti standardne formulacije za pojedine tipove. Neke emo vrste izostaviti (odlomci s primjerima, odlomak-proces, citatni odlomci i sl.), jer su njihove strategije isprepletene s drugim strategijama ili ukljuene u druge vrste odlomaka. Kao izvor primjera uzet emo temu Zagrebaka knjievnoznanstvena kola: Od imanentizma do kulturologije, kojom smo se u tome obliku ili u varijacijama ve sluili na drugim mjestima. Definicijski odlomak. U odlomku katkad treba definirati i pojasniti kljune rijei i termine. Ako piete o temi Zagrebaka knjievnoznanstvena kola: Od imanentizma do kulturologije, posvetite jedan odlomak definiciji pojma paradigme. Pri tome nemojte uzeti Rjenik stranih rijei Bratoljuba Klaia, nego pojam paradigme Thomasa Kuhna i primjenu toga pojma na podruju znanosti o knjievnosti, u H. R. Jaua. Posluite se izrazima kao (je)st, definira se, znai i sl.:
Thomas Kuhn definira paradigmu Paradigma je(st) [pazite da enklitika je ne stoji na naglaenome mjestu, v. III. 4.2.3, Poloaj naslonjenica]. H. R. Jau vidi paradigmu kao Paradigma se moe promatrati kao Paradigma se definira Paradigma znai [nemojte rei Paradigma predstavlja jer nije rije o kazalinoj predstavi, nego o definiciji pojma].
349
5/30/11 11:58:16 AM
Klasifikacijski odlomak. Podijelite i razvrstajte stvari, pojave, ideje u odreene skupine i razrede. Primjerice, ako u odlomku govorite o anrovima Zagrebake kole, podijelite ih u knjievnoteorijske rasprave, interpretacije, knjievnopovijesna djela, stilistike analize, intermedijalne studije, komparatistike studije. Posluite se izrazima kao dijele se na, pripada u, iz perspektive, s obzirom na mogu se izdvojiti i sl.:
anrovi Zagrebake kole mogu se podijeliti na Interpretacija je dio Knjiga Stilovi i razdoblja Z. kreba i A. Flakera pripada [a ne spada]. Vani su anrovi Zagrebake kole [a ne Znaajni su anrovi; leksem znaajan ima vie znaenja, pa ga treba rabiti selektivno]. Iz anrovske perspektive mogu se izdvojiti
Narativni odlomak. Ispriajte priu o temi odlomka. Koherentna pria esto je korisna kao uvod ili okvir za argumentaciju. Primjerice, ako su tema odlomka institucije Zagrebake kole, ispriajte priu o jednoj od sredinjih institucija kole asopisu Umjetnost rijei. Posluite se kronolokom topikom i vremenskim konektorima:
asopis Umjetnost rijei osnovan je u Zagrebu 1957. Ve u prvim brojevima Poslije je asopis donosio priloge U 60-im godinama asopis prati Sredinom 70-ih asopis je na vrhuncu Poetkom 90-ih Umjetnost rijei proivljava prvu krizu Napokon, sredinom 2000-ih, s izlaskom na scenu najmlae generacije novakinja i novaka, asopis se obnavlja
Opisni odlomak. Opiite fiziki ili funkcionalni izgled bia, pojave ili stvari. Moete opisati i mjesto gdje se nalazi. Deskripcija je esta strategija u prirodnim i biotehnikim znanostima, kada treba opisati upotrijebljene materijale i prouavane pojave (veliina, boja, miris, oblik, duljina, teina, brzina, mjesto). Moe se primijeniti u drutvenim i humanistikim znanostima npr. za opis uzorka ankete, dokumenta, rukopisa ili knjige. Ako govorite o intermedijalnosti u Aleksandra Flakera, posvetite mali deskriptivni odlomak fizikomu izgledu njegovih knjiga, jer je to bitno u argumentaciji teze o ranome otklonu od imanentnoga pristupa knjiev350
5/30/11 11:58:16 AM
nomu tekstu. Posluite se izrazima kojima se izraavaju svojstva, mjere, analogije (nalik na, slian) i lokacija (ispred, pod, u, uz i sl.). Primjerice:
Flakerove su knjige graene na naelu intermedijalnosti susretima rijei i slike. esto su neobina formata i bogato opremljene likovnim prilozima. Knjiga Ruska avangarda nalik je slikovnici. Izmjenjuju se slike u boji i crno-bijeloj tehnici. Uz popis pojmova nalazi se popis slika. Na istome su naelu kolairanja slika i teksta raene knjige Nomadi ljepote i Knjievne vedute. U svim trima knjigama pod slikama se nalaze dulji ili krai opisi. U Knjievnim vedutama pod slikama se uz opise esto susreu citati iz knjievnosti (Krlea o Miljenku Staniu i sl.).
Odlomak nabrajanja. Nabrojite primjere kao dokaze za ideju odlomka. Ako govorite o Biblioteci L, u kojoj su lanovi Zagrebake kole objavljivali svoja kljuna djela, moete iznijeti tezu o nagradama kao obliku institucionalizacije kole te u sklopu argumentacije napisati odlomak u kojemu nabrajate nagrade. Pri tome se moete posluiti konektorima dodavanja:
Mnoge knjige lanova Zagrebake kole u Biblioteci L Sveuiline naklade Liber dobile su 1970-ih nagrade kao znak drutvenoga priznanja i etabliranja kole. Ve prva knjiga u biblioteci, Sukob na knjievnoj ljevici Stanka Lasia, dobila je dvije nagrade, nagradu Vladimir Nazor i nagradu Matice hrvatske. Druga knjiga u biblioteci, Priroda kritike Svetozara Petrovia, dobila je nagradu Vladimir Nazor. Slijedile su tri knjige nagraene nagradom Boidar Adija ( Josip Badali: Rusko-hrvatske knjievne studije, Miroslav icel: Programi i manifesti u hrvatskoj knjievnosti i Rudolf Filipovi: Englesko-hrvatske knjievne veze). Zatim je Milivoj Solar za knjigu Ideja i pria dobio nagradu Boidar Adija i nagradu eljezare Sisak. Nizu akademskih uspjenica ubrzo se pridruila knjiga Knjievno stvaralatvo i povijest drutva Viktora megaa, nagraena Nagradom grada Zagreba. Napokon, val priznanja lanovima Zagrebake kole okrunjen je 1976. nagradom Boidar Adija knjizi Aleksandra Flakera Stilske formacije.
Odlomak usporedbe i kontrasta. Kada u odlomku elite istraiti slinosti i razlike izmeu pojava i ideja, posluite se argumentacijskom strategi351
5/30/11 11:58:16 AM
jom usporedbe i kontrasta. U temi o Zagrebakoj koli izgradite, primjerice, odlomak o slinostima i razlikama kljunih termina u Z. kreba i A. Flakera. Primijenite konektore slinosti i razlike:
Za razliku od Zdenka kreba, koji rabi termin djelo, Aleksandar Flaker najee rabi termin tekst. Dok Z. kreb govori o cjelini djela i interpretacije, A. Flaker ee se slui terminom sustav. I kreb i Flaker rabe termin stil. Meutim, suprotno od kreba, u kojega je stil individualan izraz pojedinca i njegove osjeajnosti, stil je u Flakera blii pojmu strukture.
Odlomak uzroka i posljedice. U odlomku graenome na strategiji uzroka i posljedice obrazloite kako se i zato neto dogodilo. Ako govorite o nastanku Zagrebake kole, izgradite odlomak u kojemu razjanjujete uzroke koji su doveli do stvaranja kole te posljedice koje su iz toga proizale. Posluite se konektorima za uzrok i posljedicu:
Zagrebaka kola pojavila se sredinom 1950-ih jer je na svim razinama popustio ideoloki pritisak. U skladu s time mogle su se osnivati kulturne udruge i institucije, pa je tako 1950. osnovano Hrvatsko filoloko drutvo, a 1957. pokrenut asopis Umjetnost rijei. Budui da su stvorene institucije, mogle su se voditi teorijske rasprave, to je proizvelo povoljnu klimu za oblikovanje kole kao prepoznatljivoga knjievnoznanstvenog fenomena.
Analitiki odlomak. Rastavite ideju odlomka (stvar, pojam, pojavu) na sastavne dijelove i istraite ih radi boljega razumijevanja tvrdnje, dokaza i pretpostavke u vaoj argumentaciji. U temi o Zagrebakoj koli analizirajte, primjerice, pojam popularne kulture te nain na koji su mu pristupali pojedini autori, kako biste pripremili argument o ranim otklonima od paradigme imanentizma:
Pojam popularne kulture u modernoj se znanosti o knjievnosti uglavnom promatrao u opreci visoka i trivijalna, ozbiljna i zabavna, teka i laka knjievnost. Pri tome se visoka, ozbiljna ili teka knjievnost ocjenjivala pozitivno, a trivijalna, zabavna ili laka nije zasluivala pozornost ili se ocjenjivala negativno. Iznimka su ruski formalisti, koji popu352
5/30/11 11:58:16 AM
larnim oblicima dodjeljuju funkciju pokretaa evolucije. Obrat u shvaanju popularne kulture nastaje u britanskim studijima kulture 1960-ih. Zagrebaka kola, neovisno o toj injenici, pokrenula je 1964. raspravu o popularnoj kulturi. Potaknut ruskim formalistima i mladom knjievnou koja nadilazi opreku visoko-nisko, Aleksandar Flaker pie knjigu Proza u trapericama (1976) u kojoj govori o civilizacijskim kompleksima. Bio je to jedan od prvih otklona od paradigme imanentizma.
Vrijednosni odlomak. Zauzmite stajalite, ali budite oprezni da vam se ne potkradu predrasude ili apsolutistiki jezik. U temi o Zagrebakoj koli napiite jedan ili dva odlomka (ovisno u anru u kojemu radite) o dekonstrukciji kao metodi itanja i filozofskome skepticizmu na kraju 20. stoljea. Posluite se modifikatorima u Toulminovu smislu kako bi vaa kritika bila uvjerljivija:
Dekonstrukcija je moda najradikalnija teorija kraja 20. stoljea. Kao metoda itanja dekonstrukcija je traenje praznina i aporija u tekstovima. U tome je smislu, ini se, bila plodna. Meutim, kao krajnji filozofski skepticizam, dekonstrukcija se, po svoj prilici, zaplela u nerjeiva protuslovlja. Ako nema nikakvoga stabilnog znaenja, ako su znaenja uvijek odgoena, onda ni sama dekonstrukcija zacijelo ne moe ponuditi znaenja niti biti ono to eli: najradikalnija kritika zapadnoga logocentrizma.
Odlomak doputenja i pobijanja. Kao temeljnu strategiju u argumentacijskome diskursu, doputenje i pobijanje rabite u razliitim kombinacijama u razliitim odlomcima. Moete izgraditi i posve samostalan odlomak u toj strategiji. Ako piete o dekonstrukciji Zagrebake kole potkraj 1980-ih i poetkom 1990-ih, prenesite bitna stajalita kritiara kole, navedite u emu se moete s njima sloiti, a zatim iznesite protuargumente kojima pobijate njihove teze. Posluite se prikladnim modifikatorima i konektorima.
Ve i letimian pogled u diskurzivnu matricu Zagrebake kole otkrit e uestalu uporabu termina kao cjelina, jedinstvo, struktura, sustav. Gotovo da nema vanijega teksta u kojemu se ne bi pojavili i varirali ti termini. Sve to
353
5/30/11 11:58:17 AM
zasigurno daje za pravo kritiarima koji su u koli vidjeli logocentrizam. Ta je kritika istodobno otvorila prostor novim metodologijama i tako pripremila nastup mlade generacije u knjievnoj znanosti poetkom 2000-ih. Ipak, glavna teza o logocentrizmu Zagrebake kole ne stoji, barem ne u svim pojedinostima. Zagrebaka je kola, kao to smo vidjeli, bila otvorena za razliite pristupe, a ni njezina sredinja paradigma imanentni pristup nije bila apsolutna.
3.2.7. Odlike kvalitetna odlomka Odlike su kvalitetna odlomka: jedinstvo (jedna ideja jedan odlomak) isticanje (sredinja se ideja formulira u glavnoj reenici) koherencija (sve se reenice ulanuju u logian niz) potpunost (primjerena i cjelovita argumentacija sredinje ideje) Jedinstvo. Osnovno je naelo kvalitetna odlomka: jedna ideja jedan odlomak. Granice dobro organizirana odlomka granice su jedne ideje, jedne tvrdnje i jedne misli. Ako uvodite novu ideju ili izriete novu tvrdnju, zaponite nov odlomak. Ako je sredinja ideja vrlo sloena, pa se ne moe razviti u jednome odlomku, nastavite je razvijati u sljedeemu prijelaznome odlomku. Prijelazni je odlomak nastavak argumentacije koja se zbog opsega grae ili izvoenja dokaza nije mogla dovriti u jednome odlomku. Prijelazni se odlomci izdvajaju kako bi se obradila posebna graa, istaknulo suprotno miljenje ili itatelju pruio odmor u procesu dokaznoga postupka. To je logian nastavak argumentacije, pa prijelazni odlomci, ako su posveeni jednoj sredinjoj ideji, ine jedinstveni nadodlomak. Isticanje. Druga je odlika kvalitetna odlomka isticanje glavne ideje. To se ini na dva naina: tako da se formulira tematska reenica u kojoj se izrie ili nagovjeuje glavna ideja i tako da se ta reenica dopunjuje pomonim reenicama. Glavna se reenica naelno stavlja to blie na poetak
354
5/30/11 11:58:17 AM
odlomka, kako bi se itateljica i itatelj pripremili na izlaganje i argumentaciju ideje. Ako je sredinja ideja poticajna i nova, a formulacija tematske reenice atraktivna i primjerena, takve reenice mogu postati pogodne za citiranje. To su tada citatne reenice. Na taj nain ideje nastavljaju logiki i semiotiki lanac znaenja u kojemu su i same nastale postaju izvor drugim autoricama i autorima u izlaganju i argumentiranju njihovih ideja. Koherencija. Odlomak je koherentan ako misli teku lagano i bez zaprjeka, ako su sve reenice povezane u loginu cjelinu i ako se na kraju odlomka sredinja ideja pojavi u punome sjaju argumentacije. Strategije koherencije. Koherencija se postie razliitim strategijama. Najee su ove: kljune rijei i fraze (omoguuju prepoznavanje glavne ideje i tako pridonose jedinstvu odlomka) paralelne strukture (pomone reenice variraju glavnu misao te olakavaju razumljivost; sinonimi izlau glavnu misao u drugome jezinom ruhu i tako je povezuju u narativnu cjelinu) uporaba konektora i modifikatora (vezna sredstva u funkciji verbalnih i logikih mostova meu reenicama unutar odlomka i meu odlomcima unutar teksta) retoriki okvir (dosljedna primjena odabranoga citatnog stila, pravilna mehanika znanstvenoga teksta i sl.) Pogrjeke u koherenciji. Vaan je imbenik koherencije primjeren opseg odlomka. Opseg odlomka treba odgovarati sredinjoj ideji i potrebi za njezinom razradom i argumentacijom. S opsegom su povezane najee pogrjeke u koherenciji: prekratki odlomci (misao se nije mogla razviti) predugi odlomci (misao se izgubila u digresijama) prevelik broj odlomaka (usitnjenost i nepreglednost ideje)
355
5/30/11 11:58:17 AM
Potpunost. Odlomak je potpun: kada je u uvodu predstavljena sredinja ideja i kada se odlomak povezuje s prethodnim odlomkom, odjeljkom ili poglavljem; kada je u tijelu odlomka sredinja ideja obrazloena i dokazana odabranim argumentacijskim strategijama u susretu s razliitim podatcima, informacijama, tuim idejama i miljenjima; kada se u zakljuku glavna ideja jo jednom vratila potvrena argumentacijom; kada je odlomak osigurao prijelaz prema sljedeemu odlomku (konektorima i modifikatorima).
3.3. KONEKTORI I MODIFIKATORI 3.3.1. to su konektori? Za semantiku, strukturu te pragmatiki efekt odlomka u znanstvenome su i akademskome diskursu bitni konektori (od lat. connectere svezati, spojiti, u terminologiji diskursnih studija diskursne oznake). Konektori su rijei, frazemi i konstrukcije koji slue za organizaciju teksta, tj. povezivanje ideja unutar odlomka i meu odlomcima. Ono to su veznici u reenici kao minisintaktikome sustavu, to su konektori meu reenicama u sklopu odlomka ili u nizu odlomaka kao nadreeninim jedinstvima. Konektori su sredstvo kohezije i koherencije argumentacijskoga diskursa. Oni osiguravaju jedinstvo misli i lagane prijelaze unutar odlomka (unutarnja koherencija) i meu odlomcima (vanjska koherencija). To su mostovi meu idejama, putokazi koji upuuju na slijed misli i tako olakavaju praenje argumentacije. Konektori se mogu klasificirati na razliite naine (usp. Sili, 1984: 109132, Veli, 1987: 30). Za potrebe analize akademskoga diskursa ovdje emo konektore klasificirati na tri naina:
356
5/30/11 11:58:17 AM
po vrstama rijei i jezinim konstrukcijama po pragmatikoj funkciji po argumentacijskim strategijama
3.3.2. Konektori po vrstama rijei i jezinim konstrukcijama Konektori mogu biti razliite vrste rijei i jezinih konstrukcija, primjerice: osobne zamjenice treega lica:
Niega slinog nema kod usmenog pjesnitva. Ono ne uspostavlja nikakav bitan odnos prema drugim knjievnim formama (). (Pavlii, 1983: 550; dalje isti izvor)
pokazne zamjenice:
() u umjetnikoj knjievnosti nema gotovih stilskih formula kao u usmenoj, ali zato postoje konvencionalne stilske situacije (). Te konvencije odreuju kakve e biti digresije i epizode (). (558)
veznici:
Kod pjevaa nema svijesti o tome da to to on radi predstavlja posao slian prianju bajki ili smiljanju poslovica (). A upravo je takva svijest bitna za umjetniku epiku. (550)
prilozi:
S obzirom na vii stupanj kulture ovakvih zajednica kao vane teme pojavljuju se za njih i neka druga pitanja, drutvena, filozofska, umjetnika i druga. Tako e se npr. pojaviti alegorijski epovi sa ivotinjama kao junacima (). (551)
estice:
Ipak, uloga kazivaa u ostvarivanju umjetnike dimenzije pjesme oito je veoma velika. (545)
357
5/30/11 11:58:17 AM
izrazi poput dakako, doista, meutim, na primjer, prema tome, stoga itd.:
Doista, piscu-stvaraocu epa u kompozicijskim problemima takoer dolazi u pomo tradicija. (557)
frazeologizirani izrazi:
Strogo uzevi, svaki ep govori o neemu drugom (...). (541)
brojevi (prvo, drugo; u prvom redu, u drugom redu) slova (a, b, c) Konektivnu funkciju mogu imati i razliiti drugi jezini oblici i stilske razine teksta: sintaktika inverzija, paralelizmi, anteponiranost prilonih oznaka i sl. Vie o vrstama konektora i razliitim signalima kontekstualne ukljuenosti usp. Sili, 2006: 202217.
3.3.3. Konektori iz pragmatike vizure Iz pragmatike vizure (odnos autorice i autora prema sadraju teksta, prema publici i ukupnomu komunikacijskom kontekstu u kojemu se dogaa tekst) konektori mogu biti: konektori u uem smislu ili tekstni konektori neutralna vezna sredstva bez odnosa prema sadraju teksta, prema publici i kontekstu; sredstva kohezije (signali povrinskih veza u strukturi teksta); konektori u irem smislu, modalni izrazi ili, u Toulminovoj terminologiji, kvalifikatori/modifikatori (v. gore 3.1.4) vezna sredstva obiljeena stavom prema sadraju teksta, publici i kontekstu; sredstva koherencije (signali dubinskih logiko-semantikih veza ovisnih o kontekstu);
358
5/30/11 11:58:17 AM
konektori u objema funkcijama i kao tekstni konektori u uem, povrinskom smislu i kao modalni izrazi ovisni o sadraju teksta i kontekstu. Kada je rije o konektivnim esticama i izrazima koji ne pripadaju strukturi reenice u kojoj se pojavljuju (dapae, dakako, doista, meutim, naime, pak, po svemu sudei, sigurno, svakako i sl.), pragmatika klasifikacija na tekstne konektore u uem smislu i modalne rijei ili modifikatore/ kvalifikatore vana je podloga za pravopisnu distribuciju zareza. U starijoj pravopisno-stilistikoj tradiciji nije postojalo obrazloenje po kojemu bi se kod takvih veznih jedinica stavljao ili izostavljao zarez. To je pravilo predloeno tek u novijim jezino-stilskim istraivanjima, kada je uoena razlika izmeu tekstnih konektora i modalnih veznih sredstava. Tekstni konektori povrinska su kohezivna sredstva, koja se ne odnose prema sadraju teksta. Modalni pak izrazi ili modifikatori dublja su sredstva logiko-semantike koherencije, koja se odnose prema sadraju teksta. Pravilo glasi: tekstni konektori kao povrinska kohezivna vezna sredstva naelno se ne odvajaju zarezom bez obzira na mjesto na kojemu se u reenici nalaze, a modalne rijei ili modifikatori kao sredstva koherencije u logikosemantikoj funkciji najee se odvajaju zarezom (usp. Ani i Sili, 2001: 2527, Sili, 2006: 208209, 247; Badurina, 2008: 3435, 50, 103107 i passim). Odstupanja od toga pravila mogu imati stilistiku funkciju (v. dolje 3.3.5).
359
5/30/11 11:58:17 AM
Tablica III. 3.3.3. ei konektori i modifikatori s preporuenom pravopisnom razlikom u uporabi zareza
Tekstni konektori: Naelno se ne odvajaju zarezom dakle isto tako istodobno k tomu meutim nadalje naime naposljetku na osnovi/na temelju toga na taj nain osim toga pak prema tomu s jedne strane/s druge strane stoga sve u svemu tada toliko unato tomu u skladu s tim u tome sluaju za razliku od zatim zato itd.
Modifikatori: Naelno se odvajaju zarezom dakako dapae dodue doista drugim rijeima/drukije reeno ipak naelno na neki nain napokon naprotiv naravno navodno nedvojbeno neprijeporno openito po mojemu/njezinu/njegovu / naemu/njihovu miljenju po svemu sudei po svoj prilici svakako sve u svemu ukratko zacijelo zaista itd.
Tekstni konektori: Odvajaju se zarezom bilo kako bilo kao to je (ve) reeno ostavimo po strani prvo/u prvome redu drugo/u drugome redu to se toga tie
(Usp. Badurina, Markovi i Mianovi, 2007: 6162 i 6567)
360
5/30/11 11:58:17 AM
3.3.4. Konektori i modifikatori po argumentacijskim strategijama

Tablica III. 3.3.4. ei konektori i modifikatori s primjerima
Nabrajanje, dodavanje i nizanje (enumerativi, aditivi i sekventivi) Ideja se razvija nabrajanjem, dodavanjem i nizanjem razliitih aspekata i podataka; esto u podjeli i klasifikaciji, naraciji, nabrajanju, navoenju primjera, analizi
a) b) c), i, isto tako, jedanput drugi put, jednako tako, jo jednom, k tomu, nadalje, na isti nain, najprije, napokon, na prvom(e)... drugom(e)... treem(u) mjestu, opet, osim toga, ponovno, povrh toga, prvo... drugo... tree, takoer, u drugu ruku, u tome smislu, u tome svjetlu, u svezi s time
Na prvom mjestu morat emo ovdje govoriti o knjievnosti u funkciji spoznavanja (...). Na drugom mjestu morat e biti rijei o knjievnosti u funkciji izraavanja... Na treem mjestu govorimo ovdje o knjievnosti u funkciji vrednovanja (...). (Flaker: 1976: 4042) Po prvome kriteriju dijelit e se epske pjesme na usmene ili narodne i na pisane ili umjetnike; po drugome kriteriju dijelit e se na due i krae ili na epske i epove; po treem kriteriju dijelit e se na junake, religiozne, ivotinjske, pustolovne i druge. (Pavlii, 1983: 537538) Najprije, valjalo bi razdvojiti ona djela u kojima struktura igra neku vanu kompozicijsku ulogu (...). Nadalje, treba razlikovati djela koja stoje samostalno (). Napokon, (...) valja razlikovati vee i manje forme, due i krae epove. (Pavlii, 1983: 539540) Osim toga ne treba zanemariti ni injenicu da je znanost posljednjih desetljea otvorila neka potpuno nova podruja istraivanja (...). (Solar, 1997: 71).
361
5/30/11 11:58:17 AM
Vrijeme i prostor (kronotopi) Ideja se izlae u vremenskome slijedu i/ili prostornome rasporedu (smjer, mjesto); naracija, deskripcija, analiza
do sada, isprva, jo dok, nakon to, nakon toga, na poetku, napokon, na kraju krajeva, na samom poetku, nedavno, prije toga, odnedavno, ponovno, tek nakon toga, tek tada, u posljednje vrijeme, uskoro, ve, zatim desno-lijevo, gore (gore je reeno, vidi gore), dalje (dalje emo se pozabaviti), daljnji (u daljnjem istraivanju), dolje (vidi dolje), drugdje, izdaleka, igdje (niti igdje drugdje), nigdje, ondje, ovdje, s udaljenosti, u pozadini
Tek nakon toga pristupa se sredinjem zadatku ove knjige, opisu, analizi i tumaenju nekih djela i knjievnih pojava suvremene knjievnosti. (...) No prije toga valja ipak utvrditi kako suvremena knjievnost odgovara suvremenoj stvarnosti. (...). Ve smo upozoravali na razlike izmeu modernih romana i romana devetnaestog stoljea. (Solar, 1997: 42, 49) I ovdje je, ponovo, potrebno napomenuti kako analiza dijelova pjesme, odnosno dijelova umjetnikog djela uope, sama ne moe znaiti kritiki sud. (Frange, 1974: 200)
Primjeri i ilustracije (egzemplativi i ilustrativi) Uvode se primjeri i otvara analiza
kao ilustracija, kao to je reeno, na osnovi, na primjer, neka poslui, o tome svjedoi, primjerice, uzmimo, valjalo bi
Uzmimo Jutro, jednu od najljepih Vidrievih pjesama. (Frange, 1974: 172) Neka ovaj put primjer povee arobni brijeg Thomasa Manna s Krleinim Povratkom. (mega, 1986: 98)
362
5/30/11 11:58:17 AM
Saimanje (sumarativi) Ideja se poopuje; saimlju se tue misli, komentira literatura
bilo kako bilo, jednostavno, na neki nain, nedvojbeno, openito govorei, po miljenju/po uvjerenju, po svemu sudei, sve u svemu, teko je zamisliti, ukratko, u pravilu, u svakom sluaju, uzimajui u obzir, valjalo bi
Nazor je, odgovarajui Barcu, naeo nekoliko problema koji su, po mome uvjerenju, temeljni za razumijevanje Vidrieve lirike. (Frange, 1974: 138) Bilo kako bilo, tekst, odnosno umjetniko djelo, postaje jednim od glavnih polazita za veinu zagrebakih knjievnoznanstvenih poslenika. (...) Neemo, ini mi se, pogrijeiti ako kaemo da je oblikovanje suvremene hrvatske knjievne znanosti povezano s osnutkom i djelovanjem Hrvatskoga filolokoga drutva kao strukovne organizacije (1950). (Uarevi, 2002: 119, 120)
Usporedba (komparativi) i kontrast (kontrastivi) Ideja se razvija uz pomo slinosti i razlika
dok dotle, na isti nain, kao to, kao to tako i, poput, s jedne strane s druge strane, slino tomu, u usporedbi s tim(e), u uem smislu u irem smislu
Aleksandar Flaker moe se, dakle, prije prispodobiti znanstvenoj krtici koja u tamnim podzemnim labirintima znanja pronalazi najadekvatniji prolaz (ili ak izlaz) nego znanstvenomu orlu koji iz visina, obasjan bljeskom apsolutnoga znanja, teoretizira (...). (Uarevi, 2002: 136) Poput Viktora klovskoga, i Flaker voli pronalaziti nove rijei, imena, termine. (Uarevi, 2002: 137) Ve usporedba tih dvaju pokreta jasno pokazuje kolike oprenosti dijele programatske faze pojava koje inae izviru iz istih ili srodnih drutvenih uvjeta. Dok Marinettijev futurizam [istaknuo a.] tei za umjetnikim izrazom koji e odluno prekinuti sa svakom estetskom tradicijom i crpsti svoj stvaralaki zamah iz oblika i tempa suvremene tehnike civilizacije, njemaki ekspresionizam [istaknuo a.] prekida s impresionizmom i njegovom profinjenom individualistikom kulturom te naglaava svoju srodnost s epohama ili narodima u kojih su umjetnost i ritualne manifestacije nepomuen odbljesak iskonskih kolektivnih poriva i potreba. (mega, 1983a: 666)
363
5/30/11 11:58:17 AM
Uzrok i posljedica (kauzativi i efektivi) Ideja se razvija po naelu uzroka i posljedice, odnosno obratno posljedice i uzroka Pojanjenje (eksplikativi) Prethodni se sadraji konkretiziraju ili dopunjuju; katkad su to retorike figure za ublaivanje tvrdnja i odgodu istine kako bi se olakao njezin primitak
budui da, jer, imajui na umu injenicu da, iz jednostavnog razloga to, razlog je u tome, stoga to, uzrok je tomu, zahvaljujui tomu to, zato to, zbog toga to
Uz pomo epskoga pjesnitva progovara samosvijest zajednice kojoj je ono upueno. (...) Zato ono esto barata kozmolokim pojmovima (...). Zato su epski junaci vrlo esto polubogovi (...); zato se, napokon, bogovi vrlo esto upleu u radnju epskoga zbivanja (...). (Pavlii, 1983: 532) Budui pak da se radi o izvjeu, njegov je glavni cilj da izloi cjelinu zbivanja o kojemu govori. Upravo se zato u epskom djelu kazivanje razvija prije svega po logici prie (...). (Pavlii, 1983: 534)
drugim rijeima, jednostavnije reeno, naime, na primjer, odnosno, okvirno reeno, osim toga, primjerice, pri tome se, recimo, tako rei, tonije reeno, to e rei, to jest, treba imati na umu, u najmanju ruku, valja primijetiti, zapravo
Drugim rijeima, pjesnikove slutnje, njegove nedoreenosti, one pjesnike aure koje lebde oko najboljih Vidrievih stihova i jesu njihova ljepota. (Frange, 1974: 191) Mato zapravo kao da slijedi tradiciju panoramskih veduta s katedralskih visina (...). (Flaker, 1999: 180)
364
5/30/11 11:58:17 AM
Doputenje (koncesivi) Ideja se osvjetljuje pod odreenim uvjetima; priznaju se oporbena stajalita kao razlika u miljenjima ili kao uvod u pobijanje
dodue, donekle, ipak, naravno, premda, uglavnom, uostalom, zapravo

Uostalom, ljepota i snaga jedne poezije nije samo, nije iskljuivo u biranju tema i stvaranju slika. (Frange, 1974: 143) Ipak nisam siguran da znanstveni elan pokojnoga profesora kreba ne bi ovdje definitivno splasnuo! (Uarevi, 2002: 134) esto itamo da je jezik realista jednostavan, da je stil realizma jasan i svima razumljiv. Premda to nije netono, ipak ga time nismo ni priblino okarakterizirali. (mega, 1983a: 657)
Suprotnost (kontrastivi) Ideja se razvija u sklopu suprotnosti; pobijanje suprotnih stajalita
a, ali, bez obzira na, dok, meutim, naprotiv, nasuprot tomu, nego, pak, premda, s jedne strane s druge strane, suprotno od toga, umjesto da, unato tomu, za razliku od toga
Premda se u novije vrijeme pojam knjievne avangarde (...) sve vie iri (...), on jo uvijek izaziva brojne otpore, posebno tamo gdje nije potvren nacionalnom knjievnom tradicijom. (...) (...) Meutim, suprotno od Poggiolija, mi vidimo nau zadau upravo ondje gdje talijanski istraiva nazire samo kaos (...). (Flaker, 1976: 199, 201) Roman, naprotiv, moe sve. (mega, 1987: 300)
365
5/30/11 11:58:17 AM
Isticanje (emfazivi) i ocjenjivanje (evaluativi) Ideja se naglauje i ocjenjuje; zauzima se stajalite
dakako, doista, naravno, nedvojbeno, nema dvojbe, nije sluajno, oito, prije svega, svakako, tovie, treba istaknuti, upravo, zacijelo
Zacijelo su najljepe plodove svoga stvaralatva dali romantiari na podruju lirike [istaknuo a.]. (mega, 1983a: 654) Godine 1907. Mato oito sustaje u razbijanju forme, zapoetom u stihovima Mre. (Flaker, 1999: 190) Treba moda posebno istaknuti da je, u institucionalnome smislu, cjelokupna djelatnost zagrebakoga knjievnoznanstvenoga kruga na ovaj ili onaj nain vezana s postojanjem i djelovanjem Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. (Uarevi, 2002: 121)
Zakljuivanje (konkluzivi) Najavljuje se ili pojaava in zakljuivanja
dakle, moemo zakljuiti, napokon, naposljetku, posve je razumljivo, prema tomu, proizlazi da, s obzirom na to, stoga, sve upuuje na zakljuak, zato
Od stilistike, dakle, vodit e nas put prema istraivanju makrostruktura, od istraivanja makrostruktura u njihovoj funkciji prema pojedinoj rijei u kontekstu ovaj krug u knjievnopovijesnom istraivanju valja uvijek iznova obigrati. (Flaker, 1976: 48) Iz svega toga proizlazi da u realizmu vlada proza [istaknuo a.] (). (mega, 1983a: 657) I naposljetku: sva su ova razmatranja zacijelo potvrdila miljenje da sloeno shvaena knjievna povijest zaista moe biti nov izazov. (mega, 1983b: 89)
3.3.5. Konektori kao stilski postupak Pravilna i odmjerena uporaba konektora znak je njegovana akademskog stila. U svojoj osnovnoj funkciji logikome povezivanju ideja i misli u odlomak,
366
5/30/11 11:58:17 AM
meu odlomcima i u cjelini teksta konektori su snana tehnika kohezije i koherencije koja omoguuje lake praenje znanstvene naracije. Valja meutim naglasiti, ako se konektori rabe mehaniki ili u pretjeranim koliinama, mogu vie tetiti nego koristiti. Tako se i u sluaju konektora potvruje spoznaja da je znanstveni diskurs osebujan stilski tip koji ima stroga pravila i zakonitosti, ali i otvorene mogunosti primjene ovisno o znanstvenim podrujima, temama, anrovima i napokon individualnim sklonostima. U tome svjetlu konektori mogu biti izraz osobnoga znanstvenog stila. Ako itate autore Zagrebake knjievnoznanstvene kole iz posljednje treine 20. stoljea, pa naiete na ponovno oivjeli zastarjeli modifikator jamano, moete biti sigurni da itate Aleksandra Flakera:
Da na liniji tih autentinih tradicija danas izrastaju nove knjievne strukture ne sumnjamo, ne sumnjamo ni u to da one izazivaju otpore, ali ako su one zaista nove, a ne samo podgrijane i prema tome epigonske, one jamano zasluuju i nov zajedniki nazivnik! (Flaker, 1982: 32)
U njegovanu akademskome stilu valja, nadalje, razlikovati tekstne konektore u uem smislu (neutralna vezna sredstva) i modalne izraze ili konektore u irem smislu (obojeni stajalitem o sadraju teksta i odnosom prema publici). Ta se razlika prije svega oituje u pisanju, odnosno nepisanju zareza. Osim u nekim sluajevima tekstni se konektori najee ne odvajaju zarezom, a modalni se izrazi u pravilu odvajaju zarezom (v. gore 3.3.4). To je osobito vano kada je rije o homonimima, tj. kada se isti izraz pojavljuje u razliitim funkcijama, jednom kao tekstni konektor u uem smislu, a drugi put kao modifikator. Ako takav izraz nastupa u ulozi tekstnoga konektora, kao kohezivno vezno sredstvo bez odnosa prema sadraju teksta, zarez se ne pie; a ako obavlja dubinske logiko-semantike funkcije, pa izraava stajalite prema sadraju teksta, odvaja se zarezom ili zarezima. Ako izraze poput dakako ili svakako napiete bez zareza, bit e to neutralna vezna sredstva; a ako ih napiete sa zarezom, bit e to modalni izrazi kojima elite iznijeti svoje stajalite o sadraju. U prvome sluaju ideja se izlae neutralno: elimo neto rei i misao jasno povezati s drugim mislima. U drugome sluaju rije je o isticanju sadraja ideje. Tako upravo zarez
367
5/30/11 11:58:17 AM
ili izostanak zareza u pisanju veznih sredstava postaje stilistiko sredstvo s profinjenim semantikim i pragmatikim znaenjem. Zavrit u ovo poglavlje odlomkom u kojemu u primijeniti dva homonimna konektora i modifikatora s preporuenom uporabom zareza te dva neutralna konektora. U prvome dijelu odlomka dakako i svakako tekstni su konektori bez isticanja semantikoga konteksta, pa nisu odvojeni zarezima. Naglasak je u tim konstrukcijama na glagolima tvrditi i rei. estica pak je pak uvijek tekstni konektor, pa se nikada ne pie sa zarezom. Napokon, u drugome dijelu odlomka i u zakljuku ponovno se pojavljuju izrazi dakako i svakako, ali sada u funkciji modifikatora koji istiu sadraj teksta. Naglasak je u tim konstrukcijama na pravopisnome pravilu distribucije zareza, pa su i sami modalni izrazi kojima se istie to pravilo odvojeni zarezima. Ne elim dakako tvrditi da smo obuhvatili sve probleme pisanja odlomka. Mogu svakako rei da su barem naznaeni neki vaniji aspekti argumenta i argumentacije, izgradnje odlomka te pisanja konektora i modifikatora. Pri tome je, dakako, zarez postao pravopisni znak razlike izmeu konektora i modifikatora. To je pak osobito vano kada su konektori i modifikatori istozvunice, pa kao jedina razlika stilske nijanse ostaje, svakako, pravopisno pravilo pisanja ili nepisanja zareza.
368
5/30/11 11:58:17 AM
4.
JEZIK I STIL (ELOKUCIJA)
Ovo poglavlje prua uvid u retorike i stilske strategije akademskoga diskursa. Iz vizure postmoderne kritike lingvistike, retorike znanosti i stilistike diskursa opisuju se i tumae dva aspekta akademskoga diskursa: jezik i stil te retoriki okvir. Neki specijalni aspekti akademskoga diskursa obraeni su na drugim mjestima (konektori u III. 3), a neki se ovdje naznauju, ali drugdje razrauju (citatnost i memorijske tehnike u III. 5. i III. 6).
369
5/30/11 11:58:17 AM
5/30/11 11:58:17 AM
JEZIK I STIL (ELOKUCIJA)
4.1. OD ELOKUCIJE I STILA DO DISKURSNIH STILOVA . 4.1.1. to je elokucija?. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4.1.2. Stil i diskurs . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4.1.3. Strukturalna stilistika, funkcionalna stilistika i stilistika diskursa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4.1.4. Retorika konstruiranost znanstvenoga diskursa . . . . . 4.1.5. Dubinski oksimoron i ontoloka funkcija znanstvenoga diskursa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4.2. JEZIK I STIL AKADEMSKOGA DISKURSA 4.2.1. Jezina normativnost . . . . . . . . . . . . . . 4.2.2. Strategije govornoga subjekta . . . . . . . . . 4.2.3. Glagolsko vrijeme i oblici . . . . . . . . . . . . 4.2.4. Struktura reenice i leksik. . . . . . . . . . . . 4.2.5. Posebni oblici figurativnosti . . . . . . . . . . 4.2.6. Brojevi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4.2.7. Kratice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
373 373 376 377 380 381 383 383 385 393 396 407 410 418 425 425 426 430
4.3. RETORIKI OKVIR AKADEMSKOGA DISKURSA . 4.3.1. Verbalne strategije okvira . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4.3.2. Vizualne strategije okvira . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4.3.3. Mehanika akademskoga teksta. . . . . . . . . . . . . . .
371
5/30/11 11:58:17 AM
5/30/11 11:58:17 AM
4.1. OD ELOKUCIJE I STILA DO DISKURSNIH STILOVA 4.1.1. to je elokucija? Termin elokucija i srodne izvedenice (elokventan, elokvencija, kolokvijalan i sl.) danas znai neto posve drugo nego u klasinoj retorici. U retorikome smislu elokucija (od. lat. loqui govoriti; gr. lksis govor, nain govorenja, stil) trei je od pet kanona klasine retorike. Dok se invencija bavi pronalaenjem ideja i argumenata, a dispozicija kompozicijom teksta i rasporeivanjem argumenata, elokucija se bavi specijalnom uporabom i redoslijedom rijei. U tome klasinom smislu elokucija je isto to i stil uvjerljiva ili osebujna uporaba jezika kako u govoru tako i u pisanome tekstu (usp. Crowley i Hawhee, 2009: 327). U sklopu treega retorikog kanona klasini su retoriari na tradicijama antikih sofista i Aristotela pouavali studente o vrstama stilova, odabiru rijei, kompoziciji reenice i reeninim dijelovima, tropima i figurama i sl. Razlikovali su tri tipa stila: niski ili priprosti (oratio attenuata, subtilis), srednji ili snani (mediocris, robusta) i visoki ili kieni (gravis, florida). Izbor stila ovisio je o temi i publici. U Govornikom umijeu (Institutio oratoria) Kvintilijan navodi da svaki stil odgovara odreenim retorikim ciljevima: niski stil za pouku (docendi), srednji za ganue (movendi), a visoki za oaranje (delectandi) (usp. Colbert i Connors, 1999: 21). U sreditu su treega retorikog kanona etiri odlike uvjerljivoga stila: ispravnost, jasnoa, prikladnost i ureenost. Prve su dvije retorike odlike u irem, a druge dvije u uem smislu. Prve se tri odlike mogu primijeniti na akademski diskurs, a posljednja se treba prilagoditi posebnim uvjetima akademskoga diskursa.
373
5/30/11 11:58:17 AM
Ispravnost ili istoa (u grkome hellnisms, u latinskome latinitas) jest pridravanje norma danoga jezika. U standardnome jeziku, pa i u akademskome diskursu to znai pridravati se gramatikih norma i pravopisnih pravila jezika kojim piete. U tekstu pisanom na standardnome hrvatskom jeziku ne moete napisati kua i doo, jer ti oblici kre pravopisno pravilo o dijakritikim znakovima i gramatiko pravilo o tvorbi glagolskih oblika; ali ako piete roman, te iste izraze moete uporabiti kao stilsko obiljeje iskaza supkulturnoga junaka. Da bi mogli ispuniti normu jezine ispravnosti, studentice i studenti bilo kojega fakulteta trebaju u tijeku studija konzultirati (posjedovati u kunoj biblioteci) tri prirunika: gramatiku, rjenik i pravopis hrvatskoga jezika. neia; lat. perspicuitas, od perspicre vidjeti kroza to) Jasnoa (gr. saph znai govoriti i pisati tako da sve bude kristalno jasno, kao da se gleda kroz prozor. Po Kvintilijanu najbolje je stvar nazvati pravim imenom, onako kako je to uobiajeno i kako oekuje publika, osim tada kada bi to moglo publiku uznemiriti ili povrijediti. Stoga za izraavanje opscenosti, neprilinosti i trivijalnosti predlae perifraze zamjenske rijei i opise (gr. perphrasis; lat. circumlocutio govor izokola). Pravilo o jasnoi primjenjivo je i u akademskome diskursu. Seminarski rad ili doktorska disertacija ne pie se u pretjerano dugim reenicama i prevelikim odlomcima niti se biljeke pod tekstom proteu na vie stranica, jer se time gubi jasnoa; a ako se uvodi nov ili rabi nedovoljno poznat termin, takve termine valja definirati i razjasniti. Prikladnost (od gr. t prpon prikladno, ono to dolikuje) znai rei ili uiniti ono to je primjereno u danoj retorikoj situaciji. Ta je odlika vezana uz kairs, temu i vrste stilova te zahtjeve etosa i patosa. Retoriku akciju treba poduzeti u pravo vrijeme i na pravome mjestu, odabrati stil u skladu s temom, pisati po zakonima odabranoga stila, oblikovati svoj glas u skladu s oekivanjima te se drati standarda zajednice kojoj se obraa. ak i Platon, koji nije bio ljubitelj retorike, vrlo dobro poznaje pravilo o prikladnosti diskursa kada Sokrat u dijalogu Fedar (usp. Crowley i Hawhee, 2009: 331) kae da e retor samo onda uspjeno pokazati svoje umijee
374
5/30/11 11:58:17 AM
ako poznaje vrijeme kada treba govoriti i (kada) prestati i kad opet raspozna kratke i ganutljive i pretjerane govore i sve pojedine vrsti govora, to ih je nauio, i kada im je prikladna zgoda [kairs] i kada nije (usp. Platon, 1997: 58). Pravilo prikladnosti ui da e se drukije pisati poslovno pismo (administrativno-poslovni stil), reklama za pivo (medijski stil), obrazloenje odlija (visoki stil) ili nekrolog (pijetetni stil). Primijenjeno na akademski diskurs, pravilo prikladnosti kae da ete drukije pisati esej o slobodnoj temi, a drukije diplomski rad po zadanoj formi na fakultetu ili odsjeku, da ete sudjelovati u raspravama na seminaru i drati se svih standarda pisanja (gramatike, pravopisa, citatnih stilova) i ponaanja (primjerice, neprikladno je na seminaru brbljati i slati SMSporuke). Ureenost (lat. ornamentum, ornatus nakit, ures) posljednja je, najvanija i ujedno najsloenija stilska odlika u repertoaru klasine retorike. Ureeni stil obuhvaa tri velike stilske skupine: jezine figure (lat. figurae verborum), misaone figure ( figurae sententiarum) i trope (gr. trpoi obrati, preokreti). U dugoj tradiciji retorike i stilistike radile su se brojne klasifikacije i vodile beskrajne rasprave o znaenjima i razlikama meu vrstama retorikih uresa. Tako je na poetku moderne kulture, kada jaa zanimanje za stil, renesansni autor Henry Peacham u djelu Vrt rjeitosti (The Garden of Eloquence, London, 1577) opisao 195 vrsta retorikih figura (http:/ www.rhetoric.byu.edu/.../Peacham.htm, 4. lipnja 2010). Po Kvintilijanu figure su svi izrazi u kojima svojemu jeziku dajemo oblik drukiji nego to je oekivan i uobiajen (usp. Crowley i Hawhee, 2009: 334). Ta e se definicija varirati i preraivati te napokon postati ope mjesto moderne stilistike o stilu kao otklonu od standardnojezine norme. Jezine figure ukljuuju takve oblike kao to su neuobiajen red rijei (apozicija, asindeton) i ponavljanje (sinonimija, anafora, epifora, hijazam). Misaone su figure otroumne promjene tijeka ideja (razmiljanje u pitanjima i odgovorima, paradoks, oksimoron i sl.). Tropi su pak svaka zamjena jedne rijei drugom, transfer (prijenos) uobiajenoga znaenja rijei ili fraze na druge. Tropi su, primjerice, antonomazija, hiperbola, katahreza, metafora, metonimija, onomatopeja, perifraza, sinegdoha itd. Klasini su retoriari pouavali da figure i tropi mogu pridonijeti uvjerljivosti argumenata i jasnoi
375
5/30/11 11:58:17 AM
govora ako su uporabljeni u pravome trenutku, u skladu s temom i stilom, dobrim govornikovim karakterom i potrebama publike. S nastupom moderne znanosti figurativnost je prognana iz znanstvenoga diskursa. Kroz cijelu se modernu kulturu vjerovalo da tropi i figure nisu svojstveni znanstvenomu stilu. Na kraju 20. stoljea, u sklopu retorike znanosti, kritike stilistike i postmodernih teorija diskursa, i tu je dolo do obrata, pa moemo govoriti o posebnim oblicima figurativnosti znanstvenoga i akademskoga diskursa (v. dolje 4.2.5).
4.1.2. Stil i diskurs Pojmovi stila i diskursa nemaju vrsta znaenja niti ih je mogue odrediti u esencijalnoj definiciji. Svaki od tih pojmova svojevrstan je terminus technicus kojim se imenuje odnos prema jeziku i jezinim reprezentacijama svijeta. Ve i pogled na etimologiju dvaju termina upuuje na bitne razlike: stil dolazi od latinske imenice stilus pisaljka, a diskurs od latinskoga glagola discurrere trati amo-tamo, ratrkati se, raspriti se (osobito u vojnoj terminologiji). Tradicionalno shvaanje o stilu kao otklonu od standardnojezine norme ili poznate definicije poput Buffonove stil je ovjek i Swiftove prave rijei na pravome mjestu svode se na znaenje po kojemu je stil ekspresivno izraavanje, prije svega u jeziku, a zatim i ponaanju. Kraj 20. i poetak 21. stoljea obiljeeni su novim shvaanjem jezinih reprezentacija svijeta, pa i pojavom novoga termina diskursa. Termin diskurs, kao to kae njegova etimologija, a potvruje suvremena uporaba, iri je i dinaminiji od termina stil. To je izrazito poliseman i pluralan termin koji u razliitim uporabnim kontekstima, od kritike lingvistike i stilistike diskursa do kulturnih teorija i diskursnih studija, otvara (katkad i zamuuje) nove poglede na jezik i simboline reprezentacije zbilje. U najopenitijem smislu diskurs je jezik u uporabi (language in use), tekst u komunikacijskome kontekstu. U amerikim diskursnim studijima i analizi diskursa susreu se tri isprepletena znaenja pojma diskurs: diskurs kao je376
5/30/11 11:58:17 AM
zina praksa (konkretan komunikacijski dogaaj), diskurs kao rezultat te prakse (tekst) i diskurs u irem smislu kao drutveni fenomen (publicistiki, politiki, feministiki, razgovorni, sakralni, akademski diskurs itd.). Ta su znaenja zapisana u naslovima dvaju zbornika Teuna van Dijka iz 1997. posveenih diskursnim studijima: Diskurs kao struktura i proces (Discourse as Structure and Process) i Diskurs kao drutvena interakcija (Discourse as Social Interaction). U ovoj se knjizi, ovisno o kontekstima, rabe sva tri znaenja pojma diskurs. Tako je termin akademsko pismo s jedne strane definiran kao argumentacijski diskurs u najirem smislu rijei drutveni fenomen komunikacijskoga djelovanja u akademskoj zajednici. To je takav sociolingvistiki modus u kojemu se proizvodi, prenosi i razmjenjuje znanstveno argumentirana istina. S druge strane akademsko pismo ukljuuje dva druga znaenja pojma diskurs ukupnu drutvenu i intelektualnu djelatnost vezanu uz proizvodnju teksta (proces zamiljanja ideja, pisanja, sudjelovanja na simpozijima, razmjene ideja u akademskoj zajednici, izvedbe razliitih studentskih zadaa u tijeku studija) i tekst kao rezultat te djelatnosti (rezultat pisanja, medij akademske proze s razliitim anrovima, od znanstvenoga lanka i knjige do seminarskoga rada i doktorske disertacije) (v. II. 5.1. i II. 5.2).
4.1.3. Strukturalna stilistika, funkcionalna stilistika i stilistika diskursa Pojava termina diskurs, njegova fluidna znaenja i njegove raznolike uporabe nisu mimoile ni modernu nasljednicu klasine retorike stilistiku ni suvremeno shvaanje stila. Moderna je stilistika, kao i moderna znanost o knjievnosti, doivjela vrhunac u strukturalizmu. Predmet je strukturalne stilistike knjievnost, njezin je cilj traenje znaenja pohranjenog u tekstu, a njezina glavna metoda imanentna interpretacija teksta. Paradoks je moderne znanosti o knjievnosti u tome da se ona, poevi od ruskoga formalizma 1920-ih pa do strukturalizma 1960-ih, razvijala burno i umrla naglo, ba kada je bila na vrhuncu (primjerice, u Zagrebakoj knjievnoznanstve377
5/30/11 11:58:17 AM
noj koli 1970-ih). Tako je bilo i s modernom stilistikom. Strukturalna je stilistika bila labui pjev: vrhunac i kraj moderne znanosti o knjievnosti zasnovane na paradigmi imanentizma. To meutim nije bio kraj ni svakoga prouavanja stila ni svake stilistike. Iz strukturalne lingvistike razvila se funkcionalna stilistika, koja jezik i stil promatra u razliitim kontekstima i razliitim funkcijama. Funkcionalna je stilistika izvela stil iz imanentnoga teksta, jezinoga standarda i knjievnosti prema razliitim kontekstima i otkrila vie funkcionalnih stilova u iroku rasponu kulturnih konteksta. Tako su u hrvatskoj lingvistici kraja 20. i poetka 21. stoljea imenovani i sustavno opisani funkcionalni stilovi: znanstveni stil, administrativnoposlovni stil, novinarsko-publicistiki stil, knjievnoumjetniki stil, razgovorni stil (Sili, 2006). Jo se radikalniji otklon od moderne stilistike dogodio u postmodernim teorijama diskursa. Tu vie nije rije o irenju funkcionalnih konteksta u kojima se promatra stil, nego o novome shvaanju jezinih reprezentacija svijeta vezanih uz pojam diskursa. U podlozi suvremenih uporaba termina diskurs nalazi se Foucaultova ideja po kojoj diskursi ne izraavaju predmete o kojima govore, nego ih sustavno oblikuju (1972: 49). Iz vizure Foucaultova pojma diskursi su mree konvencija, mentalnih i znakovnih praksa koje odreuju percepciju svijeta, a lingvistiki sustav, tj. jezik u uem smislu, samo je jedna od takvih praksa. U tradicionalnome smislu jezik i stil shvaaju se esencijalistiki: jezik izraava objektivnu zbilju, a stil je izraz ovjekova odnosa prema zbilji (stil je ovjek). U postmodernoj lingvistici, postmodernoj naratologiji, sociologiji teksta i filozofiji jezika, koje se oslanjaju na Foucaulta, jezik i stil shvaaju se konstruktivistiki. Diskurs nije izraz unaprijed dane zbilje, nego nain reprezentacije simbolina konstrukcija zbilje. Diskurs je lingvistika (u irem smislu i svaka druga) reprezentacija zbilje, skup jezino-stilskih pravila, retorikih strategija, anrovskih i medijskih oblika, konvencija izraavanja i ponaanja kojima se na razliitim podrujima kulture, u znanosti, umjetnosti, politici, svakodnevici, stvaraju razliiti simbolini svjetovi, odvijaju pregovori i vodi borba za znaenje, a time i za zbilju. Pravila diskursa odreuju na svakome podruju tko, to,
378
5/30/11 11:58:17 AM
kako, kada, gdje i u ime kojih ciljeva moe rei ili napisati, a diskursne prakse govore kako se to ostvaruje u procesu komunikacije i u tekstu kao rezultatu te komunikacije. U tradicionalnim i modernim teorijama stil je izraz koga ili ega: pojedinca, identiteta, objekta, svijeta. U suvremenim je teorijama diskursa obratno: tko i to, pojedinac, identitet, objekt, svijet plod su rada diskursa. To su diskursni konstrukti. Tako je u sklopu lingvistikoga obrata i novih konstruktivistikih shvaanja jezika obiljeenih Foucaultovim pojmom diskursa roeno novo shvaanje stila diskursni stilovi i nova postmoderna stilistika stilistika diskursa ili diskursna stilistika (usp. Kovaevi, 2002; Katni-Bakari, 2003. i 2004; M. Biti, 2004; Badurina, 2008). Stilistika diskursa dinamina je multidisciplina koja izlazi izvan podruja knjievnosti. Njezin su predmet potencijalno svi diskursi (filozofski, ideoloki, rodni, kolonijalni, akademski). Njezin je cilj traenje mehanizama kako su znaenja u pojedinim diskursima konstruirana. Njezine su metode kontekstualna analiza i dekonstrukcija znaenja (odatle i jedan smjer koji se zove kritika stilistika). Tu negdje smjestila se i naa analiza jezika i stila akademskoga pisma kao specijalnoga tipa diskursa. Funkcionalna stilistika opisuje standarde znanstvenoga stila na podlozi jezinoga sustava i drugih funkcionalnih stilova. Diskursna stilistika interpretira te standarde iz razliitih vizura: kognitivne, rodne, ideoloke, pedagoke. Kada je rije o diskursnoj stilistici studentskoga akademskog pisma, naglasak je prije svega na upoznavanju sa standardima akademskoga jezika i stila, njegovim oblicima i funkcijama te pridravanju tih standarda u sklopu inicijacije u svijet znanosti i znanja. U tome smislu ova je knjiga prenoenje znanja o znanosti, oblik metaznanosti kojoj je predmet sama znanost, tj. njezino akademsko pismo u sva tri znaenja pojma diskurs: sociolingvistiki fenomen, komunikacijski proces u akademskoj zajednici i tekst kao rezultat te komunikacije.
379
5/30/11 11:58:17 AM
4.1.4. Retorika konstruiranost znanstvenoga diskursa Znanstveni je diskurs argumentacijski retoriki modus koji pripada mentalnomu polju racionalnosti. Od Platona i Aristotela preko Descartesove maksime clare et distincte do Prellijevih retorikih aspekata znanstvenoga diskursa (v. II. 5.3) traje izgradnja znanstvenih univerzalija. Znanstvene su univerzalije opi pojmovi kojima se odreuju retorike i stilske kategorije znanstvenoga diskursa. Takvim univerzalijama znanstvenoga diskursa pripadaju: objektivnost (umjesto subjektivnosti i ekspresivnosti) apstraktnost (umjesto konkretnosti i kontekstualnosti) jasnoa i preciznost saetost (misao ili informacija iznose se to krae i ekonominije) loginost (povezanost pojmova unutar reenica, reenica u odlomak, odlomaka u poglavlja) strukturiranost (jasna podjela na poglavlja, potpoglavlja, odlomke, povezivanje svih elemenata u cjelinu) ustaljeni izrazi (umjesto stilskih figura i originalnosti) citatnost i dokumentiranost (misao ili informacija moraju biti praene izvorima) U klasinoj kulturi, u Aristotela, znanstveni se jezik nalazi izvan retorike, ali kako je retorika srodna dijalektici, tako se posredno dovodi u vezu s retorikom. U modernoj kulturi znanstveni je diskurs prekriven velom tajne. Nakon to je Bacon oistio znanost od tradicionalnih zabluda idola (v. I. 2.2.3), a Descartes proglasio znanstvenu metodu more geometrico (v. I. 2.2.4), znanstveni se jezik smatrao jednostavnom i prirodnom injenicom koju ne treba analizirati. Znanstvene su se univerzalije pretpostavljale i shvaale esencijalistiki. Vjerovalo se da znanost svojim jezikom neposredno dohvaa objektivnu istinu o svijetu, da je po svojoj naravi logina i
380
5/30/11 11:58:18 AM
apstraktna, da joj je jezik prirodno statian, tur i neemocionalan, da je u svojim istraivanjima i interpretacijama neutralna i nedodirljiva. Znanost se promatrala u suprotnosti prema umjetnosti: umjetnost je maksimum stila, a znanost je minimum ili izostanak bilo kakvoga stila. Stoga znanstveni diskurs kao minus-stil i nije bio predmet posebna interesa. Ni najvei autoriteti moderne znanosti esto nisu bili svjesni vlastitoga jezika i stila. Postmoderne su teorije, a napose retorika znanosti i diskursni studiji razotkrili da znanstvene univerzalije nisu unaprijed dane injenice ni prirodna svojstva znanosti, nego mentalni i drutveni konstrukti, retorike strategije koje su od znanosti i njezina diskursa stvorile najmoniju instituciju, najautoritativniji i najuspjeniji jezik u povijesti zapadne kulture. Tako je razotkrivena prva osnovna tajna znanstvenoga diskursa retorika konstruiranost. To je izazvalo razotkrivanje drugih dviju tajna znanstvenoga diskursa oksimoroninosti i ontologinosti, a zatim i buenje interesa za znanstveni diskurs na kraju 20. i poetku 21. stoljea.
4.1.5. Dubinski oksimoron i ontoloka funkcija znanstvenoga diskursa injenica da je znanstveni diskurs na jezinoj povrini tur, da su se od poetka moderne znanosti u znanstvenome jeziku strogo odbijale i deklarativno izbjegavale stilske figure, da znanstvenici najee nisu bili svjesni svojih retorikih procedura ne znai da je rije o stvarnoj turosti, stilskoj neobojenosti, nefigurativnosti i neretorinosti znanstvenoga diskursa. Jasne gramatike strukture, nepostojanje emocionalnih izraza, strogost i preciznost, citatni stilovi i dokumentacijske tehnike nisu prirodno antistilsko stanje znanstvenoga i akademskoga diskursa, nego snani minus-postupci iza kojih se krije druga osnovna tajna znanstvenoga i akademskoga diskursa: dubinska misaona figura oksimorona. Znanstveni je diskurs u sri oksimoronian: skroman u svojim verbalnim sredstvima, a heroian u svojim ciljevima nita manje nego opis zbilje (Gross, 1996: 17). Izostanak i izbjegavanje uobiajenih retorikih sredstava kojima se slue tri klasina tipa govora (sudski, politiki i sveani) ne znai da u znanstve381
5/30/11 11:58:18 AM
nome diskursu nema nikakve retorike ni simbolinih reprezentacija zbilje. Rije je o posebnoj retorici i posebnim stilskim strategijama kojima je cilj pojavljivanje i obznanjivanje objektivne istine o svijetu. Skrivanje samoga sebe (Bazerman, 2000: 14), objektivnost i prirodnost znanstvenoga jezika, bila je tako uinkovita retorika i stilska strategija da je ostala skrivena i samim znanstvenicima i javnosti sve do kraja 20. stoljea. Svojom ablonskom retorikom i jednostavnim stilom znanost stvara osjeaj da neposredno opisuje zbilju bez obzira na jezine formulacije. Taj stilski efekt da kroz znanstveni jezik progovara priroda sama, da pisati znanost ne znai pisati uope, nego jednostavno zapisivati prirodne injenice, stvorio je po Bazermanu najuspjeniju simbolinu reprezentaciju svijeta koja nam je pomogla pokretati planine i nauila nas kako se te planine pokreu same (2000: 14). Minimum jezinih i stilskih sredstava retorika je strategija za postizanje maksimalnoga cilja objavljivanja objektivne istine o svijetu. Ili, rijeima Alana Grossa, u znanosti dispozicija (rasporeivanje) ima epistemoloku, a stil ontoloku ulogu (1996: 18). Tako je razotkrivena trea osnovna tajna znanstvenoga diskursa. Znanstveni je diskurs takva simbolina reprezentacija zbilje u kojoj se pojavljuje objektivna (argumentirana) istina o svijetu. Ogoljivanje triju tajna znanstvenoga diskursa uklopilo se u institucionalnu promjenu i pouku znanja. Ako znanstveni diskurs nije prirodno dan, nego drutveno konstruiran i retoriki proizveden, onda se on moe dekonstruirati, analizirati i pouavati. Odatle na kraju 20. i poetku 21. stoljea bujanje studija pisanja i u tome sklopu akademskoga pisanja/ pisma. Ako su pak jezik i stil znanstvenoga diskursa graeni na oksimoronskome naelu stilskoga minimuma i maksimuma cilja, pa ako je taj cilj objektivna istina o svijetu, onda oni koji su upueni u zakone toga diskursa postaju vlasnici najmonijega i najautoritativnijega jezika to ga je stvorila zapadna kultura. Tako je otkriven smisao klasine krilatice Znanje je mo i Foucaultove inaice Znanje i mo (v. II. 1.7). Tko vlada znanstvenim diskursom, taj posjeduje objektivnu istinu o svijetu; a tko posjeduje objektivnu istinu o svijetu, taj ima autoritet i mo. Odatle na kraju 20. i na poetku 21. stoljea bolonjska reforma studija i u sklopu te reforme
382
5/30/11 11:58:18 AM
bujanje poslijediplomskih studija kao monoga mehanizma proizvodnje znanja. Pisanje akademskih radova dio je obreda znanstvene inicijacije na razliitim stupnjevima studija. Kao to ne moete postati lanom politike stranke bez obreda ulanjenja i prihvaanja temeljnih naela, tako ne moete studirati bez pisanja akademskih radova i poznavanja standarda akademskoga pisma. Kao i svaka inicijacija, uvoenje u znanost esto je bolno. Morate se truditi i natjecati za dobre ocjene kako biste stekli zvanja i akademske stupnjeve te napredovali na ljestvici znanstvene hijerarhije. Morate pisati akademske radove po zadanim normama. Seminarski su radovi stjecanje osnovnih znanja i svladavanje tehnika akademskoga pisma, diploma je znanstveno krtenje, magisterij je prva znanstvena priest, a doktorska je disertacija krizma sveta potvrda kojom dokazujete svoju pripadnost akademskoj zajednici.
4.2. JEZIK I STIL AKADEMSKOGA DISKURSA 4.2.1. Jezina normativnost Okvirna je strategija akademskoga diskursa jezina normativnost pridravanje gramatikih i pravopisnih norma standardnoga jezika. Iz vizure klasine retorike rije je o temeljnoj odlici svakoga uvjerljivog stila jezinoj ispravnosti i istoi (ne u ideolokome smislu jezinoga purizma, nego priznatih norma). Knjievnoumjetniki diskurs najdalji je od jezine norme; znanstveni je diskurs najblii jezinomu standardu i normi. Normativnost je snana retorika strategija kojom se ovjerovljuje autoritet i objektivnost znanstvenoga diskursa. Jezini je standard osloboen utjecaja konkretnih govornih situacija, maksimalno je objektivan i neutralan, pa je stoga prikladan kao okvir za objavljivanje objektivne istine. Prirunici poput ovoga ne mogu vas nauiti normativnosti standardnoga jezika, ali vas mogu upozoriti na njegovu strateku vanost u akadem383
5/30/11 11:58:18 AM
skoj retorici. Kao autorice i autori akademskoga pisma trebate biti svjesni da jezina istoa i gramatika ispravnost vaega teksta pripada u temeljne strategije akademskoga diskursa, da morate svladati jezini standard i znati se njime pravilno sluiti (vie o jezinome standardu znanstvenoga stila usp. Sili, 2006: 194199). Mentorica ili mentor bit e vrlo neraspoloeni ako u prvoj reenici vaega rada naiu na nepravilan oblik glagola biti i inverziju koja nije odvojena zarezom, ako niste definirali pojmove i sluite se krivim oblicima termina, ako kao znak neodreenosti rabite jedan, ako u akademski tekst uvodite razgovorni stil, ako umjesto ispravnih neodreenih oblika posvojnih pridjeva na -ov, -ev, -in, -ljev rabite odreeni oblik, ako uz instrumental sredstva piete s ili ako ne znate kada se pie s, a kada sa. Primjerice:
Kako bi [bih] razjasnila pojam interkulturalne komunikacije [interkulturne komunikacije; termin kulturalan odnosi se na metodu, a kulturan na predmet istraivanja] i naglasila potekoe s kojima se ljudi u kulturalnom kontaktu [kulturnom kontaktu] mogu susresti [manjka zarez, inverzija] posluit u se relevantnom literaturom na stranom jeziku (). Usredotoit u se ponajprije na skupinu ljudi koju ine individualni turisti ili ljudi koji jedan dui period [nepravilna uporaba rijei jedan u funkciji neodreenosti] provode u stranoj zemlji i rade i ive po pravilima te zemlje u kojoj se nalaze. Oni se iznenada suoavaju s fenomenom interkulturalne komunikacije [interkulturne komunikacije], ne mogu ga izbjei, a vjerojatno nisu ni oekivali da taj fenomen definitivno nije mala stvar [razgovorni stil]. (...) Naime, odabrano je nekoliko rijei (hotwords) na koje ispitanici trebaju vezati svoje asocijacije, ve prema tome to ta rije za njih znai u njihovom [njihovu] kulturolokom kontekstu. Bavljenje s interkulturalnom komunikacijom [bavljenje interkulturnom komunikacijom] u pravom smislu te rijei, dakle s autentinom interakcijom [autentinom interakcijom] izmeu pripadnika razliitih etnikih i kulturnih grupa, relativno je novo polje zanimanja lingvistike. Zato oekujem da u svojim istraivakim projektom odkrinuti vrata fenomenu interkulturalne komunikacije [interkulturne komunikacije], pokuati odrediti kako ona funkcionira kada dvije kulture stupe u kontakt i na temelju dobivenih rezultata odrediti osobine interkulturalnog govornika [interkulturnog govornika], koje omoguuju uspjenu
384
5/30/11 11:58:18 AM
komunikaciju sa [s] osobama iz drugih kulturalnih okruenja [kulturnih okruenja]. (Iz radnoga sinopsisa doktorske disertacije na Filozofskome fakultetu u Zagrebu)
Pretpostavka je akademskoga teksta pridravanje osnovnih gramatikih i pravopisnih norma. Na viim stupnjevima naobrazbe, osobito na poslijediplomskome studiju, vea koliina jezine nekorektnosti moe biti vrlo neugodna u komunikaciji s mentoricom ili mentorom. Ne dopustite da vam se to dogodi. Konzultirajte autoritetne prirunike ili dajte svoj tekst na lekturu. Zapiite pogrjeke koje ste napravili i nauite pravilne oblike, kako vam se ne bi dogodilo da i u sljedeoj prigodi prekrite osnovno pravilo akademskoga diskursa jezinu pravilnost i normativnost.
4.2.2. Strategije govornoga subjekta U akademskome diskursu susreu se tri strategije govornoga subjekta: iskazi bez govornoga subjekta (tree lice jednine i autorsko se), govorni subjekt u prvome licu mnoine (autorsko mi) i govorni subjekt u prvome licu jednine (autorsko ja). Strategije govornoga subjekta pripadaju u retorike topose i stilska sredstva za inscenaciju autorskoga glasa. Inscenacijom autorskoga glasa stvara se retoriki razmak izmeu govornika i publike kojim se postie objektivnost, odnosno subjektivnost iskaza. to je retoriki razmak izmeu govornoga subjekta i publike vei, to je iskaz o predmetu objektivniji. I obratno, to je retoriki razmak izmeu govornoga subjekta i publike manji, to je iskaz o predmetu subjektivniji. Iskazi bez govormoga subjekta: Tree lice i autorsko se. Ta se strategija odnosi na ope tvrdnje u ime treega lica i bezline konstrukcije. Funkcija je te strategije prikriti stvarnoga govornika i tako osigurati neutralnost iskaza, kako bi se omoguilo objavljivanje objektivne istine. Govorni subjekt zatomljuje svoj glas, a tree lice i bezline konstrukcije pruaju zaslon na koji se projicira objektivno znanje. Takvo skrivanje govornoga subjekta stvara mak385
5/30/11 11:58:18 AM
simalan retoriki razmak izmeu govornika i publike, pa u prvi plan dolazi sam predmet te se ini kao da injenice govore same bez utjecaja govornika. Iskazi bez govornoga subjekta temeljni su retoriki topos za iskazivanje priznatih istina i objektivnoga znanja. To je sredinja strategija samodramatizacije glasa u akademskoj prozi te svim onim anrovima i situacijama gdje se iznosi opeprihvaeno znanje ili injenino stanje primjerice, u udbenicima i prirunicima. U akademskim tekstovima najee se pojavljuje na jakim mjestima kao to su poetak teksta ili odlomka, zakljuak i saetak. Takvom bezglasnom tvrdnjom u ime treega lica jednine poinje knjiga Viktora megaa Povijesna poetika romana:
Povijest romana potvruje ope iskustvo da u ivotnoj praksi, u naelu, stvari, pojave, potrebe prethode rijeima. (mega, 1987: 9)
Objektivnost se moe izraziti i treim licem mnoine:

Osnovne su danas epske vrste umjetnike proze novela i roman. (Flaker, 1983: 429)
Ako se u opim tvrdnjama nalaze modalne rijei poput dakako, naravno, nedvojbeno, oito, zacijelo, objektivna se istina uvruje. Primjerice:
Vrijedi to, dakako, i za ostale oblike usmenoga pripovijedanja, a utoliko vie za pisanu pripovijest (). (Flaker, 1983: 430)
Ako se pak nalaze rijei poput dodue, moda, zapravo, istinitost se tvrdnje omekava. Primjerice:
Pisac zapravo uvijek ima neto priopiti itaocu (). (Flaker, 1983: 435)
Istu funkciju inscenacije neutralnosti i objektivnosti imaju izrazi s autorskim se: U ovome se radu izlae, U lanku se govori o, Pod time se razumijeva, Stoga se moe zakljuiti i sl.
386
5/30/11 11:58:18 AM
Poseban je sluaj treega lica jednine personifikacija znanstvenoga teksta, predmeta istraivanja ili same znanosti. Stereotipni su iskazi toga tipa: lanak je posveen, Knjiga govori o, Ovaj rad pokuava, Znanost je pokazala i sl. Personifikacija znanosti snano istie objektivnost iskaza jer umjesto autora govori sama znanost. Istodobno ona naglauje autoritet i mo znanosti jer se znanost reprezentira kao ivo bie koje djeluje samostalno poput pravoga subjekta (usp. Katni-Bakari, 2004: 193194). Evo kako se tom retorikom strategijom kao stilskim sredstvom slui iskusni znanstvenik:
U novijem svom razdoblju, poslije preporoda, hrvatska je znanost o knjievnosti proces koji prati knjievni razvitak i djeluje na njega. Kao to je i prirodno, ona je svoj instrumentarij, interese i poglede izgraivala na materijalu vlastite knjievnosti. (Frange, 1987: 413).
Tu kao govorni subjekt ne nastupa autor, nego hrvatska znanost o knjievnosti kojoj pripadaju autor i njegova knjiga. Odabravi samu znanost o knjievnosti kao govorni subjekt, autor je vlastito stajalite i stajalite Zagrebake knjievnoznanstvene kole o vanosti znanosti o knjievnosti, a preko nje i takvih knjiga kao to je autorova Povijest hrvatske knjievnosti, iskazao na usta te iste znanosti. Tako je glasom same znanosti povean dojam o objektivnosti autorove tvrdnje i izgraena slika o autoritetu knjievne znanosti u novijoj hrvatskoj knjievnosti i kulturi. Govorni subjekt u prvome licu mnoine: Autorsko mi. To je u tradicionalnome znanstvenom diskursu dominantna strategija autorskoga glasa. Kao to podsjea Andrea Zlatar (1998: 169), u prvome licu mnoine poinje najznamenitiji knjievnoteorijski tekst zapadne kulture Aristotelova Poetika: Raspravljamo o pjesnikom umijeu samome kao i o njegovim vrstama, kakav uinak ima svaka od njih () (Poet. I. 1447a8). Govorna figura mi nije u znanstvenome tekstu mnoina velianstva (pluralis majestatis), kao u kraljevskim obraanjima poput Mi, Franjo Josip Prvi, milou Bojom car austrijski, kralj ugarski i eki, () dalmatinski, hrvatski, slavonski () itd.. U znanstvenome tekstu rije je o samodramatizaciji
387
5/30/11 11:58:18 AM
autorskoga glasa u mi-obliku. To je mnoina skromnosti (pluralis modestiae) ili autorsko mi. Skromno ili autorsko mi takav je oblik inscenacije autorskoga glasa u kojemu govornik vlastito ja zaogre u prvo lice mnoine kako bi svoje ideje podijelio s lanovima akademske zajednice i publikom te na taj nain pod krinkom skromnosti osigurao prostor za objavljivanje istine kao objektivne i univerzalne. Autorsko mi retoriki je topos konsenzualne istine (ne mislim tako samo ja nego i drugi). Stereotipne oblike autorskoga mi nalazimo u formulama za poinjanje teksta i odlomka, za ralambu i tijek izlaganja, za argumentaciju, navoenje primjera, naglaivanje, iznoenje vlastitoga stajalita i zakljuaka. Evo nekih primjera: U ovome emo radu, A sada emo se pozabaviti, Prvo emo istraiti, U sljedeem emo se poglavlju osvrnuti, To emo za sada ostaviti po strani, Po naemu miljenju, Navodimo primjer, Nakon to smo izloili, Moemo zakljuiti itd. Kao retorika strategija preruenoga autorskoga glasa to se mi moe zamijeniti bezlinim konstrukcijama ili ja-oblicima: U ovome e se radu ili U ovome u radu itd. Takvih se stereotipnih formula ne trebate bojati. Svojom ponovljivou i prepoznatljivou one vam pruaju mogunost da lake izloite ideje i iznesete argumente. Isto tako te formule omoguuju publici da lako prepozna anr akademske proze te se posveti onomu bitnomu, a to su vae ideje i argumenti. Ipak, s autorskim mi valja postupati oprezno. S jedne strane autorsko mi, kao i svi drugi oblici govornoga subjekta, ima u tekstu argumentacijsku, a ne ornamentalnu funkciju. S druge strane valja paziti da se ne prijee tanka granica prema kraljevskomu pluralu kako tekst ne bi dobio afektirano visokoparan ton. Iskusni autor moe katkad razigravati razliite nijanse autorskoga mi, od fingirane skromnosti do autoritarnosti. Tako je u ovome primjeru iz Stilskih formacija Aleksandra Flakera:
Stilske su formacije za nas, dakle, takva velika knjievnopovijesna jedinstva () koja konstruiramo na temelju analize pojedinanih knjievnih djela (). Pojmom stilske formacije obiljeili smo velika, povijesno nastala stilska jedinstva (). Ve smo naglasili da se stilske formacije mijenjaju (). (Flaker, 1976: 22, 27, 28)
388
5/30/11 11:58:18 AM
Flakerovo je mi u navedenim primjerima prerueno ja jer znamo da je upravo on tvorac toga termina. Kako je autor i jedan od osnivaa Zagrebake knjievnoznanstvene kole, u kojoj je pojam stilskih formacija nastao, njegovo je mi istodobno glasnogovornik te akademske zajednice. To je primjer autorskoga mi ex negativo. Vi niste Aleksandar Flaker, niste uveli pojam poput stilskih formacija i ne govorite u ime akademske zajednice. Da ste vi napisali gornje reenice, autorsko mi trebalo bi pretvoriti u iskaze u ime treega lica i bezline konstrukcije:
Stilske su formacije, dakle, takva velika knjievnopovijesna jedinstva () koja se konstruiraju na temelju analize pojedinanih knjievnih djela (). Pojmom stilske formacije obiljeuju se velika, povijesno nastala stilska jedinstva (). Ve je naglaeno da se stilske formacije mijenjaju (). (prilagoeno po Flaker, 1976: 22, 27, 28)
Osim autorskoga mi kao izraza skromnosti postoji i stvarno autorsko mi, osobito u empirijskim znanostima, gdje je rad esto kolektivan. Stvarno mi odnosi se na vie autora, moe se zamijeniti treim licem i bezlinim konstrukcijama, ali ne i autorskim ja. Za razliku od skromnoga mi, koje ima stilsku boju, stvarno mi izraava stvarnu autorsku mnoinu i nije stilski obiljeeno. Govorni subjekt u prvome licu jednine: Autorsko ja. Ta se strategija u punome povijesnom sjaju prvi put pojavila u Descartesovoj maksimi Mislim, dakle jesam (Cogito, ergo sum). Prvo lice jednine bila je ishodina retorika figura mladoga samouvjerenog graanina koji je na poetku novoga vijeka svrgnuo sve oinske autoritete te se konstituirao kao samosvojni originalni pojedinac individuum. Bio je to izrazito racionalistian i monologian individuum utemeljio se samo u racionalnome polju i u prvome licu jednine. Cijela je moderna kultura, pa i moderna znanost, zasnovana na tome monolokome racionalistikom pojedincu. U tome je tajna moderne znanosti i njezinih uspjeha, ali i dananja kriza znanosti i traenje nove znanstvene paradigme.
389
5/30/11 11:58:18 AM
Kada je pak rije o znanstvenome i akademskome diskursu, autorsko ja dugo je bilo u sjeni autorskoga mi. Danas to nije tako, pa se ja pojavljuje ravnopravno s mi. Pri tome valja razlikovati struno i autobiografsko ja. Struno ja stilsko je sredstvo samodramatizacije autorskoga glasa kojim se postie subjektivizacija iskaza. Tu je prije svega rije o toposu inscenacije subjektivnosti, a ne o stvarnoj subjektivizaciji iskaza. U strunome ja nema osobnoga sadraja. Tako je u prvoj reenici knjige Stilske formacije Aleksandra Flakera. Autor nastupa u prvome licu jednine samouvjereno poput Descartesa:
Pojam stilska formacija svjesno sam prvi put upotrijebio u lanku O realizmu, objavljenom u asopisu Umjetnost rijei 1958, br. 2, sa eljom da se otrgnem od pojmova pravac i metoda, iza kojih su stajale dvije razliite koncepcije povijesti knjievnosti. (Flaker, 1976: 11)
U toj obznani autorstva nad naslovnim terminom knjige nema niega osobnoga. Autor se tu pojavljuje kao znanstveni autoritet koji opisuje nastanak termina navodei tone bibliografske podatke o prvoj uporabi pojma i razlog zbog kojega je bio potreban novi pojam. Odmah nakon to je ovjerio autorstvo termina autor naputa prvo lice jednine, pa se u analizi svoga pojma, kao to smo vidjeli, slui razliitim nijansama prvoga lica mnoine kao objektivnijom i univerzalnijom strategijom autorskoga glasa. Kao i u drugim strategijama autorskoga glasa, struno se ja pojavljuje u stereotipnim konstrukcijama te kao stilski postupak isticanja autorstva i autorskoga doprinosa. Stereotipne konstrukcije strunoga ja mogu se zamijeniti autorskim mi, i obratno. Postoje razliita stajalita o uporabi strunoga ja u akademskome tekstu. Neki ga autori i udbenici izbjegavaju kao odvie subjektivan i neformalan modus, a neki ga preporuuju kao znak otvorenosti i iskrenosti. O tome koji ete glas odabrati esto ovisi ukupna stilska boja vaega uratka. Kao i kod autorskoga mi, s uporabom strunoga ja valja postupati oprezno, moda jo opreznije nego kod mi-glasa. Dok su kod mi-glasa opasnosti bile dekorativnost i majestetinost, kod ja-glasa opasnosti su egocentrinost i pretencioznost. Ako imate originalnu ideju, izrecite je u ja-obliku, ali pazite da vam cijeli
390
5/30/11 11:58:18 AM
tekst ne bude ja-pa-ja kako ne biste ispali umiljena autorica ili umiljeni autor. Rabite ja-glas samo onda kada su neka ideja ili postupak doista vai i kada elite naglasiti autorstvo. Posve je drukije s autobiografskim ili osobnim ja. Autobiografsko ja retoriko je i stilsko sredstvo stvarne subjektivizacije iskaza. Stoga takvo ja ima mjesta samo na rubovima akademske proze, u predgovoru, posveti, zahvali i biografiji, ponekad u pokojoj digresiji, umetnutoj anegdoti ili fusnoti, ali svaki put vrlo oprezno i vrlo odmjereno. U glavnim dijelovima akademske proze, tijelu teksta i zakljuku, nema mjesta autobiografskomu ja. Naravno, takva se zabrana ne odnosi na anrove eseja ni na granine oblike izmeu znanosti i umjetnosti. O tome svjedoi znanstvena esejistika knjievnice i sveuiline profesorice Julijane Matanovi. Julijana Matanovi nije samo jedna od najitanijih autorica autobiografskoga pisma devedesetih godina 20. stoljea. Ona je autobiografski diskurs iz knjievnosti preselila na drugo anrovsko polje u znanstvenu prozu. Tu vie nije rije o strunome ja kao kod Aleksandra Flakera. Tu je rije o neposrednoj estetizaciji znanstvenoga diskursa, o mijeanju literature i znanosti, o prelaenju anrovskih granica. U knjizi Prvo lice jednine Julijana Matanovi inaugurirala je pisanje u ime stvarne graanske osobe sa stvarnim ili fiktivnim ivotnim detaljima koji nemaju neposredne veze ni s metodologijom znanstvenoga istraivanja ni s temom o kojoj govori:
Bio je studeni 1991. godine i u vlaku, negdje na pola puta izmeu Osijeka i Naica, jedan mi je osamdesetogodinji starac izgovarao izlomljenu, emocionalno teku priu koja se gubila u vremenu svoga odvijanja, ali je ipak vrsto ostajala vezana uz jedan, njemu sigurno jedino dobro znani i voljeni prostor, uz rodno mu selo nedaleko od Vinkovaca. (Iz nude, iz srca, iz ivota: uka Begovi Ive Kozarca. U: Matanovi, 1997: 207)
U knjizi Lijepi obiaji: Pogovori autorica je obrazloila svoj znanstveni diskurs kao upisivanje u tekst vlastite fotografije (2000: 8). Glavni iskazni lik postalo je stvarno autobiografsko ja:
391
5/30/11 11:58:18 AM
Sjeam li se dobro, bila je sredina srpnja 1989. kada mi je Miro poslao svoj prvi roman. (Pravo na priu o vlastitu ivotu. Miro Gavran, Kako smo lomili noge. U: Matanovi, 2000: 13).
Ili:
Onaj tko poetkom sedamdesetih nije svoju dnevnu sobu opremio kvalitetnim hrastovim namjetajem od punog drveta, kakav se u to vrijeme, a u skladu s interijerskim duhom vremena, naao, a na radost izvoznog odjela, na programu urenovakog kombinata drvne industrije, ili onaj tko je betonske podove svojih stanova prekrio sintetikim tepisonom (). (Sveti bunar na vrhu ljestvice. Prilog autobiografiji itanja: Stjepan Toma, Noni posao. U: Matanovi, 2000: 101)
To vie nije bila objektivna i apstraktna znanstvena, nego subjektivna i emocionalna literarna proza. Vi meutim niste Julijana Matanovi i ne piete emocionalnu literarnu prozu. Vi piete akademsku prozu po zadanim standardima. Ti su standardi tipizirani, ali ne i kruti. Trebate ih se drati, ali ih istodobno moete i osobno stilski obojiti. Dobro je pri tome znati: nijedan stilski izbor nije sluajan i cilj je svakoga vaega stilskog izbora argumentacija. U tome je paradoks i izazov akademskoga diskursnog stila. Kada je rije o govornome trokutu iskaznih subjekata SEMIJA, moemo zakljuiti: Unutar govornoga trokuta SEMIJA prijelazi su mogui i legitimni. Autorsko MI moe se pretvoriti u autorsko JA, i obratno. Autorsko SE obvezno je u saetku. Struno JA normalan je oblik u suvremenome akademskom diskursu, pa se moe preporuiti kada je rije o osobnome stajalitu, metodi ili rezultatu. Budite oprezni ne budite pretenciozni ni egocentrini. Jedino su legitimno mjesto autobiografskoga JA paratekstovi predgovor, posveta, zahvala i biografija. U akademskim radovima nema privatnoga (intimnoga) JA.
392
5/30/11 11:58:18 AM
4.2.3. Glagolsko vrijeme i oblici Znanstveno je miljenje orijentirano na prostor (kategorija objektivnosti), a ne vrijeme (kategorija subjektivnosti). Stoga je za znanstveni stil nebitno kojim e se glagolskim oblikom izraziti (usp. Sili i Pranjkovi, 2005: 376; Sili, 2006: 46). Najneutralniji je glagolski oblik za izricanje vremena prezent nesvrenih glagola. To je ujedno temeljni glagolski oblik za izraavanje vremena u akademskoj prozi. Prezent nesvrenih glagola i zamjenski oblici. U akademskoj prozi prezent nesvrenih glagola izraava apstraktnu svevremenost i bezvremenost: ne samo sadanjost nego i prolost i budunost. Istu funkciju imaju i drugi glagolski oblici primjerice, bezvremeni perfekt i bezvremeni futur. Takvi apstraktni glagolski oblici, neovisni o kontekstu, stilsko su sredstvo za izraavanje objektivnosti znanstvene spoznaje. U takvim se sluajevima bezvremeni perfekt moe zamijeniti nesvrenim prezentom:
Retorika mitologije, davne i moderne, najbolji je primjer. Meutim, na nau temu moe se primijeniti, tako rei, normalno iskustvo. Dugo prije nego to se ustalio naziv roman i postao, jo kasnije, knjievnoteorijski termin, pisala su se [piu se] djela koja se danas uglavnom bez oklijevanja pribrajaju tradiciji romana. (mega, 1987: 9)
Na isti se nain nesvrenim prezentom moe zamijeniti bezvremeni futur:

Na prvom e mjestu [Na prvom je mjestu], i po kronologiji i po znaenju, biti Mato, autor koji u svom ivotu i stvaralatvu udruuje bitne impresionistike dispozicije. (mega, 1993: 45)
U akademskoj prozi stilski je obiljeena i uporaba subjektivnih i emocionalnih glagolskih oblika poput kondicionala i imperativa. Ako se ti oblici pojave u akademskome diskursu, oni nisu u funkciji poiljatelja i primatelja poruke, nego same poruke (Sili, 2006: 49). Raspravljajui o knjizi Vladimira Bitija Pripitomljavanje Drugog: Mehanizam domae teorije (1989),
393
5/30/11 11:58:18 AM
Josip Uarevi esto se slui kondicionalima. Ti su kondicionali u funkciji sadraja komunikacije, konstruktivnog dijaloga i postavljanja teorijskih pitanja, a ne poiljatelja i primatelja poruke:
Ako bi naime subjekt i objekt, Ja i stvarnost (drugost) doista jedno drugomu predstavljali nepoznanicu (), bilo bi onemogueno bilo kakvo njihovo meusobno suodnoenje. (Uarevi, 1990: 156)
Slino je i s imperativom. Ni on ne stoji u svojoj uobiajenoj funkciji zapovijedi, nego u slubi retorike ralambe i uputa o tijeku argumentacije:
Sjetimo se tvrdnje iznesene na poetku: da se ini kao da je Matoeva pjesma priprosta i rafinirana u isti mah. (mega, 1993: 66)
U akademskome je diskursu stilsko sredstvo i infinitiv. Kao glagolski nain neovisan o licu, infinitiv je osobito pogodan retoriki prostor za pojavu neutralnosti. Premda u akademskome diskursu traje neprestana borba za znaenje i uvjeravanje u istinitost vlastitih teza i ideja, infinitiv omoguuje dojam neutralnosti znaenja i nastupa kao jamac objektivnosti. Kada infinitiv dolazi u frazeologiziranim izrazima poput dobro je znati, nije teko pretpostaviti, vano je napomenuti i sl., tada slui kao tekstni konektor:
Lako je zamijetiti da nas ova zadnja reenica ponovno vraa Maskerati. (mega, 1993: 201)
Poloaj naslonjenica. Poseban je problem u glagolskome svijetu akademskoga teksta sintaktiki poloaj naslonjenica ili zanaglasnica (enklitika). Pravilo je u hrvatskome jezinom standardu da se naslonjenice drukije rasporeuju u pisanome, a drukije u govorenome jeziku. U govorenome jeziku vrijede logike, a u pisanome tekstu ritmomelodijske zakonitosti (usp. Sili, 2006: 197). Stoga u pisanome tekstu enklitike ne stoje na logikome, naglaenom, nego na nenaglaenome mjestu. Tako ve i sami nazivi naslonjenice i zanaglasnice nominalno upuuju na poloaj enklitika u reenici: one se naslanjaju na naglaenu rije, odnosno dolaze iza naglaene rijei.
394
5/30/11 11:58:18 AM
U studentskoj akademskoj prozi, vjerojatno pod utjecajem novinarskopublicistikoga, medijskoga i razgovornoga diskursa, to se pravilo najee kri. Ako znamo da je kljuni oblik znanstvene naracije voenje teksta u treemu licu te da je kljuni glagol znanstvene objektivne i istinosne (ontoloke) komunikacije biti, onda je osnovni problem pravilne uporabe naslonjenica u akademskome tekstu poloaj nenaglaenih oblika glagola biti (je/su) i povratne zamjenice se. Po mojemu iskustvu na redovitome i poslijediplomskome studiju te su naslonjenice u seminarskim radovima ak u devedeset posto sluajeva bile na krivome, logikome, naglaenome mjestu primjerice, Miroslav Krlea je napisao Povratak Filipa Latinovicza, Moderni roman je dominantna knjievna vrsta, Knjievne vrste su poezija, proza, drama. Knjievne vrste se dijele. Pravilna je uporaba naslonjenica u pisanome akademskom tekstu staviti ih po ritmomelodijskom osjeaju iza naglaene rijei kako bi s njom tvorile naglasnu cjelinu. U sluaju treega lica prezenta glagola biti mogua su dva rjeenja: prebaciti enklitike je/su na odgovarajue nenaglaeno mjesto po ritmomelodijskom naelu ili u naglaenoj poziciji rabiti pune oblike jest/ jesu. To je ujedno primjer kako u akademskome tekstu i na takvoj mikrorazini kao to je poloaj naslonjenica postoje prostori za slobodu izraavanja i osobni stil. Ta se sloboda ne odnosi na logiki slijed iznoenja misli, koji u akademskome tekstu mora biti u funkciji argumentacije, nego na eufonijsko tijelo jezika. Mogunosti su za pravilnu uporabu navedenih primjera ove: Miroslav Krlea napisao je Povratak Filipa Latinovicza ili u varijanti Krlea je napisao Povratak Filipa Latinovicza. Katkad je mogue razdvojiti ime i prezime, npr. Miroslav je Krlea. S tim oblikom valja meutim postupati oprezno jer moe imati razliite konotacije od ironije do artificijalnosti. U drugim su sluajevma ispravni oblici: Moderni je roman dominantna knjievna vrsta, odnosno u varijanti Moderni roman dominantna je knjievna vrsta; Knjievne su vrste (ako slijedi nabrajanje bez dvotoja) ili s punim oblikom Knjievne vrste jesu: (ako je rije o nabrajanju iza dvotoja); Knjievne se vrste dijele, odnosno Knjievne vrste dijele se.
395
5/30/11 11:58:18 AM
Evo kako to rade iskusni znanstvenici:

Ova e arkadina idilinost pratiti i dalje hrvatsku knjievnost (). (Flaker, 1976: 171) Imenovanje i sistematizacija sekundaran su postupak (). (mega, 1987: 9) Iz tih je nekoliko primjera jasno naelo po kojemu su izgraeni prostorni oblici u Pasternakovoj lirici (). (Uarevi, 1990: 196)
4.2.4. Struktura reenice i leksik Struktura reenice. U akademskome tekstu postoje tri uzajamno povezana argumentacijska prostora: najvei prostor cjelina teksta, srednji prostor odlomak i najmanji prostor reenica. Strategije strukture u sva su tri prostora iste: logiki redoslijed komponenata, potpunost strukture i povezanost dijelova, kako na jezinoj povrini (kohezija) tako i u semantikoj dubini (koherencija). Logiki redoslijed komponenata. Redoslijed reeninih komponenata u akademskome tekstu moe biti normativan, tipiziran i stilski obiljeen. Normativan je redoslijed najprije subjekt, a zatim predikat. Budui da izraava objektivnu istinu, akademska je reenica apstraktna i u biti dekontekstualizirana, vrijedna sama po sebi. U njoj nema razlike izmeu gramatikoga (jezinosustavnoga), obavijesnoga (komunikacijskoga) i logikoga subjekta (Sili, 2006: 52). Stoga reenini subjekt u akademskoj reenici dolazi ispred predikata kao i u logikome sudu po formuli S je P:
A. G. Mato [subjekt] sredinja je figura hrvatske knjievnosti [predikat] na prijelazu 19. u 20. stoljee [prilona oznaka vremena].
Sintaktika strategija subjekt-predikat u akademskome diskursu slijedi put logikoga miljenja od danoga i poznatoga (u komunikacijskoj lingvistici
396
5/30/11 11:58:18 AM
obavijesni subjekt ili tema, ono o emu je rije) prema nepoznatomu i novomu (u komunikacijskoj lingvistici obavijesni predikat ili rema, ono to se izrie o danome subjektu). Iz retoriko-stilske vizure to je snana strategija za izricanje tvrdnja koje e u tijeku argumentacije biti dokazane ili opovrgnute. Poloaj ostalih dijelova akademske reenice moe varirati. Najee su to tipizirane varijacije bez individualne stilske boje. Tako se prilone oznake mjesta i vremena mogu pojaviti kao predsubjektne sintagme. Tu se u akademskome diskursu, pod utjecajem novinarsko-publicistikoga, medijskoga i razgovornoga diskursa, esto grijei u pisanju zareza. Standardno je naelo u hrvatskome pravopisu semantika distribucija zareza. Budui da su reenice semantike cjeline, subjekt se od pripadnih dijelova ne odvaja zarezom. Stoga bez obzira na eufonijsku stanku predsubjektne sintagme u standardnome jeziku, kakav je akademski, ne treba odvajati zarezom. Primjerice:
Na prijelazu 19. u 20. stoljee [prilona oznaka vremena kao predsubjektna sintagma, bez zareza] A. G. Mato [subjekt] sredinja je figura hrvatske knjievnosti [predikat].
Meu tipizirane varijacije u rasporedu reeninih dijelova pripada anteponiranost reenica sa zavisnim veznicima dok, premda, iako i sl. Pri tome veznik dok gubi vremensko znaenje i postaje suprotni veznik, a zavisna se reenica pretvara u nezavisnu. Takve tipizirane konstrukcije snano su sintaktiko sredstvo za izraavanje kontrasta i suprotnosti. Primjerice:
Oit kontrast sadran je, nadalje, u posljednjoj reenici. Dok je poetna reenica obojena, mogli bismo rei, ironijski, zavrna iskazuje osjeajnu identifikaciju u kojoj se udruuju suut i prosvjed. (mega, 1993: 48-49) Premda se Mato u knjievnopovijesnim raspravama svrstava meu impresioniste, tu karakterizaciju treba uzeti s ogranienjem. (mega, 1993: 56)
397
5/30/11 11:58:18 AM
Potpunost strukture. Reenica je u akademskome diskursu sadrajno i strukturno potpuna. To znai da u standardnoj akademskoj reenici nema osamostaljenih dijelova strukture, nominativnih i strukturno nepotpunih reenica, asindetskih nizova ni ponavljanja kao, primjerice, u knjievnoumjetnikome diskursu:
Govorilo se o davnim mladostima i zabludama, o psima, o makama i slukinjama, o odijelima, o kuhanju i koncertima. O vanosti pasje probave, o psima uope i vrlo mnogo, a i o tome, kako je sluinad nezahvalna! O bolestima uha i grla, o neshvatljivim slabostima srca, o sljezovim oblozima i dijetama. (Krlea, 1973: 70)
U akademskome diskursu svaka je reenica u sebi logiki dovren i strukturiran univerzum. Ako se u akademskome diskursu pojave asindetski nizovi i nepotpune konstrukcije, onda to nije u funkciji subjektivne ekspresivnosti, nego ekspresivne loginosti i argumentacije. Tako su iva Beni i Dunja Falievac naslovile zbornik radova iz knjievne antropologije asindetskim nizom ovjek, prostor, vrijeme (2006). Niz samostalnih pojmova povezanih zarezima sintaktiki je stilem u funkciji obiljeivanja strukture zbornika u kojemu se isprepleu tri naslovom izraena antropoloka pojma. Slino je i s ponavljanjem. U akademskome diskursu ponavljanje nema ornamentalnu, nego argumentacijsku funkciju. Tako je u ovoj anafori:
Moe se raditi o borbi za vlast meu plemenima ili unutar jednoga plemena, kao u Pjesmi o Nibelungima; moe biti rijei o svjetskim ratovima, kao u Homerovoj Ilijadi (...). Moe se govoriti o borbi za ljudsku duu i njezin spas, kao u Dantea ili Miltona, o borbi za pravu vjeru, kao u Tassa, moe biti rijei o osnivanju naroda ili drave kao u Eneidi (...). (Pavlii, 1983: 532)
Kao sintaktiko stilsko sredstvo mogu se pojaviti retorika pitanja. U sljedeemu primjeru retorika su pitanja stilski pojaana ponavljanjima,
398
5/30/11 11:58:18 AM
igrom rijeima (sudac sudac sudom, ovaj ili onaj lik, ovaj ili onaj postupak) i paralelizmima (apozicije on sudac, on pisac):
Je li nuno podsjetiti da je Desnica pravnik, po zanimanju sudac, i da je to jo jedan od razloga koji pridonose relativizmu onoga to on sudac zove sudom? to on pisac zove opredjeljivanjem za ovaj ili onaj svoj lik, za ovaj ili onaj njegov postupak? To je, svakako, jedno od glavnih svojstava Desnice umjetnika. (Frange, 1987: 375)
Takve stilski obojene sintaktike figure nisu uobiajene u studentskome akademskom pismu, koje se mora drati normativnih standarda na svim razinama, pa i u reeninoj i tekstnoj sintaksi. Dobro je meutim znati da su one mogue i legitimne u individualnome stilu iskusnih znanstvenica i znanstvenika. Povezanost dijelova. Napokon, trea osnovna strategija akademskoga diskursa u prostoru reenice jest povezanost dijelova unutar reenice (gramatika kohezija) i meu reenicama na razini teksta (logika i semantika koherencija). Vezna su sredstva na razini reenice veznici, a vezna sredstva meu reenicama na razini teksta tekstni konektori i modifikatori. Meu tekstne konektore pripadaju veznici ako obavljaju tu funkciju (ako, koji, premda, to, tako da itd.), osobne zamjenice (on, ona, ono, oni, one, ona), posvojne zamjenice (njegov, njezin, njihov), pokazne zamjenice (taj, takav, tolik itd.), prilozi (dokle, gdje, kamo, tada, tu itd.), estice (dakako, dodue, meutim, pak, stoga itd.) i frazne konstrukcije poput lako je opaziti, na slian nain, neovisno o tome, u skladu s time, s obzirom na, teko je rei i sl. (usp. Sili, 2006: 5355; 202217). O tekstnim konektorima i modifikatorima govorili smo u prethodnome poglavlju III. 3.3. Ovdje emo upozoriti samo na neke sintaktike figure u funkciji meureeninih veznih sredstava. To se prije svega odnosi na anteponiranost zavisne sureenice. Takav poloaj zavisne sureenice omoguuje povezivanje i sueljivanje sadraja, pa pripada u tipizirana sredstva akademske tekstne sintakse. Za razliku od anteponiranih prilonih ozna399
5/30/11 11:58:18 AM
ka kao reeninih dijelova anteponirana se sureenica po naelu inverzije uvijek odvaja zarezom. Primjerice:
Da nije posljednje reenice, koja je u obje verzije jednaka, vrijedila bi u potpunosti konstatacija da je netom navedeni tekst u oitoj stilskoj opreci s nainom za koji se Mato opredijelio preraujui svoju pripovijetku. (mega, 1993: 55) Ako se govori o stilskom zajednitvu, osnova kritikoga suda moe biti tipoloka srodnost, u naelu bez uzrone veze. (mega, 1993: 60)
U akademskome diskursu neke su se zavisne sureenice s veznikom da osamostalile i postale pravi tekstni konektori s modalnim znaenjem: da ne bi bilo nesporazuma, da se ne bi krivo shvatilo, da se razumijemo, da se ukloni svaka sumnja itd. (usp. Sili, 2006: 202). Ulogu tekstnoga konektora imaju i anteponirane participne konstrukcije s glagolskim prilogom sadanjim ili prolim. Takvi anteponirani participi tipine su sintaktike inverzije, pa se, za razliku od anteponiranih prilonih oznaka kao reeninih dijelova, uvijek odvajaju zarezima. Primjerice:
Opredijelivi se u prvom dijelu Kipa domovine za nain oblikovanja koji se u dananjoj naratologiji naziva mimezom, pisac je oito odluio da zavrnica bude neka vrsta apoteoze, u kojoj e inicijativu preuzeti komentatorski glas pripovjedaev. (mega, 1993: 54) Imajui na umu glavne misli Matoeva eseja, izdvojit emo ovdje jedno od najzanimljivijih knjievnokritikih djela onoga vremena, ve spomenuti tekst Thomasa Manna Versuch ber das Theater, u nas nepoznat. (mega, 1993: 142)
I takve se konstrukcije mogu osamostaliti i preuzeti ulogu konektora u uem smislu: Imajui to na umu..., Strogo uzevi... itd.
400
5/30/11 11:58:18 AM
Jedno je od tipiziranih sintaktikih sredstava u ulozi konektora permutacija redoslijeda dijelova reenice. Kao i druga tipizirana sintaktika odstupanja od normativnoga redoslijeda reeninih dijelova, takve permutacije nemaju stilska obiljeja i pripadaju u sintaktike standarde akademskoga diskursa. Budui da su to dijelovi iste reenice, ne odvajaju se zarezom kao ni anteponirane prilone oznake. Primjerice:
Konvencije takozvanoga realistikoga pripovijedanja zanemaruje Mato i po tome to nigdje ne nastoji svoje sredinje likove posebno naracijski povlastiti, to jest dati im bogatiju pripovjednu opremu u opisu vanjskoga izgleda, u naznaivanju drutvenih i psiholokih silnica, u osvrtima na pretpovijest zbivanja. (mega, 1993: 51)
Kada je rije o sintaktikim oblicima u ulozi konektora, valja posebno istaknuti permutaciju prilonih oznaka na poetak reenice. I ta je strategija tipizirana. Pri tome jo jednom (v. gore Logiki redoslijed komponenata) treba naglasiti da se u hrvatskoj interpunkciji, koja je preteno logiko-semantika, anteponirane prilone oznake i druge predsubjektne sintagme kao integralni dijelovi reenice ne odvajaju zarezima bez obzira na veu ili manju eufonijsku stanku. Primjerice:
Na prijelomu stoljea i u prvim desetljeima nakon godine 1900. [nema zareza] hrvatskoj je knjievnosti svojstven, iako ponekad na skromniji nain, cijeli raspon motivskih i stilskih osobina zapadnih i srednjoeuropskih knjievnosti (...). (mega, 1993: 44) Meu velikim Matoevim suvremenicima [nema zareza] znao je Rilke u pojedinim pjesmama ciklusa Die Sonette an Orpheus tako pristupiti sonetu. (mega, 1993: 63)
A kako izgleda niz reenica povezanih konektorima, modifikatorima i sintaktikim konstrukcijama u funkciji konektora, neka pokae odlomak iz istoga izvora:
401
5/30/11 11:58:18 AM
Razmatranje o impresionizmu ne moe, dakako [estica kao modifikator, povezuje novo poglavlje s prethodnim u kojemu je bila rije o Matoevoj prozi], zaobii liriku. Mijenjamo knjievnu vrstu, ali ostajemo kod Matoa. Njegovo [posvojna zamjenica u ulozi tekstnoga konektora] je stvaralatvo karakteristino za impresionistike stilske tendencije i po svome anrovskom usmjerenju. Jedna od naravi impresionista iskazuje se u tome to je cijeli ivot ostao vjeran kratkim knjievnim vrstama: lirskoj pjesmi, noveli, eseju, feljtonu. Tumaenje da je to poetika iznuena materijalnim brigama, potrebom da se pie brzo, za novine i asopise, ne moe zadovoljiti jer je poznato koliko je truda autor ponekad ulagao u doraivanje i preraivanje svojih tekstova. I [veznik u ulozi tekstnoga konektora] djela o kojima je ovdje bilo govora primjer su za to. Da nije bilo sklonosti i senzibiliteta [anteponirana zavisna sureenica u ulozi tekstnoga konektora], zacijelo bi tota u njegovu stvaralatvu bilo drukije. (mega, 1993: 62)
Sedam sintaktikih savjeta. Izdvojit u sedam savjeta za dobru reeninu sintaksu u studentskome akademskom pismu: Izrazite subjekt reenice jasno i precizno bez puno dodatnih fraza i nadopuna. Doite do predikata to bre i to jednostavnije; subjekt je ono poznato, tema, a predikat je ono nepoznato, rema; itateljice i itatelji ele to prije uti to vi imate rei o svojemu subjektu temi; stoga nemojte okoliati da doete do tvrdnje koju ete potkrijepiti argumentima. Nemojte rabiti duge reenice s puno umetnutih reenica i dodatnih fraza; razbijte duge reenice u vie manjih; ako niste sigurni, proitajte duge reenice naglas; ako se i sami zamorite, jo e se vie zamoriti itateljice i itatelji. Sluite se u sintaksi preteno normativnim i tipiziranim redoslijedom komponenata, a iznimno, ako to trai vaa tema, stilski obojenim redoslijedom. Pazite da vae skromno mi ne postane uzvieno kraljevsko mi.
402
5/30/11 11:58:18 AM
Pazite da vae struno ja ne bude pretenciozno i umiljeno. Spojite reenice prikladnim konektorima i modifikatorima u logiki povezan, koherentan tekst. Leksik. Gradbene su jedinice reenice rijei, a sustav rijei ini leksik. Kakav e biti leksik u pojedinoj znanosti, ovisi o tipovima znanstvene proze. Tipovi su znanstvene proze rasprava, opis, pripovijed (za razliku od umjetniko-fikcijske pripovijesti) i razgovor (Sili, 2006: 194 i 199 200). Rasprava i opis orijentirani su na predmet i njegova svojstva. Stoga u njima prevladavaju imenice i pridjevi. Pripovijed i razgovor orijentirani su na radnju i okolnosti radnje, pa u njima prevladavaju glagoli i prilozi. Akademsko pismo i akademski diskurs pripadaju tipu rasprave s elementima opisa i pripovijedi. Stoga je osnovna znaajka akademskoga diskursa i akademskoga leksika nominalnost dominacija imenica (supstantivnost), pridjeva (atributivnost, kada je rije o opisu) i brojeva (brojevnost, napose u empirijskim znanostima). Akademski termini. Leksik akademskoga diskursa sastoji se od opejezinih rijei i od specijalnih znanstvenih termina. Glavnina su akademskoga jezika opejezine rijei, ali je sadrajni naglasak na terminima. Termini su opi pojmovi za izricanje objektivnih znanstvenih istina. Ako se prisjetimo Aristotelove podjele toposa na ope topose i topike (misaone kategorije i strategije svojstvene svim vrstama govora) i posebne topose i topike (teme, opa mjesta i pojmovi u pojedinim vrstama govora, v. II. 4.10), akademske termine moemo podijeliti na dvije glavne skupine: opeznanstvene i posebnoznanstvene termine. Opeznanstveni termini karakteristini su za sve ili za veinu znanosti. To su opi metodoloki i predmetni toposi znanstvene racionalnosti. Takvi su pojmovi analiza, cjelina, dio, forma, funkcija, kategorija, kvaliteta (kakvoa), kvantiteta (kolikoa), model, sinteza, struktura, sustav, ustroj i sl. Posebnoznanstveni termini svojstveni su pojedinim znanostima. To su posebni toposi kojima se obiljeuju metode i teme u pojedinim znanostima. Takvi su pojmovi u biologiji primjerice evolucija, u ekonomiji BDP,
403
5/30/11 11:58:18 AM
u knjievnoj znanosti stilske formacije (v. III. 1.3.12). Mogu se izdvojiti i meuznanstveni ili srodnoznanstveni termini (Sili, 2006: 59). To su metodoloki i predmetni toposi zajedniki srodnim znanostima. Akademski se termini mogu tvoriti na tri osnovna naina: semantikim prilagodbama opejezinih rijei stvaranjem novih rijei po tvorbenim modelima nacionalnih jezika uvoenjem ili stvaranjem internacionalnih rijei Termini nastali semantikim prilagodbama opejezinih rijei. Tu su mogua dva osnovna modela: model semantike specifikacije i model figurativnoga prijenosa znaenja. Po modelu semantike specifikacije nastali su, primjerice. termini u teoriji umjetnosti nova stvarnost (u njemakoj avangardi umjetniki stil Neue Sachlichkeit) ili stvar (rus. ve, pojam u teoriji avangarde). Takve opejezine termine valja uvijek poblie odrediti, to jest osloboditi konotacija vezanih uz uobiajenu uporabu. U drugome modelu, figurativnome prijenosu znaenja, kao termini nastupaju tzv. mrtve ili suhe metafore. Takve su demetaforizirane metafore u ulozi termina, primjerice, binarna klopka, glava avla, krilo zrakoplova, list papira, tijelo teksta itd. To je vrlo iv tvorbeni model u suvremenoj raunalnoj terminologiji pri prevoenju termina s engleskoga (web mrea, web site mrena stranica). Neologizmi po tvorbenim modelima nacionalnih jezika. Taj je model plodan kao i demetaforizirane metafore, a praksa najee odluuje o uspjenosti pojedine novotvorbe. Prva institucionalizacija toga tvorbenog modela u hrvatskome se jeziku dogodila u Hrvatsko-njemako-talijanskome rjeniku znanstvenoga nazivlja Bogoslava uleka (18741875; pretisak 1990). Tu su stvoreni danas opeprihvaeni znanstveni termini poput dalekozor, kisik, kovine, slitine, toplomjer, tlakomjer, vodik, ugljik i sl. Model je iv i danas. Tako je Aleksandar Flaker uveo neologizme svagdan (rus. byt tematsko-motivski kompleks svakodnevice u knjievnome tekstu) i odjuga (rus. ottepel meteoroloki jugovina, otapanje snijega, pojam koji oznauje poststaljinsko doba u ruskoj kulturi 1960-ih). Nedavno je kao
404
5/30/11 11:58:19 AM
zamjena za opisni metaforiki termin leei policajac predloena rije uspornik, koja ima izgleda postati struni termin u prometu i prometnim znanostima. Za status termina u raunalnome leksiku natjee se i neologizam elektroskupnica (za elektroniku potu Svima u adresaru) kojim je voditelj informatike slube na Filozofskome fakultetu u Zagrebu uro Kladari u vrijeme studentskih prosvjeda 2009. razveseljivao akademsku zajednicu. Internacionalni termini. Znanstveni su termini, gledano idealno, jednoznani i osloboeni svih konotativnih znaenja. Leksik ivih nacionalnih jezika optereen je razliitim znaenjima i konotacijama, pa je tvorba znanstvenih termina oteana. Stoga se u znanstvenoj terminologiji esto rabe internacionalni (meunarodni) termini. To su termini koji se rabe u vie nacionalnih jezika. Takvi termini mogu biti dvojaki. S jedne strane to mogu biti posuenice i prilagoenice iz starih ili mrtvih jezika. U ovoj knjizi to su, primjerice, grki i latinski termini logos, etos, patos, kairs, stsis, topos, invencija, dispozicija, elokucija itd. S druge strane internacionalni termini nastaju na podlozi tvorbenih modela klasinih jezika grkoga i latinskoga. Takvi su, primjerice, termini od morfoloke osnove tekst. Dodavanjem prefiksa arhi, hiper, inter, meta, para, trans na imenicu tekstualnost nastala je tipologija intertekstualnosti Grarda Genettea u skladu sa znaenjem pojedinoga prefiksa: transtekstualnost (svaka upuenost teksta na tekst, intertekstualnost u najirem smislu), intertekstualnost (stvarna nazonost tuega teksta, citat, aluzija i sl.), arhitekstualnost (upute na anr), paratekstualnost (tekstovi koji obrubljuju glavni tekst, naslovi, predgovori, uvodi, biljeke), metatekstualnost (prefiks met potjee od naziva za Aristotelovu prvu filozofiju, metafiziku, koja se u korpusu djela nalazila iza Fizike, v. II. 2.1; u svim kovanicama prefiks met znai svijest ili komentare o tekstu), hipertekstualnost (tekstovi koji nastaju transformacijom tuih tekstova, npr. stilizacija, parodija, pasti). Prednosti su internacionalnih termina tvorbena transparentnost, znaenjska preciznost i izraajna ekonominost. Ti termini nisu optereeni brojnim znaenjima kao rijei nacionalnih jezika, lako su prepoznatljivi
405
5/30/11 11:58:19 AM
i mogu posluiti kao uporita u meunarodnoj znanstvenoj komunikaciji. Mana im je to esto stvaraju sinonimiju s nacionalnim terminima, koja moe poveati entropiju teksta. Sinonimija je opravdana ako postoje razlike u sastavnicama znaenja, jer tada omoguuje kretanje teksta i razvijanje argumentacije. Katkad su internacionalni termini homonimi (rijei koje isto zvue, a razliito znae), npr. metar u fizici i poetici. To najee nije problem, jer svaka znanost rabi pojam u svome znaenju. Problemi se mogu pojaviti kada se uz jedan termin dugom uporabom nakupi vie slojeva znaenja, pa se ta znaenja ponu mijeati ili umnaati. Takvi su termini moderan i moderna (od lat. modernus nov) u razliitim znanjima i znanostima, od filozofije i politologije do znanosti o knjievnosti i mode. Primjerice, u znanosti o knjievnosti termin moderna moe znaiti epohu novoga vijeka, modernu knjievnost u posljednja dva stoljea, modernu umjetnost od Baudelairea do kraja 60-ih godina 20. stoljea (na angloamerikome govornom podruju sinonim modernizam), umjetniko razdoblje na prijelomu 19. i 20. stoljea (beka moderna, hrvatska moderna). Kod takvih termina treba uvijek tono odrediti znaenje u kojemu se pojam rabi. Poseban je problem u primjeni znanstvene terminologije omjer nacionalnih i internacionalnih termina. Nacionalni su termini temelj svake znanosti jer oni omoguuju znanstveno miljenje i potiu razvoj znanosti. Internacionalne termine ne treba izbjegavati, ali ni pretjerivati u njihovoj uporabi. Bez nacionalnih termina znanost je prazna, a bez internacionalnih termina slijepa. Jedno je od velikih umijea postii prikladan omjer jednih i drugih. Poznavanje zakona tvorbe i uloge znanstvene terminologije omoguit e vam da budete svjesni problema. A svijest o problemu ujedno je put u njegovo rjeenje. Latinske uzreice. U akademskome se leksiku uz modalne rijei na nacionalnim jezicima susreu latinske uzreice klasine modalne rijei i izrazi na latinskome jeziku. Primjerice:
ad hoc osobito u tu svrhu, s odreenom namjerom a priori/a posteriori prije iskustva/nakon iskustva
406
5/30/11 11:58:19 AM
ergo dakle in statu nascendi u zametku ipso facto samim inom, samim time mutatis mutandis promijenivi to treba promijeniti, s prijeko potrebnim promjenama non sequitur ne slijedi nota bene pazi dobro per traditionem po tradiciji quod erat demonstrandum to je trebalo dokazati sapienti sat pametnomu dosta si licet ako je doputeno sui generis svojevrstan, osobit vice versa obratno
Kao posuenice iz stranoga jezika te se rijei piu kosim pismom. Treba ih rabiti odmjereno, kako tekst ne bi dobio pretjerano formalan ili neprirodan ton.
4.2.5. Posebni oblici figurativnosti Uobiajeno je miljenje da u znanstvenome diskursu nema stilskih figura i tropa (v. gore 4.1.1, Ureenost). To je samo djelomice tono. Znanstveni je diskurs tipiziran i tur, ali nije nefigurativan. U znanstvenome diskursu nema figurativnih izraza u emocionalnoj ili ornamentalnoj ulozi. Sva jezina sredstva, pa i stilske figure i tropi, moraju biti u funkciji argumentacije. U akademskome diskursu rije je o posebnoj argumentacijskoj figurativnosti. U seminarskome radu ne moete napisati Majakovskij se ugnijezdio u futurizmu. To je ornamentalna metafora koja nita ne govori o poloaju Majakovskoga u ruskome futurizmu. Stoga u formalnome diskursu kakav je akademski treba izbjegavati takve nefunkcionalne stilske urese. Kada govorimo o figurativnosti akademskoga diskursa, zanimljivo je uoiti da na poetku zapadne znanosti bijae metafora. Rije je o po407
5/30/11 11:58:19 AM
znatoj Platonovoj metafori pilje, razvijenoj u alegoriju. Svoju filozofiju ideja Platon je izrazio slikom pilje u kojoj su ljudi prikovani lancima za pod, izvan pilje se nalazi osjetilni svijet, a samo kroz mali otvor prodire svjetlo. Stoga oni ne mogu vidjeti prave ideje smjetene na idealnome mjestu (tpos nots), nego samo odraze osjetilnoga svijeta na zidu, tj. sjene sjena. Tako zapadna znanost poinje stilskim paradoksom. Platon, koji je iz idealne drave prognao Homera, sam je svoju filozofiju ideja izrazio pjesnikom metaforom. U akademskome se diskursu susreu stilske figure i tropi koji mogu pridonijeti argumentacijskoj logici. Vidjeli smo primjere sintaktikoga ponavljanja, anaforu i retorika pitanja (v. gore 4.2.4, Struktura reenice: Potpunost strukture). Slino je i s ostalim stilskim figurama u funkciji argumentacije. Evo kako se argumentacijskom figurativnou slui knjievni znanstvenik, poznat kao estet i stilist: Metafora:
Kad se Mato poeo javljati svojim prvim kritikim prikazima, hrvatska je kritika jo uvijek plutala u mrtvim rukavima Markovieve formalistike estetike. (Frange, 1987: 240) Izrazito mediteranski, dapae, otoki (viki) pisac, Marinkovi nije od svoje zaviajnosti samom sebi nainio klopku. (Frange, 1987: 362) Kao i ostali pjesnici njegova kraja, i Pupai je svjestan prije svega injenice da je on samo prsten u beskrajnom lancu predaka i potomaka (...). (Frange, 1987: 392)
Metafora kao hiperbola:

Dok je Mihali svoj dvoboj s Historijom iskazao modernijom, bogatijom varijantom tradicionalnog jezika nae poezije, Slaviek je to uinio izrazom koji je, naoko, osuen da svoje usluge ponudi jedino stereotipnoj komunikaciji. (Frange, 1987: 395)
408
5/30/11 11:58:19 AM
Hijazam:
U proljee, uoi rata, umiru dva velika nasuprotnika, Mato i Skerli, dva protunoca (kako ree prvi od njih), toliko daleki jedan od drugog, toliko vezani jedan uz drugog; lirik jedan, racionalist drugi, boem jedan, znanstvenik drugi; u svemu razliiti, u mnogome slini, oni umiru kao protivnici klonuli od silne borbe u kojoj kao da nije moglo biti pobjednika. (Frange, 1987: 285)
Ponavljanje (rijei) i aliteracija (ponavljanje suglasnika):

Htjeli mi to prihvatiti ili ne, turska je vladavina postala i dijelom nae svijesti: velik dio naeg svijeta primio je islam, jo vei ivio pod Turcima i s turcima; uza sve tragine posljedice turske viestoljetne okupacije, na se jezik, nae miljenje, naa kultura nikada nee moi osloboditi turcizama, a proces naeg rasturivanja nije u mehanikom prihvaanju dekorativnog prizora iz Mauranieve Kobi, nego najjednostavnije reeno u oslobaanju od tuinske, osmanlijske vlasti, za ime su podjednako teili i podjarmljeni krani i domai muslimani. (Frange, 1987: 277)
Oksimoron:
I sam veliki metar Krlea, nakon etiri godine rjeite utnje i sumorna drugovanja sa samim sobom i utjenom bjelinom papira (napisao je pod okupacijom nekoliko tisua stranica retrospektivne i mislilake proze), i on je, u programatskom eseju Knjievnost danas (odmah, 1945. godine) postavio dramatino pitanje: Kako da se sve to to smo doivjeli izrazi knjievno? (Frange, 1987: 354)
Paradoks u obliku hijazma:

Bog, draga, domovina, to je njihovo vrhovno pjesniko trojstvo; a njemu, posve prirodno, pripada posveeno stereotipan (banalno uzvien ili uzvieno banalan) pjesniki izraz. (Frange, 1987: 356)
409
5/30/11 11:58:19 AM
To su samo neke figure i tropi iz bogatoga osobnog stila knjievnoga povjesniara Ive Frangea. Ovdje ih ne navodim kao uzor koji trebate slijediti, nego kao primjer figurativnosti znanstvenoga diskursa. Vi niste Ivo Frange i ne trebate se sluiti osobnom metaforikom. Ono to trebate znati i emu vas mogu pouiti navedeni primjeri jest: Akademskomu su diskursu svojstveni posebni oblici argumentacijske figurativnosti. Iskusne znanstvenice i znanstvenici mogu razviti osobni stil i osobnu metaforiku. U studentskome akademskom pismu pri uporabi metaforikih izraza trebate biti vrlo oprezni kako se ne biste ugnijezdili u pretjeranoj ili neprikladnoj figurativnosti.
4.2.6. Brojevi Brojevi se u akademskome diskursu mogu pojaviti u tekstu i u retorikome okviru teksta (obiljeivanje strukturnih dijelova, nabrajanje, tablice i slike, citiranje i citatni stilovi). Pod brojevima se ovdje misle arapski brojevi, dok se rimski posebno imenuju. Brojevi u tekstu. Zajedno s imenicama (supstantivnost) i pridjevima (atributivnost) brojevi (numerativnost) ine treu komponentu imeninosti (nominalnosti) akademskoga diskursa (Sili, 2006: 200). Brojevi su sredinja simbolina jedinica u znanostima poput matematike, fizike, prirodnih i tehnikih znanosti. Na tim podrujima valja primjenjivati pravila o uporabi i pisanju brojeva tih podruja. U humanistikim i drutvenim znanostima valja se pridravati opih pravopisnih pravila o pisanju brojeva te posebnih pravila za uporabu i pisanje brojeva na tim podrujima. Ako na vaemu fakultetu postoje posebna pravila za uporabu i mehaniku brojeva, slijedite ih. Ako vam mentorica ili mentor savjetuju odreeno pisanje brojeva, prihvatite savjet. Ako nai410
5/30/11 11:58:19 AM
ete na situacije koje nigdje nisu opisane, prilagodite postojea pravila svojemu sluaju. Rijei ili brojke. Najee je pitanje iz mehanike brojeva kada brojeve treba pisati rijeima, a kada brojkama. Odgovor na to pitanje ovisi o koliini brojevnih podataka koje ete predoiti te o pravilima i konvencijama vaega podruja. U drutvenim i humanistikim znanostima, ako se donosi malo brojevnih podataka, jednoznamenkasti i dvoznamenkasti brojevi od jedan do sto (jedan, deset, pedeset, devedeset devet) piu se rijeima. Okrugli brojevi petsto, tisuu, milijun itd. piu se rijeima ako dolaze izolirano, a ako se usporeuju ili pojavljuju u bliskome kontekstu, piu se radi jasnoe brojkama. Dugi okrugli brojevi mogu se izraziti mijeano, brojkama i rijeima. Reenice ne poinju brojevima:
Matoeva Sabrana djela objavljena su u dvadeset knjiga. Godina ima 365 dana. Izlobu je vidjelo vie od tisuu posjetitelja. Na Filozofski fakultet u Zagrebu upisala su se 2009. na preddiplomski studij 1033, a na diplomski 774 studentice i studenta. Emisiju je gledalo vie od 2 milijuna ljudi.
Ako tema zahtijeva veu koliinu numerikih podataka, rijeima se piu samo jednoznamenkasti brojevi, a drugi brojkama:
Od 90 dvoraca 10 se obnavlja, a pet je otvoreno za posjetitelje.
Ako se donosi niz numerikih podataka ili se podatci usporeuju, svi se podatci piu brojkama:
Usporedili smo podatke za 90 dvoraca: 10 se obnavlja, 5 je otvoreno za posjetitelje, a 75 je preureeno u druge svrhe.
411
5/30/11 11:58:19 AM
U matematici i mnogim empirijskim znanostima svi se brojevi piu brojkama, osim na poetku reenice:
Most je dug 99 m.
Brojkama se piu brojevi u postotcima. U humanistikim i drutvenim znanostima uz brojku postotka esto se pie rije posto kada se iznosi malo podataka, a znak za postotak % kada se iznosi vie podataka ili kada se podatci ele naglasiti. U empirijskim znanostima uvijek se pie znak za postotak. Izmeu broja i znaka za postotak nema razmaka.
U anketi je sudjelovalo 70 posto studenata. Od 70% studenata koji su sudjelovali u anketi 40% izjasnilo se za..., a 60% protiv...
Brojkama se piu decimalni brojevi (0,8), negativni brojevi (8 C) i brojevi uz naziv valute (1500 kn, 350 EUR-a). Osobito je profinjena mehanika brojeva u sustavu datiranja. Dan i godina piu se brojkama, a mjesec brojkom ili rijeima. U suvremenome akademskom pismu mjesec se ee pie rijeima, bilo da nastupa sam bilo u sklopu nadnevka:
Zagreb, 25. lipnja 1991.
Godine su u hrvatskome jeziku redni brojevi, pa se piu s tokom (v. dolje Pravopisni znakovi i interpunkcija u brojevima godina). Nemojte poeti reenicu brojkom dana ili godine jer brojka ne moe stajati na poetku reenice. Neispravno:
25. lipnja 1991. Hrvatska je proglasila neovisnost.
412
5/30/11 11:58:19 AM
Ispravno:
Hrvatska je proglasila neovisnost 25. lipnja 1991.
Desetljea i stoljea piu se brojkama ili rijeima. Po starijoj tradiciji stoljea su se u hrvatskome jeziku pisala rimskim brojkama (XX. stoljee). Danas ih je uobiajeno pisati arapskim brojkama (20. stoljee) ili rijeima (dvadeseto stoljee). Odluite se za jedan model i primijenite ga dosljedno. Ako desetljea piete brojkama, piite i stoljea. Na kraju brojke treba dodati prikladan nastavak s crticom bez razmaka (spojnicom), primjerice: 1930-e, 1930-ih, u 1930-ima itd. Pripazite da ne dodate -te, jer je t ve sadrano u osnovi broja. Ako desetljea piete rijeima, pripazite da je jasno o kojemu je stoljeu rije ili dodajte stoljee. Za prva dva desetljea preporuuje se radi jasnoe uporabiti naziv desetljea:
U hrvatskoj knjievnosti 1990-ih dominirala je autobiografska proza. Devedesetih godina 20. stoljea u hrvatskoj je knjievnosti dominirala autobiografska proza. U prvome desetljeu 21. stoljea u hrvatskoj je knjievnosti dominantan anr roman.
Pravopisni znakovi i interpunkcija. Drugi su vaan aspekt mehanike brojeva pravopisni znakovi i interpunkcija. Pojavljuju se unutar brojeva, meu brojevima i nakon brojeva. Pravopisni znakovi unutar brojeva. U brojevima od pet ili vie znamenaka tisuice i vee jedinice po hrvatskim se pravopisnim standardima odvajaju razmakom ili bjelinom (3 578 000). Pri tome razmak ili bjelina imaju ulogu pravopisnoga znaka. U novanim iznosima tisuice i vee jedinice najee se odvajaju tokama, a decimale zarezom (3.578.000,00 kn). Toka i zarez piu se bez razmaka.
413
5/30/11 11:58:19 AM
Pravopisni znakovi u rasponcima. Rasponci su brojevi kojima se odreuje raspon, npr. stranica ili godina. U raspon se ubraja i prvi i posljednji broj. Raspon se moe obiljeivati rijeima od do ili crtom (ne spojnicom). Ne smiju se mijeati obje tehnike:
od 85 do 95 ili 8595 ali ne: od 8595
Rasponci se do sto ne krate (npr. 8595). Pravopis Babi-Mogu ne preporuuje kraenje ni veih rasponaka. U rasponcima godina doputa se kraenje samo u pisanju uzastopnih kalendarskih godina, npr. k. god. 2010./11. (usp. Babi i Mogu, 2010: 110). Skraivanje rasponaka katkad se primjenjuje u kazalima. Jedan je od sustava kraenja rasponaka u kazalima ovaj:
199 100, 1000 itd. 101 do 109, 201 do 209 itd. 110 do 199, 210 do 299 itd.
Nema kraenja Nema kraenja Drugi se broj krati do posljednje znamenke Drugi se broj krati do posljednje dvije znamenke ili ne krati ako prelazi u novi niz Ako se u etveroznamenkastome broju promijene tri znamenke, nema kraenja
15, 5153, 85125 100105, 11001115 1015, 2049
25865, 358412
37503853
(Usp. Turabian, 2007: 327)
414
5/30/11 11:58:19 AM
Pravopisni znakovi i interpunkcija u brojevima godina. U akademskome diskursu poseban je problem pisanje brojeva godina. Godine su u hrvatskome jeziku redni brojevi, pa se iza njih kao razlikovno naelo od glavnih brojeva pie toka. Problem nastaje kada se iza godine pojavljuju drugi pravopisni i interpunkcijski znakovi, to je u akademskome diskursu vrlo esto. Kada je rije o pisanju drugih znakova iza rednih brojeva, u hrvatskome jeziku postoje dvije pravopisne tradicije. Po starijoj tradiciji i po pravopisu Babi-Mogu sljedei znak ne moe zamijeniti toku iza rednoga broja, pa se iza godina, uz toku kao razlikovno naelo za redni broj, pie i svaki sljedei znak. Primjerice:
Antun Gustav Mato (1873. 1914.) U lipnju 1991., kada je Hrvatska proglasila neovisnost...
Po mlaoj (novosadskoj) pravopisnoj tradiciji te po pravopisima AniSili i Badurina-Markovi-Mianovi sljedei znak zamjenjuje toku, pa se pie:
Antun Gustav Mato (18731914) U lipnju 1991, kada je Hrvatska proglasila neovisnost...
Pisanje toke iza rednih brojeva u kombinaciji s drugim znakovima jedan je od rijetkih pravopisnih aspekata o kojemu meu suvremenim pravopisima nema konsenzusa. To je poseban problem u akademskome pismu, jer se tu u tekstu, a osobito u citatnim stilovima pojavljuje mnotvo godina koje esto dolaze u kombinaciji s drugim pravopisnim i interpunkcijskim znakovima. U medijskome, publicistikome, reklamnome i drugim diskursima godine se pojavljuju u manjim koliinama, pa se slijedi starija tradicija i pie toka u dvojnim znakovima:
Europsko prvenstvo u vaterpolu (Zagreb, 29. 8. 11. 9. 2010.)
415
5/30/11 11:58:19 AM
U akademskome diskursu, zbog ekonomije prostora i vizualnosti znakova, tu je tradiciju teko dosljedno provesti. Tako i Babi-Moguev pravopis doputa u enciklopedijama i bibliografiji isputanje toke iza rednih brojeva kada slijedi drugi znak. Stoga je u ovoj knjizi napravljen kompromis: U tekuemu tekstu zadrana je dvojna interpunkcija:
U lipnju 1991., kada je Hrvatska proglasila neovisnost...
U retorikome okviru (godinama izdanja i rasponima dogaaja u zagradama, citatnicama, bibliografiji i sl.), gdje je godina vizualni znak i gdje bi umnaanje interpunkcije vodilo u redundanciju, sljedei znak zamjenjuje toku:
Sabrana djela A. G. Matoa (1973) objavljena su u povodu stote obljetnice roenja.
Problem pisanja pravopisnih i interpunkcijskih znakova iza godine morate rijeiti prije pisanja prve verzije teksta kako vas to ne bi optereivalo u pisanju konane verzije ili proizvelo mehaniku neurednost teksta. Kako ete postupiti? Moete prihvatiti konvencije koje vladaju na vaemu znanstvenom podruju ili fakultetu. Moete prihvatiti savjet mentorice ili mentora. Moete odabrati jedno od pravopisnih rjeenja. Vano je odluiti se za jedno naelo i dosljedno ga primijeniti. Brojevi u retorikome okviru. O uporabi i mehanici brojeva u retorikome okviru govorili smo (v. gore Pravopisni znakovi u rasponcima) ili emo govoriti na mjestima gdje je rije o strukturama i tehnikama retorikoga okvira. Za obiljeivanje strukture i dijelova brojevima v. III. 2.2.5, Obrojivanje strukturnih dijelova: Numeracija, za pisanje brojeva u tablicama i slikama v. dolje 4.3.2, za pisanje brojeva u citatnicama i citatnim stilovima v. poglavlja III. 5. i III. 6, a za brojeve stranica v. III. 7.3.2, Obrojivanje stranica: Paginacija. Ovdje emo ukratko uputiti na neka pravila iz mehanike nabrajanja.
416
5/30/11 11:58:19 AM
Nabrajanje (enumeracija) jest tehnika retorikoga okvira u kojoj se brojevima istiu pojedini aspekti u tekstu. Nabrajanje moe biti horizontalno i vertikalno. Horizontalno se nabrajanje rabi ako je popis aspekata kratak i jednostavan. Tada se brojevi donose u zagradi u sklopu reenice. Vie od dva broja odvajaju se zarezima: Moemo zakljuiti da je (1)..., (2)... i (3). Ako su aspekti ili struktura reenice sloeniji, jedinice se odvajaju tokom sa zarezom: Nije teko zakljuiti da je (1)...; uzevi u obzir takve okolnosti, namee se kao (2)...; napokon, iz jedinstva tih dvaju aspekata slijedi (3)... Ako ste ve rabili brojeve u zagradi u druge svrhe, zamijenite ih malim slovima abecede u zagradama: (a), (b) i (c). Vertikalno se nabrajanje rabi ako je popis aspekata dug ili ako se aspekti ele posebno naglasiti. Tada se na kraju uvodne reenice stavlja dvotoje te u vertikalnome nizu donosi popis. Brojevi se piu s tokom bez zagrade. Ako su jedinice potpune reenice, poetna su slova nakon broja velika, a na kraju svake jedinice dolazi toka. Primjerice:
Moemo zakljuiti: 1. Zagrebaka je kola bila graena na paradigmi imanentizma. 2. Bio je to vrhunac i kraj moderne znanosti o knjievnosti.
Ako jedinice nisu potpune reenice, ako se u opisu jednoga aspekta pojavljuje vie reenica ili se niu rijei i sintagme, na kraju se jedinica, ovisno o njihovu tipu ili retorikome efektu koji se eli postii, mogu rabiti zarez ili toka sa zarezom uz toku na kraju niza te niz bez interpunkcije, kao isti vizualni znak. U svim tim sluajevima jedinice poinju malim slovom. Primjerice:
Zagrebaka je kola: 1. uvela paradigmu imanentnoga pristupa knjievnomu tekstu, 2. stvorila knjievnoznanstvene institucije i 3. ukljuila hrvatsku znanost o knjievnosti u europske okvire.
417
5/30/11 11:58:19 AM
Zagrebaka se kola razvijala u dvije faze: 1. od sredine 1950-ih do sredine 1970-ih 2. od sredine 1970-ih do kraja 1980-ih
4.2.7. Kratice U akademskome diskursu esto se rabe kratice. Kratice su pokraene rijei ili termini u funkciji ekonomije iskaza. Akademske kratice mogu biti ope, posebne i pojedinane. Ope se kratice rabe u svim ili u veini znanosti (kratice za akademske i strune nazive i akademske stupnjeve, kratice u citatnim stilovima i sustavima, zemljopisni termini, kratice za vrijeme i datume, za mjere, za Bibliju itd.). Posebne se kratice rabe u pojedinim znanostima (matematici, prirodnim i tehnikim znanostima, pravu itd.). Njihova uporaba ovisi o konvencijama koje vladaju na tim podrujima i u tim disciplinama. U takvim sluajevima valja slijediti postojee konvencije ili konzultirati specijalne prirunike. Pojedinane su kratice one koje se rabe u pojedinome tekstu (kratice imena, posebnih termina, naslova itd.). Pojedinane se kratice razjanjuju pri prvome spominjanju u tekstu, bilo u zagradi neposredno nakon prvoga spominjanja bilo u napomeni pod tekstom. Ako se rabi vie pojedinanih kratica, donosi se popis kratica (v. II. 2.3.6). Ovdje emo izloiti neka naela o tvorbi i uporabi opih akademskih kratica te donijeti izbor iz dvaju posebnih tipova akademskih kratica: kratica akademskih i strunih naziva i akademskih stupnjeva te citatnih kratica. Za sluajeve koji se ovdje ne obrauju konzultirajte pravopisne prirunike ili se posavjetujte s mentoricom ili mentorom. Tvorba kratica. Po nainu tvorbe kratice mogu biti jednostavne kratice ili saetice i sloene kratice ili akronimi. Saetice nastaju saimanjem rijei, tako da se uzme jedno slovo (g. godina) ili vie poetnih slova (prof. profesorica/profesor), da se spoje prvo i zadnje slovo (dr. doktorica/ doktor) ili suglasniki skup (tzv. takozvani). Neke su saetice nastale kao akronimi (itd. i tako dalje, npr. na primjer, tj. to jest). Akronimi na418
5/30/11 11:58:19 AM
staju kraenjem vielanih imena drava, ustanova, asopisa i sl. na poetna slova (ee) ili na poetne slogove (rjee): EU Europska Unija, HAZU Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, RH Republika Hrvatska. Uporaba kratica. Kratice valja rabiti odmjereno kako tekst ne bi postao nejasan ili odvie tehnificiran. O primjeni kratica u citatnim stilovima v. relevantna mjesta u III. 5.2.5. i III. 6. Oblikovanje kratica. Kratice se naelno oblikuju po opim pravilima. Neka su od tih pravila vrsta, a u nekima ima iznimaka. Kad god niste sigurni kako se pie, izgovara ili sklanja neka kratica, konzultirajte pravopisne prirunike. Velika i mala slova, izgovor i sklonidba. Saetice se naelno piu malim slovima, a izgovaraju i sklanjaju kao izvorne rijei (g. 1991. godine 1991.). Iznimke su, primjerice, ga i gica, koje se piu bez toke i sklanjaju kao samostalne rijei, te latinske kratice A. D. (anno Domini ljeta Gospodnjega), N. B. (nota bene pazi dobro, napomena) ili P. S. (post scriptum nakon napisanoga), koje se piu velikim slovima. Akronimi se naelno piu velikim slovima i izgovaraju na dva naina: kao samostalne rijei (HAZU hazu) ili kao slova (RH erha). Najee se sklanjaju dodavanjem spojnice i gramatikoga nastavka (HAZU HAZU-a) te mogu sudjelovati u tvorbi izvedenica (HAZU-ova). Ako se akronimi osamostale kao imenice, piu se malim slovima, izgovaraju kao samostalne rijei i sklanjaju bez dodatka spojnice (gulag gulaga). Pravopisni znakovi i interpunkcija. Saetice se naelno piu s tokom, a akronimi bez toke. U akademskome se pismu esto grijei u pisanju drugoga znaka nakon toke u kraticama. Tu vrijedi vrsto pravilo: toku u kraticama ne moe zamijeniti sljedei znak. Neispravno:
Ibid: 358. Nav. dj, 27.
419
5/30/11 11:58:19 AM
Ispravno:
Ibid.: 358. Nav. dj., 27.
Razmaci. Saetice se naelno piu s razmacima (bjelinama) nakon toke. To je osobito vano u pisanju saetica akademskih i strunih naziva i akademskih stupnjeva, gdje se esto grijei u razmacima. Neispravno:
Dr.sc.Dunja Falievac, red.prof.
Ispravno:
Dr. sc. Dunja Falievac, red. prof.
Tipografija. Kratice se piu obinim, a ne kosim pismom. U naim primjerima saetice su pisane kosim pismom radi isticanja, a ne kao standardan oblik tipografske prezentacije kratice. Neispravno:
Ibid.: 358. Nav. dj., 27.
Ispravno:
Ibid.: 358. Nav. dj., 27.
Kratice akademskih i strunih naziva i akademskih stupnjeva. Akademski i struni nazivi te akademski stupnjevi i njihove kratice razlikuju se u tradicionalnome i bolonjskome studiju. U tradicionalnome studiju zavretkom preddiplomskih studija postizali su se struni nazivi s pripadnim kraticama: diplomirani inenjer dipl. ing., doktor medicine dr.
420
5/30/11 11:58:19 AM
med., diplomirani pravnik dipl. iur., profesor prof. itd. Zavretkom poslijediplomskih strunih studija postizao se struni naziv magistar mr., a zavretkom poslijediplomskih znanstvenih studija akademski stupnjevi magistar znanosti mr. sc., magistar umjetnosti mr. art. i kao najvii sveuilini akademski stupanj doktor znanosti dr. sc. U bolonjskome studiju, koji se u strukturi i nazivima oslanja na srednjovjekovnu tradiciju, pojavili su se novi nazivi s novim kraticama (v. II. 1.5). U svim su akademskim nazivima i akademskome stupnju uvedene rodno korektne dublete (trenutano se postie samo jedan znanstveni stupanj, doktorat znanosti, pa je tradicionalna sintagma akademski stupnjevi zamijenjena jedninom akademski stupanj). U skladu s vaeim propisima (Narodne novine 107/07 i 45/08) zavretkom preddiplomskoga studija u trajanju od tri do etiri godine stjee se akademski naziv sveuilini prvostupnik (baccalaureus)/sveuilina prvostupnica (baccalaurea) uz naznaku struke, npr.: sveuilini prvostupnik (baccalaureus)/sveuilina prvostupnica (baccalaurea) biologije i ekologije mora, kratica: univ. bacc. biol. et oecol. U tehnikim znanostima dodaje se termin inenjer, pa je naziv npr. struni prvostupnik (baccalaureus)/struna prvostupnica (baccalaurea) inenjer/ inenjerka grafike tehnologije, kratica: univ. bacc. ing. techn. graph. Zavretkom preddiplomskoga i diplomskoga studija stjee se akademski naziv magistar/magistra uz naznaku struke, npr. magistar/magistra hrvatskoga jezika i knjievnosti, kratica: mag. philol. croat. Iznimno u studijima medicine, stomatologije i veterine postie se zavretkom preddiplomskoga i diplomskoga studija akademski naziv doktor/doktorica medicine uz naznaku struke: kratica dr. med. Zavretkom poslijediplomskoga specijalistikog studija stjee se akademski naziv sveuilini specijalist/sveuilina specijalistica odreene struke, npr. sveuilini/a specijalist/specijalistica lovstva, kratica univ. spec. silv. Ako je rije o poslijediplomskome specijalistikom studiju u medicini, stomatologiji i veterini, akademski je naziv magistar/ magistrica uz naznaku struke, a kratica npr. univ. mag. med. vet. Napokon, zavretkom poslijediplomskoga sveuilinog studija stjee se akademski stupanj doktorice i doktora znanosti ili umjetnosti uz naznaku znanstvenoga, odnosno umjetnikoga polja i grane, kratice: dr. sc. i dr. art.
421
5/30/11 11:58:19 AM
U hrvatskome jeziku kratice za akademske i strune nazive i akademske stupnjeve piu se malim slovima s tokom i razmakom nakon toke (v. gore). Kratice za akademske i strune nazive piu se iza imena i prezimena (..., dr. med.), a kratice za akademske stupnjeve ispred imena i prezimena (dr. sc. ...) . Kratice u citatnome okviru. Uloga je kratica u citatnome okviru (citatnicama, bibliografskim jedinicama, citatnim stilovima) uiniti tekst kraim i preglednijim. Rabe se meunarodne kratice iz latinskoga i drugih jezika te kratice na hrvatskome jeziku. Nema pravila hoete li za vie autora pisati latinsku kraticu et. al. ili hrvatsku i dr., hoete li za lokaciju bibliografskih podataka pisati ibid. ili isto. Odaberite jednu od mogunosti i dosljedno je primijenite. Ovdje se donosi izbor meunarodnih kratica i kratica na hrvatskome jeziku koje se najee susreu u citatnome okviru (usp. Rjenik kratica u: Badurina, Markovi i Mianovi, 2007: 185201). Meunarodne kratice A. C. (anno Christi godine Kristove, od roenja Kristova; usp. po Kr.) A. D. (anno Domini godine Gospodnje, ljeta Gospodnjega; usp. po Kr.) ca i cca (circa oko) CD, gen. CD-a (compact disc) CD-ROM, gen. CD-ROM-a (compact disc read-only memory) cf. i cfr. (confer usporedi; usp. usp.) e. c. (exempli causa, primjera radi; usp. npr.) e. g. (exempli gratia primjera radi; usp. npr.) et al. (et alibi i drugdje; usp. i dr.) et al. (et alii i drugi; usp. i dr., i sur.) etc. (et cetera i drugo, i tako dalje; usp. i dr., itd.) ff. (folgende [Seiten]) sljedee [stranice]; usp. i d.) i. e. (id est to jest; usp. tj.)
422
5/30/11 11:58:19 AM
ib. i ibid. (ibidem na istome mjestu, isto) id. (idem isto) l. c. i loc. cit. (loco citato na navedenome mjestu) MS i ms. (od manus ruka + scribere pisati = rukopis; usp. rkp.) n. d. (no date bez [oznake] datuma, usp. s. a.) N. N., gen. N. N.-a (nomen nescio ne znam ime, Nepoznat Netko) No. (number broj; usp. br.) no. (numero broj; usp. br.) Nr. (Nummer broj; usp. br.) o. c. i op. cit. (opus citatum navedeno djelo; usp. n. dj. i nav. dj.) op. (opus djelo) p. (pagina stranica) i pp. (paginae stranice) P. S. (post scriptum nakon napisanoga) q. v. (quos vide vidi to, uputa na odreeno mjesto u knjizi) s. a. (sine anno bez [oznake] godine) s. l. (sine loco bez [oznake] mjesta) s. n. (sine nomine bez [oznake] imena) s. t. (sine tempore bez [oznake] vremena) s. t. (sine titulo bez [oznake] naslova) s. v. (sub verbo pod rijeju [u rjeniku]) sq. (sequens sljedea [stranica] i sqq. (sequentes, sequentia sljedee [stranice], usp. i d.) vol. (volumen svezak; usp. knj. i sv.) vs. (versus protiv)
423
5/30/11 11:58:19 AM
Kratice na hrvatskome jeziku ak. (akademski) ak. god. (akademska godina) bibl. (biblijski) bilj. (biljeka) br. (broj) it. (itaj) l. (lanak) g. i god. (godina) god. (godite) i d. (i dalje) i dr. (i drugdje; i drugi/druge; i drugo) i sl. (i slino) i sur. (i suradnici) itd. (i tako dalje) itsl. i i t. sl. (i tomu slino) izd. (izdanje) kat. br. (kataloki broj) knj. (knjiga) krat. (kratica) m. s. (meu spise) n. dj. i nav. dj. (navedeno djelo) n. e. (nove/nae ere) n. m. i nav. mj. (navedeno mjesto) n. s. (nova serija) nap. (napomena) nap. a. (napisao autor, napomena autora) nap. p. (napisao pisac, napomena pisca) npr. (na primjer) o. g. (ove godine) o. mj. (ovoga mjeseca) odn. (odnosno) op. a. (opaska autora) op. p. (opaska pisca) op. prir. (opaska prireivaa) po Kr. (poslije Krista) pr. g. (prole godine) pr. Kr. (prije Krista) pr. mj. (prologa mjeseca) pr. n. e. (prije nove ere) prev. (preveo/prevela) prir. (priredio/priredila) rkp. (rukopis) sl. (slika) st. (stoljee) str. (stranica) sv. (svezak) k. god. (kolska godina) t. (toka) tabl. (tablica) tj. (to jest) ur. (urednik/urednica) usp. (usporedi) v. (vidi) zb. (zbirka, zbornik)
424
5/30/11 11:58:19 AM
4.3. RETORIKI OKVIR AKADEMSKOGA DISKURSA Retoriki okvir akademskoga diskursa ine prepoznatljive tipizirane strukture i autoreferencijalne strategije kojima akademski diskurs upuuje na samoga sebe, osigurava svoje univerzalije (loginost, objektivnost, preciznost, ozbiljnost) te ovjerovljuje svoj autoritet i drutvenu mo. Meu izvorne akademske strategije okvira pripadaju takva formalna retorika sredstva i strukture kao to su citati, biljeke, bibliografija i literatura, saetci, kljune rijei, grafikoni, sheme i sl. To je ono to je svojstveno svim znanostima, standardizirano je i moe se nauiti. Retoriki je okvir eksplicitan ili implicitan predmet pouke u pisanju akademskih radova. Tako je i u ovoj knjizi, u njezinu treemu, pragmatinom dijelu. O nekim smo strategijama okvira ve govorili ili emo govoriti. Ovdje emo ih razvrstati na verbalne, vizualne i mehanike, ukratko ih opisati ili uputiti na mjesta gdje se one podrobnije razrauju.
4.3.1. Verbalne strategije okvira Verbalne su strategije okvira zadana kompozicija teksta, standardizirani dijelovi strukture (bibliografija i literatura, moto, saetak, kljune rijei), vrste retorike procedure u pojedinim dijelovima te sve dokumentacijske tehnike, citati i citatni stilovi. Takav je verbalni retoriki okvir, primjerice, kompozicija IMRAD u empirijskim znanostima. Takve su tipizirane retorike forme uvod, zakljuak i saetak. Te su strategije mono sredstvo za logiko razvijanje teme i izvoenje argumentacije. O tome smo govorili u III. 2. Dokumentacijske tehnike, citati, bibliografske napomene, biljeke i sl. autohtoni su retoriki okvir za pojavu objektivnosti, neutralnosti, autoriteta i moi akademskoga diskursa. O citatima smo govorili u III. 1.6.6. i III. 1.6.7, o bibliografiji i literaturi u III. 2.3.16, a podrobnije o citiranju i citatnim stilovima govorit emo u poglavljima III. 5. i III. 6.
425
5/30/11 11:58:19 AM
4.3.2. Vizualne strategije okvira Vizualne strategije okvira obuhvaaju sve tipove ilustracija koji se mogu pojaviti u verbalnome tekstu ili usmenome izlaganju. Uz termin ilustracije rabe se izrazi likovni prilozi ili grafike. Ilustracije se tradicionalno dijele na tablice i slike. Tablice su reetke sa stupcima i redcima u kojima se prikazuju kategorije injenica izraene brojevima ili rijeima. U slike pripadaju grafikoni, karte, dijagrami, fotografije, glazbeni primjeri, crtei i druga slikovna graa. Ilustracije su strategije jasnoe i preciznosti. One u akademskome diskursu nemaju ornamentalnu, nego argumentacijsku funkciju. Nije vaan estetski dojam, nego argumentacijska snaga vizualnoga okvira. Za izraavanje brojevnih podataka najpogodniji je retoriki okvir uporaba tablica i grafika. U tablicama i grafikama brojevi su arapski, ako to nije drukije propisano. Radi utede prostora esto se rabe kratice i simboli. Tri su osnovna tipa grafika: tablice te stupani i linijski grafikon. Svaka od tih grafika ima poseban retoriki efekt. Tablice su prikladne za isticanje pojedinanih brojeva i preciznih odnosa meu podatcima, stupani grafikon za isticanje usporedbe meu podatcima, a linijski grafikon za isticanje zbivanja u vremenu. Grafike trebaju biti jasne, precizne i relevantne. Suvremeni raunalni programi nude velik broj grafikih modela, ali oni ne mogu odluiti kada ete ih i kako rabiti. To moete samo vi u skladu sa svojom argumentacijom. itateljice i itatelji trebaju jasno vidjeti ono to trebaju znati. Ovdje emo ukratko prikazati tehnike obiljeivanja tablica i slika te navoenja izvora (prilagoeno po Turabian, 2007: pogl. 8. i 26). Za sve specijalne aspekte ilustracija kao to su oblikovanje tablica i grafika, tipovi i struktura grafika, fizika ugradba ilustracija u tekst i sl. konzultirajte posebne prirunike i vodie. Tablice. Tablice se obiljeuju rijeju Tablica obinim pismom, brojem i naslovom. Nakon broja dolazi toka, nakon toke razmak i naslov, a na kraju naslova nema toke (v. primjer dolje). Ako je naslov tablice dulji od jednoga retka, drugi se redak u naslovu pie bez proreda (v. III. 7.3.2, Razmaci).
426
5/30/11 11:58:19 AM
Brojevi se tablica niu po redu pojavljivanja tablica u tekstu i odvajaju se od brojeva slika. Ako ima samo nekoliko tablica, brojevi se niu u kontinuitetu bez obzira na to je li tekst dulji ili krai, ima li poglavlja ili nema. Ako ima vie tablica i vie poglavlja, preporuuje se dvojna numeracija: najprije broj poglavlja, zatim broj tablice u nizu kako se pojavljuje u tome poglavlju. Kao i u svakoj arapskoj numeraciji, izmeu brojeva nema razmaka, npr. Tablica 6.11. Mogue su i druge kombinacije (v. ilustracije u ovoj knjizi). Ako se pozivate na tablicu u tekstu, preporuuje se navesti naziv tablica malim slovom i broj (usp. tablicu 5), a ne samo lokaciju (v. dolje) jer pri oblikovanju teksta tablica moe promijeniti mjesto. Ako ima vie tablica, donosi se popis tablica samostalno ili u sklopu popisa ilustracija (v. III. 2.3.5). Ako podatke u tablici niste prikupili sami ili ste ih prilagodili svojoj argumentaciji, treba navesti izvor. Izvor se moe navesti u obliku biljeke pod tablicom s uvodnom rijeju Izvor (kosim pismom i s dvotojem). Kada je tablica prilagoena, na to se moe uputiti rijeima Prilagoeno po (bez kosoga pisma). Kao i pri svim tipovima navoenja izvora, postoje razliiti citatni stilovi. Ako odaberete ovdje predoene citatne stilove (v. III. 5.2.5. i III. 6), izvore u tablicama moete navesti na dva naina: u stilu fusnote bibliografija ili u stilu tekstnote literatura. U prvome sluaju svi su podatci sadrani pod tablicom, pa se ne navode u bibliografiji, a u drugome valja u literaturi navesti sve podatke (v. primjer dolje). Drugi i sljedei redci piu se poravnano na lijevome rubu, obino manjim tipom slova i bez proreda (v. III. 7.3.2, Pismo i Razmaci). U tablicama se esto pojavljuju razliite biljeke. Biljeke mogu biti ope (odnose se na cijelu tablicu) i posebne (odnose se na specijalne aspekte tablice). Ope se biljeke mogu uvesti rijeju Biljeka, a posebne se obiljeuju u skladu s vaeim konvencijama. Primjerice:
427
5/30/11 11:58:19 AM
Tablica 3. Samoocjena pripadnosti gradu/selu, regiji, Hrvatskoj ili Europi Grad/selo Potpuno neprivren/a Ne jako privren/a Srednje privren/a Jako privren/a* 9 3,8% 38 15,9% 90 37,7% 102 42,7% Regija 8 3,3% 64 26,8% 95 39,7% 72 30,1% Hrvatska 9 3,8% 35 14,6% 102 42,7% 93 38,9% Europa 17 7,1% 75 31,4% 114 47,7% 33 13,8%
Izvor: Prilagoeno po J. Horvat, S. Katavi i H. Sabli, Kulturna industrija kao afirmacija kulturnog identiteta, u: Kulturni stereotipi: Koncepti identiteta u srednjoeuropskim knjievnostima, ur. Dubravka Orai Toli i Ern Kulcsr Szab (Zagreb: FFpress, 2006), 327. Ili: Izvor: Prilagoeno po J. Horvat, S. Katavi i H. Sabli, 2006: 327. Biljeka: Podatke u tablici prikupile autorice. Istraivanje je provedeno tijekom akademske godine 2002./2003. na Ekonomskim fakultetima u Osijeku i Splitu primjenom metode papir i olovka u nazonosti ispitivaa. Izraavajui vlastite osjeaje pripadnosti (selu/gradu, regiji, Hrvatskoj i Europi), ispitanici su pokazali najveu razinu pripadnosti dravi (81,6%), selu/gradu (80,4%), regiji (69,8%) te Europi (61,5%). * Samoocjene srednje privren/a i jako privren/a tretirane su kao osjeaj pripadnosti.
Slike (grafikoni, karte, dijagrami, fotografije, glazbeni primjeri, crtei). Za razliku od tablica, koje se naslovljuju, slike se potpisuju. Oznauju se rijeju Slika obinim pismom, brojem s razmakom i potpisom (legendom ili tuma428
5/30/11 11:58:19 AM
em) pod slikom. Drugi i sljedei redci piu se poravnano na lijevome rubu, obino manjim tipom slova i bez proreda (v. III. 7.3.2, Pismo i Razmaci). Potpisi pod slikama sadrajno su i mehaniki raznolikiji od naslova tablica. Dok naslovi tablica uvijek zavravaju bez toke, potpisi pod slikama obino se piu bez toke ako se sastoje od sintagme ili jednostavne reenice, a s tokom ako se sastoje od vie sintagma ili reenica. Primjerice:
Slika 15. Vukovar: Dvorac Eltz Slika 1. Faksimil naslovnice spjeva Judita Marka Marulia, 1521. U naslovu se meu ostalim navodi ime jezika kojim je spjev napisan: istorija svete udovice / Judit / u versih harvacki sloena.
Ako se slika sastoji od nekoliko dijelova, ti se dijelovi opisuju rijeima gore, dolje, lijevo, desno, prvi slijeva, u sredini i sl. Ako se opisne oznake nalaze u nepotpunim reenicama, piu se kosim pismom kako bi se razlikovale od legende. Ako su opisne oznake uklopljene u cjelovite reenice, ne piu se kosim pismom (gore stoji..., dolje lijevo sjede, s desne strane vidi se... u sredini se nalazi i sl.). Primjerice:
Slika 17. Vlaho Bukovac, Razvitak hrvatske kulture. Dekorativni pano u Velikoj itaonici Sveuiline knjinice, danas Hrvatski dravni arhiv. Pred boicom mudrosti Atenom vila ovjenava Ivana Gundulia; desno Gaj, Strossmayer, Maurani, Kukuljevi, Vraz i drugi; lijevo Zrinski, Maruli, Meduli, Vlai, Drakovi; u sredini Bokovi. Izvor: Prilagoeno po Ivo Frange, Povijest hrvatske knjievnosti (Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske; Ljubljana: Cankarjeva zaloba, 1987), 278-279.
Ili:
... Pred boicom mudrosti Atenom vila ovjenava Ivana Gundulia. S desne strane dolaze hrvatski knjievnici XIX. st.: Gaj, Strossmayer, Maurani, Kukuljevi, Vraz i drugi; s lijeve strane nalaze se Zrinski, Maruli, Meduli, Vlai, Drakovi; u sredini je Bokovi.
429
5/30/11 11:58:20 AM
Slike se mogu obiljeivati i malim slovima abecede:

Slika 3.11. Dva tipa glazbala sa strunama: a) gusle, b) violina
Brojevi se slika odvajaju od brojeva tablica i niu redoslijedom kako se pojavljuju u tekstu. Ako se u tekst ukljuuje samo nekoliko slika i ako se o slikama posebno ne raspravlja, brojevi se izostavljaju. Ako u tekstu ima vie slika i vie poglavlja, rabi se dvojna numeracija kao i u tablicama: najprije broj poglavlja, zatim broj slike u nizu kako se pojavljuje u tome poglavlju. Izmeu brojeva nema razmaka, npr. Slika 6.11. Mogue su i druge kombinacije (v. ilustracije u ovoj knjizi). Ako postoji popis ilustracija, tablice se i slike u popisu odvajaju (v. III. 2.3.5). Ako je slika preuzeta ili prilagoena, navodi se izvor u istome stilu kao i kod tablica. Razlika je samo u tome to su kod tablica izvori samostalne biljeke pod tekstom, a kod grafika i drugih slika dio su potpisa pod sliku. Dolaze na kraju niza (v. gore sliku 17). Kod fotografija, umjetnikih crtea i mapa umjesto bibliografske jedinice navodi se samo autorovo ime:
Slika 15. Mato u Parizu. Crte-karikatura Andra Rouveyrea.
4.3.3. Mehanika akademskoga teksta Mehanika (od gr. mchan stroj, sprava, maina) znai: (1) dio fizike u kojemu se prouava utjecaj energije i sila na kretanje i ravnoteu materijalnih tijela, (2) znanost o strojevima (strojarstvo) i (3) nebeska mehanika znanost o kretanju nebeskih tijela; u prenesenom znaenju neto to se odvija mimo ljudske volje; nehotian, automatski (usp. Klai, 1990: s. v. mehanika). U akademskome pismu mehanika je teorija i praksa fizikoga izgleda i materijalnih standarda oblikovanja teksta. Ono to su prirodne sile i njihov utjecaj na materijalna tijela u mehanici kao grani fizike, to su drutvene konvencije i standardi u mehanici akademskoga teksta. Mehanika akademskoga teksta najiri je retoriki okvir normativnosti,
430
5/30/11 11:58:20 AM
dosljednosti, ozbiljnosti, urednosti i autoriteta znanosti i znanstvenosti. Mehaniku akademskoga teksta ine: mehanika pravopisnih znakova mehanika fizikoga lika teksta citatna mehanika Pojedini fakulteti, odsjeci, mentorice i mentori, asopisi i nakladnika poduzea imaju razraena pravila iz mehanike akademskoga teksta. Ako vam se preporui kakav sustav ili se od vas trai pridravanje odreenih pravila, pisat ete svoju disertaciju ili koji god akademski rad u pretpostavljenoj mehanici. Ako mehanika teksta ne postoji ili se od vas ne trai, preporuujem etnju kroz pravila, pitanja i rjeenja ponuena u ovoj knjizi. Mehanika pravopisnih znakova. Tendencija je suvremenih jezinih zajednica pojednostavnjenje pravopisnih pravila kako bi se olakala semantika prohodnost teksta, sloboda subjektivnog izraza i lakoa recepcije. To ne znai da se pravila gube, nego da postaju sve funkcionalnija. Mnoga pravila nude razliiti raunalni programi. Ipak, studentice i studenti moraju poznavati pravopisna pravila kako bi posvjedoili o pravopisnoj kulturi i ispunili osnovni preduvjet akademskoga pisma jezinu normativnost (v. gore 4.2.1). Pravopisni znakovi mogu biti interpunkcijski ili reenini u uem smislu (vezani uz gramatiku, semantiku, ritmo-melodijske zakonitosti) i pravopisni znakovi u irem smislu (ista mehanika). Te se dvije razine katkad ne mogu odvajati. U studentskome akademskom pismu vrlo se esto grijei upravo u istoj mehanici. To se osobito odnosi na razmak ili bjelinu kao pravopisni znak. Pravopisni se znakovi u pravilu piu bez razmaka s lijeve strane (iza prethodne rijei, slova ili simbola nema bjeline), a s razmakom s desne strane (prije sljedee rijei, slova ili simbola dolazi bjelina). Iznimke su od toga pravila neki sluajevi u bibliografskim jedinicama, citatima, pisanju brojeva itd. Tako se primjerice dvotoje, toka sa zarezom i kosa crta
431
5/30/11 11:58:20 AM
u CIP-u piu s razmakom na obje strane, a internetske adrese bez razmaka. O pisanju razmaka ili bjeline kao pravopisnoga znaka usp. Badurina, Markovi i Mianovi, 2007: 113115 i passim (lat. tu i tamo, na razliitim mjestima). esto se grijei i u tipografiji pravopisnih znakova. Pravopisni znakovi u pravilu dolaze istim oblikom i veliinom pisma kao rijei, slova i simboli koji im neposredno prethode. Ako se dio upitne reenice donosi kosim pismom, istim tipom slova pie se i upitnik:
Kada i kako poetska funkcija postaje dominantna? To jest: kada se i kako ona pretvara u poeziju? (Uarevi, 1990: 94)
Upitnik kao dio naslova pie se kosim pismom kao i naslov:

The End of Science? (Nobel Conference, Minnesota: 1989)
Ako se naslov bez upitnika nae na kraju upitne reenice, naslov se pie kosim pismom, a upitnik obinim pismom:
to bolje govori o svezama romantiara i Bdijenja od injenice da su po nekim izdanjima Veglie di Tasso bile popraene Byronovom pjesmom The Lament of Tasso? (Zlatar, 1998: 87)
Zagrade se piu onim tipom slova koji sadrava tekst u zagradi. Ako je tekst u zagradi u kosome pismu, u istome su pismu i zagrade:
Nakon reenoga ne bi trebalo zvuati paradoksalno ako ustvrdimo da su u umjetnikome djelu naelno prisutne sve funkcije osim estetske (poetske). (Uarevi, 1990: 95)
Ako je dio teksta u zagradama u normalnome pismu, i zagrade su u normalnome pismu:

432
5/30/11 11:58:20 AM
Igranje glembajevskog ciklusa najee je uvjetovano provjerom glumakoga ansambla, kao u predstavama zagrebakoga HNK (Gospoda Glembajevi, 1994; Leda, 1998; U agoniji, 1998) i jednako tako splitskoga HNK, ali koji je ipak ponudio i drukiji redateljski koncept (Gospoda Glembajevi i U agoniji, 2001). (Lederer, 2004: 49)
O nekim smo aspektima pravopisne mehanike govorili u ovome poglavlju (pisanje toke iza rednih brojeva, pisanje kratica, obiljeivanje tablica i slika, v. gore). O mehanici pravopisnih znakova u citatnim stilovima govorit emo u poglavljima III. 5. i III. 6. O drugim pojedinostima iz pravopisne mehanike s kojima se moete susresti konzultirajte pravopisne prirunike. Citatna mehanika. Citatnu mehaniku ine standardi u navoenju literature: pisanje citatnica, bibliografske biljeke, bibliografija i literatura, citatni stilovi i ugradba citata u tekst. Citatna je mehanika sredinji retoriki okvir akademskoga pisma, strategija memorije kulture, ozbiljnosti i autoriteta akademskoga diskursa. O razliitim aspektima citatne mehanike rije je u poglavlju III. 5. Poglavlje III. 6. u cjelini je posveno velikoj mehanici dvaju citatnih stilova. Mehanika fizikoga lika teksta. U mehaniku fizikoga lika teksta pripadaju svi aspekti raunalnoga (neko strojnoga) oblikovanja teksta: tip slova, proredi, uvlake, margine, paginacija, izrada naslovnice itd. O tome e biti rijei u poglavlju III. 7.3.2. Osnovno je pravilo mehanike teksta dosljednost. Nije bitno kojega ete se pravila pridravati, gdje ete se posluiti vlastitim rjeenjima ili kako ete postupiti u dvojbenim situacijama. Vlastita su rjeenja uvijek potrebna jer nema te mehanike koja bi obuhvatila sve pojedinane sluajeve. Bitno je da uvijek u istim tekstnim okolnostima primjenjujete isto mehaniko i tehniko pravilo, isti sustav i iste verzije odabranoga sustava.
433
5/30/11 11:58:20 AM
Mehanika svakoga teksta, pa i akademskoga, proizvod je odreene kulture i istodobno znak visoke kulture teksta. Ona je vrhunski kulturni konstrukt koji omoguuje ivot teksta. Ili, Aristotelovim rijeima, mehanika je prvo nepokrenuto pokretalo (t prton kinon aknton) svakoga teksta. A to znai najiri retoriki okvir znanstvenoga teksta, u sklopu znanstvenoga teksta akademskoga pisma, a u sklopu akademskoga pisma svih vrsta studentskih radova od eseja do doktorske disertacije. Stoga u ovo poglavlje zavriti paradoksom. Kao i u nekim prethodnim poglavljima, uinit u to u biblijskome citatnom stilu: Ono to bijae na kraju ovoga poglavlja o jeziku i stilu a to je Mehanika neka u vaim akademskim radovima sada i uvijek bude na poetku!
434
5/30/11 11:58:20 AM
5.
CITIRANJE I CITATI (MEMORIJA)
U ovome se poglavlju obrauju tehnike citiranja i mehanika citatnoga retorikog okvira. Citiranje je, uz parafraziranje i saimanje, sredinji oblik memorije kulture u akademskome pismu, a citatni je okvir osnovna strategija za reprezentaciju te memorije. O nekim aspektima citiranja, parafraziranja i saimanja bilo je govora u poglavlju o pripremama za pisanje (III. 1), a o bibliografiji i literaturi kao dijelovima strukture u poglavlju o strukturi i dijelovima (III. 2). Ovdje se podrobnije opisuju sadrajne i formalne odlike citata, parafraza i saimanja, elementi i modusi citatnoga okvira te ugradbena mehanika citata. Tako zamiljeno, ovo je poglavlje oblik klasinoga kanona memorije primijenjen na citiranje i njegov retoriki okvir.
435
5/30/11 11:58:20 AM
5/30/11 11:58:20 AM
CITIRANJE I CITATI (MEMORIJA)
5.1. CITIRANJE, PARAFRAZIRANJE, SAIMANJE . . . . . 439 5.1.1. Citiranje i citati . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 439 5.1.2. Odlike i mane znanstvenih citata . . . . . . . . . . . . . . 440 5.1.3. Parafraziranje i parafraze . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 444 5.1.4. Grijesi parafraziranja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 446 5.1.5. Saimanje i upuivanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 448 5.2. CITATNICE I CITATNI STILOVI . . . . . . . . . . . . . . 449 5.2.1. Citatnice. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 449 5.2.2. Bibliografske jedinice u klasinim izvorima . . . . . . . . 462 5.2.3. Citiranje elektronikih izvora . . . . . . . . . . . . . . . . 463 5.2.4. Bibliografija i literatura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 466 5.2.5. Citatni stilovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 469 5.3. UGRADBA CITATA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 484 5.3.1. Mehanika uklopljenih citata . . . . . . . . . . . . . . . . . 485 5.3.2. Mehanika izdvojenih citata . . . . . . . . . . . . . . . . . . 491 5.3.3. Zakonite promjene u citatima . . . . . . . . . . . . . . . . 497
437
5/30/11 11:58:20 AM
5/30/11 11:58:20 AM
5.1. CITIRANJE, PARAFRAZIRANJE, SAIMANJE Tri su osnovna naina uporabe literature: citiranje, parafraziranje i saimanje.
5.1.1. Citiranje i citati to su citati? Citati (od lat. cito navodim) doslovno su preuzeti dijelovi (inteksti) tuega teksta u sklopu vlastitoga. Kada se citira? Citira se kada tue rijei podupiru vae stajalite, kada mu se suprotstavljaju, kada imaju autora i kada su nove (v. III. 1.6.6). Zato se citira? Citira se radi priznavanja drugih, zatite od plagijata, snage argumentacije i irine informacija. Priznavanje drugih. Citiranjem drugih ljudi odajemo priznanje tim ljudima i njihovim idejama, bez obzira na to slaemo li se s njihovim miljenjem ili ne. Istodobno na taj nain priznajemo ukupnu tradiciju znanja te oekujemo da e i na rad biti citiran, tj. priznat u znanstvenoj zajednici. Zatita od plagijata. Pravilnim citiranjem titimo se od nesvjesne ili svjesne krae. Onako kako citiramo druge moemo oekivati da e i drugi citirati nas. Navodni znakovi oko tuih rijei najbolja su zatita od plagijata etiki condicio sine qua non znanstvenoga rada. Snaga argumentacije. Citiramo ne samo radi drugih autorica i autora ni zbog sebe samih nego prije svega radi itateljica i itatelja. Citati su graa u argumentaciji. itateljice i itatelji moraju ih moi provjeriti ako to ele i
439
5/30/11 11:58:20 AM
tako se uvjeriti u istinitost pretpostavaka. Ako su vai citati provjerljivi i toni, onda e i vae ideje i teze biti uvjerljive. Istina nije unaprijed dana injenica koja se moe nai ili prepisati. Istina je u snazi dokaza i argumentacije, a to velikim dijelom znai u izboru citata i njihovoj uporabi (ne zloporabi). irina informacije. Citiranjem se ne pruaju samo argumenti za vae ideje i vau tezu, nego se preko citata i njihovih izvora ujedno daju ire informacije o problematici iz podruja ili struke, pa se tako upuuje na daljnje istraivanje.
5.1.2. Odlike i mane znanstvenih citata Odlike i mane znanstvenih citata ovise o pet osnovnih naela. To su: referentnost tonost obiljeenost funkcionalnost inkorporiranost Referentnost. Citati su dobri kada se odnose neposredno na temu, a loi kada se navode kao ukras, bez neposredne veze s temom. Ne smije se citirati radi samoga citiranja, da se pokae koliko ste naobraeni ili to je trenutano u modi. U suvremenoj humanistici, primjerice, nije dobro citirati Pierrea Bourdieua i Judith Butler samo zato to ste od njih neto proitali ili to se esto citiraju u struci. Isto tako u biologiji ne smijete citirati Miroslava Radmana i Ivana ikia samo zato to su to medijske zvijezde hrvatskih prirodnih znanosti. Ako vam nalae tema, oslonit ete se na jednoga ili dva-tri pomno odabrana autora, i to samo usko vezano uz vau temu ili pojedinu ideju. Tonost. Citati su dobri kada su preuzeti tono u onome obliku u kojemu su u izvornome tekstu, a loi kada su preneseni povrno i netono. Ne
440
5/30/11 11:58:20 AM
moe se dovoljno naglasiti koliko pozornosti i provjeravanja, poznavanja mehanikih pravila i etike citiranja zahtijeva ispravno navoenje tuega teksta. Citate treba preuzimati iz originala po vienju (de visu), a ne po sjeanju ni iz sekundarnih izvora, kako se eventualne pogrjeke ne bi umnaale (v. III. 1.6.7). Ako se ne moe doi do izvornika, upuuje se u biljeci na sekundarni izvor (citirano u, cit. u, cit. po, preuzeto iz i sl. (v. III. 6.10). Obiljeenost. Citati u akademskome tekstu moraju biti obiljeeni navodnicima ili na koji drugi nain, tipom pisma, odvojenim odlomcima i sl. Samo su ispravno obiljeeni citati dobri citati. Loi su citati neispravno obiljeeni ili neobiljeeni citati. Takvi su citati najee posljedica nemarnosti i povrnosti. Mogu se popraviti kontroliranjem granica teksta i ispravnim obiljeivanjem. Loi citati meutim mogu biti i pravo citatno zlo. Rije je o plagijatu. Plagijat (od lat. plagium otmica) jest neobiljeeni citat koji itatelju nudimo kao da je na tekst. Plagijat je najvei smrtni grijeh citiranja. U kulturi virtualnoga pisma navodnici nisu samo tehnika, oni su i etika akademskoga pisma. Zatita od nesvjesnoga plagiranja jest pravilno voenje biljeaka (v. III. 1.6.3. 1.6.5). Zatita od svjesnoga plagiranja jest pravilno obiljeivanje citata u citatnicama i bibliografskim jedinicama (v. dolje 5.2.1. 5.2.3) te izgraeni etiki kodeks u akademskoj zajednici (v. dolje 5.2.3. i III. 1.7). Funkcionalnost. Dobri su citati oni koji su funkcionalni u argumentaciji vaih ideja, a loi oni koji ne pridonose dokaznomu postupku vae teze. Po semantikoj funkciji citati mogu biti: ilustrativni citati potkrjepljuju vlastite misli, pa slue kao argumenti za vlastite ideje polemiki citati predmet su neslaganja i suprotstavljanja, a vlastite ideje slue kao protuargumenti dijaloki citati osvjetljuju vlastite ideje u susretu s tuim tekstovima, pa se razvija rasprava argumentima i protuargumentima
441
5/30/11 11:58:20 AM
Ilustrativni su citati dobri kod navoenja primarnih izvora, jer slue kao dokazi za vlastite teze. Kod sekundarnih izvora ilustrativni su citati dobri ako je rije o nepoznatu ili nedovoljno prouenu tekstu (npr. nepoznati Ujeviev esej o Krlei), pa se na nj oslonite u izgradnji vlastitoga stajalita te ga ujedno uinite dostupnim za druge. Ilustrativni su citati loi ako se sekundarna literatura uzima kao argument za vlastite ideje. Loe je ilustrativno citirati priznate, osobito suvremene autoritete, a najgore je ako vlastite ideje argumentirate pomodnim autoritetima, jer se tako gubi samostalnost i originalnost vlastitoga rada. Baudrillardove ideje nisu dokaz za simulakrum u romanu Jelene arije Klonirana. Taj su dokaz citati iz samoga romana. Polemiki su citati dobri uz dva uvjeta: ako pridonose argumentaciji vlastitoga stajalita i ako se rabe korektno. Polemiki citati nisu dobri ako se slue argumentima ad hominem, ad politicam, ad sexum i sl. (v. III. 3.1.5, Etike pogrjeke). U akademskome su tekstu osobito dobri dijaloki citati. Priznavanjem tuega stajalita u dijalogu se osvjetljuju vlastite ideje i istodobno preocjenjuju tue, pruaju se argumenti i protuargumenti, pa se tako u procesu citiranja uvjerljivo i dokumentirano dokazuje teza. Inkorporiranost. Napokon, vrsnoa citiranja ovisi o ugraenosti citata u tijelo teksta. Citati se ugrauju u vlastiti tekst semantiki i formalno. Semantika ugradba citata. Citati su dobri ako su logiki ugraeni u argumentacijsko polje, a loi ako to nisu. Dobri su citati dokazi, a ne ukrasi. Citati se ne vade s interneta i ne ubacuju u tekst, nego se pomno ugrauju u argumentacijski kontekst. Nije dovoljno uzeti povezne glagole poput pie, tvrdi, prijedlog po, sintagme poput po miljenju, kao to definira, navodi, obrazlae i sl., pa nakon toga navesti pozamaan neobraeni citat. Treba osigurati obzor irega interpretacijskog polja u kojemu e se kretati argumentacija i citat logino uklopiti u obzor vae teze. Primjer loe ugradbe. Ako analizirate pojam stilskih formacija Aleksandra Flakera, nije dobro navesti integralan citat u prvome licu mnoine bez ikakve interpretacije i bibliografskih podataka:
442
5/30/11 11:58:20 AM
Aleksandar Flaker definira pojam stilskih formacija: Pojmom stilske formacije obiljeili smo velika, povijesno nastala stilska jedinstva kao nadindividualne, a najee i nadnacionalne knjievnopovijesne cjelovitosti, o kojima se, u nedostatku prikladnijega termina, govori ponekad, dakako uvjetno, kao o strukturi struktur.
Primjer dobre ugradbe. Dobro ete ugraditi isti Flakerov citat ako ga uklopite u argumentacijsko polje primjerice, o koncepciji imanentne knjievne povijesti u Zagrebakoj knjievnoznanstvenoj koli iz rane stilistike faze. Pri tome se citat moe obiljeiti na tri osnovna naina: fusnotom, tekstnotom i biljekom na kraju teksta (v. dolje 5.2.1, Citatnice). Semantiki dobro ugraen citat obiljeen fusnotom:
U knjizi Stilske formacije Flaker definira pojam stilskih formacija kao velika, povijesno nastala stilska jedinstva7 i primjenjuje ga u analizi teksta i periodizaciji knjievnosti. Na tome su pojmu utemeljena dva knjievnopovijesna projekta 1970-ih, Povijest hrvatske knjievnosti i Povijest svjetske knjievnosti. F: 7 Aleksandar Flaker, Stilske formacije (Zagreb: SNL, 1976), 27.
Semantiki dobro ugraen citat obiljeen tekstnotom:

U knjizi Stilske formacije Aleksandar Flaker definira pojam stilskih formacija kao velika, povijesno nastala stilska jedinstva (1976: 27) te ga primjenjuje u analizi teksta i periodizaciji knjievnosti
Formalna ugradba. Formalna ugradba citata ovisi o fizikoj veliini citata i njihovu poloaju u tekstu. Da bi se mogli ugraditi u vlastiti tekst, citate katkad treba prilagoditi vlastitomu tekstu. Dopustive su samo manje gramatike i pravopisne promjene, koje ne mijenjaju ni rijei ni smisao. O mehanici ugradbe citata u tekst i zakonitim promjenama v. dolje 5.3.
443
5/30/11 11:58:20 AM
5.1.3. Parafraziranje i parafraze to su parafraze? Parafraze (od gr. paraphrzein prepriati) takav su oblik susreta s tuim tekstovima u kojemu tue ideje i argumenti nisu preneseni od rijei do rijei (citati), nego prepriani vlastitim rijeima. Kada se parafrazira? Unato poststrukturalistikim teorijama, koje su apsolutizirale fenomen citatnosti te proglasile kraj autora i originalnosti, vlastiti tekst i autor i dalje postoje, moda vie nego ikada prije. Ondje gdje je opasnost raste i ono spasonosno, kae njemaki romantiar Friedrich Hlderlin. Budimo romantini i parafrazirajmo: Ondje gdje su virtualno pismo i copy paste raste i potreba za autorstvom i pravim citatima, odnosno potenim parafrazama. Akademski se rad uvijek pie vlastitim rijeima, a tue su rijei samo dokazni materijal u argumentaciji vlastitih ideja. U humanistikim znanostima ee se citira, a u drutvenim se i prirodnim znanostima esto parafrazira i saima. Parafrazira se naelno samo u dva sluaja: kada argumentacija nije neposredno vezana uz izvor, pa nisu potrebne izvorne formulacije ni vrsti dokazi, kada tue ideje moete bolje formulirati nego to je to u izvorniku (v. III. 1.6.6). Kako se parafrazira? Osnovna su pravila ispravnoga parafraziranja: Tue se rijei potpuno zamjenjuju vlastitima. Tono se prenosi smisao tue ideje. Parafraze se ne obiljeuju navodnicima kao citati jer ne prenose doslovno tue rijei, ali se opskrbljuju bibliografskim podatcima u citatnicama, ovisno o tome koji ste citatni stil odabrali, Oxfordski ili Harvardski (v. dolje 5.2.5).
444
5/30/11 11:58:20 AM
Citatnice u parafrazama dolaze na kraju reenice. Pri tome se razlikuje ugradba fusnota od ugradbe tekstnota. Fusnote u parafrazama dolaze na kraju reenice iza toke (v. dolje prvi primjer parafraze), a tekstnote prije toke (v. dolje drugi primjer parafraze). Osnovni su koraci u tehnici parafraziranja: Proitajte s razumijevanjem tekst koji elite parafrazirati. Odloite tekst na stranu ili ga prekrijte. Prepriajte vlastitim rijeima bitno za svoju argumentaciju. Ponovno proitajte parafrazirani tekst i usporedite ga s vlastitim tekstom. Paljivo provjerite jesu li u parafrazi sve bitne rijei i sintagme vae. Kao predloak za parafrazu neka poslui ideja Josipa Uarevia iz teksta Znanost o knjievnosti i teorija interpretacije (Zagrebaki knjievnoznanstveni krug): Tekst koji se parafrazira:
krebov primjer dobro pokazuje u kolikoj je mjeri interpretacija (bila) kamen smutnje za knjievnu znanost. (...) Kada bi se skupili i sortirali svi krebovi termini i termini, pokazalo bi se da bi se oni, u najmanju ruku, mogli svrstati u dvije skupine. Jednu bi sainjavali nazivi vezani za pojedine kole, pravce, metodologije ili paradigme 20. stoljea (formalizam, strukturalizam, marksizam, teorija recepcije, semiotika, teorija informacije), a u drugu bi upao (vjerojatno neosvjeivan) splet pojmova iz tradicionalne u prvome redu devetnaestostoljetne kritike, psihologije i estetike (sklad, ljepota, osjeaj, doivljaj, dojam, jasnoa, umjetnika struktura, lirski izraaj, intenzivnost i sl.). (Uarevi, 2002: 127-128)
445
5/30/11 11:58:20 AM
Ako primijenimo tri osnovna naela parafraziranja prepriavanje vlastitim rijeima, tonost smisla i uputu na izvor korektna parafraza s fusnotom izgledala bi ovako:
Kao to je primijetio Josip Uarevi, u diskursu Zdenka kreba znakovito se mijeaju dvije skupine termina: jedni koji pripadaju knjievnomu znanju 19. stoljea i drugi koji pripadaju teorijama 20. stoljea iz doba formalizma, strukturalizma i semiotike.3 F: 3 Uarevi, Izmeu tropa i prie: Rasprave i ogledi o hrvatskoj knjievnosti i knjievnoj znanosti (Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada, 2002), 128.
Ista parafraza s tekstnotom izgledala bi ovako:

Kao to je primijetio Josip Uarevi, u diskursu Zdenka kreba znakovito se mijeaju dvije skupine termina: jedni koji pripadaju knjievnomu znanju 19. stoljea i drugi koji pripadaju teorijama 20. stoljea iz doba formalizma, strukturalizma i semiotike (2002: 128).
Budui da se u navedenome primjeru autorovo ime spominje u neposrednome kontekstu, u citatnici je ime izostavljeno (v. dolje 5.2.1, Tekstnote: Posebni sluajevi).
5.1.4. Grijesi parafraziranja Pri parafraziranju nije dovoljno govoriti o pogrjekama. Parafraziranje je najosjetljivije mjesto u argumentaciji: tu je najlake prijei granice tuega teksta i skliznuti u plagijat. Stoga tu, kao ni pri svakome plagiranju, nije dovoljno govoriti o pogrjekama. Tu je opravdano govoriti o grijesima. Za grijehe parafraziranja nema oprosta. Oni su jednako neoprostivi ako su poinjeni svjesno ili nesvjesno, zbog povrnosti ili zbog prijevare. Tri su osnovna grijeha parafraziranja:
446
5/30/11 11:58:20 AM
kraa tuega teksta simulacija parafraziranja kraa ideja i metoda Ostajemo kod gornjega primjera. Kraa tuega teksta: Grijeh I. Ako navodite doslovno, tj. citirate Uarevieve rijei i reenice, a nigdje ne spominjete Uarevia, ako na autorove rijei niste stavili navodnike ni koji drugi znak citatne relacije, vi niste parafrazirali, nego ukrali tui tekst; vi ste plagirali:
U kolikoj je mjeri interpretacija bila kamen kunje za Zagrebaku knjievnoznanstvenu kolu, dobro pokazuje krebov primjer. Kad bi se sortirali svi krebovi termini i termini, vidjelo bi se da se oni mogu svrstati u dvije skupine...
Simulacija parafraziranja: Grijeh II. Ako ispravno navodite Uarevia kao izvor, ali preuzimate njegove rijei i sintagme kao da su vae; ako se ponaate kao da parafrazirate, a zapravo neobiljeeno citirate, vi ne parafrazirate, nego simulirate parafrazu, opet ste ukrali tui tekst, tj. plagirali:
U kolikoj je mjeri za Zagrebaku stilistiku kolu interpretacija bila kamen kunje, najbolje se vidi iz krebova primjera. Ako sortiramo sve krebove termine, vidjet emo da se oni mogu svrstati u dvije skupine...7 F: 7 Josip Uarevi, Izmeu tropa i prie: Rasprave i ogledi o hrvatskoj knjievnosti i knjievnoj znanosti (Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada, 2002), 128.
Ili:
U kolikoj je mjeri za Zagrebaku stilistiku kolu interpretacija bila kamen kunje, najbolje se vidi iz krebova primjera. Ako sortiramo sve krebove termine, vidjet emo da se oni mogu svrstati u dvije skupine... (Uarevi, 2002: 128)
447
5/30/11 11:58:20 AM
Kraa ideja i metoda: Grijeh III. Napokon, ako se vie ne sluite Uarevievim rijeima, nego njegovom idejom; ako uz tu ideju ne navedete autorovo ime, nego je predstavljate kao svoju, rije je opet o krai ili plagijatu. Jedina je razlika u tome to sada niste ukrali komad tuega teksta, nego tuu ideju. Ali kraa je uvijek kraa:
Zanimljivo je da se upravo Zdenko kreb prvi spotaknuo o kamen interpretacije. injenica da se njegovi termini mogu razvrstati u dvije skupine, jednu koja pripada 19. i drugu koja pripada 20. stoljeu, potie nas na razmiljanje...
5.1.5. Saimanje i upuivanje to je saimanje? Saimanje je takav oblik susreta s tuim tekstom u kojemu se ukratko saima ideja ili argument bez navoenja originalnih formulacija i bez prepriavanja. U nizu triju susreta s tuim tekstovima citiranje, parafraziranje, saimanje to je najslabiji dokaz. Saimanje je funkcionalno kao dodatna informacija koja itatelja upuuje u iri kontekst istraivanja. Kako se saima? Saimanje se ne obiljeuje navodnicima, jer u njemu nema tuih rijei. Na saimanje se meutim obvezno upuuje u citatnicama, jer je rije o osvrtu na tue ideje i metode. Upuuje se u fusnotama ili tekstnotama, ovisno o odabranome citatnom stilu, kraticom usp. Fusnote se ugrauju na kraju reenice iza toke (prvi primjer), a tekstnote na kraju reenice ispred toke (drugi primjer). Ako se osvrete na Zagrebaku knjievnoznanstvenu kolu, navedeni lanak saet ete, primjerice, u citatnome stilu s fusnotama:
U sklopu problematike interpretacije Uarevi je sustavno obradio nastanak, razvoj i glavne ideje Zagrebake knjievnoznanstvene kole.15 F: Usp. Izmeu tropa i prie: Rasprave i ogledi o hrvatskoj knjievnosti i knjievnoj znanosti (Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada, 2002), 113134.
448
15
5/30/11 11:58:20 AM
Isto saimanje izgledat e u citatnome stilu s tekstnotama ovako:

U sklopu problematike interpretacije Uarevi je sustavno obradio nastanak, razvoj i glavne ideje Zagrebake knjievnoznanstvene kole (usp. Uarevi, 2002: 113134).
to je upuivanje? Upuivanje je najopenitiji poziv na tui tekst u kojemu se kratko naznauje izvor vaan za temu. Citatnica dolazi neposredno nakon spominjanja izvora ili na kraju reenice:
Teoriju stilskih formacija Flaker je izloio u istoimenoj knjizi.12 F:
12
Stilske formacije (Zagreb: Sveuilina naklada Liber, 1976).
Ili:
Teoriju stilskih formacija Flaker je izloio u istoimenoj knjizi (1976).
Kada se upuuje na vie izvora, jedinice se grupiraju (v. dolje 5.2.1, Sloene fusnote i Tekstnote: Posebni sluajevi).
5.2. CITATNICE I CITATNI STILOVI 5.2.1. Citatnice to su citatnice? Citatnice (neologizam od lat. cito navodim, citiranje, citatnost) bibliografske su biljeke u kojima se donose podatci potrebni za identifikaciju citiranih ili konzultiranih izvora. Ovdje ga koristim kao sinonim za termine bibliografske napomene, pozivne biljeke, reference ili uputnice.
449
5/30/11 11:58:20 AM
Vrste citatnica. Po poloaju u tekstu citatnice mogu biti: fusnote, podrubnice ili podtekstne citatnice biljeke pod tekstom tekstnote, tekstovnice ili unutartekstne citatnice biljeke u tekstu endnote, zavrnice ili izvantekstne citatnice biljeke na kraju teksta Fusnote (biljeke pod tekstom, podrubnice ili podtekstne citatnice). Termin fusnota nastao je od njem. Fuss (noga, stopalo) i lat. nota (biljeka) u znaenju biljeka pod tekstom ili u podnoju teksta. Sadraj fusnota. Po sadraju fusnote mogu biti: Bibliografske ili dokumentarne fusnote (engl. bibliographic notes, citatnice u uem smislu) upuuju na literaturu s pomou punih ili skraenih bibliografskih podataka. Objasnidbene ili eksplikativne fusnote (engl. content notes, citatnice u irem smislu) donose dodatne informacije i komentare o tekstu koje ne pripadaju neposredno u argumentaciju. Forma fusnota. Fusnote se sastoje od brojke iznad dijela teksta na koji se odnosi biljeka,1 od iste te brojke ispisane ispod crte podvuene pod tekstom te od biljeke s bibliografskim podatcima ili drugim informacijama. Prvi se redak biljeke pod crtom pie s uvlakom, a ostali poravnano s tekstom. Raspored bibliografskih podataka i interpunkcija meu njima razliiti su u razliitim citatnim tradicijama i stilovima. Ovdje je prilagoeno pisanje fusnota u Oxfordskome podstilu Chicakoga citatnog stila po Turabian, 2007 (v. dolje 5.2.5. i III. 6). U fusnotama donosi se ime i prezime u normalnome rasporedu, elementi se odvajaju zarezom, podatci o objavljivanju stoje u zagradama, a na kraju se pie broj stranice bez kratice str.:
Za fusnote se katkad rabe i drugi termini, npr. podrubne biljeke, podrubak i sl.
450
5/30/11 11:58:20 AM
Kao to istie urednik zbornika, klju je Flakerova doprinosa hrvatskoj znanosti o knjievnosti u policentrinosti (ili raznocentrinosti) interesa, djelovanja i struktura5. F: Josip Uarevi, predgovor knjizi Oko knjievnosti: Osamdeset godina Aleksandra Flakera (Zagreb: Disput, 2004), 7.
5
O ugradbi fusnota u citatima v. dolje 5.3.1. i 5.3.2. O ugradbi fusnota u parafrazama i saimanjima v. gore 5.1.3. i 5.1.5 Sloene fusnote. Sloene su fusnote one koje donose bibliografske podatke o vie izvora ili kombiniraju bibliografske podatke i objasnidbene napomene. Ako se u tekstu navodi vie izvora o istoj temi, nije ih dobro raspriti u posebnim fusnotama. Bolje ih je, po prikladnu kriteriju, grupirati u jednoj fusnoti. Jedinice se odvajaju tokom sa zarezom:
Godine 1976. u Zagrebakoj knjievnoznanstvenoj koli jasno se osjetio odmak od imanentne analize knjievnoga teksta.11 F: Usp. tri knjige objavljene te godine: Aleksandar Flaker, Proza u trapericama (Zagreb: SNL, 1976); Milivoj Solar, Knjievna kritika i filozofija knjievnosti (Zagreb: kolska knjiga, 1976); Viktor mega: Knjievno stvaralatvo i povijest drutva: Knjievno-socioloke teme (Zagreb: Liber, 1976).
11
Kada se u tekstu pojavljuju ime i prezime, u fusnoti se pie samo prezime.

Sredinom 1970-ih u Zagrebakoj knjievnoznanstvenoj koli dolo je do odmaka od imanentne analize teksta. Aleksandar Flaker uvodi pojam proze u trapericama, Milivoj Solar povezuje knjievnu znanost i filozofiju, a Viktor mega promatra knjievnost u drutvenom kontekstu.17 F: Flaker, Proza u trapericama (Zagreb: SNL, 1976); Solar, Knjievna kritika i filozofija knjievnosti (Zagreb: kolska knjiga, 1976); mega: Knjievno stvaralatvo i povijest drutva: Knjievno-socioloke teme (Zagreb: SNL, 1976).
451
17
5/30/11 11:58:20 AM
Kada se u fusnoti donose izvor i dodatne informacije ili komentari, najprije se piu bibliografski podatci, a zatim iza toke informacije ili komentari:
Sredinom 1970-ih Aleksandar Flaker objavio je kljunu knjigu Zagrebake knjievnoznanstvene kole Stilske formacije.19 F:
19
Flaker, Stilske formacije (Zagreb: SNL, 1976). Iste godine kod istoga izdavaa objavljena je autorova knjiga Proza u trapericama u kojoj je dolo do odmaka od imanentne stilistike analize.
Informacije i komentari u fusnotama moraju biti strogo funkcionalni. Ako su vani za temu, bolje ih je uvrstiti u tekst. Ako su rubni u odnosu na temu, valja razmisliti jesu li uope potrebni. Kada se u fusnoti donosi citat, najprije se navodi citat, a zatim podatci o izvoru iza toke na kraju citata:
Viktor mega naglasio je vanost tehnikih medija u povijesti romana.20 F:
20
Pobjeda romana utemeljena je u epohalnoj preobrazbi cijele kulture Gutenbergovim izumom (). mega, Povijesna poetika romana (Zagreb: GZH, 1987), 19.
Kraenje fusnota. Jedna je od prednosti fusnota mogunost kraenja. U razliitim znanstvenim podrujima postoje razliiti standardi za kraenje fusnota. Katkad se u fusnotama rabe samo skraeni podatci, a puni se donose u bibliografiji. Ako standardi za kraenje postoje, slijedit ete te standarde. Ako takvi standardi ne postoje, moete primijeniti opa pravila ili ih prilagoditi svojemu podruju i temi. Osnovno je pravilo: kratiti valja funkcionalno, tako da se cjeloviti podatci mogu pronai u bibliografiji ili u prethodnoj punoj fusnoti. Fusnote se mogu kratiti na dva osnovna naina: kraenjem bibliografskih podataka i primjenom latinskih ili domaih kratica. Dva su osnovna modusa kraenja bibliografskih podataka: modus samo autor i modus autor naslov. U modusu samo autor citatnica sadrava
452
5/30/11 11:58:20 AM
dva podatka: autorovo prezime i broj stranice. Ako autor ima vie naslova, u tim se jedinicama primjenjuje modus autor naslov. U modusu autor naslov citatnica sadrava tri podatka: autorovo prezime, naslov i broj stranice. Naslovi knjiga i asopisa piu se kosim pismom, a naslovi lanaka i dijelova pjesnikih djela pod navodnicima bez kosoga pisma (v. dolje 5.2.5. i III. 6). Dulji se naslovi krate na razlikovne rijei ili nekoliko razlikovnih rijei.
1
Ivo Frange, Povijest hrvatske knjievnosti (Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske; Ljubljana: Cankarjeva zaloba, 1987), 372. 2 Frange, 372.
Ili:
2
Frange, Povijest hrvatske knjievnosti, 372.
Ili:
2
Frange, Povijest, 372.
Drugi je oblik kraenja u fusnotama uporaba latinskih ili domaih kratica. Klasine su latinske kratice: Ibid. (ibidem na istome mjestu, isto) Op. cit. (opus citatum navedeno djelo, hrv. kratice n. dj. i nav. dj.) Loc. cit. (loco citato na navedenome mjestu, hrv. kratice n. m. i nav. mj.) Ibid. se odnosi na isti izvor citiran u biljeci neposredno prije i istu stranicu. Kada se u istome nizu citira isti izvor, ali razliita stranica, uz ibid. se pie broj stranice. Op. cit. odnosi se na razliitu stranicu istoga izvora koji nije citiran neposredno prije. Loc. cit. odnosi se na istu stranicu istoga izvora koji nije citiran neposredno prije. Primjerice:
453
5/30/11 11:58:20 AM
51 52
Flaker, Stilske formacije, 107. Ibid. 53 Ibid., 183. 54 mega, Knjievnost i povijest drutva, 91. 55 Flaker, op. cit., 295. 56 mega, loc. cit.
Taj klasini sustav kraenja vie se uglavnom ne rabi. U suvremenoj akademskoj praksi obino se rabi samo ibid. Ako rabite kraticu ibid., pripazite na mehaniku: ibid. se u citatnicama pie bez kosoga pisma, a kada dolazi s dvojnim znakovima, toka ostaje, jer je dio kratice. Ibid. se ne rabi u citatnicama s vie izvora ni na udaljenim stranicama. Umjesto latinske kratice ibid. u domaim se citatnim stilovima esto rabi rije isto. Pripazite na mehaniku: isto se u citatnicama pie bez kosoga pisma. Nema dvojnih znakova jer to nije kratica, primjerice:
52 53
Isto. Isto, 183.
Fusnote plus biljeke u zagradama. Fusnote se esto kombiniraju s biljekama u zagradama. Biljeke u zagradama dolaze u tekstu kao i tekstnote, ali se od njih razlikuju po vrsti podataka i interpunkciji. Treba paziti da se dva tipa unutartekstnih citatnica ne mijeaju (v. dolje Tekstnote plus fusnote). U nekim situacijama, osobito u raspravi ili u kontinuiranoj analizi, fusnote bi optereivale tekst, pa se uvode biljeke u zagradama. Neki tipovi izvora, kao to su klasina djela, Biblija i druga sakralna djela, starija knjievnost, novinski lanci, pravni dokumenti, izvori u vizualnim umjetnostima i sl., uglavnom se navode u biljekama u zagradama. Navode se lako prepoznatljivi elementi, a cjelokupni se podatci donose u bibliografiji (v. relevantne dijelove u III. 6). U uklopljenim citatima biljeke u zagradama piu se ispred toke, zareza i drugih interpunkcijskih znakova, a u izdvojenim citatima iza toke
454
5/30/11 11:58:20 AM
kojom citat zavrava (v. dolje 5.3.1. i 5.3.2). Puna biljeka u zagradama ista je kao i fusnota skraena po modelu autor naslov. Sadrava tri podatka odvojena zarezima: autor, naslov, stranica:
Pojava moderne zapravo je svijest i potreba da se hrvatska knjievnost izvue iz slijepe ulice u koju je zapala pri kraju realizma (Frange, Povijest hrvatske knjievnosti, 231).
Biljeke u zagradama katkad se mogu kratiti. Tri su osnovne mogunosti kraenja: samo broj stranice, autor i broj stranice te naslov i broj stranice. U izvorima bez stranica navodi se drugi lokacijski podatak. Kada je iz teksta jasno o kojemu je autoru rije, kada je djelo predmet kontinuirane analize te kada su neposredno spomenuti autor ili naslov, dovoljno je navesti samo broj stranice.
U Povijesti hrvatske knjievnosti Frange istie da je A. G. Mato ... (238). Nasuprot tomu autor tvrdi da je Krlea (339340).
Kada se iz teksta ne razabire o kojemu je autoru rije i kada se djelo citira jednokratno, navode se autor i broj stranice:
Dok u prozi prevladava dokumentarizam, na pozornicama nacionalnih kazalita u prvoj polovini devedesetih esto se igraju povijesne teme (Lederer, 113).
Kada se iz teksta razabire o kojemu je autoru rije i kada se citira vie djela istoga autora, navode se naslov i broj stranice:
Po Flakeru za avangardu je karakteristina optimalna projekcija u budunost (Poetika osporavanja, 66).
Kada se djelo citira esto, naslov se moe skratiti. Kratica se moe razjasniti u fusnoti ili bibliografiji iza punih podataka. Oznake su razliite: citirano u tekstu kao + kratica, cit. + kratica i sl. Oznaka se navodi u ugla455
5/30/11 11:58:20 AM
tim zagradama, a kratica se pie kosim pismom kao i naslov. Ako se rabi vie kratica, izrauje se popis kratica (v. III. 2.3.6). Ostajemo kod istoga primjera:
F Aleksandar Flaker, Poetika osporavanja: Avangarda i knjievna ljevica (Zagreb: kolska knjiga, 1982), 55 [citirano u tekstu kao PO]. Aleksandar, Flaker. [cit. PO].
23
Ili:
23
Po Flakeru za avangardu je karakteristina optimalna projekcija u budunost (PO, 66).
U izvorima poput novinskih lanaka, slubenih dokumenata i sl., gdje autor, naslov i stranica nisu bitni za identifikaciju, navode se drugi relevantni podatci:
U rubrici Kultura tjednik Globus (27. rujna 2010) pie o godini ena u hrvatskoj knjievnosti.
Uporaba fusnota. Fusnote su: Razlikovno naelo tzv. Oxfordskoga citatnog stila. Najee se rabe u humanistikim znanostima. Obvezan su oblik citatnica u akademskim radovima iz humanistike. Budui da donose potpune bibliografske podatke, mogu stajati samostalno, a u chicakoj verziji Oxfordskoga stila veu se uz bibliografiju. Fusnote se katkad rabe u umjetnosti. One tada nemaju argumentacijsku, nego estetsku funkciju. Tako je, primjerice, T. S. Eliot u poemi Pusta zemlja (1922) naveo na kraju poeme fusnote s tonim bibliografskim podatcima o citiranim izvorima. Bilo je to avangardno ouenje citatnoga dijaloga s europskom kulturnom tradicijom.
456
5/30/11 11:58:21 AM
Prednosti fusnota. Fusnote su najstariji i najsloeniji oblik citatnica. Prednosti su fusnota: Preglednost itateljice i itatelji mogu se lako informirati o literaturi, bez traenja podataka u bibliografiji. Ekonominost uporabom kratica kod ponovljenih izvora pridonose utedi prostora bez gubitka informacija. Informativnost fusnote su idealan prostor za donoenje dodatnih informacija koje bi mogle opteretiti tijelo teksta, a potrebne su kao iri kontekst razumijevanja i argumentacije. Osobito su korisne ako je rije o nepoznatoj literaturi ili novootkrivenoj grai, na koju je vrijedno upozoriti, o terminolokim problemima vezanim uz temu i sl. Praktinost danas se unose lako jer postoje raunalni programi za oblikovanje i numeraciju. Mane fusnota. Glavna je mana fusnota duljina. Nije dobro ako se fusnote proteu na dvije ili vie stranica jer to raspruje pozornost i moe biti kontraproduktivno u razumijevanju i praenju argumentacije. Duge su fusnote opravdane samo u tekstovima iz klasinih tema, gdje se donosi nepoznata ili skrivena graa (npr. u kritikim izdanjima Aristotela, u Curtiusovoj knjizi Europska knjievnost i latinsko srednjovjekovlje i sl.). Ako imate puno grae i ako vaa argumentacija zahtijeva dulja razjanjenja, rabite radije biljeke na kraju teksta (v. dolje Biljeke na kraju teksta). Tekstnote (biljeke u tekstu, tekstovnice ili unutartekstne citatnice). Termin tekstnote nastao je po analogiji s terminom fusnote (lat. textus + nota, engl. parenthetical references, in-text references, parenthetical citations, parenthetical notes), lako se uklapa u hrvatski jezik i tono opisuje ono na to se odnosi. U irem smislu tekstnote su sve bibliografske biljeke u zagradama kojima se u sklopu teksta upuuje na citiranu ili konzultiranu literaturu. Razlikuju se dva osnovna tipa tekstnota: tekstnote u Harvardskome
457
5/30/11 11:58:21 AM
citatnom stilu i unutartekstne biljeke u zagradama u bilo kojemu citatnom stilu. Kako bi se uoila ta razlika, ovdje rabim dva termina za dva tipa unutartekstnih citatnica: termin tekstnote za pozivne biljeke ili uputnice u Harvardskome citatnom stilu i termin biljeke u zagradama za druge naine pozivanja i upuivanja na literaturu u tekstu. Tekstnote se razlikuju od biljeaka u zagradama po vrsti podataka i interpunkciji (v. gore Fusnote plus biljeke u zagradama). Budui da je u oba tipa unutartekstnih citatnica rije o citatnicama u zagradama u tekstu, tekstnote i biljeke u tekstu ugrauju se u tekst na isti nain. Piu se neposredno iza dijela teksta na koji se odnose. Ovdje je prilagoeno pisanje tekstnota u Harvardskome citatnom podstilu Chicakoga citatnog stila po Turabian, 2007. (v. dolje 5.2.5. i III. 6). O ugradbi tekstnota u citatima v. dolje 5.3.1. i 5.3.2. O ugradbi tekstnota u parafrazama i saimanjima v. gore 5.1.3. i 5.1.5. Sadraj i forma tekstnota. Harvardske tekstnote (dalje tekstnote) sadravaju tri podatka: prezime autora ili autorice godinu broj stranice Mogu se pisati na razliite naine, ovisno o prihvaenim konvencijama:
(Frange, 1987: 241) (Frange 1987: 241) (Frange 1987, 241)
U ovoj je knjizi odabran prvi modus sa zarezom iza imena. Tekstnota se sastoji od tri ravnopravna bibliografska podatka, pa je logino svaki podatak odvojiti interpunkcijom. Posebni sluajevi. Ako dva autora imaju isto prezime, pie se prije prezimena inicijal imena:
458
5/30/11 11:58:21 AM
(S. Novak, 1968: 71) (S. P. Novak, 1997: 171)
Kada je rije o vie od tri autora, pie se prvo prezime i kratica et al. ili i dr. obinim pismom, a sva se imena navode u popisu literature:
(Mihanovi i dr., 1993: 14)
Ako je isti autor objavio dva ili vie naslova u istoj godini, jedinice se obiljeuju malim slovima abecede priljubljeno uz godinu:
(Pavlii, 2010a: 43) (Pavlii, 2010b: 143)
Kada se autor neposredno spominje u tekstu, tekstnota se pie bez autorova imena:
U Povijesti hrvatske knjievnosti Ivo Frange pie (1987: 391).
Kada se navodi vie izvora, imena se niu abecednim redom, kronoloki ili po vanosti te odvajaju tokom sa zarezom. U sljedeemu primjeru sve su knjige objavljene iste godine, a kako su dvojica autora te godine objavila po dva naslova, citirani naslovi obiljeeni su prvim slovom abecede:
Sredinom 1970-ih Zagrebaku je kolu obiljeio otklon od stilistike analize (Flaker: 1976a; Solar: 1976a; mega: 1976).
Kada se openito upuuje na izvor ili saima, ne navodi se broj stranice:

(mega: 2006)
459
5/30/11 11:58:21 AM
Kada se izvor uzastopce citira, iza prve citatnice navodi se samo broj stranice:
Po Frangeu Mato je (1987: 238), dok je Krlea (339340).
O drugim posebnim sluajevima u citatnome sustavu tekstnote literatura v. III. 6. Tekstnote plus fusnote. Ako se u citatnome stilu s tekstnotama donosi vana informacija ili bitan komentar, rabi se fusnota. Ako se u fusnoti citira ili poziva na izvor, unutar fusnote rabi se tekstnota, a ne biljeka u zagradama. Tekstnote se u istome tekstu ne smiju mijeati s biljekama u zagradama (v. gore Fusnote plus biljeke u zagradama). U sustavu s tekstnotama neispravna je fusnota s biljekom u zagradama:
25
Flaker je primijetio da se stilske formacije, paradoksalno, najbolje mogu prouavati na knjievnim epigonima (Stilske formacije, 24).
Ispravna je fusnota s tekstnotom:

25
Flaker je primijetio da se stilske formacije, paradoksalno, najbolje mogu prouavati na knjievnim epigonima (1976: 24).
Uporaba tekstnota. Tekstnote su: Razlikovno naelo tzv. Harvardskoga citatnog stila. este su u prirodnim i drutvenim znanostima. Mogu se kombinirati s objasnidbenim fusnotama. Tada su primjenjive u akademskim radovima iz humanistike. Veu se uz popis literature, gdje se donose svi potrebni bibliografski podatci.
460
5/30/11 11:58:21 AM
Prednosti tekstnota. Prednosti su tekstnota: Kratkoa donose se samo bitni podatci. Nema mogunosti za rasprivanje u podatcima i informacijama. Mogu se kombinirati s fusnotama. Mane tekstnota. Mane su tekstnota nepreglednost i nepraktinost. Tekst proaran veom koliinom tekstnota moe se pretvoriti u neitku arabesku, a da bi se dolo do punih podataka o literaturi, valja prekinuti itanje i potraiti podatke u popisu literature. U akademskim se radovima iz humanistike preporuuje uporaba fusnota (v. gore Prednosti fusnota). One omoguuju dodatne informacije o literaturi bez naruavanja istoe osnovnoga teksta. U kombinaciji s biljekama u zagradama fusnote su pogodne za kontinuiranu raspravu o tekstu i analizu teksta. Ako u akademskim radovima iz humanistike elite rabiti tekstnote, njihovu uporabu trebate dogovoriti s mentoricom ili mentorom, ovisno o temi i obiajima na pojedinome polju. U ovoj knjizi tekstnote su primijenjene s jedne strane zato to naglasak nije na raspravi s pozivima na literaturu, nego na izlaganju utvrenih retorikih i akademskih standarda. S druge strane tekstnote su omoguile saeto upuivanje na izvore iz kojih su uzimani primjeri. Biljeke na kraju teksta (endnote, rubnice, zavrnice ili izvantekstne citatnice) bibliografske su biljeke koje se, kao to kae sam termin, nalaze na kraju teksta. Termin endnote (engl. end + note) dolazi iz univerzalnoga jezika virtualnoga pisma engleskoga. Kao to je termin fusnote znak Gutenbergove ere, tako je termin endnote u malome segmentu dokumentacijske terminologije znak Microsoftove ere. Ne uklapa se u hrvatski jezik, pa ovdje radije rabim termin biljeke na kraju teksta. Sadraj i forma biljeaka na kraju teksta. Biljeke na kraju teksta isti su tip citatnica kao i fusnote. Jedina je razlika u tome to ne dolaze pod tekstom, nego na kraju teksta. Ako je rije o knjizi sastavljenoj od samostalnih dijelova, biljeke na kraju teksta mogu doi iza svakoga poglavlja ili na kraju
461
5/30/11 11:58:21 AM
knjige. Naslovljuju se rijeju Biljeke ili Napomene (v. III. 2.3.15). U ovome se priruniku o njima posebno ne govori, jer su po svemu, osim po poloaju, iste kao i fusnote. Prednosti i mane biljeaka na kraju teksta. Biljeke na kraju teksta spajaju prednosti fusnota i osnovnu manu tekstnota. Mogu donositi i bibliografske podatke i druge informacije, ali do tih podataka i informacija itateljice i itatelji ne dolaze na istoj stranici u procesu itanja, nego moraju listati knjigu i tako prekinuti itanje. U knjigama sastavljenim od samostalnih dijelova te u zbornicima radova biljeke na kraju teksta standardan su oblik bibliografske dokumentacije. Pogodne su i u tekstovima s puno grae i dodatnih informacija.
5.2.2. Bibliografske jedinice u klasinim izvorima to su bibliografske jedinice? Bibliografske jedinice funkcionalan su opis identifikacijskih podataka potrebnih za prepoznavanje i lokaciju tiskanih, rukopisnih i mrenih izvora: knjiga, lanaka, dokumenata, videomaterijala i online materijala. Susreu se na svim razinama znanstvene dokumentacije, od klasinih bibliotekarskih kataloga do radne i konane bibliografije ili popisa literature. Bibliografske jedinice i citatnice. Bibliografske jedinice sadravaju sve podatke potrebne za identifikaciju izvora. Bibliografske napomene ili citatnice (fusnote, tekstnote i biljeke na kraju teksta) bibliografske su jedinice u iremu smislu. One mogu (fusnote i biljeke na kraju teksta), ali ne moraju imati sve identifikacijske elemente (tekstnote). Stoga fusnote i biljeke na kraju teksta mogu stajati samostalno, a tekstnote ne mogu. Bibliografske su jedinice osobne iskaznice svih vrsta izvora temelj bibliografije i popisa literature. Minimalni podatci u bibliografskoj jedinici. Bibliografske jedinice odgovaraju na pet osnovnih pitanja:
462
5/30/11 11:58:21 AM
TKO je napisao, uredio ili preveo tekst? TO je napisao, tj. pod kojim naslovom? GDJE je to objavio? TKO je to objavio? KADA se to dogodilo? Stoga su minimalni podatci u bibliografskoj jedinici: autor naslov mjesto izdava godina Ti su podatci univerzalni, a ono to se od teksta do teksta razlikuje naini su navoenja bibliografskih podataka, broj podataka, njihov raspored u bibliografskoj jedinici te ulanivanje u citatne stilove i podstilove.
5.2.3. Citiranje elektronikih izvora Uz klasine izvore i klasine bibliografske jedinice danas se sve vie susreemo s elektronikim izvorima i elektronikim bibliografskim jedinicama. Dvije su osnovne vrste elektronikih izvora: mreni izvori (elektroniki tekstovi dostupni na internetu, online) i drugi elektroniki mediji (DVD, CD-ROM i sl.). Mreni izvori. Po nainu pojavljivanja na internetu mreni se izvori mogu podijeliti u dva tipa: mreni tekstovi u uem smislu i mreni izvori u irem smislu (usp. Turabian, 2007: 138139). Ta je podjela primijenjena i u posebnim sluajevima ovdje predloenih dvaju citatnih stilova (v. III. 6). Mreni tekstovi u uem smislu virtualni su oblici klasinih vrsta tiskanoga teksta. Umjesto u tiskanome obliku tekstovi se pojavljuju u vir463
5/30/11 11:58:21 AM
tualnome obliku, pa postoje online knjige, online lanci u asopisima, zbornicima i novinama, online doktorske disertacije, online dokumenti i sl. Bibliografske jedinice mrenih tekstova sadravaju sve elemente za tiskane tekstove (autor, naslov, izdava, godina i sl.) uz dodatak novoga elementa bitnoga za elektronike izvore lokacijske oznake ili mrene adrese URL (akronim za engl. Uniform Resource Locator) i datuma pristupa dokumentu. Osnovni su elementi za bibliografske jedinice mrenih tekstova: autor naslov izdava godina URL datum pristupa
Mreni izvori najee imaju naveden URL, pa ga treba samo paljivo preslikati i unijeti iza standardnih podataka (v. III. 6.1.7, URL i drugi naini lociranja elektronikih izvora). Ako umjesto URL-a postoji druga identifikacijska oznaka (npr. DOI Digital Object Identifier), navodi se ta oznaka. Budui da su mreni izvori nestabilni, obvezno se navodi datum pristupa izvoru. Kako se u bibliografskome opisu elektronikih izvora mogu pojaviti i druge oznake vremena, datum pristupa izvoru uvodi se natuknicama posjeeno, pristup i sl. Budui da taj podatak uvijek dolazi na kraju niza podataka, u nekim se stilovima radi ekonomije prostora navodi samo datum. Tako je u ovoj knjizi. U mrene tekstove u irem smislu pripadaju online projekti i baze podataka, institucionalne ili osobne stranice na mrei (web site), elektronika pota (e-mail) i sl. Ti izvori nemaju uobiajene podatke o publikaciji, pa se uz URL i datum pristupa moraju briljivo opskrbiti sa to vie informacija. Drugi elektroniki mediji. Mediji poput CD-ROM-a, DVD-a i sl. stabilniji su nego mreni izvori. Stoga su i blii klasinomu tipu citiranja, najee knjiga. Uz uobiajene podatke o publikaciji bibliografske jedinice sadravaju natuknicu o mediju.
464
5/30/11 11:58:21 AM
Etiki kodeks citiranja elektronikih medija. Kulturna mijena na prijelomu 20. i 21. stoljea nigdje nije bila tako vidljiva kao u nastupu virtualnoga pisma. Citiranje je u kulturi tiskovnoga pisma bilo pouzdano: postojali su vrsti izvori iza kojih su stajali autori, izdavai i urednici. Znalo se tono tko citira, koga citira i to citira. Sve se to promijenilo s dolaskom novoga pisma i nove aleksandrijske knjinice interneta. Mreni su izvori lako dostupni. Da biste doli do literature, ne morate se maknuti iz vlastite sobe. Za zlatnim runom ideja moete ploviti na bilo kojemu ekranu: u knjinici, u internetskom kafiu, na mobitelu. Istodobno, mreni su izvori vrlo nestabilni. Mogu se lako stvarati, ali i lako mijenjati i brisati. Promjene se odigravaju esto bez ikakve naznake da je do njih dolo. Ne postoji standard koji bi tono naznaio opseg promjena. Dokumenti se mogu pojaviti u vie verzija bez naznake koja je vjerodostojna. Tekstovi se esto pojavljuju bez autorova imena, pa im se i na taj nain smanjuje vjerodostojnost, jer nisu pokriveni nikakvim autoritetom. Napokon, ni URL nije stabilan. Moe se promijeniti nakon nekoliko mjeseci, tjedana ili ak sljedeega dana. Sve to izaziva tehnike tekoe u citiranju literature, te otvara etika pitanja o mogunostima manipulacija. Stoga je ve danas izgraen nepisani citatni kodeks elektronikih izvora. Izdvojit u sedam osnovnih pravila: Postupajte vrlo oprezno s mrenim izvorima. Ako postoji vie verzija, drite se najstabilnijih. Ako isti tekst postoji u virtualnome i klasinome obliku, izaberite klasini oblik ili pomno usporedite virtualni i klasini izvor. Pazite na vjerodostojnost izvora. Citirajte uvijek samo onu verziju koju ste konzultirali. Dosljedno primijenite odabrani citatni stil. Budite svjesni etikih rizika i posljedica online citiranja.
465
5/30/11 11:58:21 AM
Ne trebate se plaiti novih medija i elektronikih izvora. Trebate se samo pridravati etikoga kodeksa citiranja tih izvora. Internet je vaa Kirka lako vas moe zavesti na krivo citiranje, na svjesnu krau ili nesvjesno plagiranje. Vi ste meutim Odisej (mukoga ili enskoga roda). Koristit ete se svim arima brzoga pretraivanja literature i njezine boanske dostupnosti, ali ete pomno paziti na autorstvo i izvornik. Pravilnim citiranjem odoljet ete prelijepoj Kirki. I vi ete nakon svih avantura sretno stii na svoju Itaku. To se osobito odnosi na doktorsku disertaciju. S obzirom na ubrzanje vremena umjesto dvadeset godina trebat e vam za pisanje doktorske disertacije oko dvije godine. Ali sve to ne bi imalo smisla da vas na Itaki ne eka Penelopa prava potena znanost. Ta je znanost jamac vaega sretnog putovanja nemirnim morem literature, osobito elektronike. Toj Penelopi morate biti vjerni.
5.2.4. Bibliografija i literatura Termini bibliografija i literatura djelomini su sinonimi: oznauju popis izvora upotrijebljenih pri izradi znanstvenoga rada. Razlikuju se po opsegu i nainu prezentacije grae. Veu se uz stilove citiranja, pa se i bibliografski podatci piu na razliite naine, ovisno o citatnim stilovima i njihovim varijacijama. U bibliografiji i literaturi titule se ne piu. Bibliografija i literatura dolaze kao poseban dio strukture teksta u zavrnome rubu akademskoga rada (v. II. 2.3.16). to je bibliografija? Bibliografija je iri pojam od literature. To je popis ukupne relevantne literature bez obzira na to jeste li se sluili tom literaturom ili niste. Razlikovno je naelo Oxfordskoga citatnog stila s fusnotama (v. dolje 5.2.5). Abecedni niz po autorima. Bibliografija je najee popis ukupne relevantne literature sloen abecednim redom po autorovu prezimenu. Prezime se od imena odvaja zarezom po naelu inverzije. Ako isti autor ima dva ili vie naslova, jedinice se niu abecednim redom po naslovima. U tome sluaju
466
5/30/11 11:58:21 AM
autorovo se ime moe izostaviti i zamijeniti grafikom oznakom. Jedna je od grafikih oznaka za izostavljeno ime trostruka crta (usp. Turabian, 2007: 148149).
mega, Viktor, ur. Geschichte der deutschen Literatur vom 18. Jahrhundert bis zur Gegenwart, 3 Bde. Knigstein i Frankfurt am Main: Athenum Verlag, 19781984. ____. Knjievnost i zbilja. Zagreb: kolska knjiga, 1982. ____. Krleini evropski obzori: Djelo u komparativnom kontekstu. Zagreb: Znanje, 1986. ____. Od Bacha do Bauhausa: Povijest njemake kulture. Zagreb: Matica hrvatska, 2006. ____. Povijesna poetika romana. Zagreb: Grafiki zavod Hrvatske, 1987. ____. Teita modernizma. Od Baudelairea do ekspresionizma. Zagreb: Liber, 1986.
Ako izvor ima vie autora, uvruje se u abecedni niz po prezimenu prvoga autora. U kolektivnim i anonimnim djelima redalica je naslov. Autorske bibliografije. Autorske bibliografije donose popis radova pojedine autorice ili autora, najee po kronologiji ili vrstama radova (knjige, lanci u razliitim tipovima publikacija, novinski lanci, medijski nastupi i sl.). Ako se odabere koji drugi kriterij, to valja u biljeci razjasniti. Kategorizirane bibliografije. U duljim bibliografijama jedinice su esto rasporeene u grupe. Kriteriji klasifikacije mogu biti vrste izvora po tipu publikacije ili uporabe (primarna literatura ili izvori u uem smislu, sekundarna literatura i sl., u ovoj knjizi, primjerice, literatura i izvori iz kojih su uzimani primjeri), po podrujima i poljima (u sloenoj temi Postmoderna izvori se mogu kategorizirati Filozofija, Drutvene znanosti, Teorija knjievnosti, Arhitektura, Likovne umjetnosti i povijest umjetnosti, Glazba, ples i druge umjetnosti), po medijskim oblicima (u bibliografiji kantautorske poezije izdvojiti se mogu rukopisi, tiskane knjige, ploe i sl.). Kategorizirane bibliografije mogu biti jedinstvene s unutarnjom podjelom ili posve
467
5/30/11 11:58:21 AM
odijeljene. Svaka se klasifikacijska jedinica posebno naslovljuje i, ako treba, uvodi razjanjenjem klasifikacijskoga kriterija. Izostavljanje izvora. Iz bibliografije se mogu izostaviti opepoznati prirunici, enciklopedije i rjenici, Biblija i druga sakralna djela, klasina, srednjovojekovna i ranonovovjekovna djela, novinski lanci, osobna komunikacija, tekstovi s mrenih blogova i elektroskupnica, vizualni izvori, televizijske emisije, javni dokumenti i sl. (v. navedene izvore u III. 6). to je literatura? Literatura je ui pojam od bibliografije. To je popis iskljuivo onih djela koja su upotrijebljena u znanstvenome radu, bilo da su citirana bilo konzultirana. U monografijama i viim akademskim radovima (diplomski radovi, magistarske teze, doktorske disertacije) navodi se sva relevantna literatura za temu, ukljuujui opu literaturu poput enciklopedija, leksikonskih prirunika, rjenika i sl. Kao i u bibliografiji, neki se izvori mogu izostaviti. Literatura je razlikovno naelo i obvezan dio Harvardskoga citatnog stila s tekstnotama (v. dolje 5.2.5). Budui da tekstnote ne donose pune podatke, obvezno se veu uz popis literature. Literatura je, kao i bibliografija, abecedni niz izvora po autorovu prezimenu. Neka su naela nizanja ista kao u bibliografiji, a neka razliita. Naela su nizanja ista kada izvor ima vie autora (uvruje se pod prezimenom prvoga autora) ili kada nema autora (za kolektivna i anonimna djela redalica je naslov). Budui da u Harvardskome citatnom stilu u literaturi iza autorova imena ne dolazi naslov, nego godina, nizanje se u nekim sluajevima razlikuje od nizanja u bibliografiji. Ako isti autor ima dva ili vie naslova, jedinice se niu po kronologiji. Ako je autor iste godine objavio dva ili vie naslova, naslovi se niu po abecedi, a uz godinu se priljubljuju mala slova abecede:
mega, Viktor, ur. 19781984. Geschichte der deutschen Literatur vom 18. Jahrhundert bis zur Gegenwart, 3 Bde. Knigstein i Frankfurt am Main: Athenum Verlag.
468
5/30/11 11:58:21 AM
____. 1982. Knjievnost i zbilja. Zagreb: kolska knjiga. ____. 1986a. Krleini evropski obzori: Djelo u komparativnom kontekstu. Zagreb: Znanje. ____. 1986b. Teita modernizma. Od Baudelairea do ekspresionizma. Zagreb: Liber. ____. 1987. Povijesna poetika romana. Zagreb: Grafiki zavod Hrvatske. ____. 2006. Od Bacha do Bauhausa: Povijest njemake kulture. Zagreb: Matica hrvatska.
Vanost bibliografije i literature. Bibliografija i literatura temeljni su oblik retorikoga okvira u akademskome pismu. To je mona strategija memorije kulture i autoriteta akademskoga diskursa. Bibliografija i literatura osobna su iskaznica svakoga znanstvenog teksta. To je vidljiv dokaz o temeljitosti vlastitoga rada, garancija etinosti citiranja i doprinos struci i njezinu razvoju. Istodobno bibliografija i literatura znak su priznavanja itatelja, kojemu se prua uvid u carstvo znanja na odreenome podruju, pa mu se tako prua prilika da provjeri uvjerljivost argumentacije i sam se ukljui u daljnja istraivanja.
5.2.5. Citatni stilovi to su citatni stilovi? Citatni su stilovi tehnike pisanja citatnica i bibliografskih jedinica. Navoenje literature ima dugu tradiciju na razliitim podrujima znanja, pa su se razvile brojne tehnike citiranja i brojni citatni stilovi. Najpoznatiji su citatni stilovi: Oxfordski stil Harvardski stil
469
5/30/11 11:58:21 AM
Oxfordski citatni stil (fusnote bibliografija ili autor naslov) Razlikovni elementi. Razlikovni su elementi Oxfordskoga citatnog stila: u tekstu fusnote ili podtekstne citatnice na kraju teksta bibliografija poredak jedinica u bibliografiji: autor naslov
Frange, Ivo. Povijest hrvatske knjievnosti...
Uporaba. Oxfordski je stil ei u humanistikim znanostima. Akademski radovi iz humanistike naelno se piu u Oxfordskome stilu ili u kojoj drugoj kombinaciji s fusnotama. Fusnote su idealan prostor za dodatna razjanjenja i podatke, koji su u humanistici potrebni kako bi se tema razvila bez optereivanja osnovnoga teksta (v. gore 5.2.1, Prednosti fusnota). Temeljni model. Temeljni je model Oxfordskoga stila: Bibliografski podatci donose se u fusnotama citatnicama u podnoju teksta. Iznad navodnika, koji obiljeuju kraj citata, u osnovnome se tekstu upisuje arapska brojka (o mehanici pravopisnih znakova i citatnica v. dolje 5.3.1. i 5.3.2). Broj fusnote ponavlja se ispod crte u podnoju teksta. Uz broj biljeke u podnoju teksta ispisuju se bibliografski podatci. Brojevi se fusnota niu do kraja teksta. Ako je tekst velik ili ima vei broj bibliografskih uputa, fusnote se mogu podijeliti po poglavljima. Treba paziti da niz brojeva u tekstu odgovara broju fusnota pod tekstom. Na kraju lanka, knjige ili studentske akademske proze dolazi bibliografija.
470
5/30/11 11:58:21 AM
Bibliografske jedinice u bibliografiji poinju autorovim imenom i naslovom. Odatle naziv za citatne podstilove zasnovane na Oxfordskome stilu: autor naslov. Treba paziti da su sve bibliografske jedinice iz fusnota uvrtene u bibliografiju. Postoje brojne verzije Oxfordskoga stila u razliitim citatnim podstilovima, ovisno o znanstvenome podruju, asopisu u kojemu se tekst objavljuje, instituciji, tradiciji i sl. Prednosti. Prednosti su Oxfordskoga citatnog stila s fusnotama: laka preglednost literature istoa osnovnoga teksta mogunost uvoenja dodatnih podataka (objasnidbene i proirbene napomene) skraivanje teksta zbog smanjenoga fonta pisma, kraenja podataka i uporabe kratica: ibid., i dr., usp. i sl. raunalni programi koji automatski upisuju fusnote
Harvardski citatni stil (tekstnote literatura ili autor godina) Razlikovni elementi. Razlikovni su elementi Harvardskoga citatnog stila: u tekstu unutartekstne citatnice ili tekstnote na kraju teksta popis literature poredak jedinica u literaturi: autor godina
Frange, Ivo. 1987. Povijest hrvatske knjievnosti...
Uporaba. Harvardski je stil ei u prirodnim i drutvenim znanostima te u anrovima i tekstovima gdje nema puno osvrta na literaturu (primjerice,
471
5/30/11 11:58:21 AM
u ovoj knjizi). Moe se rabiti i u doktorskim disertacijama iz humanistike, ali tada u kombinaciji s fusnotama (v. gore 5.2.1, Prednosti tekstnota). Temeljni model. Temeljni je model Harvardskoga citatnog stila: Nakon rasprave o literaturi, kljune rijei ili citata u tekstnoti se navode autorovo ime, godina i stranica. Odatle naziv za citatne podstilove zasnovane na Harvardskome stilu: autor godina. Mogua je razliita interpunkcija u prezentaciji podataka u tekstnoti (v. gore 5.2.1, Sadraj i forma tekstnota). Ovdje je odabran modus:
(Frange, 1987: 351)
Puni bibliografski podatci donose se u popisu literature. Tekstnote nikada ne dolaze samostalno. Obvezno se veu uz popis literature, gdje se donose puni podatci. Ako se autorovo ime spominje neposredno prije citatnice, u tekstnoti se navode samo godina i broj stranice (v. gore 5.2.1, Tekstnote: Posebni sluajevi te dolje 5.3.1. i 5.3.2). Prednosti i problemi. Harvardski stil s tekstnotama: Pogodan je za onaj tip rada u kojemu nema puno osvrta na literaturu. U istome obliku, bez fusnota, neprimjeren je za pisanje akademskih radova u humanistici, jer tu uvijek postoji potreba za dodatnim razjanjenjima. Ako se odabere u akademskim radovima iz humanistike u bilo kojoj inaici, kombinira se s fusnotama. Valja paziti da je ono na to se upuuje u zagradama izloeno saeto i komentirano vlastitim rijeima. Prije tekstnote treba navesti kljunu rije ili krai citat kako bibliografska jedinica ne bi ostala visjeti u zraku kao prazan ukras dvojbene erudicije.
472
5/30/11 11:58:21 AM
U prirodnim znanostima, gdje je rije o eksperimentalnim istraivanjima i navoenju brojnih podataka u osnovnome tekstu, Harvardski stil citiranja moe uiniti tekst nepreglednim, pa se esto primjenjuju varijacije i kombinacije (npr. Vancouverski brojevni sustav u biologiji i medicini, v. dolje). Najpoznatiji citatni stilovi. Mnoga sveuilita, asopisi i izdavaka poduzea imaju vlastita pravila za citiranje, koja su obvezna za sve sudionike u znanstvenome pogonu. Snaga znanstvene zajednice oituje se, meu ostalim, u postojanju citatnoga stila te u moi da se taj stil prihvati kao obvezan. Dva temeljna citatna stila, Oxfordski i Harvardski, razraena su u razliitim prilagodbama poput: ACS (American Chemical Society style), APA style (American Psychological Association style), ASA style (American Sociological Association style), The Chicago Manual of Style, Harvard referencing, MLA style (Modern Language Association), Vancouver system itd. Vancouver system. Vancouverski je sustav, primjerice, podstil Harvardskoga stila. Rabi se u medicinskim asopisima, biologiji i drugim prirodnim znanostima. Razraen je u pravilima The Uniform Requirements for Manuscripts Submitted to Biomedical Journals, predloenim 1978. u kanadskome gradu Vancouveru, po kojemu je i dobio ime. U tome stilu citatnice su oznaene arapskim brojem po redu pojavljivanja u tekstu (1), (2) itd. Ista citatnica u tekstu uvijek ima isti broj. Potpune jedinice sa svim podatcima nalaze se u popisu literature na kraju lanka ili na kraju knjige istim redoslijedom kao i u tekstu. Snalaenje u bibliografiji u tome je stilu katkad oteano jer se jedinice pojavljuju pod brojevima, a ne po abecedi. Varijanta je toga stila da se jedinice u tekstu niu redoslijedom brojeva, a u popisu literature po abecedi. U humanistikim znanostima taj se stil primjenjuje rijetko. Chicago Manual of Style. Gotovo svi citatni stilovi njeguju jedan od osnovnih stilova, Harvardski ili Oxfordski, u specifinim inaicama i podinaicama. Iznimka je Chicaki stil. Taj je stil demokratian po temeljnoj ideji. On predlae dva paralelna citatna podstila u opim i posebnim sluajevima.
473
5/30/11 11:58:21 AM
Prednosti su Chicago Manual of Style: Donosi oba citatna stila kao dva paralelna razraena podstila. Slian je domaim tradicijama. Lako se prilagouje hrvatskim pravopisnim rjeenjima. Upravo zbog te injenice u ovoj sam knjizi odabrala Chicaki stil kao predloak za izradu dvaju temeljnih stilova citiranja. To su: Stil I. Fusnote bibliografija ili autor naslov Stil II. Tekstnote literatura ili autor godina Prvi je stil varijanta Oxfordskoga, a drugi varijanta Harvardskoga citatnog stila. Tablica dvaju citatnih stilova: Opi modeli. Ovdje se donosi prva, mala tablica opih modela dvaju citatnih stilova. Tablica je nastala prilagodbom Chicakoga stila po priruniku Turabian, 2007. Posebni sluajevi i iznimke obraeni su u drugoj, velikoj tablici (v. III. 6). U stilu fusnote (F) bibliografija (B) slovo F odnosi se na oblik podtekstne citatnice ili fusnote, a slovo B na oblik bibliografije. Budui da se biljeke na kraju teksta, izvantekstne ili zavrne citatnice piu isto kao fusnote, za taj se oblik citatnica ne navode posebni primjeri. Brojevi fusnota u primjerima odabrani su nasumce. U stilu tekstnote (T) literatura (L) slovo T odnosi se na oblik unutartekstne citatnice ili tekstnote, a slovo L na oblik literature. Tablica prikazuje ope modele za knjige i asopise (tiskane i online). Modeli se sastoje od obrasca i primjera. U obrascima su prikazani vrsta i raspored elemenata, interpunkcija i tipografija. Poveznice i kratice koje se stvarno pojavljuju u citatnicama obiljeene su u obrascima zasjenjeno. XX oznauje broj stvarno citiranih stranica, a YY raspon stranica cijeloga lanka ili dijela knjige. Za vie primjera, informacija i razjanjenja o razliitim izvorima konzultirajte tablicu u III. 6.
474
5/30/11 11:58:21 AM
CITATNI STIL I. FUSNOTE (F) BIBLIOGRAFIJA (B)
CITATNI STIL II. TEKSTNOTE (T) LITERATURA (L)
KNJIGE 1. Pojedinani autor ili urednik Pojedinani autor: F: Broj fusnote. Autorovo L: Autorovo Prezime, autorovo Ime i Prezime, Naslov knjige: Ime. Godina. Naslov knjige: Podnaslov knjige (Mjesto: Podnaslov knjige. Mjesto: Izdava, godina), XXXX. Izdava. T: (Autorovo Prezime, godina: XXXX)
B: Autorovo Prezime, autorovo Ime. Naslov knjige: Podnaslov knjige. Mjesto: Izdava, godina. Primjer:
F: Viktor mega, Od Bacha do Bauhausa: Povijest njemake kulture (Zagreb: Matica hrvatska, 2006), 307309.
11
L: mega, Viktor. 2006. Od Bacha do Bauhausa: Povijest njemake kulture. Zagreb: Matica hrvatska. T: (mega, 2006: 307309)
B: mega, Viktor. Od Bacha do Bauhausa: Povijest njemake kulture. Zagreb: Matica hrvatska, 2006.
475
5/30/11 11:58:21 AM
Urednik umjesto autora: F: Broj fusnote. Urednikovo Ime i Prezime, ur., Naslov knjige L: Urednikovo Prezime, urednikovo Ime, ur. Godina
B: Urednikovo Prezime, uredni- T: (Urednikovo Prezime, kovo Ime, ur. Naslov knjige godina: XXXX) Primjer:
F: Josip Uarevi, ur., Romantizam i pitanje modernoga subjekta
7
L: Uarevi, Josip, ur. 2008
B: Uarevi, Josip, ur. Romantizam T: (Uarevi, 2008: 308) i pitanje modernoga subjekta
2. Vie autora Dva autora: F: Broj fusnote. Ime i Prezime 1. autora i Ime i Prezime 2. autora, Naslov knjige: Podnaslov knjige (Mjesto: Izdava, godina), XXXX. L: Prezime 1. autora, Ime 1. autora i Ime i Prezime 2. autora. Godina. Naslov knjige: Podnaslov knjige. Mjesto: Izdava. T: (Prezime 1. autora i Prezime 2. autora, godina: XXXX)
B: Prezime 1. autora, Ime 1. autora i Ime i Prezime 2. autora. Naslov knjige: Podnaslov knjige. Mjesto: Izdava, godina.
476
5/30/11 11:58:21 AM
Primjer:
F: Ivo Frange i Viktor mega, Hrvatska novela: Interpretacije (Zagreb: kolska knjiga, 1998), 157158.
13
L: Frange, Ivo i Viktor mega. 1998. Hrvatska novela: Interpretacije. Zagreb: kolska knjiga.
B: Frange, Ivo i Viktor mega. T: (Frange i mega, 1999: 157158) Hrvatska novela: Interpretacije. Zagreb: kolska knjiga, 1998.
Tri autora: F: Broj fusnote. Ime i Prezime L: Prezime 1. autora, Ime 1. 1. autora, Ime i Prezime 2. autora, Ime i Prezime 2. autora i Ime i Prezime 3. autora i Ime i Prezime 3. autora, Naslov knjige... autora. Godina... T: (Prezime 1. autora, Prezime 2. autora i Prezime 3. autora, godina: XXXX)
B: Prezime 1. autora, Ime 1. autora, Ime i Prezime 2. autora i Ime i Prezime 3. autora. Naslov knjige... Primjer:
F: Nikola Batui, Zoran Kravar i Viktor mega, Knjievni protusvjetovi...
53
L: Batui, Nikola, Zoran Kravar i Viktor mega. 2001...
B: Batui, Nikola, Zoran Kravar i Viktor mega. Knjievni protusvjetovi...
T: (Batui, Kravar i mega, 2001: 152153)
477
5/30/11 11:58:21 AM
Vie od tri autora: F: Broj fusnote. Ime i Prezime L: Prezime 1. autora, Ime 1. 1. autora i dr., Naslov knjige... autora, Ime i Prezime 2. autora, (...) i Ime i Prezime posljednjega u nizu autora. Godina... T: (Prezime 1. autora i dr., godina: XXXX)
B: Prezime 1. autora, Ime 1. autora, Ime i Prezime 2. autora, (...) i Ime i Prezime posljednjega u nizu autora. Naslov knjige...
Primjer:
F: Antun Mihanovi i dr., Moja L: Mihanovi, Antun, August domovina... enoa, Silvije Strahimir Kranjevi, August Harambai, uro Arnold i Drago Ivanievi. 1993... T: (Mihanovi i dr., 1993: 14)
3
B: Mihanovi, Antun, August enoa, Silvije Strahimir Kranjevi, August Harambai, uro Arnold i Drago Ivanievi. Moja domovina...
478
5/30/11 11:58:21 AM
3. Autor plus urednik, prireiva ili prevoditelj F: L: Autorovo Prezime, autorovo Broj fusnote. Autorovo Ime. Godina. Naslov Ime i Prezime, Naslov knjige: knjige: Podnaslov knjige. Podnaslov knjige, uredio, priredio, preveo Ime i Prezime Uredio, Priredio, Preveo urednika, prireivaa, Ime i Prezime urednika, prevoditelja (Mjesto: Izdava, prireivaa, prevoditelja. godina), XXXX. Mjesto: Izdava. T: (Autorovo Prezime, godina: XXXX)
B: Autorovo Prezime, autorovo Ime. Naslov knjige: Podnaslov knjige. Uredio, Priredio, Preveo Ime i Prezime urednika, prireivaa, prevoditelja. Mjesto: Izdava, godina. Primjer:
F: Gustav Ren Hocke, Manirizam u knjievnosti: Alkemija jezika i ezoterino umijee kombiniranja, preveo Ante Stama (Zagreb: Cekade, 1984), 203.
11
L: Hocke, Gustav Ren. 1984. Manirizam u knjievnosti: Alkemija jezika i ezoterino umijee kombiniranja. Preveo Ante Stama. Zagreb: Cekade. T: (Hocke, 1984: 203)
B: Hocke, Gustav Ren. Manirizam u knjievnosti: Alkemija jezika i ezoterino umijee kombiniranja. Preveo Ante Stama. Zagreb: Cekade, 1984.
479
5/30/11 11:58:21 AM
4. Broj izdanja F: Broj fusnote. Autorovo L: Autorovo Prezime, autorovo Ime i Prezime, Naslov knjige: Ime. Godina. Naslov Podnaslov knjige, broj izdanja knjige: Podnaslov knjige. izdanje ili izd. (Mjesto: Broj izdanja izdanje ili izd. Izdava, godina), XXXX. Mjesto: Izdava. T: (Autorovo Prezime, godina: XXXX)
B: Autorovo Prezime, autorovo Ime. Naslov knjige: Podnaslov knjige. Broj izdanja izdanje ili izd. Mjesto: Izdava, godina. Primjer:
F:
Milivoj Solar, Ideja i pria: L: Solar, Milivoj. 1980. Ideja i Aspekti teorije proze, 2., proireno pria: Aspekti teorije proze. 2., izdanje (Zagreb: Znanje, 1980), proireno izdanje. Zagreb: 2327. Znanje.
13
B: Solar, Milivoj. Ideja i pria: Aspekti T: (Solar, 1980: 2327) teorije proze. 2., proireno izdanje. Zagreb: Znanje, 1980.
5. Poglavlje u knjizi F: Broj fusnote. Ime i Prezime autora poglavlja, Naslov poglavlja: Podnaslov poglavlja, u: Naslov knjige: Podnaslov knjige, ur. urednikovo Ime i Prezime (Mjesto: Izdava, godina), XXXX. L: Prezime autora poglavlja, Ime autora poglavlja. Godina. Naslov poglavlja: Podnaslov poglavlja. U: Naslov knjige: Podnaslov knjige, ur. urednikovo Ime i Prezime, YYYY. Mjesto: Izdava.
480
5/30/11 11:58:21 AM
B: Prezime autora poglavlja, Ime autora poglavlja. Naslov poglavlja: Podnaslov poglavlja. U: Naslov knjige: Podnaslov knjige, ur. urednikovo Ime i Prezime, YYYY. Mjesto: Izdava, godina. Primjer:
F: Maa Kolanovi, Kompleksi popularnog, potroakog i medijskog: Od proze u trapericama do danas, u: Medij hrvatske knjievnosti 20. stoljea: Zbornik radova III. znanstvenog skupa s meunarodnim sudjelovanjem, glavni ur. Branimir Bonjak (Zagreb: altaGAMA, 2004), 197.
21
T: (Prezime autora poglavlja, godina: XXXX)
L: Kolanovi, Maa. 2004. Kompleksi popularnog, potroakog i medijskog: Od proze u trapericama do danas. U: Medij hrvatske knjievnosti 20. stoljea: Zbornik radova III. znanstvenog skupa s meunarodnim sudjelovanjem, glavni ur. Branimir Bonjak, 197214. Zagreb: altaGAMA. T: (Kolanovi, 2004: 197)
B: Kolanovi, Maa. Kompleksi popularnog, potroakog i medijskog: Od proze u trapericama do danas. U: Medij hrvatske knjievnosti 20. stoljea: Zbornik radova III. znanstvenog skupa s meunarodnim sudjelovanjem, glavni ur. Branimir Bonjak, 197214. Zagreb: altaGAMA, 2004.
481
5/30/11 11:58:21 AM
LANCI U ASOPISIMA 6. lanak u tiskanome asopisu Broj fusnote. Autorovo Ime L: Autorovo Prezime, autorovo i Prezime, Naslov lanka: Ime. Godina. Naslov Podnaslov lanka, Naslov lanka: Podnaslov lanka. asopisa godite, broj (datum Naslov asopisa godite, objavljivanja): XXXX. broj (dodatni podatci o datumu objavljivanja): YYYY. Autorovo Prezime, autorovo T: (Autorovo Prezime, godina: B: Ime. Naslov lanka: Podnaslov lanka. Naslov XXXX) asopisa godite, broj (datum objavljivanja): YYYY. F:
Primjer:
F: Ivo Frange, Antun Gustav Mato: Jesenje vee, Umjetnost rijei II, br. 3 (srpanj 1958): 112.
5
L: Frange, Ivo. 1958. Antun Gustav Mato: Jesenje vee. Umjetnost rijei II, br. 3 (srpanj): 110121. T: (Frange, 1958: 112)
B: Frange, Ivo. Antun Gustav Mato: Jesenje vee. Umjetnost rijei II, br. 3 (srpanj 1958): 110121.
482
5/30/11 11:58:22 AM
7. lanak online F: Broj fusnote. Autorovo Ime L: Autorovo Prezime, autorovo Ime. Godina. Naslov i Prezime, Naslov lanka: lanka: Podnaslov lanka. Podnaslov lanka, Naslov Naslov asopisa godite, asopisa godite, broj (datum broj (dodatni podatci o objavljivanja), trai pod datumu objavljivanja). Opisna lokacijska oznaka, URL (datum pristupa). URL (datum pristupa). T: (Autorovo Prezime, godina)
B: Autorovo Prezime, autorovo Ime. Naslov lanka: Podnaslov lanka. Naslov asopisa godite, broj (datum objavljivanja), URL (datum pristupa).
Primjer:
F: Ivana Matas Ivankovi, Kada su prvi put u hrvatskim rjenicima zabiljeene imenice za enska zanimanja?, Jezik 2006, Vol. 53, br. 1 (01. 01. 2007), trai pod Podatci o pojavljivanju, http://hrcak.srce.hr/index. php?show=clanak&id_clanak_ jezik=25190 (10. listopada 2010).
22
L: Matas Ivankovi, Ivana. 2006. Kada su prvi put u hrvatskim rjenicima zabiljeene imenice za enska zanimanja? Jezik Vol. 53, br. 1 (01. 01. 2007). http://hrcak.srce.hr/index. php?show=clanak&id_ clanak_jezik=25190 (10. listopada 2010).
483
5/30/11 11:58:22 AM
B: Matas Ivankovi, Ivana. Kada su prvi put u hrvatskim rjenicima zabiljeene imenice za enska zanimanja? Jezik 2006, Vol. 53, br. 1 (01. 01. 2007). http://hrcak.srce.hr/index. php?show=clanak&id_ clanak_jezik=25190 (10. listopada 2010).
T: (Matas Ivankovi, 2006)
5.3. UGRADBA CITATA Ugradba citata pripada u mikromehaniku akademskoga teksta. Citati se u tekst mogu ugraivati na dva naina: unutar reenice i odlomka ili kao poseban odlomak (engl. block quotations). U prvome sluaju rije je o uklopljenim citatima, a u drugome o izdvojenim citatima. Na koji e se nain citati ugraditi u tekst, ovisi prije svega o njihovoj duljini. Krai citati (najee do pet redaka) pridruuju se vlastitomu tekstu unutar reenice ili odlomka, a dulji (od pet i vie redaka) izdvajaju se iz vlastitoga teksta kao samostalan odlomak. Katkad je potrebno uzeti u obzir i druga mjerila vana za uspostavu odnosa u tekstu. U posebne se odlomke izdvajaju semantiki vani citati, citati koji se usporeuju te stihovi dulji od dva ili vie redaka. Citati se naelno ugrauju u onome obliku kako se pojavljuju u izvorniku. Katkad su potrebne manje promjene kako bi se citat uklopio u tekst. Te su promjene strogo normirane (v. dolje 5.3.3). Svi se citati kod ugradbe propisno obiljeuju u odabranome citatnom stilu. Drugi oblici pozivanja na literaturu (parafraze, saimanja i upuivanja) ne obiljeuju se navodnicima, a ugradba citatnica ista je kao i kod citata. O ugradbi drugih oblika pozivanja na literaturu v. gore 5.1.3, Kako se parafrazira? i 5.1.5, Kako se saima?
484
5/30/11 11:58:22 AM
5.3.1. Mehanika uklopljenih citata Opa pravila. Uklopljeni citati odvajaju se od vlastitoga teksta navodnicima. Uvode se autorovim imenom i rijeima poput pie, tvrdi, po, po miljenju, kao to definira, navodi, obrazlae i sl. (v. gore 5.1.2, Inkorporiranost):
Aleksandar Flaker definira pojam stilskih formacija kao velika, povijesno nastala stilska jedinstva.
Kada se citat uvodi predsubjektnom sintagmom, ne pie se zarez (v. III. 4.2.4, Struktura reenice: Logiki redoslijed komponenata):
Po Flakeru stilske su formacije velika, povijesno nastala stilska jedinstva.
Kada se citat uvodi anteponiranom zavisnom sureenicom, ta se reenica odvaja zarezom (v. III. 4.2.4, Struktura reenice: Povezanost dijelova):
Kao to definira Aleksandar Flaker, stilske su formacije velika, povijesno nastala stilska jedinstva.
Ugradba citata unutar reenice i odlomka zahtijeva vjetinu parafraziranja i poznavanje zakona akademskoga diskursa. Parafrazom se osigurava smisao izvornika iz kojega je citat preuzet, a zakonima akademskoga diskursa pravilno uklapanje dijelova tuega teksta u strukturu vlastitoga. Iz mehanike teksta potrebno je poznavanje odnosa navodnika i drugih reeninih znakova te njihove kombinacije u citatnicama. Evo kako je iskusni autor ugradio tri citata na poetku, u sredini i na kraju reenice:
Narodno plemstvo jest cvijet naroda, nastavlja Raki i daje usporedbu: ako je narod zdravo tijelo, to mu je plemstvo kostni sustav, prilagoujui (i kvarei) Gajev motto: Narod bez narodnosti, tijelo bez kosti. (Frange, 1987: 174)
485
5/30/11 11:58:22 AM
Citatnice. Uklopljeni citati mogu biti djelomini (citiraju se pojedine rijei, sintagme ili dijelovi reenice) i cjeloviti (citiraju se potpune reenice). Mehanika citatnica u tim je sluajevima razliita. Sastoji se od poloaja citatnice u kombinaciji s navodnicima i drugim interpunkcijskim znakovima. Ovdje emo navesti primjere za fusnote i tekstnote. Poloaj citatnica u biljekama na kraju teksta isti je kao u fusnotama, a u biljekama u zagradama isti kao u tekstnotama. Stoga se primjeri za biljeke na kraju teksta i biljeke u zagradama ne navode. Budui da ne govorimo o fusnotama pod tekstom, nego o mehanici brojevne oznake u tekstu, primjeri se za biljeke pod tekstom ne navode. Kao primjer mehanike citatnica u oba e nam sluaja posluiti reenica A. G. Matoa: Hrvatska okolica je najbolja kola patriotizma. Djelomini citati. Kod djelominih uklopljenih citata (rijei, sintagma ili dijelova reenice) citatnice se piu iza navodnika. Ako iza navodnika slijedi drugi znak (toka, zarez, upitnik, zagrada i sl.), citatnica se pie iza navodnika ispred sljedeega znaka. Kada se djelomini uklopljeni citat nalazi na kraju reenice, broj fusnote dolazi iza navodnika ispred toke: 7.
U putopisu Iz Samobora Mato saima svoju ideju da je hrvatski krajolik najbolja kola patriotizma7.
U istome primjeru iza navodnika ispred toke dolazi tekstnota: ( ).

U putopisu Iz Samobora Mato saima svoju ideju da je hrvatski krajolik najbolja kola patriotizma (1973: 4:99).
Broj sveska (ako postoji) pie se u tekstnoti arapskom brojkom priljubljeno uz broj stranice. Na taj se nain obiljeuje uska povezanost tih dvaju
486
5/30/11 11:58:22 AM
brojeva (v. III. 6.1.4, Vie svezaka u istoj seriji). Budui da se u naemu primjeru autorovo ime spominje u uvodu u citat, ime je u tekstnoti ovdje i na drugim mjestima izostavljeno (v. gore 5.2.1, Tekstnote: Posebni sluajevi). Cjeloviti citati. U cjelovitim uklopljenim citatima (reenici ili reenicama) mehanika citatnica ovisi o poloaju citata unutar reenice i nainu uklapanja u tekst. Cjeloviti citati mogu u tekstu zauzimati etiri osnovna poloaja: na poetku reenice u sredini reenice na dva ili vie mjesta u reenici (razlomljeni citati) na kraju reenice Ostajemo kod Matoeva citata. Kada se cjeloviti citat nalazi na poetku reenice, toka se na kraju citata isputa i stavljaju navodnici. Iza navodnika dolazi zarez, a citatnica se pie na dva naina. U fusnotama brojevna oznaka dolazi iza navodnika i zareza: ,7
Hrvatska okolica je najbolja kola patriotizma,7 saima Mato u putopisu Iz Samobora svoju ideju o krajoliku.
U tekstnotama zagrade s podatcima dolaze iza navodnika ispred zareza: ( ),

Hrvatska okolica je najbolja kola patriotizma (1973: 4:99), saima Mato
Kada se cjeloviti citat nalazi u sredini reenice odvojen zarezima ili crtama, toka se na kraju citata izostavlja, a citatnice dolaze iza navodnika:
487
5/30/11 11:58:22 AM
, 7 , 7
ili: ili:
, ( ), ( )
U spomenutoj izreci, Hrvatska okolica je najbolja kola patriotizma7, Mato U spomenutoj izreci Hrvatska okolica je najbolja kola patriotizma (1973: 4:99) Mato
Kada se citat razlama na dva ili vie dijelova, dijelovi se odvajaju navodnicima i zarezima, odnosno crtama, a citatnice dolaze na kraju citata. U naemu primjeru naslonjenica je prebaena je u stilski ispravan nenaglaeni poloaj i stavljena u uglate zagrade kao znak intervencije u citat (v. dolje 5.3.3, Prilagodbe). Broj fusnote dolazi na kraju citata iza toke i navodnika: , , .7
Hrvatska [je] okolica, saima Mato u putopisu Iz Samobora svoju ideju o krajoliku, najbolja kola patriotizma.7
Ako se razlomljeni citat nalazi na kraju odlomka, tekstnota se pie iza toke i navodnika: , , . ( )
Hrvatska [je] okolica, saima Mato, najbolja kola patriotizma. (1973: 4:99)
Ako se razlomljeni citat nalazi u sklopu odlomka, tekstnota se moe pisati na dva naina (v. dolje primjer sloenoga uklopljenog citata). Kada se cjeloviti citat nalazi na kraju reenice, postupa se razliito, ovisno o tome kako se citat uklapa u strukturu reenice. Ako se cjeloviti
488
5/30/11 11:58:22 AM
citat sintaktiki ugrauje u vlastiti tekst, veliko se slovo moe promijeniti u malo. U doktorskim disertacijama, analizi teksta, citiranju starijih tekstova i kritikim izdanjima promjena se obiljeuje uglatim zagradama kao znakom intervencije u citat. U naemu primjeru naslonjenica je ugraena je u tekst, a na njezinu se mjestu u citatu nalazi eliptino trotoje kao znak za isputeni dio (v. dolje 5.3.3, Prilagodbe i 5.3.3, Eliptini citati). Broj fusnote pie se iza navodnika i toke: .7
U putopisu Iz Samobora Mato pie da je [h]rvatska okolica () najbolja kola patriotizma.7
Ako se cjeloviti citat eli sintaktiki istaknuti, ugrauje se iza dvotoja. Fusnota se tada pie iza toke i navodnika: .7
U putopisu Iz Samobora Mato saima svoju ideju o krajoliku: Hrvatska okolica je najbolja kola patriotizma.7
Tekstnota se pie razliito, ovisno o tome gdje se nalazi reenica s cjelovitim citatom. Ako se reenica s cjelovitim citatom nalazi na kraju odlomka, tekstnota se pie iza toke i navodnika: . ( )
U putopisu Iz Samobora Mato saima: Hrvatska okolica je najbolja kola patriotizma. (1973: 4:99)
Ako se reenica s cjelovitim citatom nalazi unutar odlomka, postupa se na dva naina, kao u sloenim uklopljenim citatima (v. sljedei primjer). Napokon, cjeloviti se citati katkad sastoje od vie reenica. Takvi sloeni citati obino se ugrauju iza dvotoja na kraju uvodnih rijei. Ostajemo
489
5/30/11 11:58:22 AM
kod Matoa, ali mijenjamo primjer. U sloenim uklopljenim citatima broj fusnote dolazi iza toke i navodnika: .15 Nova reenica
U feljtonu Ferije Mato pie: Jo sto godina i ovjek e putovati u zraku brzinom i vjetinom orla i albatrosa. Svjetski promet je jo uvijek vezan uz tle i uz vodu. Civilizacija ve ulazi u eru balona, u eru letenja. Ptica je simbol najmodernije kulture i Jules Verneov fantastini Put na Mjesec mogao bi se jednog dana moda ostvariti kao neke njegove podmorske fantazije.15 Feljton je objavljen 1908
Tekstnota se moe pisati na dva naina. Ako se eli naglasiti cjelina citata, citatnica se pie iza toke i navodnika kojima zavrava citat. U tome sluaju izmeu citatnice i nove reenice stoji bjelina: . ( ) Nova reenica
U feljtonu Ferije Mato pie: () Ptica je simbol najmodernije kulture i Jules Verneov fantastini Put na Mjesec mogao bi se jednog dana moda ostvariti kao neke njegove podmorske fantazije. (1973: 11:160) Feljton je objavljen 1908
Ako se citat eli formalno jae uklopiti u tekst, toka se na kraju citata isputa po zakonu prilagodbe i prebacuje iza citatnice:
U feljtonu Ferije Mato pie: () Ptica je simbol najmodernije kulture i Jules Verneov fantastini Put na Mjesec mogao bi se jednog dana moda ostvariti kao neke njegove podmorske fantazije (1973: 11:160). Feljton je objavljen 1908
Navodnici i polunavodnici. Navodnici mogu biti pravi ili dvostruki i jednostruki ili polunavodnici. Uklopljeni se citati obiljeuju dvostrukim navodnicima, a citati unutar citata polunavodnicima. Ako sljedei odlomak iz Matoeva eseja Strossmayerov spomenik navedemo kao uklopljeni
490
5/30/11 11:58:22 AM
citat pod navodnicima, rijei pod dvostrukim navodnicima u Matoevu izvorniku bit e u citatu u polunavodnicima:
Mato pie o Strossmayeru: Njemako dijete i najljepi primjer nae asimilacione snage, Eseker i hrvatski rodoljub, velika Crkve i pionir nauke, najomraeniji i najmiliji sin roda, bez sumnje najslavniji, naa dika. Kao zvuk katedralnih zvona to zvui nad salaima i u dubini uma ubave akovtine, tako je njegov jaki glas uio Europu da nas jo ima jo Hrvata.12 [Ili: (1973: 4:22)]
Kosa crta u stihovima. Ako se u tekstu navode stihovi kao uklopljeni citat, odvajaju se kosim crtama s razmakom na obje strane:
Uglazbivi pjesmu Odlazak, Arsen Dedi popularizirao je Ujevieve stihove Malena mjesta srca moga, / spomenak Braa, Imotskoga.
5.3.2. Mehanika izdvojenih citata Proza. Citati u prozi (znanstvenoj i umjetnikoj) od pet i vie redaka izdvajaju se kao posebni odlomci. Izdvojeni se citati ne obiljeuju navodnicima, nego tipografski. To mogu biti isti tip pisma s manjim proredom, isto pismo u manjemu obliku ili drugi tip pisma. Ako za to ne postoje posebni razlozi, citati se ne obiljeuju kosim pismom, jer koso pismo slui u druge svrhe (oznaivanje naslova u citatnim stilovima, isticanje, pisanje stranih termina i sl.). Citati izdvojeni u odlomke razmiu se od vlastitoga teksta dvostrukim proredom prije i iza citata. Piu se uvueno. Ako se izdvojeni citati uvode potpunom reenicom, na kraju se uvodne reenice pie dvotoje (v. dolje prvi i drugi primjer). Ako se sintaktiki ugrauju u vlastiti tekst, ne pie se nikakav interpunkcijski znak (v. dolje trei primjer). Ako se izvor navodi u stilu fusnote bibliografija, broj se fusnote stavlja na kraju citata iza toke, kao u prvome primjeru. Ako se izvor navodi u stilu tekstnote literatura, tekstnota dolazi na kraju citata iza toke u istome nizu.
491
5/30/11 11:58:22 AM
Izdvojeni citati mogu se ugraivati na dva osnovna naina: kao potpuno samostalan odlomak kao razlomljeni tekst, kojega jedan dio pripada vlastitomu tekstu, a drugi stoji samostalno Ostajemo kod Matoa. Kada izdvojeni citat poinje uvlakom, citira se i uvlaka. Kada ima vie odlomaka, citira se svaka uvlaka. Kada se isputa odlomak ili se citat prekida, stavlja se eliptino trotoje u zagradi (v. dolje 5.3.3, Eliptini citati):
U putopisu Kod kue Mato zamjeuje: Ve na Jelaievom trgu bijah razoaran. Sve tue gospodstvo, dok je Hrvat tek vojnik, sveenik, inovnik ili seljak: sluga boji ili ljudski sluga, sluga! Zato i ujem sa svih strana p ozdrav: Sluga! Servus! Sluga najponizniji! Hvaljen Isus! Sudei po tim pozdravima, servilnost i formalna bigotnost su glavne oznake Zagreba ().12 [Ili: (1973: 4:29)]
Kada je citat razlomljen, pa se dio citata nalazi u sklopu autorskoga teksta, a drugi dio kao samostalan odlomak, pridrueni se dio pie u navodnicima i povezuje s glavninom izdvojenoga citata. Eliptino se trotoje za isputeni dio ne pie:
Ve na Jelaievom trgu bijah razoaran, pie Mato i primjeuje: Sve tue gospodstvo, dok je Hrvat tek vojnik, sveenik, inovnik ili seljak: sluga boji ili ljudski sluga, sluga! Zato i ujem sa svih strana pozdrav: Sluga! Servus! Sluga najponizniji! Hvaljen Isus!12 [Ili: (1973: 4:29)]
492
5/30/11 11:58:22 AM
Kada se izdvojeni citat sintaktiki ugrauje u vlastiti tekst, ne pie se prije citata nikakav interpunkcijski znak. Ako citat poinje velikim slovom, to se slovo zbog kohezije teksta moe promijeniti u malo (v. dolje 5.3.3, Prilagodbe):
Mato pie da u Zagrebu vlada [s]ve tue gospodstvo, dok je Hrvat tek vojnik, sveenik, inovnik ili seljak: sluga boji ili ljudski sluga, sluga! Zato i ujem sa svih strana pozdrav: Sluga! Servus! Sluga najponizniji! Hvaljen Isus! 12 [Ili: (1973: 4:29)]
Kada se u izdvojenim citatima pojavljuju navodnici, oni ostaju dvostruki. Broj fusnote i tekstnota piu se, kako je i uobiajeno, iza posljednjega interpunkcijskog znaka, u ovome sluaju toke:
Mato pie o Strossmayeru: Njemako dijete i najljepi primjer nae asimilacione snage, Eseker i hrvatski rodoljub, velika Crkve i pionir nauke, najomraeniji i najmiliji sin roda, bez sumnje najslavniji, naa dika. Kao zvuk katedralnih zvona to zvui nad salaima i u dubini uma ubave akovtine, tako je njegov jaki glas uio Europu da nas jo ima jo Hrvata.9 [Ili: (1973: 4:22)]
Poezija. Pjesniki stihovi od dva i vie redaka najee se navode kao izdvojeni citati. Piu se uvueno kao proza ili centrirano. U obje inaice prenosi se fiziki lik teksta. Ako se izvor navodi u fusnoti, brojevna se oznaka stavlja uz posljednju rije; a ako se navodi u tekstnoti, tekstnota se stavlja ispod stihova (prvi primjer dolje). Poezija se citira u svim nijansama svoga fizikoga tijela: velika i mala slova, interpunkcija, duljina i poloaj stihova i sl. (drugi primjer dolje).
493
5/30/11 11:58:22 AM
Noas se moje elo ari, noas se moje vjee pote; i moje misli san ozari, umrijet u noas od ljepote. 3 [Ili: (Ujevi, 1979: 1:113)]
majmunski zidovi krie ekekek ekek krie s g p d l r o a e l v m j a a e m a (Sever, 1989: 57)
Kada se citiraju stihovi dulji od jednoga retka, prenose se u drugi redak uvueno:
Spavati na kovegu, na cigli, na asuri, na poljskom krevetu, odspavati islo sekunda, i cijelu no, i uru devetu. (Ujevi, 1979: 2:12)
Pri citiranju poezije na stranim jezicima pjesniki se tekst navodi u izvorniku, a prijevod se donosi na dva naina. Ako postoji kanonizirani prijevod, taj se prijevod navodi u istome obliku kao izvornik: s kosim crtama ako je rije o citatu unutar odlomka ili ravnopravno uz izvornik ako je rije o samostalnome citatu. U knjizi Ruska avangarda Aleksandar Flaker citira Blokovu poemu Dvanaestorica na ruskome jeziku i u hrvatskome prijevodu Ivana Slamniga i Antuna oljana:
494
5/30/11 11:58:22 AM
Nenoj postupju nadvjunoj, Snenoj rossypju emunoj, V belom venike iz roz Vperedi Isus Hristos. Nad meavom hodom njenim, I bisernim prahom snijenim, Na njem vijenac rua ist Pred njima je Isus Krist. (Flaker, 1984: 192194)
Ako ne postoji kanonizirani prijevod, pjesniki se tekst prevodi doslovno. U tome sluaju prijevod se donosi u zagradama i s kosim crtama. Ako je rije o izdvojenom citatu, prijevod se obino pie sitnijim slovima ispod izvornika. Tako je sa stihovima Majakovskoga u istoj knjizi:
Ty posmotri kakaja v mire ti No obloila nebo zvezdnoj danju v takie vot asy vstae i govori vekam istorii i mirozdaniju.
(Pogledaj kakva je u svijetu tiina / No je nametnula nebu zvjezdani danak / u takve sate diem se i govorim / stoljeima povijesti i svemiru.)
(Flaker, 1984: 153)
Drama. Dramski dijalozi od dva i vie redaka navode se kao izdvojeni citati. Osobe se izdvajaju od dijaloga velikim slovima ili posebnim tipom pisma. Svaki dijalog poinje u novome retku, a dijalog dulji od jednoga retka prenosi se u drugi redak uvueno.
495
5/30/11 11:58:22 AM
U Krleinoj drami Aretej apatridi razmiljaju o poeziji: APATRID A: A nai pjesnici, zar nisu dosadni? Oni tada nisu imali smionosti da progovore! Vjerovali su da i mjeseina moe da otruje ovjeka. APATRID B: Njih nije trovala mjeseina, nego politika! (Krlea, 1988: 17)
Pisma. Pisma se navode na dva naina: kao uklopljeni i kao izdvojeni citati. Ako se pismo navodi kao uklopljeni citat, navodnici se piu na poetku prvoga retka (najee mjesto i nadnevak) te na kraju (najee potpis). Odlomci se mogu obiljeiti dvjema kosim crtama, stavljanjem navodnika na poetak svake uvlake (usp. The Chicago Manual of Style, 2003: 455) i sl.:
U pismu bratu Leonu Mato usporeuje Beograd i Zagreb: Ne znam datuma. // Srijeda. [Beograd, listopad 1894.] () // Beograd je vei od Zagreba /75000 st./, ali ono, to je Pariz prema Londonu, Zagreb je prema Beogradu. () // Servus! // Pozdravljam sve! // Gustl, novi Vlah. (1973: 19:281, 285, 287)
Ako se pismo navodi kao izdvojeni citat, prenosi se njegova fizika faktura, pa se tako gubi potreba za obiljeivanjem uvlaka. Moto. Moto je citat koji uvodi u temu. Moe se pojaviti na poetku teksta ili poglavlja. Izdvaja se grafiki i stoga ne stavlja u navodnike. Nema citatnica. Navodi se samo autorovo prezime (kod poznatih autora) i naslov djela (kod manje poznatih autora) (v. III. 2.3.3).
496
5/30/11 11:58:22 AM
5.3.3. Zakonite promjene u citatima Citati se naelno prenose onako kako se pojavljuju u izvorniku. Kod ugradbe citata katkad su potrebne manje promjene kako bi se citati uklopili u sintaktiki ustroj vlastitoga teksta, upozorilo na pogrjeke, dopunile proputene rijei, razjasnili pojmovi, naglasile ideje i sl. Stariji tekstovi s nestandardnim jezikom i pravopisom te citati u dijalektu naelno se ne mijenjaju. Ako se takvi citati iz bilo kojega razloga mijenjaju, to se mora razjasniti u napomeni ili predgovoru. Zakonite promjene u citatima mogu biti ispravci, prilagodbe, umetanja, isticanja i kraenja (eliptini citati). Osim tipografskih pogrjeaka sve se promjene u citatima obiljeuju uglatim zagradama, za razliku od kraenja koje se obiljeuje trima tokama u oblim zagradama. Ispravci. Obine tipografske pogrjeke ispravljaju se bez komentara. Ako u izvorniku stoji:
s obzorom na injenice
pogrjeka se preutno ispravlja:

s obzirom na injenice
Ispravak u uglatim zagradama. Na pogrjeku ili neobinu pojavu u citatu moe se upozoriti ispravkom u uglatim zagradama s uputnicom op. a. (opaska autora), autorovim inicijalima ili dodatkom ispravnoga oblika u uglatim zagradama bez komentara. Citirajui analizu knjievnoga stanja iz lanka Franje Rakoga Naa knjievnost, Ivo Frange prenosi originalan citat i pri tome navodi u uglatim zagradama standardan gramatiki oblik:
Jedina ljubav prema svomu narodu moe u nas bolje ume [umove] ganuti da od zvaninoga truda preostave im vrijeme rtvuju knjievnosti. (Frange, 1987: 172)
497
5/30/11 11:58:22 AM
Usklinik u uglatim zagradama. Snaniji je oblik upozorenja usklinik u uglatim zagradama. Citirajui Matoev opis vlastite pripovjedne poetike u pismu Milanu Ogrizoviu, Frange upozoruje usklinikom u zagradama na neobinu Matoevu anrovsku odrednicu vlastitih kratkih proznih oblika:
() a da bude senzacija to vea i jaa, roman [!] je stisnut u to ui mider () (Frange, 1974: 11)
U sljedeemu primjeru Frange usklinikom u uglatim zagradama upozorava na neuobiajene i nepravilne izraze u citatu iz Dragutina Prohaske koji pie o Matou. Prvi usklinik upuuje na emfatian izraz i gramatiku pogrjeku (sredstvo se izraava instrumentalom bez s!), a drugi na neprimjerenu usporedbu:
Dakle njegov artizam, njegov stil! To se ne moe demonstrirati s [!] ovim perom, ali se moe analizirati, ne po pravilima poetike, nego po primjeru kemiara koji takoer ne moe da prikae ovjeje sline [!], ali ju moe da rastvara. (Savremenik, Zagreb, IV/1909, 1, 55) (Frange, 1974: 12)
Sic. Vrlo je snaan znak intervencije u citatu latinska rije sic (tako). Rabi se kao znak tiskarske pogrjeke ili neke druge neobine pojave u citatu koju je autor primijetio, pa na nju eli upozoriti. Pie se s usklinikom (jae upozorenje) ili bez usklinika (normalna uporaba). Citirajui Antuna Barca, Frange znakom sic! upozorava da se knjievnomu povjesniaru potkrala pogrjeka u navoenju naslova antologije Hrvatska mlada lirika iz 1914. Citirani autor zamijenio je mjesta dvaju naslovnih pridjeva:
itav taj matoevski kult forme, kako ga je shvatio najvei broj lanova ove Mlade hrvatske lirike [sic!], sveo je hrvatsku liriku, koja je s Nazorom, Nikoliem, Domjaniem i Vidriem postajala sve ivljom, slobodnijom i sposobnijom za izraavanje to veih nijansa uvstva opet na neko bespue, s kojega je izvedoe Ivo Andri i Miroslav Krlea. (Frange, 1974: 114 )
498
5/30/11 11:58:22 AM
Sic se pie kosim pismom jer je strani termin. Iza sic ne stoji toka jer nije kratica. S uporabom sic, kao i s usklinikom, treba biti krajnje suzdran. Takvi snani ekspresivni znakovi u akademskome se tekstu mogu rabiti samo u iznimnim situacijama i strogo funkcionalno. Nije potrebno upozoravati na svaku pogrjeku ili nekorektnost u citiranome tekstu, nego samo na one koje su doista vane u argumentaciji. Prilagodbe. U mnogim znanstvenim granama i u manje formalnim anrovima akademske proze citati se mogu neznatno prilagoditi zakonima vlastitoga teksta. Meu takvim su dopustivim prilagodbama promjena poetnoga slova u veliko ili malo, isputanje interpunkcijskoga znaka na kraju citata (npr. toke, zareza ili crte) i slini pravopisno-mehaniki zahvati koji ne mijenjaju smisao i sadraj citiranoga teksta (v. gore 5.3.1, Citatnice: Cjeloviti citati). Primjerice, ako citirate reenicu Viktora megaa Poetike romana nije bilo., moete promijeniti veliko u malo slovo i izostaviti toku na kraju citata:
U knjizi Povijesna poetika romana Viktor mega tvrdi da poetike romana nije bilo sve do sedamnaestoga stoljea (1987: 9).
Usklinik se i upitnik u citatima ne izostavljaju, jer su dio semantike strukture teksta ili autorova osobnoga stila. Ako se navodnici nau unutar navodnika, pretvaraju se u polunavodnike (v. gore 5.3.1, Navodnici i polunavodnici). Primjerice:
Usporeujui Ljubu Babia i Miroslava Krleu Babieva je njujorka veduta ne samo puna boja nego i zvukova i mirisa; New York Babiu ,vonja kao Krlei Moskva! (1999: 337) Flaker govori o slikarevoj knjievnoj veduti.
U viim akademskim radovima kao to je doktorska disertacija, u analizi teksta, u citiranju starijih tekstova i kritikim izdanjima slijedi se izvornik.
499
5/30/11 11:58:22 AM
Tu vrijedi pravilo tonoga citiranja, ukljuujui i pogrjeke i nestandardne izraze. Ako analizirate Krlein roman Povratak Filipa Latinovicza, svaki ete citat navesti u izvornome obliku, bez obzira na neobine jezine i stilske pojave (v. gore 5.3.1. Citatnice: Cjeloviti citati). Primjerice:
Krlea opisuje krizu Filipova identiteta: ivot poeo se u Filipu topiti na sastavne dijelove (1973: 29).
Ako u istome citatu zbog koherencije vlastitoga teksta mijenjate veliko i malo slovo, tu ete promjenu obiljeiti uglatom zagradom:
Krlea opisuje krizu Filipova identiteta slikom u kojoj []ivot poeo se u Filipu topiti na sastavne dijelove.
Ako citiranu reenicu elite vre ugraditi u vlastiti tekst, enklitiku ete navesti izvan citata na stilski ispravnome mjestu, a u Krleinu ete citatu na mjestu enklitike staviti eliptino trotoje kao znak kraenja (v. dolje Eliptini citati):
Krlea opisuje krizu Filipova identiteta slikom u kojoj se ivot poeo () u Filipu topiti na sastavne dijelove.
Posebno se postupa s citatima u kojima postoje fusnote. Kod manjih se citata broj i sadraj fusnote mogu izostaviti, ako to nije na tetu smisla izvornika. Fusnote se u veim citatima, osobito ako su vane za razumijevanje teksta, ne smiju isputati, pa se mogu donijeti u vlastitoj fusnoti ili navesti u tekstu u uglatim zagradama. Takve je sloene citate bolje parafrazirati ili prenijeti u dijelovima bez njihovih fusnota. Umetanja. U citatima katkad treba dopuniti nepotpune ili izostavljene podatke, razjasniti rijei ili slova (npr. inicijale u kritikim izdanjima), povezati dijelove u eliptinim citatima i sl. Takva se umetanja obiljeuju uglatim zagradama kao znakom intervencije u citat. U sljedeemu primjeru
500
5/30/11 11:58:22 AM
Josip Uarevi dopunio je subjekt u eliptinome citatu dodao je naslov Galovieve pjesme u uglatoj zagradi:
Solarove inae vrlo relevantne i razlone primjedbe o granicama znanosti o knjievnosti (posebno o odnosu injenica i vrijednosti; usp. 1968) ne spreavaju ga da dospije i do ovakvih teza: odgovor na pitanje zato su dobri ovi Galovievi stihovi [Jesenski vetar] valja traiti u pitanju to nas to uzbuuje u naletu vjetra (Solar 1968: 12) (istaknuo J. U.). (Uarevi, 1990: 109)
Isticanja. Ako autorica i autor u citatu ele togod istaknuti, posluit e se kosim pismom (kurziv, italic). Na taj se postupak moe upozoriti na dva naina: u oblim zagradama u tekstu (frazemi kao kurziv moj, istaknula autorica, odnosno autor, isticanja moja i sl., v. prethodni primjer) ili u fusnoti. Katkad u citatima treba napomenuti da isticanja kosim pismom ne potjeu od autora koji citira, nego od citiranoga autora. U tome se sluaju u zagradama moe uputiti da isticanja pripadaju citiranomu autoru. Primjerice:
Krlein Povratak Filipa Latinovicza nije impresionistiki roman, nego roman o impresionizmu (istaknuo V. .). (mega, 1986: 114).
Eliptini citati. Eliptini su citati oni u kojima su isputeni rije, fraza, redak, odlomak ili vei dio citiranoga teksta. Pri kraenju citata potrebna je velika obzirnost i vjerodostojnost, kako ne bi dolo do iskrivljivanja smisla citiranoga teksta. Znak za eliptini citat po hrvatskim je pravopisnim standardima trotoje u oblim zagradama, za razliku od trotoja bez zagrada kao znaka kraenja vlastitoga teksta. Trotoje za kraenje vlastitoga teksta:
501
5/30/11 11:58:22 AM
Eliptino trotoje u citatima: () Ameriki su prirunici razvili sustav eliptinih toaka kao poseban znak za izostavljeni dio citata. Znak se sastoji od tri razmaknute toke: . . . . Taj je sustav u nekim inaicama vrlo razgranan i znaenjski precizan. Ipak, u naemu se sluaju valja drati europske i hrvatske tradicije. Eliptino trotoje u oblim zagradama dovoljno je jednostavno i razlikovno, pa ga treba njegovati. Pri tome treba paziti na mehaniku interpunkcijskih znakova. Elipse u prozi (znanstvenoj i umjetnikoj). Interpunkcijski znakovi ispred i iza eliptinoga trotoja (zarez, dvotoje, crte i sl.) ne moraju se, ali mogu zadrati, ovisno o tome pridonose li boljemu razumijevanju skraenoga citata. Vraamo se Krleinu romanu.
Filip razmilja o sebi: To kontemplativno unitavanje svega to mu dolazi pod ruku ili pred oko pretvara se polagano u ideju to je stala da ga progoni iz dana u dan sve intenzivnije: () Njegov vlastiti ivot negdje se otkinuo od svoje podloge i stao pretvarati u fantom, koji nema nikakva razloga da postoji, i to ve prilino dugo traje, a postaje sve tee i sve zamornije. (1973: 29, 30)
Ako se krati jedan ili vie odlomaka u izdvojenim citatima, to se kraenje obiljeuje eliptinim trotojem na kraju odlomka. Ako se krati i sljedei odlomak, citat poinje uvlakom kao znakom odlomka i eliptinim trotojem kao znakom kraenja. Tako se moe dogoditi da jedan odlomak zavrava, a drugi poinje eliptinim trotojem:
Filip promatra ljude na ulici: Sjedi tako Filip u kavani i gleda ljude kako prolaze ulicom i misli o tom, kako je to micanje ulicama zapravo udno i zagonetno. Prolaze ljudi i
502
5/30/11 11:58:22 AM
nose u svojim mranim crijevima skuhane kokoje glave, alosne ptije oi, kravlje butove, konjska stegna, a sino jo te su ivotinje veselo mahale repom i kokoi kvocale u predveerje svoje smrti po kokoinjcima (). (.) Kako samo izgledaju te mase ljudskih ruku to se miu gradskim ulicama? (1973: 25)
Elipse u poeziji. Citati se u pojedinanim stihovima krate kao u reenicama, uporabom eliptinoga trotoja u oblim zagradama. Ako su izostavljeni pojedini stihovi, pie se trotoje u zagradama na poetku stiha. Ako je izostavljena cijela kitica, eliptino se trotoje pie na mjestu isputene kitice i razdvaja dvostrukim proredima od ostatka citata. U navedenome primjeru posljednje trotoje bez zagrada autorov je znak nedovrenosti niza pjesnikih dojmova:
U travi se ute cvjetovi I zuje zlaane pele, () Krupni se oblaci bijele. () A dalje iza tih krovova Zlatno se polje stere, Valovito, mirno i spokojno I s huma se k humu vere (Vidri, 1963: 42)
Kada se ne rabi eliptino trotoje? Tekst ne treba optereivati eliptinim trotojem kada je oito da je citat skraen. Eliptino se trotoje ne stavlja: Ispred i iza citirane sintagme ili fragmenta kada je jasno da je citat dio isputene cjeline. Ako se isputa dio unutar citiranoga fragmenta, na mjestu isputenoga dijela stavlja se eliptino trotoje:
503
5/30/11 11:58:22 AM
Krlea usporeuje Jou Podravca i Filipa: kako je daleko od tih njegovih uljavih dlanova do Filipova osjeaja tkanine ili svile meu prstima! Sjede tu tako dva ovjeka na boku, takav nastrani neurastenik, slikarski sekta, relativist, fovist, kolorist, i govore istim jezikom, a to su zapravo dva jezika i dva kontinenta! (1973: 44)
Ali:
Krlea usporeuje Jou Podravca i Filipa: kako je daleko od tih njegovih uljavih dlanova do Filipova osjeaja tkanine ili svile meu prstima! Sjede tu tako dva ovjeka na boku, (), i govore istim jezikom, a to su zapravo dva jezika i dva kontinenta!
Ispred i iza potpunih reenica citiranih u tekstu:

Kada zauje rije ogenj, Filip utrava u zapaljenu talu i spaava Hitreeva bika: Ta stara zaboravljena rije probudila je u Filipu jak osjeaj panonske podloge. (1973: 56)
Dosljednost. Citatni su stilovi znanstvena domainstva. Ako je domainstvo uredno, sue oprano, pod pometen i sve je na svome mjestu, smatrat emo to posve normalnim. Ali ako je u kui nered, sue neoprano, mrvice na stolu i na podu, zgrozit emo se kako je kua prljava, a njezina domaica i domain neuredni. Boravak u takvoj kui nije ugodan, pa emo drugi put odbiti poziv da doemo u goste. Slino je i s itateljicama i itateljima akademskih radova, a osobito s povjerenstvom pri obrani magistarskih teza i doktorskih disertacija. Ne dopustite da zbog nedosljednosti u primjeni citatnih stilova povjerenstvo odbaci va rad ili da vam se obrana teze i disertacije zbog nepotrebnih propusta pretvori u nonu moru. Postojanje brojnih citatnih stilova i podstilova ne treba vas frustrirati. Ima samo jedan zakon kojega ete se pridravati. To je dosljednost. Odabrat ete jedan stil, ovisno o znanstvenome podruju, o instituciji u kojoj radite akademski rad, o izdavau ili asopisu gdje planirate objaviti svoj rad ili o osobnim sklonostima. Nije bitno koji ete stil navoenja literature
504
5/30/11 11:58:22 AM
odabrati. Bitno je samo to da va izbor bude funkcionalan za temu i podruje rada te da ga dosljedno primjenjujete. Nema boljih i loijih citatnih stilova. Najbolji je citatni stil onaj koji je dosljedno proveden. Zavrit u ovo poglavlje u biblijskoj metaforici. Citiranje i citati mogu biti akademski pakao i akademski raj. U akademskome ete se paklu nai: Ako niste odabrali niti izgradili citatni stil. Ako mijeate citatne stilove. Ako ste nepaljivi (neuredni) i grijeite u mehanici teksta. Poput Vergilija, koji Dantea vodi kroz Pakao, mentorica ili mentor provest e vas kroz sve krugove akademskoga pakla: toke, zareze, zagrade, razmake, kratice i sva ostala uda iz tehnike citiranja i mehanike citatnoga okvira. I vi ete posve sigurno izai iz pakla i stii u akademski raj. A u akademskome raju: Nema dobrih i loih citatnih stilova. Svaki je citatni stil dobar ako je dosljedan. Odaberite jedan stil i pridravajte se njegovih pravila. Ako nema pravila u vaemu sluaju ili ako vam se koje pravilo ne svidi, budite kreativni! Primijenite vlastita rjeenja i dosljedno ih provedite. Budite svaki put, u svakome sluaju, na svakome mjestu u tekstu uvijek i ponovno dosljedni, dosljedni i samo dosljedni!
505
5/30/11 11:58:22 AM
5/30/11 11:58:22 AM
6.
DVA CITATNA STILA (VELIKA MEHANIKA)
Ovo je poglavlje nastavak prethodnoga. U prethodnome poglavlju, u tablici I, opisana su opa pravila u izgradnji dvaju najeih citatnih stilova u humanistikim i drutvenim znanostima: stila fusnote bibliografija (I) i stila tekstnote literatura (II). U ovome se poglavlju, u tablici II, prikazuju posebni sluajevi u iroku rasponu izvora. Do sada smo govorili o vanosti i razliitim aspektima mehanike akademskoga teksta primjerice, o mehanici pravopisnih znakova, citatnoj mehanici i mikromehanici ugradbe citata u tekst (v. III. 4.3.3. i III. 5.3). Ovo je poglavlje u cjelini posveeno mehanici dvaju citatnih stilova, pa moemo govoriti o velikoj mehanici akademskoga teksta.
507
5/30/11 11:58:22 AM
5/30/11 11:58:22 AM
DVA CITATNA STILA (VELIKA MEHANIKA)
6.1. KNJIGE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 517 6.1.1. Autorovo ime . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 517 6.1.2. Naslov . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 535 6.1.3. Izdanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 544 6.1.4. Svezak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 547 6.1.5. Serija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 551 6.1.6. Podatci o objavljivanju. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 553 6.1.7. Broj stranica i drugi podatci o lokaciji . . . . . . . . . . . 559 6.1.8. Naslovljeni dijelovi u knjizi . . . . . . . . . . . . . . . . . . 565 6.1.9. Pisma i drugi objavljeni komunikacijski izvori. . . . . . . 573 6.1.10. Mrene (online) i druge elektronike knjige . . . . . . . 574 6.2. LANCI U ASOPISU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 576 6.2.1. Autorovo ime . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 576 6.2.2. Naslov lanka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 576 6.2.3. Naslov asopisa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 578 6.2.4. Podatci o izlaenju asopisa. . . . . . . . . . . . . . . . . . 578 6.2.5. Broj stranica i drugi podatci o lokaciji . . . . . . . . . . . 580 6.2.6. Posebna izdanja i dodatci asopisu . . . . . . . . . . . . . 581 6.2.7. lanci objavljeni na mrei (online) . . . . . . . . . . . . . 582
509
5/30/11 11:58:22 AM
6.3. LANCI U ILUSTRIRANIM ASOPISIMA . . . . . . . . 584 6.4. LANCI U NOVINAMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 586 6.4.1. Poseban format izlaenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 587 6.4.2. Posebni tipovi citiranja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 587 6.5. DRUGI TIPOVI OBJAVLJENIH IZVORA . . . . . . . . . 589 6.5.1. Klasina, srednjovjekovna i rana nacionalna djela. . . . . 589 6.5.2. Biblija i druga sakralna djela . . . . . . . . . . . . . . . . . 592 6.5.3. Prirunici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 592 6.5.4. Prikazi (recenzije) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 594 6.5.5. Saetci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 595 6.5.6. Broure, izvjea, referati . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 596 6.5.7. Mikrofilmovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 596 6.5.8. CD-ROM ili DVD-ROM . . . . . . . . . . . . . . . . . . 597 6.5.9. Mrene (online) baze podataka . . . . . . . . . . . . . . . 598 6.6. NEOBJAVLJENI IZVORI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 599 6.6.1. Magistarske teze i doktorske disertacije. . . . . . . . . . . 599 6.6.2. Predavanja i materijali sa sastanaka (konferencija) . . . . 601 6.6.3. Intervjui, razgovori i osobna komunikacija . . . . . . . . 602 6.6.4. Rukopisi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 603 6.7. NEFORMALNI ELEKTRONIKI IZVORI . . . . . . . . 606 6.7.1. Mrene (web) stranice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 606 6.7.2. lanci i komentari na weblogu . . . . . . . . . . . . . . . . 608 6.7.3. Elektroniki adresari (mailing lists) . . . . . . . . . . . . . 609
510
5/30/11 11:58:22 AM
6.8. IZVORI IZ VIZUALNIH I IZVEDBENIH UMJETNOSTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 610 6.8.1. Vizualni izvori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 610 6.8.2. Izvedbe uivo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 612 6.8.3. Televizijski i radijski program . . . . . . . . . . . . . . . . 614 6.8.4. Reprodukcije zvuka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 615 6.8.5. Videoreprodukcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 618 6.8.6. Mreni multimedijski izvori . . . . . . . . . . . . . . . . . 621 6.8.7. Tekstovi u sklopu vizualnih i izvedbenih umjetnosti . . . 623 6.9. JAVNI DOKUMENTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 625 6.10. SEKUNDARNI CITATI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 629
511
5/30/11 11:58:23 AM
5/30/11 11:58:23 AM
Izrada tablice Dva citatna stila, stil fusnote bibliografija (I) i stil tekstnote literatura (II), pojavljuju se u brojnim inaicama i podinaicama. Po poetnim elementima prvi se stil esto naziva stil autor naslov, a drugi stil autor godina. Ti se stilovi ne razlikuju po broju uvrtenih podataka, nego po rasporedu podataka i reeninim znakovima koji odvajaju elemente opisa. Ovdje ponuena tablica dvaju citatnih stilova nastala je prilagodbom Chicakoga citatnog stila na predloku prirunika Turabian, 2007 (v. III. 5.2.5, Tablica dvaju citatnih stilova: Opi modeli). Predloene inaice kombinacija su Chicakoga citatnog stila, europskih tradicija i hrvatskih pravopisnih rjeenja. Chicaki je stil odabran kao predloak zbog komparativnih prednosti: ukljuivanja obaju citatnih stilova (Oxfordskoga i Harvardskoga), jednostavnosti rjeenja, blizine domaim tradicijama i mogunosti kombinacije s drugim stilovima. Tablicu je koncipirala i primjere izvela Greta imievi. Napomene je prilagodila i rjeenja odabrala autorica.
Struktura tablice Tablica se sastoji od sheme dvaju citatnih stilova te od primjera i napomena o primjerima. Dva citatna stila predouju se paralelno u sklopu iste tablice. To je zato da bi se lake uoile slinosti i razlike izmeu dvaju stilova te istodobno upoznala oba. Katkad se ne navode svi oblici, bilo stoga da bi se izbjegla nepotrebna ponavljanja bilo stoga to se ne koriste u pojedinim sluajevima. U napomenama se donose razliite informacije i opisuju razliiti problemi i aspekti od tipova autorstva i pisanja imena do kratica, pravopisnih rjeenja i mehanike teksta.
513
5/30/11 11:58:23 AM
Graa je podijeljena po tipovima izvora: uobiajeni izvori kao knjige, zbornici, lanci u zbornicima, enciklopedijama, leksikonima, asopisima i novinama te razliiti specifini sluajevi, objavljeni, neobjavljeni ili u drugim medijima prezentirani izvori. Elektroniki se izvori smatraju analognima klasinim tiskanim oblicima, pa se obrauju u pripadnim tipovima (knjige, lanci u asopisu itd.) ili se izdvajaju zajedno s drugim posebnim sluajevima. Klasifikacija grae preuzeta je iz Turabian, 2007. Primjeri se navode po katalogu Knjinice Filozofskoga fakulteta u Zagrebu i iz privatne biblioteke. U stilu fusnote (F) bibliografija (B) slovo F odnosi se na oblik podtekstne citatnice ili fusnote, a slovo B na oblik bibliografije. Budui da se biljeke na kraju teksta piu jednako kao fusnote, za taj se oblik citatnica ne navode posebni primjeri. Brojevi fusnota u primjerima odabrani su nasumce. U stilu tekstnote (T) literatura (L) slovo T odnosi se na oblik unutartekstne citatnice ili tekstnote, a slovo L na oblik literature.
Izbor citatnoga stila Citatni su stilovi konvencije: ne mogu se propisati jednom zauvijek, ne primjenjuju se na isti nain u svim strukama i mogu se prilagoivati posebnim potrebama pojedinoga teksta. Naini pisanja citatnica i bibliografskih jedinica, kao i citatni stilovi, beskrajno su raznoliki. Ipak, u odreenome asu pisanja akademskoga rada, koliko god to bilo teko, morate se odluiti za jedan sustav i dosljedno ga primjenjivati. Ako u instituciji (fakultetu, odsjeku) ili struci za koju pietete seminarski ili diplomski rad, magistarsku tezu ili doktorsku disertaciju postoji prihvaen stil navoenja literature, radit ete u tome stilu. U medicini ete, primjerice, odabrati Vancouverski sustav. Ako prihvaeni stil ne postoji, odabrat ete citatni stil u dogovoru s mentoricom ili mentorom, u skladu s vaom temom ili po kakvu drugome razumnom kriteriju.
514
5/30/11 11:58:23 AM
Ovdje opisani citatni stilovi nisu nalogodavni, nego savjetodavni. To su smjernice za samostalan izbor vlastitoga sustava citiranja ili za rad u bilo kojemu drugom sustavu. Ako se odluite za jedan od ovdje predloenih stilova, moete ga prilagoditi potrebama svoje teme i svojega znanstvenog polja. Ako radite u kakvu drugom sustavu, ovdje predloena rjeenja bit e vam od koristi pri rjeavanju pojedinih sluajeva ili problema u sklopu odabranoga sustava. Openito je pravilo: odaberite jedan citatni stil, pridravajte ga se dosljedno u jednome tekstu i ne moete pogrijeiti! Zadovoljit ete osnovno pravilo citatne mehanike: dosljednost (v. III. 5.3.3, Dosljednost). Dosljednom primjenom jednoga citatnog stila udobrovoljit ete mentoricu ili mentora i povjerenstvo za obranu vaega rada, pa e i vama i njima proces znanstvene inauguracije protei u ugodnoj i strunoj atmosferi, bez zadravanja na nepotrebnim tehnikim detaljima i mehanikim pitanjima. Isto tako omoguit ete itateljima lake razumijevanje i praenje teksta, te e se podatci iz vaega sustava, ako va rad bude objavljen, lake uvrstiti u citatne baze podataka koje su vane za praenje cjelokupnoga znanstvenog rada.
CITATNI STIL I. FUSNOTE (F) BIBLIOGRAFIJA (B) CITATNI STIL II. TEKSTNOTE (T) LITERATURA (L)
Opisnice, poveznice i kratice Osnovna je razlika izmeu amerikih standarda i ovdje predloenih stilova pisanje opisnica (opisnih, pomonih ili napomenskih rijei), poveznica i pripadnih kratica. Ameriki standardi nalau to veu anglizaciju rijei kao ed., edited, in, translated i sl., bez obzira na kojemu su jeziku izvori pisani i kako stoji u naslovu te ostalim podatcima iz izvora. U hrvatskoj pravopisnoj i bibliografskoj tradiciji opisne i povezne rijei te njihove kratice piu se na tri naina:
515
5/30/11 11:58:23 AM
na hrvatskome jeziku (i, prev., preveo, u, ur. i sl.) na latinskome jeziku (et al., etc., ibid., s. a. i sl.) na drugim jezicima (Bd., ed. by, hrsg. von, pod redakciej i sl.) Opisnice, poveznice i kratice na hrvatskome jeziku. Ako je osnovni tekst pisan na hrvatskome jeziku, osnovne opisnice, poveznice i kratice poput i, u, ur. naelno se piu na hrvatskome jeziku. Budui da su nizovi podataka u bibliografskim jedinicama dijelovi reenica, logino je da ih u tekstovima pisanim na hrvatskome jeziku, ako ne postoji razlog za drukiju primjenu, opisujemo i povezujemo na jeziku vlastitoga teksta. Opisnice, poveznice i kratice na latinskome jeziku. Kratice i opisne rijei na latinskome jeziku mogu se zadrati na latinskome jeziku ili zamijeniti hrvatskim opisnicama. Latinske kratice, koje se u domaim citatnim stilovima ee pojavljuju na hrvatskome jeziku, ovdje su zamijenjene hrvatskim jednakovrijednicama (npr. et al. i dr., etc. itd.), a veina je zadrana (ibid., s. a., s. l. i sl.). Tradicija latinskoga jezika na tim je mjestima vrlo snana, pa su se te kratice zadrale u gotovo svim citatnim stilovima. U doba novoga globalnog jezika, engleskoga, na taj nain uvamo uspomenu na njegova prethodnika latinski jezik kao globalni jezik srednjovjekovlja. Opisnice, poveznice i kratice na drugim jezicima. Kada se u tekstu pisanom na hrvatskome jeziku citiraju izvori na stranim jezicima, postupa se na razliite naine. U bibliografskome se opisu uvijek rabi prijedlog u: odnosno U: na predvienome mjestu, jer je bibliografska jedinica dio teksta na hrvatskome jeziku. Isto se tako postupa s veznikom i izmeu vie autora. Urednik u ulozi autora naelno se prevodi na hrvatski ur. Na taj nain bibliografija se pridruuje vlastitomu tekstu koji citira, bez obzira na kojemu su jeziku pisani citirani izvori. Specifine ili sekundarne odgovornosti, koje se pojavljuju unutar bibliografskoga opisa, najee se opisuju formulacijama na tim jezicima (Aus dem Kroatischen von, Ed. by, Perevod i podgotovka). Isto tako pri opisu izdanja obino se rabe objasnidbene rijei iz izvorne publikacije (ed., rev., 2. Auflage). U opisu pak asopisa naziv
516
5/30/11 11:58:23 AM
sveska pie se u pravilu onako kako je u izvorniku (Bd., sv., T., Vol.). U svim takvim i slinim sluajevima vano je odabrati jedno rjeenje i dosljedno ga se pridravati. Kratice suvremenih medijskih oblika poput www, online, CD-ROM, DVD te kratice za lokaciju elektronikih izvora poput URL, DOI i sl. piu se na engleskome jeziku virtualne kulture. Takva uporaba objasnidbenih rijei i kratica zadovoljava naelo sustavnosti i dosljednosti i u ovome sloenom pitanju, a pri eventualnome objavljivanju rada na stranim jezicima bit e potrebne tek neznatne prilagodbe jeziku publikacije.
6.1. KNJIGE Knjiga je osnovni tip citatnoga izvora. U knjizi su sadrani gotovo svi elementi i sva pitanja bibliografskoga opisa. Mnogi elementi i pitanja, o kojima se raspravlja u odjeljku o knjigama, vrijede i za druge tipove izvora. 6.1.1. Autorovo ime Stil I. U fusnoti ime i prezime dolaze u standardnome redoslijedu, a u bibliografiji prezime je u inverziji, osim u specijalnim sluajevima pisanja klasinih i nekih stranih imena (v. dolje Osebujna imena). Prezime u inverziji, kao i svaki drugi oblik inverzije, odvaja se zarezom od pripadnoga imena (Flaker, Aleksandar; Frange, Ivo). Prvi je redak u fusnoti uvuen, a ostali poravnani. U bibliografiji drugi su i ostali redci uvueni. Stil II. U literaturi prezime je u inverziji kao i u bibliografiji, pa se odvaja zarezom od pripadnoga imena. U tekstnoti dolazi samo prezime. Kada dva autora imaju isto prezime, uz prezime se kao razlikovni oblik piu inicijali imena (S. Novak, S. P. Novak). V. III. 5.2.1, Tekstnote: Posebni sluajevi.
517
5/30/11 11:58:23 AM
Ako autorovo ime sadrava vie inicijala, toke u inicijalima odvajaju se razmacima. Ne pie se E.W. Said, nego E. W. Said.
F: Aleksandar Flaker, Stilske formacije (Zagreb: Sveuilina naklada Liber, 1986), 153.
7
L: Flaker, Aleksandar. 1986. Stilske formacije. Zagreb: Sveuilina naklada Liber. T: (Flaker, 1986: 153)
B: Flaker, Aleksandar. Stilske formacije. Zagreb: Sveuilina naklada Liber, 1986. F: Ivo Frange, Povijest hrvatske knjievnosti (Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske; Ljubljana: Cankarjeva zaloba, 1987), 78.
2
L: Frange, Ivo. 1987. Povijest hrvatske knjievnosti. Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske; Ljubljana: Cankarjeva zaloba. T: (Frange, 1987: 78)
B: Frange, Ivo. Povijest hrvatske knjievnosti. Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske; Ljubljana: Cankarjeva zaloba, 1987. F: iva Beni i Dunja Falievac, ur., Tropi i figure (Zagreb: Zavod za znanost o knjievnosti Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Zagrebu, 1995), 253.
11
L: Beni, iva i Dunja Falievac, ur. 1995. Tropi i figure. Zagreb: Zavod za znanost o knjievnosti Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Zagrebu. T: (Beni i Falievac, 1995: 253)
B: Beni, iva i Dunja Falievac, ur. Tropi i figure. Zagreb: Zavod za znanost o knjievnosti Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Zagrebu, 1995.
518
5/30/11 11:58:23 AM
F:
E. W. Said, Orijentalizam, prijevod Biljana Romi (Zagreb: Konzor, 1999), 439.
14
L: Said, E. W. 1999. Orijentalizam. Prijevod Biljana Romi. Zagreb: Konzor. T: (Said, 1999: 439)
B: Said, E. W. Orijentalizam. Prijevod Biljana Romi. Zagreb: Konzor, 1999. F: Ioannes Paulus II, Autobiografija, izabrala i uredila Justyna Kiliaczyk-Ziba, s poljskog jezika preveo Pero Mio (Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske, 2003), 230.
3
L: Ioannes Paulus II. 2003. Autobiografija. Izabrala i uredila Justyna KiliaczykZiba, s poljskog jezika preveo Pero Mio. Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske. T: (Ioannes Paulus II, 2003: 230)
B: Ioannes Paulus II. Autobiografija. Izabrala i uredila Justyna KiliaczykZiba, s poljskog jezika preveo Pero Mio. Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske, 2003.
Vie autora. Mogua su naelno dva sluaja: kada se pojavljuju dva ili tri autora i kada se pojavljuje vie od tri autora. Dva ili tri autora. Kada je rije o dvama ili trima autorima, navode se svi autori.
519
6/2/11 9:49:50 PM
Stil I. Imena i prezimena piu se u fusnoti standardnim redoslijedom. Ako su dva autora, imena i prezimena povezuju se veznikom i. Ako su tri autora, prva se dva imena i prezimena odvajaju zarezom, a tree se povezuje veznikom i. Za razliku od amerikih standarda, gdje se i odvaja zarezom, po hrvatskome se pravopisu sastavni veznik u nizu nabrajanja ne odvaja zarezom. U bibliografiji prvo se prezime donosi u inverziji i odvaja zarezom od pripadnoga imena, a ostala se imena i prezimena donose u standardnome redoslijedu. Posljednje se ime i prezime s prethodnim povezuje veznikom i bez zareza.
Stil II. U literaturi prvo se prezime donosi u inverziji i odvaja zarezom od pripadnoga imena, a ostala se imena i prezimena donose u standardnome redoslijedu. Posljednje se ime i prezime s prethodnim povezuje veznikom i bez zareza.
U tekstnoti dva se prezimena povezuju veznikom i. Ako su tri prezimena, prva se dva prezimena odvajaju zarezom, a tree se povezuje veznikom i bez prethodnoga zareza.
F:
Ilja Ilf i Evgenij Petrov, Zlatno tele, prevoditelj Vladimir Geri (Koprivnica: areni duan, 2003), 334.
26
L: Ilf, Ilja i Evgenij Petrov. 2003. Zlatno tele. Prevoditelj Vladimir Geri. Koprivnica: areni duan. T: (Ilf i Petrov, 2003: 334)
B: Ilf, Ilja i Evgenij Petrov. Zlatno tele. Prevoditelj Vladimir Geri. Koprivnica: areni duan, 2003.
520
5/30/11 11:58:23 AM
F:
T. O. Harahorina, V. S. Adamenko i T. V. Tkauk, Ukrainska literatura: Hrestomatija, redaktor B. P. ukevy (Doneck: TPV VKF BAO, 2005), 847.
18
L: Harahorina, T. O., V. S. Adamenko i T. V. Tkauk. 2005. Ukrainska literatura: Hrestomatija. Redaktor B. P. ukevy. Doneck: TPV VKF BAO. T: (Harahorina, Adamenko i Tkauk, 2005: 847)
B: Harahorina, T. O., V. S. Adamenko i T. V. Tkauk. Ukrainska literatura: Hrestomatija. Redaktor B. P. ukevy. Doneck: TPV VKF BAO, 2005.
Vie od tri autora. Kada se pojavljuje vie od tri autora, navodi se prvo ime i prezime te se povezuje kraticom et al. ili i dr. Stil I. U fusnoti se standardnim rasporedom pie prvo ime i prezime te se povezuje s et al. ili i dr. Formulacija et al. sastoji se od latinske rijei et (i) i kratice od alii (drugi). Budui da se ime i naslov u fusnoti odvajaju zarezom, nakon kratice et al., odnosno i dr. stoji zarez. Toku u kratici ne moe zamijeniti drugi znak (v. III. 4.2.7, Oblikovanje kratica: Pravopisni znakovi i interpunkcija). Stil II. U literaturi se navode sva imena i prezimena na isti nain kao i u bibliografiji: prvo je prezime u inverziji odvojeno zarezom od osobnoga imena, a posljednja su dva imena i prezimena povezana veznikom i bez prethodnoga zareza.
521
5/30/11 11:58:23 AM
U bibliografiji se piu sva imena i prezimena, pri emu se prvo prezime donosi u inverziji i odvaja zarezom od pripadnoga imena, a druga se imena i prezimena piu standardnim redoslijedom. Posljednja se dva imena i prezimena povezuju veznikom i bez prethodnoga zareza. Navode se sva imena i prezimena bez obzira na to koliko ih ima; nema kratice et al. ni i dr.
U tekstnoti se pie prvo prezime i kratica et al. ili i dr. Kada nakon kratice et al. ili i dr. dolazi zarez, kao u ovdje odabranome stilu, piu se i toka i zarez, jer toku u kraticama ne moe zamijeniti drugi znak (v. III. 4.2.7, Oblikovanje kratica: Pravopisni znakovi i interpunkcija).
F:
Antun Mihanovi i dr., Moja domovina, izbor Joa Skok, kola i ilustracije Jurica Puhalovi (Zagreb: Naa djeca, 1993), 14.
10
L: Mihanovi, Antun, August enoa, Silvije Strahimir Kranjevi, August Harambai, uro Arnold i Drago Ivanievi. 1993. Moja domovina. Izbor Joa Skok. Kola i ilustracije Jurica Puhalovi. Zagreb: Naa djeca. T: (Mihanovi i dr., 1993: 14)
B: Mihanovi, Antun, August enoa, Silvije Strahimir Kranjevi, August Harambai, uro Arnold i Drago Ivanievi. Moja domovina. Izbor Joa Skok. Kola i ilustracije Jurica Puhalovi. Zagreb: Naa djeca, 1993.
522
5/30/11 11:58:23 AM
Urednici i prevoditelji uz autora. Ako se u bibliografskoj jedinici uz autorovo ime pojavljuju imena urednika ili prevoditelja, urednikovo se i prevoditeljevo ime upisuje nakon naslova knjige s pripadnim kraticama ili cijelim formulacijama. Ako se pojavljuju i urednik i prevoditelj, imena se niu onim redoslijedom kako stoje na preliminarnoj ili naslovnoj stranici. Stil I. Formulacije prije urednikova ili prevoditeljeva imena prepisuju se onako kako stoje na preliminarnoj ili naslovnoj stranici, u oba rodna oblika, pojedinano ili u mnoini. Stavljaju se puni oblici ili kratice. U fusnotama te se formulacije prenose malim poetnim slovom (prev., prevela, preveo, prijevod, priredili, ur., uredile i sl.), a u bibliografiji velikim poetnim slovom (Prev., Prevela, Preveo, Prijevod, Priredili, Ur., Uredile i sl.). Ako je rije o izvorima na stranim jezicima, najee se prenose formulacije na tim jezicima, onako kako stoje na preliminarnoj ili naslovnoj stranici: Aus dem Kroatischen von, Perevod i podgotovka, Translated by (v. gore Opisnice, poveznice i kratice na drugim jezicima). Stil II. U popisu literature postupa se isto tako kao u bibliografiji u stilu I. U tekstnoti stavlja se samo autorovo prezime, dok se imena urednika i prevoditelja izostavljaju.
523
5/30/11 11:58:23 AM
F:
Ivo Frange, Rije to traje: Knjievne studije i rasprave, prir. Dunja Falievac i Kreimir Nemec (Zagreb: kolska knjiga, 2005), 513.
L: Frange, Ivo. 2005. Rije to traje: Knjievne studije i rasprave. Prir. Dunja Falievac i Kreimir Nemec. Zagreb: kolska knjiga. T: (Frange, 2005: 513)
B: Frange, Ivo. Rije to traje: Knjievne studije i rasprave. Prir. Dunja Falievac i Kreimir Nemec. Zagreb: kolska knjiga, 2005. F: Lucius Annaeus Florus, Dvije knjige izvadaka iz Tita Livija o svim ratovima u sedam stotina godina, prev. i prir. Josip Mikli (Zagreb: Izdanja Antibarbarus, 2005), 289.
16
L: Florus, Lucius Annaeus. 2005. Dvije knjige izvadaka iz Tita Livija o svim ratovima u sedam stotina godina. Prev. i prir. Josip Mikli. Zagreb: Izdanja Antibarbarus. T: (Florus, 2005: 289)
B: Florus, Lucius Annaeus. Dvije knjige izvadaka iz Tita Livija o svim ratovima u sedam stotina godina. Prev. i prir. Josip Mikli. Zagreb: Izdanja Antibarbarus, 2005. F: Jurij Nikolaevi Tynjanov, Pitanja knjievne povijesti, preveo Dean Duda, priredio Milivoj Solar (Zagreb: Matica hrvatska, 1998), 101.
13
L: Tynjanov, Jurij Nikolaevi. 1998. Pitanja knjievne povijesti. Preveo Dean Duda. Priredio Milivoj Solar. Zagreb: Matica hrvatska. T: (Tynjanov, 2005: 101)
B: Tynjanov, Jurij Nikolaevi. Pitanja knjievne povijesti. Preveo Dean Duda. Priredio Milivoj Solar. Zagreb: Matica hrvatska, 1998.
524
5/30/11 11:58:23 AM
Urednici i prevoditelji u ulozi autora. Kada se na naslovnici knjige pojavljuju imena urednika ili prevoditelja u ulozi autora, postupa se kao da je rije o autorima, ali se iza imena dodaje kratica ur. ili prev. Kratice se mogu pisati u zagradama bez zareza (ur.), (prev.) ili bez zagrada sa zarezom ur., prev., kao to je u ovdje opisanim stilovima. U skraenim fusnotama (v. III. 5.2.1, Kraenje fusnota) i u tekstnotama te se odgovornosti ne upisuju. Kada ima vie urednika ili prevoditelja, postupa se po naelima o vie autora (v. gore Vie autora). Pri izdanju na stranim jezicima formulacije i kratice o neposrednoj autorskoj odgovornosti naelno se prevode na hrvatski jezik, za razliku od sekundarnih odgovornosti koje su specifine i najee se ne prevode (v. gore Opisnice, poveznice i kratice na drugim jezicima).
F: iva Beni i Aleksandar L: Beni, iva i Aleksandar Flaker, ur., Ludizam: Zagrebaki Flaker, ur. 1996. Ludizam: pojmovnik kulture 20. stoljea Zagrebaki pojmovnik (Zagreb: Zavod za znanost kulture 20. stoljea. Zagreb: o knjievnosti Filozofskoga Zavod za znanost o fakulteta u Zagrebu i Slon, 1996), knjievnosti Filozofskoga 372. fakulteta u Zagrebu i Slon.
15
B: Beni, iva i Aleksandar Flaker, T: (Beni i Flaker, 1996: 372) ur. Ludizam: Zagrebaki pojmovnik kulture 20. stoljea. Zagreb: Zavod za znanost o knjievnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu i Slon, 1996. F: Irena Luki, prev., Nova ruska poezija (Zagreb: Hrvatsko filoloko drutvo, 1998), 183.
29
L: Luki, Irena, prev. 1998. Nova ruska poezija. Zagreb: Hrvatsko filoloko drutvo. T: (Luki, 1998: 183)
B: Luki, Irena, prev. Nova ruska poezija. Zagreb: Hrvatsko filoloko drutvo, 1998.
525
6/2/11 9:49:51 PM
F:
Mike Featherstone i Roger Burrows, ur., Cyberspace/Cyberbodies/Cyberpunk: Cultures of Technological Embodiment (Thousand Oaks and New Delhi: Sage, 1996), 105.
34
L:
Featherstone, Mike i Roger Burrows, ur. 1996. Cyberspace /Cyberbodies/Cyberpunk: Cultures of Technological Embodiment. Thousand Oaks and New Delhi: Sage. (Featherstone i Burrows, 1996: 105)
B: Featherstone, Mike i Roger Burrows, ur. Cyberspace/ Cyberbodies/Cyberpunk: Cultures of Technological Embodiment. Thousand Oaks and New Delhi: Sage, 1996.
T:
Ostali sluajevi autorstva. Ako naiete na sluaj koji ovdje nije opisan, budite kreativni: primijenite najblii model. Autorovo ime u naslovu. Ako se autorovo ime pojavi u naslovu ili podnaslovu (sabrana i izabrana djela, autobiografija i sl.), postupa se na razliite naine, ovisno o citatnome stilu i kombinaciji autorova imena s drugim autorskim odgovornostima. Stil I. U fusnoti se ispisuje naslov koji sadrava autorovo ime, a ime se zanemaruje. U bibliografiji se piu i ime i naslov, bez obzira na ponavljanje. Stil II. U popisu literature piu se i ime i naslov, bez obzira na ponavljanje. U tekstnoti se navodi autorovo prezime na uobiajeni nain.
526
5/30/11 11:58:23 AM
F:
Psme Antuna Nemia (Zagreb: Mirko Bogovi, 1851), 253.
L: Nemi, Antun. 1851. Psme Antuna Nemia. Zagreb: Mirko Bogovi. T: (Nemi, 1851: 253)
B: Nemi, Antun. Psme Antuna Nemia. Zagreb: Mirko Bogovi, 1851.
Ako knjiga s autorovim imenom u naslovu ima urednika ili prevoditelja, uvruje se pod autorovo ime.
F: Pukinova izabrana djela u hrvatskoj knjizi: O stogodinjici pjesnikova roenja, uredio Milivoj repel (Zagreb: Matica hrvatska, 1899), LXXII, 392.
47
B: Pukin, Aleksandr Sergeevi. Pukinova izabrana djela u T: (Pukin, 1899: LXXII, 392) hrvatskoj knjizi: O stogodinjici pjesnikova roenja. Uredio Milivoj repel. Zagreb: Matica hrvatska, 1899. F:
19
L: Pukin, Aleksandr Sergeevi. 1899. Pukinova izabrana djela u hrvatskoj knjizi: O stogodinjici pjesnikova roenja. Uredio Milivoj repel. Zagreb: Matica hrvatska.
Autobiografija isusovca L: Kai, Bartol. 2006. Autobiografija isusovca Bartola Kaia u Bartola Kaia u prijevodu i prijevodu i izvorniku: (1575. izvorniku: (1575. 1625.), s 1625.). S latinskoga Vladimir latinskoga Vladimir Horvat (ZaHorvat. Zagreb: kolska knjiga. greb: kolska knjiga, 2006), 342. T: (Kai, 2006: 342)
B: Kai, Bartol. Autobiografija isusovca Bartola Kaia u prijevodu i izvorniku: (1575. 1625.). S latinskoga Vladimir Horvat. Zagreb: kolska knjiga, 2006.
527
5/30/11 11:58:23 AM
Drukije je kada se govori o urednikovu ili prevoditeljevu radu. Tada se takva knjiga biljei pod urednikovo ili prevoditeljevo ime, jer se urednik i prevoditelj pojavljuju u ulozi autora.
F: Mate Maras, prev., Komedije Williama Shakespearea (Zagreb: Matica hrvatska, 2007), 14.
4
L: Maras, Mate, prev. 2007. Komedije Williama Shakespearea. Zagreb: Matica hrvatska. T: (Maras, 2007: 14)
B: Maras, Mate, prev. Komedije Williama Shakespearea. Zagreb: Matica hrvatska, 2007.
Skupni autor. Ako se kao skupni autor pojavljuje organizacija, stranka, komisija, ustanova i sl., kao autor se upisuje ime te organizacije, stranke ili ustanove. Ako je ta organizacija, stranka, komisija, ustanova i sl. ujedno i izdava, ime se ponavlja na predvienome mjestu za izdavaa.
F: Zagrebaki prevodilaki susret 2003, Prevoenje kulture, priredila Iva Grgi (Zagreb: Drutvo hrvatskih knjievnih prevodilaca, 2005), 125. Zagrebaki prevodilaki susret 2003. Prevoenje kulture. Priredila Iva Grgi. Zagreb: Drutvo hrvatskih knjievnih prevodilaca, 2005.
35
L: Zagrebaki prevodilaki susret 2003. 2005. Prevoenje kulture. Priredila Iva Grgi. Zagreb: Drutvo hrvatskih knjievnih prevodilaca. T: (Zagrebaki prevodilaki susret, 2005: 125)
B:
528
5/30/11 11:58:23 AM
F:
FDA Freier Deutscher Autorenverband, Kultur und Wissenschaft als Brcken in Europa: Dokumentation zu den Europatagen 8.10. Mai 2002 in Lovran (FDA Freier Deutscher Autorenverband, 2002), 13.
27
L: FDA Freier Deutscher Autorenverband. Kultur und Wissenschaft als Brcken in Europa: Dokumentation zu den Europatagen 8. 10. Mai 2002 in Lovran. FDA Freier Deutscher Autorenverband. T: (FDA, 2002: 13)
B: FDA Freier Deutscher Autorenverband. Kultur und Wissenschaft als Brcken in Europa: Dokumentation zu den Europatagen 8. 10. Mai 2002 in Lovran. FDA Freier Deutscher Autorenverband, 2002.
Pseudonim. Uvrijeeni pseudonim ponaa se kao stvarno autorovo ime, pa ga tako valja i navoditi.
F: Mark Twain, Doivljaji Huckleberryja Finna: (Izbor), preveo s engleskoga Ivo Zalar (Zagreb: kolska knjiga, 1973), 127.
19
L: Twain, Mark. 1973. Doivljaji Huckleberryja Finna: (Izbor). Preveo s engleskoga Ivo Zalar. Zagreb: kolska knjiga.
B: Twain, Mark. Doivljaji Huckleberryja Finna: (Izbor). Preveo s engleskoga Ivo Zalar. Zagreb: kolska knjiga, 1973.
T: (Twain, 1973: 127)
529
5/30/11 11:58:23 AM
Kada je stvarno autorovo ime nepoznato, dodaje se iza pseudonima, tj. imena pod kojim autor pie, u uglate zagrade [pseud.]. U stilu II. natuknica [pseud.] ne navodi se u citatnici, nego samo u popisu literature.
F: B. Traven [pseud.], Das Totenschiff: Die Geschichte eines amerikanischen Seemannes (Hamburg: Rowohit, 1954), 22.
26
L: Traven, B. [pseud.]. Das Totenschiff: Die Geschichte eines amerikanischen Seemannes. Hamburg: Rowohit.
B: Traven, B. [pseud]. Das T: (Traven, 1954: 22) Totenschiff: Die Geschichte eines amerikanischen Seemannes. Hamburg: Rowohit, 1954.
Anonimni autor. Ako je autorovo ime poznato, ali je izostavljeno s naslovnice, stavlja se u uglate zagrade na mjesto predvieno za autora. Ako se o autorstvu samo nagaa, u uglatim se zagradama iza imena stavlja upitnik.
F: [Bla Josi], Elegia festis honoribus illustrissimi ac reverendissimi patris Mariani unji, episcopi Panadensis et vicarii apostolici Bosnensis, occasione ipsius ad hanc s. dignitatem episcopalem consecrationis (Bosna Srebrenika, 1885).
7
L: [ Josi, Bla]. 1885. Elegia festis honoribus illustrissimi ac reverendissimi patris Mariani unji, episcopi Panadensis et vicarii apostolici Bosnensis, occasione ipsius ad hanc s. dignitatem episcopalem consecrationis. Bosna Srebrenika.
B: [Josi, Bla]. Elegia festis honori- T: ([ Josi], 1885) bus illustrissimi ac reverendissimi patris Mariani unji, episcopi Panadensis et vicarii apostolici Bosnensis, occasione ipsius ad hanc s. dignitatem episcopalem consecrationis. Bosna Srebrenika, 1885.
530
5/30/11 11:58:23 AM
F:
[Bartol Kai?], [Manuskript bez naslova: Hrvatsko (akavsko)-talijanski rjenik] (Rim, 1599).
11
L: [Kai, Bartol?]. 1599. [Manuskript bez naslova: Hrvatsko (akavsko)-talijanski rjenik]. Rim. T: ([Kai?], 1599)
B: [Kai, Bartol?]. [Manuskript bez naslova: Hrvatsko (akavsko)-talijanski rjenik] Rim, 1599.
Ako su autor, urednik, prevoditelj ili druge autorske instancije nepoznati, ne stavlja se ni Anonimno ni Anon. Jedinica se u abecedni niz uvruje pod naslovom.
F: L: Godinja nagrada INE za Godinja nagrada INE za promicanje hrvatske kulture promicanje hrvatske kulture u svijetu za 2004. godinu: u svijetu za 2004. godinu: Viktor mega. 2005. Zagreb: Viktor mega (Zagreb: INA i INA i Hrvatski kulturni klub. Hrvatski kulturni klub, 2005), 3. T: (Godinja nagrada INE [], 2005: 3)
4
B: Godinja nagrada INE za promicanje hrvatske kulture u svijetu za 2004. godinu: Viktor mega. Zagreb: INA i Hrvatski kulturni klub, 2005.
U naslovima na stranim jezicima obino se izostavljaju lanovi (A, An, Der, Die, The i sl.), pa se kao redalica u abecednome nizu uzima prva rije iz naslova.
531
5/30/11 11:58:23 AM
F:
Herausforderung Krawatte: Krawatte als kroatischer Beitrag zur Weltkultur (Zagreb: Academia Cravatica itd., 2007), 12.
L: Herausforderung Krawatte: Krawatte als kroatischer Beitrag zur Weltkultur. 2007. Zagreb: Academia Cravatica itd.
B: Herausforderung Krawatte: Kra- T: (Herausforderung Krawatte [], 2007: 12) watte als kroatischer Beitrag zur Weltkultur. Zagreb: Academia Cravatica itd., 2007. F: Nibelungenlied (Njemaka, 1784).
5
L: Nibelungenlied. 1784. Njemaka. T: (Nibelungenlied, 1784)
B: Nibelungenlied. Njemaka, 1784.
Osebujna imena. Autorovo se ime katkad ne sastoji od uobiajenih dijelova: osobnoga imena i prezimena. Kadikad se pojavljuju sloena imena, koja se piu na razliite naine. To je osobit problem kod prezimena, jer se po njima autori niu u abecedne popise u bibliografiji i literaturi. Strana imena katkad imaju razliite dijelove, npr. Abu, de, Ibn, O, y, von i sl. Imena na nelatininim pismima esto se prenose na razliite naine: transliteracijom (slovo po slovo) i transkripcijom (u prilagoenim oblicima). Sve to moe izazvati nedoumice u pisanju imena, osobito u abecednim popisima. Stoga u znanstvenim radovima i citatnim stilovima, kad god je to mogue, prednost treba dati transliteraciji (usp. Verona, 1986: I). Ovdje se navode neka naela za abecedizaciju osebujnih imena u bibliografijama te za pisanje tih imena u skraenim fusnotama i tekstnotama, gdje se pojavljuje prezime. Sloena prezimena. Vielana sloena prezimena piu se i abecediziraju po obiajima zemlje iz koje potjeu.
532
5/30/11 11:58:23 AM
Hrvatski pravopisi ne propisuju pisanje sloenih prezimena, tj. doputaju dva naina pisanja: sa spojnicom i bez spojnice. Katkad se prezime pie samo na jedan nain, a kadikad se pojavljuju varijacije. Ako je rije o varijabilnim sloenicama, rabit ete oblik po kojemu se autor najee identificira. Muka sloena prezimena najee se abecediziraju po prvome dijelu sloenice.
Hansen-Lve, Aage A. Lackovi Croata, Ivan Mies van der Rohe, Ludwig
U razliitim kulturama enska sloena prezimena piu se i abecediziraju na razliite naine. U starijim oblicima hrvatska su se enska sloena prezimena ee pisala sa spojnicom kao simbolom stopljenoga identiteta (Maja Bokovi-Stulli). S pojavom rodne samosvijesti spojnica se kao znak stapanja identiteta poela izostavljati, pa danas ene katkad inzistiraju na djevojakome prezimenu ili na pisanju dvostrukoga prezimena bez spojnice (Helena Sabli Tomi). Isto se tako pojavljuju sluajevi da se od enskoga i mukoga prezimena pri sklapanju braka stvori jedinstveno obiteljsko prezime, kako bi se i na taj nain posvjedoila ravnopravnost spolova (Svjetlan Lacko Viduli). Budui da nema vrstoga pravila, enska se sloena prezimena katkad pojavljuju u oba oblika, sa spojnicom i bez nje, bilo da same ene nisu odluile kako e pisati vlastito prezime bilo da se varijante pojavljuju bez njihove volje (Ivana Brli-Maurani i Ivana Brli Maurani, Dunja Detoni Dujmi i Dunja Detoni-Dujmi). U takvim sluajevima uzima se oblik pod kojim se autorica identificira ili koji je najee zastupljen. Sloena prezimena udanih ena stavljaju se u abecedne popise po tradiciji pripadnih jezika i kultura. U hrvatskoj pravopisnoj praksi redalica za sloena prezimena udanih ena najee je onaj dio sloenice kojim se autorica identificira, bez obzira na to pie li se sloeno prezime sa spojnicom ili bez spojnice i bez obzira na to je li prvo prezime djevojako ili muevo.
533
5/30/11 11:58:23 AM
Brli-Maurani, Ivana. Izabrana djela: 2. Uredio Joa Skok. Zagreb: Naa djeca, 1994. Brli Maurani, Ivana. Racconti e leggende della Croazia. Traduzione di Franjo Trograni. Le illustr. sono di Giannina Lavarello. Torino: S. A. I. E., 1957. Curie-Skodowska, Marie. Lisotopie et les lments isotopes. Paris: dit par la socit Journal de physique, 1924. Curie, Marie Radioactivit. Paris: Hermann & Cie, 1935. Detoni Dujmi, Dunja. Ljepa polovica knjievnosti. Zagreb: Matica hrvatska, 1998. Detoni-Dujmi, Dunja, glavna urednica. Leksikon hrvatskih pisaca. Zagreb: kolska knjiga, 2001.
Imena na stranim jezicima. Imena s esticama kao de, di, O, van, von i sl. stavljaju se u abecedni niz po zakonima danoga jezika. Ako su estice u tradiciji danoga jezika vrsto vezane uz prezime, one postaju redalica u abecednim popisima. Ako estice nisu vrsto povezane s prezimenom, redalica je prezime, a ne estica. Kada se prezime s esticom pojavi u inverziji ili samostalno bez imena (bibliografija, literatura, tekstnote), ameriki standardi propisuju pisanje estice malim slovom. Po hrvatskim pravopisima estice, koje se u inverziji veu uz prezime, piu se velikim slovom i tako odreuju mjesto imena u abecednim popisima:
Paul de Man De Man, Paul Vincent van Gogh Van Gogh, Vincent Simone de Beauvoir Beauvoir, Simone de Ludwig van Beethoven Beethoven, Ludwig van
Dijelovi imena La, Mc, O i sl. piu se u izvornim jezicima na razliite naine, pa ih u skladu s time treba stavljati u abecedne popise:
534
5/30/11 11:58:23 AM
Dominick LaCapra LaCapra, Dominick
Herbert Marshall McLuhan McLuhan, Herbert Marshall
Eugene ONeill ONeill, Eugene
panjolska su prezimena esto sloenice od oeva i majina prezimena katkad povezanih veznikom y. Ta se imena stavljaju u abecedne popise pod prvi dio prezimenske sloenice:
Valera y Alcal Galiano, Juan Garca Mrquez, Gabriel
Arapska imena koja imaju estice al- ili el- dolaze u abecedne popise pod ime uz koje se estice veu. Imena koja poinju dodatcima Abd, Abu i Ibn stavljaju se u abecedne popise najee pod te rijei:
Ahtal (al-) Hallad (-al), al-Husein ibn Mansur Abu Nuvas Ibn Kuzman, abu Bakr
Kineska i japanska imena uvruju se u abecedne popise bez inverzije, onim redoslijedom kako se pojavljuju u izvornome pismu. Ako autor slijedi zapadnu tradiciju pisanja imena i prezimena, abecedna je redalica prezime u inverziji.
Ba Jin Kawabata, Yasunari
6.1.2. Naslov Naslov i podnaslov. Naslov i podnaslov piu se kosim pismom i odvajaju dvotojem :. U bibliografskoj tradiciji podnaslov se pie malim poetnim slovom. Ovdje je odabrano veliko poetno slovo iz dvaju razloga: jer se podnaslov na knjigama obino donosi u posebnome retku velikim poetnim slovom i jer se u nizu s naslovom nakon dvotoja osjea kao prva rije u reenici, koja se po pravopisu pie velikim poetnim slovom.
535
5/30/11 11:58:23 AM
F:
Miroslav Beker, Od Odiseja do Uliksa (Zagreb: kolska knjiga, 1998), 111.
12
L: Beker, Miroslav. 1988. Od Odiseja do Uliksa. Zagreb: kolska knjiga. T: (Beker, 1998: 111)
B: Beker, Miroslav. Od Odiseja do Uliksa. Zagreb: kolska knjiga, 1998. F: Davor Duki, Sultanova djeca: Predodbe Turaka u hrvatskoj knjievnosti ranog novovjekovlja (Zadar: Thema, 2004), 57.
8
L: Duki, Davor. 2004. Sultanova djeca: Predodbe Turaka u hrvatskoj knjievnosti ranog novovjekovlja. Zadar: Thema.
B: Duki, Davor. Sultanova djeca: T: (Duki, 2004: 57) Predodbe Turaka u hrvatskoj knjievnosti ranog novovjekovlja. Zadar: Thema, 2004.
Dva se naslova odvajaju tokom sa zarezom ;. Drugi se naslov pie velikim slovom. Ako u naslovu postoji pravopisna ili kakva druga pogrjeka, naslov se prenosi doslovno, a pogrjeka se ispravlja u uglatim zagradama ili se navodi u biljeci.
F: Ivo Hergei, Hrvatske novine i asopisi do 1848.; Hrvatske sudbine (Zagreb: Ex Libris, 2005), 137.
37
L: Hergei, Ivo. 2005. Hrvatske novine i asopisi do 1848.; Hrvatske sudbine. Zagreb: Ex Libris. T: (Hergei, 2005: 137)
B: Hergei, Ivo. Hrvatske novine i asopisi do 1848.; Hrvatske sudbine. Zagreb: Ex Libris, 2005.
536
5/30/11 11:58:23 AM
Posebni elementi u naslovu. Katkad se u naslovu mora grafiki intervenirati kako bi se razlikovali pojedini elementi naslova i uspostavio uoljiv raspored elemenata. Datumi u naslovu. Godine i brojevi u naslovima knjiga piu se onako kako stoji u izvorniku: prenose se pravopisni znakovi, rimski i arapski brojevi te nain njihova pisanja.
F: Iosif Brodskij, Stihotvorenija 19641971 gg., sastavio G. F. Komarov (Sankt-Peterburg: Pukinskij dom, 2001), 434.
6
L: Brodskij, Iosif. 2001. Stihotvorenija 19641971 gg. Sastavio G. F. Komarov. Sankt-Peterburg: Pukinskij dom. T: (Brodskij, 2001: 434)
B: Brodskij, Iosif. Stihotvorenija 19641971 gg. Sastavio G. F. Komarov. Sankt-Peterburg: Pukinskij dom, 2001. F: Nikola Milievi i Antun oljan, ur., Antologija hrvatske poezije: Od XIV stoljea do naih dana (Zagreb: Zora, 1966), 27.
4
L: Milievi, Nikola i Antun oljan, ur. 1996. Antologija hrvatske poezije: Od XIV stoljea do naih dana. Zagreb: Zora. T: (Milievi i oljan, 1996: 27)
B: Milievi, Nikola i Antun oljan, ur. Antologija hrvatske poezije: Od XIV stoljea do naih dana. Zagreb: Zora, 1966.
537
6/2/11 9:49:51 PM
F:
Wilhelm Dibelius, Englische Romankunst: Die Technik des englischen Romans im achtzehnten und zu Anfang des neuzehnten Jahrhunderts (Berlin i Leipzig: Mayer & Mller, 1910), 251.
L: Dibelius, Wilhelm. 1910. Englische Romankunst: Die Technik des englischen Romans im achtzehnten und zu Anfang des neuzehnten Jahrhunderts. Berlin i Leipzig: Mayer & Mller. T: (Dibelius, 1910: 251)
B: Dibelius, Wilhelm. Englische Romankunst: Die Technik des englischen Romans im achtzehnten und zu Anfang des neuzehnten Jahrhunderts. Berlin i Leipzig: Mayer & Mller, 1910.
Navodnici u naslovu. Kada se unutar naslova, koji se pie kosim pismom, pojavi drugi naslov pisan kosim pismom, takav se naslov unutar naslova stavlja u navodnike.
F: Winfried Baumann, Davidijada Marka Marulia: Veliki ep dalmatinskog latinista, prev. Jadranka Prilin-Planinc (Split: Logos, 1990), 126.
10
L: Baumann, Winfried. 1990. Davidijada Marka Marulia: Veliki ep dalmatinskog latinista. Prev. Jadranka Prilin-Planinc. Split: Logos. T: (Baumann, 1990: 126)
B: Baumann, Winfried. Davidijada Marka Marulia: Veliki ep dalmatinskog latinista. Prev. Jadranka Prilin-Planinc. Split: Logos, 1990.
538
5/30/11 11:58:24 AM
Ako naslov unutar naslova ve stoji u navodnicima, cijeli se naslov zajedno s naslovom unutar naslova pod navodnicima pie kosim pismom.
F: Valter Tomas, Gazzetta di Zara u preporodnom ozraju: Prijevodi hrvatske poezije i ostali knjievni prinosi (Split: Knjievni krug, 1999), 286.
15
L: Tomas, Valter. 1999. Gazzetta di Zara u preporodnom ozraju: Prijevodi hrvatske poezije i ostali knjievni prinosi. Split: Knjievni krug. T: (Tomas, 1999: 286)
B: Tomas, Valter. Gazzetta di Zara u preporodnom ozraju: Prijevodi hrvatske poezije i ostali knjievni prinosi. Split: Knjievni krug, 1999. F: Stanley Fish, Surprised by Sin: The Reader in Paradise Lost (Cambridge, Mass.: Harvard University Press, 1967), 121.
48
L: Fish, Stanley. 1998. Surprised by Sin: The Reader in Paradise Lost. Cambridge, Mass.: Harvard University Press.
B: Fish, Stanley. Surprised by Sin: The Reader in Paradise Lost. Cambridge, Mass.: Harvard University Press, 1967.
T: (Fish, 1998: 121)
Termin u naslovu. Kada se u naslovu pojavi termin kosim pismom, naslov se pri navoenju donosi kosim pismom, a termin se pie normalnim slogom za razliku od ostatka naslova u kosome pismu.
539
6/2/11 9:49:51 PM
F:
Peter Novick, The noble Dream: The Objectivity Question and the American Historical Profession (Cambridge, Mass.: Cambridge University Press, 1988), 101.
12
L: Novick, Peter. 1988. The noble Dream: The Objectivity Question and the American Historical Profession. Cambridge, Mass.: Cambridge University Press. T: (Novick, 1988: 101)
B: Novick, Peter. 1988. The noble Dream: The Objectivity Question and the American Historical Profession. Cambridge, Mass.: Cambridge University Press.
Upitnik i usklinik u naslovu. Kada se na kraju naslova ili podnaslova nau upitnik ili usklinik, iza njih se ne stavlja nikakav drugi znak.
F: Stephen J. Bottoms, Albee: Whos afraid of Virginia Woolf ? (Cambridge: Cambridge University Press, 2000), 204.
13
L: Bottoms, Stephen J. 2000. Albee: Whos afraid of Virginia Woolf ? Cambridge: Cambridge University Press. T: (Bottoms, 2000: 204)
B: Bottoms, Stephen J. Albee: Whos afraid of Virginia Woolf ? Cambridge: Cambridge University Press, 2000.
540
5/30/11 11:58:24 AM
F:
N. G. ernyevskij, to delat? Iz rasskazov o novyh ljudjah, pogovor N. V. Vodovozova (Moskva: Gosudarstvennoe izdatelstvo hudoestvennoj literatury, 1947), 471.
49
L: ernyevskij, N. G. 1947. to delat? Iz rasskazov o novyh ljudjah. Pogovor N. V. Vodovozova. Moskva: Gosudarstvennoe izdatelstvo hudoestvennoj literatury. T: (ernyevskij, 1947: 471)
B: ernyevskij, N. G. to delat? Iz rasskazov o novyh ljudjah. Pogovor N. V. Vodovozova. Moskva: Gosudarstvennoe izdatelstvo hudoestvennoj literatury, 1947. F: Kiril Hristov, Hej, prolet ide! (Sofija: Zaharij Stojanov, 2002), 21.
42
L: Hristov, Kiril. 2002. Hej, prolet ide! Sofija: Zaharij Stojanov.
B: Hristov, Kiril. Hej, prolet ide! T: (Hristov, 2002: 21) Sofija: Zaharij Stojanov, 2002.
Stari naslovi. Naslovi objavljeni prije modernih autorskih prava, tj. stariji od 18. stoljea, prenose se to vjernije izvorniku u svim segmentima.
F: Libellus alphabeticus Cm Nonnullis Cathecheticis addito vocabulario brevi latino, illyrico, germanico ([Slavonija?], 1756).
5
L: Libellus alphabeticus Cm Nonnullis Cathecheticis addito vocabulario brevi latino, illyrico, germanico. 1756. [Slavonija?]. T: (Libellus alphabeticus Cm Nonnullis [], 1756)
B: Libellus alphabeticus Cm Nonnullis Cathecheticis addito vocabulario brevi latino, illyrico, germanico. [Slavonija?], 1756.
541
6/2/11 9:49:51 PM
Ako je naslov predug, moe se skratiti. Na mjestu kraenja stavlja se eliptino trotoje. Pri tome treba paziti da se u naslovu ne izgubi tema te da se lako moe pronai puni naslov.
F: Juraj Habdeli, Dictionar: Rchi Szlovenske (). (Graz, 1670).
27
L: Habdeli, Juraj. 1670. Dictionar: Rchi Szlovenske (...). Graz.
B: Habdeli, Juraj. Dictionar: Rchi T: (Habdeli, 1670) Szlovenske (...). Graz, 1670.
Naslovi na stranim jezicima. Strani se jezici i druga nelatinina pisma u naslovima znanstvenih tekstova ne kroatiziraju, nego navode u transliteraciji (slovo po slovo). Pri tome se rabe domai pravopisni prirunici, meunarodni standardi za transliteraciju ili prirunik Eve Verone (1986: I). Ako uz strani naslov navodite hrvatski prijevod, stavite ga nakon izvornoga naslova u uglate zagrade bez navodnika i bez kosoga pisma.
F: Boris Grojs, Iskusstvo utopii: Gesamtkunstwerk Stalin; Statji [Umjetnost utopije: Gesamtkunstwerk Stalin; lanci] (Moskva: Hudoestvennyj urnal, 2003), 22.
38
L: Grojs, Boris. 2003. Iskusstvo utopii: Gesamtkunstwerk Stalin; Statji [Umjetnost utopije: Gesamtkunstwerk Stalin; lanci]. Moskva: Hudoestvennyj urnal.
T: (Grojs, 2003: 22) B: Grojs, Boris. Iskusstvo utopii: Gesamtkunstwerk Stalin; Statji [Umjetnost utopije: Gesamtkunstwerk Stalin; lanci]. Moskva: Hudoestvennyj urnal, 2003.
542
5/30/11 11:58:24 AM
Ako citirate i izvornik i prijevod, navedite najprije onaj izvor koji je bio vaniji u vaemu istraivanju. Podatci o sekundarnome izdanju mogu se staviti u uglate zagrade.
F: Thomas S. Kuhn, The Structure of Scientific Revolutions (Chicago: The University of Chicago, 1962), 37. Hrv. izd. Struktura znanstvenih revolucija, prevela Mirna Zeli. [2. izd. Zagreb: Jesenski i Turk, 2002.]
2
L: Kuhn, Thomas S. 1962. The Structure of Scientific Revolutions. Chicago: The University of Chicago. Hrv. izd. Struktura znanstvenih revolucija. Prevela Mirna Zeli. [2. izd. Zagreb: Jesenski i Turk, 2002.]
B: Kuhn, Thomas S. The Structure T: (Kuhn, 1962: 37) of Scientific Revolutions. Chicago: The University of Chicago, 1962. Hrv. izd. Struktura znanstvenih revolucija. Prevela Mirna Zeli. [2. izd. Zagreb: Jesenski i Turk, 2002.] F: Thomas S. Kuhn, Struktura znanstvenih revolucija, prevela Mirna Zeli, 2. izd. (Zagreb: Jesenski i Turk, 2002), 37. Engl. izvornik The Structure of Scientific Revolutions. [Chicago: The University of Chicago, 1962.]
2
B: Kuhn, Thomas S. Struktura znanstvenih revolucija. Preve- T: (Kuhn, 2002: 37) la Mirna Zeli. 2. izd. Zagreb: Jesenski i Turk, 2002. Engl. izvornik The Structure of Scientific Revolutions. [Chicago: The University of Chicago, 1962.]
543
L: Kuhn, Thomas S. 2002. Struktura znanstvenih revolucija. Prevela Mirna Zeli. 2. izd. Zagreb: Jesenski i Turk. Engl. izvornik The Structure of Scientific Revolutions. [Chicago: The University of Chicago, 1962.]
5/30/11 11:58:24 AM
6.1.3. Izdanje Termin izdanje ima nekoliko znaenja, jer se knjiga moe pojaviti vie puta s razliitim izmjenama. Izdanje se moe razlikovati po sadraju i po opsegu. Ako knjiga ima vie izdanja, navodi se citirano ili konzultirano izdanje. Nain upuivanja na upotrijebljeno izdanje ovisi o vrsti promjena koje su se dogodile u pojedinim izdanjima i o jeziku citiranoga teksta. Promjene se obiljeuju brojevima i/ili slovima. Ako je citirani tekst pisan na hrvatskome jeziku, rabe se kratice ili pune formulacije koje izraavaju opis promjena zapisan na naslovnici ili preliminarnoj i naslovnoj stranici. U stranim izdanjima promjene se u pravilu obiljeuju izvornim terminima zapisanim na jeziku izdanja. Izmijenjena izdanja. Ako nije bilo nikakvih izmjena, novo se izdanje najee obiljeuje brojem i kraticom, npr. 2. izd., formulacijama kao drugo izdanje, ponovljeno izdanje i sl. Ako se navodi izdanje u kojemu je dolo do promjena u opsegu, rabe se formulacije kao 2., dop. izd.; drugo, dopunjeno izdanje i sl. Ako su promjene bile sadrajne naravi, biljee se kraticama ili punim izrazima 2., izm. izd.; drugo, izmijenjeno izdanje i sl. Pri izboru kratica u pravilu se slijede originalne formulacije na naslovnici ili preliminarnoj i naslovnoj stranici.
F: Zdenko kreb i Ante Stama, L: kreb, Zdenko i Ante Stama, ur. 1983. Uvod u knjievnost: ur., Uvod u knjievnost: Teorija, Teorija, metodologija. 3., metodologija, 3., preraeno preraeno izdanje. Zagreb: izdanje (Zagreb: Grafiki zavod Grafiki zavod Hrvatske. Hrvatske, 1983), 211.
12
T: (kreb i Stama, 1983: 211) B: kreb, Zdenko i Ante Stama, ur. Uvod u knjievnost: Teorija, metodologija. 3., preraeno izdanje. Zagreb: Grafiki zavod Hrvatske, 1983.
544
5/30/11 11:58:24 AM
Strani termini za oznaku izdanja piu se u izvornome obliku bilo kao cjelovite formulacije bilo kao kratice (2. Auflage, rev. ed. i sl.).
F: Friedrich berweg, Die Philosophie des Altertums. Hrsg. von Karl Prchter, zwlfte, umgearbeitete und erweiterte Auflage (Berlin: Mittler & Sohn, 1926), 87.
34
L: berweg, Friedrich. 1926. Die Philosophie des Altertums. Hrsg. von Karl Prchter. Zwlfte, umgearbeitete und erweiterte Auflage. Berlin: Mittler & Sohn. T: (berweg, 1926: 87)
B: berweg, Friedrich. Die Philosophie des Altertums. Hrsg. von Karl Prchter. Zwlfte, umgearbeitete und erweiterte Auflage. Berlin: Mittler & Sohn, 1926.
Reprint izdanja. Reprinti su knjige tiskane u drugome formatu ili drugome medijskom obliku. Knjiga moe biti ponovno tiskana u popularnome (npr. depnome) izdanju kod istoga ili drugoga izdavaa. Stare raritetne knjige esto se ponovno objavljuju kako bi se uinile dostupnima. Klasine knjige danas dobivaju svoje elektronike sestre. U svim takvim sluajevima, bez obzira na neznatan opseg tehnikih izmjena, citirajte konzultirano izdanje. Kako biste itatelju pruili uvid u ivot knjige, navedite obje godine i godinu citiranoga reprinta i godinu izvornoga oblika. U tome sluaju original stoji na prvome, a citirano izdanje na posljednjemu mjestu u nizu reprint izdanja.
545
5/30/11 11:58:24 AM
Stil I. U fusnoti godina originalnoga izdanja dolazi na poetak niza podataka o publikaciji, te se kao zaseban element odvaja tokom sa zarezom. Slijedi termin reprint ili kratica repr. te uobiajeni niz podataka o publikaciji.
Stil II. U literaturi godina originalnoga izdanja stavlja se u uglate zagrade prije godine reprinta ili na kraju niza uz kraticu za originalnu publikaciju.
U bibliografiji godina originalno- U tekstnoti godina originalnoga ga izdanja dolazi kao i u fusnoti izdanja dolazi u uglate zagrade prina poetak niza podataka o publi- je godine reprinta ili se izostavlja. kaciji, odvaja se tokom, a termin Reprint ili kratica Repr. piu se velikim slovom.
F: Ivan Kukuljevi Sakcinski, Juran i Sofia ili Turci kod Siska: Junaka igra u trih inih, priredili Draen Budia i Boidar Petra (1839; repr. Zagreb: Kranska sadanjost, 1989), 113.
42
L: Kukuljevi Sakcinski, Ivan. [1839] 1989. Juran i Sofia ili Turci kod Siska: Junaka igra u trih inih. Priredili Draen Budia i Boidar Petra. Zagreb: Kranska sadanjost. Ili: Kukuljevi Sakcinski, Ivan. 1989. Juran i Sofia ili Turci kod Siska: Junaka igra u trih inih. Priredili Draen Budia i Boidar Petra. Zagreb: Kranska sadanjost. [Orig. izd. 1839.] T: (Kukuljevi Sakcinski, [1839] 1989: 113) Ili: (Kukuljevi Sakcinski, 1989: 113)
546
B: Kukuljevi Sakcinski, Ivan. Juran i Sofia ili Turci kod Siska: Junaka igra u trih inih. Priredili Draen Budia i Boidar Petra. 1839. Reprint Zagreb: Kranska sadanjost, 1989.
5/30/11 11:58:24 AM
6.1.4. Svezak Svezak je knjiga unutar imenovane uokvirene serije ili niza knjiga. U amerikim standardima svezak unutar serije obiljeuje se u obliku vol. 5 of U hrvatskoj bibliografskoj praksi svezak se navodi iza serije na nain Serija, sv Uobiajeno je da se kratica za svezak prenosi u onome obliku u kojemu stoji u izvornoj publikaciji, pa se rabe sve kratice (Bd. 1, knj. 2, sv. 2, tom 4, vol. 5 i sl.). Broj sveska pie se arapskim brojem. Svezak sa samostalnim naslovom. Ako pojedinani svezak ima samostalan naslov, donosi se taj naslov. Ako svezak ima urednika ili prevoditelja, njihovo se ime biljei iza naslova sveska. Ako serija ima naziv, ispred naziva serije pie se u: (malim slovom u nizu podataka u fusnotama) ili U: (velikim slovom u bibliografiji i literaturi). Na taj se nain istie da je svezak dio vee cjeline, kao i u drugim slinim sluajevima (npr. lancima u zbornicima v. dolje 6.1.8).
F: Antun Gustav Mato, Vidici i putovi: Nai ljudi i krajevi, ur. Dragutin Tadijanovi, u: Sabrana djela, sv. 4. (Zagreb: JAZU, Liber i Mladost, 1973), 87.
5
L: Mato, Antun Gustav. 1973. Vidici i putovi: Nai ljudi i krajevi. Ur. Dragutin Tadijanovi. U: Sabrana djela. Sv. 4. Zagreb: JAZU, Liber i Mladost. T: (Mato, 1973: 87)
B: Mato, Antun Gustav. Vidici i putovi: Nai ljudi i krajevi. Ur. Dragutin Tadijanovi. U: Sabrana djela. Sv. 4. Zagreb: JAZU, Liber i Mladost, 1973.
Svezak bez samostalnoga naslova. Ako se citira pojedinani svezak bez samostalnoga naslova, u bibliografiji i literaturi navodi se nakon opega naslova djela broj sveska uz odgovarajuu kraticu iz matine publikacije.
547
5/30/11 11:58:24 AM
U citatnicama broj sveska pie se bez kratice te se priljubljenim dvotojem povezuje s brojem stranice. Izostavljanje razmaka izmeu broja sveska i broja stranice znak je stopljenosti tih dvaju podataka.
F: Zvane rnja, Kulturna povijest Hrvatske, 2., izm. i dop. izd. (Opatija: Otokar Kerovani, 1988), 2:391.
12
L: rnja, Zvane. 1988. Kulturna povijest Hrvatske. Sv. 2. 2., izm. i dop. izd. Opatija: Otokar Kerovani, 1988. T: (rnja, 1988: 2:391)
B: rnja, Zvane. Kulturna povijest Hrvatske. Sv. 2. 2., izm. i dop. izd. Opatija: Otokar Kerovani, 1988.
Vie svezaka u istoj seriji. Ako se u tekstu pozivate na dva ili vie svezaka, navodi se ukupan broj svezaka. Ukupan broj svezaka navodi se iza naslova ili urednika kojim se identificira izdanje. Najprije se navodi broj svezaka, a zatim odgovarajua kratica iz matine publikacije (Bd., knj., sv. i sl.). Iza broja svezaka nema toke, jer nije rije o rednome, nego o glavnome broju.
F: [Augus]Tin Ujevi, Odabrana djela, priredio ime Vueti, 6 knj. (Zagreb: August Cesarec i Slovo Ljubve, 1979), 101.
6
L: Ujevi, [Augus]Tin. 1979. Odabrana djela. Priredio ime Vueti. 6 knj. Zagreb: August Cesarec i Slovo Ljubve.
B: Ujevi, [Augus]Tin. Odabrana T: (Ujevi, 1979: 101) djela. Priredio ime Vueti. 6 knj. Zagreb: August Cesarec i Slovo Ljubve, 1979.
548
5/30/11 11:58:24 AM
Ako se citira jedan svezak iz serije s vie svezaka, navodi se broj citiranoga sveska. U fusnoti, bibliografiji i literaturi broj citiranoga sveska dolazi uz odgovarajuu kraticu iz matine publikacije, a u tekstnoti se pie samo broj sveska s priljubljenim dvotojem ispred broja stranice.
F: [Augus]Tin Ujevi, Pjesnitvo I: Lelek sebra; Kolajna; Auto na korzu; Ojaeno zvono; Mamurluci i pobjenjela krava; Pjesni razlike, priredio ime Vueti, knj. 1 (Zagreb: August Cesarec i Slovo Ljubve, 1979), 201.
7
L: Ujevi, [Augus]Tin. 1979. Pjesnitvo I: Lelek sebra; Kolajna; Auto na korzu; Ojaeno zvono; Mamurluci i pobjenjela krava; Pjesni razlike. Priredio ime Vueti. Knj. 1. Zagreb: August Cesarec i Slovo Ljubve. T: (Ujevi, 1979: 1:201)
B: Ujevi, [Augus]Tin. Pjesnitvo I: Lelek sebra; Kolajna; Auto na korzu; Ojaeno zvono; Mamurluci i pobjenjela krava; Pjesni razlike. Priredio ime Vueti. Knj. 1. Zagreb: August Cesarec i Slovo Ljubve, 1979.
Svezak s podatcima o individualnoj odgovornosti koja se ne odnosi na cijelu seriju. Ako djelo u vie svezaka ima razliite razine odgovornosti, npr. individualne autore, urednike, prevoditelje i sl. pojedinih svezaka te urednika ili urednike cijele serije, odgovornost se biljei tako da se ime individualne odgovorne osobe pie na poetku bibliografske jedince, a ime generalnoga urednika ili niza urednika iza naslova ukupne serije u kojoj se nalazi citirani svezak.
549
5/30/11 11:58:24 AM
F:
Milorad ivanevi i Ivo Frange, Ilirizam i realizam, u: Povijest hrvatske knjievnosti, knj. 4, ur. Slavko Goldstein i dr. (Zagreb: Liber i Mladost, 1975), 502.
L: ivanevi, Milorad i Ivo Frange. 1975. Ilirizam i realizam. U: Povijest hrvatske knjievnosti, knj. 4, ur. Slavko Goldstein i dr. Zagreb: Liber i Mladost.
B: ivanevi, Milorad i Ivo T: (ivanevi i Frange, 1975: 502) Frange. Ilirizam i realizam. U: Povijest hrvatske knjievnosti, knj. 4, ur. Slavko Goldstein i dr. Zagreb: Liber i Mladost, 1975.
Svezak u seriji koja je izlazila vie godina. Ako je serija izlazila vie godina, navode se godine objavljivanja prvoga i posljednjega sveska.
F: Selected works of Mao Tse-Tung (Peking: Foreign Languages Press, 19671977), 3:518.
13
L: Mao, Tse-Tung. 19671977. Selected Works of Mao TseTung. 5 vols. Peking: Foreign Languages Press.
B: Mao, Tse-Tung. Selected works of T: (Mao, 19671977: 3:518) Mao Tse-Tung. 5 vols. Peking: Foreign Languages Press, 19671977.
Ako objavljivanje nije dovreno, navodi se poetna godina uz crtu umjesto konane godine te broj objavljenih svezaka uz napomenu do sada.
550
5/30/11 11:58:24 AM
F:
Enciklopedija, opa i nacionalna u 20 knjiga, glavni ur. Antun Vuji, do sada 19 sv. (Zagreb: Pro leksis i Veernji list, 2005), 4:114.
21
L: Enciklopedija, opa i nacionalna u 20 knjiga. 2005. Glavni ur. Antun Vuji. Do sada 19 sv. Zagreb: Pro leksis i Veernji list. T: (Enciklopedija, opa i nacionalna u 20 knjiga, 2005: 4:114)
B: Enciklopedija, opa i nacionalna u 20 knjiga. Glavni ur. Antun Vuji. Do sada 19 sv. Zagreb: Pro leksis i Veernji list, 2005.
6.1.5. Serija Serija je vea cjelina u kojoj se pojavljuje knjiga, a odreena je naslovom i uokvirena periodinou izlaenja. Podatak o seriji nije obvezan. Navodi se tada kada elimo dati vie informacija o citiranome izvoru ili upozoriti na kontekst njegova objavljivanja. Osnovni je podatak o seriji naslov. Za razliku od naslova knjige, koji se pie kosim pismom, naslov serije pie se obinim pismom. Serija numerirana i nenumerirana. Ako serija nije numerirana, naslov serije stavlja se iza naslova citiranoga izvora, a prije podataka o objavljivanju.
F: Poslovice, zagonetke i govorniki oblici, prir. Josip Kekez, Stoljea hrvatske knjievnosti (Zagreb: Matica hrvatska, 1996), 378.
30
L: Kekez, Josip, prir. 1996. Poslovice, zagonetke i govorniki oblici. Stoljea hrvatske knjievnosti. Zagreb: Matica hrvatska.
B:
Kekez, Josip, prir. Poslovice, T: (Kekez, 1996: 378) zagonetke i govorniki oblici. Stoljea hrvatske knjievnosti. Zagreb: Matica hrvatska, 1996.
551
5/30/11 11:58:24 AM
Ako je serija numerirana, broj sveska stavlja se iza naslova serije bez zareza.
F: A companion to literature L: Stam, Robert i Alessandra and film, ur. Robert Stam i Raengo, ur. 2006. A Alessandra Raengo, Blackwell companion to literature and Companions in Cultural Studies film. Blackwell Companions 7 (Malden itd.: Blackwell in Cultural Studies 7. Malden Publishing, 2006), 462463. itd.: Blackwell Publishing. T: (Stam i Raengo, 2006: 462463)
9
B: Stam, Robert i Alessandra Raengo, ur. A companion to literature and film. Blackwell Companions in Cultural Studies 7. Malden itd.: Blackwell Publishing, 2006.
Stare i nove serije. Katkad serije izlaze vrlo dugo, pa se s vremenom mijenjaju. Knjige u novoj seriji obiljeuju se kraticom n. s. ili punom opisnicom nova serija. Na slian se nain obiljeuju knjige u staroj seriji (s. s., stara serija). Ti se podatci stavljaju prije broja sveska i odvajaju zarezima. Toku iza kratice ne moe zamijeniti drugi znak.
F: William Shakespeare, San ivanjske noi, prev. Milan Bogdanovi, prijevod redigirao Josip Torbarina, prir. Tomislav Brlek, Biblioteka Lektira dostupna svima, n. s., kolo 1, knj. 8 (Zagreb: Sysprint, 2000), 153.
5
L: Shakespeare, William. 2000. San ivanjske noi. Prev. Milan Bogdanovi. Prijevod redigirao Josip Torbarina. Prir. Tomislav Brlek. Biblioteka Lektira dostupna svima, n. s., kolo 1, knj. 8. Zagreb: Sysprint. T: (Shakespeare, 2000: 153)
B: Shakespeare, William. San ivanjske noi. Prev. Milan Bogdanovi. Prijevod redigirao Josip Torbarina. Prir. Tomislav Brlek. Biblioteka Lektira dostupna svima, n. s., kolo 1, knj. 8. Zagreb: Sysprint, 2000.
552
5/30/11 11:58:24 AM
6.1.6. Podatci o objavljivanju Podatci o objavljivanju naelno se sastoje od tri elementa: mjesta u kojemu je knjiga objavljena, nakladnikova imena i godine objavljivanja. Poloaj godine u nizu bibliografskih podataka bitno je razlikovno naelo dvaju citatnih stilova, pa je i raspored podataka o objavljivanju u dvama stilovima razliit. Stil I. Podatci o objavljivanju sadravaju sva tri elementa u obliku mjesto: nakladnik, godina. U fusnotama podatci se stavljaju u zagrade, a u bibliografiji na kraju niza. Zagrade u fusnoti imaju dvije funkcije: vizualno izdvajaju podatke o objavljivanju i istodobno omoguuju prvu cjelovitu informaciju bez traenja podataka u bibliografiji na kraju knjige.
F: Milivoj Solar, Teorija knjievnosti, 3. izd. (Zagreb: kolska knjiga, 1977), 263.
7
Stil II. Budui da godina dolazi nakon autorova imena na poetku niza bibliografskih podataka (stil autor godina vs. stil autor naslov), podatci o objavljivanju sastoje se u literaturi od dva elementa u obliku: mjesto: nakladnik.
L: Solar, Milivoj. 1977. Teorija knjievnosti. 3. izd. Zagreb: kolska knjiga. T: (Solar, 1977: 263)
B: Solar, Milivoj. Teorija knjievnosti. 3. izd. Zagreb: kolska knjiga, 1977.
Kada je djelo izdano prije 20. stoljea, mjesto i ime nakladnika mogu se izostaviti ako nemaju vanu ulogu u citiranju ili ako su nepoznati.
553
5/30/11 11:58:24 AM
F:
Antun Radi, Ruska kola (1871), 16.
28
L: Radi, Antun. 1871. Ruska kola.
B: Radi, Antun. Ruska kola, 1871.
T: (Radi, 1871: 16)
Mjesto objavljivanja. Mjesto objavljivanja najee je grad u kojemu je smjeten nakladniki ured. Naziv mjesta pojavljuje se na naslovnoj stranici, ali i drugdje u knjizi (na preliminarnoj stranici, u impresumu). Ako je rije o jednome nakladniku, koji je dislociran na dva ili vie mjesta, postupamo razliito. Dva i tri mjesta navodimo onako kako stoji u izvorniku ili ih povezujemo na koji drugi nain (veznikom i, crtom). Vie od tri mjesta moemo obiljeiti tako da uz prvo mjesto dodamo latinsku kraticu etc. (lat. et cetera i tako dalje) ili hrvatsku itd.
Berkeley and Los Angeles: University of California Press Frankfurt a. M. itd.: Peter Lang
Ako je rije o dvama ili o vie nakladnika, koji su locirani na razliitim mjestima, postupa se po formuli: 1. mjesto: 1. izdava; 2. mjesto: 2. izdava.
Zagreb: Matica hrvatska; Ljubljana: Cankarjeva zaloba
Manje poznato mjesto. Ako je ime mjesta nepoznato ili bi moglo izazvati zabunu, ameriki prirunik preporuuje dodavanje kratice za ime drave. U tome sluaju formula je ova: mjesto, oznaka drave: izdava.
Cambridge, MA: MIT Press Vinkovci, HR: Privlaica
554
5/30/11 11:58:24 AM
Bez mjesta. Ako mjesto na knjizi nije navedeno, pie se latinska kratica s. l. (sine loco bez mjesta). Kratica se po opem modelu pie prije nakladnikova imena: malim slovom u fusnoti, a velikim slovom u bibliografiji i literaturi. Toku iza kratice ne moe zamijeniti drugi znak.
F: (s. l.: Kraljevska tiskara, 1823), 351. B: S. l.: Kraljevska tiskara, 1823. L: S. l.: Kraljevska tiskara.
Ako mjesto objavljivanja nije sigurno, nego se samo pretpostavlja, pie se u uglatim zagradama s upitnikom.
F: ([Zagreb?]: Kraljevska tiskara, 1823), 351. B: [Zagreb?]: Kraljevska tiskara, 1823. L: [Zagreb?]: Kraljevska tiskara.
Imena stranih mjesta. U hrvatskoj bibliografskoj tradiciji pisanje mjesta objavljivanja nije kodificirano. Ovdje se preporuuje izvorni oblik imena mjesta, onako kako stoji na knjizi.
Wien: Bhlau Verlag, 1995. Sankt-Peterburg: Iskusstvo, 2005.
Nakladnikovo ime. Nakladnikovo se ime donosi u izvornome obliku, onako kako stoji na naslovnici ili u impresumu. Promjene u nakladnikovu imenu. U povijesti pojedinih nakladnika mijenjalo se ili modificiralo ime, a time esto i nakladnika politika, koja je utjecala i na objavljivanje citiranoga izvora. Stoga treba registrirati svaku promjenu u nazivu nakladnika, bez obzira na to pojavljuje li se isti nakladnik u vaoj bibliografiji pod razliitim imenima:
Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti ( JAZU) Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU)
555
5/30/11 11:58:24 AM
S. Fischer Fischer Schatzinsel Fischer Taschenbuch, Krger, Scherz, OW Barth Fischer Theater & Medien Liber Sveuilina naklada Liber Novi Liber
Kratice i izostavljeni dijelovi nakladnikova imena. U nakladnikovu se imenu krate oznake koje oznauju nakladnikov status kao d. o. o., Co., GmbH i sl. Krate se i rijei koje oznauju instituciju nakladnitva, ako nisu nudan dio imena. Kod sloenih ili osobito dugih imena mogu se radi utede prostora rabiti kratice od prvih slova, osobito ako je sam nakladnik prihvatio takve kratice. Takve se kratice najee piu velikim poetnim slovima (verzalom).
Puni naziv Matica hrvatska Matthes & Seitz Verlag GmbH Skraeni naziv MH Matthes & Seitz Verlag Mathes & Seitz Naklada Ljevak Ljevak Suhrkamp
Naklada Ljevak d. o. o.
Suhrkamp Verlag
Ako je oznaka za nakladniku djelatnost dio nakladnikova imena, ne moe se kratiti. Tako je u sveuilinih i akademijskih izdavaa.
Cambridge: University Press Zagreb: FF press Wien: Akademie Verlag
556
5/30/11 11:58:24 AM
Bez nakladnikova imena. Ako nema nakladnikova imena, piu se oni podatci o objavljivanju koji su poznati (mjesto, godina). Izostanak podatka o nakladniku moe se obiljeiti latinskom kraticom s. n. (sine nomine bez imena) u obliku:
F: (Zagreb: s. n., 1889), 231. B: Zagreb: S. n., 1889. L: Zagreb: S. n.
Vie nakladnika. Dva i tri nakladnika povezuju se veznikom i, kosom crtom ili na koji drugi nain. Kod vie nakladnika moe se dodati latinska kratica etc. (et cetera i tako dalje) ili hrvatska itd.
August Cerasec/Slovo Ljubve HAZU/Ljevak/kolska knjiga HAZU etc. August Cesarec i Slovo Ljubve HAZU, Ljevak i kolska knjiga HAZU itd.
Godina objavljivanja. Datum publikacije kod knjiga ini samo godina. Godina objavljivanja obino se poklapa s godinom autorskih prava (copyright). Pojavljuje se na preliminarnoj i naslovnoj stranici. Ako je godina objavljivanja istodobno godina autorskih prava, uz godinu stoji kratica copyright . Poloaj godine u nizu bibliografskih podataka distinktivno je naelo dvaju citatnih stilova. U stilu I. godina se pie u obliku mjesto: godina, izdava. U biljekama podatci stoje u zagradama, a u bibliografiji na kraju niza (v. gore na poetku odjeljka). U stilu II. godina se u popisu literature pie izmeu imena i naslova. Postoji vie grafikih naina navoenja godine u popisu literature. Osnovna su dva: godina odvojena od imena i naslova tokama i godina u zagradi s razliitim pisanjem bjeline ili toke:
557
5/30/11 11:58:25 AM
Flaker, Aleksandar. 1976. Stilske formacije Flaker, Aleksandar (1976) Stilske formacije; Flaker, Aleksandar. (1976) Stilske formacije; Flaker, Aleksandar (1976). Stilske formacije
Prednost je prvoga modusa ravnopravnost podatka o godini s ostalim podatcima. Prednost je drugoga modusa i njegovih podvarijanata vea izdvojenost podatka o godini. U ovome je priruniku primijenjen prvi modus jer istie ravnopravnost podataka i bolje korespondira s oblikom godine u stilu fusnote bibliografija. U tekstnotama godina se pie na dva naina: sa zarezom nakon prezimena i bez zareza.
(Flaker, 1976) (Flaker 1976)
Oba su naina pisanja ovjerena u razliitim stilovima. U prvome sluaju naglasak je na dvama ravnopravnim bibliografskim podatcima, a u drugome na vizualnoj uoljivosti. U ovome je priruniku primijenjen prvi modus jer istie ravnopravnost podataka (v. III. 5.2.1, Sadraj i forma tekstnota). Vie godina. Izmijenjena izdanja i reprinti mogu sadravati vie godina koje se odnose na autorska prava. Najmlaa u nizu pri tome oznauje godinu objavljivanja citiranoga izdanja (u navedenome primjeru 1983).
Uvod u knjievnost. 1962, 1969, 1983.
Bez oznake godine. Ako je godina izdanja nepoznata, na predvienome mjestu za godinu pie se latinska kratica s. a. (sine anno bez godine). Ako godina nije navedena, ali pretpostavljate da je znadete, stavit ete je u uglate zagrade i dodati upitnik.
B: Divkovi, Mirko. Latinsko-hrvatski rjenik. Zagreb, s. a. L: Divkovi, Mirko. [1910?]. Latinsko-hrvatski rjenik. Zagreb.
558
5/30/11 11:58:25 AM
Budui da je godina objavljivanja vrlo vaan podatak, kraticu s. a. treba izbjegavati te barem priblino odrediti datiranje objavljivanja. To se ini u uglatim zagradama, tako da se navedu stoljee i desetljee, na mjesto nepoznate godine stavlja se upitnik, a cijela se struktura uokviruje uglatim zagradama primjerice [197?]. U tome sluaju obvezno dolaze uglate zagrade, jer nije rije o opisnicama, nego o nesigurnim podatcima i subjektivnim procjenama, koji se u bibliografskome opisu moraju signalizirati. U tisku. Ako pak elite citirati neto to jo nije objavljeno, ali je kod nakladnika u pripremi za objavljivanje, navest ete na predvienome mjestu za godinu u pripremi za tisak ili u tisku.
F: Dubravka Orai Toli, Akademsko pismo: Strategije i tehnike klasine retorike za suvremene studentice i studente (Zagreb: Ljevak, u pripremi za tisak).
33
L: Orai Toli, Dubravka. U pripremi za tisak. Akademsko pismo: Strategije i tehnike klasine retorike za suvremene studentice i studente. Zagreb: Ljevak. T: (Orai Toli, u pripremi za tisak)
B: Orai Toli, Dubravka. Akademsko pismo: Strategije i tehnike klasine retorike za suvremene studentice i studente. Zagreb: Ljevak, u pripremi za tisak.
6.1.7. Broj stranica i drugi podatci o lokaciji Broj stranica i druge informacije, kojima se u knjigama upuuje na mjesto pojedinanoga citata ili konzultiranih dijelova, navode se u citatnicama, dok se u bibliografiji i literaturi izostavljaju. Stranice, poglavlja i brojevi. Citirane stranice obiljeuju se arapskim brojevima, osim ako u izvorniku stoje rimski brojevi (npr. u predgovo559
5/30/11 11:58:25 AM
rima). Naelno se biljee samo u citatnicama. Broj stranica obino je posljednji podatak u citatnicama, pa je ve i ta injenica dovoljan znak raspoznavanja da je rije o broju stranica. Zbog vrstoga poloaja unutar citatnice, a i radi utede prostora, u ovdje predloenim stilovima stranice se piu bez slovanih kratica str., p. ili pp (lat. pagina, engl. page), S. ili SS (njem. Seite) i sl.
F: Miroslav Beker, Suvremene knjievne teorije (Zagreb: Matica hrvatska, 1999), 121.
11
L: Beker, Miroslav. 1999. Suvremene knjievne teorije. Zagreb: Matica hrvatska. T: (Beker, 1999: 121)
B: Beker, Miroslav. Suvremene knjievne teorije. Zagreb: Matica hrvatska, 1999.
Raspon stranica. Kada se citat odnosi na vie od jedne stranice, navodi se raspon stranica. Izmeu rasponaka pie se crta, a ne spojnica (npr. IIII, 121127, v. III. 4.2.6, Pravopisni znakovi u rasponcima).
F: Wolfgang Welsch, Unsere postmoderne Moderne, 3. izd. (Wien: Akademie Verlag, 1997), viixviii.
23
L: Welsch, Wolfgang. 1997. Unsere postmoderne Moderne. 3. izd. Wien: Akademie Verlag. T: (Welsch, 1997: viixviii)
B: Welsch, Wolfgang. Unsere postmoderne Moderne. 3. izd. Wien: Akademie Verlag, 1997.
Dio, poglavlje, knjiga, odjeljak. Ako se ne citiraju odreene stranice, nego upuuje na konzultirani dio knjige ili poglavlje, umjesto broja stranice pie se broj konzultiranoga dijela.
560
5/30/11 11:58:25 AM
F:
Umberto Eco, Come si fa una tesi di laurea: Le materie umanistiche, 12. ed. (Milano: Bompiani, 2001), pogl. 2.
L: Eco, Umberto. 2001. Come si fa una tesi di laurea: Le materie umanistiche. 12 ed. Milano: Bompiani. T: (Eco, 2001: pogl. 2)
B: Eco, Umberto. Come si fa una tesi di laurea: Le materie umanistiche. 12. ed. Milano: Bompiani, 2001.
Posebne lokacijske oznake. U citiranju pojedinih dijelova knjige ili vrste teksta valja navesti posebne lokacijske oznake. Citiranje fusnota. U tradicionalnim europskim citatnim modusima citati preuzeti iz fusnota obiljeuju se kraticom f za jednu fusnotu i ff za vie fusnota. Ako na citiranoj stranici ima samo jedna fusnota, kratica f pie se uz broj stranice primjerice, 173f. Ako ima vie fusnota, uz citiranu se stranicu i kraticu pie broj fusnote primjerice, 176f5. Ako se citira vie fusnota, nakon broja citirane stranice pie se kratica ff te brojevi citiranih fusnota primjerice, 179ff57. Svi se znakovi priljubljuju jedan do drugoga bez razmaka.
F: Ernst Robert Curtius, Evropska knjievnost i latinsko srednjovjekovlje, s njem. preveo Stjepan Marku, s izvornikom usporedio i redigirao Tomislav Ladan (Zagreb: Matica hrvatska, 1971), 23f3.
14
L: Curtius, Ernst Robert. 1971. Evropska knjievnost i latinsko srednjovjekovlje. S njem. preveo Stjepan Marku. S izvornikom usporedio i redigirao Tomislav Ladan. Zagreb: Matica hrvatska. T: (Curtius, 1971: 23f3)
B: Curtius, Ernst Robert. Evropska knjievnost i latinsko srednjovjekovlje. S njem. preveo Stjepan Marku. S izvornikom usporedio i redigirao Tomislav Ladan. Zagreb: Matica hrvatska, 1971.
561
5/30/11 11:58:25 AM
Citiranje likovnih priloga. Ako se citiraju likovni prilozi, mogu se rabiti uobiajene kratice kao tabl., sl., pril. ili pak pune oznake (tablica, slika, grafikon, karta itd.) bez kosoga pisma. Broj likovnoga priloga pie se nakon broja stranice i odvaja zarezom. Navodi se samo u citatnicama.
F: L: Uspenskij, B. A. 2005. B. A. Uspenskij, Semiotika Semiotika iskusstva: potika iskusstva: potika kompozicii; kompozicii; Semiotika ikony: Semiotika ikony: stati ob iskusstve stati ob iskusstve. Moskva: (Moskva: Jazyki slavjanskoj Jazyki slavjanskoj kultury. kultury, 2005), 363, sl. 3. T: (Uspenskij, 2005: 363, sl. 3)
17
B: Uspenskij, B. A. Semiotika iskusstva: potika kompozicii; Semiotika ikony: stati ob iskusstve. Moskva: Jazyki slavjanskoj kultury, 2005.
Citiranje stihova. Pjesme se navode tako da se uputi na citirani redak, odnosno stih. Nakon naslova pjesme dodaje se broj stiha ili raspon stihova. Ako je iz konteksta jasno da je rije o stihovima, moe se rabiti samo broj.
F: Dante, Paradiso, Canto XXXIII, stih 145.
2
L: Dante, 2001. Paradiso. T: (Dante, 2001: 145)
F:
Tin Ujevi, Zelenu granu s tugom uta voa, stihovi 14.
L: Ujevi, Tin. 1979. Zelenu granu s tugom uta voa. T: (Ujevi, 1979: 14)
Signature, listovi, folije. Knjige iz starijih razdoblja nemaju brojeve stranica, nego signature, listove i folije. U takvim se sluajevima najprije na562
5/30/11 11:58:25 AM
vodi simbol signature, zatim broj lista i napokon kratica r (recto, prednja, neparna, tj. desna strana lista) i v (verso, stranja, parna, tj. lijeva strana). Ako je rije o folijama, pie se pojedinani broj folije s oznakom r za prednju stranu i v za stranju stranu. Podatci se niu bez razmaka i bez kosoga pisma.
F: Brne Karnaruti, Vazetye Sigetta grada (In Venetia: ad instantia di Rugier dAlba, 1584), 12r.
10
L: Karnaruti, Brne. 1584. Vazetye Sigetta grada. In Venetia: ad instantia di Rugier dAlba.
B: Karnaruti, Brne. Vazetye Sigetta grada. In Venetia: ad instantia di Rugier dAlba, 1584.
T: (Karnaruti, 1584: 12r)
Ako se citira cijela folija ili vie folija, navodi se broj folije ili raspon meu folijama (fol. 37, fol. 3739). Kratica se pie obinim pismom, a broj se od kratice odvaja razmakom. URL i drugi naini lociranja elektronikih izvora. Ako navodite lokaciju knjige koja je objavljena na internetu, upisujete njezinu mrenu adresu URL (o bibliografskim jedinicama te citiranju elektronikih izvora v. III. 5.2.3, Mreni izvori). URL je podatak o lokaciji elektronikoga izvora. URL najee poinje kraticom http (HTTP HyperText Transfer Protocol protokol za prijenos i prikaz elektronike grae) i ftp (FTP File Transfer Protocol protokol za prijenos datoteka). Obje se kratice piu malim slovima te odvajaju dvotojem i dvostrukom kosom crtom. Nakon tih podataka slijedi cjelovita informacija o objavljivanju izvora: naziv izdavaeve domene te druge upute na izvor. Izdavaeva domena i svaki od ostalih podataka odvajaju se najee jednostrukom kosom crtom. Svi se znakovi piu bez razmaka.
563
5/30/11 11:58:25 AM
F:
Vladimir Sorokin, Oered, http://www.lib.ru/ SOROKIN/ochered.txt (2. studenoga 2007). Hrvatska znanstvena bibliografija: Upute za unoenje podataka o (ne)objavljenim radovima, http://bib.irb.hr/ upute_za_autore (2. studenoga 2007).
16
L: Sorokin, Vladimir. 2007. Oered. http://www.lib.ru/ SOROKIN/ochered.txt (2. studenoga 2007). T: (Hrvatska znanstvena bibliografija, 2007: http://bib. irb.hr/upute_za_autore)
F:
Ako citirana baza podataka ima koju drugu lokacijsku oznaku primjerice, digitalni identifikator (DOI Digital Object Identifier jedan od standarda za identifikaciju sadraja na mrei) ili rabi koji drugi sustav, tada se umjesto URL-a upisuje ta lokacijska oznaka.
F: Irina Surat, Too Real, Russian Studies in Literature 44, no. 2 (Spring 2008): 6276, doi: 10.2753/RSL1061 1975440202 (5. svibnja 2008).
24
B: Surat, Irina. Too Real. Russian T: (Surat, 2008) Studies in Literature 44, no. 2 (Spring 2008): 6276. Doi: 10.2753/RSL1061 1975440202 (5. svibnja 2008).
L: Surat, Irina. 2008. Too Real. Russian Studies in Literature 44, no. 2 (Spring 2008): 6276. Doi: 10.2753/ RSL10611975440202 (5. svibnja 2008).
Datum pristupa. Pri citiranju izvora s mree unosi se datum pristupa mrenoj stranici na kojoj je izvor bio dostupan u asu citiranja. Elektroniki su izvori nestabilni i promjenjivi, pa valja naznaiti toan datum pristupa
564
5/30/11 11:58:25 AM
kako bi se uputilo na autentini izvor. Pristup autentinomu izvoru biljei se u zagradama nakon URL-a ili DOI oznakama posjeeno, pristup i sl. Radi ekonomije prostora u praksi katkad stoji datum pristupa bez opisnice. Tako je u ovoj knjizi (v. III. 5.2.3, Mreni izvori). Opisna lokacija. Elektronike knjige esto nisu numerirane. U tome se sluaju u citatnicama upuuje opisno. Postupa se tako da se naslov poglavlja, poetak odlomka, reenice i sl. iz danoga izvora stavi u navodnike te se uz pomone rijei trai pod ..., vidi pod ... i sl. uputi na citirano mjesto. Ta se formula stavlja na mjesto predvieno za stranice u opisu klasine knjige, prije URL-a i datuma pristupa stranici (v. dolje 6.1.10, prvi primjer). U bibliografiji i literaturi takvi se podatci izostavljaju.
6.1.8. Naslovljeni dijelovi u knjizi Ameriki prirunici (Turabian, 2007; CMS, 2003) razlikuju pisanje naslovljenih dijelova knjiga u stilu I. i stilu II. U fusnotama i bibliografiji naslovljeni se dijelovi piu u navodnicima, a u popisu literature bez navodnika. U amerikim standardima navodnici se na kraju naslova ne piu neposredno nakon posljednje rijei, nego nakon znakova koji slijede, npr. nakon toke ili zareza: naslov. Po hrvatskome pravopisu navodnici se priljubljuju uz naslov na koji se odnose i piu se prije sljedeega znaka: naslov. Piite navodnike u naslovima po hrvatskome pravopisu! U konzultiranim amerikim prirunicima poveznica in pie se bez dvotoja. U hrvatskoj bibliografskoj tradiciji postoji vie rjeenja. Po jednome se rjeenju nakon veznika u pie dvotoje: u:, odnosno U:. Pravopis kae da prednaglasnice ne mogu stajati samostalno na naglaenome mjestu, pa se katkad primjenjuje sintagma u knjizi (knj., zborniku, zb.) ili se podatci niu bez poveznice (usp. Babi i Mogu, 2010: 90). Zbog jasnoe poveznice, radi utede prostora i lake prilagodbe pri objavljivanju u stranim publikacijama ovdje je odabrano pisanje u:, odnosno U:. Ako se odluite za koje drugo rjeenje, budite dosljedni.
565
5/30/11 11:58:25 AM
Naslov kao dio knjige istoga autora. Ako se citira dio knjige istoga autora, najprije se stavlja naslov toga dijela obinim pismom u navodnicima (stil I) ili obinim pismom bez navodnika (stil II). Iza poveznice u: (fusnota), odnosno U: (bibliografija i literatura) dolazi naslov knjige kosim pismom te raspon stranica cijeloga dijela odvojen crtom (ne spojnicom). U fusnoti i tekstnoti donosi se samo broj citirane stranice.
F: Kreimir Nemec, Neka bude ivost (1952. 1970.), u: Povijest hrvatskog romana: Od 1945. do 2000. godine, 25256. (Zagreb: kolska knjiga, 2003), 133.
7
L: Nemec, Kreimir. 2003. Neka bude ivost (1952. 1970.). U: Povijest hrvatskog romana: Od 1945. do 2000. godine, 25 256. Zagreb: kolska knjiga. T: (Nemec, 2003: 133)
B: Nemec, Kreimir. Neka bude ivost (1952. 1970.). U: Povijest hrvatskog romana: Od 1945. do 2000. godine, 25256. Zagreb: kolska knjiga, 2003.
Naslov uvoda, predgovora, pogovora. Ako se citira dio knjige s naslovima uvod, predgovor, pogovor, proslov i sl., ta se rije dodaje prije naslova knjige. Pie se bez navodnika i bez kosoga pisma: malim poenim slovom u fusnoti, a velikim u bibliografiji i literaturi.
F: Eugenija Bari, predgovor knjizi Rusinski jezik u procjepu prolosti i sadanjosti (Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 2007), 11.
45
L: Bari, Eugenija. 2007. Predgovor knjizi Rusinski jezik u procjepu prolosti i sadanjosti. Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje.
B: Bari, Eugenija. Predgovor T: (Bari, 2007: 11) knjizi Rusinski jezik u procjepu prolosti i sadanjosti. Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 2007.
566
5/30/11 11:58:25 AM
Ako je autor uvoda, predgovora, pogovora, proslova i sl. isti kao i autor knjige, ne ponavlja se autorovo ime.
F: Ivo Frange, proslov knjizi Povijest hrvatske knjievnosti (Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske; Ljubljana: Cankarjeva zaloba, 1987), 5.
5
L: Frange, Ivo. 1987. Proslov knjizi Povijest hrvatske knjievnosti. Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske; Ljubljana: Cankarjeva zaloba. T: (Frange, 1987: 5)
B: Frange, Ivo. Proslov knjizi Povijest hrvatske knjievnosti. Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske; Ljubljana: Cankarjeva zaloba, 1987.
Ako autor citiranoga dijela knjige nije autor knjige, najprije se pie ime autora toga dijela, dok se ime autora knjige pie prije njezina naslova.
F: Pavao Pavlii, Pogovor u sugovoru, pogovor knjizi Gordane Slabinac Sugovor s literarnim avlom: Eseji o itateljskoj nesanici (Zagreb: Naklada Ljevak, 2006), 205.
11
L: Pavlii, Pavao. 2006. Pogovor u sugovoru. Pogovor knjizi Gordane Slabinac Sugovor s literarnim avlom: Eseji o itateljskoj nesanici. Zagreb: Naklada Ljevak. T: (Pavlii, 2006: 205)
B: Pavlii, Pavao. Pogovor u sugovoru. Pogovor knjizi Gordane Slabinac Sugovor s literarnim avlom: Eseji o itateljskoj nesanici. Zagreb: Naklada Ljevak, 2006.
567
5/30/11 11:58:25 AM
Naslov kao dio u zborniku radova. Pri citiranju knjiga koje sadravaju naslove radova vie autora (zbornici sa simpozija i sl.) postupa se na razliite naine s obzirom na ulogu citiranoga rada u argumentaciji, ulogu cijeloga zbornika ili broj citiranih radova iz zbornika. Citiranje jednoga rada i/ili cijeloga zbornika. Ako je cijeli zbornik vaan za argumentaciju, navodi se kao zasebna jedinica i u sluaju kada se posebno citira samo jedan rad, jedno poglavlje, odnosno jedan dio vieautorske cjeline. Ako je naglasak u tekstu samo na jednome radu iz zbornika, posebno se navodi upravo taj rad, tj. citirani dio cjeline. U bibliografiji i literaturi pie se raspon stranica citiranoga rada u zborniku, a u fusnoti i tekstnoti samo citirana stranica odreenoga dijela ili poglavlja u zborniku.
Catherine Rudin, Multiple L: Rudin, Catherine. 2007. Multiple Wh-Relatives in Wh-Relatives in Slavic, u: ForSlavic. U: Formal Approaches mal Approaches to Slavic Linto Slavic Linguistics, ed. guistics, ed. by Richard Compby Richard Compton, ton, Magdalena Goledzinowska Magdalena Goledzinowska and Ulyana Savchenko (Ann and Ulyana Savchenko, 282 Arbor: Michigan Slavic Publica306. Ann Arbor: Michigan tions, 2007), 300. Slavic Publications. Rudin, Catherine. Multiple T: (Rudin, 2007: 300) Wh-Relatives in Slavic. U: B: Formal Approaches to Slavic Linguistics, ed. by Richard Compton, Magdalena Goledzinowska and Ulyana Savchenko, 282306. Ann Arbor: Michigan Slavic Publications, 2007. F:
7
Vie citiranih radova iz istoga zbornika. Ako se citiraju dva ili vie radova iz istoga zbornika, primjenjuju se razliite tehnike.
568
5/30/11 11:58:25 AM
Stil I. Pri prvome spominjanju citiranoga dijela navode se u fusnoti svi podatci i o citiranome dijelu i o djelu u cjelini. Pri citiranju drugih dijelova cjeline navode se samo autorovo ime i naslov citiranoga dijela, a podatci o cijeloj knjizi donose se u skraenoj formi. Dalje se krati po opemu modelu za kraenje (v. III. 5.2.1, Kraenje fusnota). U bibliografiji se navode posebno podatci za cijeli zbornik te razliiti oblici kraenja za pojedine radove.
F: Niklas Luhmann, Paradigmawechsel in der Systemtheorie: Ein Paradigma fr Fortschritt?, u: Epochenschwelle und Epochenbewusstsein, ur. Reinhart Herzog i Reinhart Koselleck (Mnchen: Wilhelm Fink Verlag, 1987), 321. Hans Robert Jau, Der literarische Prozess des Modernismus, u: Herzog i Koselleck, 163.
18 17 16
Stil II. U literaturi se donose potpuni podatci za knjigu u cjelini te skraeni oblici za pojedine dijelove. Kod pojedinanih radova navode se autorovo ime, godina izdanja, naslov rada te nakon prijedloga U: skraeno ime urednika zbornika, godina izdanja i puni raspon stranica citiranoga dijela knjige. U tekstnotama donosi se samo ime autora citiranoga dijela, a ne ime urednika cijeloga zbornika, odnosno knjige.
L: Herzog, Reinhart i Reinhart Koselleck, ur. 1987. Epochenschwelle und Epochenbewusstsein. Mnchen: Wilhelm Fink Verlag, 1987. Luhmann, Niklas. 1987. Paradigmawechsel in der Systemtheorie: Ein Paradigma fr Fortschritt? U: Herzog i Koselleck, 305322. T: (Luhmann, 1987: 321), a ne (Herzog i Koselleck, 1987: 321)
Luhmann, 310.
B: Herzog, Reinhart i Reinhart Koselleck, ur. Epochenschwelle und Epochenbewusstsein. Mnchen: Wilhelm Fink Verlag, 1987. Luhmann, Niklas. Paradigmawechsel in der Systemtheorie: Ein Paradigma fr Fortschritt? U: Herzog i Koselleck, 305322.
569
5/30/11 11:58:25 AM
Naslov u knjizi koja je dio kolekcije. Ako se citira dio iz knjige koja pripada kolekciji (sabrana djela, zbirke pjesama itd.), postupa se po opemu modelu za citiranje dijelova knjige. Navodi se ime autora te naslov citiranoga dijela obinim pismom u navodnicima (stil I) ili bez navodnika (stil II). Nakon prijedloga u: (fusnote), odnosno U: (bibliografija, literatura) dodaje se naslov kolekcije, broj sveska i urednik. Svezak kolekcije pie se arapskim brojem bez kratice obinim pismom i odvaja zarezima s obiju strana. U bibliografiji i literaturi navodi se raspon stranica citiranoga dijela knjige, a u fusnoti i tekstnoti samo citirane stranice.
F: Frano ale i Mate Zori, Talijanska knjievnost: Usmeno i puko pjesnitvo, u: Povijest svjetske knjievnosti, 4, ur. Mate Zori (Zagreb: Mladost, 1974), 1112.
6
L: ale, Frano i Mate Zori. 1974. Talijanska knjievnost: Usmeno i puko pjesnitvo. U: Povijest svjetske knjievnosti, 4, ur. Mate Zori, 7208. Zagreb: Mladost.
T: (ale i Zori, 1974: 1112) B: ale, Frano i Mate Zori. Talijanska knjievnost: Usmeno i puko pjesnitvo. U: Povijest svjetske knjievnosti, 4, ur. Mate Zori, 7208. Zagreb: Mladost, 1974.
Vie naslova iz knjige koja je dio kolekcije. Ako se citiraju dva ili vie priloga iz iste knjige u kolekciji, pri prvome se citiranju u fusnoti daju kompletni podatci o prvome naslovu, dok se drugi naslov navodi u skraenoj verziji. Pri tome se postupa po opemu modelu za citiranje dijelova knjige: navode se autorovo ime, naslov citiranoga dijela te skraene informacije o knjizi u kolekciji. Pri daljnjim citiranjima mogu se rabiti razliiti naini kraenja (v. III. 5.2.1, Kraenje fusnota).
570
5/30/11 11:58:25 AM
U bibliografiji u stilu I. navode se potpuni podatci o cijeloj knjizi te razliite verzije skraenih podataka za individualne dijelove. U popisu literature u stilu II. postupa se po opemu modelu za taj sustav, s tim da se za cijelu knjigu daju puni podatci, a za pojedine dijelove razliite skraene verzije. Podatci u fusnoti i tekstnoti navode se samo za citirani dio knjige, a ne za cijelu knjigu.
F: Frano ale i Mate Zori, Talijanska knjievnost, u: Povijest svjetske knjievnosti, 4, ur. Mate Zori (Zagreb: Mladost, 1974), 11. Nikola Milievi, panjolska knjievnost, u: Zori, 211. Mirko Tomasovi, Portugalska knjievnost, u: Zori, 427.
9 8 7
L: Zori, Mate, ur. 1974. Povijest svjetske knjievnosti, 4. Zagreb: Mladost. ale, Frano i Mate Zori. 1974. Talijanska knjievnost. U: Zori, 1974: 7208. Milievi, Nikola. 1974. panjolska knjievnost. U: Zori , 1974: 209 336. Tomasovi, Mirko. 1974. Portugalska knjievnost . U: Zori, 1974: 425494. T: (ale i Zori, 1974: 11) (Milievi, 1974: 211) (Tomasovi, 1974: 427)
B: Zori, Mate, ur. Povijest svjetske knjievnosti, 4. Zagreb: Mladost, 1974. ale, Frano i Mate Zori. Talijanska knjievnost. U: Zori, 7208. Milievi, Nikola. panjolska knjievnost. U: Zori, 209336. Tomasovi, Mirko. Portugalska knjievnost. U: Zori, 425 494.
571
5/30/11 11:58:25 AM
Djelo u antologiji. Pjesma, kratka pria, esej ili koje drugo djelo objavljeno u antologiji navodi se na isti nain kao prilog u knjizi s vie autora. Naslovi kraih djela piu se obinim pismom u navodnicima (stil I) ili bez navodnika (stil II), dok se vea djela piu u oba stila kosim pismom. Izvorna godina objavljivanja djela u antologiji. Ako je podatak o izvornoj godini objavljivanja djela vaan u tekstu koji citira, stavlja se u fusnoti i bibliografiji iza naslova citiranoga djela u uglatim zagradama. U popisu literature i tekstnoti izvorna godina dolazi u uglate zagrade prije godine objavljivanja antologije.
F: Jurij Mamleev, Zadumivyj killer, u: Proza novoj Rossii, 2, sost. Elena ubina (Moskva: Vagrius, 2003), 401. Ili: Jurij Mamleev, Zadumivyj killer [1989], u: Proza novoj Rossii, B: Mamleev, Jurij. Zadumivyj killer. U: Proza novoj Rossii, 2, sost. Elena ubina, 397 405. Moskva: Vagrius, 2003. Ili: Mamleev, Jurij. Zadumivyj killer. [1989]. U: Proza novoj Rossii T: (Mamleev, 2003: 401) Ili: (Mamleev, [1989] 2003: 401)
3 3
L: Mamleev, Jurij. [1989] 2003. Zadumivyj killer. U: Proza novoj Rossii, 2, sost. Elena ubina, 397405. Moskva: Vagrius, 2003.
Odlomak djela iz antologije. Ako se citira odlomak djela iz antologije, navode se prije naslova izrazi kao odlomak iz poeme, proze, eseja i sl.: malim poetnim slovom u fusnoti, a velikim u bibliografiji i literaturi. Ako citirani odlomak potjee iz teksta veliine knjige, naslov odlomka pie se kosim pismom.
572
5/30/11 11:58:25 AM
F:
Miguel de Cervantes Saavedra, L: Cervantes Saavedra, Miguel de. odlomak iz romana Don Quijote, 1988. Odlomak iz romana u: 100 djela najveih romana Don Quijote. U: 100 djela najsvjetske knjievnosti, sastavio veih romana svjetske knjievAntun oljan, 912 (Zagreb: nosti. Sastavio Antun oljan, Mladost, 1988), 228. 912. Zagreb: Mladost. T: (Cervantes, 1988: 228)
B: Cervantes Saavedra, Miguel de. Odlomak iz romana Don Quijote. U: 100 djela najveih romana svjetske knjievnosti. Sastavio Antun oljan, 912. Zagreb: Mladost, 1988.
6.1.9. Pisma i drugi objavljeni komunikacijski izvori Navodi se ime poiljatelja i primatelja poruke, mjesto i datum. Termin pismo obino se ne navodi, ali se navode drugi komunikacijski izvori (dopisivanje, telegram i sl.). Zbirke komunikacijskih izvora navode se po opemu modelu za knjige. Fusnote se krate tako da se zadre imena obojice sudionika u komunikaciji. Umjesto tekstnota podatci se uklapaju u tekst.
F: Mato Ogrizoviu, Beograd, 22. srpnja 1907, u: Sabrana djela Antuna Gustava Matoa: Pisma II, uredio Davor Kapetani (Zagreb: JAZU, Liber i Mladost, 1973), 39.
41 17
B:
Mato, Antun Gustav. Mato Ogrizoviu, Beograd, 22. srpnja 1907. U: Sabrana djela Antuna Gustava Matoa: Pisma II, uredio Davor Kapetani. Zagreb: JAZU, Liber i Mladost, 1973.
L: Mato, Antun Gustav. 1973. Mato Ogrizoviu, Beograd, 22. srpnja 1907. U: Sabrana djela Antuna Gustava Matoa: Pisma II, uredio Davor Kapetani. Zagreb: JAZU, Liber i Mladost.
573
5/30/11 11:58:25 AM
F:
Antun Gustav Mato i Milan Ogrizovi, Prepiska Matoa s Ogrizoviem, 19061909, u: Sabrana djela Antuna Gustava Matoa: Pisma II, uredio Davor Kapetani (Zagreb: JAZU, Liber i Mladost, 1973), 2079.
12
L: Mato, Antun Gustav i Milan Ogrizovi. 1973. Prepiska Matoa s Ogrizoviem, 19061909. U: Sabrana djela Antuna Gustava Matoa: Pisma II, uredio Davor Kapetani. Zagreb: JAZU, Liber i Mladost.
B: Mato, Antun Gustav i Milan Ogrizovi. Prepiska Matoa s Ogrizoviem, 19061909. U: Sabrana djela Antuna Gustava Matoa: Pisma II, uredio Davor Kapetani. Zagreb: JAZU, Liber i Mladost, 1973.
6.1.10. Mrene (online) i druge elektronike knjige Mrene se knjige opisuju na isti nain kao i tiskane. Razlika je samo u tome to se nakon opih podataka o autoru i naslovu dodaje URL posebna lokacijska oznaka za elektronike izvore. URL nije dovoljan. Zbog promjenjivosti i nepostojanosti elektronikih izvora treba navesti datum pristupa mrenoj adresi na kojoj je izvor bio dostupan u asu citiranja (v. III. 5.2.3, Mreni izvori i gore 6.1.7, URL i drugi naini lociranja elektronikih izvora: Datum pristupa). Isto tako treba navesti sve podatke o objavljivanju publikacije, jer oni mogu pomoi da se izvor pronae i kada se URL promijeni ili nestane. Ako mreni tekst nema brojeve stranica, na mjestu predvienome za stranice, odnosno prije URL-a, daje se uputnica s kratkim citatom u navodnicima trai pod , vidi pod i sl. (v. gore 6.1.7, URL i drugi naini lociranja elektronikih izvora: Opisna lokacija).
574
5/30/11 11:58:25 AM
F:
A. P. ehov, ivoj tovar (Moskva: Biblioteka Maksima Mokova, 2002), trai pod Butrov uter rukavom lob, http://www.lib.ru/LITRA/ CHEHOW/zhivoy.txt (4. studenoga 2007).
25
L: ehov, A. P. 2002. ivoj tovar. Moskva: Biblioteka Maksima Mokova. http://www.lib.ru/LITRA/ CHEHOW/zhivoy.txt (4. studenoga 2007).
B: ehov, A. P. ivoj tovar. Moskva: Biblioteka Maksima Mokova, 2002. http://www.lib.ru/LITRA/ CHEHOW/zhivoy.txt (4. studenoga 2007).
T: (ehov, 2002: trai pod Butrov uter rukavom lob)
Ako se citiraju knjige objavljene u drugim elektronikim medijima, poput digitalnih knjiga na CD-u, DVD-u itd., navodi se vrsta medija na kojemu se nalaze.
F: Richard W. Paul i Linda Elder, Critical Thinking: Tools for Taking Charge of Your Professional and Personal Life (Financial Times Prentice Hall, 2002), rocket e-book.
43
L: Paul, Richard W. i Linda Elder. 2002. Critical Thinking: Tools for Taking Charge of Your Professional and Personal Life. Financial Times Prentice Hall. Rocket e-book. T: (Paul i Elder, 2002)
B: Paul, Richard W. i Linda Elder. Critical Thinking: Tools for Taking Charge of Your Professional and Personal Life. Financial Times Prentice Hall, 2002. Rocket e-book.
575
5/30/11 11:58:25 AM
6.2. LANCI U ASOPISU 6.2.1. Autorovo ime Sve to vrijedi za autorovo ime u citiranju knjiga vrijedi i za autorovo ime u citiranju lanaka u asopisima (v. gore 6.1.1).
6.2.2. Naslov lanka Navode se naslov i podnaslov lanka te odvajaju dvotojem. Za razliku od naslova knjiga, koji se piu kosim pismom, naslovi lanaka u asopisima piu se obinim pismom. U stilu I. naslov se stavlja u navodnike, a u stilu II. donosi se bez navodnika. Navodnici na kraju naslova stavljaju se uz naslov prije sljedeega znaka (v. gore 6.1.8).
F: Lewis Coser, Intelektualac kao slavna osoba, Europski glasnik XI, br. 11 (2006): 251.
44
L: Coser, Lewis. 2006. Intelektualac kao slavna osoba. Europski glasnik XI, br. 11: 249262. T: (Coser, 2006: 251)
B: Coser, Lewis. Intelektualac kao slavna osoba. Europski glasnik XI, br. 11 (2006): 249262.
Ako se unutar naslova nalazi naslov drugoga djela ili termin koji je pisan kosim pismom, ostavlja se koso pismo. Ako je dio naslova pisan u navodnicima, taj se dio stavlja u polunavodnike (stil I) ili ostavlja u navodnicima (stil II). Nakon upitnika ili usklinika u naslovu ne dolazi toka.
576
5/30/11 11:58:25 AM
F:
Ante Peterli, H-8 neko i sad, Hrvatski filmski ljetopis 11, br. 44 (2005): 131.
L: Peterli, Ante. 2005. H-8 neko i sad. Hrvatski filmski ljetopis 11, br. 44: 119140. T: (Peterli, 2005: 131)
B: Peterli, Ante. H-8 neko i sad. Hrvatski filmski ljetopis 11, br. 44 (2005): 119140. F: Hrvoje Turkovi, Kako protumaiti asocijativno izlaganje (i da li je to uope mogue), Hrvatski filmski ljetopis 12, br. 45 (2006): 19.
3
L: Turkovi, Hrvoje. 2006. Kako protumaiti asocijativno izlaganje (i da li je to uope mogue). Hrvatski filmski ljetopis 12, br. 45: 1623. T: (Turkovi, 2006: 19)
B: Turkovi, Hrvoje. Kako protumaiti asocijativno izlaganje (i da li je to uope mogue). Hrvatski filmski ljetopis 12, br. 45 (2006): 1623. F: Amitai Etzioni, Jesu li javni intelektualci ugroena vrsta?, Europski glasnik XI, br. 11 (2006): 144.
49
L: Etzioni, Amitai. 2006. Jesu li javni intelektualci ugroena vrsta? Europski glasnik XI, br. 11: 139166. T: (Etzioni, 2006: 144)
B: Etzioni, Amitai. Jesu li javni intelektualci ugroena vrsta?. Europski glasnik XI, br. 11 (2006): 139166.
Naslovi na nelatininim pismima transliteriraju se po standardu za hrvatski jezik. Ako se naslov na stranome jeziku eli prevesti, stavlja se u uglate zagrade nakon izvornoga naslova kao i kod knjiga (v. gore 6.1.2, Naslovi na stranim jezicima).
577
5/30/11 11:58:25 AM
6.2.3. Naslov asopisa Naslov asopisa dolazi nakon naslova lanka, pie se kosim pismom i prenosi se onako kako stoji u izvorniku. Ne rabe se kratice za naslove, osim ako to nije naziv asopisa.
6.2.4. Podatci o izlaenju asopisa U navoenju podataka o izlaenju asopisa ameriki se standardi razlikuju od standarda koji su uobiajeni u europskoj i hrvatskoj bibliografskoj praksi. To je osobito izraeno u redoslijedu podataka te u pisanju kratica ispred podataka. Godite (volumen), svezak, broj. Ameriki standardi nalau formu: Volumen=Vol., Number=no, (mjesec/kvartal/godina): stranice, npr. 12, no 5 (2007): 2132. Kratice za oznake podataka o izlaenju u amerikim se stilovima najee ne piu, osim u sluaju broja (no), koji se obino pie. U hrvatskoj je bibliografskoj praksi uobiajena forma: Godite=God. (godina), broj=br., stranice=str., npr. God. 12 (2007), br. 5, str. 2123. Kratice za godite, svezak i broj piu se onako kako stoji na asopisu. To znai: ako je kratica naznaena na predloku, pie se; a ako nije, ne pie se. Ovdje se donosi verzija citatnih stilova I. i II. dopunjena domaim pravopisnim pravilima i bibliografskim rjeenjima. Podatci o izlaenju slijede nakon naslova asopisa bez ikakva reeninog znaka i piu se normalnim, a ne kosim pismom. Svi brojevni podatci navode se arapskim brojevima, osim kada je podatak o goditu ili volumenu u matinoj publikaciji naveden rimskim brojem. Tada se moe prenijeti rimski broj, ali nije obvezno. Datum objavljivanja publikacije. Datum objavljivanja publikacije donosi se u zagradama nakon broja godita, volumena ili sveska (ako postoji).
578
5/30/11 11:58:26 AM
Slijedi se praksa asopisa, pa se navodi godina, doba godine ili mjesec, onako kako stoji na asopisu. Ako je lanak prihvaen za objavljivanje u asopisu, ali jo nije izaao, stavlja se, kao i kod rukopisa knjige, formulacija: u tisku (v. 6.1.6, Godina objavljivanja: U tisku).
F: Branimir Glavii, Pogled u Maruliev latinski rjenik, Colloquia Maruliana 4 (1996): 7.
7
L: Glavii, Branimir. 1996. Pogled u Maruliev latinski rjenik. Colloquia Maruliana 4: 59. T: (Glavii, 1996: 7)
B: Glavii, Branimir. Pogled u Maruliev latinski rjenik. Colloquia Maruliana 4 (1996): 59. F:
22
L: Katavi, Sandra. 2005. Moe Sandra Katavi, Moe li li se izmjeriti kulturni se izmjeriti kulturni identitet?: identitet?: Istraivanje Istraivanje percepcije identiteta percepcije identiteta kod kod studenata s namjerom studenata s namjerom mjerenja njihova osjeaja mjerenja njihova osjeaja pripadnosti gradu, regiji, dravi pripadnosti gradu, regiji, i Europi, Kolo 15, br. 2 (2005): dravi i Europi. Kolo 15, br. 2: 261. 257273. T: (Katavi, 2005: 261)
B: Katavi, Sandra. Moe li se izmjeriti kulturni identitet?: Istraivanje percepcije identiteta kod studenata s namjerom mjerenja njihova osjeaja pripadnosti gradu, regiji, dravi i Europi. Kolo 15, br. 2 (2005): 257273.
579
5/30/11 11:58:26 AM
F:
Pero Mio, Tadeusz Rewicz, Knjievna republika br. 56 (2005): 220.
12
L: Mio, Pero. 2005. Tadeusz Rewicz. Knjievna republika br. 5 6: 218221. T: (Mio, 2005: 220)
B: Mio, Pero. Tadeusz Rewicz. Knjievna republika br. 56 (2005): 218221. F: Nikica Talan, More u portugalskoj i hrvatskoj knjievnosti, Knjievna smotra XXXIX, br. 145(3) (2007): 17.
10
L: Talan, Nikica. 2007. More u portugalskoj i hrvatskoj knjievnosti. Knjievna smotra XXXIX, br. 145(3): 1527. T: (Talan, 2007: 17)
B: Talan, Nikica. More u portugalskoj i hrvatskoj knjievnosti. Knjievna smotra XXXIX, br. 145(3) (2007): 15 27.
6.2.5. Broj stranica i drugi podatci o lokaciji Pri citiranju stranica lanka u klasinome asopisu postupa se isto tako kao i pri citiranju dijelova u knjigama. U citatnicama fusnotama, tekstnotama i biljekama na kraju teksta navodi se samo broj citirane stranice, odnosno stranica, a u bibliografiji i literaturi raspon stranica cijeloga lanka. Za razliku od knjiga, gdje se broj stranica odvaja od podataka o objavljivanju zarezom, u lancima se odvaja dvotojem. Kratica str. najee se izostavlja, jer broj stranice ima odreeno mjesto, pa ga radi utede prostora, meunarodne standardizacije i lakoga prijenosa u druge jezine medije ne treba posebno obiljeiti.
580
5/30/11 11:58:26 AM
Pri lociranju lanka u mrenome izdanju postupa se kao i kod svih online izvora. Navode se stranice (ako postoje), mrena adresa URL i datum posjeta lanku. Ako lanak nema brojeve stranica, na mjestu predvienome za stranice, odnosno prije URL-a, daje se uputnica s kratkim citatom u navodnicima trai pod , vidi pod i sl.
6.2.6. Posebna izdanja i dodatci asopisu Posebno izdanje asopisa posveeno je pojedinanoj temi. Ako posebno izdanje ima naslov i urednika, navode se oba podatka. Naslov posebnoga izdanja moe se pisati u navodnicima, kako bi se razlikovao od standardnoga naslova asopisa, koji se pie kosim pismom.
F: Nikica Kolumbi, Hektorovievo Ribanje kao predmet knjievno-naunih ispitivanja, u: Zbornik radova o Petru Hektoroviu, ur. Jaka Ravli, posebno izd., Kritika sv. 6 (1970): 111.
11
L: Kolumbi, Nikica. 1970. Hektorovievo Ribanje kao predmet knjievno-naunih ispitivanja. U: Zbornik radova o Petru Hektoroviu, ur. Jaka Ravli. Posebno izd., Kritika sv. 6: 111133. T: (Kolumbi, 1970: 111)
B: Kolumbi, Nikica. Hektorovievo Ribanje kao predmet knjievno-naunih ispitivanja. U: Zbornik radova o Petru Hektoroviu, ur. Jaka Ravli. Posebno izd., Kritika sv. 6 (1970): 111133.
Ako se posebno izdanje asopisa citira kao cjelina, pie se pod imenom urednika. Izostavljaju se podatci za lanke.
581
5/30/11 11:58:26 AM
F:
Zbornik radova o Petru Hektoroviu, ur. Jaka Ravli, posebno izd., Kritika sv. 6 (1970): 22.
17
L: Ravli, Jaka, ur. 1970. Zbornik radova o Petru Hektoroviu. Posebno izd., Kritika sv. 6. T: (Ravli, 1970: 22)
B: Ravli, Jaka, ur. Zbornik radova o Petru Hektoroviu, ur. Jaka Ravli. Posebno izd., Kritika sv. 6 (1970).
6.2.7. lanci objavljeni na mrei (online) Kada se citira lanak objavljen u mrenome izdanju, dodaju se nakon svih uobiajenih podataka URL adresa ili DOI. Budui da se URL moe promijeniti ili nestati, kod mrenih je lanaka, kao i kod svih online izvora, obvezno navesti datum pristupa mrenoj stranici, kako bi se uputilo na autentini izvor. lanci na mrei esto nemaju brojeve stranica, pa se prije URL adrese, na mjestu predvienome za stranice, daje uputnica s kratkim citatom u navodnicima trai pod , vidi pod i sl. Mreni lanci mogu biti sa slobodnim pristupom (prvi primjer) ili iz baze s plaenim pristupom (drugi primjer).
582
5/30/11 11:58:26 AM
F:
Miljenko Jergovi, Ne moi preutjeti, Kolo br. 4 (zima 2006), trai pod O Krlei i Andriu, http://www.matica.hr/kolo/ kolo2006_4.nsf/AllWebDocs/ Ne_moci_presutjeti (19. studenoga 2007).
28
L: Jergovi, Miljenko. 2006. Ne moi preutjeti. Kolo br. 4 (zima 2006). htt://www.matica.hr/ kolo/kolo2006_4.nsf/ AllWebDocs/Ne_moci_ presutjeti (19. studenoga 2007).
B: Jergovi, Miljenko. Ne moi T: ( Jergovi, 2006) preutjeti. Kolo br. 4 (zima Ili: 2006). http://www.matica.hr/kolo/ ( Jergovi, 2006: trai pod O kolo2006_4.nsf/AllWebDocs/ Krlei i Andriu) Ne_moci_presutjeti (19. studenoga 2007). F: Felix Raskolnikov, Pushkin and Religion, Russian Studies in Literature 42, no. 1 (Winter 200506): 7 35, http://search.ebscohost.com/ login.aspx?direct=true&db= aph&AN=20288943&login page=login.asp&site=ehostlive&scope=site (20. studenoga 2007).
30
L: Raskolnikov, Felix. 200506 Pushkin and Religion. Russian Studies in Literature 42, no. 1 (Winter): 7 35. http://search.ebscohost.com/ login.aspx?direct=true&db= aph&AN=20288943&login page=login.asp&site=ehostlive&scope=site (20. studenoga 2007). T: (Raskolnikov, 200506)
B: Raskolnikov, Felix. Pushkin and Religion. Russian Studies in Literature 42, no. 1 (Winter 200506): 7-35. http://search.ebscohost.com/ login.aspx?direct=true&db= aph&AN=20288943&login page=login.asp&site=ehostlive&scope=site (20. studenoga 2007).
583
5/30/11 11:58:26 AM
6.3. LANCI U ILUSTRIRANIM ASOPISIMA lanci u ilustriranim asopisima obino se citiraju kao lanci u standardnim asopisima. Naslov lanka navodi se u navodnicima u stilu I, a bez navodnika u stilu II. U oba stila naslov ilustriranoga asopisa pie se kosim pismom. Postoje meutim razlike koje upuuju na to da je rije o ilustriranome, a ne o standardnome asopisu. Ne navodi se broj godita, svezak ili broj, ak i ako postoje. Navodi se samo datum, i to bez zagrada. Stranice se u fusnotama odvajaju zarezom, kao u knjigama, a ne dvotojem, kao u asopisima. U fusnotama i tekstnotama navodi se broj citirane stranice. U bibliografiji i literaturi raspon stranica moe se izostaviti, jer ilustrirani asopisi uz strune lanke donose i razliite druge materijale koji nisu relevantni za znanstveni rad.
F: Stanko Lasi, Krleina antiteza, Gordogan, svibanj lipanj 1987, 36.
10
L: Lasi, Stanko. 1987. Krleina antiteza. Gordogan, svibanj lipanj. T: (Lasi, 1987: 36)
B: Lasi, Stanko. Krleina antiteza. Gordogan, svibanj lipanj 1987.
Kolumne i drugi oblici u ilustriranim asopisima. Ako se citira autorska kolumna u ilustriranome asopisu, naslov se ne stavlja u navodnike. Ako se citira anonimna rubrika, nepotpisani komentar i sl., abecedna redalica nije autorovo ime, nego naslov ilustriranoga asopisa.
F: Tanja Torbarina, Manjine, Globus, 19. prosinca 2007, 6.
24
L: Torbarina, Tanja. 2007. Manjine, Globus, 19. prosinca. T: (Torbarina, 2007: 6)
B: Torbarina, Tanja. Manjine. Globus, 19. prosinca 2007.
584
5/30/11 11:58:26 AM
F:
Nacional, Otpusno pismo, 17. prosinca 2007.
29
L: Nacional. 2007. Otpusno pismo. 17. prosinca. T: (Nacional, 2007)
B: Nacional. Otpusno pismo. 17. prosinca 2007.
Ilustrirani asopis na mrei. Kod ilustriranoga asopisa na mrei postupa se isto tako kao kod tiskanih asopisa. Nakon uobiajenih podataka dodaje se URL i datum pristupa stranici. Ako asopis nema brojeve stranica, na mjestu predvienome za stranice, odnosno prije URL-a, daje se uputnica s kratkim citatom u navodnicima trai pod , vidi pod i sl.
F: Marijana Mikuli, Sanjarenje knjiga Balkan u Puli, DOPmagazin.com, 9. prosinca 2007, trai pod Stoluje proza, http://www.dopmagazin. com/file.asp?area=8&pd=20071209_123229&print =print (19. prosinca 2007).
31
L: Mikuli, Marijana. 2007. Sanjarenje knjiga Balkan u Puli. DOPmagazin.com, 9. prosinca. http://www.dopmagazin. com/file.asp?area=8&pd=20071209_123229&print =print (19. prosinca 2007).
B: Mikuli, Marijana. Sanjarenje T: (Mikuli, 2007) knjiga Balkan u Puli. Ili: DOPmagazin.com, 9. Prosinca 2007. (Mikuli, 2007: trai pod http://www.dopmagazin. Stoluje proza) com/file.asp?area=8&pd=20071209_123229&print =print (19. prosinca 2007).
585
5/30/11 11:58:26 AM
6.4. LANCI U NOVINAMA lanci u novinama navode se isto tako kao lanci u ilustriranim asopisima. U stilu I. lanak u novinama naelno se donosi samo u fusnoti, a u bibliografiji se izostavlja. Ako je lanak iznimno vaan, moe se donijeti i u bibliografiji. U stilu II. mora se donijeti i u popisu literature, jer tekstnota, za razliku od fusnote, ne sadrava sve podatke. Ako je lanak anoniman, donosi se umjesto autora naziv novina. Broj se stranice izostavlja jer novine na istoj stranici donose razliite materijale i jer se objavljuju u vie izdanja, pa se lanak moe pojaviti na razliitim stranicama ili biti isputen. Stoga je pri citiranju novina, uz puni datum, bitan podatak o izdanju (jutarnje, podnevno, izvanredno i sl.), kako bi se tono locirao izvor.
F: Mirko Cvjetko, Od samostalnosti jezika do jezika samostalnosti, Vijenac, 6. prosinca 2007.
2
L: Cvjetko, Mirko. 2007. Od samostalnosti jezika do jezika samostalnosti. Vijenac. 6. prosinca. T: (Cvjetko, 2007)
F:
Barbara Mateji, Pjesnik koji se nije dao uutkati: Obiljeena sedmogodinjica smrti Vlade Gotovca, Vjesnik, 12. prosinca 2007.
44
L: Mateji, Barbara. 2007. Pjesnik koji se nije dao uutkati: Obiljeena sedmogodinjica smrti Vlade Gotovca. Vjesnik. 12. prosinca. T: (Mateji, 2007)
F:
Jutarnji list, Djeca uz glazbu postaju spretnija i okretnija, Jutarnji list, 17. prosinca 2007.
39
L: Jutarnji list. 2007. 17. prosinca. T: (Jutarnji list, 2007)
586
5/30/11 11:58:26 AM
Kada je rije o novinama kao izvorima, bibliografski se podatci esto ugrauju u tekst, svode se na minimum, a umanjuje se i opseg citiranja. Primjerice, umjesto cjelovitoga citata i citatnice mogu se uz autorovo ime i podatke o objavljivanju donijeti dijelovi teksta ili parafraze. Neki se od bibliografskih podataka mogu staviti u zagrade, a ni broj i raspored podataka ne moraju biti u propisanoj formi.
F: U lanku objavljenom 6. prosinca 2007. u Vijencu Ivica Matievi pie o predoziranju u kulturi. Ili: U lanku iz Vijenca o predoziranju u kulturi (6. prosinca 2007) Ivica Matievi pie
45 45
L: U lanku objavljenom 6. prosinca 2007. u Vijencu Ivica Matievi pie o predoziranju u kulturi. Ili: U lanku iz Vijenca o predoziranju u kulturi (2007) Ivica Matievi pie
6.4.1. Poseban format izlaenja Imena novina prenose se onako kako su u izvorniku sa svim osobitostima. Ako postoji vie razliitih novina istoga naslova ili su novine manje poznate, uz naslov se u zagradama pie ime mjesta.
Die Zeit Frankfurter allgemeine Zeitung Brodski list (Slavonski Brod) Times (London)
6.4.2. Posebni tipovi citiranja Osim uobiajenih individualnih lanaka mogu se citirati i drugi novinski oblici. Citiranje takvih oblika zahtijeva posebna pravila.
587
5/30/11 11:58:26 AM
Redovite kolumne. Kolumne mogu nositi pojedinani i opi naslov (nadnaslov). Mogu se citirati oba naslova ili samo nadnaslov. Pojedinani se naslov u stilu I. stavlja u navodnike, a u stilu II. dolazi bez navodnika. Nadnaslov se u oba stila pie bez navodnika.
F: Ante Tomi, Povratak, Klasa optimist, Jutarnji list, 8. prosinca 2007. Ili: Ante Tomi, Klasa optimist, Jutarnji list, 8. prosinca 2007.
8 8
L: Tomi, Ante. 2007. Povratak. Klasa optimist. Jutarnji list, 8. prosinca. Ili: Tomi, Ante. 2007. Klasa optimist. Jutarnji list, 8. prosinca.
Pisma uredniku. Pismo uredniku navodi se pod anrovskom odrednicom bez navodnika.
F: Tugomir Gveri, pismo uredniku, Slobodna Dalmacija, 6. rujna 2003.
7
L: Gveri, Tugomir. 2003. Pismo uredniku. Slobodna Dalmacija. 6. rujna.
lanci u dodatku. lanci u dodatcima novina navode se isto kao lanci iz ilustriranih asopisa (v. gore 6.3). lanci objavljeni na mrei (online). Pri objavljivanju lanaka na mrei postupa se isto tako kao kod lanaka tiskanih u novinama. Nakon uobiajenih podataka o autoru i naslovu dodaju se URL i datum pristupa stranici. Ako asopis nema brojeve stranica, na mjestu predvienome za stranice, odnosno prije URL-a, daje se uputnica s kratkim citatom u navodnicima trai pod , vidi pod i sl.
588
5/30/11 11:58:26 AM
F:
Duko Mandi, Bio bi to sumrak obrazovane inteligencije, Vjesnik on-line, 1. prosinca 2007, trai pod Graevinski tehniari dobili nazive pogonskih inenjera, http://www.vjesnik.hr/ html/2007/12/01/Clanak. asp?r=sta&c=1 (3. prosinca 2007).
L: Mandi, Duko. 2007. Bio bi to sumrak obrazovane inteligencije. Vjesnik on-line, 1. prosinca. http://www.vjesnik.hr/ html/2007/12/01/Clanak. asp?r=sta&c=1 (3. prosinca 2007).
6.5. DRUGI TIPOVI OBJAVLJENIH IZVORA 6.5.1. Klasina, srednjovjekovna i rana nacionalna djela Djela objavljena prije 18. stoljea (klasina, srednjovjekovna i rana nacionalna djela) navode se drukije nego moderni izvori. Ta djela nisu organizirana po stranicama, nego po numeriranim odjeljcima (knjige, pjevanja, stihovi i sl.), to trai poseban tip navoenja. Budui da su u dugu protoku vremena takva djela objavljivana vie puta, na razliite naine i u razliitim verzijama, podatci o izdanju manje su vani nego u modernim djelima nakon uvoenja autorskih prava i institucije nakladnika. Takva se djela stoga navode preteno u citatnicama.
F
17
Rije je o Rijku (1951) i I. Husiku. Usp. Top. H3.153a31-b2 i komentar uz 12.14a1920. 18 Cicero De officiis 1.3.8. 19 Dante Inferno XXIX 133139. ene u Platona vole areno, ali mogu biti vladarice isto tako kao i mukarci (Drava, 2001: 290; 540c).
589
5/30/11 11:58:26 AM
Ako je klasini tekst predmet analize ili ako su varijacije i prijevodi starih izdanja predmet rasprave, takva se djela navode u bibliografiji i literaturi po pravilima za knjige.
F: Aristotel, Metafizika, predgovor i prijevod sa sedmojezinim tumaem temeljnih pojmova Tomislav Ladan, filozofska redaktura Danilo Pejovi (Zagreb, Hrvatska sveuilina naklada, 1992), 22.
15
L: Aristotel. 1992. Metafizika. Predgovor i prijevod sa sedmojezinim tumaem temeljnih pojmova Tomislav Ladan. Filozofska redaktura Danilo Pejovi. Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada.
B: Aristotel. Metafizika. Predgovor T: (Aristotel, 1992: 22) i prijevod sa sedmojezinim tumaem temeljnih pojmova Tomislav Ladan. Filozofska redaktura Danilo Pejovi. Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada, 1992.
Klasina djela. Klasina djela navode se u obliku Autor Djelo Lokacija. Izmeu autorova imena i naslova nema interpunkcijskih znakova, a naslov je u kosome pismu. Odjeljci oznaeni arapskim brojevima odvajaju se tokama bez razmaka. Ako treba, dodaju se mala slova abecede priljubljena uz broj. Vie citata iz istoga djela odvaja se zarezom, a citati iz razliitih djela odvajaju se tokom sa zarezom. Ime klasinoga autora pie se onako kako je uvrijeeno u prirunicima i strunoj literaturi. U citatnicama obino se rabe kratice imena i naslova. Ilijada i Odiseja smatraju se tako posveenim tekstovima da se esto citiraju bez autora: Il., odnosno Od. Kao izvor o kraticama slue rjenici klasine starine.
590
5/30/11 11:58:26 AM
F:
1 5
Il. 1.152, 2.147. Arist. Met. E1.1026a24.30; Phys. 243a 17a. 7 Verg. Aen. 3.1568. 9 Cic. De or. 2.5871.
Srednjovjekovna djela. Srednjovjekovna se djela navode isto tako kao i klasina.

T: (Augustinus De doctrinae christiana IV. 6.97.21) (Thom. Aquin. ST 1a 12.1c)
Rana moderna knjievnost. Rana moderna djela na nacionalnim jezicima navode se po modelu klasinih djela. Navode se naziv kolekcije, naziv ili opis pojedinog dokumenta, a u knjievnim djelima strukturni dijelovi poevi od veih prema manjima: knjige, pjevanja, plaevi; kitice i stihovi; inovi, scene i sl. Kao i kod klasinih djela, brojevne se oznake mogu navoditi bez opisnih rijei. Budui da su strukturni dijelovi u ranomodernim djelima esto specifini, u biljeci treba obrazloiti sustav kraenja. Elementi se odvajaju zarezima.
F: Maruli, Judita, libro 2, stihovi 650653. Ili:
1 1
T: (Maruli, Judita, 2:650653).
Maruli, Judita, 2:650653.
F:
Hanibal Luci, Hlepi Sarce T: (Luci, Hlepi Sarce moje, Skladanja izvarsnih pisan moje, Skladanja izvarsnih pisan razlicih: pisni ljuvene, stihovi razlicih: pisni ljuvene, stihovi 1525). 1525.
591
5/30/11 11:58:26 AM
6.5.2. Biblija i druga sakralna djela Biblija i druga sakralna djela navode se u citatnicama, a ne unose se u bibliografiju i popis literature. Navodi se skraeni naziv knjige, broj poglavlja i broj stiha. Izostavlja se broj stranice.
Sija Mt 13,39; Lk 8,58. Prorotvo o Petrovoj zataji Mt 26,3135; Lk 22,3134; Iv 13,3638.
Ako postoje razliite verzije u numeraciji, valja u uglatim zagradama dodati o kojemu je izdanju rije. Sakralna djela drugih religija navode se po prilagoenome modelu za citiranje Biblije.
6.5.3. Prirunici Prirunici i enciklopedije. Poznati prirunici i enciklopedije obino se navode samo u citatnicama. Ne navode se podatci o objavljivanju poput sveska i broja stranica, nego samo naslov lanka unutar enciklopedije ili rjenika. Za citiranje jednoga lanka rabi se kratica s. v. (lat. sub verbo pod rijeju), a za citiranje vie lanaka mnoina s. vv. (sub verbis pod rijeima). Pri citiranju poznatih enciklopedija vano je navesti izdanje, jer se izdanja esto ponavljaju i dopunjuju. Ako je rije o manje poznatim prirunicima ili su prirunici imali vanu ulogu u argumentaciji, mogu se navesti u bibliografiji, odnosno literaturi (tako je u ovoj knjizi). Tada se mogu citirati kao knjige.
F: Grand dictionnaire encyclopdique Larousse, Paris: Librairie Larousse, 1982, s. v. Algrie.
3
T: (Grand dictionnaire encyclopdique Larousse, s. v. Algrie)
592
5/30/11 11:58:26 AM
F:
The new Encyclopaedia Britannica, 15th ed., s. v. Animal rights. Bolaja sovetskaja nciklopedija, 3. izd., s. v. Slovo o polku Igoreve.
22
12
T: (The new Encyclopaedia Britannica, 15th ed., s. v. Animal rights) T: (Bolaja sovetskaja nciklopedija, 3. izd., s. v. Slovo o polku Igoreve)
F:
Rjenici. Kod rjenika se postupa kao kod knjiga. Ako je rjenik plod kolektivnoga rada, navodi se pod naslov, a ako rjenik ima individualnoga autora, navodi se pod autorovo ime. Nakon podataka o objavljivanju slijedi latinska kratica s. v. ili s. vv. te naslov navedene natuknice ili se navodi broj stranice kao i za knjige.
F: Rjenik hrvatskoga jezika (Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krlea i kolska knjiga, 2000), s. vv. urlik, ushititi.
5
L: Rjenik hrvatskoga jezika. 2000. Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krlea i kolska knjiga. T: (Rjenik hrvatskoga jezika, 2000: s. vv. urlik, ushititi)
B: Rjenik hrvatskoga jezika. Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krlea i kolska knjiga, 2000. F: Vladimir Ani, Veliki rjenik hrvatskoga jezika, 2. izd. (Zagreb: Novi Liber, 2006), s. v. desetoboj.
6
L: Ani, Vladimir. 2006. Veliki rjenik hrvatskoga jezika. 2. izd. Zagreb: Novi Liber. T: (Ani, 2006: 206)
B: Ani, Vladimir. Veliki rjenik hrvatskoga jezika. 2. izd. Zagreb: Novi Liber, 2006.
593
5/30/11 11:58:26 AM
Mrena (online) enciklopedija. Citira se isto tako kao tiskane enciklopedije te se doda URL i datum pristupa stranici.
F: Wikipedija: Slobodna enciklopedija, s. v. citiranje radova, http://hr.wikipedia. org/wiki/Citiranje_radova# Citiranje_u_samom_tekstu (21. sijenja 2008).
21
T: (Wikipedija: Slobodna enciklopedija, s. v. citiranje radova, http://hr.wikipedia. org/wiki/Citiranje_radova# Citiranje_u_samom_tekstu [21. sijenja 2008]).
6.5.4. Prikazi (recenzije) Prikazi (recenzije) navode se u stilu I. naelno samo u citatnicama, ali katkad i u bibliografiji, ako se eli naglasiti vanost izvora. U stilu II. prikazi se donose u popisu literature, jer je literatura dopuna podataka navedenih u tekstnoti. Iza imena autora prikaza navodi se anrovska odrednica recenzija ili Recenzija. Slijedi naslov prikazanoga djela i autorovo ime, eventualni prevoditelji, urednici, sastavljai, izvoai i sl. te podatci o asopisu ili novinama po opemu modelu za te vrste izvora.
F: Sanja otari, recenzija knjige: ovjek s crvenim eirom Herva Guiberta, prevela Marija Papraarovski, Knjievna smotra 38, br. 141142(34) (2006): 131.
18
L: otari, Sanja. 2006. Recenzija knjige: ovjek s crvenim eirom Herva Guiberta, prevela Marija Papraarovski. Knjievna smotra 38, br. 141 142(34) (2006): 131 133.
594
5/30/11 11:58:26 AM
F:
Mirta poljari, recenzija koncerta Stefana Bolania (klavir) i sastava I Visionari, Mala dvorana KD Vatroslava Lisinskoga, Zagreb, Vjesnik, 21. sijenja 2008.
37
L: poljari, Mirta. 2008. Recenzija koncerta Stefana Bolania (klavir) i sastava I Visionari. Mala dvorana KD Vatroslava Lisinskoga, Zagreb. Vjesnik, 21. sijenja.
B: poljari, Mirta. Recenzija koncerta Stefana Bolania (klavir) i sastava I Visionari. Mala dvorana KD Vatroslava Lisinskoga, Zagreb. Vjesnik, 21. sijenja 2008.
6.5.5. Saetci Saetci lanaka, priopenja sa simpozija, doktorskih disertacija i sl. mogu biti objavljeni na dva naina: u samome tekstu na koji se odnose i/ili u posebnim publikacijama (knjigama i asopsima) koje donose tu vrstu teksta. U stilu I. saetci se naelno navode samo u fusnotama. U iznimnim se sluajevima mogu uvrstiti u bibliografiju, ako su bili vani u argumentaciji ili esto citirani. U stilu II. saetci se donose u popisu literature. Navodi se anrovska odrednica.
F: Thor Grnbaum, Action between plot and discourse, abstract, Semiotica 165, (2007): 295.
15 14
L: Grnbaum, Thor. 2007. Action between plot and discourse. Abstract. Semiotica 165, : 295.
F:
T. OLeary, Foucaults turn L: OLeary, T. Foucaults turn from from literature, Continental literature. Continental PhiloPhilosophy Review 41, 1 (oujak sophy Review 41, 1 (oujak 2008): 89110, saetak u: Ovid 2008): 89110. Saetak u: SP: Current Contents, Ovid SP: Current Contents. http://ovidsp.tx.ovid.com/spb/ http://ovidsp.tx.ovid.com/spb/ ovidweb.cgi (12. svibnja 2008). ovidweb.cgi (12. svibnja 2008).
595
5/30/11 11:58:26 AM
6.5.6. Broure, izvjea, referati Broure, izvjea, referati i drugi javni dokumenti navode se u stilu I. naelno samo u citatnicama. U iznimnim se sluajevima mogu uvrstiti u bibliografiju, ako su bili vani u argumentaciji ili esto citirani. U stilu II. navode se u popisu literature. U oba sluaja postupa se kao s knjigama. Ako ne postoje uobiajeni elementi, kao to su autor ili izdava, valja navesti to vie drugih podataka radi tone identifikacije izvora.
F: F. Barui, Izvjetaj o Kr. mu- L: Barui, F. 1911. Izvjetaj o Kr. koj uiteljskoj koli i s njom spojenoj mukoj uiteljskoj koli i s njom vjebaonici u Osijeku: Koncem spojenoj vjebaonici u Osijeku: kolske godine 1910/11. (Osijek, Koncem kolske godine 1910/11. Tiskara brae Lechner, 1911), 82. Osijek, Tiskara brae Lechner.
26
6.5.7. Mikrofilmovi Mikrofilmovi se navode kao knjige u bilo kojemu drugome mediju. Nakon podataka o publikaciji odreuje se vrsta publikacije (mikrofilm, mikrofilmski svitak i sl.).
F: Darko Hunjak, snimatelj, Prijedlog nove granice zatite povijesne urbane cjeline grada Zagreba (Osijek: Laboratorij za mikrografiku filmoteke iz Osijeka, 2005), mikrofilmski svitak br. 533.
47
L: Hunjak, Darko, snimatelj. 2005. Prijedlog nove granice zatite povijesne urbane cjeline grada Zagreba. Osijek: Laboratorij za mikrografiku filmoteke iz Osijeka. Mikrofilmski svitak. T: (Hunjak, snimatelj, 2005: mikrofilmski svitak br. 533) Ili: (Prijedlog nove granice zatite povijesne urbane cjeline grada Zagreba, 2005: mikrofilmski svitak br. 533)
B: Hunjak, Darko, snimatelj. Prijedlog nove granice zatite povijesne urbane cjeline grada Zagreba. Osijek: Laboratorij za mikrografiku filmoteke iz Osijeka, 2005. Mikrofilmski svitak.
596
5/30/11 11:58:26 AM
6.5.8. CD-ROM ili DVD-ROM Navode se najee kao tiskane knjige.

Ivana Brli-Maurani, Prie L: Brli-Maurani, Ivana. 2002. iz davnine: 1. dio, urednica Prie iz davnine: 1. dio. Helena Bulaja, PC CD-ROM Urednica Helena Bulaja. PC (Zagreb: Naklada Bulaja, 2002). CD-ROM. Zagreb: Naklada Bulaja. Brli-Maurani, Ivana. Prie iz davnine: 1. dio. Urednica B: Helena Bulaja. PC CD-ROM. Zagreb: Naklada Bulaja, 2002. F: Kranjevi u 21. stoljeu: Susreti s pjesnikom u naem vremenu, realizacija filma Daniel i Branko Ridiki, CDROM (Zagreb: Novena, 2005).
6
F:
12
L: Kranjevi u 21. stoljeu: Susreti s pjesnikom u naem vremenu. 2005. Realizacija filma Daniel i Branko Ridiki. CD-ROM. Zagreb: Novena.
B: Kranjevi u 21. stoljeu: Susreti s pjesnikom u naem vremenu. Realizacija filma Daniel i Branko Ridiki. CD-ROM. Zagreb: Novena, 2005. F: Klasici hrvatske knjievnosti IIII, uredio Zvonimir Bulaja, komplet od 3 CD-ROM-a (Zagreb: Bulaja, 2002).
9
L: Klasici hrvatske knjievnosti IIII. 2002. Uredio Zvonimir Bulaja. Komplet od 3 CDROM-a. Zagreb: Bulaja.
B: Klasici hrvatske knjievnosti IIII. Uredio Zvonimir Bulaja. Komplet od 3 CD-ROM-a. Zagreb: Bulaja, 2002.
597
5/30/11 11:58:27 AM
6.5.9. Mrene (online) baze podataka Navode se na isti nain kao lanci objavljeni u asopisima na mrei (v. gore 6.2.7). Za navoenje disertacija objavljenih na mrei v. dolje 6.6.1. Stil I. Ako se u fusnoti citira baza podataka kao cjelina, navodi se naziv baze normalnim pismom, URL i datum pristupa stranici. Ako je rije o individualnome lanku, navode se autor i naslov (ako postoje) te isti niz podataka po modelu za lanak u asopisu na mrei. URL nije dovoljan, jer se moe promijeniti ili nestati. Stoga u fusnoti uvijek valja navesti datum pristupa mrenoj stranici kako bi se uputilo na autentini izvor.
F: MasterFile Premier: Academic Search Premier, http://www.emeraldinsight. com/Insight/ac_browse. do?hdAction=link_browse_tit le&currentChar=A&hdBrows erId=0 (21. sijenja 2008). Ili: William Newmiller, Recall Roster, u: MasterFile Premier: Academic Search Premier, http://web.ebscohost.com/ ehost/pdf ?vid=4&hid=103& sid=301586d5-7b5e-41a8-af 4b-19babe325425%40session mgr103 (21. sijenja 2008).
598
25 25
Stil II. Budui da se u tekstnotama navode saeti podatci o citiranome izvoru, cjelovita se informacija donosi u popisu literature. Ako se citira baza podataka kao cjelina, navodi se naziv baze, URL i datum pristupa mrenoj stranici. Ako se citira individualni lanak, navode se autor i naslov (ako postoje) te ostali podatci po modelu za lanke u asopisima na mrei.
L: MasterFile Premier: Academic Search Premier. http:// www.emeraldinsight. com/Insight/ac_browse. do?hdAction=link_browse_tit le&currentChar=A&hdBrows erId=0 (21. sijenja 2008). Ili: Newmiller, William. Recall Roster. U: MasterFile Premier: Academic Search Premier. http://web.ebscohost.com/ ehost/pdf ?vid=4&hid=103& sid=301586d5-7b5e-41a8-af 4b-19babe325425%40session mgr103 (21. sijenja 2008).
5/30/11 11:58:27 AM
Pri citiranju baze podataka ili dokumenata u stilu II. valja u tekstu navesti dovoljno podataka kako bi se uspostavila veza s cjelovitom bibliografskom jedinicom u literaturi. Postupa se na dva naina: potrebni se podatci navode u tekstnoti ili se dio informacija ugrauje u tekst.
(Newmiller, MasterFile Premier)
Ili:
kao to tvrdi Newmiller (MasterFile Premier: Academic Search Premier),
6.6. NEOBJAVLJENI IZVORI Neobjavljeni su izvori jedinstveni dokumenti koji se nalaze samo na jednome mjestu. Pri citiranju takvih izvora valja uz uobiajene podatke o autoru i naslovu navesti niz dodatnih podataka o instituciji, anru, vremenu i mjestu pohrane, kako bi se dokument mogao locirati i identificirati. Ne pie se rije neobjavljeno, jer je po nainu donoenja podataka to jasno. 6.6.1. Magistarske teze i doktorske disertacije Pri citiranju magistarskih teza i doktorskih disertacija treba navesti ove podatke: autora i naslov, vrstu rada, akademsku instituciju i datum. Za opis rada rabe se kratice mag. rad i mag. teza (engl. masters thesis) te dok. dis. (lat. dissertatio, engl. PhD diss.).
599
6/2/11 9:49:51 PM
Stil I. Naslov se donosi normalnim pismom u navodnicima, kako bi se rad razlikovao od slinih objavljenih djela u kojima se naslovi navode kosim pismom. Podatci o vrsti rada, instituciji i datumu stavljaju se u fusnotama u zagrade, kao kod podataka o objavljivanju knjiga.
F: Magdalena Medari, Ruski romani Vladimira Nabokova (dok. dis., Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu, 1984), 22.
32
Stil II. Naslov se u literaturi donosi normalnim pismom bez navodnika i kosoga pisma, to omoguuje razlikovanje od slinih objavljenih djela. Datum dolazi iza autorova imena po redalici za taj stil: autor godina.
B: Medari, Magdalena. Ruski romani Vladimira Nabokova. Dok. dis., Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu, 1984.
L: Medari, Magdalena. 1984. Ruski romani Vladimira Nabokova. Dok. dis., Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu.
Pri citiranju magistarskih teza i doktorskih disertacija dostupnih na mrei navode se uz sve propisane podatke naziv baze podataka, URL i datum pristupa.
F: Koraljka Golub. Predmetno pretraivanje u knjininim katalozima s web-sueljem (mag. rad, Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu, 2003), E-LIS, http://eprints.rclis.org/ archive/00003379/01/ Magisterij-hrv.pdf (13. sijenja 2008).
35
L: Golub, Koraljka. 2003. Predmetno pretraivanje u knjininim katalozima s web-sueljem. Mag. rad, Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu, 2003. E-LIS. http://eprints.rclis.org/ archive/00003379/01/ Magisterij-hrv.pdf (13. sijenja 2008).
600
5/30/11 11:58:27 AM
6.6.2. Predavanja i materijali sa sastanaka (konferencija) Navode se autor i naslov, vrsta izvora (predavanje, materijali), institucija koja je organizirala predavanje ili naziv skupa s kojega potjeu materijali, mjesto i datum. Podatci se rasporeuju po pravilima dvaju citatnih stilova. U stilu I. naslovi se piu pod navodnicima, a u stilu II. obinim pismom bez navodnika.
F: Marijana Schneider, Iz dnevnog ivota u Hrvatskoj u 17. stoljeu (predavanje, Povijesni muzej Hrvatske, Zagreb, 16. rujna 1967).
7
L: Schneider, Marijana. 1967. Iz dnevnog ivota u Hrvatskoj u 17. stoljeu. Predavanje. Povijesni muzej Hrvatske, Zagreb, 16. rujna.
B: Schneider, Marijana. Iz dnevnog ivota u Hrvatskoj u 17. stoljeu. Predavanje. Povijesni muzej Hrvatske, Zagreb, 16. rujna 1967. F: Pojmovnik ruske avangarde: Totalitarizam, ur. Aleksandar Flaker i Elvira Ratkovi (materijali s konferencije Zavoda za znanost o knjievnosti, Hotel Palace, Zagreb, 1. 3. svibnja 1992).
9
L: Pojmovnik ruske avangarde: Totalitarizam. 1992. Ur. Aleksandar Flaker i Elvira Ratkovi. Materijali s konferencije Zavoda za znanost o knjievnosti, Hotel Palace, Zagreb, 1. 3. svibnja.
B: Pojmovnik ruske avangarde: Totalitarizam. Ur. Aleksandar Flaker i Elvira Ratkovi. Materijali s konferencije Zavoda za znanost o knjievnosti, Hotel Palace, Zagreb, 1. 3. svibnja 1992.
601
5/30/11 11:58:27 AM
6.6.3. Intervjui, razgovori i osobna komunikacija Intervju s jednom osobom. U stilu I. neobjavljeni se intervju naelno navodi samo u fusnoti. U iznimnim se sluajevima moe uvrstiti u bibliografiju, ako je bio vaan u argumentaciji ili esto citiran. Navode se imena intervjuirane osobe i intervjuera, anr, mjesto i datum intervjua te lokacija transkripata (ako postoji). U kratkoj verziji fusnote pie se prezime intervjuirane osobe uz anrovsku odrednicu odvojenu zarezom.
F: Alida Bremer, intervju vodio Nenad Bartoli, 21. sijenja 2008.
22 21
U stilu II. u literaturi se navode isti elementi drugim redoslijedom, tako da godina stoji iza autorova imena po naelu autor godina. U tekstnoti se navodi prezime intervjuirane osobe i godina, bez anrovske odrednice.
L: Bremer, Alida. 2008. Intervju vodio Nenad Bartoli. 28. sijenja. T: (Bremer: 2008)
Bremer, intervju.
Intervju s vie osoba. Ako citiramo intervju sa skupinom ljudi, navodimo tu skupinu. Takav se intervju ne ukljuuje u bibliografiju i literaturu, ali se u tekstu, objasnidbenoj napomeni ili u predgovoru moe razjasniti o kakvu je intervjuu rije i zato je on vaan u argumentaciji.
F: Intervju sa znanstvenim djelatnicima, 12. svibnja 2006.
23
T: (Intervju sa znanstvenim djelatnicima, 12. svibnja 2006)
602
5/30/11 11:58:27 AM
Osobna komunikacija. Elektronika pota, pisma, telefonski razgovori i sl. navode se samo u citatnicama, objasnidbenim napomenama ili se ugrauju u tekst. U iznimnim se sluajevima mogu uvrstiti u bibliografiju i literaturu, ako su bili vani u argumentaciji ili esto citirani. Navodi se ime osobe s kojom se komuniciralo, vrsta i datum komunikacije.
F: Biserka Peec, e-mail poruka autorici, 21. sijenja 2008. U telefonskoj anketi od 14. travnja 2008. Jasna Horvat postavila je pitanje
49 45
T: (Biserka Peec, 21. sijenja 2008, e-mail poruka autorici)
F:
T: U telefonskoj anketi (14. travnja 2008) Jasna Horvat postavila je pitanje
6.6.4. Rukopisi Rukopisi ili zbirke rukopisa iz arhivske grae zahtijevaju sloene i razliite postupke navoenja. Navodi se to vie podataka kako bi se dokument mogao locirati i identificirati: autorovo ime, naslov i tip dokumenta, naziv zbirke, datum, broj stranica, mjesto pohrane. Elementi se rasporeuju po opemu modelu za citatne stilove I. i II. Ako rukopis ima autora, navodi se pod autorovim imenom; ako je rije o skupnome dokumentu ili kolekciji, navodi se pod nazivom dokumenta ili kolekcije. Ako je naziv kolekcije vaniji od autora, pie se pod tim nazivom. U stilu I. naslov se pie obinim pismom pod navodnicima, a anrovska odrednica dokumenta obinim pismom bez navodnika. U stilu II. oba se elementa, i naslov i anrovska odrednica, piu obinim pismom bez navodnika. Kada se citira pismo, poinje se imenom poiljatelja u nominativu uz ime primatelja u dativu, npr. Mato Ogrizoviu. U skraenoj verziji u fusnotama, ako je iz konteksta jasno tko je poiljatelj, navodi se samo ime primatelja pisma, npr. Ogrizoviu. Ako je iz konteksta jasno da je rije o
603
5/30/11 11:58:27 AM
pismu, odrednica pismo ne mora se navesti. Ostali se komunikacijski oblici imenuju, npr. telegram Dragutinu Tadijanoviu, estitka, memorandum i sl. Ako je rukopis obiljeen jednim datumom, datum se navodi; ako ima vie razliitih datuma, datum se izostavlja. Kod starijih rukopisa navode se signature i folije, a kod novijih broj stranica, serije, niza i sl. Ako se rukopisi ne uvaju u bibliotekama ili arhivima, nego u privatnim zbirkama, dodaju se formulacije kao autorovo vlasnitvo, iz privatne zbirke, iz obiteljskoga arhiva i sl. U tome se sluaju ne navodi mjesto pohrane. Kratice su za anr rukopisnih tekstova MS, odnosno ms. (od lat. manus ruka + scribere pisati) za jedan rukopis ili MSS, odnosno mss. (za vie rukopisa) te rkp. (od rukopis).
F: Vrbniki statut, 16. st., MS 1+36 pergamenikih listova, Zbirka rukopisa i starih knjiga, Nacionalna i sveuilina knjinica u Zagrebu. Div. Canc., 2. 10. 1381, MS 25,5, Dubrovaki arhiv. Arch. civit. Zagr. Narodna straa, 18481849, MSS mapa/fascikl XLII, Dravni arhiv u Zagrebu. Arch. civit. Zagrab. protoc. ad act. pol., 1848, rkp. br. 1359, Dravni arhiv u Zagrebu. Acta cons. Rag., Odluka dubr. Malog Vijea, 24. 1. 1509, rkp. 51,74 v., Dubrovaki arhiv.
35 2 14 7 4
L: Vrbniki statut. 16. st. MS 1+36 pergamenikih listova. Zbirka rukopisa i starih knjiga. Nacionalna i sveuilina knjinica u Zagrebu. L: Div. Canc. 2. 10. 1381. MS 25,5. Dubrovaki arhiv. L: Arch. civit. Zagr. Narodna straa. 18481849. MSS mapa/fascikl XLII. Dravni arhiv u Zagrebu. L: Arch. civit. Zagrab. protoc. ad act. pol. 1848. Rkp. br. 1359. Dravni arhiv u Zagrebu. L: Acta cons. Rag. Odluka dubr. Malog Vijea. 24. 1. 1509. Rkp. 51,74 v. Dubrovaki arhiv.
F:
F.
604
5/30/11 11:58:27 AM
F:
Pismo Miroslava Krlee Andri Mohoroviiu, 16. svibnja 1967, Rukopisna ostavtina Miroslava Krlee, B, A, Korespondencija 1911 1978, Nacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb. Ili skraeno: Krlea Mohoroviiu, 16. svibnja 1967, Rukopisna ostavtina Miroslava Krlee, B, A, Korespondencija 19111978.
12
12
L: Krlea, Miroslav. Pismo Andri Mohoroviiu, 16. svibnja 1967. Rukopisna ostavtina Miroslava Krlee. B, A, Korespondencija 19111978. Nacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb. T: (Miroslav Krlea Andri Mohoroviiu, 16. svibnja 1967, Rukopisna ostavtina Miroslava Krlee. B, A, Korespondencija 19111978) Ili: U pismu Andri Mohoroviiu od 16. svibnja 1967. (Rukopisna ostavtina Miroslava Krlee. B, A, Korespondencija 19111978) Miroslav Krlea istie
F:
Rukopisna ostavtina Miroslava Krlee, Dokumenti i druga graa, Nacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb.
22
L: Rukopisna ostavtina Miroslava Krlee. Dokumenti i druga graa. Nacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb.
B: Rukopisna ostavtina Miroslava Krlee. Dokumenti i druga graa. Nacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb.
605
5/30/11 11:58:27 AM
6.7. NEFORMALNI ELEKTRONIKI IZVORI Neformalni elektroniki izvori esto nemaju uobiajene bibliografske podatke, pa citatnice treba opremiti sa to vie dodatnih ili opisnih informacija: autor, naslov, URL, datum pristupa. Kao i pri navoenju drugih elektronikih izvora, URL nije dovoljan, pa su dodatne ili opisne informacije ono to bibliografski podatak ini relevantnim i nakon to se URL promijeni ili nestane. Obvezno je navesti datum pristupa stranici kako bi se uputilo na autentini izvor. 6.7.1. Mrene (web) stranice Ako je autor nepoznat, kao autor se uzima vlasnik mrene stranice. U stilu I. naslov stranice pie se obinim pismom u navodnicima, a u stilu II. obinim pismom bez navodnika.
Knjinice Filozofskoga fakul- L: Knjinice Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Zagrebu, Proteta Sveuilita u Zagrebu. mjene u korisnikim podacima Promjene u korisnikim za pristup bazama, Filozofski podacima za pristup bazama. fakultet Sveuilita u Zagrebu, Filozofski fakultet Sveuilita http://www.knjiznice.ffzg.hr/ u Zagrebu. home/novosti/promjena_u_ http://www.knjiznice. korisnickim_podacima_za_ ffzg.hr/home/novosti/ pristup_bazama (6. veljae 2008). promjena_u_korisnickim_ podacima_za_pristup_ B: Knjinice Filozofskoga fakulteta bazama (6. veljae 2008). Sveuilita u Zagrebu. Promjene u korisnikim podacima za pristup bazama. Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu. http://www.knjiznice.ffzg.hr/ home/novosti/promjena_u_ korisnickim_podacima_za_ pristup_bazama (6. veljae 2008).
606
F:
5/30/11 11:58:27 AM
Ako tekst nema naslova, a rije je o osobnim stranicama, kao naslov se moe rabiti opis.
F: RussianEcho.net E-zine dell Associazione Culturale Eco, Marina Cvetaeva: Una breve biografia, RussianEcho. net E-zine dell Associazione Culturale Eco, ttp://www.russianecho.net/ contributi/speciali/cvetaeva/ vita1.asp (6. veljae 2008).
26
L: RussianEcho.net E-zine dell Associazione Culturale Eco. Marina Cvetaeva: Una breve biografia. RussianEcho.net E-zine dell Associazione Culturale Eco. http://www.russianecho.net/ contributi/speciali/cvetaeva/ vita1.asp (6. veljae 2008).
B: RussianEcho.net E-zine dell Associazione Culturale Eco. Marina Cvetaeva: una breve biografia. RussianEcho.net E-zine dell Associazione Culturale Eco. http://www.russianecho.net/ contributi/speciali/cvetaeva/ vita1.asp (6. veljae 2008). F: Nasledie Mariny Cvetaevoj, fotogalereja 1914, http://photo.tsvetayeva.com/ categories.php?cat_id=12 (6. veljae 2008).
27
L: Nasledie Mariny Cvetaevoj, fotogalereja 1914. http://photo.tsvetayeva. com/categories.php?cat_ id=12 (6. veljae 2008).
607
5/30/11 11:58:27 AM
6.7.2. lanci i komentari na weblogu Weblog (krai naziv blog) jest periodina publikacija na mrei (webu) koja sadrava zapise, lanke i komentare (postove) na mrei u obrnutome vremenskom slijedu najnoviji lanci nalaze se na vrhu stranice. Blog moe biti u obliku asopisa, tematski ili osobni. Postovi na weblogu, blogolanci (b-lanci) i blogokomentari (b-komentari) dio su promjenjive blogosfere i mogu se citirati kao i svi drugi elektroniki izvori. U stilu I. podatci za weblog navode se naelno samo u fusnotama, a u bibliografiji iznimno, ako su bili vani za argumentaciju ili esto citirani. Ako je autor weblogposta, blogolanka ili blogokomentara ujedno i autor mrene stranice, postupa se po opemu modelu za navoenje mrenih stranica. Ako je autor lanka ili komentara na weblogu tko drugi, a ne autor mrene stranice, navodi se ime komentatora, natuknica komentar i predmet komentara, te svi drugi podatci o blogu po opemu modelu za mrene stranice. Ako je komentatorovo ime pseudonim, iza imena se u uglate zagrade stavlja kratica [pseud.]. Biljei se datum komentara, a ne vrijeme postavljanja bloga. Posebno se biljei datum pristupa blogu ili komentaru na kraju niza podataka. U stilu II. podatci se za weblog navode u popisu literature po opemu modelu za mrene stranice. Individualni lanci i komentari navode se samo u tekstnotama. Navode se autorovo ime, naslov webloga, natuknica komentar ako je rije o komentaru te datum postavljanja webloga ili komentara. Podatci se odvajaju zarezima. Kako tekstnote ne bi bile pretrpane podatcima, katkad se dio podataka ili svi podatci ugrauju u tekst.
608
5/30/11 11:58:27 AM
F:
Igor Kokoru Lebowski, komentar o Ante Tomi interview, blog Lebowskoga Plodovi zemlje, komentar objavljen 21. prosinca 2007, http://www.leb.mojblog.hr/pante-tomic--interview/135060. html (6. veljae 2008). Herostrat [pseud.], komentar o Ante Tomi intervju, blog Lebowskoga Plodovi zemlje, komentar objavljen 24. prosinca 2007, http://www.leb.mojblog.hr/pante-tomic--nterview/135060. html (6. veljae 2008).
6
L: Blog Lebowskoga Plodovi zemlje. http://www.leb.mojblog. hr/p-ante-tomic-interview/135060.html (6. veljae 2008).
F:
T: (Herostrat [pseud.], blog Lebowskoga Plodovi zemlje, komentar objavljen 24. prosinca 2007) Ili: na osnovi intervjua Lebowskoga koji je vodio s Antom Tomiem (lanak objavljen 21. prosinca 2007. na blogu Lebowskoga Plodovi zemlje). Komentari Herostrata (objavljen 24. prosinca 2007) i graMa (objavljen 27. prosinca 2007) potvruju
6.7.3. Elektroniki adresari (mailing lists) Navode se ime autora, naziv elektronikoga adresara i datum slanja elektronike pote po adresaru. Ako je pota spremljena na mrei, navode se URL i datum pristupa stranici. Takva se graa naelno navodi samo u citatnicama. U tekstnotama podatci se katkad ugrauju u matini tekst kako bi se rasteretile zagrade i ravnomjerno rasporedile informacije. Kada se meu podatcima pojave razliiti datumi, datum pristupa stranici moe se radi jasnoe uvesti rijeima posjeeno, pristup i sl.
609
5/30/11 11:58:27 AM
F:
Jasmin Klindi, e-mail Svima, 30. travnja 2008, https://webmail.ffzg.hr/src/ webmail.php (posjeeno 30. travnja 2008).
T: ( Jasmin Klindi, 30. travnja 2008, e-mail Svima) Ili: U e-mailu Svima 30. travnja 2008. Jasmin Klindi estitao je blagdan rada 1. svibnja uz poruku: Svi sustavi rade, a Vi, nadam se, ne.
6.8. IZVORI IZ VIZUALNIH I IZVEDBENIH UMJETNOSTI Navoenje izvora iz vizualnih i izvedbenih (performativnih) umjetnosti vrlo je sloeno, s jedne strane zbog njihove medijske i anrovske raznolikosti, a s druge zato to katkad ne postoje uobiajene informacije za identifikaciju izvora. Navode se naelno samo u citatnicama ili se podatci ugrauju u tekst. Ako su vizualni izvori vani u istraivanju ili se esto citiraju, mogu se navoditi u posebnim popisima, u bibliografiji i literaturi, osobito kada je rije o znanstvenome radu iz podruja likovnih umjetnosti i medija, u intermedijalnim istraivanjima i sl.
6.8.1. Vizualni izvori Slike, skulpture, fotografije i druga umjetnika djela. Pri citiranju slika, skulptura, fotografija i drugih umjetnikih djela navodi se umjetnikovo ime, naziv umjetnikoga djela, datum nastanka, ime institucije koja udomljuje djelo te mjesto. Nazivi slika i skulptura piu se kosim pismom, a nazivi fotografija obinim pismom pod navodnicima. Ako nije poznat toan datum nastanka djela, ispred vremenske odrednice pie se kratica ca ili cca (od lat. circa), odnosno hrvatski prijevod oko. Podatci se odvajaju zarezima. Umjesto u citatnicama podatci se mogu ugraditi u tekst, esto u kombinaciji sa zagradama. O vizualnim izvorima na mrei v. dolje 6.8.6.
610
5/30/11 11:58:27 AM
F:
Claude Monet, Les villas Bordighera, 1884, Muse dOrsay, Paris, France. Ili s pomou izraza: Monet je tu tehniku prvi put demonstrirao na slici Les villas Bordighera (1884, Muse dOrsay, Paris, France).
21
T: (Claude Monet, Les villas Bordighera, 1884, Muse dOrsay, Paris, France) Ili s pomou izraza: Monet je tu tehniku prvi put demonstrirao na slici Les villas Bordighera (1884, Muse dOrsay, Paris, France). T: (Michelangelo, Piet, 1498 1499, bazilika sv. Petra, Rim, Vatikan) T: (Nan Hoover, Looking No. 1, 1996, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb)
F:
Michelangelo, Piet, 1498 1499, bazilika sv. Petra, Rim, Vatikan. Nan Hoover, Looking No. 1, 1996, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb.
38
F:
Vizualni izvor u drugome izvoru. Ako je vizualni izvor objavljen u drugome izvoru (tiskanome ili online), taj se izvor navodi umjesto institucije udomljenja umjetnikoga djela i lokacije. U stilu I. podatci se o oba izvora donose samo u fusnoti, a u stilu II. u tekstnoti se upuuje na drugi izvor, koji se navodi u literaturi.
F: Vincent van Gogh, Suncokreti, 1888, u: Lionello Venturi, Od Giotta do Chagalla (Zagreb: Mladost, 1952), 247.
19
L: Venturi, Lionello. 1952. Od Giotta do Chagalla. Zagreb: Mladost.
T: (Vincent van Gogh, Suncokreti, 1888, u: Venturi, 1952: 247)

611
5/30/11 11:58:27 AM
Drugi grafiki izvori. Drugi grafiki izvori (karte, crtei, karikature, reklame itd.) navode se naelno samo u citatnicama. Slijedi se model navoenja umjetnikih djela. Naslov se donosi obinim pismom u navodnicima. Ako iz naslova nije jasno o kakvome je obliku grafike rije, iza naslova se navodi tip grafike.
F: Hrvatska turistika zajednica, Volim Hrvatsku, propagandni letak, Glasnik Hrvatske turistike zajednice, br. 18, prosinac 2007, 47.
50
T:
(Hrvatska turistika zajednica, Volim Hrvatsku, propagandni letak, Glasnik Hrvatske turistike zajednice, br. 18, prosinac 2007, 47)
6.8.2. Izvedbe uivo Kazalite, glazba, ples. Izvedbe uivo (kazaline predstave, glazba) navode se naelno samo u citatnicama. Navode se naslov djela, imena sudionika u izvedbi s uputom o njihovoj odgovornosti, institucija izvedbe, mjesto i datum. Naslovi dramskih djela, veih glazbenih kompozicija i predstava piu se kosim pismom, a naslovi manjih djela obinim pismom u navodnicima. Ako je rije o individualnoj izvedbi, ime izvoaa dolazi u poziciji autora, prije naslova. Umjesto u citatnicama podatci se mogu ugraditi u tekst, esto u kombinaciji sa zagradama. Ako se izvedbe uivo navode iz drugih medija, navode se ti izvori. Za zvune zapise v. dolje 6.8.4, za videozapise 6.8.5, a za mrene izvore 6.8.6.
F: Revizor, N. V. Gogol, reirao Kreimir Doleni, Dramsko kazalite Gavella, velika scena, Zagreb, 12. veljae 2008.
7
T: (Revizor, N. V. Gogol, reirao Kreimir Doleni, Dramsko kazalite Gavella, velika scena, Zagreb, 12. veljae 2008)
612
5/30/11 11:58:27 AM
F:
Martina Saer, violinistica, Tzigane za violinu i glasovir, Maurice Ravel, Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski, Zagreb, 11. veljae 2008. Ili unutar teksta: Izvedba Martine Saer Tzigane za violinu i glasovir Mauricea Ravela (13. veljae 2008, Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski, Zagreb) pokazuje njezino razumijevanje
T: (Martina Saer, violinistica, Tzigane za violinu i glasovir, Maurice Ravel, Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski, Zagreb, 11. veljae 2008) Ili unutar teksta: Izvedba Martine Saer Tzigane za violinu i glasovir Mauricea Ravela (13. veljae 2008, Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski, Zagreb) pokazuje njezino razumijevanje
Filmovi. Ako se citira film u obliku kazaline predstave, navodi se naslov filma kosim pismom, ime redatelja, naziv filmske kompanije ili distributera, godina prikazivanja te, ako treba, uputa o sceni. Kao i sve izvedbe uivo, navodi se naelno samo u citatnicama. O filmovima na videu v. dolje 6.8.5, a na mrei 6.8.6.
F: Moram spavati, anele, redatelj Dejan Aimovi, D. A. Film, 2006, otvorena scena.
16
T: (Moram spavati, anele, redatelj Dejan Aimovi, D. A. Film, 2006, otvorena scena)
613
5/30/11 11:58:27 AM
6.8.3. Televizijski i radijski program TV i radijski program. Navodi se naelno samo u citatnicama. Ukljuuje se to vie relevantnih podataka: naslov programa, datum gledanja ili sluanja, naslov i broj epizode, imena izvoaa te institucija koja emitira program. Ako datum gledanja i sluanja nije identian datumu prvoga emitiranja, datum prvoga emitiranja navodi se u uglatim zagradama. Naslovi programa piu se kosim pismom, a epizode obinim pismom u navodnicima. Podatci se odvajaju zarezima. Osim u citatnicama podatci se mogu ugraditi u tekst, esto u kombinaciji sa zagradama. Ako se TV i radijski program navode iz drugih medija, navode se ti izvori. Za zvune zapise v. dolje 6.8.4, za videozapise 6.8.5, a za mrene izvore 6.8.6.
F: Univerzum uma, Drugi mozak: Osjeam, dakle jesam, epizoda 5, 12. veljae 2008 [prvi put emitirano 11. veljae 2008]. Ili unutar teksta: Dokumentarni film Univerzum uma u epizodi pod naslovom Drugi mozak: Osjeam, dakle jesam [emitirano 12. veljae 2008] doarava F: Pola ure kulture, HRT, 22. oujka 2007.
42 45
T: (Univerzum uma, Drugi mozak: Osjeam, dakle jesam, epizoda 5, 12. veljae 2008 [prvi put emitirano 11. veljae 2008]) Ili unutar teksta: Dokumentarni film Univerzum uma u epizodi pod naslovom Drugi mozak: Osjeam, dakle jesam [emitirano 12. veljae 2008] doarava
T: (Pola ure kulture, HRT, 22. oujka 2007)
Intervju. Navodi se naelno samo u citatnicama ili se ugrauje u tekst. Kao autor navodi se intervjuirana osoba, a podatak o intervjueru donosi se
614
5/30/11 11:58:27 AM
u tekstu. Navodi se emisija i datum emitiranja. Neobjavljeni intervju citira se kao rukopis (v. gore 6.6.4).
F: Nino Pavi, intervjuirala Mirjana Hrga, 10 do 8, Nova TV, 11. veljae 2008.
47
T: (Nino Pavi, intervjuirala Mirjana Hrga, 10 do 8, Nova TV, 11. veljae 2008)
Oglasi, reklame. Navode se samo u citatnicama ili se ugrauju u tekst. Daje se to vie potrebnih informacija.
F: Kra, Dorina, reklama, emitirana tijekom emisije Latinica, 11. veljae 2008.
43
T: (Kra, Dorina, reklama, emitirana tijekom emisije Latinica, 11. veljae 2008)
6.8.4. Reprodukcije zvuka Glazbena djela. Ako se citiraju reprodukcije glazbenih djela ili zvunih izvedaba, navode se zvuni zapisi. Dolaze i u citatnicama i u bibliografiji, odnosno u literaturi. Budui da zvuni zapisi imaju stabilne pisane podatke, navode se po uzorku za knjige uz specifikaciju podataka o razliitim vrstama odgovornosti te o mediju na kojemu se zapisi nalaze. Uvruju se pod naslov zvunoga zapisa ili pod ime skladatelja, odnosno izvoditelja ili dirigenta, ovisno o tome koji je autor vaniji u istraivanju. Navodi se to vie dostupnih podataka kako bi se citirano djelo razlikovalo od drugih slinih izdanja diskografske kue, identifikacijski broj, medij te datum prvoga izdanja i/ili proizvodnje (objavljivanja zvunoga zapisa). Za compact disk rabi se kratica CD, za gramofonske ploe LP i sl.
615
5/30/11 11:58:27 AM
F:
Ludwig van Beethoven, Simfonija br. 9 u d-molu, 4. stavak Oda radosti, izvodi Great orchestra and choir, dirigent: Alberto Lizzio, CDROM Glazbeni susreti 3. vrste, Profil International, 2000.
12
L: Beethowen, Ludwig van. 2000. Simfonija br. 9 u d-molu, 4. stavak Oda radosti. Izvodi Great orchestra and choir. Dirigent: Alberto Lizzio. CD-ROM Glazbeni susreti 3. vrste. Profil International.
B: Beethowen, Ludwig van. Simfonija br. 9 u d-molu, 4. stavak Oda radosti. Izvodi Great orchestra and choir. Dirigent: Alberto Lizzio. CD-ROM Glazbeni susreti 3. vrste. Profil International, 2000. F: Giuseppe Verdi, Rigoletto, 3. in, 1. stavak La donna mobile, izvodi Coro e Orchestra dellAccademia di Santa Cecilia, Roma, Philips Classics Production CD stereo DDD, 2004.
22
L: Verdi, Giuseppe. 2004. Rigoletto, 3. in, 1. stavak La donna mobile. Izvodi Coro e Orchestra dellAccademia di Santa Cecilia, Roma. Philips Classics Production CD stereo DDD.
B: Verdi, Giuseppe. Rigoletto, 3. in, 1. stavak La donna mobile. Izvodi Coro e Orchestra dellAccademia di Santa Cecilia, Roma. Philips Classics Production CD stereo DDD. 2004.
616
5/30/11 11:58:27 AM
F:
Zdenko Runji, Moj galebe: 100 snimaka 1969.2002. g., Croatia Records 5 CD, 2005 2010.
35
L: Runji, Zdenko. 20052010. Moj galebe: 100 snimaka 1969.2002. g. Croatia Records 5 CD.
B: Runji, Zdenko. Moj galebe: 100 snimaka 1969.2002. g. Croatia Records 5 CD. 20052010.
Knjievna djela i drugi verbalni oblici. Zvuni zapisi knjievnih djela, predavanja i drugih verbalnih oblika navode se kao glazbena djela.
F: Aleksandr Blok, Poty, itaju Sergej irnov i Aleksandr Kotov, Stradiz 6201, audiokaseta, 1998.
7
L: Blok, Aleksandr. 1998. Poty. itaju Sergej irnov i Aleksandr Kotov. Stradiz 6201. Audiokaseta.
B: Blok, Aleksandr. Poty. itaju Sergej irnov i Aleksandr Kotov. Stradiz 6201. Audiokaseta. 1998. F: Dragutin Tadijanovi, Prsten: Izabrane pjesme, pjesme govori Dragutin Tadijanovi, Jugoton U-MC-6 gramofonska ploa, 1965.
1
L: Tadijanovi, Dragutin. 1965. Prsten: Izabrane pjesme. Pjesme govori Dragutin Tadijanovi. Jugoton U-MC6 gramofonska ploa.
B: Tadijanovi, Dragutin. Prsten: Izabrane pjesme. Pjesme govori Dragutin Tadijanovi. Jugoton U-MC6 gramofonska ploa. 1965.
617
5/30/11 11:58:27 AM
F:
Arsen Dedi, Na zlu putu, Croatia Records CD stereo DDD, 2004.
L: Dedi, Arsen. 2004. Na zlu putu. Croatia Records CD stereo DDD.
B: Dedi, Arsen. Na zlu putu. Croatia Records CD stereo DDD. 2004.
6.8.5. Videoreprodukcije Ako se izvedbe uivo (kazaline predstave, televizijski i radijski program, film) citiraju s videozapisa, navode se ti zapisi. Kao i kod zvunih zapisa, podatci su stabilni, pa se izvori citiraju po uzorku za knjige. Navode se i u citatnicama i u bibliografiji, odnosno u literaturi. Autorska se odgovornost klasificira po vanosti u istraivanju. Ako je rije o redateljevu opusu, npr. Branku Gavelli, redalica je redateljevo ime. Ako je istraivanje o opusu glumice, npr. Ene Begovi, abecedna je redalica ime te glumice. Isto se tako mogu navesti scenaristi, scenografi ili bilo koji drugi pripadnici razliitoga autorstva u predstavi, ovisno o tome tko je vaan za tekst koji citira. Ne moraju se navesti sva imena. Dodaje se oblik medija (VHS, DVD).
F: S. Ivekovi i D. Martinis, red., Chanoyu: Eksperimentalni film, video-CD (Ljubljana: U-matic, 1983).
3
L: Ivekovi S. i D. Martinis, red. 1983. Chanoyu: Eksperimentalni film. VideoCD. Ljubljana: U-matic.
B: Ivekovi S. i D. Martinis, red., Chanoyu: Eksperimentalni film. Video-CD. Ljubljana: U-matic, 1983.
618
5/30/11 11:58:28 AM
F:
M. Begovi, Pustolov pred vratima, video-CD, red. predstave Ivica Kunevi, Dramsko kazalite Gavella, Zagreb, 1981, na: Klasici hrvatske knjievnosti drama i kazalite, ur. Zvonimir Bulaja (Zagreb: ALT F4, 2002).
12
L: Begovi, M. 2002. Pustolov pred vratima. VideoCD. Red. predstave Ivica Kunevi. Dramsko kazalite Gavella, Zagreb, 1981. Na: Klasici hrvatske knjievnosti drama i kazalite, ur. Zvonimir Bulaja. Zagreb: ALT F4.
B: Begovi, M. Pustolov pred vratima. Video-CD. Red. predstave Ivica Kunevi. Dramsko kazalite Gavella, Zagreb, 1981. Na: Klasici hrvatske knjievnosti drama i kazalite, ur. Zvonimir Bulaja. Zagreb: ALT F4, 2002. F: P. I. ajkovskij, komp., Evgenij Onegin: Film-opera, DVD-ROM, red. Roman Tihomirovi (Sankt Peterburg: Lenfilm, 2001).
5
L: ajkovskij, P. I., komp., 2001. Evgenij Onegin: Filmopera. DVD-ROM. Red. Roman Tihomirovi. Sankt Peterburg: Lenfilm.
B: ajkovskij, P. I., komp., Evgenij Onegin: Filmopera. DVD-ROM. Red. Roman Tihomirovi. Sankt Peterburg: Lenfilm, 2001.
619
5/30/11 11:58:28 AM
F:
Vladimir Bortko, Sobae serdce, DVD, glume Evgenij Evstigneev i dr. (Moskva: Krupnyj plan, 2005).
17
L: Bortko, Vladimir. 2005. Sobae serdce. DVD. Glume Evgenij Evstigneev i dr. Moskva: Krupnyj plan.
B: Bortko, Vladimir. Sobae serdce. DVD. Glume Evgenij Evstigneev i dr. Moskva: Krupnyj plan, 2005. Ili: F: Evgenij Evstigneev, Boris Plotnikov, Vladimir Tolokonnikov, Nina Ruslanova, Roman Karcev i dr., Sobae serdce, DVD, reirao Vladimir Bortko (Moskva: Krupnyj plan, 2005).
17
Ili: L: Evstigneev, Evgenij, Boris Plotnikov, Vladimir Tolokonnikov, Nina Ruslanova, Roman Karcev i dr. 2005. Sobae serdce. DVD. Reirao Vladimir Bortko. Moskva: Krupnyj plan.
B: Evstigneev, Evgenij, Boris Plotnikov, Vladimir Tolokonnikov, Nina Ruslanova, Roman Karcev i dr. Sobae serdce. DVD. Reirao Vladimir Bortko. Moskva: Krupnyj plan, 2005. F: Miro Andri, Nevenka Neki, Hrvoje Vrdoljak, Vladimir Miheli, Kornati, epizoda 4, disk 1, Hrvatsko podmorje, DVD, reiser Miro Andri (Zagreb: HRT, 2004).
6
L: Andri, Miro, Nevenka Neki, Hrvoje Vrdoljak, Vladimir Miheli. 2004. Kornati. Epizoda 4. Disk 1. Hrvatsko podmorje. DVD. Reiser Miro Andri. Zagreb: HRT.
B: Andri, Miro, Nevenka Neki, Hrvoje Vrdoljak, Vladimir Miheli. Kornati. Epizoda 4. Disk 1. Hrvatsko podmorje. DVD. Reiser Miro Andri. Zagreb: HRT, 2004.
620
5/30/11 11:58:28 AM
6.8.6. Mreni multimedijski izvori Ako se vizualni izvori, izvedbe uivo, televizijski i radijski program, film i drugi multimedijski sadraji rabe online, navode se mrene datoteke. Mreni multimedijski izvori imaju sve potrebne podatke kao i pisani izvori, pa se uvruju u bibliografiju i literaturu. Podatci se navode po uzorku za svaki tip izvora. Navode se naslov mrene stranice, vrsta datoteke, originalno vrijeme nastanka citiranoga izvora prije objavljivanja na mrei, URL i vrijeme pristupa stranici. Kao i pri citiranju svih elektronikih izvora, URL nije dovoljan, pa se mora dopuniti drugim podatcima, kako bi se uputilo na autentini izvor i nakon to se URL promijeni ili nestane. Ako nema URL datoteke, navodi se URL mrene stranice. Naslov programa pie se kosim pismom, a naslov epizode ili dijelova normalnim pismom u navodnicima.
F: Iskon Internet, Sudbina, Dobri slon Archibald, epizoda 200, net.hr webcafe, Macromedia Flash Player datoteka, 1:01, http://www. net.hr/webcafe/archibald/ page/2005/04/01/0003006. html (13. veljae 2008).
29
L: Iskon Internet. Sudbina, Dobri Slon Archibald. Epizoda 200. Net.hr webcafe. Macromedia Flash Player datoteka. 1:01. http://www. net.hr/webcafe/archibald/ page/2005/04/01/0003006. html (13. veljae 2008).
B: Iskon Internet. Sudbina, Dobri Slon Archibald. Epizoda 200. Net.hr webcafe. Macromedia Flash Player datoteka. 1:01. http://www. net.hr/webcafe/archibald/ page/2005/04/01/0003006. html (13. veljae 2008).
621
5/30/11 11:58:28 AM
F:
George Gershwin, Summertime, Porgy and Bess (1935), Videoteka, Macromedia Flash Player datoteka, 3:52, http://www. video.besplatnestvari.biz/ Summertime-by-GeorgeGershwin__8JpPkp1f0So.html (13. veljae 2008).
L: Gershwin, George. 1935. Summertime, Porgy and Bess. Videoteka. Macromedia Flash Player datoteka. 3:52. http://www. video.besplatnestvari.biz/ Summertime-by-GeorgeGershwin__8JpPkp1f0So. html (13. veljae 2008).
B: Gershwin, George. Summertime, Porgy and Bess. 1935. Videoteka. Macromedia Flash Player datoteka. 3:52. http://www. video.besplatnestvari.biz/ Summertime-by-GeorgeGershwin__8JpPkp1f0So.html (13. veljae 2008) F: Nova TV, Jedna od najveih kraa umjetnina, Dnevnik.hr videoteka, Adobe Flash Player videodatoteka, 01:13, http://dnevnik.hr/ bin/video.php?media_ id=101682&section_id=10003 (13. veljae 2008).
5
L: Nova TV. Jedna od najveih kraa umjetnina. Dnevnik. hr videoteka. Adobe Flash Player videodatoteka. 01:13. http://dnevnik.hr/ bin/video.php?media_ id=101682&section_ id=10003 (13. veljae 2008). T: (Nova TV, 01:13)
B: Nova TV. Jedna od najveih kraa umjetnina. Dnevnik. hr videoteka. Adobe Flash Player video datoteka. 01:13. http://dnevnik.hr/ bin/video.php?media_ id=101682&section_ id=10003 (13. veljae 2008).
622
5/30/11 11:58:28 AM
6.8.7. Tekstovi u sklopu vizualnih i izvedbenih umjetnosti Umjetniki katalozi i programi. Katalozi, programi umjetnikih izvedaba te glazbeni izvori navode se kao knjige. Kod kataloga i umjetnikih programa dodaju se u bibliografiji i literaturi podatci o nazivu, mjestu i vrmenu izvedbe.
F: Marina Viculin, ur. i pisac predgovora, Marc Chagall. Pria nad priama, tekst kataloga napisali Jean-Michel Foray i Meret Meyer (Zagreb: Galerija Klovievi dvori, 2007).
37
L: Viculin, Marina, ur. i pisac predgovora. 2007. Marc Chagall. Pria nad priama. Tekst kataloga napisali JeanMichel Foray i Meret Meyer. Zagreb: Galerija Klovievi dvori.
B: Viculin, Marina, ur. i pisac predgovora. Marc Chagall. Pria nad priama. Tekst kataloga napisali Jean-Michel Foray i Meret Meyer. Zagreb: Galerija Klovievi dvori, 2007.
Drame. Poznata dramska djela mogu se navesti samo u citatnicama, esto u skraenome obliku, bez datuma objavljivanja, s uputom na in ili scenu. Podatci se odvajaju zarezima.
F: Miroslav Krlea, Glembajevi, T: (Miroslav Krlea, Glembajevi, in 3, scena 1. in 3, scena 1)
9
Ako je rije o manje poznatim dramama, prijevodima drama i sl., navode se svi podatci po uzorku za knjige.
623
5/30/11 11:58:28 AM
F:
Ivana Sajko, ena-bomba: Biljeke s odigrane predstave: Monolog za enu koja ponekad govori (Zagreb: Meandar, 2004), in 1, scena 5.
18
L: Sajko, Ivana. 2004. enabomba: Biljeke s odigrane predstave: Monolog za enu koja ponekad govori. Zagreb: Meandar.
T: (Sajko, 2004: in 1, scena 5) B: Sajko, Ivana. ena-bomba: Biljeke s odigrane predstave: Monolog za enu koja ponekad govori. Zagreb: Meandar, 2004.
Glazbena djela (notni zapisi). Objavljena glazbena djela navode se kao knjige, a neobjavljena kao rukopisi (v. gore 6.6.4).
Wolfgang Amadeus Mozart, L: Mozart, Wolfgang Amadeus. [1974?]. 4. Horn Concertos: 4. Horn Concertos: Concerto D Concerto D major for Horn major for Horn and Orchestra, and Orchestra. Kalmus Kalmus miniature orchestra miniature orchestra scores. scores, no. 91 (New York: No. 91. New York: Edwin F. Edwin F. Kalmus, [1974?]). Kalmus. B: Mozart, Wolfgang Amadeus. 4. Horn Concertos: Concerto D major for Horn and Orchestra. Kalmus miniature orchestra scores. No. 91. New York: Edwin F. Kalmus, [1974?]. F:
12
624
5/30/11 11:58:28 AM
6.9. JAVNI DOKUMENTI Javni dokumenti obuhvaaju sve vrste izvora koje proizvode vlade i razliite institucije. Takvi dokumenti obiluju podatcima i informacijama, pa ih treba sve navesti radi tone identifikacije izvora. Dva su osnovna pravila pri navoenju takvih izvora: to vie relevantnih podataka i dosljednost u njihovu rasporeivanju. Najei su relevantni podatci: naziv institucije koja je proizvela dokument (drava, zemlja, grad, zakonodavno tijelo, komisija, komitet i sl.) datum objavljivanja naziv dokumenta ili zbirke dokumenata ime individualnog autora, urednika ili prireivaa (ako postoji) broj dokumenta ili koji drugi identifikacijski podatak, npr. datum donoenja dokumenta podatci o objavljivanju: mjesto i nakladnikovo ime, ako se razlikuju od institucije-nositeljice dokumenta broj stranice i druge lokacijske oznake (lanak, stavak, klasa i sl.), ako su bitni Podatci se niu po navedenome redoslijedu te slijede opa interpunkcijska pravila za dva stila. Donose se i u citatnicama i u bibliografiji, odnosno literaturi. Naslov dokumenta pie se kosim pismom. Tako se piu i svi dijelovi koji su dio naslova. Ako se dokumenti objavljuju u novinama ili drugim publikacijama, slijedi se uzorak lanka. To znai: u stilu I. naslov se dokumenta pie obinim pismom u navodnicima, a u stilu II. obinim pismom bez navodnika. Kosim se pismom pie publikacija u kojoj je dokument objavljen. Ustav i saborski (parlamentarni) dokumenti navode se samo u citatnicama. Ako je rije o specijalnim istraivanjima u kojima su takvi dokumenti predmet rasprave ili se esto
625
5/30/11 11:58:28 AM
citiraju, navode se i u bibliografiji, odnosno literaturi. Osim navoenja u citatnicama podatci se mogu ugraditi u tekst. esto se rabe kratice (l., st., UN, WTO i sl.). Neobjavljeni javni dokumenti navode se po uzorku neobjavljenih rukopisa (v. gore 6.6.4). Javni dokumenti objavljeni online navode se po uzorku objavljivanja izvora na mrei (v. gore 6.8.6). Ovdje se donose neki primjeri navoenja hrvatskih javnih dokumenata. Zakoni
Hrvatski sabor, Zakon o obra- L: Hrvatski sabor, Zakon o zovanju odraslih, 2. veljae 2007, obrazovanju odraslih, 2. klasa 011-01/07-01/06, zakon veljae 2007. Klasa 011668, l. 1, st. 1, NN 17/2007. 01/07-01/06. Zakon 668. l. 1. st. NN 17/2007. B: Hrvatski sabor, Zakon o obrazovanju odraslih, 2. veljae 2007. Klasa 01101/07-01/06. Zakon 668. l. 1. St. 1. NN 17/2007. F:
1
Statuti ustanova
F: Statut Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Zagrebu, 17. listopada 2005, klasa 012-01/0501/6, l. 11, st. 1, toka 6.
3
B: Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu. Statut od 17. listopada 2005. Klasa 01201/05-01/6. l. 11. St. 1. Toka 6.
L: Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu. Statut od 17. listopada 2005. Klasa 01201/05-01/6. l. 11. St. 1. Toka 6.
626
5/30/11 11:58:28 AM
Ustav
F: Ustav RH (proieni tekst), l. 45.
7
L: Ustav RH (proieni tekst), l. 45.
Rezolucije, odluke, uredbe

F: Rezolucija Vijea o strategiji Zajednice u promicanju kombinirane topline i energije od 18. prosinca 1997, 98/C 4/01, 31998Y0108(01), Slubeni list Europskih zajednica (8. sijenja 1998): C 4/14/2.
6
L: Vijee Europske Unije. 1997. Rezolucija Vijea o strategiji Zajednice u promicanju kombinirane topline i energije od 18. prosinca 1997. 98/C 4/01. 31998Y0108(01). Slubeni list Europskih zajednica (8. sijenja 1998): C 4/14/2. T: (Vijee Europske Unije, 1997: C 4/14/2)
B: Vijee Europske Unije. Rezolucija Vijea o strategiji Zajednice u promicanju kombinirane topline i energije od 18. prosinca 1997. 98/ C 4/01. 31998Y0108(01). Slubeni list Europskih zajednica (8. sijenja 1998): C 4/14/2.
627
5/30/11 11:58:28 AM
Tijela lokalne uprave

F: Primorsko-goranska upanija, L: Primorsko-goranska upanija, upanijsko poglavarstvo. upanijsko poglavarstvo, Odluka 2007. Odluka o davanju kono davanju koncesije za obavljanje cesije za obavljanje djelatnosti djelatnosti distribucije plina distribucije plina u postojeem u postojeem distribucijskom distribucijskom sustavu na konsustavu na koncesijskom podruju cesijskom podruju 1a) Grad 1a) Grad Rijeka, l. 4 (Rijeka, 13. rujna 2007). Rijeka. l. 4. Rijeka. 13. rujna. T: (Odluka o davanju koncesije za obavljanje djelatnosti distribucije plina u postojeem distribucijskom sustavu na koncesijskom podruju 1a) Grad Rijeka, l. 4)
8
B: Primorsko-goranska upanija, upanijsko poglavarstvo. Odluka o davanju koncesije za obavljanje djelatnosti distribucije plina u postojeem distribucijskom sustavu na koncesijskom podruju 1a) Grad Rijeka. l. 4. Rijeka, 13. rujna 2007.
Dravni i meudravni ugovori

F: Ugovor izmeu Republike Hrvatske i Talijanske Republike o pravima manjina, 5. studenoga 1996, Narodne novine 04/97, l. 2.
2
L: Republika Hrvatska. 1996. Ugovor izmeu Republike Hrvatske i Talijanske Republike o pravima manjina. 5. studenoga 1996. Narodne novine 04/97. l. 2.
B: Republika Hrvatska. Ugovor izmeu Republike Hrvatske i Talijanske Republike o pravima manjina. 5. studenoga 1996. Narodne novine 04/97. l. 2.
628
5/30/11 11:58:28 AM
6.10. SEKUNDARNI CITATI U akademskome tekstu naelno je ispravno samo citiranje po vienju (lat. de visu), tj. neposredno konzultiranje izvornika. To je jedini nain da citati budu formalno i sadrajno pouzdani. Ako je izvornik nedostupan, moe se navesti po drugome izvoru. U tome sluaju uz sekundarni se izvor, iz kojega je citat preuzet, u fusnoti, bibliografiji i literaturi navodi formulacija citirano u: ili kratice cit. u:, cit. po i sl. U tekstnoti piu se samo podatci za izvornik, jer je iz popisa literature jasno da je rije o citatu preuzetome iz druge ruke.
F:
Neda Pintari, Fragmenti u komunikaciji (Zagreb: FF press, 2002), 12, citirano u Jasmina Vojvodi, Gesta, tijelo, kultura: Gestikulacijski aspekti u djelu Nikolaja Gogolja (Zagreb: Disput, 2006), 162.
L: Pintari, Neda. 2002. Fragmenti u komunikaciji. Zagreb: FF press, 12. Citirano u Jasmina Vojvodi. Gesta, tijelo, kultura: Gestikulacijski aspekti u djelu Nikolaja Gogolja (Zagreb: Disput, 2006). T: (Pintari, 2002: 12)
B: Pintari, Neda. Fragmenti u komunikaciji. Zagreb: FF press, 2002, 12. Citirano u Jasmina Vojvodi. Gesta, tijelo, kultura: Gestikulacijski aspekti u djelu Nikolaja Gogolja. Zagreb: Disput, 2006.
629
5/30/11 11:58:28 AM
5/30/11 11:58:28 AM
7.
POSLJEDNJI KORACI
Posljednje poglavlje obuhvaa tri postupka nakon zavretka pisanja: pregledavanje, lekturu i korekturu te oblikovanje i predaju rada. Svaki se retoriki pothvat, pa i pisanje akademske proze, u odreenome asu mora dovriti. Istodobno zavretak jednoga istraivanja i jednoga teksta esto je poetak novoga istraivanja i novoga teksta. Tako je i u pisanju akademske proze. Sve do zavretka redovitoga studija, a nakon doktorske disertacije i u znanstvenoj profesiji, posljednji koraci u jednome tekstu esto su prvi koraci u drugome tekstu i novoj avanturi pisanja.
631
5/30/11 11:58:28 AM
5/30/11 11:58:28 AM
POSLJEDNJI KORACI
7.1. PREGLEDAVANJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 635 7.1.1. to je pregledavanje? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 635 7.1.2. Tehnike pregledavanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 635 7.1.3. Pregledavanje i tehnika stsis . . . . . . . . . . . . . . . . . 636 7.2. LEKTURA I KOREKTURA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 639 7.2.1. to su lektura i korektura? . . . . . . . . . . . . . . . . . . 639 7.2.2. Deset najeih pogrjeaka i stilskih pitanja . . . . . . . . 640 7.2.3. Korekturni znakovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 650 7.3. OBLIKOVANJE I PREDAJA RADA . . . . . . . . . . . . . . 654 7.3.1. to je oblikovanje? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 654 7.3.2. Osnovna naela oblikovanja . . . . . . . . . . . . . . . . . 654 7.3.3 Posljednji koraci. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 659
633
5/30/11 11:58:28 AM
5/30/11 11:58:28 AM
7.1. PREGLEDAVANJE 7.1.1. to je pregledavanje? Pregledavanje ili revizija (od lat. revidere ponovno vidjeti) jest provjeravanje sadraja vlastitoga teksta nakon dovretka pisanja. U odreenome asu, kada vjerujete da ste glavnu ideju jasno definirali i potkrijepili s dovoljno relevantnih dokaza, da ste grau izloili u prikladnoj kompoziciji, da ste pisali u akademskome jezino-stilskom standardu i dosljedno citirali u odabranome citatnom stilu, da ste u zakljuku saeli svoje rezultate i uputili na mogunosti daljnjih istraivanja, trebat e vlastiti tekst dubinski kritiki proitati.
7.1.2. Tehnike pregledavanja U tijeku pisanja, kao autorica ili autor, bili ste uronjeni u retorike strategije i tehnike kako biste argumentirali svoju ideju. Cjelina vae argumentacije bila je zamiljena, ali ne i ostvarena. Nakon zavretka pisanja, kao itateljica ili itatelj vlastitoga teksta, nalazite se izvan teksta, gledate ga i ocjenjujete izvana. Osnovne su tehnike pregledavanja: Odloite tekst nastranu da se ohladi i vratite mu se nakon stanovitoga vremena. Tako ete ga moi promatrati s potrebnoga odmaka. Proitajte vlastiti tekst oima Drugoga, kao da ga niste sami napisali. Pisali ste polazei od dijelova prema cjelini. Pregledavajte obratno polazei od cjeline prema dijelovima.
635
5/30/11 11:58:28 AM
Postavljajte pitanja u tehnici stsis omjeravajui vlastiti tekst o standarde akademskoga pisma: metodinost, sustavnost, koheziju (povrinsko spajanje dijelova u cjelinu) i koherenciju (dubinski smisao teksta), snagu argumentacije, uvjerljivost dokaza i sl. Dajte svoj tekst na itanje kolegicama i kolegama koji se nalaze u slinoj retorikoj situaciji poput vas (v. III. 1.3.18). Paljivo sasluajte njihove primjedbe i prihvatite sve to poboljava va tekst. Ako postoje dodatna pitanja i dvojbe, obratite se mentorici ili mentoru. Promijenite i dopunite sve to treba. itajte u vrstoj kopiji, a ne na treperavu ekranu. Tako ete se moi bolje usredotoiti.
7.1.3. Pregledavanje i tehnika stsis U fazi pregledavanja tekst jo nije konaan. Ako treba, moe se popraviti. Iskoristite tu mogunost i poboljajte svoju akademsku prozu postavljajui pitanja u tehnici stsis. Pregledavanje teksta bit e uinkovitije ako ga provedete nakon rasprave u potpornoj grupi i razgovora s mentoricom ili mentorom. Pregledajte uvod, teznu reenicu i zakljuak. Konani uvod i zakljuak pisali ste na kraju rada. Sada ete ih provjeriti na poetku pregledavanja. Tu se nalazi najiri okvir za vau argumentaciju. Zanimat e vas jeste li ispunili oekivane standarde pisanja u svojemu posebnom sluaju. Postavit ete ova i slina pitanja: Jeste li u uvodu osigurali kontekst istraivanja i dali pregled literature? Je li taj pregled informativan i kratak? Jeste li u pregledu literature odredili niu i postavili vlastito istraivako pitanje? Kako ste obrazloili vanost svojega pitanja i poklapa li se to s rezultatima u zakljuku?
636
5/30/11 11:58:28 AM
Jeste li glavnu ideju u uvodu jasno formulirali ili je itateljice i itatelji moraju sami rekonstruirati? Moete li svoju glavnu ideju izraziti na drugi nain? Kojim ste rijeima izrazili (nagovijestili) glavnu ideju u uvodu, a kako ste to izveli u zakljuku? Je li glavna ideja izreena u uvodu jednim, a u zakljuku drugim rijeima? Ako treba, teznu reenicu iz uvoda moete preformulirati kako bi se bolje uklopila s novim oblikom u zakljuku. Je li zakljuak napisan obrnutim redoslijedom nego uvod od tezne reenice prema rezultatima? Jeste li jo jednom uvrstili svoju tezu, naglasili njezine prednosti i rezultate do kojih ste doli? Jeste li istaknuli pitanja koja ostaju za budua istraivanja? Ako ste se u uvodu posluili mamcima za privlaenje pozornosti, je li to u skladu s obiajima na vaemu polju? Ako ste u uvodu to obeali, a niste to ostvarili, jeste li u zakljuku naveli zato je dolo do odstupanja? Pregledajte tijelo teksta. Pregledavanje tijela teksta sastoji se u provjeravanju funkcionira li tekst u cjelini svoje strukture i kompozicije kao veliki argument za glavnu ideju. Okosnica e provjeravanja biti kohezija (spajanje dijelova u cjelinu na razini strukture i kompozicije) i koherencija (logika smislenost teksta kao velikoga argumenta za vau glavnu ideju). Postavite ova i slina pitanja: Ima li va rad glavnu ideju i je li ona primjereno razvijena (argumentirana) u tijelu teksta? Jeste li odabrali strukturu koja odgovara vaemu podruju i vaoj temi? Je li va rad metodoloki utemeljen? Jesu li dokazi izvedeni sustavno? Ima li previe grae, a premalo analize? Ima li previe kronolokih podataka i opisa na tetu analize? Ako ima, smanjite naraciju i deskripciju, a pojaajte analizu i interpretaciju.
637
5/30/11 11:58:28 AM
Jeste li odabrali prikladnu kompoziciju za izlaganje svoje teme i argumentaciju teze? Odgovara li podjela na dijelove, odjeljke i pododjeljke odabranoj kompoziciji? Provjerite jeste li izbjegli tipine pogrjeke: osobnu priu o istraivanju, kola citata i mehaniki raspored grae? Ako citirate suvremene autoritete, provjerite jeste li to uinili strogo funkcionalno ili samo zato to su u modi. Izbjegnite citiranje pomodnih autoriteta ako nisu strogo vezani uz vau temu. Provlae li se kroz cijeli rad kljune rijei koje signaliziraju temu i sudjeluju u argumentaciji vae teze? Ako ne, va rad ne moe biti koherentan i ne moe dokazati tezu. Potraite sline ili sinonimne rijei i zamijenite ih kljunim rijeima kako biste uvrstili logiku strukturu teksta. Je li vae izlaganje sustavno i ima li primjeren opseg? Ako vam se koji dio teksta uini neprimjerenim, izreite ga, ali sauvajte. Moda e vam trebati u drugome kontekstu. Pregledajte odlomke, reenice i kljune rijei. Ono to je tijelo teksta za vau glavnu tezu i glavnu ideju, to su odlomci za pojedine teze i pojedine ideje. Provjerite jesu li odlomci sa svojim reenicama i kljunim rijeima ispunili osnovnu zadau maloga argumentacijskog prostora u funkciji vaega rada kao velikoga argumenta. Postavite ova i slina pitanja: Ima li svaki odlomak jasnu ideju? Je li ta ideja izreena u jasnoj teznoj reenici? Nalazi li se tezna reenica na poetku ili na kraju odlomka? Stoji li svaki odlomak sa svojom malom idejom i malom teznom reenicom u funkciji velike ideje i velike tezne reenice na razini ukupnoga teksta? Je li glavna ideja odlomka dovoljno potkrijepljena razlozima i dokazima? Ima li kakvih nejasnoa? Ako su definicije nedovoljne, dopunite ih. Ako su distinkcije mutne, razbistrite ih. Ako otkrijete logiku pogrjeku, ispravite je. Ako vam se dokazi uine slabima ili neprimjerenima, ojaajte ih ili pronaite nove dokaze.
638
5/30/11 11:58:28 AM
Imate li moda previe grae bez interpretacije? Jesu li prijelazni odlomci funkcionalni za grau? Moete li smanjiti narativne i deskriptivne, a pojaati analitike i interpretacijske odlomke? Provlae li se kroz svaki odlomak kljune rijei i jesu li zamjenske rijei jasno raspoznatljive? To su, kao i na razini cijeloga teksta, sredstva koherencije. Je li veza s prethodnim odlomkom jasno uspostavljena? Poinje li svaki odlomak primjerenim veznim sredstvima i jesu li reenice unutar odlomka povezane? Jeste li paljivo rabili tekstne konektore (vezna sredstva u slubi kohezije poput dakle) i modalne izraze (vezna sredstva u slubi smisaone koherencije poput napokon i sl.)? Kao i kod veih dijelova u strukturi teksta, izreite nepotrebne odlomke, ali ih sauvajte. Moda e vam trebati u drugome kontekstu ili ete ih preoblikovati.
7.2. LEKTURA I KOREKTURA 7.2.1. to su lektura i korektura? U klasinome smislu lektura (od lat. legere itati, lector ita) jest itanje i ispravljanje jezino-stilske razine rukopisa prije predaje u tisak. Korektura (lat. correctio popravak ili popravljanje, ispravak ili ispravljanje, corrector popravlja, osoba koja se bavi korekturom) jest ispravljanje teksta na otisku tipografskoga sloga prije objavljivanja. Lektura je jezino-stilska priprema rukopisa za tisak, a korektura je ispravljanje preostalih pogrjeaka na otiscima i priprema za objavljivanje. Budui da vi ne objavljujete klasian akademski lanak ni knjigu, nego predajete akademski rad na ocjenu mentorici ili mentoru i povjerenstvu, lektura i korektura obavljaju se prije predaje teksta na ocjenu. U procesu lekture i korekture provjeravate ukupnu formu teksta od jezika i stila do mehanike teksta i tipografskih pogrjeaka.
639
5/30/11 11:58:28 AM
Prvi je korak u lektoriranju i korigiranju ukljuivanje raunalnoga programa za traenje pogrjeaka i provjeru pravopisa (engl. checker). To e sigurno biti korisno, ali nikako dovoljno. Raunalni program ne moe prepoznati ispravnu rije na krivome mjestu ili u krivoj sintagmi (prozor pozor, svijet svijest, uzorka uzroka, razliiti tipovi razliti tipovi i sl.). Isto e tako ostati skrivene mnoge finese pravopisne i citatne mehanike. Stoga posvetite pozornost svim razinama akademskoga jezika i stila, mehanici i fizici teksta. Tako ete izbjei najneugodniju situaciju u prezentaciji i ocjeni svojega rada: da se pozornost skrene sa sadraja na mehaniku teksta i, u najgorem sluaju, na tipografske pogrjeke. Lekturu i korekturu u manjim akademskim radovima najee radite sami. Najbolje je to uiniti nakon primjedaba koje ste dobili od kolegica i kolega, mentorice ili mentora. Ako piete vei akademski rad poput doktorske disertacije, ako niste sigurni u poznavanje jezinoga standarda ili ako piete rad na stranome jeziku koji dovoljno ne poznajete, dajte svoj tekst profesionalnomu lektoru i korektoru, kako bi jezino-stilska forma bila na najvioj razini.
7.2.2. Deset najeih pogrjeaka i stilskih pitanja Carstvo akademskoga diskursa beskrajno je kao to su beskrajni jezik i stil. U poglavlju III. 4. govorili smo o razliitim osobinama akademskoga jezika i stila, a u poglavljima III. 5. i 6. o citatnoj mehanici. Ovdje emo izdvojiti deset jezino-mehanikih pogrjeaka i stilskih pitanja koji se najee pojavljuju u studentskim radovima. U studentskim se radovima potkradaju i druge pogrjeke i postavljaju razliita stilska pitanja, ali ako razrijeite tih deset, napravili ste velik korak prema standardu akademske pismenosti na hrvatskome jeziku. Budui da su neke pogrjeke i neka stilska pitanja ve opisani ili spomenuti, ovdje ih donosim u telegrafskome stilu radi lakega uoavanja i pamenja. To su:
640
5/30/11 11:58:28 AM
Poloaj naslonjenica Posvojni pridjevi na -ov, -ev, -in, -ljev Njen i njezin Dugi i kratki pridjevski oblici Dalikanje Pisanje jata Pisanje zareza Pravopisna mehanika Ugradba citatnica Sakanje Poloaj naslonjenica. Pravila glase: Poloaj naslonjenica ili zanaglasnica (enklitika) razliit je u pisanome i govorenome jeziku. Pisani jezik podlijee ritmomelodijskim, a govoreni jezik logikim zakonitostima. U akademskome tekstu kao visoko standardiziranu pismu enklitika ne moe stajati na naglaenome mjestu, te se naslanja na prethodnu naglaenu rije. Neispravno:
U ovome poglavlju je rije o Ivo Frange je autor knjige Povijest hrvatske knjievnosti.
Zato?
U navedenim primjerima naslonjenica je nalazi se na naglaenome mjestu.
641
5/30/11 11:58:28 AM
Ispravno:
U ovome je poglavlju rije o U ovome poglavlju rije je o Ivo Frange autor je knjige Povijest hrvatske knjievnosti.
Zato?
U ispravljenim reenicama naslonjenica je stoji iza naglaene rijei.
Posvojni pridjevi na -ov, -ev, -in, -ljev. Pravilo glasi: U hrvatskome standardnom jeziku posvojni pridjevi na -ov, -ev, -in, -ljev sklanjaju se po neodreenoj sklonidbi. Pogrjeke se pojavljuju u kosim padeima genitivu, dativu, akuzativu i lokativu jednine. Neispravno:
Frangeovog djela, Frangeovom djelu ehovljevog opusa, ehovljevom opusu njegovog oca, njegovom ocu
Ispravno:
Frangeova djela, Frangeovu djelu ehovljeva opusa, ehovljevu opusu njegova oca, njegovu ocu
Posvojne zamjenice njen i njezin. Pravila glase: Posvojna zamjenica za tree lice jednine koja se odnosi na enu pojavljuje se u dva oblika: u obliku njen i u obliku njezin.
642
5/30/11 11:58:29 AM
Oblik njen obiljeje je razgovornoga i pjesnikoga stila, a njezin znanstvenoga i strunoga. U kosim padeima njezin ide po neodreenoj sklonidbi. Neispravno:
U njenu (njenom/e) djelu
Ispravno:
U njezinu djelu
Dugi oblici u deklinaciji odreenih pridjeva. Rije je o stilskome obiljeju: U genitivu, dativu, akuzativu i lokativu odreenih pridjeva susreu se dugi i kratki oblici. Dugi se oblici rabe u dvama sluajevima: u nizu pridjeva osim zadnjega te kada pridjev zavrava istim glasom kakvim poinje sljedea rije. Stoga se u akademskome stilu preporuuju oblici (usp. Sili, 2006: 196197):
knjievnoga jezika hrvatskoga knjievnog jezika suvremenoga hrvatskoga knjievnog jezika modernoga umjetnikoga genija
Kao stilsko obiljeje akademskoga diskursa dugi se oblici rabe i u dativu i lokativu. Pri tome se, kada je to morfoloki mogue, pravi razlika izmeu dativa (nastavak -u) i lokativa (nastavak -e):
Tom(u) se problemu moe prii Rije je o tom(e) problemu.
643
5/30/11 11:58:29 AM
Lokativ na -u dolazi kada osnova pridjeva zavrava na palatal. Primjerice:

problem, o kojemu je rije (osnova koj- ) u naemu sluaju (osnova na- )
Dalikanje. U hrvatskome standardnom jeziku pitanja se ne postavljaju ovako:

Da li vam je tema jasna? Da li ste spremni za test? Da li elite ii na izlobu?
Nego ovako:
Je li vam tema jasna? Jeste li spremni za test? elite li ii na izlobu?
Pisanje refleksa jata. Takve se pogrjeke mogu vrlo lako ukloniti konzultiranjem pravopisa. Kada god posumnjate u pisanje refleksa jata, prolistajte bilo koji pravopisni rjenik. Neispravno:
pripovjetka, pripovijedni, sprijeava
Ispravno:
pripovijetka, pripovjedni, sprjeava
Pisanje zareza. U pisanju zareza u akademskoj se prozi vrlo esto grijei. Najee se kre ova pravila:
644
5/30/11 11:58:29 AM
Zarezom se ne odvajaju anteponirane prilone oznake (mjesta, vremena, naina) Neispravno:

Nakon dugogodinjega rada u sklopu Zagrebake kole, Ivo Frange pie Povijest hrvatske knjievnosti.
Ispravno:
Nakon dugogodinjega rada u sklopu Zagrebake kole Ivo Frange pie Povijest hrvatske knjievnosti.
Zarezom se ne odvajaju tekstni konektori kao mehanika vezna sredstva (naime, nakon toga, no, pak, stoga, takoer, u prvom redu i sl.). Neispravno:
Krlea, pak, nije pobornik avangarde.
Ispravno:
Krlea pak nije pobornik avangarde.
Zarezom se ne odvaja veznik nego u kombinaciji s ne samo. Neispravno:

Aleksandar Flaker nije samo napisao knjigu Ruska avangarda, nego je i vodio projekt Ruska avangarda.
Ispravno:
Aleksandar Flaker nije samo napisao knjigu Ruska avangarda nego je i vodio projekt Ruska avangarda.
645
5/30/11 11:58:29 AM
Zarezom se odvajaju inverzije. Neispravno:

Vrativi se u Zagreb Mato je...
Ispravno:
Vrativi se u Zagreb, Mato je...
Zarezom se odvajaju naknadna razjanjenja prethodnoga sadraja, osobito nakon izraza to jest, stoga, odnosno i sl. Neispravno:
Krlea se nije vezao ni za jedan knjievni pokret tj. ostao je dosljedan samomu sebi.
Ispravno:
Krlea se nije vezao ni za jedan knjievni pokret, tj. ostao je dosljedan samomu sebi.
Pravopisna mehanika. Pogrjeke u pravopisnoj mehanici djeluju runo jer nisu posljedica sloenosti pravila, nego neurednosti. Ne moe se dovoljno naglasiti koliko su takve pogrjeke iritantne i koliko mogu pokvariti ukupan dojam o tekstu. Pravila su pisanja razmaka (bjeline) meu pravopisnim znakovima ova:
> Znak se priljubljuje uz rije s lijeve strane bez razmaka. > Znak se odvaja od rijei s desne strane jednim razmakom. > Izmeu pojedinih rijei dolazi jedan razmak.
646
5/30/11 11:58:29 AM
Neispravno:
A.G.Mato Zagreb, 21.1.2009.
Ispravno:
A. G. Mato Zagreb, 21. 1. 2009.
Modifikacije u razmacima (bjelinama) razlikovno su naelo u pojedinim funkcionalnim uporabama. Primjerice, u e-adresama svi se pravopisni znakovi piu bez razmaka:
dtolic@ffzg.hr
Arapska numeracija nema razmaka meu brojevima:

1.1.1. 1.1.2.
Ugradba citatnica. Pisanje citatnica i bibliografskih jedinica pripada mehanici citatnoga okvira. Kao to je vie puta istaknuto u poglavljima III. 4. i III. 5, te se pogrjeke u akademskome diskursu ne toleriraju. Ugradba citatnica pripada profinjenoj mikromehanici teksta. Treba je poznavati i pridravati se pravila (v. III. 5.3.1. i III. 5.3.2). Ovdje navodimo samo najea pravila i najee pogrjeke. Kada se citira dio reenice ili sintagma, citatnice se piu iza navodnika, a prije toke kao znaka za kraj reenice: 2. ( ).
647
5/30/11 11:58:29 AM
Neispravno:
Po miljenju Josipa Uarevia Bitijev Pojmovnik suvremene knjievne teorije za hrvatsku knjievnoznanstvenu zajednicu znai teorijski dogaaj desetljea. 2 Znanost o knjievnosti oblikovala se tek poetkom 20. stoljea. (Uarevi, 2002: 172).
Ispravno:
Po miljenju Josipa Uarevia Bitijev Pojmovnik suvremene knjievne teorije za hrvatsku knjievnoznanstvenu zajednicu znai teorijski dogaaj desetljea3. Znanost o knjievnosti oblikovala se tek poetkom 20. stoljea (Uarevi, 2002: 172).
Kada se citira cijela reenica, citatnice se naelno piu iza toke i navodnika: . 4 . () Neispravno:
Autor zakljuuje: Pred sobom dakle imamo svojevrsnu summu mnogih bitnih aspekata kulture 20. stoljea4. Autor zakljuuje: Pred sobom dakle imamo svojevrsnu summu mnogih bitnih aspekata kulture 20. stoljea. (Uarevi, 2002: 173).
2 Josip Uarevi, Summa theoriae: Vladimir Biti, Pojmovnik suvremene knjievne teorije, Matica hrvatska, Zagreb, 1997., u: Izmeu tropa i prie: Rasprave i ogledi o hrvatskoj knjievnosti i knjievnoj znanosti (Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada, 2002), 170. 3 Ibid. 4 Ibid., 173.
648
5/30/11 11:58:29 AM
Ispravno:
Autor zakljuuje: Pred sobom dakle imamo svojevrsnu summu mnogih bitnih aspekata kulture 20. stoljea. 5 Autor zakljuuje: Pred sobom dakle imamo svojevrsnu summu mnogih bitnih aspekata kulture 20. stoljea. (Uarevi, 2002: 173)
Ili:
Autor zakljuuje: Pred sobom dakle imamo svojevrsnu summu mnogih bitnih aspekata kulture 20. stoljea (Uarevi, 2002: 173).
Vie o ugradbi tekstnota v. 5.3.1, Citatnice: Cjeloviti citati.
Sakanje. Gotovo u svim suvremenim studentskim radovima pogrjeno se rabe oblici s i sa. Previe se saka, tj. nepravilno pie sa. Pravilo glasi: s se pie uvijek osim ispred s, z, , uz instrumental zamjenice ja: sa mnom ispred teko izgovorljivih suglasnikih skupova poput ks, ps i sl. primjerice: Dama sa psetancem Neispravno:
sa Frangeovom knjigom sa mentoricom/sa mentorom
Ispravno:
s Frangeovom knjigom s mentoricom/s mentorom
5 Ibid.
649
5/30/11 11:58:29 AM
Zavrit u ovaj kratki popis najeih pogrjeaka i stilskih pitanja u sstilu i sastilu: Sa zahvalnou te s uvjerenjem da ete sa steenim znanjima vjetije i uspjenije pisati akademske radove mogu samo rei: Bilo mi je ugodno druiti se s vama, kao to je, nadam se, i vama sa mnom.
7.2.3. Korekturni znakovi to su korekturni znakovi? U klasinome smislu korekturni su znakovi posebni znakovi kojima se obiljeuju ispravci na tiskarski sloenome i obraenome tekstu. Znakovima se u tekstu obiljeuje pogrjeka, a zatim se ti znakovi ponavljaju na margini. Nakon to je korektura zavrena, najee nakon dva ili tri otiska, urednici daju suglasnost za tisak, tzv. imprimatur (lat. neka se otisne). U akademskome pismu korekturne znakove trebate poznavati kako biste se njima mogli sluiti u lekturi i korekturi svoga raunalnog ispisa te proitati korekturne znakove kojima e mentorica ili mentor i lanovi povjerenstva na posljednjoj verziji vaega rada obiljeiti svoje opaske i ispravke. Dvije su vrste korekturnih znakova: tekstni i rubni. Tekstni znakovi nemaju odreenoga znaenja, pa na rubu treba napisati u emu je pogrjeka, kako bi se ona mogla ispraviti. Rubni znakovi imaju odreena
650
5/30/11 11:58:29 AM
znaenja, pa njihovo ponavljanje na rubu bez ikakve druge upute jasno govori o kakvoj je pogrjeci rije i kako je treba ispraviti. Krivi se ispravak opoziva nizom toaka pod ispravkom u tekstu i precrtavanjem ispravka na rubu. Tekstni i rubni znakovi izgledaju ovako:
Tekstni znakovi
DELEATUR (izbaciti)
VERTATUR (okrenuti)
Ukloniti razmak
Ostaviti razmak
Smanjiti razmak
Poveati razmak
Ukloniti uvlaku
Poveati uvlaku
Izmijeniti redoslijed
Ukloniti uzrok mrljanju
Rubni znakovi
651
5/30/11 11:58:29 AM
652
5/30/11 11:58:29 AM
Slika 7.2.3. Tekst ispravljen korekturnim znakovima. Izvor: Mesaro, 1981: 118120.
653
5/30/11 11:58:30 AM
7.3. OBLIKOVANJE I PREDAJA RADA 7.3.1. to je oblikovanje? Za razliku od pregledavanja (provjeravanje smisla teksta) i lekture/korekture (provjeravanje jezino-stilske forme i mehanike teksta) oblikovanje ili formatiranje (od lat. formare oblikovati) jest tehniko ureivanje teksta. Fakulteti i odsjeci esto daju upute o tehnikome ureivanju i fizikome liku teksta. Ako takve upute postoje, slijedite ih. Ako ne postoje, slijedite ili prilagodite ovdje opisana naela oblikovanja. Kao predloak za izradu ovdje predloenih naela posluio je prirunik Turabian, 2007. Prvi dojam o akademskome radu, kao i o svakome rukopisu, upravo je susret s njegovim fizikim likom. Stoga na tu komponentu tekstne mehanike treba obratiti posebnu pozornost. Fiziki lik teksta treba biti tako ureen da se uope ne zamjeuje. To znai da je sve u najboljemu redu. Lagan i neproblematian susret s vanjtinom rukopisa prvo je jamstvo za lagan i neproblematian susret sa sadrajem teksta.
7.3.2. Osnovna naela oblikovanja Naela oblikovanja mogu biti opa i posebna. Opa naela oblikovanja odnose se na tekst u cjelini, a posebna na pojedine dijelove teksta. Posebna naela oblikovanja obraena su u poglavlju III. 2. te na mjestima gdje je bilo rijei o pojedinim dijelovima. Ovdje obraena osnovna naela ukljuuju opa naela oblikovanja teksta i posebna naela za oblikovanje naslovnice i dvaju naslovnih listova, preliminarne i naslovne stranice. Ako se susretnete s problemom oblikovanja koji ovdje ni drugdje u knjizi nije opisan, potraite savjet mentorice ili mentora ili se informirajte na fakultetu i odsjeku. Pismo. Ako na studiju ili u sveuilinoj zajednici nije drukije propisano, najei je oblik pisma u akademskim radovima Times New Roman,
654
5/30/11 11:58:30 AM
a veliina slova 12 tipografskih toaka (points, pt). Ako su osnovna slova veliine 12 toaka, biljeke pod tekstom i biljeke na kraju teksta obino se piu slovima veliine 10 toaka. Prije konanoga oblikovanja rukopisa treba napraviti sustav slova za naslove i podnaslove na razliitim razinama teksta. Pravila za koso pismo (kurziv, italic) uglavnom su utvrena, pa ih se valja pridravati i dosljedno ih primjenjivati (pisanje termina i stranih rijei, naslovi izvora i sl., v. III. 4.3.3, Mehanika pravopisnih znakova i III. 6). Uporaba podebljanih slova (bold) i razmaknutih (spacionirano) nije propisana. U pisanju podnaslova podebljana slova obino se rabe za vie razine, a koso pismo za nie razine. Bitno je da sustav slova, za koji se odluite, slijedi logiku teme i da ga dosljedno provedete (v. III. 2.2.5, Naslovljivanje). Rubovi (margine). Na vrhu, s desne strane i na dnu stranice ostavljaju se rubovi ili margine (lat. margo, marginis kraj, rub), obino 2, 5 ili 3 cm. S lijeve se strane ostavlja neto vie prostora za uvez. Unutar rubova dolaze brojevi stranica. Rubovi su potrebni jer se na njih upisuju korekturni znakovi i komentari. Razmaci. Osnovni tekst akademskih radova pie se s jednim i pol ili s dvostrukim proredom, ovisno o obiajima akademske zajednice. Takav je prored potreban radi lakega praenja teksta, komentara mentorica ili mentora i lanova povjerenstva te unoenja korektura. Naslovi se od prvoga retka teksta najee odvajaju s dva prazna retka. Tako se odvajaju i izdvojeni citati. Bez praznoga retka, tj. bez proreda obino se piu: izdvojeni citati naslovi tablica i potpisi pod slikama Bez praznoga retka unutar jedinica, ali s praznim retkom izmeu jedinica obino se piu:
655
5/30/11 11:58:30 AM
jedinice unutar sadraja, popisa tablica, slika i kratica biljeke pod tekstom i biljeke na kraju teksta bibliografija i literatura Svi dijelovi veega akademskog rada sadraj, uvod, poglavlja, zakljuak, literatura itd. poinju na posebnim stranicama. Pri bilo kojoj promjeni u tekstu valja paziti da se razmaci ne poremete, kako naslov poglavlja ne bi ostao na stranici na kojoj zavrava prethodno poglavlje, izdvojeni se citat spojio s tekstom i sl. Kada se rukopis prireuje za tisak, cijeli se tekst pie s jednim i pol ili s dvostrukim proredom. To se ini stoga da se ne bi poremetili razmaci pri likovnome ureivanju i dizajniranju. Rijei na kraju retka ne smiju se rastavljati runo kao na klasinome pisaem stroju, jer se pri najmanjoj promjeni raunalnoga sloga rastavna crtica moe nai unutar rijei i tako izazvati pravopisnu pogrjeku ili semantiku dvojbu. To je osobito vano pri predaji rukopisa u virtualnome obliku, jer se u procesu oblikovanja teksta razmaci mijenjaju, pa ni rastavljene rijei ne dolaze ondje gdje su bile u rukopisu. Kada u novinskome lanku ili asopisu vidimo rastavljenu rije usred retka, to je znak da je autor predao virtualnu verziju teksta u kojoj je runo rastavljao rijei, pa su se u procesu novoga oblikovanja poremetili razmaci i rastavljena se rije nala na mjestu gdje nije trebala biti rastavljena. Uvlake. Prvi redak u odlomku najee se pie s uvlakom od tri do pet mjesta (v. III. 3.2.2). Izdvojeni citati u prozi obino se uvlae kao prvi redak u odlomku. Dodatno se uvlae prvi redci koji su uvueni u izvorniku (v. III. 5.3.2, Proza). Izdvojeni citati u poeziji uvlae se kao i u prozi ili piu centrirano (v. III. 5.3.2, Poezija). Obrojivanje stranica: Paginacija (od lat. pagina strana). Stranice se teksta mogu obiljeiti na dva naina: jedinstveno i diferencirano. U jedinstvenoj paginaciji stranice se u cijelome tekstu obiljeuju arapskim brojkama. U diferenciranoj paginaciji prethodni se dio teksta
656
5/30/11 11:58:30 AM
(posveta, moto, popis ilustracija, popis kratica, predgovor i zahvala) obiljeuje malim rimskim brojkama, a tijelo teksta i zavrni dio arapskim brojkama (v. sliku strukture akademske proze III. 2.3). Preliminarna i naslovna stranica u oba se sustava ne numeriraju. Pri tome preliminarna stranica ne ulazi u paginaciju, a naslovna stranica ulazi. Neki se elementi (npr. posveta i moto) ne moraju numerirati, ali ulaze u paginaciju. Poetne stranice u poglavljima ne treba obiljeiti brojem, ali se ti brojevi uraunavaju u konaan zbroj. Jedinstvena i diferencirana paginacija razlikuju se po konanome zbroju stranica. U jedinstvenoj paginaciji sve stranice poevi s naslovnom stranicom ulaze u konaan zbroj. U diferenciranoj paginaciji stranice prethodnoga dijela teksta, bilo nenumerirane (naslovna stranica, posveta i moto) bilo numerirane rimskim brojkama (posveta, moto, popis ilustracija, popis kratica, predgovor i zahvala), ne ulaze u konaan zbroj stranica. U konaan zbroj stranica ulaze stranice osnovnoga teksta te zavrnoga dijela (dodatci, biljeke na kraju teksta, bibliografija i literatura, saetak) oznaene arapskim brojkama. Kao ilustraciju dvaju sustava paginacije v. primjere Sadraja u III. 2.3.4. Koju ete paginaciju odabrati? Odabrat ete onu koja je uobiajena u vaoj akademskoj zajednici. Takva pravila uvijek imaju prednost. Poloaj broja na stranici nije kodificiran. Moe biti centriran na dnu, centriran na vrhu ili smjeten u vanjski kut stranice. Izgled naslovnice, preliminarne i naslovne stranice. Manji akademski radovi imaju samo naslovnu stranicu ili se naslov stavlja na poetak teksta. Vee akademske proze (diplomski rad, magistarska teza i doktorska disertacija) imaju naslovnicu te dva naslovna lista: preliminarnu i naslovnu stranicu. Naslovna stranica je izvanjska stranica (pri tvrdome uvezu korice). Na naslovnici se donose naziv sveuilita ili visokokolske ustanove, ime studentice/studenta ili pristupnice/pristupnika, naslov i podnaslov rada, vrsta rada, mjesto i godina. Ako postoji zadani model naslovnice, slijedit ete taj model. Ako takav model ne postoji, moete prilagoditi opi model. Elementi se u naslovnici najee rasporeuju centrirano (v. sliku III. 7.3.2.a).
657
5/30/11 11:58:30 AM
Preliminarna stranica sadrava osnovne podatke o obrani rada (ime i prezime studentice/studenta ili pristupnice/pristupnika, naslov i podnaslov rada, vrijeme obrane, postavljena pitanja i sl.) te predvieno mjesto za ocjenu i potpise lanova povjerenstva. Fakulteti i odsjeci katkad propisuju rijei i oblik preliminarne stranice. Preliminarna se stranica tada oblikuje po zadanome modelu. To je obino prva stranica teksta. Ta se stranica ne paginira i ne ulazi u zbroj stranica. Na naslovnoj se stranici donose svi podatci kao i na naslovnici, s tom razlikom da se u gornjemu dijelu ispod naziva institucije dodaje naziv odsjeka ili studija, a u donjoj treini, iznad podataka o mjestu, mjesecu i godini izrade rada, podatci o kolegiju, mentorici/mentoru, studentici/studentu ili pristupnici/pristupniku (v. sliku III. 7.3.2.b). Naslovna se stranica ne paginira, ali se njezin broj uraunava u zbroj stranica, bilo u kontinuitetu (jedinstvena paginacija arapskim brojevima) bilo kao prvi u nizu stranica prethodnoga dijela teksta (diferencirana paginacija rimskim i arapskim brojevima).
Naziv sveu
ilita ili visokokolske ustanove (pri vrhu stranice) Ime i prezime studentice/studenta ili pristupnice/pristupnika (pri kraju gornje trekine stranice)
NASLOV RADA: PODNASLOV (u sredini stranice) Vrsta rada (ispod naslova)
Mjesto, godina (na donjemu rubu stranice)
Slika III. 7.3.2.a. Osnovni model naslovnice
658
5/30/11 11:58:31 AM
Naziv sveu
ilita ili visokokolske ustanove Naziv odsjeka ili poslijediplomskoga studija
NASLOV RADA: PODNASLOV Vrsta rada
Kolegij: Mentorica/mentor: dr. sc. ime i prezime, naziv zvanja Studentica/student ili pristupnica/pristupnik: ime i prezime Mjesto, mjesec godina
Slika III. 7.3.2.b. Osnovni model naslovne stranice
7.3.3. Posljednji koraci Pisai strojevi i raunalna tehnologija. Jo posve nedavno akademski su se radovi, kao i drugi tekstovi, prireivali u Gutenbergovoj tehnici pisaim strojevima. Doktorske disertacije do poetka 1990-ih, pohranjene u Arhivu Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, pisane su pisaim strojevima Remington, Olivetti, Olympia ili Biser, ispravljane korektorskim lakom i umnaane na tankome pelir-papiru. Razvoj raunalne tehnologije i virtualnoga pisma promijenio je prireivanje teksta i njegov fiziki izgled. Danas nitko ne treba mijenjati vrpce na pisaemu stroju, ni paziti da slova budu ista, ni napraviti prvi primjerak (original) na bankpostu, pa ga umnoavati na peliru. Danas valja poznavati raunalne programe za
659
5/30/11 11:58:31 AM
prireivanje teksta. Mnoga pravila mehanike i fizike teksta ugraena su u raunalne programe. Takvi pametni programi trae pametne korisnike. Dananji akademski radovi, osobito doktorske disertacije, pripremljeni su gotovo isto kao i knjige u visokome klasinom tisku. A to jo vie nego u doba staroga modernog pisma trai poznavanje prednosti i rizika raunalnoga pisanja i prireivanja teksta. Prireivanje elektronike verzije teksta. Akademski se rad katkad predaje u dvije verzije: u elektronikome obliku i raunalnome ispisu. Pri izradi elektronike verzije rukopisa morate umanjiti rizike da vam se tekst ne poremeti ili nestane. Kako bi elektronika verzija teksta bila to kvalitetnija i sigurnija, ne propustite uiniti ovo: Priredite svoj tekst kao jedinstven dokument bez obzira na njegovu veliinu. Tako ete moi traiti pojedina mjesta i mijenjati tekst u cjelini, koristiti se programima poput programa za fusnote i sl. Nazovite tekst jednostavnim i prepoznatljivim imenom. Ako radite vie verzija, obiljeite svaku verziju datumom kako biste izbjegli zbrku oko razliitih verzija. U tijeku pisanja esto spremite dokument da vam se napisano ne bi izgubilo. Nakon svakoga pisanja dodatno osigurajte svoj trud spremite dokument na lokalni disk, na izmjenjivi disk ili na mreu. Nestanak teksta nije neto to se dogaa drugima. Moe se dogoditi i vama. Ispiite tekst prije konane verzije kako vam se upravo u zavrnici ne bi dogodila katastrofa da ostanete bez traga svoga truda. Ako vas raunalo iznevjeri ili tekst iz bilo kojih razloga nestane, imat ete dokaz da ste radili te ete na temelju toga ispisa moi uz vie ili manje truda rekonstruirati i dovriti svoj rad (usp. Turabian, 2007: 404-405). Ispis. Veina se radova predaje u obliku teksta ispisana na raunalu. Tekst se ispisuje na jednoj strani papira formata A4. Kao to se neko u tehnici
660
5/30/11 11:58:31 AM
pisaih strojeva moralo paziti na svjeinu vrpce i istou slova, tako u raunalnoj tehnologiji valja paziti na kvalitetu pisaa (printera) i boje (tonera). Ispis treba biti visoke kvalitete i jasnih slova kako se mentorica ili mentor i lanovi povjerenstva ne bi na tome, ni na bilo kojemu drugome tehnikom detalju, zaustavili i nepotrebno ozlovoljili. Uvez. Uvez je posljednji in u mehanici i fizici vaega akademskog uratka. Seminarski se radovi ne uvezuju, nego stavljaju u omotnice s mehanizmom ili privruju spajalicama runo ili strojem. Diplomski radovi, magistarske teze i doktorske disertacije uvezuju se po pravilima institucije u kojoj se brane. Predaju se u onoliko primjeraka koliko je propisano. Posljednji savjet. Ako imate bilo kakvih nedoumica oko tehnikih ili kojih drugih pitanja iz mehanike i fizike teksta, potraite miljenje mentorice ili mentora, voditeljice ili voditelja studija te zatraite dodatne informacije u slubi za preddiplomski, diplomski ili poslijediplomski studij. Va je rad zasluio besprijekoran tehniki oblik. Zato ne smijete dopustiti ni najmanji mehaniki ni formalni propust, kako bi itanje i ocjena vaega rada protekli u dobru raspoloenju i srdanu strunom ozraju. I to rei na kraju? Nita osim:
E S T I T A M! UPRAVO STE NAPISALI IZVRSNU AKADEMSKU PROZU.
661
5/30/11 11:58:31 AM
5/30/11 11:58:31 AM
Literatura
Citirana i konzultirana literatura

Agassi, Joseph. 2008. Science and Its History: A Reassessment of the Historiography of Science. Boston Studies in the Philosophy of Science: Springer. Ani, Vladimir. 2000. Rjenik hrvatskoga jezika. Zagreb: Novi Liber. Anzenbacher, Arno. 1994. Filozofija: Uvod u filozofiju. Preveli Draen Karaman, Kiril Miladinov i Franjo Zenko. Zagreb: kolska knjiga. Aristotel. 1983. O pjesnikom umijeu. Prijevod i objanjenja Zdeslav Dukat. Zagreb: August Cesarec. ___. 1989. Retorika. Sa starohelenskoga preveo, studiju i komentare sainio Marko Vii. Zagreb: Naprijed. Babi, Stjepan i Milan Mogu. 2010. Hrvatski pravopis usklaen sa zakljucima Vijea za normu hrvatskoga standardnog jezika. Zagreb: kolska knjiga. Babi, Stjepan i Milena ic Fuchs. 2007. Rjenik kratica. Zagreb: Nakladni zavod Globus. Bacon, Francis. 1964. Novi organon. Preveo s latinskoga Viktor D. Sonnenfeld. Zagreb: Naprijed. Badurina, Lada. 2008. Izmeu redaka: Studije o tekstu i diskursu. Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada; Rijeka: Izdavaki centar Rijeka.
663
5/30/11 11:58:31 AM
Badurina, Lada, Ivan Markovi i Kreimir Mianovi. 2007. Hrvatski pravopis. Zagreb: Matica hrvatska. Bagi, Kreimir, ur. 2002. Vano je imati stila. Zagreb: Disput. Baum, Wilhelm. 2006. Ludwig Wittgenstein izmeu mistike i logike. Prevela Ksenija Premur. Zagreb: Naklada Lara. Baum, Wilhelm i Kay E. Gonzlez. 2007. Karl Popper i kritiki racionalizam. Prevela Ksenija Premur. Zagreb: Naklada Lara. Bazala, Vladimir. 1980. Pregled povijesti znanosti: Razvoj ljudske misli i obrazovanja. Zagreb: kolska knjiga. Bazerman, Charles. 2000. Shaping Written Knowledge: The Genre and Activity of the Experimental Article in Science. WAC Clearinghouse Landmark Publications in Writing Studies. http://wac.colostate.edu/books/bazerman_shaping/Originally Published in Print, 1988, by University of Wisconsin Press, Madison, Wisconsin. Behmel, Albrecht. 2005. Erfolgreich im Studium der Geisteswissenschaften. Tbingen i Basel: A. Francke Verlag. Beker, Miroslav. 1997. Kratka povijest antike retorike: S odabranim ulomcima iz antikih tekstova. Zagreb: ArTresor naklada. Belostenec, Ivan. 1972. Gazophylacium. 2 sv. Zagreb: Liber i Mladost. [Orig. izd. 1740.] Biti, Marina. 2004. Interesna arita stilistike diskursa. Fluminensia 16, br. 12: 57169. Biti, Vladimir. 2000. Pojmovnik suvremene knjievne i kulturne teorije. Zagreb: Matica hrvatska. Biti, Vladimir, Nenad Ivi i Josip Uarevi, ur. 1995. Trag i razlika: itanja suvremene hrvatske knjievne teorije. Zagreb: Naklada MD i HUDHZ. Buzan, Tony. 2004. Kako izraivati mentalne mape. Zagreb: Veble Commerce. ___. 2006. Brzo itanje: Revolucionarni pristup poveanju brzine itanja, razumijevanja i opeg znanja. Zagreb: Veble Commerce.
664
5/30/11 11:58:31 AM
The Chicago Manual of Style: The Essential Guide for Writers, Editors, and Publishers. 2003. 15th edition. Chicago i London: The University of Chicago Press [cit. CMS]. Corbett, Edward P. J. i Robert J. Connors. 1999. Classical Rhetoric for the Modern Student. New York i Oxford: Oxford University Press. Cottrell, Stella. 2005. Critical Thinking Skills: Developing Effective Analysis and Argument. New York: Palgrave. Creme, Phyllis i Mary R. Lea. 1997. Writing at University: A Guide for Students. Buckingham: Open University Press. Crowley, Sharon i Debra Hawhee. 2009. Ancient Rhetorics for Contemporary Students. 4th edition. New York itd.: Pearson i Longman. Dunleavy, Patrick. 2005. Kako napisati disertaciju: Kako planirati, skicirati, pisati i dovriti doktorsku disertaciju. Prevela Maja Grgi Hudoletnjak. Zagreb: Fakultet politikih znanosti Sveuilita u Zagrebu. Eco, Umberto. 2005. Wie man eine wissenschaftliche Abschluarbeit schreibt: Doktor-, Diplom- und Magisterarbeit in den Geistes- und Sozialwissenschaften. Heidelberg: C. F. Mller. Tal. izvornik. Come si fa una tesi di laurea: Le materie umanistiche. [Milano: Bompiani, 1977.] ___. 2004. Ime rue. Prevela Morana ale. Zagreb: Globus Media i Jutarnji list. Filozofijski rjenik. 1989. Grupa autora u redakciji Vladimira Filipovia. Tree, dopunjeno izdanje. Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske. Foucault, Michel. 1972. The Archeology of Knowledge. London i New York: Routledge. Gai, Milica. 2001. Pisanje i objavljivanje znanstvenih i strunih radova. Zagreb: Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska akademija. Gibaldi, Joseph. 1998. MLA Style: Manual and Guide to Scholarly Publishing. 2nd edition. New York: The Modern Language Association of America. Gross, Alan G. [1990] 1996. The Rhetoric of Science. Cambridge i London: Harvard University Press.
665
5/30/11 11:58:31 AM
Hahn, Hans, Otto Neurath i Rudolf Carnap. 2005. Znanstveno shvaanje svijeta Beki krug. Prevela Nataa Petrovi. Pogovor Boran Beri. Zagreb: Biblioteka Scopus. Hashimoto, Irvin Y., Barry M. Kroll i John C. Schafer. 1985. Strategies for Academic Writing: A Guide for College Students. Ann Arbor: The University of Michigan Press. Horgan, John. 2001. Kraj znanosti. Preveli Rajka Rusan i Ognjen Strpi. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk. Hrvatska enciklopedija. 19992009. 11 sv. Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krlea. Hrvatski enciklopedijski rjenik. 20022004. 12 sv. Zagreb: Jutarnji list i Novi Liber. Ivanovi, Zoran. 1996. Metodologija izrade znanstvenog i strunog djela. Opatija: Hotelijerski fakultet. Ivas, Ivan i Ivo kari, ur. 2007. Razgovori o retorici: Zbornik radova s IV. znanstvenog skupa s meunarodnim sudjelovanjem Istraivanja govora odranog u Zagrebu od 6. do 8. prosinca 2001. Zagreb: FF press i dr. Kalin, Boris. 2003. Povijest filozofije: S odabranim tekstovima filozofa. 27., preraeno izdanje. Zagreb: kolska knjiga. Katni-Bakari, Marina. 2003. Stilistika diskursa kao kontekstualizirana stilistika. Fluminensia 15, br. 2: 3748. [Pretisak 2006. Stilistike skice, 255281. Sarajevo: Connectum.] ___. 2004. Akademski diskurs: Dileme i izazovi. U: Aktualizacija jezikovnozvrstne teorije na slovenskem. Obdobja 22 Metode in zvrsti, 191-197. Ljubljana. [Pretisak 2006. Stilistike skice, 283299. Sarajevo: Connectum.] Ki, Miroslav. 2003. Englesko-hrvatski i hrvatsko-engleski kolski informatiki rjenik. Zagreb: Ljevak. Klai, Bratoljub. 1990. Rjenik stranih rijei: Tuice i posuenice. Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske. Kovaevi, Marina. 2002. Diskursnoteorijski i diskursnoanalitiki okviri stilistike. U: Vano je imati stila, uredio Kreimir Bagi, 117129. Zagreb: Disput.
666
5/30/11 11:58:31 AM
Kuhn, Thomas S. 2002. Struktura znanstvenih revolucija. Prevela Mirna Zeli. 2. izdanje. Zagreb: Jesenski i Turk. Lasi Lazi, Jadranka, Marija Lszl i Damir Boras. 2008. Informacijsko itanje. Zagreb: Zavod za informacijske studije. Levin, Peter. 2005. Excellent dissertations! Berkshire: Open University Press. Lyotard, Jean-Franois. 2005. Postmoderno stanje: Izvjetaj o znanju. Zagreb: Ibis grafika. Mesaro, Franjo. 1981. Tipografsko oblikovanje. 4. izdanje. Zagreb: Via grafika kola. Meyer, Michel, Manuel Maria Carrilho i Benot Timmermans. 2008. Povijest retorike od Grk do naih dana. Uredio Michel Meyer. S francuskoga prevela Vanda Miki. Zagreb: Disput. Mihaljevi, Milica. 2003. Kako se na hrvatskome kae www?Kroatistiki pogled na svijet raunala. Zagreb: Sveuilina naklada Liber. Nietzsche, Friedrich. 1999. O istini i lai u izvanmoralnom smislu. Preveo i priredio Damir Barbari. Zagreb: Matica hrvatska. OHear, Anthony. 2007. Uvod u filozofiju znanosti. Preveli Tomislav Bracanovi i Matej unik. Zagreb: Sveuilite u Zagrebu i Hrvatski studiji. Opa enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda. 19771982. 8 sv. Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod. Orai Toli, Dubravka. 2005. Muka moderna i enska postmoderna: Roenje virtualne kulture. Zagreb: Ljevak. ___. 2009. Viktor mega i Zagrebaka kola: Od imanentizma do kulturologije. Umjetnost rijei, br. 34: 185206. Pavlii, Pavao. 2006. Skrivena teorija. Zagreb: Matica hrvatska. Pejovi, Danilo. 2002. Veliki uitelji miljenja. Zagreb: Ljevak. Pera, Marcello. 1992. Scienza e retorica. Roma-Bari: Laterza. Translated into English and revised as The Discourses of Science. [Chicago: Chicago University Press, 1994.]
667
5/30/11 11:58:31 AM
Perelman, Chaim i Lucie Olbrechts-Tyteca. 2004. Die neue Rhetorik: Eine Abhandlung ber das Argumentieren. Stuttgart: Friedrich Frommann Verlag Gnther Holzboog. Petrovi, Gajo. 2004. Logika. 25. izdanje. Zagreb: Element. Platon. 1997. Fedar. Zagreb: Naklada Juri. [Orig. izd. Platonov Phaidros. 1894. Preveo, uvod i biljeke napisao Franjo Petrai. Zagreb: Naklada Matice hrvatske.] Prelli, Lawrence J. 1989. A Rhetoric of Science: Inventing Scientific Discourse. Columbia, South Carolina: University of South Carolina Press. Rjenik hrvatskoga jezika. 2000. Glavni urednik Jure onje. Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krlea i kolska knjiga. Russell, Bertrand. 2005. Mudrost Zapada. Preveli Marija i Ivan Salei. Split: Marjan tisak. Sardar, Ziauddin. 2001. Thomas Kuhn i ratovi znanosti. Prevela Ljerka Pustiek. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk. Senc, Stjepan. 1910. Grko-hrvatski rjenik za kole: Po Benseler-Kaegijevu grko-njemakom rjeniku. Zagreb: Kr. hrv.-slav.-dalm. zem. vlada. Sili, Josip. 1984. Od reenice do teksta: Teoretsko-metodoloke pretpostavke nadreeninog jedinstva. Zagreb: Sveuilina naklada Liber. ___. 2006. Funkcionalni stilovi hrvatskoga jezika. Zagreb: Disput. Sili, Josip i Ivo Pranjkovi. 2005. Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka uilita. Zagreb: kolska knjiga. Silobri, Vlatko. 2003. Kako sastaviti, objaviti i ocijeniti znanstveno djelo. Peto, dopunjeno izdanje. Zagreb: Medicinska naklada. Swetnam, Derek. 2000. Writing Your Dissertation: How to plan, prepare and present successful work. 3rd edition. Oxford: Howtobooks. kari, Ivo. 2000. Temeljci suvremenog govornitva. Zagreb: kolska knjiga.
668
5/30/11 11:58:31 AM
kreb, Zdenko i Ante Stama, ur. 1983. Uvod u knjievnost: Teorija, metodologija. 3., preraeno izdanje. Zagreb: Grafiki zavod Hrvatske. Tadi, Katica. 1994. Rad u knjinici. Opatija: Naklada Benja. Thomson, Anne. 2002. Critical Reasoning: A Practical Introduction. 2nd edition. London i New York: Routledge. Toulmin, Stephen. 1975. Der Gebrauch von Argumenten. Kronberg: Scriptor Verlag. Turabian, Kate L. 2007. A Manual for Writers of Research Papers, Theses, and Dissertations: Chicago Style for Students and Researchers. Revised by Wayne C. Booth, Gregory G. Colomb, Joseph M. Williams, and the University of Chicago Press Editorial Staff. 7th edition. Chicago i London: The University of Chicago Press. Univerzalna decimalna klasifikacija. Dio 1: Drutvene i humanistike znanosti. 2005. Ur. Lidija Juri Vukadin. Preveo Zvonimir Baleti i dr. 1. hrvatsko srednje izdanje. Zagreb: Nacionalna i sveuilina knjinica. Van Dijk, Teun A. 2006. Ideologija: Multidisciplinaran pristup. Preveo ivan Filippi. Zagreb: Golden marketing Tehnika knjiga. Vaughn, Lewis. 2005. The Power of Critical Thinking. Effective Reasoning About Ordinary and Extraordinary Claims. New York i Oxford: Oxford University Press. ___. 2006. Writing Philosophy: A Students Guide to Writing Philosophy Essays. New York i Oxford: Oxford University Press. Veli, Mirna. 1983. Neutralnost govornika. Dometi 8: 2334. ___. 1987. Uvod u lingvistiku teksta. Zagreb: kolska knjiga. Verona, Eva. 1986. Pravilnik i prirunik za izradu abecednih kataloga. Prvi dio: Odrednice i redalice. Drugo, izmijenjeno izdanje. Zagreb: Hrvatsko bibliotekarsko drutvo/ Posebna izdanja. Zelenika, Ratko. 2000. Metodologija i tehnologija izrade znanstvenog i strunog djela. etvrto izdanje. Rijeka: Ekonomski fakultet u Rijeci.
669
5/30/11 11:58:31 AM
Zlatar, Andrea. 1998. Autobiografija u Hrvatskoj: Nacrt povijesti anra i tipologija narativnih oblika. Zagreb: Matica hrvatska. ivkovi, Daniela. 2001. Elektronika knjiga. Zagreb: Multigraf. ugaj, Miroslav. 1989. Osnove znanstvenog i strunog rada. Samobor: Zagreb r. o. za grafiku djelatnost.
Izvori iz kojih su citirani primjeri

Duki, Davor. 1998. Poetike hrvatske epike 18. st. Dok. dis., Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu. Flaker, Aleksandar. 1976. Stilske formacije. Zagreb: Sveuilina naklada Liber. ___. 1982. Poetika osporavanja: Avangarda i knjievna ljevica. Zagreb: kolska knjiga. ___. 1983. Umjetnika proza. U: Uvod u knjievnost: Teorija, metodologija, ur. Zdenko kreb i Ante Stama, 429484. Zagreb: Grafiki zavod Hrvatske. ___. 1984. Ruska avangarda. Zagreb: Sveuilina naklada Liber i Globus. ___. 1999. Knjievne vedute. Zagreb: Matica hrvatska. Frange, Ivo. 1974. Mato, Vidri, Krlea. Zagreb: Liber. ___. 1987. Povijest hrvatske knjievnosti. Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske; Ljubljana: Cankarjeva zaloba. Krlea, Miroslav. 1973. Povratak Filipa Latinovicza; Na rubu pameti. Priredio Ivo Frange. Sv. 3. Pet stoljea hrvatske knjievnosti. Knj. 93. Zagreb: Zora i Matica hrvatska. ___. 1988. Aretej. U: Izabrana djela Miroslava Krlee. Ur. Enes engi. Sarajevo: Niro Osloboenje; Zagreb: IKRO Mladost i GP Delo OOUR Globus. Lederer, Ana. 2004. Vrijeme osobne povijesti: Ogledi o suvremenoj hrvatskoj drami i kazalitu. Zagreb: Ljevak.
670
5/30/11 11:58:31 AM
Matanovi, Julijana. 1997. Prvo lice jednine. Osijek: Matica hrvatska, Ogranak Osijek. ___ . 2000. Lijepi obiaji: Pogovori. Zagreb: Znanje. Mato, Antun Gustav. 1973. Vidici i putovi; Nai ljudi i krajevi. Ur. Dragutin Tadijanovi. U: Sabrana djela. Sv. 4. Zagreb: JAZU, Liber i Mladost. ___. 1973. Pisma I. Ur. Davor Kapetani. U: Sabrana djela. Sv. 19. Zagreb: JAZU, Liber i Mladost. Pavlii, Pavao. 1983. Epsko pjesnitvo. U: Uvod u knjievnost: Teorija, metodologija, ur. Zdenko kreb i Ante Stama, 531564. Zagreb: Grafiki zavod Hrvatske. Sever, Josip. 1989. Borealni konj. Priredila i uvodni esej napisala Dubravka Orai Toli. Zagreb: Mladost. Solar, Milivoj. 1997. Suvremena svjetska knjievnost. 3., preraeno i dopunjeno izdanje. Zagreb: kolska knjiga. ___. 2003. Povijest svjetske knjievnosti: Kratki pregled. Zagreb: Golden marketing. koki, Tea. 2004. Drutveno kodiranje ljubavi: Primjeri hrvatske etnografske grae XX. stoljea. Dok. dis., Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu. kreb, Zdenko i Ante Stama, ur. 1983. Uvod u knjievnost: Teorija, metodologija. 3., preraeno izdanje. Zagreb: Grafiki zavod Hrvatske. Ujevi, [Augus]Tin. 1979. Pjesnitvo I: Lelek sebra; Kolajna; Auto na korzu; Ojaeno zvono; Mamurluci i pobjenjela krava; Pjesni razlike. Priredio ime Vueti. U: Odabrana djela Tina Ujevia. Knj. 1. Zagreb: August Cesarec i Slovo Ljubve. ____. 1979. Pjesnitvo II: edan kamen na studencu; Pjesnika proza. Priredio ime Vueti. U: Odabrana djela Tina Ujevia. Knj. 2. Zagreb: August Cesarec i Slovo Ljubve. Uarevi, Josip. 1990. Knjievnost, jezik, paradoks. Osijek: Izdavaki centar Revija Radnikog sveuilita Boidar Maslari. ___. 2002. Izmeu tropa i prie: Rasprave i ogledi o hrvatskoj knjievnosti i knjievnoj znanosti. Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada.
671
5/30/11 11:58:31 AM
___. 2008. Nadivio sam svoju zvijezdu (Problem Ja i lirika Mihaila Lermontova). U: Romantizam i pitanja modernoga subjekta, ur. Josip Uarevi, 307-325. Zagreb: Disput. Vidri, Vladimir. 1963. Pjesme. Zagreb: Matica hrvatska. Zlatar, Andrea. 1998. Autobiografija u Hrvatskoj: Nacrt povijesti anra i tipologija narativnih oblika. Zagreb: Matica hrvatska. mega, Viktor. 1982. Knjievnost i zbilja. Zagreb: kolska knjiga. ___. 1983a. Knjievni sustavi i knjievni pokreti. U: Uvod u knjievnost: Teorija, metodologija, ur. Zdenko kreb i Ante Stama, 643 679. Zagreb: Grafiki zavod Hrvatske. ___. 1983b. Problematika knjievne povijesti. U: Uvod u knjievnost: Teorija, metodologija, ur. Zdenko kreb i Ante Stama, 3792. Zagreb: Grafiki zavod Hrvatske. ___. 1986. Krleini evropski obzori: Djelo u komparativnom kontekstu. Zagreb: Znanje. ___. 1987. Povijesna poetika romana. Zagreb: Grafiki zavod Hrvatske. ___. 1993. Duh impresionizma i secesije: Studije o knjievnosti hrvatske moderne. Zagreb: Zavod za znanost o knjievnosti Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Zagrebu.
672
5/30/11 11:58:31 AM
Kazalo imena
Adorno, Theodor W. 47, 297 Albert Veliki 24 Alsted, Heinrich 34 Anderson, Benedict 65 Ani, Vladimir 95, 415 Anzenbacher, Arno 47 Apulej 96 Arago, Franois 177 Aristotel 2124, 31, 36, 45, 61, 62, 78, 79, 92, 103, 107, 122126, 129130, 132136, 137, 174, 187, 201, 222, 225, 242, 243, 281, 297, 298, 310, 315, 373, 380, 387, 403, 405, 434, 457 Babi, Stjepan 414, 415, 416 Bacon, Francis 3133, 41, 51, 59, 76, 9798, 105, 263, 298, 380 Bacon, Roger 25 Badurina, Lada 359, 379, 415, 422, 432 Bahtin, Mihail Mihajlovi 21, 22, 48, 70 Balla, Giacomo 210 Balzac, Honor de 29 Barac, Antun 498 Barbarossa, Friedrich 26
Barnes, Barry 67 Barthes, Roland 60, 67, 233 Baudelaire, Charles 29, 406 Baudrillard, Jean 75, 442 Baum, Wilhelm 49, 51 Bayard, Hippolyte 177178, 180 Bazala, Vladimir 23, 25, 26 Bazerman, Charles 81, 83, 382 Beck, Ulrich 60 Begovi, Ena 618 Beker, Miroslav 79, 168 Belinskij, Vissarion Grigorevi 43 Bell, Daniel 74 Belostenec, Ivan 91, 93, 96 Belting, Hans 74 Beni, iva 168, 398 Benhabib, Seila 69 Benjamin, Walter 47 Berkeley, George 64 Beuys, Joseph 318 Bhabha, Homi K. 339 Biti, Marina 379 Biti, Vladimir 169, 190, 393 Blriot, Louis 210
673
5/30/11 11:58:31 AM
Bloch, Ernst 47 Blok, Aleksandr Aleksandrovi 494 Bloor, David 67 Bohr, Niels 75 Bokovi, Ruer 35, 38, 41, 110 Botica, Stipe 168 Bourdieu, Pierre 339, 440 Brli-Maurani, Ivana 164 Bruno, Giordano 3031, 51, 54, 59 Buffon, Georges-Louis Leclerc Comte de 376 Bukovac, Vlaho 337 Brger, Peter 231 Butler, Judith 65, 440 Buzan, Tony 213, 222223 Calvin, Jean 79 Carnap, Rudolf 49 Carrilho, Manuel Maria 78, 79 Carson, Rachel 68 Ciceron 7879, 130, 242243, 247 Ciglar ani, Janja 168 Comte, Auguste 43 Connors, Robert J. 136, 195, 242, 248, 309, 330 Corbett, Edward P. J. 136, 195, 242, 248, 309, 330 Cottrell, Stella 309 Creme, Phyllis 257, 258 Crick, Francis 74 Crowley, Sharon 69, 124, 131, 132, 183, 248, 373, 374, 375 Curtius, Ernst Robert 457 arija, Jelena 442 ehov, Anton Pavlovi 168 DAlembert, Jean Baptiste le Rond 34, 76
DAnnunzio, Gabriele 210 Daguerre, Louis J. M. 42, 177178 Darwin, Charles 42, 52, 75, 76, 174 Dawkins, Richard 65, 74 Demokrit 20 Derrida, Jacques 21, 31, 6162, 67, 72, 75, 138, 337 Descartes, Ren 29, 3233, 36, 39, 45, 48, 49, 51, 76, 79, 80, 137, 321, 380, 389, 390 Dewey, Melvil 102, 110 Diderot, Denis 34, 76 Dijk, Teun A. van 377 Dilthey, Wilhelm 106 Dostoevskij, Fedor Mihajlovi 168 Duki, Davor 169 Eco, Umberto 24, 170171, 206, 217219, 221, 232 Einstein, Albert 46, 51, 59, 75, 76 Eliot, Thomas Stearns 456 Erazmo Roterdamski 79 Falievac, Dunja 168, 398 Feyerabend, Paul 58 Flaker, Aleksandar 42, 54, 145, 168, 226, 230231, 285286, 350, 352, 367, 388391, 404, 442, 443, 494 Flaubert, Gustave 29 Foucault, Michel 6061, 74, 9798, 337, 378379, 382 Frange, Ivo 286, 410, 497, 498 Franjo Josip I. 94 Freud, Sigmund 47 Fukuyama, Francis 74, 197 Fulton, Robert 41 Gai, Milica 97 Gadamer, Hans Georg 46
674
5/30/11 11:58:31 AM
Galilei, Galileo 3031, 51, 54, 59, 110 Galovi, Fran 501 Gavella, Branko 618 Gehlen, Arnold 60, 74 Genette, Grard 405 Glaserfeld, Ernst von 64 Gdel, Kurt 75 Goethe, Johann Wolfgang von 36, 110 Gogol, Nikolaj Vasilevi 168 Gonzlez, Kay E. 51 Gorgija 125 Gross, Alan 81, 83, 381382 Gutenberg, Johannes 113, 117, 206, 207, 217, 659 Habermas, Jrgen 47 Harding, Sandra 69 Hawhee, Debra 69, 124, 131, 132, 183, 248, 373, 374, 375 Hawking, Stephen 74 Hegel, Georg Wilhelm Friedrich 3638, 43, 45, 48, 51, 6063, 73, 106, 137 Heidegger, Martin 46 Heisenberg, Werner 46, 76 Hermagora iz Temna 130 Hermogen iz Tarsa 124 Hipokrat 124, 232 Hlebnikov, Velimir 61, 170, 189 Hobsbawm, Eric 38 Hlderlin, Friedrich 444 Homer 71, 321, 408 Horgan, John 59, 74, 75 Horkheimer, Max 47 Hossein Nasr, Seyyed 70 Humboldt, Wilhelm von 105, 106 Hume, David 50 Husserl, Edmund 46 Huxley, Aldous 232
Ingold, Felix Philipp 210 Ishaq bin Ali al-Rahwi 116 Jakobson, Roman 61 Jaspers, Karl Theodor 46 Jau, Hans Robert 349 Joyce, James 321 Kalin, Boris 47 Kant, Immanuel 3637, 45, 4850, 62, 64, 105 Kai, Bartol 29 Katni-Bakari, Marina 379, 387 Kayser, Wolfgang 59 Kladari, uro 405 Klai, Bratoljub 164, 349, 430 Kolanovi, Maa 169 Kopernik, Nikola 28, 30, 37, 76 Kovai, Ante 226 Krlea, Miroslav 31, 164, 170, 173, 255, 273, 319320, 351, 395, 398, 442, 500, 502 Kuhn, Thomas 5468, 74, 76, 80, 83, 140, 144, 167, 174176, 349 Kvintilijan 7879, 124, 130, 132, 242, 245, 373, 374, 375 Lacan, Jacques 47, 72 Lacko Viduli, Svjetlan 169, 533 La Fontaine, Henri 110 Latour, Bruno 66 Lea, Mary R. 257258 Leibniz, Gottfried Wilhelm von 34, 110 Leonardo da Vinci 39, 318 Lermontov, Mihail Jurevi 217 Levin, Peter 290 Linde, Andrej 74 Lizip 127 Lotman, Jurij Mihajlovi 54, 230, 285
675
5/30/11 11:58:31 AM
Lauer, Reinhard 226 Lugari, Danijela 169 Luj XIV. 34 Lyne, John R. 81 Lyotard, Jean-Franois 49, 6263, 72, 75, 81, 244, 283 Majakovskij, Vladimir Vladimirovi 210, 407, 495 Mann, Thomas 168, 274 Marcuse, Herbert 47 Marinetti, Filippo Tommaso 210 Markovi, Ivan 415, 432 Marx, Karl Heinrich 73 Matanovi, Julijana 391392 Mato, Antun Gustav 168, 233, 255, 312, 319320, 486, 490, 492, 498 McGee, Michael C. 81 McKibben, Bill 74 Mendel, Gregor Johann 51 Mendeleev, Dmitrij Ivanovi 42, 76, 109, 112 Merton, Robert K. 5152 Meyer, Michel 78, 79 Mianovi, Kreimir 415, 432 Mogu, Milan 414, 415, 416 Montaigne, Michel de 118 Musil, Robert 201202 Napoleon I. Bonaparte 318 Needham, Joseph 20 Neurath, Otto 49 Newcomen, Thomas 174 Newton, Isaac 3435, 38 Nipce, Nicphore 177 Nietzsche, Friedrich 4445, 6062, 80, 233 Occam, William 2324 Ogrizovi, Milan 498
Olbrechts-Tyteca, Lucie 80, 83 Oldenburg, Henry 116 Orai Toli, Dubravka 65, 69 Orwell, George 232 Otlet, Paul 110112 Palach, Jan 54 Pavlii, Pavao 202, 263 Peacham, Henry 375 Pera, Marcelo 81, 83 Perelman, Cham 80, 83 Periklo 133 Petrovi, Gajo 309, 317, 330, 335 Pitagora 20 Platon 2124, 28, 36, 45, 61, 62, 70, 71, 78, 81, 125, 137, 138, 201, 374, 375, 380, 408 Plotin 23 Popper, Karl 37, 47, 48, 50, 53, 58, 59, 76, 83, 85 Porfirije iz Tira 23, 222 Posidip 127 Pranji, Krunoslav 168 Prelli, Lawrence 81, 83, 140144, 190192, 380 Proust, Valentin Louis Georges Eugne Marcel 29, 274 Raki, Franjo 497 Rame, Pierre de la (Petrus Ramus) 79 Ravetz, Jerry 66 Rntgen, Wilhelm Conrad 43 Roscelin, Jean ( Johannis Roscellinus Compediensis) 23 Rose, Hilary 69 Russell, Bertrand 47, 48, 53, 59 Sabli Tomi, Helena 169 Said, Edward W. 20, 65, 70
676
5/30/11 11:58:32 AM
Sardar, Ziauddin 59, 66, 67, 68, 70 Sarton, George 20 Sartre, Jean-Paul Charles Aymard 46, 53 Saussure, Ferdinand de 62, 67 Schlick, Moritz 49 Senc, Stjepan 130 Sili, Josip 356, 358, 359, 378, 384, 393, 394, 396, 399,400, 402, 404, 410, 415, 643 Silobri, Vlatko 97, 184, 260 Skali, Pavao 33 Slabinac, Gordana 168 Slamnig, Ivan 494 Sokal, Alan D. 72, 77 Sokrat 21, 50, 311, 374 Solar, Milivoj 285, 323, 324 Staiger, Emil 324325 Stama, Ante 95 Stephenson, George 42 Strossmayer, Josip Juraj 29 Swift, Jonathan 376 imievi, Greta 513 klovskij, Viktor 48, 259 kreb, Zdenko 9495, 286, 324325, 352 oljan, Antun 31, 494 onje, Jure 95 porer, David 169 ulek, Bogoslav 404 Tadi, Katica 204 Tadijanovi, Dragutin 201202 Taine, Hippolyte 43 Talbot, William Henry Fox 42, 177 Tales iz Mileta 20 Thomson, Anne 309 Tijardovi, Ivo 337 Timmermans, Benot 78, 79
Tolstoj, Lev Nikolaevi 42, 168, 259 Toma Akvinski (Thomas Aquinas) 21, 24 Toulmin, Stephen E. 80, 83, 307, 326327, 343, 345346, 353, 358 Tukidid 130 Turabian, Kate L. 216, 271, 414, 426, 450, 458, 463, 467, 474, 513, 514, 565, 654, 660 Turgenev, Ivan Sergeevi 168 Ujevi, Tin 442 Uarevi, Josip 168, 169, 190, 217, 394, 445, 447, 448, 501 Vaughn, Lewis 309, 330 Vattimo, Gianni 74 Veli, Mirna 356 Verona, Eva 532, 542 Vico, Giambattista 79 Vojvodi, Jasmina 169 Wagner, Richard 168 Watt, James 41, 174, 175, 176 Weinberg, Steven 75 Whewell, William 41 Wilde, Oscar 52 Windelband, Wilhelm von 106107 Witten, Edward 74 Wittgenstein, Ludwig 47, 4849, 63, 76 Woolgar, Steve 66 Zamjatin, Evgenij 232 Zelenika, Ratko 97, 108, 184 Zlatar, Andrea 387 Zola, mile Franois 29 mega, Viktor 168, 226, 263, 274, 285, 345, 386 ugaj, Miroslav 97, 110, 261
677
5/30/11 11:58:32 AM
5/30/11 11:58:32 AM
Biljeka o autorici
Dubravka Orai Toli knjievna je teoretiarka, sveuilina profesorica, pjesnikinja, esejistica i prevoditeljica. Roena je 1. kolovoza 1943. u Slavonskom Brodu. Filozofiju i ruski jezik s knjievnou studirala je u Zagrebu (19621966) i Beu (19671969). Magistrirala je tezom o pejzau u djelu A. G. Matoa, a doktorirala tezom o citatnosti u knjievnosti i kulturi. Od 1971. do 1998. radi u Zavodu za znanost o knjievnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Od 1998. redovita je profesorica teorije knjievnosti, najprije na Odsjeku za slavenske jezike i knjievnosti, a zatim na Odsjeku za istonoslavenske jezike i knjievnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Predavala je kao gostujua profesorica na sveuilitima u Mnchenu (1992) i Gttingenu (2007). Sudjelovala je na brojnim znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu (Amsterdam, Bad Urach, Berlin, Bremen, Budimpeta, Heidelberg, Jena, Peuh, Petrograd, Rovereto, Veszprm). Ureivala je s I. Frangeom biblioteke Kritiki portreti hrvatskih slavista i Enciklopedija hrvatske knjievnosti, a s K. Nemecom i V. megaem biblioteku L Zavoda za znanost o knjievnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Uredila je niz zbornika s Ernom Kulcsrom Szabm sa sveuilita iz Budimpete, suraivala na projektu Aleksandra Flakera Pojmovnik ruske avangarde i Zagrebaki pojmovnik kulture 20. stoljea te objavila stotinjak znanstvenih radova u domaim i stranim asopisima (Russian Literature, Neohelicon). Pokrenula je projekt i uredila
679
5/30/11 11:03:58 PM
dokumentarnu monografiju na hrvatskome i engleskome jeziku Hrvatsko ratno pismo 1991/92//Croatian War Writing 1991/92. Osim znanstvenim radom bavi se pisanjem poezije i eseja te prevoenjem.
Knjige: 1969. Oi bez domovine. Zagreb: Naprijed i Centar za kulturu Narodnoga sveuilita grada Zagreba. Prva nagrada Knjievnoga fonda mladih A. B. imi. 1980. Pejza u djelu A. G. Matoa. Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske. 1981. Urlik Amerike. Zagreb: Sveuilina naklada Liber. 1990. Teorija citatnosti. Zagreb: Grafiki zavod Hrvatske. 1993. Palindromska apokalipsa. Zagreb: Durieux. 1995a. Knjievnost i sudbina. Zagreb: Meandar. 1995b. Das Zitat in Literatur und Kunst. Versuch einer Theorie. Preveo Ulrich Dronske. WienKlnWeimar: Bhlau Verlag. 1966a. Matoeva proza. U: Zoran Kravar i Dubravka Orai Toli, Lirika i proza Antuna Gustava Matoa. Zagreb: kolska knjiga. 1996b. Paradigme 20. stoljea. Zagreb: Zavod za znanost o knjievnosti Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Zagrebu. 2000. Dvadeseto stoljee u retrovizoru. Zagreb: kolska knjiga. 2005a. The American Scream. Palyndrome Apocalypse. Portland: Ooligan Press. Prevela Sibelan Forrester. Nagrada za najbolji prijevod sa slavenskih jezika.
680
5/30/11 11:03:58 PM
2005b. Muka moderna i enska postmoderna: Roenje virtualne kulture. Zagreb: Naklada Ljevak. Vjesnikova nagrada za knjigu godine. 2008. Mnnliche Moderne und weibliche Postmoderne: Geburt der virtuellen Kultur. Preveo Ulrich Dronske. Wien: Peter Lang.
681
5/30/11 11:03:58 PM
5/30/11 11:03:58 PM
5/30/11 11:03:58 PM
Izdava Naklada Ljevak d.o.o. Palmotieva 30/I, Zagreb
Likovna oprema Luka Gusi Lektor i korektor Branko Erdeljac Izrada kazala Astrid Pavlovi Prijelom i oblikovanje Ram Tisak Tiskara Zrinski d.d., akovec
CIP zapis dostupan u raunalnome katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 769621 ISBN 978-953-303-357-0 Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta Republike Hrvatske
5/30/11 11:03:58 PM

Akademsko Pismo

Caricato da

Informazioni sul documento

Copyright

Formati disponibili

Condividi questo documento

Condividi o incorpora il documento

Opzioni di condivisione

Hai trovato utile questo documento?

Questo contenuto è inappropriato?

Copyright:

Formati disponibili

Akademsko Pismo

Caricato da

Copyright:

Formati disponibili

UDBENICI SVEUILITA U ZAGREBU MANUALIA UNIVERSITATIS STUDIORUM ZAGRABIENSIS

Akademsko pismo amen amen.indd 1

Akademsko pismo amen amen.indd 2

Dubravka Orai Toli

Zagreb, lipanj 2011.

Akademsko pismo amen amen.indd 3

Akademsko pismo amen amen.indd 4

Akademsko pismo amen amen.indd 5

Akademsko pismo amen amen.indd 6

Literatura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 663 Kazalo imena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 673 Biljeka o autorici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 679

Akademsko pismo amen amen.indd 7

Akademsko pismo amen amen.indd 8

Akademsko pismo amen amen.indd 9

Akademsko pismo amen amen.indd 10

Akademsko pismo amen amen.indd 11

Akademsko pismo amen amen.indd 12

U Zagrebu 21. oujka 2011.

Akademsko pismo amen amen.indd 13

Akademsko pismo amen amen.indd 14

Akademsko pismo amen amen.indd 15

Akademsko pismo amen amen.indd 16

Akademsko pismo amen amen.indd 17

Akademsko pismo amen amen.indd 18

Akademsko pismo amen amen.indd 19

Akademsko pismo amen amen.indd 20

Akademsko pismo amen amen.indd 21

Akademsko pismo amen amen.indd 22

Akademsko pismo amen amen.indd 23

Akademsko pismo amen amen.indd 24

Akademsko pismo amen amen.indd 25

Akademsko pismo amen amen.indd 26

Akademsko pismo amen amen.indd 27

Akademsko pismo amen amen.indd 28

Akademsko pismo amen amen.indd 29

Akademsko pismo amen amen.indd 30

Akademsko pismo amen amen.indd 31

Akademsko pismo amen amen.indd 32

Akademsko pismo amen amen.indd 33

Akademsko pismo amen amen.indd 34

Akademsko pismo amen amen.indd 35

Akademsko pismo amen amen.indd 36

Akademsko pismo amen amen.indd 37

Akademsko pismo amen amen.indd 38

Akademsko pismo amen amen.indd 39

Akademsko pismo amen amen.indd 40

Akademsko pismo amen amen.indd 41

Akademsko pismo amen amen.indd 42

Akademsko pismo amen amen.indd 43

Akademsko pismo amen amen.indd 44

Akademsko pismo amen amen.indd 45

Akademsko pismo amen amen.indd 46

Akademsko pismo amen amen.indd 47

Akademsko pismo amen amen.indd 48

Akademsko pismo amen amen.indd 49

Akademsko pismo amen amen.indd 50

Akademsko pismo amen amen.indd 51

Akademsko pismo amen amen.indd 52

Akademsko pismo amen amen.indd 53

Akademsko pismo amen amen.indd 54

Akademsko pismo amen amen.indd 55

Akademsko pismo amen amen.indd 56

Akademsko pismo amen amen.indd 57

Akademsko pismo amen amen.indd 58

Akademsko pismo amen amen.indd 59