Tko je Gane? Gane je sveprisutni momak iz susjedstva, vragolan koji viri iza skuta istine.

Posebice na onim mjestima gdje ta istina postaje "preozbiljna" i prijeti da e se uruiti sama u sebi, povlaei za sobom i samu bit ivota koju je, navodno, pokuala izraziti. Njegov izgled, posebice njegova slonovska glava, a i druga "ikonografija" koja ga prati (primjerice kobra oko pojasa i takor koji ga s ljubavlju prenosi na udaljena mjesta ovoga i onoga svijeta), ne ostavljaju traga sumnji: Gane je doista neto posebno! Slomljena kljova Ganeove -prie, -prvi dio Biblioteka AQUARIUS Adrian P. Kezele Slomljena kljova - Ganeove prie, prvi dio Copyright 2008. by Adrian P. Kezele Sva prava pridrana. Niti jedan dio knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku ili na bilo koji nain, niti pohranjivati u bazu podataka bilo koje namjene bez prethodne pismene dozvole nositelja autorskih prava, osim u sluajevima kratkih navoda. Izrada preslika bilo kojeg dijela knjige je zabranjena. Nakladnik i nositelj prava za Hrvatsku: Dvostruka Duga d.o.o., p.p. 184, 40001 akovec www.dvostrukaduga.hr Lektura: Vida Ozren Dizajn i izrada ovitka: Melita Kravat Tisak: MTG-Topgraf d.o.o., Velika Gorica Naklada: 1000 CIP zapis dostupan je u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 681862 ISBN 978-953-287-011-4 aoua u rus adrian T. %e,ze.Ce Slomljena kljova Qaneove prie, prvi dio DVOSTRUKA DUGA 2008. AKOVEC KNJINICA ZELINA Sadraj Tko je Gane?....................................................... 7 Tko je "moj" Gane?.............................................. 15 Ponovljeni posjet, studeni 2007............................ 18 Cjaneove prie Parvati i Kamala...................................................29 Vraam ti ovo smrtno tijelo, oe!........................... 59 Bog plava grla.......................................................77 Ganeov dan.........................................................93 Kako nahraniti Ganea?.......................................105 Ako eli pobjei iz raja, stani riiju na palac! .......119 Budna i Sposobna................................................141 Gola kuharica.......................................................159 Brahmina peta glava.............................................175 Sarasvati i Gajatri.................................................189 ena boga smrti....................................................205 Savi tri i Satjavan..................................................219

Lambodar - boanstvo velikog eluca....................243 Slonovska glava....................................................255 Sutra dolazim k tebi, napisala je tuga...................265 Slomljena kljova...................................................279 Dodatak: Simboli i likovi u Ganeovim priama.....293 O autoru...............................................................305 Tko je Gane? Ove e prie mnogima biti neobine. Zbog njihove egzotinosti, naravno, jer radi se o legendama i mitovima stare Indije, ali jednako tako i zbog naina na koji e biti ispriane. Naime, ispriat e ih jedna druga pria, legenda i oivljen mit u obliku stvorenja s tijelom ovjeka i glavom slona! Gane je danas poznat irom svijeta. Njegova je popularnost planetarna. Poelo je na Istoku, posebice u Indiji prije mnogo tisua godina. No, danas gotovo da nema ovjeka na planetu koji nije barem vidio njegov kip ili sliku. Mnogi ak znaju i njegovo ime, a nisu rijetki ni oni koji znaju poneto o njegovoj naravi. Kako su se granice svijeta polako suavale, tako je Gane postajao sve vei i vei. Simpatian momak s velikim trbuhom, aljivdija i zavodnik, gurman i hedonist, miran ratnik, mudrac, uitelj, glazbenik, pisac, plesa, asket, putnik, pustolov, ljubavnik, pripovjeda... sve je to stopljeno u Ganeovom imenu. Ovo posljednje posebice - ah, kako je samo vjet s rijeima! U to ete se ubrzo uvjeriti i sami. To jest, nadam se da e vas ova knjiga uvjeriti u to. Jer, napisana je po uzoru na njega i njegov nain prianja. Kroz te prie prosijava sve to on jest. Budui da se malo tko moe oduprijeti njegovom armu, vjerujem da ete ga zavoljeti. Slave ga kao donositelja dobre sree i darovatelja blagoslova. U Indiji i mnogim zemljama Istoka mole mu se kad im je potrebna podrka. Poznat je kao onaj koji uklanja prepreke. Kau da moe pronai rjeenje problema i tamo gdje ga zapravo doista nema. Obraaju mu se prije poetka nekog novog pothvata, bez obzira da li piu knjige, zainju djecu, odlaze na hodoae, grade kuu ili investiraju na burzi. Pa, onda, tko je zapravo Gane? Da li je to neki neobini hinduistiki bog? Ako odluite biti povrni, u redu, moete ga staviti u tu ladicu. Ali, tako ete propustiti mnogo toga to mu pripada, zajedno s dubokom mudrou koja izvire iz samog njegovog postojanja. to se tie njegove "boanskosti", da, istina je, njegovo podrijetlo se u indijskoj tradiciji povezuje s bogom Sivom i boginjom Parvati. Gane je njihov sin. No, nemojte ga ni pokuati usporeivati s "bojim sinovima" iz nekih kasnijih razdoblja. Prije svega, Gane nije nikada pokrenuo nikakvu religiju. U Indiji postoje neki hramovi posveeni njemu, ali oni su sporadini i doista, tijekom povijesti nema naznaka bilo kakvih veih pokreta ili vjera koje bi Ganea stavljale u sredinji poloaj. Umjesto toga, on je sveprisutni momak iz susjedstva, vragolan koji viri iza skuta istine. Posebice na onim mjestima gdje ta istina postaje "preozbiljna" i prijeti da e se uruiti sama u sebi, povlaei za sobom i samu bit ivota koju je, navodno, pokuala izraziti. Njegov izgled, posebice njegova slonovska glava, a i druga "ikonografija" koja ga prati (primjerice kobra oko pojasa i takor koji ga s ljubavlju prenosi na udaljena mjesta ovoga i onoga svijeta), ne ostavljaju traga sumnji: Gane je doista neto posebno. Ali, to? I tako vidite, rije po rije, doli smo do pravoga pitanja. Naime, moete pitati tko je Gane i dobit ete milijun odgovora. ak i od mene koji se, eto, stavljam u nezavidan poloaj njegovog "poznavatelja" (kao daje to mogue biti bez da, na neki nain, i sami ne postanete dio njega). Svaki od tih odgovora bit e pomalo razliit i, iskreno, neete pogrijeiti ako odaberete bilo koji od njih. Malo se strpite, uskoro u vam objasniti tko je Gane u mojem ivotu. Uz malo otvorenosti i zadranog povjerenja u ivotnu aroliju, moda ete odabrati upravo taj odgovor.

No, na pitanje stoje gane (malo slovo namjerno!), mogu, sreom, biti mnogo odreeniji. To ne znai da mogu biti kratak, jer gane je doista velik! Ovo to slijedi je samo dio njega, ali uvjeravam vas, potpuno je tono! Ako se u bilo to u ovoj knjizi moete pouzdati, onda je to sljedee: gane je trenutak spoznaje, koji dolazi nakon to ste danima razmiljali o nekom problemu... gane je uzdah zadovoljstva nakon dobrog obroka i ae odlinog vina... gane je smijeh koji ne moete zaustaviti jer je vic koji ste uli bio taaako dobar! gane je suza u vaem oku zbog pjesme koja vam je dirnula srce... to je pria koju elite ispriati svom djetetu prije spavanja... onaj trenutak kad Sunce zalazi, a vi sjedite u miru poslije dobrog dana, i to je gane... kad vas voljena ili voljeni kakljalu po osjetljivim mjestima poslije voenja ljubavi, e pa to je gane na kvadrat! mudar poslovni potez koji vam je osigurao godinji prihod, to jest osjeaj koji tada imate, znate ve, i to je..; Ima jo toga u tom stilu, ali vjerujem da moete i sami nastaviti na isti ganeovski nain. No, da ne bi mislili daje gane samo to, evo jo par, malo neobinijih ganea: kad znate da va prijatelj neto zna, a on zna da i vi znate, meutim, nita ne kaete, a ipak radite kao da ste se o svemu jasno dogovorili... ili, kad netko nepoznat uini neto to ste poeljeli i za to nikad ne biste ni pomislili da e se dogoditi ba na taj nain - ganel gane je i osjeaj da iz vas neto dolazi, da se raa, i da to jednostavno morate izrei, opjevati, stvoriti... i, nakon toga, ako jo i zakoraite u to to ste stvorili, ponete to ivjeti - gane, gane, ganel Dakle, sada znate - kad god se osjeate dobro, ali onako zbilja dobro, puni ivota, veselja, ponekad zbunjenosti, one pozitivne naravno, zaudno sti, vrckavog humora i neobuzdane sree, zapravo osjeate gane osjeaj! Prie koje ete proitati nastale su iz tog osjeaja i u tom smislu su apsolutno i potpuno njegovel tovie, one e i u vama probuditi iste osjeaje, probudit e gane stanje duha i na taj nain postati ritualne, duboko preobraavajue, i to na nain koji se ne moe u potpunosti odrediti ni opisati. Sve to pripada tom stanju svijesti zapravo je neopisivo, osim kroz gane osjeaje, misli, dogodovtine. Ako bih ba morao biti "mudar" i ozbiljan, rekao bih daje gane zapravo ivotni osjeaj ureenosti. Svemir je ureeno i inteligentno mjesto, a gane je prirodni zakon koji ga odrava takvim.* Obratite pozornost na prethodne opise ganea. Njih ste, naravno, prepoznali kao ivotnu radost. Kako se u to uklapa izjava o uvanju reda u svemiru? Pa, vidite, to je jo jedna znakovito ganeovska zavrzlama! Red se ne odrava na mehaniki nain, iskljuivo pridravanjem pravila i hodanjem utabanim stazama. tovie, u osnovi inteligencije koja odrava svemir ureenim je stvaralatvo, a stvaralatvo nikad ne hoda istim putem dvaput! Ne znam ima li smisla nastavljati opisivati ganea na taj nain. Mogli bi iskoiti iz njega i utopiti se u nekim drugim vodama. Takvo utapljanje bi nas, zauzvrat, * Eto, prije nego doista doem do pria, moram napraviti digresiju i ispriati vam jednu, onako usput. Naime, kad sam ve spomenuo Ganeovo podrijetlo kao sina ive i Parvati, a sada sam rekao da on odrava svemir ureenim, mislim daje sasvim primjereno podsjetiti se na priu o njegovom postanku. Dakle, radilo se o tome da su se iva i Parvati, u to davno vrijeme na samom poetku vremena, prihvatili nezahvalnog pothvata ureenja svemira. Obavili su velik posao, ali izgleda da nisu dobro i precizno odredili zakon uzroka i posljedice. Posljedica pak toga je bila da se, ako ste neto uinili, moglo dogoditi bilo to. Primjerice, ako

ste iz ruke pustili kamen, on bi jednom pao, kao to se i pristoji pod utjecajem gravitacije, a drugi put bi malo zastao u zraku, kao da ga jo uvijek drite. Postojala je i vjerojatnost da poleti u zrak, kao i niz drugih nepredvidljivih mogunosti. U toj zanimljivoj situaciji problem nije nastao na materijalnom planu, ve na duhovnom. Naime, legenda kae da su se bogovi pobunili jer se nije znalo koja djela vode ljudske due u bolje svjetove (raj), a koja u loije (pakao). Izgleda da je dolo do zloporabe jer je jedan od bogova iskoristio guvu i sredio stvari tako daje gotovo svakog ovjeka koji je barem jednom sa tovanjem pomislio na njega, poslao u raj. Naravno, nastala je velika neravnotea jer su ljudi ubrzo shvatili trik i rajski svjetovi su postali prenapueni. A to bi bila kozmika teta! Zato u se tu zaustaviti. Tko je razumio, razumio je. Tko nije, razumjet e u priama, pa e, na kraju, sve biti u redu! Suoeni s velikim problemom stvaranja reda u svemiru, iva i Parvati su se povukli u vrlo dugu meditaciju koju su zavrili obrednim stapanjem. Iz njihove ljubavi roen je Gane, a oni su svima objavili da je njihov sin odgovor na problem kaosa i da e ga on znati rijeiti. Ima i druga inaica njegovog nastanka, ona u kojoj nije bilo voenja ljubavi, ve samo jedan pogled izmeu boanskih roditelja, svjetlost koja je bljesnula izmeu njih, a unutar svjetlosti njihov sin Gane. Kako god bilo, Gane je, eto, odgovor na sva pitanja oko ureenja svemira, zakona karme i drugih pravila te, posebice, njihovih iznimaka. 1%pje "moj" Qane? Uh, teko pitanje! A odgovor... Pa, ve sam vam objasnio. Neete pogrijeiti ako ga prihvatite kao stvarnost. Ali, neete pogrijeiti niti ako ga smjestite u okvir pria. Meni je svejedno, doista. I vama e postati, kad doivite Ganea na ganeovski nain! Dakle, Gane se pojavio u mom ivotu prije otprilike dvanaest godina (zbog bolje orijentacije, tamo negdje 1995. godine). Pojavio se najprije kao vizija u koju, naravno, nisam povjerovao. Zatim se pojavio malo stvarnije, djelujui opipljivo na ono to sam zvao materijalnom stvarnou. Pod njegovim "utjecajem" napisao sam vie knjiga, poevi s knjigom Maitreya koja je predstavljala prekretnicu u mojem iskustvu i ivotu. Zatim su slijedile knjige Velianstveni Saturn, arobnica, Gospodar smrti i Sunani labirint. Svima njima kumovao je on, Gane, svime to jest i svime to je donio u moj ivot. ak i da ostanemo na definiciji "vizije", oigledno se radi o viziji dalekosenog utjecaja! U tim sam ga knjigama opisivao kao stvarnog sudionika, kakav je i bio, barem za mene. Razgovori s njim, a ponekad i postupci koji su bili izravno povezani s mojim ivotom, utjecali su na njegov tijek. itateljice i itatelji e svakako dobro uiniti ako potrae te knjige i upoznaju "mog" Ganea malo bolje. No, ako se radi o sasvim novim znatieljnicima, nema problema, Ganeove prie e sasvim dobro posluiti toj istoj svrsi. Od sada nadalje pisat u kao da svi zajedno prihvaamo njegovo postojanje kao zasebnog stvorenja, oivljene legende, koja na neki aroban nain razgovara s nama. Ve samim tim postupkom odluili smo promijeniti svoju stvarnost i zakoraiti u priu. Pa, dobro doli! Dakle, Gane se nakon prvog dolaska opisanog u knjizi Maitreya povremeno javljao, dolazei i odlazei kako je ve njemu odgovaralo. Bilo je razdoblja kad ga nije bilo godinama, a onda bi se ponovno ukljuio u moj ivot iz meni nepoznatih razloga. Tijekom tih susreta esto mije priao prie iz svog ivota ili prie u kojima je neizravno sudjelovao, a koje su znaajne za razumijevanje njegovog postojanja. Upravo su te prie bile presudne za moj vlastiti rast i hodanje putem koji je, kao to se pokazalo, bio istodobno slobodan, ali i davno zacrtan. Mislim da mogu rei kako je Gane moj uzor! Bio mi je i jo uvijek jest najbolji prijatelj u tekim trenucima. Nema mnogo stvorenja kojima se mogu u potpunosti povjeriti. Malo ih je

koji e me doista razumjeti. Zbog zadae koju obavljam, diem u rijetkom zraku, a ljudsko utjelovljenje ponekad trai razmjenu osjeaja. Gane je, na svoj nain, ispunio tu prazninu. Naravno, ne bi on bio svoj, da nije to iskoristio za poduku, zbunjujui me i izluujui istodobno. Zasigurno, Gane je moj najbolji i najvei uitelj kojeg sam ikada imao. Od njega sam preuzeo mnogo toga: humor, leernost, uivanje u ivotu, nevezanost za obrasce, stvaralatvo, zaigranost... Ali, dao mije i mnogo monog znanja o smrti, o ljudima, o bogovima, o sebi... Uio sam kroz njegove prie, a jo temeljitije kroz nain na koji ih je priao. I sada sam, potaknut snanom nazonou gane stanja svijesti, dakle njega samog, odluio dio toga prenijeti i drugima! Odluio sam zabiljeiti dio pria koje sam uo od njega i tako ih podijeliti sa svakim tko e biti dovoljno hrabar da im pristupi. Nemojte se uditi to spominjem hrabrost. Trebat e vam toga ako doista mislite pratiti ove prie. One imaju snagu preobrazbe. Mogle bi promijeniti va ivot u trenu. A mogle bi ga samo dotaknuti i posijati sjeme neke budue preobrazbe. Kako god bilo, nakon ove knjige neete vie biti isti. A za to vam je potrebna hrabrost. Prie koje mi je Gane ispriao veinom su tradicionalne. Veinu njih (iako ne sve) moete nai u indijskim legendama, upaniadama i narodnim predajama. Meutim, uvijek je, ama ba uvijek, neto dodao ili okrenuo smisao prie tako da je izgledala potpuno drukija. Meni su takve prie, to moram priznati, uz ganeovski obrat bile mnogo prihvatljivije i razumljivije nego one koje sam ranije uo ili proitao. Tradicionalne prie esto imaju mnogobrojne "rupe" u sebi, nelogine dijelove koji su nerazumljivi, nejasni pa ak i kontradiktorni. To je vjerojatno zato jer su se mnogi detalji izgubili. Meutim, Gane je tvrdio da se ne radi samo o detaljima, ve i o smislu i svrsi. Naime, kako su se vremena mijenjala, vladajua ideologija je prilagoavala stare prie svojoj istini. Kad to nije mogla, dio prie je jednostavno izbrisan ili preokrenut. enska boanstva su postajala muka (primjerice, Kamala je u nekim priama postao Kama, muki bog uitka, prethodnica Apolona ili Amora). Takve stvari su se dogaale posvuda, pa i u Indiji. Meutim, ovo stoje priao Gane... Pa, priao je to iz prve ruke, iz iskustva! Nije onda ni udo to su neke prie ispale sasvim drukije, objanjavajui skrivene nijanse i detalje onog stoje tradicija izgubila. Oivljene legende, koja na neki aroban nain razgovara s nama. Ve samim tim postupkom odluili smo promijeniti svoju stvarnost i zakoraiti u priu. Pa, dobro doli! Dakle, Gane se nakon prvog dolaska opisanog u knjizi Maitreua povremeno javljao, dolazei i odlazei kako je ve njemu odgovaralo. Bilo je razdoblja kad ga nije bilo godinama, a onda bi se ponovno ukljuio u moj ivot iz meni nepoznatih razloga. Tijekom tih susreta esto mije priao prie iz svog ivota ili prie u kojima je neizravno sudjelovao, a koje su znaajne za razumijevanje njegovog postojanja. Upravo su te prie bile presudne za moj vlastiti rast i hodanje putem koji je, kao to se pokazalo, bio istodobno slobodan, ali i davno zacrtan. Mislim da mogu rei kako je Gane moj uzor! Bio mi je i jo uvijek jest najbolji prijatelj u tekim trenucima. Nema mnogo stvorenja kojima se mogu u potpunosti povjeriti. Malo ih je koji e me doista razumjeti. Zbog zadae koju obavljam, diem u rijetkom zraku, a ljudsko utjelovljenje ponekad trai razmjenu osjeaja. Gane je, na svoj nain, ispunio tu prazninu. Naravno, ne bi on bio svoj, da nije to iskoristio za poduku, zbunjujui me i izluujui istodobno. Zasigurno, Gane je moj najbolji i najvei uitelj kojeg sam ikada imao. Od njega sam preuzeo mnogo toga: humor, leernost, uivanje u ivotu, nevezanost za obrasce, stvaralatvo, zaigranost... Ali, dao mi je i mnogo monog znanja o smrti, o ljudima, o bogovima, o sebi... Uio sam kroz njegove prie, a jo temeljitije kroz nain na koji ih je priao. I sada sam, potaknut snanom nazonou gane stanja svijesti, dakle njega samog, odluio dio toga prenijeti i drugima! Odluio

sam zabiljeiti dio pria koje sam uo od njega i tako ih podijeliti sa svakim tko e biti dovoljno hrabar da im pristupi. Nemojte se uditi to spominjem hrabrost. Trebat e vam toga ako doista mislite pratiti ove prie. One imaju snagu preobrazbe. Mogle bi promijeniti va ivot u trenu. A mogle bi ga samo dotaknuti i posijati sjeme neke budue preobrazbe. Kako god bilo, nakon ove knjige neete vie biti isti. A za to vam je potrebna hrabrost. Prie koje mi je Gane ispriao veinom su tradicionalne. Veinu njih (iako ne sve) moete nai u indijskim legendama, upaniadama i narodnim predajama. Meutim, uvijek je, ama ba uvijek, neto dodao ili okrenuo smisao prie tako da je izgledala potpuno drukija. Meni su takve prie, to moram priznati, uz ganeovski obrat bile mnogo prihvatljivije i razumljivije nego one koje sam ranije uo ili proitao. Tradicionalne prie esto imaju mnogobrojne "rupe" u sebi, nelogine dijelove koji su nerazumljivi, nejasni pa ak i kontradiktorni. To je vjerojatno zato jer su se mnogi detalji izgubili. Meutim, Gane je tvrdio da se ne radi samo o detaljima, ve i o smislu i svrsi. Naime, kako su se vremena mijenjala, vladajua ideologija je prilagoavala stare prie svojoj istini. Kad to nije mogla, dio prie je jednostavno izbrisan ili preokrenut. enska boanstva su postajala muka (primjerice, Kamala je u nekim priama postao Kama, muki bog uitka, prethodnica Apolona ili Amora). Takve stvari su se dogaale posvuda, pa i u Indiji. Meutim, ovo stoje priao Gane... Pa, priao je to iz prve ruke, iz iskustva! Nije onda ni udo to su neke prie ispale sasvim drukije, objanjavajui skrivene nijanse i detalje onog stoje tradicija izgubila. Moda e tradicionalisti biti zgroeni zbog takvih preokreta - ali, to se moe? Gane je rekao ba tako... Ako je slagao... pa, i to je valjda uinio da bi prenio istinu! Uivajte! Ponovljeni posjet, studeni 2007. Sve to sam u prethodnim knjigama pisao o Ganeu, bilo je zainjeno drugim priama, na neki nain povezanim s glavnom temom onoga to e se kasnije pretvoriti u knjigu. Meutim, nai razgovori nisu uvijek bili usmjereni samo prema tome. Priali smo o svemu i svaemu. Imao sam milijun pitanja, a postavio sam ih samo tisuu! Gane nekada ne bi odgovarao, ve bi me odravao usmjerenim prema onome to je smatrao vanijim. Ali, ponekad bi "popustio" i na izgled se zapriao i skrenuo s teme. Kaem na izgled, jer se kasnije ispostavilo da je ak i skretanje s puta vodilo do nekog drugog cilja! Prie koje slijede ispriane su u raznim prigodama, nikako ne u pravocrtnom vremenu, jedna za drugom. Njihov je redoslijed moja tvorevina- htio sam ih povezati u smislenu cjelinu i ako je to ikako mogue povezati ih vremenskom logikom. No, sasvim mi je jasno da se to ne moe u potpunosti uiniti jer je stvarnost Ganea i njegovih boanskih roditelja, roaka i drugih prijatelja sasvim drukija od nae. Zbog toga e neke prie izgledati izdvojene iz ope cjeline, ali mislim da to itateljicama i itateljima nee smetati. Svaka od njih je malo remekdjelo simbolike i pouke iz mudrosti. Svaka od njih je samostalna i prenosi jedno zrnce istine. Vjerujem da e se ta zrnca s vremenom skupiti u vaoj dui i otkriti svoj izvor u vjenosti. Poticaj za pisanje ove knjige dobio sam u studenom 2007., nakon to se Gane ponovno pojavio, u vrijeme tik poslije bliskog susreta anija i Ketua na nebu iznad nas.. Deseti mjesec 2007. godine bio je rezerviran za tiinu. Sudjelovao sam u nekoliko "povlaenja" kao uitelj i voditelj. Meutim, i sam sam bio izloen dugotrajnim razdobljima tiine, u meditaciji, ali i u svakidanjoj aktivnosti. Osjeam veliku zahvalnost to tako neto uope mogu raditi. Meutim, vjerujem da svatko moe, uz odgovarajuu odluku i uloenu energiju namjere. Krajem mjeseca, kad je tiina ve poprilino ostavila traga na meni (a to znate po tjelesnim znakovima, primjerice po protoku posebno energiziranog osjeaja praenog naznakama

luenja some, takozvanog nektara bogova, kojeg ljudsko tijelo stvara kad se nalazi u stanju ravnotee), u mojim se meditacijama esto pojavljivala misao o Ganeu. Naravno, ignorirao sam je. Meutim, misao je bila uporna, a sljedei dan se pretvorila u sliku. I dalje nisam obraao pozornost na nju, iako moram priznati da sam tu i tamo, nakon meditacije, sam sebi promrmljao u bradu kako je to zanimljivo. Sada sam ve imao nekog iskustva s Ganeom, pa sam gotovo oekivao njegovu pojavu. * ani je sanskrtski naziv za planet Saturn, a Ketu za juni Mjeseev vor (toku u kojoj se sijeku putanje Mjeseca i Sunca gledano sa Zemlje). Prema jvotishu, prastaroj indijskoj astrologiji, takav susret je nabijen energijom, a ljudi na Zemlji osjeaju ga bilo kao negativan (porivi usmjereni na unitavanje), bilo kao pozitvan (potreba za okretanjem prema unutra). Kaem gotovo, jer s njim se nikad ne zna... Ipak, ovoga puta bio sam u pravu. Pojavio se iza mene, u trenutku kad sam za skupinu ljudi provodio sveanost zahvalnosti upravo njemu, Ganeu. Tradicionalna pua je nain na koji usmjeravate svoju pozornost na prirodne zakone i ivotnu mudrost s kojom se elite povezati. Obino se radi o simbolinim postupcima, praenim pjesmom ili nekim drugim izrazom potovanja. Pua za Ganea je dio mojega povezivanja sa svojim izvorom znanja i obino je provodim u trenucima poduavanja ili prenoenja onoga to sam nauio. Ljudi vole takve stvari, ali one su rezervirane za posebne trenutke. Ovaj je bio jedan od njih. Kad kaem Gane se pojavio, mislim doslovno, barem to se tie mojeg zapaanja. Trgnuo sam se zbog njega i gotovo ispustio cvijet koji sam drao u ruci. Bio je sjajan, upravo bljetav. Zapravo, isprva ga nisam ni vidio jer je stajao iza mene, malo slijeva. Svjetlost me je zalila poput mlaza hladne vode, a tek sam nakon blagog trzaja koji, nadam se, nije nitko primijetio, shvatio daje stigao Gane! Da, bio je tamo, pokraj svih tih ljudi, njih tridesetak, koji ga nisu vidjeli. Jasan mojim oima, ali ne i njihovim. Meutim, osjetili su, to je bilo sigurno. Kasnije toga dana, nekolicina mi je pristupila pitajui me zato je dananja pua bila "tako snana". Nasmijao sam se. "To je zbog Ganea", rekao sam, a oni nisu ni slutili da sam mislio doslovno. A jesam! Stajao je tamo jo sat vremena nakon zavretka pue, a ja sam morao, uzbuen, ali vrlo, vrlo sretan, obaviti svoju dunost. Kakav blagoslov! Uz nazonost Ganea... Zatim me je pratio, i dalje nevidljiv bilo kome drugome, do mojih prostorija. Znao sam da emo tek tamo slobodno razgovarati, pa mi je u jednom trenutku doista bilo teko odgovarati na usputna pitanja i zaustavljanja oko malih dogovora. Bio sam jednostavno nestrpljiv! elio sam (brzo, brzo!) uti to mi ima za rei. Ne sjeam se tko je zapravo zatvorio vrata za nama. Znam samo da sam se usred svoje dnevne sobe okrenuo prema svjetlosti, gledajui kako se smanjuje i pretvara u poznati obris Ganea. Nije se promijenio! I dalje je bio visok preko dva metra. Znam da za njega oblije ne znai mnogo, ali uglavnom mi se takav prikazuje. I sam sam prilino krupan, ali valjda ima neeg i u tom doivljaju veliine i ogromne mase koja stoji ispred vas. Surla mu je, smotana, leala u pregibu desne ruke (to jest pregibu desne prednje ruke, budui da ih ima etiri iako one dvije, stranje, rijetko pokazuje). Smijeio se, ali ne preiroko, vie oima nego lagano nakrivljenim usnama. "I?" rekao je gotovo izazivaki. "emu imam zahvaliti ovaj neljubazni doek?" Ha, moete misliti! Ne vidim ga vie od godinu dana, a on ni dobar dan ni bog te poiuio ve odmah po meni, kao da sam mu neto skrivio. Moda i jesam. Zabrinuo me. "Kako to misli - neljubazan doek?" rekao sam zbunjeno. "Pa, tek si doao, jo te nisam doekao." Odmahnuo je glavom. "Zna na to mislim. Kucao sam na tvoja vrata ve dva dana. Nisi se ni osvrtao."

Ovo me potpuno zbunilo. "Kakva vrata? Nisam uo kucanje..." A onda sam shvatio! "Misli na meditaciju? Na misli i slike?" Gane je utio i prodorno me promatrao. Poznavao sam taj pogled. Neiskusan ovjek bi ga teko podnio bez drhtanja koljena. Ali, mene je on mnogo puta tako gledao, preivio sam i sad me vie nije mogao prevariti. Znao sam to radi i zato. Ili sam barem mislio da znam. U svakom sluaju, zbunjenosti je nestalo pa sam rairio ruke, odmahujui glavom. "Hej, ne mora mene testirati. Tu kolu smo davno proli. Sve to se dogaa u meditaciji samo su zamke uma, prividi i dizanje praine." "Hmmm..." rekao je Gane jo ne skidajui taj pogled s lica. "Nisam kriv to si odabrao pogrjean ulaz", nastavio sam, sada sve sigurniji u sebe. "Misli i slike, vrlo vano, dou i prou. Ne eli valjda biti dio toga?" Jo jedan dugi: "Hmmmm..." "Eto", rekoh jo jednom, naglaavajui poentu. "Zar ni ja nisam vaan u meditaciji?" progovorio je napokon. "U meditaciji?" ponovio sam nepotrebno za njim. "Ne, prijatelju moj i potovani uitelju, nisi vaan tamo. Tamo nema nieg do tvog oca, to je njegovo podruje, zna to i sam. A ako si doista doao testirati me, moe poeti od neeg teeg, a ne od takvih sitnica." Jo trenutak otrine u njegovom pogledu, ali ovaj put uz odbljesak moje vlastite. A zatim, poput grmljavine, prolom smijeha, treenje trbuha i siktanje uznemirene kobre. Gane mi se vratio! Teko je opisati kako izgledaju susreti s njim. Ma, to to govorim, teko je opisati gdje se i kada dogaaju, pa ak i koliko traju! Doista, ponekad njegov dolazak znai sate provedene u nekom neobinom stanju Slomljena kljova udaljenosti od ovoga svijeta. A ponekad ti sati prou u trenu, pa pogled na sat otkriva da mi je uzeo samo minutu ili dvije. Ali, kakve su te minute! Uvijek za pamenje! Ni sam ne znam zato sam ga ovaj put, nakon provale smijeha i srdanog zadirkivanja, upitao neto neoekivano. Obino ga pitam gdje je bio do sada, stoje radio ili zato je ovdje (uvijek ima neki zato, naravno). Ovaj put sam bio tako sretan da mi ta pitanja nisu padala na um. Osjeao sam se kao netko kome je upravo usliana najdublja molitva. Moda sam ga zato pitao upravo to: "Da li ti doista ispunjava molitve, Gane? Pogledao me iskosa, jo uvijek sa smijehom koji je tresao njegovo veliko tijelo. "Molitve? Kako to misli? Kakve molitve? ije molitve?" "Pa, tako, molitve. Milijuni ljudi, tamo daleko u Indiji, ali ve sve vie i ovdje, upuuju ti molitve. Ne znam, razne molitve. iri se glas da ispunjava elje, uklanja prepreke, ostvaruje snove... Da li to doista radi?" Gane je duboko uzdahnuo. "Sad ti mene testira, to li?" "Ne, ne", brzo sam odmahnuo glavom. "Doista se to pitam ponekad..." "Hm, u redu, onda", rekao je pomirljivo. "to ti misli? Ispunjavam li ja molitve ljudi?" "Mislim da..." Ah, to sam mogao rei? Tko bi ga znao to on radi!? Pa sam upravo to i rekao: "Ne znam. Tko bi ga znao..." Gane me neko vrijeme promatrao, ovaj put mnogo blae. Proli smo fazu zbunjivanja i sad smo doista razgovarali. Ipak, nije mogao odoljeti pa je rekao: "Njega? Koga to?" Na moje napuene usne odgovorio je jo jednom provalom smijeha, a kad se smirio, odmahnuo je rukom: "Ma kakve molitve. Misli da imam vremena za sve to? Svata..." Hm. Tako znai. Nita od jurnjave svemirom i ispunjavanja svih opravdanih zahtjeva onih koji se nadaju boljoj budunosti. Ipak, nisam mogao a da ne pomislim na sve one ljude koji troe vrijeme molei Ganea, a vjerojatno i mnoge "druge" sline njemu, da im pomognu u sitnim ivotnim problemima. Vjerojatno ne shvaaju da im je sve ve dano, a oni vie-manje trae kruha preko pogae.

Meutim, Gane je na neki nain demantirao moje misli. "Ipak," rekao je znaajno, "neto se dogaa s njima." "S tim ljudima?" upitao sam zainteresirano. "S molitvama", rekao je uz neizbjean vragolasti osmjeh. "Ali, naravno, i s ljudima. Ima nekog uinka to to trae i mole. Ako vjeruju, lake im je, a i u svojoj svijesti doivljavaju dio mene. Ja, naravno, nita ne radim, ali oni rade. Ako molitvu poprate dobrom karmom, sami e je ispuniti." Zanimljivo stajalite. Moram za trenutak objasniti da rije karma u ovom kontekstu znai djelo. Mislim da je Gane zapravo elio rei da ako elju poprati dobrom djelatnou, ne nuno onom usmjerenom na njezino ispunjenje, evo uspjeha! Ipak, neto mi nije dalo mira, pa sam nastavio ispitivati. "Hoe li rei da molitve imaju smisla?" "Hou rei da imaju smisla ako nema nita bolje od toga. Kako vi to zovete - psihologija, zar ne? Ali, ludost je pomisliti da u ja raditi neto umjesto njih! Ne bi ostalo ni G od Ganea da tako inim, zar ne?" Nasmijao sam se. "To bi bila velika teta. Mislim da ostane samo G od Ganea..." Zatim smo se malo zajedno smijali. Ah, kakvog li gusta smijati se zajedno s Ganeom. Moram vam rei da gotovo nema veeg zadovoljstva od toga! No, nakon nekog vremena istog blaenstva Gane je krenuo u napad. Znao sam daje doao s razlogom. Uvijek je tako. "A to je s tobom?" upitao je. "Ispunjava li ti molitve?" "Kako to misli?" "Hm, da pojasnim: ispunjava li ti moje molitve?" Opet zbunjenost. Hoe li to ikada prestati? "Tvoje molitve?" Gane je odmahnuo glavom. "Pa, da, moje." Prazan pogled. Doista nisam imao pojma o emu govori. "Zamolbe, onda", rekao je otpuhujui. "Ispunjava li moje zamolbe?" Ah! Zamolbe! Laknulo mije. Nisam mogao zamisliti Ganea kako moli, a posebice ne kako te "molitve" upuuje nekom ljudskom biu. Zamolbe su neto sasvim drugo, a ja u biti vie nego sretan da mu ih ispunim! "Uinit u sve to je u mojoj moi", rekao sam. "Reci. to eli?" "Ispriaj im one prie", rekao je. Zastao sam jer mije bilo potrebno nekoliko trenutaka da shvatim na koje prie misli. "Prie? eli da im ispriam prie koje si ti ispriao meni?" "Da", odgovorio je Gane, ovaj put vrlo ozbiljan. "elim da im ispria moje prie." "U redu", rekao sam. "Neke od njih su ve uli, ali da, mnoge jo nisu. Da li eli da to bude u sklopu neeg veeg? Ima li to neki poseban smisao, neki cilj koji eli postii?" A.P. Kezele Gane se nasmijeio. "Zna i sam da ima. Ali, dovoljno je rei daje jednostavno dolo vrijeme za to." "Znam. Ali nisam na to mislio. Ima li neki poseban projekt, neka posebna poruka koju e te prie podravati?" Gane je odmahnuo glavom. "Ne razmiljaj o tome. Sada to vie nije vano. Poni priati, to je sve." Shvatio sam. Ili, kao to sam ve mnogo puta napisao, barem sam mislio da shvaam. Gledao sam ga ispred sebe, a on je zauzvrat gledao mene. I polako, moje se srce ispunilo ljubavlju. Prelijevala se poput odavno napunjene ae, a Gane je bio slap koji neprestano tee u nju. A zatim se, iz tog bezvremenog trenutka pojavila svjetlost, ona ista koja je pratila njegov dolazak. Unutar nje, Gane je postajao sve bljei i bljei. Odlazio je.

elio sam da ostane. Posegnuo sam rukom prema njemu, ali to je bilo uzalud. "Hoe li ponovno doi?" upitao sam odlazeeg prijatelja. Nasmijeio se nestajui u svjetlosti. "Poni priati. Vidjet emo se jo, ne brini. Samo poni." I poeo sam te veeri. Okruen ljudima oiju sjajnih od tiine i dubine meditacija, ispriao sam prvu priu. Smijali su se i beskrajno uivali. Ve prve reenice bacile su ih u gane stanje svijesti. I, to je bilo to. Sve mi je postalo jasno. Znao sam zato se Gane pojavio i to eli postii. Oh, ispunit u mu zamolbu! Kako ne bih! I, da, nee mi to uope biti teko. Jer, njegova je zamolba moja najdublja molitva. jecam se, jednom na samom poetku naih susreta, pitao sam Ganea kako to da on uope postoji; kako je nastao i to je zapravo on? Ono to mi je odgovorio u svezi svog roenja i nastanka prenio sam u jednoj od prethodnih knjiga. Spomenuo sam je u uvodu, zapravo je vrlo kratka. Ali stvar je bila u tome da je, prialica kakav jest, morao prije nje ispriati i mnogo toga drugoga. Uobiajeno je bilo da se Gane smjesti negdje ispred mene. Uglavnom je sjedio kad je priao, ali ponekad je tako snano gestikulirao da se zanio i ustao. Obino bih se tada pobojao za stvari koje su nas okruivale -ipak je on jedan ogroman momak! Meutim, upravo u tim trenucima postajao bih svjestan njegove svjetlosne naravi. Bio je velik, ali prozraan i nekako neupleten u materijalni svijet. Kad kaem "neupleten" ne mislim na unutarnje stanje, ve na tvar iz koje je bilo napravljeno njegovo tijelo. Bilo bi lako rei daje bio napravljen od misli ili da je dio vizije. To je bila istina onda kad je prolazio kroz zidove ili surlom lamatao kroz posude sa cvijeem. Meutim, vizije obino ne mogu pomicati predmete, a on je bez problema drao u ruci knjige ili jastuke iz mojega svijeta. Sve u svemu, neobino, kao i sve u svezi njega. No, dakle, svaki put kad je priao neku priu, radio je to s mnogo priprema, dramatino, dajui joj snagu i dubinu koju ne bi imala da je nije dovoljno cijenio. Nikada se nije nametao. tovie, uglavnom sam ga morao moliti da pria. Ponekad se opirao, ali vidjelo se na njemu da uiva u tome. A mene su sve te prie ispunjavale oduevljenjem i nikada se nisam umorio od njih. Bile su tako - njegove. Znai, ako zaboravim spomenuti, moete zamisliti svjetlucavog Ganea kako sjedi negdje na podu (stolci su obino bili premali za njega), zakljanjajui sve drugo, duboko uzdie i na izgled se opire navali sjeanja. Pokuava stvari dovesti u red u svojim mislima, isputajui zvukove poput "hmmm", "ahaa" ili "tsc, tsc...". A zatim, podie prst u gesti koja kae: "Aha, pozor, sjetio sam se!" te poinje priati. Neodoljivo! "Kako sam nastao?" rekao je tada ljuljajui prstom u smjeru mojega ela. "Kako sam se rodio? Da bih ti to ispriao, moram ti ispriati puno drugih pria o ivi, mom ocu, i Parvati, mojoj majci. Ali, i o drugima, tamo iz dimenzija koje zovem svojim domom..." Ako me sjeanje dobro slui, mislim daje upravo na taj nain Gane poeo priati prie o "svojima" i "sebi slinima". Prva pria bila je o tome kako su se susreli, odnosno spojili njegov otac iva i majka Parvati. I mi emo krenuti upravo s te toke. Kad razmiljate o susretu dvoje boanskih stvorenja, tovie, za mnoge vrhovnih boanstava, stvari bi morale biti jednostavne i izravne. Jedan Bog i jedna Boginja valjda nemaju problema prilikom upoznavanja. Ali, to je tako samo u naoj mati. U stvarnosti... pa nije im uope bilo lako! "iva je isprva bio asket", poeo je Gane. "I sada je takav, naravno, ali u poetku je bio samo asket, ako me razumije." Kimnuo sam glavom. "Izgledao je onako, sasvim udno", nastavio je. "Posut pepelom, zapravo, dobro natrljan pepelom. Posebno je volio pepeo onih ljudi i drugih stvorenja koje je unitio. Jesi li to znao?" Ah. Onih koje je unitio. Zgodno. "Ne, nisam", odvratio sam zbunjeno.

"Da, to je jako volio. Spalio bi ih, obino kad su ga uznemirili. A zatim je ustao iz meditacije tek toliko da se dobro istrlja njihovim pepelom. Znam, zvui pomalo perverzno, ali eto, iva ima svoje razloge..." "Doista", potvrdio sam. Pred oima mi se pojavio prizor boanstva koje meditira negdje na planini. Zatim dolazi neki nesretni smrtnik i sluajno nabasa na njega. Uh... "Meditirao je potpuno zaokupljen sobom", nastavio je Gane kao daje uhvatio sliku u mojem umu. "Svako malo bi netko naiao traei Boga. No, pod 'svako malo' mislim na njegov protok vremena. Nije ba lako pronai ga, zna?" Pa, recimo da sam znao. "Ali, s njegovog stajalita, bilo je to previe esto. Svakih stotinjak godina nae se netko tko misli da ima na to pravo i..." Gane je zastao dovoljno dugo da seja ubacim sa svojim: "I?" "I, onda bi iva obino otvorio svoje tree oko i pogledao uljeza. Zna li to se tada dogaa? Kad te iva pogleda svojim treim okom?" Odmahnuo sam glavom. "Nitko iv to ne moe izdrati! Istina koja navire iz njegovog treeg oka odmah spaljuje svu karmu, ukljuujui i tijelo onog tko je tu karmu donio." Nisam znao to bih rekao, ali izraz na mom licu bio je dovoljan da se Gane nasmije. "Ne brini", rekao je odmah. "Dobra vijest je da se svatko tako spaljen raa ponovno u mnogo boljoj situaciji, osloboen velikog tereta." "Aha", rekao sam radosno. "Onda i nije tako loe zasmetati Sivu!" "Nije", kae Gane. "Zapravo, svaki put ga na neki nain smeta kad meditira." "Molim?" Ovo je opet bio ok. "Pa, to si mislio, kako transcendentalni bitak podnosi tvoje osobne nepodoptine?" "Pa... nikako", rekao sam nakon malo razmiljanja. "Nepodoptine nestaju... ako ih eli tako zvati." "Eto", rekao je Gane slavodobitno. "Nestaju, naravno. Spali ih iva. A o emu ti ja priam nego o tome?!" esto su te prie, eto, zavravale ba tako. Ja bih, odjednom, shvatio njihovu simboliku. Otvorila bi se pred mojim umom i srcem poput, hm, lotosova cvijeta. U takvim sam trenucima shvaao zastoje lotosov cvijet bio tako omiljena metafora u pradavnim vremenima. Njegova slojevitost i tanahnost jednostavno se nameu kao prispodoba opisa raznih razina stvarnosti. Mogao sam samo ponoviti svoj optimistini zakljuak od ranije: "To znai da nije tako loe smetati ivu... Hm..." Gane je kimnuo glavom. "Da, ali to se odnosi na pravilan pristup. Ako mu doista smeta, doista, doista ga probudi, onda otvara tree oko i... nema te vie. Barem ne neko vrijeme..." I eto, to je bio uvod u priu. Sad kada me je obavijestio koliko je iva opasan i to ti moe uiniti kad ga zasmeta, Gane je nesmetano nastavio priati o svojoj majci Parvati i njezinoj kerci Kamali. No, Slomljena kljova zapravo, Kamala u to vrijeme nije bila kerka Parvati. To e tek postati, nakon to... Ali, brzam, neka vam Gane to sam ispria... Ve kao vrlo mlada djevojka Parvati je znala da e jednoga dana pripasti Sivi. Najprije je imala snove u kojima je vidjela neobinog isposnika, umrljanog pepelom, kako sjedi na vrhu planine. Ponekad je oko njega bio snijeg, a ponekad zelenilo proljea. Meutim, on se nije micao. Sjedio je nedirnut promjenama koje su zahvaale svijet. Parvati je ve od malih nogu znala i njegovo ime. "iva. iva. iva", ponavljala bi u beskraj kad bi se probudila, izluujui svoje roditelje - kako oca, tako i majku. Moda zbog tog ponavljanja njegovog imena, a moda i zbog prirodnog tijeka stvari, kako je Parvati rasla u prelijepu djevojku, snovi su se pretvorili u vizije. Prizor usamljenog isposnika nije se vie ograniavao samo na none sate, ve se pojavljivao i usred bijela dana, zasjenivi

sve to su Parvatine oi vidjele. Tada bi zbunjeno zastala, ne vidjevi vie nita osim ive te izgubivi dodir s vanjskim svijetom. Njezini "napadi", kako su ih neki zvali, postajali su sve ei i ei. Meutim, budui da nisu ostavljali nikakvog traga osim enje u njezinom srcu, s vremenom su ih svi prihvatili kao dio njezinog ivota i plahe naravi. Malo tko je znao to joj se zapravo dogaa. Ispriala je jednom svojoj majci koga vidi u snovima i vizijama. Brina kakva je bila, ona je nije ohrabrila u tome. Znala je da ljudi koji se previe zblie s bogovima, ubrzo naputaju ovaj svijet. A zasigurno nije eljela izgubiti svoju kerku. "To moda i nije bog", rekla joj je. "Ima mnogo isposnika s imenom iva." I to je bilo tono. Oni koji su se odrekli svega, odrekli su se i svog imena, pa su ih ljudi esto zvali kako im drago. No, Parvati je znala da se ne radi o tome. Onaj kojeg je ona vidjela svojim unutarnjim okom, bio je bog iva, ni manje ni vie! U to je bila toliko uvjerena da se njezina majka uplaila i priprijetila joj da e sve ispriati ocu koji je bio vrlo strog i konzervativan. "Tvoje srce ezne za utvarom", rekla joj je. "ak i da to jest iva, on je asket, isposnik i zakleti- neenja. Nema te ene koja e mu se pribliiti i ostati iva. Ti si zavedena prividom i vrijeme ti je da to shvati!" Parvati je shvatila. Shvatila je daje nitko nikada nee razumjeti i da e svoju ljubav morati skrivati pred svijetom. Tako su prolazile godine, a Parvati je doista procvala. Njezina ljepota je bila nadaleko poznata i mnogi mladii dolazili su izdaleka daje vide. Neki od njih su bili vrlo visokoga roda, prinevi, pa ak i kraljevi iz udaljenih zemalja. Otac joj je bio zadovoljan. Nije silio svoju kerku ni na to jer mu se nije urilo. Bio je uvjeren da e se Parvati udati za najboljeg meu najboljima. Tako se i dogodilo, ali ne ba na nain na koji je njezin uzorni otac to zamiljao. Naime, Parvatina enja je takoer rasla s njom. Bilo je samo pitanje vremena kada e neto uiniti po tom pitanju. I uinila je. Na jedini nain na koji je znala. U selu u kojem je Parvati ivjela sa svojom obitelji, nalazio se i jedan hram ljubavi. I u njega su ljudi dolazili izdaleka ne bi li dobili blagoslov od sveenica koje su tamo ivjele.* Gane je ovdje jasno naglasio da se nije radilo o javnoj kui, niti bilo emu slinom. "Hram ljubavi je sveto mjesto", rekao je. "Danas toga vie nema u vaem svijetu." Ipak, iz njegove prie takoer je bilo jasno da su sveenice poduavale ljubavnim vjetinama i daje taj hram bio mjesto gdje se prakticirala ljubav i seksualnost u punom smislu te rijei. Slomljena kljova Jedna od njih imala je prelijepu kerku imenom Kamala. Mlada je djevojka bila otprilike Parvatinih godina, pa su se njih dvije brzo zbliile. Kamala je, zapravo, bila jedina osoba koja je znala sve o Parvatinoj enji. S vremenom, mlada je pripravnica za sveenicu ljubavi nauila mnoge korisne vjetine. Postala je nadaleko poznata po spravljanju posebnih ljubavnih i erotskih napitaka. Ali, ne samo to: njezina je senzualnost takoer imala velik utjecaj na ljude. Imala je snagu potaknuti na ljubav bilo koga, pa i one otvrdnulog srca ili usahlog tijela. Bilo je dovoljno da se Kamala pojavi meu ljudima pa da meu njima nastane barem jedna nova ljubav. U takvoj situaciji bilo je sasvim prirodno da Parvati pomisli kako bi Kamalina vjetina, odnosno dar za izazivanje ljubavi, djelovali i na ivu, boanskog asketu u planinama. "Misli li da odemo u planine i da ga potraimo?" upitala je Kamala, razmiljajui o neobinoj zamisli svoje prijateljice. "Da, to mislim", rekla je Parvati gorljivo. "Naravno, vano je da ti osjea da bi to moglo djelovati. to kae, postoji li mogunost za uspjeh?" Kamala se zamislila. Nije podcjenjivala svoj dar. Znala je da moe u svakome pobuditi osjeaj ljubavi ili elje za tim. No, kako stoje stvari s bogovima? Hoe li njezin utjecaj biti dovoljan za jednog ivu? "Ne znam, Parvati", odgovorilaje. "Modahoe, moda nee. Mislim da to neemo znati dok ne pokuamo."

Dvije djevojke nisu ovakav razgovor vodile samo jednom. Niti su se otputile na dalek i neizvjestan put iznenada ili iz nekog hira. Pretresle su sve mogunosti i prole kroz mnogobrojne sumnje i oklijevanja. No, na posljetku su obje zakljuile daje cilj vrijedan pokuaja. Parvati je znala, to oekuje: stavit e svoj ivot na kocku zbog mogue boanske ljubavi. Njezine vizije i snovi nisu dolazili ni iz ega, bila je uvjerena Parvati. Mora postojati razlog za njih i ona e taj razlog potraiti na planini Kailasi gdje je, kako kau, meditirao iva. to se tie Kamale, ona je, naravno, eljela pomoi svojoj prijateljici. Ako je i imala nekih sebinih motiva, poput ponosa ili prevelike samouvjerenosti koju je, ah, eljela testirati na boanstvu, to nije izrekla niti na bilo koji nain pokazala. Ipak, daljnji tijek stvari ukazao je na vjerojatno postojanje tragova sujete. Jer, inae je, sudbina Kamale, uzviena kakva jest, mogla biti ostvarena i na laki nain... I ovdje je Gane napravio stanku. esto je to inio na mjestima koja su, oigledno, poticala osjeaj drame i pustolovine. On je majstor pripovjeda, u to sam se uvjerio mnogo puta. Obino bi se pravio da se umorio ili ak da je pria zavrila, iako ni izdaleka nije bilo tako. Naravno da sam ga poticao da nastavi! Zar vi ne biste? Lukavo sam ponovio ono oigledno: "Hoe rei kako su Parvati i Kamala krenule traiti ivu na nekom planinskom vrhu?" Gane meutim nije nasjeo. Samo se smjekao i kimnuo glavom. U redu, pomislio sam. Imam ja jo pitanja! "ekaj, a to je s uznemiravanjem? Zar nisu znale to e im se dogoditi ako prekinu ivu u nezgodnom trenutku?" "Oh, znale su one to jako dobro!" usklikuo je Gane. "ule su prie o tome, a kasnije, kad su ponovile istu pustolovinu, osjeale su to u srcu i kostima, vjeruj mi!" Nisam ovo razumio. U ovom trenutku ni vi to ne razumijete, ali ne brinite, uskoro e sve postati jasno. Za sada emo prijei preko ove tajanstvene reenice. I ja sam tada morao tako uiniti jer mi Gane, vragolan, nije elio rei vie ni rijei o tome. Ali, nije odmah nastavio. Drao me u napetosti dok sam ja izmiljao pitanja kojim bih ga natjerao da nastavi priu. Recimo, pitao sam ga kako je Parvati znala kuda mora ii? Glupavo, naravno. I nevano. Vjerojatno je u ono vrijeme Kailasa bila opepoznato mjesto. Moda je bilo ak i putokaza do nje. Na moje iznenaenje, ba gaje to pitanje potaklo na reakciju. "Ha, kako je znala!" ponovno je namjestio zamiljen izraz lica, a onda uz sjaj u oku upitao: "Nisi valjda mislio da postoje putokazi za Kailasu?" Brzo sam odmahnuo glavom. Nisam, nisam. Gane me podsmjeljivo gledao. Sve je znao, vjetac jedan! Sreom, bio je dovoljno taktian da to ne spominje. Na moju veliku radost, nastavio je priu (i u prvoj reenici odgovorio na moje pitanje). Parvati je slijedila komadie svojih vizija. Kailasa je skrivena izmeu dimenzija i razliitih svjetova. Nije to planina u ije se podnoje moe odvesti automobilom, a zatim pjeke do njezinoga vrha. Potrebne su neke druge vjetine da bi se ona pronala. Parvati i Kamala, dvije hrabre i odlune djevojke, oigledno su imale barem dio tih vjetina. Jer, njihovo je putovanje, iako dugotrajno, na posljetku zavrilo uspjehom. Kailasa je srebrno zablistala ispred njih, ogromna i via od planinskog masiva Himalaje koju su poznavale iz svojega svijeta. Treba napomenuti da su djevojke na put krenule u tajnosti, izmislivi neku sloenu priu o posjetu roacima, iskoristivi njihovu dobru volju, a posebice podrku Kamaline majke. Ako je netko razumio ljubav, to je morala biti sveenica ljubavi! No, upravo zbog toga im je vrijeme bilo ogranieno pa su pri kraju potrage obje bile pomalo nestrpljive, ak i sumnjiave same prema sebi. Kailasa se pojavila pred njima gotovo u zadnji as. Jo dan ili dva i Parvati

bi se okrenula i vratila k roditeljima. Naravno, ne zato to bi odustala od potrage za Sivom, ve zbog obveze koju je imala prema majci i ocu. Sreom to se nije dogodilo, a djevojke su ustro poele svoj uspon prema vrhu. Planina je bila strma, ali su je ovijale uske kamene staze. Bilo je opasno njima hodati, ali nisu ih uplaile provalije koje su zjapile ispod njih, gotovo ih privlaei svojom dubinom. Pred kraj je postalo vrlo hladno, a zrak je bio rijedak. Sreom, bilo je ljeto, pa je snijega bilo samo u tragovima. Zapravo, kad se malo bolje razmisli o tome, djevojke su imale mnogo sree. Nepripremljenima, kakve su bile, trebala im je zapravo boanska podrka da dou do Sive. Oigledno, ima neto u tome jer su ga na posljetku uspjele pronai. "To je ta zaravan!" uskliknula je Parvati nakon to su se popele preko jedne velike stijene. Ispred njih je bila mala dolina, okruena s tri strane planinskim masivom i otvorena samo prema istoku. Pogled koji je pucao s nje, oduzimao je dah. U dolini je raslo neto zimzelenog drvea i rijetkoga grmlja. Usred toga, na uzvisini, nalazila se koliba, a ispred nje, na prostrtoj tigrovoj koi, sjedio je pepelom posut isposnik utonuo u meditaciju. "To je on! To je iva!" proaptalaje Parvati uzbueno, vrsto drei Kamalu za ruku. "Uh, boli me", jauknula je Kamala jer ju je Parvati doista jako stisnula. "Znam da si oduevljena, ali polako, slomit e mi neto..." "Oprosti", rekla je Parvati. "Zna kako mi je sada, poslije toliko vremena i svih tih vizija, vidjeti ga ispred sebe... to emo uiniti?" Kamala je duboko udahnula. Doao je trenutak za koji se spremala i kojeg se istodobno pribojavala. Hoe li uspjeti ili nee? Sada je bilo kasno za odustajanje. Prevalile su toliki put i dole na ovo neobino mjesto. Sada e uiniti ono zbog ega je ovdje. "Ti ostani skrivena", rekla je Kamala. "Ja u sama doi pred njega i predstaviti te. Ako moj dar djeluje, nee ti moi odoljeti." "A ako ne?" proaptala je Parvati drhturei. Kamala ju je pogledala u oi. "Onda... Ne znam, Parvati. Onda e se dogoditi to se ve mora dogoditi." I tako je hrabra Kamala-jer njezin in je bio hrabar, to je svakome jasno - krenula prema isposniku ivi. Nije se vie osvrtala prema Parvati. Znala je da ako samo okrene glavu, moglo bi se dogoditi da se pokoleba i potri glavom bez obzira natrag, svojoj majci i ivotu koji joj je bio vrlo ugodan. Umjesto toga, nala se u procjepu izmeu svjetova, pokuavajui zavesti boga ivu! Bilo bi dovoljno teko probuditi strast u isposniku koji godine provodi daleko od ljudi. A koliko lije tek teko probuditi strast u bogu koji ini to isto tisuljeima i, zapravo, eonima? Kamala e tek nauiti pravo znaenje rijei "teko"! Pojavila se pred njim, ne skrivajui se, niti ne pokuavajui smanjiti buku svojih koraka. Znala je da e je iva uti. Tako je i bilo. Otvorio je oi, smrknuta pogleda i stisnutih usana. Kamalina nadaje u trenutku uvenula. Ipak, bacila se na tlo ispred njega, pognuvi glavu i ne diui pogled. Znala, je da se ne smije prva obratiti ivi. To bi vjerojatno uzrokovalo njezinu trenutnu propast. ivaje nekoliko trenutaka promatrao ensku priliku ispred sebe. Kao i obino, kad ga uznemire i prekinu mu boravak u apsolutnom blaenstvu, bio je ljut. Samo ga je blagi traak znatielje sprjeavao da odmah ne otvori i svoje tree oko i ne zavri s ovom smetnjom istoga trenutka. "ena!" na posljetku je progovorio. "to ena radi ovdje?" Kamala se nije ni pomakla. ekala je dozvolu da progovori, a ivino pitanje nije uope moralo biti upueno njoj. Bila je oprezna, vrlo oprezna. "Ha!" ponovno je rekao iva, pomalo primiren injenicom da ova smetajua osoba nije ba tako neobrazovana. "Ustaj, eno! I govori! to radi ovdje? Zar ne zna da je vrlo opasno pribliiti se mojem boravitu? 1 zar ne zna da ovdje ene nemaju to traiti?"

Kamala je smjerno ustala, popravivi zguvani sari. Nije bila u svom najboljem izdanju nakon dugog hodanja, ali je imala povjerenja u svoj osmjeh i oi iz kojih je izbijalo obeanje uitka. Uzdala se u svoj dar, ali kad je podigla pogled i vidjela ivine poluotvorene oi, gotovo se zagrcnula. Neu uspjeti, pomislila je, a noge su joj klecnule. Ipak, sada, kad je stajala ispred samoga boga, morala je rei to ovdje radi. Natjerala je svoj oteali jezik da se pokrene. "Znam da nije obiaj smetati te, uzvieni ivo! Ali, ovdje sam s dobrim razlogom. Znam i da nema nikakvog posla sa enama, ali moda, samo moda..." i tu se Kamala ponovno zagrcnula, "ovaj put napravi iznimku." ivine oi su se jo malo skupile. Bio je na rubu bijesa. to si to ova ena umilja!? Kamala je, meutim, nastavila, usprkos tome stoje primijetila da se nalazi na korak od propasti. "Dovodim ti mladu enu, imenom Parvati. Ona od djetinjstva ima vizije o tebi. Ona smatra... daje tvoja druica, da pripada tebi. Molim te daje primi." Eto, uinjeno je. Kamala je smjerno spustila pogled. Znala je da nita vie od toga ne moe postii. Ili je uspjela, ili nije. Ubrzo e saznati. I saznala je. iva nije mogao vjerovati svojim uima "Ti si dola ponuditi mi enu? Meni?! Kako se samo usuuje!" I ne ekavi vie ni trenutka, iva je otvorio svoje tree oko. Blistava zraka svjetla pogodila je Kamalu koja se, ba kao i sve u krugu od metar okolo nje, pretvorila u prah i pepeo. Parvati je cijelu scenu promatrala na sigurnoj udaljenosti. Vidjela je kako iva otvara oi i razgovara s Kamalom. vrsto je stiskala ake molei u sebi.da sve dobro proe. Na trenutak, samo na trenutak, vidjevi drhtanje Kamalinog tijela, pomislila je kako je nepotrebno izloila opasnosti svoju prijateljicu. Pomislila je kako je sama trebala podnijeti teret svoje odluke, ali sada je bilo kasno. I kad ju je zabljesnula svjetlost i plamen Kamalinong izgorjelog tijela, Parvati je vrisnula u oaju. Nije mogla ostati skrivena i potrala je prema njima plaui i viui na ivu. A iva, jo uvijek obuzet bijesom, nije razmiljao ni trenutka. "Jo jedna smetnja", rekao je gotovo s dosadom, ponovno otvorio svoje tree oko i spalio Parvati dok je trala. Jeste li ikad bili iznenaeni? Ali, onako istinski, duboko iznenaeni? Ja jesam. Tada. U trenutku kad je Gane zautio izrekavi reenicu koju doista nisam oekivao. "to?" To je bilo sve to sam mogao izustiti. "to 'to'?" odvratio je Gane pitanjem. Rairio sam ruke. "Spalio ju je? Spalio je Parvati?" "Da, spalio ju je. to se udi?" "Ne znam... Kako to misli? Pa nisam oekivao da e spaliti svoju buduu enu?" Gane je slegnuo ramenima. "Eto. Takav je iva." Zapanjeno sam ga promatrao. "I?" "to 'I'?" "Boe! I stoje bilo dalje? Kako je mogue daje spalio Parvati? Pa kako je onda Parvati iva? Kako si se ti rodio? Kako?" Mora da sam bio vrlo smijean u tom trenutku. Umom mi je prolazilo tisuu pitanja, a zapravo sam bio zgroen injenicom da je Parvati tako naprasno poginula. I Kamalina smrt je bila ok, ali to se jo nekako moglo uklopiti u mogui rasplet. No, ovo! Na kraju se Gane smilovao i skratio moje muke. "Hajde, ne brini toliko! Parvati se ponovno rodila, vrlo brzo." "Ah",, rekao sam. "Rodila se ponovno?" "Naravno! Pa to si ti mislio? Da e pria ovdje zavriti? Rodila se u istoj obitelji, ili se obitelj rodila s njom, kao i Kamala, i sve drugo. Ma zna, rekao sam ti, koga iva spali, raa se ponovno bez velikog dijela karmikog tereta. Nije to tako lo nain za zavretak jednog utjelovljenja!" Da, oito sam smetnuo s uma iri kontekst. U Ganeovom svijetu nije problem ono to u naem

Slomljena kljova izgleda kao nepremostiva prepreka. tovie, pouke se oigledno nastavljaju u kontinuitetu, na izgled uope nedodirnute granicama ivota i smrti. "Ali, ipak je patila kad je umirala", rekao sam. "Nije to ba bezbolno, biti tako spaljen." "Nije", potvrdio je Gane. "Doista nije." "Dobro, u redu, prihvaam", rekao sam naposljetku. "I Parvati i Kamala rodile su se ponovno, u istim uvjetima. I stoje bilo tada?" "Nita posebno. Ponovile su priu." Gane je bio olienje hladnokrvnosti. "Misli... Kako su ponovile?" "A ti si ponekad zbilja slijep", nasmijao se Gane. "Ponovile su sve. Parvati je imala snove i vizije, Kamala je imala svoj dar, otile traiti ivu, pronale ga i..." U tom sam trenutku, vjerojatno zijevao od uda. "I?" "I ponovno." "Ajme!" uskliknuo sam. "Ponovno ih je spalio!" Gane me saalno pogledao. "Da, bojim se da jest." Duboko sam udahnuo. ekaj, rekao sam sam sebi, tu mora biti jo neeg. Ne moe to ba tako u nedogled... I onda sam shvatio! I nije ilo u nedogled. Moralo je negdje prestati! "Koliko puta se to dogodilo?" upitao sam Ganea. "Aha!" likovao je. "Konano si pohvatao konce!" "Da, da. Koliko puta?" Gane je napravio znaajnu stanku. "Devet puta." "Devet? Devet puta ih je spalio obje? I svaki put isto?" "Ah, ne. To ne!" odmahnuo je Gane glavom. "Nije bilo ba svaki put isto. Recimo, drugi put je bilo ovako..." Moram li rei da sam naulio ui do bola? Kad je iva drugi put spalio Kamalu, Parvati je ponovno iskoila iz skrovita te potrala prema ivi i ostacima svoje prijateljice. "to si to uinio?!" vikala je. "Ubio si je! Kako si mogao? Nije ona nita kriva!" iva ju je znatieljno promatrao kako tri prema njemu i kori ga. Ovaj put se suzdrao od trenutne reakcije. Nasmijao se. Nije esto vidio takvu hrabrost. Njega je rijetko tko ikad prekoravao za bilo to. Osim toga, kad netko drugi put ponovi istu priu, mora mu dati malo "kredita" za nju. "Stani, eno!" naredio je. Parvati se bacila u Kamalin pepeo, uzalud traei njezine ostatke. Nije ostalo nita. iva je promatrao njezino uplakano lice. "Bilo je budalasto doi ovamo", rekao je. "Zar ona nije znala to je eka ako me uznemiri?" Parvati je podigla glavu u suzama. "Znala je. Ali, ja sam je nagovorila. To je uinila zbog mene. Zbog ljubavi." "Ako je znala, onda je platila cijenu", rekao je hladno iva. "ak i da nije znala, dogodilo bi se isto." Parvati je bila oajna. "Ali, to nije u redu! Nije i nije. Kako si mogao tako neto uiniti?" Opet meprekorava, pomislio je iva. Kakva neobina ena. "Takav je zakon", rekao je. "iva je takav. Ne moe biti drukije." Parvati je utjela, ponovno se predavi plau. iva ju je promatrao, razmiljajui to da uini s njom. Taj isti zakon nalagao je da je spali bez oklijevanja, kao to je to uinio proli put. A opet, neto je u njemu zatitralo, neto to nikada prije nije osjetio. Meutim, bilo je slabano i odmah je otilo, tako da nije mogao zamijetiti o emu se radi. I tad je Parvati uzela aku pepela u ruke i bacila ga na ivu. "Ti... ubojico!" vikala je. iva je duboko udahnuo i otvorio svoje tree oko.

Nisam znao to rei, a Gane je oigledno doao do jednog od svojih zastoja. Tako smo nekoliko minuta sjedili u tiini, svaki zadubljen u svoje misli. Moram priznati da me sve to rastuilo. Parvati je bila voena ljubavlju, a i Kamala je slijedila isti poriv. I one su, kako Gane kae, devet puta ponavljale isti postupak, vjerujui sebi vie nego to su vjerovale samome ivi! U toj je prii bilo mnogo toga skriveno iza slojeva vremena i legendi. tovie, osjeao sam kako skrivena znaenja bujaju ispod povrine natapajui moju svijest spoznajama koje nisam mogao uobliiti u rijei. Ni sada, kad ovo piem, ne mogu u potpunosti izraziti sve to osjeam prema Parvati i njezinoj upornosti, jaoj od svih prepreka, jaoj od ivota i od boanstva samog! Gane je vjerojatno osjetio daje pria uhvatila korijen u meni pa je progovorio sam, bez dodatnog poticaja. "U svakom ivotu Parvati je napravila korak dalje. Ni jednom se nije oslanjala na prethodni, ba kao ni Kamala. S druge strane, iva se sjeao svega. Meutim, postupao je bez plana, prema vlastitom kozmikom impulsu. Svaki put je Parvati dola malo dalje, makar korak ili reenicu. Negdje etvrti ili peti put, suzdrala se od zavrnog bijesa i optuivanja te nije bacila pepeo na ivu. tovie, sama gaje zamolila da spali i nju." Ovo me je prenulo iz misli. "Zamolila ga je da je spali?" "Da", potvrdio je Gane. "Iz oaja, naravno. Nije eljela ivjeti ako je Kamala mrtva i ako je to njezina krivica." "A iva? Stoje iva uinio?" "Usliio joj je elju, barem sljedeih nekoliko puta. Ali, zapamtio je to. Nije ga ostavilo ravnodunim. Iz ivota u ivot, ta mu se djevojka sve vie uvlaila pod kou. Na kraju je, deseti put, gotovo s nestrpljenjem ekao da se pojave pred njim. Zapravo, bio je toliko nestrpljiv da taj put, jedini od svih, nije dao Kamali uope priliku da govori. Jednostavno ju je spalio na licu mjesta, im je iskoraila pred njega. ekao je Parvati. elio je vidjeti to e uiniti ovaj put." Trebam li rei da sam se opet pretvorio u ui? Ve deset ivota, ponovno i ponovno, Parvati je sanjala isti san: isposnika prekrivenog pepelom na travnatoj istini okruenog visokim planinama. Nije znala da to traje toliko dugo. Znala je samo da je snano i da u njoj stvara osjeaje koje nije mogla razumjeti. Snana privlanost mijeala se sa strahom, ak i panikom. Kad je ovaj put susrela Kamalu, isprva nije eljela s njom razgovarati. Pobjegla je, samo da bude to dalje od nje. Nije znala zato je mui takav osjeaj krivnje i zato je Kamalu pod svaku cijenu eljela zatititi. Ali, ivina slika i zov ljubavi koju je osjeala u krvi, bili su jai od svega. Uvjerila je samu sebe da su svi njezini strahovi izraz slabosti i da ih jednostavno mora prevladati. tovie, negdje u njoj nalazila se tvrdoglavost i upornost koja nije trpjela nikakve primisli. Usprkos svemu, znala je da e to uiniti: pronai e ivu. Slomljena kljova Pribliavajui se Kailasi, milijun puta je prola s Kamalom scenarij njezinog dolaska pred ivu. Nekoje vrijeme ustrajala na tome da Kamala samo promatra, a da se ona, Parvati jednostavno pojavi pred njim. Meutim, Kamala za to nije htjela ni uti. I ona se bojala - ula je prie o ivinom bijesu, a tu je bilo i neto dublje, neto to nije mogla objasniti. Meutim, i dalje je vjerovala u sebe i svoju mo izazivanja strasti u svim stvorenjima. "Iako boanstvo," uvjerava je Kamala i sebe i Parvati, "iva nee moi odoljeti snazi ljubavi koju u mu posredovati." Ponekad, prije spavanja, nakon razgovora i ponovnog pretresanja svega to e uiniti, djevojke bi se pogledale, slutei osjeaje i misli koje su bile nedokuive i nezamislive. Suze bi im dole na oi, a zatim bi pale jedna drugoj u zagrljaj, plaui i smijui se istodobno.

Ve devet ivota u istoj potrazi, na istoj stazi s istim zavretkom - nije to mala stvar. Dubina povezanosti izmeu Kamale i Parvati bila je nezamisliva obinom ovjeku. A one, iako se nisu jasno sjeale prethodnih putovanja, negdje iznutra su znale. Znale su da e se i ovaj put dogoditi to isto. Ipak, usprkos tome, i jedna i druga su preutno ustrajale. Nije bilo prepreke koja e ih zaustaviti. I da taj deseti put iva nije odluio drukije, one bi dolazile ponovno i ponovno, samo da budu spaljene u unitavajuoj vatri istine koja sijeva iz njegovog treeg oka. * * -*Kad je, mimo utvrenog scenarija, iva spalio Kamalu prije nego je progovorila i rije, neto se u Parvati prelomilo. Nije se u potpunosti prisjetila, ali je znala da je kucnuo njezin as. Ovaj put e biti drukije. Izila je polako iz svojeg skrovita, potpuno mirna, zanemarujui vapaj srca i potiskujui suze za Kamalom. Kad je prola pokraj pepela, sagnula se, uzela ga u aku i prinijela usnama. Poljubila ga je i pritom razmazala cijelim licem. iva ju je pozorno promatrao. Jedan ljudski ivot za njega nije znaio mnogo, ali ipak je nestrpljivo ekao godinama da se Parvati konano pojavi. Nije odluio unaprijed to e uiniti. Djelovao je prema unutarnjim osjeajima. Znao je da e moda i ovaj put spaliti Parvati, ali je takoer znao da joj duguje barem mogunost da pokae tko je i to je. Parvati mu se pribliila na jo nekoliko koraka. Rijetko kada mu netko prilazi tako blizu, a eni to do sada nije nikada dopustio. Parvati je sagnula glavu. Poklonila se, ali nije se prostrla pred njega. iva je to zamijetio. Drska djevojka, pomislio je. ekali su u tiini. Parvati pognute glave, a iva pomno je prouavajui. Bila je lijepa, to nije mogao porei. tovie, sam se sebi zaudio to je tako to uope primijetio. Pepeo na njezinom licu uinio ju je slinom njemu, ali nije mu to bilo vano. Malo pepela ne moe zaustaviti boansko zapaanje. "Govori t eno!" konano je naredio iva. "to te dovodi do mene i to na tako drzak nain?" Parvati je zagrizla donju usnu. Nije se pripremala za ovo. Cijelo vrijeme je mislila da e nekim udom Kamala uspjeti i da e iva sam krenuti prema njoj. A sada, on je traio da ga uvjeri u neto, da mu objasni svoju nazonost. I pritom je bez razmiljanja ubio Kamalu! Parvati je potisnula tu misao. Odluila je ne spominjati svoju mrtvu prijateljicu. Nita time ne bi postigla, a nekako je osjeala da bi bijesom i optubama samo smanjila svoje vlastite anse. "Gospodaru svih svemira," reklaje smirenim glasom, "dolazim zbog vizija koje si mi slao. Dolazim jer te volim i elim biti tvoja druica." iva se nagnuo unatrag, kao pritisnut tim rijeima. "Nisam ti slao vizije, luda djevojko. One su tvoje, zar to ne zna?" "Moda. Ali, ako su bile tako vrste i uporne, zar nije bila moja dunost da ih slijedim?" "Hm, niti ne sluti koliko su bile uporne", promrmljao je iva, a zatim glasnije dodao. "I odakle ti drskost da pomisli kako moe biti moja druica? to ti meni, savrenom, moe dati?" "Poteno pitanje, gospodaru", rekla je Parvati i podigla glavu. Sada je prvi put otvoreno i bez vidljivog straha pogledala ivu. Njegove crte lica bile su skrivene iza debelih naslaga pepela. Ali, Parvati ih je vidjela, ba kao to je vidjela i plamene oi koje su je promatrale. Njegovo tijelo, iako mravo i isposniko, za nju je bilo prepuno obeanja uitka. Sve je to zamijetila u jednom asu, kratkom poput treptaja oka. Ali, to je bilo dovoljno da i iva prepozna te iste osjeaje koji su se javili u njemu. Bio je zapanjen time, ali nije imao vremena razmiljati jer je Parvati ve progovorila. "Ovo to si uinio, spalio moju prijateljicu, to je tvoja dunost, znam. I ne zamjeram ti zbog toga. Ali, uvjeravam te, o gospodaru svih stvari, svoju si dunost mogao izvriti i drukije, bez nanoenja nepotrebne patnje."

iva je podigao obrve. "Ja sam iznad patnje." "Ali drugi nisu", odvratila je Parvati. I nastavila, prije nego se iva snaao: "Evo, to ti mogu dati, uzvieni. Njenost i mekou, toplinu i ljubav koju do sada nisi poznavao. Svijetu je potrebna i ta tvoja strana, a ja je mogu upotpuniti." iva je zamiljeno utio. Nisu ga toliko uvjerile njezine rijei, koliko ono neto iza njih. Na posljetku, iako ni sama Parvati u tom trenutku to nije znala, deset dolazaka u susret smrti daje teinu neijoj odlunosti, te vrijednost onome to ta osoba govori. "U redu", rekao je na kraju. "Moda je i tako. Ali, moja druica mora biti ravna meni. Zar misli da me moe pratiti svuda kud god krenem? Biti uz mene to god inio i gdje god i s kim god bio?" "Da, mogu to uiniti", odgovorila je Parvati spremno. "Kako to da si tako sigurna?" upitao ju je iva. "Ljubav me ini sigurnom, uzvieni. Ljubav e me svuda odnijeti, ak i na ona mjesta na koja je i tebi teko prodrijeti." iva se nasmijeio. "Doi," rekao joj je, "sjedni pokraj mene. Prati me." Parvati mu se jo pribliila i sjela na slobodni dio tigrove koe. Nije bilo mnogo mjesta na njoj, pa su se dodirivali koljenima i rukama. Parvati je zadrhtala od tog dodira. Na trenutak se pokolebala i zapitala samu sebe da li je govorila istinu? Moe li ona doista pratiti ivu, boanskog? Ali, nije bilo vremena za kolebanje. im je zatvorio oi, iva je napustio Kailasu i odlutao u svemir, daleko od planeta Zemlje. Parvati je osjetila kako je ostala sama, ali je zatvorenih oiju u sebi rekla: "iva, ljubavi, ja sam s tobom." I kao udom, nala se pokraj njega, kao bestjelesna svijest, promatrajui zvijezde na nain kako ih nikada do sada nije vidjela. Okrenula se prema ivi, a on joj se potvrdno nasmijeio. Ili joj se to samo tako inilo, budui da nisu imali tijela. Kako bilo da bilo, iva je odmah zatim nestao. A Parvati je ponovno ponovila svoju "ljubavnu mantru": "iva, ljubavi, ja sam s tobom." Bez trenutka odlaganja, sada se nala pokraj ive u svijetu bogova. Zauena, ugledala je Indru i Vinua, mnoga druga nebeska bia, gandharve i druge stanovnike te prekrasne loke. Meutim, iva se nije dugo zadrao na tom mjestu. Krenuo je dalje. Ovaj put su se nali u paklenim svjetovima, a Parvati je gotovo pozlilo od prizora koje je vidjela izmeu iskrivljenih i jadnih stvorenja koja su patila. Kad ju je iva ostavio na tom mjestu, uhvatila ju je panika, ali se ipak nekako uspjela smiriti i vratiti k svojoj ljubavi. Toliko je silno vjerovala u nju da ju je ona svaki put odvela k ivi. Nije to bio ni lagan ni kratak test. iva je isprobao sve trikove i iskoristio sve prednosti svoje boanske snage. Isprva se kretao polako, dajui Parvati vremena da se snae. Ali, vidjevi da Parvati svladava te zadae bez problema, poeo je juriti svemirima, mijenjajui i vrijeme i mjesto svog pojavljivanja. as se vraao u prolost, as odlazio u daleku budunost. Skrivao se na dnu mora i na zabaenim naputenim planetima; uputao se u svakojake radnje, neke ugodne, ali uglavnom odbojne, samo da se otrese Parvati. Ali, nije u tome uspio. Njezina ju je ljubav nepogrjeivo vodila njegovim tragom i on joj jednostavno nije mogao pobjei. Na posljetku se malo zabrinuo, iako je duboko u svom srcu bio ponosan na Parvati. Osim njega, nitko iv, pa ak nitko od bogova ne bi se mogao kretati na taj nain i svladavati takve prepreke. A Parvati je to mogla! Ipak, neumjeren kakav je bio, elio je ispitati njezine krajnje mogunosti. elio je vidjeti koliko doista moe i da li su granice njezine ljubavi doista beskonano rastezljive. Poeo se kretati nezamislivm brzinama. U jednom milijuntom dijelu sekunde preao je milijune svemira i u svakom se zaustavio za jo krai djeli vremena. Parvati ga je slijedila. Bila je kraj njega i, tovie, ubrzo vie nije mogao napraviti ni jedan jedini pokret a da ona to ne uini istodobno. Kuda god iao, Parvati je bila tu, u isto vrijeme, na istom mjestu s njim!

Eh, ti moji roditelji! Bio sam toliko opinjen priom da mi je trebalo nekoliko sekundi da shvatim kako Gane vie ne govori. Moda sam samo na trenutak osjetio to to znai kretati se tako brzo, biti u toj mjeri gospodar vremena i prostora da te nita ne moe zaustaviti! A moda mi se to samo uinilo. Uglavnom, sve to sam mogao rei, bilo je: "Wow!" "Eh, da", rekao je Gane. "Tako je to bilo." Neko je vrijeme kimao glavom, a zatim dodao: "Tko zna, moda bi njihova suluda jurnjava trajala zauvijek jer bi iva iao sve bre i bre, ali prekinuli su ih drugi bogovi." "Kako to misli 'prekinuli ih'?" Gane me pogledao vragoljasto. "Svemir se poeo previe zagrijavati, zna. Materijane moe izdrati toliku silu, a iva i Parvati su samo nastavljali i nastavljali sa svojom trkom. Naravno, za to je bio odgovoran iva. Parvati gaje samo slijedila. On ponekad ide u krajnosti. Vjerojatno se nikad ne bi zaustavio." "Hm", zamislio sam se. "Svemir se zagrijao, kae. I to je bilo s tim bogovima?" "Doli su na Kailasu, pronali tijela ive i Parvati i poeli ritual kojim su ih zamolili za milost. Usput su svi priznali Parvati boanski status jer bez toga ne bi mogla biti ivina druica. Vjerojatno se iva i zbog toga zaustavio. Bio je toliko ponosan na Parvati da ju je htio svima pokazati. I svi su joj se poklonili. Dakle, otada..." "...iva ima druicu, a svemir majku Prirodu!" nadopunio sam ga. Gane je veselo kimao glavom. "Lijepo", rekao sam. "Izvrsna pria. Hvala ti." "Eh, ali nije jo gotova!" rekao je Gane nasmijeeno. "Zaboravio si nekoga..." "Zaboravio sam? Koga?" "Razmisli, razmisli..." Malo sam treptao oima, jo uvijek pun dojmova o jurnjavi ive i Parvati preko svih granica vremena i prostora. Nekako mi nije ilo razmiljanje. Odmahnuo sam glavom. "Ne znam." "Kamala, ludo, Kamala", prekorio me Gane. "Zar te ne zanima to je bilo s njom?" "Ah, da, Kamala! Jadna, bila je spaljena i deseti put..." "Ali, na posljetku i nagraena!" rekao je Gane. "Zna, moja sestra je izvrsna u onome to radi. U potpunosti je to zasluila." Neto mi nije zazvualo ba dobro u onome to je rekao. Trebalo mi je par sekundi da shvatim. "Tvoja sestra?!" "Aha", kimnuo je glavom Gane. "ekaj, Kamala je tvoja sestra? Pa kako?" Gane je tajanstveno zaklimao surlom i prekriio ruke. Duboko je uzdahnuo i ispriao mi posljednji dio prie o Parvati i Kamari. Nakon iskazivanja potovanja Parvati bogovi su polako krenuli s Kailase, svaki svojim putem i poslom. Bili su uzbueni zbog novosti i drukijeg poretka stvari, sada nakon to je iva dobio ensku stranu. No, nisu daleko stigli. Odjednom su osjetili kako se u najtanahnijim slojevima materije nakuplja ogromna energija. Svemir se ponovno poeo zagrijavati! "Pa to je s njima?!" vikali su neki. "Zar su se ponovno poeli ganjati naokolo?" "Ne, ovo je neto drugo", odgovarali su drugi. "Jo je gore i opasnije. Energija je mnogo vea. Moramo pouriti natrag inae e se svemir raspasti!" I dok su bogovi urili natrag k ivi i Parvati, njih dvoje su bili zaokupljeni voenjem ljubavi! Naime, im su svi otili, iva je pogledao Parvati pogledom za koji nije ni znao da je sposoban, a Parvati mu je uzvratila jednako snanim ljubavnim zovom. Ubrzo su se nali usred kovitlaca energije kojeg nije bilo mogue zaustaviti. I to je, naravno, uzrokovalo novi poremeaj kojeg su bogovi i te kako osjetili.

Prekinuli su ih milozvunim pjevanjem hvalospjeva njihovoj ljubavi, ali i to je bilo dovoljno da iva izgubi kontrolu i prospe svoje sjeme po Parvatinom trbuhu. Ona gaje jedva zaustavila da ne popali pola nebeskog svijeta zbog toga. "ekaj, dragi", rekla mu je umilno, "Ne brzaj. U pravu su. Moramo paziti na svijet. Naa ljubav ne smije unitavati, ona mora stvarati." I tako je iva obeao da e razviti posebnu znanost i vjetinu voenja ljubavi koja e usmjeravati energiju u smjeru uitka i stvaranja, a nikad unitavanja. Nazvao ju je Sadaiva tantra, a bogovi su otili smireni. Ovaj put nita ih nije sprijeilo u povratku u nebeske sfere. A nakon toga, kad su doista svi otili, a boanski se ljubavni par odmarao od velikih uzbuenja, Parvati se sjetila svoje prijateljice Kamale. "iva, gospodaru moj, naa ljubav je neprocjenjiva, zar ne?" "Tako je, preuzviena moja", odvratio je iva, sav njean od ljubavi. "Zna li tko je zasluan za nju? Osim nas, naravno. Zna li bez koga se mi ne bismo nikada sreli?" "Hm...", iva se pravio da razmilja iako je dobro znao na koga Parvati misli. "Ne pada mi na um..." Parvati je namjestila ljut izraz na lice. "Nemoj se izmotavati. Moja prijateljica Kamala zasluila je bolji tretman." "Moda. Ali, znala je u to se uputa i dragovoljno je platila tu cijenu", rekao je iva, pomalo se vraajui svojoj strogoj naravi. "Upravo zato, gospodaru moj", bila je uporna Parvati. "Zar takva odlunost i jednousmjerenost ne zasluuje nagradu? Deset puta je prola kroz vrata smrti da bismo se nas dvoje pronali." iva je pogledao svojoj ljubljenoj u oi. Kako da odoli njezinim arima! Naravno da e uiniti sve to bude poeljela. "Reci, Parvati, o mudra, to misli da bi trebalo uiniti?" I Parvati mu je rekla svoje miljenje, a iva je, kao i svaki zaljubljeni bog, ispunio elju svoje ljubljene. Rekavi to, Gane je zautio, sasvim zadovoljan sam sa sobom. Mene je ostavio u napetosti. Namjerno. "Dobro, stoje na kraju bilo s Kamalom?" upitao sam strpljivo. Gane me promatrao par sekundi, a onda popustio. "Sperma koju je iva prosuo - Parvati ju je sauvala, natopila svojim ljubavnim sokovima i zalila suzama sree. Kamalina dua je odmah uzdignuta na razinu boanstva i od boanskih sokova mojih roditelja, ive i Parvati, Kamala je dobila svoje novo postojanje. Otada nadalje, ona je boginja uitka i radi ono to je i kao ena najvie voljela raditi: bavi se ljubavlju. Eto, to ti je pria o mojoj sestri!" "Pa, doista lijepo!" rekao sam iskreno ganut. "Sad mi je malo lake. Onih deset spaljivanja zvuilo je grozno!" "Alije i vrijedilo!" rekao je Gane. "Postati boanstvo nije ba esta pojava. Kamala je platila cijenu, da, ali je zapravo za to zasluno njezino povjerenje u ljubav. Bila je sigurna da ljubav moe pobijediti sve, pa ak i tvrdoglavog boanskog isposnika, kakav je tada bio moj otac." "Znai, Kamala je doista tvoja sestra! I to prvo dijete tvojih roditelja. A ja sam mislio daje prvi bio Kartikeja ili kako ga jo zovu..." "Subramanja", nadopunio me Gane. "Ili Skanda. Ne, on nije prvi, ve drugi. A ja, ja sam im tree dijete. Kamala, boginja uitka kao prva; Subramanju, zatitnik, kao drugi, i ja, Gane, kao trei. Trea srea, zna kako to ide...!" I s tim se rijeima Gane savio u trbuhu od silne navale smijeha. to sam drugo mogao? Poeo sam se smijati s njim! ednom drugom prigodom, ni sam ne znam tono kada, ponovno sam upitao Ganea o Parvati i tom nesretnom deveterostrukom spaljivanju. Moram priznati da sam mnogo razmiljao o tome. Gotovo bi se moglo rei da me proganjao prizor u kojem Parvati izlazi pred ivu,

zgroena ubojstvom svoje prijateljice, samo zato da bi i sama bila spaljena i to devet puta zaredom! "to te mui, prijatelju?" rekao je Gane lakonski. "Neto ti nije jasno?" "Da, doista mi nije jasno", rekao sam zamiljeno. "ivino svjetlo treeg oka, kako si mi objasnio, moralo bi spaliti karmu osobe, zajedno s njezinim tijelom. To znai da bi Parvati, a to se toga tie i Kamala, morale biti prosvijetljene ve nakon prvog ivota." "Da? I?" Gane je podigao obrve u nemoguem luku. "I, kako to?" pokuao sam ozbiljnou prevladati poriv za smijehom zbog njegovog iskrivljenog lica. "Rodile su se ponovno i nisu se sjeale niega. Ponovile su ivot iznova. Kako to?" "ekaj, ekaj", zaklimao je surlom Gane. "Nisam rekao da se nisu sjeale niega. To nisam nikada rekao." Zapanjeno sam ga promatrao. "Kako nisi? Pa, to se..." "Podrazumijeva?" prekinuo me. "To si elio rei, da se podrazumijeva budui da su ponovile istu stvar, zar ne?" Kimnuo sam glavom. "E, pa, nemoj previe podrazumijevati!" glumio je ljutnju Gane. "Tako se najlake pogrijei." "U redu", uzdahnuo sam. "Onda mi ponovno objasni. Kako je to zapravo, s tim spaljivanjem?" "Hm, postoje tri stvari koje mora znati kad slua moje prie..." Gane je upro pogled u mene uz dramatinu stanku. "Prvo: dobro sluaj to ti govorim. Svaka rije je vana. Ba svaka." Lagano sam kimnuo. U redu, to sam odavno znao. Samo, ponekad nas um zavara, odvlaei nas putevima privida i ovjek uje i vidi stvari kojih nema. "Drugo," nastavio je Gane, "dobro sluaj to ne govorim. Svaka rije koju nisam rekao, takoer je vana. Ba svaka." Eh, ovo je tipino ganeovskil Vano je i ono to ne kae! Kako da ovjek ostane pri zdravoj pameti uz ovakvog uitelja? Koliko ima rijei koje nije rekao? Razmiljao sam o tome dok me Gane promatrao, a zatim sam polako poeo shvaati. Zapravo, nije stvar u mnotvu rijei koje nisu izgovorene, ve u onim tiinama koje oblikuju izgovorene rijei. Tiina nije uvijek ista. Ona poinje negdje - u zvuku koji je upravo zavrio. A negdje i zavrava - u zvuku koji je upravo poeo. Tiina je apsolutna, ali njezini rubovi su uvijek drukiji. Zbog toga sve tiine nisu uvijek iste! Ba sam se spremao izrei tu svoju mudrost, kad je Gane nastavio sa svojim treim pravilom. Namjerno, siguran sam, jer sam vidio sjaj u njegovom oku. Znao sam da zna to sam "smislio" i znao sam da ne eli da to kvarim rijeima. Moda e vam izgledati neobino, ali taj trenutak je u sebi sadravao jedan od najsnanijih uvida koje sam ikada doivio. Trajao je tako kratko, a znaio tako mnogo! "I tree," nastavio je Gane kao da se nita nije dogodilo, "...pa, ovo su samo prie!" Nasmijeio sam se. Naravno, nisam mu povjerovao. Mislim da mije tree pravilo preutio. Odnosno, izrekao gaje skrivenog i obuenog u drugu odjeu. Samo prie, dakle, ako vam se tako vie svia. Toga dana sam uo jo jednu od njih, "samo priu", a tek danas, kad sam je zapisao, shvatio sam igru rijei iza kojih se skriva istina, barem u mojem, hrvatskom jeziku. Objasnit u vam to nakon to saznate neto o Parvatinim roditeljima. Naime, Gane me elio razuvjeriti u moju zamisao da prosvjetljenje donosi med i mlijeko, pa me obavijestio o tome to se dogodilo s Parvati u njezinom desetom utjelovljenju, nakon to je postala ravnopravna druica boanskom Sivi. U svojem desetom utjelovljenju Parvati je roena u obitelji oca Dakine i majke Miine. Dakina je bio tradicionalan ovjek. Kad je Parvati poela ponovno imati vizije pustinjaka ive, Dakina je to saznao prilino kasno u njezinom ivotu. U nekom od prethodnih

utjelovljenja to bi ga okiralo i vjerojatno bi reagirao vrlo burno. Sada, u desetom, nije bilo tako. Prihvatio je to kao neobinost svoje kerke; neobinost koja nij e vrijedna velike pozornosti. Modaj e upravo zato bio vrlo iznenaen kad je Parvati nestala iz roditeljske kue. Dok ga je Miina smirivala, Dakina je bijesnio i prijetio izopenjem zbog ugroavanja obiteljske asti. Ali, tu nije bio kraj njegovoj muci. Usprkos srei koju je osjetio kad se Parvati konano ponovno pojavila pred njim, nije mogao zatomiti svoj uas kad je ugledao ivu! iva je na prvi pogled bio doista neugodan. Prljav, namazan pepelom, omotan starom i smrdljivom tigrovom koom, dok mu je oko vrata, o uasa, visjela zmija! Teko je opisati taj prvi susret jer Dakina nije elio progovoriti ni rijei sa Sivom. Zgranuto je gledao as svoju kerku, as pridolicu, i nije se mogao nauditi zato je njegova prekrasna kerka, koja je mogla za mua uzeti bilo kojeg uzvienog kralja ili vladara, izabrala ovog otrcanog isposnika? Moda bi Dakina jo i razumio ljubav prema nekom siromanom, mladom i zgodnom pjesniku ili svirau; da, to bi moda i razumio, ali ovo nije mogao nikako! Kakvu to strast moe osjeati Parvati prema mravom, upalom i neuglednom joginu? Ispriavam se, ali moram za trenutak prekinuti tijek prie. Prekinuo sam je i u stvarnosti, kad ju je priao Gane. Neto mi (opet!) nije bilo jasno. "ekaj, pa zar Dakina nije prepoznao ivu?" upitao sam. "Hm," odgovorio je Gane, "to se njega ticalo, pred njim je bio ovjek koji se zvao iva, i to je bilo sve. Zar kod vas ljudi ne nose imena poput ive?" Odgovorio sam prije nego sam ugledao skriveni smijeak na Ganeovom licu. "Ne, mislim da danas kod nas nitko ne nosi to ime..." A onda sam shvatio da me zadirkuje. Naravno. Zasluio sam. No, Gane je nastavio hinei zbunjenost. "Dobro, onda se zovu Isus ili Jahve ili tako neto..." Slomljena kljova to da mu kaem? "Ne," promrmljao sam "rijetko tko se zove Isus. To bismo mi smatrali preuzetnim, ak uvrjedljivim. Ali, negdje drugdje, recimo u latinoamerikim zemljama, ponekad djeci daju ime Isus. No, dobro, shvatio sam, ne mora dalje objanjavati..." Gane se nasmijeio. "U redu je. Dakle, iva je za Dakinu bio prljavi asket koji se zove "iva" i to je sve, nita neuobiajeno, ak i oekivano. Najee ime za askete i sadhue ionako je bilo jednostavno - iva." "Ali, zato mu Parvati nije rekla koga je dovela u kuu?" "Ne znam", odgovorio je Gane djelujui iskreno. "Moda mu je i rekla, pa joj nije vjerovao... Ili, poznavajui Parvati, vjerojatno mu nije rekla jer je eljela da joj mua prihvate takvoga kakav jest, zbog toga jer ga ona voli, a ne zbog toga to je - Bog!" Ah. Dakina je bio uporan u svojoj tvrdoglavosti. Nikako se nije smirivao i svojom je utnjom i pasivnou gotovo pokvario svadbenu sveanost. Parvati je bila uporna poput njega, pa je sve obavljala prema propisima i tradiciji, samo da ga uvjeri kako je njezina odluka ispravna. U tome je imala punu podrku svoje majke, mada je Miina morala oprezno odravati ravnoteu izmeu svog mua i voljene kerke. No, svadba je nekako prola, a Parvati i iva su se vratili na Kailasu, u svoj vlastiti dom. Za to vrijeme Dakina je smiljao kako da sa svoje obitelji spere sramotu koju im je nanijela Parvati udavi se za prljavog isposnika. Domislio se organiziranja velike obiteljske sveanosti rtvovanja, na kojoj e od jednog do drugog punog Mjeseca paliti vatre, pjevati svete pjesme i moliti za podrku bogova. Kad je sve bilo spremno, odaslani su pozivi velikoj obitelji kojoj su pripadali, a takoer i mnogobrojnim gostima. Dakina e za tu prigodu potroiti vie od polovice svog imetka. Pozivi su bili upueni svima, osim Parvati i ivi, koje je Dakina prigodno zaboravio pozvati. "Moram otii, voljeni moj", rekla je Parvati ivi im je od Kamale saznala za sveanost rtvovanja. "To je moja obitelj i moj otac. Moram biti tamo."

ivi se nije sviala ta zamisao. "Ako ba mora iako nas nije pozvao, onda u i ja ii s tobom." Parvati mu je stavila prst na usta, a zatim ga poljubila u elo. "Ne, najdrai. To je moja zadaa. Ako te dovedem sa sobom, Dakina e se opet uvrijediti. Koliko god mi to bilo teko, otii u sama. Ako ga uzmognem nagovoriti da promijeni stav prema tebi, pozvat u te istoga trenutka. A ako ne..." iva je promatrao svoju voljenu. Osjetio je da Parvati ima tmurne misli. Ipak, usprkos loim slutnjama, morao ju je pustiti neka ide. Ono "a ako ne..." ostalo je visjeti izmeu njih jo dugo nakon to se Parvati spustila s njihove planine. I, na alost, upravo se taj "ako ne..." dogodio i oblikovao im sudbinu. Dakina je bio vrlo hladan prema Parvati ne elei razgovarati s njom. Izbjegavao ju je nekoliko dana, a Parvati je plakala na majinom ramenu, ne znajui to uiniti. Na posljetku je bila toliko oajna da je zaustavila oca usred priprema za veernju molitvu i napala ga otrim rijeima pred mnotvom rodbine i gostiju. "Ne ponaa se prema meni kao otac", uzviknula je hvatajui ga za rukav. "to sam ti uinila da si takav prema meni? Zar nisam nastala iz tvoje krvi? Zar me nisi ti poduavao ivotu i mudrosti? Zato sada porie sve emu si me uio?" Zacrvenjevi se na tu novu sramotu, Dakina je pobjesnio i izgubio kontrolu nad sobom. "Da, rodio sam te i poduavao sam te. Ali emu taj trud, kad si me iznevjerila? Nita nisi shvatila i... zapravo, ti i nisi moja kerka!" Naravno daje Dakina to rekao u bijesu i da duboko u sebi nije tako mislio. Ali, rijei su vane, a posebno su bile vane u to davno vrijeme. Parvati ih je ula i one su, poput dobro naciljane strijele, probile njezino srce. Pognulaje glavu dok su joj suze tekle niz obraze. Vie od rijei zabolio ju je hladan i okrutan pogled u oima njezinog oca. "U redu," rekla je na posljetku, polagano podiui glavu. "Ako je tako, ako ti vie nisi moj otac, a ja vie nisam tvoja kerka, vratit u ti ono malo to si mi dao. Moja dua ti ionako ne pripada, a ovo moje smrtno tijelo - tvoj dar - sada ti vraam jer mi vie nije potrebno." U trenutku dok je to izrekla, Parvati se sruila pred Dakinom, ostavljajui svoje tijelo poput skinute koulje. Uzalud su ljudi pritrali, uzalud zazivali lijenike i bogove. Uzalud je Miina neutjeno plakala nad tijelom u kojem je sve donedavna obitavala njezina kerka, a Dakina stiskao zube u nemonome bolu. Sve je bilo uzalud. Parvati je otila. Gane je gledao nekud u daljinu, zapevi u jednoj od svojih zamiljenih tiina. A ja, to sam mogao rei? Kakva pria! Dogodilo joj se ponovno: nesretna Parvati je ponovno umrla! ak i prije nego se Gane pojavio na ovome svijetu, njegova je majka imala buran ivot. Ili, bilo bi tonije rei: burne ivote i burne smrti. Ovaj, put, meutim, znao sam da slijedi neki obrat. Parvati nije mogla nestati zauvijek jer onda ne bi bilo ni Ganea, ni ove prie, ni mene koji je prenosim, ni vas koji je itate. Neto se moralo dogoditi, neto zbog ega emo mi, smrtnici, dugo pamtiti Parvati, enu i majku, kerku i boginju. Planina se zatresla. iva je klonuo. Daleko na sjeveru, daleko od doma Miine i Dakine, doma njegove Parvati, veliki iva je zadrhtao do kostiju. "Neee!" zavikao je u oaju. "Zato, voljena? Zato si to uinila? Zato si otila?" U suzama koje su razmazale pepeo na njegovom licu napustio je Kailasu i krenuo odmah prema mjestu na kojem je Parvati ostavila svoje tijelo. "Nije vrijedno toga, najdraa moja", govorio je sam sebi, nadajui se da ga Parvati nekako uje. "Nije vrijedno te rtve..." Ali, to je uinjeno, uinjeno je. Parvati je oito smatrala da je njezin in bio opravdan. Usprkos gubitku ivota i odlasku od ive, Parvati nije eljela ostati kerkom ovjeka koji nju nije prihvaao takvom kakva je bila.

iva je znao to se dogodilo. Uporabio je svoje boanske moi spoznaje i u umu vidio prizor izmeu Dakine i Parvati. Zbog toga nije urio. Da se odmah stvorio pokraj Dakine, vjerojatno bi ga u bijesu ubio. A to nije elio uiniti. Dakina e vie i bolje ispatati svoj grijeh ako ostane iv. Stigao je miran i ozbiljan, probijajui se kroz uplakane ljude. Parvati je leala na odru ukraenom cvijeem. Pokraj nje je kleala njezina majka. Ugledavi ivu, zavapila je: "O plemeniti, spasi moju kerku, svoju suprugu! Ti poznaje tajna znanja. Tebi pripada sanivini vidja, znanje o oivljavanju umrlih. Uporabi svoje znanje, svoj boanski dar, oivi nau Parvati, preklinjem te!" iva joj je uzvratio pogled, a zatim joj priao i uspravio je ispred sebe. "Potovana majko," rekao je smjerno, "razumijem tvoju bol. Jednaka je mojoj, jer izgubio sam druicu koja me nadopunjuje kao to dan nadopunjuje no. Ali, ne mogu to uiniti, ne mogu je vratiti u ivot." "Zato, zato?" zavapila je Miina. "Zato to Parvati nije umrla", odgovorio je iva. "Onaje otila svojom voljom. Napustila je tijelo ne zbog dolaska Jame, boga smrti, ve zbog toga to nije eljela ivot koji je ivjela. Takve ni sanivini vidja ne moe vratiti. Ni ja, iva, ne mogu je vratiti." Dakina je cijelo vrijeme ukoeno stajao sa strane. uo je to iva govori, a bijes je ponovno prokuljao iz njega. "Ti si jedini krivac za sve!" povikao je Dakina. "Da nije bilo tebe, sve se ovo ne bi dogodilo! Ali, neka, neka bude tako. Parvati vie nije eljela biti moja kerka, a ja vie ne elim njezino tijelo. Nosi ga sa sobom!" iva je doista doao u miru. elio je samo oplakati svoj gubitak. Ali, Dakina je sada pretjerao, pokazavi da ga kerkina smrt nije poduila niemu. Bijes i tvrdoglavost jo su uvijek u njemu plesali svoj divljaki pir. Osjetivi ga i u sebi, iva mu se takoer prepustio. "Neka bude, onda, slijepi ovjee", rekao je i otvorio svoje tree oko. Zaslijepljen istinom, Dakina se pretvorio u prah i pepeo. Ne osvrui se na zapomaganja Miine koja je sada izgubila i supruga, ali i strku koja je nastala jer su ljudi poeli u strahu bjeati od njega, iva se probio do Parvatinog tijela i podigao je na ramena. Suze su mu ponovno tekle kad ju je trei nosio, elei pobjei to dalje od tog uasnog mjesta tragedije. Trao je satima, neumoran, elei istopiti bol koja ga je prodirala. Nije nikada ni sanjao da e zbog neega tako patiti. Bio je samodostatan i potpuno zadovoljan. Ali, otkad je Parvati ula u njegov ivot, onaje postala sredite njegovog svijeta. Nije to ni primijetio sve dok je nije izgubio. A sada, sadaje nosio njezino tijelo svijetom, u uzaludnoj nadi da e je negdje ipak pronai. Da, iva se zapravo nadao da e njegova ljubav vratiti Parvati. Da je umrla, oteo bi je bogu Jami. Ali, nije. Otila je svojom voljom, ne podigavi ruku na sebe, ve napustivi tijelo istom snagom namjere. Takve due su iznad i izvan dohvata bogova. Ipak, Parvati je negdje bila. iva je znao da se s tog mjesta mogla i vratiti. Samo, kako daje prizove? Kako daje vrati? Njegov se um vrtio u zatvorenoj petlji boli, elje i pitanja. Milijun puta je predbacio sam sebi to je dopustio da Parvati ode sama do oca. Daje on bio tamo, stvari bi bile drukije. A opet, znao je, na neki nainje i bio tamo, prisutan u Parvatinoj ljubavi. Polako, ta je spoznaja sazrijevala u njemu. Doista polako, jer je ve mjesecima trao pustinjom, nosei sa sobom tijelo koje se raspadalo. Punu godinu dana, tonije. Toliko mu je trebalo da zastane, a toliko je trebalo i smrtnom tijelu da se ospe, unitavano vjetrom, kiom i suncem. U ivinim rukama na posljetku je ostao samo naramak Parvatine kose; sve ostalo je pogubio putem. Tek kad je zastao, konano iscrpljen, drei tu kosu u svojim rukama, i nekako shvaajui da sve ipak ima svoj smisao, iva se okrenuo i iza sebe, na mjestu gdje je prije bio samo pijesak i gole stijene, ugledao procvale umarke i zelene livade. "Parvati..." proaptao je, odjednom shvaajui u to gleda.

"Najdrai..." odgovorio mu je tihi glas mirnih oaza i vode koja tee. "Parvati..." ponovno je proaptao iva. "Voljeni..." zapjevale su ptice i nasmijale se srne u bijegu. iva je zaplakao. Plakao je dugo putajui da se u njemu smjenjuju tuga i -srea. Pronaao je Parvati, ali ju je istodobno ponovno izgubio. Tek kad je pala no, tek su mu se tada oi umorile od suza. iva je podigao pogled prema tamnome nebu posutom svjetlom i rekao Mjesecu i zvijezdama: "Gdje si, najdraa?" I tamo gore, u izmaglici mlijene staze, oblikovao se lik njegove voljene. "Ovdje sam", rekla je Parvati s nebesa. "Posvuda sam oko tebe. Nalazim se u tragovima koje si ostavljao. Moje je tijelo oploivalo Zemlju. To sam sada ja, najdrai moj." Grcajui od sree to je vidi, iva je ponovno zaplakao. "Ali, ja te elim cijelu, tjelesnu. elim voditi ljubav s tobom. Tako emo lake i bre stvarati ivot. Tako mora biti, a ne ovako." Parvati se nasmijeila treptanjem zvijezda. "Slaem se, ljubavi moja, ali s tim se mora sloiti i Dakina, moj tjelesni otac." "Ah!" zavapio je sada iva. "Dakina je mrtav. Ubio sam ga istinom!" "Onda idi natrag, najdrai, i oivi ga. To nam je jedina ansa! Ovako e uiniti..." rekla je Parvati, naputivi ivu kako da postupi prema njezinim roditeljima. Zatim je nestala, dok su zvijezde poprimale svoj uobiajeni raspored. ivaje ustao shvaajui istinu u Parvatinim rijeima. Onaje posvuda oko njega i njihova ljubav nikada nee nestati. Ali, ako je eli na nain na koji ju je imao ranije, Parvati se mora ponovno roditi. A za to joj je potreban otac: Dakina se mora vratiti u ivot! Prolo je godinu dana od ivinog odlaska i smrti Dakine. Miina j e nj egov pepeo uvala u glinenoj po sudi. Nije ga prosula u rijeku kako je nalagala tradicija. Iz nekih, ak i njoj nepoznatih razloga, uvala ga je kao da u srcu uva nadu u sretan ivot s muem i voljenom kerkom. Tijekom te duge godine Miina se mnogo puta zapitala to osjea prema ivi. Da lije smatrala daje on doista kriv za njezinu nesreu, kao to je to mislio Dakina? Koliko god ispitivala samu sebe i svoje srce, nije pronala tragove optube. ivaje uinio to je morao, a Dakina je sam na sebe navukao njegov bijes. Miina je molila za spas due svojeg zaslijepljenog mua. Zbog toga se nije uplaila kad je pred sobom ugledala ivu, jo mravijeg nego prije i potpuno iscrpljenog. "Doao si", jednostavno je rekla. "Nisi pronaao Parvati?" ivaje odmahnuo glavom. "Nisam. Jesam. Pronai u je. Zato sam doao. Oivjet u tvog mua. Gdje mu je pepeo?" Miina nije razmjela to to iva govori, ali joj je srce zaigralo od radosti. Brzo mu je donijela posudu s pepelom,a ivaje dubokim glasom poeo pjevati tajne mantre sanivini vidje. Nije prolo mnogo, a Dakina se pojavio pred njima, stvoren ponovno iz svog vlastitog pepela. im se oblikovao, pao je na koljena pred Sivom. "Oprosti mi, gospodaru!", zavapio je. "Bio sam slijep, tvrdoglav i ponosan. Nisam te prepoznao, nisam znao tko si, nisam vidio... Sada znam istinu. Oprosti mi!" Slomljena kljova iva ga je hladno promatrao. "Sada zna istinu o meni. A da li zna istinu o Parvati? Zna li tko je ona koja je roena u tijelu tvoje krvi?" Dakina je poeo plakati. "Parvati, Parvati... ni nju nisam prepoznao. Nisam bio svjestan tko je... moja kerka. Moja... Oh, Parvati!" Vidjevii kako je Dakina sada iscijeljen istinom, iva se smekao. Cilj je postignut: Dakina je preobraen. "Ustani", rekao mu je. "Vi ste rodili Parvati jednom, iz vae ljubavi e se ona roditi i drugi put."

Miina i Dakina su ga gledali zapanjeno. "Zar se Parvati moe vratiti? Nisi li rekao da ona nije umrla i da zato..." "Da, rekao sam tako i to je istina. Ne mogu je vratiti sanivini vidjom. Ali, vi i vaa ljubav je moete ponovno stvoriti. Ove ete noi voditi ljubav i zaeti je ponovno. A ja u va tjelesni dar pretvoriti u dom pogodan za Parvatinu duu. Vratit e nam se ve sljedeeg jutra!" Miina i Dakina zbunjeno su se pogledali. "Uinit emo to, iva plemeniti", rekao je Dakina pomalo oklijevajui. "Ali, moda si zaboravio na nau dob. Parvati je roena u naim poznim godinama, a sada ih je jo mnogo prolo. Naa tijela nisu ono to su bila neko..." iva se nasmijao. "Ne brinite", rekao je, "Strast ne umire s godinama, pa niti s tijelom. Strast i ljubav su vjeni, ako im samo osigurate dom u svom srcu i dui." Zatim je posegnuo za kobrom koju je nosio oko vrata. Uhvatio ju je iza glave koja je opasno zasiktala i usmjerio ih prema Parvatinim roditeljima. Miina i Dakina su ustuknuli. "Ne bojte se", rekao je iva smirujui ih. "Ovo je smrtonosni otrov za sve, osim za one kojima ga ja ponudim." I s tim je rijeima iscijedio par kapi kobrinog otrova na dlan svoje ruke. "Evo", ponudio im je, "Kuajte." Miina i Dakina oprezno su mu prili, jo uvijek oklijevajui. Ali, iva im je vrsto nudio svoj dlan, smijeei im se i ohrabrujui ih. Jedan po jedan prislonili su lice uz njegovu ruku i poljubili mjesto gdje se nalazio kobrin nektar. Gotovo trenutno, otrov je poeo djelovati, ali umjesto da ih usmrti, Miina i Dakina su osjetili nalet energije. I, to su znali im su se pogledali, buenje davno uspavane elje. "Uzmite ovo", rekao im je iva dajui im ostatke Parvatine kose. "Neka bude pokraj vas kada ete noas slaviti Boginju uitka." I s tim se rijeima okrenuo, ostavivi ih same. I dok su Miina i Dakina vodili ljubav cijele noi, iva je najprije zazvao Kamalu, svoju kerku, zamolivi je da budno pazi na dvoje ponovno probuenih ljubavnika. Kamalu nije trebalo nagovarati da sudjeluje u oivljavanju svoje prijateljice i majke, pa se nevidljiva zavukla u njihove odaje, pjevajui ljubavne pjesme, neujno svakome osim onih koji su od ive dobili nektar mladosti iz usta njegove kobre. A iva je cijelu no proveo u dubokoj meditaciji, potpuno tih i nepomian. Nije se moglo nita vie uiniti. Sada e pomoi samo tiina. Jo je bio mrak, tik pred zoru, kad je iva osjetio dodir neije ruke na svojem ramenu. Znao je ija je to ruka. Odmah je otvorio oi. "Parvati!" proaptao je. "Ovdje sam, najdrai", rekla je njegova boginja bacajui mu se u zagrljaj. "Ljubav i istina su nas ponovno spojili." to bi ovjek mogao rei na takvu priu? Ni tada kad sam je prvi put uo, a moram priznati ni sada, ne znam gdje bih poeo o njoj misliti, a kamoli neto zakljuiti. Kao i sve druge prie i ova me progonila noima, danima i mjesecima. Ponekad mora proi stvarno mnogo vremena prije nego detalji ovakve pustolovine sjednu na svoje mjesto. Tada odjednom shvatite svu dubinu onog to je reeno. Ne zavaravam se da u ovom trenutku razumijem sve to se dogodilo izmeu ive i Parvati. Vjerojatno ima nijansi koje mi izmiu. Jer, kako bi inae moglo biti da svaki put kad se sjetim te prie zamijetim neto novo? Odakle te "novosti" dolaze, kad sam priu ve uo, pa ak i zapisao? Oigledno, pria je iva. Ona mi svaki put apne neto drugo, ve prema tome koliko sam sposoban uti. Sjeate li se razgovora s Ganeom koji sam vam ispriao na poetku? Onog dijela kad je rekao da su to "samoprie"? E, pa, shvatio sam igru rijei iza tog izraza! Samoprie su prie koje idu same od sebe; prie koje ive same po sebi. Jednom ispriane, dalje se priaju same, svaki put kad ih se prisjetite. Zgodno, zar ne?

Moram priznati da mi je posebnu pozornost _y I vprivukao detalj s otrovom ivine kobre koji je Miini i Dakini posluio kao eliksir mladosti i kao, uh, duhovna turbo vijagra. Kao to znate, Gane takoer nosi kobru, ali ne oko vrata nego oko pojasa. Oigledno se ta sklonost kobrama prenosi u obitelji. "Stoje to u zmijama", pitao sam ga jednom, "da ih vi, duhovna stvorenja, tako jako volite?" "Ah, kobre!" uzviknuo je Gane pogladivi je u predjelu svog pupka, gdje joj je u tom trenutku bila glava. "Kobre su - a to se toga tie, sve zmije - vrlo zanimljiva stvorenja. Zna, presvlae svoju kou, pa su dobar simbol preobrazbe. Onda, imaju taj otrov koji moe posluiti i kao lijek. Pa, onda..." Tu je iznenada zastao znaajno podiui jedan prst. "Hej, a zna li ti onu priu o Vasukiju i kako su ga iskoristili i bogovi i demoni?" Znao sam tu priu jer mi ju je ve jednom ispriao. tovie, ak sam je i ja ispriao svojim itateljima u knjizi Maitreya. No, nije se loe podsjetiti na nju, posebice to je sada Gane dodao neke detalje koje prije nije spominjao. Kimnuo sam glavom na nain koji se mogao protumaiti dvojako: "da, znam tu priu", ali i "da, znam, ali ipak mi je ispriaj jo jednom". Gane, naravno, nije obraao pozornost na moje "znakove". Kad odluci neto ispriati, svejedno mu je to vi mislite. Ispriat e vam to ovako ili onako, obino na nain da izgleda kao da ste upravo to traili. "Bogovi i demoni", zapoeo je udobno se namjestivi u poloaju polulotosa, "oduvijek su bili u nekoj vrsti natjecanja, da ne kaem rata. Jedna strana vue ovamo, a druga onamo. Meutim, bez jedne od njih, svemir ne bi bio cjelovit, zna." Da, taj dio njegove filozofije upoznao sam ve odavno. Za razliku od suvremenog shvaanja dobra i zla, Ganeov svijet se sastoji od sila, energija i inteligencija koje same po sebi nisu nikad iskljuivo dobre ili iskljuivo zle. Zapravo, mogu biti i jedno i drugo, zavisno s kojeg stajalita im pristupate. Na taj nain, Ganeov svijet je mnogo stvarniji od idealizirane filozofije crno-bijele borbe dobra i zla. Kako na nebu, tako i na zemlji - to Gane prihvaa. Ali, eto, kao to na zemlji nije sve crno-bijelo, tako to nije ni na "nebu". tovie, moda je ak dobro rei kako nai izrazi "bogovi" i "demoni" danas zvue izrazito obojeno pozitivnim, odnosno negativnim nabojem. Na sanskrtu, kojim se Gane esto koristi, izrazi "devas" i "asura" ne nose takav naboj. Radi se o vrstama nebeskih ili duhovnih stvorenja, to je sve. Kao to mije objasnio, s vremenom su ti izrazi poprimili znaenja nositelja dobra, odnosno zla. U poetku to nije bilo tako. Svemir je morao funkcionirati kao cjelina i svako stvorenje u njemu, posebice ono duhovno, imalo je svoje mjesto. Bez tog mjesta jedan mali kotai svemira ne bi djelovao kako treba. A bez par tih kotaia uruio bi se i nestao. Zbog toga je cijela pria o ratu bogova i demona zapravo lana i iskonstruirana da bi se naivni drali u strahu. Jasno je da svaki prirodni zakon ima svoju svrhu i namjenu, te da uope ne bi bilo dobro da jedna skupina prirodnog zakona nadvlada onu drugu. Na posljetku, zato je taj "rat" vjena pojava. Nikad nee prestati jer niti nije rat - vie je nalik plesu. Ali, pretpostavljam daje i to stvar toke gledita, zar ne? Kako god bilo, pria koju mije Gane tada ispriao drugi put, u sebi sadri i nevjerojatan obrat u kojemu su upravo bogovi ti koji se ne dre dogovora, odnosno varaju demone elei zadrati amritu, to jest napitak besmrtnosti samo za sebe. "Da bi se dobila amrita," nastavio je Gane, "mora se uzburkati prvobitni ocean svijesti. I to dobro uzburkati! I bogovi i demoni imaju elju za besmrtnou. Svaka je skupina za sebe traila nain da stvori amritu. Meutim, ubrzo su shvatili da to ne mogu postii sami - bili su preslabi. Jedino su udrueni to mogli napraviti pa su, usprkos razlika u naravi i svjetonazoru, dogovorili suradnju." Vidite, besmrtnost nije bila dostupna kad je "prvobitni ocean svijesti" bio miran i neuznemiren. Trebalo ga je "promukati". U toj prispodobi se krije velika istina o ivotu. Ima jedna suvremenija poslovica koja me podsjea na tu istinu: "Brodovi su sigurni u luci, ali su

graeni za plovidbu morima i oceanima." Nema ivota bez pokreta i "uznemirenosti". U tome se krije opasnost, ali ta opasnost u sebi nosi ivot. Nepominost i prividna sigurnost donose smrt. "Dakle, i stvaralake i unitavajue sile moraju se udruiti da bi ivot bio besmrtan!" ubacio sam se, potvrujui Ganeove rijei. On me pogledao malo iskosa, kao da procjenjuje da li se ja to alim ili sam doista "ponosno" izrazio duboku mudrost. "Da, naravno", rekao je produujui taj procjenjivaki pogled. Zadirkivao me je kad god je stigao, ak i pogledima! "Dogovor je bio", nastavio je bez zastoja, "da se amrita ravnopravno podijeli izmeu bogova i demona. Kao poluga za mukanje oceana poslula je jedna zmija! Naravno, bila je to ogromna zmija, jedan od starih nagasa imenom Vasuki. Ukrutio se i posluio kao poluga za pokretanje planine koju su zajednikim snagama ubacili u ocean. Bio je to velianstveni pothvat!" Naravno da je bio! Moda jedini iz njegovih pria u kojem su bogovi i demoni radili zajedno. Ali, upravo je zato vaan. Sam Vasuki, kako sam ve opisao u Maitregi, bio je u dogovoru s Vinuom. Upravo je on bio taj koji je elio suradnju jedne i druge sile. Posluio je kao poluga, ali je na posljetku bio i rtvovan, rasjeen na dvije polovice. Naime, kad se amrita na posljetku pojavila na povrini oceana, bogovi su je eljeli prisvojiti za sebe. Loi deki, oigledno. A Vasuki, pokreta zamisli o suradnji i sredstvo pomou kojeg je amrita stvorena, pripadnik demona, a opet u ovom sluaju na strani koju bismo nazvali dobrom, krenuo je u pravedniki pohod krae amrite od izdajnikih bogova. Popio je malo tog blagoslovljenog napitka, ali mu je onda Vinu svojim stranim diskom odrezao glavu. Budui je amritu ve popio, postao je besmrtan, pa su njegovi dijelovi, glava i tijelo, bili poslani na suprotne strane svijeta, neka krue oko Zemlje. Postali su ono to astrolozi danas zovu "Mjeseevim vorovima", ili u jvotishu Rahu i Ketu. Zbog svoje plemenitosti i dobrih namjera Vasuki je pretvoren u dvije grahe, i praktino uzdignut na razinu vanih initelja u stvaranju svemira. No, Ganeova pria je toga dana ila u jednom drugom smjeru, moda ne manje vanom. "Dok su tako mijeali ocean pomou Vasukija i planine," nastavio je Gane, "bogovi i demoni su se prilino umorili. No, nisu smjeli odustati, nisu smjeli stati. Tonije, stali su jednom ili dvaput, ali je to bilo loe po njih. Morali su poeti iznova. Jedino stalno i neprekinuto mijeanje na kraju e donijeti rezultate." Gane je predahnuo i kad sam ve pomislio da e zastati, iznenadio me pitanjem: "Zna li to je prvo izilo iz oceana?" "Kako to misli?" odvratio sam zbunjenim pitanjem. "Tako kako sam rekao. to je prvo izilo iz oceana?" "Pa, valjda amrita", rekao sam ve znajui da nije. Ne bi me inae to ni pitao. "Ne, ne", odmahivao je Gane glavom veselo. "Prvo je izila Surabhi - u obliku krave. Onaje izvor sveg tog mlijeka, zna... Vjerojatno sam imao glupav izraz na licu jer se Gane poeo bjesomuno smijati. "Pa, zna, ocean mlijeka, mislim svijesti", grcao je, "... morao je odnekud doi..." U redu, pomislio sam, krava kao izvor mlijeka... Naravno daje Surabhi vie od krave, ali to sam saznao kasnije, u nekoj drugoj prii... "A onda," nastavio je Gane dok mu je trbuh jo podrhtavao od priguenog smijeha, "onda je dola Varuni, boginja opojnih pia. Nju su slijedile mnogobrojne apsare, boanske nimfe, zavodnice i zavodnici neizmjerne ljepote i senzualnosti. A zatim se pojavilo nebesko drvo, Pariata, koje je svojim mirisom omamilo itav svijet..." U udu sam sluao. Ranije sam znao samo za amritu, a sad, eto, izgleda da se svata drugo pojavljuje iz prvobitnog oceana svijesti kad ga se zajedno dohvate bogovi i demoni!

Gane je ponovno znaajno podignuo kaiprst. "Neki kau da se pojavio i neki udni Mjesec hladnih zraka, iz kojeg je istjecao otrov. Ali, nije bilo ba tako: otrov je doao s drugog mjesta, mnogo jednostavnijeg. Podsjeti me da ti to ispriam na kraju, to je jako vano!" Kimnuo sam glavom, iako sam znao da ga neu morati podsjeati. Tono je znao to radi i kada e neto rei, a kada nee. "I na posljetku," nastavio je Gane, "pojavila se boginja Lakmi, prekrasna, prelijepa..." Boginja obilja, naravno. Kad se snage svemira udrue, obilje je prirodni rezultat. "I tu je, vidi, nastao prvi sukob meu bogovima", znaajno je istaknuo Gane. "Sukob?" "Mhm. Indra, poglavar boanskih vojski je poelio Lakmi, ak ju je i proglasio svojom prije nego je ikoga ita pitao. Lakmi jo nije progovorila ni rijei, a Indra je ve dogovarao vjenanje." "Ali..." zamucao sam, "nije li Lakmi Vinuova ena? "Naravno da jest", nasmijao se Gane. "Indra se zaletio. Zavela ga ljepota. A pomalo i obilje." "Hm, pretpostavljam da se Vinu pobunio protiv toga.?" "Ne, Vinu nije nita rekao, ali je Lakmi sredila stvar. Naime, Indra se zaletio i obeao svima da e 'narediti' Lakmi da im podari obilje, jer je on sam najdareljivi]i u svemiru. 'Ako si takav', odgovorila mu je Lakmi ljubazno, sada je vrijeme da pokae kako duboko idu korijeni tvoje dareljivosti. Jer, ja Lakmi, pripadam onome koji najvie daje, onome koji najvie titi.' I dok je Indra zbunjeno razmiljao o njezinim rijeima, Lakmi je prila Vinuu. Zatim je, stojei uz njega, svima objasnila da bi ona mogla pripadati stvaranju - pri tom je pogledala Brahmu - ali da na posljetku, najvie odgovara zatiti i davanju. tovie, rekla je, nekako bi bilo neprilino da obilje stoji pokraj rata." Gane je na trenutak zastao, naglaavajui poruku koju je upravo izrekao, a zatim nastavio. "Ipak, kao to zna, Indrinu pogrjeku ponavljaju mnogi ljudi. Vaa povijest posljednjih nekoliko tisua godina predstavlja njezino ponavljanje. Lakmi nikad nije bila, niti nee biti, Indrina ena. Razumije li?" Razumio sam. Pitanje je meutim, koliko usijanih glava imajo na ovome svijetu, a koje nikad nisu ule za Indru i Lakmi, niti za Vinua zatitnika i darovatelja? Nisu vana njihova imena, ali bilo bi dobro da znaju bar njihova znaenja. Moda bi takvima bilo dobro ee ponavljati Ganeovu reenicu: Lakmi (obilje) nikad nije, niti hoe, stajati uz Indru, ratnika. S druge strane, im je nastala, Lakmi, boginja obilja, krenula je prema svom odreditu prema Vinuu, zatitniku i podravatelju. Zastala je pokraj Brahme, pokraj onoga koji stvara, jer bi lako mogla biti i njegova, ali je na posljetku otila onome koji daje. Eto. U par reenica, ivotna pouka kakvu samo poeljeti moete! Tako to radi Gane. No, menije neto drugo palo naum. Ponekad previe mislim, ali to nije tako loe, posebice ako imate pokraj sebe nekoga tko odgovara na vaa pitanja. "ekaj," rekao sam, "zar nije Lakmi ve ranije postojala? Nije li ona nastala u istom trenutku kad i Brahma?*" "Ah, da, jest", odgovorio je Gane lakonski. "Tada je nastala, onako, zna... nastala je, razumije?" * Naime, prije ove prie Gane mi je ispriao onu o Sarasvati i Gajatri, vrlo neobinu dogodovtinu o jo neobinijoj ljubavi. Kad proitate tu priu koja se nalazi neto kasnije u ovoj knjizi, shvatit ete zato sam bio zbunjen pojavljivanjem Lakmi u tom trenutku Hm, nisam ba razumio, ali nisam to ni trebao rei. Vidjelo mi se na licu. "No dobro, kad ti se sve mora objanjavati", Gane je otpuhnuo kroz surlu, glumei nestrpljivost. "Kad je nastao Brahma, pojavila se i Lakmi, to je istina. Ali, oni nisu bili u ovome svijetu. Brahma je uao u svoje stvorenje, u na svijet. Lakmi je, kao Vinuova pratiteljica, postojala u neoitovanom obliku, kao zamisao, ali ne i kao stvorena unutar Brahminog svemira. Razumije li? Lakmi je dobila konkretno postojanje tek kad su se sile

svemira udruile i zajedno pokrenule apsolutno podruje svijesti. Tada se pojavila da je svi vide i zauzela svoje mjesto pokraj Vinua. Prije toga je bila s njim u duhu, a sada se oitovala i uobliila." "Aha", rekao sam, pomalo shvaajui, ako se ljudskim umom uope mogu shvatiti dogaaji na toj razini stvarnosti. Gane je, meutim, bio u raspoloenju za poduavanje. "Da se vratimo na najvaniju pouku!" uskliknuo je. "Ona se sastoji u tome da se nikad ne smije zaustaviti kretanje - naime da bi se dobilo neto, mora se mijeati ocean svijesti, mora ga se uznemiriti. On ne smije ostati miran. Ako ostane miran, sve to se poelo stvarati, umrijet e." Zajedno smo zaklimali glavama, slaui se oko ovog vanog zakljuka. "ak i ako je to 'mijeanje' ponekad naporno..." dodao sam. "Eh, da", sloio se Gane. "To doista moe biti na izgled neugodno, ali to je jedini nain." "Mnogima se to ne svia, to stalno kretanje", nastavljao sam u istom smjeru. "Kao da trae mirnu luku..." "Mirna luka je u njima i moraju je nositi sa sobom..." zakljuio je Gane. Zatim smo neko vrijeme mudro utjeli, doputajui da tiina uvrsti ono to smo rekli. Gane je cijelo vrijeme lagano klimao glavom kao da ima jo neto, neto ega se prisjea. Ja sam ekao, udubljen u misli o kretanju i rezultatima toga kretanja. Da li je Lakmi dovoljan motiv za poduzimanje tako velikih pothvata i odravanje naporne aktivnosti? A onda sam se sjetio da je amrita bila pravi razlog, a ne obilje! Lakmi je dola kao dobrodoao bonus! I ba kad sam elio izrei svoju misao, Gane se oito dosjetio onog to je traio. "Nisi li me trebao na neto podsjetiti?" preduhitrio me je ponovno podiui jedan prst, uperivi ga u moje elo. "Ah..." to je bilo sve to sam mogao rei. Gane je pribliio svoj prst mojem elu tako da je izgledalo da e me kucnuti njime. "Otrov, uenice, otrov! Zaboravio si na otrov!" Zaboravio sam, istina je. A tko bi i mogao sve te konce drati u rukama, to jest u mislima? "Dakle, to se moe rei o tom otrovu...", nastavio je Gane uspravljajui se. "Mnogi misle daje doao s mjesta s kojeg je dola i Lakmi, ali nije tako. Vasuki je 'kriv' za njega..." "Vasuki?" "Da, jadniku je mnogo puta pozlilo..." odgovorio je Gane lakonski. Evo, to je bio jedan od onih ganeovski posebnih trenutaka! Neto je rekao, da. I uo sam to je rekao, ali nisam nikako mogao povezati to s bilo im. "Pozlilo mu? Kako? Kada?" brbljao sam bez reda. "Pa, pozlilo mu je", odvratio je Gane turo, namjerno produujui moju zbunjenost. Moj upitni pogled nije bio dovoljan da ga potakne da nastavi. "Kako mu je pozlilo?" "to 'kako?'" "Pa, kako mu je pozlilo? Zato mu je pozlilo?" Gane je rairio ruke izgledajui kao da nita ne razumije. Oigledno sam bi vrlo glupav i teak u shvaanju. Ili je moda on elio da tako ispadne. U svakom sluaju..."A to? Tebi ne bi pozlilo da su te tak^o bjesomuno okretali?" rekao je na posljetku, pokuavajui suspregnuti smijeh. Gledao sam u njega dok mi je spoznaja polako dolazila do uma. "eli rei da mu je pozlilo od vrtnje? Jer su ga vrtjeli?" "Da, da, jer su ga vrtjeli", veselo je potvrdio Gane, sada se otvoreno smijui. "Ti se, naravno, ali!" Nisam valjda morao vjerovati ba u sve to je govorio. Odmahivao je glavom poput djeteta kad neto odluno porie. "Ni sluajno! Pozlilo mu je i to jako. Mislim, to ti govorim u svezi one neugode koju si spominjao. Pozlilo mu je i, tovie, ak je jadnik i povraao, sve u esnaest. Tone i tone bljuvotine trcale su naokolo prijetei da zaliju vrijedne bogove i demone koji su ga okretali!"

Sigurno poznajete one trenutke kad vam je neega previe? Kad moete doi do neke granice, ali ne i dalje. E, pa, ja sam se tada tako osjeao! Sve je to u redu, pomislio sam. Fantastino je i zanimljivo, ali zar taj momak ispred mene nema nikakvog obzira prema zdravom razumu? Zar ba sve mora biti tako... tako... nevjerojatno! "Ozbiljan sam, vjeruj mi", rekao je Gane, kao da je proitao moje misli. "Ne pokuavam te zbuniti niti zadirkivati. Vasuki je doista povraao zbog silne vrtnje." Gledao sam u njega pokuavajui zamisliti sliku ogromne ukruene zmije omotane oko vrha planine i velikoga broja neobinih stvorenja koja lete naokolo, upirui se o to ogromno tijelo, vrtei ga sve bre i bre. Bio je to nezamisliv prizor dostojan nekog fantastinog filma. I na to sam jo dodao prizor munine na licu gigantske zmije (moete li to zamisliti?) i konano nagli izlazak sadraja njezinog eluca koji prekriva sve njih, i bogove i demone i kvadratne kilometre povrine oceana... Uh. "Problem je bio u tome", nastavio je Gane, pokuavajui ozbiljnijim tonom otjerati slike iz mojega uma, "to je svaka stanica Vasukijevog tijela proeta iznimno snanim otrovom. Zovu ga halahala. Da je bilo to od te halahale dospjelo na kou bilo demona bilo bogova svi bi pomrli, tada i tamo." Aha! Jo jedan element u fantastinoj prii: Vasukijeva bljuvotina je bila otrovna! "Ali, to znai..." zamucao sam. "...da ni bogove ni demone otrov nije dohvatio", nadopunio me Gane. "Nije?" Sada sam ve bio potpuno ukljuen u priu. Vjerojatno su mi oi bile rairene, a donja vilica objeena. Nisam vie nita mislio, samo sam sluao, potpuno prenesen u neki drugi svijet u kojemu se dogaa vjeni prizor iznimne neobinosti. "A-a, nije", odvratio je Gane. "Moj otac iva se pobrinuo za to. Progutao je sve stoje iz Vasukija izilo i zatitio sve ostale." "Progutao je...?" "Da, to se udi? Progutao je Vasukijevu bljuvotinu, sve do zadnje kapi." "A njemu nije bilo nita? Mislim, nije umro od otrova?" "Kako e iva umrijeti od otrova, jesi li ti normalan?" Nisam, elio sam odgovoriti. Vjerojatno nisam. Ali, bio sam toliko zbunjen da sam jednostavno odutio. Zato je Gane nastavio: "ivi ne moe nita nikakav otrov. No, pa sad, neto mu je ipak napravio..." "?" To je bilo sve to sam mogao rei i to ne glasom, ve pogledom. A Gane je rekao: "Jesi li ikada vidio slike ive i primijetio da mu vrat esto oslikavaju plavom bojom?" Doista, to je istina. Obratite pozornost drugi put kad negdje naiete na neku ivinu sliku: vrat mu je esto tamnoplav, ili ak crn. "Hoe rei...?" "Da", potvrdio je Gane. "Hou rei da je to od Vasukijevog otrova. Neutralizirao ga je vrlo brzo, ve u grlu. Inae sav otrov neutralizira ve dodirom, u najgorem sluaju slinom. Meutim, Vasuki je bio vrlo velik i te je, hm, bljuvotine, bilo jako puno. Zbog toga ivu otada zovu i 'plavogrli'. Nisi to znao, zar ne?" Nisam. Meutim, s tim mi se objanjenjima malo povratila prisebnost. Kao i uvijek, koliko god bile neobine, Ganeove prie imaju svoju duboku poentu i na kraju se pokau vanim. Tako je bilo i ovaj put. Odjednom sam shvatio to sve to skupaznai. Ganeovo pitanje bilo je kratko i dolo je kao narueno. "Simbolika?" Um mi je poeo raditi velikom brzinom. Znao sam to treba odgovoriti! "Mislim da je simbolika vrlo razumljiva. iva predstavlja apsolutno, tiinu i nepominost. Mora imati nepominost da bi izdrao pominost. To jest, ako smijem biti vrlo konkretan, mora meditirati i doivljavati istu svijest da bi mogao ostati aktivan. Ukoliko to ne ini,

'bljuvotina' nastala zbog silnog kretanja e te unititi! Da ive tamo nije bilo, bogovi i demoni bi pomrli prije nego bi bilo to postigli!" "Tako je!" uzviknuo je Gane s odobravanjem. "Kretanje stvara mnogo neugode, kako si to lijepo rekao ranije. Ali, iva, bog plava grla, mora biti prisutan u tom kretanju da neutralizira neugodu. Stoje plavo grlo prema smrti od zmijskoga otrova!" "Znai," nastavio sam u istom oduevljenom tonu, "da nije bilo tiine, ni bogovi ni demoni ne bi mogli nastaviti sa svojim pothvatom..." "...niti bi tada stvorili Lakmi", nadovezao se Gane. "Obilje", potvrdio sam. "Ali, i jo neto...", dodao je Gane. "to?" "Besmrtnost!" odgovorio je odmah, odustajui od svog uobiajenog naina poduavanja. "Besmrtnost, smrtnice! Besmrtnosti ne bi bilo!" "Ah, da," prisjetio sam se, "napravili su nektar, amritu." "Tako je. A zna li kako se amrita pojavila? Donio ju je Dhanvantari, boanski iscjelitelj koji je posljednji iziao iz sveg tog kaosa i okretanja. Uz amritu, napitak besmrtnosti, Dhanvantari je sa sobom donio znanje o svim bolestima, biljkama, lijekovima, ajurvedi i svemu drugome. Nieg od svega toga ne bi bilo da demoni i bogovi nisu odlulili zaj edno raditi i 'uznemiravati' ocean svijesti! I naravno, da ive nije bilo pokraj njih da ih spasi od negativnih posljedica tog 'uznemiravanja'." "Ah", uzdahnuo sam, zadovoljno promatrajui neobinog stvora ispred sebe koji je sada izgledao kao da je u ekstazi. "I, to sad?" pitao je s onim vragolastim sjajem u oima. Znao sam da eli samo jednu potvrdu - cijela ova pria svodila se na par rijei. Upravo sam njih izgovorio odgovarajui na pitanje koje to i nije bilo. "Nita. Idemo dalje." Nasmijao se. "Naravno. Neemo se zaustavljati. Idemo. Zauvijek." Hm, vidite, nakon ovakvog iskustva obino bih zaboravio s kojeg je mjesta pria poela. I tada sam smetnuo s uma o emu sam ga zapravo pitao. Vjerojatno se ni vi toga sad ne sjeate. Bilo je to pitanje o zmijama. Ali, yidite, to pitanje vjerojatno nije vano samo po sebi. Jer, nikako da povezem kakve veze sve ovo ima s kobrama oko ivinog vrata i Ganeovog pojasa. Veza vjerojatno postoji, ali kakva? Ako vam neto padne na um, javite. U svakom sluaju, eljeli mi to ili ne, zmije su s njima, gotovo sveprisutne. Zato u se sada malo vratiti na Ganeovu kobru. Vjerujem da e vam biti zanimljivo saznati kako se ona nala tamo, oko njegovog pojasa. Kao to ete vidjeti, u trenutku kad ju je prvi put svezao oko sebe ona je imala samo sporednu, gotovo neprimjetnu ulogu. Nije ni udno, kad uzmete u obzir razlog zato ju je svezao! Ali, polako, da ne brzam, prosudite sami, kroz priu o Ganeovom roendanu! ijetko kad sam uo da se Gane zbog neega ali ili jadikuje. Ali jednom je uinio ba to. Ili je moda glumio da bi mi opet neto poruio. No, izgledalo je uvjerljivo, a budui daje pria sadravala u sebi ijedan nevjerojatan trenutak gubljenja kontrole i preputanja ljutnji, povjerovao sam u nju, kao i u mogunost daje i Ganeu zbog neega ao. "Ljudi su ponekad tako smijeni i naivni", zapoeo je svoju lamentaciju. "Kao da nita ne razumiju. Objanjavam im, priam, radim, pokazujem svojim ivotom, a oni... Upravo je nevjerojatno kako su slijepi. Ne samo da ne vide nego i kad vide, najee to iskrive i okrenu naglavake." Mogao bih potpisati te rijei. Zapravo, odmah ih potpisujem. Jedino to mi je bilo neobino gledati pomalo razoaranog Ganea. Nisam navikao na prizor objeene surle i tunih oiju. Do sada je uvijek iza toga bila neka iskra obijesti ili lukavosti. Ovaj put mi se inilo da svjedoim pravoj tuzi.

"Danas mije roendan, zna..." rekao je ne podiui pogled. Oh. Roendan. Ganeu je roendan? A ja sjedim ispred njega u potpunom neznanju o tome! "Nisam znao... Oprosti..." poeo sam mucati. "Ma, nije to", odmahnuo je rukom. "Nisam ti htio nita predbaciti. Samo, iskrivili su priu o mojem roendanu. Proglasili su ga danom privida, zna." Nisam znao jer nisam imao ba nikakvog pojma o njegovom roendanu, a niti o nekom iskrivljavanju. Naravno da sam ga pitao o tome, a kao odgovor dobio jednu od njegovih najneobinijih dogodovtina! "Zar nisi uo za gane aturti i zabranu promatranja Mjeseca?" otpoeo je Gane pitanjem. "Hm, gane aturti? aturti je etvrti Mjeseev dan*, zar ne? "Da, tako je", odgovorio je Gane. "A postoji i ta glupava zabrana da se Mjesec promatra etvrtog Mjeseevog dana od mlaaka." "Nisam znao za to..." "A nisi ni znao da je ta zabrana posebno vana krajem osmog i poetkom devetog mjeseca, na sam "rnoj roendan?" Odmahnuo sam glavom. "Ah, kakav si ti to jvotishi onda?" Gane je sada ve prelazio u svoj uobiajeni zadirkujui nain ophoenja. "I kakav si to prijatelj kad zna tako malo o meni, svojem prijatelju i uitelju?" Nisam znao to bih rekao, pa sam slegnuo ramenima. "No dobro, ispriat u ti kako je to izgledalo... Moda ponekad naie na one koji jo uvijek ire lai o meni, pa da barem zna pravu istinu..." Kao i uvijek, bio sam vie nego spreman za njegove prie! Najprije mije objasnio da se njegovo zaee, ali * Prema indijskom kalendaru od mlaaka do punog Mjeseca ima dvadeset osam thitija ili Mjeseevih dana. Budui da traju neto manje od dvadeset etiri sata, njihovo preklapanje s naim danima i kalendarom je sloeno. Dani se nazivaju prema brojevima, tako da izraz aturti jednostavno znai etvrti. Oigledna je i slinost s hrvatskim jezikom. Kasnije sam saznao da se gane aturti odnosi na etvrti dan rastueg Mjeseca, takozvani ukla aturti ili etvrti dan "svijetle noi" kad Mjesec raste. I roenje (opisao sam ga kratko u uvodu - to je bio dan kad su iva i Parvati ritualno vodili ljubav sa eljom da pronau rjeenje za nakupljene probleme odravanja reda u svemiru) dogodilo etvrtog dana rastueg Mjeseca u mjesecu Badhrapadu. Badhrapad je ime dvojnog zvijea koje bi po zapadnoj astronomiji odgovaralo zvijezdama "etiri kvadrata Pegaza", tonije zvijezdi Alpha Pegazus ili Markab (na arapskom taj izraz znai "sedlo", "brod", odnosno bilo to na emu se putuje). Indijski kalendar imenuje mjesece prema zvijeu u kojemu je Mjesec pun, a gane aturti u mjesecu Badhrapadu dolazi obino izmeu 23.08. i 22.09. po naem kalendaru. Ako biste eljeli tono znati kada je to, bio bi vam potreban neki toan Mjeseev kalendar, astroloki program ili neto slino. Otprilike, morate pronai kad je pun Mjesec unutar tih datuma. Deset ili jedanaest dana prije toga je Ganeov roendan! Ali, evo i Ganeove, vrlo neobine prie o roendanu koji je postao dan privida! "Ah, uvijek sam oboavao roendanske proslave!" poeo je, ponovno u meni izazvai neugodu to nisam prije saznao za roendan. "Zna, ja sam ti oboavatelj slatkog! Volim kolae, okoladu, voe, bombone, med... Ah, sve to jednostavno oboavam!" Taj dio sam znao. Osim toga njegov veliki trbuh je jasno govorio da za sve to to voli pojesti ima mnogo, mnogo mjesta! "No, zna, problem je u tome to nemam mjeru. Uvijek se najedem tako da mi pozli. A posebno je to bio sluaj dok sam jo bio mlad. Tada sam doista bio neumjeren! Sjeti me da ti

kasnije ispriam jednu priu o meni i Kuberi, bogu obilja. Nisam siguran da bih sada mogao ponoviti isti pothvat, ali... sjeti me, nemoj zaboraviti!" Ovaj put sam podsjeanje shvatio ozbiljno, pa sam to ak i zapisao da ne bih zaboravio. I doista, strpite se malo, sljedea pria bit e o tome kako je Gane iskoristio svoju prodrljivost da bi izvrio nemoguu misiju: trebalo je Kuberu, boga obilja, nauiti skromnosti! Ali, o tome kasnije... "Sjeam se dobro te veeri", nastavio je Gane. "Najeo sam se tako da sam jedva hodao. Kad sam sjeo na svog vjernog Muiku - mada je u tom trenutku nosio ime Krona, no ak mu ni to nije pomoglo da me nosi kako valja - bio sam strano teak od svih tih kolaa. Jadniku je bilo vrlo teko!" Eh, sad, da vam priam ovu priu uivo, vjerojatno biste me prekinuli traei neka objanjenja. No, strpite se, ima jo pria, a ja ih moram nekako poredati po redu i smislu. No, ponekad se neke isprepliu, pa smo tako ve spomenuli Kuberu koji eka svoj red, a sada eto i dva nova imena, koja se odnose na jedno stvorenje... Hm, da vas ne zbunjujem dalje, u jednoj od sljedeih pria saznat ete vie o Ganeovom vjernom "prijevoznom sredstvu", sasvim nalik takoru ili miu. Kao to ste ve uli, on ima dva imena: Muika (opet slino hrvatskom miiu ili dijalektnom mieku) ili Krona. Kad je Muika, onda je malen i prolazi kroz sve prepreke, a kad je Krona, onda je velik i bez tekoa nosi ogromnog Ganea! "Nebo je bilo vedro te veeri, a andra je (sanskrtski naziv za Mjesec, esto se koristi u enskom rodu) u rastu sjajila ba lijepo", nastavio je Gane. "Kretali smo se putem kroz umu, na trenutke je bilo mrano. Ipak, bilo je ba lijepo putovati te noi. andra mi se smijeila s neba, ja sam joj uzvraao osmjehe... Ah, da me samo nije eludac tako bolio! No, nisam mogao odoljeti svim tim poslasticama..." Sluajui ga, zamislio sam taj prizor: nebo ispunjeno zvijezdama, uma, a putem kroz nju baulja teko optereen takor na kojemu sjedi Gane, drei se za bolan eludac. Ajme! "Zna," govorio je Gane, "stvar je u tome da se na moj roendan andra doista neobino ponaa. Budui da sam ja jednom nogom u apsolutnom, drugom u relativnom, a cijelim elucem u arobnom prijelaznom podruju..." Tu se Gane nasmijao pogladivi svoj veliki trbuh... "...svemir je svaki put malo uzdrman kad se sjeti tko je tada doao na svijet!" Nisam znao to bih rekao na ovo. Ali sam znao da u od toga trenutka nadalje malo paziti na te dane, te aturtijel "Uglavnom," nastavio je Gane, "istina je da tada andra stvara privide u umovima ljudi. Svi se tada pomalo otkae, to uope nije loe. Tada se zapravo vidi dalje i vie nego inae, svijet se proiri, otvori unutarnjoj viziji... Sve u svemu, to su zapravo dobri dani. No, te je noi na jednom proplanku slavila i jedna skupina asura i nagasa, dakle demona. Oni slave moj roendan, zna. Ponekad iziu van pa to ine buno i svima vidljivo. Moda su se zato ljudi toga uplaili... Hm... Uglavnom, te je noi andra bila sjajna i izrazito vidljiva, pa je ak i moj takori bio pod njezinim utjecajem. Vjerojatno mu se malo zamutilo u glavi, pa je jadnik buljio u andru kao zaaran. Ja sam se za to vrijeme drao za eludac i stenjao. Nisam bio spreman kad je moje vozilo iznenada i u strahu zastalo - a sve zbog toga jer je na putu ugledao ispruenog pijanog nagasa, dakle zmiju, to jest kobru! Muika je zastao, pokuavajui shvatiti to je to ispred njega, a ja sam nastavio - zrakom! Pao sam koliko sam dug i irok i to tono na trbuh. Moe misliti!" Pa, svakakvi prizori su ve prolazili mojim umom sluajui njegove prie. Gane koji leti sa takora i pada na trbuh nije bio neobiniji od ostalih. "Uh, mora daje boljelo?" rekao sam suosjeajno. "Boljelo?" zaudio se Gane. "Ne znam. Ali znam da mi se eludac raspukao i da su svi oni kolai pokuljali van..."

Da, da, mogu ja sebe tjeiti da sam uo i zamislio sve, ali on e me uvijek iznenaditi neim neoekivanim. "to?!!! eludac ti je puknuo?" "Da. A kolai su poeli izlaziti van. Svi ti fini, fini kolai i sve te poslastice... Nisam to mogao dozvoliti." Bio sam potpuno zbunjen. "Ali, zar nisi...? Zar nisi umro ili tako neto? Mislim, eludac ti je puknuo?" Gane /me samo gledao ispod oka. Shvatio sam da ne moram dalje nita pitati. Neke stvari kod njega jednostavno nisu jednake onima u naem svijetu i toka. U meuvremenu on je nastavio: "Morao sam neto uiniti pa sam dohvatio tu zmijetinu koje se Muika uplaio i vrsto je svezao oko pojasa." Potapao je kobru koja je zasiktala. "Ah, tako si dobio kobru?" "Aha... Ali, to nije bilo sve. Oni demoni i asure, nevaljalci jedni, poeli su se smijati kao ludi. Zamisli prizora: debeli slon koji jae na takoru, pada i kotrlja se po umskom putu! Moe misliti! Bilo je toliko smijeno da se ak i andra na to nasmijala na nebu." "Hm... rekoh, da mogu zamisliti, ali..." jo sam uvijek bio zbunjen. "Vidi, tebi nije smijeno. Ti si ok. Znam ja to." Gotovo da me potapao, a ja, kao i obino, nisam znao da li se ali ili je ozbiljan. "Ali, oni gadovi su se smijali! Meni!" Gane je podignuo ruke i na licu mu se ocrtao istinski bijes. Rijetko sam ga vidio takvog. Vjerojatno je elio doarati svoje stanje u tom trenutku. Izgledao je zastraujue! "Naljutio sam se, stvarno sam se naljutio. Vikao sam na njih. Meni ete se smijati?! Meni kojeg tuju svi bogovi i kojeg je sam iva, moj otac zaduio da sredim stvari u svemiru? Sad ete vidjeti moju snagu!" Izraavajui svoje tadanje osjeaje, Gane je i sada gotovo vikao. Meutim, u trenutku se umirio i spustio ruke. "I doista, zna, skoro sam ih sve sredio, pretvorio ih u prah i odpuhao s ovoga svijeta..." "Skoro?" "Pa, ipak nisam; andra se umijeala. Rekla mi je, pa... podsjetila me daupravo ja Gane, aljivdijakakav jesam, moram razumjeti kakvom su prizoru demoni nazoili i da im moram oprostiti. Bila je u pravu. Ali, ipak sam ih morao poduiti neemu. Da sam samo otiao, ne bi shvatili pouku, a ostala bi injenica da su se smijali ivinom sinu. Razumije li?" Pa, na neki nain sam razumio. Odnosno, barem sam se nadao da razumijem. "andra mi je priskoila u pomo", nastavio je Gane. "Zasvijetlila je jo udnije nego inae. Pod njezinim svjetlom sve se na svijetu promijenilo, pa ak i ti demoni. Odjednom su me vidjeli drukijeg. Shvatili su koliko sam moan i kakvu su sudbinu za dlaku izbjegli zahvaljujui andri. Zamro im je smijeh na usnama i potekle su im suze. I sve to bez rijei s moje strane: sve zahvaljujui mistinom utjecaju andre! Vidjevi to je i kako uinila, zahvalio sam joj se na plemenitosti. Da nije bilo nje ja bih, vjerojatno, stvar rijeio na antiganeovski nain, uporabom sile i to u bijesu koji mije inae tako stran." Gane je prestao govoriti, aja sam u tiini razmiljao 0 onome to sam uo. I ovoj e bio jedan od onih trenutaka kad su njegove prie dirnule neka nepoznata mjesta u meni. Na izgled su smijene, ak banalne, neobine 1 kao da dolaze s nekog drugog mjesta, a ne s ovoga svijeta. Meutim, u sebi imaju neku mekou koja vas dirne u srce, pa ak i iza njega, negdje duboko, na mjesto za koje uope niste ni znali da postoji. Uglavnom, kad je Gane otiao, demoni zapravo nisu znali to im se dogodilo, ali je pria o gane aturtiju ostala. andra je obeala da e u njegovu ast svakog aturtija svijetliti neobino i izazivati promjenu u zapaanju svijeta. No, kao to je Gane tuno na poetku rekao, ljudi sve izokrenu naopake.

"I vidi," dodao je, " zato se kae da etvrtog dana rastueg Mjeseca ne smije gledati prema njemu. To je naravno glupost za one koji su isti iznutra. tovie, oni e od toga imati samo dobrobiti. Ali oni koji nisu, e takvima se svata moe dogoditi! Mogli bi se promijeniti, vidjeti neto to do sada nisu... A toga se ljudi boje." "Dakle," elio sam potvrditi svoje shvaanje dobivenih informacija, "to znai daje cijela pria oko "ne gledanja Mjeseca" pretjerana?" "Naravno", odgovorio je Gane. "Meutim, ljudi su takvi. Ne ele promjene, pa ak ni ovako slatke kao to su kolai iz mog eluca... Izmislili su svata: da sam ja prokleo andru, pa da je postala opasna tijekom aturtija, posebice na moj roendan. ak su izmislili da sam bacio svoju kljovu na nju, stoje ista glupost. Ne bih ja to, ni sluajno! Izmislili su da gledanje Mjeseca tijekom etvrtog dana od mlaaka donosi lou sreu i tako to... Kao da bih ja naudio dobroj majci andri! tovie, od toga dana nadalje, andra je boginja suosjeanja. Dakle, ne samo daje nisam prokleo nego sam je i blagoslovio..." Ponovno sam bio zapanjen. Simboliku andre kao suosjeanja poznajem iz jvotisha, ali ovo je bilo nevjerojatno objanjenje o tome kako se uzdigla na razinu prirodnog zakona i boanstva suosjeanja. Spasila je demone od bijesa nekoga tko inae nikad nije bijesan, i to nakon to su se naalili na raun onoga tko se ali na svaiji raun! I jo toga, jo... recimo, njegova kobra kojom je sprijeio da iz njega ne izlazi ono to mu je bilo jako drago, i to nakon to ga je ta ista kobra, opijena proslavom, zaustavila na neprimjeren nain... Kakvo neizmjeno blago simbolike! Bio sam previe ukljuen u nju, previe sam je razumio i prihvaao na nekoj unutarnjoj razini, pa sam zaboravio bilo to pitati. Nije bilo ni vano. Ono stoje ostalo u meni nakon te prie bilo je dragocjenije od bilo kakvog objanjenja koje bi prihvatio moj um. Umjesto toga sam rekao: "Hm, ali taj dan privida, gane aturti, to misli, bi li bilo dobro nekako ga proslaviti? ak i kad ti nisi tu?" Gane me pogledao, onako udno, kako samo on to zna. "To je tvoja odluka, zar ne? Uvijek e biti tvoja, ba kao i svakog od njih..." Neodreeno je mahnuo rukom mislei valjda na ljude. "Ali, da," iznenada se uozbiljio, "ak i kad me nema, toga dana nekako u biti ovdje. Nekako..." Samo da vas podsjetim, krenuli smo od prie o zmijama, pa smo se zadrali na Vasukiju, ogromnoj zmiji pomou koje su demoni i bogovi stvorili nektar besmrtnosti, boginju obilja i savrenog lijenika. To nas je odvelo do prie o Ganeovom roendanu, neobinom padu, pucanju eluca i kobri koja je imala tu ast zadrati poslastice tamo gdje im je mjesto -unutra! Znam da je neobino, ali rekao sam vam da e ta kobra imati samo sporednu ulogu! Njezina simbolika je zasigurno mnogo vea te je odavno prerasla ulogu opasaa. No, i to emo ostaviti za neku drugu priu, ako na nju naiemo. Prije toga, duan sam vam jo barem dvije: onu o Kuberi i podui o skromnosti, a zatim i o Ganeovom prijevoznom sredstvu s dva imena. aduio si me da te podsjetim", rekao sam mu im je doao. "I eto, podsjeam te!" Gane se namjetao u udoban poloaj, istodobno gladei svoj veliki trbuh. "Aha, dobro", odgovorio je klimajui glavom, a zatim zautio. ekao sam neko vrijeme, mislei da e poeti svakog asa. Ali, nije. Prolo je nekoliko minuta prije nego sam ja upitno podignuo obrve, pokuavajui saznati zato ne poinje s priom. "to?" upitao me Gane, pravei se da ne razumije to elim. "Pa, ne bih htio biti napasan, ali izgleda mi kao da nee poeti s priom..." "A s kojom priom?" upitao je izgledajui nevin poput malog djeteta. "Priom na koju sam te podsjetio..."

"Ah! Ti se me podsjetio na priu! Pa to ne kae! Koju priu?" Eh.Takav je on - mora biti toan kad neto radi, trai, pita... Mnogo puta me uhvatio u zamku netono izreenih zahtjeva, nepotpunih dogovora, suvinih rijei i svega drugoga to i te kako smeta komunikaciji, a mi to uope ne primjeujemo. I zato se mnogo puta opeemo, shvaajui dogovore, pa ak i svakidanje izraze na sasvim drukiji nain od svog sugovornika. Kad bismo samo obratili pozornost na znaenja i teinu izgovorenih rijei, mnogi nesporazumi bi otpali. U ovom sluaju, naravno, radilo se o igri, ali na taj me nain Gane poduavao o vrijednosti izgovorenog. Svaka rije koja je izila iz vas ima vrijednost uinjenog djela. Isto vrijedi i za one rijei koje niste izgovorili, a moda ste morali. Uglavnom, Gane i ja smo tada kroz smijeh ustanovili da ga podsjeam na priu o Kuberi, bogu obilja, koju je spomenuo priajui o svom roendanu. Ono to je uslijedilo jedna je od najljepih pria koje sam od njega uo. Ovaj put u vam je prepriati. Nekako mi izgleda primjerenije sadraju. Naime, teko bih mogao opisati kako je izgledao Gane glumei sebe punih usta Kuberinog blaga! Bolje da se ne uputam u to. Bit e vam dovoljno ovo to slijedi... I ova pria poinje na jednoj roendanskoj proslavi. Gane je tada bio mlad, tek je zaao u tinejderske godine. Nisam dodue siguran to to znai za stvorenje njegovog ranga, to jest koliko je tono to godina u ljudskim mjerilima, ali za razumijevanje prie bit e dovoljno reci daje bio jo pomalo nezreo. Nije jo razvio svoj osjeaj za mjeru, posebice to se tie hrane. Njegov izgled sugerira vrhunskog gurmana i hedonistu, ali kao to ete vidjeti, u poetku je jednostavno mnogo jeo. Po njegovim vlastitim rijeima morao je - jer "trebalo je narasti do ove veliine"! Uzgred, zaboravio sam vam spomenuti da Gane moe biti velik koliko mu se svidi. Poput planine, recimo. A moe se i smanjiti na ljudske proporcije, ve u skladu s potrebom i sugovornikom. No, izgleda daje Slomljena kljova AS-,' najprije morao narasti do svog najveeg oblika, a zatim razviti vjetinu smanjivanja. Tako nekako. Moram priznati da mi taj dio o veliini nije ba do kraja jasan, pa ga, na alost, i vama moram prenijeti u nejasnom obliku. Ali, sasvim je sigurno da je u mladosti prodirao ogromne koliine hrane. Njegovi su ga roditelji pomalo obuzdavali, ali nije im bilo lako. Gane je posebice, kao to smo vidjeli u prethodnoj prii, volio svoje roendanske proslave. Tada je mogao pojesti koliko god je elio, a da mu ni majka ni otac ne upuuju prijekorne poglede zbog pretjeranog prejedanja. Na jednoj od takvih proslava, u nazonosti mnogih nebeskih stvorenja, bogova i onih drugih, iva se pred svima poalio na Ganeov apetit i tekoe koje ima s njegovom prehranom. "Nije lako prikupiti toliko hrane", rekao im je iva, po prirodi asket koji je duga razdoblja preivljavao samo pijui kinicu. Prehrambene navike njegovog sina priinjavale su mu prilian problem. Odnosno, tako je barem ispalo na tom skupu. Meutim, iz prie e postati jasno da je iva glumio svoju neugodu i alio se iz posebnog razloga. Kao to mi je rekao Gane: "Ne misli valjda da je mom ocu teko stvoriti beskonanu koliinu hrane, samo daje htio?!" Dakle, ispalo je daje ivina meta tog dana bio Kubera, bog obilja. Taj debeljukasti bog, izgledom pomalo nalik Ganeu, samo neto manji, skupio je mnoga bogatstva i ugradio ih u svoju palau koja je stajala usred njegovog grada u njegovoj prebogatoj dolini. Zapravo, ovdje se moram ispraviti: u trenutku kad se zbivala ova dogodovtina, Kubera je bio boanstvo bogatstva, a ne boanstvo obilja. Ono to se dogodilo podiglo gaje na viu stepenicu, a nas poduilo vanoj razlici izmeu bogatstva i obilja.

Kubera se na sav glas hvalio svojim bogatstvom, tvrdei da nema mjesta u svemiru, ni u jednoj dimenziji, koje bi bilo bogatije od njegovoga kraljevstva. Budui da se radilo o bogu zaduenom za bogatstvo, njegove tvrdnje su vjerojatno bile istinite. Ali, ivaje prepoznao hvalisanje i pomalo pogrjean, iskrivljen odnos prema bogatstvu. Odluio je Kuberu nauiti pameti i pokazati mu na kojem mjestu lee prave vrijednosti. A njegov je nezasitan sin Gane, koji e u budunosti postati stvaratelj ravnotee i donositelj svjetla, ak i u toj mladoj dobi bio savreno sredstvo za takvu poduku. uvi o navodnim ivinim mukama s dobavljanjem hrane za Ganea, Kubera je zagrizao mamac i velikoduno ponudio svoje gostoprimstvo mladom prodrljivcu. "Neka doe kod mene, gospodaru iva!" rekao je samouvjereno. "Kod mene ima hrane koliko mu dua i tijelo ele. Moe jesti koliko hoe. Poalji ga k meni, ja u ga nahraniti!" "Ne znam, Kubera", skanjivao se iva. "Velika je to briga. Ne bih te elio opteretiti takvim teretom. Osim toga, moglo bi biti skupo." "Skupo?!" uskliknuo je Kubera irei ruke. "Nema toga na ovome svijetu to je za mene skupo! Sva bogatstva ovoga svijeta su mi na raspolaganju, ti to dobro zna, o plemeniti iva. I nije mi to nikakav teret - s velikim zadovoljstvom ugostit u tvoga sina!" I tako je (jane, nakon roendanske proslave na kojoj se dobro najeo, krenuo s Kuberom u njegovo kraljevstvo. Doavi u Kuberin grad, Gane je morao priznati da tako neto jo nije vidio. Svaka kua bila je ukraena dragim kamenjem, a ak i najmanja ulica poploana skupocjenim mramorom. Fontane s vodom iz raznih dijelova svijeta, izvorskom i morskom, bile su na svakom trgu, a ljepotu grada isticala su profinjena Slomljena kljova umjetnika djela, kipovi i reljefi, razno drvee i obilje cvijea. A Kuberina palaa bila je doslovce neopisiva. Cijelo proelje bilo je protkano dijamantima, a ulaz u zgradu obrubljen rubinima veliine ljudske glave. Nebrojene prostorije, sale za bankete, dvorane, sobe za goste, nekoliko kuhinja... sve je ovdje odisalo nevjerojatnim bogatstvom koje je bilo na raspolaganju Kuberi. Domain je svog mladog gosta proveo kroz nekoliko prostorija u palai. Gane je pristojno iskazivao svoje divljenje onim to je vidio, meutim, najvie se oduevio kad su doli u salu za bankete. Bila je to prostorija dugaka nekoliko stotina metara, a u njezinom je sreditu bio gotovo jednako toliko dugaak stol napravljen od plemenite hrastovine sa sjevera. Ganeu je, meutim, izmamilo usklik oduevljenja ono to se nalazilo na stolu! Bili su to nepregledni pladnjevi raznovrsne hrane pripremljene od najboljih kuhara, kako je istaknuo Kubera, samo za njega, uzvienog gosta s planine Kailase. Gane je poeo trati oko stola divei se jednom po jednom jelu, a kad je doao do slatkia, pokrio je rukama usta: "Kakva gozba! Kakve slastice! Ah!" Kubera je zadovoljno promatrao kako njegov gost oduevljeno prouava hranu. "Tvoj gospodin otac mi je rekao da si zaljubljenik u dobro jelo i da, ovaj, voli izvjesne vee koliine hrane", rekao je Kubera smjerno se klanjajui. "Eto, bio sam toliko slobodan i naloio da se sve ovo pripremi za tebe!" "Sve ovo je za mene?" izraavao je svoju nevjericu Gane. "Ba sve!" potvrdio je Kubera. "Sve to vidi, samo je za tebe i tvoje uivanje. Moe pojesti to god eli i koliko eli!" I dok mu je Gane zahvaljivao na tolikoj velikodunosti i dobroti, Kubera se zadovoljno smijeio, ni ne slutei da je upao u dobro smiljenu zamku te da je upravo "potpisao" vlastitu propast. Sam si je kriv jer nije pazio to govori, a rijei su, kao to sam vam napomenuo na poetku prie, vrlo vane. Kubera e to uskoro nauiti na vrlo zoran nain. Gane se bacio na "posao", dok je Kubera s odobravanjem promatrao. Morao je priznati da je apetit njegovog gosta bio nevjerojatan! Nije izgledalo da Gane jede brzo, ali jeo je temeljito i

stalnom brzinom. Malo-pomalo, pladnjevi sa stola su se praznili dok je Gane oblizivao prste i stenjao od zadovoljstva. Negdje na sredini stola (dugakog nekoliko stotina metara, da vas podsjetim), Kubera je prvi put pomislio kako je doista teko zasititi mladog Ganea. No, tada se jo nije zabrinuo. Zabrinutost je dola nakon to je Gane slistio posljednji komadi hrane pripremljen za njega, okrenuo se prema Kuberi i rekao: "Bilo je odlino! I to je sve to ima od hrane?" Kuberaje vrlo pristojno zatomio trenutak oklijevanja, ne elei ga pokazati Ganeu. "Jo uvijek si gladan?" upitao gaje. "Pa, tako. Mogao bih jo, ako ima..." odgovorio je Gane ogledavajui se oko sebe. Kubera je duboko uzdahnuo, ali je ispunio svoju domainski^ dunost. "Nemaproblema, mladigospodine! Kod Kubere nema to nema. Malo priekaj, kuhari e ti pripremiti jo hrane! U meuvremenu, zabavi se ispijanjem dobrog vina i napitaka pripremljenih u egzotinim krajevima." Ganea nije trebalo dva puta tjerati na uivanje u "napicima". I dok je on gutao litre i litre svega to su iznijeli Kuberini posluitelji, kuhari su pripremili jo jednu gozbu za njega. Slomljena kljova Kubera je bio siguran da e Gane pojesti jo neto, a zatim se zaustaviti, ali se elio iskazati, pa je naruio jo jedan prepun stol svega i svaega. Ganeovom veselju nije bilo kraja kad je vidio to ga jo eka! Uz rijei zahvale bacio se na tamanjenje ukusnih jela, ovaj put ak i bre i temeljitije nego ranije. I tu negdje je Kubera, promatrajui uurbanog Ganea kako obilazi oko stola, po prvi put osjetio ubod sumnje. Negdje u njemu se oglasio alarm. "Pa dobro," promrmljao si je u bradu, tako da ga gladni gost ne uje, "koliko ovaj jo moe pojesti?" Mnogo. Ganeje doista mogao pojesti mnogo. Smazao je cijeli stol hrane za nekih sat vremena. Na Kuberino, sada ve pomalo oajno pitanje, da li je zadovoljan, odgovorio je da jest, ali osjea kako mu se budi apetit i kako je vrijeme za veeru. Kubera je klonuo. Uglavnom, mislim da u ovom trenutku mogu preskoiti daljnji razvoj situacije, barem do odreenog trenutka. Naime, Gane je jeo bez mjere i granica. Kuberini kuhari su radili dan i no. Danima, tjednima, pred Ganea je donoena hrana iz Kuberinih zaliha. Na posljetku su morali hranu dovoziti iz susjednih kraljevstava, ali Gane nije prestajao. tovie, izgledalo je kao da se tek zahuktava. Svaki put kad bi ga Kubera u oaju upitao da li se zasitio, Gane je odgovarao da je u redu, ali osjea kako mu eludac zavija i da bi doista bilo lijepo gricnuti jo neto. Jadni Kubera! Kad je nestalo hrane iz svih njegovih skladita i kad su karavani s hranom iz drugih krajeva prestali dolaziti, morao je priznati poraz. Pao je na koljena pred Ganeom. "Sramota! Velika sramota za boga bogatstva! Nema vie hrane u mojem kraljevstvu. Nema vie hrane nigdje u blizini. Sve si pojeo, Ganeu, sine ivin." Gane je zaueno promatrao Kuberu kako lei na podu ispred njega. "Ali, kako emo sad dalje? Zasigurno ima jo hrane na svijetu. Zar je ne moe kupiti?" Kubera je oblizivao usne. "Ve sam potroio mnogo toga za hranu, ali da, mogu jo kupiti. Priekaj desetak dana i stii e hrana iz daljine." "Desetak dana?" Gane je odmahnuo glavom i uhvatio se za eludac. "Kako da izdrim desetak dana? Ova gozba mije otvorila apetit. Strano sam gladan!" Kubera je izgledao oajno. "Ali, nema vie hrane. Nema ni vina, sve si popio." "Hm", Gane se zamiljeno ekao po bradi. "to da radimo? Aha, sjetio sam se! Zar nisi rekao da mogu pojesti sve to vidim?" "Jesam, jesam", zavapio je Kubera. "Ali nema vie nita za jelo!" "Aha!" oduevljeno je uskliknuo Gane. "Nita se ti ne brini. Ima mnogo toga to jo vidim! Ja u se baciti na posao, a ti, molim te, osiguraj da hrana doe to prije."

I pred zapanjenim oima potpuno uasnutog Kubere, Gane se bacio na prodiranje pladnjeva i tanjura. S njima je brzo zavrio, a za teki hrastov stol trebalo mu je nekih sat vremena. Nakon toga su slijedile zavjese, slike na zidovima, prozori, vrata... Nije prolo dugo vremena, a Gane je, sada sasvim u formi, prodirao zidove Kuberine palae! Eh, sad, vjerujem da bi vas tijek ove prie iznenadio da niste ranije barem malo upoznali Ganea. Ovako, moda ste ak i oekivali da e se neto tako dogoditi? U redu, u redu, znali ste da e tako zavriti im je Kubera rekao Ganeu da moe pojesti sve to vidi, zar ne? Ili moda niste? U svakom sluaju, Kubera je sada jasno shvatio da je vrag odnio alu. Nikakvi vapaji nisu pomagali - njegovo mu se bogatstvo topilo pred oima. Ponudio gaje Ganeu, a Gane gaje sada uzimao. A stoje najgore, nije ni ispunio obeanje dato ivi - nije mu nahranio sina. Ma to nahranio - Gane je sada kao furija trao naokolo, prodirui sve na to je naiao: kue, koije, cijele trgove i ulice. Kubera, hvalisavi bog bogatstva je propadao uniten apetitom jednog tinejdera. Boanskog dodue, ali ipak... Usred praine i kaosa izazvanog Ganeovom glau, Kubera se priklonio jedinom moguem rjeenju. Brzo je pohitao na planinu Kailasu, na mjesto gdje je njegova tragedija i poela. Doao je do ive, bacio se na zemlju pred njega i zaplakao. "Oprosti mi gospodaru svemira, oprosti! Bio sam ohol i ponosan. Tek sada vidim kakvu sam pogrjeku napravio. U svojoj sam neumjerenosti pomislio da mogu pukim bogatstvom zadovoljiti sve apetite i sve elje! Pomislio sam da mogu napuniti eludac tvoga sina, ali grdno sam se prevario. Bogatstvo nije dovoljno. Nema ga dovoljno - na cijelom svijetu i u cijelom svemiru nema dovoljno bogatstva da se postigne taj cilj." iva je mirno sjedio, promatrajui Kuberu sa smijekom na licu. "Rekoh ti da je s njim problem, Kubera. Ali, nisi me posluao. I to sad eli? to emo uiniti?" "Neto se mora uiniti! Dok mi ovdje priamo, Gane prodire sve bogatstvo ovoga svijeta. Nee se on zaustaviti, to je oigledno. Najprije e unititi mene, boga bogatstva, a zatim i sve ostalo. To nije dobro. To mora prestati." "Ali, kako?" upitao gaje iva, i dalje savreno miran. "Kako zaustaviti Ganea?" "Ne znam", oajno je krio ruke Kubera. "Zar nema nikakvog naina? Mora da postoji neto to e ga zadovoljiti? Ti si gospodar svemira, ti to zasigurno zna. Reci mi, to da radim? Kako da zasitim Ganea?" iva se nasmijao. "U redu, Kubera. Mislim da si shvatio poduku. Evo..." iva se sagnuo i dohvatio aku rie iz zdjelice koja je bila pokraj njega. "Odnesi Ganeu ovaj rukohvat rie. To e biti dovoljno." Kubera je zbunjeno gledao u ivinu ruku. "Ali, ali...", mucao je, "...zna li ti koliko je on rie ve pojeo? Tone i tone... pojeo je cijelu prologodinju etvu i nije zastao ni za trenutak!" "Ne brini", umirivao gaje iva. "Samo mu to odnesi i ponudi mu da pojede. Sve e biti u redu." Iako nije ba bio uvjeren u ivino rjeenje problema, Kubera nije imao drugog izbora. Stoje bre mogao vratio se natrag do svog kraljevstva. Naao gaje naputenog i ...nestalog. Na mjestima velebnih zgrada bili su jo samo temelji, a Gane je dovravao posljednju gradsku etvrt. Jo je samo nekoliko kua stajalo nedirnuto. "Ah, stigao si", rekao je Gane ugledavi Kuberu kako tri prema njemu. "Ba sam se spremao poi u polja, tamo ima jo nekih naselja i imanja koja pripadaju tebi, zar ne? A ima i rudnika u planinama... Hm, jesi li donio neto hrane, gladan sam?" Kubera nije elio ni misliti o onome to mu je Gane rekao. Samo je kleknuo pred njega i bez rijei mu ponudio aku rie. "Stoje to?" upitao je Gane. "Ria? Hm, dobro. Volim riu." Kubera je u panici promatrao Ganea kako jede to malo rie koje mu je donio, uvjeren da e Gane nakon toga nastaviti svoj prodrljivi pohod po svemu to je njemu, Kuberi, neko

pripadalo. Ali, na njegovo uenje i veliko, veliko olakanje, Gane je odjednom podignuo obrve. "Ah, kako je ovo bilo dobro!" promrmljao je Slomljena kljova pogladivi se po trbuhu. "Mislim... mislim da... mislim da sam..." Gane je premjetao po ustima zadnja zrna rie, kao da ispituje njihov okus. "Hm, da, izgleda da sam..." "to? Stoje? Jesi li...? Jesi li...?" Kubera nije mogao povjerovati da bi to moglo biti istina. "Jesi li...?" Gane je konano kimnuo glavom: "Da, jesam! Sit sam. Konano!" "Ajajajajaj...." zaplakao je Kubera, sputajui glavu u prainu, istresajui iz sebe svu brigu i oaj koji je osjeao posljednjih mjeseci, sve otkad je brzopleto i budalasto pomislio da svojim bogatstvom moe zadovoljiti sve elje i apetite, pa i one boanske. Ako bilo koja od Ganeovih pria zapravo ne zahtijeva objanjenje, onda je to ova. Kad sam je uo, ostao sam sjediti zapanjen njezinom jednostavnou i istinom koju prenosi. Sve je bilo jasno - bogatstvo nije nain za zadovoljavanje elja jer one su uvijek jae i vee od bogatstva, pa makar ono pripadalo samom boanstvu zaduenog za njega. to tek rei o ljudima i bogatstvu koje oni mogu skupiti? Nita im ono ne znai ako uz njega ne stoji... to? to je bilo u tom rukohvatu rie to je zasitilo Ganea, kad to nisu mogle uiniti tone i tone hrane? Pitao sam ga to, kad sam ve imao prigodu, mada sam ve nasluivao odgovor. Evo to je rekao. "Ria? Ma nije u njoj bilo nita posebno. Nije ak bila ni previe ukusna. Zna, moj otac voli onako, bez zaina. Ali, bila je pripremljena s ljubavlju i predanou. Imala je u sebi ono neto ega nema u bogatstvu, ali ima u osjeajima, u stavu, u odnosu... Ma zna." Znao sam, naravno. A nakon te pustolovine to je saznao i Kubera. Vratio se k ivi, jo mu se jednom ispriao za svoju oholost, a iva ga je blagoslovio i uzdignuo na poloaj boga obilja. Jer, sada je i Kubera znao da se obilje ne mjeri bogatstvom i koliinom, nego nekim drugim mjerama, nevidljivim oku, ali i te kako vidljivim srcu. Ako eli pobjei iz raja, stani nsiju na p ataci Mislim da je vrijeme da upozna mog vjernog C/ I v/prijatelja. Bez njega ne bih nikamo stizao, barem ne na vrijeme!" rekao je Gane iroko se smijui. "Tvog prijatelja?" malo sam se skupio jer, iskreno, ovakve bezazlene najave obino su u pozadini imale neko iznenaenje, ili barem odstupanje od stvarnosti na koju sam navikao. I ovaj put je bilo tako, ali sreom nije se dogodilo nita strano. Bilo je samo - neobino. Ali, nita nova, zar ne? "Ma ne boj se", pokuao me umiriti Gane proitavi na mom licu j asno ispisane strepnj e. "Ve si ga upoznao. tovie, sreo si ga prije nego to si sreo mene..." U prvi mah nisam shvatio o kome govori, a onda je on laganim pokretom ruke negdje iz skuta svoje odjee (onog komada tkanine koji nosi oko pojasa) izvukao malog miia. Nije mi promaklo daje drugom rukom zadrao kobrinu glavu koja se odmah podigla, privuena pridolicom. Ve sam ranije primijetio neku vrstu animoziteta izmeu kobre i Ganeovog "vozila". Jer, mi je bio upravo to - vozilo na kojem je Gane odlazio u sve kutke poznatog i nepoznatog svemira. Istina je, njega sam upoznao prije samog Ganea. Pojavio se u mojoj sobi, sasvim neoekivano, najavivi najveu pustolovinu mojega ivota.* I eto, sad je ponovno bio ovdje, njukajui zrak svojom iljatom glavicom, kao da bolje vidi mirisom nego vidom. Izgledao je vrlo malen na Ganeovom irokom dlanu. Zapravo, na trenutak sam posumnjao da je to isti stvor koji me posjetio prije toliko godina. "Kako je malen! Jesi li siguran daje to...?"

I tad se dogodila prva neobinost toga dana, ako se, naravno, izuzme neobinost same injenice da sjedim u sobi s Ganeom. Naime, u trenutku kad gaje Gane spustio na pod, mi se poveao barem pet-est puta, pa je sad vie nalikovao takoru. "Ah!" uskliknuo sam iznenaeno "To je ipak on!" "Naravno da je on", rekao je Gane podiui jednu obrvu. "Pa ne nosim ja naokolo bilo koga! Evo, da vas konano slubeno upoznam. Ovo je moj vjerni pratitelj, Muika. Bez njegove ljubazne pomoi ja bih se teko kretao po svijetu. Njemu treba zahvaliti za moju brzinu i djelotvornost." Nasmijeio sam se i lagano se poklonio u smjeru Muike koji se sada propeo na stranje noge i dalje bjesomuno njukajui zrak. Kad smo se prvi put sreli, bio sam uasnut - ne toliko zbog njegovog izgleda, ve zbog injenice da mi se u sobi nalazi veliki glodavac. Osim toga, tada je Muika izveo jo jedno udo - obratio mi se u mislima, pa sam se morao suoiti s pitanjem o svojem zdravom razumu. takor koji govori, ma dajte! I ba je u tom trenutku, pogaajui slijed mojih misli, taj "takor koji ne govori" jasno rekao: "Ne zovem se oduvijek Muika. Nastao sam kao Krona, ali me Gane pretvorio u Muiku. Samo ponekad ponovno postajem Krona, kad je potrebno, naravno." Malo sam se trgnuo i ukoio to Ganeu nije promaklo. Vjerojatno je moj izraz lica bio vrlo komian jer se poeo smijati, a zaklinjem se da je to uinio i Muika, bacivi se na lea i prevrui se nekoliko puta isputajui cijukave zvukove oduevljenja. "Jesmo ga, zar ne? Jesmo ga... heh, heh..." okrenuo se Muika Ganeu koji je zadovoljno kimao glavom. "Nije njega problem oboriti s nogu!" u povjerenju mu je odvratio Gane pravei se da mene nema pred njima. "Ludo se zabavljam s njim. Tako je prostoduan i naivan. Prihvati neto, ali ne sve. Pa se onda opet iznenadi. Vidi, sad si ga okirao injenicom da zna govoriti. A nije okiran injenicom da mu slon sjedi u sobi!" Posljednje rijei Gane je jedva izgovorio jer su se obojica, Muika i on, svaki u svom opsegu valjali po podu, drei se za trbuhe. A ja... pa ja sam to neko vrijeme gledao (nemam namjeru opisivati vam kako izgleda kad se Gane nezaustavljivo smije - izvolite zamisliti sami), a onda sam im se priduio. Barem toliko prilagodljivosti sam mogao pokazati. A, uostalom, doista je sve to skupa bilo do neba smijeno. Kad se obrasci raspadaju, bolje je da se raspadnu u vriskovima radosti! Kad smo se konano umirili - a trajalo je neko vrijeme jer je to bila jedna od onih situacija kad se ponete smijati neemu, a onda smijeh postane zarazan, irei se u valovima od jednog do drugog suuesnika u smijanju, te na posljetku vie uope ne znate emu se smijete, ali znate da vas boli trbuh od naprezanja, dok vam niz lice cure suze koje ne moete kontrolirati dakle, kad je to konano prestalo, Muika se ponovno propeo na stranje noge, odnosno sjeo je na njih, izgledajui kao da mu je vrlo udobno i kao da neto oekuje. Vjerojatno su to bila moja pitanja. Htio sam postaviti samo jedno, ali im sam poeo, iz mene su pokuljala i ona druga. "Kako da te zovem onda, Muika ili Krona?" upitao sam ga, jo se uvijek osjeajui malo nelagodno. Moda sam upravo zato i nastavio s pitanjima prije nego je stigao bilo to odgovoriti. "Ima li neka pria iza toga? Kako ste se ti i Gane sreli? Sluajno, ili? I jeste li se uope sreli ili ste oduvijek zajedno?" Muika je irom otvorio oi na svom mijem licu. "Uh", rekao je. "Mnogo pitanja!" "Ma, rekao sam ti", ubacio se Gane. "Luda zabava. Tko e mu ispriati? Ti ili ja?" "Hajdemo zajedno", pomirljivo je rekao Muika. "Ti se ubaci kad bude potrebno." Naulio sam ui. Ah, jo jedna poslastica za moj znatieljni duh! Krona je prvobitno bio jedan od gandharva -nebeskih ljubavnika i glazbenika. Doao je na svijet zajedno sa svojom braom i sestrama apsarama, istodobno kad i boginja Lakmi. Dakle,

iziao je iz oceana svijesti koji su pomou zmije Vasukija bukali bogovi i demoni zajednikim snagama.* Kad je Lakmi odbacila nametljivog Indru, boga oluje i ratovanja, te otila k svom pravom partneru, zatitniku i darovatelju Vinuu, Indra je isprva bio zbunjen. No, njegov jak osjeaj vrijednosti i velik ego nisu mu dozvoljavali da dugo tuguje. Uzeo je to mu je preostalo, a to su bile apsare i gandharve. Apsare su stvorenja enskoga roda, iznimno lijepe, zavodljive i predane ljubavi. Gandharve su obino mukoga roda, pjesnici i glazbenici, jednako tako lijepi i skloni uicima kao i apsare. Vidjevi ih kako izlaze iz oceana svijesti, Indra ih je poelio u svom kraljevstvu. Tek na intervenciju ostalih bogova neki od njih su ostali na ovome svijetu ili u drugim dimenzijama. Veina ih je, meutim, zavrila u Indrinoj loki zvanoj Svara. Mi bismo to nazvali rajem, barem po veini znaajki toga svijeta. Jedan od gandharva koji je otiao u Svaru bio je i Krona. Ni njemu, kao ni ostalima njegova roda, tamo nije bilo loe. Pjevali su i svirali, voljeli se meusobno, ali i s bogovima i drugim sretnicima pa i ljudima koji su nekako nali put do tog mjesta. Indra, gospodar tog svemira, nije bio lo prema njima. Izdravao ih je i davao im sve to su poeljeli. Oni su trebali biti ukras njegovog kraljevstva, dar svakom gostu i neto ime se Indra ponosio i hvalio pred drugima. Po svojoj naravi, svaka apsara, pa tako i gandharva, vrlo rado prihvaa takav "aranman". Njihova zadaa je jednostavno biti tono to to jesu, a za uzvrat imaju sve to poele. U tom smislu ih nije ni smetalo stoje u Svari za njih postojalo samo jedno jedino ogranienje: nisu je smjeli, ni mogli, napustiti bez Indrine dozvole. Veini apsara i gandharva to uope nije padalo na um. Zato bi eljeli napustiti raj? No, Krona je bio drukiji. Isprva mu je godilo kad su bogovi i druga stvorenja uivala u njegovoj glazbi i pjesmama, ali je ubrzo postao nemiran. "emu sve to?" ispitivao je svoju brau i sestre. "emu mi sve ovo radimo? Naa umjetnost i vjetina nemaju nikakvu svrhu. Niemu ne slue, osim pukom pokazivanju." "Umjetnost je sama sebi svrhom, kao i ljubav", odgovarali su mu oni zadovoljni. "Umirujemo bogove i inimo ivot ljepim njihovim gostima. To je naa svrha", odgovarali su mu oni koji su u to vjerovali. "Ma, sve je to tatina", ustrajao je Krona. "Na gospodar Indra nema ak ni sluha! Kao ni polovica onih koji dolaze ovamo!" Na to bi se ostale apsare i gandharve oprezno povlaile iz njegovog drutva jer... Indra je bio poznat po naglosti. Neka Kronine rijei budu milijun puta istinite, bolje ih je ne izgovarati tako glasno. Uvrjeda Indri vjerojatno bi izazvala otru kaznu. Ponekad bi se i Krona toga pribojavao. Jer, znao je da ima i gorih mjesta od ovoga. Indra ga je mogao poslati u neki demonski svijet u kojem ne bi mogao ba nita raditi osim spaavati ivu glavu iz dana u dan. No, nezadovoljstvo je u njemu raslo, iako nije bio siguran u to to bi on tono elio. S vremena na vrijeme Indra bi neku od apsara ili nekog od gandharvi poslao na posebnu misiju na Zemlju. Obino se radilo o nekom zavoenju ili nagradi za pomo u Indrinim poslovima. Oni kojima bi takva zadaa bila povjerena, priali su prie o svijetu ljudi koje je Krona zadivljeno sluao. Iako je taj svijet bio na izgled mnogo gori od Svare, Krona je osjeao neku privlanost prema njemu. Bio je mnogo grublji, materijalniji, ali opet, za Kronu, mnogo stvarniji. Nije znao zastoje tako poeo razmiljati, ali inilo mu se da se prave stvari odvijaju "tamo dolje", a ne ovdje u uzvienom i zatienom kutku svemira koji je pripadao Indri. I tako je Krona sam sebi postavio cilj: dospjeti na Zemlju. Trebalo je samo smisliti nain kako e to postii.

Prijavio se dragovoljno za jednu od misija na Zemlji! Sluao je pozorno o emu govore Indra i njegovi saveznici te iskoristio situaciju u kojoj se traio jedan gandharva. Dragovoljno javljanje za odlazak iz Svare Slomljena kljova nije uobiajeno. tovie, samo po sebi moe izazvati sumnju. No, u njegovom sluaju, razlog zato ga Indra nije poslao na tu misiju bio je sasvim drukiji. Krona je na teak nain saznao istinu o sebi. Indra se prvi poeo smijati, a zatim su mu se pridruili i ostali bogovi, uglavnom ratnici. "Ti!? Ti eli ii dolje meu ljude?! Pa treba nam netko tko e zavesti i odueviti jednu enu. Jesi li se ti ikada pogledao u ogledalo!?" Krona je bio zbunjen. Naravno da se pogledao u ogledalo. Mnogo puta. Svakoga dana. Ali, nije nikada vidio ono to su vidjeli bogovi. "Izgleda... izgleda strano", objasnio mu je netko. "Ljudi bi te se bojali." "Ma, da," dodao je netko drugi, "slian si... slian si ogromnom takoru. "Tko e tebe, dolje na Zemlji, sluati kako pjeva!" Krona je bio okiran spoznajom da... nije lijep. On, gandharva, pa da nije lijep?! Ali, tako su tvrdili bogovi, i koliko god mu njihovo poznavanje umjetnosti bilo mrsko, morao je prihvatiti injenicu da o Zemlji znaju vie od njega. Morate znati da gandharve dolaze u mnogo razliitih oblika. Njihovi pojmovi ljepote znatno se razlikuju od naih, posebice kod onih koji u svom izgledu, poput Krone, sadre neke naznake ivotinjskih oblika. U nebeskim svjetovima ta je razliitost prihvatljiva, a standardi privlanosti prilagodljivi. Meutim, za ljude vrijede ljudska pravila, pa je Krona s boli u srcu shvatio da on nije taj koji e umjetnou neto postii na svijetu zvanom Zemlja. Ta je spoznaja bila toliko bolna da mu je sasvim promijenila ivot. Krona je postao prvi gandharva koji je izgubio sposobnost pjevanja. Osim toga, od toga trenutka nadalje nije napisao ni jednu pjesmu, naslikao ni jednu sliku niti napravio bilo to to bi makar izdaleka podsjealo na umjetnost. Moram priznati da mi je ovaj dio prie u grudima izazvao neku teinu. Promatrao sam Muiku kako ozbiljno pria o svojoj sudbini, i kako mu pokreti brkova sa svakom rijeju postaju sve sporiji i sporiji. U oima mu se pojavilo more tuge i bilo je jasno da ak i poslije toliko vremena (koliko je to vremena u ljudskim mjerilima, zapitao sam se) ali za svojom izvornom misijom. Gandharva bez glazbe, pjesnik bez pjesama, slikar bez slika, ljubavnik bez ljubavi... Koliko teko to mora biti? Kao daje osjetio moje misli, Muika je za trenutak zastao. Tiina je trajala desetak sekundi, a zatim je Gane njeno rekao: "Ipak, Muika je pronaao nain. Doao je na Zemlju i tamo pronaao - mene!" Vidjevi daje Muika i dalje pomalo tuan, elio sam ga potaknuti na daljnju priu. "Kako ti je to uspjelo? Vjerojatno Indra nije bio zadovoljan gandharvom koji ne pjeva, stoje bilo jako dobro za tebe, pretpostavljam..." "Ah, ne...", odmahnuo je jednom majunom apom Muika. "Indra je previe posesivan da bi se samo tako rijeio jednog gandharve, ak i ako mu vie ne slui svrsi. Moda je bio i namjerno zao prema meni, ne znam. Uglavnom nije me pustio ni kad je postalo oigledno da u Svari propadam. Tvrdio je da u se oporaviti, neka samo pustim vremenu da uini svoje." "Ali, to se nije dogodilo, pretpostavljam..." ubacio sam se. "Ne, to se nije dogodilo", potvrdioje Muika. "Prolazila su, pa... stoljea. A ja sam sve vie i vie patio..." Ne elei da Muika opet zapadne u samosaalije-vanje, Gane je podignuo glas u veselom tonu: "Na posljetku gaje spasio Vamadeva, ovjek sa Zemlje, rii velike mudrosti!" "ovjek?" nadovezao sam se. "Zar ima i takvih u Svari?"

Muika je radosno kimnuo glavom. Vidjelo se na njemu da je malo ivnuo. Pria o promjeni sudbine mnogo mu je vie godila od prisjeanja na neuspjehe svoje mladosti. Rijetki ljudi dolaze do Svare za svog ivota. Ponekad dou nakon smrti, izmeu jednog i drugogutjelovljenja, uivajui u plodovima svojih dobrih djela. Meutim, takvi ne ostaju stalno. Nisu osloboeni karme, ve se vraaju natrag, utjelovljuju se i prolaze kroz ivot ponovno, ne bi li tijekom sljedeeg prolaza kroz smrt pronali put do slobode. Ali, ponekad se nae netko, osloboen jo u tijelu, tko nekim poslom, nekom viom svrhom, posjeti Indrino kraljevstvo. Takvi mudraci su mona stvorenja, sustvaratelji koje ak i bogovi potuju i sluaju. Vamadeva je bio jedan od njih, a bio je i prvi koji je od Kronina gubitka umjetnike vjetine posjetio Svaru. uvi za dolazak velikog riija, Krona je skupio snage i natjerao se da ga posjeti i zamoli za pomo. Nije to bilo lako jer se uglavnom nalazio u stanju teke depresije. Gotovo daje odustao i od nade, ali mora da je neka sitnica ostala u njemu, jer inae ne bi doao. Vidjevi potpuno iscrpljenog i unitenog gandharvu, Vamadeva se saalio nad njim. uvi njegovu priu odluio mu je pomoi i smislio je lukavstvo kojim e ga izbaviti iz Svare. "Prije nego to provedemo, Krona," govorio mu je Vamadeva, "moram znati da li si siguran u svoju elju da ode na Zemlju?" Krona vie nije bio toliko siguran u elju za Zemljom koliko je bio siguran u elju da ode iz Svare i da se rijei svog otunog stanja. "Moram te upozoriti", nastavio je Vamadeva, "da dolazak tamo nee rijeiti tvoje probleme. Moda ti se sposobnost pjevanja nikad nee vratiti." Krona je to znao. tovie, osjeao je da je tako. Meutim, ipak je elio otii. "Moda me eka neka druga svrha tamo dolje, tko zna..." Vamadeva gaje paljivo promatrao. "Moda. Ali, nee biti lako. Idemo opasnim putem. Ali, ako si spreman, uinit emo to..." Krona je kimnuo glavom, odluan da prekine svoje muke na ovaj ili onaj nain. Plan koji je smislio Vamadeva bio je pomalo bizaran. "Postoji jedan nain izlaska iz Svare koji zaobilazi Indru - kletva riija. Ja sam rii, dakle moja kletva te moe izbaciti odavde. Meutim, ona mora biti opravdana. Jer ako Indra posumnja u nju, ona nee vrijediti. Dakle, mora mi neto uiniti, dovoljno bolno i nezgodno, da te ja u bijesu prokunem." Krona je izgledao zbunjeno. "Ali to da ti uinim? Ne elim te povrijediti..." Vamadeva se nasmijao: "Morat e, barem malo. Gledaj, ako bi me povrijedio jako, mogli bi te ubiti odmah. Ali, ima neto to moe uiniti. Svi znaju da imam problema s artritisom i iskrivljenim bolnim nonim prstima. Zato pomalo epam kad moram hodati. Sve to mora uiniti je da sutra na veer, na gozbi, pred svima glumi nespretnog gandharvu koji je sluajno svom teinom stao na moj palac. Ostalo prepusti meni. Vjeruj mi, kletva e biti vrlo uvjerljiva!" Usprkos zbunjenosti, Kronaje posluao Vamadevu. Sutradan je priekao pravi trenutak kad je Vamadeva stajao i razgovarao s Indrom, Agnijem i nekolicinom ratnika. Drei u ruci au nektara i glumei opijenog gandharvu, nespretnojezakoraiopremanjima, prolivi pri tom tekuinu po nekome, a zatim, pokuavajui se odrati na nogama, gotovo pao u Vamadevin zagrljaj pri tom mu nagnjeivi nogu punom snagom. Krik koji se prolomio iz Vamadevinih usta iznenadio je svakoga, a Krona je u strahu pomislio da je pretjerao. Vamadeva je bio crven u licu, uz grimasu strane boli, zajedno sa suzama koje su mu navrle na oi. U drugim situacijama Indra bi vjerojatno reagirao prvi, ali Vamadeva je toliko zavijao da je zbunio ak i njega. "Ah, ti nespretni glupane, idiote jedan nepaljivi", siktao je Vamadeva na Kronu. "Ah, kako me boli! Moj palac! Budaletino jedna, takoru nitavni... Zar nisi mogao malo bolje paziti!?" Trenutak kasnije Indra se pokrenuo, posiui za svojim ubojitim diskom, elei kazniti Kronu smru. No, prije nego je to uinio, Vamadeva ga je pretekao svojom kletvom.

"Nestani odavde, nespretni mioliki stvore! Proklinjem te kletvom riija i istjerujem iz Svare. Idi na Zemlju i tamo mui druge, a ne mene!" To je zaustavilo Indrinu ruku. Moda je na trenutak i prosuivao pravednost ovakve kazne, ali kletva je bila izreena, a Indra je znao kakvu snagu ona ima. Meutim, dok je Krona, jo uvijek zbunjen, nestajao iz Svare, Indra je u posljednji trenutak dodao svoj dio kletve: "I kad ve tako lii na takora, onda tamo i budi takor!" I tako je Krona stigao na Zemlju. "Ah!" to sam drugo mogao rei? Kakva zavrzlama! "I zbog toga si...", malo sam zastao, "...zbog toga si sada, mi, to jest takor? Tako si postao Muika?" "Aha", kimnuo je glavom Muika. "To jest, aha, da, zbog toga sam sada to to jesam, ali ne, nisam tada postao Muika. Jo sam bio Krona kad sam stigao. I to vrlo ljut i razoaran Krona!" "Kako to misli?" "Pa stigao je u obliku ogromnog takora", ubacio se Gane veselo. "Zar bi ti bio sretan s tim?" Odmahnuo sam glavom. Naravno dane bih. Ali, neto drugo mi je palo na um. "Kako to mislite 'ogromnog takora'? Pa, nisi tako velik za takora. Mogao bi proi za obinog, onog iz kanalizacije..." Gane i Muika su se pogledali, a onda zajedniki prasnuli u smijeh. "Kad sam rekao 'ogromnog'," strpljivo mi je objanjavao Gane, "mislio sam na stvarno ogromnog. Krona je jaaako veliki takor!" "Aha", potvrdio je Muika. "Kad sam Krona, onda sam stvarno jako velik. Hoe vidjeti?" Gotovo sam kimnuo glavom. Vjerojatno bih to i uinio da me Ganeov panini izraz lica i mahanje rukama nije zaustavilo. Sreom, jer tko zna to bi se dogodilo da sam poelio vidjeti Kronu! "Velik je poput brda", uurbano je objasnio Gane. "Vei od vaih zgrada i nebodera. Zna, Svara je drukiji svijet, a kad je Krona doao na Zemlju, zadrao je tamonje proporcije. Uglavnom, pretvorio se u takora, ali je bio, pa... nesrazmjerno velik." "Ah." Ponovno, to se drugo moe rei? Zamislio sam velikog Kronu kako se odjednom pojavljuje negdje usred neke livade, te sluajnim udarcem repa rui neko veliko drvo. Zatim se probija kroz umu i nailazi na neko selo. Ups, jedan krov manje... Ljudi tre u panici, dok ogromni mi trai neto za pojesti... "Ba je tako i bilo", nadovezao se Gane kao da prati moje misli u slikama. "Bio sam doista ljut u tom trenutku", rekao je Muika. "I zbunjen i ljut. to mi je to trebalo, govorio sam sam sebi. Doi na ovakvo mjesto, u potpuno neprimjerenom obliku. Bio sam ljut i na Vamadevu to me u sve to uvalio. Upozorio me na opasnost, ali tko je mogao predvidjeti da e se moj bijeg izroditi u takvu katastrofu!" "Ono to na dragi Krona nije tada znao", nadopunio ga je Gane pouno, "jest da je Vamadeva ipak malo ublaio posljedice Indrinih posljednjih rijei. Shvatio je to e se dogoditi i apatom dodao jo neto na svoju kletvu. '...I tamo pronai svoju pravu svrhu i smisao ivota', to je rekao Vamadeva u posljednji as, pokuavajui spasiti jadnog Kronu od jo tee sudbine nego ju je imao do sada." "Da, to ja tada nisam znao," nastavio je Muika, "nego sam mislio da sam gotov i da me eka uasan ivot dok netko ne smisli nain kako da me se rijei. Neku veliku maku, moda ili tako neto. U meuvremenu sam divljao, terorizirajui ljude, ivotinje, i itav svijet. A onda..." "...a onda se umjesto make, pojavio slon, to jest ja!" zavrio je Gane Muikinu jadikovku. "To mora da je bio zanimljiv susret!" rekao sam potpuno siguran da sam u pravu. I bio sam! No, prije opisa njihovog susreta Gane mije najprije morao objasniti to to znai - vahana. Svako boanstvo, rekao mi je, ima svoje vozilo, svoju vahanu. Vahana je sredstvo na kojem boanstvo dolazi, ali ona ima svoj vlastiti ivot, a gotovo uvijek i neku posebnu simboliku.

Tako Ganeov otac iva jae na Nadniju, monom biku koji predstavlja snagu, ali jednako tako i plodnost. ani (Saturn), primjerice, jae na gavranu, zloglasnoj ptici za koju se vjeruje da donosi zlo, ali njegov jaha, ani, to zlo moe pretvoriti u pouku. Boginja mudrosti, Sarasvati, uvijek se nalazi u blizini labuda na kojem milostivo dolazi kad je potrebna. Skanda, Ganeov brat, jae na Parvani, paunu koji jasno ukazuje na njegovu tatinu. Kad zavirite u panteon raznih boanstava s kojima je Gane blizak, uvijek ete pronai i vahanu koja je vaan i neodvojiv dio njihovog ivota. "I stoga sam ja", nastavio je Gane, "takoer trebao svoju vahanu. Ali, problem je bio u tome to nitko nije znao to bi to bilo, a sve posebne ivotinje su bile vie-manje zauzete. Trebao nam je znak, dar s neba, neto to bi jasno ukazivalo daje upravo to moja vahana..." "I stigao sam ja! Izravno s neba!" ubacio se Muika smijui se. "S neba - doslovce!" potvrdio je Gane. "Ali, nije ti bilo lako...", kimao je glavom Muika. "Nije, doista nije", kroz smijeh je nastavio Gane. "Bio si jedan nezgodan takor, a trebalo te je dozvati k pameti..." Kad se Krona pojavio, Gane je privremeno boravio kod Parashare, budueg oca jvotisha. To jest, bilo je to jedno od ranijih utjelovljenja tog mudraca. iva i Parvati su bili zauzeti jednom od svojih estih ljubavnih rituala. uvi za Kronin dolazak, a u nemogunosti da prizove ivu, Parashara se poalio Ganeu. U svemiru je nastala pukotina kaosa, a razmjeri unitavanja su postajali preveliki. Neto se moralo uiniti. Moda to jo nije bio njegov posao, ali Gane je tada bio mlad, pa mu je ukroivanje pobjenjelog takora veliine planine predstavljalo pravi izazov! Isprva gaje malo kopkala injenica da se slonovi boje mieva. No, budui daje on samo imao slonovsku glavu, a ionako nije bio obian stvor, pristupio je tom problemu na drukiji nain. Razmiljao je o namamljivanju u neku "miolovku", ali nije se mogao sjetiti nieg dovoljno velikog da bi Krona stao u takvu stupicu. Zbog toga je iskoristio svoju sposobnost poveavanja (a tu je morao zadovoljno dodati da mu je pritom dobro posluila Kuberina gozba i sva ona hrana koju je pojeo!) te prerastao Kronu. Meutim, ak ni tada ga nije mogao uhvatiti. Krona je bjeao i pri tom radio jo vie tete nego ranije. Stvari se nisu dobro razvijale i Gane je potraio pomo. Usprkos tome stoje znao da ne smije prekidati ivu i Parvati, ipak je to uinio u mislima. Obratio im se iznutra, molei za pomo. No, umjesto nekog savjeta ili konkretne akcije, od roditelja je primio jednu jedinu zraku svjetla. Bila je to duga i savitljiva zraka koja se prigodno smotala u njegovu ruku. Isprva nije znao to da s njom uini, a zatim je shvatio: Parvati i iva su mu poslali oruje pomou kojeg e ukrotiti pobjenjelog Kronu! Vratio se k njemu i pronaao ga kako ga lukavo promatra skriven iza nekog brda. U meuvremenu je potamanio jo nekoliko sela i dva grada. Dolo je vrijeme za osvetu! Zraka svjetla u Ganeovoj ruci, potekla od njegovog boanskog oca i majke, reagirala je na njegove misli. Jednostavno ju je izbacio iz ruke, poput ome ili lasa. I doista, poletjela je prema zbunjenom Kroni i omotala mu se oko vrata. Osim to je sada bio zauzdan, Krona je bio i omamljen zbog toga to je paa - tako se inae zove to mono Ganeovo oruje kojima moe zauzdati i najsnanije protivnike - svjetlila toliko jako da nije nita drugo vidio. Paa je zasjenila Sunev sjaj, ali je uinila i vie od toga: zasjenila je i Kronine misli, potpuno ih umirila, a Krona je konano pronaao trenutak mira i spokoja. Umjesto da se bori i otima, Krona se potpuno prepustio svojoj sudbini. tovie, nekako je znao da je jedan dio njegovog ivota zavrio, a da sada poinje drugi, moda mnogo bolji i vaniji od onog stoje ikada zamiljao. Zbog toga je smireno i pokorno gledao Ganea kako mu prilazi, ne pokazujui ni najmanju elju za bijegom. tovie, iako je Gane bio i za njega neobino stvorenje, osjeao je

nazonost snage i mudrosti koju nije nikada do sada osjetio. Moda je to bio utjecaj pae, ali Krona je odjednom shvatio da je pronaao svoju ivotnu zadau. Prije nego to je Gane mogao bilo to rei, Krona je zavapio: "elim ti sluiti! elim svoj ivot posvetiti tebi!" Pomalo zbunjen, jer je oekivao otpor, Gane je zapitao Kronu: "A kako e mi sluiti? to ti moe uiniti za mene?" Sada se Krona naao na mukama. Isprva je elio rei da e mu pjevati ili tako neto, ali se odmah sjetio da je tu sposobnost izgubio te da je vie nee nikad povratiti. Umjesto toga je rekao: "Ja u te... nositi! Nosit u te kuda god ti bude poelio. Nema smisla da stvorenje tvojeg statusa dolazi samo. Bit u tvoje vozilo, tvoja vahana!" I, kao to sada ve znate, tako je i bilo. Gane je prihvatio Kronu kao svog vjernog pomonika, glasnika i suradnika. Dodue, poetak njihove suradnje nije proao bez tekoa, ali taj dio prie u prepustiti njima dvojici... "Nije me mogao nositi, jadnik!" kroz smijeh je priao Gane. "Pa dobro," bunio se Muika, "tko bi tebe nosio, pogledaj se koliki si!" "Nisi ni ti bio mii, Muika moj!" "A niti ti nisi bio ba sloni, Ganeiu! Zbunjeno sam sluao kako se dva neobina prijatelja meusobno zadirkuju. U tom su trenutku bili tako slatki, kao daje iz njih isijavala sama njenost i ljubav. Ipak, morao sam ih prekinuti pitanjem. "I to ste onda uinili? Kako ste rijeili taj problem?" "Pa," odgovorio je Gane, "morao sam ga nauiti vjetini smanjivanja i poveavanja." "Isprva sam pokuavao nemogue", nadovezao se Muika. "Pokuavao sam postati sve vei i vei da bih nosio Ganea. Ali, kako sam ja bivao snaniji, tako je on, vragolan jedan, postajao sve tei i tei. Na posljetku sam pokleknuo pod njm i molio za milost jedva dolazei do daha." Mogao sam zamisliti taj prizor. "Jadni Muika!" rekao sam suosjeajno. "Ah, nisam tada jo..." rekao je Muika. "...bio Muika", dopunio ga je Gane. "Muika je postao kad se nauio smanjiti. Rekao sam mu da ja ne mogu postati laki i da e se uguiti ako se ne smanji..." "Nisam mu vjerovao nego sam mislio da u tako jo vie patiti pod njegovom teinom..." priao je Muika... "Ali, kad je konano popustio..." ubacio se Gane, a Muika nastavio: "...pretvorio sam se u malog miia, i izvukao ispod njegovog tekog tijela, koristei nabore koe i odjee. Muika je uspio tamo gdje Krona nije!" "Mogao mi je sasvim lijepo pobjei tada", rekao je Gane. "Ne bih uope vidio kuda se zavukao. Ali, nije. Ostao je i..." "...postao Muika!" zavrio je Muika ponosno. Toga dana mi je taj par stvorenja s onoga svijeta ispriao jo o tome kako je Muika iliti Krona, zavisno od veliine, savreno svladao vjetinu smanjivanja i poveavanja, tako da je u tome nadiao i samog Ganea. tovie, to je postala njegova umjetnost, njegova vjetina kojom zadivljuje sve one koji za nju saznaju, a ponekad ak i svog dragog Ganea. Muika e pronai put kroz najveu prepreku; pobjei e najstranijem neprijatelju, sakriti se od nevolje, ali i postati ogromni i zastraujui Krona kad god to situacija bude zahtijevala. Pitao sam ga, prije nego je otiao, da li mu nedostaje njegov ivot kao gandharve, da li ponekad ezne za glazbom i pjesmom? Muika je, ne bez sjete, priznao daje to istina i dajako voli sluati dobru glazbu kad god za to ima prigodu. esto zajedno pleu, on i Gane, a ponekad i poduavaju plesu.* Ali, Muika je odluno rekao kako svojim najveim postignuem smatra sluenje Ganeu i da se nijedna pjesma, koju je ikada ispjevao dok je bio Krona u Indrinom raju, ne moe usporediti s ljepotom, skladom i smislom koji osjea kad nosi svoga gospodara u

* Ovo me doista iznenadilo. Poduka u plesu? Ali, kao to ete vidjeti u jednoj od sljedeih pria, upravo je to spasilo jednu princezu od smrti! Osim toga, nekoliko Ganeovih imena ukazuje na glazbu i ples kao vane u njegovom ivotu. Tako ga, izmeu ostalog, zovu Nadapratitita - onaj koji voli zvuk (glazbu); Kirti - gospodar glazbe; Svarup - onaj koji voli ljepotu ili Kavea - gospodar pjesnika. U tom svjetlu nije neobino to mu kao vahana slui jedan bivi gandharva! najdalje kutke svemira, kroz mnoge dimenzije i svjetove. To mu vjerujem, punim srcem i duom. Kad su nestali te veeri, dugo sam razmiljao o svemu to sam uo. Svakojake misli prolazile su mi umom. Kasnije sam iz drugih izvora saznao da Muiku esto smatraju simbolom nekontroliranih elja koje je Gane "ukrotio". Takoer, neka tumaenja govore o tamnoj strani Muike koji se - "mnoi poput mieva u tami", ako mu se ne stane na kraj. No, takva tumaenja su besmislena u svjetlu iste i jednostavne elje za sluenjem koju je Muika pokazao Ganeu jo dok je bio Krona. A i u njegovoj elji da mu ivot ima smisao, nalazim veliku poduku, kao i u injenici da ga je konano spasila oma napravljena od zrake svjetla proizale iz boanskog izvora. Ima tu jo stvari za porazmisliti, poput Vamadevine dogovorne kletve, Indrinog odbijanja da pusti Kronu i strukture same Svare, raja, iz kojeg je Krona elio otii usprkos njegovom nebeskom bljetavilu. Kako takvu motivaciju moemo nazvati niskom ili nepotrebnom? Ne, Muika ima svoje mjesto pokraj Ganea i to mjesto nije negativno, ve savreno nadopunjava onu tajanstvenu mudrost koja nepogrjeivo dopire do svaijeg srca im se u igri pojavi Gane! Jednom smo tako doli i do ljubavi. Onako usput, na izgled sluajno. Naravno, mene je zanimala ljudska ljubav, ali je Gane uspio cijelu priu skrenuti u sasvim drugom smjeru. Ve sam otprije uo da ima dvije ene. Znao sam i njihova imena: Buddhi i Siddhi. U tim starim priama, a oigledno i u ivotima stvorenja koja pripadaju nekim drugim dimenzijama postojanja, ljubav i njezini izrazi uvijek su nekako umnoeni. Za nas ljude, barem u ovome asu, ljubav je jednina. Jer ako nije, ini nam se da se nekako osipa, da nije toliko vrijedna. Meutim, kao to je to jedan pjesnik lijepo rekao: ljubav je jedina stvar na ovome svijetu koja se poveava onda kad se dijeli. Iz nekog, ak i nama ljudima nepoznatog razloga, mi smo to zaboravili pa nam ljubav u mnoini izgleda neprimjereno, nemoralno, pa ak i pomalo perverzno. Ali, kao to ete vidjeti, pria je poela, tekla i zavrila u sasvim drugom ozraju, pa je pitanje ljubavi, jednine ili mnoine, sasvim zaboravljeno, a u prvi plan je dola vjena dvojba oko naina na koji svjesna stvorenja provode svoj ivot. Jesu li u tome samostalna ili nisu? Postoji li slobodna volja ili je sve ve odavno odsanjano i izvreno, a mi poput lutaka u kazalitu pleemo po unaprijed predvienoj koreografiji, bahato sami sebi pripisujui slobodu izbora? Zasigurno ste barem jednom u ivotu razmiljali o tom pitanju. Vjerojatno je, meutim, da niste doli do konanog odgovora. Jednako je tako vjerojatno da vam nikada nije palo na um da ak i bogovi raspravljaju 0 tom istom pitanju, iznosei argumente za obje mogunosti, ba kao to to ine i ljudi. Evo kako je izgledala jedna takva rasprava. Za razliku od sukoba miljenja meu ljudima, bogovima su na raspolaganju mnogobrojni naini trenutnog dolaska do istine, ak i ako nakon toga ne promijene stav od kojeg su krenuli! I koliko god to izgledalo neobino, upravo je jedna takva rasprava omoguila Ganeu da slubeno osvoji svoje dvije ljubavi, Buddhi i Siddhi. Bio je to skup povodom... zapravo nije ni vano kojim povodom, ali dogodilo se da su se na okupu nali svi junaci starih pria i mitova. Bilo ih je mnogo, ali su za ovu priu najvaniji Parvati i iva, Ganeovi roditelji, te Skanda*, Ganeov brat; Vinu i njegova supruga Lakmi; Brahma sa mudrom Sarasvati i prelijepom Gajatri te bog smrti Jama i njegov pomonik, pticoliki itragupta.

Vinu i iva su nekako tradicionalno na suprotnim stranama barem to se tie veine bitnih filozofskih 1 duhovnih pitanja. To ne znai da je jedan od njih u pravu, a drugi nije. Obino to samo znai da zastupaju dva razliita gledita koja otkrivaju dva razliita lica istine. Tako je Vinu ovaj put spomenuo svog oca Narajanu koji je ionako zasluan na nastanak svega * Skanda mu je samo jedno od imena. Ponekad ga zovu jo i Kartikeja ili Subramanja. Mogue je da sam na drugim mjestima u knjizi uporabio ta imena. Slomljena kljova to postoji. Narajana zapravo sanja na svemir, sanje na neki nain ve odsanjan, a likovi u tom snu nipoto nemaju svoju zasebnu autonomiju, pa je stoga pria o slobodnoj volji samo tlapnja uobraenog ega koji ne razumije svoj izvor. "Hm, nisam ba siguran u to", suprotstavio se iva tom miljenju. "Mislim da ne cijeni dovoljno vlastitog oca, Narajanu. Ne bi on stvorio lutkarski svemir. Narajana nema veze s odlukama svojih stvorenja. Odnosno ima, ba kao to ima veze s mojom eljom da zagrizem jabuku..." I rekavi to, ivaje doista zagrizao u jabuku, na iznenaenje mnogih koji su ga vrlo rijetko vidjeli da bilo to jede. Parvati mu se umilno nasmijeila i privila uz njega. "Moja ljubav prema ivi nije Narajanina", reklaje. "Nije mije on usadio, jer mije on ne moe ni oduzeti!" "Ali," umijeala se Lakmi, "kako to zapravo zna? Moglo bi biti da ti se ini kako neto eli i odluuje, a zapravo je i taj proces odluivanja unaprijed usaen u tebe!" "Hm, hm..." zagunao je Brahma. "Modaje ijedno i drugo u pitanju. Moda postoje stvari koje je Narajana ve odsanjao, koje se ne mogu promijeniti..." "...a ima i onih koje nisu takve, ve su ostavljene ljudima i drugim stvorovima da ih promijene", nadopunila ga je Gajatri, pjevnim tonom, dok joj se mudra Sarasvati nasmijeila.* Tiinu koja je nastala nakon tih rijei prekinuo je Jama. "Samo je jedna stvar sigurna na ovome svijetu", rekao je. "Sve stoje roeno, mora i umrijeti. Ostalo se moe i ne mora dogoditi..." * Ako se pitate tko su Sarasvati i Gajatri, strpite se do jedne od sljedeih pria. Tamo ete saznati sve o njima i njihovom odnosu. Za sada je dovoljno rei da su one Brahmine druice. Naravno, bilo je tu jo izreenih miljenja, ali sva se mogu svesti na te tri mogunosti. Prva kae da je sve ve unaprijed odreeno; druga da nita nije odreeno i da se sve moe promijeniti i trea, da ima stvari koje su odreene, kao i onih koje nisu. Rasprava je bila iva i strastvena. Rijetko je tko mogao ostati ravnoduan prema ovako vanom pitanju. Naravno, i Gane je bio ovdje, paljivo sluajui to se govorilo. U to vrijeme on vie nije bio tinejder, ali ne bi se moglo ni rei daje bio potpuno odrastao. Bio je mlad i - a to je vrlo vano za ovu situaciju -zaljubljen u dvije prekrasne mlade djevojke. Kao to sam napomenuo u uvodu ove prie, nemojte razbijati glavu s tim kako se moe biti zaljubljen u dvije djevojke. Gane moe, a moda moete i vi, samo si niste dali prigodu za tako neto. U svakom sluaju, osim to je bio zaljubljen, Gane je polako poeo ostvarivati svoju ivotnu zadau: uvodio je red u svemir. Pitanje predodreenosti i slobodne volje moda nije najhitnije, ali je zasigurno vrlo vano, te postavlja ili rui temelje mnogih drugih zakona koji i te kako utjeu na stanje svemira. Mora se spomenuti da je u ovom sluaju vaan initelj bio i Ganeov brat Skanda. Ne toliko za rjeenje pitanja slobodne volje, koliko za rjeenje pitanja ljubavi dotinih djevojaka. Pomalo mi je ao to tu priu spominjem usput, u okviru ove, ali tako je nekako ispalo, pa onda neka bude. Naime, Skanda, moan i snaan ratnik, po svemu tjelesno nadmoan Ganeu, a osim toga i stariji meu njima, takoer se zagledao u Buddhi i Siddhi, sestre blizanke neviene ljepote i privlanosti. Braa su otvoreno razgovarala o tom problemu, pa su ga ak pokuala rijeiti na klasian nain "jedna meni, jedna tebi". Meutim, usprkos svim naim oekivanjima,

sestre su bile te koje su takvo rjeenje odbacile kao potpuno neprihvatljivo. Nisu se eljele razdvajati ni po koju cijenu. Kud ide jedna ide i druga, pa je umjesto podjele preostalo samo rjeenje "jednom dvije, a drugom nijedna". Skanda i Gane su ve eljeli iznijeti taj problem pred majku i oca, ali do sada za to nisu imali prigode. Ali, kad se povela rasprava o slobodnoj volji i predodreenosti, Gane je uoio prigodu da barem predstavi izabranice svog (i bratovog) srca svojim roditeljima. Naime, Buddhi i Siddhi ne samo da su bile prelijepe ve su imale sposobnost koja do sada nije viena meu ljudima: mogle su sa stopostotnim uinkom predviati budunost! "Postoje dvije sestre, Buddhi i Siddhi," ubacio se Gane, "koje predviaju budunost. Moe ih se testirati - one uvijek znaju unaprijed to e netko rei." "Znaju li?" zapitao je iva sumnjiavo, budui da je takva sposobnost bila potvrda predodreenosti i pobijala njegov stav o slobodnoj volji. "Koliko sam ja uspio vidjeti, doista to znaju", nastavio je Gane, na izgled nezabrinut to se nehotice suprotstavio ocu. "Ali, bilo bi zanimljivo to provjeriti. Nositeljice takve sposobnosti mogu pruiti odgovore na vau raspravu." Cijela se druina sloila s tim da bi takvo to bilo vrlo zanimljivo i... nije prolo dugo i Buddhi i Siddhi su se nale oi u oi s gomilom boanstava koja su ih znatieljno promatrala. Na tom je mjestu Gane prekinuo svoju priu i uhvatio se za srce. "Zna, jo i sad se sjeam kako mi je tada srce lupalo!" "Bio si oigledno vrlo uzbuen!" rekao sam. "Uzbuen?! Ma bio sam izvan sebe! Kad su otili po Buddhi i Siddhi, poalio sam istoga trenutka to sam to uinio na taj nain. Mogao sam ih pozvati sam i predstaviti majci i ocu. Ovako..." "Hm..." nisam znao to bih rekao. "Riskirao sam, razumije li. Riskirao sam mnogo toga. Jer, moglo seje dogoditi da se djevojke ne pokau dostojnima rjeenja ovoga problema, a to bi znailo da nee biti dovoljno cijenjene u drutvu bogova. Meni to ne bi smetalo, ali status je status, miljenje je miljenje. Trebao mi je blagoslov Parvati i ive prije nego se za njih slubeno veem. A nisam znao kako e sve na kraju zavriti!" "Pa, da, bacio si ih u vatru. Ali, vidim daje sve bilo u redu. One su postale tvoje ene." "Jesu, da, ali moglo je biti drukije..." "Zar je doista moglo?" upitao sam lukavo se smjeei. Gane je zaustio neto rei, a onda je shvatio da se radi o trik pitanju. Zaprijetio mije prstom kroz smijeh: "Nemoj moja oruja iskuavati na meni! Vratit e ti se stostruko!" U to nisam sumnjao. Ve mi se vratilo, na emu sam beskrajno zahvalan! Ipak, morao sam jo neto pitati, tek toliko da si razjasnim stvari. "Zato je bio vaan blagoslov? Pa, ni Parvati nije dobila blagoslov svoga oca za vjenanje sa Sivom. Ponekad mora slijediti zov svog srca, bez obzira na sve." "Naravno", potvrdio je Gane. "Ne bih ja od njih odustao da tada nisu uspjele dokazati svoju vrijednost. Ali, bilo bi nam mnogo, mnogo tee, zar ne? Slijediti Slomljena kljova srce, to da, ali ako se moe, slijediti ga putem s najmanje prepreka!" Mudrica je on, taj moj Gane. Pametna mudrica. Test je bio zamiljen na sljedei nain: jedan od bogova e izgovoriti neku reenicu, po vlastitoj volji i izboru, a Siddhi e je, prije nego to je izgovorena apnuti itragupti, Jaminom glasniku, koji je slovio kao najneutralniji svjedok svemu to se dogaa u ivotima ljudi pa i bogova. Nakon to reenica stvarno i bude izgovorena, itragupta e posvjedoiti da li je ona istovjetna onoj koju je prethodno uo od Siddhi. Prvi se testiranja prihvatio Vinu. Izrekao je tri reenice, i sve tri je Siddhi prethodno apnula itragupti. Nije pogrijeila ni u jednoj rijei, ni u jednom slovu.

Bogovi su bili zadivljeni dok su, s novo pronaenim potovanjem, promatrali dvije sestre koje su im se draesno smjekale. Vinu je radosno govorio kako je sada oigledno daje on bio u pravu! Djevojke na neki nain, ak i njemu nepoznat, od Narajane dobivaju informaciju o razvoju sna koji mi zovemo naa stvarnost. I stoga, eto, znaju unaprijed to e netko izgovoriti. Gane je bio ponosan na njih. Srce mu se malo smirilo, ali gaje brinuo izgled lica njegova oca. iva nije bio tako uvjeren u njihovu sposobnost. "Ne kaem da ste u dogovoru, ali moda djevojke samo itaju misli. Dopustite meni da pokuam." ivinu reenicu "nije mogue znati unaprijed to e rei bog iva jer je on slobodan od bilo kakve vezanosti", Siddhi je bez previe razmiljanja apnula itragupti, a ovaj je potvrdio daje reenica ispravna i bez pogrjeke unaprijed predviena! Vinuov tabor je poeo klicati, slavei Buddhi i Siddhi kao najvei dokaz veliine Narajane, vjenog snivaa koji upravlja ivotima svega to postoji. Ali, njihovu je buku prekinula Parvati. "Stanite, stanite. Za sve postoje objanjenja. Evo izazova za nae proroice. Neka glasno kau to e moj suprug iva sljedee rei, tako da ih svi uju!" Ganeu je srce povenulo. Ah, majko, pomislio je, zar ti sve mora znati! Ali, uzalud je brinuo za svoje ljubavi. One su bile spremne na sve i toga su dana podnijele sve testove kojima su bile izloene. Izmeu ostalog, to su uinile za njega i njihovu meusobnu ljubav, kako su mu kasnije, mazei ga, priznale. Parvatin je prijedlog najprije naiao na neodobravanje. "Zato da uju svi?" pitala je Lakmi. "Zar ne vjeruje itragupti?" "Nije stvar u vjerovanju itragupti", ubacila se sada Sarasvati. "Razumijem to Parvati eli rei. Ako je sve unaprijed predodreeno, onda je svejedno da li to zna samo itragupta ili svi mi." Vinu je malo o tome razmiljao, a zatim pristao. "U redu", rekao je. "Ako je predodreeno, predodreeno je. Neka svoje proroanstvo kau glasno i pred svima." Buddhi i Siddhi sada su pribliile glave jedna drugoj, oigledno se dogovarajui oko neega. Sve su oi bile uprte u njih kad je Buddhi progovorila. "U redu, ako tako elite, tako e i biti. Ali, prije toga emo ipak neto apnu ti itragupti." Nitko nije vidio nikakav razlog da se taj uvjet ne ispuni, pa je iva eljno oekivao proroanstvo o njegovoj sljedeoj reenici. Vrlo je brzo shvatio na to Parvati cilja i jedva je ekao da opovrgne Vinu ovu teoriju. Siddhi je prila itragupti i neto mu podue aptala na uho, a zatim je nakon nekoliko trenutaka dramatine tiine objavila proroanstvo o buduoj ivinoj reenici: "Slobodna volja je zakon koji upravlja svemirom i to je poklon stvoritelja svim svjesnim stvorenjima - tu e reenicu izrei boanski iva." uvi to je Siddhi izgovorila, iva je duboko uzdahnuo, a usne su mu se razvukle u obeenjaki smijeak. I on je priekao trenutak, dajui do znanja svima daje svjestan dramatinosti situacije. Gane se uhvatio za glavu. Ah, kako e se njegove Buddhi i Siddhi iz toga sad izvui? Jasno je to e se dogoditi: nema anse da iva sad izgovori ba to! A iva je, uz slavodobitan smijeak, rekao: "Ne postoji ljepa, pametnija i mudrija druica od moje voljene Parvati, koja tako dobro poznaje sve zakone svemira!" I dok se iz Vinuovog tabora zauo uzdah razoaranja, ivine pristalice su kliktale od veselja. Za samog Vinua to je bilo malo previe, pa se najprije smrknuo, a onda razljutio. "Tu neto nije kako valja", povikao je ustajui. "Ove djevojke oigledno nisu u kontaktu s Narajanom. Da jesu, ovo se ne bi dogodilo! Varalice i lalj ivice!" "E, tu su mi stvarno klecala koljena", uvjeravao me Gane. "Vinu se stvarno razljutio i posegnuo za svojom ubojitom akrom. Kunem se, elio ih je ubiti na licu mjesta! Ve je drao

akru u ruci, a ja sam bio spreman baciti se izmeu njega i djevojaka. Suprotstavio bih mu se, asna rije. Ali, ne znam da li bih ih uspio spasiti. Bilo me doista strah. Da ih je ubio... Pa, svemir bi izgledao sasvim drukije. Istina, moj bi ih boanski otac moda mogao oivjeti, ali za to bi trebao imati dobre razloge. Ja sam jo bio mlad i ni A.P. Kezele izdaleka nisam imao takvu mo uvjeravanja kao to imam sada. Nisam siguran da bi ih mogao spasiti." "Ali, to se nije dogodilo, zar ne?" "Ne, sreom se nije dogodilo. Prije nego je Vinu stigao zamahnuti, Jama, bog smrti, mu je zaustavio ruku. Priao mu je bre od ikog drugog i neto apnuo na uho. Vinu se odjednom umirio i poeo se smijati!" Sada je mene osvijetlila zraka svjetla: "Znam to se dogodilo! Siddhije itragupti prije ivinog testa apnula sve tono tako kako se dogodilo! I svoju prvu reenicu, ali i ivinu namjernu promjenu, zar ne? Djevojke su ipak znale sve unaprijed i to su rekle itragupti, a Jama je znao sve to je znao itragupta i...!" Gane je kimao glavom smijeei se. "Da, tono tako se dogodilo. tovie, itragupta je potvrdio da su djevojke predvidjele sve do u detalje, ukljuujui i Vinu ovu reakciju. Nevjerovatne su, zar ne?" "Da, doista nevjerojatne...", potvrdio sam, ali sam se istodobno i namrtio. "Stoje?" uptao me Gane. "Ali, ali... zar je tome ba tako? Zar nije..." zvuio sam zbunjeno. I vi biste bili, vjerujte mi, da ste pola ivota proveli poduavajui ljude u vrijednost i postojanje slobodne volje, a sad odjednom uli prekrasnu priu koja to opovrgava i to iz ustiju svog vlastitog uitelja od kojeg ste to nauili! "Zar nije... to?" Gane se pravio lud iako je dobro znao to me mui. Budui da nisam odgovorio i dalje lomei glavu na nemoguem pitanju, Gane se smilovao. "Priekaj malo", rekao je. "Ba kao to ni prvi zakljuak nije bio ispravan jer je donesen na osnovi nepotpunih podataka, jednako je tako i s ovim drugim zakljukom. Stvarnost je slojevita, kako su to toga dana zorno pokazale bogovima moje drage Buddhi i Siddhi..." I dok su Vinu i ostali slavili estitajui sami sebi i govorei svima kako su djevojke sve znale i kako je svemir ipak predodreen, Brahma je mudro zatraio tiinu. "Mislim da opet brzate", rekao je mudro. "Ima tu vie od onog to se na prvi pogled ini. Meni se ini da se ne radi o jednostavnoj podjeli predodreeno/slobodno..." "Tako je", ubacila se Sarasvati, jedna od njegovih druica. "Vjerujem da su nam Buddhi i Siddhi danas pokazale neto vrlo vrijedno, ali da mi to jo uvijek ne razumijemo u potpunosti. Takoer vjerujem da e nam one same objasniti u emu je stvar. Jer, onaj tko posjeduje takvu vjetinu, mora je znati i objasniti, zar ne?" Na neki nain, bio je to izazov postavljen pred djevojke, ali je istovremeno bila i zamolba za objanjenjem. Ne dogaa se svaki dan da Sarasvati, boginja mudrosti i znanja, u ime svih bogova, zamoli nekog za poduku. A Buddhi i Siddhi su doivjele tu ast! Ne treba ni spominjati da se Ganeov rizik mnogostruko isplatio. Ni u svojim najluim snovima nije zamiljao da e nazoiti takvom prizoru. Njegove ljubavi poduavale su bogove! Tko e se nakon toga usuditi rei da nisu dostojne partnerstva s boanskim sinom! "Evo kako stoji stvar sa slobodnom voljom i predodreenim svemirom", poela je Buddhi obraajui se svima. "Postoje obrasci u Narajaninom snu, kao to govori potovani Vinu. On je sasvim u pravu u svezi toga." Vinu je zadovoljno kimao glavom, uvi pohvalu svom stajalitu. "Ali," nastavila je Buddhi, "ti su obrasci sloeni. Toliko sloeni da postaju svjesni svog vlastitog postojanja."

Na to su i Buddhi i Siddhi znaajnim pogledom prele preko okupljenih. Nije meu njima bilo nikog tko nije shvatio da govore upravo o njima, o bogovima, zakonima prirode, toliko sloenim da posjeduju svoju vlastitu osobnost i svjesnost o sebi i drugima. "Evo kako zapravo stoje stvari", rekla je sada Siddhi. "Ako nema buddhi, obrasci preuzimaju stvar u svoje ruke. Kad se ovjek probudi, on dobiva siddhi' i postaje sposoban djelovati po svojoj volji. Neprobueni ovjek nema tu sposobnost." Siddhi se sada okrenula prema ivi: "Tek kada je iva saznao to e navodno rei, on je to mogao izmijeniti. Da bi to mogao, najprije je morao dobiti buddhi..." "...a tek nakon toga siddhi." dovrila je reenicu Buddhi. "Siddhi, sposobnost, ne pripada onome tko nije budan", nastavila je Buddhi. "Onaj koji spava je poput lista u vodi, noen bujicom do neizbjenog cilja. Malo to takav moe uiniti nesvjestan onog to ga nosi, nesvjestan pitanja i odgovora, nesvjestan niega osim onoga to se trenutno nalazi u njegovom umu." "U trenutku buenja," preuzela je poduku Siddhi, "a to je dobivanje znanja, poinje sposobnost djelovanja. Meutim, postoje i dublji obrasci koji tada preuzimaju stvar u svoje ruke. ovjek misli da je slobodan, ali zapravo je njegova sloboda ograniena. Zato je bilo mogue predvidjeti to e iva uiniti kad sazna nae 'predvianje'. On je zapravo dobio malu buddhi, malo buenje. A ono je ogranieno u svojoj naravi." Svi bogovi su utjeli i razmiljali o nevjerojatno mudrim rijeima koje su izrekle ove dvije djevojke. Gane je, naravno, pucao od ponosa! I upravo je on * Ako ve negdje nisam napomenuo, rije buddhi znai budan, a rije siddhi sposoban. To jest, sada znate odakle naslov ovoj prii - "Budna i Sposobna"! bio taj koji je prekinuo tiinu pitanjem koje je bilo vano za sve: "Ima li konanog buenja, o potovane? Postoji li mogunost da netko uini neto to ni vi ne moete predvidjeti; netko tko je potpuno slobodan?" Buddhi i Siddhi su se okrenule prema Ganeu i nasmijale se zavodljivo. Bio je to, bez ikakve sumnje, smijeak pozivanja, koji nije promaknuo Parvati, Ganeovoj majci. Ali, odgovor je bio u kontrastu s onim to su govorila njihova tijela, posebice oi. "Postoji takvo buenje, o moni Ganeu. Onaj koji nas posjeduje, posjeduje tu slobodu i tada nitko ne upravlja njegovim djelatnostima. ak ni uzvieni Narajana vie ne upravlja tim dijelom svog vlastitog sna." "I to je bilo to", rekao je Gane. "Ako sam imalo sumnjao do tada, u tom trenutku sam znao da one pripadaju meni! Znao sam i gotovo!" A zatim je krenuo ispriati mi priu o tome kako je na posljetku rijeio sukob sa Skandom. Jer, naravno, i Skanda je bio tamo. Moda nije sve razumio to je bilo reeno, ali i on je zadivljeno promatrao dvije prekrasne ljepotice koje poduavaju bogove istini o zakonima svemira. Ni on nije mogao odoljeti njihovoj privlanosti. Nakon toga to se dogodilo, ni Parvati ni iva nisu imali nikakvog prigovora da Buddhi i Siddhi postanu ene jednog njihovog sina. I sad, kao to sam ve napisao, pomalo mi je ao to taj dio prie spominjem usput, ali eto, Gane je nadmudrio svog brata na sebi svojstven nain. Parvati i iva su mudro prepustili sinovima da sami odlue, a Skanda je odmah, u svom stilu, predloio natjecanje. Gane je lukavo pristao, predlaui da to bude trka oko svijeta. Skanda je bio uvjeren da e, moan i snaan kakav je ve bio, bez muke pobijediti nezgrapnog Ganea. Ali, jo dok je on zamicao za prvo brdo, Gane se mirno otputio do majke i oca, obiao oko njih - jer oni jesu svijet - i proglasio se pobjednikom! Ni iva ni Parvati, kao ni Buddhi ni Siddhi, nisu imali nikakvih primjedaba na Ganeovu pobjedu, pa je Skanda, usprkos rekordu postignutom u dugom i brzom tranju, danima kasnio na bratovo vjenanje. I dok mije Gane priao tu dogodovtinu, koju mije, uzgred reeno, ve jednom ispriao, ja sam razmiljao o Buddhi i Siddhi. Boe moj i Boginjo, koliko lije opet simbolike u toj prii!

Ako se samo vratim natrag na pitanje ljubavi, odjednom se neto to gotovo izgleda kao boanska izopaenost i neumjerenost - to s dvije djevojke i zaljubljenosti u njih - pretvorilo u najveu mudrost svih vremena! Naravno da ne moe djelovati ako nisi budan! Naravno da ne moe biti budan ako ne djeluje! Znati neto o Narajaninom snu i to mi radimo u njemu dio je Buddhine zadae. Zatim na pozornicu dolazi Siddhi - mudro djelovanje na osnovi toga znanja. Ah! Mislei o tome, promatrao sam Ganea koji mi je upravo priao kako je napravio krug oko svojih roditelja ive i Parvati, prelazei tako cijeli svijet, dok je njegov snaan ali ne toliko mudar brat Skanda doslovce jurio preko mora i planina, samo da bi zakasnio na bratovo vjenanje s dvije ljepotice! Ah, kakav sretnik! Meutim, Gane je primijetio da ga ba ne sluam, pa je zastao, ili je moda "uo" moje misli to ne bi bilo prvi put. "Sluaj ti," rekao je polualjivo, "ja ti ovdje priam prie za koje bi drugi mnogo dali, a ti ne pazi, ha?" Rairio sam dlanove prema njemu i lagano se naklonio. "Ispriavam se, samo sam ti se divio..." Osjetio sam njegov prodorni pogled na sebi. Trajao je nekoliko sekundi, a onda je rekao: "No dobro, samo da ti jedna stvar bude jasna. Cijela ta pria s mojim vjenanjem s Buddhi i Siddhi je bila drama. Obljubio sam ih mnogo ranije. Bile su moje prije nego to smo jedno drugom hm, i treem - ponudili svoje zavjete." Nisam ga odmah shvatio. Tek nakon nekog vremena mije sinulo da on nije govorio o nekoj vrsti pronevjere tradicije. Nije elio rei da ih je osramotio vodei ljubav s njima prije slubenog braka, niti se hvalio svojom mukou i neodoljivim armom. Na svoju sramotu, moram priznati da sam upravo to pomislio kad sam uo reenicu koju je izgovorio. Ali, opet me posramio! On je zapravo elio rei da su Buddhi i Siddhi njemu pripadale oduvijek. Rodio se s njima - to je njegova bit, njegovo srce. Budno i sposobno za sve, to god se moe poeljeti ili pomisliti. Gane. Budan i sposoban. 011 / ora li se volja bogova uvijek ispuniti?" c/ I V/Ni sam ne znam zato sam postavio to pitanje, ali eto, jesam. Bilo je to negdje nakon prie o Buddhi i Siddhi, pa sam vjerojatno podsvjesno razmiljao o slobodnoj volji i predodreenosti - ako mi to moe posluiti kao opravdanje. Iz Ganeovog pogleda sam shvatio da slijedi jo jedna pouka na njegov nain. No, prije toga me morao malo "okrenuti" oko moje gluposti. "A to ti misli, mora li se?" upitao je jo malo suzivi oi. "Pa..." zaustio sam, ali me on odmah prekinuo. "Eh, da te sad uju moje Buddhi i Siddhi! Mislim da bi se uhvatile za glavu!" Oigledno, ve je i kolebanje s moje strane bilo dovoljno za uasavanje nad mojim neznanjem! Moda me to ponukalo da razmilj am bistrij e, a moda sam samo jo vie potonuo u maglu nerazumijevanja. Ali, odjednom sam pomislio da razumijem zastoje tako reagirao i zato sam zapravo pitao nepotrebno pitanje. Pa, ispriao mi je o svojim enama, o probuenju i djelovanju, o obrascima i uvjetovanju. to je "boja volja" ako ne ti obrasci? Mogao sam i sam zakljuiti da je odgovor "ne". Ako ima slobodne volje, onda se volja bogova ne mora uvijek ispuniti, jer postoje stvari koje su izvan njihovog dosega. I taman sam htio izrei svoje mudrolije, kad me Gane preduhitrio. "Nemoj niti pokuavati to izgovoriti", rekao je. "Zasigurno e pogrijeiti. Bolje da te spasim sramote. Dakle, DA, dragi moj uenice, volja bogova se uvijek mora izvriti!" Paf. I sad je pokuljalo iz mene: "Kako? Pa to je onda sa slobodnom voljom? Kako u biti slobodan ako moram izvravati neiju tuu volju? ak i ako se radi o obrascima, kako izii iz njih ako ih moram potovati?"

"Snai se, prijatelju", nasmijao se Gane. Oigledno, stvari su ponovno iskliznule iz poznatog tijeka. Gane je preao u aljivo raspoloenje i sve to sad mogu oekivati je zvrka za zvrkom, zamka iza stupice. Ipak, kao i uvijek, nasjeo sam... "Da se snaem? Kako?" "Mora nai dvije ene..." rekao je tako smireno i ozbiljno da sam za trenutak razmatrao da li bi doslovno izvravanje takvog naputka doista bilo rjeenje problema boje volje. Nakon nekoliko sekundi zatresao sam glavom. "Molim?" "Dvije ene, kao ja", nije se dao smesti Gane. Treba li rei da sam bio zbunjen? Vjerojatno ne. Ali, osim toga bio sam pomalo i razdraen. Zato me stalno zadirkuje? "Nita te ne razumijem!" rekao sam malo povienim glasom. "Kakve sad imaju veze dvije e..." "Buddhi i Siddhi, tupane!" prekinuo me Gane jednako otro. "Mora biti budan i sposoban, ti pospani nesposobnjakoviu! to si mislio da ti preporuujem da pobjegne u zagrljaj dvjema apsarama i da tamo provede vjenost skrivajui se od vlastitog ivota?! Hajde, probudi se..." Ostao sam otvorenih usta. Nije ovo bilo prvi put da vie na mene. Ako ste mislili da je uvijek blag i pristojan, onda o Ganeu pojma nemate. I te kako je osoran i jeziav, kad god je to potrebno. Moram priznati, meutim, da sam, gledajui unatrag, uvijek zakljuio kako je svaka otra rije ili postupak s njegove strane bio opravdan i smislen. Uvijek mije pomogao da bolje i dublje shvatim istine koje mije otkrivao. U tom trenutku, meutim, nisam znao to da kaem. Bio je u pravu, kao i uvijek. Mogao sam se ja truditi koliko hou, ali on bi me uvijek iznenaivao i hvatao na "lijevoj nozi", kako se kae. Znai, imao je nos, uhm, surlu, za moje slabosti. "Dobro, shvaam", rekao sam pomirljivo prihvaajui kritiku. "Mislim da shvaam. Iako, teko je biti budan i snalaljiv kad su bogovi u pitanju..." Gane je zaklimao glavom. "Tu si u pravu. Ali, ako si mislio daje tebi teko, prevario si se. to bi tek rekao da si se naao na mjestu Anasuve, najbolje kuharice i arobnice u ovom svemiru. I ire, zapravo..." Anasuva? Kuharica i arobnica? Uh, ovo mirie na jo jednu dobru priu, zar ne? I bila je! Odlina! Pustit u Ganea daje ispria izravno vama... Slavni trojac Brahma, Vinu i iva ponekad se zabavljaju dolazei meu ljude, prouavajui njihov nain ivota, duhovni napredak i stanje svijesti. Njihovi izleti nisu esti jer uglavnom koriste druge naine dobivanja obavijesti. Imaju oni svoje glasnike koji im rado donose vijesti iz raznih kutaka svemira. Takoer, za njihove boanske sposobnosti nije nikakav problem vidjeti bilo koga bilo gdje ili barem uti rijei koje izgovaramo, a to se toga tie i misli koje mislimo.* Postoje trenuci kad, usprkos svim svojim sposobnostima i mogunostima koje su im na raspolaganju, bogovi osobno dou provjeriti neko mjesto ili neku osobu. Moete o tome razmiljati kao o nekoj vrsti ispita zrelosti. Ako, nekako, uju za vas i vaa djela, moda e odluiti provjeriti na licu mjesta jeste li doista takvi kakav vas glas bije. Nemojte napraviti pogrjeku pa pod "glasom" podrazumijevati prie koje ljudi o vama priaju. Prije e se raditi o priama koje bogovi o vama priaju, a one uope ne moraju biti izgovorene. Razumijete li? Ne? Nije vano, pria o Anasuvi nee biti manje vrijedna ako ne razumijete tono zato su Brahma, Vinu i iva te veeri zajedno pokucali na njezina vrata. Recimo, tek toliko da odrimo tijek prie na okupu, da su eljeli vidjeti hoe li ih Anasuva prepoznati. I dodajmo da su, recimo, eljeli vidjeti kako e se Anasuva snai s nemoguim zahtjevom koji e pred nju postaviti.

Dakle, Anasuva je poznata sveenica kulinarstva! Neki je zovu arobnicom jer se, naravno, bavi i biljkama moi, lijekovima i drugim pripravcima koji vam mogu smutiti svijest, ali je mogu i proiriti. Obrok pripremljen njezinom rukom mogao bi vas zasititi, ali bi mogao uiniti mnogo vie od toga. Primjerice, mogao bi vas iscijeliti, ali i ubiti, ve prema potrebi i namjeri. * Ako smijem dodati - ovjeka bi mogla zbuniti i zapanjiti takva sposobnost - vidjeti i uti sve to se dogaa bilo gdje u svemiru. Kad sam jednom drugom prigodom Ganea upitao kako se bogovi nose s takvim sposobnostima, znate li to mije odgovorio? Pitao me kako seja nosim s televizijom? Naravno, bilo bi glupo pretpostaviti da su boanstva bombardirana svim moguim obavijestima iz svih dijelova svemira. Sve je to pitanje pozornosti - ukljue se na mjesto i u vrijeme koje odaberu. Zato su im i potrebni glasnici - da im usmjere pozornost na vane dogaaje. No, mi ljudi ponekad razmiljamo pojednostavljeno, a ponekad previe sloeno, pa bogovima pridodajemo i ono to bi ak i njih zbunilo. Poput, primjerice, previe informacija odjednom. U svakom sluaju, Anasuva je mona ena kojoj mnogi dolaze po pomo, ali je se mnogi i plae. Mo koncentrirana na jednom mjestu privlai pozornost, a bogovi znaju kako to izgleda - pa i oni sami su koncentrirana mo! Nadzor nad tom moi dio je njihovog ivota i osobnosti. Uglavnom se s tim dobro nose i rijetko je zlorabe. Ali, pitanje je to Anasuva ini s tim? Ima li ona dovoljno mudrosti da barata svojim znanjem i sposobnostima kako valja? Vidite, moda je to razlog zato se boanski trojac pojavio na vratima mone arobnice, a moda su doli provjeriti raste li njezina mo preko mjere, pa e ugroziti i njih same? U prvom sluaju, njihova motivacija bi bila plemenita i zatitnika. U drugom, pa i bogovi su ponekad zavidni jedno drugom i moda je to sluaj i sada, kada svijest jedne ene poinje svijetliti sjajem jednakim njihovom. Ali, kao to smo rekli, za priu nije vano zato su bogovi doli, ali je vano to je Anasuva uinila. Ponajprije, kad je te usamljene veeri zaula kucanje na svojim vratima, zapitala se tko bi to mogao biti? Nije nikoga oekivala tako kasno, a vani je bilo prohladno i kiovito vrijeme. Otvorila je vrata ni ne pitajui tko je. Jo uvijek drei kutlau u rukama - jer, upravo je pripremala jednu posebno naruenu juhu za sutranju gozbu kod lokalnog bogataa - Anasuva je pred sobom ugledala tri odrpana prosjaka. Bili su oigledno promrzli i pokisli do koe. "Ah", rekla je Anasuva i pustila ih unutra. Nisu joj trebali nita ni govoriti. Biti vani na ovakvom vremenu teko je ak i za ljude navikle na ivot na ulici. Bez rijei im je pokazala neka sjednu pokraj vatre, a prerueni bogovi su je zahvalno posluali. Eh, sad, prvo je pitanje bilo da li e Anasuva prepoznati boansku osobu kad se pred njom pojavi u tjelesnom obliku? Netko moan i osvijeten to bi morao znati. Ali, Anasuva nije uinila nita ime bi im to dala do znanja. Primila ih je u svoju kuu, to je bilo u redu. Ali, moda je samo bila dobra srca pa bi to napravila za svakog prosjaka? Brahma, Vinu i iva sjede pokraj vatre i griju svoja stvarno promrzla tijela te razgovaraju o Anasuvi. Obratite pozornost, oni razgovaraju u mislima, tako da ih Anasuva ne moe uti. Osim, ako... "to mislite?" progovara Brahma trljajui ruke u smjeru vatre. "Za sada nita ne mislim", odgovara Vinu uzaludno se pokuavajui zagrijati. "Nezgodno je ovo, jako nezgodno. Ve sam nekoliko puta rekao da neu vie izvoditi ovakve stvari. Kad uzme tijelo poput ovoga, mora trpjeti i njegove slabosti. Hladno mije!" "Hajde, ne budi tako mekan", prekorava ga iva. Na njemu se vidi da ga hladnoa i kia uope ne smetaju, iako mu je kosa potpuno mokra. "To je samo zrnce iskustva materijalnosti. Dobro e ti doi."

Brahma ih obadvojicu prijekorno gleda. "Prestanite, vas dvojica. Stalno se oko neega sukobljavate. To sad nije vano. to mislite? Da li nas je prepoznala? Da li zna tko smo?" Vinu i iva slijeu ramenima. "Mislim da nije", kae Vinu. "Mislim daje", kae iva. "Ah." Brahma preokree oima. Za to vrijeme Anasuva u kuhinji dovrava juhu dodajui posebne zaine. Jo uvijek ne znamo o emu misli naa kulinarska sveenica. Zato je zapravo pustila prosjake unutra? Nije to morala uiniti. Ni jedan moralni zakon je na to nije obvezivao. A opet, Slomljena kljova postoji jedna legenda o tome da se bogovi u obliju prosjaka ili drugih potrebitih ljudi mogu pojaviti na vratima u bilo kom trenutku. Ako ih ugosti, kae ta legenda, slijedi ti boanska nagrada. Moe li biti da Anasuva jednostavno vjeruje starim priama, pa za svaki sluaj, zlu ne trebalo...? No, sasvim je mogue da takve i sline legende izmiljaju sami prosjaci iz istog koristoljublja. Da poznajete Anasuvu bolje nego to je moete poznavati na osnovi ove kratke prie, vjerojatno biste se priklonili ovom posljednjem zakljuku. Teko da bi Anasuva ugoavala nekog imajui na umu bilo kakvu nagradu. No, jo ostaje da se vidi zato je to uinila i to e s njima dalje? Zavrivi posao oko juhe i ostavivi je da se lagano krka u velikom kotlu, Anasuva se vraa do trojice pridolica. Odmjerava ih pogledom, kao da neto odluuje, a zatim pita: "elite li neto pojesti? Mislim da bi vam okrijepa dobro dola." "Ah, ponudila nam je hranu!" uskliknuo je Brahma u mislima. "Vjerojatno nas je prepoznala!" "Hm, ne znam", mrmlja Vinu sebi u bradu, to jest bilo bi u bradu da stvarno govori. Ovako samo mislima izraava svoje nezadovoljstvo situacijom u kojoj se naao. "Hajde da je stvarno testiramo. iva, izmisli neto!" "Ja?" iznenaeno e iva. "Mogli smo se prethodno dogovoriti to emo napraviti. Hm, Brahma, to ti misli?" "Ne znam", odgovara Brahma. "Mogli bismo traiti za jelo neto to nam ne moe dati, pa da vidimo to e..." iva odmahuje glavom. "Zna daje vjeta arobnica. Izmislit e bilo to. Stvoriti, ako je potrebno. Mislim da takav zahtjev nee biti dovoljan..." "Slaem se", odjednom progovara Vinu, a iva i Brahma se zabulje u njega zbunjeni ne toliko injenicom daje neto rekao, ve ovim "slaem se". Znate ve, kad se Vinu slae sa Sivom, mora da se radi o neemu vrlo, vrlo posebnom! "to je?" pita ih Vinu jo uvijek mrzovoljan. "Zar se ne mogu jednom sloiti s onim to iva kae? Slaem se, nee biti dovoljno zatraiti posebnu hranu. Mora biti neto drugo, neto stvarno... drukije..." Zapazite, molim vas, da se cijeli ovaj razgovor odvija u potpunoj tiini, tijekom jedne jedine sekunde nakon to je Anasuva izgovorila posljednju rije svoje ponude okrijepe trojici prosjaka. Dakle, ni jedno ljudsko bie uobiajenih sposobnosti ne bi primijetilo nita posebno. Sve to se izvana vidjelo je da su trojica odrpanaca podigla pogled prema njoj. A zatim je jedan od njih, onaj koji je izgledao najvri i najmanje zabrinut zbog kie i hladnoe, progovorio... Prije nego saznate to je iva rekao - jer, da, naravno, to je bio iva - morate znati da su tijekom jo jedne, ljudima sasvim neprimjetne sekunde, trojica bogova malo raspravljala o ivinoj zamisli. Bilo je nekih primjedaba na nju, ali na posljetku su se sloili tako da se s punim pravom moe smatrati daje ivina molba potekla od sva tri boanstva istodobno.

"Zahvaljujemo ti na gostoprimstvu, dobra i plemenita eno", rekao je iva. "Smjestila si nas pokraj vatre, na toplo i suho, na emu smo ti zahvalni. Sada nam nudi hranu, to svjedoi o tvojoj dobroj i dareljivoj naravi." Anasuva je podigla jednu obrvu sluajui tu kienu zahvalu. Da li je u tom trenutku neto posumljala? Ako jest nije nita rekla, samo je sluala. A ivaje nastavio: "Meutim, ne moemo prihvatiti tvoju hranu bez odreenih uvjeta." Sada se ona podignuta Anasuvina obrva podigla jo i vie. Ali, ni na to nije nita rekla. "Jedini nain da prihvatimo to nam nudi, potovana, je da nas poslui potpuno gola." iva je njihov zahtjev izrekao mirno, gledajui Anasuvu u oi, kao da trai malo soli ili komad kruha. I sad, protjee jo jedna sekunda u kojoj se Anasuvina obrva polako sputa. Oi joj, meutim, ne odaju nikakvu posebnu reakciju, ba kao ni crte lica. Nije poela vikati na njih, niti se ukoila, niti na bilo koji nain pokazala da su je uvrijedili ili iznenadili. Tijekom te jedne sekunde bogovi uurbano razgovaraju u mislima. "Zanimljivo", kae Brahma. "Nije uope reagirala. Kakva kontrola!" "Moda joj je to uobiajeno", dodaje Vinu, malo manje mrzovoljno, moda zbog toga jer gaje konano zainteresirala situacija s Anasuvom. "Ma daj", kae Brahma. "to misli koliko joj ljudi dolazi s ovakvim zahtjevima?" "Tiina, vas dvojica", smiruje ih iva. "Moda nas je upravo sada prepoznala. Sad emo vidjeti to e uiniti..." Anasuva polako podie desnu ruku k licu i dodiruje bradu. Na trenutak izgleda kao da razmilja. Sekunda, dvije... tako kratko u ljudskom svijetu, ali sasvim dovoljno da napetost meu boanskom trojicom poraste! "Ha, to emo uiniti ako nas poslua?" pita Brahma. "Ako nas je prepoznala, upravo to e uiniti", kae Vinu. "elja bogova se ne odbija!" "Ako nas nije prepoznala," kae iva, "vjerojatno e nas istjerati metlom van..." "A to ako nas nije prepoznala i poslua nas?" pita Brahma. "Ma nee," odgovara iva, "to ne bi uinila. Zapravo... mislim da..." "to? to misli?" znatieljan je Brahma koji oito ima povjerenja u ivu u ovoj situaciji. "Ma nita" odgovara iva. "Pitam se, imali li pravih rjeenja za ovu zagonetku?" "Ti se pita?" ubacuje se Vinu. "Pa to je bila tvoja zamisao! Jadna ena, u to smo je uvalili!" "Ako je ono to mislimo da jest, snai e se", vrst je iva. "Ba me zanima to e uiniti!" "Evo je", prekida ih Vinu. "Sad e neto rei, sad emo saznati..." Anasuva kratko kima glavom. Pristaje! "Ako je to vaa elja, bit ete poslueni", govori, a zatim se odluno okree i odlazi u kuhinju, ostavljajui zapanjene prosjake u oekivanju. "Pristala je!" oduevljeno e Brahma. "to sad?" "Nije nas prepoznala, rekao sam vam", tvrdi Vinu. "To je ena laka morala i jednostavno e se predati trojici nepoznatih mukaraca. I jo k tome ovako smrdljivih mukaraca..." Oigledno je da Vinu i dalje teko prihvaa tijelo koje nosi. "Ma, prepoznala nas je", suprotstavlja mu se iva. "Samo je pitanje to e se sad dogoditi. Evo je, dolazi..." Anasuva dolazi natrag k njima, jo uvijek obuena. U rukama ne nosi nita, nikakvu zdjelu hrane. Bogovi u prosjakim tijelima gledaju u oekivanju. Za sada jo ne znaju to ih eka. Prije samo nekoliko trenutaka, dok su oni raspravljali o moguem raspletu situacije, Anasuva se vratila u kuhinju zamiljena lica. Teko je rei o emu je mislila. Ni jednom jedinom kretnjom nije pokazala oaj ili zabrinutost. Nije ak uinila nijedan uobiajeni pokret koji bi veina ljudi uinila. Primjerice, nije odmahivala glavom, niti se prijetei okrenula prema dnevnoj sobi u sigurnosti izraavajui ogorenje zbog zahtjeva koji joj je upuen. Zapravo, uope nije izgledalo da je iznenaena ili zabrinuta. Da li to znai da je prepoznala svoje goste? Hm, teko je rei. Sigurno je jedino daje traila nain da ispuni njihov zahtjev i da gaje

pronala vrlo brzo. Samo je na trenutak zatvorila oi, stojei sama u kuhinji, kao da se neeg prisjea. A zatim se vratila k trojici prosjaka. Sjela je k njima i promatrala ih pogledom punim topline. Njezine oi su bile velike i tople. Isijavale su njenost. Upirala je taj dugi pogled u svakog od njih ponaosob, ne govorei ni rijei. "to to ona pokuava?" pitao se Vinu. "Gleda nas", odgovorio je iva. "Vidim da nas gleda", otresao se Vinu. "Ali zato?" "Mislim da neto eli", rekao je Brahma. "Neto mi je poznato..." "Hm, da", nadovezao se iva. "Taj pogled... mislim da ga prepoznajem..." "Gle, stvarno", rekao je Brahma. "To je... kao da..." "Aha, kao daje... poput...." mucao je Vinu. "...majinog." dovrio je iva. I tu je bio kraj njihovog razgovora. Ne zato to oni ne bi dalje razgovarali, ve zato to to vie nisu mogli! Naime, kako ih je Anasuva promatrala pogledom punim majinske ljubavi, tako su se oni pretvarali u djecu. Njihova tijela su se smanjivala, postajali su sve manji i njeniji, sve dok pod budnim okom brine Anasuve nisu postali dojenad. A zatim je Anasuva ogolila svoje grudi, skinula svoju odjeu i takva, gola poput prvobitne majke, nahranila trojicu bogova svojim vlastitim mlijekom. Iako sam u opasnosti da se ponavljam, moram opet istaknuti kako sam nakon ove prie neko vrijeme ostao bez rijei. Ma to bez rijei, ostao sam bez misli! Istjecale su iz mene i moga uma poput mlijeka iz Anasuve. Sve to sam bio, nahranilo je ta tri objeenjaka, Vinua, ivu i Brahmu, a ja sam se za neko vrijeme udobno smjestio u njihovim dojenakim elucima. Gane me "spasio" iz te situacije. "Svia ti se pria?" "Da li mi se svia? Ah!" "Dobra je Anasuva, zar ne?" ustrajao je Gane. "Vie nego dobra! Izvrsno se snala!" rekao sam oduevljeno. "I ponovno, tako pouno: volja bogova je izvrena, ali na nain koji je Anasuva odabrala. Savreno!" Neko vrijeme sam razmiljao o tome dok me Gane promatrao. Vjerojatno je znao da imam jo pitanja, samo je ekao da ih se prisjetim. "Meutim," prisjetio sam se, "iz prie nije do kraja jasno da li ih je prepoznala ili nije?" "Hm", rekao je Gane. "Moda nije jasno iz prie -Anasuva nije to nijednom rekla ili pokazala. Meutim, to nije ni vano. ak i daje ispunila zahtjev nepoznatih prosjaka, bilo bi isto. No, moda si ipak neto propustio. Anasuva je ipak prepoznala bogove!" "Kako?" "Pa, vidi, da se radilo o prosjacima i daje odluila udovoljiti njihovoj elji na isti nain, njih ne bi mogla pretvoriti u dojenad samo pogledom. Moda bi mogla uporabiti neku drugu aroliju koju je vjerojatno znala. Ili, mogla ih je zaarati da vide golu enu kako ih posluuje, iako ona uope ne bi bila tu. Ali, ona je uporabila posebnu tehniku koja moe djelovati samo i iskljuivo onda ako ima posla s bogovima!" Ne treba posebno napominjati da sam s velikom znatieljom elio saznati kakva je to tehnika koja djeluje samo na bogove... "Vidi", rekao je Gane nagnuvi se k meni sa zavjerenikim izrazom na licu. "Ovo to u ti sad otkriti jedna je od najveih tajni o bogovima. Pozorno sluaj!" A vi, upravo vi koji sad drite ovu knjigu u ruci, pozorno itajte. I dobro pamtite! Tko zna kada e vam zatrebati ova tehnika i moda vas spasiti od mnogih muka i tekoa nastalih boanskim hirovima i efovima... "Boanske osobnosti su samo izraz prirodnih zakona", rekao mije Gane. "Sloeni obrasci, sjea li se, kako su to objasnile moja Buddhi i Siddhi, toliko sloeni da su postali svjesni

svog vlastitog postojanja. Ali, ima jedan zakon koji moraju sluati ak i oni, ma koliko moni bili. On djeluje ba zbog toga to su bogovi to to jesu. Taj zakon kae da e oni prema svjesnom stvorenju biti tono onakvi kakvo je svjesno stvorenje prema njima! Razumije li? Bit e prema tebi tono onakvi kakav si ti prema njima..." Te su rijei odjekivale mojim umom, ba kao to se nadam da sada odjekuju vaim. Bit e prema vama tono onakvi kakvi ste vi prema njima... To je osnova Anasuvine arolije. Zapravo, uope se nije ni radilo o aroliji. Vjerojatno je da na Vinua, ivu i Brahmu ne bi djelovale nikakve trave, ljudska hrana ili napici. Ali, djelovala je ljubav i to, u ovom sluaju majinska! Onoga trenutka kad je Anasuva k sebi prizvala majinske osjeaje, bogovi nisu mogli biti s njom nita drugo nego djeca! Daje eljela ljubavnike, onda bi stvar bila drukija. Ali, oigledno to nije eljela. Osim toga u tom je trenutku kuhala veeru, a prosjaka tijela, promrznuta, mokra i vjerojatno smrdljiva, nisu joj bila privlana, pa ak ni kad su u njima bogovi! U svakom sluaju, znala je tko su oni jer na obine ljude to ne bi djelovalo, barem ne u tolikom opsegu da se pretvore u dojenad. Ipak, moda je dio pouke i u tome da svemu pristupa onako kako eli da to pristupa tebi. Gane je uostalom rekao da nije ni vano da li je Anasuva prepoznala bogove ili nije. Moda je samo pokuala primijeniti tu tehniku, pa kad je uspjela, eto, saznala je s kirnje imala posla. "Bit e prema meni tono onakvi kakav sam ja prema njima..." ponovio sam polako, kao da kuam okus tih rijei u ustima, a zatim sam sa smijekom i ljubavlju pogledao Ganea. A Gane je lagano pognuo glavu kao da se klanja na kraju predstave. U oima mu se zaiskrilo dok je, naravno, isti takav pogled uputio meni. jerojatno ste u prethodnoj prii, a moda i u nekim drugim priama, primijetili stalnu napetost izmeu ive i Vinua. Ako znate neto o suvremenijoj indijskoj tradiciji, onda vam taj "sukob" nije nepoznat. Naime, u dananje vrijeme se njihovi sljedbenici doslovce natjeu u uvjeravanju jedni drugih koji je bog vei i vaniji, koji je bio prvi, a koji drugi i koji ima vee moi i sposobnost zatite svojih poklonika. Iskreno se nadam da su nepristrasne itateljice i itatelji do sada od Ganea nauili barem toliko da se tome nasmiju! Ljudska posla - natjecati se oko bojeg prvenstva, rekao bi na to Gane. No, ipak, moda bi bilo dobro rei par rijei i o tome jer, na posljetku, u kome se od nas nije javilo pitanje o pravom i istinskom izvoritu? Moda smo i zavedeni svjetonazorom koji teko dahe pod teretom samoproglaene vrline jednobotva, ali bilo bi dobro malo razjasniti odnose i poloaje koje zauzimaju sva ta neobina prastara imena i boanstva koja iza njih stoje. Pogaate, upravo sam to jednom pitao Ganea. I, takoer pogaate, dobio opiran odgovor u obliku prie! Moram priznati, ovaj je put kao uvod u nju vrlo jasno i bez zadirkivan]a objasnio to su i kakvi su Brahma, Vinu i iva. tovie, taj je uvod iskoristio kao polaznu toku jedne vrlo zanimljive pripovijesti o enama, brakovima i bogovima. Nije to dodue bilo ba ono to sam traio, ali budui da sam u uvodu dobio dovoljno objanjenja, rado sam prihvatio i bonus koji je doao s prekrasnom priom o Sarasvati i Gajatri, dvije nerazdvojne ljubavnice. "Ne, ne", odmahivao je glavom Gane sluajui s negodovanjem moje pitanje o tome tko je zapravo vrhovni bog i tko je otac i majka svega to postoji: Brahma, Vinu ili iva. "Ni jedan od njih to nije. Razmilja na pogrjean nain." "Hoe rei da tvoj otac iva nije vrhovni bog, moniji i vaniji od ostale dvojice?" Morao sam to tako pitati, iako sam znao da e ga to pomalo uznemiriti. To jest, jedan dio mene je to znao, a drugi je samo zastupao uobiajeni nain razmiljanja, ali i zdravu znatielju. "Testira me, zar ne?" zaklimao je Gane pomirljivo, bez uobiajene iskriavosti. "Ipak, danas u ti ozbiljno odgovoriti: ne, tome nije tako. Ni jedan od njih - ni Brahma, ni Vinu, ni iva nisu nadreeni jedan drugom. Osim istinitih pria koje ti priam, postoje i one lane, one koje

su izmislili sljedbenici da bi opravdali svoje miljenje i nain ivota. Zaboravi na njih. Prepoznat e ih po neprimjerenim zavrecima u kojima se jedan od njih priznaje kao glavni. Istina je jedino to da se oni meusobno potuju i provode sveanosti i rtve u ast onog drugog, pa kad to rade izgleda da se predaju onom koji je moniji ili vaniji. Ali, u nekom sljedeem trenutku situacija e se okrenuti i onaj oboavani e postati onaj koji oboava." "Ali, koji je zapravo bio prvi? Tko je onaj iz kojeg je nastalo sve ostalo?" Naravno, razumijete da sam ovo pitao samo zato jer sam elio od njega uti odgovor. Meni su njihovi odnosi nekako spontano jasni. Ipak, dobro je da sam pitao, jer da nisam, propustio bih objanjenje koje je u sebi sadravalo do tada mi nepoznate nijanse. "Vidi," rekao je Gane nakon kraeg razmiljanja, "ni jedan od njih nije izvorite svega. Barem ne ti i takvi Brahma, Vinu i iva o kojima ti govorim. ak ni moj otac nije to. Opet, barem ne u punom smislu te rijei. Sjea li se to su moje Buddhi i Siddhi rekle o bogovima? 'Osvijeteni obrasci' ili 'osvijeteni prirodni zakoni', tako su ih nazvale. I sam sam takav, ba kao i one. A opet, mi smo dio stvorenog svemira, odavde smo, odakle potie i sve ostalo. Ne nalazimo se u potpunosti u oitovanom svijetu, velik dio nas pluta i boravi u drugim dimenzijama i skrivenim svemirima, ali ipak smo odavde, s ovoga mjesta. Takvi su i moj otac iva, Brahma stvoritelj i Vinu odravatelj. Njih trojica su najblie onoj strani, ali ovdje, na ovome mjestu, imaju svoje zadae. Ti ih zasigurno dobro poznaje..." Gane je malo zastao, a ja sam kimnuo glavom. Vjerujem da i vi uglavnom poznajete njihove uloge. Brahma je stvoritelj, Vinu odravatelj a iva unititelj. Kao takvi, oni predstavljaju zatvoreni ciklus stvaranja, odravanja i unitavanja svemira. Suprotnost i napetost izmeu Vinua koji odrava i ive koji unitava sasvim je razumljiva. Oni vuku na suprotne strane. No, bez njih Brahmino stvaranje ne bi opstalo, niti bi moglo nastati, budui da iva mora unititi staro da bi napravio mjesta za novo. Sve u svemu, njihova meuigra je vrlo oigledna posvuda oko nas. Meutim, ono to je Gane dalje rekao bilo mi je novo i, kao i uvijek, vrlo zanimljivo! "U trenutku kad oni, odnosno bilo koji od njih, prijee u potpunosti u stanje neoitovanog, tada gube svoje znaajke i postaju... hajdemo ga nazvati Jedno. Jer, ako mu damo ime, opet emo se zbuniti, zar ne? Jedno, jest jedno, nepodijeljeno, isto, apsolutno... U tom smislu, Jedno je jako blisko onome to predstavlja moj otac iva. Ali, iva predstavlja jedno s ove strane, dok je Jedno na drugoj strani... Hm, razumije li?" Za divno udo, doista sam razumio! iva je neka vrsta ivog zastupnika Jednog, to jest onog to jedno velikim svojim dijelom jest. To se isto moe rei i za Brahmu i Vinua... "Tako je", potvrdio je Gane. "Jedno u sebi sadri svijest koja postaje svjesna sebe, pa stoga ukljuuje proces spoznaje, elju za irenjem i stvaranjem. Takoer u sebi ukljuuje prvobitno blaenstvo ili anandu, koja se umnoava tim istim procesom stvaranja. Drugim rijeima, i Brahma (stvaranje) i Vinu (postojanje, irenje) dio su Jednog. I oni su njegovi predstavnici na ovoj strani. Kako bi moglo biti daje netko od njih vii, a drugi nii?" Vrlo jasno! Boanski trojac je neka vrsta preslike Jednog u mnogostrukom svijetu. I vi i ja smo takva preslika, ba kao i ova knjiga. No, postoje razlike izmeu kvalitete tih preslika i to je ono to ini razliku izmeu vas i Vinua, mene i Ganea, ove knjige i Brahme. U tom trenutku se Ganeu iznenada vratio objeenjaki sjaj u oi. Veselo je podigao kaiprst desne ruke i izjavio: "Ali, ima jedna pria o tome kako su bogovi zapravo uli u svemir. No, to je pria o mnogo emu drugom, ali mislim da e ti se svidjeti. Govori o vrijednosti enskog vida stvarnosti, tonije o dvije ene koje su spasile Brahmu od neznanja i propasti..." Ah, jedva sam ekao da ujem tu priu! Netko je morao biti stvoritelj! Taj netko rodio se u snu odravatelj a, ali ne u obinom snu, jer odravatelj a tada jo nije ni bilo. Bio je to san prije roenja, vie slutnja o snu, val nastao na oceanu apsolutne tiine.

Odravatelj je spavao u kolijevci nitavila, upravo onog u emu sve nestaje, odneseno zavrnim plesom unititelja. Ali, ni unititelja jo nije bilo, samo je njegova sjenka, poput ogromne zmije u movari, plutala beskonanim vodama onog Jednog. Da bi postali, i unititelj i odravatelj trebali su stvoritelja. Zato je unititelj osigurao kolijevku, a odravatelj um i snove da iz njih nastane onaj koji e ih stvoriti. Brahma je nastao usred nitavila u snu koji nije postojao. Kad se pojavio bio je nejak i nesiguran u ono to vidi i osjea. Nije ni udno, budui da se nalazio u snu, bez oslonca u bilo kojem iskustvu prije toga. Polako, sasvim polako, u stvoriteljevu umu nastale su misli o stvaranju. Te je misli poticalo ono Jedno, bubrei eljom za umnoavanjem svojega blaenstva. Brahma je bio dio sna, ali je u tom snu bilo mnogo vie stvarnosti nego bi se to moglo oekivati. Jedno se moralo umnoiti, pokazati, ostvariti. To je bio cilj i smisao postojanja Brahme, stvoritelja. Odravatelj je sanjao Brahmu, ali u kolijevci unititelja. Stoga je i dio unititelja uao u san i to u obliku dva demona imenom Madhu i Kaitabha. Njih su dvojica krenula prema nemonom i malenom Brahmi, obavljajui svoju zadau unitenja. Na taj nain su se sva trojica - stvaratelj, odravatelj i unititelj - nala u prvobitnom snu. Ali, uz njih je dolo i ono Jedno, cjelovito i potpuno. Poput ostalih sjenki u kolijevci nitavila i ono je ostavilo svoj trag - sjenku ene, zatitnice i majke svemira. Pojavila se pokraj Brahme, na izgled iznikla iz njega, a zapravo stvorena izravnim djelovanjem Jednog. Ugledavi je, Brahma je u sebi osjetio elju: biti s njom, voljeti je, davati i dijeliti. Bila je to prva jasna misao u Brahminom umu. Zbog toga i nije pravo razumio to mu to ena eli rei. "Brzo, Brahma," govorila mu je, "mora ojaati. Prema tebi idu dva demona. Ako stignu prije nego postane cjelovit, unitit e te i nee moi stvoriti svijet." Brahma, zaveden ljepotom ene, nije vie mislio o stvaranju, ve samo o njoj. "Tko si ti?" pitao je uzbueno. "Ime mi je Sarasvati, roena od vode", rekla je ena. "Od onog Jednog sam primila mudrost. Ona je tvoja, samo ako uspije postati cjelovit. Brzo, Brahma, nemamo mnogo vremena!" Brahma je bio zbunjen. "to to znai 'postati cjelovit'?" pitao je. "Mora znati tko si, Brahma", odgovorilaje Sarasvati. "Zna li tko si?" "Ja sam elja", rekao je Brahma. "Ja elim tebe." "Tako je, Brahma", poduavala ga je Sarasvati. "Budi elja i prati me! Prisjeti se tko si, i demoni e biti pobijeeni!" "Ne elim se prisjetiti tko sam", govorio je Brahma. "elim samo tebe!" "To je jedno te isto", nasmijala se Sarasvati. "Budi ta elja!" I s tim je rijeima Sarasvati nestala iz Brahminog vidokruga. Morate znati da je Brahma sjedio, poput dojeneta, naslonjen na listove lotosovog cvijeta. Nije imao ni snage da se pomakne. Zato ga je Sarasvati jednostavno obila tako da je Brahma vie ne vidi. Meutim, Brahma je stvoritelj, a njegove misli imaju snagu oitovanja. Ni ne znajui kako i zato, Brahma je jednostavno poelio i dalje gledati Sarasvati. Umjesto da okrene glavu u njezinom smjeru, snagom njegove elje izrasla mu je nova glava ije su oi sada bile okrenute prema eni! Teko je rei da li je Sarasvati oekivala upravo to, ali je nastavila sa svojim planom i ponovno izmakla njegovom pogledu. Pomaknula se iza njega, a Brahmi je izrasla jo jedna glava! I tako se to ponovilo etiri puta! etiri glave na tijelu Brahme stvoritelja sada su gledale u svim smjerovima, tako da se mu Sarasvati nije mogla sakriti. "Moan si, Brahma! ak i ovako slabaan izvodi stvaralaka uda", rekla je Sarasvati kroz smijeak. "Ali, moramo pouriti. Pribliava ti se propast. Da vidimo moe li me pratiti posvuda." I s tim je uzvikom Sarasvati poletjela u prostor "iznad" i uokolo Brahminih glava. To je mogla, naravno, jer se cijela ova dogodovtina odvijala u izvornom snu, mnogo ranije nego

to su stvoreni prostor, planeti i gravitacija. Iz istog razloga Brahmi je izniknula i peta glava koja je gledala ravno "gore", u Sarasvati! Ali, ak i prije negoli je Sarasvati mogla bilo to rei, nastanak novih Brahminih glava uzrokovao je probleme druge vrste. Samo jedna glava je vidjela Sarasvati, a ostale nisu! Te su ostale takoer eljele uivati u prizoru ene. A Brahmina elja znai - postanak! I tako je, silom Brahmine elje, iz jedne Sarasvati nastalo njih pet, imenom Satarupa, Savitri, Brahmani i Gajatri. Bile su one potpuno jednake i iste, jer Brahmina mo stvaranja nije nita manja od one koju je uporabilo ono Jedno kod stvaranja prve ene. I tako je Brahmina sposobnost stvaranja, iz elje za Sarasvati, donijela mnogo toga dobrog. Ponajprije, etiri oitovanja ene u ravnini s Brahmom posjedovalo je snagu Prirode. U svakoj od njih je nastao jedan element - zemlja, voda, vatra i zrak. Peti element, onaj "iznad" Brahme, sve ih je objedinjavao. Svaka od ena postala je jedno Brahmino osjetilo. Sarasvati je bila vid, Brahmani dodir, Savitri miris, Satarupa okus, a Gajatri sluh. Puka snaga elje za enom, ojaana s pet glava i umova, stopila je Brahmu sa svojih pet supruga i on je u trenutku uinio upravo ono to mu je Savitri govorila da mora uiniti: postao je svjestan sebe i svoje prave naravi. Kad su demoni stigli do njega, pukom milju je prizvao snagu unititelja i demoni su nestali poput mjehura od sapunice. I da je sve bilo kako valja, Brahma bi sada bio spreman za stvaranje. Ali... Uvijek postoji neki "ali"! Isto tako, Gane uvijek zna kako poveati dramatinost prekinuvi priu u pravom trenutku. Zastao je i kimao glavom, kao da neto premilja, ali po izgledu njegovog lica znao sam da neto oekuje. Moda je pravo vrijeme za neko pitanje? Ali, nisam imao pitanja. Umjesto toga komentirao sam nain na koji je Brahma uspio uiniti ono to mu je Sarasvati naloila. "Vidi, kako je to zanimljivo", rekao sam. "Brahmina elja gaje u konanici vratila k sebi! Nije bio cjelovit bez svojih osjetila. Ili, moe se rei da nije bio cjelovit bez elemenata s kojima e stvarati. injenica da su oni doli od elje, govori mnogo o stvaranju. Stvoritelji ne mogu nita napraviti dok se ne javi elja." Gane se oito slagao s tim. "Zapazi da je enu u tom prvobitnom snu stvorilo ono Jedno. Ona je bila izraz cjelovitosti, a Brahma, stvoritelj, je to tek trebao postati." Slomljena kljova "Mislim da e enama biti drago ovo proitati!" rekao sam uvjereno. "Na posljetku ispada da su one prvobitne uiteljice, ali i zatitnice. Pet Sarasvati je pobijedilo demone, zar ne?" "etiri", odvratio je Gane. "etiri?" "Da, etiri. Onih u ravnini s njim. Peta, Gajatri, ostala je oko Brahme, apui mu na uho to mora uiniti. Dakle, na neki nain svih pet, ali u stvarni okraj ule su etiri, dok ih je peta podravala." "Oh", rekao sam izgledajui zbunjeno. "Pita se zato je to vano, zar ne?" nasmijeio mi se Gane, a zatim odgovorio sam sebi prije nego to sam stigao neto rei. "Vano je, jer je upravo tu bio uzrok problema koji su nastali upravo tamo, u Brahminoj kolijevci, a zatim se proirili u stvoreni svemir i bili razrijeeni tek eonima kasnije..." Uh, dobro, slijedi nastavak prie... Peta Brahmina glava ostala je prikovana pogledom za Gajatri. Pobjeda nad demonima izbacila ga je u nove visine spoznaje o svojim moima. Meutim, etiri glave su bile zauzete ljubavlju s etiri ene ispunjene prirodnim elementima, dok je peta gledala Gajatri sveprisutnu. Iako su svih pet bile izraz jedne, u Brahmi je nastala podjela. etiri glave bile su zauzete djelatnou, a peta spoznajom. I ta peta je poela bridjeti i bubriti od silne svjetlosti koja se u njoj skupljala. Sreom to je ve pobijedio demone, jer ubrzo nakon toga vie nije nita vidio.

Neprekinuto gledanje u Gajatri gaje odvojilo od osjetila i odjednom se naao na samom poetku, u stanju prvobitnog sna u kojem nema niega osim sjenki i slutnji. A.P. Kezele Meutim, ipak je mnogo toga bilo drukije. Oko njega se nalazilo pet inaica ene. Savrene kakve su bile, prepoznavi se jedna u drugoj, meu njima se javila ljubav. No, Brahma, koji je morao nastaviti proces stvaranja i oitovanja, sada je bio potpuno nepomian, zaslijepljen svjetlom znanja. "Gajatri, to si to uinila?" pitale su ostale ene. "Nita. Gledao je u mene cijelo vrijeme, nisam mogla nikud pobjei budui da sam posvuda, a vi ste zauzele odreene dijelove prostora. I sada me gleda, jadnik. Ali, nita vie ne vidi osim svjetla. to emo sad?" "Moramo nekako doi do njega", rekla je Savitri. "Ali, kako?" nadovezala se Brahmani. "Pokuajmo probuditi u njemu ljubavno uzbuenje" predloila je Satarupa. "elja gaje uzdigla i preobrazila, moda e ga elja sada ponovno probuditi." ene su pristale, s tim da se Gajatri morala drati po strani, barem neko vrijeme, dok se ostali dijelovi Brahme ne aktiviraju. Teko je opisati to su Sarasvati, Satarupa, Savitri i Brahmani radile Brahminom tijelu. Takav bi opis nuno bio opscen i moralno upitan. Ali, tada jo nije bilo ni svijeta, a kamoli neeg tako apstraktnog kao to je udoree. Ljubav ene prema Brahmi bila je neobuzdana, iako isprva neuzvraena. Bilo je teko vratiti Brahmu iz svjetlosti znanja u uzbuenje osjetila. Trajalo je dugo, ali su na kraju osjetile kako uspijevaju. Malo-pomalo Brahma se budio. Najprije je osjetio Satarupin jezik u svojim ustima i poeo uivati u okusu njezinih usana. Svjetlo koje je izlazilo iz pete glave malo je oslabljelo. Zatim je osjetio opojan miris Savitrine enskosti. To ga je toliko opilo da se gotovo trgnuo. Svjetlost iznad njega je postala jo manja, a Gajatri je osjetila olakanje. Zatim je slijedilo buenje dodira kroz milovanje Brahmaninih grudi, a na posljetku mu se Sarasvati pokazala naga u svoj svojoj zamamnoj ljepoti. U tom trenutku peta glava je zatvorila oi, a Gajatri je za Brahmu postala nevidljiva. Osjetivi se potpuno budan, iako to nije bio jer mu je peta glava "spavala" a da to on nije ni znao, Brahma je vodio ljubav sa svoje etiri ene kao da su bile jedna. Upravo iz te ljubavi, iz te elje i ekstaze, malo-pomalo nastao je svijet, njegovi zakoni, zvijea, planeti, dimenzije, boanski i pakleni zakuci, te sva iva bia i stvorenja koja ih ispunjavaju. Iako su bile etiri, Brahma je vidio samo jednu. Bile su toliko bliske i jednake da ih je zvao Sarasvati, po onoj koja mu se prva prikazala. I kad je Brahma odluio ui u svemir koji je stvorio, sa sobom je poveo svoju druicu, etverostruku Sarasvati, gospodaricu mudrosti i majku svega to postoji. No, u tom trenutku nije znao da je njegova ena krnja i da joj nedostaje jedan vaan dio. Sarasvati mu to nije eljela rei, bojei se Brahmine reakcije na jo jedan susret s Gajatri. Moda bi proces stvaranja ponovno zastao, a Sarasvati nije bila sigurna da li bi tada ponovno mogla probuditi Brahmu. Umjesto toga otisnula se zajedno s Brahmom u svemir, vrsto drei za ruku svoju sestricu Gajatri, jedinu koja je ostala izvan njihovog jedinstva, a koju Brahma zbog uspavane pete glave nije mogao vidjeti. Moram vas obavijestiti da su prethodna pria i ova l/ I Vkoja slijedi bile ispriane u jednome danu. Ali, nekako mi se uinilo odgovarajuim razdvojiti ih. Na posljetku, njezin prvi dio odigrao se najednom sasvim drukijem mjestu od ovoga. Gane nam je ispriao kako se radilo o "kolijevci u nitavilu", dakle o neemu nastalom u samom tkivu unititelja ive. Neki ga jo zovu i "kozmikim jajetom" ili sjemenom.

Kako bilo da bilo, na tom je mjestu zaspao odravatelj Vinu i sanjao snove o Brahmi, stvoritelju. U priu se umijealo jo i ono Jedno, stvarni i konani izvor svega. Saznali smo da Jedno moemo nazvati Brahma, Vinu ili iva, samo ako se obraamo onome to nije iz ovog svemira. Ovdje, meutim, bogovi predstavljaju Jedno, ali s odreenom ulogom ili zadaom. Zanimljivo je da je tamo, u tom prvobitnom snu, Jedno bilo zastupljeno pojavom ene koja je Brahmi stvoritelju donijela cjelovitost. No, vidjeli smo i da se cijeli taj proces nije odvijao bez tekoa. Svjedoili smo najprije usijanju Brahmine pete glave koja je zaslijepila i uguila sve ostalo, a zatim i "spaavanju" putem buenja Brahminih osjetila u pomalo delikatnoj ljubavnoj igri s etiri oblika ene. Na posljetku je i sam ulaz Brahme u svijet koji je stvorio bio obiljeen zatakavanjem postojanja pete ene imenom Gajatri. Brahma je, dakle, u svoj svemir uao nepotpun, i tek rasplet prie o Savitri i Gajatri uinit e ga cjelovitim. I dok je poetak ove prie bio ozbiljan i filozofski nabijen obavijestima, nastavak je mnogo sliniji prethodnim priama, prepunim nevjerojatnih zapleta i neobinih postupaka. U biti, radilo se o tome da je Sarasvati morala nekako natjerati Brahmu da vidi i prepozna Gajatri, a da pritom ne zastane u procesu stvaranja. Kao to ete vidjeti, za ostvarenje toga plana bilo joj je potrebno punih sto i osam tisua godina! Posluajmo Ganea... Prve godine Brahminog boravka u svijetu koji je stvorio bile su popraene mnogobrojnim udima novog stvaranja. Nastala su mnogobrojna stvorenja, ljudi, boanstva i demoni. Plele su se intrige i zauzimale strateke pozicije. Nije nedostajalo ni ljubavi ni sukoba, kao ni dubokih duhovnih uvida i mudrosti. Sve stoje inio tijekom tog prvog razdoblja, Brahma je inio uspavane pete glave. No, te injenice nisu bili svjesni svi. tovie, samo malobrojni su mogli vidjeti Brahmu s pet glava, od kojih je jedna drala zatvorene oi. U uobiajenim okolnostima i u uobiajenom stanju svijesti Brahma je izgledao prilino "ljudski", s jednom glavom na ramenima. Ni on sam, ba kao ni nitko drugi osim Sarasvati, nije se zamarao tom injenicom. Za obavljanje veine poslova bila mu je dovoljna jedna glava, a kamoli njih etiri. Oni bogovi, poput ive ili Vinua, koji su znali da peta glava spava, smatrali su to izrazom tiine u ivotu Brahme. Sasvim je mogue da su i smatrali da se peta glava nalazi u stanju dubokog samadhija, i daje zbog toga nedostupna podraajima vanjskoga svijeta. No, Sarasvati je znala istinu. Peta glavaje bila slijepa i gluha, a ne u samadhiju! Prije bi se moglo rei da se nalazila u stanju nesvijesti, to jest dubokog sna bez snova, a nikako u stanju poviene svjesnosti. Osim to je znala na koji nain je i zbog ega peta glava zatvorila oi, Sarasvati je iz Brahminog ponaanja znala da jo uvijek nije cjelovit. Prije svega, im su se pojavili u ovom svijetu, postalo je jasno da Brahma ne vidi Gajatri! Vidio je Sarasvati, ali ne i njezinu sestru i ljubavnicu! Sarasvati je za njega bila u jednom utjelovljenju, doivljavao ju je kao jednu, iako su u njoj obitavale i Savitri, Satarupa i Brahmani. I to je bila posljedica necjelovitosti. Jer daje peta glava bila budna, mogao bi razluiti njih etiri. Ovako, Sarasvati je bila jedna, a Gajatri, peta ena, jednostavno nije pripadala njegovom svijetu. Shvativi tu injenicu, Sarasvati i Gajatri su se nale na mukama. Poetni pokuaji predstavljanja Gajatri zavrili su Brahminim bijesom. Mislio je da ga Sarasvati eli uiniti ludim. "Ja sam Brahma, eno! Stvoritelj ovoga svijeta! Zar misli da ja neto ne vidim u tom svijetu?!" bunio se Brahma povienim glasom. Sarasvati je znala da nee nita postii silom, pa je odustala od uvjeravanja. Mogla mu je, primjerice, objasniti da Gajatri nije s ovoga svijeta, ba kao ni oni i da se neto dogodilo prije nego je svijet stvoren, ali nije to uinila. Radije je ekala. U svojoj je mudrosti znala da e doi pravo vrijeme i da e Gajatri na posljetku zauzeti svoje mjesto pokraj Brahme i nje.

Meutim, ekanje nije bilo lako ni za nju ni za Gajatri. Bilo je strano teko ivjeti bez svoje ljubavi, odnosno pred svima se ponaati kao da je nema. Bilo je dovoljno loe to je samom stvoritelju nedostajao komadi due, a da toga on nije bio ni svjestan. Trpjeti emocionalnu bol i stalnu nepotpunost ponekad je jednostavno bilo previe. Sarasvati i Gajatri esto su plakale ekajui pravo vrijeme. Dugo je potrajalo, vrlo dugo! Tek nakon stotinu i osam tisua godina doao je trenutak u kojem je Sarasvati uoila mogunost rjeavanja nastale situacije, mada ni tada nije bila sigurna kako e se sve zavriti. Obljetnica stvaranja i Brahminog ulaska u svemir najavljenaje u trenutku posebnog poravnanja nebeskih tijela. Upravo tada, u tono odreenom trenutku, trebalo je napraviti ritualnu sveanost da bi se potvrdilo Brahmino stvaralatvo. Bio je to moan trenutak koji se nije smio propustiti. Sva boanstva bila su pozvana da nazoe toj sveanosti, pa tako i Indra, Agni, Vinu, Lakmi i iva koji je tada jo uvijek bio asket; dakle Parvati se nije pojavila na ovome svijetu. "Jesi li sigurna daje to pravi trenutak?" razmiljala je Sarasvati, upuujui pitanje kako Gajatri tako i samoj sebi. "Trenutak je odlian, boljeg moda nee biti, a meni je ve dosta ekanja", odluno je odgovorila Gajatri. "Svemir me mora upoznati. Niti ti niti Brahma niste potpuni bez mene." "Mora zauzeti svoje mjesto pokraj Brahme, dakle on mora sklopiti kozmiki brak s tobom", ponavljala je Sarasvati ono to su ve odavno isplanirale. "To e uiniti tek ako mene ne bude. Moramo uspjeti!" Da bi se razumjelo to su Sarasvati i Gajatri smislile, mora se znati sljedee: na sveanosti uz Brahmu mora stajati njegov enski vid, dakle njegova druica- tek tada e ritual biti djelotvoran. U suprotnom, Brahmina mo nee biti potvrena, a moda e izgubiti i sposobnost daljnjeg stvaranja. U najgorem sluaju, ako se tako neto dogodi, svemir bi se mogao uruiti sam u sebe. I druga vana stvar je tonost trenutka za odravanje tog rituala. Nebeska tijela bit e u odreenom poloaju samo nekoliko sati, to ostavlja vrlo malo vremena za njegovo provoenje. Drugim rijeima, kanjenja nije smjelo biti. Ali, Sarasvati je odluila uiniti upravo to - zakasniti na ritual! Umjesto nje, tamo e biti Gajatri. Brahma e se nai u stisci i, tako su nagaale Sarasvati i Gajatri, pod pritiskom e se neto dogoditi, Brahma e ugledati Gajatri, prepoznati je, a ona e kao njegova druica stajati pokraj njega u trenutku kozmike proslave. Sarasvati e ipak doi u zadnji as i sve e biti u redu. Eh, da, bio je to plan pun rizika i nepoznanica. Ali, to se drugo moglo uiniti? Djevojkama je dosadilo skrivanje, a i Brahmi je bilo potrebno buenje jer, znala je Sarasvati, bez toga nee moi nastaviti svoju zadau. "Mogu li neto pitati?" iskoristio sam krau stanku koju je Gane napravio u prii. "Ne znam da li sam dobro razumio: Gajatri je bila nevidljiva svima u svijetu?" "Ah, ne", odgovorio je Gane. "Bila je nevidljiva samo Brahmi. Ostali su ju vidjeli kao nekog... obinog. Budui da mene tamo nije bilo, ne mogu ti o tome posvjedoiti iz prve ruke, ali moj mije otac iva rekao daje izgledala kao vrlo lijepa, ali obina djevojka." "Znai nije u njoj bilo nieg posebnog, nieg po emu bi se isticala?" "Koliko ja znam ne", rekao je Gane nakon kraeg razmiljanja. "Ali, tada, na samoj sveanosti, bila je pripremljena i ureena. Ionako su sve Brahmine ene sline jedna drugoj, a sada ju je Sarasvati naminkala tako da oigledno slii njoj. Naravno, nitko to ne bi primijetio sam od sebe. Brahmina ena i nepoznata djevojka - to se ba ne usporeuje, ak i ako primijeti neku slinost." "I uspjelo im je? Mislim, Brahma ju je oenio ba tada i tamo?" "Oigledno im je uspjelo!" uskliknuo je Gane. "Ali, ne bez tekoa!

Naravno, pria ne bi bila zanimljiva da nema "tekoa"! Zamislite prizor velikog skupa bogova i ljudi! Sve je spremno za ritual u kojem e se upaliti bezbrojne vatre, izrecitirati mnoge mudre izreke pa i cijeli spisi. Zatrait e se milost bogova i onog Jednog ne bi li se priskrbila snaga i energija za nastavak velikog procesa stvaranja u kojem su svi tada vie-manje sudjelovali, na elu, naravno, s Brahmom. Svi su tamo, stoje spremni za poetak. Jvotishiji su izraunali tono vrijeme koje se munjevito pribliiva. Brahma je pomalo uznemiren, to zbog potvrde svoje snage, to zbog injenice da Sarasvati kasni! Iako jo ima malo vremena, Brahma alje glasnike po Sarasvati, a oni se vraaju s porukom da mu ena jo nije spremna jer se mora urediti! Brahma gotovo pada u nesvijest od muke. Ipak, eka jo malo, a zatim njegovo nestrpljenje, kao i nestrpljenje drugih, postaje oigledno. "to ako ne doe?" pita zbunjeni Indra. "to emo onda?" "Ne moe se poeti bez enskog vida Brahme", tvrdi rii Brighu koji e izvoditi ritual. "Tako to bi moglo biti opasno, da ne kaem nepotpuno." iva slijee ramenima. "Strpljenja. Moda stigne u posljednji as." No, nakon nekog vremena postaje oigledno da bi se sasvim lako moglo dogoditi da Sarasvati uope ne doe. "Moramo imati rezervni plan", govori Vinu. "Treba ti ena, Brahma, i to brzo." Brahma ga gleda zbunjeno, ali iva se sada zainteresirano ukljuuje: "eli li rei da ga oenimo na brzinu, za bilo koga?" "I to je bolje", potvruje Vinu iako se Lakmi pokraj njega dri pomalo ukoeno, "nego da propadne savren trenutak za ritual." iva klima glavom zaintrigiran, ali ne suprotstavlja se toj ideji. Indra, meutim, ne gubi vrijeme. "Slaem se!", uzvikuje. "Hajdemo to odmah napraviti!" I prije nego to se Brahma mogao usprotiviti, Indra skae meu okupljene i odmah ugleda lijepu Gajatri. "Evo, ti e biti savrena ena", govori vukui Gajatri za sobom prema Brahmi, ni ne trudei se da je pita za miljenje. Sreom, takav postupak je savreno u skladu s unaprijed smiljenom zavjerom. Gajatri stoga ne govori nita sve dok ne doe pred Brahmu. "Evo, Brahma," govori Indra, "ova djevojka e ti biti ena. Brighu e vas vjenati i moemo pristupiti ritualu." Okupljena boanstva gledaju s visoka na Gajatri, ali ne govore nita protiv nje, budui da su i njihove moi pod upitnikom ako se ritual ne odri. No, odjednom postaje jasno da se s Brahmom neto udno dogaa. Zbunjen je i nesigurno gleda lica okupljenih kao da eli proniknuti u narav ovog novog obrata. Jesu li se svi urotili protiv njega? O emu se ovdje radi? Naravno, Brahma je na mukama jer on ne vidi Gajatri! Odjednom se prisjea nekih davnih trenutaka kad mu je Sarasvati pokuala neto takvo objasniti, a on se na nju ljutio. Shvaa daje pogrijeio i daje morao biti manje ohol i samouvjeren, a vie sluati svoju mudru enu. Meutim, sada se nalazi pred tisuama ljudi i stotinama bogova. Ne moe sada pokazati svoju slabost. Ako saznaju da on, Brahma, nekoga ne vidi, to e biti katastrofa. to da radi? I u tom trenutku Brahmu obuhvaa neodoljiva elja za Sarasvati! Tako je silno elio da je ovdje, pokraj njega, da ga je to podsjetilo na one prve trenutke elje, tamo u kozmikoj kolijevci, kad je izludio od ljubavi te stvorio sam sebi pet glava samo da bi mogao stalno, u svakom trenutku gledati onu koju je toliko elio. Moda je upravo to prisjeanje bilo presudno za ono to se tada dogodilo. Naime, Brahmaje odjednom osjetio da Sarasvati nije daleko, tovie, daje vrlo blizu, to jest tono ispred njega! Istodobno kako se javio taj osjeaj u njemu, primijetio je neki nemir meu bogovima oko njega. Proirio se uzdah iznenaenja, praen laganim odmicanjem i zaklanjanjem lica. Brahma to nije tada znao, ali upravo u tom trenutku njegova peta glava je poela otvarati oi. Malo-pomalo, pokraj Indre koji je je stajao pred njim pojavljivao se neki nejasni obris. A zatim je, kao obasjan unutarnjim svjetlom, obris postao jasniji i pretvorio se u prelijepu mladu

enu. U djeliu sekunde Brahmaju je prepoznao! Sjetio se svega, ali mu to nije pomoglo. Naime, kao i prvi put, njegova se peta glava toliko uzbudila da se ispunila nevjerojatno jakim svjetlom. A on sam se toliko zadubio u Gajatri da je sve ostalo prestalo postojati, ba kao i tada, na samom poetku stvaranja. Gajatri je isprva bila sretna zbog prepoznavanja, ali ju je odmah uhvatila panika. Znala je to se dogodilo prvi put, a sada nije bilo njezinih sestrica da pomognu Slomljena kljova Brahmi. Sarasvati jo nije stigla, a pitanje je da li bi ona sama, u jednom tijelu, mogla neto uiniti. No, rjeenje se pojavilo s druge strane. Kako je Brahmina peta glava poela svijetliti sve jae i jae, tako se mnotvo u strahu odmicalo. Nije bilo mogue izdrati taj sjaj i toplinu. Meutim, iva se nije odmaknuo. im se svjetlo pojavilo, on gaje prepoznao! Bio je to sjaj istine, ar prvobitnog Sunca due, onaj isti plamen koji izlazi iz njegovog treeg oka kad ga otvori! Znao je da Brahma nema kontrolu nad tom snagom. Izgledao je potpuno uvuen u sebe, nesvjestan iega osim mlade ene pred sobom. Pogledavi je malo bolje, iva ju je takoer prepoznao. "Sarasvati, ili kako god da ti je ime u ovom obliku, to si ti?" Gajatri je kimnula glavom, sada ve na koljenima. "Uini neto, gospodaru iva", progovorila je. "Ako se Brahma ne zaustavi, svemir e biti spaljen ovim sjajem." ivaje samo na trenutak oklijevao, a zatim je uinio ono jedino to je mogao. Stao je ispred Brahme i otvorio svoje tree oko uperivi ga tono u Brahminu petu glavu. Sve drugo to ivi bilo bi uniteno ivinim pogledom. ak ni sam iva nije znao hoe li se to dogoditi i sada. Jer, radilo se o istim silama. Kad se one suoe jedna s drugom, to e se dogoditi? Pa, moglo se dogoditi svata: od niega pa do kozmike eksplozije. No, na nau sreu, rasplet je bio povoljan i upravo onakav kakvog elimo. Naime, Brahmina peta glava nije nestala, niti je unitena kako neki tvrde, ve je probuena! Brahmin problem je bio u tome to nije integrirao sve svoje dijelove. Jo je zapravo bio mlad i nekoordiniran. Gajatri je u sebi A.P. Kezele nosila snagu privlanosti prvobitne ene, ali na nain koji je Brahmu uvlaio u sebe. Meutim, osvijetljena ivinim treim okom, peta je glava poela djelovati drukije. Osvijestila se i spojila svoju svjesnost s ostalim dijelovima Brahme. im se to dogodilo, snanog svjetla je nestalo, odnosno ono je ostalo unutra, na raspolaganju Brahmi, kad mu bude potrebno. Istodobno s tim dola je i svjesnost o potrebi da Gajatri bude uz njega. Zbog toga je, sada probuen i cjelovit Brahma, povikao: "Brighu! Indra! Dolazite ovamo i obavite obred vjenanja!" Iako pomalo zbunjeni, bogovi su se ponovno okupili i nazoili razmjeni zakletvi izmeu Brahme koji je jo uvijek udno sjajio i nasmijeene Gajatri. Sve je to bilo toliko neobino da nitko nije ni primijetio kako u gomili stoji Sarasvati i promatra obred. Kad im je konano dolo do svijesti da je prva Brahmina ena ipak ovdje, nastao je tajac. Svi su oekivali bijes i scenu koju e Sarasvati napraviti. No, Gajatri je sve preduhitrila bacivi se pred noge Sarasvati. "Ti, koja si ja, dopusti da ti sluim i da budem dio tebe. Bila si i ostat e prva Brahmina ena. Ja sam tvoj oblik! Tamo gdje si ti sadraj, ja u biti posuda. Nae mjesto nas oekuje - stajat emo zajedno pokraj Brahme, stvoritelja!" Sarasvati je gracioznim pokretom prila Gajatri, podigla je s tla, zagrlila i poljubila u obraz. Zatim su, tono na vrijeme za poetak rituala, zajedno stale pokraj Brahme, dok je Brighu, veliki rii, poeo pjevati prve napjeve u njihovu slavu. Slomljena kljova "Kakva neobina pria!" uskliknuo sam nakon to je Gane zavrio.

"Doista", sloio se on. "Priznajem - ovo je jedna od neobinijih, ak i za mene. Ali, zna li to je jo neobinije?" Nisam znao. "To to Sarasvati, Gajatri i Brahma nisu nikome do kraja objasnili to se dogodilo. ak je i moj otac iva to saznao tek kad se pojavila Parvati." "Kako to 'nisu objasnili'? Pa, kako su onda drugi primili cijelu tu stvar?" "Hm, kako tko", nasmijao se Gane. "Zapravo je Sarasvati kasnije ak odglumila neku ljutnju na Brahmu i ostale, posebice na Indru, Vinua i ivu. Pitala ih je, najprije u ali, kako su je mogli tako lako zamijeniti za nekog drugog. A onda, kad nije dobila zadovoljavajue odgovore - navodno je Indra ak neto promrmljao o podreenosti ena, a iva ionako tada nije znao to je to ljubav - njezin se lani bijes pretvorio u pravi, pa ih je "proklela" s namjerom da shvate vrijednost ene. enomrzac Indra ovisit e o eni kad oslabi, iva e upoznati nekog bez koga nee moi ivjeti, a Vinu e esto biti razdvojen od Lakmi i provesti mnogobrojne ivote motiviran ljubavlju prema njoj. Bilo mi je jako zanimljivo uti ova Sarasvatina "prokletstva". Jer, kao to znate, ivaje doista upoznao Parvati, a iz prethodnih pria ste saznali koliko je patio kad je "umrla". Indri se takoer obistinilo Sarasvatino proroanstvo, a isto se dogodilo Vinuu. U nizu utjelovljenja gubio je svoju druicu, pa ju je nalazio, kao to je to, primjerice, opisano u Ramajani, jednoj od nasloenijih pria o njegovim pustolovinama, gdje kao Rama trai svoju otetu ljubav Situ. Ali, od svega toga najzanimljivije su mi bile rijei koje je Gajatri izrekla kad se bacila pred noge Sarasvati. Kako je ispalo, one u sebi sadre najdublju simboliku te objanjavaju pravu ulogu Sarasvati i Gajatri u procesu stvaranja. "Ja sam tvoj oblik!" rekla je Gajatri. "Tamo gdje si ti sadraj, ja u biti posuda." Moda ste pomislili da se radi o ceremonijalnoj izreci koja nema posebno znaenje, osim moda poetskog. Meutim, nije tako. Gane mije objasnio da Sarasvati i Gajatri od toga trenutka stoje zajedno te da ih je nemogue odvojiti. Na okupu ih dri potpuno osvijeten i cjelovit Brahma, stvoritelj. Kao to znate, Sarasvati predstavlja mudrost i znanje. Onaje sadraj. A Gajatri predstavlja posudu u kojoj se znanje prenosi! Jedno bez drugog ne bi moglo postojati, zato je i bilo vano da Brahma zapazi i prihvati Gajatri kao dio Sarasvati. Svatko tko je ikada poduavao, zna koliko je vaan nain na koji se poduka prenosi. Zalud vam znanje ako nemate pravi nain njegovog prenoenja. Sarasvati je uzaludna i izgubljena ako uz nju i oko nje nije Gajatri da znanju podari oblik. Jednako tako je izgubljen i Brahma, to znai da ni stvaranje nije mogue bez znanja prenesenog na pravi nain. U prastaroj Indiji postajao je jo konkretniji izraz povezanosti mudrosti i "njezine posude". Naime, Gajatri je, kao to ste mogli proitati u ove dvije prie, povezana sa zvukom i sluhom. Njezina je uloga uobliiti znanje. Kau da je, nakon stapanja s Brahmom i Sarasvati, poela pjevati mudrost i to u tono odreenom ritmu i metrici. Ta se metrika (broj slogova u stihovima) prigodno naziva njezinim imenom: gajatri. Ako ete ikada itati ili sluati vede, izraz gajatri metrika ut ete mnogo puta. A mnogi od vas su ve uli za izraz gajatri mantra. Iz neznanja, taj se izraz poistovjetio s jednom tono odreenom mantrom, i to onom posveenoj Suncu. Gane mi je jednom rekao da se zapravo radi o Savitri mantri - posveena je Savitri, jednoj od dijelova Sarasvati. uli ste je sigurno, zar ne? Tat sauitur uarenijam bhargo devasja dimahi dijo jo nah praodajat. Dakle, ta poznata mantra se pjeva u gajatri metrici. Gajatri je doista, kako je rekla u tom svom ritualnom obraanju Sarasvati prije stapanja s njom, postala posuda u kojoj se nalazi mudrost. Evo jednog od moguih prijevoda ovih rijei: Dozovimo svjetlost u svoj ivot da bismo svijet pred sobom vidjeli onakvim

kakav u stvarnosti jest. Gajatri mantri ima mnogo, a mislim daje prigodno zavriti ovu priu s dvije posveene njezinim glavnim junacima, Brahmi i Sarasvati. Param evaraje vidmahe para tatvaje dimahi tano Brahma praodajat. Sarasvateje vidmahe Brahma putrije dimahi tano Sarasvati praodajat. Tako je pjevala Gajatri, ljubavnica mudrosti, slavei stvaranje i znanje koje mu omoguava neiscrpnu snagu i vjeno postojanje. Da se ne bi osjeali zakinuti, evo to, otprilike, znae te rijei na naem jeziku: Spoznajmo prvobitnog stvoritelja, neka njegova bit obitava u naim srcima, neka nas stvaranje vodi putem kojim kroimo. Spoznajmo boansku mudrost, neka kerka i ljubavnica stvaranja obitava u naim srcima, neka nas rijeka znanja vodi putem kojim kroimo. Mogli ste ve primijetiti da Gane pokazuje veliko I V^potovanje prema enama. U prii o Brahmi i njegovih pet glava ustrajao je na tome daje ono Jedno, dakle neimenovana transcendentalna cjelina, izravnim zahvatom u kozmikoj kolijevci, stvorilo enski vid Brahmine osobnosti. Razlog je bio zatitnike naravi - Sarasvati je morala zatititi Brahmu od oitovanja unitavajue sile u obliku dva demona. Na posljetku su se stvari malo zakomplicirale, ali bez toga ne bi bilo dobrih pria, zar ne? No, Gane uvijek i bez iznimke govori o svojim enama, Buddhi i Siddhi, s velikom poniznou i ljubavlju. Ponekad se stjee dojam daje on samo orue koje obavlja ponekad zabavan, ali zapravo grub posao. On sam najvie uiva i najvie je "kod kue" kad je u njihovim rukama. Kad se govori o indijskoj tradiciji, esto se stjee dojam da je ona izrazito muki orijentirana. I taj je dojam ispravan! Naime, veina podataka koja je stigla do nas kroz provaliju vremena, obojena je vedskim objanjenjem strukture svemira. A ona je poprilino anti-enska. Da se razumijemo, ne radi se o tome da enskih likova nema, ve o tome da im je namjerno umanjena uloga, ili da se te uloge ne spominju. A njih ipak ima i to izrazito mnogo, samo je potrebno malo odlunije ukloniti zavjesu privida koja je stvorena tijekom muki obojene povijesti. Gane je to uspjeno inio, usprkos tome to se on sam odlino snalazi ba u svijetu u kojem, na izgled, muka stvorenja igraju glavnu ulogu. Ali, kao to ste ve i sami mogli primijetiti, u veini pria enski likovi su zapravo najvaniji, koliko god izgledalo da oni muki imaju prevlast. Uglavnom, ne bih elio sada detaljnije ulaziti u problematiku ensko-mukih odnosa. elio sam istaknuti ulogu ene u Ganeovim priama, a eto, potkrijepit u ih s dvije vrlo lijepe prie u kojima je glavni lik Jama, bog smrti. Ali, u obje se naao suoen sa enama koje su ga, na neki nain svladale. Prva pria govori o njegovoj vlastitoj druici Vjaji, a druga 0 upornoj plesaici imenom Savitri (da, tako je, to je jedno od imena Brahminog enskog dijela), koja mu je pokvarila posao na neobian i neoekivan nain. "Mnogi misle da je Jamina ena njegova sestra Jami", poeo je priu Gane. "Ali, to nije istina. Jama 1 Jami su roeni kao blizanci, brat i sestra. Kao to zna, bili su to prvi ljudi i pred njima je bila zadaa stvaranja ljudske rase." Znao sam to jer mije ranije Gane detaljno ispriao priu o bogu smrti. A nju sam ja ispriao vama u dvije knjige: Gospodar smrti i ivot-smrt-ivot. Tradicionalno ona se nalazi u spisu imenom Katha upaniad, a govori o djeaku Naiketi kojeg je otac nehotice osudio na susret s Jamom prije nego bi to bilo uobiajeno. Umjesto da se uplai, Naiketa odluuje potraiti boga smrti i pogledati ga u oi. Naiketina pustolovina je doista vrijedna cijele knjige pa je stoga ovdje neu ponavljati. Ali, to se Jame tie, on i njegova sestra su dakle zaetnici

ljudskoga roda. Legenda kae da se Jama opirao tome jer je smatrao kako nije primjereno da brat i sestra vode ljubav. Jami je na tome ustrajala, pa je tako bilo i uinjeno. U odreenom smislu, ova pria odgovara kranskom mitu o Evi i Adamu, u kojem je na Evinu savjest stavljen grijeh, dok je Adam, nevinace, bio samo rtva. Ne moram posebno isticati to mislim o takvim objanjenjima. Ona su uglavnom iskrivljena zbog zatite mukaraca i lakeg dovoenja ena u podreeni poloaj. Mit o Jami i njegovoj sestri Jami je ipak malo drukiji. Budui prvi ovjek, Jama je bio i prvi koji je umro. Proavi kroz proces umiranja nauio je sve o smrti i kao takav zauzeo mjesto onog koji njome upravlja. Postao je bog smrti! Zanimljiva se simbolika skriva u injenici da je smrt zapravo roditelj ovjeanstva. Na taj nain u sredite pozornosti dolazi jedna drukija uloga smrti. Ona pokree nove cikluse i novi ivot. Ako proitate neku od spomenute dvije knjige, posebice ivot-smrt-ivot, nauit ete kako je jedna od najvanijih zadaa Jame, boga smrti, usmjeriti duu prema novim ivotima. Umjesto kraja, smrt postaje novi poetak. Gane me je poduio da je razumijevanje i upoznavanje smrti jedan od najvanijih postupaka koje je potrebno provesti jo za ivota. Mnogim ljudima se takva misao ne svia jer se boje smrti. Meutim, budui da je to jedino iskustvo koje nas bez iznimke sve oekuje, mislim da je dobro posluati Ganeov savjet i pripremiti se za njega. Ukoliko tako uinite, va doivljaj smrti e se promijeniti, a strah e ustupiti mjesto beskonanoj radosti i povjerenju. No, kao to sam ve rekao, vie o tome moete saznati na drugim mjestima. Hajdemo mi sada natrag na priu koja tek daje zapoela! "Kad je Jama umro i postao bog smrti," nastavio je Gane, "neko vrijeme je radio sam, dok je Jami, njegova sestra i majka ovjeanstva, gotovo nevidljiva nadgledala proces umiranja i pomagala duama na tom putu. Ona to ini i sada, naravno. No, Jama je ubrzo pronaao svoju pravu druicu - partnericu na putu i suradnicu u ivotnoj misiji. Koliko god je u to teko povjerovati, Jama se zaljubio!" "Bog smrti se zaljubio?!" iznenadio sam se. Doista je teko prihvatiti takvu misao. Nekako odudara od svega to znamo o smrti, zar ne? "Tako je", nije se dao smesti Gane. "Tijekom jednog od svojih 'poslova', sasvim sluajno je naiao na djevojku imenom Vjaja. Bila je to ljubav na prvi pogled!" Eh, sad, morat u napraviti mali odmak od prie da bih vam objasnio zato je meni to ime bilo poznato. Naime, izraz vjaja znai doslovce gubitak. A u jvotishu, indijskoj astrologiji kojom se bavim, postoji jedno astroloko podruje, takozvana kua ili bhava, s istim imenom. Radi se o dvanaestoj bhavi ije znaenje je takoer gubitak ili smrt. Dakle, kad promatrate neiju natalnu kartu u dvanaestoj bhavi, vjaji, gledat ete to sve osoba moe, i kada, izgubiti. U ovom sluaju, dotina se djevojka zvala Vjaja. To je kao da se netko meu nama zove Gubitak! Ne ba privlano ime, zar ne? Zbog toga me nije iznenadilo kad je Gane ukratko opisao kakav je ivot Vjaja imala. "Vjaja je bila uvijek sama" govorio je Gane. "Nitko nije elio biti s njom jer nitko nije volio gubitke. Pronio se glas da ak i mali razgovor s njom donosi tekoe, a dulje druenje moe biti pogubno. Na to treba dodati povuenu narav Vjaje, kao i izgled 'nevidljive osobe', i dobit e arhetip usamljenice." Zasigurno znate na stoje Gane mislio spomenuvi "nevidljivu osobu". Moda ste i sami ponekad, ili stalno, takvi. To su ljudi koji se niim ne istiu i koje jednostavno ne primjeujete, toliko su obini i svakidanji. "Keep low profile" rekli bi u amerikim filmovima, i dri se podalje od nevolja. Gubitak je ona stvar u naem ivotu koja obino dri "low profile" jer ga ne vidimo dok se s njim ne sudarimo, a onda je najee kasno. Sve u svemu, ako sve to utkate u jednu osobu i ako joj date ime Vjaja, otprilike vam je jasno zato nitko s njom nije elio imati nikakvog posla. To jest, nitko osim Jame! "Kad ju je vidio, doavi po nekog ovjeka iz njezinog susjedstva..." Ah, vidite, moram opet prekinuti tijek prie. Naime, ovakve Ganeove rijei u meni uvijek izazivaju niz nevjerojatnih

slika. Zamislite Jamu, boga smrti, kako dolazi po vaeg susjeda koji umire. Vi ga naravno ne vidite, ali on vidi vas, oduevi se vaim izgledom i osobnou i... paf, evo ga pred vama i nudi vam... No, dobro, vi niste Vjaja pa vam se to vjerojatno nee dogoditi. Ali, eto, ba to se, kako kae Gane, dogodilo Vjaji! ".. .odmah je znao daje naao nekog posebnog. Priao joj je, uobliio se ispred nje, tako da gaje mogla vidjeti, a zatim se predstavio. Netko drugi bi pobjegao glavom bez obzira, ali Vjaju je ugodno iznenadila injenica da joj se uope netko obraa, pa je potisnula strah i pogledala Jamu u oi. A kad joj je Jama ispriao stoje osjetio i odmah joj, bez mnogo razmiljanja, ponudio da postane njegova ena, Vjaja je zadrhtala. Ne od straha, ve od iznenadne spoznaje daje njezin ivot na Zemlji zavrio i da je zapravo sluio kao uvod u njezinu pravu ulogu, tamo negdje, u nekim drugim dimenzijama i svjetovima koji se nazivaju Jaminim kraljevstvom." Pogaate ve: Vjaja je pristala na Jaminu ponudu i otila s njim usprkos protivljenju njezine obitelji i velikoj tuzi njezine majke Sahae. Na nju, majku, vratit emo se kasnije, jer ona zapravo u sebi nosi najvaniju poruku prie. Gane mije, meutim, obratio pozornost na neto drugo. "im je pristala poi s Jamom, Vjaja je uzdignuta na razinu boanskog. Vidi, ponovno se pokazuje daje vrlo vano rei 'da' Jami. Ukoliko ga odbijamo i poriemo njegovo postojanje i ulogu, neemo postii nita osim patnje i straha koji e nas pratiti cijeli ivot, a jo vie cijelu smrt. S druge strane, ako mu pogledamo u oi i pristanemo na njega, dobrobiti za na ivot bit e neizmjerne." Razumio sam to mi eli rei. Na posljetku, o tome sam mnogo puta govorio drugim ljudima pokuavajui razbiti strah od smrti. Ipak, budui da sam bio u ulozi uenika, morao sam upitati da li to znai da se svi moramo odrei ivota kakvog imamo da bismo pronali svoju ivotnu misiju? "Naravno", odgovorio je Gane smijui se. "To jest, ako je sada ne ispunjavate. Ako ivot sada nije dobar, potrebno je odrei ga se da bi se imao ivot koji je dobar, to je barem jasno!" Hm, nisam ba na to mislio - ali, dobro, poruka je jasna. Smrt je dio ivota i takva e ostati. Ona uvijek donosi promjenu, a poricanje promjene donosi patnju. Pria, meutim, nije ovdje zavrila. Njezin glavni dio odvija se u Jaminom kraljevstvu gdje Jama ljubazno doekuje svoju novu enu Vjaju, nudei joj sve to eli i dijelei s njom sve to ima, osim..."Jama je zatraio od Vjaje da ne odlazi u juni dio njegovog kraljevstva", priao je dalje Gane. "Isprva to Vjaji nije bilo neobino, odnosno nije bilo nita neobinije od samog dolaska k Jami. No, kako je vrijeme odmicalo, Vjaja se sve vie privikavala na novu okolinu, pa joj je s vremenom i "juni dio" postao zanimljiv. Znatielja joj je rasla tim vie to je vidjela kako Jama svakoga dana odlazi tamo, dakle na mjesto na koje ona nije smjela ii. Na njezine ponovljene upite Jama nije odgovarao. Samo je ponavljao kako ne dolazi u obzir da Vjaja ode tamo. Zanimljiva situacija, zar ne? Jadna Vjaja je mnogo razmiljala o tome, smiljajui razna objanjenja za Jamine postupke. Jedna od misli koje su je opsjedale bila je da Jama tamo ima drugu enu za koju ona ne smije znati. Moda je to bio motiv za Vjajinu neposlunost, a moda i nije, ali jednoga je dana Vjaja uspkros Jaminom zahtjevu otila u juni dio njegova kraljevstva. Ono to je tamo pronala promijenilo joj je ivot. Prvi ok doivjela je kada je shvatila da se tamo nalazi neka vrsta "pakla", a to znai svijeta u kojem due ispataju za svoje prole grijehe. Ve to bi bilo dovoljno bolno za nju pa je odjednom shvatila zato ju je Jama elio potedjeti tog prizora. No, stvar je postala gora kad se okrenula i eljela otii. Krajikom oka meu muenima je spazila svoju vlastitu majku Sahau!" "Ah, to je doista bilo iznenaenje!" uskliknuo sam. "Oigledno, kod Jame nema protekcije!"

"Doista!" potvrdio je Gane. "ak ni kad je Vjaja dotrala u bijesu do njega, predbacujui mu to se na takav nain odnosi prema njezinoj majci, Jama nije popustio. Zapravo, nije to ni mogao uiniti. Objasnio je Vjaji kako postoje odreeni prirodni zakoni koji se moraju potovati i da Sahaa, prema tim prirodnim zakonima, mora biti u paklu." Eh, sad, ponovno moramo zastati i malo objasniti simboliku ove prie. Za sada smo se upoznali sa znaenjem izraza vjaja, pa smo na taj nain lake razumjeli zato je gubitak postao partnerica smrti. Slina simbolika postoji i u izrazu saha. Kad biste znali jvotish, u tom biste izrazu prepoznali naziv jo jednog astrolokog podruja, tree kue ili bhave, koja opisuje nau djelatnost. tovie, zbog odreenih jvotish okolnosti izraz sahaa bismo mogli prevesti kao "vezana za djelatnost". Znam da ovo nije kola jvotisha - za to bi nam bilo potrebno mnogo vie vremena - ali rei u vam samo toliko daje trea bhava (saha) u majinskom odnosu prema dvanaestoj (vjaja)* te da odnosi unutar prie savreno odgovaraju znanju o jvotishu. U svakom sluaju, za potrebe razumijevanja bolje e biti da se vratimo na svakidanju razinu. Dakle, simbolika prie najprije kae daje Sahaa (vezana za djelatnost) majka Vjaje (gubitka) te da ju ta injenica vodi u pakao! Kljuni dio prie je "vezanost". to znai kad smo vezani za djelatnost? Moda e biti jasnije ako kaemo da smo "vezani za rezultate djelatnosti". Znate li onu: "Put u pakao je poploan dobrim namjerama"? E, pa vidite, ba o tome govori situacija u kojoj Sahaa (vezanost za rezultat, dakle namjera!) zavrava u paklu! Budui da su mi sve ove misli prole kroz um u trenu, zadivljeno sam uskliknuo: "Naravno! Tako dugo dok djelatnost obavljamo vrsto vezani za neka oeki* Za one koji ipak znaju neto o jyotishu, evo objanjenja. Radi se o naelu koje se naziva bhavat bhavam. Prema tom naelu trea bhava (saha) je etvrta bhava (majka) od dvanaeste (vjaja). Dakle, saha (djelatnost) je majka vjaje (gubitak), stoje i sluaj u ovoj prii! vanja, tako dugo nam nema spasa!" elio sam dodati i jednu reenicu koju u Bhagavat Giti Krina upuuje princu Aruni ("Djeluj, a rezultate djelatnosti prepusti meni!"), ali je Gane odmah nastavio dalje. "No, ipak je bilo spasa za Sahau", rekao je. "Vjaja se uspjela izboriti za nju i izbaviti je iz pakla." "Doista?" zaudio sam se. "Kako joj je to uspjelo kad je Jama toliko strog i nepopustljiv?" "Jama je Vjaji objasnio postupak spaavanja zabludjele djelatnosti, dakle njezine majke Sahae. Rekao joj je da se Sahaa moe iskupiti dobrim djelima, ali ne s razine na kojoj se oni sada nalaze, ve iz ljudskoga svijeta, dakle s materijalne razine utjelovljenja." "Hm," zamislio sam se, "znai Jama je zapravo rekao da je on nemoan u tom sluaju, te da je potrebno ljudsko utjelovljenje za spas Sahae?" "Upravo tako!" potvrdio je Gane. Na ovakvu zamisao sam ve nekoliko puta naiao - daje utjelovljenje bolji poloaj za ispravno djelovanje od takozvanih "viih razina". Usprkos tome to veina dananjih novodobnih duhovnih traitelja sanjari o nebeskim svjetovima i drugim dimenzijama, izgleda da je jedino povratak u tijelo nain na koji se moemo izbaviti od posljedica loe djelatnosti, te se tako osloboditi karme i postii prosvjetljenje. "Nakon to je saznala kako izbaviti svoju majku," nastavio je Gane, "Vjaja je odluila otii od Jame, usprkos njegovom negodovanju. Budui da je i sama bila uzdignuta na razinu boanstva, imalaje sposobnost utjelovljenja bez potrebe za roenjem, sposobnost koja se pripisuje auatarima. Vratila se na Zemlju i poela s obavljanjem niza dobrih djela, odriui se njihovih dobrobitiuimesvojemajke, Sahae. Vjaja se preobrazila: zadrala, je svoju narav i ime, ostala je gubitak, ali je sada, na neki nain, postala 'neusmjereno usmjerena'. Pretvorila se u upayu, evolutivnu djelatnost za koju nismo vezani, a koja ima proiavajue djelovanje na nau prolu karmu."

I tim je rijeima Gane zavrio priu o Vjaji, druici Jame, boga smrti. No, znaenje njegovih posljednjih reenica u menije pokrenulo itavu lavinu misli, pa i projekata. Naime, onako kako sam je doivio, Vjaja je zapravo postala "umijee davanja"! Razmotrite jo jednom simboliku prie. Ponajprije, Vjaja sama, dakle gubitak, nastaje zbog "vezanosti", odnosno djelatnosti koja sebi prisvaja rezultate djelovanja. U to spadaju i oekivanja, namjere, sebinost, posesivnost, traenje neeg zauzvrat, projekcija svojih elja na druge, manipulacija drugima da bi se ispunile nae namjere i elje, ma koliko bile dobre, i svi drugi slini postupci. Dakle, oni su "majka" gubitka, a na posljetku rezultiraju patnjom u "paklu". A na koji nain se to moe ispraviti, to jest na koji nain se moe ukloniti patnja? Tako da se gubitak preobrazi u usmjereno davanje, dakle u umjetnost davanja! Kad dajete bez da traite zauzvrat, a inite to u posebno vrijeme i s posebnim ljudima te na taj nain preusmjeravate rezultate dobrih djela u smjeru odreenih prirodnih zakona, spaavate svoju djelatnost i od gubitka i od patnje! Vjerojatno ima jo mnogo toga to bi se moglo rei o tako preobraenoj Vjaji, ali pustimo neka pria sama u vama odradi svoj dio posla. Ponekad razumijevanje nije najvaniji dio tog procesa. A za one koji bi ipak eljeli znati vie o tome, preporuujem zaviriti u projekt i knjigu Umjetnost davanja. Oni su nastali pod izravnim utjecajem ove prie. Ali, mi emo krenuti dalje, na sljedeu priu u kojoj se takoer pojavljuje Jama, bog smrti, a takoer i jo jedna ena, princeza Savitri, koja ga je morala dobro upoznati da bi ga, na neki nain, na kraju mogla i svladati. Ova pria se nije vremenski nastavljala na prethodnu, ali su mi izgledale bliske zbog nazonosti boga Jame. Zapravo, priu o Savitri i Satjavanu uo sam nakon jo jednog razgovora o slobodnoj volji. "Sjeam se", rekao sam tada, "da si spomenuo Jamu i njegovu tvrdnju kako je jedino smrt neizbjena. Ako je to istina, to pobija slobodnu volju, ili je barem znatno ograniava..." Gane me pogledao malo skupljenih oiju. "Tako je, ograniava je. Ali, uvijek ima naina, uvijek se neto moe uiniti..." "Dakle, ima naina da se pobijedi smrt, odnosno da se ne moramo s njom suoiti?" "Ah, ne!" Gane je odluno odmahnuo glavom. "Nemoj iskrivljavati moje rijei! Pitanje si postavio na takav nain daje na njega nemogue odgovoriti jer u sebi sadri pogrjeke! Odnosno, evo ti odgovora: ima naina da se pobijedi smrt, a jedan od najboljih je da se s njom suoimoV Ovo je jo jedan dokaz da doista morate paziti to govorite! esto nam se dogaa da nesvjesno izraavamo svoje neznanje i mijeamo ga sa svojim eljama. Za veinu ljudi "pobijediti smrt" znailo bi izbjei je. Za Ganea, koji nas poduava, upravo je suprotno: pobijediti je, znai biti s njom, susrestije - ali spreman. Razmislite o toj razlici; ona govori mnogo o ivotnoj mudrosti. "Osim toga," nastavio je Gane, "ve sam ti iznio barem nekoliko naina na koji se mora pristupati smrti. Sada u ti objasniti jo barem jedan, a vjerojatno i vie njih. Zna li priu o princezi Savitri i drvosjei Satjavanu?" Nisam znao tu priu, a Gane mi ju je, naravno, vrlo ljubazno ispriao. No, prije nego vas prepustim njegovim rijeima, elio bih vas podsjetiti na poduke o smrti koje smo do sada saznali iz pria. ini mi se vano pa ne zamjerite to u ih, kao da se radi o udbeniku, pobrojati u jednoj knjizi pria! 1. Suprotnost smrti je roenje, a ne ivot. To smo saznali iz injenice da je Jama, bog smrti, roen, pa umro, ali je nastavio ivjeti. Smrt je dio ivota, a ne njegov kraj ili suprotnost. 2. Prihvaanje smrti donosi besmrtnost. To se dogodilo Naiketi u njegovoj prii, a takoer i Vjaji, kad je prihvatila Jamu za mua te tako postala besmrtna.

3. Smrt je mogue pobijediti samo s razine utjelovljenja. Ovo je vrlo vana poduka, a do nas je dola kroz Vjaju koja je bila primorana utjeloviti se da bi spasila Sahau od paklenih muka pod nadzorom boga smrti. 4. Djelovanje bez vezanosti za rezultat oslobaa nas smrti. Nain na koji je Vjaja izbavila Sahau je ukljuivao nevezanost za djelatnost, odnosno preobrazbu gubitka u "umjetnost davanja", a to znai - usmjerena dobra djela. Evo, toliko o poukama za sada. Jo tri slijede u zakljuku, nakon Ganeove prie o Savitri i Satjavanu! Savitiri je dobila ime prema jednoj od boginja, Brahminih druica. No, mnogi su smatrali da je jednako lijepa kao i prava Savitri. Njezino ime pripada svjetlosti, odnosno radi se o jednoj od rijetkih enskih inaica naziva za Sunce. Moda biste je u dananjim jezicima nazvali Sunica, ali u tom imenu ima i drugih znaenja. Naime, sauitur je i naziv za svjetlost unutarnjeg jastva, ili samo unutarnje jastvo. A enski oblik mu daje gracioznost, njenost i razigranost. Moda bi najbolji prijevod znaenja izraza, savitri bio - pleue jastvo. Kao to ete vidjeti, princeza Savitri je u potpunosti opravdala znaenje svoga imena. Ah, da, Savitri je doista bila princeza, kerka jedinica monoga kralja koji ju je beskrajno volio. Kako to obino biva u starim priama, otac kralj je elio najboljeg mua za svoju ljubimicu. Nije imao povjerenja u dogovorene brakove koji su se esto sklapali dok su djeca bila mala. Kao brini otac kojemu je na srcu dobro kerke, smatrao je ispravnim da Savitri sudjeluje u odluci koja e joj oblikovati cijeli ivot. No, kao kralj morao je misliti i na politiku, pa je napravio odreeni kompromis izmeu kraljevskih i oinskih potreba. Kad je dolo vrijeme za vjenanje, organizirao je dolazak pomno odabranih prosaca, sve redom kraljevia ili kraljeva te ponekog utjecajnog plemia. Bio je siguran da e meu njima Savitri odabrati nekog po svom ukusu, to bi zadovoljilo i oinsku brigu ali i kraljevske obveze. "Ako se on ne pojavi," govorila mu je Savitri, "nikog neu odabrati, to neka ti bude jasno!" A kralj je kimao glavom, potvrujui da prihvaa njezin uvjet, umirujui tako kerku koja je bila vrlo sumnjiava prema "toj predstavi", kako je nazivala dolazak prosaca. Treba rei da on nije bio samo apstraktni princ na bijelom konju. On nije imao svoje ime, ali je imao lice koje bi Savitri prepoznala i najavi i u snovima. Posebice u snovima, jer upravo je njega sanjala cijeli ivot, od najranijih dana do kojih je sezalo njezino sjeanje. Otac kralj je znao za tu opsesiju svoje kerke. Nasluao se pria o tome to je on uinio u ovom ili onom snu. Mala Savitri bila je oduevljena svojim ljubavnikom iz snova. To jest, tadajo nije bio ljubavnik, a kad je postao jer je Savitri narasla, otac vie nije imao uvid u njegova djelovanja u kerkinim snovima. Savitri je zautjela, kako se i pristoji. Ipak ima stvari koje otac i kerka ne bi trebali dijeliti. Ali, nije proao ni tjedan dana a da mu Savitri nije spomenula injenicu da ona zna kako izgleda njezin budui mu i da nikakvi kompromisi ili promjene ne dolaze u obzir. Naravno da je kralj na sve to kimao glavom, ali je u sebi mislio svoje. I on je proao kroz mladalake ludosti. Znao je koliko su one snane i nepobjedive, barem kada si mlad. Ali, jednako je tako dobro znao da vrijeme i ivot nose svoje, te da se ludosti uglavnom pretvaraju u slatke uspomene. Neka njegova Savitri samo mata, a kad sretne pravog ovjeka od krvi i mesa, smatrao je otac kralj, u njoj e se probuditi stvarna vatra, a mladalaki snovi bit e zaboravljeni. Eh, ali ispalo je malo drukije! Stvarnost je pokazala da su upravo njegovi planovi bili nalik snovima, dok je Savitri usprkos svemu i svima svoje ostvarila. Naime, prva "pronja" ispala je vrlo neugodna jer je Savitri nakon jednog jedinog pogleda otpustila sve goste odlunim odmahivanjem glave. "Nema tu njega, oe", rekla je glasno daje svi uju. "Poalji ih kui."

Kralj je svoju neugodu morao sakriti isprikama, a goste utjeiti obilnom viednevnom gozbom. No, nije mogao nita uiniti, pa ak ni zamjeriti kerci. Na posljetku, zar mu nije unaprijed lijepo objasnila to e uiniti ako njega nee biti? Nakon tog prvog pokuaja otac kralj se malo ozbiljnije zamislio nad problemom, ali nije odustao. Drugi skup prosaca pojavio se u njegovoj palai za nepunih dva mjeseca. No, bez uspjeha! Odnosno s istim poraavajuim uspjehom. Jedan jedini pogled i Savitri je znala: njega ovdje nema! I trei je pokuaj otac poduzeo bez posebnih pritisaka na kerku. Na posljetku, znao je daje Savitri posebna i izbirljiva. Meutim, bio je uvjeren da e se, nekako, on pojaviti, samo ako bude dovoljno ustrajan. No, Savitri nije tako mislila. Bilo joj je ao svih tih mladia i ljudi koji su dolazili radi nje, a bilo joj je ao i oevog bogatstva koje se nemilice troilo na nepotrebne gozbe odbijenih prosaca. "Dosta je bilo, oe", rekla mu je Savitri. "Neemo ga tako pronai. To je besmisleno. On e se jednostavno pojaviti preda mnom i to e biti to. Prestanimo s tim, molim te!" No, kralj je mislio drukije. "Moda su to samo snovi, kerko. Moda on ni ne postoji, zar ti je to tako teko prihvatiti?" Da, Savitri to nije mogla prihvatiti! tovie, zbog takvih je rijei shvatila da je otac ne razumije, pa su se malo-pomalo poeli udaljavati. Njihovi razgovori su sve vie i vie poprimali otre tonove i pretvarali se u male svae. Zaveden time, otac kralj je u jednoj takvoj situaciji poeo vikati na Savitri i priprijetio joj da e joj on odabrati mua, ako ga sama ne moe. Tvrdoglava i osjetljiva kakva je bila, Savitri mu je okrenula lea i istrala iz prostorije, a zatim, bez mnogo razmiljanja napustila dvorac i kroz umu se zaputila u nepoznatom smjeru. Kralj je tek na veer shvatio daje Savitri pobjegla, a suoen s tom injenicom shvatio je koliko je pogrijeio. Nije njemu bio vaan taj mu, bila mu je vana samo Savitri i njezina srea. Kad je krenuo u potragu za njom, bilo je to samo zato da joj kae kako je voli i kako joj vie nikada nee pokuavati nametnuti neki izbor. Tko mari za mua! Neka ostane sama, samo ako je to ono to ona eli! Potraga je trajala tri dana, a kad su konano sustigli Savitri, ona vie nije bila sama! Naime, neposredno prije toga, Savitri je, ve posustala od umora, izubijana i prljava, zaula ljudske glasove u umi. Krenula je prema njima mislei zatraiti vode i hrane, a moda i neko mjesto gdje moe prespavati. Po zvukovima koji su do nje dolazili, znala je da se radi o drvosjeama koji su obavljali svoj posao. Izbivi na istinu, privukla je svaiji pogled. Ne susree se svaki dan prekrasna djevojka koja posrui izlazi iz ume. Savitri je zaustila da se predstavi i zamoli za pomo, ali nikad nije dovrila reenicu. Tamo, meu tim ljudima, stajao je on\ Bio je mlad i snaan, gol do pojasa i znojan od napornog rada. Njegove tople oi, koje je toliko puta gledala i ljubila u svojim snovima, sada su je gledale u stvarnosti! A to je najljepe, u njima se ogledalo ogromno uenje i srea. I on je nju prepoznao! Njezini snovi nisu bili privid - dijelila ih je s njirrd I dok su Satjavan - jer tako se zvao mladi iz princezinih snova - i Savitri potrali jedno drugom u zagrljaj, na istini se pojavio kralj i njegova svita na konjima. Okrenuvi se k njima, drei njega za ruku, Savitri je rekla: "Oe, ovo je Satjavan, moj mu." "Ah, pa ovo je prava klasina romansa!" uzviknuo sam oduevljeno. "Hmm..." promrmljao je Gane, ali se ipak nasmijeio. "Znam to znai ovaj 'hmm'", rekao sam. "Pria nije ni izdaleka zavrena. Ali, poetak je odlian! Ba u skladu s djevojakim snovima..." "Da, tako izgleda", potvrdio je Gane. "Ali, kao to si rekao, tek nastavak prie postavlja prave izazove pred Savitri i Satjavana."

"Nita novog", nasmijao sam se. "To je uvijek tako - na poetku romansa, a nastavak pun problema!" Gane se smijao sa mnom, iako sumnjam da je on u svom braku doivio takav rasplet stvari. No, poznavatelju ivota poput njega takve stvari nisu strane, ak i ako ih je on nekako izbjegao. "I kakvi su to problemi bili?" upitao sam kad smo zavrili sa alama. "Jvotish problemi, ponajprije", odgovorio je i, naravno, opet me iznenadio. "Kako to misli?" upitao sam zbunjeno. "Zna da je u Indiji svako tradicionalno vjenanje popraeno astrolokom analizom natalnih karata, da se vidi moe li par biti sretan zajedno i da li bi u vezi i ivotu moglo biti nekih problema. U dogovorenim brakovima takve se usporedne analize rade s djecom. To je, zapravo, jedini oslonac u prosudbi hoe li dvoje djece, obeano jedno drugom u dobi od pet godina, kao odrasli odgovarati jedno drugom." "Nisam ba oduevljen takvim pristupom", odmahnuo sam glavom. "Ispriao si mi toliko pria o slobodnoj. Tvrdoglava i osjetljiva kakva je bila, Savitri mu je okrenula lea i istrala iz prostorije, a zatim, bez mnogo razmiljanja napustila dvorac i kroz umu se zaputila u nepoznatom smjeru. Kralj je tek na veer shvatio daje Savitri pobjegla, a suoen s tom injenicom shvatio je koliko je pogrijeio. Nije njemu bio vaan taj mu, bila mu je vana samo Savitri i njezina srea. Kad je krenuo u potragu za njom, bilo je to samo zato da joj kae kako je voli i kako joj vie nikada nee pokuavati nametnuti neki izbor. Tko mari za mua! Neka ostane sama, samo ako je to ono to ona eli! Potraga je trajala tri dana, a kad su konano sustigli Savitri, ona vie nije bila sama! Naime, neposredno prije toga, Savitri je, ve posustala od umora, izubijana i prljava, zaula ljudske glasove u umi. Krenula je prema njima mislei zatraiti vode i hrane, a moda i neko mjesto gdje moe prespavati. Po zvukovima koji su do nje dolazili, znala je da se radi o drvosjeama koji su obavljali svoj posao. Izbivi na istinu, privukla je svaiji pogled. Ne susree se svaki dan prekrasna djevojka koja posrui izlazi iz ume. Savitri je zaustila da se predstavi i zamoli za pomo, ali nikad nije dovrila reenicu. Tamo, meu tim ljudima, stajao je oni Bio je mlad i snaan, gol do pojasa i znojan od napornog rada. Njegove tople oi, koje je toliko puta gledala i ljubila u svojim snovima, sada su je gledale u stvarnosti! A to je najljepe, u njima se ogledalo ogromno uenje i srea. I on je nju prepoznao! Njezini snovi nisu bili privid - dijelila ih je s njim] I dok su Satjavan - jer tako se zvao mladi iz princezinih snova - i Savitri potrali jedno drugom u zagrljaj, na istini se pojavio kralj i njegova svita na Slomljena kljova konjima. Okrenuvi se k njima, drei njega za ruku, Savitri je rekla: "Oe, ovo je Satjavan, moj mu." "Ah, pa ovo je prava klasina romansa!" uzviknuo sam oduevljeno. "Hmm..." promrmljao je Gane, ali se ipak nasmijeio. "Znam to znai ovaj 'hmm'", rekao sam. "Pria nije ni izdaleka zavrena. Ali, poetak je odlian! Ba u skladu s djevojakim snovima..." "Da, tako izgleda", potvrdio je Gane. "Ali, kao to si rekao, tek nastavak prie postavlja prave izazove pred Savitri i Satjavana." "Nita novog", nasmijao sam se. "To je uvijek tako - na poetku romansa, a nastavak pun problema!" Gane se smijao sa mnom, iako sumnjam da je on u svom braku doivio takav rasplet stvari. No, poznavatelju ivota poput njega takve stvari nisu strane, ak i ako ih je on nekako izbjegao. "I kakvi su to problemi bili?" upitao sam kad smo zavrili sa alama.

"Jvotish problemi, ponajprije", odgovorio je i, naravno, opet me iznenadio. "Kako to misli?" upitao sam zbunjeno. "Zna da je u Indiji svako tradicionalno vjenanje popraeno astrolokom analizom natalnih karata, da se vidi moe li par biti sretan zajedno i da li bi u vezi i ivotu moglo biti nekih problema. U dogovorenim brakovima takve se usporedne analize rade s djecom. To je, zapravo, jedini oslonac u prosudbi hoe li dvoje djece, obeano jedno drugom u dobi od pet godina, kao odrasli odgovarati jedno drugom." "Nisam ba oduevljen takvim pristupom", odmahnuo sam glavom. "Ispriao si mi toliko pria o slobodnoj volji da ne mogu a da ne pomislim o svim raskrijima na kojima se dvoje mladih ljudi moe nai izmeu dogovorenog vjenanja i stvarnoga braka. Mislim da bi se tvoje Buddhi i Siddhi sloile sa mnom!" "Naravno da bi!" potvrdio je Gane. "One uvijek okreu oima kad se spomene takva praksa. Ali, to da se radi, takav je obiaj, glupav ili ne..." "Hm, ali rekao si da Savitrin otac nije bio tako 'zatucan', da se izrazim po domae. Zato se sada u igri pojavljuje taj initelj?" "Nije bio 'zatucan', odnosno promiljen kao politiar, kako god na to eli gledati, u smislu da dogovara kerkin brak u njezinom djetinjstvu. Ali, ne misli valjda rei da ne razumije potrebu prouavanja natalne karte prije braka?" Gane me upitno gledao podigavi jednu obrvu. "Ah," uzdahnuo sam, "na to misli! Znai, prouili su im natalne karte da bi mogli djelovati preventivno i sprijeiti probleme prije nego to se pojave..." "Tako je", potvrdio je Gane, a zatim brzo dodao. "Zna li to je to via kanja?" Zaudo, znao sam. Izraz via kanja doslovce znai otrovna djevica. U jvotishu on oznaava odreene kombinacije prilikom roenja (uglavnom su to dani u tjedni, Mjeseevi dani i poloaj Mjeseca u nekom zvijeu) koje osobu ine "otrovnom" za njezine partnere. Zavisno od jaine i broja takvih kombinacija, svi partneri s kojima takva osoba doe u ljubavnu vezu bilo koje vrste u poveanoj su opasnosti od bolesti, nezgoda ili smrti. Naravno, takva situacija mora biti potvrena u natalnoj karti partnera. Ukoliko jest, ljubavna veza s osobom koja ima via kanja kombinaciju doista predstavlja opasnost.U Indiji krue prie da su u davnini kraljevi uvali takve "djevice" kao posljednji "poklon" osvajaima koji bi ih pokorili. Na taj su se nain osveivali za poraz, a ponekad bi ih slali k neprijatelju ne bi li mu nakodili prije bitke. No, to su samo stare legende, a budui da ih nisam uo od Ganea, vjerojatno u njima ima manje od pola istine... "Eto vidi," nastavio je Gane kad sam potvrdno kimnuo glavom na pitanje o znaenju via kanje, "Savitri je imala takvu kombinaciju u natalnoj karti." "Ah, to znai daje Satjavan bio u opasnosti?" "Tako je. Kombinacija nije bila jako opasna, ali ju je i Satjavanova natalna karta potvrivala. Sve u svemu, jvotishiji su proglasili takozvanu drida karmu, iliti nepromjenjivu sudbinu. Ukoliko Savitri i Satjavan preklope svoju karmiku situaciju stupanjem u brak, Satjavan e umrijeti tono za godinu dana od vjenanja." "Opa..." izletjelo mije. "To je doista problem. Drida karma, kae. Hm, to bih volio vidjeti*. I kako su ljubavnici reagirali na tu vijest?" "Moe misliti da im nije bilo svejedno!" rekao je Gane. "Dugo su se premiljali, razgovarali, savjetovali se... Meutim, odgovor koji su dobivali od kraljevih astrologa je uvijek bio isti: ako se vjenaju, Jama, bog smrti, zakucat e im na vrata tono za godinu dana i sa sobom odnijeti Satjavana. Savitri je eljela odustati, samo da Satjavan ostane iv, ali on se nije elio razdvajati od nje. Rekao joj je * U svojih dvadesetak godina prouavanja jvotisha vrlo rijetko sam vidio situacije koje su bile nalik drida karmi, dakle situacije za koje bih rekao da se nisu mogle izbjei, odnosno

promijeniti. Osobno sam uvjeren da se sve moe promijeniti, ako se poznaju pravi naini. O tome, uostalom, svjedoi i ova pria. No, takoer je istina da e mnogi tradicionalni jyotishi, uvjereni u predodreenost dogaaja, na ovo frknuti nosom. Nita zato, neka im. Oni oigledno nisu upoznali Ganeove ene Buddhi i Siddhi! kako mu je bolje provesti godinu dana kao njezin mu, a zatim umrijeti nego provesti ivot sam ili s nekim drugim." "Tako joj je rekao?" "Da, tono tako. Bili su vrlo zaljubljeni, njih dvoje. Kako i ne bi kad su dijelili snove itavog ivota! Sve u svemu, jedno su drugo uvjerili da e se boriti protiv smrti i da nee odustati. Vjerovali su da je njihova ljubav jaa ak i od Jame i da e pronai nain kako rijeiti taj problem. S jedne strane, bili su naivni, a s druge..." Gane je zastao i rairio dlanove. "S druge?" ubacio sam se ne shvaajui njegovu gestu. "S druge strane, ljubav ih je spasila", zakljuio je Gane. "Takvo povjerenje i predanost nije prolo nezamijeeno. Privukli su pozornost moje sestre, a onda je o problemu obavijestila mene." "Sestre?" bio sam na trenutak zbunjen, a onda sam se sjetio: "Kamala! Misli na Kamalu?" "A na koga drugog?" nasmijao se Gane. "Kad se dogodi ovakva ljubav, ona ne moe proi bez njezine nazonosti!" "I to ste onda uinili?" sada me ve sve to jako zainteresiralo. "Posjetili smo ih, zajedno", odgorio je Gane. "Nakon vjenanja, kad smo bili sigurni da su oni sami doista odluni u svojoj nakani. Kamala ih je podrala, a ja sam im ponudio obuku. Nita im nismo obeali, zna kako je to. Jama je moan i ne da se tako lako odvratiti. Ali, ako su eljeli imati bilo kakve anse s njim, morali u se dobro pripremiti." "Uh, naravno", rekao sam. "I?" "I, Satjavana sam poduavao vjetini paljenja i odravanja tri Naiketine vatre*. A Savitri..." tu je Gane malo zastao, "...pa, Savitri je oduvijek bila plesaica, pa smo nju obuili u vjetini plesanja!" "Vjetina plesanja?" zaudio sam se. "Kako bi joj to moglo pomoi protiv Jame, boga smrti?" Gane se lukavo nasmijeio. "Pomoglo joj je, na vrlo neoekivani nain, kao to e vidjeti. Meutim, moram ti rei da nisam ni sam znao da li e to djelovati ili nee. Nikad nitko do tada, a ni otada, to nije uporabio protiv Jame. Ipak, djelovalo je, a njezin je primjer postao velika kola svima nama." Jedva sam ekao da ujem to se zapravo dogodilo. Ipak, prije toga sam morao jo neke stvari razjasniti. "to je to Vjetina plesanja'? Ne radi se samo o ljepoti ili gracioznosti, zar ne?" "Naravno da ne", odmahnuo je glavom Gane. "Prava vjetina plesanja sastoji se u stvaranju odreenog stanja svijesti. Pokret tijela moe biti posljedica unutarnjeg stanja, ali jednako tako moe to stanje izazvati. Majstorice i majstori plesanja mogu u sebi, ali i u drugima izazvati razliita stanja svijesti. Tome smo poduavali Savitri." "Zanimljivo", rekao sam razmiljajui o tome. "Kad kae 'poduavali', misli na Kamalu i sebe, zar ne?" Gane se nasmijao i odmahnuo glavom. "Ne, ne! Kamala ih nije trebala poduavati niemu, sve su ve znali o uivanju i ljubavi. Pokazala im je neke sitne tehnike, ali nita bitno, nita to ne bi i sami otkrili. * "Tri Naiketine vatre" su vatra atmana, vatra karme i vatra dharme. O njima je bilo ve rijei i u ovoj knjizi, a detalje o tome moete pronai u knjigama Zivot-smrt-ivot i Gospodar smrti. Dakle, Satjavan je prolazio klasinu Ganeovu kolu vjetine ivljenja: od meditacije i doivljaja apsolutnog unutar sebe, preko ispravne aktivnosti uz nevezivanje za rezultat i na posljetku, ostvarivanja svoje ivotne misije. Kad sam se izrazio u mnoini, mislio sam na Kronu, mog vjernog vahanu!"

I u tom se trenutku, prigodno, Muika - ije ime je prethodno, kao to sada ve znate bilo Krona - pojavio ispod Ganeovih skuta i mahnuo mi brkom. "Ah, Krona, naravno", uzviknuo sam mahnuvi mu natrag. "Bio je Gandharva, pa zna sve o glazbi, zar ne?" "Tono tako!" rekao je Gane, uzimajui Muiku u ruke. "Dobro smo se zabavili sa Savitri, zar ne, Muika?" A Muika je ciknuo i, vjerovali ili ne, uzdignuo se na stranje noge i zaplesao neki sloeni ples na Ganeovom dlanu! E, da ste to mogli vidjeti! Znam da je teko zamisliti mia koji plee, a jo je tee prihvatiti da je to to sam vidio ostavilo mnogo vei utisak na mene od bilo kojeg plesa zamamnog enskog ili mukog tijela. Meutim, upravo tako je bilo. Muika je doista bio majstor vjetine plesanja! I dok se Gane tajanstveno smijuljio, meni je bilo teko nakon toga se usmjeriti na zavretak prie o Savitri i Satjavanu. Ali to je, tu je. Nakon godinu dana brane sree, ali i predanog uenja i pripreme, ljubavnici su doekali Jamu, boga smrti... Zapravo, doekala ga je Savitri, jer je Satjavan, sluajui savjet o dharmi, jednostavno nastavljao sa svojim poslom bez obzira na "proroanstvo". Jama se pojavio ispred njihove kue, a Savitri je bila spremna za njega. Nauila je kako moe vidjeti boanska stvorenja i sada je, pomalo iznenaenom Jami, ponudila zamjenu za svog mua. "Da nema mene, ti ne bi danas doao po mog mua Satjavana", rekla mu je Savitri. "Moja via kanja situacija je uzrok tvom dolasku. Zato sam ja ovdje da te doekam. Satjavan e doi kasnije." Jama je utke prihvatio ovaj pomalo neobian nastup. Ali, nije se okrenuo i otiao jer svatko tko svjesno doeka smrt, zasluuje njegovu pozornost. "Ima li neto to bi elio imati, potovani Jama?" pitala gaje Savitri. Jama je odmahnuo glavom. "Nema niega to ja elim, eno. Doao sam po tvog mua i s njim u otii." Savitri je malo klonula. Usprkos tome to je bila upozorena da Jama nema drugih elja, nadala se nekoj mogunosti. Jer, bila je sigurna u to, kad bi Jama neto elio, ona bi mu to i dobavila, po svaku cijenu. Ovako, morala je prijei na drugi plan. "Ali, zato zapravo dolazi po njega? Zar nije tome u najveoj mjeri kriva moja situacija? Radije uzmi mene. Evo nudim ti se umjesto Satjavana. Mene danas povedi sa sobom u svoje kraljevstvo." Jama se lagano nasmijeio. Ovo jest bilo neuobiajeno. ena koja ga moe vidjeti i razgovarati s njim, a sada se jo i dragovoljno nudi za odlazak u smrt umjesto nekog drugog! "Ne, Savitri. Doao sam po Satjavana i s njim u i otii. Tebe eka dug ivot. Proi e jo mnogo godina prije nego ti proe kroz vrata moje palae." Neoekivano, Savitri je sada ivnula. U Jaminim rijeima je, nekako, vidjela svoju ansu. Ali, ipak je bilo potrebno mnogo drskosti da se kae ono to je Savitri rekla sljedee! "U redu, potovani Jama. Ako je tako, neka tako bude. Uzmi, Satjavana, ako ba mora. Ali, samo da zna, na moje odluke ne moe utjecati. I ja idem s vama. Pratit u te kuda god bude iao i neu odustati!" Sada ve prilino zainteresiran, Jama se lagano naklonio u njezinom smjeru. "Uini kako eli, uporna eno. Ali, to god inila, Satjavan se nee vratiti." "To emo jo vidjeti", rekla je Savitri sada se ve otvoreno suprotstavljajui bogu smrti. "Takoer te upozoravam, potovani Jama, da u te pratiti pleui. Kuda god ti iao, ii u i ja, ali u slaviti ivot svojim plesom! Svi oni po koje bude dolazio bit e preobraeni kad me vide. Uila sam od najveeg majstora plesa u svemiru, a njegova vjetina je sada i moja. Uzmi Satjavana, ali od sada nadalje tvoji e posjeti biti ispunjeni radou, a tvoj posao pokvaren. Upozoravam te, potovani, jer upravo u to uiniti!"

Savitri se vjerojatno jo uvijek drala zadnje slamke spasa u nadi da e Jama ipak nekako odustati. Naime, sve stoje izrekla bila je istina. Doista je postala majstorica u vjetini plesanja, i doista je bila odluna u izvravanju svog nauma, ali ako bi se samo moglo, rado bi od toga odustala. Sve to Jama mora uiniti je odustati od Satjavana! Ali, to se nije dogodilo. uvi otvorenu prijetnju - mada je izreena smjerno i s potovanjem, to je ipak bila prijetnja, upuena od jedne smrtne ene izravno bogu smrti! - Jama je malo podignuo jednu obrvu, ali nije nita rekao. Ponovno se lagano poklonio, a onda se odmah okrenuo na drugu stranu. Naime, u tom trenutku im se pridruio Satjavan, a stvari su se poele odvijati brzo. Savitri je s rukama na ustima gledala kako Jama stee svoju omu oko njezinog mua dok ovaj pada mrtav pred njezinim oima. Posljednji dah ivota Satjavan je iskoristio kako bi joj uputio rijei ljubavi, a zatim su njegove oi ugasle. Jama ga je na izgled bezosjeajno poeo vui za sobom. Savitri je morala skupiti svu svoju snagu da bi krenula za Jamom. Prizor mrtvog Satjavana, njezinog voljenog, kako se beivotno klati na Jaminoj omi, izazivao joj je muninu. No, morala je ispuniti ono to je obeala. Malo-pomalo, u sebi je nala snagu prisjeajui se na trenutke ljubavi, kao i na trenutke poduke koju je primila od svojih uitelja. Satjavan je otiao mirno, slijedei svoju dharmu i u potpunosti zadovoljavajui svoj dio uenja. Sada je bio red na njoj. Poela je plesati. I doista, Savitrin ples je imao iznimnu mo. Isprva Jama na to nije obraao pozornost, ali je nakon nekog vremena morao priznati daje Savitri doista majstorica vjetine plesanja. Ve u prvih nekoliko "posjeta" koje je Jama morao obaviti, Savitrin utjecaj je postao oigledan. Umirui ljudi bi na trenutak zaboravili strah gledajui u Savitri. On bi se vratio tek kad bi ponovno ugledali Jamu, a on bi ih tada lako zgrabio i odnio sa sobom. No, kako je vrijeme prolazilo, Savitri je postajala sve vjetija i vjetija. Pomalo je nauila kako zasjeniti Jamino ozraje. Veselje i radost te osjeaj ivota, sve je to bilo tako jako u ljudima kojima je doao zadnji as daje Jama poeo osjeati velik otpor pri uzimanju takvih dua. I konano, na kraju se dogodilo da se jedna od njih usprotivila. Jama je nije mogao povesti sa sobom jer je Savitri stvorila toliko snaan osjeaj ivotne proslave da nije bilo vie mjesta za smrt. Dolo je vrijeme za razgovor. Jama vie nije mogao zanemariti Savitri. "Dobro, eno, to to radi?" rekao joj je. "Dokazala si svoje - tvoj je utjecaj vrlo jak. Ali, nemoj misliti da me moe pobijediti time. Moe mi samo smetati. Radije odustani. Reci to eli i ispunit u ti elju, samo ne diraj u mrtve." "Ti zna to ja elim", odgovorila je Savitri. "elim Satjavana. Daj mi ga i prestat u te pratiti i plesati uz tebe." "To ne moe biti", odgovorio je Jama. "Zakon karme je zakon karme. Ne mogu ti vratiti tvog mua. Izaberi neto drugo." Savitri se nasmijala i rekla mu, ne bez ironije u glasu: "Nema nieg to ja elim, o smrti, osim svog mua. Dola sam po njega i s njim u otii." Jama je odmahnuo rukom i razgovor je bio zavren. Za sada. Jer, Savitri nije odustajala. Njezin se ples nastavljao i malo-pomalo vie nije bilo nikoga koga bi Jama mogao uzeti. U meuvremenu je jo nekoliko puta razgovarao sa Savitri, nudei joj sve to poeli, osim Satjavana. ak joj je ispunio nekoliko neizreenih elja, poput ozdravljenja njezinog oca i ivota u obilju za njezin narod. Ali, Savitri nikad nije pristala na tu cijenu, pa se uvijek pristojno zahvalila na darovima, a zatim nastavila plesati. I tako je Jama na kraju shvatio da je vrag odnio alu. Ve dugo nije odnio nikoga, a to je znailo da ne ispunjava svoju dharmu. A za Jamu je dharma bila svetinja! "Savitri, plesaice", rekao joj je na kraju. "Ti si mudra i zasigurno razumije da je sadanja situacija neodriva. Ako ljudi nee prolaziti kroz smrt, nestat e i ivota. Tvoj postupak je

moan i ja mu se divim, ali mora razumjeti da na taj nain potkopava sve zakone karme. To nee dobro zavriti! Molim te, odustani od svoga nauma." Savitri se poklonila pred bogom smrti. "Ne mogu, potovani. Na taj bi nain izdala svoju ljubav, a takoer i svoje rijei, a to znai i svoju dharmu. Barem bi ti, gospodar dharme, morao znati da to ne smijem i ne mogu uiniti." "Ali, nije mogue vratiti ti Satjavana!" sada je gotovo zavapio Jama. "Pokuaj se pomiriti s tim!" "Nikad se neu s tim pomiriti", rekla je Savitri, a zatim zautjela oigledno o neemu razmiljajui. "Imam prijedlog", rekla je na posljetku. "Moda moemo pronai rjeenje." "Kakvo rjeenje?" upitao je Jama, ne vjerujui zapravo da se neto moe uiniti ukoliko Savitri ne odustane. "Moji su me uitelji poduili tome, a ja se nadam da e ti to prihvatiti", rekla je Savitri oprezno. "Gledaj, ne traim mnogo od tebe. U redu, odustat u od Satjavana - na kraju e ga imati. Ali mi ga vrati barem na kratko, barem na jednu sekundu tvog vremena. Zbog jedne sekunde nee propasti svemir, zar ne?" Jama ju je najprije blijedo promatrao, a onda su mu se oi poele iriti. Shvatio je! "Imala si dobre uitelje! Tko god da je ovo smislio, bio je pametniji i od mene i od tebe. U redu", rekao je Jama po prvi put vidjevi mogunost razrjeenja ove neobine situacije. "Dajem ti Satjavana na jednu sekundu mog vremena, a zatim u ga ponovno uzeti natrag!" Savitri se veselo nasmijala, pljesnula rukama i zagrlila oivljenog Satjavana. Jama se jo uvijek smijeio dok su se ljubavnici zajedno vratili natrag u svoje kraljevstvo, sretni kao nikada do sada. Gane je izgledao kao daje pria zavrila, a ja sam bio zbunjen, ba kao to ste, pretpostavljam, i vi sada. "ekaj", rekao sam nakon par trenutaka razmiljanja. "Nita mi nije jasno. Zar ih je Jama na kraju ipak pustio?" "Aha", potvrdio je Gane iznenada zabavljen promatranjem svojih noktiju. A.P. Kezele "Ma, ekaj", nisam se obazirao na njegovo ignoriranj e. "Kako sad to? Najprije tvrdi da to ne moe uiniti, a onda to napravi, i nita se ne dogodi... Ma u emu je ovdje stvar??" Gane je nakrivio glavu kao da mu je teko objasniti mi poentu, to, naravno, nije bilo istina. Uivao je u ovome, samo je odugovlaio, namjerno me izluujui. "Nisi li zamijetio kako je pohvalio uitelje koje je Savitri imala?" Naravno da jesam - kako bih to mogao propustiti! Pohvalio je njega - Ganea, a on, Gane, je to morao istaknuti! "I jesi li uo kako je Jama rekao da je to smislio netko pametniji od njega?" E, pa, Gane je ponekad stvarno poput malog djeteta. Sluajui ga ovako, ovjek bi pomislio da mu je doista stalo do toga to netko kae o njemu! "uo sam sve to si rekao", odvratio sam glumei hladnou. "Ali, jo uvijek ne razumijem..." "Ma, stvar ti je u vremenu", konano je popustio Gane. "U vremenu?" "Tako je. Zna ono s relativnou vremena; mislim da ste vi to uli od, kako se zove, Einstein, zar ne? Vrijeme ne protjee isto za sve, zavisno od..." "No, dobro, znam", prekinuo sam ga. Nisam elio da mi Gane objanjava teoriju relativnosti. Ima on drugog posla sa mnom. "Ali, kakve to veze ima s..." "Ne slua!" sad je on prekinuo mene. "Savitri nije traila Satjavana natrag na jednu sekundu, nego je naglasila da ga eli na jednu sekundu Jaminog vremena]" Zastao sam razmiljajui to bi to moglo znaiti. "U redu, traila je jednu sekundu njegovog vremena. A to to zapravo znai?"

"Eh, mogao sam misliti da ne zna!" rekao je Gane glumei gnuanje. "Evo, neznalice, svako dijete zna da je jedna sekunda za bogove sto godina za ljude! Sad valjda razumije!" Hm, koje to dijete zna da je odnos boanskog vremena prema ljudskom jedan naprama... koliko ono? No, nije vano, shvatio sam poentu: za bogove vrijeme protjee sporije. Oni u jednoj svojoj sekundi naprave ono za to nama treba sto godina. Ili bi se moglo rei drukije: da za njih vrijeme protjee bre, pa u naih sto godina zapravo samo trepnu okom. Kako elite, to je stvar toke gledita, to jest relativno je. Ali, za Savitiri i Satjavana to je znailo da su dobili sto godina ivota! Problem je bio rijeen u jednoj sekundi koja je za Jamu bila samo trenutak ekanja (zapravo i nije prekrio zakon karme), a za ljude predstavlja cijeli ivotni vijek! Briljantno. Tko je to smislio, svaka mu ast! A evo ga, taj koji je to smislio sada je sjedio ispred mene i bezazleno me gledao kao da je sve to njemu uobiajeno i normalno. Eh, taj Gane! I kao da sam elio dodati malo ulja na vatru njegovog ponosa, na um mi je palo prilino oigledno pitanje: "Dobro, a zato se Jama ranije nije toga sam sjetio, kad je ve bio u kripcu? Mogao je to ponuditi Savitri na samom poetku, a ne ekati do kraja?" Moram priznati da sam napola oekivao da e Gane izvesti neku vragoliju kojom e opet dati do znanja da samo njemu padaju na um takva genijalna rjeenja. Meutim, iznenadio me i odgovorio mi vrlo ozbiljno. Zapamtite to mije rekao - u tome se krije objanjenje mnogih naih nevolja, kao i njihovo mogue rjeenje. "Nije smio to uiniti. U prii izgleda kao da se nije sjetio, ali nije tako. Jama jako dobro zna kakve su njegove mogunosti, a kakve su mogunosti ljudi. Mona boanstva ne smiju otkrivati ljudima tajne svemira, osim ako za to nisu zamoljeni i osim ako nisu dobro provjerili zasluuje li uenik takvo znanje. Savitri i Satjavana poduio sam tome jer sam znao da su spremni rtvovati svoj ivot jedno za drugo, za ljubav. Jama to nije morao znati ili prihvaati. Niti bi pristao na takvu pogodbu ranije, kad nije znao kakvu mo Savitri posjeduje kroz vjetinu plesanja. Ovako, pristao je kad je Savitri to predloila i zatraila, pokazujui time da razumije ivot i njegove zakone. Tek na taj nainje sve ispalo savreno." Eto, to da ovjek jo kae? Doista je sve ispalo savreno. Jama je bio zadovoljan, a Savitri i Satjavan su sretno proivjeli svoj ivot, kao u bajci, te su se na posljetku zajedno vratili pred Jamu koji ih je ekao na onom istom mjestu gdje su ga prethodno ostavili, jo uvijek se smijeei. Za njega, to je doista bio samo tren. Meni pak, na kraju ipak dozvolite da zavrim s jo tri pouke (sjeate se, njih etiri, koje se odnose na smrt, spomenuo sam prije nego to nam je Gane ispriao ovu priu). Dakle, evo ih, od broja pet nadalje. 5. Ne ekajte da smrt doe do vas - pripremite se za nju. Savitri i Satjavan nisu bespomono ekali. Pripremali su se i traili znanje o smrti i o ivotu. Zbog toga su na posljetku uspjeli proivjeti svoju ljubav. 6. "Pleue jastvo" je simbol uivanja u ivotu, vjere u njega i to je najvanije, u ljubav. U ovome se krije tajna besmrtnosti. Moda vi neete poput Savitri kvariti posao Jami, barem ne to se tie drugih ljudi, ali ukoliko u svojoj dui, umu i tijelu posjedujete "pleue jastvo", va ivot e proi u srei i ljubavi, pa makar on bio samo jedna jedina sekunda u oima svemira! I na posljetku, pouka koju morate dobro zapamtiti to god eljeli i kako god vam ivot izgledao u ovome trenutku. ak i kad izgleda nemogue, ak i kad je protiv zakona svemira, uvijek ima naina, jer stvarnost je razliita u razliitim stanjima svijesti. Ne zaboravite na ovo - sve se moe, samo morate otkriti kako. A da bi nam pokazao kako je on, pomou jo jednog trika, rijeio svoj problem s jednim stvorenjem slinim Jami, s uzvienim anijem, Gane mi je ispriao priu o svom roenju, slonovskoj glavi koju nosi i zabavi koju je ani, gospodar tuge, elio prekinuti, ali nije u tome uspio.

No, prije toga, moram vam ispriati neto drugo: jednu kratku, ali pounu priu o tome kako su Parvati i iva pouavali malog Ganea i kako je dobio jedno od svojih imena - Lambodar, bog velikog eluca. Lambodar boanstvo velikog eluca indijskom panteonu Gane je jedno od rijetkih boanstava koje nema u potpunosti ljudski izgled. Njegova slonovska glava se jako istie nasuprot drugim boanstvima koja, to se mora priznati, takoer imaju "problem" s glavama. Uglavnom ih imaju vie, barem etiri, mada je oigledno da se mogu pojaviti i u sasvim pristojnom obliku s jednim ljudskim tijelom i jednom glavom. Uobiajeno objanjenje njihove pojave s vie glava ukazuje na injenicu da oni vide, ali i znaju, mnogo vie od obinog ovjeka koji gleda u jednom smjeru i misli samo na jedan nain. ini mi se da se upravo u ovom zadnjem nalazi ispravno objanjenje "vieglavosti" nebeskih stvorenja. Njihovo postojanje obuhvaa mnogo dimenzija, pa je stoga i njihovo zapaanje stvarnosti vieslojno, kao i naini razmiljanja. Netko tko ima samo jednu glavu teko e razumjeti svijet u kojem se razliite stvarnosti preklapaju u jednu. Nedokuivi su putevi... takvih stvorenja! Vjerojatno ste primijetili da uz vie glava obino idu i etiri, est ili osam ruku. Zapravo, ak i kad je glava jedna, ruku ima mnogo. I dok glave ukazuju na mnogostrukost i slojevitost osobnosti koja ih posjeduje, ruke, naravno, govore o mnogostrukim moima koje takva stvorenja imaju. Najjednostavnije reeno - oni mogu uiniti mnogo! Ne sve, ali zasigurno mnogo vie nego da imaju samo dvije ruke, poput prosjenog ovjeka! No, i u sluaju ruku, cijela je pria stvar zapaanja. Jer, inae bi boanstva stalno hodala naokolo s mnogostrukim izraslinama na svojim tijelima. Pet glava, osam ruku, mnogobrojne oi (ne samo tree oko)... ako tome dodate neizbjenu vahanu u obliku neke ivotinje neobinih proporcija, dobili ste scenografiju koja bi teko prola kao uobiajena, ak i za svijet prastarih riija i mudraca. Vjerojatno je to razlog zato se boanstva ipak, da bi nama ljudima bilo lake prihvatiti ih, obino prikazuju kao ljudi, vie-manje obini, uz samo neke simbole u obliku odjee, ukrasa ili predmeta koje dre u ruci. Kao to sam napomenuo, Gane je rijetka iznimka od toga pravila. On svoju slonovsku glavu nosi stalno! Iako ju, kao to mi je sam potvrdio jednom prigodom, moe zamijeniti ljudskom kad god to poeli. I dok su u mitologijama drugih starih naroda mnogo ei prizori kombinacije ljudskih i ivotinjskih oblika, ovdje tome nije tako. Uz Ganea tu je jo primjerice itragupta, glasnik boga smrti, koji takoer ima tijelo ovjeka, ali glavu ptice. Ostali su, kao to sam napisao, uglavnom prihvatili ljudima uobiajen izgled. Tko zna, moda upravo tome Gane duguje svoju popularnost. Naime, u cijeloj ljudskoj povijesti rijetko koje stvorenje je osvojilo tako mnogo srdaca kao to je to uinio Gane. im ga vidite, u kojem god obliku to bilo, prizor simpatinog, debeljukastog stvorenja slonovske glave izaziva u vama neku toplinu i njenost. Posebno ga vole djeca jer im izgleda poput igrake. Ali, i odraslima je privlaan jer samim svojim izgledom ukazuje da svijet nije ba takav kakav se na prvi pogled ini. Manomaj, osvaja srca, je takoer jedno od njegovih imena.Gane je, a i to se mora priznati, na prvi pogled pomalo smijean. A kad ga bolje upoznate, onda vidite da je prepun vrckavog humora, to ga takoer ini jedinstvenim. Rijetko koje boanstvo toliko uiva u zbijanju ala, sluajnom ili namjernom iskrivljavanju tuih pa i svojih rijei i igrama koje e svakoga zbuniti. Njegov smijeh je zarazan, a moete ga osjetiti ak i kad se ne smije glasno. Njegov pogled se smije, njegovo veliko tijelo, ruke, surla i slomljena kljova - sve se to smije svakim svojim pokretom... Ma to pokretom -smije se svojim postojanjem! Ali, nemojte pogrijeiti i u njemu vidjeti klauna koji zbija besmislene ale samo da bi vas zabavio. Sve to kae ima dubok smisao i tek e rijetki intelektualci od prve shvatiti to je elio rei nekom svojom reenicom ili postupkom. Njegovo znanje je neizmjerno, a njegove

sposobnosti zapanjujue. On je majstor poduavanja, ali i majstor uenja. Znate li zato ima velik trbuh? Neki misle da je to zato to mnogo jede, ali uz sve te sposobnosti koje ima, zar mislite da bi debljina bila problem? Neki pak jednostavno kau da to ide uz slonovsku glavu na mravom, pa ak i atletskom ljudskom tijelu takva glava jednostavno ne bi izgledala prikladno. Moda je sve to i istina, ali meni se ini daje odgovor u jednom od njegovih imena - Lambodar. Doslovce to znai "onaj s velikim elucem" {lamba je veliko, a udar je eludac). Meutim, tanahnije nijanse znaenja govore o "onome koji se moe probaviti". Ili, jo korak dalje, Lambodar je "onaj koji je sve pojeo", a to u prenesenom smislu znai da sve moe prihvatiti i integrirati u sebe. Morate imati "velik eludac" da bi tako neto postigli, zar ne? Svijet je veliko mjesto, s mnogo pitanja i odgovora, a da bi sve njih nosili u sebi i sve njih objedinili u neku smislenu cjelinu... Pa, doista, potrebna vam je velika sposobnost uenja i prihvaanja! Dakle, kad nekoga nazovete Lambodar, u duhovnom ste mu smislu rekli da se u njemu nalazi cijeli svemir, te da je on toliko velik da ga cijelog obuhvaa! To nema nikakve veze s doslovnom veliinom tjelesnog eluca, kao to e pokazati pria o Ganeovom imenu Lambodar koje je dobio prije nego je postao... hm, debeljukast. Kad smo ve spomenuli sposobnost prihvaanja i uenja, hajdemo poeti od toga jer je Gane i u tome doslovce nevjerojatan. Znate li kako je zapravo nauio sve to zna? Kako je, a to je bitno za ovu priu, nauio sve stihove Veda? Kao to znate, tih stihova ima jako mnogo, a rijetko koji ovjek ih zna sve. U Indiji postoji tradicija uenja vedskih tekstova napamet od malih nogu. Postoje cijele obitelji iji pripadnici ue samo jedan dio Vede, i to iz narataja u narataj. E, vidite, Gane je sve to nauio jo kao dijete, gotovo u kolijevci, ak i prije nego stoje nauio govoriti ljudskim jezikom! Moda ete pomisliti da u tome nema nita udnog, posebice u svjetlu svih drugih uda koja su, na ovaj ili onaj nain, povezana s njim. Ali, osjeam daje vrijedno saznati neto o tome, ne toliko zbog Ganea koliko zbog pouke o tome gdje se, tono, nalazi istinsko znanje i kako ga se moe nauiti na izravni nain. Pria o tome je vrlo kratka. Gane mi ju je jednom spomenuo usput, a ja sam tek kasnije imao prigodu razmisliti o njezinom znaenju. Zbog toga u vam je sada prenijeti bez njegove pomoi, onako kako sam je uo i shvatio. Dakle, dogaaj se zbio na jednoj od kozmikih proslava koje su bogovi odravali u ast razliitih postignua u stvaranju svemira. Bilo je to neto nalik onoj Brahminoj obljetnici iz prie o Sarasvati i Gajatri, ali manjeg opsega. Svaki ciklus, manji a posebno vei, razlog je za slavlje i potvrdu snage prirodnog zakona, a to odmah znai i izraavanje hvale i slave razliitim boanstvima koji te prirodne zakone utjelovljuju. Moram priznati da sam zaboravio o kakvom se tono slavlju radilo, ali to za priu nije ni vano. Vano je to da se tijekom tih proslava obino stvaraju posebni zvukovi koji predstavljaju prirodne zakone iji ciklus poinje ili zavrava. Naime, morate znati da je Ganeu i njegovima odavno poznato kako je svemir napravljen od titraja energije, a da je materija samo nain na koji naa osjetila tumae neki odreeni skup titraja, odnosno neku vibraciju. Knjiga koju drite u ruci zapravo je odreena vibracija osnovnog polja energije koje se nalazi posvuda oko vas. Znam da to moe zvuiti apstraktno, ali s fizikalnog stajalita to je neporeciva istina. E sad, osim matematikih formula i drugih sloenih znanstvenih izraza, postoji vrlo izravan nain da se u ljudskim okvirima opie odreeno stanje osnovnog polja, a to znai odreeni prirodni zakon ili ak neki njegov konkretni izraz u obliku pojave ili predmeta. Taj nain je uporaba zvuka! Naime, zvuk je medij kroz koji je ljudskoj svijesti najlake prihvatiti istinu o vjenim titraj ima koji ine svemir oko nas. Pomou njega moemo izraziti odnose unutar pojedinog prirodnog zakona, a da ne koristimo apstraktne alate matematike. Svaka matematika formula

se moe izraziti u obliku neke krivulje, a to znai da se moe izraziti vibracijom. Kad tu vibraciju prenesete ljudskim govorom, dobijete pjevanje Veda. Izraz veda znai znanje, a prastari riiji iz Indije su prepoznali vedu kao dio sebe, pa su sastavili Vede da bi tu spoznaju prenijeli onima koji e doi nakon njih. Poenta ovog objanjenja nalazi se u injenici da je zvuk taj u kojem se krije znanje! Ili, tonije, u kojem se moe skrivati znanje, samo ako znate dobro sluati! A Gane je to oito znao jo odmalena. Uz roditelje koji su ga poduavali samim svojim postojanjem, nikakvih drugih uitelja mu nije bilo potrebno imati. U prii o kojoj sam poeo govoriti, Gane je bio jo vrlo malen, gotovo dojene. tovie, mislim da tada jo nije ni imao slonovsku glavu. Nju je dobio na svom prvom roendanu, ali o tome u sljedeoj prii. Tijekom te proslave dolo je vrijeme za pjevanje Veda. Kad su okupljeni ljudi i bogovi zapoeli s tim, odjednom ih je iznenadio neki nepoznat zvuk, glas koji nisu poznavali, pomalo nesiguran poput djejeg, ali vrlo zvonak i snaan. Isprva nisu shvaali da taj glas pripada nekom nepoznatom, ve su se meusobno pogledavali ne bi li ustanovili tko to pjeva na takav nain. Malo-pomalo, glas je postajao sve jai i jai, a njegova snaga je zasjenila sve ostalo. Takoer, postalo je jasno odakle taj glas dolazi - iz Ganeove kolijevke! I dok su svi okupljeni polako prestajali ne bi li bolje uli kako pjeva to neobino dijete, Parvati i iva su se ponosno smijeili. Iako su ga i oni sada prvi put uli pjevati, znali su to se dogodilo pa sposobnost njihovog sina nije za njih bila potpuno iznenaenje, ve razlog za dodatnu radost. Ganeovo pjevanje Veda bilo je toliko duboko i snano da je na kraju ostao samo on. Sluali su ga satima. Umjesto djejeg plaa Gane je slavio svemir, pjevajui znanje u njegovu ast. Mnogobrojne boginje i bogovi toga su dana ostali zapanjeni nad tim udom. ak i za njih, ovo je bilo neobino. Jer, usprkos boanskim moima s kojima se neki od njih raaju, i oni su morali uiti, posebice u poetku. Odravanje svemira nije lak posao, a iskustvo, a to znai i uenje, u tome jako pomae. A evo, ovdje je bio netko vrlo malen, tek nastao, a znao je pjevati Vede kao da ih je uio cijeloga ivota! Sarasvati, boginja mudrosti i znanja, bila je ta koja je na posljetku izrazila pitanje koje je svima bilo na umu. Naravno, to je nju najvie i zanimalo jer po svojoj je dharmi bila zaduena za prenoenje znanja. "Kako je to maleno dijete nauilo ovako pjevati?" pitala je zadivljeno promatrajui Ganea, ali i njegove roditelje. "Zar ste ga poduavali Medama prije nego to je nauio govoriti kako valja?" Parvati se nasmijala i odmahnula glavom. "Ne, nismo to uinili. Nema potrebe za neim takvim. Postoje mnogo bolji naini. I mnogo laki, ako smijem primijetiti!" "Ali kako onda?" ustrajala je Sarasvati. "Da li je to doista njegova sposobnost ili se radi o nekom triku?" "Uvjeravam te da nema nikakvog trika", sada joj je odgovorio iva. "Nismo se ni na koji nain umijeali u ovo. tovie, i nas je Gane iznenadio. Nismo ni znali da sve to ve zna!" "Ali, razumijemo zato se to dogodilo i na koji nain je Gane usvojio Vede, zar ne?" ponosno je rekla Parvati gledajui ivu. "Tako je", potvrdio je njezin boanski mu. "Znamo to se dogodilo!" "Pa, onda nam objasnite", zamolila je Sarasvati u ime svih okupljenih. "Ako postoji nain prenoenja znanja koji je tako lagan da ga i dijete u kolijevci moe prihvatiti, to je neto to svatko treba znati, a posebice oni ija je ivotna zadaa prenositi znanje." Na to je iva podignuo mali bubanj koji je stalno nosio uz sebe. Bio je manji od djeje glave, ali kad je iva zglobom srednjeg prsta udario po njemu, zvuk je bio dubok i zvonak. "Ovo je damaru, instrument na kojem sviram svakoga dana, slavei prirodne ritmove. Otkada se Gane rodio, to inim u njegovoj nazonosti. Ritam odsviran na damaruuje ritam svemira.

Gane ga je sluao i iz njega nauio sve to mu je potrebno znati. To je jedino objanjenje za njegovo znanje Vedal" "To je istina! U zvuku se nalazi sva istina!" glasno su potvrdili okupljeni gandharve, nebeski glazbenici. Njima je, naravno, godilo stoje iva potvrdio vrijednost zvuka ne samo za zabavu ve i za stjecanje znanja i prosvjetljenja. Sarasvati je kimnula glavom, ali je i dalje zamiljeno promatrala maloga Ganea. "U redu, zvuk ima veliku mo, to prihvaamo. Ali, da bi netko mogao shvatiti istinu iz zvuka, pa makar on bio proizveden ivinim damaruom, mora doista imati velik eludac!" I s tim se rijeima Sarasvati poklonila pred Ganeovom kolijevkom, a nakon nje su to isto uinile i sve boginje, bogovi i druga nebeska stvorenja. Rije koju je uporabila da bi oznaila "onog s velikim elucem" bila je, naravno, Lambodari Svi su shvatili da se radi 0 velikoj sposobnosti uenja, prihvaanja i primjene nauenog znanja. Klanjajui se, bogovi su slavili malog Ganea kao Lambodara, majstora uenja koji sve to ga okruuje moe brzo "upiti" u sebe. "Lambodar, gospodar svemira", tako su mu klicali dok su mu odavali poast, a njegovi su se roditelji smijeili, vrlo ponosni na svoga sina koji je tako brzo uio. I evo, to je ta kratka ali vana pria o brzom uenju, otvorenosti i sposobnosti da se iz svega dostupnog izvue pouka. Naravno, nemamo svi tako velik eludac poput Ganea, ali bilo bi dobro da tome teimo! Uzgred, od toga trenutka nadalje Sarasvati, boginja mudrosti i znanja, jako se zainteresirala za glazbu 1 mogunosti poduke putem nje. Ako je na nekim prikazima vidite s harfom ili nekim drugim glazbalom, onda znajte daju je upravo ovaj dogaaj usmjerio u tom smjeru. Prije toga je mislila da se znanje moe prenijeti samo rijeima ili postupcima. A nakon toga je glazba, a to znai isti utjecaj zvuka, zauzeo visoko mjesto na njezinoj ljestvici uspjenih naina prenoenja znanja. No, to je bilo davno, pa nitko vie i ne pamti Sarasvati bez glazbenog instrumenta! Kao daje roena s njim... A Gane je postao Lambodar, najprije u prenesenom, a kasnije - valjda iz efa ili moda iz na poetku prie navedenih razloga usklaivanja sa slonovskom glavom - i u doslovnom smislu tog imena! Tek toliko da napomenem da njegova sposobnost uenja nije zastala na sluanju oevog bubnja. Ples je nauio gledajui oca kako plee tandauu, svoj ples unitavanja, ali i jednostavno gledajui kako hoda njegova majka Parvati. Pravila harmonije i radost glazbe usvojio je sluajui zvuk ukrasnih zvonia na njezinim glenjevima. Kad god bi se pomakla, mali je Gane uo nebesku glazbu. I tako je postao gospodar glazbe i plesa, a sve bez posebne poduke. Uio je izravno iz prirode, od majke Zemlje i oca Neba. I sad, kad netko kae da mu je znanje nedostupno ili sumnja u to da se neto moe nauiti bez slubene tradicije, tek tako, po samoj prirodi stvari, ja se sjetim Ganea i slegnem ramenima. to se moe, takvi oigledno nemaju dovoljno velik eludac! akle, najprije da rijeimo pitanje Ganeove slonovske glave. Kao to sam napomenuo, on je jedan od rijetkih meu boanskim stvorenjima koji stalno nosi neki "ne ljudski" dio tijela. I to, vjerovali ili ne, ini namjerno! "Zar ti misli da ja ne mogu maknuti tu glavu?" retoriki me upitao jednom kad smo se dotakli njegovog izgleda. Ne znam da li sam tako mislio do tada, ali nakon toga vie nisam. Naravno da moe, u to nema sumnje! Ako moe po volji postati veim ili manjim, ako moe putovati po svim kutevima i zakucima svemira, zato ne bi mogao i izgledati kako poeli? A to znai da izgleda ba tako kao to eli! I, kao to smo ve mnogo puta vidjeli, taj izgled u sebi krije mnotvo simbola i pouka. tovie, iza svega to se vidi na Ganeu postoji neka pria koju je vrijedno ispriati i o njoj porazmisliti. Posebice zato, a to me ispoetka vrlo zbunjivalo, to u Ganeovim priama sve nekako ispada namjerno i dogovoreno. Rijetko kad se stvari jednostavno dogode, bez da ovo ili ono nebesko stvorenje nije takav rasplet situacije ve odavno imalo u planu. Na neki nain

kao da se u njima ispreplee slobodna volja koja planira sa slobodnom voljom koja izvrava, rezultirajui u nevjerojatnom bogatstvu mnogostrukih raspleta. Ali, to god da se na kraju dogodi, sve ispadne vrlo glatko i usklaeno s prirodnim zakonima. Kako i ne bi, kad su glavni akteri, ali i scenaristi i reiseri u tim priama ti isti prirodni zakoni! Ispriat u vam sadaponovno dvije prie o Ganeovom izgledu, poevi od toga kako je dobio slonovsku glavu. Kaem "ponovno" jer sam ih ve jednom ispriao*, ali nije na odmet prisjetiti ih se, posebice u svjetlu pria koje im prethode u ovoj knjizi. Ah, da , najavio sam i prie o Ganeovom odnosu sa anijem, gospodarom tuge. E, pa, to su iste prie, jer je upravo ani "kriv" za slonovsku glavu! Kad je roen, Gane je bio osobito lijepo dijete po svim ljudskim standardima. Taj dio - po ljudskim standardima - je naravno ovdje zato da bi ga mi mogli razumjeti i prihvatiti. Parvati, njegova majka, bila je osobito ponosna na sposobnosti svoga sina, kao to smo vidjeli u prethodnoj prii o Lambodaru, boanstvu velikog eluca. Ali, u njoj se javljalo i zrnce tatine, pa je jednako tako bila ponosna i na njegov izgled. Kad je ponovno doao mjesec Badhrapad i prvi Ganeov roendan, Parvati je sazvala veliki skup u njegovu ast. Inzistirala je da svi bogovi dou Ganeu na daran. Daran znai blagoslov susretom ili pogledom. Drugim rijeima: svi koji neto znae u nebesima, morali su doi vidjeti Ganea! Izmeu ostalih bile su pozvane i sve grahe, a to znai prirodni zakoni koji se obino nazivaju "astrolokim hvataima" ili nositeljima karme svega to je roeno. Jedna od tih graha je i ani, inae utjelovljen u planetu Saturnu. ani je izgledom stari, hromi asket, veliki * Vidi knjigu Maitreya - duhovna pustolovina. protivnik svjetovnih zabava. Dugo se odupirao Parvatinom pozivu da uope nazoi neemu takvome. Ali, pristao je zbog Ganea, jer i on je uo Lambodara kako pjeva Vede. Biti u blizini takvog stvorenja, znailo je neto ak i strogom aniju. O aniju je potrebno znati sljedee: sin je Surje, boanstva Sunca, i aje, sjenke ivota. Kao takav u sebi objedinjuje suprotnosti: svjetlo i tamu. U njegovom se ivotu to oituje u mogunosti da stvara duhovne spoznaje i via stanja svijesti, uglavnom kroz meditaciju i tapas, a to znai povlaenje od ivota i duhovnu disciplinu. Taj dio pripada svjetlu. Tami, pak, pripada tuga i gubitak koju donosi svima na koje nailazi, a koji odbijaju prihvatiti svjetlo. Donosei gubitke, on ih tjera na okretanje prema unutranjem svjetlu istine. Od Surje je naslijedio i jednu nezgodnu znaajku "spaljivanja" koja je sasvim nalik ivinom treem oku. Koga god ani pogleda, taj se pretvori u prah i pepeo! Zbog toga ani uvijek hoda sputena pogleda, a podie ga samo onda kad eli nekoga poduiti. Naravno, upravo zbog te znaajke spaljivanja, takve su poduke uglavnom teke. Neki kau daje taj ubitani pogled zaradio zbog nekog prokletstva, ali Gane mije objasnio da tome nije tako. Taje pria izmiljena jer je ljudima teko prihvatiti da takva nezgodna znaajka moe biti odabrana. U ovom sluaju, ne samo daje odabrana ve ju ani s punim pravom nosi kao svoju. No, dakle, naavi se na Ganeovoj roendanskoj proslavi, ani se drao po strani, pomno sputene glave da ne bi nekog sluajno pozlijedio pogledom. I dok su sva boanstva obilazila Ganea divei se njegovoj ljepoti, ani to nije mogao uiniti. Znao je da bi njegov daran bio poguban za dijete. No, Parvati je primijetila njegovu suzdranost i pogrjeno je protumaila. "Potovani ani," rekla mu je, "doi i udijeli daran mome sinu." "Ne mogu to uiniti, boginjo", odgovorio je ani i dalje gledajui u tlo. "Moj je pogled ubojit. Ne eli da pogledam Ganea." "Ali, mora", Parvati se nije dala smesti. "Doao si zbog toga, i sad se to mora izvriti. Doi." ani se jo jednom pokuao pobuniti, ustrajui na scenariju strane nesree ako je poslua, no Parvati je bila uporna. Tvrdila je daje Gane kao boansko dijete izvan zakona karme pa tako i

izvan zakona kojima upravljaju grane. ani u to nije bio siguran, to jest bio je uvjeren da nije tako. Sve u svemu, nastala je ak i mala prepirka koja je zavrila Parvatinom prijetnjom da e aniju oduzeti dharmu, dakle njegov posao, ako ne uini to to se od njega trai. Rijeju, neposluh je Parvati proglasila uvrjedom, a ani se na posljetku naao u situaciji da mora udijeliti daran Ganeu, ma koliko taj daran bio poguban. E, sad, modaj e ovo zgodno mjesto da se prokomentira ta Parvatina ustrajnost. Kad mi je prvi put ispriao tu priu, Gane je spomenuo da je njegova majka bila pomalo tata i da se cijela stvar dogodila kao pouka za nju. Moda je to istina na jednoj razini (sjeate li se onog to sam napisao o vie glava?), ali na drugoj razini Parvati je, kao boginja, morala znati to e se dogoditi. Prie koje ste proitali o njoj jasno govore o njezinoj mudrosti i sposobnosti. No, istina je, govore i o tvrdoglavosti, ali teko je pomisliti da bi Parvati -ona ista koja je prola kroz nekoliko smrti, odlazaka iz tijela i usporeivanja sposobnosti sa samim bogom Sivom mogla sada biti ovako nerazumna te pukom tatinom nakoditi svom voljenom sinu. Ne, istina je vjerojatno malo drukija. A na nju mi je Gane ukazao sljedeom reenicom: "Svako od prisutnih boanstava uinilo je neto da bi me spasilo od smrti. Na taj nain su dio svoje moi predali meni. Parvati je to vjerojatno znala i cijelu scenu izazvala namjerno. ani je bio pravo sredstvo za obavljanje takve zadae." Jasno vam je to se dogodilo: ani je pogledao Ganea, a odmah nakon toga djetetova se glava poela pretvarati u prah. Vidjevi da je bio u pravu, ani je odvratio pogled, to je vjerojatno spasilo ostatak Ganeova tijela, ali glava je ipak glava, pa Gane zapravo nije preivio anijev daran. Teko je rei to se dogaalo nakon toga. Parvati je, namjerno ili ne, podigla stranu buku zapomaganjem. Da bi ga odrali na ivotu boanstva su hranila Ganeovo tijelo raznim moima, a Indra je na brzinu rtvovao svog slona Purootama, odrezavi mu glavu i nasadivi je na beivotno tijelo. Hranjen snagom i dobrim eljama svih boanstava Gane je preivio ali, eto, slonovska glava je ostala. Barem to se tie vanjskog izgleda. "Zna li to sam prvo rekao uporabivi Purootamovu glavu?" upitao me Gane dok sam ja jo razmiljao o tom neobinom prizoru. "Ne znam", odmahnuo sam glavom. "Bacite Purootama u prvobitni ocean svijesti. Njemu e izrasti nova glava. Eto, to sam im rekao, a oni su se svi poklonili pred mudrou malog djeteta neobina izgleda. Morao sam, zna. Jadni Purootam!" Eto, to je Gane. Ostao je bez glave, udom ga spasili, a on se brine o slonu! Zapravo, kad malo razmislite, nita se manje od njega ne bi moglo ni oekivati. A simbolika? Opet mnogobrojna. Prije svega, morate znati da se na "gubitak glave" u Ganeovom svijetu uope ne gleda kao na neto loe. Dapae! Glava je mjesto gdje se simbolino nalazi osobnost, a "izgubiti glavu" uope ne znai umrijeti ili poludjeti. To znai - prosvijetliti se. Kad nemate glavu, djelujete na osnovi kozmikih impulsa, a ne osobnih elja. Dakle, Ganeov gubitak glave ukazuje na njegovo rano prosvjetljenje, a injenicom daje takvu situaciju zadrao (dakle, uglavnom nosi slonovsku glavu) stalno nas podsjea na ispravnu djelatnost i ivotnu mudrost. U ovom sluaju to znai: "ne misliti svojom glavom, ve onom kozmikom". U tom smislu, slonovska glava je simbol svemira. Velika je, snana, pouzdana, nenasilna (osim ako nije izazvana), ali i nepobjediva. Ona u potpunosti oslikava Ganeov status nakon "gubitka glave". ani je, kao karmiki nositelj, poseban uitelj. Ljudi katkada teko ue iz dobrog. Lako ih se zavede pa se preputaju niskim strastima. Ako nema tenje duhovnom razvoju, a vrijeme se posveuje samo materijalnim uicima, ani je taj koji e se, iz ljubavi, pobrinuti da im se vrati

elja za duhovnim. To se obino odvija tako da ani pretvori u prah objekt nae vezanosti. Zbog teke situacije i patnje koju tada doivljavamo, okreemo svoju pozornost k duhovnom. Ganeova iznimna ljepota mogla bi zavarati, ak i njegovu majku Parvati, ak i njega samog. Na ovaj nain, ta opasnost je, uz anijevu pomo, otklonjena. "On i ja suraujemo od toga trenutka", rekao mi je Gane. I doista, veza izmeu njih je jaka. O njemu je uvijek govorio kao o ozbiljnom i strogom, ali bliskom i dragom prijatelju. Poetak njihove "suradnje" bio je obiljeen tom navodnom tragedijom, ali su mnoge druge prie zapravo aljive, poput ove koja slijedi. No, prije togajo par rijei o Parvati. anijeve poduke dolaze onima koji ne slijede svoju dharmu. Namjerno ili ne, Parvati se ponaala kao tata i ponosna majka koja vjeruje u svoju boansku nedodirljivost. Ve sam motiv sazivanja boanskog skupa bio je sumnjiv sa stajalita dharme. Jer, to znai djetetova ljepota? Ba nita. S druge strane, sve to znamo o Parvati, ukljuivo i ono to smo saznali u posljednjoj prii o Ganeovom pjevanju Veda, njezinom poduavanju pukim hodanjem i zvukovima zvonia, govori nam o pravoj boanskoj naravi i statusu. Oigledno je daje cijela situacija bila isplanirana. S jedne strane, tu je bila pouka o dharmi (evo to slijedi kad majke, ali i svi drugi, vanost pridaju onome to nije vano), a s druge, podrka koju je umirui Gane dobio od svih bogova. Moram priznati da mi je taj drugi dio najmanje jasan. Naime, Gane je spomenuo da je upravo tako dobio ovlasti za stvaranje reda u svemiru - ovlasti koje bi nadilazile samo jedno duhovno stvorenje. Ako eli, on moe uporabiti bilo koju mo da bi spasio ivot svemira. To je velika snaga, ali i velika odgovornost. Oigledno je da se, na neki nain, upravo u trenutku o kojem govori ova pria, odigrao taj "transfer" snage s drugih boanstava na Ganea. Teko je rei kako se to tono dogodilo i kakva se sve znaenja i tajne skrivaju iza toga. Ali, stoje tu je: od toga trenutka nadalje Gane ima slonovsku glavu, s kojom je pridobio dio mudrosti i moi svih prirodnih zakona. Jedna stvar me ipak malo muila u svemu tome. "Jesi li ikada pitao svoju majku o toj 'zavjeri? Usprkos svemu, ona te izloila smrti. Stvari se nisu morale odvijati na taj nain, da ne govorim o tome kako je, hm, spaljivanje glave moralo biti bolno." "Zaudio bi se," nasmijao se Gane, "ali ne sjeam se boli. Mislim daje nije bilo. A to se tie moje majke... Pa, pitao sam je, to jest ona mi je ovo i ispriala. Ali, bojim se da ne mogu biti odreeniji u svezi toga. Zna, i ona, ba kao i ja, ponekad uva svoje tajne. Smatrala je dovoljnim prenijeti mi ba toliko da mogu sumnjati u spontanost tog dogaaja." "A ani? Stoje s njim? Misli li daje u on sudjelovao u tom planu?" "Ah, vidi, to ne znam", odgovorio je Gane neobino se smijeei. "Iskreno, mislim da nije. On ti je udan svat, taj ani. Vrlo doslovan i strog. Ne vjerujem ba da bi pristao glumiti u bilo kakvoj predstavi, pa bila ona smiljena i od same Parvati. Ne, mislim da je on jednostavno i izravno radio tono ono to inae radi. Takav ti je on - nepokolebljiv, odluan i savreno discipliniran!" Da, takav je ani. Kao i ostali iz Ganeovog drutva, i ani je mnogo toga, ali jedno je sigurno - glumac nije! tovie, njegovo nepokolebljivo pridravanje karmikih zakona slino je onome u boga smrti, Jame. Ako se neto uini ili kae, posljedice se ne mogu izbjei. Svaki dogovor za njega je zakon koji se nikako ne moe izmijeniti. No, zato je Gane uvijek bio majstor u traenju "rupa u zakonu", a sljedea pria govori o tome kako je svog prijatelja i suradnika anija natjerao da njega, Ganea, preskae u donoenju loih vijesti, uporabivi pritom trik zasnovan na poznatoj anijevoj predanosti doslovnom ispunjavanju dogovora. Sutra dolazim kttbi, napisala je tuga

naprijed vas upozoravam, nemojte priu koja slijedi shvatiti kao ismijavanje anija, gospodara tuge i darovatelja unutarnjeg mira! To nikako ne bi bilo dobro jer, ponajprije, u stvarnosti nije tako, a drugo, ako bismo pogrijeili i na taj nain gledali na odnos Ganea i anija, posljedice bismo snosili samo mi i nitko drugi!* elim ponoviti da je Gane uvijek s neizmjernim potovanjem govorio o aniju, pa ak i kad mi je ispriao ovu aljivu priu. Moram vam takoer priznati da imam odreene sumnje u njezin tijek, to jest u anijevu ulogu u svemu tome. No, najprije u vam ispriati priu, ovaj put u obliku razgovora s Ganeom, a zatim u s vama podijeliti svoja razmiljanja. "Zanimljiv mije taj odnos anija i tebe", rekao sam jednom prigodom, vjerojatno pod utjecajem prie o Ganeovom prvom roendanu i dobivanju slonovske glave. Hm, da, bilo je to zapravo najednom drugom * Iznimno mije drago stoje knjiga Velinastveni Saturn koja opisuje veliinu i snagu Saturna kao uitelja ivotne mudrosti do danas ve sedamnaest puta ponovno tiskana! Onaje u cjelosti posveena naem odnosu prema Saturnu, to jest prema ozbiljnosti, dharmi, obvezama, tuzi, gubitku, duhovnosti, miru pa i smrti. itateljice i itatelji te knjige prisjetit e se to se dogodilo kralju Vikarami kad je neoprezno prosudio anija kao nepoeljnog i zlog. Dakle, oprez - nemojte ponoviti tu pogrjeku, ak ni u najmanjem opsegu mjestu, ne ovdje... Ali, to sada nije vano. Dakle, obasuo sam ga pitanjima: "to je s karmom u takvim sluajevima? Stoje s tvojom karmom? Da li si ti zasluio takvu 'kaznu'? I to je sa anijem? Dogovoreno ili ne, on je proveo u djelo spaljivanje tvoje izvorne glave. To mora sa sobom nositi odreene posljedice. I, kako..." "ekaj, ekaj!" prekinuo me Gane, okrenuvi otvorene dlanove prema meni. "Tko bi mogao odgovoriti na toliko pitanja odjednom? Osim toga, neke od postavki su ti pogrjene. Polako." Zastao sam, rairivi oi u upitnom izrazu lica. "Polako", ponovio je Gane jo jednom. "Ponajprije, ne smatram to to se dogodilo kaznom, ve blagoslovom. Zasluio sam to!" "Zasluio si?" "Naravno, prosvjetljenje se zasluuje. Nije ono kazna, ve blagoslov!" Vidite, tada sam saznao to zapravo predstavlja "gubitak glave". Ve sam to spomenuo u prethodnoj prii. Objanjenje je bilo malo due, uz mnogo zadirkivanja i komentara mojeg zauenog izraza lica. Ali, sve se svodi na isto: kad u Ganeovom svijetu netko "izgubi glavu", to znai da vie ne djeluje iz osobnih pobuda, ve iz onih kozmikih. Ipak, na neki nain se mora odravati meudjelovanje s vanjskim svijetom, pa ak i privid ili trag osobnosti. Gane to radi koristei slonovsku glavu i zapravo nas tako stalno podsjea na svoju kozmiku narav. Ako cijelu situaciju pogledate s te strane, odjednom postajejasno daje stari ani, asket s ubojitim pogledom, Ganeu zapravo donio prosvjetljenje! "A osim toga," nastavio je Gane, "ne bih nikada bio ovako lijep da nije bilo anija!" A zatim se nasmijao svojim najarmantnijim osmjehom. Koliko god to bilo neobino, znao sam da misli ozbiljno. On je doista lijep! "Nadalje, doista sam dobio podrku, a i velik dio znanja i sposobnosti svih boanstava pomalo. To je tek blagoslov!" Da, to je doista blagoslov! Nije morao nastavljati, znao sam to mi eli rei: ne samo da se ne radi o kazni ve mu je ani svojim postupkom osigurao potpuno ostvarenje zadae zbog koje je nastao! Vidite, kad bi svi mi anijeve postupke u naem ivotu - a to su obino trenuci kad nam je po ljudskim mjerilima najtee - promatrali na taj nain, ani bi bio i na najbolji prijatelj! Jer, njegovo je da donosi poduku, a nae je da uimo, a ne da se tome opiremo! U tom sam se trenutku prisjetio zloglasnog razdoblja koje zovu sade sati, sedam i pol godina tuge. To je vrijeme koje svakom ovjeku dolazi dva do tri puta u ivotu, a koje veina

astrologa smatra tekim. To je vrijeme gubitaka i usporenosti. Ponavlja se svake dvadeset i dvije godine - toliko je aniju potrebno da obie oko Sunca i vrati se na poloaj u kojem e ponovno uzrokovati sade sati. S astronomskog stajalita, Saturnu je, naravno, potrebno dvadeset devet godina i jo neto mjeseci da obie oko Sunca. Ali, budui da sade sati traje sedam i pol godina koje se nalaze unutar tih dvadeset devet, moe se rei da smo dvadeset dvije godine izvan sade satija, pa sedam i pol u njemu, pa dvadeset dvije izvan i tako dalje. Kao to moete izraunati, tri takva ciklusa e vas dovesti do stote godine, ali je mogue da vam prvi sade sati pone s deset godina, pa e brojke biti malo drukije. Kada e tono poeti prvi sade sati i kako e se ciklusi odvijati dalje, ovisi od poloaja anija i andre (Mjeseca) u nekoj natalnoj karti. Natalna karta je, naravno, slika neba u trenutku neijeg roenja. Uglavnom, eto, dva do tri puta u ivotu svaki ovjek prolazi kroz sade sati, to jest sedam i pol godina tuge. Takvo me razmiljanje dovelo do sljedeeg pitanja za Ganea. "U redu, shvatio sam to za anija i tvoju glavu. Ali, nisi mi odgovorio na druga pitanja..." "Nisam stigao..." prekinuo me Gane uz osmjeh, pravei se da mi zamjera to "previe pitam". "Dakle, to je s karmom?" zanemario sam zadirkivanje. "Kako na tebe, primjerice, djeluje sade sati? Kad se ani priblii tvom andri, kako ti onda... Hej, ima li ti uope natalnu kartu?" Ovo zadnje mije sinulo upravo u tom trenutlku. Ja ga ispitujem o karmi, a tko zna, moda se to uope na njega ne odnosi! "Pa, ispriao sam ti o svom roenju, zar nisam? To znai da imam natalnu kartu, kao i svatko tko je roen. To je bilo davno i nebeska tijela su bila drukija, pa je ak i raspored zvijea na nebu bio drukiji.* No, natalna karta je tu, dakle posjedujem je." Kimnuo sam glavom. "To znai da i na tebe djeluje karma. Da li...?" "ekaj!" opet me prekinuo, ovaj put otrije. "Rekao sam ti da su ti neke postavke pogrjene pa ti ni pitanja ne stoje kako valja. Ovo je jedno od takvih postavki. Zato zakljuuje da na mene djeluje karma?" "Pa... zato to ima natalnu kartu..." zamucao sam, sada ve pokoleban u svoje uvjerenje. * Ne bih elio itatelje gnjaviti s nepotrebnim detaljima, ali samo da znate da je ova tvrdnja ispravna. Naime, zbog precesije, odnosno pomicanja Zemljine osi u odnosu na okolni svemir, s vremenom se mijenja i izgled neba gledano sa Zemlje. "Sve to je roeno ima natalnu kartu, ali karma nije stvar posjedovanja natalne karte. Karma je stvar odnosa s djelatnou ili unutarnje svjesnosti. Prosvijetljeni ljudi takoer imaju natalnu kartu, ali imaju i neto mnogo vie od toga. Oni su izili izvan natalne karte. To je izravna posljedica prosvjetljenja, i to se toga tie, modajedini vanjski, to jest objektivni, pokazatelj prosvjetljenja. Ako to vrijedi za ljude, to misli, vrijedi li i za bogove?" Ovu posljednju reenicu Gane je izgovorio aljivim tonom, s licem podignutim prema stropu i desnom rukom usmjerenom na svoju glavu. Slonovsku glavu, a ne onu koju je "izgubio". Tada mije simbolika "gubitka glave" bila jo nova, pa sam bio prilino zbunjen onim to sam uo. Zato sam se prizoru "tatog" Ganea nasmijao pomalo bojaljivo. U obranu svoje zbunjenosti istiem daje ovaj razgovor voen prije vie od deset godina. U meuvremenu sam u teoriji i praksi shvatio stoje Gane elio rei. tovie, mnogim drugim ljudima sam objanjavao filozofiju karme i poloaj jvotisha unutar nje. Ali, ako ste vi ti koji ste sada zbunjeni, nemojte se previe optereivati s tim. Moda emo jednom drugom prigodom detaljnije raspraviti ovaj problem. Za sada u samo iznijeti zakljuak: Gane ima natalnu kartu, ali to ne znai da je vezan karmom poput prosjenog ovjeka koji e itati ove rijei. Eto. A kao potporu ovoj tvrdnji, Gane je ispriao aljivu dogodovtinu sa anijem - priu koju sam vam najavio.

"Budui da imam natalnu kartu," nastavio je Gane, "to znai da i meni, prema svim pravilima jvotisha, s vremena na vrijeme dolazi sate sati. Znai, moj prijatelj ani posjeuje mojeg andru i ja bih morao biti tuan, ozbiljan i odgovoran." neba u trenutku neijeg roenja. Uglavnom, eto, dva do tri puta u ivotu svaki ovjek prolazi kroz sade sati, to jest sedam i pol godina tuge. Takvo me razmiljanje dovelo do sljedeeg pitanja za Ganea. "U redu, shvatio sam to za anija i tvoju glavu. Ali, nisi mi odgovorio na druga pitanja..." "Nisam stigao..." prekinuo me Gane uz osmjeh, pravei se da mi zamjera to "previe pitam". "Dakle, to je s karmom?" zanemario sam zadirkivanje. "Kako na tebe, primjerice, djeluje sade sati? Kad se ani priblii tvom andri, kako ti onda... Hej, ima li ti uope natalnu kartu?" Ovo zadnje mije sinulo upravo u tom trenutlku. Ja ga ispitujem o karmi, a tko zna, moda se to uope na njega ne odnosi! "Pa, ispriao sam ti o svom roenju, zar nisam? To znai da imam natalnu kartu, kao i svatko tko je roen. To je bilo davno i nebeska tijela su bila drukija, pa je ak i raspored zvijea na nebu bio drukiji.* No, natalna karta je tu, dakle posjedujem je." Kimnuo sam glavom. "To znai da i na tebe djeluje karma. Da li...?" "ekaj!" opet me prekinuo, ovaj put otrije. "Rekao sam ti da su ti neke postavke pogrjene pa ti ni pitanja ne stoje kako valja. Ovo je jedno od takvih postavki. Zato zakljuuje da na mene djeluje karma?" "Pa... zato to ima natalnu kartu..." zamucao sam, sada ve pokoleban u svoje uvjerenje. * Ne bih elio itatelje gnjaviti s nepotrebnim detaljima, ali samo da znate da je ova tvrdnja ispravna. Naime, zbog precesije, odnosno pomicanja Zemljine osi u odnosu na okolni svemir, s vremenom se mijenja i izgled neba gledano sa Zemlje. Slomljena kljova "Sve to je roeno ima natalnu kartu, ali karma nije stvar posjedovanja natalne karte. Karma je stvar odnosa s djelatnou ili unutarnje svjesnosti. Prosvijetljeni ljudi takoer imaju natalnu kartu, ali imaju i neto mnogo vie od toga. Oni su izili izvan natalne karte. To je izravna posljedica prosvjetljenja, i to se toga tie, moda jedini vanjski, to jest objektivni, pokazatelj prosvjetljenja. Ako to vrijedi za ljude, to misli, vrijedi li i za bogove?" Ovu posljednju reenicu Gane je izgovorio aljivim tonom, s licem podignutim prema stropu i desnom rukom usmjerenom na svoju glavu. Slonovsku glavu, a ne onu koju je "izgubio". Tada mije simbolika "gubitka glave" bila jo nova, pa sam bio prilino zbunjen onim to sam uo. Zato sam se prizoru "tatog" Ganea nasmijao pomalo bojaljivo. U obranu svoje zbunjenosti istiem daje ovaj razgovor voen prije vie od deset godina. U meuvremenu sam u teoriji i praksi shvatio stoje Gane elio rei. tovie, mnogim drugim ljudima sam objanjavao filozofiju karme i poloaj jvotisha unutar nje. Ali, ako ste vi ti koji ste sada zbunjeni, nemojte se previe optereivati s tim. Moda emo jednom drugom prigodom detaljnije raspraviti ovaj problem. Za sada u samo iznijeti zakljuak: Gane ima natalnu kartu, ali to ne znai da je vezan karmom poput prosjenog ovjeka koji e itati ove rijei. Eto. A kao potporu ovoj tvrdnji, Gane je ispriao aljivu dogodovtinu sa anijem - priu koju sam vam najavio. "Budui da imam natalnu kartu," nastavio je Gane, "to znai da i meni, prema svim pravilima jvotisha, s vremena na vrijeme dolazi sate sati. Znai, moj prijatelj ani posjeuje mojeg andru i ja bih morao biti tuan, ozbiljan i odgovoran." Jo jedan mali prekid i obeavam da to vie neu initi do kraja prie. Dakle, sade sati je stvar "posjeta anija neijem andri". andra oznaava um, duh, osjeaje i slino. Kad je Gane rekao da "ani dolazi u posjet njegovom andri", zapravo je rekao da se to dogaa u

njegovom duhu. Dakle, sade sati je stvar unutarnjeg doivljaja, a ne vanjskih okolnosti. Shvaate li? "To bi bilo sasvim suprotno mojoj naravi, zar ne?" rekao je Gane dalje. "Odgovoran jesam, to je tono. Zato me ani i voli. Ali, teko bi se moglo rei da sam ozbiljan ili tuan. Upravo suprotno! Zato sam se sa anijem dogovorio da me preskae u mojim posjetima. Nita od sade satija za mene." "Kako preskae?" pitao sam. "Zar se ani ne dri nekog naela? To mije teko povjerovati!" "Ma dri se naela i pravila, u tome i jest kvaka! Na to sam ga i dobio!" Nisam razumio to mi govori, pa sam jednostavno priekao da objasni svoje rijei. "ani me, kao stari poznanik i prijatelj", nastavio je nakon nekoliko sekundi "pripreme", "doao upozoriti da mi slijedi sedam godina tuge. U tom trenutku sam bio zabavljen nekom ludom proslavom, ali sam usprkos tome bio spreman za njega. Naime, mora znati da sam prvi sade sati morao provesti u peini, kao asket, po uzoru na svog oca ivu. Imao sam tada trinaest godina pa mi sve to skupa nije bilo drago. Ali, i majka i otac su me uvjeravali da je to za moje dobro te da je, kad za to doe vrijeme, potrebno pognuti glavu pred anijem. No, nekako sam to izgurao - tovie, moram rei da je tih sedam godina meditacije ispalo vrlo korisno utroeno vrijeme, pa imam jo jedan razlog za osjeaj zahvalnosti prema aniju - a zatim sam smiljao nain kako da se izvuem iz daljnjih slinih 'problema'. Jer, vidi, meditacija je bila odlina, ali kao i svatko drugi, elio sam biti slobodan, i initi to elim u vrijeme koje elim. Smatrao sam da e ak i ani cijeniti takvu motivaciju. Uglavnom, kad je dolo vrijeme za drugi sade sati, uvjerio sam anija da me preskoi." "Uvjerio si ga?" zaueno sam ponovio. "No, pa...", namjerno je odugovlaio Gane. "Zapravo sam ga natjerao da mi potpie!" Moram li vam rei kakav sam pogled imao u tom trenutku? ovjek svata oekuje od Ganea, ali -potpisivanje!? Poeo sam se smijati: "Potpisao ti je? Stoje potpisao? Da te oslobaa tuge zauvijek?" Gane mi se pridruio u smijehu. "Ma ne," rekao je nakon nekog vremena, "potpisao mi je neto drugo. Budui da smo prijatelji i suradnici, dan prije mog drugog sade satija doao me upozoriti na to. Naao me na zabavi, plesao sam i pjevao sa Siddhi i Buddhi, a bilo je tu i nekih drugih gostiju. Uglavnom, luda no... Kad je doao, izgledalo je kao da se ispriava. A ja sam izgledao malo opijen, bilo je amrite tamo, zna. Malo sam i odglumio da me amrita udarila u glavu vie nego to zapravo jest, pa sam ga zamolio neka mi napie poruku na papiri i potpie. Tako sigurno neu zaboraviti!" "ekaj, a zato bi zaboravio?" "Pa, inae sam sklon zabavama, zna on to. A tada sam izgledao prilino, pa zna..." Hm, znam li? I kako zapravo djeluje ta amrita? Ako je to neto poput alkohola, onda je sigurno bilo ludo! Iako, pokraj sve te otkaenosti u Ganeu, vjerujem da njemu nije potrebno nita posebno da bi izgledao - veselo! "I tako," nastavio je Gane, "rekao mi je da bih od sutra trebao prestati sa svim tim ludovanjima, smijanjima, pjevanjima i plesanjima. A ja sam mu, naravno, rekao da u rado to uiniti, samo neka mi on lijepo, jel'te, napie kad je to tono. Rekao mije, znam, uo sam, ali neka mi napie, bit e sigurnije." I sad je Gane uinio neto vrlo udno. Posegnuo je negdje u svoj dhoti te izvukao smotuljak ukastog papira. Odnosno, kasnije mije rekao da se radi o listu palme. Izgledao je vrlo staro, ali jo se nekako drao u jednom komadu. Oprezno gaje odmotao i pruio mi ga uz iroki osmjeh. Prihvatio sam taj list ili papir, a na njemu zamijetio neto napisano rukom. Isprva nisam mogao proitati to pie jer se radilo o nekim neobinim znakovima. Ali, kad sam malo bolje pogledao, poeo sam prepoznavati slova. Naravno, tek sam kasnije shvatio da se vjerojatno

radilo o nekoj vrsti arolije, budui da je malo vjerojatno da je ani neto napisao na jeziku kojim se danas govori. Kako bilo da bilo, na tom prastarom smotuljku je pisalo: "Sutra dolazim k tebi jer ti sutra poinje sade sati." Potpis: ani. Gledao sam u udu u ta slova. Da li je mogue da je stvorenje poput anija doista ispisalo neto na komadu... ega ve? Nevjerojatno! "Ali, ne razumijem", rekao sam. "To valjda jest anijev potpis. Ali u emu je stvar. To je samo potvrda da ti sade sati dolazi." "Kako ne razumije?" nastavio je Gane. "Dolazi, da. Ali dolazi sutra." Blijedo sam ga gledao jo uvijek ne shvaajui poen tu. "Sutra", ponovio je Gane. "ani e k meni doi sutra." "ekaj, pa ne eli valjda rei daje stvar u..." polako mije svitalo! "Ma, da!" uskliknuo je Gane. "Upravo je u tome stvar! Kad je ani sutradan doao, ja sam mu pokazao ovaj papir i rekao mu da se nismo tako dogovorili i neka on lijepo doe sutra!" Posljednje rijei nisu se dobro ni ule jer je Gane grcao od smijeha. Ni ja nisam bio u boljem stanju. I uskoro sam od smijeha poeo osjeati greve u elucu. Smijali smo se do suza, dok mi je Gane kroz poplavu neobinih zvukova jo govorio kako je ani, budui dosljedan svojoj ozbiljnosti, dolazio jo nekoliko dana uzastopce, ali Gane se nije dao smesti i stalno mu je pokazivao taj potpis traei da doe sutra. Sve u svemu, bila je to jedna od najzabavnijih Ganeovih pria koju sam ikada uo. Kad se dobrano nasmijao, Gane me upozorio na ono isto na to sam ja upozorio vas na poetku prie. "Sluaj", rekao je. "Ispriao sam ti ovo jer smatram da si sposoban razumjeti nae uloge, anijevu i moju. Nadam se da nisam pogrijeio." Pa, i ja se nadam da nismo pogrijeili u tome. Vjerujem da ste ispravno razumjeli njegov nain objanjavanja, jer kao to sam napomenuo, pogrjean odnos prema aniju mogao bi nas skupo stajati... Dakle, Gane je pronaao nain da izbjegne sedam i pol godina tuge. Bio je to lukav, pomalo i prevarantski nain. Navukao je jadnog anija na izjavu - i to jo u pismenom obliku! - kojom ga oslobaa tuge u sadanjem trenutku. Ne znam kako je ani to podnio, ali kao to sam napomenuo na poetku, u ovom sluaju imam neke sumnje. One nisu nastale iz nepovjerenja prema Ganeu. tovie, on ih je sam potaknuo kasnije, ustvrdivi nekoliko puta da sam lakovjeran. Primjerice, pokazao mi je komad neega sa anijevim potpisom. Tamo je bila ispisana reenica koju sam mogao proitati, to je samo po sebi bilo dovoljno neobino. Meutim, meni lakovjernom bi Gane mogao pokazati bilo to i tvrditi da je rukopis bilo kojeg boanstva ili drugog neobinog stvorenja! Kad je Gane u pitanju, teko da moete biti sigurni u takve stvari! Jedno od pitanja je zato bi on uinio tako neto? Zato bi me zavarao s komadom papira? Nisu mu trebali dokazi - vjerovao sam mu na rije. Moda je sve bilo dio scenografije predstave koja mu je u tom trenutku pala na um? Zgodno, moram priznati, i u njegovom stilu! Drugo pitanje je to zapravo znai cijela ta pria? Zar je samo stvar u tome daje Gane svojom lukavou prevario anija? Ili se iza toga krije dublja pouka? Uvjeren da je ovo drugo u pitanju, dugo sam razmiljao o ovoj dogodovtini i na kraju zakljuio da ona ukazuje na mogunosti. Ili, ako hoete, ovdje je rije o slobodi koju svatko moe imati, bez obzira na sve kozmike zakone. Zakoni su utvreni, a izmeu ostalog, Gane je taj koji se brine da budu potovani. Ali, eto, on poznaje i naine kako da ih se ponekad i zaobie. Sve se moe - u tome je stvar! Ali, imajte na umu tko je taj koji je to mogao uiniti! Gane, odravatelj reda, u ijim rukama je odgovornost (ah, kako anijevski!) za djelovanje cijeloga svemira; Gane, mudrac i arobnjak, asket po potrebi i poznavatelj najdubljeg znanja o ivotu; Gane, sveprisutni

zatitnik i utjeitelj; Gane, sposoban rtvovati svoje vlastito tijelo za obvezu koju je preuzeo (kao to ete vidjeti u sljedeoj prii!). Takoer, da bi taj "trik" mogao uspjeti, Gane mora zauvijek, od sada do kraja svih dana, ivjeti u sadanjem trenutku - danasl Jer, sutra, sasvim neizbjeno, k njemu dolazi tuga. Slomljena kljova Dakle, ako i vi to moete, ili barem ponekad sliite njemu, moete se nadati izvoenju istog trika sa anijem. Moglo bi vam uspjeti ako ga izvedete s potovanjem! ani ima mnogo posla i bez vas, pa bi takva situacija i njemu odgovarala. I kad smo ve kod toga, duboko sam uvjeren daje ani i te kako znao o emu se radi kad je potpisivao onu reenicu, a da je nakon toga dolazio nekoliko dana samo zato jer je volio biti u Ganeovom drutvu. Ako sam u pravu, svejebilo na neki nain dogovoreno. Ali, moralo se odigrati na takav nain jer inae bi se zakoni svemira pobunili. Sve mora biti po propisima, znate. Ali, dobra je vijest da su oni tako sastavljeni da se ipak sve moe, samo ako ste dovoljno mudri. A Gane je oigledno pravi mudrac! A ani... pa i on je mudar, bez daljnjega. Razmiljao sam o tome da lije moda pristao na tu igru poput boga Jame na onu jednu sekundu koju je dao Satjavanu? Ilije moda jednostavno elio pomoi svom prijatelju, a moda se elio ipak nekako iskupiti za slonovsku glavu, smatrajui da ona sama predstavlja dovoljnu koliinu nevolja za jedan kozmiki ivot? Tko bi to mogao znati? Morat emo pitati anija kad ga sretnemo. Ako e biti voljan odgovarati na takva tipino ljudska pitanja... ije sluajno to sam priu o Ganeovoj slomljenoj kljovi ostavio za kraj ove cjeline (da, da, ima jo pria, pa ako e biti volje i sree, moda ih ispriam u nekoj drugoj knjizi!). Naime, ta mije pria objasnila toliko toga o ivotu, karmi, dharmi, a posebice o jvotishu i njegovoj najvanijoj primjeni - upajama, posebnim djelatnostima ije djelovanje se osjea unatrag u vremenu. Da, dobro ste proitali - unatrag u vremenu. Sve druge djelatnosti svoje posljedice ostavljaju unaprijed u vremenu. Ako sada nazovete nekog od svojih najdraih i kaete mu da ga volite, va e postupak imati posljedice na vau sadanjost, ali i budunost. Uinit e je boljom, u ovom sluaju. To vrijedi za svaki uobiajeni postupak. Pri tome mislim na djelovanje unaprijed u vremenu, ne na onaj dio o "boljoj" budunosti. Naravno, ima postupaka koji e vam je i upropastiti! Taj zakon uzroka i posljedice koji neki lijepo izraavaju uzreicom "kako ije, tako e i eti", vrijedi u svakom sluaju, pa ak i za takozvane upaje, s tim da ako upaju provedete kako valja, njezin rezultat je uvijek dobar za vas. Ali, da se vratimo na tu neobinu znaajku upaja da djeluju unatrag u vremenu. Da li je tako neto uope mogue? Gledano sa stajalita suvremene fizike, naravno da jest, barem u teoriji. Vrijeme je samo funkcija materije i sila koje je ine. Kretanje u jednom smjeru vremenske crte jednako je mogue kao i kretanje u drugom smjeru. Ako se dobro sjeam svojih satova fizike, o tome govore Fevnmanovi dijagrami. No, na stranu teorija, u praksi nema niega to bi ukazivalo na uporabu injenice kretanja u suprotnom pravcu na vremenskoj skali. Na izgled sve se kree u istom smjeru: od prolosti prema budunosti. E, pa, to je samo na izgled tako, kae teorija upaja. Postoje postupci ije posljedice se osjeaju u prolosti. Zamislite samo na trenutak da je to doista istina, bez obzira to za sada nema pravog objanjenja na koji nain se to dogaa. Kakav bi bio rezultat takvog postupka? Budui da ivimo u sadanjosti, oigledno je da rezultate ne moemo osjeati u prolosti jer tamo vie nismo. Meutim, ako je naa prolost izmijenjena - a jest ako su rezultati upaje otplovili u tom smjeru - onda se mijenja i sadanjost!

Kao to smo nauili od Buddhi i Siddhi, na ivot u sadanjosti je kombinacija karmikih uvjeta, a to znai posljedica naih djela u prolosti te slobodne volje koju kao svjesno bie izraavamo. Upaja je promijenila prolost, a to znai daje promijenila karmike uvjete s kojima se suoavamo u sadanjosti. Razumijete li? Vjerujem da razumijete. A ak i ako to nije sluaj - ne brinite, upaje su nepoznanica, neka vrsta tajnog znanja - stvar je vrlo jednostavna: napravite upaju danas i karmiki uvjeti e vam se promijeniti - danas! Promjena karmikih uvjeta obino znai daje ivot laki, mada to nije uvijek sluaj. Naime, pitanje lakeg i teeg je pitanje osobnih procjena ili ak ukusa. Zato je bolje rei da upaje ivot ine sadrajnijim i zanimljivijim. One ga jednostavno ubrzavaju, mada to ponekad moe znaiti da vodite miran i staloen ivot. Hm, znam, znam, ponekad je teko objasniti neke stvari, a upaje zasigurno spadaju meu one tee objanjive. Da probam jo s izrazom evolucija, moda pomogne. Upaje, dakle, stvaraju povoljnije uvjete za uenje i napredovanje, kakvi god ti uvjeti bili. Eto, mislim da bi to bilo dobro objanjenje! Akakvi su to postupci, te upaje? Ponekad svakidanji, ponekad neobini, a najee u sebi sadravaju neku vrstu davanja, pomaganja ili rtve. "rtva" (a to je i davanje, odnosno pomaganje) mora biti uinjena svjesno te mora biti u skladu s karmikim posljedicama koje elimo neutralizirati. Aha, sada sam opet spomenuo neto to moram objasniti: neutralizacija karmikih posljedica. Ve sam, zapravo, to spomenuo. Promjena karmikih uvjeta podrazumijeva neku neutralizaciju onih koji su bili prisutni prije upaje. Recimo da ste u prolosti poinili neko loe djelo. Posljedice tog ina, vaa karma, sustiu vas danas. Ukoliko napravite upaju, neutralizirali ste tu karmu i promijenili karmike uvjete. Znai, kad se kae da upaja mora biti u skladu s karmom koju neutralizira, misli se na istovjetnost rtve s moguim teim posljedicama karme. Shvatit ete o emu se radi kroz poslovicu koja govori o upajama. Ona kae da upaje pretvaraju ugriz tigra u ubod komarca. U oba sluaja pretrpjeli smo ozljedu od ivotinje - ali, hm, nema sumnje da emo radije izabrati malo svrbea i neugode nasuprot trajnom osakaivanju. Pria koja slijedi govori o Ganeovoj slomljenoj kljovi. Kao to ete vidjeti, ona je simbol upaja, rtvi koje ponekad moramo napraviti da bismo zadovoljili karmike uvjete, ali na nain koji nas nee trajno sprijeiti u ostvarenju svoje ivotne zadae. Ispriao mu je tijekom naih ranih susreta, i to zato jer sam ga o tome ispitivao na nagovor jednog mudrog ovjeka imenom Parashara. Bila je to poduka o upajama, odnosno preventivnim mjerama iz jvotisha. Ali, kao i sve njegove prie i ova je toliko bogata simbolikom da negdje u srcu i dui ostavlja mnogo dublji utisak. Naa tumaenja su uvijek jednoslojna, a ivot., pa, ivot je, kao i Ganeove prie, mnogo sloeniji od toga. "Jednom sam morao dokazivati svoju snagu, zna", rekao je Gane. "Ne mudrost ili znanje, ve istu tjelesnu snagu, borilaku vjetinu i ratnike sposobnosti." "Zar doista?" upitao sam iznenaeno. Iako sam znao da je Gane zapravo ratni poglavar Gana, nebeskih ratnika, i da je jedno od njegovih imena Ganapati, to znai upravo to, nikad ga nisam tako doivljavao. Njegov izgled, ponaanje, a i narav, nekako su mi sasvim suprotni od te funkcije. "Da, doista", potvrdio je Gane, nekako neobino ispunivi grudi zrakom tako da je na trenutak izgledao poput miiavog gladijatora. "Bilo je to neposredno nakon mojeg nadmudrivanja sa Skandom. Kako to obino biva, pobjeda zasnovana na mudrosti i razumijevanju nije ostavila prevelik utisak na ljude i bogove. Ja sam dodue dobio Buddhi i Siddhi, a s njima i divljenje mudrih. Ali ostala je sumnja u moju snagu i sposobnost zatite. Sva bia koja ive u neznanju, posebice ljudi i demoni, ele konkretne dokaze moi, a to se najbolje postie u bitki ili ratu. Zato Skandi nije bilo teko privui pozornost svih. Njegove

ratnike vjetine tako su velike da e zadiviti svakoga. Imati Skandu na svojoj strani znai biti potpuno zatien." "To je istina, ali radi se o gruboj sili", pobunio sam se. "Mnogo je bolje imati um i srce, nego samo snagu. Mislim da si ti to savreno dokazao prilikom osvajanja svojih ena." "Naravno da je tako", sloio se Gane. "Ali, mora ponekad misliti i na dojam koji ostavlja na ljude. Zna li to je arudha?" Ha, trebalo mi je malo vremena da se sjetim na to je mislio - ali, da, znao sam! Arudha znai slika i koristi se u jvotishu kod tumaenja nekih podruja ivota. Radi se o sjenkama ili prividima koje "bacamo" od sebe. Primjerice, vaa arudha bi mogla biti vanija za politiku karijeru, nego vae stvarna situacija. Ako ste politiar, koga zapravo briga kakvi ste vi zapravo i tko to uope zna? Ono to znamo o javnim osobama uglavnom je njihov image - ili ti arudha). "Upravo tako", rekao je Gane opet nepozvan uskaui u moje misli. "A ja sam po definiciji neka vrsta politiara. To je dobro znao i moj otac iva. Ako je elio da me ljudi i bogovi potuju i kao zatitnika i ratnika, morao sam se dokazati u bitkama, koliko god ih ja mrzio iz dna due. Zato mi je smjestio jednu zadau osiguranja. Dugotrajnu. Umjesto Skande koji je obino radio takve poslove, mene je zaduio da uvam njegov mir tijekom trideset godina meditacije. Posao dosadan da ne moe biti dosadniji! Ali, iako se povukao u tiinu, iva se pobrinuo da se na strai ne dosaujem. Smislio je pakleni plan i dogovorio se sa svojim uenikom Parauramom da me testira." Moram malo objasniti Ganeove rijei, jer bez tog objanjenja jedan vaan detalj nee biti uoljiv. Prvo, morate znati da je Paraurama jedno od Vinuovih utjelovljenja. Njegovo ime znai "Rama sa sjekirom", to je takoer iznimno vano za priu. Paraurama je velik ratnik, umjetnik unitavanja. Uio je kod boga unitenja, dakle ive, Ganeovog oca. Upravo je iva bio taj koji mu je zbog vjetine i uspjeha u svladavanju ratnikih znanja podario svoju vlastitu sjekiru i na taj ga nain uinio onim to jest - Rama sa sjekirom. Moda e vam biti zanimljivo saznati i to da je Paraurama jedino Vinu ovo utjelovljenje koje nije izravno, poput poznatijih Krine ili Rame, ve je Vinuova svijest probuena unutar ve postojeeg ljudskog utjelovljenja. Usprkos tome, moi takvog avea avatara (utjelovljenje druge vrste) su jednako velike kao i kod obinog boanskog utjelovljenja, ako se rije obino uope moe uporabiti uz rije boanske Primjerice, krui legenda da e Paraurama, za razliku od ostalih avatara, ostati zauvijek na Zemlji. Ako je to istina, on se jo uvijek kree tu medu nama, i ostat e ovdje do ovjekovog kraja, ako ga bude. Dakle, taj i takav Paraurama je morao testirati Ganeovu sposobnost zatite mira svog oca ive! "Uh", promrmljao sam kad sam to uo. "Slutim da to nije bio lagani test!" "I u pravu si" uskliknuo je Gane kimajui glavom kao da se prisjea neeg neugodnog. "Tim vie to ni ja ni Paraurama nismo znali da se radi o testu!" "Molim? Kako to misli? "Pa, tako. Meni otac nije nita rekao, osim da po cijenu ivota sprijeim svakog tko bi ga elio uznemiriti. Paraurama je takoer imao polovine informacije. Reeno mu je da u odreeno vrijeme mora doi do ive, takoer po cijenu ivota i to bez obzira tko stajao na ulazu u ivinu peinu!" "Ajme!" uzviknuo sam. "Pa na taj je nain mogao . izazvati potpuno krvoprolie! I jedan i drugi ste dobili naputke da se borite do smrti?" Slomljena kljova "Tako je", potvrdio je Gane s dubokim uzdahom. "Ali, mogao si poginuti!" "Mogao sam, da."

Zaueno sam ga gledao. Nisam bio siguran da razumijem zato bi iva neto takvo uinio. Poslao je jednog od svojih najboljih uenika na obraun sa svojim sinom! Vrlo neobino. "Neobino je", sloio se Gane. "I ne samo to, nego je i vrlo opasno. Ali, vidi, iva je oigledno imao vie povjerenja u mene nego to ga imam sam u sebe. A svakako vie nego to ga ima ti!" Izgovarajui ovu posljednju reenicu, Gane me prijekorno pogledao. Slegnuo sam ramenima. Da, istina je, moda su moje sumnje bile izazvane nepovjerenjem. Jer, nakon svega to znam o Ganeu, bilo bi prirodnije pomisliti da e on pronai neko rjeenje za taj problem. Zadaa je, meutim, bila vrlo sloena. Morao je zatititi ivu suprotstavljajui se jednom od najveih ratnika svih vremena, ostati iv i po mogunosti ne ozlijediti svog protivnika. Nije li tako neto u danim okolnostima izvan dosega ak i nevjerojatnog Ganea? Ne, nije, kako je pokazao rasplet prie! "Dakle, nakon nekoliko godina dosaivanja i odvraanja samo sluajnih namjernika, uglavnom sitnih demona ili bogova koji su eljeli neki savjet ili pomo, pred ulazom u peinu se pojavio ogroman div vrlo neugodnog izgleda. Bio je barem dva puta vei od mene! I taj je omjer zadravao bez obzira koliko se ja poveavao ili smanjivao. Po tome sam znao da ima boanske moi, ali nisam znao tko je i to zapravo eli. Ustrajao je u namjeri da odmah vidi ivu. Pokuao sam ga odvratiti objanjenjima, molbama, darovima i na kraju prijetnjama, ali runije stvor bio uporan." I dok sam ja zadivljeno sluao, Gane mije opisivao bitku koja se razvila izmeu njega i diva. Bio je to pravi pravcati okraj u kojemu su se hrvaki zahvati izmjenjivali s munjama i potresima, a energetske bombe s arolijama i boanskim moima. Sav taj spektakl - a Gane je tvrdio da se odjek te bitke vidio i uo stotinama kilometara uokolo njih - potrajao je danima i tjednima. Paraurama - jer to je naravno bio on-isprva je elio rijeiti sukob istom silom. Iznenadio se Ganeovom spretnou i vjetinom u obrambenim zahvatima. Zatim se malo odmarao smiljajui sljedei napad, pa brzo krenuo u bitku pokuavajui iznenaditi Ganea. Uglavnom, prema Ganeovim rijeima, bio je to epski sukob vrijedan nekog Spilbergovog filma! "Mogao sam ga tako zadravati svih trideset godina da sam htio", pomalo se hvalio Gane. "Meutim on je odjednom zastao i odnekud izvukao parau ili sjekiru. To je bila prekretnica u naem okraju. im sam je vidio, znao sam da sam u nevolji. Takoer sam shvatio da imam posla sa Parauramom i da sam zapravo obavio izvrstan posao izdravi toliko dugo u bitki protiv njega. Taj dotini parau pripadao je mojemu ocu, a sve njegove sjekire posjeduju jednu posebnu zaajku. Zna li o emu se radi?" Nisam to znao, pa sam brzo odmahnuo glavom. "Jednom izvuene s namjerom da se ukljue u borbu," objasnio mi je Gane, "one moraju pogoditi cilj, to jest ozlijediti protivnika." "Ah", rekao sam, shvaajui zato se Gane naao u velikim problemima. "Paraurama je zamahnuo sjekirom i bacio je na mene. U tom sam se trenutku naao pred stranom dilemom. Evo dileme i sada me, molim te, pozorno sluaj!" Naglaavajui svaku izgovorenu rije, Gane me otro promatrao. Nije me zapravo trebao upozoravati:iz mojih je misli nestalo sve drugo osim Ganea i njegove prie. "Osjetio sam da je moja mo vea od one koja je utkana u sjekiru", nastavio je polako izgovarajui svaku rije. "Mogao sam je zaustaviti. Meutim, da sam to uinio, ivina bi rije, koja jednom izgovorena predstavlja samu sudbinu, bila pogaena. A sudbina je glasila: jednom izbaena sjekira mora pogoditi cilj! Moja je dilema bila sljedea: dopustiti sudbini da se ispuni, ali i sam nastradati te tako ne ispuniti svoju obvezu ili zaustaviti sjekiru i pogaziti vjeru u rije mojega oca. Ovo drugo je znailo uzdrmati povjerenje u osnovna naela svemira i kao takvo nije dolazilo u obzir. Meutim, takoer nije mi se pogibalo sada kad sam tako

lijepo uredio pitanje karme i ostalih problema u svemiru. U tim kratkim trenucima kad je sjekira letjela prema meni, shvatio sam da moram neto rtvovati da bih ispunio i jedan i drugi zahtjev, a ipak ostao iv. I tako sam, u trenutku shvaanja, podmetnuo svoju kljovu koju je sjekira odsjekla kao daje granica suhoga drveta. Gane je zastao i dalje me otro promatrajui. Kao daje elio vidjetijesam li shvatio to mi eli rei. Ja sam mu zadivljeno uzvratio pogled. Ima li neto na tome biu to nije duboko znakovito? Izgubio je kljovu, da, ali je istodobno utvrdio naelo koje moe spasiti tisue ljudi od sudbine - karme koju su si sami nametnuli svojim prolim djelima. Budui da je izgleda bio zadovoljan mojim izrazom lica - ili mojim mislima ako ih je mogao itati - Gane je nastavio: "Bilo mi je ao kljove. Ionako izgledam neobino s tom slonovskom glavom, a sad jo nemam jednu kljovu. Meutim, sve je dobro zavrilo. A parau je ostala u mojem posjedu!" Odjednom se u Ganeovim rukama nala sjekira vrlo ubojita izgleda. Zamahnuo je njome iznad moje glave, ne tako visoko da bih se osjeao udobno. Zakleo bih se da mi je njome odrezao milimetar nemirnih vlasi kose na vrhu glave. "Hej", uzviknuo sam prekasno se saginjui. Gane se samo nasmijeio i odjednom sjekire vie nije bilo. "A to je bilo s Parauramom?" upitao sam. "On, jadnik, nije izvrio svoju zadau?" "Hm, vjerojatno bi me i dalje napadao, sve do smrti, kako mu je reeno. Parau mu je bila najjae oruje, a podbacila je. No, on bi nastavljao, sasvim sigurno, sve dok netko od nas ne bi pao mrtav. Sreom to se nije dogodilo." "Ah, sad mije lake", rekao sam iskreno. "Pa, da, ne misli valjda da je to bio Parauramin kraj? Jo je on morao odigrati svoju ulogu kasnije, u nekim drugim priama*. No, tada je problem rijeio sam iva. Pojavio se pred nama, a meni je gotovo pozlilo! Pomislio sam na najgore. Naime, ako smo ga uznemirili, to bi znailo da nisam uspio." "I? to je bilo? to je iva rekao?" "Eto, tada nam je objasnio to se zapravo dogaalo. Zahvalio se Paraurami na pomoi oslobaajui ga obveze da se bori do smrti jer je cilj postignut - iva se pojavio pred njim. A takoer je i mene pohvalio za sranost i pobjedu u bitki. Na taj nain Paraurama nije posramljen - iako ostaje injenica da me nije mogao pobijediti - a ja sam stekao ugled sposobnog ratnika i zatitnika." * Paraurama se, izmeu ostalog, pojavljuje kao ratnik i uitelj ratnika u Mahabharati I taj ga ugled, ako smijem dodati, prati do dana dananjega! Dopustite mi mali komentar na ovu priu. Kao to sam ve istaknuo, ona je vrlo vana za razumijevanje zakona karme, ali i naela rtvovanja, odnosno upaja. ivina sjekira je simbol karme. Jednom izbaena mora doi do cilja, ba kao to jednom uinjena, djela za sobom nose svoje posljedice. Nitko, pa ak ni boanska mo poput Ganeove, ne smije se u to mijeati. Primijetili ste, Gane je mogao izbjei udar paraua. Ali, to bi bio in jednak putanju uljeza k ivi! to god uinio, bilo bi to protiv kozmikih zakona. Umjesto da ih kri, on je izabrao put upaje. Doputajui da ga paruu udari i slomi mu kljovu, ispunio je zakon karme, odnosno ivin blagoslov nad sjekirom koja uvijek pogaa cilj. Istodobno, ostao je iv i spreman obraniti ivin mir, ime je ispunio drugu karmiku obvezu onu dobivenu od ive. Slomljen akljova je simbol rtvovanja kojim postiemo cilj zadovoljavajui zakone karme. Bila je to prva prava upaja, a iz nje se kasnije, na istim naelima, razvila cjelovita umjetnost davanja.

I tako, priu po priu, doli smo do kraja ove knjige. Nadam se da ste uivali u dogodovtinama simpatinog, ali monog Ganea. Mnogo ste saznali o njemu, ali vjerujem da ete jo mnogo toga otkriti u danima koji dolaze. Naime, ovom prigodom sam vam prenio neke od pria koje su na mene ostavile snaan utisak. Njih ima jo, tovie, ima ih jo jako mnogo! Vrlo je vjerojatno da e ova knjiga dobiti svoj nastavak - Ganeove prie, drugi dio! Ali, kad sam napisao da se nadam kako ete saznati jo mnogo toga o Ganeu, nisam mislio samo na to. Mislio sam zapravo na onaj nevidljivi proces koji se dogaa u svakome tko ih uje. Te su prie snane koliko su i lijepe. Kad jednom uu u vas, poinju ivjeti svoj ivot. Mnogo puta mi se dogodilo da se iznenada prisjetim nekog detalja iz neke prie i odjednom mi sve postane jasno. Ne samo da priu razumijem drukije nego se osvijetle neke ivotne situacije ili problemi, nametnu se rjeenja koja ranije nisam vidio i prome me neka unutarnja srea. Sjeate se kako sam vam u uvodu napisao kako postoji osjeaj koji zovem imenom svog prijatelja i uitelja? Dakle, za kraj vam elim mnogo, mnogo gane osjeaja! Neka vas on prati svuda, neka boravi kao osmjeh na vaem licu i kao sjaj u vaem oku. irite ga svijetom, molim vas! (Dodatak Simboli i likovi u Cjaneovim priama Iako je ovaj popis simbola i likova iz Ganeovih pria nepotpun, mislim da e dobro posluiti kao pregled onoga to smo saznali u ovoj knjizi. Napitak besmrtnosti. Nastao je iz svijesti i to njezinim uznemirauanjem. U tome su morali sudjelovati i bogovi i demoni jer inae ne bi mogao biti stvoren. Besmrtnost je, dakle, dinamian proces, a ne statino stanje. U tom procesu podjednako sudjeluju sile stvaranja i unitavanja. "Gola kuharica" - mudra ena koja je pokazala kako se volja bogova mora posluati, ali da je nain u naim rukama. Pretvorila je bogove u dojenad, ispunjavajui njihov nemogu zahtjev da ih poslui gola. Pritom nam je otkrila zakon koji oblikuje odnos ljudi i bogova. Taj zakon kae da e bogovi prema svakom svjesnom stvorenju biti tono onakvi kakvo je svjesno stvorenje prema njima. Nebeske ljubavnice i umjetnice. Nevjerojatno lijepe i poeljne poluboanske ene. Veinom ive u Svari -nebeskom svijetu kojem je poglavar Indra. Kad nisu tamo, zavode smrtnike i pruaju im nebeska uivanja. Obino se za to plaa visoka cijena. U ovaj svemir su dole u trenutku "bukanja" prvobitnog oceana svijesti od strane bogova i demona. Za razliku od suvremenog shvaanja dobra i zla, Ganeov svijet se sastoji od sila, energija i inteligencija koje same po sebi nisu nikad iskljuivo dobre ili iskljuivo zle. Zapravo, mogu biti i jedno i drugo, zavisno s kojeg stajalita im pristupate. Na taj nain, Ganeov svijet je mnogo stvarniji od idealizirane filozofije crno-bijele borbe dobra i zla. Stvoritelj. Nastao je u snu odravatelja (Narajane) kojeg on sanja u kolijevci nitavila (iva). Ima pet glava koje su nastale iz elje da u svakom trenutku vidi svoj enski vid, svojih pet druica imenom Sarasvati, Satarupa, Savitri, Brahmani i Gajatri. One predstavljaju njegovih pet osjetila, a tek kad je spojen sa svih njih pet, spreman je za stvaranje. Budna i Sposobna - to su imena Ganeove dvije druice, inae sestre. Osvojio ih je u "natjecanju" sa Skandom, svojim bratom. Umjesto da su pristale na podjelu "jedna meni, jedna tebi", sestre su takvo rjeenje odbacile kao potpuno neprihvatljivo. Nisu se eljele razdvajati ni po koju cijenu pa je preostalo rjeenje "jednom dvije, a drugom nijedna". Onome tko je budan, pripada i sposobnost djelovanja. Buddhi i Siddhi imaju sposobnost vienja budunosti i poduile su bogove u pravilnom razumijevanju odnosa izmeu predodreenosti i slobodne volje.

etvrti dan nakon mlaaka. Legende kau da tada Mjesec posebno svijetli i mijenja stanje svijesti onoga tko u njega gleda. Gane aturti je Ganeov roendan, pada negdje izmeu 23.08. i 22.09., u vrijeme kad je Mjesec pun u zvijeu Pegaza (Badhrapad). Sanskrtski naziv za Mjesec. Ponekad u mukom, ponekad u enskom rodu. Oznaitelj za suosjeanje, a status boanskog je dobio nakon stoje sprijeio Ganea da kazni demone zbog smijanja. Glasnik boga smrti. Zapisniar. On prati sve to se dogaa ljudima i drugim ivim stvorenjima i o tome izvjetava Jamu prilikom njihove smrti. Ima glavu ptice na ljudskome tijelu. Za sada smo ga upoznali samo kao pouzdanog uvara tajni. ivin bubanj, instrument na kojem on svira svakoga dana, slavei prirodne ritmove. Otkada se Gane rodio, sluao je zvukove damarua. Ritam odsviran na damaruu je ritam svemira. Gane je iz njega nauio sve to mu je potrebno znati. Gane je na prvi pogled pomalo smijean. A kad ga bolje upoznate, onda vidite da je prepun vrckavog humora, to ga takoer ini jedinstvenim. Rijetko koje boanstvo toliko uiva u zbijanju ala, sluajnom ili namjernom iskrivljavanju tuih pa i svojih rijei i igrama koje e svakoga zbuniti. Njegov smijeh je zarazan, njegov pogled se smije, njegovo veliko tijelo, ruke, surla i slomljena kljova - sve se to smije svakim svojim pokretom, odnosno samim svojim postojanjem! Duhovitost je vaan dio Ganeove naravi i prenosi nam zdrav, ivotan odnos prema svijetu, pun energije i veselja. Jedna od pet Brahminih druica i predstavlja njegov sluh. Njezino ime oznaava posebnu metriku, odnosno ritam kojim se izraava znanje. Isprva je bila zanemarena jer je njezin utjecaj na Brahmu bio presnaan. Tek kad je Brahma postao sposoban prihvatiti je i prepoznati, zauzela je svoje mjesto pokraj njega i ispunila svoju ljubav prema Sarasvati. Tamo gdje je Sarasvati sadraj (znanje), tamo je Gajatri posuda (oblik u kojem se znanje prenosi). Nebeski glazbenici i umjetnici. Kao i apsare, veinom ive u Svari, "Indrinom nebu". Ima ih raznih oblika: onih ljudskom oku lijepih, ali i onih nalik ivotinjama. U ovaj svemir su doli u trenutku "bukanja" prvobitnog oceana svijesti od strane bogova i demona. I ona, kao i kobra njegovog oca, simbolizira kundalini energiju, te je jednako tako smrtonosna. Meutim, njezin poloaj oko pojasa ukazuje na sasvim drukiju ulogu. U prii "Ganeov dan" taje kobra zapravo posluila da "zadri slastice u Ganeu". Dakle, gospodarenje nad kundalini energijom osigurava unutarnje blaenstvo i sprjeava gubitak obilja. Postojanje "nebeskih stvorenja" obuhvaa mnogo dimenzija pa je stoga i njihovo zapaanje stvarnosti vieslojno, kao i naini razmiljanja. Netko tko ima samo jednu glavu, teko e razumjeti svijet u kojem se razliite stvarnosti preklapaju u jednu. Ispravno objanjenje "vieglavosti" nebeskih stvorenja podrazumijeva dakle njihovu viedimenzionalnost. Glava je mjesto gdje se simbolino nalazi osobnost, a "izgubiti glavu" uope ne znai umrijeti ili poludjeti. To znai - prosvijetliti se. Kad nemate glavu, djelujete na osnovi kozmikih impulsa, a ne osobnih elja. Dakle, Ganeov gubitak glave ukazuje na njegovo rano prosvjetljenje, a s injenicom daje takvu situaciju zadrao (dakle, uglavnom nosi slonovsku glavu), stalno nas podsjea na ispravnu djelatnost i ivotnu mudrost. U ovom sluaju, to znai "ne misliti svojom glavom, ve onom kozmikom". Gubitak njegove glave uzrokovan je anijevim daranom (pogledom), a potaknut kroz njegovu majku Parvati koja je navela mnoge prisutne bogove da mu, navodno spaavajui Ganea od smrti, predaju dio svojih moi. Bog munjonosac. Ratnik i vojskovoa. Pojavljuje se u sporednim ulogama u ovim Ganeovim priama. Iako inae posjeduje veliku mudrost, za sada nam je Indra prikazan kao nagao, tat i ohol ratnik te vladar nebeskog svijeta prepunog glazbe, iako, prema Kroninim rijeima, sam uope nema sluha.

Bog smrti. Strog, discipliniran i beskompromisan. Prvi ovjek i roditelj ovjeanstva. Prvi je koji je umro, pa je uzdignut na razinu boga smrti. Kroz njega smrt poprima drukiju ulogu: ona pokree nove cikluse i novi ivot. Ganeova sestra. Roena kao ena, sveenica ljubavi, uzdignuta na razinu boanskog intervencijom Parvati koja joj je prijateljica i majka istodobno. Njezino spaljivanje istinom ne ukazuje na slabost uitka, kao to to neki misle, ve na predanost ljubavi i prijateljstvu. Ako je i bilo bahatosti u njezinom ponaanju, onaje bila iskupljena odanou. Bog bogatstva koji je postao bog obilja nakon to je Ganeu ponudio "da pojede sve to vidi" te nakon toga nauio da bogatstvo nije nain za zadovoljavanje elja, jer one su uvijek jae i vee od bogatstva. Umjesto toga vanije je obilje, koje se ne mjeri koliinom, nego nekim drugim mjerama, nevidljivim oku, ali zato vidljivim srcu. Ime gandharve koji je bio nalik miu, a koji nije bio zadovoljan u Svari. Glumljenom nespretnou "prognan'' je s neba. Nakon to ga je Gane ukrotio, postao je njegova vahana ili vozilo. Tada je dobio ime Muika. Krona je prvi i jedini gandharva koji je promijenio svoju dharmu - ivotnu zadau. Umjesto glazbe i umjetnosti njegova prvenstvena uloga postala je sluba Ganeu, a ime koje otada nosi je - Muika. Boginja obilja, Vinuova druica. Pojavila se u svijetu zbog udruivanja stvaralakih i unitavajuih sila. Odbila je biti druica Indri, bogu ratniku, uz primjedbu da "obilje nikad ne stoji uz rat". Tamo gdje je odravanje (Vinu), tamo je i obilje. Jedno od Ganeovih imena. Lambodar je "onaj koji je sve pojeo", a to u prenesenom smislu znai da sve moe prihvatiti i integrirati u sebe. Morate imati "velik eludac" da bi tako neto postigli. Kad nekoga nazovete Lambodar, u duhovnom ste mu smislu rekli da se u njemu nalazi cijeli svemir, te da je on toliko velik da ga cijelog obuhvaa! Doslovce, Gane je Lambodar - boanstvo velikog eluca. Drugo ime Krone, Ganeovog vahane. Napustivi dharmu gandharve, nebeskog glazbenika, i postavi Ganeovo vozilo, Muika je rekao da se ni jedna pjesma koju je ikada ispjevao, dok je bio Krona u Indrinom raju, ne moe usporediti s ljepotom, skladom i smislom koji osjea kad nosi svog gospodara u najdalje kutke svemira, kroz mnoge dimenzije i svjetove. ivina sjekira koja, jednom izbaena, mora pogoditi cilj. Simbol je karme koja neizbjeno mora biti izvrena. Nakon to je Gane podmetnuo svoju kljovu da bi zadovoljio obje ivine zapovijedi (sjekira pogaa cilj, a on ostaje iv da bi zatitio ivin mir), sjekira ju je slomila i od toga trenutka nadalje Gane ima samo jednu kljovu. Sjekira je ostala u njegovu vlasnitvu, pa ete je esto vidjeti prikazanu na slikama ili kipovima. Paraurama je jedno od Vinuovih utjelovljenja. Njegovo ime znai "Rama sa sjekirom". Veliki ratnik, umjetnik unitavanja koji je uio kod boga unitenja, dakle ive, Ganeovog oca. iva mu je podario sjekiru, parau, i na taj ga nain uinio onim to jest - Rama sa sjekirom. Paraurama je jedino Vinuovo utjelovljenje koje nije izravno, poput poznatijih Krine ili Rame, ve je Vinuova svijest probuena unutar ve postojeeg ljudskog utjelovljenja. Upoznali smo ga kod Ganeovog testiranja kao zatitnika. Ganeova majka. Predstavlja mnogostrukost prirode pa se zato pojavljuje u mnogim oblicima. Donosi zatitu, ljubav i njenost svemu to postoji. Ona je Majka. Nikad ne odustaje, njezina energija je vjena kao i volja, to smo zorno doivjeli u prii o njezinih devet spaljivanja. Osnovna pokretaka energija Parvati je ljubav. Najmonije Ganeovo "oruje". Svjetlosna oma koja "svijetli poput tisuu Sunaca" i pretvara u nitavilo sve misli onoga koga zauzda. Paa oko vrata oznaava mir u dui. Gane je svoju pau dobio od roditelja ive i Parvati, kao pomo u zauzdavanju Krone. Zbog toga ete ue ili omu, ponekad u obliku neobinog vijenca, esto vidjeti u Ganeovoj ruci na slikama ili kipovima.

Pripisuje se ivi zato to je svojom moi neutralizirao otrov nastao stvaranjem amrite (vidi pod Vasuki). Popio je otrovnu Vasukijevu bljuvotinu da bi zatitio bogove i demone. Iako ga to nije ubilo, njegovo grlo je poplavilo. Uz "vie glava" koje imaju "nebeska stvorenja" obino idu i etiri, est ili osam ruku. Zapravo, ak i kad je glava jedna, ruku ima mnogo. I dok glave ukazuju na mnogostrukost i slojevitost osobnosti koja ih posjeduje, ruke, naravno, govore o mnogostrukim moima koje takva stvorenja imaju. Najjednostavnije reeno - oni mogu uiniti mnogo! Ne sve, ali zasigurno mnogo vie nego da imaju samo dvije ruke, poput prosjenog ovjeka. Majka Vjaje (gubitka). Njezino ime simbolino znai "vezanost za djelatnost" te simbolizira izreku da je "put u pakao poploan dobrim namjerama". Brahmina druica, boginja mudrosti i znanja, predstavlja Brahmin vid. Nastala je iz Jednog da bi zatitila stvoritelja od propasti. Stekla je povjerenje u zvuk i glazbu nakon to je shvatila da je Gane nauio sve to zna samo sluajui dubok zvuk bubnja svog oca ive i ples svoje majke Parvati. Zaljubljena je u Gajatri, svoju sestru blizanku, koju uvijek prati gdje god ona ila. Izvorno, Savitri je jedna od Brahminih druica te predstavlja jedno od rijetkih enskih naziva za Sunce. Meutim, u ovim priama upoznali smo i djevojku s istim imenom koja je "pobijedila" boga Jamu. Za veinu ljudi "pobijediti smrt" znailo bi izbjei je. Savitri nam je pokazala da je upravo suprotno: pobijediti je, znai biti s njom, susresti je - ali spreman. Savitri je takoer uspjela od Jame izmamiti sekundu njegovog vremena za njezinog ljubljenog mua Satjavana koji je bio osuen na smrt (sekunda u boanskim mjerilima je sto godina u ljudskim). Na taj nain nam je zorno prikazala kako se uvijek moe pronai izlaz iz nemogue situacije, zadovoljivi zakone svemira, ali i elju ljudskoga srca. S'Kpa^pA (9QwsrrKEW ili SvB'Ksiv^mju) Ganeov brat. Zatitnik i vojnik. U ovim priama nema istaknutu ulogu, osim to ukazuje na slabost sirove snage i tjelesne sposobnosti u usporedbi s mudrou i znanjem. Izgubio je "bitku" za Buddhi i Siddhi jer je Gane, umjesto tranja oko svijeta, proetao oko svojih roditelja koji predstavljaju cijeli svemir. Slomljena kljova je simbol upaja, rtvi koje ponekad moramo napraviti da bismo zadovoljili karmike uvjete, ali na nain koji nas nee trajno sprijeiti u ostvarenju svoje ivotne zadae. Kad je Gane podmetnuo svoju kljovu pred parau, ivinu sjekiru, izvrena je prva prava upaja, a iz nje se kasnije, na istim naelima, razvila cjelovita umjetnost davanja. Slonovska glava je simbol svemira. Velika je, snana, pouzdana, nenasilna (osim ako nije izazvana), ali i nepobjediva. Ona u potpunosti oslikava Ganeov status nakon "gubitka glave", odnosno prosvjetljenja. Jedan od karmikih hvataa ili graha. Izgleda kao stari, hromi asket, veliki protivnik svjetovnih zabava. Sinje Surje, boanstva Sunca, i aje, sjenke ivota. Kao takav u sebi objedinjuje suprotnosti: svjetlo i tamu. U njegovom se ivotu to oituje u mogunosti da stvara duhovne spoznaje i via stanja svijesti, uglavnom kroz meditaciju i tapas, a to znai povlaenje od ivota i duhovnu disciplinu. Taj dio pripada svjetlu. Tami, pak, pripada tuga i gubitak koju donosi svima na koje nailazi, a koji odbijaju prihvatiti svjetlo. Donosei gubitke, on ih tjera na okretanje prema unutranjem svjetlu istine. Njegov pogled je uvijek usmjeren prema dolje, a kad nekog pogleda, taj se pretvara u prah. Upravo je taj pogled "kriv" za to to je Gane na svom prvom roendanu izgubio glavu. anija smo upoznali i kao dragovoljnu "rtvu" svoje vlastite strogosti kad je Ganeu potpisao da mu godine tuge dolaze "sutra" i tako ga zauvijek oslobodio svojih posjeta, budui da Gane uvijek ivi u sadanjem trenutku (danas). Ganeov otac. Sam po sebi simbolizira apsolutni bitak. Meutim, on u sebi nosi element unitenja budui da sve relativno nestaje u nitavilu i sveprisutnosti apsolutnog. Svojim treim okom moe spaliti utjelovljeno stvorenje - tolika je snaga apsoluta u njemu. Isprva je bio

asket i pustinjak, a zatim je upoznao Parvati i postao majstor tantre. Pomalo je nagle naravi i sklon brzom rjeavanju problema. Osim to meditira, svakoga dana svira na svoj bubanj domaru i plee ples zvan tandava. Za sada smoje upoznali kao davateljicu "eliksira mladosti" koji je u Parvatinim ostarjelim roditeljima probudio ljubavnu strast. Inae je smrtonosna za sve osim za one kojima iva osobno ponudi njezin otrov. Ona predstavlja kundalini energiju. Ako osoba nije bliska sa Sivom (apsolutnim bitkom), igranje s posebnim energetskim moima je smrtonosno. Vahana je sredstvo na kojem boanstvo dolazi, ali ona ima svoj vlastiti ivot, a gotovo uvijek i neku posebnu simboliku. Tako Ganeov otac iva jae naNadniju, monom biku koji predstavlja snagu, ali jednako tako i plodnost. ani (Saturn), primjerice, jae na gavranu, zloglasnoj ptici za koju se vjeruje da donosi zlo, ali njegov jaha, ani, to zlo moe pretvoriti u pouku. Boginja mudrosti, Sarasvati, uvijek se nalazi u blizini labuda na kojem milostivo dolazi kad je potrebna. Skanda, Ganeov brat, jae na Parvani, paunu koji jasno ukazuje na njegovu tatinu. A Gane jae na Kroni ili Muiki, svom voljenom takoru! Rii (mudrac ili znalac) koji je kao iv ovjek posjetio nebeski svijet te u dogovoru s Kronom izrekao riijevu kletvu koja je tog gandharvu "protjerala" na Zemlju. Nagas ili prazmija koja je pokuala ujediniti bogove i demone u stvaranju amrite. No, pri tom je nastradao i pretvoren je u dva hvataa, dvije grahe, Rahua i Ketua. Upoznali smo ga kao sredstvo za stvaranje besmrtnosti, ali i kao stvaratelja tetnih popratnih pojava snanoga kretanja. On je "povraao" otrov koji je iva neutralizirao. Dakle, on simbolizira intenzivnu aktivnost tijekom koje se stvara napetost, a iva predstavlja apsolutno, meditaciju, tiinu i nepominost koja tu napetost neutralizira. Lambodar je jedno od Ganeovih imena, a znai "onaj koji ima veliki eludac". Simbolino, to ime oznaava veliku sposobnost prihvaanja i "probavljanja" informacija iz okoline, a to odmah znai i sposobnost nevjerojatno brzog uenja. Na jednom mjestu je Gane rekao da se "nalazi jednom nogom u apsolutnom (iva), jednom nogom u relativnom (Parvati), a cijelim elucem u arobnom prijelaznom podruju koje ih spaja". Bog odravatelj svemira. Na neki nain vjeni "suparnik" ivi, iako zapravo uvijek djeluju zajedno. Predstavlja drugu toku gledita. Dok su ivi detalji i osobne razlike nevane, Vinu upravo na tome gradi svoju ulogu. Za razliku od ive, koji zastupa slobodnu volju, Vinu je sklon filozofiji predodreenosti. On je onaj koji daje, pa mu stoga u najveoj mjeri pripada obilje (Lakmi). Mogue je da u nekim situacijama Vinu preuzima ulogu enskog vida boanskog, otuda njegove pomalo hermafroditske znaajke i ljepukastost. Druica Jame, boga smrti. Njezino ime znai "gubitak". Uzdignuta je na razinu boanskog jer je prihvatila smrt. Nakon toga je postala utjelovljenje upaje ili umijea davanja, radei na uklanjanju loe karme svoje majke Sahae (vezanosti za djelatnost). Simboli preobrazbe, vjenosti i iscjeljenja. Istodobno, simboli smrtonosne opasnosti. Jedna od prazmija, takozvanih nagasa, imenom Vasuki, odigrala je glavnu ulogu u stvaranju amrite, napitka besmrtnosti, kao i u pojavljivanju boginje obilja Lakmi te Dhanvantarija, boanskog lijenika, u ovome svijetu. O autoru Adrian Predrag Kezele je do sada napisao vie od trideset knjiga, a i dalje radi na novim knjigama u kojima na praktian nain predaje znanje itateljima. Neovisno od hrvatske naklade, knjige su mu od drugih izdavaa objavljivane na srpskom, slovenskom, madarskom i engleskom jeziku. Te su knjige rezultat ivotnog vijeka provedenog u prouavanju i poduavanju znanja iz podruja duhovnosti. Osniva je Duhovne akademije (www.dagroup.org) unutar koje poduava Integralnu meditaciju, vodi trogodinji studij indijske astrologije - jvotisha, poduava duhovnom plesu Neodanceu (www.neodance.com) te vodi mnogobrojne druge seminare i radionice (Skrivene

poruke, ivot-smrt-ivot, Vastu i tako dalje). Osniva je globalne mree intuitivne komunikacije SoulNet (www.soulnetweb.com) te udruge Umjetnost davanja (www.umjetnost-davanja.hr) koja se bavi promicanjem neolitske kulture. Jedan je od osnivaa i poasni predsjednik udruge Dupinov san (www.dupinovsan.org), pokreta vrlo znaajnog projekta "Nebeskih labirinata" (www.nebeskilabirinti.org) i suradnik na projektu www.ljubavi.org. Osim toga, Adrian esto obavljuje svoja razmiljanja i doivljaje na svom blogu - www.apk.hr. Zajedno sa svojim suradnicima pokrenuo je Centar za NeoKulturu te sudjelovao u osnivanju prve neokulturalne zajednice na naem podruju (www.neokultura.org) koja se nalazi u mjestu Badlian nedaleko Varadina i akovca, gdje Adrian sada ivi i radi barem est mjeseci u godini. Ostalo vrijeme provodi u malom ibenskom naselju Jadrija i na otocima ibenskog arhipelaga piui knjige i druei se s vjetrom www.soul-windsurf.com), morem i svojim dragim prijateljima dupinima. KNJINICA ZELINA Dosad objavljene knjige: Korak naprijed (1994.) Istina u pjesmi (1994.) Stvaranje sree (1995.) Stvaranje sree, II. promijenjeno izdanje (2000., 2007.) Skrivene poruke, skrivena znaenja (1996., 1999., 2006.) Trojedna - o ljubavi i vjenosti (1996.) Intuicija - mudrost pravoga izbora (1997., 1999., 2007.) Maitreya (1997., 2001., 2005.) Velianstveni Saturn (17 izdanja, od 1998. do 2008.) Tajne indijske astrologije (1998., 2000., 2003.) Tajne indijske astrologije, izmijenjeno i dopunjeno izdanje (2007.) Aneo pod maskom (1998., 2007.) Umjetnost davanja (1999., 2002., 2005., 2007., 2008.) Sedam akri, sedam stanja svijesti (1999., 2002., 2006.) Moj put do arolije (2000.) Kratki pregled novih misli koje mijenjaju svijet (2000.) Zdravlje s neba (2000.) Dupinovsan (2001.) Kozmika proslava (2001.) Vastu - dobri duh prostora (2001., 2008.) 108 pitanja o Integralnoj meditaciji (2002.) arobnica (2002., 2008.) Bijela ptica (2002.) Gospodar smrti (2003.) ivot-smrt-ivot (2003., 2004., 2006., 2007.) Povratak Boginje (2003.) NeoDance - duhovni ples Stare Europe (2004.) Dua Stare Europe (2004.) Jedno svjetlo, mnogo dua (2005.) Sunani labirint - ivotna joga za roene voe (2006.) Labirinti i njihove tajne (2007.) Sadaiva tantra (2008.) Tajna i Oblak (2008.) Slomljena kljova - Ganeove prie -1. dio (2008.) CD Savrena ljubav 1. dio (2000.) Zvjezdanooka (2008.) Video Kultura tiine (2001.) Praktina primjena jotia (2001.) Istina o iscjeljivanju (2001.) BogOna osobno! (2001.) Duhovno partnerstvo (2002.) Otkrivanje pravoga znaenja umiranja i smrti (2003.) Knjige moete naruiti na adresi nakladnika: Dvostruka Duga d.o.o., p.p. 184, HR-40001 akovec telefon 040 347 343 www.dvostrukaduga.hr e-mail: info@dvostrukaduga.hr Dosadanja izdanja Dvostruke Duge: Biblioteka Jupiter A.P. Kezele: Stvaranje sree (1995., 2000., 2002., 2007.) Deepak Chopra: Tijelo i duh, rijeka vjenosti (1995., 2002.) John Douillard: Tijelo, duh i port (1996., 2000., 2004.) A. P. Kezele: Skrivene poruke.skrivena znaenja (1996.,2004., 2007.) Deepak Chopra: Put do ljubavi (1998., 2000., 2004.) D. Epstein: Dvanaest stupnjeva iscjeljenja (1998.) A.P. Kezele: Tajne indijske astrologije (1998., 2001.) A.P. Kezele: Tajne indijske astrologije, novo izdanje (2007.) Hanna Kroeger: Zdravlje iz prirode (1999., 2007.) Caroline Myss: Anatomija duha (1999., 2000., 2003., 2006., 2007.) A.P. Kezele: Umjetnost davanja (1999., 2002., 2005., 2007., 2008.) A.P. Kezele: Moj put do arolije (2000.) Caroline Myss: Zato se ljudi ne iscjeljuju (2001.) Deepak Chopra: Kako spoznati Boga (2001., 2004.) A.P. Kezele: Vastu -

dobri duh prostora (2001., 2008.) A. P. Kezele i A. Hampamer: Integralna meditacija (2002.) Caroline Myss: Izaberimo zdravlje (2002., 2003.) Caroline Myss: Sveti ugovori (2002., 2004.) A. P. Kezele: ivot - smrt - ivot (2003., 2004., 2006., 2007.) A. P. Kezele: Neodance (2004.) Joan Z. Borysenko: Unutarnji mir za prezaposlene (2004.) Joan Z. Borvsenko: Unutarnji mir za prezaposlene ene (2004.) Deepak Chopra: Spontano ispunjenje elja (2005.) Bija Bennett: Emocionalna joga (2005.) Judith Orloff: Pozitivna energija (2005., 2007.) Deepak Chopra: Knjiga tajni (2005., 2007.) Don Campbell: Mozart efekt (2005., 2007.) Deepak Chopra: Mir je put (2006.) David Simon/Deepak Chopra: Biljke za zdravlje (2006.) Deepak Chopra: Savreno zdravlje (2006.) Kathy Cordova: Prepustite se neka se dogaaju uda (2007.) P. Kezele: Labirinti i njihove tajne (2007.) Skupina autora: Ta ravnopravna stvorenja (2007.) Deepak Chopra: ivot poslije smrti (2007.) Caroline Myss: Dvorac due (2008.) Dr. Deepak Chopra/dr. David Simon/Leanne Backer: Kuharica Chopra centra (2008.) John Douillard: Dijeta tri godinja doba (2008.) Sandra Anne Tavlor: Kvantni uspjeh (2008.) Biblioteka Aquarius Rene Erdos: Indijski gost (1996.) Deepak Chopra: Povratak Medina (1997., 2002., 2003.) M.S. Peck: Na Nebu kao i na Zemlji (1997.) Daniel Quinn: Ishmael (1997., 2001., 2006.) A.P. Kezele: Maitreya (1997., 2001., 2005.) James F. Twyman: Poslanik svjetla (1998.) A.P. Kezele: Aneo pod maskom (1998., 2002., 2005., 2007.) Mario Morgan: Tihi zov Australije (1999., 2002., 2007., 2008.) Daniel Quinn: Pria o B (1999.) Dan Millman: Put mirnog ratnika (2000., 2008.) Mario Morgan: Poruka iz Zauvijek (2001., 2002., 2007.) Michael Roads: apat Prirode (2002.) Malidoma Patrice Some: Afrika inicijacija (2001.) A.P. Kezele: arobnica (2002., 2008.) A. P. Kezele: Bijela ptica (2002.) Dan Millman: Sveto putovanje mirnog ratnika (2003.) A. P. Kezele: Gospodar smrti (2003.) A. P. Kezele: Povratak Boginje (2003.) Deepak Chopra: Srodna dua (2003.) Thom Hartmann: Prorokov put (2004.) Robin Sharma: Svetac, surfer i direktorica (2004., 2007.) A. P. Kezele: Dua Stare Europe (2004.) Robert Vvblff: Izvorna mudrost (2005.) Robin Sharma: Redovnik koji je prodao svoj Ferrari (2006., 2007.) A.P. Kezele: Sunani labirint (2006.) Thom Hartmann: Najvea duhovna tajna svih vremena (2006.) Marcia Powers: Zmajoubojica tekoga srca (2007.) Daniel Quinn: Moj Ishmael (2007.) Deepak Chopra: Buddha - pria o prosvjetljenju (2007.) A. P. Kezele: Tajna i Oblak (2008.) A. P. Kezele: Slomljena kljova - Ganeove prie - prvi dio (2008.) Biblioteka Aurora Deepak Chopra: Sedam duhovnih zakona uspjeha (1996., 2004.) Deepak Chopra: Put arobnjaka (1997., 2002.) A.P. Kezele: Intuicija - mudrost pravoga izbora (1997., 2001., 2004., 2007.) Louise L. Hay: ivot! (1997., 1998., 1999., 2004.) Louise L. Hay: Mo ene (1998., 2004.) Deepak Chopra: Sedam duhovnih zakona za roditelje (1998., 2007.) A.P. Kezele: Sedam akri, sedam stanja svijesti (1999., 2002., 2006.) Wayne W. Dyer: Ostvarite svoju sudbinu (1999., 2002.) A.P. Kezele: Kozmika proslava (2001.) A. P. Kezele: Rijei nadahnua (2003.) Dan Millman: Zakoni duha (2004.) Barbara De Angelis: Samopouzdanje (2004.) Robin Sharma: Tko e suze liti kad te vie nee biti (2007.) Robin Sharma: Vodi prema vrhunskom uspjehu (2008.) Dan Millman: ivjeti sa svrhom (2008.) Deepak Chopra: Mo, sloboda i milost (2008.) Biblioteka Znanost novoga vremena M. Fox & R. Sheldrake: Fizika anela (1999.) Daniel Quinn: Izvan civilizacije (2000.) F. David Peat: Sinkronicitet (2000.) Gary Zukav: ivot due (2002., 2007.) Gary Zukav i Linda Francis: Srce due (2003., 2007.) Riane Eisler: Snaga partnerstva (2003.) Daphne Rose Kingma: Budunost ljubavi (2004.) Peter Russel: Od znanosti do Boga (2004.) A. P. Kezele: Jedno svjetlo, mnogo dua (2005.) Gary Zukav: Izbor due (2008.)

Biblioteka Stara znanja A. P. Kezele: Sadaiva tantra (2008.) Biblioteka Savreno zdravlje Deepak Chopra: Savrena teina (1996.) Deepak Chopra: Savrena probava (1996.) Deepak Chopra: Odmorno spavanje (1996.) Deepak Chopra: Neograniena energija (1996.) Deepak Chopra: Prevladajte ovisnost (1997.) A.P. Kezele: Zdravlje s neba (2000.) A. Hampamer: Ajurveda za svaki dan (2001.) Ostala izdanja A.P. Kezele: TM-Korak naprijed (1994.) A. P. Kezele: Istina u pjesmi (1994.) Adrian B. Smith: Klju za kraljevstvo nebesko (1994.) A. Hampamer & K. Kezele: Nova kuharica (1995., 1997., 2004., 2007.) A.P. Kezele: Kratki pregled novih misli koje mijenjaju svijet (2000.) A.P. Kezele: Savrena ljubav 1. dio (2000.) A.P. Kezele: Dupinovsan (2001.) Dr. Janez Drnovek: Misli o ivotu i osvjeivanju (2006., 2007.) Dr. Janez Drnovek: Smisao svijeta i postojanja (2007.) Dr. Janez Drnovek: Razgovori (2007.) Nije u prodaji A.P. Kezele: Trojedna - o ljubavi i vjenosti (1996.) A.P. Kezele: Velianstveni Saturn (dosad objavljeno 17 izdanja) Dvostruka duga je nakladnika kua posveena izdavanju knjiga koje istrauju mogunosti ovjekova duha i tijela, ukazuju na blizak odnos ovjeka i prirode te naine putem kojih moemo sauvati dragocjeni planet na kojemu ivimo. elite li ubrzati svoju evoluciju i sudjelovati u stvaranju boljeg i sretnijeg svijeta - ovo su knjige za vas! ^7 Bilo da se radi o duhu, tijelu ili okolini, uvijek postoje mjesta koja je potrebno istraiti i vjetine koje je potrebno l | r> nauiti. vHImV NaPuci 1 savJeti" Biblioteka JUPITER. U trenucima kad je potrebna podrka i vizija, knjige iz Biblioteke AURORA bit e izvor nadahnua, poput zvijezde ije ime nose. bih1iotek ao.uarius BIBLIOTEKA 'ZNANOST NOVOG VREMENA m Biblioteka AQUARIUS posveena je romanima. Prie, parabole, legende i mitovi - mudrost se oduvijek prenosila ba tako. Uzbudljivo istraivanje podruja u kojem se susreu znanost i duh! Knjige koje spajaju objektivno i subjektivno te tako ocrtavaju put u novo tisuljee - tisuljee duhovnog razvoja. Stara izgubljena znanja ponovno otkrivena u dananjem vremenu, mudrost koja ne blijedi Biblioteka STARA ZNANJA. stara znanja to je gane*. Kad god se osjeate dobroj ali onako zbilja dobro, puni ivota, veselja, ponekad zbunjenosti, I one pozitivne naravno. \ zaudnosti, vrckavog I humora i neobuzdane 1 sree, zapravo osjeate I gane osjeaj! | "Mudrim" i "ozbiljnim" ..... .. i

rijeima reeno: ganes je' ivotni osjeaj ureenosti.' Svemir je ureeno i inteligentno mjesto, a gane je prirodni zakon koji ga takvim odrava. 1 Biblioteka ACJUARIOS