ADRIAN PREDRAG KEZELE DUPINOV SAN Adrian Predrag Kezele Dupinov san Copyright 2001. by A.P.

. Kezele Sva prava pridrana. Niti jedan dio knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku ili na bilo koji nain, niti pohranjivati u bazu podataka bilo koje namjene bez prethodne pismene dozvole nositelja autorskih prava, osim u sluajevima kratkih navoda. Izrada preslika bilo kojeg dijela knjige je zabranjena. Nakladnik: Dvostruka Dugad.o.o., p.p. 184, 40001 akovec Udruga "Dupinov san" Zagreb Ilustracije: Andrej Kustec Lektura: Vida Ozren Ilustracija na ovitku: Carlos Pardo (www.m4de.com) Dizajn naslovnice: Ivan Smalc Izrada ovitka: Zlatko Bilandija Tisak: MTG-Topgrafd.o.o.,Velika Gorica Naklada: 2000 CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb UDK 821.163.42-31 KEZELE, Adrian Predrag Dupinov san / Adrian Predrag Kezele ; <ilustracije Andrej Kusteo. - akovec : Dvostruka Duga, 2001 ISBN 953-6516-43-8 410319120 ADRIAN PREDRAG KEZELE DUPINOV SAN DVOSTRUKA DUGA 2001. AKOVEC Affflfo Ova knjiga posveena je ALEKSANDERU PIRU, mojem ueniku ali i uitelju, dobrom i plemenitom ovjeku, koji je prije svih nas odluio odsanjati dupinov san. Vidimo se, dragi prijatelju, negdje u dubokom plavetnilu! U svakoj boji je svjetlost, u svakom kamenu spava kristal. Prisjeti se: ovjek je dupinov san. Enigma, The Dream of The Dolphin Nadam se da su ti oi otvorene i da vidi svjetlo. Veeras smo svi uz tebe. Willie Nelson, We're ali in your corner

More je bilo tirkizno plavo. Jurili su as kroz pjenu, as kroz prozirno plavetnilo ispod povrine. Bio je to uitak na kojeg se Josip Gora naviknuo tijekom proteklih nekoliko mjeseci. Naviknuo se toliko da nije mogao ni zamisliti kako e izgledati kad uitka nestane. Ako ga nestane. Josip se svim srcem nadao da tako nee biti. Odjednom, njegov se pratilac zaustavio i podigao glavu iz vode. Pogledao je u Josipovom smjeru i kratkim pokretom glave pokazao mu neto ispred njih. Josip se morao napregnuti da bi iz nejasnih tokica razabrao ribarske brodice. "Oh, ne", tiho je proaptao. Nastao je trenutak tiine u kojem se uo samo lagani huk vjetra iznad njih. Povrina mora bila je bolno plava; samo se ponegdje bijelila od "janjaca" nastalih prelamanjem valova. To bi ga plavetnilo u drugim prigodama uvuklo u sebe, opinilo ga i natjeralo da zaboravi sve drugo. Sada je bilo drugaije. Plavetnilo je donosilo slutnju gubitka i tuge. "Sada se moramo rastati", rekao je Josipov sudrug. "Napustit u Vrijeme snova, a predlaem ti da to isto uini i ti." Josip se nije iznenadio zauvi te rijei. Oekivao ih je. Ipak, neto se u njemu bunilo protiv takvog zavretka. Iako je slutio njegovu neizbjenost, nije mu se mogao prepustiti bez borbe. Ili barem pokuaja borbe. "Ali, zato? ", rekao je uzbuenim glasom. "to e se dogoditi? " Njegov je prijatelj samo tuno odmahnuo glavom. Na trenutak se ponovo zagledao u smjeru udaljenih brodova, a onda tihim glasom rekao: "Ve sam ti objasnio to e se dogoditi. Zna to." Grizui usnu i nainivi nevidljivi pokret slijeganja ramena Josip je odvratio pogled od svoga prijatelja. Da, negdje duboko u sebi je znao to e se dogoditi. Objanjeno mu je. Moda ne izravno, ali nagovjetaji su bili jasni i nedvosmisleni. Ipak, Josip se jednostavno nije mogao pomiriti s tim. "Ne razumijem!" uzviknuo je ponovo. "Zato mora to uiniti? Zar ne moe odluiti neto drugo? Bori se protiv toga!" Njegov se prijatelj zvonko nasmijao. Zatim je snano za-tresao tijelom. "Da se borim?" rekao je. "A protiv ega? Dolo je vrijeme, prijatelju moj, to je sve. Moja je zadaa ispunjena. Vidio sam to unaprijed." Josip nije nita rekao. Nije mogao, jer su mu se oi napunile suzama, a grlo stisnulo od bola. Njegov je pratilac napravio brzi krug oko njega, a zatim ga gurnuo glavom u stranjicu. "Hej", doviknuo mu je, "to je sad to? Zar sam te tako uio? Zar si zaboravio na igru i smijeh? Ne smije zaboraviti nikada, ak ni kad stvari ne izgledaju onako kako bi ti to elio. Osim toga, dobro zna da e ti vrlo brzo sve biti jasno. Tako je to uvijek. ini nam se da neto nema smisla, a ve nakon nekoliko dana ili tjedana, sve se sloi poput komadia slagalice. Tako e biti i ovaj put, vjeruj mi." Josip je polako podigao glavu i zagledao se u oi svog prijatelja. Kako da mu ne vjeruje? Bile su to oi iste radosti. Bilo je to lice savrenog prijateljstva i mudrosti. A Bog je Josipu svjedokom koliko je energije i vremena utroio na potragu za tom radou i mudrou. Nije je pronaao na mjestima gdje je to oekivao. Nije je pronaao u ljudima koji bi je morali imati. A sada se ona nalazi ispred njega. Gleda joj u oi. Zato se boji? to god se dogodilo, on dobro zna da je nikad - nikad! - nee izgubiti. Ta ga je misao oraspoloila. Iza zavjese tjeskobe polako je nazirao mogunost shvaanja. A shvaanje je donosilo mir. Josipovo lice polako se razvue u smijeak. "Tako...", nasmije se i njegov prijatelj. "Tako je ve mnogo bolje." Nekoliko dugih, vjenih trenutaka gledali su se u oi, a zatim je Josipov pratilac rekao: "Do vienja, moj prijatelju. Sada u napustiti Vrijeme snova. Srest emo se opet, ne brini." Josip je samo kimnuo glavom. Oi njegovog prijatelja bile su dublje od svemira. Kad bi samo poelio u njima je, ak i usred bijela dana, mogao vidjeti odsjaj zvijezda. U njima je mogao vidjeti nagovjetaje dalekih putovanja. Ona su u sebi podjednako skrivala i tune odlaske i sretne povratke. Samo to ovaj put, pomislio je Josip, ima vrlo malo mogunosti za sretan povratak. S mjesta na koje se uputio njegov prijatelj jo se nitko nije vratio.

Jedan vjeni trenutak Josip je bio zagledan u te oi, a zatim se u njima neto promijenilo. Neega je nestalo. Kao daje iz njih otila iskra zbog koje su bile tako plamtee. Josip je znao da je za njegovog prijatelja u tom trenutku prestalo Vrijeme snova. Vratio se u svoju uobiajenu stvarnost. A opet, ak i tako, ak i izvan neobinog okruenja koje ih je povezalo njegov je prijatelj bio jedinstven. Uvijek je bilo zadovoljstvo gledati kako radost prti iz njegovog tijela, iz svakog pa i najmanjeg pokreta snanih miia ispod svilenkaste koe. Tu bi radost Josip osjetio i sada, samo da nije bio tako obuzet napetou i oekivanjem. A zatim je Josipov prijatelj naglo zaronio i nestao u plavoj dubini. Neko vrijeme ga nije bilo, a onda gaje ugledao kako sijee valove u smjeru ribarskih brodova. Negdje na pola puta iskoio je visoko iz vode, a zatim u pljusku ponovo nestao u njoj. Josip se nasmijeio. Bio je to pozdrav upuen njemu. Nije priekao da vidi to e se dogoditi. Iako ga je muila radoznalost bilo bi to preteko za njega. Osim toga, takav je bio dogovor. Koliko god elio pomoi i sprijeiti to to e se dogoditi, znao je da ne moe uiniti ba nita. Duboko je uzdahnuo i iziao iz Vremena snova. Kad mu se vratio uobiajeni doivljaj stvarnosti, Josip se naao na istom mjestu s kojeg je krenuo u Vrijeme snova. Jedrio je, noen umjereno snanim junim vjetrom. Kad bi ga netko promatrao, ne bi mogao ni naslutiti to mu se zapravo dogodilo. Ulazak u Vrijeme snova nije bio popraen nekim vanjskim uincima. Josipovo tijelo bi ostalo na istom mjestu. Njegovi bi pokreti ostali isti. Moda neto sigurniji i toniji. Zapravo, kad je prvi put uao u Vrijeme snova to mu je uspjelo jer je uspio odrati unutarnji mir tijekom snane i zahtjevne tjelesne aktivnosti. Ipak, iako se izvana nita nije primjeivalo, unutarnje promjene su bile velike. Josip je nauio kako promijeniti stanje svijesti na tako poseban nain da se istodobno promijenila i njegova stvarnost. Na taj nainje uao u Vrijeme snova - tako se zvalo "mjesto" na kojem je susretao svog, sada ve izgubljenog prijatelja. Izlazak iz Vremena snova i povratak u "obinu" stvarnost, znaio je prestanak blagotvornog utjecaja promijenjene stvarnosti. Tek je sada Josip osjetio pravu teinu gubitka. Pritisnuo ga je poput ogromnog tereta koji je netko iznenada stavio na njegova lea. Zadrhtao je i izgubio koncetraciju potrebnu za odravanje brzine jedrenja. Nespretno se okrenuvi krenuo je prema udaljenoj obali. Ako ga je netko doista promatrao, sada je ve mogao primijetiti razliku. Tek trenutak prije bio je poput savreno usklaenog stroja koji postie cilj gotovo nemilosrdno izbjegavajui svaku, pa i najmanju greku. Bio je bijela strijela na povrini nemirnog mora. Nita ga nije moglo zaustaviti. A sada, kao da su se prekinule one nevidljive niti koje su njegove misli i tijelo povezivale s morem i vjetrom. Zastao je poput lutke iji bi lutkar usred predstave odluio otii. Umjesto na jednom mjestu, njegov je duh sada istodobno boravio na nekoliko njih. Muio se s vjetrom. Jedro ga nije htjelo sluati, a daska ispod njegovih nogu kao da je namjerno radila upravo suprotno od onog to je Josip elio. Neusklaenost njegovih pokreta odraavala je neusklaenost njegovih osjeaja. S jedne strane bol i tuga; s druge neki nejasni osjeaj da e sve biti u redu. A opet, kako e sad dalje? Sve to je radio posljednjih mjeseci bilo je voeno i pokretano postojanjem prijatelja kojeg je sada izgubio. Osjeao se ostavljeno. Nije vie vidio slike iz Vremena snova, ali ih je vrlo ivo zamiljao. to e se dogoditi? Hoe li njegov prijatelj tamo pronai ribarske mree koje je toliko mrzio i zaplesti se u njih, napola svjesno, a napola tjeran sudbinom? Moda e se neko vrijeme boriti s njima i uzalud pokuavati doi do zraka koji e biti samo nekoliko predugih centimetara daleko od njega. Divlje e trzati tijelom ne bi li se oslobodio, ali zbog tih e se pokreta samo jo jae zaplesti u mree. I tako e, bez zraka, umrijeti. Ili e moda jednostavno poeti smetati ribarima, tjerajui ribu od njihovih mrea? Moda e biti uporan sve dok nekome ne dosadi i ne ubiju ga ne bi li se rijeili napasti. Ribari su to inili mnogo puta. Sada to rade rjee, ali ipak... Bile su to mrane misli. Josip im se nije mogao oduprijeti. Muei se s njima - a i s vjetrom i morem koji su mu sada izgledali neprijateljski - nekako je uspio doi do obale i izvui opremu

na suho. Svukao je odijelo za jedrenje, istuirao se, a zatim legao na krevet, odsutno gledajui u bijeli drveni strop iznad svoje glave. A onda se dogodilo. U njegovom srcu, duboko unutra, zauo je jedan neugodan i bolan zvuk. Jednom je rukom posegnuo prema grudima elei se zatititi od daljeg bola, ali to nije bilo potrebno. Zapravo, to to je osjetio nije ni bio bol. Bila je to jasna i sigurna spoznaja. Njegov je prijatelj sada, upravo ovog trenutka, napustio i obinu stvarnost. Ba kao to je prije nekog vremena iz njegovih oiju nestala ona iskra koja gaje vezivala za Vrijeme snova, sada je nestalo i iskre koja ga je vezivala za "obian" svijet. U njemu se njih dvojica nikada nisu susreli, iako su ga dijelili ba kao i Vrijeme snova. ak i ako seje prije toga Josip nadao da e jednom susresti svog prijatelja i u obinim okolnostima, sada vie nije bilo sumnje. To se nikada nee dogoditi. Konano prihvativi nepovratnost svog gubitka Josip vie nije mogao izdrati. Na oi su mu navrle suze, a on im je dopustio da mu se slobodno slijevaju niz lice. Prepustio se dugim i glasnim jecajima. Kad je i to konano zavrilo, uspravio je glavu i sam sebi tiho rekao: "Nisam uspio. Njega vie nema." U tom trenutku, iako to Josip nije uo, vjetar je zapuhao malo jae. Grane cedra ispred prozora ponizno su se sa-vile. A negdje tamo vani, daleko na moru, netko je nezaustavljivo jurio ispod plave povrine. Njegova pojava bila je neobina i rijetka. Zemaljski oceani tek jednom u mnogo tisua godina ugouju takvo bie. Povrni pogled na njega ne bi otkrio mnogo toga, ali on jeste bio drukiji. Na primjer, za razliku od drugih morskih stvorenja, njegov obris u dubokoj plavoj vodi nije bio taman. Svjetlucao je unutarnjim svjetlom. Ali, i to svjetlucanje vidljivo oima, samo je blijedi odraz onog pravog svjetla kojeg je nosio u sebi. Njega se moglo vidjeti samo unutarnjim okom duha. I tako, dok je Josip Gora pokuavao shvatiti smisao svog gubitka te sastaviti ili barem zamisliti svoju budunost nakon njega, svjetlucavo je bie jurilo sve dalje prema nepoznatom cilju. Iako su se udaljavali jedan od drugog, njihova je sudbina bila povezana. Pred obojicom je bilo mnogo posla. ekali su ih svjetovi koje je potrebno istraiti.Sve poelo prije nekoliko mjeseci s neobinim snovima. Bili su to snovi o vodi. Najprije beskrajna plava povrina koja je obuhvaala cijeli planet. Kao da je promatrao Zemlju iz svemira i s uivanjem shvatio daje ona doslovce plava. Plavi planet! Mora, oceani, vode - iste, prozirne, plave - poput dragulja koji se presijava svojim unutarnjim svjetlom. ak su i kontinenti, zeleni i smei, samo isticali prevladavajue plavetnilo kolijevke iz koje je iziao. Voda, ivotvorna energija plavoga planeta, tiho je odailjala svoju poruku. To nije bila poruka za njega. On je bio ovdje samo kao promatra. Moda e kasnije, slutio je, preuzeti ulogu glasnika. Ali sada je samo promatrao, upijao, gutao neizrecivu ljepotu plavetnila. Josip Gora nije bio iznenaen ponavljanjem takvih snova. Moda je samo prve noi propustio zamijetiti da se radi o znaku. Jednostavno je uivao u ljepoti sna, a kad se probudio u sam osvit zore, otiao je do obale i zagledao se u more. Sunce je tek izlazilo na istoku, a s druge strane se nad oblinjim otokom nadvijao Mjesec. Josipu se uinilo da, iako zvijezda vie nije bilo na nebu, njihov odsjaj jo uvijek blijeti ispod blago namrekane povrine. Lagani burin mu je prolazio kosom jo uvijek nemirnom od spavanja, a oi su mu se pomalo sklapale. Probudio se probuen snagom doivljaja u snu iako mu je tijelo jo uvijek trailo odmor. Bilo je tek nekoliko minuta poslije pola pet. Sjedio je na obali mora as otvorenih, a as zatvorenih oiju. Na trenutak mu se uinilo da san jo uvijek nije prestao. Plavetnilo ispred njega bilo je ba poput plavetnila u njemu. Prepustio mu se. Kad je sljedei put otvorio oi, zapravo, kad je sljedei put u potpunosti postao svjestan onoga to vidi tjelesnim oima, ve je bilo pola est. Ustao je i krenuo natrag do kue. Taj je prvi san i doivljaj poslije njega Josip pripisao posebnom trenutku boravka pored mora. Toliko je uivao u tome da je povjerovao kako su ga utisci preplavili i uuljali mu se u snove. Iako je i to bilo djelomice tono, kad je sljedee noi ponovo sanjao kako iz svemira promatra plavi svijet ispod sebe, postalo mu je jasno da se dogaa neto drugo.

Josip Gora bio je naviknut na neobine doivljaje. Nije prolo ni dvije godine od vremena kad gaje njegov ivotni put privremeno odveo medu "anele". U mladosti je odabrao zanimanje koje gaje pripremilo za rad s djecom i ljudima koji imaju razne tekoe, od tjelesnih do intelektualnih. Stjecaj okolnosti, ali i unutarnja potreba protiv koje nije bilo smisla boriti se, odveli su ga drugim smjerom tako da je vrlo malo vremena proveo stvarno radei posao za koji se kolovao. Ipak, iako se nikad zbog toga nije pokajao, osjeao je da u sebi nosi neki teret. Bio je duan jo neto uiniti da bi "odradio" posao koji je zapoeo odabravi takvu vrstu kolovanja. Ostao je neto duan "anelima" -tako je zvao djecu s kojom je nekada davno planirao raditi. Kad se za to konano ukazala prigoda, Josip je bio samo djelomice spreman za nju. No, vrlo brzo se prilagodio i iskoristio je u potpunosti. Radilo se o susretu s majkom i obitelji djeaka koji je roen s tekom sranom manom i s jo nekim tjelesnim nedostacima. Djeak je ivio samo tri godine, ali je u to kratko vrijeme uspio promijeniti srca i due onih koji su doli u dodir s njim. Naravno, prije svega je to uspio sa sebi najbliima, majkom, bakom, djedom i ocem. Upravo zato gaje Josip nazvao anelom. Okolnosti Josipovog susreta s njim bile su vrlo zanimljive i neobine. Iako ga nikad nije upoznao ni vidio u tjelesnom obliku, inilo mu se da o njemu zna sve. Osim toga, njegov dolazak mu je bio najavljen! Da, u svezi s tim su se doista dogodile neke neobine stvari. Susreo je svoju virtualnu prijateljicu, Dany, s kojom je isprva komunicirao preko Interneta, a zatim i putem svojevrsne telepatsko- -astralne veze. Dany mu je mnogo pomagala oko razumijevanja njegove uloge, ali i uloge "anela" u ivotu ljudi. Cijeli proces trajao je oko godinu dana, a njegov rezultat bila je knjiga koja je, kasnije su mu rekli, promijenila ivote mnogih ljudi (Aneo pod maskom, Dvostruka duga, 1998.). Zamisao o tome da djeca koja su bolesna ili na bilo koji nain hendikepirana zapravo dolaze poduavati nas ostale oduvijek mu je bila bliska. Ali, nikad je ranije nije tako snano doivio kao u sluaju anela Eduarda o kojem je pisao. A Dany je bila tu da ga usmjeri, da mu neke stvari pojasni, a moda najvie zato da ga zapanji i otvori nekim drugim dimenzijama stvarnosti. Josip je tako sustavno bio izloen unutarnjoj preobrazbi poradi koje je sazrio. Dodirnuvi tako aneoske vidove onog to ljudi obino nazivaju nesreom, Josip se zapravo vratio korak unatrag ne bi li dovrio posao kojeg je zapoeo prije dvadesetak godina. Znao je da je u tome uspio jer je nestalo unutarnjeg osjeaja tereta i pritiska kojeg je nesvjesno nosio sa sobom. Knjiga je dospjela u ruke pravih ljudi. Pisali su mu i govorili roditelji djece anela kako im je sada mnogo lake ivjeti nego prije, kako razumiju mnogo vie i kako su sposobni osjetiti istinsku sreu sa svojim djetetom. Josip je znao da nikada ne bi mogao postii takav rezultat da njegov ivot nije krenuo upravo smjerom kojim je krenuo. Ostvario je svoju zadau u tom podruju ivota. Dug je plaen i sada je mogao slobodno dalje. Istodobno, ne samo daje pomogao mnogima da bolje razumiju razloge i smisao ivota, ve je - to mu je bilo posebno drago - pomogao i "anelima" da lake obavljaju svoj posao! Da, njihovi su ih roditelji sada bolje sluali. Bili su otvoreniji za njihovu po-duku. Pomoi ljudima bila je jedna stvar, ali pomoi anelima - sasvim neto drugo! Josip je bio sretan. Nakon zavretka pustolovine s djecom anelima, Josip je izgubio kontakt s Dany. Zapravo, Dany je bila tu, ali mnogo rjee nego prije. Izgleda daje i ona osjetila kako je njihova zajednika zadaa zavrena. Poneki e-mail tu i tamo podsjeali su Josipa na neobino prijateljstvo s osobom ija je stvarnost najprije bila isto virtualna, "interne-tovska", a zatim je prela u jo neobinija i apstraktnija podruja duha. Ipak, sjeanja na doivljaje s Dany bila su vrlo iva i Josipu dragocjena. Upravo zato je pomislio na nju kad se san o plavom svijetu ponovio druge noi. Kad se ponovio tree i etvrte, Josip je morao zapitati Dany za miljenje. Nije elio koristiti Internet. elio je isti odgovor. Zato je postupio onako kako su Dany i on radili mnogo puta. Sjeo je, zatvorio oi i zamislio Dany ispred sebe. Kad je slika postala dovoljno iva i kad mu se uinilo da mu je namignula, Josip se nasmijao i jednostavno pitao: "Dany, to se dogaa? Dali je to neka poruka?"

Slika Dany je malo zadrhtala - poput smetnji na TV ekranu - a zatim je zauo njezin apat: "Sluaj. ekaj. Postaje zanimljivo." I to je bilo sve. Prije godinu-dvije Josipa bi ovakav odgovor uznemirio. elio bi silom znati o emu se radi. Razmiljao bi satima to znai svaka rije i kako je provesti u praksi. Sada je bio drukiji. Tijekom vremena se promijenio. Promijenili su ga mnogi doivljaji i iskustvo koje je putem njih stekao. Postao je strpljiviji. "Dobro", pomislio je otvarajui oi i otputajui iz svijesti sliku Dany, "ekat u i sluati. Ionako je zanimljivo." Ipak, nije bio pripremljen na ono to se dogodilo sljedee noi. Umjesto izvanjskog pogleda na plavi planet koji je u njemu izazivao ushit i divljenje, Josip je sanjao neto strano. Ovaj put je bio u vodi i promatrao to se dogaa oko njega. Iznenada je ugledao kako mu se pribliava neka sjena. Uplaio se jer gaje sve to podsjetilo na loe filmove o ajkulama i podmorskim udovitima. Meutim, kad mu se sjena pribliila, na svoje zadovoljsto je shvatio da je pred njim dupin. Pogled na dupina uvijek je kod Josipa, kao uostalom i kod veine ljudi, izazivao osjeaj unutarnje raznjeenosti. Ovaj put nije bilo tako. Straha je nestalo, ali gaje zamijenio osjeaj iznimne neugode. Dupin gaje promatrao ozbiljnih oiju. Nije izgledalo kao da se smijei. To je bilo udno jer dupini uvijek izgledaju kao da se smijee. Moda je nelagoda nastala zbog toga. Dupin je jednostavno stajao ispred njega i promatrao ga. Zatim je polako, polako sagnuo glavu kao da se stidi. Ili, moda je to bilo zbog tuge i bola, jer kad ju je ponovo podigao niz oi su mu se slijevale suze. Josip nije znao mogu li dupini plakati, ali ovaj njegov iz sna je plakao. Na Josipov uas suze su se pretvorile u krv. Probudio se uz lupanje srca i izrazito neugodan osjeaj u podruju eluca. "to se dogaa?" zapitao je sam sebe apatom. Znao je da to nije obian san. Bio je previe iv i jasan. Osim toga javio se poslije nekoliko uzastopnih snova o plavom planetu. Cijelog sljedeeg dana Josip je bio pod utjecajem tog sna. Bio je neraspoloen i zamiljen. Planirao je neto raditi, ali je dan proveo premjetajui se s mjesta na mjesto, pokuavajui itati knjigu, najprije jednu, pa drugu. Kad je doao do tree, shvatio je da gubi vrijeme. Spasio gaje tek popodnevni vjetar koji gaje izmamio na jedrenje. Nekoliko sati plesa s vjetrom pomogli su mu da smiri svoje misli i da osjeti neku vrstu unutarnje spremnosti da se suoi s porukom koja mu se namee. Doista, te noi je poruka dola ponovo. Ponovo je sanjao dupina, onog istog, iako nije mogao rei kako to zna. Ovaj put promatrao je kako ga napada neki drugi dupin. Za tako neto Josip nikad nije uo. Bio je siguran da se to u stvarnosti nikada ne dogaa - dupini ne napadaju druge dupine! Onaj prvi dupin se nije branio. ak se izlagao napadima onog prvog kao da eli to prije okonati svoju agoniju. Zatim se u slici pojavio i neki ovjek, a nakon njega mnotvo riba koje su to promatrale. Scena je bila izrazito muna. A takav je bio i sljedei Josipov dan. Nije se mogao smiriti. Nije pomoglo ni popodnevno jedrenje. Nije pomagalo nita. Osjeao je samo pritisak u elucu koji je prerastao u tupi bol. Cijelo vrijeme pred oima su mu titrale slike iz neugodnog sna. Kad se to ponovilo sljedee noi, Josip je bio uasnut. Meutim, jednostavno nije nita mogao uiniti. Pokuao je razgovarati s Dany, ali nje nije bilo. Ilije Josip bio toliko uznemiren da jednostavno nije mogao postii onaj unutarnji mir koji je potreban za duhovni kontakt. U svakom sluaju, bio je sam. Ispriao je san nekolicini prijatelja, ali nije pomoglo. Savjet koji je dobio bio je istovjetan onom kojeg je uo od Dany: "ekaj, ve e se neto dogoditi to e ti pojasniti o emu se radi." I tako je Josip ekao. Nakon nekoliko dana snovi su prestali, ali su se opet pojavljivali u razmacima od desetak dana. Iako u razliitim oblicima, scena je uvijek bila ista: dupin koji iz nekog razloga krvari. Koliko god se trudio, Josip mjesecima nije mogao pronai razlog za mune snove o dupinima i krvi. Tu i tamo bi se ponovo pojavio san o planetu prekrivenom plavetnilom, ali je prevladavao onaj drugi, strasniji. Iako je cijelo vrijeme traio razloge za snove koji su ga pomalo i muili, Josip ih nije mogao nai. Nije mogao utvrditi zbog ega se oni javljaju i o kakvoj se poruci radi. Znao je samo da

sve to ima nekog smisla. Takoer je duboko u sebi osjeao znaaj koji snovi imaju. Nije to bila obina poruka. Nekako je osjeao da e mu, kad je konano dokui, njen sadraj promijeniti ivot. U ivot Josipa Gore ponovo je ula zagonetka i mnotvo novih pitanja. Iako je to bilo logino, Josipu do posljednjeg trenutka nije palo na pamet da e odgovor na pitanja postavljena u snu takoer doi istim putem - u nekom drugom snu!Njegovo ime je Chvarr. Odnosno taj splet zvukova je najpribliniji ljudski izraz onoga to se uje u njegovom zvunom potpisu. "Ime" mu je dala majka. Ponavljala mu gaje tisuu puta jo od trenutka kad je iziao iz nje. to god bi radio ona je "zvidala" njegov "zvuk" tako dugo dok ga nije zapamtio i poeo ga sam proizvoditi. Sada su ga svi poznavali prema njemu. Njime je najavljivao svoj dolazak. Njime je poinjao i zavravao sve svoje poruke. Iako je njegov "zvuni potpis" bio mnogo dui od obine rijei, onaj dio kojeg bi prepoznalo ljudsko uho zvuio je poput rijei "jar" s produenim "r" na kraju. Chvarr nije ba obian dupin. esto izbiva iz svoje skupine i odlazi sam na daleka putovanja. To je nezgodno jer mora napustiti poznato podruje, a to znai i poznata mjesta za lov na ribu. Ipak, srea mu je naklonjena jer se uvijek nekako snae. Oduvijek je volio odlaziti sam. Tada bi se preputao Vremenu snova. Dok je njegovo tijelo jurilo kroz plavetnilo mora, njegova je svijest posjeivala mjesta unutar plavetnila duha. Mogao je on uivati u Vremenu snova i ostajui sa svojom skupinom. Ali, nekako je vie volio samou. Ba zbog toga i nije bio obian dupin. Dupini vole drutvo. Sva njegova braa i sestre voljela su drutvo. Igra, zabava, ples i smijeh - to su radili najvie u Vremenu snova ili izvan njega. I on je to volio, ali volio je ponekad biti sam. Njegovi su to razumjeli i nikada ga nisu zadravali ni propitkivali za razloge. Kad bi se vratio nisu ga pitali gdje je bio. Chvarr je znao da ga vole. I sada je plivao sam. irokim pokretima tijela pokretao je svoju veliku masu zavidnom brzinom. Miii ispod koe napinjali su mu se i oputali u pradavnom ritmu zapisanom u njegovim genima. Bio je u svom elementu. Voda -posvuda oko njega - nepregledno carstvo vode. Rijetko bi sretao nekog na svome putu. Prostranstvo je bilo veliko, a on je namjerno izbjegavao podruja gusto naseljena ribama i drugim morskim stvorenjima. Istina, to gaje kotalo ponekog dana gladovanja, ali tu je cijenu rado plaao za svoj mir. Osim toga, za potpuno istraivanje Vremena snova bilo je dobro da se ne hrani previe. Jer, kad je lovio ribu, nije mogao biti u Vremenu snova. Chvarr nije znao zato je to tako, ali tako je bilo. Jo od davnina, jo od vremena kada su dupini nauili o Vremenu snova, ostalo je pravilo kojeg nitko nije uspio zaobii. Barem Chvarr nije znao nijednog dupina koji bi mogao jesti kad je u Vremenu snova. Moda se to i moglo, razmiljao je Chvarr, ali to nitko nije radio. Sjeao se kako mu je u mladosti dolazilo na um da pokua ostati u Vremenu snova kad jede, ali nekako nikad nije ozbiljno pokuao. Vjerojatno onda nije ni vano. Vrijeme snova bilo je zapanjujue iskustvo. To nije bilo mjesto, a nije bilo ni vrijeme. Zapravo, radilo se o osjeaju povezanosti sa plavim svijetom oko sebe. Jo i ire, bila je to povezanost sa svime to postoji. Osjeaj radosti i sree koji se javljao kad bi uao u Vrijeme snova bio je tako velik da dupini nisu mogli bez toga. Koristili su svaku prigodu da otplove u njega. Meutim, nije to bilo samo iskustvo zadovoljstva. S Vremenom snova nikad nisi bio do kraja siguran. Svaki prijelaz iz obinog stanja svijesti u Vrijeme snova mogao je donijeti novo iznenaenje. Veinom je Chvarr osjeao samo intenzivnu radost, ali ponekad... ponekad je vidio i uo stvari koje nikad ne bi mogao da nije bilo Vremena snova. Primjerice, jedno od prvih putovanja odvelo gaje u pod-morsko kraljevstvo. Plivao je sam kroz prozirni tirkiz i odjednom osjetio elju da iskoi iz vode. Uinio je to jednim skladnim pokretom tijela. Odvojio se od povrine u irokom luku na ijem je vrhuncu ak malo zastao u zraku. A zatim je elegantno skliznuo natrag pod vodu. Meutim, kad se vratio, voda vie nije bila ista. Na izgled je bila. Njegove mu oi nisu prenijele nita novo. Ali, kao i svaki dupin, ni Chvarr se nije previe oslanjao na oi. Za njega je vid samo pomono sredstvo. Pravi izvor obavijesti o prostoru oko njega bio je zvuk. ak i prije nego je odaslao prodoran zvuk nalik sonaru s vrha glave, intuicijom je naslutio da se u

blizini nalazi neto veliko. Kad mu se odjek vratio, nije mogao vjerovati onom stoje vidio. Morao je ponoviti proces. Pa jo jednom ponoviti. Konano se uvjerio u istinitost stvarnosti koje mu je prenosilo njegovo zvuno "osjetilo vida". Polako je krenuo u smjeru podmorskog grada. Jedno od prvih putovanja odvelo ga je u podmorsko kraljevstvo. Tamo je susreo razna bia od kojih su neka nalikovala njima, dupinima. Bilo je i mnogo veih stvorenja, nalik na brau kitove, pa ak i onih nalik na brau ljude koji ive na kopnu. Jo nikome od svojih nije ispriao to se tamo dogodilo. Susreo je razna bia od kojih su neka nalikovala njima, dupinima. Bilo je i mnogo veih stvorenja, nalik na brau kitove, pa ak i onih nalik na brau ljude koji ive na kopnu. Najudnije mu je ipak bilo to stoje meu njima bilo i riba. Ali ne riba koje je mogao jesti, ve riba s kojima je mogao razgovarati! Nakon toga je imao malo tekoa u povratku uobiajeno dobrog apetita, ali se ubrzo opet priviknuo. Na posljetku, morao je neim odravati svoje tijelo! Podmorsko kraljevstvo bilo je u potpunosti smjeteno u Vremenu snova. Odnosno, kako je Chvarr kasnije saznao, ako bi se moralo odrediti vrijeme u kojem se nalazio tjelesni obrazac tog kraljevstva onda bi to vrijeme bilo tisuama milijuna godina u prolosti plavog planeta. A ipak, Chvarr je posjetio to mjesto. Eto, takvo je bilo Vrijeme snova. Sve je u njemu bilo mogue. Posjet podmorskom kraljevstvu nije bio sam po sebi pouan. Tamonja stvorenja nisu bila previe zainteresirana za Chvarra pa je on samo plivao naokolo i promatrao. Meutim, sama injenica da je bio na tom mjestu predstavljala je veliku preobrazbu za njega. Od tada nadalje esto je odlazio sam provodei stoje mogue vie vremena u Vremenu snova nadajui se slinim doivljajima. Zato nije volio da ga smetaju. Imao je osjeaj da e se tako neto dogoditi mnogo lake ako e biti sam. I bio je u pravu. Njegova putovanja kroz prostor plavoga svijeta uz istodobno istraivanje Vremena snova urodila su plodom. Vidio je mnogo toga, a nauio jo vie. Sada je znao gotovo sve o povijesti svog roda. Takoer, znao je gotovo sve o povijesti plavoga planeta. Znao je to se dogaalo u davnoj prolosti i kako su slina bia odabrala ivjeti na razliit nain. Takoer je shvatio da su, iako razliiti i drukiji, svi oni povezani Vremenom snova u kojeg imaju pristup u svako doba. Meutim, ono to je bilo najznaajnije nije bilo razumijevanje prolosti ve mogunosti koje su se otvarale u budunosti. Najvanije je bilo razumijevanje njihove sudbine. Pod ono "njihove" Chvarr je podrazumijevao sav inteligentni ivot. Sav svjesni ivot, zapravo. I tu se takoer iznenadio jer je prethodno znao da inteligenciju osim njih, dupina, u sebi nose, naravno, i braa kitovi te kopnena stvorenja, braa ljudi i njima slina bia. Meutim, israivanja Vremena snova poduila su ga da u njegovom vremenu postoji mnotvo drugih bia koja zasluuju naziv "inteligentna". Kasnije je nauio da iskra svijesti poiva u svemu te da nijedno stvorenje, ni jedna vrsta, ne zasluuje prezir ili poniavanje. Boanska iskra jednako je plamtjela u svima. Vrijeme snova je bilo drugaije od obinog vremena. Chvarr je nauio da u odreenom trenutku neka vrsta ne mora pokazivati sav sjaj svijesti, ali da to nita ne znai u Vremenu snova. Tamo su milijuni godina jednaki treptaju oka. I tako, Chvarr je s vremenom postao mnogo mudriji. Znao je mnogo toga. Jedino to nije znao zastoje skupljao sva ta znanja. Nije o tome previe brinuo jer je odgovor mogao biti jednostavan: zbog istog uitka ili potrebe za znanjem! Meutim, ponekad bi, kao sada, osjeao da postoji neka dublja svrha u svemu tome. Njegova braa dupini imali su iste sposobnosti. Ali, nisu ih svi jednako koristili. Zapravo, Chvarr nije poznavao nikoga tko bi iao tako daleko kao on u istraivanju Vremena snova. Jednom je sreo jednog starog dupina koji je neto znao o tome. Ali, on je odabrao utnju i radije se malo poigrao s Chvarrom nego da s njim razmjenjuje iskustva. Jedino to mu se uinilo daje, sljedei put kad je preao u Vrijeme snova, zauo smijeh staroga dupina. No, i to je brzo prolo, pa je Chvarr na to zaboravio.

Plivajui kroz vodu Charr nije zapravo o tome razmiljao. Teko bi bilo ustvrditi daje uope razmiljao prema ljudskim mjerilima. Dupini imaju svoj nain spoznaje stvarnosti i povezivanja injenica u vremenski i logini slijed. Posebice je to sluaj kad se nalaze u Vremenu snova. Tada ionako misli ne teku na uobiajeni nain ve skau s mjesta na mjesto povezujui razne teme na intuitivan nain. Ipak, ukupna slika Chvarrove svijesti u tom je trenutku izgledala otprilike ovakva: razmiljao je o svojoj sudbini; razmiljao je o spoznajama koje je stekao; meutim, jo je vie razmiljao o injenici da se u posljednje vrijeme s njim dogaa neto neobino. Promijenio se. A jo je znaajnije bilo to to se promijenilo i Vrijeme snova. Doavi do te spoznaje, odnosno do misli ili slike o njoj, Chvarrovo tijelo je zadrhtalo. Doista! Kakva sila je potrebna da se promijeni Vrijeme snova! Mora da se dogaa neto znaajno. Iako Chvarr nije bio toliko napredan da bi razumio to se doista zbiva u Vremenu snova i kako ono nastaje, znao je zakljuiti kako su u njegovu strukturu ukljuene svijesti svih inteligentnih bia. Vrijeme snova se mijenjalo stalno jer se svijest svih bia stalno mijenjala. Meutim, taje promjena bila tekua i nestalna. Krenula bi u jednom smjeru, a zatim se vratila na staro. Neko vrijeme bi bilo ovako, a zatim bi se situacija promijenila. Tijekom vremena sve su se te promjene nekako ujednaile i moglo se rei da Vrijeme snova nikad nije isto, ali da je ipak pouzdano. Za trajnu i stalnu promjenu u Vremenu snova moralo se dogoditi neto vrlo veliko. Upravo to se sada dogaalo jer je promjena bila oigledna. Chvarr je ponovo zadrhtao pri pomisli na to. Morao je iskoiti malo van. Morao je udahnuti zraka. Brz pokret stranjeg dijela tijela i ve je bio vani. Preokrenuo se u zraku i pljusnuo na lea. Ispustio je zvuk zadovoljstva koji je otprilike znaio: "Chvarr je sretan!" I doista, bez obzira na oigledan problem koji ga je oekivao, Chavrr je ipak bio dupin. I to napredan dupin. A dupini su, to je isto tako nauio u Vremenu snova, nosioci radosti. Ili barem nosioci poruke o radosti. Vrativi se u vodu, shvatio je da je tijekom izlaska zamijetio neto. udno je kako to prije nije osjetio pod vodom. Odaslao je zvuk traga koji se brzo vratio. U blizini se kretala velika masa. Metalna. Ljudski brod. "Ah, da", uzdahnuo je Chvarr u sebi, "to je to. Vrijeme snova se mijenja." Bilo je mnogo naina na koje se Vrijeme snova moglo promijeniti. Primjerice, moglo se promijeniti u smislu da nije bilo nikakvih vizija ili putovanja. Nekoliko dana bi Vrijeme snova za sve dupine znailo samo vrijeme radosti i nezaustavljive igre. Skakali bi neumorno iz vode, jurili se i igrali lovice; ako bi pronali neki brod naizmjence bi ga pratili, prestizali te "surfali" na njegovom valu. Sva bia koja bi ih tada susrela rekla bi da su "dupini danas dobro raspoloeni". Tako je i bilo. Meutim, malo tko bi znao da je to zbog promjene u Vremenu snova. Drugom prilikom Vrijeme snova bi svim dupinima oda-slalo istu poruku ili sliku. To bi primjerice mogla biti elja da se krene na tono odreeno mjesto. Naravno, svi su oni sluali takve naputke. Bila su to nagonska kretanja koja promatrai sa strane nikako nisu mogli razumjeti. Kad bi stigli na mjesto naznaeno u Vremenu snova, otkrili bi da ono nosi razna znaenja za njih. Ponekad bi to bilo mjesto prepuno ribe pa bi se hranili tamo do nesvijesti. Meutim, ponekad bi naili na ljudske ribare, a u naputku Vremena snova bilo je jasno da im moraju smetati. To bi i inili, po cijenu vlastitih ivota. Ponekad bi na tim mjestima otkrili neko drugo jato dupina pa bi nastala velika zabava. Bilo bi uivanja u jurnjavi, igri, zavoenju pa i seksu. Chvarru su rekli daje on roen iz jednog takvog "vodenog" susreta njegove majke i nepoznatog dupina. Majka gaje zato ponekad i zvala "dijete Vremena snova". U tome je bilo majinske ljubavi, malo ale, ali i strahopotovanja. Svi dupini su znali da se u Vremenu snova nikad nita ne dogaa sluajno. Ako je netko roen iz vodenog susreta, onda u njegovom ivotu postoji posebna svrha. Dakle, Chvarr je bio dupin sa ivotnom zadaom. Iako je jo nije do kraja osvijestio, sada je nasluivao daje i za to dolo vrijeme. Ljudski brod! Da, u Vremenu snova se mnogo toga promijenilo u posljednje vrijeme. Zapravo, promijenilo se u Chyarrovom Vremenu snova. Pokuao je ispitati svoju brau dupine o tome, ali sve to je dobio bilo je svjesno ili nesvjesno izbjegavanje odgovora. "Mada,

neto se dogaa, ali proi e to", bio je najei odgovor. Ipak iz njihovih pokreta i naina na koji su to govorili Chyarr je znao da i oni neto osjeaju. Na kraju je zakljuio da je promjena opa, ali da je sasvim mogue da je jedino on doivljava tako konkretno. Nazonost ljudskoga broda ga je podsjetila na bit te promjene. Najprije je kao na ubrzanom filmu proivio povijest vlastite vrste. To je bio poetak promjene. "Odgledao" je kako su njegovi preci prije pedesetak milijuna godina odluili vratiti se natrag u oceane iz kojih su izili. U to vrijeme na plavom planetu bilo je nekoliko inteligentnih vrsta. Svi su ili istim putem zajednitva i suradnje. Svima je bilo poznato Vrijeme snova. Ono je vodilo Chvarrove pretke da se vrate u vodu, a neku njihovu brau da ostanu. Oni koji su ostali postali su dananja braa ljudi. U moru se pak inteligencija razgranala u nekoliko vrsta, ukljuivo njih, dupine i brau kitove. Sve je to Chvarr vidio i prije. Meutim, ovaj put gaje vizija vodila ne putem njegovih predaka, ve putem predaka njegove ljudske brae. To je bilo neobino. Nikad do sada u Vremenu snova Chvarr nije vidio nita s kopna. To je bilo za njega potpuno nepoznato podruje. Zato je s velikim iznenaenjem pratio taj put po Vremenu snova. No ta jedna vizija nije bila i posljednja. Poeo je viati slike iz svijeta koji okruuje njegovo vodeno plavetnilo. Gledao ih je i u udu pokuavao zatvoriti oi. Nije mogao vjerovati onome to vidi. Ako je to istina, a nema razloga da sumnja u Vrijeme snova, onda se doista dogaa neto strano! Njihova braa ljudi sasvim su napustila zajedniku stazu i odrekla se zajednike sudbine! to je najgore, Chvarr je imao snaan utisak da su zaboravila na Vrijeme snova! Isprva u to nije mogao povjerovati, ali sa svakim putovanjem bio je sve sigurniji. Promatrao je kako ljudi ive i nije razumio to to vidi. Bio je zbunjen jer tako neto nije oekivao. Jasno je vidio da su ljudi u opasnosti. Ali, takoer je jasno vidio daje zajedno s njima u opasnosti i plavi svijet u kojemu ivi i on. Meutim, promjena u Vremenu snova se nastavila. Nakon nekog vremena upoznavanja sa stvarnou ljudskoga svijeta, Chvarr je poeo "vidjeti" slike iz ivota nekog ovjeka. Isprva je mislio da su to slike iz svakodnevice raznih ljudi, ali je kasnije shvatio da se radi o samo jednom ovjeku. Vrijeme snova mu je uporno i stalno ukazivalo na njega! Bilo je to poput naputka za odlazak na neko mjesto. Chvarr bi rado posluao taj naputak, kao to je uvijek inio. Samo, kako da to sada uini? On ne moe otii na kopno i posjetiti svog brata kojeg mu pokazuje Vrijeme snova. A taj ovjek, tko god da jest, oigledno nije svjestan tog poziva. Kad bi bio svjestan, moda bi on mogao doi do Chvarra? Ljudi imaju brodove, to bi njemu bilo lake. Ali, ubrzo je odustao od takvih misli. Znao je da Vrijeme snova trai od njega da neto uini. Ako to isto trai i od brata ovjeka, na njemu je da ga poslua ili ne. On, Chvarr, mora uiniti to moe. Ali, to moe uiniti? Kako odgovoriti na poziv? I tako je Chvarr plivao, neko vrijeme slijedei brod ljudi. Primijetili su ga s palube. Vidio je kako odrasli pozivaju djecu ne bi li ga dola vidjeti. Osjetio je radost u djejim srcima i pribliio se brodu. "Neka im bude", mislio je. "To barem mogu uiniti za njih." Zatim je stao iskakati iz vode i pozdravljati ih razigranim okretima. Valovi veselja postali su gusti. Ljudi su se osmijeili. A smijeio se i Chvarr. Duboko u sebi nadao se da, gdje god daje taj ovjek ije djelie ivota mu pokazuje Vrijeme snova, i on osjea ovu istu radost. Nadao se, jer je znao da je i taj njegov brat ovjek odabran, ba kao i on sam. A odabrani esto nemaju slobodu izbora. Prolazili su brzi tjedni i mjeseci. Bilo je mnogo nedovrenog posla, ali i onog kojeg je tek trebalo zapoeti. Josip Gora je pratio vjetar svog vlastitog ivota. Budui da je u prilinoj mjeri uspio slijediti svoju sudbinu, a to znai prepoznati i ostvarivati svoju ivotnu zadau, za to je primao odgovarajuu nagradu. ivot je postao gladak i mekan. Valjao se poput pitomih valova, a Josip je jedrio preko njih stalno gledajui u daljinu, u sljedei val. Meutim, pitomost je mogla zavarati. Bilo je neke divljine i potisnute, gotovo strane moi u stvarima i pojavama koje su ga okruivale. Sve se oko njega ubrzalo. Odjednom se suoio s nekoliko projekata koje je morao obaviti. Bile su to knjige prepune obavijesti i znanja koje je jo uvijek nosio u sebi. Znao je da ih jednostvano mora materijalizirati. Zato se bacio na posao sa

zastraujuom voljom i energijom. Ionako djelotvoran, sada je nadmaio sve granice onog to se smatra uobiajenim ili normalnim. Ponekad bi uhvatio sam sebe kako promatra svoje prste koji lete preko tipkovnice, a da doslovce nije znao to to oni rade. Tek bi nakon pola sata ili vie, kad su prsti zastali sami od sebe, proitao ono to je napisao. Bilo je dobro. Ba onako kako je elio da bude. No, cijelo to vrijeme nisu ga naputali neobini snovi o dupinu koji krvari. Javljali su se u nepravilnim razmacima koji nikada nisu bili dui od desetak dana. Sada je ve bio siguran da se radi o poruci, ali jo uvijek nije tono znao kakvoj. Moda je taj dupin u opasnosti? Moda bi ga on, Josip, morao nekako spasiti? Ali, kako? Sve je bilo prilino nejasno. A onda je jedne noi usnio drukiji san. Ponovo se naao u vodi. Ovaj put je bila tamna i mrana, gotovo prijetea. Isprva je osjetio nelagodu te je oekivao jo jednu krvavu i munu scenu kojoj e svjedoiti. Meutim, to se nije dogodilo. Zapravo je shvatio da se kree i promatra to se dogaa oko njega. Nije mnogo toga vidio - sve je bilo u tamnim plavim nijansama, ali je zato uo neobino mnogo zvukova. Bili su to visoki zvukovi, poput tankih glasova sopran flaute ili pikola. Dolazili su odasvuda oko njega i zapljuskivali ga poput valova. Gotovo je mogao vidjeti njihov oblik. Bilo je to kao da slua glazbu koja se pred njegovim oima utjelovljuje i pretvara u ivi film. Ubrzo je shvatio da isti zvukovi-oblici izlaze iz njega te da je zapravo on sam njihov izvor. Ono to je vidio-uo bili su samo odjeci njegovoga glasa. Prema kretanju tih odjeka shvatio je da se kree vrlo brzo. Iako se scena oko njega nije mijenjala, upravo su mu ti zvukovi govorili o prolasku kroz vrijeme i prostor. Bilo je lijepo. Osjetio je uzbuenje. Bilo je to slino brzinskom jedrenju na dasci, samo to se ovaj put kretao kroz vodu. To je jako slino snu, pomislio je. Voda je slina snovima. A onda se nasmijao sam sebi jer je shvatio da se on stvarno i nalazi u snu! Odjednom je s lijeve strane zapazio tamni oblik zvuka. I on se kretao, ali u poneto drukijem smjeru od njegovog. Oblik je bio u vodi, ali se nastavljao i izvan nje. Intuitivno je shvatio da se radi o brodu. Krenuo je prema njemu, a kad mu se pribliio, izronio je na povrinu. Vani je bilo mnogo svjetlije nego u vodi. Isprva od bljetavila nije vidio nita, a onda je kao kroz maglu raspoznao brod i ljude na njemu. Nije ih jasno vidio, a inilo mu se da ne raspoznaje boje kako treba. Sve je jo uvijek bilo u plavoj nijansi. No, to mu nije smetalo jer je osjetio neto drugo to je bilo snanije i znaajnije od slike pred njim. Osjetio je toplinu kako dolazi od ljudi na palubi. Mahali su mu i smijeili se. To gaje razveselilo i on je poeo mahati njima. No nekako mu nije uspijevalo. Nije mogao pronai svoje ruke. Zato je poeo pokretati tijelo. Iznenadio se kad je shvatio da gaje nekoliko snanih pokreta gotovo u potpunosti izbacilo iz vode. Malo je zaronio, a onda vrlo snano krenuo prema povrini. Izletio je van iz vode poput metka! Osjetio je snanu radost, a uzbuenje ga je protreslo poput udara struje. No, za jedan kratak trenutak, dok je lebdio u zraku pozdravljajui te ljubazne i srdane ljude na brodu, uhvatio je krajikom oka sliku svoga tijela. To gaje najprije potpuno zbunilo, ali se zatim, jo i prije nego je pljusnuo natrag u vodu, poeo neobuzdano smijati. Bio je dupin! On nije imao ljudsko tijelo, ve tijelo dupina! Zato je tako "vidio" pod vodom! Zato se tako brzo kretao i mogao skakati iz vode. Zato nije mogao pronai svoje ruke. Ali, nasluivao je, upravo je zato i osjeao onako snanu radost za koju se ne sjea da ju je ikada osjetio u ljudskome tijelu. Jo je jednom iskoio iz vode osjeajui kako od ljudi s broda dolaze gusti i snani titraji veselja. To ga je toliko razdragalo da se ponovo poeo smijati. Smijao se jako i dugo, sve dok nije otvorio oi sjedei u svom krevetu i jedva zadravajui suze radosnice. Smijao se jo neko vrijeme, a onda je ponovo zaspao, bez snova ovaj put, ali sa smijekom na licu s kojim se ujutro i probudio. Na sreu, taj san bio je samo prvi u nizu. Muni i strani snovi o krvi sada su prestali i ustupili mjesto nevjerojatnom iskustvu dupinovog ivota. Razmiljajui o tome, Josip je shvatio da su oni prvi snovi bili poput upozorenja, a ne proroanstva. Njegov dupin - nije mogao odoljeti da ga ne pone zvati svojim - nije morao loe zavriti. Ali, oigledno mu je slao neko upozorenje ili poruku koju jo uvijek nije razumio.

Jo je neto bilo zanimljivo u tom prvom snu. Kad je sljedeeg dana razmiljao o njemu - a razmiljao je cijeli dan! - nije se mogao oteti utisku kako se ne radi samo o snu. Drugim rijeima, Josipu se inilo da nije sanjao daje dupin, ve da je nekim udom proivio neto to je proivio i taj dupin! To je bila neobina misao i za nju nije bilo nikakvog razloga ni dokaza. Snovi su mogli biti simbolini i svojom simbolikom su takoer mogli prenositi poruku. Ta bi poruka bila jednakovrijedna kao i poruka stvarnog dupina. Ali, Josip je nekako bio uvjeren da taj doivljaj nije bio obian san, ve neto drugo. To svoje miljenje potvrdio je tijekom kasnijih "snova". Vrlo esto mu se inilo da ne upravlja kretanjem "svojeg" dupinskog tijela, ve da ga ono samo vodi na mjesta koja mu eli pokazati. Istina je da su najee snovi bili ispunjeni plivanjem kroz vodu, iskakanjem iz nje (to je Josip najvie volio) i kojekakvim vragolijama na pjeni morskih valova. Nerijetko bi susreo ljude i kao po pravilu ti su susreti bili ispunjeni istim blaenstvom i radou kao i prvi put. Odjednom bi se stvorilo okruje veselja i razdraganosti. Josipovo srce je bilo puno i uvijek na rubu suza. Znao je da jednako tako osjeaju i ljudi koji su ga promatrali. Ponekad bi se dugo zadrao u njihovoj blizini. Igrao bi se pred njima, jurio i prestizao ih, kimao im glavom i smijeio im se, a srce bi mu divlje kucalo od veselja kad bi isti taj smijeh vidio na njihovim licima. Bili su to divni trenuci. Trenuci zajednitva i ljubavi na koje je Josip bio ponosan. Tek jednom ili dva puta "njegov" je dupin okrenuo leda nekom brodu. Josip nije znao zato, ali je jasno osjetio nijanse mrnje koje su se odbijale od zvukovnog obrisa broda. Meutim, te je sluajeve Josip brzo zaboravio jer je bilo mnogo toga drugog to je vrijedilo zapamtiti. Razmiljajui o svojim doivljajima Josip je shvatio da sada ima jo vie pitanja nego prije. Ako "sanja" da je u tijelu pravog dupina, gdje se taj dupin nalazi? Da li bi bilo mogue da se on i Josip doista sretnu, ne u snovima ve u materijalnom obliku? I na posljetku, to sve to znai? Radi li se samo o jo jednom zanimljivom iskustvu, protiv ega Josip ne bi imao nita protiv ili u svemu tome postoji neka via svrha? Naravno, unutarnji osjeaj mu je govorio da postoji svrha i razlog. Samo, izgleda da jo nije dolo vrijeme da ih otkrije. Tijekom mjeseci dok su trajali snovi Josip je esto odlazio k moru. Oduvijek gaje volio, a sada gaje privlailo jo vie, jer je znao da negdje u njemu postoji dupin s kojim, barem privremeno i u snovima, dijeli mala ivotna iskustva. Sjedio bi na obali, najee nou kad se veina ljudi povukla na spavanje, i u odbljescima Mjeseca na povrini mora traio odgovore. To je bilo vrijeme kad bi se pokuao pribliiti svojoj "duhovnoj prijateljici" Dany. Koristio bi isti postupak zamiljanja, sve dok mu pred oima ne bi iskrsla jasna slika njegove savjetnice. Nekoliko puta joj je tako pristupio, ali ona je bila nijema i tiha. Josipa to nije smetalo jer je znao da nije potrebno uvijek oekivati odgovore. Ponekad je jako dobro da ih otkrijemo sami. Zato savjetnici, i duhovni i tjelesni, za nae dobro esto ute. Jednom mu je Dany, kad se posebno snano pitao to sve to znai te bio u opasnosti da ga zbog svega toga uhvati negativno raspoloenje, ipak pruila slamku spasa. Nakon to joj je pristupio ne oekujui odgovor ve je vie obavjetavajui o razvoju situacije, ona mu se iznenada obratila sljedeim rijeima: "Hej, Josipe! Sjeti se kada si prvi put osvijestio susret s dupinima i to se zbivalo nakon toga. To se jo uvijek zbiva koliko vidim!" U tom trenutku je iz mora iskoilo nekoliko manjih ribica. "Pa da, naravno!" uskliknuo je Josip pljusnuvi se glasno po elu. "Kako se nisam toga prije sjetio!" Doista, iako je dupine kao i svaki ovjek viao i prije, po prvi put su mu privukli pozornost na poseban nain kad je bio s Dany! Bilo je to u jednom od dva njihova susreta u tjelesnom obliku. Proveli su nekoliko dana na Pagu u posjeti roditeljima "anela" Eduarda koji ih je zapravo po prvi put povezao. Jednom prilikom, Josip je ostao sam na obali. Odjednom, nekih stotinjak metara od obale zapazio je neko mrekanje na moru. Nije bilo ni vjetra ni valova pa je povrina mora izgledala poput ulja. Zatim je ugledao nekoliko lenih peraja. Isprva se uplaio jer su mu na um pali morski psi koje ne bi elio vidjeti tako blizu obale. Meutim, kad je jedan dupin iskoio iz vode, srce mu je poskoilo od veselja. elio je dozvati Dany i

prijatelje, ali ih nije bilo u blizini, a on se bojao da e dupini otii ako ode po njih. Zato je samo sjedio i promatrao ih. Plesali su za njega gotovo trideset minuta. Josip ih je zaarano promatrao. Bili su nevjerojatno lijepi. Iz njih je zraila blagost i dobrota. Nisu bili dovoljno blizu tako da Josip nije uspio razaznati detalje. Ipak, njihovi pokreti, igra i ponaanje zraili su ohrabrenjem i podrkom. Josip je poelio da ima dasku za jedrenje pa da ode do njih, ali vjetra ionako nije bilo. Tko zna, moda bi otili da je to pokuao? U svakom sluaju, proveo je nezaboravnih pola sata u neoekivanoj predstavi dupina. Kad je to ispriao ostalima, isprva mu gotovo nisu povjerovali. Vidjeti dupine tako blizu obale nije ba est sluaj. Osim toga, nitko ih nije vidio osim njega. Dany mu je samo rekla da ima mnogo sree i daje to sasvim sigurno neki znak. Meutim, ni ona ni Josip nisu mogli dokuiti kakav bi to znak mogao biti. Sloili su se jedino da je znak dobar! Meutim, nakon toga se poelo dogaati neto drugo stoje Josipa pratilo cijelo vrijeme od tog trenutka nadalje. Kad god bi se pribliio nekoj vodi, bilo da je to rijeka, jezero ili more, ribe su poele iskakati iz nje! Pretvorilo se to u neku vrstu pozdrava: Josip dolazi do vode, a iz nje neto iskoi i kae mu:"Zdravo"! ak mu ni Dany nije vjerovala kad joj je to ispriao. Povjerovala mu je tek kad su nakon nekoliko dana otili na izlet amcem. "Sada emo vidjeti te tvoje ribe!" izazivala gaje Dany u ali. "Dobro", odgovorio je Josip, "samo ekaj. Bez brige, one e uskoro doi." I doista, nakon nekoliko minuta amac je bio okruen malim valiima nastalih zbog iskakanja na stotine sitnih ribica iz mora! Dany je samo zapanjeno i u nevjerici gledala dok se Josip pomalo ponosno smijeio. "Vidi?" rekao joj je. "Zar nisu divne? Dole su me pozdraviti." Nakon tog dogaaja Josip se naviknuo na "vodene pozdrave". Nisu iskakale samo ribe. Kad riba nije bilo, primjerice u nekoj bari, iskoile bi abe ili neto slino! Kako god bilo, im bi se Josip pribliio vodi neto se poelo dogaati. Ve je to samo po sebi bila neobina najava vodene pustolovine. Sjedei tako na obali, Josip je shvatio da je sve to bilo povezano. Bio je upozoren mnogo puta, a tek sada uvida tanahne detalje pripreme procesa u kojem se sada naao. Naravno, to nije bio odgovor na njegova pitanja, ali je utvrdilo sigurnost u znaaj sadanjih dogaaja. Ako se neto godinama pripremalo, onda mora biti znaajno! Zbog toga je u Josipu poraslo strpljenje, ali i znanje da e sve sjesti na svoje mjesto kad za to doe vrijeme. Kao i uvijek Danv mu je pomogla podsjetivi ga na ispravan stav i gledite koje mora prihvatiti. Dobra stara Dany! Ipak, to nije bilo sve. Nakon nekoliko tjedana tijekom kojih su se snovi u dupinovom tijelu nastavljali, Dany se javila s jo jednim upozorenjem. Dok je Josip razmiljao o tome da li su njegovi snovi samo simbolini ili stvarni, ona je samo kratko rekla: "Proces je obostran." Proces je obostran? to to znai da je "proces obostran"? Nekoliko dana Josip uope nije mogao dokuiti smisao tih rijei. A onda se dogodilo neto zbog ega mu je postalo sasvim jasno to se zapravo zbiva. itao je izvjee s dogaaja na paralimpijadi u Seattlu prije nekoliko godina. Izvjee je nosilo naslov "I oni te ljude nazivaju 'zaostalima'!?" Privuklo mu je panju zbog toga to ga uvijek privlai bilo to povezano s "anelima". Meutim, ovaj put privlanost je bila vrlo snana. Tek je kasnije shvatio zato je to bilo tako. Josip Gora je bio protivnik natjecanja iako je ponekad uivao u njima. Pomalo kontradiktoran stav, reklo bi se. Ali, zapravo i nije ako na natjecanje gledate kao na igru. Meutim, suvremeni port se pretvorio u neto sasvim drugo i odavno je prestao biti samo igra. Cubertenova izreka daje "vano sudjelovati" odavno je izgubila smisao i bila temeljito ismijavana. Ba kao i redovite Olimpijske igre, periodino se odravaju i takozvane posebne Olimpijske igre na kojima sudjeluju hendikepirane osobe iz svih krajeva svijeta. Simpatino, humano, ali veini ljudi nezanimljivo. I sam Josip je imao suprotne osjeaje u svezi s tim. Sjedne strane je odobravao takve skupove zbog toga jer su pruali svima koji sudjeluju osjeaj vrijednosti. Ali,

s druge strane, bilo je jasno da se radi o nezgrapnom oponaanju ljudi ije tjelesne i umne sposobnosti nisu ugroene. Ipak, izvjee s tog konkretnog dogaaja Josipu je dokazalo daje svrha takvih okupljanja neto sasvim drugo, a ne pobjeda na natjecanju. Bilo ih je devetero, to tjelesno to mentalno hendikepiranih. Natjecali su se u trci na 50 metara s preponama. Na zvuk pitolja svi su krenuli, ne ba odjednom, ali odluni da dovre trku i da pobijede. Svi su dobro krenuli osim jednog malog djeaka koji se spotaknuo na prvoj prepreci, pao na asfalt, preokrenuo se nekoliko puta i poeo plakati. Ostalih osmero zaulo je njegov pla. Usporili su i osvrnuli se prema njemu. Zatim su se okrenuli i vratili se... svi do jednog! Jedna djevojka s Dawnovim sindromom sagnula se prema njemu, poljubila ga i rekla: "Sada e ti biti bolje." Zatim su se svo devetero uhvatili za ruke i zajedno preli preko ciljne crte. Cijeli stadion je najprije u tiini ustao na noge, a zatim su pljesak i odabravanje potrajali vie od desetak minuta. Ljudi koji su bili tamo jo uvijek svima priaju o tom dogaaju zato jer duboko u sebi znaju da ono bitno u ivotu nije pobjeda, ve pomo drugima u pobjedi, ak iako to znai da mi sami usporimo i promijenimo smjer svojega kretanja. Josip nije mogao proitati izvjee do kraja u jednom komadu. Prekinule su ga suze koje su mu zamaglile vid i sprijeile ga u itanju. Iako je znao kako veliko srce imaju aneli, uvijek ga ponovo dirne i iznenadi kad ih vidi na djelu. Kakva je to poduka bila! I to poduka cijelome svijetu. Samo kad bi taj svijet elio malo vie sluati. U tom trenutku, nakon ganua i suza, Josip je osjetio veliku sreu. Bio je sretan to jo postoje ljudi koji razumiju prave vrijednosti i koji nee dozvoliti da se one izgube. Ispunila gaje nada. Poelio je da nekako moe izraziti to to osjea. Osjetio je iznenadni poriv i ustao. Zatvorio je oi i poeo se lagano kretati u ritmu samo njemu ujne glazbe. Hodao je po sobi kreui se u valovitim pokretima. Najaktivnije su mu bile ruke koje je ispreplitao ispred i oko sebe. Uivao je u svakom trenutku blaenstva svog neobinog plesa. Tek je nekim napola usnulim dijelom svojega uma uo kako se u "njegovu" glazbu mijeaju neki neobini zvukovi. Isprva nije primijetio da su ti zvukovi jako slini onima koje uje u snovima, kad postaje dupin. ak i daje primijetio, ne bi se na to obazirao. Ples je bio sve to gaje zanimalo. Ipak, nakon nekoliko minuta arobnih pokreta, naglo je zastao. To je uinio zato jer je preko pozadine glazbe i neobinih zviduka jasno zauo jednu reenicu. Ona je glasila: "Chvarr je sretan, Chvarr je sretan." Otvorenih oiju, zamrznut u nemoguem poloaju gotovo se suprotstavljajui sili tei, s rukama iznad glave, Josip se glasno zapitao: "Chvarr? Koji Chvarr? Tko je Chvarr?" Prije nego je uspio dobiti odgovor, pao je koliko je dug i irok na pod. Uspravio se u sjedei poloaj trljajui koljeno. "Chvarr? Zanimljivo, jako zanimljivo", mrmljao je sam sebi u bradu ustajui. Kad je ponovo sjeo shvatio je da se dogodilo neto znaajno. Konano se sjetio zvukova koje je uo dok je plesao i prepoznao ih kao dupinove zviduke. Na um mu je pala neobina, gotovo zastraujua misao: "to ako je on sada bio sa mnom?" Najprije se stresao, elei otjerati takvu zamisao, ali ona je imala svoj ivot i nezaustavljivo se rasplela u arobno tkanje istine. Ba kao to Josip sanja dijelove ivota "svojeg" dupina, taj je dupin sanjao dijelove ivota "svojeg" Josipa! I to je najudnije, Josip je znao da je upravo sada, dok je itao to osjeajno snano i duhovno duboko izvjee s paralimpijade, njegov dupin bio s njim i sve to proivio na isti nain! Jednako kao i Josip i on se rasplakao, jednako kao i Josip i on je nakon toga otplesao svoj ples i jednako kao i Josip bio je beskrajno sretan zbog toga to je saznao. I, ah da, naravno, Josip sada zna i njegovo ime: Chvarr. Njegov dupin zvao se Chvarr. Chvarr je jasno osjetio kad gaje Posip posjetio prvi put. Jednako je tako osjeao svaki sljedei put. Znao je kad njegov brat ovjek promatra svijet kroz njegove oi. Meutim, jednako je tako bio svjestan da njegovi posjeti nisu u Vremenu snova. ovjek je jednostavno sanjao obinim snovima i u njima je doputovao do Chvarr a.

Spoznaja da su ljudi zaboravili na postojanje Vremena snova i da uope vie ne koriste svoje sposbnosti za Chya-rra je bila iznenaujua, ak okantna. On o ljudima nije znao mnogo. Rijetko ih je sretao u obinom svijetu, a u Vremenu snova nikada. Nikada, sve do ovoga trenutka. Ipak, duboko u njemu bila je usaena spoznaja o slinosti dupina i ljudi. Znao je da imaju zajedniko podrijetlo. Takoer je znao da imaju zajedniku sudbinu. Odabrali su je jo u praskozorje inteligencije, mnogo prije nego to dananji ljudi uope mogu zamisliti. Doista, razina zaborava kojoj su se prepustila braa ljudi bila je aljenja vrijedna. Problem s posjetima u obinim snovima bio je taj to brat ovjek nije bio svjestan onoga to se dogaa. Chvarr je jasno mogao osjetiti njegovu zbunjenost i sumnju. Mogao je doivjeti previranja koja su nastajala u njemu. Na jednoj strani je bilo oduevljenje zbog novih iskustava. Ono je bilo praeno nesigurnou u njihov smisao i razloge zbog kojih se javljaju. Takoer, tu je bila i zabrinutost za Chvarra. Taje zabrinutost ukazivala na suosjeajnu narav brata ovjeka i upravo u njoj je Chvarr dobio potvrdu svojih misli o slinosti ljudi i dupina. Osjetio je on jo neto: ovjekovu spoznaju o opasnosti u kojoj se nalazi Chvarr. Ona mu nije bila nova. I sam je znao da e uskoro doi vrijeme za njegov odlazak. Moda su se upravo zato i poele dogaati neobinosti u Vremenu snova? Moda je njihov susret nadahnut i ubrzan upravo zbog toga? Chvarr to nije mogao znati jer su razlozi zbog ega se neto dogaa u Vremenu snova nedokuivi, ali je intuitivno osjeao da je tako. Upravo zbog toga su mu potpuno razumljive bile zbunjenost i nesigurnost oko smisla njihovih doivljaja. I sam nije znao zato se to zbiva, a zapravo nije ni znao to se od njega oekuje. Da se radilo o nekom dupinu ili bratu kitu, on bi preplivao sva mora i sve oceane da doe do njega ili do mjesta na koje mu je ukazivalo Vrijeme snova. Ali, kako da doe do ovjeka? Ono to nije razumio i u emu je brat ovjek bio razliit od njega bilo je sljedee: na razini osjeaja ovjek nije imao povjerenja u ono to se dogaa! Zahtijevao je dokaze na razini intelekta. Sve dok ih nije dobio, nije bilo ni unutarnje sigurnosti. Tu je Chvarr bio u prednosti. Njegovo povjerenje i sigurnost u Vrijeme snova bilo je nepokolebljivo. to god bi se tamo dogodilo, Chvarr bi slijedio. Naravno, trudio bi se razumjeti razloge za neke naputke ili doivljaje. Ponekad bi u tome uspio, a ponekad ne. Meutim, njegovo razumijevanje nije bilo povezano, a posebice nije prethodilo unutarnjem osjeaju povjerenja. ovjek je, s druge strane, bio drukiji. On je i te kako povezivao i uvjetovao osjeaje i intuiciju sa svojim razumijevanjem. Chvarr je bio siguran da se razlog za to krije u gubitku svijesti o postojanju i znaenju Vremena snova. Kasnije je otkrio daje "njegov" ovjek zapravo drukiji od veine pripadnika svoje vrste. Njegovo povjerenje u intuiciju i unutarnje osjeaje bilo je mnogo vee nego u prosjenog ovjeka! Spoznavi to Chvarr se ponovo okirao stanjem u kojem se nalaze braa ljudi. Svaki ovjekov posjet Chvarr je iskoristio da mu pokae neto od svojega svijeta. Kad je stigao prvi put, Chvarr gaje izloio meudjelovanju njihovih vrsta. ovjek je doivio njihov susret, ali sada s druge strane, sa strane dupina. Svidjelo mu se. Uz svoju radost koja se uvijek javljala pri susretima dvije inteligencije, Chvarr je sada mogao unutar sebe osjetiti i njegovu. Bilo je to novo i neobino iskustvo ak i za Chvarra. Skokovi su mu bili posebno visoki, a njegova igra posebno razdragana. Kasnije su mnogo puta tako zajedno pratili brodove i "zabavljali" njihove putnike, ba kao to to svi dupini ponekad rade. Dodue, putnici ljudi smatraju da ih dupini zabavljaju. Za dupine stvarnost je malo drugaija. Pojam "zabave" za njih ima mnogo dublji smisao od ispunjavanja vremena neim novim ili egzotinim. Chvarr je sa zadovoljstvom shvatio da ovjeka takoer potpuno ispunjava isti uitak plivanja kroz plavetnilo vode. Mnoge njegove posjete proveli su jednostavno plivajui, ronei ili surfajui na valovima. Ovo posljednje je brata ovjeka posebno uzbuivalo. Chvarr je gotovo mogao uti kako bi kliknuo od sree dok je Chvarr ovo tijelo - sada i njegovo tijelo - klizilo na snanoj struji, uzdi-glo se visoko iznad povrine i nestalo u svemiru bijele pjene, samo da

bi se u brzom okretu pojavilo ponovo s druge strane i ve hvatalo sljedei val. Chvarr je iz svojih posjeta vrlo brzo saznao zato je to tako. Uivanje na vodi nije bilo nepoznato njegovom bratu ovjeku s kojim gaje povezalo Vrijeme snova. Imao je tekoa s hvatanjem njegovog imena. Tek je poslije nekoliko svojih posjeta razumio da je ovjekovo ime Josip Gora. Takoer je shvatio da Josip njega zove Chvarr. Isprva mu je to bilo neobino jer je njegovo ime sasvim drugaije. Ali, naviknuo se i na posljetku ga prihvatio jer, kad je malo razmislio to i jeste bio jedan od najslinijih zvukova ljudskoga glasa koji bi mogao odgovarati njegovom pravom imenu. Govor ljudi i govor dupina bili su sasvim razliiti. Razlika je nastala zbog drukijeg rasporeda energetskih sredita u odnosu na tjelesne organe. Chvarr je to razumio - bila je to jedna od stvari koju mu je otkrilo Vrijeme snova. Chvarr je shvatio da o ljudima ui ne samo iz svojih posjeta ovjeku, ve isto tako i iz ovjekovog posjeta njemu. Reakcije njegovog gosta na pojedine situacije su ga iznenadile. Neke od njih pozitivno, a zbog nekih se zamislio i rastuio. Primjerice, zamislila ga je, ali i nasmijala ovjekova reakcija na seks. Bila je vrlo zabavna. Jednom je Josip posjetio Chvarra dok je ovaj dijelio Vrijeme snova sa svojom skupinom dupina. Bili su usred igre kad se Josip pojavio. Isprva je bio oduevljen zajednikim plivanjem, skakanjem u skupini, igranjem lovice i ostalim trikovima koje su izvodili. No kad je Chvarr otpoeo udvaranje Hijatini, Josip je postao vrlo pozoran. Najprije su se unutar skupine malo izdvojili. To je znailo da su tek nekoliko skokova vie uinili njih dvoje sami. U jednom trenutku su se dodirnuli cijelom povrinom donjeg dijela tijela. Zatim su se opet razdvojili, ali su doslovno vidjeli kako ih povezuje snop bijele energije. U Vremenu snova takve stvari nisu neobine, zapravo su oekivane. Kud god bi Chvarr krenuo, pratila bi ga bijela zraka iroka oko dvadesetak centimetara, a koja je ila unatrag, sve do Hijatine. Stvar je bila u tome da su i drugi dupini vidjeli tu zraku svjetla. Svi su se ukljuili u igru. Preskakali su je, kruili oko nje, zalijetali se u nju, pa ak je pokuavali ugristi. Chvarr i Hijatina su za to vrijeme plivali na udaljenosti jedno od drugog, tako daje traka bijele energije bila to dulja. Kad bi naila na energetsko polje nekog drugog dupina, traka bi se malo ulegnula ili izduila. Zapravo, dobivala bi neto i neto gubila. Chvarrov osjeaj seksualne privlanosti prema Hijatini irio se iz njegovog tijela i protezao uzdu bijele energije. Za Josipa koji je tada bio u Chvarru, to je bilo potpuno novo i neobino iskustvo. Chvarr je mogao osjetiti kako je njegov gost potpuno zbunjen. Osim tekoa s prihvaanjem iskustva energetskog seksualnog spajanja, Josip je imao tekoa s prihvaanjem sudjelovanja drugih dupina u svemu tome. U jednom trenutku Chvarru se uinilo da je uhvatio konkretnu misao svog brata ovjeka. Glasila je: "Ne samo da to rade energijom, ve to rade i u skupini!" Osjeaji iza te reenice su bili zbunjujui: od velikog uzbuenja pa do lagane neugode. Sve to je vrlo zabavilo Chvarra. Ali onda je na to zaboravio i prepustio se uivanju s Hijatinom. Odvojili su se od skupine i dopustili da ih potpuno prome val energije. Na posljetku su se dodirivali i trljali trbusima. Orgazmiko raspoloenje trajalo je satima i nije se smanjivalo. tovie, bilo je protkano dugim trenucima ekstaze za koje je Chvarr siguran da ih je jednako tako snano doivio i Josip. Trenutak tjelesnog spajanja bio je kratak i gotovo nevaan u odnosu na ono to su Chvarr i Hijatina proivljavali satima prije toga. Kad je sve bilo gotovo, Josip je napustio Chvarra, a on se u sebi smijeio. Osjetio je veliku promjenu u svom gostu. Moda e sada i on biti drugaiji u ljudskome svijetu, pomislio je Chvarr. Bio je u pravu. I tako, dok je Josip uio o dupinima, Chvarr je uio o ljudima. Gledao je svijet Josipovim oima. Ponekad bi se zbog toga smijao, ali je ee tugovao i plakao. Ponekad nije mogao vjerovati onome to vidi. Gubitak i zaborav Vremena snova bio je samo poetak. Njegova braa ljudi uinili su mnoge greke i otili u smjeru koji se Chvarru ni najmanje nije sviao. Nije bila stvar u tome to su ljudi grabeljivci i ubojice. Na posljetku, i dupini su grabeljivci. Jo od posjeta podmorskom kraljevstvu i spoznaje da se iskra inteligencije skriva i u ribama, Chvarr je imao malih potekoa s razumijevanjem potreba tjelesnosti. Meutim, vrlo brzo je to nadrastao. Svialo mu se meutim to ljudi imaju bolji izbor od dupina. Za razliku od njih, ljudi su prvobitno bili plodojedi. To znai da nisu morali ubijati da bi jeli. Najvaniji dio njihovog probavnog ustroja zapravo su prsti - vrlo vjeti, pokretljivi i spretni organi kojima

mogu ubirati razne kopnene plodove, a da ak i ne uzmu ivot biljci s koje ih uzimaju. To je Chvarra oduevilo. Nije ga oduevilo, meutim, to je izbor koji su ljudi u tom smislu napravili sasvim drugaiji. Ipak, to je prihvatio sasvim dobro upravo zbog poloaja u kojem se nalazi njegova vlastita vrsta. Mnogo vei problem i mnogo tuniju stvarnost Chvarr je otkrio u injenici da ljudi esto ne ubijaju samo radi hrane. Zapravo je to znao i prije. Dupini znaju da ih ljudi ubijaju kad im smetaju u ulovu ribe. Na neki nain su tu konkurencija jedni drugima. Ali, ak i kad ih ubijaju, dupini ne zamjeraju ljudima. Na posljetku, smrt je dio ivota, dupini to dobro znaju. Sve to je roeno mora i umrijeti. esto je to nasilna smrt. Dupine ubijaju i morski psi, pa ih dupini zbog toga ne mrze. Dodue, ne vole ih previe, ali prihvaaju prirodni poredak stvari. Ubijanje zbog zabave - taje zamisao bila previe za jadnog Chvarra. Kad je prvi put shvatio da su ljudi sposobni "uivati" u ubijanju brzo se povukao iz Vremena snova. To je bilo prvi put da je tako neto uinio. Nije elio znati takve stvari. Nekoliko tjedana je izbjegavao Vrijeme snova. Tek kad je postao tako umoran da vie nije mogao izdrati prepustio mu se ponovo. Meutim, to je bio tek poetak. Chyarr je morao probaviti jo mnogo toga. Tek je nakon nekog vremena shvatio koliko ljudi ivi na plavom planetu. Kad je konano prihvatio injenicu o tom nevjerojatnom broju koji se iz dana u dan poveava, shvatio je i opasnost u kojoj su se svi zajedno nali. Prisjetio se mnogih stvari koje je nauio u Vremenu snova. Bile su to stvari iz davne prolosti. Kopnena inteligentna bia, ba kao i morska, odabrala su razliita okruenja za svoj ivot, ali im je zajedniki bio cilj, ba kao i pravila ponaanja. Nisu to bila izmiljena pravila ponaanja, ve pravila koja su bila jedino mogua. Potovanje medu vrstama jedno je od takvih pravila. Ni jedna vrsta ne smije ugroziti postojanje druge vrste, ak i ako joj ta druga vrsta slui za hranu. To nije bilo pisano pravilo. Nije bilo potrebno staviti ga u usta proroka, stvarnih ili izmiljenih. To je pravilo bilo utkano u gene, tijelo, um i duh svake jedinke u svakoj vrsti. Ba kao i u dupinima, to je pravilo bilo upisano i u ljudima. Ali, to se dogodilo? Ljudi oigledno vie ne slijede to pravilo. Koliko je Chvarr znao slijedili su ga milijunima godina. Prestali su ga slijediti posljednjih nekoliko tisua godina. Tog trenutka je zapravo poela katastrofa. Zanimljivo je da ljudi taj trenutak uzvisuju kao trenutak nastanka neeg to zovu civilizacijom. Oni su izgleda ak i ponosni na njega. Meutim, Chvarr je znao da je taj trenutak zapravo predstavljao zaborav i gubitak Vremena snova. Da, tada je poela katastrofa za tisue i tisue iskara inteligencije koje su nestale pred ljudskom navalom. Tisue vrsta unitene su u eksploziji ljudskog zaborava, a sada to isto unitenje prijeti svima, pa ak i samim ljudima. Bilo je jo bolnih detalja koje je Chvarr morao nauiti. Uio ih je gledajui prizore iz ivota svog ljudskog domaina. Prolazio je kroz ivot zajedno s njim. Osjeao je njegove osjeaje. Mislio njegove misli. Vidio je da su ljudi izgubili potovanje za ivot. Izgubili su irinu razumijevanja. S velikom tugom je shvatio da oni nemaju dovoljno tolerancije da prihvate razlike meu njima samima. Dijele se po boji koe i spremni su odbaciti drugog ovjeka zbog toga. Dijele se po mjestu stanovanja i pripadnosti raznim skupinama kao to su nacije, religije ili politika ureenja. Mnogo toga Chvarr zapravo nije ni razumio. Razumio je samo toliko da su ljudi spremni ubiti zbog takvih sitnica i gluposti. Gledajui kroz Josipove oi scenu iz nekog dokumentarnog filma o dogaanjima iz jednog od suvremenih ratova, Chvarr je uzviknuo u oku: "Ali, zato? to to radite, brao ljudi? Zar ste zaboravili na ivot? Zar ste zaboravili na svrhu?" Na alost, shvatio je, upravo to se dogodilo. Ljudi su sasvim skrenuli s prirodnog tijeka stvari. Njihova daljnja evolucija je pod velikim upitnikom. A najgore je to to bi sa sobom u smrt mogli povui i mnoge druge vrste, ukljuivo i njih dupine. Nakon tih poetnih spoznaja, Chvarr je gotovo s rezignacijom uio o stanju u kojem se nalazi plavi planet. uo je, primjerice, da mnogi dupini, kitovi i ribe umiru od neobinih bolesti. Vidio je crne i smee rane u moru. Znao je takoer da ima i gorih, nevidljivih stvari. Ali, nije ni slutio koliki su razmjeri tog problema. Upoznao se sa zagaenjem - sporim ubojstvom vlastitog doma kojeg su se prihvatili ljudi. Nakon toga bilo mu je svega dosta. Ponovo se povukao na nekoliko tjedana i izbjegavao Vrijeme snova.

to da radi? Zato se sve to njemu prikazuje? Zar nije mogao proivjeti ostatak svojih dana kao sretan dupin, uivati u ivotu i na kraju sretno otii dalje? Ipak, njegovo unutarnje povjerenje u smisao svakog dogaaja pomoglo mu je da se ponovo vrati Josipu. Morao je pronai razlog njihovog susreta i taj razlog iskoristiti za najvee dobro. Ne smije dopustiti da ljudsko djelovanje utjee na njega u toj mjeri da zaboravi osnovne stvari koje zna svaki dupin. Postoji svrha. Postoji dobro. Uvijek postoji izlaz. Uvijek postoji rjeenje. I tako se Chvarr bacio u potragu za rjeenjem. Ono se ukazalo onog trenutka kad je Josip po prvi put postao svjestan Chvarrovog posjeta. Sve do tada Josip je doivljavao Chvarra u svojim snovima. Nije ni slutio da Chvarr ve dugo promatra svijet njegovim oima. Meutim, u onom arobnom trenutku kad su ga obuzeli osjeaji u svezi nekoliine djevojaka i mladia koji su cijelom svijetu pokazali smisao ljudskosti, i Josip i Chvarr doivjeli su unutarnju preobrazbu. Chvarr je odjednom shvatio da ljudi u dubini svoje due nisu loi. Prije toga bio je ak sklon osuditi ih i smatrati ih nepopravljivim vikom kojeg bi bilo najbolje odstraniti s plavoga planeta. Sada je sagledao njihovu drugu stranu. Pogledao je u oi dubokog suosjeanja i potpune, savrene i nesebine ljubavi. Odjednom je uvidio da postoji temelj za izgradnju nove stvarnosti. Odnosno, procijep kroz koji bi se ljudi mogli vratiti natrag k sebi, natrag k istini. Zato je iz dubine due osjetio i izgovorio svoju sreu. Njegova reenica, njegov krik: "Chvarr je sretan", bio je tako snaan daje proao kroz zapreke Josipovog uma i u njega posijao spoznaju o Chvarrovoj nazonosti. Chvarr je sada doista imao razloga da bude sretan. Ne samo daje pronaao mogunost za rjeenje problema, ve je toj mogunosti dao i krila zbog promjene u odnosima njega i "njegovog" ovjeka. Ako Josip postane u potpunosti svjestan onog to se dogaa, njihova komunikacija e biti laka, izravnija i dublja. Meutim, bilo je jo neeg u aroliji izazvanoj postupkom hendikepirane djece na njihovom natjecanju. Pokrenut unutarnjim energijama Chvarr je odjednom pomislio kako bi bilo dobro kad bi Josip osvijestio Vrijeme snova. Istodobno s tom milju javila se i ona o injenici kako su ljudi na to zaboravili i zbog toga krenuli u pogrenom smjeru. A to, mislio je dalje Chvarr, ako se sve ovo dogaa zato da ja ovom ovjeku prenesem na nain gledanja na stvarnost? to ako ga moram poduiti o Vremenu snova? Moda bi on tada mogao poduiti druge? Ili barem prenijeti glas o tome? Moda bi ljudi mogli povratiti izgubljeno znanje? I s tom milju je Chvarr ponovo zaronio u plave dubine. Smijeio se. Znao je da je pronaao svoju posljednju ivotnu zadau. Milju kao i Chvarr i Josip je odjednom shvatio da se pred njim otvara vaan dio njegove ivotne zadae. Sada je bilo jasno da njegovi snovi nisu obini. U njima je bilo stvarnosti. Proivljavao je ivot jednog dupina. I kao da to samo po sebi nije bilo dovoljno neobino, izgleda da je i taj dupin - Chvarr - proivljavao dijelove njegovoga ivota. Ali, to sve to znai? Dupini su ga oduvijek privlaili. Gledajui ih, osjetio bi neku neodreenu enju, kao da posjeduju neto to bi i on elio imati. I sada, taj udni kontakt sa svjesnim i inteligentnim dupinom! Jasno je da neto mora poduzeti, ali to? Pa, kao prvo, pomislio je, mora saznati to je vie mogue o samim dupinima. to uope zna o njima? Zna da nisu ribe, ve sisavci. Zna da izgledaju mudro i privlano. Eto, to je sve. Ali, tko su i to su zapravo dupini? Snovi o Chvarru bili su praeni nizom vanjskih, na izgled nepovezanih dogaaja. Kao da se sva priroda urotila da Josipa odvede u eljenom smjeru. Sinkroninost i smislene podudarnosti nisu mu bile strane. Zbog toga im se s veseljem i radoznalou prepustio. Primjerice, mnogi ljudi s kojima je Josip razgovarao ili dolazio u dodir na ovaj ili onaj nain, spominjali bi dupine. Uglavnom su svi govorili o njima s prizvukom enje i neke neobine mjeavine radosti i tuge. Zapravo, kad malo razmisli o tome, Josipu su se dupini javljali sa svih strana: iz knjiga, iz reklama, s novinskih stranica i s televizora. Meutim, ona prava zanimljivost dogodila se neposredno nakon prvog sna o krvavom dupinu. Elektronikom potom dobio je pismo osobe koja na naim podrujima zastupa jednu od meunarodnih udruga* za zatitu mora i oceana. Josipu je to izgledalo vrlo sinkronistiki. Zbog toga je sa zanimanjem proitao pismo, prouio web stranice udruge o kojoj je bila rije i

pruio svoju moralnu i energetsku podrku cijeloj zamisli. Osjeao je da u svemu tome ima neto vie od puke obavijesti o hvalevrijednim aktivnostima pa je zamolio da ga obavjeuju o napredovanju, uspjesima i tekoama s kojima se suoavaju. Nakon nekoliko mjeseci, kad su njegovi snovi ve preli u razdoblje proivljavanja dupinova ivota i kad je ve zapravo upoznao Chvarra, stigla je zanimljiva obavijest koja je Josipu objasnila njegov prvobitni osjeaj. Radilo se o maloj znanstveno-humanitarnoj organizaciji iz Italije koja je u Hrvatskoj odravala pod zatitom i brigom zajednicu od stotinjak dupina loinjskog otoja. Dolo je do promjene u organizaciji i javila se elja da "hrvatske" dupine preuzme hrvatska organizacija. Dakle, sinkroninost je sada poprimala konkretne oblike. Osim toga, Josip je sada imao i jasan cilj pred sobom. Na prvi spomen dupina koji ive tako blizu njemu, u Hrvatskoj, postalo mu je jasno da mora neto uiniti za njih. Ve tada se u njemu rodila zamisao koja e ga kasnije voditi do mnogih drugih uvida i spoznaja. Meutim, u toj obavijesti Josip je kasnije pronaao i nadu: moda Chvarr nije tako daleko kako se to njemu na prvi pogled uinilo! Moda njihov tjelesni susret i nije tako nemogu. Ako je Chvarr jedan od "hrvatskih" dupina, onda ne bi smjelo biti tako teko pronai ga. Sljedei korak nametao se sam po sebi: otii na Loinj! Ipak, sve se to dogaalo postupno u vremenu. Josipove spoznaje o stvarnom smislu dogaanja nisu ile tako brzo kao njegova elja za posjetom hrvatskim dupinima. Okolnosti su, s druge strane, bile pametnije, pa je Josip iz objektivnih, ali i subjektivnih razloga stalno odgaao taj put. Bilo je vanjskih okolnosti koje su ga spreavale, poput rada na drugim vanim projektima, ali zapravo nije bilo one unutarnje iskre koja bi ga pokrenula. ekao je pravi trenutak, a on je doao tek kad je saznao Chvarrovo ime i prihvatio injenicu da Chvarr sanja njega ba kao to on sanja Chvarra. Osim toga, da je krenuo ranije moda nikada ne bi upoznao neobinu osobu imenom Kate. Ona mu je pruila mnotvo uobiajenih, ali i manje uobiajenih obavijesti o tome to su i kakvi su zapravo dupini. Josip Gora nije bio ovjek koji bi slijedio uobiajene tokove i obrasce djelovanja. Jedan takav obrazac bio bi najaviti se na mjestu koje elite posjetiti, dogovoriti susret i doi u zakazano vrijeme. Istina, pokuao je on i tim putem, ali unutarnji osjeaj mu je na kraju rekao da to ostavi po strani. Zato je, kad je osjetio da je vrijeme zrelo, jednostavno sjeo u automobil i odvezao se do Loinja. Nije imao neki odreeni plan. Nije ak ni znao to da oekuje. elio je samo osjetiti okruje. Vidjeti ljude, more, prirodu... Nije postavljao nikakva ogranienja pred ono to bi se moglo dogoditi. Moda se upravo zato i dogodilo na tako savren nain. Pronaao je privatni smjetaj na samom ulazu u Mali Loinj. Iako je znao da se Plavi svijet nalazi blie Velom Loinju elio je provesti par sati u gradu. etajui bez cilja ugledao je djevojku kako stoji na rivi i neobinim pogledom zuri u more. Nije znao rei stoje to neobino na njoj, ali privukla gaje na prvi pogled. Neko vrijeme ju je promatrao, a onda odluio da je pretjerao pa nastavio etati. Meutim, nakon nekoliko minuta ponovo je naiao na nju kod ulaza u crkvu svetog Martina. Kao po nekom nagonskom porivu uao je u crkvu, a krajikom oka vidio da ga ona slijedi. Nije ga stvarno slijedila, naravno. Samo je ila istim putem. U crkvi je stajao i razgledavao freske, ali mu je pogled stalno bjeao traei neobinu djevojku. Bila je na drugoj strani prolaza i takoer promatrala zidove. Meutim, nakon to je svratio pogled na sliku ispred sebe i ponovo potraio djevojku, nje vie nije bilo. Josip se otvoreno okrenuo prema mjestu gdje je stajala i poeo se naginjati ne bi li je ugledao. To je bilo pomalo nepristojno, ali jednostavno se nije mogao suzdrati. U tom poloaju ga je zatekao glas izgovoren iza njegovih lea. "Traite neto?" zauo je na ugodnom engleskom. Naglo se okrenuo. Ispred njega je stajala ona i smijeila mu se. "Oprostite", rekao je Josip i nasmijao se. "Ba sam nespretan. Da budem iskren, traio sam vas. Primijetio sam vas jo na obali, kad ste promatrali more." Djevojka ga je pogledala vragolasto i pruila mu ruku. "Zovem se Kate", rekla je.

"Josip", stisnuo joj je ruku i ponovo joj se nasmijeio. Imala je oko tridesetak godina, koliko je mogao procijeniti. Smea, vrlo kratka kosa, bila je prilino nemirna, ali joj je dobro pristajala. Imala je plavozelenu majicu s malim dupinom na desnoj strani grudiju. Josip je iznenaeno zurio u njega. "Ipak neto traite", rekla je Kate ponovo se vragolasto smijeei. "Ah, da. Zapravo ne", zbunio se Josip. "Nije to to mislite. Gledao sam dupina, a ne... Ah, nije vano. Gledao sam dupina. I da, zapravo njega i traim. Dupina." "Traite dupina?" "Da, tako nekako." "Onda moramo popriati", rekla je Kate. "Moda vam mogu pomoi. Mislim da znam neke stvari o dupinima." Zajedno su izali van iz crkve i krenuli prema moru. Josipu je bilo neobino lako razgovarati s Kate. Takve stvari mu obino ne polaze dobro za rukom. Sa strancima i novim osobama u svom ivotu uvijek je prilino rezerviran i gotovo oprezan. Sada nije bilo tako. Kate ga je uspjela nekako nagovoriti da joj ispria vei dio svog ivota u posljednjih nekoliko mjeseci. Iako su govorili engleski gdje ne postoji "vi" i "ti" osim u neverbalnom kontekstu, Josip je imao osjeaj da su odmah preli na "ti". Ispriao joj je o snovima u kojima ivi ivotom dupina. ak joj je i rekao kako misli da se taj dupin zove Chvarr. Jedino to joj nije rekao bila je spoznaja da Chvarr moda jednako tako sanja njega.Kate nije bila iznenaena Josipovom priom. Ispalo je da povremeno radi za Thetis, talijansku organizaciju koja se brinula za hrvatske dupine. Bila je znanstvenica i prouavala je dupine i druge morske sisavce. S njima je ak razvila poseban odnos za koji su znali njeni suradnici. Mogla ih je "osjetiti" kilometrima daleko, dok jo nije bilo ni traga vizualnog kontakta, pa ih ak nisu mogli osjetiti ni osjetljivi instrumenti koji su hvatali njihove podvodne glasove. Razvila je "esto ulo" za njih i nepogreivo je znala kad e se pojaviti. Rekla mu je daje upravo to osjeala kad je malo prije zurila u daljinu mora. "Bili su tamo", rekla je, "dupini." Prvo to je objasnila Josipu bilo je Chvarrovo ime. "Dupini posjeduju neto to zovemo 'zvunim potpisom'", rekla je. "To je odreeni sklop zvukova kojim oznaavaju svoju nazonost. Majka djetetu zvidi taj potpis im se rodi. Kad ga zapamti, mladune ga od tog trenutka stalno koristi. Zvuni potpis se moe snimiti. Ako ga slua, ut e niz visokih tonova, karakteristinih za svakog pojedinog dupina. U tome ponekad moe prepoznati neki slijed koji te podsjeti na ljudsku rije, ba kao to je tebe podsjetilo na 'jarrrr'. Dakle, Chvarr - to je ime koje si mu zapravo ti dao. Prepoznao si ga u dupinovom potpisu." "To znai da dupini koriste jezik u svojoj komunikaciji?" "Pa", nasmijala se Kate, "mogu ti odgovoriti na dva naina. Jedan je znanstveni. Komunikacija je vrlo irok pojam. Moe komunicirati tijelom, pokretima, zvukovima. Uporaba rijei je ve neto drugo. Postoje istraivanja, mnoga istraivanja koja su na tragu toga, ali za sada, nema dokaza o uporabi strukturiranog jezika meu dupinima i kitovima. Sloena komunikacija, tako mi to zovemo. Primjerice, dupini proizvode razliite zvukove kad se udvaraju, kad su uznemireni ili napadnuti; neki zvukovi oznaavaju druge ivotinje ili slue kao poziv za okupljanje. Takoer, dupini mogu nauiti oponaati zvukove i to vrlo brzo. Nismo sigurni to to zapravo znai. Dakle, komunikacija svakako, ali jezik - to je upitno."* Zastala je, a Josip ju je promatrao. Budui da nije nastavljala, potaknuo ju je: "To je jedan odgovor, onaj znanstveni. A koji je drugi." "Drugi je moj. Dijelim ga s nekolicinom prijatelja i kolega, ali ga ne smijemo izrei previe glasno. Mislim da dupini koriste jezik. Mislim da je to prirodni zvukovni jezik i da zbog toga izmie znanstvenoj metodi. Naime, mi traimo jezik koji je poput naeg. Dupini su razliiti. Oni misle razliito, a to znai da i govore razliito. Mislim da neemo pronai njihov jezik tako dugo dok ne pronaemo nain da budemo dupini." Ponovo je zastala i znaajno ga pogledala. "Zato mi je * Louis Herman i suradnici na Hawaiima proveli su opsena prouavanja jezika i dvosmjerne komunikacije kod dupina. Pokazalo se da su dupini sposobni razumjeti jednostavni glasovni

jezik ili jezik gesti ak i kad se koriste reenice od dvije ili tri rijei. Dupini koji su nauili razumjeti takve naputke mogli su ostalim dupinima prenijeti njihov sadraj. Ta i slina istraivanja pokazala su da dupini zapravo imaju razvijen sustav komunikacije sloenih zamisli. Moda si ti na tragu toga da bude dupin?" Sada je bio red na Josipu da se nasmije. "Moda", rekao je, "ali nekako sam sumnjiav u pogledu toga." Iako je tako odgovorio, njena je primjedba pogodila na pravo mjesto. Josip je intuitivno osjeao da snovi i sanjanje imaju veze s tim. Meutim, takoer je osjeao da u tome mora biti neeg vieg. U to vrijeme on jo nije osvijestio postojanje Vremena snova niti je imao pojam o tome to zapravo radi Chvarr kad je uz njega. "Reci mi", nastavio je Josip, "kakva je zapravo situacija s inteligencijom dupina? to znanost misli, koliko su zapravo inteligentni?" "Iako i za to vrijedi ista primjedba", odgovorila je Kate, "naime, znanstvene metode su prilagoene ljudskim standardima, postoje pokazatelji da su dupini vrlo blizu ovjeku ak i prema tim mjerilima. Umjesto opeg pojma inteligencije znanstvenici danas koriste razne initelje koji ukazuju na omjer ivanog sustava naspram veliine tijela. Primjerice, teina mozga kod ovjeka naspram teine tijela je u prosjeku 1,9%, a kod dupina oko 1,5%. Ali, moda je najbolja mjera mentalnog razvoja takozvani kvocijent en-cealizacije. To je omjer volumena mozga naspram povrine koe. Taj je kvocijent kod ovjeka 7,4. Kod impanze - a zna kako impanze mogu biti bistre i nauiti mnogo toga-je 2,5." "A kod dupina?" zapitao je Josip radoznalo. "Oh", rekao je Josip zadivljeno. "To znai..." "To znai mnogo toga", prekinula gaje Kate, "a moda ne znai ba previe. Rekla sam ti - to su ljudski standardi. Iako sam znanstvenica imam svoje sumnje u pogledu objektivnosti ljudske znanosti. Uzgred, koju vrstu dupina trai?" Josip ju je upitno pogledao. "Ah, tako sam i mislila. Ne zna." Nasmijala se. "Postoje 32 vrste morskih dupina i jo 6 vrsta rijenih. Stvari se malo mijenjaju kod svake od pojedinih vrsta. Malo. Ne previe." "Doista, ne znam koje je vrste Chvarr. Pretpostavljam da to zapravo i nije vano. Ako ga naem, prepoznat u ga." Kate gaje pogledala s odobravanjem. "Da, u pravu si." Nakon toga su oboje zamiljeno gledali u pravcu puine. Josip je razmiljao bez misli, a Kate... pa valjda je i ona radila to isto. "Volio bih znati jo neke stvari", rekao je Josip na posljetku. "Primjerice, koliko dugo dupini ive?" "To se doista razlikuje od vrste do vrste. Naelno, to je vrsta tjelesno vea, to dulje ivi. Recimo oko dvadeset do trideset godina prosjenog ivotnog vijeka." "A zato umiru? Umiru li od starosti?" "Ah, sad si me pogodio u bolnu toku", namrtila se Kate. "Gledaj, mislim da to nitko ne zna. No, na alost, u posljednje vrijeme umiru najee od ovjekove ruke. Izravno i neizravno." "Neizravno - to je pretpostavljam zbog zagaivanja mora?" "Tono", odgovorila je Kate. "A izravno? Pa ne ubijamo ih valjda? emu bi to sluilo?" Sada gaje Kate pogledala s mjeavinom saaljenja i bijesa. "Izrekao si neto to me ini ljutom", rekla je. "Nisi ti kriv. Nije nita osobno, ali mi ljudi mislimo da ako neto neemu slui imamo pravo to ubijati, zar ne?" "Pa", zamucao je Josip uvidjevi gdje je pogrijeio. "Da, da", nastavljala je Kate ne obazirui se na njega, "ako moemo pojesti - ubijamo; ako moemo napraviti odjeu - ubijamo. I da je to barem u nekoj razumnoj mjeri! Ne, moramo ubijati dok ih ne istrijebimo. Zna li koliko vrsta ivotinja smo ve istrijebili? Zna li?" Kate je sad izgledala stvarno bijesna. Iz nje je prtala pravednika uarena energija. Josip je utio jer je znao da je tako najbolje.

"Neu ti rei", nastavila je Kate. "Rei u ti samo toliko da dnevno - sluaj me dobro: DNEVNO! - sa lica Zemlje nestane stotinu pa i vie biljnih odnosno ivotinjskih vrsta. Sada raunaj sam!" Zavrila je gotovo vikom. Josip joj nije zamjerio. tovie, bilo mu je drago to postoje takvi ljudi. U njoj je vidio oaj, gnjev i sramotu, ali i dovoljno energije da se stvari promijene. Kad bi samo bilo vie takvih ljudi. "Kate", na kraju je rekao njeno, "u potpunosti te razumijem. Oprosti na pogrenom izrazu. Ispada kao da dupini ne slue niemu pa ih onda ne treba ni ubijati. Dvostruka pogreka." Kate se malo smirila. Uspjela ga je pogledati i nasmijeiti se. "Da. Ipak, oprosti i ti meni. Malo sam temperamentna. Posebice kad se radi o ivotinjama i ljudskom djelovanju na okoli." "Ali, reci mi", nastavio je Josip, "mi doista ubijamo dupine?" "Ah, vidim da stvarno ne zna. Da, ubijamo ih. Najvei problem su mree za lov na tunu. S jedne strane dupini ih trgaju, s druge strane umiru zapleteni u njima jer ne mogu do zraka pa se ugue. Ribari ih zato ne vole. Na nekim mjestima su radili prave pokolje dupina." Malo je zastala pa rekla: "Evo, toliko da zna, sedamdesetih godina u mreama za ulov tune pogibalo je stotinjak tisua dupina godinje." Josip je zapanjeno uzdahnuo. "Sada je situacija, hvala Bogu i svjesnim ljudima, znatno bolja. Samo nekoliko tisua godinje. Ali, razmisli, ako su dupini inteligentni i mogue svjesni kao i ljudi, zar se onda moe dopustiti da pogine makar ijedan?" Josip je kimao glavom gotovo u oku. Ako se tome doda zagaenje koje postaje uzrokom smrti sve veeg broja morskih stvorenja, rezultat je straan i katastrofalan. Kao, uostalom, i rezultat gotovo svih ljudskih aktivnosti, pomislio je s ogorenjem. Mogao bi dijeliti Katein bijes. Sasvim lako bi mogao. Kate je sad pogledala na sat. "Imam jo neto vremena. Jesi li saznao sve to eli?" Josip je odjednom osjetio uznemirenost. "Sve? Ni sluajno. Imam jo bezbroj pitanja. ekaj malo, moram onda odluiti koja su najvanija." Kao to to obino biva, u stisci se um isprazni. Josip se nije mogao sjetiti ni jednog znaajnog pitanja pa je jednostavno rekao ono to mu je prvo palo na um. "Dupini diu kao i mi, zar ne?" "Ne diu na krge, ve na plua", rekla je Kate, "ako si to mislio. Ali ne diu kao i mi. Prije svega ne diu ustima. Kanal kojim prolazi zrak potpuno je odvojen od kanala kojim prolazi hrana. Dini otvor im je na vrhu glave, a ne u ustima." "Doista?" upitao je Josip. "Kao kod kitova, dakle." "Da, slino. Vidi ima neto u svezi toga to me oduvijek privlailo. To naravno, nije znanstveno, ali ipak. Zna li za energetska sredita o kojima govore duhovne tradicije?" Sada je bio red na Josipu da pogleda Kate na neobian nain. Zaustio je da joj objasni neke stvari o sebi, ali je odustao. Otkud bi ona mogla znati kakav je njegov ivot i ime se zapravo bavi. A bilo bi predugo objanjavati. Zato je samo kimnuo potvrdno glavom. Meutim, Kate je bila vrlo pronicljiva. Iz njegovog kratkog oklijevanja izvukla je ispravan zakljuak. "Aha", rekla je, "vidim da zna jako mnogo o tome. Onda u redu. Dat u ti samo jednu opu zamisao, a ti je is-trauj dalje, ako eli. Disanje ima posebnu ulogu u razmjeni energije tijela s okolinom. Kod nas je otvor u podruju grla, kod dupina na vrhu glave. Dalje ti neu nita rei. Razmiljaj sam." Josip ju je samo znatieljno promatrao. to mu to ona zapravo eli rei? Doista e morati o tome dobro razmisliti. Obrisi zanimljive teorije ve su mu se pojavili u umu. Ipak, posluao ju je i preao na jo jednu temu koja ga je zanimala. "Kad sam sanjao Chvarra, uinilo mi se da vidim na drukiji nain nego sad. Kako zapravo gledaju dupini?"

"Prvo, kod dupina kao morskih stvorenja vid nije tako bitan. Boje su drugaije u vodi, to zna. Blizu vode se mogu vidjeti sve boje. U dubljoj vodi sve je plavo i zeleno, a na 200 metara dubine more je potpuno crno. U takvoj okolini vizualno opaanje je nebitno. Zato dupini vide zvukom." "Da, upravo tako mi je to izgledalo", prekinuo ju je Josip. "Chvarr bi zviduknuo, a odjek bi mu se vratio kao neki oblik. Mogao sam, primjerice, prepoznati obrise broda." Kate gaje pozorno promatrala. "Doista zanimljivo. Meutim, ako je to istina, sumnjam daje Chvarr 'vidio' to na taj nain. To je bilo tvoje tumaenje. No, svejedno. Dupini imaju dvije vrste zvukova koje proizvode. Jedan koriste za 'obinu' komunikaciju kao to je to zvuni potpis, a drugi, visokotitrajni, kao vrstu radara kojim promatraju okolinu." "Da, to je bilo to", zamiljeno e Josip. Neko vrijeme je samo stajao i promatrao Kate, a zatim se, poveden mislima o njenom izgledu, sjetio neeg drugog. "Kate", rekao je. "Doivio sam jo jedno neobino iskustvo s Chvarrom. Malo mije nezgodno o tome govoriti, ali imam osjeaj da moram iskoristiti prigodu. Tko zna hoemo li se jo vidjeti ili ne." Kate ga je s oekivanjem promatrala. Smijeila se kao da je unaprijed znala o emu e biti rije. "Pa, ovaj", zapoeo je Josip, a zatim neodluno zastao. Kate je bila nestrpljiva i kroz smijeh je rekla: "Ma hajde, rije je o seksu, zar ne? To je jedna od stvari koja nas ljude jako zanima. U tome nema nita loe, zna. Seks je divna stvar. Kad se radi kako treba. A dupini to rade kako treba. Na svoj nain, ali ispravno. Zanima te kako to rade dupini?" "Eh, Kate", ohrabrio se Josip, "ja znam kako to rade dupini! Radio sam to s jednim od njih!" Sada je Kate ostala zapanjena. "Misli, sanjao si to u tim snovima o Chvarru?" "Da. Sanjao sam. Doivio sam", rekao je Josip, a zatim ispriao Kate svoje iskustvo, odnosno iskustvo Chvarra i Hijatine. Posebice je istaknuo energetsku vezu koju je zamijetio. "Bilo je to fantastino iskustvo", nastavio je. "Trajalo je dugo, a orgazam i ekstaza poeli su mnogo prije samog snoaja. I oni su trajali dugo. Vie ni ne znam koliko." "Sada ti ve pomalo zavidim", rekla je polako Kate. "Istina je. Dupini provode mnogo vremena u ritualu zavoenja. Naravno, znanstvenici ne vide energetske snopove, ali mogu sasvim lako prihvatiti injenicu da su oni tamo. Mislim da je netko tvrdio da 80% svog vremena dupini provedu u seksualnoj aktivnosti, iako sam snoaj traje tek nekoliko sekundi. Moda je to malo pretjerano, ali u pitanju je svakako mnogo vremena." Malo je zastala razmislivi o neemu. "Ako tvoje iskustvo doista opisuje to dupini osjeaju tijekom tog 'zavoenja', onda to otvara zanimljive mogunosti." Zatim se vragolasto nasmijala i rekla: "Dupini to, kao i ljudi, mogu raditi u svako doba. Ali, da li si znao da isti proces zavoenja, istu igru, dupini ponekad provode s pripadnicima istog spola?" Josip je odmahnuo glavom. "Da, da. Nemaju ograde, ti simpatini stvorovi. Naravno, tada ne dolazi do snoaja, ali mora da se ludo zabavljaju na toj tvojoj energetskoj razini." Josip nije mogao suzdrati smijeak. Meutim, Kate je sada ozbiljno pogledala na sat. "Moram ii", rekla je. Malo je zastala, a zatim nastavila: "Bilo je lijepo priati s tobom. Zanimljivo iskustvo. elim ti sreu u potrazi za Chvarrom. Nadam se da e ga nai." Josip joj je priao i zagrlio ju. Sam je sebe iznenadio tim postupkom jer to rijetko ini ak i s ljudima s kojima je mnogo blii. Kate mu je kratko, ali snano uzvratila zagrljaj. "Hvala i tebi", rekao je. "Mnogo si mi pomogla." "Nema na emu", uzvratila je, okrenula se i pola. Josip ju je promatrao nekoliko trenutaka, a onda se ona ponovo okrenula prema njemu. "Jo neto", rekla je. "Imam osjeaj da ti to moram rei. Budui da ti spava kad sanja Chvarra, moda je dobro znati kako dupini spavaju. Vidi, oni se ne mogu opustiti na krevetu kao mi. Moraju plivati i moraju disati. Zato su razvili posebnu metodu spavanja. Izgleda da se

radi o tome da naizmjence iskljuuju i ukljuuju jednu modanu polutku i tako spavaju najprije s jednom, a onda s drugom stranom mozga." "Zanimljivo", rekao je Josip. "Da,"nastavila je Kate, "ali ono stoje najzanimljivije je da ja mislim kako oni tu metodu ne koriste samo kod spavanja. Imam razloga za stav da iskljuuju jednu polutku mnogo ee nego drugu. Ne znam zato, ali imam osjeaj da e ti ta obavijest u budunosti biti vana." Josip je zamiljeno kimnuo glavom, izgovorio jo jedan "hvala" i posljednji put uzvratio pozdrav rukom. Tako je Kate dola i otila iz njegovog ivota. Ostao je jo neko vrijeme na obali pored mora razmiljajui o svemu. Obavijesti koje je uo pomogle su mu da bolje razumije dupine. Ali, nekako se stalno vraao na posljednje Kateine reenice. Dupini spavaju iskljuujui jednu modanu polutku? Kako onda sanjaju? Kako izgleda njihovo Vrijeme snova? Ni ne znajui njegovo znaenje, Josip je u mislima izgovorio klju za zagonetku zvanu Chvarr. Bilo je to poput iskre u nepreglednoj tami. Najprije nije bilo niega, a zatim se pojavila mala tokica svjetla. Chvarr je tono mogao prepoznati trenutak kad je Josip osvijestio mogunost postojanja stvarnosti u kojoj e se susresti. Nije znao kako i zato se to dogodilo. U jednom susretu nije bilo niega, odnosno, bilo je sve po starom, a u drugom je Josip bio potpuno budan. To jo nije bilo Vrijeme snova, ali je bila njegova slutnja. Chyarr je znao da je njegov brat ovjek spreman za otkrivanje novoga svijeta. Meutim, ni on ni Josip nisu zapravo znali kako da to postignu. Chvarru je prelazak iz obine budnosti u Vrijeme snova bio prirodan i gotovo uroen. Tome ga je nauila majka jo kad je bio sasvim mlad. Dupini su to jednostavno znali. Mladi bi to vjerojatno nauili i sami. Cyarr je pretpostavio da bi skliznuli u Vrijeme snova, samo ako bi dovoljno dugo plivali neusredotoeni na hranu ili druge morske ivotinje. Ali, kako da to postigne jedan ovjek? Chvarr to nije znao. Morao je prepustiti Josipu da sam to otkrije. Ako uspije u tome, uspio je i Chyarr. Ako ne uspije... pa, Chyarr nije razmiljao o neuspjehu. Osjeao je daje to samo pitanje vremena. Sve to je Chyarr mogao uiniti bilo je da u Josipov um ugradi zamisao, oblik, zvuk... Znao je da ga tijekom njegovog boravka u Vremenu snova kad bi kroz ovjekove oi doivljavao kopneni svijet, Josip povremeno uje. Zbog toga je u trenucima koje je smatrao pogodnim zamiljao oblik Vremena snova. To je znailo da od sebe odailje istu zamisao jer nije mogao koristiti rijei. Nadao se da e Josip razumjeti tu zamisao ba kao to je "uhvatio" njegovo ime ili razumio onu prvu reenicu koju su razmijenili: "Chyarr je sretan". Osim toga, vie se nije moglo nita uiniti. I dalje su se posjeivali, Chyarr u Vremenu snova, Josip u obinim snovima. Chyarr je i dalje uio lijepe i one manje lijepe stvari o ljudima. Znao je o njima sve vie. Takoer, sve mu je jasnija postajala zamisao o njegovoj zadai. Ali, ona je sad ovisila o Josipu. Chyarr je ekao. Ipak, u meuvremenu, tijekom procesa dok je Josip savladavao ulazak u Vrijeme snova, dogodilo se jo neto. Budui da su Chyarrovi odlasci u ljudski svijet bili na neki nain zaustavljeni, Vrijeme snova mu je poelo pokazivati neke druge vizije i iskustva. Izmeu ostalog bile su to vizije razliitih budunosti. Njegovih budunosti, ali i budunosti plavoga planeta zajedno sa svim svjesnim biima na njemu. Chyarr je oduvijek znao da Vrijeme snova nije samo ugodno stanje koje dupini koriste da bi uivali u ivotu, ve da ih ono moe odvesti na razna mjesta i u razna vremena. U tom smislu on nikad nije bio obian dupin. Volio je istraivati Vrijeme snova. Zato je esto bio sam i preputao se arolijama duhovnoga svijeta u koji je imao pristup. Znao je da drugi dupini to ne ine na taj nain. Odnosno, veina ih nije tako inila. To ne znai da su bili manje vrijedni od Chvarra. To samo znai da njihovo vrijeme jo nije dolo. Ili da sada moraju raditi neto drugo. Svejedno. Chvarr je imao jasnu predstavu o tome kako svjesno bie napreduje na ljestvici evolucije. Ipak, svaki korak na tom putu bio je vrlo zanimljiv i neoekivan. Nosio je u sebi primjesu iznenaenja i pustolovine. Iskustva koja je sada Chvarr doivljavao u Vremenu snova bila su zapanjujua i on ih nije u potpunosti razumio. Vidio je, primjerice, druge plave svjetove. Vidio je mnogobrojna svjesna

bia kako istrauju njihove dubine. Neki od tih drugih svjetova, znao je, bili su jako daleko od njegovog. Kruili su oko zvijezda s druge strane galaksije, pa i dalje. Svemir je bio prepun ivota. U njemu je vrilo od energije svijesti. Ona gaje proimala poput gustog tkanja ica, ili poput ivanih stanica s bezbrojnim dendritima koji su se granali u sve sitnije i sitnije granice dok ne bi proeli svaki djeli stvorenoga svijeta. A stvoreni svijet je bio beskrajan. Chvarr je imao tekoa shvatiti i prihvatiti veliinu onog to mu je pokazivalo Vrijeme snova. Dogodila se jo jedna promjena u njegovom istraivanju i uenju. Prije bi se jednostavno prepustio Vremenu snova i uivao u onome to mu se nudilo. Meutim, sada je poeo razmiljati o nauenom. Poeo je postavljati pitanja. Nakon to je nekoliko puta bio suoen s veliinom ivog svemira, Chvarr je jednom isplivao na povrinu vode. Podigao je glavu i usmjerio svoj pogled prema zvijezdama. To je zapravo nauio od Josipa. Jednom je, tijekom Chyar-rove nazonosti, Josip jednostavno leao na stijeni pored mora i gledao u nebo satima. Chvarr nikad nije svojim oima tako jasno vidio zvijezde. Njegove oi nisu bile za to sposobne. Sada ga ja zapanjila ljepota zvjezdane noi. Crnilo je bilo proeto pozadinskim sjajem nastalim od milijardi i milijardi zvijezda oko kojih krue svjetovi poput ovog njihovog. A sve to to je vidio, znao je, samo je jedna od milijardu galaksija s isto toliko drugih zvijezda. Neshvatljivo! Nakon toga je esto izranjao i promatrao zvijezde, odnosno neodreeni sjaj nonoga neba. Sada mu je Vrijeme snova pokazalo istinu. Sve je to bilo napueno svijeu i inteligencijom. Takoer je znao da sve to eka na njega. Na njega i Josipa. Na dupine, i njihovu brau ljude, i njihovu brau kitove, i njihovu brau... na sve njih. I tada se zapitao kako e svi oni stii tamo i hoe li napustiti ovaj predivni svijet u kojem su roeni? Ve sljedei put Vrijeme snova mu je ponudilo odgovore. Bilo je jasno daje ono samo - Vrijeme snova - klju za putovanja do zvijezda, do tog sjajnog beskraja u kojeg su uronjeni. Takoer, otkrivena su mu mnoga znanja o tome to je potrebno uiniti sada i to e biti potrebno uiniti u budunosti. Chvarr je brzo i mnogo uio. Meutim, na posljetku se sve svelo na jednu jedinu stvar: budunost je ovisila o tome hoe li se ljudi vratiti svom prirodnom nainu ivota ili e nastaviti raditi ono to rade sada? Chvarr je znao da e ga svemir ekati; svi materijalni i duhovni svjetovi e ga ekati dok on ne izvri svoju zadau. S uzdahom koji je odavao i strpljenje i uzbuenje, Chvarr je zaronio i nestao u dubini. Josip Gora je bio blizu rjeenja. Nakon susreta s neobinom i tajanstvenom Kate promijenilo se mnogo toga. Prije svega, razmiljao je o dupinima i kakav utjecaj oni imaju na ljude. S kim god da je razgovarao, na pomen dupina na licima ljudi pojavio bi se isti izraz. Raznjeili bi se i nasmijeili. Dupini su bili poput arobne rijei za otvaranje srca. Svi su ih voljeli. I svi su bili zgranuti kad su uli u kakav poloaj dupine dovodi ljudska djelatnost na zajednikom planetu. Izgledalo je kao da su svi spremni uiniti barem neto da se situacija promijeni. Ova spremnost i otvorenost ba svakog ovjeka s kojim bi Josip razgovarao ili samo spomenuo dupine, u njemu je utvrdila odlunost i elju za djelovanjem. Osim simbola radosti, dupini su bili utjelovljenje suosjeanja. Bili su poznati po tome kako pomau brodolomcima, tite i upozoravaju plivae na morske pse, pomau i igraju se s ljudima kad god za to imaju prigodu. Ljudi su takoer primijetili kako druenje s dupinima ima na njih ljekovito djelovanje. Postojale su klinike koje su lijeenju djece i odraslih oboljelih od smrtonosnih bolesti pridruivale svakodnevno plivanje s dupinima. Izgleda da je sama njihova nazonost bila dovoljna da u ljudima pokrene djelovanje neke tajanstvene iscjeliteljske sile. Uspjesi takvih "lijeenja" bili su oigledni. Ako ne u izljeenju od bolesti, onda sigurno u stvaranju odreene unutarnje preobrazbe, sigurnosti i ljubavi s kojom su se bolesnici nakon toga bolje i lake suoavali sa svojim bolestima. itajui o tome, Josip je bio uvjeren da je na djelu energetsko djelovanje slino onome koje je doivio u snu tijekom igre Chvarra i Hijatine. Osim toga, Kateina primjedba o energetskim sreditima, akrama, nije mu davala mira. Ako bi samo razumio o emu se radi, vjerovao je, bio bi mu otvoren put do izravnog susreta s "njegovim" dupinom.

Jednom je imao priliku pogledati film o dupinu koji je postao poznat po svojim "iscjeliteljskim" sposobnostima. Iz njega je shvatio da su dupini vrlo njeni i osjetljivi uitelji. Oni zamjeuju vrlo tanahne promjene u osjeajima ljudi i ponaaju se tako da ih ne povreduju. Zapravo, svojim postupcima i ohrabruju i potiu u njima ljubav i prijateljstvo. Dupina o kojem je rije zvali su Peter. Jednom su u njegov bazen doveli djevojicu imenom Margita. Imala je osam godina i bolovala je od leukemije. Pri prvom susretu, Margita se jako bojala. Skrivala se iza majke, plakala, pa ak se i odupirala kad ju je voditeljica eljela uzeti k sebi u bazen. Inae se Margita nije bojala vode, ali se bojala riba. Peter joj je izgledao kao velika riba, to ne udi jer dupini doista tako izgledaju. Osim toga, dok bi otvorio usta i smijao se, Peter je pokazivao nekoliko redova iljatih zubi. Margita se uasavala tog prizora. Iako mu to nitko nije mogao rei, Peter je ubrzo shvatio o emu je rije. Kad bi Margitu eljeli dovesti do bazena, on bi se odmaknuo na suprotnu stranu. Takoer, tijekom sljedeih nekoliko susreta, dok se Margita privikavala na zamisao da se kupa u bazenu s njim, Peter se nije smijao! Drao je zatvorena usta. To je pomoglo i Margita je konano, nakon nekoliko pokuaja zaplivala u bazenu. Peter joj je oprezno prilazio. Svaki put kad bi joj priao, Margita se zgrila. I dalje se uasavala njegove njukice i zubiju. Meutim, Peter je i tome doskoio. U ustaje uzeo loptu. Na taj je nain u Margiti smanjio osjeaj opasnosti. Tijekom nekoliko sastanaka Peter nije isputao loptu iz ustiju. Zatim je jednom, na izgled sluajno, ispustio loptu, pa je ponovo uhvatio. Bila je to dobro smiljena igra koja je Margitu trebala uvjeriti da joj je strah neopravdan i da nikakve opasnosti nema. Promatrajui film Josip se nije mogao oteti dojmu da svjedoi jednom od najistananijih postupaka pripitomljavanja za koje je ikada uo. Meutim, ovdje je dupin pripitomljavao jedno ljudsko mladune! Na posljetku je Peter uspio u svojim namjerama. Mar-gita je pobijedila strah i oni su zajedno proveli nezaboravne sate igrajui se u bazenu. Peterova mudrost, njenost i oigledno namjeran i sustavan pedagoki postupak nisu ostavljali mjesta sumnji u inteligenciju dupina. Mar-gita je na posljetku pobijedila i svoju bolest, a njezini su roditelji s radou objasnili svoje vjerovanje da je dupin Peter u tome odigrao odluujuu ulogu. Josip Gora je sve vie shvaao da ljudi jednostavno ne znaju s kakvim biima dijele svoj planet. Ne samo da bi morali zaustaviti svoje neprijateljsko djelovanje prema njima i cijeloj prirodi, ve bi od njih morali mnogo toga nauiti. On je bio odluan da ui od Cvarra. Sada kad je dobio tu prigodu, nikako je nije namjeravao ispustiti iz ruku. Razmiljajui tako o dupinima, na um mu je stalno dolazila reenica koju je negdje uo ili proitao: "Svijea ne gubi nita od svog plamena kad zapali drugu svijeu." Kako je to istinito! I kako neobino tono opisuje ulogu nae brae dupina, a osjeaj mu je govorio da se to posebice odnosi na "njegovog" Chvarra! Ali, kako da dopusti da Chvarr zapali plamen njegove svijee? To je bio problem kojeg je Josip Gora morao rijeiti. O njemu je najvie razmiljao. Provodio bi sate i Josip se nije mogao oteti dojmu da svjedoi jednom od najistananijih postupaka pripritomljavanja za koje je ikada uo. Meutim, ovdje je dupin pripitomljavao jedno ljudsko mladune! sate promatrajui ili nebo ili more, gdje bi se ve naao. Traio je put do mjesta do kojeg ne vode nikakvi putevi i do kojeg, moda, nijedan ovjek prije njega nije doao. Traio je put do... kako da nazove to mjesto? Bilo bi prejednostavno rei da je traio Chvarra. Odlazak na Loinj uvjerio gaje da svrha njegovih snova i Chvarrovih posjeta nije njihov tjelesni susret. To bi bilo prejednostavno i nekako besmisleno. Ipak oni pripadaju dvjema razliitim vrstama i ne bi mogli provesti ivot zajedno ak ni privremeno. Dakle, smisao mora biti negdje drugdje. To drugdje je unutra, u oceanima duha u... Vremenu snova? Da, to e biti to, mislio je Josip. Vrijeme snova - taj izraz mu se nametao sam od sebe. Pao mu je na um nakon to mu je Kate rekla o nainu na koji dupini spavaju. Najprije ga je uporabio nesvjesno, a zatim je o svojim iskustvima poeo svjesno misliti na taj nain. Nakon nekoliko tjedana postalo mu je sasvim uobiajeno da o susretima s Chvarrom razmilja kao o Vremenu snova. Ipak, bio je svjestan da Chvarr vjerojatno u njega ulazi namjerno, dok je on, Josip, samo sanjao "obine" snove. Morao je razviti neku metodu, tehniku ulaska u posebno stanje koje e ga odvesti do Chvarra. Zamiljao je da e u tom stanju moi izravno razgovarati s Chvarrom,

postavljati mu pitanja i davati odgovore, a ne kao do sada samo svjedoiti njegovim aktivnostima. Dakle, pitao se Josip, kako ui u Vrijeme snova? To gaje pitanje progonilo. Razmiljao je o meditaciji, o takozvanim lucidnim snovima, o astralnim projekcijama i o mnogim drugim postupcima koji bi mu, pretpostavljao je, mogli u tome pomoi. Neke od njih je isprobao u tom smislu, ali nije se mnogo pribliio rjeenju problema. Ono se pojavilo, kako to obino biva, sasvim sluajno. Josip je bio zaljubljenik u jedrenje na dasci. To gaje smirivalo, povezivalo s prirodom, nadahnjivalo, osvjeavalo, uzbuivalo... bez jedrenja teko daje mogao zamisliti svoj ivot. Ve je ranije razmiljao o tome kako igra s vjetrom i morem predstavlja alternativni put u duhovnost za mnoge ljude. Njemu je, primjerice, jedrenje na dasci predstavljalo utjelovljenje savrene usklaenosti ne samo duha i tijela, ve i usklaenosti s okolinom. Sada je imao dodatan motiv za provoenje svoje omiljene aktivnosti. Barem je nju, razmiljao je, dijelio s Chvarrom. Ponekad bi odjedrio daleko izmeu Kornata. Dok bi mu vjetar aptao u uima i napinjao njegovo jedro, a daska glatko klizila preko povrine vode, on bi zamiljeno gledao u daljinu. Nadao se - ne, matao je kako bi to bilo sresti Chvarra sada i ovdje? Da li bi ga prepoznao? I to bi se zatim dogodilo? Jednom, tijekom jednog takvog "izleta" u morsko plavetnilo, Josip se uhvatio kako razmilja 0 Kateinim rijeima. "Dupini spavaju", rekla je ona, "tako da iskljue najprije jednu, a onda drugu modanu polutku." Da, razmiljao je Josip, moraju tako. Plivaju u skupinama, vrlo blizu jedan drugog, te povremeno izranjaju da bi udahnuli zrak. To je logino. Kako bi inae spavali u vodi? "Alija mislim drugaije", nastavljala je Kate u njegovoj glavi. "Mislim da dupini to rade i inae. Iskljue jednu polovinu mozga, ili je prigue, to jo ne znam." Dobro, razmiljao je dalje Josip, iskljue jednu polovinu mozga ili je prigue. To ima veze sa spavanjem. Dupi-novim spavanjem i sanjanjem. Hmm... I tada, daleko na moru, barem nekoliko kilometara od obale, dok mu je daska divlje poskoila preko lea nekog vala jer je naiao na prilino jak zapuh vjetra, Josipu je na um pala neobina zamisao. Bila je toliko snana, a opet toliko jednostavna da je u trenutku bio siguran da je pronaao svoj put u Vrijeme snova. Kliknuo je od veselja i malo se zanio. U tom trenutku, izgleda daje i vjetar osjetio njegovo veselje pa se naglo pojaao. Uhvatio ga je nespremnog. Jedro je uhvatilo snaan potisak i poletjelo naprijed. Josip se nije snaao i izgubio je ravnoteu. Sve je, meutim, bilo vrlo silovito i naglo. Nije stigao ni pomaknuti kukove prema dolje ne bi li "otkaio" kuku trapeza od luka na jedru. To je znailo samo jedno: katapult! Poletio je preko jedra, napravio salto u zraku i zavrio u vodi nekoliko metara od daske. Ispuhnuvi vodu iz nosa, poeo se smijati. "Eh, Josipe moj, slavni surferu", govorio je sam sebi, "ti bi elio u Vrijeme snova, a ne moe se ni odrati na vjetru kako treba!" Zatim je zaplivao prema dasci, postavio jedro u pravilan poloaj i iskoristio silu vjetra da ga podigne na dasku. Duboko je uzdahnuo. Bio je spreman zapoeti svoj prvi pokus s ulaskom u Vrijeme snova. Taj prvi pokus zavrio je bezuspjeno. Ba kao i stotinu sljedeih. Meutim, Josip je znao da je na pravom putu. Morao je samo biti uporan i, moda, jo neto dodati svojoj metodi. Njegova je zamisao bila jednostavna. Pria o iskljuivanju ili utiavanju djelovanja modanih polutki podsjetila gaje na injenicu da ljudi uglavnom koriste vie lijevu nego desnu stranu svojega mozga. Lijeva strana mozga odgovorna je za razum i logiku, a desna za matu, umjetnost i pitanja srca - dakle ono to je nelogino i cjelovito. Sinteza nasuprot analizi. Prema tome, mislio je dalje Josip, ako ulaz u Vrijeme snova uope postoji, on se nalazi u desnoj polovici. Moda je i s dupinima slino. Budui da mu je Kate rekla da oni po volji mijenjaju prevlast aktivnosti jedne nasuprot druge polovice, moda Chvarr kad ulazi u Vrijeme snova zapravo utiava lijevu i aktivira desnu stranu mozga? Bila je to dobra zamisao. Ali, kako utiati lijevu i pojaati desnu stranu mozga? Umjetnost, cjelovito zapaanje, stvaralatvo, mata, intuicija - sve je to pripadalo ljudskoj desnoj strani. Ali, kako to uiniti namjerno?

I tada mu je palo na pamet da upravo sada radi jednu aktivnost koja zahtijeva gotovo savrenu koordinaciju pokreta. Sjetio se portaa i izraza iz portske psihologije: zona\ Moda bi to bilo to! Moda bi ulaskom u stanje savrene koordinacije, ali svjesnim ulaskom, mogao lako prijei u Vrijeme snova. Moda bi tada bila dovoljna samo svjesna namjera za prijelaz iz jednog svijeta u drugi. I tako je poeo drugi dio njegove potrage. Sada je imao, ili je mislio da ima, tehniku koju mora usavriti. Bacio se na jedrenje s novim arom i pokuavao postii savrenstvo pokreta. Pokuavao je postii stanje u kojem uope nije mislio o onome stoje radio nego je samo radio. Ponekad bi mu uspijevalo, a ponekad ne. Kad je mislio da je uspio, pokuao je lagano usmjeriti pozornost na Vrijeme snova. Pokuavao je dozvati osjeaj kojeg je imao kad je boravio s Chvarrom. Razvio je nekoliko praktinih postupaka koji su mu u tome pomogli. Otkrio je da mora biti u pokretu kad to ini, ba kao i dupin koji mora plivati kad ulazi u Vrijeme snova. Zatim je otkrio i niz malih unutarnjih trikova koji su mu pomogli da zadri stanje savrene usklaenosti pokreta, a da ipak ima slobodu zamiljanja. Sve to nije bilo jednostavno, ali njegov gaje ar i volja za uspjehom nosio naprijed nezadrivom energijom. Mnogo puta mu se uinilo daje uspio. Uinilo mu se da istodobno s jedrenjem, plovi i nekim drugim morem. Ali, to je trajalo kratko, dovoljno tek da zauje udan zvuk kojeg je prepoznao kao Chvarrov smijeh. Nadao se daje to smijeh odobravanja. Negdje u sredini njegovih napora za otkrivanjem ulaza u Vrijeme snova, dogodilo se neto zbog ega je poelio sve ostalo napustiti i posvetiti se samo traganju. Bio je to jo jedan san o smrti dupina. Ti se snovi nisu pojavljivali ve dugo vremena; od samoga poetka. Nakon toga sanjao je dijelove Chvarrovog ivota. Nije vie bilo neugode ni krvi. Sada, kad je osjeao da je tako blizu uspjeha, Josip je ponovo sanjao jedan vrlo uznemirujui san. Poelo je na obian nain, plivanjem kroz plavetnilo i povremenim izranjanjem na povrinu. Odjednom se Chvarr zaustavio. S lijeve strane su "vidjeli" obrise ljudskih brodova. Za razliku od prethodnih sluajeva, ovaj put je Josip osjetio izrazitu neugodu i strah. Chvarr se meutim otputio prema brodovima. Josip je pokuao prenijeti svoj strah na njega. ak je imao osjeaj da Chvarr to sluti, ali se nije zaustavljao. Bez upozorenja u Josipovoj svijesti se pojavila krvava scena mrtvog dupina. Uas ga je odvojio od Chvarra koji je samo nastavio u istom smjeru. Josip se naao u praznom prostoru izmeu Vremena snova i svoje vlastite budnosti. Promatrao je Chvarra kako odlazi nemoan da bilo to uini. Razdirao ga je unutranji bol. I tada se probudio, obliven znojem i suzama. Nakon toga se s jo veim arom bacio na traganje za ulazom u Vrijeme snova. Ponovo je osjeao urbu. elio je pomoi Chvarru. elio je uiniti neto da ga spasi, da ga upozori, bilo to. Jednostavno je elio pomoi. Na alost, njegovi napori naili su na ozbiljnu prepreku. Iako je bio daleko od toga da postigne savrenstvo u jedrenju na dasci, neke je stvari radio u zoni. Sve je bilo kako treba. Pokreti su bili skladni i lagani, aktivnost dinamina i gotovo divlja, a unutar njega je bio mir. Bilo je to poput boravka u sreditu uragana. Tiha oaza oko koje bijesne prirodne sile. Ali, to god uradio u tom stanju, pribliio se nekom iskustvu samo na trenutak. Vidio bi neto, a zatim to izgubio. Imao je osjeaj kao da ga Chvarr eka s druge strane. On mu prilazi, ali u posljednji trenutak sklizne natrag u svoj svijet. Neto je nedostajalo. Neto vano. Josip je pretpostavljao da je postupcima koje je otkrio uspio "utiati" lijevu stranu mozga, ali to oigledno nije bilo dovoljno. Bila mu je potrebna pomo i to brzo jer je osjeao kako vrijeme polako istjee. Te je noi otiao do stijena na obali mora sa posebnom svrhom. elio je razgovarati s Dany. Na ovom svijetu nije bilo ovjeka koji bi mu mogao pomoi ili ga poduiti. Dany, njegova duhovna prijateljica, moda e ga uputiti na pravi trag. im je sjeo i malo smirio misli, zauo je kako iz tamne vode ispred njega iskakuju ribice. "Zdravo, moje prijateljice", rekao im je. "Danas mi je potreban savjet. I vaa podrka je dragocjena u tome." Kao da znaju o emu se radi, jato ribica je ponovo iskoilo, a zatim se voda umirila. Bilo je doista tamno. Mjeseca nije bilo, a zvijezde su bile sakrivene oblacima. Nije vano, pomislio je Josip. Svjetlo ionako dolazi iznutra.

Zatim je pokuao zamisliti Dany ispred sebe. Najprije mu nije uspjelo, pa je samo sjedio i oslukivao. Pokuao je nekoliko puta. Nita. Zatim je, po posljednji put - tako je rekao sam sebi - sasvim mirno postavio pitanje: "Dany, moda zna u kom smjeru je potrebno krenuti?" Nita. Dany nije znala. Ili nije bila kod kue. Ili nije marila. Josip je bio pomalo ljut. Ali, to ga je nakon nekoliko minuta prolo. "Sve e biti u redu", rekao je sam sebi, vrativi se natrag u kuu. I bilo je. Bilo je jo te iste noi. Josip je sjeo za raunalo, otiao na Internet i gotovo u oaju na jednoj trailici upisao rije "dolphin". Nezainteresirano je promatrao brojne stranice koje mu je trailica ponudila. Zatim je ugledao jednu iji je naslov bio "Dolphin breath". Gotovo je preao preko nje, a zatim mu je srce bre zakucalo. "Dupinov dah! Pa naravno", uskliknuo je, "to je to. Dupinov dah!" Nije ni pogledao sadraj web stranice. Bio je siguran da ne govori o onome stoje njemu palo na um pa nije ni elio gubiti vrijeme. Misli su mu jurile brzinom munje. Dupinov dah, energetska sredita, otvor za disanje na vrhu glave - sve mu se to stopilo u jednu jedinu sliku. Znao je, daje bila ispravna. Jedva je doekao sutranji dan. Kao za inat, ujutro je Daska je jurnula preko vode. Josip se nagnuo unatrag optereujui jedro svojom teinom. Zauo se zviduk glisiranja dok je daska svojim vrhom pokazivala u nebo. Josip je osjetio kako mu se, usprkos dinamizmu i snazi kretanja oko sebe, tijelo oputa. I tada, nakon desetak minuta uivanja u savrenom skladu dinamizma i potpune tiine, Josip je isprobao dupinov dah. Jednom. Dvaput. Triput. bila bonaca, pa je Josip uznemireno hodao gore-dolje, svaki as provjeravajui nije li se vjetar moda smilovao i probudio. To se dogodilo oko jedanaest sati. Ne ekajui da vjetar ojaa za manje jedro, Josip je krenuo. Daska je jurnula preko vode. Josip se nagnuo unatrag optereujui jedro svojom teinom. Zauo se zviduk glisiranja dok je daska svojim vrhom pokazivala u nebo. Drala se za vodu samo malom povrinom iznad perajice. Uvjeti su bili fantastini. Vrlo brzo, Josip je osjetio kako mu se, usprkos dinamizmu i snazi kretanja oko sebe, tijelo oputa. S opu-tanjem tijela javio se i prepoznatljivi osjeaj unutarnjeg mira i slatkoe. Jo malo, jo samo malo, pomislio je Josip. I tada, nakon desetak minuta uivanja u savrenom skladu dinamizma i potpune tiine, Josip je isprobao dupinov dah. Jednom. Dvaput. Triput. Neto je bljesnulo u njegovoj glavi. Zauo je zvuk poput paranja zavjese ili udaljene grmljavine. Slika oko njega se promijenila. Uao je u Vrijeme snova. Tvoj je prijatelj pored tebe i govori prastarim jezicima. Iz Jednog svijeta smo doli, u Jedan svijet emo se stopiti. Samo mi prui ruku i nekako emo stii do cilja. Chiyarr je bio oduevljen Josipo-vom upornou. Znao je kad je njegov brat ovjek otpoeo sa svjesnim naporima da doe u Vrijeme snova. Svjedoio je mentalnoj borbi i neobinim asocijacijama, zakljuivanju i uvidima koji su ga doveli do spoznaja o ispravnim postupcima. Naelno, sve to je Josip morao uiniti je oponaati dupine. Ali, problem je bio u tome to nije znao dovoljno o njima da bi ih mogao u potpunosti oponaati. Takoer, nije imao uvida u energetsku pozadinu postupka ulaska u Vrijeme snova. Chvarr mu nije mogao pomoi ni na koji nain. Njihovi uobiajeni susreti ak su se i prorijedili. Kad bi se susreli, Chvarr se trudio ne optereivati ga novim obavijestima i doivljajima. Pokuavao je na nekoj unutarnjoj razini prenijeti zamisli o Vremenu snova. Teko je opisati stoje zapravo Chvarr tada radio. Na izgled nita. Ali, s druge strane, nekako je "prelijevao" sadraje svog uma u Josipov um. Smatrao je da e na taj nain Josip intuitivno doi do pravih spoznaja. Moda e se poeti osjeati kao dijete dupin prije nego to prvi put prekorai prag novog svijeta. Nekako tako je i bilo. Josip je zapravo dopustio da ga prome dupinov ivot. Nije previe razmiljao jer se inilo da Chvarr tako eli. Na posljetku, takav je pristup poduavanju ipak urodio plodom. Dok je Josip pokuavao ui u Vrijeme snova, Chvarr ga je ekao s druge strane. Bio je s njim dok je pokuavao smiriti svoj um usred dinamine aktivnosti. Podravao ga je dok je

usklaivao pokrete tijela s tanahnim pokretima svijesti. Veselio se s njim vidjevi kako njegovi miii upijaju znanje koje mu je bilo potrebno da bez razmiljanja provede sloene radnje tijekom jedrenja. A i smijao mu se kad u tome ne bi uspio i vrlo nespretno zavravao u vodi. Neobino, ali izgleda da je jedino taj smijeh na svjesnoj razini dolazio do Josipa. Sve drugo primao je na unutarnjim razinama. Ali, smijeh je uo! Chvarra to nije iznenadilo jer je vrlo dobro poznavao uinak veselja. Unutarnja radost je zdravo i cjelovito stanje svijesti koje te moe odvesti vrlo daleko. Na izgled samo izraz zadovoljstva, smijeh je bio poput duhovnih valova na kojima se moglo "surfati" do dalekih svjetova. Evo, i u ovom sluaju smijeh je probio na izgled neprobojnu zapreku izmeu obine stvarnosti i Vremena snova. A onda je Josip zapeo. Sve je inio ispravno. Chvarr je bio zadovoljan i mislio je da e Josip svakog trenutka prijei u Vrijeme snova. Meutim, to se nije dogaalo. Chvarr je poput nestrpljivog domaina ekao na Josipa kao na gosta koji kasni. Mnogo puta ga je ve vidio svojim duhovnim oima. Vidio je kako ve napola prelazi iz jednog svijeta u drugi, poveselio se i ve poelio kliktati od veselja kad bi Josip odjednom nestao i vratio se natrag. To se ponavljalo mnogo puta. Chvarr jednostavno nije znao zato. U jednom je trenutku pomislio da se prevario. Moda su odabrali pogrean put? Moda Vrijeme snova nije za ljude ve samo za dupine? Ali, ne, uvjeravao se Chvarr, on zna da tamo mogu stii i druga svjesna bia. Vidio ih je. U svakom sluaju, zajedno s Josipom i Chvarr je osjetio opadanje energije i javljanje neke potitenosti. Na alost nita nije mogao uiniti. Sve je bilo u Josipovim rukama. A onda se dogodio onaj susret u kojem je Josip svjedoio Chvarrovoj smrti. Za samog Chvarra to nije bilo nita novo. On je tu scenu vidio ak i prije nego se Vrijeme snova promijenilo; prije nego su poeli njihovi susreti. Iako to nije uobiajeno, vidjeti svoju vlastitu smrt nije bilo neto neuveno. Dogaalo se to mnogim dupinima, Chyarr je to znao. Vrijeme snova im je to ponekad pokazalo. Obino je to bilo onda kad je bilo potrebno upozorenje da dupin obavi svoju zadau. Bilo je to poput podsjetnika na ogranienost vremena. Dupinima je to bilo sasvim prirodno. Oni se nisu bojali smrti. Stalan kontakt s Vremenom snova u njima je stvarao unutarnje pouzdanje daje smrt prirodna i da se nemaju ega bojati. Nekako, nekim unutarnjim osjeajem, oni su znali da ivot tada ne zavrava. ivot je neunitiv i sve to se moe dogoditi je promjena oblika. Preobrazba da, ali ne i nestajanje. Ipak, znanje o vlastitoj smrtnosti, a posebice kad Vrijeme snova pokazuje vrijeme, mjesto i nain umiranja, uvijek je znailo preuzimanje neke odgovornosti. U ovom sluaju, Chvarru je bilo sasvim jasno o kakvoj odgovornosti se radi. On je svoju zadau jasno vidio ispred sebe. Samo, njeno ispunjenje je ovisilo o Josipu. Zbog toga Chvarr nije bio zauen kad je Josipu bilo dato da svjedoi toj sceni. Ipak gaje malo iznenadio strah koji se u njemu javio. Oigledno je da ljudi na smrt gledaju neto drugaije nego dupini. Snaga Josipove nelagode bila je toliko velika daje Chvarr bio sretan to su se razdvojili prije samog zavretka. Nadao se da Josip nije vidio sve. Za tim nije bilo ni potrebe, a vrlo bi ga uzdrmalo. Svrhu zajednikog proivljavani a tog trenutka Chvarr je vidio u dodatnom poticaju za Josipa. I bio je u pravu. Nakon tog dogaaja u Josipu se probudila neka unutarnja vatra koje prije nije bilo. Osim elje za znanjem i privlanosti nove pustolovine, u ovjeku su se sada probudili Chyarr je zaplivao prema puini. Izronio je na povrinu, izbacio zrak i ponovo ga udahnuo. Krenuo je pridruiti se Josipu. Poeo je posljednji, ali najvaniji dio njihove zajednike pustolovine. osjeaji. Da, Chvarr je to jasno osjetio: Josip se brinuo za njega. Suosjeao je s njim i volio ga. To je bilo dobro. To je bilo jako dobro. Ne zato stoje Chyarru bilo posebno drago to ga netko voli, ve zato to su ti osjeaji bili dobri za Josipa. Ljubav ima nevjerojatnu snagu. Svaki dupin to zna. Bilo bi vrijeme da to sazna i svaki ovjek. Doista, upravo su ti osjeaji u Josipu pokrenuli onaj posljednji uvid koji mu je bio potreban za prelazak u Vrijeme snova. Dogodilo se da Chyarr nije bio tamo u tom trenutku. Ba se hranio i lovio njemu posebno ukusnu ribu, kad je duboko u sebi zauo neki zvuk. Bilo je to poput

udaljenog zvona koje gaje pozivalo. Najprije je samo zastao, putajui da mu riba pobjegne, a zatim je brzinom munje krenuo prema povrini te oduevljeno napravio dvostruki salto i pljusnuo natrag u vodu. Uspio je! Josip je uspio ui u Vrijeme snova! Chvarr je zaplivao prema puini. Izronio je na povrinu, izbacio zrak i ponovo ga udahnuo. Krenuo je pridruiti se Josipu. Poeo je posljednji, ali najvaniji dio njihove zajednike pustolovine. Josip Gora je uronio u Vrijeme snova poput nekog brzog vlaka koji bi proao kroz prepreku nainjenu od papira. Svoj prijelaz tako je i doivio. Osjetio je kako prolazi kroz neto tanko i savitljivo, ali neto to gaje na kraju propustilo na drugu stranu. Sada se nalazio u neobinom svijetu vizija, apstraktnih oblika i iskra svjetlosti. Bilo mu je potrebno nekoliko minuta da se navikne na njega. Stvar je bila u tome da je u potpunosti bio svjestan svega to se dogaa u obinoj stvarnosti. I dalje je jedrio punom brzinom. Njegovo tijelo, pa i njegov um, izvravali su sve potrebne radnje ne bi li odrali dinaminu ravnoteu pokreta zajedno s unutarnjom tiinom. Takoer, sva osjetila su mu normalno radila. Nije bio slijep ili gluh za svijet oko sebe. Da je, primjerice, naiao na neku prepreku, amac ili neto drugo, sasvim lako i nesmetano bije izbjegao. Vrijeme snova nije zahtijevalo gubitak uobiajene budne svjesnosti. U tom smislu je bilo razliito od obinih snova i sanjanja. Bilo je to kao da netko projicira film, ali ne na platno ve na pozadinu svakodnevne okoline. Samo to je film bio u tri dimenzije uz sve druge osjetilne doivljaje. Bilo je divno! Isprva nije mogao odrediti gdje se nalazi u Vremenu snova i stoje to oko njega. A onda je postupno razabrao da je oko njega plavetnilo vode. To je bilo za oekivati, budui da su svi njegovi snovi do tada bili povezani s vodom. Zatim je ugledao Chvarra. Njegov brat dupin ekao ga je odailjui prema njemu snane valove radosti. Nije to bio samo smijeak na njegovom licu. Radost je bila opipljiva. Njena stvarnost bila je jednaka stvarnosti vode, tijela, pa ak i stvarnosti obinog svijeta kojeg je Josip jo uvijek zapaao. "Uspio si", rekao je Chvarr. "Dobrodoao u Vrijeme snova." "Hvala", rekao je Josip. Zapravo, nije to rekao ve je vie pomislio. Stvari su bile drugaije na ovom neobinom mjestu. "Hoemo li krenuti?" upitao je Chvarr. To je Josipa malo zbunilo. "Krenuti? Kamo?" Chvarr nije oklijevao ve je zaplivao nekud u tirkizno plavetnilo. "Pa neemo valjda plutati najednom mjestu", rekao je odlazei. "Nije zanimljivo." Josip je krenuo za njim. Nije se pomicao tijelom. Nije plivao poput dupina kojeg je promatrao ispred sebe. Jednostavno je iao naprijed slijedei ga. Doivljaj je bio vrlo slian onome iz sna, samo stoje ovaj put Josip bio odvojen od Chvarra dok je u snovima bio u njegovom tijelu. Chvarr se kretao nevjerojatnom elegancijom. Tek mali pokreti tijela pretvarali su se u snaan potisak repa. Bio je vrlo brz. Promatrajui ga ispred sebe, Josip se opustio. Plivali su tako neko vrijeme, a zatim je Chvarr ne zaustavljajui se rekao: "Misli li da moe to ponoviti bilo kada?" "Prijei u Vrijeme snova? Da, mislim da e ii", odgovorio je Josip. Nakon nekoliko trenutaka tiine, Chvarr je ponovo zapitao: "Kako si to zapravo uinio? Vidio sam to radi prije i bilo je u redu. Ali, nije ti uspijevalo do danas. to si uinio?" Josip se nasmijao. "Pa," rekao je, "oponaao sam te." "Oponaao si me? Kako?" "Disao sam poput tebe." Chvarr je naglo skrenuo i napravio krug oko Josipa. Radoznalo ga je promatrao, a onda kimnuo glavom kao da "Naravno," na posljetku je rekao, "vi ste drukiji. Energija drukije tee. Morao sije preusmjeriti, a to se najbolje postie disanjem. Odlina ideja."

"Naiao sam na nju sluajno", rekao je Josip. "Ali, zapravo je sjeme bilo posijano u jednom razgovoru kojeg sam vodio. Radi se o tvojem otvoru za disanje koji je na vrhu glave. To sasvim mijenja energetski sustav dupina u odnosu na ovjeka, zar ne?" "Da", odgovorio je Chvarr. "Ima to svojih prednosti. Ali i mana." Kate je Josipa upozorila na pitanje energetskih sredita ili akri. Iako je to podruje prilino sklisko, veina se slae da ih u ljudskom tijelu ima sedam. Svako od tih sredita ima svoje znaajke i ulogu. Budui da su dupini sisavci kao i ljudi, a to znai da imaju zajedniko podrijetlo, kod njih je energetski sustav slino rasporeen. Meutim, zrak kojim ljudi i dupini odravaju svoj ivot ulazi u tijelo na drugom mjestu. Kod ljudi je to peta akra, a kod dupina sedma. Josipu nije bilo potrebno mnogo razmiljanja da pretpostavi razlike koje zbog toga nastaju. Chvarr je takoer vrlo brzo razumio njihove posljedice. "Kod vas je", rekao je Chvarr, "peto energetsko sredite snano aktivirano zbog prolaska struje zraka kroz njega. To znai da ste jako, jako skloni analizi. Zauzvrat to aktivira one dijelove mozga koji su odgovorni za logiku, razum i druge intelektualne sposobnosti." "A kod vas je," nadovezao se Josip, "snano aktivirano sedmo energetsko sredite. To znai da ste skloni cjelovitom pogledu na svijet. Sinteza umjesto analize i shodno tome razvoj onih dijelova mozga koji su za to odgovorni. Nije udno to ste otkrili Vrijeme snova!" "To objanava razliit razvoj naih dviju vrsta", nastavio je Chvarr. "To objanjava zato se vi tako trudite da 'rastavite' svijet na dijelove, dok ga mi prihvaamo takvog kakav jeste." Nekoliko minuta su u tiini plivali kroz vodu. Zatim je Chvarr nastavio: "Ti zna da su preci moje i tvoje vrste prije mnogo milijuna godina zajedno izili na kopno iz oceana. Samo, mi smo odluili vratiti se, dok ste vi ostali. Nakon to smo otkrili Vrijeme snova nismo toliko marili za materijalni svijet oko sebe. Ovaj drugi je bio mnogo zanimljiviji, a osim toga onaj materijalni je bio tako savreno ureen da nije bilo potrebe mijenjati ga." "A mi nikad nismo otkrili Vrijeme snova i nismo bili zadovoljni sa svijetom oko sebe", rekao je Josip. "I sada smo tu gdje jesmo." Ne smanjujui brzinu kretanja prema naprijed, Chvarr je napravio nekoliko krugova oko Josipa, a zatim ga s lea gurnuo njukicom u stranjicu. "Hej", viknuo je Josip. "To je zato da ne postane previe ozbiljan", rekao je Chvarr smijui se. "Da ne zaboravi gdje si." Naravno, ovo nije bilo predavanje iz povijesti vrsta, ovo je bilo Vrijeme snova! "Uzgred", nastavio je Chvarr, "nisi u pravu." "to? U svezi ega nisam u pravu?" "Kod vas je", rekao je Chyarr, "peto energetsko sredite snano aktivirano zbog prolaska struje zraka kroz njega. To znai da ste jako, jako skloni analizi. Zauzvrat to aktivira one dijelove mozga koji su odgovorni za logiku, razum i druge intelektualne sposobnosti." "A kod vas je," nadovezao se Josip, "snano aktivirano sedmo energetsko sredite. To znai da ste skloni cjelovitom pogledu na svijet. Sinteza umjesto analize i shodno tome razvoj onih dijelova mozga koji su za to odgovorni. Nije udno to ste otkrili Vrijeme snova!" "Nije tono da niste otkrili Vrijeme snova. Zapravo, svako ivo bie otkriva Vrijeme snova. Sve kopnene ivotinje, primjerice, ive u nekoj vrsti Vremena snova. Zar nisi nikad pomislio kako su ivotinje, koliko god manje 'pametne' od ljudi, zapravo sretnije i usklaenije s prirodom?" Josip je zamiljeno kimnuo glavom. "To je zbog toga to su ovdje. Samo, njihovo Vrijeme snova je drugaije. Tek kad se u njega ue sa svjesnom namjerom ono postaje takvo kakvo je za nas." "Ti zapravo kae da su ljudi takoer otkrili Vrijeme snova?" "Naravno. I ivjeli su s njim i u njemu mnogo dugih godina. Milijune godina zapravo. Meutim, neto se dogodilo posljednjih nekoliko tisua godina i vi ste to zaboravili." Josip je neko vrijeme utio, a zatim je rekao: "Mislio sam da to nikad nismo ni znali. A zato smo zaboravili?" Na te njegove rijei Chvarr mu je dobacio: "Slijedi me." Zatim je naglim pokretom krenuo prema gore. Iskoio je visoko u zrak, prevrnuo se i leima pljusnuo natrag u vodu. Josip ga je

razdragano promatrao. Ponovo je primijetio kako iz Chvarra izlaze gusti snopovi energije radosti. Nije mogao a da se ne pone smijati. Meutim, Chvarr ga je pozvao da mu se pridrui. "Sad ti", rekao je. Josip je izgledao zbunjen. "to 'sad ja'?" "Skoi", doviknuo mu je Chvarr i sam skoio jo jednom. Ovaj put je napravio dvostruki salto u zraku. "Ne mogu", zavapio je Josip. "Ja sam ovjek, a ne dupin. Ljudi ne skau tri metra u zrak iz vode." Na to je Chvarr doplivao do njega i lukavo mu se zagledao u oi. "Koliko znam ljudi ne plivaju kroz vodu brzinom dupina. Ljudi takoer ne diu pod vodom. Kad si zadnji put udahnuo?" Josip ga je zapanjeno promatrao. "0 boe!" rekao je i grevitim pokretima krenuo prema povrini. Chvarr se smijao iza njega. "Stani, ludi ovjee. Nema potrebe za tim. Svejedno je." Josip ga nije sluao. Izletio je na povrinu i naglo udahnuo zrak. Morao je to uiniti makar je duboko u sebi znao da to nije vano. Nalazio se u Vremenu snova, a tamo su pravila drukija. Chvarr mu se sad pridruio na povrini. "Tono", rekao je, "ovdje su pravila drukija." "to, sad jo i ita misli?" nasmijao se Josip. "Samo poneke", odgovorio je Chvarr. "One oigledne svakako." Neko vrijeme su se zaigrano gledali, a onda je Chvarr ponovo rekao: "Hajde, skoi. Ovo je Vrijeme snova. Sve je mogue." Josip je kimnuo glavom i zaronio. Uzeo je zalet, mada je znao da ni to nije potrebno, ali je nekako izgledalo prigodno. Krenuo je brzo, a zatim izvio tijelo prema gore i izronio na povrinu odluan da se ne zaustavi. I nije se zaustavio. Izletio je van, na zrak. Metar, dva, tri... a zatim je sklupao tijelo, zavrtio se u zraku i pao natrag u vodu. "Bravo!" povikao je Chvarr. "Hajdemo jo!" Zatim su zajedno skakutali i igrali se poput dva prava dupina. Ili, poput jednog dupina i jednog ovjeka. Njima je bilo sasvim svejedno to su. Kad su se naigrali, Chvarr je ponovo zaplivao u mirne dubine. Josip ga je bez rijei slijedio. Nakon nekog vremena Chvarr je rekao: "Nisam ti odgovorio na pitanje." "Znam", odgovorio je Josip, "Evo ga ponovo: zato su ljudi zaboravili Vrijeme snova?" Chvarr je proizveo zvuk nalik otpuhivanju. "Teko je rei. Tako se dogodilo. Moda energetska razlika ima utjecaja na to. Ali, reci mi, to ti misli? Zato su ljudi postali takvi kakvi jesu? Zato se grevito ele odvojiti od prirode, umjesto da ive s njom?" "Ne znam", rekao je Josip. "Mi jednostavno smatramo da je Zemlja, ne samo Zemlja ve i cijeli svemir zapravo, stvorena zbog nas. ini nam se da smo vladari svega toga i da moemo s tim raditi to nas volja. Oigledno smo najjai i najsposobniji na planetu i preuzeli smo vlast." "I to ti zove inteligentnim ponaanjem?" "Pa, ba i ne. Ali, veina ljudi tako misli." "Da, koliko sam shvatio ak ste i u usta svojih proroka stavili rijei 'boanske' dozvole da s planetom inite to vas volja. Mnogo ljudi jednostavno slijedi ono za to misle da je boanska objava. Ali, reci mi, zato vas ljude toliko odbija pomisao da ste jednaki s drugim ivim vrstama? Zato ne biste bili sretni ako biste ivjeli u miru sa svima? Zato !! Josip je kimnuo glavom i zaronio. Uzeo je zalet, mada je znao da ni to nije potrebno, ali je nekako izgledalo prigodno. Krenuo je brzo, a zatim izvio tijelo prema gore i izronio na povrinu odluan dae ne zaustavi. I nije se zaustavio. Izletio je van, na zrak. Metar, dva, tri... a zatim je sklupao tijelo, zavrtio se u zraku i pao natrag u vodu. Zato vam je irenje i osvajanje toliko vano?" Josip je uzdahnuo. Morao je razmisliti o tome. On nije bio predstavnik veine. Meutim, kao i svaki ovjek u sebi je nosio mnogo "ideolokog" materijala koji je govorio o superiornosti ljudske vrste nad drugim ivim biima. "Pri-ekaj", rekao je. "Kad smislim odgovor, rei u ti." Zatim su u tiini plivali neko vrijeme. Josip je razmiljao. Doista, zato zapravo ljudi ne bi mogli prihvatiti miran ivot u kakvom primjerice uivaju dupini? to ih to tjera da budu takvi kakvi jesu? Na um su mu padali mnogi odgovori, ukljuivo i onaj daje takva ljudska narav.

Meutim, znao je da, ako prihvati taj odgovor, mora odgovoriti na sljedee pitanje: kakva je to ljudska narav? Na posljetku je doao do neeg to mu se u tom trenutku uinilo najvanijim. "Chvarr", dozvao je svog brata dupina, "evo kako to meni izgleda. Kad pomislim da se ljudi 'smire', na nain na koji to inite vi, osjeam u sebi neto nalik dosadi." "Dosadi?" zapanjeno e Chvarr. "Da, dosadi. Vidi, mi ljudi smo zalueni istraivanjem. Mi volimo otkrivati nove stvari, nove zakone, nove svjetove. Zna, kad pomislimo na neizmjerne daljine svemira i njegove tajne, ponu nas svrbjeti prsti. Osjetimo enju koju jednostavno moramo ispuniti. Vidi, mi moramo skupljati znanje. A da bismo skupljali znanje, moramo ga otkrivati. Ako bismo se 'smirili', sve to bi nestalo. Pretpostavljam da je to razlog naeg pomalo nesmotrenog naina ivota. Plaamo skupu cijenu da bismo skupili... "Zna", rekao je, "tvoje rijei su istinite. To doista jest uloga ljudskih bia. Skupljanje i uvanje znanja. To objanjava i opravdava fizioloku aktivaciju pete akre, energetskog sredita analize. Upravo po tome ste posebni i moda jedinstveni medu svjesnim biima. Ali, isto tako je oigledno da ste pogrijeili put. Ako tako nastavite neete izvriti svoju zadau, a vaa silna elja za osvajanjem znanja odvest e vas u propast. Morali biste biti mudriji. Izvravajui svoju zadau ne biste smjeli unititi sami sebe, a prije toga i mnogobrojna druga iva bia." znanje. Naravno, ima loih ljudi. Ima ljudi koji ine greke. Ima meu nama svakakvih. Ali, moramo se nadati da e prevladati ono dobro. U cilju ispunjavanja nae osnovne svrhe." Zavrivi sa svojom tiradom, Josip je shvatio daje povisio glas. Uloio je mnogo energije u ove reenice. Mnogo osjeaja. Chvarr je to primijetio. Zastao je i promatrao ga. "Da, sada mi je jasnije", rekao je polako. "Hvala ti. Mislim da vas sada bolje razumijem." Zatim su jo neko vrijeme plivali u tiini. Ovaj put je Chyarr razmiljao. Nekoliko puta Josip je elio neto rei, ali je iz Chvarra izbijala neka nepoznata energija. Kao da se zatvorio u sebe. Zbog toga ga Josip nije elio prekidati. Na posljetku je Chvarr ponovo progovorio. "Zna", rekao je, "tvoje rijei su istinite. To doista jest uloga ljudskih bia. Skupljanje i uvanje znanja. To objanjava i opravdava fizioloku aktivaciju pete akre, energetskog sredita analize. Upravo po tome ste posebni i moda jedinstveni medu svjesnim biima. Ali, isto tako je oigledno da ste pogrijeili put. Ako tako nastavite neete izvriti svoju zadau, a vaa silna elja za osvajanjem znanja odvest e vas u propast. Morali biste biti mudriji. Izvravajui svoju zadau ne biste smjeli unititi sami sebe, a prije toga i mnogobrojna druga iva bia." "Da, to je sasvim jasno", rekao je Josip. "Ali, kako ispuniti tu osnovnu zadau, istraivati i osvajati nove svjetove i znanje o njima, a ne initi greke koje smo poinili?" "Razumijevanjem", odgovorio je Chvarr. "U tome ste dobri. Iskoristite to." "Razumijevanjem ega?" bio je uporan Josip. "Razumijevanjem stvarnosti. I razumijevanjem drugih mogunosti i drugaijih puteva." Josip je utio nekoliko sekundi, a zatim rekao: "Znam na to misli, a opet ne znam. Jo vie ne znam kako da to prenesem do drugih ljudi." "Moda smo se zato sreli", rekao je Chvarr. "to?" "Moda smo se zato sreli. Vrijeme snova ne spaja dva.. "Moda smo se zato sreli. Vrijeme snova ne spaja dva dupina. .. oprosti, dupina i ovjeka, bez razloga. Mislim da je tvoja zadaa prenijeti ljudima poruku dupina." dupina... oprosti, dupina i ovjeka, bez razloga. Mislim da je tvoja zadaa prenijeti ljudima poruku dupina." "Da, to mi nije strana pomisao", rekao je Josip. "Razmiljao sam o tome jo od prvih snova o tebi. Ali, kakva bi to poruka bila?" "Ona nije jednostavna", rekao je Chvarr. "Vjerojatno e je morati mnogo puta objanjavati i potvrivati. Ali, mogla bi se svesti u neke osnovne okvire. Vi ljudi volite okvire, zar ne?"

Josip je osjetio aoku u Chvarrovim rijeima. "Hej", rekao je, "ti dupinu jedan. Zar nisu sve vrste jednako vrijedne? Poinjem misliti da imam posla s dupinskim ovinistom!" "S kim?" zbunjeno je pitao Chvarr. "Ma nije vano", rekao je Josip. "alio sam se." "Ah, alio si se. A ja sam mislio da vi ljudi..." "Uuti", povikao je Josip kroz smijeh pojurivi za Chyar-rom. elio gaje potapati po leima, ili zagrliti, ili bilo to, ali dupin mu je bez problema pobjegao. "Morat e me najprije uhvatiti, ovjee moj!" uskliknuo je Chyarr. Nakon toga su ponovo jurili, iskaui iz vode, surfajui kroz pjenu neobinih valova u Vremenu snova. Josipu se uinilo da se ne kreu samo kroz zamiljeni ocean, ve da je svaka kapljica u njemu jedan poseban svemir. A njih dvojica su, kao nekim udom, prelazili iz jednog svemira u drugi, iz jednog vremena u drugo. Moda je tako i bilo: u Vremenu snova, kako je rekao Chvarr, sve je bilo mogue. Nakon toga su ponovo jurili, iskaui iz vode, surfajui kroz pjenu neobinih valova u Vremenu snova. Josipu se uinilo da se ne kreu samo kroz zamiljeni ocean, ve daje svaka kapljica u njemu jedan poseban svemir. A njih dvojica su, kao nekim udom, prelazili iz jednog svemira u drugi, iz jednog vremena u drugo. Rei u ti neto o dupinima. Prije mnogo milijuna godina, nakon to smo se vratili u more, otkrili smo Vrijeme snova. Shvatili smo da su to vrata u nove svjetove. Drukije od ovog naeg plavog svijeta. Neki od nas su otili. Meutim, mi kao vrsta, ipak smo odluili ostati. To je zato to smo po prirodi glasnici. Mi nismo sakupljai znanja kao vi. Mi smo bia cjeline. A opet, istodobno smo bia u kojima suosjeanje za druge prevladava nad svim drugim osjeajima. Kad su se umorili ili bolje rei, kad im se uinilo da su se umorili, zaplivali su jedan uz drugoga, a Chvarr se ponovo vratio na njihov razgovor. "Rei u ti neto o dupinima. Prije mnogo milijuna godina, nakon to smo se vratili u more, otkrili smo Vrijeme snova. Shvatili smo da su to vrata u nove svjetove. Drukije od ovog naeg plavog svijeta. Neki od nas su otili. Meutim, mi kao vrsta, ipak smo odluili ostati. To je zato to smo po prirodi glasnici. Mi nismo sakupljai znanja kao vi. Mi smo bia cjeline. A opet, istodobno smo bia u kojima suosjeanje za druge prevladava nad svim drugim osjeajima. Jednostavno nismo mogli samo tako otii i ostaviti nau brau na plavom planetu. Ostali smo, i tijekom vremena poprimili ulogu uitelja i vodia. Ali, nae poduavanje nije poduavanje znanju u vaem, ljudskom smislu. Mi poduavamo ljubavlju i igrom. U ovom trenutku, Vrijeme snova je odabralo mene da vam prenesem dio znanja iako to nije naa osnovna uloga. Vi se, kao vrsta, spremate unititi nau zajedniku kolijevku. Spremate se unititi Raj u kojem smo zajedniki ivjeli. Ne razumijete daje ova Zemlja odskona daska za mnoge druge svjetove. Ako nestane plavoga svijeta i iskara inteligencije posijanih u njemu, nestat e i mogunosti za druge stvarnosti, za mnogobrojna nebeska kraljevstva. Ljudi, a s njima i dupini i kitovi i mnogi drugi, moda e zauvijek izgubiti pristup do njih. Vi mislite da ete neto izgubiti ako se postavite u isti poloaj s drugim ivim biima. Mislite da tada neete 'osvajati' svemir oko sebe i da e vaa potreba za ispunjavanjem svoje svrhe, a to je skupljanje i uvanje znanja, ostati neispunjena. To nije tono. Sve to vas sada ispunjava ponosom, sva ona ljudskost koja u vama pokree silnu energiju i zbog koje vam se jei koa pri pogledu na ljudska dostignua, sve e to ostati. tovie, postat e jo vee i jo znaajnije. Jer, Vrijeme snova e vam otvoriti vrata do nesluenih mogunosti. Pred vama e se otvoriti svemiri i svemiri koje moete istraivati do mile volje. Ako ovdje, na materijalnoj Zemlji, nauite odravati ravnoteu s prirodnim zakonima Vrijeme snova e vam otkriti svjetove koji su izvan vae sadanje moi zamiljanja. Ako ovdje, na materijalnoj Zemlji, nauite odravati ravnoteu s prirodnim zakonima Vrijeme snova e vam otkriti svjetove koji su izvan vae sadanje moi zamiljanja. Tamo ete istraivati koliko vam volja. Ljudi su doista posebna bia jer su najznatieljniji, najvie skloni

otkrivanju i najzaljub-Ijeniji u znanje. Mogli bi zauzimati istaknuto mjesto u zajednici ivota. Ali, prije toga moraju odrasli. Tamo ete istraivati koliko vam volja. Ljudi su doista posebna bia jer su najznatieljniji, najvie skloni otkrivanju i najzaljubljeniji u znanje. Mogli bi zauzimati istaknuto mjesto u zajednici ivota. Ali, prije toga moraju odrasti. Moraju nauiti da istraivanje, stjecanje i uvanje znanja ne znai podreivanje drugih bia sebi. To nipoto ne znai ni unitavanje ivog i neivog svijeta. Moe se istraivati, moe se saznavati i bez mijeanja u tue ivote. Vrijeme snova ljudima moe omoguiti nesmetan prodor do svemirskih dubina i nesluenih tajni. Ali, ono im se nee otkriti sve dok ustraju na ludim, ubilakim i nemoguim zamislima da su 'najvredniji', da su 'posebni' te da je svemir ovdje zbog njih. Osnovna pravila suivota s drugim biima ljudi moraju nauiti ovdje, na ovom planetu. Ta ista pravila jo vie vrijede u drugim svjetovima i drugim dimenzijama. Kad ljudi to postignu Vrijeme snova e se vratiti i otpoet e velika ljudska pustolovina - pustolovina zbog koje ljudi kao vrsta postoje." Josip je paljivo sluao to Chvarr govori. Osjeao je kako u tome ima duboke istine. Osjeao je kako je ponesen novom vizijom. Takoer, osjeao je neizmjernu zahvalnost to moe sudjelovati u njenom stvaranju. Zatim su jo dugo, dugo plivali u tiini kroz plavo prostranstvo. Oko njih su se prelijevali neobini oblici energetskih silnica koje su prolazile Vremenom snova. Nije bilo nikakvog zvuka. Nije bilo nikakve misli. Samo blaenstvo istog postojanja. A oni su plivali dalje, ovjek i dupin, jedan uz drugog. Zatim su jo dugo, dugo plivali u tiini kroz plavo prostranstvo. Oko njih su se prelijevali neobini oblici energetskih silnica koje su prolazile Vremenom snova. Nije bilo nikakvog zvuka. Nije bilo nikakve misli. Samo blaenstvo istog postojanja. A oni su plivali dalje, ovjek i dupin, jedan uz drugog. Chiyarr, rekao je Josip, "to je to Vrijeme snova?" Moda je to pitanje morao postaviti ve i ranije, ali mu to nije palo na pamet. On i Chvarr susreli su se ve nekoliko puta u neobinoj stvarnosti koju je dupin nazivao Vremenom snova. Josip je najprije bio zauzet pokuajima da do nje doe, a zatim gaje toliko obuzeo tijek dogaaja daje zaboravio na svoju ljudsku narav i potrebu za znanjem i objanjenjima. Ali, budui daje bio ovjek, ta se potreba nije mogla zauvijek izgubiti. "Kako to misli 'to je Vrijeme snova'?" odgovorio je Chvarr pitanjem. "Pa, tako - stoje? Da lije to stanje svijesti ili neka druga stvarnost? Druga dimenzija? Drugi svemir?" "Sve to", rekao je Chvarr, "ali i mnogo toga drugog. Moda je najbolje rei daje Vrijeme snova prolaz koji spaja svako mjesto i svako vrijeme sa svakim drugim mjestom i svakim drugim vremenom." Josip je malo razmiljao o tom odgovoru. "To znai da ono ne mora izgledati ovako kao to izgleda nama?" "Misli, onako kao to izgleda tebi?" nasmijao se dupin. "Hoe rei da tebi ne izgleda poput mora kroz koje plivamo?" "Naravno da mi tako izgleda. Ali, to je normalno. Ja sam dupin. Ne znam zato tebi tako izgleda kad si ovjek!" Josipu je bilo potrebno nekoliko sekundi prije nego je shvatio da ga Chvarr zadirkuje. "Ah, ti, ovjek nikad ne moe biti na istu s jednim dupinom!" "Ni dupin s jednim ovjekom", odvratio je Chvarr. "Ali, il dosta ale. Znam daje to vano pitanje. Moram priznati da ne znam pravi odgovor. Znam ono to znam i to sam doivio. Mislim da ti Vrijeme snova doivljava na taj ; nain jer si u njega uao preko mene. Meutim, to bi se vrlo lako moglo promijeniti." "Znai, mogao bi ga doivjeti drugaije. Primjerice, kao neko mjesto na kopnu?" "Naravno. Kao neko mjesto bilo gdje i bilo kada. Vrijeme snova obuhvaa prolost, sadanjost i budunost."

Tijekom njihovih susreta, Chvarr je Josipu priao o tome kako se za njega Vrijeme snova promijenilo i kako je poeo vidjeti dogaaje iz Josipovog ivota. Takoer mu je priao kako Vrijeme snova ponekad ukazuje na mjesta ili dupine s kojima se morao susresti. "Da li to znai da Vremenom snova upravlja neka inteligencija?" pitao je Josip. "Svime upravlja neka inteligencija. Ali, ako pita da li Vrijeme snova ima neku posebnu namjenu u tom smislu odgovor je pozitivan. Mislim da ono slui poput nekog pokazatelja ispravnosti ili neispravnosti naih postupaka. Kad kaem 'naih' mislim pojedinano, ali takoer i u smislu cijele vrste. Kad sam poeo susretati tebe, Vrijeme snova se promijenilo za sve dupine. Saznao sam da i druga moja braa sve vie 'vide' ivot ljudi." "Misli li", rekao je Josip nakon kraeg razmiljanja, "da na susret moramo iskoristiti za neke ire svrhe, a ne samo kao pojedinano iskustvo koje se tie nas dvojice?" "Siguran sam u to", odgovorio je Chvarr. "I ti i ja imamo odreenu ulogu. Na neki nain smo odabrani. To nas ne ini vrednijim od bilo koga drugog, naravno. To samo znai da imamo mnogo posla." "Dobro, moda je vrijeme da popriamo o tome", rekao je Josip. "Kakav nas posao eka?" "Bolje je da pita kakav posao eka tebe, jer moj je gotovo pri kraju", nasmijao se dupin. "Hm, da", odvratio je Josip sumnjiavo. "Dobro, onda, kakav to posao eka mene?" "Da, vidimo", rekao je Chvarr i okrenuo se prema njemu. Poeo je isputati visokotitrajne zvukove pomou kojih je "pregledavao" ovjeka ispred sebe. Josip je gotovo mogao osjetiti njene titraje kako prelaze preko njegovog tijela. Meutim, istodobno je shvatio da se Chvarr opet pomalo ludira te da 'skeniranje' uope nije potrebno. "Ma daj, prestani", rekao je Chvarru kroz smijeh. "Ne, ne, morao sam provjeriti", bio je uporan Chvarr. "Ti si sad gotovo dupin. Ne mogu odavati svoje tajne nekome tko nije dupin!" "Ah, doista", rekao je Josip i odmahnuo rukom. "Eto, vidi", nastavio je Chvarr. "Vi ljudi ste tako ozbiljni. Jednostavno ne shvaate igru kako treba. Mi dupini smo drukiji. to misli zato ljudi prema nama osjeaju takvu naklonost? Zato jer im prenosimo poruku koja ih oputa. Va svijet je prepun nepotrebnih ozbiljnosti. Nedostaje vam zaigranosti. Jedini pripadnici ljudskog roda koji to u potpunosti razumiju su djeca." Ne ekajui Josipovu reakciju, Chvarr je nastavio: "Mi vas ponekad zabavljamo. Ponekad doputamo da budete u naoj blizini. Igramo se s vama i otvaramo vaa srca. U naoj blizini dolazi do snanog kretanja energije unutar vaega tijela i duha. To je neka vrsta iscjeljivanja." Sluajui ga Josip se prisjetio filmske prie o dupinu Pe-teru i njegovoj "pacijentici" Margiti. Chvarr je meutim nastavio: "To je razina na kojoj mi djelujemo. Ve sam ti objasnio da smo mi glasnici. Ali, mi istodobno nismouitelji kakvi su vama potrebni. Mi vam ne moemo objasniti stvari na va nain. Mislim da tu u igru ulazi ti. Bit e glasnik. Bit e predstavnik dupina u svijetu ljudi. Kao to vidi nisam se ba alio kad sam rekao da si napola dupin." Josip se nasmijeio. Sviala mu se ta zamisao. Ako i nije tona, mislio je, dobro zvui. Chvarr je meutim, nastavljao dalje: "Najvanije je, dakle, da u to vei broj ljudi usadi zamisao o suivotu na plavom svijetu. Vi ljudi morate nauiti dijeliti taj svijet s drugim vrstama. Morate odbaciti zamisao o svojoj prevlasti i posebnom pravu. Svoje sposobnosti morate koristiti za ispunjavanje svoje svrhe, a to je skupljanje i uvanje znanja. ak i ako u prvom trenutku ne razmiljate nesebino, pokuajte sa sebinog stajalita: ako tako ne uinite izumrijet ete i vi sami. To bi morao biti dovoljan razlog za promjenu. Najvea teta e biti u tome to e vam biti nedostupan pristup u Vrijeme snova. I to je sljedea stvar koju mora uiniti kao na glasnik. Objasni ljudima znaaj Vremena snova. Znanje koje ti je potrebno doi e samo od sebe kad za to doe vrijeme. Takoer ih moe poduiti kako se pristupa Vremenu snova. Ti si u tome uspio, pa nema razloga da ne uspiju i drugi. Kao to vidi eka te veliki posao. Ali, ne brini, imat e podrku. Mnogi e shvatiti nau poruku. Ako ne u cjelini, onda djelomice. Ali, mnogi e osjetiti u sebi elju da djeluju u tom smjeru."

Josip je zamiljeno sluao. "Imao sam sasvim drugu predodbu o svojem ivotu. Mnogo je projekata na kojima radim, a jo vie onih koji tek ekaju da im pristupim. Ovo o emu govori je velika obaveza." "elio bih da zna da sam u potpunosti svjestan svega o emu razmilja", rekao je Chvarr. "Uvjeravam te da uloga naeg glasnika nee istisnuti ostale tvoje uloge niti e zauzeti svo tvoje vrijeme. Imat e pomo. Sve e ii glatko, uvjeravam te u to. Osim toga, ako je sve onako kako mi se ini, i ja u biti uvijek uz tebe." Posljednju Chvarrovu reenicu Josip je shvatio simboliki. Tek je kasnije razumio daje Chvarr moda mislio na neto vie od simbolike. U tom trenutku, meutim, bio je potpuno zaokupljen svime o emu je govorio njegov brat dupin. Njihovi su sastanci bili esti. Razgovarali su o mnogim temama. Meutim, Chvarr ga je stalno upozoravao na to da nemaju bezgranino mnogo vremena. Na Josipova pitanja odgovarao je iscrpno, ponekad tajanstveno, ali uvijek u duhu prenoenja poruke dupina. Tako je Josip saznao mnogo toga. Primjerice, saznao je da su dupini glasnici, ljudi skupljai i uvari znanja, a kitovi umjetnici. Chvarr mu je govorio i o mnogim drugim svjesnim biima koje je susreo u Vremenu snova, a koja e i njemu, Josipu, kao i svim ljudima, biti dostupna, ako Vrijeme snova uine dijelom svoje stvarnosti. Budui da se pomirio sa svojom ulogom glasnika, Josip je Chvarra ispitivao o svim moguim temama za koje je mislio da bi ljudima mogle biti vane. Paljivo je sluao odgovore mada neke od njih nije u potpunosti razumio. Tako mu je Chvarr govorio o tome kako bi dupini gledali na povijest, filozofiju, religiju, Boga i evoluciju svijesti. Meutim, Josip je predviao na kakva e pitanja naii samo ako se ikad bude usudio stati pred ljude u ulozi glasnika pa su ga zanimale i obine teme poput ljubavi, odnosa meu ljudima, seksa, naina ivota, odgajanja djece i zapravo svega to mu je padalo na um, a to je ukljuivalo i pitanja o veliini svemira, drugim galaksijama i oblicima ivota u njima. Chvarr je strpljivo odgovarao na ta pitanja tako daje Josip sakupio prilino velik broj zanimljivih poruka dupina. Meutim, Chvarr je takoer stalno naglaavao da to ini samo kao ustupak Josipu. On sam je u njihovim susretima pronalazio mnogo vaniju svrhu. A ona je bila ta da na unutarnjoj razini pripremi svog brata ovjeka na samostalno istraivanje Vremena snova. "Sve te odgovore", stalno bi ponavljao, "moi e dobiti u bilo kom trenutku. Ali, neka ti bude. Neim moramo ispuniti vrijeme." Tek e kasnije Josip shvatiti koliko je Chvarr bio u pravu. Odgovore je doista mogao dobiti bilo kada. Ono to nije mogao dobiti u neogranienoj koliini bila je Chyar-rova nazonost. Kad je dupin otiao, Josip je na svoje iznenaenje shvatio da bi moda bolje iskoristio zajedniko vrijeme da je samo bio pored Chvarra i plivao s njim po oceanu kojeg su obojica toliko voljela. Njihovi posljednji susreti bili su kratki. Chvarr je izgledao uznemiren koliko to jedan dupin moe biti. Josip je znao to Chvarr oekuje. Svaki put kad bi plovili zajedno Vremenom snova Josip je u strepnji oekivao susret s nepoznatim ljudskim brodicama. Takva je bila poruka Vremena snova. To je bilo mjesto gdje e Chvarr otii s ovoga svijeta. Iako opinjen njihovim razgovorima, Josip je mnogo razmiljao o jo jednoj svojoj zadai. elio je "spasiti" Chyarra od njegove sudbine. Nije razumio zato bi Chvarr morao ispuniti ono to vidi u Vremenu snova, ako zna da e mu to donijeti tjelesnu smrt. Nekoliko puta je pokuao iz njega izmamiti odgovor, ali nije u tome uspio. Chvarr bi na pomen toga jednostavno zautio i iz njega se nije dalo nita izvui. Kad je taj trenutak konano doao Josip ipak nije bio spreman za njega. Plivali su zajedno, kao mnogo puta dosad. Nije bilo neobino ni to to su plivali u tiini. Meutim, obojica su osjeala neku neodreenu napetost. Nisu pomogli ni povremeni skokovi iz vode. Uivali su u njima, ali sada kao da je radost bila tek val na povrini tuge. Odjednom, Chvarr se zaustavio usred pokreta i krenuo prema povrini. Zastao je, glavom iznad vode i pokazao Josipu u smjeru zapada. Prilino daleko od njih, na rubu vidljivosti, stajalo je nekoliko ribarskih brodova.

Razmijenili su nekoliko reenica. Josip je pokuao uvjeriti Chvarra da nema potrebe krenuti prema njima, ali sve je bilo uzalud. Chvarr je bio voen unutarnjim porivom kojem se nije bilo smisla opirati. A moda nije u pitanju bio samo poriv. Moda je Chvarr znao neto to nije mogao podijeliti s Josipom. Bilo je to tek malo zaustavljanje prije rastanka. Nita to je Josip rekao ili uinio nije dopiralo do Chvarra. On je jednostavno morao otii. Gledajui ga kako brza prema svojem kraju, Josip je pomislio kako bi ga uvjerio da se radilo o ovjeku. Ali, Chvarr nije bio ovjek. Bio je dupin. Posljednje Chvarrove rijei za sobom su ostavile samo neizvjesnu nadu o tome da e Josip sve razumjeti kad doe vrijeme. Takoer je rekao neto o tome kako e se ponovo sresti, ali je Josip pretpostavljao da se radi samo o blijedom pokuaju utjehe. Znao je da njegov prijatelj odlazi u susret svojoj smrti. Bilo je malo nade da e je izbjei. Na posljetku, izgleda da se s tim sloio i dobrovoljno slijedio zacrtanu viziju. Josip nikad nije saznao kako je Chvarr zapravo umro. Zamiljao je da zna, ali nije bio siguran. Iziao je iz Vremena snova neposredno nakon to je Chvarr otiao od njega. Potovao je Chvarrovu elju i nije ga pratio na njegovo posljednje plivanje u oceanima plavoga svijeta. Prolo je nekoliko tjedana prije nego stoje Josip ponovo smogao snage da zaroni u Vrijeme snova. Tuga i osjeaj gubitka, ali i promaaja, bili su prilino snani. Nije se osjeao spreman suoiti se s plavetnilom na koje e naii s druge strane, a u njemu nee biti Chvarra. Meutim, kako je vrijeme prolazilo sve je vie osjeao da se mora pokrenuti. Takoer se prisjeao Chvarrovih pouka i zadae koju mu je namijenio njegov brat dupin. Iako mu nije bilo lako, nije ga mogao razoarati. Ako ne bi krenuo u tom smjeru, to bi bilo ravno izdaji. Znao je da ni Chvarrova zadaa tada ne bi bila ispunjena. Ipak, nije smogao snage za pokret sve dok mu se nije ponovo javio jedan od prvih snova s kojim je poela njegova pustolovina. Bio je to san o plavom planetu kojeg promatra iz svemira. Kao i prvi put zadivila gaje ljepota koju je vidio. Zemlja, dragulj, bila je nabrekla od ivota. Mora i oceani uvali su u svojim njedrima iskre svijesti koje su, iako nevidljive oku, u Josipovoj dui blijetale poput vatri u noi. Otoii kopna ugnijedeni u tom plavetnilu, bili su zeleni i smei. I u njima su plamtjele iste vatre inteligencije. "Kakva ljepota!" pomislio je Josip. "Kakvo udo!" I s tom milju zaronio je prema plavom svijetu ispod sebe. Osjeao se poput djeteta koje hrli u zagrljaj majci. Volio je to plavetnilo. Volio je tu kolijevku ivota. Bilo je to njegovo srce, njegova dua. Znao je daje siguran jedino tu. Ovdje je nastao, zajedno s nebrojenim drugim biima. Ovo je njegov dom, ali prije svega njegova kola. To je mjesto na koje e se, kuda god otiao, uvijek vraati. Kako da ne uini sve da zatiti i ouva taj plavi svijet? To mu je prva zadaa. To je prva zadaa cijeloj njegovoj vrsti koja sebe zove ljudima. Ako poloe taj test, bit e spremni za ostvarenje sudbine zbog koje su nastali. Jurio je u zagrljaj majci Zemlji, istodobno grlei nju. Proeo je svaki djeli njenog bia svojim i osjetio kako ona ini to isto. Postao je plavi svijet. Bio je plavi svijet. Oduvijek. Zauvijek. I u toj ekstazi potpunog pretapanja odjednom mu je umom bljesnula spoznaja o vlastitoj srei. Bio je sretan kao nikad do sada. Ali, kako neobino, njegova misao nije glasila: "Sretan sam!" Kao nekim udom, pomislio je tuu misao. Tuu, a opet i ne tako tuu. Pomislio je: "Chvarr je sretan!" Pa jo jednom: "Chvarr je sretan!" Pa jo jednom i jo jednom, glasnije i glasnije, sve dok nije ostalo samo to. ista, neizreciva srea. Chvarrova srea. Probudio se slomljena srca. Jastuk je bio mokar od suza. Ali, bile su to suze radosnice. Josip je znao da je s tugom gotovo. Prepreke su uklonjene. Sada je vrijeme da se baci na posao. im se ukazala prva prilika, ponovio je postupak prelaska u Vrijeme snova. Isprva nije uspijevao. Meutim to je pripisao neizvjesnosti zbog znanja da ga s druge strane ne eka Chvarr. Takoer, nije bio siguran kuda e ga ovaj put odvesti Vrijeme snova. Budui da Chvarra vie nije bilo, sasvim je mogue da vie nee vidjeti ocean nego neto sasvim drugo.

Zbog tih razloga nije bio obeshrabren kad je nekoliko prvih pokuaja propalo. Iznutra je bio siguran da je sve u redu i da se mora samo prepustiti prirodnom tijeku stvari. Vrijeme snova, znao je, eka na njega. Bio je u pravu. Nakon nekoliko pokuaja osjetio je onaj isti mir usred vrlo velike i skladne aktivnosti tijela. Dodao je tome nekoliko dupinovih udisaja i ponovo zauo zvuk udaljene grmljavine. Preao je u Vrijeme snova. Nije ga iznenadilo to se ponovo naao u vodi. Iako je znao da se moglo dogoditi sasvim drugaije, plavetnilo oceana djelovalo je poput povratka kui. Gotovo je oekivao da e ga tamo doekati Chvarr. Meutim, njega nije bilo. Josip je brzao kroz vodu prisjeajui se kako je to izgledalo prije, u drutvu dupina. ak je nekoliko puta izronio na povrinu i zaigrano iskoio iz vode. Gotovo mu se vratio onaj osjeaj iste radosti. Pomislio je kako bi bilo lijepo da je Chvarr sada ovdje. "Ali, ja jesam ovdje", zauo je poznati zvuk Chvarrova glasa. "Chvarr!" trgnuo se Josip ogledavajui se oko sebe. Dupina nije bilo. "Gdje si?" Tiina. Josip je uzaludno pokuavao prodrijeti kroz plavu izmaglicu vode. Nita. Bio je sam. Samo mu se uinilo da uje Chvarrov glas. "Nije ti se uinilo. Pogledaj, ovdje sam." Ne vjerujui sam sebi, Josip se ponovo poeo okretati oko sebe ne bi li ugledao dupina. Meutim, nije ga mogao vidjeti. Barem ne odmah. Nakon nekoliko minuta, primijetio je kako mu se pribliava neki obris. Nije to bila sjena jer je svijetlila. Ali, upravo zbog njenog bljetavila nije mogao razaznati o emu se radi. Prije nego mu se svjetlei oblik pribliio ponovo je zauo Chvarrov glas: "Zatvori oi, prijatelju moj. Bit e ti lake vidjeti me." Kad je Josip to uinio, svjetlei se oblik ispred njega pretvorio u poznati lik njegovog prijatelja dupina. "Hej, prijatelju", rekao je Chvarr, "ne krei se prebrzo. Mogao bi propustiti vane stvari." "Chvarr!!" uzviknuo je oduevljeno Josip irei ruke u zagrljaju. "Kako si... zar nisi..." A onda je ostao bez rijei. Chvarr je bio drukiji. Bio je poput... Josip nije mogao nai rijei koje bi ga ispravno opisale. Ali, jedno je bilo sigurno: ak i iza zatvorenih oiju dupin ispred njega blijetao je skoro do bola. A opet, to je bez sumnje bio Chvarr. "Znam, znam", rekao je Chvarr. "Izgledam drukije. A i ovaj svijet izgleda drukije. Doao sam te samo pozdraviti." "Ali zar nisi..." pokuao je ponovo Josip. "Mrtav, misli?" pomogao mu je Chvarr. "Jesam, naravno, umro sam. Ali, prije nego se to dogodilo ponovo sam preao u Vrijeme snova. A ako u tome uspije, onda se dogaaju neobine i zanimljive stvari. Ali, ne bih te sad zamarao s tim. Ima vremena. Sve e ti to otkriti na vrijeme. Pomalo ti i zavidim. Pred tobom je mnogo toga. ekaju te mnogi svjetovi." "Svjetovi? Ali, zar nismo govorili o zadai koju..." "Da, da, sve je to u redu. Ali, ipak te ekaju mnogi svjetovi. Gledaj, nisam te doao poduavati. Taj dio posla sam odradio. Kao to sam rekao doao sam te samo pozdraviti. Sada idem." Josip je elio zaustiti jo neto, ali se na kraju predomislio. to da kae? "to e ti sada raditi?" na kraju je pitao. "Postoji li u obinom svijetu ili samo u Vremenu snova? " Chyarr se nasmijao. "Postojim i najednom i na drugom mjestu", rekao je. "Moda jo ima nade da se sretnemo na obian nain! Plivat u jo neko vrijeme morima plavog svijeta. Nisam siguran koliko e me ljudi i drugih inteligentnih stvorenja moi vidjeti. Zna, tijelo mi se promijenilo. Ali, mislim da e me vidjeti, samo ako im srce bude dovoljno veliko." Da, Josip je mogao zamisliti kako e to izgledati. Bljetei svijetli dupin kojeg vide samo odabrani! Ili, samo zaljubljeni? Ili, samo djeca? Ili, samo oni dovoljno smjeli da povjeruju u istinu? Chvarr e vjerojatno uivati u tome. Kakva e to legenda samo biti - legenda o svjetleem dupinu! Josip se u sebi poeo smijati, a zatim je zauo kako mu se Chvarr ve pridruio. Kao i uvijek, itanje Josipovih misli bilo je za njega poput djeje igre.

"Da, u pravu si", rekao je Chvarr nakon to su se od srca nasmijali. "Imam posebnu zadau. Jo neko vrijeme ostat u s vama ovdje, u morima plavoga svijeta. Kao to sam ti rekao, moda se jo i sretnemo!" Zatim su obojica zautjeli. Gledali su se bez rijei, a onda je Josip shvatio daje vrijeme da se oprosti od svog prijatelja dupina. "Nisam ti to stigao rei tamo dolje", rekao je Josip, "ali u ti sada to rei." Malo je zastao, a zatim proaptao: "Hvala ti. Volim te. " "I ja tebe volim, moj ljudski prijatelju" rekao je Chvarr. A zatim je dodao, tik prije nego stoje nestao: "I ne zaboravi Rekavi to dupin je nestao u bljesku svjetla. Josip je znao da Chyarrove rijei nisu isprazne. Znao je da na njegovu pomo moe raunati odsada pa zauvijek. Duboko uzdahnuvi, Josip Gornje na trenutak zatvorio oi. Zatim se okrenuo prema aroliji ispred sebe potpuno se otvorivi udu zvanom Vrijeme snova. Ako me ikada bude trebao, ja u biti uz tebe, to zna." Rekavi to dupin je nestao u bljesku svjetla. Josip je naglo otvorio oi, ali sve stoje uspio vidjeti bila je svjetlucava sjena koja je brzo odmicala, nestajui u daljini. Josip je pomislio kako e sretni biti oni koji e je ugledati, tu traku svjetlosti usred plavetnila. A jo e sretniji biti oni koji u njoj prepoznaju utjelovljeno prijateljstvo i znak nae zajednike budunosti. Polako odvrativi misli od Chvarra, Josip je pomislio na svoju vlastitu sudbinu. Znao je da Chvarrove rijei nisu isprazne. Na njegovu pomo moe raunati odsada pa zauvijek. to god mu bilo potrebno, Cvharrove misli i srce bit e i njegovi. S tom milju Josip je ponovo zatvorio oi. Otvorivi ih, iziao je iz Vremena snova. Vjetar ga je jo uvijek nosio prema zapadu. Zamiljen, jo mu se neko vrijeme prepustio. I dok je Josip Gora razmiljao o aroliji Vremena snova i o tome kako e drugima ispriati o njoj, o Chvarru, o dupinima i o zajednitvu ivota na plavome svijetu, jedna je svijetla sjena neshvatljivom brzinom sjekla valove. U vremenu izmeu dva dupinova udisaja, mogla je prevaliti razdaljinu od jednog do drugog kontinenta. Morska stvorenja koja su je samo na trenutak ugledala, duboko u sebi osjetila su promjenu. Ve mnogo tisua godina u zemaljskim morima nije bilo takvog bia. Iako je njegova pojava znaila najavu velikih promjena, ukazivala je i na kraj jednog dugog razdoblja razdvojenosti i neshvaanja. Dolo je vrijeme za ponovno ujedinjenje inteligentnog ivota. Dug je i dalek put do tog cilja, ali svjetlucava je sjena bila vrlo brza. Osim toga, imala je i svoje pomagae meu dupinima, ljudima i drugim svjesnim biima. Udrueni u aroliji zvanoj Vrijeme snova, njihovi e napori uskoro uroditi plodom. Josip Gora nije bio u potpunosti svjestan svega toga, iako je slutio da njegova zadaa predstavlja samo jednu nit u mnogo veem tkanju. Njegovu veliinu mogao je samo naslutiti. Proele su ga misli o mogunostima koje su se pred njim otvarale. A klju za sve to bilo je Vrijeme snova. Izgubio se u mislima i to bi tako trajalo jo dugo, ali mu je jedan snaan nalet vjetra usmjerio pozornost na materijalni svijet oko njega. Vrativi jedro natrag pod kontrolu, primijetio je daje vrlo daleko od obale. Duboko je uzdahnuo, okrenuo se u pravom smjeru i dopustio vjetru da ga odnese kui. PORUKA AUTORA

Ali, znam da se to moe uiniti ako mije duh snaan. Nema sumnje, ja nisam sam, i nekako u ve pronai svoj put kui. Vangelis, I"U find my way home

Da, znam da se to moe uiniti! Ali, moramo svi usmjeriti svoju pozornost prema jednom cilju. Snaan duh je odluan i usmjeren duh. Tek uz njega moemo pronai svoj put kui. Spremajui se pisati ovaj pogovor uo sam neobino uznemirujuu vijest. Radiospiker ju je proitao uobiajenim tonom glasa, istiui samo da se radi o "posebnoj zanimljivosti". "Naime", rekao je spiker, "na Sjevernom polu, na vrhu svijeta, po prvi put nakon pedeset milijuna godina pojavilo se udo: dva kilometra duga, nekoliko stotina metara iroka i tko zna koliko duboka, lokva vode." Stotine tisua ljudi koji su uli tu vijest vjerojatno nisu ni trepnuli okom. Pa to, pomislili su, jo jedan od mnogih poremeaja kojima smo uzrok. Voda na Sjevernom polu vjerojatno je nastala zbog uinka staklenika i pretjeranog zagrijavanja naega planeta. Ako je to tono, onda je poelo odbrojavanje do kraja svijeta. Uasni scenarij izmeu ostalog ukljuuje topljenje ledene mase, poveanje razine mora i ogromne valove, tsu-namije, visoke stotinama metara koji e izbrisati ivot na kopnu. U ovom trenutku ne bih elio nagaati o vremenu koje nam je jo preostalo, ali osjeaj mi govori da ga imamo manje nego to to veina ljudi smatra. Kao to je rekao Chvarr, spremamo se unititi svoj vlastiti raj. Gornji scenarij moda i ne bi bio tako lo. U tom bi sluaju barem dupini, kitovi i ostala morska bia bila poteena. Ako ih prije toga ne istrijebimo ubijanjem i zagaivanjem njihovog stanita ljudskim otpadom. ini mi se da je dolo vrijeme da svatko od nas neto uini u smjeru spreavanja svih moguih "krajeva svijeta" koje smo zaeli svojim nainom ivota na ovom planetu u posljednjih nekoliko tisua godina. Bit u vie nego sretan ako ova knjiga poslui kao poticaj za razmiljanje u tom smjeru. Najprije da odgovorim na vjeito pitanje nakon objavljivanja pria poput ove: da lije istinita? Naravno da jest! Svaka rije u njoj prenosi istinu o potrebi proirenja razumijevanja zajednice ivota na naem planetu. Ne morate se slagati sa svim to ste proitali. Primjerice, ne morate biti uvjereni da su dupini jednako razvijena svjesna bia kao i ljudi. Koristei priu koja se dogodila na unutarnjoj razini moje vlastite stvarnosti - priu koju proivljava moja inaica, Josip Gora, u nekoj drugoj dimenziji, samo sam proirio okvir unutar kojeg se moe razvijati meusobni odnos dviju vrsta, dupina i ljudi. Bez obzira na uvjerenje u moguu "stvarnost" prie, poruka o uvaavanju i zajednitvu valjana je i vrijedna. Moda e razmiljanje o njoj potaknuti mnoge da ponu drukije gledati na druge vrste s kojima dijelimo ovaj planet. Moda e spoznaja o mogunosti inteligencije jednake ili vie od ljudske na istom komadiu materije koja krui oko Sunca promijeniti na stav prema sebi i svom poloaju u svemiru. Jer, naa egocentrinost doista je tragina. Ako se budemo uporno drali zamisli da je svijet stvoren zbog nas, propustit emo mnogo znaajniju ulogu koja nam je namijenjena. Kao to je rekao Chvarr, za razliku od dupina koji su glasnici, ljudi su istraivai i sakupljai znanja. Ako se uspijemo ogluiti o njegovu poruku, nastaviti u katastrofalnom smjeru u kojem idemo i na posljetku unititi sebe i mnoge druge, uvjeravam vas, svemir nee izgubiti nita od svoje veliine. Pravi gubitnici bit e ljudi i one nesretne vrste koje emo u svom nemaru i neznanju povui za sobom. Glede duhovne poruke prie koju ste proitali, siguran sam da u jo mnogo puta imati prigodu objanjavati dupinove poruke. Chvarr - ili doivljaj Chvarra - ostavio je u meni duboke utiske koje ne elim zaboraviti. "Vrijeme snova" kao duhovna dimenzija koju moemo podijeliti sa svim svjesnim biima zasluuje mnogo vie prostora od ovog pogovora. To isto vrijedi i za metodologiju pristupa Vremenu snova ukljuujui i tehniku "dupinovog daha". Sve to ostavit u za neko drugo mjesto i vrijeme. Osim toga, sada se elim zadrati na jednostavnim porukama bez kojih nikakve "vie" dimenzije nee biti mogue. Svatko od nas pojedinano, a zatim i kao zajednica, mora uiniti sve to moe za spas zajednikog svijeta, a posebice nama bliskih bia koja ive u morima i oceanima. Na svu sreu u posljednje vrijeme dolo je do pomaka u etikoj osjetljivosti prema morskim sisavcima. Taj je pomak neposredno povezan s proirenjem naeg znanja o njima. Tamo gdje smo nekad vidjeli "ribu", sada vidimo sisavca s velikim mozgom, profinjenim i sloenim ponaanjem, dobro razvijenim

komunikacijskim sposobnostima i prijateljskom naklonou prema nama. Nae razumijevanje morskih sisavaca daleko je od potpunog. ak i meu najbolje prouavanim vrstama, kao to su dupini, posao je tek zapoet. Znanje o nainu na koji se dupini meusobno sporazumijevaju je u povojima. Razvili smo ga tek toliko da shvatimo znaenje i profinjenost inteligencije dupina. Meutim, usuujem se napomenuti da e se to znanje proirivati na tri osnovna naina. Osnovna znanstvena istraivanja. Napredak u tim podrujima vjerojatno e pokrenuti sve ostalo. Ve sada su istraivanja o inteligenciji dupina, pjesmama kitova i ponaanju orki potaknula revoluciju u naem razumijevanju morskih sisavaca. Potrebno je pronai naine da se takva istraivanja obilnije financiraju. Javno predstavljanje rezultata. Jako je vano da to vie ljudi dobije uvid u rezultate znanstvenih istraivanja. Na taj nain e se promijeniti javno mnijenje i stav ljudske zajednice prema morskim sisavcima. U tu skupinu spadaju filmovi, knjige, fotografije i ostale vrste dokumentarnih zapisa. Subjektivni doivljaji i meuodnosi razliitih vrsta. Znanje u obliku injenica nije dovoljno za potpuno prihvaanje stvarnosti suivota inteligentnih vrsta. Ono predstavlja povrinu dublje stvarnosti do koje znanost ne moe doprijeti. Taje stvarnost iza logike i razuma i pripada poeziji, umjetnosti i duhovnosti. Upravo je ova duhovna stvarnost dupina najvanija poruka ove knjige. Meuodnos razliitih vrsta moda je najlake shvatiti na taj nain. Budui da razmiljamo i komuniciramo na drukiji nain, intelekt nije najprimjereniji medij za uspostavljanje razumijevanja i zajednitva. Duhovna dimenzija unutarnjeg doivljaja jest. to uiniti da bismo slijedili ove osnovne smjernice? Kakve korake poduzeti da bismo se aktivno ukljuili u spaavanje naega svijeta, a posebice inteligentnih vrsta kao to su dupini? Pobunite se protiv svakog zagaivanja okoline, posebice zagaivanja voda. Iako ne izgleda tako, ali zagaivanje voda je vea i neposrednija opasnost od zagaivanja zraka. Djelujte odmah. Pojedinano ili udrueni u udruge. Pomou ove ili slinih knjiga irite zamisao o postojanju inteligentnih vrsta s kojima dijelimo svoj planet. To ukljuuje znanstveni pristup putem istraivanja i dokumentarnog materijala, ali i duhovni pristup poput ovog opisanog u knjizi. Pomognite materijalno, svojim vremenom ili znanjem svaki projekt koji obuhvaa aktivnosti opisane u gornje dvije toke. Da bih vam olakao pristup konkretnom provoenju ovog programa, ponudit u vam nekoliko mogunosti koje moete upotrijebiti ve danas. Veina nas nema dovoljno znanja i sposobnosti da bi se ukljuila izravno u znanstvene ili umjetnike projekte vezane uz dupine. Meutim, svim udrugama ba kao i svakom takvom projektu potrebna je materijalna potpora. Svatko od nas moe odvojiti neto malo svog novca i zajedniki emo postii jako mnogo. Prije svega, sama ova knjiga pripada dupinima, konkretno onima koji ive na podruju loinjskog otoja u Hrvatskoj. Na kraju knjige ete pronai obavijesti o udruzi Dupinov san i projektu iji je cilj uspostaviti Centar na Loinju ija e svrha biti iskljuivo ostvarivanje gore navedenih ciljeva. Kao autor, odrekao sam se bilo kakvog honorara za nju. Isto vrijedi i za autora ilustracija Andreja Kusteca, autora dizajna na ovitku Carlosa Pardoa, dizajnera samog

ovitka Ivana malca, lektorice Vide Ozren te mnogih drugih koji su sudjelovali u nastanku i izradi knjige. Tisak knjige sponzoriran je od obitelji Topi i tiskare Topgraf, a nakladniko poduzee Dvostruka duga iz akovca, cjelokupnu dobit od prodaje knjige Dupinov san usmjerit e u tu svrhu. To praktino znai da ste ve samom kupnjom knjige pomogli hrvatskim dupinima! Osim obinog izdanja postoje srebrna, zlatna i dijamantna izdanja knjige koja su mnogo skuplja. Te su knjige namijenjene bogatijim pojedincima ili poduzeima koji ele veom svotom novca pomoi cijeli projekt. Ako ste zainteresirani za njih, ili ste u mogunosti ponuditi ih poduzeima ili pojedincima javite se na adresu izdavaa ili udruge Dupinov san. Dupinov san je preveden na engleski i objavljen na Internetu u elektronikom obliku (ebook). Na taj nain jo vei broj ljudi ima prigodu saznati za dupinove poruke te izravno, plaajui oitavanje elektronske inaice knjige, takoer i materijalno pomagati. Posjetite web site posveen Dupinovom snu: www.dolphindream.org ili www.dupinovsan.org Osim kupnjom knjige moete pomoi i ve uobiajenom praksom "usvajanja" nekog dupina, a takoer moete naznaiti sredstva izravno na iro raune spomenutih u- druga. Na kraju knjige pronaite obavijesti o radu udruge Dupinov san, The International Ocean Project-a te Plavog svijeta. Osobno se nadam da e se to vei broj ljudi ukljuiti u zamisao koju sam pokrenuo pisanjem i izdavanjem Dupinovog sna. Nadam se da e se na odnos prema inteligentnim roacima iz mora ubrzo promijeniti te da emo shvatiti koliko moramo jedni od drugih uiti. Na posljetku vas ostavljam s pozdravom od svog prijatelja Chvarra. Kad sljedei put posjetite more, zagledajte se u plavu daljinu. Tamo na puini, sasvim do crte koja spaja more s nebom, moda krajikom oka zapazite neki pokret. Moda e to biti pljusak bijele pjene nastale od razigranog dupina koji je uputio pozdrav ba vama. Ili, moda s palube nekog broda ugledate bljesak neobinog svjetla u moru ispod vas. Nemojte se previe truditi da biste otkrili o emu se radi. Blijeta-vog dupina ili ete vidjeti ili neete, bez obzira na trud. Ali, ako budete posebno pozorni, mirni i bistre svijesti, negdje u sebi moda prepoznate zviduk kojeg isprva neete razumjeti. Ipak, kasnije, razmiljajui o njemu, moda ete shvatiti da ste uli usklik veselja. Ako tada pomislite daje on glasio "Chvarr je sretan!", vjerojatno neete pogrijeiti. UDRUGA DUPINOV SAN Budui da postojee udruge i organizacije obuhvaaju ekoloko-znanstveni pristup rada s dupinima, da bi se ispunila praznina na podruju subjektivnih doivljaja i meuodnosa razliitih vrsta, osnovana je udruga pod istim nazivom kao i ova knjiga: DUPINOV SAN. Dupinov san je hrvatska nevladina i neprofitna udruga za promicanje ekoloke svijesti o zatiti i ouvanju jadranskog mora te ostvarivanja kvalitetnog meudjelovanja s dupinima i drugim morskim sisavcima. Osim suradnje s postojeim organizacijama posebice na ouvanju prirodnog stanita dupina, promicanja obrazovnih i drugih programa u javnosti u cilju ouvanja okolia, udruga DUPINOV SAN posebno e raditi na subjektivno-duhovnom razumijevanju dupina kao inteligentne vrste. Znanje u obliku injenica nije dovoljno za potpuno prihvaanje stvarnosti suivota inteligentnih vrsta. Ono predstavlja povrinu dublje stvarnosti do koje znanost ne moe doprijeti. Ta je stvarnost iza logike i razuma i pripada poeziji, umjetnosti i duhovnosti. Meuodnos razliitih vrsta moda je najlake shvatiti na taj nain. Budui da razmiljamo i komuniciramo na drukiji nain, intelekt nije najprimjereniji medij za uspostavljanje razumijevanja i zajednitva. Duhovna dimenzija unutarnjeg doivljaja jest. DUPINOV SAN e promicati sve aktivnosti koje potiu aktivni meuodnos dviju vrsta, a da to naravno ne ugroava prirodni okoli i nain ivota nijedne od njih, posebice dupina koji su ugroeni ljudskim djelovanjem. U te aktivnosti izmeu ostalog pripada subjektivni kontakt s dupinima, razumijevanje njihovog naina sporazumijevanja, poticanje meusobne komunikacije, istraivanje alternativnih pristupa odnosu dviju vrsta, poput terapeutskog plivanja i slino.

Da bi se ostvarili ciljevi ove udruge osim razraenog plana djelovanja, prije svega je potreban prostor. Jedan od prvih konkretnih zadaa je skupljanje sredstava za kupnju ili izgradnju Centra na Loinju. Prihod od prodaje ove knjige namijenjen je upravo u te svrhe. Takoer, udruga e poduzeti niz aktivnosti (organiziranje promocija, skupova i slino) ne bi li to bre prikupila sredstva za ostvarenje svojih ciljeva. Osim kupnje knjige, vae dragovoljne priloge moete slati na iro raun udruge. Sve obavijesti potraite na webu: www.dolphindream.org ili www.dupinovsan.org Kao zaseban projekt u suradnji s udrugom Dupinov san, Adrianova elja je razviti obrazovni program koji e ukljuivati tehnike i metode meudjelovanja s dupinima o kojima je rije u knjizi, a koje je iskusio tijekom svojeg druenja s Chvarrom. Ukoliko elite svojim donacijama pridonijeti razvoju tih aktivnosti, zatraite dodatne obavijesti od samog autora. Naelno to moete uiniti kupnjom skupljih jedinstvenih primjeraka knjige, "skidanjem" engleske inaice e-booka s weba ili posebnim dogovorom oko naina na koji moete pomoi svojom energijom i sredstvima. INTERNATIONAL OCEANS PROJECT - FESTIVAL MORA "Oceani i mora predstavljaju neizmjeran potencijal za ovjeanstvo, ne samo u materijalnom nego i u duhovnom smislu. Ipak postaju rtvom nedopustive zloporabe, s ozbiljnim posljedicama koje mogu ugroziti opstanak ljudske vrste. Mi, stoga, ujedinjeni u djelotvornosti moramo urno nauiti kako zatititi oceane i mora. Dr Mario Soares, predsjednik IW0C Meunarodni projekt o morima i oceanima {International Oceans Project) je projekt posveen: podizanju globalne svijesti o opasnostima koje trenutno prijete moru, upuivanju na uoavanje ljudskog kontinuiranog zanemarivanja morskog okolia, djelovanju protiv unitavanja okolia, pronalaenju rjeenja i ouvanju primarnog izvora ivota na Zemlji. Prva konferencija odrana uz potporu IOP-a bila je u Abu Dhabiju od 8. do 12. 04. 2000. s ciljem odreivanja rjeenja regionalnih problema, te postizanja regionalne kooperacije kako bi se provele strategije uinkovitog ouvanja okolia mora i obala. Skupu su bili nazoni priznati meunarodni strunjaci iz istraivakih instituta diljem svijeta. U sreditu rasprave bilo je upravljanje obalama, ouvanje bioloke raznovrsnosti u morima, odravanje i upravljanje stanitima, zatita ugroenih vrsta, oneienje mora, taktika bioremeditacije, te utjecaj globalnog zatopljenja na povienje razine mora. Za vrijeme trajanja konferencije postavljena je i izloba o ekolokoj bio tehnologiji za otkrivanje i suzbijanje zagaenja okolia. International Oceans Project (IOP) je projekt kojemu je cilj podizanje razine ljudske svijesti o znaenju ekologije mora i okolia openito. IOP zagovara i promovira ekoloki turizam, podrava projekte koji se odnose na razvoj zatienih morskih podruja, te konzervatorske, obrazovne, kulturne i znanstvene istraivake projekte. U tu svrhu nastao je Festival mora. Festival koji se je godine 2000.-te prvi puta odrao u Dubrovniku, a cilj mu je godinje okupljati razne organizacije, udruge i pojedince koji ele pokazati i poduiti na koji nain oni sudjeluju u stvaranju boljeg ivota na planetu, ivota u skladu s prirodom, bilo da je to izraeno kroz umjetnost, glazbu, port, edukaciju ili promicanje ouvanja kulturnog naslijea. Mora i oceani su materijalni i duhovni most koji spaja razliite zemlje i njihove kulture. Glazba daje gotovo istu snagu tom zajednitvu. Iz tog razloga kao sastavni dio Festivala mora nastao je JVorld Music Festival predstavljajui glazbenike koji sviraju autentinu tradicionalnu glazbu svoje zemlje, tzv. etno glazbu koja nosi iskonsku poruku naroda. Poruku da je ovjek jedno sa svim, sa Zemljom, cijelom prirodom koja ga okruuje i Svemirom. kontakt: EuroConInt@aol.com

antonija_kavas@yahoo.com www.eurocongressinternational.org PLAVI SVIJET Plavi svijet (Blue World))Q novoosnovana hrvatska nevladina organizacija (NGO) ustanovljena s namjerom da potakne ekoloku svijest na podruju Cresa i Loinja, kao i na podruju cijele Hrvatske. inije deset utemeljitelja iz Hrvatske, od kojih sedam ivi i radi na otoku. Odbor se sastoji od tri lana, mjetana, koji su direktno ukljueni u projekt kroz uloge u odnosima s javnou i u menadment timu. S ovom organizacijom trenutno surauju i tri inozemna znanstvenika. Osnovana je upravo s namjerom da preuzme aktivnosti istraivakog instituta Te-thys: istraivanje, te poslove vezane uz irenje javne svijesti o projektu. Tethys trenutno upravlja i Jadranskim projektom dupin (ADP). S obzirom daje ovo mlada organizacija, ogranien je njezin utjecaj bez odgovarajueg strunog vodstva i savjeta kako projekt odravati cjelovitim. U ovom razdoblju bitna je suradnja s institutom Tethys i Hrvatskim prirodoslovnim muzejom. U skladu s tim predloeni su kratkoroni, srednjoroni i dugoroni planovi. Vremensko razdoblje u kojem e hrvatsko vodstvo preuzeti projekt od Tethysa ovisit e o dva initelja: Financijskim mogunostima Plavog svijeta da preuzme aktivnosti ADP-a Obuavanju hrvatskog istraivakog osoblja Prelazni planovi Kratkoroni planovi Cilj je ove nevladine organizacije rasteretiti Tethysove istraivae obveza vezanih uz poticanje javne svijesti. Ove obveze ukljuuju organiziranje predavanja kolama i posjetiteljima, organiziranje dana dupina, te promoviranje programa usvojenja dupina. Prioriteti Plavog svijeta Unapreivanje morskog rezervata, lokalnim sredstvima te preko respektabilnih hrvatskih znanstvenika lobiranjem Vlade za uvoenje zakonodavnih promjena. Pronalaenje novih sredstava da se projekt odri vijabilnim. Osnivanje tima u lokalnoj zajednici koji e iriti javnu svijest i tako proiriti ovaj aspekt projekta. Pronalaenje motiviranog hrvatskog studenta da zapone obuku za eventualnu suradnju u istraivakom dijelu projekta. Posticanje dugotrajnog koritenja resursa naenih unutar arhipelaga. Srednjoroni planovi Cilj srednjoronih planova NGO-a biti e preuzimanje cjelokupnih logistikih potreba projekta. Ovo e obuhvatiti sve stavke spomenute u kratkoronim planovima s dodatkom pri* hoda od volontera, za koje se smatra da su od bitnog znaaja za kontinuitet samog projekta. Plavi svijet {Blue JVorld) smatra da jedini nain odravanja samog projekta jest osiguravanje njegove financijske sigurnosti. U meuvremenu izmeu prihvaanja promoviranja svijesti javnosti i preuzimanja projekta u cijelini, Plavi svijet (Blue World) prepoznaje potrebu za kontinuiranim istraivakim materijalima. Radi toga postoji potreba za zapoljavanjem iskusnih istraivaa dok se ne nau i obue adekvatne zamjene za njih. Potreba za materijalima koji omoguuju istraivanja takoer predstavljaju aspekt koji treba savladati. Nadamo se da e nam financijska sigurnost projekta omoguiti da 'iznajmimo' vjetaenje i materijale koju su nam trenutno na raspolaganju kao dio ADP-a. Dugoroni planovi

Dugoroni cilj ovog projekta je preuzimanje svih vidova Jadranskog projekta dupin, ukljuujui i prikupljanje podataka, osiguravanje znanstvenih podataka poradi osnutka morskog rezervata u arhipelagu i osiguravanje smislenih planova upravljanja za tim koji e kontrolirati ovo novostvoreno zatieno podruje. Potrebno je osigurati struna sredstva na otoku za is-traivae-posjetitelje, one koji se bave radom na moru, kao i za one na kopnu. Potrebno je poveati javnu svijest o raznolikosti okolia Cresko-loinjskog arhipelaga i hrvatske obale. O AUTORU A.P. Kezele roenje 1962. godine u Varadinu. Diplomirao je logopediju na Fakultetu za defektologiju u Zagrebu. Nakon studija odlazi u inozemstvo te se posveuje prouavanju tehnika i metoda za razvoj svijesti. Od 1988. godine odrava predavanja, seminare i teajeve irom Hrvatske i Slovenije. Viegodinje iskustvo u savjetovanju i poduavanju rezultiralo je nastankom mnogobrojnih knjiga (Korak naprijed, 1994.; Istina u pjesmi, 1994.; Stvaranje sree, 1995. i 2000.; Skrivene poruke, skrivena znaenja, 1996. i 1999.; Trojedna: o ljubavi i vjenosti, 1996.; Intuicija - mudrost pravog izbora, 1997. i 1999.; Maitreya, 1997.; Velianstveni Saturn 1998., 1999. i 2000.; Tajne indijske astrologije, 1998.; Aneo pod maskom, 1998.; Umjetnost davanja, 1999.; Sedam akri, sedam stanja svijesti, 1999.; Moj put do arolije, 2000.; Kratki pregled novih misli koje mijenjaju svijet, 2000.; Zdravlje s neba, 2000.; Savrena ljubav, 2000.; Dupinov san, 2001.; Kozmika proslava, 2001.) Uz knjigu Savrena ljubav objavljenje i CD istoimenog naziva u suradnji sa onjom aruni, a od video predavanja dosad su objavljena etiri (Kultura tiine, 2000.; Praktina primjena jotia, 2000.; Istina o iscjeljivanju, 2001. i Bog: Ona osobno!, 2001.) A.P. Kezele trenutno najvie radi kao predava, poduava Integralnu meditaciju, te odrava osobna savjetovanja na osnovi jotia. U okviru tehnike Integralne meditacije odrava i napredne programe poput teajeva Ubrzanja i Teaja za arobnice i arobnjake. Osim toga, autor je seminara Skrivene poruke te vrlo djelotvornih Rasa tehnika. Odnedavno je sa svojim suradnicima pokrenuo odravanje skupova u posebno odabranim razdobljima. Usklaivanje s prirodnim ritmovima vano je za razvoj svijesti ne samo pojedinaca ve i ovjeanstva. Takvi skupovi s vie stotina sudionika odrani su u kolovozu 1999., svibnju 2000. i rujnu 2001.) A.P. Kezele takoer je osniva globalne mree za intuitivnu komunikaciju pod nazivom SoulNet. U SoulNetu trenutno sudjeluje oko 4000 osoba iz cijelog svijeta. Dodatne obavijesti o aktivnostima i novostima iz rada Adrijana Predraga Kezele potraite na njegovim web stranicama: http://dvostrukaduga.hr/APK/ Dvostruka Duga je nakladnika kua posveena izdavanju knjiga koje istrauju mogunosti ovjekova duha i tijela, ukazuju na blizak odnos ovjeka i prirode te naine pu- tem kojih moemo sauvati dragocjeni planet na kojemu ivimo. elite li ubrzati svoju evoluciju i sudjelovati u stvaranju boljeg i sretnijeg svijeta - ovo su knjige za vas! Bilo da se radi o duhu, tijelu ili okolini, uvijek postoje mjesta koja je potrebno istraiti i vjetine koje je potrebno nauiti. Napuci i savjeti - Biblioteka JUPITER. biblioteka U trenucima kad je potrebna podrka i vizija, knjige iz Biblioteke AURORA bit e izvor nadahnua, poput zvijezde ije ime nose. Biblioteka

AQUARIU8 Biblioteka AQUARIUS posveena je romanima. Prie, parabole, legende i mitovi -mudrost se oduvijek prenosila ba tako. BIBLIOTEKA VREMENA Uzbudljivo istraivanje podruja u kojem se susreu znanost i duh! Knjige koje spajaju objektivno i subjektivno te tako ocrtavaju put u novo tisuljee - tisuljee duhovnog razvoja. Knjige moete naruiti na adresi nakladnika: Dvostruka Duga d.o.o. p.p. 184 HR-40001 akovec ili telefonom 040 347 343 www.dvostrukaduga.hr e-mail: info@dvostrukaduga.hr Dosadanja izdanja Dvostruke Duge: Biblioteka AURORA Deepak Chopra: Sedam duhovnih zakona uspjeha (1996.) Deepak Chopra: Put arobnjaka (1997.) A.P. Kezele: Intuicija - mudrost pravoga izbora (1997., 1999.) Louise L. Hay: ivot! (1997., 1998., 1999.) Louise L. Hay: Mo ene (1998.) Deepak Chopra: Sedam duhovnih zakona za roditelje (1998.) A.P. Kezele: Sedam akri, sedam stanja svijesti (1999.) Wayne W. Dyer: Ostvarite svoju sudbinu (1999.) A.P. Kezele: Kozmika proslava (2001.)

Biblioteka JUPITER A. P. Kezele: Stvaranje sree (1995., 2000.) Deepak Chopra: Tijelo i duh, rijeka vjenosti (1995.) John Douillard: Tijelo, duh i port (1996., 2000.) A. P. Kezele: Skrivene poruke, skrivena znaenja (1996., 1999.) Deepak Chopra: Put do ljubavi (1998., 2000.) D. Epstein: Dvanaest stupnjeva iscjeljenja (1998.) A.P. Kezele: Tajne indijske astrologije (1998.) Hanna Kroeger: Zdravlje iz prirode (1999.) Caroline Myss: Anatomija duha (1999., 2000.) A.P. Kezele: Umjetnost davanja (1999.) A.P. Kezele: Moj put do arolije (2000.) Caroline Myss: Zato se ljudi ne iscjeljuju (2001.) Deepak Chopra: Kako spoznati Boga (2001.) Biblioteka AQUARIUS Rene Erdos: Indijski gost (1996.) Deepak Chopra: Povratak Merlina (1997.) M.S. Peck: Na Nebu kao i na Zemlji (1997.) Daniel Quinn: Ishmael (1997.) A.P. Kezele: Maitreya (1997.) James F. Twyman: Poslanik svjetla (1998.) A.P. Kezele: Aneo pod maskom (1998.)

Mario Morgan: Tihi zov Australije (1999.) Daniel Quinn: Pria o B (1999.) Dan Millman: Put mirnog ratnika (2000.) Mario Morgan: Poruka iz Zauvijek (2001.) Biblioteka ZNANOST NOVOG VREMENA M. Fox & R. Sheldrake: Fizika anela (1999.) Daniel Quinn: Izvan civilizacije (2000.) F. David Peat: Sinkronicitet (2000.) Biblioteka SAVRENO ZDRAVLJE Deepak Chopra: Savrena teina (1996.) Deepak Chopra: Savrena probava (1996.) Deepak Chopra: Odmorno spavanje (1996.) Deepak Chopra: Neograniena energija (1996.) Deepak Chopra: Prevladajte ovisnost (1997.) A.P. Kezele: Zdravlje s neba (2000.) A. Hampamer: Ajurveda za svaki dan (2001.) Ostala izdanja A. P. Kezele: TM-Korak naprijed (1994.) A. P. Kezele: Istina u pjesmi (1994.) Adrian B. Smith: Klju za kraljevstvo nebesko (1994.) A. Hampamer & K. Kezele: Nova kuharica (1995.) A.P. Kezele: Kratki pregled misli koje mijenaju svijet (2000.) A.P. Kezele: Savrena ljubav 1. dio (2000.) A.P. Kezele: Dupinov san (2001.) Nije u prodaji A.P. Kezele: Trojedna - o ljubavi i vjenosti (1996.) A.P. Kezele: Velianstveni Saturn (1998., 1999., 2000.)