ANDY Mc NAB

BRAVO TWO ZERO

BIBLIOTEKA BEST Svezak 7. Ureuje MIROSLAVA VUI Prvo hrvatsko izdanje S engleskoga preveo VLADO OPAI Likovno oblikovanje P.C. grafike usluge TARGA ZAGREB, 1996. Naslov izvornika Bravo Two Zero Copyright (c) 1993 by Andy McNab Ovo izdanje objavljeno je posredstvom Transworld Publishers Ltd, London Ali Rights Reserved Copyright prijevoda (c) 1995 by Vlado Opai

Trojici koja se nisu vratila

1. U nepunih nekoliko sati to su se irake ete i oklopne jedinice valjale preko granice s Kuvajtom, u 02,00 po lokalnom vremenu 2. kolovoza 1990. Pukovnija se spremala za pustinjske operacije. Kao lanovi Protuteroristike grupe sa sjeditem u Herefordu, moja klapa i ja, na nesreu, nismo u tome sudjelovali. Zavidno smo gledali kako je prva skupina deki izvadila pustinjsku opremu i otila. Nae se devetomjeseno deurstvo bliilo kraju i s radou smo iekivali smjenu, no kako su tjedni promicali, poele su kolati glasine o odgaanju, pa i o potpunom odustajanju. Boinog sam purana izjeo u tmurnu raspoloenju. Nisam, naime, elio propustiti priliku. A onda, 10. sijenja 1991., polovica je ete obavijetena da za tri dana slijedi prebacivanje u Saudiju. Kamen mi je pao sa srca jer je bila ukljuena i moja jedinica. Muvali smo se skupljajui opremu, isprobavajui oruje i jurei u grad da si kupimo nove izme za pustinju i obilje factora 20 za nos. Odlazak je bio dogovoren za rane nedjeljne sate. No sam proveo u gradu sa svojom curom Jilly, no bila je previe uzbuena da bi uivala. Bila je to no patvorene njenosti; oboje smo bili nervozni. - Da se proeemo? - predloio sam kad smo doli kui, nadajui se da u popraviti raspoloenje. Nekoliko smo puta obili blok, a kad smo se vratili, ukljuio sam telku. Emitirali su Apokalipsu sada. Nismo bili raspoloeni za razgovor, pa smo samo sjedili i gledali. Nije mi ba bilo najpametnije to sam Jilly ostavio gledati dvosatni pokolj i mrcvarenja. Rasplakala se. S ANDY MCNAB BRAVO TWO ZERO

njom je inae sve u redu ukoliko nije svjesna drame. Vrlo je malo znala ime se bavim i nikad nije postavljala nikakva pitanja - zato, kako mi je rekla, to nije eljela odgovore. Oh, ti odlazi, a kad e se vratiti? - bilo je najvie to bi upitala. No ovaj put bilo je drukije. Ovaj put je znala kamo idem. Dok me kroz mrak vozila prema logoru, rekao sam: - Zato ne bi uzela onog psa koji ti se sviao? Pravio bi ti drutvo. Mislio sam dobronamjerno, no opet je briznula u pla. Rekao sam joj da me iskrca malo dalje od glavnih vrata. Odavde u pjeice, stara - rekao sam kiselo se smijeei. - Trebam se razgibati. Vidimo se kad se vidimo - rekla je ljubnuvi me u obraz. Nijedno od nas nije bilo od duga opratanja. Prvo to zamijetite kad uete u logor jest buka: vozila turiraju, ljudstvo se natee oko povrata dijelova opreme, a iz svake spavaonice u stanovima za neoenjene jei druga vrsta glazbe - i to na maksimumu. Ovaj put sve je to bilo jo glasnije jer nas je toliko odlazilo zajedno. Naao sam se Dingerom, Markom Kiwijem i Stanom, trojicom iz moje kvadre. Nekolicina nesretnika koji ne idu u Zaljev prila nam je i pridruila se trtljanju i blebetanju. Ukrcali smo opremu u automobile i odvezli se na sam kraj logora, gdje je kolona kamiona ekala da nas preveze u Brize Norton. Kao i obino, sa sobom sam u avion ponio vreu za spavanje, walk-man, pribor za pranje i brijanje, kao i cugu. Dinger je uzeo dvjesto Benson&Hedgesa. Zaglibimo li u kakvom nigdarjevu ili budemo li beskonano amili na nekom naputenom uzletitu, nee nam to biti prvi put. Letjeli smo RAF-ovim VC 10. Tijekom sedmerosatnog leta strpljivo sam se nagutao dima dvadesetak cigareta koje je Dinger popuio, stalno mu pri tome dodijavajui. Kao i uvijek, moji prigovori nisu imali nikakva uinka. Bio je, meutim, izvrstan za drutvo, unato toj svojoj gadnoj navici. Isprva u Padobranskoj pukovniji, Dinger je bio falklandski veteran. Tako je i izgledao - grub i opasan, zastraujueg glasa, oiju jo strahotnijih. No iza te face nogometnog huligana bio je bistar, analitiki mozak. Dinger je zaas mogao rijeiti krialjku u Daily Telegraphu, to meni nije ilo od ruke. Kad bi skinuo uniformu, bio je izvrstan igra kriketa i ragbija, ali i uasan plesa. Dinger je plesao onako kako je Virgil Tracy hodao. Meutim, kad bi dolo do guve, bio je vrst i flegmatian. Sletjeli smo u Rivadhu nali se u tipino ugodnom vremenu za to doba godine na Srednjem istoku, no nije bilo vremena za upijanje sunanih zraka. Na asfaltnom su traku ekali pokriveni kamioni, koji su nas urno prevezli u logor izdvojen od ostale koalicijske vojske. Prethodnica je ve dovoljno razradila stvari da bi mogla odgovoriti na prva tri pitanja koja se uvijek postavljaju pri dolasku na nov teren: gdje spavam, gdje jedem i gdje je sralnica? Dom nae poluete bio je, kako smo otkrili, jedan hangar dug otprilike 100, a irok 50 metara. U nj se utrpalo etrdeset ljudi te svakovrsna oprema i zalihe, ukljuujui vozila, oruje i streljivo. Posvuda su bile hrpe kojekakvih stvari - od sredstava za odbijanje kukaca i hrane do laserskih pokazivaa cilja i kutija brizantnog eksploziva. Bilo je teko ui meu sve to i pokuati nai vlastiti to bolji smjetaj. Svoj sam si log uredio od nekoliko velikih sanduka u kojima su bili krilni avionski motori. Tako sam dobio odvojen prostor koji sam zatim pokrio tekom ceradom kako bih se zatitio od jakih lunih svjetiljki odozgor. Vrvjelo je na sve strane, odasvud neki amor - radioaparati su bili ugoeni na Svjetski program BBC-a, walkmani s ukopanim zvunicima tretali su folk, rap i heavy metal. Snano je zaudaralo na diesel, benzin i ispune plinove. Vozila su stalno ulazila i izlazila kako su ljudi odlazili da istrae ostale dijelove logora i vide to bi mogli dr-piti. I, naravno, dok njih nije bilo, njihovu su opremu pretraivali drugi ljudi. Na snazi je bila parola "drijema nema". Posjed je deset desetina prava. Ostavi li predugo svoje mjestace bez nadzora, kad se vrati vidjet e da ti nedostaje kakav stolac - katkada i sam krevet. Po itavu se hangaru pripremao aj. Stanje sa sobom ponio aj od narane, pa smo mu se Dinger i ja primaknuti te s praznim alicama u ruci sjeli na njegovu postelju. - aj, deko - zatraio je Dinger, ispruivi alicu. - Da, bwana - odgovorio je Stan. ANDY MCNAB Roen u Junoj Africi od majke veanke i oca kota, Stan se preselio u Rodeziju malo prije objave deklaracije UDI-ja. Smjesta je bio upleten u teroristiki rat koji je izbio, pa kad se kasnije njegova obitelj preselila u Australiju, pristupio je Teritorijalnoj armiji. Proao je na ispitima za medicinski fakultet, ali je previe eznuo za

aktivnim ivotom u prirodi, pa je nakon prve godine odustao od studija. elio je doi u Veliku Britaniju i stupiti u Pukovniju te godinu dana u Walesu otro vjebati za Izbor. Po svemu sudei, samo se proetao. Za Stana je sve fiziko bilo igrarija, ukljuivi i navlaenje ena. Od njegovih metar devedeset, one njegove krupnoe i naoitosti, samo su im sline curile. Jilly mije rekla da Stana u Herefordu znaju pod nadimkom Doktor Seks, te da se to ime vrlo esto nalazi po zidovima mjesnih enskih zahoda. Po Stanovu priznanju, idealna ena je ona koja ne jede mnogo, pa je moe jeftino zabaviti, te koja ima vlastiti auto i kuu, pa je, dakle, neovisna i nee se prilijepiti za mukarca. Bez obzira na to u kojem dijelu svijeta bio, Stana su ene gledale i slinile za njim. U enskom je drutvu bio armantan i ugodan poput Rogera Moorea koji glumi Jamesa Bonda. Osim uspjeha kod ena, najzamjetljivija i najneobinija stvar kod Stana bila je njegovo shvaanje odijevanja: nije ga uope imao. Dok nije dospio u etu, posvuda je hodao u safari jaknama i hlaama koje mu nisu doticale glenjeve. Jednom se na nekom elegantnom primanju pojavio u loe skrojenom odijelu kockasta uzorka i vreastim hlaama. Puno je putovao i oito je imao mnogo prijateljica. Iz svih su mu dijelova svijeta pisale enidbene ponude, no pisma su im ostajala bez odgovora. Stan nikad nije praznio svoj potanski sandui. Sve u svemu, vrlo prijazna, prijateljska osoba tridesetih godina; nije bilo niega emu Stan s lakoom ne bi mogao doskoiti. Da nije u Pukovniji, bio bi yuppie ili pijun -- pa makar i u safari odjei. Veina ljudi nosi sa sobom tube sa senfom ili pastom od curryja kako bi zainili hranu, pa su se odande gdje se neto dodatno frigalo irili pikantni mirisi. Protumarao sam malo uokolo i okusio poneto. Svi stalno uza se imaju "natjecateljsku licu". Po nepisanu pravilu, onaj tko ima konzervu ili neto kuha ima pravo na prvi zalogaj, a ostatak se mora podijeliti. Zabode natjecateljsku licu da BRAVO Two ZERO stoji okomito, a potom zaima. Ako je lica velika, zahvatit e vie mase iz limenke, ali ako je prevelika - recimo, drvena lica odlom-ljena drka - uope ti nee ui u limenku. Potraga za natjecateljskom licom savrene veliine traje. Uvelike se kraducka. Ne svia li ti se glazba koju netko puta, uulja mu se kad ga nema pa mu baterije zamijeni ispranjenima. Mark je otvorio svoj teleak i otkrio da jo od Hereforda tegli kamen-inu od deset kila. Pogreno me osumnjiivi da sam mu je ja uvalio, moju je zubnu pastu zamijenio sredstvom za zatitu od sunca. Kad sam je upotrijebio, pobljuvao sam se. Marka sam upoznao 1989. u Brisbaneu, kad je nekoliko nas ugostio australski SAS. Igrao je protiv nas ragbi i bio je pravi ovjek odluke, jer su mu onakve noge poput stabala omoguavale da realizira svaki boni pokuaj. Bio je to prvi poraz momadi nae ete i zamrzio sam ga - zamrzio svih njegovih sto osamdeset centimetara. Ponovno smo se sreli sljedee godine. Ba je prolazio Izbor, i toga dana kad sam ga susreo upravo se vratio u logor s utrke na osam milja u ratnim uvjetima i pod punom opremom. Reci koju jebeno dobru rije za nas - nakesio se prepoznavi me. Proao je na Izboru i uao u etu malo prije no to emo u Zaljev. Ba jebeno fino da sam ovdje, stari moj - rekao je ulazei u moju sobu i rukujui se sa mnom. Bio sam zaboravio da u Kiwijevu rjeniku postoji samo jedan pridjev, i to onaj koji poinje slovom j. Raspoloenje u naem hangaru bilo je veselo i ivahno. Pukovnija se nije ovako okupila jo od Drugog svjetskog rata. Bilo je divno to nas se toliko nalo. Toliko esto radimo u grupicama na tajnim zadacima, no evo sada prilike da se javno vidimo u velikom broju. Nisu nas jo ni u to uputili, no svi smo u kostima osjeali da e rat svakome pruiti izvrsnu priliku da se lati "zelenog posla" - klasinog SAS-ovog vojevanja iza neprijateljskih crta. Ba zbog toga je David Stirling i ustanovio Pukovniju, pa eto sada, nakon gotovo pedeset godina, vratili smo se onamo gdje smo poeli. Koliko sam mogao

ANDY MCNAB BRAVO TWO ZERO

razaznati, najvie emo problema u Iraku imati s pomanjkanjem metaka ili vode. Osjeao sam se poput zidara koji je itava ivota dizao bungalove, a sada mi, eto, pruaju priliku da sagradim neboder. Samo sam se nadao da rat ne

zavri prije no to dobijem priliku poloiti prvu ciglu. Nismo jo imali blage veze o tome to nam je initi, pa smo narednih nekoliko dana proveli pripremajui se za sve i svata, od napada na ciljeve do ureenja promatranica. Jako je lijepo baviti se svim tim uzbudljivim stvarima uskakivanjem, uspinjanjem po uetu, jurnjavom kroz zgrade - ali Specijalne snage iznad i prije svega resi temeljitost i preciznost. Pravo geslo SAS-a nije "Tko se usudi pobjeuje" nego "Provjeri i ispitaj, provjeri i ispitaj". Nekolicina nas morala je na brzinu osvjeiti svoju vjetinu baratanja eksplozivima, prebacivanja s vozilima i itanja karata u pustinjskim uvjetima. Razvukli smo i teko oruje. Iz ponekoga, primjerice pedeset milimetarske strojnice, nisam pucao dvije godine. O raznoraznim temama obuku su vodili oni koji su bili najupueniji - mogao je to biti zapovjednik postrojbe, ali i tek prispjeli pripadnik jedinice. Bilo je raketnih - scud-uzbuna, pa su svi eljeli obnoviti osnove nuklear-no-bioloko-kemijske zatite, to nisu uvjebavali jo od dana kad su se nalazili u svojim starim jedinicama. Jedinu je potekou predstavljalo to to je Pete, instruktor nae Gorske jedinice, imao kotski naglasak neodrediv poput magle nad rijekom Tyne, te to je njegov verbalni utvriva osiguraa bio namjeten na rafalnu paljbu. Jako smo se napregnuli da shvatimo to on to pria, ali nakon etvrt sata taj nas je napor slomio. Netko mu je postavio jedno pravo trebersko pitanje, a on se toliko spleo da je poeo govoriti jo bre. Pala su nova pitanja i vrzino se kolo pokrenulo. Na kraju smo se sloili da oprema, ako se ve mora primijeniti, ostaje trajno. Nismo se htjeli zamarati propisima o jelu i piu koje je Pete demonstrirao, jer bismo onda morali izvoditi i proceduru za pianje i sranje - a sve je to za takve kao to smo mi bilo prekomplicirano. Sve u svemu, kako je rekao Pete dok se skup rasplinuo u nered, ovo mu ba i nije bio najkonstruk-tivniji dan - ili neto u tom smislu. Bili smo opremljeni letakim naoalama pa smo malo uivali poput Fostera Granta; ekali smo da netko proe pokraj hangara da bismo tada naglo navlaili naoale kao u TV reklami. Morali smo uzimati pilule za zatitu od nervnih otrova, ali smo to uskoro obustavili, jer se pronio glas da one uzrokuju impotenciju. - Nije istina - rekao nam je stariji vodnik nakon nekoliko dana. - Upravo sam ga izdrkao. Gledali smo CNN-ove vijesti i priali o razliitim scenarijima. Nagaali smo da e parametri naih operacija biti neodreeni, ali da to nee znaiti da moemo jednostavno bazati uokolo ruei dalekovode i sve ostalo to spazimo. Mi smo strateka vojska, pa stoga ono to radimo iza neprijateljskih linija moe imati ozbiljnih posljedica. Ugledamo li, na primjer, naftovod i dignemo li ga u zrak - tek onako iz puke zloe - mogli bismo u rat uvui Jordan: mogao bi to, naime, biti naftovod koji iz Baghdada vodi u Jordan, a koji su saveznici odluili pote -djeti kako bi Jordan i dalje dobivao naftu. Stoga, u sluaju da vidimo ovakav cilj, moramo dobiti doputenje da ga dokrajimo. Na taj bismo nain mogli nanijeti maksimalne tete irakoj ratnoj maini, ali ne i nakoditi bilo kakvim politikim ili stratekim interesima. Uhvate li nas, pitali smo se, hoe li nas Iraani pobiti? Bit e jako gadno uine li to. Jo ako to obave brzo - a ako ne, morat emo jednostavno pokuati stvar ubrzati. Hoe li nas jebati? Arapski su mukarci meusobno vrlo prisni, dre se za ruke i slino. To je jednostavno njihova kultura; naravno, to nuno ne znai da su topla braa, ali se to pitanje ipak moralo postaviti. Ova me mogunost nije previe zabrinjavala, jer da mi se to i dogodi, nikom ne bih rekao. Jedini scenarij od kojeg sam se doista oznojio bio je mogunost da mi odreu jaja. To mi ne bi bio dobar dan. Da me almai gologa svezu brusei pritom noeve, radio bih sve stoje u mojoj moi da ih izazovem da me zakolju. Nikad se nisam plaio umiranja. Moj odnos prema poslu koji se od mene oekivao u Pukovniji oduvijek je bio ovakav: od njih svakog mjeseca prima novac, pa si, dakle, orue kojim e se posluiti - a tako i jest. Pukovnija doista gubi ljudstvo, pa se i za tu eventualnost mora postarati. Ispuni police osiguranja, premda je u tom asu samo tvrtka Equity&Law bila voljna da pripadnike SAS-a osigura bez dodatnih plaanja. Napie pisma koja e se uruiti tvojim najbliima u sluaju da te ucmekaju. Napisao sam etiri i povjerio ih jednom tipu koji ANDY MCNAB se zvao Eno. Jedno je bilo za moje roditelje i u njemu je stajalo: "Hvala vam to ste se brinuli za mene, nije vam to moglo biti lako, ali sam bar imao prilino lijepo djetinjstvo. Ne uzrujavajte se to sam mrtav, dogaa se to." Jedno je bilo za Jilly: "Ne duri se - uzmi lovu i provedi se. P. S. 500 funti treba otii onkraj anka za sljedei sastanak ete. P.P.S. Ljubim te." Pa onda jo jedno za malu Kate, koje e joj Eno uruiti kad malo odraste: "Uvijek sam te volio i uvijek u te voljeti." Pismo za samog Ena, koji e biti izvritelj moje oporuke, glasilo je: "Drkadijo, ako ovo zajebe, vratit u se i progoniti te." Jedne veeri oko 19,00 ja i Vince, zapovjednik druge grupe, pozvani smo zapovjedniku ete. Pio je aj sa starijim vodnikom. - Imamo zadatak za vas - kazao je pruajui svakom alicu aja. - Radit ete zajedno. Andy e zapovijedati. Vince e mu biti zamjenik. Instruktaa e biti sutra ujutro u 08,00 - vidjet emo se ovdje. Pobrinite se da obavijestite

ljude. Nee biti pokreta u sljedea dva dana. Moje je ljude ova novost prilino razveselila. Da zaboravimo na sve ostalo, ovo je znailo kraj prepirkama oko svrstavanja pred jedina dva upotrebljiva umivaonika i zahoda. Na terenu vonj iste odjee ili tijela moe uznemiriti divlja i tako otkriti tvoj poloaj, pa se zato posljednjih nekoliko dana prije odlaska prestaje prati i pazi da ti je sva odjea ve noena. Deki su se rasprili, a ja sam otiao pogledati najnovije vijesti na CNN-u. Rakete scud pale su na Tel Aviv, ranivi najmanje dvadeset i etiri civila. Stambene su etvrti dobile izravne pogotke. Dok sam gledao kadrove stambenih zgrada i djece u pidamama, odjednom sam se sjetio Peckhama i vlastitog djetinjstva. Te noi, dok sam pokuavao zaspati, zatekao sam se u uspomenama na svoje stare dane i u razmiljanjima o roditeljima i itavu nizu drugih stvari o kojima jako dugo nisam razmiljao. Svoju roenu majku nikad nisam upoznao, premda sam oduvijek zamiljao da mi je, ma tko ona bila, morala eljeti samo najbolje: vreica u kojoj su me nali ostavljena na stubitu bolnice Guy potjecala je iz Harrodsa. Do druge godine o meni se brinuo jedan par iz junog Londona, koji je kasnije zatraio da me posini. Promatrajui me kako rastem, vjerojatno su poalili tu odluku. Iz kole sam zbrisao navrivi petnaest i pol godina da bih radio u jednom prijevoznikom poduzeu u Brixtonu. Ionako sam zadnju godinu ili neto vie markirao dva do tri dana tjedno. Umjesto spremanja za maturu, zimi sam dopremao ugljen, a ljeti napitke za ugostiteljstvo. Radei puno radno vrijeme, primao sam 8 funti dnevno, to je 1975. godine bila lijepa lova. S etrdeset funti u depu petkom naveer bio si pravi kit. Moj je stari vojnu slubu odgudio u intendantskoj slubi, a sada je radio kao voza dostavnog vozila. Moj je stariji brat stupio u Streljaku pukovniju dok sam ja jo bio djetece i bio je u njoj otprilike pet godina, sve dok se nije oenio. Pamtim uzbuenje koje je vladalo kad bi se iz dalekih krajeva vratio kui torbe pune darova. Moj ivot u najranijoj dobi nije bio ni po emu poseban. Ni u emu nisam bio osobito dobar, a posve je sigurno da me vojni poziv nimalo nije zanimao. Najvee su mi ambicije bile da se s prijateljima dokopam kakvog stana da bismo mogli raditi to nam se prohtije. U ranom sam pubertetu esto bjeao od kue. Ponekad bih s prijateljem preko vikenda otiao u Francusku; te je ekspedicije prijatelj ANDY MCNAB financirao potkradajui vlastitu tetku. Uskoro sam se i sam uvalio u neprilike s policijom, uglavnom zbog vandalizma po vlakovima i ulinim automatima. Procesi pred sudom za maloljetnike i kazne mojim su roditeljima zadale mnogo jada. Kao esnaestogodinjak promijenio sam posao otiavi za ank McDonald"sa u Catfordu. Sve je ilo lijepo do Boia, kad su me s dvojicom drugih deki uhapsili pri izlasku iz stana koji nije bio na. Na tri su me dana strpali u istrani zatvor prije no to e me izvesti pred suca. Grozno mi je bilo za bravom, pa sam se zakleo da mi se to, izvuem li se ikako, vie nikad nee dogoditi. Jako sam dobro znao da u morati poduzeti neto jako radikalno, jer u inae provesti itav ivot u Peckhamu zajebavajui druge i sebe. Vojska se inila sasvim prihvatljivim rjeenjem. Mojem je bratu bila dobra, zato ne bi i meni? Na suenju ona su dvojica poslana u popravilite. Ja sam proao s opomenom, pa sam se sutradan pojavio u uredu za novaenje. Dali su mi jednostavan kolski test, na kojem sam pao. Rekli su mi da se vratim za mjesec dana; ovaj put sam se, zato to je test bio doslovce isti kao i onaj prethodni, uspio provui za nepuna dva boda. Rekao sam da bih elio biti pilot helikoptera, ba kao to kau oni koji nemaju nikakvih kvalifikacija, a ni pojma o tome to se za taj poziv trai. - Nema teorije da postane pilot helikoptera - rekao mi je regrutni asnik. - Moe, meutim, u Zrakoplovstvo kopnene vojske ako eli. Tamo bi mogao raditi na krcanju goriva u helikoptere. - Sjajno - rekao sam. - Ja sam za. Poalju te na tri dana u centar za novaenje, gdje te podvrgnu novim testovima, malo tri, pa onda na lijeniki pregled. Proe li, a postoji li slobodno mjesto, dopustit e ti odlazak u pukovniju ili struku koju si izabrao. Otiao sam na zavrni razgovor, a asnik mi je rekao: - McNab, vei su izgledi da te grom trefi nego da postane doasnik Zrakoplovstva kopnene vojske. Mislim da bi za tebe najbolji bila pjeadija. Poslat u te u Kraljevske zelene jakne. To je moja pukovnija. Pojma nisam imao tko ili to su te Kraljevske zelene jakne. to se mene tie, mogle su biti momad amerikog nogometa. BRAVO TWO ZERO Da sam priekao da za tri mjeseca navrim sedamnaest godina, mogao sam u Zelene jakne ui kao punoljetni novak, no - kao pravi idiot - ja sam smjesta elio u uniformu. U pjeadijski doas-niki bataljun u Shorncliffeu, u

Kentu, stigao sam u rujnu 1976. i zamrzio ga. Obuku, koja nije bila nita doli sranje i discipliniranje, vodila je garda. Nije se smjelo nositi traperice, a morali smo biti oiani do koe. Nismo imali slobodno ni itav vikend, zbog ega su posjeti mojem starom okoliu u Peckhamu bili prava muka. Imao sam jednom silna sranja kad sam propustio autobus u Folkestoneu pa zbog toga zakasnio deset minuta. Shorncliffe je bio tiha jeza, ali sam nauio igru. Morao sam - nita mi drugo nije preostalo. Zavrna parada bila je u svibnju. Bila mi je odurna svaka minuta koju sam ovdje proveo, no nauio sam se snalaziti u sistemu, pa sam ne bez razloga promaknut u podnarednika, a dobio sam i znaku lake divizije koja se dodjeljuje vojniku koji najvie obeava. Zatim je uslijedilo razdoblje u Pjeadijskom nastavnom centru u Winchesteru, gdje smo se mi mlai vojnici ukljuili u posljednjih est tjedana obuke jednog voda, svladavajui dril lake divizije. Ovo je bilo mnogo ozbiljnije i oputenije od Shorncliffea. U srpnju 1977. dodijeljen sam Drugom bataljunu Kraljevskih zelenih jakni, koji je toga trenutka bio smjeten u Gibraltaru. Za mene je ondje bilo ono pravo to vojska prua - toplo podneblje, dobri drugovi, egzotine ene i jo egzotinije spolne bolesti. Na alost, bataljun se ve nakon etiri mjeseca vratio u Veliku Britaniju. U prosincu 1977. otiao sam prvi put na slubu u Sjevernu Irsku. Toliko je mladih vojnika ubijeno u tim prvim godinama izvanrednog stanja u Ulsteru da si morao navriti osamnaest godina da bi mogao na slubu onamo. Stoga, premda je bataljun otiao 6. prosinca, nisam mu se mogao pridruiti sve do svog roendana, potkraj mjeseca. Mora da je zbilja bilo neega izmeu IRA-e i mladih vojaka, jer sam uskoro doivio svoj prvi borbeni kontakt. Jedan oklopni automobil saracen zaglibio je na terenu blizu Crossmaglena, pa su mene i mog kompia odredili da ga uvamo. U ranim jutarnjim satima, dok sam kroz noni nian svoje puke promatrao okoli, spazio sam dvojicu tipova kako nam se skrivajui se uz ivice pribliavaju. Pribliili su se pa sam jasno vidio da jedan od njih nosi puku. Nismo imali radio pa in ANDY MCNAB nisam mogao pozvati pomo. Nije mi preostalo nita drugo doli da im naredim da stanu. Tipovi su se bacili u stranu, a mi smo ispucali pet--est metaka. Na alost, u to doba nije bilo dovoljno nonih niana, pa je na kraju svake smjene isti komad oruja prelazio u ruke drugome vojniku. Noni nian puke kojom sam se sluio bio je ugoen prema oku nekog drugog ovjeka, pa je tako samo jedan od mojih metaka pogodio cilj. Uslijedila je potraga sa psima, no nita se nije nalo. Meutim, dva dana kasnije poznati igra (lan Privremene IRA-e) pojavio se u jednoj bolnici onkraj granice s kuglom od 7.62 u nozi. Bio je to prvi okraj nae ete i svi smo se uspalili. Kompi i ja osjeali smo se kao mali heroji i obojica smo svojatali onaj pogodak. Ostatak naeg boravka u Irskoj bio je manje ivahan, ali zato alosniji. Bataljun je imao nekoliko ranjenih za jednog minobacakog napada na poloaj kod Forkhilla, a jednog iz mojeg voda ubila je mina iznenaenja u Crossmaglenu. Kasnije je ubijen na pukovnik kad je sruen helikopter gazelle kojim je putovao. Potom smo se vratili normalnom bataljunskom sranju u Tidworthu, a jedini spomena vrijedan dogaaj tijekom sljedee godine bio je da sam se u dobi od osamnaest godina oenio. Sljedee smo se godine vratili u South Armagh. Sada sam bio razvodnik, voa cigle (etverolane ophodnje). Jedne subotnje noi naa je postrojba patrolirala u pograninom gradu Keadvju. Kao i obino, subotom uveer ulice su bile prepune mjetana. Obino bismo autobusom otili u Castleblanev s druge strane granice u kabare ili na tombolu, a zatim se vratili i drvili do jutra. Moja je cigla operirala na junom rubu grada blizu jednog stambenog naselja. Kretali smo se preko neke pustopoljine pa smo zali u nekakav korov koji nas je potpuno sakrivao. Kad smo izbili na rub strmine, ugledali smo dvadesetak ljudi koji prtljaju neto oko nekakvog kamiona za prijevoz stoke parkiranog nasred ceste. Nisu nas spazili sve dok se nismo nali gotovo iznad njih. Gomila je popizdila; vikali su i bjeali u svim smjerovima od-vlaei za sobom klinadiju. est momaka s armaliteima upravo se spremalo ukrcati u kamion. Zatekli smo ih postrojene pred gomilom, maskirane i pripravne za polazak, s pukama i akama u rukavicama povrh glava. Kasnije smo ustanovili da su se dovezli s juga. Planirali su se provesti pokraj patrole i izvesti brz udar na nas. BRAVO TWO ZERO Dvojica su se ba uspinjala preko stranje ograde kamiona kad sam naredio da stanu. etvorica su jo bila na cesti. Momak sa stranjeg dijela kamiona podigao je puku da naniani, ali sam ga sruio prvim hicem. Ostali su uzvratili paljbu i dolo je do estoka okraja. Jedan od njih dobio je sedam kugli u tijelo te svrio u invalidskim kolicima. Jedan od ranjenih igraa bio je na samom poetku zloglasne karijere. Zvao se Dessie O"Hare. Ponovno sam postao zvijezda mjeseca, i to ne samo u britanskoj vojsci. Prilikom pucnjave nekoliko je metaka proletjelo kroz izlog jednog duana, a istom je tom ovjeku smrskan i vjetrobran automobila. Nakon nekih mjesec dana opet sam bio u ophodnji tim podrujem i vidim gazdu kako stoji za novom registar blagajnom u obnovljenom

duanu, pred kojim se ljeska nov novcati auto. Smijeio se od uha do uha. Kad smo se ljeta 1979. vratili u Tidworth, bio sam do kraja lud za vojskom. Krampom i lopatom morali bi me iz nje vaditi. U rujnu sam uvrten u interni doasniki kadar. Ispit sam poloio s najboljom ocjenom te sam iste te noi promaknut u kaplara. Tako sam postao najmlai pjeadijski kaplar u vojsci toga trena, navrivi jedva devetnaest godina. Godine 1980. na redu je bio ratni teaj za zapovjednike desetina. Poloio sam ga s izvrsnim uspjehom, a za nagradu sam dobio kartu za Tidvvorth u jednom smjeru. Garnizonski grad u Wiltshireu bio je i jo je uvijek, depresivno mjesto za ivot. Imao je osam bataljuna pjeatva, oklopnu pukovniju, izviaku pukovniju, tri puba, prodavaonicu fish and chipsa i lokal s automatima za pranje rublja. Nikakvo udo to je mojoj mladoj eni iao na ivce. I vojnicima je ovdje bilo gadno. Nismo bili nita drugo doli proslavljeni specijalisti za zapreavanje. Jedne su me nedjelje ak pozvali da zapovijedam ekipom gonia ljetarki, ekipom koju su tvorili vojnici, u lovu prireenom za generale. Kao stimulaciju dobio sam dvije limenke piva - i jo su se pitali otkud toliko osipanje mladih vojnika. U rujnu je mojoj eni dopililo. Dala mi je ultimatum: ili u je vratiti u London ili rastava. Ja sam ostao, ona je otila. Potkraj 1980. vraen sam na dvije godine u Pjeadijski nastavni centar kao kaplar za izvoenje obuke. To je bilo zbilja prekrasno razdoblje. Uivao sam uvjebavajui zelene regrute, premda je to kod ANDY MCNAB mnogih znailo uputanje u istinski osnovne stvari, poev od elementarne higijene i etkice za zube. Nekako u to doba poeo sam oslukivati prie o SAS-u. Upoznao sam Debby, bivu pripadnicu RAF-a, pa smo se vjenali u kolovozu 1982. Oenio sam se njome zato to su nas vraali u bataljun, koji je sada bio premjeten u Paderborn u Njemakoj, a nikako se nismo eljeli rastati. Svi moji najvei strahovi glede ivota u Njemakoj obistinili su se. Bio je to Tidworth bez fish and chipsa. Vie smo vremena provodili u odravanju vozila nego u vonji njima. Ljudi su izgarali na poslu a ni zbog ega. Sudjelovali smo u velikim vjebama, u kojima nitko zapravo nije znao to se zbiva, a doskora nije vie za to niti mario. Osjeao sam se zakinutim zato to Zelene jakne nisu poslane na Falklandsko otoje. Kad god bi bilo neke akcije, inilo mi se, u nju je bio ukljuen SAS. elio sam je i ja - kakva bi inae imalo smisla to to sam u pjeadiji a da je ne elim? Osim toga, inilo se da je u Herefordu jako zgodno ivjeti, to prije to to nije bio garnizonski grad. U ono vrijeme inilo bi ti se da si graanin drugog reda ako ivi u nekakvom mjestu poput Aldershota ili Cattericka; kao obian vojnik nisi mogao uzeti u najam ni televizor ukoliko formular umjesto tebe nije potpisao neki asnik. etvorica nas iz Zelenih jakni prijavili smo se za Izbor ljeti 1983., sva etvorica iz istog razloga - da iziemo iz bataljuna. Nekoliko naih ljudi prolo je zadnjih nekoliko godina na tom odabiru. Jedan od njih bio je kapetan koji nam je sredio mnogo vjebi u Walesu, tako da smo mogli putovati natrag u Veliku Britaniju i pripremati se. Sam nas je odveo u Brecon Beacons (nacionalni park u junom Walesu) i uvjebavao u brdskim uvjetima. Savjetovao nas je i ohrabrivao. Mnogo dugujem tom ovjeku. Imali smo sree to smo ga poznavali: neke pukovnije, a osobito korpusi, nerado putaju svoje ljude na Izbor, jer je njihova umijea teko nadomjestiti. Ne daju im slobodno vrijeme ili pak njihove prijave trpaju u "13. spis" - ko za otpatke. Ako nekom i dopuste kandidaturu, pobrinut e se da taj radi sve do petka prije no to mu je poi. Nijedan od nas nije proao. Malo prije ispita izdrljivosti pao sam na orijentacijskom maru na 30 kilometara. Bio sam ogoren na sebe, no ipak su mi savjetovali da pokuam ponovno. BRAVO TWO ZERO Vratio nam se u Njemaku i otrpio sva zajebavanja zbog neuspjeha. Mudroslove obino oni koji se sami ne bi usudili na ispit. Nisam se uzrujavao. Bio sam mladi lakta i najlake bi mi bilo da ostanem u bataljunskim strukturama te da postanem velika riba u maloj bari, no takva me perspektiva nije nimalo privlaila. Prijavio sam se za zimski Izbor 1984. te itav Boi proveo vjebajui u Walesu. Debby to i nije previe smetalo. Zimski je Izbor grozan. Veina ljudi otpadne ve prvog tjedna etverotjedne faze izdrljivosti. To su tipovi a la Walter Mitty ili takvi koji nisu dovoljno trenirali ili pak oni koji su se ozlijedili. Pojave se i pravi pravcati bezveznjaci. Misle da se u SAS-u radi samo o upadima u veleposlanstva i daje rije o Jamesu Bondu. Ne shvaaju da si i dalje vojnik i doivljavaju pravi ok kad otkriju to je to Izbor. Jedino dobro u zimskom Izboru jest vrijeme. Trkake tipove koji se mogu ljeti bjesomuno brzo gibati po terenu usporavaju snijeg i magla. Svi su ljudi jednaki kad zapadnu u snijeg do pojasa. Proao sam. Nakon ove prve faze ide na etveromjesenu obuku, koja ukljuuje muno razdoblje u azijskoj praumi. Posljednji glavni test jest teaj preivljavanja u borbenim uvjetima. Prvo te dva tjedna ue vjetinama preivljavanja, a onda te poalju lijeniku. Ovaj ti gume prst u dupe da provjeri nisu li unutra prutii Mars okolade, a onda te istresu na Black Mountainsu, odjevena u vojne hlae i koulju iz Drugog svjetskog rata, zimski kaput bez puceta i cipele bez niranaca. Haj-kake snage ini eta garde u helikopterima. Svaki od njih dobiva

dvotjedni dopust uhvati li plijen. Bjeao sam dva dana zajedno s tri stare strine - dvojicom mornarikih pilota i jednim RAF-ovim ekspertom za utovar i istovar letjelice. Moralo se ii grupno, a nisam mogao dobiti tri gora mlinska kamena. Njima ovo uope nije bilo vano; bilo je to tek trotjedno zajebavanje, nakon kojeg fino idu kui na aj i po ordenje. Ali ako kandidati za SAS ne prou na testu preivljavanja u borbenim uvjetima, nee dobiti znaku. ekali smo najednom zboritu kadli su dvojica koja su bila na strai zaspala. Helikopter pun garde obruio se i mi smo popuili. Nakon kraeg lova pohvatali su nas i odveli na odredite. ANDY MCNAB Nekoliko sati kasnije, dok sam bio na koljenima, skinuli su mi povez s oiju. Gledao sam u starijeg doasnika koji je vodio obuku. - Jesam li odmrao? - kazao sam jadno. - Ne, mamlazu. Vrati se u helikopter i nemoj zasrati. Upao sam mu dok je bio dobre volje. Budui daje i sam neko bio pripadnik kraljevske divizije, oduevio se videi da njegova stara klapa jo uvijek dobro stoji. U narednoj sam fazi bio nezavisan, to mi je ba pasalo. Nae kretanje izmeu zborita bilo je sreeno tako da je svatko na kraju faze bijega i izbjegavanja zarobljavanja bio uhvaen i podvrgnut taktikom sasluavanju. Uili su te da bude - a to uvijek i nastoji biti - sivi ovjek. Zadnje to bi poelio bilo bi da te izdvoje kao vrijednog daljnjeg ispitivanja. Ovu fazu nisam smatrao osobito tekom, jer unato verbalnim prijetnjama, nikog nisu mlatili, a znao si da to i nee uiniti. Hladno ti je, mokar si i gladan, vraki ti je runo, no sve je to samo pitanje ustrajnosti, tjelesne vie nego duevne. Nisam mogao vjerovati da se neki slome tijekom ovih zadnjih sati. Na kraju, za jednog sasluanja, uao je neki momak, dao mi alicu juhe i obznanio da smo zavrili. Uslijedilo je temeljito debrifi-ranje, jer ispitivai mogu o tebi saznati kojeta, ba kao i ti o njima. Um zaista bude naet; iznenadio sam se otkrivi da sam za est sati fulao u procjeni vremena. Zatim sam dva tjedna u Herefordu pohaao obuku u rukovanju orujem. Instruktori su gledali tko si, pa su po tome ugaali svoja oekivanja. Ako si jo zelen stigao iz intendantskog korpusa, poinjali su strpljivo od poetka, ako si pak pjeadijski doasnik, zahtijevali su da bude izvrstan. Potom su na red dole padobranske vjebe u Brize Nortonu; nakon silnih napora Izbora doimale su se poput jednomjesenog odmora u Butlinsu. Vrativi se nakon est zamornih mjeseci u Hereford, bili smo - jedan po jedan - pozivani u zapovjednikov ured. Predavi mi slavnu beretu boje pijeska s njezinim krilatim bodeom, rekao mi je: - Upamti jedno: tee ju je zadrati nego dobiti. Nisam ga pravo sluao. Previe sam se naprezao da ne za-pleem jig. BRAVO TWO ZERO Preteni dio novopridolih, kao i obino, ine ljudi iz pjeatva, uz nekolicinu inenjeraca i vezista. Od 160 kandidata, koliko ih je bilo u poetku, samo su osmorica prola-jedan asnik i sedam vojnika. asnici u SAS-u slue na trogodinji ugovor, s tim da kasnije mogu sklopiti jo jednom takav ugovor. Kao vojniku drugog ranga, sklapao sam ugovor za puno trajanje svoje dvadeset dvogodinje vojne slube - teoretski, za daljnjih petnaest godina. Razili smo se po etama. Mogao si rei eli li u planinsku, mobilnu, desantnu ili zrakoplovnu trupu, a izai e ti se u susret bude li to mogue. Inae sve ovisi o nedostatku ljudstva i tvojim kvalifikacijama. Otiao sam u zrakoplovstvo. etiri su ete bile posve razliitih osobina. Jednom je netko rekao da e, ode li se u noni klub, eta A biti ta iji e ljudi sjediti u pozadini uza zid, ne govorei nita, ak ni meusobno, samo mrko mjerkajui sve ostale. eta C razgovarat e, ali samo izmeu sebe. eta D na rubu e plesalita ogledavati ene, a deki iz ete B - moje ete bit e na plesalitu, davati tamo sve od sebe - i praviti od sebe prave pravcate glupane. Debby se vratila iz Njemake i pridruila mi se u Herefordu. Nije me vidjela jo odonda kad sam u sijenju otiao na Izbor; nije bila suvie impresionirana kad su me dan nakon njezina dolaska poslali natrag u dunglu na dvomjeseni teaj gonjenja. Kad sam se vratio, kua je bila prazna. Pokupila je svoje krpice i otila kui u Liverpool. U prosincu sljedee godine poeo sam izlaziti s Fionom, svojom prvom susjedom. Naa ki Kate rodila se 1987. godine, a u listopadu te godine vjenali smo se. Vjenani poklon moje pukovnije bio je dvogodinja sluba preko mora. S tog sam se puta vratio 1990., no u kolovozu, samo nekoliko mjeseci nakon mog povratka, brak je bio razvrgnut. U listopadu 1990. sreo sam Jilly. Bila je to ljubav na prvi pogled - barem mi je tako rekla. BRAVO TWO ZERO

3. U 07,50 okupili smo se kod zapovjednikova stola radi primanja uputa. Svi su bili raspoloeni. Svatko je imao metalnu ploku i itavo brdo okolade. Dan e biti dug, a utedom na odmorima radi osvjeenja moi emo lake napredovati u mnogo vanijim stvarima. Jo mi je godilo to su me imenovali zapovjednikom ophodnje i to u raditi s Vinceom. Bliei se svojim dvjema zadnjim godinama u pukovniji, trideset sedmogodinji Vince bio je stari macan, silne snage. Bio je iskusan planinar, ronilac i skija, a hodao je posvuda - ak i uzbrdo - tako kao da pod svakom rukom ima bavu piva. Za Vincea je sve bilo "jebeno govno", a te je rijei izgovarao s najizrazitijim svvindonskim naglaskom, no volio je pukovniju i branio bi je i onda kad bi neki drugi pripadnik ete gunao. Jedino to je njega smetalo u ivotu bilo je to to se primicao kraj njegova dvadeset dvogodinjeg ugovora. Doao je iz artiljerije i izgledao je grubo, onako kao to bi veina ljudi iz vojske smatrala da treba izgledati pripadnik ove pukovnije, divlje kovraste kose i zalisaka te velika brka. Budui daje u pukovniji bio malo due od mene, bit e ga vrlo zgodno imati uza se kad doe na red planiranje. Instruktani se odjel, kako smo otkrili, nalazio u drugom hangaru. Proveli su nas kroz vrata s oznakom ZABRANJENO ZA NEOVLATENE. Kao pukovnija bili smo u izolaciji, no ovo je bila izolacija unutar izolacije. Operativno osiguranje bilo je neophodno. U pukovniji nitko nikad ne bi pitao drugoga to radi. Kako po nepisanim pravilima stoji, ovo je bilo pisano crvenom tintom, velikim slovima i podcrtano. Na vratima pokraj kojih smo prolazili stajale su oznake: ZRANO PLANIRANJE, ETA D, INTENDANTSKI KORPUS, POHRANA KARATA. Te oznake nisu bile nimalo cifraste: bili su to obini papiri formata A4 pribodeni na vrata. Atmosfera u ovoj zgradi bila je izrazito drukija. Uz prisutno itanje i zvrndanje radioodailjaa, sve je nekom svojom djelotvor-nou stvaralo ugoaj nekakve klinike. Osoblje obavjetajne slube, nama znano kao "pije" i "zeleni ljigavci", kretalo se iz jedne sobe u drugu nosei svenjeve papira u rukama, briljivo za sobom zatvarajui vrata. Svi su govorili tiho. Bila je to impresivna konica profesionalne ustrine. Mnoge smo pije znali po imenu jer smo s njima radili jo u Velikoj Britaniji. Dobro jutro, ljigo - doviknuo sam jednoj poznatoj faci. - Kako ide? Odgovor je bio grimasa da umuknem i trzaj zgloba. U ovoj prostoriji nije bilo prozora i stjecao se dojam da je odavno naputena. Osjeao se osnovni vonj plijesni i oronulosti. Na nj se nadograivao uobiajeni uredski zadah to se susree posvuda - papiri, kava, cigarete. No budui da je ovo bio ured popizda (pozadinskih pizdeka) i kako je bilo rano jutro, osjeao se i jak miris sapuna, pjene za brijanje, paste za zube i losiona. - Dobro jutro, popizdi! - pozdravio ih je Vince svojim swindonskim naglaskom i irokim cerenjem. - Vi ste jebena govna, bome jeste. - Ti si jebeno govno - odgovorila je jedna pija. - Bi li ti mogao obavljati na posao? Ne bih - rekao je Vince. - No ipak ste vi popizdi. Prostorija ete B imala je otprilike pet etvornih metara. Strop je bio vrlo visok s uskim otvorom, jedinom ventilacijom. Na sredini su bila spojena etiri pisaa stola. Na njima su leale zemljopisne karte otisnute na svili i kompasi. Sia, pokupimo ih - rekao je Dinger. Ne gledaj kvalitetu, opipaj irinu - kazao je Bob, jedan od Vinceovih momaka. ANDY MCNAB BRAVO TWO ZERO

Bob, visok metar i ezdeset, bio je vicarsko-talijanskog podrijetla, a zvali su ga Patuljak koji mumlja. Prije je bio u kraljevskim ma-rincima, no elio se usavriti, pa ih je napustio i upustio se u rizike Izbora. Unato svojoj visini bio je strahovito snaan, kako tjelesno tako i karakterno. Uvijek je traio da nosi isti teret kao i svi ostali, to je ponekad ispadalo vrlo smijeno: vidjela bi se samo velika naprtnjaa i dvije noice poput klipova koje pod njom stupaju. U privatnom ivotu bio je veliki zaljubljenik u stare crno-bijele komedije, kojih je prikupio lijep broj. Kad bi izaao u grad, najradije je plesao i brbljao sa enama koje su ga nadvisivale barem tridesetak centimetara. Na dan odlaska u Zaljev morali smo ga u ranim jutarnjim satima odvui iz logorskog kluba.

Pogledali smo karte datirane jo pedesetih godina. Na jednoj strani bili su Baghdad i okolica, a na drugoj Basra. to mislite, deki? - rekao je Chris, jo jedan iz Vinceove ekipe, razvuenim sjevernoengleskim narjejem. - Baghdad ili Basra? Uao je jedan pijun. Berta sam poznavao jo iz dana kad je bio lan nae obavjetajne ekipe u Herefordu. Ima li jo ovih? - upitao je Mark. - Vraki su zgodne. Tipian pukovnijski mentalitet: ako je neto sjajno, elim ga. Ponekad uope ne zna emu neki dio opreme slui, ali izgleda li dobro, uzima ga. Nikad ne zna kad bi ti moglo zatrebati. U prostoriji nije bilo stolaca, pa smo sjeli leima se oslonivi o zid. Chris je izvukao svoju ploku i ponudio je ostalima. Lijepi i ljubez-ni Chris radio je u teritorijalnom SAS-u kao civil, a kasnije je odluio stupiti u samu Pukovniju. Za Chrisa, ako je neto bilo vrijedno da se obavi, vrijedilo je to obaviti izvrsno, pa je posve u skladu s tim naelom prvo stupio u padobrance, jer je elio dobiti solidnu pjeaku naobrazbu. Iz Aldershota preao je u Hereford im je dobio planirani in mlaeg kaplara i proao na Izboru. Ako je Chris neto nakanio, on e to i ostvariti. Bio je jedan od najupornijih, najodlunijih ljudi koje sam upoznao. Tjelesno jednako snaan kao i mentalno, bio je fantastian bilder, biciklist i skija. Na terenu je volio nositi staru iljatu kapu Afrika Korpsa. Izvan slube bio je istinska rtva ludila za najnovijim dometima biciklistike ili skijake tehnologije, a nosio je sva Guccijeva iznaaa. Kad je stupio u Pukovniju, bio je vrlo tih, no nakon tri mjeseca poela se pomaljati snaga njegove linosti. Chris je bio utjelovljenje glasa razuma. Uvijek je bio onaj koji e intervenirati i smiriti svau, a ono to bi rekao uvijek je zvualo dobro, pa makar bilo i trabunjanje. Idemo na posao - rekao je zapovjednik. - Bert e vam izloiti situaciju. Bert je sjeo na rub stola. Bio je dobra pija zato to je bio kratak, a to si krai to te je lake razumjeti i upamtiti to ti govore. - Kao to znate, Saddam Hussein je napokon poduzeo napad na Izrael, ispaljujui modificirane rakete scud na Tel Aviv i Haifu. Stvarna je teta vrlo mala, ali tisue stanovnika bjee iz gradova u si gurnije dijelove zemlje. U dravi je dolo do zastoja. Njihov premijer nije impresioniran. - almai su, meutim, vrlo zadovoljni. to se njih tie, Sad dam je pogodio Tel Aviv, priznati glavni grad Izraela, te pokazao da srce idovske drave nije vie neosvojivo. - Saddam oito eli da mu Izrael uzvrati, poto-poto, zato to bi time gotovo sigurno dolo do pukotina u protuirakoj koaliciji, pa bi tako ak i Iran bio uvuen u borbu protiv Izraela a na irakoj strani. Znali smo za ovu opasnost te od prvog dana nastojimo locirati i unititi raketne lansere. Izviaki su bombarderi napali est mostova koji u sredinjem dijelu Baghdada premouju rijeku Tigris. Ovi mostovi povezuju dvije polovice grada, a preko njih se proteu i zemaljske linije veze kojima Baghdad komunicira s ostalim dijelovima drave i sa svojom vojskom u Kuvajtu - kao i raketnim jedinicama koje djeluju protiv Izraela. Budui da su iraki UKV odailjai ve razneseni u komadie, a njihove radiosignale hvataju savezniki obavjetajci, zemaljske su linije Saddamova zadnja veza. Za avijacijske planere one su postale primarna meta. Na alost, London i Washington trae da se napadi obus tave. Smatraju da najnovije snimke koje prikazuju malce kako se igra ju uz bombardirane mostove znae lou propagandu. Ali, gospodo, Saddamu se mora onemoguiti pristup do tih kabela. A eli li se Izrael i Iran zadrati izvan rata, moraju se blokirati rakete. Bert se digao sa stola i otiao do velike zemljopisne karte Iraka, Irana, Saudije, Turske, Sirije, Jordana i Kuvajta, koja je bila pri-bodena na zid. Ubo je prstom u sjeverozapadni Irak. ANDY MCNAB BRAVO TWO ZERO

Ovdje - rekao je - ovdje su rakete scud. Svi smo znali to slijedi.

10

Od Baghdada tri OOP-a (osnovna opskrbna puta) vode u smjeru istok-zapad - nastavio je - uglavnom u Jordan. Ovi se OOP-i koriste za prijevoz goriva i svega ostaloga - kao i za premjetanje scudova. ini se da Iraani rakete ispaljuju na dva naina: sa staci onarnih lansernih mjesta, na kojima je obavljeno snimanje, i s nefiksnih lokacija, na kojima se moraju zaustaviti te prije paljbe obaviti mjerenja. Potonja su operativnija. Veinu onih prvih ve smo sravnili. Ali ove pokretne... Sada su nam stvari bile jo jasnije. - Mobilnim lanserima informacije se alju zemaljskim li nijama jer su sve druge komunikacije unitene. A sumnjam da im je u dravi ostalo ba puno ljudi koji ih znaju popraviti. I tako, eto, u osnovi, stvari stoje. - Vaa je zadaa dvojaka - rekao je gazda. - Prvo, locirati i unititi zemaljske linije u podruju sjevernog OOP-a. Drugo, nai i unititi scud. Ponovio je to nam je zadatak, ba kao to to nalae postupak 0 izdavanju naredbi. Njegov je zadatak sada postao naredba. Nas zapravo slabo zanima kako ete to uiniti; bitno je da se obavi - nastavio je. - Vae operativno podruje protee se uz 250 kilo metara dug OOP. Zadatak traje do popune. Ima li tko kakvih pitanja? U ovoj fazi nismo ih imali. U redu. Bert e se pobrinuti da dobijete sve to elite. I ja u navraati ovamo tijekom dana, no iskrsnu li kakvi problemi, slobodno doite po nas. Andy, kad napokon sredi plan, zovni me da ga pogledam. Umjesto da se smjesta bacimo na posao, uzeli smo si vremena za predah i pie. Ako ti se pije, pije iz najblieg dostupnog izvora. Ispraznili smo Markovu ploku, a onda se zagledali u kartu. Trebat e nam sve mogue karte koje ima - kazao sam Bertu. - Sve topografske informacije. I sve fotografije, ukljuivi 1 satelitske slike. Za vas imam samo zrakoplovne navigacijske karte u mjeri lu jedan prema pola milijuna. Ostalo je sranje. - to nam moe rei o vremenskim uvjetima i prohodnosti ceste? - kazao je Chris. - Rade mi na tome. Idem pogledati je li gotovo. - Trebamo doznati i to vie o optikim vlaknima, o tome kako ona zapravo djeluju - rekao je Legs. - I o raketama scud. Volio sam Legsa. Jo se etablirao u Pukovniji, u koju je prije est mjeseci doao iz padobranske pukovnije. Kao i svi pridolice, jo je bio malo tih, no uspostavio je vrsto prijateljstvo s Dingerom. Imao je veliko pouzdanje u se i u svoje sposobnosti izviakog vezista, a kako je svoju vojnu karijeru zapoeo u inenjeriji, bio je i izvrstan automehaniar. Svoje ime - legs (noge) - stekao je zahvaljujui velikoj hitrosti kojom se kretao po terenu. Bert je izaao iz sobe, a meu momcima razvila se diskusija. Osjeali smo olakanje. inilo se da imamo dovoljno vremena - to je rijetkost za pukovnijske operacije - a bili smo u zgodnom okoliu; nismo se, naime, morali baviti planiranjem pod pljuskom u nekakvoj vukojebini. U pjeadiji postoji naelo koje se naziva "Pravilo 6 p": "Propisno planiranje i priprema prijee propalu provedbu". Imali smo savrene uvjete za planiranje. Neemo imati nikakvih isprika za lou provedbu. Dok smo ekali da se Bert vrati, deki su odlutali da napune svoje ploke te da se okoriste sanitarnim vorom pozadinskih pizdeka. Pribavio sam vam karte - rekao je Bert ulazei u sobu nakon etvrt sata. - A imam i informacija s terena, ali ne ba mnogo. Nastojat u ih dobiti vie. Stiu jo neke bolje karte za povlaenje. Dostavit u vam ih prije nego to krenete. Za svaki smo sluaj ve bili poplaili ostale kao suvenire. Sada smo imali neto vie vremena za razmatranje, pa smo Berta obasuli zahtjevima za podacima o neprijateljskim poloajima; podrujima lokalnog stanovnitva; prirodi granice sa Sirijom, jer smo smjesta razmiljali o planu

11

povlaenja, a ta je granica bila najblia. Pitali smo ga kakve se jedinice nalaze u blizini naeg podruja i kakva im je koncentracija, jer ako im je koncentracija velika, to znai da e se OOP-om uvelike putovati amo-tamo, to e nam oteati zadau; kakav se promet odvija OOP-om i kojih je razmjera. Uz to, traili smo da nam dostavi sve to moe nai o funkcioniranju zemaljskih linija, o tome ANDY MCNAB BRAVO TWO ZERO

kako one izgledaju, kako se najlake otkrivaju te, kad ih se pronae, mogu li se unititi s pet kila plastinog eksploziva ili pak jednostavnim udarcem ekia. Bert je otiao s popisom naih novih narudbi. Promatrajui kartu na zidu, vidio sam jedan naputen podzemni naftovod. - Pitam se je li poloen paralelno s OOP-om - rekao sam - i vodi li ica kroza nj? U eti je jedan momak koji je svojedobno polagao ze maljske linije za Mercurv - kazao je Stan. - Pitat u ga zna li on to o tome. Bert se vratio s hrpom karata. Dok je nekoliko nas lijepilo karte jednu s drugom da dobijemo jedan jedinstven veliki zemljovid, dva su momka izila da negdje zdipe stolce. Sad je atmosfera postala ozbiljnija. Jo smo pola sata mozgali 0 svemu onako openito, a onda smo se dali na pravo planiranje. Chris je prouio karte i prokomentirao ih. Legs si je narkao biljeke o radioureajima. Dinger je otvorio nov omot Benson&Hedgesa. Prvo ime smo se morali pozabaviti bilo je mjesto na koje idemo. Trebali smo se obavijestiti o zemljitu kao i podrujima s civilnim i vojnim ljudstvom. Dostupne su informacije bile vrlo nepotpune. Konkretni OOP nije cesta od tucanika, ve sustav meusob no spojenih pruga - rekao je Bert. - Na najirem mjestu ima mu dva 1 pol kilometra, a na najuem otprilike esto metara. S obiju strana OOP-a u pojasu od sedamnaest kilometara teren pada samo kojih pede setak metara. Zemljite je vrlo otvoreno, valovito, stjenovito, bez pijes ka. Kad krenete na sjever prema Eufratu, zemljite se oito poinje sputati. Prema jugu otvoreno je gotovo itavim putem do Saudije, no zatim sve vie nailazite na wadije to je dobro za orijentaciju i za za klanjanje - a potom se teren opet poravnava. Na taktikim zrakoplovnim kartama nisu bile oznaene konture; visine su bile oznaene samo bojom, otprilike kao u kolskim atlasima. Zloslutno, itavo podruje OOP-a bilo je jednobojno. Ova je zemlja jedno jebeno govno - rekao je Vince. Nasmijali smo se, pomalo nelagodno. Razabrali smo da se na ovom terenu nee biti lako sakriti. U zabiti sve se nekako nastoji smjestiti blizu ceste ili rijeke. OOP je prolazio kroz naseljena podruja, tri ili etiri uzletita i nekoliko crpnih stanica za vodu, za koje smo mogli biti sigurni da e biti branjene vojskom. Isto je toliko utemeljena bila i pretpostavka da e se uzdu itavog OOP-a nalaziti depovi lokalnog stanovnitva, bilo u vrstim nastambama bilo u beduinskim karavanama, te da e po itavu podruju, zbog prometnih pogodnosti i vode, biti dosta ratrkanih plantaa. OOP je doticao Eufrat na sjeverozapadu kod veeg grada Banidahira, a zatim je skretao na jugozapad sve do Jordana. Promet e se odvijati u obliku transporta prema Jordanu i iz njega, zatim kao vojni transport za aerodrome te u naseljenim podrujima kao promet lokalne policije. Nije vjerojatno da e biti u stanju pripravnosti, jer u takvoj zabiti nee oekivati saveznike trupe. to se njih tie, ondje nije bilo niega od neke osobite strateke vrijednosti. Dakle, gdje bismo uzdu OOP-a trebali djelovati? Nipoto ne na njegovu najirem dijelu, jer budemo li morali zatraiti zranu intervenciju, elimo da podruje potencijalnog cilja bude stijenjeno. Trebala nam je zapravo toka gdje je OOP najui, a zdrava nam je pamet govorila da e to biti na nekom otrom zavoju: posvuda u svijetu vozai e uvijek nastojati sjei zavoj. Potraili smo mjesto na kojem dolazi do najvee prometne zakrenosti, a koje e biti to dalje od naselja i vojnih instalacija. Nije ga bilo lako nai, jer zrakoplovna karta pokazuje samo

12

gradove i najvanije obrise. Legs je ipak odredio odgovarajui zavoj na pola puta od jednog uzletita i grada Banidahira, udaljenih tridesetak kilometara. Povrh toga, istu je lokaciju sjekao i podzemni naftovod, to je moglo posluiti kao korisna orijentacijska markacija. Vrijeme e, informirao nas je Bert, biti prohladno, ali ne neugodno studeno. Poput proljetnog dana u Velikoj Britaniji, nou i ranim jutrom mogli smo oekivati hladnou, dok bi popodne zatoplilo. Kie su vrlo rijetke. Ovo je bila dobra vijest, jer nema nieg goreg nego kad si mokar i ozebao, a osobito ako si uz to i gladan. Dri ove tri stvari pod kontrolom, i ivot ti je odmah vrlo lak. Znali smo kamo emo. Valjalo je, dakle, odluiti kako emo tamo dospjeti.

1C\ .. _J ANDY MCNAB BRAVO TWO ZERO

- Mogunosti su nam da onamo odemo pjeice, da odemo vozilima ili da nas prebace helikopterom - rekao je Vince. - Tabananje nije ba neko rjeenje - kazao je Chris. - Ne bismo na takvu udaljenost mogli ponijeti dovoljno opreme - a trebalo bi nam nakon nekog vremena ponovno dati helikopter, koji bi nas jed nako tako onamo mogao prebaciti i na poetku zadatka. Sloili smo se da bi nas vozila mogla hitro izvui iz guve i relocirati na OOP-u ili pak prebaciti na neko drugo mjesto na neki drugi zadatak. Pinkieji (dugoosovinski Land-Roveri) pruili bi nam takoer poveanu vatrenu mo svojim na vozilo montiranim mitraljezima ope namjene i M19 40 milimetarskim runim bacaima ili bilo ime to bismo poeljeli. Isto bismo tako mogli ponijeti vie streljiva i eksploziva, kao i opreme i, openito uzevi, bili bismo samostalniji za due vrijeme. No vozila su imala dva velika nedostatka. Bili bismo ogranieni koliinom goriva koju bismo po nijeli sa sobom - rekao je Dinger, otpuhujui dim cigarete - a osim toga, mogunosti skrivanja na tom podruju oko OOP-a vrlo su zajebane. Budui da je naa zadaa zahtijevala da dugo ostanemo na istom terenu, najbolji oblik obrane bit e nam skrivanje, a pri tome nam vozila nee nimalo pomoi. Na tom bi se teritoriju isticala kao pasja jaja. Svaki put kad bismo odlazili u ophodnju morali bismo ostavljati ljude uz teretnjake da ih uvaju. Ne bismo inae mogli znati jesu li vozila u meuvremenu minirana, ne vraamo li se moda u zasjedu ili nisu li ih pak otkrili mjetani te o njima proirili vijesti. Osim toga, za osmoricu ljudi trebali bismo dva vozila, a dva su vozila udvostruavala izglede za razotkrivanje. Kad postoji samo jedna pjeaka patrola, postoji i samo jedna ansa da je otkrije. S druge pak strane, lako je mogue da dvotjedne zalihe oruja i druge opreme budu preteke za noenje, pa, unato svim nedostacima, budemo primorani ipak na odlazak s vozilima. Morat emo prvo proraunati to nam je sve od opreme potrebno pa krenuti odatle. Ispostavilo se da emo trebati eksplozive i streljivo, dvotjednu zalihu hrane i vode za svakog ovjeka, ABK odjeu te, samo ako ima mjesta, osobne stvari. Vince je napravio proraun te procijenio daje to ba koliina koju bismo mogli sami prtiti. - Dakle, na zadatak emo pjeice - rekao je. - No hoemo li dobiti ljude koji e nas prebaciti tamo vozilima ili emo helikopterom pa cipelcugom? - Vee su anse za otkrivanje idemo li vozilima - rekao je Mark. - Moda donle ne bismo ni mogli doprijeti bez dopune goriva. - Ako nam je ionako potrebna dopuna, pa zato onda ne odle timo helikopterom? - rekao je Legs. Na kraju se drutvo sloilo s helikopterskim ubacivanjem.

13

Moemo li dobiti letjelicu? - upitao sam Berta. Uputio se u operativnu sobu da to istrai. Pogledao sam kartu. Mora da nam je svima strujalo kroz glavu koliko emo biti izolirani. Upadnemo li u kakva sranja, nee biti nikoga da nas iz njih izvue. Bob je rekao: - Ako smo ve u dreku, nemamo barem previe brda za gaenje pri izvlaenju. Mmm, krasno - promrmljao je Dinger. Vratio se Bert. - Moemo vam pribaviti letjelicu, nema problema. Zapoeo sam novu raspravu: - Gdje bi nas, dakle, trebali iskrcati? Kod helikoptera je dobro to to vas oni dopremaju brzo. Gadno je pak to to su vrlo buni te mogu navui protuavionsku vatru. Prizemljenje takoer prilino kompromitira. Nismo eljeli da ono bude povezano sa zadatkom, pa bismo eljeli odabrati takvo mjesto koje e biti barem dvadeset kilometara udaljeno od samog OOPa. Ne bismo se eljeli spustiti istono ili zapadno od zavoja OOP-a, jer bismo time oteali navigaciju. Navigacija nije znanost nego vjetina. emu vjetinu oteavati problemima? Cilj je bio da se to prije doepamo skrovita. Da odletimo na sjever, preko OOP-a, a onda dopjeaimo natrag na jug ili da mu priemo s juga? - rekao sam. Nitko nije vidio nikakve prednosti u preletu OOP-a, pa smo se, dakle, odluili za iskrcavanje na jugu na nau izabranu toku. Odatle smo se samo trebali kretati prema sjeveru i svakako emo doi do OOP-a. ANDY MCNAB Odatle emo se kretati po azimutu izraunavajui put. Svatko zna kolika mu je brzina hoda i uobiajena je praksa da tu brzinu provjerava konopcem s uzlovima koji nosi u depu. Na primjer, znam da 112 mojih koraka na ravnom zemljitu odgovara duini od 100 metara. Na uzici bih napravio deset vorova, da bih je potom provukao kroz rupu u depu. Nakon svakih 112 koraka hoda uvukao bih uzicu za jedan vor. Kad bih uvukao svih deset vorova, znao bih da sam prevalio jedan kilometar, to bih tada provjerio i napravom za mjerenje hoda. Ukoliko bi se njezina mjera razlikovala od moje, uzeo bih prosjek. Ovo se obavljalo u vezi s magellanom, runim ureajem za satelitsku navigaciju. Satelitska navigacija jest pomo, no na nju se ne smije oslanjati. Moe se pokvariti a i baterije mogu zakazati. Nismo jo mogli proraunati kad bismo eljeli da nas iskrcaju; vremensku i daljinsku procjenu obavit emo kasnije, ovisno o tome to e rei piloti. Oni su trebali mozgati o protuzranoj obrani i koncentraciji vojske, kao i o tome kako e nas uglaviti na mjesto koje nee kolidirati sa stotinama drugih borbenih letova koji se odvijaju svakog dana - taj se faktor naziva dekonflikcijom. U ovoj fazi planiranja znali smo kamo idemo, kako emo onamo doi te, u grubim crtama, gdje bismo eljeli da nas iskrcaju. Netko je pokucao na vrata. Ovdje je pilot, ako elite s njim porazgovarati - rekao je pijun. Zapovjednik eskadrile bio je nii od Marka, riokos i pjegav. - Moete li nas dopremiti do ove toke? - upitao sam pokazujui mu kartu. - Kada? - upitao je. - Jo ne znam. Otprilike za dva dana. - Kako sada stvari stoje, da. Meutim, moram obaviti plani ranje dekonflikcije i ostaloga. Koliko vas je? - Osam. - Vozila? - Samo oprema. - Nema problema. Osjetio sam da u mislima ve izraunava teinu goriva, predouje konture zemljita, razmilja o protuzrakoplovnim snagama. BRAVO TWO ZERO - Imate li jo bilo kakve informacije, na primjer, karte? - To sam pitanje elio postaviti vama - kazao sam. - Ne, drek mi imamo. Ne budemo li vas mogli onamo spusti ti, kamo biste htjeli ii? - Sve ovisi o tome kamo nas moete odvesti. Pilot e proi itavu predstavu, od ukrcaja do iskrcaja, iako pojma nee imati o tome stoje zadaa. Potpuno emo se pouzdati u njegove prosudbe. Bit emo samo putnici.

14

Otiao je, a mi smo si pripremili jo jedan aj prije no to smo se latili onoga kakljivoga: kako napasti zemaljske linije i rakete. eljeli smo rijeiti kako da nanesemo maksimalnu tetu uz minimalan napor. Bude li sree, kabel e se pruiti uzdu OOP-a, a na svakih desetak kilometara nalazit e se otvori za kontrolu i popravak. Nismo znali hoemo li u tim ahtovima naii na alarmne ureaje ili neto slino. No Stan je ustvrdio da bi se, zbog ekonominosti polaganja ica, unutra mogli nalaziti i terenski komunikacijski kabeli. Nova pitanja za Berta. Hoe li poklopci ahtova biti zatvoreni lokotom? Hoe li tamo biti ureaja za zatitu od neovlatenog ulaska, pa bude li ih, hoemo li ih moi onesposobiti? Ne bude li mogue, hoemo li morati kopati da dopremo do samih zemaljskih linija? Mogu li one biti oklopljene betonskim, elinim ili nekim drugim zatitnim ovojima? Bude li tako, moda emo morati oblikovati eksploziv tako da prodremo kroz elik? Hoe li ahtovi biti poplavljeni da bi se sprijeila diverzija? Malo udno, no ovo bi nam zapravo pogodovalo, jer voda djeluje kao pojaava eksploziva, pa bi stoga snaga eksplozije bila jaa. Dogovorili smo se da emo, ovisno o zemljitu, izvesti napad tako da na etiri, pet ili est mjesta presijeemo kabel, a da svaki od tih rezova bude tempiran tako da do detonacija doe u razliita vremena tijekom nekoliko dana. Sav emo eksploziv postaviti u jednu no, s tim da e jedan naboj prasnuti, recimo, u predveerje idueg dana. Tako emo dobiti jednu itavu no kad se, u najboljem sluaju, nee moi pristupiti popravku ili emo ga barem znatno usporiti, pa e se popravka latiti tek zorom. Po svoj e prilici ustanoviti gdje su izvedeni rezovi, pa e poslati ekipu da ih popravi. Bilo nam je posve razumljivo da, ako je ikako mogue, i ove ljude pokuamo ukljuiti u tetu i gubitke, smanjujui tako irake sposobnosti popravljanja drugih oteenja. Mark je ANDY MCNAB predloio postavljanje mina elsie, malih protupjeadijskih mina koje se aktiviraju nagazno. Kad na nju stane, ona prasne. Bude li sve ilo po planu, prvo e punjenje presjei kabel, a kad se ljudi spuste da ga ponovno spoje - vjerojatno u zoru - tehniar ili neki straar u eksploziji mine elsie ostat e bez noge. Sljedee veeri eksplodirat e drugi naboj, no uz ovaj neemo postaviti mine. Momci koji e ovaj put krenuti u popravak bit e vrlo oprezni, polagani, ili e moda i odbiti taj posao. Dan kasnije eksplodirat e nov naboj, i to onaj kojemu smo dodali mine. Moda e ovaj put radnici biti slobodniji, pa ih moda ponovno dohvati. Jedino je pritom nezgodno to to neemo moi postaviti mine, preblizu mjestu koje diemo u zrak, jer bi ih eksplozija mogla izbaciti s leita ili razotkriti. Po najgorem scenariju, na est emo dana kabel izbaciti iz upotrebe. Po najboljem, unitit emo ga trajno ve nakon prvog dana. Ova je Markova zamisao bila sjajna, pa smo popisu nae opreme pridodali dvije kutije protupjeadijskih mina - njih ukupno dvadeset i etiri. U biti izvest emo onoliko presijecanja koliko nam to budu dopustili oprema i raspoloivo vrijeme. Moglo bi se dogoditi da moramo izvoditi diverzije na mjestima meusobno udaljenima i dvadesetak kilometara, pa i tijekom dviju noi. Nadao sam se da neemo morati razarati ahtove da bismo doli do ica, jer budu li pregledavali ostale poklopce, sigurno e pronai druge naprave. Da bismo im to onemoguili, na sve emo tempirne ureaje postaviti naprave koje blokiraju demontau. Bit e to bilo potezne poluge, bilo tlani zapori, koji e u sluaju da ih se podigne aktivirati eksploziv. Poeo sam osjeati zamor. Bilo je vrijeme za odmor, jer emo inae poeti praviti pogreke. Planiranje se pouruje samo onda kad se mora. Popili smo aj i protegnuli noge prije no to smo se posvetili problemu razaranja raketa scud. Dvanaest metara dugaka i otprilike metar iroka ruska raketa SS-1C scud-B ima domet od 100 do 175 milja. Transportira se i ispaljuje s osmerotockovnog lansera TEL. Posade su uvjebane da operiraju s toaka maksimalnog zaklona. Budui da nisu osobito tone, rakete scud namijenjene su razaranju velikih skladita, podruja prikupljanja poBRAVO TWO ZERO strojbi i uzletita, pa su gotovo vie bile u slubi promidbe. Osim konvencionalnog brizantnog eksploziva, mogle su nositi kemijske, bioloke ili nuklearne bojne glave. Kad su nae oklopne postrojbe poslane u Saudiju, pronijele su se glasine daje gospoa Thatcher, u sluaju da Saddam Hussein protiv njih primijeni kemijsko oruje, naputila generale da upotrijebe taktiko nuklearno oruje. Nikad nisam pomislio da u se za svoga ivota suoiti s kemijskim orujem. Nitko zdrav ne bi ga upotrijebio, no ovdje imamo ovjeka koji se tim sredstvima ve posluio protiv Irana i protiv svog vlastitog naroda te koji e, bez ikakve sumnje, i opet posegnuti za istim sredstvom ukoliko mu ustreba u ovom ratu. - Postoji petnaest do dvadeset TEL-a, no projektila je daleko vie - rekao je Bert. - Moe se oekivati da TEL prati neko komandno vozilo, nekakav teki tenk land cruiser, u kojem je zapovjednik i/ili kontrolor. U samom lanseru nalazit e se posada: dva ovjeka sprijeda, a ostali operatori otraga. Komandno mjesto na samom TEL-u nalazi se u sredini vozila, ulaz je kroz vrataca s lijeve strane. Mogue je da mu osiguranje prua pjeatvo, no ne znamo

15

koliko ih je, a ne znamo ni to je li nekoliko TEL-ova grupirano kao konvoj ili pak svaki od njih djeluje samostalno. Postalo je jasno da je operator glavna osoba pri lansiranju scuda. Kad transporter dotutnji do nepripremljenog poloaja za lansiranje, do ispaljivanja projektila protekne otprilike jedan sat. Za to se vrijeme obavlja precizno snimanje zemljita, radarsko izvianje zranih balona u gornjim slojevima atmosfere, proraun takvih faktora kao to je kut otklona te upumpavanje raketnog goriva. Tu je i nekoliko manje vanih sudionika - zapovjednik i dva operatora u kontrolnom centru, koji utipkavaju koordinate. Tako dolazimo do minimuma od trojice ljudi koje valja pobiti da bi se lanser potpuno izbacio iz borbe. Meutim, njih se moe zamijeniti. I dalje emo se, dakle, morati nositi sa scudom. Kako bismo njega razorili? Zrani su napadi jako dobri, no znali smo da Iraani imaju izvrsnu radiogoniometrijsku slubu, pa smo morali pretpostaviti i ono najgore - da su njihovi radiogoniometrijski ureaji netaknuti i operativni. Oni djeluju preko niza stanica za prislukivanje, posijanih diljem drave, koje azimutski pronalaze izvor ANDY MCNAB radiosignala. Potrebna su samo dva takva odreenja da se tono odredi poloaj. Nakon toga vrlo bi im lako bilo da nas se doepaju, osobito stoga to se kreemo pjeice. Pozivanje zranog napada znailo bi, dakle, da djelujemo javno. Zranim bismo napadima prebjegli samo u sluaju da nam Iraani ponude neto to se zbilja ne moe odbiti recimo, golemu koliinu scudova u konvoju. Tada bismo se jednostavno morali posluiti radiovezama i izloiti opasnosti da nas otkriju. Morali smo pretpostaviti da bi oni ionako znali da smo negdje u blizini ve i zbog toga to je udar navoen. Budemo li napali samu raketu, izlaemo se opasnosti od same bojne glave. Ne bismo znali je li ona kemijska, bioloka, nuklearna ili konvencionalna, a nismo eljeli krenuti u napad u zatitnoj ABK odjei jer njezino oblaenje iziskuje dosta vremena, a uz to i uasno usporava kretanje. I s gorivom je problematino, jer je ono vrlo pogubno za zdravlje. Sam TEL bio bi bolja meta, jer se bez njega rakete ne mogu lansirati. - Moemo li ga unititi? - upitao je Bob. - Vjerojatno, no ne znamo koliko ga je lako popraviti rekao je Dinger. - Osim toga, preblizu je projektilu. - A to je s podacima o letu koji se moraju ubaciti u rakete? - upitao je Chris. to smo vie razmiljali, to nam se neposredni napad s ciljem unitenja kontrolnog centra u sredini vozila inio pametnijim. Mogli bismo jednostavno onamo tutnuti eksploziv koji bi sve skupa lijepo sjebao, i to bez ikakvih problema za nas - predloio je Vince. - TEL mora biti zatien od praska rakete - to e biti dovoljno da na naboj ne oteti projektil. Znali smo to emo napasti, ali kako emo to izvesti? Na kraju smo zakljuili da emo, kad spazimo lansiranje scvda - to ne bi trebalo biti teko, ima li se na umu teren slian bilijarskom stolu - odrediti koordinate i nai ga. Osim toga, budu li zemaljske linije unitene, valja se nadati da nikakvih lansiranja vie nee ni biti. Znali smo ranjive toke. Znali smo da nee biti teko nai scudove. Otii emo u to podruje, pronai lansirni poloaj te proBRAVO TWO ZERO vesti izvianje neposrednog cilja (INC) kako bismo utvrdili koliko je ondje vojske, koliko lansera i gdje su momci. Rutinskim emo izvianjem vjerojatno pronai scud, zatim krenuti natrag i zaustaviti se na mjestu konanog prikupljanja udaljenom otprilike 1500 metara, ovisno o terenu. Odatle e etiri deka otii i obaviti izvianje punog kruga oko naeg logora, tragajui za slabim tokama. Zatim e dvojica od nas poi to dalje mogu kako bismo upotpunili informacije. Tada emo se povui na mjesto konanog okupljanja (MKO). Morat u iznijeti saet prikaz INC-a kako emo obaviti zadau, kako emo dospjeti do mete, iz kojeg emo se smjera vratiti, kakav e nam biti signal za raspoznavanje pri povratku na MKO. Kako bi sprijeio zbrku, uvijek se vraa tono iz onog smjera u koji si otiao. Moj uobiajeni signal za raspoznavanje jest hod s rukama rairenim kao na raspelu, s tim da oruje drim u desnoj ruci. Razliite ophodnje upotrebljavaju razliite znakove. Na ovaj se nain izbjegava buan straarski poziv te omoguuje lagana identifikacija. MKO se mora nalaziti na lako prepoznatljivu i branjivu poloaju, jer orijentacija u mrklom mraku nipoto nije jednostavna kako se to moda ini. Vrativi se na MKO, u sebi u pripremiti brzu seriju naredbi za napad, pa onda svima priopiti na to ciljamo. Dok se doista ne spustimo na teren, radit emo pod pretpostavkom da imamo najmanje tri toke dodira s neprijateljem, to jest da emo ubiti operatora, zapovjednika kontrolnog centra i tehniare. Ovo bi se normalno

16

provelo orujem s priguivaima. ovjek uvijek padne upuca li ga u njegovu T-liniju, zamiljenu liniju koja od jedne sljepo-oice preko obrva vodi do druge, s time da se jedan krak s te linije sputa preko hrpta nosa do baze prsne kosti. Upucaj rali kuglu bilo gdje na toj liniji, tvoj e ovjek sto posto lei. Ovo se mora uiniti izbliza, gotovo tik do koe. Krene s polazne linije i prilazi mu sve dok se ne okrene, a onda mora biti brz. Nema oklijevanja. Sve je stvar iste brzine, nasrtaja i iznenaenja. Toliko, to se tie teorije. Vince je sa sobom iz Velike Britanije ponio oruje s priguivaem, no jedan drugi doasnik izmolio je to oruje za odreeni zadatak, i tako smo ostali bez njega. eta D stigla je u Saudiju prije nas, a dolje u skladitu dolo je do gadnog nastupa sindroma drpea svega i svaega. Oplindrano je sve to je bilo na vidiku; ANDY MCNAB nije imalo nikakva smisla da odemo do njih i lijepo ih zamolimo da budu dobri i vrate nam nae igrake. Rekli bi jednostavno da ih trebaju - a vjerojatno i trebaju. U nedostatku oruja s priguivaima vjerojatno emo se morati posluiti svojim borbenim noevima - orujem koje podsjea na famozni komandoski bode iz Drugog svjetskog rata - elimo li to due sauvati tajnost svoga napada. Postavit emo etverolanu jedinicu za vatrenu podrku, a zatim e se druga etiri ovjeka iskrasti i ui u podruje scuda. Po-istit emo kontrolora, a onda tipove koji sjede ili spavaju u TEL-u. Zatim emo postaviti naboj od plastinog eksploziva PE4. Po mojoj procjeni, za ovaj e nam posli u TEL-u dostajati dvije funte eksploziva i na dva sata tempirani upalja. Lijepo emo zatvoriti vrata i ode on u zrak, naravno nakon to se mi ve odavno izvuemo. I na PE stavit emo napravu za blokiranje razminiranja, tako da spravica, ako je i nau i podignu, prasne. Na naboj emo postaviti i ureaj koji emo aktivirati u sluaju da budemo prerano otkriveni. Bit e to ruica i prekida koji e aktivirati odreenu duinu sporogoreeg tapina, koji e zatim, nakon ezdesetak sekundi, aktivirati detonator. Tako emo, ako stvar poe po zlu, moi jednostavno postaviti naboj i pobjei. Naboj e se moi aktivirati na tri naina, to e, nadam se, pokriti svaku eventualnost: tempiranim ureajem, ureajem koji onemoguuje razminiranje - na principu povlaenja, pritiska ili smanjenja pritiska, koji god bio primjeren - te ureajem za hitno aktiviranje. Bilo je 16,00. Najednom ili dva lica oko mene poeo se ocrtavati umor, a pretpostavljam da sam i sam tako izgledao. Zbilja smo se naradili. Znali smo kako emo obaviti zadau, sve do samih neposrednih naredbi. Borbeni zadatak etverolane grupe za vatrenu podrku bio je pruanje zatitne vatre kojom e se jurinoj grupi omoguiti da, ako je mogue, dovri svoju zadau i izvue se. Zadatak etverolane jurine grupe bio je da meusobnim ispomaganjem pokua dovriti napad koritenjem ureaja za sluaj razotkrivanja. Bilo kako bilo, trebali bismo se izvui do zbornog mjesta u sluaju nude (ZMUN) i brzo se pregrupirati. Zatim bismo trebali prijei do zbornog mjesta ophodnje i ondje se pregrupirati s grupom za vatrenu podrku. BRAVO TWO ZERO Naravno, neemo znati je li ita od toga izvedivo sve dok ne vidimo kakvo je stanje na terenu. Mogla su biti etiri TEL-a zajedno, ime bi se otvorili problemi razotkrivanja zato to bi ciljeva bilo mnogo vie. Ili bi pak mogao biti samo jedan TEL, no koji ne bismo mogli izravno napasti; u tom bismo sluaju poduzeli napad iz daljine s jakom vatrom - ali ne na tetu patrole a zbog unitenja samo jednog cilja. U sluaju napada iz daljine ne bismo obavljali "runi rad" ve bismo se u pokuaju unitenja cilja posluili ezdeset esticama. Takav napad mora biti kratak i otar, ali odluka o tome hoe li se izvesti ili ne, moe se donijeti samo na terenu. Tek kad se sagleda problem moe se donijeti ocjena i razrada onoga to ti je initi. Uvijek emo pokuati tajni napad, ako je ikako mogue. Trea bi opcija bio zrani napad. Izbor izmeu napada iz daljine i zranog napada stvar je fine procjene, na koju vjerojatno utjee broj ukljuenih jedinica. Meutim, i u prvom i u drugom sluaju na vidjelo bi dola injenica da se nalazimo negdje blizu na tom prostoru. Razotkrivanje bi bilo podnoljivo ukoliko bi bilo opravdano dovoljno velikim brojem jedinica, no ako uspijemo presjei kabel, ovo uope nee biti potrebno. Sad je ve soba zaudarala po znoju, prdeu i cigaretama. Posvuda je bilo papiria sa slikama scudova te dijagrama s pokretima ljudi i grupe za vatrenu podrku. Planiranje uvijek iscrpljuje, ali samo zbog toga to sve elimo razraditi do najsitnijih pojedinosti. Kad doemo do lansera, a vrata budu zatvorena, gdje se nalazi kvaka? Kako funkcionira? Na koju se stranu otvaraju vrata, na van ili unutra? Jesu li to vrata harmonika? Vise li vrata s dovratka? Hoe li biti zatvorena lokotom kao kod brojnih oklopnih vozila? to emo u tom sluaju? Ljudi to nisu znali, pa smo zato prouavali slike i mozgali. Detalj, detalj, detalj. To je strano vano. Mogao bi gurati vrata koja bi trebalo povui. Propusti li sitnicu, sigurno e sve zajebati. Preli smo na razmiljanje o opremi potrebnoj za izvrenje naih planova. Elektrinu se centralu moe unititi kumulativnim nabojem od dvije funte eskploziva postavljena na pravo mjesto; ne mora se dii u zrak itava instalacija. Moe se to postii malim nabojem eksploziva za

17

AC\ ANDY McNAB BRAVO TWO ZERO

specifine namjene, jer se zna ranjiva toka koja se napada. Kod scuda smo znali ranjive toke, ali nismo ba bili sigurni kako emo do njih doi. Bio sam za to da uzmemo samo naboj PE, po dvije funte svaki, a ne i eksplozive za specifine namjene, jer te namjenske ne bismo mogli upotrijebiti ni na koji drugi nain. No i opet, do informacija emo doi tek kad stignemo na teren. Trebat e nam stoga eksploziv PE4, tapin, elektrini upaljai, elektrini i neelektrini detonatori, tempirni ureaji, detonirajui tapin. Detonatori se ne umeu u plastini eksploziv izravno onako kao u filmovima. Izmeu detonatora i eksploziva stavlja se detonirajui tapin. Ove emo naboje pripremiti unaprijed, a detonatore i tempirne ureaje stavit emo u njih neposredno prije napada. Vince i Bob otili su u potragu za tim stvaricama. Vratili su se za etvrt rata. Sve je sreeno - kazao je Vince. - Sve smo smjestili pod tvoj krevet. Sada su sve glavne toke bile pokrivene. Nastupat emo pjeice, nosei sve sa sobom, pa e nam stoga trebati nekakvo sklonite, nae priuvno skrovite (PS). Idealno bi bilo da PS prua zaklon od vatre i pogleda, jer e u njemu stalno netko biti. Vrlo je opasno ostavljati opremu pa se po nju vraati - premda se ponekad mora i to -jer se, bude li skrovite otkriveno, moe upasti u zasjedu ili naletjeti na mine iznenaenja. Djelovat emo iz patrolne baze i iz nje odlaziti na zadatke. Mogue je da za ophodnje pronaemo bolji PS; u tom emo sluaju u nj pod zatitom mraka preseliti svu opremu. Sada smo proraivali plan za povlaenje i izbjegavanje zarobljenitva (PIZ). Bit emo tristo kilometara od Saudije, ali samo 120 od susjednih drava. Neke od njih pripadaju koaliciji, pa bi, teorijski, trebale biti savrena odredita. - Kakve su granice? - upitao je Vince Berta. - Ne znam pouzdano. Mogle bi biti poput granice sa Saudijom, protutenkovski jarak, i to je sve. Ali mogle bi biti i jako branjene. Ma kakva bila granica, prijeete li je, uvajte se, zaboga, da ne pomisle da ste Izraelci. Nisu ni oni daleko. - Poteno, Bert - rekao je Stan, kimajui glavom prema Bobu i kesei se - ali ja ni preko koje granice ne idem s onim junjakom. Guste crne kovrave kose i velika nosa. Bob je zaista ostavljao takav dojam. N...da, a tko bi pak htio onamo s ovim Zorroom? pokazao je Bob na Markovu nosinu. Sve je teklo lijepo. Kad se ljudi prestanu bockati i kad se jedan prema drugome ponu lijepo odnositi, tada se treba zabrinuti. - Kakav je teren tamo gore? - upitao je Mark. - Uglavnom isti. Preteno ravan, ali kad dospije u podruje Krabilaha i granice, ima i neto uzvisina. to zapadnije to je teren vii. - Kakvo je stanje na Eufratu? - upitao je Dinger. - Moe li ga se preplivati? - Rijeka je iroka gotovo kilometar, ima na njoj nekakvih otoia. U ovo vrijeme bit e da je jako nabujala. Posvuda uokolo je biljni pokrov, a gdje je vegetacije, tu je i vode, a gdje je vode, tu su i ljudi. Stoga e uvijek uz rijeku biti ljudi. Sve buja i zeleni se - pravi zaviaj Adama i Eve, ako se jo sjea Biblije. Potraili smo druge mogunosti. Otkriju li nas, hoemo li taba-nati daleko na jug ili emo krenuti na sjeverozapad? Prelazak granice vjerojatno e biti vrlo dramatian, ali tako bi nam bilo i da poemo na jug. Ionako bi nagaali da idemo na jug, a bjeati tamo vraki je daleko. Dinger se oglasio svojom najboljom imitacijom glasa W.C. Fieldsa: "Idi na zapad, mladiu, na zapad!" - Ne, zajebite to - rekao je Chris - tamo sve vrvi od almaa. Ako ve bjeimo, krenimo na neko ljepe mjesto. Hajdemo u Tursku. Bio sam jednom ondje na ljetovanju. Bilo je sasvim zgodno. Doemo li u Carigrad, tamo je jedan lokal koji se zove Pudding Club.

18

U njemu se susreu svi svjetski putnici i ondje ostavljaju poruke. Mogli bismo ostaviti poruku za ekipu koja e nas traiti pa se lijepo otii zaje bavati dok ne dou po nas. Meni to zvui fino. - Bert, kakav odbor za doek oekujemo drugdje? - upitao je Legs. - Ima li ikakvih informacija od sruenih pilota? - Raspitat u se. - Ako nam ne rekne drukije, Bert - rekao sam - ne emo na jug. Uvijek se, to je mogue due, drimo kao ekipa, jer je to bolje za moral i vatrenu mo, a izgledi za izvlaenje vei su nego ANDY MCNAB za pojedinca. No ako se patrola razbije, ljepota odabira sjevera sastoji se u tome da moe biti ovjek najgore sposobnosti za orijentaciju na svijetu a da ipak stigne kamo si se uputio. Ravno na sjever pa na rijeku, dr" se lijevo i prema zapadu. No ako i uspijemo prijei granicu, neemo moi smatrati da smo na sigurnom. Nema nikakvih informacija koje bi to potvrivale. Druga stvar koje smo se bojali jest zarobljavanje. Koliko ja znam, Iraani nisu potpisali ni enevsku ni Haku konvenciju. Tijekom Iransko-irakog rata svi smo mi vidjeli zvjerstva koja su poinili pri ispitivanju. Svoje su zarobljenike bievali, prili strujom i djelomice im komadali tijela. Jako me zabrinjavalo da se oni, ako nas uhvate a mi im damo samo one podatke koje smo duni dati: broj, in, ime i dan roenja, nee time zadovoljiti te da e od nas traiti vie, ba kao to to prikazuju njihove grozovite snimke. Zbog toga sam odluio da, unato vojnikim obiajima i ne obavjetavajui o tome svoje nadreene, za ophodnju valja spremiti neku izliku. Ali kakvu? Oito je da smo mi jurina postrojba. Upast emo u sjeverozapadni Irak nosei svu silu streljiva, eksploziva, hrane i vode. Nije potreban mozak nekakvog nadbiskupa da se shvati kako mi nismo pripadnici Crvenog kria. Jedino ega smo se mogli domisliti bilo je da smo ekipa za traenje i spaavanje. Ovakve ekipe stiu kao razmjerno velike postrojbe, osobito kad Amerikanci odlaze izvlaiti svoje oborene pilote. Piloti imaju ureaj TACBE (taktiki radiofar), koji radi na meunarodnoj frekvenciji za hitnu pomo, a koju awacsi neprekidno sluaju i lociraju pozive. Naravno, sluaju ih i svi ostali, ukljuujui i Iraane. Awacs e prema radiofaru locirati pilota i prenijeti obavijest. Tada e nastupiti ekipa za traenje i spaavanje. Postrojbu e sainjavati helikopter sa kvadrom za izvlaenje (osam do deset ljudi) sa strojnicama montiranim na helikopter. kvadru moe pratiti i nekoliko jurinih helikoptera tipa Apache, koji e pruati podrku, tako da se vei helikopter moe spustiti i izvesti prepad. Uza sve to najvjerojatnije e biti avi-jacijsko osiguranje - nekoliko mlanjaka, na primjer, A10, radi pojaanja pritiska u sluaju potrebe. Jako se inzistira na vraanju ljudi, a tako i treba. Tada zna da e se, upadne li u govna, uiniti sve da te se spasi, osobito ako si pilot. To je dobro za moral i djelotvornost letenja, BRAVO TWO ZERO a s posve druge strane, tu su i razlozi financijske prirode - u obuku svakog pilota uloeni su milijuni funti. Iraani e znati za ove velike spasavalake postrojbe kao i za to da se u helikopteru za spaavanje nalazi medicinska ekipa, ponajprije zbog obrada rana. Nas e biti ba odgovarajui broj i obui emo se vie-manje jednoobrazno. Nasuprot uvrijeenu miljenju, ne hodamo mi okolo u onome to nam se svia. Potreban ti je neki oblik raspoznavanja kako bi te mogla identificirati tvoja vlastita vojska. Ne eli ba da te ustrijele tvoji, bilo bi vrlo neprofesionalno. Stoga za ovakvu vrstu operacije nalikuje nekakvom vojniku. Zbog toga to emo nositi samo normalni PE4, moi emo rei da ga imamo samo za vlastitu zatitu - da ponekad moramo drati toku susreta dok nam awacs ne navede sruenog pilota. U takvom sluaju provodimo lokalnu zatitu. - Dali su nam sav taj materijal - rei emo - a zapravo pojma nemamo kako se on koristi. Svi su bili upueni u medicinu. itava je pukovnija obuena do visoke razine. Chris, bolniar ophodnje, bio je na odgovarajuem teaju. Stan je, naravno, imao medicinsku naobrazbu i godinu dana prakse u bolnici. Ekipa za traganje i spaavanje uglavnom se bavi obradom rana, pa e u nju biti ukljueni ljudi naeg znanja. Ureaji TACBE uklapat e se u nau priu, no u dubini due znao sam da sve ovo nee dugo drati, osobito ako nas uhvate s priuvnom opremom. Znali smo da se s tom priom neemo izvlaiti due od dva do tri dana, no to e glavonjama biti dovoljno da procijene koliku bismo tetu mogli nanijeti naoj operativnoj sigurnosti. to oni znaju? - pitat e se nae glavonje - i koliko to moe nauditi naim buduim operacijama? Morat e pretpostaviti da emo rei sve to nam je poznato. Zato nam i govore samo ono to trebamo znati - zbog naeg vlastitog dobra, kao i zbog dobra svih ostalih. U najboljem sluaju, namaknut emo im vrijeme. Bilo je ve oko est naveer, trenutak za novi odmor. Prostorija je zaista smrdjela, a na licima se ocrtavala napetost. Otili smo neto prigristi, a ovaj put smo, za promjenu, sjeli zajedno. Uobiajeno je inae da ode svojim prijateljima i bavi se svojim stvarima. - Na nesreu, gledao sam Apokalipsu sada na TV no prije no to smo krenuli - rekao je Vince i promijeao kavu.

19

AA ANDY MCNAB BRAVO TWO ZERO

I ja - rekao je Mark. - Nisam imao to raditi, birtije su bile zatvorene. Veina je ljudi iskusila isto ono grozno zatije kad u ranim jutarnjim satima samo sjedi i eka, sjedi i eka. Jilly i ja smo taj dan proveli u napetoj tiini. Samo se Bob drukije provodio, ilboei u klubu oito jednako loe kao i uvijek. Razgovarali smo o tome kako je zadatak dobar te koliko se radujemo odlasku na teren, no raspoloenje je donekle guila pomisao na izoliranost u kojoj emo se nai. Znali smo daje zadaa opasna, no nije nam to bilo ni prvi ni zadnji put - na koncu konca, za to smo i plaeni. Natoili smo svoje ploke i spremili se za novu sjednicu. Sada, dok sam rezimirao dvanaest sati planiranja, raspoloenje je bilo vedrije. Ovako. Chinook nas sputa na mjesto desanta dvadeset kilometara juno od OOP-a, zatim tabanamo jednu no, moda i dvije, ovisno o terenu i stanovnitvu, do PS-a i stovarita. Odatle emo odailjati izviake ophodnje da lociramo zemaljsku liniju. Ova potra ga moe potrajati dvije do tri noi. O tome se ne moe nita rei dok ne stignemo na teren. U poetku emo biti zaokupljeni nalaenjem zemalj ske linije, no istodobno emo uspostaviti promatranicu na OOP-u pa zei na pokrete scudova. Ugledamo li golem broj scudova kako prolaze OOP-om, posavjetovat emo se i zatraiti zrani napad. Opazimo li lan siranje scuda, uzet emo mu koordinate, locirati ga, obaviti izvianje pa ga onda napasti. Zatim emo se vratiti u PS i nastaviti svoju zadau. Sve je ovo podlono promjenama dok se ne naemo na terenu. Moglo bi se dogoditi da ve prve noi na terenu primijetimo lansiranje scuda. U tom sluaju, meutim, neemo poduzimati nita sve dok se vrsto ne utvrdimo u PS-u. Nema nikakva smisla da se deremo "banzai!" i da nam isprae turove samo zbog jedne bravure i jednog samotnog scuda. Bolje se strpiti i nanijeti vie tete. Zato emo se mi prvo srediti, a onda krenuti, i to otro. Nakon petnaest dana izvui emo se do mjesta ukr caja, koje emo ugovoriti s letaima prije no to nas desantiraju ili emo im tu poziciju javiti u operativnom izvjeu. Oni e doi, pa nas ili opskrbiti i premjestiti ili pak vratiti da dobijemo drugi zadatak. Sve je zaista vrlo jednostavno. I bilo je. Moraju se, ako je mogue, stvari postavljati na ovaj nain, jer tako ostaje manje toga za zaboravljanje i manje toga moe poi po zlu. Ako u planu ima mnogo aspekata i ovisi li on o munjevitom tempiranju - a ima i takvih sluajeva - vea je vjerojatnost da e se neto zajebati. Mnogi planovi, meutim, moraju biti ba takvi, no uvijek se valja truditi da budu to jednostavniji. to jednostavnije to sigurnije. Za vezu s podrunom bazom u Saudiji imali smo patrolni radio. Nije bilo vjerojatno da emo nai mjesta za rezervni zbog teine. To to emo imati samo jedan ureaj nije bio nikakav problem jer emo ionako raditi kao jedna ophodnja. Imali smo i etiri radiofara; bilo bi idealno da svatko ima po jedan, ali nije ih bilo. To su naprave dvostruke namjene. vrkne jednu tipku i TACBE emitira signal koji moe uhvatiti bilo koja letjelica. - Sjeam se jedne priice o nekoj jedinici u Belizeu - rekao sam. - Nije iz Pukovnije. Bili su na vjebi u praumi. Dok su bili u dungli dali su im TACBE. Jedan je asnik stavio svoj ureaj u orma ri, a pritom se izvukla tipka radiosignala i aktivirala napravu. Javljali su se civilni avioni, sve se uzmuvalo. Dva su im dana trebala da pro nau radiofar u ormariu. - Mamlazi. Izvue li drugu tipku, aparat funkcionira kao svaki normalni radio, komunicira unutar ogranienog dometa

20

zrakoplova iznad tebe. TACBE se moe upotrebljavati i za veze na tlu, no to mora biti unutar linije neposredne vidljivosti i ograniena dometa. Glavna mu je, meutim, namjena komuniciranje s av/acsom u sluaju nude. Reeno nam je da e nam av/acsi pruati danononu zatitu te da e na na poziv odgovoriti za nepunih petnaest sekundi. Utjeno je bilo znati da e ti netko odgovoriti onim ugodnim, umirujucim, uljudnim glasom kakvim se awacsi uvijek slue da umire unesreene pilote. Potekoe su, meutim, izvirale iz injenice da je TACBE bilo vrlo lako radiogonio-metrijski locirati. Upotrijebili bismo ih samo u krajnjoj nudi ili ako sve krene k vragu za zrani napad. Imali smo jo jedan radio na principu simplex - istom onom principu kao i TACBE, ali na drugoj frekvenciji i s dometom od otprilike jedan kilometar. Sluio je za razgovor s helikopterom u sluaju velike guve, kako bismo ga mogli vratiti ili navoditi. Budui da mu je ANDY MCNAB snaga odailjanja bila beznaajna, bilo gaje gotovo nemogue locirati, pa emo ga moi rabiti posve sigurno. Glavni predmet opreme stoje nosimo o opasau i uprtaima bili su municija, voda, najnunija hrana, pribor za preivljavanje, zatitni prsluk, no i prizmatini kompas kao rezerva kompasu silva za odreivanje smjera na terenu. Voda i meci - ovo je uvijek prva briga. Sva je druga oprema drugorazredna, pa e predmeti osobnog komfora doi zadnji na red - i to samo bude li mjesta. Pribor za preivljavanje uvijek je prilagoen bojitu i zadai, pa smo stoga iz njega izbacili udice i uzice za ribolov, ali smo zadrali heliograf, minijaturnu pilu i povealo za paljenje vatre. Ponijeli smo i osnovnu opremu za prvu pomo, koja se sastoji od pribora za obradu rana, sredstava protiv boli, rehidrata, antibiotika, skalpela, otopina i sredstava za davanje otopina. Prema propisima, svoje dvije sirete s morfijem nosi o vratu, tako da svi znaju gdje se nalaze. Mora li nekom dati morfij, uvijek e uzeti onaj s nastradaloga, a ne svoj; tvoj bi ti mogao zatrebati ve za koju minutu. Neemo se gnjaviti s vreama za spavanje zbog njihova obujma i teine te zato to vrijeme nee biti tako strano. Ipak u ponijeti komplet GoreTexa, a svi su ostali uzeli svoje pelerine ili kozmonautske pokrivae. Uzeo sam i svoju staru vunenu kapu, jer se mnogo tjelesne topline gubi preko glave. Dok spavam, navuem je preko lica, to ima i tu prednost da se osjeam razmjerno ugodno kao pod pokrivaem. U naprtnjaama smo nosili eksploziv, rezervne baterije za patrolni radio, dodatnu fizioloku otopinu i odgovarajui pribor, vodu i hranu. Boba je dopalo da nosi kantu za pianje, plastini kanistar od 4,5 litre. Kad kanta bude puna, jedan od nas odnijet e je dva kilometra dalje u grmlje, pomaknuti kakav kamen, iskopati pod njim rupu, zatim ispraznati kantu i vratiti kamen tamo gdje je i bio. Ovako e se sprijeiti razotkrivanje njuhom, ivotinjskim zanimanjem ili aktivnou kukaca. Podijelio sam i druge dunosti. - Chris, ti sredi medicinski pribor! On e automatski uzeti kirurku opremu, u kojoj je kompletni intravenozni pribor i zavoji za sve nas. - Legs e se pobrinuti za signalizaciju. Znao sam da e se Legs, izmeu svega ostaloga, postarati da imamo rezervne antene za patrolni radio, tako da, razotkriju li nas dok BRAVO TWO ZERO je antena izvuena, moemo jednostavno otii i ostaviti je. I dalje emo moi odravati vezu uz pomo rezervne antene. Isto e tako provjeriti da su u svim aparatima nove baterije, da imamo dovoljno rezervnih, kao i za to da sve naprave funkcioniraju. Vince i Bob, moete li pregledati pribor za ruenje? Njih e dvojica izvui PE iz svih omota i umotati ga maskir-nom vrpcom da mu zadre oblik. Time emo izbjei utanje pri raz-matanju na bojitu te mogunost da nas razotkriju zbog zaboravljenog otpada. - Spazi li neprijatelj jednu jedinu potroenu ibicu na tlu ispred sebe, znat e da ste bili ovdje - tako je govorio moj instruktor na teaju za preivljavanje u borbenim uvjetima. - A nade li je iza sebe, znat e da su to bili komandosi. Mark, ti se moe pobrinuti o hrani i sranju. Kiwi e iz skladita uzeti dvotjedne porcije za osmoricu ljudi. Sve e se to raspremiti, a za pojas e svatko pospremiti samo jedan komplet za pripremu pia. Odbacujem toaletni papir jer na terenu serem uei, pa mi zato niti ne treba. No svatko ima svoju plastinu vreicu u koju sere. Nakon uporabe, svee se vor i vreica se sa sadrajem vrati u naprtnjau. Sve mora ii s vama, jer se ne smije ostaviti nita to bi moglo razotkriti va poloaj, kako onaj stari tako i sadanji. Ako drek jednostavno zakopate, pobudit ete zanimanje ivotinja, a otkrije li ga tkogod, moe mu se analizirati sastav. Ria e, na primjer, ukazivati na to da se radi o Iraaninu, dok e ribizi ili ili upuivati na zapadnjaka. Uvijek se pravi cirkus sa zamjenom jelovnika. Prema nepisanu pravilu, sve to ne eli baca u kantu da bi drugi deki probrali to ih zanima. Stan nije volio pirjano meso na srednjoengleski nain, ali je zato volio odreske s povrem, pa smo mu kriom zamijenili konzerve. On e prijei granicu s dvotjednom zalihom jela koje najtee

21

podnosi. Sve je to ipak samo zafrkancija; kad jednom budemo na terenu, opet emo se trampiti. Trebale su nam jo maskirne mree kako bismo sakrili sebe i svoju opremu. To u ja - dobrovoljno se javio Dinger. On e s bale vreevine odrezati etvorine veliine est sa est stopa. Novu vreevinu potrebno je "uresiti" strojnim uljem. Vreevina

AO /IO ANDY MCNAB se stavi u blato koje se dobro utrlja. Sve se potom dobro otrese, ostavi da se osui i eto ti prave pravcate maskirne mree. - Sve treba biti zavreno do sutra u 10,00 - zakljuio sam. Pregledavat emo i provjeravati neprekidno. To nee sprijeiti da stvari podu po zlu i da ne funkcioniraju, ali e barem donekle umanjiti vjerojatnost da se to dogodi. Bilo je oko 22,30 i Dinger je obznanio da pada od umora. Shvatio sam. Sve smo ve pretresli, tako da bi daljnji nastavak bio samo puko otkrivanje tople vode. Odlazei, deki su svaki i najmanji papiri ubacili u ureaj za unitavanje dokumenata. Vince i ja smo jo malo ostali. Morali smo jo u glavnim crtama prikazati plan zapovjedniku ete i starijem vodniku. Oni e nas obasuti brojnim pitanjima tipa "to ako", a njihov drukiji slijed misli mogao bi stvar osvijetliti drugim svjetlom. Bude li sree, mogli bi prihvatiti plan. 4. Nisam mogao spavati jer su mi misli letjele brzinom od sto milja na sat. U ovoj su mi igri ljudski ivoti, ukljuujui i moj. Zapovjednik ete odobrio je plan, no tu nije prestalo moje razmiljanje moe li se naum provesti bolje i kako. Jesu li ostali tek tako kimali glavama i slagali se s onim to sam rekao? Vjerojatno nisu, jer su svi bili vrlo zainteresirani za na uspjeh, a osim toga, svi su oni ljudi bez dlake na jeziku. Jesam li ita ispustio ili zaboravio rei? Ipak dolazi do toke kada unato svemu mora djelovati. Mogao bih naime, itav ivot umovati o razliitim mogunostima. Digao sam se i pripremio si aj. Legs je ba zavrio sa sreivanjem sredstava veze, pa mi se pridruio. Stanu i Dingeru nije bilo traga. Ta su dvojica mogla zaspati dok rekne keks. - Glavonja veze upravo mi je dao na pozivni znak - rekao je Legs. - Glasi BRAVO TW0 ZERO. Zvui dobro. Proavrljali smo malo o moebitnim manjkovima. Gledajui ga kako odlazi prema svome krevetu, pitao sam se razmilja li o svom domu. Bio je solidan obiteljski ovjek, drugom mu je djetetu bilo tek pet mjeseci. U mislima sam odlutao k Jilly. Nadao sam se da je nee uznemiriti nita od onoga to ita u novinama. Stalan je bio um pakiranja opreme i kretanja momaka koji su se spremali. Ukljuio sam svoj walkman i sluao Madness. Nisam ih zapravo sluao, jer su mi misli letjele u svim moguim smjerovima, no mora da sam oko tri zaorio, jer se u est, kad sam se probudio, pjeva predvodnik spustio za dvije oktave i upravo su brujali zavrni akordi. ANDY MCNAB Toga je jutra bila prava ludnica. Provjeravali smo znamo li jo uvijek ukljuiti signal za pomo na malim TACBE radioureajima, te umijemo li te naprave koristiti za vezu u uvjetima geometrijske vidljivosti. Vince je prikupio streljivo kalibra 5,56 za armalite te sve 40 mm bombe za tromblone kojih se mogao doepati. Osjeali smo velik manjak tih bombi, jer je tromblon zaista izvrsno, mono oruje. Bombe su zaista cijenjena roba; kad ih dobije, dobro ih skriva. Objasnio sam svoj problem jednom prijatelju iz ete A, a on se snaao i donio nam ih jo nekoliko. Svi meci 5,56 morali su se staviti u okvire za municiju kako bismo se uvjerili da svi okviri besprijekorno funkcioniraju. Okviri su jednako vani kao i samo oruje, jer ukoliko opruge ne ubacuju metke kako treba, mehanizam ne moe ubaciti metak u leite. Zato smo uvijek iznova i iznova provjeravali okrive. U okvir armalitea normalno stane trideset metaka, no mnogi od nas radije su u nj stavljali 29, ime se omoguuje neto malo jai potisak opruge. Lake je i bre staviti novi okvir nego se gnjaviti sa zastojem. Provjerili smo bombe za 203 i eksploziv. PE4 nema mirisa, a pod prstima se osjea kao plastelin. Iznenaujue je inertan. Moe ak zapaliti tapi eksploziva, koji e izgorjeti poput neke pomahnitale svijee. Jedini problem s PE4 jest taj to on na hladnoi postaje krt pa gaje teko oblikovati. Treba ga gnjeiti u ruci da postane podatan.

22

Stalno smo iznova ispitivali i provjeravali detonatore. Oni ne-elektrini, koje emo upotrijebiti u sluaju nude, iniciraju se tapinom koji izgara u njima; ne moe ih se provjeravati. Elektrini se detonatori mogu provjeriti ispitivanjem elektrinog kruga. Postoji li provodljivost kroz detonator, moemo biti sigurni da e elektrini impuls aktivirati eksploziv u detonatoru, to e dovesti do eksplozije naboja. Na sreu, zatajenja su vrlo rijetka. Provjera naprava za tempiranje iziskuje dosta vremena. Mora se namjestiti ureaj za odgodu aktiviranja te ispitati funkcionira li. Ako funkcionira kad ga se namjesti na jedan sat, funkcionirat e i za etrdeset i osam. Zatim se naravna vrijeme kako bi se i to provjerilo. Po propisu, ako ovdje doe do pomaka od pet sekundi u bilo kojem smjeru, naprava se zamjenjuje drugom. U praksi, odbacujem svaki tajmer u koji posumnjam. BRAVO TWO ZERO Na kraju ispitujemo ianu mreu za protupjeadijske clay-more mine, to se takoer obavlja testiranjem strujnog kruga. Zatim smo se dali na montiranje i demontiranje malih protu-pjeadijskih mina elsie. Mnogi od nas odavno u rukama nisu imali te stvarice. Postarali smo se da ih nauimo montirati i, to je jo vanije, demontirati. Mogla bi, naime, nastati i takva situacija da na metu poloimo eksploziv i ove mine, ali da zbog nekog razloga moramo otii i izvaditi ih. Time se stvari pri postavljanju uvelike kompliciraju, jer mora biljeiti gdje su one na terenu, a, uz to, onaj koji je postavljao naprave za blokadu razminiranja morao bi te naprave i dezaktivirati. Velik je problem predstavljalo to to je mina claymore bilo isuvie malo a one su bile idealne za obranu i spreavanje gonjenja. Rijeili smo to tako da smo otili do poljske kuhinje, pokupili hrpu posuda za sladoled te sami proizveli vlastite mine. Provrta se rupa u sreditu kutije, kroz nju se provue eksplozivna korda koja se svee u vor unutar posude. Od PE4 se oblikuje naboj i postavi se na dno posude; pri tome valja pripaziti na to da vor bude dobro usaen u plastinu masu. Zatim se kutija natrpa arafima i maticama, metalnim otpacima i svakovrsnim gadnim sitneom koji se nalazi uokolo, na posudu se stavi poklopac i sve skupa dobro obavije maskirnom vrpcom. Kad ova mina jednom doe na svoje mjesto, treba samo na detonirajui tapin staviti detonator i Bog te veseli. Zatim smo sredili oruje, pdev od trononog postolja do uti-mavanja nulte toke na nianu. Legne potrbuke, nacilja u isto mjesto na meti udaljenoj sto metara pa ispali pet metaka. To se naziva grupom. Pogleda gdje je grupa uletjela u metu, pa dotjera nian tako da sljedea grupa ode onamo kamo ti eli - to jest, kamo cilja. Ako ga ne ugodi, a grupa je, recimo, etiri palca udesno od mjesta na koje cilja s udaljenosti od 100 metara, na 200 metara ta e razlika biti osam palaca udesno i tako dalje. Lako bi ti se moglo dogoditi da na 400 metara posve promai metu. Zbog raznoraznih faktora nulta e se toka razlikovati od pojedinca do pojedinca. Ponekad je to zbog fizike veliine i "onog reljefa" - udaljenosti izmeu streleva oka i zadnjeg niana. Poslui li se tuim orujem, nulta ti toka moe biti predaleko. To nije neki problem na kratkim daljinama do 300 metara, no na veima moe ANDY MCNAB postati... Ako se to zbilo, a mogao si vidjeti kamo ti kugle odlaze - mogao si "nianiti s pretjecanjem" da to ispravi. itavo smo jutro proveli na strelitu - prvo da natimamo oruje, a zatim da isprobamo sve okvire. Na ophodnju u nositi deset okvira, ukupno 290 metaka, a svaki je okvir trebalo ispitati. Isto u tako nositi i kutiju sa 200 metaka za minimi, koji se puni istom municijom kao armalite, i to bilo s redenika, bilo iz okvira. Ispalili smo iz 203 nekoliko kolskih bombi, koje su pri padu zadimile bijelim dimom, to vam pomae da ustanovite trebate li ciljati vie ili nie - grub nain dotjerivanja nianskih sprava. Uvjebavali smo mnoge scenarije. Stanje na terenu moe se mijenjati vrlo brzo, a mora oekivati da tamo sve bude prilino neodreeno. to vie vjeba, to si fleksibilniji. Ovu fazu planiranja i priprema zovemo "proi i pretresi sve" i tu se ponaamo poput kineskog parlamenta. Svatko, bez obzira na in, ima pravo iznijeti vlastite ideje, kao i pokopati tue. Radili smo s razliitim priuvnim sklonitima, jer nismo znali kakav je reljef zemljita. Teren je mogao biti ravan poput palainke, pa bismo se u tom sluaju rasporedili u dvije etverolane skupine koje bi se meusobno pomagale. Raspravljali smo o tome kako bismo komunicirali meu tim skupinama: bismo li se posluili konopcem - jednostavnim komadom uzice koji se u sluaju dramatinog stanja moe jednostavno potezati - ili pak poljskim telefonom, malim ureajem prikopanim na dvoilnu DIO icu razvuenu izmeu dva poloaja. Za sluaj da se odluimo za ovu zemaljsku liniju, uvjebavali smo razvlaenje DIO i sam nain razgovora. Legs se negdje izgubio da bi se vratio s parom elektronikih poljskih telefona, koje ni on sam nije pravo poznavao. Prije no to ih je poplaio, njima su se sluili za razgovore izmeu prostorija. Sjedili smo s tim telefonima poput djece uz novu igraku tvornice Fisher-Price, pritiui ovo, izvlaei ono. - emu ovo? to e biti pritisnem li ovo? Prednost pri pakiranju naprtnjae ima "operativna oprema" - u naem sluaju naoruanje i oprema koja e nam pomoi da smjestimo ili dostavimo to naoruanje. Zatim su na redu one osnovne stvari za

23

BRAVO TWO ZERO preivljavanje - voda i hrana, pribor za obradu rana i, za ovu operaciju, oprema za ABK zatitu. U naprtnjaama se nalazila oprema koja e nam trebati u operacijama na terenu. Meutim baterije za radio prazne se, pa emo ih, zajedno s mnogim drugim stvarima, trebati zamijeniti tijekom nae dvotjedne izoliranosti. Zbog toga, radi popune naprtnjae, morali smo sa sobom ponijeti i pospremiti jo mnogo druge opreme. Ta se popuna nalazila u kontejnerima. Nosili smo jo i dvije vree za pijesak: u jednoj je bila dodatna ABK oprema, a u drugoj priuvna hrana, baterije i raznovrsni sitni materijal. To je jo pridonijelo uasnoj teini opreme. Vince je bio zaduen za raspodjelu tereta. Oprema razliite vrste morala se ravnomjerno razdijeliti na itavu patrolu. Budu li svi eksplozivi u jednoj naprtnjai, pa ako se ta iz bilo kojeg razloga izgubi, izgubit emo sposobnost napada eksplozivom. Za operacije na Falklandskom otoju, zaliha prutia Mars itave operativne grupe poslana je na jednom jedinom brodu, i svi su strepili da taj ne potone. Da su bar imali Vincea da im to lijepo sredi! Osim taktikih razloga koji su nalagali ravnomjernu raspodjelu, ljudi su eljeli i oekivali da tereti budu ujednaeni. Imali smo vagu koja vae do 100 kilograma, pa smo njome odredili da svaki ovjek o pojasu i na leima nosi 69,30 kg. Uz to je svatko imao i kanistar od 5 galona vode - to je bilo dodatnih 18 kg. Nosili smo k tome svoju ABK opremu i priuvnu hranu, daljnjih 6,75 kg, u dvije vree za pijesak, koje su bile povezane tako da zajedno ine svojevrsno sedlo, to se moe prebaciti oko vrata ili preko ramena. Sveukupno su tako po ovjeku otpadala 94 kilograma, to je teina krupnijeg mukarca. Svatko je svoju opremu pakirao kako mu se htjelo. Nema propisa kojim bi se to ureivalo; bitno je samo da sve ima i da ti je pri ruci. Jedino se patrolni radio uvijek morao nalaziti na vrhu vezistove opreme kako bi ga u sluaju borbe svatko mogao lako nai. Oprema koja se nosi o pojasu sastojala se od streljiva i osnovnog pribora za preivljavanje - vode, hrane, pribora za obradu rana, kao i osobnih stvarica. Za ovu emo operaciju o pojasu nositi i TACBE, maskirnu mreu, kojom emo se kamuflirati ne naemo li prirodan zaklon, te pribor za kopanje kako bismo u sluaju potrebe mogli doi do kabela. Ovaj pojasni pribor nikad ne bi trebalo skidati sa ANDY MCNAB BRAVO TWO ZERO

sebe, no ako ga se skine, uvijek se mora nalaziti na dohvat ruke. Nou s njim uvijek morate biti u kontaktu. Ako je skinut, spavate na njemu. Isto vrijedi za oruje. Najboljim nainom prebacivanja opreme pokazalo se naizmjenino prenoenje u dvjema etverolanim grupama: etvorica osiguravaju zatitu, etvorica tegle, da bi potom zamijenili mjesta. Naporan je to posao i nimalo se nisam veselio dvadesetkilometarskom taba-nanju one prve noi - ili moda prve dvije noi - od iskrcavanja iz helikoptera do OOP-a. Sigurno se sada neemo baviti uvjebavanjem tegljenja; bilo bi to kao da uvjebamo rad u studeni, gladi, vlazi - nita se time ne bi postiglo. Uvjebavali smo, meutim, iskrcavanje iz letjelice te postupke koje emo poduzeti budemo li otkriveni za samog iskrcaja ili dok se helikopter bude udaljavao. Sve je sada bilo podreeno zadai. Ako nisi fiziki neto radio na pripremi, razmiljao si o njoj. Tijekom faze "proi i pretresi sve" vidio sam da su sva lica osjenana usredotoenou. Hranili smo se svi zajedno i kuhari su zbog nas dobro oznojili stranjice. Vei dio Pukovnije ve je otiao na zadatke, no bilo je jo sasvim dovoljno deki da zakre kuhinju i da se zajebavaju. Deki iz ete A oiali su se na najstraniji nain do same koe; sprijeda suncem opaljena lica, a odotrag bljetavo bijele lubanje. Neki su izgledali kao pravi hotelski igoli koji petkom izlaze u grad. S tim svojim uasnim frizurama sigurno su se oajniki molili da rat potraje dovoljno dugo da im vlasi ponovno narastu. Budui da se i mnogo pukovnijske administracije obavljalo s jednog mjesta, neprestano sam se sudarao s ljudima koje nisam jako dugo viao. Spustio bih im kakav tos, pogledao to imaju dobra za itanje i zatim im to poplaio. Bilo je to zbilja divno vrijeme. Ljudi su bili drutveniji no inae, vjerojatno zato to smo bili u izvanrednoj situaciji, zato to nije bilo nikakvih ludovanja, nego samo puki posao. Svi su bili euforini. Jo od Drugog svjetskog rata i vremena Davida Stirlinga nije se u istom trenutku i na istom ratitu okupilo toliko ljudi iz Pukovnije. U jednom smo trenutku primili neke vrlo gadne injekcije protiv jednog bojnog biolokog sredstva za koje se smatralo da bi ga Saddam Hussein mogao upotrijebiti. Prema propisima, trebalo je primiti jednu injekciju, priekati nekoliko dana

24

pa se vratiti po drugu, no veina nas je ve nakon prve bila izbaena iz stroja. Bilo je uasno: ruke su nam nabreknule poput balona, pa vie nismo htjeli natrag. Osamnaestog nam je reeno da emo na jedan od prednjih poloaja, na nekakvo uzletite, s kojeg e nas poslati na zadatak. Sredili smo svoje osobne stvari, tako da, budu li ih morali poslati naoj rodbini, meu njima ne bude nita uznemirujue ili pornografsko. Za to bi se, dodue, pobrinuli i sami deki iz ete, pa nae prljavtine ionako ne bi izbile u javnost. Da bi se smanjila frka u familiji, obino se vojne stvarice meu u jednu vreu, a osobne u drugu. Adresirali smo ih i predali u pohranu etnom intendantskom doasniku. Iz operativne baze odletjeli smo avionom Cl30, punim borbenih vozila i brda opreme. Bio je to borbeni let na maloj visini, premda smo se jo uvijek nalazili u zranom prostoru Saudijske Arabije. Buka je bila prevelika da bismo mogli razgovarati. Na ui sam stavio titnike i pognuo glavu. Bio je mrkli mrak kad smo sletjeli u veliku savezniku zrakoplovnu bazu i kad smo poeli istovarivati opremu. Buka je bila neprekidna i zagluujua. Letjelice svih moguih fela dizale su se i sputale na bljetavo osvijetljenu pistu; bilo ih je svakakvih - od izviakih aviona do A10 thunderbolta. Bili smo znatno blie irakoj granici i zapazio sam daje ovdje puno svjeije no to smo mi bili naviknuli. Da bi se ovjek ugrijao, svakako je trebao demper ili radno odijelo, pa makar zbog toga morao i raspremati prtljagu. Na travu ispod palmi razastrli smo vree za spavanje pa si iz opreme o pojasu pripremili aj. Leao sam na leima i zurio u zvijezde kadli sam zauo um koji je prvo poeo kao nekakva potmula daleka grmljavina, a zatim je rastao te ispunio itavo nebo. Val za valom, rekao bih, B52 povrh naih glava letio je prema Iraku. Kamo god si se okrenuo, sve sami bombarderi. Prizor kao s nekakvog plakata za regrutaciju iz Drugog svjetskog rata. Zatim je slijedio niz aviona tankera, pa onda opet mlanjaci. Nebo je tutnjalo dobrih pet-est minuta. Tolika mona, zastraujua ANDY MCNAB BRAVO TWO ZERO

zrana sila koja dominira nebesima - i tamo dolje, na travi, grupica mamlaza koji pijuckaju. Bili smo sami sebi dovoljni, zaokupljeni sami sobom, da od rata nismo nita drugo vidjeli doli svojih vlastitih priprema. Sad mi je sinulo: Zaljevski se rat ne sastoji samo od nekolicine ljudi na zadatku, nego je to neto daleko, daleko vee. I, uz jedno dopunsko punjenje, mi smo unutar dometa tog silnog oruja. Malo prije svitanja sirene su poele tuliti i ljudi su se razbjeali u svim moguim smjerovima. Nitko od nas nije imao pojma to se zbiva, pa smo ostali u svojim vreama za spavanje. - U sklonite! - viknuo je netko, no nama je bilo i previe udobno da bismo se pomaknuli. Da je kome bilo do toga da nam rekne to se dogaa, priao bi i kazao nam. Na kraju je netko dreknuo: - Scud! - Trgnuli smo se. I ba kad smo htjeli skoiti na noge, oglaen je prestanak uzbune. Svakog punog sata netko bi ukljuio BBC-ov Svjetski program. U odreeno vrijeme uo bi se i pozivni znak Archersa. Kad si daleko od kue, uvijek se nae netko tko slua svakodnevne zgode ljudi sa sela, makar to i ne htio priznati. Reeno nam je da kreemo te noi. Odlanulo nam je. Na aerodrom smo doli samo s onim to imamo na sebi. Poslijepodne sam izdao formalnu zapovijed. Prisutni su bili svi koji su bili ukljueni u zadau - svi lanovi patrole, zapovjednik ete i asnik operativnog odjela koji nadgleda sve operacije ete. Nakon to sam ih izdao usmeno, zapovijedi e se predati operativnom centru. Ondje e ostati do ispunjenja zadae, pa poe li po zlu, svi e znati to sam bio smjerao. Ako smo se, na primjer, etvrtog dana trebali nai na toki A, a ne bude li nas tamo, znat e da elim da to podruje nadleti brzi mlanjak kako bih s njim stupio u kontakt pomou TACBE-a. Pri vrhu svakog dokumenta bila je otisnuta oznaka da je rije o strogo povjerljivu materijalu. Vrlo je vano da nitko ne zna nita o onome to ga se izravno ne tie. Piloti, primjerice, nemaju nita s ovom zapovijedi. Poeo sam opisom terena na koji odlazimo. Zapovijed se treba objasniti tako kao da nitko nema pojma o onome to se zbiva. Stoga sam, u ovom sluaju, krenuo od toga gdje se Irak nalazi i s kojim dravama granii. Zatim se prelazi na ue podruje, koje je, za nas, zavoj OOP-a. Opisao sam zemljite i izloio ono malo topografskih informacija koliko sam imao. Sve to sam znao morali su znati i oni. Potom sam im dao vremena izlaska i zalaska sunca, Mjeseevih mijena i vremensku prognozu. Deki iz meteoroloke slube obavijestili su me da e vrijeme biti hladno i suho. Informacije o vremenu vrlo su vane, jer ako vas, na primjer, u zapovijedi upute da vjetar najee pue iz smjera sjeveroistoka, ta vam informacija moe

25

pomoi pri orijentaciji. Budui daje po predvianju vrijeme tijekom nae operacije trebalo biti razmjerno blago, jo smo jednom odluili da ne nosimo vree za spavanje. Osim toga, za njih i nije bilo mjesta. Prikazao sam potom situaciju. U normalnim okolnostima, u ovom bih trenutku iznio sve to znam o neprijatelju koji je pred nama - kakvo mu je naoruanje, moral, sastav snaga i slino - no obavjetajni su podaci bili vrlo oskudni. Isto bih tako, u normalnoj situaciji, spomenuo gdje se nalaze bilo ije prijateljske snage, kako nam one mogu priskoiti u pomo, no za ovu nau operaciju o tome se nije imalo to rei. Zatim je slijedio borbeni zadatak, to sam ponovio dvaput. Bio je tono onakav kako nam ga je definirao zapovjednik ete u prostoriji za instruktau: prvo, locirati i unititi zemaljske linije na podruju sjevernog dijela OOP-a i, drugo, pronai i unititi scudove. Sada je na red dola izvedba, pravi sadraj zapovijedi - kako emo zapravo obaviti svoju zadau? Dao sam prikaz u glavnim crtama, razdijeljen po fazama, otprilike onako kako se pripovijeda pria. - Faza 1 bit e ubacivanje, to e se obaviti chinookom. Faza 2 bit e pokret do priuvnog sklonita. Faza 3 je svakodnevna aktivnost u PS-u. Faza 4 bit e izvianje, a zatim napad na zemaljsku liniju. Faza 5 bit e djelovanje po mjestu scuda. Faza 6 bit e izvlaenje ili popuna ili odreivanje novog zadatka. Zatim sam potanko izloio kako emo provesti svaku pojedinu fazu. Ovo se mora proraditi to detaljnije kako bi se uklonile sve nejasnoe. Nakon svake faze izdao sam zaduenja - na primjer, budemo li razotkriveni tijekom samog desanta, ako se ophodnja nae pod vatrom u trenutku kad se helikopter upravo digao. Tako e ANDY MCNAB BRAVO Two ZERO

ljudi znati to elim da se dogaa ako ne bude frke, a znat e i to valja initi bude li je. U teoriji je sve ovo, naravno, vrlo lijepo, ali svako od ovih zaduenja treba detaljno opisati. O svemu se ovome moralo prethodno razglabati, sve se ovo trebalo razraditi te zatim pretoiti u formalnu zapovijed. Prethodno planiranje tedi vrijeme i energiju na terenu, jer ljudi tako znaju to se od njih trai. Na primjer, to e se dogoditi ako se u nekoj etapi zatrai da se helikopter vrati do ophodnje radi zamjene pokvarenog radija? Kad se letjelica spusti, obilazimo li je i idemo li do njezine stranje strane? Prihvaamo li novi radio kroz istovarivaeva vrata sa strane? Kako zapravo pozivamo helikopter? Koji je kd pozivnog signala? Rjeenje za ovo posljednje bilo je da emo se pri prepoznavanju posluiti slovanim kodom - slovom BRAVO. Pilot helikoptera e, dakle, znati da e na odreenoj koordinatnoj mrei, ili na podruju unutar te mree, vidjeti bljesak BRAVO u infracrvenom. Nosit e naoale za nono promatranje i znat e, jer u mu ja tako rei, da kad ugleda B, spusti letjelicu, pet metara ulijevo od znaka. A onda, zbog toga to e se spustiti meni zdesna, morat u samo pokraj kokpi-ta prii do i stovari vaevih vrata, koja su na chinooku s lijeve strane iza kokpita, ubaciti svoj radio i prihvatiti onaj koji e mi hitnuti. Bude li kakvih poruka, epat e me za ruku i predati mi ih na komadu papira. itava e razmjena biti gotova za minutu. Proao je sat i pol prije no to smo proreetali svaki detalj svake faze. Na red su dole upute o koordinaciji, suhoparni detalji kao to su usklaivanje vremena, napomene o koordinatama, sastajalitima, vanim lokacijama. Sve je ovo ve bilo dato, ali se iznosi potvrde radi. Ovdje su bile obuhvaene i akcije u vezi sa zarobljavanjem kao i podrobnosti plana izvlaenja i izbjegavanja zarobljavanja. Izvijestio sam o pozadinskoj podrci, to se zapravo odnosilo na zalihe i opremu koje nosimo sa sobom. Na kraju sam opisao red podinjenosti i sredstva veze - tipove radioaparata, frekvencije, rasporede, kodove i lozinke kao i sve ratne znake date iskljuivo za ovu zadau. - Siguran sam da svi ve znate - rekao sam - da je na pozivni znak BRAVO TWO ZERO. Red podinjenosti je ovaj: zapovjednik ophodnje sam ja, a zamjenik je Vince. O ostalome raspravite meu sobom. Sada je bila prigoda za postavljanje pitanja, a potom smo sinkronizirali satove. Izvjetaj o letu dao je pilot, jer e on biti zapovjednik tijekom faza ubacivanja i izvlaenja. Pokazao nam je kartu rute kojom emo ii i onda neto due govorio o moguim potekoama glede protuzrako-plovnih poloaja i napada roland projektilima zemlja-zrak. Rekao nam je kako se trebamo ponaati u stranjem dijelu letjelice te to se radi u sluaju havarije. O tome sam s njime ve bio razgovarao i bilo mi je zapravo drago to je elio da se razdvojimo, tako da zrakoplovci i ophodnja svaki za se okuaju vlastitu sreu. Da budem iskren, mi ne bismo eljeli klapu zrakoplovca, a ni oni, iz nekih svojih razloga, nisu eljeli s nama. Govorio je i o dekonflikciji, jer e se izvoditi zrani napadi na okolne ciljeve - stanovit broj fiksnih lansirnih mjesta u krugu od deset kilometara od mjesta naeg prizemljenja bit e razoren. Naa je dekonflikcija bila ureena tako da nam se pod okriljem tih napada omogui neopaen ulazak na teren.

26

Sastanak je zavren oko 11,00. Svatko je sada znao to mora uiniti, gdje i kako. Negdje u doba ruka reeno nam je da zbog dekonflikcije moda neemo moi krenuti. Ipak, pokuat emo - ne moe znati dok ne proba. Uzet emo dodatno gorivo malo prije saudijsko-irake granice, a onda je s punim spremnicima prijei. Jo smo jednom, zadnji put, sve skupa provjerili, pa natovarili opremu na kolica za teret te pojeli to smo mogli vie svjee hrane. udjeli smo za polaskom. Raspoloenje je bilo u skladu s onim: samo vi nas pustite da uemo onamo i sve to lijepo sredimo. Ostalim emo dekima prepustiti da okolo kradu po atorima i opremi i sve skupa sjebu. Kad se vratimo, logor e biti sreen. U 18,00 uli smo u vozila i odvezli se do chinooka. Atmosfera je bila leerna. Momci iz ete prilazili su nam govorei: - Koji su, ono, broj tvoje nove izme? Tebi vie ionako nee trebati, zar ne? - Na naem prvom terenu nas etvorica-petorica poplaili smo neke madrace od spuvaste gume, u skladu s naelom: ako je neto negdje, a zgodno je, uzmi! Sada su nam poeli pristupati i neki iz drugih patrola; govorili ANDY MCNAB BRAVO TWO ZERO

su: - Ovo vam vie nikad nee trebati, zar ne, pa nam ba moete i ostaviti. - Ovo je bilo popraeno pokretom kopanja naih grobova. Prikazao se i sam zapovjednik. - Otiite tamo, obavite posao i vratite se! - Ovo je bila sva njegova instruktaa. Bob se iznenada neeg sjetio. - Zajebao sam stvar - kazao je jednom drugu. - Nisam ispunio obrazac oporuke. Mamino je ime dolje, a ja sam se potpisao - morat e meu mojim stvarima iskopati njezinu adresu. Pobrini se da se to sredi i da joj se urui! Na brzinu sam porazgovarao s pilotima. Dodijelili su im komplete armiranih prsluka, pa su vodili vane raspre to e s njima: hoe li sjesti na njih, pa da im bombe ne otkinu jaja, ili e ih stvarno navui na se da im ne prostrijele grudi. Doli su do zakljuka da je bolje te prsluke navui na prsa, jer bi bez jaja mogli ivjeti. To ne znai da ih on i ima - rekao je kopilot - kao to e se uskoro i sam uvjeriti. Jo je bilo svjetlo pa smo vidjeli kako reaktivna struja rotora podie snanu pjeanu oluju dok se helikopter die. Kad se praina slegla, vidjeli smo samo deke koji zure uvis i mau nam. Iznad pustinje letjeli smo nisko. Isprva smo promatrali zemlju, ali nije se tu imalo to gledati - samo golema pjeana prostranstva i nekoliko brda. Po pustinji su poput tokica rasuti neobini krugovi koji su izgledali poput preobrnutih itnih krugova - usjevi koji se uzdiu umjesto da se povijaju. Bili su to povrtlarski tereni. Sa svojim velikim ureajima za natapanje, koji su neprestano plavili zemlju, u ovom su golom krajoliku izgledali posve nestvarno. Smrailo se, bili smo dvadesetak kilometara od granice, kadli se pilot oglasio preko interfona. Povedi deke do prozora pa neka pogledaju ovo! Na nebu, tisuu stopa iznad nas, bilo je bezbroj aviona. Pod dirigentskim tapiem awacsa, letjeli su razmaknuti djeliima sekunde sloenom mreom zranih koridora, izbjegavajui sudare. Svi su imali upaljena prednja svjetla. Nebo je plamsalo svjetlom. Sva ova silna razliito obojena svjetla letjelica razliitih veliina doimala su se poput Rata zvijezda. Mi smo napredovali brzinom od 100 vorova, oni mora da su letjeli 500 ili 600. Pitao sam se znaju li za nas. Pitao sam se govore li sami za se: nadajmo se da emo dobro obaviti svoj posao, pa da ovi momci uspiju ui i obaviti svoje. Dvojio sam. Dva su se lovca stutila da provjere tko smo, a onda se opet vinula u visinu. - Do granice je jo pet kilometara - rekao je pilot. - Pogledajte to se sada zbiva! Tek to je to izrekao, kao da je pregorio jedini osigura rasvjete promenade u Blackpoolu: na nebu je odjednom zavladao mrkli mrak. Svi su avioni istodobno pogasili svjetla. U neprozirnoj tmini spustili smo se da urno iskrcamo dodatno gorivo, to znai da smo ostali u letjelici i da je rotor radio. Ovdje emo dobiti konano odobrenje za polazak ili opoziv, ovisno o ivotno vanoj dekonflikciji. Dok se zemaljsko osoblje pomaljalo iz tame, napeto sam promatrao hoe li netko dati znak ohrabrenja. Jedan je pogledao prema pilotu i okrenuo ruku: vraaj se. Gad! Jedan drugi klipan pritrao je pilotu s nekim papiriem i gurnuo mu ga kroz prozor. Trenutak kasnije kroz slualice sam uo pilotov glas: - Opoziv, opoziv, moramo se vratiti. Dinger je smjesta upao u vezu: - Ma, zajebi to. Hajd"mo mi svejedno preko granice, tek tako da moemo rei da

27

smo bili prijeko. Hajde, pa to je tek koji kilometar. Ne treba nam puno da odletimo tamo i da se vratimo. Moramo prijei, da nas ne bi zajebavali kad se vratimo. No pilot nije bio toga miljenja. Ostali smo na tlu jo dvadeset minuta dok je on obavljao svoje provjere i dok su se punili spremnici, a onda smo se digli i krenuli na jug. Istovarili smo svu opremu, a zatim su nas odveli do mjesta na kojem se nalazila polovica ete, koja se dotle ve bila preselila na drugu stranu uzletita. Ljudi su iskapali kitre od granata, pa ih pokrili pelerinama i komadima dasaka i kartona kako bi se zatitili od vjetra. Kao da su se ulogorile neke protuhe: oko improviziranih vatri gomile natisnutih tjelesa. Patrola je bila loe raspoloena, ne samo zbog razoaranja to nije prela granicu nego i zbog toga to nismo bili sigurni to ANDY MCNAB BRAVO TWO ZERO

e se sada dogoditi. Bio sam dvostruko pogoen jer sam svoj madrac ve bio poklonio. itavog 20. besposleno smo se klatili, iekujui da se neto dogodi, iekujui bilo to. Provjerili smo opremu jo nekoliko puta i pokuali se nekako udomaiti ovdje za sluaj dueg ekanja. Izvukli smo maskirne mree - ne zbog nekih operativnih razloga, jer je uzletite bilo u sigurnoj zoni - nego zato da se zaklonimo od vjetra i da si napravimo malo hlada preko dana. Kad si zakriljen neim, ima iluziju da si i zatien. Kad smo se tako malo sredili, pojurili smo uokolo u lakim vozilima i pinkiejima da vidimo moe li se to poplaiti. Ovo je bio pravi pravcati raj za kleptomane. S Amerima smo obavili stvarno dobru trampu. Naa hrana je daleko bolja od amerike, ali u njihovim sljedovanjima ima zgodnih stvari - vreica M&M bombona, te boica tabaska, koji govedini i valjucima daje onaj pravi dodatni okus. Drugi fini predmet iz amerike opreme, vrsta plastina lica koja se nalazi u svakom paketu. Na njoj se ispali rupica, kroz koju se provue uzica, i eto ti u depu savrene natjecateljske lice. Budui da su nai madraci od spuvaste gume zauvijek ie-znuli za naeg neuspjelog leta, pokuali smo se domoi udobnih amerikih vojnih kreveta. Amerikanci su imali toliko opreme da im je i na ui izlazila, pa su vrlo rado trampili krevet za nekoliko kutija hrane. Mala Amerika nalazila se na drugoj strani aerodroma. Ondje je bilo svega: od mikrovalnih penica i strojeva za pravljenje utipaka do videa Barta Simpsona, koji su se prikazivali dvadeset etiri sata na dan. A i zato ne bi Ameri su u svakom sluaju znali kako elegantno ratovati. kolska djeca u Sjedinjenim Dravama slala su vojnicima velike kutije s raznoraznom kramom: slike na kojima su estogodinjaci nacrtali dobre momke s amerikim i loe s irakim zastavama, te svu silu sapuna, pasta za zube, pribora za pranje, eljeva i sredstava protiv znojenja. Te su kutije stajale otvorene na stolovima kantine i svatko je iz njih mogao uzeti to mu se svidjelo. Ameri nam nisu mogli prirediti ljepu dobrodolicu. Odmah smo se nali tamo. Ispijajui pjenuavi capuccino, hitro smo rovali po kutijama. Ne treba niti spominjati da smo vei dio sadraja odnijeli. Neki su tipovi bili strani i s njima je bilo vrlo zgodno brbljati, osobito s nekim amerikim pilotima koji su, mislim, bili pripadnici Nacionalne garde. Svi su oni u civilu bili pravnici ili direktori pilana. Bili su to krupni stari deki etrdesetih i pedesetih godina posuti raznoraznim znakama; puili su ogromne cigare, letjeli na svojim thunderboltima i posvuda po nebu urlali "Yeah, boy!" Nekima od njih ovo je bio trei rat. Bili su izvrsni ljudi i priali su zapanjujue prie. Uio si sluajui ih. U naredna smo dva dana ponovno proli na plan. Sada, kad smo imali neto vie vremena, bi li se u njemu ita moglo poboljati? Priali smo i priali, ali smo ostali na istom. Bilo je to vrijeme frustriranosti, puko ekanje - kao da smo u startnom bloku, a starter je zapao u trans. Radovao sam se olakanju koje e nastupiti kad zaista doemo na teren. Porazgovarali smo s pilotom jednog jaguara kojem se avion na nekoliko dana zaglibio na uzletitu. Na svom prvom borbenom letu morao je zbog problema s generatorom odustati. - elim ostatak rata provesti ovdje - rekao je. - Zajebavanje koje me eka pri povratku bit e neizdrivo. Istinski smo ga alili. Znali smo kako mu je. Konano, 21., dobili smo zeleno svjetlo za polazak sljedee noi. Ujutro, 22., probudili smo se u praskozorje. Dinger je odmah uzeo cigaretu. Stan, Dinger, Mark i ja bili smo pod jednom maskirnom mreom, okrueni kutijama s hranom i svom silom svakovrsnih drugih kutija i plastinih vrea. U sredini je bila konzerva s vatricom za kuhanje. Stan je iz udobnosti svoje vree za spavanje izvukao aj. Nitko se nije htio dignuti i istaknuti jer je bilo odvratno

28

hladno. Leali smo i pijuckali aj, hrakali i jeli okoladu iz sljedovanja. Na prekrasni san dvaput su nam nou bile prekinule uzbune. Spavali smo, dodue, s veim dijelom opreme na sebi, no mrsko nam je bilo i pomisliti na navlaenje izama, zatitnog prsluka, kacige te na bijeg u streljaki zaklon. U oba navrata ve je za deset minuta bio oglaen prestanak uzbune. ANDY MCNAB Dinger je otvorio vreicu s kobasicama i grahom i podijelio nam ih. Tri ili etiri alice aja kasnije, u Dingerovu sluaju tri cigarete kasnije, sluali smo Svjetski program. Ma gdje u svijetu bio, od njih e doznati to se zbiva prije no to ti to rekne koji drugi peder. Male kratkovalne radioprijemnike nosimo sa sobom u sve operacije i vjebe, jer zaglibi li u nekakvoj dungli, jedina veza koju e imati s vanjskim svijetom bit e ti Svjetski program. Kamo god poao, posvuda e vidjeti ljude sagnute nad svojim aparatima traei frekvencije, jer se one mijenjaju ovisno o vremenu u toku dana. Ponijet emo ih sa sobom i na ovaj zadatak, jer je sva prilika da emo tako primiti prve glase daje rat zavren. Nitko nam to inae nee moi javiti dok ne uspostavimo veze, a do toga moe doi i dan nakon Saddamova pada. Zajebavali smo se na raun Dingerova radija, jer su taj od raspadanja spaavale samo brojne uzice i ljepljive trake. Svi su imali digitalne aparate, samo je Dinger uvao svoju starinsku napravu na parni pogon koju je trebalo narihta-vati itavu vjenost. Pronijele su se glasine da e tijekom dana stii neka pota, prva po naem dolasku u Saudiju. Bilo bi zbilja zgodno doznati to je nova kod kue prije no to odemo. Jilly i ja bili smo u fazi kupovanja kue i morao sam joj potpisati punomo. Nadao sam se da e i to stii, jer e inae, srede li me, imati veliku frku. Posjetili su nas pilot i kopilot, pa smo obavili zadnji razgovor o ukrcaju tereta. Ponovio sam rutinski postupak uspostavljanja prekinute veze i sve ono to se radi doe li do borbenog kontakta na mjestu desanta, kako bih se jo jednom uvjerio da nam je svima sve bistro. Razgovarali smo s dvojicom utovarivaa, dekima dvadesetih godina, oito velikim ljubiteljima Apokalipse sada, jer su s chinooka na sve strane virili mitraljezi. Jedino to nisu imali kacige s tigrovom glavom i to im se iz naglavnih radiotelefona nije ula Wagnerova glazba "Kas Valkira". Za njih je odlazak preko granice bio ivotna elja. Ludili su za tim. Piloti su doznali za jo nekoliko poloaja rolanda, pa su razradili rutu kojom e ih zaobii, no prema nainu na koji su utovarivai razgovarah", pomislilo bi se da oni zapravo ele biti napadnuti. Pomislio sam da bi se oni zapravo grozno razoarali da nas iskrcaju i da se vrate itavi. BRAVO TWO ZERO Za jednim stolom na drugoj strani uzletita provjerio sam svoje zapovijedi. Budui da je prvo ubacivanje propalo, trebat u grupi ponoviti itavu zapovijed istog popodneva - ne onoliko potanko, ali ipak obuhvaajui sve toke. ekali smo neuhvatljivu potu. Konano je doprla vijest daje stigla i da se nalazi na drugoj strani uzletita, pola milje daleko. Bilo je 17,30, samo pola sata do polaska u letjelicu. Vince i ja sjeli smo u jedno lako vozilo te odjurili i doepali se vree za etu B. Jedan deko dobio je razrez poreza, drugi je pak bio sretni primalac poziva na pretplatu na Reader"s Digest. Ja sam bio bolje sree. Primio sam dva pisma. Jedno mi je napisala mati - bilo je to prvo pismo od mojih roditelja otkako sam navrio sedamnaestu. Nisu znali da sam u Zaljevu, no mora da im je to ipak bilo jasno. Nisam ga imao vremena itati. Ako si u urbi, moe barem rasporiti omotnice tako da izgleda kao da su pisma proitana, kako ne bi povrijedio niije osjeaje u sluaju da se ne vrati. Prepoznao sam omotnicu A4 od Jilly. U njoj je bilo nekoliko karamela, onih meni najdraih. Pic"n Mix od Wooliesa. Zaudo, bilo ih je tono osam, po jedna za svakoga iz patrole. Uz njih, tu se nalazila i punomo. Posljednja veera doista je velik dogaaj prije odlaska na zadatak. Okupi se itavo drutvo pa se zajebava. - Kad te sljedei put vidim, gledat u te odozgo jer u te poka pati - kazao je netko, pravei pokrete kao da zasipa zemljom raku. - Drago mi je to se poznamo, drkadijo - rekao je netko drugi. - E pa, kakav bicikl ima kod kue? Hoe li mi tko od prisut nih posvjedoiti da e mi dati svoj bicikl ako ga ucmekaju? Raspoloenje je bilo vedro, a svi su bili voljni da, bude li potrebno, pomognu u pripremama. U isto vrijeme pojavila se nova koliina svjee hrane. Pukovnijski intendantski doasnik domogao se poiljke odrezaka, kobasica, gljiva i svih drugih sastojaka dobra rotilja. Bila je fantastina zafrkancija, no nesretan je ishod bio taj da smo svi mi nakon toliko dugog reima na konzerviranoj hrani imali silnu i estoku potrebu za sranjem. BRAVO Two ZERO 5. Zemaljska je ekipa itavu no bojila chinooku mrljav pustinjski dezen koji je izazvao pljesak i zviduke

29

odobravanja momaka koji su nas doli ispratiti. Bio je trenutak za posljednje poruke. Ugledao sam svog prijatelja Micka pa mu rekao: - Bude li frke, pisma ima Eno. Pobrini se za kartu bijega, jer se na njoj potpisala eta. Ne elim da nestane; bit e draga Jilly. Sluajno sam uo Vincea kako govori: - Bude li frke, tebe zaduujem da se pobrine za Dee. Mick je o vratu imao fotoaparat. - Hoete li se slikati? - Tko ne bi? - odgovorio sam. Na stranjim vratima chinooka postavili smo se zbog zajednike snimke ekipe BRAVO TWO ZERO. Deki su se dali na zajebavanje posade helikoptera, osobito onih utovarivaa. Jedan od njih bio je isti Garry Kemp iz Spandau Balleta. Nosio je i iste zaliske kao ovaj zabavlja osamdesetih godina. Dva-tri klipana iz ete stajala su uz kolica, drmala se i pjevala "Ti si zlato..." Jadnom je deku bilo vrlo neugodno. Neki su se momci okupili i uvjebavali poasnu pratnju lijesa mumljajui pogrebnu koranicu. Drugi su pak izvodili parodiju video-spota grupe Madness "To mora da je ljubav", u kojoj pjeva stoji iznad rake, a pogrebnik skae oko njega i uzima mu mjeru. Kroz svu ovu sprdnju ulo se neobino mrmljanje "Vidimo se uskoro" i "Nadam se da e sve dobro proi". Piloti u zatitnim prslucima pristupili su da nam kau jo koju, a potom smo se ukrcali. U chinooku nitko ne leti u prvom razredu. Unutranjost je spartanska: golo korito, konstrukcija presvuena plastikom. Nema nikakvih sjedala; sjedi se na podu, pokrivenom popoenjem koje spreava klizanje. Pod je umazan pijeskom i masnoom. Tu je ugraen i veliki rezervoar kako bi se moglo utovariti dopunsko gorivo. Smrad avionskog goriva i strojeva nesnosan je, ak i u dnu, pokraj rampe. Sve skupa, kao da sjedi u penici. Utovarivai su, zbog cirkulacije zraka, spustili gornju polovicu stranjih vrata. Motori su zatutnjali, iskaljavajui strahovite oblake dima u stranji dio letjelice. Sa svoga poloaja na rampi vidjeli smo da deki prestaju sa zajebancijom i teturaju kroz vruu izmaglicu; jedino je jo Spandau Ballet malo nastavio svoju cirkusadu. Kad se chinook digao, njegova je reaktivna struja izazvala znatnu pjeanu oluju. Kad se praina slegla, mi smo se ve popeli na stotinu stopa i uskoro smo mogli vidjeti jo samo svjetla borbenih vozila. Bilo je vrue, pa sam se poeo znojiti i zaudarati. Bio sam umoran, mentalno i fiziki. Toliko mi je toga strujalo glavom. Brinuo sam se zbog ubacivanja, jer na nj nismo imali nikakva utjecaja: morali smo samo mirno sjediti i nadati se najboljem. Nikad nisam volio da mi je ivot u neijim rukama. Uzdu nae rute bili su poloaji protuzrakoplovnih projektila roland, a to je maina vea, vee su i anse da je obore. Chinooki su glomazni. Postojao je i dodatni rizik da nas skine nae vlastito zrakoplovstvo, jer smo letjeli u okrilju triju zranih napada. Jedva sam ekao da se naemo na zemlji. Lijep je osjeaj zapovijedati ovako klasinom SAS-ovom zadaom. Svatko se nada da e jednom u ivotu doivjeti pravi rat, a ovaj je bio moj i ove moje klape, koju je ostatak ete ve nazivao Legijom stranaca. Naprtnjae su bile napete kako ne bi letjele zrakom i padale po nama bude li pilot morao izvoditi manevre izmicanja ili u sluaju havarije. Malo prije sutona utovarivai su zdrobili rasvjetne tapie i po-metali ih po opremi kako bismo vidjeli gdje se nalazi, eda se ne bismo ozlijedili. Ti su tapii slini onima koje djeca kupuju po zabavistima: ANDY MCNAB to je plastina cijev koju valja svinuti, kako bi se u njoj zdrobile staklene ampule te tako spojile kemikalije koje zajedno stvaraju fosfores-centnu smjesu. Uzeo sam naglavni interkom i razgovarao s pilotom dok su ostali deki prekapali po opremi ratnog zrakoplovstva, oduzimajui posadi sendvie, okoladu i boce s mineralnom vodom. Ukratko smo ponovili to nam je initi pri iskrcavanju. Budemo li napadnuti pri slijetanju, ostat emo u letjelici. Budemo li se upravo iskrcavali, uskoit emo natrag. No ako helikopter ve bude u zraku, a mi budemo napadnuti, radio simplex omoguuje nam da razgovaramo na udaljenosti od kilometar i pol, pa emo ga, dakle, pozvati da se vrati. Jednostavno u okrenuti letjelicu i hitro doletjeti - rekao je pilot - a vi samo uskakujte kako god moete. Zajebite svu opremu! O pilotima Kraljevskog ratnog zrakoplovstva (RAF-u) ponekad se misli kao o proslavljenim taksistima koji e vas s toke A prebaciti do toke B, ali oni to nisu - oni su sastavni dio svake operacije. Dovlaenje chinooka u ovako neto za svakog bi drugog pilota bilo neto neuveno. To je velik aparat i lak cilj, no RAF-ov je pilot spreman to uiniti. Ili on nije imao pojma o onome to bi se moglo dogaati na zemlji ili je pak bio blaziran jer mu je to posao. Oito je znao to govori; bio je, dakle, blaziran. Pa ako je bio voljan to uiniti, ba me briga, uskoit u natrag. Letei nad Saudijom, poeli smo zagledati kakvo je zemljite. Izgledalo je poput smeeg bilijarskog stola. Puno sam puta bio na Srednjem istoku, ali takvo to nikad nisam vidio. Na Zanussiju smo - rekao je Chris preko interfona, koris

30

tei se pukovnijskim izrazom za nekoga tko je toliko dalek i udan da se s njim ne moe stupiti u dodir jer je na drugom planetu. A ovo je ba Zanussi - drugi svijet. Naa prouavanja karata kazivala su nam da e teren cijelo vrijeme biti ovakav. Imat emo problema, no bilo je prekasno da ita poduzmemo. Uli smo u akciju. Povremeno bi se u slualicama zauo kratak razgovor pilota s awacsima. Uivao sam gledajui dva utovarivaa ratnika kako se BRAVO TWO ZERO spremaju za Velikoga, kako provjeravaju strojnice nadajui se da e uskoro iz njih pucati. Sve vrijeme zagluan zvuk elise rotora z, z, z. Zbog te buke malo smo koju rije progovorili meu sobom. Svima je jednostavno bilo drago to se vie ne moramo tepsti uokolo, to jednostavno leimo tu po opremi pijuckajui vodu i piamo u jednu od boca koje smo netom ispraznili. Pitao sam se bi li moj ivot mogao biti drukiji da sam ostao u koli i maturirao. Moda bih sada sjedio u kokpitu, brbljao, radovao se piti i pivu koji me ekaju. Prednja utovarna vrata bila su napola otvorena, poput stajskih vrata. Kroz njih je puhao hladan, osvjeavajui vjetar. Remeni koji su visjeli po unutranjosti chinooka leprali su i udarali na vihoru. Stigli smo na istu stanicu za popunu goriva kao i ranije. Pilot je ponovno ostavio ukljuen rotor. Kvar na motoru u ovoj fazi znaio bi odgodu operacije. Ostali smo u letjelici, no stranji je utovariva smjesta ieznuo u mrak. Ameri, Bog ih blagoslovio, imali su toliko stvari da su vas jednostavno obasipali. Deko se vratio s okoladama Hershey, utipcima i limenkama Coca-Cole. Iz posve nerazumljivih razloga, Ameri su mu utrpali pregrt kemijskih olovaka i eljeva. ekali smo i ekali. Bob i ja smo iskoili i otili do smetlita uz asfalt, tridesetak metara podalje. Kad smo se vratili, utovariva mi je pokazao da navuem naglavni radio. Imamo odobrenje - rekao je pilot s jedva-jedvice primjetljivim trakom uzbuenja u glasu. Poeli smo gubiti visinu. Preli smo granicu - rekao je pilot suhoparno. Proslijedio sam poruku. Deki su poeli navlaiti opremu. Sada je posada poela zaista odraivati svoju plau. Zajebancija je prestala. Radili su s naoalama za nono promatranje, jurili brzinom od 80 vorova na visini od jedva 70 stopa iznad tla. Krakovi elise imali su velik promjer, a iz karata smo znali da letimo izmeu brojnih dalekovoda i zapreka. Jedan je utovariva pazio na prednju, a drugi na stranju elisu. Kopilot je neprekidno kontrolirao instrumente, a pilot je letio vizualno i prema uputama koje je dobivao od ostale posade. ANDY MCNAB BRAVO TWO ZERO

Budui da se letjelo nisko i kroz raznorazne istaknute toke, meu pilotom, kopilotom i dvojicom utovarivaa stalno je tekao razgovor. Glasovi su im zvuali umirujue. Sve je bilo dobro uvjebano i dobro se provodilo. Bilo je toliko prozaino kao da su za trenanim ureajem. Kopilot: - 100 stopa... 80 stopa... 80 stopa. Pilot: - U redu, 80 stopa. Kopilot: - Dalekovod jedna milja. Pilot: - U redu, dalekovod jedna milja. Penjemo se. Kopilot: - 500 stopa. Imam ice vizualno... prelazimo ih. Utovariva: - isto. Pilot: - O.K. Idemo nie. Kopilot: - 150...120...80 stopa. 90 vorova. Pilot: - U redu. Ostajemo na 80 stopa, 90 vorova. Kopilot: - Ponovni upad lijevo, jedna milja. Pilot: - To je u redu. Imam neku zgradu zdesna. Utovariva: - To je u redu, zgrada zdesna. Kopilot: - 80 stopa. 90 vorova. Dalekovod pet milja. Pilot: - U redu, pet milja. Silazim udesno. Uto vari vai su promatrali i zemljite ispod nas. Uz to to su pazili na zapreke, pazili su i na moebitne projektile.

31

Kopilot: - 80 stopa. Neasfaltirana cesta za dvije milje. Pilot: - U redu. Neasfaltirana cesta, dvije milje. Kopilot: - Jo milja. 100 vorova, 80 stopa. Na visini ispod 80 stopa elisa bi pri zaokretu letjelice dodirnu-la tlo. Dok smo jurili prema svakom objektu koji bi helikopteru mogao pruiti kakav-takav zaklon, utovarivai su izviali zapreke, nastojei osigurati dovoljno prostora za vrtnju elise. Pilot: - Silazak, udesno. Lijepo. Kopilot: - Dobro, to je 70 stopa, 100 vorova. 70 stopa, 90 vorova. Morali smo prijei glavnu zapreku koja ovim dijelom drave prolazi u smjeru istok-zapad. Kopilot: - O.K. To je cesta s dva kolnika, 5 milja. Pilot: - Idemo gore. 200 stopa. Kopilot: - O.K. Imam je vizualno. Mi putnici samo smo sjedili i mlatili Hershey okoladu, kadli je iznenada prednji utovariva sjeo za strojnicu. Zgrabili smo puke, pa i mi poskoili. Pojma nismo imali to se zbiva. Nismo mogli bogzna to uiniti, jer progura li cijev puke u struju zraka koju stvara propeler, to ti je kao da gurne ruku iz auta koji vozi 100 milja na sat. Drek smo mi mogli napraviti, no osjeali smo da moramo pritei u pomo. Nikakve frke zapravo i nije bilo. Samo smo se pribliavali cesti, a utovariva se nadao da e netko zapucati na nas, pa da e mu on moi uzvratiti. Bila je ovo glavna cesta izmeu Baghdada i Jordana. Preli smo je na visini od 500 stopa. Bilo je mnogo svjetala od konvoja, no mi smo letjeli s iskljuenim svjetlima i sigurno nas nitko nije mogao uti. Bio nam je to prvi pogled na neprijatelja. Pogled na cestu omoguio nam je da se dobro orijentiramo, jer smo znali gdje je ona na karti. Upravo sam se trudio proniknuti koliko emo jo biti u zraku, kadli sam zauo sirenu. Dinger i ja smjesta smo nabili slualice na glavu, pa se, sluajui posadu, zgledali. Silazak ulijevo! Silazak udesno! Sam se pakao otvorio. Helikopter se snano zanosio as ulijevo, as udesno. Utovarivai su skakali uokolo s depnim svjetiljkama, priti-ui sve mogue tipke da ispale ometae radara. Piloti su znali gdje je veina rolanda, no ovaj im poloaj oito nije bio poznat. "Osvijetlila" nas je raketa zemljazrak ukljuivi unutranji alarm. Da stvar bude jo gora, kad nas je uhvatila, letjeli smo razmjerno sporo. U svjetlu rasvjetnih tapia spazio sam izraz Dingerova lica. Sluajui svu onu samopouzdanu zajebanciju, uljuljali smo se u osjeaj nekakve lane sigurnosti. Sada sam imao onaj osjeaj koji ima kad, vozei auto na trenutak spusti pogled, da bi, kad ga opet digne, otkrio kako se situacija ispred tebe odjednom promijenila, pa mora lei na konicu. Nisam znao je li projektil zaista ispaljen ili smo u radarskom snopu, to je na stvari? Ma zajebi! - rekao je Dinger. - Ako se dogodi, neu bar da ujem! ANDY MCNAB BRAVO TWO ZERO

Istodobno smo bacili slualice na pod. Legao sam i sklupao se, spreman da podnesem prizemljenje. Pilot je bacao letjelicu amo-tamo nebom. Za te su gimnastike strojevi stenjali i naprezali se. Chinook se izravnao i poletio ravno naprijed. Pogled na lica utovarivaa kazivao nam je da smo se izvukli. Ponovno sam stavio naglavni telefon i rekao: - Kakva je ovo bila pizdarija? - Vjerojatno roland, tko e znati? Nije neto naroito lijepo. Za vas, deki, sve je u redu. Mi smo ti koji se ovim putem moramo vratiti. Poelio sam istupiti iz ove letjelice i ponovno zadobiti kontrolu nad vlastitom sudbinom. Lijepo je kad te gospodski dovezu na neko mjesto, ali ne ba ovako. A tome jo i nije kraj. Ako su Iraani na zemlji izvijestili da su otkrili letjelicu, njihovo bi nas zrakoplovstvo moglo potraiti. Nitko ne zna podiu li Iraani avijaciju niti imaju li mogunosti za nono letenje, no mora se raunati s najgorim. Znojio sam se kao kakav silovatelj. Pola sata kasnije pilot nas je upozorio da za dvije minute slijeemo. Podigao sam dva prsta prema dekima, isti znak kao i pri padobranskom iskakanju. Stranji utovariva poeo je otkapati vrpce koje su vezivale opremu. Pri crvenom svjetlu siune svjetiljke koju je drao u ustima izgledao je poput avla na poslu. etvorica nas imala je 203, ameriku Ml6 armalhe puku s tromblonom to ispaljuje 40 milimetarsku bombu koja izgleda poput velikog, tupastog metka; ostali su imali minimi, laki pukomitraljez. Za nae je potrebe armalhe bio

32

bolji od nae nove puke S>Y80. Laki je i vrlo jednostavan za ienje i odravanje. To je dobro, jednostavno oruje koje se u raznim varijantama pojavljuje jo od vijetnamskih dana. Pukovnija je SA80 iskuala za vrijeme obuke u praumi im su se pojavile; ustanovilo se da to oruje ne odgovara najbolje postavljenim zahtjevima. Kod M16 sve je lijepo i vrsto, nema nikakvih djelia i komadia koji stre. Sigurnosni zapor vrlo je jednostavan i njime se moe rukovati palcem - dok se kod SA80 mora koristiti prstom kojim okida (desnim kaiprstom), to je budalasto. Nae li se na pokrivenu zemljitu sa Ml6, lako palcem moe kvrcnuti konicu a da pritom prst i dalje dri na okidau. Osim toga, ako je zapor na M16 postavljen na automatsku paljbu, zna daje oruje spremno: to znai da je napeto s metkom u leitu. Pri ophodnji vidi ljude kako svakih nekoliko minuta palcem provjeravaju konicu; nikako ne bi htjeli da sluajnim pucnjem privuku neprijatelja. M16 ima tihu konicu -jo jedan plus pri patroliranju - a nema ni dijelova koji bi mogli zahrati. Da su puke automobili, umjesto odabira ford sierre - koju oni koji je voze hvale kao dobru, pouzdanu i prokuanu - orujem SA80 vojska se opredijelila za rolls--royce. No prototip rolls-roycea, s mnogo djejih bolesti. Po mojem miljenju, jedino to se moe prigovoriti 203 jest to to joj se, zbog tromblona, ne moe nataknuti bode. Na M16 nismo imali remen. Remen oznauje da e puku imati o ramenu: zbog ega bi za vrijeme operacije elio nositi puku o ramenu, a ne u rukama, spremnu za paljbu? Kad se patrolira s orujem, uvijek puku dri objema rukama, s tim da ti je kundak na ramenu. to e ti puka ako je ne moe nositi tako da je moe hitro upotrijebiti? Dokle god obavlja ono emu je namijenjeno, a ja ga znam upotrijebiti, ne zanima me kako je i gdje oruje proizvedeno. Dokle god ono ispaljuje streljivo i dok ga ima dovoljno, to je sve to bi ovjeka trebalo zanimati. Naravno, oruje je dobro samo onoliko koliko su dobri oni koji njime rukuju. Meu momcima mnogo je uroena suparnitva kad je rije o vjebama gaanja bojnom municijom. Sva naa obuka s orujem izvodi se s bojnim streljivom - to tako mora biti, jer se samo na taj nain stjee osjeaj za realnost i perspektivu. U vatrenom okraju strahovita buka umanjit e ti sposobnost djelovanja ako se na nju nisi dobro i istinski naviknuo. Pri pucnjavi armalite zvui iznenaujue limeno, ne trza jako. Obino uje tue oruje bolje od svoga. Kad ispali 40 milimetarsku bombu, uje se samo slab prasak kao da otvara bocu; nema nikakve eksplozije ni trzaja. Imali smo etiri minimija, laka pukomitraljeza kalibra 5,56 milimetara. Mogu se puniti s rasklopnih redenika iz kutije od 200 komada kao i obinim okvirima. Oruje je toliko lagano da se u napadu moe koristiti kao puka, no i za davanje vatrene podrke, a ima strahovitu brzinu gaanja. Ima i dvonoac koji jami, ustreba li, dobru, preANDY MCNAB ciznu automatsku paljbu. Plastine pakirne kutije za streljivo toga oruja nisu najsretnije rjeenje. Za ophodnje kutija ti lei preko tijela; moe treskati o tebe i otpasti, tako da se na to mora paziti. Nije dobro ni to to meci u kutiji nisu zbijeni natijesno, pa se uje ritmiko lupkanje, to je osobito nezgodno nou, kad se zvuk lake iri. Svaki lan ophodnje nosio je i 6,88 milimetarsku raketu amerike proizvodnje, namijenjenu pjeatvu za borbu protiv tenkova. Ova naprava duga neto vie od dvije stope sastoji se od dviju cijevi koje su umetnute jedna u drugu. Te se dvije tube razdvoje, a unutar unutranje cijevi nalazi se raketa spremna za ispaljivanje. Dok ih razvlai, iskoe nianske naprave. Ispali raketu i oruje odbaci. Dobro je jer je jednostavno. to je neto jednostavnije, to su izgledi da e funkcionirati vei. Projektil na vrhu nosi kumulativno zrno namijenjeno probijanju oklopa. Upalja se aktivira nakon 9 metara; i samo okrznue cilja dovoljno je da izazove eksploziju; 66 ne eksplodira u obliku velike vatrene lopte kao to se vidi u filmovima. To se dogaa samo u sluaju sekundarne eksplozije. Nosili smo fosforne granate, kao i obine L2 eskplozivne. Fosfor gori vrlo burno, ostavljajui razmjerno dobru dimnu zavjesu, ako vam je potrebno vrijeme za bijeg. Granate vie nemaju onaj stari oblik, slian ananasu, kako ih ljudi vole zamiljati. Granate bijelog fosfora cilindrine su, oznaene sa WP (white phosphorus). L2 je jajolika i sastoji se od ice vrsto namotane oko eksplozivnog naboja. Ukosujemo igle jo vie no to su same ukoene da bi za njihovo izvlaenje trebao jo vei pritisak. Granatu obavijamo maskirnom trakom da bi ruica bila jo osiguranija ako doe do neke frke s iglom. Zbog toga stoje toliko opasan, bijeli se fosfor ne koristi esto na obuci. Nae li se na vama, morate iz uture vrlo polako lijevati vodu da prekinete vezu s kisikom i tek ga potom odstraniti. Ne uspijete li, ovaj nain umiranja nije osobito lijep. Svaki od nas imao je barem 10 okvira streljiva, 12, 40 milimetarske bombe, L2 i fosforne granate, kao i 66. etiri pukomitra-ljesca imala su svaki po 600 metaka, kao i 6 punih okvira. Za osmero-lanu ophodnju bila je to zastraujua vatrena mo. Mi koji smo imali 203 provjerili smo jesu li postavljeni trom-bloni. Bob je provjeravao nisu li se redenici sa streljivom za njegov BRAVO TAVO ZERO minimi spleli - bitno je da streljivo iz redenika ulazi glatko u oruje. Ako su redenici iskrivljeni, dolazi do zastoja.

33

Vidio sam kako Vince ispituje nee li kutija sa streljivom to je na oruju otpasti. Njegova e klapa osiguravati krunu zatitu izbijajui na toke tik izvan dometa helikopterskog zranog vrtloga. Dok oni budu hrlili van, mi ostali izbacivat emo opremu kroz stranji ulaz to bre budemo mogli. Stan je provjerio bijeli fosfor kako bi bio siguran da moe lako do njega. Svatko se psihiki spremao za pokret. Deki su poskakivali da utvrde je li sve na svom mjestu. Jednostavno otkopa hlae, potr-pa u njih sve to treba, zatim ih ponovno skopa, zategne remen, provjeri je li sve ono to nosi o pojasu tamo gdje treba biti, provjeri jesu li sve nabojnjae i puceta zakopani. Zatim sve opet ponovno pregleda i provjeri ima li sve i nisi li togod ostavio na podu. Po okretanju krakova elise znao sam da helikopter manevrira blizu tla. Stranja se rampa poela sputati. Virnuo sam van. Nevjerojatno je koliko ste ranjivi za prizemljenja. Neprijatelj bi mogao pucati na letjelicu, no zbog buke motora toga uope ne biste bili svjesni sve dok vas ne bi sruio na tlo. Rampa se jo vie spustila. Pri svjetlu prve Mjeseeve etvrti krajolik je bio crno-bijel poput filmskog negativa. Bili smo u malom wadiju, koji se s obiju strana dizao otprilike etiri metra. Uvis su sunuli oblaci praine, a Vince i njegovi pomaknuli su se prema izlazu s otkoenim orujem. Jako se osjeao vonj goriva. Buka je bila zagluujua. Letjelica se jo uvijek nalazila nekoliko stopa iznad zemlje kad su iskoili. Doe li do okraja, neemo to znati sve dok ih ne spazimo kako uskakuju natrag. Pilot je spustio chinook i onih posljednjih nekoliko stopa do tla. Pobacali smo opremu, a onda su za njom iskoili Stan, Dinger i Mark. Ostao sam u letjelici dok je utovariva s rasvjetnim tapiem u ruci zadnji put pregledavao nije li jo togod zaostalo na podu. Buka rotora se pojaala; osjetio sam da je helikopter podigao svoju teinu sa stajnog trapa. ekao sam. Uvijek se isplati za svaki sluaj priekati dodatnih deset sekundi, nego kad helikopter ve odleti otkriti da nismo pokupili polovicu opreme. Kao i uvijek, rije je o ravnotei izmeu brzine i propisnog obavljanja posla. ANDY MCNAB Utovarivao je podigao palac i kazao neto u interfon. Letjelica se poela uzdizati pa sam iskoio. Tresnuo sam na zemlju i pogledao uvis. Helikopter se brzo dizao, a rampa se jo zatvarala. Za nekoliko sekundi vie ga nije bilo. Bilo je 21,00 i bili smo sami. Bili smo u sasuenom rijenom koritu. Istono od nas pruala se ravnica i mrak. Prema zapadu takoer. Nono je nebo bilo kristalno jasno i vidjele su se sve zvijezde. Bilo je zaista prekrasno. Vidio sam svoj dah. Bilo je hladnije no to smo bili navikli. Zrak je bio zaista studen. Znoj mi se slijevao niz lice i poeo sam drhturiti. Oima treba vremena da se priviknu na tamu. unjii u oku omoguuju nam da gledamo po danu; pomou njih opaamo, doivljavamo boje. No nou od njih nikakve koristi. Tada stvar preuzimaju tapii koji se nalaze na rubu arenice. Zbog konveksnog oblika oka oni su poloeni pod kutom od 45 stupnjeva, pa zato, gledate li nou izravno u neto, vi to zapravo i ne vidite; zamjeujete samo neku mutnu mrlju. Morate pogled usmjeriti povrh ili pokraj predmeta kako bi se ti tapii nali u najboljem poloaju, koji e vam dati sliku. Da bi postali potpuno djelotvorni, potrebno im je etrdeset minuta, no vid e vam se poboljati nakon pet. A ono to vidite pri prizemljenju i ono to vidite nakon pet minuta dvije su posve razliite stvari. Vince je sa svojim klipanima malo dalje jo uvijek osiguravao zatitu. Bili su se udaljili tridesetak metara na rub uzviice suhog korita pa su odande motrili okolicu. Privukli smo se uz rub wadija kako bismo bili to sigurniji. Svako od nas u dva je navrata prenio naprt-njae, kanistere i vree za pijesak. Mark je izvadio magellan i odredio na poloaj. kiljio je u ureaj jednim okom. I najmanja koliina svjetla moe unititi noni vid, pa onda proces prilagodbe mora poi od poetka. Mora li ba neto pogledati, zatvori oko kojim niani, ono "vanije", pa gleda drugim. Tako e ipak imati pedeset posto nonog vida, i to u onom oku koje ti je "jae". Leali smo u krunoj obrani, pokrivajui svih 360 stupnjeva luka. Nita, ba nita, nismo radili narednih deset minuta. Izaao si iz bune, smrdljive letjelice i ustro si radio. Mora svome tijelu dati priliku da se uklopi u novi okoli. Mora se prilagoditi zvucima i mirisiBRAVO TAVO ZERO ma, promjeni klime i terena. Kad trai ljude po praumi, ponaa se jednako: svako malo zastane, ogleda se, oslukuje. I u obinom je ivotu isto. U nekoj tuoj kui mnogo se oputenije osjea nakon to si u njoj proboravio bar koji asak. Ljudi koji su srasli s nekim podrujem mogu nagonski osjetiti visi li togod u zraku i prijeti li nesrea; obian turist natrapat e ravno na nju. Trebali smo utvrditi gdje smo, jer se esto pojavljuje razlika izmeu mjesta na kojem se eli nai i mjesta na koje te RAF iskrcao. Kad jednom uglavi gdje si, tu spoznaju svakako prenese i ostalima. Nali smo se, injenica je, ba na mjestu na kojem smo se i htjeli nai, to je zbilja teta, jer tako sada neemo moi zajebavati Kraljevsko zrakoplovstvo kad se vratimo. Zemljite je bilo bezoblino. Tvrda kamena podloga pokrivena s otprilike pet centimetara krevita kriljevca. Kraj

34

stran i pust poput scene iz Dr. Whoa. Kao da smo na Mjesecu. Na Srednjem sam istoku bio mnogo puta na razliitim zadacima i mislio sam da mi je teren poznat, no ovo je za me bilo novo. Ui sam naulio kad je negdje u daljini zalajao pas. Bili smo vrlo izolirani, no bilo nas je mnogo; imali smo svu silu oruja i streljiva i radili smo ono za to su nas plaali. U jednom sam trenutku uoio obris nekakve plantae kojih 1500 metara prema istoku. Nije je ondje trebalo biti, no bila je - stabla, toranj za vodu, neka zgrada. Sada sam znao odakle onaj lave. Oglasilo se jo nekoliko pasa. Mora da su uli chinook, ali za svako puanstvo helikopter nije nita vie nego helikopter. Do guve e doi samo ako je ondje vojna posada. Zabrinuo sam se i pitao koliko su pouzdane ostale informacije koje imamo. No pri kraju dana sada smo, eto, ovdje i tu se vie ne moe nita uiniti. Leali smo iekujui znake kretanja nekakvih automobila, ali nita se nije dogodilo. Gledao sam jo dalje od plantae. Kao da piljim u beskonanost. Promatrao sam svijetlee zrno koje leti uvis. Nisam nigdje mogao vidjeti bilo kakav zrakoplov, no bio je to svejedno divan umirujui osjeaj. Imao sam osjeaj kao da to rade samo zbog nas. - Jebi ga, krenimo ve - rekao je spokojno Mark. Ustao sam, kadli je iznenada, sa zapada, zemlja buno eksplodirala, a na nebu se pojavilo zasljepljujue svjetlo.

-7Q -70

TURSKA "VIRAN CIPAR "ODRUJE RUTE BRAVO TWO ZERO IRAK EGIPAT SAUDUSKV ARABUA

Irak. i susjedne drave KILOMETRI 10 20 30 50 L ANDY MCNAB - Koji je to kurac? - apnuo je Mark. - Helikopter! Odakle li je ovo sunulo, nisam imao blage veze. Znao sam tek toliko da smo na zemlji deset minuta i da nam predstoji gadna frka. Ni po kakvoj teoriji ovo nije mogao biti jedan od naih helikoptera. Kao prvo, ne bi ovako 40

35

svijetlio reflektorom. iji god bio da bio, izgledalo je kao da leti ravno prema nama. Isuse, kako li su Iraani mogli tako brzo krenuti na nas? Je li mogue da su chinook pratili od trenutka kad smo uli u njihov zrani prostor? Svjetlo kao da je dolazilo i dolazilo. Tek mi je tada sinulo da se ono ne kree prema nama nego uvis. Bljetavo svjetlo nije bilo reflektor nego vatrena kugla. Scud! - apnuo sam. uo sam uzdah olakanja. Svima nam je ovo bilo prvi put da gledamo lansiranje scuda i sada smo vidjeli kako je to: neto slino lansiranju apolla na Mjesec, velika lopta ispunih plinova, udaljena desetak kilometara, koja izgarajui leti ravno uvis sve dok konano ne iezne u tmini. "Aleja scudova", "Scudov trokut" - oba su ova izraza koristili mediji, a sada smo ovdje mi, u samom sreditu tog podruja. Kad se sve smirilo, uspeo sam se i Vinceu apnuo na uho da povue ostale pukomitraljesce. Nije bilo nikakve urbe. Oblik, odsjaj, sjena, obris, pokret i buka neto su od onoga to e vas uvijek odati. Polagani pokret ne stvara buku niti ne vee pogled tako lako, i to je razlog zbog kojeg patroliramo tako sporo. Osim toga, ako tri pa padne i ozlijedi se, sve e zajebati. Rekao sam im gdje se tono nalazimo i potvrdio u kojem emo smjeru dalje, kao i to na kojem emo se mjestu nai. Stoga, doe li do ikakve frke na potezu izmeu ovog mjesta na kojem jesmo i naeg planiranog skrovita pa se zbog toga razdvojimo, svi e znati da je za sljedea dvadeset i etiri sata okupljalite ve odreeno. Ii e na sjever, na kraju izbiti na poluukopani naftovod, pa onda drei se njega, dospjeti do glavne vododijelnice, gdje emo se nai. Naputak je morao biti ovako neodreen, jer bilo to preciznije ne bi nita znailo momku koji se naao u pustinji samo s kartom i kompasom; na karti se ionako BRAVO TWO ZERO vide samo grebeni. Nakon toga, a i za naredna dvadeset etiri sata, sljedee zborno mjesto bit e opet na mjestu desanta. Sada smo morali poi na podruje predvieno za skrovite. Nastupali smo onako kako smo i uvjebavali: etiri deka nose opremu, etvorica ih osiguravaju, a potom se smjenjuju. Budui da smo bili u patroli, moralo se postupati strogo taktiki: zastali bismo, ispitali teren ispred sebe te nakon svakih par kilometara, kad bismo se zaustavili radi odmora, etverolano bi osiguranje otilo naprijed, a ostali bi provjeravali opremu kako bismo se uvjerili da nita nije ispalo i da su sve naboj-njae i dalje zakopane te da se nijedna vrea za pijesak nije poderala. S vodom je bilo najgore - kao da jednom rukom nosi najtei koveg na svijetu. Pokuao sam je nositi povrh naprtnjae sve dok me nije satrla bol u leima. No nitko i nije rekao da e biti lako. Kreui se to smo bre mogli, no ujedno i taktiki, morali smo do OOP-a doi dobrano prije izlaska sunca kako bismo nali tajno spremite za opremu i skrovite za sebe. U zapovijedi sam kao vrijeme pri-jekida kretanja naveo 04,00 idueg jutra; da do tada i ne doemo do namjeravanog poloaja, morali bismo se pozabaviti traenjem priuvnog sklonita. Imali bismo za to na raspolaganju sat i pol mraka. Teren me zabrinjavao. Bude li i dalje ovakav, bit e preotvoren i pretvrd za skrivanje. Budemo li morali lei na otvorenom usred bijela dana, strat emo kao buldogova muda. Orijentirali smo se po azimutu, vremenu i udaljenosti. Jesmo imali magellan, no to je bilo tek pomono sredstvo. Ovakvo patrolira-nje kakvo je bilo nae nije bilo pogodno za njega. Osim injenice da se na nj nije moglo osloniti, taj je ureaj emitirao izdajniko svjetlo, a da operator ne gleda u nj a ne preda se, ne bi bilo nimalo taktiki. Otprilike svakih pola sata uglavljivali smo novo zborno mjesto u sluaju nude, toku na terenu kod koje smo se mogli prestrojiti ako doe do okraja ili do prisilnog hitnog povlaenja. Ako smo doli do nekog istaknutog mjesta, recimo do gomile ostataka drevnog grobita, vodei bi ovjek ovo mjesto oznaio novim zboritem tako da bi dao kruni znak rukom, to bi se potom proslijedilo itavoj patroli. itavo smo vrijeme neto proraunavali. Mora samom sebi postavljati pitanja tipa "to ako". to emo ako doe do napada s ela? Ili slijeva? Gdje u se skloniti? Je li ovo dobro mjesto za zasjedu? Gdje "n ANDY MCNAB je ono zadnje zborno mjesto u sluaju nude? Koga imam ispred sebe? Tko je iza mene? Sve vrijeme treba paziti da ne bi koga izgubio. Uz to, stalno mora paziti na to da pokriva svoj sektor, a valja pripaziti i na buku koju sam stvara. Hodajui tako, postaje ti vrue. Kad se pak zaustavi, ponovno ti je hladno. Sjedi tako a studen ti plazi niz lea i ispod pazuha, poinje te zepsti i lice. Na potiljku osjea onu groznu neugodnu ljepljivost, a odjeu oko pojasa natapa znoj. Zatim krene dalje jer se ne eli smrznuti. U ovakvim si se situacijama naao bezbroj puta ranije, pa

36

zna da e se na kraju osuiti, ali zbog toga ti muke nisu nita manje. Napokon smo u 04,45 prispjeli u podruje zavoja OOP-a. U mrkloj tami nismo mogli vidjeti nikakva automobilska svjetla. Posakrivali smo opremu i Vinceova je kvadra ostala uz nju na strai. Mi ostali idemo naprijed izvidjeti i pronai neko skrovite. - Vratit emo se ovamo u 05,45 - apnuo sam Vinceu na samo uho, kako se glas ne bi irio dalje. Ne uspijemo li se vratiti, no budu li znali da nije bilo nikakva sukoba jer nisu uli nikakvu galamu, nai emo se na patrolnom zbornom mjestu blizu starog naftovoda. Ne bude li nas tamo dvadeset i etiri sata, Vince e se premjestiti natrag na zborite kod mjesta na kojem smo se prizemljili, pa e priekati daljnja dvadeset i etiri sata, a onda zatraiti izvlaenje. Ne bude li nas tamo, morat e se ukrcati u helikopter i otii. Do helikopterskog zbornog mjesta povui e se i ako uju okraj, ali toliko daleko da nam ne mogu priskoiti u pomo. Dao sam i naputke u vezi s povratkom. - Doi u iz istog smjera u kojem odlazim - apnuo sam Vinceu - i dok budem prilazio, bit u sam. Ruke u raskriliti poput raspela, s tim da e mi oruje biti u desnici. Zatim u prii da me deki prepoznaju, pa se onda vratiti i dovesti preostalu trojicu. Sve u ovo obaviti osobno, jer koliko god bilo vano da deki prepoznaju mene, isto je toliko vano da se i ja uvjerim da moemo slobodno pristupiti; mogli bi, naime, biti pobijeni, s tim da nas neprijatelj eka u zasjedi. Ostala e trojka biti rasporeena kao podrka, pa e, doe li do frke, sasuti vatru kako bih seja mogao povui natrag k njima. BRAVO TWO ZERO Otili smo u izvianje te nakon pola sata nali pogodno mjesto za PS - razvode na kojem su bujice tijekom tisuu godina izlokale malo udubljenje, otprilike pet metara visoko u stijeni, s tim da postoji i prevjesna stijena. Bit emo u mrtvom kutu, zastrti od pogleda i s djelominom zatitom od paljbe. Nisam mogao povjerovati da imamo toliko sree. Smjesta smo se vratili po ostale. Svu smo opremu prenijeli u PS. pilju je velika stijena dijelila na dva dijela; skupili smo svu opremu i rasporedili se u dvije skupine oko nje. Napokon sam se osjetio sigurnim, premda se pri nonom pronalaenju PS-a javlja problem da ujutro itava situacija moe izgledati posve drukije. Moe tako ustanoviti da se ono to ti se uinilo savrenim PS-om nalazi ravno usred stambenog naselja. Sad je nastupilo novo razdoblje mirovanja, poinka, tiine, oslukivanja to se zbiva, uklapanja u novi okoli. Kraj nije vie izgledao onako tue i osjeali smo se sigurnijima. Bilo je vrijeme da se malo i odspava. Ima jedna vojnika uzreica koja glasi: "Kad god u bici nastupi zatije, spusti glavu na poinak", i to stoji. Mora spavati kad god mogne, jer nikad ne zna kad e ti se za to opet pruiti prilika. Na strai su bila dvojica, s tim da su se smjenjivali svaka dva sata. Morali su motriti i oslukivati. Poe li ita prema nama, trebali su nas upozoriti i dignuti. Mi ostali spavali smo pokrivajui vlastite sektore, tako da smo se morali samo preokrenuti i zapucati. Te nas je noi nadletjelo vie mlanjaka. Vidjeli smo protuavionsku vatru i plamen u Baghdadu kojih 150 kilometara daleko od nas. Na zemlji nije bilo nikakvih incidenata. U samo praskozorje izvukao sam se iz PS-a s jo jednim momkom da provjerimo nismo li za sobom ostavili otiske cipela, izgubili opremu, naruili okoli ili dali bilo kakav izdajniki "znak". Morate pretpostavljati da svatko u svemu moe biti bolji od vas - pa i u traganju - te se u skladu s time i ravnati. Postavili smo mine tako da oba straara mogu vidjeti i njih i svoju zonu promatranja te da ih lako mogu aktivirati "egrtaljkom" koja im je pri ruci. Primijeti li straar neki pokret, probudit e sve nas ostale. Tada nee doi ni do kakvih grozniavih pokreta - samo emo se pripremiti za napad. Sve se uvijek odvija polagano. Znat e ako ANDY MCNAB mora pohitati jer e uti straarevu paljbu. Nae li se netko u poziciji da nastrada od mine, mi emo biti u situaciji da nas razotkriju, pa stoga straa odluuje o aktiviranju ili neaktiviranju "egrtaljkom". Prie li nam netko toliko blizu da se nae u zoni mina koje su postavljene kao posljednje sredstvo obrane, morat emo ui u okraj. No skrivanje nam je i dalje bilo najbolje oruje. Popeo sam se do zatienog poloaja zbog dodatne provjere. Gledajui na sjever, prema OOP-u, vidio sam pustopoljinu od kojih 600 metara, zatim blagi uspon od otprilike pet metara, a zatim, nakon daljnjih 400 metara, plantau. Prema istoku i zapadu dokle god je oko sezalo sve je bilo ravno. Prema jugu, meni s lea, na nekih 1500 metara nalazila se jo jedna plantaa s tornjem za vodu i nekim zgradama. Prema karti i Bertovim informacijama, ovih naselja ovdje ne bi smjelo biti, no bilo ih je, i to previe blizu da bismo bili spokojni. uo sam kako se po jo nevienom OOP-u kreu vozila, no ona nisu bila vana. Moglo nas se opaziti samo s ruba uzvisine s druge strane. S ove nae strane wadija nije nas se moglo vidjeti zbog pre-vjesne stijene. Mogli su nas vidjeti samo ako i mi vidimo njih. Spustio sam se i obavijestio deke to sam vidio. Na strai je trebao ostati samo jedan ovjek, jer je sa svoga poloaja mogao promatrati sam wadi a i gornji rub uzvisine. Dok sam iznosio svoje izvjee, straar nam je bio

37

okrenut leima; obavljao je svoju dunost. Opisao sam to sam vidio na uzvisini i izloio to emo raditi u sluaju da se tijekom dana upustimo u okraj. Bio je trenutak za odailjanje operativnog izvjetaja bazi. Dok to ne uinimo, nitko nee znati gdje smo i u kakvu smo stanju. Tijekom ovog zadatka nastojat emo ove izvjetaje slati svakog dana; javljat emo gdje smo, to smo doznali o neprijatelju ili to smo poduzeli protiv njega, obavjetavati o buduim nakanama i slati sve mogue informacije. Oni e nama uzvraati uputama. Dok sam pisao, Legs je pripremio radio. ifrirao je poruku i, utipkavi je, spremio se za odailjanje. Patrolni e je radio odaslati u jednoj jedinoj vrlo kratkoj emisiji, koju neprijatelj praktiki nee moi detektirati. Ta e se emisija odbiti od ionosfere, a mi emo priekati nekakvu potvrdu primitka. Dobili smo kurac. BRAVO TWO ZERO Legs je pokuavao i pokuavao, no nita se nije dogodilo. Bili smo zlovoljni, ali ne i oajni, jer smo znali kako se postupa u sluaju gubitka veze. Sljedee emo se noi jednostavno vratiti do mjesta desanta i ondje se u 04,00 sastati s helikopterom zbog zamjene radio-aparata. Ostatak dana proveli smo iskuavajui razliite antene - od savijene ice pa do poluperiodnog dipola. Svi smo mi proli vezistiku obuku i svi smo pokuavali, no nije ilo. Svi smo straarili po dva sata, a pola sata prije zalaska sunca svi smo bili u stanju spremnosti. Najbolji su uvjeti za napad malo prije zalaska sunca i malo prije svanua, tako da su, u skladu s uobiajenim operativnim postupkom, u to doba svi budni i sve je spremno za pokret. Postavili smo se s orujem u vatreni poloaj i pripremili ezdesetestice, skinuvi im gornju navlaku i otvorivi cijev tako da budu spremne za paljbu. Kad je sunce zalo, sve smo ponovno spremili i pripremili se za izviaku patrolu. Sa svojim sam odredom otiao u 21,00. Vrijeme zavretka akcije dogovorili smo za 05,00. Ne vratimo li se do tada, to e znaiti daje bilo frke - ili smo se izgubili, ili se netko ozlijedio, ili smo stupili u kontakt s neprijateljem, to bi Vinceovi ljudi trebali uti. Ako ne budu uli okraj, trebaju ekati na PS-u sve do 21,00 idue veeri. Ne doemo li ni dotad, trebaju se prebaciti na mjesto sastanka s helikopterom. Bude li borbe, trebaju se prebaciti na mjesto sastanka s helikopterom a mi emo se takoer svojski potruditi da donle stignemo do sljedee evakuacije, dogovorene za 04,00. Stan, Denger, Mark i ja popeli smo se preko ruba wadija u posvemanjem mraku. Zadae nam je bila potvrditi poloaja OOP-a i locirati zemaljsku liniju. Besmisleno je sjediti povrh neega to smatra svojim ciljem ako to nisi i potvrdio. Koliko smo znali, OOP se trebao nalaziti kilometar dalje, pa je to valjalo i provjeriti. Patrolirat emo u smjeru obrnutom od kazaljke na satu, kreui se generalno prema sjeveru, koristei se reljefom zemljita da vidimo hoemo li naii na ita to slii OOP-u. Prvo smo, meutim, morali odrediti neki orijentir po kojem emo se ravnati pri povratku do PS-a ako se sluajno izgubimo. Odredit emo azimut ravno prema sjeveru dok ne stignemo do druge strane ceste, gdje emo pokuati nai nekakvu stijenu ili neku drugu istaknuANDY MCNAB BRAVO TWO ZERO

tu toku. Tada emo, ako se izgubimo, znati da trebamo samo ii uzdu uzvisine, pronai orijentir te se, idui ravno na jug, vratiti u razvode. Orijentacija po karti bit e teka jer na njoj nema nikakvih istaknutih toaka. U veini zemalja postoje uzvisine na kojima se mogu odrediti reperi, postaje i ceste i drugi orijentiri, i sve je vrlo jednostavno. U praumi je takoer lako, jer ima svu silu rijeka i moe se koristiti izohipsama. Ali ovdje, usred pustinje, nema ama ba niega, pa sve opet ovisi o azimutima i brojenju koraka, uz pripomo magellana. Nali smo odgovarajui orijentir, jednu veliku stijenu, te krenuli na zapad smjerom obrnutim od kazaljke na satu. Ve za nekoliko minuta ugledali smo prvu toku te noi i odmah zauli lave. Beduini se nou ne kreu; im sunce zae, odlaze u krpe. Stoga ako pas laje, znaju da neto nailazi. Za nekoliko su se sekundi jo dva psa pridruila prvome. Prvi sam uo tiho rezanje. Podsjetilo me na dane patroliranja u Sjevernoj Irskoj. Treba stati i prosuditi to se zbiva. U devet desetina sluajeva radi se o ulasku na psei teritorij; ako se povue, sjedne i prieka da se sve smiri, onda e se to i dogoditi. Na se problem sastojao u tome da smo ovu toku morali propisno izvidjeti. Psi su lako mogli biti dio obrane poloaja scuda. Sjeli smo i iz korica izvadili svoje borbene noeve. Bit e za njih posla ako nam priu psi pa ponu istinski lajati

38

ili se pak odlue za napad. I u jednom i u drugom sluaju pobit emo ih. Trupla emo ponijeti se sobom, tako da ujutro njihovi gazde zakljue da su ivotinje odbjegle ili odlutale. Bit e im to udno, no to je najbolje to moemo uiniti u ovoj situaciji. Oslukivali smo i ekali svjetla koja e sinuti kad ljudi izau pogledati emu lave. Nita se nije dogodilo. Poeli smo se ogledavati uokolo ne bismo li s neke druge strane mogli utvrditi o emu je rije. Zaobili smo poloaj te ustanovili da su ovo samo neki domoroci. Bilo je tu nekoliko atora, zemunica, dipova i kojekakvih drugih vozila, no ni traga vojsci. Magellanom smo odredili koordinate, tako da kad se vratimo u PS moemo obavijestiti ostale te zatim oprezno krenuli dalje prema sjeverozapadu. eljeli smo zasad izbjei plantau, koja je, kao to smo znali, sjeverno od nas. Bio sam predvodio ophodnju kad sam spazio neto pred sobom. Zaustavio sam se, osluhnuo, pa se polako pribliio. etiri atora i vozila nalazili su se pokraj dva S60 protuzrako-plovna topa, naznaujui tako postrojbu jaine jednog voda. Sve je mirovalo. Nigdje nikakve strae. Mark i ja krenuli smo polako naprijed. Ponovno smo zastali, ogledali se, osluhnuli. Nismo htjeli izbiti ba na sam taj poloaj, ve mu se toliko pribliiti da to bolje doznamo to je posrijedi. Nitko nije spavao ni na topovima ni u vozilima. Mora da je cijeli vod bio u atorima. uli smo ih kako kalju. Ovaj nas poloaj nije neposredno ugroavao, ali me zabrinjavalo to to je protuzrakoplovno oruje ovdje postavljeno zbog toga da neto uva. Ako je to sam OOP, nee biti nikakvih problema. Opasnost je leala u tome to bi ovo mogao biti dio oklopne borbene grupacije ili neeg slinog. Mark je magellanom odredio poloaj, pa smo zatim otili na sjever. Hodali smo 4 kilometra ne naiavi ni na to, pa smo zakljuili daje ono to smo bili preli ranije bio zapravo OOP. Prema magellanu poloaj naeg PS-a bio je 1 kilometar sjevernije od mjesta po kojem se, prema karti, trebao nalaziti OOP, to je bilo zanemarivo. Na karti je i pisalo da su ceste, stupovi dalekovoda i naftovodi ucrtani priblino. Sada smo posve pouzdano znali da smo po propisima pronali zavoj OOP-a, no, na alost, znali smo i to daje ovaj kraj vrlo napuen: plantae su se nalazile sjeverno i juno od nas, civili dalje niz cestu, a poloaj S60 sjeverozapadno od naeg PS-a. S taktike toke gledano, svoj smo PS mogli isto ovako postaviti i nasred londonskog Piccadillv Circusa. Ali opet, nitko i nije rekao da e biti lako. Vratili smo se da pogledamo zgrade na plantai sjeverno od naeg PS-a. Bio sam planirao da ovo pogledamo kao zadnje, jer je ovo bila najopasnija lokacija za koju smo znali prije izvianja. Provr-ljali smo malo oko plantae te otkrili da se ona sastoji samo od vodenog tornja i jedne prazne zgrade u kojoj se vjerojatno nalazila crpka za natapanje. Nije bilo nikakvih vozila, svjetala, nikakvih znakova ivota, to nam je bilo drago. Ovo je oito bilo namijenjeno odravanju, a ne stanovanju. Kad smo se vraali u PS, vidjeli smo lansiranje jo jednog scuda sjeverozapadno od nas, na priblinoj udaljenosti od 5 kilometara. Izgleda da smo se nali u sreditu jednog golemog lansirnog podruja. Imat emo mi ovdje lijepe zabave. Ponovno smo uzeli koordinate. , J O z"

ANDY MCNAB Kroili smo natrag prema PS-u, pronali reper, pa se od njega spustili ravno na jug prema wadiju. Kad sam doao do njegova ruba, rairio sam ruke kao na raspelu. Na strai je bio Bob. Stajao sam tako i ekao da izviri. Nasmijeio mi se, pa sam se vratio po ostale deke. Pogledao sam na sat. Ophodnja je trajala pet sati. Nije bilo razloga da deke informiram istog trenutka, jer su oni koji nisu bili na strai spavali, a nou bih obavjetavanjem samo stvorio neeljenu buku. Bilo je, meutim, vano da svi doznaju to smo vidjeli. Sve ono to smo uinili i vidjeli trebaju znati svi ostali. Odluio sam priekati zoru. Straar nas je u svanue probudio i svi smo zalegli u streljaki poloaj. Nakon toga, a prije no to u ih izvijestiti o nonoj izvidnici, elio sam ponovno provjeriti branjeni poloaj, premda smo ga sino pregledali. Pouzdano sam znao da smo na OOP-u, no htio sam pronai bilo to ime bismo utvrdili gdje su zemaljske linije. Bilo je tu jo neeg osobnog: htio sam provjeriti da iznad nas nije dolo ni do kakvih promjena. Zvuno izolirani zidovima pilje, mogli smo tako mirno sjediti dok grupa Genesis odrava koncert na otvorenom, a da mi pritom ne ujemo ba nita. Chris me titio dok sam se prtio uza stijene i virio preko ruba. Bio je posljednji trenutak u kojem bih se za danjeg svjetla odvaio na ovo. Pogledao sam prema sjeveroistoku i tamo, ba na samom kraju OOP-a, nalazila su se nova dva S60. Mora da su stigli nou. Vidio sam dva teretna vozila, atore, momke koji se proteu i kalju - sve to na udaljenosti od pukih 300 metara od naeg poloaja. Nisam mogao vjerovati. Posve nestvarno! Mora da ih je naa izvidnica promaila

39

kojih pedesetak metara. Spustio sam se i obavijestio Chrisa, a onda otiao ostalima podnijeti izvjee. Mark se uspeo i nakratko zirnuo da potvrdi kako nemam halucinacije. Ovakav razvoj dogaaja nije me zapravo impresionirao. Bilo je pomalo jezivo, jer su oni tipovi bili ravno iznad nas. Oni e nas gadno zakoiti. Razastro sam kartu i pokazao sve lokacije koje smo otkrili - ukljuujui i nove poloaje S60. Ostatak dana proveli smo u nastoBRAVO TWO ZERO janjima ponovnog odailjanja naeg operativnog izvjea. Novi su S60 ovdje oito zbog zatite OOP-a. Nisu, dakle, imali nikakva razloga za slanje patrola za ienje terena. Bili su u svojoj zemlji i uzajamno su se podravali. Uvjeravali smo jedan drugoga da nas mogu otkriti samo s ruba druge uzvisine, a i tad samo ako netko stoji ba na njemu i gleda dolje. Opet smo se svi trudili oko radija, ali bez ikakva uspjeha. Ona naa varijanta za sluaj gubitka komunikacije mora da se dosad ve poela odvijati, pa je helikopter vjerojatno ve dobio nalog da se s nama sretne idueg jutra u 04,00. Nismo bili nimalo zabrinuti. Bili smo u skrovitu, a bili smo osmerolana patrola. Kad se naemo s letjelicom, razmijenit emo aparate ili se pak ukrcati i otii na neko drugo mjesto. U mislima sam ponovio postupak na helikopterskom zboritu. Pilot e dolaziti s naoalama za nono promatranje na glavi, pazei na signal moje infracrvene lampe. Bljesnut u mu slovo BRAVO kao znak raspoznavanja. Sletjet e pet metara desno od mene koristei se pritom svjetlom kao reperom. Utovarivaeva su vrata odmah iza pilota i ja u samo morati prii, predati radio i prihvatiti novi aparat koji e mi uruiti. Bude li za nas ikakva poruka, ovjek e me primiti za ruku pa mi dati pismenu poruku. Ako se pak bude radilo o duoj poruci, spustit e rampu, prii e utovariva i pomoi mi da se popnem u letjelicu. Ostali lanovi patrole bit e na poloajima krune obrane. Budem li morao ui i njih ubaciti, znaju kakav je postupak. elim li da nas premjeste, zgrabit u utovarivaa i pokazati mu otraga prema rampi. Rampa e se tada spustiti i svi emo se ukrcati. Tako je to bilo planirano. Bez ikakve frke. Povui emo se te noi i premjestiti. QO 6. itav smo dan sluali kako vozila tutnje OOP-om. Nisu znaila nikakvu prijetnju. Meutim, negdje sredinom poslijepodneva, uli smo mladenaki glas s daljine ne vee od pedeset metara. Dijete je vikalo i krialo, a onda smo zauli topot koza i cilik zvonca. Nije to bio nikakav problem. Ne moe nas otkriti sve dok ne ugledamo osobu na drugoj strani ruba. Ni na koji drugi nain nisu nas mogli vidjeti. Osjeao sam se sigurnim. Koze su se pribliile. Bili smo u stanju najvee pripravnosti; bili smo pod punom opremom s orujem u rukama. Nije bilo kao da smo zateeni u vreama za spavanje ili za sunanja. Pa ipak, osjetio sam da mi palac klizi prema konici moje 203. Zvono je zazvonilo tono iznad nas. Podigao sam pogled ba u trenutku kad se s druge strane ukazala kozja glava. Osjetio sam da sti-em eljusti od straha. Svi su se skamenili. Samo su nam se oi micale. Do ruba je dolutalo jo nekoliko koza. Hoe li za njima doi i pastir? U vidokrugu se pojavilo tjeme mlada ovjeka. Zaustavilo se i okretalo na jednu i drugu stranu. Zatim je polo naprijed. Ugledao sam profil malog smeeg lica. Deka je, ini se, zaokupilo neto to se nalazilo iza njega. Kreui se naprijed, gledao je nekako preko ramena. Pomolio mu se vrat, pa ramena, a potom i prsni ko. Do ruba nije mogao biti dalje od metra. Okretao je glavu as na jednu, as na drugu stranu, viui na koze i udarajui ih dugakom ibom. BRAVO TWO ZERO U sebi sam mu doviknuo da ne gleda dolje. Jo nam nije sve propalo, dokle god bude gledao u drugom smjeru. Molim te, nemoj da se sretnemo oi u oi, gledaj samo svoja posla... Okrenuo je glavu i promotrio okoli. Polako sam bezglasno rekao: Odjebi! Pogledao je dolje. Gad! Sranje! Pogledi su nam se sreli i na trenutak zastali. Nikad u djejim oima nisam vidio toliko iznenaenja. to sad? Stajao je kao ukopan. Razna su mi rjeenja strujala kroz glavu. Da ga pogodimo? Previe buke. Osim toga, zato? Ne bih ga elio ostatak ivota imati na savjesti. K vragu, mogao

40

bih ja biti Iraanin u neprijateljskoj pozadini u Britaniji, a ovo gore, preda mnom, Katie. Deko je potrao. Moje su ga oi slijedile. Pokrenuo sam se. I Mark i Vince etveronoke su, poput luaka, jurnuli nastojei presjei deku put. epati ga, to je bilo ono prvo. Kasnije emo moi odluiti to emo s njim - svezati ga i natrpati mu usta okoladom ili ve neto drugo. No zbog opasnosti da nas ne otkriju s poloaja S60 nae je kretanje bilo vrlo ogranieno, a deko je na samom startu izborio veliku prednost. Nestao je, utekao, derui se kao luak, trei prema topovima. Mogao je uiniti svata. Mogao je ne rei nikome nita, jer bi inae dopao razliitih neugodnosti - moda se nije uope smio nai na tom podruju. Mogao se povjeriti svojoj obitelji ili prijateljima, ali tek kasnije, kad stigne kui. Ili je pak mogao nastaviti trati i vikati itavim putem. Morao sam pretpostaviti ono najgore. 1 onda? Mogli su mu ne povjerovati. Mogli su doi i sami pogledati. Ili su pak mogli priekati pojaanje. Morao sam raunati s time da e informirati druge, pa nas kasnije potraiti. I onda? Otkriju li nas, doi e do kontakta prije mraka. Ne otkriju li nas, pruit e nam se prilika da se izvuemo pod zatitom mraka. Svoj smo PS odabrali zato to nam prua zaklon od pogleda - izuzev ono mjesto na kojem se pojavio deko. Sasvim sigurno nismo ga 91 ANDY MCNAB odabrali kao mjesto koje emo braniti. Bilo je to zaokrueno mjesto, na vrhu vododijelnice, s kojeg se nije imalo kamo. Nita nije trebalo rei; svatko je znao to nam je initi. Sve se zbilo brzo. Meutim, to nije znailo da moramo jednostavno uprtiti svoje stvari i utei, jer bi takvo rjeenje bilo kontraproduktivno. Isplati se potroiti nekoliko trenutaka da se stvari razbistre. Svi su niz grlo stutili okoladu i vodu. Nismo znali kad emo opet moi jesti. Provjerili smo jesu li nam nabojnjae zatvorene, puceta na depovima s kartama pokopana, kako karte ne bi poispadale, okviri s municijom pravilno postavljeni. Provjere, provjere i opet provjere. Vince je izgurao Stana i Boba s minimijima. im se druga dva ovjeka spreme, smijenit e se s ovom dvojicom, kako bi se i straa stigla spremiti. Svi ostali automatski su obavljali neophodne zadae. Vince je pregledao opremu koju smo bili pohranili. Izvukao je kanistar s vodom i pomogao ljudima da napune uture. Stupimo li u borbeni dodir, izgubit emo naprtnjae i sve to je u njima. Ljudi su pili u velikim gutljajima da uzmu to je mogue vie vode; praznili su uture pa ih ponovno punili. ak ako i ne doe do okraja, znali smo da nam predstoji uasno tabananje. Provjerili smo opremu o pojasu kako bismo bili sigurni da su sve nabojnjae zatvorene te da za bjeanja nita neemo izgubiti. Okviri usaeni? Provjeri jo jednom. Oruje na gotovs i zakoeno? Naravno, bilo je, no ipak smo ga provjerili. Zatvorili smo dvije cijevi naih 66 i sklopili ih da bismo ih lake nosili. Nismo se gnjavili stavljanjem zavrnih epova i remenja nego smo oruje samo utaknuli meu uprtae kako bi bilo smjesta spremno za uporabu. Provjerili smo mogu li se rezervni okviri hitro izvui. Utakne li ih na pogrean nain, gubi dragocjenu sekundudvije da ih pre-okrene. Stavi li ih na opasa tako da im zaobljenje stoji kako treba, lako ih usadi na njihovo mjesto. Mnogi ljudi stavljaju komadi mas-kirne vrpce na okvir da bi ga lake mogli izvui. Kad ispraznim okvire, bacit u ih niz borbeno odijelo kako bih ih kasnije napunio. Moemo se koristiti mecima iz minimijeva redenika. Za sve je ovo trebalo nekoliko minuta, no bilo je bolje potroiti vrijeme na to nego jednostavno ustati i potrati. Znali su gdje smo - emu onda hrliti? Straa e nam javiti dolaze li. BRAVO TWO ZERO Legs se smjesta latio radija. Raestio se razvlaei sve mogue antene, iskuavajui razliite kombinacije koje nije mogao iskuati dok smo bili sakriveni. Sada, kad su nas razotkrili, mogao je raditi to je htio. Uspije li odaslati poruku, nai bi nam mogli poslati nekoliko brzih mlanjaka. Mogli bismo razgovarati s pilotima preko TACBE-a i dobiti vatrenu podrku, to bi bilo jako zgodno. Ostali su se pobrinuli za Legsovu vodu. Dok se grbio nad aparatom, deki su otvorili njegovu opremu, izvadili uture, dali mu da ih iskapi, pa ih ponovno natoili te mu pridodali dodatnu hranu. Kad je on osjetio da nam je vrijeme isteklo, rasklopio je ureaj i spakirao ga na vrh svoje naprtnjae. - Upute za karte su u desnom depu na mojm hlaama - rekao je svima. - Radio je na vrhu moje naprtnjae. - Sve je ovo bilo strogo propisano, tako da bismo, u sluaju da on padne, mi ostali mogli brzo pronai ureaj, ali i on se strogo drao propisa kako bi bio siguran da ih svi znaju. Kad se spremio, Legs je smijenio Boba na strai. Vladala je atmosfera prihvaanja odgovornosti, mirnoe dobro uvjebane rutine koja se ispunja do zadnjeg slovca. Svi su bili spremni za pokret bude li to neophodno. Za sve ovo potroili smo sve u svemu tri minute. Preostao je

41

jo sat i pol dnevnog svjetla. Nae najbolje oruje bilo je skrivanje, no onaj nas je djeak razoarao. Tu gdje smo se nalazili nismo se mogli boriti. Poloaj je bio toliko stijenjen da bi dostajala samo jedna do dvije granate da nas unite. Preostalo nam je jedino da se izvuemo na otvoreno i borimo ili moda pobjegnemo. U dreku smo ako ostanemo gdje jesmo, a u dreku smo i izaemo li na otvoreno, jer ondje nema nikakva zaklona. Kao da s tave koja se grije treba skakati u vatru, no u vatri smo imali bar nekih izgleda. Klopot gusjeniara dopro je s juga. Sada se vie nismo mogli izvui iz wadija - bilo je prekasno. Jedini izlaz blokirao nam je ovaj oklopnjak. Morat emo prihvatiti borbu ovdje. Nisam mogao shvatiti zato ovamo, na ovaj mali, stijenjeni prostor, dovlae oklopni transporter. Valjda ipak raunaju s time da .93

ANDY MCNAB imamo protuoklopna oruja? Rasklopili smo nae 66 i rastrali se da pronaemo dobar borbeni poloaj. Chris je skakutao sa svojim starim njemakim eirom iz Afrika Corpsa na glavi, pokazivao na nae ezdesetestice i govorio nam poput najstrpljivijeg instruktora na svijetu: - E pa, deki, pripazite na vatreni konus! Pazite, molim vas, na vatreni konus! Ova faca mora subotom uveer u grad. Nimalo ne ezne za rapnelima! Stan je preko niana svog napetog minimija zurio u obris razvoda u smjeru iz kojeg se uo zvuk vozila na gusjenicama. Dokotrljalo se blie. Sijevnuo je metal kad smo ga ugledali. to li je pak ovo, do vraga? Nije izgledalo kao oklopno vozilo koje sam oekivao. Stan je viknuo: - Buldoer! Nevjerojatno. Gadna frka tek to nije izbila, a ovaj ovdje idiot prka neto s rovokopacem. Doao je na 150 metara od naeg poloaja, ali nas voza nije ugledao. ovjek je bio u civilu. Mora da je ovamo dospio bez ikakvih zlih namjera. Ne pucajte - kazao sam. - Moramo ovo uzeti kao razotkrivanje, ali kakvo razotkrivanje, to jo ne znamo. Voza kao da je svu pozornost posvetio pronalaenju puta iz wadija. Manevrirao je amo-tamo, inilo nam se, itavu vjenost. Jebi ga - rekao sam Vinceu - trebamo otii. Ne moemo tek tako sjediti ovdje. Idealno bi bilo priekati sumrak, no utio sam da e situacija izmaknuti iz ruku. Buldoer je iznenada nestao, a buka motora utihnula. Mora da je voza pronaao otvor za kojim je tragao. Bilo je vrijeme za polazak. Kazao sam Stanu da povue deke s minimijima tako da svi uju to u im rei. Skupili smo se s uprenom opremom i naprtnjaama do nogu. Ovo je bio osjetljiv poloaj, jer smo svi bili toliko zbijeni, no moralo se tako jer su svi morali saznati to se zbiva. Poeo sam iznositi ono to je bilo oito. - Maknut emo se odavde - rekao sam. - Ii emo na zapad, nastojati izbjei protuavionske topove, a onda krenuti na jug prema mjestu sastanka s helikopterom. Sastanak s helikopterom bit e sutra u 04,00. Vidimo se u Pudding Clubu - kazao je Chris. Antnr c nnrpmnm i nruiftn Vremenski uvjeti u podrunoj bazi Na otvorenoj ravnici sjeverozapadnog Iraka

Oprema teka 94 kilograma koju je nosio svaki lan patrole Dio SAS-ove patrole naoruan sa 203

42

Protupjeadijska mina claymore s priborom te (dolje) punjenjem usaenim u plastini eksploziv Protupjeadijska mina elsie, neaktivirana i aktivirana

Patrolni radio PRC 319 kojim se munjevito emitiraju ifrirane poruke

Rucm magellan GPS, ureaj za orijentaciju uz pomo satelita BRAVO TWO ZERO Zajebi to - rekao je Dinger svojim uasnim glasom W. C. Fieldsa. - Na zapad, mladiu, idi na zapad. Uprtili smo naprtnjae i ponovno provjerili opremu o pojasu. Ostalo smo ostavili. Ostavili smo i mine, jer nije bilo vremena da ih pokupimo. Zbog poloaja S60 postojao je samo jedan put izlaska. Na zapad, pa na jug, veim koritenjem uleknua na terenu. No neemo se uriti. Nismo htjeli praviti pogreke. Imali smo izobilje vremena do sastanka sa helikopterom, samo ako se uspijemo izvui iz ovog dreka i zavui pod okrilje mraka. Osjeao sam strepnju, ali i olakanje. Nakon tolikih silnih napora u vezi s planiranjem, tabananjem, pronalaenjem i utvrivanjem OOP-a te uz nesreu s izgubljenim vezama zavrijedili smo neto bolje. Pomislio sam da imamo rjeenje: moramo se samo strpjeti do idueg jutra u 04,00 i evo nas opet. No pri kraju ovoga dana bili smo osmerolana borbena patrola, imali smo puke, metke, 66. to bi se jo moglo poeljeti? Hajde - rekao je Mark - preruimo se u almae. Preko lica smo navukli krinke. Sunce nam je sjalo u oi kad sam u koloni poveo postrojbu. Kretali smo se propisno, polako, izviajui teren. Wadija je nestalo i ostali smo na otvorenoj ravnici. Drei se neravnina na terenu, izali smo na zapad, a onda okrenuli ulijevo prema jugu. Neprekidno sam motrio sjever, jer nisam elio da se postrojimo pred protuzrakoplovnim topovima. Sa svakim sam korakom oekivao zuj 57 mm taneta kraj glave. Zato ne pucaju? Nisu povjerovali djeaku? ekaju pojaanje? Ili samo ekaju da nas opkole i onda navale? Patrolirali smo dalje na zapad jo pet minuta, odravajui razmak meu ljudstvom kako bismo u sluaju velike frke gubitke sveli na najmanju mjeru. To jest propisno, ali doe li do okraja na elu, ovjek koji je u zatitnici morat e trati moda i ezdesetak metara da bi se pridruio ostalima u sluaju potrebe, ovisno o tijeku same akcije. Kad smo okrenuli prema jugu, s lijeve strane prema OOP-u zemljite se neznatno diglo. Jo smo se nalazili u mrtvom kutu to se ANDY MCNAB BRAVO TWO ZERO

tie topova, koji su bili podalje s druge strane. Kad smo krenuli na jug, nismo mogli povjerovati svojoj srei. Nita se nije zbilo. A onda smo s istoka, nae lijeve strane, zauli zvuke gusjeniara. Adrenalin je briznuo; krv iknula. Zaustavili smo se. Nismo mogli naprijed, nismo mogli natrag. Kamo se uope moglo? Znali smo to slijedi. Vidio sam da se svi pripremaju. Znali su to im je initi. Poskidali su naprtnjae i provjerili jesu li im sve nabojnjae zatvorene. Nije dobro jurnuti u napad i ustanoviti da nema okvira za streljivo jer su ti svi poispadali. Provjerili su svoje oruje prema rutini koja im je ula u krv. Od kontakta nas je najvjerojatnije dijelilo tek nekoliko sekundi. Pogledom sam potraio dublje uleknue od plitke rupe u kojoj sam se naao. Najcrniji je trenutak onaj tik prije izbijanja okraja. Ne vidi se nita. Moe samo oslukivati i misliti. Koliko li e tih strojeva doi? Hoe li se kotrljati ravno na nas - to e i uiniti, imaju li imalo mozga - te u nas uperiti strojnice

43

poput mrka? Nikamo se nije moglo pobjei. Morat emo se boriti. kripa oklopnih gusjenica i otar zvuk turiranja motora orili su se oko nas. Jo uvijek nismo znali gdje su. - U kurac, krenimo! Krenimo! - vrisnuo je Chris. Preplavio me iznenadni osjeaj zajednitva sa svima koji smo se nali u ovom govnu. Nisam pomislio na umiranje, tek na to da se izvuemo iz ovoga. Ljudi su preivjeli zasjede zahvaljujui istoj agresiji. Ovdje e biti isto tako. Rastavio sam cijevi svoje 66 i provjerio jesu li iskoile nisanske sprave. Poloio sam je uza se. Provjerio sam je li okvir dobro usaen, je li na 203 tromblon. Znao sam da jest, ali nisam mogao ne provjeravati. Tako sam se osjeao malko sigurnijim. Uroeni nagon navodi te na to da se eli spustiti to nie, no mora gledati uvis i uokolo. Pridigao sam se u nekakav poluuanj. Svi su deki virkali i kretali se svaki unutar svojih deset etvornih metara; pokuavali su nai to povoljnije mjesto s kojeg e vidjeti to to dolazi. to ranije uspije vidjeti, to bolje. Uasna strava nepoznatoga tako hlapi. Meutim, ovo se moe okrenuti i protiv tebe. Mogao bi, naime, vidjeti da je mnogo gore od onoga to si zamiljao, no nema tu druge. uo sam samog sebe kako viem: - Sranje! Sranje! Sranje! Vika je dopirala du itave kolone. - Vidi li se ve togod na tvom kraju? - Ne, ba nita. - Jebi ga! Jebi ga! - Hajde, hajde, svrimo ve jednom! - Jesu li ve tu? - Ne, jebi ga. - Prokleti almai. Svi su se usredotoili, napregnuto oslukivali da lociraju vozila. Bljuuf! Svi su se na mom kraju prignuli. Koji mu je kurac ovo? Kao odgovor, smjesta su s drugog kraja patrole Legs ili Vince ispalili jo jednu 66. Bljuuf! ak da Iraani nisu prije znali gdje smo, sada su to doznali. Ali deki ne bi pucali bez valjana razloga. Ispruio sam vrat i vidio da se s krajnje lijeve strane jedan oklopni transporter sa strojnicom od 7,62 mm spustio u malu udubinu, nezamjetljivu s nae strane. Kretao se ravno na Vincea i Legsa. U kurac! Idemo! Idemo! Idemo! - vrisnuo sam iz svega glasa. Odjednom sam osjetio koliko je lijep osjeaj kad ispali prvi metak. Nisam znao viem li ja njima ili sebi. Najvjerojatnije, i njima i sebi. Hajde! Hajde! Drugi oklopni transporter s orujem na kupoli otvorio je paljbu po itavu prostoru. Nije lijepa spoznaja da stoji nasuprot tenku i vozilu krcatu pjeatvom. Ti si samo puki pjeak, a ove bezimene stvari neumorno melju prema tebi. Zna da nose pjeatvo, zna sve o njima. Zna da je voza sprijeda, mitraljezac gore; zna da pokuava gledati kroz prizmu, to mu je teko, pa se, bacan amo-tamo, preznojava nastojei nekako naciljati. No jedino to moe vidjeti jest ova stvar koja vritei ide na tebe: izgleda poput nepoznata udovita, uveana odjednom bar deset puta, jer shvaa da cilja na tebe. Izgledaju tako bezlino. Za sobom ostavljaju samo pusto. A ti protiv njih. Mrav si i boji se. 96 ANDY MCNAB BRAVO TWO ZERO

Meni najblii oklopni transporter ispalio je nove metke pucajui estoko. Jedna je eksplozija razderala zemlju deset metara preda mnom. U britanskoj te vojsci ue kako e reagirati kad neprijatelj otvori vatru: jurne kako bi bio to tea meta, baci se, otpuzi u streljaki poloaj, nade neprijatelja, cilja i puca. To se zove "reakcija na neprijateljsku razornu paljbu". Sve ovo ode u vraju mater kad se doista nae pod vatrom. Bar kod mene. im se ospu meci, ve si na

44

tlu i jedina ti je elja da iskopa to dublju rupu u koju e se sakriti. Kad bi pomagalo, izvukao bi licu i poeo kopati. To je posve prirodna reakcija. Instinkt te prisiljava da se baci na tlo i uini to manjim te eka da sve ovo proe. Razumna strana mozga govori ti to bi trebao uiniti: ustati i pogledati to se zbiva, kako bi se mogao poeti boriti - nema nikakva smisla ostati leati jer e ovako ili onako poginuti. Emocionalna strana kazuje: odjebi to, ostani gdje si, moda e sve proi. No ti zna da nee te da se neto mora poduzeti. Jo jedan dug rafal iz strojnice. Kugle su bubale u tlo sve blie i blie mjestu na kojem sam leao. Morao sam neto poduzeti. Duboko sam udahnuo i podigao glavu. Sto metara od mene zaustavio se nekakav kamion iz kojeg je u potpunom neredu kuljalo pjeatvo. Mora da su znali da smo ovdje jer su uli 66, a djelovale su i strojnice s kupola oklopnih vozila, no paljba iz streljakog naoruanja bila je u naem smjeru upuena tek nasumce. ini se da meu oklopnim transporterima nije bilo nikakve komunikacije. Oba su operirala svaki za sebe. Pjeaci su iskakivali odotraga, vikali i pucali. Nisu bili ba posve sigurni gdje smo. No svejedno je s njihove strane stizalo dovoljno projektila da mi i dalje ostanemo pognutih glava. Ako te pogode, nema velike razlike izmeu zalutalog i naciljanog metka. Jo smo se vie derali i kriali i mi i oni. Morala se zametnuti razmjena vatre. Ne valja tek tako leati i nadati se da te nee vidjeti ili da e jednostavno otii, jer tog filma nee biti. Vjerojatno e poeti napredovati i traiti te, pa se s time valja pomiriti. Da bi se pobijedilo u vatrenom okraju, potrebna je maksimalna vatrena mo, sa tednjom streljiva. Radi se o tome da ispalite vie metaka od njih te da ih u prvom mahu pobijete vie, tako da uzmaknu ili se pak ukopaju u svoje rupice. No njihova je vatrena mo uvelike nadmaivala nau. Oklopni se transporter zaustavio. Nisam mogao vjerovati svojim oima. Strojnicu su koristili kao vatrenu podrku s mjesta umjesto da napreduju s pjeatvom i unite nas; divno. Svi su pucali. Minimiji su ispaljivali rafale od tri do pet metaka. S municijom je trebalo tedljivo. Dvije su 66 ispaljene na kamion te pogodile cilj. Osjetio se snaan drhtaj od brizantnog eksploziva. Mora da ih je to silno demoraliziralo. Odluke. Nakon ovog prvotnog dodira, to dalje? Treba li sve vrijeme ostati na mjestu, treba li se povui, treba li krenuti naprijed? Morat emo neto uiniti, jer emo se inae samo suoiti s novom paljbom - oni e imati gubitaka, mi emo ih imati, no mi emo proi gore, jednostavno zato to nas je manje. Ovo je moda samo prva skupina koja juria; moda za njima nastupa eta pjeatva, to jo ne znamo. Jedino se moglo krenuti naprijed, u protivnom bismo ostali na mjestu, po strani, sve dok ne ostanemo bez streljiva. Pogledao sam Chrisa. - Hajdemo, do vraga. Jesi li spreman? Jesi li spreman? Viknuo je niz liniju: - Ii emo! Ii emo! Svi su znali to se mora. Uzbudili smo se. Jako je neprirodno krenuti naprijed u neto ovakvo. To je neto to tvoje ranjivo meso i kosti ponajmanje ele. Tvoje bi tijelo najradije zaklopilo oi i ponovno ih otvorilo mnogo kasnije, ustanovivi daje sve u redu. Sve u redu? Jesu li ljudi dalje niz liniju ovo doista uli, uope nije bilo vano, jer su znali da e se neto dogoditi, a znali su i to da emo po svoj prilici naprijed u napad na postrojbu koja nas brojano daleko nadmauje. Bez razmiljanja promijenio sam okvir. Pojma nisam imao koliko je jo metaka ostalo u njemu. Bio je jo prilino teak, moda sam ispalio samo dva-tri metka. Bacio sam ga sprijeda u uniformu da ga kasnije napunim. Stan je podigao paleve i pojaao paljbu iz minimija kako bismo zapoeli pokret prebacivanja. Bio sam na rukama i koljenima, gledao uvis. Duboko sam disao, a onda se digao i potrao naprijed. Jebi ga! Jebi ga!

"..._^.,..".".._ no QQ ANDY MCNAB Ljudi su pruili strahovitu zatitnu vatru. Dok tri ne puca. To te usporuje. Treba samo prodrijeti naprijed, alei i poeti pucati kako bi i ostali mogli jurnuti. im se baci na zemlju, teko die, torzo ti se die i sputa, ogleda se za neprijateljem, ali ti se u oi slijeva znoj. Brie ga, puka ti se na ramenu podie i sputa. eli alei u lijep streljaki poloaj, kao na strelitu, no ne ide. Nastoji se umiriti da vidi to se zbiva, ali eli uiniti sve odjednom. eli zaustaviti ovo teko disanje da bi mogao prihvatiti oruje kako treba i primijeniti ga. eli se rijeiti znoja kako bi mogao vidjeti svoje mete, ali ne eli pomaknuti ruku da otare oko, jer ti je ona u streljakom poloaju, a eli pucati da bi zatitio prebacivanje ostalih koji kreu naprijed. Skoio sam i potrao daljnjih petnaest metara - daleko dui skok no to ti savjetuju u udbeniku. to si due

45

uspravan, to si due meta. Ipak, vrlo je teko pogoditi ovjeka koji se brzo kree, a bili smo prepuni adrenalina. Uronjen si u svoj vlastiti mali svijet. Ja i Chris trimo naprijed, Stan i Mark podravaju nas minimijima. Paljba i manevar. Ostali rade isto, hrlei naprijed. Mora da su almai pomislili da smo ludi, no oni su nas doveli u ovu situaciju, a ovo nam je jedini izlaz. Mogao si promatrati svijetlee zrno koje leti prema tebi. uo si estoko psikanje dok su meci letjeli mimo tebe ili udarali o zemlju i od nje se odbijali u zrak. Vrlo gadan osjeaj. Ne preostaje ti nita nego da skoi, potri i baci se, skoi, potri, baci se. Zatim lei sopui, znojei se, hvatajui zrak i trai nove ciljeve. Kad sam jednom krenuo i poeo pucati, minimiji su umukli, jer su i njih prebacivali naprijed. to prije budu tamo sprijeda, to bolje - zbog njihove nadmone vatrene moi. to smo se vie bliili, to su Iraani vie paniarili. Mora daje ovo bilo zadnje emu su se od nas nadali. Vjerojatno nisu shvaali da je ovo i nama ono zadnje to smo eljeli. Po propisima, trebao bi brojiti metke dok ih ispaljuje, no u praksi to je vrlo teko. U svakom trenutku kad ustreba pucati trebao bi znati koliko ti je metaka ostalo te po potrebi promijeniti okvir. Izgubi li se u raunu, ut e "mrtvaev kljocaj". Povue okida, udarna igla se pokrene, no nita se ne dogodi. U praksi, brojiti do trideset nije izvedivo. to se u stvarnosti zbiva? Jednostavno eka BRAVO TWO ZERO da tvoje oruje umukne, zatim pritisne puce da okvir ispadne, hit-ne novi okvir u puku i raspali ponovno. Ako si dobro uvjeban, ovo je stvar trenutka i ne zahtijeva nikakvu mentalnu aktivnost. Jednostavno se dogodi. Armalite je konstruiran tako da, kad prestane pucati, zatvara ostane otraga, pa moe lako turnuti novi okvir, pustiti mehanizam da se vrati naprijed i gurne metak u leite. Zatim ponovno puca po svemu to se mie. Prili smo im na pedeset metara. Najblii oklopni transporter poeo se povlaiti, neprekidno pucajui iz strojnice. Smanjili smo reim vatre. Morali smo tedjeti streljivo. Kamion je gorio. Nisam znao je li pogoen netko od naih. Ionako mu nismo mogli pruiti ne znam kakvu pomo. Nisam mogao vjerovati da se oklopnjak povlai. Oito su ih brinule nae protuoklopne rakete, a znali su da je onaj drugi pogoen, ali da bi se oklopnjak povlaio, to je bilo potpuno nevjerojatno. Neki pjeaci trali su uza nj, uskakujui u nj sa stranje strane. Trali su, okretali se, ispaljivali solidne rafale, no bio je to prekrasan prizor. Poelio sam i sto svoju ezdesetesticu i ustanovio da sam je u svekolikoj adrenalinom natopljenoj jurnjavi ostavio kod svoje naprtnjae. Pizdek! Na drugom su se kraju digli Vince i Legs i nastavili naprijed. Vikali su da ohrabre jedan drugoga. Mi ostali pruali smo im vatrenu zatitu. Mark i Dinger su se osovili i potrali. Usredotoili su se na oklopnjak ispred sebe to su ga ve ranije bili pogodili svojim ezde-setesticama. Unitili su mu pokretnost - gusjenice se vie nisu mogle pomicati, ali je mitraljez i dalje djelovao. Pucali su u nadi da e smrskati mitraljeevu prizmu. Da sam na njegovu mjestu, skoio bih iz kupole i odmaglio, no on ipak nije mogao znati s kim ima posla. Deki su stigli do transportera te otkrili da su stranja vrata jo otvorena. Glupani se nisu bili zatvorili. Ubaena je jedna granata L2 koja je eksplodirala svojim karakteristinim muklim tutnjem. Oni unutra bili su trenutano pobijeni. Nastavili smo prodirati u kamionski prostor u etiri skupine po dva ovjeka, s tim da je svatko proivljavao svoju vlastitu frku. Svi su iskakivali i trali kao sam Sebastian Coe. Ispalili bismo nekoliko meta100 ANDY MCNAB ka, zatim jurnuli, pa se izmakli, a onda opet sve iznova. Pokuali smo i gaati. Odabere jedno tijelo pa puca dok se ne strovali. Ponekad je za to potrebno i deset metaka. Na 203 postoji nian, ali nema ba uvijek vremena da nacilja i opali. Ovaj put se samo ovla ciljalo i pucalo. Pritom se uje slab prasak. Promatrao sam projektil dok leti kroz zrak. Uslijedio je glasan prasak i vodoskok praine. uo sam vritanje. Dobro. Znailo je to da krvare, a ne da pucaju - a ujedno su postali rtve za koje se drugi sada moraju pobrinuti. Zagospodarili smo situacijom. Svatko tko je mogao utekao je. Ispred nas je plamsao kamion. Spaljeni oklopnjak dimio se s krajnje lijeve strane. Posvuda su na irokom prostoru bila razbacana tijela. Petnaest mrtvih, mnogo vie ranjenih. Nismo se na njih obazirali nego smo produili dalje. Silno mi je laknulo to smo okonali okraj, no i dalje sam bio uplaen. Bit e toga jo. Svatko tko veli da se ne boji laac je ili pak mentalno defektan. - Ovo je vraki estoko! - kriknuo je Dinger. Osjetio sam vonj benzina, dima i svinjetine - vonj trupla koja gore. Jedan Iraanin izvalio se sa suvozaeva sjedala na kamionu; lice mu se crnjelo i gulilo. Na tlu su se koprcala tjelesa. Prema broju uasnih rana na nogama mogao sam razabrati da je 203 poteno odradila svoj posao. Kada ti projektili eksplodiraju, geleri se razlete na sve strane. Sada nam je bilo samo do toga da se izgubimo. Nismo znali to bi moglo uslijediti u novom valu. Kad smo se

46

poeli povlaiti prema naprtnjaama, iza nas su u zemlju poeli pljutati meci. Onaj preostali oklopni transporter, udaljen 800 metara i okruen truplima, i dalje je pucao, ali bezuspjeno. Nije bilo vremena za dangubljenje. 7. No e nam biti zatita, a do mraka je jo samo malo. Oklopni se transporter bio povukao, ali se sada opet pribliavao. U stopu ga je slijedilo pjeatvo bjesomuno pucajui. Uprtili smo naprtnjae na ramena. Nije imalo smisla ii na jug, jer bi otkrili da je to smjer naeg puta. Valjalo je napraviti to veu udaljenost izmeu nas i njih. Jedini put kretanja bio je ka zapadu, stoje znailo izloiti se riziku izlaska na nian S60. Sada se vie neemo kretati kao patrola. Ii emo to bre budemo fiziki mogli optereeni naprtnjaama, da bismo se izvukli iz podruja sukoba. Bio je to manevar pjeatva poznat kao "izvlaenje iz dreka". Nama s istoka pojavila su se dva kamiona pjeatva; dovezli su se do strmine i uoili nas. Kamioni su se zaustavili, odotrag su proku-ljali vojnici i poeli pucati. Bilo ih je etrdesetak, to je znailo da nas obasipa strana vatra. Poeli su se primicati. Okrenuli smo se na istok, pripucali na njih, pa unatrake poli prema zapadu pucajui poput manijaka. Paljba i manevar, paljba i manevar, ali ovaj put odmiui od njih: dvojica bi se okrenula i potrala, a zatim opet okrenula i pruala zatitu onoj drugoj dvojici. Uspinjali smo se poloitim pristrankom. Kad smo stigli do ruba, nali smo se pred nianima protuzrakoplovnih topova sa sjeverozapadnog poloaja. Otvorili su vatru: duboki, potmuli tutanj; 57--milimetarski projektili zvidali su pokraj nas, svi popraeni trasirnim streljivom. Granate su bubale u tlo, sipajui krhotine svuda oko nas. ANDY MCNAB Chris i ja istodobno smo se okrenuli da se bacimo. Trao je dva-tri metra meni zdesna kad sam zauo neto to je zvualo poput silnog udarca. Pogledao sam Chrisa upravo u trenutku kad je padao. Pogodila gaje protuzrakoplovna granata. Otrao sam do njegova tijela, spreman da zabijem siretu morfija u ono to je ostalo od njega - ukoliko ve nije mrtav. Koprcao se, i u djeliu sekunde pomislio sam da su to smrtne muke. No on je bio i te kako iv; naprezao se da se izvue iz remenja naprtnjae. Oslobodio se i nekako osovio. Jebi ga! - rekao je. Naprtnjaa je tinjala na mjestu gdje se u nju zarinula granata. Potrali smo nekoliko koraka kadli se Chris zaustavio. - Zaboravio sam neto - rekao je. Otrao je natrag do smrskane naprtnjae te prekapao po njezinu vrhu. Vratio se sa srebrnom plosnatom uturicom u ruci. Boini dar moje ene - nacerio se diui je. - Nisam ga mogao ostaviti, ubila bi me. I ostali momci prekapali su po naprtnjaama. Nadao sam se da je Legs uspio ieprkati patrolni radio iz svoje. Oklopni se transporter kretao prilino agresivno, ispaljujui duge i tone rafale. Dva land cruisera puna pjeatva takoer su se ukljuila u borbu. Zaustavili smo se i otvorili vatru iz 203. Vozila su se naglo zaustavila, jer su 40 mm projektili eksplodirali ispred njih. Iraki su vojnici iskoili i zapucali bjesomuno. Marka i Dingera opasno su prikovali uz tlo protuavionski topovi. Deki su aktivirali bijeli fosfor, pa ih je obavio gust prljavo-bijeli dim. Kod izoliranih dimnih zavjesa nevolja je u tome to one odmah navlae neprijateljsku vatru, no nita se tu drugo nije moglo uiniti. Iraani su znali da momci tite svoje povlaenje pa su ispraznili svoje magazine u oblak. Nekoliko hitaca iz 203 na irake poloaje smanjilo je estinu njihove vatre. Mark i Dinger dipnuli su na noge i otrali. Divno je ovdje, zar ne? - rekao je Dinger ogoreno jurei mimo mene. Nastavili smo se povlaiti sve dalje i dalje. Smrkavalo se i Iraani su konano u tmini izgubili svaki kontakt s nama. Bili smo se BRAVO TWO ZERO jako rairili i s mrakom se otvorila opasnost da bi se patrola mogla raspasti. Trei traili smo na terenu neko mjesto na kojem bismo se mogli pokupiti. Bilo koji ovjek iz ophodnje mogao ga je izabrati. uo sam glasan krik pedesetak metara polulijevo od sebe. - Zbor! Zbor! Zbor! Tko god to bio, pronaao je, dakle, nekakav zaklon u koji emo se moi spustiti i zdruiti. Dobra vijest, s obzirom na to da smo u tom trenutku bili rasuti, svaki zaokupljen svojom vlastitom frkom oko povlaenja. Zborno je mjesto u biti isto to i mjesto prikupljanja u izvanrednom sluaju, samo to se ono odreuje trenutno i na licu mjesta te nije prethodno pripremljeno. Namjena mu je to hitnije okupljanje itave postrojbe prije odlaska. Ne uspije li netko doi na nj, morat emo potvrditi daje mrtav, ukoliko to ve ranije nismo utvrdili. Inae emo se morati vratiti po "paloga".

47

Potrao sam i zatekao Chrisa i Boba kako ekaju u nekoj udubini. Smjesta sam usadio novi okvir i pripremio oruje za nastavak paljbe. Rasporedivi se tako da pokrivamo puni krug, nas smo trojica ekala ostale. Brojili smo glave dok su hrlile pokraj nas i zauzimale streljake poloaje. Pet ili est minuta proteklo je dok se pojavio i posljednji ovjek. Da je itko nedostajao, morao bih upitati: tko ga je zadnji vidio? Gdje ga je vidio? Je li samo leao ili je mrtav? Ako nije poginuo, morali bismo poi naprijed i pokuati ga nai. Reflektori gusjeniara izbezumljeno su arali ispred nas, udaljeni jedva tristotinjak metara. S vremena na vrijeme u daljini bi odjeknuo mitraljeski rafal i krici. Mora da su pucali po stijenju, a vjerojatno i po svojima. Vladao je potpun mete, to nas je beskrajno veselilo. Nas smo se osmorica zbili na malenu prostoru od jedva nekoliko etvornih metara. Ljudi su se hitro sreivali, skidali dempere i spremali ih u opremu za pojasom ili u borbene uniforme. Nikome nije trebalo govoriti to mu je initi. Znalo se da emo ili prema helikopteru ili pak put Sirije. Kamo god poli, eka nas strahovito tabananje. - Ima radio? - upitao sam Legsa. - Nikako nisam mogao do njega - rekao je. - Paljba je bila strahovita. Mislim daje ionako smrskan, jer mi je naprtnjaa pogoena i otila u kurac. i rvc ANDY MCNAB BRAVO TWO ZERO

Znao sam da bi ga uzeo da je ikako mogao. No to ionako nije bilo vano. Imali smo kod sebe etiri TACBE-a i mogli smo stupiti u vezu s awacsom u roku od petnaest sekundi. Jo sam bio bez daha i edan, pa sam otpio nekoliko gutljaja vode iz uture. Iz depa sam iskopao par slijepljenih bombona pa ih gurnuo u usta. Samo to sam zapalio onu pljugu - rekao je Dinger alosno. - Ako ju je koji od onih gadova pokupio, nadam se da e mu prisjesti. Bob je zahihotao. Odjednom smo se svi smijali kao blesavi. Ne ba onome stoje Dinger kazao. Svima nam je zapravo odlanulo to smo itavi i to smo zajedno nakon onolike frke. U ovom trenutku nita nam drugo nije bilo bitno. Divno je bilo biti iv i itav. Potroili smo etvrtinu streljiva. Skupili smo municiju i usadili nove okvire. Jo sam imao svoj 66 - jedini koji je preostao, jer sam ga, kao prava budala, bio ostavio kod naprtnjae. Popravio sam odjeu povlaei hlae navie kako bih izbjegao rane na nogama te ponovno pritegnuo remen da mi bude udobnije. Zahladilo je. Bio sam se uasno znojio, pa sam poeo drhtati u mokroj koulji. Morali smo krenuti. Uspostavimo sada radiovezu - kazao je Legs. - Znaju da smo ovdje. Moemo se posluiti TACBE-om. N...da - rekao je Vince - povucimo neko sranje ovamo! Imao je pravo. Izvukao sam svoj radiofar, izvukao tabulator i zauo h. Pritisnuo sam tipku za emitiranje i progovorio. Halo, awacs, ovdje BRAVO TWO ZERO, javljamo se sa zemlje i u govnima smo, prijem. Nikakva odgovora. Ponovio sam poruku. Nita. Halo, bilo koji pozivni znak - rekao sam. - Ovdje BRAVO TWO ZERO. Nita. Nastavio sam s pokuajima trideset sekundi, bezuspjeno. Jedina nam je nada bila da uhvatimo neki brzi mlanjak za preleta te da s njim pomou TACBE-a uspostavimo vezu na frekveniji za hitne sluajeve. Bilo je, meutim, krajnje nevjerojatno da bi ovuda letjeli mlanjaci, jedino ako nije uhvaen neki od Legsovih signala u trenutku kad smo otkriveni te ako oni iz isturene baze nisu digli neku zranu podrku. O tome, meutim, nije bilo nikakve potvrde. Moda su znali da smo u dreku, a moda i nisu. Mi tu nismo mogli ne znam to uiniti. Obavio sam brz proraun. Ili emo gaziti 300 kilometara na jug u Saudiju, ili emo krenuti na sjever prema Turskoj, to ukljuuje prijelaz preko Eufrata, ili emo pak ii samo 120 kilometara na zapad u Siriju. U

48

neposrednoj blizini imali smo oklopne jedinice i pjeatvo. Razotkriveni smo i oni nas trae. Pomislit e, sasvim prirodno, da idemo na jug prema Saudiji. ak i da uspijemo stii do sastajalita s helikopterom, postoje izgledi da nas slijede - a to bi onda dovelo do neprijateljskog djelovanja na tom podruju u vrijeme sputanja chinooka. Zakljuio sam da nam preostaje samo put prema Siriji. Isprva emo poi na jug, to je dio plana zavaravanja, jer se i pretpostavlja da emo onamo, zatim emo krenuti na zapad da zaobiemo ovo podruje, da bismo konano okrenuli u smjeni sjeverozapada. Nastojat emo se nai s druge strane OOP-a prije svanua, jer e OOP najvjerojatnije biti psiholoki vanjski rub njihove potrage prema jugu. Zatim emo moi udariti prema granici. - Jeste li svi spremni? U koloni po jedan krenuli smo prema jugu. Otprilike pola kilometra od nas vozila su sprijeda i straga jurcala oko nas. Preli smo tek nekoliko stotina metara kad se jedno od njih, jedan land cruiser, ustremilo ravno na nas blijetei reflektorima. Bacili smo se na zemlju, no bili smo na otvorenom terenu. Okrenuli smo lica da sprijeimo odsjev i spasimo noni vid. Vozilo je bilo udaljeno 200 metara i jo se pribliavalo. Doe li jo malo blie, vidjet e nas. Spremio sam se za novu frku. Netko je neto viknuo. Na trenutak sam dignuo glavu i vidio kako na udaljenosti od 200 metara jedno drugo vozilo bljeska svjetlima. Land cruiser je promijenio smjer i odjurio prema njemu. Nastavili smo ustrim korakom. U nekoliko smo navrata, kad su nam se pribliila druga vozila, morali stati i alei. Smetalo nam je to: ne samo da smo se eljeli hitro izvui s ovog prostora nego smo se trebali kretati i zbog toga da se ugrijemo. Na sebi smo imali samo radnu ANDY MCNAB odjeu preko koulja; nismo se, naime, htjeli previe znojiti, a temperatura kao da je sada neprekidno padala. Bio sam strano ojaen zbog toga to awacs nije reagirao na na poziv a i pomisao da moramo svladati vie od 120 kilometara do Sirije nimalo mi nije dizala moral. Nakon, kako nam se inilo, itave vjenosti tabananja osvrnuli smo se i vidjeli da se reflektorsko traganje odvija daleko od nas. Izili smo iz opasne zone, donekle zatieni udubinom u zemljitu. elimo li ponovno iskuati sreu s TACBE-om, to e se morati uiniti na ovoj junoj etapi. Bob i Dinger smjesta su se vratili na rub uleknua da bi s minimijima bili zatitnica u sluaju da imamo pratnju. Svi ostali zalegli su u poloaj krune obrane. Izvukao sam svoj radiofar, no rezultata nije bilo. Svi koji su imali te ureaje takoer su pokuali. Bilo je upravo nevjerojatno da sva etiri radioaparata zajebavaju, ali ini se da se ba to dogodilo. Mark je magellanom odredio na poloaj, izraunavi da smo istabanali 25 kilometara. Prevalili smo ih tako brzo da, bude li sree, Iraani nee moi povjerovati daje to mogue, pa e skrenuti s traga. - Sada emo na zapad da se dobro udaljimo od ovog podruja - rekao sam. - Onda emo poi na sjever da u praskozorje prijeemo OOP. uo sam samo pogrde upuene proizvoau TACBE-a. Neemo ih sada vie upotrebljavati dok nas ne nadleti brzi mlanjak. Nismo znali jesu li Iraani podigli svoje zrakoplovstvo ili nisu, no morat emo riskirati. Bili smo u dreku, i to vrlo hladnom, ledenom dreku. Povukli smo Dingera i Boba, priopili im radosnu vijest, pa krenuli. Zastali smo samo na minutu-dvije, no bilo je ugodno poi dalje. Bilo je grozno hladno, a silan vjetar tjerao je studen u kosti. Nebo je bilo zastrto gustim oblanim pokrivaem, tako da smo bili u potpunom mraku. Nismo mogli dobro vidjeti ni tlo pod nogama. Jedino je bilo dobro da nas se u ovim uvjetima moglo daleko tee pronai. I dalje su se ula vozila, ali na velikoj daljini. Dobrano smo im odmakli. Gotovo da sam se osjeao sigurnim. Gazili smo na zapad petnaestak kilometara, drei se stalno instrumenata. Teren je bio toliko ravan da bismo irake prisutnosti biBRAVO TWO ZERO li svjesni mnogo prije. Time je uspostavljena ravnotea izmeu brzine i izvianja. Svakog smo sata napravili odmor od pet minuta, ba kao stoje i propisano. Ako samo hoda i hoda, samo e se izmoriti pa na kraju nee biti kadar izvesti ono zbog ega si se zaputio. Zato lijepo stane, sjedne, otpoine malo, popije gutljaj vode, sredi se, dovede u red tako da ti bude udobno, pa onda opet pode. Bilo je jezovito hladno i nekontrolirano sam drhtao kad smo stali. Jedan od naih petominutnih odmora imali smo na petnaestom kilometru i tada sam se opet posluio magellanom. Odluio sam da zbog vremenskog faktora moramo sada okrenuti na sjever da bismo prije svitanja preli OOP. Samo da prijeemo tu cestu - kazao sam - pa emo moi okrenuti na sjeverozapad u Siriju. Preli smo daljnjih deset kilometara kadli sam primijetio da se u koloni pojavljuju praznine. Nema sumnje da smo se kretali sporije nego na poetku. Eto problema. Zaustavio sam patrolu i svi smo se zbili. Vince je epao.

49

- Je li s tobom sve u redu, stari moj? - rekao sam. - N...da. Ozlijedio sam nogu pri izvlaenju iz okraja i sada me poinje ba pravo zajebavati. Cilj itave ove igre bio je prebaciti sve ljudstvo preko granice. Vince je oito bio ozlijeen. Morat emo sva planiranja i razmatranja podrediti injenici da on ima potekoa. Nema onih sranja tipa "Ne, sve je u redu, kapetane, mogu ja dalje", jer pokua li izigravati deka i ne obavijesti li ostale o svojim ozljedama, dovodi u opasnost itavu patrolu. Ako ljudi ne znaju to te titi, nee moi prilagoditi plan niti se pobrinuti za budue eventualnosti. Ako se postara da deki doznaju za tvoju ozljedu, mogu tome prilagoditi plan. - Kakva je to rana? - upitao je Dinger. - Gadno boli. Mislim da nije nikakav lom. Ne krvari, ali je natekla. Usporit e me. - Dobro, zastat emo ovdje i srediti se - kazao sam. Iz uniforme sam izvukao vunenu kapu s pomponom i nabio je na glavu. Gledao sam kako Vince masira nogu. Oito je mrzio sama sebe zato to je zaradio ozljedu.

108 10Q ANDY McNAB Stan je otiao u kurac - rekao je Bob. Dinger i Mark su mu itavo vrijeme bili pomagali. Polegli su ga na tlo. Bio je u groznom stanju. Svjestan toga, posve se snudio. Koji ti je vrag? - upitao sam, nabijajui mu na gla vu svoju kapu. Na kraju sam snage, stari. Umirem. Chris je bio najiskusniji medicinar u ophodnji. Pregledao je Stana, bilo mu je jasno da je Stan opasno dehidrirao. Moramo ga rehidrirati, i to hitno. Chris je iz Stanove opreme o pojasu otvorio dvije vreice elektrolita pa ih istresao u Stanovu uturu. Stan je potegnuo nekoliko velikih gutljaja. - Sluaj, Stan - rekao sam. - Ti shvaa da moramo nastaviti? - N...da, znam. Dajte mi samo minutu vremena, salijte mi jo malo ovog sranja niz grlo, pa u se pribrati. Sve je to od ovog prokletog rublja Helly Hansen. Spavao sam u njemu kad su nas otkrili. Dehidracija ne ovisi o podneblju. Moe dehidrirati usred arktike zime jednako kao usred podneva u Sahari. Tjelesna iscrpljenost dovodi do znojenja, ak i u studeni. A oblaci pare koje vidimo kad izdahnemo jo su opasniji odljev tekuine iz tijela. e nije pouzdan indikator dehidracije. Problem je u tome to i nekoliko gutljaja tekuine moe utaiti e a da se pritom ne ukloni manjak vode u organizmu. Moe se dogoditi i to da uope ne primijeti e jer ti toliko drugih stvari zaokuplja pozornost. Kad dehidracijom izgubi pet posto tjelesne teine, oblit e te valovi munine. Povrati li, izgubit e daljnju dragocjenu tekuinu. Pokreti e ti se uasno usporiti, poet e nerazumljivo govoriti i vie nee moi hodati. U toj fazi dehidracija moe biti kobna. Stan je bio u termikoj odjei od trenutka kad smo napustili PS. Mora daje izgubio litre i litre znoja. Poeo sam drhturiti. - to emo? Hoemo li mu skinuti opremu? - upitao sam Chrisa. - Ne, to je jedino to ima na sebi, osim hlaa, koulje i odore. Skinemo li mu je, bit e u jo gorem stanju. BRAVO TWO ZERO Stan se uspravio i poeo hodati okolo. Dali smo mu jo deset minuta da se sabere, a onda je postalo previe hladno da bismo i dalje mirovali, pa smo morali krenuti. Morali smo se prilagoditi dvojici najsporijih te hodati njihovom brzinom. Promijenio sam poredak u koloni. Chrisa sam postavio na elo, za njim Stana i Vincea. Slijedio sam ih ja, a za mnom svi ostali. Kao izvia, Chris se drao kompasa. Sluio se naoalama za noni vid kako bi bio siguran da neemo uetati u

50

neto gadno. Umjesto svaki sat, zaustavljali smo se svakih pola sata. Svaki put smo u Stana morali ulijevati dodatnu vodu. Stanje nije bilo oajno, no njemu kao da je bivalo sve gore. Vrijeme je postalo vraje. Nismo gazili onako otro kao prije, jer nam je studen iscrpljivala snagu. Vjetar nam je ibao u lica i svi smo napola iskrivili glave ne bismo li se nekako zatitili. Gazili smo dalje, a korak su nam diktirala dvojica ozlijeenih na elu. Na jednom odmoritu Vince je sjeo i zgrabio svoju nogu. - Sve je gore, stari moj - rekao je. Nikako mu nije pristajalo to aljenje. Mora da ga je noga vraki boljela. Ispriavao se zbog gnjavae koju nam je navalio. Sada smo imali dva neprijatelja - vrijeme i fiziko stanje dvojice najsporijih ljudi. No i mi ostali poeli smo osjeati uinke nonog mara. Boljela su me stopala i noge i morao sam se stalno podsjeati na to da sam ba za to i plaen. Nebo je bilo posve zastrto oblacima. Bilo je mrano kao u rogu. Provjerio sam instrumentima gdje smo; ostali su se rasporedili u obrambeni poloaj. Chris je imao potekoa s ureajima za noni vid jer nije bilo ba nikakva okolnog svjetla. To nas je sada jednako usporavalo kao i ona dvojica ozlijeenih. Vjetar je strugao svaki centimetar nepokrivene koe. Ruke sam vrsto stisnuo uz tijelo ne bih li sauvao toplinu. Glavu sam spustio, ramena povio. Kad bih morao okrenuti glavu, okretao bih itavo tijelo. Nisam htio da mi vjetar imalo pirne niz vrat. Zauli smo zrakoplovstvo koje dolazi sa sjevera. Zbog oblaka nita nisam mogao vidjeti, no morao sam se odluiti. Hou li se latiti radiofara i utvrditi tek da su to Iraani?

11n 111 ANDY MCNAB Jebi ga, da - rekao je Mark itajui mi misli. - Hajde! Stavio sam ruku na Vinceovo rame i rekao: - Stat emo i pokuati s TACBE-om. Kimnuo je i kazao: - Da, u redu, da. Pokuao sam otvoriti nabojnjau. To je bilo lake rei nego uiniti. Ruke su mi se bile toliko smrznule i odrvenjele da nisam mogao kontrolirati prste. Mark je takoer poeo petljati oko moje opreme, no nikako nije uspijevao rastvoriti zgrene prste i otvoriti nabojnjau. Na kraju sam se ipak nekako dokopao TACBE-a. Posljednji su nas mlanjaci jo prelijetali. Halo, bilo tko, ovdje BRAVO TWO ZERO, BRAVO TWO ZERO. Na zemlji smo i u velikom dreku. Prijem. Nita. Ponovno sam pozvao. Pa onda opet. Halo, bilo tko, ovdje BRAVO TWO ZERO, BRAVO TWO ZERO. Na zemlji smo i u velikom dreku. Prijem. Imamo za vas koordinate. Da ne uine nita drugo doli da obavijeste nekoga o naem poloaju, smijali bismo se od sree. Mark je izvukao magellan i pritisnuo tipku za odreivanje pozicije da dobijemo geografsku duinu i irinu. U tom sam trenutku zauo divan ameriki glas i smjesta mi je sinulo da ovo moraju biti mlanjaci koji iz Turske lete u napad na Baghdad. Ponovi, BRAVO TWO ZERO, BRAVO TWO ZERO. Vrlo si slab. Pokuaj ponovno. Signal je bio slab jer je zrakoplov nestajao izvan domaaja aparata. - Vrati se na sjever-rekao sam. - Vrati se na sjever. Prijem. Nikakva odgovora. - Halo, bilo tko, ovdje BRAVO TWO ZERO. Prijem. Nita. Otili su. Nee se vratiti. Gadovi! Pet minuta kasnije obzor su rasvijetlili silni bljeskovi i trasir-na zrna. Zrakoplovi su oito zasipali neto blizu Baghdada. Njihovi naleti su presudni, tempirani na djelie sekunde. Nisu se mogli okrenuti natrag radi nas, da su i htjeli. Barem su ponovili nau lozinku. Vjerojatno BRAVO TWO ZERO

51

e ona kanalima sistema dospjeti do naih, koji e tako doznati da smo na zemlji ali i u govnima - ili daje bar jedan od nas s TACBE-om. Sve je bilo gotovo za dvadeset ili trideset sekundi. Zgrbio sam se, leima prema vjetru, vraajui ureaj u nabojnjau. Pogledao sam Legsa, koji je slegnuo ramenima. Imao je pravo - pa to? Uspostavili smo kontakt. Moda e doletjeti natrag i sve bude u redu - rekao sam Bobu. Nadajmo se. Okrenuo sam se prema vjetru da Chrisu i onoj drugoj dvojici reknem da e biti najbolje da pourimo. Do vraga - proaptao sam - kamo li su svi nestali? Vinceu sam rekao da emo pokuati uspostaviti vezu preko TACBE-a. Po pravilima, ova je obavijest trebala proi itavu kolonu, no njegov je odrvenjeli mozak nije uspio primiti. Mora daje Vince jednostavno produio hodati ne govorei nita Chrisu i Stanu. Svaki ovjek u koloni mora se brinuti za to da poruke kolaju, pa ako se zaustavi mora se postarati da momak ispred tebe zna da si se zaustavio. Trebao bi znati tko je ispred a tko iza tebe. Odgovoran si za to da su oni stalno na tim pozicijama. Stoga to to se ljudi nisu zaustavili valja pripisati mojoj i Vinceovoj pogreci. Obojica smo zakazali - Vince zato to poruku nije proslijedio, a ja zato to nisam provjerio je li se zaustavio. Nita se tu nije moglo. Nismo mogli obaviti vizualnu potragu, jer je Chris jedini imao naoale za nono promatranje. Nismo mogli vikati, jer nismo znali to nam je sprijeda ili sa strana. Nismo se mogli posluiti ni bijelim svjetlom - to je strogo zabranjeno. Stoga smo morali nastaviti po instrumentima, nadajui se da e se oni u nekom trenutku zaustaviti i da emo se sastati. Osjeao sam se grozno. Kontakt sa zrakoplovstvom bio je vie-manje neuspjean. A sada, to je jo gore, izgubili smo tri lana patrole - od toga dvojicu ozlijeenih. Ljutio sam se na sebe i na ovo to nas je snalo. Kako sam to, do vraga, mogao dopustiti? Mora da je Bob naslutio o emu razmiljam, jer mi je rekao: - Sad je gotovo. Hajdemo mi dalje. S nadom da emo se nai. 1? ANDY MCNAB Puno mi je pomogao. Imao je pravo. Na koncu konca, to su veliki deki, mogu se sami snai. Odredivi azimut, poli smo na sjever. Studeni je vjetar prodirao kroz tanku kamuflanu pustinjsku odjeu. Nakon dva sata otrog tabananja dospjeli smo do naeg OOP-a i preli ga. Naredni nam je cilj bio neasfaltirana cesta, koja se nalazila jo sjevernije. Naili smo na nekoliko nastanjenih podruja, ali smo ih zao-bili bez ikakvih incidenata. Malo po ponoi zauli smo iz daljine neku buku. Poli smo u rutinski manevar obilaska toga podruja, pa naletjeli na neka ulogorena oklopna vozila, a zatim na itavu umu antena. Lice nekog vojnika nakratko je sinulo; ovjek je palio cigaretu. Vjerojatno je trebao biti na strai, no drae mu je bilo izleavati se u kabini kamiona. Pred nama je bio neki vojni objekt ili pak privremeni poloaj. to god bilo da bilo, morali smo ga zaobii. Chris i ostali nisu mogli ui ovamo, jer bismo inae uli pucnjavu. Ili smo jo dvadesetak minuta. Svi smo bili na izmaku snaga. Osam smo sati ili povijenih lea i bilo nam je dosta. Pritisak na noge bio je neizmjeran. Stopala su me boljela. Osjeao sam se potpuno shrvanim. Razmiljao sam o zrakoplovstvu. Proteklo je vie sati otkako smo ih uli, pa su sada piloti valjda ve u svojim hotelima; piju kavu i jedu utipke dok im mehaniari dotjeruju letjelice. Prekrasno ratovanje! Penju se u svoje lijepe, ugrijane kokpite i lete do meta. Dolje, ispod njih, to se njih tie, nigdina je crna kao no. A onda, to lije to drugo nego neki stari britanski glas koji hriplje, penta neto o tome kako su u govnima. Mora da im je to malo iznenaenje. Silno sam se nadao da su se zabrinuli za nas i da neto poduzimaju. Pitao sam se jesu li o ovom incidentu izvijestili radiom im su nas uli ili su priekali povratak u bazu. Vjerojatnije je ovo drugo. Sati su proli, a nikakvi drugi mlanjaci nisu nas nadletjeli. Nisam znao kakav je ameriki sistem pokretanja potrage. Nadao sam se samo da su spoznali da je rije o neem vanom. Okrivljavao sam sebe zbog razdvajanja. Osjeao sam se kao pravi tikvan i pitao se dijele li i drugi to miljenje. Sjetio sam se jednog govora feldmarala Slima. Govorei o vodstvu, rekao je neto u ovom smislu: "Kad zapovijedam nekom bitkom i sve ide kako treba i prema planu te je dobivam - veliki sam voa, pravi momak. Ali jesi li doista kadar voditi ili ne, doznat e onda kad sve ide k vragu i kad je odgoBRAVO TWO ZERO vornost za to tvoja." Tono sam znao kako se osjeao. Mogao bih samog sebe mlatnuti zbog toga to nisam utvrdio je li Vince shvatio da se zaustavljamo. utio sam da sam za sve kriv ja. Dok smo tabanali na sjever, neprestano sam se pitao gdje li sam to, do vraga, pogrijeio. Od sada pa nadalje mora se odvijati sve prema planu za

52

povlaenje i izbjegavanje zarobljavanja. Ne smijem vie praviti nikakvih pogreaka. Bilo je vrijeme za razmiljanje o tome gdje emo se sakriti. Hodali smo po kriljevcu i stijenama te zali na podruje skrutnutog pijeska. Nae izme jedva da su ostavljale ikakav trag. to se tie ostavljanja tragova, to je bilo dobro, no, s druge pak strane, tlo je bilo toliko tvrdo da ni na koji nain nismo mogli izgrepsti nikakvo sklonite. Samo to nije svanulo, a mi smo i dalje tumarali. Pomalo je ve postajalo gusto kadli je Legs uoio neke pjeane dine otprilike kilometar prema zapadu. Nali smo se u podruju u kojem je stalni vjetar stvorio nabore i breie visoke pet do deset metara. Potraili smo najvii humak. eljeli smo se smjestiti iznad razine oka. Uinili smo ono to nikad ne bismo smjeli: otili smo u izolirani zaklon. No na inae posve ravnoj povrini postojao je zaista samo ovaj humi. Na njegovu se vrhu nalazila mala kamena mogila. Moda je ondje netko pokopan. Mogilu je okruivao kameni zidi visok tridesetak centimetara. Malko smo ga podigli pa polegli iza njega. Bilo je ledeno hladno - vjetar je zvidukao kroz rupe izmeu kamenja - no laknulo nam je barem utoliko to smo prestali tabanati. U posljednjih dvanaest sati svladali smo 85 kilometara, duinu dva maratona. Noge su me bo-ljele. Leati i smiriti se bilo je divno, no nastupit e grevi. A kad se pokrene, drugi ti dijelovi tijela dospiju na udar studeni. Bilo je nevjerojatno neudobno. Gledajui prema jugu, spazili smo stupove koji vode u smjeru istok-zapad. Dobro su nam doli pri odreivanju naeg poloaja na karti. Budemo li ih slijedili, na kraju emo dospjeti do granice. No posluimo li se stupovima pri orijentaciji, tko nam jami da istu stvar nee uiniti i drugi ljudi? Leali smo tako otprilike pola sata; bilo nam je sve neudobni-je. Otprilike dva kilometra istono od nas nalazila se nekakva zgradi-ca od valovita lima, po svoj prilici nekakva vodocrpna stanica. IzgleANDY MCNAB dala je vrlo privlano, no taj je zaklon bio jo izoliraniji. Prema sjeveru nije bilo niega. Nije bilo druge no ostati tu gdje jesmo. Morali smo biti sagnuti. Stisnuli smo se jedan uz drugoga nastojei podijeliti tjelesnu toplinu. Tamni su oblaci jedrili nebom. Vjetar je zavijao kroz kamenje; mogao sam osjetiti kako me grize. Studen sam upoznao ranije, na Arktiku, ali nita nije bilo poput ovoga. Ovo je bilo kao da lei u ledenici hladnjaka osjeajui kako polako ostaje bez tjelesne topline. A u ovom emo poloaju morati ostati preostali dio dana, svodei svoje pokrete na najmanju moguu mjeru, i to ispod razine zidia. Kad su nastupili grevi, uobiajen problem nakon duga hoda, morali smo se meusobno pomagati. Legs je iz svog depa za karte izvukao vezistiku biljenicu te unitio sve osjetljive ifre i raznorazne biljeke. Zapalili smo papire sa iframa i spalili ih jedan po jedan, kako bismo bili sigurni da je sve izgorjelo; zatim smo zdrobili pepeo i utrljali ga u zemlju. - Dok vam gori ta vaa lomaa, ja u si priutiti jednu pljugu - rekao je Dinger. - Moram povui dim prije nego to pone rusvaj. Ponovno smo pretraili sve depove kako bismo bili posve sigurni da nemamo uza se nita to bi razotkrilo nau zadau, nas ili nekog drugog. Mogao bi ovjek imati uza se neto to onima nita ne bi znailo, dok im ti to sam ne rekne, no to neto moglo bi postati polazite za ispitivanje. "Stoje ovo? emu to slui?" Moe upasti u veliku nepriliku zbog neega stoje potpuno nevano. U daljini su se uli zvui vozila. Dva oklopna transportera bila su otprilike kilometar junije, predaleko da bi predstavljala neposrednu opasnost. Nadao sam se samo da im nee pasti na pamet da ponu pretraivati po mjestima koja su oita skrovita. Oko 07,00 poela je kia. Nismo mogli vjerovati. Pa bili smo usred pustinje. Posljednji sam put kiu u pustinji doivio 1985. u Omanu. Prokisli smo do koe, a za deset se minuta kia pretvorila u susnjeicu. Zgledali smo se, potpuno zbunjeni. A onda je poelo snijeiti. Bob je zapjevao: - "Sanjam Boi u bijelom..." Ba kao da smo na nekom istaknutom planinskom poloaju usred zime. Moglo bi ovo biti vrlo ozbiljno. Jo smo se vie privih jedan uz drugoga. Sada se vie nije smjela gubiti ni jedna jedina kaloriBRAVO TWO ZERO ja tjelesne topline. Izvukli smo zatitne ovitke karata te pokuali improvizirati nekakve male zaklone. Najvanije nam je bilo sauvati toplinu u jezgri tijela, u trupu. ovjek je "homeoterman"; to znai da naa tijela nastoje ouvati konstantnu tjelesnu temperaturu, neovisno o temperaturi okolia. Tijelo se sastoji od unutranje vrue jezgre okruene hladnijom vanjskom ljuskom. Jezgra se pak sastoji od mozga i drugih vitalnih organa koji se nalaze u lubanji, prsnom kou i trbuhu. Ljuska je sve ostalo: koa, salo, miii i udovi. To je u biti tampon-zona izmeu jezgre i vanjskog svijeta, zona koja titi organe od katastrofalnih promjena temperature. Odravanje odgovarajue temperature unutranjosti tijela najvaniji je imbenik koji odreuje preivljavanje. I za

53

najvee hladnoe ili vruine temperatura jezgre rijetko varira vie od dva stupnja od 36,8C, s tim da je ljuska samo nekoliko stupnjeva hladnija. Poraste li temperatura jezgre iznad 42,7C, ili padne li ispod 28,8C, umrijet e. Izgaranjem goriva, tijelo generira i energiju i toplinu. Kad pone drhtati, to ti tijelo poruuje da toplinu gubi bre nego to je nadomjeuje. Refleks drhtanja pokree mnoge miie, poveavajui proizvodnju topline izgaranjem vee koliine goriva. Padne li temperatura jezgre tvoga tijela makar i za nekoliko stupnjeva, nastaje frka. Drhturenje nee do-stajati da se ponovno ugrije. Tijelo ima termostat, to se nalazi u komadiku ivanog tkiva u bazi mozga, a koji kontrolira proizvodnju ili rasipanje topline i nadzire sve dijelove tijela kako bi odrao konstantnu temperaturu. Kad tijelo krene prema hipotermiji, tjelesni termostat reagira tako da nareuje povlaenje topline iz ekstremiteta u jezgru. Ruke i stopala poet e se koiti. Kako temperatura tijela pada, poinje povlaiti toplinu iz glave. Kad se to dogodi, cirkulacija se usporava i rtva ne dobiva kisik i eer koji trebaju mozgu: eer, kojim se mozak inae hrani, sagorijeva da bi se dobila toplina. S usporavanjem rada mozga tijelo se prestaje tresti; poinje iracionalno ponaanje. Ovo je jasan znak opasnosti, no teko ga je prepoznati na sebi, jer je jedna od prvih posljedica hipotermije pomanjkanje volje za samopomoi. Prestaje drhturiti i prestaje se zabrinjavati. Umire, zapravo, a uope se zbog toga ne zabrinjava. U ovom trenutku tijelo gubi svoju sposobnost da se samo ponovno ugri1 1H ANDY MCNAB je. ak ako i ima vreu za spavanje da se u nju uvue, i dalje e se hladiti. Puls e postati nepravilan, pospanost e prijei u polusvjesno stanje, a potom u nesvjesticu. Jedina ti je nada toplina iz nekog vanjskog izvora - vatre, vrueg napitka, nekog drugog tijela. Zaista jedan od najdjelotvornijih naina zagrijavanja rtve hipotermije jest taj da se ta osoba stavi u vreu za spavanje s nekom drugom osobom ija je tjelesna temperatura jo normalna. Osjeao sam se prilino sigurnim, to je bilo glupo, jer na poloaj nije ni izdaleka bio takav. Bili smo na pustopoljini, u jednom od dva jedina oita zaklona uokrug vie kilometara. Sretan sam bio to smo se zaustavili da se moemo odmoriti, a nesretan zbog toga to su naa tijela zahtijevala da produimo hodati kako bismo se ugrijali. No nije nam preostalo nita doli leanja i meusobnog grijanja te ekanja mraka. Zbijeni je pijesak bio poput skrutnutog blata. Prije nam se inio neobinim; sada, ovako pokriven snijegom, izgledao je poput krajolika na Mjesecu. Snijeenje je prelo u meavu. Pokuao sam situaciju sagledati s vedrije strane: barem se vidljivost smanjila na pukih pedesetak metara. itavog dana u smjeru istoka i zapada, slijedei dalekovodne stupove, promicala su vozila: civilni kamioni, cisterne za vodu, dipovi i oklopna vozila. Zadnja su nas dva usplahirila jer su nam prila na svega dvjesto metara. Idu li na nas? Nismo mogli ne znam to poduzeti; teko da bismo se mogli dignuti i potrati jer se nikamo nije moglo pobjei. Vozila je bilo vie nego to smo oekivali, vojske jo vie, no to nam sada nije bila najvea briga. Leei u snijegu, ibani opakim vjetrom, vie smo panje posvetili tome kako emo se zagrijati i ostati na ivotu. Bili smo iscrpljeni i izloeni jakom vjetru. Sve je upuivalo na gadnu frku. Ionako niska temperatura zraka, udruena s jakim vjetrom, moe stvoriti takvu kombinaciju vjetra i studeni koja moe ubiti. Na vjetru brzine 30 milja na sat izloeno meso smrzava se za ezdeset sekundi ili jo krae ve pri -9C. Tek kasnije doznali smo da su ovo bile najgore vremenske prilike u tom kraju u posljednjih trideset godina. Nafta se smrzavala u vozilima. BRAVO TWO ZERO Osjeaj sigurnosti u meni poeo se pretvarati u zabrinutost. Vidio sam ve ljude koji su umrli u ovakvoj situaciji. Kakve li sudbine, pomislio sam, da ophodnja zaglavi od hladnoe, a ne od metaka. Pomislio sam da neu moi izdrati zajebavanje. Nismo mogli sjesti, jer bi se nai obrisi ocrtali na obzoru. Nae je skrovite ovisilo o razini pogleda: zbog toga to su morali podii pogled, nadali smo se da e nam niski zidi pruati zaklon dokle god budemo mirni i pognuti. Oko 11,00 stanje je poelo izmicati kontroli. Bili smo sklup-ani, uureni jedan uz drugog, drhtali smo grevito, mrmljali rijei ohrabrenja, zbijali glupe, besmislene ale. Ruke su mi odrvenjele; smr-zle su se i jako me boljele. Na nama je ve bila hrpa snijega. Doli smo u situaciju da zajebemo propise i pokuamo preivjeti. Trebalo je odvagnuti izmeu krenja propisa i mogueg razotkrivanja i zapadanja u takvo stanje koje e ionako dovesti do smrti. Zakljuio sam da moramo prekriti pravila i pristaviti toplo pie. Izgrebao sam jamicu i upalio kocku goriva. Natoio sam vodu u alicu i nadnio je nad vatru. Toplina na rukama i licu bila je divna. Mahao sam rukom da razagnam paru. Dodao sam granulat kave, eer i mlijeko vruoj vodi pa napitak proslijedio ostalima. Istog sam trena nad vatrom poeo pripremati vruu okoladu. - Pogledaj svu ovu jebenu paru - rekao je Dinger. - Mogao bih ba povui koji dim. Dirljivo ga je bilo gledati kako pokuava zapaliti cigaretu. Ruke su mu se toliko tresle daje nije mogao staviti u

54

usta, a kad mu je to napokon uspjelo, cigareta je bila raskvaena od njegovih mokrih ruku. Ustrajao je i nakon pet minuta zadovoljno je uvlaio dimove, ispuhujui ih u uniformu kako bi ih na taj nain sakrio. Kad je i okolada prola krugom, svi su ponovno drhtali i ere-tali. Toplo nas pie nije podiglo ne znam kako visoko na temperaturnoj ljestvici, no stanje se ipak malo popravilo. Nedvojbeno je da nas je ipak donekle odmaknulo od smrti. Dolo je i podne, a vozila i dalje prolaze. Nismo ih uvijek mogli vidjeti, no to i nije bilo vano. uli bismo ih da stanu. Pokuali smo se prerazmjestiti, tako da oni sa strane, oni koji su izloeni vjetru i snijegu, takoer dobiju priliku da budu okrueni ostalima i tako dobi1 1O ANDY MCNAB BRAVO TWO ZERO

ju dozu tjelesne topline. Kako je temperatura jezgre tijela i dalje padala, spoznao sam da mi rijei postaju nerazgovjetnije te da postajem smuen. Patio sam od prvih faza hipotermije. Negdje oko 14,00 Mark je spoznao da mu se stanje gadno pogoralo. - Morat emo krenuti za minutu - progunao je. - Na umoru sam. Bio je slabije odjeven od nas ostalih. Na prsima je imao samo uniformu, koulju i demper, a sve je to bilo promoilo. Okruili smo ga, nastojei mu prenijeti neto vlastite tjelesne topline. Valjalo je donijeti odluku, i to jednoglasnu, jer nas se svih i te kako ticala: da li krenuti za dana da pomognemo Marku da preivi, no uz rizik da nas otkriju? Jo je mnogo sati dnevnog svjetla, a ne znamo to je pred nama. Ili priekati ovdje do zadnjeg asa, kad bude smatrao da zaista vie nikako ne moe? Nastojao sam ga osokoliti da izdri. - Ako moramo krenuti za pola sata, dobro, ali pokuajmo ostati ovdje to due moemo. Da je odmahnuo glavom i rekao da treba poi, ustao bih bez prigovora, ali on je kimnuo u znak da pristaje. Prije isteka daljnja dva sata, pomo vie nije bila potrebna samo Marku. Svi smo bili u oajnu stanju. Ostanemo li mirovati, do veeri emo pomrijeti. Provirio sam preko zida. Preostao je jo samo sat i pol danjeg svjetla; zbog oblanog sloja i snijega smrait e se i prije. I dalje je jako snijeilo. Nita nisam uo ni vidio, osim tipinog neplodnog pustinjskog kraja pod debelim snjenim pokrivaem. Poimo - rekao sam. Latili smo se plana zavaravanja, jer emo za sobom u snijegu ostaviti brojne tragove, premda e, kako smo se nadali, nou padati kia i snijeg i tako ih unititi. Krenuli smo prema istoku, pa napravili velik luk da bismo napokon poli prema sjeverozapadu. Plan zavaravanja pokazao se pametnim potezom, jer se nismo odmaknuli vie od kilometra s naeg prethodnog poloaja, kadli smo iza sebe uli graju i dernjavu. Okrenuli smo se i spazili svjetla. Posvuda oko naeg poloaja bila su vozila. Sranje! - rekao je Legs. - Sada samo trebaju slije diti tragove. No poelo se mraiti, a tragovi i otisci Iraana mora da su se ispremijeali s naima i tako ih zbunili. Prema planu, trebali smo nakon prelaska neasfaltirane ceste krenuti prema sjeverozapadu, a zatim najkraim putem u smjeru sirijske granice. Da smo prema sjeverozapadu poli ovom stranom ceste, lako bi se moglo dogoditi da budemo otkriveni - zbog prometa koji smo itav dan gledali. No sada se plan morao promijeniti. Uskoro emo imati velikih potekoa s vodom. uture smo napunili snijegom, no otapanje je i u najpovoljnijim uvjetima sporo, a i ne daje dovoljno vode. U ovim naim prilikama bilo je toliko hladno da je voda ostala u svojim vrstim oblicima snijega i leda. Snijeg ne moe jesti. Ne samo zato to na taj nain gubi dragocjenu tjelesnu toplinu na otapanje u ustima nego i zato to ti on rashlauje tijelo iznutra, hladei vitalne organe u jezgri tijela. Nismo znali gdje emo se i kada uspjeti domoi vode. Morali smo se to prije doepati granice. Drugi, jo vaniji, razlog promjene plana bilo je vrijeme. Bili smo na uzvisini, tristotinjak metara iznad morske razine, koja se prema sjeverozapadu jo vie uzdizala. Faktor hladnoe vjetra u ovim je uvjetima bio uasan. Temperatura je ionako bila niska, no vjetar ju je jo sputao nepodnoljivo nie. Morali smo se izmaknuti vjetru i spustiti ispod razine snijega. Meutim, anse da umaknemo vjetru bile su slabane jer teren nije pruao nikakva zaklona.

55

Kao i svi vodeni tokovi, i Eufrat tee nizinom. Rijeka je bila otprilike sto pedeset metara nie od nas, pa krenemo li prema sjeveru, ne samo da emo sii ispod razine snijega nego emo, nadati se, nai i neku zatitu od vjetra. Poli smo prema sjeveru. O zapadu emo moi mozgati kasnije; imperativ je bio sii s uzvisine, jer emo inae poumirati. Tri kilometra dalje od naeg sklonita za kamenim zidiem sili smo ispod razine snijega. Bio sam grozno ogoren. Da smo onog jutra nekako uspjeli svladati ovu dodatnu udaljenost, ne bismo bili itav dan proveli leei u snijegu! I dalje smo imali groznih tegoba sa studeni i vjetrom. Omotao sam glavu maramom, a ispred sebe drao kompas dok smo se kretali prema instrumentima. Lijevu sam ruku zgrio, drANDY MCNAB ei palac nad svijetleim dijelom kompasa, istodobno navlaei okrajak uniforme preko ruke kako bi se zatitio od hladnoe. U desnici sam nosio oruje. Pogledao sam dolje i vidio da mi se uniforma smrznula i ukrutila. Led ju je pokrio kao kakvu mlaku. I marama se skrutnula oko moga lica. elio sam je popraviti, no bila je tvrda poput daske. Nisam se usuivao pomaknuti ruke jer bi pritom ulazila studen. Morali smo se kretati to bre da bismo uspostavili tjelesnu toplinu. Bilo je oajno; nikakva svjetla nije bilo, tek um vjetra. Kao da se nalazimo na nekom drugom planetu, i to kao jedini ljudi na njemu. Gazili smo prema sjeveru, sputenih glava, lica poplavjelih od hladnoe. S vremena na vrijeme u daljini su se kretala svjetla vozila, pokazujui nam tako gdje je ta neasfaltirana cesta. Tlo se ponovno poelo mijenjati - od stvrdnutog pijeska prema kamenitoj podlozi sa kriljevcem. Po itavom tom kraju nalazili su se tenkovski zakloni: buldoeri su bili iskopali jarke u koje su se tenkovi mogli skloniti i kamuflirati. Te su jaruge bile pune vode i leda; nisu bile nove. Spustili smo se sedamdesetak metara. Svi smo se grozno patili. Gledao sam iza marame i mislio: ako se vrijeme uskoro ne popravi, umrijet emo. Hodali smo ve otprilike tri kilometra s druge strane ceste, kad sam odluio da se trebamo vratiti. Ledeni e nas vjetar dotui. Posrtali smo, estoko se tresli, poeli smo se gubiti, misli su nam lutale. Ne reagiramo li sada, ovo e nam biti posljednji simptomi koje emo raspo-znati. Sljedea je faza koma. Vratit emo se na onu stranu neasfaltirane ceste i povui jo dva kilometra do suhog korita nekakve rijeke to sam ga zapamtio a koje se prua vie-manje usporedno s cestom. Bila je to jedina zavjetrina koju smo nali te noi. Ako se ne vratimo onamo i ne sredimo, nikad se vie neemo ni srediti. Vratili smo se, svakoj taktici usprkos. Tajnost vie nije bila bitna. Bilo nam je samo do spaavanja vlastitih ivota. Doteturali smo u jarau i stisnuli se jedan uz drugoga. Mark je bio u najgorem stanju, no svima je nama trebala pomo. Bob i ja skoili smo na njega da ga ugrijemo. Dinger i Legs uinili su isto te pristavili pie. Pripremanje toplog napitka nou inae je najstroe zabranjeno, no to onda? Ako si ionako mrtav, to te briga. Bolje je riskirati i poivjeti da se bori jo jedan dan. Ne otkriju li nas, nadamo se da emo se poeti oporavljati. BRAVO TWO ZERO Ako budemo otkriveni, ili emo se izvui ili emo umrijeti. Ne uinimo li to, mogli bismo ionako umrijeti. Pripremili su dva napitka, jedan za drugim, pa ih proslijedili ostalima. Utrpali smo neto tople hrane u Marka. Mumljao je vrlo nerazgovijetno, oito je bio na izmaku snaga. Ozbiljno sam pomislio da emo svi poumirati. Ostali smo tako nekoliko sati, tijesno zbijeni ne bismo li se kako utoplili. Malko smo se oporavili. Nisam ba bio za pokret jer smo jo bili prozebli i mokri do koe. No svi smo mi znali da moramo nastaviti hodati jer inae nikad nikamo neemo dospjeti. Na koncu konca, cilj nam je bio izbjei zarobljavanje. Tri su nas okolnosti zabrinjavale: vrijeme, nae tjelesno stanje i neprijatelj. Zbog terena bilo je vrlo nevjerojatno da bismo mogli izbjei vjetar koji nam je stvarao tolike neprilike. Bez obzira na to kamo poli ili to uinili, neemo mu se ukloniti. Nae fiziko stanje moglo se pogorati, ali ne mnogo. Idealno bi bilo ostati ovdje, u zavjetrini, dok vjetar ne prestane ili dok se vrijeme ne popravi. No dokle e to potrajati? Prije ili kasnije imat emo tegoba i s vodom. to due budemo bez nje, to e problem biti vei. U ovom je podruju bilo daleko vie neprijatelja nego to nam je reeno. Negdje je neto zabrljano. Otkriju li nas, operacija moe uslijediti bre, jer je vojska ve ovdje, na terenu. Hoe li oni ve sada, nakon prodora u na PS, znati da smo u ovom kraju? Morali smo krenuti, ali u kojem smjeru? Za odlazak na sjever pa onda prema zapadu govorila je injenica da emo tako izbjei snjenu liniju. Protiv toga to to emo due biti izloeni vjetru, a uz to, to budemo blie rijeci, blie naseljima, to e skrivanje biti tee. Kretanje prema sjeverozapadu vratit e nas na liniju snijega, no bit emo bri, a izgledi za skrivanje vei. Nadmorska je visina otprilike tristo pedeset-etiristo metara, no kad je jednom svladamo, spustit emo se na nekih dvjestotinjak metara i tako sve do granice. Osim toga, ne pogora li nam se stanje, itav bismo taj put mogli prijei u jednu no. Kamo god poli, vjetar e nas ibati. Stoga je najbolje ne gubiti vrijeme. Ne budemo li mogli izdrati, trebamo se

56

samo ponovno spusti10-5 ANDY MCNAB ti i razmisliti. Dospjeli smo u situaciju da, ukoliko ne krenemo sada, vie neemo imati vremena. to budemo due otezali, to emo imati manje mraka za svladavanje ove uzvisine. Morat emo prevaliti dobrih 20 do 25 kilometara, stoga je trebalo pokrenuti guzice i poi. Rijeno se korito prualo prema sjeverozapadu, pa smo ga odluili slijediti iz dva razloga. Prvo, davalo nam je taktiki zaklon; drugo, prualo nam je stanovitu zatitu od vjetra. Jedini nedostatak bio je taj to nismo znali pribliavamo li se nekakvim vojnim postrojenjima. Jaruga je bila dobar pristup ako se netko odlui za napad, pa su je po svoj prilici branili vatrom i nadgledali. Pa ipak, riskirat emo. Bilo je negdje oko ponoi i ve smo hodali otprilike dva sata, nastupajui taktiki zbog brojnih vozila koja smo vidjeli da dolaze iz onog smjera. Takvo polagano kretanje loe je zbog toga to se ne moe ugrijati onoliko koliko bi elio; meutim, na taj nain izbjegava upadanje u neto iz ega se moda ne bi mogao izvui. Legs je bio naprijed kao izvia. Ja sam bio iza njega, zatim Bob, Mark i Dinger. Dok smo se kretali rijenim koritom, provjeravao sam poloaj kompasom kako bih bio siguran da nas jaruga vodi vie--manje u pravom smjeru. Ostali su me deki dotle osiguravali. I dalje je bilo grozno hladno, ali zbog taktikog nastupanja bili smo zaokupljeni drugim mislima. Na tlu su ponovno prevladavali kamen i kriljevci. To je zbog buke znailo novu tegobu, ali je vjetar bar u ovom pogledu svojim zavijanjem bio na naoj strani. Nebo je bilo jasno, Mjesec u treoj etvrti na zapadu, to je olakavalo orijentaciju, ali ne i skrivanje. Oblaci su ieznuli, no zato se studen pojaala. Krajolik se poeo mijenjati. Predio je bio openito ravan, no sada se s vremena na vrijeme zemljite blago talasalo u poneki humak, duine 300 do 400 metara. Valovit teren dobar je za skrivanje, pa smo s vie pouzdanja poeli gledati na svoj poloaj. Napokon se s viim terenom ova pustopoljina poela mijenjati u nau korist. Razmak izmeu lanova patrole nametalo je svjetlo. U idealnim okolnostima tei se tome da razmak bude to vei, da se u sluaju vatre ne nau svi na istom mjestu i ne budu smjesta pobijeni. No razmak je ipak kompromis izmeu ovoga netom spomenutoga i stvarnog BRAVO TAVO ZERO gledanja na to to se zbiva s momkom koji je ispred tebe. Mi smo patrolirali tako da su ljudi meusobno bili udaljeni etiri metra. Nikakva razgovora nije bilo. Komunicira se znakovima rukom ili oponaanjem izviaevih pokreta. Zaustavi li se izvidnik, momak iza njega uini to isto, a jednako tako postupe i svi ostali. Klekne li izvia, svi kleknu. Sve se izvodi vrlo polako i vrlo oprezno, jer izvede li nagli pokret, proizvest e i um. Legs se iznenada ukipio. Svi iza njega takoer su se skamenili. Svi smo odmah pokrili svoje sektore, pogledali uokolo, ekajui da vidimo to je on vidio. Nama zdesna bila je neka plantaa - vidjeli smo samo vrke stabala. Nije bilo nikakvih svjetala ni gibanja. Ispred nas, slijeva, na manje od sto metara bila je uzvisina. Polako, kako su kretali prema vrku brdaca, u vidokrug su nam dolazile silhuete dvojice ljudi. Obojica su bila s "dugim" - dugim orujem. Legs se poeo vrlo sporo sputati na koljena kako bi se stopio s okoliem. Imali smo zaklon od vjetra i od njihove eventualne larme. No to to smo uoili dva ovjeka nipoto nije znailo da ih nema dvjestotinjak. To jednostavno nismo znali. Polagano i oprezno poeli smo se povlaiti u zaklon. Jesu li ovo mogla biti dvojica iz nae izgubljene patrole? Vjetar nam je donosio kratke odsjeke njihova razgovora, pa sam se svojski trudio osluhnuti glas ili rije koje prepoznajem. No, s druge strane, Vince, Stan ili Chris nikad sebi ne bi dopustili da se ovako ocrtaju na horizontu, a kamoli da se eu razgovarajui. Bio sam vrlo razoaran. Toliko sam se nadao da su to oni te da emo ih se na neki nain uspjeti domoi. Oni gore su se zaustavili; gledali su na sve strane. Nadao sam se samo da nemaju naoale za nono promatranje. Ako ih imaju, bit e nam jako gusto spaze li nas s tolike udaljenosti. A onda mi je na um palo neto ludo: Chris ima nae naoale za no; pokaemo li se, moi e nas vidjeti. Ne, ovo ipak nisam kanio uiniti. On bi pogledao i vidio samo tjelesa - ne bi nas mogao prepoznati. Uistinu, nai izgledi da se spojimo bit e vrlo slabani. Jo su nam bili predaleko da bismo ih identificirali. Ponovno su se pokrenuli. Promatrao sam kako silaze s uzvisine i kreu ispred 19.S ANDY MCNAB nas. Smjesta smo zalegli kreui se vrlo sporo, vrlo oprezno. ak da jedan od momaka iz pozadine i nije vidio dva

57

lika na nebosklonu, znao bi da je frka. Iz taktikih bi razloga bilo nerazborito rei mu to se dogaa, jer bi to ukljuivalo pokret i govor. inilo nam se da itavu vjenost nepokretno buljimo u one tipove i motrimo ima li jo igdje ikoga. Spustili su se u nae korito i krenuli rubom prema nama. Frka je bila velika. Ovi e nas mamlazi otkriti. Morat emo u zaklonu ostati to due moemo, ali onog istog trenutka kad nas ugledaju, morat emo istupiti otvoreno. Svi su dijelili isto miljenje. Vidio sam kako Legs svoj 203 vrlo njeno sputa na zemlju te polako polako, posee za noem u konatoj futroli. Ovo se oruje nosi na ovakav nain ba radi toga da pri izvlaenju ne bude nikakva uma. Bili su to vrlo spori, vrlo oprezni pokreti. Bob je dotle dospio tik do mog ramena; vrlo polako sputao je s ramena remen svoga minimija. Nije imao vojniki no. Imao je bode M16 u plastinom i metalnom toku. Bajuneta pri izvlaenju stvara zvuk struganja, pa je zato Bob samo stavio ruku na drak i samo malo izvukao oruje. Posve e ga izvui u zadnji as. Nismo smjeli riskirati da nam ona dvojica kriknu u znak upozorenja. Morat emo ih ubiti im nam dou na dohvat. U filmovima napada stavlja ruku rtvi na usta te jednom brzom jednostavnom kretnjom sjuri no u srce ili prijee preko grla, a tijelo zatim samo padne. Na alost, to se ne odvija ba tako. anse da se jednim jedinim ubodom pogodi srce vrlo su malene te nisu vrijedne napora. rtva moe na sebi imati kabanicu, a ispod nje pancirni prsluk. Izvest ete svoj fini ubod, a ovjek e se samo okrenuti i zamoliti vas da to ne inite. Ako ste visoki metar sedamdeset, a on metar devedeset, te ako tei stotinjak kila, eto sranja. ak ako momku prereete grkljan, iz njega e barem minutu dopirati krkljanje i vritanje. Morate ga zapravo epati za glavu, svinu-ti je unatrag kao kad koljete ovcu te jednostavno rezati sve dok mu ne presijeete dunik a glava samo to vam ne otpadne u ruke. Tako on nee vie disati niti e ikako moi vritati. Legs i Bob bili su spremni. I mi ostali podii emo se da pripo-mognemo pri ubijanju, pokrivajui rtvama usta da ne bi vikale. Legs i Bob e se morati s tla dii vrlo hitro i brzo ih svladati, provjeriti da eventualno nisu nai, pa obaviti svoj posao. Bilo bi idealno kad bi ih BRAVO TWO ZERO mogli identificirati prije no to nas oni opaze, no sve e se morati zbivati istodobno. Ako su ona dva tipa nai, postoji ansa da nas oni shvate kao Iraane u iznenadnom napadu pa da dospijemo u gadan obraun svojih sa svojima. To se dogodilo na Falklandskim otocima, kad je jedna ophodnja pukovnije stupila u borbu s ophodnjom specijalne de-santne postrojbe. Bili su dvadeset metara od nas. uao sam tik uz stijenu korita i gledao uvis. Jo deset ili petnaest koraka, procijenio sam, pa e doi do eksplozije pokreta ispred i iza mene - a onda, ili ponovni sastanak s naim izgubljenim dekima ili jo dvije rtve. Suspregnuo sam dah. Sve misli o vjetru i studeni ieznule su. Mozak mi je bio stopostotno usredotoen na svaki pojedini pokret koji e se zbiti. A ovi klipani pojma nisu imali da im predstoji rezanje vratova. Zaustavili su se. Jesu li neto vidjeli? Bili su mi dovoljno blizu da raspoznamo da su ona duga oruja kalanjikovi. Skoili su u korito nekih est do osam metara ispred nas i sad su sporo prelazili na drugu stranu. Uspentrali su se na obronak i otili prema plantai, ta dva najvea srekovia u Iraku. Samo to se nisam nasmijao. Bio bih uivao gledajui Boba, malenog patuljka, kako skae i obavlja svoj posao. Ostali smo na svojim mjestima jo otprilike etvrt sata, sabi-rui se jo jednom iznova. Bili smo zdravi i itavi, bili smo u zaklonu, nikakvu buku nismo stvarali. Trebali smo se samo polako pribrali i uvjeriti da neemo ni na to nabasati. Skupili smo se. Nismo znali to je na drugoj strani uzvisine s koje su dola ona dvojica Iraana. Mogli su biti jednostavno dva mladia koja ive na plantai, ili pak mi hodimo u susret gadnoj guvi. Bolje e biti da se zaustavimo, odahnemo, iskoristimo zaklon. - Poi emo na jug i zaobii - rekao sam Bobu na uho, a on je proslijedio poruku ostalima. Patrolirali smo kao i prije, s Legsom kao izvidnikom. Preli smo dva kilometra kad smo se nali pred nekim humkom. Odluili smo ga prijei preko sedla; pribliavali smo mu se, a onda se Legs zaustavio. Spustio se na koljena i zalegao. Bili smo na otvorenom terenu. 127 ANDY MCNAB Legao sam potrbuke do njega, polako i oprezno. Pokazao je prstom. Na grebenu, pedesetak metara od nas, ocrtavala se neija glava. Promatrali smo kako se pomie, no nikog drugog nismo mogli vidjeti. Pokazujui prema istoku, patroli sam pokazao da emo morati obii ovaj poloaj. Zaobili smo uzvisinu u krugu od 400 metara te krenuli prema zapadu.

58

Na drugoj strani uzvisine naili smo na upaljena svjetla u vozilima. Zabasali smo u logor vozila koja su ovdje zanoila. Ponovno smo se morali vratiti, pa krenuti prema jugu, da bismo zatim ponovno pokuali poi na zapad. Naletjeli smo na jo vei broj vojnika i atora. Opet smo se uputili na jug, da bismo nakon jednog kilometra okrenuli na zapad te na kraju dospjeli na ist teren. Ovi su nas susreti kotali dobra dva sata, pa nam nije ostalo mnogo vremena. Pourili smo uzvisinom prema Siriji. Sada smo se ve nali na visini od tristotinjak metara; bilo je hladnije no to sam mogao zamisliti. Predio je izgledao poput NASA-ine fotografije Mjeseca: sumoran i bijel s ponekim slojem poviena tla. Brda su usmjeravala vjetar prema nama. Morali smo se jako sagibati dok smo napredovali kroz gudure. Moglo je ovo biti neko staro lansirno mjesto ili pak nekakvo bojite. Krateri su bili puni vode, snijega i leda; podsjeali su me na fotografije bojita kraj rijeke Somme. Bili smo se dogovorili da e onaj koji pone osjeati posljedice studeni smjesta ostalima to priopiti te da nee izigravati junainu. Na bilo iji zahtjev spustit emo se to bre budemo mogli ili pak pronai nekakvu zavjetrinu. Budemo li morali ostati gore i sutradan, umrijet emo. I dalje smo bili mokri do koe i posve promrzli. U sitne sate Mark je poeo malaksavati. - Moramo se spustiti s uzviice jer mi je ovdje zbilja grozno. Zaustavili smo se i pokuali razmisliti. Nije se bilo lako koncentrirati. Ledena mi je kia sada padala vodoravno u lice. Misli su mi bile mrlja vlage i hladnoe; bilo je teko odagnati bol dovoljno dugo da bi se razmiljalo. Da napredujemo na zapad i pokuamo prijei uzvisinu, s nadom da emo pronai nekakav zaklon? Ili da se vratimo onamo gdje znamo da neemo biti na vjetru? Odluio sam da siemo s uzvisine kako bi Mark imao barem nekakvu ansu da preivi. BRAVO TWO ZERO Jedino mjesto za koje smo pouzdano znali da je u zavjetrini nalazilo se iza nas, u presuenom rijenom koritu blizu neasfaltirane ceste. Sputali smo se manje-vie usporedno s cestom, ali dvjestotinjak metara podalje kako bismo izbjegli moebitne farove. Nismo se mogli zajebavati s navigacijom: nismo imali vremena - trebali smo se vratiti i oporaviti, a nismo htjeli da nas zora zatekne na otvorenom prostoru. Ta dva sata silaenja bila su zaista gadna. Tabanali smo to smo bre mogli, pa smo u samo preskozorje pronali zaklon, jedno uleknue u zemljitu, nekakav kompromis izmeu skrovita i zaklona od elemenata. Ponovno emo pokuati sutradan. Bila je to udubina ne dublja od metra. Zavukli smo se u nju i sklupali. Bilo je bolno. Pregazili smo uasno mnogo kilometara da bismo prema sjeverozapadu napredovali manje od deset kilometara. No bolje je bilo izgubiti jednononu etapu nego ovjeka. Na dva kilometra prema sjeveru vidjeli smo neasfaltiranu cestu. Uleknue se prualo uzduno s linijom vjetra, no najgorih smo naleta ipak bili poteeni. Sklupali smo se i bili na oprezu. U zoru 26. provjerili smo ne nalazimo li se sluajno iznad neprijateljskog poloaja. Povrh nas uzdizao se samo jo jedan humak, no kako smo se zgruvali u jedan kutak udubine, nitko nas nije mogao vidjeti. Vrijeme se promijenilo. Na nebu nije bilo ni oblaka, a kad je sunce izalo, bilo je sasvim ugodno, psiholoki, premda je i dalje bilo vrlo hladno. Vjetar je i dalje brijao, a mi smo bili mokri do koe. Imao sam mali dalekozor, prekrasnu stvaricu koju sam kupio kod jednog draguljara u Herefordu. Promatrao sam na sjeveru cestu koja vodi do nekakve crpne stanice. Promet se stalno odvijao, jedno vozilo svakih nekoliko minuta: cisterne s naftom, cisterne s vodom, civilni dipovi s muevima za volanom i enom, odjevenom u posve crnu odjeu, na stranjem sjedalu. Uglavnom su se pojavljivale grupe od tri-etiri vozila. Bilo je i mnogo vojnih konvoja koji su se sastojali od oklopnih vozila i kamiona. Gledajui prema jugu, vidio sam nekoliko kilometara udaljene stupove koji su se pruali u smjeru jugoistoksjeverozapad, usporedno s cestom. Tri-etiri vozila takoer su se kretala prema jugoistoku,

128 19Q ANDY MCNAB uzdu linije stupova, koji kao da su im sluili za orijentaciju. Bili smo u sendviu izmeu dviju cesta. Stisnuli smo se jedan uz drugoga da se utoplimo; nastojali smo drati oi otvorenima, no esto bismo zadrijemali i potom se naglo budili. Preivjeli smo proteklu no i sad sam se samo nadao da emo izdrati do novog sumraka. Sredili smo stopala. To smo obavljali tako da je u jednom trenutku samo jedna osoba bila bez jedne izme. Bili smo dobro pripremljeni na otro tabananje u tekim uvjetima, no sinoni su napori uzeli svoj obol. Gazili smo bili dvanaest sati, svladavajui vie od 50 kilometara, u najgorim moguim vremenskim prilikama to smo ih doivjeli unatrag mnogo vremena. Stopala su nam prola zastraujue klipsanje. Dinger se sjetio daje Chris nosio par Gore Tex go-fastera koje su ga stajale sto funti. - Ako jo trkara, kladim se

59

da mu stopala uivaju u onim Guccijevim izmama - rekao je masirajui bolne none prste. Smazali smo neto hladne klope. Nismo je kuhali jer je teren bio suvie otvoren. Imali smo dovoljno vreica s hranom za jo nekoliko dana; voda je bila mnogo ozbiljniji problem. Odmarali smo se i pravili planove. Glavni nam je sada plan bio da noas svladamo uzvisinu, zatim siemo u nizinu, koja je, prema karti, trebala biti ljunana ravnica kojom emo doi do granice. Teoretski, ako se svojski napregnemo, mogli bismo iste noi stii onkraj granice. Trebalo je samo jo jednom izdrati dvanaestosatno beskompromisno tabananje. U prilog nam je ilo to to nismo nosili mnogo tereta, jer smo imali samo opremu o uprtaima i oruje. A imali smo i poticaj izai iz Iraka i ui u Siriju. Pojma nismo imali o tome kako e izgledati granica; to emo morati otkriti kad do nje stignemo. Ponovno smo prouili karte kako bismo svi znali gdje smo, kamo idemo i to emo najvjerojatnije vidjeti putem a toga nije bilo mnogo, jer smo imali zrakoplovne karte. Linija stupova i ostaloga na ovim je kartama ucrtana tek priblino, ali smo nepobitno utvrdili da emo nakon tri sata, sjeverno od nas, s desne strane, imati vee naseljeno podruje. inilo se da nam je to jedina fiksna zapreka. Sada smo se ve svi sasvim lijepo oporavljali. Sati su prolazili, mi smo aptom jedan drugom priali loe ale, nastojei odrati BRAVO TWO ZERO moral. Sve kao da je ponovno postajalo kako treba. I dalje nam je bilo hladno, no stanje je sada bilo pod kontrolom. Barem vie nije snijeilo ni kiilo. Bio sam uvjeren da emo uspjeti u jednom jedinom, zadnjem, velikom naporu. Bilo je 15,30 kad smo uli. Ding ding, mee, mee. Ovo nam ba ne treba, kazao sam samom sebi. Hitro sam virnuo, no nita nisam opazio. Sljubili smo se s tlom. Nije bilo dernjave i vike kao onda kad su nas proli put uoili; samo nekakvo blejanje i zvuk jednoga zvona. Zvui su nam se sve vie pribliavali. Podigao sam pogled i spazio jarca predvodnika sa zvonom o vratu. Kamo god on poao, inilo se, ostale ga koze slijede, jer su ivotinje stigle i pridruile mu se jedna za drugom. Uskoro ih je deset stajalo na rubu udubine i buljilo u nas. Zurile su u nas, a i mi u njih. Lagano sam hitnuo nekoliko kamenia prema predvodniku ne bih li ga preplaio i otjerao. Reagirao je tako da nam se jo vie primakao, a za njim i koze. Spustili su glave i poeli pasti, to je popraeno s pet uzdaha olakanja. No ti su bili malko preuranjeni. Nekoliko sekundi kasnije pojavio se stari kozar. Mora da mu je bilo najmanje sedamdeset godina. Obavijen je bio velikom vunenom haljom, povrh koje je nosio vreasti, stari demper. Glavu je ovio alom. Preko ramena prebacio je ofucanu konatu torbu. U rukama je imao brojanice, pa je sa svakim zrnom koje bi mu kliznulo kroz prste promrmljao: "Allah". Gledao nas je bezizraajno. Nikakva iznenaenja, nikakva straha, niega. Nasmijeio sam mu se kako se i pristoji. Potpuno ravnoduno, kao da svakodnevno nalazi pet stranaca uurenih u uleknuu terena usred pustopoljine, unuo je kraj nas i poeo blebetati. Pojma nisam imao to govori. Uputili smo mu pozdrav. - As salaam alaikum. Odgovorio je: - Wa alaikum as salaam. Rukovali smo se s njim. Bizarno. Bio je jako dobrohotan. Pitao sam se zna li on uope da je rat. Za nekoliko smo trenutaka svi postali najbolji prijatelji. ANDY MCNAB elio sam nastaviti razgovor, no na arapski nije bio ba na nekoj visini. Jo dok sam izgovarao, nisam mogao vjerovati svojim uima to ja to govorim. Wayn al souk?- upitao sam. Mi tu gdje jesmo, usred nigdine, a ja se, eto, raspitujem kako u do trnice. Nije ni trepnuo. Samo je pokazao prema jugu. Ba fino - rekao je Dinger. - Barem emo kad sljedei put budemo ovdje znati kako do Sainsbury"sa. Bob je u starevoj torbi ugledao bocu. - Halib? - upitao je. Kozar je kimnuo da je tako, da je to mlijeko, pa dao bocu momcima. Zatim je iz torbe izvadio nekakve smrdljive jadne datulje i komad starog kruha, pa smo sjeli i izigravali civilizirane ljude. Mark se osovio i nehajno promotrio okolicu. - Sam je - rekao je srdano se smijeei. Kozar je ponovno pokazao na jug i mahnuo rukom. - Jaysh - rekao je. - Jaysh. Upitno sam pogledao Boba. Vojska - preveo je. - Policija.

60

Bob je upitao. - Wayn? Waynjaysh? Stari je opet pokazao u smjeru iz kojega je doao. Nismo mogli razumjeti je li htio rei: tamo dolje je mnogo vojske; ili, tamo dolje je mnogo vojske koja vas trai; ili pak, jeste li vi zajedno s vojnicima iz jaysha tamo dolje? Ni jedan od nas nije znao arapsku rije za udaljenost. Pokuali smo znakovima oznaiti "daleko" i "blizu". Sve u svemu, bilo je vrlo zabavno. Evo nas tu, na ugodnom domjenku, usred pustinje, po tako uasnom vremenu da gotovo umiremo od studeni. Nastavili smo u istom tonu jo otprilike pola sata, no primicali smo se trenutku u kojem emo morati donijeti odluku. Hoemo li ga ubiti? Hoemo li ga svezati i zadrati sve dok ne krenemo? Ili emo ga jednostavno pustiti, pa neka radi to hoe? Jedina korist koju emo imati ako ga ubijemo bit e da u tom asu nitko nee znati to se zbiva. No bude li okolica zasuta truplima starijih lanova domorodakog stanovnitva, a nas uhvate - to smo morali smaBRAVO TWO ZERO trati moguim - teko da emo od zarobljivaa moi oekivati posebno uljudan postupak. Sveemo li ga i tako iskljuimo iz igre, do svanua e ionako umrijeti od hladnoe. Nije bilo dvojbe da e njegovo truplo biti otkriveno. inilo se kao da svakim etvornim metrom ove zemlje patroliraju koze i obani. Pustimo li ga, kome bi mogao priati, kakvo bi nam zlo mogao nanijeti? Nije imao nikakvog transportnog sredstva i, koliko je Mark uspio vidjeti, bio je sam. Sada je bilo 16,00 i uskoro e mrak. ak i da podigne uzbunu, dok uslijedi bilo kakva reakcija, past e no, a mi emo ve stupati prema granici. Mogli bismo ga, dakle, pustiti. Uostalom, mi smo pripadnici SAS-a, a ne SS-a. Zakljuili smo da emo ga, kad odlui otii, promatrati, ekajui da nam se izgubi iz vidokruga, a onda, prema planu zavaravanja, poi na jug. Pet minuta kasnije opratao se od nas, da bi se zatim odge-gao za svojim kozama, ne marei ni za to na svijetu. Pustili smo ga da ode otprilike kilometar, a onda je nestao u nekoj jaruzi. Potom smo se udaljili. Krenuli smo prema jugu, a nakon nekoliko kilometara okrenuli na zapad. Zali smo u malu ulekninu i zaustavili se da se posavjetujemo. Valjalo je pretresti nekoliko vanih stvari. Kao prvo, nae zalihe vode. Hrane smo imali dovoljno za nekoliko dana, no ostali smo gotovo posve bez vode. Drugo, morali smo pretpostaviti da neprijatelj zna gdje nam je prole noi bio PS, pa dakle i u kojem smjeru putujemo. Tree, razotkriveni smo bili jo jednom - ve sam razmiljao o tome nismo li pastira trebali zadrati sve do sutona, pa ga tek tada pustiti. I dalje smo bili u jadnom fizikom stanju, a gore, na uzvisini, vrijeme e se znatno pogorati. Prole noi samo to nismo pomrli, pa ovaj put nipoto nisam elio riskirati. Jednu smo no mariranja izgubili; nisam elio izgubiti jo jednu. Sve u svemu, situacija nije bila osobita, a sebi najvjerojatnije nismo uinili nikakvu uslugu putanjem onoga starca. No, to je, tu je. Pretresli smo mogunosti koje smo si, kao patrola, ostavili. Prva, nastavak prema zapadu, s nadom da emo putem pronai vodu: zbog snijega i leda izgledi su na uzvisini bili dobri. Druga, okretanje na sjever do rijeke i onda prema zapadu; bilo nas je, meutim previe, a 1 -2-2 ANDY MCNAB to se skrivanja tie, ono e biti to tee to budemo blie granici, jer e ondje nastanjenost biti vea. Trea, otmica nekog vozila i ove iste noi vonja prema granici. Bilo je 17,15 i smrkavalo se. Uzevi u obzir veliinu neprijateljskih aktivnosti i nae tjelesno stanje, odluili smo se za otmicu vozila, i to u bilo kojem trenutku nakon sutona. to prije, to bolje. Noas emo, ovako ili onako, imati silnu frku. Prije no to smo poli prema cesti obavili smo provjeru oruja. Jedan po jedan, izvukli smo pokretne dijelove, malo ih podmazali uljem i provjerili je li sve u redu. Dalekozorom sam promatrao cestu. eljeli smo doi u takav predio u kojem emo moi izai i biti vie-manje iznad protivnika, tako da ne mogu vidjeti na dolazak. Ugledao sam humak na dijelu povienog terena koji e posve odgovarati svrsi. Odluili smo da e Bob odglumiti bogalja koji se oslanja na moje rame, a ja u pak mahanjem zaustaviti nekog dobrog Samari-tanca. Kako bismo izgledali jo bezopasnije, ostavit emo dekima svoje oruje i opremu. Oni e zatim iskoiti, zaposjesti vozilo i mi emo odmagliti. est sati nita drugo nismo gledali osim teretnjaka i land cruisera. Ovisno o tipu vozila, moi emo poi po terenu - prema jugu sve dok ne dospijemo do stupova, a onda, slijedei ih prema zapadu - ili riskirati putovanje cestom. Do ceste je bilo pola sata pjeaenja. Na vii smo se teren uspeli u sam suton. Legs je s desne strane ceste pronaao iskopanu grabu, pa smo se u nju utrpali. Imali smo dobar pogled prema jugoistoku, jer se cesta kilometrima ravno protezala, a mi smo bili na uzvisini povrh nje. Prema sjeverozapadu, meutim, tristotinjak metara daleko cesta je

61

vodila malim bilom. Neemo imati mnogo vremena za djelovanje ako naie vozilo iz tog smjera. Bob i ja nastojat emo ga zaustaviti odmah nasuprot grabi kako bi deki mogli jednostavno iskoiti i iznenaditi ljude u vozilu. Sjedili smo tako s dalekozorom uperenim prema istoku. Dva su kamiona vozila cestom, a onda skrenula u smjeru naeg zadnjeg PS-a. Zbog oskudnog svjetla nisam mogao vidjeti izlaze li iz njih ljudi, no inilo se da se s obiju strana ceste odvija nekakva aktivnost. Oito su neto traili, a ja sam shvatio da tragaju za naBRAVO TWO ZERO ma. Nakon nekog vremena vozila su se vratila na cestu te krenula prema nama. U kurac! Je li ovo potjera od minule noi? Sad, ili smo imali sreu to smo se maknuli, ili smo pak imali nesreu to nismo zadrali staroga nego ga pustili da ode i frflja. No on je otiao u suprotnom smjeru od ovoga iz kojeg stie ova vojska. Nije mi bilo jasno. Promatrali smo kako se svjetla pribliavaju, a zatim smo zauli motore kako stenju uzbrdo. Spustili smo glave, nadajui se da visina kamiona ni jednom od momaka u stranjem dijelu vozila nee dati priliku da nas vidi dolje u jami. ekali smo. im zaujemo da se kamioni zaustavljaju nasuprot nama, podii emo se i zapucati. Nismo imali to izgubiti. Provezli su se pokraj nas. Sve sami iroki osmijesi. Bob i ja izvukli smo se na cestu i sjeli motrei u oba smjera. Nakon dvadesetak minuta preko bila su preli automobilski farovi i poli prema nama. Zadovoljni to ovo nije vojni kamion, uspravili smo se. Vozilo nas je osvijetlilo reflektorom i usporilo da se zaustavi nekoliko metara dalje niz cestu. Sagnuo sam glavu da zatitim oi i sakrijem lice od ofera. Bob i ja epesali smo prema njemu. Uh, sranje - promrmljao sam Bobu na uho. Od svih moguih vozila koja su mogla te noi naii naim putem, ono koje smo izabrali za otmicu i kojim emo odjezditi u slobodu bilo je njujorki uti taksi iz pedesetih godina. Jednostavno nisam mogao povjerovati. Kromirani branici, gume bijelih bonih strana i ostalo. Bili smo istupili. Bob mi je u naruju izigravao ranjenog vojnika. Deki su sunuli iz jame. Kakva li je ovo pizdarija? - viknuo je Mark ne vjerujui sam sebi. - Ovo je da ne povjeruje! Zato to nije mogao biti obian jebeni land cruiser? ofer se uspaniio i zaustavio motor. On i dvojica putnika na stranjem sjedalu otvorenih su usta zurili u cijevi minimija i 203. Taksi je bio stara, hrava kanta s tipinim arapskim ukrasima - rojtama i napirlitanim religioznim amblemima koji su se njihali sa svih strana. Preko sjedala je umjesto presvlaka bilo prebaeno nekoliko starih deka. Voza je bio izvan sebe od histerije. Dvojica mukaraca na 11/1 ANDY MCNAB stranjem sjedalu pruala su drukiji prizor: oba su bila u uredno izgla-anim zelenim policijskim odorama i beretama, a na krilu su drali torbice za izlete. Dok je mlai od njih objanjavao da su oni otac i sin, brzo smo pretraili njihove stvari da vidimo ima li tu ieg vrijednog za nas. Morali smo brzo krenuti, jer nismo mogli jamiti da nee naii druga vozila. Pokuali smo ih odvesti do ruba ceste, no otac se bacio na koljena. Mislio je da emo ga zaklati. Kranin! Kranin! - vritao je kopajui po depu. Izvukao je prsten s kljuevima na kojem se njihala Majka Boja. - Musliman! - rekao je pokazujui na taksista, nastojei ga uva liti u guvu. Sada se voza stropotao na koljena, klanjajui se i molei. Morali smo ga podbosti puanom cijevi da se pokrene. Cigarete? - upitao je Dinger. Sin mu je ponudio nekoliko paketia. Otac se podigao i poeo ljubiti Marka, oito mu zahvaljujui to ga nije ubio. ofer se i dalje molio i derao. Prava lakrdija. to mu je? - upitao sam. Ovaj mu je auto obrt - rekao je sin dobrim engleskim. Mora hraniti svoju djecu. Bob je nahrupio i kazao: - Dosta mi je ovog zajebavanja. - Zabadajui vrak bodea u oferovu nosnicu, odveo je ovjeka u jamu.

62

Ondje smo ih ostavili. Nismo imali vremena da ih zavee-mo, eljeli smo ve jednom krenuti. Trebali smo odmagliti nekoliko kilometara. Ja u voziti - rekao sam. - Gledao sam Roberta de Nira u Taksistu. Mjenja je bio starinski pa nisam njime znao rukovati. Popraen ruganjem i zajebavanjem, u est sam poteza okrenuo prema zapadu, pa smo nekako krenuli. Legs je sjedio naprijed da kontrolira navigaciju, a ostali su se stisnuli otraga. Kakve smo bili sree, s pravom sam oekivao da kompas zataji te da sljedea oznaka koju emo ugledati bude "Baghdad eli dobrodolicu dobrim vozaima." Nismo imali kratko oruje (pitolj), nego samo dugo; bit e ga gotovo nemogue nositi ako budemo otkriveni. Unato tome, veselili BRAVO TWO ZERO smo se kao nezdravi. Ovo je trenutak odluke: ili emo noas uspjeti ili emo izginuti. Na nesreu, bili smo osueni na vonju cestama, ali emo i iz te okolnosti morati izbiti to se vie bude dalo. Goriva smo imali neto vie od pola spremnika, stoje bilo obilno za udaljenost koju smo morali svladati. Ionako smo vozili najekonominijom brzinom, jer nipoto nismo htjeli privui pozornost niti izazvati bilo kakvu nesreu. Vozit emo to dalje budemo mogli, zatim emo se rijeiti vozila, pa pjeice prijei granicu. Nastojali smo smisliti smicalice kojima emo se posluiti zaustave li nas na cestovnom bloku. Nismo znali to emo uiniti. Nismo mogli pokuati probiti cestovnu zapreku na bloku. To se moda moe u filmovima, no to spada u fantastiku; cestovni se blokovi postavljaju ba zato da se takve stvari onemogue. Na svako vozilo koje se probija otvara se vatra, pa bismo mi zavrili izbueni poput Tetleyeve vreice za aj. Vjerojatno bih morao zakoiti to bre mogu pa bismo se ispentrali i nadali u bijeg. Na alost, imali smo zrakoplovne karte, a na automobilski atlas. Ceste su bile vrlo zbrkane. Legs me usmjeravao na krianju koja su u generalnom smjeru vodila na zapad, a ja sam stalno zagledavao u broja kilometara da ustanovim koliko smo daleko dospjeli. Prvo vanije mjesto u koje smo stigli bilo je podruje neke crpne stanice. Sve je vrvjelo od vozila i vojske, no nije bilo kontrolne rampe. Dok je taksi brektao pokraj njih, nitko nas nije niti pogledao. Morali smo se praviti kao da znamo kamo idemo. Budemo li izgledali kao da smo se izgubili, pobudit emo sumnjiavost, pa bi se ak moglo dogoditi da nam ljudi priu i ponude pomo. Stigli smo do jo jednog niza krianja. Nita nije vodilo prema zapadu, i najbolje nam je bilo da krenemo na sjever. Bili smo na dvosmjernoj cesti umjesto na jednosmjernima kojima smo dotle vozili. Cesta je bila prepuna konvoja benzinskih cisterni. Izvukli smo se iz kolone da bi mogli pretjecati, no iz drugog su smjera dolazila vojna vozila. Nitko drugi nije niti pokuavao pretjecati, pa smo se i mi morali ponaati tako da ne strimo. Ipak smo se kretali, a grija je radio svom snagom. Bilo je boanski toplo. ANDY MCNAB BRAVO TWO ZERO

Konvoj se zaustavio. Nismo mogli vidjeti zato. Semafori? Pokvareno vozilo? Cestovna kontrola? Legs je skoknuo van i hitro pogledao, ali u tami nije mogao nita vidjeti. Krenuli smo puevom brzinom naprijed. Ponovno smo stali i Legs je izaao. Vojna vozila na elu konvoja - promrmljao je. - Jedno se razbilo i pokvarilo. Vojnici su se motali uokolo pjeice i u dipovima, a automobili i kamioni manevrirali su oko njih. Poeli smo ih obilaziti; suspreg-nuo sam dah. Jedan od momaka koji je ravnao prometom uoio nas je i stao nam domahivati. Na stranjem sjedalu Mark, Bob i Dinger pretvarali su se da spavaju; Legs i ja nakesili smo se kao dva idiota iza marama te odmahnuli tipu. Kad su ieznuli iz retrovizora, glupo smo se sami sebi smijali. Doputovali smo u neku izgraenu zonu. Ispred javnih zgrada stajali su Saddamovi kipovi, a njegove su slike bile polijepljene po svim raspoloivim prostorima. Vozili smo se pokraj kavana, ispred kojih je sve vrvjelo od ljudi. Prolazili smo pokraj civilnih automobila, oklopnih vozila i oklopnih transportera. Nitko nas nije niti pogledao. Ponekad su nas ceste i krianja odveli u posve pogrenom smjeru. Krenuli smo malko na sjever, pa na istok, a onda na jug, pa na zapad, ali nam je generalni smjer kretanja stalno bio zapad. Mark je u krilu drao magellan, trudei se da odredi na poloaj, kako bi, doe li do sranja, svaki od nas imao informaciju potrebnu za prijelaz granice.

63

Dinger je puio poput osuenika na smrt koji ostvaruje svoju posljednju elju. Razmiljao sam da li da mu se pridruim. Nikad u ivotu nisam popuio cigaretu, pa sam pomislio: jo noas mogu biti mrtav, pa zato da ne probam dok imam priliku? - to se radi s tim pljugama? - upitao sam Dingera. Uvlai li sav dim ili to radi? - Ve si probao jednu, zar ne? - Ne. stari. Nikad u ivotu nisam puio. - E pa, drkadijo. nee ni sada poeti. Uspuhat e se i raz biti auto. Osim toga, zna li ti uope koliko ljudi godinje umre od raka plua? Nikako te ne mogu izloiti takvoj pogibelji. Zna to, ipak, moe malo puiti pasivno. Ispuhnuo je puna plua dima u mom smjeru. Mrzio sam to, to je on dobro znao. Kad smo zajedno bili u protuteroristikoj ekipi, Dinger je vozio jedan od range rovera. Znao je da mrzim cigarete, pa je sve vrijeme dimio uz zatvorene prozore. Podivljao bih i sve ih otvorio, a on se smijao toliko da mu je gotovo otpao kurac. Zatim bi se prozori ponovno zatvorili, i on bi opet poeo po starom. Imao je neku vrpcu koja se zvala, ini mi se, "Elvis prvih dvadeset godina". Znao je da je ne volim, pa ju je stoga putao svakom moguom prilikom. Jednom smo tako vozili po M4, a ja sam bio spustio prozor zbog njegova puenja. Dinger je stavio tu kasetu i nacerio se. Pritisnuo sam odgovarajuu tipku, epao kasetu i hitnuo je kroz prozor. Rat je bio objavljen. Imao sam svoje kasete koje sam nosio na duge vonje, no s tom razlikom da je na njima bila dobra glazba - obino Madness ili The Jam. Jedne noi, nakon vie tjedana, stavio sam jednu od njih i zamirio, prosvjedujui zbog njegova puenja i prdenja. Prije no to sam shvatio to on to radi, izvadio ju je iz kasetofona i poslao na put za Elvisom. Razagnao sam rukom oblak dima irakih cigareta. - Mrzim kad to radi - rekao sam. - Zna li da na svakih devet cigareta koje ti popui ja puim njih tri? - Ne bi trebao trubiti - rekao je. - Pa, jeftino je. Ne plaa ti nego ja. Prometne su oznake bile na engleskom i arapskom, a momci na stranjem sjedalu razastrli su na koljenima kartu, nastojei proniknuti gdje se nalazimo. Nita nije bilo upisano. Naseljeno se podruje protezalo posvuda uzdu Eufrata, a nikakvih imena mjesta nije bilo. Kad se sve uzme u obzir, stvari su se za nas odvijale dosta povoljno. Bili smo staloeno samopouzdani, ali oprezni. Mora da su do sada na mjestu otmice otkrili one ljude i vjerojatno e otpoeti potragu za utim taksijem. U usporedbi s onim to smo proivjeli u zadnjih nekoliko dana, ovo sada bilo je vrlo zabavno i barem nam je bilo toplo. U autu je postalo zaguljivo: naa se odjea poela suiti. Nailazili su novi konvoji, svaki s dvadesetak vozila. Vukli smo se za njima. Posvuda je bilo civilnih automobila. Nije bilo nikakve ANDY MCNAB uline rasvjete, to nam je posve odgovaralo. Svojski smo se trudili da sakrijemo oruje, no valjalo je nai sredinu izmeu prikrivanja i mogunosti da se njime hitro posluimo u sluaju frke. Zali smo za uglom na otvorenu cestu i zapali u novi sporovozni krkljanac. Prispjela su vozila iza nas, pa smo se tako zaglavili. Ovaj put Legs nije mogao izai, jer bi ga vidjeli oni odostraga. Morali smo se osloniti na blefiranje. Niz kolonu s vozake strane kretao se vojnik s orujem o ramenu; nama je to bilo slijeva. Ljudi su s njim razgovarali iz svojih automobila i kamiona. Druga dva vojnika bila su nam zdesna. Oni su due zastajkivali od svoga druga; s orujem o ramenu, puili su i avrljali. Znali smo da emo biti otkriveni. Onog trenutka kad vojak gurne glavu u kola i pogleda nas, shvatit e da smo stranci. anse da se iz ovoga samo tako izvuemo nisu bile vee od jedan posto. Velika odluka: to emo sada? Da smjesta izaemo i napad-nemo ili da priekamo? Priekajmo - kazao sam. - Nikad se ne zna. Vrlo polagano nastojali smo pripremiti oruje. Doe li do guve, morat emo izai iz auta. Na svakoj se ruici nala ruka, spremna za pokret. Mark je mirno rekao: - Vidimo se u Siriji. Pokuat emo se drati zajedno to due, no izgledi da emo se morati raspriti bili su veliki. Svatko e se morati snalaziti sam. ekali smo i ekali, promatrajui kako se ovi ljudi polako probijaju kroz kolonu. Nisu djelovali osobito revno; samo su si kratili vrijeme. Mark je pokuao magellanom odrediti poloaj, kako bismo utvrdili koliko smo daleko od granice, no za to je ve bilo prekasno. Poimo jednostavno na jug, a onda na zapad - kazao sam.

64

To je znailo da trebamo skoiti na desnu stranu ceste, ispaliti nekoliko metaka da ih prisilimo da sagnu glave, a onda bjeati poput luaka. to se mene tie, ovo nam je bio najopasniji trenutak otkako smo napustili Saudiju. Deki sa stranjeg sjedala podigli su svoje oruje. Legs je svoj 203 drao tako da je cijev leala na mom krilu. Doe li i ugura li glavu, u trenutku kad nas identificira, ucmekat u ga - kazao je. BRAVO TWO ZERO Do mene je bilo samo da sklonim vlastitu glavu. Legs e jednostavno podii cijev i obaviti svoje. Mi emo preuzeti ostalu dvojicu - rekao je Bob. Nagnuo sam se prema naprijed da prikrijem Legsovo oruje. Vojak je dospio do vozila ispred nas. Sagnuo se da popria sa oferom, smijui se i eretajui, potpuno bezbrino. Dok je govorio, mlatarao je rukama, vjerojatno alei se na vrijeme. S naim arapskim neemo moi bogzna o emu razgovarati kad pristupi naem automobilu. Mogao sam ga upitati kojim emo putem do trnice, i to je uglavnom sve. Pozdravio se s ljudima u vozilu ispred nas i poao prema naem taksiju. Nagnuo sam se naprijed i prkao neto po ploi s instrumentima. Kucnuo je jednom po prozoru. Zabacio sam glavu jako unatrag i istim pokretom ispruio noge, tijelom pritisnuvi sjedalo. Vojak je iekujui pritisnuo lice o prozor. Legs je podigao cijev svoga 203. Jedan je metak bio dovoljan. Uslijedio je prasak raspuknuta stakla; sva vrata automobila irom su se otvorila. Bili smo vani i trali i prije no to je tijelo udarilo o zemlju. Ostala dva vojaka potrala su u zaklon, no minimiji su ih skinuli prije no to su stigli napraviti deset koraka. Civili su se smjesta nali na podovima svojih kola, i to im je bilo zaista pametno. Trali smo pod pravim kutem u odnosu na kolonu vozila, sve dok nismo dospjeli u vidokrug cestovnog bloka i dok nas nisu obasjali reflektorima. Otvorili su vatru, a mi smo im odgovorili kiom metaka. Mora da su se pitali koji se to vrag zbiva. uli su samo jedan jedini metak, zatim nekoliko kratkih rafala, a onda su vidjeli pet budalaa ovijenih glava kako bjee u pustinju. Prvi ljudi koji su preli cestu vatrenom su podrkom raspalili po bloku sve dok i ostali nisu pritrali. Naavi se ondje, svi smo krenuli dalje. itav okraj nije trajao vie od trideset sekundi. Trali smo prema jugu jo nekoliko minuta. Zaustavio sam se i viknuo: - K meni! K meni! K meni! Protrali su kraj mene. Prebrajao sam ih: jedan, dva, tri, etiri. Svi su ovdje. U redu, idemo! Trali smo i trali koristei smutnju koju smo stvorili iza sebe. S desne sam strane uo kako se Dinger smije dok tri, a uskoro smo mu 141 KOMUNIKACUSKI TORNJEVI - - GRANICA RUTA IZVLAENJA I NJEGA ISKRCAVANJA POKUAJ USPOSTAVUANJA VEZETACBE-om RAZDVAJANJE PATROLE ZRANA BAZA AL ASAD I PRIUVNO SKLONITE 25.1. I PRIUVNO SKLONITE 26.1. OTIMANJE VOZILA 0 CESTOVNA KONTROLA fei ZAROBLJAVANJE IRAK

65

Ruta patrole BRA WO TWO ZERO KILOMETRI 10 20 30 40 50 ANDY MCNAB se i mi ostali pridruili. Bilo je to isto jebeno oputanje. Ni jedan od nas nije bio vjerovao da emo se izvui. Krenuli smo prema zapadu. Kad je Mark zadnji put magel-lanom odreivao na poloaj, procijenili smo da smo od granice udaljeni moda 13 kilometara. Trinaest kilometara i vie od devet sati mraka - divota jedna. Trebali smo samo nastupati promiljeno, pazei da se jo noas prebacimo na drugu stranu. Ovako velika skupina nikako se nije mogla sakriti sljedeega dana. Zali smo u nastanjeno podruje. Stupovi, stari automobil, smetlita, pasji lave, svjetla iz neke kue. Ponekad smo se morali verati preko ograda. Na cestama su se vidjeli automobilski farovi. Iza nas, u predjelu cestovnog bloka, i dalje je vladala nevjerojatna buka. Ljudi su se jo derali, a povremeno je odjekivala pucnjava iz lakog oruja. Cestom su amo-tamo tutnjali gusjeniari. Sada se sve svelo na utrku, na bijeg zeeva pred psima. Poeo je izlaziti mjesec, pun mjesec na zapadu. Nije moglo biti gore. Jedino je dobro bilo to to smo sada i mi mogli bolje vidjeti i bre odmicati. Izbili smo usporedno s nekom drugom cestom. Nismo je mogli izbjei. Slijeva smo imali stambenu zonu, zdesna tu cestu. Nije bilo vremena za zajebavanje. Nastupit emo odluno. Morali smo stii na granicu prije no to se stia prvotna zbrka, prije nego to pristignu pojaanja. Pri svakom nailasku automobila, bilo iz kojega smjera, morali smo se bacati u zaklon. Penjali smo se preko ograda, izbjegavali pse, izbjegavali zgrade. Kua je sada bilo posvuda; svjetla su bila upaljena, generatori u pogonu. Probijali smo se bez incidenata. Cestom su se poela kretati vozila bez svjetala; po svoj su se prilici nadali da e nas uhvatiti. Iz daljine je jo odjekivala pucnjava. U svojim pustinjskim maskirnim odijelima, u gotovo europskom ambijentu plantaa i bogate obradive zemlje, isticali smo se poput sablasti na mjeseini. Uoili su nas s ceste. Tri do etiri vozila dojurila su kripei, a deki su iz njih iskoili pucajui. Svaki je od nas sada spao na nekoliko okvira streljiva, a bili smo sigurni da nam do kraja noi predstoji jo mnogo frke. Preostalo nam je, dakle, samo tranje. Zaklona nije bilo BRAVO TWO ZERO nikakvog. Postojano su pucali, a mi bjeali, dok su mimo nas prema kuama zujali meci. Sprintali smo 400 metara. Protrali smo kroz nekakve skupine kua, oekujui svakog trenutka da nas upucaju ljudi koji su iz njih izlazili, no mjesno se puanstvo, Bog blagoslovio te seljaine, dralo po strani. Znoj mi se slijevao u litrama, soptao sam da doem do daha. Pod adrenalinom si i postie olimpijska vremena, a ne moe to izdrati. A onda ponovno pripuca i ti opet odnekud smogne snagu. Prelazili smo nekakvo bilo. Pogledali smo dolje prema svjetlima Abu Kamala i Krabilaha, dvije naseobine s ove i one strane granice. Bilo je to pravo more svjetala - kao da trimo na snimanje filma Bliski susreti. A eno i jarbola, vii je na irakoj strani. Deki iz potjere nastavili su pucati. - Jebem ti - viknuo je Bob - pogledaj ovo, divota! Samo to nismo stigli! Kao neka guzica, rekao sam "Zaepi", kao da se radi o kolarcu. Istoga mi je trenutka bilo ao. Isto sam, naime, i sam mislio. Ona svjetla, Abu Kamal, onaj straarski toranj - nisu bili u Iraku, bili su u Siriji. Gotovo da sam ih mogao dodirnuti. Bio sam jednako uzbuen kao i Bob. Pretrali smo sljeme. No istog trenutka kad smo se spustili s uzviice, lijepo smo se naslikali nekim momcima smjetenima ispod nas. Pokazalo se daje to nekakva protuzrakoplovna bitnica. Pozdravili su nas vatrom iz streljakog oruja, a zatim raspalili po nama iz troci-jevnog topa. Umakli smo prema sjeveru da prijeemo cestu, izlaui se prelasku kroz nastanjeno podruje koje se stere izmeu nas i rijeke. Blizu protuzrakoplovne bitnice brujali su automobilski motori, a u sve ovo umijeala se grmljavina mlanjaka. Mora da su to bili nai, jer su S60 odvratili paljbu. U svemu tom meteu mi smo se iskrali.

66

Pucalo se zdesna, slijeva, iza nas, no mi smo samo hodali dalje pognutih glava. Svijetlee zrno velikog kalibra sunulo je okomito u zrak, da bi potom poletjelo vodoravno, a Iraani su pucali na sve to se mie. To je s njihove strane bilo zloinaki, jer su se posvuda uokolo nalazile civilne zgrade. Od protuzrakoplovnih smo topova ogluili. Morali smo jedan drugom povicima prenositi upute i upozorenja. 1/1-3 ANDY MCNAB Uspeli smo se na neku cestu, hitro se ogledali oko sebe, pa je onda preli. Zaustavili smo se na drugoj strani te duboko udahnuli da se sredimo. Ulazak u nastanjeno podruje posve je nova vrsta igre; to se inae uvijek nastoji izbjei, ali mi nismo imali izbora. Nama zdesna bila je nekakva plantaa, no zatiena visokom ogradom. Trebalo je proi 300-400 metara kroz naselje, veliku skupinu kua s obodnim zidovima. Od kua su se prema plantai razvukle plastine cijevi za natapanje. Spustili smo se, nastojei se to vie drati sjene. Hodali smo ne skrivajui oruje, koje je bilo otkoeno i kojem smo drali prst na obarau. Ili smo prema sjeveru, a mjesec je bio na zapadu. Bio sam prvi. Ako se itko pojavi, upucat u ga svojim 203, a onda e Mark istupiti dva-tri koraka i inuti rafal iz minimija. Zatim emo se povui za prvi ugao i prestrojiti, pa poi dalje, ovisno o tome na to smo pucali. Ljudi su se u kuama derali iz svega glasa, svjetla su se gasila, vrata s treskom zatvarala. Hodali smo, nismo se mogli prisiliti da trimo. Ionako tranjem ne bismo nita postigli. Iza zgrada vodile su staze i velike cijevi prema Eufratu, udaljenom otprilike 150 metara. Brektale su diesel crpke. Svuda uokolo samo blato i govna pokrivena ledom. Zali smo u kut plantae da se malko sklonimo i predahnemo. Prvo nam je bilo da uture napunimo vodom. Dva su se deka spustila do same rijeke, a Mark je za to vrijeme magellanom odredio poloaj. - Tono 10 kilometara od granice - apnuo je. Sav se mete zbivao s druge strane ceste. Gusjeniari su manevrirali i pucali, a protuavionsko topnitvo i dalje je gruvalo. Negdje u sredini i u daljini ula se pucnjava streljakog oruja. Mora da su pucali na pse i sve to se gibalo - ukljuujui i vlastitu vojsku. Gotovo da smo im izmakli. Trebalo je jo svladati deset kilometara, i to borbom za svaki metar. Sjeli smo oslonivi se na stabla i gledali kako ona dvojica pune uture. - Deset kilometara - rekao je Dinger. - To bismo, do vraga, mogli pretrati za trideset minuta. - teta to je pun mjesec - kazao je Bob. - I to smo u pustinjskim maskirkama - rekao je Dinger. I to nas goni sve ivo. BRAVO TWO ZERO Kad su se Mark i Legs vratili s naim uturama, razmotrili smo sve mogunosti. inilo se da ih je etiri. Mogli smo prijei rijeku; mogli smo poi na istok, dalje od granice, s tim da je pokuamo prijei sljedee noi; mogli smo produiti na zapad; mogli smo se razdvojiti te se kao pojedinci opredijeliti za bilo koju od tri varijante. Rijeka je ostavljala zastraujui dojam. Bila je iroka petstotinjak metara, a od silnih kia jako je nabujala, pa je tekla brzo i divlje. Voda mora da je bila ledena. Mi smo pak bili iscrpljeni od dugog mar-a, pomanjkanja sna, vode i hrane. Nismo vidjeli nikakvih amaca, no da smo koji pronali, otvorila bi nam se i ta opcija. Ovako, ostalo nam je plivanje, a isto sam sumnjao da bismo izdrali due od deset minuta. A tko je mogao jamiti da nas na drugoj strani ne eka vojska? Odbacili smo varijantu odlaska na istok, jer je to previe naseljen kraj da bismo se mogli danju skrivati. Put na zapad inio se najprihvatljivijim rjeenjem: znali su da smo u ovom predjelu, zato, dakle, ne bismo produili dalje? Ali hoemo li nastaviti kao patrola ili pojedinano? Odemo li svaki za se, sigurno emo svojim progoniteljima stvoriti pet zasebnih guvi, no mi smo ipak, na kraju krajeva, nekakva patrola. Ii emo na zapad i granicu emo prijei jo noas - kazao sam. - Ujutro e sigurno biti organizirana potjera. Bilo je 22,00 i uasno hladno. Svi smo drhturili. Bili smo se znojili i adrenalin je ikljao. U takvim okolnostima tijelo poinje reagirati im otpoinete. Gledajui na zapad preko Eufrata, vidjeli smo kako nekoliko kilometara dalje farovi prelaze nekakav most. Nismo imali to birati. Nismo mogli tratiti vrijeme obilaenjem. Za takve ideje bilo je prekasno. Morat emo riskirati. Krenimo polako u ophodnju - rekao je Bob. - Imamo dovoljno vremena. Prirodni vodeni tokovi vode u Eufrat. U normalnim bismo se okolnostima drali povienog terena. Njime je lake putovati, pa se tako tedi vrijeme i stvaraju manja buka i pokreti. Sada smo te tokove prelazili kako bismo ostali usporedno s rijekom; pazili smo, meutim, da ne budemo preblizu vodi da ne bismo ostavljali tragove u blatu.

67

ANDY MCNAB Zemljite je bilo samo smrznuto blato i bljuzgavica. Poneki dijelovi terena bili su ograeni bodljikavom icom. Nailazili smo na male, trone zgrade, humke uzviica, drvee, stare boce o koje smo se spoticali, komade smrznute plastike koji su buno pratali pod nogama. Ova se pustopoljina mogla jednako tako nalaziti i u Sjevernoj Irskoj. Vjetar je prestao. I najslabiji zvuk putovao je stotine metara. Patrolirali smo po mjeseini; u ledenom su se zraku od naeg daha stvarali oblaci. Ili smo polako, zaustavljajui se i ponovno kreui svakih pet minuta. Psi su lajali. Kad bismo doli do neke zgrade, netko bi uao u nju i pregledao je, a zatim bismo je zaobili. Kad bismo pak stigli do neke ograde, prvi bi ovjek provjerio hoe li nastati buka, a onda bi orujem pritisnuo icu i napeo je, drei je tako dok ne bismo svi preli. Morali smo proi pokraj nekakve poluotvorene kolibice. Vlasnik je hrkao pokraj eravice, no nije se niti pomaknuo kad smo se prou-njali pokraj njega. Ispred nas bila je cesta. Nama slijeva pruala se cesta koja vodi u pogranini grad - Krabilah. Po zgradama su se palila i gasila svjetla. Gusjeniari su gmizali naprijed-natrag, ali bili su dovoljno udaljeni da se zbog njih ne zabrinjavamo. Iza nas je jo katkad odjeknuo poneki pucanj ili rafal. Preli smo otprilike tri kilometara. Preostalo ih je jo sedam. Nije jo bila pono. Imali smo jo dovoljno sati mraka. Osjeao sam se prilino dobro. Hodali smo uzdu nekakve ivice, a onda okrenuli ulijevo u prirodni odvodni jarak. Ovaj nas je odveo u neki strmi wadi, koji je ini se, zatim izlazio u Eufrat. Wadi je bio irok 40-50 metara, a dubok 25. Obje su mu strane bile strme. Dno je bilo praktiki ravno i po njemu je tekao potoi. Nismo mogli zaobilaziti ovaj teren jer nismo znali dokle se stere. Mogao nas je baciti na jug, a ondje su se nalazile ceste koje smo htjeli izbjei. Primijetio sam tada da wadi okree prema zapadu, to bi bilo prekrasno. Mogli bismo se okoristiti njegovom zatitom dokle god se prua. Dospjevi do njegova ruba, otpuzao sam preko grebena da pogledam unutra. Iza mene bio je Mark. Poeo sam se sputati i u tom asu suprotna strana wadija postala je mnogo preglednija. Prvo to sam ugledao na nebosklonu bila je silhueta straara. BRAVO TWO ZERO ovjek je etkao gore-dolje, topui nogama i puui u ake ne bi li se kako ugrijao. Pogledao sam uokolo i nisam mogao povjerovati svojim oima. Bilo je to prostrano logorite - atori, zgrade, vozila, radioantena. Kako mi se vid izotravao, poeo sam razaznavati ljude koji izlaze iz atora. uo sam dijelove razgovora. Bili su leima okrenuti prema mjesecu i gledali su u naem smjeru. Nisam se pomaknuo. Prolo je petnaest minuta prije no to sam se uspio povui do Marka. Znao sam da je morao vidjeti isto to i ja, jer mi se nije bio pridruio. I on je leao nepomino poput kamena. Prizor je doista bio jezovit. Bili smo strahovito izloeni. Vratio sam se poravnavi se s Markom. - Vidio si? - Da, uasno - kazao je. - Moramo se vratiti i nekako srediti. - Bezfrke. Otpuzat emo do ostalih da se pregrupiramo. Odanle emo se povui do ivice i ondje nekako srediti te nai neki drugi zaobilazni put. Preli smo 30 metara pri povlaenju iz zone neposredne opasnosti kad smo se u jarku podigli u nekakav poluuanj. Nervozna vika i pucnjava izbile su istodobno. Sam se pakao otvorio. Mark je zalegao s minimijem i ibao uzdu itave ivice, gdje god bi opazio plamen iz cijevi. Paljba je planula i s druge strane wadi-ja. Nije me nimalo impresionirala, jer su bili na uzvisini. Ispalio sam svoj posljednji projektil iz 203, a onda je ve nastupio trenutak za elegantno udaljavanje. elio sam se vratiti do rijene obale jer e nam ona pruiti zaklon. Dok smo bjeali, sa svih se strana pucalo i galamilo. Ostatak patrole vodio je borbu. Uzdu itave ivice vladao je velik mete. Pretpostavio sam da su Bob i ostali zajedno u grupi. Iraani s druge strane wadija pucali su u svim smjerovima. uo sam granate iz 203 - mora da su bile Legsove, jer su Dinger i Bob imali minimije. Bilo je vrlo buno. Svatko je bio zaokupljen svojim vlastitim malim svijetom. Bolna sam srca spoznao da vie nema nikakvih izgleda da emo se opet skupiti. Sada smo razbijeni na daljnje dvije skupine, i to tek nekoliko kilometara pred ciljem. Kojega li peha! Stvarno sam mislio da emo uspjeti. Mark i ja bili smo na obali Eufrata i pokuavali smo shvatiti to se dogaa. Vodena je linija bila 10 do 15 metara ispod crte oranica pre147 ANDY MCNAB ko kojih smo upravo preli, a izmeu njih leao je itav sklop malih terasa. Mi smo se nalazili na prvoj, usred

68

nekakvoga grmlja. Mogli smo uti progonitelje na obali koji su se zubljama probijali prema nama, dovikujui se meusobno. Povremeno se s nae strane wadija ula nervozna paljba, za kojom su slijedili okraji lijevo i polulijevo od nas, u kojima su sudjelovali 203 i minimi. Svijetlei je metak letio vodoravno, da bi zatim, odbivi se od neke zgrade ili stijene, uzletio okomito. Podigli smo glave kao dva eglja i ogledali se oko sebe. Teko se bilo odluiti to emo i kamo emo - da li prijei rijeku ili se probijati kroz neprijateljske poloaje i riskirati da nas ubiju ili zarobe. Preko rijeke nikako - apnuo sam Marku na uho. Nisam za to imao dovoljno hrabrosti, pa smo se odluili za proboj kroz neprijateljske linije. Ali kada? Vladala je silna zbrka, pa je bilo teko prepoznati to je dobra prilika a to nije. Jebi ga - apnuo je Mark - u dreku smo, to je tu drugo bitno? Izvuemo li se, sve e biti fino i dobro, ne uspijemo li to onda samo sam se nadao da e kraj biti lak i brz. U vezi s itavom ovom situacijom osjeao sam nekakvo posvemanje spokojstvo. Provjerili smo zalihe streljiva. Imao sam jedan i pol okvir, Mark redenik sa stotinu metaka za minimi. Poloaj je bio zaista smijean: oko nas okraj i svijetlei meci, a mi lijepo sjedimo u grmlju i nastojimo se srediti, istodobno gledajui drugu obalu rijeke. Ruke su mi bile ledene. Lie i trava postali su od mraza krhki. Rijeka je bila obavijena maglicom. Pogledao sam Marka i umalo mu se nasmijao. Nosio je dugi vuneni al koji se mogao sloiti tako da izgleda poput komandoske kape iz Drugog svjetskog rata. Zaboravio je utisnuti vrh kape, pa je izgledao kao Noddy. Ozbiljna je lica virkao kroz grmlje i izgledao je silno smijean. Ne krenemo li sada, stari moj, nikad vie niti neemo rekao je. Kimnuo sam. Govorio je, promatrao i istodobno iz depa ieprkao bombon te ga strpao u usta. BRAVO TWO ZERO To mi je posljednji. Ba mi pae; ionako bi mi mogao biti zadnji. Ja svojih vie nisam imao. Gledao sam ga eznutljivo. Tebi nije ostao ni jedan, zar ne? - glupo se smijuljio. Ne, ostao mi je kurac. Gledao sam ga kao psetance. Izvadio je slatki iz usta, zagrizao ga i dao mi polovicu. Legli smo uivajui jedan asak i psihiki se pripremali za polazak. Na kraju, odluku su donijeli drugi. etiri su Iraanina naila obalom; ostavljali su dojam da su dobro izvjebani i drogirani. Nisu larmali i dobro su se razvili. Ipak su izgledali nervozno, kao to izgledaju ljudi koji znaju da su blizu tipova koji bi mogli pripucati. Pokrenemo li se, spazit e nas. Signalizirao sam Marku: ako nas ne opaze, pustimo ih da prou: opaze li nas, dobit e svoje. No prili su nam tako blizu da nas nikako nisu mogli ne zamijetiti, pa smo ih stoga smaknuli. Sada smo morali krenuti, bio pravi trenutak ili ne bio. Pobjegli smo oranicom, usporedno s rijekom. Neto dalje, udesno, poeli smo svladavati blagi uspon, s kojeg se teren sputao prema rijeci. Zauli smo neke pokrete, pa smo se hitro spustili. Brazde su vodile u smjeru sjever-jug, pa smo polegli meu njih. Poeli smo puzati potrbuke i tako preli itavo polje do ivice. uli smo otre naredbe, a smueni su se vojaci posvuda rastrali. Nisu bili dalje od 25 metara. Puzali smo dvadeset minuta. Zemlja je bila ledena pa je bilo bolno staviti ruke u blato i tako se povlaiti. Odjea mi se promoila. Lokvice su se smrznule, pa je led kad smo ih prelazili pucao. Zvuk se u mojoj glavi pojaavao tisuu puta. ak mi se i um vlastitog disanja inio zastraujue glasnim. elio sam se samo izvui iz ovog dreka i dokopati stabala, a ondje e sve biti potpuno drukije, bit e to novi, hrabri svijet. I dalje se pucalo, galamilo; vladala je posvemanja zbrka. Kako li emo se uope iskobeljati iz ovoga - nisam imao pojma. U ovakvim situacijama mora samo nastaviti napredovati i gledati to se zbiva. U velikim smo bili kunjama da se podignemo i jednostavno uteknemo. Iraani su i dalje bili u dnu polja. Moda su - ponadao sam se - pomislili da smo otili dalje niz obalu, prema istoku, da stignemo l/IO

69

ANDY MCNAB ostale. Nije me uope zanimalo to misle, samo dok razmiljaju dovoljno daleko od nas. Na pameti mi je bila jedna-jedina misao - da se te iste noi trebamo prebaciti preko granice. Stigli smo do ivice. Bila je to namjerno posaena mea izmeu polja. Nisko drvee i grmlje raslo je iz nasipa visokog pola metra. Prvotno smo bili naumili prijei ivicu koja se prua u smjeru istok-zapad samo zato da ne bismo morali prelaziti i onu koja vodi u smjeru jug-sjever. S desne smo strane zauli glasove. Mark je virnuo. Iza ivice bilo je jo vie neprijatelja. Jo dalje, junije, uli smo dreku i viku i vidjeli silna svjetla. Mark mi je signalizirao da ostanemo s ove strane ivice i da krenemo ulijevo. Puzali smo meom da se doepamo ivice koja se prua u smjeru sjever-jug. Pokuali smo pronai mjesto kroz koje bismo se mogli beumno provui. Poeo sam se provlaiti. Glavom sam provirio na drugu stranu i smjesta bio pozvan da stanem. im je deko viknuo, Mark gaje otpravio na onaj svijet. Tijelo mu se raspalo pred mojim oima. Mark je otro raspalio po itavoj liniji - od mjesta na kojem smo se nalazili pa prema zapadu. Ispentrao sam se iz ivice i zapucao, da se i Mark stigne provui. Krenuli smo na istok, zaustavili se, ispalili brzo jedan rafal, potrali, zatim opet hitro pripucali, te trali i trali. Ispred nas bilo je neko povieno zemljite. Ispod njega nalazile su se neke zgrade obasjane svjetlom u kojima je bilo ivo. Nismo htjeli prelaziti otvoren prostor, pa nam nije bilo druge nego da se koristimo oitim zaklonom nekakva jarka. Pojma nisam imao to imamo pred sobom. Iznad nas bila je linija ograde. Zbog toga to su se polja natapala, ceste i zgrade bile su na izgraenom zemljitu povrh vodene linije. Zali smo u malu udubinu ispod ograde i krenuli prema jugu. Sada, kad se uinilo da smo se izvukli iz neposredne opasnosti, poeli smo malo usporavati. Pretpostavili smo da metar osamdeset visoka iana ograda opasuje nekakvu vojnu ustanovu. Ili smo uz nju neko vrijeme, a onda zastali. Ispred sebe ugledali smo cestu koja se prua u smjeru istok-zapad. Po njoj su amo-tamo jurila posve osvijetljena vozila. Kao i vozila ugaenih svjetala. Istono od nas svakako se moralo nalaziti nekakvo krianje. Vidjeli smo kako svjetla vozila koja se kreu onamo mijenjaju smjer. BRAVO TWO ZERO Promet je bio gust. Kao da se sve ivo uzbunilo. Mora da su pomislili da su se pojavili Izraelci ili da prodiru Sirijci. Samo sam se nadao da e se u ovom silnom meteu jedna grupica od dva ovjeka i druga od tri nekako uspjeti probiti. Nali smo se nasuprot velikoj dungli s druge strane ograde. Zaustavili smo se i promatrali cestu. Kako smo sada bili blie, mogli smo pod farovima vozila koja prolaze vidjeti vozila parkirana uzdu ceste. Kamioni, terenska vozila, oklopni transporteri. Gdje su vozila, ondje su i ljudi. Mogli smo uti razgovor i um radija. Ne bih mogao rei koliko se daleko protezala kolona prema istoku ili zapadu. Od prvotnog okraja na rubu wadija pa dovde potroili smo tri sata. Preostala su jo samo dva i pol sata mraka, pa sam se uznemirio. Morat emo riskirati. Nije bilo vremena za obilaenje. Leali smo u udubini, mokri i ledeni, i nastojali otkriti gdje emo se provui kroz ogradu. Oba smo se znojili i drhtali. Bili smo gotovo bez municije. Priekali smo da naiu neka svjetla kako bismo shvatili kako su sva ova vozila smjetena. Proi emo izmeu njih ondje gdje su najrazmaknutija. Dva su kamiona bila meusobno razmaknuta petnaestak metara. Ako bismo se mogli provui neopaeno, granica nas ve mami. Morat emo nastupiti hrabro. Poeli smo polako prelaziti polje. Kad god bi nailo neko vozilo, mi bismo se bacili na zemlju. Vano je bilo primaknuti se konvoju to blie prije no to se dademo u trk. itav nam se plan sastojao u tome da protrimo kroz kolonu. Ni jedan ni drugi nismo imali pojma to se nalazi s druge strane ceste, no to nam i nije bilo bitno - time emo se baviti kad prijeemo cestu. Vozila su bila metar iznad nas na podignutoj cesti. Pri vrhu obronka otkrili smo: bila je ograda od tri bodljikave ice visoka jedan metar. Morat emo preko nje prije no to krenemo arati meu vozilima. Naa je rupa medu vozilima bila izmeu dva ceradom pokrivena kamiona. U jednome od njih glasno je piskao radio. Morat emo se popeti preko nasipa. Bit emo izloeni od trenutka kad se ponemo gibati. Ispentrao sam se preko ograde i zalegao da zatitim Marka. Svladao je ogradu, no ica je zabrujala dok se prebacivao preko nje. 1 SI ANDY MCNAB Jedan je vojak poeo blebetati te gurnuo glavu kroz prozor kamiona. Smjesta sam ga slistio. Potrao sam otraga. Stranja strana kamiona bila je podignuta, ali su na njezinu dnu bila dva proreza koja su sluila kao uporite pri

70

uspinjanju. Gurnuo sam cijev kroz pukotinu i ispalio dobar rafal. Mark je smjesta preao cestu te zalegao na drugoj strani obronka, pucajui desno od sebe po konvoju. Nisam znao jesu li u drugom vozilu tipovi, pa sam za svaki sluaj bacio bombu te otrao preko ceste do Marka. Pucali smo sve dok nismo ostali bez streljiva, to se zbilo za pet sekundi. Odbacili smo oruje i pohitali. Oruje nam sada vie nije nimalo koristilo. Iraani su imali kalibar 7,62 kratki, a nama je trebao 5.56. Jedino oruje koje nam je jo preostalo bila je tama. Mora da smo ispucali dovoljno metaka te ih zaplaili, jer nisu odmah poli u potjeru. Otrali smo 300 metara. Vriskovi su ispunili no. Zaustavili smo se pokraj nekog vodotornja. Do svanua vie nije bilo puno vremena. Gledajui ravno preda se, vidjeli smo zdesna cestu koju smo netom preli, jarbol na irakoj strani i jo jednu cestu koju emo morati prijei na putu prema zapadu. Zgledali smo se. Rekao sam: - U redu, kreemo! urno smo hodali preko polja, pa se zaustavili tek pred neim to nam je izgledalo poput velike udubine. Na drugoj strani tog ulek-nua bilo je neko neosvijetljeno naselje. Njegov desni kut, sam njegov kraj, nalazio se manje-vie na cestovnom raskriju. Mora daje ova udubina sluila kao smetlite. U mraku su tu i tamo tinjale vatrice. Sili smo u jamu i posrtali preko starih kanti i guma. Smrad gnjilei bio je nesnosan. Poeli smo se uspinjati na drugu stranu. Negdje na pola uspona na nas su zapucala dva kalunjikova, i to iz velike blizine. Bacili smo se na zemlju, a ja sam otiao udesno. Bjeao sam sve dok, kako sam mislio, nisam dospio u ravninu krianja, a onda okrenuo ulijevo. elio sam se prebaciti preko ceste pa nastaviti trati. Optrao sam obronak neke uzvisine te pomislio da bih se mogao popeti na drugu stranu, ali sam zaao u podruje nekakvog velikog akumulacijskog sustava. Bila su tu dva golema bazena, prljava i masna. Uznemiren, trao sam uokolo poput takora natjerana u kut, to sam zapravo i bio traei nekakav izlaz. Zidovi su bili strmi. Nisam se mogao popeti. Morao sam se vratiti BRAVO TWO ZERO odakle sam doao. Sada vie nita nisam niti gledao, samo sam trao. Ako su mi i bili za petama, spoznaja o tome nita ne bi znaila. Izvukao sam se iz toga opasnog poloaja te stao na cesti. Prsa su mi se nadimala dok sam hvatao dah. Jebi ga, pomislio sam, samo naprijed. Proao sam pored zgrada. Bio sam oduevljen. Osjeao sam da u se izvui. Jo samo granica. Nisam se brinuo o Marku. Vidio sam kako je pao. Nakon toga vie nisam uo nita, a on nije poao sa mnom. Bio je mrtav. Barem je bilo brzo. 8. Osjeao sam da je sve iza mene. Preda mnom je jo bilo samo kratko tabananje do granice. izme su mi bile oblijepljene blatom. Kretanje je bilo naporno. Noge su me pekle. Bio sam na izmaku snaga. Zaustavio sam se da neto ubacim u kljun. Lijepo mi je sjelo. Popio sam malo vode i prisilio sama sebe da se smirim i saberem. Orijentacija je bila vrlo lagana. Jarbol se nalazio ravno preda mnom. Hodajui, pokuao sam razaznati to se zapravo zbilo za ranijih okraja. No bio sam toliko smuen da nisam mogao trijezno razmiljati. Iza mene i dalje se pucalo. Bili su sitni sati 27. i morao sam svladati jo etiri kilometra. U normalnim bih ih okolnostima mogao pretrati za manje od dvadeset minuta, i to pod punom opremom. No, bilo je besmisleno naslijepo hrliti prema Siriji, i to jo u zadnjem satu mraka. Nisam znao kako fiziki izgleda granica: je li to neka ograda ili dubok rov, je li dobro branjena, odnosno je li uope branjena. Osim toga, ako i uspijem ui u Siriju po dnevnom svjetlu, kakav bih mogao doivjeti doek? Bio sam otprilike kilometar juno od Eufrata i kilometar sjeverno od grada. Ovo su podruje natapale diesel crpke smjetene u odreenim razmacima pored rijeke. Na polju su usjevi dosezali visinu od etrdesetak centimetara. Pazio sam da ne ostavljam za sobom tragove, pa sam se kretao sredinom polja, gazei po humcima uz samo korijenje biljaka. Meutim, ni na ovaj nain nisam mogao proi a da za sobom ne ostavim ba nikakva traga. Nadao sam se samo da nitko nee BRAVO TWO ZERO sutradan izai u polje te obraivati mlade usjeve, koji su mi se, unato mrazu, uinili zdravima. Osjeao sam se vrlo samouvjereno. Preivio sam okraje, i to je bilo ono najhitnije. Posljednji je okraj bio poput neke velike zapreke koju sam preao i od koje sam se udaljio, i sad sam bio pun poleta. Ovo je u mnogo emu bilo najopasnije vrijeme. Vjerojatno jo od piljskih vremena, ljudi su s oprezom pristupali planiranju operacije, u njezinoj provedbi bili su agresivni, a najizloeniji pogrekama bili su po njezinu zavretku, pri samom povratku kui. Tada se ljudi ponu oputati te dolazi do najveih frka. Jo nije gotovo - neprekidno sam

71

govorio samom sebi - blizu sam, ali i jako daleko. Adrenalin tijekom okraja i neprekidan vrtuljak sinonjih dogaaja zaprijeili su signalima boli put do mozga. Za Prvog svjetskog rata neki je vojnik Crne strae pogoen etiri puta, no i dalje je nastavljao juriati. Kad je konano zauzeo poloaj te uspio pogledati svoje rane, samo se izvrnuo. Ne shvaa to ti se zbiva s tijelom, jer ti svijest to ne prima. Sada, kad sam se malko smirio i kad mi se budunost inila ruiastom, poeo sam spoznavati koliko sam tjelesno iznuren. Svi bolovi i tegobe minulih nekoliko dana odjednom su poeli navirati. Bio sam prepun posjekotina i masnica. Za okraja tri i skae i tijelo ti sve vrijeme prima udarce. Tada ih ne zamjeuje. Po rukama, koljenima i laktovima imao sam duboke rane, a s obiju strana nogu bolne masnice. Iz trnovita grmlja izaao sam s oderotinama i oguljotinama, a posjekotine su rezultat prijelaza preko ica; ti su bolovi samo upotpunjavali posvemanju razinu boli. Bili smo pregazili gotovo 200 kilometara kamenita tla i kriljevca i s obue je poela otpadati koa. Stopala su mi bila u gadnom stanju. Bila su posve mokra, a osjeao sam ih kao ledene blokove. Prste jedva da sam i osjeao. Odjea mi je bila razderana i ras-porena, a ruke prekrivene mau i prljavtinom kao da sam zadnjih nekoliko dana radio na nekakvom motoru. Tijelo mi je bilo posve blatno; dok sam hodao, blato se polako suilo. Niz lea su mi tekli potoii znoja, a izmeu nogu i u pazusima koa mi se ojela. Udovi su mi bili promrzli, no barem mi je trup, zbog kretanja, bio topao. I dalje je bilo vrlo hladno. Po blatu se nahvatala ledena kora. Prvih dvadesetak centimetara veih mlaka bilo je pod vrstim ledom. Bila je divna, jasna no. Zvijezde su svjetlucale, i da je ovo bilo u bilo 155

ANDY MCNAB kojem drugom dijelu svijeta, ovjek bi izaao i divio se. No jasnoa neba znaila je da nikakvi oblaci ne zastiru pun mjesec na zapadu te da nikakav vjetar ne razgoni umove. Ovdje-ondje nalazile su se neke pojate, poneke s upaljenim svjetlima, poneke s ukljuenim generatorom. Prema jugu vidio sam svjetla grada. Psi su lajali; vukao sam se oko zgrada, u nadi da u ostati nezamijeen. Zbog automobilskih svjetala u daljini uzdrhtao sam. Je li to dio potjere? Hoe li sada poeti potragu po poljima? Ovo ovdje za mene nije bilo ba dobro mjesto. Preostao je jo samo sat i pol mraka - nedovoljno da zaobiem grad, pa ak ni da proem ravno kroza nj i doepam se druge strane. Budui da su svjetla postupno blijedjela, brzo sam odvagnuo situaciju. Kao u onoj staroj pjesmi sastava Clash, otii ili ostati? Da se nekamo sakrijem ili da odem prema granici i pokuam je prijei prije svanua? Kolika je vjerojatnost da e Iraani nastaviti potragu tijekom dana? Do sada, sasvim sigurno, nije bilo nikakve potrage. Moda su pomislili da sam ve preao granicu i odmaglio. Zgrade su izgledale jako privlano. Da li da uem u jedan od tih kueraka, u kojima e zatei tek nekakvog starca uz vatru, te ostanem ondje preko dana? Imao bih zaklon, a moda i hranu i vodu - te, bar teorijski, priliku da se bolje sakrijem. No osamljene ili oite zaklone nikad ne treba koristiti. Oni su prirodna meta svake potrage. U filmovima svi ovakvi tipovi ive po sjenicima. To je ista i posvemanja fantastika. Ako si ondje, nai e te. Nema nikakva skrivanja po balama slame, nikakvih izmicanja bajunetama koje bodu po sijenu. Najvee sam izglede imao na otvorenom terenu, ali na nekom mjestu zatienom u prvom redu od pogleda sa zemlje i iz zraka. Morao sam raunati i s najgorim scenarijem, s time da e Iraani podii izviaki zrakoplov. Naao sam neki odvodni kanal, irine jednog metra, a dubine etrdesetak centimetara, kojim je prirodnim padom tekla voda. Uao sam u nj i hodao njime, zadovoljan to u blatnoj vodi ne ostavljam tragove. Voda je tekla s istoka na zapad, u smjeru moga kretanja. Pogledao sam na sat, odbrojavajui minute do zore. Svakih nekoliko metara zastajkivao sam i osvrtao se, oslukivao, planirao slje-

* I/. i I ^ l/^V^eft ^fC,-^ Qrt rt/e. BAGHUAD

72

Ji \

Razglednica kojom nam je eta izrazila dobrodolicu Moj suvenir - mapa za bijeg s potpisima suboraca i generala Schvvarzkopfa

_. Pukovnijsku groblje u Trojica koja se nisu vratila SCUD na TELU Prinrpmanif ^

S60. $7-milimetarskiprotuzrakoplovni top Kalanjikov irakih komandosa sa sklopivim kundakom 3 Cl "3 O 1

Puka M16 sa 40-milimetarskim tromblonom Pukomitraljez nmiiini BRAVO TWO ZERO dei pokret, planirao ga s obzirom na to to u ako je neprijatelj ispred mene, to ako me napadne slijeva. Pamtio sam teren koji sam proao te planirao najbolji put izvlaenja u svim zamislivim okolnostima. Nakon 300-400 metara pred sobom sam ugledao nekakvu tamnu sjenu. To je mogla biti ili neka mala brana ili pak prirodni propust. Kad sam se pribliio vidio sam daje nekakva pruga, koja u smjeru sjever-jug vodi od Eufrata do naseljene zone, ovdje pokrivena elinom ploom kao improviziranim mostom, neto to se via kod popravaka cesta u Velikoj Britaniji. Tek to nije bilo svanulo. Morao sam se odluiti. Mogao sam produiti jarkom u nadi da u naii na neto bolje, ili sam pak mogao ostati ovdje. Promislivi, zakljuio sam da e biti najbolje ostati ovdje. Jedini problem s propustom bio je taj to stvari u mraku i u nudi mogu izgledati sasvim dobro, no po danjem svjetlu mogu ispasti posve drukije. Kad se nou u nepoznatu kraju odabire PS, mora biti jako oprezan. U bataljunu u Tidvvorthu bili smo smjeteni u dvjema na vlas istim vojarnama. U jednoj su bile zelene jakne, u drugoj lako pjeatvo. Jedne sam se noi vratio iz grada s vreicom chipsa i umakom od curryja, pijan kao guzica. Doteturao sam u svoju sobu, zbacio hlae i uspentrao se u postelju. Sjedei i jedui chips, dok mi se u glavi sve vrtjelo, a svjetiljka o uzglavlju gorjela, nisam nita shvaao kad mi je neki momak doviknuo: - Gasi svjetlo, Geordie. - Podigao sam pogled, a ono na posteru Debbie Harry, a ja to stvorenje ne podnosim. - Tko je, do vraga, onaj tamo? - zauo sam neki glas, no tada sam ve bio spoznao to sam uinio. Ostavio sam chips, dograbio hlae i spaavajui ivu glavu izjurio iz vojarne lake pjeadije. Potrbuke sam otpuzao pod elinu mosnicu. Propust nije bio onako dubok kao sam kanal, jer nije bio ien, no

73

oekivanje da u moi opustiti udove daleko je nadvladala pomisao na to da u leati u hladnom blatu. Iz depa na nogavici izvukao sam ovitak karte i pokuao se njime pomoi kao svojevrsnom izolacijom, no bez ikakve koristi. Misli su mi odlutale na hranu. Moda e mi ustrebati kasnije, no moglo bi se dogoditi i da me uhvate. Bolje ju je protisnuti kroz grlo nego da mi je oduzmu. Iz opreme o pojasu izvukao sam zadnju vreicu odrezak s lukom - i razderao je. Jeo sam prstima te kasnije s ambalae polizao i ANDY MCNAB BRAVO TWO ZERO

zadnje trunke hladne, sluzave tvari. Zatim sam usne stavio tik do vode i skrnuo nekoliko gutljala. Metnuo sam na sebe kartu, spremivi se da je prouim kad bude dovoljno svjetla, te legao poleuke i ekao. Kad je tamu zamijenilo svjetlo, u daljini sam zauo kamione te povremenu viku i dozivanje, ali ne toliko blizu da bih se uzbunio. Bilo je gotovo mirno. Poeo sam drhturiti, a uskoro i nekontrolirano drhtati. Cvokotao sam zubima. Duboko sam udahnuo i napeo miie to sam vie mogao. Tako sam ostao dva sata. U ruci sam drao svoj borilaki no, sat sam stavio na prsa, tako da nisam morao pomaknuti ruke. Prouavao sam kartu kako bih odredio gdje sam. Budem li morao bjeati, ne bi bilo vremena za itanje karte. elio sam znati da e mi, kad se izvuem odavde, slijeva biti naseljeno podruje, da u zdesna imati Eufrat te da u imati toliko i toliko kilometara tranja do granice. elio sam u glavu zabiti to vie podataka. Pretresao sam brojne planove, zapravo fantazije. A to ako sam ve u Siriji? Znao sam da nisam preao granicu: dvije su zemlje u ratu, pa stoga mora izmeu njih postojati nekakva fizika barijera, no to me nimalo nije omelo u snatrenju. Mora da je bilo oko osam sati kad sam iz smjera grada zauo struganje kozjih papaka. Ukoio sam se. S kozama na ovom putovanju nismo bili ba najbolje sree. Pastira nisam uo sve dok nije stao na metalnu plou. Udahnuo sam duboko, istinski duboko. Isteui vrat, ugledao sam okrajke dviju sandala i niz velikih, irokih nonih prstiju. Jedno se stopalo spustilo u blato. Stisnuo sam no. Neu poduzimati nita sve dok se ne sagne i ne ugleda me; meutim, to u tada uiniti, ni sam nisam znao. Da li samo podii ljevicu i ubosti ga u lice? to u ako pone bjeati? Prema velikim prstima i irokim stopalima mogao sam pretpostaviti da nije vojnik, pa vjerojatno nije ni naoruan. Prignuo se da podigne kartonsku kutijicu koju nisam bio primijetio u jarku. Bila je to odbaena katulja za streljivo kalibra 7,62 kratko, municija za kalanjikov. Nestao mi je iz vidokruga. Kutija je doletjela natrag u vodu. Mora da ju je pregledao pa zakljuio da za nj nema vrijednosti. Prispjelo je nekoliko koza i zaustavilo se na obali. Nisam niti disao, niti treptao. Kozar se vratio na most te stao tako da su mu prsti strali preko elinoga ruba. Iz dubine grla ishrakao je obilan ispljuvak te ga ispljunuo u vodu. Voda je tu sluzavu zelenu meduzu donijela do mene i naplavila mi je u kosu. Ionako sam bio sav umazan, pa me ovo ne bi trebalo smetati, no zasmetalo me. Bio sam siguran da e jedna od koza sii u vodu te da e stari morati sii i spaavati je, no to se nije dogodilo. Poeo sam strugari hraak iz kose. Leao sam oslukujui zvukove. Gledajui van, iz svoga sam groba mogao vidjeti da je svjee zimsko jutro bez oblaka. Pogledu se otkrivao seoski prizor, nipoto pustinjski krajolik. Daje bilo krava, mogla bi ovo biti polja oko Hereforda. Postoji jedna stazica koja vodi obalom rijeke Wye i s nje se najednom mjestu otvara pogled na drugu obalu, gdje se nalazi mljekarstvo s vlastitim kravama. Kate je voljela da je vodim tamo. Onaj prizor nije imao nita zajedniko s ovim to sam sada gledao, noja sam zamiljao mukanje krava i zvuk Kateina hihota. Sunce je izalo, no ja sam bio izvan dosega njegovih zraka. Onako zaglavljen, osjeao sam se poput gutera. Bilo bi divno leati vani i grijati kosti. uo sam vozila u daljini - kripave, krntijaste, neugodne zvuke u prolazu. Djeca i stariji derali su se i ciali. Strano me zanimalo to se vani zbiva. Trae li me? Ili jednostavno idu po svojem svakodnevnom poslu? Blizina ljudi u jednu me ruku jako zabrinjavala, no u drugu bilo je ugodno i utjeno uti ljudske glasove, jer je to znailo da nisam sam. Bilo mi je hladno i bio sam iznuren. Dobro je bilo dobiti neku potvrdu da sam na Zemlji, a ne na Zanussiju. Ponekad bi neko vozilo prilazilo sve blie i blie, a meni bi srce poelo preskakati. Hoe li se zaustaviti? Ne budali - nikakve frke, odlaze na rijeku. Mora da tragaju. Ali ne intenzivno, preblizu je granica.

74

Zvui su bili zastraujui. Dok bi doli do mene, moja bi ih svijest ustostruila. Strepio sam od djeje znatielje. Malci se moraju igrati. Igraju li se u vodi? Igraju li se s kozama? to rade? Dijete 158 ANDY MCNAB BRAVO TWO ZERO

je nie od odrasle osobe, pa e imati bolji pogled na prodor. Umjesto danjeg svjetla malac e ugledati moju glavu ili stopala i nee morati biti odlika da shvati kako treba podii uzbunu. Strano sam elio da me ne uhvate. Ne sada. Ne nakon svega. Promatrao sam sat na prsima. Pogledam jednom, jedan sat. Pola sata kasnije pogledom opet. Jedan i pet. Vrijeme se vuklo, no na svoj sam kripac poeo gledati vedrije. Jest, bilo je vozila, koza i kozara, no svima sam im promaknuo. I dalje sam nastojao upamtiti kartu, prijei u glavi sve rute. udio sam za mrakom. Zagluujua zveka elika - provezla se grupa vozila. Ovaj put su se zaustavili. Otkriven si, zato su stali? U govnima si. Ne brini se, nekoga uzimaju u vozilo. Ostani samo potpuno miran, kontroliraj disanje! Svojski sam se trudio da mislim optimistino, kao da u ih time sprijeiti da dou i pronau me. 7,62 je metak velikog kalibra. Zvuk stotinu takvih metaka koji odjekuju po elinoj ploi tek nekoliko milimetara od moga nosa bio je neto najuasnije to sam ikada uo. Sklupao sam se i u sebi vrisnuo. Jebi ga! Jebi ga! Jebi ga! Ljudi su se derali iz svega glasa. Pucalo su posvuda oko ispunog jarka. Blato je prtalo. Osjetio sam strah. Sklupao sam se jo vie, nadajui se da me nita nee pogoditi. Pucnjava, tutnjava i vika kao da nisu imali kraja. Paljba je prestala, no vikanje se nastavilo. to li e sada uiniti - jednostavno turnuti oruje pod plou i raznijeti me ili to? Usro sam se od straha. Nisam znao to od mene ele. Nisam mogao razumjeti zato vrite. ele li me zarobiti? Ubiti? Hoe li ubaciti granatu? Jebi ga, pomislio sam, ele li me dobiti van, morat e me izvlaiti. Umrijet u u jarku kanalizacije etiri kilometra od granice, o tome nisam nimalo dvojio. Nosom samo to nisam dodirivao donju stranu eline ploe. Istezao sam vrat, ali iz svoga poloaja nisam mogao mnogo vidjeti. Ukazala se puana cijev. Zatim lice nekog momka. Kad me spazio, poprimio je izraz potpunog i krajnjeg iznenaenja. Malo je odskoio i kriknuo. Zatim sam ugledao brojne izme koje skau posvuda oko kanala. Sa svake strane po tri momka koji urlaju iz svega glasa. Pokazivali su mi da izaem. Kurac vama! eljeli su vidjeti moje ruke. Leao sam poleuke rairenih ruku i nogu. Dva su momka zgrabila svaki po jednu moju izmu pa potegnuli. Izvukao sam se poleuke i prvi put u dnevnom svjetlu pogledao Siriju. inila mi se najljepom zemljom na svijetu. Na uzvisini sam vidio jarbol, bolno blizu. Gotovo da sam mogao ispruiti ruku i dodirnuti ga. Osjeao sam se kao da sam pokraden ili opljakan: osjeaj nevjerice da se sve ovo dogaa meni, pomijean s bijesom to mi je oteto neto na to imam potpuno pravo. Zato meni? itava sam ivota imao sree. Bio sam u frkama nad kojima nisam imao nikakve kontrole, a i u guvama koje sam sim stvorio. No uvijek sam imao dovoljno sree da se izvuem razmjerno neozlijeen. Dobio sam nekoliko udaraca nogom, a onda su mi pokazali da se osovim. Uspravio sam se, digavi ruke u zrak, i zurio ravno preda se. Nebo je bilo lijepo plavo, prekrasno. Okrenuo sam lea Siriji, gledao u izorana polja i zeleno raslinje te sve one kuerke i pute koje sam prole noi izbjegavao. Toliko mnogo truda uzalud! Toliko malo preostalih sati danjeg svjetla! Oruje su drali nervozno, a skakali su amo-tamo kriei poput crvenokozaca. Bili su jednako uplaeni kao i ja. Ispaljivali su rafale u zrak, a ja sam si mislio: evo ga na, samo mi jo treba da jedna od tih kugli padne dolje i prostrijeli mi glavu. S desne strane mosta bila su parkirana dva land cruisera. Tri su tipa koraala po elinoj ploi; osam ili devet drugih jurilo je okolo po obalama jarka. Krajolik je izgledao jo europskije nego to sam zamiljao. Bio sam ogoren na sebe sama. Da su me epali u bezlinoj pustinji, to bi

75

160 ANDY MCNAB BRAVO TWO ZERO

bila zla srea, ali da me uhvate ovako, na terenu koji bi se mogao nalaziti u sjeverozapadnoj Europi, to je bila doista gadna trapavost. Vojaka je bilo posvuda. Blebetali su i eretali, i dalje vrlo napeti. Sada kad su me uhvatili, nisu bili ba sigurni to e sa mnom. Kao da je bilo vie poglavica nego Indijanaca; svi su eljeli zapovijedati. Mora da ih je spadala nekakva nagrada. Ja sam, hrpa jada, stajao nepomino u blatu. Zurio sam ravno preda se, ne smijeei se pomirljivo, ne mrtei se prkosno, ne hvatajui niiji pogled. Ponaao sam se kako su me uili: nastojao sam postati neupadljiv, beznaajan. Poeli su pucati u zemlju. Bili su u nevjerojatnom zanosu. inilo mi se runim da budem ustrijeljen sluajno, a ne pri obavljanju zadatka ili u okraju u kojem uzvraam paljbu. Nema tu nikakve sla-vinosti: jednostavno nisam elio umrijeti, zbog toga to je nekom mulcu, lakom na okidau, tako dolo. Ili, to je jo gore, da budem ozbiljno ranjen. No ne moe im u ovakvoj situaciji pokazati da se boji; samo stoji, duboko die, miri i preputa im se. Pucnjava je prestala nakon petnaestak sekundi. Jedan je vojnik skoio u prodor i poeo prekapati po mojoj opremi. Vratio se s kartom, koja je bila nezapaena, nabojnjaama i noevima za borbu. Zavitlao je otricom preda mnom i izveo onaj drevni pokret presijecanja vrata. Pomislio sam da e biti gadno. Jedan drugi vojnik gurkao me orujem, pokazujui mi da kleknem. Hoe li me ubiti? Je li sada trenutak da se umre? Nisam se mogao domisliti nikakvom drugom razlogu zbog kojeg bih trebao pasti na koljena. Da me hoe odvesti odavde, bili bi me vukli ili mi naredili da krenem. Dakle, da li kleknuti i iekivati da me ustrijele ili potrati? Ne bih dospio daleko. Ubili bi me nakon nekoliko koraka. Kleknuo sam u vodu i gusto blato. Dno odvodnog kanala bilo je etrdesetak centimetara nie od razine polja, pa kad sam se konano spustio, bio sam manje-vie u ravnini eline ploe. Pogledao sam uvis. Kazneni udarac kojim je jedan od momaka pogodio moju eljust sruio me unatrake u jarak. Voda mi je navrla u ui, a bijele mrlje jarkog svjetla zaslijepile su mi vid. Otvorio sam oi. Kroz eksploziju zvijezda vidio sam kako se svijet pribliava s ljudima i plavim nebom iz kojeg tek to nisu pljusnuli kundaci. ak i onda kad ostanete bez daha obrambeni mehanizmi is-kreu vae tijelo. Licem u blatu, skvrio sam se u zbijenu loptu. Kad je vjetrovito i kad se zna da e prizemljenje biti gadno, padobranci vele: - Stopala i koljena skupa i prihvati prizemljenje. - Morao sam ovo prihvatiti, nisam ga nikako mogao zaustaviti. U usporedbi sa strijeljanjem, ovo je bilo gotovo ugodno iznenaenje. Bili su poput ivotinjica: malo su cipelarili, zatim se povlaili, pa opet vraali sa sve vie samopouzdanja. epali su me za kosu i iskre-nuli mi glavu unatrag. Dok su nogama tukli i bubali po mom tijelu, po-mahnitali od zatomljene frustracije, vritali su: - Tel Aviv, Tel Aviv! S mosta su mi skakali na leda i noge. Osjeti svaki udarac, ali ne i bol. U tvoje tijelo brizga previe adrenalina. Napne trbuh, stisne zube, ukoi tijelo to vie moe i nada se, nada, da deki nee poeti s ozbiljnom orom. - Tel Aviv! Tel Aviv! - neprestano su kriali. Sinulo mi je na to ciljaju. Ne, nije ovo bio dobar dan. Nije moglo ovo trajati due od pet minuta, no bilo je sasvim dugo. Kad su se konano povukli, okrenuo sam se i pogledao ih. elio sam da vide koliko sam zbunjen i jadan, ubogi vojnik kao i oni, prestraen i krotak, vrijedan njihove suuti. Nije upalilo. Znao sam da e ponovno krenuti iz poetka, pa sam se sklup-ao, nastojei ovaj put poda se gurnuti ruke. Bio sam oamucen, ali sve vrijeme manje-vie pri svijesti. Udarci ristom u moju glavu i slabine bili su prekidani silnim dobro naciljanim udarcima u bubrege, usta i ui. Prestajali su nakon svakih nekoliko minuta, pa me podizali na noge. Jedva sam stajao. Bio sam u nekakvom poluunju; nastojao sam ostati sagnute glave, teturao sam, drao se za trbuh, iskaljavao krv. Zanjihao sam se i izgubio tlo pod nogama. Dva su mi deka prila svaki s jedne strane. Hitro su me pretraili samo povrno pretresli da se osiguraju da nemam pitolj - a onda me udarcima nogu sruili na koljena i gurnuli mi glavu u blato. Ruke su mi zabacili na lea pa ih svezali. Pokuao sam podii glavu kako bih uspio disati, no stali

76

su na nju da bi me primorali da ostanem dolje. Hvatao sam dah i udisao ANDY MCNAB BRAVO TWO ZERO

blato i krv. Pomislio sam da u se uguiti. uo sam samo dernjavu i viku, a onda jo malo pucnjave u zrak. Svaki je zvuk bio uvean. Glava mi je pucala od boli. Znam da su me zatim ponijeli prema vozilima. Noge me nisu sluile, pa su me morali pridravati ispod pazuha. Hodali su brzo, a ja sam i dalje kaljao i balio, nastojei u plua uvui bar neto zraka. Lice mije naticalo. Usnice su mi bile razbijene na nekoliko mjesta. Potpuno sam im se prepustio. Bio sam krpena lutka, vrea dreka. Bacili su me u stranji dio land cruisera, u prostor za noge iza prednjih sjedala. im su me tamo strpali, pokuao sam se to udobnije smjestiti i nekako pribrati. U tom skuenom prostoru osjeao sam se nekako neobino sigurno. Barem su me prestali udarati i opet sam mogao disati. Osjetio sam topli grija te nanjuio dim cigareta i jeftini losion. Dobio sam kundakom po glavi. Gadno me zaboljelo i ponizilo. Od ovog se udarca neu moi oporaviti kad bih i htio. Bio sam posve smlavljen. Stranu sam bol osjeao u potiljku i sve mi se vrtjelo. Disao sam kratkim odsjenim udisajima, uvjeravajui sama sebe da moe biti i gore. Na sekundu-dvije uinilo se kao da u imati pravo. Nisu me vie mlatili, to sam drao sasvim zgodnim. A onda su dva mladia skoila na stranje sjedalo i stala me izmama gaziti po itavu tijelu. Dok se vozilo valjalo poljem, nisu poputali u tempu. Nisam mogao vidjeti kamo idemo jer sam morao drati glavu dolje kako bih je zatitio od silnog nogatanja. To bi uostalom ionako bilo posve besmisleno. to se mene tie, jednostavno su me vodili na strijeljanje. Na to nisam mogao utjecati, pa sam samo elio da sve brzo proe i zavri. Preivio sam prvotni ok zarobljavanja i obeshrabrujui pogled na sirijsku granicu. Odjednom me smlavilo. Bio sam na domak Siriji i onda su me uhvatili. Kao da sam trao maratonsku utrku u olimpijskom vremenu te korak do vrpce doivio diskvalifikaciju. Ponovno sam se upitao kadli e me strijeljati. Vozilo je iznenada skrenulo u stranu i zanjihalo se da izbjegne svjetinu. Kad je usporilo, uo sam dreku i viku rulje. Svi su pomahni-tali; istinski su se radovali. Vojaci iz vozila pripucali su iz svoga oruja. AK47 je oruje velikog kalibra, pa kad se ispali u zatvorenu prostoru, moe se osjetiti poveanje tlaka zraka. Zagluilo me, ali me poznati miris kordita na udan nain smirio. Poeo sam osjeati krv i blato u ustima. Nos mije bio pun ugruaka. Odskakivao sam gore-dolje dok je vozilo jurilo preko oranice. Amortizeri su stenjali i cviljeli. Jedina mi je elja bila da se uurim u neki kut i da se svima sklonim s puta. Jedna mi je polovica mozga govorila da zamirim i duboko udahnem, pa moda sve ovo nekako mine. No u podsvijesti postoji mrva nagona za preivljavanjem: priekaj i vidi, moda nee, uvijek postoji neka ansa... Svjetina se glasala zastraujuim urlikom crvenokoaca. Buno su proslavljali to su nekoga uhvatili, no nisam mogao razaznati je li ovaj urlik pobjedonosni pozdrav ili najava jo gorih dogaanja. Dok smo se valjali poljem, pokuavao sam se usredotoiti na to da prema odorama odredim vojsku. Bila je to britanska maskirna uniforma s remenjem o kojem je bilo pet okvira za automat te visokim izmama na vezanje. Imali su padobranska krilca, kao i crvene uzice, koje su ih oznaavale elitnim komandosima. Tek sam mnogo kasnije doznao da te vezice nose u spomen na neku pobjedu u Drugom svjetskom ratu kada su se borili pod Montgomervjevim zapovjednitvom, na to su bili silno ponosni. Izbili smo na neasfaltiranu cestu i drmusanje je prestalo. Nisam se ba jako zabrinjavao kamo emo u ovoj etapi -elio sam samo da ve jednom stignemo i da deki konano prestanu s nogatanjem. Vojnici su mi neto govorili brzo i agresivno. Vozilo se zaustavilo. Kao da smo stigli u nekakav grad. Oko nas je sve zagalamilo. uo sam glasove, mnogo glasova i znao sam prema njihovu tonu da je rulja ljutita. Zvuk mrnje ruan je i univerzalan. Podigao sam pogled. Vidio sam more lica, vojnikih i civilnih, lju-titih, zanesenih, lica koja izvikuju psovke i pogrde. Osjeao sam se poput bebe u kolicima okruene grupom odraslih koji se naviruju unutra. Prestraio sam se. Ovi su me ljudi mrzili. Jedan je starac potegnuo duboko iz svojih tuberkuloznih plua i u lice mi ispljunuo zelenu gvalu. Uslijedile su nove salve, obilne i brze. Zatim je nastupio fiziki obraun. Poeo je udarcem u rebra, pokusnim udarom u novu robu u gradu. Udarac se pretvorio u guranje, pa u amar, zatim u bubotak, da bi me potom svjetina poela vui ANDY MCNAB

77

BRAVO TWO ZERO

za kosu. Pomislio sam da e mi rulja presuditi. Osjeao sam da e me linovati ili jo neto gore. Stali su se penjati po vozilu. Mahnitost je izmaknula kontroli. Moda im je ovo bilo prvi put da vide europskog vojnika. Moda su me smatrali osobno odgovornim za svoje poginule i ranjene prijatelje i roake. Natisnuli su se, pa me pljuskali i bubali, povlaili za brkove i kosu. S njihovih neopranih tijela irio se strahovit zadah. Bilo je kao u filmu strave i uasa o zombijima. Posve su zakrilili dnevno svjetlo, pa sam pomislio da u se uguiti. Sve je vie hitaca ispaljeno u zrak, pa sam se poeo zabrinjavati da e im uskoro dosaditi oblaci kao mete. Besplodna mije pomisao pala na um: mora da imaju ranjenih od ovolike pucnjave po nastanjenim zonama. Pri padu, kugle gube svoju eksplozivnu snagu, ali ipak padaju smrtonosnom brzinom. Nije bilo nikakve sumnje da e mene optuiti i za te smrti. to e vojnici uiniti? - pitao sam se. Hoe li dopustiti civilima da me ubiju? Ubijte me sada, pomislio sam. Radije bih da to obave vojaci nego rulja. Vojnici su poeli odguravati narod. Bio je to divan osjeaj. Samo minutu ranije bili su me lemali, a sada su ti isti momci moji spasitelji. Bolji je vrag koga pozna.... Leao sam u stranjem dijelu land cruisera, ruku i dalje sputanih, a oni su me poeli izvlaiti za noge. Izvikivanje prostota postalo je glasnije. Napregnuo sam se da izgledam potiteno i teko ranjen, pazei kako da zatitim lice kad s pola metra tresnem na asfalt. Rjeenje je bilo da se obrnem na lea, jer u tako moi odrati glavu uzdignutom. Uspio sam to izvesti u pravom trenutku. Podigao sam glavu pa je silinu udarca podnijela baza kraljenice, od ega sam u lubanji doivio prasak boli. Ostao sam posve bez daha. Vojnici su zapravo izigravali junaine; mahali su ljudima, tresli kalanjikovima u pozama Che Guevare. Tako su izgledali surovo, pomislio sam, zato to su se pravili vani pred curama. Zapravo su bili lokalni frajerii koji e noas oito biti glavni. Vozilo se zaustavilo petnaestak metara od velikih dvokrilnih vrata na tri metra visoku zidu. Stekao sam dojem da smo u mjesnom bojnom logoru. Vukli su me poleuke prema vratima. Morao sam se izvinuti kako bih zatitio ruke da se ne oderu na cesti. I dalje je vladala masovna histerija. Uplaio sam se: strah od nepoznatoga. Ovi su ljudi izgledali posve nekontrolirano. Konano su me uvukli unutra i vrata su se za nama s treskom zatvorila. Ugledao sam veliko dvorite i niz zgrada. Maistika je predstava istog trenutka zavrila i vojaci su me podigli na noge te dalje vukli drei me ispod ruku. Treba ti vremena da se obazre oko sebe, da se uklopi. Zauzme li stav tvrdog tipa, pa se isprsi i rekne "jebite se", ponovno e te premlatiti, stoga je to kontraproduktivno. Ponaa li se skrueno i iscrpljeno, prua im ba onaj efekt koji su eljeli. Mora, dakle, djelovati iznemoglo, kao da se sve sruilo na tebe, a ti ovako uva ono malo energije to ti je preostalo tako da bude spreman za bijeg, koji ti je glavna briga. Osjeao sam da sam proao veliki ispit. Bio sam u jednom drugom svijetu, jo je jedna frka zavrila. Sada kad me mjetani vie nisu mogli epati, na neki sam se udan nain osjeao gotovo sigurnim. Pasti civilima u ake inilo mi se mnogo gorim od iega to bi mi mogli uiniti kolege vojnici. Preuveliao sam hramanje, drhtanje i kaljanje i prostenjao bih svaki put kad bi me tkogod primio. Mora daje bilo pravo udo to sam iv s obzirom na ono to sam prolazio. Zaista sam bio loe, no psihiko mi je stanje bilo dobro, a upravo se o njemu treba brinuti i tajiti ga od neprijatelja. Nekoliko sam minuta stajao okruen prstenom straara. Pogledavi ravno preda se, vidio sam neasfaltiranu cestu koja vodi u stotinjak metara udaljeni blok zgrada. Gledajui slijeva udesno, vidio sam blokove vojarni koji se pruaju uza zid te neki umarak. A onda sam spazio nekog jadnika kako lei potrbuke, sputanih zglavaka i gnjatova, poput pileta. Muio se da podigne noge i tako smanji pritisak na glavu. Bilo je oito da su ga dobro premlatili. Glava mu je bila natekla do veliine nogometne lopte, a oprema mu je bila rastrgana i sva krvava. Nisam mu mogao razaznati boju kose, kao ni to je li odjeven u maskirnu odjeu. Na trenutak, kad je podigao glavu, pogledi su nam se sreli i ja sam spoznao da je to Dinger. Oi toliko toga otkrivaju. Po njima moe ustanoviti kad je netko pijan, kad blefira, kad je oprezan, kad pak veseo. One su prozori due. Dingerove su oi rekle: sve e biti u redu. ak sam od njega dobio i neANDY MCNAB BRAVO TWO ZERO

78

kakav smijeak. Uzvratio sam mu. Uasno sam se bojao za njega, jer je bio u groznom stanju, no divno je bilo vidjeti ga, imati nekoga tko dijeli tvoju nevolju. Sebino, no bio sam sretan to nisam jedini koga su zarobili. Zajebavanje bi, vratim li se ikad u Hereford, bilo nepodnoljivo. Loa strana naeg vienja bila je spoznaja da sam sada ja na redu. Bio je zbilja u loem stanju, a znatno je tvri od mene. Sinulo mi je da bih do kraja popodneva mogao biti mrtav. Ako je tome tako, poelio sam samo da se sve zavri, i gotovo. Nekoliko momaka s orujem besposliarilo je pokraj drveta uz Dingera puei cigarete. Nisu prestali puiti kad su iz ureda izala dva asnika sa svojom pratnjom i pola nam malo u susret. Jednostavno sam stajao, igrajui na ozljede, drei se naela da nita ne zna dok ne iskusi. Psihiki sam se bio spremio za novo premlaivanje. Kad su se asnici pribliili, stisnuo sam zube i skupio koljena da zatitim jaja. Mjesna vojna postrojba imala je velikih gubitaka i bilo je posve jasno da ove dobro odjevene oficire - dijelom u maskirnim, a dijelom u obinim maslinastozelenim odorama sa zvijezdama na ramenima - nisam impresionirao. Glavu su mi gurnuli uvis i jedan je zamahnuo. Zamirio sam i napregnuo se da primim sljedei udarac. Nije ga bilo. eiAVNt ISKAM umu TUSVMl DRAU VRATA Komandoski logor poutmtAHi Drugi je oficir neto blebetao, pa sam otvorio jedno oko taman da vidim o emu se pria. Oficir koji me bio udario sada je drao no i kretao se prema meni. Tu smo, dakle, pomislio sam, sad e on ovim vojacima pokazati koliko je tvrd. abo je no pri dnu mog borbenog odijela te ga rasparao prema gore. Odjea je spuznula na tlo. Vojacima je nareeno da me pretrae, ali oni o tome nisu imali pojma. Mora da su uli grozovite prie o eksplozijama ureaja za samounitenje ili tako neto, jer su bili paranoini. U mojim su depovima pronali dvije olovke; pregledavali su ih kao da je u njima arsen ili raketno gorivo. Jedan je vojnik odrezao moje identifikacijske ploice i oduzeo ih. Bez njih sam se odjednom osjetio kao da sam gol. to je jo gore, bio sam sterilan, ovjek bez imena. Kao da su mi oduzimanjem ploica oduzeli i identitet. Dva druga skinula su mi sirete morfija koje su mi visjele o vratu i gestama pokazali da e ih zabosti u svoje ruke. Bili su narkii i oito e se kasnije njima fiksati. U depiu za olovku na rukavu maskirke imao sam etkicu za zube, no nju nisu htjeli niti dodirnuti. Moda nisu shvaali zato je ona ovdje. Ako se ita moe zakljuiti po zadahu svjetine koja je ostala vani, moda uope nisu ni znali emu ta stvarca slui. to god bilo da bilo, nisu htjeli riskirati. Natjerali su me daje sam izvadim. Tjelesna pretraga odvijala se odozgo nadolje, no izvodili su je slabo, pa nisu ak niti zahtijevali da skinem odjeu. Svukli su mi izme i opljakali sve predmete iz opreme. Ponaali su se poput starih gospoa na rasprodaji u dobrotvorne svrhe. Uvijek se koristimo olovkama a ne kemijskim pisaljkama, jer olovke piu uvijek, pa i po kii. Imao sam ih tri komada, zailjena na objema stranama, da bih, ako piem a mina pukne, samo preokrenuo pisalo i nastavio. Otile su kao suveniri. Isto tako i vicarski vojni no te kompas silva koji sam nosio u depu; oba su predmeta bila vezana uzicom. Svaki dio opreme vezuje se tako da ne bi ispao. Bio je tu i jedan notes, no posve prazan. Njegov sam sadraj unitio na prvom PS-u. Imao sam i bijelu plastinu natjecateljsku licu iz amerikog pribora, a i ona je bila vezana uzicom u mom depu. Sat sam nosio o konopiu oko vrata, kako me ne bi razotkrio svojim svjetlucanjem i kako ne bi negdje o neto zapeo prilikom akcije. Otuili su ak i rezervnu plastinu vreicu koju sam imao za sluaj da se tijekom patroliranja moram posrati. ..J ANDY McNAB Oko pojasa se u dva i pol centimetra iroku pletenu remenu nalazio zgoditak dana: otprilike 1700 funti u obliku dvadeset zlatnika koje je svaki od nas dobio kao novac za bijeg. Svoje sam zlatnike privrstio o remen maskirnom trakom, i tu je dolo do najvee frke. Odskoili su viui neto to bi, po meni, na arapskom bilo: - Pusti ga! Eksplodirat e! Doao je jedan kapetan. Nije mogao biti vii od metar i ezde-set, ali je teio vie od osamdeset kila. Izgledao je poput kuhana jajeta. Bio je nasrtljiv, engleski je govorio dobro, brzo i osorno. - O.K. Kako se zove? - Andy. - O.K., Andy. Od tebe oekujem da mi da informacije koje

79

elim. Odbije li, ovi e te ljudi ustrijeliti. Osvrnuo sam se. Vojnici su bili u tijesno zbijenu krugu; zapu-caju li, potamanit e se meusobno. - Kakvu to opremu ima ondje? - upitao je asnik, pokazu jui na maskirnu vrpcu. - Zlato. Ova rije mora da je meunarodna poput rijei jeans ili pepsi, a u svakoj vojsci na svijetu vojnici vole priliku da se malo potpomognu. Svima su se oi zakrijesile - ak i obinim vojacima. Ovo je bila njihova zgoda da u jednom cugu dobiju vie nego to vjerojatno dobiju u cijeloj godini. Vidio sam kako ve planiraju praznike i kupuju nove automobile. Odjednom sam se sjetio prie o jednom amerikom vojniku koji je bio u postrojbama koje su izvrile invaziju na Panamu. U nekom uredu koji je pripadao predsjedniku Noriegi naao je tri milijuna amerikih dolara u gotovini - budala se smjesta latila radioaparata i prijavila nalaz. Novac je prebaen u pukovnijski stoer i odonda ga najvjerojatnije vie nitko nikad nije vidio. Momak koji mije ispripovijedao ovu priu kazao je da nou nije mogao spavati od same pomisli na priliku koja je ovako proputena. asnici nisu htjeli nita riskirati. Odvukli su me u drugu prostoriju i kazali da poloim remen na stol. - to e ti zlato? - zareao je debeli. - Da platim ljudima hranu ako ostanemo bez nje - rekao sam. - Runo je krasti. BRAVO TWO ZERO - Rastvori to! Oficiri su sa mnom u sobi ostavili dva vojaka, a onda izali, po svoj prilici sigurnosti radi, jer to ako laem pa povuem uzicu detonatora? Izvukao sam prvi zlatnik; vojaci su pozvali asnike. Ovi su ih odmah otpustili, a zlatnike podijelili izmeu sebe. Pokuali su djelovati jako slubeno i dostojanstveno, no bilo je i vie nego oito to je posrijedi. Najvjerojatnije ba zahvaljujui oficirskoj pohlepi, nisu pronaeni moj minijaturni kompas i svilena karta za bijeg. Oba su ova predmeta bila skrivena u uniformi i pomnim bi ih pretresom bili pronali. Jako mi je bilo drago to sam ih jo imao. Taj je osjeaj bio divan: ti to, nosonjo, ne zna, ali ja i dalje imam zemljovid i kompas, a ti se lijepo jebi. Najbolje vrijeme za bijeg je ono neposredno nakon zarobljavanja. to ide dalje stepenicama sistema, to je tee pobjei, jer je briga za zarobljenika sve djelotvornija. Postrojbe na prvim crtama bojita more druge brige, no to ide dalje, osiguranje je sve jae i najvjerojatnije je da e te liiti uniforme. Od trenutka kad sam zarobljen, neprekidno sam se nastojao orijentirati, tako da znam gdje je zapad. Ugrabim li priliku, ovi e mi predmeti i te kako trebati. Zavezanih su me oiju zatim odveli u neku drugu prostoriju. Osjetio sam da je velika i zrana. Ondje se razgovaralo; atmosfera je bila priguenija. Po prisebnijim sam glasovima mogao zakljuiti da sam u prostoriji glavnog stoera. Osjeala se neobina sigurnost. Osjetio sam da sam nekako izvan opasnosti, daleko od izbezumljene rulje, premda sam slutio to e se dogaati. A onda sam spoznao da, premda ovi ljudi djeluju znatno obuzdanije, budu li me mlatili, bit e to mnogo profesionalnije. Osjeao se jak miris kave, jeftinih cigareta i jeftinog losiona. Gurnuli su me na stolac pojastuena sjedala i visoka naslona. Jednim svojim dijelom osjeao sam se kao da nisam ovdje. Misli su mi lutale u svojevrsnu tlapnju kojom bi sve zatomile, kao da je sve ovo ovdje san. Nikada nisam pomiljao da bi se meni ovako neto moglo dogoditi. Osjeaj je to ravan onome kao da sam vozio auto pa zgazio dijete: potpuna, posvemanja nevjerica. U pamet su mi ulazili zvui, no bio sam obuhvaen nekim svojim malim svijetom. Naglo sam istupio iz njega i promislio o tome da pokuam zadobiti njihovu samilost, alicu kave ili neto za jelo. No nita ih neu moliti. Ako mi to dadu, fino, ali prosjaiti neu. 17H ANDY MCNAB vrsto sam stegnuo miie, oborio glavu, stisnuo noge. Nagaao sam da e, prije no to priu pravom taktikom ispitivanju, na meni iskaliti svoje frustracije. Mrmljali su izmeu sebe. Dakle, to e uslijediti, pomislio sam. Strahovito muenje? Ili e me pojebati? Ljudi su miljeli uokolo. I najmanji se zvuk uveava kad se jako napree da uje. kripnuo je neki stolac. Netko je ustao i poao prema meni. Napeo sam se. Evo ga na! Pretvarao sam se da drhtim. Jako sam si elio da svi ljudi osjete suut prema meni. Dvije sekunde osjetio sam kao dvije minute. Nevjerojatno je frustrirajue kad nisi kadar vidjeti to se zbiva. Ponovno sam zadrhtao; ranjeno, jadno stvorenje, ovjek koji ne zna nita, ovjek koji ne zasluuje da mu se ita uini. No znao sam da se hvatam za slamku. Pognute glave, nastojao sam ne odati nikakvu reakciju dok mi se

80

pribliava. Snano je zamirisalo na kavu i ja sam se poelio nai u Ros-sovu lokalu u Peckhamu s velikom alicom pjenuave kave pred sobom. Kao mladac odlazio sam onamo s prijateljima subotom; uzeli bismo dvije kobasice, chips, zainili ih solju i octom, a pili smo pjenuavu kavu. Ross, Grk, doputao bi nam da kod njega provedemo cijelo jutro. Nismo mogli biti stariji od osam, devet godina. Mama mi je uvijek davala novac da izaem i ruam kod Rossa; znala je da mi je to jako vano. Zimi bi se po izlozima slijevala kondenzirana para i sve bi jako, jako mirisalo po kavi. Bilo je jako zgodno i udobno sjediti u tom lokalu. Uspomene su mi navrle toliko ivo da sam se u jednom trenutku osjetio poput djeteta koje je ispalo i sada plae za mamom. Dinger im jo nikako nije mogao ispriati onu nau izmiljenu priu. Ime, broj, in, datum roenja - te Velika etvorka - to je sve to im je mogao rei. Pomislio sam: gadno e me isprebijati jer e htjeti doznati mnogo vie od toga. Nekako sam se nadao da me nee pitati sada, moda e mi pitanja postavljati kasnije. Moda e sada samo istresati svoje frustracije. Moda ni jedan ne govori engleski. Misli su mi letjele nevjerojatnom brzinom dok se ovaj tip sve vie pribliavao, da bi se konano zaustavio samo nekoliko centimetara od mene. Povukao mi je glavu uvis i snano me raspalio po licu. Udarac me hitnuo unatrag i postrance, no bili su me okruili, pa su me odmah BRAVO TWO ZERO i uspravili. ak i kad oekuje ovakav udarac, okira se kad ga dobije. elio sam ostati dolje, jer bih tako dobio vremena da se odmorim do sljedeega, dobio bih vremena da promislim. Svi su se natisnuli. Smijali su se nastojei nadmaiti jedan drugoga. Osjeao sam se kao pijan. Zna to se dogaa, a niim to ne moe sprijeiti. Javlja se osjeaj ravnodunosti. Dogaa se to tebi, no misli kreu na svoju stranu i vele, jebite se, ja neu to jo dugo moi podnositi, pa pone srljati prema nesvjestici. Osjea to se zbiva, no mislima klizi u bunilo. Lemali su me tako da sam zapao u neku polu-omamljenost. Popustio sam i pao na pod, jer sam tako barem mogao zatititi lice. Privukao sam koljena i stisnuo ih, pognuo glavu, ostao i dalje napetih miia. Dok su udarci pljutali, vikao sam i stenjao. Poneto je bilo odglumljeno. Mnogo toga nije. A onda, kao na dani znak, udaranje je prestalo. - Jadni Andy, jadni Andy-uo sam podrugljivo saalijevanje. Podigao sam se na koljena, dignuo glavu prema tom ovjeku i potresao je. Nagnuo sam se prema njemu, sav usoptan i hroptav zbog toga to mi je nos bio zaepljen krvlju i blatom. Ponovno sam poeo padati na pod. Trebala mi je njegova pomo da se podignem. Ovo e mi dati vremena, ovo e zaustaviti operaciju. Doi e k sebi, tako sam se nadao, i vidjeti da sam ja samo jadan, beskoristan kreten koji ne zavreuje daljnjih napora, pa e me ostaviti na miru. Pomogli su mi da se vratim na stolac, a onda me netko udario u prepone. Vrisnuo sam. Jo kao kolarac mrzio sam ovakve udarce - a ono su bile samo varijacije udaraca koljenom. Ovo je bio udarac stopalom iz sve snage. Opet su iz svih smjerova pljusnule izme. Smjesta sam se stropotao. Zna da ti je pametno praviti se slabim i traiti milost, no neto te prijei. Bio sam toliko srdit da sam jo jednom pri punoj svijesti odluio da je neu moliti. Nipoto se neu poniziti. Oni e ionako po svome. Znao sam da je opiranje kontraproduktivno, ali ne moe protiv vlastita ponosa i samopotovanja. Zastenjem li, samo e im uitak biti vei. Jedino ime sam ih mogao nadvladati bio je moj duhovni stav, i bogme u ih i nadvladati. Time to sam bio to je mogue tii dobivao sam jednu malu bitku. I najneznatnija za1 Ti ANDY MCNAB BRAVO TWO ZERO

miljena pobjeda uveava se tisuu puta. Ovu ostvarujem, pomislio sam. Smijeno, dodue, no osjetio sam da moj moral buja. Jebite se, rekao sam samom sebi, ne daj im zadovoljstvo da odu kui na aj i priaju svojim prijateljima: - No da, preklinjao nas je da prestanemo. Nisu prestajali. izmama su me tukli u rebra i glavu, elikom okovanim cipelama u meke goljenice. To to su radili nije imalo nikakva smisla; svi su samo htjeli biti mukarine. Jedinu sam nadu polagao u to da e im uskoro dodijati. Nekoliko ih se poelo glasati na engleskom, psujui Busha, Thatchericu, svakoga tko im je pao na um. Tijelo mi je poelo malak-savati. Osjeao sam se slabim i izmodenim. Teko mi je bilo disati. Ve sam prije bio lien osjeta

81

vida; sada je sve nateklo, bilo je tuklo, i utio sam da i ostala osjetila otupljuju. Srce mi je udaralo tolikom silinom da se od tih udaraca stvarala posebna bol u prsima. Mogao sam uti vriskove i bolno stenjanje. Mora da je to potjecalo od mene. Netko mi je vikao u lice s udaljenosti od nekoliko centimetara, a zatim se luaki smijao. - Ha, ha, ha ha! - pa se povukao. Trebao sam biti pametan pa postati uzdrhtala mina od ovjeka i dopustiti im da im se smiju i govore: - Ah, ostavimo na miru toga budalaa! No ja sam samo leao i trpio. - Ti si Bushovo orue, Andy - rekao je jedan od njih - no nee zadugo jer emo te ubiti. Prijetnju sam uzeo ozbiljno. Upravo je potvrdio moja najgora strahovanja. Obojicu e nas dobro isprebijati a onda izvesti i likvidirati. Dobro, pomislio sam, pa neka onda tako i bude. Ponovno su me osovili na noge. Iz posjekotina na lubanji niz lice mi se slijevala krv. Curila mi je u oi i usta. Usnice su mi odrvenjele kao kod zubara. Nisam ih mogao kontrolirati da nekako odstrane krv. Nagnuo sam glavu naprijed da preusmjerim krv i izbjegnem pogled oi u oi. Nisam elio da ova gamad vidi to mislim. Daljnjih petnaest minuta ljudi su se smjenjivali u udaranju i pljuskanju, esto se niti ne zamarajui da me vrate na stolac. Sklupao sam se to sam vie mogao. Par ruku epao me za stopala te poeo povlaiti preko prostorije kako bi ostali imali bolji kut za cipelarenje. Gubim kontrolu, pomislio sam. Jo malo i bit u posve izvan igre. U opem meteu dogaanja bio mi je spao povez s oiju. Nije mi ba bilo do nekog gledanja. Vidio sam samo vlastita koljena vrsto natisnuta uz lice te svijetloukasti linoleum poda, neko divno ulaten, a sada umrljan krvlju i blatom. Ustanovio sam da sve tee i tee udiem. Poeo sam se zaista zabrinjavati zbog trajnih posljedica. Osjeao sam da mi se tijelo raspada. Mogao bih umrijeti ovdje - a jedina dobra stvar u vezi s time bila bi da sam im zaprljao pod. Krkljao sam iz dna grla. Iskaljavao sam krv. Jo dvadeset minuta, pomislio sam, i bit u u gadnim ozljedama. Time bih doista smanjio svoje izglede za bijeg. Mora da su se konano umorili ovom igrom. Bio sam vrea govana, izudarali su me gdje su samo htjeli, nije imalo puno smisla nastaviti. Leao sam na podu, natopljen vlastitom krvlju. Posvuda samo prljavtina - gnusoba. Krvario sam ak i iz stopala. Kaki arape bile su mokre i tamnocrvene. Na trenutak sam otvorio oi i ugledao par smeih chelsea izama sa smikama sa strane i zvonolike traperice. izme su imale jeftine i rune plastine pete, roba koja se nalazi na subotnjim sajmovima. Traperice su bile prljave i izblijedjele te dobro i istinski rastegnute. Tko god da ih je nosio vjerojatno je na sebi ispod uniforme imao majicu a la David Cassidv. Hitro podigavi pogled, vidio sam da su sve ovo sami oficiri, svi uredno oiani i obrijani, tako da im nigdje ni jedna vlas ne stri. Svi su nosili brkove i kosu zaeljanu unatrag. U modi je bio Saddam look. Leao sam u kutu do zida, pokuavajui se zatititi. S tri su me strane okruivali ljudi. Nadvili su se nada mnom. Jedan je momak na mene otresao pepeo svoje cigarete. Pogledao sam ga jadno. Reagirao je ponovnim otresanjem pepela. Novi su ljudi uli u sobu. Podigli su me, ponovno posjeli na stolac i stavili mi povez na oi. Ponadao sam se da ovi nisu tek svjea ekipa koja e nastaviti ondje gdje su njihovi prethodnici stali. - Kako se zove? - uo sam nov glas na savrenom engleskom. 174 ANDY MCNAB BRAVO Two ZERO

Andy. Nisam mu rekao svoje puno ime. Odluio sam otezati koliko god budem mogao. Moje prezime bilo je jedno itavo novo pitanje. Stvar je u tome da se dobije na vremenu, ali da istodobno ispadne kako eli pomoi. Koliko ti je godina, Andy? Datum roenja? Dikcija mu je bila vrlo precizna, gramatika bolja od moje. Neznatni bliskoistoni naglasak jedva se primjeivao. Odgovorio sam mu.

82

Koje si vjere? Prema enevskoj konvenciji, nije mu bilo doputeno da me to pita. Ispravan odgovor trebao bi, dakle, glasiti: - Ne mogu odgovoriti na ovo pitanje. Anglikanske - rekao sam. To je bilo upisano na ploicama koje su imali, pa zato riskirati novo premlaivanje zbog informacije koju ionako ve imaju? Nadao sam se da e ova informacija pomoi pri utvrivanju da sam iz Engleske, a ne iz Tel Aviva, kako je to, ini mi se, vjerovala svjetina. Anglikanska - to im nije znailo ba nita. - Ti si idov? - Ne, protestant sam. - to je to protestant? - Kranin. Ja sam kranin. Za njih je kranin svatko tko nije musliman ili idov. Kranstvo obuhvaa sve od redovnika trapista do pripadnika Mo-onijeve sljedbe. - Ne, Andy, ti si idov. Uskoro emo to utvrditi. Uz put, svia li ti se moj engleski? - Da, vrlo je dobar. Nije mi bilo do prepirke. to se mene tie, govorio je bolje engleski od Kate Adie. Sagnuo sam glavu, njiui je s jedne strane na drugu, nastojei ostaviti dojam smuenosti. Pravio sam duge pauze pretvarajui se da pokuavam razmiljati o onome to me pita. Mrmljao sam rijei, igrao na ozljede, igrao na vrijeme, oteui i oteui. Naravno da je moj engleski dobar - odbrusio je, unosei mi se u lice. - Radio sam u Londonu. Za to ti mene smatra - za idiota? Nismo mi idioti. Pitanja mi je postavljao s udaljenosti od koja tri metra, kao s nekog pisaeg stola. No sada je ustao i etkao; uputio mi je itavu bujicu rijei o tome kako su Iraani inteligentan i divan narod te koliko su civilizirani. Poinjao je vikati. Kapljice sline pale su mi na lice. Vonjale su po duhanu i jeftinoj kolonjskoj vodi. Brzina i otrina njegova verbalnog nasrtaja natjerale su me da se malo trgnem; stisnuo sam zube. Morao sam se boriti da obuzdam svoje reakcije; nisam elio da shvati kako sam u boljem stanju nego to misli. Morate prihvatiti kao gotovu injenicu da su ovi ljudi drogirani. Mi smo vrlo napredan narod - pljuvao je. - Kao to e tvoja zemlja uskoro ustanoviti. Bio sam se pomalo osjeao poput djeteta kojem itaju bukvicu, koje sputa glavu dok se na njega deru i ije se itavo tijelo poinje tresti. Spomenuo je London pa sam pomislio da sve ovo ipak kree na dobro, da emo razgovarati o Londonu. Volim London - kazao sam. - Da sam bar sada tamo! Ne elim biti ovdje. Ne znam to radim ovdje. Ja sam samo vojnik. Ponovno smo proli Veliku etvorku. U mislima sam pokuao pohitati unaprijed te ono to u rei usporediti s onim to sam ve rekao. Mogao sam uti kako se sve zapisuje. Sve su mi se te olovke inile vrlo blizima. uo sam kako se presavija papir i struganje nogu. Moj se ispitiva odmaknuo i sjeo. Ton mu je postao nekako umirujui i pristupaniji. Znam da si samo vojnik - kazao je. - I ja sam vojnik. Hajde da ovo obavimo na civiliziran nain. Mi smo civiliziran narod. Postoje stvari koje elimo doznati, Andy. Samo nam ih reci. Ti si io nako samo orue. Iskoritavaju te. Bilo je vrlo oito kamo smjera. Do mene je sada bilo da ih navedem na pomisao da su im metode uspjene. Da, gospodine - rekao sam. - Toliko sam zbunjen, a zbi lja vam elim pomoi. Ne znam to se zbiva. Jako sam zabrinut za svoga prijatelja tamo vani. ANDY MCNAB BRAVO TWO ZERO

Dobro. Reci mi iz koje si postrojbe. Samo nam reci, pa

83

nee morati kroz sve ove muke. Zato to ini samom sebi? ao mi je, na to pitanje ne mogu odgovoriti. Sve je poelo iznova. Kad su oni novi tipovi uli, mora da se jedan od njih pritajio iza mene. Kad sam dao nijean odgovor, mora da mu je netko kimnuo, jer me gadnim udarcem kundaka pogodio postrance u glavu. Smjesta me strovalio na linoleum. Ako ste kao ak sudjelovali u nekoj tunjavi, bili ste spremni na nju i oekivali ste udarce. Ti udarci ne bole tako jako kad ih oekuje. Meutim, ako ih ne oekuje, bol je intenzivna. ok od kundaka bio je grozan. Onesvijestio sam se. Otiao sam u drugi svijet i, mada me silno boljelo, taj je svijet bio zapravo vrlo ugodan. Dok sam leao na podu, zapazio sam da diem vrlo plitko te da moje srce tue sporije. Sve se usporavalo. Osjetio sam da se postupno primiem kraju. Nisam mogao gutati. Sve je bilo u magli. Dobio sam jo jedan udarac kundakom. Mjehurii ivog svjetla prasnuli su mi pred oima. Zatim je nastala tama. Bio sam u nekakvom polusvjesnom stanju kad su me vratili na stolac. - Sluaj, Andy, mi samo trebamo doznati neke stvari. Dopusti mi da obavim svoj posao. Ne moramo to na ovaj nain. Svi smo mi vojnici. Ovo je asna profesija. - Sve je ovo izreeno dubokim, bla gim, umirujuim glasom. Nekakvim tonom u smislu "hajde da ovo privedemo koncu, da budemo kolege". - Mogli smo te jednostavno ostaviti vani, u pustinji, da te pojedu ivotinje, Andy. Nitko za te ne bi mario, osim tvoje obitelji. Ostavlja ih na cjedilu, nije ti to hrabrost, samo si lutka u rukama onih koji su te ovamo poslali. Oni se dobro zabavljaju, dok se ljudi poput tebe i mene meusobno bore. Ti i ja, Andy - nama nije do ovoga rata. Kimao sam i slagao se sa svime to je rekao, a sve to vrijeme u meni je bujao divan osjeaj da sam ga zapravo porazio: vidio je da kimam, ali nije znao daje ono to mije u glavi potpuno razliito. Poeo sam se malo oporavljati od zarobljavanja. Dotad je sve u vezi s time bilo vrlo mrano. Razmiljao sam: mora da vjeruje ovom sranju. Brblja i brblja, a ja mu povlaujem. Nisam mogao povjerovati da u se s time izvui. Ja sam jaa strana u ovoj raspri, a on toga uope nije svjestan. Neim sam ga nadvladao. Ovo bi mogao biti poetak jednog divnog prijateljstva. Pobjeivao sam. - Samo nam reci, Andy, pa emo te poslati natrag u Englesku. Iz koje si postrojbe? - Izrekao je ovo tako kao da on ima mo da pozove privatni mlanjak, pa da me prebaci natrag u Brize Norton. - ao mi je, na ovo pitanje ne mogu odgovoriti. Kad su se ovaj put udarci nogom povezali s mojom lubanjom, u uima se pojavio psikav, pucketav zvuk, a kad sam stisnuo zube, uo sam kako mi kripe kosti. Osjetio sam kako mi iz uiju curi krv i slijeva se niz lice. Zabrinuo sam se. Krvarenje iz uiju nije dobar znak. Pomislio sam da u ogluiti. Sranje, pa tek sam zaao u tridesetu. Iz koje si postrojbe? Oajniki sam se nadao da e prijei na neto drugo, no on nije posustajao. Nita nisam odgovorio. Andy, nismo ba daleko odmaknuli. udno, no glas mu je i dalje bio blag i prisan. Mora shvatiti, Andy, trebam obaviti svoj posao. Ne napre dujemo ba, zar ne? Nita nije strano, samo nam reci. Tiina. Novo cipelarenje. Novi udarci. Novi vriskovi. Te informacije ve smo ionako dobili od tvog prijatelja, zna. elimo ih samo uti i od tebe. Ovo je bila la. Kurac je on dobio od Dingera. Dinger je tvri od mene, ne bi im on rekao ni rijei. Razlog zato su ga onako grdno isprebijali najvjerojatnije lei u tome to se prema njima odnosio kao prema svakome tko mu se nije svidio i to im je rekao neka odjebu. Morate shvatiti, vojnik sam - kazao sam. - Vi ste takoer vojnik - morate shvatiti da vam to ne mogu rei. Pokuavao sam se izboriti za neku povezanost. Pokuavao sam do toga doi jecanjem, slikom jada i bijede. Nadao sam se da u utjecati na njihov vlastiti tradicionalni strah od gubitka obraza. ANDY MCNAB

84

BRAVO TWO ZERO

- Moji bi do kraja ivota hodali osramoeni - plakao sam. - Bili bi obeaeni, ja bih bio na zlu glasu zauvijek. Te vam stvari jednostavno ne mogu rei, ne mogu nikako. - Onda, Andy, imamo velik problem. Nee nam rei to tre bamo doznati. Ne olakava nam situaciju, ne olakava je sebi. Vrlo skoro mogao bi biti mrtav zbog neega to ti nita ne znai. elim ti pomoi, ali ima onih iznad mene koji to ne ele. - Priznaj - kazao mi je tonom mog najboljeg prijatelja koji me savjetuje - ti si Izraelac, zar ne? Hajde, priznaj! - Nisam Izraelac - zajecao sam. - Pogledajte - nisam odjeven kao Izraelac. Ovo je britanska uniforma, a vidjeli ste i moje identifikacijske poloice. Englez sam, ovo je britanska uniforma. Ne znam to elite od mene. Molim vas, molim. elim pomoi. Zbunjujete me. Uplaen sam. - Glupo. - Imate moje identifikacijske ploice, vidjeli ste da sam Englez. Plaim se ovoga to priate. Odjednom je promijenio ton. - Da, mi imamo tvoje ploice, ti ih nema - ljutito je prasnuo. - Ti si onaj kojim te mi proglasimo, a to se nas tie, Izraelac si. Ako nije tako, zato si bio toliko blizu Sirije? to si radio? Reci mi, reci, to si radio? Da sam mu i htio odgovoriti, nije mi za to davao vremena. Zapljusnuo me neprekinutom bujicom pitanja i gnjevnih rijei. - Nita ti nama ne znai! Ti si nita, nita, ba nita. Mora da je u njegovoj kui zabavno. Klinci nisu mogli znati dolazi li on ili odlazi. to u sada, upitao sam sama sebe. Vratimo se na ono o Izraelu. Strava me poela podilaziti zbog Boba. Bob je imao vrstu, kovravu kosu i velik nos. Ako su ga zarobili ili pronali njegovo tijelo, mogli su ga uzeti za Izraelca. - Ja sam Britanac. - Ne, ne. Ti si Izraelac. Odjeven si kao komandos. - Svi u britanskoj vojci nose ovu uniformu. - Uskoro e, Andy, umrijeti zato to si tako glup, zato to ne odgovara na jednostavna pitanja. Nisam Izraelac. Doli smo do faze u kojoj sam morao pamtiti to sam rekao i to nisam rekao, jer sam znao da u se, ako se ovo zapisuje - a uo sam kako piu - uvaliti u veliki drek. Dr"mo se onoga o Izraelcu. Ako ovaj tip nastavi ovako razgovarati sa mnom, moda emo uspostaviti nekakav odnos. On i ja. On je moj. On je moj ispitiva. Moda se ipak saali nada mnom. - Ja sa kranin, Englez - ponovno sam naveo. - Ne znam ni gdje sam u Iraku, a kamoli to da sam blizu Sirije. Ne elim biti ovdje. Pogledajte me, preplaen sam. - Znamo da si Izraelac, Andy. Samo to elimo od tebe uti. Tvoj nam je prijatelj ve rekao. Promislio sam: Dinger, sa svojom vrstom kovravom plavom kosom, zaista izgleda tako da bi mogao biti i Izraelac. Vi ste komandosi. U njihovoj vojsci samo komandosi nose maskirke. - Nismo! Obini smo vojnici. - Umrijet e zato to si toliko glup. Od tebe traimo samo jednostavne odgovore. Pokuavam ti pomoi. Ovi te ljudi ele ubiti. Ja te nastojim spasiti. Kako oekuje da to postignemo ako mi ne pomae? elimo da odgovori na ova pitanja. elimo uti tvoje odgovore. eli nam pomoi, zar ne?

85

- Da, elim pomoi - ponovno sam jecao. - Ali ne mogu pomoi ako nita ne znam. - Tako si glup. - Glas je bio naprasit, ali je u nj dometnuo malko suuti. - Zato nam ne pomae? Hajde, nastojim ti pomoi. Kao ni ti, ni ja ne elim da bude u ovoj situaciji. - elim vam pomoi, ali nisam Izraelac. - Samo nam reci, pa emo prestati. Hajde, tako si glup, zar ne? to je? Mi smo civiliziran narod. Ali potrebno je da mi rekne da si Izraelac. Ako to ne moe rei, reci mi zato si onda tako blizu Sirije? - Ne znam gdje sam. - Blizu Sirije si, zar ne, stoga mi lijepo reci. Ovi e te ljudi ubiti. Tvoj je prijatelj O. K., tvoj nam je prijatelj rekao. On e ivjeti, ali ti e umrijeti, i to zbog gluposti. emu umrijeti? Glup si. ANDY MCNAB uo sam kako je njegov stolac zastrugao po podu. Pokuavao sam dokuiti to se zbiva, ne odajui pritom da se mogu koncentrirati. Fiziki sam bio iznuren. Nade sam polagao u najsitniji traak ljudskosti u ovom ovjeku. Sranje, uvijek sam kao klinac mogao procmizdriti, smotati tetke i iznuditi paketi slatkia. to ne tima kod ovih ljudi? Osvojit u, u to nema nikakve sumnje, Oscara - no lijep postotak onoga to sam izvodio bio je doista nepatvoren. Istinski me boljelo. Bolje dobar katalizator za reakciju koju sam elio prikazati. Bilo je dobro to imam ovo o Izraelu. Dr"mo se samo toga i nadajmo se da se nee latiti drugih pitanja. Ne mogu vam pomoi, jednostavno vam ne mogu pomoi. uo sam dubok uzdah; kao da mije on najbolji prijatelj na svijetu i kao da mu ne ostaje vie nita ime bi mi pomogao. Uzdah je znaio: ja sam ti jedina veza, ja sam jedini koji zadrava ove ostale. Onda ni ja ne mogu pomoi tebi, Andy. Kao na dati znak, uo sam kripu drugog stolca i korake koji mi se brzo primiu. Kod sam nanjuio dah losiona, znao sam da se to pribliava onaj ovjek vian kundaenju koji e mi prenijeti radosne vijesti. I bio je. Doista mi ih je donio. Mora da sam se navikao na povez preko oiju jer su mi se ula sluha i mirisa izotrila. Poeo sam ove ljude razaznavati po mirisu. Momak vjet kundaku nosio je svjee opranu odjeu. Jedan drugi tip volio je pistacije. Strpao bi ih u usta i vakao, a onda mi provakane ljuske pljuvao u lice. Onaj koji je dobro govorio engleski neprekidno je puio, pa mu je dah vonjao na kavu i loe cigarete. Kad bi raspalio s govorancijom, po itavu bih licu imao njegovu pljuvaku. I on je smrdio poput kolorirana oglasa za losion nakon brijanja. Stolac bi mu zastrugao i ja bih osjetio da se ovjek kree. Govorio bi poput mitraljeza, pa onda poput uglaenog momka, stalno me obasipajui sa: "Sve e biti O.K., sve e biti u redu!" Dok je blebetao vrlo blago, mogao sam uti kako mi se pribliava sve dok ne bismo bili nos do nosa. A onda bi mi se proderao u uho. Ne valja ti ovo, Andy - rekao je. - Morat emo iz tebe stvari izvlaiti na drugi nain. BRAVO TWO ZERO Koji li je uope mogao biti gori nain? Imali smo obavjetajne podatke o centrima za ispitivanje i masovnim pogubljenjima pa sam pomislio: tu smo dakle, s tobom emo sada surovo. U mati sam vidio koncentracijske logore i elektrode privrene na moja muda. Dva su se djeaka latila kundaka. Jedan osobito snaan udarac pogodio me u eljust, ravno preko zuba. Izmeu brida kundaka i moja dva pretkutnjaka bila je samo koa obraza. Osjetio sam da su se zubi zdrobili i razbili, a onda sam osjetio i bol. Pao sam i vritao iz svega glasa. Pokuao sam ispljunuti komadie, ali su mi usta bila previe nateena i obamrla. Nisam mogao gutati. Onog trenutka kad sam jezikom dodirnuo otre, osjetljive skrbe, onesvijestio sam se. Osvijestio sam se na podu. Povez je pao, pa sam promatrao kako mi se krv iz usta slijeva u lokvicu na svijetloukastom linoleumu. Osjeao sam se glupo i beskorisno. Nisam elio nita vie doli da mi spadnu lisiine eda bih mogao ustati i obraunati se s ovim momcima. Oni su nastavili svoje, dobro me lemajui po leima kundakom, tukui me po glavi, nogama, bubrezima. Nisam mogao disati kroz nos. Kad sam vritao, morao sam disati na usta, s tim da mi je zrak nadraivao otkrivene ivce razbijenih zuba. Vrisnuo sam ponovno te nastavio vritati.

86

Bilo je sve neizdrljivije. Podigli su me i vratili na stolac. Nisu se vie zamarali stavljanjem poveza na oi, no ja sam i dalje ostao pognute glave. Nisam elio uspostaviti kontakt oima niti riskirati novo premlaivanje zbog toga to sam podigao pogled. Bolova mi je bilo posve dosta. Bio sam velika, nesuvisla masa koja je stenjala i mrcala dok su je bacali natrag na stolac. Koordinacija pokreta potpuno mi je zakazala. Vie nisam mogao drati ni stisnute noge. Mora da sam izgledao kao Dingerov dvojnik. Nastupila je duga tiina. Svi su se uzvrpoljili, putajui me da razmiljam o svojoj sudbini. Koliko u jo dugo moi ovako? Hoe li me umlatiti ovdje ili to e sa mnom? Uslijedilo je jo mnogo uzdisanja i kvockanja. ANDY MCNAB - Zbog ega se ovako ponaa, Andy? Zbog svoje drave? Ona ne eli za tebe znati. Tvoja zemlja ne mari za tebe. Jedini koji e se zaista zabrinuti bit e tvoji roditelji, tvoja obitelj. Ne elimo mi rat. ele ga Bush, Mitterand, Thatcherica, Major. Oni sad tamo lijepo sjede i nita ne poduzimaju. Ti si pak ovdje. Ti si taj koji e patiti, ne oni. Ne mare oni za tebe. - Kod nas se ratovalo mnogo godina. Sve su nae obitelji patile. Nismo mi barbari. Vi ste nas uvukli u rat. Za tebe je ovo tek ne sretna situacija. Zato nam ne pomogne? Zato sam sebe goni u tolike muke? Zato moramo raditi ovakve stvari? Nisam odgovorio, ostao sam pognute glave. Prema mojem ratnom planu, nisam trebao odmah ispriati nau bajku, jer te onda dre u akama. Pokuavao sam ostaviti dojam da sam im spreman rei samo Veliku etvorku, i to je sve. Proi u stanovito taktiko isptivanje i tek onda prijei na lanu priu. Razgovarali su meusobno tiho, jezikom za koji sam pretpostavio da je prilino dotjeran arapski. Netko je piskarao biljeke. Pisanje je bilo dobar znak. Davalo je znati da nije rije samo o pukom bjesnilu, o tome da dobiju to mogu, pa da me potom likvidiraju. Otkrivalo je da, ini se, postoji neki razlog da me ne ustrijele. Je li nekakav propis nareivao da nas sauvaju? Dobio sam tako osjeaj sigurnosti, osjeaj da negdje neka birokracija upravlja operacijama. Da, oglasila se druga strana moga mozga, ali ti e sve dalje i dalje po instancijama, a to to bude due trajalo, to e tvoji izgledi za bijeg biti manji. Bijeg je ono to ti mora prvo biti na pameti. Ne zna kad e se pruiti prilika i mora biti spreman. Carpe dieml Mora ugrabiti taj trenutak, no to bude dulje u zarobljenitvu, to e ti biti tee. Razmiljao sam o Dingeru. Znam da niim nije potkrijepio ove prie o Tel Avivu. Uinit e to vie bude mogao uiniti, a kad zakljui daje na kraju snaga te da e ga umlatiti, poet e s naom priom o traganju i spaavanju. Uinilo mi se da bih se moda mogao bolje osjeati pogledam li gdje sam, upijem li okoli. Podigao sam oi i otvorio ih. Rebrenice su bile sputene, no jedna, dvije tanke zrake svjetla probijale su se kroz njih. Vladao je polumrak, polusjena. BRAVO TWO ZERO Prostorija je bila prilino velika, moda 12 sa 7 metara. Sjedio sam najednom kraju pravokutnika. Nisam vidio vrata; morala su, dakle, biti iza mene. asnici su bili na drugom kraju, suelice meni. Mora da ih je bilo osam ili devet i svi su puili. Magliast dim visio je sa stropa, ovdje-ondje probijen suncem koje je naviralo kroz aluzine. Na polovici sobe, meni zdesna, nalazio se veliki pisai stol. Na njemu je bilo nekoliko telefona i hrpetina uobiajenih uredskih papira, knjiga i kojeega ostaloga. Veliki konati efovski naslonja bio je prazan. Iza stola visjela je najvea zamisliva slika Saddama s beretom, svom silom odlikovanja i irokim osmijehom. Pretpostavio sam da je ovo ured mjesnog zapovjednika. Po zidovima su visjele kojekakve ope uredbe. Nasred linole-umskog poda, nastavljajui se pod pisai stol, pruao se veliki perzijski ilim. Slijeva, nasuprot stolu, stajala je velika sofa kunoga tipa. Preostale su zidove obrubljivali sklopivi plastini stolci. Moj stolac, stolac za gosta, bio je plastikom tapecirani blagovaoniki komad namjetaja. Daljnje saaptavanje i uzdasi. Ljudi su razgovarali izmeu sebe, kao da me nema i kao daje ovo obian uredski dan. Pomaknuo sam glavu i niz bradu su mi potekle krv i mrklje. Nisam znao koliko u jo dugo moi podnositi stranu bol u ustima. Preispitao sam mogunosti. Ponu li me ponovno mlatiti, umrijet u do kraja poslijepodneva. Dolo je vrijeme da ponem priati dogovorenu priu. Priekat u da je potaknu, a onda u poeti. Kad sam odbio odgovarati na njihove upite, nisu tu posrijedi bili puko rodoljublje i hrabrost - to je prazna propaganda koju viate u ratnim filmovima. Ovo je pak pravi ivot. Nisam mogao odmah izai s priom. Morao sam to izvesti tako da izgleda kao da su je iznudili od mene. Posrijedi je bilo pitanje samoouvanja, a ne

87

razmetanje. Ljudi ponekad ine junaka djela zato to to situacija zahtijeva, ali junaci kao takvi ne postoje. Brigada razbijaa - to su ili sami idioti ili ti ljudi uope ne shvaaju to se zbiva. Da bih ostao iv, morao sam im sada dati najmanju moguu informaciju. - Andy, ti samo sjedi ovdje. Nastojimo oko tebe prijateljski, ali moramo dobiti informacije. Andy, ovo bi se moglo razvlaiti i razvlaiti. Onaj tvoj prijatelj vani pomogao nam je i on je O.K. Vani je, 1OA ._..,..

ANDY MCNAB na travi, jo je iv, na suncu je. Ti si ovdje, u mraku. Ovo nije dobro za tebe, a nije ni za nas. Samo dangubimo. Lijepo nam reci to elimo doznati, i to je sve, svemu je kraj. Bit e O.K., brinut emo se o tebi do svretka rata. Moda bismo mogli srediti da odmah ode kui, svojima. Nema problema, ako nam pomogne. Izgleda gadno. Boli li te? Treba ti lijenik - pomoi emo ti. elio sam izgledati potpuno slomljeno. O.K. - rekao sam promuklim aptom. - Ne mogu vie izdrati. Pomoi u vam. Svi u sobi podigli su pogled. Ja sam pripadnik ekipe za traenje i spaavanje, poslane da pokupi oborene zrakoplovce. Ispitiva se okrenuo i pogledao ostale. Svi su prili naprijed te posjedali na stolove i sjedala. Sve to sam kazao moralo im se prevesti. Andy, budi opirniji. Reci mi to zna o traenju i spaavanju. Glas mu je bio vrlo ugodan i miran. Oito je mislio da me slomio, to je bilo fino - upravo sam to i elio da pomisli. Svi smo iz raznih postrojbi britanske vojske - rekao sam. - Sve su nas okupili zbog naih medicinskih iskustava. Nikoga ne poznam, tek smo se okupili. Imam medicinsku naobrazbu, nisam vojnik. Zaglibio sam u ovaj rat i nisam voljan u njemu sudjelovati. Bio sam sasvim zadovoljan radom u Velikoj Britaniji. Obavljao sam mirno preglede i onda su me iz ista mira uvalili u tu ekipu za traenje i spaavanje. Nemam blage veze s ovim ovdje, vojnik sam i nita vie. inilo se da ovo sasvim lijepo prolazi. Brbljali su izmeu sebe. Oito se poklapalo s onim to im je rekao Dinger. Problem je u tome da onda kad jednom krene, nastane pukotina u obrani, pa mora ustrajati na svojoj prii. Ide li u silne podrobnosti, drugim e zatvorenicima oteati poloaj. Mora nastojati da ti pria bude prihvatljiva i jednostavna - uostalom, takvu e i najlake upamtiti. Najlake se to postie tako da se dri poput vree govana. Zbog svog fizikog stanja niega se ne moe sjetiti. Uope se ne moe sabrati, obian si tupi glupi vojak, jedan od rota, pa pojma nema ni o tome u kakvom si helikopteru bio. U mislima sam se hitro vraao prii i onome to u im govoriti. BRAVO TWO ZERO Znali su da sam narednik pa sam to ponovno napomenuo. U njihovoj je vojsci narednik in koji ne nosi nikakvu odgovornost. Kod njih sve, i planiranje, obavljaju asnici. - Koliko vas je bilo? - Ne znam. Bila je velika halabuka i helikopter se spustio. Rekli su nam da postoji opasnost od eksplozije te da bjeimo, a oni su se samo digli i napustili nas. - Glumio sam smuenog tikvana, uplaenog, ostavljenog vojaka. - Ja samo pruam prvu pomo, ne mam nita s ovim. Nisam navikao na ovakve stvari. Samo gipsam ranjene pilote. - Koliko vas je bilo u letjelici? - ponovno je pokuao. - Ne mogu rei. Bila je no. - Andy, to je sada? Dali smo ti priliku. Smatra li nas idioti ma? Posljednjih nekoliko dana mnogo je ljudi pobijeno i mi elimo doznati to se zbilo. Ovo je bilo prvi put daje spomenuo rtve. Ovo sam bio oekivao, ali nisam elio uti. - Ne znam to elite rei.

88

- elimo doznati tko je to uinio. Jesi li ti? - Nisam ja. Ne znam to se dogaa. - Mora nam pruiti priliku. Vidi, tek toliko da ti pokaemo koliko ti elimo pomoi: reci nam imena svoje majke i oca, pa emo im pisati i javiti da je s tobom sve u redu. Napii im pismo i adresiraj ga, a mi emo ga poslati. Ovo je neto potpuno suprotno od onoga emu su nas uili. Uili su nas, naime, da nita ne potpisujemo. Ovo potjee jo od vijetnamskih dana kada su ljudi u svojoj naivnosti potpisivali takve papire, da bi potom u meunarodnom tisku osvanulo priopenje da su ti isti ljudi poklali neko selo puno djece. Znao sam da su ovo sranja. Nije uope dolazilo u obzir da zaista poalju pismo u Peckham. Bila je to ista fantastika, ali ipak nisam mogao odgovoriti s "jebi se, nosonjo". Morao sam nekako izmigoljiti. Otac mi je odavno umro - rekao sam. - Moja je mati otila s nekim Amerikancem koji je radio u Londonu. Sad je negdje u Americi. Nemam roditelja, pa je to i jedan od razloga zbog kojeg sam stupio u vojsku. Nemam nikakvog blieg roda. 1C7 ANDY MCNAB BRAVO TWO ZERO

- Gdje je radio u Londonu, taj Amerikanac? - U Wimbledonu. Jo jedna klasika. Pokuavali su me pridobiti da im otvorim srce, pa e onda sve iscuriti. Sve sam ja ovo proao ranije za vjebi izvlaenja, bjeanja i zarobljavanja. - ime se bavio? - Ne znam. Nisam tada ivio kod kue. Imao sam velikih obiteljskih problema. - Ima li brae ili sestara? - Ne. elio sam svoje lai utemeljiti na istini. Ako neto zna i ako je to istina, lake ti je pamtiti. A oni bi mogli provjeravati te doista i potvrditi daje ono to si govorio istina, pa onda prestati kopati po tome. Na umu sam imao prijatelja koji je stvarno imao takvih obiteljskih problema. Kao trinaestogodinjaku umro mu je otac. Majka je upoznala nekog Amerikanca, nije vie uope marila za sina, te otpizdila u Sjedinjene Drave. Meni se ovo uinilo vrlo vjerodostojnim. Odugovlaio sam. Govor mi je bio nerazgovijetan, i dalje sam slinio, nisam mogao dobro pripovijedati. - Boli li te, Andy? Pomozi nam i sve e biti u redu. Dovest emo ti lijenika. Nastavi, priaj nam jo. - Ne znam vie nita. A onda jo jedna klasika. Mora da se vrsto drao prirunika. Potpii ovaj ovdje papir, Andy. elimo samo tvojoj obitelji dokazati da si jo iv. Potrudit emo se da naemo tvoju majku u Americi. Imamo ondje veza. Treba nam samo tvoj potpis kako bi znala da si O.K. Moemo i Crvenom kriu dokazati da si iv, da nisi umro u pustinji i da te ne jedu ivotinje. Razmisli, Andy. Ako traimo da se potpie i proslijedimo to Crvenom kriu, neemo te, je li, ubiti. Nisam mogao vjerovati da bi itko mogao nastupiti s ovako smijenim tosom. Pokuao sam reagirati rezervirano: Ne znam nikakve adrese, nemam nikakvog obiteljskog ivota. Mogao bi ovjek dati nekakvu izmiljenu adresu ili pak pravu, za sluaj provjere. No jednoga bi dana gospoa Mills iz Bagremove ulice 8 mogla otvoriti vrata i odletjeti u zrak. Nikad ne zna dokle dopiru ovakve stvari. 18R Andy, zato nam se toliko odupire? Zato si to radi? Ovi ljudi, moji nadreeni, nee mi dopustiti da ti pomognem ako im ne rekne ono to im treba. Bojim se, Andy, da ti vie ne mogu pomoi.

89

Ne pomogne li ti meni, ne mogu ni ja tebi. Jednostavno se udaljio. Nisam znao to da sada oekujem. Spustio sam glavu; uo sam ih kako mi se pribliavaju. Stisnuo sam zube i ekao. Ovaj put su izostali kundaci, samo nekoliko pljusaka po licu. Svaki put kad bi me pogodili blizu polomljenih zuba, kriknuo bih. Nisam to trebao raditi. Primivi me za kosu, podigli su mi glavu kako bi mogli preciznije udarati. Zatim su me po bolnom mjestu oamarili jo nekoliko puta. Zaunice su prerasle u amarine koje su me zbacile sa stolca, no sve ovo nije bilo naroito uzbudljivo u usporedbi s prijanjim deve-tanjem. Vjerojatno su pomislili da su me konano slomili te da me treba jo samo malo osokoliti. Sve skupa nije trajalo ni minutu. Naavi se ponovno na stolcu, teko sam disao, a niz lice mi se slijevala krv. Vidi, Andy, nastojimo ti pomoi. eli li ti pomoi nama? Da, elim, ali ne znam nita. Pomaem vam koliko god mogu. - Gdje su ti mati i otac? Ponovio sam istu priu. - Ali, kako to da ne zna gdje ti je mati u Americi? - Ne znam zato to s njom vie nemam nita. Nije me htjela. Zato je i otila u Ameriku, a ja u vojsku. - Kad si stupio u vojsku? - U esnaestoj godini. - Zato? - Oduvijek sam elio pomagati ljudima, zato i jesam medici nar. Ne elim ratovati. Oduvijek sam bio protiv ratovanja. Ova pria o obitelji bila im je poput crvene krpe. Nisam znao je li im elja da je obore tek pitanje asti. -- Andy, sluaj, ovako oito nee ii. Ponovno je poelo udaranje. ANDY MCNAB BRAVO TWO ZERO

Tijelo se prilagodi i bre onesvijesti. Misli lete u dva smjera. Jedna ti polovica govori da si izmakao, a druga je stvarno izmakla. Kao kad pijan lei na krevetu - vrti ti se u glavi, a neki glasi govori: nikad vie. Ovaj put sam potpuno ispao iz igre. Dobro su me iscipela-rili. Nakon ovoga nisam nita preuveliavao. Bio sam slomljen. Kapnuo sam, a kad sam se ponovno osvijestio, i dalje sam bio slomljen. Probudio me deko koji je na mom vratu gasio opuak. Bio sam u tmini, povezanih oiju i u lisiinama, leei licem prema travi. Silno me boljela glava. Ui su mi bridjele i gorjele. Na dijelovima lica osjetio sam sunce. Osjetio sam njegovu svjetlost. Mozak mi je bio zamuen, ali sam ipak razabrao da su me u nekom trenutku morali izvui iz sobe i svezati ovdje vani. Pokuao sam spustiti glavu, ali na jednu stranu nisam mogao lei zbog otekline, a na drugu pak zbog rana. Tik iza sebe zauo sam Dingerov glas. I na njemu su gasili cigarete. Dobro ga je bilo uti, makar je samo stenjao i jeao. Nisam ga mogao ni vidjeti, ni dodirnuti, jer sam bio okrenut na drugu stranu, ali sam znao daje ovdje. Osjeao sam se malko sigurnije. Uokolo mora da su bila tri-etiri uvara kojima smo sluili umjesto pepeljara. U posljednjih nekoliko dana bili smo im upriliili gadnih muka, pa su oito uivali u revanu. Drugi su vojaci prilazili da pogledaju predstavu te da i sami dodaju poneki bubotak ili udarac nogom. Pljuvali su po nama i smijali se. Jedan mi je za uho zataknuo zapaljenu cigaretu i ostavio je da ondje izgori. Njegovim se kolegama to jako svidjelo. Premda sam bio povezanih oiju, i dalje sam ostao pognute glave, nastojei da izgledam preplaeno. elio sam vidjeti Dingera. Trebao mi je fiziki kontakt s njime. Trebao sam osjetiti njegovu blizinu. elio sam neki oblik ljubavi. Savijao sam se licem prema dolje, dok mi je za uhom gorjela cigareta i uspio sam nekako smaknuti povez niz nos. Konano sam uspio ugledati dnevno svjetlo. Osjea se strahovito nesigurnim kad su ti oi zavezane jer si jako ranjiv.

90

Ako mi je ovo zadnja ura, rekao sam samom sebi, da bar vidim to je mogue vie. Nebo je bilo divno vedro. Bili smo pod nekom 190 .... vokicom na kojoj se nalazio nekakav pti. Poeo je pjevati. Poneko bi vozilo krenulo s udaljenosti od dvadesetak metara, uo se razgovor, sve je bilo razmjerno mirno i lijepo. S druge strane zida dopirala je gradska buka, sirene i turiranje vozila te galama. uo sam kako se na kojih pedesetak metara otvaraju i zatvaraju glavna vrata, kako se vozila izvoze i iezavaju. Osjeaj udobnosti i sigurnosti kao u ograenom vrtu u nekom posve drugom stoljeu. Pomislio sam: vidio sam i proao sve to sam mogao. Ako se ve treba dogoditi, onda neka se dogodi sada. Nisam mnogo razmiljao o Jilly ili o Kate. Time sam se bavio u onom propustu; ondje sam bio razmiljao kako se tu ne da bogzna to uiniti, kako ovo nije trenutak da se brinem o njima. Poduzeo sam sve to je bilo u mojoj moi da ih zbrinem u financijskom smislu. Prebrao sam pisma, pa e one, kad kucne as, znati da ih volim, a ja da one vole mene. Nije bilo nikakvih velikih problema; rei e im da sam mrtav, i to e biti to. Na druge sam se neke stvari elio sada usredotoiti. U Breaker Morantu, filmu o burskom ratu, dok idu prema stratitu, tipovi se prime za ruke. Nisam znao elim li fiziki epati Dingera ili pak elim li neto rei. U svom posljednjem asu elio sam nekakvu povezanost s njime. Naili su novi vojaci koji su nas udarali nogama i bubetali. Gledali su ove dvije jadne ljudske krpe na tlu te pljuvali i piali, hihoui poput opora balavaca, to su neki od njih najvjerojatnije i bili. No nita od svega ovoga nije izgledalo onako gadno kao ono ranije. Ili su se ve zasitili novotarije ili sam se ja ve navikao. Samo sam pognuo glavu i stisnuo zube. Obojica smo jeali i stenjali na svaki udarac, zato to je boljelo - ali ne toliko zbog siline samog udarca koliko zbog uinka koji je on imao na bolove od ozljeda to smo ih ranije dobili. Psovali su Mitteranda i Busha, a kad su primijetili da mi se povez smaknuo, pravili su pokrete rezanja vrata te mahali pitoljima i oponaali pucanje. Mogao bih sve to podnosti kao dio nekakvog glavnog plana, ali ove su drkadije sve ovo izvodili iskljuivo zbog vlastite uivancije. Vozila su se pokrenula, vozai su turirali motore. Iz zgrada iza mene odjeknula je vika i odsjene naredbe; uzdrhtao sam. Jeziv osjeaj izgubljenosti; evo nas, dakle, ponovno, pomislio sam, zato ne ostanem ANDY MCNAB BRAVO TWO ZERO

jo jedan sat ovdje, na suncu je sasvim ugodno, bilo je to tako lijepo razdoblje smirenosti. Nadao sam se da tu buku stvaraju asnici te da ona ne znai da e vojaci krenuti ponovno iz poetka. Kod asnika se ipak osjea nekakva namjera; s njima se moe sasvim dobro razgovarati. Kod vojaka igraju samo izme i ake. Lupala su vrata na vozilima. uo se uobiajeni bruj vreve. Sasvim sigurno, neto se sprema. Skupio sam snage, jer neto slijedi - svidjelo se to meni ili ne. Nisam znao to u doviknuti Dingeru. - Boe, uvaj Kraljicu! - moda. Ali ipak, najvjerojatnije neu. Netko mi je odvezao stopala, no povez i lisiine ostali su gdje su i bili. S obiju strana grubo su me zgrabile neke ruke i povukle uvis. Nakon dugog vremena ponovno sam osjetio svoje tijelo. Masnice su me pekle. Dok su me gurali i turali, ozljede na kojima su se poele stvarati kraste opet su se otvorile. Noge me nisu htjele sluati, pa su me morali tegliti. Bacili su me na stranji dio otvorenog kamioneta i zgurali posve naprijed. Presamitili su me preko kabine i sa svake mi strane postavili po jednog vojnika. Pretpostavio sam da.me voze na strijeljanje. Je li ovo zadnje to u jo vidjeti i uti? Moj veliki ratni plan da u neto rei Dingeru netragom je propao; ljutio sam se na sebe. Skinuli su mi povez pa sam mirkao na jakom suncu. Ispred nas nije bilo niega. Ne bi mi dopustili da se okrenem, pa stoga nisam mogao znati je li Dinger otraga. Vojaci su lupali po krovu, voza i njegov suputnik takoer su ispruili ruke te i oni tukli po metalu. Posvuda su se uli razdragani zvui. Priao je jedan asnik te kazao: - Sad emo pokazati svome narodu. I dalje sam pokuavao prilagoditi oi, potpuno smuen vikom i suncem. Kao da smo bili dio konvoja od pet-est novih novcatih toyo-tinih kamioneta i land cruisera. U nekima su sjedala jo bila pod plastikom. Bili su, meutim, pokriveni pustinjskom prainom, koju su morali sastrugati sa stranjeg prozora ispod mene da bi ofer mogao upravljati. Velika dvostruka vrata otvorila su se da bi se vozila mogla izvesti iz logora. Pozdravio nas je urlik svjetine; kao da kroz tunel na Wembleyu izlaze finalisti engleskog nogometnog kupa. Pred nama je bila vrsto zbijena masa ljudi - ene s

91

batinama, mukarci s pukama ili kamenjem, svi u svojim haljama i maui slikama Saddama Husseina. Neki su od radosti poskakivali, drugi izvikivali parole, ciljali i bacali kamenje. Vojaci su ih pokuali obuzdati, jer je kamenje pogaalo i njih. Ovako je bilo im smo se provezli kroz ulazna vrata. Pomislio sam: dakle tako, nema sumnje da nas voze na strijeljanje. Brzo e nas provesti gradom, snimiti nas i onda svriti s nama. Skrenuli smo udesno u glavnu ulicu, a svjetina se ustalasala oko nas. Smjesta smo se morali zaustaviti; vojaci su nastojali potisnuti ljude, a ofer je snano rukom pritisnuo sirenu. Probijali smo se centimetar po centimetar, pokuavajui utrti put kroz rulju. Vikali su: - Dolje Buush! Dolje Buush! - a ja sam stajao poput predsjednika na elu povorke. Vojaci su bili vraki razdraeni. Svi su pucali u zrak. ak su i desetogodinji balavci drapali iz kalanjikova. Mislio sam si: jedna od ovih kugli e me pogoditi. Uz to, dan je bio tako divno vru. Svako malo bubnuo bi me neki tap ili kamen. Vojaci koji su stajali uza me poskakivali su od uzbuenja. Bio sam samo u arapama, a oni su me izmama neprestano gazili. Osjetio sam slabost i htio se nasloniti na kabinu, no vojnici su mi povukli glavu unatrag kako bi me svi mogli vidjeti. Zdesna se pojavio Dinger. I on se vozio na toyotinu kamionetu. Kad smo doli u istu ravninu, na tren smo se pogledali i uspjeli nasmijeiti jedan drugome. Bio je to najljepi trenutak toga dana. Dinger je promatrao kako se drim. I u svom najboljem izdanju izgledao je poput udovita iz movare, no pogledao sam ga i pomislio: uh, jebi ga, nisam znao da moe ispasti jo runiji no to jest. Bez ikakve dvojbe, ovo je bio najsretniji trenutak od zarobljavanja. Kratko namigivanje i neznatan osmijeh - jedino mi je to trebalo. Iz te jedne male geste crpio sam neizmjernu snagu. Bilo je to pitanje osobne vjerodostojnosti. Ako on moe proi kroz sve ovo i kesiti se, pomislio sam, onda, jebi ga, mogu i ja. Osjetio sam nevjerojatnu privrenost prema njemu, ponadavi se da i on to osjea prema meni. Ovo mi je, kako mi se inilo, bio zadnji pogled na nekog prijatelja. Truckali smo se na naim karnevalskim platformama glavnom gradskom ulicom. Svjetina je skandirala i prijetei mahala akama. Buicn ANDY MCNAB kaje bila nevjerojatna. Nisu znali ni tko smo ni to smo. to se njih tie, mogli smo biti i svemirci, no to god bili da bili, bili smo zli momci. Neki vojaci skandirali su sa svjetinom. Drugi su trkarali uokolo nastojei je drati pod kontrolom. Svi su se pak pokuavali izmaknuti kamenju i tapovima koji su bili namijenjeni nama. Posvuda su odjekivali pucnji; i vojnici koji su bili pokraj nas pucali su u zrak. - Dolje Buush! Buush! Ljudi su navirali i izvirali iz arapskih duania s reetkama na posmik. "Ne ukradi", stoji u Kuranu, ali kamo god se na Bliskom istoku okrene, naii e na ovakve reetke, mjeru sigurnosti od kradljive muslimanske brae. Svi su imali Saddamove slike; prstom su pokazivali njegovo lice i ljubili ga zazivajui Alaha. Kretali bismo se korakom, zatim malo zastali da se svjetina razmakne. Noge me vie nisu sluile. Pogledao sam Dingera, a on se kesio od uha do uha. Pitao sam se emu li se, zaboga, smije; pomislio sam da je poludio. A onda mi je sinulo: on ih to raspiuje! Pomislio sam tada: neka ide sve u kurac, pa na putu smo da ovdje umremo, i zato tko ih jebe! Trgnuo sam se. Jebi ih! Odjednom mi je jedino bilo do toga da ne izgledam poput vree govana. Mora se pobrinuti da izgleda dobro. Uhvatio sam poglede nekolicine meu ruljom i nasmijeio se. To je opazio jedan od mojih uvara te me, iskoristivi zgodu da ispadne pravi tvrdi momak, pljusnuo i bubnuo. Pogledao sam Dingera; nacerili smo im se poput Leslieja Granthama pri otvaranju supermarketa. Da nam ruke nisu bile sputane, mahali bismo im poput kraljeva. To cerenje doista ih je zapalilo. Neki su ga primili dobro, veina ne. Poludjeli su. Na je potez bio lo i izrazito kontraprodukti-van, no morali smo ga poduzeti. uvari su nas mlatnuli ne bi li nas opet ukrotili, jer su tako oni ispadali vaniji. No, za divno udo, bolje sam se osjeao ja. S nae lijeve strane probila se velika bijela amerika limuzina. Dvojica asnika u njoj pogledala su nas, uprla prstom i nasmijala se. Ionako ih je ovo bilo raspoloilo. Uzvratio sam im irokim predsjednikim osmijehom. Razdragali su se, na to su se pak razjarili vojaci te ponovno nasrnuli na nas. Za sve ovo zajebavanje platili smo punu cijenu kad smo stigli na drugi kraj grada. Ondje su nas ekale gomile ljudi koji su nastojali probiti kordon; svaali su se s vojskom jer su htjeli obraun s nama. BRAVO Two ZERO Poskakivali su gore-dolje i bilo je oito da je samo pitanje trenutka kad e kordon biti probijen ili namjerno uklonjen. Izvukli su me iz vozila. Oajniki sam se ogledavao za Dinge-rom. Trebao sam ga. Bio mi je jedina spona sa

92

stvarnou. A onda sam vidio da se njemu dogaa isto to i meni, pa sam pomislio: dogodit e se ovdje negdje. Sam in ubijanja nije me previe zabrinjavao. Nikada me nije zabrinjavao; samo da kraj bude brz i ist kao Markov. Hoe li to Jilly ikad doznati? Zna li uope da sam nestao u akciji? Pobrinuo sam se o svemu materijalnom, nije preostalo vie nita to bih mogao za nju uiniti. No to je ono emocionalno: bilo bi divno imati priliku da se s njom oprostim. Kakva li rastanka! Jebi ga! Jebi ga! Jebi ga! Smrad grada bio je nesnosan. Bili su to primitivni, peinski vonjevi kuhanja, ugaslih eravica i odstajale mokrae, protkani sa zadahom gnjilei i benzinskih para. Grad je bio udnovata mjeavina srednjovjekovlja i suvremenosti. Glavna je ulica bila svjee asfaltirana; ostalo je bilo sama praina i pijesak. Bilo je tu land cniisera prispjelih izravno iz autosalona, vojaka u bljetavim izmama i istim, zapadnjakim uniformama kao i rulje u smrdljivim tradicionalnim haljama i sandalama ili posve bosih. U jednom su me trenutku sruili na zemlju, pa mi se tik do oka naao golemi noni palac, irok poput raskoljene kobasice, prljav od tisuljetne praine. Bilo je tu besprijekorno dotjeranih asnika i mladih, zdravih vojnika, a i mjetana sa samo tri zuba u ustima - a i ti su zubi bili crni i pokvareni - te negroidnih Arapa nagrenih lica i bijelih krastavih koljena i lakto-va uslijed nepranja i nedostatka vlage, te pranjavih zamrenih afro griva. Zgrade, etvrtaste i ravnih krovova, bile su napravljene od blata i kamena. Mora da su bile stare nekoliko stotina godina; na njihovim su zidovima bile najnovije reklame za Pepsi Colu. Stari, mravi ugavi psi drali su se hladovine; odmarali su se i piali. Posvuda su se nalazile gomile zahralih limenki. Uzdu glavne ulice protezao se ograen prostor, na ijoj se sredini, ba nasuprot nama, nalazilo djeje igralite, puno penjalica od ANDY MCNAB eljeznih cijevi i njihaljki neko obojenih plavom i utom bojom. Ovako neto nalo bi se u bilo kojem normalnom britanskom naselju, no u ovom se svijetu doimalo jako strano i neobino. Ovdje se godinama ratovalo, svuda uokolo sama bijeda, govna i prljavtina. Vrag e znati kako se arapski naziva "Tidworth", no to je to staro, zasrano mjesto. Stajali smo na rubu ceste iekujui smrt. Vojaci su nas dograbili, no otkazale su mi noge, pa sam posrnuo. Morali su me vui prema publici. Pokazivali su nas poput lovakih trofeja, podiui nam glave, starajui se da nas svatko moe dobro pogledati. Ovaj put se nisam smijeio. Pogledom sam traio Dingera; bojao sam se da u ga izgubiti u svjetini. elio sam tek da budem blizu njega. uo sam ga kako drei i vie jednako kao i ja, a s vremena na vrijeme mogao sam ga nakratko i vidjeti. Bilo je gadno. Vladavina rulje. Bio sam ba drzak kad su me svukli s kamioneta, no sada me svladao isti strah. Svi su urlikali indijanski ratni pokli. Hoemo li biti preputeni svjetini? Hoe li nas ona raereiti? Prilazile su starice i povlaile me za kosu i brkove, udarale me tapovima ili bubetale. Mukarci bi poinjali guranjem, a zavravali udarcima ake i bubanjem. Skljokao sam se na tlo, a sva su ta tijela nagrnula na me. Pred lice su mi gurali slike Saddama Husseina i tjerali me da ih ljubim. Sumnjam da su neki od ovih ljudi uope znali da se vodi nekakav rat. to se tie ena, stoljeima ugnjetenih kulturom i religijom, ovo im je najvjerojatnije bila jedinstvena prilika da udare odrasla mukarca. Kako je vrijeme odmicalo, poeo sam razmiljati da nas moda ipak nee strijeljati. Vjerojatno bi to dosad ve napravili. Moda postoji neki postupak sa zarobljenicima. Vojaci su sigurno obuzdavali rulju koliko su samo mogli. Bilo je oito da ne ele da nas mjetani umlate, jer sam primijetio da uklanjaju sve koje spaze s pukama i pitoljima. Vjerojatno je sve ovo bilo tek predstava za javnost, dizanje morala mjetanima i prigoda da iskale svoje frustracije. ene su me greble sadirui mi kou. U lice su mi bacale loj i ostatke hrane, a nad ranama na glavi praznile vrine. Kroz glavu su mi promicale stare snimke iz Vijetnama. Sjetio sam se likova pilota, prebijenih i ponienih, koje vuku kroz gradove to su ih ti zrakoplovci netom bombardirali. I ja sam se osjeao ba kao i oni. BRAVO TWO ZERO elio sam samo kontakt s Dingerom - najradije verbalni. Mogao sam ga uti kako krii dok ga tuku, no mrsko mi je bilo to ga ne mogu vidjeti. Bio mi je jedina spona sa svijetom. Nisam ga elio izgubiti. Vie se nisam mogao micati. Pao sam na jednog vojaka i obgrlio ga. Pristupio je drugi momak te mu pomogao da me podigne. Dok su me vukli po tlu, oderao sam vrkove nonih prstiju. Svako malo morali smo zastati da bi kakav ezdesetogodinjak priao i opalio me u trbuh. Bio sam i posve slomljen. Nije mi vie bilo ni do ega. Nisam znao koliko je sve ovo trajalo, no inilo se itavu vjenost. Iz daljine zaula se topovska paljba, pa su

93

dotrali asnici pokuavajui kontrolirati vojnike, koji su pak nastojali obuzdati rulju. Bila je ironija da nas tite isti oni vojaci koji su samo prije sat vremena na naim vratovima gasili cigarete. Tada su bili gadovi, sada pak spasitelji. uo sam Dingera kako vraa milo za drago. Znao sam da trebamo glumiti nekorisna bia o kojima ne vrijedi uope voditi rauna. No sada smo bili uvueni u ovu frku; morali smo se naviknuti na nju, a ila nam je silno na ivce. Kucnuo je as da neto poduzmemo. Mrko sam pogledao babe, a one su nahrupile. Pod kiom pljuski i grebanja stropotao sam se na tlo, pa su se dva vojnika primakla da me podignu. Jo uvijek na koljenima, pogledao sam jednu babuskaru i rekao: - Jebi se, gadna, stara kurvo! - Razumjeli su to sam htio rei; prijevod mi je bio u oima. Nije to bio dobar potez. Vojaci su me podigli. Odgurnuo sam ih i ponovno rekao: - Jebite se! - Uope mi nije bilo stalo to e uiniti; ionako sam bio dotuen. No njima sam povrijedio ponos, pa su mi morali pokazati svoje kako bi se oporavili. Sjetio sam se predavanja koje nam je neposredno prije naeg odlaska u Herefordu odrao jedan Amerikanac, bivi ratni zarobljenik. Po odlasku iz pomorskog pjeatva bio je zrakoplovac u vijetnamskom ratu. Kao marinca uili su ga da e ga, padne li u zarobljenitvo, to prije pustiti na miru to bude tvri i agresivniji. Stajao je pred nama, okorjelim cinicima iz Hereforda, i plakao kao ljuta godina priajui nam o onih pet godina to ih je proveo kao zatoenik Vijetkonga. - Kojih li sranja - rekao je. - Nevjerojatne sam m5re i bolove propatio zato to sam doista vjerovao to su me uili. ANDY MCNAB A ja sam radio ba ono to nam je kazao da ne inimo. Ali ne moe tek tako ostati hladan. U pitanju su ponos i vjerodostojnost. Trpio sam od golema gubitka dostojanstva i samopotovanja i nisam to mogao vie podnijeti. Znao sam daje to posve kontraproduktivno, znao sam da se nee isplatiti, ali, Boe, ba je bilo dobro. U jednom djeliu sekunde bio sam na konju i jedino je to bilo vano. Nisam bio tek neka stvar, vrea govana - bio sam Andy McNab. Dok smo se vozili natrag u logor, vojaci su hihotali. Proveli su divan dan i s radou su me prepustili samom sebi da kleei i oslanjajui se na ruke u kutu kamioneta krvarim i hvatam zrak dok oni, puei i smijui se, obnavljaju prizore sukoba. Bilo mi je vrlo drago da je ovome kraj, daje zavrilo a da nisam ustrijeljen. Bio je ve gotovo mrak kad smo proli kroz ulazna vrata; nisu se zamarali stavljanjem poveza preko mojih oiju dok su me vukli prema bloku prizemnih vojarni. Pet se kreveta nalazilo uza zidove sobe. Momci, ini se, nisu imali ormarie ni bilo kakve osobne stvari. Imali su samo postelje s pokrivaima - obinim, civilnim, mekim pokrivaima oslikanim likovima tigrova i neobinim, velianstvenim uzorcima. Na tim su pokrivaima leali njihovi pojasovi i oprema. Sve je upuivalo na to da je ovo tranzitna, a ne stalna vojarna. Jedino svjetlo dopiralo je iz petrolejske pei koja je stajala nasred sobe. Kako je vatra plamsala, sjene su titrale po sobi. Bilo je divno toplo; bila je to ona vrsta topline od koje te odmah hvata umor i drijem. Bila je to toplina koju sam poznavao. ak su mi i sjene bile poznate. Obuzeo me lijep, ugodan osjeaj sigurnosti. Vratio sam se svojoj teti Nell u Catford. Kao djeak jako sam rado odlazio k njoj. Imala je veliku kuu s tri spavaonice koje je iznajmljivala. U usporedbi sa stanom moje obitelji, za mene je to bio hotel. Nou bi teta Nell u moju soba stavila petrolejsku pe da je malo zagrije. Kao devetogodinjak, leao bih sav sretan u krevetu, promatrao kako po tapetama pleu sjene i veselio se sutranjim obrocima. Teta Nell je itne pahuljice pripremala s mlijekom, a ne s vruom vodom i trunkom klinia, kako sam bio navikao, a za svoje je goste pripremala i biranija jela. Ako je tetak izjavio da sam bio dobar, i ja bih dobio poneto od toga. BRAVO TWO ZERO Stari tetak George bio je revan vrtlar. Imao je ogroman vrt, na ijem se kraju nalazila kuica u kojoj sam se igrao. Bio je lukavac. Rekao bi mi: - Poni ovdje kopati, Andy, pa moe prebrojiti koliko ima glista. Trebamo znati koliko ih je da bismo mogli procijeniti kvalitetu tla. Kopao bih i kopao - deko sa zadatkom - a on bi sjedio u platnenoj lealjci i pio aj, smijui se iz svega glasa. Nikad ga nisam prozreo. Mislio sam kako brojenjem glista inim za tetka Georgea neto vrlo vano. Ostavili su me sama s mojim mislima kojih dvadesetak minuta; jednu su mi ruku lisiinom vezali uz metalnu instalaciju na zidu. Pokuao sam se ugodnije smjestiti, no lisiina je bila opremljena zupastim kotaem - pokrene li ga u pogrenom smjeru, lisiina e se jae stegnuti. Smjestio sam se u poluleei poloaj, s tim da mi je ruka prkosila sili tei nad kutom od 45 stupnjeva. Obavio sam procjenu tete. itavo me tijelo boljelo i bojao sam se da bi moglo biti polomljenih kostiju. Najvie su me zabrinjavale noge. Gadno su me boljele; znao sam da me vie ne mogu nositi. Ispitivao sam kosti, jednu za drugom, poev od stopala, traei deformacije i provjeravajui mogu li se pomicati. Sve je izgledalo kako treba. Veliki su bili izgledi da nita nije slomljeno.

94

Disao sam kroz skorenu krv, prainu i bale, i svaki put kad bih puhnuo da proistim nos, poeo bih iznova krvariti. Bio sam sav izra-njen. Lice mi je bilo nateeno, usnice rasjeene, a svaki izloeni dio koe izderan. Sada, kad sam zaista imao vremena da predahnem i promislim, itavo me tijelo poelo pei. Oguljotine su bile daleko bolnije od posjekotina. Rebra su, meutim, jo bila nenaeta. Ozlijeeni su bili samo miii: posjekotine i masnice. Bio sam slab i iscrpljen, ali bih se ipak digao i dao u bijeg da se prui prilika. Nastojao sam prikupiti to vie informacija da bih se mogao orijentirati. Porazmislio sam o onome to sam vidio i o tome gdje se zapravo nalazim. Ljutio sam se sam na sebe to taj posao nisam bolje obavio. Previe sam dugo gledao dolje umjesto da upijem sve oko sebe. Pobjegnem li i proem li ulazna vrata, kamo krenuti? Ulijevo, udesno ili ravno? Gdje je zapad? Iziem li na stranju stranu, to tada? Koliko i no ANDY MCNAB je logor duboko u gradu? Iz naseljenog u se podruja morati to prije izvui. To je ono to sam trebao ispitati dok smo se vozili, no ja sam, poput pravog budalaa, dopustio svjetini da me omete. Ljutio sam se sam na sebe zbog tolike neprofesionalnosti. Razmotrio sam razliite mogunosti. Taj se proces dijelom temelji na injenicama, dijelom pak na matarijama. Na injenicama utoliko to sam radio ono to treba raditi - proraune kako da se izvuem. Na matarijama utoliko to sam zamiljao da se doista i izvlaim te da, okreui udesno, zamiljam to u ugledati i to li e se iza mene dogaati. elio sam pobjei. \ VKATA mzon TRIJIM Soba u komandoskom centru Osvrnuo sam se po sobi. Iznad mene bio je prozor. Samo mu je jedan dio bio slobodan, ostalo je bilo zakriveno, da li zato stoje bilo slupano ili zato da ne prodire sunce? uo sam kako vani vojnici dangube, a negdje iz daljine neku viku. Glasovi ispod prozora bili su tihi i mirni, mumljanje ne dalje od nekih pet do deset metara, ispod verande; kao da im je reeno da budu ondje i razgovaraju kako bi me uznemiravali. Nadao sam se da i prema Dingeru postupaju na isti nain, jer je ovo sjedenje na tepihu bilo prilino ugodno. Divno je bilo biti sam. Promatrajui topli ar petrolejske pei i udiui poznate mirise, u tom sam se mraku osjeao posve dobro i zadovoljno. Nije bilo nikakvih neprilika: sjedio sam u svojoj osami rukom okovan o zid. Bilo je stvarno prima. BRAVO TAVO ZERO Poeo sam razmiljati o ophodnji. Jesu li pohvatali i ostale? Jesu li mrtvi? Zna li Dinger togod o njima? Hoe li mi se pruiti prilika da s njim porazgovaram? Nastojao sam biti to mirniji. Srce mije tuklo sporo, a tijelo mi je bilo ukoeno i bolno. Svaki pokret bio je bolan, a elio sam nai neki udoban poloaj i potom se umiriti. Neke su se rane slijepile s tkaninom uniforme; kad sam se pomaknuo, otvorile su se. arape su se krvlju zalijepile sa stopalima. Mora da sam izgledao poput protuhe. Tjedan dana ve je prolo otkako sam se oprao i koa mi je pocrnjela. Kosa, raupana od frkovita bijega, skorila se od osuene krvi i blata. Zbog krvi, prljavtine i blata teko su se razaznavale kamuflane boje moje uniforme. Hlae su izgledale kao biciklistiki dres. Zato su nas uope vratili u logor? Nisam imao pojma. Ovo je oito jo uvijek bila faza taktike istrage. ekao sam neto ili nekoga. Duboko sam udahnuo, izdahnuo i poeo razmiljati o nainima bijega. Odjednom sam se sjetio da jo imam svoju kartu za bijeg i kompas. Mogao sam ih napipati u opavu hlaa. Ovo mi je doista godilo: konano sam imao neto, imao sam neku bar malu psihiku prednost u odnosu na njih. Razmiljao sam o svim dobrim tosovima koje sam proivio s Jilly, o svim glupavim praznicima koje smo proveli zajedno, o svim sladoledima koje sam joj spljeskao u lice. U pamet mi je naviralo sve ono emu smo se cerili, sve one nezrele cirkusarije. Pokuao sam si predoiti to radi ovoga trenutka. U glavi mi je bila ugodna slika subote dva tjedna prije no to sam otiao u Zaljev. Kate je kao i obino tog vikenda bila kod nas; leala je na podu i sa mnom na videu gledala Robina Hooda. Little John je izvodio svoj ples, pa sam ustao i s njom zaplesao. Plesali smo i plesali po sobi, nastojei dizati noge to vie, sve dok se nismo skljokali na sag, oamueni i nasmijani. Vratio sam se u vrijeme njezinog prvog Boia. Nisam je ba puno viao jer sam u veljai, kad se rodila, bio odsutan, a nisam se vraao dok nije navrila est tjedana. Zatim sam je sljedea tri mjeseca viao od vremena do vremena. Toga sam Boia bio slobodan; odsjeli smo u prijateljevoj kui na junoj obali. Kate nije dobro spavala,

95

to se meni inilo sjajnim, jer je ovo bilo prvi put to smo bili zajedno. U poonn ANDY MCNAB no sam izvukao kolica, dobro je ututkao, pa smo se priobalnom stazom etali do est ujutro. Zaspala je ve nakon prvih pola sata, a ja sam samo gledao njezino krasno lie i kvocao poput kokoi. Kad smo se vratili, ponovno se probudila, pa sam je stavio u auto i provozao. Neprekidno sam preko ramena gledao je li s njom sve u redu. Uasno krupnim plavim oima zurila je u me iz svih onih silnih vunenih pokrivaa i kapice. Bilo je to neto posebno. Nedugo zatim ponovno sam morao otii i u sljedee dvije godine vidio sam je ukupno dvanaest tjedana. Izvana su se zauli glasovi. Moj mali svijet snova bit e sruen. Uznemirio sam se. Dolaze li da me ponovno prebiju? Nakon spokoja bio je to uasan, zastraujui osjeaj, neobuzdan strah za svijet koji e, sad na, propasti. Spustio sam glavu i napeo ukoene, bolne miie. K vragu, pomislio sam, izdovoljili su se, zato me onda ne puste na miru? Osjetio sam propuh kad su se otvorila vrata. Podigao sam pogled i spazio nekog tipa nasred sobe. Bio je to ovjek pedesetih godina, visok tek metar i ezdeset, s trbuinom primjerenom njegovoj dobi ispod vunene halje. Brci su mu bili uredno dotjerani, a kao ugljen crna kosa zalizana unatrag. Ruke su mu bile manikirane, a zubi su mu na svjetlu blijetali. Bjesnio je i vikao na me na arapskom. Dva straara, koja su ula s njim, sjela su na jedan krevet, puila i avrljala, ali pozorno promatrajui. Tip je o pojasu imao pitolj, to isprva gotovo da i nisam zamijetio, jer je sve oko mene bilo pod orujem. Stajao je nad petrolejskom pei derui se i gestikulirajui. U odsjaju pei koja je bila ispod njega lice mu je izgledalo poput udovita trostrukog podbratka, koje se via u noi Sisveta. Pristupio je i epao me za lice. Stisnuo mi je eljust. Smrskani su me zubi jezivo zaboljeli. Prostenjao sam i zamirio. Nisam elio znati to slijedi. Jako mi se primaknuo. U njegovu sam dahu osjetio zainjenu hranu. Kaiprstom i palcem nasilno mi je otvorio oi. Koji li e kurac uiniti? Izmijenio je nekoliko rijei s uvarima, vrlo hitro i agresivno, a onda me nekoliko puta raspalio po gubici. Pojma nisam imao to smjera. Zatim se unatrake odmaknuo od mene, pa izvukao pitolj makharov. Sve je ovo jako lijepo, pomislio sam, no to e se sada zbiti? Uperio je oruje prema meni, ali ga nije napeo. BRAVO TWO ZERO Je li ovo neka igraka ili to? Kokot pitolja ruske proizvodnje ostaje otraga kad se oruje napne, tj. kad se metak smjesti u cijev. Povue li okida, pitolj e opaliti i ponovno ubaciti metak u cijev, s tim da udarni mehanizam i dalje bude otraga. Ako ne eli pucati, pomakne polugu konice. Udarni e se mehanizam ipak pomaknuti unaprijed, no zatvara e ga zaustaviti tik prije udarne igle. U tome se to oruje razlikuje od nekih poluautomatskih pitolja. I oni imaju sigurnosni zapor, no udarni e mehanizam ostati u stranjem poloaju. Najozbiljnije sam gledao je li kokot otraga. Ako jest, znao sam da ovo nije nikakav blef te da bi ovjek, ako je nervozan, mogao i nehotice opaliti i ubiti me. Gledao sam mu lice. Izraz mu je bio ozbiljan, oi iskolaene. Vidio sam bljesak od suza. Pogledi su nam se sreli. Zaplakao je, a pitolj u ruci se zaljuljao. Pa nee mu valjda uvari dopustiti da okona stvar u ovoj lijepoj, istoj vojnikoj sobi? No oi su ga odale. Nakanio je povui okida, o tome nema dvojbe. Ipak, ovo nije izgledalo slubeno. Bilo je privatno. No momku je dopililo, pa ako i nije slubeno, to onda? Uinit e to ovako ili onako. Mogao bih ovdje skonati i iz osvete, a ne po naredbi, i to me prestravilo. Tip je stvarno izgledao tako kao da bi mogao pritisnuti okida, a ja tu nisam mogao ba nita. Hajde onda, gade, da ve jednom zavrimo. uvari kao da su se prenuli iz sna. Skoili su bijesno viui i epali ga za ruku. Oduzeli su mu pitolj. Samim ovim inom dobio sam najvaniju informaciju otkako su me uhvatili; ili ovi tipovi nisu htjeli da im se uneredi spavaonica ili su, stoje vjerojatnije, dobili naredbu da nas sauvaju ive. Jedan od uvara pristupio je i stisnuo me za obraze. - Sin, sin - kazao je. - Bum, bum, bum. Jedan od nas ubio je ovjekova sina. Poteno. Na njegovu bih mjestu i ja ovako postupao. Na nesreu, ja sam bio taj prema kojem se odvijao postupak. Sjedio sam na podu, prekrienih nogu, s jednom rukom u zraku, prikovanom za zid. Priao mi je i pokuao me mlatiti. Sagnuo sam glavu i podigao koljena, kleei prema naprijed da zatitim muda. Stisnuo sam se uza zid to sam vie mogao. Sada mi je bila izloono ANDY MCNAB

96

ena samo ruka. Bilo je smijeno: ovjek me elio ubiti svojim orujem, no sad mu je bilo teko staviti ruku na mene. Udarao me nogama, no to nije bilo bogzna to jer je bio u konatim sandalama. Uputio bi mi udarac, no u tom udarcu nije bilo nikakve teine. Bio je vidljivo uzrujan, no narav mu nije doputala da uini ita gadno. Nedostajalo mu je agresivnosti i snage; bio sam ushien. Pretjerivao sam, stenjao i jeao dok me koljenima udarao u lea, dok me ukao i pljuvao po meni. Daje meni ubijen sin i da se ja nalazim u istoj sobi sa zloincem, on bi ve tulio iz svega glasa. Na stanovit sam nain osjeao suut prema tipu, jer njegov je sin mrtav, a on je previe fin i blag ovjek da se iskali. Na koncu konca, moda i nije mogao pritisnuti okida. Vojaci su se poeli dosaivati - a moda su se i malo zabrinuli da e morati istiti krv s poda i zidova. Umirili su tipa i izveli ga. Kad su se vratili, opet su sjeli na krevet i pripalili nove cigarete. - Buush, gad, gad - rekao je jedan. - N...da, Bush, gad - kimnuo sam, sloivi se. - Major - kazao je i zagroktao. - Da, Major je prasac - rekao sam zagraktavi. Ovo im se strano svidjelo. - Ti - rekao je vojak, pokazavi prstom na me i zarevavi glasno. - Ja, magarac. I-a! Primili su se za trbuhe i popadali po krevetima. Valjali su se od smijeha. Pristupili su mi i gurnuli me. Nisam zapravo znao to ele od mene, pa sam jo jednom glasno zanjakao. Uivali su. Nimalo mi nije smetalo to se ale na moj raun. To mi ba nita nije znailo. I meni je ovo bilo zabavno. Nisu me lemali, to je bilo najvanije. Bilo je apsolutno sjajno. Ovo je potrajalo otprilike etvrt sata. Nekoliko trenutaka vladala bi tiina, a onda bi netko ustao i ponovno me boknuo, ja bih se oglasio valjanim i-a, a oni bi pucali od smijeha. Kojih li aljivdija! Pomislio sam da bih, dok su u tako dobru raspoloenju, mogao nekako srediti probleme s lisiinama. Bio sam rastegnut pod kutom od 45 stupnjeva i ruka mi je bila uzdignuta. Sila tea natis-kivala mi je ruku na lisiinu, pa mi je ruka gadno natekla. GrozBRAVO TWO ZERO no me boljela. Pitao sam se bi li me svezali za neto nie, recimo na neku cijev. Pokazao sam na ruku i rekao: - Boli. Molim. Boli. Aah. Pogledali su me i gurnuli te ishodili jo jedno revanje. Jo su se jednom dobro nasmijali, a ja sam im pokuao objasniti da me ruka uasno boli. Nije ilo. Samo su se smijali. A onda su se odjednom uozbiljili. Mora da su pomislili da je vrijeme za potvrivanje nekakvog autoriteta. Stoga su poeli provoditi vlastito ispitivanje, i to tako kao da bih ja trebao pomisliti da oni nisu tek nekakvi uvari nego i veliki istraitelji. Tko? Tko? Teko je bilo razluiti to govore. to? Ne razumijem. Nastavio sam pokazivati na zglavak, ali bez ikakva uspjeha. Postavljali su nova pitanja, ali ih nisam razumio. Jedan od njih udaljio se i doveo jednog drugog uvara. Taj je mogao govoriti prihvatljivim engleskim. Oito su mu bili rekli da ne mogu razumjeti to ele. - Kako se zove? - Andy. - Komandos, Andy? Tel Aviv? - Britanac. - Britanac. Gascoigne? Rush? Nogomet? - Lice mu se ozari lo irokim osmijehom, a desnom je nogom postigao zamiljeni zgoditak. Sva su lica sinula, moje takoer, iako mi nogomet nije znaio ba nita. Kao klinac samo sam tri ili etiri puta otiao na utakmice lokalnog kluba Millwall. Poput bedaka stajao sam na tnbinama pitajui se emu sva ta graja. Nisam vidio nita jer sam bio premalen i u pameti mi je ostalo samo to da je za ulaz trebalo platiti itavo brdo novaca. Jednom sam na nogomet otiao srijedom uveer, no otiao sam na polovici tekme jer je bilo grozno hladno. Eto, toliko je bilo moje poznavanje nogometa i moja iskustva s njime - podsjeao me na vlanu, hladnu, vjetrovitu tribinu. Nije me nimalo zanimao, a sad sam, eto, bio zatvorenik zaluenih irakih nogometnih fanatika i nogomet bi mi mogao postati slamkom spasa. Liverpool! - rekao je. ~>C\A

97

ANDY MCNAB - Chelsea! - kazao sam. - Manchester United! - Nottingham Forest! Smijali su se; pridruio sam im se nastojei uspostaviti nekakvu vezu. Ovo je bilo dobro, prema priruniku, no nisam mogao dugo izdrati. Moje znanje samo to se nije iscrpio. Koliko sam dugo ovdje? - pokuao sam. - Znate li koliko u dugo biti ovdje? Moete li mi dati neku hranu? Pomislio sam da pokuam drukije. Mai? Mai?- zatraio sam vode. Suho sam se nakaljao i pogledao ih poput psetanceta. Jedan je klipan izaao i vratio se s aom vode. Strusio sam je i zatraio jo. To ih je ozlovoljilo pa sam im stoga samo jo jednom zahvalio, odluivi da se na neko vrijeme umirim. Svi su oni bili jo pubertetlije, tek su im niknuli prvi brii. Ponaali su se poput svih mladih vojaka u bilo kojoj vojsci. Iznenadilo me, meutim, s kojom su pomnou odravali odore i oruje. Bio sam zamiljao da su ovi almai nedisciplinirana rulja, da im je oprema prljava i otrcana. No njihove su uniforme bile dobro oprane i izglaane, a izme dobro ulatene. Oruje im je bilo u izvrsnom stanju i dobro odravano. Zgrade su im takoer bile dobro odravane i besprijekorno uredne. Dobar znak: osjetio sam da se u njihovoj discipliniranosti nalazi svojevrsna zatita za mene. Nije bilo vjerojatno da bi oni uinili ita dok im se to ne bi naredilo. Donekle mi je odlanulo to ovo nije tek neka banda razbijaa koja tumara uokolo sa eljom da ubija i sakati. Netko ih je negdje istesao da odravaju oruje; netko ih je negdje naveo da iste svoje izme i sobe. tovie, oito je bilo naina da se s ovim ljudima uspostavi neki odnos, a ta bi mi injenica mogla puno pomoi u daljnjem razvoju stvari. U njihovim oima nije sve, kako sam ja oekivao, bilo crno-bijelo, s tim da sam ja onaj zli momak, a oni dobri. Postojalo je sivo podruje zajednikog interesa to smo ga netom bili poeli istraivati. Zasad nam je zajedniki bio nogomet. Svi smo govorili i odgovarali; nisam samo ja bio na onoj neugodnoj strani ispitivanja. Veze, ma koliko oskudne, gotovo se uvijek mogu uspostaviti, a u situaciji u kojoj sam se nalazio to je moglo biti samo BRAVO TWO ZERO dobro. Ishodio sam da mi daju vode, a pritom sam ja bio onaj koji je vladao. Pa, malo optimizma ne kodi. Kroz glavu mi je prostrujalo da su oni tako blagonakloni moda zbog toga to je sada sve okonano i to je istraga zavrena. Nastojao sam misliti optimistiki, no ovjek bi zapravo trebao razmiljati pesi-mistiki, o najgorim mogunostima, zbog toga to tada sve to ispadne drukije dolazi kao neto dobro. Na koncu konca, ovo su bili tek mladii. Dinger i ja smo bili novi klinci u gradu, roba koju su htjeli pogledati, nove igrake, europski zarobljenici. Vjerojatno su Dingera i mene gledali pomalo sa strahopotovanjem; o nama e jednom priati svojoj unuadi. Sad su nas pak vidjeli, razgovarali s nama, poniavali nas, pa smo im dosadili. Na njima se poeo pokazivati umor, vjerojatno zbog pei i uzbudljiva dana. Spremili su oruje pod krevete i spustili glave. Moje su se misli opet vratile bijegu. Nisam se mogao otarasiti lisiina, a da sam i mogao, to bih dalje? Hou li ih sve zadaviti i pobjei? Takve se stvari jednostavno ne dogaaju. To je fantazija koja proizlazi iz filmova. Hoe li ubiti onog najvanijeg a da onaj manje vani to ne uje? Ruka mi je bila privrena uza zid. Nikamo ja neu. S mjesta na kojem sam se nalazio nita nisam mogao dosegnuti. Morat u priekati sljedeu etapu prijevoza ili neku drugu priliku. Glede svoga poloaja osjeao sam se mnogo oputenije. Ulovili su me, proao sam prvu frku i sada sjedim u toploj sobi s ljudima koji me ne lemaju kao vola u kupusu. Neu ovdje biti dovijeka, ali, zanemarimo li bolove u zglavku, ugodno je i dobro. Ljudi koji su ovdje nisu me eljeli tui; eljeli su samo priati o Gazzi i Bobbvju Charltonu. Na um mi je pala misao puna nade - i u istom sam asu spoznao koliko je jalova - da e se stvari odvijati ovako: ve sam im dodijao i moda e me jednostavno strpati u jedan od Saddamovih ivih titova. Kako je no prolazila, aka i ruka poele su me gadno boljeti. Pokuavao sam ne misliti o boli i opet razmiljati o planovima za bijeg, procjenjivati izglede. Kroz najvii dio prozora mogao sam vidjeti malo zvijezda. Bila je divna, vedra, no. Ponovno sam pogledao usnule vojake. ANDY MCNAB Uspijem li se osloboditi, hou li moi doprijeti do Dingera? Gdje je on? Pretpostavljao sam da je negdje u logoru, ali je li za susjednim vratima? Nita nisam mogao uti. Je li negdje do verande? Doao sam do zakljuka da u morati ugrabiti priliku ako mi se samo ukae, ali da neu moi otii a da ga ne pokuam nai. Znao sam da on razmilja isto ovako, ba kao to bi razmiljao i bilo koji drugi lan patrole. Isplati li se ekati da budemo skupa?

98

Ne, ugrabit u svaku priliku koja mi se prui. Stoga, to e biti ono prvo to u uiniti? Kako u ustanoviti gdje je on? Hou li virkati kroz okna da ga spazim ili u vikati? Hoe li njegovi uvari biti budni? Mora imati plan akcije i planove za nepredviene okolnosti. Oklijevanje je kobno. Bude li ikako mogue, izbjegavat u otvoren nastup - to je jo jedna ludost iz Hollywooda. U filmovima neprijatelji na te dolaze jedan po jedan, kako bi ih mogao postrijeljati uredno kao patke u zabavitu. U stvarnom ivotu svi nasru odjednom i trgaju te na komade. Akcija e morati biti to neupadljivija: jednostavno se izvui, domoi se nekog vatrenog oruja, domoi se Dingera, domoi se vozila. Jednostavno! I sve to u ograenu logoru s vojskom, a ja s moda trideset metaka u areru. Kad se jednom naemo vani, morat emo ii prema zapadu. Pjeice ili vozilom? Preko polja ili kroz grad? Vonja od kanala do logora bila je vrlo kratka: jo smo blizu Sirije. Sljedee e nas preseljenje baciti u sigurnija podruja, dalje od granice. Zadrijemao sam i probudio se u bolovima. Pucala mi je glava, boljelo tijelo. Morao sam proistiti krv i mrklje iz nosa. Iz daljine zauo sam trubljenje i zvuk vozila. Velika ulazna vrata od valovita lima irom su se otvorila. Jo je bio mrak. Vani su ljudi hodali po verandi, nosei fenjere. Razgovarali su. Osjetio sam bodac strepnje. to e se sada dogoditi? Duboko sam udahnuo, nastojei se smiriti. Jedan se uvar probudio te munuo ostalu dvojicu. Ustali su. Pet ili est klipana koji su uli bili su neznanci. Osjetio sam se bespomonim, poput derana koji zna da je opkoljen suparnikom klapom. Nadvili su se nada me u sjeni i plamsajima pei. Kad su mi ruku odvezali od zida, faza iglastih bockanja ve je odavno prola. Ruka je bila nabrekla i posve mrtva. Dvojica su me klipaBRAVO TWO ZERO na primila svaki sa svoje strane i podigla. Netko mi je dodao izme, no stopala su mi bila previe nateena da bih ih obukao. Nosio sam ih onako kao to neka stara strina nosi svoju runu torbicu stisnuvi je na prsa. elio sam ih zadrati, nisam elio ostatak ivota provesti bez obue. Dok su me vukli van, igrao sam na kartu boli, pa sam stenjao i jeao. Mora da sam izgledao kao prava budala. Momci su mi se uvelike sprdali, toboe alei me. Jedan je napravio suosjeajnu grimasu i rekao: - Jako smo zabrinuti zbog tebe. Osjetio sam hladan zrak. Bilo je to osvjeavajue, okrepljujue, ali bih ja radije bio u tetinoj toploj sobi. Poeo sam drhturiti. No je bila prekrasno vedra. Da smo uspjeli pobjei, vrlo bi nam bilo lako kretati se prema zapadu. Nitko nije rekao kamo emo. Vukli su me, a ja sam morao praviti sitne koraie jer me noge nisu sluile kako treba. Zaustavili smo se pokraj jednog land cruisera. Gurnuli su me s izmama u krilu u stranji dio vozila. Stegnuli su mi zapinja lisiina i vrlo grubo stavili povez na oi. Pokuao sam se nagnuti naprijed ne bih li se glavom naslonio na sjedalo sprijeda i tako smanjio pritisak na ruke, ali me neka ruka primila za lice i ponovno uspravila. Kroz povez sam primijetio da gori unutranje svjetlo. Mogao sam razabrati da su sprijeda dvojica. Vrata su se buno zalupila, natjeravi me da poskoim. Stisnuo sam zube spreman da dobijem po glavi. Sjedio sam na desnoj strani. Slijeva sam uo nekakvo komeanje, a zatim: - Sve je u redu, stari, sve je u redu. Dinger se oglaavao udarivi glavom pri ulasku u vozilo. Ovo je bila zaista izvrsna novost. Odjednom sam osjetio radost, onaj divni osjeaj da sam opet s nekim. Smjestili su ga tako da se koljenom doticao moga koljena. - Moete li mi malo olabaviti lisiinu? - upitao sam u tamu. Dobio sam udarac u potiljak, ali isplatilo se. Dao sam Dingera na znanje da sam ovdje, a doznao sam i to da je s nama otraga uvar koji ozbiljno obavlja svoju dunost. Voza je djelovao kao asnik. - Vi, ne govoriti. Govoriti - bum, bum. Poteno. ANDY MCNAB Za svakim je pokretom odmah slijedio uvarev osvetniki bubotak, no nikako nisam mogao obuzdati duboke uzdahe jer su me ruke jako boljele. Vozilo je zaudaralo po svakodnevnim cigaretama i jeftinoj kolonjskoj vodi. Hitro sam proraunao: ova selidba vjerojatno znai svretak taktike faze. Prelazimo u novu etapu postupka. Pojma nemam hoe li to biti bolje ili gore. S optimistike se strane ulo: u redu, sad u, dakle, u zatvor. S profesionalne pak: priekajmo da vidimo. Ne zna to e se dogaati. Pokuao sam se usredotoiti na orijentaciju. Izali smo kroz glavni ulaz i okrenuli ulijevo. To je znailo da kreemo na istok, ne na zapad. Ne idemo, dakle, u smjeru Sirije. Kao da bismo onamo i ili. ofer je vozio kao idiot. U normalnim bi prilikama nesrea bila dobrodola, no pri brzini kojom je ovaj vozio svi bismo poginuli. Jednom sam gledao neki film u kojem se Houdini, kojem su ruke svezane iza lea, provlai izmeu njih da bi mu

99

se tako ruke nale sprijeda. Pitao sam se bih li ja to uspio izvesti s ovim ranama. Zatim sam pomislio: budalo, nisi izveo nikad u ivotu, o emu ti to sada? No bio bih se preobrazio u elastinu vrpcu samo kad bi mi to pomoglo da pobjegnem. Trebala mi je samo prilika. Od zaguljivog dima cigareta i grijanja osjetio sam se silno umornim, no bol u rukama odravala me budnim. Kao da se ele pobrinuti da ne zaspimo, momci su ukljuili kasetu s arapskom glazbom. Bila je toliko glasna da isprva nisam uo da padaju bombe. 9. Mora da su to bile one od petsto kila. uli smo nekoliko eksplozija; podruje je bilo estoko napadnuto. Od valova zranog pritiska auto se sav tresao. uvari su kleli. Vozila su se zaustavila. uo sam sve tipine zvuke nesree - kripu konica, krikove zbog boli i gubitka, uspaniene i ljutite uzvike, pla ojaene ene, djeje cmizdrenje, struganje metala o kamen. Voza i uvari iskoili su iz auta, a nas je zapljusnuo val hladnog zraka. Ovo je mogao biti na trenutak. Momci su otili, vrata su bila otvorena, no uo sam razgovor. Nisam mogao vidjeti to se zbiva. Nevjerojatno de-primantan osjeaj. Djelie onoga to se dogaa morao sam sastavljati iskljuivo sluhom. Je li cesta bombardirana? Je li zaprijeena? Jesu li se zaustavili da bi nekome pomogli? I, ono vanije, hoe li se sada vratiti i izlemati nas samo zato to smo Europljani i zato to su upravo doivjeli bombardiranje? Misli su mi strujale glavom, ali prije no to sam se uspio javiti Dingeru, Iraani su se vratili i ponovno smo krenuli. Vozili smo se otprilike sat i pol. Moj osjeaj za orijentaciju otiao je u kurac im smo izali iz logora i okrenuli ulijevo, pa nisam imao pojma gdje bismo mogli biti. Ponovno sam bio ogoren sam na sebe. Kad smo napokon stali, to se mene tie, mogli smo biti i u Timbuktuu. Izvukli su nas iz vozila i vratili me u, kako sam osjetio, istu sobu u kojoj sam ve bio. Imao sam osjeaj da su uvari jo u krevetu. Netko me gurnuo na pod i lisiinom svezao uz, kako mi se uinilo, neki dio kreveta. Zapravo je bilo prilino udobno. Nisam bio skvren u oin ANDY McNAB stranjem dijelu automobila, koljena mi nisu pokrivala ui, a ni ruka mi nije bila prikovana visoko u zraku. Prekrienih sam nogu sjedio na podu, nastojei se pribrati i prilagoditi. Osjetio sam da sjedim nasuprot zidu. Pokuao sam okrenuti glavu to vie unatrag kako bih mogao gledati niz brid nosa. Nisam vidio nita, osim ara petrolejske pei. Sjedio sam tako jedan sat, a kroz glavu su mi strujale svakojake misli. Kad su bombe pale, mi smo se sasvim sigurno vozili kroz naseljeno podruje. Je li to bio Baghdad? Zato nas vode u Baghdad? Da bi nas narod vidio? Da budemo dio ivog tita? Bi li saveznici bombardirali poloaj na kojem su zatoenici? Bi, svakako. Teko da bi Schwarzkopf prekinuo ratne napore zato to Dingera i Andvja dre u radarskom centru. Kome e nas predati? Hoe li napraviti snimku za televiziju? Ne bi me to smetalo. Poelio sam da se dozna da sam jo iv. uo sam dva izvora polaganog, pravilnog disanja. Da provjerim spavaju li, nagnuo sam se prema naprijed i glavom naslonio na postelju. Nita se nije dogodilo. Kliznuo sam na svoju desnu stranu te spustio glavu na tepih. I dalje nita. Stisnuo sam se povezom o tepih te ga uspio malo smaknuti. Stvarno sam opet bio u istoj sobi. Pokuao sam dokuiti to se zbilo s ostalima. Jesmo li nas dvojica jedini preivjeli? Hoe li nam rei jesu li ljudi preli granicu? Nisam mogao dokuiti odgovore, no bila je ovo lijepa duhovna vjeba. Moda u se time morati jo mnogo baviti. Ve sam se pripremao za dugo zatoenitvo. Oito bi bilo divno da me oslobode odmah po zavretku rata, ali to mi u ovoj fazi doista nije bilo razaznatljivo. Nakon ovoga najvjerojatnije e uslijediti razdoblje talaca, koje e moda potrajati i nekoliko godina. Misli su mi se vratile onom Amerikancu, ratnom zarobljeniku. Godinama je sjedio u samici i svi su njegovi smatrali daje mrtav. Istina se pokazala samo zahvaljujui jednoj razmjeni. Postojao je, naime, neki ameriki pomorac kojega je Vijetkong smatrao priglupim, pa ga kao takvog koristio za kune poslove, primjerice ribanje podova. Osloboen je zato to je bio doista samo obian mornar koji je pao u more - klasian prosjeni ovjek. Taj tip se, meutim, potrudio da zapamti sva imena, inove i brojeve vie od 200 zarobljenika. Kad se vratio kui, sve ih je odverglao. Na je ratni zarobljenik bio meu njima. Za njegove je to bilo traumatsko otkrie. Pokuavao sam njegoBRAVO TWO ZERO vo iskustvo prispodobiti svojem, no to se uope nije moglo usporeivati. Godinica je zapravo drek. Poet u se brinuti tek nakon dvije. Ruke su me strano boljele. Pokuao sam ih nekako izvui iz lisiina, ali uzalud. Bile su previe nateene. Razmiljao sam o tome da probudim uvare i zamolim ih da mi ih malo oslobode, no oni jamano nee imati

100

kljueva - a sigurno je da se nee potruditi da odu i da ih nau. Poeo sam razmiljati o Jilly. Pitao sam se to li radi. Dva sata kasnije vratili su se deki s fenjerima. Kao i prije, otkljuali su lisiine, podigli me i odvukli natrag u studen. Tijelu je to godilo; zezao sam se da se upravo spremam na dugu etnju po prirodi ili na skijama po nekoj dobroj planini. Nitko nije nita govorio. Nadao sam se i molio da i Dinger ide, no nisam ga mogao uti. Stavili su me u isti poloaj, u stranji dio vozila s desne strane, iza sjedala, nogu uzdignutih do glave. Ovaj put sam, za svaki sluaj, svinuo lea kako bih napravio prostora svojim bolnim rukama, da se ne bih morao kasnije micati i za to dobivati po glavi. - Ne govoriti ili pucati - rekao je voza. - O.K. - N...da, O.K, stari - kazao je Dinger pokraj mene. Prema tonu njegova glasa mogao sam razaznati da je i njemu laknulo ba kao i meni to ga ujem. No olakanje je bilo kratkotrajno. Ba kad smo kretali, netko se nagnuo u vozilo i rekao. - Nadam se da je Alah s vama. Nisam znao je li ovo reeno da me podbode, ali ako jest, bilo je uspjeno. Dobili smo istog loeg vozaa kao i prije te smo uskoro opet letjeli na sve strane. Ovaj put nije bilo glazbe; momci na prednjem sjedalu samo su ponekad kratko razgovarali. Povremeno bi sputali prozor da bi se jedan od njih ishrakao ili viknuvi pozdravio nekoga vani u tami. U jednom smo se navratu zaustavili da bi voza dugo razgovarao s nekim na ulici. Stekao sam dojam da se pravi vaan. uo sam hihot dvoje-troje ljudi izvana, a onda su se pruile neije ruke pa nas vukle za brkove i pljuskale po licu. Stisnuo sam zube. Ovo me ogorilo 212 ANDY MCNAB vie od udaraca nogama. Ono je bilo taktiko ispitivanje i taj postupak mogu shvatiti. No ovi su se tikvani alili na moj raun, isto i bistro. Vozili smo se dalje utke. Sve smo dalje i dalje odmicali od granice, no to mi vie nije bilo vano. Previe su me zabrinjavale moje ruke. Natekle su toliko da su bile dvostruko vee nego normalno, a prste vie uope nisam osjeao. Onkraj zglobova, od mjesta na kojem su se lisiine toliko duboko usjekle u meso da sam krvario, nisam imao nikakva osjeta. Bolovi su postali nesnoljivi. Plaio sam se da u na ovaj nain zauvijek izgubiti funkcije ruku. Pokuao sam razmiljati o pozitivnoj strani. Nisam barem mrtav. Ve je, eto, proteklo dvanaest sati od zarobljavanja, a jo sam iv. Poeo sam razmiljati o patroli kao cjelini. to e Iraani znati o nama? Morao sam pretpostaviti da e nas povezati s okrajem na GOP-u (glavnom opskrbnom putu). Znat e koliko nas je ondje bilo, jer su najvjerojatnije pronali osam naprtnjaa. Bit e da su nali i PS, sa zalihom vode i hrane. to e nas iz naprtnjaa odati? Znao sam da, u skladu sa standardnim operativnim postupkom, ondje nee biti nikakvih pisanih detalja o iframa ili naim zadaama. to je pak s opremom? Kako emo objasniti eksplozive, naprave za tempiranje i detonatore? Rei u da su to sredstva za zatitu podruja - sigurno su pronali protupjeake rasprskavajuce mine, to e samo potkrijepiti moju priu. Moda uope nee znati to su to tempirne naprave. A moda su se vojaci s tolikom revnou latili pljakanja opreme da su sva ta sredstva jednostavno nestala. Gotovo da sam zahihotao zamislivi ih kako u mraku, prekapajui po naprtnjaama, prstom probijaju plastine vreice za govna. U jedno sam mogao biti siguran: nije preostalo nita to bi moglo razotkriti nau zadau. Karte smo uvijek preklapali tako da se nije vidjelo koja nam sekcija treba, a nikad ih nismo niim obiljeavali. Sve smo drali u glavama. U ovoj sam se fazi osjeao sigurnim to se tie spoznaje do kojih e doi pregledom nae opreme. Znadu li vie no to oekujem, morat emo neto muljati i smiljati izlike. Jedina je potekoa bila u tome to mi ba i nismo nalikovali prosjenoj ekipi za traenje i spaavanje. No, ako emo ve o tome, mi ionako nismo nalikovali niemu, osim pravim pravcatim vreama dreka. BRAVO TWO ZERO Vozilo se zaustavilo, a po zvucima koji su dopirali spoznao sam da nas eka odbor za doek. U automobilu sam se poeo osjeati sigurnim, bio sam mu se prilagodio, a sada emo opet sve iznova. Razgovarali su tiho mumljajui, moda zato to su bili sitni jutarnji sati. Kad su se otvorila stranja vrata, zapuhnuo nas je hladan zrak. Izvukli su nas i ustrim korakom pognali preko dvorita. Kaldrma je bila jezovito

101

bolna. Rane su se opet otvorile i stopala su mi uskoro bila skliska od krvi. Posrnuo sam i poeo padati, ali su me epali i natjerali da hodam dalje. Svladali smo jednu stepenicu, zaokrenuli udesno po nekakvoj verandi te doli do nekih vrata. Udario sam stopalom o vratnice i kriknuo. Nisu uope reagirali. Bili su vrlo poslovni. Sve je bilo dobro uvjebano. Uli smo bez ekanja. Uobiajen miris petroleja i itanje fenjera, pa sam se stoga osjetio gotovo kao kod kue. Gurnuli su me na pod i postavili tako da sjedim prekrienih nogu, sputene glave, s rukama na leima. Pustio sam ih da rade to ele. Bilo je besmisleno opirati se. Napeto sam iekivao to e se dogoditi. Skinuli su mi povez s oiju. Tkanina se bila slijepila s ozljedama na jagodicama i hrptu nosa. Trgnuo sam se od boli i osjetio kako mi topla krv curi niz lice. Bol sam zaboravio istog trena kad sam ugledao Dingera. Nisam uo kako ga izvlae iz auta, pa sam imao onaj grozan osjeaj da sam ponovno sam. I njemu su strgnuli povez, pa smo uspostavili nekakav kontakt oima. Dinger mije neprimjetno namignuo. Otkako sam uhvaen, uvao sam se da mi moji istraitelji ne uhvate pogled. Divno je bilo ponovno uspostaviti ljudski kontakt. Dostajalo je i jedva zamjetljivo namigivanje. Bili smo u polumranoj prostoriji srednjovjekovnog ugoaja. Zidovi su bili od golog kamena, svjetlucavi od vlage. Bilo je hladno i zaudaralo je na plijesan. Prozori su bili zazidani. Betonski je pod bio izbrazdan i neravan. Podigao sam malo glavu, nastojei protegnuti vrat, a uvar iza mojih lea, kojega nisam zamijetio, gurnuo me u prvotni poloaj. Primijetio sam da mu je odora maslinastosmea, a ne komandoska maskir-na, na koju smo bili navikli. Uspio sam vidjeti da se ispred nas nalazi rasklopni stol sa est nogu i nekoliko rasklopnih stolaca. Sve je odisalo privremenou. Iraani piju kavu i svoj slatki crni aj iz malih aa, onakvih u kojima 214 ANDY MCNAB se serviraju sokovi. Na stolu su bile dvije-tri takve ae, dopola ispunjene piem, koje mora da je ve odstajalo, jer se iz njega nije dizala para. Dvije pepeljare bile su prepune opuaka. Uokolo je bilo porazba-canih papira. Na stol su odloili svoje oruje. Od vrata sam zauo nekakvo komeanje, pa sam podigao pogled. Ula su dva tipa. Jedan je bio u zelenoj letakoj odori, povrh koje je nosio civilnu konatu jaknu, a na nogama je imao chelsea cipele visokih peta i elastinih sara. Izgledao je kao najstariji frajer u gradu. Gledao sam njegov lik i jako se trudio da se ne nasmijem. ovjek je bio visok, no imao je pozamaan trbuh koji mu je napinjao letaku odjeu. Glupan je oito smatrao da mu je struk jo uvijek momaki. Nosio je na sebi svu tu Guccijevu paradu i bilo je oito da sebe smatra zaista elegantnim, profinjenim kitom, no zapravo je izgledao poput vree govana. Drugi tip bio je mnogo nii i slabije tjelesne grae. Bio je mrav ovo upalih obraza u groznom odijelu, koje je nosio s nadom da bi ga jednog dana mogao popuniti. Straari su donijeli opremu s naih uprtaa i oruje te ih istovarili na stol. to je u toj opremi a to bi me moglo odati? Hoe li donijeti i naprtnjae? Skockani je tip predao mravku veliku smeu omotnicu. Poleina je bila sva izudarana peatima s deveterokrakom zvijezdom, a na prednjoj je strani bilo neto ispisano arabicom. Ovo je posve sigurno bilo izruenje - bilo od komandosa vojnoj obavjetajnoj slubi bilo pak od vojne obavjetajne slube civilnoj policiji. to god bilo, klizili smo dalje niz institucije sistema i bijeg e biti tei nego prije. Nitko nam nije nita govorio. Sve se ovo odvijalo kao da nas uope nema u sobi. Kao da se ovo nas uope ne tie, nitko nas nije ni pogledao niti kimnuo u naem smjeru. Ispruili smo zgrene noge, a vojnici su prili i vratili ih u preanji poloaj. Dok su se sagibali, gledao sam im u zglobove ne bih li nekako otkrio koliko je sati. To je zapravo bilo potpuno nevano, no elio sam uspostaviti bar nekakvu vezu sa stvarnou. Nitko, meutim, nije imao sat narui, stoje bilo zloslutno profesionalno. A opet, dopustili su nam prisustvovanje izruenju, stoje bilo neobino. Kit u letakoj odori - Top Gun - napustio je prostoriju, da bismo malo zatim uli odlazak vozila. Dakle, tu smo - kod naih novih domaina. BRAVO TWO ZERO Poeo sam strahovati. Vojnici ne nose odijela. Tko li je ovaj momak? Kod vojnika zna na emu si i moe shvatiti to se dogaa. Sad su nas pak predali nekom tipu u civilu. uo sam sve one grozne prie iz iransko-irakog rata. Znao sam sve o elektrodama i mesarskim kukama na stropovima. Ovi su deki sve te stvari godinama obavljali vrlo profesionalno - dobro su ih usavrili. Nismo im bili nikakva novost, imali su desetogodinju praksu, bili smo im samo jo jedan par igraa. Obuzeo me strah. Nita, meutim, nisam mogao uiniti. Jedina nam je nada bila u tome da nas nee htjeti previe ozlijediti, da e eljeti da dobro izgledamo na TV snimkama. Moda e biti manje fiziki aktivni od prethodne klape - no dvojio sam u to.

102

Krljavkova je koulja bila prljava a ovratnik etiri broja preirok. Nosio je veliku kravatu i hlae podvijenih nogavica. Izgledao je kao da je garderobu posudio za Stana. Muklim jednolinim glasom izdao je neke naredbe uvarima. Podigli su Dingera prije no to smo stigli razmijeniti poglede. Otili su, ostavivi me sama u polumraku s trojicom, etvoricom uvara. Neki su bili u maslinastosmeim uniformama. Iraki podoficiri nose inove na ovratniku, slino kao Amerikanci, pa sam mogao razaznati da je jedan od ovih momaka asniki pripravnik s dvjema zvjezdicama. Govorio je prilino dobrim engleskim. Ti, pogledaj ovamo - zareao je. Sjajno. Sada u se moi ogledati uokolo. Posluna izraza lica podigao sam pogled; svojski sam se trudio da izazovem samilost. Stajao je preda mnom s dvojicom svojih drugova u uniformi i jednim odjevenim u tradicionalne arapske halje, gole glave i u platnenim cipelama. - Kako se zove? - Zovem se Andy, gospodine. - Amerikanac? - Ne, ja sam Britanac. - Ti si Amerikanac? - Ne, ja sam Britanac. - Lae! Lae! Snano me odalamio po licu. Zanjihao sam se i stropotao na pod. Sjedni. Ti si Britanac? ANDY MCNAB BRAVO TWO ZERO

- N...da. Ja sam Britanac. - Lae. Ti si Izraelac. Nije ovo bilo pravo ispitivanje. Samo se zabavljao. Noas je mnogo ljudi poginulo zato to tvoja drava bom bardira nau djecu. Naa djeca umiru u kolama. Tvoja drava svake noi ubija tisue ljudi i sada je vrijeme da i ti umre. Bio sam siguran da ima pravo i da e me smaknuti. No nee ovi biti ti koji e to uiniti. Nisu ovi ti koji odluuju, ovo su glupavi uredski takori koji malo rade na svoju ruku. - to veli na to? - Pa, ne elim umrijeti. - Ali vi ubijate tisue ljudi. Ubijate njih, ne nas. Mi ovaj rat ne elimo. - O tome ne znam nita. Ja sam samo vojnik. Ne znam zato ratujemo. Nisam elio ii u rat. Radio sam u Engleskoj, a onda su nas prisilili da uemo u vojsku. Deklamirao sam sva ona stara sranja, tek toliko da im pokaem koliko sam zbunjen i da zaista ne znam to se zbiva ni zato sam ovdje. Nadao sam se da u moda zadobiti bar malo suosjeanja i razumijevanja, no to mi oito nije uspjelo. Mitterand je svinja. Bush je svinja. Thatcherica je svinja. Ona izgladnjuje djecu do smrti. Nemam pojma o tome. Ja sam samo vojnik. Dobio sam jo jedan amar i pao na pod. Prila su druga dvojica i zabavila se. Jedan je koracao amo--tamo. Pristupao bi mi i unio mi se u lice te vikao, a onda opet hodao da bi mi priao i zviznuo me po glavi. Oficirski je pripravnik rekao: - Ovaj te ovjek eli ubiti. Mislim da u mu dopustiti da te sada ubije. Mogao sam razaznati da se oni samo oslobaaju svojih frustracija. S neto sree, na kraju e im dosaditi. Nije ovo bio neki veliki problem. Vidio sam da je naa oprema nestala. Mora da su je odnijeli onda kad su izveli Dingera. Zabrinuo sam se. Jesu li nas zauvijek razdvojili? Hou li ga ikad vidjeti? Bila je to deprimantna pomisao. Bilo bi jako lijepo vidjeti ga jo jednom, zadnji put, prije nego to umrem.

103

Postajali su sve samopouzdaniji. Obavili su ukanje i ostalo i sad su se latili recikliranja sve one propagande kojom su ih kljukali. Govorili su o svim onim divotama koje e se dogoditi kad konano s Bliskog istoka izbace imperijalistike zapadne sile. Amerikanci i Europljani otimaju svu nau naftu. Ovo je naa zemlja. Europljani su je podijelili. Bliski istok je arapski, to je naa zemlja, naa nafta. Unosite svoju kulturu, sve zagaujete. Rekao sam da o tome ne znam nita: ja sam samo vojnik poslan ovamo protiv vlastite volje. Poeli su me akama udarati po glavi. Jedan mi je zaao za lea, pa me nogom tukao u lea i po slabinama. Pao sam i sklupao se, podigavi koljena do brade. Zamirio sam, stisnuo zube, iekivao nastavak, no podigli su me i uspravili. - Zato ste ovdje? Da nam ubijate djecu? - ponovno su pitali, i to iskreno. Oito je da su u bombardiranju poginula djeca, i to je doprlo do njih. Ovo nije bilo ono znano "vi gadovi", za kojim slije di dobro cipelarenje, na to sam bio navikao; ovi su se deki istinski razgoropadili. Udarci su stizali iz srca. - Zato ubijate nau djecu? - Ovamo sam poslan da spaavam ivote - kazao sam, uljep avajui injenicu da ova tvrdnja ne obuhvaa u potpunosti nae djelo vanje u zadnjih nekoliko dana. - Nisam ovdje da ubijam. Prokrvario sam; ponovno su mi se otvorile stare rane. Iz nosa mi je curila krv, a usta su mi opet poela oticati. A ipak sam stekao osjeaj da kod ovih ovdje ima nekog obuzdavanja. Mora da je jedan rekao "Dosta zasad", jer su me prestali mlatiti. Oito je da su dobili upute da ne idu predaleko. Oito su eljeli da budemo kadri govoriti. A to je moglo znaiti samo to da e ono to slijedi biti mnogo gore. - Mi godinama ratujemo, zna li to? - Ne, ne znam. O tome ne znam nita. Sav sam smuen. - Da, prijatelju moj, mi ratujemo ve godinama, i znamo kako emo do informacija. Znamo kako emo navesti ljude da govore. Andy, uskoro e progovoriti... Nakaljao se dugim, glasnim bronhijalnim krkljanjem iz dubine prsa i dok sam se prenuo - lak, pljuf- usred lica dobio sam veliki, zeleni, masni hraak. Ovo me ojadilo vie od premlaivanja. Nisam se 218 ANDY MCNAB mogao obrisati, sve mije lice bilo upljuvano. Vidio sam sebe kako dobivam tuberkulozu ili neku drugu stranu bolest. Kakve sam sree, proi u kroz sva sranja istrage i zatoenitva, vratiti se u Ujedinjeno Kraljevstvo i ustanoviti da sam navukao neki neizljeivi oblik irakog sifilisa. Ostali su deki smatrali daje ovo sjajno, pa su i oni poeli pljuvati, podiui mi lice kako bi me mogli lake naciljati. - Svinjo! - vikali su gurajui me na pod i pljujui dalje. Cipelarenje prihvaa jer protiv njega ne moe nita. Ali ovo - ovo me zaista pogodilo. Pogodila me sama injenica to je ovo to mi je sada na licu i to mi curi u usta ishrakano sa samog dna ili iz nosa. Bilo je strahovito odvratno. Nastavili su u tom stilu desetak minuta; vjerojatno im je trebalo toliko vremena da iscrpu svoje zalihe. Preselili su me u kut sobe, postavili suelice zidu i natjerali me da gledam dolje. Sjedio sam prekrienih nogu, a ruke su mi i dalje bile svezane na leima. Ponovno su mi stavili povez preko oiju. U tom sam poloaju ostao moda etrdeset i pet minuta a da mi nitko nije uputio nijednu rije. uo sam tihe glasove i zvuke ljudi koji se kreu. S druge strane prostorije itao je fenjer. Bilo je hladno pa sam poeo drhtati. Osjetio sam da mi se rane poinju zatvarati, a to je vrlo neugodan osjeaj. Kad krvari, osjeaj je zapravo ugodan i topao. Zatim slijedi hlaenje i zgruavanje, a to je itko i neugodno, osobito kad se to sljepljivanje odvija u kosi i bradi. Nos mi je bio zaepljen zgruanom krvlju, pa sam morao poeti disati na usta. Bilo je to vrlo bolno jer mi je hladni zrak prodirao izmeu krnjotaka zubne cakline i pulpe mojih nekadanjih pretkutnja-ka. Poeo sam prieljkivati ispitivanje, zapravo bilo to e me izvesti i dopremiti u neto toplo. Nisam imao pojma o tome to se zbiva. Znao sam samo to da smo izrueni ovjeku u odijelu etiri puta veem no to treba te da je, kako se ini on glavni. Rekao sam to sam manje mogao, pa sam sada ekao da vidim to e se dogoditi. Brinuo sam se za Dingera. Kamo su ga odveli? I zato? Krljavi je otiao s njim. Hoe li njega prvo morati obraditi? Kad se Dinger vrati, hou li ga morati gledati izmuena i svega u krvi, da bi tek potom odvukli i mene? Nisam to elio: radije bih da me odvedu a da ne vidim povratak isprebijanog Dingera.

104

BRAVO TWO ZERO Vrata su se otvorila i ponovno su uli uvari. Kratko su se porazgovarali s dekima u sobi i dobrano se nasmijali mome uplju-vanom licu. Podigli su me i izveli iz sobe. im smo proli kroz vrata, zaokrenuli smo udesno, pa smo hodali nekom stazom i onda, na kraju, za 90 stupnjeva okrenuli ulijevo. Nisam mogao dobro hodati, pa su me morali podupirati ispod pazuha i napola me nositi. Bilo je vrlo hladno. Ili smo po nekakvoj kaldrmi, to mi je doista bilo mukotrpno. Vrhove nonih prstiju oderao sam jo u gradu, pa sam se svojski trudio da gazim jastuiima stopala kako ne bih razderao rane. Do cilja smo imali jo jedva desetak, petnaestak metara. Smjesta me zapahnula toplina. Bilo je divno toplo, a prostorija je bila puna razliitih mirisa - izgaranja petroleja, cigaretnog dima i svjee kave. Gurnuli su me na pod i prisilili da sjedim prekrienih nogu. I dalje povezanih oiju i s rukama sputanima iza lea, spustio sam glavu da se zatitim te nagonski stisnuo zube i napeo miie. Ljudi su uokolo strugali nogama, a kroz pukotine na povezu vidio sam da je soba bljetavo osvijetljena. inilo se da je ovo namjetena prostorija koja se svakodnevno koristi, a ne onakva ostava za staru kramu iz koje sam upravo doveden. Na sagu je bilo vrlo udobno sjediti, a osjetio sam da mi je vatra zaista blizu. Bilo je vrlo ugodno. uo sam utanje papira, sputanje ae na tvrdu povrinu, struganje stolca po podu. uvarima nisu izreene nikakve naredbe. Sjedio sam i ekao. Nakon petnaestak sekundi svukli su mi povez. I dalje sam gledao u pod. Ugodan glas je rekao: - Pogledaj gore, Andy. Sve je u redu, moe podii pogled. Polako sam uspravio glavu i vidio da sam zaista u luksuznoj, sasvim udobnoj sobi, pravokutnoj, ne duoj od sedam metara. Bio sam na njezinu kraju, blizu vrata. Ustanovio sam da se nalazim tono ispred vrlo velikog drvenog efovskog pisaeg stola. Ovo je, nema sumnje, bio pukovnikov ured. ovjek za stolom izgledao je vrlo otmjeno, bio je to tipian primjerak visokog asnika. Bio je prilino krupan, visok metar i osamdeset, prosijede kose i brkova. Stol mu je bio pretrpan svim onim uobiajenim materijalom koji biste oekivali na efovskom pisaem stolu, a bila je tu i aa s, kako sam pretpostavio, kavom. ion ANDY MCNAB Prouavao je moje lice. Iza njega nalazila se neizbjena slika starog Uncle Saddama u punoj vojnoj paradi, dobroudna izgleda. S obiju strana pisaeg stola, pa prema meni, du zida nalazila se itava zbirka sofa bez naslona a za razvlaenje, onih koje se mogu spojiti da se dobije dugaak divan. Bile su ludih boja: naranaste, ute, purpurne. Sa svake strane bile su tri, etiri, izmeu njih stoli za kavu. Pukovnik je bio u maslinastosmeoj uniformi. S lijeve strane, gledano iz moga kuta, otprilike na polovici reda sjedio je neki major, takoer u maslinastosmeoj odori i besprijekorno dotjeran - ne u izmama, nego u cipelama i u svjee izglaanoj koulji. Stoerno se osoblje lako raspoznaje bez obzira na to kojoj vojsci pripadalo. Major se na mene uope nije obazirao. Samo je listao po, kako mi se inilo, dokumentima o izruenju, biljeei nalivperom tu i tamo poneku primjedbu. Progovorio je divno moduliranim engleskim jezikom itaa radijskih vijesti. Kako si, Andy? Jesi li u redu? Nije me ni pogledao, nastavljajui raditi na svojim ispravama. Bio je tridesetih godina i nosio je polumjeseaste naoale, zbog kojih je zabacivao glavu unatrag eda bi mogao itati. Imao je sadamovske brkove i besprijekorno manikirane nokte. - Mislim da mi treba medicinska pomo. - Reci nam samo jo jednom, molim te, zato si u Iraku? - Kao to sam ve kazao, mi smo pripadnici ekipe za traenje i spaavanje. Helikopter se spustio, reeno nam je da se iskrcamo, on je uzletio i ostavio nas, ostali smo naputeni. - Moe li se prisjetiti koliko vas je bilo u helikopteru? Nema nikakvih problema ako u ovom trenutku ne moe. Vrijeme je artikl koji vae sankcije nisu pogodile. - Ne znam. U helikopteru je zvonilo na uzbunu. Reeno nam je da se iskrcamo, a onda je nastala velika zbrka. Ne znam pouzdano koliko ih je ostalo, a koliko ih se iskrcalo. - Aha. Koliko vas je bilo u helikopteru? Ovo je bilo kao kad uitelj razgovara s balavcem za kojeg sasvim sigurno zna da mu lae - ali eli da se mali prije priznanja malo praaka.

105

Ne znam, jer kad smo se ukrcavali bio je mrak. Ponekad smo bili samo etvorica, ponekad pak dvadesetorica. Reeno nam je BRAVO TWO ZERO samo kada da se ukrcamo i kada da se iskrcamo. Nisam znao kamo emo ii i to emo raditi. Da vam budem iskren, nije me niti zanimalo. Nikad se na to ne obazirem. S nama postupaju kao s govnima. Mi smo obini vojnici koji obavljaju svoj posao. U redu. Dakle, kakav je bio tvoj zadatak, Andy? Mora ga znati, jer se on u vaim zapovijedima uvijek ponavlja dva puta. To jest uobiajena praksa britanske vojske - to da se u zapovijedi dva puta ponavlja zadatak. Zaprepastilo me da to zna. Ako pozna britansku vojnu doktrinu, mora daje bio na nekoj obuci u Ujedinjenom Kraljevstvu. Ne znam zapravo to mi je zadatak - kazao sam. - To je tako: idi ovamo, idi onamo, radi ovo, radi ono. Znam da bih trebao znati to mi je zadatak, ali vrlo esto nam ne govore to se zbiva. Posvuda vlada potpuna zbrka. Mozak mi je radio punom parom, nastojei obaviti nekoliko stvari istodobno. Sluao sam ovoga tipa i nastojao zapamtiti to sam ve rekao i to u rei ubudue. Problem je bio u tome to sam bio smoden, to sam bio gladan, to sam bio edan. Ovaj je deko sjedio posve udobno i zadovoljno te upravo grickao komadi vafla. Bio je daleko angairaniji od mene, jer sam ja fiziki bio posve smoden. - Pa, kad ste se ve ukrcali u helikopter, to ste trebali uiniti? - Svi smo pristigli iz razliitih pukovnija kako bismo oformili ekipe za spaavanje. Nismo bili dugo skupa jer smo svi bili s raznih strana. Jo se nismo bili rasporedili u ekipe. Sluajte, mi smo ovdje radi spaavanja, a ne oduzimanja ivota. Nismo mi takvi ljudi. - Hmmmm. Pukovnik nije prestajao zuriti u mene otkako su mi skinuli povez. Sada je prozborio prihvatljivim engleskim. Gdje je tvoj asnik koji ti zapovijeda? Ovo me je pitanje obradovalo. Prema irakom sistemu, na svakoj, pa i najnioj, razini uvijek postoji asnik koji zapovijeda; bilo je dobro to su drali neshvatljivim da jedna ovakva daljinska ophodnja na terenu bude bez asnika. Sebe sam prikazivao tupim i smuenim i moda su mi povjerovali. Sada su eljeli asnika, ovjeka koji je upuen u stvar. Odluio sam igrati na kartu ostavljenog vojnika. r\r\>-\ ANDY MCNAB - Ne znam, bio je mrak. U jednom ga je trenutku bilo, u dru gom nije. Mora da je ostao u helikopteru. Ne bi se on prtljao da izlazi s nama ako je znao da e helikopter ponovno poletjeti. Napustio nas je. - Misli li da vas je moglo biti osam? To je znailo da znaju za problem na GOP-u te nastoje uspostaviti vezu - ukoliko to ve nisu uinili. Duboko u sebi znao sam da je to samo pitanje vremena. - Ne znam. Posvuda su trali neki ljudi. Nismo izvjebani za ovakve stvari, izvjebani smo za pruanje prve pomoi - kad, odjed nom, evo nas usred Iraka. Moglo nas je biti osam, nemam pojma. Bio sam sav smuen i samo sam bjeao. - Gdje je helikopter sletio? - Zaista ne znam. Samo nas je spustio. Ne znam gdje je to bilo. Nisam u letjelici prouavao karte. Tamo sve obavljaju piloti. Jesu li mogli povjerovati u ovo sranje? Osjeao sam da ibam crknuta konja, no sada mi nije bilo druge - poao sam tim putem i morao sam njime dalje, pa bilo pravo ili krivo. Nisam znao da li oni ovo samo nagaaju ili ne. Morao sam jednostavno tako igrati do kraja. Svaki zarobljenik postupao bi isto. Nema mjesta panici; razgovor je i dalje bio vrlo uljudan. Priaj mi neto o opremi koju ima, Andy. Malo nas zbunjuje. Nisam znao pokuava li me navesti na razgovor o naprtnjaama koje smo odbacili ili na opremu o uprtaima. Govorio je kao da smo osmeroclana patrola koja je nagrabusila, a ja pak kao da smo ekipa za traenje i spaavanje. To su uobiajene stvari - voda, streljivo i neto dodatnog materijala za hitnu pomo te nai osobni predmeti.

106

Ne. Priaj mi o eksplozivima koje ste imali u prtljazi. Stani malo, pomislio sam - jo nije potvreno da sam bio u ovoj patroli. Ne znam na to mislite. - Hajde, Andy, da ovo raistimo. Nije to nikakav veliki problem. Sjedni, ne uri se i sve e se noas svriti. Nosili ste eksplo zive, Andy. Pratili smo vas cijelim putem otkako smo vas pronali. Znamo da ste to bili ti i tvoji prijatelji. Pratili smo vae pothvate. - Oprostite, ne znam o emu govorite. BRAVO TWO ZERO Zna ti, Andy, zna. Takva silna koliina plastinog eksplo ziva. Jeste li kanili neto dignuti u zrak? Ton mu je i dalje bio vrlo ugodan i blag. Znao sam da to nee potrajati. Za vrijeme kolovanja ue te da pokua iskoristiti svaku priliku koja ti se ukae, jer nikad ne zna hoe li ti se jo ikad ukazati. Zlatno pravilo kae da ako ti se prui prilika da neto pojede, to svakako i iskoristi. Oni su nastojali biti ugodni i pomagati mi to vie mogu, stoga sam osjetio da je as da pokuam iskoristiti ovu situaciju. - Bi li bilo mogue da dobijem neto za jelo, molim vas, jer danima nita nisam okusio - kazao sam. - eludac me boli od gladi. Bilo bi lijepo da dobijem neto za jelo. - Naravno, moe dobiti neto za jelo, Andy. Moda, na ravno, bude potekoa da neto pronaemo, jer nam zbog sankcija umiru od gladi djeca po ulicama. Pa ipak, nastojat emo ti neto nai. Mi smo dobar i velikoduan narod. Brinut emo se o tebi. Ako nam pomogne, tko zna to bi jo mogao dobiti? Mogao bi uskoro biti kod kue. Razmisli o tome, Andy - kod kue. Ria je bila vrua, kao i zdjela slasnih pirjanih rajica i dvije lepinje. Voda je bila osvjeavajue hladna; posluili su je u istoj ai. U prvi se mah jedan uvar latio lice i poeo me hraniti. Rekao sam: - Bi li bilo mogue da mi oslobodite jednu ruku kako bih mogao sam jesti? Major je rekao ne, ali je pukovnik znakom ruke odobrio moju molbu. Skinuli su mi jednu lisiinu; osloboenje od pritiska bilo je apsolutno divno. Jedini je problem leao u tome to zbog obamrle ruke licu nisam mogao drati kako treba. Uglavio sam je izmeu malog prsta i prstenjaka, oslonivi je zatim kao svojevrsnu polugu, o palac. Pukovnik je prstom pokazao Saddamovu sliku. Zna li tko je ovo? Oklijevao sam, kao da na nekom domjenku nastojim odrediti neije ime, te napokon rekao: - Da, ovo je Saddam Hussein. Predsjednik Hussein. Da, tako je. to si uo o njemu? to sam trebao odgovoriti? "uo sam ja o njemu. uo sam da je vrlo uspjeno trovao djecu u Iranu?" ANDY MCNAB BRAVO TWO ZERO

- Znam da je moan ovjek, snaan voa. - To je tono. Pod njegovim emo se vodstvom uskoro otara siti svih vas zapadnjaka. Nemamo vremena za vas. Ne trebamo vas. Ovo nisu bile prazne rijei; intonacija je jo uvijek bila razgovorna. Dovrio sam riu i prihvatio se rajica. Jako sam se gnjavio jedui ih jer su mi usta bila vrlo nateena i odrvenjela. Kao da sam se vratio od zubara koji mi je dao injekciju pa poelio popiti alicu aja, a aj mi, zato to nemam nikakva osjeta, curi niz bradu. derao sam buno i nespretno, a sos mi se slijevao niz bradu. Paradajzi su bili divni, pa mi je bilo jako ao to ih zbog rana u ustima ne mogu savakati kako treba i isisati svu njihovu slast. S kruhom je takoer bilo potekoa. Dvije sam komadine jednostavno progutao ne provakavi ih. Nije vano: elio sam sve ovo zgurati niz grlo to prije mogu, za sluaj da oni zaigraju neku svoju novu igru i odnesu mi hranu u pola obroka. Promatrajui me, pukovnik je gulio narane. Kao kontrast majmunskom dranju na tepihu, on je ovo obavljao

107

promiljeno elegantno. Pomou noia etiri je puta pomno zarezao koru, a zatim lijepo ogulio svaku etvrtinu. Naranu je otvorio kriku po kriku. Voe su mu donijeli na ureenom porculanskom tanjuriu na pladnju, zajedno sa srebrnim noiem i vilicom. U ovome se ogledao vrsti klasni sistem na djelu: vojaci su trkarali s ajnikom nataui ovoj dvojici, dok su njih dvojica samo sjedila. Svako malo pukovnik bi uzeo kriicu narane i stavio je u usta. Dolje, na tepihu, njegov je zarobljenik slinio i mljackao. Pria o ljepotici i zvijeri. Mome je elucu bilo vrlo fino, no ova moja radost nije potjecala samo od hrane: dok sam jeo, nisu mi postavljali pitanja. Dobio sam vremena da promislim. Jasna stvar, im sam zavrio, opet su me okovali lisiinom, pa se razgovor nastavio odande gdje smo ga prekinuli. ovjek je i dalje govorio kao da smo se sloili daje oprema, pronaena nakon prvotnog okraja na GOP-u, naa. Dakle, Andy, objasni mi malo vie to s opremom. to ste jo imali? Hajde, treba nam tvoja pomo. Na koncu konca, pomogli smo ti. - Oprostite, sav sam zbrkan. Ne razumijem. - to ste radili s eksplozivom? Ton i dalje nije bio agresivan. - Nismo imali eksploziva. Stvarno ne znam o emu govorite. Andy, oito ste kanili neto razoriti jer ste nosili PE4, vrlo jak eksploziv, namijenjen unitavanju objekata. Shvaa zbog ega ne mogu istinski povjerovati prii koju mi pria? Spominjanje PE4 bilo je jo jedan znak da je kolovan u Ujedinjenom Kraljevstvu, no nisam se na to obazirao. Stvarno ne znam o emu govorite. Zna, imamo neke vae ljude u bolnici. Ovime me pogodio. Pokuao sam zatomiti ok i iznenaenje; nisam smio biti u vezi ni sa kakvim zlikovcima s GOP-a. Tko su ti? - upitao sam. - U kakvu su stanju? Misli su mi ustro letjele. Tko bi to mogao biti? to li su mogli rei? Da on to ne blefira? - U redu su, u redu. - Puno vam hvala to se brinete o njima. Naa bi vojska isto tako postupala s vaim ranjenicima. Ako imaju ikog u bolnici, to onda mora znaiti da im je stalo da ih sauvaju na ivotu. Da - rekao je nehajno - mi sve znamo. Nekoliko je lano va tvoje grupe u bolnici. No dobro su. Nismo divljaci, staramo se o zatoenicima. Da, znam, pomislio sam: vidio sam snimljene materijale iz iransko-irakog rata, vidio sam kako se skrbite o svojim zatoenicima. Nita tu drugo nisam mogao uiniti, no morao sam odgovarati onako kako sam mislio da ele da im odgovaram. Sve je ovo velika igra koju poinje uvjebavati od malih nogu. Ui kako e slagati majci ili uitelju i liti suze kad god poeli. - Pa, sloili smo se da si bio u grupi koja je odbacila svoju prtljagu i da smo vas itavo vrijeme slijedili. - Ne, zbunjujete me. Ne znam na to mislite kad spominjete odbaenu prtljagu. Ne koristimo prtljagu. Bili smo naputeni, ostavljeni usred vae zemlje. Ja sam samo vojnik. Idem kamo mi se naredi i radim to mi se kae. ANDY MCNAB - Ali, Andy, nisi mi objasnio to ti je reeno da uini. Morao si imati nekakav zadatak. - Sluajte, ja pripadam niim redovima vojnog sustava. Kao to znate, radimo po naelu onoga to se treba znati. Reeno nam je samo ono to trebamo znati, a budui da sam ja jako nisko u poretku, nije mi reeno nita. Zgoditak - ini se da sam pogodio icu. Pri vrhu dokumenata u kojem se navodi slijed grupa kojima se izdaju naredbe stoji: Upamtite "Ono to se treba znati". Oito se ovaj kolovao i kod Britanaca, vjerojatno u Sandhurstu ili u Generaltabnoj koli: Iraani su, naime, dugi niz godina kod zapadnih sila uivali glas dobrih momaka.

108

Pukovnik se zbunio i upitao majora neto na arapskom. Mlai mu je asnik neto opirno objanjavao. Dobro sam se osjeao. Oito sam mu uzvratio neim to, ini se, prihvaaju. Moda zaista misle da ne znam nita. Moda moj poloaj mogu izjednaiti sa svojim. Svi smo mi ipak vojnici. Oito je on major, ovaj drugi pukovnik, ali e oni i dalje primati zapovijedi od brigadira i generala. Slabi su izgledi da e se kod njih pojaviti nekakva samilost ili da e pomisliti kako mi zbilja nismo vrijedni napora da se iz nas iscijede jo neke informacije jer smo tek grupa glupavih vojaka koji su uprskali stvar. Uredu, Andy. Vidjet emo se kasnije. Vrijeme je da sada ode. Govorio je poput terapeuta koji zavrava sesiju. Hvala vam za hranu. Zaista se trudim da pomognem, ali jed nostavno ne znam to se od mene trai. Ponovno su mi preko oiju stavili povez, ali su mi, zaudo, skinuli lisiine. Osjetio sam kako mi krv navire u ruke. Podigli su me i izveli van. Zapljusnula me hladnoa. U uredu je bilo toplo; ondje sam derao rajice, kruh i riu. Bio sam vrlo veseo zato to je jo jedna velika zapreka za mnom i zato to sam od njih dobio neku hranu. Sva je prilika da bi mi je ionako dali kao dio rutine dobrih momaka, no bilo mi je mnogo ugodnije ovako kad sam je sam traio i dobio. U ovom sam asu bio prilino uvjeren da je moja pria vrsta, mada nisam bio posve zadovoljan svojim nastupom. Na koncu konca, povjerovali joj oni ili ne, sve dok me smatraju tupim i neznalicom, to mi i nije BRAVO TWO ZERO bitno. Nadajmo se da e me staviti ad acta kao potpuno nevanog i suvie tupog da bi se iz mene mogle izvui bilo kakve vjerodostojne informacije. I dalje sam bio bez izama pa svojim ranjavim stopalima nisam mogao hodati kako treba. No u duevnom sam se pogledu osjeao dobro, a to je bilo jedino bitno. Mogu ti slomiti svaku koicu koja im se svidi, ali o tebi ovisi hoe li ti slomiti duh ili nee. Hramao sam dugim hladnim vlanim hodnikom popoenim linoleumom, a na kraju su me posjeli. Tmina je bila potpuna; kroz povez nije prodirao ni traak svjetla. S vremena na vrijeme uo sam odjek koraka, kretanje po drugim hodnicima i prijelaz preko ovoga. Moda je ovo bio uredski kompleks. Nakon otprilike jedan sat ponovno sam zauo korake, no ovi su bili nepravilniji; nekako se vie no obino ulo struganje nogu. Uskoro sam uo muno disanje. uvar mi je skinuo povez, pa sam ga gledao kako se udaljuje. Hodnik je bio irok otprilike dva i pol metra; zidovi su bili pokriveni ploicama, a na svakih etiri-pet metara nalazila su se po jedna vrata. Desno od mene hodnik se na dva mjesta spajao s drugim hodnicima, a ukupna mu je duina bila 30 do 40 metara. Bio je mraan. Na drugom kraju zgrade, na sastajalitu s drugim hodnikom, svijetlio je fenjer. Pogledao sam ulijevo i ugledao Dingera. iroko se kesio. Zalazi li esto ovamo, drkadijo? - rekao je. Vratio se uvar s naim izmama, pa otiao svojim drugovima koji su sjedili metar-dva dalje od nas i motrili nas. - Musliman, kranin ili idov? - upitao je jedan. - Krani - kazao sam. - Englezi. Krani. - Ne idovi? - Ne, krani. Krani. - Ne Tel Aviv? - Ne, ne Tel Aviv. Englezi. Velika Britanija. Kimnuo je pa se obratio svojim drugovima. -- Moj prijatelj ovdje - rekao je - on je kranin. Muslimani i krani su u Iraku O.K. ivimo zajedno. Ne idovi. idovi su zli. Ti si idov. ANDY MCNAB - Ne. Ja sam kranin. - Ne, ti si idov. Tel Aviv. Tel Aviv nije dobar. Ne elimo idove. Ubijamo idove. Zato vi doli u nau zemlju? Mi ne elimo rat. Rat je va problem. On je samo tako brbljao, prilino realistino i naoko sasvim razumno. U Iraku je ivjelo brojno kransko puanstvo, osobito oko luke Basre. - Mi nismo idovi, mi smo krani - ponovio sam. - Zrakoplovci? - Ne zrakoplovci. Spasioci. Da je elio da budemo muslimani ili lanovi Crkve Treeg mjeseca zdesna, bili bismo i to. Samo sam mu kimao, slaui se sa svime, osim sa idovstvom. Bili su rani jutarnji sati i mogli smo osjetiti stav ovih uvara. Nas su zajebali, vas su zajebali. Mi moramo na vas paziti, pa obavimo to bez ikakvih problema.

109

Dinger je trljao stopalo. SVJITILHtA \\

MISLIM U JL tILO: - DVtAKO - MHAm - HLADNO -mino \ -JA -DimiK \ Hodnik u kojem se dogodila primopredaja tajnoj policiji (?) ili obavjetajnoj slubi (?)

"

BRAVO TWO ZERO - Je li u redu ako mu pomognem? - upitao sam. Mahnuli su mi, stoje znailo: n...da, radi to hoe. Dinger i ja smo se nadvili da pregledamo stopalo. - Bob? - apnuo sam mu u uho. - Ne znam. - Legs? - Vjerojatno mrtav. to je s Markom? - Mrtav. Kad su te uhvatili? - Dopodne. uo sam da su tebe doveli popodne. Je li ti dobro? - rekao sam. Nisam mogao povjerovati da sam postavio ovako blesavo pitanje. Koje li glupe izjave! Pogledao me pogledom koji je govorio: mamlazu jedan! Straari su naslutili da razgovaramo pa je jedan od njih priao da to prekine. Dinger ga je zamolio cigaretu. uvar je govorio sasvim pristojno engleski, no Dinger mu je rekao "Ci-ga-re-tu?", kao da se obraa luaku, to je popratio pokretima puenja. Nita nije postigao. Obojica smo sada dobili neto malo bolju sliku o onom to se zbiva. Saznao sam da je Legs vjerojatno mrtav. I dalje nita nisam znao o Bobu. Sjedili smo tako otprilike jedan sat, ali vie nismo mogli razgovarati. Boljelo me itavo tijelo a i spavalo mi se. Dok te tuku, tijelo ti se jako napne, no sa smirenjem svi se sitni bolovi uveaju jer nema vie niega zbog ega bi se brinuo. Taj me osjeaj podsjetio na kolu. Kad se kao klinac tue, sav si uzbuen i nita te isprva ne boli osobito. Bol se javlja tek nakon nekoliko sati. Usnice su mi i dalje krvarile. Tijekom premlaivanja na nekoliko su mi mjesta razbili usta, a ozljede su neprekidno teile zgruavanju. No rane su se otvarale i pri najne-znatnijem pokretu. Stranjica i donji dio lea boljeli su me od cjelodnevnog sjedenja na tvrdom betonu. Od ozljeda osjeao sam se jo iscrpljenijim pa bih se svaku minutu-dvije s trzajem budio. Potrajalo je to nekih pola sata. Zatim smo se Dinger i ja naslonili jedan na drugoga i zadrijemali. Probudila nas je lupa vrata i zvui razgovora. U dnu hodnika pojavilo se svjetlo fenjera, koje je postajalo sve vee i vee. Konano se pokazala i sama svjetiljka, a za njom brojni ljudi. Znali smo da opet nekamo odlazimo. ANDY MCNAB Okovali su nas i povezali nam oi, ne agresivno, nego prije nehajno. Ustali smo i odgegali se hodnikom van, na otvoreno. Land cruiserje ekao upaljena motora. Kad smo uli, ponovno su nam skinuli poveze, nemam pojma zato - moda zbog nekog njihovog nesporazuma. Krenuli smo. Dvojica su uvara bila sprijeda, jedan straga. - Baghdad? Baghdad? - upitao je Dinger lijepo i prijateljski. - Da, Baghdad - odgovorio je voza kao da potvruje neto posve oito. ofer je znao sve preace. Deset smo se minuta vozili prometnim sporednim ulicama. Na vozilu su bila upaljena najjaa svjetla. uvari se nisu previe uznemiravali kad sam se napregnuo da vidim prometne znakove i nazive ulica. Nisam vidio ni jednu jedinu ispisanu rije. Nije bilo nikakvih velikih raskonih zgrada koje bi valjalo upamtiti te kasnije identificirati. Sve su kue bile ravnih krovova. Po izgledu se moglo zakljuiti da smo u sirotinjskom dijelu grada. Mora daje ovo bila stambena etvrt, jer nigdje nije bilo znakova bombardiranja. Ni po

110

emu se ak nije moglo razaznati da se vodi rat. Ceste su bile presvuene asfaltom, no bile su prepune rupa. Plonici su, meutim, bili neasfaltirani. Uz cestu je bilo ostavljenih automobilskih olupina koje su psi zapiavali. Zaustavili smo se pred velikim drvenim rebreniastim vratima. Otvorila su se prema unutra im smo stigli, pa smo se uvezli u malo dvorite, veliko tek toliko da se u njemu automobil moe okrenuti. Vojaci su nas ve iekivali. Osjetio sam kako mi se u elucu stvara gvala od strepnje. Dinger i ja bijelo smo se pogledali. Dok su nas grubo gurali iz vozila, elio sam podii pogled, no pripazio sam da budem pognute glave kako nikog ne bih izazvao. Bilo je mrano kao u rogu i svakog sam trenutka oekivao da pone tara-pana. Uveli su nas u blok nekih zgrada, pa u neki hodnik koji teko da je bio iri od mojih ramena. Vladao je potpun mrak, pa se vojak ispred mene morao posluiti baterijom. Uli smo u neki predio u kojem je bio niz od desetak vrata koja su bila jedna tik do drugih. Vojak je otvorio jedna, gurnuo me iza njih, skinuo mi lisiine pa zatvorio vrata. uo sam kako povlai zasun i stavlja lokot. Ovdje nije bilo ba nikakva svjetla. U toj je prostoriji bilo toliko mrano da nisam mogao vidjeti svoju ruku ispred lica. Da povrati BRAVO TWO ZERO koliko je smrdjelo po govnima. Spustio sam se na ruke i koljena te pipao oko sebe. Nije se imalo to napipati. Prostorija je bila malena i nije mi trebalo puno vremena da otkrijem dva porculanska gazita s obiju strana nekakve rupe promjera dvadesetak centimetara. Nikakvo udo stoje moja nova spavaonica smrdjela. Bio sam u arapskom zahodu. Valja iskoristiti svaku situaciju, sad mi se, eto, pruila prilika da uhvatim malo sna, koji mije bio prijeko potreban. Nisam gubio vrijeme na razmiljanje o bilo emu. Nije bilo prostora da se ispruim, pa sam legao savivi se oko udubljenja. Nije bilo nikakve ventilacije, smrad je bio uasan, no stoje tu je. Olakanje je ve bilo u tome to me ne tuku. Smjesta sam zaspao. VMl ONKRAJ ID Q) qS Q> VMl ONKRAJ ZIDA umici u mm tom 4. DlHStR JA i -f vmin I "100% TAMI 2" VONJ USTAJAUUOmtl 3. UM m SVAKOM tvom -A-* Zahod i dvorite 9/39 BRAVO TWO ZERO 10. Kad sam se probudio, osjeao sam se kao da su me drogirali. Vrata u hodniku buno su se otvarala. uo sam neki razgovor; uo sam ga, ali ga ba i nisam bio svjestan jer sam bio posve oamuen. Pitao sam se koliko je sati. Sat mojega tijela potpuno je zakazao, pa nisam znao nije li dan ili no. Valjalo bi prije svega sauvati pojam o vremenu i datumima, poglavito stoga to se tako osjea malo bolje, ali i zbog toga to na taj nain uva otrinu uma. Izgubi li pojam o satima, izgubit e i pojam o tjednima, a onda i o mjesecima. Vrijeme postaje toliko beznaajno da na kraju gubi dodir sa stvarnou. Zbog toga se treba na svaki nain trsiti danjime vlada jo od prvoga dana. Gleda, ako moe, u tue satove jer su na njima uvijek brojke; ne postoji nekakav arapski "ciferblat". Ni jedan uvar dosad nije nosio sat, stoje s njihove strane bilo vrlo mudro. No ja sam bio slomljen i u ovoj fazi ovakva su mi razmiljanja bila sporedna. Vie sam bio zaokupljen mislima hou li preivjeti. Bio sam jo sam omamljen kad su doli na vrata. - Andv! Andy! Andy! - po vikao je straar onkraj vrata vese lim, vedrim glasom. - Jesi li O.K., Andy? - Da, da, dobro sam - nastojao sam da mi glas zvui ugod no i uljudno. Miii su mi se ukoili; bili su kruti kao daska. Svojski sam se potrudio da ustanem. Vide li me kako samo leim,

111

nimalo se ne napreui da se dignem, premlatit e me. No nisam se mogao pokrenuti. Vrata su se otvorila i ugledao sam dnevno svjetlo. Ispruio sam ruke, s dlanovima na gore, izraavajui bespomonost. Ne mogu se pomaknuti - rekao sam - ukoio sam se. Vojak je pozvao drugog uvara. Napregnuo sam bolno miije spremivi se za cipelarenje koje e uslijediti. Uli su u zahod i nadvili se nada me. Di" se, di" se - rekao je jedan lijepo i blago. Stavili su moje ruke oko svojih vratova, pa me gotovo suosjeajno uspravili. Ni sam mogao povjerovati: doista su bili zabrinuti za me. Lupa zasuna na vratima i prijateljski pozdravi "Dobro jutro!" odjekivali su blokom dok su mi pomagali da hodam prema dvorinim vratima. Svjetlo je bilo bljetavo, premda se zahodski blok nalazio u sjeni. Zakiljio sam prema suncu. Bilo je razmjerno nisko, pa sam procijenio daje negdje oko osam sati. Nebo je bilo prekrasno - plavo, bez oblaka - a zrak hladan i otar, studen taman tolika da ti lice bridi i da vidi vlastiti dah. Moglo je biti pramaljetno jutro u Engleskoj i ja sam upravo mogao izlaziti iz kue i kretati na posao. Ravno ispred nas stajalo je vozilo, a iza njega nalazila se prizemna zgrada. Buka je bila priguena - vozila u daljini, bestjelesni glasovi negdje podalje iz logora, gradska vreva onkraj zida. Negdje s moje lijeve strane zauo sam ptiji cvrkut. Okrenuo sam glavu i podigao pogled; ptica je bila na drvetu koje je raslo s druge strane dvorinog zida. Pjevala je iz due i bilo ju je divno uti. Ispod nje, u kutu u kojem se zahodski blok doticao zida, nalazila se velika hrpa nekakvih glomaznih metalnih otpadaka. Kad zrakoplov izbaci kasetnu bombu, ona se na stanovitoj visini raspukne oslobaajui svoj teret manje bombe. Veliki vanjski plat padne na zemlju. Takve su otpatke bili skupili ovdje. Na njima su bili engleski natpisi. Ugodno je bilo vidjeti neto iz domovine. Neki su prijatelji bili gore visoko u zraku, nisu me ni uvali, ni traili, ali su barem bili ondje i zasipali ove dolje. Vozilo je bilo okrenuto prema izlazu, spremno za polazak, pa kad smo mu prili, proradio je motor. Uao sam. Ostavili su me s nekoliko uvara. Jedan od njih, prvi crni iraki vojnik kojeg sam dosad vidio, podsjetio me na moje bataljunske dane. Poetkom osamdesetih, kad su u modi bile afro frizure, nai crni kicoi kupovali su tajice. Odrezali bi im nogavice te ih upotrebljavali kao svojevrsne razbojnike t ANDY McNAB maske: pomou njih bi nou zalizali kosu. Tako su im ujutro njihove afro frizure bile doista ukroene, pa im kose nisu smijeno strale kad bi ujutro stavljali kape. Odmah po svretku slube deki bi raeljali kose i uredili afro frizure. Ovom su deku upe ispod kape virile na sve strane. Oito nije nou na glavu navlaio arapu, pa sam se pitao da li da mu prenesem savjete u svezi s ljepotom. Sjeajui se bataljuna, malo sam se nasmijeio. Kako li je to bilo davno! Dinger je bio u loem stanju. Poduprt s obiju strana vojnicima, vukao se poput starca, pravei sitne koraie. Bilo gaje prilino zabavno promatrati jer je tridesetak centimetara nadvisivao svoje pomagae. Kao da dva mlaahna skauta pomau nekakvom ostarjelom veteranu. Jako gaje svjetlo zaslijepilo, pa se stresao poput vampira spus-tivi glavu da zatiti oi. Vrlo smo dugo bili povezanih oiju i u tami, a odjednom smo obasjani punom snagom, pa smo se ponaali poput imia osvijetljenih reflektorom. Vidio sam da su uvari ponovno u komandosicama i da nose AK 47. Ni Dinger nije imao izme; i njegova su stopala bila ranjava. Slino kao i ja, i on je na vanjskim stranama arapa imao velike crvene kraste na mjestima gdje se krv zgruala. Kosa mu nije bila ona uobiajena sitno kovrava plava, ve zamrena i tamnocrvenkasto smea. Lice mu je bilo pokriveno jednotjednim ekinjama, a i one su bile pokrivene blatom i krastama. Dok su mu pomagali da stupi u vozilo, ispruio je ruku, ja sam je prihvatio i povukao ga unutra. - Sve u redu, stari? - upitao sam. - N...da, dobro je. Dobio sam osmijeh. Kua je mogla biti bombardirana, no u potkrovlju je jo gorjelo svjetlo. Bila je ovo jo jedna vana pobjeda. Uspostavili smo tjelesni kontakt, razmijenili rijei. Time mi se uvelike digao moral, a nadam se da sam i ja na Dingera jednako djelovao. uvari su mi opet povezali oi, oderavi pritom krastu s hrpta nosa i stegnuvi mi one jabuice tolikom silinom da mi je pred oima zasnijeilo. Jedna od Houdinijevih tajni sastojala se u tome da je on, kad su ga vezali, napinjao miie to je vie mogao, kako bi, kad ih

112

BRAVO TWO ZERO opusti, imao prostora za izvlaenje. Dok su mi zatezali povez, napeo sam miie lica da mi kasnije bude lake. Nije upalilo. Opet su mi stavili lisiine, vrsto i tijesno. Ruke su mi bile vrlo osjetljive i bolje bila nesnosna. Zaudo, duboko sam udahnuo i stisnuo zube dok se zapinja usijecao u meso, jer nisam elio da vide koliko me boli. Sve sam vrijeme igrao na kartu svojih ozljeda, a sada sam ponovno postupio kontraproduktivno, nastojei da im ne odam svoju bol. Sjedili smo i ekali. Dok sam oslukivao um motora, pitao sam se kamo emo. Jesmo li ih bili uvjerili da smo beznaajni tumpleki koji ne zavreuju daljnje napore ljudstva? Kreemo li prema zatvoru u kojem emo jednostavno ostatak rata presjediti u relativnoj udobnosti? Misli mi je prekinuo - kako sam pretpostavio - jedan od uvara. U trenutku kad je ofer spustio nogu na spojku i ubacio u prvu brzinu, taj je gurnuo glavu kroz otvoren prozor i mirno rekao: - Tko god daje va Bog, uskoro ete ga zatrebati. - Nisam znao govori li on to iz samilosti ili nas okrutnim i namjernim tosom eli zastraiti. Na mene je djelovao tako da sam se potpuno sneveselio. itavo mi je tijelo omlohavilo, kao da su mi rekli da mi je umro tata. Bio je to gadan udarac. Ba kad se uinilo da stvari idu nabolje, eto ti ga na. Tko god daje va Bog, uskoro ete ga zatrebati. Uzbunila me iskrenost u njegovu glasu. Pomislio sam: tu smo, dakle, bit e gore. Spominjanje Boga bilo je zastraujue, jer je, kad je to rekao, uvarov glas bio prepun brige, kao daje doista Bog jedini koji nas sada moe spasiti. Je li to znailo da e nas smaknuti? To je u redu - morao sam se samo nadati da e to i objaviti te da e vijest o tome doprijeti do mojih kod kue. to emo pak s muenjem? Sluali smo grozne prie za iransko-irakog rata i sad mi je sinulo da nam to predstoji: evo nas, vrijeme je za stari obiaj odsijecanja jaja, zatim uiju, prstiju na rukama i nogama, sve lijepo i polako. No optimist u meni odluno se odupirao govorei; ne, nee oni to uiniti, moraju shvatiti da gube rat, ne ele valjda novi Niirnberg. Ako se ilo na to da budem nesretan, uspjeli su - jako su uspjeli. Kao i kod Dingera. Dok je land cruiser glavinjao preko dvorita, Dinger mi je krajikom usta apnuo: - Pa, barem ne moemo zatrudnjeti. TT7 . ANDY MCNAB BRAVO TWO ZERO

Nakesio sam se: - N...da, ba lijepo. Deko koji je sjedio do vozaa okrenuo se i ljutito psiknuo: - Ne govoriti! Ne razgovarati! Moda nisu bili sposobni da nas naprave trudnima, no mogli su nas pokuati jebati. Bila je to luda pretpostavka, no pri ovakvom nasilju svakakve ti misli padaju na pamet. Ova me ideja vie zabrinjavala od samog ubijanja. Sam sa svojim mislima, mozgao sam o razgovoru to sam ga vodio s Chrisom u bazi. Kad te uhvate, samo ti jo to treba - alio se tada. - Da ti est ljutih njukala drapa guzicu. Petnaestak smo se minuta vozili po prekrasnom sunanom vremenu. Mogao sam razaznati da ne idemo izvan grada, jer smo u vrlo estim intervalima zaokretali, a amor ljudske vreve nije se smanjivao. Ljudi na ulicama nadglasavali su jedan drugoga, a oferi su pritiskali sirene. Jedan je od momaka s prednjih sjedala prdnuo. Neuveno, doista odvratan gad. Lijepo, pomislio sam, povrh svega ostaloga moram jo njukati i tue govno. Dekima se ovo, meutim, inilo vrlo smijenim, pa se onaj sa suputnikog sjedala okrenuo i rekao: - Dobro? Dobro? Mmm, njam, njam - kazao je Dinger zahvalno, udiui to je dublje mogao, kao da je na obalnoj promenadi u Yarmouthu. Divno, fino. Nosovi su nam bili toliko zaepljeni da je vrlo malo smrada moglo prodrijeti kroz njih, no vano je bilo pokazati da nas ne pogaa nita to nam rade. Nakon nekog vremena samim je dekima sprijeda postalo neizdrivo pa su morali spustiti prozor. Divno je bilo na koi osjetiti hladan povjetarac. Izloio sam mu lice sve dok mi nije poelo bridjeti. Tako sam odvratio misli s ruku. Bio sam usavrio tehniku naginjanja prema naprijed, s time da mi lea ostanu uspravna; na taj sam nain pritisak lisiina osjeao neto manje. Problem je, meutim, bio u tome to su deki, svaki put kad bih

113

se pokrenuo, mislili da se pokuavam osloboditi, pa su me revno gurali natrag. No to znai petnaestak minuta meu prijateljima? ofer se prestao smijati. Naslutio sam da smo stigli. Vrata su se otvarala i mi smo se jo kojih stotinjak metara povezli po nekakvoj drukijoj podlozi. Land cruiser su okruili srditi glasovi. Spremili su nam odbor za doek. Istog trenutka kad se vozilo zaustavilo, vrata su mu se irom otvorila. Ruke su me dograbile za kosu i lice pa me izvukle. Odmah sam se bez pardona naao na tlu. Nije ovo bilo najgore premlaivanje koje smo proli - amaranje, upanje kose, bubotci u slabine, sva uobiajena mrcvarenja - no ovo je dolo kao veliki, veliki ok. Ljudi su se smijali i pljuvali, a ja sam spustio glavu, zgurio se i jednostavno im se prepustio. Bila je to njihova feta. Nakon dvije-tri minute podigli su me na noge i poeli odvlaiti. Noge me nisu sluile pa sam pocupkivao i posrtao. Svejedno su me vukli, i to vrlo hitro, vrlo izvjebano, poput ljudstva koje u klaonici obrauje trupla. Posvuda oko mene vladala je silna dreka, no ja sam nastojao sluati drugu grupicu, kako bih saznao to je s Dingerom. Nisam, meutim, mogao uti nita izvan svog vlastitog kruga. I dalje sam pokuavao podii stopala kako mi se ne bi vukla po podu i tako jo gore nastradala. Hodali smo tako jedva desetak metara. Dok su petljali oko vrata, pokuao sam doi do daha. Popeli smo se nekim stubama za koje nisam znao da su pred nama, pa sam izudarao prste i prostenjao. Skljokao sam se, ali su me uz galamu i pljuske ponovno podigli. Hodali smo nekim hodnikom. Sablasno su i runo po njemu odjekivali nai koraci. Vani je bilo vrue, a sad je odjednom opet postalo hladno, vlano, pljesnivo. Zgrada se doimala zaputeno. Vrata elije mora da su ve bila otvorena. Bacili su me u kut i gurnuli na pod. Posjeli su me tako da mi noge budu prekriene, ali da koljena ostanu uspravna, ramena otraga, a ruke i dalje okovane, na leima. Nita nisam rekao niti uinio; jednostavno sam se prepustio pa to bude. Nakon jo nekoliko pljusaka, udaraca nogom i lavine rijei zalupili su vrata. Prema zvuku, vrata su morala biti napravljena od metalne ploe privrene na nekakav okvir, no taj okvir mora da je bio iskrivljen jer su se vrata morala zalupiti velikom snagom, pa su stoga tresnula i odzvanjala s takvom jekom da su mi kosti mrznule od straha. Sam si. Misli da si sam. Ne moe vidjeti to se dogaa, dezorijentiran si i zabrinut. Grdno si zabrinut. Teko die i samo si ANDY MCNAB BRAVO TWO ZERO

misli: neka se ve ovo jednom svri. Ne moe biti siguran da nikog nema u prostoriji. Moda su svi otili, a moda te jo uvijek netko gleda, eka neku pogreku, pa zato i dalje savija glavu, stie zube koliko god vie moe, pokuava se zatiti od bubotaka i udaraca koji mogu ponovno poeti svakog trenutka. uo sam tresak nekih drugih vrata. Dingera zatvaraju, pretpostavio sam. Malo me utjeila spoznaja da smo i dalje u istom amcu. Nisam mogao nita doli sjediti i nastojati da se smirim. Duboko sam udisao, a izdisao vrlo polako, analizirajui dogaaje te doao do jasnog zakljuka da e se sigurno dogoditi neto neugodno. Prebacili su nas na mjesto za koje sam slutio da je organizirano i opremljeno. Pripremili su nam i prijem kako bi nas odmah i temeljito okirali; bili su upueni u posao, tono su znali to e i kada uiniti. No je li ovo zatvor u kojem emo sada amiti ili smo jo uvijek u tranzitu, a ovi momci samo uvruju svoj autoritet? Hou li do kraja ivota ostati povezanih oiju i s lisiinama na rukama? Ako bude tako, bit u u oajnu stanju. Hou li odavde izai oslabljena vida? I Isuse - to e biti s mojim rukama? Umirio sam se milju da e, kad se jednom priviknem na nov okoli, sve biti u redu. To je kao kad ulazi u kuu u kojoj nikad dotad nisi bio. ini ti se udnom, ali nakon nekoliko sati ve ti je blia, ve se osjea vie kao kod kue. im mi skinu povez s oiju, znao sam da e na kraju tako biti i sa mnom. I dalje sam imao svoju dobro skrivenu kartu i kompas, pa sam bar u neem u odnosu na njih imao prednost. Bilo je hladno: onako vlano, bolesno hladno. Pod je bio mokar. Sjedio sam u vlanom blatu i govnima. Ustanovio sam da rukama mogu dotaknuti zid. Iz njegove su buke poispadali pojedini dijelovi, a ondje gdje se spaja s podom zjapile su rupe. Betonski je pod bio vrlo grub i neravan. Rane koje sam zadobio na stranjici od duga sjedenja prisilile su me da promijenim poloaj. Pokuao sam protegnuti noge, no nije ilo, pa sam ih povukao natrag i probao se osloniti postrance. No kamo god se naslonio, boljele su me ruke, pa se nisam mogao udobno smjestiti. uo sam buan razgovor i zvuke ljudi koji su vani etkali amo-tamo. Oito je negdje na vratima bila neka rupa ili neki prozor,

114

jer sam osjetio da me gledaju, da ogledavaju prinovu, da pilje svojim praznim, nedotupavim oima. Sinulo mije da, kad odavde izaem, vie nikad, dok budem iv, neu otii u zooloki vrt. Bol od lisiina i neudobna poloaja prevrila je svaku mjeru. Promatrali me ili ne, nije mi bilo druge nego da pokuam lei i tako smanjiti pritisak. Tim pokuajem nisam imao to izgubiti. Ne moe znati dok ne isproba. Pomaknuo sam se na jednu stranu i smjesta je dolo do olakanja - do dernjave takoer. Znao sam da e nasrnuti. Svaki ivac u mom tijelu vritao je: - Jebite se! Jebite se! Oh ne, ne opet... Pokuao sam se uspraviti tako da se svom teinom navalim na zid, no zakasnio sam. Zasun je sunuo u stranu i uvari su se bavili otvaranjem iskrivljenih vrata. Vrata su se tresla i zveketala poput garanih vrata koja se diu i sputaju kad ih netko u urbi tresne nogom, a kad su se napokon irom otvorila, tutnjala su poput oluje u glazbenom igrokazu. Bio je to najjeziviji zvuk koji sam ikad uo, grozovit, doista grozovit. Smjesta su nahrupili, epali me za kosu, tukli nogama i bube-tali. Njihova je poruka bila vrlo jasna. Silom su me vratili u onaj neugodni poloaj, pa zatim napustili eliju, zalupivi za sobom vrata. Zasun je vraen na svoje mjesto, jo neko vrijeme odzvanjali su koraci, a onda utihnuli. Ovo izgleda poput pravog zatvora, ovo je namjenski graena elija. Pod njihovom sam potpunom kontrolom. Dakle, tu e se sve odvijati? Nema nikakvih izgleda za bijeg, a bude li stanje i dalje ovakvo kakvo jest, nee ih ni biti. Ovi su deki jako dobro znali to rade. Njihovo je reagiranje bilo dobro uvjebano i usklaeno. Odjednom se uinilo da e ovako potrajati dovijeka. Obuzelo me beznae. Pomislio sam da neu moi pasti nie, da neu moi biti osamljeniji, naputeniji, izgubljeniji. Misli su mi odlutale. Pitao sam se je li Jilly reeno da sam nestao u akciji ili me smatraju poginulim. Nadao sam se da joj nita nisu javili. Nadao sam se daje netko uspio prijei granicu ili da su Iraani razgovarali s Crvenim kriem. Silnih li izgleda! Moda u uskoro dospjeti na TV, to e biti jako lijepo. No hoe li doista? Rodbina ionako ve koraca amo-tamo, ve i zbog toga to je uope rat. Jilly je oduviANDY MCNAB BRAVO Two ZERO

jek prema mome poslu imala zdrav stav. Bila je miljenja da je ono to ne zna ne moe povrijediti. Bila je kadra da to na neki nain odstrani iz mozga. Meutim, ovaj put je bilo vrlo jasno gdje sam. Ovo se jednako odnosilo i na moje roditelje. Jedino ega sam se bojao kad je rije o umiranju bilo je hoe li itko doznati da sam mrtav. Ne bih mogao podnijeti pomisao na bol svoje obitelji zbog toga to nemaju tijela koje e oplakati, zbog toga to e ivjeti dalje bez potpune sigurnosti da sam umro. Irake vlasti oito nisu eljele da budemo mrtvi u ovoj fazi, jer da se pustilo narodu na volju, ve bi nas odavno umlatili. A ako su nas trebali ive, onda je to moralo biti zbog neke svrhe - da li promidbene ili samo stoga to su znali da e izgubiti rat, pa ne bi bilo dobro da se zatoenici ubijaju. Trebalo se prilagoditi prilikama i iz njih izvui najvie to se moe. Niim nisam mogo pomoi svojima kod kue, pa sam se u mislima okrenuo drugamo. Jesam li one noi trebao poi prema granici? Jasno mi je bilo da sam trebao pokuati sreu. A opet, gledajui unatrag... Bio sam ranjen i dezorijentiran. Nisam se mogao sjetiti ni koji je dan. Znao sam da se moram pribrati. Dezorijentiranje zatoenika dobar je poetak za njegovo slamanje, i to mi je bilo poznato. No nije mi preostalo nita drugo doli da to potisnem iz pameti sve dok mi se ne prui prilika da sa zgloba nekog straara ustanovim koliko je sati. Istraitelji pred sobom imaju dvije zapreke: onu jednostavnu, da te fiziki satru, i onu sljedeu, teu, da te slome psihiki. Ne poznaju tvoju psihu, slabosti, unutranje snage. Neke mogu slomiti prvog dana, drugi pak nikad nee popustiti - a negdje u tom rasponu nalazi se veina nas. Istraitelj ne moe biti siguran daje ostvario svoj cilj. Izdajnike znake teko je uoiti; znat e da ne moe suditi po fizikom stanju, jer preuveliava ozljede. No bit e da su ga nauili da oi ne lau. Do tebe je, dakle, da mu ne dopusti da zirne kroz prozor; mora zakrabuljiti svoju ivahnost. Mora one koji zaviruju natjerati da povjeruju kako zure u prazan prostor, a ne u Harrodsov izlog. Prisilio sam mozak da se usredotoi na plodnije misli. Jo sam jednom pretresao svoju priu, nastojei upamtiti to sam rekao i nadajui se daje Dinger kazao manje-vie isto. Cilj nam je bio ustrajati to je mogue due kako bi se u bazi mogla obaviti procjena tete. Pitanje koje e si nae glavonje postaviti glasit e: to pripadnici BRAVO TWO ZERO znaju? Doi e do zakljuka da znamo svoje zadae, ali nita to je nareeno drugima, ni sada, ni ubudue, pa

115

stoga nita ne moe biti provaljeno. Sve to doista znamo, a to bi moglo nakoditi operacijama, promijenit e se ili ponititi. I dalje sam bio u onom groznom poloaju u kutu i nakon sata, ili je to moda bilo deset minuta? Ljudi su koraali amo-tamo, navirivali se, mumljali. to se moga tijela tie, ovo je bilo zatije u borbi. Nije se alilo ni na to dok su me tukli, ali sada, kad mi se fiziki nita nije dogaalo, vritalo je daje gladno i edno. Hrana me nije previe brinula. eludac je dobio malo nogometa, pa je ionako ne bi mogao podnijeti. Najvanija je bila voda. Bio sam jako, jako edan. Guio sam se. uo sam ih kako petljaju oko lokota i smiu zasun. Rukom i nogom udarili su po vratima da ih otvore, a metal je podrhtavao i neugodno odzvanjao. Dolazili su po mene. Nestalo je ei. Ostao je sam strah. Uli su bez ijedne rijei, izravno prili, epali me i podigli. Nisam ih vidio, ali sam ih nanjuio. Nastojao sam ostaviti dojam kao da se svojski trsim da im pomognem, unato ozljedama na koje sam igrao. Ustanovio sam, meutim, da vie varam sebe nego njih. Dobrano smo i daleko odmaknuli od faze igranja. Nisam se mogao osoviti. Noge me nisu sluale. Odvukli su me iz elije, pa zaokrenuli udesno niz hodnik. Stopala su mi se vukla njihovim tragom, kraste na prstima otvarale na podu. Mogao sam malko gledati ispod samog donjeg dijela poveza. Vidio sam krupne oblutke i krvavi trag. Vidio sam da nailazimo na neku stepenicu, no morao sam se potepsti na nju jer nipoto nisam elio da shvate kako neto vidim. Nisam elio dobiti vie batina nego to u ih ionako dobiti. Na suncu je bilo vrue. Osjeao sam to licem. Ili smo nekom stazom i oeali se o nisku ivicu. Zatim uz jo jednu stubu, pa natrag u tamu. Dug, crn hodnik, hladan, pljesniv i vlaan. uo sam uredski ANDY MCNAB amor i zvuk koraka po linoleumu ili ploicama. Okrenuli smo udesno i uli u neku prostoriju. Bila je hladna i vlana, ali dok su me unosili, proli smo pokraj nekih zasebnih izvora topline. Ovo ni izdaleka nije bio onaj osjeaj zgodne, udobne sobe kod tete Nelly, koji me dugo preplavljivao toplinom. Gurnuli su me na tvrdu stolicu. Uobiajeni jaki vonj petroleja i cigareta, a ovaj put i nekakav trpak zadah tijela. Je li potjecao od ljudi iz prostorije ili od nekog prethodnog zatvorenika, ne bih mogao rei. Pokuao sam se nagnuti prema naprijed, no neije su me ruke epale i povukle unatrag. U prostoriji je bilo mnogo ljudi. Strugali su nogama, kaljali i mrmljali meusobno, a ini se da su se razmjestili na obje strane prostorije. uo sam um fenjera. Nisam znao je li ova prostorija bez prozora ili su navueni zastori, no izuzmemo li fenjere, bilo je vrlo mrano. Napeo sam miie i ekao. Minutu-dvije vladao je muk. Zabrinuo sam se. Doli smo na ozbiljno mjesto. Ovo je stvaran svijet, ovi ljudi ovdje nee biti idioti. S ela prostorije obratio mi se neki glas. Zvuao je poput neijeg najdraeg djeda; bio je to neki star, dostojanstven glas, vrlo ugodna tona. - Kako si, Andy? - Ne previe loe. - Izgleda prilino izranjeno. - Engleski je bio tean, ali iz raena naglaska. - Moda bismo ti, kad obavimo svoj posao i doemo do sporazuma, mogli priskrbiti lijeniku pomo. - Bilo bi jako lijepo kad bih je mogao dobiti. Puno vam hvala. Moj prijatelj takoer? Sada smo se nali u ovoj sredini, s novom drubom. Bude li ovo postupak dobrih momaka, moda u dobiti neto za jelo, moda u dobiti neku lijeniku skrb, moda u uspjeti ishoditi medicinsku pomo i za Dingera. Moda ak uspijem doi i do nekih informacija. Moda e dopustiti da mi skinu povez i lisiine - moda, moda, moda. Pa da je i na deset minuta, i to je ve neto. Ako ti se neto obeava, mora pokuati ustanoviti hoe li se to i ostvariti. Uzmi to moe, dok moe. Dobro, dr"mo se ovoga! BRAVO TWO ZERO Andy, nas zanima samo to to si radio u naoj zemlji. Ponovno sam ispripovijedao svoju priu. Nastojao sam izgle dati uplaeno i skrueno. Bio sam u helikopteru kao lan ekipe za traenje i spaava nje. Bolniar sam; nisam ovamo doao da ubijam ljude. Helikopter se spustio, nastala je nekakva guva, svima nam je reeno da brzo istrimo iz helikoptera, a onda je on jednostavno uzletio. Ne znam koliko se ljudi iskrcalo iz letjelice ni koliko ih se sada mota po terenu. Morate shvatiti, dolo je do silne zbrke. Bila je no, nitko nije znao gdje je asnik. Mislim da je ak moda utekao natrag u helikopter i napustio

116

nas. Pojma nisam imao gdje sam i kamo u. Uplaen i smuen, samo sam jurcao okolo. I to je sve. Nastala je duga stanka. - Ti, Andy, shvaa, zar ne, da si ratni zarobljenik te da se od ratnih zarobljenika trai da obave neke stvari? - Shvaam to i pomaem vam koliko god mogu. - Treba nam potpisati neke stvari. Moramo od tebe dobiti nekoliko potpisa kako bismo ih mogli poslati Crvenom kriu. To je dio postupka obavjeivanja tvoje obitelji da si ovdje. - ao mi je, ali reeno mi je da prema enevskoj konvenciji ne smijem nita potpisivati. Ne shvaam zapravo zato moram ita pot pisati, jer nam je reeno da takve stvari ne moramo raditi. - Andy - glas je postao jo djedovskiji - moramo pomoi jedan drugome, slae se, kako bi se sve odvijalo glatko? - Da, naravno. Meutim, ja ne znam nita. Rekao sam vam sve to znam. - Mi zaista moramo pomoi jedan drugome, jer e inae stvari morati postati bolne. Mislim da razumije to sam time htio rei, Andy. - Shvaam to govorite, ali zaista ne znam to vam treba. Rekao sam vam sve to znam. Ne znam vie nita. Postoji metoda koju uporni prodavai primjenjuju da vas navedu na to da im kaete da elite kupiti robu. Zove se otprilike "kreativna stanka". Victor Kiam objasnio ju je u jednoj od svojih knjiga. Kad je pripovijedao svoje trgovake prie, zastao bi i napravio stanku, pa ako je osoba koju je pokuavao privoljeti na kupnju za ove pauze O/M ANDY MCNAB doista osjetila da moraju nastaviti razgovor, Kiam je znao da je prodaja uspjela. Muterija je znala da mora neto uiniti, a to je bilo da se sloi s kupnjom. utio sam i nastojao ostaviti dojam zbunjenosti. - Zaista izgleda vrlo jadno, Andy. Trai li lijeniku pomo? - Da, molim. - Pa, Andy, sve se mora platiti. Mi za uzvrat traimo malu po mo. Poei mi lea, pa u i ja poeati tvoja. To je, ini mi se, stara engleska poslovica, zar ne? Mora da se osvrnuo po prostoriji iekujui odobravanje, jer su se ostali nasmijali glasno - moda malo preglasno. Bila je to ona ista situacija kao kad predsjednik nekog odbora ispria otrcanu alu a svi se raspucaju od smijeha zato to moraju. Polovica ljudi u prostoriji vjerojatno uope nije znala to on to pria. Bit u od pomoi - kazao sam. - Nastojim pomoi to vie mogu. Pitam se bi li bilo mogue da dobijem malo vode ili hrane, jer moj prijatelj i ja odavno nismo nita jeli ni pili. Vrlo sam edan i osjeam se vrlo slabim. - Bude li susretljiv, mogli bismo moda sklopiti neki spo razum - ali ne moe od mene oekivati da uinim neto za nita. Shvaa li, Andy? - Da, shvaam, ali ja zaista ne znam to elite od mene. Rekao sam vam sve to znam. Mi smo samo vojnici, nama je samo reeno da se ukrcamo u helikopter i da krenemo. Ne znamo to se dogaa. Vojska se prema nama odnosi kao prema smeu. - Mislim da e ustanoviti da mi ovdje s ljudima postupamo bolje. Voljan sam, Andy, tebi i tvom prijatelju namaknuti vodu, hranu i medicinsku pomo, no trgovina mora biti potena. Moramo doznati imena ostalih ljudi da bismo mogli obavijestiti Crveni kri da su u Iraku. Samo se po sebi podrazumijevalo da je sve ovo tovar govana, no morao sam se praviti to susretljivijim a da im prvi nita ne odam. elio sam da ovaj razgovor i dalje vodi gospodin Dobri Momak. Bio je uljudan, srdaan, blag, ljubazan, brian. Nisam se veselio nastupu Gadnog Momka, do kojeg e, kao to sam znao, doi prije ili kasnije.

117

BRAVO TWO ZERO - Jedini kojega znam po imenu jest moj prijatelj Dinger - rekao sam. Bit e da im je ve priopio svoje ime, broj, in i datum roenja, kao to to zahtijeva enevska konvencija. Rekao sam njegovo puno ime. - Osim za njega, pojma nemam o tome tko je ovdje, a tko nije. Bilo je vrlo mrano, svi su samo jurili uokolo, bio je mete. Za Dingera znam samo zato jer sam ga vidio. Neto mi je govorilo da se moja pria raspada. Nije mi se vie inila uvjerljivom. Poela je dobivati rupe poput svake druge, ako se ne radi o doista vrstoj izmiljotini. Sada se radilo samo o dobivanju vremena. Pojma nisam imao o emu razmiljaju u ovoj fazi; bila je to igra make i mia. Postavit e mi neko pitanje, a ja u mu odvratiti nekim od svojih glupih odgovora. On e pak prijei na sljedee pitanje, ne ispitujui ono to sam mu kazao. Mora da je Glas spoznao da ga kljukam natrebanim materijalom, a ja sam, pak, shvatio da ono to mu pruam nije ono to ele. Usprkos tome, nikakve se rune stvari nisu dogaale - ali e se posve sigurno dogoditi. U psihikom sam pogledu bio dobro. Psihiko se stanje moe preinaiti drogama. Nadao sam se, meutim, da ovi nisu toliko napredni te da e se pridravati metoda piljskog ovjeka. Tjelesnim zlostavljanjem istraitelj moe dospjeti samo do odreene toke: iza nje stvar vie ne hoda. Tjelesno stanje mogu procijeniti prema batinanju koje su primijenili. Psihiko se pak stanje ne da sa sigurnou prosuditi. Za to im valja odrediti stupanj ivahnosti, a jedino uporite za to jesu oi. Netko e se silno uzrujati ismije li istraitelj veliinu njegova kurca ili ako ga optui da je peder ili ako mu kae da mu je mati kurva. Planut e i time pokazati da se nisu onoliko iskljuili kako bi to htjeli prikazati. Svaiji oklop ima neku pukotinu, a istraiteljev je posao da je nae. Od toga trenutka mogu mirne due i u etnju. Pripremali su nas za ovakve situacije, a imali smo i sreu da je u Pukovniji svatko svakog dana doivljavao razliita vrijeanja. Svakodnevni se ivot vrti oko osobnih uvreda. No svejedno e ovo biti bitka. Ako si fiziki i tjelesno izmoden, nee imati energije ni da shvati to se govori, a kamoli da reagira. Blefiranje ti nee biti duga vijeka ako samo trepne kad se nasmiju veliini tvoga kurca ili kad te ANDY MCNAB upitaju u kojem ti se poloaju ena najbolje jebe. Napinje se za to da ostavi dojam iscrpljenosti, da vie nita zapravo ne razumije, da si im rekao sve to zna te da ti vie nije ni do ega doli do odlaska kui. Prednost s kojom smo startali bila je daje za njih ak i stariji doasnik bio nitko i nita. Njihovom vojskom upravljaju oficiri za oficire. Preostali vojnici i doasnici samo su sitni kotaii. Nisu se domogli moga mozga; nikad niti nee; sada ih je samo trebalo podsjeati na to da sam ja blesava seljaina na koju ne treba troiti snage. Upitao sam bi li mi se mogla skinuti lisiina i povez. - Ne mogu dobro razmiljati - rekao sam. - Ruke su mi odrvenjele, a i s vidom imam potekoa. Boli me glava. - To je zbog tvoje sigurnosti - odgovorio je Glas. - Naravno, razumijem, gospodine. Oprostite to sam pitao. Bilo je to zbog njihove, a ne moje sigurnosti. Nisu eljeli da ih jednom prepoznam. - Nastojim pomoi - nastavio sam - noja sam samo nared nik. Nita ne znam, nita ne radim i nita ne elim raditi. Da sam znao vie, rekao bih vam. Ne elim biti ovdje. Vlada me poslala ovamo. Sa mo sam se vozio u stranjem dijelu helikoptera i nisam ni znao da smo se spustili u vaoj zemlji. - Sve ja to razumijem, Andy. Mora, meutim, shvatiti da tre bamo razjasniti nekoliko stvari. A da bismo mi pomogli tebi, mora ti, kao to smo se dogovorili, pomoi nama. Razumije? - Da, razumijem. No ao mi je, ovo je sve to znam. Ova se igra nastavila otprilike jo jedan sat. Igrala se vrlo prijateljski, nije bilo nikakva zlostavljanja. No osjealo se da znaju da im laem. Za probleme sam si sam bio kriv. Nije mi, naime, uspjelo da budem dva koraka ispred njih, pa sam samog sebe doveo u proturjeje. To mi se dogodilo u dva navrata. - Andy, je li ti to nama lae? - Smuen sam. Ne date mi vremena da promislim. Brinem se hou li iv kui. Ne elim biti u ovom ratu. Jako se, jako, bojim. - Dat u ti vremena da razmisli, Andy, ali mora razmiljati jasno, jer ti ne moemo pomoi ako ti ne pomogne nama. Poeo je zatim govoriti o svojem obiteljskom ivotu i svojoj naobrazbi. - Jesi li to diplomirao? BRAVO TWO ZERO

118

Diplomirao? Nisam imao ni obinu maturu. - Ne, nemam nikakvih svjedodbi. Zato i jesam vojnik. U Engleskoj gospoe Thatcher ako nema naobrazbe, ne moe ba nita. Puki sam pripadnik radnikog stalea s dna ljestvice. Morao sam stu piti u vojsku jer mi nita drugo nije niti preostalo. Engleska je vrlo skupa, porezi su brojni. Da nisam tako postupio, umro bih od gladi. - Ima li brae i sestara? - Ne. Nemam ni brae ni sestara. Bio sam jedinac. - Trebamo adresu tvojih roditelja kako bismo im mogli posla ti obavijest da si iv. Mora da se jako brinu zbog tebe, Andy. Treba im poslati poruku, bit e im lake. Tu ti moemo pomoi. Voljni smo ti pomagati dokle god ti bude pomagao nama. Stoga, daj nam adresu svojih roditelja, pa emo im poslati pismo. Objasnio sam im da mi je tata umro od srca, a mati utekla te sada ivi negdje u Americi. Nisam je vidio godinama. Nemam ba nikakve rodbine. Mora da u Engleskoj ima prijatelje koji bi trebali znati gdje si? Samotnjak sam. Dolutao sam u vojsku. Nemam nikoga. Znao sam da mi ne vjeruje, no i ovo je bolje od otvorenog odbi janja. Konani je ishod isti, ali me barem tijekom postupka ne tuku. - Andy, to misli zbog ega su zapadnjake vojske ovdje? - Ne znam ba pravo. Bush veli da eli kuvajtsku naftu, a Britanija ga jednostavno slijedi. U osnovi mi smo Bushove sluge, a ja sam sluga Johna Majora, novog premijera. Ovaj mi rat zapravo ni je jasan. Znam samo toliko da su me poslali da obavljam medicinarske poslove. Nemam udjela u ratu, ne elim ratovati. Jednostavno su me uvukli da za njih obavljam prljave poslove. Znam da Thatcherica i Major sada sjede kod kue i pijuckaju din i tonik, Bush dogira po Camp Davidu, a ja sam ovdje uvaljen u neto to ne razumijem. Molim vas, vjerujte mi - ne elim biti ovdje i trsim se da vam pomognem. - Dobro, uskoro emo se opet vidjeti, Andy - rekao je. Moe sada otii. Momci koji su bili otraga podigli su me i ustro odvukli. Nisam uspio natjerati noge da hodaju njihovom brzinom, pa su me vukli O/IO ANDY MCNAB itavim hodnikom, stazom, niz stepenicu, preko oblutaka sve do elije. Vratili su me u kut i postavili u isti onaj bolni poloaj. Kad su se vrata zalupila, duboko sam odahnuo od olakanja. Pokuao sam se nekako pribrati. Dvije minute kasnije vrata su ponovno zveknula i udarila; uao je jedan uvar. Skinuo mi je povez, ali nisam podigao pogled. Nije mi bilo do novih batina. Ponovno se udaljio, ostavljajui me da po prvi put pogledam svoju okolinu. Zid je bio betonski - stvarno gadan, oronuo beton, prepun rupica i vrlo vlaan. Desno od vrata nalazio se prozori, malen, jadan, duguljast otvor. Gledajui ga, pogled mi se zaustavio na velikoj kuki nasred stropa. Srce mi je poelo estoko udarati. Zamislio sam sebe kako visim o njoj. Zidovi su neko bili ukasto-bijele boje, no sada su bili pokriveni prljavtinom. Povrina je bila izgrebena i izdrljana arapskim napisima. Bilo je tu i nekoliko nacistikih kukastih krieva, a na jednom zidu crte, veliine A4, goluba koji leti prema nebu. Ptica je imala lance na nogama a ispod nje je, meu arabicom, pisalo engleski: "Moja jedina eljo, moj siniu Josefe, hou li te jo ikad vidjeti?" Bilo je to prekrasno umjetniko djelo. Pitao sam se tko li gaje izradio i to se tom ovjeku dogodilo. Je li mu ovo bilo zadnje prije nego to su ga smak-nuli? Je li ovo uope zadnje to je itko ovdje uinio? Poprskane po zidovima bile su dvije goleme krvave mrlje, u svakoj po litra-dvije krvi osuene u buci. Blizu jedne leao je komad nekakva kartona. Neko sam vrijeme zurio u nj, a onda sam mu se, smi-cajui se po guzici, pribliio toliko da sam uspio proitati to na njemu pie. Karton je bio oderan s kutije u kojoj su bile vreice s okrepljujuim napitkom. Na pakovanju je pisalo kako je divno piti taj napitak, kako vam on daje vitalnost i

119

energiju. itao sam dalje te doivio ok od kojeg mi je srce poskoilo. Proizvod je potjecao iz Brentforda u Middlesexu. Odanle je bila Kateina majka. Dobro sam poznavao to mjesto; znao sam ak i gdje je ta tvornica. Kate i sad ivi ondje. Razmiljanje o njoj potitilo me preko svake mjere. Koliko u jo dugo biti ovdje? Hoe li to biti itava rata? Hoe li to biti dok ne zavre sa mnom? Hou li skonati tek kao jedan od statistikih podataka o zvjerstvima? BRAVO TWO ZERO Obranio sam se tako to sam se stvarnosti vratio razmiljanjima o moguim ishodima. Je li jo tko od naih preivio? Jesu li Iraani uspostavili vezu izmeu nas i okraja na GOP-u? Jesu li ve nali ljude koji su ovo potvrdili ili pak samo blefiraju? Ne, jedina posve pouzdana injenica za koju znam jest da dre mene i Dingera. UtAZNA VRATA vvomn HODNIK JA STAN vrnetK \ ISTRAITtUlVA PROSTORIJA Istrani zatvor Nakon otprilike etvrt sata zauo sam priguene glasove na hodniku. Srce mi je snano tuklo. Proli su, duboko sam odahnuo, uo sam kako se otvaraju neka druga vrata. Vjerojatno Dingera odvode na ispitivanje. Sat kasnije uo sam kako se njegova vrata s treskom zatvaraju i zakljuavaju. Poelo se mraiti. Mora daje na hodniku bilo jako mrano, jer ispod vrata vie nisu dopirale sjene. Oslukivao sam sve glasove koji su proli do vrata na samom kraju hodnika, koja su takoer potom zakljuana, prvi put otkako smo dospjeli ovamo. Je li to znailo da emo ovdje prenoiti? Nadao sam se da je tako. Trebalo mi je poinka. ANDY MCNAB PS020K KRV "?tr SA SVAKI SJUAKZIM Istrana elija Tama je sa sobom donijela neobian osjeaj sigurnosti zato to nisam mogao gledati, pomijean sa strahom, zato to mi je bilo hladno i zato to sam imao vremena za razmiljanje. Pokuao sam spavati na prsima, poloivi glavu na pod, no najboljim se pokazalo leanje na boku s obrazom na betonu. No sada je pak bedrena kost bila pod pritiskom; da bih ga smanjio, morao sam se svakih nekoliko minuta promekoljiti, i spavanju je bio kraj. Ispod vrata bljesnulo je svjetlo fenjera. uo sam korake i zveket kljueva. Zasun je zatutnjao. Poeli su nogama nabijati po vratima. Bilo je jo jezovitije nego po danu. uo sam da se ista stvar istodobno odvija i na Dingerovim vratima. Strava i uas: imali su mo i svjetiljku, a ja sam puki zvekan u kutu. Vrata su se irom razvalila. Doveo sam se u sjedei poloaj Skupio sam koljena i spustio glavu, spreman za neizbjeno devetanje. Prili su mi, podigli me i poveli na hodnik. Noge su me uasno boljele, pa sam se morao skljokati da ih oslobodim teine. Nisam mogao dokuiti to se zbiva. Je li ovo nekakva kaznena elija? Zahod? Neka druga soba za ispitivanje? BRAVO TWO ZERO Gurnuli su me na pod. Skinuli su mi lisiine, ali su mi ponovno stavili okov na lijevi zglob. Desna mi je ruka bila slobodna. Drugi su pak zglob okovali za neto. Jedan od njih je rekao: - Ostaje sada ovdje. Otili su iz elije, zakljuali vrata i koraci su im se izgubili niz hodnik. Pipao sam slobodnom rukom da otkrijem za to su me okovali te dodirnuo neiju ruku. - Dinger? - Drkadijo! Nisam mogao povjerovati. Popizdili smo od sree to smo opet zajedno. Nekoliko smo trenutaka samo sjedili, zapanjeni, grlei se, razmjenjujui pozdrave. Ovo je jednostavno bilo prekrasno. Zatim smo uli korake na hodniku. Straari su poeli nogama udarati po vratima elei ui. Pogledao sam Dingera. Lice mu je odavalo isto razoaranje koje sam i sam

120

osjeao. Kad su uli, pogledao sam ih, spreman da im kaem: Lijep zajeb, deki. No oni su se vratili s nekakvim gunjem za nas obojicu. Je li Saddamu roendan, to je pak sad? - Kako tvoje ruke? - apnuo sam Dingeru na uho; nisam, naime, bio siguran nije li ova elija ozvuena. - isto sranje - rekao je. Bilo mi je drago. Bio bih se ozlovoljio da su moje u gorem stanju od njegovih. - Jo imam kartu i kompas - kazao sam. - N...da, ja takoer. Da ne povjeruje. - Zlato? - Oduzeli ga civili. Tvoje? - Oteli oficiri. - Drkadije, svi skupa. Sljedeih smo pola sata poput dvojice klinaca usporeivali svoje rane. Ismijavali smo uvare i, uope, davali si oduka. Zatim smo sloili gunj tako da nam bude pod guzicama, a i da ga ima po leima i ramenima. Dok smo se namjetali da nam bude to udobnije, lisiine su sve vie i vie stezale. ANDY MCNAB Sjedei s njime onako u mraku, doznao sam to se dogodilo s Dingerom, Legsom i Bobom nakon to smo se razdvojili. Dok su patrolirali uzdu ivice, Dingerje zauo neki um pa se zaustavio. Iza njega su Legs i Bob uinili to isto. Nisu mogli naprijed viknuti upozorenje. Patrola se razdvojila. Buka je prestala. ekali su deset minuta, no nitko se nije vratio. Nastavili su dalje ravnajui se po instrumentima. Preli su jedva dvjestotinjak metara kadli su s petnaestak metara zauli straarski povik. Dva metka koja su zatim uslijedila poletjela su vrlo blizu. Zatim je zapucalo sa svih strana. Dolo je do okraja tijekom kojeg se Bob odvojio od ostale dvojice. Dinger i Legs pucali su sputajui se prema rijeci. Na udaljenosti od 150 metara uli su zvuke operacije ienja: mnogo pucnjave i galamu. Iraani su se sputali u razmaknutoj formaciji. Dingeru i Legsu ostalo je jo tridesetak metaka u redeniku za minimi i jedan okvir. Ni na koji se nain nisu mogli probiti borbom. Nije im bilo druge nego prijei rijeku. Spustili su se ravno do obale i pronali nekakav ami. Pokuali su ga odrijeiti. Neuspjeno. Nisu eljeli metkom razvaliti lokot, pa im je zato preostao samo jedan izlaz. Izgledalo je daje rijeka iroka samo stotinjak metara te da tee polagano. Voda je bila toliko studena daje Dinger ostao bez daha. Kad su se ispentrali na obalu, vidjeli su da su preplivali samo nekakvu pritoku; nali su se najezicu kopna usred rijeke. S obale koju su ostavili ulo se pucanje i vika, a po vodi su se zrcalili reflektori. Jeziac je bio izravno izloen pogledu s kontrolnog mjesta na pontonu udaljenu 250 metara. Nije bilo nikakva zaklona; oba su se ovjeka smrzavala i grevito tresla. Legs je otiao izvidjeti kako da odu odavde i kamo. I dalje su sluali borbu koja se vodila, ukljuujui ijedan dug rafal minimij em. Mora daje to bio Bob. Nakon toga za vladala je tiina. Legs je pronaao nekakvu polistirensku kutiju koju su iskidali i porazmjetali u odjeu da se lake odre na vodi. Jedina izlazna toka sjezica bila je na oku onima s mosta; neprijateljska je aktivnost bila tolika da im je jedina ansa bila preplivavanje rijene matice. Leali su na zemlji jedan sat vrebajui zgodu. Odjea i hlae skrutnule su se od mraza; morali su poi. Dinger se kolebao. Gadno se BRAVO TWO ZERO bio muio da doe i dovle, pa je sumnjao hoe li moi preplivati maticu. Legs gaje vukao. Zagazili su do pojasa i zaplivali. Rijeka je bila iroka 500 metara, struja brza, pa se Dinger uskoro naao na mukama. - Moemo mi to, stari - rekao je Legs. - Moemo. Konano su Dingerova stopala dodirnula tvrdo tlo. - To je dno - apnuo je izvlaei se na suho, instinktivno kreui obalom da provjeri ima li neprijatelja. Osvrnuvi se natrag preko rijeke, vidio je da ih je struja odnijela kilometar i pol nizvodno. Vidio je i to da je Legs jo u rijeci. Potrao je do vode i izvukao ga. Legs nije mogao. Dingerje spazio nekakvu baraku za crpku desetak metara dalje od obale. Dovukao je Legsa do nje i unio ga unutra. Dingerje sad i s&m bio toliko umoran da su mu trebala dva sata da svue mokru odjeu. Svitaloje. Dingerje iznio Legsa na sunce, ne marei vie za to hoe li ih tko otkriti: bilo mu je najvanije da Legsu spasi ivot. Ljudi su poeli izlaziti na polja, natjeravi tako Dingera da ranjenika svako malo vue van i unutra. Znao je da nee trebati puno vremena da ih otkriju. inilo se kao da su na terenu stotine vojnika. Legs je bio na samrti. Dinger se morao odluiti: da li da ostane sakriven i gleda kako Legs umire ili da razotkrije poloaj i tako otvori Legsu mogunost da dobije medicinsku pomo? Nije se trebalo dugo razmiljati. Dingerje

121

iziao iz barake i motao se okolo sve dok ga neki seljak nije opazio. Dingerje utrao u straaru i za sobom zatvorio vrata. Seljak je pritrao, zakljuao vrata pa odjurio u polje viui i derui se. Dingerje ve prije osigurao izlaz sa stranje strane kuice. Teko diui, Legs se nalazio pokraj generatora. Dinger mu je rekao to e uiniti pa ga ostavio. Nije znao je liga Legs razumio. Nadao se da jest. Trao je koritom suhog \vadija kad su ga mjetani ugledali. Uskoro su ih se skupile itave grupe, dvadesetaktridesetak ljudi, koje su ga pratile trei usporedno s njim po obalama bujinjaka. Poeli su pucati. Znao je da e ga uloviti, ali je nastavio trati. Glavu je bio omotao alom, ne bi li nekako pokuao proi kao mjetanin; kad su ga napokon epali, sruili su ga na zemlju i njegovim mu alom svezali ruke na leima. Kad je Dinger podigao pogled, vidio je da jedan od njih izvlai no. ovjek mu je poeo rezati uho. OKA ANDY MCNAB Dinger je smatrao daje sada pravi trenutak da im pokae svoje zlato u pojasu. Mjetani su pomislili da je Boi. Oduzeli su mu zlatnike i poeli se o njih otimati. Kad su se izdijelili, odvukli su Dingera u grad. Civili su ga pokuavali rastrgati. Planulo je nekoliko hitaca i Dinger je pomislio daje blizu kraj. No pucnje je ispalila etica vojaka: probili su se kroz rulju i odvukli ga na istinu. Mora da je postojala neka zapovijed ili naredba za izruenje ivih zarobljenika. Strpali su ga u konvoj vozila, ponovno preli rijeku i odvezli se u logor. Svi su bili uzbueni; Dinger je bio prvi Europljanin kojega su uhvatili. Lisiinama su ga prikovali uz stolac u prostoriji punoj asnika. Ovi su govorili pristojnim engleskim; pitali su ga ona etiri pitanja. Tad su mu rekli: "Kakva ti je zadaa?" na stoje uzvratio: "Ne mogu odgovoriti na to pitanje." Rekli su mu da e gadno proi ne bude li odgovarao na pitanja: ovo je rat. Ponovili su pitanje, a on je poeo odgovarati. Doao je samo do "Ne mogu..." kadli su se okomili na njega. Sruili su ga na pod i pretukli. Kao da su se meusobno nadmetali. Bili su vrlo dobro raspoloeni i avrljali su. Dinger se poeo uznemiravati. Zlostavljanje je potrajalo tridesetak minuta. Nikakva mu pitanja vie nisu niti postavljali. Jedan je oficir poskoio a netko je rekao: - Sad e nadrljati. ovjek se vratio s drvenom motkom dugom metar i dvadeset, promjera otprilike sedam centimetara. Odmah ju je ugurao u Dingera. Trajalo je to devedesetak sekundi, no Dinger je bio uvjeren da e umrijeti. Poeo je priati nau dogovorenu priu. Upitali su ga koliko je ljudi bilo u ekipi za traenje i spaavanje, a kad je Dinger kazao: "Ne mogu odgovoriti na to pitanje", opet su poeli s motkom. Donijeli su prazni 66 i 203 pa ga upitali kako ta oruja funkcioniraju. Dinger im nije htio pokazati, ime je priskrbio jo jedan susret s motkom. Tada je pomislio: pa to je samo oruje, zaboga; nije nikakva dravna tajna. Kako funkcionira mogu doznati iz primjerka Jane"sa. Ispripovijedao im je priicu o spaavanju pilota, koja je, ini se, dobro sjela, no ovo je bila tek rana faza istrage. Znao je da e stvari krenuti mnogo gorim tokom. BRAVO TWO ZERO Porazgovarali smo o ostalima iz ophodnje. Kad je Dinger zadnji put vidio Legsa, ovaj je leao na nosilima, potpuno nepomino. Po njegovu miljenju, Legs je bio mrtav. O Bobu nismo znali nita. Dinger je mislio da je Bob s nama, a mi pak da je s njima. Dinger je vidio dijelove Bobove opreme odmah kad su nas doveli u Baghdad; bio je to dio njegovih uprtaa, no jako spaljen. Nije slutilo na dobro. Dok su mene ispitivali odmah nakon zarobljavanja, Dinger se nalazio u jednoj drugoj sobi sa svom naom zaplijenjenom opremom. Bilo je ondje i oruja. Deki su se zajebavali sa 203, pa sam poeo vikati da ostave to oruje na miru, jer je na njemu jo bio pro jektil. Za svoj napor dobio sam preko gubice. Tikvani su okinuli i pro jektil je sunuo. Na Dingerovu sreu, 40-milimetarski projektil treba letjeti dvadesetak metara prije no to se aktivira udarnoinercijski upalja, koji zatim izaziva rasprskavanje. Bomba je udarila u strop i odbila se dolje. Toga mu se dana Alah smijeio: da je projektil prasnuo, svi bi u sobi nastradali. Tu ti je sada dolo do silne gungule, to su, kao to vidi, iskalili na meni - rekao je. Valjali smo se od smijeha zbog tog 203, no svojski smo se trudili da ne hihoemo. Veliko je olakanje bilo ponovno sluati Dinge-rov glas. Svi moji problemi kao da su izblijedjeli. Stariji je narednik uzeo kompas, a glupan, pojma nije imao to e s njim - nastavio je Dinger. - Znao je da je to kompas, ali u biti nije znao kako ga valja primijeniti. Nije se usudio osramotiti pred vojacima pa se pretvarao da zna. Stvarno me je oraspoloio:

122

Preokretao je zajebani predmet na sve strane, nastojei ga otvoriti, a ja sam se, sputene glave, smijuljio, pazei da se ne nasmijem. Iz opreme su izvlaili sitne predmete, primjerice baterije, i sa svima po stupali kao da su eksplozivi. Oito su mislili da e im sve to eksplodi rati u lice. Skrenuli smo u ozbiljnije vode; pitao sam se jesu li Stan i Vince jo ivi. to se mene tie, Stan je vjerojatno mrtav. On je bio na kraju snaga jo one prve noi bijega i nisam mogao zamisliti da bi se odjednom oporavio. Gad! - rekao sam. - Dao sam mu svoju kapu! ANDY MCNAB Istinski sam se razljutio to je moja kapa kod njega, a on je mrtav i ne treba je vie. Gad je uvijek skupljao svu moguu opremu - rekao je Dinger. - Kladim se da je ve Bogu poplaio vjetrovku. Nismo bili sigurni to se dogodilo s Vinceom i Chrisom. Pod pretpostavkom da bi svi koji su ivi trebali sada biti s nama, oni su, poput Boba, ili jo u bijegu ili mrtvi. Jedino pitanje na koje nismo imali odgovor bilo je zato su nas stavili zajedno. to lije to znailo? Da su povjerovali naoj prii? Da su se ponadali da emo poeti blebetati te da e nas oni prislukivati? Jedini zakljuak do kojeg smo doli bio je taj da neemo tratiti vrijeme i energiju mozgajui o tome, nego da emo to bolje iskoristiti to to smo skupa. Tresak povlaenja zasuna na vratima na kraju hodnika divno nam je sabrao misli. Ponovno su po poploanom hodniku odjeknuli koraci, a sjaj fenjera prodro je u eliju. izme su tukle po vratima da ih otvore. Oh, sranje, oh ne, pomislio sam. Sada e nas razdvojiti. Pojavila su se dva uvara. Prvi nam je dao vr vode, drugi je nosio zdjele iz kojih se puilo. Gunj, voda, juha - kao da smo u Ritzu. Sve je bilo vrlo udobno, posluga u sobu, ba su nas tetoili. Pitao sam se ve bih li ih mogao zamoliti da mi donesu primjerak Financial Timesa. Gledali smo ih onako s gunjem preko ramena, kesei se poput para zahvalnih izbjeglica. - Amerikan? - upitali su. - Ne, Britanci. - Ne Tel Aviv? - Ne. Britanci. Engleska. London. -Ah, London. Nogomet. Manchester United. Nogomet. Dobro. - N...da. Liverpool. - Ah, Liverpool. Bobby Moore! Dobro. Ni jednu rije nismo meusobno razmijenili dok se vrata nisu s treskom zalupila. A onda sam se okrenuo Dingeru, pa smo u isti glas promrmljali: - Drkadije! - Nasmijali smo se. U zdjelama je bila vrua tekuina koja je izdaleka mirisala na luk. U vru je moralo biti dvije litre vode, koja je bila boljeg okusa od BRAVO TWO ZERO najboljeg pjenuca. Prema teoriji, vodu treba biti polako i u malim gutljajima. U praksi, meutim, zato to ne moe vjerovati da ti bagra nee nahrupiti i odnijeti ti vodu ispred nosa, mora piti hitro. Tu se, pak, javlja velika opasnost da e samo dobiti dojam da si ovlaio grlo te da e ti nabreknuti eludac. Pokuali smo se namjestiti. Lisiine su nas prisiljavale da leimo na leima. Navukli smo gunj preko sebe i ja sam se zagledao u strop. Uskoro me poeo kakljati nos. Dinger je smrdio, i to gadno smrdio. Jadna tvoja ena - rekao sam. - Zamisli: spavati svake noi s ovakvom smrdljivom masom kao to si ti - kao da si u logu s medvjedom. Samo minutu-dvije kasnije potjerala me grozna nuda. Mora daje od luka. Dinger, stari moj - hou se pokakati. Dinger se preko volje osovio u polusjedei poloaj, podigavi ruku u zrak kako bih se mogao to dalje maknuti od njega. Muio sam se skidajui hlae, trudei se jako da ne zategnem zapinja lisiine. Daj, odjebi ve s tim - promumljao je Dinger. - Daj da malo orimo. Konano sam se namjestio i ispraznio starku. Mokro, ljepljivo i gusto govno poprskalo je sve uokolo. Uh, divote - kazao je ogoreno Dinger. - Ovo je moja kua. Bi li ti ovo napravio u svom domu? Nisam si mogao pomoi. Curilo je i curilo.

123

Bez razmiljanja. Za ovo sam se i te kako trebao pomuiti. Pozove ljude, da im veeru i kako ti uzvrate? Isprazne dupe po ita vom tvom lijepom tepihu. Toliko sam se smijao da sam upao unatrake u govna; nije bilo druge nego navui natrag hlae i lei. Nije ovo bila ba najljepa situacija, no postojale su barem tri dobre strane: obavio sam ovo u njegovoj, a ne svojoj, eliji, bilo mi je toplo po nogama i sada e na redu biti on. Pola smo gunja zbog izolacije podvili poda se, pa se stisnuli jedan uz drugoga da nam bude toplije. ANDY MCNAB Tijekom noi uli smo kako uvari dolaze i odlaze te udaranje vrata. Svaki put bilo me strah da dolaze po nas, no uvijek su proli mimo, ne prekidajui hod. U jednom smo trenutku uli kako udarcima nogu razvaljuju vrata te priguene vriskove, viku, stenjanje i jecanje nekoga koga su mlatili. Napne ui da uje, ali uhvati samo isprekidane djelie. Strano je sluati neiju muku. Ne interesira te naroito tko je taj. Ne zna, pa i ne mari. No to je grozno obeshrabrujue, jer si tako nezatien i zna da bi zatim na red mogao doi ti. uli smo "Zloesti deko. Ustani. Gadni deko, gadni." Zatim se uo neki neobian zvuk: kao daje neki pladanj baen preko sobe, da bi zatim zveknuo na beton. Je li mogue da su zapravo govorili "Stan"? Naulili smo ui to smo najvie mogli, no buka je jenjala. Doznali smo barem to da je jo netko u istom poloaju kao i mi, pa makar i ne znali je li to jedan od naih. No tko god bio da bio, mogao je za nas znaiti prijetnju. Dinger i ja bili smo dosta zadovoljni jer su nam se iskazi poklapali; meutim, pojava nekog drugog na sceni, neke druge osobe s kojom ne moemo govoriti, mogla je znaiti da e nam uskoro izmaknuti tlo pod nogama. Osjetio sam kako mi srea hlapi. Jedina utjena pomisao bila je da smo Dinger i ja jo skupa. Odjednom, kao da su namjerno poslani da me umire, zauo sam zvuk bombardera koji su letjeli nebom na udaljenosti od otprilike dva kilometra. Osjetio sam iznenadni ikljaj nade. Pogode li nas, eto nam prilike za bijeg. Ostatak noi proveli smo zajedno. Svaki put kad smo uli nabijanje po vratima, pomislili smo da dolaze da nas razdvoje, pa bismo se oprostili. Konano, negdje ujutro, naa su se vrata irom otvorila. Stavili su mi lisiine i povez te me izveli. Znao sam da me vode na novo ispitivanje; rutu sam jako dobro znao: kroz vrata, udesno, zatim hodnikom, pa ulijevo, preko oblutaka, uz stepenicu, pa stazom, uz grmlje, u sobu. Pretpostavljao sam daje to ona ista soba. Gurnuli su me na stolac i ondje zadrali. - Dobro jutro, Andy - rekao je Glas. - Kako si jutros? BRAVO TWO ZERO - Fino, hvala - rekao sam. - Hvala vam za gunj. Nou je vrlo hladno. - Da, vrlo je hladno. Kao to vidi, Andy, mi se stvarno brinemo za tebe. Brinemo se za ljude koji nam pomau. A ti e nam, Andy, pomoi, zar ne? - Da. Rekao sam da u vam pomoi to vie budem mogao. - Jutros trebamo razjasniti samo nekoliko stvari. Zna, Andy, nismo ba posve uvjereni da nisi idov. Trebamo dokaze. Reci nam ako jesi, jer e si tako utedjeti mnogo boli i neugodnosti. Koje si vjere? - Pripadnik sam Anglikanske crkve. - to je to Anglikanska crkva? - To je kranska crkva. - Koga tuje? - tujem Boga. - Aha. A tko je Isus? Objasnio sam. - Tko je Marija? Objasnio sam. - Andy, shvaa li ti da mi - ti i ja - tujemo istog Boga? Ja sam musliman i tujem istog Boga kao i ti. - Da, shvaam. - Jesi li religiozan, Andy?

124

- Da, religiozan sam. Svoju vjeru shvaam ozbiljno. - Reci mi kako se molite u kranskom svijetu. - Moemo se moliti na koljenima, moemo stojeke, ovisno, uope nije vano. To je vrlo osobna stvar. Kad sam bio mladi vojnik u Shorncliffeu, itav je bataljun svake etvrte nedjelje sveano odlazio u crkvu. Morao si odjenuti najbolju odoru i izme te ustro marirati itavim putem od logora do garnizonske crkve. Bila je to gnjavaa, jer kao novak dobiva samo jedan slobodan dan tjedno, a taj je nedjelja - a i to samo ukoliko nisi petkom ujutro na tranju kroz prirodu bio iza asnika; inae ti slijedi jo jedna takva utrka nedjeljom. Pa i tada nisi mogao otii kui, jer ti nije bilo doputeno da ostane vani do devet ujutro, nego si ve u osam naveer morao biti u vojarni. I tako, kad se sve zbroji, nisam ba bio previe oduevljen odlaskom u crkvu te se nikad nisam osobito zanimao to se ANDY MCNAB u njoj dogaa. Sada sam se oajniki naprezao da se prisjetim svih dijelova slube kako bih se predstavio kao najpobozniji znalac Biblije nakon Billvja Grahama. - Kad postite? Kad krani poste? Postimo li? Nisam imao pojma. - Ne postimo. Ton mu se promijenio. - Lae nam, Andy, lae. Znamo da krani poste. Spomenuo mi je korizmu. Eto, svakog dana poneto naui. Nisam znao da katolici poste. Ja sam protestant - kazao sam. - Mi smo drukiji. Kao da se primirio. Priaj mi onda o svetkovinama. Koju hranu jedete? Koju ne jedete? Napinjao sam mozak nastojei se prisjetiti to se zbiva o etvenoj proslavi i Uskrsu. - Protestanti jedu svaku hranu. Mi zapravo proslavljamo injenicu da moemo jesti sve to moemo, kad moemo. To je vrlo liberalna religija. - Dakle, vi se ne morate kloniti svinjetine? - Ne. - Sluaj, Andy, reci nam lijepo ako si idov, samo nam to treba. Ako nam lae, zna da e biti kanjen. Neki drugi momak, polulijevo od mene, umijeao se u razgovor; i njegov je engleski bio vrlo dobar. Rekao mi je da je bio u Sandhurstu. Kad je dan svetog Jurja? Nisam imao pojma. A svetog Swithina? Isti odgovor. Kako izgleda va pogreb? Kako alujete? Koliko dugo? Izvlaio sam se i izmotavao puna dva sata. Napokon je Glas rekao: - to bi ti, Andy, rekao kad bih ti kazao da znamo da si idov i da to moemo dokazati? - Grijeite. Nisam idov. - U redu. Reci mi onda to zna o idovstvu? BRAVO TWO ZERO - Imate pravovjerne idove duge zamrene kose i ti ne jedu svinjetinu. To je sve. Ne druimo se sa idovskom zajednicom. - Dobro, reci mi jesi li ikad imao neku curu idovku? Pozna li kakve idove u Engleskoj? Reci nam njihova imena i gdje ive. Po emu bi znao jesu li idovi? - Nikad nisam imao nita ni s jednom idovkom. - Zato ne, Andy? Jesi li homoseksualac? - Ne, nisam homoseksualac, ali u Engleskoj imamo razliite rasne skupine i meu njima nema nekog velikog mijeanja. idovska se zajednica dri za sebe. S njima ovjek nema nekakvog kontakta ba zato to se toliko izdvajaju. - Kolika je idovska zajednica u Engleskoj? - Nemam pojma. Zbilja se s njima ne druimo. Pitanjima nikad kraja, a odgovori koje sam mogao dati postajali su sve ogranieniji. Satjerivali su me u kut. A

125

onda mi je odjednom neto sinulo. Nisam mogao povjerovati da se toga nisam ranije sjetio. - Mogu dokazati da nisam idov. - Kako to moe dokazati? - Zato to imam prepucij. - to? to je to prepucij? Uslijedilo je silno brbljanje na arapskom te utanje papira. Moda su provjeravali u rjeniku. Mogu vam pokazati - kazao sam susretljivo. - Ako mi oslobodite ruke, pokazat u vam stoje prepucij. I dalje nisu shvaali o emu govorim. Kako slovka prepucij? uo sam kako momak zapisuje. Vojnici koji su stajali do mene stavili su ruke na moja ramena, a netko mi je oslobodio jednu lisiinu. - to e napraviti, Andy? Mora nam rei to e prvo napraviti. - Pa, povui u ciferlus, izvaditi penis i pokazati vam da imam prepucij. Ustao sam i izvukao kurac. Prihvatio sam prepucij i povukao ga to sam dalje mogao. Vidite! Imam prepucij! idovima vjera nalae da se obrezuju. Njima se prepuciji odstranjuju. ANDY MCNAB Prostorija se tresla od smijeha. Valjali su se. Kad sam se ponovno uredio, gurnuli su me natrag na stolac. Opet su mi namjestili lisiine. Ova stvar s prepucijem silno ih je oraspoloila. Blebetali su na arapskom povremeno spominjui rije "prepucij". - Bi li htio neke hrane, Andy? - Da, puno vam hvala. Jako bih rado malo hrane - rekao sam. A kako su svi bili dobre volje, dodao sam: - I neto za pie, ako je mogue, molim. Neka mi je ruka stavila u usta datulju. Svi su se i dalje smijali, kao da me i nema, a ja sam bio prilino zadovoljan samim sobom jer su se stvari odvijale razmjerno povoljno. Nisu mi, meutim, nita dali za pie. Sjedio sam s koticom u ustima, pitajui se to da uinim s njom. Nisam je elio progutati jer bi mi zapela u grlu, a nisam je niim mogao ni splaviti. Sandhurstski oficir mora da je spoznao moj problem, jer je naredio uvaru da pod moju bradu stavi svoju ruku, u koju sam zatim paljivo ispljunuo koticu. Sobom je i dalje brujalo naklapanje o prepuciju. Odjednom mi je na um pala iznenadna misao. Nisam znao kako ostali iz patrole stoje u tom pogledu, imaju li prepucije ili ne. Sinulo mi je da je Bob tamnoput i da izgleda kao Mediteranac. Imaju li njegovo tijelo, mogli bi ga uzeti za idova, to bi za nas imalo neugodnih posljedica. - Naravno, krani se, kao i idovi, obrezuju iz medicinskih razloga - rekao sam. - Neki roditelji ele da im djecu obreu pri roenju. Dakle, ne obrezuju se samo idovi. - Priaj mi vie o tome, Andy. Rekao si mi da se idovi obre zuju pri roenju. Sad mi pak veli da se i krani obrezuju pri roenju. Zbunjuje me. Lae li nam? - Ne. Sve to ovisi o roditeljima. Neki ljudi dre da je to higijenskije. Ovo im se uinilo jo zabavnijim, a meni je bilo drago da se jo malo smiju. Pitao sam se kako bih ih mogao navesti da to potraje. Razgovarat emo uskoro opet, Andy - rekao je Glas. Povukli su me na noge i odveli u moju staru eliju. Opet sam bio sam, s lisiinama na rukama. BRAVO TWO ZERO Nakon nekog vremena uo sam kako Dingera vraaju u njegovu eliju. Zatim je nastupila tiina i mi smo obojica satima bili preputeni sami sebi. Kasnije, tijekom podneva, ponovno su doli po mene. - Priaj nam neto vie o helikopteru, Andy - rekao je Glas kad su me gurnuli na stolac. - Kakav je to bio helikopter?

126

- Bio je chinook. - Zato chinook? - Ne znam zato je bio chinook. Tim se su helikopterom posluili. - Gdje ste se spustili? - Nemam pojma gdje smo se spustili. Bila je no. Mi smo vojnici bolniari, ne navigatori. Mi sjedimo otraga. - Zna li je li helikopter ponovno uzletio? - Nemam pojma to se s njim dogodilo. - Ako je pao na zemlju, a ti zna gdje se to dogodilo, mogli bismo otii onamo i moda pronai ostale tvoje prijatelje. Nastala je kratka stanka, a onda je on rekao: - Sluaj, Andy, nigdje ne moemo pronai nikakav zrakoplov. Mora da je uzletio i ostavio te ili mora da lae. Ne, ne laem. Ponovno sam ispripovijedao svoju priu. Dok sam govorio, stalno su me prekidali pitanjima. - Andy, pitat u te opet, jo jednom. Zna li gdje ste se spustili? - Ne, nemam pojma gdje smo se spustili. Rekao sam vam, ne mogu vam rei vie. Nita vie ne znam. Zato me stalno pitate? Stvar no ne znam. elim pomoi. Samo mi je do povratka u Englesku. Ton mu se poeo mijenjati. Postajao je ozbiljniji. - Koliko goriva stane u helikopter? Nemam pojma. O tome ne znam ba nita. Samo se ukrcam u helikopter, nita o njemu ne znam. To je vie-manje bila istina. Nikad nisam znao nita o tehnici, osim ako ba to nisam morao znati. to se oruja tie, elio sam znati samo kako funkcionira, kakvo mu streljivo odgovara i to raditi ako se neto pokvari. Uope me ne zanima brzina taneta pri izlazu iz cijevi i ANDY McNAB sline stvari jer je to sporedno. Nacilja, pritisne okida, pucanj, metak leti. Isto je naelo vrijedilo i za helikoptere te za drugu opremu. Kao i veinu profesionalnih vojnika, uasno me ivciraju oni koji mogu iznijeti itavo brdo statistikih podataka. Ponekad time ljudi maskiraju svoju nesposobnost. Mogu oni znati svakovrsna sranja, no rauna se samo praksa. Osim toga ova su ispitivanja u svakom pogledu bila bez veze s predmetom; do svih su ovih informacija mogli doi preko Jane"sa. No ipak, ovako se otezalo vrijeme, to nije moglo biti loe - a nisu me ni tukli. Sjedio sam, izigravao skruenost i smuenost kao i uvijek. Jedini je problem bio u tome, to su se oni uozbiljili i to su me optuivali da im ne pomaem. No mora da sam djelovao uvjerljivo jer mi to zaista nije bilo poznato. O tome nisam imao blage veze. - Kako se sputa rampa? - Netko pritisne neko dugme. - Gdje je dugme? - Ne znam. Odustali su i vratili me u eliju. Bio je mrak. Povez su mi skinuli, ali lisiine su ostale. Odavno nisam osjeao prste i ruke niti u njima imao ikakva osjeta. Meso na zglobovima toliko je nateklo daje prekrilo narukvice. Ruke su mi bile poput balona. uo sam kako odvode i dovode Dingera, a onda su se vratili po mene. Bilo je to tree ispitivanje u, kako mi se inilo, dvadeset i etiri sata. Ovo sada bilo je najjezovitije jer su me priveli po najcrnjem mraku. Glas je zapoeo ponovno o helikopterima. Zatim sam dobio pitanje o velikom ratnom planu. - Kako Schwarzkopf i njegovi saveznici planiraju izvesti napad? - Ne znam. - Hoe li upasti u Irak? - Ne znam. - Koliko je ondje aviona? - Ne znam. - Koliko se sirijskih vojnika sprema za upad u Irak iz Sirije? - Ne znam. - Smatra li ideju o upadu u Irak iz Sirije ostvarivom?

127

BRAVO T\VO ZERO - Ne znam. - Hoe li Izrael napasti Irak? - Ne znam. - No, koliko su vojnika Britanci doveli ovamo? - To znam. Proitao sam u novinama. Mislim, etrdeset do pedeset tisua. To me zapravo uope ne zanima. - Koliko je tenkova spremnih da prodru u Kuvajt i Irak? - Ne znam. - Aviona? - Ne znam. - Shvaa li Bush da ubija nae ene i djecu? Ono je bilo neshvatljivo, ali divno: bar me nisu tukli, a nisu ni baratali injenicom da su izgubili puno ljudi prilikom okraja. Ponovno su nastupile brojne stanke. Rekao je: - Andy, ne pomae mi. Mora znati koliko je ondje zrakoplova. Bio sam strano umoran. Bilo je vie-manje nemogue spavati, a bio sam i jako gladan i jako edan. Ginuo sam za piem. Bio je dan kad su uvari, uz uasne zvuke, razvalili vrata i donijeli mi vr vode. Bila je to nekakva grozna zamuena tekuina koja kao da je izvuena iz kanalizacije, no to me nije osobito smetalo. Bila je mokra. Pa ako se i razbolim, barem neu dehidrirati - ako je samo ne povratim. eljeli su odmah odnijeti vr, pa sam ga stoga morao popiti na iskap. Skinuli su mi povez - prvi put od onog prvog ispitivanja - oslobodili me od lisiina i stali nada me dok sam ja onako sjedio na podu i objema rukama drao vr. Poeo sam piti. Polomljeni zubi eksplodirali su bolom kad je hladna voda dospjela na skrbe. Dok sam gledao mimo njihovih nogu u hodnik, spazio sam Stana. Stan je bio visok metar i devedeset, a vukla su ga dvojica to su dosezala jedva do pazuha. itava mu je glava, ukljuujui i bradu, bila tamnocrvena i raupana. Na jednoj strani lubanje ljeskala se velika otvorena rana. Hlae su mu se skorile od krvi, blata i govana. mirio je, stenjui i jeei. Bio je do kraja satrven. epesao je i pognuo se, nimalo ne blefirajui. Vidjevi ga, osjeao sam se kao da sam netom doao s rekreacije. Bilo je to prvi ANDY MCNAB put to ga vidim od onih naih pokuaja uspostavljanja veze s mlanjacima. Prisjetio sam se noi kad smo Dinger i ja uli, kako smo mislili, uvarove naredbe nekome da se digne. "Ustani, gade! Ustani!" Oni, dakle ipak jesu pogreno izgovarali njegovo ime. uvari su se okrenuli i vidjeli to gledam. Izbili su mi vr iz ruku i poeli me bjesomuno cipelariti. Ne gledati! - vritali su. - Ne gledati! Bile su ovo prve batine koje sam dobio nakon onog prvog ispitivanja i ba mi nisu bile potrebne. Jesu li zajebali stvar ostavivi vrata otvorena ili su to uinili namjerno, nisam imao pojma. Sklupao sam se na vlaan beton. krgutao sam od bijesa, ali sam bio svjestan i jedne blagodati: uvari su mi zaboravili staviti lisiine. Pozlilo mije, ali sam se silno trudio da se smirim. Nisam elio dehidrirati. Konano sam se predao i povratio. Svu dragocjenu tekuinu koju sam dobio ponovno sam izgubio. uo sam kad su odveli Dingera; nisam uo da su vratili Stana. Malo kasnije doli su po mene. Sad je to ve bila rutina. Stavili su mi povez na oi, lisiine na ruke i odvukli me ne rekavi ni jednu jedinu rije. Sjedio sam na stolcu. Vladala je duga, duga tiina. uo sam kako noge struu i olovke ekaju. Njuio sam isti poznati vonj. Nita se nije dogaalo, kako mi se inilo, itav sat. Andy - zauo sam. - Danas od tebe hoemo istinu. Bio je to Glas, ali u novom izdanju: sada vrst, nestrpljiv, bez ale. - Znamo da si nam lagao. Pokuali smo ti pomoi. Ti nama uope ne pomae. Zato emo iz tebe istinu izvui na drugi nain. Shvaa li to elim rei? - Da, shvaam to elite rei, ali ne znam to elite. Rekao sam vam sve to znam. Nastojim pomoi. - Dobro. Zato si u Iraku? Ponovno sam im ispriao staru priu. Jo prije no to sam zavrio, on se digao i uzetao.

128

BRAVO TWO ZERO - To je sve to znam - kazao sam, naslijepo pokuavajui odrediti gdje se on nalazi. - Ti nam lae! - vrisnuo mi je u lice. - Znamo mi! Znamo mi da lae! Primili su me za lice i podigli ga, a Glas me poeo nemilo udarati. uvari koji su stajali uza me drali su me za ramena. Pljuskanje je prestalo, a Glas se derao na mene iz takve blizine da sam na obrazu mogao osjetiti njegov dah. Odakle znamo da lae? Zato to u bolnici imamo tvog vezista, eto zato. Uhvatili smo ga i sve nam je kazao. Ovo je bilo mogue. Moda je Legs jo iv, a u njegovu fizikom stanju mogao je rei bilo to. Ili sve. No Glas mi nije kazao to je to Legs rekao. Je li ovo blef? - Ti lae, Andy, zar ne? - Ne, ne laem. Ne mogu vam vie pomoi. Nastojim poma gati, ali ja ba nita ne znam. Sada sam malo igrao na preklinjanje, jer sam se gadno ustr-tario. Nastojao sam dokuiti zbog ega bi mi sve ovo rekli. Jo nekoliko amara i naao sam s na tlu. Podigli su me i skinuli mi lisiinu. Prije no to sam se stigao zapitati zato to rade, poeli su me svlaiti. Odjednom mije sinulo da e mi odrezati kurac. Zderali su mi koulju i svukli hlae. Dakle, tu smo, pomislio sam: sad e me jebati. No vratili su me na stolac gurnuvi mi glavu naprijed. Duboko sam udahnuo i ekao. Mora da je to bio neki tap ili okrajak stolarskog metra ili vesla. Hump! ok od udarca tim predmetom - hump! hump! - vrisnuo sam poput idiota. Tukli su me po itavim leima i glavi. Mora da sam se onesvijestio i prije no to sam ljosnuo na pod. Osvijestio sam se, jeei i mumljajui; uspravili su me pa me stavili natrag na stolac. Sve e nam rei, Andy. Mi to od tebe traimo. Znamo to se dogodilo. Drimo tvog vezista. Rekao nam je daje tvoj vezist. Ovo su morali doznati od Legsa. On je bio vezist. Je li u bolnici? ANDY MCNAB BRAVO TWO ZERO

Nijekao sam, nijekao i nijekao. Bubali su me i amarali, u bjesnilu slomili veslo na mojim leima. Zatim su napravili petominutnu stanku, kao da se odmaraju, kao da prikupljaju snagu. Zato ovo sebi radi, Andy? Reci nam lijepo ono to traimo. Poeli su iznova. Dobio sam prvi udarac neim to sam osjetio kao metalnu kuglu na kraju tapa, valjda nekakvim srednjovjekovnim buzdovanom. U vrat, u udove, u bubrege - udarali su uasno precizno. Ponovno sam se stropotao derui se iz svega grla. Nekontrolirano. Mislio sam da u umrijeti. Kad sam tresnuo na pod, deki iza mene poeli su me tui nogama. Vritao sam i vritao. Glas je vritao na mene: - Lae! Rei e ti nama! Ovo se nastavljalo i nastavljalo, ne znam ni sam koliko dugo. Cipelarili bi me, uspravljali, pljuskali me po licu, mlatili metalnom kuglom i drvenim veslom. uo sam ih kako sopu od silnih napora. Glas bi vikao na mene, a ja mu odvikivao. Jebite se - tulio sam - ne znam, ne znam nita! Zareao je momcima neto na arapskom, a oni su zapoeli novo cipelarenje. Pao sam ne znam ni sam koji put. Bol za bolom. Boljelo je, istinski je boljelo. Prestali su me nogatati; podigli su me. Odvukli su me iz prostorije; prsa su mi bila gola, hlae oko potkoljenica. im smo izili na dvorite, doekao me poasni odbor. itavim su me putem udarali nogama i rukama. Dobio sam takav udarac u stranjicu da sam pomislio da e mi se raskoliti mar. Pomislio sam da mi se prosipa utroba. Smjesta sam se sruio ciei poput prasca.

129

Ubacili su me u eliju, s povezom i lisiinama, golog, ostavili me. Jedva sam disao. Kad sam se dovoljno popravio da sjednem, opipao sam jesu li mi kosti polomljene. Prisjetio sam se predavanja marinca pilota. Vijetkongovci su mu za estogodinjeg tamnovanja polomili sve vane kosti u tijelu. U usporedbi s njime, ja sam bio na pikniku. Reeno mi je da e te to si krupniji i tvrdi prije ostaviti na miru. Uskoro sam ustanovio da to uope nije istina. Mogu s tobom raditi to god im se htjedne. Jedino to ne mogu slomiti to je tvoje psihiko stanje. Samo ti moe dopustiti da se ono skri. Glava mije ostala bistra i svakog mi je dana govorila: Nek" se jebu. To me odralo na ivotu. Moje je tijelo bilo u daleko boljem stanju no to je bilo njegovo, a um posve bistar. Stoga - nek" se jebu. Bio je mrak. Leao sam tako stoljeima. Isprva nisam primijetio studen: bol je zatomila sve takve trice. Sad sam poeo drhturiti. Pomislio sam: nastavi li se ovako jo danima - zaista e me ovdje sasvim solidno dokrajiti. uo sam vritanje i krikove iz drugih elija, no nisam se na njih mnogo obazirao jer sam bio previe zaokupljen vlastitim malim svijetom, svojim vlastitim malim svemirom boli, masnica i razbijenih zuba. Ostali vjerojatno prolaze isto to i ja, no to je neki drugi svijet. Taj je svijet bio udaljen, nije se ticao mene. Sada sam jedino ekao da ponovno ja doem na red. Od tada pa, kako mi se inilo, iduih nekoliko dana stvari su se odvijale neprekinuto. Sat za satom, dan za danom, batine za batinama, smjenjivanje s onom dvojicom, sklupano leanje, hladnoa i bol, iekivanje groznog zvuka razvaljivanja vrata, najgoreg zvuka koji sam ikad uo. "Andy, ovo ti je posljednja prilika. Reci nam to traimo." "Ne znam nita." Znao sam jedno: znao sam da ona dvojica ne poputaju, u protivnom bi moja ispitivanja bila obustavljena. Stalno sam samom sebi govorio da neu ja biti taj, da neu ja biti taj koji e ih iznevjeriti, da neu ja biti taj koji e ostale uvaliti u govna. Bila je to mora. Dva ili tri istraitelja u dvadeset i etiri sata. Dan na dan. Uvijek isto. Uvijek malo nepodnoljivije. 270 ANDY MCNAB Onda su pronali nove naine da me mue. Dvaput su me pritisnuli na stolac, pognuli mi glavu bievali me biem sa zadebljanim remenjem. Kad su s time zavrili, latili su se vesla i kugle. Nakon jedne sesije sjedio sam na stolcu, jo gol, misli zamuenih tjeskobom. Glas mi je tiho i urotniki govorio na uho. Andy, trebamo porazgovarati. U gadnu si stanju. Uskoro e umrijeti, ali nama i dalje ne pomae. Ne razumijem te. Izvui emo informacije iz vas, zna da hoemo. Jedan od vas e nam propjevati, nema tu problema. Zato si oteava situaciju? Sluaj, eli li da ti pokaem koliko moemo biti gadni? Na stegnu sam imao ojedinu promjera pet centimetara. Bila je crvena i osjetljiva, vlana i cijedila se. uo sam zveckanje metala i itanje petrolejske pei kojoj je povean dovod goriva. epali su me za ramena i pritisnuli na stolac. Donji dio lice bio je usijan. Glas mi je njime neprekidno prelazio preko rane. Guio me smrad gorueg mesa. Zavijao sam kao pas. lica. Vrisak. lica. Vrisak. Trljao me njome u malim krugovima i izvodio neznatne unakrsne pokrete. Poskoio sam toliko silno da me deki nisu mogli zadrati. Dreao sam i dreao ne bih li nekako ublaio bol. Vratili su me na stolac. Vidi li, Andy? Nema ti to smisla. Reci nam samo to e limo uti. Legs im je rekao kurac. Ne bi oni sve ovo radili samo da potvrde ono to su od njega doznali. A nisu niti bili rekli to im je to Legs navodno kazao. Sve je to tek vrea govana. Ako je on mogao izdrati, mogu i ja. 11. Ljudi su sada stalno ulazili i izlazili iz elije. Zvuna se kulisa sastojala samo od vritanja, vikanja i uasnog nabijanja po metalnoj ploi vrata. uvari mora da su nastupali po nekakvom rasporedu zlostavljanja. Ekipe su se smjenjivale otprilike svaka dva

130

sata, derui se, viui i lemajui nas. I dalje smo bili povezanih oiju i u okovima. Ustani! Sjedni! Dok to pokuava izvesti, tuku te rukama i nogama. Koji-put bih zapao u nekakvo polusvjesno stanje ve nakon nekoliko udaraca, kojiput bih pak bio jedva prisutan, teko diui i podnosei mlaenje. Kojiput bi doli s komadom gumene cijevi od koje su me nevjerojatno boljeli bubrezi i leda. Tijelo mi se sve vie pretvaralo u kau, ali najgore od svega bilo je uti ih u Stanovoj ili Dingero-voj eliji. Ne toliko zbog toga to bih se brinuo za njih niim im nisam mogao pomoi, a oni su bili dovoljno jaki i grdni da ovo podnesu - nego zbog toga to je to znailo da u uskoro i ja doi na red. Jednom, za promjenu, ispitivanje je zapoelo razmjerno ugodno. - U uasnu si stanju, Andy, zar ne? - N...da, u uasnu sam stanju. Usta su mi bila sva u krastama i oteklinama tako da sam jedva govorio. Kako tvoji zubi? Prije su ti zadavali problema? T7O ANDY MCNAB BRAVO TWO ZERO

- Neki otraga su mi razbijeni. Bole me - nastavio sam glumiti smjernog glupana. U ovoj sam fazi ionako bio potpuno izvan forme. Zu bi su me grozno boljeli, vie od ikoje zubobolje koju sam proivio. - Dogovorio sam se da ti dou i to srede - rekao je Glas umirujuim tonom. - Imamo mi ovdje zubara. Zapravo, devet je go dina radio u bolnici Guy"s u Londonu. On je jedan od najboljih. Skinuli su mi povez s oiju. Pojavio se zubar i rekao: - Zdravo, Andy. - Zatraio je da irom otvorim usta. Virnuo je u njih. Vadei instrumente iz torbe, izgledao je suosjeajno. Molim te, Andy, ponovno jako zini - kazao je savrenim engleskim. - Oh, Boe, jako je runo, ali u ti to zaas urediti. Bio sam sumnjiav, ali ionako nisam nita mogao uiniti. Zi-nuo sam to sam vie mogao, a pizda je kombinirkama zgrabila prvi krnjotak i grdno ga okrenula. Vrisnuo sam; krv mi je iknula iz usta. Ti zaista misli da emo ti pomoi? - nasmijao se Glas. Zaista misli da emo pomoi tebi, ogavnoj gomili dreka? Mogli bismo te pustiti da krepa, toliko si nam, zna, nevaan. to misli, tko e ti priskoiti u pomo, Andy? Tvoja vlada? Ne vjeruje valjda u to. John Major ne mari za ovakva govna kao to si ti. Ne, Andy, jedini koji ti mo e pomoi to si ti sam. emu ti ovo? Sve ovo prolazi, a ni za to. Blesa vi, blesavi, zavedeni glupane, zube emo ti povaditi jedan po jedan. Nisam mogao odgovoriti. Vritao sam. Znao sa da u umrijeti. Sad sam znao i to da to umiranje nee biti ni lako ni brzo. Ve smo nekoliko dana bez odjee. Ostavljeni smo izloeni vlazi i jakoj studeni. Redovito nas tuku po elijama i mue do granice nesvjestice tijekom ispitivanja. U elijama nas s povezom na oima i s lisiinama na rukama postavljaju u onaj jezivi poloaj u kojem moramo sve vrijeme ostati. Kad se skljokamo, ulaze i lemaju nas. Kombinacija tih efekata ubire sve vei danak. Svake je noi bombardiranje ponekad i vrlo blizu. Jednom se zgodom zgrada tresla iz temelja, a straari su vritali i trali kao sumanuti. Leao sam na podu sluajui buku te zauo sama sebe kako iz svega glasa viem: - Hajde! Bombardirajte me! Tu sam dolje! Stvarno sam pomislio da e nastaviti s time sve dok ne poginem. elio sam da se ovo zavri. elio sam da prestane bol. Teka bomba pri padu stvara udno brujanje. Usredotoio sam pozornost na svaki zuj; elio sam da bomba padne u moju eliju. Zgrada se ljuljala i podrhtavala. Osjeao sam zrane udare izazvane jakim eksplozivom. Bilo mije to prvi put da sam poelio umrijeti i silno, silno sam elio da mi to uine. Dodirnuo sam najniu toku svoga ivota.

131

Jedne sam noi na petnaest minuta naao Boga. Bio je u gornjem desnom kutu elije; poveo sam s njim malu raspru. Doi i pomozi mi - preklinjao sam. - Pomogne li mi sada, bit u ti dovijeka najbolji prijatelj. Ako si tamo, daj, do vraga, uini neto. Sada trebamo tvoju pomo - svi mi. Ako si tamo, pomo zi, a ja u ti svakog dana u krabicu ubacivati novie. Izmolio sam Oena, koliko god sam ga se mogao sjetiti iz kole, no nita se nije dogodilo. Bog nije postojao. Polako sam umirao. Tijelo ti to kae. elija je bila natopljena mojim govnom i pialinom. U tome sam spavao. To me prekrivalo. Ponekad su mi donosili vodu. Jedne noi ula je skupina uvara. - Tel Aviv, Tel Aviv - rekao je jedan od njih. - Ne, Britanac - promumljao sam. - Ja sam Britanac. - Prepucij - zatraio je. Oito je uo priu i poelio je sam pogledati. Pokazao sam mu da zbog lisiina ne mogu nita uiniti, pa mi ih je skinuo. I dalje zavezanih oiju, nespretno sam svojim nateenim, odrvenjelim prstima prtljao da pronaem kurac. Nategnuo sam prepucij, a oni su zagrohotali od smijeha. Dvojica su me odotraga zgrabila za ruke. Jedan sprijeda pljes-kao je neim po svom dlanu. uo sam slabaan fijuk, a onda mi se itav svijet pretvorio u bol. Koljena su mi se savila. uvar ispred mene podigao je neto poput jahaeg bia u zrak i silovito me oinuo njime po vrhu njenika. Sprdali su se dok sam vritao i savijao se na tlu. Nagnuli su se nada me pa me tukli i ibali po mudima. Ponovno sam se zapitao hoe li me jebati, no ovaj me put to i nije T7/I ANDY MCNAB BRAVO TVVO ZERO

vie toliko plailo. To im nije bilo na pameti. Maznuvi me za kraj jo jednom u jaja, natjeravi me tako da se napinjem ne bih li se pobljuvao od bola, ponovno su me okovali lisiinama i otili, i dalje se smijui. Jednoga su dana upali u eliju vritei i viui. Jedan od njih nosio je novine. lanak na naslovnoj stranici, koji mi je gurnuo pod nos, bio je posveen saveznikom bombardiranju prethodnog dana. Iraani su u jednu vrstu poredali sva trupla poubijane djece. Objavljena je i fotografija njihovih izbezumljenih majki koje plau nad malim leevima. uvari su me otro ukali i udarali, kao da sam ja osobno kriv za ono to se zbilo. Kasnije se ovo preobrazilo u svakidanje premlaivanje, za kojim je uslijedio desetominutni odmor te jo jedna porcija. Kad sam se napokon obeznanio, otili su. Kad sam doao k sebi, vidio sam da su za sobom ostavili novine. Dopuzao sam do njih te na naslovnoj stranici potraio neto to sam upamtio s ranijih putovanja po Bliskom istoku. Naao sam to sam traio. Jedino to je na itavoj stranici bilo na engleskom nalazilo se na vrhu, do naslova: brojka 4. Bio je 4. veljae. To je znailo da nas mue pet dana. Bio sam odjeven samo u arape i velike vreaste vojne radne hlae koje su nam dali po dolasku u Saudiju. Sada su bile crne, umrljane drekom i neprestano vlane od mokrae. Leao sam drhtei na betonu, okovanih ruku i zavezanih oiju. uvari su ulazili u eliju i podbadali me orujem da njaem. Kad bih zarevao, tukli bi me nogama. - Bush, svinja - govorili su. - Thatcherica, svinja. Morao sam to ponavljati. Smijali su se i hihotali pljujui po meni. Ponekad bi me posjeli uza zid, iskrenuli mi glavu unatrag pa mi, unosei se u lice, drali propovijedi. Sada mi je to bio tek maji kaalj. U njihovoj je taktici, meutim, ipak dolo do vane promjene. Nisu mi vie ozljeivali lice. amarali me jesu, ali mi lice vie nisu ranjavali bubocima ni udarcima. Odvukli su me iz elije na ispitivanje, onako odjevena u arape i hlae. Prolo je ve nekoliko dana otkako sam mogao stajati sam, bez iije pomoi. Isprva se nije nita dogodilo. Vladala je duga, duga tiina.

132

Brojni uzdasi, a onda: - O, Boe, to emo s tobom, Andy? Ti nam nimalo ne pomae, zar ne? Pokuavam pomoi - promrmljao sam - ali nita ne znam. Dospio sam dotle da sam, rekavi to bezbroj puta, i sam povjerovao da govorim istinu. Andy, zna da jednog od tvojih drimo u bolnici. Dobio je litru irake krvi i trebao bi biti jako ponosan na to to je sada jedan od nas. Jasno smo mu pokazali da nismo barbari. Pomogli smo mu. Ali tebi ne moemo, jer ti ne eli pomoi nama. Mogue je da su imali nekog u bolnici, a na pamet mi je doao jedan dogaaj kad su straari uli u eliju, pokazali na moje noge i rekli "bum, bum". Toga sam trenutka pomislio da mi kane pucati u nogu. esto su se, naime, poigravali sa mnom. Znali su mi tako staviti cijev oruja u usta, pa ga onda napeti. No moda su mi zapravo eljeli rei da je jedan od naih nastrijeljen u nogu. Nisam znao da li mu vjerovati ili ne. - Hvala vam puno - rekao sam. - Jako mi je drago to ste ga spasili. Treba nam rei, Andy, to se dogaalo. Zato ste uli u Irak? Tvoji su nam prijatelji isprialii to se dogaalo, ali mi to elimo uti od tebe. Kani li nam pomoi? Zna, nemamo za tebe vie vremena. Pustit emo te da umre. Ne znai nam nita. Pro misli o tome! Vratili su me u eliju. Je li istina? Jesu li doista drali ljude u bolnici? To nije mogao biti Legs. On je nastradao od nevremena, njemu ne bi trebala krv. Je li jo netko preivio okraj? Ovakva mi se mogunost uinila vrlo nevjerojatnom. Tijekom dana uo sam kako odvode Stana i Dingera. Neto prije mraka doli su po mene. Ovaj put nije bilo nikakve prie. Odmah su me dobro prebili nekakvom letvom. Stropotao sam se, napola pri svijesti. ANDY MCNAB BRAVO TWO ZERO

Ti si jedini koji nam ne pomae, Andy - rekao je Glas. Od svih traimo istinu, a ti nam ne pomae. Rekli smo ti da tvoje ljude drimo u bolnici, a spremni smo ih prepustiti smrti. Nisam odgovarao. Zapravo, u bolnici imamo dvojicu tvojih, Andy, pa ne kae li nam ono to elimo doznati, jednostavno emo ih pustiti da umru. Mi ne snosimo nikakve posljedice. To to ive imaju zahvaliti nama. Stoga ih moemo ubiti, a moemo ubiti i tebe. Glede toga nema nikakvih problema. Nitko ne zna da ste ovdje. Nisi htio nita potpisati za Crveni kri kad smo ti pruili priliku, stoga nismo niti obavijestili Crveni kri da si ovdje. To je tvoja pogreka, Andy. Svi ostali potpisali su papire. Nisam mu povjerovao. - Ne kae li mi to elim doznati, Andy, tvoje emo pri jatelje jednostavno prepustiti smrti. Zna da je tvoj vezist u bolnici. To sam ti ve rekao. Zna i to daje jedan od tvojih ljudi primio litru krvi. Sada emo ih obojicu pustiti da umru, a za to e ti biti kriv, Andy. I svi ostali pomrijet e zbog tebe. Pet mrtvih ljudi samo zbog toga to si tvrdoglav. - Znamo da si ti zapovjednik - rekao je nestrpljivo Glas. Znamo da si narednik, da si odgovoran za ove ljude. Do tebe je sada da nam pria, jer emo inae jednostavno pustiti da tvoji poumiru. Razumije li? Da, razumijem, ali ne mogu pomoi jer nita ne znam. Nije ovo bilo nikakvo izazovno razmetanje hrabrou. Daleko od toga. Jednostavno mi je trebalo vremena da razmislim. Do mene je sada bilo hoe li ti ljudi ivjeti ili umrijeti, jer ni od koga drugog nita nee dobiti. Dobro, dakle, za tebe vie nita ne moemo uiniti. Za

133

ovo to e se dogoditi bit e ti kriv. Upamti to. Ti si odgovoran za njihovu smrt. Podigli su me i odvukli natrag u eliju. Kad smo stigli do otvorenih vrata, gurnuli su me prema zidu. Skljokao sam se na pod. Glup, glup, ti si glup - viknuli su uvari. Ostavili su me samog itavu no. Poeo sam vagati razliite mogunosti. to se mene tie, svi emo mi biti mrtvi u idua dva dana. Stan vjerojatno i ranije, s obzirom na to kako izgleda. Stoga se sve svelo na sljedee: ja sam zapovjednik i sve ovisi o meni. Bilo je vrijeme za odluku. injenica je bila da smo u zatvoru trojica. Morao sam kao istinu prihvatiti i to da su jo dvojica u bolnici. Dinger je vidio kako Legsa odnose na nosilima, a postojala je vjerojatnost da je ondje jo netko. U dnu mozga sinulo mi je da bi bilo ispravno da istraiteljima pruim neto to e ih oraspoloiti te da za uzvrat sve nas odrim na ivotu. Doao sam do zakljuka da smo dovoljno dugo izdrali. Osam je dana prolo od zarobljavanja, mnogo vremena da nai u bazi procijene tetu. Sada je kucnuo as da mislimo na sebe. Nismo se vie trebali starati o operativnoj sigurnosti. Dovoljno smo dugo izdrali. Svoje smo obavili. Bila je to teka odluka. U nju se nije smio upletati ponos, ali se upleo. Dakle, to bih im zapravo mogao ispriati? Neu spominjati Pukovniju, jer bih tako samo pogorao situaciju. Nema sumnje da ovi znaju da deki vrite uokolo kao luaci. Znat e to po dogaanjima na terenu, kao i iz medija. Gledaju CNN kao i svi ostali. Otkako su me zarobili, nitko mi ni jednom rijeju nije spomenuo Pukovniju, a nijednim mi znakom nisu dali znati da sumnjaju da smo specijalci. elio sam da tako i ostane. Ali to u im rei? to se njih tie, bili smo dio osmerolane ekipe koju su razotkrili na GOP-u. Morao sam nastupiti s neim to e se poklapati s tom priom. to smo ondje radili? Svaki sat ili tako neto uo sam krike - tukli su Dingera i Stana - no mene su ostavili na miru. uvari su u dva navrata ulazili i rugali mi se, ali me nisu tukli. Za drugog navraanja, u sitne jutarnje sate, rekao sam im da elim govoriti s oficirom. Nisu me razumjeli. Oficir - ponovio sam. - elim govoriti s oficirom. Pomislili su, ini se, da im govorim da sam ja oficir te da mi se gadi kako postupaju sa mnom. Nasmijali su se pa uli u eliju i istukli me nogama. uo sam kako staju u stav "pozor" i sprdajui se pozdravljaju me s orujem, pa sam spoznao da preko ovih ljudi nita neu postii. Morat u se strpjeti i ekati. Tijekom dana uao je jedan od uvara i progovorio razumljivim engleskim. - Andy, jako si glup. Zato ne pomogne? Ali ja elim pomoi. elim razgovarati s oficirom. ....J ANDY MCNAB Vidjet emo. Sat kasnije doao je neki drugi uvar te viknuo kroz pro-zori. - to hoe? - Hou razgovarati s oficirom. Moda bih imao neto to bi ga zanimalo. - Moda. Dva-tri sata kasnije odveli su me u isti blok kao i obino, ali u neku drugu prostoriju. Bila je vrlo hladna. Gurnuli su me na stolac. uo sam neki drugi glas, glas koji nikad nisam uo. - Andy, to mi eli rei? Zato si toliko ekao? Zato si i sebe i sve ostale ljude izloio tolikim glupim mukama? Ne moemo shvatiti zato ovo mora biti ba tako? - Juer mi je reeno da su neki ljudi u bolnici, pa se bri nem za njihovu, a i nau, sigurnost. Nadam se samo da ete se skrbiti o tim ljudima. - Naravno da hoemo. to misli - da emo ih jednostavno poubijati? Ne budi naivan. Pomogne li nam, sve e biti dobro. Rekli smo ti to na samom poetku. Dakle, to je razlog zbog kojeg ovo radi - ti ostali ljudi iz tvoje patrole? - Da, ne elim da ljudi umru. - Andy, ne brini se zbog njih. Ovo mora uiniti zbog sebe, zbog svoje obitelji. Ne brini se za ostale ljude iz ophodnje. Pomozi

134

nam, a mi emo se pobrinuti za tebe. - Dobro, zabrinut sam za one u bolnici. Ne elim da umru. - Misli na sebe, Andy. Uini ovo za sebe. Reci nam, dakle, zato si u naoj zemlji? - Pripadnik sam VBP-a. amor na arapskom. - to je to VBP? Vod za bliska promatranja. Svaki pjeaki bataljun ima tak vu postrojbu. Ona obavlja duboka izvianja za bataljun. Dopremili su nas zrakoplovom, rekli nam da odemo do GOP-a, da ondje brojimo vojna vozila koja se kreu u jednom i drugom smjeru te da o tome podnesemo izvjetaj. Nisam mogao rei prihvaaju li ovo ili ne. Teorijski, ovo su zaista bile zadae jednog VBP-a, samo to se one nikad ne bi izvodile BRAVO TWO ZERO iza neprijateljskih linija. No zvualo je vjerodostojno, a istrazi su svojedobno prisustvovali i asnici kolovani u Sandhurstu i u Vioj koli glavnog stoera. Nadao sam se da e to kod njih izazvati pozornost. Uslijedilo je novo dogovoranje, pa zvui ljudi koji odlaze i vraaju se u prostoriju. - to bi s tim informacijama? - Ne znam. Nama je reeno samo ono to mi trebamo znati. Siguran sam da znate da na poetku zapovijedi uvijek stoji "O ovome obavijestiti". Nama te stvari nisu rekli jer smo mi samo terenska vojska. uo se zvuk opeg slaganja. Koliko ste dugo namjeravali ostati u naoj zemlji? Morao sam pretpostaviti da su se domogli sve nae opreme i da su je pretresli. Ako nita nije pokradeno, mogli su po koliini namirnica procijeniti koliko smo planirali ostati. - Planirano je bilo do etrnaest dana - kazao sam. - Koliko vas je ondje bilo? I ovo se lako moglo odrediti prema broju ostavljenih naprtnjaa. - Bilo nas je osam. Gdje ste se spustili, Andy? Ako mi skinete povez s oiju i lisiine, i date mi kartu, moi u vam pokazati. ustro su meusobno raspravljali. - Skinut emo ti povez i lisiine, Andy, ali upamti da vas sve smatramo vrlo opasnima, pa emo te, ako ita pokua, ustrijeliti. Ra zumije, Andy? - Da, razumijem. Da sam ita i elio poduzimati, nije mi za to ostalo snage. Skinuli su mi povez; ispred mene sjedio je asnik u maslinastosmeoj odori. U gornjem lijevom kutu sobe sjedio je jo jedan asnik koji je na letaki kombinezon prebacio kamuflanu pilotsku bluzu. Umjesto vojnih, na sebi je imao chelsea izme koje su, ini se, svi nosili. Momak u maslinastosmeoj.uniformi vodio je razgovor. Nikad mu dotad nisam uo glas, no engleski je govorio savreno. Izgledao je poput neke arapske verzije Richarda Pryora, normalne unatrag poeljane arapske kose, a bio je u vrlo istoj, vrlo elegantnoj, vrlo lijepo izglaanoj uniformi. U prostoriji su sjedila jo etiri ovjeka puei ci-

oon ,i^._ 001, ANDY McNAB garete i pijuckajui aj iz malih aa. Svi su oni nosili jeftina i runa, loe skrojena odijela. Bio sam okrenut prema prozoru. Kroza nj sam vidio stabla i nekakav zid. Sunano je svjetlo sipilo u sobu. Uza me, sa svake strane, stajao je po jedan uvar. Jedan od njih uperio mije u glavu pitolj ako bih sluajno poeo skakati uokolo izvodei karate udarce ili bilo to drugo to su zamiljali. Na stolu su bile nae karte za bijeg.

135

- Smijem li se dignuti sa stolca i prii stolu? - Digni se. Dva su me straara podigla i dovela do stola. Oruje se nije micalo od moje glave. Pokazao sam ire podruje na koje smo se spustili. Da, Andy, tono. Znamo to. Znamo kad ste se spustili jer su vas uli. Spustili ste se dvije noi ranije, zar ne? Pomae nam. Vrlo dobro. Neke od lai koje sam im rekao morale su se temeljiti na istini, kao to se sve dobre lai i temelje. Ovo nisam nauio samo za kolovanja; ovo je lekcija koju sam svladao jo u djetinjstvu. Pokai nam kamo ste se sakrili? Pokazao sam zavoj na GOP-u. - Da, dobro, znamo. Dobro je, Andy, pomae nam. Jo jed nom, koliko vas je bilo? - Osmorica. - Reci mi neka njihova imena. Tu nije bilo potekoa. Znali su da nas je bilo osam. Ako su nas, teoretski, uhvatili pet - mrtvih ili ivih - znat e kako se zovemo jer smo svi nosili ploice za identifikaciju. Ovako je ispadalo da im pomaem, stoje bilo dobro zasad. Kasnije bi ovo moglo izmaknuti kontroli te bih mogao provesti dane i dane odgovarajui na njihova pitanja. No u ovoj fazi nije bilo izbora. Jesam li trebao provaliti njihov blef i vidjeti hoe li ostvariti svoju gronju? Morao sam je prihvatiti kao stvarnu. Rekao sam im imena. Zapisali su ih. To znamo. Nisam znao znai li to da su sve pohvatali ili je sve samo blef. Igrao sam na brigu o ljudima u bolnici te nastupao prestraeno i skruBRAVO TWO ZERO eno, no istodobno sam grozniavo razmiljao o tome to sam ve rekao i to u tek rei. - Molim vas, pobrinite se za ljude u bolnici. - Kai nam neto vie o VBP-u. to on radi? - Samo podnosimo izvjetaj. - Znai li to da britanska vojska planira upasti u Irak? - Ne znam. Nikad nam ne govore. Kau nam samo da odemo i obavimo svoj posao. Ne kau nam zato. Mi smo samo obini vojaci. - Koliko ima VBP-ova? - U svakom bataljunu po jedan. - Koliko je ovdje bataljuna? - Ne znam, nikad me nije zanimalo da to doznam. Nije to mo ja briga. Ja sam obian vojnik. Bilo mi je jako drago to sa sobom nismo imali vozila. Bili smo, naravno, nesretni to ih nemamo kad su nas otkrili, no sada smo bili sretni jer bi nas vozila mogla dovesti u vezu s Pukovnijom. U ovoj su se fazi stvari razvijale povoljno. inilo se da su zadovoljni onim to sam im rekao. Moglo je, meutim, doi do problema ako se sada vrate onoj drugoj dvojici pa im reknu: "U redu, znamo to radite. Sad nam to sami ispriajte." Meutim, anse za to bile su slabane. Deki dosad nisu nita rekli, pa zato bi sad odjednom propjevali? Da im nisam neto rekao, bili bi pustili da ljudi pomru. Da sam im neto pak rekao, a da oni otkriju da je to jo samo jedno sranje vie, moda bih sve izloio ponavljanju onog istog postupka, i tada bi svi pomrli. Nisam mogao dokuiti da sam ita drugo mogao uiniti. Puno ti hvala, Andy, to. nam pomae. Sada bi se za tebe stvari mogle poboljati. Otkrijemo li, meutim, da lae, nee biti bolje. Ali, moglo bi biti bolje. Jako mi je drago to si ti bio toliko pametan da nam pomogne. Od njegovih sam se rijei osjeao kao pravo govno. Pitao sam se jesam li, na koncu konca, dobro postupio. Hoe li se ovo nastaviti? Hoe li me sada iskoristiti? Hou li dospjeti na televiziju i biti "britanski momak koji nam je pomogao"? Pred oima su mi bile slike iz Vijetnama, slike ljudi koje su kinjili i sudski progonili nakon povratka

136

98? oei ANDY MCNAB kui. Suradnicima neprijatelja proglasili su ih oni koji nisu imali pojma o uvjetima u kojima su se takozvane "izdaje" zbile. No, evo, meni Richard Pryor govori da smo sada najbolji prijatelji, a to je teko podnijeti. Dobro si postupio, Andy. Dobro je. Znao sam da sam s pravom njihove prijetnje shvatio ozbiljno. Prema ovome kako su postupali s nama, ne bi me nimalo udilo da poubijaju one u bolnici. U ovim su stvarima imali desetogodinje iskustvo. - eli li cigaretu? - Ne, ne puim. Pui moj prijatelj Dinger. - Moda emo mu je jednog dana dati. - Sada, kad sam vam rekao, bi li bilo mogue da opet dobije mo neku odjeu i moda neto toplo? Jako nam je hladno. - Da, tu nee biti potekoa jer smo sada prijatelji. Moe se vratiti u svoju eliju, Andy, i moda doe do promjena. U meuvre menu emo ovo provjeriti. Ponovno su mi stavili povez i lisiine i vratili me u eliju. Nakon pola sata vratili su se i bacili mi moju odjeu te uklonili povez i lisiine. No nisu jo posve zavrili sa svojim igricama. Dok sam se trudio da se obuem, nastavili su me naguravati. Probudio sam se i dalje se pitajui jesam li postupio kako treba. Leao sam u svom starom kutu. ini se da uvijek odlazi na isto mjesto; moda je to stoga to ti se ini da si ondje sigurniji ili zaklonjeniji. Uli su straari u pratnji jednog nadstraara. Taj je vrlo dobro govorio engleski. Ah, Andy, Andy. Na prijatelj Andy - rekao je usta punih pistacija. - Ja se zovem gospodin Jihad. Pljuvao je ljuske na pod. - Dobro jutro, gospodine Jihad. - Znao sam da mu to ne moe biti ime, ali sam ga prihvatio. - Lijepo je vidjeti da si opet dobio svoju odjeu i da se osjea bolje. Osjea se bolje, zar ne? - Da. BRAVO TWO ZERO - Na alost, ne moemo ti pruiti nikakvu medicinsku pomo, jer je nemamo ni sami. Djeca pogibaju u vaim bombardiranjima, moramo je prvo pruiti njima. Razumije li? - Naravno. Razumijem. - Bush, Thatcherica i Major onemoguuju prispjee svake medicinske pomoi. No ovog jutra imamo za te neto hrane. Volio bi malo hrane? - Puno vam hvala. Volio bih malo hrane. Donijeli su vodu i kockicu margarina u papirnatom ovoju. Otvorio sam papir i poeo jesti. A sada o bijegu, Andy. Ovdje si ve dugo. Moda ti doe da poeli pobjei. Bijeg bi bio vrlo, vrlo beskoristan. To za tebe ne bi bilo dobro. U Baghdadu si. Nema ovdje kamo otii. A sada smo pri jatelji, zar ne, Andy? Kimnuo sam sloivi se. Usta su mi bila skliska od masnoe. Dopusti da ti pokaem to se dogaa kad ljudi pokuaju pobjei - gospodin Jihad je zavrnuo nogavicu i pokazao mi dugu braz gotinu. - Kad sam bio mladi, dospio sam na est mjeseci u zatvor u Iranu. Moj prijatelj i ja pokuali smo pobjei. Uspjeli smo, ali su nas sutradan uhvatili. Odveli su nas natrag u logor i odluili primjerno kazniti. Polegli su nas na tlo, licem prema zemlji, a dva su vojnika s pukama stala iza nas. Bajunetama su nam se stranje strane proboli koljena. Tako su nam smjesta izvalili aice na koljenima. Pokua li pobjei, Andy, morat u to isto izvesti na tebi.

137

Nikamo neu otii. Jedva da sam se mogao osoviti. Nasmijeio sam se: - Ja samo elim kui, svojoj obitelji. - Zna, Andy, ova je elija vrlo prljava. Vi moda tako ivite, ali mi muslimani vrlo smo isti. Oistit e ovo. - Kako u to uiniti? - Oistit e svojim rukama, Andy. Hajde, oisti ovu pros toriju. Mi ne ivimo u ovakvom neredu. Stao je nada me i promatrao kako se sputam na ruke i koljena te sav drek skupljam na hrpu. Zatim mi je dao dva komada kartona da stavim hrpu na njih, a onda su napustili eliju. Pogledao sam na zidove i na njihovim plohama spazio svjee krvave mrlje. Bile su moje. Barem sam pridonio ambijentu elije. 984 ANDY MCNAB Poeo me hvatati strah. to e se sada dogoditi? Hoemo li otii? Hoemo li ostati ovdje? Richard Pryor bio mi je rekao: - Engleska je lijepa. Bio sam ondje prije petnaest godina. Bio sam u koledu u Londonu. Dobro poznam London. Moda e se jednog dana vratiti. N...da, moda. 12. U neko doba popodneva 6. veljae uli su i ponovno mi stavili lisiine i povez. Podigli su me pa sam pomislio da opet idem na ispitivanje. Krenuo sam van te poao istom ve poznatom mi rutom, no ovaj put smo izveli udan zavoj; otkrio sam da me ukrcavaju u stranji dio nekog vozila. Nagnuo sam se naprijed, sagnuvi glavu da smanjim pritisak na ruke. U automobilu je bilo divno toplo, a uo sam i kako ptice pjevaju. Vrijeme je bilo prekrasno. Bio sam sav prestraen. Kola su bila velika. Stara, amerikanska, pretpostavio sam, kao to su, ini se, i sva ostala. Pokua li pobjei - rekao je netko - ubit emo onu drugu dvojicu. A pobjegnu li oni, ti e poginuti. Vidi, dakle, da ti to nema nikakva smisla. Je li ovo znailo da Dinger i Stan takoer odlaze? ekao sam da jo netko ue u auto, no nitko nije doao. Oboja su se vrata zatvorila. U stranjem dijelu bio sam sam Sprijeda su bila dvojica; oba su izvrsno govorila engleski. - Zna li kamo e sada, Andy? - upitao je voza kad smo krenuli. - Ne, nemam pojma. - Vozimo te u Britansko veleposlanstvo. Sada e ii kui, svojoj obitelji. Nema problema. - Puno vam hvala. Poeli su se smijati, a ja sam im se pridruio izigravajui idiota. ANDY MCNAB BRAVO TWO ZERO

Ne, samo se alimo, Andy. Ii e kui jednoga dana, ali ne jo. Ne jo dugo. utei smo se vozili nekoliko minuta. - Jesi li uo za Ali Babu? - upitao je jedan. - Da. To je jedan stari film to ga prikazuju svakog Boia. Uvijek im je na programu Ali Baba i etrdeset hajduka. - E, pa sada si tu. U Ali Babinoj si zemlji, u Baghdadu. U zemlji bagdadskog lopova. Divan grad. Ali ne vie, jer svi umiru. Tvoji dolijeu i bombardiraju nae gradove. Djeca su mrtva. Pogibaju itave obitelji. Nije ovo vie lijepa zemlja Ali Babe, sve je razoreno. No kad pobijedimo, sve emo ponovno sagraditi, budi bez brige. Fantastino

138

mjesto. Ali Baba. Kimnuo sam, sloivi se. Ukljuili su radio i poeli okretati po skali. Sve su stanice zvuale jednako: agresivno prianje ili tugaljive arapske pjesme. Uivali su vozei se s otvorenim prozorima, ne marei ni za to na svijetu. Oslukivao sam zvuke grada. Zastajali smo na semaforima, trubili, ljudi su brbljali. Iz duana je dopirala buna glazba. Uobiajen amor i huka velegrada. Tipovi su se odjednom poeli smijati i avrljati. Gledamo onu dvojicu tvojih prijatelja ispred nas - rekao je jedan. - Naslanjaju se jedan na drugoga, spavaju. Mora da su jako dobri prijatelji. Sjajno. Dobio sam tako potvrdu da su Dinger i Stan sa mnom. Bio je to prekrasan osjeaj. Deki su zapalili. Bili su vrlo raspoloeni. Vozili smo se jo kojih tridesetak minuta. Da, idemo na jedno drugo mjesto u Baghdadu. Svidjet e ti se. Vrlo zgodno mjesto. Ono s veleposlanstvom bila je samo ala. Ljudi su posezali kroz prozore kad smo stigli do, kako su mi rekli, vojnog zatvora. Pljuskali su me po glavi, upali mi brkove. Nita previe ozbiljno, sve zapravo nekako susjedski. uo sam kako uklanjaju zapreke, kako se otvaraju ulazna vrata. Jo smo se malo povezli pa stali. Izveli su me iz auta i stavili mi deku preko glave. Poveli su me do nekih vrata, a zatim irokim hodnikom betonskoga poda. ula se jeka razgovora, zasuna koji se otvaraju i zatvaraju, zveckanje lanaca i kljueva. One prostorije nisu bile vlane, ali bile su uasno hladne. Uveli su me u eliju. Posjeli su me na pod pa odstranili lisiine i povez. Ugledao sam vojnike u maslinastosmeim odorama i crvenim beretka-ma sa starinskim pletenim pojasovima model "37 i uprtaima, besprijekorno obojenim u bijelo. Bili su to vojni policajci. Spazio sam jednog asnika i nekoliko momaka u civilu. Zatvorili su vrata i napustili me. Iza ovakvih vrata elije strpao bi te erif u vesternu. Reetke su bile pokrivene dekom kako bi mi onemoguili da gledam van. Tono na sredini stropa, na otprilike pet metara visine, nalazila se jedna fluorescentna svjetiljka. Pri samom vrhu nalazilo se i usko okance. Kroza nj je dopirala zraka svjetla. Donja polovica zidova bila je obojena crveno, gornja bljee. Na prvi pogled, bilo je ovo sve to se dalo vidjeti. Zatim sam ugledao drljotine na zidu, na arapskom. Bilo je vie slika golubova okovanih nogu kao i crte ene. Koracima sam izmjerio prostoriju: 4 sa 3 metra. Naulio sam ui te uo kako se otvaraju i zatvaraju druga vrata. Prosudio sam da to zatvaraju Dingera i Stana. Barem smo svi bili najednom mjestu. A u usporedbi s istranim centrom, ovo je bila Buckinghamska palaa. Jesu li sada s nama zavrili ili ne? Nisam bio previe siguran, a zapravo me nije bilo ni briga. Jako mi se svidjelo ovdje. Divno je. Petnaestak minuta kasnije vrata su se opet otvorila. Pomislio sam da bi bilo pametno poeti uspostavljati veze te pokazati nekakvo potovanje. Da bi situaciju okrenuo u svoju korist, mora uiniti neki napor, zaeti neku vrstu prijateljstva. Dok sam se polako podizao na noge krivei se od bolova, u eliju je uao jedan novi tip. Bio je u civilu, ali zaogrnut maskirnom jaknom. Bio je visok otprilike metar i ezdeset; bio je sijed. Na nosu je imao zaista debele naoale, a osmjehivao se iroko i radosno. - Bi li elio biti sa svojim prijateljima? - zraio je zadovoljno. - Da, bih, jako. Uhvatio me pod ruku i poveo u drugu eliju, troja vrata dalje od moje. Prostorija je bila prazna. ANDY MCNAB BRAVO TWO ZERO

N...da, pomislio sam - dobar zajeb! Nekoliko sam se trenutaka bio radovao da u se vidjeti s Dingerom i sa Stanom. Sjeo sam na pod trudei se da ne pokaem to osjeam. Nakon dvije minute vrata su se otvorila: uao je Dinger. Zagrlili smo se i rukovali. Zatim je, nekoliko minuta kasnije, u sobu dote-turao Stan, s obiju strana poduprt uvarima. U ruci je nosio pliticu s riom. Kad su nas uvari zakraunali i ostavili, zgledali smo se u ne-vjerici, a onda poeli brbljati. - Chris i Vance? - upitao sam. - Vince je mrtav - rekao je Stan. - Stradao je od nevreme na. Od Chrisa sam se razdvojio, ne znam to je s njim. to je s pre ostalom trojicom? Rekao sam daje Mark mrtav, a vjerojatno i Legs i Bob - unato onome to su mi rekli Iraani.

139

Uutjeli smo i poeli jesti. uli smo zvuke koraka i kljueva na hodniku, pa smo ponovno ustali. Vrata su se otvorila i u eliju je uao neki major. Predstavio se kao zapovjednik zatvora. Za ono to se dogodilo ondje gdje ste bili ja ne snosim ni kakvu odgovornost - rekao je boljim engleskim od moga. - Odgovo ran sam za vas samo ovdje. Hranit emo vas i paziti na vas. Budete li do bri, i mi emo biti dobri prema vama. Bude li problema, kaznit emo vas. Visok jedva metar ezdeset pet i krhke grae, bio je elegantno odjeven, dotjeran i svjee namirisan. Djelovao je iskreno. Budemo li se pridravali pravila igre, bit e O.K. Dok je govorio, nisam, meutim, mogao ne primijetiti da se straari iza njega ne osmjehuju dobroduno poput njega. U svemu su izgledali jednako okrutno kao i ljudi na koje smo ve bili navikli. Bili su vrlo mladi i morat e se pokazati pred nama - i jedan pred drugim. Nisam nimalo sumnjao u to da kad make nema, mievi kolo vode. Kad je major napokon otiao, donijeli smo neke odluke utemeljene na iskustvu, obuci i savjetniku onog marinca ratnog zarobljenika. I dalje emo ostati sivi prosjek, pazei da nikad ne pokaemo nikakvu reakciju niti da nas svlada prevelika samosvijest. Jo nismo izali iz ume niti emo uskoro izai. uvarima emo iskazivati potovanje. Budui da su mlaahni gadovi, gotovo je posve sigurno da bi se svojski potrudili da iskoriste situaciju budemo li se ponaali uvredljivo ili goropadno. Budemo li smjerni, moda bismo mogli doi do nekih informacija ili pogodnosti, to e nas dovesti na pola puta prema naem drugom cilju, a taj je uspostavljanje nekakvih oblika povezanosti. To ponekad pali, a ponekad i ne, ali nita se ne zna dok ne pokua. Nismo znali koliko emo dugo ostati ovdje - hoe li to biti dani, tjedni ili godine. Pokuat emo razviti neku vrstu bratskih odnosa - ta svi smo mi, i oni i mi, vojnici - to bi nam moglo namaknuti lijekove, hranu i male slastice. Prilagoujui se kako tjelesno tako i duevno, ovo smo vrijeme iskoristili to smo bolje mogli da se priberemo i pripremimo za bijeg. Jo sam imao kartu i kompas, Dinger takoer. U fizikom emo se smislu popraviti, nadali smo se, uz pomo razmjerno obilnije hrane, a to se psihike strane tie, posvetit emo to vie vremena prouavanju karte. Znali smo da smo u Baghdadu, pa emo - prouimo li okolicu grada - stei barem neku korist ako uspijemo pobjei. Zemljovidi za bijeg nisu toliko detaljni da bi prikazivali grad u obliku plana uline mree, no na njima su bili oznaeni najvaniji detalji terena, kao to su rijeke, slana jezera i uzvisine. Na nama je bilo samo da se izvuemo iz Baghdada. Kao i uvijek, valjalo se prije svega uklopiti u novu sredinu, s nadom da i ovdje postoji neka stalna koloteina. Nismo se eljeli zajebati i proerdati to to smo zajedno. Radije emo se koristiti sistemom negoli ga osporavati. Tijekom prvog dana i noi uvari su neprekidno dolazili i odlazili. Svaki put bismo ustali i okrenuli se prema njima. Ti deki veinom nisu navrili ni dvadesetu, zbog ega su se drali jo slubenije i krae. Nikad ih nije bilo manje od trojice i uvijek su nosili pitolje. Bilo je oito da nas se pribojavaju. Za jednog su nam posjeta oduzeli izme, zamijenivi ih bijelim salonkama bez niranaca. Zamolio sam vode. Vratili su se s vrem i alicom. Popili smo malo te zatim spustili vr na pod kao da e tu ostati. Nisu pravili pitanje. - Kako emo na zahod? - upitao je Stan. - Idete kad vam mi kaemo da idete. - Patimo od proljeva, pokvarili smo eluce, zlo nam je. Treba nam abar ili neto slino da moemo van. ANDY McNAB BRAVO TWO ZERO

Stigao je abar. Bile su to male pobjede ali ohrabrujue, znaci da moemo utjecati na prilike u kojima se nalazimo. Ta je prva no bila vesela, puna cerekanja, zajebancije. uli smo neko mumljanje razmjerno blizu, pa smo pretpostavili da ovdje ima jo zatvorenika. Na kraju smo procijenili da su oni vrata do nas. Koliko ih je, to nismo mogli odrediti. Na samom kraju hodnika nalazila su se vrata, pa kad bi ih uvar jednom zalupio, inilo nam se da smo mu izvan domaaja sluha. Nitko nam nije bio rekao daje razgovor zabranjen, ali bilo je pametnije pretpostaviti da jest. Kuckajui po zidu naim metalnim vrem, uputili smo jednostavnu ifru ne bismo li ustanovili je li osoba u susjednoj eliji saveznik. Samo bi zapadnjak prepoznao prijateljski sklop udaraca kojima se kuca na prijateljeva vrata: tap, tapata, tap tap, na to se, naravno, odgovara sa: tap tap. Primili smo odgovor kojem smo se nadali. Ovaj

140

nam je kontakt podigao moral, a vjerojatno i njima. Divan je osjeaj da smo ve prve noi neto postigli. Poeli smo raspredati o naoj sudbini. Jesu li i ostali lanovi ophodnje ovdje? Je li ovo etapna postaja? Hoemo li ovdje ostati za sve vrijeme rata? - Nismo znali, deki, kamo ste vi odjezdili - rekao je Stan. - Vince je blebetao neto o zrakoplovstvu i radiofaru pa smo se Chris i ja prisjetili da smo uli mlanjake. Zakljuili smo da nam Vince govori da ste se vi zaustavili te da s njima pokuavate uspostaviti vezu. Sjedili smo na uzvisini i kroz naoale za no motrili okolo, no od vas nije bilo nikakva znaka. Pokuali smo vas dozvati radiofarom, no nije bilo nikakva odgovora. Na kraju smo odluili pohitati dalje, u nadi da ete se drati instrumenata te da emo se sresti. Nastavili su hodati jo etiri sata, a onda je poelo svitati. Chris i Stan su se zabrinuli da ne bi ostali na otvorenom. Vince nije bio u stanju suodluivati; stajao je klatei se na vjetru i kii dok su se ostala dvojica rastrala da pronau nekakvo sklonite. Stanje pronaao tenkovski puteljak zasjeen 180 centimetara, od kojega su vodili tragovi gusjenica duboki otprilike do koljena. Doveli su Vincea u jedan od tih tragova, pa legli tako da Vince bude izmeu njih. Tijekom noi Chris i Stan naizmjence su spavali. Onaj koji je bio budan pomno je pazio na Vincea. U zoru je Stan hitro razgledao okoli. Na svoj uas, ustanovio je da se nalaze tek 600 metara od nekakvog neprijateljskog poloaja - ili nekakve straare ili pak etvrtastog vozila naikanog antenama, teko je bilo ustanoviti. Ostali su prikovani na mjestu sve do sumraka. Poelo je snijeiti. Uskoro se snijeg pretvorio u susnjeicu, pa se tenkovska koloteina ispunila bljuzgavicom. Bili su mokri do koe. Temperatura je pala. Preostalo im je vrlo malo hrane, tek nekoliko paketia dvopeka. Sve je drugo ostalo u naprtnjaama. Kad se poeo hvatati mrak, otpuzali su na stazu i ustali. Dvanaest su sati preleali u ledenoj vodi. Stan nije osjeao ni ruke ni noge; Chrisu supromrzli zglobovi. Kretali su se u krugu vukui izmeu sebe Vincea. Kad se potpuno smrailo i kad je kucnuo trenutak polaska, bili su toliko promrzli da su oruje mogli podii samo tako da ga objese na ruke. Vince je uskoro poeo zaostajati. U jednom je trenutku stao kao ukopan i pozvao ih da se vrate. alio se na ruke. mumljajui da su posve pocrnjele. Chris ih je pogledao i vidio da Vince na njima ima crne konate rukavice. "Ako ih stavi u dep, brzo e ti se oporaviti", rekao je. Kad su se drugi put zaustavili. Vince je bio u bunilu. Stan i Chris su seprivinuli uz njega, no nije bilo koristi. Morali su hodati dalje jer bi se inae smrznuli. Bili su na uzvisini i svladavali su vrlet i velika zasnijeena podruja. Chris je iao prvi s kompasom, no studen ga je naimala. Sve je obavljao usporeno kao na filmu. Uspinjui se jednom strminom svaki svojom brzinom, njih su se trojica rasprila: Stanje zastao da propusti Vincea preda se; elio ga je imati na oku. No Vince se nije pojavio. Stan se osvrnuo oko sebe: nigdje Vincea. Pozvao je Chrisa, pa su poli natrag. U zasljepljujuoj meavi vidljivost je spala na tek nekoliko metara. Vraali su se po svojim tragovima u snijegu. Doli su do velikog podruja golih stijena. Nisu mogli pronai trag na drugu stranu. Morali su donijeti odluku. Obojica su malaksavala od hipoter-mije. Grozno je bilo stajati na mjestu; morali su se kretati. Na kraju su se samo pogledali, pa okrenuli i poli opet uzbrdo. ono ANDY MCNAB Stan i Chris su itavu tu no prohodali. S uzvisine su sili negdje oko 05,30. Spustili su se u plitki wadi, dubok moda metar, i ondje se sklupali. U svanue dan se razbistrio; sunce je sinulo, pa su prvi put unatrag nekoliko dana osjetili toplinu na licima. Zvui koza doprli su do njih oko 14,00 i jasno, pronaao ih je neki stari pastir. Taj je na sebi imao dronjav ogrta od grube vunene tkanine. Stan se nije mogao obuzdati da ne razmilja o tome koliko te prnje izgledaju toplo i kako bi bilo divno jesti vruu jaretinu. Stari se drao sasvim prijateljski dok im je pokazivao prema istoku. Crtajui po pijesku, prikazao je hranu, kuu, vozilo. Chris je pogledao Stana. Da li da ga ubiju? Tako bi sauvali svoju nezamije-enost, no postoji li moda netko tko starog oekuje? Stan je bio za to da se istrai to je s vozilom. "Spustit u se, dovesti ga onamo, pa emo otperjati. Do noi emo biti na granici", rekao je. Dogovorili su se gdje e se nai i uz koje mjere sigurnosti, pa se Stan sa starim i kozama zaputio prema istoku. Kako bi izgledao to neupadljivije, opremu je ostavio Chrisu, a alom je omotao glavu. Uskoro se kozar udaljio u stranu, ali je ponovno pokazao na istok. Stan je produio. Kuica je bila tono tamo gdje je starac naznaio, ali pred njom su bila parkirana dva vozila, a ne jedno. Stan ju je promatrao deset minuta. Nita se nije micalo. Ako su kljuevi u vozilima, jednostavno e ih pokupiti i odmagliti. Ako nisu, upast e u kuu. Privui e se k vratima, razvaliti ih nogom i svladati sve stoje unutra.

141

Kad se poeo pribliavati vozilima, iz kue je izaao jedan iraki vojnik. Zabezeknuo se ba kao i Stan. Jurnuo je prema prvom vozilu te pokuao izvui oruje. Stan ga je sruio svojim 203; tijelo se sruilo preko oferskog sjedala. Kua je bila udaljena manje od 20 metara, a vrata su bila otvorena. est-sedam vojaka u neredu je izletjelo van. Stan je ispalio tri hica, a onda mu se oruje zaglavilo. Bilo je prekasno da ga popravlja. Otrao je do najblieg vozila, onoga u kojem je lealo tijelo. Vojnik je jo stenjao. Stan ga je odgurnuo u stranu. U ureaju za paljenje motora nije bilo kljua. Jo je prekapao po vojnikovim depovima kadli je osjetio cijev puke meu rebrima. BRAVO TVVO ZERO Okrenuo se i zablenuo u njih. Preostalo je jo pet vojaka. Nastupili su vrlo nedisciplinirano; vritali su i derali se jedan na drugoga. Pucali su u zrak i u zemlju pokraj njega. Nije se nadao da e preivjeti. Oprezno su mu prili, a onda je jedan smogao hrabrosti da ga odalami kundakom. Ostali su se pridruili. Stavili su ga u drugo vozilo i prebacili u vojni objekt blizu Eufrata. Poela je faza taktikog sasluavanju. Stavivi mu povez na oi i lisiine, ispitivali su ga itavu no. Istraitelji su izvrsno govorili engleski. Neki su se kolovali u Velikoj Britaniji. Jedan major koji je diplomirao na Sandhurstu rekao je: "U ovom su trenutku svi kivni na tebe. ele te liiti ivota." Stan nije rekao nita, osim ona etiri znamenita zarobljenika podatka. Gadno su ga pretukli, prestavi tek kad se onesvijestio. Kad se osvijestio, poeo je priati nau dogovorenu priu. Kazao je da je u Australiji stekao medicinsku naobrazbu te daje zatim doao u London. Zbog njegova medicinskog iskustva dovabili su ga preko britanske teritorijalne postrojbe u ekipu za traenje i spaavanje. - elim suraivati na svaki mogui nain - rekao je. - Ja sam samo lijenik koji se izgubio. Ispitivali su ga o razliitim medicinskim metodama, pa zatim doveli lijenika da potvrdi njegove prie. Tu je proao dobro, no preostali dio njegove prie poeo se raspadati. Pretraili su podruje na koje se, po Stanovim rijeima, helikopter prinudno spustio, no nisu nali nikakvih tragova havarije. "Vjerojatno je letjelica ponovno uzlet-jela", kazao je, no oni su ga gledali sumnjiavo. Nakon dva-tri dana Stana su preselili u istrani centar. Odred za doek tukao gaje pendrecima. Prisilili su ga da klekne pred zborom istraitelja. Mlatili su ga gumenim cijevima, bievali, udarali motkom. U jednom su mu trenutku glavu zabacili unatrag te mu pred oi prinijeli usijani ara. Nisu ostvarili prijetnju da e ga oslijepiti, ali su ara primijenili na drugim dijelovima njegova tijela. Ispriali smo Stanu svoje doivljaje te konano utonuli u san. Nou me probudio eludac. Svi smo mi, u kratkom vremenu to smo ovdje, pet do est puta vodenjkasto kenjali. Drastino smo dehidrirali, no sada smo bar mogli nadomjestiti taj gubitak vode. OO/I ANDY MCNAB Bilo je mrano kao u rogu. Leei na podu i osjeajui se razmjerno sigurno, poeo sam razmiljati o kui. Iz daljine se ulo jo jedno bombardiranje. Kroz usko visoko okance dopirali su bljeskovi. Kao i uvijek, tutanj bombi bio je prilino ugodan; davao je osjeaj sigurnosti, osjeaj da nismo ovdje ba toliko sami. I, to je najbolje od svega, taj nam je tutanj omoguavao slutnju bijega ukoliko doe do izravnog pogotka. Glavna ulazna vrata bloka otvorila su se u zoru. uli smo zveket lanaca i kljueva u bravama te metalni zvuk otvaranja vrata od valovita lima onkraj naeg zida, zatim razgovor i kretanje. uli smo kako je dno metalnog vra zvecnulo o pod, za ime je uslijedio i zvuk metalne drke. Zatim smo uli: - Russell! Russell! Uslijedio je nerazgovijetan odgovor. Neto dalje niz hodnik odjeknuo je isti zveket vreva. Zatim: - David! David! Ovaj je nesumnjivo bio Amerikanac. Kad je uo svoje ime, odgovorio je glasnim: - Ja! uvari su vikali na toga Davida. Zatvorili su njegova vrata te doli hodnikom do naih vrata. Vrata su se otvorila i mi smo se digli. Nismo znali to nas eka. Bila su trojica: jedan mali klipan koji je rekao da ga zovemo Jeral, neto veliko, debelo, s naoalama i jedan jako mlad deko kovrave svijetle kose. Jeral je nosio nekakav kabli, a druga su ga dvojica titila uperenim pitoljima. inilo se da im je drago to se mogu praviti vani pred novim momcima u bloku. - Imena? - upitao je debeli. - Dinger, Stan, Andy - rekao je Dinger. Dao nam je tri plastine zdjelice u koje je iz kablia istovario male porcije raskuhane rie. Dao nam je jo dva vria te iz nekog slupanog ajnika natoio u njih nekakav hladan, crn aj. Pomislio sam da je Boi. Kad su izali, prvi put nam se pruila prilika da se za dana osvrnemo po eliji. Visoko najednom zidu spazili smo nekakav avao kako stri nekoliko centimetara iz betona. Zakljuivi da bi nam mogao zatrebati, deki su me, kao najlakega, podigli, pa sam ga klimao i klimao sve dok ga nisam iupao. Dinger se njime posluio da oznai

142

BRAVO TWO ZERO dokle svjetlo dopire kroz prozori, kako bismo imali bar nekog pojma o proteku vremena. Sjeli smo i pojeli riu, polizavi potom zdjelice. Pijuckali smo hladan aj pitajui se to li sada slijedi. Nakon deset minuta vratila su se ona tri uvara s majorom. Sada ste u mojem zatvoru - ponovio je. - Ne elim od vas nikakvih nepodoptina. Budete li mi stvarali neprilike, uzvratit u vam. Zajedno ste samo zato to je asnik juer odluio da vas stavi skupa. Veli da vas obavijestim kako znamo da ste opasni te da vas, budemo li s vama imali ikakvih problema, jednostavno upucamo. Ovo mora daje bilo u vezi s priom o VBP-u, zbog koje smo im, u odnosu na zrakoplovce koje su poznavali, bili nepoznanica. Bilo je radi toga ili pak zbog toga to smo sa svojim kutravim bradama, krastama i modricama izgledali poput divljih ljudi sa sjevera. - Na svaki pokuaj bijega ili izazivanja odgovorit emo puc njima bez razmiljanja - rekao je. - Postoji li mogunost, gospodine, da ispraznimo abar? upitao sam. - Pokvarili smo eluce pa se puni. Neto je otpovrnuo jednome od svojih pa rekao: - Da, ponesite abar. - Stan je podigao posudu te poao za uvarom. Major je rekao: - Hranit emo vas. Sretni ste to emo vas hraniti jer ste vi ovamo doli ubijati nau djecu. Ovdje nee biti nikakve larme - nikakva razgovora, nikakva dovikivanja. Razumijete li? Dok je govorio, Dinger je uoio obris kutije za cigarete ispod njegove koulje. Oprostite, gospodine, mogu li dobiti cigaretu? Dinger se bezazleno smijeio. Tko ne riskira, ne profitira. Svojski smo se trsili da na nastup bude prijateljski, simpatian, uljudan i utiv. Major je raskopao puce koulje i iz depa majice izvadio kutiju. Predao je Dingeru cigaretu, ali mu je nije zapalio, pa je tako Dingera zajebao. Jadnik ju je itava dana eljno gledao i stavljao pod nos. Stan je pokuao prikupiti to vie informacija. Mogao nam je rei samo toliko da je ovdje vie elija, vrata kojih su zastrta dekama ili pokrivaima napravljenima od vrea za riu, na kojima je - ironije li! - pisalo OD AMERIKE DIREKCIJE ZA RIU NARODU IRAKA. U dnu hodnika nalazila su se vrata i jo jedan hodnik koji ANDY MCNAB vodi na dvorite, a na kojem su jo jedna metalna vrata. Toliko je uspio vidjeti. Sve kao da je bilo unutar jedne cjeline, s jednim jedinim ulazom i izlazom. PUAKI MIKI UMIVAONIK tvsui UHODI TROV utou mu ~ momu G DAVID J.SMAU NAA iUJA VISOKI/ ZVUHICI OTVORiHA VRATA PROZOR S RIUKAMA DVORIK PROSTORIJA ZA .STRAU SIAVNA VRATA OD VAlOVITOeUMA VRATA Zatvor Pokazalo se da sanitarni vor dijelimo s uvarima. Njihovo je rublje visjelo na icama. U jednom se kutu nalazila velika bava za naftu puna vode. Bio je tu i dugi betonski umivaonik s etiri-pet slavina te normalni arapski zahodi, koji su, kao i obino, bili zaepljeni. Prema Stanovim rijeima, itav je taj prostor smrdio.

143

Prolo je tjedan dana. Katkada bi u eliju ulazili triput na dan, katkada dvaput, a nekad i po est-sedam puta. uli smo kako se vojaci stalno preetavaju tratei vrijeme. I hranili su nas jednako neredovito. Ponekad bi kabli doao u vrijeme doruka, katkad kasno popodne, a nekad i s prvim mrakom. Obroci su se uvijek sastojali do riine juhe ili kuhane rie, neke zaista mutne tvari pune pijeska i blata. Uvijek su nam govorili da smo sretni to i to dobivamo. Jednom BRAVO TWO ZERO su nam dali kosti koje su drugi ljudi ve bili glodali. Pohlepno smo se bacili na njih. Mora da su gledali neke od onih zatvorskih filmova u kojima zatvorenike indoktriniraju preko radija, jer su svakog jutra, u praskozorje, ukljuivali radio koji je svom snagom tretao negdje ispred naeg prozora. Bilo je to kao da nam zvunik breni u eliji: ratoborne govorancije isprekidane ponekom engleskom rijeju, primjerice "Bush" ili "Amerika". Zatim bi na red dole molitve, pa opet blebetanje. Tako je to trajalo sve do mraka i potpuno nas izluivalo. Bombardirani smo bili svake noi. Uvijek se ula sporadina paljba protuavionskog topnitva iz okolice grada, ponekad i iz naeg zatvora. Osjetili bismo podrhtavanje topova na krovu i uli kako se posade bitnice svaaju i viu. Kao da im nikako nije ilo u glavu da je zrakoplov u trenutku kad ga uje ve ionako izvan domaaja topnitva. Nou 13. dolo je do jake pucnjave lakim orujem po ulicama uokolo zatvora; potrajalo je to dvadesetak-tridesetak minuta. to se to, jebem mu, tamo dogaa? - upitao je Dinger. On i Stan podigli su me do prozoria. Uspio sam glavu podii tek toliko da vidim svijetlei metak u horizontalnom letu. Odasvud je tuklo. Mora da je nekakav prevrat ili vojni udar. Puca se sa svih strana. Nekoliko noi kasnije odluili smo pokuati uspostaviti vezu s tipovima u ostalim elijama. Znali smo da se momak do nas zove David i daje Amerikanac. Za Russella nismo bili sigurni. Odluili smo potaknuti neku vezu s njima. Riskirali smo batine ili neto jo gore ako nas uhvate, no zakljuili smo da se isplati pokuati. Ako njih oslobode ili ako pobjegnu, moi e bar obznaniti naa imena. Na kraju svake veeri, kad su poobavljali svoje dunosti, uvari bi zatvorili glavna vrata hodnika te izali na dvorite. Moglo se s pravom pretpostaviti da nas od trenutka zatvaranja tih vrata vie ne mogu uti. Otiao sam do naih vrata, zastrtih vreama od rie, te pozvao u pomo. Da se odazvao neki od uvara, rekao bih mu da je jedan od nas istinski bolestan te da mu treba pomo. Nita nismo uli. ono ANDY McNAB BRAVO TWO ZERO

Viknuo sam: - David! David! uli smo nekakvo utanje, a zatim: - to je? to je? - Koliko si dugo ovdje? - Nekoliko dana. Rekao je da su on i jo jedan ofer iz transporta, neka ena, zalutali preko granice te da je nastrijeljen. Ranjen je u trbuh, a nema pojma to se dogodilo sa enom. - Tko je tamo dalje, do tebe? - upitao je Dinger. - Jedan marinski zrakoplovac po imenu Russell. - Russell! Russell! Odgovorio je pa smo se svi upoznali. - to si uo? - upitao sam ga. Russella Sanborna skinuo je projektil Sam dok je bio na 10 000 stopa iznad Kuwaita. U zatvoru je tek par dana. Zakljuili smo da smo mi jedini zatvorenici te da emo pokuati ponovno razgovarati. Jednoga jutra, 15. ili 16., uli su uvari, pa smo se, kao obino, digli i nasmijeili im se. Neke su se stvari ve

144

pomalo ustalile. Rekli bismo "Dobro jutro", uzvratili bi nam s "Dobro jutro", a zatim bijedan od nas izaao i ispraznio abar. Toga jutra nije bilo osmijeha. uvari su doli u pratnji jednog mladog oficira, koji je prstom pokazao na mene i rekao: - Ti - poi sa mnom. Imao je bijeli zavoj koji mi je stavio na oi. Ruke su mi oko-vali sprijeda, a preko glave nabacili mi deku. Praen straarima, asnik me poeo odvoditi izvan zatvora. Drao me za nadlakticu ispod deke i vukao. Zirkao sam ispod poveza i motrio tlo. Proli smo kroz ulazna vrata, zastali malo da s nekim porazgovara pa produili. Hodali smo prilino hitro kad me naveo izravno na stup za rasvjetu. Od iznenaenja sam se sruio. Nos mi je prokrvario. Oficir je smatrao da je to sjajno. Uli smo u neku zgradu, uspeli se po stubama te uli u neku prostoriju. Gurnuo me do nekakvog ormara; reeno mi je da sjednem suelice zidu i prekriim noge. Vrata su se zatvorila. Pojma nisam imao to slijedi, no bojao sam se najgorega. Minutu kasnije strgnuli su deku i povez; reeno mi je da ustanem i okrenem se. Bio sam u nekakvom uredu. Svjetlo je bilo jako i otro. Uza zid je stajao nekakav stolac, pred njim videokamera s mikrofonom na stativu. Sada sam znao zato su me prestali tui po licu. Bio sam okrenut prema upravitelju zatvora. Kad je vidio u kakvu je stanju moj nos, razbjesnio se na mladog oficira. Ionako sam grozno izgledao, pa mi nije bilo ba jasno to mijenja na stvari krvarenje iz nosa. Odveli su me kroz susjedna vrata do umivaonika i rekli da isperem krv. Povez mi je posluio umjesto runika. Zatim su mi dali ealj i ogledalo te rekli da se poeljam. Tu, meutim, nije bilo pomoi. Kosa je bila previe zamrena i slijepljena od krvi. Ovo mi je bilo prvi put od odlaska iz baze da vidim svoje lice. Izgledao sam poput Ben Guriona koga je netko lopatom opalio po glavi. Imao sam prljavu, zaputenu bradu, a koa mi se ljuskala. Sva su mi usta bila krastava. Nisam mogao povjerovati da me ele iskoristiti za snimanje. Da im uinim po volji, uredio sam se donekle, ali ne previe: nisam elio da se svojoj publici uinim suvie zdravim. Sjeo sam pred kameru, mozgajui na koji u odgovarajui nain pokazati da ovo radim protiv svoje volje. Sjetio sam se da su se za vijetnamskog rata ljudi vraali kui da bi ih ondje sudski progonili zato to su neto potpisali ili rekli da bi spasili svoj ili neiji ivot. Ljudi su shvatili da trebaju raditi neto nesvakidanje dok su izloeni medijima ili se pak potpisati lijevom rukom, da bi onima koji ih poznaju bilo jasno da tu neto nije u redu. Odluio sam da u to je mogue due drati kaiprst desne ruke u uspravnom poloaju te da u ga stalno dizati do lijevog oka, pod izlikom da me to oko boli od udarca o kandelaber. Sjedio sam i ekao. Pojavio se vojak s tri aice aja. Ponudio mi je jednu. - Postavit emo ti nekoliko pitanja, Andy - rekao je major. - elim da na njih iskreno odgovori pred kamerom. A onda, tko zna, moda bi uskoro mogao i kui. - On, puno vam hvala. Postavio mi je sva ona pitanja koja su mi i prije postavljali: ime, broj, in, datum roenja, vjeroispovijed. Pojedinosti o helikopteru i VBP-u, te to radimo u Iraku. Za kamerom, iza reflektora, bio je momak s crnim naoalama kojemu lice nisam dobro vidio. On bi u ANDY McNAB mikrofon govorio arapski, a zatim postavljao pitanje na engleskom. Odgovorio bih, a on bi preveo. Neprekidno sam prstom trljao oko i nikad nisam gledao izravno u kameru. Sve sam se vrijeme trudio da ispadnem dremovno i nesuvislo. Vrijedilo je pokuati. Ili u s ovim uspjeti ili e me malo iukati. Zapravo, nisu uope reagirali. To je to - rekao je major nakon dvadesetak minuta. - Sad e ii natrag. Dok sam ustajao da krenem, momak s crnim naoalama rekao je: - Zna da tvoji nikad nee pobijediti, zar ne, Andy? - Zato? - Zato to se previe oslanjate na tehniku. Ponovno su mi zavezali oi pa me vratili u zatvor i strpali u jednu drugu eliju, sama. Bio sam potiten. Pomislio sam da u sada, kad su me snimili, ostale dane provesti u samici. uvari su uli u eliju s povezom u rukama pa kazali Dingeru: - Sad si ti na redu. Dinger je jednim pogledom spazio krv na povezu pa zagrmio: - Jebite se! - Pomislio je da su me ubili ili pak da sve kree iznova. Bilo kako bilo, kane li ita od toga uiniti, morat e s njim obraunati ovdje i sada. Dolo je do, kako se Stan kasnije izrazio, "malog natezanja", koje je zavrilo time da su drugi straari nahrupili u eliju i prislonili im puke uz glave. Odveli su Dingera, a Stan je pomislio: a onda mene. Pred kamerom Dingeru su dali cigaretu. Kad je rije o puenju, on spada medu one koji cigaretu dre izmeu palca i kaiprsta, no pred kamerom je puio elegantno, pridravajui cigaretu srednjim prstima lijeve ruke, poput junaka

145

iz neke drame Noela Covvarda. Stan je odluio da e neprekidno objema rukama zaglaivati kosu te da e gledati u pod. Dok su njega intervjuirali, mene su vratili Dingeru. Pokuali smo dokuiti zato smo radili te snimke. Molili smo se da budu pokazane medijima, kako bi nai kod kue znali da smo ivi. S uvarima smo, to smo mogli ee, razgovarali o njihovim obiteljima. BRAVO TWO ZERO Koliko imate djece? Nedostaju li vam? Viate li ih? Postigao sam uspjeh kod Jerala. Bio je mrav i mlad deko, tek je prevalio dvadesetu. Vrlo je dobro govorio engleski; govorio je kao da se ispriava, kao da su mu pritom ramena stalno uzdignuta. Ja sam zapravo bubnjar - rekao je. - Sviram u grupi koja se zove Queen. Nastupamo u bagdadskom hotelu Meridien. Njegovi omiljeni izvoai bili su Boney M i Michael Jackson, pa bi svaki put kad bi me vidio zapjevao: - On je lud kao... Oh, Andy, elim doi u London - kazao mi je jednoga dana. - Kad doem, hoe li me provesti po Londonu? elim svirati u nekom tamonjem hotelu. - N...da, jasno - slegnuo sam ramenima - kad jednom zavri rat, moemo postati prijatelji. Moe doi u London. - Da, Andy, ljubim te. - eznutljivo mi je piljio u oi. Ljubim te. Ljubi li ti mene? - Da, Jeral, i ja tebe ljubim. im je otiao, ona ostala dvojica stala su me grdno zajebavati. - Dat u ti mjesenu plau ako mi dopusti da te gledam rekao je Dinger. - Daj mi godinji prihod, pa neu priati ostaloj vojsci rekao je Stan. Jeral je bio dosadan, ali smo od njega ipak dobivali dodatni kruh i mrvice informacija. U jednoj se etapi pojavila nekakva inicijativa iz Kremlja i Jeral je rekao: - Uskoro e rat zavriti. Gorbaov e sve urediti. Zaista je dolo do nekakve inicijative, jer smo uli mnogo skandiranja i revolverskih pucnjeva s ulice. Neki su uvari nahrupili, a Jeral je kazao: - Rat je gotov! - Otkud zna? - upitao sam. - Saddam Hussein je potpisao ugovor. Objasnio je narodu da ne moe dopustiti da toliki neprijatelji ginu. On je ovjek pun suuti. Naa procjena sere li on ili ne zasnivala se na tome hoe li te noi biti bombardiranja. Bilo ih je. Jeral taj put nije imao pravo, ali nam je rekao kad su otpoele bitke na kopnu. Stan je uspostavio dobre odnose s jednim starijim narednikom koji nije znao ni rijei engleski. Izmeu njih dvojice razvila se simpatiANDY MCNAB ja, a Stan je s tim ovjekom komunicirao preko drugih uvara. Pitao bi ga koliko ima djece, pa bi se ustanovilo da ovjek ima dvije ene i petero djece. Stan bi na to rekao: "Ono, vrlo snaan mukarac", to bi naredniku jako godilo. Imali smo mi i problema s uvarima. Povremeno bi nas, dok smo iznosili abar, izlupali. Uvjerili bi se da si sam, pa bi doli i ispraili te. Jednom su zgodom natjerali Dingera da im izvede Mjeseev ples Michaela Jacksona. Pustili smo im to na volju. TS, radilo se samo o nekoliko udaraca nogom i bubotcima. Sruili bi te, malo bi ti se smijali, i to bi bilo sve. Jednom je prilikom zahod bio zaepljen njihovim drekom. Odveli su me onamo i prisilili da ga golim rukama odepim. Nakon toga natjerali su me da obliem vlastite prste. Bio im je to glavni tos. Jednog je jutra s abrom u sanitarni vor otiao Stan. Kad ga je oistio, ponudili su mu da ga napuni vodom iz bave. Zahvaljujui im na ljubaznosti, spustio je abar u bavu i doivio jak elektrini udar od kojeg je odletio na zid. uli smo njegove krike i salve njihovog histeri-nog smijeha. Generator je bio u pogonu, a oni su ga bili spojili s bavom. Baghdad je i dalje svake noi bio izloen zranim napadima. Ako bi neka bomba pala preblizu ili bi netko izgubio prijatelja ili roaka, uvari bi doli i pobrinuli se da i mi toga budemo i te kako svjesni. Poeli su nas ee i otrije mlatiti u zahodu. Nas smo se trojica dogovorili da neemo, krenu li na nas dok smo zajedno, to tek tako otrpjeti. Jedne noi prilikom bombardiranja bomba je pala blizu zatvora. Od samoga smo poetka zastupali stav da emo,

146

bude li pukotina u zidu tolika da se moemo kroz nju provui, iskoristiti zgodu. Ako bombe padaju toliko blizu, a ti ne krene, vjerojatno e skonati od vlastitih projektila. Te su noi imali gubitaka. Mogli smo ih uti kako vrite i krie, kako prate svi prozori u susjedstvu. Ali Babin grad zaista je bio pod vatrom. uli smo viku nedaleko od ulaznih vrata u vanjsko dvorite, a onda zvuk vrata koja se otvaraju. Mogli smo naslutiti to e se dogoditi. Jasna stvar, uvari su uli i premlatili Russella i Davida. Zatim su dva klipana s fenjerima urliui dola do nae elije. Bili su u kacigama i s uprtaima. Oruje im je visjelo oko vrata, a u rukama su imali pendreke. BRAVO TWO ZERO Digli smo se kad su nahrupili u eliju. Mogli su nas poubijati onim pendrecima; dovoljno te samo dobro oinuti po glavi. U filmovima junaka isprebijaju na mrtvo ime, da bi se on ve nakon nekoliko trenutaka osvijestio i krenuo u spaavanje svijeta; u stvarnom ivotu, meutim, podigne li ruku da se zatiti, pendrek e ti je slomiti. Mora da su im nae oi govorile da smo spremni za otpor. Stali su kao ukopani i zapiljili se u nas. Mi smo isto tako zurili u njih, pa su se na kraju unatrake povukli prema vratima. Stali su na vratnicama i pretvarali se da napinju oruje, no zatim su uzmaknuli i s treskom zalupili vrata. Nismo mogli povjerovati. Moda bismo se i nasmijali da nismo morali sluati stenjanje i jecanje ostalih momaka iz hodnika. Isti smo postupak primijenili jo jednom, no taj put razlog nisu bile bombe nego jedan Amerikanac. Amerikanci su, ini se, imali neodoljivu potrebu za meusobnim komuniciranjem sa svojim sunarodnjacima, pa bilo to i po cijenu valjanih batina. Amerikanci u naem bloku doznali su da ima jo njihovih u blizini, i to ih je navelo na akciju. David je povikao: - Ubio bih za burger king. uvar koji se sluajno zatekao u praonici nauo ga je; ve nakon nekoliko trenutaka upali su klipani. No svoje je izgutao Russell, a ne David. Njegova je elija bila blia praonici, pa su uvari stoga stvorili pogrean zakljuak. Gadno su ga isprebijali te odvukli u eliju za kanjene. Zatim su se vratili te i Davidu opalili nekoliko amara, a onda doli k nama. Bila su trojica. Imali su kacige i vitlali su pendrecima. Pozdravili smo ih pogledom koji je govorio: - Hajde, navalite! Povukli su se viui: - Razdvojit emo mi vas. - Prijetnja je bila groznija od mogueg batinanja. Zaudo, nita se nije dogodilo. Mogli smo samo nagaati da deki nisu izvijestili o ovom incidentu kako ne bi izbio na vidjelo njihov kukaviluk. Postali smo atrakcija. uvari bi dovodili svoje prijatelje i lokalne glavonje, pa se napuhavali i pravili vani; napinjali su oruje i ciljali u nas. Jednog je dana doao nekakav krupni debeli tip s pitoljem makharov. Napeo ga je, podigao, uperio u Dingera i povukao otponac. Udarac je udario u prazno. uvari su uivali. Debeli se gad poeo smiANDY MCNAB BRAVO TWO ZERO

jati, svi su se njegovi kompii poeli smijati, pa smo im se i mi pridruili. Dinger je nekako itavu ovu situaciju uspio preokrenuti u svoju korist, pa je zavrilo s time da se domogao cigarete, koja mu je uljepala itav taj dan. Svakog smo popodneva nastavljali temeljito prouavati karte. Nastojali smo upamtiti svaki detalj tako da, kad uteknemo i izvuemo se iz naseljenog podruja, moemo ustanoviti gdje se nalazimo. Mislim da smo se nakon nekog vremena toliko izvjetili da bismo im ugledamo neki prometni znak, mogli tono utvrditi gdje smo. Prouavanje karata oduzimalo je mnogo vremena. U trenucima dokolice, meutim, sjedili smo i naklapali o svemu i svaemu. Nekoliko sam im puta ispripovijedao svoju ivotnu priu, sve dok svi nisu znali sve o Peckhamu i moje tri bive ene, gotovo onoliko koliko i ja sam. Stan bi nam priao o svom ivotu u Rodeziji i o svojoj obitelji. Imali su magarce, kojima su kopita bojili jarkim bojama. Ispriao nam je jednu osobito zgodnu priu o tome kako je jednog dana gledao kako je itavo krdo slonova dolo u vonjak da pojede jabuke koje je sruio vjetar. Voe je ve bilo toliko staro da je poelo fermentirati i nije trebalo puno vremena da se slonovi izvale, potpuno pijani. Dok su tako spavali, naila je skupina majmuna te pojela preostale jabuke. Popeli su se na stabla da otpoinu nakon gozbe i uskoro su i oni bili nacvrcani. Jedan je majmun toliko zastranio daje pao s grane, povukavi za sobom jo dvojicu. Pali su na glavu pijanog slona, koji se tada osvijestio i poeo juriati uokolo. Druga je zgoda bila mnogo crnja. Stanovi su imali slugu koji je sa svojom obitelji ivio u malom bungalovu na njihovu imanju. Jedne noi skupina pobunjenika uhvatila ga je i ustrijelila zato to je radio za bijelca. Njegovo su truplo odvukli do bungalova i ostavili ga na pragu kao upozorenje ostaloj familiji. Upozorenje je upalilo. Nedugo

147

zatim Stan je stupio u vojsku postavi pripadnikom postrojbe za brze protuudare. Kad je proglaena neovisnost, oajni se Stan iselio iz Rodezije. Pokuali smo Stana uputiti u finese punka. Tri su nam dana trebala da se sjetimo svih rijei pjesme "Down in the Tube Station at Midnight", a onda smo pokuali uiti njega. Uskoro je odustao. - Ne razumijem sva ta britanska sranja - poalio se. - Zar vi, deki, ne znate nita od Rolfa Harrisa? Jadni Stan. Bio je opsjednut spremanjem hrane: i kad je bio gladan, nastojao je togod sauvati za crne dane. Troio je mnogo vremena i domiljatosti na prikrivanje hrane pred uvarima, a onda bismo ga mi probudili ujutro i traili da je podijeli s nama. Na koncu konca, emu e inae ovjeku prijatelji? Vrijeme smo provodili i gimnasticirajui ili pak pregledavajui ozljede. Jako sam se brinuo zbog propadanja zubi. uvari su gotovo redovito pljuvali u nau hranu, pa sam zamiljao kako gnusne irake bakterije napadaju moje krnjotke i kvare ih, te da e tako i svi moji preostali zubi poispadati poput domina. Pomno smo biljeili datume; osobito sam se snudio 24. Nisam mogao da ne razmiljam kako bih proveo taj dan da sam u Engleskoj. Bi li Katie itav dan provela s nama ili bih je samo nazvao i poelio joj sretan roendan? Potkraj mjeseca major je poeo sve ee navraati, ponajee u predveerje. Puno bi nam priao o tome kako je u Iraku nakon revolucije divno. Postoji sveobuhvatan sustav zdravstvenog i socijalnog osiguranja, objasnio nam je, te svatko navrivi odreenu dob, dobiva pristojnu mirovinu. Saddam je svima osigurao besplatno kolovanje, ukljuivi i sveuilino, pa makar ono iziskivalo i studij u inozemstvu. Naa djeca u koli itaju Shakespearea - rekao je jed nom prilikom, pokazujui primjerak Hamletu. - Sino kad sam iao kui, jedna je bomba pala iza mene. Biti ili ne biti - Alahova je volja, je li tako? Nitko od nas nije rekao nita; nakon kratke stanke promrsio je: - Znate, ovdje se s vama lijepo postupa. Nama je ovo bio najbolji mig da je rat pri kraju. Nismo mu rekli ime se bave njegovi uvari kad im okrene lea, jer bismo time samo pogorali situaciju. Upamtite samo to da ono to se ranije dogodilo nema nikakve veze sa mnom - ponovio je. Mora da mu je bilo jasno da se ratna srea okrenula protiv njih, pa je zato uvao vlastitu guzicu. Jedne smo noi uli kako se otvaraju vrata te neko stenjanje i jecanje. Mrsko mi je bilo nou sluati otvaranja vrata, jer sam se odmah osjeao nesigurnim. Po ovim zvucima bilo je jasno da dovode zatoANDY MCNAB BRAVO TWO ZERO

enika i da ga smjetaju u eliju. ulo se dosta mumljanja, a onda odjednom dugo, glasno vritanje. S ovjekom smo uspostavili vezu idue noi. Zvao se Joseph Small, a pozivni znak bio mu je Maak lutalica. Bio je major, zrakoplovac amerikih marinaca. Jadnika su sruili, kako nam je uspio rei, zadnjeg dana rata na kopnu. Loe je proao pri padobranskom prizemljenju: ostao je visjeti na drvetu. Zadobio je otvoreni prijelom noge, a Iraani su mu nogu stavili samo u udlagu i tako ga otpravili. Divno je bilo uti vijesti. Rat na kopnu ne samo da je bio otpoeo nego je bio gotovo i zavren, a Irak se naao na leima. No s Josephom Smallom doli su i novi problemi: naime, to je bilo vie Amerikanaca, to se vie i brbljalo. Nisu htjeli oslukivati da provjere jesu li uvari u blizini, nego bi jednostavno razvezali, a ishod bi bio lo za sve nas. I dalje sam se plaio da e nas raseliti. Joseph je bio vrlo zabavan jer je ginuo za cigaretama i uvijek ih je traio, ali ih je uvijek traio nabusitim tonom, pa su ga uvijek lijepo odjebali. Dinger je, meutim, bio primjeran diplomat: pri svakom majorovom nailasku izvukao bi od njega cigaretu. Na kraju smo zakljuili da vie neemo zapoinjati razgovor s Amerikancima. Pustili bismo ih da zametnu priu, pa ekali da vidimo kako e reagirati uvari. Ako bi reakcija izostala, ukljuili smo se, uvijek nastojei doi do to vie informacija. Je li Crveni kri bio o ikome obavijeten, upitali smo. Misle li da smo mrtvi? Znaju li da smo ivi? Joseph Small mogao nam je rei samo to da Crveni kri nema nikakvih vijesti o nama; svi se vodimo kao nestali u borbi. Bush je ba bio objavio da e, ako svi zarobljenici ne budu osloboeni, saveznici ii sve do Baghdada. Ovo nas je razdragalo u jednome: barem pobjeujemo, pa postoje, dakle, dobri izgledi da e nas osloboditi. No isto su tako postojale anse da i ne budemo osloboeni. Znali smo da su Iraani u kontaktu s PLO-om. Hoemo li se kao najbolji kompii nai zajedno s Terrvjem Waiteom uureni i prikovani uz isti radijator?

148

No u svemu ovome bilo je i smijenih stvari. - Tko je to? - zagrmio je neiji glas. - Major Joseph Small, Marinski korpus. - Russell Sanborn, kapetan, Marinski korpus. - Zrakoplovac? - Da, gospodine. Bilo je ovo zaista sve po propisu, ravno iz Top Gvna. Dan nakon dolaska Josepha Smalla donijeli su na nosilima sanitetskog narednika Troya Dunlapa s ozljedama kraljenice. Bio je s nekom lijenicom koja je slomila obje ruke i koja je takoer pala u zarobljenitvo. Ostalo osoblje Black Hawkn poginulo je kad su ih sruili. Amerikanci su, naravno, smjesta s njime stupili u kontakt. Major Small? Major Joseph Small? Sranje, gospodine. Pa ja sam iz ekipe koja vas je trebala pronai i spasiti! Pobrinuli smo se da dobro zapamti naa imena, ako bi ga, zbog ozljeda, repatrirali ranije. Nekako u to vrijeme bombardiranje je prestalo, ime je potvrena Smallova pria. Bombardiranje je za nas bilo svojevrstan barometar. Pone li ponovno, znat emo da je sve otilo u kurac. Tijekom poslijepodneva dva su praska odjeknula u kratkom razmaku. Nakon prvoga ptice su se vrlo glasno razletjele, a nastala je i velika larma. Nae nade u brzo osloboenje izblijedjele su s jekom praska. Pokuao sam razmiljati optimistiki. Iraanima sada nai propisno prae tur. Smallove su informacije upuivale na to da je svretak pitanje dana, a ne tjedana. A mora da se stvari razvijaju dobro kad ve imamo i dnevne zrane napade. No nisam uo protuzrakoplovnu obranu. Jeral mi je potvrdio da je nad gradom mlanjak probio zvuni zid - nisam znao da li na zrakoplov ili njihov. Rano ujutro 3. oujka otvorila su se vanjska vrata dvorita, a zatim i glavna vrata zatvora. Uslijedilo je mnogo zveckanja kljuevima, osornih glasova i vike. Davidova se elija otvorila. Svi smo se napreg-nuli da ujemo to se zbiva. uli smo glasove: - Ide kui. Zgledali smo se, a onda je Stan kazao: - Do kurca, stari moj, ovo je divno sranje. Naa su se vrata irom otvorila i na njima se pojavio uvar s ploicom u rukama. - Stan, Dinger. Vi sada odlazite kui. Priekajte ovdje. ine ANDY MCNAB Andvja nije bilo. Bio mi je to jedan od najgorih trenutaka u ivotu. Naa najdublja strahovanja obistinila su se. Kane zadrati taoce. Okrenuo sam se Dingeru i rekao: - Ako ide kui, svakako se javi Jilly. Dinger i Stan su mi prije odlaska pruili ruke. - Ne brini se - rekli su. Da se ne brinem? Treperio sam toliko da samo to nisam poletio. Ostavi sam u eliji, prvih sam nekoliko sati proveo saa-lijevajui samog sebe. Drago mi je bilo to deki odlaze, ali time nisam mogao izbrisati osjeaj naputenosti. Nakon tolikih tjedana druenja iznenadnu sam osamljenost doivio gotovo kao fiziku bol. Prisilio sam se da razmislim o drugim mogunostima. Mora da je rat zavrio, o tome nije bilo nikakve dvojbe. Znali smo daje Smallov borbeni let bio jedan od posljednjih, a od tada je prolo ve dosta dana. Zato su onda od naih oslobodili samo trojicu? Jesu li ih doista oslobaali? Popodne je doao major s cijelom svojom svitom. - Da, istina je - rekao je. - Tvoja su dva prijatelja otila kui. Uskoro e biti kod kue sa svojima. Moda e i ti uskoro. Moda za dan, moda za dva dana, ne znam. Ali zapamti, ono to se dogodilo drugdje nema nikakve veze sa mnom. Ja sam odgovoran za ovo to se zbivalo ovdje. S tobom se lijepo postupalo. Kimao sam i potvrivao kao luak. Dao mi je dvije narane koje sam pojeo im je otiao. Koru kao i sve ostalo. Poeo sam se osjeati bolje. Kasnije toga istog popodneva odvukli su me i na dvoritu posadili na sunce. Sjedio sam i upijao sunane zrake pet minuta, a onda su mi se pridruila dva uvara koji su poveli razgovor o top-listama. Njihovi su noviteti kasnili najmanje dvadeset godina, no to im nisam elio spominjati. Umjesto toga raspravljao sam o vrijednostima pojedinih hitova Boney M i Abbe, kimajui glavom i slaui se sa svime to su rekli, tako da mi je od klimatanja umalo otpala glava. Svi su bili vrlo ljubazni, pa sam iz toga zakljuio da se neto sprema. Te se veeri neto udno dogodilo Josephu Smallu. Leao sam na podu elije kadli sam uo da se njegova vrata otvaraju te da

149

BRAVO TWO ZERO u eliju ulaze neki ljudi. ulo se neko mrmljanje, a onda su se, minutu kasnije, vrata zatvorila i sve je utihnulo. U suton nas je straa ostavila same. Nas smo se trojica upustila u razgovor, pa sam zapitao to se dogodilo. Jedan je iraki vojnik doao u moju eliju - rekao je. - Bio je u borbenoj odori i u vrlo loem stanju. Obrasla ga je brada, nosio je uprtae i kacigu, a izme su mu bile posve izre zane od stijenja. Uao je, pogledao me, salutirao i izaao. udno, Andy, vraki udno. Mogli smo samo pretpostavljati da je bio povuen iz Kuvajta te daje zbog nekog neobinog razloga poelio vidjeti zarobljenika. Sljedeih pola sata proveli smo mozgajui o tome zbog ega su otile dvije grupice, ali ne i mi, no nismo nali rjeenje. Ve drugu no nisam mogao spavati. Prve noi bilo je to zato to sam bio silno potiten, ove pak zbog uzbuenja to li e donijeti jutro. U sitne sate 5. oujka otvorila su se ulazna vrata, a ja sam skoio na noge sav ustreptao od iekivanja. Otvorila su se Russellova vrata. - Russell Sanborn? Ide kui. Zatim Josephova vrata. - Joseph Small. Ide kui. Zatim je na red doao onaj na nosilima. I napokon ja. Andy McNab? McNab? Da, ii e uskoro kui. Stavili su nam lisiine, pa nas jednog po jednog izveli iz elija. Proli smo kroz vrata koja vode na dvorite, pa onda kroz ona druga vrata, a zatim su nas ukrcali u autobus. Prvi put sam vidio tijela koja pripadaju glasovima iz drugih elija. Joseph Small je bio mnogo stariji nego to sam zamiljao. Bio je ovjek koji je dobrano zaao u etrdesete godine i koji je, s obzirom na svoje rane, dobro izgledao. Jedino to sam dotad vidio od Russella Sanborna bilo je jedno oko i prst kojim je spustio krajiak deke da bi mogao gledati van i vidjeti ljude koji, prolazei pokraj njegove kanjenike elije, krope pod prljavtinom. Osim te rupe, u njegovoj eliji nije bilo nikakva svjetla. Glas mu je bio dubok, gromak, pun autoriteta, pa sam oekivao goru od ovjeka. U naravi je, meutim, bio vrlo slabane grae. -i 1 n ANDY MCNAB Proli su kroz autobus i svima nam povezali oi. Povezli smo se cestom nekih 25 metara pa stali. Kao da smo ukrcavali jo jednu skupinu zarobljenika, koji su nam zvuali kao Saudijci. Pretpostavljam da smo bili zatoeni u zatvoru koji je imao dva potpuno simetrina krila. Vozili smo se etrdesetak minuta. Zaustavili smo se. Zauo sam zvuk zrakoplovnih motora. Sjajno, pomislio sam: jednostavno e nas ubaciti u avion i odjebati. No iskrcali su se samo Saudijci. Zatim su nas straari poeli prozivati. Kad su me pozvali, poao sam, i dalje zavezanih oiju, pa su me uveli u neku zgradu. Prema odjecima zakljuio sam da smo u nekakvom hangaru. Onako svezanih oiju i ruku, postrojili su nas u dugu vrstu. ulo se glasno itanje fenjera i zvui vojnika koji se kreu. uo sam disanje ljudi koji su stajali pokraj mene. Dugo su nas ovako drali. eludac mi se opet uzjogunio, pa sam osjetio slabost. Nagnuo sam se naprijed i nosom oeao o zid od opeka. Iznenadni slijed zapovijedi smjesta me uspravio. uo sam zloslutni, metalni odjek napinjanja oruja. Dobro, dakle tako, pomislio sam. Toliko to se osloboenja tie; ovi e nas pobiti. Duboko sam udahnuo i ekao. Nita se nije dogodilo. Stajali smo tako u potpunoj tiini pet minuta, svi suspreui dah. Dok smo stajali pred zidom,.bivalo mi je sve gore i gore, pa sam se na kraju presamitio sruivi se na koljena. - Moram na zahod - viknuo sam. Netko me zgrabio za ruku i gurnuo naprijed, ali dok smo stigli ja sam se ve uprskao driskom. Vratili su me natrag u vrstu. Jednog po jednog odveli su nas u siune elije. Skinute su mi lisiine, pa sam rukama mogao dotaknuti zidove s obiju strana. No ovdje su bile tri deke, pravi luksuz, i prozori. Nou sam svakih pet minuta morao nabijati po vratima. Svaki put bi se odazvao uvar i odvukao me na zahod. Tamo bi stajao nada mnom sve dok ne bih ispraznio zadnjicu. No smo, dakle, proveli etuckajui. U zoru su nam dali dobar doruak: jaje, dem i kruh te vru crni aj. Budila se nada. Pogledao sam iz elije i ugledao gomile starih uniformi sloenih na podu te ute zatvorske pidame ratnih zarobljenika sa salonkama. Pomislio sam, ovo je otpusnica.

150

BRAVO TWO ZERO Sat nakon doruka otvorila su se vrata moje elije. Poveli su me hodnikom do jedne sobe, u kojoj su se nalazili stolac, stol, zrcalo, voda i britva. "Brija" me poeo brijati, no radio je to toliko nespretno da mi je izrezao lice. Krv mi je tekla niz bradu. - Mogu li se sam obrijati? - upitao sam. - Ne. Ti si opasan ovjek. Nisu mi dopustili da na kraju isplahnem lice. Morao sam stoga sapunicu i krv obrisati-kouljom. U eliju su me sprovela dva vojnika, rekavi mi da se svuem. Predali su mi jednu od onih utih uniforma oduzevi mi odjeu. Tuno i utke oprostio sam se od svoje mape za bijeg i kompasa. - Ime? - McNab. - Ii e danas kui. Uskoro. Ponovno su mi preko oiju stavili povez. elije su se otvarale jedna za drugom. Vojnik je provjerio ime, skinuo povez s oiju, a onda smo izali i svrstali se u red. Netko mi je pristupio slijeva i oduevljeno me zgrabio za ruku. Ja sam John Nicol - iroko se osmjehnuo. Potresao sam mu ruku. Primijetio je da gledam njegovu zelenu RAF-ovu dolevitu ispod utog haljetka. Petnaesta eskadrila - kazao je. - Tornadosi. Bio je zaista veseo momak, ali ni izdaleka izvan sebe kao Amerikanci. Oni su se ponaali kao da su ve u Sjedinjenim Dravama i nekolicina straara ve se zbog toga bila unervozila. I dalje sam se obuzdavao. Na kraju tunela pojavilo se svjetlo, no tko je mogao rei da to nije tek jo jedan uvar koji nam prilazi s fenjerom? Jo su nam jednom povezali oi te nas poveli u dugakoj koloni. Nakon nekoliko metara opet smo se zaustavili, a niz kolonu poao je vojnik koji nas je trcao enskim parfemom. Stisnuo sam zube. Miris sam jo i mogao podnijeti, no alkohol me pekao po loe obrijanu licu. Ukrcali smo se u autobus; nakon otprilike pola sata reeno nam je da moemo skinuti poveze. Prozori su bili zastrti, ali sam kroz jednu pukotinu uspio vidjeti bombardirane mostove i graevine. Svakodnevni in ..^. ANDY MCNAB BRAVO TWO ZERO

je ivot, meutim, tekao dalje. U autobusu je bilo vrlo veselo. Piloti su se meusobno pozdravljali, a straa je samo sjedila sprijeda ne mijeajui se u to. Ovo je, meutim, mogao biti najvei mogui blef, pa sam stoga odluio da se drim povueno. Stali smo pred hotelom Nova. Sve je vrvjelo od vojske i snimatelja, a bilo je tu i cijelo jato vozila Crvenog kria. Osjetio sam se malko oputenijim. Glavno je predvorje bilo prepuno, kako mi se u prvi mah uinilo, Iraana, no pokazalo se da je to alirsko medicinsko osoblje. Dio Saddamove pogodbe s Crvenim kriem bio je da Alirci osiguraju medicinsko osoblje za Baghdad. Alirci su stanovali u hotelu i pomagali u lokalnim bolnicama. Uveli su nas u prijemnu dvoranu te, dokumentacije radi, razdvojili prema nacionalnosti. Hotel je bio bez grijanja, tople vode, liftova. Rasvjete je bilo, no Crveni je kri sebi dovukao sve potreptine, ukljuujui i vlastitu hranu. Bilo je ovo prvi put daje Crveni kri od Iraana o nama dobio ikakvu informaciju. Pa i sada, popisi koje su dobili bili su nepotpuni. Bilo je to, dakako, krenje enevske konvencije, ali neznatno u usporedbi s ostalim to smo iskusili kao ratni zarobljenici. Jako me zanimalo da doznam togod o Dingeru i Stanu. Jesu li kakvi zarobljenici osloboeni prije nas? - upitao sam jednu enu. Osoblje Crvenog kria inili su ljudi u vrlo irokom rasponu - od ena dvadesetih godina pa do mukaraca na pragu ezdesetih. Bio je to nevjerojatno hrabar i struan svijet. Ja se njihovim poslom ne bih bavio. - Da. Izali su preko Jordana. - Moete li mi moda dati imena Britanaca? Provjerila je popis i pronala Dingerovo i Chrisovo prezime. Drugih prezimena koja bih prepoznao nije bilo. Djevojka mi je potvrdila da smo mi zadnja grupa. Dakle, sve vrijeme bili smo samo nas trojica. Sve one prie o

151

ranjenom vezistu bila su ista sranja - uspjela varka koja me navela da priam. Legs je najvjerojatnije mrtav jo odonda kad ga je Dinger ostavio. Kad su obavljene formalnosti, svaki od nas dobio je karticu Crvenog kria i broj, a onda su nas Europljane stubama odveli na trei kat. Primijetio sam da je pristup poarnim stepenicama zabarikadiran daskama, tako da nam je ostao samo jedan put za ulaz i izlaz - onaj preko sredinjeg stubita. Sve to smo trebali nalazilo se na treem katu. Konobar Crvenog kria donio nam je sve to smo zatraili - ako je samo imao. Dobili smo kuhana jaja koja nisu bila propisno skuhana. Kad smo ih otvorili, procurila su, no svejedno su to bila najbolja jaja koja sam ikad kuao. Ostali su se nakon toga latili peciva i okolade, noja sam se ve u tom asu nalazio u zahodu i povraao. Krenuo sam jo jednom iz poetka, prazna eluca, i to od boce piva i kruha. Sjedili smo i priali; sluao sam kako svi govore: - I tako to, odosmo. Nisam mogao povjerovati to ujem. Nakon svega to smo proli, ljudi su Iraanima vjerovali na rije. inilo se da nas kane u hotelu drati nekoliko sati, da bi nas zatim odvezli na neki aerodrom. Jedan od deki iz Crvenog kria upitao je da li je kome hladno. I te kako - glasio je odgovor. Dva sata kasnije vratio se nosei svakome od nas vestu; netko mora da je bio otiao u grad i kupio nam ih. Uzorci su bili udni i udesni, ali su veste bile tople. Pojavio se glavni ovjek Crvenog kria i rekao: - Je li ovdje neki McNab? - Da. - Netko u prizemlju eli vas vidjeti. Dok me vodio stubama, upitao sam ga: Letimo li popodne? Ne znamo jo. Zbog vremena. Do odgode bi moglo do i i zbog toga to ne moemo vratiti avion iz Saudije. Teko je uspostaviti veze. Iraani mi ne doputaju da uspostavim vlastitu sa telitsku vezu. Sve su ove informacije iz tree ruke, pa ja, eto tako, samo sjedim i ekam. Organizacija je uasna, a ne pomau mi nimalno. Dovukli smo im sve ove silne alirske medicinske ekipe da pomognem civilnim rtvama bombardiranja, no Iraani su sve civile iz bagdadskih bolnica otpustili i uputili ih kui, kako bi postelje ANDY MCNAB oslobodili za vojnike koji stiu s bojita. Toliko je uzavrelo da moraju dati prednost vojsci. - Zato i jeste na treem katu. Alirce smo smjestili na prvi kat jer njima ne prijeti nikakva opasnost, iznad njih je osoblje Crvenog kria, a vi ste na samom vrhu, jer vas gone. Neke bi od vas htjeli za drati kao taoce i kao monetu za cjenkanje. Silazite li ovim stubama, morate to uiniti sa mnom ili s nekim drugim lanom Crvenog kria. - Teke ranjenike nismo mogli dopremiti na trei kat zato to dizala ne rade, a po stubitu ne moemo s nosilima manevrirati. Na alost, morali smo ih ostaviti u prizemlju. Lako je mogue da upadnu unutra i izvedu ih. Na status Crvenog kria jedina nam je obrana. Uli smo u glavno predvorje. Uoio sam dvojicu mranih Arapa kako sjede pokraj recepcije. Tajna policija - upozorio me ovjek iz Crvenog kria. Da nisu predstavljali toliku prijetnju, izgledali bi smijeno u onim svojim velikim vreastim odijelima zavinutih nogavica, bijelim arapama i unatrag zalizane kose. Vjerovali ili ne - produio je moj vodi - tite vas oni tamo vojnici vani. Koje li ironije! Vidio sam kako vojnici spreavaju ulazak nove dvojice u odijelima. Prema njihovu dranju moglo se razaznati da meu njima vlada nekakvo trvenje. Ve su kolale glasine da je pedeset generala smaknuto nakon neuspjelog pokuaja pua. Proli smo predvorjem. Kad uete u ovu sobu - pokazao mi je funkcionar - mo rate u njoj i ostati. elite li izii, s vama mora biti jedan od nas. Djevojka iz Crvenog kria sjedila je na stolcu zaprijeivi ulaz. Mirno je itala knjigu, a na podu pokraj nje stajala je boica vina, komad kruha i malo sira. Hrabro, nevjerojatno hrabro. etvorica-petorica ljudi leala su na nosilima. Prepoznao sam Josepha Smalla i Troya Dunlopa, pa sam im mahnuo. A onda sam, gledajui dalje, spazio Marka. Rekao sam im sva vaa imena da vidim je li itko od vas

152

ovdje - nacerio se. Poelio sam ga zagrliti i rei mu "Divno je to si ovdje", ali rijei nisu htjele van. Umjesto toga potresao sam mu ruku. BRAVO TWO ZERO to se s tobom zbilo? - upitao sam, jedva suspreui zapanjenost. Bio je u arapskim haljama. Tijelo mu je bilo propalo; vidjele su se masnice i oiljci od tekih batina. Kad smo se u onom posljednjem okraju obojica bacila na zemlju, otiao sam ulijevo i upao u paljbu. Posvuda oko mene bilo je ljudi. Zavrio sam leei u malom jarku za natapanje. Slijedili su me i u jednom su se trenutku nali na pola metra od mene. Zatim sam se malo odmaknuo, nastojei se nekako izvui. Nakon nekih pola sata ugledao sam depne lampe. Kako su mlatarali njima, u jednom su me trenutku obasjali. Dolo je do estoke borbe, u kojoj sam dobio metak kroz stopalo ijedan po laktu. Pogledaj! Podigao je halju. Tane je ogulilo itav predio lakta. Imao je nevjerojatnu sreu. Metak kalibra 7,62 mogao mu je otrgnuti ruku. Zajebalo me ranjeno stopalo - kazao je. - Nisam se mogao pomaknuti. Dobro su me iznogatali, odvukli u kamion i odvezli me nekamo. Bilo je zbilja uasno. Stopalo mi je odskakivalo po podu kamiona, jer njime nisam uope vladao, a derao sam se iz petnih ila. Njima je to bilo predivno. Smijali su se toliko da samo to im nisu otpala jaja. Mark je izgubio mnogo krvi pa je mislio da e umrijeti. Nikakvu mu lijeniku pomo nisu pruili; otvorenu ranu samo su zamotali, ostavivi je da sama zacijeli. Gotovo itavo vrijeme u zatvoru drali su ga gola, okovana za krevet, pustivi ga zapravo da sagnjije. Proao je iste etape ispitivanja kao i mi ostali, samo s time to su se u njegovu sluaju ispitivanja vodila u njegovoj sobi. akali su mi po stopalu - rekao je - tresli mi nogu tako da mi je stopalo klepetalo amo-tamo. Bilo je gadno. Smijeno je, me utim, bilo to to su moju odjeu zgrnuli na pod tik do moje postelje. Svakog sam dana gledao dolje u zlato, zamotano u maskirnu vrpcu; pizdeki su ga otkrili tek na pola mojega zarobljenitva. I dalje sam imao svoju kartu, kompas i ostalo. Imao je neka dva klipana koja su dolazila i izvodila ga na sranje. Zvao ih je Zdravlje i Higijena, jer su bili uasno prljava stvorenja. Kad bi ostao sam, uzimao je vr s vodom te pokuavao oistiti ranu. Sama rupa bila je zaepljena ljudskom koom i gno17 ANDY McNAB BRAVO TWO ZERO

jem; rana je nastojala zacijeliti sama od sebe. Stopalo mu je nateklo do veliine mozga. - Ponekad bih viknuo da trebam srati, pa bi ona dvojica ula, stavila mi zdjelu pod dupe i ostavila me tako satima. Pialina je tekla posvuda jer se nikako nisam mogao srediti, a dreka je bilo do ruba zdjelice. uvari su ga dosta esto tukli. Deki bi uli, igrali se njegovim stopalom i gnjavili ga na razne naine. Sve se vrijeme drao iste one prie kao i mi ostali. Za jednog ispitivanja netko je prepoznao njegov novozelandski naglasak. Optuili su ga da je plaenik, da radi za Izraelce. Rekao sam mu da su Dinger i Stan otili te da e uskoro biti u Velikoj Bntaniji, a ispriao sam mu i naa razmiljanja o tome to se moralo dogoditi s ostalima. Dok smo tako razgovarali, procijenio je da je moda bio u istom zatvoru kao i mi - njegov je bombardiran tono u isto vrijeme kad i na. Crveni je kri zbog nas ispraznio svoje zalihe kave, a zatim je na red dola pripremljena veera. Kao i svi mi ostali, Mark je imao ui i openito je smrdio. No njegov je smrad bio nekako poseban; bojao se daje posrijedi gangrena. Razgovarali smo o svemu i svaemu to bi se sada moglo dogoditi, ali smo se stalno vraali

153

priama o uasima, nadmeui se ija je groznija. Upravo sam Marku priao o tome kako je vani, o tajnoj policiji, kadli nam je pristupio momak iz Crvenog kria i rekao da je dolo do odgode leta. Nismo mogli otputovati do idueg dana zbog zrakoplova: avion je, naime, odletio u Saudiju po zarobljenike koji e se razmijeniti, ali se zbog loeg vremena nee moi vratiti do sljedeeg jutra. Ljudi iz Crvenog kria bili su napeti. Postavili su strae po hodnicima i na sve ulaze, naoruavi ih svijeama i hranom. Bilo je oito da oekuju teku no. Mark i ja popili smo pivo pa se umirili. Spremao sam se da za svaki sluaj zanoim na podu do njegovih nosila. Takav mi je bio plan, no to se nije ostvarilo. Vratio sam se stubitem po hranu i okoladu te zaspao na stolcu. Osoblje Crvenog kria, u grupicama od dvoje-troje ljudi, sjelo je meu nas i bdjelo itavu no. ..11S .... Probudio sam se rano. Pojavio se neki slubenik i sa smijekom nam obznanio da je vrijeme za polazak kuama. Za Marka i mene iskrsnuo je problem konspiracije; naime, od ljudi iz Pukovnije trai se da poto-poto zakriju lice pred novinarima. Digao sam se, posavjetovao se sa zrakoplovcima te Crvenom kriu objasnio to me titi. Nema problema - rekli su. - U istom trenutku kad auto bus doe na prednji ulaz hotela, kola hitne pomoi ii e na stranji, jer nosila moemo iznijeti samo kroz prostor za osoblje. Moete ii koli ma hitne pomoi skupa sa svojim prijateljem. Zrakoplovci su se sloili da izvedu dodatni ou kojim e zavesti novinare: navui e veste preko glave dana sebe navuku kamere. Snimke ovih specijalaca koji se boje kamera emitirane su diljem svijeta. Krenuli smo u konvoju. U prednjem dijelu naeg automobila hitne pomoi bila su dva momka iz Crvenog kria; za vrijeme vonje jedan od njih je rekao: - Provest emo vas kroz Baghdad ako elite. Pogledate li ulijevo - nastavio je glasom tipinog turistikog vodia vidjet ete Ministarstvo informacija. Bio je to itav sklop zgrada, a sruena je samo jedna-jedina. Kad ve govorimo o preciznosti bom bardiranja. S desne pak strane imate Ministarstvo... Na svim su ulicama bili posteri sa Saddamovim likom i znakom muslimanskog polumjeseca. Posvuda su se vidjeli rezultati razaranja, ali prema stanju stvari preciznost bombardiranja zaista je bila izvrsna. Bez ikakve sumnje, tueni su bili njihovi vojni ciljevi. Civilne zgrade, tik do ruevina, bile su razmjerno neoteene. Mladi je nastavio priati o razmjenama iransko-irakih zarobljenika, u kojima je takoer sudjelovao. Rekao je da su razmjenjivali dvadesetogodinjake koji su izgledali kao da im je etrdeset - toliko su uasa proli. Njihov je ivot bio zavren. Neke su rane bile grozne otvorene ozljede koje su namjerno putene da trunu. - Ovo je zapravo dosad najuspjenija razmjena - kazao je momak. - Mislim daje tako zbog pntiska vojske, koja vjerojatno eli natrag svoju ivu silu. Jako se boji destabilizacije. Dravni se udar ini neminovnim. to vas prije otpravimo van, to bolje. - Slaem se - rekao je Mark. Promatrao sam prometne znakove na putu prema bagdadskom meunarodnom aerodromu, i dok su kilometri otkucavali, osjeao sam ANDY MCNAB kako u meni raste strah. inilo mi se da su administriranja beskonana, jer smo se svako malo zaustavljali i kretali, pa opet zaustavljali i kretali. Nigdje nisam vidio nikakva zrakoplova. - Ovako je svaki put - rekao je ofer. - Birokracija je ubitana. Zaokrenuli smo za jedan ugao i ugledali konvoj autobusa krcatih irakim zarobljenicima. Nisu izgledali osobito sretno. Glavni je terminal bio pust. Izdrali smo jo dva sata sitniavog administriranja, a onda su nas konano pozvali da se ukrcamo u zrakoplov. Zarobljenici koji su mogli hodati popeli su se u dva Sv/issakova 727 sprijeda. Oni na nosilima ukrcani su kroz otvor pri repu. Ostao sam s Markom. Sv/issairova nas je posada primila kao osobito vane putnike; odmah su nas posluili kavom - i to sa lagom. Pravi nektar. Kad se letjelica uzdigla s piste, zaurlali smo poput nogometnih navijaa. Pogledao sam Marka i nakesio se. Ovaj put zaista idemo kui. 13. Glavni momak amerikog kontingenta, neki pukovnik, oglasio se preko razglasa. elio je sve uskladiti tako da svi njegovi ljudi budu odjeveni samo u svoje zarobljeniko ruho kako bi lijepo ispali pred kamerama. Morali su

154

pospremiti veste. Isto je tako organizirao da van izau po strogom redoslijedu inova. Nisam mogao vjerovati: tek je pet minuta otkako je izvan irake tamnice, a njegova vojnika glava ve funkcionira. Marka i mene to se sranje nije ticalo, jer smo znali da neemo iz zrakoplova dok se novinari ne raziu. Ba smo bili pri ljepljivim kolaiima i kavi kad je kapetan najavio da e na par 727 uskoro dobiti pratnju zrakoplova F15 i tomadosa. Tek to je to rekao, a s boka su se pojavila dva amerika F15, letei tako da je jedan bio malo povrh drugoga. Manevrirali su sve dotle dok nisu letjeli neto iznad krila naeg aviona. Amerikanci su skoili i pocikivali. Jedan im je pilot odgovorio skidanjem maske i zamahom ruke po zraku. Ispalio je proturadarske konfete i pod strmim se kutom udaljio. Prizor je bio zaista fantastian. Zatim su se piloti dali u akrobatiku. Jedan se vrtio po uzdunoj osi, izvevi pobjedniki okretaj, da bi se spustio nad drugo krilo, a onda su se oba F15 spustila iznad desnog krila. Zatim je doao red na RAF-ove tornadose. Toliko su nam se pribliili da sam mogao vidjeti pilotove oi. Jedan je zrakoplovac skinuo masku i naglaeno izgovorio rije drkadije, to je, jasno, popratio odgovarajuim pokretom ake. John Nicol, zarobljeni priANDY MCNAB BRAVO TWO ZERO

padnik RAF-a, onaj koji se rukovao sa mnom, otiao je u pilotsku kabinu da preko radija s njima razmijeni koju rije. I oni su ispalili konfete i kovitlali se nebom - i sve to za vlas bolje od Jenkija, pomislio sam. Ovi piloti mlanjaka misle da su jedini koji ovo mogu iz vesti - rekao je na kapetan. - Stoga vas molim da sveete sigur nosne pojase i da se vrsto drite. S tim je rijeima otro okrenuo zrakoplov uvis i uveo nas u savreno bono okretanje s poveanim radijusom zaokreta. I drugi se Swissairov mlanjak poravnao s nama, pa su oba letjela u koncentrinim krugovima, susreui se nasred figure. Kad smo uli u saudijski zrani prostor, uslijedio je jo jedan gromoglasni urlik, a onda su se mlanjaci spustili, izbacili konfete i nestali, ostavljajui za sobom trag na blistavo plavom nebu. U Rivadh smo se spustili doekani neobuzdanom dobrodolicom. Bili su tu svi mogui novinari i sve najvie zvijerke - ukljuujui Olujnog Normana. Mark i ja virkali smo otraga iza zastora te vidjeli da ondje ima i naih. Sada je samo trebalo priekati. Saudijci su se iskrcali prvi, a za njima je uslijedio uredan izlazak propisno odjevenih Amerikanaca. Otvorena su stranja vrata, pa su oni na nosilima ukrcani u bolnika kola. Nai su ljudi uli u avion. Ubacit emo vas u jedan od ovih bolnikih automobila rekao je jedan. - Zatim ete se odmah tu iza ugla ukrcati u C130. Poletjet emo, spustiti se na jedan drugi aerodrom te uhvatiti VC10, koji e vas odvesti ravno na Cipar, gdje idete u bolnicu. Ukrcali smo se u C130, a pridruili su nam se i ostali Britanci. Letjeli smo dvadesetak minuta, spustili se i uhvatili nau vezu za Cipar. Pobrinuli su se da unutranjost letjelice bude ureena tako da sjedala budu okrenuta jedno prema drugome. Dali su nam svakom vreicu s najnunijom opremom, u kojoj je bio walkman, rezervne baterije, krema za brijanje, britva, gae, sapun i runi sat s digitalnim i analognim pokazivaem. Bio je mrak kad smo sletjeli u RAF-ovu bazu Akrotiri. I ovdje su nas ekali nai ljudi. Svakome od nas dodijelili su pokrovitelja kojega smo poznavali. Mene je dopao stari kompi Kenny. Prve su mu rijei bile: - Da samo zna koliko si me razljutio to si iv. Upravo sam se spremao da od rujna preuzmem tvoj posao. Sva sila rukovanja, a onda je hitro u krug pola boca dina. Kolega narednik Mugger bio je odreen za opu provedbu naeg oporavka. Vozikao se Rivadhom s posuenom zastavnikom oznakom na ruci kako bi svoje zahtjeve podupro autoritetom, jer nitko iz Pukovnije nije na sebi nosio nita po emu bi se vidjelo tko je ili to je. Da ste bar ostali jo malo dulje - zavapio je. - Ba sam se malo kurio okolo kao zastavnik. Bilo je bajno. Ukrcali su nas u autobus i odveli ravno u odvojeni zatvoreni odjel vojne bolnice. Krupan, glomazan Stanov lik pomolio se iz mraka, a odmah za njim i Dinger s pljugom u ruci. Stan je imao hepatitis i nije se ba najbolje osjeao, no Dinger je prtao punom snagom. Nazvao sam Jilly - rekao je. - Sve sam sredio,

155

nema frke za telefonske kartice. Nai su deki smukali vezu do Velike Britanije. Mugger je otiao u grad da pribavi nekoliko videa da se zabavimo, a zastavnik eskadrona B pojavio se s bolnikim kolicima krcatim piem za tulum. Provercali su nas iz odjela u knjinicu te nas ondje obasuli pitanjima. Gordon Turnbull, RAF-ov psiholog i savjetnik, doao je na Cipar nadgledati na oporavak. - to imate ovdje? - upitao je Muggera kad ga je spazio kako ide u knjinicu. - Videokasete za deke. - Mogu li ih pogledati? Turnbull samo to nije dobio srani napad. Mugger nam je nabavio Terminatora, Ubojicu s builicom i Uas u Ulici brijestova. - Ne moete im to dati! - vrisnuo je. - Deki su posve traumatizirani. Traumatizirani? - rekao je Mugger. - Potpuno su poaavili. Doite i uvjerite se. ANDY MCNAB Turnbull nas je pogledao i poizio. Ne uzrujavajte se - rekao mu je Mugger. - Jedva su ovo doekali. Pomogao sam Marku da ode u kupaonicu. Velika gvala koe, veliine epa za kadu, ispala je iz rupe na njegovu stopalu. Zatim sam poao u potragu za naim specijalnim telefonom. Naoruani me straar sproveo u podrum do dvojice frajera koji su dragocjeni telefon uvali od muktaa. Veza je bila savrena; smjesta sam dobio Jilly. Nakon silnih "ljubim te" odteturao sam u krevet. Kad mi je glava pala na jastuk, izraunao sam da mi je ovo prvi put da spavam u pravom krevetu nakon osam tjedana i tri dana. U sljedeih nekoliko dana obavili smo rendgenska snimanja i razliite probe, a i zubar mi je izveo provizorne zahvate. Gordonu Turnbullu ili smo na posttraumatske sesije, koje su trajale svaka po jedva nekoliko minuta. Jadni Gordon, mislio je da mu je s tolikim traumatiziranim momcima koji se vraaju iz zarobljenitva upala sjekira u med. Dobro je radio svoj posao, no te su deke daleko vie privlaile ostale stvari koje su im se nudile. Nai su nam momci organizirali odlazak u grad, a Crveni nas je kri obasuo novcem. eljeli smo pokupo-vati bescarinsku robu prije no to je ponestane. Crveni nas je kri obilazio raspitujui se imamo li kakvih posebnih prohtjeva; bili su spremni da umjesto nas odu u grad i obave sve to poelimo. Zato nam jednostavno ne date novac pa emo si sami pokupovati to nam treba? - upitao sam jednu damu otmjena izgleda pedesetih godina. Odjebi - nasmijeila se. - Misli li da sam ja od juer? Meutim, na kraju je ipak popustila. Kupio sam traperice, majice i videokasete te kofer u koji u sve to potrpati. Sve je zahvatila dobra stara manija kupovanja. Nakon jednoga sata lova se istanjila, a Kenny se ustrtario jer smo se za 600 funti ukrcali na njegovu karticu. Znao je da e morati dugo ekati da mu vratimo novac. Kao svoj doprinos ratovanju, Belgijanci su ovdje imali jednu medicinsku ekipu. Priredili su veliki oprotajni domjenak, a I BRAVO TWO ZERO Mugger je sredio da svi budemo pozvani. No je protekla u prekrasnu raspoloenju. Sutradan je potvreno da imam hepatitis. To to su me prisilili da jedem vlastiti drek vjerojatno je na neki nain dovelo do ove bolesti. Na ostalim lijenikim pregledima ustanovljeno je da mi je iaeno rame, da mi je puknuo mii na leima, da imam oiljke na bubrezima, opekotine na stegnima i smanjenu okretnost obiju ruku, no jako sam se radovao povratku u Veliku Britaniju. Spakirali smo stvari 10. oujka i ukrcali se na VC10. Na alost, zrakoplov nije letio izravno u Brize Norton; dopala nas je vojna verzija lokalnog autobusa na liniji 22. Prvo smo sletjeli u Laarbruch da ondje iskrcamo brojno RAF--ovo osoblje. Ostali smo u stranjem dijelu aviona, iza navuenih zastora, dok je sva mogua vrhuka ratnog zrakoplovstva u Njemakoj pozdravljala svoje deke koji su izali iz aviona. Ovo je, bez sumnje, bio veliki povratak kui. Nakon ceremonije, najvii je asnik sjeo u automobil. Njegovo naredno odredite, a i naa sljedea destinacija, bilo je udaljeno otprilike sat vonje, pa smo sada morali ekati na pisti u Laarbruchu kako bismo mu dali vremena da stigne u Bruggen. Kad smo aterirali, bio

156

je na drugom kraju piste da pozdravi drugu grupu RAF-ovih zatoenika. itava se parada ponovila. Sredili smo nekoliko gajbi piva i polako se sneveselili. Sletjeli smo u Brize Norton, i dok je zrakoplov gasio motore, uli smo poznate zvuke naih helikoptera augusta 109 koji su se upravo prizemljivali. Spustili su se tik do naeg aviona. U njima su bili zapovjednik moje postrojbe i Markova sestra koja ivi i radi u Londonu. Nakon kratkog pozdravljanja ukrcali smo se u helikoptere i poletjeli prema Herefordu. Logor je bio pust. Dva su se eskadrona jo nalazila u Zaljevu, a druge su se ekipe, kao i obino, razile po kojekakvim poslovima. Pobonik je izaao na helikoptersku platformu. - Dobro doli kui - rekao je. - Doite u moj ured! Odepio je bocu pjenuca. Nataui ga, rekao je Muggeru: - Da, treba se ovamo vratiti sutra do pola est jer te odmah aljemo natrag. Trebaju te u Saudiji. ANDY MCNAB Do vraga - rekao je Mugger pokunjeno. Bio se veselio da e kod kue provesti nekoliko noi s gospodom Mugger. Nama ostalima pobonik je vrlo velikoduno rekao: - Sada nema urbe. Odmorite se nekoliko dana. asnik zaduen za obiteljske odnose ponudio se da me odveze kui. Kad smo ugledali moju kuu, zamolio sam ga da stanemo. Odavde u pjeice - rekao sam. - Trebam se malo protegnuti. 14. Dobili smo luksuz od dva slobodna dana. U ponedjeljak smo Jilly i ja poli u etnju gradom. Bio sam u svojim dobrim starim krpicama, koje su sada bile znatno komotnije nego kad sam ih zadnji put nosio. eljeli smo samo bazati uokolo, bez ikakva cilja, no zavrilo je tako da smo nabasali na drutvance preplanulih momaka, pa smo s njima razmjenjivali grozovite prie. U utorak je k nama dola Katie, pa smo vrijeme proveli gledajui kasetu Robina Hooda i uvjebavajui visoko zabacivanje nogu. U srijedu sam bio opet na poslu. Pukovnija je htjela doznati to se i zato dogodilo te moe li se iz svega izvui ikakva pouka za budue operacije. Nas petoricu posjeli su pred fotografije iz zraka, pa smo zajedniki sloili sve podrobnosti naeg kretanja od trenutka kad smo primili zapovijed da se pripremimo pa do trenutka oslobaanja. Posjetili smo udovice i rodbinu. Stan i Chris proveli su stanovito vrijeme kod Vinceove ene i njegove brae, opisujui im potanko to se zbilo i nastojei ih utjeiti. Ja sam pak otiao Legsovoj eni; naao sam je u vrlo jadnu stanju, posve dotuenu. Susret s njom za mene je bio koristan. Uspio sam priati o stvarima bez onog mojeg nije vano. Dana 16. oujka otili smo na par dana u Aberdovev, mjesto u koje smo Jilly i ja otili kad smo se istom upoznali. Kad smo prvi put bili ondje, rekla mi je da su joj to najljepi praznici u ivotu. Oekivala je da se to ponovi, ali smo oboje osjetili da je sada nekako drukije. Ni ANDY MCNAB na to nismo mogli uprijeti prstom, ali se sada osjeala nekakva napetost. Prekinuli smo putovanje te otili u posjet Bobovoj majci i sestri u Bangor. Gubitak sina, odnosno brata, strano ih je pogodio. Uope nisu znale da je u Pukovniji - nije to znao ni njegov rastavljeni otac, koji je morao prestati raditi u londonskom restoranu kojim je upravljao. Fiziki se razbolio od tuge. Debrifiranje je potrajalo otprilike tri tjedna. Zatim nas je ponovno posjetio gospodin Gordon Turnbull, pa smo se za dvosatne sesije napripovijedali u asnikoj blagovaonici. On i jedan njegov kolega proveli su na nama jednostavni kontrolni test kako bi odredili nae stupnjeve stresa. Stoje rezultat vii od 10, to je emocionalna poreme-enost vea. Svima je nama rezultat bio 11. Gordonov je bio 13. Zakljuili smo da su nae ene i cure ovi dogaaji vie pogodili nego nas. Morale su svata proi: bol zbog neizvjesnosti, koju nisu smjele ni s kim podijeliti, pa onda tugu, jer im je reeno da smo gotovo sigurno poginuli da bi zatim, nekoliko dana kasnije vidjele face nekih od nas na TV. Gordon Turnbull posvetio je jednu sesiju samo njima, objanjavajui im osobito simptome posttraumatskih poremeaja. Kad je debrifiranje napokon zavrilo, najavili su nam da emo govoriti pred itavom Pukovnijom. Odrali smo mnogo proba jer smo htjeli da to predavanje bude dobro. Bio je to nezapamen dogaaj - da sve raspoloivo

157

osoblje prisustvuje debrifiranju - no kad smo se digli, suoili smo se s morem lica. Svi su doli, od helikopterske parade do koordinatora ekipe za traenje i spaavanje. Generala, sir Petera de la Billierea - DLB, kako smo ga zvali - posjeli su u prvi red zajedno s itavom svitom iz najvieg vojnog zapovjednitva. Govorili smo dva sata. Prvo sam izloio izvjee o fazama prvotnih planiranja, a onda nastavio do razotkrivanja i razdvajanja. Zatim je svatko ispripovijedao svoju priu, kao i to kakvu je lekciju nauio. Chris je bio zadnji. Njegova je pria bila jedinstvena. Kad je Stan odlazio sa starim pastirom u potragu za vozilom, dogovorili su se da e, ne vrati li se Stan do 18,30, Chris poi dalje, ostavljajui za sobom Stanovu opremu i neto streljiva. Tono je tako i BRAVO TWO ZERO postupio, uputivi se zatim prema instrumentima na sjever, prema Eufratu. Proteklo je 36 sati otkako su ostali bez vode. Chris je hodao jedva etvrt sata kad je iza sebe, u podruju PS-a, spazio svjetla automobila. Potrao je natrag, mislei da se Stan uspio dokopati vozila te da ide na dogovoreno mjesto. A onda je ugledao jo jedan par svjetala. Srce mu je malaksalo. Preostali dio noi Chris je prehodao. Bilo je vedro - dobro svjetlo za naoale za nono promatranje - ali i vrlo hladno. Oko 04,30.gledajui kroz naoale, spazio je ispod sebe rijeku. Po natopljenom je zemljitu tu i tamo bilo nekakvih naselja, a uo je i lave. Bio je, meutim, toliko edan daje krenuo prema rijeci. Neoekivano se naao u blatu do pojasa. Koprcao se, da bi se nakon dugog vremena nekako uspio iskobeljati. Iscrpljen i sav na oprezu, ispuzao je preostali put do vode. Napunio je boce, ispio, pa jo jednom natoio. Voda je bila puna mulja. Sada ve samo to nije svanulo. Pronaao je mali wadi u kojem e se sakriti, ali je, kad je ve bilo prekasno, spoznao da se nalazi tek 500 metara od nekog zaseoka, s tim daje vrh wadija bio izravno izloen pogledu. Nasukao se. Pokuao je spavati, no bilo mu je toliko hladno i bio je toliko mokar da bi se, svaki put kad bi malo zadrijemao, budio nakon nekoliko minuta i nekontrolirano drhturio. Pregledavajui stopala, otkrio je da su mu otpali svi nokti te da su se uljevi sa strana spojili u duge posjekotine iz kojih se cijedio gnoj. Toliko to se tie specijalnih planinarskih izama, vrijednih 100 funti. Kad se smrailo, krenuo je ponovno. Uskoro je morao zaobilaziti vojna i civilna naselja. inilo mu se da ih ima na stotine; ishod je bio taj daje izmeu 18,30 te veeri i 05,00 sljedeeg jutra prevalio samo 10 kilometara. Da bi naao svoje sljedee sklonite, Chris se malo spustio s vrha dvjesto metara visoke litice. Leao je u pukotini stijene i promatrao svakidanji ivot na drugoj obali - deke koji se naganjaju, ene u crnim haljama, mukarce kako se peru i ribare. U prvi mraak ponovno je poao. Naao se u sendviu izmeu rijeke s desne strane i ceste s lijeve. Prijeei vvadije izmorio se, pa je na kraju iao gotovo samom cestom. U jednom je asu uo zvuk nekog vozila, pa se bacio u jarak. Zirnuo je kroz naoale i vidio da ANDY MCNAB iznad njegove glave tutnji konvoj scudova. Pribiljeio je vrijeme i mjesto te poao dalje. Uskoro je pri punim svjetlima prolo jo jedno vozilo, osvi-jetlivi pred sobom prometni znak. Ono to je ugledao slomilo ga je. Bio je 50 kilometara dalje od granice nego to je procijenio. To je znailo jo dvije noi puta - bio je jako potiten. Uzoru Chris nije mogao pronai pristojan PS, pa se usplahirio. Nakon silnog letanja, na kraju se uvukao u veliki propust ispod glavne ceste. To mu se rjeenje inilo dobrim sve dok nije zauo zloslutni, poznati zvuk kozjih zvonaca. Stado koza uspinjalo se propustom - kreui se, pretpostavio je, prema poljanama na drugoj strani ceste. Chris se maknuo iz skrovita; uspio se uspentrati kojih metar i pol uz nasip prije nego to se pomolio neki stari kozar s magarcem, morem koza - i parom pasa. Psi e ga sigurno nanjuiti. Preostao mu je djeli sekunde da se odlui hoe li, sigurnosti radi, ustrijeliti staroga ili hoe li jednostavno pobjei. Umjesto njega, odluku su donijeli psi koji su protrali kraj njega i ne pogledavi ga. Sva ostala procesija prola je niti ne trepnuvi. Nije mogao vjerovati. Pa bio im je na domet pljuvake. Jedino objanjenje koje je mogao smisliti bilo je daje pse zaveo smrad koza - ili smrad starevih prljavih halja. Oni e se, gotovo je sigurno, prije mraka vraati istim putem, pa je Chris znao da se mora maknuti. Poeo je puzati uzdu wadija, prinuen da pri prolazu svakog vozila zalijee na tlo - stoje bilo vrlo esto. Teren se sada bio promijenio: od bujne vegetacije preao je u sustav vvadija i breia pokrivenih trnjacima. Napredovanje je bilo teko. Nakon otprilike 10 kilometara naiao je na veliku udubinu, pa je u njoj proveo ostatak dana. Chris je bio potroio svu svoju zalihu zamuljene rijene vode i gadno je dehidrirao. Znao je, meutim, da se mora drati podalje od Eufrata, jer ondje kao daje svaka kua imala psa. Morao je jednostavno ii dalje, nadajui se da e uskoro negdje drugdje nai vodu. U mrak se podigao i krenuo na zapad hodajui nekoliko sati. U jednom je trenutku negdje ispred njega zatulila

158

sirena protuzrakoplovne obrane; kroz svoje specijalne naoale vidio je topniki poloaj, koji je sainjavalo nekoliko S60 i radiojarbola te strae koje su uokolopatroliBRAVO TWO ZERO rale. Obiao je tu lokaciju te naletio na potoi koji je tekao bijelim kamenjem. Ne asei asa, otkopao je uture i urno ih napunio. Zatim je smjesta poao dalje. Neprijateljskih je djelatnosti bilo sve vie i vie; naposljetku se naao pri nekom cestovnom raskriju, uklijeten izmeu kontrolnog cestovnog bloka i nekog protuzrakoplovnogpoloaja. Do svanua vie nije ostalo mnogo vremena, pa se stoga zavukao u propust ispod ceste. Ovo se mjesto koristilo za istovar smea, pa je smrad bio nepodnoljiv. Stopala su mu bila u jadnom stanju, no niim ih nije mogao izlijeiti. Utjeio se legavi na otpatke i otpivi dobar gutljaj iz uture. Istog trenutka kad je tekuina doprla do njegovih usnica, one su se osule plikovima i zapekle. Samo to nije kriknuo od boli. Onim topnikim poloajem mora da se titila nekakva kemijska tvornica, a onaj potoi najvjerojatnije je bio nekakav izljev. Chris se naao u gadnom poloaju. Nije imao nita ime bi isprao gorua usta, a i uture su sada postale neupotrebljive. U jednom je trenutku pomislio da e umrijeti. Leei u propustu, Chris je paljivo procijenio situaciju. Dva je ve dana bio bez vode, a sada mu je trebala i lijenika pomo za usta. Neke posjekotine na rukama bile su se zagnojile, a stopala su mu bila u tako loem stanju da su jedva nosila njegovu teinu. Znao je da mu nije preostalo mnogo vremena. Na put se dao im se smrailo. Bilo je vrlo oblano i tmurno, to je znailo da bi se mogao neopaen prokrasti kraj kontrolnog bloka. Pronaao je, zaista, nekakav mrtvi kut pa se onako bolnih nogu nekako provukao. epesao je to je bolje mogao otprilike jedan sat, kadli je odjednom nebom neto bljesnulo. Mislei da je aktivirao poteznu signalnu raketu, bacio se na zemlju. Zatim je zauo eksplozije. Osvrui se preko ramena, shvatio je daje u toku zrani napad na kemijsku tvornicu. Znao je da se sada mora nalaziti blizu granice; gledao je dva straarska tornja na uzvisini. U daljini je vidio neki grad, bljetavo osvijetljen, a uskoro se naao pred navojima bodljikave ice. Je li onaj grad u Siriji, ili je ipak s irake strane, te jesu li ove ice nekakva lana granica? Provezla se nekakva ophodnja. Svojom gaje pojavom uvjerila daje ovo zaista granica, i on je odluio daje prijee. Pronaao je mjesto ANDY MCNAB na kojem su ice bile poduprte koljem pa se poeo penjati. Izderao je i ruke i noge, ali se uspio prebaciti. Sjeo je na drugu stranu i ponovno razmislio. Grad kao da se nalazio na pogrenom mjestu. No kako god bilo da bilo, razumno je bilo ii prema zapadu. Chris je sada ve bio na izmaku snaga. Klatio se hodajui i samo to se nije sruio od dehidriranosti. U ustima nije imao sline, a jezik mu se slijepio s unutranjom stranom obraza. Dok je hodao, u glavi mu je glasno pucketalo onako kao kod statikog elektriciteta. Vidio je bijeli blijesak i mora da se onesvijestio. Osvijestio se na zemlji. Ponovno se podigao i pokuao krenuti. Dogodila se ista stvar. Kad je ovaj put doao k sebi, lice mu je bilo u lokvi krvi. Pao je licem na zemlju i razbio nos. Odvukao se u oblinji wadi i zaspao. Probudio se u praskozorje kad je uo Stana koji ga zove da izae jer su svi ostali odmah tu iza ugla. Uspravio se i poeo hramati u smjeru iz kojeg je uo Stanov glas. Strano se razveselio to e patrola opet biti na okupu. Izlazei iz wadija, u trenu je spoznao da halucinira. Znao je da e, ne ulije li u sebe vodu, uskoro umrijeti. Neto podalje ugledao je nekakav kuerak, vjerojatno neku pastirsku nastambu. Chris je odluio da e, makar jo bio u Iraku, morati otii do nje i domoi se vode - ustreba li, i silom. Na ognjitu je ena pripremala hranu. Oko nje su se igrala djeca, a u daljini je vidio mukarca sa stadom koza. Kad se Chris dogegao do vatre, iz kue je izaao mladac od petnaestak godina i pozdravio ga. Deko se drao prijateljski, tresui Chrisa za ruku i smijeei mu se. - Gdje je ovo? - upitao je Chris. Djeak ga nije razumio. Zbunjeno je gledao Chrisa, a zatim je stao pokazivati iza njega. - Irak! Irak! - iroko se smijao. Chris je shvatio. Ponovno je potresao djeakovu ruku i rekao: - Hvala kurcu za to! Pozvali su ga unutra i ponudili mu veliku zdjelu vode. Iska-pivi je jednim gutljajem, smjesta je zatraio jo. Neka bakica tetovirana lica u kutu prostorije hranila je dijete. Osmjehnula mu se krezubo. U istoj prostoriji na jednoj su se hrpi nalazili pokrivai za itavu obitelj i slama za ivotinje. Chris se prikuio petrolejskoj pei i upijao toplinu. Djeca koja su se igrala vani ula su i pokazala mu svoje crtee na komadima papira. Slike su prikazivale nebo puno aviona i tenkove u plamenu. BRAVO TWO ZERO

159

Ula je ena s vruom trucom kruha od metvice, to ju je upravo ispekla, te je poklonila Chrisu. Ganula ga je. Kruh je oito trebao biti obrok za itavu obitelj. Progutao je jedan zalogaj i smjesta osjetio da je sit. Mora da mu se eludac silno smanjio. Deko mu je donio vrueg slatkog aja; kako se Chrisu inilo, bilo je to najbolje pie koje je ikad popio. Chris je pokuao objasniti da treba nai nekakvog policajca. Djeak gaje, ini se, razumio; rekao je da e ga odvesti do policajca. Chris je svukao radno odijelo i remenje te rasklopio 203 kako bi izgledao to manje agresivno ako ikoga susretnu. Zamotao je dijelove u radno odijelo i sve skupa strpao u plastinu vreu od umjetnog gnojiva koju mu je dao djeak. Otili su domahujui se i osmjehujui se; deko je nosio vreu, a Chris je za njim bolno epesao. Djeca su ih pratila sve dok kuerak gotovo nije nestao s vidika. Nakon otprilike sata hoda pokraj njih se zaustavio land cruiser; ofer im je ponudio da e ih prevesti u grad. Sjeli su otraga, a voza i djeak razmijenili su alu, no veim su se dijelom puta vozili utke. S vremena na vrijeme Chris bi uhvatio vozaa kako u retrovizoru zuri u njega. Na samom ulazu u grad vozilo se zaustavilo pred nekom kuom, a voza je pozvao nekoga iznutra. Iziao je jedan Arapin tridesetih godina, od glave do pete odjeven u crno. On i ofer upustili su se u dugu raspravu, na kraju koje je voza Chrisovu prijatelju rekao da izae. Ovaj je nevoljko uinio to se od njega trai, a Chris je primijetio daje bio jako zabrinut dok su se opratali. Povezli su se dalje, a ofer, za kojeg se pokazalo da zna vie engleskog no stoje prije elio prikazati, poeo je truati o ratu. Sav se bio uzrujao. - Ne biste trebali biti ovdje - rekao je. - Ovo nije na rat. - U osnovi je to znailo: - Odjebi natrag u Irak, bijelce. Chris mu je pokazao svoju ceduljicu na kojoj je na arapskom jeziku, pisalo da e onaj koji ga dovede u bilo koje britansko veleposlanstvo ili saveznikoj vojsci dobiti nagradu od 5 OOO funtu. Arapin je vozei bacio pogled na papiri, a onda ga gurnuo u dep koulje. Chris mu je rastumaio da ta isprava sama za se ne vrijedi nita; uz nju mora biti iv ovjek. Tek toliko da mu da na znanje kako misli ozbiljno, u nekoliko je navrata Arapina mrko pogledao. ANDY MCNAB Stali su pred nekom garaom. Jedan drugi Arapin, koji je oito poznavao ofera, izaao je iz radionice, otiao do putnikog dijela vozila, pogledao Chrisa, okrenuo se na peti i otrao natrag u zgradu. Chrisu se uinilo da ga ovi ovdje kane ukokati, pa je poeo izvlaiti oruje iz vree. Voza ga je epao za ruku, a Chris mu je uzvratio dobro ga odalamivi laktom. Iskoio je iz auta, a voza se presamitio preko sjedala gurnuvi glavu na Chrisovu stranu. Udarivi vrata nogom tako da su zviznula vozaa po vratu, Chris je potrao - ili, bolje, ubrzano zaepesao. Zaao je za ugao i spazio uniformirana ovjeka naoruana kalanjikovom kako straari pred nekim bungalovom. - Policija? - viknuo je Chris. - Da! - Britanski avijatiar! ovjek gaje grubo ugurao u zgradu, za koju se pokazalo daje policijska stanica. Po prostoriji su se motali slubenici u konatim jaknama i naoalama za sunce, mrana izgleda. Nakon nekoliko trenutaka uao je voza land cruisera drei se za vrat i psujui Britance. Chris je iupao ceduljicu iz ovjekova depa i pokazao je policajcima. Njezin ih je sadraj nasmijao. Chrisu je poelo svitati da e biti problema. Ba u trenutku kad je razmiljao da li da se silom probije iz policije, jedan je policajac priao oferu i otro ga pljusnuo po glavi. Ostali su priskoili i odvukli vozaa izvan zgrade. Pizda blesava - nacerio im se Chris. - Upravo je ostao bez pet somova. Pretresli su Chrisovu opremu, a onda ga uveli u ured svoga efa. Ovaj nije znao ni rijei engleski- nijedan zapravo nije znao - ali je Chrisu pokazao da mu na papir napie svoje ime i ostalo. Chris je naveo svoje pravo ime, ali je napisao da je bolniar iz ekipe za spaavanje zrakoplovaca. ef se maio telefona. Nekome s drugog kraja ice proitao je sve to je Chris napisao, slovo po slovo. Zatim je nazvao neki drugi broj; prema broju znamenki koje je okrenuo, Chris je zakljuio da se radi o internoj vezi. Doao je jedan policajac s arapskim haljama i velom te rekao Chrisu da sve ovo obue. Hitro su ga zatim otpremili u BRAVO TWO ZERO auto, a do njega je sa svake strane sjeo jedan policajac. Za Chrisa uope nije bilo sumnje daje njihov zatvorenik: nije imao pojma o tome kamo ga vode. to se njega tie, mogli su lako ii natrag prema granici. Otprilike jedan sat vozili su se pustinjskom cestom, a na kraju su stali iza nekoliko mercedesa parkiranih uz kolnik. est je mranih tipova dangubilo kraj crnih limuzina, svi sa sunanim naoalama na nosu. Jedan od njih drao je u ruci makharov. Chrisu su stavili povez na oi i natjerali ga da klekne na asfalt. Glavu su mu gurnuli prema naprijed, pa je pomislio: evo ga, dakle, smaknue. Gadno se ljutio na samog sebe stoje upao u klopku.

160

Nekoliko sekundi nije se dogodilo nita. Zatim su ga podigli na noge i gurnuli u stranji dio jednog od svojih automobila. Mora da su se samo malo zabavljali. Vozili su se zatim jo dva sata, a onda je Chris ugledao veliku oznaku sa strelicom i rije BAGHDAD. Jedan od ljudi sa sunanim naoalama rekao je: - Da, idemo u Baghdad. Vi ste ratni zarobljenik. Mi smo Iraani. Hvatao se mraak, a sunce je pred njim zalazilo. Chris je sada bio toliko zbunjen da se vie nije mogao sjetiti zalazi li sunce na zapadu ili na istoku. Prisjetio se svoga djetinjstva u Tynesideu i onih vremena kad je promatrao kako se jutrom sunce die iznad obale. Ako je izlazilo na istoku, zakljuio je, onda mora da se sada voze na zapad. Znao je da ima pravo kad su se poele pojavljivati oznake s natpisom DAMASK. Bio je mrak kad su se dovezli u predgrae. Snagatori su ugasili cigarete i poeli zatezati kravate. Zaustavili su se iza jednog automobila. Iz njega je izaao neki ovjek te priao i sjeo na suvozaevo sjedalo Chrisova vozila. Bio je srednjih godina, elegantno odjeven, i izvrsno je govorio engleski. - Je li s vama sve u redu? - upitao je. - Da, hvala. Dobro mije. - Dobro. Ne brinite se, nee dugo trajati. Chrisu je bilo jasno da su se druga dva klipana praktiki usrala od straha pred ovim ovjekom. Kad su stigli do nekakvih zgrada i zaustavili se, oba su iskoila i otvorila ovjeku vrata. Chris je pokuao izai, ali je pao na koljena. Noge su mu konano otkazale. ovjek je pucnuo prstima i Chrisa su unijeli u zgradu. 334 ANDY MCNAB Uveli su ga u veliki ured, gdje gaje pozdravio neki ovjek u mornarikom blejzeru, prugastoj koulji i kravati. ovjek mu je pruio ruku i rekao neto. - Dobro doli - preveo je prevodilac. Ured je bio ureen u stilu engleske omladinske mode ezdesetih godina: namjetaj od tikovine iz Harrodsa, pozlaeni AK 47 na zidu i ostalo. Razabrao je da se nalazi u stoeru tajne policije. Posredstvom prevodioca glavni je upitao Chrisa bi li se elio okupati. Chris je kimnuo, pa su ga kroz neka vrata uveli u spavau sobu s kupaonicom i dvoranom za tjelovjebu. ovjek je u svoj aparat stavio novu britvicu, razmotao sapun i ampon te ih, izlazei, stavio na kadu. Chris se upravo poeo svlaiti kad je uao neki mladi s krojakim metrom. Obavio ga je oko Chrisova prsnog koa, a onda uzeo i ostale mjere. Chris se ponadao da mu mjere uzimaju zbog odijela, a ne zbog lijesa. Voda u kadi pocrnjela je im je u nju uao, pa je stoga jo jednom napunio kadu. Doao je jedan drugi deko. Donio je Chrisu alicu kave. Fine kave. Chris se poeo osjeati sigurnije. Da ga kane ucmekati, ne bi valjda na nj troili ovako dobru kavu. Vratio se prevodilac i poeo mu postavljati pitanja. Chris je odgovarao drei se nae prie. Arapi su ga gledali sumnjiavo, no nisu nita komentirali. Chris se digao iz kade i ogledao u zrcalu. Nije mogao povjerovati koliko je izgubio na teini. Bicepsi su mu bili veliine zglavaka. Zatim mu je netko donio svjee rublje. Divno je bilo opet navui svjee gae, pa bijelu koulju, kravatu, arape, cipele i -pazi sad ovo - novo-novcato odijelo s tankim svijetlim prugama, koje mora daje bilo saiveno u zadnjih pola sata, dok je bio u kadi - i to usred noi. Hlae su u struku bile malo preiroke, pa se ef gadno okomio na deka s metrom. Deko je pokazao Chrisu da ponovno skine hlae, pa se izgubio odnosei ih preko ruke. Uveli su lijenika. Previo je Chrisova stopala. Uto se vratio deko s hlaama. Ovaj put su savreno pristajale. ef je upitao Chrisa bi li moda neto pojeo, pa ga poveo u svoju blagovaonicu. Stol se slamao pod teinom odrezaka, evapa, povra, voa, svjee ispeena kruha. Chris je iskapio litru vode, a onda se primio odreska. Uspio je pojesti samo nekoliko zalogaja. BRAVO TWO ZERO ef se sada jo vie raspitoljio pa je Chrisu ponudio provod u gradu. - ao mije - rekao je Chris - ali mislim da bih trebao to prije u Britansko veleposlanstvo. ef je izgledao uistinu razoarano dok je telefonirao u ambasadu i dogovarao da netko doe po Chrisa. Vjerojatno se bio veselio nonom provodu na raun slube. Kad je stigao ofer Britanskog veleposlanstva, i on se poklonio efu. Zatim je pokupio Chrisove prljave stvari i odnio ih u auto, dok se Chris rukovao sa svojim novim prisnim prijateljem. Veleposlanstvo je odmah poslalo obavijest Zdruenom stoeru u High Wycombeu i u Riyadh, pa se pobrinulo da Chris odleti ve sljedee veeri. Bila je to prva vijest koju je itko dobio o BRA VO TWO ZERO od trenutka ubacivanja. Chris je u osam noi svoga izvlaenja ishodao vie od 300 kilometara. Sve to vrijeme nije imao nikakve hrane, osim dvaju paketia dvopeka, koje je bio podijelio s Vinceom i Stanom, a praktiki nita za pie. Izgubio je

161

strahovito mnogo na teini, a to je preivio, treba zahvaliti tome da se njegov organizam hranio vlastitom rezervom. Prola su dva tjedna prije no to je Chris uspio opet prohodati kao nekad, a est tjedana do povratka osjeta u prste ruku i nogu. Ustanovilo se da je ona lokacija na kojoj je naao vodu koja mu je spalila usta tvornica za obradu urana. Imao je gadne probleme s krvlju, a i s jetrima zato stoje pio prljavu rijenu vodu - ali se zatim vrlo brzo vratio u operativne postrojbe. Bilo je to jedno od najznamenitijih izvlaenja u povijesti Pukovnije; to se mene tie, nadmaio je i onaj legendarni bijeg kroz sjevemoafriku pustinju to ga je 1942. ostvario Jack Sillitoe, jedan od jedinstvenih ljudi Davida Stirlinga. U onom "naem" podruju bilo je daleko vie vojske no to smo oekivali. Zapravo sada smo doznali da je podruje u koje smo otili bilo jedinstven veliki vojni rezervni poloaj: dvije su se irake oklopne divizije smjestile izmeu granice i naeg prvog PS-a. A kao da ni to nije bilo dovoljno, svaki mukarac, ena i dijete na tom podruju dobili su zadau da motre na nas. Djeca su bila osloboena od nastave ANDY MCNAB kako bi se ukljuila u hajku. Unato svemu, dobro smo se iskazali: prema obavjetajnim izvorima, utvreno je da smo za sobom ostavili 250 to mrtvih, to ranjenih Iraana. Baza je primila nae operativno izvjee od 23. sijenja, ali vrlo izoblieno, to mora da ih je vraki zbunilo. Dana 24. sijenja u 16,00 po lokalnom vremenu - vrijeme razotkrivanja - primljen je jo jedan nejasan signal. Kasnije su uhvatili slabaan signal radiofara te shvatili da smo u guvi. I to je bilo sve to su uli prije nego to se Chris 31. sijenja pojavio u Siriji. U skladu s postupkom koji slijedi nakon gubljenja veza, a nakon izoblienih signala, poslane su dvije spasilake ekipe. Prva, ona od 26. sijenja, morala se vratiti odmah nakon prelaska granice zato to je pilotu chinooka naglo pozlilo. Bilo je, dakle, dobro to nismo dangubili ekajui ih. Drugi je pokuaj bio 27. Ovaj put posrijedi je bila zajednika ameriko-britanska akcija. Zavedeni lokacijom slabanog signala radiofara, nadletjeli su juni koridor, ali, jasno, bez ikakva rezultata. Ameriki obavjetajni izvori poeli su javljati o izraelskom napadu na sirijskoj granici, no kako se smatralo da mi idemo prema jugu, ovo nije dovedeno u vezu s BRAVO TW0 ZERO. to nije bilo u redu s naim radiom? Nita. U svakom kraju svijeta moe se raditi samo na nekim frekvencijama, a i tada ih tijekom dana valja mijenjati zbog promjena u ionosferi. Frekvencije koje smo dobili, na nau veliku nesreu, bile su pogrene. Zakazao je ljudski faktor, i samo se valja nadati da se tako to nee vie nikad ponoviti. to je pak s av/acsima i uvelike reklamiranom reakcijom u roku od 15 sekundi? Kako god okrene, bili smo 300 kilometara izvan njihova dometa. Dolo je do male tucavice negdje na liniji, a potpuno je nebitno to je izraena nada da se to vie nee dogoditi. Ameriki pilot s kojim smo uspostavili vezu radiofarom izvijestio je o tom sluaju, no to je izvjee ljudima u naoj bazi stiglo tek nakon tri dana. Jedna stvar koju smo dobro napravili bila je moja odluka da krenemo prema Siriji, a ne da se vraamo na mjesto sastanka, s helikopterom. Rije "razotkrivanje" stigla je itava. Meutim, bez ikakva drugog objanjenja, to je znaila? Jesu li je trebali shvatiti kao mogue razotkrivanje ili kao konano razotkrivanje? I, kako god je shvatili, jesu li trebali uzeti da znai razotkrivanje u okraju ili bez njega? BRAVO TWO ZERO Pukovnik jednostavno nije imao dovoljno informacija da djeluje, pa je morao sjesti i odluiti da li da na mjesto sastanka poalje helikopter ili ne poalje, a odluio je da ga ne alje, unato tome to su deki iz eskadrona stajali u repu i ekali da pou, stvarajui mu silne neugodnosti. No imao je pravo. emu izloiti opasnosti jedanaest ljudi - posadu i deke otraga - uz to i letjelicu, s tim da se uope ne zna u to odlaze? Bilo mi je drago to ja takvu odluku nisam morao donijeti. Kako smo uli od naih istraitelja, chinook kojim smo ubaeni otkrili su im se spustio, zato je i bolje da drugi nije ni poslan. Jedino to bi nam u trenutku razotkrivanja moglo posluiti bio je prelet brzog mlanjaka. Mogli bismo tada porazgovarati s njima preko radiofara i navesti ih na S60, a zatim dogovoriti propisno izvlaenje. U iduih nekoliko tjedana podnosili smo izvjetaj svima i svakome. Jednosatnu dotjeranu verziju izloili smo lordu Bramallu, vrhovnom zapovjedniku Pukovnije, koji nas je zatim zadrao na ruku. Dojmio me se kao vrlo tosan ovjek - dodue, gluh kao top, ali vrlo tosan. Doao je Schwarzkopf sa svojom klapom; s njim smo proveli dva sata. - ao mi je zbog ovoga - rekao je. - Da sam tada znao to se zbiva, ne biste ili, jasna stvar. Priredio nam je divnu veeru i vrlo ljubezno potpisao svilenu kartu za bijeg koju smo poplaili iz prostorije za planiranje u Rivadhu. Naposljetku smo izvjetaj dali B eskadronu. Samo nekoliko dana po povratku u Veliku Britaniju veina se deki poela pripremati za druge poslove ili je ak ve bila otila, ali u kolovozu smo se uspjeli svi okupiti, prvi put te godine, te provesti vlastitu analizu minulih dogaaja. SAS-ova junaka djela iza neprijateljskih linija bila su vrlo znaajna. Od 26. sijenja, svega devet dana od poetka rata, nikakvi scudovi nisu vie lansirani iz sektora

162

zapadnog Iraka, podruja dodijeljenog Pukovniji -kraja zemlje koji obuhvaa stotine i stotine etvornih kilometara. Mugger je sudjelovao u jednoj takvoj akciji. Njegov polues-kadron operirao je iza neprijateljskih linija od 20. sijenja. Dana 6. veljae dobili su zadatak da napadnu sredstva veze, koja su bila od ivotne vanosti za djelovanje scuda.

339 j ANDY MCNAB Prema planu, trebali su se u suton 7. privui na udaljenost od jednog kilometra do mete, provesti izvianje bliskog cilja, dati odobrenje te izvesti napad. Otkrili su da je meta zatiena dva i pol metra debelim betonskim zidom i dva metra visokom ogradom, kao i posadama neprijateljskih bunkera s lijeve i desne strane. etvorici je ljudi nareeno da protutenkovskim projektilima i dodatnom vatrom iz vozila unite te bunkere. Osmorica su se meti privukla preko 200 metara ravnog, otvorenog zemljita, s namjerom da obave zadatak razaranja. Zbog oteenja nastalih prilikom saveznikog bombardiranja nisu mogli pronai sklopku. Mugger je zbog toga dobio zadatak da srui elini antenski jarbol. On i njegovi kompii uspjeli su postaviti eksploziv i tempirne ureaje namjestiti na dvije minute, ali su se pri povlaenju nali pod paljbom. Grupa za razaranje zaklonila se na samoj meti, svjesna da joj preostaje vrlo malo vremena do detonacije. Po Muggerovu prianju, dok su sekunde odmicale, jedan je od momaka kriknuo: "Detonatori! Trebamo zaklon! Trebamo zaklon!" - Zaklon? - uzvratio mu je Mugger, imajui na umu tone i tone elika koje samo to im nisu poele padati oko uiju. - Za koji asak dobit e najbolji mogui zaklon. Tek to je to rekao, ekipa za vatrenu podrku iz pinkieja pronala je svoje ciljeve i kad je neprijatelj na trenuak malo utian, Muggerovo se drutvo diglo i potralo. Kod vozila su se pregrupirali s ostalom polovicom postrojbe pa se uspjeno izvukli iz neprijateljskih linija. Uslijedio je zasljepljujui blijesak i za njim zrani val: eksploziv je detonirao. Toranj je pao. Vozilo i oprema primili su mnogo pogodaka, ali nitko nije nastradao. Sljedeeg se dana, meutim, pokazalo da nisu samo Mugger i njegovi deki imali jeziv dan: dva su deka takoer nala rupe od metaka na tkanini svojih odora. Jednom drugom zgodom neki je zapovjednik ophodnje, ugledavi ravan jednolian teren, odustao od svoje zadae. Smatrajui da ondje gdje jest nikako ne moe ostvariti svoj cilj, povukao je ljude u helikopter i vratio se u bazu. Time je doveo u sumnju vlastiti integritet. to se mene tie, drim daje to bila jedna od najhrabrijih odluka u ratu. Da sam bar ja bio sazdan od takva materijala! BRAVO Two ZERO Iraani su nali tijelo Vincea Phillipsa i predali ga Crvenom kriu, koji ga je zatim proslijedio u Veliku Britaniju. Tijela Boba Consiglia i Stevea "Legsa" Lanea istim su zrakoplovom dovezena u domovinu. Legs je posmrtno dobio Vojno odlikovanje za, kako je u slubenom nekrologu navedeno, "nepokolebljivo vodstvo". Po meni, on je to pokazao tijekom borbi, a jo vie za vrijeme izvlaenja. Legs je bio taj koji je elio da naemo bolju poziciju za zasjedu prilikom otmice vozila, i dobro daje to traio -jer bismo inae zaustavili dva kamiona puna vojske, a ne stari ameriki taksi. Legs je takoer bio onaj koji je navukao Dingera u vodu kad je ovom sama pomisao na 500 metara plivanja u ledenom Eufratu bila neto najnezamislivije. To je to vodstvo. I Bob je te veeri dobio isto odlije. Bilo daje odluivao sam, bilo da je odluku donio netko drugi, iao je naprijed kao opsjednut nastojei se borbom izvui iz okraja. Takvim je nainom na se navukao strahovitu neprijateljsku vatru te tim inom, bez ikakve dvojbe, pomogao nama ostalima da se izvuemo. U glavu ga je pogodio metak koji je potom izletio kroz trbuh, aktiviravi pritom fosfornu granatu o njegovu remenu. Umro je trenutano. Po obiaju, odrali smo rasprodaju pokojnikovih stvari. Sva oprema poginulih prodana je najboljem ponuau, a prihod proslijeen najblioj rodbini ili u eskadronsku blagajnu. Ovaj obiaj nije sablastan, nego samo dio pukovnijske kulture. Strepi li zbog toga hoe li ljudi biti ranjeni ili mrtvi, ivot e provesti na sedativima. Pritiska e se osloboditi bude li se sprdao svemu i svakomu. Jednom se kad smo bili na terenu neki momak survao u planini. Tri su nam sata trebala da spustimo tijelo u na bazni logor. Stigao je helikopter da ga pokupi, a jedan je klipan upravo prekapao po opremi nastradaloga da iz nje izvadi rum i sve ostale korisne stvarice. - Jebi ga, sad mu vie ionako nee trebati, zar ne? - rekao je, i to s punim pravom. Prije nego to je itko ita rekao, navukao je pokojnikov demper i udaljio se sa svim ostalim. Kad smo se vratili u Hereford, sve posuene stvari vraane su i prodane na drabi. To je doputeno, no ne znai da se time hoe rei kako nisi uzrujan. Momak koji je

163

mrtav nee zamjeriti, a, osim toga, i on je sudjelovao na drabama iza drugih ljudi te radio istu stvar. A1 ANDY MCNAB Bob je u svom ormariu na poslu imao veliki meksiki som-brero, tipini turistiki suvenir, za koji sam pouzdano znao da ga je kotao pukih deset dolara, jer sam bio s njim kad gaje kupio. esto sam mu vadio mast zbog toga to baca novac na ovakve triarije. Na drabi je, meutim, neki idiot za nj platio vie od stotinu funti. Drao sam eir neko vrijeme kod kue, a onda ga odnio na Bobov grob zajedno s vrpcama odlija koje su on i Legs dobili. Imali smo problema na zajednikom pogrebu u Herefordu. Legs je kremiran, a Vince i Bob su pokopani na pukovnijskoj estici. Nakon toga su u klubu odrane karmine indijska jela i pie. Skupina Vinceovih roaka jako me je izgnjavila. Po njihovu shvaanju, onako snaan ovjek nikako nije mogao umrijeti od hipotermije. Pokuao sam im rastumaiti da tu uope nije bitno koliko si dobar ili koliko si snaan; zapadne li u stanje pothlaenosti, tu se ne moe ne znam to uiniti. Doputam da alost na razliite ljude razliito djeluje, no nadam se da e Vinceovi roaci s vremenom prihvatiti istinu. Sljedeeg tjedna, iskoritavajui povlasticu British Airwaysa "dvoje po cijeni za jednoga" koju je ta tvrtka ponudila vojnicima koji su bili u Zaljevu, Jilly i ja otili smo na kampiranje u Kaliforniju. Bili su to fantastini praznici i zbilja su mi pomogli da sve gurnem u stranu. etrnaest dana kasnije vratio sam se na posao. Mark je bio u odjelu za oporavak, gdje je ostao iduih est mjeseci dok se nije vratio na dunost u eksadron. Chris je otiao u odsjek za obuku kao jedan od instruktora nadlean za izbor. Dinger je ve otiao na jednogodinji posao u inozemstvo. I Stan je otiao u roku od dva mjeseca, a kad su lijenici zavrili s mojim rukama i zubima, otiao sam i ja. EPILOG Otkako sam se vratio, nai rauni za grijanje postali su uasni. Divno je kad ti je toplo. Kad sada pada kia, a ja sam kod kue, skuham si aj i sjednem do prozora te razmiljam o svim onim sirotim dekima koji drede po vrhovima brda. Kao to je pokazao stresni test, nisam emocionalno oteen onim to se zbilo. Sigurno je da nemam m5re. Veliki smo deki i znamo pravila po kojima igramo. Svi smo i prije bili blizu smrti. To prihvati. Ne eli, naravno, da ti se to dogodi, ali ponekad ima i toga - rizik profesije. Na neki udan nain, gotovo da mi je drago to imam to svoje irako iskustvo. Ne bih ga elio ponoviti, ali drago mi je da sam ga stekao. Neke e stvari, meutim, zauvijek ivjeli sa mnom. Zveckanje kljueva. Tresak zasuna. Zveket limene ploe. Mrnja prema zoolokim vrtovima. Vonj svinjetine. U vojsku sam stupio da se izvuem iz dreka u koji sam upao sa zakonom, ali nikad nisam u njoj kanio ostati pune dvadeset i dvije godine. Bio sam vrlo sretan. Obiao sam itav svijet, radio stvari koje su bile grube, ali vrlo zabavne. Sad je trenutak da se prenem i radim neto drugo. Imam 33 godine, a ponaam se kao da mi je 17, jer sam ANDY MCNAB uvijek bio previe zaokupljen igranjem vojnika. elim raditi ono to sam oduvijek elio raditi. Naa omiljena zatvorska ala bila je "Pa, dobro, barem nas ne mogu dovesti u drugo stanje." Nauio sam da nita nikad nije onako loe kao to se ini. Za stvari koje su me ranije mogle uzrujati sada je to manje vjerojatno - auto koji ne radi, crnjak koji se prolio po naem sagu svijetlih boja, perilica koja curi, neka vrijedna stvar koja se izgubila. Sada bolje poznajem vlastita ogranienja, a opet osjeam se bolje i samopouzdanije. Nita vie ne prihvaam kao gotovu injenicu. Vie cijenim jednostavne, svakodnevne stvari; umjesto da odem u grad autom, potrudit u se da se proeem parkom. Pukovnija je prije imala prednost, posao je uvijek bio na prvom mjestu. Sada u se, ako Katie ima kolsko sportsko natjecanje, potruditi da budem ondje i bodrim je. Za svoga boravka u Baghdadu, a i kad sam se vratio, neprekidno sam preispitivao odluke koje sam donio, nastojei dokuiti jesu li bile ispravne ili ne. Zakljuak do kojeg sam doao bio je da su neke odluke bile dobre, neke loe, a neke pak neutralne. No, na koncu konca, morale su se donijeti. Iskrsne ti neki problem, odvagne ga i donese odluku. Ne donese li odluku, mrtav

164

si. Jesam li trebao krenuti prema granici umjesto to sam se skrivao? Odgovor je bez sumnje da. Jesam li trebao istupiti da popustim Iraanima onda kad sam to uinio? I opet, da - znam da sam uinio pravu stvar. Taktiki i moralno. A to se tie ratne pravde i krivde - no, time se nikad nisam zamarao. Bio sam vojnik, za to sam bio plaen. Bilo je vrlo uzbudljivo, sjajno sam se pritom osjeao. to se pak tie ljudi koji su me ispitivali, da sutra na ulici sretnem nekog od njih i da pomislim da bih se mogao provui da me ne uhvate, proburazio bih ga.

165