Umjetnost drevnog Egipta

Sarajevo, maj 2010.

1. Sažetak

Egipat, plodna oaza između Libijske i Arapske pustinje, taj uski dugački pojas što ga oplođuje
Nil, je kultura koja je obilježila svijet. U toj dolini koja već sedam hiljada godina zrači
magičnom privlačnošću kao da iza vela uskovitlne prašine što blista na suncu izranja kultura
čovječanstva obavijena velom misterije i tajni. U ovom radu ću pokušati opisati veličanstvo
egipatske umjetnosti, njene trajnosti kroz vijekove, ljepotu i duh arhitekekture i skulpture
udahnut u svaki kutak egipatskog prostranstva.

U Egiptu su smatrali da je ljudski oduprijeti se prolaznosti i težiti za trajanjem "u vječnost".

"Ljudski život je prolazan, ali spomenici traju vječno" je jedno od osnovnih načela na kojima
počiva Egipatska umjetnost. Kako ostataka egipatske civilizacije ima veoma malo, naše
poznavanje počiva isključivo na grobnicama i njihovom sadržaju.

Ključne riječi: grobnica, faraon, skulptura, spomenik

2. Uvod

Egipćanima pripada zasluga što su prvi počeli da podižu velike i velelepne zgrade, hramove,
dvorane sa stubovima, piramide i obeliske, što su svoje građevine ukrašavali skulpturom

2
punom života, čija je monumentalnost išla do kolosalnih dimenzija. Izaziva divljenje činjenica
da su oni još u kamenom dobu znali da vade iz kamenoloma i da prenose onako ogromne
blokove, i da sa onakvom finoćom obradjuju najtvrđi kamen.

Briga koju posvećuju kultu mrtvih ih vezuje s neolitskom prošlošću s tim da ovdje nema onog
mračnog straha od duhova mrtvih. Kult mrtvih vodi i do sahranjivanja u suhi pijesak do
mumificiranja i izgradnje monumentalnih grobnica: mastaba (arap. klupa), i grobnice u
stjenama. Vjeruje se da je tijelo potrebno sačuvati da bi ponovno sjedinjeno s dušom
uskrsnulo na drugom svijetu. Mislili su da mrtav čovjek ima isti način zivota, iste potrebe i
ista osjećanja kao i živ. Pored grobnica, hramovi su najvažniji arhitektonski spomenici.
Egipatska skulptura je također vezana za vjerovanje u zagrobni život. Egipatski umjetnici
poznaju samo tri moguća vida: puno lice, strogi profil i pogled odozgo. također tu je i
činjenica da ljudska figura u stojećem stavu, za razliku od životinjske, nema jedan glavni
profil, već dva jednako važna, pa mora zato kombinirat ta dva vida, i to na način koji će ostati
nepromjenjen idućih 2,5 hiljade godina: oko i ramena su prikazani frontalno, a glava i noge u
profilu. Prve velike historijske kulture nastale su oko 3000. godine p.n.e. u dolinama velikih
rijeka na Bliskom i Dalekom istoku. Na Bliskom istoku najstarije kulture i umjetnosti nastale
su u dolinama Tigra, Eufrata i Nila.

Arhitektonske forme u egipatskoj umjetnosti mijenjale su se prema tome kako su pojedine

vrste gradjevina tokom vremena nastajale i razvijale se (mastabe, piramide, hramovi i njihovi
elementi).

3. Egipatsko pismo

3
Egipatsko pismo predstavlja poseban umjetnički izraz, cilj pisma je narativni (saopštavajući),
ali i dekorativni (ukrašavajuči) hijeroglifi 1. Natpisi uvijek prate reljefe, objašnjavaju njihov
sadržaj, a čitali su se i odozgo prema dole ili tečno sa lijeva na desno i nazad sa desna na
lijevo. Pismo je zanimljivo jer pokazuje kako se na slikovit način mogu pojednostavljenim
znakovima označiti pojedina bića, predmeti, pa i nestvarni pojmovi, a ponekad sklopom
znakova možemo čitanjem dobiti zvukove koji označavaju nešto potpuno drugo od onoga što
je naslikano. Opisivali su život i veličali uspjehe potignute za vrijeme života. Hijeroglifi nisu
bili izmišljeni radi skrivanja teksta, ali kako je samo nekolicina ljudi njih razumjela i kako se
više ne koriste oni predstavljaju najstariji oblik kriptiranog pisma danas poznatog. Isti
hijeroglif mogao je označavati različite predmete, pojmove, radnje. Njegovo značenje moralo
se fiksirati dodavanjem determinativnih znakova kao što su crtice, znakovi fonetskog
karaktera ili simboli koji su prethodni simbol uvrštavali u određenu skupinu predmeta,
pojmova. Zato je egipatsko pismo predstavljalo zagonetku evropskim istraživačima koji nisu
navikli da jedna slika predstavlja i pojam i slog, te da se neki pojmovi mogu pisati na više
načina.

1822. godine francuski arheolog J. F. Champollion je na temelju jednog trojezičnog natpisa

uspio dešifrirati prvi niz fonetskih hijeroglifa.

1
Hijerolglif - sveti urez, sveto slovo. Zapravo, to nije tačan naziv za pismo starih Egipćana. Tako su stari Grci
nazvali te znakove kad su ih prvi put vidjeli, jer su mislili da su ih pisali sveštenici u obredne svrhe.

4
4. Počeci grobne arhitekture

U nastambama za vječnost tj. u egipatskim gobnicama, svaki je likovni prikaz, bio to i

hijeroglif, izvor egzistencije. „Umjetnici se trude prikazati život sa svih aspekata koji su važni
za nastavak života na drugom svijetu, no prikazuju ga vjerno u odnosu na mnoštvo
kraljevskih, pa i ljudskih dužnosti koje su neizbježne za upravljanje kraljevstvom i uživanje u
toj poziciji moći (prizori žrtvovanja, izražavanje počasti, svečanosti, poljski radovi,
zanimanja, svakodnevni život, ribolov, lov i slično).“2 Začeci egipatske arhitekture bili su
veoma skromni: zemljom koju Nil nanosi građene su kuce pokrivene drvenim krovom, i
manji hramovi okruglog ili četvrtastog oblika. Zgrada je ponekad imala i drvene stubove.
Egipćani su upotrebljavali materijale koji garantuju da će biti vječni, poput granita, tvrdog
vapnenca, alabastera, porfira, diorita i tako dalje. Time čine grobove nerazorivim i
neosjetljivim na snagu vjetra, pijeska i vodenih valova. Tako je naprimjer bio hram „pera“
božja „kuća“, a arhitektonska građevina predstavljala je garanciju protiv prolaznosti tijela i
duše.

                                                               

Među prvim kraljevskim grobnicama, koje su u bile u obliku običnog kamenog banka ili
brodica najznačajnija je grobnica kod Negade. To je pravougaona građevina od pet odaja
opasana jakim hodnikom i zaštitnim zidom. U grobnicama su ispočetka sahranjivani samo
kraljevi, prinčevi i dvorski velikodostojnici. Kasnije su pravo na grobnicu stekli i ostali
aristokrati, a poslije i svi oni koji su bili dovoljno bogati da mogu sebi sagraditi grobnicu.

2
Skliar 2005: 14

5
5. Staro kraljevstvo (2686 p.n.e. - 2181 p.n.e.)

Umjetnost u Starom kraljevstvu je statična i dvodimenzionalna, a koristi se, prije svega, za

potrebe pogrebnog kulta mrtvih. Statičnost je potrebna kako bi se prikazala zamrznutost
pokreta u vječnosti, a dvodimenzionalnost i čudni prikazi ljudi i životinja (u slikarstvu)
koriste se kako bi se svakom prikazanom objektu «osigurao» život tako da mu se prikažu
najvažniji dijelovi.

Prikaz čovjeka kao primjer: moraju se vidjeti obje ruke, obje noge, glava u profilu kako bi se
vidjeli i nos u uho, zatim oko en face jer ono u profilu nije dobro vidljivo, obje strane prsnog
koša i pupak te bokovi i stopala.

U kiparstvu dominira volumen; kubičnost, što opet osigurava postojanost skulpture (duže će
potrajati ako nema dijelova koji su odvojeni, kao npr. ruke kod antičkih kipova koje su obično
slomljene).

Jedna od najpoznatjih grupa iz tog razdoblja je obojani prikaz princa Rahotepa i njegove
supruge Nofret. Grobnice su imale dvije namjene: one su počivalište pokojnika i mjesto za
održavanje kulta. U Starom kraljevstvu stvoren je uobičajeni tip plemićke grobnice, koji se
naziva mastaba. Otkriveno je na stotine mastaba na nekropoli Memfisa u Sakari, koja je po
prostranstvu najveće groblje u Egiptu.

„Mastaba dolazi od arapske riječi za klupu, jer izdaleka izgleda kao klupa od opeke. Mastaba
je bila pravokutna građevina od nepečenih opeka s ravnim krovom i zakošenim zidovima
sagrađena kao grobnica, obično rađena od tesanika. U mastabi bi se iskopala duboka komora,
a njeni zidovi pokrili s kamenom, blatnim opekama ili drvetom. Nije išla u visinu više od 6-8
metara, ali je fasada znala biti široka i do 50 metara, a u dubinu se prostirala najviše 25
metara. U unutrašnjosti mastaba je imala tri glavna dijela: kultnu prostoriju - kapelu,
serdab3 i grobnicu.“4 Zidovi kapele ukrašavani su vrlo plitkim reljefima ili slikama sa
scenama u vezi sa žrtvenim darovima. Naspram ulaza u kapelu nalazila se stela na kojoj je
ispisano ime, zanimanje, osobine i kraća biografija pokojnika; zatim žrtveni sto od
izljevljenog granita ili alabastera na koji se stavlja hrana nemjenjena umrlom.

3
Serdab - hodnik
4
http://hr.wikipedia.org/wiki/Mastaba

6
Serdab, koji vodi ka grobnici, nije imao komunikaciju sa spoljašnošću. Ulaz u serdab bio je
zatvoren pomenutom stelom; otud i njen naziv: stela - lažna vrata. U serdabu su se nalazile
statue umrlog.

Grobnica, najvažnije odjeljenje mastabe, tvrdo ozidana, služila je za smještaj sarkofaga.

Sarkofag se klesao od ružičastog granita, plavog krečnjaka ili od crnog bazalta, ali je bilo i
vrlo luksuznih sarkofaga od alabastera, a bilo ih je, vrlo monumentalnih, i od drveta.

Iz mastaba se razvila, za vrijeme Starog carstva piramida5  kao tip kraljevske grobnice. Ona je
dominirala nekropolom kao neka planina. Piramide su građene na ivici libijske pustinje i
putnici, putujući dolinom Nila, danima ih nisu gubili iz vida.

Kao prelazni oblik izmedju mastabe i piramide javlja se stepenasta piramida. ona se sastoji iz
jednog veoma visokog jezgra i niza sve nižih i nižih omotanih zidova. Takvog je oblika su
prva, Zoserova6 piramida kod Saqqare, koju je izgradio arhitekt Imhotep u 3.dinastiji, koja je
po složenosti i veličini znatno nadmašivala pretpovijesne mastabe. Zoserova piramida je
ustvari samo jedna od građevina u kompleksu zgrada koje su je okruživale (hramovi, kapele, i
dr.) i koje su sa njom činile jedinstveno svetilište. Razvoj graditeljske umjetnosti Starog
kraljevstva doseže novu fazu izgradnjom piramide kralja Snofrua u Dahsaru. Zbog njezina
neobična oblika nazivaju je svinutom piramidom. Snofru je sagradio za sebe još jednu
piramidu, u kojoj je i sahranjen, takozvanu Crvenu piramidu kod Dasura. To je prva prava
piramida, mada je imala prelomljen oblik. Herodot piše da je svaki faraon počeo da gradi sebi
piramidu još prilikom stupanja na prijesto i da se rad nastavljao za sve vrijeme njegove
vladavine dodavanjem sve novih i novih slojeva. Po smrti faraona, poslije sahrane, ulaz bi bio
zazidan, poslednji sloj okončan, a cijela piramida presvučena oplatom od glatko isklesanog
kamena najfinije i najpreciznije izrade.

Smatra se da je gradnja piramida imala veće značenje od puke grobnice vladara; možda
određena mitološko-povijesna obveza faraona da tim «idealnim» oblikom pokaže savršenstvo
poretka; kako božanskog, tako i materijalnog. Razdoblje u kojem se odvijala gradnja piramida
uvelike je nepoznato povjesničarima, pa je teško sa sigurnošću utvrditi točne povode gradnje
tih objekata; jednako tako, nepoznat je i razlog prestanka gradnje piramida.

5
grč. piros = vatra; egipatski naziv za piramidu bio je mer.
6
Zoser – onaj koji je svet

7
5.1. Piramide u Gizi

Tri velike piramide, grobnice drevnih egipatskih

faraona IV. dinastije: Keopsova, Kefrenova i
Mikerinosova protežu se u pravilnom obliku (u
međusobnom Pitagorinom trokutu sa stranicama u
omjeru 3:4:5) na desetak km od grada Kaira do
Fajumske oaze u Gizehu. Najveća od njih,
Keopsova7, je visoka 145 metara. Svaka strana njene
osnove je duga 233 metra, a kosa ivica koja spaja
vrh piramide i vrh osnove je duga 220 metara. U svome prvobitnom stanju ona je bila
obložena pravilno obrađenim blokovima od bijelog krečnjaka. Kefrenova piramida visoka je
135 metara, a Mikerinova 66 metara. Sve tri, u današnjem stanju, ostavljaju svojom
jednostavnom formom veoma snažan utisak mirnoće i uzvišene veličine. Osim njih, na lijevoj
obali Nila nalazi se jos 192 piramide, većih ili manjih dimenzija. Poslije XII dinastije
piramide se rijetko pojavljuju.

5.2. Sfinga

Piramide nisu uvijek stajale kao danas, usamljene u pustinji. One su bile okružene
mnogobrojnim mastabama, a osim toga u njihovoj blizini nalazio i po jedan grobljanski hram,
posvećen mrtvima. U samoj piramidi nalazili su se samo grobnica i zazidani serdab. Od toga
hrama vodio je ozidani put do drugog hrama, sazidanog u blizini Nila, na mjestu dokle je
dolazila voda kada se rijeka izlije iz svog korita. Na tome mjestu pristajala je, kako se
vjerovalo, sveta barka kojom se putovalo u carstvo mrtvih.

Otkriven je obalski hram Keopsove piramide,

takozvani Sfingin hram. „Sfinga se sastoji se
od ljudske glave (znak Vodolije), poprsja bika
(znak Bika), orlovih krila (znak Škorpije) i
stražnjeg dijela (znak Lava). Sfinga sadrži u
sebi prirodni i astrološki princip, četiri ključna
znaka zodijaka, od kojih svaki predstavlja

7
Khufu – grč. Keops - Puno egipatsko ime bilo mu je Hnum-Khufu što znači «štiti ga Knum».

8
jednu četvrtinu zivota, jedno godišnje doba i društveno uređenje (četiri elementa: vazduh,
voda, vatra i zemlja). Bik simbolizuje proljeće, djetinjstvo, prvobitno doba i društveno
uređenje, zadovoljavanje primarnih bioloških instinkata. Lav predstavlja ljeto, mladost, sjaj i
bljesak carstva i kraljevina. Krila orla sadrze u sebi znak Škorpije, jesen, zrelost, rat,
umiranje. Lik orla nalazi se na zastavama i grbovima nekih država. Čovjekova glava
simbolizuje starost, zimu.„8

Zagonetna figura Sfinge isklesana je iz jednog kamenog bloka koji je najvjerovatnije preostao
u kamenolomu iz kojeg se vadio materijal potreban za gradnju obližnje, Kefrenove piramide.
U doba vladara IV dinastije, Sfinga se smatrala simbolom lavovske snage faraona. Zato
Sfinga ima lik faraona Kefrena. Ispred prednjih Sfinginih šapa otkriven je monumentalni
hram koji se sastoji od otvorenog dvorišta okruženog trijemovima. Ovaj hram je vjerovatno
posvećen bogu Sunca - Horu. Od ova najveca četiri spomenika u Gizi Sfinga je najviše
oštećena. Tijelo je ošteceno od udara vjetrova, a nos je stradao od udara topovskog đuleta.

6. Srednje kraljevstvo (2040 p.n.e. - 1782 p.n.e)

U vrijeme Srednjeg kraljevstva egipatska je umjetnost dobila novi polet. Izgrađeni su

prvi obelisci9, a u gradnji se koriste biljni stupovi. Na važnosti ponovno dobiva reljefna
umjetnost. Povećava se uopštavanje i idealizacija forme. Javljaju se elegantnije proporcije,
težnja za novim detaljima i pozama, perspektiva je prikladna, kolorit je raznovrstan, naglašen
je realizam. Skulptura predstavlja nastavak umjetnosti Starog carstva. Tradicija ostaje
neprekinuta, novosti se temelje na već postojećim kulturnim dobrima iz prošlosti. Bitne
promjene prepoznaju se na statuama, jer su na tom području u ono doba djelovale dvije škole:
sjeverna škola nastavlja tradiciju starog kraljevstva, južna škola prelazi na realističniji prikaz
koji pokazuje spontanije i iskrenije nadahnuće. U Srednjem carstvu javljaju se pored pravih
piramida i mastaba-piramide: to je kombinacija zarubljene piramide koja sluzi kao postolje, i
pune piramide, podignute na platfomi tog sokla. One su uglavnom sagradjene od cigli. U
prethodnom razdoblju niko se ne bi usudio prikazati faraona bolesnim ili s crtama koje
svjedoče o boli. Sada kraljevsko lice odraćava dvojbu i nedostatak vjerskog uvjerenja.

8
http://www.joschua.biz/index.php?option=com_content&task=view&id=127&Itemid=39

9
Obeliska - grč. "mali ražanj" označava monolit s četiri stranice koji se sužava prema vrhu na kojem se
nalazi piramidion prekriven pločicom elektruma(smjesa zlata i srebra)

9
Preporod egipatske umjetnosti povezan je s novom i plodnom graditeljskom djelatnošću.
Nažalost, očuvano je tek nekoliko hramova. U to vrijeme u Gornjem Egiptu se sve češće
javlja takozvana grobnica u stijeni. Odaje i hodnici tih grobnica bili su izdubljeni u samoj
stijeni brda (u krečnjaku ili pješćaru); one su ukrašene prirodnim stubovima, koji su ostavljeni
da služe kao podupirači prilikom bušenja kamena. Fasada je uglavnom bila arhitektonski
obrađena. Takve grobnice iz vremena Srednjeg carstva postoje u Asiutu, Beni Hasanu i
Asuanu. Iz 12. Dinastije samo je jedan hram donekle dobro sačuvan. To je hram kralja
Amenemheta III u Medinet Magiju, na području Faiyuma, kraljeva sjedišta. Najvažnija
građevina iz ovog razdoblja svakako je hram Mentuhotepa I. Hram je udubljen u planinu, a
sastoji se od dvije natkrivene terase okružene kvadratnim stupovima. Na svom vrhu možda je
imao malu piramidu. Odmah do njega nalazi se hram kraljice Hatšepsut. Najveće tehničko
dostignuće je uređenje jezerskog područja (depresije) u Fayumu i pretvaranje tog dijela Egipta
u veliko poljoprivredno područje.

Novina u pogrebnim običajima su figurice ušebti10 (šauabti, šabti). To su figurice u obliku

mumije koja u rukama ima poljoprivredni alat, a na leđima nosi košaru. Na njima se ispisuje
magijski tekst pomoću kojeg vlasnik (pokojnik) može upravljati tim figuricama i tražiti od
njih da obavljaju njegove poslove.

7. Novo kraljevstvo (1570 p.n.e. - 1070 p.n.e.)

U ovom razdoblju gradnja piramida postaje neekonomična. Kako faraonska moć uvelike ovisi
o potvrdi svećenstva grade se monumentalni kultni hramovi božanstvima. Gradilo se
prvenstveno u okolici Tebe, a hramovi su se posvećivali vrhovnom božanstvu – Amonu. Za
vrijeme Novog kraljevstva grobnica u stijeni postaje redovni oblik grobnice. Vladari XVIII-
XX dinastije pocivaju u grobnicama izdubljenim u stijenama kojima je opasana dolina Biban-
el-Meluk, takozvana "Dolina kraljeva", na lijevoj obali Nila, u blizini Tebe. Kod ovakvih
kraljevskih grobnica serdab i sama grobnica u kojoj pociva sarkofag sa mumijom, su u stijeni,
dok se kapela gradi odvojeno od njih, a ponekad dobija obim pravog hrama. U odnosu na
grobnu arhitekturu razlikuju se dvije vrste hramova: grobni hram koji potječe iz kapele što je
služila slavljenju kralja i božiji hram koji je podignut u čast nekog božanstva.

10
eg. ušeb = slušati, pokoravati se

10
7.1. Karnak

Ova cjelina hramova u Karnaku koja je nalik

kiklopskom groblju, a koja zbog velikog broja
ruševina uživa veliku slavu, daje i izvanrednu sliku
moći koju još povećavaju divovske proporcije jedne
od dvorana sa stupovima. „Povijesno mjesto Karnak
daje nam nešto poput pregleda, kako svih
tradicionalnih elemenata egipatskog hrama, tako i
prinosa sljedećih faraona koji su svojom
opsjednutošću posjedovanjem htjeli trijumfirajući utisnuti Karnaku vlastiti pečat.“ 11 Tako
možemo ustanoviti dodavanje još jednog zida koji okružuje područje hrama što su ga sagradili
Tutmozis I i Tutmozis II, unutarnjeg dvorišta Tutmozisa I, Amenofisa III ili Ramzesa II, još
jednog portala što su ga sagradili Tutmozis I, Tutmozis III, Amenofis III, kolonade odnosno
kapele, male građevine Ramzesa II, preuređenje hrama u razdoblju Ptolomejovića što ga je
podigao Tutmozis III u čast boga Ptaha ili gradnja hramova izvan bedema.

7.2. Luxor

Luxor se nalazi upravo u Tebi gdje po Homeru

građevine sadržavaju neizmjerna bogatstva, a svaka
od stotinu gradskih vrata čuva 200 ratnika koji
izlaze koz otvore na vrata s konjima i bojnim
kolima. Hram u Luxoru je tako reći ljetnikovac
Amona, njegova „južna rezidencija“ uz njegovu
„veliku rezidenciju“ u Karnaku. Gradnja je počela
za vrijeme 18.dinastije pod Amenofisom III, završili
su je Tutankhamon i Haremhap, pošto ju je Ekhnaton oštetio. Hramove u Luxoru i Karnaku
povezuje sveta cesta dugačka 31,5 kilometara koja je popločena i s obje strane obrubljena
statuama ovna. Na sjevernom pročelju hrama u Luxoru izdizalo se šest golemih statua koje
prikazuju faraone kako sjede i stoje te dva monolitna obeliska od ružičastog granita.

7.3. Hram kraljice Hatšepsut u Deir el Bahriju

11
Skliar 2005: 79

11
Hram je djelo kraljičinog arhitekta Senemnuta,
a izgrađen je u obliku više terasa koje se
stepenasto uspinju prema vertikalnoj stijeni što
se uzdiže u pozadini dajući poseban dojam
veličine. U vrijeme Hatšepsutine vladavine
ispred prvog stubišta bila su dva umjetna jezera
okružena drvećem i pretvorena u ukrasne
ribnjake i park. Hram je bio posvećen
božanstvima Amonu, Hator i Anubisu, ali i
posmrtnom kultu kraljice. Obojeni reljefi prikazuju njezina djela; ekspediciju u zemlju Punt,
transport dvaju obeliska iz Asuana u Tebu te njeno rođenje od Amona (teogonija). Hram je
dugo vremena bio zatrpan pod kamenjem koje se na njega srušilo, a otkopan je tek kad se
maknulo to kamenje i koptski samostan koji je bio sagrađen iznad njega.

7.4. Dolina kraljeva

Novo kraljevstvo predstavlja vrhunac egipatskog

slikarstva kao što je Staro kraljevstvo bilo vrhunac
skultpure. Dosad je slikarstvo imalo uglavnom narativne
karakteristike. „Prikazani likovi postaju viši, mršaviji i
ponajprije elegantniji, linije postaju finije, a odjevni
predmeti se mijenjaju. Na vapnenačkim zidovima
podzemnih svodova prikazani su uglavnom prizori iz
svakodnevnog života koji se ponovo „oživljavaju“ u
životu nakon smrti.“ 12 Takvi se prikazi nalaze u
tebanskoj nekropoli (Dolina kraljeva i kraljica, Dolina plemića, naprimjer grobovi
Nefertari, vezira Rahmirea i Menenin grob). Slike su naslikane na podlozi od gipsane
žbuke. Boje (crna, bijela, zelena, plava, crvena) mineralnog su porijekla. Prve grobnice
sagrađene u dolini pripadaju Amenhotepu I. i Tutmozisu I. Danas je poznata po grobnici
Tutankamona za kojeg je vezana velika misterija. U njegovoj grobnici je pronađeno 3500
komada umjetnina velike vrijednosti.

7.5. Hramovi u Abu Simbelu

12
Bourbon 2002: 110

12
Sastoji se od hrama Ramzesa II. i hrama
njegove žene Nefertari koji stoji u blizini.

„Špiljski hram koji je dao sagraditi

Ramzes II. Ispred ulaza u hram sjede
četiri Ramzesova kolosa. Hram je imao
posebnu orijentaciju u odnosu na Sunce
te su u određeno doba godine Sunčeve
zrake osvjetljavale četiri sjedeće statue u
unutrašnjosti hrama. Jedno od tih
božanstava bio je i Ramzes. U hramu se
mogu vidjeti razni prikazi, npr. poznate bitke kod Kadeša.“13

7.6. Medinet Habu

Položaj južno od Tebe na lijevoj obali Nila gdje se po predaji ukazao Amon; mjesto
posmrtnog hrama Ramsesa III.

Ostaci staroegipatskih građevina koje obuhvaćaju: mali peripterni hram XVIII. Dinastije,
grobni hram saitskog doba, ostatke palače Amenofisa III. itd., a cijeli je kompleks okružen
visokim zidom s velikim vratima i isturenim
tornjevima. Tu se nalazi hram od pješčenjaka
posvećen bogu Amonu i golema palača s
prijestolnom dvoranom, haremskim kućama. Ističe
se monumentalni grobni hram Ramsesa III., bogato
dekoriran reljefima iz života faraona (Ramses u
lovu na lavove).

Hram Ramzesa III

8. Zaključak:

13
www.sveznanje.com

13
Egipatska civilizacija nametnula je sveukupnom prostoru svoj kulturni pečat. Još više, Egipat
živi u srcima mnogih. Egipatska umjetnost je nerazumljiva samo onima koji ne osluškuju ni
svijet, a još manje vlastito srce. Umjetničko djelo, naime, iako potiče iz jednog razdoblja i
pripada čvrsto tom razdoblju, postaje vrijedno tek zbog osobitosti koje ga uzdižu iznad
vremena, a time i iznad smrti. Egipatska umjetnost će nam ostati kao podsjetnik na to kako
čovjek može da uzdigne ljepotu ljudskog bića do same vječnosti.

Ključne riječi: grobnice, faraoni, skulptura, spomenici

9. Literatura

14
- Skliar, Ana (2005): Najveće kulture svijeta – Egipat, Extrade d.o.o. Rijeka
- Bourbon, Fabio : Velike kulture svijeta – Drevne civilizacije

- www.joschua.biz.net
- www.wikipedia.com
- www.sveznanje.org

10. Sadržaj

1. Sažetak .......................................................................................................................... 2

15
2. Uvod................. ............................................................................................................ 3
3. Počeci grobne arhitekture .............................................................................................. 4
4. Egipatsko pismo ............................................................................................................ 5
5. Staro kraljevstvo ............................................................................................................ 6
5.1. Piramide u Gizi ....................................................................................................... 7
5.2. Sfinga ...................................................................................................................... 7
6. Srednje kraljevstvo ........................................................................................................ 8
7. Novo kraljevstvo ........................................................................................................... 9
7.1. Karnak .................................................................................................................... 10
7.2. Luxor ...................................................................................................................... 10
7.3. Hram kraljice Hatšepsut u Deir el Bahriju ............................................................. 11
7.4. Dolina kraljeva ...................................................................................................... 11
7.5. Hramovi u Abu Simbelu ........................................................................................ 12
7.6. Medinet Habu ......................................................................................................... 12
8. Zaključak ....................................................................................................................... 14
7. Literatura ....................................................................................................................... 15
8. Sadržaj ........................................................................................................................... 16

16