Sveuilite J.J.

Strossmayera Osijek
Poljoprivredni fakultet
diplomski studij: Zootehnika
ZDRAVSTVENA ZATITA DIVLJAI

Trakavice

ZDRAVSTVENA ZATITA DIVLJAI

Jo nije poznat stvarni opseg teta na divljai nastalih raznim bolestima,
premda njihovo znaenje prelazi interese pojedinih struka i zapravo je od opeg
interesa. Deava se i da nakon utvrivanja pojave neke od bolesti ostaje neistraen
razlog njenog nastanka, a to bi moglo biti bitan imbenik preventive.
Za nastanak bolesti u prirodnim uvjetima vano je stanje podruja u kojem
divlja obitava:
-stupanj obraenosti tla
-klima
-brojnost tj. gustoa populacije
-brojnost dlakavih i pernatih predatora
-nomadsko stoarenje itd.
Mnoge od tih ivotinja mogu biti prijenosnici i kliconoe, to je posebno vano
za brojna parazitarna oboljenja. Takoer, poveanje broja divljai na nekom prostoru
(intenzivni uzgoj) uvjetuje nastanak i irenje bolesti neposrednim kontaktom. Opasnost
za divlja moe postojati i onda kad je prihranjujemo na hranilitima, jer ukoliko se to
primjereno ne radi (ili su neadekvatno ureena hranilita) ta mjesta mogu postati
izvoritima irenja i zaraznih i parazitarnih bolesti.

POJAVA BOLESTI
Bolest se pojavljuje u uvjetima u kojima se organizam nije u stanju prilagoditi
ivotnoj sredini, bez obzira radi li se o nepovoljnim uvjetima okoline (vanjski uzroci) ili
naruene homeostaze organizma (unutarnji uzroci).
Ukoliko su adaptacione sposobnosti organizma nedovoljne za nastale
nepovoljne uvjete ivotne sredine ili su one smanjene unutarnjim razlozima uslijedit e
pojava bolesti. U prirodi pojavi bolesti prethodi kombinirano djelovanje vanjskih i
unutarnjih faktora koji sinergistikim djelovanjem izazivaju bolest. Kod bolesti divljai
vanjski uzroci daleko su bolje istraeni nego unutarnji.
Vanjski imbenici koji potpomau nastanak bolesti su bare s stajaom vodom,
zajednika kaljuita, pojilita, hranilita, solita, prevelika populacija divljai, glad,
klimatski utjecaj (velika vlaga) itd.
Jedan od bitnijih vanjskih faktora nastanka bolesti je i neprovoenje higijenskih
mjera u lovitu, kao razbacivanje hrane po tlu, ostavljanje leina, nepostojanje
lovouvarske slube, nestruno unoenje novonabavljene divljai u lovite tj. bez
zdravstvenog pregleda i karantene.
Boravkom u prirodi (umi i lovitu), lovci dolaze u doticaj s divljim
ivotinjama i pri tom su izloeni brojnim opasnostima. Meu tim opasnostima
najmanje oekujemo, zato to ih ne vidimo, uzronike brojnih bolesti, a to je
opasnost od koje bi se zapravo trebali najvie uvati.

Bolesti mogu nastati zbog: unutarnjih, vanjskih i biolokih uzroka

vanjski uzroci:
fizikalne prirode
-prirodni kalamiteti (poplave, poari,sue, otre zime)
-mehanike ozljede (prostrijelne rane, od ograda, otpada, poljoprivredne i
umarske mehanizacije, povrede na saobraajnicama i sl.)
kemijske prirode
-alimentarne = kvalitativni i kvantitativni deficit u ishrani, glad i sl.
-toksine = kemizacija tla, zatitne mjere u poljoprivredi i umarstvu
-neista industrija = zagaene vode, tlo i atmosfera (kisele kie i sl.)
unutarnji uzroci:
nasljednost, konstitucija, kondicija i anomalije
bioloki uzroci biljnog i ivotinjskog porijekla:
-bakterije, virusi, viroidi, vironi, gljivice, liajevi, plijesni, jednostanini i viestanini
paraziti (vanjski i unutarnji)
Gljivina oboljenja relativno su rijetka kod divljai u prirodi, a uestalija su kod divljai u
umjetnom uzgoju i u zoolokim vrtovima.

ZARAZNE BOLESTI DIVLJAI

-rjee po intenzitetu u odnosu na domae ivotinje
Ne znai da je divlja otpornija. Razlog moe biti u biologiji, odnosno nainu
ivota, pojedinih vrsta. Primjerice divlji papkari uvijek mijenjaju leaj i prije nego legnu
prekopaju ga, odnosno odstrane gornji sloj zemlje.

PARAZITI I PARAZITSKA OBOLJENJA DIVLJAI

-esti kod divljai
-posebno teka oboljenja prisutnija kod mlade divljai
Indirektne tete od parazitskih invazija ogledaju se u naruenoj otpornosti
organizma, te lakem podljeganju drugim oboljenjima.
Znaaj i teina parazitskog oboljenja ovisi o brojnosti i vrsti parazita:
EKTOPARAZITI (vanjski) neto su manjeg znaenja, izuzev kad mogu biti
posrednici pri prijenosu drugih oboljenja, kad svojom velikom brojnosti izazivaju bolest
(uga).
ENDOPARAZITI (unutranji) svojim djelovanjem izazivaju lokalne promjene, a u
sluaju velike infestacije mogu uzrokovati ope poremeaje i uginue domaina.

BOLESTI DIVLJIH PAPKARA

Jelen obini - bedrenica, slinavka i ap, enzootska pareza, parautavac, nekrobaciloza,
bjesnoa, aujeszkijeva bolest, Q groznica, pastereloza, tuberkuloza,
paratuberkuloza, bruceloza, leptospiroza, listerioza, nekrobaciloza,
aktinomikoza, verminozne pneumonije, ELUANO CRIJEVNI PARAZITI,
trk(koni i nosni), EKTOPARAZITI, filarioza,fascioloza, CISTICERKOZA,
paramfistomoza, liajevi i plijesni.
Jelen lopatar - isto kao i jelen obini
Srna obina - osim navedenoga za jelena i salmoneloza i proljetni proljev srna
Divokoza - osim navedenog za jelena i zarazna sljepoa, uga, papilomatoza
Muflon - kao i ostali papkari ali je OTPORNIJI NA ENDOPARAZITE
Divlja svinja - svinjska kuga, pastereloza, vrbanac, kompleks zaraznih bolesti, trihineloza
CRIJEVNI i pluni PARAZITI, uga
Bolesti zeeva i divljih kunia - bjesnoa, miksomatoza, tularemija, stafilokokoza,
bruceloza, pseudotuberkuloza, hemoragina septikemija,
kokcidioza, PARAZITI , ENDOPARAZITI
(pluni, ELUANI, CRIJEVNI, CISTICERKOZA,
toksoplazmoza), pastereloza, salmoneloza

BOLESTI PERNATE DIVLJAI

Fazan - Atipina kuga peradi, kuga peradi, CRD, marekova bolest, TBC, zarazni
laringotraheitis, boginje, kolera, zaraza slijepog crijeva i jetre, singamoza,
kokcidioza, ELUANO CRIJEVNI PARAZITI, EKTOPARAZITI,
anaerobne infekcije, intoksikacije (botulizam)
Poljska jarebica - kapilarioza i ostale bolesti kao kod fazana
Divlja patka - salmoneloze, anaerobi (i prethodno navedene bolesti pernate divljai)

BOLESTI DLAKAVIH PREDATORA

Lisica - bjesnoa, aujetszkijeva bolest, toksokarioza, ankilostomoza, trihineloza,
ELUANO CRIJEVNI PARAZITI, E. granulosus, E. multilocularis,
krenosomoza, uga
agalj, kune, tvor, jazavac - isto kao lisica
Vuk - isto kao lisica

ELUANO CRIJEVNI PARAZITI

CESTODE (CESTODES) - TRAKAVICE
Cestode ili tenije - plosnati crvi (Platyhelminthes).
Tijelo izdueno u obliku trake i podijeljeno na lanie - p r o g l o t i d e, iji se
broj kree od tri pa do nekoliko tisua lanka, razliitih duina i veliina od nekoliko
milimetara do nekoliko metara. Tijelo prekriveno kutikulom sa sitnim porama, cijelom
duinom - osmotskim putem - upija hranu, jer ne posjeduju pravi digestivni trakt.
Na tijelu se razlikuju glava (scolex), vrat (collum) i trup (strobila). Cestode trakavice - su dvospolci - hermafroditi - u jednom parazitu nalaze se i muki i enski
spolni organi i - endoparaziti - odrasli primjerci parazitiraju u unutranjim organima,
uglavnom u probavnom traktu (najee u tankom crijevu) i oveka i ivotinja stalnih
nosioca, dok razvojni - larveni - oblici trakavica parazitiraju u razliitim organima
prelaznih nosioca (najee su to domai i divlji preivai, te domae i divlje svinje).
Najpoznatije trakavice:
Taenia saginata (GOVEA TRAKAVICA) i Taenia solium (SVINJSKA TRAKAVICA)
koje kao odrasli oblici parazitiraju u tankom crijevu ovjeka;
Taenia pisiformis trakavica pasa, lisica i vukova (kanida)
Taenia hydatigena trakavica pasa, kuna i tvorova
Taenia cervi trakavica pasa i lisica

GOVEA TRAKAVICA (TAENIA SAGINATA) ljudska trakavica

Parazit rasprostranjen po itavom svijetu, a naroito u zemljama u kojima se jede sirovo
govee meso. Taenia saginata - prugasta trakavica - parazit tankog crijeva, stalni
domain je ovjek. Prelazni domain je govedo (bivol) kod kojeg se pojavljuje larveni
oblik Cysticercus bovis.
Taenia saginata - trakavica duga 5-10m, skoleks plosnat i s etiri pijavke, vrat
dug i jasno ogranien. Trup se sastoji od 1.000 do 2.000 lania, proglotida. Spolno
zreli lanci trakavice odvajaju se od tijela parazita i spontano naputaju digestivni trakt
preko anusa, tako da ih bolesnici nalaze u krevetu ili intimnom rublju. Ova pojava
susree se samo kod ove cestode.
Govedo kao prelazni domain invadira se kad s travom ili vodom zagaenom
ljudskim izmetom, unese u svoj probavni trakt jaja ili zrele proglotide.
ovjek se invadira preko larvalnog oblika, kad pojede nedovoljno kuhano ili
peeno govee meso. U probavnom traktu ovjeka iz larvalnog oblika oslobaa se
glavica, skoleks trakavice, koja se pripije za sluznicu tankog crijeva. Iz vrata poinju rasti
lanci i za 3 do 4 mjeseca naraste odrasli parazit, koji moe parazitirati u ovjeku dugi
niz godina.
Najee ne postoje izraeni simptomi bolesti (subkliniki tijek oboljenja), no
ako se pojave znakovi prisutnosti Taenie saginate oni se manifestiraju kao bolovi u
trbuhu, esti bolni osjeaji gladi bez obzira na uzimanje hrane, poremeaji peristaltike
uestali proljevi koji se smjenjuju s opstipacijama.
Dijagnoza se postavlja na osnovu koprolokog pregleda, odnosno nalaza jaja
parazita u stolici bolesnika. Lijeenje se provodi upotrebom preparata na bazi klora.

SVINJSKA TRAKAVICA (TAENIA SOLIUM ) ljudska trakavica

Parazit rasprostranjen svugdje u svijetu, naroito gdje se konzumira nedovoljno termiki
obraeno svinjsko meso. Tenia solium - parazit tankog crijeva, stalni domain ovjek,
oboljenje se naziva tenijaza. Prelazni domain su domae i divlje svinje kod kojih se
pojavljuje larveni oblik Cysticercus cellulosae.
Taenia solium - trakavica duga 2-8m, skoleks okruglog oblika s etiri siske, na
prednjem kraju ima vijenac kukica (20-30kom.). Vrat tanak i dug, trup formira 800-1.000
proglotida. Zreli lanci trakavice u vanjsku sredinu dospijevaju fecesom invadiranog
ovjeka, uz povoljne uvjete okoline, preivljavaju tijekom 2 mj. Prelazni domain je svinja
(domaa ili divlja), koja kao koprofagna ivotinja pojede jaja trakavice te se u probavnom
traktu svinja oslobaa embrion, koji preko sluznice crijeva prodire u krv i limfu, tako da
ovim putem biva raznesen po organizmu prelaznog nosioca. ovjek se invadira kad
pojede nedovoljno peeno, kuhano ili sueno svinjsko meso u kojem se nalaze razvojni
oblici trakavice. U probavnom traktu ovjeka oslobaa se skoleks koji se pripije za
sluznicu tankog crijeva, vrlo brzo raste - za 24 sata moe narasti 6-10cm, a za 8-10
tjedana naraste odrasla trakavica.
Najee ne postoje izraeni simptomi bolesti (subkliniki tijek oboljenja), no
ako se pojave znakovi prisutnosti parazita u tankom crijevu oni se manifestiraju kao i kod
Taenie saginata.
Dijagnoza se postavlja na osnovu koprolokog pregleda, odnosno nalaza jaja
parazita u stolici bolesnika. Lijeenje se provodi upotrebom preparata na bazi klora.

CISTICERKOZA GOVEDA I BIVOLA (CYSTICERCOSIS BOVUM)

Bobiavost ili ikriavost goveda - oboljenje uzrokuje Cysticercus bovis, razvojni oblik ljudske
trakavice Taenie saginate.
Goveda se invadiraju kad hranom ili vodom unesu u organizam jaja Taenie saginate, iz
kojih se u probavnom traktu oslobaaju onkosfere, probiju crijevnu stjenku te krvotokom budu
raznesene po organizmu, najee se lokaliziraju u popreno-prugastoj muskulaturi - vanim
miiima, srcu, jeziku, oitu, te dinoj muskulaturi. Za 12-15 tjedana iz onkosfera se razviju
cisticerkusi (ikrice ili bobice) koji predstavljaju invazione oblike trakavice. Konani nositelj ovjek,
invadira se kad pojede nedovoljno termiki obraeno meso goveda.
Zatitne i profilaktike mjere cisticerkoze:
Uz obavezno provoenje zoohigijenskih i melioracijskih zahvata, za suzbijanje
cisticerkoze vrlo je vaan i pregled mesa ivotinja nakon klanja. Obavezan pregled goveeg mesa
na ikriavost obuhvaa zarezivanje vane muskulature i to najmanje s dva paralelna uzduna reza
u svaki vanjski i jedan rez u svaki unutranji vani mii, na nain da povrina rezova bude to
vea. Zatim treba pregledati povrinu svih miia, a osobito miini dio oita i meurebrene miie.
Ako se pri zarezivanju vanih miia i srca te pregledom i opipavanjem organa, nae samo jedna
ili vie ikrica potrebno je, zbog odreivanja stupnja invazije, razrezati u tanke listove jezik, jednjak,
srce i miini dio oita, a isto tako na nekoliko mjesta treba zarezati i miie pleke, te buta. Ikrice
su duguljasti, ovalni, prozirni, bistrom tekuinom ispunjeni mjehurii tanke stijenke, kroz koju
prosijava glavica (skoleks) budue tenije, poput bjelkastog zrnca veliine prosa. Veliina ikrica ovisi
o stadiju njihova razvitka u trenutku smrti prelaznog nosioca, moe varirati od veliine glavice
pribadae do veliine graka. Osobina je govee ikrice da se skoleks lako ispupi, ako bobicu
pritisnemo meu prstima. Skoleks Cysticercus bovis nema kukica. U ivom nosiocu ikrice mogu
vrlo dugo ivjeti te ostaju sposobne za invaziju i nekoliko godina. Nakon smrti nosioca ikricama se
otpornost smanjuje, kad se meso dri u hladioniku (+ 4C) bobice ugibaju nakon nekoliko tjedana.
Temperatura od 45-50C i koncentrirana otopina soli ubija ikrice za 14 dana, a smrzavanje na
temperaturi od - 3C unitava ikrice za 24 sata.

CISTICERKOZA SVINJA (CYSTICERCOSIS SUUM)

Cisticerkoza domaih i divljih svinja (rijetko se moe pojaviti i kod srna) - oboljenje uzrokuje
Cysticercus cellulosae, razvojni oblik ljudske trakavice Taeniae solium.
Ikrice Cysticercus cellulosae su morfoloki sline bobicama kod goveda, duine 6-15mm,
irine 5-10mm, najee lokalizacije u intermuskularnom tkivu vakae muskulature, srca, jezika,
oita, glutealnih, vratnih, interkostalnih i drugih popreno-prugastih miia. Ikrice se mogu nai i u
mozgu, pluima, jetri i drugim unutranjim organima. Razvitak parazita i meusobna interakcija ljudi
i svinja identina je s razvojnim putem C. bovis.
Svinje se invadiraju s konatminiranom hranom i vodom te se u roku tri do etiri mjeseca u
popreno-prugastoj muskulaturi stvaraju cisticerkusi (invazioni oblici). ovjek se invadira prilikom
konzumiranja nedovoljno termiki obraenog svinjskog mesa i nakon 11-12 tjedana u tankom
crijevu konanog nosioca naraste odrasla trakavica.
Kod cisticerkoze svinja obino se ne zapaaju nikakvi kliniki simptomi. U sluaju
pojavljivanja simptoma bolesti klinike manifestacije se sastoje od ukoenosti muskulature,
preosjetljivosti pojedinih dijelova tijela (naroito nosa) i nervnih smetnji: teturajui hod, kretanje u
krug, paraliza jezika, konvulzivni napadaji. Moe se javiti i edem, mravost te anemija. Poto bolest
prolazi najee bez vidljivih simptoma vrlo je vano pregledati usmrene domae i divlje ivotinje,
prije putanja njihovog mesa i proizvoda od mesa u upotrebu.
Svinjska ikrica je po svom obliku i veliini slina goveoj ikrici. Znaajna razlika je u tome
to na skoleksu svinjske ikrice nalazi dvostruki vijenac od 20-30 veih ili manjih kukica, koje se
pravilno izmjenjuju. Pod pritiskom meu prstima glavica se ne moe lako ispupiti, kao to je to
sluaj kod glavice govee ikrice. Veliina ikrice varira s obzirom na razvojni stadij u kojem ju je
zatekla smrt prelaznog nosioca. Nakon 90-110 dana ikrice zavravaju svoj razvitak te su u
potpunosti formirane, priblino jednake veliine i s oblikovanom organskom ovojnicom. U nosiocu
mogu ivjeti 3-6 godina. Svinjska ikrica openito je otpornija od govee, pa bolje podnosi niske
temperature i djelovanje kiselina i luina.

CISTICERKOZA ZEEVA (CYSTICERCUS PISIFORMIS)

Cisticerkoza zeeva i kunia je uestalo oboljenje koje uzrokuje larvalni stadij psee
trakavice Taenia pisiformis. Larvalni oblik koji se pojavljuje u zeca naziva se Cysticercus
pisiformis. Odrasla trakavica parazitira u crijevima psa, lisica, aglja i vukova.
Zreli cisticerk je prozirni mjehuri okrugla do ovalna oblika, veliine 6-12mm,
tekue unutranjosti u kojoj se nalazi jedan skoleks tj. budua trakavica, mjehuriivreice vezani su u grozd. esto ih se nalazi u trbunoj upljini na mezenterijumu
crijeva, potrbunici ispod kapsule jetre ili u samom jetrenom tkivu. Kao posljedica
migriranja larvi u jetreno tkivo na njegovoj povrini se uoavaju tragovi tih prodiranja u
vidu iskrianih pruga.
Blae invazije kod odraslih zeeva ne dovode do ugibanja, ni do uoljivih
vanjskih simptoma, dok jae invazije, posebice kod mladih zeeva, esto rezultiraju
ugibanjem. Tome prethode gubitak apetita, mravost, te uslijed smanjene otpornosti
pojava drugih oboljenja.
Divljaina (meso) invadiranih zeeva upotrebljivo je za ljudsku prehranu, ali se
naravno invadirani organi odstranjuju. Po odstranjivanju potrebno ih je nekodljivo unititi
na nain da ih ne mogu dosegnuti kanidi.
Najuinkovitija mjera sprjeavanja pojava i irenja ove parazitoze u lovitu je
odstrijel lisica, agljeva te pasa lutalica u lovitu.

EHINOKOKOZA (ECHINOCOCCOSIS)
Kronino parazitarno oboljenje, od kojeg oboljevaju domai i divlji preivai, svejedi te
ovjek. Oboljenje je uzrokovano razvojnim stadijem male pasje trakavice Echinococcus
granulosus. Od divljih ivotinja potencijalni domain nosioc moe biti lisica, agalj i vuk
(porodice kanida).
E. granulosus je tek jedna od brojnih trakavica koje pas nosi u svom
probavnom traktu. Odrasli psi ne pokazuju vanjske znakove prema kojima je mogue
zakljuiti da su bolesni, ali zato stalno izluuju jaja parazita i zagauju okolinu.
Na tenadi je mogue uoiti bolesno ponaanje, jer su vrlo uznemireni, cvile
bez razloga, grizu se, brzo se umaraju, dlaka im je nakostrijeena, iz oiju im curi
iscjedak i stalno mrave. Vrlo esto se primjeuje svrab u podruju anusa, zbog ega
pas vue zadnji dio tijela po zemlji i ee o razne predmete. Ponekad se na anusu mogu
uoiti cijeli lanci trakavice. Kod tenadi se mogu pojaviti i nervni simptomi pa se mogu
initi slini simptomima bjesnoe. Pri tom se nikad ne javlja promjena boje glasa, ne
nastupa strah od vode ni paraliza donje vilice, kao ni stranjeg dijela tijela.
Bolest, uz opu slabost, protjee kroninim tokom, pa su uginua vrlo rijetka.
Mala pasja trakavica parazitira u tankom crijevu psa. Veliine je 2-6 mm i sastoji
se od 3-4 lanka od kojih je zadnji najvei i sadri jaja. Taj lanak se otkida od trakavice i
izlazi s izmetom ili ponekad samostalno. U vanjskoj sredini ili u podruju anusa on se
sasui i raspada, tako da se jajaca oslobaaju. Oboljenje nije sezonskog karaktera, psi
koji nose trakavicu cijele godine stalno izluuju njena jaja s izmetom.

Invazija ostalih domaih i divljih ivotinja, kao i ovjeka, odvija se uzimanjem

zagaene hrane ili vode.
Ljudi se najee invadiraju preko zagaenog povra koje nije dobro oprano
(pod tekuom vodom), naroito tamo gdje je psu dozvoljen ulaz u povrtnjak (pa u njemu
defecira) ili putem direktnog kontakta sa zaraenim psima, ukoliko se poslije ruke
temeljito ne operu.
Dlaka invadiranog psa puna je zalijepljenih mikroskopski velikih jaja. Najvie ih
je oko anusa, zatim na bokovima jer psi lee na tlu gdje ima izmeta, a isto tako i na
gubici jer se liu oko anusa. Ovom nainu invazije posebno su izloena djeca koja psa
nesvjesno miluju po cijelom tijelu, a naroito ako nakon toga ne peru ruke, te idu jesti ili
nesvjesno stavljaju ruke u usta. U prilog takvoj invaziji ide i velika otpornost koju ta jaja
imaju u vanjskoj sredini. Na temperaturi od -1C mogu preivjeti 4 mjeseca, a u vodi i
vlanom tlu preko tri tjedna.
ivotinje se invadiraju svugdje gdje psi defeciraju, na pai, u polju i u umi. Pod
djelovanjem kie izmet se razmeka i raspadne, a jaja se vodom raznesu po travnjaku.
Koprofagne ivotinje (poput svinja) zaraze se direktno jedui izmet. Od svih ivotinja
ovce imaju najvei znaaj jer u njihovom probavnom traktu ak 90% svih jaja postaju
fertilne ehinokokne ciste.

RAZVOJNI CIKLUS PARAZITA:

Nakon to ovjek ili ivotinja progutaju jajaca trakavice iz njih se u probavnom
traktu, pod djelovanjem probavnih sokova, oslobaaju onkosfere, probijaju zid crijeva i
krvotokom se raznose po cijelom organizmu. Najvei broj njih se zaustavlja u
unutranjim parenhimskim organima i to u jetri i pluima, ali i do 20% njih u mozgu.
Osim tih organa nalaze se u srcu, slezeni i bubrezima. Ve 12 sati nakon
invazije mogue ih je nai u jetri. Nakon toga, iz zaustavljenih zametaka poinju se
razvijati ciste. Nakon 40 dana veliine su 1 mm, poslije 3 mjeseca 2 mm, a poslije 5
mjeseci 1 cm. Tijekom godina mogu dosei veliinu jajeta, ake ili djeje glave. Tako
nastale mjehure ili ciste nazivamo ehinokokoznim mjehurima. Ve nakon 6 mjeseci
njihova rasta u mjehurima se pojavljuju tzv. skoleksi, koji predstavljaju zreli mjehur preko
kojeg se ciklus invazije moe nastaviti dalje.
Ciste su ispunjene tekuinom i u njima se na unutarnjoj stjenci razvijaju mali
zametci (skoleksi) budue trakavice, a u jednom ml te tekuine moe se nai i nekoliko
stotina tisua skoleksa. Takva cista se naziva fertilnom za razliku od sterilne ciste u kojoj
ne dolazi do razvoja ovih zametaka. Primarne ciste se razvijaju iz onkosfere
zaustavljene u tkivu, a sekundarne od prsnute primarne ciste, iji skoleksi su se rasuli po
trbunoj upljini (tzv. generalizirana ehinokokoza).
Ciklus razvoja ovog parazita moe se nastaviti dalje samo ako tu cistu, zajedno
s invadiranim organom, pojede pas ili iznimno lisica, agalj i vuk, bez obzira radilo se o
leini ili lovini predatora. Tad se u njihovom prednjem dijelu tankog crijeva iz svakog
skoleksa razvija po jedna mala pasja trakavica.

Svojim sisaljkama i kukicama skoleksi se hvataju za stjenku crijeva i mehaniki

je oteuju uzrokujui upalu. Posljedica toga je i poremeaj sekrecije, resorpcije i
motorike crijeva. Na tako oteenim mjestima lako se razvija bakterijska upala.
Mehaniko djelovanje pojaava se toksinim i alergijskim djelovanjem. Takva akutna
poetna upala prelazi u kroninu, te se u psa naizmjenino smjenjuju zatvor i proljev, a
mogu se pojaviti povraanje i gubitak apetita. Mladi psi ukoliko ne izgube apetit dobro
jedu, ali ne dobivaju na teini, a sluznice su im blijede.
DIJAGNOSTIKA
Klinika dijagnostika kod pasa je vrlo teka, jer nema simptoma bolesti, ukoliko
se radi o odraslim psima. U mladih pasa slika nije karakteristina, te moe navesti na
sumnju na druga oboljenja. Kod ljudi je dijagnozu takoer teko postaviti jer se mjehuri
razvijaju polako, pa tako i nastaju simptomi.
Dijagnoza se postavlja RTG pregledom. Postoje i imunoloke dijagnostike
metode, ali one nisu specifine za ovog parazita i mogu dati krivu predodbu tj. reagirati i
na druge parazite iz ove skupine. Takoer postoji i alergijska kona proba koja se izvodi
ehinantigenom tj. ubrizgavanjem sterilne tekuine ehinokoknog mjehura u kou.
LIJEENJE
Lijeenja ehinokokoznih ivotinja nema, ve se one kolju ili eutanaziraju. Kod
ljudi u obzir dolazi samo kirurki zahvat i odstranjenje mjehura, ukoliko su dostupni.

PROFILAKSA
U borbi protiv ovog parazita bitno je prekinuti njegov razvojni ciklus. U tu svrhu
veterinarska sluba ima zakonsku obvezu provesti jedan put godinje dehelmintizaciju
svih registriranih pasa prema naredbi Uprave za veterinu nadlenog Ministarstva. Ova
akcija provodi se zajedno s cijepljenjem pasa protiv bjesnoe.
Pas koji je dobio antiparazitik mora slijedea tri dana biti pod nadzorom
vlasnika. Psi e izbacivati najprije formiran izmet, zatim itki sadraj i na kraju sluzavi
sadraj crijeva bogat parazitima. Arekolin koji se daje psima pojaava sekreciju i
motoriku crijeva, zbog ega se skoleksi odvajaju od stjenke crijeva i bivaju izbaeni van.
Suvremeniji antihelmintici nisu tako drastini, ali postupak sa psom i njegovim
izmetom je isti. To znai da se pas mora nalaziti na lancu i da se sav njegov izmet
pokupi i duboko zakopa ili jo bolje spali. Prostor na kojem se pas kretao u tom sluaju
pun je izbaenih parazita i jajaaca, stoga ga treba dezinficirati, polijevanjem vrelom
vodom, jer ve 50C unitava jajaca, te posuti negaenim vapnom, kreolinom ili nekim
drugim dezinficijensom. Nakon toga treba oistiti i dlaku pasa od preostalih jajaaca
kupanjem u toploj vodi s dezinficijensom.

UPORABNOST DIVLJAINE
Invadirani organi nisu direktno opasni za ovjeka, jer se ovjek invadira samo
jajacima. Stoga i da pojede sirove mjehure u njemu se nee trakavica dalje razvijati jer
za svoj razvoj ona trai specifinog domaina, a to su kanidi tj. pas.
Zaraeni organi predstavljaju opasnost za daljnje irenje ove parazitoze ukoliko
ih pojede pas ili divlji mesoder. Stoga organe treba izdvojiti od ostalog mesa i
nekodljivo unititi, bilo dubokim zakopavanjem ili spaljivanjem. U svakom sluaju
pogreno ih je samo odbaciti (na deponije smea ili sl.) jer ih se tako mogu dokopati psi.
Ako su unutarnji organi samo manjim dijelom invadinirani, tad se taj dio
izrezuje, dok se preostali dio organa moe iskoristiti za ljudsku ishranu. Ukoliko nije
mogue iz organa odstraniti zaraeni dio odbacuje se i unitava cijeli organ.
Preostali miini dio lovine moe se koristiti bez ogranienja.

LISIJA TRAKAVICA (ECHINOCCOCUS MULTILOCULARIS)

Silvatini (tj. umski) oblik trakavice, koje obolijeva i ovjek. Lisica ili pas invadiraju se
razvojnim stadijem ove trakavice jedui umske glodavce tj. voluharice i mieve. Nakon
toga odrasli parazit razvija se u tankom crijevu lisice i predstavlja izvor invazije za
ovjeka.
ovjek se moe invadirati posredno berui gljive ili umsko voe (umske
jagode, borovnice itd.) uz koje tj. na koje je defecirala lisica. Kad kia rastopi feces na
plodovima ostaju prisutna mikroskopska infektivna jajaca. Drugi registrirani posredni
nain invadiranja je putem insekata koji prenaaju na svom tijelu i nogama embrionirana
jajaca trakavice i njima zagauju hranu.
RAZVOJNI CIKLUS
Ehinikokozni mjehuri se razvijaju iz jajaaca dospjelih u probavni trakt
posrednika (ovjek, druga ivotinja), koja su prola kroz stjenku crijeva i zaustavila se u
unutarnjim organima. Ovi mjehuri imaju osobine tumora. Oni rastu periferno tj infiltrativno
u tkivo, na nain da iz jednog mjehura pupaju manji drugi mjehuri. Oko svakog mjehura
stvara se vlastita vezivnotkivna ovojnica, povezana s ovojnicom susjednog mjehura.
Mjehuri su nepravilnog izgleda i ispunjeni elatinoznom masom, a nakon nekog vremena
njegova sredina propada i podlijee nekrozi. Ta masa se postupno popunjava vezivnim
tkivom, koje i konano inkalcinira. U perifernim mjehurima nalazi se elatinozna sivkasta
masa koja je ispunjena skoleksima.
Ova trakavica do sada jo nije ustanovljena na podruju RH, meutim to je
moda samo pitanje vremena obzirom je ima u susjednoj Sloveniji.

ECHINOCCOCUS ALVEOLARIS
umska trakavica koju prenose lisice i po veini karakteristika slina je lisijoj trakavici
(E. multilokularisu).
Posrednici su takoer mievi i voluharice, a po izgledu mjehuri su takoer slini
lisijoj (E. multilocularis).
Odrasla trakavica naziva se Teniae echinococcus alveolaris. Takoer ima
infiltrativan rast u tkivo poput tumora, a tvori i metastaze koje se ire limfnim i krvnim
putem, pa se tako vrlo lako ire po organizmu.

Specifinost u ouvanju zdravlja divljai je da su mogue ovjekove intervencije

vrlo ograniene. Ako se neto i eli uiniti, potrebno je primijeniti specifine zatitne
mjere u smislu praktine provedbe takvih radnji. Samo u iznimnim sluajevima mogue
je i preventivno cijepljenje divljih ivotinja ili davanje odreenih lijekova na hranilitima,
solitima i tome slino.
Provedba zatitnih mjera posebno je oteana i sloena kod suzbijanja zaraznih
bolesti, dok se suzbijanje parazitarnih bolesti moe provoditi bolje i uspjenije.
Posebno je vano zapaziti kretanje ili zadravanje divljai na mjestima gdje se
ona normalno ne nalazi, kao i pitomost tj. gubitak straha od ovjeka i tome slino.
Divlja, slino domaim ivotinjama, pokazuje neke ope znakove bolesti kao
to su nakostrijeena dlaka ili perje, teko disanje, kaalj, otresanje glavom i mravost.
Redovnim pregledavanjem lovita potrebno je pronai trupla uginule divljai i
nekodljivo je ukloniti, a svjee leine treba slati na pretragu u veterinarske institute.