Documenti di Didattica
Documenti di Professioni
Documenti di Cultura
SNOVI
Teodor V. Adorno
SNOVI
Protokoli 19341969
SNOVI (7)
ADORNO
SNOVI
Naslovna stranica Der Aufbau (Vol. VIII No. 40, October 1942) i Adornov prilog
Trume in Amerika. Drei Protokolle (Snovi u Americi. Tri protokola, str. 17).
4
ADORNO
SNOVI
Snovi
Gretel Margarete Karplus Adorno (19021993): Adornova ena i najvea podrka koju je imao u svom radu, tokom celog ivota. Iako su otvoreno stupali
u druge veze (mnogo vie Adorno), i proli kroz mnoge krize, ostali su zajedno
sve do Adornove smrti. Gretel je dala ogroman doprinos oblikovanju Adornovih
tekstova, ali i u spasavanju i sreivanju zaostavtine Valtera Benjamina.
ADORNO
SNOVI
nije samo predstavljala pejza, nego je to zaista bila: male stene i bujno
rastinje, kao na alpskim panjacima u podnoju visokih planina. Zigfrid
je koraao ka zadnjem delu tog scenskog pejzaa, u pratnji neke sobe,
ali ne mogu da se setim koje. Bio je obuen pola mitski, pola moderno,
moda kao na probi. Na kraju je pronaao svog protivnika, figuru u
kostimu jahaa: sivo-maslinasti laneni sako, jahae pantalone i smee
visoke izme. Poeli su da se bore, ali to je oigledno bila ala; Zigfrid se
uglavnom rvao sa svojim protivnikom, koji je ve leao na zemlji, kao
da uiva u tome. Zigfrid ga je ubrzo bacio na lea, tako da su ovome
oba ramena dodirivala zemlju; bilo je jasno da je poraen ili je to sam
priznao. Zigfrid je, meutim, neoekivano izvukao mali bode iz gornjeg depa, koji je drao zakaen kao penkalo. Bacio je bode iz neposredne blizine ka grudima protivnika, kao u igri. Ovaj je glasno jauknuo
i sada je bilo jasno da je to ena. Brzo se dala u bekstvo, rekavi kako e
sada morati da umre sama u svojoj kui, to je najtea stvar na svetu.
Nestala je u nekoj maloj kui, slinoj onima iz umetnike kolonije u
Darmtatu.6 Zigfrid je poslao za njom svog pratioca, s nareenjem da
joj otme blago. Onda se u pozadini pojavila Brunhilda, u obliku Kipa
slobode iz Njujorka. Vikala je, glasom dangrizave ene: Hou prsten,
hou prelepi prsten, ne zaboravi da joj ga uzme. Tako je Zigfrid doao
do Prstena Nibelunga.
T. W. Adorno, Versuch ber Wagner, 19371938, prvi put objavljen u celini 1952,
kao posebno izdanje; pre toga, Adorno je objavio etiri poglavlja (I, VI, IX i X) u Zeitschrift fr Sozialforschung br. 8, iz 1939 (asopis Instituta za drutvena istraivanja).
8
Darmstdter Knstlerkolonie: umetnika kolonija u Dramtatu (18991914, zvanino rasputena 1929), koja je okupljala predstavnike jugendstila, uglavnom arhitekte.
7
Charles Baudelaire, Don Juan aux enfers, Spleen et Idal, XV, Les Fleurs du
mal, 1857. Adorno misli na Delakroovu sliku (Eugne Delacroix), Le Naufrage de
9
ADORNO
SNOVI
Haron, mitski laar iz Hada, koji prevoze preminule preko reke Stiks (ili Stige).
10
11
ADORNO
SNOVI
rekao sam. Videli smo mnogo koliba ili peina, razbacanih po pesku
ili udubljenih u litici. Kroz jednu od peina je vodila kapija. Proli smo
kroz nju i bili presreni kada smo se s druge strane nali ispred palate u
Bambergu Ledara u Miltenbergu.10
10
Vilijam Knudsen (William Knudsen, 18791948), uveni rukovodilac iz automobilske industrije, koji je radio za Ford i General Motors. Godine 1940, predsednik Ruzvelt ga je unapredio u in generala i pozvao u Vaington, radi uea u
organizaciji ratne proizvodnje.
12
Ili Majstori pevai iz Nirnberga, Richard Wagner, Die Meistersinger von Nrnberg, 1868.
13
ADORNO
SNOVI
ADORNO
SNOVI
ne ine. Izali smo na otvoreno odmah kroz sporedni izlaz, ali bili smo
jedni koji su to uradili. Ipak, nisam mogao da se radujem naem srenom izlasku. Naime, imao sam oseaj da smo uradili neto zabranjeno,
time to smo pobegli kroz pogrean izlaz, koji je sigurno bio rezervisan
za osoblje eleznice, a u ostatku sna sam iekivao kaznu koja e nas
neminovno stii. Krenuli smo ka jugu, prema Sohou i izali na neku iroku, prijateljsku, ali potpuno beivotnu ulicu. Proli smo pored nekog
malog restorana, koji sam odmah prepoznao kao jugoslovenski. Stolovi,
prekriveni blistavo belim stolnjacima, bez gostiju, dozivali su nas. Na
vrata je izala gazdarica prijatnog lika i pozvala nas da uemo. Osetio
sam neodoljivu elju da jedem u tom restoranu. Moj otac je to prezrivo odbio. Bilo bi smeno, rekao je, da svoj dragoceni novac troimo na
tako luksuzno mesto, samo zbog vazdune uzbune. Naterao me je da
poemo dalje, sve dok nismo naili na aht na trotoaru. Poklopac je bio
otvoren. Otac je insistirao da se spustimo u kanalizaciju. Dole bi bilo
mnogo bezbednije nego u restoranu.
Druga no
15
Oberrad, juno predgrae Frankfurta, na samoj Majni, gde se Adornova porodica preselila 1914, odmah po izbijanju rata.
16
17
ADORNO
SNOVI
18
19
ADORNO
SNOVI
Anton Wildgans (18811932), Die Sonete an Ead, 1927. R., kojoj je Adorno
napisao sonet je amerika glumica Rene Nell, s kojom je u to vreme bio u
vezi. Jedna od pesma koje joj je posvetio moe se proitati i u biografiji, Stefan
Mller-Doohm, Adorno: Eine biographie, 2003 (str. 61 engleskog izdanja, Adorno:
A Biography, 2005).
20
ADORNO
SNOVI
stazom, koja je delila salu, ili smo sa strane. Majka je mislila kako ak
i to suvie skree panju na nas i onda ila nekom udnom putanjom,
u cik-cak: svaki put kad bismo doli do nekih bonih vrata izlazili smo
kroz njih i onda se vraali kroz sledea, i tako redom, sve dok nismo
proli celu salu. Konano smo pronali sedita sasvim blizu podijuma.
Nosila su natpis rezervisano, iako je bilo oigledno da ih niko nee
zauzeti, tako da smo na kraju ipak privukli panju. U publici sam prepoznao samo Jemnica (Jemnitz), koji mi je ustro klimnuo glavom i na
svaki nain pokazivao kako mu je drago to me vidi. Rekao sam kako
je doao zato to se i on zove Aleksandar.21 (Napomena: Aleksandar je i
drugo ime mog oca.) Granah se u meuvremenu pojavio na podijumu.
Ali, jedva da je liio na Granaha i u stvari je mnogo vie podseao na
Tonija Maskova (Toni Maaskoff ).22 Tek tada sam postao svestan neobinog izgleda podijuma. Izgledao je kao grudobran neke osmatranice,
iznad koje se uzdizala kula. Granah, koji je oigledno kasnio, poeo je
da govori pred polupraznom salom. Rekao je kako mu je apsolutno nemogue da odlui kojim redom da ita tekstove koje je izabrao. Zato je
morao da pozove prijatelje koje su organizovali itanje da se popnu na
podijum, da bi razmotrili to pitanje i doneli odluku. amor u publici.
To je pratila neka vrsta pantomime izmeu Maksa i mene sedeli smo
vrlo daleko jedan od drugog. Razmenjivali smo preklinjue gestove, da
bismo videli ko e od nas izai na binu ili makar ko e poi prvi. Na
kraju smo poli obojica, s nekolicinom drugih, koje nismo poznavali.
Na podijumu nam je reeno da se konsultacije ne mogu obaviti pred
publikom; morali smo da se popnemo na vrh kule, koja se uzdizala
visoko iznad otvorenog dela pozornice (podijum se sada pretvorio u
pozornicu). I onda smo poli gore. Bilo je vrlo strmo, teko i opasno,
neto izmeu spiralnog stepenita i alpske klisure. Kada smo doli gore,
videli smo da u kuli jedva da ima mesta za sve nas. Morali smo da siemo dole. Obuzeo me je veliki strah, imao sam oseaj da je to neka
situacija u kojoj moete da se popnete negde, ali ne i da se ponovo
spustite. San je onda preskoio deo sa sputanjem. Opet sam se naao
U originalu, Dieser Volksauflauf (masovni skup, gomila) von einem Reisauflauf (sufle od pirina).
19
21
Alexander Sndor Jemnitz (18901963), maarski kompozitor, dirigent i uticajni muziki kritiar. Jedan od enbergovih uenika.
22
ADORNO
SNOVI
na podijumu. Publika je u meuvremenu postala vrlo nervozna, a odluka o redosledu itanja tekstova jo nije pala. Osetio sam da situacija
postaje beznadena i da se neto, bilo ta, mora pod hitno preduzeti.
Rekao sam Granahu kako bi sada moglo da pomogne samo neto snano, neto to e potpuno obuzeti publiku, i da bi zato bilo najbolje da
odmah pone s itanjem prie o pogromu, one o Ramoneslu i Hvala
Bogu (ta pria zaista postoji).23 On je izgleda prihvatio moj savet, a ja
sam, donekle umiren time, nastavio da spavam.
Leto 1943.
Pre nekoliko nedelja sanjao sam da me neko pita: Kako neko kao ti
moe da ide na sve te dosadne zabave! Bez oklevanja sam odgovorio:
Zato to uivam u mirisu pudera.
Los Aneles, 22. novembar 1943.
23
Pria iz Granahovog romana Da geht ein Mensch (1945), Zwei Familien, vier
Freundschaften (Dve porodice, etvoro prijatelja), o velikom prijateljstvu i traginoj sudbini dva hendikepirana deaka, iz dve bliske porodice, jevrejske i hrianske (deava se u zapadnoj Ukrajini, u Granahovom rodnom mestu). Re je
o jevrejskom deaku zvanom Ramonesl (Rachmonessl, deminutiv od hebrejske
rei za milost) i ukrajinskom deaku zvanom Hvala Bogu (Gott-zum-dank, u
nemakom tekstu), zato to je na svako pitanje odgovarao sa Hvala Bogu. U prii
se navode samo njihovi nadimci. Idilino prijateljstvo dve porodice strada pod
stalnim pritiskom verske zatucanosti i mrnje.
24
Ovaj san je, uz manje izmene i bez pominjanja imena, naao svoje mesto i
u Adornovoj knjizi Minima moralia: Reflexionen aus dem beschdigten Leben
(1951), Trei deo (19461947), aforizam 122.
25
Kao Luli Kollsman, napisala je i autobiografski roman Come, take my hand (1949),
koji se posredno spominje u jo jednoj napomeni, dalje u knjizi.
Luli Deste (Julie Luli Dorothea von Bodenhausen, 19021951), nemaka glumica, koja je napravila karijeru u Americi, i Adornova platonska ljubav. Upoznali
su se 1943, u Kaliforniji. Poznata i kao grofica Gerc (grofica G., kako se spominje
kasnije u knjizi), posle kratkog braka sa Albrehtom fon Gercom (Albrecht von
Goertz), industrijskim dizajnerom, autorom dizajna za nekoliko modela BMW.
Herwarth Walden (Georg Lewin, 18781941), nemaki ekspresionistiki pesnik, mu Elze Lasker-iler (Else Lasker-Schler), od 19011911. Komunista, 1932.
emigrirao u SSSR, gde je kasnije stradao u staljinistikim istkama.
24
25
26
ADORNO
SNOVI
27
28
30
29
31
Wilhelm (William) Dieterle (18931972), uveni nemaki glumac, jo iz vremena nemog filma (Faust, F. W. Murnau, 1926), koji je kasnije napravio karijeru
u Holividu.
Pierrot lunaire: ciklus od pedeset pesama belgijskog pesnika Albera iroa (Albert Giraud, ro. Emile Albert Kayenbergh, 18601929), Pierrot lunaire: rondels
bergamasques, iz 1884. Adorno verovatno vie aludira na enbergovu muziku
adapataciju, iz 1912: Arnold Schoenberg, Dreimal sieben Gedichte aus Albert Girauds Pierrot lunaire ili Pierrot Lunaire, Op. 21.
26
27
32
ADORNO
SNOVI
Likovi iz Prustovog romana, U potrazi za izgubljenim vremenom, tom Oko Germantovih (Marcel Proust, la recherche du temps perdu, 19131927, Le ct de
Guermantes, 19201921).
28
29
33
ADORNO
SNOVI
nije bila tamo, kako gleda svoj posla i inae vodi vrlo strog ivot. To je
jedini nain da izaete na kraj s takvim stvarima. Sprat na kojem smo
se zaustavili izgledao je vrlo prostrano, iako me je u isti mah podsetio na
neki berlinski pansion. Proli smo kroz niz prostorija, dok nismo stigli
do velike recepcije. Bila je sva u utom, ali na vrlo elegantan i pristojan
nain. Kada sam na to skrenuo panju svojoj majci, ona je iznela vrlo
blaziran komentar, u maniru svetske ene nita posebno, u mladosti je
videla mnogo takvih mesta. Prilino oskudan broj ljudi u prostoriji kao
da je govorio kako se oekuje jo gostiju, kao za neki obilazak. Pored
moje majke sedela je puritanski obuena ena, koja je netremice zurila
ispred sebe; podsetila je me na gu K. M. Bila je to vlasnica bordela. Moja
majka je priguenim glasom rekla kako je dobro poznaje, iako ena nije
niim pokazivala da je prepoznaje. Majka je dodala kako je jo u njenoj
mladosti porodica te posrnule ene bila na loem glasu. Posle nekog vremena, druga ena, koja je takoe pripadala osoblju kue, obratila nam
se i pozdravila nas. Bila je visoka, obuena u crno (s belom kragnom i
manetama) i izgledala nekako rastopljeno. Podsetila me je na gu Fier,
stanodavku mojih roditelja. Objasnila nam je kako je rukovodei princip
njene kue da gosti treba sami da se zabave. Svako moe da doprinese
neim; na raspolaganju smo imali i prvoklasni klavir. Svako ko bi hteo da
izvede neto drugo, trebalo je samo da pozvoni na svoje zvonce. Samo je
htela da nas upozori da ne pravimo nikakvu pometnju; uvodna predavanja esto izazivaju nepodnoljivu larmu i to svima smeta. Nastavila je s
priom o Hajdegeru moda je ak preporuila neki njegov tekst za predavanje. To je izazvalo buru negodovanja u grupi jevrejskih proizvoaa
odee ili italaca asopisa Aufbau.36 Prava je drskost, rekli su, oekivati
od njih da se na ovakvom mestu bave tako tekim i zahtevnim tivom.
Poto je teatralno izrazila svoj protest, u maniru pravog predstavnika
narodnog gneva, ta grupa je napustila bordel. Naa grupa je onda pola
u neku vrstu obilaska. Doli smo do prvog velikog predvorja, ureenog
kao kafeterija; stolovi i stolice su imali metalni odsjaj. Posle toga, svuda
36
Der Aufbau, asopis jevrejskih emigranta iz Nemake, osnovan 1934, u Njujorku. U tom asopisu je i Adorno, jo 1942, objavio prva tri amerika sna iz ove
zbirke, pod naslovom Trume in Amerika. Drei Protokolle (Snovi u Americi.
Tri protokola; Der Aufbau, Vol. VIII No. 40, October 1942, str. 17).
30
31
35
ADORNO
je bilo samo vetako svetlo. Maidon je rekla kako nee ii dalje, ostae
tu gde se zatekla, i sela za mali sto, zajedno s mojom majkom i jo nekim
osobama. Pridruile su im se i neke dame iz kue, privlane, ali obuene
kao da su u dubokoj alosti. Mene je spopao neki nesnosni kelner, koji
je stalno ponavljao: Vous prenez un seltzer, Monsieur, vous prenez un
seltzer.37 (ena koja nam se prethodno obratila, takoe je govorila na
francuskom, ali je onda prela na nemaki, moda kada je shvatila da se
grupa sastoji uglavnom od emigranata.) Okrenuo sam se prema svodniku koji je tu radio i koji je liio na Adolfa Menua (Adolphe Menjou),
i upitao ga da li e nam sada pokazati devojke, tako da moemo da izaberemo. Odgovorio mi je kako su mu to esto predlagali poslednji put
dr M. U ovoj kui, meutim, svako mora da se postara za sebe. Onda
smo doli do intimnog odeljenja. Najvie je podsealo na spavaa kola u
amerikim vozovima. Uski hodnik prolazio je izmeu kabina, koje su
umesto vrstih zidova imale samo crvene zavese, kao da su tek nedavno
postavljene. Sve kabine bile su zauzete, a iz jedne od njih dopirao je razgovor. Ljutito sam razmiljao: ovde ovek mora da uzme prvu devojku
koja bude na raspolaganju, ma koliko bila odbojna, nema slobode izbora. Onda me je, meutim, zapanjilo to to su kabine u stvari vie liile
na improvizovane pozorine garderobe nego na spavaa kola. Zavese su
bile samo ovla navuene, ne i vrsto zatvorene. Oprezno sam provirio
kroz jedan prorez. Nisam mogao da vidim da li je unutra neki mukarac,
ali ugledao sam neku visoku enu, potpuno obuenu, u tamno smeoj
bundi, koja je stajala ispred velikog ogledala i minkala se. Ista scena se
moga videti i u narednoj kabini, kao i u svim ostalim kabinama u koje
sam provirio. Na kraju je neki stari francuski gospodin, sa sedom, kozjom
bradicom, kao Anatol Frans, izleteo iz jedne od kabina, van sebe od besa,
ali nije rekao nita. U tom trenutku sam shvatio da u ruci i dalje drim
svoj stari, odrpani, nemoderni eir, od velura ili plia u svakom sluaju,
bila je to neka vrsta umetnikog eira. Okrivio sam eir za frustrirajui
tok svoje avanture i probudio se.
37
SNOVI
33
ADORNO
SNOVI
38
39
ADORNO
SNOVI
vala poast. Poto Hans nije znao odgovor, profesor je poeo da psuje,
rekavi kako e takvo neznanje celu sveanost pretvoriti u propast.
Pokuao sam da uem u uionicu. Ali, moj beli, svileni sako je zapeo
za vrata ili za orman, i svaki put kada bih uspeo da ga iupam, on bi
se ponovo zakaio. Onda mi je sinulo. Hteo sam da predloim profesoru da umesto to e prvo navesti istorijski dogaaje i onda pitati za
povezana imena i datume, prvo navede imena i datume, a onda pita za
povezane dogaaje. Onda bi svako znao da odgovori. Ali, pre nego to
sam stigao da mu estito izloim svoju ideju, probudio sam se.
Los Aneles, 14. oktobar 1945.
Mala zabava kod Diterleovih, sa stolom u obliku potkovice, s prilino
velikim praznim prostorom u sredini. Seam da su meu prisutnima bile
i Gretel i Lu Ajsler (Lou Eisler). Lu je rekla da je tu i Gotfrid Rajnhart, sa
enom.41 Nisam ga video, ali sam zato primetio jednu prilino punaku
damu, s vrlo dubokim dekolteom, u haljini boje sirove svile. Neko je
ne ja rekao kako to mora da je ona: izgledala je ba kao mlaa verzija
Salke.42 Dama je ula to zapaanje i glasno me napala s druge strane stola,
kao da sam kriv zbog neke krajnje neuljudne primedbe. Mogli ste da
kaete i da sam Luli Len, rekla je otro. Onda je celo drutvo poelo
da sipa krajnje pakosne primedbe na Lulin raun. Kabaretska kurvica,
bio je jedan od izraza koji su se mogli uti. Osetio sam neodoljivi nagon
da stanem u njenu odbranu, tako da sam kroio u onaj prazan prostor i
povikao: Mi smo bliski prijatelji grofice G. (Luli) i ja neu trpeti nikakve
uvrede na njen raun u mom prisustvu. Bilo mi je neprijatno dok sam
govorio. Imao sam oseaj da se samo razmeem i da vie uopte nismo
tako bliski prijatelji. Ali, opet nisam mogao da se suzdrim od svoje tirade. Na moje uenje, moj govor je naiao na dobar prijem. Jedna dama je
rekla: Zaista je lepo videti da jedna polugrofica ima viteza koji e skoiti
u njenu odbranu. Druga dama je, meutim, rekla kako misli da je to vrlo
41
40
Hanns Eisler (18981962): austrijski kompozitor, enbergov uenik i dugogodinji saradnik Bertolta Brehta; izmeu ostalog, autor himne Demokratske Republike Nemake. Iz SAD je bio proteran 1948, kao jedan od prvih umetnika koji
su se nali na udaru Makartijevih antikomunistikih istki.
36
42
ADORNO
SNOVI
udno. Luli joj je rekla kako se jedva via s nama, a onda ak mrzovoljno dodala: danas moram da posetim neke poznanike iz Volfsvizenhelea.
Rupa u snu. Priao mi je neki mladi i kao u ali pokuao da mi
stavi masku napravljenu od papirnih salveta i kapu dvorske lude. Nisam
mogao da prihvatim alu, to me je naljutilo i poeleo sam da polomim
neto. Oteo sam masku i pokuao da mu je priveem, uz neke vrlo neprijateljske komentare. Gretel je rekla da je moje ponaanje nesnosno.
U tom trenutku se pojavila arlota Diterle, moda zato da bi izgladila
situaciju, ali bila je vrlo neupadlljiva, tako da je nisam dobro video. Tada
sam shvatio da su sva ta zbivanja aluzija na oajnu ljubavnicu, koja se nije
uopte pojavljivala u snu (njeno ime!).43 Iznenada sam se setio stihova iz
Zimskog putovanja: Nisam poinio nikakav zloin, zato bih naputao
ljudski rod?44 Znao sam da je sve to sam radio u tom imalo za cilj samounitenje. Ali, san je trebalo da me podui o tome i izlei.
44
Pierre Laval (18831945), francuski politiar, u poetku socijalista, zatim ekstremni desniar, a za vreme Drugog svetskog rata, predsednik kolaboracionistike
vlade. Pogubljen 1945.
39
ADORNO
SNOVI
potpuno pogrenim putem. Naspram svega toga, moja majka, koja se,
kao i ja, nala meu onima koji su poli da ga isprate, poela je da peva
Malerovu Pesmu o smrti dece (Kindertotenlieder, 1905), jasnim, mladalakim, vrlo snanim glasom, naime, deo Wenn dein Mutterlein (Kada ti
majka ue na vrata). Pratio sam je celu melodiju. Iznenada, dok sam jo
spavao, shvatio sam znaenje tog oplakivanja mrtvih: ja sam bio Laval,
jedan od ljudi koji su Francusku predali Nemcima. Probudio sam se s
neopisivim oseanjem uasa i uz estoko lupanje srca.
slike se nalazio potpis: Klod Debisi. (Taj san sam imao dok sam pisao
opiran dodatak o Stravinskom, u okviru Filozofije nove muzike.)47
46
I ova fraza je nala svoje mesto u Minima moralia, u delu napisanom 19461947,
u aforizmu 109, Linutile beaut (Beskorisna lepota): Posrnula ena, kao i ona
opsesivna, muenica je sree.
40
Verovatno enberg.
41
ADORNO
SNOVI
nemam para za takvu fondaciju, ali poto je njegova tata, K., napravila
tako dobru orbu, mogao bih da joj napiem ek na pet dolara. Prihvatio
je to bez pogovora i ja sam napisao ek. Onda je izvadio dva stara, uta
zuba iz usta i poklonio mi ih za uspomenu. Ubacio ih je u moju orbu,
s treom stvaricom, nekom sluzavom masom. Obuzela me je neopisiva
munina, ali nisam znao da li imam petlje da prekinem s jelom. San je
trajao jo dugo, ali ostalog se ne seam. Posle toga sam mirno spavao.
49
T. W. Adorno, Zur gesellschaftlichen Lage der Musik, Zeitschrift fr Sozialforschung 1, 1932, str. 105.
Prva poseta Maksa Horkhajmera Evropi, posle Drugog svetskog rata, u kojoj je
poeo da priprema teren za povratak Instituta za drutvena istraivanja, iji je bio
direktor, u Nemaku (Frankfurt).
42
43
50
ADORNO
SNOVI
52
Prvi citat, O Sveta glavo, sada ranjena, potie iz nemake verzije latinske himne, koju je zabeleio Paul Gerhardt (16071667), i koju je Bah kasnije delimino
iskoristio za svoju Pasiju po Mateju (Matthus-Passion, 1727). Drugi citat je besmislica (Doi, moj mali Traheru), ali bogata asocijacijama, koje Adorno navodi u
zagradi: Trachodon = trahodon, vrsta dinosaura; Achaean = ahajski, grko pleme;
trochee = trohej, u poeziji, dvoslona stopa u antikoj metrici, od jednog dugog i
jednog kratkog sloga; Galilean = galilejski, iz Galileje.
44
53
54
ADORNO
SNOVI
46
Svirao sam klavir na povrini stola, kao kada sam bio dete. Ali, ula
se muzika. Jasno se seam snanih, vrlo ivih akord u Es-duru, kakve
bih inae voleo da izvedem. Rekao sam G., Vidi, ako si u dobroj pijanistikoj formi, kao ja, onda je svejedno da li svira na klaviru ili na
povrini nekog starog stola. Kada sam se u podne probudio, priao
sam s njom o snu. Skrenula mi je panju da zvui kao parodija neke od
mojih teorija mogao sam lako da smislim neku takvu teoriju za svoje
studente. Pitala me je zato pravim sprdnju od sebe u svojim snovima,
a ja sam joj odgovorio kao iz topa: da bih se odbranio od paranoje.
1. april 1955.
Pre pravog sna, imao sam drugi, prilino haotian san, o naroito lepim, starim kuama u Parizu ili Beu. Onda sam se odatle prebacio u
oevu kuu u ulici ene Ausiht 7, koja je oigledno trebalo da bude
jedna od tih lepih, starih kua. Jedne noi sam se zatekao tamo, u jednoj
od soba, sa Agatom, koja se posle promenila u Gretel. Sedeli smo u foteljama i iekivali puni strepnje. Iznad vrata se nalazilo staklo, koje nije
bilo sasvim providno. Odjednom je kroz njega zasijala elektrina svetlost.
Imao sam oseaj da su napolju neki ljudi, moda ubice. Agata je ustala
da vidi ta se deava; ja sam ostao da sedim, skamenjen. Kada je otvorila
vrata, zaista sam ugledao neke prilino zastraujue ljude. Agata je prola
pravo izmeu njih, bez ikakvih problema, i otila do malog stepenita sa
strane, verovatno u toalet. Sada je Gretel poela da me grdi zbog moje
tromosti ili kukaviluka. Konano sam se naterao da ustanem i izaem da
potraim Agatu. Beskrajna povorka mukaraca prolazila je pored mene
paradnim korakom. Nekako sam shvatio da svi oni idu u prodavnicu, u
kojoj e moi da kupe neke grube koulje, po smeno niskim cenama, na
rasprodaji. Nisu hteli da nam naude. U tom trenutku sam shvatio: bila je
to povorka duhova i probudio se.
16. jun 1955.
Dva dinovska, crna triceratopsa, kao od plastike, besne, meni nikad
simpatine, zastraujue ivotinje. Dok je jedna od njih samo gledala,
47
ADORNO
SNOVI
5. septembar 1955.
ivot je mit. Dokaz: koren (bi) iz (bios, ivot), odnosno,
vi iz vita, identian je sa (mi, iz u, mitos).
tutgart, septembar 1955.
No u . Sanjam kako bi najstraniji metod muenja koji mi je oigledno suen bio da stojim naglavake u vodi, dok me u isto vreme
peku. Zbog suprotnog dejstva vode, to bi moglo da traje veoma dugo.
Frankfurt, kraj oktobra 1955.
Trebalo je da uestvujem u izvoenju Valentajna (F. Schiller,
Wallenstein, 1799) verovatno kao glumac ali, ne na pozornici nego
u nekom filmu ili televizijskom programu. Moj posao je bio da se preko telefona poveem s drugim likovima iz komada: recimo, s Maksom
Pikolominijem (Max Piccolomini), Kvestenbergom (Questenberg) ili
Izolanom (Isolani).55 Telefonirao sam i pozvao mladog princa Pikolominija iako je njegov otac taj koji postaje princ, na samom kraju,
posle Maksove smrti. Javio se na telefon, lik slian Sen-Luu,56 krajnje
armantan i ljubazan. Pitao sam ga da li bi mu moda vie odgovaralo
da doe u moj pansion u Berlinu na ruak. Odmah je pristao. Veoma zadovoljan sobom, zavalio sam se u fotelju i pomislio: Dobro si
55
Likovi iz Valentajna.
56
57
ADORNO
SNOVI
9. januar 1956.
7. jun 1957.
Setio sam se jednog kompleksa. Bio sam u nekom gradu srednje veliine, i vozio se od stanice putem koji mi je delovao vrlo poznato. Bio
je to deo grada s mnogo restorana, u kojima se moglo dobro jesti, iako
pomalo otrcanih. U jednom od njih upoznao sam devojku, na granici
prostitucije. Crnka, veoma privlana, a da u stvari nije bila lepa. I onda
sam tamo uvek spavao s njom. Ta zbivanja su tako snano delovala na
mene, da sam se ponekad pitao nisam li ih zaista doiveo. To je upravo
onaj obrazac koji deluje kada nekog obuzme ludilo.
24. januar 1956.
Posle dana ispunjenog ludim nadama i najdubljom depresijom, naao
sam se na otvorenom, ispod neopisivo tmurnog neba, punog uskomeanih oblaka. Slutilo je na katastrofu. Iznenada se pojavilo neko svetlo,
slino munji, ali vie uto, a manje sjajno. Dopiralo je iz odreene take
i brzo nestalo ispod ili iznad oblaka, ali ne tako brzo kao bljesak munje.
Rekao sam da je to uragan, a neko je to potvrdio. Usledilo je otegnuto,
nejasno brujanje, slinije odjeku eksplozije nego grmljavini; osim toga,
nita drugo se nije dogodilo. Pitao sam da li je to sve i opet mi je to
neko potvrdio. I dalje veoma uzbuen, ali u isti mah smiren, probudio
sam se. Bila je mrkla no; onda sam opet zaspao.
Frankfurt, 18. novembar 1956.
Sanjao sam katastrofalni poar. U kosmikom plamenu, svi mrtvi su
na nekoliko sekundi poprimili svoj prvobitni izgled i tada sam shvatio:
tek sada su stvarno mrtvi.
Frankfurt, 9. maj 1957.
Sils-Maria, seoce iz okruga Sils im Engadin, u junoj vajcarskoj. Poznato po Nieovoj kui, u kojoj je ovaj provodio leta 1881. i 18831888. Adornovo omiljeno odmaralite, koje je u jednom pismu Horkhajmeru opisao kao pravo topos noetikos (noetos)
ili duhovno mesto, svet misli, itd. (pismo od 27. XII 1949). Svoje razmiljanja o
tom mestu i Nieu, Adorno je izneo i u tekstu Aus Sils Maria, Ohne Leitbild: Parva
Aesthetica, 1967, str. 4851 (Gesammelte Schriften, vol. 10, II deo, str. 326329).
50
51
59
ADORNO
SNOVI
53
ADORNO
naime, njegovu apsolutnu nevidljivost (?), ime u stvari izdaje duh, jer
ga odaje svetu ula. Onda sam se probudio.
(Drugi san)
Mora da sam osetio strahovitu potrebu da se pomokrim, dok sam jo
spavao. U svakom sluaju, traio sam mesto na kojem bih mogao da se
olakam; oseao sam se krajnje neprijatno; u stvari, bio sam oajan i plaio
se da neu moi se kontroliem. Onda sam pronaao veliki, beli, elegantni toalet, u nekom velikom hotelu, moda St Francis u San Francisku.
okirao sam se kada sam video da su u njemu u toku pripreme za ensku zabavu, verovatno pri nekom enskom klubu. Sve je bilo ukraeno,
redovi stolica bili su postavljeni kao za koncert, a pisoari su bili okieni
vencima, cvetnim aranmanima i ruama. Posluga je uurbano prolazila.
Ali, vie nita nije moglo da me zaustavi. Meutim, koliina urina koji je
pokuljao iz mene bila je toliko velika da se prelio iz posude i preplavio
celu sveanu salu. Tome nije bilo kraja i probudio sam se uasnut.
16. jun 1960.
No pre nego to u otputovati (za Be), sanjao sam kako razlog
zato ne mogu da se odreknem metafizike nade nije to to se drim
ivota, ve to to elim da se probudim pored G.
Be, 26. jun 1960.
Preksino sanjam kako je jednog dana bilo potpuno mrano. Po prvi
put od postanka sveta, sunce nije izalo. Bilo je razliitih objanjenja:
prema jednima, kraj sveta je bio blizu, po drugima, iznad Londona je
eksplodirala atomska bomba i a koju je podigla proirila se preko
celog sveta i pomraila ga. Izaao sam napolje i ugledao prostrani, breuljkasti, neopisivo spokojni predeo. Leao je preda mnom pod meseinom, iako se mesec nije mogao videti. Krajnje uteno. San je oigledno imao veze s mojim susretom sa Helenom Berg.61
SNOVI
61
ADORNO
SNOVI
Koji bi tramvaj bio toliko drzak da kae kako je vozio samo kripe
peska radi?
Robert August Lange, 1839.63
18. oktobar 1963.
Upoznao sam se sa anom Koktoom (Jean Cocteau), malo pred
njegovu smrt. Pretvorio se u devojicu, istonoevropsku Jevrejku.
Baden-Baden, 25. mart 1964.
Jedan psihoterapeut hoe da odri predavanje o ubertu, iz ugla svoje discipline, u nekom veoma velikom hotelu. Govornica ima zavesu
s prednje strane i podsea na lutkarsko pozorite. Velika sala odjednom poprima izgled neke seoske gostionice, kao to je Frankfuter Hof u
Kronbergu. Barski pijanista, u odrpanom smokingu i isflekanoj koulji s
mekom kragnom, poinje da drnda neki rasklimatani, ratimovani klavir. Posle nekoliko uvodnih akorda, psihoterapeut zapoinje sa svojim
pijanim, faliranim izvoenjem Ich schnitt es gern in alle Rinden ein,64
na usiljenom bekom dijalektu, tanije, otakrinkom (Ottakring), kao
da je re o nekoj Fiakerlied (Fijakerska pesma). Hteo je da napravi
pravi timung. Kao u Holivudu, razlika izmeu uberta i operete se
zamagljuje. Obuzeo me je neopisiv bes. Potraio sam goste hotela, koji
se opet pretvorio u veliki hotel, s bezbroj manjih soba, u kojima su gosti sedeli po manjim grupama. Spopao sam ih sa argumentacijom da je
to izvoenje toliko varvarsko da svi oni koji ga toleriu i sami postaju
varvari. Bio sam uspean u tome. Udruili smo snage i prebili psihoterapeuta na smrt. Toliko sam se uznemirio da sam se probudio.
63
Izmiljen citat, a Projekat Pasai je prvi put objavljen tano dvadeset godina posle ovog sna, 1982. Adorno ovde koristi jedan od radnih naslova, Passagenarbeit
(Rad o pasaima). Walter Benjamin, Das Passagen-Werk (19271940), Suhrkamp
Verlag, Frankfurt am Main, 1982.
64
ADORNO
SNOVI
Sanjao sam kako mi olem65 pria neku staru nordijsku sagu. Neki
vitez se udvarao devojci; bilo je tu raznih peripetija, a on ju je oteo uz
pomo lestvi od ueta. Za tu sagu kau da je posluila kao osnova za
nemaku narodnu pesmu, Fuchs, du hast die Gans gestohlen (Lisice,
ukrala si nam gusku).
Svetu je doao kraj. Pred samu zoru, u sivoj pomrini, zatekao sam
se u velikoj gomili, na nekoj vrsti rampe, s brdima na horizontu. Svi su
zurili u nebo. Jo uvek napola u snu, pitao sam da li je ovo zaista kraj
sveta. Ljudi su mi to potvrdili, kao da je to neka tehnika stvar, za koju
su svi bili struni. Na nebu su se mogle videti tri ogromne, pretee
zvezde, koje su pravile jednakokraki trougao. Trebalo je da se sudare
sa Zemljom malo posle 11 prepodne. Glas sa zvunika je najavio: u
8.20, opet e govoriti Verner Hajzenberg (Werner Heisenberg). Pomislio sam: to ne moe biti on, kao komentator smaka sveta, to moe da
bude samo ponavljanje nekog ve snimljenog govora. Probudio sam se
s milju: kraj sveta bi zaista mogao tako da izgleda.
Frankfurt, jul 1965.
Moj lekar mi je rasekao nekoliko ireva. Sanjao sam kako je na raunu svakom nadenuo ime. Jedno sam zapamtio: Smrdljivi ir Etida.
Frankfurt, jul 1965.
Koli me pita da li hou da poem s njima na pogubljenje na elektrinoj stolici nekoga koga poznaje. Trebalo bi da budem tamo, u znak
poasti prestupniku, ali i iz protesta. Naa imena su onda stavljena na
spisak ovekovih prijatelja. Pored nas, doao je i L. N. Pogubljenje se
deava u jednoj radio stanici, u dve prostorije, studiju za snimanje i studiju za presluavanje, iz kojeg moe da se gleda kroz staklo. Tamo smo
66
67
Else Herzberger (18771962), bliska prijateljica Adornovih roditelja, kasnije pomagala i Valtera Benjamina, za vreme njegovog izgnanstva u Parizu.
59
ADORNO
mogli da vidimo P. S., koji je bio upuen u sve detalje. Osueni ovek
je bio mladi; na sebi je imao koulju, tregere i pantalone. Mogao je da
bude student. Razmenili smo koju re, a onda su ga uveli u postoriju za
pogubljenje. P. S. je bio nezadovoljan zbog odlaganja. Na podu se igralo
mnogo lepe deice, koja su pretei puzala okolo; bili su to neaci osuenika. Stolica je izgledala kao obina berberska stolica. Privezali su ga
i pustili struju. Trebalo je neko vreme da se zagreje. Kada je proradila
punom snagom, oko glave oveka se napravio vatreni oblak. Onda se
proirio na celo telo i dok se to deavalo, uinilo mi se da sam uo neko
mrmljanje ili pevuenje, koje kao da je dopiralo od njega. Do trenutka
kada je vatra utihnula, pevao je iz sveg glasa. Bio je spren do kostura,
koji je i dalje svetlucao. Na moj neopisivi uas, ustao je i, jo uvek pevajui, uao u studio za presluavanje. Seam se oajnikih pokuaja da
izbegnem njegov dodir. Neko mi je, verovatno P., objasnio kako to nije
nita neobino; osuenici ponekad preive jo nedelju dana u takvom
stanju. Probudio sam se prestravljen.
Frankfurt, 22. mart 1966.
Sanjao sam da je Peter Zurkamp (Suhrkamp)68 napisao veliku knjigu iz kulturnog kriticizma na donjonemakom. Naslov: Pa Srkups
sin Kultur (Papa Surkamp, njegova kultura). (Adornova zagrada: Pa =
Peter i papa; Srkup = Zurkamp i francuski admiral Sirkuf (Surcouf );
sin = sien, njegov, i latinsko sine, bez.)
Mart 1966.
Zamoljen sam da napustim sastanak na fakultetu, zato to e se
priati o meni. Kada sam se vratio, jedan od mojih kolega, g. Keler ili g.
Pacer, ne mogu da se odluim koji, podmee mi nogu, da se sapletem.
Snano sam protestovao zbog tog neuvenog ponaanja. Reeno mi je
da nisam shvatio situaciju. To je bio deo drevne tradicije. Ono to bi
sada trebalo da uradim, jeste da odem kod dekana i uloim zvaninu
albu. On e me onda obavestiti da je fakultet odluio da vie ne bi
trebalo da uestvujem na njegovim sastancima. Budim se, zapanjen.
68
SNOVI
69
Hermann Grab (19031949), nemaki muziki kritiar i pisac, iz Praga, kasnije u izbeglitvu u Parizu i SAD. Stari Adornov prijatelj, kojem je ovaj, izmeu
ostalog, posvetio i esej, Valry Proust Museum: Hermann von Grab zum Gedchtnis, iz zbirke Prismen, 1955.
60
61
ADORNO
SNOVI
(Drugi san)
73
74
70
Rudolf Hirsch (19051966), urednik asopisa Neue Rundschau, koji je objavljivao i Adornove tekstove, i kasnije kod izdavaa Fischer Verlag.
75
Izgovara se cvaa; moda asocijacija na prezime Zwatschka (takoe, Zwaschka), koje se sree u ekoj i Nemakoj; ili neka varijacija nemakog glagola
zwitschern, cvrkutati.
62
63
71
ADORNO
SNOVI
65
ADORNO
POGOVOR
Bibliografski dodatak
78
Za tu Adornovu optu orijentaciju, videti sam poetak i sam kraj Minima moralia: prvi pasus Posvete i poslednji aforizam, br. 153, Na kraju.
66
67
77
ADORNO
POGOVOR
puko sluanje ili itanje tuih snova je po pravilu zamorno; san je neto
to se nekog duboko tie; tu, osim izuzetno, nemamo ta da traimo.
U snovima nema ni hijerarhije po talentu ili genijalnosti: snovi velikih
autora, osim ako nije re o nekoj doradi (u ovoj stvari, to znai prevari),
nisu nita izuzetniji od snova obinih ljudi; ili, obrnuto, i snovi ovih
drugih ponekad izgledaju kao objave iz Delfa. Ali, svako ko je proitao
ovu knjigu, sigurno je osetio da njeno opravdanje lei u nizu drugih
stvari. Izmeu ostalog: u neoekivanom svetlu koje baca na delo i sudbinu jednog znaajnog mislioca, ali i u podseanju na san kao iskustvo,
koje se ne moe ograniiti na njegov latentni sadraj ili kognitivni znaaj, koliko god kao takvo bilo dragoceno. San ipak nije samo kliniki
fenomen, niti samo period inkubacije, koji bi nam, uz malo sree,
mogao doneti neko zlatno jaje, neku eureku, od neposredne koristi za
na budni ivot. (To je, naravno, znao i Frojd; Bretonu je samo pojasnio
dokle ide njegovo zanimanje za snove, iako je u tom pismu, prilino
nabusito, svoj interes svesno prikazao mnogo svedenijim nego to je
zaista bio.) Na neke aspekte tog iskustva emo se jo vratiti.
Pored toga, kao i neije beleke iz budnog ivota, i ovi protokoli nam
donose razne uvide u snevaevo okruenje i epohu; i ako je ovaj bio u
intenzivnom kontaktu s toliko drugih osoba od nekog istorijskog znaaja, kao to je to sa Adornom sluaj, onda takvi tekstovi mogu biti pravi
istoriografsko-kulturoloki rudnici ili makar slikovnice; vrlo iskoene i
ponekad komarne, ali opet, na svoj nain, verne. To je nain na koji je
jedna osoba, koja je za sobom ostavila delo puno vanih uvida o ljudskom
stanju, reagovala na svoje okruenje i, naroito, na svoje pare istorije.
Tako nas i ovde oekuje etnja kroz taj pomalo prustovski svet pobunjene buroaske inteligencije svi ti prijemi, sveani balovi, sentimentalno vaspitanje, titanske debate i prepiske, izleti i putovanja koja je
taj raskid shvatala krajnje ozbiljno, znala da pokae pravu posveenost
i preuzme razne rizike, iako u celom nizu detalja nije uvek urila da
raskine s manirima i navikama koje je mogla da razvije samo u okviru te
klase. (Adorno se esto osvrtao na taj ambivalentni karakter nekadanje
vie klase, koja je jo bila u stanju da lui istinski subverzivne elemente.
Dananja via klasa se oslobodila svake ambivalencije: nju ine samo parajlije.) U jednom trenutku, dobar deo tog sveta, uvek u pokretu, naao
68
79
ADORNO
POGOVOR
les, uvek, ako ne u raskonim, onda u vrlo udobnim uslovima). Ali, lako je
moglo da bude i drugaije. Nacisti su doli na vlast u januaru 1933, ali on je
napustio Nemaku tek poetkom 1934. i to samo privremeno. Upisao je
studije na Oksfordu (Koled Merton), zahvaljujui preporukama Albana
Berga i Ernsta Kasirera, ali se onda u nekoliko navrata vraao u Nemaku,
ponekad na due, da bi obiao roditelje, koji e mu se kasnije pridruiti u
izbeglitvu, i bio sa Gretel (takoe u rizinom poloaju, iz istih razloga),80
savreno ubeen da mu se nita ne moe dogoditi. U to vreme, na snazi
su bili Nirnberki zakoni (Nrnberger Gesetze, 1935), koji su meancima (Mischlinge) donekle gledali kroz prste;81 ali, vie od toga, Adorna je
vodilo njegovo uveno samopouzdanje voljenog i bezrezervno zatienog
sina jedinca najee, siguran recept za kasniji viak samopouzdanja u
ivotu. O toj njegovoj crti, koja se manifestovala i kao vrlo naglaeni narcisizam, svedoili su, jo uvek s naklonou, ak i njegovi najblii prijatelji,
iako je i njima to znalo da dozlogrdi.82 Nije ga pokolebalo ak ni to to
je ve 30. januara 1933, istog dana kada je Hitler zvanino stupio na dunost kancelara, SS poharao kuu koju su delili Maks Horkhajmer i Fridrih
Polok (Friedrich Pollock), njegove starije kolege i prijatelji sa Instituta
za drutvena istraivanja; 13. marta Institut je bio zatvoren, a u julu njegova imovina zaplenjena, na osnovu ukaza o konfiskaciji komunistike
imovine (izmeu ostalog, i vei deo biblioteke s preko 60.000 knjiga).
Brutalan obraun nacista s politikim protivnicima poeo je odmah; prvi
logori formirani su ve u martu i aprilu 1933 (meu njima i Dahau), a do
kraja godine bilo ih je oko sedamdeset. Benjamin, Horkhajmer, Krakauer,
Markuze, Bloh i Breht napustili su Nemaku do prolea 1933; istaknuti
saradnici Instituta, Karl Vitfoleg (Wittfogel) i Franc Nojman (Franz Neumann), inae politiki aktivniji, bili su uhapeni u aprilu 1933. i neko
vreme proveli po logorima, pre nego to im je, posle velikog meunarodnog pritiska, koji je u tim prvim godinama nacistikog reima jo donosio
neke rezultate, bilo doputeno da se isele u Englesku. I dok je Horkhajmer, bez trunke oklevanja, organizovao evakuaciju Instituta i njegovih
saradnika, prvo u vajcarsku i zatim u SAD, na emu je poeo da radi
jo 1931, dobro slutei ono to sledi, Adorno kao da nije bio svestan ta se
dogaa. Istina je samo da u to vreme, Adorno, iako sa zvanjem profesora,
koje mu je odmah bilo oduzeto (jo jedan jasan signal, o koji se ogluio), i
saradnik komunistikog Instituta iz Franfkurta, nije bio toliko politiki
eksponiran; tekstovi koje je do tada objavio bili su uglavnom isto filozofski i muzikoloki; ali, glave su ve poele da lete i zbog mnogo slabijih
veza s nepoeljnim elementima i idejama; sistematini rasni progon, sve
do holokausta, poeo je neto kasnije.
Ali, Adorno je bio zaokupljen svojim studijama, morao je da via Gretel
(s kojom e se venati 1937, u Londonu) i nije mogao da zamisli sebe van
Nemake. Leo Levental (Lwenthal), jo jedno znaajno ime sociologije
poniklo na Institutu, kasnije se priseao Adorna na sledei nain:
Da bi se u potpunosti shvatila atmosfera koja je vladala u
to vreme, treba znati poneto o mentalitetu nemakih Jevreja
iz srednje klase, naroito onih iz vie srednje klase. Moda
je i to razlog tako sam makar sebi to objanjavao zato
je Adornu bilo tako neverovatno teko da konano napusti
Nemaku (morali smo da ga skoro fiziki iupamo odatle);
jednostavno nije mogao da shvati da se njemu, sinu Oskara Vizengrunda, neaku tetke Agate i Marijinom sinu, moe
dogoditi neto loe, zato to je bilo apsolutno jasno da e buroaziji uskoro dojaditi Hitler. Ta vrsta naivne neupuenosti u
stvarnost naroito nemaku, kao i u odnos, u poetku sloen, a zatim ne tako sloen, izmeu hriana i Jevreja mora
se imati u vidu da bi se shvatila Adornova lina istorija.83
80
81
Adornov otac bio je asimilovani Jevrejin, a majka katolikinja, poreklom sa Korzike; Adorno je bio krten u katolikoj crkvi, iako se porodica smatrala sekularnom; i Gretel je dolazila iz porodice imunih, asimilovanih Jevreja.
82
Tedi je najstraniji narcis koji se moe sresti bilo u Starom, bilo u Novom svetu, zakljuila je Maidon Horkhajmer, u jednom pismu Maksu, od 2526. maja
1949. Navedeno u Detlev Claussen, Theodor W. Adorno: Ein letztes Genie, 2003;
Theodor W. Adorno: One Last Genius, 2008, str. 313.
70
71
83
ADORNO
POGOVOR
Ovi detalji nam jo malo objanjavaju naeg snevaa i njegovo vreme iako je u toj slici snaga posveenosti (roditelji, Gretel) moda
ostala malo potcenjena ali i njegovu kasniju orijentaciju. Bilo je to
presudno iskustvo, koje mu je vrlo brzo izotrilo oseaj za stvarnost.
Prva beleka u kojoj je korene nacizma sagledao u redovnom reimu
stvari, potie iz 1935 (iako je i posle toga nastavio da se vraa u Nemaku, sve do 1938, kada je konano naputaju i njegovi roditelji);84 a
onda je usledio pravi bara tekstova i studija, u kojima je svoju kritiku
proirio na temeljne pretpostavke i svakodnevnu, kapilarnu dinamiku
cele jedne kulture, kojoj i tu je izgleda problem s mnogim naim
teorijama i oekivanjima prava ljudska bia nisu ni potrebna.85 Upravo tada, u tom komaru istorije, od 19371949, stasava onaj Adorno
kojim se bavimo i danas.86
Ako je poetak XX veka, na najirem kulturnom planu, obeleila
psihoanaliza, onda je period posle Prvog svetskog rata obeleilo njeno
najvee nepriznato edo: nadrealizam. Tom uticaju Adorno naizgled nije
bio izloen tako direktno kao Valter Benjamin,87 ali makar jedan njegov
84
Minima moralia, aforizam br. 123, Lo drugar, kao najstarija beleka iz cele knjige.
85
... Ali, buruj je tolerantan. Njegova ljubav prema ljudima takvima kakvi jesu,
izvire iz njegove mrnje prema pravim ljudskim biima. Minima moralia, aforizam br. 4, Krajnja jasnoa.
86
Iz tog perioda potiu, ako ne jo svi najvaniji, onda svi Adornovi prelomni radovi: Esej o Vagneru (19371938, f. 5, sa znaajnom analizom antisemitizma), Dijalektika prosvetiteljstva (Dialektik der Aufklrung, 19411944, sa Horkhajmerom, prva
povezana kritika nove drutvene stvarnosti, nastale s razvojem tehnologije i enormnim intenziviranjem ukupnog drutvenog posredovanja), prilozi za monumentalni projekat Instituta, Autoritarna linost (The Authoritarian Personality, 19431950,
po kojem je i danas najpoznatiji u Americi), Minima moralia (19441947), Filozofija
nove muzike (1949, f. 47), kao i niz znaajnih eseja objavljenih u publikacijama Instituta. Kasnije objavljena prepiska sa Valterom Benjaminom, koja se od 19351940.
razvila u kontinuiranu debatu, epskih razmera, predstavlja posebno dostignue. Ni
Adornov opus od 1950, posle povratka u Nemaku, nije nita manje impresivan, ali
taj izbegliki period je oigledno bio presudan.
87
Carl Dreyfuss (18981969; posle 1933, u izgnanitvu, prezime je pisao po francuski, s jednim s). Povremeni pisac, bonvivan i jedan od Adornovih najstarijih
prijatelja, s kojim je ostao u prisnom kontaktu do kraja ivota (umrli su iste godine). Pseudonim je aluzija na Kastora i Poluksa (Polideuka), kao i na injenicu da
su svi tekstovi bili dvostruko peeni.
89
90
ADORNO
POGOVOR
91
74
75
92
ADORNO
POGOVOR
93
94
Potlatch br. 23, Du rle de lcriture (O ulozi pisane rei), 1955. Aforizam inae
potie od Luja Skitnera (Louis Scutenaire, 19051987), belgijskog nadrealiste i
anarhiste (Vous dormez pour un patron).
95
Stefan George, Tage und Taten, Verlag der Bltter fr die Kunst, Berlin, Oktober
1903; Gesamt-Ausgabe der Werke, Band 17, Berlin 1933. Poglavlje, Trume (Snovi)
i tekstovi: Die Barke, Zeit-Ende, Tiholu, Der tote See i Der redende Kopf.
(Eng., Stefan George, Days and Deeds. Notes and Sketches, u asopisu New
Letters, vol. 18, no. 2, 1951; takoe, The Works of Stefan George, sa odlomcima iz
Tage und Taten, University of North Carolina Press, 1974.)
77
ADORNO
POGOVOR
78
96