Jadranka Luca-Mren

Poliklinika za zatitu djece Grada Zagreba

ADOLESCENT SEKSUALNI NASILNIK

Pregledni rad
Primljeno: listopad, 2005.
UDK 345.541-053.6

SAETAK
Adolescent seksualni nasilnik definiran je kao mlada osoba stara izmeu 13 i 18
godina koja se uputa u seksualno ponaanje koje drutvo nalazi neprimjerenim.
Strunjaci smatraju da takvo ponaanje nije primarno seksualno motivirano, ve da se
obino radi o prekraju agresije ili kontrole drugih izraenom seksualnim inom. Ovaj
lanak opisuje empirijske naznake, teorijske postavke i klinike karakteristike adolescenata
seksualnih nasilnika, te daje pregled osnovnih obiljeja u definiranju i klasifikaciji
seksualno nasilnog ponaanja adolescenta i navodi postupke prikupljanja podataka o
prekritelju i tehnikama procjene rizika. U zavrnom dijelu lanka opisane su mogue
intervencije i tretman multisistemskom terapijom, ije su teorijske postavke i klinike
karakteristike ukazale na viestruku prirodu ozbiljnog antisocijalnog ponaanja, specifine
kategorije poremeaja ponaanja, u adolescentnoj dobi.

Kljune rijei: adolescent seksualni nasilnik, seksualno nasilje, delinkvencija, maloljetnik

UVOD
Niz godina se u svijetu posveuje panja zlostavljanju i zanemarivanju djece te
donoenju niza odredbi, zakona i mjera njihove zatite, a na temelju rada i angairanosti
strune populacije. Dugo je javnosti trebalo da prihvati postojanje seksualno zlostavljane
djece, djece seksualiziranog ponaanja i mladih ljudi (adolescenata) koji svojim
seksualiziranim ponaanjem zlostavljaju druge. Ovi posljednji zauzimaju znaajan postotak u
SAD-u; na njih se odnosi 20-50% svih seksualnih delikata, 17% svih uhienja za nasilno
silovanje te 17% svih uhienja za druga seksualna djela, ne ukljuujui prostituciju. Polovicu
sluajeva koji se odnose na uznemiravanje djece ine maloljetnici. enske osobe mlae od 18
godina snose odgovornost za 1% prisilnih seksualnih odnosa i 7% svih maloljetnih uhienja
za seksualne prekraje, ne raunajui prostituciju (Chaffin i sur., 2003.). Seksualni napad nije
psihijatrijski poremeaj, ve prije poremeaj ponaanja koji moe imati patoloko obiljeje.
Tradicionalna predodba o seksualnom nasilniku moe se svesti na pojam odrasle,
nepoznate osobe. I dalje se odrava predrasuda da seksualno zlostavljaju samo nepoznati,
pa je stoga svaka pojavnost seksualnog nasilnitva u adolescenata okvalificirana kao
eksperiment. No, nasilno ponaanje adolescenata nije eksperiment, ve oblik devijantnog
ponaanja koje e postati uestalije i ozbiljnije ako se takve osobe ne ukljue u tretman. Jo
70-ih godina prolog stoljea reakcija drutva na seksualno nasilno ponaanje adolescenata
ukljuivala je umanjivanje ozbiljnosti tih prekraja. Razlog umanjivanja, pa ak nijekanja
prekraja je rezultat razliitih initelja:
a) sram i strah rtava koje ne prijavljuju dogaaj
b) nevoljkost seksualnih nasilnika da se ukljue u tretman
c) nedovoljan broj strunjaka koji rade s takvom populacijom
d) pogreno usmjerena elja za obranom mladih nasilnika od stigmatizacije (Perry i
Orchard, 1992.).
Takav zatitniki stav bio je izraen na svim drutvenim razinama: kliniari su takvo
ponaanje proglaavali eksperimentiranjem, policijski slubenici su ga interpretirali kao
izolirane sluajeve, a pravosudni sustav je dogovorno smanjivao kazne.

Meutim, adolescenti seksualni nasilnici trebali su specijaliziranu procjenu i tretman.

Perry i Orchard (1992.) navode etiri grupe istraivakih nalaza koje su istaknule
vanost reagiranja na potrebe tih mladih ljudi.

Studije odraslih seksualnih zlostavljaa pokazale su da su inicijalni prekraji

uestali u vrlo ranoj dobi, ak u osmoj ili devetoj godini. Utvreno je da je
50% svih odraslih seksualnih zlostavljaa zapoelo zlostavljati u adolescenciji.

Druga grupa istraivanja otkrila je dokaze koji upuuju na to da ozbiljnost

prekrajnog ponaanja moe eskalirati ukoliko ne postoji tretman. Istraivai
navode da je 35% svih zatvorenih odraslih seksualnih zlostavljaa koje su
intervjuirali navelo progresiju - od kompulsivne masturbacije, egzibicionizma i
voajerizma u doba mladosti do ozbiljnog seksualno agresivnog ponaanja, za
koje su osueni kao odrasli.

Trea grupa upuuje na to da adolescenti seksualni nasilnici predstavljaju

alarmantni rizik za zajednicu. Primijeeno je da prosjeni muki adolescent
seksualni nasilnik u prosjeku stvori 380 rtava tijekom svog ivota, prosjeno 7
u adolescentnoj dobi.

Konano, etvrta grupa nalaza ukazuje na to da intervencije tijekom

adolescencije mogu biti uspjenije. Razlog je, smatraju istraivai, to su
devijantni obrasci uzbuivanja u toj dobi manje fiksirani nego kod odraslih
zlostavljaa.

DEFINICIJA ADOLESCENTA SEKSUALNOG NASILNIKA

Maloljetnog seksualnog nasilnika definiramo kao mladu osobu (muku ili ensku) od
13 do 18 godina starosti (u stranoj literaturi, dok u Hrvatskoj prema l. 2 Zakona o sudovima
za mlade: Maloljetnik je osoba koja je u vrijeme poinjenja djela navrila etrnaest, a nije
navrila osamnaest godina ivota, a mlai punoljetnik je osoba koja je u vrijeme poinjenja
djela navrila osamnaest, a nije navrila dvadeset i jednu godinu ivota.) (Narodne novine,
111/ 97) koja se uputa u seksualno ponaanje koje drutvo smatra neprimjerenim (npr.
silovanje). Seksualni prekraji ukljuuju i prisilne i neprisilne seksualne radnje ukljuujui
oralnu, vaginalnu ili analnu penetraciju (penisom, rukom ili predmetom). Seksualni napad
moe ponekad ukljuiti oblike ponaanja kao to su seksualno dodirivanje ili udvaranje, te
takozvane nedodirne prekraje poput ekshibicionizma i voajerizma te uestalih i ponavljajuih
3

opscenih telefonskih poziva. Zakonski se djeca smatraju premladom da bi se mogla

samovoljno ukljuiti u seksualnu aktivnost. Stoga se svaka seksualna interakcija izmeu
adolescenta i mlaeg djeteta (razlike od 5 godina nadalje) smatra prekrajem bilo da se koristi
sila ili ne (Davis i Leitenberg, 1987; Chaffin i sur., 2003.).
Strunjaci trebaju imati na umu da seksualni napad nije primarno seksualno
motivirano ponaanje. Ono je obino prekraj agresije ili kontrole nad drugima koji je izraen
seksualnim inom. Seksualni napad je zloporaba moi i esto nije povezan sa seksualnim
podraajem ili zadovoljstvom. Iskustvo potvruje da je veina maloljetnih seksualnih
nasilnitva planirana, a tek ih je manji broj rezultat impulzivnih djela.

KARAKTERISTIKE ADOLESCENTA SEKSUALNOG NASILNIKA

S adolescentom seksualnim nasilnikom povezuje se iskustvo seksualnog i fizikog
zlostavljanja, zanemarivanja i izlaganja obiteljskom nasilju. Meutim, pokazalo se kako nema
znaajne povezanosti izmeu iskustva seksualne zlostavljanosti u djejoj dobi i nasilnog
seksualnog ponaanja u adolescenciji. S ovim oblikom nasilja povezivalo se i izlaganje
pornografiji, to empirijski nije potvreno. S druge strane, kod velikog
broja mladih nasilnog seksualnog ponaanja, pogotovu u dobi od 13 godina i mlaoj, opaen
je PTSP.
Karakteristike adolescentnog seksualnog nasilnika su (Hunter, 2000.):

adolescent u dobi od 13-18 godina

uglavnom mukog spola od 10 napada 9 ine muke osobe

ee imaju potekoe s impulzivnou i procjenjivanjem

vie od 80% ih ima dijagnosticirane psihijatrijske poremeaje

u 30-60% postoje potekoe u uenju i akademska disfunkcija

20-50% ih ima povijest fizikog zlostavljanja

40-80% ih ima povijest seksualnog zlostavljanja.

Adolescent seksualni nasilnik ee odabire rtvu enskog, a rjee mukog spola.

rtve su najee mlae od nasilnika i ne pripadaju njihovim vrnjacima, ali su im poznate.
Adolescent seksualni nasilnik manje je fiziki nasilan nego odrasli seksualni nasilnik, a
osigurava se rtvinom popustljivou koja ide kroz intimizaciju odnosa. Otprilike 40%
adolescenata seksualnih nasilnika pokazuje snanu agresiju prema rtvi vrnjaku ili odrasloj
4

osobi. Najei okidai (triggers) koji pokreu nasilnika ukljuuju ljutnju, dosadu ili
obiteljske probleme (CSOM, 1999.).
Neke studije sugeriraju da su kod mnogih adolescenata seksualnih nasilnika prisutni
obrasci loe kontrole i antisocijalnog ponaanja.

KLASIFIKACIJA ADOLESCENTA SEKSUALNOG NASILNIKA

Kad govorimo o adolescentima seksualnim nasilnicima, osnovna klinika klasifikacija
ih diferencira s obzirom na dob rtve, na socijalnu i kriminalnu povijest i obrazac ponaanja u
napadu. Razlikuju se (Bonner, 2005.):
1. adolescenti seksualni nasilnici nad djecom za koje je karakteristino:
a) nie psihiko funkcioniranje
-

slabije razvijene socijalne vjetine

depresija

anksioznost

pesimizam

b) manje je agresivnosti u seksualnom napadu

c) slinost napadu protiv poznatih (npr. roaka)
d) rjea je upotreba oruja
e) manja je vjerojatnost da su pod utjecajem opojnih sredstava
2. adolescenti seksualni nasilnici nad vrnjacima i odraslima, koje karakterizira:
a) ei napad na enske osobe
b) vea agresivnost i nasilnost
c) vea vjerojatnost utjecaja opojnih sredstava
d) ee prijetnje orujem
e) rjee uhiivanje za neseksualne prekraje.
Razvijeno je vie sustava za klasificiranje odraslih zlostavljaa, ali se isti
obrasci/postupci mogu ogranieno koristiti za adolescente nasilnike. Stoga je nekoliko
terapeuta koji rade s adolescentima nasilnicima pokualo razviti opisne tipologije specifine
za tu grupu. Slijedi klasifikacija tipova adolescentnih nasilnika (Perry i Orchard, 1992.):

Tip 1: Naivni eksperimentator. Taj tip je esto mlad (11 do 14 godina) i ranije nije
pokazivao neprimjereno ponaanje. On je seksualno naivan, pa se uputa u jedan ili dva
seksualno istraivaka ina s mlaim djetetom (2 do 6 godina) bez koritenja sile ili prijetnji.
Tip 2: Nedovoljno socijaliziran adolescent. Taj tip pokazuje kroninu drutvenu
izolaciju i drutvenu nesposobnost. Njegovo nasilno ponaanje vjerojatno je kronino, a
ukljuuje manipulaciju, nagraivanje i koritenje okolnosti. Njega na prekraj motivira elja
za veom vlastitom vrijednou i bliskou.
Tip 3: Pseudosocijaliziran adolescent. On ima dobre drutvene vjetine i uglavnom
se ne ponaa neprimjereno, te se doima samopouzdanim. Moe biti rtva i nekog oblika
zlostavljanja, koje moe biti viegodinje. Motiviran je eljom za seksualnim zadovoljstvom
kroz iskoritavanje, sklon je racionalizaciji napada i ne osjea previe krivnje ili aljenja.
Tip 4: Seksualno agresivan. Seksualno agresivan adolescent dolazi iz zlostavljake,
nesreene obitelji. On ima dugu povijest antisocijalnih djela, slabo kontrolira impulzivnost i
koristi opojna sredstva. Njegovi seksualni napadi ukljuuju prisilu. Na nasilnitvo ga navodi
elja za postizanjem moi dominacijom, izraavanjem bijesa i poniavanjem rtve.
Tip 5: Seksualno kompulzivan. Obitelj seksualno kompulzivnog adolescenta esto je
emotivno represivna i kruta. Njegovi su prekraji opetovani, esto kompulzivne naravi te su
vrlo vjerojatno provedeni s udaljenosti (npr. voajerstvo ili eksponiranje). Njegova motivacija
za prekraje moe biti ublaavanje anksioznosti.
Tip 6: Poremeen, impulzivan. Taj tip vjerojatno ima povijest psiholokog
poremeaja, ozbiljnu obiteljsku disfunkciju, korisnik je opojnih sredstava te ima znaajne
potekoe u uenju. Njegovi su prekraji impulzivni te odraavaju poremeaj doivljaja
stvarnosti.
Tip 7: Pod utjecajem grupe. Taj nasilnik moe biti mlai tinejder bez prethodne
delinkventne povijesti, a u napad se uputa u drutvu grupe vrnjaka. Motivacija je esto
pritisak vrnjaka i elja za potvrivanjem.

MITOVI I INJENICE VEZANI UZ ADOLESCENTA SEKSUALNOG

NASILNIKA
Opa populacija, pa i strunjaci koji rade sa specifinom populacijom adolescenata,
pridonijeli su premalom broju prijava prekraja, a time i nedovoljnom razvoju resursa
potrebnih za tretman ove specifine populacije zbog mitova vezanih uz adolescenta
seksualnog nasilnika. Perry i Orchard (1992.) daju zanimljiv prikaz mitova i injenica.

1.

Mit: Veina ponaanja maloljetnih seksualnih nasilnika tek su pokuaji uenja o

seksu.
injenica: Seksualno eksperimentiranje maloljetnika razlikuje se od seksualnog
nasilnitva jer ukljuuje obostrano dobrovoljno vrnjako seksualno istraivanje.
Nasilna seksualna ponaanja nisu eksperimentiranje jer nisu obostrano dobrovoljna,
nisu motivirana iskljuivo seksualnim eljama te esto ukljuuju kontakte s djecom
koja su bitno mlaa od nasilnika.

2. Mit: Svi seksualni nasilnici su mukarci.

injenica: Seksualni nasilnici mogu biti i mukarci i ene. Drutvo je tradicionalno
uvrstilo uvjerenje da se samo mukarci mogu upustiti u seksualni napad, te je to
dovelo do rjeeg identificiranja napada koje vre ene. Djevojke u dobi do 18 godina
poine 1% seksualnih napada, a one ine i 7% svim uhienja zbog seksualnih
prekraja, to ne ukljuuje i prostituciju.
3. Mit: Maloljetnici srednjeg drutvenog sloja ili iznadprosjenih intelektualnih
sposobnosti ne ine seksualna nasilnitva.
injenica: Adolescenti seksualni nasilnici su svih rasa, drutveno-ekonomskih slojeva
i razina inteligencije.
4. Mit: Adolescent seksualni nasilnik ne poznaje svoje rtve.
injenica: Nasilnici su svojim rtvama esto poznati kao osobe kojima mogu
vjerovati, poput lanova obitelji ili susjeda.
5. Mit: Maloljetni seksualni nasilnik dolazi iz visokorizinih obitelji.
injenica: Ne postoji odreeni profil obitelji iz kojih dolazi adolescent seksualni
nasilnik.
6. Mit: Seksualno nasilno ponaanje e nestati u odrasloj dobi.
injenica: Istraivanja provedena na populaciji odraslih seksualnih zlostavljaa
govori suprotno: 50% odraslih zlostavljaa zapoelo je s nasilnitvom u adolescenciji,
te je u nekim sluajevima ozbiljnost obrazaca eskalirala sa zrelou. Adolescent
seksualni nasilnik izrazito loe predvia svoje budue seksualno ponaanje i slabo
kontrolira to podruje svoga ivota.
6. Mit: Ako je adolescent uhien i oznaen kao seksualni nasilnik, sama etiketa mu daje
predispoziciju da ponovi prekraj.
injenica: Pretpostavka da e etiketa seksualnog nasilnika prouzroiti doivotnu tetu
pojedincu uu zajednicu, ini se, zabrinjava vie nego rizik od ponavljanja prekraja.
Zapravo, prosjeni adolescent seksualni nasilnik tijekom svoga ivota u prosjeku ima
7

380 rtava. Ako se nasilnik ne identificira, on nee dobiti primjeren tretman, te e

nastaviti nasilnitva. U usporedbi s tim zastraujuim rizikom za zajednicu
potencijalni tetni efekti etiketiranja adolescenta kao seksualnog nasilnika manje su
uznemiravajui.
7. Mit: Seksualna nasilnitva iskljuivo su motivirana seksualnim potrebama.
8. injenica: Seksualni napadi nisu primarno seksualno motivirana ponaanja. To su
obino nasilnitva koja se ine radi kontrole ili iz agresije prema drugima, a izraavaju
se seksualnim aktom.
9. Mit: Seksualna nasilnitva rezultat su iznenadnih, nekontroliranih poriva.
injenica: Seksualna nasilnitva su planirana djela. Nasilnici ciljano odabiru rtve i
okolnosti u kojima poine nasilnitvo. Adolescent seksualni nasilnik u veini sluajeva
ne doivljava ispad u ponaanju, ve se ponaa racionalno u kontekstu svojih
devijantnih oblika.
10. Mit: Viktimizacija koju poini adolescent nije toliko traumatina kao viktimizacija
koju poini odrasla osoba.
injenica: Svako seksualno nasilnitvo je traumatino jer naruava emocionalni i
psihiki integritet rtve.
11. Mit: Adolescentu seksualnom nasilniku potrebna je duga intenzivna terapija (3-5
godina po 2-5 susreta na tjedan).
injenica: Veina adolescenata nasilnika tretira se u kraem i manje intenzivnom
razdoblju; ukljueni su u grupe koje rade jednom tjedno u razdoblju od 8 do 28
mjeseci.
12. Mit: Prvi seksualni zloin zbog kojeg je adolescent uhien obino je i njegov prvi
prekraj.
injenica: Adolescenti seksualni nasilnici esto su poinili ve niz prekraja protiv
iste rtve ili vie njih. Ranija nasilnitva mogla su proi neopaeno ili su mogla biti
pogreno protumaena kao eksperimentiranje. Procjenitelj moe biti gotovo sasvim
siguran da adolescent seksualni nasilnik nije traio tretman nakon svog prvog
prekraja. Svoju energiju je usmjerio na izbjegavanje detekcije. Prosjena starost
nasilnika usmjerenih na djecu u trenutku prvog prekraja je 15 godina, a u prosjeku se
ukljue u tretman s 33 godine. Nasilnici usmjereni na vrnjake poine svoj prvi napad
u prosjeku u dobi od 18 godina, a ukljue se u prvi tretman s 40 godina. Kod obje
grupe nasilnika postoji vremenski odmak izmeu nasilnitva i poetka tretmana.
13. Mit: Seksualno nasilnitvo moe se tretirati s ostalim potekoama adolescenta.
8

injenica: Adolescent seksualni nasilnik treba specifian tretman koji se bavi

grekama u razmiljanju, devijantnim obrascima uzbuivanja i vrijednostima koje
podravaju nasilniko ponaanje. Adolescent seksualni nasilnik moe imati koristi od
raznih dodatnih terapija (npr. tretman socijalnih vjetina), ali samo ako su u
kombinaciji s tretmanom specifinim za seksualne nasilnike.
14. Mit: Svi adolescenti seksualni nasilnici bili su rtve seksualnog zlostavljanja.
injenica: Analiza literature koju su proveli Davis i Leitenberg (1987.) pokazuje da
initelje koji predisponiraju adolescenta za seksualne prekraje tek treba utvrditi.
Zasad je glavno zajedniko predodreenje kod veine adolescenata seksualnih
nasilnika fiziko zlostavljanje, suprotno pretpostavci da je glavni razlog seksualnog
nasilnitva povijest seksualne viktimizacije. To svakako treba ispitati, ali ne treba
uriti sa zakljukom da je takva viktimizacija jedini uzrok seksualnog nasilnitva.
Seksualna devijacija i seksualno nasilnitvo izrazito su sloena ponaanja: uvijek
postoje viestruki uzroci tog problema. Pogreno je pretpostaviti samo jedan razlog,
bilo da je rije o viktimizaciji, disfunkciji obitelji, istraivakom ponaanju ili neem
drugom.
15. Mit: Maloljetni seksualni nasilnici vrlo su slini odraslim seksualnim nasilnicima.
injenica: Veina ih je razliita, i to u nekoliko aspekata: a) imaju nii recidiv, b)
snieno im je nasilno ponaanje tijekom tretmana, c) iskazuju manje agresivno seksualno
ponaanje.
Sugerira se da brojni intrapersonalni ili obiteljski faktori imaju etioloko znaenje u
razvoju adolescenata seksualnih nasilnika. Primjerice, nasilnike se opisuje kao osobe koje
imaju slabe socijalne vjetine, vrlo nisko samopotovanje, ogranienu sposobnost efikasnog
izraavanja srdbe i izraen osjeaj nemoi. Nadalje se navodi da imaju vrlo poremeena,
izrazito stereotipna shvaanja seksualnosti i intimnih odnosa te da su u djetinjstvu bili izloeni
agresiji i dominaciji u obliku seksualnog, psihikog i fizikog zlostavljanja. Istraivanja koja
prouavaju te faktore samo su potvrdila da adolescenti seksualni nasilnici imaju ee povijest
fizike (te vjerojatno seksualne) zlostavljanosti nego druge grupe mukih adolescenata (Perry
Orchard, 1992.; Burton i sur., 1998.).

PROCJENA I FAKTORI RIZIKA

Procjena i tretman adolescenata seksualnih nasilnika vrlo je iroko i sloeno kliniko
podruje kojem nedostaju znanstveno potvrene tehnike. Malobrojni su istraivaki projekti
koji sugeriraju nain procjene pa i tretmana adolescenta seksualnog nasilnika, no svi
9

naglaavaju potrebu za identificiranjem i tretmanom adolescenata seksualnih nasilnika im se

simptomi pojave, prije nego to obrasci ponaanja postanu duboko ukorijenjeni, a onda samim
time i otporni na tretman.
Adolescent koji poini seksualni prekraj zahtijeva paljivu procjenu kojoj je cilj:
a) prikupiti informacije za sud
b) osmisliti strategiju intervencije
c) dati prijedloge za smjetaj nasilnika (ostanak u obitelji i zajednici ili smjetaj u
instituciji)
d) poeti orijentirati mladu osobu (i obitelj) prema tretmanu (Miner i Coleman,
2001.).
Klinika iskustva su ukazala na potrebu prikupljanja svih postojeih informacija u vezi
s prekriteljem, no on sam nije pouzdan izvor informacija, jer ga motivira prikrivanje
injenica. Tona evaluacija funkcioniranja adolescenta seksualnog nasilnika zahtijeva
procjenu emocionalnog, kognitivnog, ponaajnog te interpersonalnog aspekta njegova ivota.
Potrebno je naglasiti da procjena nije utvrivanje krivnje ili nevinosti adolescenta prekritelja,
ve procjena njegovih drutvenih vrijednosti, sustava vrijednosti i kognitivnih iskrivljenja, to
ukljuuje i (Perry i Orchard, 1992.):

informacije o nedevijantnoj seksualnoj aktivnosti adolescenta

razinu njegovog devijantnog seksualnog interesa adolescenta

broj, dob i spol rtava te odnos izmeu prekritelja-adolescenta i rtve

trajanje i uestalost devijantnog ponaanja

koritenje seksualno devijantnih fantazija

stupanj sile koju je adolescent koristio

utjecaj alkohola i drugih opojnih sredstava ili pornografskog materijala na

ponaanje adolescenta

povijest seksualnog, fizikog ili psihikog zlostavljanja

bilo kakva progresija u prirodi i uestalosti devijantnih ponaanja

openito znanje adolescenta o seksualnosti.

Jedan od vanih zadataka procjene je i procjena rizika od ponavljanja seksualnog

nasilnitva. Ona ukljuuje primjenu niza testova, skala i lista oznaavanja (check listi) koje
ukazuju na linost adolescenta kao i na njegovo ponaanje pri nasilnitvu. Testiranje je

10

potrebno i radi toga da bismo vidjeli u kojoj je mjeri nasilnik spreman i/ili sklon ponoviti
nasilnitvo i koji su najizraeniji elementi na koje je potrebno djelovati u tretmanu, odnosno
koji su trenuci u ivotu adolescenta presudni za takvo ponaanje.
Ve nekoliko godina u SAD-u se koristi Protokol maloljetnog seksualnog nasilnika
(Juvenile Sex Offender Assessment Protocol-II, J-SOAP-II), (Prentky i Righard, 2003.); to je
lista oznaavanja pregledno ispisanih rizinih faktora koje su identificirali kliniari u radu s
maloljetnicima, a koji su povezani sa seksualnim i kriminalnim nasilnitvom. Koristi se u
radu s djeacima u dobi od 12 do18 godina, koji su osueni za seksualne napade, ali i u radu s
onima koji nisu osuivani, ali imaju povijest seksualno nasilnog ponaanja.
Protokol se sastoji od etiri skale koje obuhvaaju podruja seksualnog nagona,
impulzivnosti/antisocijalnog ponaanja, intervencie i stabilnosti prilagodbe zajednici.
Kako istraivanja potvruju da je seksualno nasilno ponaanje dio obrasca delinkventnog
ponaanja adolescenta, Protokol obuhvaa i podruja koja se ne odnose iskljuivo na
seksualni nagon. Izvorno je nastao u Philadelphiji 1994. godine i do sada su nainjene dvije
revizije. Odluku o rizinosti ponovnog poinjenja napada ne bi trebalo donositi iskljuivo na
temelju rezultata Protokola. Koritenje podataka treba biti dio sveobuhvatnog pristupa.
Za razliku od odraslih seksualnih nasilnika maloljetnici su u procesu razvoja. Ni jedan
dio njihovog razvoja, pa ni kognitivni, nije stabilan ili zavren. Uz to ni njihove ivotne
prilike nisu stabilne. Sve u svemu, realno gledajui, pokuava se odrediti rizik "pokretne
mete".
U procjeni rizika od ponavljanja seksualno nasilnog ponaanja koristi se i vrlo opsean
intervju koji se poneto razlikuje od inicijalnog klinikog intervjua. Prije bilo kakvog
postavljanja pitanja adolescentu je potrebno vrlo jasno rei da uloga procjenitelja nije
utvrivanje krivnje nego uvid u slijed, tj. stvaranje slike o slijedu dogaaja na temelju njegove
interpretacije kako bi se na temelju toga razvio odreeni pristup. Takoer je potrebno naglasiti
da taj razgovor nije tajan, jer sve to bude reeno ukljuit e se u izvjetaj koji se prosljeuje
policiji, centru za socijalnu skrb ili dravnom odvjetnitvu.
Potrebno je obaviti i intervju s roditeljima adolescenta. On ukljuuje opa pitanja o
obitelji, roditeljev opis djeteta te roditeljsku reakciju na dogaaj, ope informacije o djetetu iz
njihove perspektive, informacije o roditeljstvu i odnosu izmeu roditelja te, ako postoji, i
povijest seksualnog i fizikog zlostavljanja.

11

INTERVENCIJE I TRETMAN
Razvijanje modela tretmana adolescenta seksualnog nasilnika je za kliniare zahtjevan
posao. U samim poecima razvijanja modela prilagoavali su se postojei tretmani
namijenjeni odraslim seksualnim zlostavljaima. Tijekom njihova koritenja ukazala se
potreba za novim pristupom. Postojei modeli tretmana adolescenta seksualnog nasilnika
uglavnom ukljuuju individualan i grupni rad te su usmjereni na adolescentove kognitivne
karateristike i karakteristike ponaanja. Cilj tih modela (Perry i Orchard, 1992) je:

smanjiti negiranje i poveati odgovornost

poveati suosjeanje sa rtvom

stvoriti uvid u slijed dogaaja

baviti se viktimizacijom samog mladog prekritelja

provesti spolno obrazovanje

koristiti procedure uvjetovanja za mijenjanje devijantnih obrazaca uzbuivanja

promijeniti kognitivno iskrivljenje vezano za neprimjereno seksualno ponaanje

razviti drutvene vjetine i kontrolu ljutnje.

Ove se intervencije bave individualnim karakteristikama adolescenta seksualnog

nasilnika, ali se ne uspijevaju baviti prirodnim okruenjem mladih prekritelja na nain
koji podrava razvijanje zdrave prilagodbe te smanjuje rizike ponavljanja prekraja
(Miner i Coleman, 2001.).
Tretman adolescenta seksualnog nasilnika sadri intervencije koje su usmjerene na
specifino nasilnitvo adolescenta, tj. maloljetnika. Tretman se treba baviti pogrekama u
razmiljanju adolescenta, devijantnim obrascima uzbuivanja i vrijednostima te devijantnim
ponaanjima.
Veina adolescenata seksualnih nasilnika izraava brojne intrapersonalne i
interpersonalne potekoe. Iako se ne moe pretpostaviti da ti problemi uzrokuju seksualno
nasilnitvo, ipak se tretman treba baviti i njima, jer oni utjeu na sposobnost adolescenta da
postigne zadovoljavajuu prilagodbu. Kako je kliniarima esto teko odluiti kojim se
problemima treba prvo baviti, mogu se osloniti na iskustvo koje je pokazalo da je
najdjelotvornije poeti s tretiranjem adolescentovog seksualno nasilnog ponaanja. Jednom
kad adolescent pone razumijevati svoje devijantno ponaanje i obrasce uzbuivanja, mogu se

12

uvesti intervencije kojima se tretiraju razni drugi problemi (npr. slabe socijalne vjetine,
obiteljski problemi).
Podruja kojima se treba baviti kao komponentama cjelovite strategije interveniranja
su: drutveni odnosi, utjecaj zajednice, stavovi, ponaanja, adolescentu vane osobe iz
okoline, sazrijevanje i ua zajednica. Pri tome je potrebno stei uvid u faktore koji su utjecali
na razvoj adolescenta seksualnog nasilnika. Meu initeljima se moe identificirati
emocionalna nezrelost, nisko samopotovanje, zatomljivanje osjeaja i nedovoljna
komunikacija s roditeljima. Nadalje, to moe biti i izbjegavanje pozitivne interakcije s
vrnjacima suprotnog spola, zabrinutost u vezi spolnog identiteta, problemi u socijalnim
situacijama i koli, antisocijalno i/ili asocijalno ponaanje, odnosi u obitelji, itd. Tijekom
tretmana treba obratiti panju na vrstu i uestalost prekraja, odabir rtve, motivaciju i
koritenje obrambenih mehanizama.
Model tretmana koji pokazuje pozitivne promjene kod adolescenta seksualnog
nasilnika je multisistemska terapija (MST). Taj je tretman temeljen na okolini koji se bavi
viestrukim faktorima ozbiljnog antisocijalnog ponaanja kod mladih (Miner, 2001.).
Teorijska osnova multisistemske terapije temelji se na identificiranim korelatima
(uzrocima) ozbiljnog antisocijalnog ponaanja i na socijalno-ekolokoj teoriji ponaanja.
Socijalno-ekoloka teorija promatra pojedinca, kolu, obitelji, vrnjake te zajednicu kao
meusobno povezane sustave s dinaminim i recipronim utjecajima na ponaanje lanova
obitelji. Problematino ponaanje moe se odrati problematinim transakcijama izmeu bilo
koje kombinacije tih sustava. Stoga, intervencije multisistemske terapije, konzistentne i
usklaene sa znanstveno utvrenim uzrocima kriminaliteta mladih i sa socijalno-ekolokom
teorijom, ciljaju na identificirane probleme mlade osobe i obitelji unutar i izmeu viestrukih
sustava u kojima se nalaze lanovi obitelji. Takve intervencije ostvaruju se u prirodnom
okruenju (kod kue, u koli, u susjedstvu) (Miner i Coleman, 2001.; Swenson, 1998.).
Primarni ciljevi multisistemske terapije su osnaivanje roditelja u vjetinama i
snagama potrebnim da se neovisno bave potekoama koje se javljaju u odgoju adolescenta
kako bi bili potpora adolescentu u suoavanju s obiteljskim i izvanobiteljskim problemima.
Koristei dobro utvrene strategije tretmana, multisistemska terapija se bavi izravno
kognitivnim, obiteljskim i izvanobiteljskim faktorima (npr. vrnjacima, kolom, susjedstvom)
za koje je poznato da su povezani s ozbiljnim antisocijalnim ponaanjem mladih, ukljuujui i
seksualno nasilnitvo. Intervencije multisistemske terapije su individualne i izrazito
fleksibilne; njih odreuju razliiti faktori specifini za razliitu djecu, mlade i njihove obitelji
(Miner i Coleman, 2001.).
13

OSVRT NA SITUACIJU U HRVATSKOJ

Interes za specifinu kategoriju adolescenata za adolescente seksualne nasilnike - u
svijetu je prisutan posljednjih dvadesetak godina. Svjetska asocijacija za zlostavljanu i
zanemarenu djecu (The International Society for Prevention of Child Abuse and Neglect,
ISPCAN) uvrstila ih je u svoj program djelovanja na temelju osnovne postavke da su i oni
djeca koja su, pretpostavlja se, doivjela traumu kao posljedicu nekog oblika zlostavljanja.
U posljednjih nekoliko godina u Hrvatskoj je znaajno podignuta javna svijest o
zlostavljanju i zanemarivanju djece, o emu svjedoi porast prijava nadlenim institucijama i
njihovo procesuiranje kao i izmjene u Obiteljskom zakonu. Tome su pridonijele mnoge
nevladine udruge koje provode specifine programe rada s traumatiziranom djecom i djecom
koja pokazuju posljedice zlostavljanja i zanemarivanja (Hrabri telefon i Potpora iz
Zagreba, Ti iz Rijeka, Mirta iz Splita i dr.). Meutim, strunjaci u institucijama
(centrima za socijalnu skrb, policiji, strunjaci mentalnog zdravlja) suoavaju se s jo jednim
novim podrujem djelovanja, koje je upravo zbog razvijenije javne svijesti postalo javno. To
je podruje poremeaja razvoja adolescenta s pojavnim nasilnim seksualnim ponaanjem.
Posljednjih nekoliko godina je sve vei broj pokuaja rada s djecom i mladima koji pokazuju
razne oblike poremeaja u ponaanju. Time se bave ustanove koje inae rade s djecom,
mladima i njihovim obiteljima koristei znanja dobivena radom sa zlostavljanom i
zanemarenom djecom (npr. Poliklinika za zatitu djece Grada Zagreba) i radom s odraslim
zlostavljaima (npr. Centar Modus ili educirani strunjaci pri centrima za socijalnu skrb). U
radu se kombinira tretman razliitih strunjaka (psihologa, defektologa i psihijatra), ali
izostaju specifina znanja za primjenu modela tretmana adolescenta seksualnog nasilnika koji
je specifian. Time se otvara itavo novo podruje potreba za edukacijom strunjaka i
djelovanjem na multidisciplinarnoj razini kako bi se pribliili svjetskim iskustvima.

ZAKLJUAK
U posljednjih dvadesetak godina su se istraivanja kategorije adolescentna seksualnih
nasilnika usmjerila na definiranje i utvrivanje njihovih karakteristika radi osmiljavanja
uinkovite intervencije i tretmana. Praenjem dobivenih podataka kliniari daju neke
odgovore. Danas se zna da seksualni napad adolescenata nije psihijatrijski poremeaj, ve
poremeaj u ponaanju koji moe imati patoloko obiljeje. Stoga veina adolescenata
14

seksualnih nasilnika moe sigurno ivjeti u zajednici za vrijeme tretmana, pohaati kolu i
sudjelovati u kolskim aktivnostima bez ugroavanja sigurnosti ostalih uenika. Istraivanja
su pokazala i to da je stopa recidiva nia u adolescenta seksualnih nasilnika koji su bili
ukljueni u tretman. Iako odreene spoznaje postoje, podaci u literaturi nisu dostatni, to
ukazuje na potrebu provoenja vie istraivakih projekata koji e sugerirati uinkovitije
procjene i tretmane.
Literatura

1. Bonner, B. (2005.) Adolescent sex offenders and children with sexual behavior
problems: Curent research. Xth ISPCAN European Regional Conference on Child
Abuse and Neglect, Berlin, Germany, 11-14. septembar 2005.
2. Burton, J.E, Rasmussen, L.A., Bradshaw,J., Christopherson, B.J. i Huke, S.C. (1998.)
Treating children with sexually abusive behavior problems. London: The Haworth
Maltreatment and Trauma Press, an imprint of the The Haworth Press.
3. Chaffin, M., Bonner. B. i Pierce, K. (2003.) Fact sheet: Adolescent sex offenders:
Common misconceptions vs. current evidence. NCSBY, No 3. Oklahoma:
University of Oklahoma Health Sciences Center.
4. Chaffin, M., Bonner. B. i Pierce, K. (2003.) Fact sheet: What research shows about
adolescent sex offenders. NCSBY, No 1. Oklahoma: University of Oklahoma Health
Sciences Center.
5. CSOM (1999.) Understanding juvenile sexual offending behavior: Emerging
reasearch, treatment approaches and management practices. U.S Department of
Justice, Silver Spring, MD.
6. Davis, G.E. i Leitenberg, H. (1987.) Adolescent Sex Offender. Psychological Bulletin,
101, 417-427.
7. Hunter, J.A. (2000.) Understanding juvenile sex offenders: Research findings and
guidelines for effective management and treatment. Virginia: Juvenile Forensic
Evaluation Resource Center, Virginia Department of Criminal Justice Services.
8. Miner, M. H., Coleman. E. (2001.) Sex offender treatment: Accomplishments,
challenges, and future directions. New York: The Haworth Press, Inc.

15

9. Narodne novine, 111/97.

10. Perry, G. P. i, Orchard, J. (1992.) Assessment & treatment of adolescent sex
offenders. Sarasota: Professional Resource Press.
11. Prentky, D. i Righthand, S. (2003.) Juvenile sex offender assessment Protocol-II (JSOAP-II). OJJDP U.S.
12. Swenson, C. C., Henggeler, S. W., Schoenwald, S. K., Kaufman, K. L. i Randall, J.
(1998.) Changing the social ecologies of adolescent sexual offenders: Implications of
the success of multisystemic therapy in treating serious antisocioal behabior in
adolescents. Child Maltretmant, 3 (4), 330-338

16

Jadranka Luca-Mren
Central Clinic for the Protection of the Children of the City of Zagreb

SEXUALLY AGGRESSIVE ADOLESCENT

Summary
Sexually aggressive adolescent is defined as a young person between 13 and 18
years of age who engages in a sexual behaviour deemed as inappropriate by society.
Experts consider that such behaviour is not primarily sexually motivated, but it is usually
the offence of aggression against or control of others, which is expressed by a sexual act.
This paper describes empirical indications, theoretical precepts and clinical characteristics
of sexually aggressive adolescents. The outline of basic characteristics in defining and
classifying sexually aggressive behaviour of adolescents is given, as well as the procedures
in obtaining the data on the offender and risk assessment techniques. The final part of the
paper describes possible interventions and the treatment through multi-systematic therapy,
the theoretical precepts and clinical characteristics of which pointed out to the multiple
nature of serious antisocial behaviour of a special category of behavioural disorder in the
adolescent age.
Key words: sexually aggressive adolescent, sexual violence, delinquency, minor

17