TROGIR U ANTICI

Nenad Cambi

Nije Trogir, doduše, najstarije urbanizirano naselje na istočnoj obali

Jadrana jer .ima raJilijilh, ali zato samo on i-ma neprekinuti kontinuitet
još od Grka, a to znači da od svih gradova na tom teritoriju ima najdužu
urbanu tradiciju. Trogir kao grad, evo, traje više od dvadeset i jednog
stoljeća i sigurno je da će u budućnosti nastaviti život ,grada. Sva na-
selja starija od TrOgira gub1la su nakon stanovitog vremena značajk-2
grada i pretvarala se u manje-više II'Uralne aglomeracije 'jli su -pak pdt-
puno nestala. Gradske karalderistike je Trogir, naprotiv, uspio zadržati
za čitavo to vrijeme sve do danas. Taj grad nikad nije bio administra-
tivni, kulturni i rehgiozni centar ni regije ni države, ali je u pojedinim
· fazama svog razvi~a dostizaO- -takve kulturne domete kojima se nisu mo-
gli podičiti ni veCi i bogatiji gradovi na [lašoj o_bali. Skladu njegova urba-
nističkog razvoja odgovarao je snažan «;!uhovni život stanovništva, a prvo
je, uostalom, samo rezultanta drugog.
Kao vrijeme osnutka grada Trogira obično se uzima doba oko 220.
godine prije n. e. kada su stanovnici Isse, sirakuške kolonije na otoku
Visu, osnovaii naseobinu na mjestu današnjeg grada. 1 Izabrani položaj
'za naselje bio je vrlo pogodan jer se nalazi na razmjerno ravnom zem-
ljištu, smještenom između kopna i. otoka Ciova, dovoljno velikom za po-
trebe manjega grčkog polisa. Nije sasvim sigurno da li je traka zemlj~
na kojoj je nastao grad u geografskom pogledu bio otočić ili pak polu-
otok. Strabon kaže da su Issa i Tragurij otoci, 2 ali ipak nije isključeno
da je kasniji otočić nastao umjetno, tj. da su Grci ili ranije Iliri prokopali
prevlaku kako bi naselje bilo lakše braniti od napada s kopna, a usput
da bi se brodovima omogućilo lak.ši manevar u slučaju opasnosti na sid-
rištu. Izbor te lokacije bio je pogodan i zato jer se ona nalazila na važ-
noj pomorskoj ruti na izlasku iz Kaštelanskog zaljeva prema zapadu, pa
je predstavljala izvanrednu kontrolnu točku i pomorsku postaju u tere-
stričkoj navigaciji.

Takav privlačan geograf.ski položaj sigurno je i prije bio korišten za

naselje. Već se davno pretpostavljalo da je na mjestu Trogira postojalo
N. CAMBI ( TROGIR U ANTICI 951

ilirsko naselje,' a to su nedavno potvrdila iskapanja u sklopu palače

Garagnin-Fanfogna koja je vodio l. Babić. 4 ... Karakter i veličinu tog na-
selja, međut.im, još nije moguće ni naslutiti.
Gorespomenuti podatak da je Trogir bio isejska kolonija direktno
donosi Swalxm koji navodi da je: Tpuyopytov, 'Ia&llruoKTiop.a .S Trogir je
osnovan po svoj prilri.ci u isto vrijeme i na isti način kao i druge isejske
kolonije: Lumbarda na Korčuli (originalno ime nije poznato) i Stobreč
(Epetion). Sudeći prema natpisu postavljenom u povodu osnutka kolonije
Isejaca u Lumbardi (psefizma), lseJ·ci su s domorocima sklopili ugovor,
što po mojemu mišljenju, znači da su Grci otkupili od prijašnjih vlasnika
položaj za naselje i zemlju nužnu za život stanovnika koji su im zauzvrat
garant:iirnli nes1netano posjedovanje, odnosno druge pogodnosti (prolaze.
vodu i sl.). 6 Nakon izmjere i parcelacije zemljište je dijeljeno doseljeni-
cima ždrijebom. U sprkos dogovaranju s Ilirima, Grci očito nisu mogli
nesmetano uživati svoj posjed, jer grčki poVjesničar Polibije navodi da
Delmati u II st. prije n. e. napadaju naselja Tragurion i Epetion, zbog
ćega se lsejci žale u Rim pod čiJim su se okriljem nalazili. 7 Delmati sn
živjeli u neposrednoj blizini Tragurija, pa su tako mogli jednostavno
ugrožavati njegove kopnene posjede 1 trgovačke kontakte s unutrašnjošću. B
Nema sumnje da je Trogir prije nego što je zajedno sa čitavom oba-
lom došao pod rimsku vlast, bio organizaaiono povezan s matičnim gra-
dom (Issa).9 Međusobna veza (simpolitija) može se utvrditi na temelju
nekoliko izvora Koji nan1 stoje na raspolaganju. U tom smislu govorj,
naime, podat"k kod Polibija da se Isejci žale u Rim 2lbog delma!Bkih na-
pada na Trogir i Epetij, što ukazuje na to da je Issa morala biti vitalno
?.ainteresirana za ta naselja. Hieromnamčm, logisti i gramateus .koji se
pak spominju na jednom grčkom natpisu iz Trogira, uzidanom u dvorištu
benediktinskog samostana sv. Nikole, po svoj prilici su magistrati Isse
koji imaju ingerencije i u samom Traguriju. 10 Taj je natpis pripadao, bez
sumnje, npkom važnom dekretu (možda u vezi s osnutkom grada) i vje-
rojatno je stajao u blizini gradskih vrata koja su vodila prema južnoj
obali otočića. 11 Drugi pak dokument, koji govori o odnosima Isse ·i njenih
naselja na obali, jesu fragmenti natpisa pronađenog u Saloni.12 U tom
natpisu spominje_ se poslanstvo Isejaca Juliju Cezaru u Aktileju 56. go-
dine prije n.e. Rezultat je tog poslanstva i pregovora s Rimljanima po
svoj prilici slobodna plovidba Manijskim zaljevom, imunitet, te oslobođe­
r..je od lučkih i drugJh pristojbi lsejaca, Tragurina i Epetina koji su s
lssom u simpolitiji.13 Cinjenica što je jedan prijepis tog dekreta po-
stavljen u Saloni svjedoči da su Grci i u Saloni uživali neke povlastice
koje su još prije infiltracije Rimljana mogli dobiti od Delmata prilikom
osnutka gradova Traguriona i Epetiona.14
Grci su - prema A. Mayeru - dali i ime Tragurionu. 15 Mayer taJ
naziv izvlači iz riječi O rpayO~- tO Opo~, tj. Kozje brdo. Prijevod tog
toponima sačuvao se u slaveriskom imenu susjednog brda Kozjaka, ·dok
je originalni grčki naziv jasno očuvan u imenu današnjeg grada (TrO-
952 MOGUĆNOST l

gir)."' To bi ukazivalo na to da su i grad i brdo 1anaili :i5to ilne. Za raz-

liku od Mayera neki su znanstvenici smatrali da je ime· ilirskog pori-
jekla.17
Prilikom naseljavanja na područje kasnijeg grada isejski su kolo-
nisti u T.ragurionu - prema analogiji na lumbardskoj psefizmi - osi.m
obradive zemlje dobili i mjesta za izgradnju kuća. Nakon toga naseljeno
je mjesto dobilo megalitske zidine. Tragovi tih zidina u Trogiru se zapa-
žaju ispod nekih kuća na -sjeveroistočnom dijelu giada, a znatniji dijelovi
postojali su na sjevernoj strani u starim kućama i dvorištima. 18 Svi ti
ootaci su, na žaloot, bili porušeni u posljednjih Stotinu godina. Obris utvr-
đenog Tragurija bio je približno ovalnog oblika i slijed,io je rubove na--
selja uz Oballj otočića. 19
Raster gradskih komunikacija ima približno ortogonalnu shemu. Ne-
ma sumnje da je srednjovjekovni grad morao poštivati prethodni raspo-
red ulica, budući da je grad imao neprekinuti kontinuitet još od antičkog
doba.~ Gotovo sve ulice starijeg dijela grada povezane su s trgOm oke
katedrale, gdje je po svoj prilici ranije bila grčka agora, odnosno rimski
forum na kojima su se nalazile glavne kultne građevine.
Već je davno zapaženo da srednjovjekoWli grad pokazuje dva po-
nešto međusobno nekoherentna tkiva. Jedno se nalazi na istočnoj, a drugo
na zapadnoj strani otočića, a očito su rezultat različitog širenja grada.21
Pretpostavlja se da je istočni dio grada, kao što sam već naveo, direktnl
nastavak razvoja još grčkih urbanističkih koncepcija, dok se smatra da je
onaj na zapadnom dijelu otočića nastao tek u kasnijem srednjem vijeku.
kad je nasuta niska obala i tako omogućena izgradnja.22 Mišljenja sam da.
bi, barem što se tiče ove posljednje pretpostavke, Oila nužna provjera,
tj. arheološka ist:r;-aživanja. U slučaju da tu zaista nije bilo ranijih smišlje-
no izgrađenih dijelova grada, ipak je moguće da je moglo postojati ba-
rem osamljenih građevina, suburbanog karaktera. Nije, naime, isključeno
da je taj niži dio otočiča došao djelomice pod more tek u srednjem vijeku
zbog podizanja razine vode. '
Centar i najstarija jezgra grada, kaD što je već spomenuto, bili su
oko trga koji se nalazi' uz sarmu katedralru. Na temelju rurlaza malog
žrtvenika poovećenog Heri, te ootataka keramike ·koji su po svoj prilici
bili darovi Tcagurina tom bo'banstvu, treba pretpostaviti da je
na mjestu romaničke katedrale ranije postojao najvažniji hram antičkog
grada, i to u grčkom i rimskOm periodu.23 Trogi~ska katedrala sigurno
nije direktno sjela na antički hram nego ga je m\ištila crkva iz staro-
kršćanskog perioda koja je tu prethodno postojala. Prema tome, kate-
drala iz · romaatičkog perioda poštivala je prijašinje kršćansko kultno
mjesto. O tome sam već pisao na drugom mjestu,21 a ovdje to samo po-
navljam. D. Farlati 2!i i Celio Cega, 26 naime, prenose legendu da je tro-
gitska katedrala pQdignuta u doba Konstantina Velikog. Te je navode
!'ao fantaziju već odbacio Lucić. 27 Legenda ipak, usprkos tome što kao
datum gradnje crkve donosi prerani termin, možda ipak prenosi stariju
tradiciju po kojoj je tu prije stolne crkve iz XIII st. postojala jedna
prijašnja, po svoj prilici starokršćanska bazilika.
N. CAMBI j TROGIR U ANTICI 953

U prilog postojanju većega sta.rolkršćaruikog svetišta u predjelu tro-

girske katedrale mogOiO bi poslužiti podatak koji donosi P. Andreis da se
uz crkvu Sv. Marije od Plakate• (u blizini same katedrale) nalazila krsii-
onica.28 Budući da siromašna srednjovjekovna komuna u drugoj polovici
XV st. gradi do katedrale novu krstionicu, očito je da je stara bila u
lošem stanju, a to .je, po mojemu mišljenju, indicija da je ona mogla biti
samo starokršćanska. Za postojanje jedne prijašnje bazilike kod ka-
tedrale govori i logična prebpostavka da je Trogir zaista morao j,mati
crkvu u V-VI st,, te činjenica da je Epetij - :isto tako isejska kolonija
na delmatskom kopnu - također. imala starokršćansku baziliku u samo-
me gradu."' I epetinska je crkva po svoj prilici stajala na temeljima
antičkog hrama}JO 'l'a dva grada povezuje još i zajednički kult sv. LovreJ!
koji je po svoj prilici u Trogiru i u Stobreču bio preuzet u ranom ~­
njem vijeku još iz prijašnjih kultnih građevina Treba li toj podudar-
nosti u kulitu oba grada koji su osnovali mejski Gl'ci, pokloniti neku
posebnu pažnju, teško je reći, ali vjerujem da to ipak znači kako su obje
starokršćanske crkve podignute približno u isto vrijeme, tj.· u doba kada
je kult spomenutoga rimskog đakona mučenika dostigao znatnu popular-
nost i izvan Rima 32 Nagad·anja u pogledu postojanja jedne starije crkve
~1a mjestu katedrale nisu još -pouzdano potvrđena, ali sva je vjeroj3.t-
nost da s11 ostaci apside otkriveni prilikom skidailja pločnika na istočnoj
8trani pripadali upravo iOJ -starokršćanskoj fazi gradnje. O tome će se
n.ešto pouzdanije moći kazati tek kad se detaljnije prouči u kolikoj se
mjeri podudaraju raniji i kasniji srednjovjekovni zidovi.33 Opće je za-
pažena pojava da se u dalmatinskim gradovima, a i drugdje, srednjovje-
kovne crkve grade na ostacima starokršćanslcih. bazilika, kao što je, na
primjer, slučaj s brojnim zadarskim crkvaina ili pak bazilikama u Rimu,
ali ipak nije toliko čest slučaj da starokršćanska crkva nastaje na mjestu
poganskog hrama, iako i to, naravno, nije nePoznato.
Na oonovi toga vrlo je vjerojamo da su .glavne kultne građevine u
Trogiru do dana današnjeg samo na tom istom mjestu. Treba _pretposta-
viti, dakle, da je tu naj'prije bio hram posvećen Heri koji je poslije
pretvOI!'ell u ri:mski kultni centar u kojem su se mogla častiti božanstva
tzv. Kapitolinske triade. Svoju bogomolju na ton1 mjestu podigli su
valjda kršćani u V-VI st. nad poganskim hramom i na taj <način istakli
svoju pobjedu nad tradicionalnom rimskom relig·ijom, a konačno u XIII
st. · starokršćanski kultni objekat zamijenila je romanička ikatedrala,
Ovdje iZil!Osim još Jednu pretpostavku koju je, na žalost, teško arheolo-
~kim dokazima potVrditi: možda je još prije grčkog hrama Here tu po-
stojalo neko skromnije delmatsko svetište. To svetište, ako je uopće pO-
stojalo, moralo je biti skromnijih dimenzija i danas se nalazi duboko
ispod kasnijih građevina, a sigurno i ispod nivelete mora. Tradicija i
kO'ntinuitet kultnog mjesta je, prema tome, prežitak još iz tolike dav-
nine da se teško može vremenski i iskazati.
Pod rin1sku vlast Trogir. je došao zajedno sa svojom maticom Issom.
s kojom je u toku nekoliko sl!Oljeća bio stalno povezan. To se dogodilo
za vrijeme rata između Cezara i Pompeja kada su se lsejci opredijelili za
954 MOGUCNOSTI

ovog posljednj12g, smatrajući da će u politici rimske al'iistokracije, čiji je

protagonista bio Pompej dobiti više prostora za razvoj i djelovanje_J-4
Budući da je pobJeda pripala Cezaru, Issa je zajedno sa svojim kolonija-
ma izgubila t=>tatu8 rimskoga savezničkog grada.35
Nešto kasnije, po svoj prilici za Augusta, Tragurij je, opet kao i.
Issa, oppidum civium Rornanoru.m, kako to navodi Plinije. 36 Ta Plinijeva
iormulacija značila bi da je Tragurij imao status rimskog municipija,
grada u kojemu žive gradani s rimskim građanskim pravom i koji uživaju
komunalDu samoupravu. Kako drugih potvrda o postojanju samostalno!:-1
municipalnog uređenja nema 1 još je Th. 1\tiommsen posumnjao da je Trogif
ikada dobio .takav status.37 1\ol. Suić je kasnije iznio mišljenje da nema
razloga sumnjati u Plinijev navod, ali da je Trogir, kao i njegova ma-
tica Issa, samo još znatno brže izgubio municipalnu samoupravu i potpao
pod SalOnu. Po Suiću to se dogodilo na taj način što je trogirski age·!"
centuriatus (i.sparceliJrano zernitjište) ·zajedno s onim u okolici Bijaća
(Siculi), koji je bio dodijeljen Klaudijevim veteranima, bio uključen u
šir'i ,salonitanski a:ger. Na taj način bi Trogir bio zajedno sa svojom. ka-
tastarskom općinom pretopljen u salonitanski administrativni sistem. 38
Noviji snimci trogirskog polja pokazuju, međutim, da je trogirska parce-
lacija zemljišta bila usklađena -prema trogirskim zidinama i da ona od-
stupa od salonitanskag sistema podjele zemlje, 39 što bi ukazivalO na to da
su oba sistema nastala nezavisno. Ta parcelacija je načinjena po svoj
prilici u vrijeme kada je Tragurij postao grad rimskih građana kojima je
ta zemlja raspodijeljena. Prije te izmjere zemljišta vrlo Je vjerojatno
postojala prijašnja grčka iz vremena osnutka Tragurija, ali njene ostatke
barem zasad nije moguće utvrditi na terenu. Poslije se parcelirano zem-
ljište zajedno s ooim Sicula pretvorilo u salonitansko, ali ipak uz zamjetiji-
ve nepodudarnosti. Sada još više čudi činjenica što se u Trogiru nisu sa-
čuvali natpisi koji bi svjedočili o postojanju municipalnih tijela u samome
gradu. Nedostatak tih potvrda, međutim, ne znači da ih stvarno nije bilo.
S druge strane, sačuvao se u Saloni jedan natpis na koji se često poziva
kad se govori o statusu rimskog Tragurija. Na tom natpisu pojavljuje se
neki Publias Cloelius, vojnik Kampanske kohorte, koji je bio custos
Tragurii r.o Budući da je taj custos bio pokopan u Saloni, moglo bi se
pretpostaviti da je on na svoju neuobičajenu služibu u Traguriju bio dele-
girao direktno iz Salone. Suić tu funkciju tumači kao neku vrst agerske
prefek.ture, tj. kao nekog upravitelja dijela zemljišta oko Trogira. 41 Bilo
je: čak mišljenja, također zasnovanih na gorespomenutom natpisu, da je
Tragurijem upravljala vojska u I st. n.e. 42 To se mišljenje, kako se ba-
rem meni ćini, teško može uvjerljivo obrazložiti ako prihvatimo pretpo-
stavku da je Trogir bio grad rimskih građana. Stoga još uvijek valja biti
vrlo oprezan kad se govori o karakteru administrativnog statusa, odno-
sno njegova razvoja u rimskom Trogiru.
Rimski period nije ostavio mnogo tragova u Trogiru. U rasteru ulica
i rasporedu javnih prostora i g1~ađevina sigurno nije došlo do bitnih
promjena, pogotovo ako prihvatimo gorespomenutu pretpostavku da se
grad nije širio prema zapadu. Mogućnosti za širenje grada, čini mi se, po-
N. CAMBI j TROGIR U ANTICI 955

stojale Su samo na zapadu, jer su na istoku zidine dolazile do samoga

ruba obale. Pravilna mreža ulica, koje se na zapadu sijeku pod pravim
kutem, u skladu je i s rimskim urbanističkim koncepcijama. Da li se i
kako u tom pravcu grad širio, trebalo bi detaljnije arheološki ispitati.
Zasad nam još uvijek nije poznata ni jedna jedina rimska građevina '
u gradu Trogiru, osim već spomenute logične pretpostavke da je ispod
katedrale postojao i rinu;ki hram, a da je na trgu bila najprije grčka
agora pa rimski forum. Ovdje je prilika spomenuti jedan natpis koji je u
vezi s jednom značaJnom građevinom. Taj natpis (CIL III 2676) pronađen
je prema ~lommsenovu navodu u trogirskom polju ".,ubi extant magnae
vetustatis reliquiae-<~, tj. tamo gdje postoje ostaci velike starosti. Natpis,
naime, svjedoči da je na tome rnjestu bio podignut aedes (manji hram)
posvećen božici :\!agni Mater nOVLem Lucija Stalija Sekunda i njegove
?.ene Stalije Kaliroe s dJecom. Taj natpis osim Sto svjedoči o postojanju
jednog hrama čiji su se ostaci vidjeli na terenu još prije oko stotinu
godina, kako bilježi Momm.sen, govori i o penetraciji metroačkog kulta
koji je u Trogir bez sumnje došao preko Salone gdje je bio centar te
religije za čitavu Daimaciju.4S
U starokršćanskom periodu Trogir nije bio biskupija, kao što izlazi iz
popisa biskupa prisutnih na salonitanskim koncilima 530. i 533.44 Tro-
girska biskupija nastala je očito tek u ranom srednjem vijeku, nakon
pada Salone. U starokr·šćansko doba teritorij Trogira sigurno je bio pod
jurisdikcijom salO'llitanskog nadlbiskupa. Kršćansrtvo je u Trogir prodrlo
vrlo rano. Tragova je, na žalost, vrlo malo. Već sam prije spominjao
crkvu koja je postojala na mjestu današnje katedrale, a Bulić je još
početkom ovog stoljeća otkrio na Travarici, izvan areala samoga grada
ostatke jedne bazilike. 45 Na temelju veličine BIPSide, uz koju je dograđooa
klupa za kler, te ostataka j·edne bruze stupa, koja se čini da je još in situ,
izgleda da je bazilika morala biti dosta velika. Cinjenica pak što se ta
građevina nalazi izvan grada, te otkriće grobova u njenoj blizini, ukazivali
bi da se ·radi o grobljanskoj crkvi.46 Takvih grobljanskih ali sigurno i
.župnih crkava moralo je biti u zaseocima trogirskog agera kojj su na-
stali kao po.sljedica snažne kristijanizacije pagusa. Još uvijek, na žalost,
nisu poznate lokacije tih crkava, ali je sigurno da mnoge ~d njih treba
tražiti iBiP<Jd kasnijih srednjovjekovnih čiju su tradiciju kultnog mjesta
one nastavljale.
Osim 1gore s:pomenutih gradev.i111a, o kršćanstvu u Trogi·ru .govore i
sarkofazi s. križevima sličnog tipa kao što su oni koji se javljaju u Saloni
i koje su radili majstori obučeni u radionicama slične stilske i tehničke
orijentacije. Od sitnih spomenika posebno je značajna olovna tablica
pronađena na nekom brežuljku u blizini Trogira još 1869. godine:~7 Oni
se ubrajaju u grupu spomenika koji se obično nazivaju tabellae defixio-
num koj-e su ilmale magično značenje i služile protiv uroka. Vrlo je,
međutim, važno što su one Ceste u pogansko doba, a izuzetno rijetke u
kršćanstvu. Datira se u VI st., a vjerojatno je postavljena na neko sveto
mjesto za zaštitu od zlih sila. 48
956 MOGUCNOSTI

Zanimljivo je da je na Travarici, na mjestu gdje je otkrivena na-

vedena bazilika 1902. godine; proncrđeno tijelo jedne skulpture (bez glave
i nogu ispod koljena) visoke oko 0,80 m, odjevene u orijentalnu nošnju s
prikriženim rukama na grudima. 49 Desna .ruka Je SaJffio djel0il11ično saču­
\·ana, a prema njezinu položaju čini se da se· na nju oslanjala brada.
Ova skulptura se na temelju svojih inkonografskih karakteristika pove-
zuje uz prikaze orijentalaca na poljima vrata Podzemlja stela rimskih
legionara iz Garduna,50 a dosta je slična i figuri koja je pronađena u
mauzoleju obitelji Lolia u Saloni još početkom prošlog stoljeća.51 Te bi
analogije ukazivale na to da se radi o figuri sepulkralnog karaktera,
možda o liku tzv. tugujućeg Atisa koji još nije dovoljno razjašnjen.
Skulptura jetinače solidne zanatske kvalitete i po svoj prilici je rad lo-
kalnog majstora iz konr.a II ili ranog III st. n.e. Nalaz te figure po svoj
prilici g0vori u prilog pretpostavci da se na Travarici prije starokršćan­
skog doba nalazilo i pogansko groblje.
U antičkD j baS tini Trogira nalazi se i nekoliko izvanrednih tzv. po-
kretnih spomenika. Nekoliko najvažnijih među njima zaslužuju da budu
posebno spomenuti.
Sigurno je najvažniji antički spomenik koji se čuva u Trogiru poznati
reljef s prikazo'm Kairosa. Reljef je pronađen 1928. godine na tavanu
kuće koja je bila vlasništvo benediktirus!kog samostana sv. Nikole u Tro-
giru. Ta činjenica, te postojanje već spomenutoga grčkog natpisa u ro-
maničkom dvorištu samostana, navela je M. Abramića, koji se dosad
jedini ozbiljnije pozabavio tim spomenikom,52 na pretpostavku da je tro-
girski samostan imao razne umjetnine pranađene u samom gradu ili pak
u blizini. 1?.: te kolekcije, po njegovu mišljenju, reljef Kairosa je dospio na
tavan kuće koja je također bila vlasništvo benediktinki. Na taj način
reljef je, po Abramiću, spašen jer je dugo bio zaboravljen. sa
Nedavno ml je, dok sam se pripremao za pisanje ovog reda, kolega
l. Babić
skrenuo pažnju na to da je kuća u kojoj je bio pronađen Kairos
tek znatno kasmje pripala benediktinkama, a da je prije bila vlasništvo
obitelji Statileo ili Statilio (Statilić, Stanošević) koji su je i podigli, o
čemu svjedoči njihov gi'b." Nema dvojbe, dakle, da je reljef s Kairosom
pripooao toj obitelji koja je u toj palači stanovala sve do XIX st., a ne
benediktinskom samostanu. lVlnogi pripadnici te obitelji bili su vrlo zna-
čajne csabe svog doba. Jedan je bio diplomat na dvoru ugarsko-hrvatskih
kraljeva,55 jedan je pak stanovitu reputaciju stekao kao kipar (zanimljivo
je da se na pročelju palače te obitelji zapaža i g,rb sa škvarom), 56 jedan
je bio poznati pravnik,57 a bilo je i drugih učenih ljudi. Apriorno se, pre-
~a tome, ne može uzeti da je reljef zaista iz samog Trogira, jer ga je
koji član obitelji mogao donijeti sa sobom na povratku s nekog puto-
vanja.
Mogućnost da skulptura nije bila pronađena u samom Trogiru ostav-
lja više slobodnog prostora za njenu interpretaciju, aM ovdje ću se
ogtl'aničiti na iznošenje samo najbitnijeg, a opširnije bit će riječi drugom
zgodoni.
 N. CAMBI f TROGIR U ANTICI 957

Reljef nevelikih dimenzija (n.. 45, šir. 30, deblj. 3,5 cm), kao što je
poznato, prikazuje golog mladića kako se kreće u profilu nalijevo. N a tom
reljefu je Abramić, vrstan poznavalac antičke mitologije, prepoznao Hk
Kairosa, minorno grčko božanstvo, odnosno demona zgodnog trenutka.:,;.
Interpretirajuci taj lik, Abramić je osobittJ pažnju poklonio mitologiji,
odnosno retoričkom karakteru prikaza, u skladu s rezultatima i pogledima
tadašnje znanstvene literature. 59 On je takođ·er skulpturu poveza() s
izvorima koji se OOnose na brončanu statuu Kairosa, djelo čuvenoga
grčkog kasnoklasičnog kiparra Lizipa.oo On je nadalje pretpostavljao ela
se radi o kopiji toga slavnog originala iz znatno kasnijeg vremena. tj.
iz I st. prije n.e.Gt
U posljednje doba, međutim, izvori kojima sc i Abramić koristio
interpretiraju se nešto drugačije i oni dobivaju različite konotacije.6:!
Osim toga, u vezi s pojmom Kairos navode se još i neki drugi antički
izvori. Buduči da se radi o bitnim pitanjima antičke likovne estetike,
tome treba ovdje posvetiti nekoliko riječi, to više jer je trogirski Kairos
bez sumnje najzrelija varijanta slavnog Lizipova originala.
Na temelju tih izvora izlazi da Kairos nije samo vizualizacija jednoga
mitološkog pojma. Prema Plutarhu u Polikletovroj estetici se za uspješnu ·
realizaciju idealnog kanona toblikovanje ljudskog tiJela) upotrebljava po-
jam Kairos. Taj se ideal postiže nadahnutim oblikovanjem raznih pro-
porcija ( oupptp.Cu ) i skladova ( dypou,(u )_63 !stim pojmom, po svoj
prilici u istu s'VII"hu, koristi se i Lizip interpretirajući ga kao izazov, kao
dobru prigodu koju je teško iskoristiti. Njegova vizija Kad.rosa postiže se
novom koncepcijom pokreta ( yVvp.o~ e ) koji se sastoji od dvije koordi-
nirane sukcesivne radnje raznih dijelova ljudskog tijela.
Prema tome, očito je da Lizip nije stvarao mitološki lik iLi pak reli-
gioznu skulpturu, nego je želio izraziti u likovnom jeziku estetski pojam
koji je sarma dobio mitološko ime, kao što je i inače često slučaj u grčkoj
filozofiji. Kairos je, dakle, pojam koji je približno ekvivalentan pojmu
Kanona. Postići Kairos, taj idealni sklad, težak je zadatak za svakog
umjetnika, pa je zbog toga i kompariran s mitološkim pojmom zgodne
prilike.
Uspoređujući trogirskog Kairosa s reljefima Lizipovih epigona koji
razrađuju njegove brončane figure na reljefima, smatram d! je i ovaj
naš spomenik djelo jednog takvog majstora nastalo u Ateni pri koncu
IV ili početkom III st. prije n.e. Taj je reljef po svoj prilici, kao što smo
već naveli, negdje nabavio neki Statileo i donio u svoju palaču u Trogir.
U Trogiru se sačuvao još Jeda.."l reljef koji je bez dvojbe također dje-
lo grčkih majstora. Reljef se čuva u Muzeju grada Trogira, q. prije je bio
uzidan pri ulazu u palaču Cipico.64 Spomenik je malih dimenzija (d ulj ..
25, vis. 33 cm), a prikuuje ženu koja sjedi na klupi s nogama na podnošku
unutar profiliranog okvira. Žena sjedi i U ruci drži dugi štap uronjen u
. neku posudu. Čini se da ona nešto radi, ali karakter posla teško je
odrediti. Zeni je preko glave prebačen plašt. Taj se mramorni relje[
ve~e uz kategoriju nadgrobnih spomenika u kojih se pojavljuje pokojnica
ili pokojnik sam ili pak u društvu sa članovima obitelji, slugama itd. 65
 958 MOGUCNOS1'1

Takvi prikazi pojavljuju se na stelruma, nadgrobnim lekitosirna ili pak

na drugim vrstama posuda tog karaktera, 66 te sarkofazima.ti7 S obzicom na
neznatne dimenzije reljefa, smatram da je to samo dio jedne veće cjeline
nekoga nadgrobnog spomenika. Vrlo je vjerojatno cta je reljef izrezan iz
većeg fragmenta kako bi mogao birti uzidan u spronenutu palaču. Na
temelju karakteristika reljefa čini mi se da je spomenik stilistički blizak
joThSk:im nadgrobnim spomenicima. Vrlo slične kalrakteristike pokazuju,
na primjer, jedna stela iz Tenosa; samo, ona je znatno kvalitetnija i
bogatija likovima uz pokojnicu. 68 Trogirski reljef je, po mojemu mišlje-
nju, kao i tenoski, negdje iz prijelaza II na I stoljeće prije n. e.
Ovakvih reljefa na nadgrobnim spomenicima nije dosad pronađeno
u grčkim t:olonijama na Jadranu, pa tako ni u Trcgiru. Najveći broj
grčkih stela na našoj obali dala je Issa, njih oko dvadesetak'" Sve su
te stele sličnih karakteristika s arhitektonskom kompozicijom, a ni jedan
primjerak nije od mramora. Nemaju također ni figuralnih prikaza, osim
jednoga proJlematičnog primjerka iz Arheološkog muzeja u Zadru koje-
mu porijeklo također nije sigurno. 70 Jedan fragment stele spomenutog
isejskog tipa -pronađen je u Trogiru, što ukazuje na logičan utjecaj ma-
~ tičnih radionica iz 1'8Se.71 Figuralnih stela tipa ove iz palače Cipico nema
'l često ni u južnoj Italiji s kojom fill grčke kolonije na Jadranu kulturno
i emocionalno po;vezarne. ·
Očito je prema tome da treba dvojiti je li i taj reljef porijeklom iz
grčkog Trogira. Odmah pada na um činjenica da je reljef bio u vlasni-
štvu obitelji Cipico koja je također izrazito kozmopolitskog načina života,
a jedan iz te obitelji, Koriolan, sudjelovao je u mletačko-turskom ratu. 72
Budući da se taj rat vodio u području grčke Jonije (Mala Azija i egejski
otoci), te. s obzirom na već spomenutu sličnost reljefa s jonskim spome-
nicima takvog karaktera, nije isključeno da ju Je sa sobom donio Koriolan.
To se, naravno, ne može pouzdano dokazati, ali je ipak vjerojatno, pogo-
tovo kad se ima u vidu njegova ljubav prema antici. 73
Nije ipak Trogir posve bez grčkih umjetnina. Sasvim je sigurno da je
u Trogiru pronađena arica s bistom Here koja drži žezlo, te nešto grčke­
-helenističke keramike. Spomenuta arica nalazi se kod obitelji Iveković,
a pronađena je prilikom konzervatorskih radova na trogirskoj katedra li
koje je izvodio .arhitekt Ciril Iveković."i 4 Iako je spomenik već dosta duge
pornat, tek je nedavno publiciran u stručnoj arheološkoj literaturi. 75 Arica
je dosta grubo modelirana, što ukazuje na razmjerno skroman nivo kle-
sarske vještine tog inače vrlo važnoga votivnog dara božici Heri, pa
ga je na temelju hkbvnih karakteristika praktično nemoguće preciznije
datirati.
Nedavno mi je kolega. i. Babić pokazao lijepi primjerak zabata stele
koji je pronašao u jednoj gomili sjeverno od vrta Garagnin-Fanfogna prije
desetak godina. Zabat je bez sumnje pripadao grčkom tipu stele koji je
osobito dobro zastupljen u Visu. 76 Stela je arhitektonski koncipirana s
vrlo dobro profiliranim zabatnim poljem u čijoj je sredini :rozeta izra-
dena konkavno, što je specifično za helenističke rozete. Takve rozete su
se često prikazivale na nadgrobnim spoinenicima, ali i na drugim tipo-
vima spomenika. Navedeni tip stele očito se proširio iz Isse, i njen
N. CAMBI / TROGIR U ANTICI 959

utJecaj morao je biti odlučan u njenim kolonijama na obali. Nije isključe­

no da su u ta naselja dolazili i djelovali zanatlije iz Isse. Trogirska stela
se teško može preciznije datirati, jer još uvijek nisu razrađene razvojne
faze tzv. isejskih stela, a činjenica je da se one javljaju u dužem periodu.
Zanimljivo je da se taj tip stele pojavljuje u Narani čak i s latinskim
imenima_77 NajvjerojatniJe je da trogirski primjerak pada u šire raz-
doblje II/I st. prije n.e.
U Trogiru se očuvala i nešto rimskih skulptura, i to u Gradskom mu-
zeju, u lapidariju dominikanskog samostana, u vrtu Garagnin-Fanfogna,
a ima ih neSto uzidanih i po trogirskim kućama. Za veći broj tih skulp-
tura nema, na žalost, podataka o mjestu nalaza. Vrlo je vjerojatno da ae
veći broj tih spomenika iz Salone, kao što je, na primjer, čitava zbirka u
vrtu Garagnin-Fanfogna.
Za nekoliko skulptura se ipak zna da potječu iz Trogira ili pak iz
njegove okolice i njima ću ovdje posvetiti nekolriko riječi.
Vrlo je zanimljiva skulptura Dionisa-Bakha koja se čuva u Arheolo-
škom muzeju u Splitu. Taj kip je pronađen oko l km istočno od 'Drogira,
uz cestu za KašteJa.78 Okolnooti nalaza su posebno zanimljive. Kip
je, naime, otk·riven u jednoj velikoj keramičkoj posudi, izlomljen na ko-
made. Tom prilikom pronađena je još jedna posuda koja se još u antici
razbila. ali je već tada bila sastavlJena željeznim klinovima. Posuda je
na obodu imala urezan broj XXX. Obje su posude, na žalost, bile unište-
ne priJikom vađenja iz zemlje.
Iako izlomljen na relativnq male dijelove, kip se ipak mogao rekon-
struirati. Nedostaju mu samo diJelovi šaka, a osim toga zapažaju se jo~
i druga neznatna oštećenja. Kip prikazuje ·mladog Dionisa koji u jednoj
ruci drži grožđe, a u drugoj tirsos. Oba atributa su nestala, osim vrha tir-
susa koji se vidi na baZii skulpture. Kip je vrlo dobre kvalitete, što
ukazuje na to da je u pitanju rad školovanog majstora, očito rimskog
kopiste, pripadnika radionice koja je izrađivala skulpture za bogatije
rimske kuće. Sličan primjerak skulpture Dionisa pronađen je u kući Vetija
u Pompejima. Budući da je trogirski Dionis izrađen od kararskog mra-
rnora, te s obzirom na tehniku i način modelacije, pretpostavljarri da je
nastao u radionicama grada Rima koje su izrađivale skulpturu namije-
njenu za stvaranje ugođaja u raznim ambijentima (vrtovima, !tučama itd.),
a i za skromniju kultnu upotrebu. Kip potječe po svoj prilici iz druge
polovice I st. n.e
Vrijedno je, po mojemu mišljenju, istaknuti pojavu zakapanja polom-
ljenog kipa u jednoj keramičkoj posudi. Iako je posuda pronađena slu-
čajno, a ne prilikom arheoloških istraživanja, ipak treba vjerovati oče~
vicima i vlasnicima terena ~OJi su kip poklonili Arheološkom muzeju u
Splitu. U blizini pokopanog kipa nalazili su se grobovi i razbacane
kosti, što bi ukazivalo na to da je na tom terenu bilo manje rimsko
groblj,. Da li pokapanje kipa ukazuje na neki nama nepoznati kultni
obred ili pak na neki obred u vezi s dionizijskim misterijama, teško je
kazati. Tu neobićnu činjenicu zakapanja kipa vrijedilo bi detaljnije ispi-
tati, ali to ipak prelazi zadaću ovog rada.
960 MOGUCNOSTI

Trogirskog su porijekla po svoj prilici još dva reljefa koji se ču­

yaju u Gradskom muzeju u Trogiru . .Jedan prikazuje Herakla u edikuli
sa zabatom koju uokviruju dva tordirana stupa. 79 Iz Trogira ili okolice
potječe po svoj prilici i Jedna zanimljiva kultna slika Silvana koju je
izradio neki lokalni majstor.BI.l U stilističkorn pogledu reljef ima srodnosti
s autohtonom kiparskom tradicijom, ali je on ipak djelo školovanog
majstora. Na tom je reljefu posebno zanimljiv optički efekt kojd je kipar
postigao upotrebom nefunkcionalnih, pomalo nasumce nabacanih svrdlanih
·rupica. Ovaj je reljef svjedočanstvo preživljavanja do kasne antike lo-
kalnih ikonografskih i skulpturalnih tradicija koje su se u tom slučaju
autentično sa~vile s tekovinama antičke školovane skulpture.

U oko!ici Trogira već od davnine brao se, nema sumnje, kvalitetan

kamen. O tome svjedoči citat' Flinija koji navodi da je: »Tragurium
marmore notum.-<.JH Budući da Plinije piše u I st. n.e. i da se kao građom
koristi i ranijim izvorima, treba pretpostaviti da je ta privredna grana
tu zaista imala dugu trađiciju. To, naime, impilicira da su sigurno već
Grci, ,a možda čak ranije i Iliri upotrebljavali taj kamen. Kamen koji se
bere na brdima poviše Segeta nije mramor, kako to navodi Plinije, ali
je zato vrlo kvalitetan vapnenac koji je bolji i od bračkog. Ipak se brački
u antici znatno više eksploatira od trogirskog. Tu je činjenicu, međutim,
teško objasniti.
U Trogiru su sigurno postojale lokalne radionice koje su od lokalnog
kamena po svoj prilici izrađivale nadgrobne spomenike. To potvrđuje
na!Jpis na jednom sarkofagu !koji je precizno datiran u 438. godinu, na ko-
jem se spominje da je pokojnik sarkofag kupio od lapidam Projekta 8 '
Uvjeren sam, da to niJe bila i jedina klesarska radionica u Trogiru, nego
je natpis samo slučajno sačuvano ali to dragocjenije svjedočanstvo si-
gurno vrlo razgranate djelatnosti. Mišljenja sam da su kasnoantičke' ka-
menamke radionice embrio iz kojeg ISU se u ,ranO!I!l tSTednjem vijeku krotZ
neprekinuti niz generacija razvile botege klesara i kipara čiju djelatnost
možemo pratiti preko čitave serije sekularnih i sakralnih objekata.
Očito je prema tome da je antička baština Trogira svojim materijal-
nim ostacima, na žalost, dosta skromna, ali je ona ipak ostavila rieizbrisivi
trag. Antički urbanistički _raspored nije preži vio u kasnijem tkivu grada
zbog poštivanja starine, nego se očuvao zbog svoje logičnosti i nepre-
kinutog kontinuiteta razvoja u kojem nije bilo burnih i naglih promjena.
Isto tako i razni drugi prežici (ime grada, kontinuitet kultnog mjesta
itd.) svjedoče o snazi i dugotrajnom efektu antike na duhovni život kas-
nijih epoha. Drevnost grada i dugotrajnost gradskih tradicija sigurno su
zaslužili za ljubav prema starini koju su pokazivali i gajili brojni građani
ovog grada, medu kojima se ističu Petar i Koriolan Cipico, Pavao Andreis,
1\>larin Statileo, Ivan Lučić i Ivan Luka Garagnin. Nije slučajno da su
upravo TrogiTani pioniri povijesnih i arheoJoških istraživanja u Dal-
maciji.
Trogir je ostao, čini se, oaza u pustinji uništenih antičkih gradova na
području Dalmacije početkom VII st. Ta činjenica omogućila je gradu
N. CAMBI j TROGIR U ANTICI 961

neprekinuti i snažni razvoj u srednjem vijeku. Srednjovjekovna komuna

Trogira izvukla je iz antičke baštine potrebne životne sokove koji su
pomogli razvoju grada u snažnu, vitalnu i kulturnu zajednicu.

BILJESKE

1 Trogir .se' prvi put u izvorima spominje kod PoUbija XXXII, 18,1 koji
navodi da se 158. godine priJe n.e. Isejci tuže u Rim na Delmate koji na-
padaju njihova naselja Tragurion i Epetion. Nema sumnje, prema tome, da
su ta dva naselja osnovana prije te godine. O vremenu osnutka Traguriona
ups. PW-RE VI A, s.v. Tragurium stup. 2076, te M. Suić Pravni položaj
grčkih gradova u Manijskom zaljevu za rimske vladavine. Diadora I, 1959,
str. 162.
2
Strabon II str. 124.
·1 Usp. PW-RE, o.c. stup. 2076.
'• Rezultati još nisu objavljeni.
s Strabon VII, str. 315.
6 J. Brunšmid, Die Inschrifien und Miinzen der griechischen St§.dte Dal-
matiens. Wien 1898. str. 2 i' d.
7 Usp. bilj. 1.
s U blizini Tragurtona nalazilo se vtse delmatskih gradina uz koje su
prolazili putovi kako za unutrašnjost, tako i uz samu obalu. S tih utvrđenih
mjesta mogli su Delmati lako napadati grčke karavane, a i sam grad.
9 Usp. M. Suić, Marginalije uz isejsko poslanstvo Cezaru. Vjesnik za arh.
i hist. dalm. 68, 1966, str. 181 i d.
10 J. Brunšmid, o. e, str. 31, br. 27.
u Srednjovjekovna vrata na južnoj strani imaju devijaciju u odnosu na
ulicu smjera sjever-jug (cardo). Antička vrata su po svoj prilici morala biti
malo istočnije, u logičnom produžetku spomenUte ulice. Prema l. Luciusu Po-
vijesna svjedočanstva o Trogiru II Split 1979. str. 985 čini se da je ta crkva
bila izvan grada.
12 Literaturu o tom važnom natpisu donosi M. Suić, Marginalije str. 181,
bilj. l. Tom popisu treba dodati .ioš vrlo važan rad D. Rendić-Miočević, Ricor-
di aquileiesi nelle epigrafi di Salona. Studi Aquileiesi offerti a Giovanni Eru-
sin. Aquileia 1953, str. 57 i d.
13 M. Suić, Marginalije str. 182 i d.
u M. Suić, Marginalije str. 181 i d.
t.5 A. Mayer, Studije iz toponomastike rimske provincije Dalmacije. Vjes-
nik za arh. i hist. dalm. 50, 1928-29, str. 110 i d. •
16 A. Mayer, o. e. str. 112 i d.
17 H. Krahe, Die alten balkanillyrische geographischen Namen. Heidelberg

1925, str. 7.
18 F. Bulić, Ritrovamenti di mura antiche greco illiriche a TraU. Bull.
da1m. 20. 1897, str. 136 i d.
19 To se može zaključiti na temelju današnjeg izgleda istočnog dijela Tro-
gira koji sigurno slijedi staru liniju. Usp. E. Dyggve, Grčka kolonizacija u Dal-
maciji. Urbs II, Split 1958. str. 99 i d. B. Gabričević, Pristupna razmatranja o
urbanizmu grčkih naseobina na istočnoj obali Jadrana. Vjesnik za arh. i hist.
dalm. 68. 1966, str. 156 i d.
20 B. Gabričević, l. e.
21 T. Marasović, B. Kalogjera, J. Marasović, B. Pervan, Zaštita, asanacija
i rekonstrukcija urbanističkog nasljeđa u Dalmaciji. Urbs 2, 1958, str. 26, sl.
22 i 23.
22 T. MarasoVić i drugi, l. e. osobito sl. 23.
962 MOGUCNOSTI

23 B. Gabričević, o. e. str. 157, bilj. 28. Aricu je nedavno publicirao I. Mir-

nik, Votive Figural Ara from Trogir. Archaelogia Jugoslavica XV, 1974, str.
38 i d.
24 N. Cambi, Neki problemi starokršćanske arheologije ·na istočnoj jadran-
skoj obali. Materijali XII, Zadar 1976, str. 252 i d. O tome usp. također i kod
F. Bulić, Ritrovamenti di una antica chiesa cristiana a TraU. Bull. dalm. 27,
1904. str. 24.
23 D. Farlati, Illyricum sacrum I, str. 234, IV str. 306.
26 A. Celio Cega, La chiesa di TraU. Spalato 1855, str. ll.
27 I. Lucius, Memorie storiche di Trall. Venezia, str. 8.
28 P. Andreis, Povijest grada Trogira. Split 1977, str. 332. Usp. također P.
Andreis, Povijest grada Trogira Il. Komentari (I. Babić), str. 108.
29 Još Konstantin Porfirogenet spominje kult sv. Lovre u Trogiru. Taj
kult, dakle, postoji već u X st. Prva isprava u kojoj se spominje isti svetac
je iz 1111. ~itbdine. Usp. Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije, Tom
IL Beograd 1959, str. 22 i d, bilj. 48.
30 N. Cambi, Starokršćanska bazilika i benediktinski samostanski kompleks
u Stobr.eču. Split 1974.
31 N. Cambi, o. e.
32 U Rimu je prva bazilika u čast Laurencija podignuta u doba pape Da-
masa u drugoj polovini IV st. Usp. Cabrol-Leclercq, Dictionnaire VII, stup.
1929, s. v. Laurent.
33 Usmeno saopćenje kolege L Babića zbog kojega mu najljepše zahva-
ljujem.
:v. M. Suić, Marginalije passim.
35 M. Suić, Pravni položaj, str. 162 i d.
36 Plinije, Nat. hist. III, 22, 141.
37 CIL, III. Pars prior, str. 355, XIII.
38 M, Suić, Pravni položaj, str. 162.
39 Tu pojavu je uočio S. Vučenović, bivši direktor Zavoda za zaštitu spo-
menika kulture u Splitu, ali mi nije poznato je li to publicirao.
40 CIL, III 8693.
41 M. Suić, Pravni položaj, -str. 163 i d.
42 J. J. Wilkes, Dalmatia. London 1969, str. 227.
43 Usp. M. J. Vermaseeren, Cybele and Attis. The Myth and the Cult.
London 1977, str. 142 i d.
li 4 N. Klaić, Historia Salonitana Maior. Beograd 1967, str. 81.
45 F. Bulić, Bull. dalm. XXVII, "str. 20 i d.
46 U blizini crkve nađena su dva sarkofaga. Bulić I. e. misli također da se
radi o grobljanskoj crkvi. Usp. i N. Cambi, Neki problemi, str. 252.
47 M. Barada, Tabella plumbea Tragurensis. Vjesnik hrvatskog arheološ-
kog društva N. S. XVI-XVII, 1935, str. l l i d.
48 M. Barada o. e. str. 16 i d.
li9 F. Bulić, Bull. dalm. XXVII, str. 22. Tab. IV.
50 H. Hofmann, ROmische Milit3.rgrabsteine der DonauHinder. Wien 1905,
str. 57 i d. SL 37. Još .iedna stela s tim prikazima nalazi se u franjevačkom
samostanu u Sinju. Stela nije objavljena.
51 F. Lanza, Monumenti Saloniiani lnediti. Vienna 1856, str. 36 i d. Tab.
XII, 2.
5:! M. Abramić. Novi relief božanstva Kairos iz Trogira. Vjesnik 7,a arh. i
hist. dalm. 50. Hl28, 29. str. I i d. M. Abramić, Ein neues Kairos-Relief. Csterr.
Jahreshefte XXVI. 1930. str. l i d.
53 M. Abramić, o. e. str. 1, bilj. 1.
M Grb je isklesan na nekoliko mjesta na palači. O tome usp. l. Babić,
Kulturna i umietnička baština Trogira utPavao Andreis, Povijest grada Tro-
gira II. Split 1978, str. 103 i 118, bilj. 10. Babić navodi pretpostavku da je ta
obiteli imala svoju zbirku. Jedna iz obitel_ii Stanošević darovala je samostanu
tu palaču, što mi je posvjedočila i časna majka Eufenija Grubić.
55 Koriolan Cipico, O azijskom ratu. Split 1977. Usp. Uvod V. Gliga. str. 20.
N. CAMBI / TROGIR U ANTICI 963

56 C. Fisković, Umjetničke veze Mađarske Dalmacije u srednjem vije~u

renesansi. Mogućnosti 4-5, 1965, str. 502.
57 Usp. K. Cipico, o. e. str.
58 M. Abramić, Novi reljef, str. 3 i d.
59 M. Abramić, Novi reljef, str. 3 i d.
oo M. Abramić, Novi relJef, str. 4 i d.
61 M. Abramić, Novi reljef, str. 2.
62 Usp. G. Schwarz, Der lysippische Kairos_ Grazer Beitriige 4, 1975, str.
264 i d. Autor misli da se Kairos odnosi na Aleksandrovu sposobnost donoše-
nja munjevitih odluka. Ch. Picard, Manuel d' arceologie Greque: La sculpture
IV, 2. Paris 1963, str. 556, pretpostavlja da Kairos prikazuje trenutačnost i pro-
laznost života. J. DOrig, kod J._ Boardman, The Art and Architecture of Anci-
ent Greece. London 1967, str. 447, da Kairos- rezimira misao i rad Lizipa jed-
nako kao što je to Kanon kod Polikleta, te konačno A. F. Stewart, Lysippan
Studies 1. American Journ. of Archa'eol. 82, 2, 1978, str. -163 i d. Autor još dalje
razrađuje ideju J. DOriga.
f>J Plutarh, Moralia 456.
64 Antikna skulptura u Hr-vatskoj. Zagreb 1952, str. 49, Tab. 26.
65 Takve su primjerice stele Hegese ili Poliksene iz Atene. Usp. S. Karo-
uzuu, National Archaeological Museum. Collection of Sculpture. Athens 1968.
Tab. 32. 33.
66 Usp. M. Bieber, o. e. sl. 2.
67 Sarkofazi su karakteristični za nekropole na otocima u Egejskom moru.
68 H. MObius, Die Ornamente der griechischen Grahstelen klassischer und
nachklasischer Zeit. Berlin 1929. Tab. 37 a.
69 M. Nikolanci, Helenistička nekropola Isse. Vjesnik za arh_ i hist. dalm.
63-64. 1961-62, str. 64 i d., sl. 3, 4. 5. Tab. Vl.
70 Guida del Museo di S. Donata in Zara. Vienna 1913, str. 68, br. 152.
71 Radi se o steli koja je spomenuta ranije u tekstu.
'12 Usp. djelo navedeno u bilj. 51.
73 O tome vidi u uvodu C1picov8 djela koji je napisao V. Gligo. Njegov
interes za prošlost vidi i po Koriolanovim primjedbama u opisu gradova i na-
selja na egeJskim otocima i u Maloj Aziji.
74 C. M. Iveković, Dalmatines Architektur und Plastik I, Wien 1910, str. 5.
75 I. Mirnik, o. e., str. 38 i d.
76 U sp. bilJ.. 88.
77 B. Kirigin, Tip helenističke stele u Narani. »-Dolina rijel{e Neretve od
prethistorije do ranog srednjeg vijeka.<< Izdanja Hrvatskog arheološkog. dru-
štva 5, str.. 169 i d., sl. 1-3.
78 F. Bulić, Zwei Skulpturen aus Salona. Osterr. Jahreshefte 3, 1900, str.
203 i d., sl. 39.
79 Reljef dosad nije objavljen.
00 Reljef dosad nije obja'Vljen.

81 Plinije, Nat. hist. III, 22, 141. •

82 CIL III 14.929.