Sei sulla pagina 1di 504

j»»Ht»» oof »*«wwww> v«i cacwwo aw hwti* j*«».

o«)m
) -
tsv •
%sx •
s?S!f '
5%sY I res?

r*T
J:S^ :^^ JiisV '^
%y; VcSx 5%Sv 5?>V /tSX ^ >cJ\ ^ ^ix /C3\ %Sn ^Cis Tcy: ^C5s •/Jjs ^C5s , yCs< ^ '

V' 'V-
VCJ'
''^-
^^CV
«• ^C3' 'V-
iV^ T ^^ "«S >(::^ ^(Clv rcy;:

4^^
,<?<;' /i^?;i',.v'>s.?^ t. J*.^^'..^ >?.% 4, ;^;;; ,. ;«.%i ^ J*.?4 .^ ^?^ .*: -9-^ .t. ^.'^ 4=. >^?a .<-. >^?a 4. X9^ 4.. ^?a ,. k^pA ..^ !^?a ..-^ i^?A •. ;

•*•

5%'
<|* * %*
^j:?4 ,. ^;^
<|^
^
-^^

Aca; 4.
<|t -^ <|>
x<t.% 4,
*
is?a
tt>
...
* <|^
>^?a ,t. x«?4
-^ tit
,.
* -^^^
>^?a ^ !S^ 4. x«% 4. ;^?^ 4. x«%i 4. ^^?a 4. xw>^ 4 X9-4 4, ^V'^

4- <|> 4- -frl* * t|> ^ f|> * tit * *|^ *•


tit *• ^^ ^-
tit * <|t •*•
tit * ^|t * fit * tit * tit •*•
tit * tit * ^It
f.^ 4. -9/i .v. ^.?< A ^9>; .1, ^f.% ,i. i^?A ,t. X9^ ..^ X9^ ,t. X9>i ..^ ^9^ .^ i^?A 4. X9- 4. ^9;^ 4. J^9« .u. ^9^ .f
><^?a .-i. >^?A 4. X9^ . ;.. ?

jfti
* <s>
PA
* ijfet. ^ JLS?X
t^t * -ft
^ X9>;
.i.

.i. Jf.K :.
A:
-
^^
W: * t5t *
X9/i 4. X«%i 4.
Jf. J^'i. '.^.

x:.2<
^vi
ts>
4,
1
•*•
# A*
J^Ji
A<:?4\*XW;;
i<^A. 1.
<St
..
* JiAC
%"> *
1 i%S.
t^t
X«%'4,'X«i5 4. X«%; 4. >S^A
*
J:. X^
t^ A.
•'
i^^X
tl^t
.t. A.^X.
V-
^
4, ^9-^ 4. X«.?^ 4. >^?A 4v X9/i
i^^A.
••*
^ jL^jC
••
.t. 'J^Ji
"V*
-i. JlA
.V- 'V>

* <$tJ^t5^t * t*t ;,
<^>
7^^ * ^^^
:, 7vr
^• 4^
*• ^^-fr •*•
:: j;^?: :<: 7: t^t t^t #
4^> ^ <$»
t^t t^-*- v. .^. ,v 'V* 'V« 'V' 'V- '>•
.w-4
i. X9X 4. ^?A .t ^9^ 4. ^PA 4. ?<9>; 4. ?s?< 4=. x«^ 4. ;^"/ 4. >^?A 4. ^9a I J^9/. 4. -9/5 .:, J*.Vi I >^.^ 4. «9A 4. -9A ;. ^9/. 4 ;

* iA:
* *5t -frgt * "^S^
x*.
* x^.
"^St * ti-t
J9bj;
*
t^t
x*.
tS> * * ^^ •*•
"C> •*•
1^ * "^Kt 5^
9>i .t J^*^ ,t. ^'^.^ 4. X9>i .+. ^9>i 4. >^?A ,^ X«%i
*
;^?4 ^ I x?% I iii:;>i
.1, ^«% .1. K9A -^ ^?.% .^ ^S.V^ 4. ^9>i .+. J<9>J 4. >^?A 4
'«v *^
%^
" yen %>v ^""^ ^'^'^ X
^<^^ '^'^ I %"5" ^^^"^ I^
'""^
I ^^'^
I ^^ ^^ 1 '"" ^""^ r '""

|> * t|> -^ ^|> * rif * tit * t|f * tit * t|t * tif * t|t * tit
^ .i. -9>s ^ i^?A 1 x«?i I i^?A :.. kzpA^k^pA 4. ;^W/;T>9>i I ^?A ^ >S'?a ... x<:.?4 ... i&?A >.oa 4.
^ A9/4
... j<9x 4. X9« ^ X9/
^ X9X '

.
*
Sis /t3\ .„.- . .,_, ....

T^T Ti%fT TyT ' T^T Tj^T TvT ^ T^T T^T TlST T^jt; T^T tS^t 4p>
'*vt
•*•
f^* * ^it * tit * "^vt * "^

9>; - ^
x9/i .t. ^9^ 4. ^9-^ .i. i§?A 4. ?»?.^ .L X«%S li^?A
" li^?Al'^?A I X«?4 1 .^?-4\.^*^.%'4.'j*.?4\.."x«?(;'4.*X9;;\^'jS;;^\.;,'x?^4' .^^

* v^^
f^ 4.
-^

"9r
<}&^
.-^
* -^s* *
if?A 4. X9/; 4. >§.^ 4.
m4 <|f 4-

X9r
f|>
4. X9>^
#•
f|f
.i. ^9A
* fit * f|> •*•

4. >s9>5 4. ^^?A 4. Jf.%5


f|f •*•
tit * t|t
.+. ^9/i 4
•*

x«M
t|t
4.
*•

^«^
t|t •*•
t|t
4. X«%5 4, X9'^
•*•
t|t
.+.
'^
rlf
^9-^ 4. -9*^ .t
t|>
^

*" -*- .A_ .» - *A» ^'Ak' **^' **^' "^ ^*6»' *'^* **^' ^ "^ *^'
**A»' ^VW' * ' •

^ .<^» ,<^. ,^» .^. ,^^ ."^i ..•'. ••^' '"^^ '•^- '-^^ .. .V" .. •*'' *^
Pc * ^'d ^ ^''6 i ^'-^ - 69>i .+. X9-^ ... >f;>J .L. ^?A ,. x«%; 4, ^;x 4. J^«%C 4. J*S.?>; ,. x?^ 4, x9a .+. ?$;/^ .-K ^?A ,v X9-^ .;. K9^
4"
•*•
<-|t
* tj^t * 'M^ * f%^ * t^"* «V> 'V^
.. »"¥*• "V'* 'V" • 'V* 'V' 'V> 'V> 'V*
P6 ^ d"g * 6"d #- s"g 4- o9^ *^ -9/4 4. ^;>i 4, >s^?a ,. X9x 4. ^?a 4, ^.%5 4. x9/i 4 ^9^ .^ x9<i .;=. ?f.%? 4.
x9/<^ .^u ?s9-^ 4. -9/ .i. ^

* tit •*• tit •*• tit * t|t * tit * tit •*• tl> •*• t|* •*• <!* •*• t|t * tit ^ t|> * <|> * t|* * <|> * t|>
V......V..... * ^1^ * t|^
v..„.'v.... V
*^""
9A .i. eV.V*
>".V> ^?A
,.41 >S^?A .1. «V.y»
«VV» J^.Vi .4.
..1. X9A I X9;i I XPA I J^>X I\>S.?/I'.^.5X I >&J^ 1 J*;/ T 'isr
I fiMrJ .-1. cSfl^ 4. tv% 4. pMq .v «>,v4 4. tv% 4-. r^/A 4. r
I3<*^?^
..h.

/0\ %^ T '^cii Y(n r %iV %^ %5V * ^


^ "*^

* iff * t|f * <§ * <|> * <|> * -^If i'^ *W-*-^


J?:
•*•
lif * * -^If^ <|> *^^ ^ ^^
tj ^ *^
* •*• >» 4=. ^•'g
h ^.''^ ^ ^?^ * ^.^ -^ ^9-*^ -i, i^%5 4. ^9^ 4. ^.^ 4u s^9A .+. Jf.%^ 4. >S?A ..^ Jf.% 4. X9A .+. x<%5 4, X9A .i. ?
/ii\ VtSi

* tit •*
tit * <lt * tit * tit * tit * tit * tIf * t^^
s9A .1. X9/i .1. ^?A .t X9-*i ^9>i .;. iS^PA ..fe

.1. ^«?^ .t. X9>i


vAV ^ t^r^'t^^ 'i^^ i^ 4^4 sjf;
'
Ycti
•*
%iV VcSi YrtV ^cii ^ r
^

>A' >>• >^« <

• • 'V- •• ''^> »V» 'V- .V« ''^' •• • ^ t|f ^4 * <|* '* tit *

• X» "A' *A' 'A' <'» ^•A' .


<$> +•

^.^ 4. i^?A

\«%
• A.' >JV 'A' *A' '>A' *A- ^A' *A' *A' 'A* *A* *A' «A'
^$*
*A'
* *m
SS54
3*
4- ^i^^ -t <i^> 4- <$> 4- «i> 4- <$> 4- 4^> 4- ^$> ''^
4^ 4^ <S> 4- <$> 4- <g> 4 4^
;y:
••

«A* «A> oX' *A' 'A- *A'' '^A' *A' '>A' "A' <A' "A' *A' "A' *A' "A' '^'
4- <|:> 4-
.^.
<5*
-A"
4- S*'
-A'
4- <S»
»A*
4 <S*
.v«
4- -frS* 4- -frS> 4-
-A* 'A-
<y>
-A*
4- <§
'A-
> 4y>> 4>
•A>
<K>
'A*
4- <«>
'A*
4- <«>
.A>
* -Ǥ
'A»
4- '«5> 4 4y>
»v» -A*
4- -«
*«v»
^.%5 4. AS.^ :. i^P^ K x9/. ;. >?.?^ 1 !S?A .1 ^.%i 4^. x«;^ 4. x«?^ ^ ;5;^ 4. x«%i .*.
xc?^
.J, )^PA ^ >$pA .^ ;<;;x ..^ ;*.^ . ;<i!s ^ ;«;

x>- 4- <:<>
• A-
4 • V i- 'M>- 4>
•A> <S*
'A«
4- AS> <Js- AS» 4^ •«>> * S* 4- (L?A
<S> + <g> 4 <£> 4^ <g> 4- <S> 4^ <S> 4- <S> 4-
40f *• i

f> 4>

X";
<A'
<g> 4-

i^PA
-A
<^^ 4 <$>
.. X94 ,.
<i^

ispA
<^ 4>
x«;>; ,s.
<«> 4-

?f;^
<$> 4-

x^.^
<§> *
x«u
<$>
.^ x<;x
^ <Sa + A$> + <«>
,. x9a >?.%; .*.
-f

^pa
A$A
.-. xwx
4- <S>
* x^
4- 4^>
?«<
»* J^ »*•• 4$» 4-

JM*
•«•

sf.vj
-<

.i. .;, j. fe. .t

i> 4 •««>
A
^A
r> <^> -^ M 4- 4^> 4- <J^^ * <^t ^ %t * t$t * -^it ^ t0t * ^f ^ t|f * "^t * f|f llf ^ lit *
-^ •<

» 4- '^$> 4 <0> 4- <f:> * 4$> 4 A*^ 4-


f|> -^ 4|> 4- 4|> * <* a|> ^ 4^* 4 <p^ 4- A$-> i> <|> 4- <0>-1:- <0> 4-
<|f *
-4 «<

'^PA'Ti^pA,\^>A'Z'k^^A'T'kOAT>s^PA 4. X9-=;'4. -^.'-^ 4.'-<=?r .* •^.'- 4. ^.^'.^.'^^-^^i -«5« ... ^9-^ .:.'>S?A'.J>^pAT'^/^Ti^M'

> 4 Ai^>
A 1^ 4- <>$> 4^
• Av A$>
.A»
4-
.
«^> * <«» 4 «§»
'V"',.. -V-
4- 4Sa
Av-- 'A'
A?:> 4-
A* ..
A$^
-A«
4- -i-^ 4-
-A^ ..
<$A
-A'
*
..
<-$> 4>
-A* .,
4^A
'A*
4-
_
<^
'A*
* AgA
.A«
4!^ 4 <

^
»4<«0f4-«0f44|>*<|fJ<0»*^^ ^4- ^ 4-
4|f -^
"
fr*A *
<^ t}t^:L'^^li^^^i <|fj^l|t*^^1$t=='^

:S?". ."A r;jT


^ i^PA X"^ ... J^?>; I ;i:2i; I ^;>i ^ >$?A .*, X9^ ..,.. ?$?A .i. XV>; ^ xwx ^ X9^ ... xox .i. }^pA ^.. >SPA .i. X9ri .*. >SiPA j, ?*?>

; x<:^ ;
-i>

>S%"I
A?^A 4-
";*??=;
4*A
I
-i- *^A
xw^I'xs;/^
fl^
..I
4|> 4-
<§f 4 <|>*<|f-*-^*<|f-*-4|f4-4|>4'^4-^-i:>-^
x«%i\fc*x«?4' :/x9«'^"x9/4\^'x9x'4.'x9<^'.k*x9/.\^'^^^^^
4- •::><^ ^ ^ .;
4-

X9/
<f

^» •.^.
> 4-

A^A
.A>
4- <?:> 4^
. «v-
.^??^
»A'
"<^A
'A
4'
w*
>A'
«A'
tit
A§» •*• <i>
'A' ., -A' 'A
55% I AS^ I X9-4 4, iSpA .i. X<.?« .i.
^ 4^A
>S^PA
4^

X«:i4
A$>
..
4-

X9/?
^^
^ X«?4 X"^ X'.^ IX9>;
<^^ "(•

X«?4
<& -^
Xi?;;
.,^.
*st
. »:iA
* f
.fe
..^,

„^*A' ... .i.


yciJ? : 5^«V
.c. .
• /oV "^ 9ft!f

<«>
M.,
-*-
4- ^" *
\At' <A>
«^>
7;(P;
*
..
'A'
<^S* 4-
.A>
^

_.
"A'
<g>
'A*
* <£>
'V»
'A*
*
*A'
-frS*
-A*
* <«>
-A"
*
*A'
,

4S>
'A*
^-
»A'
<&^
-A"
-^^
'A»
4y>
'A-
4'
'A*
-A*
'X» 'A'
<Sa 4 <«i;;i> * <£>
'A*.^. .^«
Ycti
-A'
? "#> r <
-A^

."W*- -V' /A» -A' .'A'. 'V* 'A** 'A* 'V* 'V* »V« 'V* 'V- '^« 'V'

> 4- a|a 4 a|> 4- ^> * <^|a •«• 4t^> •*• 4k> + <|f 4- <-|> 4^ 4«> 4- 4SA 4-
4s> 4^ -^> 4- <S> 4-
^^ 4- <;

*•
^ 4 <i
/ /

laic. Hrv. povj. HI. (5.J


POVJEST HrVATA
PoVJEST HrVATA

OD NAJSTARIJIH VREMENA DO SVRSETKA XIX. STOLJECA

NAPISAO JU

VJEKOSLAV KLAIC,
JAVNI REDOV. PROFESOR OBCe POVJESTNICE NA KR. SVEUCiLISTU FRANJE JOSIPA I.

SVEZAK TRECI : DIO PRVl.

CETVRTO DOBA: VLADANJE KRALJEVA IZ PORODlCE HABSBURGA (1527-1740).


PRVA KNJIQA: DOBA KRALJEVA FERDINANDA 1., MAKSIMILIJANA I RUDOLFA (1527.-I608;.

SA 160 ILUSTRACIJA.
\

TISAK 1 NAKLADA KNJ|2ARE I.. HaI^jJiANA (STJ. KUGLI). ZAGREB, ILICA 30.
603533
7. 3. 5-5-
SADRZAJ.

XI. HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. STO- tavom zupanijom (srpnja i kolovoza 1536.),
LJEClI I PRVOJ CETVRTI XVI. STO- zatim grad Klis (12. ozujka 1537.). Vojna
LJECA (1409.— 1526.) 3 Kocijianova na Turke poraz krScana kod i

Teritorijalne promjene 3 Gorjana (9. listopada 1537.) 105


NaCin vladanja. Ban i banovci. Sabori. ... 7 Ban Tomo Nadazdi i Petar Keglevic (1538.
Upravne oblasti i oblastnici. . 14 do 1542.); Velikom Varadinu (24. ve-
niir u
2iteljipo narodnosti i po stalezima 16 Ijace 1538.);smrt Ivana Kocijana (27. listo-
Sudjenie pravo i 22 pada 1539.); smrt Ivana Zapolje {22. srpnja
Vojska mornarica
i 29 1540.); Cetvrta provala sultana Sulejmana u
Dace i porezi 33 Ugarsku (1541.) i posljedice njezine; junai-
Vjera i crkva 35 tvo Nikole Zrinskoga u boju pred Pe§tom
Knjizevnost latinska i slavensko-hrvatska. . . 40 (1. listopada 1542.) 128
Umjetnosti 44 Banovanje kneza Nikole Zrinskoga (1543. do
Materijalna kultura 48 1556.); peta provala Sulejmanova u Ugar-
XII. FERDINAND I. HABSBURGOVAC (1527. sku; pad Valpova. Orahovice. Caklovca,
DO 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540). 53 Bijele Stijene. Voc^ina, StupCanice i Brezo-
Izbor kraija Ferdinanda I. (1. sijeCnja 1527.) vice (1543.); nastavak turskih osvajanja u
i kraija Ivana Zapolje (6. sije(3nja 1527.); Ugarskoj i Slavoniji; pad Kraljeve Velike
borbe izmedju protukraljeva do krunisanja (1544.) i utvrdjivanje Siska; poraz Bilden-
kraija Ferdinanda u Stolnom Biojjradu steina i Zrinskoga kod KonjScine (4. svib-
(3. studenojja 1527.) 55 nja 1545.) pad grada Moslavine; petogo-
i

Turci osvojiSe Jajce 5itavom banovinom


s di^nje primirje s Turcima (19. lipnja 1547.).
(1527.— 1528.). Obnovljena borba izmedjiu Erdeljski poslovi od godine 1548. do smrti
Ferdinanda I. i Ivana Zapolje; provale sul- Jurja Uti§eni(Ja (17. prosinca 1551.); obnova
tana Sulejmana u Ujrarsku i podsada BeCa rata s Turcima pad Virovitice (15.52.) i

(27. rujna do 14. listopada 1529.); ratovanje (1552.), Cazme Dubrave; mejdan Nikole
i

u Slavoniji do primirja od 8. listopada 1530. Zrinskora kod Qjurgjevca (24. kolovoza


Srednja stranka u URarskoj i Hrvatskoj 1554.). Prva podsada Sigeta (11. lipnja do
(1531.— 1532.) 82 31. srpnia 1556.) bojcvi Nikole Zrinskoga i

Bezvladje u Hrvatskoj Slavoniji (1532. do i kod Rinje (22. 23. srpnja 1556.); pad Ko-
i

15.^.). Treda provala sultana Sulejmana u stainice (17. srpnja god. 1556.). Nikola Zrln-
U^arsku i podsada jrrada Kiseka (9.—30. ski rijeSen banije (25. prosinca 1556.). a
^K kolovoza 1532.). Turci osvojiSe Po2egu s Ci- Ivan Ungnad vrhovne kapitanije .... 156
Posljednje gocihe Ferdinandova vladanja povjerava Ugarsku i Hrvatsku bratu Karlu
(1557.— 1564.). Ban Petar Erdedi vrhovni i (6. veljace 1575.); sin njegov Rudolf okru-
kapitan Ivan Lenkovic. Pobjeda Ivana Len- njen ceskim kraljem (22. rujna 1575.) i nje-
kovica kod Svete Jelene (19. lipnja 1557.); mackim studenoga 1575.); Maksimilijan
(1.

provale bosanskoga pase Malkocbega u Hr- zaludo se trudi, da stece poljsko.prijestolje.


vatsku (1558.— 1561.) pad Otoka, Buse- i Ponovna turska cetovanja u Hrvatsk:)j god.
vica, Ljesnice (1558.) Novigrada (6. lipnja
i 1575.; smrt Herbarta Auersperga
poraz i

1560.); poraz Malkocbega na Kupi blizu kod Budackoga (22. rujna 1575.); pad Bu-
Hrastovice (8. listopada 1561.). Ban Petar zima (lipnja 1576.) Cazina (16. srpnja i

Erdedi provalio u tursku Slavoniju gotovo 1576.). Smrt cara kralja Maksimilijana (12. i

do Pozege, a sigetski kapitan Nikola Zrinski listopada 1576.) 301


razbio pozezkoga sandzaka Arslanbega kod
XIV. RUDOLF (1576.— 1608.) (II.), 319
Moslavine na Dravi (26. ozujka 1562.); mir
Borbe s Turcima god. 1576.— 1578., pad Pod-
s Turcima na osam godina (1. lipnja 1562.).
zvizda (29. rujna 1577.), Qornje Doljne i

Maksimilijan okrunjen za kralja ugarsko-


Kladuse, Bojne i Sracica, Ostrozca (13. stu-
hrvatskoga (8. rujna 1563.); zakljucak cr-
denoga 1577.), Zrinja (20. prosinca 1577.) i

kvenoga sabora u Tridentu (6. prosinca


Qvozdanskoga (13. sijecnja 1578.); ban Kr-
1563.); Juraj Draskovic postao zagrebackim
sto Ungnad (1578.— 1883.), krall Rudolf po-
biskupom (19. studenoga 1563.). Smrt kraljia
vjerava hrvatsku i slavonsku krajinu stricu
Ferdinanda (25. srpnja 1564.); razdioba nje-
Karlu (25. veljace 1578.), koji osniva Karlo-
gove drzavine medju sinove; osvrt na nje-
vac (13. srpnja 1579.); ratovanje s Turcima
govo vladanje u Ugarskoj Hrvatskoj i . . 211
do
god. 1578. 1582., Uskoci sa ziteljima
XIII. MAKSIMILIJAN (II.) (1564.— 1576.) . . 247 Spljeta i Poljica nastoje predobiti Klis i

Kralj Maksimilijan nadvojvoda Karlo; nove


i
Solin (2. sijecnja 1583.) 321
borbe s Erdeljem Turcima; pad grada
i
Ugarski sabor u Pozunu (1. ozujka 1583 ); ban
Krupe (23. lipnja 1565.) pobjeda bana Petra
Erdeda kod Obreske (10. rujna 1565.). Sesta
i
Tomo Erdedi (1584. 1595.) njegova po- — i

bjeda nad Turcima kod Slunja (26. listopada


vojna Sulejmana II. na Ugarsku pad Si- i
1584.); dalje borbe s Turcima do pada Bi-
geta (7. rujna 1566.). Smrt bana Petra Er-
haca (19. lipnja 1592.) u turske ruke razo- i

deda (26. travnja 1567.); hrvatskim banima


renfiC Baga (Karlobaga) po mletackoj mor-
postadose biskup Juraj Draskovic knez i
narici (u srpnju 1592.); slavna pobjeda krs-
Franjio Frankopan Slunjski; hrvatski sabor
canska kod Siska (22. lipnja 1593.) poslje- i

u Zagrebu (21. rujna 1567.). Mir sa sulta-


dice njezine 350
nom Selimom II. na osam godina (17. ve-
Veliki cetrnaestgodisnji rat s Turcima (1593.
Ijace 1568.) 249
do 1606.) banovanje Ivana Draskovica
i

Banovanje Jurja DraSkovica Franje Franka- i


(1596.— 1607.); borbe za Petrinju (1593. do

pana Slunjskoga (1567. 1572.). Zavjerapro-
24. rujna 1595.), proglas kralja Rudolfa na
tiv kralja Maksimilijana (1568. — 1569.) i
Bosance 14. travnja 1595., borbe za Klis (6.
smrt Ivana Sigismunda (14. ozujka 1571.);
travnja do 31. svibnja 1596.); seoba Vlaha
izbor Stjepana Batora za erdeljskoga voj-
vodu (25. svibnja 1571.). Mletacko-turski
u Hrvatsku Slavoniju (1596. i1600.), pod- —
sada pad Kanize (8. rujna do 20. listopada
i

rat radi Cipra (1570.-1573.); krscanska


1600.), Uskoci u Senju smrt Josipa Rabate i

pobjeda kod Lepanta (7. listopada 1571.).


(t 31. prosinca 1601.); ustanak Stjepana
Krunisanje nadvojvode Rudolfa za kralja
Bockaja (rujna 1604.), Be5ki mir (23. lipnja
ugarskoga hrvatskoga (25. rujna 1572.).
i 268 1606.) mir u 2itva Toroku (11. studenoga
i

Seljacki pokreti u Slavoniji (1565. — 1572.); 1606.) 393


velika seljacka buna u Slavoniji i susjednim Posljednje godine Rudolfovakraljevanja (1607.
slovenskim zemljama (29. sijecnja do 9. ve-
do 1608.), ugovor u Libnu (25. lipnja 1608.) 457
Ija5e 1573.); smrt Matije Qubca parnica i

protiv ostalih seljackih vodja (1573.-1574.) 282


PRILOZ I.

Borbe s Turcima god. 1573. i 1574.; Juraj I. Prilog. Izvori i pomagala za povjest Hr-
Draskovic dobiva za druga Qa§para Ala- vata u cetvrto doba I

pica (19. prosinca 1574.). Kralj Maksimilijan II. Prilog. Transkripcija izprava IX
SLIKE 1 IZPRAVE
Qrbovi kraljevina Dalniacije. Hrvatske i Sla- Stranica hrvatskoga (glagolskoga) misaia od
vonije 3 godf 1483 43
Maruli(Seva kuda u Spljetu 7 ProCelje carinare (dogana, sponza) u Dubrov-
Naslovni list prvoga izdanja Maruliceve »Ju- niku 45
dite« od {jod. 1521 9
Knezevska pala^a u Dubrovniku 46
Naslovni list drugoga izdanja Maruliceve »Ju-
dite« od god. 1522 11
Orb nadbiskupa i kardinala Tome Baka^a od
Erdeda 47
Orb kraljevine Slavonije 15
Nadgrobna ploCa Marka Marulica Stecak na grobu Ivana (IvaniSa) Pavlovi<Ja 48
19
Podor grada Cetina u Hrvatskoj 55
Stolna crkva sv. Jakova u Sibeniku .... 21
Izvorna izprava o izboru kralja Ferdinanda I.
Srebrna posuda biskupa Andrije de Scolaris
iz XV. stolje(5a
u Cetinu 1. sije^nja 1527 56
23

Biskupski §tap (pastorale) od godine 1460. u Ferdinand (I.) kao austrijski nadvojvoda . . 60
Kraljica Ana, zena Ferdinanda 1 61
riznici stolne crkve u Zadru 26
PeCat Nikole Juri§i(ia 63
2ak (balSak) sredovie^noga maCa bosan- Kralj Ivan Zapoija 69
skoga 29 RuSevina grada Cetina 71

Sajka ili nasada 33 Pismo kralja Ferdinanda I. od 21. svibnja


Stranica iz misaia, koii se iuwa. u prvostolnoj 1527., poslano Ivanii Ka$telanovi«^u ... 75
crkvi sv. Stjepana u Zagrebu 37
Stari grad u Vara2dinu 79
Stranica hrvatskoga (glagolskoga) brevijara Veliki dvogubi peCat kralja Ferdinanda I. . 83
od god. 1493 41 PeCat kralja Ivana Zapolje 87

Pismo zagrebaCkoga biskupa Simuna od Er- Qrobnica kraljice Izabele 227
deda od 10. sijeCnja 1529., pisano Ivanu Ka- Antun Vrancic 229
Stelanovicu 89 Kralj Ferdinand 1 233

prigodom pro- Noviji banski pecat Petra Erdeda 235


Spomenlca kralja Ferdinanda
Nikola Olah 239
vale sultana Sulejmana do Be£a god. 1529. 91
Tri podpisa Jurjia DraSkovica 243
Pismo kralja Ivana Zapolje izdano u Budimu
Varo§ Krupa s podorom staroga grada . . . 249
1. rujna 1530. . 95
Sultan Sulejman II 251
Naslovni list stampanoga govora, §to ga je
Qrad Krupa u prvoj polovici XVI. stoljeca . 253
knez Vuk Frankapan 24. kolovoza 1530. Mehmed Sokolovic 255
drzao na iijemackom drzavnom saboru u Oporuka kneza Nikole Zrinskoga 257
Augsburgu 99
Siget u drugoj polovici XVI stoljeca .... 259
.ledna stampanoga
stranica govora kneza Knez Nikola Zrinski 261
Vuka Frankapana 101 Sultan Selim II 263
Nikola Jurisic i Josip Lamberg 103 Lik Ivana Lenkovica 265
JanjiCar .
*. 107 Kaciga Mehmeda Sokolovica 267
Podpis Ivana Banida 109 Biskup i ban Juraj Draskovic 269
Pecat Jurja Utisenica . 113 Knez i ban Franjo Frankapan Slunjski ... 271
Qrad Spljet, Solin i Klis god. 1571 117 Zajednicki banski pe5at Jurja DraSkovica i

Podpis Ivana Kocijana 121 Franje Frankapana Slunjskoga 273


Qrad varos Klis god. 1571
i 123
Lazar Schwendi 275
Spljet s blizom okolicom god. 1571 127
PeCat biskupa Jurja DraSkovica 277
Podpis Tome Nadazda 131
Odlomak iz kronike Antuna Vran5i6a . . . 279
Izprava velikovaradinskom miru
o (1538.)
Hrvatsko pismo kneza i bana Franje Fran-
s podpisom kralja Ivana Zapolje 133
kapana Slunjskoga 281
Qrobni spomenik Ivana Kocijana 137
Kralj i car Maksimilijan (II.) 283
Podpis kraljice Izabele 139
Franjo Tahi 285
Cirilski podpis Nikole JuriSida 141
Najstarijii grb grofova Dra§kovi6a 287
Ivan Sigismund 143
Pismo kralja Maksimilijana 293
Podpis Jeronima Laskoga 147
PozoriSte seljacke bune god. 1573 295
Podpis Jurfa Utisenica 149
Nadvojvoda Karlo 297
Barunski grb Nikole JuriSica 151
Stubi5ko polje 299
Sajkas ill nasadista 153
Trako§dan prije obnove 301
Kraljica Izabela 155
Herbart barun Auersperg 303
Srebreni gro§ kneza Nikole Zrinskoga Stari- Podpis Herbarta Auersperga 305
jega 157
Adresa na pismu, §to ga je kralj Maksimilijan
Sultan Sulejman II 159
5. sijeSnja 1575. upravio na bana Jurja
Nikola Zrinski Sigetski 163 Draskovica 307
Banski pecat kneza Nikole Zrinskoga . . . 165
Pecat kralja Maksimilijana 307
Qrad knezova Zrinskih u Cakovcu 167
Sultan Murat III 309
Cirilski podpisPetra Keglevica 169
Pismo nadvojvode Karla 313
Kraljica Ana, zena kralja Ferdinanda I. 173 313
. . .
PeCat nadvojvode Karla
Podpis kneza bana Nikole Zrinskoga
i . . . 177
Sultan Murat III 317
Juraj Utisenic (Martinusius) 179 321
Bitka kod Siska 22. lipnja 1593
Qrad Nehaj kod Senja 181
Kralj i car Rudolf 325
Podpis Jurja Utisenica 183
Nadvojvoda Ernest 329
Kralj car Ferdinand 1
i 187 331
Ivan Ferenberger
Ivan Ungnad 191
Podpis nadvojvode Ernesta 335
Qrb Ivana Sigismunda, vojvode erdeljskoga 195
Padr>is nadvojvode Karla 3.19
Knez Nikola Zrinski Sigetski . 197
Banski pecat Krste Ungna'a 341
Dva mala pecata kneza Nikole Zrinskoga . . 199
Podpis bana Krste Ungnada 347
Hrvatsko pismo kneza Nikole Zrinskoga . . 203
PeCat nadvojvode Ernesta 349
Pismo Jurja Draskovica sigetskomu kapitanu Podpis kralja Rudolfa 351
Marku Horvatu (Stan5i6u) od 14. kolovoza Nadvojvoda Karlo 357
1556 207 Banski peCat Tome Erdeda 359
Zrinski grad u Kostajnici na Uni 209 Nadvojvoda Maksimilijan 363
Ban Petar Erdedi 213 Vid Halek 365
Stariji banski pecat Petra Erdeda 217 Podpisi eianova ugarskoga drXavnoga vijeda
Mali pe5at bana Petra Erdeda 219 na izpravi, izdanoj u Po2unu 16. prosinca
Podpis bana Petra Erdeda 223 1591 371
PozoriSte bojeva kod Siska, Bresta, Petrinje i Podpis nadvojvode Maksimilijana 4^
Hrastovice 373 Kralj car Rudolf
i 425
Andrija Auersperg 379 Senj Nehajgrad u XVI. stolje(iu
i 431
Veliki vezir Sinan pa§a 381 Usko^ka gostba 435
Karlo markgrof Burgavski 385 Smrt Josipa Rabate 439
BojiStekod Siska 22. lipnja 1593 389 Mihajlo Veliki, vlaSki vojvoda 443
Ruprecht Eggenberg 393 Qrobni spomenik grofa bana Tome Erdeda
i 447
Podpis bana Tome Erdeda 397 Stjepan BoCkaj god. 1605 449
Veliki peCat kraija Rudolfa 399 Kruna Stjepana Bo5kaja, darovana njemu
Sigismund Batori 401 god. 1605. po sultanu Ahmetu 1 453
Podpis nadvojvode Matije 403
Posljednja stranica izvornoga ugovora o beC-
Sultan Muhamed III 405
Podpis bana Ivana Dra§kovi<ia 409
kom miru zajedno s peCatima i podpisima
Banski peCat Ivana DraSkovica 411
povjerenika, koji su mir ugovarali ... 455
Qrobna plo5a Ivana Albertija 415 Punomod sultana Ahmeta I. od 5. kolovoza
Pe(^at nadvojvode Matije 417 1606.,kojom ovla^tuje Stjepana Boikaja, da
Podsada Petrinje i obrana njezina 20. rujna sklapa mir s carem kraljem Rudolfom
i . 457
1596 419 Kralj car Rudolf
i 459
Juraj Lenkovid 421 Kralj Matija II 461
CETVRTO DOBA
VLADANJE KRALJEVA IZ PORODICE HABSBURGA,
(1527.— 1740.)

PRVA KNJIGA:
DOBA KRALJEVA FERDINANDA 1., M AKSI MILIJ AN A
I RUDOLFA.
(1527.— 1608.)
XI.

HRVATSKO KRAUEVSTVO
U XV. STOLJECU I PRVOJ CETVRTI XVI. STOLJECa.

(1409.— 1526.)

Teritorijalne promjene. — Nacin vladanja. Bani i bannvci. Sabori. — Upravne oblasti i oblast-
nici. — Ziteiji po narodnosti i po stalezima. — Sudjenje i pravo. — Vojska i mornarica. — Dace
I porezi. — Vjera i crkva. — Knjizevnost latinska i slavensko-hrvatska. — Unijetnosti. — Materi-
jalna kultura.

Klaid, Hrv povj. III. (5.)


Grbovi kraljevina Dalmacije, Hrvatske I Slavonije.

HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV- STOLJECU I

PRVOJ CETVRTI XVl. STOLJECA-


(1409.— 1526.).

eritoriialne promjene. Neprestane borbe, koje su iza smrti Ljude-


vita I. Velikoga (t 1382.) bjesnile u svim oblastima hrvatskoRa
kraljevstva, bi§e zavr§ene tako, da je kralj Ladislav Napuljski
9. srpnja 1409. Mi e t c i m a za 100.000 dukata prodao ne samo
svu svoju tada§nju drzavinu u D a m a c j i. nego sva svoja
1 i i

prava na tu kraljevinu. Time postadose nakon pol stoije^a Mletci


opet gospodari na izto^noi obali Jadranskoga mora.
Wc6 u koiovozu 1409. preuzeii su Mietci ono, §to ie krali Ladislav
dotle dr^ao u Dalmaciji i Hrvatskoj, poimence grad Z a d a r s tvrdjom
i kotarom, otok Pag, kao i hrvatske gradove Novigrad Vranu. i

Malo zatim, u ruinu iste godine, pokorili su se njima otok Rab i grad
N i n, a iza ovih do konca godine otoci Cres i Osor (LoSinj).

o ugovor s kraljem Ladislavom nijesu Mletci odsad


Opirucii se
propuStali ni jedne prilike, da obladaju preostalom Dalmacijom Hrvat- i

skom. Za prvoga rata s kraljem Sigismundom kupili su od bosanskoga


velikoga vojvode Sandaija Hranica znamenitc hrvatske gradove Ostro-
vicu Skradin (13. travnja 1411.), koje su im medjutim Hrvati poslije
i

\ oteli; no zato im je poSlo za rukom, te su nakon dvogodi§nje podsade


prinudili grad Sibenik, da im se preda (30. listopada 1412.). Kad je nakon pet godina
planuo drugi rat s kraljem Sigismundom, pokorili su se MIetcima u travnju 1420. otoci
4 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. STOLJECU I PRVOJ CETVRTI XVI. STOLJECA.

Brae, Hvar i Korcula sa susjednim manjim otocima; dne 21. lipnja iste godine osvo-
jili su oni T r o g i r, a 28. lipnja 1420. predao se je njima grad Sp 1 j e t.

No ni s time nijesu Mletci bili zadovoljni. U sijecnju 1444. predobise plemicku ob-

cinu Po 1 j i c a i grad O m is na uscu Cetine, koje je od god. 1440. drzao velilci vojvoda
Stjepan Vul^cic; iza nekoliko godina (1452.) napokon otese recenomu hercegu jos i Kra-
j i n u (Neretvu, danas Makarsko Primorje), te se tako prikucise kotaru grada Dubrovnika.
Hrvatsko kraljevstvo izgubiio je ovako citavo primorje (dalmatinsko hrvatsko) otocje i i

od Dubrovnika do podnozja Velebita usca rijeke Zrmanje. Pace i sjeverni otoci u Kvar-
i

neru bili su u mletackoj vlasti, izuzevsi jedini Krk, koji su zajedno sa knezijom Vinodolom
i gradom Senjem drzali hrvatski knezovi Frankapani, dok je preteziti dio Podgorja s gra-
dovima Bagom i Obrovcem ostao krbavskim knezovima Kurjakovicima, Ali i tu su Mletci
neprestano snovali, da se ugnjezde u torn ostatku hrvatskoga primorja. Nastojanje nji-

hovo, da ugrabe Senj, osujetio je kralj Matijas Korvin; ali zato im je poslo za rukom,
te su 22. veljace 1480. prevarom zauzeli o t o k Krk. Hrvatskomu kraljevstvu ostalo je

doduse krsno primorje od Obrovca do Senja i dalje pitomi Vinodol do Trsata; ali kako
su Mletci driali sve otoke pred tim primorjem, bilo je receno kraljevstvo posve potisnuto
od mora. Mletci su se napokon pomamili za R e k o m iztocnom Istrom, koje su tada i i j i

bile u vlasti austrijskih Habsburgovaca; ali premda su Rijeku dva puta (1508. i 1509.)

osvojili, a drugi put i spalili, ipak je nijesu mogli stalno zadrzati.

Qod. 1510. — 1512., za kralja Vladislava II. Jagelovica, mnogo se je snovalo, kako
da se mletackoj obcini otme ugrabljena Dalmacija; ali do rata ipak nije doslo. I tako je

Mletcima ostalo i dalje sve, sto bijahu kroz godine 1409. 1480. od hrvatskoga — kraljev-
stva odkinuli. U toj svojoj pokrajini Dalmaciji uredise oni vladanje na svoj nacin; namje-
stise u pojedine gradove svoje knezove (comites) i imenovase za citavu oblast zaseb-
noga providura (proveditor). Jake posade u gradovima imale su braniti posjed Dal-
macije, a brojno brodovlje imalo je osigurati njihovu neogranicenu prevlast na Jadran-
skom moru, koje se je pocelo nazivati »mletackim zatonom« (culphus Veneticus). $to su
god Mletci poslije oteli hrvatskomu kraljevstvu, sve su pridavali svojoj pokrajini Dalma-
ciji, Medjutim su i oni izgubiU Krajinu na jugu Cetine prema Neretvi, koju su im Turci
godine 1499. ugrabili, te tako odvojili mletacku drzavinu u Dalmaciji od kotara obcine i

grada Dubrovnika.
Dok su Mietcani odkidali mjesta i kotare u primorju, nastojali su u prvoj polovici
XV. stoljeca bosanski kralji i vojvode, da obladaju budi citavom zagorskom Hrvat-
skom, budi znatnijim mjestima u njoj. Gradovi Knin i Ostrovica, zatim Sinj i KHs, na-
pokon Omis, Poljica i Krajina bijahu vazda izlozeni njihovim napadajima. Stoga su bani
Talovci (1438. — 1453.) i onda ban Pavao Spirancic (1459. — 1463.) imali pune ruke posla,
da obrane svoju banovinu na medjama bosanskoga kraljevstva.

Padom recenoga kraljevstva (1463.) cinilo se, da ce se hrvatsko kraljevstvo na


iztoku prosiriti. To se doduse nije zgodilo; ali je kralj Matijas Korvin od onih oblasti
bosanskih, koje je u zimi 1463. i 1464. oteo Turcima, stvorio dvije banovine, naime J a-

j a c k u (Bosansku) i Srebrenicku, kojima je poslije pridodao jos i Sabacku


(1476.), tako da je jugu opasan zasebnim
veci dio hrvatskoga kraljevstva bio na iztoku i

banovinama. Jajacka Bosanska banovina obuhvatala je poglavito podrucje rijeke Vr-


ili

basa, Srebrenicka nekadanju bosansku oblast Usoru, a ^abacka bivsu banovinu Macvu.
Do Sabacke prostirala se je banovina Beogradska, a ovoj na iztoku banovina S e-
verinska. Tima banovinama, koje su bile na vojnicku uredjene, mislio je kralj Matijas
odoljeti najezdi turskoj, te obraniti juzne medje svoje drzave.

Medjutim Jajacka banovina nije bila od velike koristi za obranu hrvatskoga kra-
ljevstva, premda je vise puta jedan ban upravljao i hrvatskim zemljama recenom ba- i

novinom. Turci su naime jos od pada bosanskoga kraljevstva zadrzali podrucje rijeke
TERITORIJALNE PROMJENE. 5

Sane gradovima KlJu»Sem


sa tvrdim Kamengrad(Jm, pak su odatle, kao sa Hli- i
i

vanjskoga Duvanjskoga poija mogli svaki c5as s vecim ili manjim Cetama provaljivati u
i

hrvatsko kraljevstvo, ostavljajuci na stranu utvrdjene gradove JajaCke banovine. Samo


tako mogu se razumjeti nebrojene navale turske na hrvatske zemlje po^ev od 1468. do
sedmogodi^njega primirja. utanacena 20. kolovoza 1503. Za to citavo vrijeme ipak nijesu
Turci osvojili nijednoga hrvatskoga grada ni oblasti, vec su njihove provale bile ograni-

dene naprosto na pustosenje otvorenoga poija i hvatanje roblja.

Padom Srebrenicke banovine (1512.) stala je prijetiti gotova propast hrvatskomu


kraljevstvu. Vec u sijecnju 1513. udarahu Turci na Sinj u zupi Cetini; taj se je grad tada
doduSe spasao, ali zato osvojise oni blize manje gradove. kao CaCv i n u u PosuSju, N u-
tjak na Cetini, i Vir kod Imotskoga. Slijedece godine 1514. uzese Turci gradove Ka-
rin i Korlat izmedju mletackoga Zadra i hrvatske Ostrovice. Ali jo§ veca nevolja
stigla je hrvatsko kraljevstvo nakon pada gradova Sabca i Beograda (1521.). Dne
28. svibnja 1522. osvojih su Turci siavni grad K n i n, nekadanju stolicu hrvatskih kraljeva
I poslije banova; malo dana zatim udjose i u Sk r a d i n, te se tako primako§e nioru. Na
koncu godine 1523. predobise izdajom znamenitu Ostrovicu, nekadanju djedovinu knezova
Bribirskih od plemena Subic. Cini se, da su god. 1524. osvojili napokon tvrdi grad Sinj, i

valjda u isto vrijeme, kad su obladaH i Severinskom banovinom na iztoku Ugarske.


U oci boja na Muhackom polju (1526.) bila je vec citava Hrvatska na jugu Velebita
u mletackim i turskini rukama; u vlasti hrvatskoga kralja ostala su samo jos dva grada:
gotovo nedobitni K li s bUzu mletackoga Spljeta, onda Obrovac na juznom podnozju i

Velebita uz rijeku Zrmanju. Na sjeveru Velebita drzaii su Turci grad U n a c na istoime-


noj rijeci, a jamacno Rmanj na sutoku Une Unca, odakle su se zalijetali u Krbavu,
i i

Liku Qacku. Qradovi uz Unu (od Ripca


i
BihaCa do Dubice) ostali su doduse u vlasti i

hrvatskoga kralja bana; no zato je Blagaj na Sani, djedovina knezova Blagaja, jos
i

oko god. pao u turske ruke. Tim bi nacinom Bosanska ili Jajacka banovina go-
1512.
tovo posve odijeljena od hrvatskoga kraljevstva; tek na sjeveru hvatala se je na Savi
kraljevine Slavonije, iz koje se je kod Q r a d § k e (»brod kod Qradisca«, »in vado Qra- i

dysche«, »in Qradischi brod«, »na brodu savskom na Qradiscih«) prelazilo na jug u do-
Vrbasa. Iztocni dio Slavonije, narocito velik dio Srijemske zupanije
linu (s gradovima
Mitrovica, Kupinik, Baric, Berkasovo, Karlovci, Slankamen Zemun) bio i je jo§ od go-
dine 1521. u turskoj vlasti; u oci boja kod Muhaca osvojili su Turci tvrdi Pe tro va-
ra d i n (28. srpnja 1526.), zatim I Vo k, slabo utvrdjeni O s i j e k (14. kolovoza), a uz ove i

druge gradove i ka§tele u Vukovskoj zupaniji (kao stolicu bosanskoga biskupa D j a-


k o V o). Tako je i u iztocnoj Slavoniji doprla turska vlast do Valpova, Qorjana gradova i

u Pozezkoj zupaniji.

Dok je hrvatsko kraljevstvo u XV. stoljecu i u prvoj Cetvrti XVI. sve vi§e gubilo
i opadalo, obcina je grada Dubrovnika, priznavajuci vrhovnu vlast ugarsko-hrvat-
skih kraljeva, a poslije turskih sultana,razmakia svoju drzavinu du2 primorja na sjever
gotovo do Neretve, a na jug do Boke Kotorske. Kako je Ston Stonski Rat (PeljeSac) i

drzala jos od god. 1333., dobila je 1399. od bosanskoga kralja Stjepana Ostoje primorje
od Zatona do Stona (Terrenove). a god. 1419. 1427. od vojvoda Sandaija Hranica Rado- i
i

sava Pavlovi(5a 2upu Konavie sa starim gradom Cavtatom. Napokon je 1451. primila Vr-
sinje (Mrcine) iznad Konavala, tim je zaokru^ila svoj kotar onako, kako ga je odriala
i

do svoje propasti (1808.).

Hrvatski narod, gledc^i kako mu Mletci i Turci neprestano grabe djedovinu njc-
govu. bolno je osjecao veliku ncvolju svoju. Vec 1494. — iza boja na Krbavskom polju —
zovu se hrvatska gospoda na saboru u Bihacu »prclati et magnates potioresque nobiles
ct proceres universi, totum infelix Croatie representantcs.* To »nc- regnum
sreiino kraljevstvo* stalo se smatrati tek »ostatcinia« nekadanje dr^ave. pa tako je
6 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. STOLJECU I PRVOJ CETVRTI XVI. STOLJECA.

i taj naziv usao u diplomatick^ spise. Dne 15. prosinca 1525. pisao je kralj Ljudevit II.

banu Franji Bacanu : »Knezovi iostatciplemica kraljevine nase Hrvat-


s k e (comites et reliquiae nobilium Regni nostri Croatiae) posiali su ovih dana k nama
svoje oratore, od kojih smo doznali, da se kane s Turcima nagoditi, ako mi njima ne po-
mognemo u skrajnjoj nevoiji njihovoj (extremis et afflictis eorum rebus).

Ali knezovi i plemici nijesu samo jadikovali, nego su takodjer odlucno branili

»ostatke ili relikvij' < svoga kraljevstva. Narocito su se u tom pogledu izticali oni, kojih

su posjedovanja medjasila s turskim zemljama. Tako je za te njihove gradove i posjede


uz tursku medju postalo ime krajina ili granica (latinski c o n f i n i a, njemacki »die
Qrenitzen« = Qrenzen). Za obranu krajine ili granice brinuli su se ne samo neposredni
gospodari onih predjela, nego i hrvatski bani, pace i ugarsko-hrvatski kraljevi, kao i ugar-
ski sabori, Napokon od god. 1522. stao sc jc za obranu hrvatske krajine zanimati i habs-
burzki nadvojvoda Ferdinand, jer je tim nacinom mislio osigurati svoje nasljedne zemlje
(Kranjsku, Korusku i Stajersku) od provala turskih. Vec u lipnju 1522. imenovao je on
grofa Nikolu Salma vrhovnim kapitanom (generalis capitaneus) svojih ceta, te je taj ka-
pitan imao pomagati hrvatskoga bana kod obrane gradova i kotara na krajini hrvatskoj,
narocito uz rijeku Unu.*)

Sve to veci gubitci hrvatskoga kraljevstva na jugu Velebita dali su povoda, da se


je firvatsko ime stalo siriti na sjeveru Qvozda prema Kupi, Savi i doljnoj Uni. Dok su se
XIV. stoljecu pribrajale Hrvatskoj na sjeveroiztoku Qvozda tek Modruse, Plasi i Drez-
nik (sa Slunjem), u drugoj su polovici XV. stoljeca i na pocetku XVI. stall nazivati Hr-
vatskom onaj dio Zagrebacke zupanije, koji se prostire na jugu Kupe
i Save, koji su i i

nekad obuhvatale zupe Qoricka Qorska. Ovamo se je izpred turske najezde sklanjalo
i

sila hrvatskoga plemstva puka iz juznih krajeva, da se je citav kraj od Qvozda do Kupe
i

i Save (izmedju Siska Dubice) na sjeveru, a Une na iztoku sve vise smatrao hrvatskom
i

zemljom u uzem smislu. Qradovi Bihac, Krupa, Kostajnica, Zrinj, Toplica ili Topusko,
Stenicnjak Dubovac, koji su prije bill u Slavoniji, jesu na koncu XV. stoljeca vec u
i

Hrvatskoj. Prema jednomu spomeniku od god. 1469. dijelila se je kraljevina Hrvatska u ono
doba na gornju doljnu (Croatiam inferiorem sue maiestatis, et Croatiam
i

superiorem serenissimi imoeratoris). Qornja Hrvatska zapremala je zupe oblasti od i

Radobilja na Cetini do Otocca i Vrhovina pod Qvozdom; doljna Hrvatska dopirala je od


Brinja, Modrusa i Dreznika do Kupe i Une.
Kraljevina Slavonija ostala po tom ogranicena na zemlju izmedju Drave
je Sav^ i

(doticno Kupe), te je obuhvatala poglavito cetiri zupanije: Zagrebacku, Varazdinsku, Kri-


zeva^ku i Viroviticku. U XV. stoljecu protegla se je osobito Krizevacka zupanija, koja je

* U zborniku »Corpus iuris Hungarici« spominju se vec od god. 1490. neprestano »loca et
castra f i n i t i m a«, »castra et fortalitia in confinibus regni« (Corp. iuris Hung., mil. izdanje,
I., str. 476, Qod. 1518. stvorio je ugarski sabor ovaj zakljucak: »Bani castrorum f n i-
582, 618). i

t i morum eisdem castris finitimis maneant. (Corp. iur. Hung. I. art. 21. str. 762). Dne
semper in
5. studenoga 1517. pise kralj Ljudevit II. Bodrozkoj zupaniji, kako su »confiniorum pericula
augmentata«, kako im treba pomoci, »nam sine vestro subsidio confinia ipsa, que sunt
i

clipei vestri, non possunt nee defendi nee conservari« (Rad jugosl. akad. III. p. 61 62). Hr- —
vatski ban Ivan Karlovic zahvaljuje se 15. ozujka 1522. iz svoga grada Udvine austrijskomu nad-
vojvodi Ferdinandu, §to je dao 300 dukata »pro tenendis exploratoribus«, nadalje sto se je po-
kazao zabrinut »erga nos et confinia nostra*. Napokon javlja ban, kako bosanski pasa »ad nos
et confinia nostra intendit venire«, da osvoji Krupu ili Bihac (Thalloczy Hodinka, Codex i

diplom. partium regno Hungariae adnexarum, I: str. 47). Namah zatim, 28. ozujka 1522. javlja
Ferdinand, da je sve udesio za »versicherung der slosser und ortflegken an den grenitzen«
(Ibid. str. 50). Qod. 1524. utanaCio je Ferdinand ugovor s hrvatskim plemicem Ivanom Kobasicem
od Brikovice (kod Une), da drzi »c u s t o d a s seu zthrasas in hiis confinibus* (lb. str. i


294 195). Te su straze na krajini imale vituljacama (kreidschuss) dojavljivati dolazak turskih
i!eta. Zametci potonje vojniSke krajine sezu dakle u doba prije boja kod Muha5a.
NACIN VLADANJA. BANI I BANOVCI. SABORl.

zapremala velik dio Podravine, gotovo do Valpova i Osijeka. Poieika, Vukovska i

Srijemska zupanija smatrale su se i tada za cesti Slavonije; ali nijesu bile izravno pod
upravom hrvatskih i slavonskih banova, nego su Po^egom Cesto upravljali vojvode Usore,
a Vukovskom i Srijemskom najprije ban MaCve, a poslije Sabacki i Beogradski bani i

kapitani. Sve to dogadjalo se je poradi lak§e obrane od Turaka.

Na^in vladanja. Bani i banovci. Sabori. Poslije god. 1409. nema spomena, da bi se

koji kralj krunio na tlu hrvatskoga kraljevstva. Medjutim, kako su se kraljevske porodice
mijenjaie, dogadjalo se je viSe puta, da su Hrvati pristali uz jcdnoga protukraija, a Ugri
uz drugoga. Tako je liabsburgovac Fridrik kao takmac MatijaSa Korvina god. 1458. III.

do 1462. imao najviSe privrzenika ba§ u hrvatskom kraljevstvu. Jednako se je desilo,


kad se je god. 1490.— 1491. Habsburgovac
Maksimilijan borio s kraljem Vladislavom II.

Jagelovicem za ugarsko-hrvatsko prijcstolje.

U obce se opaza, da u vrijeme 1409. — 1526.


Hrvati mnogo naginju habsburzkim vladarima
u Kranjskoj, Koru§koj i Stajerskoj; biva to i

poradi susjedstva i poradi pogibli od Turaka.


Kraljevi Sigismund (1409.— 1437.), Al-
brecht Austrijski (1437.-1439.), Vladislav I.

Varnencik (1440. — 1444.), Ladislav Postumus


(1444.-1457.), Vladislav II. Jagelovic (1490.
do 1516.) i Ljudevit II. (1516.-1526.) drzali su
osim ugarskoga i hrvatskoga kraljevstva ta-
kodjer druge kraljevine i zemlje, kao Cesku,
Poljsku Njema^ku (n^rocito zemlje austrij-
i

ske). Tako se je zgadjalo, da su mnogo bora-


vili izvan Ugarske, dok su u hrvatsko kraljev-
stvo male ili nikako dolazili. Jedini Matijas
Korvin (1458.-1490.) boravio je poradi ratova
s Turcima vi§e puta u zemljama hrvatskoga
kraljevstva.
Kralj Sigismund boravio je u dva maha
(1412.— 1429. i 1430.-1434.) po vi§e godina u
tudjini; za njegova izbivanja zastupao ga je

ostrogonski nadbiskup kao »kraljevine Ugar-


ske, Dalmacije i Hrvatske upravitelj i vrhovni
zamjenik*. Ako je bio potrebit upravitelj vec MARULICEVA KUCA U SPLJETU.
za izbivanja kraljeva, kako je tek bio nuz- S druge strane ulaza u ulici staroga grada.

dan, kad je kralj bio jo§ nedorastao. Tako


je za Ladislava Postuma postao upraviteljem
ili gubernatorom ugarskoga kraljevstva glasoviti junak Ivan Hunjadi ili Sibinjanin Janko
(1446. —1452.). Za hrvatsko kraljevstvo namjestio je Ivan Hunjadi zasebnoga podupravitclja

ili vicegubernatora. I za malodobnosti kralja Ljudevita II. zahtijevalo je ugarsko


ni^e plemstvo. da se imenuje gubernator, a taj da bi bio Ivan Zapolja; ali dvorska stranka
umjela je vazda to zaprijetJiti.

Vladari u XV. i prvoj Cetvrtini XVI. stolje<Sa nijesu viSc u hrvatsko kraljevstvo
Siljali zasebne hcrcege (duces), kako su to nekad Cinili ArpadoviCi i An^uvinci. Pogla-
viti razlog tome bit 6c ta okolnost, §to gotovo svi vladari toga doba nijesu imali komc
da povjere reCenu cast. Jedini herceg u toj perijodi bio je I v a n i s Korvin, nezakoniti
sin kralja MatijaSa; no ni taj nije bio hercegom hrvatskim za 2ivota otCeva, nego tek
8 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. STOLJECU I PRVOJ CETVRTI XVI. STOLJECA.

kad su ga stalezi htjeli odstetiti za to, sto ga nijesu htjeli birati za


poslije smrti njegove,
kralja. Medjutim Ivan Korvin ostao je hercegom hrvatskim posve kratko vrijeme (1490.

do 1493.); k tome nije njegova vlast vrijedila toliko, kao nekad, kad su hercezi bill ili
braca ili sinovi vladajucih kraljeva.

Kako kraljevi ovoga doba (osim Matijasa Korvina) nijesu zalazili u hrvatsko kr.a-

Ijevstvo, a nijesu siljali u nj ni hercega od svojega roda: to se je sada vise nego ikad prije

podigla vlasticastbanska.
Bani hrvatski XV. stoljeca i u prvoj cetvrti XVI. ne samo da su vrsili prava i

duznosti banova za proslih stoljeca, nego su takodjer u mnogim stvarima preuzeli po-
vlasti i poslove nekadanjih hercega, pace i samih kraljeva. Sve to vecoj vlasti banskoj
doprinijelo je jos i to, sto su zaredali na banskoj stolici mnogi znameniti muzevi, koji su
ili po svom srodstvu s kraljevskom kucom (celjski knezovi Herman, Fridrik Ulrik) ili i

svojim licnim vrlinama (Matko Talovac, Petar Berislavic, Ivan Karlovic) povjerenu im
cast podigli do velikoga ugleda. Najznamenitiji ban ovoga doba bio je bas biskup vesprim-
ski Pctar Berislavic (1513. — 1520.), kojega je papa Leo X. u svojim poslanicama nazivao
podkraljem (prorex ili vicerex). Cini se, da se je u obce tada pocelo hrvatske
bane smatrati podkraljima, Vincenzo Guidoto pise u kolovozu
jer i mletacki poslanik
1525. ovako: »Druga cast medju svjetovnjacima (u drzavi kralja Ljudevita II.) jest ban
ili kapitan Hrvatske, koji je kao p o d k r a toga kraljevstva, te ga je duzan braniti (la 1 j

secunda dignita neli laici e il banno oner capitano di Croatia, el quale e quasi vice re
de quello regno, quale e obligato ad deffender . . .).

Buduci da banima u
doba bila poglavita zadaca, da brane kraljevstvo, primali
je to
su uz ostale prihode jos zasebnu placu za uzdrzavanje svoje banske cete. Ban Ladi-
i

slav od Egervara pobirao je godimice po 10.000 zlatnih forinti. God. 1491. zalaze kralj
Vladislav II. recenom banu neke gradove (Bihac, Krupu dr.) za 20.000 zlatnih forinti, i

buduci da je ban tvrdio, da posljednje dvije godine nije nikakve place primio. Jednako
se u proracunu za god. 1504. odredjuje »banu kraljevine Slavonije Hrvatske za placu i

kroz godinu 10.000 gotovom novcu


forinti u za 1000 for. soli«. Bane je kao i i prije na-
mjestao i skidao sam kralj; ali je pri tom morao paziti, da ta cast zapane ili domace
Ijude ili imadu posjedovanja u obsegu hrvatskoga kraljevstva. Mimo to
bar takove, koji
trebalo je gledati, da novi ban bude pocudan hrvatskomu plemstvu, jer se je inace njemu
opiralo. Tako su se hrvatski slavonski stalezi god. 1505. svom snagom oprli banu Franji
i

Balasi od Gjarmata, jer nije imao posjeda u zemlji, jer je bio na zlu glasu kao okrutnik i

i smutljivac; napokon je morao kralj Vladislav II. popustiti, te je na pocetku god. 1506.
mjesto Balase imenovao za bana Marka Misljenovica (Horvata) iz Kamicca. No jos zesci
bio je odpor protv bana Ivana Taha (1524.— 1525.), dok nijesu kralja Ljudevita II. prinu-
dili, da ga napu^t!.
Od 1409. do 1463. upravljala su hrvatskim kraljevstvom o d i j e 1 j e n o po dva
bana: jedan kao ban citave Slavonije (banus totius Sclavoniae), a drugi kao ban
Dalmacije iHrvatske (banus Dalmatiae et Croatiae). Jedini Matko Talovac bio
jeneko vrijeme (1436.— 1444.) ban Dalmacije, Hrvatske citave Slavonije, dok su braca i

njegova (Perko Franko) u isto vrijeme vrsili bansku cast u samoj Dalmaciji Hrvatskoj.*)
i i

* Od 1409. do 1463. bill su bani


u hrvatskom kraljevstvu: a) bani 5itave Slavo-
nije: izpraznjeno (1408.— 1411.), Pavao Cupor od Moslavine (1412.-1415.), David Lackovic de
Szanto (1416.— 1418.), Dionizije de Marczaly (1419.-1421.), izpraznjeno (1422.), celjski zagorski i

knez Herman II. (1423.— 1435.), Matko Talovac (1435.— 1444.), celjski zagorski knezovi Fridrik i

i Ulrik Zajedno (1445.-1454.), celjski zagorski knez Ulrik sam (1454.— 1456.), Ivan de Marczaly
i

(21./III. 1457.), Ivan Vitovec od Qrebengrada


zagorski grof Jan Nikola Ilocki (de Wylak, 1457.
ili i

do 1463.); b) bani Dalmacije Hrvatske: izpraznjeno (1409.), knezovi krbavski Ivan


i i

Pavao Kurjakovici (1410.— 1411.), Petar ili Petermannus od Medvedgrada (de Alben, 1412.-1413.),
NACIN VLADANJA. BANI I BANOVCI. SABORi. 9


Kad je u zimi 1463. 1464. kralj MatijaS Korvin Turcima oteo iedaii dio zapadne
Bosne s gradom Jajcem drugim gradovima u dolini Vrbasa, povjerio
i je on tu novu ba-
novinu Bosansku ili Jaja5ku vrstnomu Emeriku Zapolji, kojega je podjedno ime-
novao banom Dalmacije, Hrvatske Slavonije, a uz to mu podijelio Topusku opatiju.
i

God. 1464. —
1465. zove se Cmerik Zapolja u sluzbenim izpravama »regni Boznensis
gubernator, Dalmatiae, Croatiae nee non Sclavoniae banus*. Uz
toga vrhovnoga bana spominju se zagorski grof Ivan Vitovec kao ban Slavonije, a Nikola
IloCki kao ban Slavonije i Macve. Emcrika Zapolju zamijenio je Ivan T u z o d L a k a
Johannes Tuz de Lak), kojega u iz-

pravama 1466. — 1467. pisu »r e g n o-


rum Bozne, Dalmacie, Croa-
cie,ac tocius Sclavonie ba-
nus et capitaneus genera-
lis«. Slijedecih godina 1468. — 1469.
ofd^
spominje se Ivan Tuz tek kao ban ci-
!i '-^'^r;3 6ftrteudouiCC t«ui

tave Slavonije (godine 1469. — 1470.) uuijii OlophcrnjPofriduuoif


drug mu je u baniji pecujski biskup chegncgouc/ibflodobi pu-'
Ivan Cesmicki); dok u Dalmaciji i ch ifraelfchiddoeli
che pcgibtli.
lirvatskoj nema bana (vacat), nego
njima upravljaju banovci Ladislav
Markus i Pavao Tar. Od 12. ko-
lovoza 1470. do 28. sijecnja 1471. na- hicih annrdni'ufljicu
chidarfi Hbar fafi^nao,
lazimo kao jedinoga bana B aza I

Podmanickoga ili Magjara,


koji se u sluzbenim izpravama zove
»regnorum Bozne, Dalmatie
etSclavonie banus »regno- (ili

rum Dalmacie, Croacie nee non Bozne


ac Sclavonie banus). Medjutim u dru-
goj polovici 1471. odijelio je kralj Ma-
tijas Bosnu od hrvatskoga kraljev-
stva i povjerio ju knezu Nikoli Iloc-
komu kao kralju; dok su Slavonija i

uz nju Dalmacija s Hrvatskom ostale


Blazu Magjaru (Podmanickomu) i nje-
govu drugu Damnjanu Hor-
vatu od Litve (Damianus Hor-
vath de Lythwa). Nakon nevjere NASLOVNI LIST PRVOQA IZDANJA MARl'LI-
Blaza Magjara ostao je god. 1472. CEVE »JUDITE« OD QOD. 1521.
Damjan Horvat jedini ban kraljevina
Dalmacije, Hrvatske i Slavonije sve
do 20. studenoga 1473. Toga dana povjerio je kralj baniju u Slavoniji Ivanu ErnuStu, koji
je tu Cast obnaSao do smrti svoje 1476.; u is to vrijemc vrSio je bansku vlast u Dalmaciji
i Hrvatskoj gore reCeni Damjan Horvat (Chervat).

Ivan od Medvedgrada (de Alben, 1414.— 1419.), VranskI prior Albert de Ungh (1419.— 1426.). knez
Nikola ili Mikula Frankapan (1426.— 1432.). knezovi Ivan (An?.) Stjepan FrankapanI (1434.— 1436.). i

knez Stjepan Frankapan sani (1437.). Perko Talovac (de Thallowch. 1438.— 1453.) uza nj brat i

Franko Talovac (1444.— 1448.). Ladislav Hunjad (30. III. 1453.), izpra^njcno sod. 1454.— 1457.. Pavao
SpiranCi<3 (Paulus Horvat de Speranchich 1459. — 1463.), knez Stjepan Frankapan drugi put
(12./IX. 1463.).
10 liRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. STOL.IECU I PRVO.I CETVRTI XVI. STOLJECA.

Od kolofoza 1476. nastaje zamasna promjena, jer su odsad i Slavonija i Dalmacija


s Hrvatskom sjedinjene pod upravomjednogabana, koji se zove »reKnorum
Dalmacie, Croacie et tocius Sclavonic banus.« Citavo hrvatsko kraljevstvo stoji odsad
pod s k u p n o m upravom. Taj zajednicki ban dobiva koji put iznimice druga, ali tada
ne dijele medju se kraljevstva, nego sporazumno upravljaju citavom drzavinom svojom.
U vrijeme od 1476, do boja kod Muhaca (1526.) stoluju u hrvatskom kraljevstvu
kao bani Dalmacije, Hrvatske i citave Slavonije: Andrija Banic (Banfy, 30./VIII.

1476.), Ladislav od Egervara (Vladislav iz Egervara, rusagov kraljevstva ugar-


skoga Dalmacije i Hrvat i Slovinskoga dostojni ban, 1477. — 1481.), B az Po
1 d man i c k i

ill Mag j a r po drugi put (1482.), Matijas Qereb (de Wyngarth, 1483.— 1489.), L a-
d s a V o d Ege r v a r a po drugi put (1489. — 1493.), Emerik Derencin
i 1 drug mu i

Ivan B t od Bajne (1493.), Ladislav Kanizaj (1493. — 1495.), opavski liptovski i

herceg Ivan is Korvin (1495. — 1498.), Juraj Kanizaj (1498. — 1499.), opavski i

liptovski herceg Ivanis Korvin po drugi put (1499. — 1504.), Andrija Bot od
Bajne (1505. — 1507. drugovi mu Franjo Balasa od Qjarmata (1505.) Marko (H o r-
i i

vat) Misljenovic od Kamicca 1506.— 1507.), Juraj Kanizaj Ivan Ernust i

od Cakovca (1508.-1509.), Andrija Bot od Bajne po drugi put (1510.-1511.).


palatin i senjski kapitan Emerik Perenj (1512. — 1513.), vesprimski biskup Petar
Berislavic (1513.-1520.), krbavski knez Ivan Torkvat Karlovic (1521. do
1524.) i drug njegov v a n T a h (1524.-1525.); napokon Franjo Bacani (de
I i Batthyan,
1525.— 1526.).
Ako su stalezi hrvatskoga kraljevstva budno bdili, da im se ne nametnu nepocudni
bani, jos su vise pazili, da banovci (podbani, vicebani) budu vazda domaci
Ijudi. Banovce (za Slavoniju obicno dva, za Dalmaciju Hrvatsku redovito jedan) ime-
i

Kad je
novali su sami bani.*) ban Ivanis Korvin god. 1495. imenovao slavonskim banov-
cem svoga pouzdanika Ivana Qjulaja (de Qywla, Qyulay), koji nije bio rodjen u zemlji
niti jeimao posjedovanja, slavonski su se stalezi tomu uzprotivili, iznoseci »kako
u njoj

se je u kraljevini Slavoniji vazda od starine po banima vrsio obicaj, da cast banovca


i

nijesu mogli dati ni podijeliti drugim osobama, nego moznijim plemicima, koji u istoj
kraljevini Slavoniji imadu posjeda imanja.« Ban Ivanis Korvin nastojao je staleze umiriti,
i

obrekavsi im pismom od 26. travnja 1495., da ce on u buduce jednako postupati. Ali sta- i

lezi kao da nisu banu Ivanisu Korvinu vjerovali, pak su se obratili na kralja Vladislava II.,
koji je 5. prosinca 1496. u pismu na bana staro pravo potvrdio, te zapovjedio, da ga on

* Slavoniji: Paulus de Fizezd (1417.), Petrus Ade de Zenth-


Poznatiji banovci jesu: a) u
lelek Hermannus de Qreben (1439.), Oeorgius de Bykzad et Thomas de Zyrak (1450.), Jan
et
Bythowecz de Qreben (1453.), Ladislaus de Qreben (1467.), Johannes de Mendszenth et Ladi-
slaus Hermann! de Qreben (1469.), Nicolaus de Posega (1475.), Petrus Bochkay de Razinakerez-
thur et Andreas Capitan de Desnicze (1480.), Petrus Bochkay et Ladislaus Rohfy de Deethe (1483.),
Petrus Bochkay de Razina et Michael Kerhen de Beliossowcz (1485.— 1488.), Bernardus de Thu-
rocz et Ludovicus de Peker (1494.), Johannes Qywlay et Bernardus de Thwrocz (1495.), Johannes
de Qywla et Stephanus Bradach (1496.). Balthasar de Alap et Marchynko (1497.), Petrus Bochkay
de Razynakerezthur et Balthasar de Alap (1500.— 1501.), Bernardus de Thwrocz de Ludbregh et
Balthasar de Alap (1503.), Paulus Chaulowych de Qywrkowecz (1510.), Balthasar de Bathyan
(1512.), Balthasar de Bathyan et Balthasar de Alap (1513.— 1517.), Nicolaus Dersfy de Zerdahel et
Emericus Bradach de Lodomercz (1518.-1519.), Paulus Kerecheny de Kanyafelwde (1521.— 1524.);
b) u Hrvatsko j: Jakov, sin Pavlov iz Bribira od plemena Subic (oko 1428.),
Dalmaciji i

Pomsa Vladihovic (Domsa de Vladichovichi, 1430.-1432.), Ivan Vlatkov Milinic (1435.), Tomas
'z

Tvrtkovic iz Bilaja (1446.— 1451.), Tomas BojniSic iz Plavna (1451.-1453.), Mihovil 2ivkovic od
Prozora (Sifkovich de Prozor, 1459.), Paulus Bosychcovich (1466.), Ladislaus Markus de Theryen
(1467.), Ladislaus Marcus et Tar Paulus (1469.), Tar Paulus (1470.— 1472.), Caspar Perusic (1484.
1493.), knez Mihovil Blagajski (comes Michael de Blagay, 1498.), Conte Paolo Starbaz et
voyuoda Coxule (1500.-1501.), Martinus Simonis et Ladislaus Vrdugi (1503.), krbavski knez Ivan
Torkvat Karlovic (1512.-1513.).
NACIN VLADANJA. BAN! I BANOVCI. SABORI. 11

i njegovi nasljednici savjestno vr§e. NaCelo, da svagdje sluze samo domaci urodjenici,
provodilo se je do kraja, tako te je napokon kralj Vladislav II. na zahtjev slavonskih sta-
leza pismom od 15. lipnja 1503. nalozio banu Ivani§u Korvinu, da prema starotn hvale i

vrijednom obicaju kraljevine u pojedinim zupanijama namjeSta za podzupane (vicecomi-


tes) i plemicke sudce (iudices nobilium) samo takove plemenite muzeve, koji pripadaju
onoj zupaniji, kojoj treba reCenlh castnika.

Bani su i u XV. stoljedu i u prvoj Cetvrti XVI. vrhovni u p r a v 1 1 e 1 j i kraljevstva,


vrhovni s u d c i I vrhovni v oj vod e hrvatske vojskc. Kao vrhovni upraviteiji rade bani
sporazumno sa s a b o r i m a.
Sabori se u ovo vrijeme zovu
u latinskom jeziku congregatio
genera diaeta
lis, zatim ili

diaeta general! s, pace c o n- i

ventus generalis; u njemac-


kom Landtag ili Versamm-
1 u n g, a u hrvatskom s t ana k ill
mice 'Judjtii verftl? t>aruacc(?i flo
fcna:cbac^oonavt)i voivo
spraviSce. Redovito se sastaje
du j© loplperna TDofridu
sabor Slavonije posebice (vecinom u
Krizevcima, rjedje u Zagrebu, Cazmi,
(odobipud>irracir<>
Doljnim Zdencima), a sabor Dalma- dpiodvdtci^c
cije i Hrvatske opet zasebice (u pogibilu
Kninu, Bihacu, Topuskom i Ripcu); *
samo osobito u osudnim casovima
'g>jodaiufcv5adrit)iCTOlima -^
vijecaju stalezi svih triju kralievina
Zajedno. Saborima predsjedaju obicno
bani; ali ima sabora, kojima je na
celu sam kralj. Takovi-su sabori bill
/ //f
i^.
if^^
u Krizevcima god. 1466.
1481., kojima je predsjedao kralj
i u Zagrebu
Ma-
S
tija§ Korvin; zatim sabor u Virovi-
tici 1495. pod kraljem Vladislavom II.

Na one sabore, kojima su predsjedali


bani, §iljao je kralj po jednoga ili dva
poslanika svoja, zvana o r a t o r e s,

koji su stalefima saobcivali kraljeve

predloge ili propozicije, a zelje. Qod.


i

1525. spominju se kao kraljevski ora-


NASLOVNI LIST DRUQOQA IZDANJA MARU-
tori najprije dvorjanik Stjepan Des-
hazy, a poslije budimski prepoSt Ivan
LICEVE .JUDITE. OD QOD. 1522.

Statileo. Za potonjega izdao je kralj


ivjerovno pismo, upravljeno na bana
Franju Ba(iana. Kralj pi§e banu ovako: »VelemoZni vjerni na§ Ijubljeni. Saljemo na taj sa-
bor (diaetam) kraljevine na§e Slavonije vjernoga naSega Castnoga Ivana Statilea, pre- i

poSta budimskoga, tajnika savjetnika naSega, kojemu smo povjerili, da tvojoj vjernosti u
i

naSe ime neke stvari priobdi. Nala?.emo stoga, da svemu, §to 6e reCeni na§ orator kazati,
bez ikoje sumnje povjerujeS. Dato u Budimu dne 8. listopada 1525.*

Tako sabori kraljevine Slavonije, kao


sabori Dalmacije Hrvatske bavili su se u i i

ovo doba poglavito kako da se kraljevstvo obrani od vanjskih neprijateija, naroCito


time,
od Turaka. No pored toga izdavali su odredbe za osiguranje mira reda u samoj zemlji, i

dozvoljavali su redovite vanredne da(ie, birali protonotara kraljevstva


i kapitana voj- i
12 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. STOLJKCU I PRVO.I CtfTVRTI XVI. STOLJECA.

ske, vijecali glede crkvene desetine i t. d. Na saborima napokon rjesavao je ban parnice
izmedju prucih se stranaka.
Za XV. stoljece i za prvu cetvrt XVI. sacuvani su nam brojniji podatci za sabore
kraljevine Slavonije, nego li za Dalmaciju i Hrvatsku. Da ogledamo neke slavonske
sabore.
God. 1432. dne 1. svibnja sastao se je slavonski sabor (prelati, baruni, velikasi i ple-
mici zupanije krizevacke, zagrebacke, varazdinske i viroviticke) pod banom i grofom
Hermanom Celjskim, tastom kralja Sigismiinda. Od nazocnih prelata i velikasa spominju
se izrijekom kninski biskup Ivan, vranski prior Albert de Ungh, napokon viroviticki zu-
pani Emerik i Ivan de Marczaly. Na torn saboru bise izdane odredbe, kojima bi se stalo

na put bezakonju i metezu, maha za boravka kralja Sigismunda u


koji bijase preoteo

tudjini. ban Herman Celjski. Znameniti su nadalje zakljucci


Zakljucke sabora potvrdio je

slavonskoga sabora, drzana u Krizevcima 9. 11. ozujka 1439. pod banom Matkom Ta- —
lovcem. Tomu saboru pribivala su takodjer braca Matkova: hrvatsko-dalmatinski ban
Perko i vranski prior Ivan Talovac, nadalje kninski biskup Dimitrija Cupor i brojno plem-
stvo. Najprije bise stvorene uredbe, da se osigura mir i red u kraljevini; a zatim je ban
potvrdio stalezima staro pravo, da si sami biraju protonotara ili cuvara banskih pecata.
Znamenit je nadalje sabor, sto ga je na poziv kralja Matijasa Korvina od 18. listopada

1477. obdrzavao u varosi Zdencima ban Ladislav od Egervara. Tomu je saboru bilo odre-
diti shodna za obranu Slavonije od Turaka, i podjedno izabrati zasebnoga kapitana, koji

ce rukovoditi tu obranu. Jos je spomena vrijedan sabor slavonski, drzan 1. — 12. svibnja
1481. u Krizevcima pod istim banom Ladislavom od Egervara, kojom bi prigodom sastav-
Ijen tocan cjenik za mitnice na posjedima velikasa plemica, te odredjena kazan za vlastelu. i

koja bi od trgovaca trazila vecu dacu na svojim mitnicama. Napokon je znamenit jo§ sla-
vonski sabor, drzan 6. imao za kraljevinu Slavoniju
travnja 1522. u Krizevcima, koji je

prihvatiti sve one vanredne dace zrtve, sto ih je ugarski sabor u studenom 1521. do-
i

zvolio u samoj Ugarskoj. Ugarski je sabor onom prigodom clankom 27. odredio: »Item
quod regna Sclavoniae et Transylvaniae singulas illas solutiones et contributiones, que
superius declaratae sunt, aeque ac in Hungaria pro hac vice subire facereque debeant, et
superinde maiestas regia quamprimum oratores suos ad ipsa regna transmittere dignetur«
O djelovanju sabora u XV. stoljecu
hrvatsko-dalmatinskih prvoj cetvrti XVI. i

ostalo je posve malo pisanih spomenika. Sacuvano nam je znamenito pismo hrvatskih sta-
leza na rimskoga papu Aleksandra VI., kojim su iz svoga sabora u Bihacu 10. travnja
1494. zatrazili pomoc za obranu svoje tuzne domovine od Turaka. .Tednako se je sacu-
valo pismo, koje je »fidelis universitas nobilium regni Croaciae« 18. srpnja 1526. upravila
na austrijskoga nadvojvodu Ferdinanda; to j? vjerovno pismo za Bernarda Tumpica, po-
slanika hrvatskih plemica, sabranih tada na saboru u Bihacu.
Treba osobito iztaknuti, da je kraljevina Slavonija — a ne Hrvatska s Dalma-

cijom — p o c e 1 a u XV. stoljecu redovito siljati svoje zastupnike ili po-


uzdanike na ugarske sabore. Ovakovi zastupnici zovu se »nuncii regni
Sclavoniae* »o r a t o r e s regni S c a v o n a e.«
ili 1 i

Cini se, da su plemici i velikasi slavonski zalazili vec od XIII. stoljeca na one
ugarske sabore, kojima je predsjedao kralj, koji je samo vladar Ugarske, nego
bio ne i

hrvatskoga kraljevstva. No to nije bilo redovno, nego samo iznimice, to u onakim po- i

slovima, koje je jedini kralj rjesavao i obavljao. Takvi slucajevi bill su, kad se je radilo
o navjestaju rata iH sklapanju mira, a valjda i onda, kad se je odredjivalo nesto o nasljed-
stvu na prijestolju. Vjerojatno je jos, da su pojedini velikasi, ne samo slavonski, nego i

hrvatski, dolazili na te ugarske sabore budi kao posjednici u Ugarskoj. budi kad su pred
samim kraljem vodili parnice medju sobom. No sve to bilo je iznimno i neodredjeno, jer
do konca XIV. stoljeca nije ni ugarski sabor imao odredjena oblika, niti je bio stalezka
korporacija.
NaCIN VLADANJA. BAN! ! BANOVCI. SABORI. 13

Ugarski sabor kao neko stalezko zastupstvo dobivao je stalne oblike tek u prvoj
polovici XV. stoljeca. U ono vrijeme po^eli su i stalezi kraljevine Slavonije — premda
su imali svoj posve samostalni sabor — Siljati svoje izabrane poslanike (nuncii, oratores)
na ugarski sabor. Kazlog tome postupku ne 6e biti nikako podredjenost slavonskoga sa-
bora prema ugarskomu, nego nasuprot te^nja, da bi povlasti i prava ugarskih staleza
vrijedila i za slavonske.*)
bili na okupu sa zastupnicima Ugar-
Prvi poznati slncaj, da su zastupnici Slavonije
ske i Erdelja, desio so god. 1442. o izmirenju kralja Vladislava I. Var- kad se je radilo
nenCika s obudovljelom kraljicom Elizabetom, majkom Ladislava Postuma. Na saboru u
Budiinu 17. kolovoza bili su osim prelata magnata ne samo zastupnici zupanijskoga i

pletnstva u Ugarskoj (comunitas regni Hungarie nominibus et in personis comunitatis —


regni Hungarie) i onda poslanici erdeljski (nuncii partium Transiluanarum), nego i cetiri

glasnika kraljevine Slavonije (nuncii regni Slauonie),po imenu Benedictus Nelepecz de


Dobrakuchya, Ladislaus Roh de Deeche, Petrus literatus de Zeanahraszthya, Johannes i

filius Viti de Corbowa. Namah zatim, 20. rujna 1447., nalazimo na saboru u Budimu sest

izabranih poklisara (e 1 e c t i nuncii) iz kraljevine Slavonije (de regno Slavoniae), a


ti se zovu: Qeorgius filius Simonis, alter Qeorgius filius Juan, Johannes filius Viti, Pe-
trus de Fizesd, alter Petrus de Zenaharaszt, et Qeorgius de Magalocz,

Od toga casa (1447.), cini se, da su sve vise dolazili »electi nunciii regni Scla-
vonic* na sabore u Ugarskoj. Vjerojatno je medjutim, da je to bivalo samo iznimice, i u
zamasnim pitanjima, koja su se ticala ne samo Ugarske, nego takodjer Slavonije i Er-
delja. Stalezi Dalmacije i Hrvatske nijesu ni sada dolazili u Ugarsku (osim pojedinaca), a
jo§ manje njihovi poslanici. J e d i n i slucaj u citavom XV. stoljecu i prvoj cetvrti XVI.
desio se je godine 1492., kad su »baruni, velikaSi i plemici kraljevina Hrvatske i Slavonije*
(njih 63) na saboru u Budimu 7. ozujka potvrdili mir Pozunski, te zajamcili kuci Habs-
burg pravo nasljedstva na prijestolje. Kad se je poslije toga opet sastao sabor na Rakosu,
koji je 12, listopada 1505. izkljucio s prijestolja sve tudjince, nije na torn saboru bilo hr-
vatskih- staleza, nego tek cetiri poslanika slavonske kraljevine, i to protonotar Emericus
Hassagh, Qeorgius Castellanfy, Bernardus de Thurocz i Elias Bosnyak de Busthincz (orato-
res regni Sclauonie). Ali ni ti nunciji kao da nijesu mnogo utjecali u razprave ni zakljucivali,
nego su tek zahtijevali, da im se dade jedan pismeni primjerak jur stvorenoga zakljuCka »u
zaStitu svojih prava« (iurium eorum ad cautelam), jamacno da ga pohrane u pismari svoje
kraljevine. Pojedini kraljevi nastojali su koji put i hrvatske staleze skloniti, da u zamaSnim pita-
njima ill svi dodju ill bar svoje oratore po§lju na ugarski sabor. Kad se je g. 1509. i 1510. radilo o
tom, da se Mletcima silom otme Dalmacija, pozvao je kralj Vladislav 11. 6. sije(5nja 1510.
hrvatske i slavonske staleze na sabor u Ostrogon za dan sv. Qregorija pape (12. os^ujka).

Medjutim mletacki poslanik Petar Pasqualigo javlja 11. veljaCe iz Zagrcba, da se kraljcv
poziv nije najbolje dojmio hrvatske gospode, jer nije bio obiCaj, da ih zovu na sabor u

Ugarsku (non era consucto in le diete de Hungaria chiamar li signori di Croatia), budui^i
da su po starom obiCaju pravu imali svoj vlastiti sabor u Hrvatskoj (perche dicono,
i

haver loro auctorita ex concessione eis atributa far la loro dieta in Croatia da per se).
Ako skupimo sve u jedno, razabiramo, da je kraljevina Slavonija u nekim osobito
zamaSnim poslovima (nasljedstvo na priestolje, rat ili mir sa stranim drfavama) poCev
od god. 1442. Siljala svoje nuncije ili oratores na sabor ugarski; Hrvatska uCinila je to, §to

• U jednoj izpravi od Kod. 1517. eitamo: »de iure et consuetudine regni Hulf-

Kariae et per consequens rcRni Sclauonie, quod eisdem iuribus et con-


suetudinibus, quibus rcKnum HunRarie utitur, Kaudcrc solet...« No uza to
ipovrh toKa shi?,e se slavonski stalezi »consuetHdinaria... leRe dicti regni Scla-
vonic...* Starine jujtosl. akad. V. str. 172—173. Slavonija dakle ima dvojaka prava: ugarska.
ktija su i slavoiiska. — a onda i poscbna siavonska.
14 Hi^VATSKO KRALJEVStVO U XV. SToLJECU I PRVOJ CETVRT I XVl. STOLJeCA.

se znade, kad se je radilo o nasljedstvu Habsburga, a prije ni poslije nikada sve do boja
na Muhackom polju. Tek u XVI. stoljecu, kad se je sabor hrvatski konacno zdruzio sa
slavonskim, stao je taj sjedinjeni sabor Hrvatske i Slavonije redovito siljati svoje iza-

brane nuncije na ugarski sabor.


Jos nesto o grbovima kraljevina Slavonije, Dalmacije Hrvatske, od kojih je u i

ono vrijeme sastojalo hrvatsko kraljevstvo. Najstariji grb, cini se, da je imala Slavonija;
u torn grbu bila je slika kune, koja se takodjer vidi na pjenezima banova u XIII. XIV. i

stoljecu. I na pecatu kralja Vladislava II. vidimo grb kraljevine Slavonije (kunu u stitu).
Ali bas taj kralj podijelio je diplomom od 8. prosinca 1496. kraljevini Slavoniji novi i do-
punjeni grb, koji se i danas jos rabi; ipak toga novoga grba nema ni na pjenezima kao ni

na pecatima prije Muhackoga boja.

Orb Dalmacije (tri leopardske glave) nalazi se, sto se znade, prvi put na dvogubom
pecatu kralja Sigismunda oko god. 1400. Grb kraljevine Hrvatske napokon (crvene i

srebrene kocke) nalazimo najprije na jednoj spomenici (taliru) kralja Ljudevita od god.
1525.; nadalje na slici istoga kralja Ljudevita II. od Hansa Burgkmaira (1472.— 1559.).
Uprava, upravne oblasti i oblastnici. Uprava, upravne oblasti i oblastnici bill su
u ovo doba gotovo jednaki, kao u XIV. stoljecu. Naravno, da je u krajevima, koji su
dolazili pod Mletke ili Turke, bila uprava uredjena po mletackom ill turskom nacinu.
2upanijsko uredjenje po ugarskom kalupu provodilo se je u Slavoniji sve do kraja.
Qod. 1486. ukinuta bi knezija Zagorje sa svojom zasebnom sudbenoscu, te bi privaljena
Varazdinskoj zupaniji i banskome sudbenomu stolu. U XV. stoljecu razsirena bi osobito
Krizevacka zupanija, koja je sezala daleko u danasnju slavonsku Podravinu, gotovo do
Valpova i Osijeka. Najmanja je bila Viroviticka zupanija, koja je bila odasvud opasana
Krizevackom zupanijom. Zagrebacka zupanija zadrzala je po prilici svoj prijasnji obseg;
Kupe stall nazivati Hrvatskom.
jedino su krajeve na jugu

U staroj Hrvatskoj na jugu Qvozda obstojale su u prvoj poll XV. stoljeca cetiri zu-
panije: Li5ka, Lucka, Kninska iPoljicka. Medjutim u Lickoj zadobise mnoge gra-
dove Krbavski knezovi i Frankapani, tako da je »knez ili span stola k r a 1 j e v a meju pleme-
nitimi Ijudi Mogorovici v Lici« imao razmjerno malenu oblast, dok su poglaviti gradovi
(Pocitelj, Belaj ili Bilaj, Lovinac, Barleta, Novigrad ili Novi) bili u vlasti nasljednih kne-
zova. Zupanija Poljicka ili zupanija Poljica dosla je opet god. 1444. konacno pod Mletke.
Tako su u Hrvatskoj ostale samo dvije prave zupanije (Kninska i Lucka), dok i te nijesu
u prvoj cetvrti XVI. stoljeca spale sasvim ili dijelomice pod tursku vlast.
Uz zupanije obstojale su u to vrijeme u staroj Hrvatskoj brojne k n ez i j e
(kneztva) ili grofovije, kojima su gospodovali nasljedni knezovi ili grofovi: Franka-
pani, Kurjakovici, Nelipici, Talovci drugi. Takove su
i knezije bile: Cetina s grado-
vima Sinj i Travnik, Po s u s j e s gradom Cacvina, K 1 i s s gradom Klis i vise sela, P e-
trovo polje s gradom Kljuc, Promina sa vise sela; napokon poznate vec odprije
knezije Krbava, Buzane, Qacka, Vinodol, Modruse i t. d.

Qod. 1469. oteo je kralj Matijas Korvin knezovima Frankapanima znameniti pri-
morski grad S e n j s kotarom, a poslije jos kneziju Qatansku ili Qacku s gradom O t o c- i

cem 1 jo§ nekim gradovima u onoj okolici. Od toga citavoga podrucja stvorio je na to
kralj zasebnu upravnu vojnicku oblast, naime Senjsku kapitaniju. Qlavaru te
oblasti, zvanu k a p t a n, bilo je poglavito s kraljevskom cetom braniti povjerenu mu
i

oblast od navala turskih


i od Mletcana; no pored toga bilo mu je paziti i na susjedne
i

knezove hrvatske. Ne zna se, koliko je kraljevska ceta brojila Ijudi; godine 1504. primao
je kapitan senjski za obranu Senja i ostalih gradova svoje kapitanije 2000 forinti u zlatu
i za 500 forinti soli.

Senjska kapitanija obuhvatala je ne samo grad Senj skotarom, nego nekadanju i

Qatansku knezevinu s Otoccem, pace i grad Brinjski (1479.). Qod. 1489. spadaju na Senj-
UPRAVA, UPRAVNE OBLAStI I OBLAStNlCl. 15

sku kapitaniju gradovi: Senj, OtoCac, Starigrad na moru, Novigrad. Citavom kapitani- i

join upravlja kapitan iijcgov zamjenik, vicckapitan; u pojedinim gradovima stoluju ka-
i

stelani (castellani) ili porkulabi (Burggrafen). Vec 1472. izdao je kralj Matijas Korviii gra-
djanima Senja slobodno pismo, kojim je potvrdio njihove stare povlastice, te ih zastitio

od nasilja kraljevskih kapitana kaStelana. Po uzoru Senjske kapitanije bi§e i poslije u


XVI. stoljecu iiredjene i druge kapitanije uz tursku medju, od kojih je onda postala
krajina.'^

Prvi po imenu poznati kapitan senjski bio je god. 1473. Bolffgangus Frodnar. Poslije
njega spominje se god. 1477. — 1482.
Dubrovcanin Maroje 2unjevic kao kapitan. Godine
I486. — 1494. vrsi Mak§ak (Petrus Tarnok de Machkas); godine
tu sluzbu Petar Tarnik
1495. 1496. nalazimo u jedan mah zajedno dva kapitana: Nikolu Kolunica (Nikoiao Ko-
i

lonych, Nikolaus Horvath. Nicolao Croato) Zagrebcanina Ivana Pastorija (Johanni Pa- 1

stori, Soan de Zagrabia, Johannes Qyoan). Iza ovih zarcdase: Oeorgius Orbanas (1496.),
Benedictus de Werner (1499.) i Alber-
tus Lonyay (de Lonya, 1501. — 1505.).

Od godine 1506. pak do 1518. nema po-


sebnih kapitana u Senju, vec tu cast
vr§e tadanji bani hrvatski, koji uz svoju
bansku placu primaju za kapitaniju 2000
gotovom za 1000 fo-
zlatnih forinti u i

rinti Pocev od lipnja 1518. nala-


soli.

zimo opet po dva kapitana. Najprije su


Jeronim Petelinic i knez Ferenac Nele-
peci (1518.), onda Jeronim Petelinic i

Gregorije Orlovcic (1521.). Od godine


1523. upravljaju kapitanijom Gregorije
Orlov5i6 (Qregorius Orlowchyth de
Choka) i Petar Kruzic (Petrus Krwsyth
de Kroog), kojima bi podjedno povje-
rena i obrana grada Klisa. Oni se zovu
»capitanei Segnae et castellani Clis-

siae«. Kad je Gregorije OrlovCid u boju


na Muhackom polju poginuo, ostao je
QRB KRALJEVINE SLAVONIJE.
Petar Kruzic sam na braniku Senja i Snimak s grbovnice kralja Vladislava 11. od
Klisa (capitaneus Segnensis et Cli- Kodine 1496.
siensis).

Jednako kao Senjsku kapitaniju


uredio je kralj MatijaS Korvin i onaj dio Bosne, koji je god. 1463. i 1464. Turcima oteo. 1

ta banovina Bosna ili JajaCka banovina — kao i susjedna SrebreniCka —


imala je biti bedernom za suzbijanje osmanlijskc slle, te je bila na vojniCku uredjena.
prvo vrijeme (1464.— 1471.) upravljali su Bosnom hrvatski bani (Emerik Zapoija,
U
Ivan Tuz, Bla^ Magjar); no god. 1471. imenovao je MatijaS kneza Nikolu IloCkoga kra-
Ijem Bosne. Po smrti Nikolinoj (1477.) zaredaSe samostaini bani Bosne ili Jajca; najprije
jedan (Petrus Doczy 1480., Fichwr 1486.) a poslije (1494.) po dva zajedno. Najpoznatiji
bani u to vrijeme jesu: Balthasar de Batthyan (1494.— 1505.). Franciscus Beryzio dc

• B h a e k a (Bihae
Iza senjske kapitanije najstarija je RipaC). kojii je Nikola JurlAie n
I i

srpnju 1527. uredio. grad Biha(i doSao je po smrti hercesa


Sam bana IvaniSa Korvina (1504.) u i

kraljevsku vlast, te su njim u kraijevo ime upravljali bani. Ve(5 od 1512. namjeStali su bani u Rradu
BihaCu zasebnc kapitane. Poznati su kapitani lurai Straiemanski (Strcsemley) cod. 1512. Ivan I

SvctaCkl (do Zempchc) cod. 1526.-1527.


16 HRVATSKO KRAUEVStVO U XV. StOLJECU I PRVOJ CETVRTI XVI. STOLJECA.
«
Grabarya (1494. — 1503.), Bartholomeus prior Auraiiae (1507.), Qeorgius Zthresemley
(1508.— 1512.), Nicolaus Zekel de Kewend (1508.), Petrus Keglewych de Bwsyn (1522.),

Nicolaus Gylethffy (1522.— 1527.), Johannes Horwath de Zedlak (1525.— 1527.).


Bosanskoj ili Jajackoj banovini pripadali su ne samo gradovi Jajce i Banja-
1 u k a (Banya-Luka), nego takodjer gradovi Grebe n, Sokoi, Jezero, Vijenac ili

Vjencac, Levac ili Livac, Komotin, Bocae, Zvecaj Vrbaski grad i

(Orbazvara). Po tome
je banovina obuhvatala citavo podrucje rijeke Vrbasa od izvora

do utoka u Savu. U
svima su gradovima bile vece ili manje posade; najjace utvrdjeno i

vojskom snabdjeveno bilo je Jajce. God. 1504. odredjeno bi za uzdrzavanje kapitana, voj-
nika (pjesaka konjanika), kao i straza u Jajackoj banovini do 20.000 zlatnih forinti. Oko
i

god. 1506. —
1512. bio je proracun za uzdrzavanje obranu Jajca ovaj: i

Banima Jajca za 200 konjanika i 300 pjesaka u ime place ... . . . . . . . 12.000
Istim (banima) soli za 2.000
Za obnovu zidova, kao za popravak drugih zgrada 3.000
Pjesacima (150), koji sluze u Jajcu ostalim gradovima i 3.600
Lakim konjanicima (120), koji sluze u Jajcu ostalim gradovima i ...(... 3.000
Za uzdrzavanje straza kod Jajca ostalih gradova i 700
Za uzdrzavanje redovnicima sv. Franje u Jajcu 200
Mestru, koji pravi solitar (barut) 150
Gradjanima i ziteljima u Jajcu i ostalim gradovima 300
Topnicima u Jajcu i njihovim pomagacima 150

Svega . . 25.100

zlatnih forinti ili dukata.

Izneseni podatci objasnjuju se jos bolje racunima kraljevskoga dvora za kralja Lju-
devita II. u vrijeme od 12. sijecnja do 16. srpnja 1525. Iz tih racuna doznajemo, da su u
ono doba vrsili cast bosanskih bana Nicolaus Gylethffi i Joannes Horwath de Zedlak, koji

su u ono pol godine primili u ime place (sallarium) 1700 + 2200 + 2000 + 400 = 6300
zlatnih forinti. Uz oba bana spominje se »provisor« grada Jajca, po imenu Ivan Hober-
danac (Oberdanci), koji je primio za sest mjeseci place 100 + 66 + 100 = 266 forinti, te

se je jamacno morao brinuti za obskrbu vojske, kao i za popravak i uzdrzavanje samoga


grada. Gradska posada sastojala je od pjesaka, naime 300 domacih zitelja (Jajcana),
zatim od konjanika, i to dvorskih huzara ili katana. Konjanicima bili su na celu dva kapi-
tana, po imenu Mihajlo Turak (Therek) i Petar Keglevic; jednako je i pje^adija imala
kapitana (Erews Petrus) i vojvodu (Lukarith Martin wayda).
Vrlo je znacajno, da se je nadvojvoda Ferdinand na pocetku god. 1526. smijerao
proglasiti i kruniti kraljem bosanskim, »jer Bosna pripada Hrvatskoj« (appartenendo la

Bossina a la Croatia).

Zitelji po narodnosti i po stalezima. U XV. stoljecu sve se vise mnoze V 1 a s i i

Mor 1 a c i (Murlaci) na teritoriju hrvatskoga kraljevstva, narocito u samoj kraljevini Hr-


vatskoj na jugu Kupe. S kopna prelaze na otoke (Krk), pa odanle u austrijsku i mletacku
Istru.

mnogo Vlaha Morlaka spominje se oko god. 1412. na imanjima knezova


Osobito i

Nelipica,poimence u zupama ili knezijama Cetini (oko gradova Sinja Travnika), Posusju i

(oko grada Cacvine), Petrovom polju (grad Kljuc), Odorji (grad Zvonigrad) na Zrmanji, i

zatim oko gradova Omisa, Klisa i Kamicca. Ti su Vlasi pomagali Nelepice u borbi s Mlet-
cima, pa su stoga uzivali posebne povlastice. Kad je god. 1434. umro posljednji knez Ne-
lipic, po imenu Ivanis, preuzeo
je svu njegovu bogatu bastinu zet njegov Ivan (Anz)

Frankapan. Taj boraveci


ozujka 1436. u gradu Klisu, izdao za Vlahe u zupi Cetini
je, 18.

oko Sinja poseban statut, kojim je »svim dobrim Vlasima« potvrdio »dobre postene i i
:^ITELJI PO NARODNOSTI I PO STALEZfMA. 17

0rave njih navadne zakone, ki su im bili za njih biv§ega gospodina bana Ivanisa Ivano-
vica (Nelipica) i za njegova otca, kneza Ivana.« Buduci da je statut sastavljen hrvatskim
jezikom i pisan cirilicom, nema sumnje, da su ti Vlasi govorili tada hrvatski. To posvje-
docuju i njihova imena, koja se u statutu spoiiiinju, kao Viganj Dubravcic, Ninoje San-
kovic, Tonias Kocevic, MatijaS Vukcic, Milic Ostoic, Dragic Prodanic, Blaz Kocic, Hrelia
Oolesevic, Vukat Voinovic, Ivanis QrobaCic, Budan GrubSic, Bilosav Drazevic, Jelovac
Drazivojevic, Radivoj Vitkovic, Bulat Kustrazic Ivan Poznanovic. Neke ustanove rece-
i

noga statuta, kojima se odredjuje »i da ne drze Hrvati Vlahov mimo jednoga bra-
vara«, zatim »i S r b 1 i n da nemore otdati na V 1 a h a, ni Vlah na S r b 1 i n a«, jasno
dokazuju, da se ti Vlasi ne mogu pribrojiti ni Hrvatirna ni Srbima. Znacajno je medjutim,
da se ti »dobri Viasi« nazivaju takodjer »dobri muzi k a t u n a r i«, kako se razabira iz

posljednje stavke recenoga statuta, gdje se kaze: »I na to im dasmo taj nas otvoren list,

jere svi ovi vise pisani dobri muzi katunari svojom bracom i svojimi katunami i svojim
opcinami obitovase se i prija§e i ob(v)ezase virami dusami svojimi, da nas na§ ostanak
i i

oni i njih ostanak bote virno i pravo sluziti svojimi glavami svojim blagom svom svo- i i

jom mocu i ne ostaviti nas i nas ostanak protiv vsakomu cloviku*. Vlasi u zupi Cetini
imali su svoje zasebne knezove, koje su sami izabirali; jos god. 1476. izdao je Vladislav
Talovac, sin bana Franka, u gradu Cacvini otvoren list, kojim je potvrdio MiklouSa Deho-
jevica za kneza vlaskoga u zupi Cetini. U tom listu pise Vladislav Talovac: ». da vi- . .

divsi mi prave i verne sluzbe Miklousa Dehojevica i njegovih prvih sluzbe, ke su sluzbe
nasoj kucisluzili, da mu ucinismo tu milost, da ga ucinismo kneza VlaSkoga strane Vlaske

po zakonu Vlaskom, onako, kako ga su Vlasi obrali, onako ga mi potvrdjujemo potvr- i

dismo ga za njegova zivota, da ga hocemo za njegova zivota u tomu uzdrzati .« . .

Qotovo u isto vrijeme, kad su Vlasi u Cetini dobili svoj statut, izticu se Vlasi u i

Lici na sjevernom podanku Velebita. Ti Vlasi imadu svoju obcinu, te izdaju 16. srpnja
1433. ovu hrvatsku izpravu u prilog franjevackom samostanu sv. Ivana vise dana§njega
Medka: »Mi Antun Tukovic i Ivan Herendic, knezi, vladiki, Paval voivoda. i sudci Vlaski,
po inieni: Dian Muskovic, Juraj Ruzic, Matias Vlkotic i Matias Jelcic, takoje pristava
stola Vlaskoga: Matul Rubanovic i Mikula Mulgasic, i takoje Ivan Sopkovic, Milota Pra-
visic, Lukac Milunovic, Tomas Aladinic, Franko Danilovic, $imun Bilkovic, Orgur Beko-
sevic i Bartol Ceprnic, i vsi dobri Vlasi v Hrvatih: damo viditi vsim, kim se dostoji, pred

kih obraz ta nas list pride, da ucinismo slobodscinu vsemu imanju svetoga Ivana crikve
V Lici na gori, najprvo v selu Celopekam i v Kozlu rogu i v Nadbrdu i drugdi, gdi je
imanje svetoga Ivana crikve, ca k rccenomu imanju njim kmetom, ki su
njoj pristoji i

na 'nom imanju i ki napred budu, da nijedan Vlah s nami nas brat Hrvatskih Vlahov ne i

imi rccenomu imanju nijednoga zla uciniti, ni gajev pasti, ni zit ni senokoS trti, ni recenih
kmetov hasan zeti, ni ukrasti ... A to ucinismo cic Ivana svetoga i cic nasih du§ spa-
senia.« Licki dakle Vlasi, kojih imena svjcdoce, da su tada vec hrvatski govorili, imadu
poput Hrvata svoj »vlaski stol« (sud), kojcnni su na cclu kiicz, vladika i vojvoda. a uz
njih sudci i pristavi: oni nadalje izdaju slobodni list franjevackoj crkvi sv. Ivana, po iiemu
bi mogli nagadjati, da su sami bili rimokatolicke vjere. Licki Vlasi razasuli su se poslije
i

po Citavom Velebitu sve do Senja. Jedna se obcina vlaSka (universitas Valachorum) spo-
minje u primorju kod Starigrada u zupi Podgorju; tim je Vlasima god. 1521. zapovjedio
kralj Vladislav II.. da se niorajn pokoravati senjskim kapitanima Jeronimu Pctcllni«iu I

(Iregoriju Orlovcicu.

Osobito nniogo Vlaha okupilo se je u Oinarskim planinama. U 2upi Vrhrika (Vr-

lika) spominju se Vlasi od plemena Tulic (dc gcnere Thwlich); te le Vlahe kralj MatiiaS

Korvin, boravcci 13. prosinca 1463. u Jajcu, darovao hrvatskomu vlastelinu i plcmiCu
Ivanu Cuhrcticii iz Vrhrikc, koji ga je pomagao pri podsadi recenoga grada. Vlaha nala-
/iiiK. i.s na Zrmanji oko Kegal-grada. k^dic sc uod. 1486. i 1487. parbe s Keglevi^i^a radi.

Klaie. Hrv. povj. 111. (5.)


2
18 HRVATsKO KRALJEVSTVO U tV. STOUECU 1 PRVOJ ceTVrti XVI. STOLJECA.

nekih zemaljaM ti su Vlasi jamacno bili vec pohrvaceni, jer se zovu Radic Quljevic, Rad-
mil Babic, Mozgota Quljevic, Radovan Skalic, Matija Terehimcic Toma Kalcic.
i

Uz imena Vlasi i Morlaci spominje se u XV. stoljecu jos i i. i ime C c Porijekio


toga
imena nije poznato; jednako se ne zna, da li je ime Cici vrijcdilo za sve Vlahe u obce ill
samo za neka zasebria piemena. Ali svakako stoji, da su Cici takodjer Vlasi, mozda ta-
kovi, koji se ne bijahu jos posve pohrvatili. Cici spominju se vec god. 1463. u Istri oko
Pazina kao podanici i vojnici kneza Ivana Frankapana; koruski zupnik Jakov Unrest
opet u svojoj njemackim jezikom sastavljenoj kronici Ugarske znade oko god. 1499. za
citavu Cicku zemlju, koja se prostire izmedju Hrvatske i Bosne (C z y s c h n-
1 a n d t lig zwischn Wossen und Krabaten).
Vlasi na tlu hrvatskoga kraljevstva nijesu ni u XV. stoljecu bili oslobodjeni od voj-
nicke sluzbe. Po vojnickom registru kralja Sigismunda od god. 1432. morali su se oni
okupljati pod hrvatskim banom u taboru, koji je bio smjesten protiv Mletaka Turaka i

duz Hrvatske i Dalmacije. U tom su taboru stajali »citava kraljevina Hrvatska i Vlasi
u njemu zivuci sa svim svojim silama« (totum regnum Croatiae et Valachi in
eo existentes cum potentiis eorum). Uz vojnu sluzbu placali su Vlasi lakodjer i r a t n u
dacu, kako se razabira iz jednoga popisa ratne dace u Hrvatskoj od god. 1504. U tom
se popisu spominju Vlasi kod Knina (Walachi Tinninienses), kod Obrovca (Walachi Petri
Tarnok ad Obrowacz), kod Vrlike (V/alachi Pauli Chobrethyth in finibus), napokon uz
grad Nutjak na Cetini, koji je tada pripadao knezu 2arku Drazojevicu.

Turska najezda na Srbiju, Bosnu i Humsku zemlju (Hercegovinu) bila je po-


V o d o m, da se je narod iz tih zemalja stao seliti u tada jos zasticeno hrvatsko kraljev-
stvo. Odkad je srbski despot Qjuragj Brankovic ustupio kralju Sigismundu godine 1427.
Macvu s gradovima Beogradom Qolubcem, pocelo se je sve vise Srba naseljivati po
i

Ugarskoj iztocnoj Slavoniji, a narocito po Srijemu. Ta je seoba Srba ili Rasana (Ras-
i

ciani) postala jos zivlja, kad su Turci nakon pada Smedereva Srbiju pretvorili u turski

pasaluk (1459.). Pad Bosne (1463.) Hercegovine (1482.) bijase opet povodom, da je hr-
i

vatski narod iz tih zemalja stao grnuti u Hrvatsku i Dalmaciju, pace i u Slavoniju. Bje-
gunci iz Srbije, Bosne i Hercegovine, koji su se pred turskom silom zaklanjali u slobodne
hrvatske zemlje, zvali su se u ono doba p r i b j e z i (prybeg, pribeg, prebeg). U drugoj
polovici XV. stoljeca i prvoj cetvrti sestnaestoga bilo je vec mnogo pribjega na teritoriju

hrvatskoga kraljevstva. Medju njima bio je i srbski despot Vuk Qrgurovic (Zmaj ognjeni
Vuk), zatim jedan ogranak hercega sv. Save iz Hercegovine, humski knezovi Vlatkovici i

druga gospoda, a s njima sila puka. Tako se primjerice god. 1504. spominje neki »Qeor-
gius M. Milithich una cum fratre suo, qui de Bistricia (Bistrica na Hlivanjskom polju u
Bosni) ad Klyz (Klis) venerat«, kako prima za svoja 32 konjanika godisnju placu od 320
zlatnih forinti, da sluzi protiv Turaka. Qod, 1525. zapovijeda opet kralj Ljudevit II. Petru
Keglevicu, da u kotaru svoga grada Bijelc Stijene doznaci zemljiste i seliste Tomi i Antunu
Qvozdenovicu, kao i Jurju Varjacicu, koji su od Turaka vi nasu drzavu pobjegli« (qui a.

Turcis ad nostrum regnum transfugerunt). Dogadjalo se je i to, da su i onaki Ijudi, koji su


bili silom poturceni, ostavljali svoju domovinu, te se pobjegavsi u Hrvatsku opet povratili
u krilo krscanske vjere.Tako je oko god. 1503. kralj Vladislav II. darovao kasteo Majko-
vec u Krizevackoj zupaniji nekomu Hadar vojvodi, koji se bijase ponovno pokrstio (agili
Hadar waivode, qui derelicta secta Machometica ad fidem veram cristianam exiit).
. . .

God. 1511. opet darovao je isti kralj posjedovanja »Podplaw et Dolywacz ad castrum
Ottochacz pertinentes in regno Croatiae in comitatu de Gaczka existentes« pribjezima
»strenuis militibus Petro, Qregorio et altero Petro Dorothych, qui nuper sectam Macho-
meticam spreverunt . . . (et) se in sanctam religionem christianam contulerunt«.
Kad je Hrvatska nakon strasnoga boja na Krbavskom polju (1493.) bila sve vise
izlozena turskim provalama, zapocelo je takodjer i razseljivanje hrvatskoga
2ITELJI PO NARODNOSTI 1 PO STALE21MA. Id

tl a f od a. Najprije su ziteiji iz juzne Hrvatske stali preko Qvozda Rrniiti u tada jo§ za-
klonjenu Slavonijii, narocito u krajeve izmcdju Gvozda, Kupe. Save i Une, koji su se
tada i prozvali lirvatskoni; u prvoj pak Cetvrti Sestnaestoga stoljeca. narocito nakon
pada Knina (1522.), Skradina (1522.) i

Ostrovice (1523.) javija se o prvim


seobama Hrvata u tudjinu. Dne
17. svibnja 1524. dozvolio je kralj Ljude-
vit mestrii svojih peharnika Franji Ba-
canu, da se iia njegovim posjedima
(Enyng et Bathyan) u Ugarskoj smiju na-

I »Mrvati, koji u na§oj kra-


staniti

Ijevini Hrvatskoj radi straha


neprekidnih provala
i i navala
predivljih neprijatelja Tura-
ka mirno sigurno prebivati i

ne mogu, te kojima su vec isti


dusniani kuce, prebivalista i

sve zgrade ognjem u pepeo


obratili, a imanje sve stvari i

kao plijen razgrabili« (annuen-


dum duximus et conccdendum, ut Croati,
qui in regno nostro Croatie propter me-
tum et continuas incursiones et invasio-
nes ferocissimi hostis Thurcarum quiete
et secure habitare non possunt, quorum .

iam hostes ipsi domos, habitacula et omnia


edificia igne in cinerem, bonaque et res
universas in predam ipsorum convertis-
sent, pro ipsorum ampliore quiete, salute
et tranquillitate ad bona dicti Francisci .•'HMtr^tK.: ii^: Alt
Batthyani morandi causa venerint vel ve-
nire voluerint, quantocumque numero sint,

ubi hostium invasiones evitare et se vi-


tamque ipsorum unacum uxoribus et filiis

rebusque et bonis custodire et defcndere


possint, libera et sine uUo impedimento in

bonis suis Enyng Batthyan vocatis


et
descendere et descensum facere ibique
pro se habitacula ac domos et edificia
parare possint et valeant . . .). Slijedece
teitti*Mti*Ki tffe
godine 1527. bjcze opet Hrvati preko
mora u 1 1 a 1 i j u, gdje su osnovali na- NADQROBNA PLOCA MARKA MARULICA.
seobinc u Apuliji, Markama i Abruzzama.
U crkvi Franjevaca konventualaca u Spljetu.
Kukavni ostatci tih hrvatskih bjegunaca
2ive jo§ i danas u talijanskoj pokrajini
Molise, te u svojim pjcsmama spominju tadanjega krbavskoga kneza i bana, slavnoga
Ivana Karlovica.

Prigodom selenja u drugoj polovici petnaestoga stoljeca i prvoj polovici Sestna-


estoga dolazilo je mnogo Iirvatskoga naroda takodjer ii one primorskc gradove
2*
20 HRVATSKO KRALJEVStVO U XV. STOLJECU I PRVOJ CEtVRti XVI. StOLJECA.

Da mac t
1 i j i Hrvatske (Nin, Zadar, Sibenik, Trogir, Spljet, Omis), k o j i s u b i I i u
mletackoj vlasti, pa grada Dubrovnika. Tako se je zgodilo,
i u slobodnu obcinu
da je u onim dalmatinskini gradovima, u kojima je do 1420. bio pretezan romanski zivalj
(Zadar, Trogir, Spljet Diibroviiik), sada sve vise preotimao maha hrvatski elemenat, na-
i

rocito medju pucanima. U drugu ruku se je opet za mletackoga viadanja iza god. 1420. stao
siriti talijanski hrvatskim gradovima, kao u Sibeniku, Omisu, Hvaru
jezik u prvotno i

Korculi. U obce se je u svima gradovima mletacke Dalmacije (i Hrvatske) u ono doba u


javnomu zivotu rabio latinski, doticno talijanski jezik (mletacko narjecje), dok se je u pri-
vatnom zivotu i u porodicama govorilo mnogo hrvatski. Moze se reci, da je ogromna
vecina zitelja u mletackoj Dalmaciji tada govorila ili bar razumjela dva jezika: romanski
(starodalmatinski ili opet talijanski) i hrvatski (doticno srbski).

Sve izbrojene doseobe razseobe nijesu ipak b t n o promijenile etnografske pri-


i i

like u hrvatskom kraljevstvu sve do god. 1526. U citavom kraljevstvu sacinjavaju jos
uvijek ogromnu vecinu Hrvati, doticno Slavonci (Slovinci). To posvjedocuje savremeni i

dubrovacki povjestnicar Ludovicus Tubero (Crijevic ili Cerva, t 1527.), kad opisujuci
tadanju Ugarsku Hrvatsku do god. 1522. ovako govori: »0d dalmatinskoga primorja,
i

koje oplakuje Jadransko more, do rijeke Drave jesu r s k p u c koje Ugri djelomice i 1 i i i,

Hrvatima, a djelomice Slavenima il^asanima zovu. Od Drave pocinje ma-


gjarski govor«. (A littore Dalmatie, quod mari Adriatico abluitur, gentes lUyricae sunt,
Quos Hungari partim Crouatos, partim Sclauenos et Rascianos dicunt. A Dravo Hunga-
ricus incipit sermo.) f
''m! I

Pored bitno nepromijenjenih narodnostnih prilika nijesu se promijenile ni stalezke


prilike.

Za slabih kraljeva u prvoj polovici XV. stoljeca znatno se dize vlast visega plem-
stva, koje sacinjavaju nasljedni kn e z o v i (comites) ili g r o f o v i. U kraljevini Hr-
vatskoj jesu po izumrcu Nelipica (1434.) najodlicniji knezovi K r c k i ili M o d r us k i k n e-
z o vi (Frankapani), koji se god. 1449 dijele na o s a m 1 o z a, te drze ogroman posjed
izmedju Kupe, Une, Zrmanje i Jadranskoga mora. Uz njih izticu se u tom prijedjelu jos
krbavski knezovi Kurjakovici
kao gospodari Krbave, jednoga dijela Like, Podgorja
i nekih oblasti oko doljnje Zrmanje. Djedovinu izumrlih knezova Nelipica na jugu Krke
preuzeli su god. 1437. knezovi T a o v c porijeklom Dubrovcani (ili Korculani), koji se 1 i,

jos god. 1476. ponose naslovom »knezovi cetinski i kliski«. Tako krcko-modruski kne-
zovi, kao i knezovi Kurjakovici i Talovci drze brojna posjedovanja i u kraljevini Siavo-
niji, koja su stekli ili kraljevskim darovnicama ili zenitbama.

U kraljevini Slavoniji sve do god. 1456. silno utjecu u sve javne poslove Ce 1 j s k i

knezovi, koji uz kneziju Zagorje gospoduju prostranim posjedima diljem citavoga hr-
vatskoga kraljevstva. Njihovu bastinu preuzeo je velikim dijelom »pan Jan Vitovec od
Qrebengrada«, kojega su opet naslijedili (1468.) njegovi sinovi, »z a g o r s k i k n e z o v i«

(grofovi) Juraj, Ivan Tek i Vilim. god. 1488. skrsena bi vlast tih zagorskih knezova. U sla-

vonskim krajevima izmedju Save i Une nalazinio knezove Ba bo n i c e-B a g a j s k e. U


1

iztocnoj Slavoniji izticu se u drugoj polovici XV. stoljeca 1 1 oc k i knezovi, od kojih se


12 knez Nikola podigao do casti bosanskoga kralja (1471.— 1477.).
i I sin njegov Lovrinac

(t 1524.) ponosi se naslovom hercega bosanskoga.


Kralj Matijas Korvin (t 1490.) radio je za citavoga viadanja svoga svima silama.
da ne samo u Ugarskoj, nego i u Hrvatskoj i Slavoniji skuci silne knezevske (grofovske)
oligarhe. Zatiruci njih na svaki nacin podigao je nize plemstvo, pace je kmetove uzvi- i

sivao do najvisih casti. Tako se za njegova viadanja osilise ne samo mnoge porodice ni-
zega plemstva, nego familije. U hrvatskom su se kraljevstvu tada
i neke kmetske
medju inim osilili plemici Keglevici, Berislavici drugi. Osobito pak podigao se i

je prvotno kmetski rod B a k a c a (Bakocz, Bakolcz), koji bi 1459. uzvisen na plemstvo


2nt:LJl PO NARODNOSTI I PO STALE21MA. 21

primivsi pridjevak E r d e d i (de Erdod) pc istoimcnoin mjestu ii szatmarskoj ziinaniji

Znameniti nadbiskup Tomo Erdedi pomo.irao i obosatio je svoj rod tako. da je svome si-

riovcu Petru god. 1521. mogao ostaviti ogromna imanja u kraljevini Slavoniji (Moslavimi,

\ ''.Ij #,-.

m^"'Mln

. STOLNA CRKVA SV. JAKOVA U SiBENIKU.


Zasnovao ju i zapoCeo Kraditi Juraj Matejevid (1441).

Cesargrad, Okie s Jastrebarskim), po kojima je potonjega zapalo jedno od prvih rnjesta ii

toj zemlji.

Stari kne^evski rodovi lirvatski stali su u XV. stolje(3u izvoditi svoje porijeklo od
prastarih porodiea rimskih i talijariskih. Ne zna se, da Ii se je to zgadjalo pod dojmom

Ii
22 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. STOLJECU I PRVOJ CETVRTI XVI. STOLJECA.

humanizma, ili su se oni htjeli tim odijeliti od n o v h velikasa. Krcko-modruski knezovi


i

prozvali su se Frangepani (Frankapani), a Babonici-Blagajci opet U r s i n i (Orsini).

Knez Ivan Karlovic (Kurjakovic) poceo je izvoditi svoju lozu od starorimskih Torquata
(Torkvata); god. 1519. pjevao je o njemu dalji mu rodjak, knez i zagrebacki kanonik Stje-
pan Posidarski ovako:
sManlius arces Romanas et templa repulso

j
Defendit Qallo saepius hoste procul.
Hie noster Torquatus agros defendit avitos,
Et saepe a nobis Turkica signa fugat;
Tarn gratus patriae quantum ille Quiritibus olim,
Et si fata dabunt prospera, maior erit!«

Pokusalo se je i knezove Zrinske od plemena Subic dovesti u srodstvo s rimskim


S u 1 pi c 1 j i m a, ali to nije poslo za rukom.

Dok oboga-
su se brojne porodice nizega plemstva, obavljajuci razne javne sluzbe i

tivsi se knezevsklm (grofovskim) rodovima, pre-


kraljevskim darovnicama, stale takmiti s

tezna se je vecina malih plemica morala boriti za svoju slobodu protiv nasilja premocnih
velikasa. Dogadjalo se je, da su citave plemicke obcine podlegle premoci tih veli-
kasa, koji bi obladali njihovim plemenskim gradom, pa im onda nametali razne dace i

druge duznosti. To se je narocito dogodilo slobodnoj plemickoj obcini u Tu r o po 1 j u.

Ona bijase radi obrane od Turaka oko godine 1467. podigla kasteo Lukavec. Kad
su na to godine 1469. Turci preko Turopolja sve do Zagreba provaljivali, za-
molili su receni plemici tadanjega bana Ivana Tuza od Laka za pomoc. Ban je

u kasteo Lukavec smjestio dvanaest puskara kad su Turci svojih, koji su ga branili; ali
otisli, nije vise htjeo plemicima kastela povratiti, vec ga je pridrzao za se, te je onda

silio plemice njihove podanike, da cine razne sluzbe ne samo u tome kastelu, nego
i u i

njegovu gradu Medvedgradu. Poslije Ivana Tuza drzali su Medvedgrad i Lukavec herceg
Ivanis Korvin, braniborski markgrof Juraj, kraljica Marija napokon knez Ivan Karlovic; i

za svih tih gospodara turopoljski su plemici nemilo stradali. Jos godine 1527, tuzi Krsto
Frankapan kneza Ivana Karlovica u jednom hrvatskom pismu na senjskoga biskupa Joze-
fica ovako: »Ovo je knez Ivan (Karlovic) v Lukavci, tr razcinja one uboge plemenite

Ijudi, otijuci je poda se podbiti i s e b r i je uciniti«. Slicno kao s Turopoljcima desilo se i

drugim nizim plemickim obcinama. Bilo je pace malih plemica, koji su sami svoje pleme-
nite zemlje predavali knezovima i drugim velikasima, te stupali u njihovu sluzbu, jer se
inace nijesu mogli odrzati. Tako su se god. 1432. plemici »de generatione Lokochew« do-
brovoljno podvrgli zastiti knezova Blagajskih.
Nada sve nepovoljno postajalo u ono doba stanje k m e t o v a, koje je uza sve
druge bijede zatirala jos i t u r s ka s i 1 a. Osobito nakon seljacke bude pod Jurjem Do-

zom sabor je ugarski u listopadu 1514. sasvim skucio nevoljne kmetove, oduzevsi im
pravo slobodnoga selenja, i nametnuvSi im toliko tereta, da su pod njim
pogibali.
Mletacki poslanik Oiustiniani kaze god. 1503. za Ugarsku, da su u njoj samo se-
Ijaci, vojnici i svecenici domaci Ijudi, a sve drugo da su stranci. Donekle vrijedi to i za
hrvatsko kraljevstvo, premda se ne moze pore6i, daje medju g r a- u XV. stoljecu u nas i

djanstvom bilo sve vise domacih Ijudi, to ne samo u primorskim gradovima Dalma- i

cije u Senju, nego takodjer u slavonskim gradovima, a narocito u gradovima Zagrebu


i i

Krizevcima.
Siidlenie i pravo. NajviSi sud na tlu hrvatskoga kraljevstva bio je i u ovo doba
ban s k i sud ili banski stol. Kako je hrvatsko kraljevstvo bilo podijeljeno na dvije
upravne oblasti, bila su i dva banska suda: jedan u Slavoniji, a drugi u Hrvatskoj. U
Slavoniji obdr2avao se je u Krizevcima Zagrebu, a u Hrvatskoj u Kninu
i poslije u i

PihaCu.
SUDJENJE I PRAVO. 23

U Slavoniji bili su za redoviti banski siid odredjcni stanoviti rokovl. Sastaiao se ie


svakoga to u sijecnju nakon osmice iza
polugodista, i blagdana BoRojavljenja (octava
Epiphaniarum Domini) u kolovozu nakon osmice isv. Jakova (octava sancti Jacobi);
trajao je pak svaki put tako dugo, dok se nijesu svrSile sve parnice.* Tako se je doga-
dialo, da je sud bio na okupu preko petdeset dana (quinquagesimo sexto die octavarum
i

festi Epiphaniarum doniini). Buduci da se je banski sud sastajao nakon reCenih osmica

ili octava, prozvali su ga osmickim ili oktavalnimsudom (iudicia octavalia ili

octavae).
Banskoniu ili oktavalnomu sudu predsjedao je ban, a zamjenjivali su ga banovci.
I kad je ban predsjedao, bili su nazoCni banovci. Uz ove vr§ili su sudaCku slu2bu p r i-

SREBRNA POSUDA BISKUPA ANDRIJE DE bLULAKlb IZ XV. STOLJECA.


Riznica prvostoine crkve u Zagrebu.

s j e d n i c i ili a s s e s s o r e s, koje su slavonski stalef i sami izabirali. liuduci da su se


o odiukama suda izdavale pismene izpravc, prisustvovao je sudovanju i protonotar
kraljcvstva (prothonotarius regni Sclavoniae), koji je bio podjedno i izvjestitel] u

* Na slavonskom saboru Rod. 1432. bi§e odredjena Cetiri roka (quatuor octavas, videlicet
festivitatum sancti fieorjiii. Jacobi. Michaelis et Epiphaniarum domini), »ita videlicet, ut semper
i|)seoctave inchoentur fcria secunda (ponedeljak) proxima post octavum diem festorum predicto-
rum. ci l)irsagia distribuantur feria tertia (utorak) videlicet die sequent!.* Banski sud zapoCinjao ic
dakle prvi ponedeljak iza osmice odredienoga blagdana.
24 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV STOLJECU I PRVOJ CETVRTI XVI. STOLJECA. •

parnicama. Protonotar imao je zamjenika (pomocnika), zvao viceprotho-koji se ie

notarius.** Sastav banskoga suda ogleda se kojom redovito zapocinju


u formuli,

izprave o odlukama toga suda: »Nos . . . banus commendamus, quod nobis in presentibus
octavis festi . . . proxime preteritis, unacum vicebano (vicebanis) ac magistro prothono-
tario, necnon nobilibus huius regni Sclauonie, iuratis scilicet sedis nostre iudiciarie asses-

soribus, pro faciendo moderativo iudicio causantibus, in sede nostra iudiciaria


(Crisii, Za-

grabie) sedentibus Po . . .«. odredbi kralja Matijasa Korvina imale su se na banskom sudu
rjesavati sve parnice, izuzevsi parnice o veleizdaji (nota infidelitatis), zatim onih Ijudi,

koji su u Ugarskoj sluzbe obnasali, nadalje banskih napokon onih, koje bi


podanika, i

krali oslobodio od banskoga suda. Prizvati se je moglo od banskoga suda na kraljevski


dvor, doticno na sudca kraljevskogadvora (iudex curiae regiae).
Premda su bili odredjeni stalni rokovi za banski ili oktavalni sud, dogadjalo se je

ipak, te se radi turskih provala i nutarnjih smutnja koji put po vise godina nije sastajao

*" Cast »pr()tonotara kraljevinc Slavonije« kao pomocnika 1 izvjestiteljana banskom sudu
potjece jamacno od onda, kad su se pocele izdavati pismene izprave o odlukama toga suda. I zu-
panijski sudbeni stolovi (krizevacki, zagrebacki) imadu vec u XIV. stoljecu svoje protonotare i

notare (god. 1432. sponiinje se Nicolaus de Drenowa prothonotarius sedis iudiciariae Zagrabiensis,
a 1434. magister Michael prothonotarius sedis Crisiensis).
Vrlo rano stali su se protonotari kraljevine Slavonije takmiti s banovcima, da budu zamje-

nici banski na oktavalnom sudu. U poveljama god. 1364. — 1376. citamo vise puta »prothono-
tarius et in iudicatu vicesgerens (zamjenik) magnifici domini regni Sclavonic
. . .

b a n i«. Bas radi toga do§lo je i do smutnja izmedju banovaca i protonotara. Buduci da je proto-
notar izdavao odluke banskoga suda, te on takodjer ih je podkrjepljivao banskim pecatom, bio je

5uvar banskoga pecata. Bana je imenovao kralj, a banovce ban; protonotara pak b i-
rali su stalezi sabrani na saboru. Stoga je plemstvo smatralo protonotara za svoga
pouzdanika jamca, da ce se na banskom sudu vrsiti pravo
i zakon. i

Vec god. 1398. izdao je ban Nikola Qorjanski plemstvu kraljevine Slavonije povelju, kojom
ie obnovio potvrdio staro pravo njegovo jos od kralja Ljudevita I. (1342. 1382.), da po svojoj
i —
volji smije birati skidati notare za zupanijske sudbene stolove. Podjedno je ustanovio nadlez-
i

nost tih sudova, te odredio, da notari zupani ne smiju b e z plemickih sudaca (sine iudicibus no-
i

bilium) sami plemicke parnice rjesavati. Na saboru pak u Krizevcima 9. ozujka 1439. obnovio je
ban Matko Talovac od nekih njegovih predsastnika plemstvu zakra(?eno pravo, da samo bira i

skida protonotara (prothonotarios seu conservatores sigillorum banorum). Kralj Matijas Korvin
takodjer je plemstvu 23. lipnja 1465. potvrdio staro pravo, da slobodno bira protonotara; ali kad
se plemstvo dvije godine zatim nije moglo sloziti pri izboru njegovu, te su se stoga rodile smutnje,
onda je kralj sam 26. kolovoza 1467. imenovao protonotarom magistra Ivana Korotnaja (de
Korothna), koji je onda tu sluzbu obavljao preko dvadeset godina (svakako jo§ 1487.). Qod. 1498.
izdao je kralj Vladislav II. povelju slavonskomu plemstvu, kojom je odredio, da nakon odstupa
svakoga bana mora protonotar po starom obiCaju njegov peCat predati plemstvu, koje 6e ga na
komade razsjeci, da se njime ne cine zloporabe.
Poslije Ivana Korotnaja spominju se jo§ ovi protonotari kraljevine Slavonije: magistar Ni-
kola Vojkovic (Woykffy) od Vojkovca (1494. 1504.), koji se je 10. svibnja 1504. utopio u —
Dunavu, kad se je u camcu iz Budima u Pestu prevazao; zatim magister Emericus de Has-

sagh (Hassaghy, 1505. 1507.); onda magister F r an c s cu s de Marocha (1510. 1514.), i —
koji ie podjedno bio »personalis presenciae regiae«; nadalje magister Stephanus Henczelffy
de Pethrowcz (1516.— 1523.), koji je uza to vrsio cast dvorskoga sudca (iudex curiae regiae). i

Kad je po smrti ovoga potonjega bilo izpraznjeno mjesto protonotara kraljevine Slavonije, pisao
je kralj Ljudevit II. banu Bacanu 7. lipnja 1525. iz Budima, neka poradi kod slavonskih staleza,

da bude izabran »fidelis noster egregius magister Nicolaus (Mylethynczy), personalis praesen-
tiae nostrae prothonotarius*. Kako se vidi, kraljevski je dvor nastojao, da ugledna cast protono-
tara kraljevine Slavonije zapadne vazda takove muzeve, koji su bili njemu po(5udni.
Kao viceprotonotari regni Sclavoniae spominju se u poznatim dosad spomenicima
ovi muzevi magister Petrus de
: (1474. Qwdowcz
1494.), magister Petrus Wrathysa —
de Wratysyncz (1517.— 1518.), nadalje magister Qeorgius de Qregoryancz (1519.
do 1521.), napokon Balthasar Hobethych de
i (god. 1524.). Dobowcz
Protonotari i viceprotonotari sastavljali su takodjer zapisnike slavonskih sabora, pa i spise,
koje su sabori izdavali.
SUDJENJE I PRAVO. 25

taj Slid. I^ilo je radi to.ica Ccstih tu2ba i na slavonskim i na uRarskini saborima. Cidjckad
trebalo je odluCnih poziva kraljevskih, da se sud teda negda nadje na okupu. Evo jednoga
primjera.

Qodine 1516. dne 8. prosinca javlja kralj Ljudevit II. iz Budima staleiima kralje-
vine Slavonije, kako je na njihovu naroc^itu molbii, koju sii preda nj iznijeli, zapovjedio
banu Petri! Bcrislavicu i njegovim banovcinia, da obiCajnim naCinom oglase oktavaini
sud na osmicu Bogojavljenja (u sije5nju) nastajne godine 1517. Podjedno nalafe i zapo-
vijeda, da se banovu pozivii odazovu svi imadu ma kakve parnice. Istoga i pojedinci, koji
dana izdaje kralj zapovijed slavonskomu protonotaru (magistro Stephano Henzelffy, regni
nostri Sclauonie prothonotario), da on na banov poziv pristupi re(Jenomu sudovanju. i

Tako se je izravnim posredovanjem kraljevim u polovici sijeCnja 1517. zaista sastao u


Zagrebii banski sud. kojcmu su iiz bam protonotara pribivali jos oba slavonska ba- i

novca, po imenu Baltazar Bacan i Baltazar Alapic. Bilo je na njemu obilato posia, jer se je

sudovanje oteglo do polovice oziijka. Cini se, da je banu ili drugim sudcima sudovanje do-
dijalo, pa su htjeli obustaviti posao i odgoditi neke parnice na drug! rok, toboze jer 6e na-
skoro zapoceti u Budimu kratki sud (indicia brevia); ali sabrani plemici. koji su te2ko
cekali na rije§enje svojih parnica, poslali su u Budim pred kraija zasebnoga poslanika, po
imenu literata Pavla od NespeSa, da se radi toga potuzi. Na to je 18. veljaSe 1517. kralj poseb-
nim ukazom zapovjedio banu, banovcima, protonotaru zaprisegnutim prisjednicima ban- i

skoga suda, da nastave sudovanje sve dotle, dok se ne obredaju sve parnice (ad finem
usque continuare ac causantibus et litigantibus quibuslibet secundum Deum iustitiam admi-
nistrare debeatis). I tako se je banski sud otegnuo, dok nijesu sve tuzbe i parnice rije§ili.

Sud se je narocito mnogo bavio tuzbama nizega plemstva i varoSkih obcina protiv mark-
grofa Jurja od Branibora i njegovih silovitih slu^benika u Slavoniji. Najzamasnija bila je

tuzba plemicke obcine u Turopoliu protiv recenoga markgrofa radi kaStela Lukavca, kao
i plemicima nanijeli njegovi kapitani kastelani Medvedgrada, Ra-
radi nasilja, koja bijahu i

kovca Lukavca. Markgrofa je zastupao njegov prokurator Ivan od MiSkovca (de Mys-
i

kolcz). Kad je banski sud osudio markgrofa njegove sluzbenike radi dokazanih nasilja, i

p r z V
i a o je receni prokurator na kraljevski dvor, doticno na sudca kraljevskoga dvora
(in curiam regiam, eiusdem scilicet iudicis curie regie presenciam). Na to je banski sud
zakljucio. da se po s t a r o m ob i c$ a j u (consuetudine et libertate dicti regni Sclauonie
in hac parte ab antiquo fieri solita requirente) ustupi ^itava parnica kraljevskomu dvor-
skomu sudcu, koji ce o njoj razpravljati na dojdncoj osmici iza blagdana sv. Jurja, ali je

podjedno nalo^io strankama, da pismenu odiuku toga suda imadu donijeti pred banski
sud, koji ce se obdrzavati na osmicu Bogojavljenja slijcde<Se godine 1518.* U drugoj par-
nici, koju bijahu podigli gradjani slobodnc obcine Oradca kod Zagreba, osudio je banski
sud markgrofa Jurja iz ogluhe, jer nije do^^ao pred sud, a niti je poslao zastupnika ili pro-
kuratora (legittime evocatus nostram in presenciam non venit neque misit).

Ovo je slika banskoga ili oktavalnoga suda u Slavoniji. U Hrvatskoj bila je stolica
banskoga suda redovito u Kninu (Tninu): tu ie ban, i ili, sto se vrlo Ccsto dogadja, mjesto
njega banovac Dalmacijc i Hrvatske sudio »zajedno sa nekim plemicima kraljcvine Hr-
vatske i drugim prisjednicima* (una cum nonnulis regni Croatie nobilibus et aliis asses-
soribus, cum universis nobilibus assessoribus nostris). Razlika je jedino ta, Sto se kod

• U povelji kraija Vladislava I!, od 5. prosinca 1496. iztiie se kao stara povlastica (antiqua
preroRativa), »quod . . . omnes cause ipsorum (nohllium
regni Sclavonic) pro quocunque facto vel
neeocio inter sese pro tempore mote vol suscitate, p r m u m in presencia bani eiusdem rejcni i

tractari et adiudicari. ct dchinc pars lititianciuni non contcnta. in curiam nostram rcjjiam per vlam
appcllationis suam causam deduccre, scd et de ipsa curia nostra indicium, ct sentenciam ipsius
hani nostri infirmatam aut confirmatam. rursusad eundem banum pro exccutione
semper rcducere debuerit et debeat*.
6 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. STOLJECU I PRVOJ CETVRTI XVI. STOLJECA.

till sudbenih fazprava ne spominje sudjelovanje protonotara. Od odluke banskoga suda


u Hrvatskoi bio je jednako dozvoljen priziv (appellatio) na
doticno na sudca kra- kralja,
Ijevskoga dvora. Vrlo poucna u torn pogledu jedna parnica. koja se je god. 1466.
je i

1467. vodila izmedju plemica Mekinjana Bobinaca (Bobinjana) u zupi ili kneziji Krbavi.
i

Bobinjani ili Bobinci naime tuzili su »svoju bracu« Mekinjane radi smetanja po-
sjeda, narocito sto su si toboze utirali putove kroz njihove posjede, i sto su pasli na
njihovim livadama. Prva razprava bila je namah poslije 15. svibnja 1466. pred sto lorn
Krbavskim, u kojem su bila c e t i r i podknezina
gospode knezova Krbavskih i tri rotna sudca stola
Krbavskoga. Pri sudovanju sudjelovao je i rotni pri-
stav (iuratus pristaldus). Osudom Krbavskoga stola
nijesu bili zadovoljni Mekinjani, pa su prizvali (exhibue-
runt sententiam appellationis) na zupanijski sudbcni
stol u Kninu, pred kojim se je 7. srpnja 1466. vodila
d r u g a razprava. Zupanijskomu sudbenomu
s t o 1 u u Kninu bio je na celu namjestnik (locumte-
ngns) banovca dalmatinsko-hrvatskoga Pavao Bozlc-
kovic, a uza nj su bila tri plemicka sudca (indices no-
bilium croatorum sedis Tyniniensis). Medjutim Meki-
njani nijesu bili zadovoljni ni tim sudom, vec su opet
prizvali, i to na b a n s k i s u d bana Ivana Tuza od
Laka, koji je tada bio ne samo ban Dalmacije, Hrvat-
ske i citave Slavonije, nego i vrhovni kapitan Bosne.
Na to je namjestnik banovca Bozickovic ustanovio za
obje stranke t r e c i s u d ili razpravu (in tertio iudicio)

pred banom Ivanom Tuzom, cim taj u Hrvatsku dodje,


pa je o torn obavijestio samoga i bana. Banski sud
sastao se je medjutim tek 23. ozujka slijedece godine
1467. u gradu Kninu. Bana Ivana Tuza nije bilo, jer je
bio zabavljen drugim poslovima; zato je sudu pred-
sjedao dalmatinsko-hrvatski banovac Ladislav Markus
(Ladislaus Markus de Theryen). On je zajedno s ple-

menitim prisjednicima kraljevine Hrvatske rijesavao


parnice svima, koji su pravdu trazili (causas cuncto-

rum iustitiam postulantium). Dosli su uz ine stranke


takodjer Bobinci i Mekinjani, trazeci sud od banovca
kao zamjenika banova (petentes a nobis de iudicio
'3ISKUPSKI STAP (PASTORALE) OD
nostro tanquam persona prefati domini bani). Banovac
GODINE 1460.U RIZNICI STOLNE
je sve izpitao, pak je nakon dogovora svjeta s pri- i

CRKVE U ZADRU.
sjednicima (habito maturo colloquio et diligenti consilio
Darovao ga zadarski nadbiskup Maf- ac tractatu cum nobilibus assessoribus) po pravu kra-
feus Valaressus. ljevine Hrvatske (iure regni Croatie requirente, lege
regni Croatie suadente) izrekao osudu, po kojoj su Bo-
binci izgubili parnicu, te bili osudjeni na globu. Sad su pak Bobinci, premda je parnica tekla
pred tri suda, prizvali na samoga kralja Matiju Korvina, doticno na sudca njegova
dvora. Banovac je Markus na to kralja posebnim pismom obavijestio o citavoj dosada-
njoj parnici i prilozio osude krbavskoga i kninskoga stola; a podjedno je kralju javio. da
je pruce se stranke pozvao pred kraljevski sud na osmicu iza sv. Jurja (1. svibnja). I

zaista je sudac kraljevskoga dvora, po imenu Ladislav Palocz u odredjeno vrijeme (poslije
1. svibnja) zajedno s ostalim prisjednicima dvorskoga suda citavu parnicu ponovo pre-
SUDJENJE I PRAVO. 27

tresao, osiidu banovca Marku^a potvrdio. te oiida 7. lipnja 1467. kaptolu u Kninu zapo-
vjedio, lice mjesta svoga zastupiiika, pa da taj zajedno s kraljevim povjere-
da iza^alje na
nikom pred siisjedima osudu provede. Kaptol je odredio za taj posao popa Petra Zuba^ida,
koji je onda zajedno s kraljevim dovjekom Vukom Bobojeli(5eTn 28. lipnja osudu pred broj-

nim svjedocima izvr§io. Napokon je kaptol 13. srpnja 1467. samoga kralja izvijestio, da
je nalogu zadovoljio.

Uz redoviti banski sud u Kninu dogadjalo se je, da su ban ill banovac, putujudi po
zemlji, izricali osude i na drugim mjestima. Tako je primjerice dalmatinsko-hrvatski ban
Pavao Spirancic, boraveci 13. rujna 1462. u Kiisu, izrekao osudu u parnici izmedju kli^kih
zitelja Marka Santica Jakova Kozunica. Santic hijaSe svoga protivnika pozvao tri put
i

pred »Kli§ki stol«, naime pred sud varoSke ob(^ine u Klisu; ali Kozuni6 nije htjeo dolaziti
pred nego je svaki put prizvao na banski sud (modo se appellauit vestram in
taj stol,

presenciam). I sada je tek ban izrekao odiuku, ali ne sam, nego sporazumno s plemcnitiin
prislednicima (consedentes cum nobilibus Croacie habito exinde maturo colloquio cum —
nostris assessoribus).

O sastavu i djelovanju zupanijskih sudbenih stolova u XV. stoljecu


imade vrlo poucnih podataka iz juzne Hrvatske. narocito iz zupanije lucke kninske. i

Osobito su zgodni primjeri sudovanja u zupaniji Luki (izmedju Obrovca, Skradina Vrane i

u danasnjoj Dalmaciji). Na Celu suda stoji zupan (span, comes) te zupanije, koji je vise
puta i kastelan kraljevskoga grada Ostrovice; uza nj su cetiri plemicka sudca od c^etiriju

plcmena (§ubici, Karinjani, Kukari, Virevici) i dva pristava; sjediSte suda bilo je najprije u

Podgradju, a poslije u Vuksi<Jima. Sve su izprave toga suda pisane krasnim hrvatskim
puckim jezikom, te se odlikuju jezgrovitim, a ipak jasnim slogom. Evo jedne osude toga
suda od 3. svibnja 1492. u parnici izmedju KaSicana i Milote NeSustovica:

»Mi Luka Jurhanid (i)z Otres, Span rotni stola LuCkoga. Ivan Markovid od plemena Subi<5.
luraj Dujmovid od plemena Karinjani, Pavao Hatezevi(J od plemena Kukari. Ivan Banid od plemena
Virevic, sudci rotni stola LuCkoga; Juraj sin Qrcura PaviCi<5a z Otres, TomaS Sadrobi(5 s PolaCe.
takoje pristavi rotni stola —
mi sidece s plemenitimi Ijudmi kupno na na§em misti navadnom u
VukSicih, u punu stolu sudaCkom, pravdu dile^e od nas potribujucim. pridoSe prid nas plemeniti Ijudi i

KaJiicane, imenom rvani Stojan Mundic z bracom, Mihovio Mlat£i(J z bradom, JuraiSr§i(J, prokurator i

njih, pristupivSe prid nas izprosiSe govorenje od nas, kako je zakon na§,
i po^eSe govoriti Qospodo. i :

§pane, sudci, poiSteni stole; pozvali smo Milotu NeSustovica. ki dr2i na§u plemenStinu naSe brade Ka- i

si(ian', radi bismo od njega sliSati, po 5em ju drii, ali po kupu, ali po zakladu. 1 mi (sudci) rekosmo:
i

Milota odgovarai, jur su vsi zakoni roci svrSili, sada je pravem rok zabaSni. Milota pristupiv njegt)v
i i

prokuratur, rekoSe: Imamo na to pravi pisane, gospodo: ovo su, ogledajte je. I pokaza jedan list, u
kom listu biSe ponuda prodaja, da (ali) ne uvod. I u tom pristupivSe reCeni plemeniti Ijudi
i

KaSicane zgora pisani, njih prokuratur, po5e§e govoriti Miloti


i njegovu prokuraturu: Ima5 II i

ve(5e pravi na tu plemenStinu? A on i njegov prokuratur reCe: To, Ca smo imali, to smo ukazali.
I mi (sudci) sliSav obi strani, vsi kupno dogovorlsmo se cilim dogovorom, zakonom naSim: dasmo
re^enim plemenitim Ijudem viSe pisanim Ka§i<^a(no)m za dobito, a Miloti za izgubljeno, pokle ne
ima.^e Milota vsih pravi zakonlh. I u torn prIstupivSe vi^e pisani plemeniti Ijudi Ka§i(5ane s pniku-
raturom svojim poCeSe prosltl na to od nas Sentencije na§e. I ml vIdlvSe. da je zakono. dasmo
im tu naSu Sentenciju pod na§e peCatI navadne. Pisana dana na VukSidih. u lltlh gospodinih te- i

ku(5e tisuda i Cetirista i devetdeset i drugo teciSe. na dan naSastija svetoga kriia dana«.

SaCuvano je takodjer vi§e odiuka fupanijskoga sudbcnoga stola u Kninu, pisanih


takodjer hrvatskim jezikom. Iz njih se razabira. da se je na taj sud prizivalo od plemen-
skih i knc2evskih stolova (srbskoga, krbavskoga). Tako je 25. listopada 1451. na tom
sudu rijeSena parnica izmedju nekih Srba (na Uni) za neki vinograd, radi ko-
?Jtelja iz

jega se pru(5e stranke bijahu prije parbile pred srbskom stolom. Znaiajno ie, da su obje
stranke od suda u Kninu (Tninu) tra?jle: *... od uCite, Ca Ie pravda zakonu I i

hrvatskomu ugodno«. Pred isti sud u Kninu poslao je takodjer god. 1435. kncz
Nikola Frankapan svoga prokuratora Andriju Vuk§i(5a iz Stare vasi u Bu^anima moled,
neka sud izjavi po obiCajnom pravu kraljevine Hrvatske (de consuetudine regni Croua-
28 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. STOLJECU I PRVOJ CCTVRTl XVI. STOLJECA,

cie), da li je zaloziti neka posjedovanja u


njefhu (knczu) slobodno darovati, prodati ili

zupi Buzanima, koja bijase kralj Sigismund dao u zalog pokojnomu otcu njegovu. Sud je
10. sijecnja ocitovao, da je to po obicaju hrvatske kraljevine (secundum consuetudinem

regni Coruacie) dozvoljeno, Na zupanijski sud, kao na banski sud obracali su se svi i

u obce, koji su htjeli doznati za pravne obicaje zakone u Hrvatskoj. Tako je god. 1459. i

nacelnik mietackoga tada Zadra zamolio, da mu se izlozi nasljedno pravo hrvatskoga


plemstva od dvanaest plemena; toj je mo.bi zaista banovac Mihajlo Zivkovic zajedno
s plemenitim sudcima kninskoga stola u posebnom pismu zadovoljio.

Znamenito ovo pismo glasi doslovce ovako: »Magnifice domine amice noster! Ad requi-
sitionem eiusdem vestre magnificencie nobis littoritorie factam in facto et consuetudine huius
regni Crovatie in possessionibus videlicet hereditariis, eviticiis ac acquisitis, vestre magnificentie
ccrtiflcamus, easdem consuetudines notificamus, qualiter descendunt liereditaria et patrimonialia
nobiiiuni Chrohatorum, quod omnes possessiones omnium nobilium duodecim generationum
regni Crovatie descendunt in prolem masculinam germanis propinquis de eorum prole descen-
dentium de uno in aliud, que possessiones dictorum nobilium non sunt allenande extraneis' in
eorum preiudicio, neque pro anima testare neque legare ultra tres gognaios; de possessionibus vero
eviticiis et acquisitis per antecessores nobilium sive per predecessores eorum pro ut est descrip-
tum ct postmodum relicte eorum heredum, ipse possessiones transire debent per omnes descen-
dentes ab illo, a quo ipsa bona fuerunt acquisita slmili modo et conditione, prout alia bona patri-

monialia antiqua transeunt in prolem ut suprascriptum est. Item de possessionibus evictis et acqui-

sitis, quod si aliquis nobilis evicisset seu acquisivisset suo solo evictu et acquisitu, ipse nobilis
Iiabet libertatem, ipsa bona, per ipsum evicta et acquisita, alienare, eo quia ea, que solus acqui-
sivit, solus distribuere potest. Feminina autem proles non habet partem in possessionibus patri-

m:)nialibus, sed de bonis nobilibus debet adornari, cum transiverit ad vir(um). Quas consuetudines
per presentes nostras litteras vestre magnificencie declaramus. Data Thinini feria secunda proxima
ante festum beati Martini episcopi et confessoris, anno domini 1459. Michael Sifkovich de Prozor
regnorum Dalmacie et Croatie vicebanus. Judices nobilium Croatorum sedis Tininiensis«.

Izmedju plemenskih stolova (sudova) iztice se u XV. stoljecu osobito »ple-

meniti stol kraljev meju plemenitim! Ijudi Mogorov i c 1 v L i c i«. Sijelo (»va obranom
mesti«) toga plemenitoga stola (suda plemickoga) je izprva »u svete Marije v Crnoj Vasi«,
a poslije »u svetoga Jurja na Skurini«. Na celu stola je »s p a n (zupan) meju plemenitimi
Ijudi Mogorovici v Lici«, ili, sto je isto, »knez plemenitoga stola kraljeva meju plemenitimi

Ijudi Mogorovici v Lici«; uza nj su cetlri rotna sudca (iudices iurati), zatim po dva rotna
pristava, koji izvrsuju odluke suda. Dan sudovanja ili »dan navadni pitanja« bio je »pondi-
ljak«. Sijelo plemenskoga stola Lapcana bilo je u gradu Rmnju na sutoku Unca Une; i

knez ili span toga stola bio je podjedno kastelan (gracscak, porkolab) grada Rmnja; uz
kneza bila su samo tri sudca.
Banski sud, zupanijski i plemenski sudovi sudili su pretezno po obicajnom
p r a V u. I u Hrvatskoj i u Slavoniji pozivaju se u sudbenim odlukama »na obicajne za-
kone« (consuetudinaria autem lege dicti regni Sclavonic, iure huiusmodi regni Croatie

requirente, secundum nostram consuetudinem Croatorum). Ipak citamo u jednoj izpravi

od god. 1517. »de iure et consuetudine regni Hungarie et per consequens regni Sclavonic,
quod eisdem iuribus et consuetudinibus, quibus regnum Hungarie utitur, gaudere solet«.
Slavonija prisvajala si je dakle uz svoje obicajno pravo takodjer ona prava i obicaje, ko-
jima se je sluzila Ugarska.
(odluke) pisane su u Slavoniji beziznimno latinskim jezikom, a u Hr-
Sudbeni spisi

vatskoj pretezno hrvatskim (glagolicom ili rjedje cirilicom). Kaptol u Kninu imao je povla-
sticu kao locus da sluzbene spise (a narocito sudbene) prevadja iz hrvatskoga
credibilis,

jezika na latinski, te da izdaje te spise u ovjerovljenom prevodu. Zanimljivo je, da kninski


kaptol kaze, da su te hrvatske izprave pisane »i d e o m a t e b u g a r c a« (1456.), »i n 1 i

littera et lingua Bulgarica« (1462.), »i d e o m a t e v u 1 g a r c a« (1467.), aU ta- i

kodjer »in litera s c Knin dopanuo turskih ruku (1522.), preuzeo


1 a u a« (1498.). Kad je

je prevodjenje hrvatskih izprava na latinski jezik kaptol crkve zagreba^ke.


VOJSKA I MORNARICA. ?9

Vojska I mornarica. Sve to ce§ce i zesce navalc Turaka, koji su imali izvrstno
iircdjcini i oboriizanu vojsku, silile su ugarsko-hrvatske kraljeve, da i oni podignii obran-
benu snajAii svojc drzave. Dakako da su im najvi§e brige zadavale zemlje lirvatskoga
kraljevstva, koje su bile prve na udaru.
Ziva briga za obranu drzave potakla 1432., da je za je vec kralja Sigismunda god.
boravka svoga u osnovu (regulamentum insurrectionale ge-
Sieiii (Italiji) izradio potan' i

nerale) o uredjcnjti \ ojnictva u Ugarskoj Hrvatskoj, kojim hi sc moglo odolijevati tako i

Turcima, kao Mletciiiia CeSkim Husitima. F^o toj osnovi mogla bi Ugarska s Hrvatskom
i i

podici do 80.000 konjanika; za obranu od Turaka 60.000, a za obranu od Husita 20.000.


Medjutim ugarski sabor, koji se je sastao u
ozujku 1435., izpravio je i dopunio kraljevu
osnovu, te tako je 12. ozujka iste godine izdan
dekret o vojnom uredjenju Ugarske i Hrvat-
ske, koji sastoji od devet clanaka. U glavnom
bi pridrzan banderijaini sustav, samo
bi radi lakse obrane podijeljena Ugarska s Er-
deljem i Hrvatskom na s e d a m doticno
osam) tabora. Zitelji hrvatskoga kraljevstva
bill su razvrstani u tri tabora.
P r V i tabor ili h r va t s k i bio je uz
Jadransko more i uzduz mletacke Dalmacije.
U tom taboru imali su ratovati: kraljevski
banderij od 1000 konjanika, banderij hrvat-
skoga bana, cete obcine grada Dubrovnika,
tri knezevska banderija (kneza krbavskoga,

cetinskoga i senjsko-modruskoga), svi ple-

mici i svi Vlasi kraljevine Hrvatske. D r u g i

tabor ili s 1 a v o n s k i prema rijeci Uni sa-


stojao je od pet banderija, koje su imali uzdr-
zavati ban slavonski, vranski prior, zagre-
backi biskup, Vladislav Toth od Susjedgrada i

knezovi Blagaji. Treci ili usorski tabor


bio je najveci; u njemu su bill: despot srbski
i bosanski velikasi sa svojim 5etama, zupan
pozezki sa 100 konjanika, bosanski biskup sa
100 konjanika i peCujski biskup sa banderijem,
velikasi iztocJne Slavonije (Marczali, Qorjan
ski, Morovici, Petar Ceh Levanjski i drugi)
s Cetama po 100 — 1000 konjanika, nadalje ma-
Cvanski bani sa 400 konjanika, Matko Talo-
vac na racun Srebrenika sa 1000 konjanika; DR2AK (BALCAK) SREDOVJEC-
napokon Cete sviju ^upanija slavonskih (za- NOQA MACA BOSANSKOQA.
grebaCke, kri^evaCke, vara^.dinske, virovi-
ticJke, poze^ke, vukovske i srijemske), kao i

nekih ju?.nougarskih (zaladske, Sime^ke, tolnanske, baranjske, baCke i bodro2ke). Cete fAi-
panijske brojile su po 2(M) do 600 Ijudi prema veliCini dotiiJne 2upanije (virovitieka. vu-
kovska i srijemska po 200, po2e2ka 300, Simeika, baranjska i baCka po 500, a zalad-

ska 600).
U dekretu od god. 1435. iztiCe se jo§, da je kraljeva du^nost braniti sa svolim (kra-
Ijcvskim) <5etama ne samo medja§ne gradove njlhove i kotare, ve6 i Citavu dri'.avu, ko-
liko nni sredstva dosczii; samn /a onaj sluCaj, ako bi se neprijatclj digao. kojemu ne bi

I
30 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. STOLJECU I PRVOJ CETVRTI XVI. STOLJECA.

kraljevske cete Ihogle same odoljeti, imadu se podici prelati, zupani, zastavnici i plemidi
posjednici onoga tabora, koji je odredjen za obranu od neprijatelja napadnute oblasti, pak
sjedinjeni stati sa svojim banderijirna i cetama pod kraljevskom zastavom, te svi Za-
jedno ratovati s neprijateljem. Kad pak zaprijeti velika opasnost za drzavu, te se pro-
glasi obci ustanak (tempore universalis exercitus generaliter proclamati), moraju pre-
lati, baruni i bogati plemici povrh svojin banderija jos od svaka 33 podanika (kmeta)
svoja dati po jednoga dobro opremljena i oruzana konjanika; oni pak, koji imaju manje
od 33 podanika, moraju se zajedno sloziti, i tako prema broju svojih podanika doprino-
siti za opremu takovih kmetskih konjanika. Napokon plemici jednoselci, koji u obce nemaju

podanika, moraju tada osobno i o svom trosku ici u rat; braca nerazdijeljena, bila dva ili
vise tijih, salju jednoga izmedju sebe na vojsku. Plemici opet, koji budi sami budi sa svo-
jom druzinom sluze za placu ili u kraljevskom ili kojem velikaskom banderiju, obvezani
su ipak, da prema gornjem kljucu opremaju salju svoje podanike u rat. Tko se ne odazove i

pozivu na vojsku, ili svojom krivnjom zakasni, ili ako bez dozvole vojsku ostavi, kaznit
ce se gubitkom svojih imanja.

*Kraljevski banderiji, zatim banderiji velikasa i zupanija nijesu ipak bill dostatni.

Kralj je na osobito izlozenim tockama, narocito na granici prema Turcima morao drzati
stalne posade s redovitom placom iz kraljevske blagajnice. Te su posade bile smje-
stene u pogranicnim tvrdinjama, a zapovjednici njihovi bill su kastelani tih tvrdinja, pro-
zvani poslije k a p i t an Prva takva kapitanija osnovana bi 1427. u srbskom B e o-
i.

g r ad u, kad je taj grad zajedno s Qolubcem Macvom presao u vlast kralja Sigismunda.
i

Kao prvi kastelani ili kapitani Beograda spominju se Ivan Titusevic (1427. 1428.) brat — i

mu Vladislav; poslije su tu cast obnasali braca Talovci, po imenu Matko (1433.), a za njim
Ivan (1438.— 1440.).

Nakon propasti bosanskoga kraljevstva (1463.) trebalo je jos bolje osigurati medje
hrvatskoga kraljevstva. To je dalo povoda osnutku dviju banovina: bosanske (ja-

jacke) i srebrenicke. Suvise je kralj Matijas Korvin osnovao senjsku kapita-


ni j u (1469.), posto je grad Senj oduzeo knezovima Frankapanima. U svim tim banovi-
nama i kapitanijama, koje su bile na vojnicku uredjene, bile su u poglavitim utvrdjenim
mjestima razmjestene kraljevske posade, koje su primale placu iz kraljevske blagajne, te
kojima su zapovijedali od kralja imenovani bani, kapitani i vojvode.

Sve te vojnicke uredbe vrijedile su poglavito za obranu, Za navalni rat na strane


zemlje ustrojio je kralj Matijas stalnu redovitu stajacu vojsku od placenika, koja
je u ratno vrijeme brojila 20.000 oklopnika i lakih konjanika, zatim 8000 pjesaka, napokon
puskara i topdzija, pekara, kovaca, tesara i podvoznika. U toj redovitoj stajacoj vojsci
osobito se je izticala crna ceta, tako prozvana po svojoj crnoj opremi (oko 6000 mo-
maka), koja je bila sastavljena poglavito od ceskih ,moravskih, poljskih i srbskih ceta, te
je bila jezgra vojske u velikom ratu. Kralj je obce tako podigao vojnu snagu
Matijas u
Ugarske i Hrvatske, da je u skrajnjoj potrebi mogao podici kopnenu vojsku od 148.000 do
163.000 Ijudi, s kojima je mogao ratovati u jedan mah na dvije strane. i

U XV. stoljecu javlja se u hrvatskom kraljevstvu uz bana jos »k a p t a n k r a- i i

1 j e v n
i e S avon
I i j e« (capitaneus regni Sclavonie). Vec Sigismund dozvolio je 8. travnja

1434. stalezima kraljevine Slavonije, da za »cete i vojnike, vjeste ratu«, koje bi sami
skupili i placali za rat s Turcima, smiju nekoga izmedju sebe izabrati za kapitana (ad-
iuncto sibi — bano — aliquo
de vestri medio per vos eligendo ipsis gentibus exercituali-
bus pro capitaneo). Kad nakon zestokih provala turskih u Hrvatskuje Slavoniju u i

Ijetu 1477. slavonski sabor posebnim poslanstvom trazio od, kralja Matijasa izdasnu pomoc.

kralj je poveljom od 18. listopada 1477. povjerio kraljevini Slavoniji, da sama upravlja voj-
nictvom obranom svojom, pozvav§i podjedno staleze, da u svojem saboru, koji ce se sa-
i

stati, »sloznom voljom i skupnim dogovorom izaberete onoga, koji vam se najsposobniji
VOJSKA I MORNARICA. 31

uCini, za posebnuga kapitana na§emu banu po


(capitancutn specialcm), da bude
boku, te da zajedno s nasim banom
oko vase obrane nastoji, a kadgod se ucini
udili

potrebito, da po vasoj odredbi sve digne na noge, pak da vas kraljevinu ovu cuva i i

brani od neprijateljskih iiavala.* Kapitan kraljevine Slavonlje bio je dakle prvobitiio voi-
voda plaOenickih ceta, koje su stalezi Slavoniie o svom trosku uzdrzavali; poslije ga je za-
pala zadaca jos i ta, da dize narodni ustanak, te da ga vodi. iiuduci da je radi toga dola-
zllo do opreka iztnedju bana i kapitana, paCe i izmedju vi§ega i nizega plemstva, izdao
je kralj Vladislav II. due 24. svibnja 1499. sporazumno s drzavnini vijecem odredbu o
iiredjenjii vojske i si ban kralje-
obrane kraljevine Slavonije, ustanovivsi uz ino, da
vine Slavonije ne smije pris'vajati cast kapitana siavonskih pla-
cenika, nego da ce kapitana sam kralj izabirati (quod banus regni nostri
Sclauonie capitaneatum stipendiariorum vestrorum sibi vendicare non possit; sed talem
capitaneuin nos ex auctoritate nostra eligemus). Taj pak kapitan mora sa stalezkim pla-
cenickim cetama vazda onamo poci, kamo niu kralj i ban zapovjede, i gdje bi to po-
treba trazila. Po imenu poznati kapitani jesu: Faulus Kerecheny de Kanyaffelde, capita-
neus regni Sclavonic (1521.), zatim Ludovicus de Pekher, regni Sclavonic capitaneus (1525.).

Tako je bilo u kraljevini Slavoniji. U kraljevini Hrvatskoj, koja je iza krvavoga po-
kolja na Krbavskom polju (1493.) dnevice propadaia, knezovi plemici bijahu tako osiro- i

masili, da nijesu vise sami o svom trosku mogii braniti svoju zemlju, vec je sve vi§e mo-
rala kraljcvska blagajna za uzdrzavanje vojske prinositi. Ban je
primao veliku placu za uzdrzavanje svojih ceta, a tako isto i knezovi za svoja banderija.

Po jednom sacuvanom proracunu za kralja Vladislava (po prilici od god. 1506. do


1512.) trosila je kraljcvska blagajna za obranu granica i krajiskih gradova prema Tur-
skoj od Erdelja i Severinske banovine pa do Hrvatske na Jadranskom moru na godinu
123.594 zlatne forinte u gotovom za 21.384 forinti soli, svega dakle 144.878 forinti. Za
i

samu kraljevinu Hrvatsku (bcz Slavonije) trcbalo je 40.720 forinti, za .lajaCku banovinu
25.100 forinti, za Srcbrenik 3000 forinti, za Sabac 4050, za Beograd 16.800, za Severin
6600, za Temesvar 10.500, za Erdelj 12.000 forinti itd. Kako se razabira, stajala^je najviSe
bas obrana Hrvatske. Sam ban primao je za 200 konjanika i za obranu njemu izravno po-
vjcrenih gradova 10.0(K) forinti gotovog novca i za 1000 forinti soli; suvise primao je za
kapitanijii u Senju 2(M)0 forinti. Uz bansku cetu konjanika bila je druga ceta lakih ko-
njanika od 200 momaka, koja je stajala godisniih 4800 forinti, a kapitanom bio joj je
Baltazar Alapic, koji se u jednoj izpravi od godine 1508. zove »capitaneus gencium re-

giarum levis armature in Croacia«. Za posehnu cetu pje§aka od 200 momaka troSilo se

je na godinu daljih 4800 forinti. Pojedini knezovi i plemici hrvatski primali su opet za
uzdrzavanje 752 konjanika godisnjih 7200 forinti." Tako sc jc u svemu o kraljevu troSku
uzdrzavalo u Hrvatskoj 1152 konjanika i 200 pjesaka. Osim placa vojnickih trcbalo je joj^

znatnih svota za uzdrzavanje i utvrdjivanje gradova, kao Klisa, Sinja, Knina i Rmnja. Za
obskrbu i popravak Klisa, Sinja i Rmnja trcbalo jc 6000 forinti, a za sam Knin 4600. U

Pripomoe za uzdrzavanje konjanika bila je podijeljena medju hrvatske knezove


• plemide i

ovako: knez Ivan Karlovie od Krbave primao je za 200 konjanika (po 10 forinti svakomu kroz
1)

Kodinu) svcKa 2000 for.; 2) knez Mihovio Frankapan za 60 konjanika 600 for.; 3) knez Ani^ Fran-
kapan za 70 konjanika 700; 4) knez Bernardin Frankapan za 100 konjanika 1000; 5) knez Antun
Blairajski s bratom za 50 konjanika .SOO; 6) knez Nikola Zrinski za 25 konjanika 250; 7) knez Nikola
Frankapan za 50 konjanika 500; 8) knez Petar Mrsinjski za 25 konjanika 250; 9) Mihajlo Turak
(Thewrewk) za 25 konjanika 250; 10) Vojvoda Ko^ulid za 25 konjanika 250; 11) Bence Ratkaj za
25 konjanika 250; 12) kninski biskup (Brikcije od FRervara) za 25 konjanika 250; 1.3) Juraj M. Mi-
litic s bratom svojlm, koji su iz Bistrice (na HIivanjskom polju doSli u Klis), za 32 konjanika 320;
14) plemi(ii, koji se bijahu sklonili u Kninu. za 40 konjanika 400 forinti. Neki knezovi. kao Ivan
KarIovi<3, kojih su zemljc mcdjaSile s mIetaCkom nalmacijom, doblvali su podporc i place takodjer
od mletaCkc ohcine za uzdrzavanje svojih Ceta.
32 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. STOLJECU I PRVOJ CETVRTI XVI. STOLJECA.

Kninu trebalo*je: 2000 forinti za kopanje jarka, koji bi spajao dva potoka, zatim za po-

dizanje zida oko kninskoga kapitula; 200 varosi Kninu u iine pripomoci; 2000 za popra-
vak varosi Knina kapitula; napokon 400 forinti za uzdrzavanje straza. Nije zato nimalo
i

pretjerano, kad no se kraij Ljudevit II. nakon pada Ostrovice u jednom pismu od 8. ozujka
1524. tuzi, da se za Hrvatsku u mirno vrijeme lako potrosi iz kraljevske blagajne svake
i

godine 32.000 forinti za placu banima za drzanje posada na potrebitim mjestima; a i

nista manje da treba za Jajce, koje stoji usred neprijatelja, kamo se samo s jakom i

vojskom moze hrana unijeti.

Nemoc kralja Ljudevita II. i hrvatskih staleza, da sami obrane hrvatsku zemlju,
bila je povodom, da su od austrijskoga
i kralj i stalezi stall traziti ponioci n a d v o j-

vode Ferdinand a, gospodara Kranjske (s Istrom), Koruske Stajerske. i Od godine


1522. sudjeluje nadvojvoda Ferdinand vec znatno pri obrani Hrvatske, jer ju je smatrao
bedemom i predstrazom svojih zemalja. Po njegovu nalogu dolazi u llpnju 1522. austrij-
ski i stajerski kapitan (generalis capitaneus Styrie et Austrie) grof Nikola Salm
(stariji) u Hrvatsku, te zborom i tvorom pomaze bana Ivana Karlovica. Tako je Salm
prvi vojvoda Ferdinandovih ceta, koji god. 1522. i 1523. budi s velikim budi s manjim
cetama dolazi na tlo hrvatskoga kraljevstva. Salma zamijenio je god. 1524. B e r n a r-
d R c a n (Ritschan),
i n i zove »capitaneus generalis archiducis«. Iza Ricana slijedi
koji se
Ivan Kocijan (Hans Katzianer) god. 1525., all taj je tada samo zamjenik vrhovnoga
kapitana za rat s Turcima (locumtenens supremi capitaneatus exercitus contra Turchas,
Verweser der obersten Feldhauptmanschaft wider Tiirken), te je tek nakon pet godina
postao pravim kapitanom. Kocijana zamijenio je god. 1526. glasoviti hrvatski plemic N i-
kola Jurisic, zvan od Hrvata Mikulica, koji je kao vrhovni kapitan Ferdinandov
(veldhauptmann unseres Kriegsfolks wider die Tiirken) mnogo djelovao na politickom i

polju, narocito poslije osudnoga boja na Muhackom polju.

Nadvojvoda Ferdinand pomagao je Hrvate ne samo po svojim vrhovnim kapitanima,


nego i izravno, primivsi brojne hrvatske plemice u svoju sluzbu preuzevsi obranu nekih
i

knezevskih gradova na Uni (kao gradova Novigrada i Dobre njive kneza Nikole Zrinj-
skoga). Suvisc je hrvatskim knezovima pod jesen god. 1524, obecao pripomoc od 1200
rajnskih forinti, da bi se mogli kroz zimu odrzati Turcima odolijevati. Ferdinand je pace
i

i o torn snovao, kako bi se Turcima oteli bosanski gradovi Kamengrad i KHuc, odakle su
Turci spremali svoje navale na hrvatsko Pounje i na austrijske zemlje.

Odkad je citava Dalmacija spala u mletacku vlast, te je ugarsko-hrvatskim kra-


Ijima ostalo samo hrvatsko primorje od Obrovca do Trsata, propala je gotovo sasvim
nekadanja mornarica. Ostalo je tek nesto brodova u Senju, kojima su od god. 1469.
zapovijedali senjski kapitani. Senjski kapitan Maroje Zunjevic, porijeklom Dubrovcanin,
preveo je god. 1480. na brodovima cete Blaza Magjara na otok Krk. All kad je namah
zatim i taj otok Krk dosao u mletacku vlast, ne spominje se vise mornarica hrvatska na
moru. Medjutim za ratovanja s Turcima podigla se je znatno mornarica na Du-

n aVu njegovim pritocima. Ta je mornarica bila razmjestena uz poglavite dunavske


i

gradove tvrdinje, pa na nekim mjestima uza Savu. Sastojala je pak od velikih ratnih
i i

brodova, zatim od manjih s a k a ill n a s a d a, po kojima su mornare u obce prozvali


j

sajkasima ili nasadnicima (nasadistae.) Po nekom talijanskom izvjestaju brojila


je ratna mornarica na Dunavu za Matijasa Korvina do 364 ladje, medju njima i velikih
galija s topovima i podsadnim strojevim'a; mornara (sajkasa) bilo je na njima 2600, a
vojnika 10.000. U dunavskoj mornarici sluzili su od velike cesti doseljeni Srbi. Qlavna po-
staja sajkaska kod Beograda, a odavle redjale su se postaje po Dunavu do Qjura,
bila je

a po Savi negdje do Jasenovca. Qod. 1504. bilo je kod Beograda 1000 sajkasa s godis-
njom placom od 4700 forinti u gotovom 2250 forinti soli; kod Sabca bilo ih je samo 100, i

te su imali na godinu 400 forinti u gotovini za 225 forinti soli. Po proracunu od godine i
Dace 1 Poi^Ezt. 33

i506.--l/5l2. bilo je kod Ikograda samo 500 sajkasa, kojima je zapovjedalo 50 desetnika
(decuriones) 2 vojvode; drugih 500 §ajka§a sa 50 desetnika 2 vojvode bilo je smjeSteno
i i

kod Slankamena; kod Sabca bilo je 100 sajka§a kao prije. SajkaSi nijesii tada davali ni- i

kakvih daca; placa biia im je po 2 3 forinte na jjodinu, osiin toga imali bi dobivati soli — i

sukna za odijelo. Dakako da toga nijesu redovito primali; pa tako se je moglo dogoditi, da
su sajkasi u oci podsade Beograda (152J.) doplovili pred Budim, da traze zaostalu placu.
Kad je nijesu primili, skinuli su sa svojih Sajka dvije kraljevske zastavc, privezali ih za
zdenac pred kraljevskim dvorom, pa se onda vratili na svoje nasade kliCuci: »Mi ne mo-
zemo vi§e ostati u kraljevskoj sluzbi. Propalo si ugarsko kraljevstvo! Bog bio s tobom!«

Medjutim je ipak malo zatim Hrvat Marko SkobIi6 branio Zemun sa 400 §ajka§a.

I Da(ie i porezL Za vladanja kraija Matijasa Korvina bijahu prihodi kraljevske bla-
gajne (fiska) dosegli najvecu visinu; iznosiii su nairne po izvjeStaju mleta^koga poslanika
Antuna Suriana godisnjih 940.000 ugarskih forinti ill dukata. Kralj je nairne primao: 1) Od
zlatnih majdana vadjenja zlata iz rijeka 400.000 forinti; 2) od majdana soli 140,000 fo-
i

rinti; 3) u ime tridesetine, dvadesetine ceterdesetine u Ugarskoj Slavoniji 50.000; 4) od i i

kraljevskih kraljicinih gradova i posjedovanja (12 kastela 4 zemlje, medju njima tri i i i

otoka u Dunavu) 50.000; 5) napokon u ime ratne dace (dica) od 74 2upanije 300.000 fo-
rinti. Za nasljednika njegovih spali su prihodi kraljevske (drzavne) blagajne znatno; go-
dine 1503. iznosiii su samo 249.000 forinti,
god. 1516. tek 220.000, a god. 1519. ciglih
140.000 zlatnih forinti ili dukata. QIavna
vrela kraljevskih prihoda bijahu za Jage-
lovica gotovo sasvim presahnula. Tako
bise zlatni majdani dani u zakup Thurzu
i Fuggerima, te je zakupnina (36.000 do
40.000 for. na godinu) iznosila tek dese-
tinu prijaSnjega prihoda. Jednako je i

ratna daca (dica) radi pusto§enja turskoga


i kraljevskih privilegija napokon spala na
ciglih 60.000 forinti ili na p e t i n u pri- Sajka ili NASADA.
jasnjega prihoda. I tridesetina je malo do-
nasala, jer je Hrvatska bila gotovo sasvim opustosena, a uz nju i jiigoiztocne strane Ugar-
ska; od kraljevskih i kraljicinih imanja nije bilo nikakve koristi, jer su bili ili zaiozeni ili

razgrabljeni. Tako se je zgodilo, da je kralj Vladislav na samrti (1516.), ostavio za so-


bom duga nekih 400.000 forinti, dok je Ljudevit 11. tako oskudno 2ivio, da nije imao koji put
da namiri potrebe svoga kraljevskoga stola.

(jiavna izravna daca u Slavoniji ostaia jc i nakon Ljudevita I. (t 1382.) k u n o-


V i n a ili mar t u r i n a. Godine 1439., kad je naime kralj Albrecht svojoj 2eni Elizabeti.
kceri kraija Sigismunda, ustupio svoju kunovinu u Slavoniji, iznosila je ta data jedva
6000 zlatnih forinti u jednoj godini. Poslije, oko god. 1453.. spao je prihod od kunovinc
jo§ na manje, tako te je brojao tek 4000 (crkvenih) forinti. Po^laviti neizravni porez i u Sla-
voniji i u Hrvatskoj bio je opet tridesetina (tricesimae) od robe, koja se je iz tudjine
u zemlju uvazala. Dok su kunovinu popisivali i pobirali »dicatores et exactores proventuum
mardurinalium«; primali su tridesetinu »tricesimatores regni Sclauonie* (god. 14%.~1499.
Benedictus de Werner, 1511. Thomas Zechy et Johannes de QywJa). Tridesetnice bile su

namjeStene poglavito na mjestima, koja su mcdjaSila s tudjinorti.

Budu(Ji da je od kunovine (u Ugarskoj lucrum camerae) i tridesetine bilo razmjerno


malo prihoda, jer su citavi krajevi i plemena, pace brojne (naro<iito duhovne) korporacije
i pojedinci tijekom stoljecia bili kraljevskim privilegijama oslobodjeni od pla(ianja tih da<ia:

to je kralj MatijaS Korvin mjesto njih pokuSao zavesti nove por e zc, za koje ne bi vrije-

K I a i c. Hrv. povj. Mi. (5.) 3


34 HRVaTSKO K^ALJEVStVO U XV. STOLJECU I PRVOJ CETVRf I xVl. STOLJfiCA.

dile podijeljene povlastice. Kralj je zaista u ozujku 1467, predlozio saboru u Budimu svoju

reformu daca: neka se ukine dobit komore (lucrum camerae) u Ugarskoj kunovina (inar- i

turina) u Slavoniji, zatim i tridesetina, a s njima sve privilegije, bile ma komu podijeljene; i

mjesto dobiti komore i kunovine neka se zavede komorna daca (tributum fisci re-
galis, prouentus fisci regalis), a tridesetinu neka zamijeni krunska carina (vectigal
sacrae coronae); komornu dacu neka placaju svi podanici zemljoradnici bez iznimke,
kmetovi svjetovnih i samih kraljevskih imanja. Sabor je kra-
duhovnih posjednika, pace i

Ijev predlog prihvatio, na sto su kraljevski poreznici stall nove poreze utjeravati. Ali
svijet se je opro novotariji, osobito u Slavoniji i Erdelju, pa tako se nije mogla odrzati.
Dvije godine iza smrti Matijaseve vec je na ngarskom saboru od god. 1492. clankom 26.
odredjeno, da se u Slavoniji po starom obicaju (more ab antiquo consueto) placa kunovina
onako, kako se je davala za kralja Sigismunda Albrechta Austrijskoga, naime po 20 di-
i

nara od kmetskoga selista, ill po jedna zlatna forinta od pet dimnjaka (kmetskih). I tako
je ostalo sve do boja na Muhackom polju.

Poradi vjecitih borba Turcima .zavedena bi u XV. stoljecu nova izvanredna


s

daca, prozvana ratna daca ill riz (taxa, contributio, dica, subsidium ill iuvamen).
Ta ratna daca bila je izvanredna poglavito po tom, sto se nije mogla razporezati ni po-
birati bez posebne dozvole staleza i redova, sabranih na saboru budi ugarskom
budi slavonskom (hrvatskom). Nadalje nije se ta daca dozvoljavala v a k e godine, nego
s

samo onda, kad su to stalezi smatrali za potrebito; napokon su sami odredjivali,


stalezi
k o 1 i k a da bude ta daca u pojedinim slucajevima i u pojedinim godinama. Izvanrednu
ratnu dacu, koja se javlja vec za kralja Sigismund^l, htjeo je kralj Matijas Korvin pretvoriti
u redovnu, ali stalezi prisilili su ga god. 1462., da se je morao toga okaniti.

Izvanrednu ratnu dacu prinosila je uz Slavoniju i Hrvatska, dok ju nije kralj Vladi-

slav II. od toga sasvim oprostio. U pogledu ratne dace uzivala je Slavonija poglavito tri

osobite povlastice. Vec od postanja ratne dace vrijedilo je pravilo, da Slavonija (doticno
Hrvatska) placa uvijek samo p o o v c u one ratne takse, koja se je placala u Ugarskoj.
1 i

Ako su u Ugarskoj u ime ratne dace podavali od svakoga selista (porta, fumus) po jednu
ugarsku forintu ill dukat, placali su u Slavoniji (doticno Hrvatskoj) od dimnjaka samo pol
forinte. Ta osobita povlastica uzakonjena bi, sto se dosad znade, prvi put clankom XII.

od god. 1472., koji kaze: »Quod regnum Sclauonie etiam in hac parte maneat in antiqua
sua consuetudine, ut videlicetin taxis, censibus, et aliis omnibus reditibus medietatem dun-

taxat solvat, quantum regnum nostrum Hungarie solveret, aut solvere consuevisset.«
Druga je povlastica, da je Slavonija vazda sama na svome saboru dozvoljavala po- i

lovicu one ratne dace, koju bi Ugarska dozvolila na ugarskom saboru. Redovito je kralj,
cim bi ugarski sabor prihvatio ratnu dacu, poslao svoje oratore na slavonski sabor, da i taj

iednako ucini. Napokon ako se gdje koji zitelji u Slavoniji nijesu pokorili kraljevskim po-
reznicima, vec se kratili platiti dozvoljenu ratnu dacu, onda ih nijesu globile zupanije kao
u Ugarskoj, nego bani.
Od podmirivanja ratne dace bila su u Slavoniji oprostena sva crkvena imanja (bi-

skupa, kaptola, opata, zupnika, samostana), zatim posjedi svjetovnih dostojanstvenika i

castnika (hercega, bana, banovaca, zupana, plemickih sudaca), a mnogih velikasa; na-
i

pokon nije se nista placalo od kraljevskih imanja, pace je kralj posebnim dekretima oslo-
badjao od placanja ratne dace mnoge posjednike, koji bi to po obicaju ill saborskim de-
kretima duzni bill ciniti. Tako je u jednu ruku redovito sav teret padao na ledja manjih po-
sjednika, doticno njihovih kmetova; dok je opet prihod te dace bio razmjerno posve ne-
znatan. Sacuvani su popisi (registri) o uplati ratne dace u Slavoniji god. 1494. i 1495. koji
to posvjedocuju. Iz popisa za prvu godinu doznajemo, da su kraljevski dikatori u cetiri
zupanije slavonske (virovitickoj, krizevackoj, varazdinskoj i zagrebackoj na sjeveru Save)
popisali 31.225 (tocnije 32.225) selista ili dimnjaka (fumos). Buduci da je bilo odredjeno,
da se od svakoga dimnjaka ubere pol zlatne forinte ili 50 dinara, imalo bi svega uni6'
VJERA I CRKVA. 35

samo 4.73()>a forinti, ne ubrojivSi amo place porez-


16.112)4 forinte. Ali u istinu ubrano bi
nika i zakonom
posjede oslobodjenih Cinovnika; preko dvije trecine (lO.OSOK- forinti)
ostale su pak neuplacene. Medju onima, koji nijcsu niSta platili, bili su herceg Ivanis Kor-
vin, herceg Lovro Ilocki brojni drugi veiikaSi. Oodine 1495. placala je Slavonija izvan-
i

rednu dacu d v a puta, u lipnju naime i studenom. U lipnju izbrojeno bi u zemiji medju
Dravom i Savoni (na jugu Save i Kupe riije se brojilo) u Cetiri ^.upanije 29.390 dimnjaka,
^to bi iznosilo 14.695 for. Od toga bi uplaceno 8525 for., a ostaio je neutjerano 5521 K- for.

U studenom izbrojeno bi jednako 29.390 dimnjaka. koji bi platili 14.695 for. Od toga bi

banu i hercegu Ivanisu Korvinu ustupljeno 18.890 dimnjaka ili 9445 for,, kraljevskomu
blagajniku predano bi 1000 forinti, a oproSteno po kraljevu nalogu 4190 forinti, dakako
najvise prelatima i velikaSima.

I Sav prihod izvanredne ratne dade pripadao


macih potreba kraljevstva (za placanje prisjednika banskoga stola t. d.) htjeo je sabor u
je kraljevskoj blagajni.
i
Za namirenje do-

Krizevcima god. 1523. zavesti manji porez po nekoliko dinara od svakoga ognjiSta. To
je tako zvana dimnica ili pecuniae fumales. Ali tomu se je opro velik dio
plemstva krizevacke zupanije, pa se ne zna, da li se je dimnica tada i pobirala.

Bilo je u Slavoniji u XV. stoljecu jo§ nekih daca, kao v o j § (i i n a (iudicium exer-
tus) za one, koji nijesu vrsili vojne duznosti, — zatim odkupnina od obccga ili gene-
ralnoga suda (taxa racione prorogacionis iudicii generalis); no te su dace bile viSc globe,

nego pravi porezi. Osim toga nijesu bile ni trajne ni obcenite.

Vjera i crkva. Sve pored brojnih seoba u zcmlje hrvatskoga kraljevstva ipak je

domace rimokatolicko ziteljstvo bilo tako brojno, da se nijesu znatno promijenilc ni vjcr-

ske prilike. Oospodujuca vjera ostala je i dalje rimokatolicka. Nema dvojbe, da je

vecina doseljenih Vlaha bila vjere grcko-iztocne; no da li su imali ovi Vlasi kakvo cr-
kveno uredjenje, ne moze se ustanoviti. Isto se ne zna ni za patarene (bogomile), koji su
prelazili iz Bosne. Srbi ili Rasani u Srijemu priznavali su svoga patrijarhu. H u s o v a
n a u k a udomila se je u jednom dijelu Srijema, narocito u varosi K a rn e n i c i. Protiv
Husovih sljedbenika gorljivo je revnovao bosanski franjevacki vikar Jakov de Marchia.
Dne 26. prosinca 1437. svjedoci u Djakovu bosanski biskup Josip, a 18. srpnja 1438. u Ba-
noStoru srijemski biskup Jakov, kako je re^eni vikar »u srijemskim stranama, gdje su
BoSnjani i Rasani, protivnici katolicke vjere, izpremijesani, te izmedju Save i Dimava Za-
jedno prebivaju, brojne krivovjerce, narocito zarazenc zlocom prokletih liusita, svojom
mudroscu trudom izkorijenio
i na katolicku vjeru obratio. te narod propovijcdanjcm u
i

katoliSkoj vjeri utvrdio«. Jednaku svjedocbu izdao je Jakovu de Marchia istoga dana go- i

dine u Valpovu velikas Vladislav od Morovica, koji kaze, da su u Srijemu »neke varoSi i

sela kroz mnogo godina bila zarazena sljedbom krivovjernih Husita (quedam villac et
civitates sectis Husitarum hereticorum infecte per plurimos annos cxtiterint)*, ali da ih
je reCeni vikar s Bozjom pomoci obratio. Medjutim uza sav trud vikara Jakova odr^ali

su se Husite u Srijemu, paCe su se razSirili i po Moldaviji, gdje ih nalazimo jo§ god. 1461.

Borbe s Turcima i razni dodiri s krScanskim inovjercima podigli su vjerski duh


rimokatoliCkih Hrvata. Taj se oCituje poglavito osnivanjem brojnih samostana
pavlinskih i franjevaCkih tako u Hrvatskoj kao i u Slavoniji. Na Celu svima
stoje knezovi Frankapani; njihova najodliCnija zadu^bina u to vrijeme jest glasoviti sa-
mostan Franjevaca s crkvom bla?.ene djevice Marije n a T r s a t u. koje je god.
1453. sagradio i obilato nadario pobo^ni knez Martin Frankapan. Frankapanske zadu?.bine
jo§ su pavlinski samostani u Crikvenici (1412.), Novom (1462.) i Brinjama (prije godinc
1476.). Za knezovima Frankapanima povodili su sc i uifA plenii(ii; tako su plemeniti Ijudi

Dra§kovi(Si (danas PazariSta) doljnoga u Lici god. 1489. osnovali pavlinski sa-
iz Zaf.'iCna.

mostan vrhn OradCini (danas KloStar), kojcmu je bio dobrotvorom


sv. Marije na glaso- i

viti junak 2arko Draio'ieviC. U Slavoniji osnovao je plemici Bencdikt Nclipic god. 1412.
3*
36 Ht^VAtSKO KRALJKVSTVO U XV. STOL.IRCU I PRVO.I CfiTVRTI XVI. STOLJFXA.

pavlinski samostan sv. Ane u Dobroj kuci (kod danasnjeg Daruvara); pace siloviti celjski
knezovi okajavali su svoje grijehe podizanjem i darivanjem samostana i crkvi. Zloglasni

inace kiiez Fridrik Celjski, ubojica svoje zene Clizabetc Prankapankc, podigao je oko go-
dine 1447. u medjumurskom Strigovu novu crkvu na cast sv, Jeronima, za kojega se je
tada mislilo, da se je u recenom mjcstu rodio. I knezovi Zrinski, ma da su zivjeli u Sla-

voniji, brinuli su se za zaduzbine svojih pradjedova u juznoj Hrvatskoj. je knez Ni- Tako
kola Zrinski god. 1514. dosao u stari franjevacki samostan u Bribiru na jugu Velebita,
te ga je 4, listopada zajedno s ostalim plemicima od plemena Subic (Jurjem Krivcicem,
Krstom Krivcicem, Stjepanom Ugrinovicem, Petrom Obradicem i Jurjem Stojsicem) po-
sebnirn pismom primio u svoju zastitu obranu, Vjersko niisljenje
i i osjecanje onoga doba
ogleda se u jednoj- hrvatskoj listini kneza Anza Frankapana od 5. lipnja 1495., gdje uz
ino citamo mi smisljajuci nestanovito stanjesega svita pozna-
: ». .. i

vajuci kratkost zica telesnoga, u kom jesmo postavljeni, prihodeci na pamet i

pisma svetoga recenje, ko rece David prorok: Clovik kako trava, a dni njega kako cvet
poljski tako procvatut i paki usahnut . . .«

Znatna neprilika za jedinstvo i napredak katolicke crkve u Hrvatskoj bila je ta, sto

su od god. 1420. (doticno 1409.) ne samo obje nadbiskupske stolice (Spljet i Zadar), nego
i neki primorski gradovi dalmatinsko-hrvatski, u kojima su bile biskupske stolice (kao
Nin, Sibenik, Trogir, Hvar) bili u vlasti mletacke republike. Tako se je zgodilo, da su
mnogi crkveni kotari spljetske nadbiskupije podrucnih joj biskupija spadali politicki pod i

hrvatsko-ugarske vladare, dok su opet nadbiskup biskupi bili mletacki podanici. Radi i

toga trpila je mnogo ne samo crkvena stega ugled crkve, nego su receni biskupi stra- i

dali u materijalnom pogledu. 2itelji primjerice zupa Cetine


i Klisa kratili su se placati i

spljetskomu nadbiskupu duznu desetinu, premda su spadali pod njegovu duhovnu vlast.
Dne 31. svibnja 1442. izdao je u Klisu Pctar Talovac, ban Dalmacije Hrvatske, na molbu i

spljetskoga nadbiskupa Jakova Badoarija pismo, kojim je zabranio svima kastelanima i

drugim sluzbenicima u zupama Cetini Klisu, da pobiru desetinu druge prihode, koji po
i i

pravu pripadaju crkvi spljetskoj (quatenus dictas decimas et alia iura ecclesiastica, ad
praefatam ecclesiam spalatensem de iure spectantia, a modo in posterum non exigatis).
U recenom pismu iztice ban izrijekom, da su neki kralji i bani hrvatski uzkratili nadbi-
skupiji spljetskoj desetinu i druga prava »radi neke opreke izmedju svete krune i kraljeviiic
Dalmacije* (propter quandam differentiam inter sacram coronam et regnum Dalmatiae
exortam), pa su te prihode namijenlli uzdrzavanju gradova i tvrdinja u Hrvatskoj. Jed-
nako su stradali i pojedini biskupi, kao primjerice ninski, kojega se je dnhovna vlast pro-
tezala na Liku.

Od hrvatsko-dalmatinskih biskupa ostali su u drugoj polovici XV. stoljeca pod vlascu


ugarsko-hrvatskih vladara samo k n i n s k i, s k r a d i n s k i, k r b a v s k i, s e n j s k i (i
".
do god. 14S0. krcki). .

Kninska biskupija bila je od njih najznamenitija, premda je bila najvise izlozena bo-
sanskim patarenima i poslije Turcima. Ona je obuhvatala podrucje gornje Cetine, gornje
Krke i njezinih pritoka, zatim gornje Une i pritoka joj Unca. U njoj se spominju cetirj
arcidjakonata: vrhricki (Vrlika), hrvatski (Knin, Kosovo polje), lapac.ki
(Unac, Rmanj, Lapac) i hum ski (Bihac, Ripac, Otoka, Cazin). Koji put prisva-
jali su si kninski biskupi i druge crkvene kotare, koji su pripadali onim biskupima,
sto su biU mletacki podanici. Kninski biskupi godine 1409. — 1526. bili su ovi: Ladi-
slav (1409.— 1412), Ivan (1427.— 1436.), Dimitrija Cupor (1438.— 1457.; ovaj se je mnogo
otimao za zagrebacku biskupiju), Franjo (1459.), Marko (1464.— 1466.), Nikola (1468. do
1469.), Benedikt (1471.), Nikola (1474.-1489), Brikcije od Egervara (1493.-1517.). Kad su
Turci osvojili Knin (1522.), biskupija je velikim dijelom bila razasuta, te je tadanji biskup
Andrija TuSkanic KHsanin (1522. — 1534) prenio svoju stolicu u Topusko, buduci da ie
VJERA ! CRKVA. 37

podjcdno bio predstojtiik topuskc opatije. Zna(^ajno je, da se Andrija TuSkanic dugo nije

dao posvetiti za biskupa; jo§ 20. lipnja 1525. pozivao ga je papa Klement VII. na tu2bii
svjetovnjaka, da jednom primi posvetu, pa da vr§i biskupske poslove. Kninska biskupija
kao zaduzbina hrvatskih kraljeva iz narodne dinastije imala je prostranih po§jeda po hr-
vatskoj zemlji. U okolisu Knina spominje se jos god. 1494. biskupski utvrdjeni grad, na-
zvan Oazi (in castro episcopali (lazi); .siiviSe pripadao je biskupu i grad Cazin s pro-

n'orqcir^rpm. I

tobuc 'Bhoi.onor- !
I i
ncir qi\oc- Ixciih ccuor
rnur'dgriic mc bii I ' b.ipnfin.mf it{!tiicr.in

mcttoma on bine clw^ H '

j
bn itncnr.ihatt
f.ta.u'
jucrtin. f curc.tpTn.^no
I

nun aranircocqiu pill


loe (;;;iUo:iini ncia^ms I l.^ciTiCiic'. <V.I>ri mifiiTa if

Uib:ie fUrnux^ fitvlib? U "hD cctcputclr.c.Jir. cjo.r


Ituani fptmi accIt in ^ I] L^S'lEuci qui p.ttcl>3fc c
B^iob rcmci'iu cbm
JmtSrc qfnm cifa. U iifh. (rtrccccrc brj icj>
,n«'mncnunj:pplinai
ccixTfan-fiarc I?j"c I !;im cclcfti wnoaiftcdi
atmm
I

J cifa qua cv.i n uria:}.>tniCiT'"'a.^ri\


amine mtlira-criUu-l
IC ctr.iftuni.cummTn
cxtpi'oiuinnicii; ttccfi IfjOilTain Intromit.
b? ccmcctiir: ci bii't'
ctcci'm aUftiigiunu
^rp? 'Jf^..'-2M
— far.'.nemr llxniu?.
j^tf^^ntiCQnU'an.

[ccrt^oJUtrnr ctxnc

I jqiu ifti f4h»ftll.':(^-


utr
I JUa ."IXGoiiftH,^
oicimr jU J
I vpnmx oif o X-qm at^'vc'

: ue qin .id crn.i m _' hiiTm T jobuc txcnnv


.nn irpi nrc'cn c o
r
fitm au:t pcnintiiVmciivf'

[nofttpaitiij.nnplcvic niuu nta iUr.i immbil fu


ranenicicifnbiicijcni I
c ictc»m.i ttia air.\ Jlti.^

mcnimrutaiinuicfti )»fc piobaiti inc iCi)^

M^wi^^^
%^

STRANICA IZ MISALA, KOJl SE CUVA U PRVOSTOLNO.!


CRKVl SV. STJEPANA U ZAQREBU.

straniiti inianjem, u kojemu je Cesto boravio i stolovao. Kaptol kniiiski sv. Bartolomcja
imao je (kao locus credibilis) pravo, da izdaje javne izprave.
Krbavska biskupija obuhvatala je 2upe Krbavu, Dre?Jiik, ModruSe, PlaSki I Novi-
grad, pa i ne^to Like. Stolica biskupa i kaptoia bila je izprva U d v i n a (Udbina, civltas

Corbaviae). Na in()ll)u Frankapana papa je i^io II. izdao bullu 4. lipnja


kiieza Stjepaiia
146()., kojoni je stolicu krbavske biskupije sa svima pravima (cum oinni iurisdictione)
pre-

nesao u M o d r u § e, gdje no bi dotadanja iupna crkva sv. Marka pretvorena u stoinu


38 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. STOLJECU I PRVOJ CETVRTI XVI. STOLJECA.

crkvu sv. Mafije. Medjutim kako su Modruse god. 1493. stradale od Turaka, prenio je ta-

danji biskup krbavsko-modruski Kristofor Dubrovcanin svoju stollcu u Nov i (Novigrad u


Vinodolu), gdje su ostali i njegovi nasljednici sve do druge polovice sestnaestoga stoljeca.
Na molbu kneza Sigismunda Frankapana, koji nije htjeo zaostati za bratom Stjepanom,
dozvolio je receni papa Pio II .god. 1461., da se crkva sv. Nikole u Otoccu, kojom su
dosad upravljali opati, pretvori u stolnu (biskupsku) crkvu. Kao patron te novo osnovane
biskupije izabrao je knez Sigismund za prvoga otockoga biskupa dominikanca Blaza iz

Dubrovnika.
Senjska biskupija zapremala je ne samo citavu zupu ili kneziju Vinodol (od Trsata
do Ledenica) i kotar grada Senja, nego i Senju na jugu dio zupe Podgorja do Cesarice,
koja se je vec pribrajala ninskoj biskupiji.* U nutarnjoj zemlji obuhvatala je do osnutka
biskupije u Otoccu zupu Gatansku (Gacku), zatim Busku zupu ili Buzane (Krasno, Pe-
rusic, Stitar, Kosinj). Uz gubitak gatanske zupe bilo je senjskim biskupima od god. 1469.
podnositi koje sta od senjskih kapitana i njihovih sluzbenika. Bas radi tih kapitana izrekao
je biskup Fran jo Jozefic (imenovan 6. veljace 1521.), franjevac, rodom iz Rijeke,
crkvenu kletvu (interdikt) nad ^itavim Senjem, kako se to razabira iz poslanice pape Kle-
menta VII. od 27. kolovoza 1526.
U Slavoniji ostalo je uredjenje katolicke crkve onakovo, kakovo je bilo u cetrnae-
stom stoljecu; tek sto je porazom na Muhackom polju obladala turska sila srijemskom bi-

skupijom (biskup Stjepan Brodaric) i stolicom bosanskoga biskupa u Djakovu. I od pe-


Cujske biskupije stradala su tada dva arcidjakonata, po imenu morovicki i vukovski, dok
je pozezki ostao gotovo netaknut.
Najznatnija bila je u ovo doba zagrebacka biskupija.
Sacuvan je popis zupa
te biskupije od god. 1501., pak po njemu doznajemo za obseg njezin u ono vrijeme. Bisku-
pija je doduse izgubila na jugo-iztoku zupanije vrbasku, sansku, donekle i dubicku, a
s njima i sve katolicke zupe; no uza sve to imala je veci broj zupa (nekih 457),** nego u
polovici 14. stoljeca. Osobito se je pomnozao "broj zupa u krizevackoj zupaniji. Znacajno
je. da se u nekim mjestima oudi kao zupnici budi kao kapelani spominju popovi glagoljasi
(glagol th i a), medju njima i dva u Turopolju. Uz zupnike bilo je u pojedinim mje-
stima po vise kapelana, prebendara i altarista. Tako je u samoj Rasinji bilo sedam sve-
cenika; u Koprivnici zupnik sa dva kapelana, zatim dva altariste (sv. Mihajla i sv. Kriza),
rektor tamosnjega hospitala sa pet drugih svecenika (dva graciani, tri mansionarii). U
Prodavicu (Virju) opet bio je zupnik sa dva kapelana, zatim osam altarista i upravitelja
kapela. Mnogi zupnici imali su drugove (socius eiusdem), s kojima su valjda dijelili

posao i prihode. Prema svim ovim podatcima moramo suditi, da je duhovnicki stalez u za-
grebackoj biskupiji bio osobito brojan.
Mnogo je smutnje prouzrokovalo popunjivanje biskupskih stolica i opatija. Za sla-
bih vladara otimali su se za to (patronatsko) pravo pojedini knezovi i velikasi. Radi toga
je i u zagrebackoj biskupiji nastao razkol, koji je trajao trideset i tri go-
dine, naime 1433. — 1466. Celjski knezovi nametali su svoje pouzdanike (Benedikta de
Zolio i Baltazara de Montschiedel), dok je Ivan Hunjadi radio u prilog kninskom biskupu
Dimitriju Cuporu. Tek god. 1465. dokrajcio je smutnje kralj Matijas Korvin, predlozivsi
papi za zagrebackoga biskupa Osvalda Thuza de Szentlaszlo, kojega je papa Pavao II.

dne 16. travnja 1466. zaista imenovao. Receni Osvald Thuz, postav§i vrlo mlad bisku-

* Qod. 1500. bilo je pravde izmedju ninske biskupije i senjske radi Cesarice. U jednom
pismu od 25. travnja 1500. pise netko iz Senja vikaru ninskoga biskupa, »da nigdar po nijedno
vrime Cesarica ni bil' kumfin Ninski ni Baguski, nego bilo vazda senjsko duhovnim telesnim za- i

konom, kako cemo istrunienti verovanim pokazati.«


* Danasnja (nad)biskupija zagrebacka, kojoj pripada i velik dio pozezke zupanije, broji same
348 zupa, dakle za 109 manje.
VJKRA I CRKVA. 39

pom, upravljao je povjercnom mu biskupijom kroz trideset i tri godine (1466. — 1499.).
Umiruci u ZaCezamu (Cazmi) sastavio je oporuku, u kojoj je odredio 10.000 forinti za uz-
dr^avanje stolne crkve sv. Stjepana, a 7000 forinti za dvije kule, koje bi se podigle za
obraiiu crkve. Osvalda Thuza naslijedio je dotadanji Canadski biskup Luka (1500.— 1511.);
poslije ovoga postao je »patronom protektorom* zagrebaCke biskupije svemocni tada
i

ostrogonski nadbiskup Tomo BakaC od Erdeda, koji je pomogao do biskupske Cast! dvo-
jici svojih rodjaka, najprije Ivanu od Erdeda (1514. 1518.), a onda znamenitomu Simunu —
od Erdeda (1518. — 1543.), koji je mnogo utjecao i u politicke prilikc hrvatskoga kraljev-
stva. Znacajno je, da je Tomo BakaC od Erdeda
pomenuti ostrogonski biskup i kardinal
god. 1513. sklonio papu Lava X.,
njemu nakon smrti senjskoga biskupa Jakova Bla-
te je

^evida podijelio u tu biskupiju, na §to je Tomo imenovao svojim namjest-


»commendu« i

nikom upraviteljem senjske biskupije tadanjega modruSkoga biskupa Simuna Ko^icica


i

Begnu, koji je njom upravljao nekih sedam godina (1513. 1520.). —


U Hrvatskoj prisvajali su si pravo patronata knezovi Frankapani za biskupije (senj-
sku, modrusku, otocku) u svojim oblastima. Oni su se pri tome pozivali na povelju kralja
Ladislava IV. Kumanca od 11. lipnja 1289., kojom bijase njihovim predjima potvrdio pa-
tronatska prava u biskupijama krbavskoj i senjskoj (iura patronatus ecclesiarum de Ck)r-
bouia et de Scenya). Knez Nikola Frankapan dao si je 18. rujna 1418. od zagrebaCkoga
kaptola izdati ovjerovljeni prepis te povelje, sto dokazuje, da je njegova porodica vazda
budno pazila na to svoje pravo. Ali bas radi toga doslo je cesto do sukoba izmedju njih

i papinske stolice, narocito kad se je radilo o popunjenju biskupije u Senju. Bernardin


Frankapan radio je pace, da svomu sinu Ferdinandu namakne biskupiju modrusku. I zaista
se Ferdinand u kraljevskim poveljama od god. 1501. i 1508. zove »izabrani«, doticno »iza-
brani i potvrdjeni« (electus et confirmatus) biskup modruSki. Kad je u to papa 7. stude-
noga 1509. zadarskoga kanonika Simuna Koziclca Begnu imenovao biskupom modruSkim,
uzkracivao je knez Bernardin potonjemu neko vrijeme investituru (denegat vestum); no
poslije ga je ipak priznao, te je biskup Simun postao gorljivim zagovornikom njegovim pri
rimskoj stolici, pade mu je posvetio i svoj govor, §to ga je god. 1513. drzao na lateran-
skom koncilu u Rimu.
Odkada je hrvatsko-dalmatinsko primorje od Zrmanje do u§ca Cetine doslo pod
mletaCku vlast, stall su nadbiskup! i biskup! primorskih gradova, vecinom od MletCana
nametnuti Ijudi, revnovati u svojim biskupijama protiv slavenske sluzbe bo^je
i glagolice. Tako je spljetski nadbiskup Bernardo Zane god. 1511. odredio, »da nijedan
svecenik, budi kojega god cina ili reda, ne smije tumaciti sveto pismo na jeziku slaven-
skom, osim jedino evangjelja (i) epistole, a uz to (vr§iti) izpovijest. priCest na odredjeni i

dan red mrtvih* (quod null! presbyter! cuiuscunque conditionis et gradus audeant inter-
pretari sacram scripturam in lingua illyrica, nisi evangelia, epistolas, et confessionem ac
communionem et in die proprio sequentia mortuorum). Kad je pak god. 1480. otok Krk
doSao pod mletaCku vlast, izdala je mletaCka vlada 24. travnja 1481. novomu krCkomu
providuru Franji Bembu ovaj nalog: »Nalaze se na onom otoku (Krku) u stanovitom sa-
mostanu nek! kaludjeri Hrvati, koji vr§e ! slave slufbu Bo2ju po obiCaju hrvatskom; ti

se (kaludjeri) iz stanovitih razloga moraju ukloniti s rec^enoga otoka. Stoga zapovijedamo


tebi, da mora§, Cim na otok stigneS, otjerati tc hrvatske redovnike, te im zabraniti, da se
ikad vi§e vrate na reCen! otok. Pobrini se jo§ za druge redovnike, koji Cc u reCenom sa-

mostanu boraviti i slu2it! po naSem, latinskom obii^aju*. Providur je jamaCno izvrSio nalog
svojih gospodara. Jo§ prije toga bijaSe kralj MatijaS Korvin. boravccM u drugoj polovici
studenoga 1480. u gradu Jajcu, primio neke franjevce, koje bijahu MletCani s otoka Krka
protjerali (religionis fratribus ordinis sanct! Francisci, quos Vcneti de insula Vegie eo.
quod nostri fuissent subditi. de quibusdam claustris exclusisscnt). pa im je odredio za pre-
bivanje neke manastire u okoliSu Skradina, Sto no su prije pripadali fratru Aleksandru
Dubrovcaninu. VrativSI se na to kralj u Zagreb, izdao je tu 24. sijeCnja 1481. banima i
40 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. STOLJECU I PRVOJ CETVRTI XVI. STOLJECA.

banovcima Hrvatske i Dalmacije, kao i kapitanima grada i varosi Skradina posebni


pismeni nalog, da bjegunce Franjevce u darovanim njima samostanima brane i stite od
svih, koji bi im smetali.

Knjizevnost latinska i slavensko-hrvatska. Vjecito komesanje na tlu hrvatskoga


kraljevstva tijekom petnaestoga stoljeca i u prvoj cetvrti sestnaestoga nije nimalo bilo na
nstrb knjizevnosti, pace je sve to vecim obcenjem i prometom urodjenika s doselicama

uznapredovala. Politicka je raztrganost prijecila, te se nijesu stvorila veca kulturna knji- i

zevna sredista, izuzev jedino obcinu grada Dubrovnika. K tomu je nevolja od Turaka
gonila brojne ucenjake, knjizevnike 1 umjetnike ii tudjinu (Italljii, Ugarsku, Njemackii,
Ffancuzku), gdje su nasli sigurnija zaklonista, pa onda radili i privredjivali za one zemlje i

narode, ii kojima su zivjeli.

Obcenje izmedju hrvatskih zemalja (narocito primorja hrvaisko-dalmatinskoga) i

Italije bilo je od starine zivahno, a postalo je jos zivlje, odkad je velik dio toga primorja
dosao (1409. — 1420.) izravno i konacno pod inletacku vlast. Tim bise u dalmatinskim gra-
dovima (Ninu, Zadru, Sibeniku, Trogiru, Spljetu, Hvaru), pa i li slobodnom Dubrovniku
sirom otvorena vrata utjecanju tadanje talijanske kiilture, pa tako i preporodu kla-
s i c k i h n a u k a (h u man i z m a), koji je tada u Italiii slavlje slavio.

U Dalmaciju i primorsku Hrvatsku presadjivali su humanizam u prvi kraj brojni


Talijani, koji su ovamo dolazili kao svecenici (biskupi, opati), politicki i sudbeni cinov-
nici mletacki, kancelari i notari, a napokon kao ucitelji. Za njima su se povadjali i uro-
djenici, koji su vise nauke izucili u Italiji. Tako se je dogodilo, da se je narocito u primor-
skim gradovima Dalmacije sve vise zanemarivalo do mace narjecje romansko
(dalmatinsko), kojim se je dosad u obicnom zivotu govorilo, i koje je bilo srodno na-
p u 1 j s k o mu d i j a 1 e k t u talijanskomu; pa je mjesto njega u obicnom zivotu mah preo-
timalo mletacko narjecje talijansko, a u javnim poslovima klasicna latinstina.
Taj se preokret moze potanko pratiti u Dubrovniku, a obcenito i po ostalim gradovima na
otocima i u primorju.

U Dubrovniku govorilo je urodjeno plemstvo jos na koncu 14. stoljecu pretezito


domacim dijalektom dalmatinskim, slicnim napuljskomu narjecju; hrvatski jezik bio je

vecini plemica takodjer poznat, a govorili su njim brojni doseljenici s iztoka, zatim pucani
u gradu i podaniCx obcine po kotaru. Talijanski humanista i ucenik Petrarkin, po imenu
Ivan Raven janin (Ser Joannes quondam magistri Conversini de Fregnano), koji

ie god. 1384. — 1387. u Dubrovniku sluzio kao obcinski kancelar, tuzi se na nepriliku, s t o
njega nitko ne razumije, a ni on nikoga, pa mu treba sve raditi po
t u m a c u. Dubrovcani su doduse poslije osnovali skolu, u kojoj se je ucio klasicki
latinski jezik, pace i starogrcki jezik; no uza sve to pise Filip de Diversis
iz Luke, koji je godine 1434. — 1440. bio rektorom te gradske skole, ovako: »U
svim vijecima i uredima gradjanskim i kaznenim govornici, odvjetnici, sudci i konzuli
po odredbama zakona govore latinski, a ne slavenski; ali ne nasim italskim jezikom, ko-
jim govore i razpravljaju s nama, vecunekakvom drugom puckom govoru
njima osobitom, sto se od nas Latinaca ne moze razumjeti (sed
quodam alio vulgari idiomate eis speciali, quod a nobis Latinis intelligi nequit), ako nijesi
vican nekoliko, pace mnogo takvomu govoru. Kruh (panem) zovu pen, otca (patrcm) tata,
kuca (domus) kaze se chexa, ciniti (facere) fachir, pa tako dalje, sto sve cini govor nama
nepoznatim«. Medjutim vec u drugoj polovici petnaestoga stoljeca javljaju se u Dubrov-
niku urodjeni humaniste, koji se izticu poznavanjem klasickoga latinskoga jezika knjizev- i

nosti njegove. Izmedju njih proslavili su se svojim knjizevnim radom dva C r e v c a i j i

Ce
ili r V a, jedan kao latinski pjesnik, a drugi kao latinski povjestnicar, pa onda Jakov
Bun i c (Bonus).
KNJ12EVN0ST LATINSKA I SLAVENSKO-HRVATSKA. 41

Aelius Lampridius Cerva (1463. — 1520.), hrvatski Ilija Crijevic, odu§evio

se je u Riniu za svoga naukovanja u kolu pjesnika i uc^enjaka, koji sii se skiipljali oko
Julija Pomponija Leta, predsjednika rimske akadeniije, tako za latinsku starinu, da su ga
ondje vec u 22. godini nje}3:ovoj ovjen^ali pjesni(3kim vijencem. VrativSi se oko god. 1490.
11 Dubrovnik bio je jedan od najgorljivih pobornika humanizma, te je u svojim pjesmama.
listovima govorima nastojao svojim sugradjanima utuviti
i u giavii, da su oni pravi prav-
cati potomci starih Rimljana (propago vera, verior colonia bis prolesque Quiritium). Nje-

gov imenjak Aloysius de Cerva (1459. — 1527.). koji je vi§e nauke izucio u Parizu i

ondje pritnio pridjevak Tu-


bcro (odatle zvani Lu d o-
V i c n s Tuber o). napisao
jc opet u latinskom jeziku
povjestnicu svoga vijeka od
god. 1490. do 1522., u kojoj '< 'nap a^truana la-frnnflf) 53 ihprfrg/nrfm.h-^.ih'c rftnlie

je prikazao ne samo tadanje


zgode u Hrvatskoj i Ugar- flDuj3vs.Dr.jjwitajF8<3ffiafl BH/gK-gRicffitfrfiJODvawAa^ii
skoj, nego i po ostaioj Ev- iffal>'<?ntijfnii3 prfisj'iiiljjitfi MTb 8A8 5atTWtfDn<vimjber8 nt:
«>inw^> jnadlia^n. [j|] stfti jtfta •n-fuamayxmb frobflBa*
ropi. Radi elegantnoga sloga
latinskoga prozvan bi dubro-
aiia<3nacs «>afi5a ionviliidi
vackim Sallustijem (il Sal-
lustio Raguseo).
<n>aEuara3!rafl8R>tfljg />li t biUd'ijoj;* ""Ci [fi:;?CijCM'^[h
I Jacobus Bonus
t-3.'3^jti|i!nm3U)BfiRi'3*?m.i
(1469.— 1534.), hrvatski Ja- ^»b(n)liR/.

kov Bunic, svrsio je nauke u


Italiji. Bio je trgovac po
zvanju i kao pleinic obav- •£i'3*viiimihi.»rh.vS'«ai'iU'0£i' j^aobiMWOTgrtiij «0baiJm«»
Ijao je mnoge visoke sluzbe
u svomu zavicaju, ali se mi-
niogred bavio i latinskim Clbunc bjcuian'nj 3.'e^*«vg/.« jgntn;^'

pjesnictvom. Jos oko 1500. tp:cmt magiitcr M.n ^^1^^,, f^^^ yg^ .-u^tB
godine stampao je on, valjda dread OC tbo:cfaniC5 Bwswasia+rvxsvanurtm-*
u Bologni, epsku pjesmu »Dc
raptu Cerberi«, najstariju po-
znatu epsku pjesmu, sto je

nikia na hrvatskom tlu. Do-


§av§i po njoj na glas i po-
svetivsi je naknadno papi mm^
Leonu X. dobi on od pape
Castni zadatak, da u epskoj
STRANICA HRVATSKOGA (GLAGOLSKOGA) BREVIJARA-
OD GOD. 1493.
pjesmi obradi evangjeosku
nauku o 2ivotu radu Isusa i ^

Krista. Na§ je DubrovCanin izvrSio zadatak prije talijanskoga pjesnika Jeronima Vide
taj

i 1526. godine za pape Kiementa VII. bude doStampana u Rimu njegova pjesma »De vita
et gestis Christi«, koja ima 16 pjevanja i prcko 1000 heksametara. U istoj knjizi Stampao jc

Bunic sav svoj dotadaSnji rad na pjesnii^kom polju.

Uz oba Cerve, Jakova Buni(ia druge Dubrovdane javljaju se humaniste po osta-


i
i

lim gradovima Dalmacije svc do Nina. U Trogiru iztiCe se osobito Johannes So-
bota ili Ivan Subotic (t 1469.) kao gorljiv hutnanista. Od njegovih radnja poznati
su dosad samo neki listovi, Sto ih je pisao zadarskomu iiadbiskupu Mafeju Vallarcssu,
takodjer prijatelju rimske starine i starolatinske kulture. No najodliCnlji od svih dahnatin-
42 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. STOLJECU I PRVOJ CETVRTI XVI. STOLJECA.

sko-hrvatskih humanista bio je bez dvojbe Sibencanin Juraj Sizgoric (Sisgoreo),


kojega je zbirka latinskih elegija stampana u MIetcima s na- i pjesama izasla god. 1477.
pisom: »Georgii Sisgorei Sibenicensis elegiarum et carminum libri III. Impressum est hoc

opusculum in Venetiis per magistrum Adam de Rodueil, sub anno incarnationis domini
1477.« Pisao je latinskom prozom o povjestnici svoga rodnoga grada, kao
i u obce o i

Dalmaciji narodu u njoj. i

U Slavoniji, pa onda u Ugarskoj utro je humanizmu jedan od prvih Ivan (Q j e-


put
1 e t i c?) Vitez od Sredne (1400.— 1472.), siromasnoga plemica iz krizevacke zu-
sin

panije. Izucivsi vise nauke u Italiji bio je tajnikom gubernatora Ivana Hunjada i odgoji-
telj sina njegova, potonjega kralja Matijasa Korvina, kojemu je u srce zasadio Ijubav za
humanizam i preporodjenu uifijetnost. Vrseci zatim razne duhovne casti (kao biskup ve-
likovaradinski napokon nadbiskup ostrogonski) bio je glavni suradnik kralja Matijasa
i

na kulturnom polju. Njegovom pobudom osnovao je kralj Matijas sveuciliste u Pozunu,


zatim akademiju nauka glasovitu knjiznicu u Budimu. Na svim ovim zavodima pona-
i

mjestao je kralj pretezito umne muzeve iz Hrvatske Dalmacije, a narocito iz Dubrov- i

nika. Na sveucilistu naucali su uz ine Dubrovcani Serafin Bunic i Toma Baseljic, dva
ucena bogoslovca; u akademiji izticu se uz predsjcdnika Ivana Viteza mladjega (biskupa
vesprimskoga i sinovca nadbiskupova) jos Ivan Cesmicki (Janus Pannonius), zatim Tro-
giranin Ivan Statilic (Statileo), knez Juraj Frankapan, i Julio Dalmatin; a kao predstoj-
nici i cuvari knjiznice spominju se Feliks Dubrovcanin i zemljak njegov Petar Zamanjic.
Prvi je bio na glasu radi podpunoga znanja jezika kaldejskoga, arapskoga, grckoga, latin-

skoga, talijanskoga i hrvatskoga, kao i radi vjestine svoje u sitnoslikarstvu; drugi opet
bio je znamenit kao bogoslovac i filozof. No od svih je najpoznatiji Ivan Cesmicki
ili Janus Pannonius (1434. — 1472.), po majci svojoj Barbari necak nadbiskupa Ivana
Viteza od Sredne. Rodjen u Cesmici (de Chesmicze) u krizevackoj zupaniji izgubio je rano
otca; na sto ga je ujak Ivan Vitez u trinaestoj njegovoj godini (1447.) poslao na nauke u
u Italiju. Ucio je kod Ivana Quarinija u Ferrari, a zatim je zivio u Padovi i Mantovi,
odakle je zalazio u Firencu, Rim i Napulj. Qod. 1458. vratio se je kao vec dobro poznati
pjesnik latinski i ovjencani doktor prava u domovinu, te je 1460. postao biskupom pecuj-
skim, premda mu je bilo tek dvadeset i sest godina. Kao pouzdanik i poslanik kralja Matijasa
poSao je god. 1465. papi Pavlu II. u Rim, kojom je prigodom pokupovao u Italiji sve
knjige i rukopise, do kojih je samo mogao doci. Ali god. 1471. stupi zajedno sa svojim
ujakom i drugim velikasima u zavjeru protiv kralja, na sto morade pobjeci iz Ugarske,
te se skloni u pavlinski samostan u Remetama kraj Zagreba. Tu i umre u drugoj polovici
god. 1472., te bi sahranjen u samostanskoj crkvi. Na grobnicu mu stavise napis, koji bijase
sam za zivota izpjevao, i u kojemu kaze, da tu pociva Ivan, koji je prvi k zav i c a j-

nomu Dunavu priveo s Helikona lovorom ovjencane bozice, te moli,

»neka zavist bar postedi njegov grob i napis na njemu« (Hie situs est Janus, patrium
qui primus ad Istrum — Duxit laurigeras ex Helicone deas. — Hunc saltem titulum
livor permitte sepulto; — Invidie non est in monumenta locus). Od njegovih historijskih
i pjesnickih djela sacuvane su samo njegove pjesme (Panegyricon, Elegiae, Epigrammata),
koje su god. 1512. — 1518. stampane u Becu, Bologni i Krakovu.
Humaniste bavili su se poglavito latinskom poezijom, povjestnicom i starinama. Ali
je bilo medju njima znatne razlike. Jedni su se zanosili, da sto bolje izuce i oponasaju kla-
sicni latinski jezik i slog; drugi su se opajali sadrzinom te stare knjizevnosti i pogan-
skim duhom njezinim. Medju humanistima dalmatinsko-hrvatskoga primorja razabiru se
nadalje jos dva smjera: jedni odisu strastvenom mrznjom na sve, sto nije latinsko, te pre-
ziru narocito slavensku i hrvatsku rijec; drugi se opet, potaknuti bas humanizmom, za-
nimaju za hrvatski govor, kao i za tvorevine puckoga duha hrvatskoga. Na celu prvima
stoji Dubrovcanin Ilija Crijevic, dok kolo drugih vodi Sibencanin Juraj Sizgoric. Crijevica
Ijubav za klasicku starinu cini gotovim odrodom; on se obara na hrvatsku rijec, koja se
KNJI2EVN0ST LATINSKA I SLAVENSKO-HRVATSKA. 43

u Dubrovniku tada sve viSc ozvanja. U jednoj pjesmi svojoj vapi on: »Uz ponioc pre-
dobrih bogova neka se povrati stari kviritski (latinski) govor, koji je nedavno izumro
pritisnut poplavom divljeg susjedstva. Neka povrati Epidavru Plauto, §to mu
je oteo nezgrapni Skit a... Tako te nestati ilirskoga kriCanja (stribiligo illu-

rlca) . . .« Ali ti vapaji nijesu koristili, jer je u Dubrovniku sve vi§e preotimao maha hr-
vatski govor, pace se javljalo i dubrovaCke vlastele, kao primjerice Ivan QuCeti(S
(1451.— 1502.), koja su uz grCke i latinske stihove gradila i hrvatske.
Sizgoric nasuprot s najvedim zanimanjem i Ijubavl prouCava sve, §to je hrvatsko,
kako to svjedoc^i njegov latinski spis »0 polozaju Ilirije i varoSi Sibenika godine 1487.«
(De situ Illyriae et civitate
" . _
Sibenici a. 1487.). Govoreci
"IT^
u 17, glavi o obicajima svo-
jih Sibenskih sugradjana, koji
su tada bili pretezno Hrvati,
>•'
spominje i ovo: »Uz zakone "fijjricuira

imaju na§i gradjani i obicaje, ilidlnujii'.irii ; .


•;rrt0
^\
neke zasebne, a neke tudjin-
ske, koje prihvatiSe od su-
^.
sjeda, Sluze se naime ilir-

skim (hrvatskim) poslovica-


CO .

ma (proverbiis), koje smo


mi prozvali dicteria, i koje ;>;;^!

smo iz domacega jezika (ex UBasW.-iiXIUlpjl.'f.U;

iiiii/arvawia * *' muiJKw: iriiR>!b:j i

lingua vernacula) preveli na


latinski zajedno sa J. Nau-
pleom, ucenim i razboritim
dovjekom. Cini se bo, da
nijesu oStroumniji od njih
(poslovica) ni zakoni Solo-
"iJiti^UJ.:- „-.. -Talo
novi, ni §to je Numa Pompi- U'TUJDODO fIR? PiO[Dtjrg +t^ltt)F«B

lij izmislio, ni sama nauka


Pitagorina. 2ene osim toga
na pogrebu pjevaju n a r i-
.1/ llm '.nUJWSi K<-.;

c a 1 j k e (nenias), dirajuci i

potiCuci na suze srca gordih


muzeva; te su (naricaljke)
fe§(5e (ferventiores) od placa
Tetide i majke Eurialove,
kad su za izgubljenim sino- STRANICA HRVATSKOGA (OLAQOLSKOQA)
vima barbarski jadikovale. I MIS ALA OD QOD. 1483.
na vjenCane dane igraju6i
kolo pjevaju poskoCnice (epithalamia), kakovih nijesu Culi pjevati ni KatuI ni Klaudijan.
Obijestna nadalje i stra§6u obuzeta mlade2 pjeva nodu Ijubavne pjesme (amatoriuni
carmen), kakovih jedva da je saCinio ugladjeniTibul, ili meki Propercije, ili puteni Likoridin
Qal ili Lesbijka Safo. A vrte(ii tijest za priugotavljanje ulja smiSljaju i z m j e n i C n e
e k 1 o g e (eglogas alternas), rekao bi, da Damet i Menalka pripjevaju prcd Palemonom«.
Si2gori6 poznavao je dakle poslovice hrvatskoga naroda, a i sve vrsti narodnih pjcsama,
koje zovemo ?.enskima. Nesumnjivo da su mu bile poznate i gdjekoje junaCke pjesme, koje
su se pjevale o Filipu Mad^.arinu, Sibinjanin Janku i sestri(iu mu Sekuli, a mo2da ve(5 i o
kralju MatijaSu, Zmajognjenom Vuku i banu Doj^inu.
44 HRVATSKO KRAUEVSTVO U XV. STOLJECU I FRVO.I CETVRTI XVI. STOLJhXA.

Sizgoric je toliko cijenio i zavolio hrvatsko iiarodno pjesnictvo, da je cudo, sto


nije i sam propjevao hrvatskim jezikom. Medjutim je to uciiiio mladji suvremenik njegov,
Marko Marulic
Spljecanin (1450. — 1524.), koji se smatra o t c e m n m j e t n o ga
pjesnictva hrvatskoga, a po torn lijepe knjigc hrvatske. Bio •
je potomak stare
vlasteoske porodice spljetske, a iziicio je vise nauke u Padovi, gdje mu je bio uciteljem
glasoviti Picentini. on samo vanjsku formu humanizma, dok je
Uza sve to prigrlio je

inace ostao vjeran vjersko-crkvenomu smjeru sredovjecne knjizevnosti. To dokazuje sav


obilati rad njegov u latinskom i hrvatskom jeziku. Najznamenitije hrvatsko djelo njegovo
jest epska pjesma »J u d i t a«, koju je dovrsio 22. travnja 1501. u gradu Spljetu. Pjesnik je
n sest pjevanja (libara ili knjiga) obradio starozavjetnu pripovijest o junakinji Juditi, koja
je Olofernu glavii odrubila; a gradio je stibove, kako sam kaze, »po obicaju nasih (hr-
vatskih) zacinjavac i josce po zakonu onih starih (grckih i latinskih) poet«. Judita bi stani-
pana latinicom prvi put u Mletcima god. 1521. s napisom: Libar Marka Marula Splicanina,
u kom se iidrzi istorija svete udovice Judit u versih hervacki slozena, kako ona ubi voj-
vodu Oloferna posridu vojske njegove i oslobodi piik izraeiski od velike pogibili«. Namah
stampom drugo izdanje te knjige. Marulic je spjevao jo§
slijedece godine 1522. izaslo je i

drugu epsku pjesmu manjega obsega, naime S u s a n u, zatim mnogo lirskih pjesama po-
glavito vjerskoga poboznoga sadrzaja, medju kojiina je
i »M o t v a suprotiva i 1 i

Tu r k o m«. Usvemogucemu, da spftsi krscanstvo suzbije Turke, kako


toj se pjesmi moli i

je pobio vojsku Idumejaca Moabite, kad su htjeli unistiti puk izraeiski.


i

Prilicno u isto vrijeme, mozda malo prije ili poslije Marulica, pojavili su se u Dubrov-
niku hrvatski pjesnici Sisko Mencetic (1457. — 1527.) i Gjore Drzic (1463.? do
1501.). Prvi je bio svjetovnjak, koji je god. 1521. i 1524. vrsio knezevsku sluzbu; drugi je

bio svecenik, te je god. 1498. obavljao sluzbu notara u kaptolu stolne crkve dubrovacke.
I ako se spominje, da je vec god. 1420. — 1430. bilo u Dubrovniku mlade vlastele, koja su
gradila hrvatske stihove; i ako se znade, da je vec Ivan Gucetic uz grcke i latinske pjesine
pjevao i hrvatske: Mencetic i Drzic ipak su prvi, kojih su se pjesme sacuvale. Oni su pro-
zvani prvim hrvatskim trubadurima, jer su sc povodili za juzno-francuzkini
trubadurima, kojih se je pjesma razsirila i po sjevernoj Spaniji (Kastiliji), pa odanle i po na-
puljskoj kraljevini u Italiji. Narocito se je Mencetic ugledao u Serafina (t 1500.), najmla-
djega izmedju znamenitijih pjesnika napuljske skole.
Sirenju knjizevnosti tako latinske kao i hrvatske mnogo je doprinijelo k n j i g o-
tiskarstvo. Latinske knjige stampale su se u Mletcima, Becu, Krakovu i drugdje; hr-
vatske pak knjige, narocito one s glagolicom pisane, u Mletcima i Senju.
Najstarija glagolicom tiskana knjiga hrvatska jest misal od god. 1483., na kojoj
je na posljednjem nastampano: »Let Qospodnjih 1483. meseca pervara (februara)
listu

dan 12. ti misali bi§e svrseni«. Qdje je stampana, nije zabiljezeno; ali se nagadja, da je
tiskana u Mletcima. Deset godina iza toga izasao je u Mletcima glagolski brevi-
jar ili casoslov, kojega je 13. ozujka ,1493. dostampao rnletacki knjigotiskar, magi-
star Andrija de Thoresanis de Asula, tast najslavnijega mletackoga tiskara Alda Manu-
cija. U Mletcima je izucio Stamparsku vjestinu Q r gu r S e n j a n i n, kojega je poslije

arcidjakon i vikar senjske crkve Silvestar Bedricic pozvao u Senj, da nastampa nekoliko
glagolskih knjiga. Njegovim trudom dovr§ena bi 27. kolovoza 1507. knjiga »Narucnik plc-
banusev«, sastavljena »po Urbanu po Tomasu djakonu«. kanonicima crkve iz Otocca i

senjske. Grgur Senjanin stampao je iza toga jo§ pet drugih kojc obrednih koje bogo-
slovnih knjiga, medju njima misal god. 1509. Prva latinicom stampana knjiga hrvat-i

ska bit ce. koliko se dosada znade, spomenuta ve6 »Judita« od Marka Marulica (go-
dine 1521.).
Umjetnosti. Preporod (r e n a i s s a n s c) umjetnosti u Italiji doimao se je silno ta-

kodjer susjedne Hrvatske i Dalmacije. Pojavilo se mnoztvo umjetnika sviju grana, koji
su slavno djelovali budi u domovini budi u tudjini
UMJRTNOS>T(. 45

()d Hnijctnika, koji su sc proslavili izvan domovine, da spomenemo najprije one,


koji su radili II U^arskoj na dvorn kraija Matijasa Korvina. Tu sc osobito iztide J a k ov
S a t t i I i c (Statileo) iz Trojiira, jcdiiako odIiCan «raditeij. kao i kipalf ()d .icradjevina njc-
govih spoininjcmo biskupske dvorc u Novigradu (Ncograd) i stolnu crkvu u Vacu. Oko
god. 1467. izradio. je od mjedi Ijevene kipove kraija Matijasa i otca rnii Ivana Hunjada,
zatim kip Minerve, sva tri za kraljevski grad u Budimu. Nadalje je stvorio kipove Hor-
kiila, Diane i Apolona, kojima bi ureSen trg sv. Jurja u Budimu. Drug! Trogiranin, po imenu
Ivan D a 1 ma t i n (magister Johannes Dalmata de Tragurio) bio je znamenit kipar (sta-

tuarius sive marmorum sculptor). ProslavivJi se u Rimu, gdje je god. 1471. izradio grob-
nicu pape Pavla l\. za cikvu sv. Petra, posao je na poziv kraija Matije u Ugarsku, gdje
je djelovao svc do smrti kraljeve. Kralj mu je ostao duzan vece svote za njegove radnje,
pa da mu se oduzi, darovao mu je vi§e posjedovanja, medju njima i kaSteo Majkovec u
krizevackoj zupaniji. Jos god. 1489. dne
10. srpnja izdao je kralj Matija§ pismo na
slavonske bane i banovce, da magistra
Ivana Trogiranina stite u posjedu rece-
noga ka^tela. Po smrti Matijasa kraija
vratio se je magistar Ivan u Italiju, gdje
je radio poglavito u gradu Jakinu. Treba
jos iztaknuti Feliksa Dubrovca-
jii i n a, predstojnika knjiznice kraljeve u
'ilBudimu, koji je bio vrstan sitnoslikar
(fniniaturista) i poglavica sitnoslikara na
kraljevskom dvoru.
•'
Mnogo je hrvatskili uiiijetnika bilo

Vazasuto po Italiji, koji su sc ondje ili usa-


Vrsili ili zasluzbe trazili. No ostalo ih je
hjnogo i u domovini, tako da je go t o v o
p svakom gradu Hrvatske i

pa'Imacije bilo vise znameni- PROCELJE CARINARE (DOQANA, SPONZA) U


t1 h g r a d i t e 1 j a, k i p a r a, s 1 i ka r a DUBROVNIKU.
i iimjetnih obrtnika (zlatara,
Zsrada je dovrSena god. 1520. ProCelje sagradjeno
mjedorezaca, yezilja i t. d.). Pojedinaca
je u slogu renaissance, a veliki prozori u nile-
imadc u Slavoniji, narocito
i u Zagrebu i
taCkoni slogu, U udubitii drugoga sprata snijeSten
po samostanima. Najvise sc u to doba
je kip sv, Vlalia, zastitnika obcine dubrovackc.
,skupii() umjetnika bas u Dubrovniku, a za
iijim u Trogiru.
Od crkvi. kojo sii ii to vrijeme gradjcnc, iztiCe se osobito stolna crkva s v.

J a k o V a u S b i c n i k ii, koju je zasnovao i zapoCeo graditi Juraj Matejcvic (1441.), a od


icod. 1475.— 1517, nasiavio Trogiranin Ivan Fiorentino. Prekrasna crkva pokazuje dva
sloga; od temelja do stropa pobocnih ladja razabire se mietacka gotika, a u gornjem djelu
Zajedno s kubetom plemenita renaissanca. Sazidana je od samoga mramora i tesanog ka-
mena, a i krov joj je od kamenitih plo(ia, tako da na njoj nema nijedne opekc. Crkva ima
sliku bazilike, a razdijeljena je na tri ladje; srcdnja ladja pociva na pet visokih i vitkih

stupova. Osobito je znamenit glavni zrtvenik i visoko kiibc; u obce je crkva iznutra sva
od kamena (irtvenici,. krstionica i kanoniCke stolice), a to sve u slogu najplemenitije re-
naissance. Spomena je vrijedna joS crkva sv. Marka u KorCuli. Stolnoj crkvi u Trogiru

prigradjena bi god. 1468. pokrajna kapela sv, Ivana Ursina, koja je krasnim kipovima
ureSena, a gradili su je Nikola Fiorentino i Andrija Aleksijev. U Trogiru, Spljetu i Dubrov-
niku |K)digiiuti sn takodjer krasni nadgrobnl spomenici u slogu renaissance; najodliCniji Je
46 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. STOLJECU I PRVOJ CeTVRTI XVI. STOLIECA.

grobni spomenik Ivana Sobote (Subotica) od god. 1469. u dominikanskoj crkvi u Trogiril.
U Slavoniji podignuto bi u to doba vise gotskih crkvi; tako je herceg Ivanis Korvin
(1490. — 1504.) sagradio pavlinsku crkvu u Lepogiavi, od koje se je do danas sacuvao sanio
presbiterij.

Kako je u obsegu hrvatskoga kraljevstva bila do polovice XV. stoljeca vecina


crkvi izgradjena, to su se tada crkve pretezito samo pregradjivale i popravljale. U dru-
goj polovici toga stoljeca grade se vise s v j e t o v n e (profane) z g r a d e tako u Hrvat-
skoj i Dalmaciji, kao i u Slavoniji.

U primorskim gradovima, koji su pod mletackom vlasti, pa i u slobodnom Dubrov-


niku stalo se je po mletackom uzoru graditi palace za gradske knezove.

KNE2EVSKA PALACA U DUBROVNIKU.

stanice za obavljanje javnih posala (1 ogg i a\ zatim razni javni uredi, kao c a r i n a r e
(dogapa) itd. Najznacajnije zgrade te vrsti jesu knezevska palaca i carinara u Dubrovniku.
Knezevska palaca u Dubrovniku podignuta bi vec u cetrnaestom stoljecu, all

ta je prigodom pozara 9. kolovoza 1435. izgorjela. Na to bi napuljskomu graditelju Ono-


friju Onosiforo di La Cava povjereno, da gradi novu palacu. AH i ta je god. 1464. stradala
od pozara, tako da je od nje ostala samo dvorana u prizemlju i skaline s lijeve strane. Ve-
liko vijece dubrovacko pozvalo je na to graditelje Michelozza Michelozzi i Jurja Mate-
jevica (graditelja sibenske crkve). Potonji je izgradio krasno procelje palace, koje je pri-
godom potresa god. 1667. dosta stradalo. Uza sve to je knezevska palaca, i kakova je

sada, pravi biser javne gradjevine u slogu rane renaissance s gotickim primjesama. Ne-
daleko od knezevske palace stoji carinara (dogana, sponza), koja je takodjer neka
UMjETNOSti. 47

mjesavina gotskih oblika i renaisance, ali se uza sve to prikazuje kao posve skladna cje-
lina. Dovrsena bi Kod. 1520.

Neprestana pogibelj od Turaka dala je povoda, da se je, osobito u krajevima, izlo^e-


nim turskim navalama, pocelo podizati gradove, kaStele, kiile tvrdinje, a uza to stalo se i

i vec obstojece varoSi, crkve dvore utvrdiivati, opasujiici ih zidovima i ku- i

! a m a. Tako nastadoSe brojne gradjevine za obranu hrvatskih zemalja. Tako su


primjerice plemici u Turopolju za obranu svoje obcine oko god. 1467. podigli kaSteo Lu-
kavec. Jednako su se biskupi i kaptol
zagrebacki pobrinuli, da sto jace
utvrde stoinu crkvu sv. Stjepana i

kaptol. Biskup Osvaldo Thuz ostavio


je za utvrdn stolne crkve 7000 zlat-
nih forinti. I zaista ie poslije nadbi-
skup ostrogonski i protektor bisku-
pije zagrebacke Tomo Bakac od Er-
deda dao crkvu i biskupske dvore
opasat' zidovima i kulaina, od koiih
bi jeuna prozvana Bakaceva kula. Ta
je kula stajala do najnovijeg vre-
tnena; nad njezinim zagradjenim vra-
tima bio je smjesten kamen s nadbi-
skupovim grbom i napisom (Tho.
Car. Strigon. A. D. 1517.), koji je jav-
Ijao, da su kule ograda oko crkve i

dovrsene god. 1517. Nakon potresa


od 6. (ili 26.) ozujka 1502., kojom bi

prigodom u varosi na brdu Qradcu


sru§en zvonik crkve sv. Marka, te
oStecene i varoske z'idine, pregnuse
gradjani, da obnove svoju varos.
Kralj Vladislav 11. darovao im je u to
ime god. 1505. sto zlatnih forinti a
1511. opet dohodke od tridesetine za
ORB NADBISKUPA KARDINALA TOME I
tri godine, koje bi dva gradjana platiti
bakaCa od RRDEDA.
morala. U izpravi kraljevoj, koju je
torn prigodom izdao, narocito se iz- Kamen s grbom napisom bio je uzidan u ne-
i

tiCe, da su onako od starinc troSne


i
davno poru!^enu (polu)kulu BakaCevu pred stol-
nom crkvom sv. Stjepana u Zagrebu. Sad je kamen
zidinc potresom pretvorenc u gotovu
pohranjen u zemaljskom arheolo?.kom muzeju u
ruSevinu, a jedan toranj da se je Zagrebu. Napis se 5ita ovako: Tho(ma)s car-
posve sruSio (cum intelligamus in (dina)l(is) StriRondensis) a(nno) D(omini) 1517.

meniis et edificiis civitatis nostre


montis Qrecensis alioquin longa ve-
stutate ruinosas per terremotum proximum magnam ruinam factam fuisse, unam
vero turrim penitus collapsam esse, et ob id menia ipsa, presertim cum in confinibus civi-
tas ipsa sita sit, necessaria reformacione et restauracione plurimum cgcre . . .).

R i z n i c e biskupskih crkvi u Zagrebu, Zadru, Spljetu i Dubrovniku, koje su ve6 u


proSla stolje(ia bile krcate umjetninama i dra?ocjenostima, obogatile su se novim daro-
vima. Herceg IvaniS Korvin, obnovitelj pavlinskoga samostana i crkve u Lepoglavi, da
rovao je oko god. 1491. samostanskoj riznici ove dragocjenosti: 1) dva kaleia. ureSena
dragim kamen jem, s pliticama; 2) dva kale^a bez dragulja, s pliticama; 3) Cetiri misnice
48 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. SToLJEdU I PRVOJ CETVRTI XVL STOLJECA.

(casulae) ures^ne biserjem i dragim kamenjem; 4) monstraciju ili pokaznicu (za pohranu
sv. tijela), i veliku, vrlo staru i tezku kadionicu od srebra, pozlacenu; 5) iiaKlaviiike (hu-
meralia) s gemmama; 6) veliku srebrenu kupu (phiala) s lijevkom (fusoriuin); 7) srebretie
i pozlacene vrceve sa srebrenim svijecnjacima. Suvisc je herccg dao samostanu vrlo dra-
gocjeni plast svoga otca kralja Matijasa, koji je kralju na frigijski nacin vezla i darovala
zarucnica njegova. Bas taj dar hercega Ivanisa svjedoci, kako se je u to vrijeme gomi-
lalo blago u biskupskim i samostanskim riznicama.

U Bosni su nakon pada kraljevstva umjetnosti posve zahirile. §to se bijase dotle
pribralo dragocjenosti i umjetnina, ili raznesose bjegunci na sve strane, ili razgrabise do-
bitnici Turci, Bogatoj riznici porodice Kosaca nestade traga, dok je predposljednja kra-
Ijica Katarina ponijela svoje dra-
gocjenosti sa sobom u Rim. U
Bosni ostadose razvaljeni zamci
i porusene crkve, koliko ih nijesu

Turci pretvorili u dzamije. Su-


vise preostadose jos s t e c c i ili

mramorovi (maseti), prekri-


vajuci citava polja. Medju ta-

kove stecke spada i grobnica


Ivana (Ivanisa) Pavlovica kod
Bukovice, sjeveroiztocno od Ja-
blanice na rijeci Neretvi. Na pro-
celju grobnoga kamena vidi se
cvatuce stablo, s desna je oru-
zano celjade, a s lijeva okrunjena
zenskinja. Na gornjoj strani ka-
mena vidi se opet s desna kaciga
s pokrovcem, koji se svrsava
krinom, a s lijeva stoji cirilicom

zapisano: »Sije grob Pavlovica


Ivana«.
Materijalna kultura. Tije-
kom XV. stoljeca stalo se je na STECAK na OROBU ivana (IVANISA)
tlu hrvatskoga kraljevstva raz- PAVLOVICA.
vijati rudarstvo. Dne 21. ve-
Kod Bukovice, sjevero-iztocno od Jablanice na
Ijace 1463. izdao je kralj Matijas
rijeci Neretvi. Cirilski napis »Sije grob Pavlovica
Korvin u Budimu knezu Petru
Ivana*.
Zrinskomu povelju, kojom je

ovlastio njega i njegove po-


tomke, da smiju svuda na svo-
jim posjedima traziti i kopati rude zlatne, srebrene, olovne i razne druge, a da zato
ne placaju nikakvih daca.* Na temelju te ovlasti uredili su knezovi Zrinski rudnik ili maj-
dan u Qvozdanskom, te su stali raditi i o kako da ondje osnuju
torn, k o v n c u i i

n o V a c a. Dne 15. sijecnja 1525. desio se je na kraljevskom dvoru u Budimu jedan sluz-
benik (Joannes Cherneky) kneza Nikole Zrinskoga »u poslu kovanja novaca srebrenih i

majdana gospodara svoga« (in facto et negocio cussionis monetarum et fodinarum argenti
domini sui). U svibnju iste godine slao je opet kralj Ljudevit II. cetiri rudara (magistris

* Knezovima Frankapanima bijaSe pravo bezplatnog kopanja ruda podijelio jos kralj Si-

gismund poveljom od 11. studenoga 1392., izdanom u prilog knezu banu Ivanu Frankapanu.
i
MATERIJALNA KULtURA. 49

inontanistis) iz Zvolena u kraljevimi Hrvatsku (ad regnum Croacie), da pregledaju rudnike


knezova Zrinskih (ad reuidenda montana domini Zriny). Te je rudare 4. svibnja odveo u
Hrvatsku neki Mihajlo Radaj, sluzbenik bana Franje Bacana, te je za putni tro§ak primio
10 forinti.

Za knezovima Zrinskima povodili su se i drugi velikaSi i prelati. God. 1523. dozvoho


je kralj Ljudevit II. kiiezu Petru Keglevicu, tada jajackoimi kapitanu, da smije kroz dva-
deset i pet godina svuda na zemljiStima grada B u 2 i n a vaditi zlato, srebro, bakar, ze-
Ijezo, olovo i kositar, rude taliti i kovinu obradjivati i rudama se koristiti, placajuci jedino
propisanu dacu kraljevskoj komori. Dvije godine zatim, naime 1525., sklopio je Petar Ke-
glevi6 ugovor s nekim rudarskim majstorinia radi kopanja ruda u Buzimu; podjedno uta-
nacio pogodbu s kovacem novaca (conductio impressoris monetarum per Petrum Ke-
je i

g.'evich). Napokon je kralj Ljudevit II. 12. prosinca 1521. zagrebackomu kaptolu izdao po-

velju, kojoni je iijeinu dozvolio, da po svima gorama, gradovima posjedima, koje ima u i

Ugarskoj i Slavoiiiji, smije kroz deset godina traziti i kopati rude zlatne, srebrene, ba-
krene, zeljezne, olovnc, kositrene i ostale, i sav njihov prihod upotrebiti u svoju korist, je-
dino da od prihoda placa kruni pristojecu joj pristojbu (lucrum camcrae).

Sijela obrta i trgovine bili su i u ovo doba gradovi (varo§i) i trgovi (trgo-
vista). Qradjanski stalez bijase se tako podigao, da je vec Sigismund god. 1396. 1397. i

poceo zastupnike odlicnijih gradskih obcina pozivati i na sabore (u Temesvar Senj). Neki i

su kraljevi osobito pogodovali obrtnim zadrugama ili cehovima. Tako je kralj


Matijas Korvin, boraveci u varosi na brdu Qradcu kod Zagreba, potvrdio 23. kolovoza
1466., obrtnu zadrugu i ceh sostara (sutorum et artificum societatem vulgariter c z e h),
podijelivsi jojsve slobostine uobicajene povlastice, koje su uzivali slicne zadruge u dru-
i

gim slobodnim varosima. Jednako slobodno pismo izdao je kralj istoga dana za zadrugu ili
ceh krznara, uzdara ili remenara (pro parte universitatis pellificum et artificum frenorum,
ac corrigiatorum). Oko god. 1480. pristupili su potonjoj zadrugi jo§ sedlari. SoStarskomu i

cehu potvrdio je statut ponovno herceg i ban Ivanis Korvin 11. travnja 1504. U prvoj
c^etvrti XVI. stoljeca poceli su i obrtnici drugih zanata na brdu Qradcu osnivati cehove.
Tako je nastao ceh ostrugara, bravara, kovaca i cestara (potonji su pravili mac^eve i no-
zeve), koji nije ili pravilnik, vec je god. 1521. pri-
doduSe sastavio posebni novi statut
hvatio onaj statut, sto ga imao jednaki ceh u Krizevcima. Velikomu obrtu
je od god, 1510.
i tvornicama nalazimo traga samo u Dubrovniku. Tu je Fiorentinac Petar Pintela go-
dine 1490. osnovao prvu tkaonicu sukna, a god. 1520. utemeljio je vlastelin Nikola Lukaric
prvu tvornicu svilenih tkanina. Suvise bilo je u Dubrovniku dilja (skverova) za gra- i

djenje brodova.

Kraljevi, bani i pojedini velikaSi trsili su se, da podjeljivanjem sajamskih pri-


vilegija podignu trgovinu onih varoSkih ill trgovistnih obcina, koje su im podlo^ne bile.
Kralj Matija§ Korvin podijelio je 22. svibnja 1489. gradu Senju privilegij, da mo?-e na
dan sv. Petra i Pavla, kao i nckoliko dana prije i poslijc toga blagdana obdrzavati go-
d i § n j i s a j a m (nundinas sen fora annalia). Trgovi§tu K r a p i n i podijelio je isti kralj

19. studenoga 1489. prava za dva godiSnja sajma; jedan na Florijanovo, a drugi na Ladi-
slavljevo (prvi sajamski privilegij dobila je Krapina jo§ g. 1418. od kneza Hermana Celj-
skoga). Va r a f d i n primio je privilegija sajamska od kneza i bana Ulrika Celjskoga
(1448.) i bana Ivana Vitovca (1462.) za sajam poslije blagdana sv. Jakova. Zagreb
imao je slicna privilegija jo§ iz proSlih stoljeCa (1256. i 1372.). Nema sumnje, da su sliCnc
povlastice imali jo§ i drugi gradovi i trgoviSta, kao Kriievci, Kopnvnica i drugi.

Huducii da su nutarnjoj trgovini po kopnu mnogo smetale mitnicc, koje su poje-


dini vclika^i i plemic^i podizali na svojim posjedovanjima, te od putujuCih trgovaca pobi-
rali mitniearirtu ili maltarinu, to je trebalo vi^e puta odrediti, tko i gdje smije mitnicu dr-

latl i koliku maltariiui pobirati. SuviSe su pojedini kraljevi davali i obnavljali povlastice

Klaie, Hrv. povj. III. (5.) 4


50 HRVATSKO KRALJEVSTVO U XV. STOUECU I PRVOJ CETVRTI XVI. STOLJECA.

za neke graflske (varoske) obcine, kojima su njihove trgovce oslobadjali od svakoga pla-
canja maltarine.

Jos u XIV. stoljecu (god. 1349.) bise ukinute u Slavoniji sve nepravedno podignute
mitnice. Na saboru kraljevine Slavonije u Krizevcima 12. svibnja 1481. opet bi ustanov-
Ijen tocan cjenik za svaku robu, od koje se je placala mitnicarina, te odredjeno, da se
vlastela, kojima pripada pravo pobirati mitnicarinu, kazne gubitkom svoga prava, ako bi
pobirali vecu dacu, nego sto je bila cjenikom ustanovljena.
Frenia cjeniku od god. 1481. placala se je mitnicarina ovako: Od pojedinih kola sapetih,
(suknoni) natovarenih, jedan forint. Od kola, natovarenih suknom, a nesapetih, pol forinte. Od
tkane svile skupocjenog sukna talijanskoga, od mirodija, ulja, smokava
i juzno-talijanskih stvari, i

od svake funte 4 denara. Od limuna narandza po iunti 2 denara. Od kola natovarenih svinutom
i

kozom pol forinte. Od kola kamene soli, bude li sto kamena ili vi§e, po cetiri denara i jedan
kamen soli; ne bude li sto kamena, 4 denara. Od morske soli od svakih kola polovica vaganice
gradske mjere, zvane cetvrtinka, od iste soli jos i 4 denara. Od kola natovarenih zeljezom 4 de-
nara. Od kola svjezih riba 4 denara. Od kolica natovarenih ribama 2 denara. Od kola nasoljenih
ili osusenih riba 7 denara. Od kola natovarenih psenicom i zitom 4 denara. Od kolica recenoga zita
2 denara. Od kola natovarenih vinom ili pivom 4 denara. Od kola natovarenih (suhom slaninom
ih suhim mesorn, voskom, krznom za krznare, subama, lanom, platnom, bijelim darovcem, medom,
uzetima, loncima, postolarskim pepelom) po 4 denara. Od kola malvazije 12 denara. Od konja
trhonose svake robe 2 den. Od dvokolice svakovrstne robe 2 den. Od vola 1 denar. Od svinja i

krava po K' denara. Od manjih konja nepodkovanih zdrebica po 1 denar. Od velikih osedlanih
i

konja 4 denara. Od pet ovaca 1 denar. Od sira, jaja i slicnih stvari, koje obicavaju zene nositi na
glavi, /^ denara; ako je manje od 10 siraca i 50 jaja, ne placa se nista. Od pilica ptica, ako ne i

vrijede 10 den., ne placa se nista; ako vrijede 10 den., H den. Od covjeka trhonose 1 den. Od pjesaka H
den. Od 20 koza 1 den. Od 20 odojaka 1 den. Od dva prazna lagva za prodaju 34 den. Od tri bednja 1 den.
Od roguznih kosara, koje covjek nosi, 1 denar. Od skoranja ostale obuce do pet pari skoranja i i

do deset pari cipela Yi denara; sto je manje, ne placa se nista. Od dvije ugotovljene koze 1 denar.
Od cetiri neugotovljene (koze) 1 denar, Od novih kola 1 denar. Od dva nova kotaca 34 denara.
Od brenta i skafa, koliko se na krkacu moze ponijeti, 34 denara. Od lemesa, sjekira, motika, lo-
pata, svjedara, kosa, po funti 34 denara. Od voca kakve drage vrsti neka se uzme primjerena pri-
stojba. Mesari, ako prodadu meso i kozu, neka plate 1 denar; ako ne prodadu, 34 denara. Od koz-
lica ili janjica jednoga ili dva, od pet pilica, odojka jednoga ili dva, jednoga kamena soli jednoga i

zeca ne placa se nista, ako se ne mogu prodati za 12 denara; ako se mogu za toliko prodati, Yi
denara. Kupci soli, koja vrijedi izpod 12 denara, ne placaju nista. Trgovci od jedne bacve ulja
1 denar. Od luka, maca, strjelice i stita po 34 denara. Od kola, u koja je upregnuto Cetiri ili sest
zivotinja, 4 denara; od kola sa dvije zivotinje 2 denara. Od kolica, koja covjek vuce, 1 denar. Od
svatovskih kola svatova ne placa se nista. Od zita plemica i neplemica, koje se vozi u mlin, ne
i

placa se nista. Oni, koji prate kmetove, ne placaju nista. Od svinja, koje se gone u sumu na ziro-
vinu, od sto glava 6 denara; od petdeset 3 denara, a sto je manje od dvadeset, 1 denar. Od stvari
ili pokuctva plemica, ako se prevazaju ili prenose iz jednoga posjeda na drugi, ili kad ga nabave
za kucnu potrebu, ne placa se nista. —
Jos bi odredjeno, da se placa onakim denarima, kojih sto
vrijede jednu forintu; zatim da se pristojba, placena na glavnim mitnicama, ne smije opet zahtijevati
na podruznicama.

Izmedju varoskih obcina, koje su posve oprostene od placanja maltarine, iztice


bile

se osobito siobodna obcina na brdu Qradcu kod Zagreba. Njezin privilegij potvrdjivali su
redom kralji ban! hrvatski, kao god. 1435. kralj Sigismund
i ban Matko Talovac, godine i

1449. knez i ban Ulrik Celjski, i 1464. kralj Matijas Korvin. Uza sve to nijesu pojedini veli-

ka§i postivali slobodu zagrebackih trgovaca, pa je stoga kralj Matijas na obcem sudu u
Zagrebu 22. veljace 1481. ponovo zapovjedio tuzenim velikasima i prelatima, da se po-
kore kraljevskim nalozima. Iz doticnoga spisa doznajemo, koji su knezovi i plemici nepra-

vedno utjerivali maltarinu. Bili su to poimence knez Stjepan Frankapan pod gradom ovi:
Ozljem, u Lukovdolu, Ribniku, Hojsicu, Moravicama, Delnicama, Lokvama, Brodu, Hre-
Ijinu, Modrusama, Tounju, Grobniku Dubovcu; knez Dujam Frankapan u Ledenicama;
i

knez Ivan Frankapan u Cetinu; knez Nikola Frankapan u Trzcu na Korani; knez Zrinski
pod Zrinjem Pedalj-gradom; Juraj Mikulicic u Buzimu Juraj Herendic u Lipi, Ivan Krup-
1 i

ski pod Krupom Feci, Qregorije Bradac u Bistrici, pan Luzicki u


i Mihajlo Tomo . . . . , i
MATERIJALNA KULTURA. 5l

Tompa od Horsove u mjestu Jaxabrisda, vojvoda Ivan Humski u mjestu Chorgd i Oara,
Bernardin StoCic u mjestima Skradu, Frajlihoviti u Komogojni, Juraj upravitelj opatije to-
puske u Topuskom, Qrangji i BerkiSevini, i napokon knez Ivan Kurjakovic u Mutnici.
Ali ni to nije koristilo, jer je i dalje bilo velikaSa, koji nijesu marili za kraljeve za-
povijedi. Jos 24. kolovoza 1498. zabranjuje kralj Vladislav knezu Bernardinu Frankapanu,

da trazi maltarinu od zagrebacke robe, koja se dovaza u ModruSe; a istoga dana javlja
svim crkvenim dostojanstvenicima, velika§ima, knczovima, kastelanima, plemicima nji- i

hovlm sluzbenicima, kao gradovima, trgovi^tima, selima


i njihovim upraviteljima, sud-
i

cima, vesnicima, mitnicarima svima drugima, da su Zagrebcaiii za svoju robu oproSteni


i

od svake maltarine; tko se njegovoj zapovijedi ne bi pokorio, nalo^it cc banima i ba-


novcima, da ga svom silom na posluh prisile.

Od god. 1420., dotiCno 1480., sva je morska trgovina u rukama mletac^ke ob-
cine, koja je gospodarica Jadranskoga mora. Jedinl Dubrovnik, koji je ostao pod zaStitoin
hrvatsko-ugarskih kraljeva, umio je odrzati svoju slobodnu trgovinu na moru, pa(ie je i

za svoju kopnenu trgovinu na balkansko-grc^kom poluotoku stekao od turskih sultana za-


sebnih povlastica.
XII.

FERDINAND HABSBURGO VAC I.


(1527.— 1564.).

IVAN ZAPOLJA
(1527.— 1540.).

Izbor kralja Ferdinanda I. (1. sijecnja 1527.) kralja Ivana Zapolje (6. sijecnja 1527.); borbe iz-
i

medju protukraljeva do krunisanja kralja Ferdinanda u Stolnom Biogradu (3. studenoga 1527). —
Turci osvoji§e Jajce s Citavom banovinom (1527.— 1528.). Obnovljena borba izmedju Ferdinanda I.
i Ivana Zapolje; provala sultana Sulejmana u Ugarsku podsada Beca (27. rujna do 14. listopada
i

1529.); ratovanje u Slavoniji do primirja od 8. listopada 1530. Srednja stranka u Ugarskoj Hr- i

vatskoj (1531.-1532.). — Bezvladje u Hrvatskoj i Slavoniji (1532.-1537.).


Treca provala sultana
Sulejmana u Ugarsku podsada grada Kiseka (9.-30. kolovoza 1532.). Turci osvojiSe Pofegu
i

s Citavom zupanijom (srpnja kolovoza 1536.), zatim grad Klis (12. ozujka 1537.). Vojna Kocijanova
i

na Turke poraz krScana kod Qorjana (9. listopada 1537.).


i Bani Toino Nadazdi — Petar Ke- i

glevic (1538.-1542.). Mir u Velikom Varadinu (24. veljaCe 1538.). Smrt Ivana Kocijana (27. listo-
pada 1539.). Smrt Ivana Zapolje (22. srpnja 1540.). Cetvrta provala sultana Sulejmana u Ugarsku
(1541.) iposljedice njezine. Junactvo kneza Nikole Zrinskoga u boju pred PeStom (1. listopada
1542.). — —
Banovanje kneza Nikole Zrinskoga (1543. 1556.). Peta provala sultana Sulejmana u
Ugarsku; pad Valpova, Orahovice, Caklovca, Bijele Stijene, Vocina, Stupcanice Brezovice (1543.); i

nastavak turskih osvajanja u Ugarskoj Slavoniji; pad Kraljeve Velike (1544.)


i utvrdjivanje Siska, i

poraz Bildensteina Zrinskoga kod Konjscine (4. svibnja 1545.)


i pad grada Moslavine; petogodiSnje
i

primirje s Turcima (19. lipnja 1547.). Erdeljski poslovi od god. 1548. do smrti Jurja Uti§eni(ia
(17. prosinca 1551.); obnova rata s Turcima (1552.), pad Virovitice (1552.), Cazme Dubrave; mei- i

dan Nikole Zrinskoga kod Qjurgjevca (24. kolovoza 1554.). Prva podsada Sigeta (11. lipnja do
31. srpnja 1556.) bojevi Nikole Zrinskoga kod Rinje {22.
i 23. srpnja 1556.); pad Kostajnice (17.
i

srpnja 1556.). Nikola Zrinski rijeSen banije (25. prosinca 1556.), a Ivan Ungnad vrhovne kapitanije.
— Posljednje godine Ferdinandova vladanja (1557.-1564.). Ban Petar Erdedi vrhovni kapitan i

Ivan Ltnko\'\6. Pobjeda Ivana Lenkovi(3a kod Svete Jelene (19. lipnja 1557.); provale bosanskoga
pa§e MalkoSbega u Hrvatsku (1558.-1561.) pad Otoka, Bu§evi(ia. LjeSnice (1558.)
i Novigrada i

(16. lipnja 1560.); poraz MalkoSbega na Kupi blizu Hrastovice (8. listopada 1561.). Ban Petar Erdedi
provalio u tursku Slavoniju gotovo do Po2ege, a sigetski kapitan Nikola Zrinski razbio pofezkoga
sandzaka Arslanbega kod Moslavine na Dravi (26. ofujka 1562.); mir s Turcima na osam godina
(1. lipnja 1562.). Maksimilijan okrunjen za kralja ugarsko-hrvatskoga (8. rujna 1563.); zakljuiak
crkvenoga sabora u Tridentu (6. prosinca 1563.); Juraj Dra§kovi(i postao zagrebaCkim biskupom
(19. studenoga 1563.). Smrt kralja Ferdinanda (25. srpnja 1564.); razdioba njegove drfavine medju

sinove; osvrt na njegovo vladanje u Ugarskoj Hrvatskoj. i


Podor grada Cetina u Hrvatskoj.

FERDINAND I. HABSBURGOVAC
(1527.— 1564.)

IVAN ZAPOLJA
(1527.— 1540.).

zbor kraija Ferdinanda I. (1. sije^nja 1527.) i kralja Ivana Zapolje


(6. sijednja 1527); borbe izmedju protukraljeva do krunlsanja kraija
|L^^. Ferdinanda u Stolnom Biogradu (3. studenoga 1527.). Namah iza
'^-- 5. rujna 1526. — mozda vec sutradan — stigli su u Slavoniju i Hr-
vatskij izvjestni glasi, da je nesre(3ni kralj Ljudevit 11. na bijegu
s Muhackog polja tuzno poginuo. SuviSe ie prestravljenomu narodii za-
prijetila pogibao, da ce Turci, koji bijahu vec obladali iztocJnom Slavoriijom
(Srij'emom i jednim dijelom Vukovske 2upanije), provaliti u zapadnu Sla-
voniju i Hrvatsku. Kako je ban Franjo Badani pobjegao za kraljicom Ma-
rijom u Pozun, a onda se sklonio na svoja posjedovanja u zapadnoj Ugar-
skoi, bio je tada narodu u Slavoniji i Hrvatskoj jedino uzdanje knez
Krsto Frankapan, a uza nj knez Ivan Karlovi(J. S (!3etama, koje bi-

jahu oba kneza u Zagrebu skupila, udariSe najprije prema Dravi, da zakrCe
turskim Cetama prelaz preko te rijeke; a onda predje Krsto sam preko
Drave, da brani jugo-zapadnu Ugarsku. Jednu Cetu od 500 konjanika posia
pade sve do Stolnoga Biograda, da ondjeSnje 2itelje ohrabri, da se ne
razbjegnu na sve strane.
Medjutim bijaSe i nadvojvoda Ferdinand 8. rujna doznao za smrt
svoga Surjaka. Desio se je ba§ u Innsbrucku, gdje se je spremio, kako 6c
pomagati svoga brata Karia V. protiv francuzkoga kraija Franje F. i njegovih saveznika.
Ferdinand se je s mjesta okanio daljega uplitanja u poslove zapadnc Kvropc. pak je svu
brigu posvetio nastojanju, da se zadobavi prijestolja ugarsko-hrvatskoga i CeSkoga, za
56
57

^BM*

1^
58 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.).

koja je mislio, da ga idu i po nasljednom pravu supruge Ane i po zajamcenim ugovorima


izmedju Habsburga i Jagelovica. Nadao se je. da ce ga pri torn pomagati upravitelji i

velikasi njegovih nasljednih austrijskih zemaija, a uz njih poglavito obudovljela sestra


Marija. K tomu od poiedinih velikasa ceskih, ugarskih
je ocekivao podpore hrvatskih,
i i

narocito pak od posljednjih, mnogi od njih drzali imanja u Kranjskoj


i jer su
Stajerskoj. i

ijer ih je jos za ziva Ljudevita pomagao s vojskom novcima, da se obrane od Turaka. i

Ta njegovi »kapitani vojske protiv Turaka«, po imenu Nikola Jurisic Ivan Kocijan i

(Katzianer) bratimili su se vec vise godina s hrvatskom gospodom, koja su jos nedavno
htjela Ferdinanda proglasiti kraljem bosanskim!

Jos 8. rujna izdao je Ferdinand zapovijed svojim austrijskim namjestnicima u Be^u,
da sto prije razasalju u sve kraljevine i zemlje, koje su smrcu Ljudevita II. ostale bez
vladara, pouzdane povjerenike ili komisare, koji ce ugovarati sa stalezima, da ga priznadu
za svoga kralja i gospodara. Po njegovom nanutku izdaju namjestnici u Becu vec 15. rujna
vjerovna pisma za komisare, Za Hrvatsku bit ce komisari knez Krsto Frankapan, kojemu
je Ferdinand dva dana pred bojem na Muhackom polju darovao sest centi baruta, tri

centa olova i dvadeset pusaka; nadalje kapitan austrijske vojske Nikola Jurisic, i na-
pokon Ivan Puchler, zapovjednik grada Mebova na medji hrvatsko-kranjskoj. U Slavoniju
poci ce opet zemaljski kapitani susjednih austrijskih oblasti: Sigismund Dietrichstein iz

$tajerske i Ivan Auersperg iz Kranjske. Svi ti komisari ponijet ce sa sobom pisma Ferdi-
nandova na pojedine knezove, biskupe, plemice i gradove, u kojima ih poziva, da mu se
poklone, i da u njegove ruke predadu utvrdjena mjesta u svojim oblastima.

Malo iza toga, — dne 23. rujna — , sastao se je sabor kraljevine Slavonije u gradu
Koprivnici. Tko je sabor sazvao, nije izvjestno, no vjerojatno je, da je to ucinio knez
Krsto Frankapan, zeleci udesiti sve za obranu hrvatskoga kraljevstva, buduci da je sul-
tan Sulejman jos uvijek boravio u Budimu. Ne spominje se, tko je sve bio na saboru; ali

se znade, da su sabrani stalezi s najvecim odusevljenjem pozdravili kneza Frankapana. Iz


jednoga grla (una voce) klicali su stalezi: »Hocemo da tvoje gospodstvo bude nas upra-
vitelj i vrhovni branitelj (nostro governator et defensor generale), te se svi podajemo pod
tvoju vlast (et si damo tutti sotto 1' obedienza toa). Jer ti si u svoje doba pohitao Jajcu
u pomoc i oslobodio ga od Turaka, a sada u casu razsula ovoga kraljevstva ostavila su
nas sva nasa gospoda osim tvoga gospodstva. Stoga ne cemo nikoga nego tebe za svoga
glavara i branitelja«. Na to su stalezi pograbili kneza, te ga tri puta podigli u zrak, pro-
glasivsi ga tako svojim starjesinom (superior) i zastitnikom. Neka ih on brani od sva-
koga: tako od Turaka kao i od krscana, koji bi im htjeli nasilja ciniti; neka podjedno
bude u samoj zemlji sudac i miritelj medju strankama. Sabor je nadalje dozvolio knezu
izvanrednu dacu, po jednu zlatnu forintu ili dukat od svakoga ognjista (ili dimnjaka). Jos
bi knezu Krsti zagrebackomu biskupu Simunu od Erdeda povjereno, da na celu poslan-
i

stva podju kraljici udovici Mariji u Pozun, pak da joj izkazu sucut zalost staleza poradi i

smrti kralja i supruga njezina. Kako se je poslije javljalo iz Ljubljane u Mletke, predla-
gah su vec tada neki plemici nadvojvodu Ferdinanda za kralja; ali se Cini, da se je tomu
oprla vecina staleza. Sam Krsto Frankapan pise 29. rujna iz Koprivnice svomu prijatelju,

mletackomu patriciju Dandolu, da se nadvofvoda doduse sprema zauzeti ovo kraljevstvo


»oruzanom rukom« (armata manu); ali »da jednim glasom govore sva gospoda, plemici i

puk, da se vole pokoriti Turcima, nego biti pod Nijemcima« (che prima vono rendersi
al Turco che essere sotto alemani). Krsto se u tom pismu podpisuje »branitelj zaStitnik i

kraljevine Slavonije zupanije Pozege« (tutor protectorque regni Sclavoniae et comitatus


i

Posegae). Ne zna se, da li je saboru pribivao ban Franjo Bacani; namah nakon svrSena
sabora, dne 30. rujna, boravi on zajedno sa senjskim kliskim kapitanom Petrom Kru- i

Xidem u gradu Varazdinu, odakle zaklinje Ferdinanda, da §to prije poslje recenomu kapi-
tanu novaca i vojnika, »jer ako oni gradovi (Senj i KHs) propadnu, sto Bog odvratio, to
STANAK U HAINBURQU. 59

ce i zemlje va§ega velicanstva snaci velika §teta« (nam si castra ipsa quod deus auertat
perierint: et regna vestre maiestatis dampna capient maxima).
Svakako
sabor u Koprivnici odredio tek najpotrebitije za obranu zemlje; u pi-
je

kao da nije ulazio. JamaCno su slavonski stale2i htjeli ciekati, tko


tanje, tko ce biti kraljem,

6c pretegnuti u Ugarskoj koga ce zapasti ceska kruna. Ina^e je vecina hrvatskih stalei^a
i

naginjala nadvojvodi Ferdinandu, dok je slavonsko plemstvo bilo oduSevljeno za vojvodu


Ivana Zapolju. Ta kolijevka roda Zapoljina stajaia je u slavonskoj zemiji (grad Zapolje
izmedju Vrbove i Nove Qradiske), pak kako da ne bi slavonski plemidi stajali uza svoga
zemljaka »Janu§a«. Kraj takih prilika sasvim je prirodno, da sc knez Krsto Frankapan
nije u prvi kraj priklonio ni Ferdinandu ni Ivanu Zapolji, pak ta njegova neodlucnost

I mogia je roditi misao, kao da on sam Cezne za kraljevskim


sto se on nije pridruzio poslanstvu, koje je polazilo kraljici Mariji u Po2un. On
rilo u oci,
prijestoljem. Jo§ je vi§e uda-

je vodstvo poslanika prepustio zagrebacikomu biskupu Simunu od Erdeda, a sam je nakon


sabora na ^elu svojih ceta opet presao preko Drave u jugozapadnu Ugarsku, kamo ga
pozivahu u pomoc zupanije izmedju Dunava i Drave, zaklinjuci ga da ih prime pod svoje
ombra et protezion sua). Od dvanaest ondjesnjih zupanija svakako
okrilje (accetar sotto V

je obladao baranjskom, Simezkom zaladskom, a valjda drugima. U svim je zupanijama


i i

ponamjestio straze posade za obranu onih krajeva; u Simegu


i Baranji ostavio je Cetu i

konjanika pod svojim dvorjanikom Jerolimom (Jurisicem) Zadraninom, koji je jo§ 22. li-

stopada ondje stajao. te u obsirnoj poslanici mletackoga patricija Ivana Antuna Dandola
svemu obavijestio.
Dok se ovako hrvatsko kraljevstvo u prva dva mjeseca nakon boja na MuhaCkom
polju nije izjavilo ni za Ferdinanda ni za Ivana Zapolju, radila su oba takmaca svom sna-
gom. da steku priznanje u Ugarskoj. Moglo se je nagadjati, da ce nekadanja dvorska
stranka u vrijeme kralja Ljudevita II. prionuti za Ferdinanda, a da ^e plemicka ili ni-
rodna stranka vodjom svojim Stjepanom Verbecom ostati vjerna svomu Ijubimcu Ivanu
s

Zapolji. Medjutim je Ferdinandu trebalo redom prije predobiti clanove bivse dvorske
stranke, ako je 2elio, da se oko njega okupe. Tu mu je u prvom redu pomagala sestra
Marija u Pozunu, gdje se bijahu oko nje skupili vodje recene stranke. Uz nju vrijedio je
Ferdinandu osobito nekadanji tajnik kralja Ljudevita, po imenu Toma Nadazdi, kojega
bijaSe nedavno na njemackom drzavnom saboru u Speieru upoznao zavolio. Jo§ prije i

20. rujna nalazimo Nadazda pri Ferdinandu u Linzu; tu mu predaje popis od dvadeset i

devet velikaSa ugarskih slavonskih, koje bi morao svakako predobiti, ako hode postati
i

kraljem ugarskim hrvatskim. Od slavonskih velika§a spominju se poimence zagrebaCki


i

biskup Simun od Erdeda, ban Fran jo Ba6an, Ivan Tab, Ladislav More, Ivan Bani^
(Banffy) i drugi; od ugarskih biskupi Pavao Varda, Toma Salahazi i Stjepan Brodaric:
nadalje palatin Stjepan Bator, vojvoda Ivan Zapolja, ^uvar krune Petar Perenj i jo§ neki.
Na osnovu toga popisa gledao je sada Ferdinand, da predobije reCenu gospodu. NajviSe
mu do biskupa Salahaza
je bilo i Brodarida, zatim do palatina Stjepana Batora, vrhov-
noga duvara blaga Aleksija Thurza i po^unskoga kapitana Ivana Bornemise; oni bi bili

kao ncka matica, oko koje bi se okupila austrijska stranka u Ugarskoj. Ferdinand jc tima
velikaSima obe(iavao, da de poStivati temeljne zakone drfavne, da 6e braniti zemlju od
svih neprijatelja, naroCito od Turaka. to ne samo svojom silom. nego silama Citavoga i i

carstva njemaCkoga. Tako


njemu vecina reCenih velikaSa ugarskih, to radije,
se prikloni
Sto im je nadvojvoda obe<5ao jo§ bogate nagrade. paCe gotove novce. Da bi se sve po-
i i

trebito udesilo, ureCe Ferdinand sporazumno sa sestrom Marijom stanak u Hain-


burg za 14. listopada 1526.; onamo 6e doC\ Ferdinand sa svojim austrijskim sa-
vjetnicima sestra njegova Marija iz PoJ!una sa najpouzdanijim ugarskim velikaSima.
i

Kraljica Marija obratila se je takodjcr na kneza Krstu Frankanana, da on dodje na i

stanak, i poslala mu je ovo pismo: »OdluCili smo sastati se s prejasnim principom Fcrdi-
nandom, nadvojvodom austrijskim, predragim bratom naSim. pak smo urekli ro^iSte za
60 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.).

dojducu nedelju u gradu Hainburgu, koji je odavie dvije milje udaljen. Buduci pak da je
na onom stanku potrebita nazocnost vase vjernosti, za koju razabrasmo, da je onako i

od vjerne nase gospode i podanika Hrvatske i Slavonije zajedno s drugovima odredjena


za oratora k prejasnomu bratu nasemu: stoga opominjemo vasu vjernost, da odlozivsi
sve druge stvari poslove zajedno sa svojim drugovima bez oklevanja doci izvoli
i i

mora, tako da vec buduce nedelje ill sutradan u Hainburgu budete. Inako da ne ucinite.
Dato u Pozunu 1526.« All Krsto Frankapan nije se odazvao pozivu kraljicinu, dok su ostali
posianici s biskupom Simunom od Erdeda malo zatim zaista u Pozun stigli.

Medjutim nije mirovao ni Ivan Zapolja sa svojim poglavitim privrzenikom Stje-


paiiom Yrbecom. Najprije su htjeli predobiti obudovljelu kraljicu Mariju tim, sto ju je Ivan
Zapolja zamolio, da podje za njega; ali

kad je ponosita kraljica ponudu njegovu


odbila, stali su pribirati svoje privrze-
nike, pak i oni urekose stanak za
14. 1 i s t o p a d a u To k a j u, koji je
tada bio u vlasti Zapob'inoj. Tako su se
u isti dan nasla na okupu dva zbora:
jedan u Hainburgu, a drugi u Tokaju,
a sve to nedelju dana iza toga, sto je
sultan Sulejman ostavio Ugarsku i Sla-
voniju.

Na stanku u Tokaju bili su uz


Ivana Zaoolju i Stjepana Verbeca jos
jegarski biskup Pavao Varda, Ivan Doj-
cin, Petar Perenj, zatim zastupnici ne-
kih gornjo-austrijskih gradova i mnogi
manji plemici. Odluceno bi nakon dvo-
dnevnoga vijecanja, da se sto prije sa-
zove sabor za izbor kralja. Dne 5. stu-
denoga imade se sastati u Stolnom Bio-
gradu izborni krunitbeni sabor; tko ne
i

dodje onamo, proglasit ce se izdajicom


i lisiti svih imanja svojih. Naravno, da
nazocni skupstinari nijesu ni pomisljali
na drugoga kralja, nego na svoga druga
FERDINAND (I.) KAO AUSTRIJSKI NADVOJ- Ivana Zapolju. U isti mah vijecao je
VODA. Ferdinand sa sestrom Marijom u Hain-
Po savremenoj slici nizozemskoga umjetnika u burgu. Sigurnosti radi bijase ona ve-
narodnoj galeriji slika u Budimpesti.
cinu velikasa ugarskih i slavonskih
ostavila u Pozunu, da ga cuvaju, a
sobom je povela tek vesprimskoga biskupa Tomu Salahaza i Aleksija Thurza. Tu
se je medju inim Ferdinand rijesio, da se i on dade birati za kralja na zasebnom iz-

bornom saboru. Kako je bio o svemu obavijesten, sto se je radilo u Tokaju, mislio je izprva
sazvati sabor u Komoran na isti dan, kad ga je urekla Zapoljina stranka, ali poslije se je

predomislio, te je odabrao blagdan sv. Katarine (25. studenoga). I zaista je namah nakon

svrsena stanka palatin Stjepan Bator razaslao pozive za buduci sabor, oznacivsi kao dan
izdanja tih poziva 9. listopada, da se ne bi razabralo, kako su ih .Zapoljci pretekli. Jed-
nako je Ferdinand dva svoja pouzdanika, Ijubljanskoga dekana Jurja
18. listopada poslao
Kreutzera Erazma Dornberga u Pozun, da ugovaraju sa zaostavsim ondje poslanicima
i

Slavonije, kao s njihovim vbdjom, zagrebackim biskupom Simunom od Erdeda. Medju-


i
SABOt^ U STOLNOM BIOQRADU. 61

tlm ve6 22. listopada putuje biskup Simun k nadvojvodi u BeC, a 23. listopada svjetuje
Toma Nadazdi nadvojvodu, neka naprosto obeca biskupu sve, §to bi zatrazio; kad jednom
Ferdinand vlast svoju utvrdi, zadovoljit ce se Simun s manjim, nego §to sada zahtijeva. i

U to je vojvoda Ivan Zapolja io§ iednom pokuSao, da predobije kraljicu Mariju


^enitbenim ponudama. Ali mu je kraljica udova odlu(^no odgovorila: »Ako bih ja, Cesa
me Bog oslobodi, to ucinila, smatrala bi me moja braca Karlo i Ferdinand za svoju ne-
prijateijicu. Brat moj Ferdinand vec se je na stanku u Hainburgu zavjerio, da ce za krunu
toga kraljevstva zivjeti i umrijeti; ja ne mogu
svoga brata*. Uvrijedjeni pro- biti izdajica
sac pregnuo da se izvrSe zakljueci stanka u Tokaju. S pomocu Petra Perenja,
je sada,
svoga privrzenika, ugrabio je krunu sv. Stjepana, a zatim je smjestio svoje cete u pogla-
vite gradove Budim, Ostrogon, Vi§e-
grad i Stoini Biograd. Napokon je sam
poSao u Budim, kamo je stigao na koncu
listopada.

Medjutim osvanuo je 5. studeni,


a narod se jos ne bijase skupio u Stoi-
nom Biogradu. Sam Zapolja krenuo je
onamo tek 8. studenoga, te je onda
sutradan dao sve^ano sahraniti tijelo

pokojnoga kralja Ljudevita. Sabor bi


otvoren 10. studenoga. Tu su se nasli
na okupu svi biskupi osim Salahaza i

Brodarica, koji su stajali uz Ferdinanda,


zatim svjetovni velikasi, koji su nedavno
bili u Tokaju. Velikasi vijecali su u
gradskoj crkvi, a nize plemstvo i za-
stupnici gradova na otvorenom polju.
U zboru velikasa procitan bi najprije
zakljueak od god. 1505., kojim biSe svi
stranci izkljuceni s ugarskoga prije-
stolja, a na to bi Ivan Zapolja jedno-
duSno proglaSen za kralja. Poslije toga
po§ao je Stjepan Verbeci k sabranomu
KRALJICA ANA, 2ENA FERDINANDA I.
plemstvu na otvorenom polju, te mu je
progovorio: »Znadete li, gospodo, da se Po izvornom bakrorezu od godine 1530., koji
prejasninadvojvoda Ferdinand otima imade Sir Montague Cholmeley. Ne zna se, da
da budc nas kralj? liocete li ga iza- 11 je izvornik od Holbeina, Baldunga ill Brosa-

brati?« »»Ni za koju cijenu,«« kliknuSe mera.

plemiei u jedan glas. »Koga dakle ho- • *

cete«, pitao je on dalje. I opet se slozno odazvalo plemstvo: »»Vojvodu Ivana.«« Sad su
pristupili poslanici Marko Beck, Sigismund Weichselberger Filip
Ferdinandovi, po imenu i

Breuer; no tek §to je jedan od njih stao govoriti, prekinuo ga je Verbeci, te je nataknuvSi
na koplje saborski spis od god. 1505. stao klicati: »0j Ugri, vidite li ovdje zavjet velikaSa
i plemstva, da cemo po smrti Ljudevitovoj birati vojvodu za kralja, to bez odvlake. jer i

nam je duSmanin svaki cas za vratom?« Na to je pridodao Franjo liodo: »»Medju nama
nema razlike mnijenja, Citavo plemstvo 2eli vojvodu Ivana za kralja.«« To je potvrdila
Citava skupStina i stala prijetiti Ferdinandovim poslanicima, tako da su morali §to br2e
ostaviti skupStinu, da iznesu iivu glavu. VeC sutradan (11. studenoga) okrunjen bi Za-
polja za kralja; vjenCao ga je njitranski biskup Stjepan Podmanicki, jer su oba nadbi-

skupa (ostrogonski i koloCki) bili poginuli na MuhaCkom polju. Poslije krunisanja vije(ialo
62 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— lS64.) I IVAN ZAPOLJA (1527.-1S40.).

*
se o vaznim stvarima. Uz ino bise pozvani svi, koji ne bijahu dosli na izborni sabor, da
se za petnaest dana poklone novomu kralju, jer ce se inace proglasiti za izdajice, Na to je
kralj Ivan stao nagradjivati svoje privrzenike. Biskupa Pavla
Vardu imenovao je ostro-
gonskim nadbiskupom, Stjepana Verbeca svojim kancelarom, a cuvarom kriine krun- i

skoga blaga ostavio je dalje Petra Perenja. Napokon je kralj razaslao glasnike na strane i

dvorove, da njegov izbor objave priznanje zatraze. Senjskomu biskupu Franji Jozeficu
i

povjereno bi, da ide u Mletke, papi Klementu VII. francuzkomu kralju Franji. i

Medju prvima, koji su se novomu kralju Ivanu pridruzili, bill su knez Krsto Fran-
kapan i zagrebacki biskup Simun od Erdeda. Cini se, da biskup Simun nije u listopadu
postigao svoga ono u Becu boravio. Zlovoljan vratio se u domovinu, gdje ga
cilja, kad je

na dan izbora Zapoljina nalazimo u Cazmi. Malo pred tim, prvih dana studenoga, bijase
sam Krsto Frankapan posao u Pozun, da se u oci sabora u Stolnom Biogradu pogadja
s kraljicom Marijom Ferdinandom. Ne zna se tocno, sta je sve od njih trazio; nagadja
i

se, da je zahtijevao, neka mu se povjeri vrhovno zapovjednictvo vojske povrate njegovu i

rodu oteta imanja, narocito grad Senj; suvise se prica i to, da je za Simuna Erdeda trazio
biskupiju u Jegru. Sta se je u Pozunu dokoncalo, ne znamo; no moguce, da se je i knezu
Krsti obecavalo, sto se nije kanilo izpuniti. Jos 23. studenoga 1526. pise kraljica Marija iz
Pozuna Frankapanu, da »prema njihovom dogovoru njegovoj privoli« dodje svakako na i

izborni sabor (ihr wollt unserer Abred nach und Ewer Verwilligung zu diesen Rakusch
kommen), a to je svakako dokaz, da se je jos uvijek u nj pouzdavala. Medjutim bas u to
vrijeme okanio se je Krsto posve Ferdinanda, te je odlucno stao uz Ivana Zapolju. Mozda
ga je na to sklonio biskup zagrebacki Simun od Erdeda, s kojim se bijase na povratku
svomu iz Pozuna sastao u Corgu. Sto su oba velikasa
prigodom utanacila, nije zabi- torn
Ijezeno; ali njemu poklonili kao svomu kralju
se znade, da su ravno posli k Zapolji, te se
igospodaru. Zapolja je kneza Krstu svim mogucim nacinom odlikovao; imenovao ga je
svojim banom Hrvatske Slavonije, vrhovnim kapitanom Ugarske izmedju Dunava
i i

Drave, vratio mu Senj druge posjede njegova roda, pace povjerio mu


i kraljevski grad i

Bihac. Javljaju jos, da mu je podijelio Vransku prioriju, jer je tadanji prior Ivan Tah u
onaj par bio uz Ferdinanda, pace da mu je izbrojio gotovih 20.000 dukata, da opremi voj-
sku i zapocne borbu s Ferdinandovcima. Ni biskup Simun nije zlo prosao; on je dobio je-

garsku biskupiju, kako ju je trazio, a mogao je uz nju zadrzati i zagrebacku.

Pristupom kneza Krste i biskupa Simuna pretegla je posve Zapoljina stranka u kra-
Ijevini Slavoniji. No zato se je kraljevina Hrvatska to odlucnije priljubila Ferdinandu, kojega
su u to i Cesi dne 23. listopada 1526. izabrali za svoga kralja. Poslanici hrvatskih staleza
borave u polovici studenoga u Pozunu; jesu to dva starohrvatska plemica Ivan Perusic i

Caspar Krizanic. S njima je dosao i knez Ivan Karlovic. Dne 16. studenoga preporucaju
ih osobitoj paznji Ferdinandovoj Ijubljanski biskup Kristofor Rauber, zatim velikasi Juraj
Herberstein, Erazam Dornberg i Stjepan Pempflinger, koji su sabrani u Pozunu oko kraljice
Marije. Oko 25. studenoga hrvatski su poslanici u Becu, te ugovaraju s Ferdinandom.
Knez Ivan Karlovic, kojega je zavicaj Lika — i Krbava — nemilo opustosen od Turaka,
tako da mu starica majka Dora nema kamo skloniti glavu, vec mora obijati tudje pra-

gove, prima od nadvojvode za 4000 dukata u zalog slavonske gradove Medvedgrad i

Rakovec, koje je dosad drzao stajerski velikas Ivan Ungnad od Sonnecka; osim toga
nastoji Ferdinand u svakom pogledu ugoditi knezu Ivanu
njegovim drugovima, pace na- i

miruje za njih trosak boravka u Becu. Ali do konacnoga sporazuma ne moze doci, jer
hrvatski poslanici nemaju obseznih punomoci. Ferdinand stoga salje hrvatske poslanike
natrag u Pozun, da ondje (mjesto u Komoranu, koji je u to dopanuo Zapolju) pribivaju
izbornomu saboru ugarskomu da rade njemu u prilog; poslije svrsena sabora, prije
i

nego se vrate u domovinu, doci ce oni jos jednom u Bee, da ga pozdrave od njega i

upute primu. U Hrvatsku pak poslat ce sam Ferdinand svoje zasebne poslanike ili ora-
IZBORNI SABOR U POi^UNU. 63

tore s vjerovnim pismom


punomocima za hrvatski sabor, koji 6e se skupiti u gradu Ce-
i

tinu na dan sv. Tome, prosinca 1526. Za oratore izabrao je Ferdinand detiri svoja
21.

pouzdanika: beckoga prepoSta doktora filozofije prava Pa via Oberstaina, vrhovnoga


i i

kapitana Nikolu Jurisica. kapitana Ivana Kocijana, Ivana Puchlera. prefekta u Mehovu. i

Njima je takodjer 5. prosinca izdao vjeroyno pismo s generalnom punomo^i.

Medjutim skupljala su se u Po2unu ugarska gospoda na izborni sabor. U oCi sabora


izdao Ferdinand 30, studenoga dvije znamenite povelje. Prvom obvezao se je palatinu
je

Stjepanu Batoru, biskupima Salahazu Brodaricu, hrvatskomu banu Franji Ba(ianu, po- i

kladniku Aleksiju Thurzu, vranskomu priorii Ivanu Tahu. vrhovnomu stolniku Qa§paru
Horvatu, pecujskomu prepostu Ladislavu Macedonskomu, kraljevskim tajnicima Tomi Na-
dazdu i Nikoli Olahu, palatinskomu protonotaru Franji Revaju i ostalim kraljicinim sa-
vjetnicima, da ce za slucaj, ako bi izgubili svoja imanja ili casti, sve izgubljeno njima za
dvije godine povratiti ili im u svojim zemljama
jednako podijeliti, a dok to bude, davat ce
im zapadajucu ih placu i doznaciti primjerene
stanove; napokon da ce se u buduce kao kralj
kod razdavanja casti i posjedovanja osobito
na njih obazirati. Drugom poveljom zavje-
rio se citavomu narodu ugarskomu, »da
je

ce duhovne svjetovne velikase, plemice,


i

gradove i sve staleze drzavne uzdrzati u


svima zakonima, pravima i priviiegijama, koja
su od predjasnjih kraljeva primili, pace i onda,
kad bi oruzjem morao zemljom obladati, bas
kao da je jednodu§no proglasen za kralja;
strancima ne ce davati prelatura, casti ni

sluzba, niti ce ih primati u drzavno vijece; a


zlatnu bulu Andrije II., na koju kraljevi pri-

godom krunisanja prisizu, vjerno ce obdrza-


vati*. Sam sabor vijecao je 16. prosinca u pecat nikole jurisica.
crkvi Franjevaca. U uvodnom govoru prika- Snimljen s izprave od 21. o2u}ka 1528., koja
se cuva u c. i kr. kucnom, dvorskom i dr-
zao je palatin Stjepan Bator nevoljno stanje
zavnom arhivu u Beiu. Orb razdijeljen je
drzave, kako joj prijeti Turcin i kako je raztr-
na dva polja; na gornjem vidi se gavran; na
gana na stranke, opomenuvsi staleze, da biraju dolnjem Skorpijun. Obje se zivotinje raza-
takova kralja, koji ce moci zemlju od Turaka biru na kacigi. Napis naokolo pec^ata je nje-
i

braniti i rane joj zacijeliti. Napokon prepo- maCki: NICLAS JVRESCHITSCH RITER . .

1527.
ru^io je Ferdinanda kao takova vladara. Na
to su prihvatili rijec^ Ferdinandovi poslanici,
na Celu im Ijubljanski biskup Kristofor Rauber, te su govorili po prilici ovako: »Na§ go-
spodar branit ce Ugarsku ne samo svojom snagom, nego i silama, koje 6e mu car, njemaCki
knezovi injegoviostali rodjaci podati; onje gotov, da za va§ spas irtvuje svoje imanje, svoju
osobu, svoj iWot i krv . . . Kao zetu kralja Vladislava i na osnovu ugovora, sklopljenih
od njegovog pradjeda Fridrika i djeda Maksimilijana, imao bi doduSe pravo, da traii krunu
ugarsku, i da podigne oru^je na vojvodu, koji si ju prisvaja; ali on ne 6c prolijevati krSdan-
ske krvi, a najmanje krv Ugara, koji se ved odavna hrabro bore za vjeru. Stoga nije ni-

kada ni pomiSljao, da na njih zaratuje, ve6 izCekuje njihovu privolu i izbor . . . QIasi, §to
ih njegovi neprijatelji raz§iruju, nijesu istiniti; kralj Ferdinand obriCe, da 6e zakone i pri-

vilegija uzdriati, pomno^ati i proSiriti, stranaca ne Ce primati u drzavno vije<ie, niti 6e im


podjeljivati ugarska posjedovanja, slu2be ni duhovne Casti; on 6e nasuprot ustanoviti i na-
stojati, da sve to ostane onima, koji potjeCu od ugarske krvi. NiSta manje brinut 6e se.
64 FERDINAND 1. MaBSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.).

da se mrznj^ izmedju Ugara Nijemaca, koju su ziobni Ijudi razpirili, prometne u medju-
i

sobnu bratinsku Ijubav. On obecaje, da ce tako vladati drzavom upravijati, te vam ne ce i

ni najmanje uzmanjkati njegove milosti,


Posto su blagosti, darezljivosti ni dobrocinstva«.
zatim ugarski savjetnici kraljice Marije iztaknuli, da Ferdinand suprug Ane, bastinice je

starih ugarskih kraljeva, predlozili su saboru, neka ga po zenskom nasljedstvu prime za


kralja. Jos bi na predlog paiatinskog protonotara Franje Revaja izbor Ivana Zapolje pro-
Stolnom Biogradu nije sazvao palatin, kako to
glasen nistetnim, jer izbornoga sabora u
zakon izrijekom odredjuje. Sada dade palatin Bator prvi svoj glas za kralja ceskoga, in-
fanta spanjolskoga nadvojvodu austrijskoga Ferdinanda. Svi nazocni ucinise isto, tako
i i

bi Ferdinand izabran za kralja ugarskoga. Zvonjavom zvona ipucnjavom topova navije-


sten bi narodu izbor Ferdinandov. O krunisanju nije bilo ni spomena, jer je kruna sv. Stje-
pana tada bila u rukama njegovog takmaca.
Prema dogovorima u Becu imao se je 21. prosinca 1526. sastati i hrvatski sabor
u gradu i varosi Ce t i n u, da i on izabere i prizna Ferdinanda za kralja. Knez Krsto
Frankapan sazvao je u to sabor kraljevine Slavonije za 18. prosinca, na kojem se je pred-
stavio stalezima kao ban, te su ga oni i primili, premda je Ferdinandov ban Franjo Bacani
iz grada svoga Nemethujvara (Gussing) u Ugarskoj poslao posebnog poslanika s prosvje-
dom (ut ilium nullomodo acceptent). Na torn je saboru jamacno knez Krsto radio i o
tom, da osujeti sabor u Cetinu. Bez sumnje je vec tada Krsto urekao izborni sabor u D u-
b r a V u, varos biskupa zagrebackoga, za 6. sijecnja 1527., te na nj pozvao hrvatske i sta-
leze, da se kralju Ivanu Zapolji poklone i za svoga vladara priznadu. Ako ne dodju, pro-
glasit ce ih sve do sedmoga koljena nepostenjacima, a suvise dat ce im i oci izkopati (mit
diser angehengter dronuss, das er si vill biss in die subent generation zu eerlass machen
und innen darzu die augen austechen iassen).

Sve pored prijetnja Krstinih sastala se gospoda hrvatska ipak u Cetinu, gradu i

varosi sa samostanom Franjevaca. Medjutim poslanika Ferdinandovih ne bijase u odre-


djeni dan (21. prosinca), pak tako se gospoda hrvatska opet razidjose svojim kucama, da
proslave bozicne blagdane. Na sam Badnjak stigose u Cetin Ferdinandovi poslanici, za-
kasnivsi poradi losih putova. Posebnim pozivima moradose opet skupljati gospodu, da se
nadju na okupu poslije Bozica. Tek 30. prosinca nakupilo se toliko velikasa i plemica, da
se je u ponedjeljak 31. prosinca moglo zapoceti saborovanjem. Po imenu spominju se kao
nazocni: kninski biskup i topuski opat Andrija Tuskanic KHsanin, knez Ivan Torkvat Kar-
lovic od Krbave, knez Nikola Zrinski, knez Krsto i Vuk Frankapani Brinjski, Juraj Fran-
kapan Slunjski, knez Stjepan Blagajski, nadalje plemici Krsto Subic Peranski, Bernard
Tumpic Zecevski, Ivan Kobasic od Brikovice, Pavao Jankovic, Caspar Krizanic, Toma
Cipcic, Mihajlo Skoblic, Nikola Babonozic, Gregorije Otmic (plemicki sudac zupanije za-
grebacke), Antun Otmic, Ivan Novakovic, Pavao Izacic, Caspar Cusic Stjepan Zimic. i

Ban knez Krsto Frankapan nije, naravno, dosao, kao ni otac njegov, stari knez Ber-
i

nardin, koji je ipak poslao svoje zastupnike s punomocima. Udara jos u oci, sto se u Ce-
tinu ne spominje ban Franjo Bacani, koji se je naumice uklanjao svim izbornim saborima,
samo da ne mora odrjesito pristati ni uz koju stranku.

Ferdinandovi poslanici, sastavsi se s hrvatskim stalezima 31. prosinca u samostanu


Franjevaca, nijesu tako lako mogli izvrsiti svoju zadacu. U jednu su se ruku hrvatska go-
spoda ipak zacala kneza bana Krsta Frankapana; u drugu opet nijesu bila zadovoljna,
i

sto im Ferdinandovi poslanici nijesu na sve upite trazbine mogh jasno odlucno odgo- i i

voriti. Narocito su trazili najupornije, da im se osigura obrana domovine tim, sto bi se Fer-

dmand obvezao, da svom


trosku uzdrzavati u zemlji 1000 konjanika
ce o 200 pjesaka, i

od kojih ce sa 200 konjanika 200 pjesaka razpolagati njegov vrhovni kapitan, dok bi se
i

preostalih 800 konjanika razdijelilo medju hrvatske knezove plemice, da njima brane i

svoje gradove na turskoj krajini. Bas radi toga zahtjeva otegle su se razprave na sutra- i
IZBORNI SABOR U CETINU. 65

dan, te se je pogadjalo sve do kasnog poslije podneva 1. sijeCnja 1527. Tek kad su Ferdi-
nandovi poslanici taj zahtjev Hrvata prihvatili, progiasiSe staleii jednoduSno Ferdinanda
svojim kraljem, prisegose inu prisegu vjernosti, te mu opremiSe ovu svoju spomenicu:
»Mi Andrija bozjom i apostolske stolice miloscu biskup Kninski i opat TopIiCki, kne-
zovi Ivan Torkvat od Krbave, Nikola Zrinski, Krsto i Vuk braca i Juraj Frankapan Senj-
ski, KrCki Modru^ki, Stjepan Blagajski, (zatim) Krsto Peranski, Bernard Tumpic ZeCev-
i

ski, Ivan Kobasic Brikovicki, Pavao Jankovic, UaSpar Krifanic, Toma CipCic, Mihajlo Sko-
blic, Nikola Babonozic, Gregorije Otmic, plemicki sudac zupanije zagrebaiike, Antun Ot-
mic, Ivan Novakovic, Pavao IzaCic, QaSpar Qusic, Stjepan Zimic i svikolici ostali plemici i

velikasi, kao sto i savkolik narod plemenitih zupanija, gradova i kotara kraljevine Hr-
vatske izpovijedamo, priznajemo na vjecito znanje dajemo ovim listom svakoniu! PoSto
i

je prejasni i premoguci princip gospodin Ferdinand, bozjom miloScu CeSki i hrvatski kralj,
i

spanjolski infant, svetoga rimskoga carstva izbornik, nadvojvoda austrijski, vojvoda bur-
gundski, brabantski, stajerski, koruski, kranjski, slezki, virtenberzki itd., markgrof mo-
ravski, burgovski itd., grof tirolski, celjski, goriCki itd., gospodar slovenske krajine, luke
naonske i solila, svetoga rimskoga carstva glavni namjestnik itd., vladar i gospodar na§
premilostivi, poslao k nama ovih dana savjetnike svoga svetoga kraljevskoga velicanstva
i poslanike, castnoga naime u Isukrstu otca i gospodina Pavla Oberstaina, bofjom
miloscu beckoga preposta, umjetnosti, mudroslovlja i obojeg prava doktora, Nikolu
vrhovnog vojvodu, vojvodu Ivana Katzianera i Ivana Puchlera, prefekta
Jurisica,
grada Mehova, gospodu osobite nase prijatelje; ovi nas u ime spomenutog kra-
i

Ijevskog velicanstva, od kojega imadu dovoljnu punomoc, zamoliSe, da priznamo


njegovo velicanstvo za nasega zakonitoga naravskoga kralja gospodara, a pre- i i

jasnu viadaricu i gospodju Anu, ugarsku, cesku i hrvatsku kraljicu, za na§u premilo-
stivu viadaricu i gospodaricu, pak da o tome poiozimo prisegu vjernosti i poklonstva.
Uvaziv§i potanko i promotrivsi pomljivo pravo, kojima je isti na§ prejasni kralj s reCe-
nom svojom suprugom, prejasnom gospodjom kraljicom podpuno i dovoljno podkrijepljen,
da dobije ugarsku kraljevinu nasljednim pravom, osobito pak krijepoScu vi§e nepobitnih
ugovora, koje smo mi temeljito razgledali, procitali i proucili, i najposlije krijepoScu iz-

bora, dne 16. prosinca prosle godine po zakonima kraljevine Ugarske u saboru stale^a i

redova iste Pozunu valjano zakonito obavljenog progla§enog, pak


kraljevine a u gradu i i

uzevSi na um takodjer tolike milosti, podpomoci blagodati, kojima, izmedju tolikih kr§- i

canskih vladara, samo njegovo posveceno kraljevsko velicanstvo nas kraljevinu Hrvat- i

sku evo vec vise godina milostivo darivase od bijesnih Turaka branijase, da nas njihovo i

tbjesnilo ne prisili odmetnuti se od vjere pravoslavne drzave krScanstva, te kako je isto i

I kraljevsko velicanstvo druga nebrojena dobrocinstva nama podijelilo osobitom svojom i

miloScu darezljivo§cu oko svih naSih prava nastojalo: zato pristajemo smijerno
i sa §to- i

vanjcm na pravedno poSteno zahtijevanje spomenute gospode poslanika, te danas prijc


i

ruCka dok jo§te bijasmo na ta§te (hodie ante sumptum prandium, quum adhuc ieiuni
i

cssemus), bivSi u na§em saboru, svi pojedini u dobri tias jednoduSno jednoglasno iza- i i

brasmo primismo, uCinismo, ustanovismo, proglasismo po ulicama proglasiti dadosmo gore


i i

imenovanoga prejasnoga gospodina kralja Ferdinanda za nasega cijele ove slavne kra- i

|| Ijevine Hrvatske pravoga, zakonitoga, nedvojbenoga naravnoga kralja gospodara, kao i i

Sto pomenutu prejasnu gospodju kraljicu Anu za na§u cijele kraljevine Hrvatske pravu,
i i

izakonitu, ncdvojbenu naravnu kraljicu gospodaricu, kao §to ihi po glasu ovoga lista i i

I izabiramo, priznajemo, Cinimo, ustanovljujemo, proglaSujemo poStujemo oba veliCanstva i

za naSe, kako je reCeno, kralja gospodara, kraljicu gospodaricu, a sve to putom, naCi-
i i

nom, pravom, obi(3ajem, svcCanoSdu koliko mogosmo mo^emo, morasmo moramo bo- i i

Ijom. usrdnijom uspjeSnijom. Podjedno pak prisegosmo s najvedm vescljem


i
prisegu i

du2ne vjernosti i poklonstva, i to takodjer javno, glasno i razgovjetno te dIgavSi prstc i

ruke u vis, kao Sto nam je reCeni Castni gospodin beCki prepoSt svojim glasom pred-
Klaie, Hrv. povj. Ill (5.) 5
66 FERDINAND I HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (i527.— 1540.).

njacio. Evo rijec po rijec te zakletve: »»Prisizemo i obecajemo, da cemo biti odsad u
buduce uvijek vjerni i poslusni prejasnomu vladaru i gospodaru Ferdinandu, ceskomu
kralju, i njegovoj supruzi, prejasnoj gospodji Ani, rodjenoj kraljici ugarskoj i ceskoj itd.,

gospodarima nasima preblagostivima i premilostivima, kao pravim, zakonitim i naravnim


nasljednicima, i kralju i kraljici kraljevine Hrvatske, kao sto i njihovim nasljednicima, na-
mjestnicima i upraviteljima; da cemo za njihovu
i po svojim ju korist i srecu promisljati
silama pomagati, a stetu kvar po mogucnosti nasoj od njih odvracati i prijeciti, pak i sve
i

drugo ciniti, kako se pristoji kako je duznost obveza dobrih podanika i vjernih sluga
i i

prema svomu gospodaru, niti cemo ikad vise u buduce drugoga koga osim njihovih veli-
canstva i njihovih nasljednika za i priznati. Kad bismo svoga gospodara ili kralja primiti
pak svi Zajedno ili posebice razabrali, da tko,
duhovnoga iU svjetov- ili vise njih, bill

noga staleza ili reda, na stetu njihovih velicanstva a na korist drugoga ili drugih, rijecju
ili cinom uz drugoga pristati namjeravaju, to cemo, cim za takve Ijude doznamo, odmah
o torn nasa velicanstva ili poglavarstva od njih nam postavljena obavijestiti i opome-
nuti, te pomoci, da se svi ovaki neposlusnici k duznomu posluhu dovedu, i to sve bez
ikakve himbe i lukavstine, tako nam Bog pomogao i sveto evangjelje!«« Zatim odpje-
vasmo svecano u crkvi pohodjenja sv. Marije ovdasnjega samostana male brace u cast,
slavu hvalu svemogucega Boga pjesmu: »Tebe Boga hvalimo«, uz neprestanu tutnjavu
i

izvonjavu zvona. Tako dakle postadosmo svi pojedini, zajedno s nasim potomcima, basti- i

nicima i nasljednicima za sve vijeke pravi, naravni, zakoniti i nedvojbeni podanici spo-
menutoga prejasnoga gospodina kralja njihovih buducih nasljed- i prejasne kraljice nase i

od njih proizteci. Za sve ovo, sto rekosmo nepobitno za podpuno vjerovanje


nika, koji ce i

kao za dovoljno svjedocanstvo sastavismo


i izdasmo ovo pismo, utvrdismo ga svo- i i

jim obicnim pecatima, dijelom vlastitima, a dijelom obcima, da vrijedi za sve vijeke. Dano
u varosi Cetinu na nasem saboru, drzanom u gori spomenutom manastiru na prvi dan mje-
seca sijecnja godine poslije rodjenja Spasitelja nasega Isukrsta tisucu pet sto i dvade-
set sedme.«
Ovu spomenicu, utvrdjenu sa sedam pecata (medju njima i pecatom kraljevine Hr-
vatske sa kockama) predadose hrvatski stalezi poslanicima netom izabranoga kralja Fer-
dinanda, na sto su opet receni poslanici u ime kraljevo posebnim pismom zajamciH hrvat-
skomu kraljevstvu ove pogodnosti i povlastice:

»0 b r i c e mo n a j p r v o, da ce preiasni nas kralj za obranu svoje kraljevine


Hrvatske drzati u istoj kraljevini jednu tisucu konjanika s (mjesecnom) placom od tri

dukata za svakoga konjanika, i dvije sto pjesaka, i to tako, da ce te pjesake i dvije sto
konjanika slobodno snubiti (voditi) vrhovni kapitan njegovog kraljevskog velicanstva ili

tko drugi, komu to njegovo velicanstvo nalozi, tomu moci receni stalezi re- niti ce se i

dovi ili tko drugi opirati; a ostalih osam sto konjanika podijelit ce se medju recene sta-
lezc redove prema castnom
i dolicnom stanju svakoga od njih (secundum honestam et i

convenientem uniuscuiusque conditionem).* Ako pak njegovo velicapstvo naredi, da se ti


konjanici izvedu izvan kraljevine, duzni ce biti samo prvi mjesec sluziti takodjer za placu
od tri dukata, a kad taj mjesec mine, dobivat ce onoliko place, koliko i drugi njima slicni
konjanici«.

* Jos na saboru u Cetinu utanaCili su knezovi i plemici hrvatski, kako ce medju se raz-
dijeliti onih 800 konjanika, sto ce popisu Ferdinandovih poslanika imali
ih kralj uzdrzavati. Prema
bi knez Ivan Karlovic 200 konjanika, Nikola Zrinski 80, Vuk Frankapan Brinjski 50, Krsto
dobiti:
Frankapan Brinjski 50, Juraj Frankapan Slunjski 80, Stjepan Blagajski 50, Andrija biskup kninski
i opat topuski 50; nadalje: Kobasic, Tumpic, Krizanic Novakovic po 15. Zimic, Budacki Izacic i — i

po 5, —
Bartol Draskovic, Pavao Patafic Ajtic po 4, Tomasic, Stjepan Otmic, Qregorije Ot- i —
m\6, Farkasic, Mihajlo Skoblic jos neki po 3, itd. Suvise predlaZu poslanici kralju, koliku bi
i —
posadu morao metnuti u gradove Senjske kapitanije (Senj, Otocac Starigrad) Klis, zatim u kra- i i

Ijevske gradove na Uni: u Bihac Ripac. Za Klis predlazu najmanje 80 puSkara (Puchsenschiitzen),
i

za Senj 60, za Bihae 50, RipaC 15, OtoCac 28, Starigrad 12.
IZBORNI SABOR U CETINU. 67

»n r u ji o. Njegovo posveceno veliCanstvo drzat ce na medji vojvodine Kraniske


prcma Hrvatskoj primjereni (condecentem) broj vojnika«.
» 1 r c e. Njegovo ce velicansivo dati gradove i tvrdinje u ovoj kraljevini (Hr-
vatskoj) pregledatl, te ih svim potrebltim obskrbiti«.
»C e t V r t o. Uvjeravamo iste staleze i redove, da ce njegovo posveceno kraljev-
sko velicanstvo svekolike njihove privilegije, prava, sloboStine i zakone (decreta), kra-
ljevini Hrvatskoj i njezinim prebivaocima i ziteljima od prijaSnjih prejasnih vladara ne-
kad dane i podijeljene, zajedno s njihovim starim hvale vrijednim obicajima i navadama
nepovrijedjeno uzdrzati, potvrditi i obdrzavati, niti ce za svoga zivota iste staleie i re-
dove bez obrane ostaviti, nego te njih i slavnu tu kraljevinu uvijek, §to bolje bude mo-
gu^e, braniti i stititi, kako dolikuje najvecemu i najboljemu vladaru*.

Jos za vijecanja prije izbora smetali su mnogo stalezima i Ferdinandovim poslani-


cima punomocnici kneza Bernardina Frankapana. Ti su prividno pristajali uz Ferdinanda,
ali su u potaji radili protiv njega, samo da staleze od njega odvrate (vil seltzamen ver-
giften red under si gestraet zu abwendung). Doslo i do sukoba izmedju njih i Ferdinan-
dovih komisara, koji im ovako stadose spocitavati: »Njegovo velicanstvo nije nipo§to
ovo ocekivalo od vasega gospodara, vec je prije mislilo, da ce on kao otac zajedno sa
svojim sinom, primivsi toliko dobra od austrijsko kucc, poslove njegova velicanstva kod
drugih promicati, a ne zaprijecivati«. Bernardino punomocnika nestade na to iz Cetina, ;ih

ali zato osvanu dan po izboru bana Krste, pozivajuci staleze,


(2. sijecnja) glasnik kncza i

da se pridruze Ivanu Zapolji. Mamio ih ponovo, da dodju na ureCeni sabor u Dubravu;


ako ne mogu doci, neka odrede dan, da ih knez pohodi, jer mu je s njima razpravljati o
zamasnim stvarima, o kojima zavisi njihova cast blagostanje. Ali stalezi odgovoriSe i

po savjetu komisara, da su vec izabrali kralja, pak da bez njegovog znanja privole ne i

siniju ici na sabor izvan zemlje, ni kakav novi sastanak udesiti; ako Krsto zeli njima §ta

kazati, neka to priobci njihovu kralju, jer se oni samo njemu pokoravaju. Stalezi iznijeSe
i razloge, radi kojih su Ferdinanda izabrali. Krstin glasnik upozori na to staleze, kako su
Krsto oni odavna sluzili Nijemcima, pak da dobro znadu, sta su time postigli. Ovi opet
i

odvratiSe: »Knez Krsto znade posve dobro, sto se je njemu u Ugarskoj dogodilo, kad su
ga ono za bradu cupali« (so man in pei seinem part daselbst umbzogn hat).

Bas poruke kneza bana Krste doprinijele su, da su se stalezi hrvatski 3. sijeCnja
i

posebnom predstavkom na netom izabranoga kralja svoga Ferdinanda. Javljaju


obratili
mu, kako su ga netom izabrali, kako su mu postom (per postas) poslali spomcnicu o
i

izboru i Nadalje preporucaju Ferdinandu, da primi to slavno kraljev-


zakletvi vjernosti.
stvo u svoju zastitu, kako se pristoji tako uglednu modnu vladaru; knezove pak hrvatske i

da uzme za svoje prave vjerne podanikc, te da ih §titi u to burno vrijeme pru2i zgodnu
i
i

pomoc protiv piijetnja vojvode Ivana Zapolje, Krste Frankapana i njihovih privrzenika.

Narocito izticu, da se ne boje samoga Krste, kojemu bi se mogli oprijeti, ali njega po-

made Zapolja, pa talto je silniji; oni 6c ipak progoniti Krsta radi njegove oCite ncharnosti
prema prejasnoj kuci austrijskoj, od koje je tolika dobroCinstva primio. Zato i mole kralja,

da im u roku od deset dana poSlje placu (stipendia) za konjanike mje- i pje§ake kroz tri

seca, ier 6e samo tako modi kraljevinu sebe obraniti. Neka nadalje obskrbi gradove i
i

druga mjesta u kraljevini zgodnim posadama drugim stvarima; a one gradove tvrdinje. i
i

koje mu se nijesu jo§ predale, neka gleda Sto prije zauzeti (recuperari faciat). Da bi se

pak u kraljevini mogla vrSiti pravda (ad regimen iusticie in hoc regno tenendum), za-
molili suvelemoinoga gospodina Nikolu Juri§i(Sa, savjetnika vrhovnoga kapitana nje- i

gova, da on preuzme sudovanje uz Cetiri plemica. koje su njemu pridali. Tako bi Juri§id

bio kao neki namjestnik (locumtenens) njegova veli(:5a:istva» pak stoga mole kralja, da tu
njihovu odredbu primi, odobri potvrdi. Napokon javljaju. da su htjcli poslati svoie sve-
i

Cane poslanike, da mu se poklone i obavijeste o saborskim zakljuCclma, ali su na 2eliu



68 FERDINAND i. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN 2AP0LJA (1527.— 1540.).

njegovih oratora privremeno od toga odustali, da ne bude prevelikoga troska. S molbom,


da im kralj ne upise u su uporno
mjesecnu placu od tri dukata za 800 ko-
zlo, sto trazili

njaiiika, uvjeravaju ga o svojoj odanosti, te mu zele, da jos dugo (ad Nestoreos annos)

vlada kraljuje, Ovoj predstavci prilozise Ferdinandovi oratori svoj obsezni, njemacki
i

pisani izvjestaj o svom boravku i djelovanju u Cetinu, pak se onda 4. sijecnja stadose
vracati prema Kranjskoj. Putem stavljahu im zasjede Krsto Frankapan i otac mu Ber-
nardin, pace posjedose sa svojim konjanicima i 500 pjesaka sve znatnije klance i prevale,
zeleci ih zarobiti. No
umakose ipak zasjedama, te stigose srecno u Ozalj, koji je
oratori
tada pripadao Ferdinandovu privrzeniku, knezu Vuku Frankapanu Brinjskomu, Iz Ozlja
predje prepost Oberstain s Nikolom Jurisicem u Kranjsku, te bijase vec 6. sijecnja u Me-
tlici, odakle je kralja izvijestio o svojim putnim neprilikama jos jednom preporucio zah- i

tjeve hrvatskih staleza. I Jurisic je trazio, da se nesto ucini protiv Krste Frankapana,
»jer je sigurno, da ce knez Krsto, ako mu se napokon ne stane na put, jos mnogo gorjih
stvari pociniti na sramotu, stetu i kvar njegova velicanstva«. (Dan es gewiss ist, wan
man Qr. Cristofn der enden nit widerstand thuet, das es vil poser sahen, so euerer maje-
stat zu schimpf, schadn und nachtail raichn mochte, handln und wurkn wirt).*
Bas onoga dana — 6. sijecnja 1527. naime, —
kad su se poslanici Ferdinandovi
ovako tuzili na kneza i bana Krstu, sastao se je u varosi D u b r a v (in oppido Dombro) i

sabor kraljevine Slavonije (in praesenti diaeta seu conventione universitatis domino-
rum et nobilium regnicolarum huius regni Sclavoniae). Tu je bio knez ili grof Krsto Fran-
kapan, koji se ponosito zove »knez Senja, Krka, i Modrusa prejasnoga principa gospo-
dina Ivana bozjom miloscu kralja ugarskoga itd. vrhovni kapitan, kao i kraljevina Dalma-
cije, Hrvatske i Slavonije ban, i zupanije Simezke i Pozezke itd. jednako vrhovni za-
stitnik i protektor«; uza nj bio je slavonski banovac i krizevacki zupan Emerik Bradac od
Ladomerca, zagrebacki biskup Simun od Erdeda, zatim jo§ drugi velikasi, plemici i za-

* Rodoslovlje porodice Habsburg.

1. Ferdinand I.

(1527.-1564.)
2. Maksimilijan (11.). Ferdinand Tirolski Karlo §tajerski, Kranjski
(1564.- 12./X. 1576.). f 24./I.1595. i Tirolski
supruga Filipina Welser f 10./ VI. 1590.
I

Andrija, Karlo
Jl
3. Rudolf (II). Ernest 4. Matija (II). Maksimilijan Albrecht
(1576-1608, 1 1612) f 1595. (1 608- 20./m. 1619,) f 1618. f 1621.

5. Ferdinand II. Maksimilijan Ernest Leopold Tirolski Karlo


(1619.— 15./II. 1637.) t 1616. f 1633. f 1624.

6. Ferdinand III. Leopold Vilim Ferdinand Karlo Sigismund Franjo


(1637.-1657.) t 1662. f 1662. f 1665.

Ferdinand (IV.) Franjo 7. Leopold L Karlo


t 1654. (1657.-1705.)
1. supruga Margareta Terezija f 1763., kdi Filipa IK.
od Spanije.
2. supruga Klaudija Felicitas od Tirola.
3. supruga Eleonora Magdalena od Pfalz-Neuburga.
Marija Antonija (1) f 1692. sTlosip L (3) 9. Karlo HI. ili VI. (.3)
Suprug Maksimilijan (1705-17./IV. 1711). (1711.— 1740.).
Emanuel od Bavarske "
Marija Amalija Maria Josipa
Josip Ferdinand Karlo Albert Suprug Fridrik
f 1699. izbornik Bavarski AugustllLizbor-
f 1745. nik Saski i kralj
Poljski.

Leopold
IZBORNI SABOR U DUBRAVl. 69

stupniciKradova. Kao poslanici (nuncii) oratori kralja Ivana Zapolje bijahu doSli Ivan
i

Banic (Banffy) od Doljne Lendave, zupan jcospodar Virovitice drujjih brojnih posjedo- i i

vanja u Slavoniji. zatim plemid Mihajlo KeSeri. Poslanici Ivanovi donijeSe pred sabor
poznati spis od jjod. 1505.. kojim bi§e izkljuCeni stranci s ugarskojca prilestolia, pak taj
spis proCitaSe hrvatskim jezikom protumaciSe (sermone vul^ari declarandiim). Na to pri-
i

sutni stale;?! primi§e izabraSe Ivana Zapolju za kralja. No kako Nikola JuriSid 22. sijeCnja
i

javlja iz Crnomlja, ipak ie morao Krsto stalezima prise(5i i obedati. da 6c po najboljim si-

lama svojima o torn sporazuma izmedjii oba protukralja.


nastojati, da dodie do mira i

Onda tek dozvoli§e mii stale^i zatrazene dace (An den vergangen lantajf, den er zu Do-
braii . .gehalten, hat er under andern der landschaft daselbst schweren muessen und
.

zujjesajJTt. das er zwischen euer konigliche

Maiestat und des wayuoda frid und aini?:-


kait zu machen nach seinem hochsten ver-
mu?:en darinnen zu bemuen. Darauf hat
im die beruert landschaft ain steuer zu
geben bewili?:t). Zanimliivo, da !e za^re-
baCki biskup §imun od Rrdeda torn priffo-

dom zatra?io prepis spisa od Rod. 1505.


»za za^titu svoga prava* (juris sui ad
cautelam); taf bi mu spis izdan tredi dan
sabora (8. sijednja) i podkrjjepljen peCatom
banovca Emerika Brada5a.
Ovako }e hrvatsko kraljevstvo na
osvitku Rod. 1527. bilo podijeljeno na dva
velika tabora: kraljevina Slavonija imala
Ie kralja Ivana Zaoolju, a kraljevina Hr-
vatska kralja Ferdinanda. Tadanje stanjp
zRodno se oRleda u pismu. §to sra }e

8. sijednja OaSpar Pastor, odlidn! Rradjanin

varo5i na brdu Oradcu tik Zas:reba, pisao


svomu znancu u Mletcima: »Ovih dana
sticrla je zapovijed od naSesra kralja (Ivan^
Zapolje), da Nijemci ni kojim naCinom ni

putom ne mosru iz ovih krajeva izvoziti


ma kakvu robu, i to pod najvede kazni:
tako nije mosnide izva^ati volove za nri- KRALJ IVAN ZAPOLJA.
nomod presvijetle sJenorije (mletadkoV Po drvorezu iz djela »Mausoleum Potentissi-

Knez Krsto Je ovdje. te fe pro^le nedjelje morum Regum* (NurnberR. 1663.).

(6. siiednja) bio obdr^^avan sabor ove eo-


spode slavonske (de SchiavoniaV VeliCan-
Hrvatske vrhovnim ka-
(kneza Krsta) banom Slavonije i i
stvo kralj imenovao je njejra
Sen] s njegovim pripadcuna: na ovom sa-
nitpnom. te wu ie dao prioniti fvransku) i

.ijeinu neke svoje vla-


boru bio je potvrdjen. Jo§ je njegovo veIi<^anstvo podijelilo
tim je (knez) postao tako velik. kako
stite kaStele. kao i neke od odmetnika krune;

zaista ni jedan od njegovih nije bio; ako bude dobar za krSdanstvo. neka Ka Bor nz-

boljemu, ako bude protivno. neka Ka poniSti


Velieanstvo kralj dalo mu
dr^i u dobru i
. . .

je nadalje novaca da unovadi 5000 konjanika; ved


imade uza se do 2000 konjanika, a uno-
vaCuje ih dnevice. Ne znam. kako Ce se sve te stvari svrSiti: ma koliko
razabiram, biteeveHkrat(bellaKuerra) izmedju naScKa kralja
i principa Ferdinanda. Jedna stranka stoji uz principa, a druRa uz kralja; Ro-
spoda u Hrvatskoj, kao knez Ivan (Karlovie) od Krbave i sva druRa Rospoda u Hrvat-
70 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.).

skoj podloina su principu, te su mu ovih dana prisegla vjernost, a princip dao im je

placu (soldo) za neki broj konjanika, za koliko, nijesam jos doznao; all to je istina, da
su se svi podvrgli principu izuzev kneza Krsta i njegovog otca. Bacan Stjepan i veliki
Ferenac s mnogo plemica stoje svi uz principa, te su ovih dana s mnogo konjanika odpu-
tovali put Beca, da prate principa na krunisanje u kraljevinu Cesku i Slezku , . . Sudim
da cemo ovoga prolieca imati velik rat: s jedne strane s Nijemcima, a s druge s Tur-
cima. Blazen onaj, koji ce se moci zakloniti na mirno mjesto (beato
chi che si potra retirare a loco pacifico). Sudim jos, da se nas kralj ne ce moci odu-
prijeti Nijemcima, ako ne pozove Turaka; tako bar narod govori. Boze sacuvaj kr-
s c a n s t V o. Sta ce dalje slijediti, javit cu vama. Ali to je sigurno, da bez rata
n e cemo p r oc i.«

Medjutim rat ipak nije namah planuo, jer su se i Ferdinand i Ivan Zapolja zacali
da borbu zapocnu. K tomu novaca za ratovanje. Tako
nijesu ni jedan ni drugi imali dosta
su oba protivnika tek skupljala sile za eventualnu borbu. Ferdinand posao je u Cesku,
gdje bi 24. veljace 1527, u Pragu okrunjen za kralja, a zatim je jos neko vrijeme ostao u
zemljama ceske krune, da u njima svoje vladanje utvrdi. No zato nije ni za jedan cas od-
vracao oci s Ugarske Hrvatske. Kad se je 20. veljace Zapoljin poslanik
i senjski bi- i

skup Franjo Jozefic vracao kuci iz Italije Mletaka, nije mogao poci u svoju stolicu u Senj. i

jer je posve odan Ferdinandu, nego se je izkrcao u


ondjesnji kapitan Petar Kruzic bio
Novom, gradu Bernardina Frankapana. Medjutim tu malo da ga nije zarobio rijecki ka- i

pitan po nalogu svoga gospodara. Namah


svoga dolazka u Novi obavijestio je Jo- iza
zefic mletackoga duzda o svome putovanju, a suvise mu je javio kao novinu, da se je
knez ban Krsto nedavno ozcnio sa Katarinom Dragicevom, udovom iza Ladislava Ka-
i

nizaja, zenom preodlicnom, mhdom bogatom (la qual donna e nobilissima et ricca eti

zovene et honesta). Iz Novoga posao je Jozefic, uklanjajuci se oprezno zasjedama, u


Ugarsku, te ga vec 10. ozujka nalazimo u Segezdu, odakle odgovara knezu Krstu na nje-
govo pismo, pisano 3. ozujka u Sarvaru. Biskup pise knezu uz ino: »Znaj vasa milosti,
da sam to slisal, i po listih prijatelj razumil v Rimi jos, a navlastito u Benetcih, da bi
me volili Nimci uhititi nego basu bosanskoga«.

Jozefic bijase kralju Ivanu donio iz Mletaka i Rima samo pustih obecanja; ali vec
po tom moglo se je razabrati, da evropski vladari vise naginju Ivanu nego Ferdinandu,
kojega su se zacali radi premoci brata mu Karla. Odlucno pristao je uz Zapolju francuzki
kralj Franjo dusmanin kuce Habsburg. On je s mjesta poslao u Ugarsku zaseb-
I., zakleti
nog poslanika, po imenu Antuna Rincona, Spanjolca, koji se bijase Karlu iznevjerio. U
pismu kralju Ivanu veli Franjo, da je izbor njegov srecan dogadjaj po krscanstvo; pobu-
djuje ga, da uztrajno brani svoje pravo na prijestolje, obecaje mu krjepku podporu svoju,
englezku, papinsku i mletacku, te mu napokon nudi francuzku kneginju za zenu. U dalj-
nim pismima na palatina Batora, bana Bacana sav narod ugarski odvrada ih od Ferdi- i

nanda opominje ih, da budu vjerni


i odani kralju Ivanu. Rijeci svoje potvrdio je fran- i

cuzki kralj i cinom, saljuci svaki mjesec kralju Ivanu po 30.000 talira podpore.

Odlazkom Ferdinandovim u Cesku, a jos vise podporom stranih vlasti postajase


stanje Ivana Zapolje u Ugarskoj dnevice sve povoljnije. U gotovo
njegovoj vlasti bila je

citava zemlja izuzev tek krajeve uz austrijsku granicu s gradovima Pozunom, Starigra-
dom Sopronom; pace neki Ferdinandovi privrzenici stall su kolebati, ne bi li mu se
i i

pridruzili.Tako se iznevjeri Ferdinandu srijemski biskup kancelar Stjepan Brodaric, i

zatim vranski prior Ivan Tah. Napokon zaprijetio je ban Franjo Bacani, da ce se odmet- i

nuti od Ferdinanda. Vec u sijecnju 1527. javljao ie Nikola Jurisic, da se Bacani kani iz-
miriti s Krstom Frankapanom, pak da ce onda zajedno na Stajersku navaliti; u prvoj po-

lovici veljace javljala je opet kraljica Marija svome bratu, da Bacani ne moze dulje ostati
u njegovoj sluzbi, jer nema cime placati svoje vojnike. Malo zatim stigao je sam Bacan u
BAN FRANJO BACANI. 71

Pofun, te je ondje 16. veljacJe s kraljicom Marijom i sa savjetnicima kralja Ferdinanda uta-
naCio formalan ugovor, u kojemu je oznaciio uvjete, pod kojima bi i dalje ostao u slu2bi
Ferdinandovoj. Ferdinand ie na to pismom
Praga 9. o^ujka Franju Ba(^ana ponovno
iz

imenovao banom kraljevina Dalmacije, Hrvatske Slavonije, te zapovjedio staleiima Hr- i

vatske Slavonije, da ga »ponovo za bana priznaju, duinu mu Cast


i Stovanje izkazuju, te i

se njegovu sudu i vlasti pokoravaiu« (ut deinceps eundem Franciscum pro bano indubi-
tato agnoscatis et ea qua decet reuerentia et honore prosequamini ipsiusque iudiciis et

iurisdictioni paretis et obtemperetis). No budud da


nedavno sklopljenoga se ostali uvjeti
ugovora, narocito §to se tide novaca, nijesu izpunili, izjavio je Franjo Badani oko
12. o^ujka u Pozunu odiudno, da se mora, ako ga smjesta ne izplate, kako je utanaCeno,

io§ danas s Ferdinandom oprostiti, da uzmogne ved sutradan k Zapoiji pod. Kra-

RUSEVINA QRADA CETINA,


pod kojim je stajala varo§ Cetin sa samostanom Franjevaca.

IJica se je Marija te prijetnje tako prepala, da je od poiunskih gradjana uzajmila 500() du-

kata, i tako bana bar za neko vrijeme namirila.


Ban je Franjo Badani jamaCno samo zato tako odIuCno postupao, jer se je u to sa-
birao ugarski sabor, §to ga bijaSe jo§ 6. veljaee kralj Ivan Zapoija sazvao u Budim za

r 17. o2ujka 1527.. da se ukloni prijeteda pogibao kraljevstvu, bududi da ima preinnogih
koji »pod izlikom zaStite obrane kraljevstva rade o pogibiji
i zatoru ovoga naroda i je- i

zika ugarskoga*. Kako je ban knez Krsto svima silama tegnuo, da iz Slavonije dodje
i i

na taj sabor §to vi§e velikaSa i plemida (u pismu iz Sarvara od 3. o2iijka poziva i biskupa
JoJefida »k stanku, ki 6e biti drugii nedilju korizme«), i kako je zaista mnogo biv§ih pri-

vr?xnika Ferdinandovih u Ugarskoj i Slavoniji prelazilo na stranu Zapoljinu: posvc ie ra-


zumljivo, da se je i ban Franjo Badani htjeo osigurati, ako uztraje uz Habsburga.
72 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.).

Zap«ljom ureceni sabor sakupio se je u Budimu u odredjeno vrijeme. Palatina Ba-


tora, bana Bacana, biskupa Salahaza pokladnika Thurza nije bilo; ali zato je bila zastu-
i

pana gotovo citava ostala Ugarska. Naslo se je na okupii devet biskupa (medju njima je-
garski zagrebacki Simun od Erdeda,
i srijemski Stjepan Brodaric senjski Franjo Jozefic), i

zatim tri preposta (budimski Ivan Statileo), osam drzavnih dvorskih dostojanstvenika, i

trinaest baruna, osam zupana, napokon po dva zastupnika plemstva iz gotovo sviju zu-
panija. Od slavonskih dostojanstvenika i velikasa bio je ban i knez Krsto Frankapan, vran-
ski prior Ivan Tah, zatim Petar Erdedi, viroviticki zupan Ivan Banic (Banffy), pozezki zu-
pan Ivan Dezevic (Desewffy); nunciji oratori kraljevine Slavonije bili su Mihajlo Ke-
i

Serev, Ladislav Ratkaj, Caspar Kecer, Ivan Turoc Matija Brodaric, u ime pozezke i —
zupanije dosli su Ivan Lewkws i Andrija Dresneky, u ime viroviticke Ivan Fanchy i Ivan
Fekethe, a za vukovsku Mihajlo Wolkowyth i Petar Rachyth. Sabor je u kratko vrijeme
stvorio 45 zakljucaka, izmedju kojih su najzamasnija dva: jednim bise privrzenici Ferdi-
nandovi proglaseni izdajicama i liseni svojih imanja; drugim bi kralju za obranu zemlje
'dozvoljen deseti dio od gotova novca, zlata, srebra i stoke svih podanika, plemica i neple-
mica. I Ferdinand bijase 7. ozujka 1527. iz Praga poslao pismo, u kojem je staleze pozvao,
da se pokore njemu kao svome zakonitome kralju, da se dulje ne dadu zavadjati od i

vojvode Ivana. Ali stalezi odgovorise mu 24. ozujka ostrom poslanicom, u kojoj uz drugo
izjavise, da kraljevstvo ugarsko nikada nije bilo ni miraz a ni tributarno (dotalitium,

vel tributarium, venaleque), nego slobodno i prosto od vlasti ma kojega stranoga vladara
(sed liberum et a cuiuslibet externi principis iurisdictione exceptum); pak stoga nije ni-
jedan ma ni krunjeni vladar mogao preuzeti kakve obveze u pogledu nasljedstva. Oni su
svi slozno ustanovili, da ne ce nikada strana vladara uzeti za kralja; stoga ga opominju
i mole, neka se u buduce vise ne zove kraljem ugarskim, niti njih svojim podanicima, i

neka se vise ne mijesa u poslove toga kraljevstva.


Dok je Ferdinand u Ceskoj Slezkoj svoju vlast utvrdjivao, a Ivan Zapolja privr-
i

zenike svoje u Ugarskoj Slavoniji okupljao, dotle je nesrecna kraljevina Hrvatska opet
i

krvarila. Ferdinand bijase svoja obecanja, zadata u Cetinu, slabo ili nikako izpunio, a to-
boznjega bana Bacana nije bilo ni blizu. Vrhovni kapitan Nikola Jurisic, kojega su Hr-
jvati od miloste zvali Mikulica, radio je zajedno sa senjskim kanitanom Petrom Kruzicem
:i s hrvatskim knezovima za obranu zemlje, sto je samo mogao; ali ni on nije imao do-
voljno vojske, zaire ni novaca. Dok je Ivan Karlovic stajao na strazi uz Unu kod grada
Krupe, stao je bosanski pasa Usrefbeg sa drugim sandzacima provaljlvati u njegovu dje-
dovinu, u Krbavu i Liku, da ju i onako vec opustosenu do kraja pohara i osvoji. Vec
19. veljace 1527. javlja Petar Kruzic iz Senja rijeckomu kapitanu Ivanu Apfaltereru, kako
je velika turska vojska stigla u Qacku, pak da ondale robi sve do grada Kastva. Namah
zatim, 24. veljace, javlja stari Bernardin kapitanu svoga sina Krste u Podgradu (Castel-
nuovo) u Istri, kako je turska konjica sa tri pase posla preko Like, pak harala na jednoj
strani do Metlike Novigrada, a s druge do Modrusa. Sama kraljica Marija u pismu od
i

28. Pozuna na bana Bacana zali nevolju Hrvatske, koja ju je snasla s turske
ozujka iz

provale (de Turcorum in Croatiam irruptione et depraedatione istic facta). Cini se, da je
povodom te turske provale sam ban Bacan teda negda dosao u Hrvatsku, te se negdje
oko Udbine s Turcima ogledao. U isto vrijeme, kada su jedne cete turske haracile preko
Krbave, Like, Qacke Modrusa sve do Istre Kranjske, dolazile su druge cete u predjele
i i

juzno od Velebita izmedju Knina Zadra. Tu je jos stajao jedini veci grad O b r o v a r,
i

na uscu rijeke Zrmanje, a u susjedstvu mletackoga Novisrrada i Posedarja. Prinadao i°

Obrovac knezu Ivanu Karlovicu kao ostatak njegovos- silnog nosjeda u onom kraju, a
zapovijedao njemu kao kastelan knez J u r k o ili Juraj Posedarskl, daiji rod
je u
kneza Ivana Krbavskoga. Jo§ u oci boja na Mubackom nolju odrekao se je knez Jurko
kastelanije, jer je zdvajao, da bi grad mogao dulie odr^ati. Ali n^ nismenu molbu Ivana
Karlovica od 12. kolovoza ostao je knez Jurko i dalje u gradu. Medjutim ve6 26. veljace
PAD OBROVCA LIKE I KRBAVE. 73

1527. iavljaju zadarski knez Vetor Barbadigo i kapitan Zakarija Valaresso u Mletke, da
je 500 turskih konjanika doSlo pred Obrovac, u kojemu je tada bilo tek 25 pravih vojnika.
Mjesec dana poslije, 26. o2ujka, io§ su dva turska sandzaka doSIa pred kaSteo; stoga je

kaStelan Juraj poslao preko Zadra u Senj svoga sinovca, da tra2i pomoc. Na (5elu turskih
Seta, kojih je bilo oko 2000, stajao je Sibenski poturica Muratbeg, osobiti Ijubimac bosan-
skoga pa§e Usrefbega. U turskoj vojsci bio je takodjer neki krScanski odmetnik, po imenu
Damjan KlokoCic, koji je ved vi§e puta pomogao Turcima, da prevarom uzmu kr§6anska
mjesta. Cini se, da je i taj put main posadu u gradu, kojoj ne bija§e ni odkuda pomodi, na-
govorio, da se predade. Knez Juraj Posedarski govorio je vojnicima (drobantima): »Ju-
naci, braco, arvimo mi glavu usicite, nego se daste begom«. AH oni od-
se! Bra(io, prija
vrgo§e svoje »puk§e« rekoSe: »Brani se, ako oce§; mi cemo se predati«. Dne 30. o^ujka
i

stado§e Turci iz topa pucati na grad, ali vec nakon 13 ili 14 hitaca predade se posada.
Jurko Posedarski bi zarobljen odveden na robiju; cini se, da nije bio ni§ta kriv, premda
i

su ga poslije bijedili. da je izdao grad za veliku svotu novaca, tako da se je io§ u srpnju
vodila protiv njega iztraga. Ferdinand bio je poradi gubitka Obrovca duboko potresen;
dne poziva iz Jagerndorfa svu hrvatsku gospodu plemide, da svoje gra-
27. travnja 1527. i

dove ili njemu predadu. Medjutim malo dana iza pada Obrovca osvojiSe Turci
utvrde ili

posljednje gradove u Krbavi, medju njima iUdbinu, Komic Mrsinj, koje su s mjesta i

poceli utvrdjivati, da ih njih udaraju na ostatke hrvatske kraljevine. Vec 29. svibnja jadi-
kuje knez Krsto Frankapan: »Ono 5a smo imili u Hrvatih, to nam li savsema Turci razro-
bi§e, pokli je Udvina vzeta;
do danaska ni nijedan dan bil, ki mi otca nisu robili*.
Pad Obrovca Udbine nemilo se je dojmio hrvatskih knezova plemida. Duboko po-
i i

treseni sastadoSe se 28. traynja u C e t n u na sabor. Bijahu tu biskup opat Andrija Tu-
i i

Skanid, Ivan Torkvat Karlovi($, knez Nikola Zrinski, knez Krsto Vuk Frankapani Brinjski, i

Juraj knez Franpakan Sluniski i Cetinski, knez Stjepan Blagajski, — i uz njih brojno malo
plemstvo (universitas nobilium regni Croatiae). Razpolozenje staleza ogleda se najbolje u
predstavci, koju su upravili na kralja Ferdinanda, i koju su oratori saborski Bernardin
Tomoid i Mihajlo Skoblic imali kralju odnijeti. Hrvatski stalezi spotidu Ferdinandu. da su
ih od onoga dasa, kad su njega izabrali za kralja, ostavili svi dotadanji prijateiji i poma-
gadi; paCe i Slavonija, koja je kroz stoljeda podnosila dobro i zlo s njima, sada se je od
njih odvrgla. Hrvatska je odiieljena od svakoga saobracaja s ostalim svijetom ; s mora
joj brane dovoz MIetci, a sp Save slavonski privrzenici Zapoljini. Silan glad zavladao
je u zemlji, a narod umire od g'^di. Mnogi podanici hrvatskih knezova bjej^e u toj nevoiji u

susjednu Bosnu, te se je bojati. da de velik dio naroda ostaviti i vjeru krSdansku, samo
da spase 2ivu glavu. Novi kralj Ferdinand slabo mari za Hrvatsku; on ne drii zadatih
obedanja svojih prigodom izbora, da de Hrvatsku sjediniti sa svojim na-
sljednlm zemljama (nos coagregare erga alia regna sua hereditaria), saduvati ju

u sloboStinama i privileeifama, uzdrJ^avati u njoj tisudu konjanika i dvije sto pjeSaka (koji
«so7.0V' HiT'-foio'^i^. tp 'h~'tr^(^no r»b(«afi. grradove na krajini obskrbiti »pu§kama« hra- i

nom. Nekad su kraljevi troSili u ime brane Hrvatske jedino za topnike za bana
i^ i

60.000 forinti. Hrvatska je gotovo sva opustoSena do Kranjske. Turci se sprcmaju na


novu navalu, a gradovi uz Unu, koji su branik Hrvatske, nemaju ni vojnika ni drugo za
obranu. Pade kljud Hrvatskoj. grad Bihad, u kojem je uvijek bilo po sto konjanika
i sto i

puSkara, imade sada samo pet momaka. Ban Badani, koji bi morao biti zamjenik kraljev,
i ujedno vrhovni vojvoda sudac kraljevine, ne boravi nikad u zemlji, ved ostaje na
i

svojim posjedima u Ugarskoj. Hrvati su se ved vi§e puta poradi svega toga Uif.Wl vrhov-
nomu kapitanu Nikoli JuriSidn, koji je kralja izvjeSdivao o svemu, ali zahman. Napokon
zahtijevaju i mole, da kralj ipak jednom svojim pismom potvrdi ona obedanja, koja bijahu
prepo^^t Pavao Oberstain drugovi u njegovo ime na izbornom saboru u Cctinu zadali.
i

Uza sve te tu?.bc i tegobe odi.^e predstavka mjestimice i mu^.cvnim ponosom, kao ondje,
gdje staleJi kralju poruCuju: »Neka znade va§e vclidanstvo. kako se ne mo2e nadi, da b! i
74 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.).

koji gospodin » pomocu sile Hrvatskom obladao. Jer po smrti nasega posljednjega kralja,

srecne uspomene Zvonimira, slobodne sevolje pridruzismo svetoj kruni kraljevstva


Ungarije, a poslije toga sada vasemu velicanstvu. (Nouerit maiestas vestra, quod inve-
niri non potest, et nullus dominus potencia mediante Croaciam occupasset. Nisi post disces-

sum regis nostri ultimi Zvonymer dicti, felicis recordacionis, libero arbitrio se coadiunxi-
mus sacram coronam regni Hungariae, et post hoc nunc erga maiestatem vestram).
circa
Na tu odlucnu predstavku kao na ustmena izlaganja hrvatskih poslanika odgovorio
i

je kralj Ferdinand porukom od petnaest tocaka, kojom je nastojao udobrovoljiti ohra- i

briti ojadjene staleze. On obecaje, da ce privilegija, slobode prava kraljevlne Hrvatske i

netaknuta cvrsto cuvatii postivati, on ce ih po svima silama pomagati hranom


i bojnom i

zairom, on ce preuzeta placanja tocno izpunjati. Buduci da nijesu s banom Bacanom za-
dovoljni, poziva ih, da imenuju nekohko sposobnih i dostojnih lica, izmedju kojih ce no-
voga bana imenovati. Jednako ih poziva, neka mu oznace vise zgodnih Hca, izmedju kojih
ce cetvoricu izabrati, da zajedno s vrhovnim kapitanom vrse pravdu u zemlji do daljne
odredbe njegove. Recenomu Jurisicu zapovjedio je jos, da nastoji pronaci nacin, kojim
bi grad i varos Bihac dosH u kraljevsku vlast, pak da onda tako utvrdi, da budu zastita
ih

i branik kraljevine i domovine. Nadalje ce Jurlsic i gradove na krajini pregledati prema i

potrebi utvrditi; jednako ce vrhovni kapitan vazda biti na oprezu sa svojim konjanicima
i topnictvom, da priskoci u pomoc, ako bi tko silovito u zemlju provalio. Neka se stalezi
ne boje, da bi se s vojvodom Ivanom pogodio; on toga ne bi htjeo uciniti, ako mu ne
ustupi kraljevinu Ugarsku. Poslat ce takodjer posebno izaslanstvo, da razvidi stanje u Hr-
vatskoj; Petra Keglevica, kojega su preporucili, vec je primio. Samo dvije zelje ne moze
im za sada izpuniti; on ne moze drzati u zemlji 1000 konjanika i 200 martolosa za obranu
njezinu, jer se sprema za rat u Ugarskoj protiv odmetnika (contra rebelles); jednako ne
moze udovolji^^i njihovu predlogu glede unije izmedju austrijskih zemalja i Hrvatske (con-
cernentem unionem patriarum austriacarum et Croatie) poradi ogromnoga tereta posala,
koji su ga zaokupiH. Ali i o tome odlucit ce u zgodno vrijeme (congruo tempore).
Prema svim izlozenim prihkama bilo ie stanje u Ugarskoj, Slavoniji i Hrvatskoj u
prvoj trecini 1527. za Ferdinanda dosta nepovoljno, to vise, sto se je u polovici svibnja
jos i ban Franjo Bacani svoje casti odrekao, jer mu nije mogao izpunjavati zadatih ob-
veza. Da se je tada Ivan Zapolja svom snagom latio oruzja, kako ga je knez i ban Krsto
Frankapan neprestano sahjetao, bio bi u tinji cas malu cetu ocitih privrzenika Ferdinan-
dovih pokorio ili bar prinudio, da bjeze iz zemlje. A!i u Zapolje nije u osudni cas bilo po-
vec se je stao sa svojim protlvnikom pogadjati. Obratio se je na poljskoga
trebite energije,
kralja Sigismunda 1. Jagelovica, svoga surjaka (po sestri svojoj Barbari), da bi pokusao
nagodu s protukraljem Ferdinandom. Na predion: poljskoga kancelara SzydJowieczkoga
utanaceno bi primirje izmedju oba takmaca; to je primirje potvrdio Zapolja 14. travnja, a

Ferdinand jo§ 26. ozujka. Tek 1. lipnja sastat ce se punomocnici obiju stranaka u O 1 o-
mucu na dogovor, pak ce tu pod predsjedanjem poljskih poslanika (Szydtowieczkoga i

druga mu) kroz petnaest dana razpravljati o nagodi. Za citavo to vrijeme, dakle do
15. Hpnja, obvezuje se Zapolja, da ne ce dirati ni u Ferdinanda ni u njegove privrzenike.
Na zboru u Olomucu zastupat ce Ferdinanda Aleksije Thurzo, austrijski kancelar Leo-
nard Harrach, vratislavski biskup Jakov, vijecnik Adler i dr. Beato Widmann; a Zapolju
kolocki nadbiskup Franjo Frankapan, kancelar Stjepan Verbeci, viroviticki zupan Ivan
Banic (Banffy), napokon preposti: Andrija ostrogonski i Ivan Statileo budimski.
Utanaceno primirje pogadjanje u Olomucu bilo i je samo u prilog Ferdinandu, jer
se je mogao dovoljno pripraviti za osudnu borbu. Dok je Ivan Zapolja plandovao, Ferdi-
nand je sa sestrom Marijom, i sa svojim ugarskim i austrijskim savjetnicima sve moguce
cinio, da skupi novaca i vojnika za rat. Mimo to gledalo se na svaki nacin, da se sto vise
Zapoljinih privrzenika predobije za Ferdinanda, osobito u Slavoniji, gdje dosad austrijske
Stranke nije nj bilo. Uz Petra Keglevica, kojega bijahu vec hrvatski stalezi prepo-
BAN KRSTO FRANKAPAN. 75

rucili, primio je Ferdinand u svoju sluzbu takodjer srbskoga despota Stjepana Beri-
slavica; u isto vrijeme ili poslije prcdobio jeLjudevita Pekrija (Pakrackoga)
od Fetrovine, gospodara gradova Rasinje k o u, nadalje i QiiScerovca, kao brata mu N i i I

Ivana Kastelanovica od Svetoga Duha (Castellanfy de Zenthlelek), Ivana, Krstii


i Franju od picmena 2 e mp^e (Zempche =. Svetaikije), Ivana Alapica ili Hlapt^ca
i druge. Stranka Ferdinandova osjecala se je naskoro vec tako jaka, da su Ljudevit
(Lau§) Pekri, KaStelanovic i braca Zempce sa 400 konjanika doSli 23. svibnja 1527. u Kri-
zevcc na sabor, sto ga bijaSe Krsto Frankapan ondje sabrao, te stali njemu prijetiti, Tek
kad je Krstu stiglo u pomoc uz onih 200 konjanika, koje je uza se imao, jo§ daljih 130(1

momaka, uzmako§e Pekri i drugovi uz prosvjed, te se je mogao sabor nastaviti. Medjutim

" ''-
/V - y i

ncfhthmnak nitvu ymnlU mt n,vmd}ilh nkn/ulij-iut at a arm ffsfty O^'cm cxKcifm, -nttottitir m yauM ^mu
nmisHuuiAnih^'.t.Mciiim Siufrnioi^c ncfhicjKtanpldtiieie ncitfehmh^m mtjuhrt S::* '

^fnfh .xi etOM

PISMO KRALJA FERDINANDA I. OD 21. SVIBNJA 1527., POSLANO IVANU KASTELANOVICU (2 .

Na pismu podpisau se je Ferdinand sam svojom rukom. Izvornik pisma u arhivu jugoslavenske aka-
demije u Zagrebu.

kad se nakon svrSena sabora knez Krsto svratio sa svojim Cetama u Velikii, dodje
je

k njemu od nedavna privr?.enik Fer-


bivSi njegov dvorjanik Jerolim (JuriSic) Zadranin, a
dinandov, pak stade njega odvraciati od Zapoljc. Sam Krsto piSe o tom u pismu biskupu
i

Jo?.eficu 14. lipnja ovako: »Bil je pisal Jerolim knezi milosti naSemu otcu i gospodinu
jedan takajSe da bi na to stal knez,
list da bih ja postal sluga kraija
Ceskoga; ako ne budu kraija Ceskoga sluga, da je to kraija Ceskoga odlu»ienjc vsega
i i

njegova tanaCa, da imaju rat po(ieti nad nami trimi vojskami; jedna da gre na (o)vo
imenje, ko imamo u Hervatih tere u Vinodolu, Ca je vse z Nimci na meji; ova druga voj-
ska, da gre na (o)ne grade moje 2ene, ke imam na Ugrih, ki su takoje na meji nim§koj; a
s tretu vojsku da ote pojti uprav kadi nas sliSe. I na to se je klel i rotil, da Je tako odiu-
76 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.).

ceno, i da su fe jure ganule pukse z Beca, z Novoga mesta i z Praga, sto velikih pukas.
I obrh svih tih pisam rot, ke je nasemu otcu
i gospodinu i ucinil, ni se otel zadovoljiti;
juceraka (13, llpnja) je bil k nam ovdi prisal, ponavljajuci sve te rici i zalagajuci svoju
glavu na to, da je sve to isto, da na me gredu najprvo. Mi smo mu pako odgovorili: da
mu zahvaljamo, da nam se sluzbu kaze, kuliku on oce; mi to znamo, kada bi nam bil

tuliku sluzbu rad kuliko se obisce, bil bi pri nas ostal; da zac se je zbojal tih vojask, za
ke pripovidatr je proscenje vzel? Kavojskakadakuli pride pred li kuli
grad, ki mi derzimo, ote poznati, dasu dobriljudiugradih, idaion
dite ni ciji su gradi; to stanovito znaj, da moj gospodin kralj ugarski ni toga obi-
i

caja, da bi svoje sluge ostavil u koj nevolji, u ku bi zainj pali ... I ide dosti zle volje re-
ceni Jeronim od nas . . .«

U recenom pismu javljao je Krsto svomu prijatelju Jozeficu jos ovo: »Mir za ki i

V O o m u c truditi, povida Jerolim, da Nimci nete nistare zaklopiti,


se ote 1 i

nego da na prehinu t o c n e«. pravo je Krsto javljao: dogovaranja u Olomucu i I

svrsila su se bez ikakva uspjeha, Ferdinand bijase u to skupio dovoljno vojske i novaca
za rat. Brat mu je Karlo poslao 100,000 dukata u mjenicama, ceski stalezi i sabori na-
sljednih zemalja dozvolili mu
tomu je uzajmio novaca od novcara Fuggera
subsidija, a k
i grada Vratislave. S tim je sredstvima opremio malu, ali vrstnu vojsku. Poslali mu jos
pomocnih ceta vojvoda saski Juraj vojvoda Erich od Braunschweiga. Tako je skupio i

u sve 8000 pjesaka 3000 izabranih konjanika. Vrhovnim vojvodom imenovao'je brani-
i

borskoga markgrofa Kazimira, a podvojvodama Nikolu Salma, Ivana Kocijana, Leissera


i druge. Ta ce vojska poci niz Dunav ravno u Ugarsku sve do Budima. U isto vrijeme
treba u Slavoniji odmetnika Krstu Frankapana pokoriti. Ta bi zadaca namijenjena u
i

prvom redu Franji Bacanu, koji bi od palatina i ostalih savjetnika kraljevih zamoljen, da
ne razglasi svoje ostavke, vec da se opet primi banije; njemu ce pomagati hrvatski kne-
zovi, na celu im knez Ivan Karlovic, zatim velikasi i kapitani juzne Stajerske i Kranjske.
Franjo se Bacan pismom od 6. srpnja iz Race izvinjavao, da se nije odrekao banske casti,
sto bi se kratio sluziti Ferdinanda i drzavu, vec od skrajnjega siromastva (sed paupertas
id nos coegit facere). Ta tako je ubog, da svega imade samo sestnaest forinti (quod in tanta
paupertate sum, ut vix 16 flor. sum possessor). »Vasa gospodstva javise nam, da ne bi
nasu ostavku razglasili, Ali sto je treba razglasiti, kad svaki covjek znade, da ne mogu
u toj sluzbi dulje ostati radi najvece potrebe i siromastva svoga«. I knez Ivan Karlovic

pise kralju Ferdinandu 11. srpnja iz grada Krupe, da je razumio zapovijed njegovu, po
Nikoli Jurisicu i Ivanu Puchleru dostavljenu ; da nije zeljan prolijevati krscanske krvi, ali

da je sa svojim sluzbenlcima gotov poglnuti za njega. Ako ga dakle kralj zeli maknuti
iz ovoga kraljevstva (a regno isto movere et allienare), neka mu osigura placu za 300 ko-
njanika i podjedno mu posadom obskrbi grad Krupu, »jer ili idem u one krajeve ill osta-
nem ovdje, bojim se, da cu ga bez pripomoci vasega velicanstva izgubiti. Ako ga, sto
Bog odvrati, Turci zaposjednu, opustit ce citava kraljevina Hrvatska Kranjska«. Na tu i

jadikovku dopustio je doduse Ferdinand pismom Beca od iz 19, srpnja Ivanu Karlovicu,
»da za sada kod ku6e ostane i za obranu kraljevina udesava i cini, sto se njegovoj vjer-
nosti i odanosti prema njemu pristoii«; ali nesto poslije ipak Ivan Karlovic polazi s Fra-
njom Bacanom, koji se je opet prihvatio banije, u sjeverne strane prema Kupi i Savi, da
bije boj s Krstom Frankapanom. U isto vrijeme nekako imenovan bi Karlovic banom uz
Franju Bacana; vec 9. kolovoza 1527. izdqje Ivan Karlovic kao ban u Novigradu povelju
turopoljskim plemidma Tomi Qregoriju Pogledicu od Kurilovca. i

Medjutim bijase kralj Ferdinand jos 29. lipnja izdao proglas na Ugre, kojim je Ivana
Zapolju proglasio usurpatorom, a u polovici srpnja poslao je glasnika u Budim, koji je Za-
polji navijestio rat. One 30. srpnja dosao je Ferdinand sam s pratnjom od 600 lica na
granicu austrijsko-ugarsku ; tu su ga 31. srpnja docekali njegovi ugarski privrzenici, na
BAN IVAN KARLOVIC. 77

celu im palatin Stiepan Bator, pred kojima ie polo2io zakletvu» da 6e vazda poStivati za-
kone i slobode ugarskoga kraljevstva, a narodto zlatnu bullu Andrije II. Na to udje s voi-

skom svojom uz desnu obalu Dunava u Ugarsku. Gradovi i tvrdinje u torn kraju, kao
Ojur, Totis (Tata), Ostrogon Visegrad predale su se njemu redom ili s mjesta Hi nakon
i

kratka odpora, tako da ie vec 20. kolovoza mogao unici u Budim, iz kojega bijaSe Ivan
Zapolja jo§ na Veliku Gospu izaSao i zaklonio se u liatvan.
Bas onoga dana, kad je Ferdinand provalio u Ugarsku, naime 31. srpnia bo- — —
ravio ie knez i ban Krsto Frankapan sa svoiim Cetama »u Ivanicih«. Krali Ivan Zapolja,
koji mu gotovo niie vierovao, kad mu ie po Jozeficu Siliao poruke, kako se »Nimci kruto

spravliaiu«, bio iesasvim prenerazen, te ie sada saliietao Krstu, da §to brie skupi sla-
vonske cete, pak da mu pohita u pomoc. Ali Krsto nije mogao niegovoi ielii ugoditi
s viSe razloga, koie ie iznio u svome pismu biskupu Jozeficu. Tu pi§e uz ino: »Krali hoce,
da ia gori grem ov vas orsag; ia cu gori poiti, kako mi pride ta miloSnak, kako sam
i

sobu ovo spravljam rusag, ako budu mogal koga spraviti. I ovo ie iure iedan misec, da
i

ih spraviiam, spovidaiuci pod vicnu nemilost, tere nis' mogal nikogare spraviti. Ovo ie

danaska osmi dan, da sam z Velike tr da sam u tabori samo svoiimi liudi; ni nigdo ioSCer
prisal, ca bi iedan, mimo vceraka pridose 50 liudi gospona Hampova, i Kere^ini Paval
s niimi. To su vsi Serezi slovinski, ke sam skupiti mogal u iednom misecu. Nete se kupiti,

dokle iim nigdor ne paci, ni ie voiske nepriiateljske v orsagi; ako pride gdoie, taki se hoce
kupiti, navlastito, kada ia tamo poidem, k tomu i rusaga onuliko, koliko se bude ga otelo
skupiti. Ovo ie knez Ivan (Karlovic) v Lukavci (u Turopolju), tr razCinia one uboge ple-
menite liudi, poda se podbiti
otiiuci ie sebri je uciniti. K tomu ie porucil ka vsim pleme-
i

nitim liudem, ki su meju Kupi tr Savu, da se Ferdinandu predadu; ako li ne, da ie hoce
visati glave iim sici, kako smo vam
i prvo pisali. Ki sada to tail na§emu poslu receni
i

knez Ivan koliko za (o)ne plemenite liudi meju Kupu tr Save; ali ne ce poiti z LukavCan,
nego ie tare razcinia. Hotih na ni poiti i ne dase mi Slovinci. Ki knez Ivan, kako sli§i,
i i

da sam ia k(a) kraliu sal, tako hoce zauieti Zagreb, za voliu moci mirniie spati u Rakovci;
s toga Zagreba hoce moci vas orsag ob dan; takaise
robiti, zderkuju6i z niega ob no6 i

z Varazdina, ter hoce imati u niih rukah vse brode na Savi, tako da ne ce moci nistare
shaiati iz Vlaske zemlie (Italije) u (o)v orsag; videci, da jim nigdove orsaga ne brani, i

tr hoce ostanak zauieti. Ako tako ne bude, tako recite, da ie knez KriStofor slagal ne-
i

podobno. Kada bi krali poslal pinezi, tako bih ja Ijudi imil, tr bih ka-
Stigal, ki se ne htie spraviti, tr bi ie vse tudie spravil. Jurve spravilsi
ostavili bi se, ca bi orsaga branilo, vzel bih sobu ca ie vridno, tr bi tamo
i
ovamo i

bilo sluzeno kralievi svitlosti. Aovakoho<5e biti ve6e zla, nego ga nigdore
V e rui e«.
Uza svu zlovoliu, koja se ocituie u tom pismu, knez ie Krsto svom snagom radio,

da §to prije pohita svomu kraliu u pomoc. Buduci da su clavonski stale2i svedier io§ ote-
zali, da sa svoiim Cetama dodju u niegov tabor, ureCe on sabor u Kriievce za 25.
kolo-

voza, na koii bi svi velikaSi plemici sa svoiim podanicima oruzani


i
morali doci. Mcdiutim
priienego se ie sabor sastao, dogodilo se ie, da se ie knez Krsto sukobio s Ferdinan-
dovim privrienikom Liudevitom Pekriiem, te u boiu dopanuo rane u neki se iarak svalio. i

Jedino s pomocu svoga dobroga konia teikom se ie mukom spasio iz grabe. U to je


osvanuo dan odredien za sabor, a u Kriievcima nema staleia. Stoga ie knez Krsto
i

27. kolovoza grada Velike ponovno odredio rok za sabor na 4. ruina, te ie pozivnice
iz

razaslao na sve strane. U pozivnici na plemi(ikoga sudca krii^evaCke ?.upaniie, Pavla


Zewlu, pi§e ovako: »Nedavno sazvali smo sabor u Kriievce, na koii niie nitko doSao od
plemiekih liudi u kralievini. Ne bi mi drug^ije u tako kratkom roku sabora sazivali. da se
niiesu Niiemci pribli2avali Budimu, te smo §to brie s podanicima ovoga kraljevstva htjeli

nitko niie do§ao, pak stoga


pohitati a pomo^ naSemu kralievskomu veliCanstvu. Ali

niiesmo nimi doSli. Danas su nam stigli glasi, da se je naS premilostivi kralj utaborio u

I
78 FERDINAND I HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.-1540.).

Kerepesu kod Hatvana, tri milje od Peste, da ima mnogo vojske, k( ja se dnevice mnozi.
Pise i nalaze kraljevsko velicanstvo nama, da sjetimo citavu kralje/inu na zadatu vjeru,
te ocekuje duznu pomoc od nas sviju. Zapovijedamo zato tebi oviin pismom, da oglasis
u kraljevo ime, da svi velikasi i plemici ove kraljevine dodju u srijedu po blagdanu sv,
Egidija (4. rujna) oruzani u Krizevce, tako sami, kako sa svojim seljacima. I mi cemo
glavom ondje biti. One pak neposlusnike, koji ne ce doci, kaznit cemo zasluzenom kaznom.
Razpravljati i vijecati cemo o spasu boljku nase i kraljevine, zatim kako bi sto brze po-
hitaii u pomoc nasemu premilostivomu kralju, koji ce se bez sumnje sukobiti s Nijemcima.
Neka ne misle neki, da ih zato sazivamo na okup, sto bi ih trebali za svoju pomoc; mi
imademo toliko vojske, da mozemo s Ljudevitom Pekrijem na kraj izaci (incompleta
complere). . . . Tko dodje na ureceni sabor, pokazat ce, da je pokoran kraljevskomu ve-
licanstvu, i da zadovoljava zadatoj vjeri . . . Ti pak plemicki sudce moras sam glavom
k svakomu gospodinu i plemicu poci, da se nitko ne bude mogao izpricati. Inace da nikako
ne cinis. nasega grada Velike u utorak tik pred blagdanom glavosjeka sv. Ivana Krsti-
Iz

telja. Qodine gospodnje 1527. Kristofor Frankapan, knez senjski, krcki modruski, kra- i

Ijevski vrhovni kapitan, ban kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, kao i zupan so-
pronski itd.«

Krsto se je Frankapan pobrinuo jos i za novce, da bi mogao svoje konjanike pla-


cati. Kako je bio vec zalozio gotovo sve svoje gradove i imanja svoje zene u Slavoniji
i Ugarskoj, bijase jos u lipnju odlucio »poslati prodati u Benetke vse ca bolje marhe
imamo«; no kad je zaista nekoliko stotina volova u srpnju poslao preko Hrvatske Kranj- i

ske prema Mletcima, zaplijenio ih je Ferdinandov kapitan Ivan Puchler od Mehova. Sada
je Krstu preostalo tek jos »nic zeninih prstenov i veruge«, pak je sve te zlatns i srebrnc
dragocjenosti zenine pokupio, da ih u Mletcima ili zalozi ili prodade. Dne 1. rujna 1527.
predaje on u svome gradu Velikoj posljednje blago svoje vjernomu sluzbeniku svojemu
Martinu Hotkovicu, te ga s preporucnim pismom na svoga prljatelja Ivana Antuna Dan-
dola salje u Mletke. U pismu zaklinje prijatelja svoga, da mu pomogne recene drago-
cjenosti zaloziti ili prodati, da uzmogne pohitati pred svoga kralja, koji je nedavno
morao uzmaknuti iz svoje prijestolnice.

Iz pisma Krstova jos se doznaje, da su ce 1. rujna vec i cete Ferdinandovih privr-


zenika bile primakle do rijeke Drave. »Qospodin Juraj Bator . . . ceka nas kod brodova
rijeke Drave s citavom svojom vojskom, vitezovima i seljacima, a zajedno su s njim
Franjo Bacani, Ladislav More i mnogi drugi privrzenici njegovi«. Trebalo je napokon i

Krsti zapoceti osudni boj. Sta je Krsto u rujnu radio, pripovijeda potanko suvremeni hr-
vatski plemic Ivan Zermegh iz krizevacke zupanije, koji je sam u Krstinoj vojsci bio,

te poslije u posebnom djelu opisao ne samo tadanje dogadjaje u Slavoniji, nego i u Ugar-
skoj. Evo sta on pripovijeda.

»Kad smo (Johannes Rawony i Johannes Zermegh) dosli (iz Ugarske) u S 1 a v o-


niju (prvih dana rujna), zatekli smo kneza Krstu Frankapana u varosi Q j u r g j e v c u (in

oppido Sancti Qeorgii), koja je blizu rijeke Drave, te je pripadala velemoznomu gospo-
dinu Ivanu Ernustu, s pridjevkom Ham p o v u. Tu je knez skupljao cete protiv
njemacke stranke, tako plemice kao i seljake. Slijedili ga su neki velikasi, vjerni kralju
Ivanu, kao Ivan B a n i c (Banffy), Ivan Tah, PetarMarkusod Kereksalasa, i mnogi
odlicni plemici. on skupljao vojsku, posao sam u to na svoj dom, kojega od neko-
Dok je

liko godina nijesam vidio. Knez, sabravsi mnogo seljaka, oko 10.000, vodeci sobom 3000 i

konjanika, poduzeo borbu protiv odmetnika svoga kralja Ivana, te je najprije navalio
je

na Ljudevita Pekrija, koji ga bijase izranio. Pekrijevi kasteli Pakrac, Guscerovac, Sveti
Duh Rasinja bise osvojeni i razvaljeni. Dok se je knez time bavio, sabrala se je Ferdi-
i i

nandova stranka; vodja joj je bio ban Franjo Bacani, a uza nj ratovala su mnoga gospoda
velikasi kraljevina Hrvatske i Slavonije, kao Ivan Karlovic, Petar Keglevic, Zrinski, Sluni-
KRStO FRANKaPaN PRED VARA2DIN0M. 79

ski, Blagajski, i drugi odlidni plemidi. Uza to pridruzile su se njemu i znatne pomocne
(^ete Nijemaca iz Stajerske, KoruSke i Kranjske. Cuv§i knez za priprave neprijateljske
nije ni§ta krzmao, nego je na njih podigao vojsku, vrlo zeljan. da §to prije mogude stvar
bojem odluCi. I3ijase se utaborio kod varoSa Kriievaca. Onamo doSao sam i ja, bivSi
mladic i zeljan vidjeti, §ta se radi; ostao sam
do konca rata zajedno s Mi-u taboru sve
hajlom Tomadocijem, s kojega sam kcerju po zelji majcinoj jo§ kao djeCak zaruCen bio
Krenuv§i odavle (iz Krizevaca) do§Ii smo do blizu Ludbrega, te smo se utaborili koa
D r a V e. U to su stigli vjestnici javljajud, da njemaCka stranka ho6e sre(5u u boju poku-
§ati. Veseo stoga knez ustao je ranom zorom, kako bija§e navikao, pak je stao redjati

cete: smjestio ialangu konjanika, te inaCe sastavio bojni red, a iza njega postavio je ko-
liju sa slabijim konjima, djecacima, tovare i druge zapreke. U tom stra^njemu bojnomu
redu bio sam i ja. I nama (djecacima) dana bi zastava, te bi§e odredjeni vodje i upravi-
da nas vode
telji, ravnaju, Sam i je knez obilazio bojne
redove; bodrio vojnike . . . .

Dosao je do nase skupine, te nam visokim glasom govorio: »Mladici, djecaci, budite
i

hrabra srca; sada se naucite, kako treba neprijatelju odolijevati; neka vas ne stra§i vika.

STARI GRAD U VARA2DINU.

niti jeka topova i bubnjeva. To su bo slasti vojnickoga zivota, a ne znaci u^asa. Tko od
vas imade mac, neka ga trgne, jer strasan je neprijatelju sjaj svijetloga oruzja*. Izrc-

kavSi ovo svratio se je drugamo. Dok smo tako poredjani iSIi, eto se vratiSe, koji bijahu
napred poslani, da razvide, gdje nas neprijatelj ocekuje; oni javiSe, da nigdje nijesu mogli
neprijateljske vojske zateci. Jer kad su doznali, da je knez spreman, nijesu se usudili

s njime se ogledati, veC su brzo uzmakli (subita fuga), po mostu preSli preko Drave kod i

O r m u 2 a, grada Luke Sekelja. RazumjevSi to knez poveo je vojsku prema Z a m a vi I i

(Zamlachia), varoSi Franje Banana, te se je ondje utaborio. Sutradan (24. rujna) u doba
zajutarka dodjoSe pred kneza poslanici varoSa Varafdina, te mu se pokloniSe i kljuCc va-

ro§kih vrata predadoSe. Samo


nedavno kraljica Marija darovala pala-
grad (koji bijaSe
tlnu Stjepanu Batoru) ne htjede se predati; u njemu je zapovijedao palatinov slu^benik
Pavao KeCkeS. Slijedecii dan (25. rujna), koji je bio srijeda. smjeStcn bi tabor pred Va-

raidin, da se grad silom uzme. Ovoga dana, Cim bi tabor uredjen, kao narednoga i

(26. rujna) razpravljalo se je u vije(^u, da li bi se podsada grada nastavila do kraja, ili bi

se preSlo preko Drave i poSlo u one 2upanijc, kojc su kneza zaklinjalc i molile, da k njima
dodje, jer su spravne pod njegovim vodstvom podnijeti sve nevoUe za svoga kralja, koji
FERDINAND 1. HABSBURGOVAC (1527.— 1564.) I iVAN ZAPOLJA (l527.— 1540.).
«
je vec protjeran iz svoje stolice. Odluceno bi, kako sam cuo od svoga tasta, koji je u
vijecu nazocan bio, da se s obzirom na to, sto je gospodin knez sve zapoceto dosad srecno
kraju priveo, ne dade da grad ostane zaposjednut od neprijatelja, nego da se pismima javi
onim zupanijama, neka se hrabro drze, a on ce s mjesta, cim grad osvoji, sto se nada
za kratko vrijeme uciniti, k njima doci, pak ono pruziti, sto Bog i sreca dade. Nakon toga
zakljucka i zavrsenog vijecanja knez je stao sve priprave za podsadu ciniti: kopali se
sancevi, ugotovili se bojni strojevi, namjestili se pjesaci u jarcima za cuvanje strojeva.
Sve to radilo se u nazocnosti knezevoj i pod njegovim nadzorom. Nekako u vrijeme ve-
cerrije (4 —6 poslije podne) Ivan Banic (Banffy), Ivan Tah moj tast igrali se karata, a mi
i

smo mladici do njih stajali, kadno se iz grada oglasise dvije bombarde (bombardae, quos
barbatas vocant), a malo zatim rucna puska. Nemaio zatim doleti momak knezev javljajuci,

da gospodar njegov ranjen zrnom lumbarde. Kao gromom osinuti


je prestravijeni osta- i

vise igru poletise iz satora. I mi podjosmo za njima,


i eto, knez sjedeci na konju, kao i

da je neozledjen, dolazi. Priskoci Ivan Tahi i zapita ga, kako mu je? Knez odgovori:
»Kako se Bogu svidjelo«, pak ce saci s konja. Ivan Banic hitjede mu pomoci, ali ga on za-
prijeci; premda je rana smrtna bila, ipak bez icije pomoci udje u svoj sator. Bise dove-
deni kirurgi, da ogledaju ranu, i da ranjeniku pomognu, ako lijeka imade. No vidivsi ranu,
kojom su izmetine izlaziie, pak osjecajuci sam knez, da mu nema lijeka, (jer mu je ranai

bila izmedju pupka stegna) odustalo se je od lijecenja. Bise dozvani svi, koji su bill
i

ugledniji u vojsci, tako velikasi kao plemici; na to ih je knez opominjao, da od zapocetog


i

ne odustanu, vec da svrsivsi podsadu, koju im je osobito preporucivao, predju preko


Drave, zatim da se s Ugrima zdruze, pak da kralju bjeguncu djelima svoju vjernost do-
kazu. Kralj bo, cim razbere njihovu spremnost, vratit ce se sa svojima, te ce protivniku
svomu sve pomrsiti. Vrhovnu pak upravu povjeri Ivanu Tahu kao muzu, koji je na turskoj
krajini odgojen, te je vidio mnoga preslavna djela ili je za njih cuo. Svi se zavjerise, da
ce uciniti, kako zapovijeda. Ali se posve drugcije svrsilo. Slijedece naime noci (od 26. na
27.) nije ostao nijedan pjesak u logoru; i mene su neki moji kmetovi, koji su bill na vojsci,

kroz bezpuca, klance i gore odveli na moj dom, Cuo sam poslije, da se je citava vojska
razstrkala, preostao je sam knez sa svojih 1000 konjanika. Ti su svoga vec izdisucega go-
spodara doveli do kastela Martijanca, gdje je predobri taj muz umro (27. rujna). Na
to ga metnuse u kola i stadose voditi u Koprivnicu. Ali cuvsi to njemacka stranka po-
hita za njim i sustavi ga na putu. Kaze se, da je narocito Ljudevit Pekri, kojemu bijasc
gradove razvalio, mnogo pogrda na nj sasuo. Ali ga je zato Ivan Karlovic, koji bijase rodjak
knezev, ostrim rijecima ukorio. Tako je tijelo mirno dopremljeno u Koprivnicu. Ovamo bi

dozvana knezeva zena, za pravo jos zarucnica Katarina Dragic, udova Ladislava Kani-
zaja, te bi sve za svecani pogreb pripravljeno. Tako bi u pratnji supruge tijelo odvedeno
u Modruse, te bi castno u grobnici predaka sahranjeno«.
Bas istoga dana, kad jc knez Krsto Frankapan izdahnuo (27. rujna), bude sam i

kralj Ivan Zapolja u boju kod T o k a a razbijen, a njegova vojska razprsena. Svladao ga
j

je grof Nikola Salm, kojega bijase Ferdinand iz Budima za njim poslao, da ga progoni.
Tako je sada Ferdinand mogao na sve strane razglasiti slavodobice svoje. I Ferdinandov
pouzdanik Ursinus Velius zabiljezio je u svojem djelu ovo: »Isti dan (kad je bila bitka
kod Tokaja) —
tko od smrtnika da se tomu ne cudi knez Krsto, koji jedini jos bijase —
Ivanu Sipuskomu sve uzdanje kod Hrvata, kada se je, hoteci izviditi, priblizio tvrdinji
kod Varazdina, covjek duha smjela neoprezna, pogodjen iz mjedenog topa
i zadobiv i

smrtnu ranu, brzo na rukama svojih dusu izpusti«. A kraljica Marija, doznavsi za Krstinu
smrt, ali ne vjerujuci pravo toj vijesti, pisa bratu Ferdinandu: »Svakako molim Boga, ako
nije istina, da se to dogodi«.
Dva dana nakon boja kod Tokaja i smrti Krste Frankapana — naime 29. rujna
1527. — je u Budimu sabor, sto ga bijase Ferdinand jos 20.
sastao se kolovoza sazvao.
Vec prvih dana zgrnulo se je onamo mnogo dosadanjih privrzenika Zapoljinih; kad se
KRUNISANJE KRALJA FERDINANDA 3. STUDENOGA 1527. 8i

je pak razglasila njegova nesreca, pohitali su pred Ferdinanda i neki dosad gorljivi pri-
stasc njegovi, kao ostrogonski nadbiskup Pavao Varda i erdeljski vojvoda Petar Percnj,
koji je podjcdiio bio ciivar krune sv. Stjepana. Prcmda je Ivan Zapoija protiv zaklju-
Caka sabora ulozio nekaki prosvjed, ipak bi Ferdinand ob(ienito priznat za kralja, i to
6. listopada u zboru velikasa, a 7. u skupstini zastupnika plemickih i varoSkih. Jo§ bi odrc-
djenO, da se 3, studenoga u Stolnom Biogradu obavi krunisanje Ferdinandovo, na koje ce
doci ne samo obje kraljice, supruga Ana sestra Marija, nego velikaSi i pleini(ii hrvat-
i i

skoga kraljevstva.
Jo§ prije krunisanja imao se je sastati i slavonski sabor u Kri2evcima, na ko-
jem bi dosadanji privrzenici Zapoljini priznali Ferdinanda za svoga kralja. Za sabor taj

odredio Ferdinand kao svoga zastupnika Ijubljanskoga biskupa Kristofora Raubera, te


je

mu je u to ime 20. listopada izdao vjerovno pismo instrukciju. Dne 25. listopada bijahu i

u Budimu poslanici slobodne kraljevske ob(iine na brdu Qradcu kod Zagreba, da se Fer-
dinandu poklone; kralj im je istoga dana izdao pismo, kojim je zapovjedio Ivanii Karlo-
vicu i Franji l^acanii. da postivaju prava i privilegija te slobodne obcine.
Ve<S 29. listopada posao je Ferdinand s obima kraljicama u Stolni Biograd, gdje su
se u to skupljala ugarska i hrvatska gospoda na krunisanje, Samo krunisanje obavljeno
bi 3. studenoga, a izvrsio ga je njitranski biskup Podmanicki, buduc da ostrogonski nad-
biskup Pavao Varda ne bijase jos potvrdjcn od rimskoga pape. Nakon krunisanja pola-
gali su 5. studenoga velika§i i drugi zakletvu vjernosti. Medju njima spominju se i stariji

privrzenici Ferdinandovi (kao kninski biskup Andrija Tuskanic, ban hrvatski Ivan Kar-
lovic, srbski despot Stjepan Berislavic, Petar Keglevic, Ladislav More, Valentin Turak.
senjski i kliski kapitan Petar Kruzic, Ivan Kastelanovic, Stjepan Deshazi od Susjedgrada,
Juraj Frankapan Slunjski), ali takodjer i neki biv§i Zapoljevci, kao zupan u 2eIjeznom
gradu Petar Erdedi od Monjorokereka, jajacki bani Ivan Horvat i Nikola Qiletfi, Ivan
Ernu§t liampov od Cakovca i drugi. Najodlucnijih Zapoljinih privrzenika iz Slavonije
ipak nije bilo; stoga bi na saboru, koji se je zatim nastavio u Budimu, posebnim Clan-
kom odredjeno, da se zagrebacki biskup Simun od Erdeda, viroviticki zupan Ivan Banic
i prior vranski Ivan Tab pozovu, neka se najdulje do blagdana sv, Katarine (25. stude-
noga) Ferdinandu poklone i prisegu vjernosti poloze. Inace ce se smatrati za veleizdajicc,
te ce se proglasiti za proskribovane i osudjene (statim et de facto proscripti et condem-
nati habeantur). Prvi se je pokorio Ivan Tab u Ostrogonu; na pocetku godine 1528. doSao
je u Ostrogon i biskup zagrebacki, te polozio prisegu vjernosti. Jedini Ivan Banic (Banffy)
nije htjeo ni duti, da se iznevjeri svojemu kralju Janu§u. Salijetala ga i 2ena Margareta,
sestra Luke Sekelja, koja se je placuci preda nj bacila, pak ga zaklinjala, da ne upropasti
sebe i djecu svoju, jer ce biti liSen tolikoga imanja, koje su stariji njegovi stekli. Ali je
on odgovorio zeni: »Oj draga zeno, znades li, da dobar muz nema vise nego jednu vjeru?
Ako tu jedan put pogazi, ne moze se poslije pravo dr/^ati za Covjeka, nego tek za krinku
od t^ovjeka. Stoga dokle znadem, da 2ive moj kralj Ivan, kojemu sam jednom prisegao,
nikad ne cu priznati ni stati uz drugoga gosp^dara, pa makar izgubio sve svoje imanje,
te morao Cistiti konja Ivanova«.
Ferdinand je, naravno, nagradjivao svoje privr^.enike, a progonio kralja Ivana i

njegove pristaSe. Kralju Ivanu oduzeo kao Zelinu, koju jc da- je sva imanja u Slavoniji.
rovao vjernim plemicima Petru Ivanu Milialjevi^u, nadalje Nijemce Ilch u vukovskoj
i i

/.upaniji, koje je poklonio kapitanu nasadnika ili §ajka§a Stjepanu Revaju. napokon Ka-

mcngrad u po?-ezkoj zupaniji varoS Bagjanovec u kriievaCkoj. koje je podijelio svojemu


i

odanomu Ivanu Hoberdancu od Slatine (Johannes Hoberdanacz de Zalathnok knez


Ivan OberdanCa). Takodjer imanja Ivana Banida biSe razdijeljena medju Ferdinandovce.
Sam grad Virovitica doznaCen bi najprije kraljici Ani, a onda knezu i banu Ivanu Karlo-
vi^u; grad Sopronca (Soproncza, StupCanica) u kriievaCkoj 2upaniji i kaStco Borovo u

K:a =
(f Hrv. povj. II!. (5.) 6
82 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527—1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.).
*
vukovskoj dodijeljen bi Valentinu Turku (Therek de Ennyng), a predija u distriktu Or-
boni (Obrena) u krizevackoj zupaniji namijenjena Tomi od Kamarja. Znacajno je, da je
i dalji bana Ivana Karlovica, knez Petar Mrsinjski, 23. studenoga izgubio
rodjak kneza i

svoja posjedovanja Miholjanec Qlogovica u virovitickoj zupaniji, jer je bio privrzenik


i

Ivana Zapolje.
Boraveci Ferdinand nakon krunisanja u Ostrogonu pozvao je 17. prosinca i obcinu
grada Dubfovnika, da mu se pokloni. Podjedno je imenovao senjskoga kapitana Petra Kru-
zica svojim povjerenikom, da se urede odnosi izmedju Dubrovnika i ugarsko-hrvatske
krune. Ali Dubrovcani ne odazvase se njemu, kao ni potonjim pozivima od god. 1528. i

1529,, da mu
dohodak u ime zastitnine. Dubrovcani medjutim nisu marili ni za
placaju
Ivana Zapolju, vec su odsad davali nekadanji dohodak ugarsko-hrvatskih kraljeva tur-
skim sultanima, koji ih bijahu pod svoje okrilje primili. Naravno da je taj dohodak bio
kud kamo znatniji; po mletackom piscu Ivanu Krst. Qiustinianiju iznosio je god. 1553.
i

dubrovacki danak turskomu caru svake godine po 13.000 ugarskih dukata. No zato se
je dubrovacka trgovina razsirila po citavom turskom carstvu.

Turci osvojise Jajce s citavom banovinom (1527. — 1528.). Obnovljena borba iz-

ittedjii Ferdinanda I. i Ivana Zapolje; provala sultana Sulejmana u Ugarsku i podsada


Beca (27. rujna do 14. listopada 1529.); ratovanje u Slavoniji do primirja od 8. listopada
1530. Srednja stranka u Ugarskoj i Hrvatskoj (1531.— 1532.).
Dok je Ferdinand slavio slavodobice nad Ivanom Zapoljom, koji je nakon ponovnih
poraza u Erdelju i sjevernoj Ugarskoj (bhzu Jegra i Kosica, gdje ga je razbio Ivan Ko-
cijan) morao bjezati u Poljsku, dotle je dosadanji branik hrvatskoga kraljevstva, grad
Jajce, s citavom banovinom jajackom konacno dosao u vlast Turaka.
Bani jajacki Ivan Horvat i Nikola Qiletfi jos su u oci boja kod Tokaja bili privrze-
nici Zapoljini. Na polju kod Mohija izdao je Zapolja 13. rujna 1527. povelju, kojom je njima
za duznih 8000 forinti dao u zalog svoj posjed Regecz u Abaujvarskoj zupaniji, neka ga
drze tako dugo, dok se trosak za grad Jajce i njihova banska placa namiri. No vec 5. stu-

denoga polozila su oba bana zakletvu vjernosti dobitniku Ferdinandu, te je tako njega
zapala obrana grada banovine jajacke. Ferdinand medjutim kao da
i i nije svu paznju
svracao na tu udaljenu oblast, pak gradove u njoj dovoljno obskrbio posadama, hra-nije

nom zairom. U samom Jajcu namjestio je za kapitana nekoga Stjepana Qrabro-


i

V a c k o g a (Qorbonoc = Qrabounok Qrabrovnik ili Grabrovnica, danas Klostar iz- =


medju Qjurgjevca Virovitice), dok je po ostalim gradovima valjda ostavio dosadanje ka-
i

stelane, od kojih su neki jamacno biU potajni Zapoljevci. To kukavno stanje upotrebio je
bosanski sandzak Usrefbeg, te na koncu godine 1527. prvih dana 1528. bez velikog
je i

truda zauzeo Jajce, a namah zatim ostale gradove jajacke banovine, kao Vrbaski grad, i

Banjaluku, Levac, Sokol, Bocae, Zvecaj, Komotin, Jezero, Oreben druge. Ferdinandov i

povjestnicar, Siezanin Vel (Caspar Ursinus Velius), javija za godinu 1528. o padu Jajca u
kratko ovo: »Grad Jajce, inace osobito utvrdien, ali sad nimalo dostatnom posadom snab-
djeven, tako da je tek d e s e t v o n i k a u njemu bilo, bude nekako u ono vrijeme od
j

Turaka. koji su s one strane na nj udarili, lako osvojen«, Mnogo kasniji ugarski po-
vjestnicar Nikola Istvanfi pripovijeda, da je bosanski sandzak Usrefbeg zajedno sa svo-
jim sticenikom, sibenskom poturicom Muratom, i s drugim turskim vojvodama navalio

na grad Jajce, koje je bilo slabo obskrbljeno, i kojemu je zapovijedao Stjepan Qrabro-
vacki. Vec deseti dan podsjedanja zdvojio je kapitan Stjepan, da bi mogao grad obraniti,

pak ga je predao uz pogodbu, da smije s posadom, konjima prtljagom otici, i slobodno


samo da ostavi topove. Cuvsi za predaju Jajca kastelani ostalih gradova ili ih bez odpora
predadose ili se zajedno sa svojim cetama razbjegose. Tako je Andrija Radatovic tvrdi
grad varos Banjaluku zapalio, pak sramotno umaknuo. Turski Ijetopisci napokon (Pecevi
i

ili Ibrahim efendi Pecujlija) pricaju o padu Jajca: »Jedan krscanin iz grada Jajca otisao
Pad jajca i jajaCke banovine. 63

je k vojvodama bega Usrefa, tc im je ponudio, da cc ih kod stare kapije s pomo^u Ijestava

nvesti u Krad. Vojvode su namah obavijestile o torn bega; ali nijesu cekali na njegov do-
lazak, da ne bi kr§cani u to doznali za stvar, vec su jo§ iste noci na recenom mjestu
osvojili Krad, tako da je Usreibeg, do§av§i pod Jajce, ondje vec doznao za pobjedu*.
Usiijed nehaja, a jamacno izdaje, palo je Jajce s Citavom banovinom u zimi
i

1527.— 1528. u turske ruke, te je tako nestalo posljednjega traga kr§(ianskoj vlasti u ne-
kadanjoj bosanskoj kraljevini. Sada je stajao otvorcn put Turcima ravno u zapadnu Sla-
voniju, dok su prije tek prcko Hrvatske (na Uni) mogli u nju provaijivati. Sasvim je
stoga naravno, da se je pad Jajca nemiio kosnuo slavonskih staleza, osobito velikasa i

plemstva u Pozezkoj i Krizevackoj zupaniji. samoga kraija Ferdinanda zivo je dir-


Ali i

nula vijest o predaji gradova jajacke banovine. On je redom drzavnim progonom kaznio
nchajne i kukavnc kapitane kastelane; tako je listinom od 10. veljaCe 1528., izdanom u
i

Ostrogonu, lisio Andriju Dresnekyja njegovih posjeda u Pozezkoj zupaniji, proglasivsi ga

VELIKI DVOQUBI PECAT KRALJA FERDINANDA I.

Na prednjoj strani sjedi kralj na prijestolju, drzeci u rukama znakove kraljevske vlasti. Njemu
na desno vidi se grb Ugarske pod njim Spanije (Kastilije, Leona, Aragonije Navarre); na lijevo je
i i

grb CeJ^ke pod njim grb Dalmacije. Nad kraljevom jjlavom dr2e dva orolava (gryphus) grb nje-
i

inaCko-rimskoga kraija s krunom; do kraljevih nogu izpod stepenica prijestoija vidi se na iietrri
poija razdijeljeni grb liabsburzke porodice (u 1. 4. polju austrijski, u 2. 3. burcundski grb). Napis i i

u dva redka: Ferdinandus: d(ivina) f(avente) cle(mentia) Romianoruni) : rex senip(er) au- : : : : :

«ust(us) : ac : Qerman(ie) : Hung(arie) : Boem{ie) : Dalm(atie) ; Croat(ie) : Bosne: Lodonicrie :

Bulgarie : Sclavon(ie) : Rame : Servieq(ue).


Na orao rimskoga kraija. kojemu je na grudima grb Ugar-
stra^-njoj strani vidi se u sredini
ske; naokolo redjaju se razni grbovi s kraljevskim hercezkim krunama. kao hrvatski, ramski. Iia- i

liCki. tirolski, luzidki. habsburzki, elzaSki, kranjski. wirtenberzki, moravski, siavonski (?), vladi- i

mirski. Napis (kao nastavak napisa na prednjoj strani): Rex infans Hispan(iaruni) archid(ux) : : : :

Aust(rie) dux : Burgundde) marchio


: Morav(ie) etc(etera)
: copies Habsp(urgi): Fland(riae):
: : : :

TiroKis) : e(t)c(etera).

za izdajicu nevjernika, jer je izgubio grad ZveCaj (per notam infidelitatis


i in quam . . . ,

idem Andreas ob ammissionem arcis finitimac Zwechan vocatae incurisse dinoscitur).


Dok su Hrvati zdvajali radi gubitka Jajca. a Ferdinand progonio kapitane i kaStc-
lane. koji su ga skrivili, bjegunac je Ivan Zapoija gotovo u2ivao, Sto je mogao pred kr-


84 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN 2AP0LJA (1527.— 1540.).

scanskim svijetom tuzakati svoga protivnika. Tijekom mjeseca travnja svibnja 1528. i

salje Zapolja iz svoga zaklonista, iz Tarnova u Poljskoj, neprekidno pisma na papu Kle-

menta VII., na cara Karla V., kao na drzavne staleze njemacke, te nastoji svu krivnju
i

svaliti na Ferdinanda, sto U pismu na papu kaze


je Jajce izmaklo krscanskim rukama.
izrijekom: »Uz ino zelim pred dok se onaj slavni branitelj
vasom svetosti ustanoviti,

krscanske vjere (Ferdinand) hvasta prisegom mojim Ugrima obecaje, da ne ce ugar- i

ske krune posaditi na svoju glavu, prije nego opet predobije Beograd ostaia prijasnjih i

godina izgubljena mjesta: da je izgubio sramotno (turpiter) takodjer preodlicni grad Jajce,
stoiicu kraljevstva bosanskoga i jedini branik Hrvatske, Slavonije i doljne Ugarske, p r o-
mijenivsi na moju stetu (in iniuriam meam) p r i j as n j e kap i t a n e«. U posla-
nicama opet na drzavne staleze njemacke bijedi Ferdinanda, kako je »s r a m o t n o s p a- i

V a u c i« (turpiter ac dormitando) dopustio, da »najtvrdji« grad krscanstva zajedno


j

s drugim susjednim gradovima padne u turske ruke.

Zapoljina pisma na papu i krscanske vladare tek su jedna strana njegova nastojanja,
da omrazi svoga takmaca i sebi omoguci povratak na ugarsko prijestolje. Kako mu je

poljsko plemstvo zajedno sa svojim kraijem pogodovalo, skupio je on u Tarnovu naj-


odlicnije privrzenike svoje, izmedju kojih su mu najvise vrijedili bas Hrvati, kao biskupi
Stjepan Brodaric i Franjo Frankapan, zatim prepost Statileo i drugi. Ali glavnim sa-
vjetnikom i pomagacem postade mu naslioro hrvatski redovnik sv. Pavla, po imenu J u-

r a j U t i s e n c. Umni taj Pavlin, prozvan »brat Juraj« (frater Qeorgius), rodio se je


i go-
dine 1482. u gradu Kamiccu u Hrvatskoj (danasnjoj Dalmaciji), gdje se jos danas vidi i

podor toga grada (Kamicac) uz lijevu obalu rijeke Krke iznad otoka Visovca. Otac mu je
bio Gregorije Utisenic od plemenite porodice hrvatske, koja je pripadala plemenu Mogoro-
vica; majka mu Ana bija je takodjer od plemenite porodice hrvatske Martinusevica, te se je
poslije Juraj cesto podpisivao porodicnim imenom svoje majke u polatinjenom obliku Martinu-

sius (odatle mu talijansko prezime Martinuzzi). Djecakom o*osam godina ostavio je Utisenic
god. 1490. svoj zavicaj, te je dosao na dvor hercega Ivanisa Korvina; taj ga je poslao u
svoj grad Hunjad u Erdelju, gdje je ostao nekih trinaest godina. Po smrti Ivanisevoj
presao je na dvor majke Ivana Zapolje, a poslije je sluzio u vojsci samoga Zapolje. No
najednom dodijao mu je vojnicki zivot, te je stupio u pavlinski manastir sv. Lovre kod
Budima, gdje je zapoceo svoje nauke naucio latinski jezik. Pokazavsi osobite umne da- i

rove napredovao je tako, da je naskoro postao nacelnikom ili priorom glasovitoga ma-
nastira pavlinskoga u Czenstochowu u Poljskoj (kod Krakova). Tu je jos vise izasao na
glas, te se je upoznao s brojnim velikasima poljskoga kraljevstva. Malo iza boja na Mu-
hackom polju preselio se je u Ugarsku, gdje je bio priorom manastira Lada na rijeci

Slanoj (Sajo) u sjevernoj Ugarskoj. Tu se je ponovo pridruzio Ivanu Zapolji, te mu ostao


u dobru i zlu vjeran sluzbenik sve do smrti njegove.

Bas ti odani sluzbenici Zapoljini, sabrani oko njega u Tarnovu, radili su za njega
tako u tudjini kao u Ugarskoj i Slavoniji. Jedni su obijali dvore englezkoga i francuzkoga
kralja, drugi su potajice dolazili u Ugarsku i Slavoniju, da bodre njegove privrzenike. Uz
te hrvatske i ugarske sluzbenike iztice se jos osobito poljski plemic Jeronim Laski,
koji ga bijase zajedno s francuzkim poslanikom Rinconom sklonio,' da zatrazi pomoc u
sultana. Jos u studenom 1527. bijase Ivan Zapolja poslao recenoga Jeronima Laskoga
k Sulejmanu, da s njime ugOvara. DosavSi Laski 22. prosinca u Carigrad predobio je

s pomocu prepredenoga draguljara Ljudevita Qritti-ja (naravnoga sina mletackoga duzda

Andrije Qrittija) velikoga vezira Ibrahima, koji je kod sultana zagovarao zelje Zapoljine.
Dne 27. sijecnja 1528. izjavi Sulejman Laskomu, da on Ugarsku, koju je svojim macem
stekao, ustupa Zapolji, te da ce ga pomagati protiv Ferdinanda. Nasuprot zakune se Laski,
da ce gospodar njegov vazda biti prijatelj sultanovim prijateljima, a neprijatelj njegovim
neprijateljima. Mjesec dana zatim, 29. veljace, predan bi Laskomu savezni ugovor, s ko-
IVAN ZAPOLJA PONOVO SE DI2E. 85

jim se je vratio u Ugarsku. Uzdajuci se u pomoc francuzku i tursku, a i nekih protestant-


skih knezova u Njemackoj, mogao je sada Zapolja snovati, kako bi se vratio u Ugarsku.
Vec 11. svibnja 1528. pi§e on iz Tarnova svomu privrzeniku Pavlu Keredenju u Slavoniji
pismo puno pouzdanja. Hvaleci njegovu dosadanju vjernost poziva ga, da dalje uztraje, i

jer ce to biti koristno za njega njegove potomke. A onda dodaje: »Jer budi siguran, da
i

su nase stvari s bozjom pomo(ii tako napredovale i u takovu stanju, te ce§ radostna srca
doznati, kako smo se netom povratili u nase kraljevstvo ugarsko. Protivnik naime na§
imade toliko neprijatelja, te ce jedva moci zadrzati svoju djedovinu, kako de§ naskoro jo§
jasnije razabrati«. Nema suninje, da su jednake poruke primali drugi javni tajni pri-
i i

vrzenici Zapoljini po Ugarskoj i Slavoniji. Neki su paCe opet stali za nj raditi, kao zagre-

backi biskup Simun od Erdeda, koji se bijase i onako samo od skrajnje nuzde Ferdi-
nandu poklonio. Vec 5. lipiija pise Ferdinand iz Praga svojim ugarskim savjetnicima,
kako je razabrao, da je zagrebacki biskup razpisao i skupio nekaki sabor (conventum),
u kojemu bez znanja i ovlastenja njegova razpravlja o stvarima, koje mogu biti samo
protiv njega naperene. Stoga poziva savjetnike, da u njegovo ime postupaju, te da*
oduzmu imanja svima onima, koji urote kuju (conspirationes faciunt), te se vojvodi Ivanu
pridruzuju ili k njemu putuju, pak da ta oteta imanja razdijele medju one, koji ih traze.

Ne da se ustanoviti, sta je zagrebacki biskup tada sve radio u prilog Zapolji; doznajemo
jedino, da je bio zasuznjio nekoga glasnika Ferdinandovcg, odlucnog privrzenika Ivana
KaStelanovica. Radi toga sufnja posredovao je i sam ban Franjo Badani, te pismom
pozvao biskupa Simuna, da ga pusti na slobodu; ali biskup odgovorio je banu 4. svibnja
1528. iz Ivanica prilicno ostro, poricuci da je zarobio ma kakva poslanika, nego da je
biskupski kastelan u Hrastovici, po imenu Franjo Pozegaj, ulovio nekoga zlodinca, koji

je Zajedno sa svojim ortacima i Petrom Delijem orobio dva svecenika i jednoga od njih

ubio. Cini se medjutim, da je to bila pusta izprika, jer 12. rujna kori sam kralj iz Bu-
dima biskupa Simuna, sto na zahtjev bana slavonskoga sabora i nije pustio na slobodu
reCenoga poslanika, te mu zapovijeda, neka to s mjesta uCini, »jer ina5e nalozit cemo
nasim banima, sta da u tom poslu ucine, pak i mi cemo se pobrinuti, da se na§e zapo-
vijedi, narocito pak tako pravedne i zakonite, ne ce prezirati«.
Uza sve smutnje biskupa Simuna njegovih drugova jo§ se je u prvoj polovici 1528.i

po svoj Slavoniji priznavala vlast Ferdinandovih bana Ivana Karlovida Franje Ba(5ana. i

Dne 19. travnja obdrzavao je ban Ivan Karlnvic slavonski sabor u Krizevcima, na kojemu
bi§e uz ino izabrani »dobri ljudi«, koji ce suditi u parnici izmedju Petra Keglevida La- i

dislava Ratkaja radi neke livade na medjama njihovih gradova Kostela i Velikoga Ta-
bora.Sud dobrih Ijudi potvrdili su bani u Selnici 18. lipnja, te su svoju izpravu podkrije-
pilipecatom banovaca krizevackih zupana Rmerika Rradaca od Ladomerca
i
Ivana i

od ZempCa. Iz izpravc doznajemo, da je procelnikom obraniCkoga suda bio protonotar


kraljevine Slavonije Petar Konjski (de Konczka), a prisjednici Pavao KereCenji. Mihajlo
od Zempca, Nikola Vojkovic od Kloko^a, Ivan Boltizaric od Zaboka, Ivan Bedekovi**
od Komora i jo§ neki drugi. Ba§ ta izprava svjedoCi, da se je jo§ u lipnju 1528. u Sla-

voniji ob(Senito priznavala vlast Ferdinanda i njegovih banova.

Dok su bani Ivan Karlovic i Franjo Badani zajedno s kapitanima Petrom Keglevi-

|i 6em Ivanom KaStelanovicem guSili u Slavoniji svaki pokret u prilog Ivanu Zapolji. na-
i

stojao je sam Ferdinand, da se na ma koji naCin pogodi sa sultanom Sulcjmanom, pak da


tako svomu takmacu onemogudi svaku pomod sa strane Turaka. To je bilo potrebito I

stoga, Sto su se bosanski Turcinakon pada Jajca svaki Cas zaiijetali u preostalu Hrvat-
sku, te preko nje u Ferdinandove nasljednc zemlje, naroCito u Kranjsku. Za poslanika
k sultanu izabrao je Ferdinand poznatoga junaka Ivana Hoberdanca iz Slatine (de Zalath-
nok; Hrvati zvali su ga knez Ivan Oberdanea). kojemu je jo§ 1. veljaCc 1528. za brojne
zasluge darovao gradove Po^egu Kamcngrad u Po5^.c?.koj ^.upaniji. zatim varoS Bagja-
i

novec u Kri2evaCkoj zupaniji. Njemu je pridruiio kranjskoga veiikaSa Siglsmunda


86 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) 1 IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.)

Weichselbepgera (Visnjegorskoga). Hoberdanac boravio je 9. travnja 1528. na savskom


brodu (ex portu Zawe), a 29. svibnja stigao je u Carigrad. Ali ni veliki vezir Ibrahim
ni sultan ne htjedose cuti o kakvoj pogodbi; pace veliki vezir izjavi, da bi o miru moglo

samo onda biti govora, kad bi se Ferdinand .sasvim odrekao .Ugarske. Jednako rece sam
sultan poslanicima u audienciji 28. lipnja, pridavsi, da ce sa svom silom pohoditi Fer-
dinanda, te mu glavom povratiti gradove, koje su njegovi poslanici trazili (Beograd, Jajce,
Knin, Petrovaradin i druge). Napokon dade sultan poslanike baciti u tamnicu, iz koje ih

je tek u studenom izpustio.

Nedaca Ferdinandovih poslanika u Carigradu ohrabrila je bosanske Turke na novc


provale u Hrvatsku Kranjsku. Bosanski sandzak Usrcfbeg, koji nije mogao pregorjeti,
i

sto je nakon druge provale bosanskih Turaka sve do Ljubljane u srpnju one godine sla-
vonski velikas Ivan Tab uzvratio nemilo za nedrago, te udario na Bosnu, spalio grad
Kotor na Vrbanji mnoga sela, pak zarobio dosta Ijudi
i stoke odlucio je s velikom i —
vojskom poduzeti treci napadaj na Hrvatsku Kranjsku. Vec 2. listopada javlja iz Senja i

"Petar Kruzic podkapitanu na Rijeci, kako je vrlo velika turska vojska (el campo de
Thurchi grandissimo e zonto) stigla do Otocca, pak ga moli. da to razglasi svim svojim
susjedima. Bosanski pasa udario je prema Metlici. Ali se je taj put Ijuto prevario. Hrvat-
ska i kranjska gospoda bijahu vec obavijestena o njegovu dolazku, te su ga dobro doce-
kala. U okolisu Metlike prema Ljubljani cekala ga je vojska od nekih 5000 momaka, medju
njima 1000 Hrvata, koje je vodio sam ban Ivan Karlovic, zatim braca Vuk Kristofor
i

Frankapani Brinjski. Bilo je tu jos Kranjaca, Stajeraca i Korutanaca pod njihovim kapi-
tanima, a vrhovni kapitan bio je Bernardin Rican, je dobro poznavao ratovanje
koji

s Turcima. Posto su Turci dva t^i dana harali i pustosili oko gornje Kupe, doslo je 5. li-
stopada poslije podne do boja izfod grada Belaja izmedju rijeka Mreznice Korane. a i

nedaleko od Novigrada. Nakon dva sata, kad se je stalo smrkavati, bise Turci potje-
rani u bijeg. Oni ostavise na bojnom polju do 700 mrtvih ranjenih, medju njima vise i

pasa i vojvoda (de Turchi sono morti il bassa Mostazi, et Skender vicebassa de
odlicnih
Bossina et el Couazeg, Turcho famoso, et uno altro Turcho, nominate Bellissa). I od krs-
canskih vojnika bijase dosta mrtvih ranjenih. No najgore prosao je ban Ivan Karlovic.
i

koji je od Turaka, nego od krscana, koji su ga drzali


dopanuo osamnaest rana, i to ne
za turskoga vojvodu. Protivnici banovi govorili su doduse, da su ga njemacki vojnici
izranili, jer je htio bjezati (perche volcano scampar); ali kranjski stalezi hvale u svome
izvjestaju njegovo junactvo, te ga poradi njegovog viteztva preporucuju kralju Fer-
dinandu.

Dok se je ban Ivan Karlovic borio u Hrvatskoj s Turcima, dotle je Slavonija ostala
bez njegove zastite, pa tako je u drugoj polovici 1528. mogao biskup Simun opet podici
stranku Zapoljinu u onoj kraljevini. Pomoglo mu je i to, sto je napokon uspjelo samomu i

Zapolji, da se slavodobitno vrati u Ugarsku. Posto je naime njegov vjerni privrzenik


Simun Athinaj 25. rujna razbio Ferdinandova kapitana Stjepana Revaja kod Sarospataka,
osvanuo je sam Zapolja 27. listopada u Homonni, gdje mu se je pridruzilo vise odanih
privrzenika sa 8000 Ijudi. S njima posao je preko Ungvara, Debrecina u Veliki Varadin
i Mako, gdje se je urocio sa smederevskim sandzakom Mehmet-begom. Na to je zelio
poci u Temesvar; no buduci da mu kapitan Andrija Sokol nije htjeo toga grada predati,
sklonio se je u Lipu, da ondje prezimi i sultana Sulejmana doceka.

Vec na prve glase o pobjedi Simuna Athinaja kod Sarospataka bijahu se podigli

Zapoljevci u iztocnoj Ugarskoj, Erdelju i Slavoniji. U potonjoj kraljevini pridruzili su se


zagrebackomu biskupu rodjak njegov Petar Erdedi Ivan Banic, a uz i njih jamacno jos i

Franjo Tahi, Pavao Kerecenji, Petar Markov od Pozege drugi. Vec i 26. listopada znalo
se je u Mletcima, da je zagrebacki biskup sa tri velikasa i s nekih 700 konjanika uzmakao
prema mjestu, koje se zove Sazina, a koje je prema Dunavu, te je 40 milja dalcko od
ZAPOLJEVCI U SLAVONIJI GOD. 1529. 87

Zagreba, a vrlo jako utvrdjeno. Vjerojatno je, da se je biskup sklonio u svoj grad Cazmu
(Sazina?), pak ondje skupljao privr2enike kralja Ivana. Tu kod Cazme morale je do^l
mjeseca listopada do festokih sukoba izmedju Ferdinandovaca
i Zapoljevaca, ili iz- i

medju »njemacke« »turske« stranke. U tim okrSajima cini se, da su »Cete zagrebaCkoga
i

biskupa, velemoznoga Ivana Banida mnoge druge gospode razbile Cete principa Fer- i

dinanda*, te ih razpr§ile (rotte a gran confusione). Borbe izmedju njemaCke


. . turske
. i

stranke u Slavoniji trajale su takodjer kroz zimu. Dne in. sijeCnja 1529. pi§e biskup Simun
iz svoga grada Cazme pismo Ferdinandovu dvorjaniku i kapitanu Ivanu KaStelanovicu.
neka se okani dirati u grad Zelinu (ab
inquietacione et desolacione bonorum
ipsorura Zelyna), jer je taj grad povje-
ren njegovoj za^titi.

S proljeca 1529. bijahu Zapoljevci


(ili turska stranka) u Slavoniji vec tako
pretegli, da su se bani Ivan Karlovic i

Franjo Bacani morali 1. oznjka na kralja


Ferdinanda obratiti ovim pismom: »Va§e
velicanstvo moci ce se sjetiti, da smo
5esto. a osobito kad smo kod va§ega
velicanstva u Becu bill, prilike u kralje-

vini Slavoniji prikazivali, kako pogubno


(sinistre) buntovnici postupaju, te da
smo vase velicanstvo molili, neka se
pobrine za pomoc, jer mi inaCe u sluzbi
banskoj ne bi mogli ostati. Va§e veli-

canstvo obecalo nam je, da ce nama


poslati 5eta i drugih potreb§tina za rat,

kao topove; ali te pomoci nijesmo sve


do danas primili. Sada pak stole
PECAT kralja IVANA ZAPOLJE.
stvari u toj kraljevini kud i
U sredini izpod krune veliki grb ugarski, razdije-
kamo gore nego prije . . . Mo- ijen na polje grede, a 2. i 3. dvo-
detiri polja (1. i 4.

limo stoga va§e velicanstvo, da jo§ z? struki kriz); sred toga grba opet manji grb poro-
dice Zapolja, razdijeljen takodjer na Cetiri polja (1.
vremena ne§ta uCini, jer § t o d u 1 j e
i 4. jednorog, a 2. 3. vuk). Naokolo srediSnjega
i

ote2e, sve vi§e raste snaga velikoga grba ni2e se od desna na lijevo §est ma-
reCenih buntovnika«. I ugarska njih grbova, i to ugarski (s dvostrukim kri?.em),
ko mora podupirala je molbe hrvat- dalmatinski, kumanski (lav), slezki (orao), slavon-
skih banova; u pismu iz Budima javljala ski (kuna), i napokon bosanski ili haliCki (dvije

krune). Napis: Sigillum : serenissimi : principis :

je ona 10. o2ujka 1529. kralju ovako:


domini : Joannis : Dei gra(cia) : regis : Hungarie:
•Hrvatski bani tra2e neprestano no-
Dalmacie : Croacie.
vaca; jedan od njih nije paCe mogud da
onamo podje, —
drugi javlja o velikoj
opasnosti, jer su Ivanovci (Zapoljevci) u preteznoj veCini. Despot (srbski) jadikuje u svome
pismu, da mora sa svojima od gladi umrijeti; poznato je. da tako njega kao njegove Turci i

i Ivanovci (Zapoljevci) salijetaju, neka se odmetnu«. Napokon pi§u ugarski savjetnici i

4. o2ujka Ferdinandu, kako je hrvatski ban javio, da je biskup Simun sabor slavonski osu-

jetio kako je s vrhbosanskim paSom u tijesnom savezu. Sam kralj Ivan ima u Slavoniju
i

doei, da Zajedno Turcima opustoSi KoruSku. Banu treba 5000 momaka njemaekih
s Ceta, jer

prijeti skrajnja opasnost. Neka ih kralj §to prije poSlje.

Ba5 te tu2be vapaji hrvatskih banova


i
ugarskih savjctnika potakll su Ferdi- i

nanda, da se ozbiljno pobrine za sudbinu svojih privr^ciiika u Slavoniji. Kako se Je obCe-


§8 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.).

nito mislilo j^vjerovalo, da su slavonski Zapolievci sporazumni s Turcima, pace da pobu-


dom zagrebackoga biskupa i njegovih drugova bosanski sandzaci i begovi udaraju na hr-
vatske zemlje, nadao se je Ferdinand, da ce mu stalezi nasljednih pokrajina rado poma-
gati protiv Zapoljevaca, jer da ga tim podjedno pomazu i protiv Turaka. I nije se pre-
vario. Na stanku u Doljnom Dravbrku dne 4. lipnja 1529. dozvolise odbori triju nutarnjo-
austrijskih vojvodina (u ime Stajerske zemaljski kapitan Sigismund Dietrichstein, Ivan
Ungnad, Erazam Trautmannsdorf — u ime Koruske opat sv. Pavla Ulrik, Augustin Para-
deiser — u ime Kranjske biskup Kristofor Rauber i Ivan Rauber) znatne svote za uzdrza-
vanje spanjolskih ceta na hrvatskoj krajini, kao i za placanje uhoda. Tako je sada Ferdinand
uz 700 kranjskih konjanika, koje je vodio poznati Ivan Puchler od Mehova, imao jos do 1500
spanjolskih vojnika, s kojima je mogao takodjer suzbijati Zapoljevce u Slavoniji. I zaista
je on polovicu tih spanjolskih ceta smjestio u slobodnu obcinii na brdu Qradcu kod Za-
grcba, da ju brane od navala zagrebackoga biskupa i njegovih drugova.
Biskup Simun bijase naime u travnju i svibnju 1529. obladao gotovo citavom Sla-
vonijom, te se napokon na pocetku lipnja s vojskom od nekoliko tisuca Ijudi, vecinom

kmetova, utaborio izpod kraljevske varosi Qradca, koju je branilo 700 Spanjolaca. Ferdi-
nand je svemoguce pokrenuo, da to znamenito mjesto opet ne dodje u vlast Zapoljevaca.
Podsjednutim Spanjolcima u Qradcu neka pohita u pomoc Ijubljanski biskup Kristofor
Rauber sa svojim cetama, onda mehovski kapitan Ivan Puchler sa svojim konja-
nicima. Ali i na stajerske staleze obratio se je Ferdinand posebnim pismom od 16. srpnja
iz ceskih Budjejovica. »Buduci da se je zagrebacki biskup«, pise kralj, »obijestno i ne-
opravdano ponovo od nas odmetnuo, vojvodi se Ivanu (Ihanischweide) pridruzio, te do-
sad sa svojim privrzenicima nepokorno se prema nama ponio, pace se sada drznuo javno
sabor u Slavoniji sazvati s tom namjerom, da one vjerne stranke podanike nase u Sla- i

voniji, koji se ne bi njegovu pozivu odazvali, zajedno sa svojim ortacima djelotvorno na-
padne te ih na stranu vojvode Ivana privede: to smo mi, cim su nam glasi o tom stigli,
razpisali i razglasili slavonski sabor za posljednji dan ovoga mjeseca (31. srpnja), te
odredili, da se odmetnici, ako bi zatrazili, opet u milost primu. Suvise smo nalozili, da na
strah i trepet protivnika dodje neki broj ceta na taj sabor, koje ce zajedno s konjani-
cima, sto ce ih oba nasa bana Hrvatske i Slavonije uza se imati, biti dovoljne, da se opru
Turcima Ivanu vojvodi, ako bi ovi odmetnicima u pomoc dosli, kako
i to zagrebacki bi-
skup javno navijesta«. Ferdinand napokon poziva stajerske staleze, da i oni skupe odre-
djeni broj konjanika, koji bi na poziv zemaljskoga kapitana stajerskoga takodjer provalili
u Slavoniju. Jos prije toga, pismom iz Budjejovica od 10. srpnja 1529., bijase kralj Ferdi-
nand izdao nalog banima Franji Bacanu i Ivanu Karlovicu, da za 31. srpnja sazovu sla-
vonski sabor u Qradac kod Zagreba »poradi prijeke potrebe, koja je radi turske navalc
stala prijetiti<; (ob imminentem necessitatem, que ex Turcorum insultu ingruere cepit).

Vec Zagreba skupilo toliko Fer-


u prvoj polovici srpnja 1529. bijase se oko Qradca i

dinandove vojske, da je biskup Simun morao odustati od dalje podsade tvrdoga Qradca.
pak sa svojim privrzenicima cetama uzmaknuti u sjevero-iztocne krajeve Slavonije. Sad
i

se je »njemacka stranka« spremila, da vrati Zapoljevcima nemilo za nedrago, pa je stala


podsjedati biskupski grad u Zagrebu. O toj podsadi, za koje je mnogo stradala i stolna
crkva sv. Stjepana, pripovijeda ocevidac Ivan Zermegh ovako: »Neki velikasi u Slavoniji,
kao zagrebacki biskup Simun, Ivan Banic (Banffy) od Lcndave Petar Markov, cuvsi da i

se je kralj Ivan, kojemu su oni tajno vjeru odrzali, vratio iz Poljske u Lipu, da je tur- i

ski car takodjer posao na Ugarsku, ohrabrise se te skupise sto moguce brojnije cete ko-
njanika i pjesaka. a najvise seljaka. Sabravsi tako dolicnu vojsku podsjedose varos Qra-
dac (civitatem Montis Qraecensis), u koju bijase Ferdinand smjestio posadu od 700 spa-
Dok su ondje stajali, Ijubljanski biskup (Kristofor Rauber)
njolskih vojnika. neki nje- i

macki velikaS, po imenu Pullar (Puchler), skupise cete njemackih konjanika pjesaka, te i

ih povedose u pomoc podsjednutoj varosi. Njima se pridruzise sva ona gospoda Slavonci
PODSADA ZAGREBA GOD. 1529 89

i Hrvati, koji su pripadali stranci Ferdinandovoj. Qovorilo se. da je u njemaCkom taboru


ne§to vi§e ili manje od 10.000 vojnika. Kad je stranka Ivanova zamijetila dolazak te voj-
ske, dize podsadu, skloni se u nutarnje krajeve Slavonije, pak opasa grad Ladislava Mo-
rea, po imenu Jelisavac (Szent-Ersebet). Nijemci pak, do§av§i iza toga, opasaSe Cvrsto
grad biskupa zagrebaCkoga, koji je nasuprot varoSi na brdu Qradcu. U torn (biskupskom)
gradu (Zagrebu) bio sam ja nazoCan, budu($ da sani obavljao slufbu ra^unovodje (ratio-
i

nista). Podsjednut bi pak grad (biskupov) oko blagdana svete Margarete (13. srpnja) go-

PISMO ZAQREBACKOQA biskupa SIMUNA OD ERDKDA


od 10. sijeCnja 1529., pisano Ivanu KaStelanovi^u radi grada Zeline. (3.).

Arkiv lucotUvenske akadcniije.

dine 1529., a sve do blagdana rodjenja Marijina (8. rujna). U to


podsada je trajala

vrijeme. biiduci da je Nijemcima manjkalo topova za ruSenje zidova, kopali su sve pod
zidove podzemne prorove, te su ognjenim oru?,jem kuSali, da bi ma kojim naCinoin mogli
grad osvojiti. Ali sva nastojanja neprijatelja bila su zaiudo, Jer su na§i Cesto provaljivali

i laguinc razvalili, tako da su mnogi Spanjoici i Nijemci ili poginuli ili pak zarobljeni

u grad odvedeni. Napokon je zapovjednik grada Ivan Vagerovid (Vagorovits), io-

vjek star, hrabar, uvidivSi, da Nijemci nastavljaju podsjedanje, spustio po zidu nekoga
ali

sve(Senika s pismom na biskupa, u kojem je javio, da je grad u opasnosti, jer hrane dne-
90 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.).

vice nestaje,*a on s posadom od tolikoga bdijenja


je zajedno naprezanja vrlo izmoren; i

stoga moli biskupa, da propadajucemu gradu pomoc privede. Glasnik stigao je s pismom
srecno do biskupa, pak se je jednakim nacinom povratio s povoljnim odgovorom. Bi- i

skup je naime porucio, da ce brzo stici, pridruzivsi si pomoc Turaka. Stoga se je sve ra-
dovalo, a sutradan su sve lumbarde, sto su u gradu bile, u znak radosti izpaljene; jos se
je trubljama i talambasima neprijateljima oglasilo, da su podsjednuti veseli i bodri. Nasoj
je stvari pomogao jos i njemacki uhoda, kako smo poslije doznali, koji je Nijemcima do-
glasio, kako je svojim ocima vidio, da je velika turska vojska dosla u tabor nasih (bi-

skupa i njegovih drugova). Bila je na vrhu crkve (sv. Stjepana) izvjesena nekakva stara
zastava, za koju su Nijemci mislili, da je turska; pak tako prestravljeni digo§e podsadu i

odose. Mi pak oslobodivsi se svakoga straha zahvalismo se Bogu«.


Podsjedanje biskupskoga grada Zagreba trajalo je dakle gotovo dva mjeseca. Vr-
hovni vojvoda Ferdinandovih ceta bio je za to vrijeme Nikola Thurn (Nicolo dc la

Torre, Nicolaus a Turri) mjesto Nikole Jurisica, kojemu bi povjereno, da ide za poslanika
k sultanu Sulejmanu, daljih provala u Ugarsku; uz Nikolu Thurna bio
i da ga odvrati od
je Ijubljanski biskup Kristofor mehovski kapitan Ivan Puchler s kranjskim ce-
Rauber i

tama, nadalje hrvatski ban Ivan Karlovic drugi privrzenici Ferdinandovi iz Hrvatske i i

Slavonije, napokon stajerski zemaljski kapitan Sigismund Dietrichstein sa stajerskom


i

pomocnom vojskom. Medjutim spanjolski njemacki vojnici pocinjali su nasilja takodjer i

ipristasama njemacke stranke. Dne 15. kolovoza 1529. izdaje vrhovni kapitan (supremus ca-
pitaneus ad confinia Croatie Sclauonieque) Nikola Thurn u Zagrebu tjeralicu »protiv Tome
Trnkovica (Ternkouiz) i ortaka, koji su pod gospodinom Ivanom Puchlerom vojevali, te go-
spodina Stjepana Deshaza od Susjedgrada, kad se je od Nikole Turna vracao u svoj grad.
macevima kopljima grdno izranili, pa onda iz logora gospodina Puchlera pobjegli«.
i

Tko te zlotvore ulovi, neka ih predade ili vrhovnomu kapitanu ili banu Karlovicu, da ih
kazna ne mine. Tri dana zatim, 18. kolovoza, salju Ijubljanski biskup Kristofor Nikola i

Thurn (supremus capitaneus in confinibus regni Croatie) pismo Petru Keglevicu, u kojem
uz ino porucuju: »Ne dvojimo, da vase gospodstvo znade, kako nas je njegovo velican-
stvo ovamo poslalo, da izgrede nevjeru nekih baruna plemica ove kraljevine kaznimo.
i i

Mi smo se sada utaborili pred gradom Zagrebom, te ga podsjedamo. Stoga zelimo opome-
nuti va§e gospodstvo, da bude sa svojom druzinom spremno, pak cim se pokaze potreba,
da bez krzmanja i otezanja uzmogne do6i . . .«

U isto vrijeme, dok je Thurn s hrvatskim, kranjskim i stajerskim cetama podsjedao


biskupski grad u Zagrebu, bijase se pod zastitom te vojske o koncu srpnja sastao na
brdu Qradcu sabor Ferdinandovih privrzenika u Slavoniji. Biskupa Erdeda i njegovih
drugova nije dakako bilo; no zato su se uz bana Ivana Karlovica nasli na okupu jamacno
Ljudevit Pekri od Petrovine, Ivan Kastelanovic i drugi plemici. Ne zna se potanko, o cemu
se je sve vijecalo; za neke zakljucke doznaje se tek izodgovora Ferdinandova na sa-
borsku predstavku. Stalezi stranke Ferdin^dove na saboru na Qradcu izticaU su najprije,
kako su oni u pogledu rata s Turcima vazda pravo zdravo svjetovali, ali kralj nije slusao i

njihovih savjeta i opomena, pace im


pravo vjerovao, vec je slijedio one, koji su
nije ni

mu svagdje na ustrb radili. Nadalje su stalezi od kralja trazili 4000 forinti, koji bi se prema
njihovoj namjeni mogli koristno upotrebiti, da se sacuva kraljevina Slavonija; napokon su
se gorko potuzili na svoju nevolju i siromastvo, jer su imanja njihova opustosena i raz-
valjena ne samo od protivnika njihovih, stranke Zapoljine, nego i od istih Ferdinando-
vaca, narocito od njegovih vojnika, koji ne stede ni kraljevih prijatelja. Zato su zahtije-
vali, da im kralj dade ili odstetu ili pak druga imanja.
Kralj Ferdinand nije medjutim u taj mah bio moguc, da odgovori i pomogne svojim
prlvrzenicima u Slavoniji; on je pace bio prinudjen, da sve svoje cete pod Thurnom oda-
zove izpred Zagreba i poslje prema Becu, kojemu je najveca opasnost od Turaka zaprije-
SULTAN SULEJMAN PODSJEDA BEC. 91

tila. Tako je Zapoljina stranka u Slavoniji posve pretegia, dok su Ferdinandovci ostali

bez za§tite i obrane. Sultan naime Sulejman, icleCi odr^ati obe^anje zadato Ivanu Zapolji.
poSao s vojskom svojom na Ugarsku. Dne 17. srpnja stajao je
bija§e jo§ 10. svibnja 1529.
kod Beograda, a 31. srpnja kod Vukovara. Ferdinandov poslanik Nikola JuriSId bijaSe tada
stigao tek do Metlike u juznoj Kranjskoj, pa tako nlje mogao ni misliti, da bi sultana
odvratio od dalje provale. Pre§av§i Sulejman 15. kolovoza kod Osijeka preko Drave,
dopro je 18. kolovoza na Muhacko polje, gdje ga do^ekao Ivan Zapolja sa svojim pri-
je

vrzenicima, te mu se poklonio i ruku mu poljubio. Nakon toga udarila su oba sa svojim voj-
skama uz Dunav prema Budimu, gdje se malena njemaCka posada nije mogla odriati, ve<i
je 8. rujna varo§ grad predala. Malo dana zatim
i 14. rujna posadio je drugi za- — —
povjednik janji(5ara Ivana Zapolju na kraljevsko prijestolje; sam sultan pak po§ao je s Ci-
tavom vojskom svojom ravno pred Be^, da ga osvoji.
Dne 27. rujna 1529. utaborio se je Sulejman pred gradom BeCom. Vojska mu je
brojila 270.000 Ijudi (od toga tek 100.000 pravih ratnika) 300 topova. Protiv te ogromne i

SPOMENICA (TALIR) KRALJA FERDINANDA


prigodom provale sultana Sulejmana do Be5a god. 1529.

Na prednjoj Ferdinanda naokolo u dva reda napis: Ferdinandus


strani iik kraija Dei i . .

gracia . Hungariae rex


. anno Domini M. D. XXIX. etatis suae XXV.
Boemiae . et c(etera) . . . . .

Na straznjoj stranici u sredini grb austrijsko-kastilski, a naokolo ovoga grbovi Ugarske.


Dalmacije, Hrvatske CeSke. Napis u dva redka: Doinine
i da mihi virtutem contra hostes . . . . . .

tuos . quia . tu . adiutor . mens . es.


Izvornik u arkeolosifkom muzeiu u Zagrebu.

sile malena posada od 16.(KK) do 18.(HK) Ijudi, kojoj je zapovijedao stari grot
branila je grad
Nikola Salm sa svojim Surjakom Vilimom Rogendorfom, zatim podvojvoda Ivan Kocijan
(Katzianer), Leonardo Vels, Eiteleck Reischach, napokon iz Slavonije nadoSli Nikola i

Thurn s Petrom Keglevieem drugima. Podsada Beca otegla se je do 14. listopada. kad
i

bi§c od hrabrih brapiteija suzbijeni posljednji juriSi turski. Jo§ one no(ii di?.e Sulejman
podsadu, te Budim zadriao se je ondje
se stade brzo kuci vracati. StigavSi 25. listopada u
tri dana; 6. studenoga bio je ved u Petrovaradinu. Na polazku iz Budima bija§e svomu

stideniku Ivanu Zapolji obrckao, da de mu do godine jo§ s vedom vojskom u pomod pri-
tcci, ako se dotle ije utanadi mir s deSkim kraljem Ferdinandom.
Pohod sultana Sulejmana uzpostava Ivana Zapolje na prijestolje po njemu doj-
i

mila se boino ne samo rimskoga pape. nego nckih svjetovnih vladara. Papa Klimcnt i

VII. kaznio je Ivana Zapolju crkvenim proklctstvom (21. prosinca 1529.), a francuzki kralj
Fratijo I., koji se u to izmirio s carcm Karlom V., uzkratio mu je dosadanju novdanii
|)omoc. Pade i narod u Ugarskoj stao se je odvradati od njega, odkad se je ponizio do
92 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.).

turskoga vaeala. Da je Ferdinand s mjesta s velikom vojskom provalio u Ugarsku, tezko


da bi mu Zapolja bio dugo odolio.
je pohod sultana Sulejmana ojacao stranku Zapoljevaca.
Jedino u Slavoniji kao da
Kad je ono u Thurn zajedno s Petrom Keglevicem morao pohitati u
rujnu grof Nikola
pomoc Becu, pretegla je u Slavoniji posve Zapoljina stranka. Biskup Simun od Erdeda
osjecao se je pace tako siguran, da je posao u Budim, te se sa svojim rodjakom Petrom
Erdedom poklonio kralju Ivanu. Jamacno je biskup boravio onda u Budimu, kad se je i

vracao Sulejman, valjda ga je vec tada Ivan Zapolja imenovao za svoga bana mjesto
i

kneza Krste Frankapana. U studenom 1529. vracao se je biskup Simun u Slavoniju, vo-
deci sobom izabranu cetu, koja je pratila njegovo poslanstvo. No putem docekao ga je
Ljudevit Pekri sa 300 konjanika. Zametnula se borba, u kojoj bi biskupova pratnja razpr-
sena, a sam biskup tezko ranjen. Pekri zarobio je bogat plijen, koji je razdijelio medju
svoje vojnike.
Biskup i ban Simun nije poradi te nesrece duhom klonuo. Oporavivsi se od zado-
bivene rane pozvao je privrzenike Zapoljine, da se skupe na sabor u Krizevcima prvih
dana sijecnja 1530. Na torn saboru priznat bi Simun za bana, te se je odsad podpisivao
»Simon episcopus ecclesiae Zagrabiensis, nee non Dalmatiae, Chroatiae et Sclavoniae ba-
nus«. Jos bi zakljuceno, da se svi slavonski velikasi plemici sakupe na novi sabor, koji i

ce biti u Ivanicu 25. sijecnja 1530., pa da se ondje kralju Ivanu Zapolji pokore. Pace Fer- i

dinandov ban Bacan bi pozvan, da dodje na taj sabor. Medjutim Bacan odbio je poziv
u pismu iz Nemethujvara od kojemu je Zapoljevcima uz ino poru-
19. sijecnja 1530., u
civao ovo: »Vi ste nas pozvali na sabor u Ivanic. Ali mi bi na taj sabor dosli niposto
i

kao prijatelj ili pristasa, nego kao neprijatelj protiv pogana (ut hostis contra paganos). Vi
mi pisete, ako na taj sabor ne dodjem, da ne ce nitko biti kriv nego ja, kad bi kraljevstvo
snasla kakva opasnost. Jamacno, braco i gospodo premila, ni predji moji ni ja ne prouzro-
cismo nikada opasnosti kraljevstvu, niti cemo htjeti to u buduce ciniti, jer smo vazda
s cijelom porodicom i svojtom nasom radili i nastojali, da uztrajemo u onoj vjeri kato-

lickoj, u kojoj su roditelji i predji nasi zivjeli; mi cemo i dalje ostati u castima, slobodi i

imanjima, koja su nam od Boga podijeljena, te ne cemo sluziti poganina i neprijatelja krs-

canske vjere«. U daljem pismu spotice ban Bacan biskupu Erdedu, da Slavoniju tura u
propast »onaj, koji ovu kraljevinu krscansku vjeru, onda dusu
je tijelo svoje,i pace i —
i vlastitu domovinu izdao zbog zavisti teznje za vremenim dobrom«. Lako je biskupu
i

zagrebackomu, koji u tome kraljevstvu nema djece ni potomaka, a ni bastine, pa se ne i

boji, da bi Stogod mogao izgubiti. No ostali Zapoljevci (svjetovnjaci) izgubit ce svoja po-

sjedovanja, pa ce se onda sa djecom potucati po tudjim zemljama. Jos za-


zenama i

klinje Bacan svoje drugove, neka ne vjeruju laznim prorocima. Moglo bi se dogoditi, da
dodju pod vlast Turcina, dosadanjega saveznika svojega. A onda ce izgubiti troje: vjeru,
kraljevstvo slobodu«. Medjutim poruka bana Bacana slabo je djelovala: velika vecina
i

slavonske gospode ostala je vjerna kralju Ivanu (Janusu) Zapolji njegovu banu Simunu i

od Erdeda. Na saboru u Ivanicu odlucise utanaciti savez s Turcima, te se oboriti na svoje


protivnike u Slavoniji, narocito na slobodnu obcinu na brdu Qradcu kod Zagreba, koje
prosle godine nijesu mogli svladati. Onda ce se jos osvetiti Hrvatima, koji bijahu Qradcu
u pomoc pritekli, kao i Kranjcima i Stajercima, koji su jednako s grofom Nikolom Thurnom
grad obranili.

Zaista su namah i Hrvatska i Kranjska osjetile posljedice saveza slavonsko-tur-


skoga. Vec u veljaci 1530. robili su Turci po Kocevju u Kranjskoj; u isto vrijeme pro-
valili su Turci, sporazumni sa Zapoljevcima, u Hrvatsku, te su ju nemilo poharali.

Bas ta posljednja provala nemilo je razcvilila i onako tuzne Hrvate. Kninski bi-
skup Andrija Tuskanic obavijestio je pismom od 24. veljace kralja Ferdinanda o toj pro-
vali, te ga je zaklinjao. neka ipak jednom javi, da li je sto ucinio za obranu nesrecnoga
SaBOI^ HRVaTSKI dOD. lS3d 03

kraljevstva. Malo pred tim sastali su se i hrvatski stalezi na sabor, da se i oni posavje-
tuju o obrani svoje domovine. Oni se takodjer obratiSe poslanicom na kralia Ferdinanda.
Najprije kazu u njoj, da i Ferdinand i svi krScanski vladari dobro znadu, koliko vec go-
dina mora Hrvatska podnositi silne nevolje od Turaka, i kako su staie2i Hrvatske prvi od
svih stanovnika ugarske krune Ferdinanda priznali za svoga vladara, te ga dosad vjerno
sluzili i zivot svo] za nj ulagali, premda nijcsu za to ba§ nikakve nagrade primili. Spremni
su i dalje gubiti zivot za kraija i vjeru; ali nikada nije Hrvatskoj prijetila tolika opasnost
kao ba§ sada. Turci, koji su prije iz Bosne udarali na Hrvate, sada su gotovo pobijes-
i

nili, te bez prestanka provaljuju na imanja baStine njihove, osobito odkad su nedavno bill
i

u Ugarskoj, te u samo] zemiji (hrvatskoj) osvojili vi§e gradova, iz kojih se obaraju na


svoje krscanske susjede. K tomu su gospoda i plemici kraljevine Slavonije, koji su u pri-
ja§nje vrijeme Hrvatima u svakoj nevolji pomagali, prometnuii se u duSmane i protivnike
njihove, tc nanose stetu njihovim glavama i imanjima kao sami Turci, s kojima su se slo-

ziU u savcz (prout Thurci ipsi, qui et ahoquin cum ipsis confederati sunt). Nadalje rijeka
Una bila ie od starine Hrvatskoj glavnim branikom; no odkad je srbski despot (Beri-
slavic) dobio grad Kostajnicu, prijeti ba§ s te strane najveca opasnost. Pogovara se naime
pod izvjestno, da ce despot izdati grad Turcima. Ako se to zgodi, bez sumnje 6e 5itava
Hrvatska za sve vijeke propasti. Napokon i s morske strane, odakle je Hrvatska dobi-
vala dosad hranu, te u obce imala oduska, prijete joj Mletci, cinedi joj neprekidno neprija-
teljstva. S obzirom na te priUke mole i zakUnju stalezi kraija, da ved radi svoje Casti kra-
Ijevske izplati njima duzne svote, koje im duguje, §to su sluzili pod zastavom njegovog
kapitana. Buduci da nadalje hrvatski ban (Ivan Karlovid) sa svojim neznatnim sredstvima
ne moze sam suzbijati turske navale, mole kraija, da poslje za obranu zemlje svoju za-
sebnu vojsku od svojih vlastitih Ijudi. Hrvati se nadaju, da ce on izpuniti njihove molbe,
jer ne znadu razlog, zasto bi bas oni morali biti nesrecniji od ostalih vjernih podanika
kraljevih. Ako im pak ne ce pomoci, neka ih bar ne bijedi s nevjere opornosti, ako sami
i

potraze drugo utociste i nacin, kako bi spasli za neko vrijeme jo§ ono malo imanja ba- i

§tina, sto ih je turski bijes njima ostavio.


Svojcmu ultimatumu pridali su hrvatski stalezi jos neke molbe i tu^be. Tako mole,
da kralj pomiiuje senjskoga biskupa Franju Jozefica, privrzenika Zapoljina, kojega je Fer-
dinand tada drzao zarobljena. Nadalje javljaju, kako neki posjednici u Hrvatskoj ne 6e da
placaju desetinuzagrebackomu biskupu kaptolu; da se ti ne bi osvecivali, mole kraija,
i

neka zapovjedi banima, da doticnike na placanje desetine prinude. Jo§ se tu2e na kneza
Krstu Frankapana Brinjskoga, §to je nedavno poharao imanja plemida Zimida; suviSe mole
kraija, neka kazni reCenoga kneza, Sto dozvoljava, da njegovi podanici voze 2ito, vino i

drugu hranu u turski grad Udbinu.


Poslanica hrvatskih staleza zivo se je dojmila kraija Ferdinanda. 2e\e6i i sam ied-

nom izpuniti obecanja, zadata na izbornom saboru u Cetinu, odgovori im 8. oiujka iz

Praga vrlo utjesljivim pismom. Najprije javlja, koliko je radio kod pape, kod svoga brata
Karla i njemaCkih knezova izbornika, oko staleza CeSke krune i svojih nasljednih zemalja.

da izmoli od njih pomo(i protiv Turaka. Jednako nastoji o tom i sada, pa se nada uspjehu.
a onda 6e rado sve Ciniti »za utvrdjenje i obranu kraljevine Hrvatske i njezinih iitelja*

(in confortationem et defensionem regni Croatie et incolarum eiusdem). Na poziv svoga


brata poci de na dr?.avni sabor njemaCki u Augsburg, gdje Ce se s bratom zdruiiti, te

ozbiljno i revno razpravljati o opasnostima, koje prijete Hrvatskoj. PoruCuje Hrvatima,


neka ioni po§lju na taj sabor svoje poslanike, koji 6e o svojoj domovini znati bolje izvije-
stiti od drugih, koji 6e, poznavajudi dobro Turke njihov naCin ratovanja mo(ii savjcstniie
i i

i bolje savjetovati, te kazati sredstva, kako da se Hrvatska obrani od Turaka. Ako me-
djutim Turci u to vrijeme udare na Hrvatsku, ne 6e ih kralj ni tada zaboraviti, i ne 6e
dopuStati, da tako staro odliCno kraljevstvo propadne (regniim tani vctustum et nobile).
i

I za vojsku pobrinut 6e se Ferdinand, da se Sto prije poSlje u zemlju; hrvatskim svoiim


94 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (l527.— 1564.) I IVAN 2AP0LJA (1527.— 1540.).
«
siuzbenicima placat ce tocno, cim samo dobije subsidija. Tako isto namirit ce i stare du-
gove. Olede Kostajnice odredit ce se, da ne bude opasnosti, te bi dopanula turskih ruku,
a glede dovoza hrane po moru kaze, kako bas sada nastoji oko mira s Mlctcima, pa se
nada, da ce se Mletcani nakon ovoga mira ponasati prema Turcima kao i ostali pristojni
krscani. Jos potanje izlozio je kralj svoje namjere oko obrane Hrvatske u pismu na vjer-
noga kninskoga biskupa Andriju Tuskanica, kojega bijase u to imenovao svojim savjetni-
kom (consiliario nostro). Odgovarajuci mu 17. ozujka iz Praga na njegovu tuzaljku od
prosloga mjeseca javlja mu, kako revno nastoji oko ceskih staleza, da mu podadu brzu i

izdasnu pomoc, da s njom najprije ponovo zauzme Ugarsku, Erdelj i Slavoniju, a onda da
obrani Hrvatsku. Suvise odredio je, da se po Stajerskoj, Kranjskoj i Koruskoj skuplja voj-
ska, pa da se sto prije smjesti na granicu Hrvatske. Vojvodom pak ili vrhovnim kapita-
nom te krajiske vojske imenovat ce Ivana Kocijana (Katzianera), u kojega se puno
uzdaje, da ce stare nevolje ublaziti i popraviti, zemlju od provala braniti, te joj povra-
titi nekadanji mir i red.

Ivan Kocijan, odsad giavni kapitan kraljevske vojske na krajini hrvatskoj i sla-

vonskoj, nije bio Hrvatima nepoznato lice. Rodjen u gradu Katzensteinu u Kranjskoj jos je

god. 1525. kao »zamjenik vrhovnoga kapitana« (locumtenens supremi capitaneatus exer-
citus, contra Turchas, Verweser der Hauptmanschaft wider Tiirken) zapovijedao ce-
tama tadanjega nadvojvode Ferdinanda u Hrvatskoj*; poslije je bio poslanik Fcrdinandov
na saboru u Cetinu, a onda se je proslavio razbivsi Ivana Zapolju u boju kod Tokaja. Na-
pokon je god. 1529. znatno doprinio srecnoj obrani Beca. Sada ga jc pak zapalo, da na
celu kraljevih ceta iz nasljednih zemalja brani te zemlje kao i kraljevstvo hrvatsko od
turskih provala, a podjedno da pomaze Ferdinandovim privrzenicima u Slavoniji do po-
bjede nad Zapoijinom strankom.
Tek sto je Ivanu Kocijanu stiglo imenovanje, vec se sa svih strana utjecu pod za-
krilje njegovo. Ne cine to samo zapovjednici kapitani kraljevskih gradova (KHsa, Senja,
i

Bihaca, Ripca), nego i isti hrvatski bani. Na samu Cvjetnicu, 10. travnja 1530., pise ban
Ivan Karlovic iz grada Mutnice pismo, javljajuci Kocijanu, da se Turci s velikom vojskom
i topovima dojducega Uzkrsa spremaju udariti mo- na Hrvatsku. Osim pase bosanskoga i

starskoga doslo je jos da osvoje Hrvatsku (ad occupandum regnum


drugih pet pasa,
Croatiae). Ako ne bude brze pomoci od kralja, Hrvatska mora propasti. Zato moli Kocijana
u Isusovo ime, neka sto prije skupi vojsku, kojom bi se zemlja mogla obraniti. Jos ga za-
klinje, da mu s obzirom na prijateljstvo blagonaklonost, koju mu je vazda izkazivao,
i

poslje nekih 20 puskara (pixidiarios) za njegove gradove, narocito za Krupu; jer ako taj
grad propadne, bit ce Ijute pokore. I hrvatski sabor, sabran u Perni, salje 24. travnja
vrhovnomu kapitanu zasebnoga poslanika Mihajla Budisica, jamacno da trazi pomoci. Na-
pokon kninski biskup Andrija Tuskanic pisao je 1. svibnja 1530. iz Topuskoga Kocijanu
i

ovo pismo: »Vas list primili smo po slugi razumjeli, sto zelite. Uslijed toga neka nam vasa
i

velemoznost sto prije naznaci mjesto, dan doba, gdje bi se s vama sastali o dobru do-
i i

movine vijecali, jer je kraljevsko velicanstvo sve staleze redove uputilo, da se u voj- i

nickim poslovima na vas obracamo«.


Vrhovnoga kapitana Kocijana potrazio je i Ljudevit Pekri, giavni vodja Ferdinan-
dovih privrzenika u Slavoniji. 2eleci se s njime sastati, dosao je Pekri u Brezce u
juznoj Stajerskoj, odakle je 9. svibnja kralja Ferdinanda o dogadjajima u recenoj kralje-

vini izvijestio ovako: »Posljednjih je dana zagrebacki biskup (Simun od Erdeda) sa sa-

branom vojskom na turski nacin poharao imanja Ivana (Ernusta) od Cakovca,. privrzenika
vasega velicanstva, te je dao velik dio njihov spaliti. Na to je svoje Ijude, oko 6(50 konja-

Ferdinandovi vrhovni zapovjednici vojske za obranu od Turaka bili su dosada: Nikola


*

grof Stariji (1522.— 1523.), Bernardin Ri5an (1524.), Ivan Kocijan (samo zamjenik 1525.), Ni-
Salm
kola JuriSic (1526.— 1528.), Nikola grof Thurn (1529.).
VRHOVNl KAPITAN IVAN KOCIJAN. 95

nika, dobrih vojnika, medju kojima je bilo i Turaka, posiao da podju poljem kraj rijeke
Cazme; on sam sa svojim bratom Petrom Erdcdom, kao sa (^itavom pjeSadijom, i s topo-

vima drugim bojnim spravama po§ao je za njima. Oni su naime snovali, kako
i bi sve

dijelove kraljevine Slavonije gradove Varafdin


podvrgli vojvodi. Ivanu, pa Zagreb i i

osvojili«. Pekri nadalje pripovijeda, kako je on jo§ prije dolazka biskupova udario na nje-

govu konjicu, te jii potukao. Jedan od kapitana tih konjanika, po imenu PenoSi^, sre(5no
je umakao, ali su mu vojnici koje zarobljeni, koje poubijani; drugi vojvoda, zvan Kunovic,

dopanuo je rana, te se je s velikim gubitcima spasao. Sada su medjutim biskupu stigle


(3ete iz Ugarske, pa on oCekuje takodjer pomoci od Turaka. Zato moli Pekri od kraija za

:i-;
fS:i(Pr

„ Vu^tf-!^' >.-^w. A- iV"i^

w«..^.^ ^-.ijf^ l..fi.^^ y--f<iy- 9-^tfi^-eu ^^ i y

iX

PISMO KRALJA IVANA ZAPOLJE,


izdano u Budimu 1. rujna 1530., kojim nalaze biskupu Simunu od Erdeda, svome banu u Daltnaciji,
Hrvatskoj i Slavoniji, da plemi(5ima Petru i Stjepanu od BogaCeva povrati Rasinjicu. koju im bijaSe
Ljudevit Pekri ugrabio (4).
Arkiv lusoslavenske akademije.

brzu pomoc. Kocijanu predlo2io je Pekri, da se u Bre2cima sastanu, pak je stoga ovamo
I doSao; ali Kocijana nema, pa tako se mora bez ikakve koristi opet povratiti.
Medjutim je Ivan Kocijan odluCio, da svu gospodu hrvatsku i slavonsku skupi za
3. lipnja 1530. na stanak u Breicima. Tu bi najprije pokuSao izmiriti ratujude stranke u
Siavoniji^a tjnda udesio neSto za obranu Hrvatske od turskih provala. Naravno da je
pozvao na stanak privr2enike Ivana Zapolje. Medjutim Ivan Bani<i (Banffy) od Virovl-
i

tice boravio je na dvoru kraija Zapolje, koji ga bija§e izabrao za svoga palatina. dok su

ostali vodje Zapoljevaca izrijekom poziv odklonili. Biskup ban §imun od Erdeda odgo- i

vorio je iz Cazme 3. lipnja 1530. Kocijanu ovako po prilici: »Odkad se je prcjasni kralj
06 FERDINAND t. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.-1540.),

rerdinand podigao, da spravi pod svoju vlast Ugarsku, tako se je silno po Ugarskoj i bla-
voniji pustosiio i haracilo, da je to teK nesto manje, nego sto je prosaste godine cinio
silni car turski. Pogiiiuli su toliki Ijudi i vitezovi, kojih su predji krvlju svojom kraljevinu
Ugarsku i citavo krscanstvo hrabro branili. Koliku su samo pustos prosle godine pocinile
spanjolske cete kralja i^erdinanda u glasovitom kaptolu nase crkve zagrebacke, o torn
neka i sad jos svjedoce rusevine. Kolika su sela i posjede crkve zagrebacke i gospo-
dina Petra trdeda, nasega brata, minulih dana spaliii Ljudevit Pekri iz Varazdina i

Nijemci iz Zagreba, mozete doznati Svega toga ne smije iz usta vjerodostojnih svjedoka.
krscanin ciniti; medjutim to svjedoci, da je vama vise stalo, da se ovo kraljevstvo opu-
stosi, nego da se oslobodi. Jer ako se koji vladar za stalno nada koje kra-

ljevstvo zadobiti, on ce htjeti, da to kraljevstvo bude citavo ine-


o s t e c e n o (nam quicumque principum spem firmam potiundi regni habet, is integerrimum
et salvum regnum esse velit). I mi smo lanjske godine (1529.), kad smo se za boljitak i

mir ove kraljevine na noge podigli s gospodom prijateljima, mogli sva imanja Ferdi- i

nandovih privrzenika opustositi i spaliti. Ali buduci da je to za krscanina grijesno, a za


pobjednika vladara stetno, nijesmo to htjeli ciniti, pace nijesmo na to ni u dusi pomislili.
Promotrite dakle svojom pameti i razumom, tko je vise kriv haranju i zatiranju imanja
i neduznoga puka, tko to svedjer ne prestaje ciniti. Pozivate nas u varos Brezce (Rann),
i

sest milja od Zagreba udaljen, pa da se ondje poradi o miru. Mi vjerujemo vasoj vele-
moznosti, da iskreno zelite, o cemu pisete; a i mi, da ne zelimo mir i obce dobro, nikad
ne bi vama pisali. Ali da vam istinski kazem, nije to nacin, da se poluci obce dobro; jer
bi se veca sloboda stanovnicima kraljevstva poslanicima morala dati. Najvise bi se
i i

morala zabraniti pokarati drzkost Ljudevita Pekrija, koji za svoju vlastitu korist a bez
i

straha robi, a to bar za ono vrijeme, dok se sto u torn poslu dokonca. Velemoznost vasa
neka zato iz Zagreba odredi nacin, kako da se obustave neprijateljstva Ljudevita Pe-
krija i ostalih, koji rade na zator ove kraljevine a za svoj vlastiti dobitak, svakako dotle,
dok se ili pomocu Bozjom ne sporazumimo o
sami glavom ili po svojim poslanicima s

boljku domovine. Znadem, da je vasa velenioznost mnogo mladja od nas, da bi praved- i

nije pristojnije bilo, da se k nama u varos Ivanic potrudite, jer vam u Zagrebu radi
i

razsula konaka dati ne mozemo. Ako to hocete uciniti, dati cemo vama slobodno pismo
(litteras salvi conductus); ako pak zelite, da nas poslanik dodje k vama, posljite nam sto
prije takav list. obim domovinama svemu krs-
Vasa velemoznost neka tako poradi, da i

canstvu bude na korist, a ne na stetu. Simun, biskup zagrebacki, ban Dalmacije, Hrvat-
ske Slavonije«. Malo dana poslije, 9. lipnja, pise opet iz Moslavine Petar Erdedi od Mo-
i

nyorokereka susjedgradskomu vlastelinu Stjepanu Deshazyju, kako je sporazuman s bi-


skupom, pa ni on ne ce nikoga poslati u Brezce. »Bili smo ovdje na okupu s gospodinom
biskupom gospodinom Ivanom Tahijem. Danas su otisli od nas. Mnogo smo razpravljali
i

stanju spasu ovoga pretuznoga kraljevstva (de statu et salute huius miserrimi regni),
i

i sam Bog nam je svjedok, da kao dobri krscani nijesmo zelili drugo nego dobro«.
Jos prije snovanoga stanka u Brezcima prijetila je pogibao, da se u citavoj Slavo-
niji razplamti obci gradjanski rat. Vec na koncu svibnja tuzila se je Margareta Sekelj,

supruga Ivana Banica, iz grada svoga Virovitice u posebnom pismu na Petra Erdeda,
kako je cula, da ce »namah nakon izminuca primirja« Ljudevit Pekri sa svojim ortacima
njezina dobra poharati grad Viroviticu podsjesti. Ona moli Erdeda za pomoc, jer Zapolja
i

ne dopusta njezinomu muzu a svome palatinu, da se kuci povrati. Dne 5. lipnja 1530.
javija opet kninski biskup Andrija iz Topuskoga kapitanu Kocijanu: »Zagrebacki biskup
poslao je vec dva put moliti pomoc u Tursku, koju mu dosad uzkracivahu. Sad opet salje
k pasi i sultanu dva poslanika, naime kopilana pokojnoga kneza Bernardina (Frankapana)
i Matiju Matkosica, moleci za pomoc (subsidia). Isti biskup ponovo skuplja sile i daje sve
svoje gradove utvrdjivati. Sad netom ovih je dana unio ziveza u svoj grad Zagreb svim i

ga obskrbljuje po svojim silama. Hoce da se vaSoj velemoznosti opire. Ali vjerujemo u


QRADJANSKI RAT U SLAVONUI 60t). 1536. 07

Boga i za stalno drzimo, da ce ga nada prevariti. To znademo: Cim vaSa velemoznost


dodje, svi cc se zitelji kraljevine Slavonije vama pokoriti«.
Fod zaStitom Ferdinandovih Ceta iz nasljednih zemaija, koje su bile smjeStene u
utvrdjenim gradovima Vara^dinu i (jradcu kod Zagrcba, sastali su se u potonjem gradu
privrzenici njegovi iz Hrvatske i Slavoniie dne 10. srpnja na sabor. Bill su tu nazoCni
bani, kninski biskup i ostali »vjerni sluzbenici« Fcrdinaiidovi. I saboraSi i obcina grada
Oradca obratise se na Ivana Kocijana za pomoc. Qradca tu^e se, kako posada od
2iteiji

pje§aka u njiliovu gradu ne prima place, pa zavrsuju: »Da nas vrhovni kapitan konjanika
Ljudevit Pekri nije dosad branio, ne znamo §ta bi se bilo dogodilo ovome gradu«. Cini
se, da je uslijed toga Kocijan jos jednom poku§ao izmiriti Zapoljevce s Fcrdinandovcima
u Slavoniji. Dne Cazme biskup
22. srpnja salju iz ban I^imun Petar Erdedi pismo na i i

Kocijana, u kojemu odgovarajuci njemu javljaju, kako su oni jo§ 18. srpnja poslali k njeniu
dva svoja punomocnika, po imenu Baltazara Hobetica Jurja od Kapele, koji su doprli do i

Oborova, ali se dalje ne usudjuju. Ljudevit Pekri, kojemu su javili, da imadu od Kocijana
slobodno pismo, ne ce da za nj znade, ve6 §kodi iijihovim Ijudima, gdje samo mo2e. Na
to se Erdedi potanje tuzi na Pekrija, kako on »imanja obojice kao posjede zagrebacikoga i

kaptola i sad jos opustosuje«. Ali to nije dosta, jer on hara takodjer po imanjima »nevolj-
nih plemica«. Suvise je poslao svoje cete, da se zdruze s cetama Ladislava Morea, pa
da se sve zajedno obore na imanja Ivana Banica, privrzenika palatina Zapoljina. Pismo i

svrSavaju navijestajuci nove 2e§ce borbe: »Mi tolika zuluma vise trpjeti ne mo2emo,
i

nego cemo s gospodom i prijateljima nasima u toj kraljcvini kazniti njegova zlodjela. Ne
cemo dirati u oblasti prejasnoga kralja Ferdinanda, ako nam one ne dadu povoda«.
Sada je na koncu srpnja 1530. planuo zestoki gradjanski rat u Slavoniji, koji je

trajao kroz mjesece kolovoz i rujan. Dne 31. srpnja javlja kralj Ferdinand svome dvor-
janiku Pctru Keglevicu, kako je odlucio svoje privrzenike braniti od navala biskupa za-
grebackoga i njegovih ortaka, pak zavrSuje: »Stoga tebi tvrdo zapovijedamo, da na§u
vojsku, koju smo u na§u kraljevinu Slavoniju poslali, i koju cemo poslati, svakim naci-
nom pomazes, pa da se ne kratis satirati i ostecivati one neprijatelje, gdje ti se samo
zgoda prufi«.
Potankosti o gradjanskom ratu nijesu poznate; tek pojedine vijesti mogu se zabi-

Ijeziti. Dne 8. rujna pise ban Ivan Karlovic iz Novoga vrhovnomu kapitanu Kocijanu: »I
ako bi va§a velemoznost htjela sto god protiv redenoga biskupa (Simuna) poduzeti, bilo
bi sada vnjeme i cas, jer biskup ne moze ni od koga pomoci dobiti«. Namah sutradan,
9. rujna, javlja Karlovic iz Mutnice: »Pi§e nam Ljudevit Pekri i drugi podanici kraljev-

skoga velicanstva, da k njima posljemo svoje cete. Ali na§i Ijudi ne ce ici bez novaca, a
mi sami ne mozemo bez njih niSta uCiniti. Neka izvoli vaSa velemoznost krenuti s Cetama
put Slavonije, jer zagrebacki biskup skuplja mnogo vojske, pa se bojimo, da ce stradati
oni sluzbenici njegovog veliCanstva, koji su zajedno s gospodinom Ljudcvitom (Pekrijem).
Molimo va§e gospodstvo, neka nam sve doglasi, da li 6e put Slavonije po(ii ili ne, da i li

nam hoce slati novaca ili ne«. U trecem pismu od 14. rujna javlja ban iz Mutnice Kocijanu

ove novine: »Qospodin Ljudevit Pekri boravi sada u KriZevcima s ostalim sluibenicima
kraljevskoga veliCanstva. I ve6 dva put poSli su robiti oblasti zagrebaCkoga biskupa.
naime u Dubravu, ali nijesu niSta zarobili, jer su se svi ondje razbjegli sa svojim stvarima.
Oni pak biskupski konjanici,koji su ostali u Dubravi. jcdnako su pobjegli. te nema nikoga.

da se opre gospodinu Ljudcvitu. Ovaj o(iekuje va§u velemoznost. dok dodjete s topovima i

vojskom. Stoga vas molimo, ako ste naumili §to protiv biskupa preduzeti, da podjete na
njega, pa cete modi svladati one odmetnike kraljeve. Bolje je da vas zapane slava pohjedc.
nego koga drugoga. Mi smo pak sprcmni na sluZbu kraljevskomu vcliCanstvu, tc ja gospo- i

din Ljudevit oCekujemo dolazak va§e velemoZnosti*.


Ljudevit Pekri robio je ne samo po imanjima zagrebaCkoga biskupa, nego po obla- i

stima Zapoljevaca, naroCito u kri?.evaCkoj 2upaniii. Tako je plemieu Petru od Bogaeeva

Klaie. Hrv. povj. 111. (5.) 7


'9^ FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (15^7.-1540.);

i sinu mu Stjepanu razgrabio citav posjed Kasinicu; iia sto je kralj Ivan Zapoija 1. rujna
iz Budima zapovjedio biskupubaim svomu Simunu od Erdeda, da nastoji Pekriju Kasi-
i

nicu oteti, te ju prijasnjemu vlastnikii povratiti. S druge strane opet poslo je Zapoljevcu
Ivanu Tahu, upravitelju Vranske priorije za rukom, te je Pekriju ugrabio njegovu djedo-
vinu, Petrovinu.
Bas gubitak Petrovine, cini se, kao da je djelovao, te su F'erdinandovci ill nje-
macka stranka stall o torn radlti, da se nagode s protlvnom (turskom) strankom. Ferdi-
nandovcl Petar Keglevlc od Buzima Ivan Kastelanovlc od Svetoga Duha obratlse se u to1

ime u drugoj polovicl rujna na Ivana Taha, da povratl Pekrlma Petrovinu; podjedno mu
ponudlse »slogu i savez«. Tahl se je Iz grada svoga Pakraca odazvao 29. rujna ovlm pl-

smom: »List vas razumlsmo, u kojem nas opomlnjete, da Ljudevltu 1 Nlkoll Pekriju po-
vratimo Petrovinu. Nama do toga grada nlje mnogo stalo; mi bl radije htjeli Imatl bra-

tlnstvo gospodlna Ljudevlta Pekrlja«. Tahl se nadalje raduje predlogu, da se medju ratu-
juclm strankama sklopl »sloga 1 savez« (concordlam et unlonem), samo trazi, da se u taj

savez prune 1 njegovl prljateljl, kao blskup Slmun 1 Petar Erdedi. Stoga predlaze, neka
svaka ratujuca stranka Izabere trl do cetlrl muza, pa da tl dobrl Ijudl ugovore pravi mlr
i savez (pax vera et unio). Jos dodaje: »Culi smo, da ste vl spalili cazmanskl kaptol;
nama se to ciini manje dobrim, jer ce od toga bit! stete ovoj citavoj kraljevlni i nasim
potomclma«.
Posredovanjem dobrlh Ijudl utanaceno bi napokon dolsta prlmirje 8. llstopada 1530.
O torn bl Izdana ova Izprava: »M1 Slmun, po Bozjoj apostolskoj mllostl blskup zagre- 1

backe crkve kraljevlna Daimaclje, Hrvatske


1 Slavonlje ban, Ivan Tahl gubernator prio- 1

rije Vranske, Petar Erdedi od Monyorokereka, zupan zupanlje zeljezne, kao drugl neki 1

vjernl podanicl prejasnoga prlnclpa 1 gospodlna Ivana kralja Ungarije ltd. s jedne strane;
zatlm Ljudevlt Pekrl od Petrovine, vrhovni kapltan lakog konjanlctva kraljevskoga vell-
canstva, Petar Keglevlc od Buzima, Ivan Kastelanovlc od Svetoga Duha, Ivan, Krsto i

Franjo Svetackl (de Zempche), Nikola Pekrl od Petrovine, Franjo Sekelj od Dobre Kuce,
Ivan Qolec od Sutiske, kao 1 neki drugl vjernl podanlci preblagoga prlnclpa 1 gospodlna
Ferdlnanda, Isto Ungarije itd. kralja s druge strane, dajemo na znanje, kako smo u subotu
namah iza blagdana blazenoga Franje Izpovjednlka stojeci jednl protlv drugih u logo-
rlma (in castrls nostris) blizu Dlsnlka (Desnycze) 1 Novog Dvora (Uyudvar), — promo-
trlvsl 1 uzevsl u obzir prolijevanje krscanske krvl, kao 1 medjusobno bratsko ubljanje,

koje od vise godlna nazad medju nama


je druglm prlpadnlclma ovoga kraljevstva bjes- 1

nilo, pa do sada, oj zalostl, potrajalo, pa da bl se takovo prolijevanje krvl ubljanje 1

ustedjelo svaka nesloga smirlla


1 —
posredovanjem stanovltlh dobrlh Ijudl, izabranlh od
nas iz sredine nase, utanaci ovaj sporazum mira 1 sloge. Prvo da se sva imanja, kao 1

sva posjedovna prava sve gospode 1 plemica ma kojega staleza i stanja, koja su za
vrijeme ovih borba i Ugarsku ma od
razmirica, a narocito nakon pohoda turskoga cara u
koga 1 ma kako
imadu prljasnjim vlastnicima svjetovnoga duhovnoga staleza otvo-
oteta, i

reno podpuno povratiti. Nadalje da se kasteo llterata Jurja od Kapele, kao


1 sva Imanja i

Cazmanskoga kaptola za trl dana odpuste povrate Kanonici crkve zagrebacke, prl- 1 . . .

stajucl uz oba kralja, neka jednako prlmaju prlhode crkve imanja svojlh, svakl neka 1 1

se zadovoljl svojim zakonltlm dijelom. Svikollkl ziteljl kraljevlne Slavonlje ma kojega sta-
leza 1 zanlmanja mogu slobodno 1 mlrno ovamo 1 onamo prolazltl 1 trgovati tako, da nltko
drugoga ne smeta, ne prijeci, nltl se ne usudl pod kojom izllkom mu stetu nanositl. Slobodna
obcina na Qradcu brdu i grad Zagreb neka kroz vrijeme ovoga primirja nasega 1 utanacenja
budu slobodnl 1 mirnl, te neka nijedna stranka ne dlra u drugu. Nadalje ako bl zltelji

(regnicolae) taksu od pol forlnte drage volje davall gospodlnu Ljudevitu Pekriju, neka
Jbude, all se nltko ne smije prljetnjama nl pustosenjem Imanja na to prlgonitl. Nadalje Stje-
pan Deszhazy, podanlk Istoga kralja Ferdlnanda, neka stoji na mlru zajedno sa svima, koji

njemu prlpadaju. Jo§ neka svl i pojedini zltelji ove kraljevlne Slavonije, gospoda, plemici
t»l^lMmJE OD 8. LISTOPADA 1^30. 9d

1 nepiemici, viSega nizega stanja, ostanu u svojim domovima zajedno sa svima pripadni-
i

cima svojima slobodni, mirni spokojni bez ikakvog ma Cijeg zanovetanja. Jo§ cemo ovai i i

na§ sporazum savez dati na znanje obavijest velemo?,noj gospodi Ivanu Banicu od
i i

Doljne Lendave, knezu palatinu, kao Urbanu Bacanu, podanicima gospodina kralja
i i

Ivana, kao Ladislavu Moreu de Chula, podaniku reCenoj^a kralja Ferdinanda, da se


i
i

oni nasoj nagodi pridruze, ako bi htjeli. Nadalje ova na§a pogodba sporazum neka traje i

i vrijedi do blagdana Triju kralja (6. sije^nja), sto ce doci (1531.), to uz taj uvjet, da i

svaka stranka svoga kralja do recenoga roka uzmogne obavijestiti o tom, pa ako koii
od pomenutih vladara ne bi ovoga naSega utanacenja htjeo prihvatiti ni potvrditi, vet bi
unatoc toj pogodbi naSoj podigao svoje
cete na protivnu stranku, da je prinudi na
posluh, i u to ime poslao kojega posebnoga
kapitana u tu kraljevinu Slavoniju: tada
ce morati ovakva stranka privrzenicima
drugoga kralja deset dana prije navijestiti

i obznaniti dolazak istoga kapitana u kra-


ljevinu,

uzmogne
da se i

pobrinuti za svoje stvari


ta (protivna) stranka zrelo

i po-
ORATIOAD,
CAROLVM
SERENISSIMNM V.
Saoi Romani ltnp«rii Catfctctn ir.cJjiuir;
slove. Da cemo sve svako poje-
izlozeno i Acad llluftrilTiiros 6r potctitillmos Pnn4
j

ofpCJ Romani In-p«ij,f3(rta,cxparteRrg. I


dino tvrdo i nepovrijedivo tako sami kao i
:

nicoIjrunjCroaciarptrVuomgangum j

po nasim podanicima drzati, obvezali smo dc frangcpanibus Comitem &; c,


Oratorem ipftiis Croacix, Au«
se i obecali mi gore napisana gospoda svo- giiftac xMui.AueufiijAn
iK>i^3 0,hac)tca.
jom ca§cu, covjecnosti vjerom svom kr§-
RESPONSIO
i

canskom, pak se obvezujemo obecajemo, i

ILLVSTRISSIMI PRINCIPIS
potvrdjujuci to krijeposcu nasih pecata. -r loachimiMarchiore'sBrandenburgcnlis Sa
Dato logorima gore spomenutima, re-
u 4 cri Romani Imperij Arcliicamcrarii Ek #
(floris,Stctinenfiiim,Pom«raniar,Cjifl'ubi», ]

c^ne subote naredne iza blagdana svetoga Sdauorum Duc»s,Bijrgrauii Norcm.


beigcri.acRiigij Piincipis.
Franje izpovjednika (8. listopada), godine M D XXX.
(iospodnje 1530* .

Dok je u Slavoniji bjesnio gradjanski


rat, Hrvatska ve- je bila izlozena manjim i

cim turskim provalama. Ban Ivan Karlovic


i kninski biskup Andrija Tuskanic nepre-
stano su vrhovnoga kapitana Kocijana iz-
vjeScivali o pokretima u susjednoj Bosni i
NASLOVNI LIST STAMPANOQA QOVORA.
pozivali ga, da Hrvatskoj pomogne. Jed-
nako su i hrvatski stale2i, sabrani na sabo- §to ga je knez Vuk Frankapan 24. kolovoza
rima u Perni 1530. drzao na njemaikom drJavnom saboru
(24. travnja), u SteniCnjaku
u Augsburgu.
(8. svibnja), i po drugi put u Stenienjaku
Po primjerku iz kr. svcu£iliitnc
(22. lipnja), neprestano razpravljali »kako knjiinice u Zagrebu.
bi se mogli dulje braniti od duSmana tur-
skih i ostati vjerni premilostivomu kralju
svomu.« Iz stale^i Kocijanu, kako su izabrali odli^-
potonjega sabora javljaju hrvatski
noga plemica Qaspara Bartakovi(5a za svoga poslanika komisara (oratorem et comis- i

sarium), koji ce u njihovo ime pod pred njegovo carsko kraljevsko veliCanstvo, kao i i

ostale krScanske vladare, da trail od njih pomov^i (ad eximia et ardua nostra negocia
nunc exequenda). Ocito je Bartakovi(iu bila namijenjena zada(^a, da podje i na njemaCki
dr2avni sabor u Augsburg, kako je kralj Ferdinand jo§ u o2ujku bio predloi^io u svojoj
poslanici na hrvatske staleie.
Nije poznato, da li je Bartakovi(5 poSao u NjemaCJku, aii Je zato na saboru u Augs-
burgu izloi.io svu bijedu i nevolju hrvatskoga kraljevstva knez Vuk Frankapan od
iOO FERDINAND I. HABSBURGOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.).

ioze Brinjske. Knez Vuk od kralja Ferdinanda, da mil
trazio je jos u prvoj cetvrti 1530.
podijeli gospostiju doba nekako nudio se je stajerskim sta-
Ljutomjer u Stajerskoj, u isto

lezima, da ga prime u svoju sluzbu kao vojvodu lakih konjanika. Dne 9. kolovoza pise iz
grada Trzca kneginja Margareta, udova brata mu Krste, kapitanu Kocijanu: »Znademo,
da vasoj velemoznosti iiije skrovita nasa nevolja i bijeda, jer ih je prikazao knez Vuk
(13oiphangus)«. Ocito je tada Vuk bio vec na putu u Njemacku, gdje se bijase u Augsburgu
skupio drzavni sabor, da se u nazocnosti cara i kralja Karla V. i njegovog brata rijese

vjersiie razpre izmedju njemackih katolika i Lutherovih sljedbenika. Vec prvih dana na-
kon otvorenog sabora (posiije 18. lipnja) dosii su pred sabor poslanici habsburzkih na-
sljednih zemaija (Austrije, Stajerske, Koruske Kranjske), pa je u njihovo ime Sigismund
i

Dietrichstein oduljim njemackim govorom zaklinjao cara knezove, da »za sva buduca i

vremena skrse bijes turskoga neprijatelja, da osvete tolike po njemu pocinjene stetei i

nedjela«. Knez Vuk Frankapan dosao je u Augsburg tek u kolovozu, te je onda 24. kolo-
voza drzao na latinskom jeziku svecan govor, kojim je cara knezove zaklinjao da pomognu i

Hrvatskoj. Pozdravivsi cara i gospodu u ime hrvatskih staleza (magnates ac nobiles regni
Croaciae) zivim je bojama prikazao sve strasne nevolje, sto ih je bijedna Hrvatska (mi-
sera Croacia) kroz tako dugo vrijeme (tam diuturnis temporibus) od bijesa turskoga pod-
nosila. Pa i danas stoje Hrvati kao privezane ovce, izcekujuci smrt (in hodiernumque ut
ouis alligata occisionem exspectamus). »Gledajte dakle i razmislite, presveti care i vi kne-

zovi rimskoga carstva, imade li na citavom svijetu slican narod, koji bi kroz tako dugo
vrijemCi, moren od tolike nevolje, uztrajao u vjeri krscanskoj? Mogli bi nam spotaknuti:
zasto se nijeste borili za domovinu i slobodu svoju? Nitko ne moze uztvrditi, da se
nijesmo muzevno branili. Evo vec je osamdeset godina minulo, sto se neprestano borimo:
koji put odrzali smo pobjedu, a koji put smo Ijuto stradali ne mogavsi odoljeti jacoj sili,
koja je oborila grcko carstvo, bosansko kraljevstvo, te svladala Bugarsku, Srbiju i Alba-
niju. A netom dogodilo prebogatoj Ugarskoj? Sve je turska sila svladala, samo
sto se je
Hrvatske nije posve osvojila! Ali mi toga dulje podnijeti ne mozemo. Na vas se obra-
camo, care knezovi, i jer vas zapada veca briga za obranu krscanstva,
i jer se vec zlo i

i pogibli primicu vasim nasljednim zemljama. Ako ne dobijemo pomoci, mi preko zime u
svojim sjedistima ostati ne mozemo, vec cemo se ili nezasitnomu zmaju podvrci ili po cita-
vom svijetu razasuti. Promisli, care, kako ces Bogu poloziti racun radi propasti tolikih
dusa!«

Knez Vuk Frankapan predao je caru u ime hrvatskih staleza obseznu poslanicu, i

u kojoj su potanko bile izlozene molbe njihove. Na to je u ime cara knezova knezu Vuku i

i drugovima (magnificis dominis totius universitatis regni Croaciae oratoribus) odgovorio


braniborski markgrof izbornik Joakim. Najprije je Hrvate pozalio radi tolikih nevolja,.
i

sto su ih dosad snosili, hrabrio ih za dalji odpor, napokon im objavio, kako car Karlo i

Zajedno s kraljem Ferdinandom stalezima rjemackim razpravljaju o ratu na Turke kao


i i

o drugim potrebama krscanstva. AU uza sve to Hrvatska nije ipak primila nista, vec j

i dalje ostala izlozena neprestanim navalama turskih susjeda. Cak modruski biskup Simun
morao je u to vrijeme ostaviti svoju stolicu u Vinodolu, te se skloniti na Rijeku. Odatle
pisao je 18. listopada 1530. Kocijanu ovako: »2ivim sada na Rijeci, jer se ne usudjujem-
dalje prebivati u Vinodolu radi Turaka, kojih sam rukama jedva umaknuo« (Hie nunc
vitam vivo in terra Fluminis, quia esse in Vinodolo non audeo propter Turchos, ex quo-
rum manibus vix alias evasi). Dne 6. studenoga sastali su se hrvatski stalezi na sabor
na sjeveru Kupe u Turovom polju (in campo Twrowo), pa su onda poslali svoga pouzda-
nika Jurja Zimica kapitanu Kocijanu u Ljubljanu.

Kroz citavu godinu 1530. nije dakle Ivan Kocijan nista ucinio, budi da pomogne Fer-
dinandovcima u Slavoniji, budi da obrani Hrvatsku. Pa sam Ferdinand uklanjao se je i

odluShom postupku, vec je, zabrinut za poslove u Njemackoj, nastojao, da u sultana iz-
SREDNJA STRANKA U UQARSKOJ I SLAVONIJI. 101

prosi mir, a sa suparnikom svojim Ivanom Zapoljom da se nagodi. U listopadu 1530. bijahu
se punomocnici obaju protukraljeva sastall u Poznanju, da posredovanjem poljskoga
kralja i saskoga hercega ugovaraju o miru, na §to j'e i sultan bulejman pristao. Mira ne hi,

ali su posrednici predlozili, da se od 13. prosinca utanaCi primirje na godinu dana. Ferdi-
nand prihvati primirje 25. studenoga; Zapoija pak privoli tek 23. sijeCnja 1531. na tro-
mjesecno primirje, koje bi onda s privolom sultanovom produljeno do 1. svibnja 1532. Fer-
dinand bi u to 5. sijeCnja 1531. izabran za rimskoga (njemadkoga) kralja, pa ie onda na-
stojao. da ga priznaju protestantski
knezovi njemaCki, koji bijahu sklopili
savez u Schmalkaldenu na obranu svo-
jega vjeroizpovijedanja. .^oflTcf quifpiam o Sadratidlmc Cvrir^SacriA Ro

mani Imperii proccrcs Sif dommi iiliiltnirimiobicci


Bas to preveliko zanimanje Fer- re.Curnonpiignaftispropafria.'achbcrcatcueftra:
dinandovo za njemac^ke poslove s jedne Maicftati ucftraj Cxfarce , ccrtc&'omnifrauJc pro
cul po(rumdiccrc;Qt ha^c prouinciaab o^Truaginta
strane, a zavisnost Zapoljina od Tu- Cum
abundanci cffimonc
aniiisjConcinuo'afmis,
raka s druge bijase uzrokom, da se je fanguiniSjOon parccns pjcrfonis, dimJcarc non cdTa
najprije u Ugarskoj, a onda i u hrvat- uiCi Aliquando ui<floria Si.'cf iumpho pocira cftrAli*

skom kraljevstvu quandorandcmfiepiusinipar hoftiuinbus tcrucuj


javljalo Ijudi, koji
lenfcr cxciticproftrara:Q* ccrtum cfl:,Turci magni
nijesu bili zadovoljni s nijednim kra-
hubcrrimc uircs cdoccc,n5 modo, quid huicmikrg
Ijem. Jo§ u sijecnju 1530. bija§e ostro- prouitidsc cxigu j uif cs: fed quid grarcis; fumma fa*
gonski picnria incxplicabilcfq? diuida:; contra tyranm'dc
nadbiskup Varda pokrenuo :

p illiusS^pocaitiaprofcccrunt.Qui poft^ banc oar*


misao, da se vodje obiju protustranaka ^ rcmpclagiingrcflus,brcuiori tempore, fcdctnimi
sastanu na dogovor. Kasnije prihvatio '
pcTT) Grxcorum obtinuit: Rcgnum Bozne, Bulga^
je tu misao Petar Perenj, koji iza tiam,Scruiam Albaniamcp occupauit r cp hanc mife
Sulejmanova pohoda ra'mprouindam, pcnitus dclcrcualuit;Quotintes
nije pristajao ni
rim duccs.'Comitcffp profligauit: Quid hrjs tempo
uz koju stranku. Njemu su se pridru- hbusclapfis,ditiflimo Rcg.io HungariarcucnictoJ
zili mnogi odmetnici Ferdinandovi i to orbipatct.Omnia hare minori memento tempo*
fis: fyda gens Turcalis fupcr tam diCilTimis ac opu<
Zapoljini, pa i takovi muzevi, koji su
IcntifTimis Regius effccit^ ipfam Croaciam rotalu
bili vjerni svojim kraljima, ali im je
ter cxpugnauit: Idcirco nemo pofcft affcrerc :Qf
bilo vise do mira i srece svoje domo- ipfi Rcgnicolj usrris cafibus forrunae fc fubmittcn?
vine. Protivnici Petra Perenja govo- tcs: pro fua uirili fcfc non dcfcndiiTcnt.
Igitur Sacratiflime Ca:far,uorq; prindpcs &: do;
rili su doduse, da smijera ukloniti oba
ininillluIlrifTimj : noucririsnosharcdiutjusfoJlcn
protukralja, te se sam nametnuti za re, non pofTc; Quonianj; Res, &: negoaa noftra m
kralja i bar drzavnog kapitana pod za- Aiij^
stitom turskom; ali ta objeda nije ni-
I
cim dokazana. JEDNA STRANICA STAMPANOQA QOVORA
Dne 6. o2ujka 1531. sastali su se kneza Vuka Frankapana. Knez priCa njemaCkim
Petar Perenj, Juraj Suljok, Valentin stalezima, kako se Hrvatska \tt osamdeset go-
Turak, Juraj Bator, Ljudevit Pekri, dina odupire Turcima.
Ivan Lengjel i Toma Pethew u B o-
b v c u (Babolcsa), da vijecaju o
spasu domovine, koja je »spala na najnize grane« (iam in extremis laboret), pa da urade
ono, »§to im se cini koristnije za obranu vjere i domovine« (quae ad tuitioncm fidei et pa-

triae utiliora viderentur). Tom prigodom sastavili su poziv na staleie ugarske i hrvatske.

da se do 19. o?.ujka sastanu na skup§tinu ili sastanak u Be 1 ov a r (u Ugarskoj), gdje se

nc ce ni o Cemu drugomu vijecati, nego o spasu domovine i obrani vjere. Pozivu tomu
najviSe su se odazvali ba§ u hrvatskom 'kraljevstvu. koje je dosad toliko stradalo radi
prijestolnih borba. (lotovo svi poznatiji velikaSi hrvatski i slavonski do§li su ili sami na
sabor, ili su poslali svoje zastupnike. Tu je bio ban Franjo Badan, kapitan Ljudevit Pekri,
zatlm Antun Banic, Urban BaOan, Ivan Ka§tclanovie, Nikola Pekri, Ivan i Krsto od ple-
102 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.).

mena Zempce (Svetacki), a zastupnike poslali su zagrebacki biskup ^imun od Erdeda, za-
tim Petar Erdedi, kninski biskup Andrija Tuskanic, ban Ivan Ladislav More,
Karlovic,
Ivan Tahi i Petar Keglevic. Udara tek u oci, da nije bilo knezova Zrinskih, Frankapana i

Blagajskih, ali ti nijesu u obce u potonje doba utjecali u gradjanske borbe. Skupljenoj u
Belovaru gospodi stigli su doduse od Zapoljinih gorljivih privrzenika pozivi, da se za nj

izjave; ali stalezi nijesu se dali obmanuti, vec su jedino razpravljali, sto bi bilo na korist
domovine i vjere. Napokon izdase 21. ozujka proglas na narod, kojim ga pozvase za
18. svibnja na sabor u Ve s p r i m. Tu ce se bez mrznje i strasti vijecati o slozi i jedin-
stvu naroda, o obrani drzave o uzcuvanju svete vjere. Pripovijeda se, da je nakon
i

ovoga sastanka Petar Perenj skupio zbor svojih pouzdanijih prijateija, da je torn prigo- i

dom primljena njegova osnova, koja bi se u Vesprimu predlozila; tako isto da je Perenj
poslao bogat dar velikomu veziru, da si tako osigura zastitu i pomoc Turske.
Sasvim je prirodno, da ni Ferdinandu ni Zapolji nije bio pocudan sastanak u Belo-
varu, a jos su manje mogli dopustiti, da se bez njihove privole (i njihovih palatina) saziva
drzavni sabor. Ferdinand je 27. travnja 1531. iz Praga razaslao brojna pisma na hrvat-
sku i slavonsku gospodu (kao na Ivana Ernusta od Cakovca, Ivana Kastelanovica, Petra
Keglevica i druge), u kojima se svima zaprijetio svojom nemiloscu i kaznama (indignacione
nostra grauissima et pena pro arbitrio nostro), kad bi se odazvali. Jednako je i Zapolja
ucinio, pace je razglasio sabor svojih privrzenika za 21. svibnja u Stolnom Biogradu. Za-
brana obaju kraljeva je Vesprim tako malo velikasa
djelovala; na urecerii dan doslo je u
i plemica, da se sabor nije ni otvoriti mogao. Premda je Perenj ocekivao brojnu gospodu
iz Slavonije Hrvatske, nije odanle gotovo nitko dosao. Mnogi se bijahu na putu vratili
i

svojim kucama, doznavsi za zabranu obaju kraljeva. Medjutim ni na saboru Zapoljinu u


Stolnom Biogradu nije se skupilo dovoljno Ijudi, tako da se ni jedan zamasniji zakljucak nije
mogao stvoriti.

Nastojanje srednje stranke, da se gradjanske borbe smire, ostalo je taj put jalovo.
Rat izmedju Ferdinanda i Zapolje imao se je produljiti, pa su oba suparnika pregnula, da
se ojacaju i prikupe saveznika. Zapolja je u to ime slao Jeronima Laskoga na francuzki
i englezki dvor, a uza to je neprestano stajao u sporazumu s Ferdinandovim protivni-
cima u Njemackoj, poimence sa saskim izbornikom i bavarskim vojvodama. Ferdinand
nasuprot nastojao je novim poslanstvom izraditi mir sa sultanom. Ne htijuci ni jedan od
suparnika zapoceti rat, privolise pace na obranicki sud. Na torn sudu bill bi poslanici
njemackoga cara, francuzkoga, englezkoga poljskoga kralja, pa oba takmaca dosli i i bi

sami na sud, ako bi potrebito bilo. Ali razprave o tom, tko ce predsjedati sudu (car ili

poljski kralj), i gdje ce sud vijecati (Passau ili Krakov) otegnule su se tako dugo, dok nije

bilo prekasno.

Kralj je Ferdinand jos Praga izdao nalog banima Ivanu Karlovicu


6. svibnja 1531. iz

i Franji Bacanu, da rijese neku parnicu izmedju Stjepana Deszhaza od Susjedgrada i

Klare udove Martinove od Qornje Stubice radi posjeda Dubovca. No malo zatim stigla
je oba bana kraljeva nemilost, mozda zato, sto se bijahu nedavno pridruzili srednjoj
stranci pod Petrom Perenjom. Vec 10. lipnja tuzi se Ivan Karlovic kapitanu Kocijanu
iz Novigrada ovako: »Qospodine sinko moj! Mi smo ti osobito hude srece: gdje god i

sluzimo, svagdje nas bije bijeda. Pokojni kralj Ljudevit bijase nas otjerao sa svoga dvora
povjerovavsi rijecima nasih protivnika. Bojim se, da me ne ce takodjer prognati iz sluzbe
moga preblagoga i premilostivoga kralja Ferdinanda. Cull smo naime, da su ovi nasi
dusmani kralja obavijestili, da smo mi netom sa zagrebackim biskupom stvorili nekakav
zakljucak, naperen proti kraljevskomu velicanstvu. Onaj, koji sve znade, i to znade, da
nijesmo nikada ni pismom, ni mislju, a ni rijecima nista zajedno radili s recenim biskupom, §to
bi bilo protiv njegova velicanstva ili protiv na§e casti. Jedina je nasa krivnja, sto nijesmo htjeli

paliti ni obarati kraljevstva, kako su to drugi cinili. Mi naime ne smatramo, da bi sluziH nasega
SMRT BANA IVANA KARLOVICA (KOLOVOZA 1531.) 103

kralfa. kad bi robili i palill po krallevstvu niegova veliCanstva . . . U ostalom vas molimo, javite
nama, dolazi li njegovo veliCanstvo i gdje sada boravi, jer <5emo k njemu podi, da se oprav-
damo. Oj kad bi tada mogli nazoCni biti na§i duSmani, vidleli bl, da nam ne bl mosrif
niSta uCiniti; zato se nadamo. da njegovo veliCanstvo ne 6e vi§e vjerovat! lafima naSfh
i

protivnika«. Malo zatim, 2. kolovoza pi§e opet iz ?rada svoga Lukavca u TiiropoIJii

kranjskomu podkapltanu Kristoforu Purgstalleru ovako: »List va§es:a gospodstva primismo


i razabrasmo, §to nam pi§ete, da 6e se obdr^avati nekaki zbor plemfda Hrvatske, gdle 6e
da se plada danak turskomu caru (pro ordinacione dandl* tributum imperatorl Tur-
odrediti,
carum). Neka znade vaSe gospodstvo, da ne 6e biti druj^i zbor, nes:o zato, da se hrvatsko
plemstvo po^odi radi nekoRa spora s knezom Stjepanom Blagalskfm. Olede danka pak
znajte. da su zsl s:ospoda mapfnati Hrvat-
ske ved odavna (iam diidiim) davali tur-
skomu caru. Jedino ia nijesam jsra davao.
A isti plemi(5i, koji ga nijesu pladali, kazu
svi, da 6e danak davati Turcima zato,
§to nemaju nikakve pripomoci od niego-
vog veliCanstva za svoje sluzbe. Medju-
tim neki iz KoruSke u velike ocrnjuju nas
i plemide hrvatske, te Cine na§e sluzbe
mrzkima njegovu velicanstvu; a to mi
nijesmo zasluzili, jer kad ^od mozemo.
jesmo vjerni njegovu veliCanstvu kao pre-
milostivomu ?:ospodaru. Z a k r a t k o
hodemo da osobno odputu-
iemo k njegovom velicanstvu.«
Medjutim banu Ivanu Karlovidu nije bilo
vi§e mogude, da se pred kraljem opravda.
Jos prije puta umro je on u Medved-
gradu, te bi sahranjen u Remetama u
crkvi pavlinskoga samostana, gdje mu
knezovi Zrinski kao rodjaci postaviSe
NIKOLA JURlSlC 1 JOSIP LAMBERQ
kao poslanici kralja Ferdinanda pred sultanotn
nadgrobnu ploCu s porodi5nim grbom i
Sulejmanom u Carigradu 7. studenoga 1530. Po
latinskim napisom. Nad grbom bila je slici, Stampanoj u savremenom njemadkotn puto-

uklesana Karlovideva lozinka: »Scio quod pisu „Itinerarium Wegraysz kun. may. pot-
redemptor meus vivit* (Znadem da moj schaft gen Constantinopel zu dem Turcischen
spasitelj 2ivi).
keiser Soleyman, Anno XXX.-MDXXXI. Putopis
napisao je Benedikt Kuripe§ic, koji je poslanike
Jedva §to je kralj Ferdinand do- pratio.
znao za smrt bana Karlovi(ia, upravio
je stale2ima redovima kraljevine Hr-
i

vatske 27. kolovoza iz varo§a Scherdingena poslanicu, u kojoj im je javio da se io§ nije
rijeSio, koga bi imenovao banom, pa stoga je kninskomu biskupu Andriji Tu§kanidu povjerio,

da zamjenjuje bana obavlja sve poslove njegove, dok se ban imenujc. Podjedno je pozvao
i

stale^e, da se biskupu u svemu pokoravaju, te tako izpunjaju obveze prisegom preuzete.


Tako je Ferdinand stvorio novu Cast banskoga namjestnika (locumtenens bana-
lis), koja je doslije u hrvatskom javnom fivotu bila nepoznata, te se je protivila starinskomu
ustavu.

Mo2da vec prije, no svakako sada odrekao se je i drugi ban Franjo Badani svoje
Casti, jer se nikad viSe ne spominje kao ban. Tako su sada u posljednjoj Cetvrti 1531.

bila na delu hrvatskoga kraljevstva dva biskupa: u Hrvatskoj bio Je banski namjestnik
.104 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.).

pravim banom kralja Ivana


kralja Ferdinanda kninski biskup Tuskanic, a u Siavoniji bio je
Zapolje zagrebacki biskup Simun od listopada kao ban izdao u
Erdeda, Potonji je 29.

Cazmi povelju, kojom je svomu rodjenomu bratu Ivanu Tompi i necaku Petru Palffyju od
Erdeda za vjerne sluzbe, ucinjene kralju Ivanu, podijeiio posjedovanja Lemes kod Qjur-
gjica Preseku u krizevackoj zupaniji.
i

Medjutim se je jos jednom pojavila srednja stranka, da utre put sporazumu miru i

u Ugarskoj hrvatskom kraljevstvu. Taj put stao joj je na celo Toma Nadazdi. Dne
i

1. studenoga 1531. skupili su se clanovi te stranke u gradu Zakonu (2akanju). Po imenu

spominju se pecujski biskup Suljok, Valentin Turak, Ivan Salaj, Pavao Bakic Stjepan i

Majlath. Oni su se dogovorili i sazvali za prvoga sijecnja dojduce godine 1532. sabor u
grad K kod Blatnoga jezera, da se ondje vijeca o boljku drzave (de permansione
e n e s e
et bono huius oppressi regni) bcz obzira na oba protukralja. Zapolja zabranio je Na-
dazdu valjda drugim svojim privrzenicima, da podju na taj sabor; Ferdinand nasuprot,
i

potaknut svojim privrzenicima Ivanom Salajem Stjepanom Majlathom, koji ga bijahu i

5. studenoga o svemu izvijestili, nadao se je od sabora koristi za svoju stvar, pak je 50-

zivao na nj svoje odane Ijude, da sto brojnije dodju, ne bi li njemu nepovoljne zakljucke
osujetili i kojega Zapoljevca premamili. Ferdinand je pace molio brata i papu, da i oni
onamo poslju svoje zastupnike.

Sabor se je zaista skupio u ureceno vrijeme, a doslo je na nj sila magnata plem- i

stva tako iz Ugarske kao iz Slavonije. U nazocnosti carevili Ferdinandovih poslanika i

stvorili su ovaj zakljucak: »Mi svi nazocni ovdje priznat cemo za kralja onoga od tak-

mecih se vladara, koji ce moci drzavu sacuvati. Zato saljemo poslanike tako Ferdinandu
kao i Zapolji. Poslanici, koji podju k Ferdinandu, neka ga pitaju, ima li u njega volje i

snage, da zemlju od Turaka brani i da ju iz njezine nevolje pridigne; za odgovor pak neka
ne primu prazne rijeci, cemo ga priznati.
nego golove cine; pa ako to moze uciniti, svi
Drugi poslanici neka opet pitaju kralja Ivana, uzdaje pomoc tako, da bi li se u svoju
mogao drzavu osigurati bez pomoci Turaka, koji su opasni kao prijatelji. Moze on po- i li

stici, da se u buduce ne bi Ugarska morala bojati turskih navala, moze li u sultana i

izraditi, da mu povrati medjasne tvrdje osim Beograda Sabca. Ako to zaista moze, i

neka bude nas kralj. Inace cemo se mi radije dobre voljc pokoriti Turcima, jer onako i

moramo zapasti pod njihovu vlast, ako borba izmedju oba kralja dulje potraje«. Jos bi

odredjeno, da se 12. ozujka ponovo sastane sabor u Berenhidi. Onamo bit ce po-
zvani jos poljski poslanici; jednako ce se saobciti odgovori obaju kraljeva na poruke, pa
ce se prema tomu konacno odluciti. O ponasanju hrvatskih i slavonskih magnata na sa-
boru u Keneseu znademo samo, da su bivsi ban Franjo Bacan, Valentin Turak i Tomo Na-
dazdi najvise rogoborili i receni zakljucak zagovarali; jedini Ivan Tahi izticao se je kao
najvjerniji privrzenik Ferdinandov, te je »deset i vise puta na ocigled sviju ozbiljno opo-
minjao plemstvo (uulgus nobilium), neka se svima silama cuva, da ne padne u turske
ruke«. Ali drugi su mu odgovarali, da ne znadu za nikakvu razliku izmedju Turaka i Nije-
maca (se vel Thurcas vel Qermanos nullo discrimine habituros).
Odluka staleza u Keneseu nije bila pocudna ni Ferdinandu ni Ivanu, te su oba od-
vracala svoje privrzenike od sabora u Berenhidi. Svaki je opet svoje Ijude skupljao oko
sebe. Medjutim svako dalje dogovaranje bilo je suvisno, jer je u to sultan Sulejman po
treci put s velikom vojskom dolazio u Slavoniju Ugarsku. Vec 5. travnja 1532. pise Ivan i

Tahi iz Pakraca Ivanu Kastelanovicu: »Znademo za stain o, da je turski car


na putu... S Ljudevitom Pekrijem izvolite govoriti ovako: Ako je njemu milo nase pri-
jateljstvo, neka nam vrati nasa imanja. Inace cemo nakon svrsena primirja (1.
svibnja) imanja nasa natrag uzeti, kako cemo moci. Ali bolje je, da gojimo medjusobno
prijateljstvo, nego da budemo neprijatelji. Ne zna se, komu bi se sreca nasmijala«.
Bezvladje u Hrvatskoj i Siavoniji (1532. — 1537.). Treca provala sultana Sulejmana
u Ugarsku i podsada grada Kiseka (9. —30. kolovoza 1532.). Turci osvojise Pozegu s cita-
PODSADA KISEKA GOD. 1532. 105

vom zupanijom (srpnja i kolovoza 1536.), zatim j^rad Klis (12. oiujka 1537.). Voina Koci-
ianova na Turke i poraz krsi^ana kod Goriatia (9. listopada 1537.). Sulejman bijaSe privolio
na do svibnja 1532. samo zato, jer nije bio spreman, da povede veliku vojsku na
prifnirje

Ferdinanda brata mu, njemaCkoga cara


i Spanjolskoga kraija Karla V. Znajuci to Ferdi- i

nand pokuSao je, da posianstvom odvrati sultana od zasnovane vojne. Qrof Leonardo No-
sarola Josip Lamberg bi§e jo§ u studenom 1531. odredjeni, da idu pred Sulejmana
i

s vrlo obse^nom punomoci, Neka ponude sultanu godiSnji dar od 100.000 dukata, ako pre-
pusti Ferdinandu citavu Ugarsku (s Hrvatskom Slavonijom); ako mu ostavi samo ono, i

§to zaista drzi, neka mu bude 50.000 dukata svake godine. Ako Sulejman na to ne privoli,
neka izmole bar dulje primirje, ma uz uvjet, da Ugarska pripadne Ferdinandu tek iza
i

Zapoljine smrti. Medjutim poslanici poSli su iz Ljubljane na put tek 3. svibnja 1532., pa do-
djose Bosnom juznom Srbijom do Nisa, gdje su zatekli cara, koji bija§e 26. travnja iz
i

Carigrada poSao na vojnu. Imao je sultan vojsku od 140.000 Ijudi 120 topova. Ferdi- i

nandovi poslanici stupise preda nj 13. lipnja, te mu izlozi§e ponude svoga gospodara. Ali
on ne htjede cuti ni za mir ni za primirje, vec povede poslanike sa sobom. U Bcograd
stize Sulejman 21. lipnja, a tek 19. vojska kod Osijeka preko Drave.
i 20. srpnja presla mu je

Malo prije toga — 17. srpnja —


Ferdinandu ovo pismo: »Kod vas
napisao je sultan kralju

ondje varaju se vec dugo ubogi kr§(5ani, jer im se neprestano govori, da ce ih povesti na
Turke, pa im se u to ime otima novae. Zato sam odlucio podici vojsku na spanjolskoga
kraija (Karla V., kojega nije priznavao za cara, jer je samo jedan car — Sulejman — na
zemlji). Na granici Ugarske dosli su tvoji poslanici preda me i javili su mojemu zastav-
niku Ibrahimu, sto zele. Znaj, da se nijesam digao na tebe, nego na spanjolskoga kraija.
Cim dodjem do njemacke granice, neka mi dodje u susret, jer se ne bi pristojalo, kad bi
on svoju zemlju ostavio Kralj spanjolski govori vec dugo u sav glas, da
i pobjegao . . .

ce udariti na mene: eto sada na celu moje vojske. Ako je on hrabar muz, neka iwi
me
doceka. pa da bude, §to Bog hoce. Ako me pak ne ce docekati, neka salje danak mojemu
carskomu veli^anstvu«. Medjutim Sulejman ipak nije to pismo odpravio po Ferdinandovim
poslanicima, ve^ ih je dalje vodio sa sobom. i

Jo§ 23. svibnja bijahu kralju Ferdinandu javili ugarski savjetnici, da se je sultan
podigao s volskom. i da je Ivan Zapolja nakon minuloga primirja obnovio borbu, podsjed-
nuvSi grad Vi§egrad. Na
Ferdinand skupiti §to vecu vojsku oko Be^a.
te glase gledao je i

NjemaCki drzavni sabor dozvolio je na koncu svibnja 40.000 pje§aka 8000 konjanika, koji i

se pod falcgrofom Fridrikom moraju do 15. kolovoza skupiti u BeCu. CeSkia druge zemlje i

Ferdinandove obedale su velike svote novaca ili vojnika. Pa car bio je gotov poslati nekih i

40.000 §panjolaca. Talijana inozemskih placenika. Sam papa poslao je kralju 100.000 zlat-
i

nih forinti za 10.000 ugarskih pladenika; suvi§e darovao je posvedenu zastavu, koja bi i

se nosila pred Cetama Valentina Turaka i Pavla Baki(ia. Medjutim i Zapolja spremao se
je, da sjajno doCeka Sulejmana. Na koncu svibnja pozvao je sve velikaSe, da se do 24.

lipnjaskupc u PeSti, pa da odanle podju pozdraviti sultana. Ali naroCito slavonska go-
spoda nijesu se htjela odazvati pozivu. Biskup Sime od Erdeda odpisao je paCe Nada2du:
»Budi uvjeren, da ne 6u pred sultana dodi, van ako me do njega odvuku okovana, Cega me
ipak Bog oslobodio*.
Pre§av§i Dravu nije Sulejman poSao uz Dunav prema Budimu, \e6 je udario jugo-
zapadnom Ugarskom (?.upanijom baranjskom, zaladskom ?.eljeznom), koju bijaSc za pri- i

jaSnjih pohoda poStedio, kojom ga je vodio kraci put prema Austriji BeCu. Ne na§av$i
i i

nigdje odpora dopro je napokon do malenoga grada K s e k a blizu medje Stajerskc, iz- i

medju Sombotelja Sopruna. U tom je gradu tada bio kapitanom poznati hrvatski lunak
i

i diplomata Nikola (Mikulica) J u r § (i, Ijubimac hrvatskc gospode pouzdanik kraija


i i i

Ferdinanda. Da je Suleiman mimo taj grad proSao ravno prema BeCu udario, bio bi jo.^ i

nepripravne zatekao svojc neprijatelje. Ali on si bijaSc utuvio u glavu, da mora prije taj

grad uzeti.
106 FERDINAND I. HABSBURQOVAC (1527.— 1564.) I IVAN ZAPOLJA (1527.— 1540.).

Nikola»Jurisic imao je uza se samo 28 lako i 10 tezko oruzanih konjanika, kad je

pred Kisekom osvanuo 6. kolovoza veliki vezir, a 9.