Sei sulla pagina 1di 35

Univerzitet u Zenici

Pedagoki fakultet
Odsjek za bosanski, hrvatski, srpski jezik i knjievnost

UVOD U SVJETSKU KNJIEVNOST II

FUTURUZAM
Manifesto del Futurismo

Mentor:

Studentica:

Profesor Muris Bajramovi

Lejla Bekta

Manifesto del futurismo


"Le Figar" 20 Febbraio 1909

1-Noi vogliamo cantare l'amor del pericolo, l'abitudine all'energia e alla


temerit.
2-Il coraggio, l'audacia, la ribellione, saranno elementi essenziali
della nostra poesia.
3-La letteratura esalt fino ad oggi l'immobilit penosa, l'estasi ed il
sonno. Noi vogliamo esaltare il movimento aggressivo, l'insonnia
febbrile, il passo di corsa, il salto mortale, lo schiaffo ed il pugno.
4-Noi affermiamo che la magnificenza del mondo si arricchita di
una bellezza nuova: la bellezza della velocit
5-Noi vogliamo inneggiare all'uomo che tiene il volante, la cui asta
attraversa la Terra, lanciata a corsa, essa pure, sul circuito della
sua orbita.
6-Bisogna che il poeta si prodichi con ardore, sfarzo e
magnificenza, per aumentare l'entusiastico fervore degli elementi
primordiali.
7-Non vi pi bellezza se non nella lotta. Nessuna opera che non
abbia un carattere aggressivo pu essere un capolavoro.
8-Noi siamo sul patrimonio estremo dei secoli! poich abbiamo gi
creata l'eterna velocit onnipresente.
9-Noi vogliamo glorificare la guerra-sola igene del mondo-il
militarismo, il patriottismo, il gesto distruttore
10-Noi vogliamo distruggere i musei, le biblioteche, le accademie
d'ogni specie e combattere contro il moralismo, il femminismo e
contro ogni vilt opportunistica o utilitaria
11-Noi canteremo le locomotive dall'ampio petto, il volo scivolante
degli areoplani. E' dall'Italia che lanciamo questo manifesto di
violenza travolgente e incendiaria col quale fondiamo oggi il
Futurismo
Queste le parole con cui Filippo Tommaso Marinetti fonda il 20
Febbraio 1909 a Parigi il manifesto futurista.

MANIFEST FUTURIZMA

1. Hoemo da pjevamo o ljubavi prema opasnosti, energiji i uurbanosti.


2. Osnovni elementi nae poetike bit e hrabrost, drskost i pobuna.
3. Knjievnost je do sada veliala zamiljenu nepokretnost, ekstazu i
drijeme. Mi hoemo da uzdignemo agresiju, grozniavu nesanicu,
usiljeni mar, rizini skok, pljesak i udar pesnice.
4. Objavljujemo da su divote svijeta obogaene novom ljepotom:
ljepotom brzine. Trkaki automobil sa haubom ukraenom velikim
cijevima nalik na zmije sa eksplozivnim dahomurlajue motorno vozilo
koje kao da se pokree vatrom iz mitraljeza ljepe je od pobjede kod
Samotrakija.
5. Hoemo da pjevamo oveku za volanom, idealnoj osovini cijele zemlje,
dok ona juri svojom orbitom.
6. Pjesnik mora ispuniti sebe toplotom, glamurom i genijalnou da bi
pojaao ar primordijalnih elemenata.
7. Ljepota postoji samo u borbi. Nema remek-dela iji karakter nije
agresivan. Poezija mora da predstavlja nasilni obraun sa nepoznatim
silama, primoravajui ih da se potine oveku.
8. Nalazimo se na krajnjem rtu vekova! Kakva je danas korist od gledanja
u prolost kada moramo otvoriti misteriozne kapke nemogueg? Vrijeme
i prostor umrli su juer. Ve sada ivimo u apsolutnom, jer ve smo
stvorili vjenu, sveprisutnu brzinu.
9. Hoemo da slavimo rat jedini lijek za svijet militarizam,
patriotizam, destruktivne inove anarhista, divne smrtonosne ideje i
prezir prema enama.
10. Hoemo da unitimo muzeje i biblioteke, da se suprotstavimo moralu,
feminizmu i svakom oportunizmu i utilitaristikom kukaviluku.
11. Pjevat emo o velikim gomilama zavedenim radom, zadovoljstvom i
pobunom; o raznobojnom i polifonom talasu revolucija u savremenim
prijestonicama; o nonim vibracijama arsenala i radionaca obasjanih
nasilnim elektrinim mesecima; o prodrljivim eljeznikim stanicama
koje gutaju purnjajue zmije; o fabrikama koje su za oblake zakaene
nitima dima koji isputaju; o mostovima koji su se, poput gimnastiara,
pruili preko korita osunanih rijeka; o avanturistiki nastrojenim
parnjaama koje njukaju horizont; o lokomotivima velikih grudi koje,
poput ogromnih elinih konja sa visokim dimnjacima umjesto uzda,
5

pukaju po inama i o klizeem letu aeroplana iji propeleri zvue kao


lepetanje barjaka i aplauz entuzijastine publike.

***UMJETNIKI POKRETI
U periodu izmeu dva svjetska rata skoro na svim kontinentima, a
posebno u Evropi dolazi spontano do lanane pojave mnotva, u prvo
vrijeme, imanentno estetikih pokreta u iroj oblasti umjetnosti (u
knjievnosti, muzici, slikarstvu, filmskoj i kazalinoj umjetnosti), koji su
na estetskom planu doveli do radikalnih, a u sutini do antitradicionalnih
u odnosu na dotadanja shvatanja umjetnosti, promjena u pristupu i
izboru tematske grae, umjetnikih sredstava izraavanja, strukturiranja
i komponovanja umjetnikih djela. Neki od ovih pokreta vrlo brzo e
prerasti u svjetske umjetnike pokrete (francuski nadrealizam), neki e
ostati, ipak, ue nacionalni pokreti (futurizam u Italiji i Rusiji i dadaizam
u vicarskoj), a neki e izgubiti primarno estetiko obiljeje (sprega
futurizma i faizma u Italiji i dadaizma sa anarhizmom u vicarskoj).
Ono to je bilo svim ovim pokretima u poetku zajedniko, to su razlozi
njihovog nastanka: prvo, depresivno predratno i poratno stanje u nizu
ovih zemalja gdje su se ti pokreti javili nagovjetavalo je gorinu
umjetnikog kazivanja i predosjeanje umjetnika o skorim ruevinama
tadanjeg svijeta (Prvi svjetski rat, Oktobarska revolucija, balkanski
ratovi, pojava faizma), drugo, vjeno nezadovoljstvo umjetnika s
postignutim i stvorenim djelom i konstantna elja za lomljenjem
ustaljenih estetskih normi (bar za neko vrijeme) koje znae izvjesna
ogranienja u primjeni postupka, metoda i sredstava u stvaranju
umjetnikog djela, i tree, znaajna nauna otkria u podruju
6

psihoanaliza (Sigmund Frojd, Gustav Jung, Don Votson), koja su u to


vrijeme bila prvorazredna senzacija (Frojd: "Pored svijesti, preteni dio
ljudskog duhovnog ivota tvori djelovanje podsvijesti.")
Najvaniji umjetniki pokreti, koji su se u svijetu i Evropi javili
neposredno pred i poslije Prvog svjetskog rata, bili su: futurizam u Italiji i
u Rusiji; ekspresionizam u njemakoj i Austriji, nadrealizam u
Francuskoj i pokret socijalne literature u Rusiji i srednjoevropskim
dravama.
Futurizam
Futurizam (prema lat. futur = budue vrijeme), kao to smo rekli, javio se
u Italiji. Godine 1909. talijanski pjesnik Filipo Tomazo Marineti je u
parikom listu "Figaro" objavio Futuristiki manifest kojim je najavio
novi knjievni smjer poznat pod imenom futurizam. Vie na osnovu
slutnje a djelimino i refleksivnom reakcijom na suvremenu stvarnost, on
je energino i pretenciozno zahtijevao totalan prekid sa estetskom
tradicijom i otvaranje novih puteva u knjievnosti koji bi odgovarali
dostignutom naunom i tehnikom nivou. Meutim, izuzev u oblasti
teorije knjievnosti, talijanski futurizam nije postigao znaajnije rezultate
u knjievnoj praksi, odnosno, na njegovim teoretskim koncepcijama nisu
iznikla poznatija knjievnoumjetnika djela.
Ruski futurizam
Za razliku od italijanskog, ruski futurizam, koji se oglasio 1912. godine
proglasom pomalo neobinog naslova Pljuska drutvenom ukusu, ima
daleko vei znaaj za razvoj knjievnosti uope, posebno u Evropi. Iza
njega su stajali znaajniji pisci: Velimir Hljebnikov, Marina Cvjetajeva i
Vladimir Majakovski.

Ruski futurizam se, takoder, javlja kao reakcija na tadanju tzv.


konvencionalnu rusku poetiku, koju zastupaju Baljmont i Blok i na rusku
knjievnu tradiciju uope. On ispoljava tenju da adekvatno izrazi novu
suvremenu politiku i drutvenu (industrijsku) stvarnost. Inspiriran
historijskim dogaajem iz nacionalne historije (revolucija iz 1905.
godine), ruski futurizam tei novom univerzalnom pjesnikom jeziku. On
u knjievni tekst uvodi argon ulice i okantni antiesteticizam. Za motive
uzima prizore iz gradskog ivota i industrijskih predgrada.
Vladimir Majakovski, najvei pjesnik meu zagovornicima ruskog
futurizma, stvara poseban tip satirine poezije agitaciono-estradnog
karaktera. Nezadovoljan poezijom simbolista Baljmonta i Bloka,
njihovim postupkom "utapanja ljepote u maglene simbole", "u nejasne
aluzije" i u "muzikalnost ruskog stiha", Majakovski se suprostavlja
tadanoj poetici "parfimerijskog bluda" vulgarnim scenama ulice i
krvavim prizorima s ratnih klaonica. On cio ovozemaljski ivot pretvara u
groznu grotesku i izvrgava ga ruglu osamljenog pjesnika. Na osnovama
ovakve poetike, on stvara vrijedna knjievna djela, poeme Oblak u
hlaama, Flauta kima, ovjek.
Industrijskom revolucijom stvorila se mogunost masovne i zato jeftine
proizvodnje. Ona se, meutim, iskoritavala za reprodukovanje ve
postojeih oblika, nastalih kao izraz jednog drugog vremena drukijim
nainom proizvodnje i u druge svrhe. Takav odnos prema novim
mogunostima nastao je onom istom situacijom koja je stvorila
pseudoarhitekturu. Industrijski proizvedeni predmeti, koji su po obliku
reprodukcija, kopija rukom proizvedenih predmeta iz prolih epoha,
nemaju u sebi nikakve nove vrijednosti koje bi mogao stvoriti novi
tehniki postupak, a ni vrijednost predmeta koje kopiraju. To vrijedi ne
samo za upotrebne predmete, ve i za duhovne vrijednosti, koje u toj
8

masovnoj proizvodnji doivljavaju jeftinu rasprodaju, pa i za prostornoplastini okvir u cjelini, likovni izraz itd. Masovnost neumjetnike
proizvodnje (kic) XIX. v. uzrokuje nagli gubitak osjetljivosti, pa se
autentini, izravni i istinski izraz zamjenjuje i prihvata u lanom ruhu
imitacije.

Velika

potranja

pseudoumjetnickom

nove

proizvodnjom,

velegradske
koja

je

odraz

publike
gubitka

za
i

neposjedovanja osnovne osjetljivosti za likovne kvalitete, uzrok je da su


slikarstvo i skulptura bili veinom ilustracija, anegdota i da su
zadovoljavali

prvom

redu

zahjev

za

dopadljivou,

lanom

reprezentativnou, pseudodekorativnou.
U takvoj situaciji autentini umjetniki izraz nuno se susretao s
negodovanjem i revoltom pseudoumjetniki obrazovane publike. Prvi put
se to negodovanje javilo u vezi s Courbetom, a zatim ezdesetih godina
pred slikama E. Maneta. ablonizirajui apstrahovana iskustva prolih
stilova o vizualnom, akademski slikari druge polovine XIX. v. ne mogu
doista vidjeti predmet, ve samo ponavljaju njegovu konvencionalnu
pojavnost.
Naglim procesom industrijalizacije nestaju svi stari okviri ivota jer su se
pokazali kao neadekvatni i u prostorno-plastinom i u psihosocijalnom
smislu. Nova rjeenja su sporadina i samo su pokuaj humanizacije
jednoga negativnog procesa - raspadanja starih okvira. Paralelno s njima
i dalje postoji deformisani grad i neoblikovana tehnika sredina na
razliitim stepenima razvoja. U tim uslovima dezintegrise se cjelovita
svijest graanske linosti s kraja XIX. v. koja sukob s novim tehnikim
svijetom, sto se u drutvenim odnosima oituje nastupom proletarijata,
doivljava kao sukob, jaz izmeu sebe i svijeta. Tu neravnoteu i
konfliktno stanje ona pokuava prevladati razvijanjem samo jednog
elementa svoje duevnosti - emotivnoga, racionalnog, aktivnog - i tako se
9

deformacijom vlastite individualnosti prilagoava i ostvaruje jednu novu


psihosocijalnu organizaciju. Graanin. koji ne pristaje na nestanak
graanskog svijeta i koji se zato ne moze ukljuiti u ideologiju tog svijeta
u za lasku, koji ne moe prisustvovati svojoj vlastitoj deformaciji,
nestanku cjelovitosti svoga ja, mora sukob rijeiti bijegom iz svijeta
kojemu se ne moe prilagoditi.Taj bijeg zbiva se putem svjesnih ili
nesvjesnih identifikacija s nekim prvobitnim stanjima i prolim
rjeenjima. Ti sloeni psihosocijalni procesi mogu se povezati s genezom
modernih umjetnikih pravaca - s razvojem ekspresionizma, kubizma,
futurizma, simbolizma, naivne umjetnosti i nadrealizma. Jasno je,
meutim, da se ne moe izjednaiti psihosocijalna realnost jedne klase
manifestvovana u ponaanju prosjenog pojedinca -graanina sa
sadrajima koji su kod umjetnika osvijesteni i artikulisani. Intenzitet
dozivljaja artikulise se u stav (ili konacno i apsolutno u umjetniko djelo)
koji je onda, ne samo izraz postojeceg, ve upravo zbog konzekventnosti i
artikulisanosti, i negacija (ili bar zahtjev za negacijom) postojeeg.

***POETAK

Futurizam se pojavio 1909. godine u Italiji. Naziv potie od latinske rijei


futurum- budunost. Futurizam karakterie svestranost. Njegovi
pobornici bavili su se politikom, literaturom, slikarstvom,skulpturom,
muzikom, arhitekturom, filmom, a izmiljali su i nove umjetnosti
(taktilizam-umjetnost buke); htjeli su revolucionirati ak i nain ishrane
(izdali su manifest futuristike kuhinje), odbacivali su sve prirodno i
povijesno sto stavlja ovjeka u podreen ploaj- bolesti, nesree, smrt,
stare institucije i vrijednosti, kao muzeje, biblioteke, stare gradove, koje
10

su sve htjeli potopiti, spaliti, razruiti. Da bi se ovjek oslobodio svih tih


ogranienja, futuristi su traili da on bude bezosjeajan, nemilosrdan i
neustraiv, i oboavali su nasilje i opasnosti koji ga mogu uiniti
takvim.U drutvu je trebao da vlada teror sretnih, a umjetnost ne bi
smjela biti drugo no agresija i svirepost. Proglaavali su se primitivcima
jedne nove osjeajnosti identificirajui toliko ovjeka i mainu da su
govorili kako ih bol ovjekov ne zanima vie od boli jedne elektrine
svjetiljke. Manifestom su proklamovali ljepotu brzine, smrt vremena i
prostora i ivot u apsolutnoj, vjenoj i svuda prisutnoj brzini. Pjesnik
Marineti, voa italijanskih futurista, napisao je: Svijet je obogaen
novom ljepotom, ljepotom brzine. Trkaki automobil ljepi je od Nike
Samotrake. Izraavanje doivljaja brzine dovelo ih je do slinih
rezultata kao i kubiste. elei ne samo prikazati, ve i izraziti pokret,
brzinu

razbili

su

dvodimenzionalnost

povrine

umnoavajui i

proimajui planove u kretanju. Time su ukinuli razmak izmedju


predmeta i uspostavio se kontinuitet prostora razlicite gustoce. Cilj
futurista je bio izraziti dinamiku modernog zivota, brzinu i efikasnost
masine, pa su svoju paznju usmjerili na pokret i stvaranje opticke iluzije
svjetlosti. Iako je futurizam uglavnom literarni pokret, on se ispoljio i u
slikarstvu i skulpturi i dao je nekoliko znacajnih umjetnika, kao sto su
Gino Severini, Giacomo Balla i Umberto Boccioni.

***FUTURIZAM

11

Meu

savremenim

omladinskim

pokretima

(Kubiste,

Paroksiste,

Interpsiholozi, Unanimiste, Vuci, Kriticiste itd.) nesumnjivo najveu


prainu diu futuriste. Ve 20. veljae 1909. izaao je u Figaru njihov
manifest, a danas imaju ve oko 50.000 pristalica. Nikad jo nijedan
pokret nije u Italiji izazivao tolikih skandala, nikad jo nijedna struja nije
toliko epatirala filistra. F. T. Marinetti, njihovvoa, daje interviewe
prvim urnalistima svijeta, u Italiji ima pristalica kao poznati kipar
Vincenzo Genuto i kao uveni pisac i profesor L. Capuana, a njegova djela
(Osvajanje zvijezda, Unitenje, Krvava mumija, Kralj banenje,Grad od
mesa, Elektrine lutke itd.) doivljavaju u pariskom (Sansot) i
milanskom (Poesia) izdanju mnogo izdanja. Futurist Mafarka,
roman afrikanski, napravio je silnu senzaciju, jer je njegov pisac kao
Flaubert, Baudelaire i Maupassant imao za sebe reklamu cenzure i
sudbenog progona, znajui kao Wilde i DAnnunzio knjievni uspjeh
spojiti s uspjehom senzacije i skandala. Roen u Egiptu i odgojen
kozmopolitski, franceski, batinio je lijep imetak, pa njegovi podvizi
nemaju nita zajedniko s eventualnim materijalnim interesima i
spekulacijama. Uz njega su pjesnici G. P. Lucini, P. Buzzi, A. Palazzeschi,
E. Cavacchioli, Govoni itd., slikari U. Boccioni, C. I. Carr, L. Russolo, G.
Severini, muziari kao Balilla Pratella to ga nagradi jury s jednim
Mascagnijem, pa zastupnici talijanskog pragmatizma kao filozof i
publicist Papini.
Manifest futurizma F. T. Marinettija objavljen je 20. veljae 1909. u
parikom dnevniku Le Figaro predavanje u uglednom londonskom
Lyceum-Clubu, tampao je u najuglednijem liberalnom madridskom listu
futuristiki proglas panjolcima, aki dom u Parizu fre- netiki je
odobravao njegovoj odi Automobilu u trku i danas futurizam nije
nacionalna,

ve

internacionalna

znatna

struja,

koja

moe

biti

paradoksalna i smijena, ali je dosta vana ve stoga to postoji. Ve

12

florentinski pragmatista Prezzolini (Giuliano il Sofista) slavi kao novi


sofista u lArte di persuadere la i umjetnost laganja, a futuriste tek
nastavljaju tu filozofiju arlatanizma, pa Marinetti posveuje svoju knjigu
o arlatanizmu DAnnunziovom rugalakim sjenama Cagli- ostra i
Casanove. Futurizam je literarna otvorena, iskrena barnumtina,
posljednja rije knjievnog arivizma i treberstva, bezobzirna borba za
uspjeh pod svaku cijenu, ulaenje amerikanizma u europske knjievne
obiaje, ostavljajui u najnovije doba traga i u naoj knjievnosti. Neki
mlai piu tu i tamo futuristiki, a i najnovija djela Iva Vojnovia odaju
futuristike tragove. Marinetti se tui da je DAnnunzio, plagiravi ve sve
europske literarne mode, plagirao ve i futurizam. Futuristiki pokret
nije dakle tako bezazlen i smijean kako to misle nai novinari, naroito
neki dr. C. u Agr. Tagblattu, ako i nije tako vaan kako to tvrdi Marinetti
sa druinom, nastavljajui u obliku modernizama meutim i sistem
starih varalica i talijanskih arlatana, pa priznaje sa Cagliostrom:
Iskusio sam da su samo zbog toga tu ideali lai, sav tamni humbug to
ga ljudi stvaraju u sebi i oko sebe, da otud izvuku korist prevejanci. Ve
Machiavelli preporua taj sistem lai i varanja politiarima, a talijanski
pragmatizam i futurizam uvodi ta makijavelistika naela u literarni
ivot, diui se istodobno proti vindlu i industrijalizmu umjetnikom,
hvalei kao ljepotu sve ono to starija estetika smatrae grdobom, kao oni
za koje ree Gautier: ImaUmberto Boccioni, Simultane vizije, 1911.
srdaca, osvojenih tunom sklonou za grdobu. Junjaci sa svojom
matom su roeni lae i paralae kao Tartarin Taraskonac i Ljubiin
Kanjo

Maedonovi,

pa

nije

udo

to

kod

Talijana,

roenih

hiperboliara i klasinih meridionalaca, kult istine nije tako razvijen kao


kod hladnijih naroda siromanije imaginacije to mnogo tee zamjenjuju
la s istinom, arlatanstvo s umjetnou, vrijednost s uspjehom. Dok sve
sline struje bijahu tek preporodi knjievni ili umjetniki, futurizam nije

13

samo revolucija literarna i artistika, ve cijeli sistem, pokret istodobno


politiki, filozofski i socijalan, to jo dodue nije sistematisan, ve
iznesen u sakupljenim Marinettijevim predavanjima i proglasima pod
skupnim programskim naslovom Futurizam, u francuskom i talijanskom
izdanju. Futuriste su pjesnici energije i glavni elementi njihove poezije su
hrabrost, sranost i pobuna, dok je literatura toboe dosele slavila
samo nemo, san, nepominost. Svijet je dobio novu ljepotu, ljepotu
brzine i automobil je ljepi od Samotrake Viktorije (u Louvreu). Futurist
je pjesnik motora, slavitelj automobilskog koijaa i aeroplanskog
krmilara. Samo borba je lijepa i svako remek- djelo mora imati agresivno,
napadako obiljeje. Treba dakle slaviti rat, jedinu higijenu svijeta,
militarizam, patriotizam, anarhistini teroristiki pokret, lijepe ubilake
ideje. Treba unititi muzeje, knjinice, moralizam, sve
kukavnosti oportunizma i utilitarizma, pjevati gomile kod posla ili
revolte, pa veliki posao savremenog industrijalizma. Kao nai moderniste
devedesetih godina, futuriste, sve mladi ljudi u 34. godini u najgorem
sluaju, zovu sebe Mladi i Jaki. Umjetnost moe biti samo nasilje,
okrutnost i nepravda. Treba ubiti staru romantinu mjeseinu i njenu
religiju oajnosti to unitava smisao za savremenost i mlade energije.
Osjeanju nove ljepote najvie smeta paseizam (tradicionalizam), pa se
futuriste kao nekad nai naprednjaci obaraju proti historizmu i
tradicionalnosti. Marinetti zbog toga kulta prolosti u Londonu napada
neprijatelja industrijskih oblika Ruskina, aristokraciju, uvaricu starih
vrijednosti, pa englesko apsurdno tovanje bogatstva i lanu moralnost
koja

je

unitila Oskara Wildea.

Svi Englezi su u dvadesetoj

homoseksualni i to je odlino, ali je smijean engleski snobizam i kult


tjelesnog vjebanja na troak duevne kulture. Futuriste kao apostoli rata
i nasilja simpatiu s anarhistinom teroristikom praksom, ali ne s
njihovim antimilitaristinim idealom mira i narodnog bratstva. Kako je

14

ena i ljubav najvea smetnja mukom razvitku, jedna od glavnih nauka


futuristikog evanelja je preziranje ene koja smeta razvoju njihovog
multipliciranog ovjeka. Ljubav je sasvim neprirodna pojava. Prirodan je
samo nastavak pasmine, ostvarljiv i bez ljubavi koju pjesnici izumie pa
e je i unititi. Sifraetkinje su najbolji pomagai futu-rizmu, jer e ena
prijelazom na druga, neerotina polja prestati kvariti i unitavati muku
energiju kao ljubavnica i opasna igraka. O jednakosti spolova moi e se
govoriti tek onda kad ena bude fiziki i duevno ravna ovjeku. Politiki
upliv feminizma unitit e parlamentarizam, tu iluzornu instituciju sa
zastupnicima gomile nesposobne za ma kakvo izbiranje. Futurizam
prezire svaku politiku, koju e vremenom unititi feministiko
vjetrenjasto i osvetljivo spletkarstvo. Ve sada mogu humoriste eznuti za
bartolomejskom nou enskog svijeta. Porodica e ieznuti, ovjek e biti sreniji bez nje, i ve je to djelomino ostvareno.
Danas pametni ljudi u etrdesetoj nadomjetavaju enu kakvim psetom,
ovjek budunosti e svog sina stvoriti bez ene, konstruirat e ga kao
stroj poznavanjem novih prirodnih zakona.
ena je dosele identifikovana s ljepotom, a futirizam propovijeda umjesto
toga ideju mehanike ljepote, ideju estetike mainizma. Stroj se ve
humanizuje, dobiva osjeaje. Moderni mehanizam stvorit e novog
ovjeka, natovjeka i neovjeka, bez glupih naih bolesti kao moralna bol,
dobrota, njenost, ljubav i ostali otrovi. Novi taj ljudski tip, to e
jamano imati krila koja ve sada spavaju u mesu ovjeka, bit e
prirodno okrutan, sveznalica i ratoboran, dobivi ak nove organe. Ve
danas ima ljudi to ivu gotovo bez ljubavi, u uzduhu boje od elika. Iz
knjievnosti treba

dakle

izbaciti vjeno ljubakanje i uzdisanje,

zavodnikog don Juana i smijenog ovjeka s rogovima. Rijeivi se


ljubavi, ovjeanstvo e se osloboditi i jadnih porodinih osjeanja kao
sinovska i materinska ljubav, patreba iriti slobodnu ljubav, koja je

15

obina tjelesna funk-cija kao jesti i piti. Pomnoeni ovjek futurizma


sauvat e, kao to se moe sauvati eludac, sve do smrti svoju spolnu
snagu. Futuriste se odriu simbolista i posljednjih ljubavnika
mjeseine kao Poe, Baudelaire, Mallarm i Verlaine, jer su ti pjesnici
tradicionaliste, jer mrze mainizam, jer simpatiu sa vjenim stvarima,
vjeruju u remek-djelo, djelo pisano za vjenost, jer pjevaju nostalgiju za
vjenou, prolou i enom, jer su sentimentalni, skeptini i
pesimistini. Umjesto te enje prolosti imaju futuriste poeziju
grozniavog ekanja budunosti. Proti pojmu besmrtnosti i trajnosti
zastupaju u umjetnosti ideju po- stajanja, prijelaznosti i prolaznosti.
Historici su krivotvoritelji i kodljivi sakupljai suvinosti, a prolost je
nuno zaostalija od budunosti. Staru poeziju udaljenosti treba zamijeniti
traginom lirikom posvudanjosti i svestine brzine. Estetika pejzaa je
stupidni anahronizam i najljepe okolice su mjesta velikih industrija
kao Manchester, Lens, Belgija, Milan i druga tvornika mjesta. Zato treba
pobijati utjecaj pjesnika kao DAnnunzio sa njegovom poezijom
distancije i uspomene, fatalne ene i ljubavi, putenosti i kranskog
duevnog

sadizma,

tradicionalizma

arheolokog

antikvarstva,

Fogazzarovu sakristijsku umjetnost, pa i mucavi idilski sentimentalizam


Pascolijev. Vezani dosadanji tradicijski stih treba zamijeniti slobodan
stih,

skeptini

pesimistinifilozofskideterminizam

stvaralaka

intuicija, slobodna inspiracija i vjetaki optimizam. Pretee futurizma su


rijetki nosioci nove ljepote i novog shvatanja kao Zola, Walt Whitman,
Rosny Stariji (Bilateral, Crveni val), Fabre u Pozlaenim mjeinama,
autor Trusta P. Adam, O. Mirbeau (u drami Poslovi su poslovi),
stvaralac slobodnog stiha G. Kahn i pjesnik industrijskih ljepota i
gradova Verhaeren. Proti umjetnosti apstraktnoj, statikoj i formalnoj
postavljamo umjetnost neprestanog kretanja, napadake borbe i brzine.
Futuriste se odriu i Nietzschea jer je tradicionalist, branilac klasine

16

veliine i ljepote, poganstva i mitologije, pa proti tome grkom


natovjeku roenom u praini knjinica diu ovjeka pomnoenog sa
samim sobom, neprijatelja knjige, prijatelja vlastitog iskustva, aka
Maine divljakih nagona, intuitivnog, drskog i nasrtljivog. Potres je
najbolji

futuristiki

saveznik.

Rat

na

no

Novcu,Opreznosti

Podraavanju, rat Kukaviluku, tim genijima savremene umjetnosti.


Rat kolama i profesorima! Trebalo bi uvesti zavode za odgajanje djece u
vjenoj smrtnoj opasnosti. Pravda, boanstvo, jednakost i sloboda su
gluposti. Samo izvidana djela valjaju i samo izvidanost je znak talenta.
Publiku dakle treba prezirati, naroito publiku premijera. Djela koja se
odmah sviaju, nemaju apsolutno nikakve vrijednosti. Ljubav, ljubavni
romani treba da u knjievnosti, naroito u kazalitu, ostanu sporednosti
epizodnog obiljeja. Nita ne vrijede komadi dirljivi i historijski. Na
pozornicu treba dovesti novo carstvo Stroja, velike trzavice modernih
nemirnih gomila, nove struje i nova nauna otkria. U literaturi treba
ubiti stvaranje zbog zarade i novca i izbaciti iz kazalita glupi obiaj
povlaivanja, pa se Marinetti hvali: Iznosei vam ta futuristika
uvjerenja, milo mi je znati da moj genij, esto javno isfukan u
Franceskoj

Italiji,

nee

nikad

biti

zakopan

pod

teretnim

povlaivanjima. Tek to je neto gotovo, tim samim je svreno,


zastarjelo i mrtvo. Nita nije ljepe od kue to se gradi. Progres je u
pravu i onda kad ima krivo. Slava ovjeku to oivljuje u topu, kao kosturi
mandurijskih junaka, upotrijebljeni za barut, za novu ubojnu dinamiku
u japanskim tvornicama. Uzor futurizma je ovjek-futurista, to e,
sjedei u futuristikoj kabini, kao na glasoviru imati pod svojim prstima
ne samo sve sile zemlje Italije, pretvorene u industrijsku poslunu snagu,
ve to e zarobiti i upravljati svim u posluni stroj pretvorenim silama
Jadrana, unitivi Austriju, proti kojoj propovijeda futurizam kriarsku
vojnu kao i proti pangermanizmu, to vie: Futurista, posljednja rije

17

Progresa, bit e vrsta novog boga, bit e ovjek to e se prirodnim silama


tako koristiti kao to se slui materijalom sadanjeg svog tijela, koji e
eksteriorizovati svoju volju, svoju volju nametnuti prirodnom zakonu i
tako silom industrijskog razvitka postati gospodar Budunosti, gospodar
materije, prirode i svijeta, zamijenivi zakon Providnosti, Sudbine,
Fatuma, Kobi zakonom svoje osobne volje!
Futuristiki slikari bacie u svijet prvi svoj proglas 8. oujka 1910. u
turinskom kazalitu Chiarella i tu se izmijenilo isto toliko pesnica koliko
i misli. Ne slika se vie kakav momenat sveopeg dinamizma ve
sama dinamika senzacija. Konj u pokretu nema etiri, ve dvadesetak
kopita i to treba naslikati: pojavu kretanja u cjelini, a ne u trenutku.
Portrait ne treba naliiti modelu i slikar nosi pejza u sebi. Ne valja slikati
ljudsku figuru, ve atmosferu oko nje. Dosele su slikari vazda prikazivali
pojave prednama, a odsele e biti sam gledalac sredite slike. Nema
slikanja bez divizionizma, bez unutranjeg dodavanja

slikanim

pojavama. Sa slikarskog tog gledita automobil na ulici navaljuje na kue,


ostavljajui ih, kue se bacaju na auto i gutaju ga, a naa tjelesa (kod
sjedenja) ulaze u divan i divan ulazi u nas. Zato ne treba imitovati, valja
se buniti proti harmoniji i zdravom ukusu, valja se ponositi
nadimkom luda, treba slikati predmete s uvjerenjem da pokret i
svjetlost unitavaju materijalnost tjelesa. Meu tehnikim novostima
ustaju futuriste i proti slikanju golotinje, gole ene, jer je to isto tako
nezdravo i dosadno kao brakolomstvo u knjievnosti. Slian muzikalni
program napisa Balilla Pratella, primivi uostalom iz natjeaja Baruzzi
jednoglasno nagradu od 10.000 K za operu La Sina di Vargoun, to je
vrlo uspjela u bolonjskom kazalitu Comunale. Italija nema po toj teoriji
velikih glazbenika kao Debussy, Dukas, Charpentier, R. Strauss, Edw.
Elgar, Musorgski, Rimski Korsakov, Glazunov i Sibelius zbog glupih i
tradicionalistinih konzervatorija, pa velikih izdavaa i muzikalnih

18

poduzetnika. Valja unititi vladanje pjevaa i ljudski glas ne smije biti


vaniji od orkestarskog instrumenta. Svaki muziar mora biti ujedno
autor svog libretta (kao R. Wagner). Treba ukinuti crkvenu glazbu zbog
bankrota svih vjerovanja. Kontrapunkt i fuga e biti zamijenjena
harmonijom

polifonijskom,

loginim

stapanjem

kontrapunkta

harmonije. Dosadanji ritam plesa bit e nadomjeten polifonijom u


slobodnom poluritamskom tempu. Treba izraziti muzikalnu duu gomila,
velikih industrijskih radionica, parobroda, automobila i aeroplana u
glorifikaciji stroja i pobjednikom trijumfu elektriciteta. Te misli ire,
upravo

nameu

futuriste

najivljom

tamparskom

usmenom

propagandom, izazivajui i uzbuujui opinstvo svim sredstvima,


pretvarajui svoje javne

nastupe u nerede i skandale, kao ono u

transkom kazalitu Rossetti, u milanskom lirskom kazalitu, u Turinu,


u napuljskom kazalitu Mercadante itd. Sve te manifestacije svravaju
akama, mijeanjem vlasti, pa se tako futurizam namee javnosti silom
demonstracija i nereda. Da se vidi kako ti gospodari budunosti osvajaju
sadanjost, evo njihovog prvog proglasa Mleiima: Mi odbijamo staru
Veneciju, izmodenu boleljivim vjekovnim nasladama, mada smo je
dugo ljubili i posjedovali u ednosti dugog nostalgijskog sna. Mi
odbijamo Veneciju Stranaca, trite antikvara i staretinara varalica,
privlaivu taku snobizma i sveope gluposti, postelju skrhanu
nebrojenim karavanama ljubavnika, skupocjenu kadu za kozmopolitske
kurtizane. Mi elimo izlijeiti i izviati taj grad trulea, veliajnu ranu
prolosti. Mi elimo osokoliti i oplemeniti mletaki puk, lien preanje
veliine, morfinisan jadnim kukavilukom i ponien ukanjem svojih
malih sumnjivih trgovina. Mi elimo spremiti raanje Venecije
industrijske i vojnike, to bi mogla prkositi i uhvatiti se ukotac na
Jadranskom moru sa vjenom naom

neprijateljicom: Austrijom.

Pourimo se i ispunimo male smradne kanale ruevinama starih,

19

klimavih i gubavih palaa. Spalimo gondole, te ljuljake za kretene i


podignimo sve do neba impozantnu geometriju velikih metalnih mostova
i tvornica s vlasuljama od dima, da bi svuda maknuli sanljivu krivulju
drevnih arhitektura! Neka ve jedared doe sjajna vlada Boanskog
Elektriciteta to e spasti Mletke od njihove potkupljive hotelske
mjeseine.... U istom tonu oatila se lekcija historijskim ljepotama Rima
i Firence uz reklamu silnog prosvjeda i skandala. Futurizam nije nita
novo. Stara prilino otrcana religija progresa, evolucije Hegelove,
Darwinove, Spencerove opjevane ve do sitosti u Verhaerenovim
stihovima I vrebati sat kada zlatne veeri tihano bude usnulo lijepo krilo
dubokih molitava, da dadu znaka novoj vjeri, to ini svijet ovjekom i
ovjeka svijetom (multiplikovani ovjek futuristiki) i to se polagano
namee i u sebi ostvaru- je. (Molitva u Suverenim ritmovima). Cijeli
filozofijski program futurizma je u programskoj pjesmi Prema
Budunosti (u zbirci Les Villes tentaculaires): ... Crvena tvornica blista
gdje sjahu tek polja; dim u crnim valovima sijee crkvene tornjeve; duh
ovjekov napreduje i veernje sunce nije vie hostija u bojem zlatu to
poboanstvuje.... Uostalom sam Marinetti je u nekom interviewu (Le
Temps) priznao da futuriste nisu nita nova pronali i da je futurizam
tek uzdizanje originalnosti i personalnosti, pa u tim teorijama vrijedi
tek ono to je tradicionalno, neoriginalno i tue, dok je smijeno i
apsurdno ono to je originalno i futuristiko. Uostalom, futuriste se ve
unaprijed brane od prigovora, tvrdei da opovrgavati se znai ivjeti.
Uzaman se ti protivnici i istodobno branioci arlatanizma odriu
Nietzschea kao tradicionalista i klasika, jer njihov pomnoeni ovjek nije
drugo no prekrteni bermensch. Ve Novalis i Renan sanjaju o ovjeku
budunosti, o futuristu kojemu e biti organom sve svladane prirodne
sile. Ve Wagner je pravio Zukunftmusik kao i oni. Ve Turner slikae
industrijske vidike (kao zapadnu londonsku eljezniku stanicu). Nije

20

istina to Marinetti tvrdi da su simboliste ljubitelji nepominosti,


protivnici mehanike kulture i ljepote, jer je i Verhaeren simbolist, jer je
stari simbolist Villiers de lIsle Adam futurist (u Evi budunosti), jer je
Poe bio dobar fiziar, a simbolist Griffin pjeva: Naa umjetnost nije
umjetnost crta i sfera. Ve Vaucanson, uveni mehaniar 18. vijeka osim
automatskog flautaa izumljuje futuristiku patku, naime patku to jede i
probavlja, pravu Natpatku, a drevni Nirnberani, ve onda futuriste,
nastoje sastaviti ovjeka to bi bio razuman kao seoski paroh. O
budunosti ne pjevaju samo stari proroci, nisu futuriste samo prorok Ilija
i sv. Ivan u Apokalipsi, ve i vizionarski crta W. Blake u 18. vijeku i V.
Hugo u svojim humanitarnim snovima i vizi- jama. Ve davno prije tih
futurista opjevae mainu Poe, Jules Verne i u novo doba Wells, dok je
Guyau sa mnogima drugima davno prije nalazio estetiku industrijalizma.
Slobodan stih nije pronaao futuristiki prijatelj Gustave Kahn, jer je
poznat najstarijoj ljudskoj poeziji kao i Whitmanu i Heineu. Ve stari
alkemiari su kao Goethe futuriste, sanjajui o homunculusu: ovjeku
roenom bez ene u laboratoriju. Tako i futuristika teorija borbe nije tek
dosadna varijacija pjesme o vjenoj borbi za ivot, ve je stara kao i
ljudska misao, sasvim je tradicionalistika, pa je meu inima naglasuje
ve drevni Empedokle, dok je ve Heraklit utvrdio teoriju o vjenoj
futuristikoj efemernosti i promjeni, a Pitagora i Platon hipotezu o
evoluciji i progresu. I futuristika pjesma o potrebi preziranja ene je
otrcani tradicionalizam. Katonu Starijemu je ena nuno zlo kao mudrom
Salamonu, Euripidu, sv. Pavlu, crkvenim oima, Schopenhaueru i
Nietzscheu. ena ima ropsku ud i slua samo bi veli uzor
futuristikog arlatanizma Balsamo, nareeni grof Cagliostro. Uostalom,
misle li najloije o enama same ene, kako tvrdi sarkastini Chamfort, o
enama sude futuriste sasvim kao ene, a Marinetti svakako precjenjuje
pse preporuujui ih futuristima umjesto ena. Ve romantini slikari

21

(Delacroix) bijahu slikari pokreta, ili kako bi rekli futuriste brzine, ali
nisu bili tako naivni da slikaju sve, ve tek jedan trenutak u kretanju, jer
slika nije muzika i ne moe reproducirati promjene u cjelini, niz
promjena, ve tek jedan momenat u pokretu, budui da pokret nije jedna
slika, ve naglo nizanje nebrojenih slika od kojih e umjetnik zapamtiti i
zabiljeiti tek glavnu i najznaajniju. Konj i u trku ima tek dvije noge i
futuristiki tobonji verizam je tek slikanje optikih iluzija, vraanje u
barbarska

prethistorijska

vremena

plastine

najprimitivnije

reprodukcije, pa dok ti silom originalni i razbijaki novotari prenose u


slikarstvo muzikalni izraz reprodukciju promjene, brzine, reprodukciju
vremena unose u muziku slikarstvo naime reprodukciju prostora i
mjesta. Da su ti antitradicionaliste, to tradiciju pobijaju tradicionalnim
teorijama i doktrinama, sasvim tradicionalni kao apostoli nacionalizma,
energije i militarizma ideja starih kao to je stara ljudska historija
nije mi jamano potrebno dokazivati. Ta starinska tirtejska pjesma
nejunakom vremenu uprkos je danas u modi (hvala Bismarcku,
Disraeliju, Nietzscheu, Barrsu, Kiplingu itd.), pa ju ve DAnnunzio prije
futurista pjeva za depet Austriji. Futuriste skupie dakle najzvunije
ideje s kolca i konopca, naavi tek novo ime za zabaurivanje poznatih
starih doktrina, tako starih da su ve npr. nai napredni aci Masarykovi
u ime naunog pozitivizma negirali historizam, tradicionalizam i
artistinu poeziju u korist tendencijskoj literaturi sasvim kao taj
Marinetti. Futurizam je kao knjievnost stara Zolina naturalistika
doktrina, ali ne u epskom i opisnom, ve u lirskom, ve danas
preivjelom

bombastinom

stilu

personalnog

impresionizma

simbolskoj parafrastinoj retorici. Kao etika je futurizam stari kult


energije, ali ne u finom obliku intelektualne i moralne, ve militaristike
brutalne kapitalistike surove superiornosti. Kao nacionalizam je
futurizam to isto bez shvatanja da je narod produkat prolosti. Kao nova

22

estetika je to obina ininirska poezija, zamjenjujui barbarski lijepo sa


korisnim i ne shvatajui da je obini poljski cvijetak ljepi od svih fabrika
svijeta, jer sve tvornice svijeta ne uspjee do danas fabrikovati ni obine
organske stanice,jer cijeli moderni industrijalizam ne moe kao obina
seoska livada stvoriti jedne obine ljubiice. Ne ulazim u sve oevidne
kontradikcije i pretenzijske
smijenosti futurizma, jer je jasno da je kult industrijalizma negacija
militarizma, da je kult militarizma negacija individualizma, da je potpuni
mainizam negacija svake poezije itd. Ako je bilo i dobrih djela
izvidanih, to ne znai da su sva isfukana djela dobra i da su uspjela
samo isfukana djela. Kada futuristi ve toliko preziru publiku, to joj ne
okreu lea ponosno kao Flaubert i Nietzsche

to toliko tre za

zvidanjem? Ni estetiki analfabet nee vjerovati futuristama da je


najvea ljepota u Zagrebu koarnica, da su oferi i aeroplanski krmilari
glavni ljudi budunosti, da je ena rudimentarna pojava zrela za istragu,
da e se iskorijeniti osjeaji kao dobrota i simpatija, i da e ovjek
budunosti, novi Prometej, biti lutka, obian automat kao Patka
Vaucansonova. Pa ipak pored svih tih besmislica futurizam, produ- kat
istog franceskog utjecaja na mladu Italiju, ipak nije besmislica u cjelini,
kao pokret. Pojava svih novotara vrijeae slinom paradoksalnom
mladenakom pretencioznou. Sline proteste izazvae romantici,
simboliste i dekadenti, Ruskin, ustavi proti biciklu, jer Bog htjede da
ovjek stupa polako, pa B. Shaw sa novim kazalitem Gore ela. Ne
veimo se nikad prolou, ni u djelima ni u mislima veli Emerson, a
njegov kvijetistiki ak Maeterlinck nas pouava da odbijemo sve savjete
prolosti,

da

je

svakom

napretku

glavni

posao

unitavanje

tradicionalizma i da ne krzmamo do krajnosti upotrijebiti nae ruilake


sile. ena, Flaubertov prozor vjenosti, odista je ve dosadila sa svojim

23

smijenim mukarakim zahtjevima i sa vjenim ljubavnim litanijama u


modernoj umjetnosti, sa svojim M. Prvostima i vjenim Norama.
Moderni esteti i artisti odoe esto predaleko u svom preziranju
savremene tehnike kulture. Duh imitacije i rutine odista kodi
umjetnosti kao i stvaranje za novac i laskanje ukusu glupe kese i glupe
gomile. Naroito u Italiji, klasinoj zemlji umjetnikoj, ubija taj
tradicionalizam i merkantilizam originalnost i pravu umjetnost, te ne
spadoe na niske grane samo muzika i plastine umjetnosti ve i
literatura, pa vidimo meu snobovima, arlatanima i plagijatorima i
takav sjajni dar kakav je Rapagnetta, nareeni DAnnunzio. Istina, i
futuriste

pate

od

domae

talijanske

bolesti,

od

deklamatorske

megalomanije i arlatanerije, ali oni su i u tim svojim manama iskreni,


zastupajui kao slavitelji industrijalizma, kao pjesnici modernog rada i
energije onu novu Italiju koja je napuila Argentinu i stvorila, ako i tuim
kapitalom, sasvim modernu, silnu industrijsku kulturu u Lombardiji i
Liguriji. Ako smo mi proizvod prolosti, ona je ve u nama, pa to da se
na nju naroito jo obaziremo? A to je najglavnije, Talijani su na glasu
kao kukavice i bjei-regimente, to ve dokazuje i taj futuristiki kult
energije i militarizma (jer se samo narodima bez hrabrosti mora naroito
preporuati junatvo), pa e Marinettijevo propovijedanje najprije u
omladini, a kasnije u masama nesumnjivo uspjeno suzbijati legendarno
talijansko poltronstvo koje je ve uostalom Marinetti doivio i opjevao
u svojoj Bitci kod Tripolisa. U svakom sluaju jefuturizam dokaz
zaepigonstvo i relativno nizak stupanj omladinske talijanske estetike
kulture. Cijeli uspjeh te gospode dolazi od herojskog ignorovanja vlastite
smijenosti. Daroviti inae Marinetti, sin egipatskog kapitaliste,
reprezentira poeziju mladog buroaskog bogatog batinika to snobovski
igra Spartanca i istodobno Amerikanca, slavi industrijalizam i tehniki
militarizam budunosti, koji pjeva vlastiti automobil (Dion Bouton ili

24

milanska firma?) i slavi brzinu ne pomiljajui da se pjeke bolje i vie


vidi no iz autobusa, i ne obazirui se na talijansku antiautomobilsku i
antifuturistiku reenicu: Tko ide polako, ide zdravo. U svakom sluaju
pravi literarni uspjesi nisu kao automobilski uspjesi brzine i vlastite
reklame. Futurizam je svakako mnogo vea obmana no pasizam
(tradicionalizam), jer nam je prolost poznata djelimino, futuristika
budunost nikako, pa elite li novu teoriju (u stvari novu rije), stvorimo
prezentizam, to intenzivnije osjeanje sadanjosti.

***RUSKI FUTURIZAM

Nastao

pod

direktnim

uticajem

Marinetijevog

futurizma. Najizrazitiji predstavnici ruskog futurizma su Velimir


Hlebnikov i Vladimir Majakovski, koji su ostavili djelo trajne umjetnike
vrijednosti. Manifest ruskog futurizma predstavlja amar u lice javnom
ukusu objavljen 1912. godine. Ono to je zajedniko Marinetijevom
futurizmu i futurizmu Majakovskog moe da se svede na nekoliko taaka:
antitradicionalizam, tenja za orginalnou, oslobaanje stiha metrikih
stega, inovacije u pjesnikom jeziku, stil istupanja - drskost, prkos,
samouvjerenost. Sutinska je razlika u ideolokoj sferi i odnosu prema
umjetnosti i tradiciji. Ruski futurizam je revolucionaran, naklonjen
idejama Oktobarske revolucije; izraava mrnju prema buroaskom
drutvu i kapitalistikom gradu; naklonjen je narodnjatvu i vezan za selu
i njegovu tradiciju; pokazuje naklonost prema narodnim masama. I u
odnosu prema tradiciji postoji bitna razlika izmeu italijanskog i ruskog
25

futurizma. Italijanski futurizam svoj antitradicijski stav izraava


zahtjevom za ruenje i spaljivanje muzeja, galerija i biblioteka. Ruski
futurizam samo trai da se vie ne sljede klasici i da se poe novim
putevima; zalae se za demokratizaciju umjetnosti - umjetnost treba
pribliiti narodu tako to e se slike iznjeti iz muzeja i galerija kao
institucija; to isto treba uiniti sa literaturom - Majakovski e svoje
stihove recitovati u kolama i fabrikim halama, na trgovima; u tim
situacijama uspostavljao je kontakte sa sluaocima, diskutovao,
objanjavao svoju peoziju, polemisao. Dok italijanski futuristi odbacuju
osjeajnost i imaju negativan odnos prema eni, ruski futuristi njeguju
osjeajnost jer bez nje nema poezije i potuju enu kao graansku linost
i pjesniku inspiraciju. Knjievni postupak ruskih futurista karakterie
ruenje kanona forme, napustanje metrikih normi, aritminost,
promjene u jeziku - unose arhaizme, dialektizme, psovke, nove rijei,
govor sa drutvenog dna; rijei treba osloboditi uobiajne razumljivosti.
Mijenjaju konfiguraciju pjesme unoenjem u nju poruka, parola i oglasa;
uvode stepenasti stih.

***RUSKA AVANGARDA

Teko da se moe rei da tako nespretno i nemeto zapoeti XXI vijek za


rodonaelnike futurizma u umjetnosti i ivotu moe da predstavlja ideal
ka kome je trebalo teiti. Zato su oni, bilo gdje da su se pojavili i koliko
god da su se meusobno razlikovali, danas aktuelni, i to kao pokuaj,
poduhvat, koji se danas moe vrjednovati i sa aspekta energije, koja je na
njega potroena. Devedeset godina je prolo od objavljivanja jednog od
prvih manifesta ruskih futurista, o ijim efektima dovoljno govori i
26

njegov naslov amar javnom ukusu. Imena potpisnika odavno su


istorija knjievnosti: David Burljuk, Aleksandar Kruconih, Vladimir
Majakovski i Velimir Viktor Hlebnjikov.
Definicija futurizma, opteprihvaena u ruskim pregledima istorije
knjievnosti, je da je to urbanistiki (ne urbani! S.R.) pravac poezije,
iji su ritmovi - ritmovi grada sa njegovom esto ogrubjelom leksikom i
jarko

izraenom

psihologijom

ovjeka

ulice,

demonstrativnim

spajanjem visokog i niskog plana bitisanja.


Ako se ova definicija prihvati zato sto je predlau autoritativni istoriari i
teoretiari, onda se u svakom razmatranju poetikih principa ruskih
futurista, mora prihvatiti i razlikovanje u odnosu na italijanski futurizam,
iji je najizrazitiji predstavnik bio Marineti. Nita manje nego
specijalnom izjavom doekali su ruski futuristi Marinetija, prilikom
njegovog dolaska u Moskvu: Nemamo nita zajedniko sa italijanskim
futurizmom, osim naziva. Nai putevi i putevi mlade ruske knjievnosti
diktirani su istorijski uslovljenim ustrojstvom ruskog jezika. Ipak,
primijeeno je da su i ruski, kao i italijanski futuristi, negirali prethodnu
kulturu i istorijske korijene, a glorifikovali urbanizam, brz tehnoloki
razvoj i slino. A ako ima smisla govoriti o suparnitvu, onda se ne moe
zaboraviti injenica da su Italijani skrenuli u politike vode, dok su ruski
futuristi ostali u sferi estetike. Tome nije smetalo ni agresivno nastojanje
ovih umjetnika da umjetnost izvedu na ulicu, u gomilu. Socrealistika
teorija u ovome je vidjela protest protiv buroaskih stereotipa. Stavimo i
pridjev buroaski u zagradu, socrealistiki prirunik ne moramo da
odbacimo, utoliko prije, sto nas od futurizma dijeli ono sto su oni nazivali
budunou, a mi prolou.

27

Najvanije je to da su futuristi otvorili sasvim nove vidike u poeziji - nova


leksika, novi ritmovi, nove rime. Prvi put je poezija najdirektnije poela
da se vezuje za likovne umjetnosti, to je opet dovelo do pojave fenomena
poznatog kao ruska avangarda. Toga moda ne bi bilo u onoj pojavnosti,
koja nam je danas poznata kao ruska avangarda, da vizuelni izraz
futurista nije bio tako vaan. Nije stoga sluajno da su skoro svi futuristi
bili i odlini slikari, a da su mnogi od slikara avangardista pisali i prozu i
poeziju. Maljevi i Kandinski stvorili su otprilike ono, ka cmu su teili
futuristi.
Koliko je futuristima bilo tijesno u sadanjosti moda govori i podatak da
ih nije zadovoljavao termin futurizma, pa su rjee sebe nazvali
budetljanima od ruskog budet, sto ce rei: bie. Prolo je devedeset
godina - moemo li danas rei: bilo je, i da li bi futuristi pristali na to da
se u vezi sa njima obiljeava bilo kakav jubilej.
Zajedniko im je: okrenutost budunosti, odbacivanje kulturnog naslea,
optimizam, nain nastupanja (drskost, skandali, prkos, samouvjerenost).
Razlikuju se u mnogim pojedinostima, ali je sutinska razlika u tome to
je italijanski futurizam rusilaki, militaristiki i nacionalistiki, dok je
ruski

futurizam

revolucionaran,

naklonjen

narodnim

demokratizaciji

masama

umjetnosti.

Knjievni osnovu futurizma ini reakcija na sentimentalizam i


romantiarski zanos, na sentimentalne i sanjarske junake, na pasivnost i
pesimizam tekue knjievnosti. On istie snagu, agresivnost, uivanje,
ekstazu, temperament, pustolovinu i muevnost. Junaci su oferi, piloti i
ratnici puni vjere u svoju snagu i ostvarenje svojih ciljeva. Zalau se za
slobodu rijei odbacujuci sintaksu, interpunkciju, veznike, pridjeve,
glagolske

naine

vremena.
28

***
Iako u futuristikim manifestima i djelovanju futurizma ima dosta
konfuzije,

nedosljednosti,

nedoreenosti,

praznih

neostvarenih

programskih naela, postupaka pozajmljenih od prethodnih kola futurizam ima i odreenih zasluga. Tu su prije svega inovacije u jeziku,
oslobaanje stiha, promjene u konfiguraciji stiha i strofe, stepenasti stih,
pjesma u prozi. Italijanski futurizam je ostvario znaajne rezultate u
likovnim umjetnostima, ali u knjizevnosti nije ostavio nita u naslee
osim uticaja na druge pisce van futuristikog kruga: Pirandelovo
"groteskno pozorite", "magini realizam" Masima

Bontempelija,

Ungaretijev slobodni stih. Ruski futurizam je ostvario najbolje rezultate u


poeziji svojih najistaknutijih predstavnika Velimira Hlebnikova i
Vladimira Majakovskog. Iz futurizma je proistekao ruski formalizam i
konstruktivizam, ali i neki evropski pravci kao to su dadaizam,
nadrealizan i letrizam. Nije manje znaajan uticaj futurizma na inovacije
u pozorinoj i filmskoj umjetnosti - Pirandelo, Majerhold, Ajzentajn.
VLADIMIR MAJAKOVSKI, pjesnik, dramatiar, pisac filmskih scenarija,
slikar, redatelj i glumac, rodio se 19. jula 1893. u Gruziji, u selu Bagdadi,
nedaleko od Kutaisija, u obitelji umara. Bio je jedan od najaktivnijih i
najpoznatijih sudionika pokreta ruske avangarde, koja je eljela
promijeniti ne samo ruski estetski kontekst, ve i onaj izvanestetski, pa
prema

tome

drutvo.

Majakovski se bitno razlikuje od prethodnika simbolista i uvodi u rusko


pjesnitvo futurizam iji e biti najvaniji predstavnik. U lirskim
spjevovima Oblak u pantalonama, Flauta-kima, Rat i mir i ovjek
Majakovski u obliku monologa oslikava svoje zahtjeve. Doivjevi
Oktobarsku revoluciju kao najplodonosniji izraz tenji za oslobaanjem

29

ovjeka od drutvenih stega, postaje svjesnim promicateljem njezinih


ideja, smjelim i strastvenim agitatorom. Takvi su spjevovi Lijevi mar i
150.000.000 te scensko djelo o biblijskim motivima Misterija buffo
pisano

anru

masovnog

spektakla.

Pisao je i dramolete za Studio, kazaline satire, no kao najbolji satiriar


pokazuje se u Stjenici (u kojoj ismijava radnika-malograanina) i
Hladnom tuu, gdje se narugao sovjetskoj birokratiji. Smatrao je svaki
knjievni oblik jednako vrijednim, pa i plakate za sovjetska poduzea i
novinske pjesme - feljtone o dolasku nove civilizacije. Meutim, svojom
osobnom rtvom, meu prvima je upozorio na neostvarljivost ideje o
civilizaciji

po

Staljinovom

modelu

Drastino je prekinuo svoj ivot u tom okruenju, poinivi samoubojstvo


14. aprila 1930., naznaivi time i nagli kraj ruske avangarde.

Oblak u pantalonama
Vi mislite bunca malarija?
To je bilo,
bilo u Odesi.
"Doc'u u cetiri" rekla je Marija.
Osam.
Devet.
Deset.
Evo i vece
u nocnu strahu bjei,
vece decembarsko
s prozora
u magli
U staracka lea smiju se i ru
kandelabri.
Mene vise prepoznati ne moe:
ja sam zgrena
gomila

Halo!
Ko je?
Mama?
vaeg sina nesto divno boli!
Mama!
Zapaljeno mu je i srce i vene.
Recite sestrama, Ljudi i Olji,
on nema kuda da se djene.
Marija! Marija! Marija!
Pusti me, Marija!
ne mogu ostati na ulicama!
Nees?
ekas
dok upalih obraza grubo,
bljutav,
i isproban na svemu losem,
doem

30

ila.
ta takva gomila poeljeti moe?
A mnogo hoe takva gomila.
Jer vie nije vano
ni to sto sam od bronze,
ni to sto srce moje od gvoza hladnog bije.
Nou i ovjek svoj zvek
u nesto ensko, meko,
eli da sakrije.
I ja sam,
ogroman.
na prozoru savijen,
rastapam staklo elom od elika.
da li je to ljubav ili nije?
I kakva je mala ili velika?
Odakle velika u takvom tijelu:
mora da je to malena,
neka krotka ljubav, sto se u stranu baca
od automobilskih sirena
i voli zveket praporaca.
Opet i opet
ekam,
zabivi lice u rosavo lice kie.
I ve me je poprskala dreka
gradske plime, sve vie.
Ponoc, sa noem kog prua do avola s njim! dola je,
zaklala.
I kao s' panja glava sunja,
dvanaesta ura je pala.
u oknima sumorne kine kapi,
kreveljei se,
nakrcale,
k'o urlanjem usta da su razjapile
himere s pariske katedrale.
Prokleta da si!
I pocijepa usta skoro krik.
Zar ti je i to malo?
Cujem:

i procijenim bezubo
da sam ja danas
"neobino poten".
Marija,
vidi ja se, ve poguren, slamam.
Marija!
Kako u debelo uho zabosti njenu rijec?
Ptica
ivi od pjesme,
pjeva
gladna i zvonka,
a ja sam ovjek, Marija,
prost,
koga je sipljiva noc iskasljavala na prljavu
ruku Presnje.
Marija, hoe li me takvog?
Pusti me, Marija!
Zgrcenim prstima davim gvozdeno grlo
zvonca.
Marija!
Na ulicama su zvijeri.
Na vratu prsti davljanja sto bodeBoli!
Otvori svoje dvori!
Vidi zabili su u oi iz sesira ciode.
Pusti me.
Mala!
Ne boj se
sto na mom volovskom vratu
sede kao planine vlazne ene od znoja
gubave.
Ja kroz zivot vuem (i to je zato)
milion ogromnih, istih ljubavi
i milion miliona malih ljubavi.
Ne boj se
da cu se opet prilijepiti za hiljade lica ''djevojke Majakovskog'' u izdajniko vrijeme mraka,
ta to nije ipak
dinastija carica
krunisanih u srcu jednog ludaka.

31

nerv,
tiho, kao s kreveta bolesnik,
podigao se.
I , gle u pocetku jedva je posao
jedva,
onda je ustalasan,
jasan,
potrcao.
Sada je sa druga dva
ocajno igrati stao.
Pao na plafon spratu nize.
Zivci
veliki,
mali,
mnogi pomamno skacu
i vec gmizu.
Zivci pali s nogu!
A noc se po sobi glibi i oko,
otezalo, odatle nikako da se ispravi.
Odjednom, vrata zacvilise, ko da
krcma zub na zub
ne moze da sastavi.
Usla si
osorna, kao "na!"
guzvajuci rukavice kao luda,
i rekla: "Da, znate, ja cu da se udam."
Pa sta, udajte se.
Nista nije bilo.
Izdrzacu.
Gledajte - ja sam spokojan ko
bilo
pokojnika.
Sjecate se?
Govorili ste:
"Dzek London, novac, ljubav, strasti" a ja vidjeh samo jedno:
vi ste Djokonda,
koju treba ukrasti!
I ukrali su je.
Opet cu ljubav u terevenkama utuci

Marija, prii!
U bestidnosti nagote,
ili puna plaljivih drhtaja,
no daj tvojih usana ljepotu sto jos iscvala
nije:
srce i ja nijednom ne doivjesmo do maja,
a u prokletom ivotu
tek stoti april je.
Znai - opet,
dok mrano sve je to,
uzeu srce,
isplakano grozno,
da ga nosim,
ko sto
u stenaru pseto
nosi svoju apu presjeeno vozom.
Krvlju svoga srca ja radujem put,
uz odjeu bijelu lijepi se prasine cvijee.
oko zemlje - Krstiteljeve glave
po hiljaditi put
Irodijada-sunce e da se okrece.
I kada moja gomila godina
odigra svoje do konca krvlju oznaie se put sto vodi
ka domu moga oca.
Izai u
prljav (od jendeka, gdje provodih noci)
primaci cu mu se blize,
sagnuu se
i na uho mu rei:
Sluajte, gospodine Boe!
Kako vam ne dosadi
u ele oblaka mreskavih
zamakati oi odebljale, a?
Hajde da organizujemo
vrteku
na drvetu poznavanja dobra i zla!
Svemogui, ti si izmislio
za svakog po dvije ruke,
i svakome si po glavu dao ti a zasto nisi izmislio
da se bez muke
moe ljubiti, ljubiti, ljubiti?!

32

povije obrva ozarivsi vatrom.


Pa sta!
Ponekad i u izgorjeloj kuci
skitnice nadju dom!
Izazivate?
"Manje no prosjak kopejaka
vi imate smaragda bezumlja" Sjetite se!
Pala je Pompeja
od razdrazenog Vezuva!
Hej!
Gospodo!
Ljubitelji
obesvjescivanja,
zlocinstava,
pokolja,
da li ste najstrasnije
vidjeli lice moje
kada sam
ja
apsolutno spokojan?
I osjecam "ja"
za mene je malo.
neko se otima iz utrobe moje.

Miljah - Boanstvo si, svemoguce, staro,


a ti si nedouceni, majusni bogic samo.
Vidi, ja se saginjem
i iz are
vadim kamu.
Krilati nitkovi!
U raju da ste zbijeni!
Gomila perjasa od straha valja se!
A tebe, sto si tamjanom opijen,
rasporicu odavde do Aljaske!
Pustite me!
Neete me zaustaviti.
lazem li, u pravu li
sam ja,
ali vie ne mogu da budem spokojan.
Gledajte zvijezde su opet obezglavili
i nebo okrvavili od pokolja!
Ehej!
Nebo!
Skini kapu!
ja dolazim!
Gluho.
Vasiona spava, polozivi sapu
s krpeljima zvijezda pod ogromno uho.

*** ZAKLJUAK (FUTURIZAM )

Umjetniki i knjievni pravac iji su predstavnici okrenuti budunosti


(lat. futurum = budunost) uvjereni da je to njihovo vrijeme i da e se u
njemu najbolje ostvariti. Javio se skoro istovremeno sa ekspresionizmom
i blizak mu je po antitradicijskom stavu, stvaralakim inovacijama, snazi
bunta i volje. Nastao je u Italiji (20. februar, 1909.), snano se razvio u
Rusiji, imao je odjeka u Ukrajini (panfuturisti), Poljskoj (krakovska i
33

varavska kola), Maarskoj, Francuskoj, Engleskoj (Ezra Paund), Srbiji


(zenitizam). Najizrazitiji su italijanski i ruski futurizam. Zajedniko im je:
okrenutost budunosti, odbacivanje kulturnog naslea, optimizam, nain
nastupanja (drskost, skandali, prkos, samouvjerenost). Razlikuju se u
mnogim pojedinostima, ali je sutinska razlika u tome to je italijanski
futurizam rusilaki, militaristiki i nacionalistiki, dok je ruski futurizam
revolucionaran,

naklonjen

narodnim

masama

demokratizaciji

umjetnosti.
Knjievni osnovu futurizma ini reakcija na sentimentalizam i
romantiarski zanos, na sentimentalne i sanjarske junake, na pasivnost i
pesimizam tekue knjievnosti. On istie snagu, agresivnost, uivanje,
ekstazu, temperament, pustolovinu i muevnost. Junaci su oferi, piloti i
ratnici puni vjere u svoju snagu i ostvarenje svojih ciljeva. Zalau se za
slobodu rijei odbacujuci sintaksu, interpunkciju, veznike, pridjeve,
glagolske naine i vremena.
Iako u futuristikim manifestima i djelovanju futurizma ima dosta
konfuzije,

nedosljednosti,

nedoreenosti,

praznih

neostvarenih

programskih naela, postupaka pozajmljenih od prethodnih kola futurizam ima i odreenih zasluga. Tu su prije svega inovacije u jeziku,
oslobaanje stiha, promjene u konfiguraciji stiha i strofe, stepenasti stih,
pjesma u prozi. Italijanski futurizam je ostvario znacajne rezultate u
likovnim umjetnostima, ali u knjizevnosti nije ostavio nita u naslee
osim uticaja na druge pisce van futuristikog kruga: Pirandelovo
groteskno pozorite,

magini realizam Masima

Bontempelija,

Ungaretijev slobodni stih. Ruski futurizam je ostvario najbolje rezultate u


poeziji svojih najistaknutijih predstavnika Velimira Hlebnikova i
Vladimira Majakovskog. Iz futurizma je proistekao ruski formalizam i
konstruktivizam, ali i neki evropski pravci kao to su dadaizam,
34

nadrealizan i letrizam. Nije manje znaajan uticaj futurizma na inovacije


u pozorinoj i filmskoj umjetnosti - Pirandelo, Majerhold, Ajzentajn.
***Futurizam je knjievni pravac unutar avangarde.

35