TITO BILOPAVLOVI

N kladnik
ALFA d.d., Zagreb, Nova Ves 23a

L nakladnika
Miro Petric
I vni urednik
Boidar Petra
Likovno i grafiko oblikovanje
Irena Jurkovi
L ktura
Kristina Juri
Korektura
Mirjana ah
rafika priprema
Studio za grafiki dizajn ALFA

iblioteku

ei~ ureuje

Zlatko Krili

Ilustrirao
Damir Facan-Grdia

Zagreb, 2005.

VAGABUNDI
CC2C'L/

{)VV
t['-CA

Otac je sjedio u koiji ravno i samouvjereno,

kao i svi ljudi bo

\I'-{'gata iv,?ta i zdravih zuba. Moram priznati da sam se ponosio takvim

of'
ocem. Cak sam u sebi osjetio dio njegove veliine iako moja st pnln
.f'jo nisu dopirala do poda. Moja stopala u sjajnim rupiastim sandn
lama iz kojih su se do koljena penjale bijele arape.
- Hooood, Cezare! - govorio je koija konju prijateljski, 1 a <1:1
ga savjetuje. Vidio sam preko njegova naslona usjajene konjsk but i
ne i oetkani rep. Potkove bi ponekad pronale neki kamen u prn: i
ni, i to je zvonko odjeknulo. Nikomu se nije urilo. Prozori nisi ih
kua s obje strane ceste gledali su ravno preda se. I moj je ota gl('
dao ravno preda se. I ja sam nastojao gledati ravno preda se.
Do toga dana bio sam uvjeren da poznam gradi uzdu i p pripi.
jeko. Park u sreditu, kola" dva mosta preko rjeice, naputena
vovara i stari hotel s drvenim trijemovima u dvoritu. Visoka Z r:ld:t
s limenim paunom na vrhu. Jedan mali mlin drvenjak, bijel iznutra j
izvana, kao iz bajke. Jo dalje uz potok veliki motorni mlin s bezbroj
nim malim prozorima, iza kojih su golemi bubnjevi vakali i pr '~iv:1
li ito, a utim izlizanim ljebovima let jele su vree. Jo dalj snjmi
te s "kravljim kolaima", opancima i mirisom pitome ivin i I onj
ske mokrae. Iznad svega vinogradi sa sitnim breskvama, zaklju n
nim kuicama i jesenjom pjesmom beraica.
Otac je kupio kuu na sasvim drugom kraju gradia. Iza i ":\lW
s visokim pocrnjelim dimnjakom i irokim niskim krovovima. Ul', l'('
stu, u vojnikorn redu, rasli su niski bagremovi necvjetai
krllgl
kroanja. Tu je sve bilo drukije negoli uz potok.

i"

am ih prvi put sreo. Sjedili su na visoku zidu koji je opa'I .III i ilanu. upavi bosi od'eveni u revelike ili premalene areIII I II " P cr~'clililica,
nevjerojatno raznoliki. Jedan je odapeo Ka1111 II iz pr
ke u kota koije. Cezar se mrzovoljno trgnuo, koija je
'I'nd

a otac je rekao bez srdbe:

Vagabundi.
Z:lsmij lo se prljavo drutvance. Jedan je podrugljivo

tlP',()V:I(),

.1

zazvidao,

dl ligi je viknuo konju: - Pue, puc, Mica!

() II11:1h

zi .rju. (

am pomislio da nije lijepo od njih to Cezara tako na-

nije nikakva Mica.

S(:di sm pedesetak metara dalje. Kua je izgledala neljubazno.
11

vrata pokrivala su vidik sve do krova. Ne volim tu kuu, rekao

.1111 II s .hi, I ijaa, oca i mene ubrzo je okruila arena hrpa s ciglarIIII' ~,itln. J 'dan od njih jeo je komad kruha velik kao potplat oeve
I qwl '. S I ruha se cijedio crn ljivov pekmez. Oekivao
sam da e mi
I'." odj , Inom prilijepiti na novu mornarsku bluzu. Ipak nije, ali je, upiIII i PI'S(()111 u mene, rekao: - Takvog sam jednog vidio u cirkusu - na
ti I , \1 s' svi na mijali i poeli skandirati: - treber, treber ... - jedan
lH'z lijrvo , lanarugao mi se: - Izgleda ko Brozovikin kola!
'i'1'.I1.io . m uvrijedenim pogledom oevu pomo, ali on je bio
gle davao je kuu sa svih strana, kao to na sajmitu
111.1~,II:1

lnvaju drijepca prije pogodbe. Oborio sam glavu i gledao

Il '/ I ije i \1sv j .-u iaste usjajene sandale i bijele dokoljenke. Jedna
.1
im 111:11:1 dj v jica, lica umrljana suzama i prainom, dola mi je
I VII" hlizu i po I dala me odozdo.
- Imas nos, imas oci - rekla je
11'1111

() "

1"lhIV!)

IIp

.rila mi u lice crvi-prst.

lo puno cvijea, do polovice prekriveno dvjema lozinim sjenicama,

poploano opekama i isto. U stranjem dvoritu otac je uzgajao z eve, posveujui im cijela poslijepodneva. Pod stablom zimske kruke uketale su kokoi, Imao sam zranu puku, romobil i podr zane nokte.
Jednog jutra roditelji su mi, odlazei na posao, ostavili na stolu
poruku u kojoj je pisalo da moram otii po elektriara, oprati dv ri
te i snijeti starudiju s tavana. Siao sam kamenim stubama pr 111:1
ulinim vratima. U tom trenu doivio sam neto uasno. Nikada lo
tada nisam vidio - zmiju! Samo ludi strah natjerao me da je pr sko
im i izletim na ulicu derui se iz svega glasa. Kraj ciglarske pje <JIT
vagabundi su bacali perorez u bagremovo stablo. Strahu od ZIl1 ijl'
pridruio se i strah od te arene hrpe koja e me sada sigurno isrni
jati, a moda i istui. Povratka nije bilo. Okruili su me ozbiljnim
upitnim licima. Ponavljao sam kroz suze: - Zmija ... zmija ... crnu ...
velika!
- Deki - rekao j~naj
-:-Huraaa! - povik~ajedniki.

bez oka - svi na zmiju!

Netko je uzeo kamen, netko batinu i nahrupili su u dvori te I :111

da idu na nogomet. Slijedio sam ih tresui se od straha. Zatukli Sl! je.
Bila je tamnosiva s bijelim pjegama kao uima, ukasta trbuha. NI'
ba tako velika kakvu sam je prvi put ugledao.
- Vidi, to ti je bjelouka - pouio me cr Drago, zvan ,od 1':1.
Imao je ivahne oi i velika usta. - Nije otrovna.
ri lov
ka. Ja se, vidi, nijedne ne bojim.
Uzeo je zmiju za vrh repa i bacio je u jarak kraj ceste. Curi a lnuu
-nos-imas-oci dodirivala ju je prutiem. Jo sam drhturio od trahn.

III

I,

I il II I j,' hilo sparno. Li t vi na kajsiji visjeli su kao skuhani. Jo

\111 /il 111111 I ue \I \I I (ljoj SIl1< tan vali, iako je prednje dvorite bi-

, , - Vidi~, ima svoje dvorite - rekao j~orin

brat. - Mi
SViimamo Jedno zajedniko dvorite. Na ciglani.
- Moram ga oprati - rekoh - i moram snijeti st~rudijLl S rnvunn.
I elektriara moram dovesti.

- .'
Htio sam pokazati Doricu kako imati "svoje dvorite" nije mm"
ji kaalj.
- ekaj - rekao j~koga
su zvali Mokro - ekaj, imnm
prijedlog! Deki, u vrstu stroj se! Pranje dvorita i ienje tavann]
Od-mah!
- Nemojte - petljao sam - ne treba, sam u, hvala ...
- Mir-no! Pravac elektriar! - viknu o mi je Mokro ravno u nos.
Otiao sam posluno, bez rijei. Mokro je nareivao li m0111
dvoritu kao u svojoj kui. Curiea Imas-nos-irnas-oci upravo je stnv
ljala na stol u sjenici limenku s vodom i nekoliko mauhica. - Ce
ce - rekla je i namrekala nosi kao da e neto omirisati. - Cccc
- Zna li plivati? - upitao me Godra.
- Znam - slagao sam.
- Doi sutra na baru iza ciglane. Na pjeani rt. To je na l"t'l'j.
torij - dodao je vano. Postidjeh se sjajnih cipela i bijelih arapa.

KRADLJIVAC

Razrednica je sazvala roditeljski sastanak. Nisam se bojao zbog

() jen::l tu je sve bilo u redu. Postoji, na alost, i jedna ocjena za kol'I ni] , dovoljno "trebati". Ocjena iz vladanja.
I godilo se da sa~
koju smo zva-'13-=-u-:-b~r=--eID
zdipio nalivp .ro. Bilo je to prvo na rvpero koje je ulo na vrata nae kole u
Itl Vili ~koj torbi. Kod kue su mi utuvili u glavu da su kradljivci ne.tsui i p kvareni ljudi, da odlaze u zatvor i sve takve neke strane
"t vuri.
bro, slaem se da je tako, ali to Ljiljanino pero bilo je tako
II :lI":1V jua stvarica plave boje s crnim vijugama i zlatnoutim
vrhum In pomislih kako bih pristao da me zatvore u najcrnju tamnicu
I>,llll()
la Ta mogu imati.
l.jiljana-Bubreg
bila je svjesna divljenja i uzdisanja cijeloga razretI:1 Il:ld njezinim nalivperom i hodala je kolom naprena nosa. Plavit'\n s' I cro u malom depu na haljini. to dalje priati? Dogodilo
,'(' ono nnJ re. Sluajno je ostavila pero na klupi, a ja sam na njega,
I .ro sili ajn ,stavio svoju kapu. I - gotovo.
I rhta
am od napetosti i straha nad daljnjim razvojem situ.Il ije. Na n r u, ispalo je onako kako nisam oekivao.
Ljiljana
', prirnij tiv i nestanak svog ponosa, poela urlikati kao da joj je
1II'Iko III ra rnamu ili tatu, a ne obino perce. Sletjelo se pola naI.IVlli('1 () ; zb rao Pretres! Uas jedan. Naravno, ja sam stajao kao
Iii .tI nun I oko
i crvenio se od tabana do tjemena. Moda su i dru",I dt,( k i 11:1 mj iravali
uiniti isto to i ja, ali sada su me gledali s
(lI 11('/,1111111.
N ,ti om' j munuo laktom u lea i procijedio: - Krad-

I"
III

,II

Razrednica je odmah zakazala roditeljski sastanak, upisav i SV.I

kom u teku: "Na sastanku e se raspraviti pojava krae u koli i I Il
mo uenicima iz siromanih obitelji. Molimo da neizostavno dode
te." Uz ope odobravanje istoga mi je dana upisan kolac iz vladanju.
Sutradan, na sam dan traginog roditeljskog sastanka, vra (:\()
sam se iz kole kao istinski pokajnik. "Kako sam mogao uiniti tal VII
glupost?" govorio sam sebi u bradu. "Roditelji e propasti u rtl II
zemlju od stida, izvui u nekoliko oevih tekih zaunica, prij t 'Iji
e me izbjegavati i sav ivot nosit u na sebi mrlju nepotenja. J I :t
ko bi bilo da svi ljudi ponu krasti jedni drugima nalivpera, odij '1:1,
plotove oko kua, moda i cijele kue?! Ne, ne, takve stvari treba kn 1'.
njavati bez opratanja."
Obraunavajui tako sam sa sobom, pripremao sam se na no
najgore. Drugom stranom ulice majka je urila na roditeljski sastanal .
Jesen se bliila kraju: hrpe trulog lia uz plotove. U blizini na
1':1
e kue, ondje gdje ciglarska pruga probija vrt kraj Gavraniev
dionice, u polumraku primijetih neku osobu izvaljenu na mokroj ze
mlji. Najprije htjedoh proi bez osvrtanja, ali me zaustavi neoekiva
na misao: "Juer sam ukrao, a danas prolazim kraj nemona ovjc
ka. Moda je bolestan i treba mu pomo. Evo prilike da se bar malo
iskupim pred sobom i drugima."
Priao sam nesretniku. Zapuhnu o me kiselkast miris alkohola.
Ako zovnem nekoga u pomo, znam da e rei: "Ma, pusti budalu
pijanu!" E, ne moe tako! ovjek je ovjek. Primijetio me i pokuao
se osoviti na noge. Mumljao je neto nerazumljivo. Ne znam kamo
ga je vodio put, ali uz moju pomo bahuljao je nekako uz plot pr .
ma naoj kui. Ako ga uvedem unutra, otac e nas obojicu izba il i
van. Ako ga ostavim na ulici, zar nisam svojoj jueranjoj krai do
dao jo jedno nedjelo? Tada mi je sinula spasonosna ideja - drvarni
ca u dvoritu! Ondje je u jednom uglu gomila slame, nee ovjeku bi
ti hladno. Do jutra neka prespava, a zatim emo vidjeti.

haI' OJ)
Pedalj po pedalytojica

I.m

J:-L

o C<L

uprljani blatom, micali smo se dv iri

tern. Pogledavao
prema stubitu gdje bi se otac mogao pojavili,
a tada bi bilo najbolje nestati. Pas je dobroduno zaskakivao na nas i
oteavao nam kretanje. ovjek je pokuao neto zapjevati, ali ve mo
bili na pragu drvarnice i sruili se unutra.
arulja je obasjala neobrijano lice koje mi se na trenutak uinilo
poznatim. Ujutro moram prije oca pouriti u drvarnicu. Prvo zbog
ovjeka koji tu lei, a drugo zato da bih nacijepao drva i tak na
djelu pokazao da se popravljam nakon roditeljskog sastanka iv' 'a
to me s tim u vezi jo eka. Zaljubljeno sam pogledao jednu od dviju
sjekira na panju. Koliko sam se samo puta pred dekima pravio v ali
s tom sjekirom! Otac je sjekiru jednom donio s putovanja i pokl nio
mi je za cijepanje drvaca za potpalu. Imala je sjajno sjeivo neobi ~Il:t
oblika, s urezanim arama i pismenima. Dralo mora da je izradi ne
ki umjetnik jer je jednostavno pozivalo ruku da ga obuhvati.
Ii ~1I11
sjekiricu vidio sam kod susjeda vatrogasca, ali se s mojom ipal nij('
mogla mjeriti. Uostalom, i svi su deki s ciglane priznali da je t n:tj
ljepa sjekirica na svijetu.
Pijan ovjek hrkao je pokriven slamom. Uuljao sam se u I II
u. Majka se vratila sa sastanka i suze u njezinim oima bile su pr
ve kine kapi u nadolazeoj oluji. Nevrijeme je trajalo prilin du
go i ne zna se komu je bilo tee, roditeljima ili meni. Otac j sij('
vao i grmio. U bujici prijekora pamtim jedan koji me je osobit po
godio.
,
- Tvom prijatelj ~iz
Potone ulice - govorila je majl :1
odluili smo kupiti cipele i kaputic, jer poderan i prozebao d 1;:J:t,i
II
kolu. Svi su roditelji pristali da dadu koliko tko moe. Pa lij po, :t
reci ti meni zato on ne krade nalivpera, zato on nema jedini II i'l.
vladanja?! Duko e na kraju postati ovjek, a ti e ... - Tu je majk.i
briznula u pla, a otac je preuzeo svoj dio posla. Koliko li t I 1111.;11
one to kradu cijele pakete nalivpera?
II

Ujutro sam se, prema sino stvorenoj odluci, prvi uputio u drvurui 'LI. "Valjda se ve otrijeznio", pomislih na vratima. U drvarniI i, III' lutim, nije bilo nikoga!
Odlino! Znai, ovjek se probudio i
Ildlll:l ,Ii da me oslobodi novih briga i problema.
Porasla mi je do111.1volja i htjedoh se prihvatiti posla. S najveim zaprepatenjem
,.p.I~.ih da moje divne sjekirice - nema! Pretraio sam svaki kutak u
dl .irni
i, ali uzalud. Tekom oevom sjekirom, plaui, napravih
1I(lolil treica, U kui bojaljivo prijavih nestanak sjekire. Pijanca
.1111
pr' utio. Otac je galamio dvoritem: - Dovraga, zar se svijet sa"<lj i () I amih lopova!?
Pop dne u koli jedva je nekoliko djeaka htjelo razgovarati sa
IttlIOI1l.
nak kradljivca ve mi se dobro zalijepio na lice. Samo DuI II, ijim mi je primjerom sino majka natrljala nos, priao mi je i
'.I 1.1n r kao: - Kai svojim roditeljima da sam im vrlo zahvalan za
POIIIO <. Danas u kupiti kaput i cipele. Moji nisu bili na sastanku jer
ji- mnjl a b lesna, a oca tri dana nije bilo kod kue. Tek je jutros sti1',.10.I onio mi je divan dar. Samo u tebi pokazati, ako nakon kole
1':11 i. I nama.
Nis::lITImogao odbiti poziv iako je stanovao na drugom kraju
1',lluli n, I nITI moji deki s ciglane nikada nisu odlazili. ljapkali smo
pil lij(' I '10
ata Potonom ulicom. Poveo me u upu, sklepanu od
d.ll1,II :I i hrclava lima, i pokazao mi poklon koji mu je otac donio. BiLI II' to moja, najljepa sjekirica na svijetu!
Z~lr nij divna? - upitao me.
I o sada ljepu nisam vidio - odgovorih skrivajui tugu u gla'1\1. I) hi sam zakljuio: "Eto, i ja sam neto poklonio
Duku." I stid
Ihll/'. 11':ld ' nalivpera bi u meni prebrisan kao gumicom.

PAUNA

Mogao sam tada hitnuti kamen iz prake stotinjak i vie metara

daleko. Recimo, od ograde ciglane, preko bare, na krov vrtlarove
kuice. Daske, prekrivene nepromoivim papirom, tupo bi oglasile
da je kamen pogodio cilj. Stari Martin izaao bi tada pogrbljen kroz
niska vrata i prijetei mahao kvrgavom tapinom. Oko glave kruio
mu je oblaic dima iz orahove lule.
Za dobru-12ralgLnajb_olja-je-j~dB-a-\Lr:st3-automobilske gum I ()
ju smo zv~sirovom.
Bila je boje meda i kripala je pri rezanju. Pro
nalazili smo je na smetlitu Gavranieve automehaniarske
radioni
ce. Pivarci i Potoani pravili su prake od crne i crvene "obine" 'II
me; ami, Ciglarci, od "sirove'~Qbina g~-;--r-astee se samo do II
le -g~;nlce. Th~iii
ne pomau i uope, k'ao praka, ne vrij di
bogzna koliko.
To, meutim,nije sve. Ralje su najbolje ako su od ljeskovinc.vi
koa za kamen od "jezika" starih cipela. Osim toga, guma se na rn
lje ne privruje uetom, ve tankom gumicom za kalemljenj . l )~.OI
sve to jo treba znati i gaati. I kamen je vaan. Ne valja pl snat i ili
kockasti, otrobridi. Najbolji je okrugli, veliine vrapjeg jaj ta. SV.I
tko malo bistriji zna da je rijeni oblutak najbolji. Gdje se Il to I' I
di, ondje ga ima za cijelu godinu.
Eto, to je sve o praki.
Onaj tko zna s prakom, taj je praka. Ja sam znao. M rao snm
pogoditi vodoravnu icu i naprsli jesenji orah visoko na tab!u. I,i
menku od patete na trideset koraka, poklopac lonca ba n \I zl'.d ,
jabuku u peteljku. To to sam gaao vrapce i abe, mi lim du ilijI' hi-

II
/

I'
\

lo vitci ki. Lastavice nikada, jer se govorilo: Tko ubije lastavicu,

\111\1 ij .r
mu majka.
Imao sam smeeg~j
Obinoga, gradskog, skitniI O/, . .J' mi je iz ruke i sjedio mi na ramenu. Kad sam se vraao iz
'.1 oi " d ekivao me guguui i epirei se na zidu iznad vrata. Tko
Ilhij' , luba, mislio sam, nije dobar ovjek.
Zaj dno s etvrtim razredom poela je i uta, suha, zrela, praIIj.IV:! je en. Cijelog se ljeta nisam rastajao od prake, pa mi je i ka.uijc, struno smotana, uvijek bila u depu Jednog poslijepodneva
~
Ig:t i 'ricko,
oji su bili glavni na Malanskom brdu, doekae me
PITt! ~k lom. Traili su, u ime jaega, da predam praku. Anica u---I ih pl .tenica i_niju-pJa.\ih..k:ao_r.az1iak,_Anica kogje
imill~venu
h.iljinu s bijelim-tokicama, Anica koja mi je posudila "Griku vjetiI 11", Anica koja je, uostalom bila najljepa djevojica na svijetu, ta je
Alli a rckla: - Ne daj praku! - I nisam dao. Sruili su me, poderali
II ti ~ir, nku i razbili nos. Anica je pobjegla plaui.
U I' du, rekao sam u sebi, nije jo sve gotovo. Razmotao sam
pru <lu i drao je u ruci, s kamenom u koici. Doekat e me jo ne",djv, mislio am, valja se pripremiti.
Pro
am ve pola puta do kue, a njih nije bilo. Dan je bio
I 1.11.11 Ku
u ve oblaile crvenkastu svjetlost. Obranio sam praIII, ,I ipal
am se osjeao poraenim i osramoenim. to e rei majI .1 kad mc vakvog ugleda? to e rei Anica, najljepa djevojica na

ji 'I \I ?
M 'Hnl' Badar imao je mesnicu u visokoj zgradi na poetku iroII' ulire. Naj e bi stajao na vratima i njegov golemi trbuh, kao
,

j ,hol j 11;1 lin

radi, vidio se izdaleka. Remen kojim je pritezao hlae

11111 k nnlil
na kvator. Toga dana vrata mesnice bila su zatvorena.
NI' /'11.1111 Z:I~I'(),ali pogledah gore, prema visokom krovu. Iz oluka je
1111.11,1
sitnn golubinja glava. Okrenuh se oko sebe. Ulica bijae pu.1.1.
IHI,'lio S:l111 torbu uza zid i napeo praku. Onako, vie iz igre, da
I

:tJ

ga poplaim. Kamen je poletio i udario u neto to se zakoprcalo II

oluku i zatim, neprirodno leprajui, poletjelo dolje. Previe sam do
bro gaao. Strpah u strahu tu bijelu pernatu lovinu i potrah ku i.
To mekano i toplo trzalo mi se pod kouljom. Grdio sam voju
nepromiljenost i u sebi molio: "Samo da ostane iv, samo da stil
ne iv!" Zaboravio sam na dobivene batine, na poderanu itanku na
Anicu i razbijeni nos. "Samo da ostane iv!"
,Bio je to sn'enobijeli 12.auna_kahQg sam oduvijek elio imati, s
crvenkastim oima i pernatim gaama na troprstim nogama. Sakrio
sam ga u drvarnicu, u koaru spiljevinom.
Poslije majinih prijekora i veere, iskrao sam se iz kuhinje S;I
svijeom u depu. Zirko je spavao na zidu iznad vrata. Ranjeni s I ;1una ve osovio na noge, ali mu je glava nesigurno klimala lijevo-de
sno, gore-dolje. Nigdje na perju ni traga krvi. Kamen ga je samo o. :1
mutio. Sigurno e ozdraviti, pomoi u mu. Njegovat u ga i hraui
ti. Voljet u ga kao i Zirka. Zvat u ga Bijeli. Stajat e opet na I n)
vu i iriti rep. I bit e to najljepi golub na svijetu.
Ali sada ga boli, sad me ne voli, sada ni sam sebe ne volim, IH'
volim ni Gricka, ni Sigu, ni praku, ni mesara Badara koji je b d.1
nas morao sakriti svoj trbuh u visoku kuu.
Sutradan sam ustao ranije no obino, Donio golub u vodu i 111\
vice kruha. Uvukao se u sebe, kao da trpi neku svoju posebnu '0111
binju bol, koja je toliko njegova da se nikoga drugog ne tie.
J'7.:lO
se kao umoran ovjek koji se bori protiv sna. Donio sam Zirka d:1
mu pravi drutvo, da ga razonodi. Bijeli ga, mislim, nije ni pogl d:11 I.
Zirko je gugutao neko vrijeme, pokazujui zanimanje za nov 'pri
jatelja, a onda je i u njega uao neki umor i odetao se preko dvori
ta, lijeno i trorno, kao kad starci etaju s rukama na leima.
Za vrijeme ruka nisam licu ni dirnuo.
- Jesi li bolestan? - pitala je majka .
- Da.
KnJ,Ullic

'-'1::~:mirfl. ,.;jt{)t
Djf:CJ,\ KN~IZ.~:CA
ZA G Il i 3, Vodovodna 13

- Ne izmotavaj se! U kolu se mora ii.

I otiao sam, ali samo do prvog ugla. Prikradoh se kroz vonjak
natrag do drvarnice. Nisam ga morao napustiti. Podijelit emo bol.
- Digni glavu, Bijeli - molio sam ga. - Digni, samo malo! - Uzeh
ga u ruke. Na dlanovima golublje je srce kucalo Ha kao i moje, samo malo bre. - Kucaj, kucaj! - aputao sam.
Odjednom je stalo. Sitno, uplaeno srce.
to bih sve dao da sam ga mogao jo sluati! Svih esnaest staklenih pekula, gumene izmice, udicu i stari telefon. Praku i herbarij. Samo da malo kucne ...
Odnio sam Bijeloga u vonjak. Iskopao malu rupu i stavio ga u
nju. Anica je trala izmedu stabala prema meni viui: - Danas nema kole, danas nema kole! - Zastala je preda mnom i zagledala se
u bijelu pernatu grudu.
- Ti si ga ubio - rekla je. - Ti nisi dobar, nisi!
Okrenula se i otila. Svih deset mojih godina bez glasa je molilo
njezine ute pletenice da ne odlaze, da me ne ostavljaju samoga. Gledao sam za njom, a jedna kap kliznula mi preko usne.

VILINA KOSA I BENZINSKa

BURE

U sobi je gundala pe od utih ploica i maak je p. V;IO II I

lenom naslonjau. Dunje i jabuke na golemu orahovu orl11:II'11III
no su mirisale. Otac e propustiti uobiajenu partiju karara II "I ti
vakorn rogu". Nas dvojica, mukarci, hodat emo tog danu II il
belim vunenim arapama; u sobi e pe ve od jutra isijav.u i \111'11
nu i sve e mirisati na borove granice i presuhu bukovinu,
II' III
ke duboke ladi ce otac e izvaditi staru arenu kutiju pLlI111"t.d I.
nih iarki, gljiva, patuljaka, kuglica, srebrne srme i vili n I () I', I
lina kosa! Kad bih je dodirnuo, pomislio bih na onu j IIIU, .IIIItl
na onu jednu vilu iz slikovnice koju bih ponekad, lutaju i l;lV,IIIIIIII
izvlaio iz krinje s igrakama. Vili na kosa! Vilina kosa 11' dl\'\ I 'I
ke sa zlatnim veslom u rukama. Velika koljka penjala
. S V.tI.1III
val.
- Ostavi to - govorio je otac. - Najprije dodu kugi i 'i cl t .dll
pa tek onda vilina kosa.
Kako je otac bio visok! Do vrha bora, gdje je stavlja '1:,11\'111I
ljak sa suncem u sredini. Kada je sve bilo gotovo, uklju io hi 1\'1111
i arolija bi ispunila sobu. Potom bismo zvali majku i ona I i ~ 1".l1'o 1
naherivi malo glavu, rekla:
- Prekrasno! Ma vas dvojica ste umjetnici, eto!
Umjetnici, mislio sam, tko su to umjetnici? To su si '111'110III II
to putuju svijetom i kite borove na Badnje vee. Oni prave .111111/1
A to onda rade aro~njaci? arobnjaci prave pako ti. I':ul II III
stem, bit u umj-efriik, a ne arobnjak. I moj je tata urnj '11\i I , .tII I
mo jednu veer u godini.

IH

Sva radost koja me oekivala te veeri bila je malo pomuena jui i'l iI:~lljil11 dogovorom
u koli. Najprije je netko rekao da Malane
II i'h:\ "sl uhati" .
- N elim nikoga kuhati! Nisam ljudoder! - usprotivio sam se
P' ij ,II u.
I
- uti, kad si daska! - otresao se Godra. - Veeras sastanak kod
I "plog zida. Radman je preao k nama i kae da Malani spremaju
"h,1I 'riju" za Badnjak. U pet kod toplog zida.
Na ciglani postoji dugaka graevina s otvorima kroz koje se
1I1.1Zi LI zavojite hodnike gdje se pee cigla. Ljeti su ti hodnici prazni,
i 111 Sin se igrali "tajni grada Pariza", a zimi su ispunjeni ciglama.
( )1 vori se zazidavaju, iznutra gori vatra, a na zidovima izvana mogli
1110 s' lijepo ogrijati. To je bio "topli zid".
, to je dojavio Radman? Pa et.Q,Malani su u popovu sjeniku pronaIi gol 'mi muar. Top u malome. Kradu od oeva barut i dok svi ostali
hudu pu ketali na kljueve, oni e ispaliti to udo. Neka se zna tko su oni.
- A zato je Gricko danas u koli nekoliko puta viknuo: "Bum,
hil III!",
Malani su neprestano neto aputali i cerili se.
- Muar, hm - rekao je Mokro.
- Bum, bum, hm, hm, zanimljivo - dodao je oro eui se
Il1pO

p,

zuha.

- M j tata je lovac. On ima baruta - rekao sam vano.

- /\ 111 jima lulu, pa emo je nabiti, je li!? - otresao se Godra.
Svi su
nasmijali. Opet sam se zaletio.
I obar j i "karabit" - rekao je oro. - Svake godine pucamo
11.1"k.rrnhit". amo, kante od boje ne vrijede. To je prduckanje, ane
pil! :Iliji'. TI' ,[ alo bi ispaliti neku kanturinu.
- I J I 1''' ' Ij vaa ima jedno benzinsko bure u kojem se skuplja
I j .lIii ,I I' ,I ih - a na vrhu je rupa s epom.
( tili ~11()!- uzviknuo je Godra. - Kada se napuni plinom, ti e
I'lIlp.dili, :1 1l1iosral: d i emo ti na sprovod.

- Potpalit emo pomou dugakog tapa, iz zaklona - p I 11~:\( 1

sam obraniti svoj prijedlog.
To je dbbro djelovalo. Odlueno je da na sam Badnjak zdipimo
bure i dovuemo ga do bare. Dori je otkrio da se u ljevaevu dvori
tu nalaze ostaci u ratu oborenog zrakoplova. Donio je nekolik I ()
mada bijelog metala koji se lako i brzo topi u vatri. Tada treba p ) 1':1staljenomu metalu udarati batinom. Pri svakom udarcu velianstv 11:\
plaviasta svjetlost obasjava sve uokolo. Dori je rekao da se taj 111 'tal zove "elektron". Dakle, prije nego ispalimo bure, obasjat
mo
munjama na teritorij, od retarake table do gimnazije, od elj zn i ~ke pruge do Malanskog brda. svi e zanijemiti od iznenaenja. Z:\
tim eksplozija! Sve kao u ratnom filmu. Bit e to moje vatreno krr ',.
nje. Pripala mi je, naime, ast da zapalim plin na otvoru bureta.
to sad? Kako u istodobno s ocem kititi bor u toploj sobi i I ri
paljivati bure kraj ciglarske bare?

Toga dana ciglarci nisu doli u kolu. Netko je javio razr Ini i
da nisu mogli zbog hladnoe. Cipele im nisu najbolje, a iza svnlokuke vreba mraz na svaki bosi palac. Crveni je kri, istina, pod ijv
lio cipele od svinjske koe, crvene, tubastog vrha. Dekirna s i >1:111('
te su cipele trajale tri dana. Takvi su to deki bili!
- Tata, smijem li, kad okitimo bor, izii? - pitao sam b j ljiv,
Deki su ve zvidukali pod prozorima.
- Na dananji dan ne landra se okolo. Zlr te ne veseli t pia so
ba i vili na kosa?
Nisam odgovorio. Da su bar deki ov,dje. Ve sam vidi
1:1 iui
je tata kupio "Sina lovca na medvjede" Zane Graya. Od rnarn ' ~"
dobiti kapu s krznom preko uiju. Dori kae da njima rodit Iji IHl

orah i suhe smokve. Prostru slamu po cijeloj sobi, zapale sviI('i I' i pj vaju. Ali danas e svi biti pokraj bare. Svi osim mene.
- A i to e vani? Hladno je i svi su estiti ljudi u svojim kua111.1- potkrjepljivao
je otac zabranu.
- Z r deki s ciglane nisu estiti kad su svi vani?
(
1'('1
me pogledao kao da je htio rei da previe priam i nastavin j' vj' ati kuglice na stabalce u kutu. Dodavao sam mu krhke aI('II' ul rase, iarke, srmu, vilinu kosu ... Drao sam je asak meu
P' '., i 111<1,ali se vila iz slikovnice nije pojavila. Deki su zvidukali oko
I II '. d vremena do vremena projurile bi ulicom saonice i prapori HU ritrnino zvoncali na konjskim vratovima.
p islije smo jeli posnu veeru i poli spavati. Otac je rekao:
- Laku no, a sutra emo pogledati ispod bora to si dobio.
I, 'ao sam u lovakoj sobici. Sa zidova su mi se rugali jelenji ro",(Ivi i punj ne ptice. Prozor je gledao prema bari. Cmoljio sam uvri",d('llO. Tada su poeli bljeskovi s bare. "Elektron" je obasjavao okolicu. II',n 'nada sam odluio pobjei k dekima, Brzo sam se obukao i
II m. prozor skoio u dvorite. Trao sam kroz vonjak po neugae1111"llij .zu. Samo da stignem na ispaljivanje bureta. Skriven iza staI (lg 111d::t, drat u motku sa zapaljenim papirom na vrhu. Prinijet u
.I11'l1 rupi na buretu kroz koju izlazi plin od namoenog
"karabita".
Bil (, ro ,I .plozija nad eksplozijama. Malanima e ui puknuti. I
IIjilll!1 i njih
vu muaru. O tomu e sedugo priati. I svi e znati tko
dljl1

I!' POli ali

bur. Ja, ja sam ga potpalio, ja! ...

Um . j v sigurno ukopano i optereeno s nekoliko cigala kojI' i I' ocll 'tj ti nebu pod oblake. Ve sam bez daha kroz duboki snij('I', dOI r ~:tO cl pjeanog rta, ve sam htio viknuti pobjedonosno:
II 'j, d ki, deki! Stigao sam, pobjegao sam ... - Ve sam

Il I il I
I Jlo [c hur
IIjll.lVO

1 ,

II

pukl

mom sr u.

! Netko ga je drugi potpalio.

Kao da je puklo

LOV NA SREBRNOG SRNDAA

Meu ilustracijama u "Lovakorn vjesniku" na oevu pis '111

stolu otkrio sam jednu koja mi se uinila toliko nemoguom da am
se poeo glasno smijati. Otac me prekorio jer je smatrao da u stvarima koje se tiu lova nema niega to bi se moglo proglasiti smijemm.
- Pogledaj - rekao sam - tko li je to srndaa obojio srebrnom
bojom?! Zna se, valjda, kakva je dlaka u srndaa.
Otac se za trenutak zamislio, a zatim je, kao da donosi vanu
odluku, istrgnuo asopis iz mojih ruku i zagledao se u sliku.
- Ne vidim razloga za uenje, jo manje za smijeh - r kao it'
ozbiljno. - Zbog takvog neznanja bilo bi umjesnije plakati.
Sav sam se pretvorio u zbunjenost. Let jele su mi glavom I I 'ik
iz zoologije, slike punjenih ivotinja u prostorijama lovakog drut V.I
i uope sve to se na bilo koji nain ticalo izgleda i boje um I iIl 1,i
votinja. Otac je nastavio:
- Da, da, srebrni srnda.xmolim lijepo. Nije to svakidanja 7.ivn
tinja, kao obina maka ili koko, ali da ga ima - ima!
- A gdje? - upitao sam, i to je bio moj posljednji adut.
- Sramota je da sin jednog lovca uope postavlja takva pitanju
uvrijedio se otac. - Eto, recimo, ja sam prole nedjelje u ag vini VI
dio jednog takvog, ak sam se spremao da ga - bum! Ne znam Hin
mu bi, ali sakrio se iza jedne bukve i viri. Lijepo on gleda m n.,.l \.1
njega. Oi u oi. Srndae se, meutim, gaa u ...
- U pleku! - usko io sam.
.

I,

IId,,\o: -

Ih, i ti si mi neki srnda! Kao da si pobjegao iz zoolokog

\'I LI,

SlO sn o dalje odmicali kroz mrzIo jutro prema ~alekim brdima,

I' jr vi , li meni rasla elja da vidim toga ljepotana.
Nisam osjeao
III It'/',()h' hodanja po duboku snijegu, ni znoj na leima, ni bol u pro/t'blllll I rstirna. Gledao sam napregnuto na sve strane, jer on bi se
IId, dnom mogao pojaviti na nekom proplanku, a zatim munjevito
1\('.'lnli, moda zauvijek.
'I'ko zna koliko smo odmakli od naselja, a svuda oko nas prostiI ,d,1Sl' visoka uma s krovom od snijega, kao kakva dvorana u zemlji
I/, h:ljl " dje se svakog trena moe dogoditi bilo to, pa i najvee udo Ij. I java srebrnog srndaa.
l'on I ad bismo se odmarali sjedei na panju kojemu smo skinuli , IIjc~nLlI apu. utjeli smo, prema sinonjem dogovoru. Otac me jed,lilPllt upitao je li mi hladno, na to sam hrabro odgovorio da lov
ltij!' Zi) smrzljivce. Iz jedne gutare pas je istjerao zeca. Oekivao sam
lI"l nu], nli tac je nervozno prtljao oko puke i zec je zajedno s psom
II!'.Ino II iblju.
l.ov na zeeve je obustavljen - objasnio mi je.
A IW srebrne srndae? - bojaljivo sam zucnuo.
I':, 11:1njih nije. Lov na tu iznimnu ivotinju otvoren je u svaI et doh:! godil1 , danju i nou.
(;lldno je da nijednoga nismo sreli - dodao sam oprezno.
A, SI"'sr ('1110 ga sigurno jo prije nego se smrkne.
N,tI on po In va naiosmo na skupinu lovaca. Jedan od njih reI t':
1).1 11;1 loi 111 vatru, pa da se neto pregrize?
'vi ,'I' odmah uglasie i posjedae na sruena stabla. Dvojica dovid tI, I' SIrllOgl"::1I1je,
vatra zaplamsa, lovci potegoe iz boca. Uz vatru
\1 poholi .I:tpi (, s nataknutim kobasicama.
I II j~' lolt s' p buniti protiv tog nezasluenog odmora jer od srehi 110", ,'I'lId" (:I j ) oij bilo ni traga ni glasa. No ako je otac rekao do

sumraka, onda imamo jo nekoliko sati. Sjeo sam na oev krzn 'Ili
kaput i sluao razgovore kakvi se jedino u takvim prigodama mogli
uti. Umor mi je bubrio u svim udovima. Toplina vatre dodirivaln
me na mahove kao milovanje. Uporno sam se borio protiv sna da mi
nita ne promakne.
Odjednom, ugledao sam srebrnog srndaa kako neujno pliva
zrakom poput magle, poput leteeg konjia iz prie. inio je kr tnjc
nogama kao da je na zemlji, samo malo sporije. Nije se uo ni najmanji zvuk. Obasjani srebrom, lovci su se smijeili i nijedna ruka nije posegnula za pukama prislonjenima uz drvo. Nisam izdra lu
fantastinu tiinu i viknu o sam:
- Evo ga, konano, evo ga! Srebrni srnda!
Istog trena, ili malo ranije, on je nestao i vidio sam samo lovno,
ve u polumraku zgrbljene prema vatri. Netko ree:
- Mali se dobro naspavao. Sanja.
Otac je na to, kao da se svaa, glasno rekao:
- Tko sanja? Zar on?! Pa zar niste vidjeli srebrnog srnda n I il
ko je prohujao? Zar je mogue da niste vidjeli?
- Pa naravno da smo vidjeli - ree jedan od lovaca.
Svi potvrdie njegove rijei i ak dodadoe srndau net IO II
brzini nisam uspio primijetiti: "Imao je", rekoe, "na vrhu r TOV Ij:1
veernju zvijezdu koju e uskoro ostaviti na nebu." Imali su pravo:
pojavila se na tamnomodrom nebu, velika i srebrna.
Sutradan u koli u istinitost mog doivljaja nitko nije vjerovao.
Ali ja ostajem pri svome: zoologiju treba mijenjati.

JAHAEVA SLAVA

Kad su braa Sremci ili ulicom, uvijek bi netko sa strane, prolaznik ili brija u dovratku prazne brijanice, rekao:
- Idu tikvice.
Doista, obojica izgledahu poput onih krukastih, trbuastih tikvica to ih u naem kraju ljudi uzgajaju, sue imatovito
araju.
Bojao sam ih se jer su u svako vrijeme bili spremni uiniti neku psinu. Otac im je bio kroja. Takoder tikvica, samo golema, s
naoalama na nosu. Osim krojake radnje i naoala, imao je i dva
snana konja za vuu. Uprezao ih je u kola puna robe i odlazio na
sajmove.
Braa Sremci bijahu neobino ponosni na svoje konje. Jednom,
dok smo se iudavali nad ljepotom i snagom tih konja, mladi je Sremac, visoko uzdignuta nosa, rekao:
- Ako niste znali, klinci, to su vam "belgijaneri" .
T o mi ime nije mnogo govorilo, ali sam za objedom, ponosan na
svoje znanje, rekao ocu da Sremci imaju "belgijanere" koji su strano
jaki i imaju crvenu sjajnu dlaku.
- To je zastarjela stvar - rekao je otac. - Bolji je jedan traktor
nego pet "belgijanera" .
U to, naravno, nisam povjerovao. Traktor je mrtva stvar. Smrdi,
stvara veliku buku i na kraju zahrda. "Belgijaneri" imaju velike pametne oi, miriu na sijeno. U svakom sluaju, sto puta bih radije
projahao na jednomu od njih negoli se provozao traktorom. To moe svatko, ali jahati mogu samo hrabri ljudi i Sremci.
28

Sanjao sam svake noi da jaem na velikom konju duge rive.

Kao da lebdim, jer se nikakav topot nije uo. Svi deki s ciglan iZl
li su na ulicu da me pozdrave. Radosni su i mau kapama.
S nestrpljenjem sam ekao prve znakove proljea: sitne bijele
oblaie nad Dieneevim brdom i mace na vrbama to se ogledaju \I
bari. U proljee e Sremci poeti izvoditi konje na pau preko Ijl'"
znike pruge.
Dogodilo se da sam jedne nedjelje posudio Sremcima svoje sl i
je, napravljene od vratnica starog ormara. Mislim da su to bile vrlo
dobre skije. Ne moda kao one iz trgovine, ali ni mnogo loije. Sr 111
ci su izveli nekoliko nevjetih spustova na Vragolanu i skijama je bio
kraj. Jedno tvrdoglavo stabalce nije se htjelo maknuti s puta jur oj
tikvici.
- Oprosti ... nismo htjeli ... - mucali su.
- Nije vano - bio sam zadovoljan to mogu biti velikodu
prema posjednicima "belgijanera". - Napravit u dogodine dru

ClII
)l',

Ova je zima ionako na kraju.

Malo sam poutio pa oprezno dodao:
- Kad bih barem imao konja! Skije nisu nita. Obine daske.
- Pa mi imamo "belgijanere" ! - uzviknue uglas. - im doe
proljee, moe s nama preko pruge. Nauit e jahati ako eli.
ekao sam proljee, nestrpljiv kao budui list u drvetu. Mrlje
zelenila ve su obojile Dieneevo brdo, jaglaci su uskoili u vazu 11:1
stolu, zabijeljela se breskva pod prozorom.
Jednoga dana Sremci dodoe po mene. Podosmo zajedno. jaha
li su, a ja sam uz njih iao pjeice, dodirujui ponekad bojaljivo
konjske sapi.
Odredite nam bijae zaputen obrasli poljski bunar s malim
calom vode na dnu. Kod staroga hrasta Sremci su mi pokazali
svoja jahaka umijea.
- Hoe li jahati? - pitao me mladi.

ZI"
V:1

- Nikada nisam sjedio na konju. Strah me je.

- Nije to nita. To su mirni konji, a ne kao oni za trke. Najt '
je popeti se. Kad si gore, dri se za grivu i konj te nosi. I ne osj a
te, vidi kako je jak. Na, Rii, na!
Noge su mi se tresle od straha, ali je moja elja da uzjaem pravoga konja bila neizdrljiva. Tko zna kada u opet imati priliku ...
- Do ... do ... dobro - zatreperio sam glasom. - Kako u se p peti?
- Jednostavno! Stani na ogradu zdenca. Konja emo privesti i hop!
Doveli su onog crvenog kojemu sam se oduvijek divio. Uzverao
sam se na njegova lea koja su bila toliko iroka da su mi noge jedva
malo visjele s obje strane. Drao sam se za grivu, a Sremci su me sokolili:
- Ne boj se! Vidi kako je miran.
Rii je doista bio miran kao da se nita ne dogaa. Malo je pr etao i osjetio sam kako mu se iroka lea u hodu gibaju ispod men .
Strah je sve vie nestajao, a ponos rastao. Kako je divno mirisao na
konje! Kako je bio dobar prema nevjetom jahau! Divno je jahati.
Pokuao sam oponaati kretnje nekih jahaa koje sam vidio na filmu.
U meuvremenu je mladi Sremac otkrio gnijezdo strljenova na
oblinjem hrastu. Hitro je spuznuo dolje, a roj je zazujao u kronji,
- Sad brzo dolje s konja! - vikali su. - Kad te strljen ubode, ot kne kao lubenica. Bre dolje!
Ali kako dolje? Konj mi se inio kao kua. Primijetio sam nekoliko strljenova koji su letjeli prema meni. Rii se uznemiri o i zafrktao.
- Skoi dolje, skoi! - vikali su.
- Ne mogu, bojim se.
Ono to se poslije dogodilo vie je nego strano. Vjerojatno je j dan od onih zujavaca ugrizao Rieg. Naglo je poskoio i zagalopira
\I

pr ma cesti. Mislim da se ni koljka ne dri tako za kamen, ni namet11 i I za lea nilskog konja kao to sam se ja drao za grivu. Rii me
j I oni o preko polja, kroz Ciglarsku ulicu, kroz sredite gradia, pre111:1 sajmitu i vinogradima.
Preklinjao sam ga da stane, derao se kroz
SlIZ
to sam jae mogao, ali to nije pomoglo. Ljudi su uz cestu irili
1'111
,neto vikali, no Rii za to nije imao razumijevanja. U vinogradll je usopljen stao kraj gomile stajskog gnoja na koju sam spuznuo,
/'()t()VO
bez svijesti. Sigurno sam imao lice izmuenog brodolomca.
Riti i je etao uokolo i mahao repom, a ja sam tiho plakao na hrpi toplo ra gnoja.
Ve sam sutradan u koli rekao okupljenim dekima:
- Jahati je zbilja sitnica. Istina, ovjek mora biti hrabar. svi su se
toliko uplaili, a ja sam se zapravo samo malo poigrao s konjiem.
1):1 vidim koliko je brz. Nita osobito. Raga.

I'

LIMENKA LIMUNADE

@~prvi
otkrio tu stvar. Zeleno ~bojena lim enka, iarana
neraziiifiljivim rijeima, leala je u ilovai. Coro je glupo izlanuo da
je to - bomba! Odmah smo shvatili da u tomu moe biti samo pola
istine, jer oro svojim jednim okom nikada nije vidio cijelu istinu.
Godra je s nekoliko pobodenih granica oznaio kritini teren i zabranio da se bilo tko priblii dok Veliko vijee ne odlui to e biti s
tim udnim predmetom.
Ljeto je ve bilo na domaku, ljivici su potpuno olistali, ribii su
uz baru drijemali s ljeskovim tapovima u rukama. Svi deki osim
mene hodahu bosonogi. Svaki je za pasom nosio malu vreicu s dugmetima i pekulama. Poela je sezona kockanja, sezona lutanja po
Malanskom brdu i probuenim umama. Prvi uti karasi zakoprcali se na udicama.
Veliko vijee okupilo se na pjeanom rtu. Prije vijeanja Dori
i Mokro, goli do pasa, prikazivali su okupljenima najnovije zahvate
u hrvanju. Rebra su im napela mravu kou na leima, a kraljenice
iskoile kao kukuruzne stabljike. Ja sam pokazivao svoju vjetinu bacanja plosnatog kamena, brojei njegove skokove po povrini bare.
Ne znam u emu je tehnika, ali u tomu sam bio nenadmaiv. Bacanje "plojki" i gaanje iz prake bile su jedine moje muke odlike i ciglarci su ih znali cijeniti. Ba kao to sam ja cijenio njihovu hrabrost
da hodahu bosi po prekopanoj, suhoj i otroj ilovai.
- Zbor! - viknuo je Godra. - Vana je stvar na dnevnom redu.
Pretraite okolno grmlje da nas tkogod ne bi prislukivao!
.\.1

Uhvatili s~,
koji je pripad o potoarima s drugog kraja gradia. S njima nismo bili u ratu, jer njihov teritorij nije granii o s naim. Zato bi nas oni uhodili, pitali smo se. Riokosom Fili oduzeta
je praka i pet kotanih dugmeta, koji su te sezone u pekulanju vrijedili svaki po deset do dvadeset limenih vojnikih dugmeta ili pet
onih sedefnih s posteljine.
Uhoda je udaljen i vijeanje je moglo poeti. Odmah sam bojaljivo priznao da je i Anica dola sa mnom i da se krije kraj ciglarske
suare. Moe li sudjelovati u vijeanju? Godra se zamiljeno poeao
iza uha i nakon kraeg vremena rekao "da". Mahnuo sam rupcem i
Anica je kao srne, kao sjenica, kao leptir dotrala preskaui lokvice. Bio sam ponosan na nju i na njezine kratke pletenice to joj skakutahu na nemirnoj glavi.
- Na naem teritoriju - poeo je Godra znaajno - otkrivena je
stvar koja je nalik na limenku Unrrine" limunade, a mogla bi biti i
bomba. Treba odluiti hoemo li je prenijeti u glavnu kolibu kao ratni plijen ili je unititi na licu mjesta.
- Limenke i bombe jo nismo skupljali - mudro je rekao Mokro.
- Treba naloiti vatru i u nju baciti stvar. Ako je bomba, bit e
to krasan dogaaj - predloio je Dori.
Prijedlog je naiao na ope odobravanje. Protiv je bila samo Anica, ali ona nije imala pravo glasa. Vijee se uputilo prema oznaenomu mjestu. Iza usjeka u ilovai, kao iza zida, iskopana je plitka jama
u kojoj je odmah naloena vatra. Za sklonita su odreeni mali vagon za prijevoz ilovae, drvena ograda Gavranieve automehaniarske radionice, suho orahovo deblo i oblinja hrpa sirovih cigala. Anici i meni dodijeljen je suhi orah.
- Deki - oglasila se Anica - nije dobro to to radite. Opasno je!

* UNRRA - poslijeratna Uprava Ujedinjenih naroda za pomo i obnovu.

34

Ne gledajui je, Godra je dobacio:

- ene uvijek sve pokvare. To kae i moj stari. Tko se boji, 11l()~
e ii kui brisati mamici lonie.
Anica je uvrijeeno digla prasti nosi izatresla pletenicam
- Pih! Ba se netko boji limenke te neukusne amerike limunade! Mukarci se uvijek prave vani.
oro i Mokro oprezno su dohvatili ono to su neki zvali limcnkom, a neki bombom. Imali su ozbiljna lica kao lijenici u domu
zdravlja. Vatra je snano plamsala.
- U zaklon! - viknuo je Godra.
Uhvatio sam Anicu za ruku i pobjegosmo iza oraha. Uz vatru j .
ostao samo Godra. Povukao je rukavom ispod nosa, hitro zgrabio
bombu-limenku i bacio je u vatru. Pobjegao je prema malom vagonu
to su ga noge nosile.
ekali smo, izvirujui ponekad iza zaklona. Vatra je ivahno
plamsala. Od eksplozije nita. Prolo je nekoliko minuta, moda p t,
moda deset, ali se nita nije dogodilo. Vatra je poela jenjavati. IZ3
vagonia Godra je nareivao da se nitko ne primie vatri dok se posve ne ugasi.
- Rekla sam da je limenka - apnula mi je Anica. - Pusti mi ruku! to si me stisnuo? Da je kakav pravi rat, sigurno bi se sakrio LI
miju rupu.
Otrgnula

mi se iz ruke i potrala prema jami gdje je vatra got -

vo zamrla.
- Anice, stani! Vrati se! - vikao sam. - Bomba!
upave glave znatieljno iskoie iz zaklona. Nitko se, meutim, nije ni pomaknuo da sprijei Anicu u opasnom naumu. Ve j \
bila kraj vatre. Dohvatila je nekakav tap i poela razgrtati ugark .
Preklinjao sam je da se vrati, a ona se okrenula i pokazala mi "dugi nos". Jo je drala prste pred nosom, kad je sasvim blizu njezine
kratke zelene haljinice odskoio bijeli oblai i zauo se prasak.

"

"

ti

ti

"

.,'

.
,

-:

.'

".

"

-.-

"'"

41

,..

..
/
i~ ~
.

..' ..

,'" "

P..

.,

,. ,

..

.. -

.~.....
, .
,'f..

"

.. .. .,

. .,
_

.- ."

.." .. ~- .,
;

Nespretno se trgla i pala. Vidio sam kako deki bjee na sve strane. Neki su glasno zvali u pomo. Smrtno uplaen, potrao sam
prema Anici. To je valjda ta ljubav o kojoj se toliko pria! Puzaln
je. Iz jame se dizao gusti, bijeli, zaguljivi dim. Anica se pridigla i
bjeali smo zajedno drei se za ruke. "Nije joj nita! Nije joj nita!" ponavljao sam u sebi .
Dim se valjao za nama, irio se do suare, do bare, do Gavranieve radionice, do kuica gdje su ivjeli radnici s ciglane. Bjeali smo
prema eljeznikoj pruzi. Dim je ve ostao iza nas. Utrali smo b '/.,
daha u gutaru, za koju se govorilo da je u njezinoj utrobi strvinit ,
ivo blato i jo kojeta. Sruismo se na jednom travnatom otoiu. U
udaljenoj ciglani netko je ukljuio sirenu za uzbunu .
Anica je neutjeno plakala iako je prola bez ijedne ogrebotin
Glavom mi je proletjela misao na neke plinske bombe iz rata, o emu sam negdje neto itao. Bombe za kihanje, plakanje, dimne zavj se i tako dalje. Sav je kraj ve brujao o naoj glupoj zgodi. Nee biti
lako vratiti se kui. Ali Anici - nita! Evo, smije se. Oboje se smijemo i skaemo kao dvije lude na travnatom otoiu.

,.

. ..
.." ......
...~.
.

ji.

.".

17

PRVA CIGARETA

Vidjeli smo to o~
gonia stoke. Neobrijan, u dronjcima,
motao se sajmitem. Zastajao Je u hodu, podizao tapinu i pretraivao
joj vrh. Smijeh bi mu poskoio na grubu licu kao sunana zraka na hrastovoj kori. Stavljao bi nakon toga ruku u torbu kao da neto sprema.
to li znai njegov ne obini posao, pitali smo se. Nije doputao da mu
se pribliimo. Vikao je neke nerazumljive rijei i psovke, mahao batinom. Bijae subota, sajmeni dan. Grdan je zaspao uz kota seljakih kola. Oko njega su top tali konji i mukale krave, a on je hrkao kao traktor.
- Napio se rakije - ree Mokro. - Moj stari isto tako ponekad
hre i smrdi na gostionicu. - Primakosmo se. Bio je bezopasan. Na
vrhu njegova tapa bijae zaboden avao. Godra se ak toliko osilio
da mu je zavukao ruku u dep. Izvukao je gomilu opuaka. Svaki je
imao u sredini rupicu. Sve nam je bilo jasno: Grdan je tapom skupljao odbaene opuke.
- Tako on isti ulice - ree Anica.
To ba nije bio suvie bistar zakljuak. Jer Grdan je skupljao
opuke da bi vadio iz njih ostatke duhana, uvijao ih u novinski papir
i tako pravio debele cigarete iji je dim nadaleko zaudarao.
- Mislim da je vrijeme da i mi ponemo puiti - mudrovao je
oro. - Mukarac bez cigarete obina je strina.
- Puenje je nezdravo - rekoh.
Anica se suglasila sa mnom. Dodue, rekla je da joj nije jasno kako to da njezin djed pui ve pola stoljea, a izgleda kao deko. Mokro je odmah objasnio da duhan sam po sebi nije nezdravo Vano je
izabrati papir. Nije dobro ako su na njemu slike u bojama. Od zele38

ne boje ovjek moe pozelenjeti, od plave poplavjeti. Kinezi sigurno

pue cigarete uvijene u uti papir.
Dogovoreno je da se sutradan okupimo u zaputenu Brozovi '.
vu vrtu gdje emo u visokoj travi zapaliti nae prve cigarete. Anici j "
naravno, unaprijed zabranjen dolazak, jer djevojkama ne prilii da
otpuhuju dimove. Istina, zajedno smo skupljali opuke na Grdanov
nain. Anica je vie puta zaslinila:
- Povedite i mene, deki! Svijat u vam cigarete. Donijet u odlian papir, onaj prozirni, iz mamina albuma s fotografijama.
/
Bile bi to cigarete i pol, miljah, kad bi ih Anica svijala svojim sitnim bijelim prstima. No, druina je ostala gluha na njezine molbe.
Sutradan bijasmo dobro skriveni u pravoj travnatoj dungli. Gomila opuaka ispunila je kartonsku kutiju za pakiranje cipela. Zalih
e potrajati oko etiri mjeseca, procijenili smo. Mrvio se crni duhan
iz pikavaca. Netko je rekao da ga treba izmijeati sa suhim orahovim
Iiern. U dvoritu Gavranieve radionice rastao je div-orah, Drutvo je poput ptica hitro naselilo njegove grane. Meu bujnim zelenilom naeno je podosta suhih lanjskih listova. Smjesa koja je nastala
malo je zaudarala, ali nitko se o tomu nije izjasnio. Mukarci su pozvani da rade mnoge vane stvari, pa tako i da pue smrdljivi duhan.
to li ljudi nalaze u puenju, pitao sam se. Vidio sam da otac, povukavi dim, duboko udahne i sklopi oi. Majka mu uvijek prigovara.
"Samo se ti drogiraj, samo se ti drogiraj!" Pitao sam je to znai
"drogirati se". Objasnila mi je da se drogiraju oni koji uzimaju kojekakve otrove pa im onda po glavi lete snovi. Zato je, otac, znai, uvijek zatvarao oi pri uvlaenju dima. Kad ovjek zatvori oi, snovi se
bolje vide. A mislio sam da su otrovi opasni za ivot. Tako su rekli u
koli. O snovima nita nisu govorili. Danas emo zajedno puiti, a
poslije priati to je tko sanjao. Zato je to djeci zabranjeno, nije mi
jasno. Eh, teta to Anica nije s nama. Jednoga dana, kada se oenimo, neu joj braniti da pui. Zato bih samo ja sanjao?

-- Pozor, pozor, svi na prozor! - ali o se Godra. - Poinje glavni

dio akcije "Grdan". Svi stavite cigarete u zube! Mokro e pripaljivati.
Kad je kresnula ibica, napetost je dosegnula vrhunac. Povukao
sam duboko i u prsima mi je neto naglo naraslo. Stislo me u grlu.
Kaljao sam i molio u sebi da netko od djeaka prvi baci cigaretu. Ne
smijem se osramotiti. Zbor blijedih puaa, davljenika, kaljaa,
uporno je otpuhivao smrdljive dimove. San se nije pojavljivao, a munina je rasla. Zamirio sam i kroz nevolju to me muila oekivao
sam da se pojavi jedan lijep san. San s Anicom koja nosi hladnu vodu u ai pa zajedno pijemo i smijemo se. Trimo proljetnom umom. U ruci, kao u toplom kavezu, uvam njezinu ruku.:. Evo, ve
ujem njezin glas! San je, znai, poeo. Cigarete su ipak dobra stvar.
ujem je, ujem je ...
- Evo ih! Ovdje su. Pogledajte! - cvrkutala je Anica.
Povukao sam jo jedan dim i dalje sanjao njezine itno ute pletenice povrh visoke trave. Tad mi netko nategnu desno uho! To vie nije bio san, jer je bol bila vie nego stvarna. Moj otac bio je takoer stvaran. Anica se skrivala iza njega kao iza kakva diva koji grmi
i psuje. Deki su se razbjeali kao jato vrabaca na pucanj. Kroz suze
sam vidio Anicu-izdajicu. Iona je plakala. Uokolo, iz trave, izvijahu
se konci dima od baenih cigareta. Glava mi je bila tea za tri dima
i dvije zaunice.

40

-."...
-----;;-

ULAZSTROGOZABRAN~N

Vraajui se iz kole, primijetismo da se Lojzin stariji brat znaajno muva oko ciglarske suare. Taj prostor bio je nae carstvo. Zatieni od kie, tu smo uvijek mogli nai dovoljno utabane zemlje za pekulanje. uvar nas je ponekad tjerao, no najee se pravio da nita ne
vidi. Lojzin brat, medutim, bio je posve drugi ovjek. Bio je poznat kao
sirovnjak. Bio je tip koji se ne brije preesto, napuhnut kao Tarzan, a
pio je kao suna zemljica. ak ga je i sam Lojza obilazio na pristojnoj
udaljenosti da izbjegne bezrazlono natezanje uiju ili vruu pljusku.
Odmah smo odgonetnuli zbog ega se Lojzin brat naao u suario Ukopavao je u ilovau visok vrst stup i na njega na kraju prikucao plou s pismenima neitkim izdaleka. Pogadali smo to bi to moglo biti.
- Sigurno "ivio 1. maj!" - rekao sam brzopleto.
- Ne brbljaj kojeta - prekori me Mokro. - Gdje ti je jo 1. maj?
Osim toga, to obino pie na vrhu ciglarskog dimnjaka. Nije to parola za takvo bezvezno mjesto.
- Moda "Ne bacaj smee!" - pogadao je oro, zurei jednim
okom u udaljenu plou.
- Hm, hm - gundao je Mokro - to bi ve moglo biti. Odavno
mislim da bi tu trebalo postaviti takvu plou.
Lojzin brat zavrio je posao s ploom, zapalio cigaretu i odmaknuo se nekoliko koraka da se, krivei glavu ulijevo i udesno, nagleda svoga djela. Zatim se udaljio maui ekiem i zviduuci.
Iako nam se izgubio iz vida, nismo se usudili pribliiti ploi. Moda se T arzan samo sakrio i eka nas u potaji da nam nategne ui i
42

oduzme prake. Ploa s natpisom njegovo je djelo i nema toga u ijeloj okolici tko bi se odvaio neto dodavati, popravljati ili ak u Il ititi. Uostalom, ciglana je bila puna kojekakvih natpisa i parola i nijedna nam nije smetala. Nije nas se ticalo to smo mogli ponegclj .
proitati "Ulaz u direkciju", ili "Pazi, zemlja se odronjava", ili "Puenje zabranjeno!".
Ipak, novoj se ploi nitko od nas nije pribliio. Pokuao sam
uvjeriti deke da je to sigurno neki nevaan natpis i da je najboJj
krenuti kui. Pogledavali su me prijezrivo kao da su htjeli rei: GI '
gospodiia i mlakonju, opet svojim kukavilukom nagriza jedinstvo
druine. Vidjeh, mene su osudili, no ni sami nisu imali hrabrosti da
se priblie ploi.
Dok smo tako neodluno stajali, naiao je bljedunjavi djeak kojega sam odnedavno primjeivao medu djevojicama iz III. C.
- Zdravo - rekao je dosta slabanim glasom i zastao na trenutak.
- Hajde, briil - ree Mokro, a da ga nije ni pogledao. - Situacija je opasna i nije za mamine maze. Tu se razmrsuju vane stvari.
U djeakovim oima, vidjeh, zaigrale su dvije uvrijedene suze.
Poao je dalje bez rijei. Prisjetih se kako sam i ja u druinu stupio u
bijelim dokoljenkama i mornarskom odjelcu i osjetih solidarnost
djeakom koji se udaljavao oborene glave.
- Hej, ti! - viknuo sam za njim. - Vrati se! Mokro se ali. Ba
trebamo jednoga koji nije s naeg terena.
Vraao se bojaljivo oekujui da e ga netko ponovno potjerati.
- Dobro - ree Mokro - hajde za probu odetaj do one ploe
tamo i proitaj to na njoj pie.
Djeak se uputi prema ploi. U sebi sam tiho molio da se ne pojavi Lojzin brat, jer bi mogao na smrt preplaiti djeaka koji se krhkim, nespretnim hodom primicao ploi. Mokri je postalo jasno da

'ma oekivane opasnosti i svi smo potrali za djeakom. Na obinoj da sci, crvenim je nakrivljenim slovima pisalo:
DJECI DO 15 GODINA ULAZ STROGO ZABRANJEN!
Znai, u suari vie nema pravljenja topova od blata, nema igre
sl rivaa, nema pekulanja, nema lovice, nema andara i lopova, neIl1D "ustera" s kartama nainjenim
od kartonskih kutija za cipele.
oro je odmah reagirao.
- Plou treba skinuti!
11

- Tiina! To sam ba ja mislio rei - ukori ga Mokro. - Akcija

111 ra biti strogo
uvana tajna. Pod platem noi - dodao je. To je
proitao u "Tajnama grada Pariza". - Tko je dobrovoljac?
Muk i tiina.
- Tko je dobrovoljac, ponovno pitam?
- Ja - oglasi se mravi djeak.
- To se tebe ne tie. Ti pripada Reetarcirna.
- Ne pripadam - ree djeak kao da guta prevelik zalogaj. - Nisu me htjeli primiti. Tek sam doselio. - Oi mu se opet napune magli om.
Cedri
-

SliCI'

Balavac cmizdri - ree Godra s prijezirom. Zaeljeh tada da

netko nategne ui pa da budu kao u slona.
Hajde, neka bude - nevoljko ree Mokro. - Kako se zove?
Nikica.

- I ti bi skinuo plou koju je Lojzin brat postavio?

- Bih.
- Dobro. Jo veeras. Stup treba prepiliti i baciti na cestu da ga
svi vide.

- Prepilit u ga - pristade Nikica trlj ajui rukavom oi. Taj pristan k svima se inio smijenim. Rastasmo se.
Te veeri spustila se rana jesenja kia. U ljiviku iza kue umjelo j . Ii e nagrieno prvim utilom. teta, mislio sam budan u krevet II, ' .cta to bljedunjavi Nikica nee izvriti zadatak. Pristup u druiII

nu bit e mu zauvijek zabranjen. Motat e se izmeu nas i Reetaraca sam samcat. Velike oi koje uzalud trae prijatelje u novomu mjestu. Jae je zalila kia, jae zaumjelo lie.
Ujutro, na ope uenje svih ciglaraca, stup s ploom leao j
prepiljen u lokvi na putu. Deki su bili postieni i nadigrani.
- Ba je ljudina, taj Nikica! - zakljuio sam s ponosom. - Zamislite, po onoj kii.
U koli smo ga traili da se rukujemo, ali se toga dana nije pojavio u III. c. Ni sutra, ni prekosutra. Pitali smo njegovu razrednicu.
Rekla je da je bolestan. Upala plua ili tako neto.
Proi e to, mislio sam, proi e. U prijateljstvima treba biti strpljiv. Dogovarali smo se da ga posjetimo i Godra je ak spremio kratki govor pun sveanih rijei zahvalnosti. Taj govor, meutim, ponitila je jednog dana kolska oglasna knjiga koja je u sve razrede unijela vijest da Nikice, uenika III. c, vie nema.
Svi deki s ciglane ispratili su kripu tavu crnu zapregu do groblja. Na ulazu sam uzalud traio pogledom neto to bi izmijenilo vijest iz oglasne knjige. No na eljeznim grobljanskim vratima nije stajao natpis:
DJECI DO 15 GODINA ULAZ STROGO ZABRANJEN.

PLAVE PLETENICE KAO LEDENICE

Primicahu se zimski kolski praznici. Imao sam sve petice u akoj I njiici, nove skije od vratnica starog ormara, poklonjenu knjigll "Prosjak Luka" i vunene arape od rodaka iz Mostara. No, jesam
li ima naklonost plavokose Dragice koja je dola u na razred nekoIii () dana prije praznika? Njezina kosa - miris empresa ispred osnovI! . kole. Stvorenje s nekoga drugog, boljeg svijeta.
Ve prvog dana poklonio sam joj olovku koja je imala malu crv 'nu gumicu na kraju i slova HB. Istina, rekla je da je njezin tata diI 'klor gradske
pote i da joj moe nabaviti stotinu takvih olovaka,
11;\ to sam ja, naravno,
kao i svi veliki ljubavnici, izjavio kako nije
i. 'I () I okloniti jednu od stotinu olovaka ili jednu jedinu koju ovjek
posj 'duje. Ovo "ovjek" izgovorio sam osobito vano, da ne bi bilo
xumn] o tomu da sam taj ovjek ba ja, glavom ibradom.
Eto, tako je poelo, a o kasnijim mukama bolje da i ne govorim.
SV:ll . v eri prije sna ovako sam zamiljao zimske praznike: Ulice pu" '. Snijeg. Tu i tamo jave se praporci nebeskih saonica. Obasjan utim
IIli~llill1svjetiljkama primiem se mjestu gdje stoji Dragica. Umotana u
pl.iv: al. Recimo, idem ja od ciglane, a ona stoji na raskriju kraj peI .irni . S rukom u ruci hodamo neujno prema zgradi koja ima limeIlOg pauna na krovu. Negdje sam proitao da za ljubav nisu potrebne
I ije ~i, Ljubav! Kad god izgovorim tu rije, usta mi se ispune neim
ukru zlim i toplim. I onaj mali "v" na kraju osjeam kao neto, gotovo
l' " ' usuujem rei to, kao mali kratki dodir njezinih usana smojima.
1 unern se da nikomu nisam povjerio svoje stidljive misli, ali su
II 1(' ti'
ki s ciglane poeli sumnjiavo promatrati. oro je ak spje-

vao i neku pjesmieu. Neto kao: Ja i Dragica zaljubljeni par, u n dj 'lju idemo pred oltar. Tako nekako. Moda zato to je Mokro jednoga dana rekao Dragici da se pravi vana jer je dola iz velikoga grada, a da je zapravo obina guska, na to sam skoio i rekao da se na
mojim saonicama ove zime nee voziti oni koji vrijedaju djevojk .
- Oho-ho - rekli su. - Vidi pjetlia kako se zajapurio!
Poslije tog nemilog dogadaja, pri povratku iz kole izbjegavao
sam drutvo. Osamio se. Deki su me ometali u mislima o Dragici i
naem zajednikom zimovanju. Bili su ljubomorni jer su osjetili da s
Dragica i ja tajno pribliujemo, a oni ostaju po strani. Njezina bijela
bundica od janjeeg krzna nije pristajala uz njihove vjeno mokr ,
prekrojene, izli zane kaputie bez dugmadi. Istini za volju, ne znaju
se ni ponaati pred ugladenim djevojicama kakva je ona. Ne peru
ruke i ne obrezuju nokte. Dragica, dakle, nema kamo nego k meni,
koji sam te stvari svladao i ne izgledam loe nedjeljom ujutro kad
odjenem u vercu nabavljeni zeleni kaput i nabijem na glavu tzv. avijatiarsku kapu, Odmah se vidi tko komu pripada. Odbijam sve glupe "zimske radosti" s tim odrpancima i posveujem se Dragiinim
plavim pletenicama na mjeseini. Priznajem, i Anica je imala plave
pletenice, ali ona nas je izdala dok smo puili u Brozovievu vrtu. J edanput se poupala s Dragicom, to mislim da nije lijepo prema novoj prijateljici u razredu,
Praznici su bili na vratima. Ne trebam govoriti da sam izgubio i
posljednjeg prijatelja s ciglane. Uostalom, zar je to vano? Fuka mi
se. etat u s Dragicom po gradiu i ii od etiri sata u kino. Zasad
mi se pred njom jo noge tresu i bojim se da mi ne kae koju runu
rije. to ja znam koju? Moda "mamina maza" ili "blentavac". Trudio sam se da hodam uspravno, da glavu uvijek drim vie od ostalih, to medu dugajlijama s ciglane ba i nije bilo jednostavno. Nastojao sam u koli to ee biti uz nju, ako ustreba, mislim, ako bi je
netko napao i slino. Jednom je rekla da ne moram biti stalno uz nju

47

I .10 sj na. Znao sam, to se ona samo ali. Tako one osvajaju mukar.. , itao sam. Da je samo znala da mene ne treba osvajati, da sam ve
osvojen i svake veeri sanjam kako uzimam njezine pletenice meu
Ilan ve i grijem se tako za ovu zimu i sve zime koje e doi.
Praznici. Cijela vjenost slobodnih dana. U kui su mi prigovaruli da stalno stojim pred zrcalom kao kakva cura. Smijena primjedb:) ! Prvo: zrcala nisu samo za cure. Drugo: nije lijepo hodati svijeIOIl1 prljav i neuredan.
Iz zrcala sam, dodue, doznao da imam neto
pov e klernpave ui i tubast nos, tj. da ne izgledam ba viteki. Lju1:1V
meutim, ne gleda na sitnice. Otac je rekao:
- Gle ti momka! Da ne misli u prosce?
Zakljuio sam da me nitko ne razumije.
Pao je snijeg kakav se samo poeljeti moe. Pod prozorirna su
Il' ~ki izvikivali moje ime i pozivali me na brdo Vragolan. Nisam lud.
M '11 eka neto ljepe i uzvienije. Ispunjenje velikog sna o kojem
oni pojma nemaju jer su bukvani i prgavci. ekao sam da se raziu
tb bih ne opaen otiao do Dragiine kue. Vukao sam prazne saoni.. () kujui da se ona pojavi, da joj sve priznam. Zato se ne pojavlju] ? Da nije bolesna? Da nije otputovala? Vraao sam se kui pro".d il i tuan.
vakog jutra deki su navaljivali:
- Hej, doi, izai, vano je! eka te iznenaenje, uje li?!
Lzdrao sam i nisam se pojavio. to ja imam traiti na Vragola11I1? Brdo kao brdo, a bez Dragice i manje od toga.
Odmicahu dani kolskih praznika. Moji ljubavni uspjesi jo bija11\1 na nitici. Sve manje nade, sve vie elja. U kui su sumnjiavo
gl .dali na moje osamljenike etnje.
Prvog dana kole ugledao sam nevjerojatan prizor. Dragica je,
nnsrnijeena kao kakva kraljica, vodila glavnu rije u gomili mojih
hivih prijatelja s ciglane. 0, gdje li je onaj ponos njezina uzdignutog
Ilosi a?! Pristupio sam kako bih je oprezno upitao o minu lim daniIH

rna, na to je ona vrlo glasno rekla da nema to razgovarati s klincem

koji je cijele praznike proveo uz mamicu, dok su se ostali zajedno s
njom (ujete li, zajedno s njom!), svakoga dana bacali u snjene avanture na Vragolanu.
- Jurili smo kao vjetar, a ovaj je u toploj sobici trebao Stare Slavene!
Mislim da ju je Mokro na te rijei ak izagrlio, a meni su pred
oima hladno bljesnule njezine dvije pletenice kao dvije ledenice.

MOJI VELIANSTVENI IZUMI

Poslije nesretne ljubavi s Dragicom jo sam se vie osamio. Priznajem, bilo me je malo stid pred dekima. Silno sam elio obnoviti
hrz pleto srueno prijateljstvo, ali kako? uvao sam ono malo mu,I g ponosa, ali to s tim poeti?
Nekoliko dana buljio sam u zid smiljajui stihove koji bi najboIj , mogli izraziti sav moj prijezir prema enskom rodu, ali uvijek je
ispalo nekako nespretno i slabo. A neto je trebalo stvoriti, napravit i, izumiti, neto ime u iskupiti samou i odvojenost. Neto veliko,
poslije ega e svi govoriti: "Aha, znali smo mi, kako ne! Predviali
smo mi to. Ne zatvara se ovjek u sebe tek onako. Spremalo se tu neSlO, kuhalo, i evo sada je svima na ponos, nego to!"
Prva ideja koja je obasjala moju sobu bile su saonice na edra._
Snij
se jo uvijek vrsto drao za ljivike, brda~ko

;fu-

n m izumom, jo ove zime mogao bih njime zbuniti Ciglarsku uli.", moda i cijeli gradi. Tako neto, mislim, jo nitko nije patent irao. Jednoga dana pojavljujem
se na ulici sa svojim snijenim jeI,. .njakorn. Kolumbo naeg doba. Vjetar napinje jedra, ulica eka
II nijemom nestrpljenju.
Zatim - fijuuuuuu .... jurirn, gotovo ne dolirujui snijeg. Naravno, i pored Dragice koju uope ne gledam i
h:1 . me briga jesu li joj od muke oi pune suza. Zatim me primaju
II rradskoj upravi i dodjeljuju
mi odlikovanje za doprinos razvoju
snj nog prometa. Dekirna s ciglane velikoduno opratam sve
II vrcde i zajedniki
se bacamo na izradu takvih saonica na jedra,
kojima bi se odjednom mogla prevoziti cijela kola zajedno s uiteljima.
II

Ozaren idejom, hodao sam razredom dignuta nosa, sav vaan i

nezamjenjiv. Nisam mario za sitna zadirkivanja i podsmijehe. Vidjet
ete vi, mislio sam, tko sam ja!
Od kolea kojim se podupiralo ue s objeenim rubljem u dvoritu napravio sam jarbol. Jarbol s dvije katarke. Privrstio ga na saonice. O jedrima sam znao samo onoliko koliko su mi govorile slike
u knjigama, no tu ne moe biti veih problema. Iz majina ormara
neopazice sam izvukao jednu deblju plahtu. Naoh i kare i iglu za
krpanje vrea. Radio sam u potpunoj tajnosti. Ta zar e majka sitniariti oko jedne plahte kad ugleda moje djelo i slavu koja e ga pratiti?
Za dan svoga trijumfa izabrao sam nedjelju, kad ljudi eu ulicama ubijajui dosadu. Puhao je snaan vjetar, ba iz pravca ciglane
prema sreditu gradia. Izvukao sam svoje vozilo smotanih jedara.
Okupilo se nekoliko znatieljnika. Razvezao sam jedra i postavio ih
u neutralan poloaj. Kloparalo je platno na vjetru. Sjeo sam ne gledajui nikoga oko sebe i pomou vezova usmjerio jedra nasuprot vjetru. Snaan trzaj gotovo mi je slomio jarbol. Krenuo je moj kopneni
jedrenjak uz poklike prisutnih, krenuo na slavu ljudskom umu, prema priznanjima i divljenju - ali samo desetak koraka! Prirodne okolnosti urotilesu se protiv mene! Vjetar je stao, potpuno stao kao da
nikada nije ni puhao. Umjesto aplauza, uo sam smijeh i sasvim jasnu izjavu moje majke o materijalu koji sam upotrijebio za jedra! Svijet ne razumije nas genijalee.
Uvee sam dobio od oc .aasvim-suprotna priznanja od onih koja sam oekivao. Reklo bi se: neslavan kraj slavne ideje.
Sutradan sam zaobiao kolu i sve do podneva lutao zaleenim
potokom kao pas skitnica, sve tamo do Kruljeva mlina. Tad mi sinu ideja! Velike izumitelje mata nikada potpuno ne naputa. Male
nevolje ne mogu ih obeshrabriti. Potok je, rekoh, bio zaleen. Niega neobinog u tomu, ali u neem drugom krije se zec: vidio sam na

filmu one bljetave klizaljke uvrene na bijelim cipelama. Ljudi i

ene u njima vrtoglavo jure, izvode nekakve krivulje i ubiru divljenje
i pljesak. Medu dekirna na ciglani nitko nije imao niti e vjerojatn
ikada imati takvo to na nogama. Sada je tomu kraj, bar to se men
tie. Napravit u klizaljke i na zaledenoj ciglarskoj bari izvodit u u----~~--~-----desa pa neka svi puknu od zavisti.
Odlueno - uinjeno. Jedna daska, stari oev remen, komad deblje ice, pila, avli i moj ve provjereni izumiteljski talent. Ukratko,
ono to sam jednog poslijepodneva privrsti o na cipele od crven
svinjske koe, bijahu dva komada daske okovana s donje strane debelom icom. Klizna povrina, to bi rekao profesor iz fizike. Teko
bi se i klaun kliza drao na takvim klizaljkama bez otrih rubova.
Oduvijek sam izabirao najtee putove do uspjeha.
Najprije sam u dvoritu uvjebavao odravanje ravnotee na tim
spravama. im sam se osjetio dovoljno sigurnim, krenuo sam kroz
ljivik prema bari. Ukazala mi se kao olimpijsko klizalite iz Filmskih
novosti "Zvijezda prikazuje". Na ledu su nekakvi nespretnjakovii
izvodili najobinije klizanje, troei potplate na cipelama.
Kad sam se pojavio, nastala je mala pometnja. Neki su dovikivali: - Hej, gdje su ti jedra!? - a drugi dodavali: - Neka klempo razapne ui. Dovoljno su velike!
Dobro, dobro, mislio sam, samo neka dobacuju. elio sam k njima ponovno u drubu, ali sada sam odluio da im se nikada vie neu pribliiti, da neu imati s njima nikakva posla, jer su zli i podmukli. Kako sam uope mogao povjerovati u njihovo prijateljstvo?
Na mjestu koje nazivasmo "pjeanim rtom" pritegnuo sam k1izaljke i oprezno krenuo na led. Ondje su se ve svi prestali klizati i
promatrali to e se zbiti. Odmah sam nekoliko puta ljosnuo naprijed i natrag, lijevo i desno. Popadali su i promatrai, ali od smijeha.
Upornost prije svega, govorio sam sam sebi. Bez obzira na ruganje i
smijeh sa svih strana. oro i Mokro prili su blie i znaajno zirkali

pI' 'ma

mom izumu. Mislim da ih je zbunilo moje konano ipak

uspravno dranje na okornitim, ozbiljno skliskim daicama. Micao
.':1111 S poetniki
prema sredini bare; na klimavim drhtavim noga111:1 I retalo se neto to razmahuje
rukama i sprema se pasti na tur.
.'Iij' lio me cijeli opor rugalica.
Na sredini ledene povrine irila se mokra mrlja i oro je doviI 11110: - Gospodin veliki kliza ne bi trebao tamo ifuer bi se mogao
11:1 (i na dnu.
- A tamo nema zrakia za disanje - dodao je Godra, na to se
l( d:H1 novajlija, zvan Abus-bambus-autobus, nasmijao kreketavo kao
~"Ihn.

lako jo nisam veliki kliza, ne znai da moram sluati kukavice.

Poznam ja baru kad se zamrzne. Nisam na njoj prvi put. Zlobnici eI . potajno da led doista pukne i da nestanem u bari zajedno s klizaljI ,1111:1 na koje su, oito, ljubomorni. Zasigurno ni javili nikomu ne bi,
.1 kum
li da bi mi pomogli. Ba me briga, idem ravno naprijed!
L .d se podmuklo oglasio kao da netko otvara stari kripavi
111111:11'. Ne htjedoh
se vratiti jer to bi znailo da sam se uplaio njiIII)vi" prijetnji. Dodoh tik uz vodenu mrlju. U tom trenu opet me
I . iz Ino moj izum. Noge su pojurile ispod mene i tresnuo sam kalo S:11110 moe tresnuti novopeeni kliza. Led nije imao razumiu-vunja za moju nespretnost i nadoh se u vodi do vrata, a noge su
IIIi uzalud
traile dno. Od hladnoe izgubio sam dah te ni povik
1.1 p0l110
nisam uspio iscijediti iz grla. Panino sam hvatao rub led" I oji se lomio kao keks. Ve sam grcao u hladnoj utoj vodi. Tad.I su deki, koje sam ve proglasio najgorima na svijetu, usprkos
upnsno ti, izveli odluan manevar spaavanja. Dopuzali su uz poIlIm( nekakve
daske do lomljivog ruba leda. Novajlija Abus-bamhil.' .mtobus uhvatio me za ovratnik i drao nad vodom. CvokouI I zubima, ispuzah
posljednjom snagom na dasku. Druina je zapij 'sl ni .

Osuih se u orinu domu, uz limenu okruglu pe ije je .uar .-

.:U

no srce bubnjalo: drug-je-drugu-drug, drug-je-d~ug~-drug.~. SVI b~li tu. Mokro, Lojza, or?.2 Dor0odra
i d.rug!. ~~tko ml se VIS~nr.'
~ C k ml' se inilo da u nJ'ihovim oima VIdIm male plarnikc
Je rugao.
a
prijateljske brige.
.'
" . blaila me spoznaja da se vracam druini.
Sutra d an, u vrucici,
Ve sam, zapravo, tamo.
V

v '

DRAMSKI PRVAI<

To to je imala bijelu bluzu s okruglim ovratnikom, u redu. Ali ona

j , imala i ime koje ispunjava usta trpkou, ime koje se ne moe izgovori!i a da vam rosa ne poe na oko. Dunja! Sva dunjasta, sva stabalce s mirisnim plodovima, sva nekako domaa, za uvanje u sobi na ormaru.
Pokuao sam oko nje i kao kauboj, i kao hrva, i kao odlika, i
I :10 markirant, i kao plava-koulja-bijele-dokoljenke,
ali uzalud. Gdje
.'i, sl riveni moj talente koji e oarati Dunju s usnicama ko ipkova
ZJ'11 'a!?
Tko eka, taj doeka. Prilika je bila na vidiku. Osvojim li Dunju,
,I LI to ni trenutka
nisam sumnjao, drat emo se zaljubljeno za ruke
do velike mature.
Razred je uvjebavao igrokaz "Pisai stroj". Dunja je dobila ulogu
Iil g slova "D". Eh, da mi je bilo biti malo "d"! Ali ja sam Ivan, a zna
,\' I oliko nas Ivana ima na svijetu. Jedan drugi Ivan postade slovo "I"
kr bijae visok. Neki trei Ivan postade "i" jer bijae malen. Ja sam sredill~l i mjesto mi je u publici. A takav sam talent, takav dramski as! Uvre11:1 il ' vidjela na mom licu kao masna mrlja na torbi od svinjske koe.
Da me utjee, ponudie mi da budem ona ploica na stroju za pikojom se razmiu slova. Obian "raz". Istina, dobar se glumac
i li "razu" moe razmahati. to vrijedi nekomu uloga slova "T" ako
j(' t upav? Ili "N" ako je nikakav? Zato sam prihvatio ulogu da iza
'v'll rijei koju sloe "slova" kaem "raz". Na probama sam to mlaI Il i j dva izgovarao, uvajui sav zanos za glavnu predstavu. Cijena
moje lukavosti bili su prijezrivi Dunjini pogledi. Ona je sjajno dedeI .rln, a ja uasno razrazio.
,'(lllj

II

Stigao je i trenutak koji samo veliki glumci potpuno razumiju.

Trenutak prvog izlaska pred polumrano gledalite: O, Talijo", podari mi svoju milost, odagnaj zgusnuti strah!
U gledalitu su mame i tate, u tamno odjeveni, raznjeenih li a
oekivali da stroj pone tipkati dramsku radnju. Kao to i prilii j dnom "razu", bio sam najblii publici i odmah primijetio da se prvi r dovi doaptavaju. Pojedinci su ak i kaiprste upirali prema obasjanoj
pozornici. Prema meni? Zato? Uporno sam mislio na Dunju da otj ram crvenilo s lica. Toliko uporno da sam, uvi njezino "D" gromk
i zanosno viknuo "Raz!" Naravno, u pogrjeno vrijeme i na pogrjenome mjestu. Publika se smijala mojoj nespretnosti, a apta je krivio
usta. Nerazumljivo se kreveljio. Kad je zaista doao red na mene da kaem "raz", ja sam utio i mislio na Dunju. apta je iz rupe zasiktao:
"Raz, raz!" i ja sam talentirano zapjevuio "Raaaaaaaaz". Ne znam zato se publika valjala od smijeha. Cijeli dramski stroj poeo je zbrkano
i nepravilno otkucavati. Zaplakala je sitna Zdenka "zarez", zaplakala
je Dunja "D". Netko je sa strane vikao: "Spusti zastor, spusti zastor!
Raz je sve pokvario!" Tamo su petljali oko konopaca, a stroj se rasipao. Slova su bjeala na sve strane. Prije nego to spustie taj kobni zastor srama, ja sam, crven kao rajica, naduven od uvrede, istupio naprijed i u pozi velikana scene zaurlao iz petnih ila: "Raaaaaz - laaaaz!" Nastao je urnebes kakav u gledalitu moe izazvati samo rasni glumac poput mene.
Sutradan u koli shvatio sam da Dunja ba i nije takva da bih se
s njom drao za ruke do velike mature. Ponaala se kao prvakinja
drame koju je u predstavi zasjenio jedan obini statist. Na neko vrijeme izbacio sam iz rjenika slovo "d". 'Ovienja, vi'jet emo je'noga
'ana-tko e o' nas 'voje 'rmati kazalinim 'askama!

* Talija - u starogrkoj mitologiji muza pokroviteljica komedije.

KAD SU PUEVI POTPOMAGALI NOGOMET

lak?---~~~ao
u kui koju je od ciglane dijelio samo pranjavi put, ((Q~je
samo u odreeno doba godine smio pristupiti
lruini. Koliko god se trudio nai svoje mjesto na zidu ciglarske pje:11' , to mu po pravilu nije uspijevalo.
Bijae prevelik mekuac, ak
v . <i od mene koji sam slovio kao gospodska mazao Dva takva tipa
pr 'velik su teret za druinu. U proljee, meutim, deki su bili spre-

IIlni na poputanje.
emu je rije?
Kad vode pobjegnu pod korijenje i trava stidljivo proviri iz zemljc, kad sunce kae: "Momci, skidajte zimske kapute i duge hlac!" ,tada noge same trae neto to smo sasvim pogrjeno nazivaIi 101 t m. Bila je to zapravo stara arapa nabijena drugim, jo starijim arapama, po mogunosti okrugla oblika. Taj smo predmet do
1':ISP:1 lanja naganjali livadom. svi smo bili manje-vie vjeti u pravIjelljlJ krpenjae, no Tonkovi je u tomu bio majstor bez usporedbe.
To mu je otvaralo vrata druine, ali samo dok se njegova krpenjaa
Il raspadne.
Dugo mi je trebalo da shvatim u emu je vrsnoa nje"ovih I pti. Nije mi padalo na um da ponekoj zavirim u duu.
- Zna - izjadao mi se jednom zgodom - ne volim to svi deki
govore da se moja mama ponaa kao kakva dama, kau, Mona Liza
il. Pariza, da ni s kim ne razgovara i da nosi svilene prozirne arape
.' .rtorn odostrag. A eto, da nema tih arapa, Godra me nikada ne bi
pusti udruinu.
Upalila mi se aruljica! On, dakle, od starih svilenih arapa pravi svoj uvene krpenjae. Uivene u iznoenu vunenu arapu bile su
Llkv:l lopta o kakvoj su deki iz drugih ulica mogli samo sanjati. Ai

sanjali su. Sve do jednog dana kada su se u gradu pojavile prve bijele i zelene gumene lopte. U izlozima trgovina izgledale su kao nedostino voe iz dalekih krajeva. Danima smo oblijetali oko roditelja da
nam kupe te besprijekorno okrugle igrake to skau po travi kao da
u njima kuca jedan skriveni, nepoznati ivot. Tu i tamo u gradiu neke su druge druine ve jurile za njima, ve im je netko kupio. Ciglarci su mogli samo s enjom gledati taj prizor jer je meu roditeljima vladalo miljenje da je u proljee korisnije kupiti djeci bijele tenisi ce nego loptu. 0, gdje li je bio portski duh naih roditelja?! Uvrijeeni, zauvijek smo utnuli krpenjae u prolost i Tonkovi je izgubio posljednju ansu za primanje udruinu.
eic[liE.~.~ gumenom loptom pre_~yoril<Ls.~JJ_llam~_~~Y-l!_mo!.u. Bilo je i prijedloga da se lopta jednostavno nekome otme. Tko jai - taj kvai! Nijedan pokuaj nije uspio.
_ Ne vrijedi nam trud - maloduno je zakljuio Godra.

- Mi

smo stvoreni za krpenjau. Dronjak za dronjak.

Nakon te reenice druina se umalo nije neslavno raspala. Kao
traak nade, meutim, do nas je doskakutala vijest da e u poljoprivrednoj zadruzi za neku koliinu skupljenih pueva davati prave
pravcate gumene lopte.
_ Netko nas vue za nos - prvi je reagirao oro. - Kakvi puevi, to e im? Valjda da im plugove vuku.
_ Tko zna - dodao je Mokro - moda e organizirati

utrke pu-

eva. uo sam da postoji neto slino.

Tomu bi se netko i nasmijao da situacija nije bila krajnje ozbiljna. Vijest je trebalo provjeriti. Zaduili su mene.
Uvee sam oprezno pitao oca mogu li puevi biti od kakve ko.risti i on mi je s vidljivim arom priao o jelima od pueva koja je jeo
negdje vani, u Italiji, gdje li, i da sam moe zgotoviti neka od njih.
Eto, a ja sam mislio da puevi slue samo za slikanje u udbenicima
zoologije i za igru "pu mu pusti roge van, da ti kuu ne prodam,

ruroj babi za duhan i djevojci za erdan". Sutradan sam otiao u za111"11 u i ondje na jednoj polici vidio toliko gumenih lopti u svim boi.ima da mi se zavrtjelo u glavi. Na ulazu je o avlu visio oglas:
ZA 30 KILOGRAMA PUEVA - JEDNA LOPTA.
Tog trenutka nita na svijetu nije mi se inilo jednostavnijim. U poII)~i(u pod Dieneevim brdom skupit emo ako treba i sto kilograma tih
h.rlnvih kuegraditelja. Deki su bili oduevljeni. Svi su unaprijed vidjeli Il' jednu ve najmanje deset lopti na livadi kraj ciglarske bare.
Akcija je poela. Tonkovi nam se htio pridruiti, ali su ga neki
odbili s napomenom da bi puevi, kad bi ga ugledali, dobili napade
brzog tranja i sve bi propalo. Potoi i dio ume proglasili smo na, iIli puinjakom i tu je svakom stranom pristup bio zabranjen. Nai111 "
ijele vojske skupljaa pueva hrlile su u prirodu. Osobito posliII' I i ,kada, kao to je poznato, puevi, nita ne slutei, izlaze na razI',ihnvanje.
Poslije.nekoliko dana pokazalo s~ da guevi nisu ba tako br j11;1 ivotinjska vrsta i daskupiti
trideset kilograma.tog slinavog tere1:1 Iti j rnaji kaalj. Da, ali ni lopta nije bilo to. Gumena lopta!
SI upljene pueve, dobro pokrivene kartonom, uvali smo u
dvj '1118 koarama. Nakon petnaest dana na je ulov teio tono dvati 's ,t i etiri kilograma. Premalo! Lopte su se u gradu toliko namno?',iI, la mo ve poeli sumnjati u nae sposobnosti. Dok smo ekali
I iSti, proetah jednog jutra do zadruge da provjerim koliko je jo lopI i ostalo za razmjenu. Na moj najvei uas, na polici je stajala jedna
I 'dina lopta!
- to je, mali? - upitao me brkajlija.
- Nita. Samo gledam. Hoete li dobiti jo lopti?
- Ma kakve lopte! - obrecnu se on. - Koji e vrag prodati toliI Il tog balavog smea!
Nekoliko trenutaka ostadoh bez rijei. Zatim sam bojaljivo upiI.io:

II

- A to e biti s ovom loptom?

_ Daj trideset kila pa je nosi. Dosta mi je i lopti i pueva!
Bio je to znak za uzbunu. Kiu ne treba ekati. Nedostaje nam
est kilograma. Pretraili smo potok uzdu i poprijeko, etveronoke puzali po travi, ali je rezultat bio mrav. Izgledalo je da je borba za loptu izgubljena. Vraajui se bezvoljno kuama, sretosmo
Tonkovia.
_ Koliko ste skupili? - pitao je. - I ja sam ovih dana skupljao tamo preko pruge i...
,
_ ... I skupio deset komada, ha, ha! - narugao mu se Coro.
_ Deset kila, a ne deset komada, ako te ba zanima - odvrati
Tonkovi ponosno.
Kao na mig, svi smo pomislili isto. Godra je to odmah i rekao:
_ uj, da se udruimo? Jo je samo jedna lopta u zadruzi. Neka bude naa zajednika. Mi imamo oko dvadeset i pet kila.
_ A hou li postati va lan? - protepa Tonkovi.
- Hoe.
- I ljeti i zimi?
_ I ljeti i zimi, i u jesen i u proljee.

- Recite: asna ciglarska.

- asna ciglarska - odgovorismo

u zboru.

OSVETNIK U BIJELOM SEDLU

- Dajem svoje pueve. Uzmite ih odmah. uvam ih u drvarnici.

1':10, a govorili smo da je Tonkovi nesposobnjakovi, i jo gore stvari. 'ad spaava drui nu u najkritinijem trenutku. Ba je lav!
Natovarene na stara djeja kolica, odvezosmo pune koare puzcva u zadrugu. Zatvoreno. Prolo radno vrijeme. Tko e doekati
jtll r ? Nakon povratka prekrili smo koare kartonima
i ostavili ih
po I nadstrenicom. Jo samo jedna no i naa velika, jedina-elja bit
. () tvarena.
Je li neka pokvarena maka maknula nou kartone s naih koa1:1 i1i su se puevi .sarnostalno
odluili na bijeg, u zoru smo ugledali
C)V:lj prizor: po svim zidovima, po plotu i dalje kroz vrt prema bari,
r.izmiljeli se nai puevi. Skupljali smo ih do podneva, ni u kolu ni.1110 otili, a rezultat je jedva teio dvadeset kilograma.
Ilj:l

Tonkovi je ostao u druini. Nastavili smo utirati njegove krpeX Umio ih je majstorski
napraviti.

Ljeto. Lijeno, sparno, kreketavo. Nabujale su barske trave,

praina se kovitlala cestom. Dugo uvee sjedili bismo u jarku pokraj ciglane izrniljajuci igre. Djevojice su mirisale na povjetarac
koji je pred no silazio s brda i uvlaio nam se pod koulje. Jarkom
je vijugala, ne znano odakle, uska traka vode puna dalekih zvjezdanih ogrlica. Ponekad, kad bi umuknu o razgovor, dok smo ekali ije e ime najprije odjeknuti ulicom (joooosipeee, kuuuuiii!), kad
su malobrojni prolaznici urili stazom pored nas, a na raskriju
mirkale posljednje ute arulje to ih nae prake potedjee, kladio bih se za posljednju pekulu u depu, za posljednji ukradeni
"kuglager" na romobilu, da je u svakomu od nas bujala kao enja
ona velika zagonetka beskraja: Vjeno daleke i nedohvatljive, komu trepere nejasne nebeske svjetiljke? A da je netko doao i pitao
nas to buljimo tako u nebesa kao da e nam peeni pilii upasti u
usta, mislim da bi nas strano iznenadio, moda postidio. Jer to su
bili deki koji bi pristali da budu sve samo ne nekakve mlitave sanjalice.
Jedne veeri neto slino ipak se dogodilo. Kudravi Joko kozar hitnu o je iznenada cijelu cjelcatu ciglu u jarak meu nas i voda
je poprskala svekoliko sanjarsko drutvance. Jo je dodao da samo
babe sjede uvee u jarku i predu gluposti. oro je skoio prvi i
otpoe hrvaki dvoboj u praini na cesti. Godra je u ulozi suca obigravao oko boraca. U polumraku je teko bilo razaznati iji su izgledi za pobjedu vei, ali je Mokro odluno zaustavio borbu uz objavu
da je ishod nerijeen. Joko je otresao prainu s hlaa, pogledao nas

poput junaka iz stripa "Trojica u mraku" i vano izjavio: - Jo

'1110
e mi sresti, Zapamtite, zovem se OSVETNIK U BIJELOM
SI':I LU!
trao je uz bojne poklie. itali smo tada "Tajne grada Parizn", "Nevin u ludnici" i sline knjige, ali takvo ime nadmailo je na, .1 'manja. Osvetnik u bijelom sedlu - to li mu to znai?
Ubrzo je sve zaboravljeno.
Ljeto je promicalo. Joko je na Malanskom brdu uvao svoju
I ozu Belku.
djednom je u ulici, kao i u svakoj ulici gdje se malokad dogatI:I ili vane stvari, zabrujala vijest da se s kozom jokovih roditelja
do ':1 la neto neprirodno. ivotinji su s obje strane trbuha narasle
II 'oh i ne kvrge. Kao da joj u trbuhu raste neto. Veterinar
je u nedoumici klimao glavom. Jarii nisu, a ni bolest nije. Koza je ivahna,
jI' I " mlijeko daje. Mekee kao i svaka koza. Skupili se ljudi da vide
l \1 lo nevieno.
Opipavaju tvrde kvrge. Neobian neki znak, zakljuti.' . oni praznovjerni. Joka kozara kao da to ni najmanje ne zanima.
()d:ll inje praku prema glinenorn pijetlu na krovu i zagonetno se
Illj '. I a. Ta njegova zagonetnost
drakala je znatielju cijele druine.
N 1j su mu se probali pribliiti. Osvetnik u bijelom sedlu nije za njih
1111:\0 ni jednu rije.
- Kozar postaje opasan - znaajno je uvee zakljuio Godra. POli' t no ga je pratiti.
dlueno je da ve sutra oro i ja obavimo taj zadatak.
Bilo je jedno od onih jutara kada zrak ve u devet sati treperi od
I (,Ii II '. Ptice umuknu,
a trava svelo zamirie. oro i ja ekali smo
'( Isl n da iz nakrivljene kuice od prijesne cigle krene s kozom na
M:l1 x::tnsko brdo, Krepavali smo od dosade u oskudnom hladu je!l1I() ) bagrema necvjetaa
siui travice. U njedrima su nam drijema1(,sp 'kule i raznolika dugmad u krpenim vreicama. ak je i za peIld:tlli' bilo pretoplo.
!lsll"

r:
(

-,

I
\

""'--L...

_. ,

Jol do pasa, u ispranim hlaicama svezanim uetom, bos i rat lIP,l11

pojavio se Joko. Pred njim se gegala Belka s klepkom oko
1'.11:1.
prezno smo ga pratili do mjesta gdje je sjeo na panj, zviduI ilO i dapinjao iz prake kamenie na neke zamiljene ciljeve. Ko,/,:1 sc uvulda u ivicu i vidjelo se kako brstei stresa glogovo granje.
Kozar je odjednom, kao iglom uboden, uspuzao na malu uzvisi1111 i paljivo razgledao okolinu. Bili smo uvjereni da nas skrivene nije primijetio. Tada je zapoeo pravu vojniku vjebu.
,
. Bacao je karneIIj i uzvikivao ratnike poklike prema zamiljenom
neprijatelju, ulino e po grabama, naglo juriao, bacao se u zaldon, glumio ranjeniI :1 i to sve ne.
- Nije lo - apnuo mi je oro. - Takav jedan za druinu ne bi
hio na odmet.
- Ali kakve to veze ima s kozom? - mukao sam glavom na glas.
J ko kao da me je uo, sjurio se iznenada prema grmlju gdje je
k()z<1 spokojno brstila. Na trenutak nam se izgubio iz vida, a zatim
,'1110 ugledali udo. Pojavio se jaui na kozi! Na bubotke
njegovih
p '1<1 koza se smijenim kasom kretala prema naem sklonitu. Nije
pol azivala znakove ljutnje prema jahau koji je u borbenom aru vitIno odebljim prutom.
- Stie osvetnik u bijelom sedlu! - vikao je jaha. - Stie da spen' lja u sa svog vitekog lica!
Htjedosmo se nasmijati, ali nam postade jasno da je viteka fraZli 11\ uena nama koji smo cijelo vrijeme vjerovali da smo dobro skrit ni. Prema nama su se prirnicali sputeni kozji rogovi i goropadnik
' I

tapom.

Nepripremljeni za takve uvjete borbe, odluismo se za uzmak.

lvnrno? Iza nas je bilo bodljikavo glogovo grmlje, a ispred nas Joko
t iju smo dugaku ibu ve tu i tamo osjetili na ple~i:ma. oro je poI 11~11 razmotati praku za obranu, ali za to nije bilo vremena. Prvi
s.uu mugnuo kroz gustu glogovinu. Strana koza meketala mi je iza
II

leda, a jaha je viga o prutom. Toga trena nisam osjetio trnje na koi. Tek sam na drugoj strani, uspuzavi se panino uz padinu, zakljuio da mi na dosta mjesta niu sitne kapljice krvi junake. Stigao je i
oro, ne manje izderane koe. Njegova pracka pripala je kozaru kao
ratni trofej.
Kraj ciglarske bare ekala nas je druina. Izgleda samo zato da
nam se mogu narugati. Djevojica Imas-nos-imas-oci jedina je donijela
mokar rupi da nam opere skore nu krv s ogrebotina.
Na brzinu je zakljueno da se Joku kozaru ponudi lanstvo u
druini. Protiv smo glasali samo oro i ja. Ne zbog batina, rekli smo,
ve zbog muenja jadne ivotinje koja po prirodi nije predviena za
jahanje i zato su joj i narasle dvije kvrge uz kraljenicu. Kojem bi to
veterinaru

palo na um?

VELIANSTVENA LILI

to tu ima za priu? Lili je sunana zraka to je jednog jesenjeg

dana najprije ula kroz ulina vrata nae kole i odmah zatim u sva
1I1IIkasrca. Lili, koja je imala savim drugo ime, najobinije, Ljiljana.
I .i Ii na malom biciklu. Lili u utocrvenom gradskom parku. Lili u
izlogu fotografske radnje "Foto Verson". I dodali smo joj to prezime
V rson. Zvualo je kao iz filma: LILI VERSON.
Nijedna Anka Petrovi ili Branka Orli nije joj bila ravna. U ustinin devetnaest zaljubljenih petokolaca njezino se ime kotrljalo kao okoladni bombon, kao prva trenja, kao prva ljubavna rije. Lili je na
mnl !TI biciklu putovala ravno kroz plua svakog od nas. Kakve li je
'V ' uloge igrala u naim snovima! Spaavamo je od grubijana! Utapa
l' LIgradskom bazenu, ali mi smo tu! Plivai i hrabri deki iz romana
II nastavcima. Lili pada s bicikla. Nosimo je u bolnicu. Naa gruba muI n lica nee natopiti suza koja se nadimlje u oku. Mi gutamo svoju
hul, j r ve sutra samo e najhrabriji doi u stan njezinih roditelja, pred
postelju bijelu i mirisnu, s jabukama u papirnatoj vreici, ba svaki od
II:lSposebice itat e uz njezinu postelju glasno "Tri muketira" . Njezini roditelji zavoljet e najuljudnijega, onoga to najbolje ita i ima i, I ' n kte. Potajno smo se dotjerivali za trenutak ostvarenja toga sna.
Velike Liline oi kao alice bijele kave u nedjelju ujutro. Plava
IIj 'zina kosa kao penica na poljima preko eljeznike pruge. ipka
Ilj('zine podsuknje kao pjena u gorskom potoku na Strmcu.
U povjerenju, zato ne rei, prvi sam smogao snagu. ikovim
ul] '111 namazao sam kosu. Razdjeljak kao crta od toke A do toke B.
(hlj 'IlLlO sam koulju predvienu za blagdan. Cipele moje kao zrcala.
H

Vozio sam oev bicikl, onako ispod "rame"; kratke mi noge od

.. j 'dala do pedala.
Uvee Lili krui biciklom oko gradskog parka i ja joj se pridruZllj ITI. Pola metra iza nje, kao zatita. Preko upravljaa lete moje neiz rovorene rijei, mrse joj plavu kosu, hoe da je zaustave. Lili zvicl i Il ku pjesmicu i njezina stopala u ritmu idu gore-dolje. Stani, Lili,
I ilnj me to hou, zato te slijedim? Jer tako je teka prva rije, gui
Il) ., hoe k tebi.
Jo bre vozi Lili, jo zanosnije grabim za njom. Uline svjetiljk " stabla u parku, sluajni prolaznici, gle, svi su zastali u udenju,
,'vi neto oekuju.
- Stani, Lili, volim te! - viem zadihano i puno mi je lake ga!"ili tromi oev bicikl s njezinim imenom na usnama. Jo malo i
I ihvatit
u je za plavu pletenicu, pobijedit u, i nitko nas vie nee
rnstaviti. Lili se glasno smije na moje rijei, zabacuje glavu, juri kao
vj 'tar.
Na krianju kod slastiarnice "Mirjana" Lili Verson, nada svih
dj' aka iz V. b, nasmijana, s vjetrom u kosi ulijee u zavoj. S druge
,Irane beutno ulazi u zavoj jedan od pet automobila u gradiu. to
j. Lili, sunana zraka, prema jednoj kloparajuoj Iimenkir!
Jesen je izgubila sve boje. Zima je stigla, a da je gotovo nismo ni
pri 111 ijetili. Lili Verson ili Ljiljana Oruli lei u bolnici na breuljku,
"dj deki vjebaju prve pokrete na skijama. Kakvo je njezino lice?
I ()Ta oekuju njezine oi - alice bijele kave nedjeljom ujutro? Kako
dil uem u njezinu sobu s tri ukradena
cvijeta? Sada kad ne juri na
hi .il lu, kada eka, ini mi se, sve se vie udaljuje od mene, najhrabrijeg medu hrabrima, koji drhtim pred bolnikim vratima. I ako
ud 'ITI, hou li nai neku prikladnu rije ili u zaplakati kao i svi
momci koji su voljeli vie nego to njihova mala, sasvim mala tijela
III() Ll izdrati?

TUALJKA ZA DIMN]AKOM

Uspomene, svu njihovu dobrotu i toplinu, ne rue desetljea

protekla vremena. Rue se samo stvari, rue se u sebi, vrijeme taloi
hrdu na njih, taloi tugu koju osjeaju samo oni iji je ivot naslonjen
na te stvari, ivot koji se brani njima, uozbiljuje se s njima neprimjetno osjenan sjetom: stvari umiru tiho, bez jauka.
O, dobri ljudi, zato niste poslali pozivnice sjajnim dekima s ciglane, Godri, ori, Mokri, Lojzi, Joku ... , u one Njemake, u on
vedske, u Rijeke, u daleka prihvatilita za alkoholiare, u daleke neke barake gdje uspomene ponekad zakucaju mirisom kukuruznog
kruha, utog Unicefova':' sira, vakaih guma i Unrrina pudinga? pozivnice za tugaljivu sveanost, za koju je vrijeme napisalo scenarij.
Daleki moji deki, itate li to? itate. Evo vam neto umjesto novinskog lania,
uka se gradiem ve od jutra. Dolaze strunjaci mineri, sruit
e dotrajali tvorniki dimnjak na ciglani. Bez buke, kau. Sloit e se
cigla na ciglu, po proraunu. Dimnjak oronuo, crn. Tehnoloki neprikladan. Napredak trai svoje >dimnja~e.
Sunan ranoljetni dan. Gotovo praznini. Skupili se ljudi, vole
kad se rui neto to ih nadvisuje. Ciglarska bara u kojoj smo mlatili crawl ':.':.4 x 5 O m uvukla se u 'se, stisla se na etvrtinu veliine, ili
se meni tako ini. Dok bijasmo djeca, prostor oko nas bijae mnogo
vei. Imalo se to svladavati. Niklo je djeje igralite ondje gdje smo
" UNICEF - djeji fond Ujedinjenih

naroda za hitne potrebe

""* Crawl [kraul] - stil u plivanju

71

~\\\\\\\~

lovili bjelouke. I dimnjak je neto manje visok i ponosan. Gdje su

ona vremena kada je na njemu vijorila zastava i bila pobodena zelena grana za praznike? Kroz njegovu crnu nutrinu samo su najbolji i
najhrabriji stizali na vrh. Medu brzajue oblake, tako nam se inilo.
Vie od dva desetljea ne bijah na ciglani. Rovokopai ruju u
unutranjosti, ondje gdje smo crveni od praine natjerivali svoju bosonogu bezbrinost. Roditelji ciglaraca imadahu tvrde ruke i naborana lica. Umor s tih obraza svake je veeri ispunjavao sobike zemljana poda i majunih prozora.
U etvrtastom podnoju dimnjaka hrpa uurbanih ljudi bui duboke rupe za eksploziv. Tu smo nekad s jeseni pekli kukuruz, zimi
krumpir uljusci.
Mnotvo promatraa. Na okolnim kuama otvoreni su prozori
da eksplozija ne razbije stakla. Uzalud medu okupljenima traim deke iz onih vremena. Simbol nae ulice, u ravnici okomica po kojoj se
ravnahu doljaci i putnici namjernici, nestat e. Vrh malog svijeta
nad kojim je desetljeima skupljao nesmotrene munje i hladio ih u
zemlji pod svojim temeljima. Hoe li nedostajati starcima koji jutrom
izlaze u dvorita i puckaju lule?
Gledam s mjesta gdje je nekada bio dudinjak. Tu smo igrali nogomet i pilus-palu.
Neki uzvici koji pozivaju na oprez. Zatim gotovo neujni, potrnuli prasak, oblai dima u podnoju i evo kako se, kao na usporenom filmu, dimnjak naginje, lomi u struku, zatim pri vrhu (je li mu
to glava klonula?) i rui se u uzvitlanu prainu. Povici zadovoljstva
nad dobro obavljenim poslom.
Ovdje treba zaklopiti knjigu i ne vraati se vie. Za novi dimnjak
bit e potrebni novi deki.

71

'Biljeka o piscu

J.js:_snik i prozaik TITO BILOPAVL~

roen je u Novoj Gradiki 7. sijenja
1_940. Racrio je kao -urednik
u
Studentskom listu, kao tajnik za kulturu
u Nov_Qj_Gr-adi-ki-,kae-t-ajnik-DrustVa
hrvatskih knjievnika, novinar i kolu-mnist-hsta--an-as.
_ tJ~iG-etrd-es-erogoal:r}~i:sat:eij-skITl=j{ar,1}er-i-Q.b.ja.vjD
__je:

cirke'poe~Pijesku
ve oplakanome 0:267.), Vrt za prijatelje
(T9b9.),
xodus (1971.), Lov na uzvanike (1974.), Dvor"Skatudai
ostala rodbina (2000.), Knjige kratkih pJ;i-a Plavua i atleta (1974.),
Stid (1980.), Skola za sjeanje (1982.), Rodenje Venere .(2000.),
romAD Ciao, slinavci (1977.) i mnogobrojne knjige i s ikovnii; za
-aye-cu- Pauna (1978.), Kutija za male i velike igrake (1980.), Filipini
iza ugla (1988.), Otmica Labinjanki (1988.), Oprostite, volim vas
- (1998.), Pui slikar (2000.), itaj, gospodine balave (2000.8
Dobitnik je "Brankove nagrade" i "Nagrade
zbirku pjesamaPijes
u ve op {ikanome
nagrade "Vladimir Nazor" ~klwi\'Lwi.aSti.d
nagradet'rigor Vitez'; za_Paunaa, te na rade
"Mato Lovrak" za omladinski roman itat,.

lista Mladost"

za

gospodine balave.

75

'I

SADRAJ
Biljeka o ilustratoru
VAGABUNDI

..

DAMIR FACAN-GRDIA roden

je
1965. u Zagrebu, gdje je zavrio kolu
primijenjene
umjetnosti
i Akademiju
likovnih umjetnosti, u klasi prof. Ive
Friia,

Od 1992. do 1998. radio je kao

nnstavnik u srednjoj koli a od 1997. bavi se ilustriranjem knjiga i
,. 's auracijom zidnih slika. lan je HDLU-a, ULPUH-a i ZUH-a.

r-------

KRADL IVAC

10

PAUNA

15

VILINA KOSA I BENZINSKO

LOV NA SREBRNOG

BURE

19

SRNDAA

23

JAHAEVA SLAVA

28

LIMENKA LIMUNADE

33
-,......

PRVA CIGARETA

38

ULAZ STROGO

42

ZABRANJENI

PLAVE PLETENICE

KAO LEDENICE!

MOJI VEUANSTVENI

46

IZUMI ( .. '

50

DRAMSKI PRVAK

56

KAD SU PUEVI POTPOMAGALI

NOGOMET

58

OSVETNIK U BIJELOM SEDLU

,'

63

VELIANSTVENA

LILI

68

TUALJKA ZA DIMNJAKOM

TI

Biljeka o piscu

75

Biljeka o ilustratoru

76

'/